Standardni Model

Fizika elementarnih estica

eljko Antunovi




II
Sadraj:

1. Uvod 1


1.1. Elementarne estice u Standardnom Modelu 12
1.2 Prirodni sustav jedinica 24
Zadaci 27



2. Elementi relativistike kinematike 29
2.1 Relativistika notacija 29
2.2 Lorentzove transformacije za energiju i impuls estica 31
2.3 Procesi 2

2 33
2.4 Transformacija kuta rasprenja 36
2.5 Elementi teorije rasprenja 39
2.5.1 Perturbativni razvoj S-matrice 47
2.5.2 Udarni presjeci i irine raspada 52
2.5.3 Produkcija rezonanci 58
Zadaci 62

3. Lagrangiani i jednadbe gibanja u fizici elementarnih estica 64
3.1 Lagrangian vektorskog polja 67
3.2 Lagrangian skalarnog polja 74
3.3 Lagrangian kompleksnog skalarnog polja 83
3.4 Noether teorem i ouvane struje 87
3.5 Lagrangian spinorskog polja 92
3.5.1 Diracova jednadba 92
3.5.2 Rjeenja Diracove jednadbe za slobodne estice 99
3.6 Lagrangiani polja spina
2
3
(gravitina) i spina 2 (gravitona) 108
Zadaci 113

4. Badarne (gauge) teorije 116
4.1 Interakcije u kvantnoj teoriji polja i Feynmanovi dijagrami 116
4.2 Gauge invarijantnost 132
4.3 Elementi teorije Lie grupa 143
4.3.1 Spin i SU(2) grupa 143
4.3.2 SO(n) i SU(n) grupe 147
4.4 Yang-Mills (ne-Abelove) gauge teorije za kvarkove i leptone 157
Zadaci 166

5. Higgs mehanizam 169
5.1 Spektralne relacije 169
5.2 Spontano naruenje diskretne simetrije 173
5.3 Spontano naruenje kontinuirane simetrije 175
5.4 Spontano naruenje lokalne gauge simetrije 177
Zadaci 180

III
6. Lagrangian Standardnog Modela elementarnih estica 181
6.1 Elektro-slabe interakcije 188
6.2 Spontano naruenje SU(2) U(1) elektro-slabe lokalne gauge simetrije 196
6.3 Feynmanova pravila u SM 212
Zadaci 216

7. Rasprenje fermiona u kvantnoj elektrodinamici 217
7.1 Potencijalno rasprenje elektrona 217
7.2 Tragovi Diracovih -matrica 221
7.3 Elektron-muon rasprenje 228
7.4 Polarizacija fotona 236
7.5 Elektron-pozitron anihilacija 241
Zadaci 245

8. Raspadi Z bozona 246
Zadaci 255

9. Raspadi W

bozona 256
Zadaci 261

10. Raspadi Higgs bozona h 262
Zadaci 267

11. Raspadi leptona 268
11.1 Raspadi tau leptona 274
Zadaci 285

12. Jake interakcije 286
12.1 Raspadi

piona 293
12.2 Rasprenje sa velikim transferom impulsa 305
Zadaci 309

Literatura 310












1

1. Uvod

Moderna teorija elementarnih estica formulirana je poetkom 70-ih godina XX
stoljea i naziva se Standardni Model (SM). Iako se iz prilino neinventivnog imena ne
moe zakljuiti, Standardni Model nije model, ve matematiki precizna teorija gibanja
sustava najmanjih djelia materije elementarnih estica, ija se predvianja u potpunosti
slau sa rezultatima brojnih eksperimenata sa tonou boljom od jednog promila.

Zahtjev Lorentz (Poincare) invarijantnosti u relativistikoj kvantnoj fizici odreuje da
je svaka estica karakterizirana ouvanim veliinama svojom masom (energijom
mirovanja) i spinom (sopstvenim angularnim momentom). Uz, takoe ouvani, elektrini
naboj estice, masa i spin su kvantni brojevi koji odreuju vrstu elementarne estice.
Mogue vrijednosti spina estice su kvantizirane: 0, 2 i
2
3
, 1 ,
2
1
. estice polucijelog spina
nazivaju se fermioni, a cijelog bozoni, po imenima statistikih distribucija koje moraju
zadovoljavati njihove valne funkcije: Fermi-Diracova i Bose-Einsteinova statistika. U
jednom kvantnom stanju moe postajati samo jedan fermion (Paulijev princip iskljuenja)
i zato su fermioni kvantne generalizacije klasinih estica tvari. Nasuprot tome, u jednom
kvantnom stanju moe postojati proizvoljno mnogo bozona, pa su bozoni kvantne
generalizacije valova koji prenose interakcije meu esticama kao elektromagnetski
valovi izmeu elektrino nabijenih klasinih estica. U relativistikoj kvantnoj fizici opis
gibanja sustava estica zahtijeva uvoenje kvantnih polja i pridruenih kvantnih estica.
Intuitivno je lako razumjeti zato je tako.


U klasinoj fizici jednadba gibanja estice i sustava je II Newtonov zakon:
i i i
F a m
r
r
=
ili ekvivalentno, Lagrangeove ili Hamiltonove jednadbe gibanja,

gdje se pretpostavlja da
estice djeluju nelokalnim silama jedna na drugu (djelovanje na daljinu). Najpoznatiji
primjer su gravitacijske:
ij 3
ij
j i
N ij
r
r
m m
G F
r
r
r
= ili elektrine:
ij
3
ij
j i
0
ij
r
r
q q
4
1
F
r
r
r
= sile.


U relativistikoj fizici zbog konanosti maksimalne brzine prijenosa signala, jedna
estica ne moe trenutno djelovati na drugu udaljenu esticu. Umjesto djelovanja na
daljinu, u relativistikoj fizici sve interakcije moraju biti lokalne (u jednoj toci prostor-
vremena), to se osigurava uvoenjem odgovarajuih polja. Svaka estica je izvor polja
koje se konanom brzinom iri kroz prostor i nosi energiju i impuls (i druge kvantne
brojeve). Polje estice interagira (djeluje silom) sa svakom drugom esticom koja se nae
u polju. Ve u klasinoj elektrodinamici, koja je Lorentz invarijantna klasina teorija
polja, eliminirano je djelovanje na daljinu uvoenjem elektromagnetskih polja B i E
r r
. Na
2
primjer, elektrina sila izmeu dvije nabijene estice i i j je: ) r ( E q F
i j i ij
r
r r
=

, gdje je
elektrostatsko polje estice j u toci gdje se nalazi estica i :
ij
3
ij
j
0
i j
r
r
q
4
1
) r ( E
r
r
r
r
= .
U kvantnoj fizici djelovanje je kvantizirano i energiju i impuls (i druge kvantne
brojeve) prenose diskretni kvanti koje identificiramo sa kvantnim esticama medijatorima
interakcije (sile). Na primjer, u kvantnoj teoriji elektromagnetskih interakcija kvantnoj
elektrodinamici, elektromagnetska sila izmeu dvije nabijene kvantne estice (dva
elektrona, na primjer) je razmjena (emisija i apsorpcija) kvanata elektromagnetskog polja,
tj. estica koje su medijatori elektromagnetske interakcije fotona. Potpuno analogno, u
SM se i jaka i slaba interakcija elementarnih estica razumiju kao razmjena (emisija i
apsorpcija) badarnih (gauge) bozona koji su medijatori tih sila. Kvantne teorije polja su
najjednostavnije fizikalne teorije koje istodobno omoguuju i kvantni i relativistiki opis
gibanja sustava elementarnih estica.

Ako elimo razmatrati prijelaz sa klasine na kvantnu i relativistiku fiziku i konano
na kvantnu teoriju polja, moramo biti paljivi sa konceptima raznih fizikalnih veliina.
Princip relativnosti zahtijeva da su sve fizikalne veliine kovarijantne Lorentz tenzori, a
kvantna mehanika zahtijeva da su fizikalne veliine Hermitski operatori koji djeluju u
prostoru stanja fizikalnog sustava. Neke fizikalne veliine imaju vrlo jednostavna
poopenja iz klasine na kvantnu i relativistiku fiziku, dok ih neke druge nemaju uope.
Masa estice je primjer fizikalne veliine koja se jednostavno generalizira na sva
podruja moderne fizike. U klasinoj fizici masa estice je konstantni skalar, a u
relativistikoj kvantnoj teoriji masa estice je skalarni Lorentz invarijantni kvantni broj
estice. Poloaj estice je slian jednostavan primjer. U klasinoj fizici poloaj estice u
trenutku vremena t odreen je 3-dimenzionalnim radijus vektorom ) t ( r
r
. U relativistikoj
fizici poloaj estice odreen je 4-dimenzionalnim vektorom x

= ( ) ( ) r , ct x , x
0
r r
= . U
kvantnoj mehanici poloaj estice postaje operator r

r
.

Ali, ve koncept brzine estice, koja je 3-dimenzioni vektor u klasinoj fizici r v
&
r r
= ,
se zbog vremenske derivacije (precizno, zbog veze prostornih i vremenskih koordinata u
Lorentzovim transformacijama, mora se derivirati po svojstvenom vremenu d estice
koje je Lorentz skalar) mora paljivo definirati, tako da je 4-dimenziona relativistika
generalizacija brzine estice ( ) v c,
r
, gdje je
2
1
2
2
c
v
1

|
|

\
|
=
r
relativistiki faktor estice,
komplicirana veliina koja se ne koristi esto. Heisenbergove relacije neodreenosti
kvantne mehanika dodatno zahtijevaju da operatori poloaja i brzine estice ne
komutiraju, tj. nisu simultano mjerljive veliine. Impuls v m r m p
r
&
r r
= = klasine estice
moe se definirati za relativistiku esticu kao 3-dimenzioni vektor v m p
r r
= , ali ta
veliina nije Lorentz vektor. Relativistika fizika zahtijeva poopenje koje znai nunu
vezu energije i impulsa estice ( ) v m mc, p ,
c
E
p

r r
= |

\
|
= iji kvadrat je Lorentz
3
invarijanta za svaku esticu p

p

=
2
2
2
p
c
E r
= c
2
m
2
. Za svaku esticu onda, osim u
nerelativistikom limesu v << c, nema puno smisla govoriti o potencijalnoj energiji. Ako
po analogiji sa klasinom fizikom elimo insistirati da ukupnu energiju (Hamiltonian)
relativistike estice H = E = H
0
+ H
int.
= mc rastavimo na kinetiku i potencijalnu
energiju razvojem u red faktora dobijamo

|

\
|
+ + + + + = + + + + + = = ... v
c 720
225
v
c 24
9
mc H T H ... v
c 720
225
v
c 24
9
v m
2
1
mc E H
6
4
4
2
2
. int . int
6
4
4
2
2 2
r r r r r
.

U nerelativistikom limesu energija estice postaje E T + H
int.
(
c
v

0) + mc
2
, to do na
konstantu mc
2
, moemo interpretirati kao energiju klasine estice E = T + U. Slini
problemi postoje zbog druge vremenske derivacije sa konceptom akceleracije estice,
posebno u kvantnoj teoriji. Zato se, pogotovo u kovarijantnoj formulaciji kvantne teorije
polja, praktino nikad ne koriste koncepti akceleracije, potencijala ili sile na esticu i
govori se o interakciji, tj. meudjelovanju, estica.


Kvantne teorije polja su specijalna vrsta kvantno mehanikih teorija koje opisuju
ponaanje elementarnih estica. Kao i u svakoj kvantnoj teoriji, osnovni objekti teorije su:
skup stanja fizikalnog sustava koja ine Hilbertov prostor i Hamiltonian fizikalnog sustava
H koji opisuje vremensku evoluciju sustava u tom Hilbertovom prostoru. Hamiltonian
sustava je zbroj Hamiltoniana H
0
slobodnog sustava polja i Hamiltoniana interakcije H
int


H = H
0
+ H
int
.

Postoje odreeni, vrlo generalni, minimalni uvjeti koje mora ispunjavati svaka
kvantna teorija polja da bi potencijalno bila korektna fizikalna teorija. Ti zahtjevi se
mogu iskazati kao pet uvjeta koje mora zadovoljavati Hamiltonian svakog kvantnog
sustava H:


1. Unitarnost ouvanje vjerojatnosti, zahtijeva da operator vremenske evolucije
sustava

U = e

iHt

,

bude unitaran, to znai da Hamiltonian H mora biti Hermitski operator: H = H

.
Ovim se osigurava da je zbroj vjerojatnosti svih moguih neovisnih dogaaja u bilo
kojem trenutku vremena jednak jedinici.

2. Klaster dekompozicija mikrokauzalnost i lokalnost, zahtijeva neovisnost fizike
u razliitim tokama prostora u jednom trenutku vremena. Ovo zahtjeva da se
amplituda dva prostorno odvojena dogaaja separira u produkt neovisnih
amplituda, to vodi na dva zahtjeva:
4

Mikrokauzalnost fizikalne opservable moraju komutirati u prostorno separiranim
tokama, a vremenska evolucija mora ouvavati ovo svojstvo. Uvjet je ispunjen
ako je ukupna energija sustava Hamiltonian, zbroj energija stupnjeva slobode
gibanja u svakoj pojedinoj toci prostora, to se naziva zahtjevom
Lokalnost Hamiltonian je integral Hamiltove gustoe

H = d
3
x .

3. Poincare invariantnost invarijantnost Hamiltoniana sustava pod djelovanjem
Poencare transformacija, tj. pri translacijama, rotacijama i Lorentz-ovim
transformacijama. Ovaj zahtjev osigurava vaenje pricipa relativnosti. U kvantnoj
mehanici to znai postojanje ouvanih veliina koje su generatori Poencare
grupe: etvoro-impuls i angularni moment, P

i J

= J

, tako da je ukupna
energija H = P
0
. estina stanja se transformiraju kao unitarna reprezentacija
Poencare grupe generirana operatorima

U(a,w) = exp
(

J w
2
i
P a i

,

ovih ouvanih veliina. Stanja estica j ; s s, m, , p
z
r
odreena su impulsom p
r
,
masom m, spinom s, projekcijom spina s
z
, kao i moguim dodatnim internim
kvantnim brojevima j.

4. Stabilnost Hamiltonian H sustava mora biti ogranien odozdo, tj. mora
postojati stanje minimalne energije E
0
>

. Ovaj zahtjev osigurava stabilnost
kvantnog stanja najnie energije. Ako uvjet ne bi bio ispunjen, sve kvantne
estice bi stalno padale ka stanjima nie energije. U teoriji elementarnih estica
stanje minimuma Hamiltonijana sustava naziva se vakuum.

5. Renormalizabilnost da bi efektivna fizikalna teorija bila dobra aproksimacija na
skali energija E (

tj. na skali duljina d

c h
), mora biti vrlo slabo osjetljiva
na nepoznatu fiziku na veim energijama E . To je uvijek zajameno ako je
teorija renormalizabilna, jer se tada pojavljuje samo u malom broju ne-
izraunljivih parametara teorije (mase i naboji estica) ije stvarne vrijednosti
moemo uzeti iz eksperimenta. Renormalizabilnost osigurava da su predikcije
teorije na niskim energijama praktino neovisne o nepoznatoj teoriji na visokim
energijama E . Na primjer, kvantna elektrodinamika elektrona i fotona je
fizikalno korektna teorija samo do energije E 2m

c
2
~ 200

MeV, jer iznad te
energije vie ne moemo zanemarivati muone koji se mogu kreirati u parovima

+
. Na viim energijama korektna teorija je kvantna elektrodinamika elektrona,
muona i fotona koja je dobra efektivna teorija do energije praga za kreaciju para
piona, itd. Zahtjev renormalizabilnosti ograniava mogue tipove interakcija
meu elementarnim esticama, tj. oblik Hamiltoniana interakcije H
int
.
5
Renormalizabilnosti je jo uvijek predmet aktivnog istraivanja u teorijskoj fizici.
Iako je renormalizabilnost vrlo poeljno svojstvo kvantne teorije polja, postoje odline
fizikalne teorije koje nisu renormalizabilne opa teorija relativnosti, na primjer.

Najbolji primjer ovakve teorije je kvantna elektrodinamika (QED Quantum Electro-
dynamics) koja je prva otkrivena renormalizabilna kvantna teorija polja. U kvantnoj
elektrodinamici najjednostavnija interakcija izmeu dvije nabijene estice grafiki se
prikazuje Feynmanovim dijagramom, kao na Slici 1.1 Feynmanovi dijagrami su izvrstan
nain vizualizacije procesa izmeu elementarnih estica.



















Slika 1.1


Elektron e

etvoro-impulsa p
1
u poetnom stanju u jednoj toci prostor-vremena
(lokalnost interakcije) emitira foton impulsa k

i skree, tj. mijenja energiju i impuls u

skladu sa zakonima ouvanja p
1
=

p
1
+

k

. Drugi elektron u poetnom stanju impulsa p
2

apsorbira taj foton, u nekoj drugoj toci prostor-vremena, i takoe mijenja svoj 4-impuls
u p
2
=

p
2
+

k

. Ukupan rezultat je transfer odreene energije i impulsa (etvoro-momenta
k

) izmeu dva elektrona: p

1

p
1
=

p
2

p
2

=

k

, kao da je jedan elektron djelovao
elektromagnetskom silom na drugi.

Feynmanovi dijagrami nisu samo nain predoavanja procesa meu elementarnim
esticama, ve to je mnogo vanije, omoguuju da se svakom pojedinom procesu
pridrui kvantno mehanika amplituda matrini element tog procesa. U svakoj kvantnoj
teoriji polja postoje Feynmanova pravila koja odreuju kako se generiraju (crtaju) svi
mogui dijagrami i kako se za svaki dijagram rauna kvantna vjerojatnost takvog procesa
prijelaza iz poetnog i u krajnje f stanje. U kvantnoj elektrodinamici, matrini element
za Feynmanov dijagram sa Slike 1.1, u nerelativistikom limesu, daje Coulombov zakon.


e

p
2
p
2







k = p
1
p
1
= p
2
p
2




p
1

p
1
e

elektron
e

foton
e

vrijeme
6
Specijalno vane za teoriju elementarnih estica su takozvane badarne (gauge)
teorije to su renormalizabilne kvantne teorije polja u kojima se estice reprezentiraju
titrajima odgovarajuih kvantnih polja, a interakcije (sile) meu esticama su kompletno
odreene simetrijom teorije. Najbolji primjer je opet kvantna elektrodinamika.

Ako elimo relativistiku kvantnu teoriju u kojoj za kvantno polje elektrona vai
zakon ouvanja naboja (u svakoj toci prostor-vremena), prema Noether teoremu,
moramo odabrati lokalno gauge invarijantnu teoriju polja iji Lagrangian interakcije onda
nuno sadri jo jedno dodatno polje gauge bozona koji je medijator elektromagnetskih
interakcija tj., polje fotona. Elektrini naboj u takvoj teoriji nije samo ouvana i
kvantizirana veliina koja karakterizira vrstu estica, ve i veliina koja odreuje jakost
elektromagnetske interakcije izmeu nabijenih estica i fotona (jakost vezanja), tj.
izmeu samih nabijenih estica.

Do otkria SM precizni prorauni vjerojatnosti fizikalnih procesa meu elementarnim
esticama bili su mogui samo za elektromagnetske procese u kvantnoj elektrodinamici.
Renormalizabilnost lokalnih gauge teorija (eliminacija divergencija u teoriji) koju je
1971. dokazao Gerardus t Hooft, omoguila je da se u SM rade pouzdani prorauni svih
fizikalnih procesa sa elementarnim esticama, ne samo elektromagnetskih, ve i procesa
sa jakim i slabim interakcijama. Slaba interakcija odgovorna je za raspad nestabilnih
elementarnih estica radioaktivni -raspad, na primjer, a jaka interakcija osigurava
stabilnost nukleona i atomskih jezgri. Svojstva slabe i jake interakcija su veoma neobina
tako da su potpuno strana naem svakodnevnom iskustvu iz makro-svijeta. Zato je trebalo
puno napora velikog broja istraivaa i moralo je protei vie od dvadeset godina od
otkria kvantne elektrodinamike 1949. do otkria SM elementarnih estica, iako su obje
renormalizabilne kvantne teorije polja.

Danas se smatra da su sve etri osnovne interakcije meu elementarnim esticama:
jaka, elektromagnetska, slaba i gravitacijska (poredane po jakosti), upravo gauge
interakcije iji su medijatori odgovarajui badarni bozoni. Standardni Model (SM) je
lokalno gauge invarijantna kvantna teorija polja koja precizno i u skladu sa brojnim
eksperimentima, opisuje tri od ovih interakcija: jaku (kromodinamiku) i elektroslabu
ujedinjenu elektromagnetsku i slabu interakciju.

Neka od najvanija postignua SM su:

razumijevanje jakih interakcija to omoguuje proraun svojstava nukleona
protona i neutrona, te ostalih hadrona sa tonou od 2-3 % ,
razumjevanje svojstava slabih interakcija,
teorijsko predvianje postojanja i proraun svojstava W

i Z gauge bozona koji su

medijatori slabih interakcija u skladu sa opaanjima,
teorijsko predvianje postojanja i proraun svojstava t-kvarka,
koncept spontanog naruenja simetrije i Higgsov mehanizam generiranja masa
estica,
7
ujedinjenje slabih i elektromagnetskih interakcija u jednu elektroslabu interakciju,
proraun stanja cjelokupne materije u ranom svemiru, to uz jednadbe ope
teorije relativnosti, daje koherentnu sliku cjelokupne evolucije svemira u skladu
sa astronomskim opaanjima.

Vie od 30 teorijskih i eksperimentalnih fiziara nagraeno je Nobelovom nagradom
za svoja istraivanja koja su direktno vezana za SM u zadnjih pedesetak godina i to:


God. Laureat/i Postignue
1957 T. D. Lee i C. N. Yang Naruenje parnosti
1960 D. A. Glaser Maglena komora
1965
R. P. Feynman, J. S. Schwinger i S. I.
Tomonaga
Kvantna elektrodinamika
1968 L. W. Alvarez Otkrie rezonanci
1969 M. Gell-Mann Kvark model
1976 B. Richter i S. C. C. Ting Otkrie J/ estice
1979 S. L. Glashow, A. Salam i S. Weinberg Elektro-slabo ujedinjenje
1980 J. W. Cronin i V. L. Fitch CP naruenje
1982 K. G. Wilson Kritini fenomeni
1984 C. Rubbia i S. Van Der Meer Otkrie W

i Z bozona
1988 L. M. Lederman, M. Schwartz i J. Steinberger Otkrie da je

e
1990 J. I. Friedman, H. W. Kendall i R. E. Taylor Duboko neelastino rasprenje
1992 G. Charpak
estini detektori (wire
chamber)
1995 M. L. Perl i F. Reines Otkrie neutrina
1999 G. 't Hooft i M. J. G. Veltman Elektro-slabe interakcije
2004 D. J. Gross, H. D. Politzer i F. Wilczek Asimptotska sloboda
2008 Y. Nambu, M. Kobayashi i T. Maskawa Naruenje simetrije


Budua istraivanja na novom LHC akceleratoru u CERN-u vjerojatno e nastaviti
ovaj popis.
8
Pored toga, SM je ukazao na mogue pravce formuliranja neke budue, kompletnije
teorije elementarnih estica na viim energijama. Najvaniji primjer su supersimetrine
(SUSY) teorije i teorije velikog ujedinja (Grand Unified Theories GUT).

Ipak, bez obzira na sva postignua, fiziari su sigurni da SM nije konana teorija
elementarnih estica, ve samo vrlo dobra aproksimativna teorija na niskim energijama
jer postoji nekoliko vanih problema na koje unutar SM nije mogue nai odgovor.

Na primjer, gravitacijska interakcija nije ukljuena u SM. Na skalama duljina
dostupnim naim dananjim instrumentima (precizno, na skali duljina koje su daleko vee
od Planckove duljine l
P
=
3
N
c
G h
m 10 6 . 1
35
= , tj. na energijama daleko manjim od
Planck-ove energije E
P
= 10
19
GeV) to nije nikakav problem, jer su gravitacijske
interakcije meu elementarnim esticama potpuno zanemarive. Gravitacijska sila izmeu
dva elektrona je ~ 10
40
puta slabija od elektrine Zadatak 1.1. Kako u teoriju ukljuiti
gravitaciju i zato postoji takav kolosalni raspon jakosti fundamentalnih interakcija je
veliki nerjeeni problem teorijske fizike.

Iako SM nije ultimativna teorija elementarnih estica, bilo koja budua kompletnija
teorija, u aproksimaciji kad se mogu zanemariti gravitacijske interakcije, tj. na niskim
energijama E ~ 200

300 GeV, mora rezultirati efektivnom teorijom koja je upravo SM.


Da se razumije ponaanje materije na skali najmanjih duljina (najveih danas
dostupnih energija ~

2

TeV) treba znati koje elementarne estice postoje i kakve su njihove
interakcije. U eksperimentima se onda paljivo pripremljenim inicijalnim snopovima
elementarnih estica (tono odreene energije, impulsa, spina, naboja,

...) dozvoljava da
kontrolirano meusobno interagiraju, te se u detektorima mjere kvantni brojevi (4-
impulsi, naboji, spin, itd.) finalnih estica. Takvi eksperimenti omoguuju da se odredi:

Spektar stanja estica je skup osnovnih jednoestinih stanja koja opisuju
individualne slobodne estice pojedine vrste odreene odgovarajuim kvantnim
brojevima. estice mogu biti elementarne ili neka njihova vezana stanja. Ta stanja
su svojstvena stanja Hamiltoniana sustava koji odreuje njihovu vremensku
evoluciju.

Rasprenje estica u sudarima snopova estica mogue je otkriti nove estice i
odrediti svojstva interakcija meu esticama. Inicijalni snopovi estica su uvijek
ili elektroni ili protoni koji se dobijaju ionizacijom atoma vodika. Proputanjem
takvih snopova kroz neku metu dobijaju se snopovi razliitih sekundarnih estica
(muona, piona, ....) koji se takoe koriste u eksperimentima rasprenja. Rasprenje
se opisuje kvantno mehanikom amplitudom procesa. Teorija omoguuje da se
izrauna amplituda (matrini element) procesa rasprenja koja je Lorentz
invarijantna kompleksna funkcija kvantnih brojeva estica u inicijalnom i
finalnom stanju. Kvadrat apsolutne vrijednosti amplitude daje vjerojatnost tog
procesa.
9
Produkcija rezonanci je najei nain otkrivanja novih estica. U sudarima
inicijalnih estica mogu nastati nove, izolirane estice rezonancije, koje ive
dovoljno dugo da izau iz regiona interakcije u rasprenju i zatim se u
nezavisnom procesu raspadnu u finalne estice. Rezonancije opisujemo masom
(energijom) m i vremenom ivota
tot.

h
= , koji je inverzna vrijednost ukupne
irine raspada
tot.
rezonancije. Masa i spektar stanja rezonancija odreen je
obino slobodnim dijelom Hamiltoniana sustava (kinetika energija polja) H
0
i
najee je istog oblika kao i spektar stanja stabilnih elementarnih estica. Raspad
rezonancija odreen je ostatkom Hamiltoniana sustava, tj. Hamiltonijanom
interakcija (potencijalna energija) H
int.
. Tipian primjer je produkcija Z bozona
neutralnih slabih interakcija e
+
e

Z f f u elektron-pozitron sudarima, koji se

potom raspadnu u fermion-antifermion par. Z-bozoni su upravo tako i otkriveni u
svibnju 1983. u proton-antiproton sudarima na SpS akceleratoru u CERN-u.

Produkcija mlazova (jets) u sudarima na vrlo visokim energijama esto nastaje
veliki broj jako interagujuih estica u finalnom stanju. Amplituda procesa koja bi
uzimala u obzir sve finalne estice, ak i kad bi je bili u stanju izraunati, potpuno
bi opskurirala neke globalne karakteristike procesa. Zato se u takvim procesima
koristi funkcija raspodjele koja sve jako interagujue estice slinog 4-impulsa u
finalnom stanju grupira u mali broj (jedan, dva, tri ili ponekad etri) mlaza (jets)
koji svaki potiu samo od jednog kvarka ili gluona nastalog u inicijalnom sudaru.
Na primjer, u elektron-pozitron sudarima moe nastati par kvark-antikvark
visokih energija koji praktino trenutno hadroniziraju (raspadaju se u puno
hadrona) grupiranih u dva mlaza j
1
i j
2
u finalnom stanju e
+
e

q q j
1
+ j
2
koji
odlaze u razliite hemisfere detektora.


Poto smo ukratko opisali veliine koje se dobijaju iz eksperimenata, razmotrimo u
najgrubljim crtama kako se od klasine fizike poopenjima dolazi do kvantne teorije
polja. To je ujedno i povijesni put razvoja teorijske fizike koji je doveo do otkria SM
elementarnih estica.


Jednadbe gibanja diskretnog sustava estica opisanog generaliziranim koordinatama
q
i
(t) ije je djelovanje: I = ( )

2
1
t
t
i i
t , q , q L dt & , gdje je Lagrangian sustava L = T U, slijede iz
Hamiltonovog principa (principa minimalnog djelovanja)

I = 0 0
q
L
q
L
t d
d
i i
=
|
|

\
|

|
|

\
|

&
.

Zamjenimo li generalizirane brzine novim varijablama, generaliziranim momentima
koji se definiraju kao
10
p
i
=
i
q
L
&

,

Hamiltonian H = T + U i Lagrangian L = T U postaju ekvivalentni naini opisivanja
sustava vezani Legendreovom transformacijom

H =

i
i i
L q p & .

Jednadba gibanja u nerelativistikoj kvantnoj fizici, koja je analog II Newtonovog
zakona iz klasine fizike, je Schrdingerova jednadba za valnu funkciju sustava
estica

H
t

i =

,

gdje je kvantni Hamiltonijan H = T + U. Interakcije meu esticama (sile) ukljuene su
preko potencijalne energije U.


U teoriji polja generalizirane koordinate postaju polja
i
koja su kontinuirane funkcije
toke u prostor-vremenu
i
=
i
(x

)

, a sustav se opisuje Lagrangeovom gustoom:

L

=

L

(
i
,

i
,

x

) koja je funkcija polja i njihovih prvih parcijalnih derivacija.


Osnovni uvjeti 1. 5. koje mora ispunjavati fizikalna teorija polja zahtijevaju da je
djelovanje sustava oblika I =

2
1
t
t
4
x d L

, to osigurava lokalnost. Hamiltonov princip

( princip
minimalnog djelovanja) daje jednadbe gibanja za polja
i
koje su upravo Lagrangeove
jednadbe

0
x
i

\
|

L L
. (1.1)

Lagrangeova gustoa L za svako polje
i
je zbroj Lagrangeove gustoe za slobodno polje
L
sl.
i gustoe Lagrangiana interakcije L
int.
samointerakcije polja
i
ili njegove interakcije
sa drugim poljima L = L
sl.
+ L
int.

.

Unitarnost je osigurana ako je Lagrangeova gustoa L Hermitski operator (realan ili
zbroj dva komplesno konjugirana lana).

Translatorna invarijantnost zahtijeva da L ne zavisi eksplicitno od x

.
11
Lorentz invarijantnost zahtijeva da Lagrangeova gustoa L

=

L

(
i
,

i
) bude Lorentz
skalar konstruiran od polja
i
(x

) koja se transformiraju kao konano dimenziona

reprezentacija Lorentzove grupe (to su polja spina 0,

2 i
2
3
, 1 ,
2
1
).

Kauzalnost zahtijeva da veliine bilinearne po poljima (kao Hamiltonian) komutiraju
u prostorno separiranim tokama, to je mogue samo ako za svaku esticu postoji i
antiestica iste mase i suprotnih naboja koja ima identine interakcije. Posljedica je ne-
ouvanje ukupnog broja estica, jer postoje procesi kreacije i anihilacije estica, i vaenje
spin-statistika teorema koji zahtijeva da bozonska polja komutiraju, a fermionska
antikomutiraju u prostorno separiranim tokama.

Stabilnost zahtijeva da Lagrangeova gustoa L sadri samo prve parcijalne derivacije
polja
i
, to osigurava da jednadbe gibanja sadre najvie druge vremenske derivacije
polja
i
.

Svi lanovi u Lagrangeovoj gustoi L moraju imati istu dimenziju (masa)
4
.
Renormalizabilnost zahtijeva da svaki parametar u Lagrangeovoj gustoi ima dimenzije
pozitivne potencije mase. Zato lan oblika c

O(
i
,

i
) u Lagrangianu L ima koeficijent c
dimenzije (masa)
d
gdje mora biti d 4, jer su dimenzije operatora
i
i

pozitivne.
Renormalizabilnost ograniava oblik lanova u Lagrangianu interakcije na operatore O
dimenzija d 4 , a takvih je u pravilu svega nekoliko.


Da bi se razumjelo ponaanje materije u svemiru treba identificirati najmanje
sastavne djelie sustava elementarne estice, zatim poznavati interakcije (sile) tih
elementarnih estica, tj. Lagrangian (ili Hamiltoninijan) sustava koji onda odreuje
jednadbe gibanja.

Cilj nam je nai Lagrangian Standardnog Modela L
SM
elementarnih estica i razumjeti
kako se raunaju vjerojatnosti fizikalnih procesa meu elementarnim esticama.

Razmotrimo prvo koje su to elementarne estice ije gibanje opisuju Standardni Model.












12
1.1 Elementarne estice u Standardnom Modelu

Elementarne estice su realni kvantni objekti koji se u svim eksperimentima ponaaju
kao materijalne toke, bez ikakve unutarnje strukture i bez dimenzija. Ako i imaju
dimenzije razliite od nule, one su manje od 10
18
m, to je rezolucije naih najboljih
mikroskopa akceleratora (ubrzivaa) estica. Krajem 2009. e u CERN-u, eneva
proradit novi akcelerator LHC (Large Hadron Collider) ija rezolucija e biti bolja za red
veliine, oko 10
19
m do 10
20
m.

Veza prostorne rezolucije i energije je nuna posljedica specijalne teorije relativnosti
i kvantne mehanike. Da bi se razluila dva dogaaja na prostornom rastojanju x
potrebno je minimalno vrijeme t
min
= x/c neophodno za razmjenu signala izmeu te
dvije toke. Neodreenost vremena t mora biti manja od samog minimalnog vremena,
tj.


c
x
t .

Zbog kvantno mehanikih relacija neodreenosti


x 2
c
E slijedi ,
2
t E
h h
.

Kako je

h c = 1.97327 10
16
GeVm = 3.16153 10
26
Jm tj. h c = 2 10
16
GeVm,

vrijedi


x
GeVm 10
E
16
.


Bolja prostorna rezolucija nuno zahtijeva vie energije, pa tako imamo:

prostorna rezolucija x = 10

-10
m energiju E 10
3
eV skala atomske fizike,

prostorna rezolucija x = 10

-15
m energiju E 100 MeV skala nuklearne fizike,

prostorna rezolucija x = 10

-20
m energiju E 10 TeV skala LHC,

prostorna rezolucija x = 10

-35
m energiju E 10
19
TeV Planckova skala.


elimo li bolji mikroskop moramo graditi sve vee ubrzivae estica.


Elementarne estice u SM su: kvarkovi, leptoni, gauge bozoni i Higgs bozon.
13
Kvarkovi

Kvarkovi su fermioni (spin
2
1
) koji pored elektrinog naboja nose i kromodinamiki
(QCD) naboj koji se naziva boja (color) jer moe imati tri razliite vrijednosti, recimo:
crvena, zelena i plava (kao tri primarne boje). Zato to nose elektrini naboj, kvarkovi
imaju elektromagnetske interakcije, a zato to nose boju (QCD naboj) imaju jake
interakcije. Teorija elektromagnetskih interakcija naziva se kvantna elektrodinamika
(Quantum Electrodynamics QED). Analogno, teorija jakih interakcija naziva se kvantna
kromodinamika (Quantum Chromodynamics QCD). Jake interakcije, tj. razmjena
obojanih gluona, vezuju kvarkove u triplete koji se nazivaju barioni najvaniji su proton
i neutron koji grade nukleuse atoma. Postoji est razliitih kvarkova ili se kae da
postoji 6 razliitih kvarkovskih okusa (flavor), araniranih u tri dubleta (ili tri familije ili
obitelji)

|
|

\
|
|
|

\
|
|
|

\
|
b
t
s
c
d
u
, (1.2)

sa imenima: (u-up , d-down); (c-charm, s-strange); (t-top, b-bottom) ili: (gornji, donji);
(arm, strani); (vrh, dno). Oito je najbolje koristiti najjednostavniju nomenklaturu: u-
kvark , s-kvark, itd. Od 6 kvarkova posljednji je otkriven t-kvark 1995. u Fermilab-u,
pokraj ikaga. Kvarkovi u gornjem redu dubleta: u, c i t imaju elektrini naboj e
3
2
+ , a
u donjem redu: d, s i b imaju naboj e
3
1
, gdje je e kvant elektrinog naboja: e =
1.60217653(14) 10
19

C. Kvarkovi nose jo i barionski kvantni broj B =
3
1
+ , tako da
barioni, koji se sastoje od po tri kvarka, imaju barionski broj B = +1. Proton je (uud)
triplet, a neutron (udd) triplet.

Prva familija kvarkova shematski je prikazana na Slici 1.2.













Slika 1.2


elektrini naboj + 2/3 u
c


u
z


u
p





elektrini naboj 1/3 d
c


d
z


d
p


14
U relativistikoj kvantnoj fizici svaka estica ima svoju antiesticu, koja ima isti
masu i spin, a sve ostale kvantne brojeve suprotnog znaka u odnosu na esticu. Antikvark
se oznaava potezom iznad imena kvarka. Na primjer, u
c
-antikvark je
c
u (u
c
-bar), i to je
estica spina
2
1
, elektrinog naboja
3
2
e, barionskog broja
3
1
i anti-crvene boje
(boje komplementarne crvenoj), to znai da je vezano stanje (

u
c
c
u ) kolor singlet , tj. ne
nosi boju. estice koje su vezana stanja kvark-antikvark nazivaju se mezoni.

U teoriji jakih interakcija zahtijeva se postojenje samo kolor singlet stanja, tj.
kvarkovska stanja iji je QCD naboj nula (stanja bez boje). Ovaj zahtjev se naziva
zatoenje boje (color confinement), jer obojana stanja mogu postojati samo na
mikroskopskim udaljenostima unutar bariona i/ili mezona ije su dimenzije oko
10
15
m. Na veim rastojanjima (niim energijama) postoje samo jako vezana stanja
kvarkova barioni i mezoni, koji se jednim imenom nazivaju hadroni. Primjer
neobojanih kvarkovskih stanja su stanja potpuno simetrina ili potpuno antisimetrina u
odnosu na sve tri boje.


Primjer: Kvarkovska kolor singlet stanja boje

Ilustrirajmo postojanje kvantnih stanja mezona i bariona za koja je intuitivno oigledno
da su kolor singleti jer sadre jednake frakcije svake pojedine boje. Kompletna provjera
zahtijeva poznavanje reprezentacije generatora SU
c
(3) grupe jakih interakcija koji su
operatori boje u QCD i ostaviemo je za kasnije.

Neka su normirana i meusobno ortogonalna svojstvena stanja kvarka bilo kojeg
okusa crvene, zelene i plave boje

c =
|
|
|

\
|
0
0
1
, z =
|
|
|

\
|
0
1
0
, p =
|
|
|

\
|
1
0
0
. (1.3)

Valna funkcija mezona je produkt prostorne, spinske i valne funkcije boje. Valna funkcija
boje mezona
M
, tj. vezanog kvark-antikvark q q stanja, je onda

p p z p c p p z z z c z p c z c c c
9 8 7 6 5 4 3 2 1
M
S
+ + + + + + + + = ,

gdje su
i
(i = 1,2,...,9) konstante. Odabirom
2

=

3

=

4

=

6

=

7

=

8

=

0 i
1

=

5

=

9

=
3
1
dobijamo normiranu simetrinu valnu funkciju boje mezona

( ) p p z z c c
3
1

M
S
+ + = . (1.4)
15
Za barione koji su vezana stanja tri kvarka q
1
q
2
q
3
opa valna funkcija boje je


3 2 1 6 3 2 1 5 3 2 1 4 3 2 1 3 3 2 1 2 3 2 1 1
B
c z p z c p p c z c p z z p c p z c + + + + + = .

Potpuno antisimetrina valna funkcija boje bariona je

( )
3 2 1 3 2 1 3 2 1 3 2 1 3 2 1 3 2 1
B
A
c z p z c p p c z c p z z p c p z c
6
1
+ + = . (1.5)

Zbog simetrije stanja (1.4) i (1.5) u kojima je svaka boja podjednako zastupljena, ak
i bez poznavanja eksplicitne reprezentacije osam SU(3) operatora boje
a
(a = 1,2,...,8),
jasno je da mora vaiti:
a
M
S
=
a
B
A
= 0, to znai da su stanja
M
S
i
B
A
kolor singleti
(stanja bez boje po analogiji sa bijelom vidljivom svjetlosu koja je ravnomjerna
mjeavina tri primarne boje).

Zatoenje boje ima vanu posljedicu zatoenje kvarkova (quark confinement).
Nemogue je izvui jedan kvark iz vezanog stanja bez boje, jer bi novonastala stanja bila
obojana. Iako su kvarkovi osnovne elementarne estice u SM, oni su (bar na niskim
energijama koje su danas dostupne u laboratoriju) zauvijek zarobljeni unutar hadrona
(bariona i mezona). Slobodan kvark nikad nije primeen ni u jednom eksperimentu.
Particle Data Group (http://pdg.lbl.gov/) grupa fiziara koja sistematski prati
istraivanja svojstava elementarnih estica, 2008. godine za traenje slobodnih kvarkova
navodi samo: All searches since 1977 have had negative results. Egzistencija kvarkova
prvi put je utvrena indirektno u eksperimentima jako neelastinog rasprenja elektrona
na protonima u akceleratoru SLAC, Stanford 1969. Postojanje kvarkova kao estica od
kojih su sagraeni hadroni (estice koje imaju jake interakcije) teorijski je predvieno pet
godina ranije u radovima Gell-Manna i Zweiga 1964.

Mase kvarkova nije lako odrediti jer su kvarkovi zatoeni unutar hadrona i dananje
najbolje vrijednosti: C. Amsler et al. (Particle Data Group), Phys. Lett. B667, 1 (2008)
prikazane su na Slici 1.3 u jedinicama MeV/c
2
.













Slika 1.3


naboj + 2/3 e u c t
masa (MeV/c
2
) 1.5 do 3 1270 70 171200 2100



naboj 1/3 e d s b
masa (MeV/c
2
) 3 do 6 104 35 4200 170

16
Kao primjer slaganja teorijskih SM prorauna i eksperimenta navedimo masu t-kvarka iz
gornje reference

m
t
= 170.9

1.8

0.6 GeV (direct observation of top events at Tevatron),
m
t
= 171.1

1.9 GeV

(Standard Model electroweak fit).

U SM mase kvarkova su slobodni parametri koje teorija ne moe predvidjeti.
Ogromni raspon fermionskih masa od 0.5 MeV do 171 GeV eka razumjevanje u okviru
neke kompletnije teorije.

Fiziari bi takoe voljelji razumjeti zato je u prvoj familiji d-kvark masivniji od u-
kvarka. Ta mala razlika ima izuzetno znaajnu posljedicu osigurava stabilnost protona,
tj. jezgri atoma. d-kvark ima malo veu masu i raspada se u u-kvark (-raspad). To znai
da je slobodni neutron nestabilan (ali, dugog poluivota = 885.7 0.8

s), a proton
stabilan. Zbog relativno vrlo male razlike masa protona i neutrona, u velikoj veini
jezgara i neutroni, a time i ta jezgra, su stabilne estice. Bilo koji kompleksniji sustav,
jezgre i atomi (pa i mi), ne bi postojali da je kojim sluajem m
u
> m
d
jer bi proton bio
nestabilan.



Leptoni

Leptoni su dobili ime kad su bili najlake subatomske estice (grki: lepts sitan,
tanak), to od otkria tau leptona 1975. koji ima masu skoro dva puta veu od mase
protona, vie ne odgovara istini. Precizno, leptoni su fermioni (spin
2
1
) koji nemaju jakih
interakcija (nemaju QCD naboj). Postoji est leptona (ili leptonskih okusa) koji se u SM
grupiraju u tri dubleta (familije):

|
|

\
|
|
|

\
|
|
|

\
|

e
. (1.6)

Elektron e , muon , i tau imaju naboje

e , i svaki ima svoj neutrino
i
koji nema
elektrinog naboja. Elektron je prva otkrivena elementarna estica i jedina otkrivena u
XIX. stoljeu. Otkrie se obino pripisuje John. J. Thompsonu koji je 1897. nainio
eksperiment za mjerenje odnosa
m
e
. Tonu vrijednost naboja i mase elektrona odredio je
Robert Millikan 1910. Iako su teorijski ve prije predvieni u SM, do eksperimentalnog
otkria leptona iz tree familije trebalo je prilino ekati: 1975. na SLAC-u je otkriven
tau, a 2000. na Fermilabu je direktno detektiran tau neitrino.

U prvoj aproksimaciji, na skali energija 1 GeV, leptoni interaguju samo sa fotonom,
tj. imaju samo elektromagnetske interakcije koje opisuje kvantna elektrodinamika (QED).
Osnovne lokalne interakcije leptona sa fotonima reprezentiraju se verteksima sa Slike 1.4.
17
koji znae emisiju ili apsorpciju fotona (medijatora elektromagnetske interakcije) od
strane leptona.



Slika 1.4


Neutrini nemaju elektrini naboj i ne interaguju sa fotonima. U ovoj aproksimaciji nema
procesa koji bi pretvarali jedan lepton u drugi. Zato bi svih est leptona bilo stabilno
nijedan se ne bi raspadao.

U prirodi, i u SM, leptoni imaju i dodatnu slabu interakciju, koja na niskim
energijama izgleda puno slabija od elektromagnetske i koja povezuje leptone iz istog
dubleta. Medijatori slabih interakcija su tri gauge bozona W

i Z, koji kao i foton imaju

spin 1, ali za razliku od fotona imaju masu i slabe samointerakcije. Postojanje samo-
interakcija medijatora slabih interakcija znai da u SM postoje verteksi (tro- i etvoro-
gauge bozon verteksi) interakcija samih W

i Z bozona, od kojih su neki prikazani na Slici

1.5.



Slika 1.5


Slabi W

gauge bozoni imaju elektrini naboj, pa imaju i elektromagnetske interakcije, tj.

veu se sa fotonom kao to je prikazano zadnjim verteksom sa Slike 1.5. Ovo je prva
indikacija elektroslabih interakcija, tj. postojanja veze izmeu medijatora slabih i
elektromagnetskih interakcija u SM.
W

W
+
Z
W

W
+
Z
W

W
+

Z
e

e

18
Slabe interakcije leptona se reprezentiraju verteksima od kojih su neki prikazani na
Slici 1.6 i znae emisiju/apsorpciju medijatora slabih interakcija od strane leptona.



Slika 1.6


Kao i elektro-magnetski verteksi sa Slike 1.4 i verteksi slabih interakcija leptona
reprezentiraju interakciju tri estice u jednoj toki. Spajanjem dva verteksa sa Slike 1.6
moe se dobiti Feynmanov dijagram raspada nestabilnih leptona muona i tau, koji je
prikazan na Slici 1.7.



Slika 1.7


Na isti nain kako Slika 1.1 prikazuje elektromagnetsku interakciju elektrino nabijenih
estica (elektrona) koja se reprezentira Feynmanovim dijagramom razmjene fotona
izmeu dvije stuje elektrona, tako dijagrami raspada leptona sa Slike 1.7 prikazuju
razmjenu elektrino nabijenih slabih bozona W

izmeu dvije leptonske struje. Analogni

procesi postoje i za anti-estice, pri emu, na primjer, slabe interakcije pozitrona e
+
znae
emisiju/apsorpciju W
+
gauge bozona.

Zakon ouvanja naboja zahtijeva da najlaki nabijeni lepton, elektron bude stabilna
estica, dok su muon i tau nestabilne estice.

e
e

W

W

e

e

Z

W

e


e

W

e


e



19
Muon se raspada u procesu e +

e
+ sa vremenom poluivota 2.2 10
6

s. Tau
lepton ima brojne, uglavnom hadronske, kanale raspada i vrijeme poluivota 2.9 10
13

s.
Najjednostavniji su leptonski procesi raspada: +


+ i e +

e
+ ija je
relativna zastupljenost (branching ratio) 17.36 0.05 % i 17.84 0.05 % respektivno.

Eksperimentalno je uoeno da se tri familije leptona ne mjeaju u interakcijama, te u
SM postoje tri zakona ouvanja leptonskog broja posebno za l
e

, l

i l

iako nema ni-

jednog fundamentalnog razlog za to. Na primjer, leptonski kvantni brojevi za elekton e
su: l
e
= +1, l

= l

= 0 , a za elektronski antineutrino
e
su: l
e
= 1, l

= l

= 0 , itd.

Neutrini su jo uvijek nedovoljno istraeni sektor SM jer su neutrino eksperimenti, uz
eksperimente sa gravitonima, najtei u fizici estica. To je posve razumljivo, jer neutrini
imaju samo slabe i gravitacijske interakcije, poto nemaju ni elektrini, ni QCD naboj.
Zato neutrini lako i bez traga prolaze ne samo kroz detektore estica, ve i kroz cijele
planete. Iako neutrina ima jako puno u svemiru (svake sekunde kroz vrh malog prsta
svakog od nas, tj. kroz 1 cm
2
povrine, proe oko 10
6
neutrina) u prosjeku samo jedan od
njih interagira sa nekom esticom u naem tijelu tijekom cijelog ljudskog ivota.

Dugo se vjerovalo da su neutrini estice bez mase koje se prema tome gibaju brzinom
svjetlosti. Tek od 1998. iz rezultata eksperimenta Super-Kamiokande u Japanu indirektno
znamo da neutrini ipak imaju masu, iako puno, puno manju (masa elektronskog neutrina

e
manja je od 2

eV/c
2

) od drugih fermiona. Postojanje mase neutrina ini ih slinijim
drugim fermionima, ali i drastino poveava ukupni raspon fermionskih masa. Nekoliko
velikih eksperimenata dizajniranih da precizno izmjere masu neutrina i parametre
njihovih interakcija ve uzimaju podatke ili su u zadnjim fazama pripreme za poetak
rada.

Mogue je relativno lako proiriti SM tako da neutrini dobiju mase, a da se pri tome
ne promjene druga svojstva teorije. Postojanje mase neutrina znai da postoji mjeanje
razliitih neutrino okusa (neutrino oscillations) uz naruenje (iako jako malo), zakona
ouvanja pojedinih leptonskih okusa, a tek treba eksperimentalno provjeriti vai li zakon
ouvanja ukupnog leptonskog broja.

Elektrini naboj i masa leptona prikazani su na Slici 1.8.












Slika 1.8

naboj e e
masa 0.51 MeV/c
2
105.66 MeV/c
2
1777 MeV/c
2


naboj 0
e





masa < 2 eV/c
2
< 170 keV/c
2
< 15.5 MeV/c
2



20
Oigledna je slinost naina na koji se u SM uvode osnovne estice tvari fermioni,
tj. kvarkovi i leptoni.

Postoji po est okusa kvarkova i leptona, grupiranih u po tri dubleta (1.2) i (1.6), tj. tri
familije. Sve tri familije fermiona imaju identine interakcije i razlikuju se samo po masi
estica. Tri familije fermiona su:

(

d e
u
e
,
(

s
c

,
(

b
t

.

Postojanje vie familija, i to tono tri, elementarnih estica je jo jedan od problema za
koji unutar SM ne postoji fundamentalno objanjenje.


Pored fermiona koji su bazine estice tvari, elementarne estice su jo i bozoni
(estice cjelobrojnog spina) koji su medijatori inerakcija meu elementarnim esticama.
To su estice spina 1. Kako su kvantne teorije polja koje opisuju interakcije elementarnih
estica badarne (gauge) teorije, medijatori interakcija se najee nazivaju badarnim
bozonima ili gauge bozonima.



Gauge bozoni


Medijatori (prenositelji) interakcija su gauge bozoni: gravitoni, fotoni (), W

i Z
bozoni, i gluoni (g) prikazani u Tabeli 1.1.


Interakcija djeluje na medijator
gravitacija sve masivne estice graviton (bez mase, spin 2)
elektromagnetizam sve elektrino nabijene estice foton (bez mase,

spin 1)
slaba kvarkove, leptone, W

i Z bozone W

i Z
0
(masivni,

spin 1)
jaka sve obojane estice (kvarkove i gluone) 8 gluona

(bez mase,

spin 1)

Tabela 1.1


Veina medijatora interakcija (gluoni, fotoni i gravitoni) su estice bez mase, kako se
i oekuje u gauge teorijama.

Kao to je ve napomenuto, SM ne ukljuuje gravitacijske interakcije. Gauge bozoni
u SM su osam gluona (g), tri slaba W

i Z bozona i foton ().

21
Razvoj SM elementarnih estica dugo je bio zakoen jer su medijatori slabih
interakcija W

i Z
0
(gornji indeksi oznaavaju elektrini naboj u jedinicama e) izuzetak
imaju, i to veliku, masu i nije bilo jednostavno razumjeti ih kao badarne bozone za koje
teorija predvia da su bez mase. Mase medijatora slabih interakcija su

m
W
= 80.403 0.029 GeV/c
2
= 85.7

m
p
; m
Z
= 91.1876 0.0021 GeV/c
2
= 97.2

m
p
,

gdje je m
p
masa protona, sline masama cijelih atoma rubidija (
37
5 . 85
Rb ) i tehnecija
(
43
9 . 98
Tc ). Ponekad se za oznaavanje antiestica koristi samo oznaka elektrinog naboja.
Tako je W

antiestica od W
+
, a Z bozon (kao i foton) je identian svojoj antiestici.

Fotoni i gravitoni su stabilne estice. W

i Z bozoni su nestabilne estice vrlo kratkog

poluivota ~ 10
24
s. Gluoni su takoe vrlo nestabilne estice izrazito kratkog vremena
ivota ~ 10
24
s, koji razmjenjuju boju izmeu kvarkova. Kako imaju QCD naboj (boju),
kao i kvarkovi, i gluoni su zarobljeni unutar hadrona.

Fotone je nakon Einsteinove hipoteze iz 1905. u eksperimentima fotoelektrinog
efekta 1914. otkrio Miliken. Postojanje gluona i elektroslabih gauge bozona W

i Z
teorijski je predvieno u SM krajem 1960-ih. Gluoni su eksperimentalno otkriveni u
elektron-pozitron akceleratoru PETRA, u laboratoriju DESY (Deutches Elektronen-
Synchrotron) u Hamburgu 1979. Eksperimentalna detekcija W

i Z bozona u CERN-u
(Centre Europene pour la Recherche Nuclaire), eneva 1983. u potpunom skladu sa
teorijskim predvianjima jedno je od najvanijih postignua SM.

Zbog izuzetne slabosti gravitacijskih interakcija gravitoni su dosada samo indirektno
detektirani kao opom teorijom relativnosti predvieni gubitak energije emisijom
gravitacijskih valova iz dvojnog sustava pulsara. Nekoliko eksperimenata koji se nadaju
direktno detektirati gravitone upravo uzimaju podatke.


Cjelokupna materija u poznatom svemiru sastoji se samo od fermiona prve familije (u
i d kvarkova, elektrona e i elektronskih neutrina
e
) i gauge bozona. Svi drugi kvarkovi i
leptoni su kratko ivue nestabilne estice proizvedene u sudarima estica u
akceleratorima (ili u sudarima kozmikih zraka sa jezgrima atoma u atmosferi) i nemaju
nikakvu poznatu ulogu u dananjem svemiru. Ali, u vrlo ranoj fazi evolucije svemira
neposredno nakog velikog praska materiju su sainjavale sve poznate vrste estica, a vrlo
vjerojatno i dodatne jo uvijek neotkrivene elementarne estice.

U dananjem svemiru elementarne estice uslijed meusobnih interakcija stvaraju
razliite strukture (vezana stanja) na svim skalama duljina.

Hadroni (barioni i mezoni) su vezana stanja kvarkova, koji se meusobno veu
razmjenom gluona, medijatora jakih interakcija. QCD interakcija (jaka sila) izmeu
obojanih estica (kvarkova i gluona) zarobljava ih unutar hadrona ije su dimenzije oko
10
15
m. Rezidualna jaka interakcija izmeu stabilnih neobojanih hadrona nukleona, je
nuklearna sila koja vezuje protone i neutrone u atomska jezgra.
22
Elektromagnetska sila, koja je razmjena fotona, vee stabilna elektrino nabijena
jezgra i stabilne nabijene leptone elektrone u atome dimenzija 10
8
m. Preostala
elektromagnetska sila izmeu neutralnih atoma stvara stabilna vezana stanja molekule.
Rezidualna elektromagnetska interakcija izmeu molekula (Van der Waalsove sile) vee
molekule u nakupine koje tvore razliite makroskopske supstance.

Na kraju, na astronomskim skalama duljina, preostaje jedino gravitacijska sila koju
prenose gravitoni, koja vee nakupine atoma i molekula u gravitacijski vezana stanja:
komete, asteroide, planete, zvijezde, zvjezdane sustave, oblake plina i praine, galaksije i
klastere galaksija.

Istraivanja tijekom zadnjeg desetljea pokazuje da dinamika ak i najveih
astronomskih struktura u svemiru (pulsari, supernove, crne rupe, aktivne galaktike
jezgre, kvazari), kao i cjelokupnog ranog svemira uostalom, esencijalno ovisi o ponaanju
ultrarelativistikih elementarnih estica opisanih Standardnim Modelom unutar takvih
objekata.



Higgs bozon

Higgs bozon je jedina predviena i jo neotkrivena estica iz SM. Da bi SM bio
matematiki konzistentna teorija, pored kvarkova, leptona i gauge bozona mora postojati
jo jedna vrsta estica Higgs bozon h. Elektroslaba teorija unutar SM modela zahtijeva
postojanje skalarne (spina nula), elektrino neutralne i bezbojne (bez jakih interakcija)
estice h, tono odreenih interakcija sa fermionima i gauge bozonima, ali neodreene
mase. Preko mehanizma spontanog naruenja gauge simetrije (Higgsovog mehanizma),
fermioni i gauge bozoni slabih interakcija W

i Z dobijaju masu kao rezultat interakcije

sa Higgs bozonima. Pored generiranja mase drugih estica, postojanje Higgsova polja
koje spontano naruava gauge simetriju elektroslabih interakcija, ima i vane astrofizike
implikacije za evoluciju cijelog svemira inflacija i kozmoloka konstanta.

Kozmoloka big bang teorija po kojoj je svemir nastao u velikom prasku prije 13.7
milijardi godina dobila je eksperimentalnu potvrdu 1965. otkriem pozadinske
mikrovalne radijacije (CMB Cosmic Microwave Background). Iako je objasnila puno
astronomskih opaanja ekspanziju svemira, nukleosintezu, nastajanje, ivot i smrt
zvijezda, itd., u teoriji velikog praska ostalo je nekoliko vanih otvorenih pitanja, kao to
su problem uniformnosti i problem nezakrivljenosti (flatness) svemira, a prije svega,
problem minimalne entropije neophodne za razumijevanje asimetrije strelice vremena.
Poetkom 80-tih godina prolog stoljea standardna teorija velikog praska dopunjena je
idejom inflacije koja je dola iz teorije elementarnih estica Standardnog Modela. Ova
poboljana teorija svemira naziva se inflatorna kozmologija i u poetne trenutke svemira
uvodi kratkotrajni period inflacije eksponencijalne ekspanzije svemira. Tijekom inflacije
koju uzrokuje oslobaanje energije kozmikog Higgsovog polja za manje od 10
30
s
svemir se rairi za faktor vei od 10
30
. Inflatorna kozmologija lako objanjava opserviranu
nezakrivljenost vidljivog svemira jer eksponencijalna ekspanzija praktino trenutno
drastino reducira bilo kakvu inicijalnu zakrivljenost.
23
Jo vanije, inflatorna kozmologija pojanjava kako je nastalo stanje svemira s
minimalnom entropijom u poetnom stanju to je stanje s ravnomjernom raspodjelom
materije i malom specifinom gravitacijskom entropijom u kojem infinitezimalne
primordijalne kvantne fluktuacije gustoe nuno, tijekom vremena, djelovanjem
gravitacije rezultiraju formiranjem zvijezda i galaksija, tj. svemirom kakav danas vidimo.
Infinitezimalno male kvantne fluktuacije u uarenoj juhi elementarnih estica u
poetnim trenutcima svemira t ~ 10
35
s, poslije milijardi godina evolucije, nuno uzrokuju
nastajanje najveih poznatih struktura u svemiru klastera galaksija.

Razumjevanje Higgs sektora SM danas je centralni problem fizike elementarnih
estica. Dosadanja neuspjena eksperimentalna potraga je utvrdila da je masa Higgs
bozona vea od 110 GeV/c
2
.

2009. e proraditi LHC akcelerator u CERN-u optimiziran upravo za traenje Higgs
bozona u intervalu masa 1 TeV/c
2
. Otkrie Higgs bozona opravdalo bi uvjerenje velike
veine fiziara visokih energija da je SM odlina efektivna teorija elementarnih estica na
niskim energijama ( 200-300 GeV).

Znanstvenici se nadaju da e u okviru potrage za Higgs bozonom eksperimenti na
LHC-u, naii i na indikacije nove fizike elementarnih estica, izvan (beyond) SM.
Otkrie bilo koje nove estice pored Higgs bozona, dalo bi nove eksperimentalne podatke
neophodne za razvoj poboljane teorije i omoguilo provjeru valjanosti raznih postojeih
teorijskih modela elementarnih estica openitijih od SM. Kao primjer, navedimo samo
mogunost postojanja vie od jednog Higgs bozona, dodatnih gauge bozona ili
supersimetrinih estica.





















24
1.2 Prirodni sustav jedinica

Fizika elementarnih estica je relativistika i kvantna teorija, precizno kvantna teorija
polja. Svaka od tih teorija uvodi u fiziku po jednu fundamentalnu prirodnu konstantu
brzinu svjetlosti c = 299 792 458 ms
1
i Planckovu konstantu h = 1.054 571 68(18)
10
34
J

s = 6.582 119 15(56) 10
22
MeV

s, (Planckovu konstantu h kroz 2), za kvant
energije E = h = h . Sve formule e biti najjednostavnije, odaberemo li prirodni sustav
jedinica u kome te konstante imaju vrijednost

h = c = 1 . (1.7)

To znai da se u prirodnom sustavu, za osnovne jedinice djelovanja (ili angularnog
momenta) i brzine biraju h i c. Iz c = 1 slijedi da duljina i vrijeme imaju iste dimenzije, a
iz h = 1 slijedi da je dimenzija vremena (i duljine) E

1
. Da se potpuno fiksira prirodni
sustav jedinica treba odabrati samo jo jednu osnovnu jedinicu, za koju se bira jedinica
energije elektron-volt (eV) =

1.6022 10
19
J. Vee jedinice energije su keV, MeV, GeV
ili TeV. Na primjer, relativistika formula za energiju estice mase m u prirodnom
sustavu jedinica postaje

4 2 2 2 2
c m c p E + =
r

2 2 2
m p E + =
r
. (1.8)

Vrijednosti energije (mc
2
), impulsa (mc) i mase m estica se najee izraavaju u GeV
ili MeV. Osnovne veliine mehanike masa, duljina i vrijeme u prirodnom sustavu
jedinica su:

E
t ;
E
c
;
c
E
m
2
h h
= = = l . (1.9)

Konverzioni faktori slijede iz numerikih vrijednosti:

h = 6.6 10
25
GeV

s 1

GeV =
1
25
s
10 6 . 6
1

, (1.10)
i
c = 3 10
8
m/s 1

s = 3 10
8
m , (1.11)

kao i

1

=h c = 1.97327 10
16
GeVm = 3.16153 10
26
Jm. (1.12)

Relacija (1.10) esto se koristi za konverziju irina raspada u vrijeme poluivota
nestabilnih estica. Iz (1.10) i (1.11) slijedi

1

fm = 10
15
m 5

GeV

1
, (1.13)

pa za jedan barn 1

b 10
28

m
2
, jedinicu udarnog presjeka (efikasnog presjeka rasprenja),
imamo

1

mb 10
27
cm
2
= 2.57

GeV

2
1 GeV

2
= 0.389 10
27
cm
2
= 0.389

mb . (1.14)
25
U prirodnom sustavu (p.s.) jedinica sve fizikalne veliine izraavaju se pomou
jedinica energije. Prema (1.9), ako fizikalna veliina u SI sustavu ima dimenzije M
p
L
q
T
r

u prirodnom sustavu ima dimenzije E
n
= E
p q r

. Za neke vanije fizikalne veliine
dimenzije su prikazane u Tabeli 1.2.


SI
p.s.
Fizikalna veliina
p q r

n
Djelovanje () 1 2

1 0
Brzina (c) 0 1

1 0
Masa 1 0 0 1
Duljina 0 1 0 1
Vrijeme 0 0 1

1
Impuls 1 1

1 1
Energija 1 2

2 1
Udarni presjek 0 2 0

2
Konstanta fine strukture 0 0 0 0
Fermijeva konstanta G
F
1 5

2

2
Newtonova gravitacijska konstanta G
N

1 3

2

2

Tabela 1.2


Zadnja tri reda u gornjoj tabeli su prirodne konstante koje odreuju jakost
elektromagnetskih (), slabih (G
F
) i gravitacijskih (G
N
) interakcija. Precizno za
elektromagnetske interakcije je

= =
c
e
4
1
2
0
h 137
1
036 . 137
1
= 0.0073.

Konstanta fine strukture =

4
e
2
mjeri jakost kvanta elektrinog naboja e, tj. jakost
elektromagnetskih interakcija. Takoe, u bilo kojem sustavu jedinica, daje odnose
najbitnijih elektromagnetskih veliina

Bohrov radijus atoma : Comptova valna duljina elektrona : klasini radijus elektrona =
26
2
2
e
2
e
2
e
2
: : 1
c m
e
:
c m
:
e m
= =
h h
.

Za slabe interakcije je

( )
=
3
F
c
G
h
1.16637(1) 10
5
GeV

2
,

to na energijama ~1GeV daje numeriku vrijednost:
w
(m
p
) ~ 10
13
. O preciznom
znaenju konstante jakosti slabih interakcija biti e vie govora u Poglavlju 6.


Konstanta naslabije, gravitacijske interakcije (Zadatak 1.1) je

G
N
= 6.6742(10) 10
11
kg
1
m
3
s
2
= 6.7087(10) 10
39
h c (GeV/c
2
)
2
.


Za kompletnu numeriku usporedbu jakosti interakcija meu elementarnim esticama
navodimo i konstantu jakih interakcija
s
(mjerenu na energiji m
W
)


s
(m
W
) = 0.1176(20) .


Napomena: Kako konstante interakcija zavise od energije na kojoj se mjere (running
coupling constants), treba usporeivati konstantu jakih interakcija sa konstantom fine
strukture na istoj skali energija m
W
. Konstanta fine strukture na energijama m
W
~ 80 GeV
je malo [6.57

%] vea: (m
W
)
128
1
= = 0.0078, tako da su jake interakcije oko 15 puta jae
od elektromagnetskih

( )
( )
15
m
m
W
Z s
.












27
Zadaci:


Zadatak 1.1. Usporediti jakost elektrinih i gravitacijskih sila izmeu dva elektrona.


Zadatak 1.2. Konstanta fine strukture je mjera jakosti elektromagnetskih
interakcija. Comptonova valne duljine elektrona je
C
=
c m
e
h
=

3.86 10
13
m to je skala
duljina na kojoj se elektron poinje ponaati kao relativistika kvantna estica i
elektromagnetske interakcije se moraju opisivati kvantnom elektrodinamikom. Pokazati
da je na udaljenosti Comptonove valne duljine elektrona elektrostatska potencijalna
energija dva elektrona puta manja od energije mirovanja elektrona.


Zadatak 1.3. Da se odredi jakost gravitacijske sile, po analogiji sa prethodnom
zadatkom, pokazati da je odnos gravitacijske potencijalne energije dva elektrona na
udaljenosti
C
i energije mirovanja elektrona
G
= 1.75 10
39
, to znai da moemo
uzeti da je elektromagnetska interakcija 4 10
36
puta jaa od gravitacijske.


Zadatak 1.4. Odrediti Planckovu masu, tj. pokazati da je masa estice ija je
gravitacijska potencijalna energija na rastojanju Comptonove valne duljine estice
jednaka energiji mirovanja estice: m
Pl.
=
2
1
N
G
c
|
|

\
| h
= 1.22 10
19
GeV = 2.18 10
5
g .
Comptova valna duljina takve estice naziva se Planckovom duljinom: L
Pl.

=
c m
. Pl
h
=
2
1
3
N
c
G
|

\
| h
= 1.6 10
35
m i pretstavlja skalu duljina na kojima gravitaciju moramo
opisivati kvantnom teorijom. Vrijeme potrebno svjetosti da prijee Planckovu duljinu je
Planckovo vrijeme: t
Pl.
=
2
1
5
N
c
G
|

\
| h
= 5.4 10
44
s.


Zadatak 1.5. Udarni presjek za rasprenje elektromagnetskih valova na slobodnim
elektronima (Thompsonovo rasprenje) je:
T
=
2
e
2
m

3
8
u prirodnom sustavu.
Dimenzionom analizom obnoviti faktore h i c i pokazati da je za elektrone:
T
= 0.665
barna.


28
Zadatak 1.6. Vrijeme poluivota parapozitronija (nestabilnog vezanog stanja
elektrona i pozitrona) je =
5
e
m
2
u prirodnom sustavu jedinica. Dimenzionom analizom
obnoviti faktore h i c i pokazati da je = 1.24 10
10
s.










































29
2. Elementi relativistike kinematike

U fizici elementarnih estica koristi se relativistika notacija koja znatno uprosti
izgled veine relacija. U raznim eksperimentima estice su u pravilu relativistike, tj.
imaju energiju daleko veu od energije mirovanja E >> m. Relativistika kinematika
neophodna je za opis energija, impulsa i kuteva rasprenja estica, primjene zakona
ouvanja, kao i za prijelaz iz jednog u drugi sustav referencije laboratorijskog u kome
se vre mjerenja i sustava centra mase u kome se rade teorijski rauni, te proraune
amplituda i vjerojatnosti fizikalnih procesa.


2.1 Relativistika notacija

Grkim slovima (,,...,,,,...) oznaavaemo tenzorske indekse (gornje ili donje)
u etvoro dimenzionalnom prostoru Minkowskog (prostor-vremenu), na primjer: =
0,1,2,3, a latinskim slovima (a,b,...,i,j,k,...) oznaavaemo prostorne komponente, na
primjer: i = 1,2,3. Uvijek se podrazumjeva sumacija po bilo kojem dva puta ponovljenom
indeksu (bilo gornjem ili donjem), na primjer:

3
0

b a b a ili

3
1 i
i i i i
b a b a .

Proizvoljni kontravarijantni etvoro-vektor a

ima vremensku komponentu a

0
i tri
prostorne komponente a
i


a

= (a
0
, a
1
, a
2
, a
3
) . (2.1)

Najvaniji je etvoro-vektor poloaja toke u prostoru: x

= (ct, x, y, z) = (x
0
, x
1
, x
2
, x
3
).
Lorentz vektori sa gornjim i donjim indeksima se razlikuju, pa je proizvoljni kovarijantni
4-vektor

a

= (a
0
, a
1
, a
2
, a
3
) = (a
0
, a
1
, a
2
, a
3
) , (2.2)

jer je metriki tenzor g

koji podie i sputa tenzorske indekse a

= g

a

ili a

= g

a

:

|
|
|
|
|

\
|

=
1 0 0 0
0 1 0 0
0 0 1 0
0 0 0 1
g

. (2.3)

Poloaj i impuls estice su takoe etvoro vektori: x

= (t, x
r
) i p

= (E, p
r
). [U SI sustavu
je: x

=( ) p , ct
r
i p

=
|

\
|
p ,
c
E r
].

Skalarni produkt dva vektora je Lorentz invarijantan, tj. ima istu vrijednost u svakom
inercijalnom referentnom sustavu (IRS)
30
a

b

= a

g

b

= a
0
b
0
a
1
b
1
a
2
b
2
a
3
b
3
, (2.4)

tako da je invarijantna masa svake estice

2 2

2 2
p E p p p m
r
= = , (2.5)

kao u (1.8).

Notacija za derivacije po prostorno-vremenskim koordinatama tenzorskih polja je

( ) =
|
|

\
|

= ,
z
,
y
,
x
,
t x
0

, ( ) =

= ,
x
0
. (2.6)

Prema (2.4) etvoro-divergencija vektorskog polja je onda

a
t
a
a a
0

r
+

= = , (2.7)

a Laplasijan je

2 2
0 2
2
2
2
2
2
2
2

z y x t
=

= = . (2.8)

Element volumne integracije po prostornim komponentama 4-vektora je: d
3
x = dxdydz =
= dx
1
dx
2
dx
3
, dok je 4-dimenzioni element volumena prostor-vremena (Minkowskog
prostora): d
4
x = dt

d
3
x = dx
0

d
3
x

.

Procedura kanonske kvantizacije podrazumjeva zamjenu:

h
r
h i p ,
t
i E H ,
pa bi umjesto Schrodingerove, za slobodnu kvantnu relativistiku esticu prema (2.5)
oekivali jednadbu gibanja

c m c
t

i
4 2 2 2 2
+ =

h h . (2.9)

Zbog kvadratnog korena operatora gornja jednadba nije ni Lorentz invarijantna, ni
lokalna, te nije jednadba gibanja relativistike estice. Kao to emo vidjeti, umjesto
(2.9) definira se vie jednadbi gibanja za slobodne relativistike estice razliitog spina.
Jedna od njih za slobodnu relativistiku esticu spina 0, naziva se Klein-Gordonova
jednadba i upravo je kvadrat jednadbe (2.9)

( ) c m c
t
4 2 2 2 2
2
2
2
+ =

h h 0
mc
2

=
(
(

\
|
+
h
, (2.10)

to je prema (2.8), klasina nehomogena valna jednadba.
31
2.2 Lorentzove transformacije za energiju i impuls estica

Neka su koordinate estice x

= ( ct

, x
r
) = (x
0
,

x
1
,

x
2
,

x
3
) u sustavu S. U IRS sa
paralelnim koordinatnim osima S koji se giba kostantnom brzinom V du x-osi, ako su
se ishodita dva sustava poklapala za t = t

= 0, koordinate estice x

odreene su
specijalnom Lorentzovom transformacijom

x
0
= (x
0
x
1
), x
1
= (x
1
x
0
), x
2
= x
2
, x
3
= x
3
, (2.11)

gdje je
c

V
= i (V

) = ( )
2
1
2
1

. Ovakva specijalna Lorentz transformacija naziva
se i potisak (boost).

Ako u sustavu S estica mase m ima brzinu v
r
, energija i impuls estice su

E =

(v) m, v m ) v ( p
r r
= , (2.12)

gdje je v = v
r
i (v)
2
1
2
2
c
v
1

|
|

\
|
=
r
. Iz (2.12) slijedi da je brzina estice

E
p
v
r
r
= . (2.13)

Jednostavnosti radi uzmimo da je brzina estice takoe du x-osi, tj. i

v v =
r
. Iz
definicije brzine i transformacija (2.11) onda slijedi da je brzina estice u sustavu S

v=
V
V

v
1
v
, (2.14)

pa vrijedi

(v)

( )
2
1
2
v
1



= (v) (V

) (1
v

V
) . (2.15)

Energija i impuls estice u sustavu S su onda

E= (V

) (E V

p
1
)

, p
1
= (V

) (p
1

V

E) . (2.16)


Gornji izrazi se lako generaliziraju na sluaj kad su brzina (i impuls) estice u
proizvoljnom pravcu

p
0
=
V

(p
0
p
1
)

, p
1
=
V

(p
1
p
0
)

, p
2
= p
2
, p
3
= p
3
, (2.17)
32
potpuno analogno Lorentz transformaciji 4-vektora poloaja estice (2.11).

Kompletnosti radi, navedimo i specijalnu Lorentzovu transformaciju (boost) za
prijelaz u IRS koji se giba proizvoljnom konstantnom brzinom V
r
za kontravarijantni 4-
vektor a

= (

a
0

, a
r
) :

Lorentzova transformacija (boost)

a
0
= ( a
0
+ a
r
r
) a
0
= ( a
0
a
r
r
)
(2.18)
a
r
= a
r
+
2

1
( a
r
r
)
r
+
r
a
0
a
r
=a
r
+
2

1
( a
r
r
)
r

r
a
0


gdje je
c

V
r
r
= i = ( )
2
1
2
1


r
, a a
r

i a
r

su komponente vektora a
r
paralelne i okomite
na pravac vektora V
r
, tj.


a
r

=
2
1
V
( V
r
r
a )V
r
=
2

1
( a
r
r
)
r
; a
r

=a
r
a
r
.

Inverzne Lorentz transformacije se lako dobijaju zamjenom V V
r r
.


Kako je (2.17) linearano po p

, iste transformacije vae i za komponente p

ukupnog 4-
vektora energije-impulsa sustava N slobodnih (tj. estica koje su dovoljno udaljene jedna
od druge da moemo zanemariti energije njihova meudjelovanja) estica A,B,C,...

p

= p
A

+ p
B

+ p
C

+ .... = (E

, p
r
)

. (2.19)

U eksperimentima rasprenja elementarnih estica, u poetnom i krajnjem stanju, estice
su uvijek na makroskopskim udaljenostima i moemo ih smatrati slobodnima.

Invarijantna masa W sustava N estica (kvadrat 4-impulsa) definira se kao

W
2
= p

p

= E
2

2
p
r
, (2.20)

gdje su E i p
r
ukupna energija i impuls sustava estica. Njena vrijednost se najlake
rauna u sustavu centra mase (CM), tj. centra impulsa, gdje je: p
r
= 0

, pa je invarijantna
masa sustava estica jednaka energiji u sustavu centra mase: W = E
CM
.



33
2.3 Procesi 2



2

U eksperimentima rasprenja elementarnih estica najei procesi su: A + B C + D,
takozvani 2 2 procesi. Na primjer, sudari projektil + projektil ili projektil + meta.
Poetno stanje ine estice A i B, a konano estice C i D. Neka su mase estica m
A
, m
B
,
m
C
, i m
D
, a njihovi 4-momenti

P
A
= (E
A
,
A
p
r
) , p
B
= (E
B
,
B
p
r
) , p
C
= (E
C
,
C
p
r
) , p
D
= (E
D
,
D
p
r
) . (2.21)

Za svaki 4-moment vai: p
i
2
= m
i
2
(i = A,B,C,D). Zakon ouvanja energije-impulsa daje
jo etri relacije: p
A
+ p
B
= p
C
+ p
D
. Sa etri momenta (2.21) moe se konstruirati ukupno
deset skalara: p
A
2
, p
A
p
B
, p
A
p
C
, .... Znai, postoje samo dvije nezavisne skalarne varijable
koje opisuju ovaj proces. U nerelativistikoj teoriji najee se biraju energija i kut
rasprenja. U teoriji elementarnih estica ee se koriste Lorentz invarijantne skalarne
varijable s, t i u (Mandelstamove varijable) definirane kao

s = (p
a
+ p
b
)
2
, t = (p
a
p
c
)
2
, u = (p
a
p
d
)
2
. (2.22)

Samo dvije od ovih varijabli su nezavisne, ali se radi simetrije obino definiraju sve tri.
Lako je vidjeti da vai

s + t + u = m
A
2
+ m
B
2
+ m
C
2
+ m
D
2
. (2.23)

Vrijednost Lorentz skalara je ista u svim IRS, pa se s, t i u najee raunaju u CM
sustavu u kome moemo odabrati da se inicijalne estice gibaju du z-osi

P
A
= (E
A
,0,0,

p) i p
B
= (E
B
,0,0,

p) . (2.24)

Finalne estice se raspruju pod kutom , tj. imaju 4-momente

p
c
= (E
C
, p
r
) i p
D
= (E
D
, p
r
) , (2.25)

pri emu p
r
uvijek moemo odabrati da bude u xz-ravnini ( je onda uobiajeni kut
sfernih koordinata), tj. ima komponente

p
r
= (psin,

0,

pcos) . (2.26)

Kut je kut rasprenja: cos = p p .

U CM sustavu je

s = (E
A
+ E
B
)
2
=
2
2 2
B
2 2
A
p m p m
(

+ + + , (2.27)

34
to se moe rjeiti po p

p
2
= [ ][ ]
2
B A
2
B A
) m m ( s ) m m ( s
s 4
1
+ . (2.28)

Analogno je s = (E
C
+ E
D
)
2
, to daje

p
2
= [ ][ ]
2
D C
2
D C
) m m ( s ) m m ( s
s 4
1
+ . (2.29)

Kako je prema (2.24) i (2.27): p
A
+ p
B
= ( 0 , s
r
) dobija se

E
A
=
s 2
m m s
2
B
2
A
+
, te: E
C
=
s 2
m m s
2
D
2
C
+
, (2.30)

uz analogne izraze za E
B
i E
D
.


Kut rasprenja pojavljuje se u varijablama t i u. Zaista,

t

=

m
C
2
+

m
A
2

2

p
A
p
C

=

m
C
2
+

m
A
2

2

E
A
E
C

+

2 p p
r r
=

= m
C
2
+ m
A
2

2

E
A
E
C

+

2

ppcos

, (2.31)

te

u = m
D
2
+ m
A
2
2

E
D
E
A
2

ppcos . (2.32)


Za ultrarelativistike procese u kojima su mase estica zanemarive na primjer, LHC
e sudarati protone (m
p
1

GeV) energija 7

TeV, formule se znatno pojednostave

E
A
= E
B
= p = E
C
= E
D
= p =
2
s
, (2.33)

te

t = ) cos 1 (
2
s
, u = ) cos 1 (
2
s
+ . (2.34)


Veza kuteva rasprenja u sustavu CM i laboratorijskom sustavu (LAB) moe se nai
izjednaavajui vrijednosti t
CM
= t
LAB
.

35
Diferencijalni udarni presjek rasprenja (efikasni presjek rasprenja)

d
d
, gdje je
diferencijal prostornog kuta d = d

d(cos), za ultrarelativistike sudare pri fiksnoj
poetnoj energiji moe se zgodno prikazati pomou
dt
d
, jer je dt =
2
s
d(cos)

.

U sluaju rasprenja na fiksnoj meti, jedna od inicijalnih estica miruje u
laboratorijskom sustavu: p
B
= (m
B
, 0
r
) , pa je raspoloiva energija u sudaru

s = m
A
2
+ m
B
2
+ 2

E
A
m
B
, (2.35)

odreena energijom projektila E
A
.


































36
2.4 Transformacija kuta rasprenja

Kao jo jedan primjer relativistike kinematike razmotrimo kuteve rasprenja u dva
sustava CM i LAB u sluaju sudara sa fiksnom metom. Mjerenja se uvijek vre u
laboratorijskom, a teorijski prorauni se u pravilu izvode u sustavu centra mase.

Tipini eksperiment rasprenja na fiksnoj meti izgleda kao Rutherfordov eksperiment.
Snop projektila, zovimo ih esticama A, se ubrza do odreene energije E
A
i usmjeri na
nepokretnu metu koja se sastoji od estica B. Na makroskopskoj udaljenosti iza mete
nalazi se detektor koji, pomou tragova koje estice ostave u materijalu detektora, mjeri
energije i impulse, te identificira estice nastale u sudarima projektila i mete. Shematski
prikaz eksperimenta je na Slici 2.1.













Slika 2.1


Detektor identificira i mjeri 4-momente stabilnih estica uglavnom fotone, elektrone i
muone (relativistiki muoni dovoljno dugo ive da se ne raspadnu unutar detektora), ali i
neke dulje ivue hadrone (pione) i hadronske mlazove, koji nastaju ili direktno u
sudarima projektila sa esticama mete ili u raspadu kratko ivuih nestabilnih estica (
10
13
s) kreiranih u tim sudarima. Odaberemo li longitudinalni pravac (pravac snopa
projektila) za z-os laboratorijskog referentnog sustava eksperiment rasprenja na fiksnoj
meti je proces opeg oblika

A(E
A
,0,0,

p) + B(m
B
,0,0,0) C(E
C
,
C
p
r
) + .... . (2.36)

U sudaru estica A i B, iji su 4-momenti dati u zagradama, nastaje estica C za koju
detektor izmjeri energiju E
C
i impuls
C
p
r
. Uvijek moemo odabrati sustav u kome se
estica C giba u xz-ravnini, tj. uzeti da je

C
p
r
= (p
C
sin,

0,

p
C
cos) . (2.37)

Kut je kut rasprenja u laboratorijskom sustavu. Tokice na desnoj strani (2.36)
oznaavaju jednu ili vie drugih estica koje, uz esticu C, mogu nastati u procesu.




meta
izvor

z


kolimator
detektor

37
Prvo treba nai Lorentzovu transformaciju (boost) kojom se prelazi u sustav CM. U
IRS koji se giba du z-osi brzinom V, prema (2.17), 4-momenti estica u poetnom stanju
su

P
A
=( ) ) E (p 0, 0, p), (E
A A
i p
B
=( )
B B
m 0, 0, , m .

U sustavu CM, po definiciji, ukupan impuls je nula, pa mora biti: p
A

3
+ p
B

3
= 0, to daje:
B A
m E
p

+
=
V
, tj. brzina CM du z-osi je

V =
2
B A
2
c m E
pc
+
. (2.38)

Prema (2.17), u sustavu CM 4-impuls estice C je onda

P
C
=( ) ) E cos (p 0, , sin p ), cos p (E
C C C C C
, (2.39)

gdje je
V
=
( )
2 2
B A
B A
p m E
m E
+
+
.

Uvedemo li oznake

P
C
=( ) q , E
C
r
uz q
r
= (q

sin
CM
, 0, q

cos
CM
) , (2.40)

gdje je
CM
kut izmeu z-osi i vektora q
r
, iz (2.39) odmah slijedi veza kuteva rasprenja u
dva sustava

tg
CM
=
C C
C
E cos p
sin p

1
V V

. (2.41)

Inverzna relacija (inverzna Lorentzova transformacija) je onda

tg =
E cos q
sin q

1
C CM
CM
V V
+
, (2.42)

i pokazuje da je uvijek
CM
.


Pri visokim energijama kad je: E
A
p >> m
A
, m
B
, tj. kad su sve estice relativistike,
razvojem u red je
V


1

p
m
B
, kao i
V
=( )
2
1
2
1

V

2
1
B
m 2
p

|
|

\
|
.
38
Oznaimo li brzinu estice C u sustavu CM sa v, tada je E
C
=
v
m
C
i q =

q
r

=
v
vm
C
,
pa iz (2.42) slijedi veza kuteva rasprenja ultrarelativistikih estica u dva sustava

tg
c cos v
sin v
p
m 2
CM
CM
2
1
B
+
|
|

\
|
. (2.43)

Zbog faktora p >> m
B
u nazivniku, kut je uvijek vrlo mali rasprenje se uvijek dogaa
u vrlo uskom konusu oko pravca upadnog snopa.

Situacija je slina i u sluaju raspada ultrarelativistike estice produkti raspada
izlijeu pod vrlo malim kutom u odnosu na pravac originalne estice Zadatak 2.9.


































39
2.5 Elementi teorije rasprenja

U mikrosvijetu se ne mogu direktno mjeriti sile na pojedinu esticu, pa su mjerenja
svojstava interagujuih estica ograniena na eksperimente rasprenja. Tipian primjer je
Rutherfordov eksperiment rasprenja -estica na jezgrima atoma zlata. U eksperimentima
rasprenja slobodne estice meusobno interaguju vrlo kratkotrajno u minijaturnom
regionu interakcije. U eksperimentalnoj fizici elementarnih estica procesi rasprenja su
sudari snopova estica u akceleratorima ili raspadi nestabilnih estica tijekom gibanja.
Formalizam koji opisuje ovakve procese je kvantna teorija rasprenja ili kratko teorija S-
matrice.

U idealiziranom eksperimentu rasprenja jedna izolirana estica projektil energije E
i poetne brzine
0
v
r
du z-osi dolazi iz velike udaljenosti i sudara se sa jednim
minijaturnim centrom rasprenja (estica meta) koji se nalazi u ishoditu. Efekti centra
rasprenja mete na gibanje projektila opisuju se potencijalnom energijom ( ) r V
r
koja je
primjetno razliita od nule samo unutar konanog regiona prostora radijusa a oko mete,
koji se naziva region interakcije. Za rasprenje elementarnih estica visokih energija
radijus regiona interakcije (doseg sila meu esticama) je tipino puno manji od
dimenzija atoma 10
10
m. irina inicijalnog snopa projektila d odreena kolimatorima je
makroskopski vrlo mala (tipino ~

10-100 m), ali svejedno ogromna u odnosu na
dimenzije regiona interakcije a. Poslije rasprenja, estice se detektiraju na velikoj
udaljenosti D (tipino ~ 1 m) od regiona interakcije, gdje se njihova meusobna
interakcija opet moe zanemariti. Shema eksperimenta prikazana je na Slici 2.2.



Slika 2.2
d

Det.
z
Meta 2a
D
0
v
r


d = sin d d
2d
2l
Snop
a << d, l << Dsin

40
Dobro dizajniran eksperiment tei to boljoj statistici, tj. to veem broju rasprenih
estica u jedinici vremena. Zato je poeljno imati snopove estica to veeg intenziteta, tj.
to veeg luminoziteta L. Ali, gustoa projektila u inicijalnom snopu mora ostati dovoljno
mala da se estice u snopu mogu smatrati slobodnima. Detalji eksperimentalnog ureaja
kvantitativno su opisani fluksom I
0
inicijalnih estica koji je broj projektila u jedinici
vremena koji prou kroz jedinicu povrine okomite na z-os. Fluks inicijalnih estica je I
0

= v
0
n
p
, gdje je n
p
koncentracija projektila u inicijalnom snopu (broj projektila u jedinici
volumena), a v
0
njihova poetna brzina.

Pomou tragova koje estice ostave, detektor registrira broj estica dn = I(,) d
rasprenih u jedinici vremena u element prostornog kuta d. Ako su energije inicijalnih
estica u uskom intervalu E E, broj registriranih estica dn u jedinici vremena
proporcionalan je produktu fluksa projektila I
0
i diferencijala udarnog presjeka d
interakcije dn = I
0 d. Prvi faktor I
0
zavisi od detalja eksperimentalnog ureaja, dok
udarni presjek zavisi samo od fizike interakcija (sila) izmeu estica. Definicija
diferencijalnog udarnog presjeka (cross section) je onda

( )
0
I
, I
d
d
= . (2.44)

Rasprenje klasinih estica (na primjer, Rutherfordovo rasprenje) pretpostavlja da
su sve estice razliite i da svaka ima jedinstvenu putanju, tako da rasprenje zavisi od
inicijalne mikroskopske udaljenosti b projektila od z-osi koja se naziva parametar sudara.
Ako pretpostavimo da su sile izmeu projektila i mete centralne, azimutalna simetrija
zahtjeva da vrijedi

( )
( )
( )
d
cos d
db
b d cos d
cos d
db
b d db b d = = = .

Diferencijalni udarni presjek je onda

d
db
sin
b
d
d
= , (2.45)

i moe se izraunati ako se iskoristi jednadba gibanja (II Newtonov zakon) da se nae
veza parametra sudara b i kuta rasprenja za datu energiju E projektila (precizno,
energiju relativnog gibanja u sustavu CM). Za rasprenje klasinih estica naboja q
1
i q
2

koje meudjeluju elektrinom silom opisanom Coulombovim potencijalom V(r) =
r 4
q q
2 1
r

rezultat je Rutherfordova formula


2

sin
1
E 16
q q
d
d
4
2
2
2
2
1
= . (2.46)
41
Realne elementarne estice su kvantne relativistike estice. U eksperimentima
rasprenja takve estice se opisuju valnim paketima odreene irine koji su superpozicija
valnih funkcija slobodnih estica (ravnih valova). Ako su dimenzije valnih paketa d i l
inicijalnih estica puno vee od dimenzija regiona interakcije a, tada i u kvantnoj teoriji
rasprenja udarni presjeci interakcija i irine raspada nestabilnih estica ne zavise od
detalja valnih paketa inicijalnih estica. Ovaj uvjet je praktino uvijek zadovoljen jer je
region interakcije elementarnih estice visoke energije zaista minijaturan (a 10
14
m).

Pretpostavimo da se ukupni Hamiltonian sustava estica koje sudjeluju u rasprenju
moe napisati u obluku H = H
0
+ V, gdje H
0
opisuje vremensku evoluciju valnih paketa
estica puno prije i poslije rasprenja, tj. H
0
opisuje gibanje estica u regionu prostora-
vremena gdje se interakcije meu esticama mogu zanemariti. U najjednostavnijem
sluaju H
0
moe biti samo kinetika energija slobodnih estica, a V je potencijalna
energija svih interakcija meu esticama,

H = H
0
+ V = V
2
p
2
+
r
, (2.47)

gdje je reducirana masa sustava projektil-meta. Mogue je odabrati i da H
0
ukljuuje
dio interakcija estica, recimo, jake i/ili elektromagnetske interakcije, a V je onda samo
potencijalna energija slabih interakcija. Jedini uvjet je poznavanje rjeenja svojstvenog
problema operatora H
0


H
0
(0)
n

=
(0)
n
(0)
n
E , (2.48)

gdje ortonormirana svojstvena stanja
(0)
n
=

Nexp

( x k i
r
r
) ravni valovi, tvore kompletan
skup, tj. bazu Hilbertova prostora. Pretpostavimo li da je u poetnom trenutku t = 0
projektil opisan valnim paketom koji je superpozicija takvih ravnih valova

( ) ( )
( )

=
0
x x k i 3
2
3
e k g k d 2 ) 0 , x (
r r
r
r
r
, (2.49)

iji je impulsni spektar g( ) k
r
funkcija vrlo uske irine k
r
sa centrom u
0
k
r
. Valni paket
(2.49) opisuje kvantnu esticu koja se nalazi u okolini toke
0
x
r
, i ima dobro definiran
(malo

k
r
) impuls
0
k
r
koji odabiremo da bude u pravcu
0
x
r
. Takav valni paket se u
odsustvu sila giba ka ishoditu (meti). Takoe se pretpostavlja da je
0
x
r
toliko daleko (i
lijevo) od ishodita, da je u ishoditu (0) 0, to osigurava da puno prije rasprenja
nema interakcija izmeu projektila i mete. Ravni valovi
(0)
n
= Nexp

( t i x k i
r
r
), koje
smo uveli kao rjeenja nerelativistike Schrodingerove jednadbe (2.48), opisuju
slobodne nerelativistike kvantne estice. Kao to je ve spomenuto na kraju poglavlja
2.1, isti ravni valovi [rjeenja Klein-Gordove jednadbe (2.10)] opisuju i inicijalne
slobodne relativistike estice spina 0 projektile, uz uvjet
2
=
2 2
m k +
r
koji osigurava
da vrijedi veza energije i impulsa (2.5) relativitikih estica.
42
Osnovni problem teorije rasprenja je pitanje: kako izgleda inicijalni valni paket
(2.49), mnogo kasnije, daleko i desno od ishodita u regionu gdje se nalazi detektor,
nakon disperzije koju doivi u sudaru sa centrom rasprenja? Kad bi znali rjeiti
svojstveni problem ukupnog Hamiltoniana H

( ) ( ) x E x H
n n n
r r
= , (2.50)

razvili bi inicijalni valni paket (2.49) u red ( ) ( )

=
n
n n
x c 0 , x
r v
, pa bi valni paket
rasprene estice u trenutku t bio jednostavno

( ) ( )
t i
n
n n
n
e x c t , x

=
r r
.

Na alost, zbog kompleksnosti problema ne znamo rjeenja kompletne teorije (2.50), pa
moramo koristiti teoriju perturbacija da naemo aproksimativna rjeenja.

Za ograniene potencijale V centralnih sila (potencijale koji dovoljno brzo opadaju sa
poveanjem udaljenosti izmeu estica) pokazuje se da ukupni Hamiltonian H uvijek ima
kompletan skup svojstvenih stanja
) (

+
k
(postoje i odgovarajua
) (

k
stanja)

( ) ( ) x E x H
) ( ) (
r r

=
k k
, (2.51)

koja su asimptotski za veliko D ~

x
r
(daleko od regiona interakcije) vrlo slina ravnim
valovima jer su oblika

( )
( )
|
|

\
|
+
+
x
e
) x ( f e
2
1
~ x
x k i
x k i
2
3
) (
r
r
r
r
r
k k
, ( D ~

x
r
veliko). (2.52)

Prvi lan u gornjem izrazu je inicijalni ravni val. Daleko od ishodita drugi lan u (2.52)
pretstavlja odlazei (outgoing) sferni val koji je rezultat rasprenja. Svojstvena stanja

) (

k
nazivaju se i out/in (outgoing/incoming) stanja. Osnovni teorem kvantne teorije
rasprenja tvrdi da za inicijalni valni paket (2.49) vrijedi razvoj

( )
( ) ( )

+
= x e k g k d
2
1
) 0 , x (
) ( x k i 3
2
3
0
r
r
r
r
r
k
, (2.53)

to znai da odlazei sferni val iz (2.52) uope ne utjee na valni paket koji opisuje
inicijalne estice u rasprenju. Poredei (2.49) i (2.53) vidimo da inicijlni valni paket ima
identine koeficijente u razvoju po svojstvenim stanjima slobodnog H
0
i out stanjima
ukupnog Hamiltoniana H. To znai da u asimptotskom regionu prostor-vremena (daleko
od mjesta i puno prije/poslije rasprenja) svojstvena in/out stanja ukupnog Hamiltoniana
H evoluiraju u vremenu na isti nain kao i svojstvena stanja slobodnog Hamiltoniana H
0
.
43
Napomena: Spektrar stanja ukupnog Hamiltonijana H moe, ako je V potencijalna
energija privlane sile, sadravati i dodatna vezana stanja kakvih nema u spektru
slobodnog Hamiltoniana H
0
. Hilbertov prostor stanja estica koje sudjeluju u rasprenju
sastoji se u opem sluaju od dva disjunktna dijela Hilbertovog prostora slobodnih i
Hilbertovog prostora vezanih stanja

H = S B,

gdje je S = H
0
Hilbertov prostor stanja iju vremensku evoluciju opisuje Hamiltonian H
0

(stanja slobodnih estica), a B je Hilbertov prostor vezanih stanja (bound states). Na
primjer, u rasprenju elektrona i protona, B je Hilbertov prostor stanja atoma vodika.
Takoe, ukoliko postoji uski interval poetnih energija i impulsa unutar kojih udarni
presjek jako varira, to je fizikalno vaan sluaj pojave rezonanci u spektru rasprenih
estica, uobiajene aproksimacije u razvoju u Taylorov red moda nisu dovoljno tone.
Sluaj vezanih stanja i rezonanci se zato posebno razmatra.


Dokaz je formalan i bazira se na egzistenciji Greenove funkcije G

operatora H
0
.
Ukratko ga razmotrimo u najjednostavnijem nerelativiskom sluaju. Traimo rjeenje
Schrodingerove jednadbe

( ) V
~
k E V
2
2 2 2
2
= + =
|
|

\
|
+
h
, (2.54)

gdje je
2 2
2
V 2
V
~
i
E 2
k
h h
= = . Greenova funkcija za Poissonovu jednadbu (2.54)

( ) ( ) ( ) x x 4 x , x G k
2 2
= +
r r r r
, (2.55)

daje formalno rjeenje

( )
( )
( ) ( ) ( ) x x V
~
x , x G x d
4
1
e
2
1
x
3 x k i
2
3
=

r r r r r
r
r
k k
, (2.56)

to se lako provjeri uvrtavanjem u (2.54). Izraz (2.56) nije stvarno rjeenje jednadbe
(2.54), jer na desnoj strani i dalje postoji nepoznata svojstvena funkcija ( ) x
r
k
. Samo
smo diferencijalnu jednadbu (2.54) zamjenili integralnom (2.56) koja je zgodnija za
perturbativno (iterativno) rjeavanje. Fourierovim transformacijom i integracijom u
kompleksnoj ravnini nalaze se retardirana/advansirana Greenova funkcija G

( )
x x
e
x , x G
x x k i

=

r r
r r
r r
. (2.57)

44
Kako je volumni integral u (2.56) ogranien na region interakcije a x <
r
oko ishodita,
uvrtavanjem (2.57) i razvojem u red


( )
....
x 2
x x k
x x k kx x x x 2 x k x x k
2
2 2
+

+ = + =
r
r r r r r
,

za D ~ x
r
dovoljno daleko tako da je
x
a k
2
r
<< 1 (zanemarujui kvadratni lan), dobijaju se
out/in stanja Hamiltoniana H

( )
( )
|
|

\
|
+

x
e
) x ( f e
2
1
~ x
x k i
x k i
2
3
) (
k k
r
r
r
, (2.58)

gdje je amplituda rasprenog sfernog vala ili jednostavno amplituda rasprenja

( ) ( )
( )
( ) x x V e x d
2
x f
x k i 3
2
=

r r
h
r
r
m
k k
. (2.59)

Detalji dokaza zavise od aproksimacija i procedura limesa koji se prave u prijelazu od
(2.56) na (2.58).


Kako je (2.53) razvoj po svojstvenim stanjima
) (

k
Hamiltoniana H, u trenutku t
poslije rasprenja valni paket je

( )
( ) ( )

+
= x e k g k d
2
1
) t , x (
) ( t i x k i 3
2
3
0
r
r
r
r
r
k
, (2.60)

to, ako nema znaajnog irenja valnog paketa na putu duljine D do detektora, znai da je

( ) ( ) ( )
t i
0 0
t i
0
0
0
0
e 0 , t v k

x
x
) x ( f
e 0 , t v x t , x

+ =
r r
r
r r r k
, (2.61)

gdje je

2
0 0 0
0 0
0
v
2
1
E ,

k
v
r
h
r
r
h r
= = = = . (2.62)

Prvi lan u izrazu (2.61) je inicijalni valni paket koji se i poslije rasprenja nastavlja
gibati na isti nain bez promjene oblika se iz okoline toke
0
x
r
u poetnom trenutku t =
0, premjesti u okolinu toke t v x x
0 0
r r r
+ = na drugoj strani ishodita u trenutku t poslije
rasprenja.
45
Inicijalni valni paket giba se jednoliko bez ikakvog rasprenja, kao da uope nema
interakcije V. Svi efekti sila meu esticama opisani drugim lanom u (2.62) koji je
raspreni sferni val.


Ako detektor nije na pravcu inicijalnih estica, vjerojatnoa (kvadrat amplitude)
opserviranja rasprenih estice data je diferencijalnim udarnim presjekom koji je

2
) x ( f
d
d
0
k
= . (2.63)

U prvoj aproksimaciji, koja se naziva Born aproksimacija, u amplitudi rasprenja
(2.59) za out stanje uzme se samo prvi lan iz (2.58) ravni val, to daje

( ) ( )
x k i x k i 3
2
e x V e x d
2

f
+

r
r
r
r
r
h
k
. (2.64)

Amplituda rasprenja u Born aproksimaciji je matini element potencijala raprenja
izmeu ravnih valova impulsa k i k
r r
koji reprezentiraju slobodnu esticu prije i poslije
rasprenja. Kao primjer uzmimo Yukawa potencijal

r
e
V ) r ( V
r
0

= , (2.65)

gdje je r = x
r
, dosega a =

1
. Iz (2.64) se poslije integracija po kutevima u sfernim
koordinatama dobija

( )
( )
2
2 2
0
r
2
0
2
k k
1

V 2
r k k
r k k sin
r
e
r d r V
2
k

f
+
=

r r
h
r r
r r
h
k
.

Kako je za elastino rasprenje k k k k = = =
r r
, oznaimo li cos k

= , prema (2.63)
diferencijalni udarni presjek je

2
2 2 2
2
0

sin k 4
1

V 2
d
d
|
|
|
|

\
|
+
=
h
. (2.66)

U limesu kad V
0
0 i 0, ali tako da je
2 1
0
q q

V
= , (2.65) postaje potencijalna
energija dva tokasta naboja, a (2.66) daje Rutherfordovu formulu (2.46)
46

2

sin
1
E 16
q q
d
d
4
2
0
2
2
2
1
= ,

koja je tona i u kvantnoj i u klasinoj teoriji rasprenja.


Za opis rasprenja visoko energijskih elementarnih estica pogodnija je formalna
(operatorska) teorija rasprenja u Fockovom prostoru ili kratko teorija S-matrice.





































47
2.5.1 Perturbativni razvoj S-matrice

U eksperimentima rasprenja ili raspada estica visoke energije sve interakcije meu
esticana dogaaju se u mikroskopskom regionu interakcije duljine z za kratkotrajno
vrijeme proleta estica t. Sva mjerenja se vre na snopovima skoro slobodnih estica
puno prije/poslije estinih interakcija. Puno prije/poslije oznaava vremena t >>t, tj.
limes t , i u regionu prostora na makroskopskim udaljenostima od regiona
interakcije gdje je z >> z. Na primjer, LHC e sudarati pakete od 10
11
protona energija
7 TeV sabijene u cilindar dijametra 100 m i visine 15 cm. Paketi protona se gibaju
praktino brzinom svjetlosti unutar akceleratora. Dva takva paketa koji krue u suprotnim
smjerovima e se dovesti do sudara u toci iji se poloaj odreuje sa tonou boljom od
z ~ 50 m. Vrijeme prolaska jednog paketa kroz drugi je t = 1 ns.

Eksperimenti se pripremaju tako da su u inicijalnom stanju estice na makroskopskom
rastojanju, ali im se da brzina koja e ih dovesti u meusobni kontakt u regionu
interakcije. U kvantnoj fizici takva stanja, lokalizirana i u prostoru i po brzinama estica,
ne mogu biti egzaktna svojstvena stanja ni impulsa, ni energije estica. Na primjer,
svojstvena stanja impulsa estica (ravni valovi) nisu uope lokalizirana u prostoru. Zato
su inicijalna (i finalna) stanja estica u eksperimentima rasprenja ustvari valni paketi
(vrlo uski) koji omoguuju mjerenja poloaja i brzina (energija) estica sa odreenom
tonou koja je uvijek daleko iznad maksimalne dozvoljene relacijama neodreenosti.

Svaki proces je prelazak sustava iz nekog inicijalnog (puno prije interakcije) u neko
finalno stanje (puno poslije rasprenja) sustava estica. Ako pretpostavimo da nema
nikakve korelacije izmeu valnih funkcija razliitih estica u inicijalnom stanju, tada se
vjerojatnost bilo kojeg procesa faktorizira na produkt dva faktora. Prvi je vjerojatnost da
se inicijalne estice sretnu u regionu interakcije, a drugi je vjerojatnost da te estice
interaguju na odreeni nain. Prvi faktor zavisi od valnih paketa koji opisuju estice u
inicijalnom stanju i to je faktor koji zavisi od detalja eksperimenta. Drugi faktor ne zavisi
od detalja eksperimenta nego samo od fizike interakcija (sila) meu esticama i naziva se
udarni presjek (cross section) ili efikasni presjek rasprenja . Kako se udarni presjeci
definiraju tako da ne zavise od detalja inicijalnih stanja estica, mogue ih je izraunati i
u limesu kad su valne funkcije estica u inicijalnom i finalnom stanju svojstvena stanja
impulsa i energija slobodnih estica (ravni valovi), iako se stvarni eksperimenti ne rade sa
takvim najjednostavnijim jednoestinim stanjima.

Inicijalni snopovi estica u eksperimentima se moraju paljivo pripremiti da budu to
je mogue veeg luminoziteta (intenziteta) sa makroskopski vrlo dobro prostorno i
impulsno lokaliziranim inicijalnim esticama, koje opisujemo uskim valnim paketima
svojstvenih stanja energije i impulsa (i svih drugih relevantnih kvantnih brojeva)
slobodnog Hamiltoniana H
0
odgovarajuih polja.

Teorija rasprenja omoguuje da se udarni presjeci (i irine raspada) raznih reakcija
sa elementarnim esticama izraze pomou Lagrangiana interakcije kvantne teorije polja.

Pretpostavimo da i ukupni Hamiltonian sustava polja H = H
0
+ H
int.
i slobodni
Hamiltonian H
0
imaju kontinuirani spektar istog tipa.
48
U eksperimentima sa elementarnim esticama, puno prije interakcije, kad t ,
estice su slobodne, tj. moemo uzeti da su inicijalna stanja i u procesu svojstvena
stanja 4-impulsa slobodnog Hamiltoniana H
0
teorije. Analogno, puno poslije interakcija
estica, finalno stanje u procesu je opet stanje slobodnih estica f .

Problem teorije rasprenja je da odredi takozvano out stanje [ ) t , i u koje, kad t

,
evoluira inicijalno stanje i . Vjerojatnost procesa i f odreena je onda kvadratom
apsolutne vrijednosti matrinog elementa [ )
2
t , i f .

Vremenska evolucija sustava odreena je ukupnim Hamiltonijanom H. Ali, ukupni
Hamiltonian je zbroj H = H
0
+ H
int.
, gdje H
0
odreuje inicijalna i finalna stanja slobodnih
estica, a samo Hamiltonian interakcije H
int.
uzrokuje prijelaze izmeu njih tijekom
rasprenja. U teoriji polja to znai da polja iz lanova u H
int.
djeluju kao izvori (verteksi)
koji generiraju prijelaze izmeu jednoestinih stanja slobodnih polja (elementarnih
estica) koja su svojstvena stanja Hamiltoniana H
0
. Zato je za proraun vjerojatnosti
procesa najuinkovitije koristiti interakcionu reprezentacija kvantne teorije. Vremenska
evolucija stanja u Hilbertovom prostoru odreena je jednadbom

[ ) [ )
S S
t , i H t , i
t
i =

. (2.67)

gdje indeks S oznaava da se radi o stanju u Schrodinger reprezentaciji u kojoj stanja
sustava zavise od vremena, a operatori fizikalnih observabli su vremenski nezavisni. U
interakcionoj reprezentaciji vremensku evoluciju i stanja i operatora odreuje H
0
, tj.
stanja se definiraju kao

[ ) [ )
S
t iH
t , i e t , i
0
= , (2.68)

i

t iH
S
t iH
0 0
e O e O

= . (2.69)

Deriviranjem po vremenu relacije (2.69) za vremensku evoluciju operatora teorije vrijedi

[ ] O , H i O
dt
d
0
= , (2.70)

dok derivacija (2.68) daje

[ ) ( )[ ) t , i t H t , i
t
i
. int
=

, (2.71)

to znai da je vremenska evolucija stanja odreena Hamiltonijanom interakcije H
int.
. Ovu
jednadbu mogue je rjeiti ako definiramo operator vremenske evolucije U(t,t
0
) tako da je
49
[ ) ( )[ )
0 0
t , i t , t U t , i = , (2.72)

koji zadovoljava poetni uvjet U(t
0
,t
0
) = 1, te jednadbu

( ) ( ) ( )
0 . int 0
t , t U t H t , t U
t
i =

. (2.73)

Diferencijalna jednadba (2.73) i poetni uvjet U(t
0
,t
0
) = 1, ekvivalentni su integralnoj
jednadbi

( ) ( ) ( )
0 1 1 . int
t
t
1 0
t , t U t H dt i 1 t , t U
0

= , (2.74)

koju je lako rjeiti sukcesivnim iteracijama

( ) ( ) ( ) ( ) ( ) + =
(
(

=

1 . int
t
t
1 0 2 2 . int
t
t
2 1 . int
t
t
1 0
t H dt i 1 t , t U t H dt i 1 t H dt i 1 t , t U
0
1
0 0

(2.75)
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ... t H ... t H t H dt ... dt dt i .... t H t H dt dt i
n . int 2 . int 1 . int
t
t
n
t
t
2
t
t
1
n
2 . int 1 . int
t
t
2
t
t
1
2
1 n
0
1
0 0
1
0 0
+ + + +




Limes operatora vremenske evolucije U(t,t
0
) kad t
0
i t + naziva se S-
matrica i vrijedi

S = U(+

,

) = ( ) ( ) ( ) ( )
n . int 2 . int 1 . int
t
n
t
2 1
0 n
n
t H .... t H t H dt .... dt dt i
1 n 1

=
, (2.76)

gdje je t
1
t
2
.... t
n
.

Izraz za S-matricu (2.76) moe se u teoriji polja uiniti Loretz kovarijantnim ako se
definira vremenski ureen produkt T lokalnih operatora tako da najraniji bude prvi na
desnoj strani, tj.

[ ]
( ) ( ) , t t . . . . t t ) t ( O . . . . ) t ( O
) t ( O . . . . ) t ( O ) t ( O . . . . ) t ( O ) t ( O T
n 1 n 2 1 n 1
p p p p
p
p p
najranije najkasnije n 2 1
=
=

(2.77)

gdje

p
oznaava sumu po permutacijama n indeksa 1,2,....,n

, a (x) =

<
>
0 x , 0
0 x , 1
,
osigurava da vrijeme raste s desna ulijevo. Kako vrijedi
50
[ ] =

) t ( O . . . . ) t ( O ) t ( O T t d . . . . t d
n 2 1 p p
n 1


( ) ( ) = =

n 1 n 2 1 n 1 n 1
p p p p
p
p p p p
t t . . . . t t ) t ( O . . . . ) t ( O t d . . . . t d

) t ( O . . . . ) t ( O ) t ( O t d . . . . t d ! n
n 2 1 p p
n 1

= ,

integracija u (2.76) se moe simetrizirati, tako da izraz za S-matricu postaje

( )
( ) ( ) ( ) [ ]
n . int 2 . int 1 . int n
0 n
1
n
t H . . . . t H t H T dt . . . . t d
! n
i
S

= , (2.78)

ili jednostavno (ako Hamiltoniani interakcije u razliitim trenutcima komutiraju)

|
|

\
|
(
(

) t ( H t d i exp T S
. int
. (2.79)


Razvoj S-matrice postaje oigledno Lorentz kovarijantan u lokalnim kvantnim
teorijama polja, jer kako je napomenuto u Uvodu, lokalnost teorije polja zahtijeva da je
Hamiltonian H = d
3
x volumni integral gustoe Hamiltoniana , tako da je

H
int..
(t) = d
3
x
int
( ) t , x
r
, (2.80)

pa perturbativni razvoj S-matrice postaje

( )
( ) ( ) [ ]
n int 1 int n
4
0 n
1
4
n
x . . . . x T x d . . . . x d
! n
i
S H H

= . (2.81)


U teorijama polja je
int
=

L
int
(precizno, ovo vai ako

L
int
ne sadri derivacije), pa
je S-matrica

( ) ( ) [ ]
n int 1 int n
4
0 n
1
4
n
x . . . . x T x d . . . . x d
! n
i
S L L

= , (2.82)

tj.
51

|
|

\
|
(
(

) x ( x d i exp T S
. int
4
L , (2.83)

to je Lorentz invarijantno jer Lagrangian mora biti skalar.


Napomena: Iako prisustvo (t
i
t
j
) faktora u T produktu izgleda Lorentz
neinvarijantno, zahtjev mikrokauzalnosti osigurava da lokalni operatori u prostorno
separiranim tokama komutiraju. T produkt onda djeluje samo na lokalne operatore u
vremenski ili svjetlosno separiranim tokama, a za takve operatore T produkt ima istu
vrijednost u svim IRS.


Veliina koja daje amplituda rasprenja procesa f i je S-matrini element S
fi
=
i S f . Kako elimo raunati sa svojstvenim stanjima energije i impulsa (ravnim
valovima) slobodnog Hamiltoniana H
0
korisno je eksplicitno izdvojiti prvi lan u razvoju
S-matrice (2.82) koji je jedinini operator. Za bilo koji lokalni operator O(x) vrijedi

( )
i ) 0 x ( O f e i e ) 0 x ( O e f i ) x ( O f
x p p i
x p i x p i
= = = =


, (2.84)

pa se u izrazu za S-matricu moe izdvojiti -funkcija koja osigurava ouvanje 4-impulsa
cjelog procesa, tako da se definira matrini element tog procesa M
fi


( ) ( )
fi i f
4 4
fi fi
M p p 2 i S = , (2.85)

koji se naziva matrinim elementom prijelaza iz stanja i u stanje f . U (2.85) p
i
/p
f
su
ukupni 4-impulsi svih estica u inicijalnom/finalnom stanju. Za svaki proces korisno je
definirati i T-matrini element T
fi
u kome se izdvaja samo -funkcija ouvanja energije,
tj.

( ) ( )
fi
0
i
0
f fi fi
T p p 2 i S = . (2.86)

Sva fizika estinih interakcija sadrana je u matrinom elementu M
fi
procesa (to je
jedini lan koji zavisi od L
int.
) koji ne ovisi o eksperimentalnim detaljima inicijalnog/
finalnog snopa estica. Perturbativni razvoj S-matrice (2.82) znai da i za matrini
element M
fi
svakog procesa vrijedi perturbativni razvoj

M
fi
= M
fi
(1)
+ M
fi
(2)
+ .... , (2.87)

gdje je

( ) i 0 x f i M i
int
) 1 (
fi
= = L , (2.88)

te
52
( )
( ) ( ) [ ] i 0 x x T f x d
! 2
i
M i
int int
4
2
) 2 (
fi
= =

L L , (2.89)

itd., to dozvoljava da se matrini element M
fi
svakog procesa aproksimativno izrauna
sa odreenom tonou prekidanjem reda (2.87).

U svakoj kvantnoj teoriji polja postoje pravila, Feynmanova pravila, koja omoguuju
da se koritenjem Feynmanovih dijagrama izrauna matrini element M
fi
bilo kojeg
procesa u bilo kojem redu perturbativnog razvoja. Feynmanova pravila razmatraemo
kasnije u Poglavljima 4. i 6.

Potrebno je jo matrine elemente M
fi
raznih procesa povezati sa fizikalno mjerljivim
veliinama koje ne ovise o detaljima pojedinih eksperimenata, te daju informacije o fizici
interakcija elementarnih estica koje sudjeluju u procesu.



2.5.2 Udarni presjeci i irine raspada

Kao to je ve napomenuto, stanja elementarnih estica u stvarnim eksperimentima
rasprenja su valni paketi lokalizirani i u prostor-vremenu i u prostoru energija-impulsa
estica. Da se izbjegnu raunske komplikacije definiranja energija, brzina, impulsa takvih
valnih paketa za raunanje fizikalnih veliina elimo koristiti svojstvena stanja 4-impusa
slobodnih estica (ravne valove). Ali, onda e svaki element S-matrice sadravati -
funkciju koja osigurava ouvanje energije (i impulsa) u procesu, kao u (2.85) i (2.86).
Element S-matrice je amplituda vjerojatnosti procesa. Vjerojatnosti procesa (kvadrati
apsolutnih vrijednosti amplituda) su onda nuno beskonani jer su proporcionalni sa (0).
Potrebno je analizirati vezu fizikalnih veliina koje opisuju procese irina raspada
nestabilnih estica i udarnih presjeka rasprenja , da se eliminiraju takve raunske
divergencije.

Ako su inicijalne estice opisane valnim paketom [ ) [ )
in
in
g
) ( g d

= vjerojatnost
da je krajnje stanje je

( ) ( ][ ) ( ][ ) ( ][ )
out in in out
*
2
in
g
out
g
) ( g ) ( g d d P = =

. (2.90)

Funkcija g() (na primjer, Gaussova funkcija) odreuje oblik inicijalnog valnog paketa i
ima jako izraen maksimum oko neke vrijednosti . irina valnog paketa je klasina, ali
ne toliko velika da se vrijednost matrinog elementa S

bitno mijenja unutar irine

valnog paketa. Na primjer, dobro pripremljen eksperiment koristi estice opisane valnim
paketima ija je energijska irina E toliko mala da se promjena udarnog presjeka
dE
d
E pri promjeni energije za E moe zanemariti, pa se moe uzeti da je (E E)
(E). Ako pretpostavimo da je , S-matrini element za taj proces je iz (2.86)
53
( ) ( )

E E 2 T i S = . (2.91)

Ako T

slabo ovisi o i , usporedba (2.90) i (2.91) pokazuje da mora biti

( ) ) ( g ) ( g
~
d
~
d T P
*
2
g

, (2.92)

gdje je -funkcija iz (2.86) apsorbirana u integraciju po komponentama valnog paketa
( ) ( ) d E E 2
~
d

= . U izrazu (2.92) sve veliine su konane i ne pojavljuju se
problematine -funkcije po energiji koje su posljedica nefizikalne pretpostavke da u
eksperimentu moemo imati estice tono odreene energije za koje je E = 0. Vidimo
da je vjerojatnost P
g
() prijelaza zaista produkt dva faktora, od kojih
2

T ne
zavisi od detalja valnih paketa koji opisuju inicijalne estice, ve samo od fizike
interakcija estica. Cjelokupna ovisnost o detaljima eksperimenta je u integralu po valnim
paketima inicijalnih i finalnih estica.

Radi jednostavnosti elemente S-matrice S

elimo raunati koristei svojstvena

stanja energije-impulsa slobodnih estica za bazu Hilbertovog prostora. U neogranienom
prostoru operatori energije i impulsa slobodnih estica imaju kontinuiran spektar (4-
momenti estica su realni brojevi), pa njihova svojstvena stanja (ravni valovi) imaju
beskonanu normu, to opet u izraze za udarne presjeke uvodi divergencije. Ove raunske
potekoe se najee izbjegavaju koritenjem trika konanog volumena. Kvantizacija
sustava se ne vri u beskonanom prostoru, nego u proizvoljno velikom, ali ogranienom
regionu prostora ije su dimenzije duljine L, pa se tek na kraju uzme limes L .
estice zatvorene u konanu kutiju volumena V ~ L
3
imaju diskretne vrijednosti energije
i impulsa i opisane su valnim funkcijama konane norme. Za raunanje matrinih
elemenata operatora fizikalnih veliina moe se onda koristiti baza koju ini kompletan
skup takvih stanja konane norme. Sve fizikalne veliine se paljivo definiraju tako da se
u konanim izrazima potpuno pokrate dimenzije kutije, to onda osigurava da formule
vrijede bez obzira na bazu Hilbertova prostora u kojima su izraunate.


Udarni presjek reakcije mora se definirati tako da ne zavisi od detalja eksperimenta.
Na primjer, pri rasprenju projektila na meti kao u Rutherfordovom eksperimentu broj
rasprenih estica u jedinici vremena dn sigurno je proporcionalan inicijalnom fluksu
projektila I
i
= n
p
v
p
(broj projektila koji u jedinici vremena prou kroz jedinicu povrine) i
koncentraciji estica mete n
m
(broj estica mete u jedinici volumena). Zato se udarni
presjek defira kao

dn = (n
p
v
p
) n
m
d, (2.93)

gdje je v
p
brzina projektila u odnosu na metu (relativna brzina estica prije rasprenja), a
je udarni presjek rasprenja koji ne zavisi od broja estica projektila i mete.


Matrini element S
fi
iz (2.85) moe se napisati kao
54
( ) ( )

=
i , f
i , f
i f i f
4 4
i f i f
E 2
1
M p p 2 i S , (2.94)

gdje f,i oznaava estice u finalnom/inicijalnom stanju. Zadnji faktor u (2.94) fiksira
normu matrinog elementa M
fi
i uvodi se u skladu sa kontinuum normalizacijom
svojstvenih stanja 4-impulsa slobodnih estica.

U definiciji udarnog presjeka u teoriji elementarnih estica uvijek treba broj
rasprenih estica u jedinici vremena podjeliti fluksom inicijalnih I
i
i pomnoiti
koncentracijom finalnih estica n
f
. Razlog zato se mnoi koncentracijom finalnih estica
je tehniki. Vjerojatnost prijelaza u jedno od neprebrojivo mnogo finalnih svojstvenih
stanja energije i impulsa uvijek je nula, pa se mora promatrati rasprenje u uski interval
finalnih stanja impulsa
( )
3
2
V
d
3
p (gustoa stanja u impulsnom prostoru je
( )
3
2
V
, gdje je
V = L
3
konani volumen regiona prostora) po kojima se na kraju integrira.

Napomena: Normirano svojstveno stanje impulsa estice u jednodimenzionom regionu
0 x L je
ipx
p
e
L
1
) x ( = . Periodini rubni uvjeti zahtijevaju da su svojstvene
vrijednosti impulsa kvantizirane n
L
2
p |

\
|
= . Broj stanja estice u intervalu (E,E + dE) je
dn = (E)dE, gdje je ( )
dE
dp
2
L
dE
dn
E |

\
|
= = gustoa stanja. U tri dimenzije je
( )

|

\
|
=
|

\
|
= = d
dE
dp
p
2
L
p d
dE
d
2
L
dE
dn
E
2
3
3
3
, gdje je d diferencijal prostornog kuta.
Volumen faznog prostora

p d
3
nije Lorentz invarijantan, pa se promjeni normalizacija
stanja tako da se koristi Lorentz invarijantni element faznog prostora

=
E 2 ) (2
p d
3
3

( )
( ) ( ) ( )
0
2 2
4
4
p m p 2
2
p d
=

.

Kvadrat matrinog elementa S
fi
iz (2.94) onda za vjerojatnost (kvadrat apsolutne
vrijednosti amplitude) prijelaza f i u jedinici vremena daje

dW
fi
( ) ( )
( )

=
f
3
f
3
i , f i , f
2
i f i f
4 4
2
p d V
V E 2
1
M p p 2 V , (2.95)

gdje je
2
i f
M odgovarajui zbroj ili srednja vrijednost invarijantnih ampliduda M
fi
po
stupnjevima slobode finalnih/inicijalnih estica koji se ne opserviraju u eksperimentu (na
primjer, komponente spina estica ili boje kvarkova).
55
Za tipini 2 2 proces u kome inicijalne estice A i B, prelaze u finalne estice C i
D: A + B C + D, diferencijal stanja finalnih estica je dn
f

( ) ( )
D
3
D
3
C
3
C
3
E 2 2
p d
E 2 2
p d
= .
Fluks inicijalnih estica A u sustavu mirovanja estice B je
A
A
A A
E
p
V
1
v n
r
= . Brzina
estice A u sustavu mirovanja estice B, zbog:
B B
2
A
2
A
2
A
m E i m p E = + =
r
, moe se
prema (2.13) napisati u obliku ( )
2
B
2
A
2
B A
B A A
A
A
m m p p
m E
1
E
p
v = =
r
. Iz (2.95)
Lorentz invarijantni izraz (isti u svim IRS-ima) za diferencijalni udarni presjek d procesa
A + B C + D je onda

( ) ( )
( )
( ) ( )
D
3
D
3
C
3
C
3
2
2
B
2
A
2
B A
B A D C
4 4
E 2 2
p d
E 2 2
p d
M
m m p p 4
p p p p 2
d

+
= . (2.96)

Volumen V regiona prostora se pokrati u konanom izrazu.

Sva fizika interakcija estica sadrana je u invarijantnoj amplitudi procesa M. Faktori
E 2
p d
3
koji se pojavljuju u gornjem izrazu su Lorentz invarijantni jer je za svaku esticu
pozitivne energije ( ) p d m p E
4 2 2 2

r
=
E 2
p d
3
, to je oigledno invarijantno. Zaista,

( ) ( )( ) [ ] = + + + = E d p d m p E m p E p d m p E
3 2 2 2 2 4 2 2 2
r r r

(2.97)

( )
( )
E 2
p d
m p E
E
m p E E d p d
3
2 2
2 2 3
=
+ +
+ =
r
r
.


Udarni presjek d najlake se rauna u sustavu CM estica A i B u kome je 0 p p
B A
= +
r r
,
pa zbog ouvanja impulsa i 0 p p
D C
= +
r r
,

a Mandestamova invarijanta je s

=

(E
A
+ E
B
)
2

kao u (2.24). Zakon ouvanja 4-impulsa izraen -funkcijom u faznom faktoru u (2.96)
dozvoljava da se izvri integracija po impulsu jedne od finalnih estica, recimo po d
3
p
D
.
U CM sustavu je

( ) ( )
( ) ( )
( ) = + = + s E E
E 2
1
E 2
p d
4
1
E 2 2
p d
E 2 2
p d
p p p p 2
D C
D C
C
3
2
D
3
D
3
C
3
C
3
B A D C
4 4


( )
D C
D C
f
2
f
2
E E s
E E 4
d dp p
4
1
= ,
56
gdje je za finalnu esticu C u sfernom sustavu d
3
p
f
= p
f
2
dp
f
d = p
f
2

dp
f sin

d

d

.

Kako je

( ) ( )
2
1
2
D
2
f
2
1
2
C
2
f D C
m p m p E E s + + + = + = ,

vrijedi i


( )
D C
D C
f
f
E E
E E
p
p d
s d +
= , te
( )
s p
s d
E E
p d
f
D C
f
= ,

i fazni faktor u (2.96) je

( ) ( )
( ) ( )
D
3
D
3
C
3
C
3
B A D C
4 4
E 2 2
p d
E 2 2
p d
p p p p 2 + = d
s
p
16
1
f
2
. (2.98)

Kinematiki factor iz (2.96) u CM sustavu je jednostavno ( )
2
B
2
A
2
B A
m m p p 4 =

s p 4
1
i
, gdje je p
i
B A
p p
r r
= = , a p
f
D C
p p
r r
= = . Konani izraz za diferencijalni
udarni presjek 2 2 procesa u sustavu CM je

2
i
f
2
CM
M
p
p
s 64
1
d
d
r
r
= . (2.99)

Da se nae ukupni udarni presjek treba jo integrirati po prostornom kutu d finalne
estice c, to se moe izvriti tek kad se nae angularna zavisnost matrinog elementa M
procesa.


Za raspad nestabilne estice A B + C diferencijal irine raspada (vjerojatnost
raspada u jedinici vremena) je u skladu sa (2.95) i (2.96)


( ) ( )
( ) ( )
C
3
C
3
B
3
B
3
2
A
A C B
4 4
E 2 2
p d
E 2 2
p d
M
E 2
p p p 2
d
+
= . (2.100)

Zakon ouvanja 4-impulsa omoguuje integraciju po d
3
p
B
i po energiji estice C . Kako je

4
(p
B
+ p
C
p
A
) = ( ) ( )
A C B A C B
3
E E E p p p + +
r r r
, u sustavu mirovanja estice A je
2
B
2
B
m p E + =
r
=
2
B
2
C
2
C
m m E + . Zbog
2
C
2
C
2
C
m p E + =
r
, diferenciranjem se odmah
dobija da vrrijedi i
C C C C
dE E p d p =
r r
.
57
Energijska -funkcija je ( ) ( ) ( ) =
(
(

= +

=
A C
1
E E E
A C B
C
A C B
E E E E E
E
E E E
B A C

=
A
B
E
E

(E
C

E
A
) , pa se za diferencijalnu irinu raspada dobija

d M
E
p
32
1
d
2
2
A
f
2
r
= , (2.101)

gdje je
C f
p p
r r
= . Integracija po d zahtijeva poznavanje angularne zavisnosti od
2
M .


Ukupna irina raspada
A
nestabilne estice A je zbroj po svim moguim kanalima
raspada

=
f
f A
, ije su relativne zastupljenosti (branching ratios)
A
f
f

B = i
predstavlja vjerojatnost raspada u jedinici vremena

t d
N d
N
1

A
A
A
= , (2.102)

pa slijedi da broj N
A
estica A eksponencijalno opada u vremenu,

t
A A
A
e ) 0 ( N ) t ( N

= . (2.103)

Vrijeme
1
A A


= u p.s. jedinica ( 1 = h ) naziva se vrijeme ivota estice A.


Prostorna rezolucija najboljih dananjih detektora tragova estica visoke energije je
oko x

~

10

m. Ako je relativistiki faktor dilatacije vremena nestabilne estice A u
akceleratoru
A
~

100, tj. E
A
=

A m
A
c
2
, mogue je direktno detektirati kratko ivue
estice samo ako je njihovo vrijeme ivota
A

10

16
s, tj. ako je
A
=
A

h

6.6 eV, jer je
h = 6.6 10
16
eVs.









58
2.5.3 Produkcija rezonanci

Ako je stanje estice A energije E u poetnom trenutku (0) , njeno stanje u trenutku
t je onda
t
E
i
e (0) ) t (
h

= . Ako je E realno onda je uvijek

2 2
(0) (t) = i estica je
stabilna. Za nestabilnu esticu A, po analogiji sa zakonom radioaktivnog raspada
oekujemo da je

t
2 2
e (0) (t)

= , (2.104)

to znai da je vjerojatnost da se estica nije raspala poslije jednog vremena ivota t =
jednaka
e
1
.
Ako energiji dodamo imaginarni lan E = E
0
i
2

, stanje estice A u trenutku t postaje

t
2

t
E
i
e e (0) ) t (
0
h h

= , (2.105)

to daje zakon raspada (2.104). Da se vidi fizikalni smisao imaginarnog lana u energiji
treba napraviti Fourier transformaciju stanja estice A

( )
2

i E E
1
2
(0) i
e e (0) dt
2
1
(t) e dt
2
1
) E (
~
0
t
2

t
E E
i
0
t
E
i
-
0
+
= = =

h
h h h
,

pa je vjerojatnost da nestabilna estica A ima energiju E

( )
4

E E
1
2
(0)
) E (
~
2
2
0
2
2
2
+
=
h
. (2.106)

Nestabilno stanje nema fiksnu energiju, nego uvijek ima energije E u rasponu poluirine
oko energije E
0
, to je naravno jo jedna manifestacija relacija neodreenosti. Ovo je
naroito vano za procese koji idu preko kreacije nestabilne kratko ivue rezonance R,
na primjer procese oblika A + B R C + D. Najvaniji procesi ovog tipa u SM imaju
inicijalne estice e
+
e

ili par kvarkova, a rezonance R su gauge W

, Z ili Higgs bozon h

koje se raspadaju u par fermiona.

Amplituda rasprenja (2.63) skalarnih (spina 0) estica se moe razviti u red u red po
Legendreovim polinomima

( ) ( )( ) ( ) cos P 1 e 1 2
k i 2
1
f
0
i 2
l
l
l
l

=
+ = , (2.107)
59
gdje je valni broj k intenzitet impulsa u sustavu CM. Ovaj izraz se naziva razvoj po
parcijalnim valovima, a
l
se naziva fazni pomak (phase shift) l-tog parcijalnog vala.
Kvadriranjem i integracijom po kutevima dobija se ukupni udarni presjek

( ) ( )
l
l l
l l
l
sin 1 2
k
4
1 e 1 2
k

2
2
2
i 2
2

+ = + = . (2.108)

Ukoliko je
2

=
l
za neko l, udarni presjek za taj parcijalni val je maksimalan i kae se
da u rasprenju postoji rezonanca koja je estica spina l. Tada rezonanca kompletno
dominira amplitudu rasprenja, tj.

( )
( ) ( )
2 / i E E
/2
k
cos P 1 2
f
R

+

l
l
, (2.109)

pa je ukupni udarni presjek

( ) ( )
( ) 4 / E E
/4
1 2
k
4
E
2 2
R
2
2
+
+ l , (2.110)

oblika kao (2.106). Krivulja oblika
( ) 4 / E E
/2
2 2
R
+
naziva se Breit-Wigner rezonanca.



Slika 2.3
(E)
(E
R
)
E
R
E

( )
2
E
R

R

60
Udarni presjek (2.110) ima uzak maksimum kad je energija inicijalnih estica E = E
R
, a
opadne na polovicu maksimalne vrijednosti kad je energija E
R
2

. Slika 2.3 pokazuje

kako izgleda udarni presjek (E) u okolini rezonance energije E
R
. je irina krivulje
rezonance na polovici visine.

Kako je s = E
2
,
2
R
2
R R
m E s = = i
R R R
m 2 s 2 E E = + Breit-Wignerova amplituda
se moe napisati pomou Lorentz invarijantnih skalarnih veliina

( ) m i s s
m
2 / i E E
/2
R R
R
R

. (2.111)

Ovakav uski maksimum iznad kontinuirane krivulje udarnog presjeka (E) za neku
energiju E
R
=

m
R
je eksperimentalni znak postojanja kratko ivue
R
= (
R
)

1
rezonance
u procesu rasprenja A + B R C + D.

Upravo na ovaj nain e se moda u eksperimentima na LHC otkriti postojanje Higgs
bozona u procesu rasprenja h t t + + .

Izraz (2.110) za udarni presjek treba generalizirati na sluaj rasprenja kvarkova i
leptona koji imaju spin i boju. U eksperimentima se najee ne detektiraju stanja spina
[a, stanja boje se ni ne mogu detektirati (zatoenje boje)] inicijalnih i finalnih estica
(izuzetak su eksperimenti sa polariziranim esticama), pa u konanom izrazu treba
izvriti usrednjavanje po (2l
A
+ 1) (2l
B
+ 1) spin i/ili c
A
c
B
boja stanjima inicijalnih estica
koja su sva podjednako vjerojatna i zbrojiti po komponentama spina/boje finalnih estica.
Kvarkovi i leptoni su fermioni i za njih je 2l + 1 = 2. Iako fotoni i gluoni imaju spin 1, za
njih je 2l + 1 = 2, poto imaju samo dva transverzalna stupnja polarizacije jer su estice
bez mase. Za masivne elektroslabe gauge bozone je 2l + 1 = 3. Kako Higgs bozon ima
spin 0 za njegova stanja je 2l + 1 = 1. Multiplikativni faktor boje je c = 3 za kvarkove, za
gluone je c = 8 i c = 1 za sva kolor siglet stanja.

Tako se za udarni presjek estica iz SM za proces A + B R C + D + ... dobija

( )
( )
( )( )
( ) 4 / E E

c c 1 2s 1 2s
c 1 2s
k

k
2
R
2
R
R
f
R
AB
B A B A
R R
2
+
(

+ +
+
, (2.112)

gdje je
R
ukupna irina rezonance R (zbroj po svim kanalima raspada), a
R
AB
i
R
f
su
parcijalne irine za inicijalnu kreaciju u kanalu A + B R i finalni R C + D + ... f
raspad rezonance R, i gdje jo treba sumirati po svim spin/boja stanjima finalnih estica
C,D,...

esto se umjesto (2.112) koristi aproksimativna formula koja daje zavisnost udarnog
presjeka od Mandelstamove varijable s = (p
A
+

p
B
)
2
koja je u sustavu CM upravo ukupna
energija s = (E
A
+

E
B
)
2
= E
2
i s
R
=

m
R
2
, te prema (2.28)
61
2
2
k k
r
= = [ ][ ]
2
B A
2
B A
) m m ( s ) m m ( s
s 4
1
+ . (2.113)

Udarni presjek (s) je vrlo mali osim kad je E

=

E
R , to znai da se svuda smije zamijeniti
E
R
E osim u Breit-Wigner nazivniku, pa mnoei sa

( )
( ) ( )
2
R
2
R
2
R
E E
s 4
E E
E E
+

+
+
,

dobijamo

( )
( )
( )( )
( )
2
R
2
R
2
2
R
R
f
R
AB
B A B A
R R
2
m m s

c c 1 2s 1 2s
c 1 2s
k
s 4
s
+
(

+ +
+
, (2.114)

gdje je k
2
dato u (2.113).






























62
Zadaci:

Zadatak 2.1. Eksplicitno provjeriti da je skalarni produkt dva 4-vektora Lorentz
invarijantan, tj. da vai: a b = a

b .


Zadatak 2.2. Pokazati da je tona formula za slaganje brzina (2.14).


Zadatak 2.3. Izvesti opu formulu za slaganje brzina u relativistikoj fizici. Neka u
pokretnom sustavu S, koji se giba brzinom V
r
u odnosu na sustav S, imamo esticu
brzine v
r
. Kolika je brzina te estice u nepokretnom sustavu S?

Rjeenje:

v
r
=
2
c
v
1
v
V
V
r
r
r
r

+
+
;

v
r
=
|
|

\
|

+

2 V
c
v
1
v
V
r
r
r
, (2.115)

gdje je
V
(V) =
2
1
2
2
c
1

V
, a komponente brzine estice, paralelne v
r
i okomite

v
r
na vektor brzine sustava V
r
, su: v
r
= ( )V V
V
r r
r
v
1
2
i

v
r
= v
r
v
r
.


Zadatak 2.4. Pokazati ispravnost formule (2.15).


Zadatak 2.5. Pokazati ispravnost formula (2.16) i (2.17).


Zadatak 2.6. Pokazati ispravnost formule (2.23).


Zadatak 2.7. Pokazati ispravnost formula (2.27)-(2.30).


Zadatak 2.8. Pokazati ispravnost formule (2.43).


Zadatak 2.9. U raspadu ultrarelativistike estice: A(E
A ,

0,

0,

p) B(E
B , q
r
) + ....
kut raspada definiran je kao: cos pq q p =
r r
. Pokazati da vai:

63
tg

c cos v
sin v
E
m
CM
CM
A
A
+
, (2.116)

gdje je v brzina estice B u laboratorijskom sustavu, a
CM
je kut raspada u sustavu
mirovanja estice A.


Zadatak 2.10. Pokazati da je izraz (2.66) diferencijalni udarni presjek u potencijalu
(2.65) u Born aproksimaciji.


Zadatak 2.11. Pokazati da je u sustavu mirovanja estice B fluks inicijalnih estica I
0

=

B A
v v
1
r r

u procesu A + B C + D dat sa ( )
2
B
2
A
2
B A
B A A
A
A
m m p p
m E
1
E
p
v = =
r
.































64
3. Lagrangiani i jednadbe gibanja u fizici elementarnih estica

U klasinoj mehanici sustav estica se opisuje Lagrangianom L = L(q
i
,q
i
,t) = T U ,
gdje su sile derivacije potencijalne energije U. Na primjer, konzervativna generalizirana
sila Q
i
pridruena i-toj generaliziranoj koordinati q
i
je: Q
i
=
i
q
U

.

Hamiltonov princip (princip minimalnog djelovanja) daje jednadbe gibanja sustava
Lagrangeove jednadbe

I = 0 0
q
L
q
L
dt
d
i i
=

|
|

\
|

&
, (i = 1,2,3,.....,n),

gdje je djelovanje sustava: I =

2
1
t
t
dt L , a n je broj stupnjeva slobode gibanja.

Mogunost kreiranja i anihiliranja estica u svakoj toci prostor-vremena zahtijeva da
elementarne estice opisujemo kao eksitacije (titraje) relativistikih kvantno mehanikih
polja
a
koja su kontinuirane funkcije toke u prostor-vremenu
a
=
a
(x

)

. Sustav se
opisuje Lagrangeovom gustoom

L

=

L(
a
,

a
,

x

). Uvjet stabilnosti teorije zahtijeva da

je ukupni Lagrangian

L =

x d
3
L

, a djelovanje sustava je onda I =

2
1
t
t
4
x d L . Poencare
invarijantnost (translatorna invarijantnost) zahtijeva da gustoa Lagrangiana ne zavisi
eksplicitno od x

.

Hamiltonov princip daje jednadbe gibanja Lagrangeove jednadbe za polja
a
koje
su

0
x
a

|
|

\
|

L L
. (3.1)

Iako je (3.1) samo generalizacija rezultata iz klasine mehanike, ponovimo ukratko
derivaciju Lagrangeovih jednadbi gibanja.

Neka je varijacija polja
a
(x)
a
(x) =
a
(x) +
a
(x) . Varijacija djelovanja je onda

I =

L x d
4
=

(
(

) (
) (
x d
a
a
a
a
4 L L
.

Koristei:

(

a
) =

(
a
)

i parcijalno integrirajui drugi lan prema
65
( )
(
(

(
(

) (

) (
) (
) (
a
a a
a
a
a
L L L
,

uz uvjet da povrinski integral prvog lana na desnoj strani iezava jer polja dovoljno
brzo trnu u beskonanosti, varijacija djelovanja postaje

I =
a
a

a
4

) (
x d
(
(

L L
.

Zbog linearne nezavisnosti varijacija polja
a
(x), uvjet stacionarnosti djelovanja I = 0
odmah daje Lagrangeove jednadbe gibanja (3.1).

Svaka elementarna estica opisana je odgovarajuim poljem. Indeks a oznaava razliita
polja, a ne razliite stupnjeve slobode gibanja (svaka teorija polja uvijek ima neprebrojivo
mnogo stupnjeva slobode).

Iz konteksta je uvijek jasno da li se misli na Lagrangian ili na Lagrangeovu gustou u
teoriji elementarnih estica uobiajeno je uvijek govoriti o Lagrangianu, ak i kad se
ustvari misli na Lagrangeovu gustou odgovarajuih polja.

Lagrangeova gustoa L za svako polje
a
je zbroj Lagrangeove gustoe slobodnog
polja L
sl.
koja je kvadratna funkcija polja
a
, i gustoe Lagrangiana interakcije L
int.
sa
drugim poljima, koja je bar treeg reda po poljima L = L
sl.
+ L
int.
. Oblik Lagrangiana
slobodnih polja zavisi samo od spina estica koje opisuju (L
sl.
je kao kinetika energija
sustava u klasinoj mehanici), te postoji pet razliitih Lagrangiana slobodnih polja za
estice spina 0,

2
1
, 1,

2
3
i 2.

Za estice spina veeg od 2 ne postoji konzistentna teorija polja jer njihove jednadbe
gibanja ukljuuju derivacije reda veeg od dva i/ili Hamiltonijan nije ogranien sa donje
strane.

Polja razliitog spina nazivamo:

Spin 0 skalarno polje; Spin
2
1
spinorsko polje; Spin 1 vektorsko polje;
Spin
2
3
polje gravitina; Spin 2 tenzorsko polje (polje gravitona).

Dosad nije otkrivena nijedna estica spina
2
3

, ali postoji teorija elementarnih estica koja
predvia njihovo postojanje Supersimetrija (SUSY). Supersimetrija je maksimalna
kontinuirana simetrija fizikalnog sustava suglasna sa kvantnom mehanikom i specijalnom
teorijom relativnosti.
66
SUSY teorija predvia da za svaku poznatu elementarnu esticu postoji
supersimetrini partner dosad neotkrivena elementarna estica spina umanjenog za
2
1
.
SUSY je simetrija koja svakom bozonu pridruuje fermion i obrnuto. SUSY partner
gravitona je gravitino spina
2
3
, SUSY partner gauge bozona je gaugino spina
2
1
, itd.

Ako uope postoje, fiziari se nadaju da e se u eksperimentima rasprenja protona na
protonu na LHC-u otkriti supersimetrine estice koje su najbolji teorijski kandidati za
estice tamne tvari.


Svaka kvantna teorija polja ima svoj prostor stanja (Hilbertov prostor) u kome djeluju
operatori teorije. Bazu prostora stanja ini skup jednoestinih stanja slobodnih estica
(svojstvena stanja Hamiltoniana) koja imaju odreen 4-impuls p

i spin, kao i mogue

dodatne kvantne brojeve. Polje koje pretstavlja takvo stanje slobodne estice je ravni val
oblika

(x

) =
( ) x p Et i

x ip

e ) p ( e ) p (
r r

= , (3.2)

gdje je ( p

) spinska valna funkcija koja ne zavisi od x

, ali moe zavisiti od impulsa p

estice. estice mogu imati i dodatne kvantne brojeve, na primjer, kvarkovi imaju boju,
pa e njihova jednoestina stanja sadravati dodatni faktor valnu funkciju boje, kao u
(1.3). Slobodna stanja svake estice iz SM (kvarkova, leptona, gauge i Higgs bozona)
imaju isti zavisnost od prostorno-vremenskih koordinata x

i razlikuju se samo po valnoj

funkciji spina estica koja je skalar za estice spina 0, vektor za estice spina 1 i spinor
za estice spina . Koristei jednoestina stanja oblika (3.2) za svako polje u teoriji
omoguuje nam da u proraunu vjerojatnosti bilo kojeg fizikalnog procesa razdvojimo
faktor koji zavisi od prostorno-vremenskih koordinata x

i rezultira -funkcijama koje

osiguravaju ouvanje ukupnog 4-impulsa estica u procesu, od faktora koji zavise samo
od spina (i drugih relevantnih kvantnih brojeva) estica koje sudjeluju u procesu. Ovo
omoguuje definiranje Feynmanovih pravila teorije u impulsnom prostoru i znatno
pojednostavljuje proraun vjerojatnosti procesa. Feynmanova pravila emo razmotriti u
Poglavlju 4.


Stanja realnih elementarnih estica unutar snopova visoke energije koje sudjeluju u
stvarnim eksperimentima naravno nisu svojstvena stanja impulsa estica, tj. nisu ravni
valovi, ve valni paketi ograniene irine i po koordinatama i po impulsima. No, kako je
pojanjeno u Poglavlju 2.5 proraun S-matrinih elemenata procesa moe se vriti u bilo
kojoj bazi Hilbertova prostora stanja teorije jer rezultat ne smije zavisiti od izbora baze.
Zato emo u svemu to slijedi uvijek koristiti jednoestina stanja oblika (3.2) za svaku
esticu iz SM.


67
3.1 Lagrangian vektorskog polja

U fizici elementarnih estica teorija se formulira pomou Lagrangiana, koji mora biti
skalar u svakom relevantnom prostoru, i iz koga se po pravilima kvantne teorije polja
mogu izraunati sve fizikalne opservable. Lagrangian potpuno definira teoriju: L
sl.

odreuje koja kvantna polja (elementarne estice) sadri sustav i odreuje njihovu
kinetiku energiju, a L
int.
specificira interakcije tih polja (sile meu esticama). L
int.
je kao
potencijalna energija u klasinoj mehanici. Teorija polja se u klasinoj fizici prvi put
pojavljuje u elektrodinamici.

Klasina elektrodinamika je relativistika (Lorentz invarijantna) teorija koja je
prototip za svaku teoriju polja. Elektromagnetska polja B i E
r r
su rjeenja Maxwellovih
jednadbi

t
E
j B 0
t
B
E
0 B E

+ = =

+
= =
r
r r
r
r
r r
(3.3)

(jednostavnosti radi odabrali smo sustav jedinica u kome je
0

=

0
=

1), iji su izvori
gustoe naboja i struja i v j
r
r
= , koje zadovoljavaju lokalni zakon ouvanja naboja
(jednadbu kontinuiteta)

0
t

j =

+
r
. (3.4)

Elektromagnetska polja mogu se izraziti preko elektromagnetskih potencijala i A
r

relacijama

t
A
E

=
r
r
, A B
r r
= . (3.5)

Elektromagnetski potencijali nisu jednoznano odreeni i fizika (jednadbe gibanja)
ostaje nepromjenjena napravimo li badarnu (gauge) transformaciju



= +
t

, A A A =
r r r
, (3.6)

gdje je proizvoljno skalarno polje. Da specificiramo potencijale moramo po volji
odabrati uvjet badarenja (odabrati gauge), to ustvari znai da moramo zadati vrijednost
A
r
. Odaberemo li Lorentzov gauge uvjet

68
0
t
A =

+
r
, (3.7)

Maxwellove jednadbe za elektromagnetske potencijale postaju nehomogene valne
jednadbe

|
|

\
|
=
|
|

\
|
|
|

\
|

A
t
2
2
2
r r
. (3.8)

U relativistikoj notaciji definiramo gustou 4-struje j

i elektromagnetske potencijale
A

kao vektorska polja sa komponentama

j

= (

, j
r
) , A

= (

, A
r
) . (3.9)

Prema (2.6) je: ( ) =

= ,
x
0
, pa su zakon ouvanja naboja (3.4) i Lorentzov gauge
uvjet (3.7) ustvari tvrdnje da su 4-divergencije vektorskih polja j

i A

nula, tj.

j

=

0 ,

A

=

0 . (3.10)

Definiramo li tenzor elektromagnetskog polja F

kao

F

, (3.11)

lako se uvjeriti da su njegove komponente stvarno komponente elektromagnetskih polja

F
0i
=

0
A
i

i
A
0
=

E
i
, F
ij
=

i
A
j

j
A
i
=

ijk
B
k
. (3.12)

Kako je ( ) =

= ,
x
0

, infinitezimalna gauge transformacija (3.6) je

A

= A

, (3.13)

i tenzor F

je gauge invarijantan jer je (

) = 0. Nehomogena valna
jednadba (3.8) za elektromagnetske potencijale prema (2.8) postaje

= j

. (3.14)

Konano, lako se uvjeriti da dvije Maxwellove jednadbe (3.3) u kojima se pojavljuju
izvori u relativistikoj notaciji postaju

= j

, (3.15)

69
dok su dvije preostale Maxwellove jednadbe

F
~
= 0 , (3.16)

gdje je dualni elektromagnetski tenzor definiran pomou antisimetrinog tenzora

F
2
1
F
~
= . (3.17)

Lagrangian (gustoa Lagrangiana) elektromagnetskog polja je

L

= L
sl.
+ L
int.
=

A j F F
4
1
, (3.18)

koji variranjem po A

prema (3.1) odmah daje Maxwellove jednadbe (3.15). Druge

dvije Maxwellove jednadbe (3.16) su direktna posljedica antisimetrinosti tenzora
elektromagnetskog polja F

.

Zbog tenzorske strukture Lagrangian (3.18) je Lorentz invarijantan. Lagrangian
(3.18) je i gauge invarijantan, jer je pri transformaciji (3.13) Maxwellov Lagrangian L
sl.

nepromjenjen, a gustoa Lagrangiana interakcije se zbog zakona ouvanja naboja (3.10),
mijenja samo za 4-divergenciju koja iezava poslije volumne interakcije zbog rubnih
uvjeta

L
int.
= j

=

(j

) + (

j

) =

(j

) , (3.19)

to znai da ukupno djelovanje, pa prema tome i jednadbe gibanja (Maxwellove
jednadbe), ostaje nepromjenjeno.

Ovo je primjer Noether teorema: invarijantnost Lagrangiana (precizno djelovanja)
sustava pri djelovanju kontinuirane grupe gauge transformacija osigurava vaenje zakona
ouvanja naboja.


U kvantnoj fizici vektorsko polje A

(x) postaje polje fotona, estice spina 1, iji je

slobodni Lagrangian upravo Maxwellov Lagrangian

L
sl.
(1)
=

F F
4
1
, gdje je F

. (3.20)

Klasina elektrodnamika pokazuje i kako izgleda Lorentz invarijantna interakcija izmeu
vektorskih polja A

(tj. estica spina 1, recimo fotona) i drugih polja

L
int
.
=

A j . (3.21)
70
Foton je estica bez mase. estica spina 1 i mase m bit e opisana vektorskim poljem
A

(x) iji slobodni Lagrangian, koji se naziva Proca Lagrangian, uz (3.20) ima i dodatni
maseni lan

2
A A m
2
1


L
sl.
(1)
=

F F
4
1

2
A A m
2
1
+ . (3.22)

Maseni lan oigledno nije gauge invarijantan elektrodinamika je gauge invarijantna
teorija, ako i samo ako, je masa fotona nula.

Euler-Lagrangeove jednadbe koje slijede iz Proca Lagrangiana uz L
int
.
koji je zadan
u (3.21) su

+ m
2
A

= j

. (3.23)

Zakon ouvanja naboja (3.10), tj. zahtjev:

j

=

0, osigurava vaenje Lorentzovog gauge
uvjeta:

A

=

0

, to daje jednadbu gibanja masivnog vektorskog polja A

+ m
2
A

= j

. (3.24)

Nije teko razumjeti fizikalni smisao ove jednadbe. Najjednostavnija rjeenja jednadbe
(3.24) su statika polja za koja gornja jednadba postaje

( ) ) x ( j ) x ( A m
2 2
r r
= . (3.25)

Odaberemo li najjednostavniji mogui izvor jedan tokasti naboj

q

koji miruje u
ishoditu ija 4-struja je

j

(x)

=

q

g
0

( x
r
), pa je rjeenje A
i
= 0, a nulta komponenta A
0
=
zadovoljava

( ) ( ) x q m
2 2
r
= . (3.26)

Jedino sferno simetrino rjeenje jednadbe (3.26) koje iezava u beskonanosti (Zadatak
3.3.) je Yukawa-in potencijal

( x
r
) =

r
e
4
q
r m
, (3.27)

gdje je r = x
r
. Efekt mase medijatora interakcije vidi se iz statikog potencijala (3.27)
vektorske estice mase m i naboja q

. Masa fotona uzrokovala bi eksponencijalno
opadanje polja za faktor
e
1
na rastojanju
m
1
od izvora. Za takav potencijal kae se da ima
doseg
m
1
.
71
Brojne eksperimentalne provjere Coulombovog zakona sa tonou sve do 10
22

postavljaju vrlo malu gornju granicu mogue mase fotona. U sluaju elektrodinamike, tj.
ako je m = 0 potencijal (3.27) je uobiajeni Coulombov potencijal beskonanog dosega.


Svako rjeenje jednadbi gibanja koje slijede iz Lagrangiana (3.18) ili (3.22) moe se
prikazati kao superpozicija ravnih valova oblika (3.2) koji predstavljaju slobodna jedno-
estina stanja odreenog impulsa i spina. Za masivnu esticu spina 1 (vektorsku esticu)
spinska funkcija (p

) je odreena jedininim 4-vektorom polarizacije

koji je
prostornog tipa

= 1 i zadovoljava Lorentz invarijantni uvjet p =

= 0 i pri
prostornim rotacijama za kut oko z-osi se transformira kao e

iSz
spina s = 1 (Zadatak
3.4), to znai da postoje tri mogue vrijednosti z-komponente spina estice: 1, 0 i + 1.
Jednoestino stanje masivnog vektorskog polja je onda A

(x) = N

e
px
kao u (3.2),
gdje je N normalizacioni faktor. U sustavu mirovanja estice mase m najjednostavniji
mogui izbor za prostorne komponente vektora polarizacije bila bi tri jedinina vektora
prostornih koordinatnih osi, tj.

( ) ( ) ( ) ( ). 1 , 0 , 0 , 0 , 0 , 1 , 0 , 0 , 0 , 0 , 1 , 0 , 0 , 0 , 0 , m p
z y x
= = = = (3.28)

Lako se provjerava da ova tri vektora polarizacije (
0
=

0) masivne estice spina 1
zadovoljavaju sve potrebne uvjete to su prostorni jedinini vektori i okomiti na 4-vektor
impulsa estice to zahtijeva uvjet gauge invarijantnosti

(x) = 0.

Ako estica ima impuls p
r
du z-osi moemo iskoristiti Lorentz potiske, (2.11) tj. (2.17),
da prelaskom iz sustava mirovanja u laboratorijski sustav dobijemo vektore polarizacije

( ) ( ) ( ) ( ) ,0,0,1
m
E
,0,0, , 0,0,1,0 , 0,1,0,0
z y x
= = = = , (3.29)

jer je p

= (

m,0,0,)
m
E
= (1,0,0,), gdje je
2
p
r
=
2
E
2
i E =

m.


esto se koristi i druga baza stanja spina stanja heliciteta. To su svojstvena stanja
angularnog momenta koja imaju fiksnu projekciju na pravac impulsa estice p
r
. Ako je
impuls du z-osi, prostorne komponente tri vektora polarizacije sa s
z
= 1, 0 su u sustavu
mirovanja estice

z 0
y x
e ,
2
e i e
=
|
|

\
|
=

m , (3.30)

gdje su
i
e jedinini vektori prostornih koordinatnih osi. Lako je provjeriti da su vektori
(3.30) zaista svojstvene stanja operatora tree komponente spina S
3
(Zadatak 3.4)
svojstvenih vrijednosti 1 i 0. Lorentz potiskom u lab sustav za vektore polarizacije
fiksnog heliciteta estice koja se giba du z-osi lako se dobija
72
( ) ( ) ( ) ( ) 1 0, 0, ,
m
E
E , 0 , 0 , p
m
1
0 ,
2
e i e
, 0 1

y x

= = =
|
|

\
|
= =
r
m . (3.31)

Da bi se potpuno poznavalo jednoestino stanje bilo koje estice u SM treba
specificirati njen impuls p
r
i helicitet , plus ostale interne relevantne kvantne brojeve
(naboj, boju, ...).


Za fotone, tj. vektorske estice bez mase, postoje samo dva linearno nezavisna
vektora polarizacije, umjesto tri za masivnu esticu. Fotoni su transverzalno polarizirani,
tj. nemaju longitudinalni stupanj slobode polarizacije [

kad m 0, ( ) 1 0, 0, ,
m
E
ne moe
biti vektor polarizacije fotona]. Ovo svojstvo je direktna posljedica gauge simetrije (3.13)
elektrodinamike to nije teko pokazati. Neka je

A

(x) = A

(x) +

(x), (3.32)

i pretpostavimo da oba polja zadovoljavaju Lorentz gauge uvjet

A

. Tada (x)
mora zadovaljavati Klein-Gordonovu jednadbu (

+ m
2
) = 0, ije je jedno rjeenje
(x) = N

e

i

px
, gdje je N proizvoljna konstanta. Napiemo li oba polja fotona u obliku A

e
-ipx
i A

e
-ipx
, relacija (3.32) zahtijeva da za vektore polarizacije vrijedi

+ (konstanta) p

. (3.33)

Oba polja, A

i A

, opisuju istu fiziku, pa isto vrijedi i za vektore polarizacije

i

.

Uvjet (3.33) uvijek moemo iskoristiti da eleminiramo vremensku komponentu novog
vektora polarizacije fotona

, koji e onda zadovoljavati Lorentz gauge uvjet u
pojednostavljenoj formi kao uvjet transverzalnosti fotona

p e p 0

r
= = . (3.34)

Kako u transverzalnoj ravnini postoje samo dva stupnja slobode, foton ima samo dva
transverzalna stupnja polarizacije.


Analogija sa klasinom elektrodinamikom omoguava da se nae Lagrangian
slobodnog vektorskog polja A

(spina 1)

L
sl.
(1)
=

F F
4
1
, za m = 0, (3.35)

tj.

73
L
sl.
(1)
=

F F
4
1

2
A A m
2
1
+ , za m 0, (3.36)

pri emu vektorsko polje interagira sa vektorskom strujom,

tj. Lagrangian interakcije
mora biti oblika

L
int
.
=

A j . (3.37)


SM elementarnih estica zahtijeva generalizaciju na sluaj kad postoji vie vektorskih
gauge polja A
a

, koja se meusobno razlikuju po indeksu a. U SM je a = 1,2,3,4 za

elektro-slabe interakcije i a = 1,2,....,8 za jake interakcije, tako da polja A
a

opisuju 4
gauge bozona medijatora elektro-slabih interakcija (foton i W

i Z bozoni) i 8 gluona
gauge bozona koji su medijatori jakih interakcija. U tom sluaju kompliciranije su i
gauge transformacije i ukljuuju meusobno mjeanje vektorska polja A
a

koje tvore
grupu unutarnjih gauge simetrija teorije. Takve teorije nazivaju se Yang-Mills teorije
[C.N. Yang, R. Mills, Phys. Rev. 96 (1954) 191] ili ne-Abelove gauge teorije (precizno,
lokalno invarijantne ne-Abelove gauge teorije). Gauge teorije nuno ukljuuju interakcije
razliitih polja i razmatrat emo ih u slijedeem poglavlju poslije pregleda Lagrangiana
slobodnih polja.

























74
3.2 Lagrangian skalarnog polja

Najjednostavnije polje je realno skalarno (spina 0) polje (x) koje opisuje estice
mase m bez spina. Lagrangian takvog polja je

L
sl.
(0)
=
2
1
[

m
2

2
] . (3.38)

Prema (3.1), jednadba gibanja realnog skalarnog polja koja se naziva Klein-Gordonova
jednadba je

+ m
2
= 0

. (3.39)

Za relativistiku esticu mase m vrijedi
2 2 2
m p E + =
r
. U koordinatnoj reprezentaciji
kvantne mehanike za svaku kvantnu esticu je E = i
0
i = i p
r
, pa vrijedi

( ) ( )
2 2 2 2 2
0
2 2
0
m p E i i = + = + = =
r
, to znai da polje (x) koje opisuje
relativistiku kvantnu esticu spina 0 mora zadovoljavati Klein-Gordonovu jednadbu.




























Relativistika Schrodingerova jednadba

Slobodna nerelativistika kvantna estica opisana je valnom funkcijom ( x
r
,

t)
koja zadovoljava Schrodingerovu jednadbu (u SI sustavu jedinica)

H

i =

h , gdje je kvantni Hamiltonian

( )
2m
i
2m
p

2 2

= =
h
r
, (3.40)

ije je rjeenje ravni val

( x
r
,

t) = N

exp ( )
(

t E x p
i r r
h
, (3.41)

frekvencije =
h
E
i valne duljine

k
2
p
h
r
r
= = , a N je normalizaciona konstanta. Za
relativistiku esticu spina 0 i mase m je

2 4 2 2 2
m c p c E + =
r
, (3.42)

pa je relativistika jednadba za valnu funkciju slobodne skalarne estice Klein-
Gordonova jednadba

c m c
t
4 2 2 2 2
2
2
2
+ =

h h , (3.43)

ije je jedno rjeenje ravni val (3.41).
75
Prvi lan u Lagrangianu (3.38) je kinetiki lan (jer nastaje uslijed
2
p
r
), a drugi je maseni
lan.








































Kako u relativistikoj fizici elimo da i j
r
budu komponente jednog 4-vektora j

kao
u (3.9), zgodnije je promjeniti normalizaciju valne funkcije (jednoestinog stanja)
estice mase m koja zadovoljava Klein-Gordonovu jednadbu (3.39) definirajui gustou
4-struja kao
Izvori i struje u kvantnoj mehanici

Schrodingerova jednadba za valnu funkciju slobodne kvantne estice mase m
je

0
t

2mi
2
= +

. (3.44)

Po definici gustoa vjerojatnosti poloaja estice je: = |(x)|

2
, a gustoa struje je

( ) * *
2m
i
j =
r
. (3.45)

Mnoei Schrodingerovu jednadbu (3.44) sa i* i zbrajajui sa kompleksno
konjugiranom jednadbom pomnoenom sa

i , lako je pokazati da vai zakon
ouvanja vjerojatnosti (jednadba kontinuiteta)

0 j
t

= +

r
. (3.46)

Za jednu slobodnu esticu valna funkcija je (x) = N

exp t) i x k (i
r
r
, pa je

= |

N

|
2
, (3.47)

i

m
p
m
k
j
h
r
r
r
= = . (3.48)

U nerelativistikoj kvantnoj mehanici ove veliine nisu specijalno korisne, za
razliku od relativistike kvantne teorije polja u kojoj struja kvantnih estica ( ) j , j

r
=
ulazi u Lagrangian interakcije kvantnih polja kao u elektrodinamici (3.21).


76
( ) * * i j

= , (3.49)

umjesto (3.45). Lako se vidi da 4-divergencija struje iezava

= 0, tj. za slobodnu
esticu vrijedi zakon ouvanja naboja kao (3.10) ili (3.46). Za jednoestino stanje (3.2)
gornja definicija daje

2 2
0
2

N p 2 j i N 2E j tj. , N 2p j
r
r
= = = , (3.50)

gdje je ( )
2

2
x N = normalizaciona konstanta.

Ako elimo imati samo jednu slobodnu esticu jedininog naboja u regionu prostora
volumena V = L
3
kao u Poglavlju 2.5.2 konstanta normalizacije treba biti ( ) 2
1
EV 2 N

= ,
jer je tada gustoa naboja = V
-1
i normirana jednoestina stanja u regionu konanog
volumena su

(x) =
x ip

e ) p (
E 2
1
V
1

. (3.51)

Pri prelasku na beskonani volumen prostora mijenja se karakter spektra stanja impulsa
diskretni spektar prelazi u kontinuirani. Svojstvene vrijednosti impulsa estice od
diskretnih (prebrojivih) postaju kontinuirane (neprebrojive), pa se mora promjeniti i
normalizacija stanja. Uvjet kompletnosti zahtijeva da skup jednoestinih stanja tvori bazu
Hilbertova prostora, to znai da od sumacije po komponentama impulsa estice treba
prei na integral prema pravilu

( )
) p ( f
2
p d
V ) p ( f
3
3
p
r r
r

, (3.52)

gdje je ) p ( f
r
proizvoljna funkcija impulsa, a faktor (2)
3
dolazi od gustoe stanja u
impulsnom prostoru kao to je ve napomenuto u Poglavlju 2.5.2. Jednoestina stanja
polja bilo kojeg spina u sluaju kontinuum normalizacije su

(x) =
x ip

e ) p (
E 2
1

. (3.53)


Bez formalnog dokaza i pomou plauzibilnih argumenata, nije teko razumjeti
osnovne ideje formalizma kvantne teorije polja (drugu kvantizaciju) koji daje vezu
kvantnih polja i estica koje ta polja opisuju.

Kao to je ve napomenuto, slobodna relativistika estica energije w i impulsa k
r
,
koja je kvant polja , opisana je valnom funkcijom (ravni val)
77
= N

cos

( ) wt x k
r
r
, (3.54)

koja je rjeenje Klein-Gordonove jednadbe (3.39) uz uvjet da je zadovoljena
relativistika veza energije i impulsa estice: w
2
= k
2
+ m
2
, gdje je N normalizacijska
konstanta.

Gustoa Hamiltoniana (energije) pridruenog Lagrangianu (3.38) je = L
L

&
&
, pa
je ukupna energija E =

x d
3

. Kako je

&
&
=

L
, Hamiltonian je

= [ ]
2 2 2 2
m ) (
2
1
+ +
&
, (3.55)

tj. energija polja je

E = [ ]

+ +
2 2 2 2 3
m ) ( x d
2
1

&
. (3.56)

Uvrtavajui (3.54) u (3.56) dobijamo

E

= ( ) ( ) ( ) [ ]

+ + wt x k cos m wt x k sin k w x d N
2
1
2 2 2 2 2 3 2
r
r
r
r
.

Zamjenjujui integrale kvadrata trigonometrijskih funkcija njihovim srednjim
vrijednostima
2
1
, zbog w
2
= k
2
+ m
2
imamo

E
k
= ( )
2
k
2 2 2 2 2
w N
2
1
m
2
1
k w
2
1
N
2
1
=
(

+ + . (3.57)

elimo normirano polje jednog kvanta energije E
k

=

w
k

, ( h =

1), pa za normalizacijski
faktor moramo uzeti N =
k
w
2
, tako da je

(x) =
( ) ( )
[ ]
wt x k i wt x k i
k
e e
w 2
1

+
r
r
r
r
. (3.58)

U zadnjem izrazu normalizacijski faktor je prepolovljen, jer smo ukljuuli i dodatna
stanja negativne energije sveprisutna u relativistikoj fizici zbog kvadratne veze energije
i impulsa estice E
k
= w
k
=

2 2
m k +
r
. estina stanja negativne energije potom se
fizikalno reinterpretiraju kao stanja anti-estica pozitivne energije.
78
U kvantnoj teoriji elimo da operator polja

moe kreirati i anihilirati kvante polja

relativistike estice mase m. Ako je
k
n stanje sa n
k
estica istog impulsa k
r
i energije
w u trenutku t, oekujemo da to stanje oscilira kao

inwt
k
e n , (3.59)

te e po analogiji, stanje sa jednom esticom manje titrati kao

wt ) 1 n ( i
k
e 1 n

. (3.60)


Svaki operator polja moe se u kvantnoj teoriji polja razviti u Fourierov red (razvoj
po ravnim valovima). Koeficijenti u tom redu su anihilacioni i kreacioni operatori
kvantnih estica kvanata polja. Oekujemo da destrukcioni operator a koji anihilira
kvant polja esticu impulsa k
r
i energije w, tj. prevodi stanje
k
n u stanje 1 n
k
, u
Fourierovom razvoju operatora polja

ima koeficijent koji je prvi lan u (3.58), tj. da za

operator svakog kvantnog polja vrijedi razvoj

(x) =
( ) ( )
[ ]

+
wt x k i
k
wt x k i
k
k
3
3
e a e a
2w ) (2
k d
r
r
r
r
. (3.61)

Operator

k
a je kreacioni operator estice impulsa k
r
i energije w koji je Hernitski
konjugiran anihilacionom operatoru
k
a , koji anihilira takvu esticu. Po definiciji
Hermitska konjugacija je

a ( )
*
T
a , gdje T oznaava operaciju transponiranja, a simbol
(...)* oznaava kompleksnu konjugaciju.

Iako se izrazi (3.59) i (3.60) odnose samo na vremensku varijaciju, relativistika
invarijantnost teorije zahtijeva da se sve etri komponente radijus vektora toaka u
prostor-vremenu u svim izrazima tretiraju na isti nain, a takoe i sve etri komponente
k

impulsa estica. Zato se u Fourirerovom razvoju operatora kvantnog polja

ne smiju
pojavljivati samo vremenske komponente k
0
x
0
= wt, ve ukupni Lorentz invarijantni
skalarni produkt dva 4-vektora k

x

= wt x k
r
r
kao u (3.61).


U izrazu (3.61), kreacioni operator

k
a kreira, a anihilacioni operator
k
a anihilira
skalarnu esticu mase m, prozvoljnog impulsa k
r
i energije w. Kvantno polje

(x) moe
kreirati i anihilirati proizvoljan broj takvih estica kvanata polja. Stabilnost zahtijeva da
u teoriji postoji stanje najnie energije vakuum. Sukcesivnim djelovanjem n kreacionih
operatora na vakuum 0 , koji je stanje minimuma energije, znai bez ijedne estice,
dobija se proizvoljno n-estino stanje.
79
Zakljuujemo da operator kvantnog polja

moe kreirati i/ili anihilirati identine

estice spina 0, mase m, proizvoljnog impulsa k
r
i energije w
k
2 2
m k + = . Pri tome,
svakom djelovanju anihilacionih i/ili kreacionih operatora treba pridruiti faktor
( ) wt x k i
k
e
w 2
1

r
r
koji je valna funkcija anihilirane/kreirane estice ili antiestice.


Preciznije i formalnije, ali bez dokaza, Hilbertov prostor H (prostor stanja sustava)
kvantne teorije polja je tenzorski produkt H
n
Hilbertovih podprostora n-estinih stanja (n
= 0,1,2,....), tj.

H = H
0
H
1
H
2
..... , (3.62)

gdje je

H
0
=

{ } 0 (3.63)

jedno-dimenzioni podprostor sa 0-estica, tj. vakuum 0 . Bazis jedno-estinog
podprostora H
1
ine stanja i , p
r
estica impulsa p
r
i drugih kvantnih brojeva i ,

H
1
= { } i , p
r
. (3.64)

n-estina stanja su produkt n jedno-estinih stanja. Na primjer, podprostor H
2
dvo-
estinih stanja je

H
2
= { } { } i , p j; , p j , p i; , p
1 2 2 1
r r r r
= , (3.65)

gdje je + znak za bozone, a znak za fermione, jer bozonski operatori komutiraju, a
fermionski antikomutiraju, pa permutacija dva fermiona zahtijeva mnoenje sa

1.

Ovako konstruirani Hilbertov prostor H naziva se Fockov prostor. Svi operatori
fizikalnih opservabli u Fockovom prostoru mogu se na jednoznaan nain izraziti preko
bazinih kreacionih i anihilacionih operatora za svaku vrstu estice (polja) u teoriji.
Anihilacioni operator

i p
a
r

uklanja iz vie-estinog stanja esticu kvantnih brojeva p
r
i i .
Ako u vie-estinom stanju nema estice kvantnih brojeva p
r
i i onda djelovanje
anihilacionog operatora
i p
a
r
na takvo stanje daje nulu, tj.


i p
a
r
0 = 0 ,

i p
a
r
j , q
r
= 2

E
p
(2)
3

3
( q p
r r
)
ij
0 , (3.66)


i p
a
r
m , p j; , p
2 1
r r

=

2

E
p
(2)
3

3
(
1
p p
r r
)
ij
m , p
2
r
2

E
p
(2)
3

3
(
2
p p
r r
)
im
j , p
1
r
,
80
i tako dalje. E
p
je energija estice mase m i 3-impulsa p
r
, tj. E
p

2 2
m p + =
r
.

Djelovanje kreacionog operatora

i p
a
r
na vakuum daje jednoestino stanje estica istog
tipa i , p
r
. Za kreacione operatoe onda vrijedi

i p
a
r
0 = i , p
r
,
(3.67)

i p
a
r
j , q
r
= j , q i; , p
r r


itd.

Ove definicije i relativistika normalizaciona konvencija za jedno-estina stanja

= j , q i , p
r r
2

E
p
(2)
3

3
( q p
r r
)
ij
, (3.68)

impliciraju slijedea komutaciona pravila






(3.69)


gdje je komutator [A,B] = AB BA, a antikomutato {A,B} = AB + BA.


Odabrana normalizaciona konvencija osigurava simetrino pojavljivanje 2 faktora, jer:

svaka integracija po impulsima i energiji uvijek ukljuuje

2
dE
i
) (2
p d
3
3
,
-funkcije se uvijek pojavljuju u obliku: (2)
3

3
( q p
r r
) ili (2)

(
2 1
E E ) ,

i lako se vidi da je Lorentz invarijantna zbog identiteta

( )
( ) ( ) ( )
0
2 2
4
4
p
3
3
p m p 2
2
p d
E 2 ) (2
p d
=

. (3.70)
Bozoni (spin:

0,1) Fermioni (spin: )
j , p i; , p
2 1
r r
= i , p j; , p
1 2
r r
j , p i; , p
2 1
r r
= i , p j; , p
1 2
r r

[ ] [ ] 0 a , a a , a

j q

i p j q i p
= =
r r r r
{ } { } 0 a , a a , a

j q

i p j q i p
= =
r r r r

[ ]=

j q i p
a , a
r r
2

E
p
(2)
3

3
( q p
r r
)
ij
{ }=

j q i p
a , a
r r
2

E
p
(2)
3

3
( q p
r r
)
ij

81
Napomena: Na prvi pogled (p
0
) ne izgleda Lorentz invarijantno jer ukljuuje samo
vremensku komponentu p
0
= E
p
= +
2 2
m p +
r
. Ali -funkcija ( )
2 2
m p osigurava da je
4-vektor p

time-like za m
2
> 0, a light-like za m
2
= 0, to ostaje invarijantno pri
ortohronim Lorentz transformacijama, kao u (2.96).



Kao primjer razvoja opservabli po kreacionim/anihilacionim operatorima naimo
Hamiltonian sustava slobodnih estica. Hamiltonian slobodnih polja je kvadratan po
poljima, pa zbog razvoja (3.61), Hamiltonian sustava slobodnih estica mora biti bilinearan
i po operatorima

i p
a
r

i
i p
a
r
, tj. vrijedi

H
0
= E
0
+

( )
( )

i
i p

i p
p
3
3
a a i , p
E 2 2
p d
r r
r
. (3.71)

Da se odrede koeficijenti E
0
i treba izraunati djelovanje H
0
na vie-estina stanja.
Koristei (3.66) dobija se

H
0
0 =

E
0
0 ; H
0
j , q
r
= ( ) [ ] j , q j , q E
0
r r
+ ;

H
0
n n 1 1
j , q ;...; j , q
r r
= ( )
(

+

=
n
1 k
k k 0
j , q E
r

n n 1 1
j , q ;...; j , q
r r
.

Prvi izraz znai da je E
0
energija vakuuma (zero-point energy), drugi pokazuje da je
jednoestino stanje j , q
r
impulsa ujedno i svojstveno stanje Hamiltoniana energije
( ) j , q E
0
r
+ , to znai da je energija jedne estice za ( ) j , q
r
via od energije vakuuma.
Zadnji izraz znai da je n-estino stanje
n n 1 1
j , q ;...; j , q
r r
impulsa ujedno i sopstveno
stanje Hamiltoniana sa energijom E
n

= ( )

=
+
n
1 k
k k 0
j , q E
r
. Za n = 1 energija estice je E
p

=
2 2
m p +
r
, pa je

( ) i , p
r
=
2 2
m p +
r
=

E
p

, to znai da je Hamiltonian sustava slobodnih
estica

H
0
= E
0
+

( ) ( )

i
i p

i p 3
3
0
i
i p

i p p
p
3
3
a a
2 2
p d
+ E = a a E
E 2 2
p d
r r r r
. (3.72)

Energija n-estinog stanja je zbroj energija pojedinih estica E
n

= E
0

=
+
n
1 k
p
E , kao to i
treba biti za sustav slobodnih (neinteragujuih) estica. Za sustav interagujuih estica
energija n-estinog stanja nikada nije jednaka zbroju energija jednoestinih stanja zbog
postojanja potencijalne energije meudjelovanja estica.
82
Pojednostavljeno govorei, kvantna teorija polja poslije druge kvantizacije u biti je
kvantna mehanika kreacionih i anihilacionih operatora koji djeluju u Fockovu prostoru
vie-estinih stanja. Ova procedura se naziva druga kvantizacija jer se operatori polja
(i pridrueni momenti), koji su ve kvantizirani u skladu s kanonskom procedurom
[ ]
ij j i
i , h = , razvijaju u Fourierov red po anihilacionim i kreacionim operatorima koji
zadovoljavaju kvantne komutacione relacije date u (3.69).


U teoriji postoje dva ekvivalentna naina da se kvantizira klasina teorija polja
kanonska kvantizacija koju smo ukratko razmotrili i funkcionalna kvantizacija pomou
integrala po trajektorijama estica. Obe procedure su pune tehniki zahtijevnih detalja
koji prevazilaze okvire ovog izlaganja.


Ako zamislimo da imamo kompliciraniju teoriju u kojoj postoji vie razliitih
skalarnih polja pojavljuju se vrlo interesantna nova fizika badarna (gauge) simetrija
teorije.





























83
3.3 Lagrangian kompleksnog skalarnog polja

Zamislimo najjednostavniju moguu teoriju sa vie skalarnih polja dva realna
skalarna polja
1
(x) i
2
(x) iste mase m. Prema (3.38) Lagrangian je

L
sl.
(0)
=
2
1
[

1
m
2

1
2
] +
2
1
[

2
m
2

2
2
]

. (3.73)

Fizikalne veliine u klasinoj fizici su realne, bar dva puta derivabilne funkcije. U
kvantnoj fizici valne funkcije i polja mogu biti komplesne funkcije (operatori), a zahtjev
da fizikalno mjerljive veliine moraju biti realne odnosi se samo na svojstvene vrijednosti
Hermitskih operatora pridruenih fizikalnim opservablama.

Kombinirajmo onda polja
1
(x) i
2
(x) u jedno kompleksno skalarno polje. Definirajmo

=
2
1
(
1
+ i
2
) , tj. * =
2
1
(
1
i
2
) , (3.74)

gdje normalizacioni faktor
2
1
osigurava da su i * jedinino normirani, ako su
1
i
2

bili tako normirani. Uvrtavanjem u (3.73) Lagrangian kompleksnog skalarnog polja
mase m je

L
sl.
(0)
=

*

m
2
* . (3.75)

Oigledno je da Lagrangiani (3.75) i (3.73), tj. kompleksno polje i dva realna polja
1
i

2
, opisuje istu fiziku skalarne estice mase m, na razliite naine.

Lako je vidjeti da Lagrangian (3.75) posjeduje svojstvo simetrije (gauge simetrije).
Nita ne odreuje pravac polja
1
i
2
(izbor pravaca Re i Im

u kompleksnoj -
ravnini), pa ako napravimo rotaciju za kut (oko tree osi), tj. definiramo transformirana
polja
1
i
2


|
|

\
|

|
|

\
|

=
|
|

\
|
+
+
=
|
|

\
|

2
1
2 1
2 1
2
1
cos sin
sin cos
cos sin
sin cos

, (3. 76)

dobit emo transformirano (rotirano) kompleksno polje

=
2
1
(
1
cos

+
2
sin

i
1
sin

+ i
2
cos

) =
2
1
(e
i

1
+ ie
i

2
) = e
i
,

tj.

= e

i
, te * = e
i
* . (3.77)
84
Lagrangian (3.75), pa prema tome i fizika tog sustava, tj. jednadbe gibanja koje
slijede iz Lagrangiana, je invarijantan pri transformacijama (3.77) za svako R, jer
zavisi samo od *. Transformacije (3.77) nazivaju se gauge ili badarne transformacije.

Razliite transformacije = e
i
=

U() odreene su konstantnim parametrom
. Lako se vidi da ove gauge transformacije tvore grupu:

grupoidnost: ako je =

e
i
i =

e
i
=

e
i(+)

, tj. U()U() =
U(+)

,

asocijativnost slijedi iz asocijativnosti zbrajanja realnih brojeva: (+)+ =
+(+)

, tj.

[U()U()]U() = U()[U()U()] ,

neutralni element: za = 0 transformacija (3.62) je identina transformacija: U(0)
=

1 ,

inverzni element: za svako U() postoji inverzna transformacija U

1
() = U(

)

,
tako da je:

U

1
()U() = U(

)U() = e
i
e
i
=

1 = U(0) .


Grupa gauge transformacija (3.77), naziva se U(1) grupa. To je grupa unitarnih
jednodimenzionih matrica, U() = e
i

U(1) . U(1) je Abelova grupa jer dvije
tarnsformacije (3.77) komutiraju. Za Lagrangian (3.75) se kae da posjeduje U(1) gauge
simetriju, tj. precizno, da ima globalnu U(1) gauge simetriju. Simetrija je globalna ako je
parametar gauge transformacije konstantan (isti u svim tokama prostor-vremena), a
lokalna ako parametar gauge transformacije zavisi od x

. Grupa U(1) je najjednostavnija
gauge grupa.

Grupe gauge transformacija u SM su: SU(3) grupa specijalnih (jedinine
determinante) unitarnih 33 matrica, koja je grupa gauge transformacija Lagrangiana
kromodinamike (dijela SM koji opisuje jake interakcije), dok je grupa gauge
transformacija Lagrangiana elektro-slabih interakcija SU(2) U(1) . Ukupna grupa gauge
transformacija Lagrangiana SM elementarnih estica je tenzorski produkt tih dviju grupa:
SU(3)
c

SU(2)

U(1) , gdje indeks c oznaava naboj jakih interakcija boju (color).

Napomena: Matrica U je unitarna ako vai: U
1
= U

. Unitarne transformacije i
unitarni operatori koji ih generiraju (kao i unitarne matrice koje su reprezentacije takvih
unitarnih operatora) vane su u kvantnoj fizici jer ostavljaju nepromjenjenim vjerojatnost
fizikalnih procesa.

Kad god je Lagrangian sustava invarijantan pri kontinuiranim transformacijama koje
tvore grupu, slijede vane fizikalne posljedice zakoni ouvanja.
85
Svaka simetrija Lagrangiana fizikalnog sustava (precizno djelovanja, koje je integral
Lagrangiana) znai postojanje jedne ouvane fizikalne veliine. Veza kontinuiranih
simetrija i zakona ouvanja naziva se Noether teorem (Emmi Noether 1918.) i
razmotriemo je u poglavlju 3.4. Veza simetrija i zakona ouvanja u fizici poznata je jo
iz klasine i kvantne mehanike.

Najjednostavniji primjer je diskretna simetrija, kao parnost, konjugacija naboja,
inverzija vremena, leptonski broj, itd. Na primjer, ako Hamiltonian H = H(
a
,

a
)
fizikalnog sustava ima simetriju (ostaje invarijantan) pri zamjeni
a
(x)
a
(x), tj. vai

H(
a
,

a
) = H(
a
,

a
)

,

postoji unitarni operator O takav da je

O

a
(x)

O

=
a
(x)

,

pa prema (3.71) mora biti i

O

i p
a
r
O

=
i p
a
r
ili O

i p
a
r
=
i p
a
r
O ,

to znai da operator O nuno komutira sa Hamiltonianom: OH = HO

, tj. [O,H] = 0.

Kako vai i

O

[O

a
(x)

O

]

O

= O
a
(x)O

=
a
(x)

,

znai da je O
2

=

1

, pa je operator O = O

ujedno i Hermitski (ili anti-Hermitski).

Svaki Hermitski operator O koji komutira sa Hamiltonianom definira zakon ouvanja.

Tada svako svojstveno stanje Hamiltoniana (energije) nosi i ouvani kvantni broj
opreratora O, +1 ili 1, recimo + , E
n
ili , E
m
, jer ga vremenska evolucija sustava ne
moe promjeniti O t ; , E
n
+

= O

e
i

H

t

+ , E
n

= e
i

H

t
O + , E
n
= + + , E
n
. Ovo nam daje
puno informacija o spektru stanja sustava ak i ako ne znamo rjeiti svojstveni problem
Hamiltoniana. Na primjer, ova simetrija znai da su apsolutno zabranjeni prelazi izmeu
+ i stanja energije, te da je najnie stanje apsolutno stabilno.


U fizici elementarnih estica Noether teorem esto se koristi i u suprotnom smjeru:
opaanja i eksperimenti daju nam informacije o ouvanim fizikalnim veliinama, to
znatno pomae rjeavanju osnovnog problema nalaenju nepoznatog Lagrangiana
sustava jer odreuje simetrije tog Lagrangiana. Da bi postojali svi zakoni ouvanja za
koje znamo (sa odreenom tonou) da vae u fizici elementarnih estica, Lagrangian
sustava elementarnih estica mora biti jako, jako simetrian ukupna grupa simetrija
sastoji se od grupe prostorno-vremenskih simetrija (Poencareova grupa) i grupe
unutarnjih gauge simetrija (gauge grupe).
86
Zahtjevi simetrije teorije su toliko strogi, da praktino jednoznano odreuju
Lagrangian SM elementarnih estica.

Primjer koji dobro ilustrira kako simetrija odreuje oblik Lagrangiana je kvantna elektro-
dinamika.

Elektromagnetska polja su vektorska polja, a opi Lagrangian slobodnog vektorskog
polja je Proca Lagrangian (3.36). No, ako elimo gauge invarijantnu teoriju, moramo
odabrati Lagrangian invarijantan pri gauge transformacijama (3.13), to znai da moramo
odbaciti maseni lan (m = 0) i za slobodni Lagrangian odabrati Maxwellov Lagrangian
(3.35).

Gauge simetrija odreuje i oblik Lagrangiana interakcije, a ne samo slobodnog polja.
Svi eksperimentalni podaci potvruju da zakon ouvanja elektrinog naboja vai uvijek i
svuda. Ako elimo teoriju polja u kojoj zakon ouvanja naboja

j

=

0 vrijedi lokalno (u
svakoj toci prostor-vremena), moramo traiti Lagrangian koji je lokalno gauge
invarijantan parametar gauge transformacije (x

) zavisi od x

. To su Yang-Mills
teorije iji je najjednostavniji primjer [Abelova U(1) lokalna gauge grupa] upravo
kvantna elektrodinamika.



























87
3.4 Noether teorem i ouvane struje

Pretpostavimo da je Lagrangian translatorno invarijantan, tj. da zavisi samo od polja

a
i

a
, ali ne zavisi eksplicitno od x

, tj. L

=

L(
a
,

a
). Vezu simetrija i zakona
ouvanja daje Noether teorem.


Noether teorem

Za svaku grupu kontinuiranih transformacija koja ostavlja invarijantnim gustou
Lagrangiana L

postoji ouvana struja J

,

L = 0

J

= 0 , (3.78)

takva da je ukupni naboj Q, tj. volumni integral vremenske komponente struje J
0


Q(t) = ) x ( J x d
0
3

, (3.79)

konstanta gibanja

0 Q
t
=

. (3.80)


Najopenitija formulacija Noether teorema odnosi se na invarijantnost djelovanja
sustava, koja je ekvivalentna gornjoj formulaciji ako dozvolimo da promjena
Lagrangiana bude totalna derivacija. Jednostavnosti radi za dokaz uzmimo sluaj
kompleksnog skalarnog polja (3.75) derivacija ostaje nepromjenjenja u sluaju kada
postoji vie polja. Dovoljno je razmatrati samo infinitezimalne gauge transformacije
(3.77), jer grupoidnost jami da teorem onda vai i za proizvoljne konane
transformacije. Kako je (1 i) = i = + , imamo

=

i , * = i* . (3.81)

Promjena Lagrangiana pri infinitezimalnoj gauge transformaciji (3.81) je

0 = L ( ) *
x
x

+
|

\
|

\
|

=
L L
. (3.82)

Drugi lan na desnoj strani moe se transformirati

( ) [ ]
(

) ( ) ( ) (

L L L
,
88
pa uvratavanjem u (3.82) dobijamo

0 = L ( )
(

+ +
(

=
*) (
*
) (
*
) (

L L L L
. (3.83)

Prva dva lana na desnoj strani su nula zbog Lagrangeovih jednadbi (3.1) za polja i *,
pa uvjet invarijantnosti Lagrangiana odmah daje

0 = L

S
*) (
*
) (
=
(

=
L L
. (3.84)

U naem sluaju prema (3.81) i (3.75) je 0 = L =

S

=

J

, gdje smo redefinirali
S

jer elimo ouvanu (bez divergencije) struju J

definirati da ne zavisi od proizvoljnog

parametra gauge transformacija , tj.

J

= i

[(

*)

*(

)] . (3.85)

Kako je

J

= 0 , integracijom po d
3
x je


+ = =
i
i 3
0
0 3

3
J x d J x d J x d 0 . (3.86)

Prema Gaussovom teoremu zadnji lan u (3.86) je nula




=
S
i
i 3
J s d J x d
r
r
= 0 ,

zbog rubnih uvjeta u beskonanosti kad ,

0

, pa odmah slijedi zakon ouvanja

0
Q = 0 ,

(3.87)

gdje je ouvani naboj

Q = ( ) ( ) [ ]

=
0 0
3
0
3
* * x d i ) x ( J x d .

(3.88)


Nekoliko vanih napomena i posljedica:


Noether teorem je potpuno openit. Iako smo dokaz proveli za primjer
Lagrangiana slobodnog kompleksnog skalarnog polja invarijantnog pri gauge
transformacijama (3.77), teorem vai za Lagrangian bilo kakvih polja i bilo kakvu
grupu kontinuiranih transformacija koje ga ostavljaju invarijantnim.

89
U kvantnoj teoriji polja svaki zakon ouvanja je posljedica invarijantnosti
Lagrangiana sustava (preciznije, djelovanja sustava) u odnosu na neku grupu
kontinuiranih transformacija koja se naziva grupom simetrija tog Lagrangiana
(fizikalnog sustava). Za prostorno-vremenske simetrije je:

invarijantnost pri vremenskim translacijama zakon ouvanja energije,
invarijantnost pri prostornim translacijama zakon ouvanja impulsa,
invarijantnost pri prostornim rotacijama zakon ouvanja ukupnog
angularnog momenta.

Zamjena * mijenja znak ouvane struje J

u (3.85) ako polje opisuje

esticu naboja +

e, onda polje * opisuje esticu naboja

e, tj. antiesticu, a J

je
gustoa struje tih estica. Relativistika teorija uvijek uz estice sadri i anti-
estice koje imaju istu masu, ali suprotan naboj.

Nita u gornjoj derivaciji ne zahtijeva da naboj Q bude elektrini naboj. estice
imaju razliite naboje, pored elektrinog koji je posljedica invarijantnosti
Lagrangiana SM u odnosu na U(1)
ED
grupu simetrija. Na primjer, boja je
naboj estica koje imaju jake interakcije, tj. kvantni broj jako interagujuih
estica ije ouvanje je posljedica invarijantnosti Lagrangiana SM u odnosu na
SU(3)
c
grupu simetrija. Takozvani slabi naboj je naboj estica u SM u odnosu
na SU(2) gauge grupu slabih interakcija.

CPT teorem: Svaka lokalna i unitarna (iji Hamiltonian je Hermitski operator)
kvantna teorija polja (u kojoj vai uobiajena spin-statistika veza bozonska
polja se kvantiziraju pomou komutatora, a fermionska pomou antikomutatora),
nuno je invarijantna pri produktu CPT transformacija. C oznaava konjugaciju
naboja (zamjenu estica

antiestica), P je transformacija parnosti (inverzija
prostornih koordinata x x
r r
), a T je inverzija vremena t

t. Najvanija
posljedica CPT teorema je jednakost vjerojatnosti ekvivalentnih procesa sa
esticama i antiesticama (na primjer, jednakost masa i duljina ivota).

Gornja derivacija odnosi se na klasinu teoriju polja. U kvantnoj teoriji moe se
provesti ista analiza i dobiti, u pravilu, isti rezultat. Vaan izuzetak je prisustvo
anomalija radijativne kvantne korekcije vieg reda (triangle anomaly) mogu dati
ne-nulti rezultat za divergenciju kvantne struje

~ anomalija 0, ak i kada
je klasina struja ouvana, tj. vai

= 0. Ako elimo da simetrija bude ouvana

i u kvantnom sluaju, moramo zahtjevati da zbroj anomalija struja svih polja u
teoriji bude nula upravo to se dogaa sa fermionskim poljima u SM.


Kao jo jedan primjer Noether teorema razmotrimo zakone ouvanja koji slijede iz
translatorne invarijantnosti Lagrangiana L

=

L(
a
,

a
). Pri infinitezimalnom pomaku

x

= x

, (3.89)
90
promjena Lagrangiana je

L

=

L L =

L
. (3.90)

S druge strane, promjena Lagrangiana koji ne zavisi eksplicitno od x

je

L

(
(

=
a
a

a
a
a
) (
) (

L L
, (3.91)

gdje je

a
= (x

+

) (x) =

a
(x) . (3.92)

Koristei Lagrangeove jednadbe (3.1) i izjednaavajui gornje izraze za L dobija se

(
(

=

a
a

) (

L
L . (3.93)

Jedini nain da (3.93) vrijedi za proizvoljno

je ako vrijedi diferencijalni oblik zakona

ouvanja energije-impulsa

= 0 , (3.94)

gdje je tenzor gustoe energije-impulsa polja
a

+ =
a
a
a

) (
g
L
L . (3.95)

Integracijom po prostornim koordinatama dobijaju se zakoni ouvanja energije-impulsa
(etvoro-momenta P

) sustava polja
a


0 P
t

=

, (3.96)

gdje je

P

= =
a
0 a a
3
0
3
g x d x d L , (3.97)

a, kanonski moment pridruen polju
a
je

91

a
(x)
) x (
a

=
&
L
. (3.98)

Lako se vidi da je 00-komponenta
00
tenzora gustoe energije-impulsa upravo gustoa
Hamiltoniana sustava polja
a
, tj.

00
=

a
a a
L
&
, (3.99)

pa je ukupna energija, tj. Hamiltonian sustava polja
a


H =

00
3
x d . (3.100)

Prostorne komponente P
i
u (3.97) pokazuju da je gustoa impulsa polja
a
upravo
0i
.

Invarijantnost Lagrangiana pri prostorno-vremenskim translacijama (3.89) ima za
posljedicu zakon ouvanja 4-impulsa sustava. Svaki Lagrangian u teoriji polja koji ne
zavisi ekplicitno od x

ima to svojstvo.


Razmatranje invarijantnosti teorije polja pri prostornim rotacijama i Lorentzovim
transformacijama ostavimo za Lagrangian fermionskih polja.























92
3.5 Lagrangian spinorskog polja

Osnovne estice materije u SM su fermioni, kvarkovi i leptoni, koji su estice spina
. Za njihov opis potrebna je relativistika generalizacija Schrodingerove jednadbe.
Takvu relativistiku valnu jednadbu za estice spina formulirao je 1928. Dirac i
nazivamo je Diracovom jednadbom.


3.5.1 Diracova jednadba

Najjednostavniji fizikalni sustav je jedna slobodna estica mase m, iji je klasini
nerelativistiki Hamiltonian

m 2
p
H
2
r
= . (3.101)

Kvantizacija sustava vri se transkripcijom

t
i H

h , h
r
i p , (3.102)

to daje nerelativistiku Schrodingerovu jednadbu

H
t

i =

h , tj.
2m t

i
2
2
=

h
h , (3.103)

gdje je (x) valna funkcija estice.


elimo li opisati slobodnu relativistiku esticu za koju je klasini Hamiltonian

4 2 2 2
c m c p H + =
r
, (3.104)

gornja preskripcija daje

c m c
t

i
4 2 2 2 2
+ =

h h , (3.105)

jednadbu koja nije Lorentz invarijantna. Lijeva strana sadri prvu vremensku derivaciju,
a desna druge derivacije po prostornim koordinatama, pa se pri Lorentzovim
transformacijama lijeva i desna strana jednadbe razliito transformiraju. Relativistika
invarijantnost zahtijeva da se sve komponente nekog 4-vektora u jednadbi pojavljuju na
istu potenciju. Moe se pokazati da zahtjev pozitivne definitnosti gustoe vjerojatnosti
znai da jednadba sadri maksimalno prvu vremensku derivaciju.
93
Znai, trai se jednadba linearna i po
0
i po
i
. Dirac je razmatrao najopenutiju takvu
jednadbu koja je oblika

H m
x

x
i
t

i
3
3
2
2
1
1

(

+
|
|

\
|

, (3.106)

gdje su
i
i neodreeni koeficijenti (koristimo p.s. jedinica = c = 1), koje treba nai iz
fizikalnog uvjeta E
2
=
2
p
r
+ m
2
, tj. kvantno mehanikog analoga

( ) m
t

2 2
2
2
+ =

. (3.107)

Prema (3.106) je m i
t
i
i
i
+ =

, pa opetovanom primjenom ovog operatora na

jednadbu (3.106) i poreenjem s (3.107) dobijamo tri uvjeta koje moraju zadovoljavati
neodreeni koeficijenti

i
2
=
2
= 1 , (3.108)

j
+
j

i
= 0 (i j) , (3.109)

i
+

i
= 0 . (3.110)

Zadnja dva uvjeta mogu zadovoljiti samo matrice, i to nekomutirajue matrice.


U jednostavnijem sluaju fermiona bez mase m = 0, nema koeficijenta , i rjeenje je
jednostavno traimo matrice koje zadovoljavaju antikomutacijski uvjet

{
i
,

j
} =
i

j
+
j

i
= 2
ij
. (3.111)

Najjednostavnije takve matrice su tri Paulijeve (22) matrice
i


|
|

\
|
=
0 1
1 0

1
,
|
|

\
|
=
0 i
i 0

2
,
|
|

\
|

=
1 0
0 1

3
, (3.112)

za koje jo vae komutacione relacije kao za komponente angularnog momenta

[
i
,

j
] = 2i

ijk

k
, (3.113)

te antikomutacione relacije

{
i
,

j
} = 2

ij
. (3.114)
94
Za fermion bez mase operator spina je upravo

S
i
=
i

2
1
, uz: S
2
= S
x
2
+ S
y
2
+ S
z
2
=
|
|

\
|
1 0
0 1
4
3
= l(l + 1) I, (3.115)

to znai da spin fermiona estice zaista .

Za rjeenje onda moemo odabrati:
i
=

i
pa je Diracova jednadnadba za estice
spina bez mase:

p
t

i
r r
=

, (3.116)

gdje je (x) dvo-komponentni spinor
|
|

\
|
=
(x)
(x)
(x)
2
1
.


U opem sluaju estice spina i mase m 0, minimalno rjeenje je pomou (44)
matrica, na primjer

i

=
|
|

\
|
0
0
i
i
,

=
|
|

\
|
1 0
0 1
, (3.117)

jer se lako vidi da su jedine (22) linearno nezavisne matrice Paulieve matrice i jedinina
matrica, a uvjet (3.110) osigurava da nije jedinina matrica.

Izbor matrica
i
i nije jednoznaan. Specijalno pogodan izbor su (44) Diracove -
matrice definirane kao

0
= ,
i
=
i
, (3.118)

to je u reprezentaciji pomou Paulijevih (22) matrica

|
|

\
|

=
|
|

\
|

=
0
0
,
1 0
0 1

i
i
i 0
. (3.119)

Za Paulieve matrice ne pravimo razliku izmeu gornjih i donjih indeksa, tj.
i
=
i
, dok
se za -matrice razlikuju kontravarijantne i kovarijantne komponente, tako da je:
i
=

i
.

Iz definicije je jasno da je
0
hermitska, a
i
su antihermitske matrice, tj. (
0
)

=
0
, (
i
)

=

i
. Korisno je definirati i dodatnu hermitsku matricu
5



5
=
5
= i
0

3
.
95
Ove matrice mogu se prikazati u obliku 4-vektora

= (
0
,

i
), (3.120)

i zadovoljavaju osnovni uvjet antikomutiranja

{

}

=

= 2g

, (3.121)

to znai da je

(
0
)
2
= 1, (
i
)
2
= 1. (3.122)

Pomou -matrica lako se konstruira 16 linearno nezavisnih (44) matrica
n

, (n =
1,2,...,16), tako da se bilo koja (44) matrica moe na jednoznaan nain izraziti kao
linearna kombinacija matrica
n
. Po definiciji je

[ ] , ,
2
i
, , 1

T

V

S
= = =
(3.123)

5
A

3 2 1 0
5
5 P
, i = = = ,

gdje gornji indeksi oznaavaju

S = skalar; V = vektor; T = tenzor; P = pseudoskalar; A = aksijalni vektor.

U reprezentaciji (3.119) pomou (22) hermitskih Pauli matrica
i
je
5
=
|
|

\
|
0 1
1 0
.


Koristei -matrice Diracova jednadba za esticu spina i mase m moe se napisati
u jednostavnoj kovarijantnoj formi

(

i

m)

(x) = 0 , (3.124)

gdje je valna funkcija estice , na primjer elektrona, etvoro-komponentni spinor



(x)

=

|
|
|
|
|

\
|
) x (
) x (
) x (
) x (
4
3
2
1
.

Diracova jednadba je ustvari kao kvadratni koren Klein-Gordonove jednadbe (3.39) jer
je (

i

+ m)

(

i

m) =

(

+ m
2
) .
96
Pokaimo sad da je spin slobodnog fermiona ija valna funkcija zadovoljava
Diracovu jednadbu
2
h
. Prema (3.106) i (3.118) Hamiltonian Dirakove estice je

H m p m p
0 0
+ = + =
r r r r
, (3.125)

gdje je
i i
p p =
r r
. Komutator operatora angularnog momenta p x L
r r
r
= i Hamiltoniana
je

[ ] p i H , L
0
r r
r
= .

(3.126)

Zaista,

[ ] [ ] p i p p , x e H , L
0 k m j i ijk m 0
r r
r
= = ,

jer je komutator [x
j ,p
m
]

=

i
jm
, to znai da angularni moment estice

L
r

nije ouvana
veliina. Ali, definirajmo ukupni angularni moment fermiona kao S L J
r r r
+ = , gdje je S
r

spin (sopstveni angularni moment) estice. Vaenje zakona ouvanja ukupnog
angularnog momenta J
r
osigurava uvjet [ ] 0 H , J =
r
, koji je ispunjen ako operator spina
Diracove estice definiramo kao

|
|

\
|

= =
r
r
r r
r
0
0
2
1
4
i
S , (3.127)

jer vrijedi [ ] p i H , S
0
r r
r
= .

Lako se uvjeriti da je p S
r
r
ouvana veliina jer komutira sa Hamiltonianom,
[ ] 0 H , p S =
r
r
. Kako je za esticu takoe

( )
2
2
p
4
1
p S
r r
r
= , (3.128)

svojstvene vrijednosti operatora p S
r
r
su upravo p
2
1 r
, tj. za svaki fermion vai

p
2
1
p S
r r
r
= , (3.129)

to znai da je spin fermiona paralelan ili antiparalelan impulsu estice i ima svojstvene
vrijednosti
2
1
.
97
Diracova jednadba omoguila je proraun relativistike popravke energijskih stanja
atoma uslijed spin-orbit L
r
S
r
interakcije u potpunom suglasju sa eksperimentima, te
takoe i definiranje magnetskog momenta

r

estice spina , mase m i naboja q

S
m
q
r
r
= , (3.130)

koji

slui

kao test tokaste prirode estice.

Za magnetski moment tokastih fermiona,
elektrona e i muona

, izmjereno je

S
m
e
00115965 . 1
e
e
r
r
= i S
m
e
00116592 . 1

r
r
= ,

dok su izmjerene vrijednosti za proton p i neutron n

S
m
e
79284735 . 2
p
p
r
r
= i S
m
e
9130427 . 1
n
n
r
r
= ,

oigledna indikacija da proton i neutron nisu tokaste elementarne estice bez strukture.


Diracova jednadba (3.124) zadovoljava traeni uvjet da se sve prostorno-vremenske
derivacije pojavljuju linearno. No, to je samo potreban, ali ne i dovoljan, uvjet Lorentz
invarijantnosti. Kompletan dokaz relativistike invarijantnosti je tehniki kompliciran i
svodi se na dokaz da ako Diracova jednadba (3.124) vai u jednom IRS-u S, tada u bilo
kojem drugom IRS-u S u koji se prelazi Lorentzovom transformacijom

(x

)

= a

, (3.131)

vai kovarijantna (form-invarijantna) jednadba

(

i

m)

(x) = 0, (3.132)

ako zahtijevamo da se valna funkcija (x) transformira kao spinor, tj. da vai

(x) = (a

x) = ()

(x). (3.133)

U gornjem izrazu () je (44) matrica koja zavisi od (44) matrine reprezentacije A()
Lorentzove transformacije (3.131) odreene brzinom
c

V
r
r
= = , gdje je V
r
brzina
sustava S u odnosu na sustav S.

Diracove matrice

se samo do na unitarnu
transformaciju slinosti razlikuju od matrica

, tj.

= U

U, to znai da se uvijek
mogu odabrati da budu identine matricama

, jer uvijek moraju zadovoljavati isti uvjet

antikomutativnosti (3.121).
98
Na primjer, za specijalnu Lorentzovu transformaciju (boost) du x-osi brzinom V
matrina reprezentacija je

( ) ( )
|
|
|
|
|

\
|

= =
1 0 0 0
0 1 0 0
0 0
0 0
a A

, (3.134)

gdje je
2
1
1

, pa je transformaciona matrica spinora

() =
(

01

2
i
exp , (3.135)

gdje je th

= , tj. ch

= . Eksplicitno, transformacija valne funkcije estice spina
(spinora) pri prijelazu u IRS koji se giba du x-osi brzinom

=
c
V
je

(x) e (x)
01
) (arth
2
i

= , (3.136)

gdje je x

= A()

x .


Slini izrazi odreuju transformaciju spinora (x) pri bilo kojoj transformaciji iz
Poencareove grupe, tj pri prostorno-vremenskim translacijama, prostornim rotacijama i
specijalnim Lorentzovim transformacijama, kao i prostorno-vremenskim inverzijama.

Na primjer, pri rotaciji oko z-osi za kut Diracov spinor (x) se transformira prema

(x) e ) (x
12

2
i
= , (3.137)

gdje je generator rotacija oko tree osi


|
|

\
|
=
3
3 12
0
0
.


Linearno nezavisne matrice
n
omoguuju konstruiranje 16 linearno nezavisnih
Lorentz kovarijanti, skalarnih u spinskom prostoru i bilinearnih po fermionskim poljima
(spinorima), (x) (x)
n
koje se nazivaju:
99
(x) (x) skalar,
(x) (x)
5
pseudoskalar,
(x) (x)

vektor,
(x) (x)

5
pseudovektor,
(x) (x)

antisimetrini tenzor drugog reda.

U gornjim formulama umjesto hermitske konjugacije

zgodnije je definirati Diracov

konjugirani spinor prema

=

0
, (3.138)

da se izbegne stalno pojavljivanje
0
faktora.


Razmotrimo najvanija svojstva Diracove jednadbe i njena najjednostavnija rjeenja.



3.5.2 Rjeenja Diracove jednadbe za slobodne estice

Naimo prvo struju Diracovih estica po analogiji sa strujom (3.45) za nerelativistiku
esticu koja zadovoljava Schrodingerovom jednadbom. Hermitski konjugirana Diracova
jednadba (3.124) moe se napisati u obliku

(

i

s
+ m) = 0 , (3.139)

gdje

s
oznaava djelovanje operatora derivacije na lijevo, tj. ( )


s
.

Mnoei (3.124) s lijeva sa , a (3.139) s desna sa i zbrajajui dobijamo zakon
ouvanja struje Diracovog polja

= 0 , (3.140)

gdje je struja (gustoa struje, precizno)

j

=

. (3.141)


Ako elimo da (x) bude polje elektrino nabijene estice spina , elektrona naboja

e na primjer, struju (3.141) moramo pomnoiti sa nabojem, pa je struja elektrona

j

e-
(x) =

e (x) (x)

. (3.142)
100
Mnoenjem izraza (3.141) sa odgovarajuim nabojem dobija se bilo kakva vektorska
struja fermionskih estica na primjer, kromodinamika struja kvarkova ili slaba struja
leptona ili kvarkova.


Struja (3.141) je vektorska struja kao to pokazuju Lorentzov indeks

. Ako iz nekog
razloga, elimo pseudovektorsku struju (kao u sluaju slabih interakcija), jasno je da
fermionska aksijalna struja mora biti

j

A
=
5
. (3.143)


Fizikalni smisao struje (3.141) ili (3.142) najlake je vidjeti iz zakona ouvanja (3.140),
koji daje jednadbu kontinuiteta kao (3.46)


0

(
0
) +

) (
r
= 0 .

U skladu sa izrazom za gustou vjerojatnosti poloaja estice u nerelativistikoj kvantnoj
mehanici, za Diracovo polje identificiramo (x) =

(x) (x)
0

=

(x) (x)

= j
0
(x) kao
gustou vjerojatnosti, pa je struja gustoe vjerojatnosti Diracova polja onda: j
i
(x) =

(x) (x)
i
.


Da se nau rjeenja Diracove jednadbe moe se prvo razmatrati najjednostavniji
sluaj elektrona koji miruje.

Kako zbog relacija neodreenosti, mirni elektron moe biti bilo gdje u prostoru sa
podjednakom vjerojatnou, njegova valna funkcija ne smije zavisiti od prostornih
koordinata, pa je prema (3.106) i (3.117) rjeenje jednadbe

c m
t

i
2
=

h , (3.144)

ili eksplicitno

|
|
|
|
|

\
|

=
|
|
|
|
|

\
|

4
3
2
1
2
4
3
2
1

mc

t
ih , (3.145)

to znai da se separiraju jednadbe za pojedine komponente spinora (x). Lako se
nalaze etri linearno nezavisna rjeenja

101
|
|
|
|
|

\
|
=

0
0
0
1
e
t
2
mc
i
(1)
h
;
|
|
|
|
|

\
|
=

0
0
1
0
e
t
2
mc
i
(2)
h
;
|
|
|
|
|

\
|
=
+
0
1
0
0
e
t
2
mc
i
(3)
h
;
|
|
|
|
|

\
|
=
+
1
0
0
0
e
t
2
mc
i
(4)
h
, (3.146)

prva dva pozitivne energije i spina gore/dolje, a druga dva negativne energije i spina
dolje/gore.


Pojava rjeenja negativne energije nuna je posljedica relativistike veze energije I
impulsa estice

H = E =
4 2 2 2
c m c p +
r
.

Rjeenje ovog problema (Dirac 1930.) predvianjem postojanja antiestica estina
stanja negativne energije reinterpretiraju se kao stanja antiestica pozitivne energije,
veliki je trijumf Diracove teorije elektrona, eksperimentalno potvren otkriem pozitrona
(Anderson 1933.).

U svojom teoriji upljina (hole theory) Dirac redefinira vakuum kvantne teorije kao
stanje u kome su sva negativna energetska stanja elektrona popunjena sa po dva elektrona
jednog sa spinom gore i drugog sa spinom dole, a sva pozitivna energetska stanja
prazna. Svi aditivni kvantni brojevi koji karakteriziraju stanje fizikalnog sustava
energija, impuls, spin i naboj, za vakuum su nula. Dodatni elektroni mogu popunjavati
samo nepopunjena stanja pozitivne energije, jer Pauliev princip zabranjuje vie od jednog
fermiona u istom kvantnom stanju, kao na Slici 3.1.

Ako elektron u popunjenom negativnom energetskom stanju apsorbira energiju
fotona dovoljne energije, moe biti eksitiran u pozitivno energetsko stanje to pretstavlja
kreaciju elektrona naboja

e i energije +

E, i upljine u Diracovom moru. upljina je
odsustvo elektrona naboja

e i energije

E , ali promatra je u odnosu na vakuum
registrira kao prisustvo estice naboja +

e i energije +

E antiestice elektrona, tj.
pozitrona, jer uklanjanje (oduzimanje) elektrona sa energijom

E

<

0, impulsom

p
r
,
spinom S
r
i nabojem

e iz vakuuuma ostavlja stanje sa energijom E

>

0, impulsom

p
r
+ ,
spinom

S
r
+ i nabojem +

e . Ukupni efekt jednog ovakvog procesa je kreacija elektron-
pozitron para na raun energije absorbiranog fotona.

Mogu je naravno i inverzni proces padanje elektrona pozitivne energije u upljinu
u Diracovom moru uz emisiju razlike energije u obliku radijacije. To je proces
anihilacije elektron-pozitron para uz emisiju fotona.


Mogunost kreacije/anihilacije estica (kvanata Diracova polja) pokazuje da broj
estica nije ouvana veliina u kvantnoj teoriji polja.
102

















Slika 3.1
Slika 3.1


Postojanje stanja negativne energije u relativistikoj kvantnoj mehanici zahtijeva
postojanje antiestica. Za svaku esticu, postoji estino stanje iste mase, ali sa svim
drugim kvantnim brojevima suprotnog znaka to je antiestica. estice i antiestice se
najlake razlikuju po znaku naboja e

je elektron, a e
+
pozitron. Za neutralne estice
postoje dvije mogunosti: estica je identina svojoj antiestici, kao foton na
primjer, ili su estica i antiestica razliite, kao neutrino
e e
na primjer. Cijena koja
se mora platiti za ovo jednostavno, intuitivno objanjenje stanja negativne energije je
injenica da broj estica sustava vie nije ouvana veliina kao u nerelativistikoj
kvantnoj teoriji, jer se estice i antiestice uvijek mogu kreirati i anihilirati.


U kvantnoj teoriji polja, metodoma druge kvantizacije, vakuum koji je stanje
minimuma Hamiltoniana (energije) 0 , redefinira se kao stanje sa sa nula estica i nula
antiestica, tako da se potpuno izbjegne pojavljivanje stanja negativne energije i
Diracova mora. Na taj nain se estice i antiestice tretiraju na potpuno isti nain.
tovie, za svaki proces (Feynmanov dijagram) promjenom znaka svih naboja i 4-
momenata svih estica (antiestica), dobija se ekvivalentni proces (Feynmanov dijagram)
sa antiesticama (esticama). Zato pojam estice u pravilu podrazumijeva i estice i
antiestice.

etri linearno nezavisna rjeenje (3.46) Diracove jednadbe onda tono reprezentiraju
dva stanja fermiona spina + i , te dva stanja antifermiona sa spinom + i .
Primjenom ope Lorentzove transformacije na rjeenja (3.146) mogu se nae 4 linearno
nezavisna rjeenja Diracove jednadbe za slobodni fermion (ravni val) momenta p

koja
su oblika

E
Nepopunjena
stanja

elektron
+ mc
2




0


mc
2


Popunjena foton
stanja



upljina
103

p
r

i
r r
e (p) u (x)
h

= , gdje je:

=
= +
=
4 , 3 r ; 1
2 , 1 r , 1
r
, (3.147)

a u

r
(p) su konstantni spinori koji zadovoljavaju jednadbe

0 m) p ( (p) u tj. , 0 (p) u m) p (
r
r r
r

= = . (3.148)

Zavisnost od prostorno-vremenskih koordinata pojavljuje se samo u eksponentu i ista je
za svako rjeenje, do na znak, pa je dovoljno razmatrati samo spinore u

r
(p). Razliita
rjeenja su ortogonalna i zadovoljavaju uvjet normiranja

r r r
r r
2m (p) u (p) u

= . (3.149)

Umjesto normiranja na jedinicu, fizikalno ima vie smisla odabrati rjeenja normirana
prema (3.149) jer omoguuju laku procjenu veliine amplituda fizikalnih procesa za
svaki fermion faktor u u proporcionalan je masi tog fermiona. Spinor u oznaava
inicijalni fermion ili finalni antifermion, a

u

inicijalni antifermion ili finalni fermion.

Smjenom i

Diracova jednadba (3.124) moe se napisati u obliku

( ) m p
/

= (

p

m)

= 0 , (3.150)

gdje je skraena notacija

A A / . Da se nau rjeenja treba specificirati reprezentaciju

-matrica. Ako koristimo reprezentaciju

0
=
|
|

\
|
0 1
1 0
,
i
=
|
|

\
|

0
0
i
i
, tako da je:
5
=
|
|

\
|
1 0
0 1
, (3.151)

(Zadatak 3.18.) pomou (22) matrica rjeenje traimo pomou dvo-komponentnih
spinora. esto se spinori u
r
za r = 3,4 koji reprezentiraju antiestice oznaavaju sa v
r
gdje
je r = 1,2, tako da vrijedi

( ) ( ) ( ) ( ) ( ) 0 v m p p v , 0 u m p ) p ( u
/
= +
/
= , (3.152)

gdje su u(0) i v(0) rjeenja (3.146) u sustavu mirovanja estice normirana prema (3.149), tj.

( ) ( )
|
|

\
|
|
|

\
|
=
|
|

\
|
=
|
|

\
|
=
1
0
ili
0
1
je gdje ,

0
m 2 0 v ,
0

m 2 0 u . (3.153)

Primjenom operatora ( ) m p
m 2
1
+
/
na u(0) i v(0), respektivno, dobijaju se etri linearno
nezavisna spinora koji su rjeenja Diracove jednadbe za fermion (antifermion) impulsa p
104
( ) ( )
|
|

\
|
+ =
|
|

\
|
+ =
+

m E p v ,

m E p u
m E
p
m E
p
r r
r r
. (3.154)

Da se dobije kompletno rjeenje Diracove jednadbe za slobodnu esticu treba jo
spinorske faktore (3.154) pomnoiti sa e

ipx
za u(p), a sa e
+

ipx
za stanja antiestica v(p).

Kad su jednom naeni, Diracovi spinori u(p) i v(p) iz (3.149) ili (3.154) koji odreuju
valne funkcije spina slobodnih fermiona i anti-fermiona (elektrona i pozitrona, recimo),
zajedno sa uvjetima normalizacije i kompletnosti jednoestinih stanja, omoguuju da se
svi prorauni rade u kovarijantnom obliku nikada ne moramo eksplicitno pisati
komponente (4 4) matrica ili spinora, to je znaajno tehniko pojednostavljenje
prorauna vjerojatnosti svakog procesa.


Ako definiramo dvo-komponentne spinore
R
i
L
,

|
|

\
|
=
L
R

, (3.155)

Diracova jednadba je onda

0

m p p
p p m
L
R
0
0
=
|
|

\
|
|
|

\
|

+
r r
r r
,

tj.

( )
R L 0
m p p = +
r r
,
(3.156)
( )
L R 0
m p p =
r r
,

sa rjeenjima


L
0
R

m
p p

r r
+
= ,
(3.157)

R
0
L

m
p p

r r

= .


Iz (3.156) i (3.157) vidi se da:

Rjeenja postoje kako za pozitivno, tako i za negativno p
0
i mogu se zamjeniti
supstitucijom
L

R
.

105
Ako je m = 0, jednadbe se separiraju. Operator p
r r
mjeri komponentu spina
estice du pravca gibanja.
R
je velika komponenta, a
L
mala za p
r r

> 0 i
p
0
> 0 ili za p
r r

< 0 i p
0
< 0, dok je
R
mala, a
L
velika komponenta
spinora u sluaju kad je p
r r

> 0 i p
0
< 0 ili kad je p
r r

< 0 i p
0
> 0. Veliina p
r

je helicitet estice. Za estice bez mase ili relativistike estice za koje je p
0
>> m
aproksimativno je
0
p
p
p
r r
r
. Prema tome, indeksi L (left) i R (right)
reprezentiraju helicitet estica.
L
>>
R
je rjeenje Diracove jednadbe za
relativistiku esticu (ili esticu bez mase) pozitivne energije i lijevog heliciteta
( p
r r

< 0 , p
0
> 0), a
R
>>
L
je valna funkcija relativistike estica pozitivne
energije i desnog heliciteta ( p
r r

> 0, p
0
> 0).

Ako je m 0 jednadbe (3.157) se ne separiraju. U SM svaki fermion koji u
Lagrangianu sadri interakciju izmeu
L
i
R
, tj. lanove oblika
L R R L
ili ,
imat e masu.


Za estice bez mase, ija brzina je c, helicitet je ouvana veliina, pa prema tome dobar
kvantni broj za klasifikaciju estica. Za fermione s masom helicitet nije ouvana veliina
jer prestignemo li lijevi fermion, on izgleda kao desni.


U SM fermioni se ipak opisuju upravo pomou
L
(x) i
R
(x) polja (stanja), jer
fermioni razliitih heliciteta imaju razliite slabe interakcije uslijed naruenja parnosti u
slabim interakcijama. Lako je vidjeti da to zaista mora biti tako.

Pri operaciji parnosti (transformaciji inverzije prostora) je t t , x x
r
r r
, ali
aksijalni vektori, kao angularni moment p x
r r
ili spin (sopstveni angularni moment
estice), ne mijenjaju znak
r r
, pa jednadbe (3.157) mijenjaju znak jer p
r
mijenja
znak, to znai da
L

R
. Kad bi parnost bila simetrija fizike elementarnih estica
oba rjeenja bila bi ekvivalentna. Ali, parnost nije simetrija svemira jer slabe interakcije
naruavaju parnost, to znai da
L
i
R
imaju razliite slabe interakcije.

Reprezentacija
5
-matrice (3.151) dozvoljava da se definiraju projekcioni operatori
heliciteta za fermionska lijeva i desna stanja

P
L
=
|
|

\
|
=

1 0
0 0
2
1
5
, P
R
=
|
|

\
|
=
+
0 0
0 1
2
1
5
. (3.158)

Lako je vidjeti da su P
L
i P
R
projektori, tj. da zadovoljavaju relacije

P
L
2
= P
L
, P
R
2
= P
R
; P
L
P
R
= 0 , P
L

+

P
R
=

1 . (3.159)

106
Za svako rjeenje Diracove jednadbe u vrijedi u

=

(P
L

+

P
R
)

u = u
L

+

u
R
, gdje su lijevo i
desno stanje fermiona

u
L

= P
L
u

=
|
|

\
|
=
|
|

\
|
|
|

\
|
L L
R
u
0
u
u
1 0
0 0
, u
R

= P
R
u

=
|
|

\
|
=
|
|

\
|
|
|

\
|
0
u
u
u
0 0
0 1
R
L
R
. (3.160)


Zbog komutacionih relacija P
L

=

P
R


i

P
R

=

P
L
za struju Diracovog polja
(3.141) je

P P P P ) P (P ) P (P
R

L L

R R L

R L

+ = + + = ,

i kako je


L R R 0 L
0
L L
P i , P P ) (P

= = = = ,

vrijedi

R

R L

+ = , (3.161)

to znai da je helicitet fermiona ouvan ako je interakcija oblika fermionske struje
(3.141).


U Lagrangianu SM srecijalno su vani maseni lanovi fermionskih polja oblika
m . Izraen pomou lijevih i desnih polja, fermionski maseni lan je

R L L R R R L L
2
R
2
L
) P P P (P ) P (P + = + = + = .

(3.162)

Ako elimo fermion bez mase dovoljno je uzeti
R
= 0.


Elektromagnetske interakcije, koje ouvavaju parnost, zavise od fermionske struje
(3.141), tj. (3.161), koja sadri i LL i RR lanove sa jednakom vjerojatnou.

Ali, ako elimo da se pojavljuju samo LL lanovi u struji (struja slabih interakcija)
imaemo

) (1
2
1
) (1 ) (1
4
1

5 5 5
L

L
= + = . (3.163)

Struja oblika (3.163) naziva se V A interakcija, jer je razlika vektorskog V i aksijalno-
vektorskog A lana. Jasno je da pored lijeve, moe postojati i vektorska struja desnih
fermionskih stanja oblika
107

R

R
5
) (1
2
1
= +

koja se naziva se V + A interakcija.

Da bi interakcija bila V A tipa, dovoljno je da u izrazu (3.163) samo jedno
spinorsko polje bude L stanje, na primjer
L

. To je zaista tako jer je za svako

Diracovo polje 0 a ,
L

R R L
= + = , zbog P
R
P
L

=

0. Interakcija bilo kojeg
fermionskog polja sa lijevim
L
ili desnim
R
fermionskim poljem uvijek mora biti V A
ili V + A oblika.


Na kraju moemo napisati Diracov Lagrangian slobodni Lagrangian spinorskog
polja

m) i (

()
sl.
= L

, (3.164)

gdje se i

smatraju nezavisnim poljima. Lako se uvjeriti da je Lagrangeova jednadba
koja slijedi iz gornjeg Lagrangiana variranjem po upravo Diracova jednadba (3.124),
dok variranje po daje hermitski konjugiranu Diracovu jednadbu (3.139) za polje .

Ako je masa fermiona m = 0 preostaje samo kinetiki lan i Lagrangian postaje

i

()
sl.
= L

. (3.165)

U SM svi fermioni se opisuju Diracovim poljima bez mase zbog zahtjeva lokalne
gauge simetrije i svojstava slabih interakcija (naruenja parnosti), a kvarkovi i leptoni
dobijaju mase (lanove oblika m u Lagrangianu) uslijed interakcija sa poljem Higgs
bozona poslije spontanog naruenja elektro-slabe simetrije.

Svi kvarkovi i leptoni u SM su fermioni spina i njihov slobodni Lagrangian je zbroj
Lagrangiana (3.165) za polje svake estice.


U slijedeem poglavlju o lokalnim gauge teorijama vidjet emo da se sve interakcije
takvih bezmasenih fermionskih polja dobijaju iz njihovih slobodnih Lagrangiana
()
sl.
L
(3.165) jednostavnom zamjenom

, gdje je D

kovarijantna derivacija odreena

grupom lokalnih gauge simetrija interakcija tih fermiona.





108
3.6 Lagrangiani polja spina
2
3
(gravitina) i spina 2 (gravitona)

Iako ih u SM nema, kompletnosti radi, navedimo slobodne Lagrangiane za polja spina
2
3
i spina 2

. Dosada nije otkrivena nijedna estica spina
2
3
, ali postoje vrlo interesantne
teorije elementarnih estica koje pretpostavljaju postojanje takvih estica supersimetrija
(SUSY) i supergravitacija. Te teorije predviaju postojanje dodatne simetrije
(supersimetrije) izmeu bozona i fermiona, tako da za svaku poznatu esticu (particle)
predviaju postojanje jo neotkrivene super-estice partnera (sparticle) spina umanjenog
za . estica spina
2
3
naziva se gravitino i ona je fermionski super-partner kvantu
gravitacijskog polja gravitonu, koji je bozon spina 2.

Do danas su gravitoni samo indirektno detektirani. Svi fiziari vjeruju da e gravitoni
uskoro biti otkriveni i direktno u zemaljskim ili satelitskim eksperimentima, a mogue je
da e eksperimenti na LHC-u uskoro otkriti i super-estice.


Lagrangian slobodnog polja spina
2
3
bez mase je (Rarita Schwinger, 1941.)

5
) 2 3 (
sl.

2
1
/
= L

, (3.166)

gdje je

potpuno antisimetrini tenzor, a (

je vektorski spinor za svaki

vektorski Lorentz indeks = 0,1,2,3 po jedan spinor (4-komponentni vektor) ije su
komponente = 1,2,3,4. Za masivni gravitino je

5
) 2 3 (
sl.
m
2
1

2
1
/
= L

. (3.167)

Moe se pokazati da se polja gravitina

u (3.167) mogu redefinirati tako da se u

jednadbama gibanja pojavljuju samo dijagonalni maseni lanovi.

Iz Lagrangiana (3.167) variranjem po

lako se dobije jednadba gibanja masivnog

gravitina

( ) 0 ) x ( m

= + . (3.168)



Einsteinov (ili Eistein-Hilbertov) Lagrangian iz Ope teorije relativnosti za tenzorsko
polje g

(x) spina 2 koji opisuje slobodno gravitacijsko polje je

109
R g
c 2
1
) 2 (
sl.
= L , (3.169)

gdje je gravitacijska konstanta
kg
s
10 07 . 2
c
G 8

43
4
N

= = , det

g

g , a R je skalarni
Riemannov tenzor definiran kao

R = g

, gdje je: R

= g

. (3.170)

Riemannov tenzor zakrivljenosti je

R

= g

= g

,
+

) , (3.171)

gdje su Christoffelovi simboli funkcije gravitacijskog polja (metrikog tenzora) g

(x) i
njegovih prvih parcijalnih derivacija

=
2
1
g

( g
;
+ g
;
g
;
) .

(3.172)

Indeks iza toke-zareza oznaava parcijalnu derivaciju po odgovarajuoj koordinati, tj.
;

g g
x
g
= =

.

Tenzorsko polje g

(x) odreuje geometrijska svojstva prostor-vremena to je

metriki tenzor Riemannova prostora koji odreuje udaljenost dvije bliske toke

ds
2
= g

dx

dx

, (3.173)

to je veza geometrije prostora i gravitacijske sile u Opoj teoriji relativnosti prisustvo
gravitacijskog polja ekvivalentno je zakrivljenosti prostor-vremena. Faktor g je
Jacobian nephodan da osigura da djelovanje sustava I
(2)

= R g x d
c 2
1 4

bude skalar
poslije d
4
x integracije.


U Opoj teoriji relativnosti, ako uz gravitacijsko polje g

(x) imamo jo i neka polja

tvari
a
(x) estica spina razliitog od 2 koje su opisane Lagrangianom L
m

=

L
m
(
a
,

a
),
ukupan Lagrangian sustava je zbroj Lagrangiana gravitacijskog polja i Lagrangiana
materije: L = L
sl.
(2)

+ g L
m
. Variranjem po g

dobijaju se Eisteinove jednadbe Ope

teorije relativnosti (Einstein 1915.)

R

2
1
g

R =

. (3.174)
110
Na lijevoj strani je Riemannov tenzor R

koji odreuje geometrijska svojstva prostor-

vremena, a na desnoj strani je tenzor energije-impulsa

polja materije

+ =
a
a
a

M
M
) (
g
L
L , (3.95)

koja je izvor zakrivljenosti prostor-vremena, tj. gravitacijskog polja.

Einsteinove jednadbe (3.174) mogu se napisati i u obliku

R

2
1
g

) , (3.175)

gdje je = g

, tako da je jo oiglednije da tenzor energije-impulsa materije

odreuje tenzor zakrivljenosti R

prostor-vremena.


Pokuaj kvantizacije gravitacijskog polja g

(x) zahtijeva uvoenje polja gravitona

h

(x), estica bez mase koje su kvanti gravitacijskog polja spina 2, prema

g

(x) =

+ h

(x), (3.176)

gdje je

konstantni metriki tenzor ravnog Minkowskog prostora

=
|
|
|
|
|

\
|

+
1 0 0 0
0 1 0 0
0 0 1 0
0 0 0 1
. (3.177)


Bozonska polja, pa tako i polje gravitona h

, su dimenzije 1, tj. mase

1
E, [precizno,
(duljina)
1
, tako da Lagrangeova gustoa ima dimenziju (duljina)
4
, to osigurava da je
djelovanje skalar] to se lako vidi po masenom lanu m
2

2
, na primjer. Dimenzija polja
gravitona h

zato nuno zahtijeva prisustvo dimenzione konstante u (3.176) i to je

osnovni problem u pokuajima nalaenja kvantne teorije gravitacijskog polja teorija
nije renormalizabilna jer Feynmanovi dijagrami sa razliitim potencijama h

imaju
razliite dimenzije i nikako se ne mogu meusobno kratiti.



U SM postoje estice spina 0, 1 i (SM ne ukljuuje gravitone). Na kraju moemo
napraviti preglednu listu Lagrangiana slobodnih polja koja se pojavljuju u SM i jednadbi
gibanja koje iz njih slijede.

111
1) Slobodno realno polje spina 0 i mase m (skalarno ili pseudoskalarno)

L
sl.
(0)
=
2
1
[

m
2

2
] , (3.178)

zadovoljava Klein-Gordonovu jednadbu:

(

+ m
2
)

= 0

. (3.179)


2) Kompleksno skalarno ili pseudoskalarno polje mase m (dva realna polja iste mase)

L
sl.
(0)
=
2
1
[

m
2

1
2
]

+

2
1
[

m
2

2
2
]

=

*

m
2
* , (3.180)

gdje je

=
2
1
(
1
+ i
2
) , tj. * =
2
1
(
1
i
2
) , (3.181)

zadovoljava

(

+ m
2
)

= (

+ m
2
)

* = 0

. (3.182)


3) Slobodno Abelovo vektorsko (spina 1) polje mase m

L
sl.
(1)
=

F F
4
1

2
A A m
2
1
+ . (3.183)

gdje je

F

, (3.184)

zadovoljava Maxwellove jednadbe za masivni vektorski gauge bozon (bez izvora)

+ m
2
A

= 0

. (3.185)

Ako je, kao u elektrodinamici, m = 0, Maxwellov Lagrangian slobodnog vektorskog polja
je samo prvi lan iz (3.183)

L
sl.
(1)
=

F F
4
1
, (3.186)

jer nema masenog lana.
112
4) Slobodno fermionsko polje (spina ) i mase m

m) i (

()
sl.
= L

, (3.187)

zadovoljava Diracovu jednadbu

(

i

m)

= 0 ili (

i

s
+ m) = 0 . (3.188)



Da bi mogli napisati kompletan Lagrangian SM elementarnih estica, koji sadri polja
kvarkova i leptona, te gauge bozona i Higgs bozona, nedostaje nam jo generalizacija za
sluaj vie vektorskih polja (gauge bozona) koja meusobno ne komutiraju (Lagrangian
ne-Abelovskih vektorskih polja). No, da bi se dolo do Lagrangiana takvih Yang-Mills
teorija mora se prvo umjesto slobodnih, razmotriti teorija interagujuih polja i iskoristiti
simetrija teorije (gauge simetrija) da se doe do Lagrangiana interakcije gauge teorija.





























113
Zadaci:

Zadatak 3.1. Pokazati da su Lagrangeove jednadbe koje slijede iz (3.18) upravo
Maxwellove jednadbe.


Zadatak 3.2. Pokazati da Proca Lagrangian daje jednadbe gibanja masivnog
vektorskog polja (3.23), tj, (3.24).


Zadatak 3.3. Pokazati da je Yukawa-in potencijal (3.27) rjeenje jednadbe (3.26)
koje iezava u beskonanosti.

Rjeenje:

Treba pokazati da je:
2
= m
2

q

( r
r
) , gdje je: ( r
r
) =
r
e
4
q
r m
=
r
(r)
, pri emu je
oito da ( r
r
) 0 kad r . Kako je:
2

r
) r (

=


|

\
|

=

|

\
|
+
r
1
r
1
, te:
2
r
r
r
1
=

, r m =

i


r
2
r = lako se dobija:
r
1

m
r
2 2 2
+ = , odakle
odmah slijedi traeni rezultat zbog: ( ) r 4
r
1 2
r
= .


Zadatak 3.4. Pokazati da su tri operatora (S
i
)
jk
= i
ijk
, na primjer


|
|
|

\
|
=
0 0 0
0 0 1
0 1 0
i S
3
,

zadovoljavaju komutacione relacije [S
i
,S
j
] = i
ijk
S
k
i da vrijedi S
2
= S
1
2
+ S
2
2
+ S
3
2
= 2

I,
to znai da su reprezentacija operatora angularnog momenta za spin 1.


Zadatak 3.5. Pokazati da iz Schrodingerove jednadbe (3.44) slijedi zakon ouvanja
vjerojatnosti (3.46).


Zadatak 3.6. Pokazati da normalizacioni faktor
2
1
u (3.74) osigurava normiranost
polja i *, ako su polja
1
i
2
bila normirana.

114
Zadatak 3.7. Pokazati da vjerojatnost bilo kojeg procesa ostaje nepromjenjena ako
stanja fizikalnog sustava transformiramo unitarnim operatorom U .


Zadatak 3.8. Koristei izraze (3.89)(3.92) pokazati da vai zakon ouvanja 4-
impulsa (3.94), gdje je tenzor energije-momenta definiran u (3.95).


Zadatak 3.9. Polazei od izraza (3.106) pokazati da su uvjeti koje moraju ispunjavati
matrice
i
i upravo (3.108)(3.110).


Zadatak 3.10. Pokazati da uvjete (3.108)-(3.110) minimalno mogu zadovoljiti
matrice reda (44).


Zadatak 3.11. Pokazati da (44) matrice (3.117) zadovoljavaju uvjete (3.108)-(3.110).


Zadatak 3.12. Koristei uvjet antikomutiranja -matrica (3.121), dokazati linearnu
nezavisnost matrica
n

, (n = 1,2,...,16), nizom slijedeih argumenata:

1) Za svako
n
, je: ( ) 1
2
n
= .
2) Za svako
n
, osim
S
, postoji
m
takvo da je:
n m m n
= .
3) Za svako
n
vai: Tr
n
= 0 .
4) Za svaka dva
m
i
n
, m n

, postoji
S a
, takvo da je:
a n m
= .
5) Ako postoje brojevi a
n
takvi da je:

=
n
n
n
0 a , mnoei s
S m
, uzimajui
trag i koristei (3), pokazati da mora biti: a
m
= 0. Ako je
S m
= , slijedi jo i a
S
=
0 , to znai da su svi koeficijenti a
n
= 0.


Zadatak 3.13. Pokazati da su komponente od

=
2
i
[

] u reprezentaciji -
matrica (3.119) upravo:
ij
=
|
|

\
|
k
k
0
0
, gdje su i,j,k = 1,2,3 ciklini indeksi, a:
0i
=
i
|
|

\
|
0
0
i
i
.



115
Zadatak 3.14. Pokazati da matrice

zadovoljavaju komutacione relacije:

[

] = g

+ g

.


Zadatak 3.15. Pokazati da je [ ] p i H , S
0
r r
r
= , gdje je operator spina definiran u
(3.127), a H je Hamiltonian Diracove estice (3.125). Pri dokazu moe pomoi da se prvo
dokae komutaciona relacija:

[
ij
,
k
] = 2i(
i
g
jk

j
g
ik
) .


Zadatak 3.16. Pokazati da je [ ] 0 H , p S =
r
r
, gdje je H je Hamiltonian Diracove estice
(3.125).


Zadatak 3.17. Pokazati ispravnost relacije (3.128).


Zadatak 3.18. Pokazati da je (3.139) hermitski konjugirana Diracova jednadba
(3.124).


Zadatak 3.19. Pokazati da -matrice u reprezentaciji (3.151) zadovoljavaju uvjete
anti-komutativnosti (3.121).


Zadatak 3.20. Pokazati da su spinori (3.154) zaista rjeenja Diracove jednadbe
(3.150).


Zadatak 3.21. Pokazati da za projekcione operatore P
L
i P
R
vae relacije (3.159).


Zadatak 3.22. Izraziti
5
.pomou dvo-komponentnih kiralnih (chiral) spinora
L

i
R
.


Zadatak 3.23. Eksplicitno pokazati da Diracove jednadbe za i slijede iz
Lagrangiana (3.164).





116
4. Badarne (gauge) teorije

Gauge teorije sadre polja estica materije (kvarkova i leptona) i gauge bozona koji
su medijatori interakcija meu njima. Takve teorije su nuno teorije interagujuih (ne
slobodnih) polja u kojima su interakcije meu poljima (tj. sile meu esticama) oblika
odreenog gauge simetrijom teorije. Razmotrimo prvo kako se uvodi interakcija u teoriju
polja.


4.1 Interakcije u kvantnoj teoriji polja i Feynmanovi dijagrami

Interakciju meu poljima razmotrimo na jednostavnom primjeru slobodnog realnog
skalarnog polja iji je Lagrangian (3.38)

L
sl.
(0)
=
2
1
[

m
2

2
] . (4.1)


Ako slobodnom Lagrangianu (4.1) dodamo Lagrangian interakcije oblika

L
int.
(0)
=

(x)

(x) , (4.2)

ukupni Lagrangian je

L
(0)
= L
sl.
(0)
+

L
int.
(0)
=
2
1
[

m
2

2
]

, (4.3)

i Lagrangeova jednadba za polje postaje

(

+ m
2
)

= . (4.4)

Po analogiji sa elektrodinamikom (x) interpretiramo kao gustou izvora polja (x).


Ponaanje sustava analizirajmo za najjednostavni sluaj, vremenski nezavisnog
tokastog izvora jakosti (naboja) g koji miruje u ishoditu

(x) = g ) x (
r
, (4.5)

tako da jednadba (4.4) postaje

(

2
+ m
2

)

) x (
r

= g

) x (
r
, (4.6)

i moe se rjeiti Fourierovim transformom

117

=

) k ( e k d
) 2 (
1
) x (
x k i
3
2 / 3
r
r
r
r
. (4.7)

Kako je eksponencijalna reprezentacija -funkcije:

=
x k i
e k d
) 2 (
1
) x (
3
3
r
r
r
, za Fourierov
transform ) k (
r
se dobija

2 2 2 / 3
m k
1
) 2 (
g
) k (
+
= r
r
, (4.8)

sa rjeenjem

+
=

2 2
3
3
m k
e
k d
) 2 (
g
) x (
x k i
r
r
r
r
. (4.9)

Napomena: U opem sluaju, kad izvor nije vremenski nezavisan, nazivnik u (4.9)
mora biti: k
2
m
2
, gdje je k
2
= k

k

= k
0
2 2
k
r
, tj. propagator skalarne estice je:
2 2
m k
1

.

Izaberemo li koordinatni sustav tako da je vektor

x
r

du z-osi, u sfernim koordinatama
imamo cos r k x k =
r
r
, pa je

( )

+
=
+
=
+

-
2 2
0
2 2
2
0
1
1 0
2 2
2
kr i kr i kr i cos kr i
e
m k
k kd
ir
2
e e
m k
dk k
ir
2
) (cos d e d
m k
dk k
.

Kompleksnom integracijom u skladu s Jordanovim teoremom, birajui Im

k

>

0

,
zatvarujui konturu u gornjem dijelu kompleksne k-ravnine i koristei reziduum
r m
e
2
1

za k

=

im, rjeenje je Yukawa potencijal

( x
r
) =
r
e
4
g
r m
, gdje je: r = x
r
. (4.10)

Gornji izraz je polje tokastog izvora jakosti (naboja) g u ishoditu dosega r ~
m
1
. Ako
zamislimo jo jednu esticu (izvor) gustoe

) x (
2
r
, Hamiltonian interakcije (energija
interakcije) izmeu ta dva izvora, tj. precizno, izvora ) x (
2
r
i potencijala (4.10) prvog
izvora, je: H

=

) x ( ) x ( x d
2 1
3
r r
, analogno izrazu za elektrostatsku potencijalnu energiju u
klasinoj elektrodinamici.
118
Da izraz uinimo simetrinim po oba izvora, izrazimo polje prvog izvora (4.10) kao
integral

=

x x
e
) x ( x d
4
1
) x (
x x m
1
3
r r
r r
r r
. (4.11)

Zamjena ) x ( g ) x (
1
r r
= u (4.11) odmah daje (4.10). Hamiltonian interakcije izmeu
dvije estice (izvora) se onda moe napisati u obliku koji je potpuno simetrian po
koordinatama obe estice

H
12
=
2 1
2 1
2 1 2
3
1
3
x x
e
) x ( ) x ( x d x d
4
1
x x m
r r
r r
r r

. (4.12)

Izraz (4.12) pokazuje da je potencijalna energija dviju estica na udaljenosti r

V(r) =
r
e
4
g g
r m
2 1

, (4.13)

to u limesu m 0 daje Coulombov potencijalnu energiju dva tokasta naboja
(konstante interakcije naboji g
1
i g
2
su iz izvora prebaene u potencijalnu energiju).


U klasinoj elektrodinamici silu izmeu dva naboja na makroskopskim rastojanjima
prenose njihova elektromagnetska polja. Na mikroskopskim rastojanjima ova
interpretacija vie ne zadovoljava, zbog kvantizacije djelovanja. Zato se u kvantnoj teoriji
polja interakcija, tj. sila meu esticama, interpretira kao razmjena (emisija i apsorpcija)
kvanata polja, to se bazira upravo na izrazu (4.12), a precizno formulira drugom
kvantizacijom teorije polja.


1949. Feynman je razvio grafiku tehniku (Feynmanovi dijagrami) za raunanje
vjerojatnosti procesa u kvantnoj teoriji polja. Matrini elementi fizikalnih procesa radi
jednostavnosti najee se raunaju u impulsnom prostoru. U skladu sa (4.9) razmjena
jednog kvanta skalarnog polja estice spina 0, mase m i impulsa k

reprezentira se u
kvantnoj amplitudi procesa propagatorom

2 2
m k
1

, (4.14)

ili precizno: u Feynmanovom dijagramu svakoj unutarnjoj liniji bozona spina 0, mase m i
impulsa k

pridruuje se propagator

i

F (k) =
2 2
m k
i

. (4.15)
119
Ovo je prvi primjer pravila po kojima se u kvantnoj teoriji polja bilo kojem
Feynmanovom dijagramu koji reprezentira neki fizikalni proces pridruuje kvantno-
mehanika amplituda tog dijagrama.

Svaki Feynmanov dijagram sastoji se od spoljanjih linija koje reprezentiraju estice
(bozone ili fermione) u inicijalnom i finalnom stanju, unutarnjih linija estica u
meustanju i verteksa (vorova) dijagrama gdje se sreu tri ili vie linija koji
reprezentiraju emisiju ili apsorpciju estica medijatora interakcije. Lagrangian teorije
omoguuje da se nau pravila pridruivanja multiplikativnih faktora svakoj vrsti linija
(estica) i svakom tipu verteksa u Feynmanovom dijagramu. Na taj nain se moe
napisati amplituda svakog dijagrama. Spoljanjim linijama pridruuju se valne funkcije
tih estica, unutarnjim linijama pridruuju se propagatori tih estica, a vorovima se
pridruuju verteks faktori.

Vjerojatnost nekog fizikalnog procesa je kvadrat apsolutne vrijednosti zbroja
amplituda svih Feynmanovih dijagrama koji odgovaraju tom procesu.

Bilo koji fizikalni proces, raspad ili rasprenje elementarnih estica na primjer, je
prijelaz iz nekog poetnog i u neko krajnje stanje f. U prvoj aproksimaciji, koja se naziva
Born aproksimacija, matrini element M
fi
procesa i f je: M
fi

i V f , gdje je
potencijal V upravo Lagrangian interakcije V = L
int.
odgovarajue kvantne teorije polja
kao u Poglavlju 2.


Prototip kvantne teorije polja je kvantna elektrodinamika teorija fermionskog polja
(x), tj. estica spina , mase m i naboja q =

e, elektrona i vektorskog polja A

(x), tj.
estica spina 1, bez mase fotona. Za kvantnu elektrodinamiku (QED) Lagrangian
interakcije je u skladu sa (3.21)

L
int.

= j

A

=

e

A

, (4.16)

gdje je j

(x) vektorska struja elektrona (3.142) u kojoj su i polja finalnih i

inicijalnih elektrona e, a A

je polje fotona . Lagrangian interakcije sadri tri polja i

predstavlja ee verteks teorije.

Prema tome, ukupni Lagrangian kvantne elektrodinamike je zbroj Diracovog
Lagrangiana (3.164) za polje elektrona, Maxwellovog Lagrangiana (3.20) za polje fotona
i Lagrangiana interakcije (4.16)


m) i (

QED
= L

F F
4
1
+ e

A

, (4.17)

gdje je

F

. (4.18)
120
Elementarni proces kvantne elektrodinamike je e

+ , u kome inicijalni
elektron impulsa p, emitira foton impulsa k i nastavi gibanje (skrene) kao finalni elektron
sa impulsom p, tako da je: p

= p

+ k

. Taj proces reprezentira se dijagramom u kome

u verteks ulazi linija inicijalnog elektrona impulsa p

, a iz verteksa izlaze linije finalnog
elektrona impulsa p

i linija fotona impulsa k

. U skladu sa (3.147), valna funkcija

inicijalnog elektrona je
x p i
e ) p ( u

= , a za finalni elektron valna funkcija je
x p i
e ) p ( u
+
= . Valna funkcija fotona je: A

=
x k i
e

+
, gdje je

vektor polarizacije
fotana. Slika 4.1 prikazuje Feynmanov dijagram ovog elementarnog procesa. Faktor koji
se pridruuje ee verteksu je ie

to je upravo L
int.
bez valnih funkcija estica. Tako je u
svakoj teoriji polja: interakcioni Lagrangian direktno daje elementarne procese teorije
koji se reprezentiraju osnovnim verteksima teorije. Dijagrami vieg reda (sa vie
verteksa) koji reprezentiraju kompliciranije procese dobijaju se spajanjem vie
elementarnih dijagrama.












Slika 4.1

Analogni elementarni proces sa antiesticama emisija fotona od strane pozitrona,
prikazan je na Slici 4.2. Jedina razlika je da se pozitron prikazuje kao elektron koji se
giba unazad u vremenu, tj. opisuje valnom funkcijom v(p) e
+ipx
, ili ) p ( v e
ipx
.











Slika 4.2

Svi elementarni procesi prvog reda (sa samo jednim verteksom), tj. oni Feynmanovi
dijagrami ije amplitude su prvog reda po konstanti interakcije (naboju) e, u kvantnoj
elektrodinamici prikazani su na Slici 4.3. Gibanje jedne estice odreenog impulsa
prikazuje se odgovarajuom linijom valovitom za foton, a ravnom za elektron.
Proces: e

+


ie

vrijeme


e

ee verteks faktor:

ie

Proces: e
+
e
+
+


ie

e
+

vrijeme


e
+

ee verteks faktor: ie

121
Tim linijama se pridriuje propagator koji je inverzni operator kinetikog (kvadratnog)
lana Lagrangiana odgovarajueg polja za svaku unutarnju liniju, a valna funkcija estice
za svaku spoljanju liniju u dijagramu.
































Slika 4.3

Elementarni procesi sa Slike 4.3 su redom:

a) emisija fotona od strane elektrona,
b) apsorpcija fotona od strane elektrona,
c) emisija fotona od strane pozitrona,
d) apsorpcija fotona od strane pozitrona,
e) anihilacija elektron-pozitron para uz emisiju fotona,
f) kreacija elektron-pozitron para od strane fotona,
g) kreacija elektron-pozitron para i fotona iz vakuuma,
h) anihilacija elektron-pozitron para i fotona u vakuum.






a) e

+ b) e

+ e

c) e
+
e
+
+ d) e
+
+ e
+







e) e

+ e
+
f) e

+ e
+








g) 0 e

+ e
+
+ h) e

+ e
+
+ 0
122
U prvoj aproksimaciji [ako zanemarimo fazne faktore (

i, 1), spinske faktore u
brojniku propagatora, pravila integracije po zatvorenim konturama u kompliciranijim
dijagramima sa zatvorenim petljama, itd.], amplituda M
fi
bilo kojeg Feynmanovog
dijagrama sastoji se od slijedeih multiplikativnih faktora:

Za svaki verteks odgovarajui verteks faktor (npr. ie

za QED),
Za svaku unutarnju liniju 4-impulsa q i mase m propagator
2 2
m q
1

,
Spinor u za svaki fermion u konanom stanju, a spinor u za svaki fermion u
poetnom stanju (i takoe, v za svaki inicijalni antifermion, a v za svaki finalni
antifermion); 1 za svaku skalarnu esticu bilo u poetnom ili u konanom stanju;

za svaki vektorski bozon bilo u poetnom ili u konanom stanju. Ovi faktori su
valne funkcije odgovarajuih estica bez dijela koji daje prostorno-vremensku
zavisnost (ravni val).


Napomena: Gornja aproksimativna pravila za Feynmanove djagrame na isti nain
tretiraju sve vrste estica 4-impulsa q u unutarnjim linijama dijagrama svakoj
pridruuju propagator (q
2
m
2
)
1
. Brojnici propagatora zavise od spina estice, tako da
su propagatori ustvari:

Za svaku unutarnju liniju bozona spina 0 , mase m i impulsa q

i

F
(q)
2 2
m q
i

= , (4.19)

Za svaku unutarnju fermionsku liniju spina , mase m i impulsa q

i

S
F
(q)
2 2

m q
m) q ( i
m q
i

+
=

= , (4.20)

Za svaku unutarnju liniju fotona (spina 1 i mase m

=

0) impulsa q

i

D
F
(q)

2
q
g
i

= , (4.21)

Za svaku unutarnju liniju bozona spina 1

, mase m i impulsa q

i

D
F
(q)

2 2
2

m q
m
q q
g
i

= . (4.22)

123
Kako je izloeno u Poglavlju 2.5.1, pomou amplituda Feynmanovih dijagrama
sistematski se mogu raunati vrijednosti fizikalnih opservabli irine raspada (decay
widths) i udarnih presjeka rasprenja (cross sections) raznih procesa sa elementarnim
esticama, koje se onda mogu uspeivati sa rezultatima eksperimenata.


Svi elementarni procesi sa Slike 4.3 nisu realni, nego virtualni procesi, jer svaki
naruava zakon ouvanja energije. Na primjer, u procesu a) inicijalni elektron impulsa p

emitira foton impulsa k

i prelazi u finalni elektron impulsa p

. Zbog zakona ouvanja 3-

impulsa u sustavu mirovanja inicijalnog elektrona taj proces je

e

(

E

, 0
r
) e

(

E, k
r
) +

(

k

, k
r
) , (4.23)

gdje je k = k
r
. Za realne elektrone je: E = m i E

=
2 2
m k +
r
i zakon ouvanja energije
ne vai u verteksu procesa a)

jer je m
2 2
m k + + k , za svako k 0

. U kvantnoj fizici
zbog relacija neodreenosti (t)(E)

2
h
mogue je u kratkom intervalu vremena naruiti
zakon ouvanja energije. Takvi procesi nazivaju se virtuelnim.

Kombinacijom bar dva virtuelna procesa jednog koji u kratkom vremenu naruava
zakon ouvanja energije za E i drugog koji ga naruava za

E, moe se napraviti
realan proces u kojem vai zakon ouvanja energije za poetno i konano stanje. Mogua
je i malo drugaija interpretacija, primjerenija kvantnoj teoriji polja, po kojoj zakon
ouvanja energije uvijek vai za realne (opservabilne, tj. fizikalno mjerljive) estice, ali
ne-mjerljive virtuelne estice u unutarnjim linijama dijagrama nisu na masenoj ljusci
(mass shell), tj. za njih ne vai:
2 2 2
m k E + =
r
. U takvoj interpretaciji svaka realna,
fizikalna estica je samo jako dugo (beskonano) ivua virtualna estica.

Za realne procese u fizici elementarnih estica inicijalna i finalna stanja
aproksimativno uvijek odgovaraju trenucima t
i

i t
f

+

, kao u svakom
eksperimentu rasprenja. Zato je t

, pa je E

0, to znai da u realnim
procesima mora vaiti zakon ouvanja energije. Isti zakljuak slijedi razmatramo li
stvarna inicijalna i finalna stanja sustava estica koja se koriste u eksperimentima.
Najee su to upravo svojstvena stanja slobodnog Hamiltoniana koja imaju precizno
definiranu energiju, tako da je neodreenost energije E

=

0, to opet znai da vai zakon
ouvanja energije.


U kvantnoj elektrodinamici Feynmanov dijagram svakog realnog procesa sadri bar
dva elementarna dijagrama bar dva verteksa, sa Slike 4.3. Za primjer, uzmimo realni
proces elastinog rasprenja elektrona na elektronu

e

+ e

= e

+ e

. (4.24)

124
Dva inicijalna elektrona u procesu rasprenja mogu razmeniti jedan foton jedan
elektron emitira foton koji drugi apsorbira. Za taj proces vai zakon ouvanja energije-
impulsa: p
1

+

p
2
= p
1

+

p
2

. Proces predstavljaju dva Feynmanova dijagrama prikazana na
Slici 4.4 (a) i (b), koji se razlikuju samo po tome koji elektron emitira razmjenjeni foton,
tako da je

(a) k = p
1
p
1
= p
2
p
2
, (b) k = p
2
p
2
= p
1
p
1
.
















Slika 4.4


Proces elastinog raspenja elektrona na elektronu (4.24) opisuju ne samo dva dijagrama
sa Slike 4.4, ve i beskonano mnogo drugih Feynmanovih dijagrama, jer elektroni mogu
meusobno razmjeniti ne samo jedan, ve proizvoljan broj fotona. Na Slici 4.5 prikazan
je jedan od dijagrama dvo-fotonske razmjene.















Slika 4.5

p
1

p
1

p
1

p
1


k k



p
2
p
2
p
2
p
2


(a) (b)




p
1
p
1



k
1


k
2



p
2

p
2

125
Da se nae udarni presjek nekog realnog procesa, recimo (4.24), treba nai
amplitude svih Feynmanovih dijagrama koji opisuju taj proces, zbrojiti ih i nai kvadrat
apsolutne vrijednosti tog zbroja. Kako svakom realnom procesu uvijek odgovara
beskonano mnogo Feynmanovih dijagrama, traenje sume reda koji se tako dobija je u
pravilu dosta komplicirano.

Na sreu, u renormalizabilnim teorijama moemo koristiti teoriju perturbacija koja
dozvoljava da se dobiju aproksimativno toni rezultati uzimajui u obzir samo prvih
nekoliko lanova reda Feynmanove dijagrame najniih redova. Dijagrame rangiramo
po potencijama konstante vezanja (naboja), tj. po broju verteksa, jer se svakom verteksu
pridruuje faktor

(

e) koji mjeri jakost interakcije izmee polja elektrona (x) i polja
fotona A

(x)

. Dijagrami sa Slike 4.4 su najnieg reda za proces (4.24), reda dva, to
znai da je njihova amplituda proporcionalna sa e
2
. Dijagrami dvo-fotonske izmjene, kao
primjer sa Slike 4.5, su reda etri i imaju amplitudu proporcionalnu sa e
4
. Dijagrami tro-
fotonske razmjene su reda est, tj. e
6
, itd.


Za kvantnu elektrodinamiku konstanta vezanja je ustvari konstanta fine strukture

137
1
c
e
4
1
2
0
=
h
,

to znai da dijagrami dvo-fotonske razmjene imaju amplitude 137 puta manje od
dijagrama jedno-fotonske razmjene. Sa porastom reda dijagrama raste broj individualnih
Feynmanovih dijagrama, ali u renormalizabilnim teorijama je, za svaki proces, ukupna
kontribucija dijagrama reda n + 1, po apsolutnoj vrijednosti, manja od ukupne
kontribucije dijagrama reda n. Na primjer, za proces (4.24) postoje dva dijagrama 1-
fotonske izmjene, etri dijagrama 2-fotonske izmjene, osam dijagrama 3-fotonske
izmjene, itd. To znai da je doprinos dijagrama 2-fotonske razmjene ukupnoj amplitudi
procesa (4.24), najvie
137
2
1.46

% amplitude dijagrama 1-fotonske razmjene. U teoriji
postoji jo dijagrama etvrtog reda e
4
za proces (4.24), tzv. radijativne korekcije na
primjer, dijagram na Slici 4.6, ali je ukupna amplituda svih dijagrama reda e
4
po
apsolutnoj vrijednosti znatno manja od kontribucije procesa drugog reda e
2
.

Oigledno je da bez obzira na tonost koju elimo postii, u obzir treba uzeti samo
konano mnogo Feynmanovih dijagrama najniih redova. Ako elimo tonost do na red
veliine u pravilu je dovoljno uzeti samo dijagrame najnieg reda i zanemariti sve
dijagrame viih redova.


U sluaju elektrodinamike praktino na svakom koraku generalizacije od klasine
Newtonove mehanike sustava estica do kvantne teorije polja, fiziari su se mogli
rukovoditi znanjem i analogijama iz klasine, relativistike i kvantne fizike. Osnovni
razlog je dugi (beskonani) doseg elektromagnetskih sila koje imaju bezbroj, dobro
istraenih manifestacija u makroskopskom svijetu i nerelativistikoj kvantnoj mehanici.
126




















Slika 4.6


Problem sa slabom i jakom interakcijom bio je puno kompliciraniji jer, zbog iznimno
kratkog dosega

10
15
m, te sile skoro da i nemaju makroskopskih efekata i zato nam
nedostaje intuitivno razumjevanje njihovih svojstava. Kako se ne moe direktno mjeriti
sila na pojedinu kvantnu esticu, fiziari elementarnih estica uvijek se moraju oslanjati
na relativno mali broj vrlo sloenih eksperimenata rasprenja ili raspada estica, koji se
usporeuju sa teorijskim proraunima svojstava moguih modela.

Teorijska prouavanja simetrija, kako prostorno-vremenskih, tako i unutarnjih gauge
simetrija kvantnih teorija polja, dovela su poetkom 1970-tih godina do otkria SM
elementarnih estica. Ideja vodilja koja je omoguila da se teorija formulira i prije nekih
od najvanijih eksperimentalnih otkria je princip lokalne gauge simetrije.


Osnovnim zahtijevima iz Poglavlja 1., ukljuujui i renormalizabilnost teorije, mogui
oblik Lagrangiana interakcija kvantnih teorija polja spina 0, i 1 veoma je ogranien
uvjetom da svaki lan u Lagrangianu bude operator dimenzije d 4 po masi (energiji).
Lagrangian teorije mora biti skalar, to znai da Lagrangeova gustoa mora imati
dimenzije l

4
~

E

4
~

m

4
u prirodnom sustavu jedinica. Kanonske dimenzije skalarnih,
spinorskih i vektorskih polja su 1, 3/2 i 1 to je lako iitati iz njihovih slobodnih
(kvadratnih po poljima) Lagrangiana (3.178), (3.187) i (3.183): ~ m

;

~
2
3
m ; A

~ m

,
te F

~ m
2
.


Kako gustoa Lagrangiana interakcije mora sadravati bar tri polja najopeniti
Lagrangiani renormalizabilnih teorija za estice spina 0 i su

p
1

p
1









p
2

p
2
127
Skalarno polje (N polja spina 0)

L
(0)
=

L
sl.
(0)

V() =
d c b a
abcd
c b a
abc
a
a
2
a
a
a

4!
1
c
3!
1
m
2
1
2
1
. (4.25)

Ovaj Lagrangian reprezentira N skalarnih estica opisanih poljima
a
(a = 1,2,...N), masa
m
a , koje imaju
3
i
4
meusobne interakcije jakosti odreene konstantama interakcije
c
abc
i
abcd
. Konstanta c
abc
ima dimenziju jedan, a
abcd
je dimenzije nula.


Spinorsko polje (M polja spina )

L
()
=

L
sl.
()
+

L
int
()
=
c b
5
a
abc
c b a
abc
a
a a
a

a
h g m
2
1

2
1
. (4.26)

Ovaj Lagrangian pretstavlja M fermiona spina opisanih poljima
a
(a = 1,2,...M), masa
m
a
, koje imaju takozvane Yukawa interakcije: i
5
, sa skalarnim esticama
jakosti odreene konstantama interakcije g
abs
i h
abc
dimenzija nula.


U SM se ukupni renormalizabilni Lagrangian spinorskih i skalarnih polja, (4.25) i
(4.26), najee naziva Lagrangian tvari (matter Lagrangian) L
m


L
m
= L
(0)
(
i
,

i
) + L
()
(,

)

, (4.27)

i ine ga Lagrangiani kvarkova i leptona (fermiona) i Higgs bozona.

Jedine renormalizabilne interakcije (operatori dimenzije d 4) spin 0 i spin estica
su interakcije
3
i
4
skalarnih polja i Yukawa interakcije fermionskih i skalarnih polja.


Sa vektorskim poljima situacija je sloenija. ak i slobodni Lagrangian masivnog
vektorskog polja (3.183) nije renormalizabilan! Razlog je tehniki kompliciran, ali u biti
se svodi na sukob dvije simetrije Lorentz i gauge simetrije. lanovi u Lagrangianu
(3.183) koji opisuju vektorska polja pomou tenzora polja F

su Lorentz
invarijantni i renormalizabilni, jer je F

stvarno Lorenzov antisimetrini tenzor drugog

reda.

Ali, maseni lan koji zavisi od polja A

nije Lorentz invarijantan, pa ni

renormalizabilan, jer polje A

(x) nije pravi Lorentzov 4-vektor. Pri Lorentzovim

transformacijama A

(x) se transformira kao 4-vektor samo do na gauge transformaciju

(x), gdje je (x) proizvoljno skalarno polje, kao u (3.13). To je posledica injenice da
polje A

(x) moe opisivati i vektorsku esticu spina 1, ali i skalarnu esticu spina 0, u
sluaju kad je A

(x) =

(x) gradijent nekog skalarnog polja. Vektorsko polje A

(x)
minus gradijent skalarnog polja, jeste pravi Lorentz 4-vektor.
128
Da bi lanovi u Lagrangianu vektorskog polja koji sadre A

bili Lorentz invarijantni

(pa onda, moda i renormalizabilni) moraju biti gauge invarijantni. Maseni lan m
2
A

vektorskog polja oigledno nije gauge invarijantan, pa ni renormalizabilan.

Zato, u renormalizabilnoj kvantnoj teoriji polja mogu postojati vektorska polja, koja
opisuju estice spina 1 vektorske bozone, samo ako imaju masu nula kao foton!

Slobodni Lagrangian vektorskog polja bez mase je Maxwellov Lagrangian (3.186) u
kojem se vektorski bozon opisuje tenzorom F

ija je dimenzija dva. Pokuamo li

napisati interakciju vektorskog bozona i estica spina 0 ili pomou tenzora polja F

,
ak i najjednostavniji lan tipa

F je dimenzije pet, te nije renormalizabilan.

Prinueni smo interakcije vektorskog polja s drugim esticama opisivati poljem A

(x),
ak i ako je odgovarajui vektorski bozon bez mase. Ovo je tehniki razlog zato se u
teoriji polja foton opisuje vektorskim poljem. No, postoje i mnogo vaniji fizikalni
razlozi za to. U slijedeem poglavlju emo ukratko razmotriti Aharonov-Bohm efekt koji
zahtjeva da se u kvantnoj fizici foton opisuju vektorskim poljem (tj. elektromagnetskim
potencijalom) A

(x).

Napomena: I postojanje Coulombove elektrostatske interakcije izmeu dva naboja je
isto tako fizikalno mnogo vaniji razlog zato u kvantnoj teoriji polja foton moramo
opisivati poljem elektromagnetskog potencijala A

(x), a ne tenzorom polja fotona F

(x),
jer u limesu kad moment fotona tei nuli (F

tei nuli) interakcija elektron-foton ne smije

teiti nuli. Vie o tome u Poglavlju 7.

Kako vektorsko polje A

nije pravi 4-vektor, jedini nain da L

int
(1)
Lagrangian
interakcije vektorskog polja bude Lorentz invarijantan je da bude i gauge invarijantan
ovo je osnovni rezultat koji je omoguio razvoj lokalno gauge invarijantnih teorija polja,
kakav je i SM. Lagrangian interakcije L
int
(1)
vektorskih polja gauge bozona estica koje
su medijatori jakih i elektro-slabih interakcija u SM, praktino je kompletno odreen
zahtjevima Lorentz i gauge invarijantnosti, te renormalizabilnosti.

Osnovnu ideju kako osigurati gauge invarijantnost L
int
(1)
nije teko razumjeti. Ako za
gustou Lagrangiana interakcije polja vektorskog bozona A

(x) sa nekim poljem tvari

odaberemo kao u elektrodinamici (3.18)

L
int
(1)
= A

(x)J

() , (4.28)

gdje je J

() vektorska struja polja tvari . Pri gauge transformaciji polja vektorskog

bozona (3.13)

A

(x) A

(x) +

(x) , (4.29)

L
int
(1)
se promjeni za

L
int
(1)
= J

()

(x) , (4.30)
129
ako je promjena polja tvari = 0. Kako je Maxwellov Lagrangian slobodnog vektorskog
polja (3.186) ve gauge invarijantan, da bi i gustoa Lagrangiana interakcije vektorskog
polja L
int
(1)
bila gauge invarijantna, treba pokratiti lan (4.30). Jedini nain da se to uini
je da se proiri gauge transformacija da djeluje i na polja tvari (x), tako da je jedina
promjena cijelog Lagrangiana tvari upravo L
m
= L
int
(1)

. Nain na koji se to moe
osigurati najlake je demonstrirati malo po-openim dokazom Noether teorema.


Neka Lagrangian tvari L
m
= L
m
(
a
,

a
) ima globalnu gauge simetriju pri kojoj je
promjena polja
a
(x)

a
(x) =
i
F
i
a

(

,

), (4.31)

gdje je F
a
i

(

,

) neka lokalna funkcija polja tvari, a
i
(i =1,2,...,N) je skup konstantnih
infinitezimalnih parametara koji odreuju globalnu gauge transformaciju. Izraz (4.31) je
generalizacija infinitezimalne gauge transformacije (3.81) za kompleksno skalarno polje.
Invarijantnost djelovanja je osigurana jer vai

0 L
m
=

( ) ( ) ( )
(
(

+
(
(

|
|

\
|

=
a
i
a

i a
i
i
a

a
a
i
i
a

a
i
i
a
F
) x (
F
) x ( ) x (
F
) x (
F
) x (
L L L L L


Prvi lan na desnoj strani iezava zbog jednadbi gibanja polja
a
, a drugi lan znai
da invarijantnost Lagrangiana (precizno djelovanja) tvari L
m
pri globalnim gauge
transformacijama (4.31) osigurava ouvanje 4-vektora Noether struje 0 (x) j

i
= .
Ouvana struja je

( )
a
i
a

i
F
) x (
(x) j

=
L
, za svako i = 1,2,....,N. (4.32)

Volumni integral (x) j
0
i
daje onda po jednu ouvanu veliinu (naboj) za svako i.

Zamislimo sad da je gauge transformacija polja
a
(x) proirena na lokalnu, umjesto
globalne, tj. da umjesto (4.31) imamo

a
(x) =
i
(x)

F
i
a
(

,

) , (4.33)

gdje parametri gauge transformacije zavise od x

.

Tada Lagrangian L
m
nije lokalno gauge invarijantan jedino zbog

i
(x) lana pri
parcijalnoj integraciji, pa je varijacija Lagrangiana tvari
130
L
m
( )
=

= (x) F
) x (
i

a
i
a

L
(x) (x) j
i

i
. (4.34)

Poredei (4.30) i (4.34) jasno je da se varijacije Lagrangiana interakcije vektorskog polja
i Lagrangiana tvari mogu pokratiti ako:

Polje vektorskog bozona interagira sa ouvanom Noether strujom ) x ( j

i

Lagrangiana materije

(x) j ) ( J

i

i
= , (4.35)

se gauge simetrija proiri na lokalne gauge transformacije svih polja u teoriji, i
polja tvari i polja gauge bozona, tako da je

A

(x) =

(x) , (4.36)

a
(x) = (x) F
a
(,

) . (4.37)

Takvo proirenje globalne gauge simetrije polja materije spina i 0 na lokalnu gauge
simetriju naziva se gauging of symmetry. U takvoj teoriji za svaki generator lokalne
gauge simetrije Lagrangiana tvari L
m
(svako i) mora se u teoriju uvesti po jedno
vektorsko polje A

(x) bez mase (gauge bozon), ije su lokalne gauge transformacije

odreene izrazom (4.36). Lagrangian interakcije L
int
(1)
novouvedenog polja gauge bozona
sa drugim poljima tvari precizno je odreen izrazima (4.28) i (4.35).

U opem sluaju ne-Abelove gauge simetrije, kad ima vie (i > 1) vektorskih polja
A

i
(x), lokalna gauge transformacija e biti kompliciranija nego (4.36) i rotirae polje
jednog gauge bozona A

i
(x) u drugo A

j
(x) [L
int
(1)
u (4.30) e zavisiti ne samo od
(x)
ve i od A

i
(x)], tako da e i ouvana struja (x) j

i
zavisiti od A

i
(x). Prema (4.28) onda
e se u teoriji, pored spin spin1 i spin0 spin1 interakcija, pojavljivati i meusobne
interakcije samih polja vektorskih bozona, tj. spin1 spin1 interakcije. Renormalizabilna
ne-Abelova teorija e sadravati trostruka i etvorostruka gauge bozon vezanja (triple and
quartic gauge boson couplings). Precizni detalji su tehniki zahtijevni i ostavit emo ih za
kasnije. Za sada, ve moemo nazrijeti kako izgleda Lagrangian SM mora sadravati
lokalno gauge invarijantni L
m
estica spina i 0, te Lagrangian odgovarajuih vektorskih
polja gauge bozona, L g

= L
(1)
= L
0
(1)
+

L
int
(1)
.



Moemo zakljuiti:

Poznavanje Lagrangiana slobodnih polja, koji su odreeni kvantnom mehanikom i
specijalnom teorijom relativnosti, i znane ili pretpostavljene, unutarnje simetrije
Lagrangiana tvari L
m
(elementarnih estica spina i 0) koja je neka grupa gauge
simetrija, odreuje Lagrangiane interakcije L
int
(1)
polja vektorskih gauge bozona (estica
koje su medijatori sila meu elementarnim esticama) i tako specificira renormalizabilnu
kvantnu teoriju svih tih polja.
131
Historiski fiziari su oblik interakcija (sila) meu esticama direktno eksperimentalno
izmjerili, kao u sluaju Coulombovih sila, ili ga u teorijskim razmatranjima naprosto
pogodili, te u kasnijim eksperimentima potvrdili, kao u sluaju Newtonovog zakona
gravitacije ili Einsteinovog-Hilbertovog Lagrangiana Ope teorije relativnosti.


U gauge teorijama oblik interakcija je potpuno odreen grupom lokalnih gauge
transformacija koje su unutarnja simetrija meu poljima teorije. U osnovi, cjelokupni SM
elementarnih estica moe se kompletno opisati samo jednom reenicom:

SM je spontano naruena lokalno SU(3)SU(2)U(1) gauge invarijantna teorija polja!


Prvo emo podrobnije razmotriti badarne (gauge) simetrije fizikalne teorije, a potom
mehanizam njihova spontanog naruenja.































132
4.2 Gauge invarijantnost

U Poglavlju 3.1 spomenuli smo da klasina elektrodinamika posjeduje lokalnu gauge
simetriju koja znai da teorija ostaje invarijantna pri gauge transformacijama (3.6)
elektromagetskih potencijala A

= (

, A
r
)

(x) (x)

= (x) +
t
(x)

, (x) ) x ( A ) x ( A ) x ( A =
r r r
, (4.38)

ili u relativistikoj notaciji (3.13)

A

(x) A

(x) = A

(x) +

(x) , (4.39)

gdje je (x) proizvoljno skalarno polje.

Lako se vidi da gauge transformacije (4.38) ne mjenjaju ni elektromagnetska polja (3.5),
ni Maxwellove jednadbe (3.3). Klasina elektrodinamika moe se formulirati bez
uvoenja elektromagnetskih potencijala A

(x), samo pomou elektromagnetskih polja

B i E
r r
od kojih zavise elektrina i magnetska sila Lorentzova sila. Indikaciju da su
elektromagnetski potencijali moda neophodni za opis elektromagnetskih polja daje
kanonska Hamiltonova formulacija teorije. U klasinoj mehanici Hamiltonian estice
naboja q = e u spoljanjem elektromagnetskom polju najlake se dobija minimalnom
supstitucijom A e p A q p p
r
r
r
r r
+ = u Hamiltonianu slobodne nenabijene estice, tako da
je

H

= T + U =


+
e
m 2
) A e p (
2
r
r
. (4.40)

Hamiltonove jednadbe su

i i
j
j
i i
j j j
i
i
i i
i
i
x
e
x
A
e x
x
e
x
A
e
m
eA p
x
H
p ;
m
eA p
p
H
x

|
|

\
| +
=

=
+
=

= & & & ,

pa deriviranjem prve po vremenu zbog
j
j
i i
i
x
x
A
e
t
A
e A e &
&

= , dobijamo

( )
k ijk j
i
i
i
A x e
t
A
x
e x m
r
& & &
|
|

\
|

= ,

ili u vektorskoj notaciji

( ) B v E e x m
r
r
r
& &
r
+ = .

(4.41)
133
Kako elektromagnetski potencijali u klasinoj elektrodinamici nisu opservabilne
veliine, polja A

(x) mogu se smatrati pomonim matematikim funkcijama koje samo

olakavaju rjeavanje jednadbi gibanja elektrodinamike. To je osnovni razlog zato je
svojstvo lokalne gauge invarijantnosti elektrodinamike, iako poznato jo u XIX stoljeu,
smatrano obinim kuriozitetom sve do 60-tih godina prolog stoljea.


U kvantnoj teoriji situacija je drukija. Vektorski potencijal ima neke opservabilne
efekte kako pokazuje Aharonov-Bohm efekt i mora se ukljuiti u kvantnu teoriju estica
koje imaju elektrini naboj. To znai da je polje A

(x) neophodno i predstavlja polje

fotona estice spina 1 bez mase, koja je medijator elektromagnetske interakcije. Prije
detaljnijeg razmatranja gauge simetrija razmotrimo ukratko Aharonov-Bohm efekt.

Hamiltonian klasine estice mase m ija je potencijalna energija

) x ( U
r
je

U
m 2
p
H + =
r
. (4.42)

Pri kvantizaciji h
r
i p i
t
i E

h , pa se iz (3.40) smjenom ) x ( e t) , x (
t E
i
r r
h

=
dobija vremenski nezavisna Schrodingerova jednadba kvantne estice u potencijalu
) x ( U
r


) x ( E ) x ( ) x ( U
m 2
) x ( H
2
2
r r r h r
=
|
|

\
|
+ = . (4.43)

Za slobodnu esticu U = 0, rjeenje je ravni val

x k i
e N ) x (
r
r
r

= , gdje je:
2
2
mE 2
k
h
r
= . (4.44)

Ako estica ima elektrini naboj q = e (elektron), njen klasini Hamiltonian, umjesto
(4.42), je

U e A
c
e
p
m
+ + |

\
|
+
2
1
=
r
r
. (4.45)

Odaberimo najjednostavniji sluaj U

=

=

0. Schrodingerova jednadba, umjesto (4.43),
postaje

) x ( E ) x ( A
c
e
i
m
2
r r
r
h =
|

\
|
+
2
1
, (4.46)

sa rjeenjem
134
(
(

) x ( A x d
c
e
i x k i exp N ) x (
x
x
0
r
r
r
h
r
r
r
r
r
, uz
2
2
mE 2
k
h
r
= , (4.47)

jer je

) x ( ) x ( A
c
e
k i ) x (
r r
r
h
r
r
(

= .

Drugi lan u valnoj funkciji (4.47) je linijski integral vektorskog potencijala ) x ( A
r
r
po
nekoj krivulji od poetne toke iji je radijus vektor
0
x
r
do proizvoljne krajnje toke x
r
.

Usporedimo li valne funkcije (4.44) i (4.47), vidimo da je efekt vektorskog potencijala
) x ( A
r
r
da pomnoi valnu funkciju slobodne estice prostorno zavisnim faznim faktorom

( ) ) x ( i exp ) x ( A x d
c
e
i exp
x
x
0
r r
r
r
h
r
r
=
(
(

. (4.48)

Lako se vidi da ovaj fazni faktor uope ne mijenja gustou naboja ) x ( * ) x ( e ) x (
r r r
= ,
niti gustou struje estice
)
`

\
|
+ |

\
|
+ = * A
c
e i
A
c
e i
*
m 2
i
) x ( j
r
h
r
h
h r
r
. Ipak,
fazni faktor (4.48) je fizikalno relevantan i ima opservabilne efekte kako su 1959. godine
pokazali Aharonov i Bohm, a prvi eksperimentalno izmjerio Chambers 1960.

Zamislimo jedan klasini eksperiment interferencije elektrona na dvije pukotine.
Koherentni snop elektrona se u toci
0
x
r
razdvoji na dva snopa koji poslije prolaska kroz
dva sitna otvora na zaslonu stvaraju interferentne pruge u toci x
r
, kao na Slici 4.7.















Slika 4.7




1
x
r

1
x x
r r
Detektor
Izvor
B
r


x
r


0
x
r


2
x
r

2
x x
r r




135
Interferencija u toci x
r
zavisi samo od razlike u fazi izmeu dva snopa na putu od izvora
do detektora. Oznaimo li udaljenost pukotina vektorom x
r
, tako da je

x x x x x
1 2
r r r r r
+ = ,

intenzitet ) x ( I
r
vala u toci x
r
proporcionalan sa

( )
x k i x k i ) x x ( k i ) x x ( k i ) x x ( k i
2 1
e 1 e 1 e e e ~ I I ~ ) x I(
1 2 1
r
r
r
r
r r
r
r r
r
r r
r
r

+ = + = + + . (4.49)


Pretpostavimo sad da bar u jednoj toci prostora u regionu iza pukotina (osjeneni
region) kroz koji ne prolaze elektroni postoji magnetsko polje

B
r
, proizvoljno tanki
permanenentni magnet, recimo. Tada postoji i vektorski potencijal ) x ( A
r
r
, tako da je
A B
r r
= svuda u prostoru. Valna funkcija elektrona je onda (4.47) jer postoji spoljanje
elektromagnetsko polje, a intenzizet interferentnih pruga ) x ( I
A
r
na zaslonu, umjesto sa
(4.49), odreen je sa (Zadatak 4.3.)

c
x
0
x
1
x
0
x
1
i x k i
) x ( A x d
c
e i
x k i ) x x ( k i ) x ( A x d
c
e i
) x x ( k i
A
e 1 e e ~ ) x ( I

+
+ =

r
r
r
r
r
h
r
r
r r
r
r
r
r
h
r r
r
r
r
r
r r
. (4.50)


U (4.50) fazni faktor
c
je

=
C
c
) x ( A x d
c
e

r
r
r
h
, (4.51)

linijski integral vektorskog potencijala po zatvorenoj konturi C. Rezultati (4.49) i (4.51)
pokazuju da je intenzitet interferentnih linija proporcionalan sa

( ) x k cos 1 ~ e 1 ~ I 0 A
x k i
+ + =

r
r
r
,

( )
c
i x k i
A
x k cos 1 ~ e 1 ~ I 0 A
c
+ +

r
r
r
,

to znai da su uvjeti maksimuma interferencije

n 2 x k 0 A = =
r
,
(4.52)
n 2 x k 0 A
c
=
r
.
136
Pomjeranje interferentnih linija u sluaju kad postoji vektorski potencijal ) x ( A
r
r

odreeno faznim faktorom
c
iz (4.51) naziva se Aharonov-Bohm efekt i pokazuje da
linijski integral vektorskog potencijala po zatvorenoj konturi ima mjerljive fizikalne
posljedice.

U klasinoj fizici elektromagnetski potencijali i A
r
nisu mjerljive veliine i teorija
se moe formulirati samo pomou opservabilnih elektromagnetskih polja E
r
i B
r
. U
kvantnoj fizici, nuna posljedica Aharonov-Bohm efekta je opservabilnost linijskog
integrala vektorskog potencijala po zatvorenoj konturi (do na aditivni faktor
e
c
2
h
), to
znai da se kvantna teorija nabijenih estica mora formulirati pomou elektromagnetskih
potencijala ) t , x (
r
i ) t , x ( A
r
r
, tj. pomou polja fotona A

(x).


Vratimo se sad razmatranju gauge simetrija. U kvantnoj teoriji fiziari su poeli
razmatrati gauge transformacije kao transformacije faze valnih funkcija. Ako je valna
funkcija nekog stanja , a kako sve fizikalne opservable zavise samo od
2
(x) , teorija
je invarijantna pri gauge transformacijama

(x) (x) = e

i


(x) , (4.53)

gdje je parametar transformacije konstanta, kao u (3.77). To ustvari znai da je faza
valne funkcije bilo kojeg fizikalnog sustava nemjerljiva veliina. Ovakva transformacija
naziva se globalna gauge transformacija jer fazu valne funkcije (ili polja) mijenja na isti
nain za svaku toku x

. U relativistikoj fizici takva transformacija je problematina.
Ako promjenimo fazu valne funkcije ovdje, kako ona zna da se treba istovremeno
promjeniti u svim tokama prostora. Svaki promatra bi trebao moi odabrati fazu valne
funkcije u svakoj toci prostora nezavisno od njene vrijednosti u drugim tokama prostor-
vremena. Ako faza valne funkcije nije mjerljiva veliina, onda ona to nije svugdje i
uvijek.

Proizvoljni odabir faze valne funkcije u bilo kojoj toci prostor-vremena prirodno
vodi do zahtjeva invarijantnosti teorije pri lokalnim U(1) gauge transformacijama

(x) (x) = e

i

(x)
(x) , (4.54)

u kojima parametar gauge transformacije (x) zavisi od x

.

Nerelativistika kvantna mehanika nije invarijantna pri lokalnim gauge
transformacijama jer jednadba gibanja teorije Schrodingerova jednadba, nije
invarijantna. Zaista, na primjer za slobodnu esticu, je

(x)
2m
1
(x)
t
i
2
=

, (4.55)
137
pa transformirana valna funkcija (x) iz (4.54) ne zadovoljava jednadbu (4.55) jer se
lanovi sa derivacijama parametra (x) ne krate.

Izuzetak je upravo sluaj nabijene estice u elektromagnetskom polju za koju se
prema (4.40) Schrodingerova jednadba H
t

i =

moe napisati u obliku

( ) A e i
m 2
1
e
t
i
2
r
+ = |

\
|
+

. (4.56)

Lako se vidi da je jednadba (4.56) lokalno gauge invarijantna, jer pri transformaciji

t
(x)
e
1
) x ( ) x ( ) x (
) (x
e
1
(x) A (x) A (x) A
) (x e x) ( (x)
(x) i

=
+ =
=

r r r
, (4.57)

gdje je

proizvoljno skalarno polje (x) iz (4.39) zamjenjeno u gornjem izrazu sa
(x)
e
1
. Lijeva strana jednadbe (4.56) onda postaje

e
t
i e
t

e
t
i
t

e e
t

e
t
i e
t
i
i i i
|

\
|
+

= |

\
|

= |

\
|

= |

\
|
+

Dodatni lanovi
t

koji zavise od parametra lokalne gauge transformacije (x)

eksplicitno se meusobno pokrate u transformaciji valne funkcije nabijene estice (x) i
skalarnog elektromagnetskog potencijala (x), tako da se transformacija lijeve strane
Schrodingerove jednadbe svodi na mnoenje faznim faktorom
i
e

. Malo je
kompliciranije pokazati da se i desna strana u (4.57) transformira na isti nain. Prvo treba
pokazati da je

( ) A e ) A ( e i A e i 2 ) ( A e i
2 2
2
r r r r
+ = + , (4.58)

kao i

e ) ( ie
i i
+ =

, (4.59)

[ ] ) ( i ) ( 2i ) ( e ) (
2 2 2

i
+ + =

, (4.60)

tako da se zajedno sa preostalim lanovima na desnoj strani (4.58) konano dobija
(Zadatak 4.1.)
138
( ) ( ) A e i e A e i
2
i
2
r r
+ = +

.

I na desnoj strani Schrodingerove jednadbe (4.56), meusobno se pokrate svi lanovi
(osim multiplikativnog faktora
i
e

) koji zavise od parametra gauge transformacije (x)

zbog naina na koji se transformiraju polja (x) i (x) u (4.57).

Schrodingerova jednadba za slobodnu esticu mase m

, naboja

e

, nije invarijantna
pri lokalnim faznim transformacijama (4.54), ali Schrodingerova jednadba (4.56) za tu
istu esticu u spoljanjem elektromagnetskom polju opisanom elektomagnetskim
potencilima A

= (

, A
r
) , jeste invarijantna pri lokalnim gauge transformacijama (4.57).
Ovaj iskaz se moe reinterpretirati kao tvrdnja:

Invarijantnost teorije pri lokalnim faznim (gauge) transformacijama zahtijeva
prisustvo dodatnog vektorskog polja A

= ( , A
r
) sa tono odreenim lokalnim gauge
transformacijama!

Na ovom jednostavnom primjeru ilustrirali smo osnovni teorem gauge teorija (C.N. Yang
i R. Mills, 1954.): ako elimo da jednadbe gibanja teorije budu invarijantne pri lokalnim
gauge (faznim) transformacijama fermionskih polja tipa (4.54), u teoriji moraju postojati
dodatna vektorska (spina 1) polja, koja se nazivaju polja gauge bozona, sa tono
odreenim lokalnim gauge transformacijama, neophodna da pokrate neeljene lanove
koji zavise od parametara transformacija (x). U sluaju Yang-Millsovih teorija radi se o
kompliciranijim lokalno gauge invarijantnim teorijama (sa vie fermionskih, pa prema
tome, i vie polja gauge bozona) u kojima razliite lokalne gauge transformacije
meusobno ne komutiraju (znai, reprezentirane su nekomutirajuim matricama). Zato se
Yang-Millsove teorije nazivaju i lokalno invarijantne ne-Abelove gauge teorije.

Upravo to se deava u SM estice tvari, kvarkovi i leptoni, reprezentiraju se
fermionskim poljima araniranim u multiplete koji se transformiraju kao reprezentacije
grupa gauge simetrija interakcija tih estica SU(3) za jake i SU(2) U(1) za elektro-
slabe interakcije. Zahtjev lokalne gauge invarijantnosti znai da u teoriji moraju postojati
medijatori tih interakcija gauge bozoni i to 8 gluona za jake interakcije i 4 elektro-slaba
gauge bozona.

Gornji primjer je iz nerelativistike kvantne mehanike. Ali, (x) moemo smatrati i
Diracovim poljem, a A

(x) vektorskim poljem. Pri drugoj kvantizaciji ta polja e imati

Fourierov razvoj po ravnim valovima analogan relaciji (3.61) za skalarno polje, pa e
lanovi u tom redu biti interpretirani kao operatori kreacije i anihilacije kvanata polja:
estica mase m, spina i naboja q =

e, tj. elektrona za polje (x), a estica spina 1, bez
mase fotona za polje A

(x) u Fockovom prostoru teorije. Sve to vai za elektron,

vaie i za bilo koju drugu fermionsku esticu koja ima elektrini naboj svi elektrino
nabijeni fermioni imaju isti oblik interakcija sa fotonom. Zahtjev lokalne gauge
invarijantnosti teorije odreuje oblik elektromagnetskih interakcija danih
Lagrangianom interakcije u (4.16), ali ne odreuje njihovu jakost koja je odreena
nabojem estice e.
139
Definiranjem kovarijantne derivacije

= e i
t
D
0
, A e i D
r r
= , (4.61)
tj.

0
eA i ) D , (D D = =
r
, (4.62)

Schrodingerova jednadba (4.56) postaje

) D i (
2m
1
iD
2 0
r
= . (4.63)

Pri lokalnim gauge transformacijama (4.57) lanovi D

transformiraju se prema

) iD ( e ie
t
ie e
t

i ie
t
i iD
0 i i i 0
= |

\
|

= |

\
|

=

,
(4.64)
[ ] ( ) ) D i ( e A ie e e ) ( i A ie i D i
i i i
r r r r
= = =

,

tj. jednostavno

D e D
i
= . (4.65)

lanovi D

, pa i D

(D

) , transformiraju se pri lokalnim gauge transformacijama
tono kao valna funkcija (polja) . Teorija ije jednadbe gibanja sadre samo lanove
oblika i D

sigurno je lokalno gauge invarijantna. Takvi lanovi dolaze iz

D i

lanova u Lagrangianu tono onih koji se pojavljuju u Lagrangianu

kvantne elektrodinamike (4.17). Prikljuimo li Lagrangian elektron-foton interakcije
L
int.
(1)
kinetikom lanu fermionskog polja, Lagrangian kvantne elektrodinamike (4.17)
postaje

m) D i (

QED
= L

F F
4
1
. (4.66)


Lagrangian U(1) lokalno gauge invarijantne teorije bilo kojeg fermionskog polja (x)
jednostavno se dobija iz slobodnog Diracovog Lagrangiana
()
sl.
L

(3.146) zamjenom
obine derivacije kovarijantnom

=

eA i i dodavanjem
(1)
sl.
L Lagrangiana
(3.20) slobodnog vektorskog polja gauge bozona A

(x), kao u primjeru kvantne elektro-

dinamike (4.66). Kvantna elektrodinamika je U(1) (Abelova) lokalno gauge invarijantna
teorija polja.
140
U sluaju elektrodinamike znali smo gauge transformacije fotonskog polja (polja
gauge bozona), jer znamo klasinu elektrodinamiku. Ali, ako elimo lokalno gauge
invarijantne teorije fermionskih polja koja imaju neki drugi naboj, tj. neke druge gauge
interakcije (osim elektromagnetskih), na primjer jake ili elektro-slabe, moramo pronai
transformacije polja gauge bozona. Yang i Mills su nali odgovor za bilo koju grupu
lokalnih gauge transformacija.

Neka je lokalna gauge transformacija fermionskog polja

= U

, (4.67)

gdje je U element neke gauge grupe. Traimo kovarijantnu derivaciju

D

+ ig

B

, (4.68)

gdje umjesto polja fotona A

piemo polje odgovarajueg gauge bozona B

i umjesto
elektrinog naboja elektrona e piemo proizvoljni naboj g, za koju elimo da se
transformira kao fermionsko polje , to znai D

= U (

D

) , ili eksplicitno

(

+ ig

B

) U

= U (

+ ig

B

)

. (4.69)

Relacija (4.69) moe se rjeiti po B

jer je

ig

B

U

=

(U

) + U

+ ig

U

B

=

(

U)

+ ig

U

B

.

Kako gornji izraz vai za svaku vrijednost fermionskog polja, mora biti

ig

B

U =

(

U) + ig

U

B

,

pa mnoei sa U
1
sa desne strane odmah dobijamo traenu lokalnu gauge transformaciju
polja badarnog bozona

B

g
i
= (

U)

U
1
+ U

B

U
1
, (4.70)

za svako U koje je element gauge grupe. Zbog mogue nekomutativnosti gauge
transformacija redoslijed faktora u (4.70) ne smije se mijenjati.


Simetrije imaju izuzetan znaaj u fizici. Postojanje bilo kakvih transformacija koje
ostavljaju nepromjenjenim fizikalni sustav, znai predstavljaju simetriju tog sustava,
nuno vodi ka matematikoj teoriji grupa. Za svaku transformaciju simetrije fizikalnog
sustava oigledno mora postojati i inverzna, tako da njihovo sukcesivno djelovanje, tj.
njihov produkt, mora biti identina transformacija. Skup svih transformacija simetrije
nekog fizikalnog sustava tvori grupu simetrija tog sustava, kao U(1) grupa transformacija
(3.77) Lagrangiana kompleksnog skalarnog polja (3.75).
141
U kvantnij fizici bilo koja transformacija simetrije fizikalnog sustava reprezentirana
je operatorom U koji djeluje na fizikalna stanja i operatore O (opservable) u teoriji

= U , O O

= U

O

U

, (4.71)

kao u (4.67) i (4.70), tako da fizika sustava ostaje nepromjenjena. To e biti osigurano
ako amplituda prijelaza izmeu dva stanja i f ostaje nepromjenjena, do na kompleksnu
fazu, tako da je

i f i

f i f
U U =

, (4.72)

to znai da U mora biti unitaran U

= U

1
(ili antiunitaran U

=

U

1
) operator. Jasno je
da zahtjev unitarnost osigurava i ouvanje vrijednosti matrinih elemenata fizikalnih
opservabli O

i f i

f i

f i f
O U UOU U U O U O = = .

Svaka relevantna simetrija u fizici je unitarna (osim inverzije vremena koja je
antiunitarna).


Neophodan uvjet da bi unitarni operator U bio simetrija neke teorije je da U komutira
sa Lagrangianom (ili Hamiltonianom)

[L,U] = 0

, (4.73)

pa se najee simetrije teorije mogu odrediti direktno iz izgleda Lagrangiana sustava L =

L

(
a
,

a
)

.


Interna (unutarnja) simetrija teorije je simetrija pri kojoj se lokalni koji je funkcija
polja teorije samo u jednoj toci x

, operator O(x) transformira u lokalni operator O(x) u

istoj toci prostor-vremena. Nasuprot tome, transformacije prostorno-vremenskih
simetrija fizikalne teorije koje ine Poencare grupu prostorne i vremenske translacije,
prostorne rotacije i Lorentz potiske, povezuju vrijednosti operatora teorije u razliitim
tokama prostor-vremena.


U renormalizabilnim kvantnim teorijama polja operator O i njegov transform pri
djelovanju unitarnog operatora U neke simetrije O = U

O

U

, moraju biti iste dimenzije.

Kako su sama polja operatori najmanje dimanzije u teoriji, neophodno je da se pri
transformacijama interne simetrije Lagrangiana teorije, polja
a
transformiraju u druga
polja
b
, tj. transformacija mora biti linearna i homogena

a

a
= U

a

U

= M

1
ab

b
, (4.74)
142
gdje je M

1
(U) unitarna matrica transformacije. Razlog zato transformacija polja
a

a
u (4.74) ukljuujeje inverznu matricu tranformacije je vrlo tehniki i ima veze sa
procedurom normalnog ureenja anihilacionih i kreacionih operatora kvantne teorije
polja, to u biti znai da polje
a
anihilira esticu
a
, pa zato mora imati inverzna
transformaciona svojstva u odnosu na jednoestino stanje teorije.


Ukupna grupa simetrija u fizici je tenzorski produkt Poencare grupe prostorno-
vremenskih simetrija (povezanih sa pricipom relativnosti) i grupe internih simetrija
teorije. Tenzorski produkt znai da je svaki element ukupne grupe simetrija Lagrangiana
fizikalnog sustava produkt neke prostorno-vremenske transformacije iz Poencare grupe i
neke transformacije iz grupe unutarnjih simetrija. To znai da nema mjeanja elemenata,
pa se svaka podgrupa transformacija simetrije moe razmatrati neovisno.

Ukupna grupa internih (unutarnjih) simetrija u fizici elementarnih estica je tenzorski
produkt nekoliko malih diskretnih grupa (operacije promjene parnosti, promjene estica-
antiestica tj. konjugacije naboja, barionski broj, leptonski broj, ...) i neke kontinuirane
Lie grupe (gauge grupe). Kontinuirana grupa internih gauge transformacija u pravilu je
tenzorski produkt simple (prostih, tj. onih koji nemaju netrivijalnih podgrupa) Lie
grupa. Na primjer u SM kontinuirana grupa lokalnih gauge transformacija Lagrangiana je
SU(3)
c
SU(2)
L
U(1)
Y
.


Prije razmatranja lokalnih gauge transformacija u SM pogledajmo prvo osnovne
elemente teorije Lie grupa.





















143
4.3 Elementi teorije Lie grupa

Simetrije imaju fundamentalni znaaj u fizici. Hamiltonijani (Lagrangiani) fizikalnih
sustava invarijantni su pri raznim transformacijama simetrije koje ine razliite
kontinuirane grupe. Priroda kao da zna teoriju grupa. Primjeri prostorno-vremenskih
transformacija koje ine Poencareovu grupu poznati su iz klasine i relativistike fizike.
Interne simetrije meu poljima elementarnih estica ine razliite gauge grupe. SM je
SU(3)SU(2)U(1) lokalno gauge invarijantna kvantna teorija polja. Osnovne elemente
teorije gauge grupa mogue je dobiti iz najjednostavnije ne-Abelove grupe SU(2) koja je
poznata iz kvantne teorije angularnog momenta, tj. spina estica.



4.3.1 Spin i SU(2) grupa

Operatori angularnog momenta (momenta impulsa) p r L
r r
r
= u kvantnoj teoriji
zadovoljavaju komutacione relacije

[ ]
k ijk j i
L i L , L = . (4.75)

Kako je [ ]
2
i
L , L = 0

, gdje je L
2
= L
x
2

+

L
y
2

+

L
z
2

, operator L
2
i jedna komponenta L
i

(obino L
z
) mogu biti simultano dijagonalizirane.

Svojstvene funkcije angularnog momenta su ortonormirani sferni harmonici Y
lm
(,)
tako da vrijedi

L
2
Y
lm
= l(l

+

1)

Y
lm
, L
z
Y
lm
= m

Y
lm
, (4.76)

gdje je uvjet ortonormiranja

mm m m
) , ( Y * ) , ( Y d m m = =

ll l l
l l . (4.77)

Sferni harmonici ine bazu Hilbertovog prostora stanja, pa za bilo koji Hermitski
operator O moemo definirati njegovu reprezentaciju Hermitskom matricom

O
lm, l m
= m O m l l . (4.78)

Za zadano l i l matrica (4.78) je (2l+1)

(2l+1) reda.


Ako je O upravo operator angularnog momenta, zbog ortogonalnosti svojstvenih
stanja (4.77), sve komponente njegove matrine reprezentacije su nula osim ako je l

=

l .
Za l

=

0 rezultat je samo jedan realni broj. Za l

=

1 mogue vrijednosti su m,m =

1, 0, 1,
pa je prema (4.76) reprezentacija operatora angularnog momenta 3

3 matrica
144
|
|
|

\
|
=
1 0 0
0 1 0
0 0 1
2 L
2
,
|
|
|

\
|

=
1 0 0
0 0 0
0 0 1
L
z
. (4.79)

Koristei komutacione relacije (4.75) moe se pokazati da je matrina reprezentacija za
preostale komponente

|
|
|

\
|

=
|
|
|

\
|
=
0 1 0
1 0 1
0 1 0
2
i
L ,
0 1 0
1 0 1
0 1 0
2
1
L
y x
. (4.80)

Za l

=

2 dobili bi reprezentaciju pomou 5

5 matrica, itd. Oigledno je da na ovaj nain
uvijek dobijamo reprezentacije operatora angularnog momenta koje su Hermitske matrice
neparnog reda. Koristei klasinu analogiju p r L
r r
r
= nikako se ne moe dobiti
reprezentacija pomou 2

2 matrica. No, provjerom se lako uvjeriti da 2

2 matrice

,
0 i
i 0
2
1
S ,
0 1
1 0
2
1
S ,
1 0
0 1
2
1
S ,
1 0
0 1
4
3
S
y x z
2
|
|

\
|
=
|
|

\
|
=
|
|

\
|

=
|
|

\
|
= (4.81)

zaista predstavljaju matrinu reprezentaciju operatora angularnog momenta za l

=

2
1
jer
su hermitske su i zadovoljavaju komutacione relacije (4.75). Takav dodatni angularni
moment nazivamo spin S
r
i u kvantnoj teoriji operator J
r
ukupnog angularnog momenta
definiramo kao S L J
r r r
+ = , jer nam eksperimenti pokazuju da kvantne estice imaju spin
sopstveni angularni moment (Stern-Gerlach eksperiment, na primjer).


Hermitske matrice spina

u relaciji

(4.81)

zgodno je izraziti pomou Paulievih
matrica

i



S
i
=
2
1

i
, (4.82)

koje zadovoljavaju komutacione i antikomutacione relacije (3.98) i (3.99). Njihova
svojstvena stanja su dvokomponentni spinori
|
|

\
|
2
1
a
a
. Dva svojstvena stanja matrice
z
su:
|
|

\
|

0
1
sa svojstvenom vrijednou +1, i
|
|

\
|

1
0
sa svojstvenom vrijednou 1, pa
je proizvoljno stanje spina

+ =
2 1
c c , (4.83)
145
uz uvjet normiranja

1 c c
2
2
2
1
= + . (4.84)

Valna funkcija kvantne estice spina je dvokomponentni spinor
|
|

\
|
=
(x)
(x)
(x)
2
1
koji
zadovoljava Schrodingerovu jednadbu

H
t

i =

, (4.85)

u kojoj je H operator (22 matrica) u prostoru spina. elimo li osigurati ouvanje
angularnog momenta estice, Hamiltonian H mora komutirati sa operatorom S L J
r r r
+ =
ukupnog angularnog momenta [ J
r
, H ]

=

0, kao za Diracovu esticu.

Ako estica ima spin, koji je vektor u odreenom smislu, interakcije estice mogu
zavisiti od pravca njenog spina. No, kako je pravac spina proizvoljan (sluajan), elimo
osigurati da sile na esticu ne zavise od pravca njenog spina u nekom referentnom
sustavu, tj. elimo da interakcije estice budu invarijantne pri rotacijama u spinskom
prostoru, to znai da u Hamiltonian (Lagrangian) treba ukljuiti samo invarijantne
lanove.


Ope stanje spina estice (4.83), zbog uvjeta normiranja (4.84), uvijek moemo
parametrizirati i kompleksnim amplitudama oblika

2

sin e e c ,
2

cos e e c

2
i
i
2

2
i
i
1
= =

. (4.86)

Koristei eksplicitni oblik Paulievih matrica lako se vidi da

r
moemo smatrati
jedininim vektorom u pravcu (,) u spinskom prostoru jer ima komponente:

1
= sin

cos ,

2
= sin

sin ,

3
= cos . (4.87)

Izraz (4.87) omoguuje da lako, po analogiji sa prostornim rotacijama, konstruiramo
lanove u Hamiltonianu ili Lagrangianu koji su invarijantni pri rotacijama u spinskom
prostoru.

Na primjer, ako u teoriji imamo jedan vektor p
r
, impuls estice na primjer, moemo
konstruirati operator p
r r
koji je skalar u spinskom prostoru. Ako imamo dva vektora
2 1
p i p
r r
, skalar je ) p p (
2 1
r r r
, itd. Primjer lanova u Hamiltonianu (Lagrangianu) koji su
invarijantni u internom prostoru teorije (spinskom prostoru) su onda

p
r r
ili

) p p (
2 1
r r r
.
146
U Lagrangianu e se pojavljivati funkcije operatora ili matrica najee
eksponencijalne funkcije, koje su definirane svojim Taylorovim redom

=
=
0 n
n
n
A a
A
! n
a
e ,
na primjer

e
i
r r

=

, (4.88)

gdje je vektor n k

3 2 1
= + + =
r
.

Kako je zbog antikomutacijskih relacija Pauli matrica {
i

,
j
}

=

2

ij

,

1 ) n n n ( ) n (
2
3 3 2 2 1 1
2
= + + =
r
, (4.89)

gdje je n
1
= sin

cos

; n
2
= sin

sin

; n
3
= cos

, lako je pokazati da vrijedi

sin n i cos e
n i
+ =

r
r
1 , (4.90)

ili u matrinoj notaciji

|
|

\
|

+ +
=

sin n i cos sin ) n (in

sin ) n (in sin n i cos
e
3 2 1
2 1 3 n i
r

. (4.91)


Bilo koja Hermitska 2

2 matrica moe se na jednoznaan nain prikazati kao
linearna kombinacija Paulievih i jedinine matrice. U skladu sa (4.81) tri komponente
spina estice S
i

=

2
1

i
, gdje su
i
Pauli matrice, su generatori transformacija (4.91)
parametriziranih vektorom n =
r
koje transformiraju (rotiraju) jedno spinsko stanje u
drugo kao u (4.88). Sve takve transformacije ine grupu kontinuiranih transformacija
koja se naziva SU(2).

Na primjer, spinsko stanje
|
|

\
|
=
2
1

se pri transformaciji (4.87) za = =

2

zarotira
za kut
2
oko y-osi u stanje

|
|

\
|

=
|
|

\
|
|
|

\
|

2 2 2 1
2 2 2 1
2
1
2 2
2 2 n i
cos sin
sin cos

cos sin
in s cos
e
2
r
, (4.92)

jer je n
1
= n
3
= 0

, n
2
= 1

, a za =
2

, = 0 transformira (zarotira) za kut

1
oko x-osi u
stanje
147
|
|

\
|
=
|
|

\
|
|
|

\
|
=

1 2 1 1
1 2 1 1
2
1
1 1
1 1 n i
cos sin i
sin i cos

cos sin i
in s i cos
e
1
r
, (4.93)

jer je n
1
= 1, a n
2
= n
3
= 0

.

Kako generatori T
i
=
2

i
ne komutiraju, jer vrijedi [T
i
, T
j
] = i

ijk
T
k

, grupa SU(2) nije
Abelova, a kako su Pauli matrice Hermitske, SU(2) transformacije (4.91) su unitarne.


Opa SU(2) transformacija faze dubleta fermionskih polja (x)
|
|

\
|
=
(x)
(x)
2
1
je u skladu
sa (4.88)



(x) e (x)
2
i

r
r

= . (4.94)


Kao to emo vidjeti (4.94) je SU(2)
L
gauge transformacija slabe simetrije fermionskih
dubleta (precizno, dubleta lijevih fermionskih polja) u SM. U SM transformacija je
lokalna parametar gauge transformacije (x) zavisi od toke u prostor-vremenu x

.



4.3.2 SO(n) i SU(n) grupe

Najjednostavnija kontinuirana grupa internih simetrija (gauge simetrija) je grupa
faznih transformacija U() =
i
e polja (x) = U() (x), kao u (3.77). Razliite gauge
transformacije parametrizirane su kontinuiranim parametrom , koji je realni broj iz
intervala 0 2. Kako je U(0) = 1, zbog komutativnosti i asocijativnosti zbrajanja
realnih brojeva, lako je pokazati da transformacije U() ine jednodimenzionalnu
unitarnu Abelovu grupu, koja se naziva U(1) grupa. Opi element grupe je kontinuirana
funkcija parametra , pa se moe definirati i diferencijal elementa grupe U(1) kao

dU = U( + d) U() =
i ) d ( i
e e
+
=
i i
e ) d i (1 e + = i

U

d . (4.95)

Kontinuirane grupe iji elementi su diferencijabilne funkcije parametara nazivaju se
Lie grupe. Zato se pri raunanju sa elementima Lie grupa u fizici (i matematici) mogu
koristiti analitike metode. Iako svaka Lie grupa ima neprebrojivo mnogo elemenata,
njihovo izuavanje nije puno kompliciranije od izuavanja konanih grupa, jer se u biti
svodi na ispitivanju svojstava konane Lie algebre generatora grupe.

Matematiari su klasificirali sve mogue simple (one koje nemaju netrivijalnih
podgrupa) Lie grupe i dokazali da postoji svega pet klasa.
148
Za fiziku su najvanije SO(n) specijalna ortogonalna grupa, koja je grupa rotacija u
prostoru sa n dimenzija i SU(n) specijalna unitarna grupa.


Osnovni teorem teorije Lie grupa tvrdi da se bilo koji element g Lie grupe ranga r
(iji elementi su parametrizirani sa r realnih parametara
a
) na jednoznaan nain moe
prikazati u obliku

g(
1
,
2
,...,
r
) = exp
|
|

\
|

=
r
1 a
a a
T i , (4.96)

gdje su T
a
generatori te grupe. Svojstva generatora odreena su sa dvije unutarnje
operacije zbrajanje i Lie produkt (komutator) generatora, tj. njihovom Lie algebrom.


Razmatrajui samo infinitezimalne elemente Lie grupe (konani elementi su produkti
infinitezimalnih), a bez potpune riguroznosti, moe se uvidjeti zato je ukupna struktura
Lie grupe odreena algebrom njenih generatora. U infinitezimalnoj okolini jedininog
elementa Lie grupa ranga r izgleda kao region prostora R
r
. Za takav region uvijek postoji
baza koju ine jedinini vektori koordinatnih osi {T
1
,T
2
,....,T
r
} koji se nazivaju
generatorima Lie grupe T
a
. Bilo koji element g Lie grupe u infinitezimalnoj okolini
jedininog elementa moe se razviti po elementima baze

g = 1 + i

a
T
a
, (4.97)

gdje su, u skladu sa (4.96),
a
infinitezimalni parametri, a 1 je jedinini operator. U
gornjem izrazu se po konvenciji dodaje i, da bi za unitarne grupe generatori T
a
bili
Hermitski operatori

(matrice). Za bilo koja dva elementa g
1

=

1

+

i

1
a

T
a
i g
2
=

1

+

i

2
a

T
a

Lie grupe iz okoline jedininog elementa produkt je

g
1
g
2
= 1 + i(

1
a
+
2
a

)T
a

1
a

2
b

T
a
T
b
+ O(
1
2
) + O(
2
2
) , (4.98)

opet element iz okoline jedinice, kao i

g
2
g
1
= 1 + i(

1
a
+
2
a

)T
a

1
a

2
b

T
b
T
a
+ O(
1
2
) + O(
2
2
) . (4.99)

Kako je i (g
1
g
2
)(g
2
g
1
)


1
element iz okoline jedinice, a prema (4.98) i (4.99) je

(g
1
g
2
)(g
2
g
1
)


1
= 1
1
a

2
b

[T
a
,T
b
] + O(
1
2
) + O(
2
2
) , (4.100)

neophodno je da i komutator (Lie produkt) generatora grupe bude linearna kombinacija
generatora, tj.

[T
a
,T
b
] = i

f
ab
c
T
c
. (4.101)
149
Skup generatora Lie grupe je zatvoren u odnosu na Lie produkt, to znai da skup r
generatora T
a
Lie grupe tvori algebru u odnosu na operacije zbrajanja i Lie produkta
generatora. Realni koeficijenti f
abc
su potpuno antisimetrini ako elemente Lie algebre T
a

odaberemo da budu ortonormirani i nazivaju se strukturne konstante Lie grupe. Prosta
(simple) Lie grupa potpuno je odreena svojim generatorima T
a
i strukturnim
konstantama f
abc . Ako je grupa Abelova sve strukturne konstante su nula.


Za fiziku su najvanije unitarne reprezentacije grupe simetrija. Reprezentacija je skup
linearnih operatora (matrica) koji imaju ista svojstva kao elementi grupe. To znai da
je operacija produkta u grupi reprezentirana produktom matrica koje reprezentiraju
elemente grupe. Precizno, ako su g
1
i g
2
elementi grupe reprezentirani matricama U(g
1
) i
U(g
2
), tada je element grupe g
1
g
2
reprezentiran matricom U(g
1
)U(g
2
). Traenje unitarnih
reprezentacija Lie grupa, svodi se na traenje reprezentacija algebre generatora T
a

pomou Hermitskih matrica T
a

=

T
a
, (da se pojednostavi notacija i generatori Lie grupe i
njihove matrine reprezentacije pomou Hermitskih matrica obiljeavaju se istom
oznakom T
a
), jer je prema (4.96)

U(g)

( ) = = = =

a a

a a a a
T i T i

T i
e e e U(g)


1
. (4.102)

Ako je matrina reprezentacija svih generatora T
a
blok dijagonalna, reprezentacija se
naziva reducibilnom i moe se razloiti na zbroj ireducibilnih reprezentacija. Nikakvom
promjenom baze ireducibilna reprezentacija se ne moe dovesti u blok dijagonalnu
formu. U teoriji Lie grupa dovoljno je onda razmatrati samo konane ireducibilne
unitarne reprezentacije.

Svaka grupa ima singletnu (trivijalnu) reprezentaciju u kojoj je T
a

=

0 , tj. U(g)

=

1 za
svaki element grupe g. Potreban uvjet (4.73) invarijantnosti Lagrangiana [L,U]

=

0 pri
transformacijama U(g) za svaki element Lie grupe g

, znai da se Lagrangian teorije mora
transformirati kao singletna reprezentacija grupe.

Lie algebra svake grupe ranga r ima i adjungiranu (adjoint) reprezentaciju koju ine r
Hermitskih r r matrica (realnih matrica pomnoenih sa i) iji elementi su strukturne
konstante grupe

T
a(bc)
=

i

f
abc
, (4.103)

gdje su indeksi b,c matrini indeksi. Na primjer, prema (4.81) za grupu SU(2), tri
generatora grupe koji su komponente operatora spina imaju komutacione relacije:
[S
i
,

S
j
] = i

ijk
S
k
, pa su prema (4.101) strukturne konstante SU(2) grupe f
ijk
=

ijk
.
Adjungiranu reprezentaciju generatora SU(2) grupe ine tri Hermitske 3 3 matrice:

T
1
= i
|
|
|

\
|

0 1 0
1 0 0
0 0 0
, T
2
= i
|
|
|

\
|
0 0 1
0 0 0
1 0 0
, T
3
= i
|
|
|

\
|
0 0 0
0 0 1
0 1 0
. (4.104)
150
SO(n) grupe

Rotacije u n-dimenzionalnom Euklidskom prostoru R
n
tvore grupu O(n). Intenzitet
vektora je invarijantan pri rotacijama, pa elementi grupe O(n) mogu biti reprezentirani
realnim n n ortogonalnim matricama R
T
=

R


1
i grupa se naziva ortogonalnom grupom.
Kako svaka n n realna ortogonalna matrica rotacije, zbog zahtjeva RR
T
=

1, mora
zadovoljavati n
2
1
+ (n
2
n) uvjeta [n dijagonalnih i
2
1
(n
2
n) iznad glavne dijagonale],
broj nezavisnih elemenata takve matrice je n
2
n
2
1
(n
2
n) =
2
1
n

(n 1) = r , to znai
da je rang O(n) grupe
2
) 1 n ( n
. Determinanta realne ortogonalne matrice je

1. Ako
postavimo dodatni zahtjev da je det

R

=

1 grupa se naziva specijalna ortogonalna grupa
SO(n) grupa specijalnih ortogonalnih matrica reda n, koja je grupa pravih (proper)
rotacija u R
n
. Realne ortogonalne matrice R za koje vai det

R

=

1, reprezentiraju
rotacije plus inverzije koordinatnih osi, tzv. ne-prave rotacije.


Najjednostavnija je SO(2) grupa rotacija u dvije dimenzije, recimo u xy-ravnini

|
|

\
|
=
|
|

\
|
y
x
R
y
x
, (4.105)

gdje je matrica rotacije

R
|
|

\
|

=
cos sin
sin cos
, (4.106)

oko z-osi za kut

, 0 2.

SO(2) grupa je ranga 1, te ima samo jedan Hermitski generator T

y
i treba nam
samo jedan realni parametar da specificiramo bilo koji element grupe kut

, recimo.
Kako je

y
|
|

\
|
=
0 i
i 0

; i
y
|
|

\
|

=
0 1
1 0
i
y
2
=
|
|

\
|
=
1 0
0 1
1 ,

u skladu sa (4.96) vrijedi

1)! (2k

) i ( i
(2k)!

) i (
1)! (2k
) (i

(2k)!
) (i

n!
) (i
e
1 2k
0 k
k 2
y
2k
0 k
k 2
0 k
1 2k
y
1 2k
0 k
2k
y
2k
0 n
n
y
n
i
y
+
+ =
+
+ = =
+
=

=
+
+
=

=

1

to jest
151
= ) ( R sin i cos e
y
i
y
+ = 1 , (4.107)

to je u matrinoj notaciji upravo izraz (4.106).

Lako se vidi da je kvadrat intenziteta vektora x
2
+

y
2
invarijantan pri SO(2)
transformacijama.


Grupa rotacija u trodimenzionalnom prostoru SO(3) je ranga 3, to znai da su
potrebna tri realna parametra da se opie bilo koja rotacija. Jedan mogui izbor su tri
Eulerova kuta ,, triju sukcesivnih rotacija. Ortogonalna matrica koja reprezentira
proizvoljnu rotaciju R(,,)

|
|
|

\
|
=
|
|
|

\
|
z
y
x
) , , R(
z
y
x
, (4.108)

je onda produkt

R(,,) = R
z (0,0,)

R
y (0,,0)

R
z (0,0,) , (4.109)

gdje donji indeksi oznaavaju osi pojedinih rotacija. Redoslijed rotacija je vaan jer
SO(3) nije Abelova grupa. Matricu R(,,) lako je nai jer su rotacije oko druge i tree
osi

R
y
(0,,0) =
|
|
|

\
|
cos 0 sin
0 1 0
sin 0 cos
, R
z
(0,0,) =
|
|
|

\
|

1 0 0
0 cos sin
0 sin cos
. (4.110)

SO(3) rotacije ostavljaju invarijantnim kvadrat intenziteta vektora x
2
+

y
2
+

z
2
.

Grupa rotacija u tri dimenzije SO(3) lokalno je izomorfna SU(2) grupi obe grupe
imaju identinu Lie algebru, ali se razlikuju globalno.


Grupa rotacija u etvorodimenzionom Euklidskom prostoru je ranga 6, to znai da je
SO(4) 6-parametarska grupa. Lorentzove transformacije u prostor-vremenu Minkowskog
M
4
mogu se formalno smatrati rotacijama u R
4
ako se definira imaginarna vremenska
koordinata: x
4

=

ict , to znai da postoji 6 generatora Lorentzovih transformacija tri za
prostorne rotacije u 3 dimenzije i tri za Lorentz potiske (boost) u pokretni inercijalni
referentni sustav brzinom V
r
.


152
SU(n) grupe

Za fiziku elementarnih estica najvanije su SU(n) specijalne unitarne grupe u n
dimenzija. Elementi SU(n) grupe su n n unitarne matricame UU

=

U

U

=

1 , jedinine
determinante det

U = 1

. Unitarna U

=

U
-1
, matrica ima 2n
2
realnih elemenata (tj. n
2

kompleksnih), ali UU

=

1

postavlja n + 2
2
n n
2

= n
2
uvjeta (elementi na i iznad glavne
dijagonale), pa je broj nezavisnih parametara n
2
. Uvjet jedinine determinante reducira
broj nezavisnih parametara na n
2

1 = r , to je rang SU(n) grupe.

U(1) grupa ima nula generatora i njeni elementi su 1 1 unitarne matrice, tj.
unimodularni kompleksni brojevi e
i

kao u (4.53) ili (3.77).

Ako je H = H

Hermitska n n matrica, tada je e
iH
unitarna n n matrica, jer je

(e
iH
)

(e
iH
) = e
i

H

e
iH
= e
i (H H

)
= 1

,

poto matrice H

i

H komutiraju. Prema (4.96), bilo koji element U(n) grupe reprezentira
se unitarnom n n matricom U oblika

U = exp
|
|

\
|

=
2
n
1 j
j j
H i , (4.111)

gdje su
j
realni parametri, a n
2
Hermitskih matrica H
j
su reprezentacija generatora grupe
U(n). Da se dobije reprezentacija SU(n) grupe pomou unitarnih n n matrica jedinine
determinante Hermitske matrice H
j
moraju zadovoljavati dodatni uvjet

Tr

H
j
=

0 . (4.112)

Uvjet (4.112) slijedi iz identiteta

det

e

A
=

e
Tr

A
, (4.113)

koji vai za svaku Hermitsku matricu A.

Neka su
j
a svojstveni vektori, a
j
svojstvene vrijednosti n n matrice A, tj. neka
vrijedi

A
j
a =
j
j
a , (j = 1,2,....,n)

. (4.114)

Uvijek je mogue dijagonalizirati matricu A nekom unitarnom matricom C na oblik

A
D
= C

A

C = diag.[
1
,
2
,....,
n
]

,
153
pa je detA = detA
D
=

=
n
1 j
j
. Kako zbog (4.114) vrijedi i A
k
j
a =
j
k
j
a , slijedi da
vrijedi i e
A
j

j
0 k
k
j
a e a A
! k
1
a
j
= =

=
, to znai da su svojstvene vrijednosti matrice
e
A
upravo e

j
. Zato za matricu e
A
onda doista vrijedi (4.113)

det

e

A
= det

(e

A
)
D
=

=
n
1 j

j
e =

=
n
1 j
j

e = e

Tr

A
,

pa zakljuujemo:

Generatori T
a
grupe SU(n) su reprezentirani sa n
2

1 Hermitskih matrica T
a
bez traga,
a bilo koji element g

=

g(
a
) grupe SU(n) reprezentiran je unitarnom matricom U(g)

U(
a
) = exp
|
|

\
|

=
1 n
1 a
a a
2
T i , (4.115)

gdje su
a
(a

=

1,2,....,n
2

1) realni parametri koji specificiraju element grupe kao u (4.96).


Grupa SU(2) ima rang 3 i elementi su reprezentirani 2 2 unitarnom matricom
jedinine determinante. Jedna mogua parametrizacija proizvoljnog elementa SU(2)
grupe je

U

=
|
|

\
|
* a * b
b a
, (4.116)

gdje su a i b proizvoljni kompleksni brojevi koji zadovoljavaju uvjet 1 b a
2 2
= + koji
osigurava da je detU = 1, ili u obliku

U

=
|
|

\
|

cos e sin e
sin e cos e
i i
i i
, (4.117)

gdje su , i

realni brojevi.

Tri generatora grupe su tri Hermitske matrice: T
i
=
2
1

i
, (identine komponentama S
i

spina )

T
1
|
|

\
|
=
0 1
1 0
2
1
, T
2
|
|

\
|
=
0 i
i 0
2
1
, T
3
|
|

\
|

=
1 0
0 1
2
1
, (4.118)
154
koje zadovoljavaju komutacione relacije [T
i
,T
j
] = i

ijk
T
k
, te su prema (4.101) strukturne
konstante SU(2) grupe f
ijk
=

ijk
. Reprezentacija nekog elementa SU(2) grupe unitarnom
2 2 matricom je

U(
1
,
2
,
3
) = exp
|
|

\
|

=
3
1 i
i
i
2

i = exp
|

\
|

2

i
r
r
. (4.119)

SU(2) grupa je lokalno izomorfna sa SO(3) grupom, ali se globalno razlikuju, jer
SU(2) dvostruko prekriva grupu trodimenzionih rotacija SO(3). Na primjer, element =
2

, = u (4.117) iz SU(2) identificira se sa jedininom matricom rotacije (u
negativnom smjeru) za 360
o
u SO(3).

Grupa SU(3) ima rang 8 i njenih 8 generatora se obino oznaavaju
2

a
, a = 1,2,...,8 ,
gdje su
a
Hermitske 3 3 matrice bez traga, koje zadovoljavaju uvjet Tr

b
=

2

ab
.
Matrice
a
nazivaju se Gell-Mann-ove matrice i predstavljaju generalizaciju Pauli matrica
na SU(3) sluaj. Matrice
a su eksplicitno

,
0 0 0
0 0 1
0 1 0

1
|
|
|

\
|
= ,
0 0 0
0 0 i
0 i 0

2
|
|
|

\
|
= ,
0 0 0
0 1 0
0 0 1

3
|
|
|

\
|
= ,
0 0 1
0 0 0
1 0 0

4
|
|
|

\
|
=

(4.120)

,
0 0 i
0 0 0
i 0 0

5
|
|
|

\
|
= ,
0 1 0
1 0 0
0 0 0

6
|
|
|

\
|
= ,
0 i 0
i 0 0
0 0 0

7
|
|
|

\
|
= .
2 0 0
0 1 0
0 0 1
3
1

8
|
|
|

\
|

=

U skladu sa (4.96) bilo koji element SU(3) grupe reprezentiran je onda 3 3 unitarnom
matricom

U(
1
,
2
,...,
8
) = exp
|
|

\
|

=
8
1 a
a
a
2

i = exp
|
|

\
|

i
r
r
. (4.121)

Osnovna svojstva SU(3) grupe odreena su komutatorom generatora (Gell-Mann
matrica)

2

f i
2

,
2

c
abc
b a
=
(

, (4.122)

gdje su f
abc
realne, potpuno antisimetrine strukturne konstante grupe. Od 512 strukturnih
konstanti od nule su razliite samo 54 komponente i to:
155
f
123
= 1 ,

f
458
= f
678
=
2
3
, (4.123)

f
147
= f
516
= f
246
= f
257
= f
345
= f
637
=
2
1
,

te komponente koje se dobijaju permutacijom indeksa.


Singletna reprezentacija svake SU(n) grupe je najmanje dimenzije (reda matrica) 1.
Adjungirana (adjoint) reprezentacija je dimenzije r, koja se dobije pomou r = n
2

1
Hermitskih (realnih puta imaginarna jedinica) r r matrica generatora grupe T
a
.

Za svaku SU(n) grupu postoji jedna reprezentacija dimenzije n (najmanje poslije
trivijalne singletne), koja se naziva fundamentalna reprezentacija. To je upravo
reprezentacija pomou samih unitarnih SU(n) matrica reda n n kao (4.119) ili (4.121).
U fundamentalnoj reprezentaciji generatori grupe T
a
reprezentirani su sa r = n
2

1
Hermitskih n n matrica T
a
bez traga.

Svaka SU(n) grupa ima beskonano mnogo reducibilnih i ireducibilnih reprezentacija
sve veih dimenzija. U fizici elementarnih estica najvanije su upravo reprezentacije
SU(n) gauge grupa najmanjih dimenzija singletna, fundamentalna i adjungirana,
specijalno fundamentalna.
Specijalne unitarne matrice koje tvore ireducibilnu reprezentaciju SU(n) grupe djeluju
na n-dimenzione vektore stupce polja u teoriji. Precizno, trebali bi rei da se bazina
polja u teoriji (vektori stupci) pri operacijama simetrije transformiraju kao odreena
ireducibilna reprezentacija SU(n) grupe unutarnjih gauge simetrija Lagrangiana teorije. U
SM (4.121) je SU(3)
c
lokalna gauge transformacija jakih interakcija koja djeluje na
triplete kvarkovskih polja, a elektro-slaba SU(2)
L
U(1)
Y
lokalna gauge transformacija
koja je produkt SU(2) lana (4.119) i U(1) lana U() =
i
e , djeluje na fermionske
dublete. Svojstva jakih interakcija zahtijevaju da se kvarkovska polja pri operacijama
unutarnje simetrije transformiraju kao tripletna reprezentacija SU(3)
c
grupe. Potpuno
analogno, svojstva elektro-slabih interakcija zahtijevaju da se fermionska polja
transformiraju kao dubletna reprezentacija SU(2)
L
U(1)
Y
gauge grupe.

Interakcije (sile) meu elementarnim esticama imaju svojstva simetrije identina
SU(3) i SU(2) i U(1) grupama. To znai, da se polja (elementarne estice) pri djelovanju
jakih i/ili elektro-slabih interakcija pretvaraju u kombinaciju tih istih polja (elementarnih
estica), na isti nain kao kad na ta polja (elementarne estice) djeluje neka operacija
unutarnje simetrije teorije. Te unutarnje simetrije teorije elementarnih estica su lokalne
gauge transformacije Lagrangiana SM, pa je svakom generatoru ukupne grupe unutarnjih
simetrija SU(3)
c
SU(2)
L
U(1)
Y
pridruen je po jedan badarni (gauge) bozon spina 1
koji generira, tj. koji je medijator, jakih i/ili elektroslabih interakcija meu poljima
(elementarnim esticama) teorije.
156
Nikome nije jasno zato priroda zna za (precizno, zato su interne gauge simetrije
elementarnih estica) ba ove unitarne grupe, a ne neke druge recimo?

Interesantno je da se grupa SU(2) pojavljuje u fizici elementarnih estica dva puta
kao grupa transformacija stanja spina fermiona i kao grupa lokalnih gauge transformacija
koje generiraju elektroslabe interakcije fermiona kvarkova i leptona. Je li to sluajnost
ili rezultat nekog dubljeg principa fizike zasada nije poznato.







































157
4.4 Yang-Mills (ne-Abelove) gauge teorije za kvarkove i leptone

Eksperimentalni podaci indiciraju da se elementarne estice materije (kvarkovi i
leptoni fermioni spina ) grupiraju u multiplete koji su fundamentalne reprezentacije
grupe unutarnjih simetrija. Simetrija Lagrangiana elementarnih estica mora biti Lie
grupa lokalnih gauge transformacija, jer to osigurava mogunost izbora faze fermionskih
(kvarkova i leptona) polja u svakoj toci prostor-vremena. Interakcije (sile) meu
esticama se onda generiraju uvoenjem u teoriju gauge bozona bez mase koji su
medijatori jakih i elektro-slabih interekcija. Slino, kao u primjeru kvantne elektro-
dinamike (4.66) koja je U(1)
ED
lokalno gauge invarijantna teorija, Lagrangian interakcije
gauge bozona L
int.
(1)
dobija se zamjenom obine derivacije kovarijantnom:

D

. U
SM grupa lokalnih gauge transformacija teorije je SU(3)
c


SU(2)
L
U(1)
Y
.

U(1)
Y
gauge grupa je Abelova i ranga 1, te ima samo jedan generator i zahtijeva samo
jedno vektorsko polje B

(x) gauge bozona. Kovarijantna derivacija je D

+ ig
1
B


kao u (4.68). Gauge transformacije su

) (x e x) ( (x)
(x) i
= , (x)
g
1
(x) B (x) B (x) B

1

+ = , (4.124)

kao (4.70), iste kao u kvantnoj elektrodinamici (4.57), ali napisane za proizvoljnu
konstantu vezanja (naboj) g
1
.


Grupe gauge simetrija jakih i slabih interakcija su SU(3) i SU(2), tako da se faza
fermionskih polja transformira ne-Abelovom lokalnom gauge transformacijom

) (x e x) ( (x) ; ) (x e x) ( (x)
2

(x) i
2

(x) i
r
r
r
r

= = , (4.125)

kao u (4.121) i (4.119). Generatori SU(2) grupe su T
i
=
2

i
, gdje su
i
(i = 1,2,3) Pauli
matrice (3.112). Generatori SU(3) grupe T
a
=
2

a
, (a = 1,2,...,8), su Gell-Mann matrice
definirane u (4.120).

Da se definira kovarijantna derivacija za SU(2) grupu treba u teoriju uvesti tri
vektorska polja gauge bozona (za svaki generator grupe po jedan gauge bozon) W
i

(x),
umjesto samo jednog za U(1) grupu, tako da je

2

W
2

ig D
r
r
+ = , (4.126)

gdje je g
2
za sada proizvoljna konstanta vezanja slabih interakcija (slabi naboj), koja ima
istu vrijednost za sva tri slaba gauge bozona W
i

.
158
U SM modelu elimo opisati i slabe i elektromagnetske interakcije fermiona
kvarkova i leptona. Grupa gauge simetrija elektro-slabih interakcija SU(2)
L
U(1)
Y
ima
rang 4, pa zahtijeva 4 gauge bozona W
i

(x), (i = 1,2,3) za SU(2)

L
i B

(x) za U(1)
Y
. Gauge
grupa lokalnih transformacija faze fermionskih polja analogna sa (4.54) [kao gauge
transformacija polja elektrona u QED] u SM oznaava se U(1)
Y
i naziva U(1) grupa
slabog hipernaboja (hypercharge). U(1)
Y
grupa je razliita od U(1)
ED
grupe
elektrodinamike. A priori, nemamo razloga vjerovati da U(1)
Y
simetrija fermiona u
Lagrangianu SM tono odgovara U(1)
ED
simetriji elektrodinamike koju generiraju
elektrini naboji Q estica. Generator grupe U(1)
Y
je Y (Y je samo realan broj), a njegov
kvantni broj Y naziva se slabi hipernaboj i moe biti razliit za polja razliitih fermiona.
Hipernaboj nije jednak elektrinom naboju estice Q, ali je s njim povezan jednostavnom
vezom Q = T
3
+
2
Y
, gdje je T
3

2

3
= trea komponenta SU(2)
L
slabog naboja. Elektrini
naboj je zbroj tree komponente slabog izospina i hipernaboja.

Realni gauge bozoni estice koje su medijatori elektro-slabih interakcija, W

i Z
0

gauge bozoni za slabe i foton za elektro-magnetske interakcije, opisani su poljima koja
su linearna kombinacija polja W
i

i B

, o emu e se govoriti u Poglavlju 6.

SU(2) U(1) kovarijantna derivacija je onda

i
i
2

1

W
2

ig B
2
Y
ig D + + = , (4.127)

gdje su g
1
i g
2
, za sada proizvoljne, konstante vezanja U(1)
Y
i SU(2)
L
grupe koje
odreuju jakost elektro-slabih interakcija. Izraz (4.127) je Lorentz vektor kako se vidi po
indeksu , a zadnji lan je zbog Pauli matrica oito 2 2 matrica. Nain kako je napisana
kovarijantna derivacija (4.127) sugerira da e djelovati na fundamentalnu reprezentaciju
SU(2) grupe fermione treba slagati u dublete (dvokomponentne spinore).

U principu kovarijantna derivacija moe djelovati na fermionska polja aranirana u
multiplet bilo koje reprezentacije dimenzije (2s+1) grupe SU(2) koje se nazivaju: s = 0
singlet, s = dublet, s = 1 vektor, itd. Tada se u kovarijantnoj derivaciji SU(2) lan
pojavljuju kao skalarni produkt generatora SU(2) grupe i polja gauge bozona

i i 2
W T g i W T g i
r r
= , gdje su T
i
(i = 1,2,3) Hermitske matrice reda (2s+1) koje su
reprezentacija generatora grupe. Za singletnu reprezentaciju s = 0 generatori su T
i
= 0; za
fundamentalnu s = generatori su
2

T
r
r
= ; a za s = 1 adjungiranu reprezentaciju pomou
3 3 matrica je T
a(bc)
=

i f
abc
=

i
abc
, matrice generatora T
a
su eksplicitno date u
(4.102)

T
1
= i
|
|
|

\
|

0 1 0
1 0 0
0 0 0
, T
2
= i
|
|
|

\
|
0 0 1
0 0 0
1 0 0
, T
3
= i
|
|
|

\
|
0 0 0
0 0 1
0 1 0
. (4.102)
159
Upravo to se i dogaja u SM osnovna polja u Lagrangianu su razliiti multipleti
grupa simetrija. Slabe interakcije naruavaju parnost, pa se L i R stanja fermiona
drukije transformiraju pod djelovanjem slabe SU(2) grupe. Zato su u Lagrangianu SM
lijeva
L
stanja svih fermiona SU(2) dubleti, a desna
R
stanja svih fermiona su SU(2)
singleti vie o tome u Poglavlju 6.

Kako je ukupna grupa gauge simetrija Lagrangiana materije L
m
(kvarkova i leptona i
Higgs bozona) u SM ustvari SU(3)
c
SU(2)
L
U(1)
Y
(indeks L oznaava da samo lijevi
fermioni nose taj kvantni broj), lako je u kompaktnom obliku napisati kompletnu
kovarijantnu derivaciju dodajui SU(3) lan

a
a
3

i
i
2

1

G
2

ig W
2

ig B
2
Y
ig D + + + = , (4.128)

gdje su SU(2) indeksi i = 1,2,3, a SU(3) indeksi su a = 1,2,...,8. Prva dva lana u (4.128)
su singleti u SU(2) i SU(3) prostoru. Trei lan je 2 2 matrica u SU(2) prostoru i singlet
u SU(3) prostoru, a zadnji lan je 3 3 matrica u prostoru SU(3), a singlet u prostoru
SU(2). Da bi se koristila ova kompaktna notacija mora se napraviti dodatna pretpostavka
da SU(2) i SU(3) lanovi iz (4.128) uvijek daju nulu kad djeluju na spinor pogrene
dimenzije kad trei lan djeluje na 1 1 matricu (broj) ili 3 1 matricu daje nulu, kao
i kad etvrti lan djeluje na 1 1 matricu ili 2 1 matricu rezultat je nula.

Osam gluona, obojanih gauge bozona G
a

bez mase, su medijatori jakih interakcija

meu kvarkovima. Konstante interakcije g
1
, g
2
i g
3
su proizvoljne, ali ako ih odredimo iz
eksperimenta za jednu reprezentaciju fermiona ostaju fiksirane za svaku reprezentaciju
na primjer, ako izmjerimo g
2
za elektron, znamo ga i za muon. Mjerenje jakosti
interakcije gauge bozona s jednim fermionom, fiksira konstantu te interakcije sa svim
preostalim fermionima i gauge bozonima.


Izraz (4.128) za kovarijantnu derivaciju najvanija jednadba Standardnog Modela,
jer na vrlo kompaktan nain sublimira sva dananja teorijska i eksperimentalna saznanja
o elementarnim esticama. (4.128) implicira da sve elementarne estice imaju lokalnu
U(1) gauge simetriju koja rezultira elektromagnetskim interakcijama; sve elementarne
estice imaju i lokalnu SU(2) gauge simetriju koja rezultira slabim interakcijama; sve
elementarne estice imaju i treu unutarnju simetriju pri lokalnim gauge
transformacijama koje tvore SU(3) grupu i koja rezultira jakim interakcijama meu tim
esticama. Sve tri vrste interakcija (sila) meu elementarnim esticama kompletno su
opisane poljima odgovarajuih vektorskih (gauge) bozona pridruenih generatorima
grupa tih internih lokalnih gauge simetrija B

(x) za jedan generator U(1)

Y
grupe, tri
W
i

(x) za tri generatora SU(2)

L
i osam gluona G
a

(x) za osam generatora SU(3)

c
.

Izraz (4.126) je SU(2) generalizacija kovarijantne derivacije kvantne elektrodinamike
(4.62), tj. (4.68). Ali u sluaju ne-Abelove SU(2) gauge grupe ne znamo lokalne gauge
transformacije vektorskih polja W
i

(x). Da se one nau treba ponoviti derivaciju (4.67)-

(4.70). Dovoljno je promatrati samo infinitezimalne SU(2) gauge transformacije
160
W
i

(x) = W
i

(x) + W
i

(x)

, (4.129)

gdje je W
i

(x) prvog reda po infinitezimalnom parametru gauge transformacije

i
(x).

Bazini zahtjev je, kao i u sluaju elektrodinamike (4.65), da se kovarijantna derivacija
pri lokalnim gauge transformacijama mijenja na isti nain kao i fermionska polja (4.125),
tj. da i u sluaju SU(2) vrijedi

(x) D e (x) D

2

(x) i

r
r

= . (4.130)

Uvrtavanjem (4.129) u (4.130) i zamjenjujui ) O(
2

) x ( i 1 e
2 j
j
2

(x) i
+ +

r
r
, s tonou
do na prvi red po infinitezimalnom parametru
i
, lijeva strana jednadbe (4.130) je

LSJ = |

\
|
+ |

\
|
+ + =
|
|

\
|
+ |

\
|
+ =
2

i 1 W
2

ig W
2

ig
2

i 1 W
2

ig D
i
j

i
i
2

i
i
2

j
j

i
i
2



( ) = + + + + =
2

i W
4

g
2

i W
2

ig W
2

ig

i
i
j

i
j i
2 i
i

i
i
2

i
i
2

( ) ( )
2

i W
4

g
2

i W
2

ig W
2

ig

i
i
j

i
j i
2
i

i
i
2

i
i
2

+
(

+ + + = ,

gdje smo zanemarili lan vieg reda W.

Desna strana jednadbe (4.130) je

DSJ =
|
|

\
|
+ |

\
|
+ =

W
2

ig
2

i 1 (x) D e

j
j
2
i
i

(x) i
r
r


( )
2

i W
4

g W
2

ig
i
i

j i
j i
2

i
i
2

+
|
|

\
|
+ = .

Prvi, drugi i etvrti lan na desnoj strani se pokrate s odgovarajuim lanovima na lijevoj
strani i kako jednakost mora vaiti za svaku vrijednost polja (x), rjeavajui po W
i

(x)
dobijamo

( ) ( )
i j j i

j i i

i i
W
2
i

g
1
W + = ,

a kako je komutator Pauli matrica [
i
,
j
] = 2i
ijk

k
, imamo
161
0 W
g
1
W

k j ijk i

i i
=
|
|

\
|
+ + .

Zbog linearne nezavisnosti Pauli matrica, konano je

) x ( (x)W ) x (
g
1
) x ( W

k j ijk i

i
= . (4.131)

Izraz (4.131) pokazuje da se pri lokalnoj gauge transformaciji iz SU(2) grupe polja
W
i

(x) gauge bozona rotiraju jedno u drugo, za razliku od sluaja Abelove U(1) gauge
grupe (4.124) kad lokalna gauge transformacija polja B

(x) ukljuuje samo prvi lan u

(4.131). Jasno je da se dodatni lan pojavljuje kad god komutator generatora grupe nije
nula, tj. kad je gauge grupa ne-Abelova. Da se precizno razumije znaenje drugog lana u
(4.131) treba razmotriti kako se vektor polja gauge bozona

W
r
[vektor u SU(2) unternom
prostoru, tj. 3 1 matrica] transformira pri SU(2) gauge transformaciji

T i
W e W
r r
r
r

= , (4.132)

gdje je T
i
odgovarajua s = 1 adjungirana reprezentacija (4.104) generatora SU(2) za koju
je

(T
i
)
jk
=

i f
ijk
= i
ijk
. (4.133)

Za infinitezimalnu transformaciju vektora

( ) ( )

i

k j ijk

j kij k

j ij k k

i
W W W W W i i W W T i 1 W + = = + = + ,

to odmah daje promjenu vektora

W
r
polja gauge bozona uslijed rotacije u SU(2)
internom prostoru teorije



W
i

=
ijk

k
W
j

,

upravo drugi lan u (4.131).

Potpuno analogno sa (4.131), za SU(3) grupu infinitezimalna gauge transformaciju polja
gluona odreena parametrom
a
(x) je

c b abc a

a
G f
g
1
G = , (4.134)

gdje su strukturne konstante SU(3) grupu date u (4.123).


Ne-Abelova struktura SU(3) i SU(2) grupa ima vane fizikalne posljedice.
162
Svojstva jakih i slabih interakcija, koja se ogledaju u nekomutativnosti SU(3) i SU(2)
grupa, uzrokuju pojavu drugog lana u infinitezimalnim transformacijama (4.134) i
(4.131), to znai da polja odgovarajuih gauge bozona nose jaki i slabi naboj. Zato
gauge bozoni medijatori jakih i slabih interakcija i sami imaju te interakcije. U SM
pojavljuje se vezanje tri i etri gauge bozona (triple and quartic gauge boson couplings).
To je bitna razlika u odnosu na kvantnu elektrodinamiku u kojoj foton nema elektrini
naboj, pa u najniem redu nema ni foton-foton interakcija.

Razmotrimo kako se u sluaju nekomutativne gauge grupe pojavljuju samointerakcije
gauge bozona. Pri infinitezimalnoj lokalnoj ne-Abelovoj gauge transformaciji varijacija
polja gauge bozona W
i

(x) je

) x ( (x)W f ) x (
g
1
) x ( W

k j ijk i

i
= , (4.135)

napisana pomou strukturnih konstanti f
ijk
i jakosti vezanja gauge bozona g za bilo koju
gauge grupu [SU(2) ili SU(3)]. Maxwellov Lagrangian L
0
(1)
slobodnog vektorskog polja
bez mase (3.20) nije vie gauge invarijantan jer tenzor polja nije invarijantan. Lako se
vida da je pri transformaciji (4.135)

( ) ( ) ( ) ( ) [ ]

k j

k j

ijk

k

k

j ijk

i

i

W W f W W f W W = . (4.136)

U sluaju ne-Abelove gauge simetrije neophodno je redefinirati tenzor polja W
i

(x)
gauge bozona, tj. dodati neki lan izrazu

W
i

W
i

tako da se pokrati zadnji lan u

(4.136) koji zavisi od derivacija parametara

j
(x) lokalnih gauge transformacija. Kako
je prema (4.135)

( ) ( ) ( ) [ ]

m

j l klm ijk

m l jlm ijk

k j

k j

ijk

j ijk
W W f gf W W f gf W W f W W gf + + = , (4.137)

prvi lan u gornjem izrazu zaista pokrati neeljeni lan u (4.136). Zadnja dva lana u
(4.137) mogu se transformirati koristei antisimetriju strukturnih konstanti grupe

( )

m

j l ikj lmk lkj imk

j l klm ijk

m l jlm ijk
W W f f f f g W W f gf W W f gf = .

Kako za adjungiranu reprezentaciju Lie grupe vai (4.103) tj. (4.133), zadnja dva lana iz
(4.137) su

( ) ( ) ( ) ( ) ( ) [ ] [ ]

m

j l mj l i

j l kj i mk l kj l mk i

j l ikj lmk lkj imk

W W T , T g W W T T T T g W W f f f f g = =
,
pa je prema (4.101)

( ) ( )

m

j l kmj ilk

j l mj k ilk

j l ikj lmk lkj imk

W W f f g W W T f ig W W f f f f g = = ,

te konano
163
( ) ( ) ( ) [ ]

m

j kjm l ilk

k j

k j

ijk

j ijk
W W f f g W W f W W f g = . (4.138)

Definiramo li tenzor polja gauge bozona kao

j ijk

i

i

i
W W f g W W W = , (4.139)

njegova promjena pri infinitezimalnoj lokalnoj gauge transformaciji je jednostavno

(x) W (x) f (x) W

k j ijk

i
= . (4.140)

Definiramo li jo i Lagrangian polja gauge bozona W
i

(x) pomou tenzora polja

W
i

(x) iz (4.127) kao

L
g
(1)

i
i
W W
4
1
= , (4.141)

lako se vidi da je Lagrangian L
g
(1)
invarijantan pri lokalnim gauge transformacijama
(4.135) zbog antisimetrije strukturnih konstanti grupe.

Kako u tenzoru polja gauge bozona (4.139) za Yang-Mills teorije postoji lan
kvadratan po poljima W
i

(x), a Lagrangian L
g
(1)
je kvadratan po tenzoru polja W
i

(x),
jasno je da u L
g
(1)
postoje lanovi sa tri i etri polja gauge bozona W
i

(x). Bitna razlika

izmeu elektrodinamike (Abelove gauge teorije) i teorija jakih i slabih interakcija (ne-
Abelovih Yang-Mills teorija) je postojanje interakcije izmeu samih gauge bozona. Kae
se da su gauge bozoni slabih i jakih interakcija nabijeni nose slabi i jaki naboj boju.


Sve dosad reeno se moe rezimirati u recept: Kako konstruirati Yang-Mills teoriju?

Poi od renormalizabilnog Lagrangiana L
m
()
(
i
,

i
) tvari koji zavisi od
elementarnih estica (fermiona spina ) opisanih Diracovim poljima
i
(Lagrangian tvari
moe ukljuivati i estice spina 0 opisane skalarnim poljima
i
), bez mase. Pretpostavimo
da je L
m
invarijantan pri nekim globalnim (parametar transformacije
a
je konstanta koja
ne ovisi o toci x

prostor-vremena) gauge transformacijama koje su to gauge

transformacije, tj. koju Lie grupu one sainjavaju, mora nam rei eksperiment.
Infinitezimalna globalna gauge transformacija polja tvari je oblika [kao u globalnoj
verziji (4.124) ili (4.125)]

(x) ) (T i (x)
j ij a a i
= , (4.142)

gdje su T
a
generatori gauge grupe koji zadovoljavaju komutacione relacije Lie algebre

[T
a
,T
b
] = if
abc
T
c
, (4.143)

a f
abc
su strukturne konstante grupe.
164
Najopenitiji renormalizabilni nain da se elementarne estice iz L
m
veu sa kolekcijom
estica spina 1 (badarnim ili gauge bozonima) je slijedei recept:

1. U teoriju se uvede po jedno vektorsko polje gauge bozona W
a

(x) za svaki
generator T
a
iz Lie algebre grupe gauge simetrija,

2. Svuda u L
m
zamjene se obine prostorno-vremenske derivacije

kovarijantnim
derivacijama D

( ) (x) T (x) W g i (x) (x) D
j ij a

a i

+ , (4.144)

kao u (4.128), gdje je g konstanta jakosti gauge bozon interakcija.

3. Lagrangianu teorije se doda gauge bozon Lagrangian L
g
(1)


L
g
(1)

a
a
W W
4
1
= , (4.145)

gdje je tenzor polja gauge bozona W
a

(x) definiran kao u (4.139)

(x) (x)W W f g (x) W (x) W (x) W

c

b abc

a

a

a
= , (4.146)

4. Ukupni Lagrangian L
YM
tako dobijene Yang-Mills teorije

L
YM
= L
m
()
(
i
, D

i
) + L
g
(1)
(W
a

W
a

)

, (4.147)

invarijantan je (ustvari, L
m
i L
g
su odvojeno invarijantni) pri lokalnim ili gauged
poopenjem globalnih transformacija (4.142), tj. pri transformacijama

(x) (x)W f (x)
g
1
(x) W

c b abc a

a
= , (4.148)

(x) ) (x)(T i (x)
j ij a a i
= , (4.149)

kao u (4.135).


SM elementarnih estica je ovakva ne-Abelove lokalno gauge invarijantna teorija ija
je gauge grupa SU(3)
c
SU(2)
L
U(1)
Y
. Takva teorija je u otroj suprotnosti sa
eksperimentima. Problem je u masama estica sve estice u teoriji su bez mase, a
eksperiment pokazuje da sve elementarne estice (osim fotona i gluona) imaju masu!
Problem je oigledan u sluaju slabih gauge bozona svi gauge bozoni u ovakvoj teoriji
su bez mase i generiraju sile dugog dosega kao elektromagnetska interakcija. Ali, u
realnosti slabe interakcije su izuzetno kratkog dosega svega 10

17
m, to znai da su
mase slabih gauge bozona velike 80.4 GeV za W

i 91.2 GeV za Z.
165
Da bi Yang-Mills teorije mogle opisati ponaanje realnih elementarnih estica mora
se nai nain da se u teoriju uvedu mase estica, ali tako da se ouva lokalna gauge
invarijantnost teorije koja osigurava renormalizabilnost.

U teoriji nedostaje jo samo jedan ali fizikalno izuzetno vaan, element Higgs bozon
koji generira neophodne mase estica!








































166
Zadaci:

Zadatak 4.1. Pokazati da Lagrangian A v q q v m
2
1
L
2
r
r r
+ = , gdje su ) t , x (
r
i
) t , x ( A
r
r
elektromagnetski potencijali, daje korektne jednadbe gibanja estice mase m i
naboja q u spoljanjem elektromagnetskom polju.


Zadatak 4.2. Koristei Lagrangian iz prethodnog zadatka pokazati da je klasini
Hamiltonian estice naboja q u spoljanjem elektromagnetskom polju

( ) + = q A q p
m 2
1
H
2
r
r
.


Zadatak 4.3. Pokazati da klasini Hamiltonian estice naboja q = e u spoljanjem
elektromagnetskom polju (4.40) daje korektne jednadbe gibanja (4.41).


Zadatak 4.4. Pokazati da u Aharonov-Bohm efektu valna funkcija elektrona u
spoljanjem elektromagnetskom polju (4.47) daje intenzizet pruga interferencije (4.50).


Zadatak 4.5. Pokazati da je Schrodingerova jednadba (4.56) za esticu naboja

e u
spoljanjem elektromagnetskom polju invarijantna pri lokalnim U(1) gauge
transformacijama (4.57). Korisno je prvo pokazati da vae relacije (4.58) (4.60).


Zadatak 4.6. Koristei komutacione relacije (4.75) pokazati da vai (4.80).


Zadatak 4.7. Koristei reprezentaciju (4.86) pokazati da za ope stanje spina
fermiona (4.83) vai (4.87).


Zadatak 4.8. Pokazati da vai (4.89), te (4.90).


Zadatak 4.9. Koristei rezultat prethodnog zadatka pokazati da za

=

=
2

izraz
(4.91) daje matricu rotacije oko y-osi za kut

|
|

\
|

cos sin
sin cos
e
n i
r
.

167
Zadatak 4.10. Koristei komutacione relacije Pauli matrica pokazati da je komutator
dviju SU(2) transformacije oblika (4.90):

1 1 1
n i
1
sin n i cos e R
1
+ = =
r
r
i
2 2 2
n i
2
sin n i cos e R
2
+ = =
r
r
,

[R
1
,R
2
] =

2

i

sin
1

sin
2
) n n (
2 1

r
.


Zadatak 4.11. Koristei matrinu reprezentaciju (4.106), pokazati da
2
2
2
1
x x x x + =
r r

ostaje invarijantno pri SO(2) transformacijama.


Zadatak 4.12. Nai matrinu reprezentaciju proizvoljnog SO(3) elemenata, tj. rotacije
u tri dimenzije, (4.109) parametriziranih Eulerovim kutovima ,, koristei matrice
rotacija oko koordinatnih osi (4.110).


Zadatak 4.13. Pokazati da se proizvoljni element SU(2) grupe moe prikazati u
obliku (4.116) ili (4.117). Kakva je veza parametara te dvije reprezentacije.


Zadatak 4.14. Koristei Gell-Mannove matrice (4.120) provjeriti vrijednost
strukturnih konstanti SU(3) grupe (4.123).


Zadatak 4.15. a) Ako je

v
r
vektor u prostoru SU(2) sa komponentama v
1

, v
2

, v
3


napisati SU(2) kovarijantnu derivaciju


v D
r r
+ =

eksplitno u matrinom obliku.

b) Ako je G
a

osam dimenzioni vektor (a = 1,2,...,8) napisati SU(3)

kovarijantnu derivaciju




eksplitno u matrinom obliku.


Zadatak 4.16. Koristei (4.135) pokazati da vrijedi (4.136).


Zadatak 4.17. Pokazati da vrijedi (4.137).

G D
r r
+ =
168

Zadatak 4.18. Pokazati da vrijedi (4.138).


Zadatak 4.19. Pokazati da je promjena tenzora gauge polja W
a

pri infinitezimalnoj
lokalnoj gauge transformaciji (4.135) data sa (4.140).


Zadatak 4.20. Pokazati da je Lagrangian polja gauge bozona (4.141) invarijantan pri
lokalnim gauge transformacijama (4.135).




































169
5. Higgs mehanizam

Nain na koji fermioni i gauge bozoni dobijaju masu u SM, a da se pritom ne narue
poeljna svojstva teorije lokalna gauge simetrija i renormalizabilnost, naziva se Higgs
mehanizam [P. W. Higgs, Phys. Rev. Letters 12 (1964), 132]. Osnovna ideja je da se
gauge simetrija teorije narui, to je neophodno za postojanje masa estica, ali minimalno
(soft breaking). To se postie tako da Lagrangian teorije ostane gauge invarijantan, ali
stanje najnie energije vakuum naruava tu lokalnu gauge simetriju. Naruenje simetrije
teorije uslijed neinvarijantnosi vakuuma (a, ne zbog neinvarijantnosti nekog lana u
Lagrangianu) naziva se spontano naruenje simetrije (spontaneous symmetry breaking
SSB).

Pogledajmo prvo malo detaljnije vezu simetrija teorije i vakuuma.


5.1 Spektralne relacije

Ve smo vidjeli u poglavlju 3.4 kako Noether teorem garantira da svaka kontinuirana
simetrija djelovanja (Lagrangiana) fizikalnog sustava jami postojanje ouvane struje j

(x)
(3.78), te da je naboj Q volumni integral njene vremenske komponente (3.79), ouvana
veliina 0 Q
t
=

kao u (3.88), na primjer.

U kvantnoj fizici jednadba gibanja opservable Q
a
(Hermitskog operatora u
Hilbertovom prostoru stanja) koja ne zavisi eksplicitno od vremena je: [ ] H , Q
dt
dQ
i
a
a
= h .
Znai da je Q
a
=

const. je ouvana veliina, ako i samo ako, komutira sa Hamiltonianom
sustava. Indeks a dozvoljava mogunost postojanja vie konstanti gibanja. Kako Q
a
ne
ovisi o vremenu, vrijednost te opservable jednaka je njenoj poetnoj vrijednosti. Uvjet
[Q
a
,H] = 0 ujedno osigurava da ouvana veliina komutira i sa operatorom vremenske
evolucije stanja sustava:

U(t,t
0
)

) t t ( H
i
0
e

=
h
. Zato ako za neko stanje u jednom
trenutku vremena vai: Q
a
= q
a
, opservabla Q
a
zadrava svoju sopstvenu vrijednost
q
a
u svakom trenutku. Za takve svojstvene vrijednosti se kae da su dobri kvantni
brojevi i nazivamo ih nabojima estica.

Stanja kvantnog sustava koja su povezana operacijom simetrije Lagrangiana (pri
kojima Lagrangian ostaje invarijantan) nuno moraju imati istu energiju, to je jo jedna
posljedica uvjeta: Q
a
= q
a
. Zaista, ako su i dva svojsttvena stanja
Hamiltoniana (energije sustava) povezana operacijom simetrije: Q
a
= , onda je

H = HQ
a
= Q
a
H = E

Q
a
= E

, (5.1)

to znai da je E

=

E

.
170
U opem sluaju, Hilbertov prostor stanja separira se u podprostore unitarnih
reprezentacija grupe simetrije unutar kojih sva stanja imaju istu energiju i moemo ih
oznaavati svojstenim vrijednostima energije i ouvanog naboja Q
a , na primjer,
a
q , E .


Ovakva razmatranja elimo primjeniti i u kvantnoj teoriji polja na energiju jedno-
estinih stanja da naemo relacije meu masama elementarnih estica. Ali, kako je u
teoriji polja simetrija Lagrangiana ustvari simetrija kvantnih polja koja reprezentiraju
odreene estice, ne mora nuno slijediti da e to biti i simetrija Fochovog prostora stanja
teorije. Jednostavnije reeno ako su dva kvantna polja povezana transformacijom
simetrije, ne mora nuno slijediti da su i jedno-estina stanja tih polja povezana istom
transformacijom simetrije. Simetrija vie-estinih stanja biti e identina simetriji
kvantnih polja u Lagrangianu teorije, ako i samo ako, je ispunjen dodatni uvjet: vakuum
osnovno stanje teorije, je invarijantan pri transformacijama grupe simetrija Lagrangiana.
U kvantnoj teoriji polja vakuum 0 moe, ali ne mora biti, invarijantan pri operacijama
simetrije.

Ako je transformacija simetrije reprezentirana unitarnim operatorom U(
a
)
a a
Q i
e = ,
uvjet invarijantnosti vakuuma je

U(
a
) 0 = 0 Q
a
0

= 0 . (5.2)


Neka su dva kvantna polja iz Lagrangiana teorije
1
(x) i
2
(x) povezana operacijom
neke simetrije koju generira ouvani Hermitski operator Q

, tj. neka vai

1
(x) = i[Q,
2
(x)] . (5.3)

Radi jednostavnosti uzmimo da operacija simetrije ostavlja invarijantnim polje
1
(x), tj.
da je
1
(x)

= U()
1
(x) U()
1
=

1
(x), to je osigurano ako vai [Q,
1
] = 0. Kako se pri
unitarnoj transfomaciji simetrije polje
2
(x) promjeni u

2
(x)

= U()
2
(x) U()
1 Q i
e =
2
(x)
Q i
e

( )
(

= 1 m
m
m
Q
m!
i

2
( )
=
(

= 1 n
n
n
Q
n!
i


=
2
[ ]
2
Q, i +
( )
[ ] [ ] = + + .... , Q , Q
! 2
i
2
2

2
(x)

+

1
(x),

znai da je varijacija polja
2
(x) pri ovoj transformaciji

2
(x) =
2
(x)


2
(x)

=
1
(x) . (5.4)

171
Polja
1
(x) i
2
(x) imaju svoj razvoj u Fourierov red po ravnim valovima kao u (3.46), pa
zbog (5.3), isti uvjet mora vaiti za njihove anihilacione i kreacione operatore, tj.

a
1
= i[Q,a
2
]

, (5.5)

gdje indeksi "1" i "2" oznaavaju estice opisane poljima
1
(x) i
2
(x). Za jedno-estina
stanja dvaju polja onda vrijedi

1 =

a
1

0 =

i[Q,a
2

] 0 =

iQa
2

0

ia
2

Q 0 =

iQ 2

ia
2

Q 0

. (5.5)

Za jedno-estina stanja vrijedi 1

= iQ 2 , samo ako vrijedi Q 0 = 0 , tj. ako je
stanje bez estica invarijantno pri djelovanju operatora simetrije. Ako vakuum nije
invarijantan, tj. ako je simetrija Lagrangiana teorije spontano naruena, tada u pravilu, za
jedno-estina stanja nema degeneracije estice razliitih polja vezanih operacijama
simetrije imaju razliite mase, to je svojstvo koje mora imati teorija elementarnih estica.

Kako je za dokaz Noether teorema neophodna samo invarijantnost djelovanja
(Lagrangiana), u teoriji i dalje postoji ouvana struja

j
a

(x) = 0 i ouvani naboj

0
Q
a
= 0.

To znai da je spontano naruenje vrlo blago naruenje simetrije (soft breaking) koje
moe ouvati sva poeljna svojstva potpuno simetrine teorije kao gauge invarijantnost i
renormalizabilnost. Osnovna razlika izmeu simetrine i spontano naruene kvantne
teorije polja (precizno, ija je simetrija Lagrangiana spontano naruena) je to kvantni
brojevi q
a
generatora simetrije Q
a
vie nisu dobri kvantni brojevi u smislu da se ne
mogu koristiti za klasificiranje spektra masa jedno-estinih stanja teorije.

Prema tome, sve dosad izneseno sugerira da spontano naruene ne-Abelove lokalno
gauge invarijantne kvantne teorije polja mogu biti dobar model za opis ponaanja
kvarkova, leptona i gauge bozona stvarnih elementarnih estica materije. Naravno,
treba jo pokazati da takva teorija zaista postoji i da se njena predvianja slau sa
eksperimentalno mjerenim svojstvima elementarnih estica.

Najvaniji test su upravo mase elementarnih estica treba pokazati da se moe
definirati teorija polja ija jedno-estina stanja imaju mase koje odgovaraju masama
realnih estica. Vjerojatno najvei uspeh SM je predvianje postojanja medijatora slabih
interakcija, gauge bozona W

i Z
0
, sa tono odreenim masama i irinama raspada.
Desetak godina nakon teorijskih predvianja u CERN-u su eksperimentalno detektirane
fundamentalne, tokaste estice identinih svojstava.


Osnovna pretpostavka koja se pravi u SM da se konstruirira renormalizabilna teorija
polja ija jedno-estina stanja nisu degenerirana po masi, je postojanje, pored polja
materije spina (kvarkovi i leptovi) i polja spina 1 medijatora interakcija (gauge
bozoni), jo i dodatno kvantno polje Higgsovo polje, spina 0. To polje postoji u cijelom
prostoru (kao i svako kvantno polje), a njegovi kreacioni operatori iz vakuuma stvaraju
estice tog polja Higgsove bozone.
172
Ovo nije mala pretpostavka jer skalarno polje ili elementarne estice spina 0 nikad
dosad nisu detektirane. Mogunost otkria Higgs bozona je osnovni razlog zato se u
CERN-u gradi novi akcelerator LHC. Higgs bozon je ustvari jo jedina neotkrivena i
eksperimentalno neispitana elementarna estica koja postoji u SM.

Da se lake razumije Higgs mehanizam u SM, prvo na nekoliko jednostavnijih
primjera ispitajmo svojstva spontanog naruenja simetrije.







































173
5.2 Spontano naruenje diskretne simetrije

Razmotrimo prvo jednostavan sluaj klasine teorije polja da razumjemo fizikalne
osnove. Renormalizabilni Lagrangian samo jednog skalarnog polja (x) je

( )( )
4 2 2

4
1

2
1
2
1
V T = = L . (5.6)

Zasada su i samo realni parametri, uz uvjet da je konstanta jakosti

4
samo-interakcije
pozitivna > 0, da bi potencijal, pa prema tome i Hamiltonian, bio ogranien odozdo za
velike vrijednosti . Teorija ima diskretnu simetriju inverzije

. Da se nae spektar
teorije, treba prvo nai minimum potencijala koji je klasino osnovno stanje sustava
(poloaj stabilne ravnotee). Da se ispitaju male oscilacije (eksitacije) sustava, treba polje
razviti u red oko osnovnog stanja i odrediti normalne modove titranja sustava. U teoriji
polja osnovno stanje zovemo vakuum, a eksitacije normalnih modova sustava su estice.
Masa estica je parametar uz lan u Lagrangianu koji je kvadratan po poljima, kao u
sluaju slobodnog skalarnog polja (3.28).

Pretpostavimo sad da je
2
> 0. Tada je minimum potencijala vakuum, =

0 stanje,
pa je
2
kvadrat mase skalarne estice.

No, nema nijednog fizikalnog razloga zasto bi
2
moralo biti pozitivno. Ako je
2
<

0,
potencijal izgleda kao na Slici 5.1.



















Slika 5.1


Minimum potencijala odreen je sa

V(

)











174
( ) 0 0
V
2 2
= + =

. (5.7)

Stanje najnie energije je minimum i kinetike i potencijalne energije. Minimum
kinetike energije je bilo koja konfiguracija polja

(x) = const. Stanje

(x) = 0 je lokalni
maksimum, pa je vakuum teorije

(x)

2


v

. (5.8)

v se naziva vakuumska oekivana vrijednost (vov) polja

(x), jer je to vrijednost polja u
osnovnom stanju sustava (ime naravno anticipira prijelaz u kvantnu teoriju gdje polje
postaje operator koji ima oekivane vrijednosti u raznim kvantnim stanjima sustava).

Skalarno polje iji vov je razliit od nule naziva se Higgsovo polje. Odaberimo za
vov Higgsova polja + znak u (5.8) to je odabir koji spontano naruava diskretnu
simetriju teorije (fizikalni sustav mora spontano odabrati jedno od dva mogua vakuum
stanja). Za razvoj Lagrangiana oko vakuuma prvo redefiniramo polje

(x) = v + (x), (5.9)

(u teoriji malih oscilacija ovo je ekvivalentno translaciji generaliziranih koordinata tako
da je poloaj stabilne ravnotee u ishoditu). Zamjenom (5.9) u Lagrangian (5.6) lako se
dobija Lagrangian polja (x)

( )( )
4 3 2 2

4
1
v v 2
2
1

2
1
= L . (5.10)

Lagrangian (5.10) reprezentira normalnu klasinu teoriju polja jer lan kvadratan po polju
(x) ima negativan znak, to znai da je masa Higgs bozona

m

2 2 2
2 v 2 = = (5.11)

Higgsovo polje ima
3
i
4
samointerakcije ije su konstante jakosti v i
4

. Kubina
3

interakcija osigurava da Lagrangian (5.10) nema diskretnu simetriju originalne teorije.

Lagrangian teorije skalarnog polja

(5.6)

u sluaju spontanog naruenja simetrije
2
<

0,
ustvari je Lagrangian (5.10) skalarnog Higgs polja mase (5.11) spontano naruenje
simetrije dalo je masu skalarnom polju.

Ovakav efekt postoji u mnogim podrujima fizike. Moda je najpoznatiji primjer
prmanentni magnet. Heisenbergov Lagrangian spin-spin interakcija valentnih elektrona u
atomima feromagneta je rotaciono simetrian, ali bilo koje osnovno stanje permanentnog
magneta oito nije atomski spinovi poredani su u pravcu magnetskih polova.
175
5.3 Spontano naruenje kontinuirane simetrije

Razmotrimo u drugom koraku spontano naruenje kontinuirane globalne simetrije na
primjeru kompleksnog skalarnog polja. Renormalizabilni Lagrangian (3.75) kompleksnog
skalarna polja ( )
2 1
i
2
1
+ = , gdje su
1
i
2
realna klasina polja, koje ima
4
samo-
interakcije, uz uvjet > 0, je

( )( ) ( )
2 2

* * * = L . (5.12)

Lagrangian teorije je invarijantan pri kontinuiranim globalnim U(1) gauge
transformacijama rotacije u internom (
1
,
2
) prostoru teorije (rotacije oko z-osi za kut )

= e

i
, * = e
i
*, (5.13)

kao u (3.77), ili pomou realnih polja
1
i
2



1

=
2
1
(
1
cos
2
sin)

,
(5.14)

2

=
2
1
(
1
sin +

2
cos)

.

Lagrangian teorije napisan pomou realnih polja
1
i
2
mase je

( ) ( ) ( ) ( )
2
2
2
2
1
2
2
2
1
2 2
2
2
1
4

2
1
2
1
2
1
+ + + = L , (5.15)

u kome su dva zadnja lana potencijalna energija. Za
2
>

0 minimum potencijala je
oigledno
1
=
2
= 0.

U sluaju spontanog naruenja simetrije za
2
<

0 potencijal izgleda kao bi-kvadratna
parabola sa Slike 5.1 zarotirana oko V-osi i ima beskonano mnogo identinih minimuma
V
0
4
v
4

= na krunici radijusa

2
2
2
2
2
1
v

= + . (5.16)

Kao i u prethodnom primjeru, analiza teorije zahtijeva razvoj oko vakuuma. Za
vakuum treba odabrati jedno izmeu beskonano mnogo osnovnih stanja iste energije
bilo koju toku na krunici (5.16), tj. spontano naruiti U(1) simetriju teorije. Odaberimo
proizvoljno toku
1
=

v

i
2
=

0, pa napravimo zatim translaciju ishodita
176

1
(x) = (x) + v

,
2
(x) = (x)

, (5.17)

uvodei nova realna polja (x) i (x) oscilacija oko vakuuma.

Uvrtavanjem u (5.15) Lagrangian novih skalarnih polja (x) i (x) je

( ) ( ) ( ) ( ) ( ) . const 2
4

v
2
1
2
2
1

2
1
4 2 2 4 2 3 2

2 2 2

+ + + + + = L (5.18)

Konstantni lan const.

= V
0
=
4
v
4
1
u Lagrangianu (5.18) ne utjee na jednadbe
gibanja i moe se zanemariti.

Dobija se uobiajena renormalizabilna teorija dva interagujua skalarna polja. Teorija
sadri Higgsovo polje (x) mase

m

2
= 2v
2
= 2
2
, (5.19)

dok je drugo skalarno polje (x) bez mase. Oba realna polja imaju kvartine
samointerakcije (
4
i
4
lanovi), a Higgsovo polje ima i kubne samointerakcije (
3
lan),
te postoje kubne i kvartine meuinterakcije dva polja (
2
i
2

2
lanovi). Nema lana s

2
, to znai da je polje (x) bez mase. U ovom primjeru vidimo da spontano naruenje
globalne kontinuirane simetrije Lagrangiana dovodi do pojave polja bez mase.


Polje (x) je primjer Goldstoneova teorema: kad god se kontinuirana globalna
simetrija Lagrangiana spontano narui u teoriji se pojavljuje skalarna estica bez mase
koja se naziva Goldstoneov bozon. Lagrangian (5.18) vie nema originalnu U(1)
simetriju koja je spontano naruena izborom jednog od beskonano mnogo moguih
osnovnih stanja sa krunice (5.16), tako da su vov originalnih polja

, 0 0 0 ;

v 0 0
2
2
1
=

= = (5.20)

dok je za nova polja koja reprezentiraju fluktuacije oko osnovnog stanja

0 0 0 0 0 = = . (5.21)

Spektar teorije je fizikalno potpuno razumljiv polje (x) pretstavlja radijalne, a
polje (x) tangencijalne oscilacije oko vakuuma. Kako bilo kakva promjena radijalne
koordinate znai poveanje energije uslijed poveanja potencijala, polje (x) ima masu
(5.19). Polje (x) reprezentira fluktuacije u azimutalnom -pravcu du krunice (5.16)
degeneriranih osnovnih stanja. Kako -fluktuacije ne kotaju energije polje (i estice koje
to polje reprezentira) su bez mase.
177
5.4 Spontano naruenje lokalne gauge simetrije

Ve smo vidjeli kako spontano naruenje diskretne simetrije moe generirarati masu
bezmasenog kvantnog polja, a spontano naruenje kontinuirane simetrije moe generirati
kvantno polje bez mase. Kombinacija oba efekta je mogua pri spontanom naruenju
lokalne gauge (badarne) simetrije.

U Poglavlju 4. smo vidjeli da lokalna gauge invarijantnost Lagrangiana zahtijeva
postojanje bezmasenog polja A

gauge bozona koje ulazi u kovarijantnu derivaciju

+ igA

kao u (4.68). Najjednostavnija takva teorija je skalarna elektrodinamika
teorija kompleksnog skalarnog polja (ili dva realna polja
1
i
2 ) mase i naboja g i
polja fotona (gauge bozona) bez mase iji je Lagrangian

2 2

F F
4
1
) * ( * ) (D * ) (D = L , (5.22)

gdje je

D

+ igA

, F

=

A

. (5.23)

Moe se pokazati da je teorija invarijantna pri lokalnim U(1) gauge transformacijama

(x) e (x) (x)
x) ( i


= , (x)
g
1
(x) A (x) A (x) A

+ =

, (5.24)

kao u (4.57). Za
2
> 0 Lagrangian (5.22) opisuje interakcije nabijene skalararne estice
mase i naboja g s elektromagnetskim poljem A

, tj. vektorskim esticama bez mase i

naboja fotonima. Ovakva teorija polja ima etri stupnja slobode (u svakoj toci x

)
dva realna skalarna polja
1
i
2 i dva transverzalna stupnja slobode polarizacije polja
fotona A

.

Da analiziramo SSB (spontaneous symmetry breaking) ove lokalno gauge
invarijantne teorije za
2
< 0 moemo prvo napisati kompleksno skalarno polje (x) u
Eulerovom obliku pomou dva realna polja (x) i (x), tj.

(x) i
e (x) (x) = , (5.25)

i iskoristiti lokalnu gauge (faznu) transformaciju polja (x) da odmah odrotiramo iz
teorije polje (x), jer uvijek u (5.24) moemo umjesto odabrati novo polje za koje je
(x) = (x), tako da polje (x) potpuno nestane iz teorije. Takav odabir naziva se izbor
unitarnog gauge uvjeta. U primjeru u 5.3 takav izbor nije bio mogu jer je gauge
transformacija (5.13) samo globalna.

Kao i prije minimum Lagrangiana (5.22) nije u = 0 ve u minimumu potencijala V
0

za= v kao u (5.16).
178
Minimum klasine teorije biramo za vakuum kvantne teorije. Kvantizaciju u odnosu na
vakuum vrimo parametrizirajui polja prema

2
) x ( h v
) x (
+
= . (5.26)

Lagrangian (5.22) teorije napisan pomou novog realnog polja h(x) je onda

( )( )

2 2

2 4 3 2 2

2 2

F F
4
1
A A h g
2
1
A vhA g h
4

vh h v A A
2
v g
h h
2
1
+ + + = L . (5.27)

Spektar teorije sastoji se od realnog skalarnog Higgs polja h(x) mase m
h
=
2 2
2 v 2 = i naboja g koje ima h
3
i h
4
samointerakcije, kao i hAA i h
2
AA
interakcije sa poljem masivnog gauge bozona A

(x) mase m
A
= gv. Jasno je da masa
gauge bozona dolazi iz kinetikog lana polja

u (5.22), precizno lana interakcije
g
2
*A

A
, koji poslije translacije polja (5.26) daje
2
1
g
2
v
2
A

maseni lan u
Lagrangianu kao u (3.22).

Broj stupnjeva slobode teorije nije se promjenio realno Higgs polje h(x) ima
jedan, ali masivno vektorsko polje A

(x) ima tri stupnja slobode koji odgovaraju trima

moguim vrijednostima z-komponente spina 1, 0 i 1. Iz teorije je nestalo jedno
skalarno polje (x) koje je trebalo biti Goldstonov bozon naruene kontinuirane simetrije,
ali je umjesto toga postalo longitudinalni stupanj slobode polarizacije polja masivnog
gauge bozona A

(x). Ovo se detaljnije vidi ako se SSB izvede koristei parametrizaciju

[ ] ) x ( i ) x ( h v
2
1
) x ( + + = , (5.28)

kao u (5.17). Tada se dobije maseni lan za gauge bozon, ali se pojavi i A

lan koji se
mora eliminirati dijagonalizacijom kvadratni lanovi u Lagrangianu moraju sadravati
samo po jedno polje (taj lan naizgled dozvoljava promjenu A

tijekom gibanja),
koja se moe ostvariti odabirom gauge transformacije koja iz teorije eliminira polje (x).

Spontano naruenje simetrije u lokalno gauge invarijantnoj teoriji polja moe
generirati masu gauge bozona! Takav nain generiranje mase estica naziva se Higgs
mehanizam.

Originalna teorija (5.22) bila je lokalno gauge invarijantna, pa onda i
renormalizabilna. SSB zahtjeva samo algebarske manipulacije (redefinicije polja), tako
da je i spontano naruena teorija (5.27) lokalno gauge invarijantna, pa i renormalizabilna,
iako sadri masivno vektorsko polje. Lagrangian ostaje gauge invarijantan (pa vai
Noether teorem), ali Higgs polje dobija vov razliiti od nule, pa vakuum teorije naruava
lokalnu gauge simetriju. Bezmaseni gauge bozon simetrine teorije pretvara se u masivni
gauge bozon spontano naruene teorije.
179
Masa gauge bozona gv odreena je jakou interakcije (nabojem) g i vakumskom
oekivanom vrijednou Higgs polja v, dok masa Higgs bozona h zavisi od v, ali i od
konstante samointerakcije Higgs polja .

Higgs mehanizam daje nadu da je mogue konstruirati renormalizabilnu lokalno
gauge invarijantnu teoriju elementarnih estica u kojoj medijatori slabih interakcija
slabi gauge bozoni W

i Z imaju mase koje se slau s eksperimentom upravo to je SM.

Sad konano imamo sve elemente neophodne za formuliranje kompletne teorije jakih
i elektro-slabih interakcija elementarnih estica Standardnog Modela.




































180
Zadaci:

Zadatak 5.1. Pokazati da kvantizacijom u skladu s (5.17) iz (5.15) slijedi Lagrangian
spontano naruene teorije (5.18).


Zadatak 5.2. Pretpostavljajui da je (5.15) Lagrangian kvantne teorije polja nai
osnovne Feynmanove dijagrame teorije (propagatore i vertekse).


Zadatak 5.3. Pretpostavljajui da je (5.18) Lagrangian kvantne teorije polja nai
osnovne Feynmanove dijagrame teorije (propagatore i vertekse).


Zadatak 5.4. Pokazati da se iz (5.15) poslije translacije polja (5.17) zaista dobija
Lagrangian (5.18).


Zadatak 5.5. Pokazati invarijantanost Lagrangiana (5.22) pri lokalnim U(1) gauge
transformacijama (5.24).


Zadatak 5.6. Napisati Lagrangian skalarne elektrodinamike (5.22) pomou
kompleksnog skalarnog polja (x) u eksponencijalnom obliku (5.25).


Zadatak 5.7. Pokazati da se iz Lagrangiana (5.22) zamjenom (5.26) dobija
Lagrangian (5.27).


Zadatak 5.8. Eksplicitno provesti SSB Lagrangiana (5.22) translacijom polja (5.28) i
iskoristiti gauge transformacije da lanovi kvadratni po poljima postanu dijagonalni.














181
6. Lagrangian Standardnog Modela elementarnih estica

SM je teorija gibanja sustava elementarnih estica. Elementarne estice su kvarkovi,
leptoni, gauge bozoni i Higgs bozon kako smo vidjeli u Poglavju 1. To su estice spina
, 1 i 0 opisane odgovarajuim kvantnim poljima. Slobodne Lagrangiane takvih polja
smo razmatrali u Poglavlju 3. Sile meu elementarnim esticama Standardnog Modela su
jaka i elektro-slaba interakcija. Interakcije se u teoriju uvode na jedinstven nain pomou
principa lokalne gauge invarijantnosti. Tako se svakom generatoru grupe gauge simetrija
Lagrangiana materije L
m
pridrui polje odgovarajueg gauge bozona koji je medijator te
interakcije, kako je pokazano u Poglavlju 4.4. Grupa gauge simetrija Lagrangiana
materije L
m
je SU(3)
c
SU(2)
L
U(1)
Y
. Lagrangian materije je zbroj L
m
= L
f
+ L
S
. Prvi
lan L
f
je Lagrangian slobodnih fermiona (kvarkova i leptona) bez mase. L
S
je gauge
simetrini Lagrangian skalarnog Higgs polja ije osnovno stanje naruava lokalnu
elektro-slabu gauge simetriju. Jake i elektro-slabe interakcije meu esticama posljedica
su interakcija sa gauge bozonima koji u teoriju ulaze kad se obina derivacija

zamijeni
kovarijantnom D

u L
m
. Tako dobijeni Lagrangian je onda invarijantan pri SU(3)
c

SU(2)
L
U(1)
Y
lokalnim gauge transformacijama. Ukupni L
SM
Lagrangian SM sadri jo
i Lagrangiane L
g
(4.141) za svako od 12 polja gauge bozona (4 elektro-slaba i 8 gluona).
L
g
je takoe SU(3)
c
SU(2)
L
U(1)
Y
lokalno gauge invarijantan.


Ukupni L
SM
simetrini Lagrangian SM je

L
SM
= L
f
(

D

) + L
S
+ L
g
, (6.1)

gdje u prvom lanu (

) znai da obinu derivaciju treba zamjeniti kovarijantnom.
Kovarijantna derivacija (4.128) je

a
a
3

i
i
2

1

G
2

g i W
2

g i B
2
Y
g i D + + + = , (6.2)

gdje su konstante g
1
, g
2
i g
3
jakosti interakcija gauge grupa U(1)
Y
, SU(2)
L
i SU(3)
c
za
sada proizvoljni realni brojevi. Lagrangian L
g
elektro-slabih i jakih gauge bozona B

,
W
i

i G
a

je

L
g

a
a
i
i
G G
4
1
W W
4
1
B B
4
1

= , (6.3)

gdje su tenzori polja

c
c b
abc 3
a a a
L
k j
ijk 2
i i i
Y
) 3 ( SU za , G G f g G G G
) 2 ( SU za , W W g W W W
) 1 ( U za , B B B



=
=
=
(6.4)
182
kao u (4.139). U gornjim izrazima SU(2) indeksi su i,j,k = 1,2,3

, a SU(3) indeksi a,b,c
uzimaju vrijednosti 1,2,...,8.
i
su Pauli matrice (3.97), a
a

su 8 Gell-Mann-ovih matrica
(4.120) grupe SU(3) ije su strukturne konstante f
abc
(4.123).

Da bi se takva simetrina teorija u kojoj su sve estice bez mase slagala sa
eksperimentima, mora se spontano naruiti elektro-slaba gauge simetrija. Naruenje
gauge simetrije mora biti takvo da Higgs mehanizam generira mase svih estica, kako
smo djelimino vidjeli u Poglavlju 5. Sada treba razmotriti detalje te procedure.

Prvi korak je tona specifikacija globalno gauge simetrinog Lagrangiana kvarkova i
leptona. Kako su sve interakcije fermiona 2. i 3. familije identine onima iz prve familije
(razlika je samo u masi fermiona), dovoljno je razmatrati samo leptone i kvarkove prve
familije: elektronski neutrino
e
i elektron e
-

, te u i d kvark, pa na kraju Lagrangianu
dodati iste lanove za drugu (

,
-
, c, s) i treu familiju (

,
-
, t, b). Te dodatne lanove
neemo ni pisati u interesu kompaktnije notacije.

Kvarkovi i leptoni su estice spina i opisuju se Diracovim poljima. Ali, nain na
koji fermionska polja ulaze u Lagrangian SM je kompliciran jer zavisi od svojstava
interakcija meu esticama i spontanog naruenja simetrije. Polja leptona i kvarkova, pa
time i fermionska jednoestina stanja, slau se u multiplete gauge grupa SU(2)
L
U(1)
Y

elektro-slabih i SU(3)
c
jakih interakcija.


Osnovni problem teorije su slabe interakcije koje naruavaju parnost, pa imaju V A
strukturu (3.163), tj. razlikuju lijeva i desna fermionska stanja (3.160). Zato je svaki
fermion u L
SM
opisan sa dva spinorska polja
L
i
R
. Na primjer, polje elektona e

se u
SM opisuje pomou dva stanja heliciteta lijevog i desnog e
-
L
i e
-
R


e
-
L
= P
L

e
- =
2
1
5

e
- i e
-
R
= P
R

e
- =
2
1
5
+

e
-
, (6.5)


gdje je polje
e
-(x) etvoro-komponentni spinor koji je rjeenje Diracove jednadbe
(3.124) za slobodni elektron. Isto vai za svako fermionsko polje postoje lijeva L i
desna D stanja svakog fermiona, osim neutrina. U SM postoje samo lijeva polja neutrina
(i samo desna polja antineutrina), tj. ne postoji
eR
stanje, to prema (3.162) garantira da
neutrini u SM imaju masu nula. Notacija je dodatno komplicirana jer se za svako
fermionsko polje f(x) esto koristi i Diracov spinor f i polja odreenog heliciteta f
L
i f
R
.
Osnovne formule za prijelaz sa jedne na drugu notaciju su

; f f f f f f ; P f f ; f f f ; f P f
L R R L L , R R , L R L R , L R , L
+ = = + = =

, f ) 1 ( f
2
1
f f ; f ) 1 ( f
2
1
f f ; f f f f f f ( (
5
R

R
5
L

L R

R L

+ = = + =

kao to je pokazano u Poglavlju 3.5.
183
U SM sva lijeva fermionska polja su dubleti (dvokomponentni spinori, tj. 2 1
matrice), a desna singleti (1 1 matrice) u odnosu na SU(2)
L
grupu simetrija slabih
interakcija. To znai da postoje tri leptonska stanja (u prvoj familiji)

|
|

\
|

L
L e
e

SU(2) dublet i

R
e SU(2) singlet. (6.6)

Komponente operatora slabog naboja
2

i
u kovarijantnoj derivaciji (6.2), koje su 2 2
Hermitske matrice, djeluju samo na lijeva fermionska stanja koja su SU(2) dubleti, a po
definiciji, kad djeluju na desna stanja SU(2) singlete, daju nulu. To znai da je
kovarijantna derivacija (6.2) ustvari nekoliko razliitih izraza kad djeluju na leptonska
lijeva L stanja (6.2) je

i
i
2
L
1

W
2

g i B
2
Y
g i D + + = , ali kad D

djeluje na R stanja
leptona kovarijantna derivacija je samo
R
1

B
2
Y
g i D + = . Vrijednost hipernaboja Y
lijevih Y
L
i desnih Y
R
fermionskih stanja ne mora biti jednaka zbog naruenja L R
simetrije (naruenje parnosti) u slabim interakcijama.


Napomena: Danas znamo da neutrini imaju vrlo malu masu, ali jo uvijek ne znamo
tono koliku. Ukoliko se eli opis masivnih neutrina u teoriju treba dodati i njihova desna
polja, kao i za sve ostale fermione. Radi jednostavnosti zanemarimo tu dodatnu
komplikaciju.


Za razliku od leptona, kvarkovi imaju i jake interakcije, pa se kvarkovska polja slau i
u multiplete SU(3)
c
grupe jakih interakcija.

I lijeva i desna kvarkovska stanja su tripleti u odnosu na grupu SU(3)
c
.

Na kvarkovska stanja triplete [tro-komponentne spinore, tj. 3 1 matrice, kao u (1.3)]
djeluju 3 3 Gell-Mann matrice
a
generatora grupe koji su operatori boje. To znai da
svako kvarkovsko stanje nosi kvantni broj SU(3)
c
grupe boju: crvenu, zelenu ili plavu,
to oznaavamo indeksom = 1,2,3.


Prema tome u SM postoji ukupno 12 stanja u i d kvarkova (ne raunajui isto toliko
antikvarkovskih stanja)

|
|

\
|
L
L
d
u
SU(2) dublet i SU(3) triplet i
R R
d , u SU(2) singlet i SU(3) triplet. (6.7)

Sva leptonska stanja su singleti u odnosu na SU(3)
c
.
184
Da bolje razumijemo ovu kompaktnu notaciju napiimo eksplicitno djelovanje SU(3)
lana
|
|

\
|

G g i
3
r
r
iz kovarijantne derivacije (6.2) na kvarkovska stanja.
Jednoestino stanje q bilo kojeg kvarka u SM opisano je valnom funkcijom koja je
produkt pet valnih funkcija (faktora)

q =
|
|

\
|

|
|

\
|

|
|

\
|

|
|

\
|

|
|
|

\
|
faktor
) 3 ( SU
faktor
) 2 ( SU
faktor
) 1 ( U
faktor
spin
faktor
vremenski
prostorno
. (6.8)

Za kvark momenta p

prostorno-vremenski faktor je ravni val N

exp

(

ip

); spin faktor
je 4-komponentni spinor u
r
(p), tako da je produkt prva dva faktora
r
(x) jedno od rjeenja
Diracove jednadbe (3.147) za slobodni fermion pomnoeno projektom P
L
(P
R
) za lijeva
(desna) stanja, kao u (3.155). U(1) faktor je samo realan broj Y hipernaboj kvarka.
SU(2) faktor je za lijeva stanja koja su dubleti, dvokomponentni spinor (lijeva kvarkovska
stanja se slau u 2 1 SU(2) matricu stanja u-kvarka su gornji, a d-kvarka donji
elementi), a desna su singleti (1 1 matrice). Na kraju, SU(3) faktor je jedno od tripletnih
(tro-komponentni spinor) svojstvenih stanja boje iz (1.3). Svaki pojedini faktor (valna
funkcija) je ortonormirana. Razni operatori u teoriji djeluju samo na svoja vlastita stanja.
Operator derivacije djeluje na prvi faktor, operatori slabog spina
i
djeluju samo na SU(2)
faktore (precizno samo na dublete), a operatori boje
a
samo na SU(3) faktore.


Na primjer, stanje u-kvarka u
L
koje je ustvari produkt gornjeg elementa SU(2)
dubleta u
L
i SU(3) tripleta, tako da je: u
1L

|
|
|

\
|
=
0
0
1
u
L
; u
2L

|
|
|

\
|
=
0
1
0
u
L
i u
3L

|
|
|

\
|
=
1
0
0
u
L
.
Piui eksplicitno SU(3) indekse a = 1,2,...,8 i , = 1,2,3, djelovanje operatora boje na L
stanje u-kvarka je

.... u
0
0
1
0 0 0
0 0 1
0 1 0
2
1
G g i u
2

G g i
L
1
3 L

a a
3
+
|
|
|

\
|
|
|
|

\
|
= |

\
|
= ... u
0
1
0
G g
2
i
L
1
3
+
|
|
|

\
|
, (6.8)

gdje tokice oznaavaju sumu preostala 23 lana, a u
L
oznaava da treba jo pomnoiti sa
gornjim elementom SU(2) dubleta (6.7) koji je L stanje Diracovog spinora kao (3.160) i
koji nismo eksplicitno pisali jer je, po definiciji, djelovanje SU(3) operatora na SU(2)
stanja nula. Kao i u sluaju leptona, djelovanje kovarijantne derivacije (6.2) na desna R
kvarkovska stanja koja su SU(2)
L
singleti, je

a
a
3
R
1

G
2

g i B
2
Y
g i D + + = , dok na
kvarkovska L stanja djeluje kompletno

a
a
3

i
i
2
L
1

G
2

g i W
2

g i B
2
Y
g i D + + + = .
185
8 gluona G
a

medijatora jakih interakcija djeluju na kvarkove (i gluone) i mijenjaju

njihovu boju. Gluoni ustvari nose dve boje: boju + antiboju (jednu boju kreiraju, a drugu
anihiliraju). Iako takvih kombinacija boja/antiboja ima devet, postoji svega osam gluona,
jer je kombinacija p p z z c c
r
+ + kolor singlet bez boje, kao simetrina valna funkcija
mezona (1.4). To je lako provjeriti pomou eksplicitne reprezentacije (4.120) operatora
boje Gell-Mann matricama (Zadatak 6. 1.).

Na primjer, djelovanje operatora
2

1
1
= na kvarkovska stanja (1.3) je

. 0
1
0
0
0 0 0
0 0 1
0 1 0
2
1
G u
2

G u
2

G
, u G
2
1
u G
2
1
0
0
1
2
1
G
0
1
0
0 0 0
0 0 1
0 1 0
2
1
G u
2

G u
2

G
, u G
2
1
u G
2
1
0
1
0
2
1
G
0
0
1
0 0 0
0 0 1
0 1 0
2
1
G u
2

G u
2

G
1
p
1 1
3
1 1

1
1
c
1

1
z
1 1
2
1 1

2
1
z
1

1
c
1 1
1
1 1

=
|
|
|

\
|
|
|
|

\
|
= =
= =
|
|
|

\
|
=
|
|
|

\
|
|
|
|

\
|
= =
= =
|
|
|

\
|
=
|
|
|

\
|
|
|
|

\
|
= =
(6.9)

Prvi od gornjih izraza razumijemo kao promjenu boje crvenog u-kvarka u zeleni u-kvark
kao rezultat apsorpcije (emisije) gluona G
1

.


Prema tome, prva familija fermiona (
e
, e
-
, u, d) u SM opisana je sa 15 Diracovih
polja (stanja)

f = l
L
, e
R
, q
L
, u
R
, d
R
, (6.10)

gdje smo notaciju jo vie kondenzirali uvoenjem oznaka za lijeva leptonska l
L
i
kvarkovska q
L
stanja

l
L
L
-
e
e

|
|

\
|
= , q
L
L

d
u
|
|

\
|
= , u
R
u
R
, d
R
d
R
. (6.11)

Sva kvarkovska polja u (6.10) imaju tripletni SU(3)
c
indeks boje = 1,2,3.


Fermionski dio Lagrangiana SM dobijamo ako za svako od polja (6.10) napiemo
kinetiki lan Diracovog Lagrangiana i

u kome onda zamjenimo

, tako
da fermionski Lagrangian postaje
186

=
f

f
f D i f L , (6.12)

gdje je kovarijantna derivacija (6.2), a zbraja se po svim fermionskim poljima (6.10).
Kako su fermionska polja sloena u odgovarajue multiplete grupe SU(3)
c
SU(2)
L

U(1)
Y
tako se dobija lokalno gauge invarijantan Lagrangian. Zbog prisustva polja gauge
bozona u (6.2), jasno je da Lagrangian (6.12) ukljuuje lanove interakcije fermion-gauge
bozon oblika f G f i f W f , f B f
a

i

.

Razmotriti ukratko pitanje masa estica u Lagrangianu SM (6.1). Ve smo vidjeli da
lokalna gauge invarijantnost Lagrangiana zahtijeva da su mase svih gauge bozona nula
kao u elektrodinamici. Na primjer, maseni lan oblika

2
B
B B m
2
1
oigledno nije
invarijantan pri U(1)
Y
lokalnoj gauge transformaciji

(x)
g
1
) x ( B ) x ( B ) x ( B

1

+ =

,

gdje je (x) proizvoljno skalarno polje kao u (4.54). Zato Lagrangian gauge polja L
g
ne
sadri masene lanove.

Slabe interakcije razlikuju lijeva i desna fermionska stanja koja su u SM razliiti
SU(2)
L
multipleti L stanja su dubleti, a R stanja su singleti kao u (6.6) i (6.7), to je
odraz naruenja parnosti u slabim interakcijama. elimo li SU(2)
L
gauge invarijantni
Lagrangian sa takvim fermionskim poljima, onda i svi fermioni u teoriji moraju biti bez
mase. Prema (3.162) maseni lan fermionskog polja je

) ( m m
R L L R
+ = , (6.13)

to sigurno nije SU(2)
L
invarijantno, jer produkt dubleta i singleta nije SU(2)
L
singlet.
Polja svih fermiona i gauge bozona u Lagrangianu (6.1) su bez mase.

Gauge simetrini L
S
Lagrangian skalarnog Higgs polja sadri maseni lan u kojem
odabiremo
2
<

0 to uzrokuje spontano naruenje gauge simetrije.


Ukupni SM Lagrangian za prvu familiju fermiona je onda

= + + + =
f
a

a
i

. Yuk S g f SM
G G
4
1
W W
4
1
B B
4
1
f D i f L L L L L +

L
S + L
Yuk.
, (6.14)

gdje su fermionska polja f data u (6.10), izraz (6.4) daje tenzore polja gauge bozona, a
kovarijantna derivacija je definirana u (6.2). Lagrangian L
S
skalarnog Higgs polja i
Yukawa Lagrangian L
Yuk.
koji daje masu fermionima biti e definirani malo kasnije
izrazima (6.48) i (6.77).
187
Kako leptoni ne nose boju (nemaju jake interakcije), SU(3) lan (zadnji lan) u
kovarijantnoj derivaciji (6.2) djeluje samo na kvarkovska polja i to isti nain i na L i na R
polja. Ukupni Lagrangian L
SM
(6.14) moe se prikazati kao zbroj SU(3) dijela L
q
QCD

Lagrangiana kvantne kromodinamike i L
SU(2) U(1)
elektro-slabog dijela.

L
q
QCD
je ukupni Lagrangian jakih interakcija kvarkovskih polja i gluona

L
q
QCD a

a
3

d , u q
a

a
q G
2
g
i i q G G
4
1
|

\
|
+ + =

=
, (6.15)

gdje su q

Diracovi spinori (spinorski indeksi nisu eksplicitno napisani) u i d kvarkovskih

polja, = 1,2,3 je indeks boje, a tenzor polja gluona

a
G je definiran u (6.4).

Elektro-slabe interakcije elementarnih estica opisane su Lagrangianom

L SU(2) U(1)
= + + =
S g f
L L L
S
f
i

i

i
i
2

1

W W
4
1
B B
4
1
f W
2

g i B
2
Y
g i i f L + |

\
|
+ + =

, (6.16)

gdje se zbraja po svim fermionskim (i leptonskim i kvarkovskim) poljima (6.10).


Yang-Mills teorem iz Poglavlja 4.4 osigurava da je SM Lagrangian (6.14) zaista
SU(3)
c
SU(2)
L
U(1)
Y
lokalno gauge invarijantan, to jami renormalizabilnost teorije.
Lokalna gauge invarijantnost ujedno znai da su sva polja u SM Lagrangianu bez mase.
Jedini nain da se u teoriju uvedu mase estica, i gauge bozona i fermiona, je spontano
naruenje simetrije, tj. Higgs mehanizam.

Preostaje da vidimo da se iz simetrinog SM Lagrangiana (6.14) spontanim
naruenjem simetrije zaista dobija Lagrangian teorije elementarnih estica koja se slae
sa eksperimentalnim rezultatima. Eksperimenti pokazuju da su jedine elementarne estice
bez mase su gluoni, foton i neutrini.

Za razliku od na primjer elektrona, elektronski neutrino nema masu samo zato to se u
bazina polja u Lagrangianu (6.14) ne ukljuuje polje desnog elektronskog neutrina
eR .
Kao to je prije napomenuto, nita nas ne spreava da u Lagrangian (6.14) ukljuimo i R
stanja neutrina, to bi osiguralo da i neutrini dobiju mase na isti nain kao i ostali
fermioni spontanim naruenjem lokalne SU(2)
L
U(1)
Y
elektro-slabe simetrije. Pored
gluona koji su zatoeni unutar hadrona, tada u teoriji preostaje samo jedna estica bez
mase foton, medijator jedine interakcije meu elementarnim esticama dugog dosega
elektromagnetske interakcije.

Prvo treba provjeriti da iz Lagrangiana (6.14) stvarno slijede poznate elektro-slabe
interakcije realnih elementarnih estica.
188
6.1 Elektro-slabe interakcije

Razmotrimo prvo elekto-slabe interakcije leptona. Leptonski dio SM Lagrangiana
(6.14) je

R

R L

L
e D i e D i + = l l
l
L , (6.17)

ili pomou polja neutrina
e
i elektrona e



( )
R

R
L
e

L
e D i e
e

D i e +
|
|

\
|
=

e l
L . (6.18)

lanovi u gornjem Lagrangianu koji daju elektro-slabe lepton-gauge bozon interakcije su
oblika l l l l
i

W i B
r
i dolaze iz odgovarajuih lanova (drugog i treeg) u kovarijantnoj
derivaciji (6.2). Ti lanovi su


( ) ( )
. e B e
2
Y
g
e

W W i W
W i W W
e
2
g
e

B e
2
Y
g
R

R
R
1
L
L e
3

3

L L e
2
L
L e

L L e
L
1
int

|
|

\
|
|
|

\
|
+

|
|

\
|
=

.
l
L


Definiramo li polja fizikalnih nabijenih slabih gauge bozona W

kao

( )
2

1

W i W
2
1
W m =

, (6.19)

Lagrangian interakcije leptona i SU(2)
L
U(1)
Y
gauge bozona postaje

( )( )
( )( ) ( ) [ ]
( ) ( ) [ ] . W e W e g
2
2
B Y g e e W g B Y g e e
2
1
W g B Y g
2
1
L

L L

L 2
R 1 R

R
3
2 L 1 L

L
3
2 L 1 L

L
int
+
+
+
+ =
.
l
L
(6.20)

Iz ovog Lagrangiana prvo treba izdvojiti elektro-magnetske interakcije, tj. kvantnu
elektrodinamiku elektrona i fotona. Prva dva lana na desnoj strani pokazuju da i neutrino
i elektron interaguju sa oba neutralna gauge bozona B i W
3
. Elektrini naboj neutrina je
0 Q
e
=

(Q je elektrini naboj estice u jedinicama naboja pozitrona, npr. za elektron je

Q
e
= 1), pa neutrino nema interakcija sa fotonom A

, ve ima samo slabe interakcije.
Treba nai linearnu kombinaciju gauge bozona B i W
3
koja pretstavlja fizikalne neutralne
gauge bozone Z i A, tako da prvi lan u (6.20) bude samo Z interakcija.
189
Opa linearna transformacija koja ortonormirana stanja (B,W
3
) prevodi u ortonormirana
stanja (A,Z) je rotacija oblika

|
|

\
|
|
|

\
|

=
|
|

\
|
3

W W
W W

W
B
cos sin
sin cos
Z
A
,
tj.
W W
3
W W
cos Z sin A W ; sin Z cos A B + = = . (6.21)

Napisan pomou polja fotona A i Z bozona prvi lan u Lagrangianu interakcije (6.20) je

( ) ( ) ( ) ( )
W 2 W L 1 L

L W 2 W L 1 L

L
int

cos g sin Y g Z
2
1
sin g cos Y g A
2
1
+ + =
.
L ,

pa zahtjev da ne postoji A interakcija daje uvjet

g
1
Y
L
cos
W
= g
2
sin
W
. (6.22)

Drugi lan iz (6.20) koji pretstavlja interakcije elektrona sa fotonom A i Z bozonom je

( ) ( ) ( ) ( ) [ ]
( ) ( ) ( ) ( ) . in s Y g Z e e
2
1
cos Y g A e e
2
1
os c g in s Y g Z e e sin g cos Y g A e e
2
1
W R 1 R

R W R 1 R

R
W 2 W L 1 L

L W 2 W L 1 L

L
int
e
+ +
+ + + + =
.
L


Interakcije e A e

iz gornjeg izraza moraju biti identine Lagrangianu interakcije (4.16)
kvantne elektrodinamike (QED) koji je

( )( ) ( )
R

R L

L e

e e
int
QED
A e e e e e A 1 ) e ( A j Q e + = = =
.
L ,

to zbog (6.22) znai da vrijedi

e = g
1
Y
L
cos
W
= g
2
sin
W
=

W
R
1
cos
2
Y
g

, (6.23)

pa mora biti Y
R
= 2Y
L
.

Kako su hipernaboji Y (kvantni brojevi U(1)
Y
grupe) proizvoljni moemo odabrati
(uvijek mogue redefinicijom proizvoljnih konstanti interakcija) najjednostavnije

Y
L
= 1, tj. Y
R
= 2, (6.24)

to osigurava da veza elektrinog naboja Q, hipernaboja Y i tree komponente slabog
naboja T
3
190
Q = T
3
+
2
Y
, (6.25)

vai za svako leptonsko stanje.

Uvjet (6.23) onda daje vezu konstanti jakosti U(1) i SU(2) interakcija

e = g
1
cos
W
= g
2
sin
W
, (6.26)

tj.

2
2
2
1
2 1
g g
g g
e
+
= i
W
2
1
tg
g
g
= .

(6.27)

Kut
W
se naziva slabi (weak) ili Weinbergov kut. Mjerenja u raznim eksperimentima
daju numeriku vrijednost: sin
2

W
= 0.23119(14).

Ako elimo da Lagrangian (6.14) opisuje poznate elektromagnetske interakcije
elektrona i neutina u SM moraju vrijediti relacije (6.26) ili (6.27) izmeu konstanti U(1)
Y

i SU(2)
L
gauge interakcija.

Iskoristimo li (6.24) i (6.25), slabe interakcije neutrina odreene su Lagrangianom

( ) ( )

5
W W
L

L
W W
int

Z 1
2
1

cos sin 2
e
Z
cos sin
e
(

= =
.
L , (6.28)

gdje je oblik zadnjeg lana odabran tako da sadri samo Diracovo polje neutrina (x).

Gornji Lagrangian je istog oblika g
Z

Z
Z j kao i Lagrangian interakcije e

Q
A j
kvantne elektrodinamike, samo umjesto vektorske struje elektrona (3.127) imamo V A
slabu neutralnu struju neutrina

) (1
2
1

5
L

L
= . Kako je sin
2

W
= 0.2312,
konstanta jakosti Z

slabih interakcija
W
2 2
2
2
1
W W
cos
g
g g
2
1
cos sin 2
e
= + = je oko 1.2
puta vea od konstante jakosti elektromagnetskih interakcija e.


Lagrangian elektro-slabih neutralnih interakcija elektrona sadri interakcije i sa
fotonom A i sa Z bozonom i moe se napisati u simetrinom obliku

Z Z

Q
int
e
Z j g A j e
e e
=
.
L , (6.29)

gdje je konstanta elektromagnetskih interakcija e (naboj pozitrona), a konstanta
interakcija sa Z bozonima
191
W
2 2
2
2
1
W W
Z
in s
g
g g
cos sin
e
g = + = = . (6.30)

Odgovarajue struje elektrona koje odreiju oblik neutralnih elektro-slabih interakcija u
(6.29) su

e e e Q e j

e

Q
e
= = , (6.31)

( )e C C e j
5 e
A
e
V

Z
e
= , (6.32)

gdje su vektorski i aksijalno-vektorski faktori u struji

( )
4
1
2
T
C ; sin
4
1
sin Q 2 T
2
1
C
e
3 e
A W
2
W
2
e
e
3
e
V
= = + = = . (6.33)

Zbog Q

= 0 i
2
1
T

3
+ = odmah se vidi da Lagrangian interakcije (6.29) vai, kako za
elektrone, tako i za slabe interakcije neutrina (6.28)

Z Z
int

Z j g

=
.
L .


Zadnji lan iz (6.20) daje interakcije leptona sa nabijenom W
+
i W

gauge bozonima i
reprezentira slabe procese e

v
e
+ W

ili v
e
e

+ W
+
, tj. procese koji mijenjaju
leptonske okuse

( ) ( ) [ ]
+

+ =
L

L L

L
W
int
e
W e W e
sin
e
2
2
.
L , (6.34)

naroito vane zbog procesa raspada W-bozona W

+
e
i W
+
e
+
+
e
.

I ovaj Lagrangian slabe nabijene struje leptona moe se napisati pomou Diracovih
polja leptona u obliku

( ) [ ]
+ +
+ = + =

5

5
W

W W CC
W e ) (1 W ) (1 e g W j W j g
l
L , (6.35)

gdje je konstanta jakosti slabih interakcija leptona sa W

bozonima

2 2
g
sin 2 2
e
g
2
W
W
= = . (6.36)

Indeks CC oznaava charged current, jer se (6.35) najee naziva Lagrangian slabe
nabijene struje. Analogno, se (6.29) naziva Lagrangian slabe neutralne stuje (NC
neutral current) leptona.
192
Znai, ukupne elektro-slabe interakcija leptona (prve familije) mogu se napisati kao
zboj Lagrangiana slabih neutralnih (6.29) i nabijenih (6.35) struja leptona

[ ] ( ) . k . h W j g Z j g A j e

W W

Z Z

Q CC NC
) 1 ( U ) 2 ( SU
int
+ = + =

l l l l
l l .
l
L L L , (6.37)

gdje h.k. oznaava Hermitski konjugiran lan.


Preostaje da vidimo kako izgledaju elektro-slabe gauge interakcije kvarkova. lanovi
u Lagrangianu SM (6.14) koji sadre SU(2)
L
U(1)
Y
interakcije za leptone i kvarkove

l
f D i f

f D i f

su identini napravimo li zamjenu
|
|

\
|

|
|

\
|
L
L
L
L
d
u
e

; e
R
d
R
i dodamo u
R
stanje, koje ima
iste interakcije kao i e
R
, osim trivijalnih razlika u elektrinom naboju kvarkova i leptona.

Odaberemo li hipernaboje kvarkovskih stanja u skladu sa (6.25),

q q q
Q 2 Y i
3
1
Y
R L
= = , (6.38)

ili eksplicitno

,
3
2
Y ;
3
4
Y ;
3
1
Y Y
R R L L
d u d u
= = = = (6.39)

lako je provjeriti da se ukupne elektro-slabe inerakcije kvarkova mogu napisati u istom
obliku kao (6.37) uz zamjenu l q.


Po analogiji onda moemo odmah napisati Lagrangian elektro-slabih gauge interakcija
za svaki fermion prve familije f = (
e
,e,u,d)

[ ] ( )
+
+ =

W
W

Z
W W

Q
) 1 ( U ) 2 ( SU
int
f
W j W j
sin 2 2
e
Z j
cos sin
e
A j e
.
L , (6.40)

gdje su sve konstante interakcija napisane pomou naboja pozitrona e radi lake
usporedbe. Prvi lan je uobiajena QED interakcija elektromagnetske struje fermiona

Q
j
(Q je elektrini naboj u jedinicama e) sa fotonima, drugi daje interakcije fermionske slabe
struje

Z
j

sa neutralnim Z

gauge bozonima, a trei lan je interakcija fermionske struje

W
j
sa elektino nabijenim W

gauge bozonima. Odgovarajue fermionske struje su

193
d d
3
1
u u
3
2
e e j

Q
+ = =

f
f f Q
r
,

(6.41)

( ) , f C C f j sin 2 d d u u e e j
f
5 f
A
f
V

Q W
2
L

L L

L L

L L

Z
= + = (6.42)

( ) ( )d 1 u e 1 j
5 5

W
+ = , (6.43)

a vektorski i aksijalno-vektorski faktori u slaboj neutralnoj struji fermiona su

f
3
f
A W
2
f
f
3
f
V
T
2
1
C ; sin Q T
2
1
C = = . (6.44)

Slabe interakcije imaju V A strukturu, pa se u (6.42 43) pojavljuju lijeva L polja
fermiona, tj.

(1
5
) faktori. Elektromagnetska interakcije ouvavaju parnost i
konjugaciju naboja, pa se u struji (6.41) pojavljuju samo ukupna fermionska polja
(Diracovi spinori)

.


Lagrangian interakcije (6.40) daje vertekse Feynmanovih dijagrama elementarnih
procesa emisije/apsorpcije elektro-slabih gauge bozona u SM.



Slika 6.1


Slika 6.1 prikazuje vertekse elektromagnetskih interakcija

Q
A j elektrino nabijenih
leptona i kvarkova sa fotonom A

koji su isti kao u kvantnoj elektrodinamici. Verteks

faktori su: e

Q
f
.


Na Slici 6.2 prikazani su elementarni procesi interakcija slabih neutralnih struja

Z
j
fermiona sa Z

bozonima. Za svaki fermion, prema (6.40) i (6.42), verteks faktori su

( )
5 f
A
f
V

W W
C C
cos sin
e
, gdje je
W W
Z
cos sin
e
g = .
e
- e
-
q
q

e

Q
e
e

Q
q
194


Slika 6.2


Slika 6.3 prikazuje interakcije slabe struje leptona i kvarkova

W
j sa W
+
i W

slabim
bozonima, tj. procesi emisije/apsorpcije nabijenih gauge bozona f f + W

koji
mijenjaju okuse fermiona. Lagrangian (6.40) pokazuje da su verteks faktori ovih
interakcija
W
sin 2 2
e

(1
5
), gdje je
W
W
sin 2 2
e
g = kao u (6.36).



Slika 6.3


Znai, uvjeti (6.25 27) osiguravaju da za svaki fermion u SM postoje uobiajene
elektromagnetske interakcije sa fotonom kao u QED. U SM postoje i dodatne slabe
interakcije fermiona sa Z i W

bozonima ija jakost g

Z
i g
W
je takoe odreena uvjetima
(6.25 27).

Preostaje da vidimo ta je sa jakim interakcijama kvarkova.
e
- e
-
q q
Z Z
g
Z

g
Z

l


l
d
u
W

W

g
W

g
W

195
Zadnji SU(3)
c
lan iz kovarijantne derivacije (6.2) djeluje samo na kvarkovska polja
q
L
, u
R
i d
R
iz (6.10). Fermionski Lagrangian iz (6.14) koji opisuje jake interakcije
interakcije kvarkova je

( )( ) ( ) ( )
R
a
a
3
R R
a
a
3
R
L
L a
a
3
L L
int
QCD
d G
2
g
i i d u G
2
g
i i u
d
u
G
2
g
i i d u |

\
|
+ |

\
|
+
|
|

\
|
|

\
|
=
=
.
L


(ne piemo spinorske indekse) dijagonalan po kvarkovskim okusima (ne mijenja okuse),
ali emisija/apsorpcija gluona mijenja boju kvarkovskih stanja. Lako se vidi da se gornji
QCD Lagrangian interakcije moe napisati pomou Dirakovih kvarkovskih polja u i d

( ) ( ) [ ] d G d u G u
2
g

3 int
QCD
+ =
r r
.
L .

Verteksi jake interakcije kvarkova i gluona prikazani su na Slici 6.4.



Slika 6.4


Indeksi , = 1,2,3 su kvarkovski i gluonski kolor indeksi.


Sad konano moemo vidjeti kako gauge bozoni i fermioni dobijaju masu. Teoriji
moramo dodati Higgs polje koje mora naruiti lokalnu gauge simetriju teorije.






q

q

G

2
g
3


196
6.2 Spontano naruenje SU(2) U(1) elektro-slabe lokalne gauge simetrije

U SM elektro-slabe interakcije kvarkova i leptona opisane su SU(2)
L
U(1)
Y

lokalnom gauge grupom, tj. generirane su pomou 4 bezmasena gauge bozona B

i W
i

koja u teoriju ulaze preko kovarijantne derivacije (6.2). Redefinicijom (6.19) i (6.21), to
postaju polja fizikalnih estica: fotona A

i tri slaba gauge bozona

W i Z

. elimo
iskoristiti spontano naruenje simetrije da trima od njih damo masu, dok etvrti gauge
bozon foton treba ostati bez mase. U Poglavlju 5.4 smo vidjeli da opi teorem kae da
treba u teoriju uvesti 4 realna skalarna polja i odabrati vakuum tako da samo jedno od
njih Higgs polje, dobije nenultu vov. Na taj nain e tri skalarna polja koja bi postala
Goldstonovi bozoni naruene kontinuirane simetrije u unitarnom gauge-u postati
longitudinalne komponente masivnih gauge bozona i nestati iz teorije, dok e etvrti
gauge bozon ostati bez mase. Lagrangian tih skalarnih polja je L
S
u (6.14).

Odaberimo SU(2) dublet komplesnih skalarnih polja

|
|

\
|
=
+
) x (
) x (
) x (
0

, (6.45)

(vidjeemo malo kasnije da
+
ima naboj, a
0
je neutralno polje) gdje su 4 realna
skalarna polja

( )
2 1
i
2
1
+ =
+
, (6.46)

( )
4 3
0
i
2
1
+ = , (6.47)

iji Lagrangian je

2 2
S
) ( ) (D ) (D = L , (6.48)

kao u (5.22), uz zamjenu kompleksne *, Hermitskom

konjugacijom, tako da je

( ) ( )
2
4
2
3
2
2
2
1
0 0
0
0
2
1
* * * *

+ + + = + =
|
|

\
|
=
+ +
+
+
, (6.49)

a kovarijantna SU(2)
L
U(1)
Y
derivacija je iz (6.2)

1

W
2

ig B
2
Y
ig D
r
r
+ + = . (6.50)

Skalarni potencijal
197
( )
2
2
) ( V + = , (6.51)

je invarijantan pri SU(2)
L
U(1)
Y
lokalnim gauge transformacijama kao u (4.94) ili
(4.119)

) (x e x) ( (x)
2

(x) i

r
r

= , (6.52)

tj. pri djelovanju produkta proizvoljne transformacije (6.52) i proizvoljne lokalne U(1)
gauge transformacije kao u (5.24) ili (4.54). Za
2
< 0 potencijal ima minimum kad je

2
v
2

2 2

= . (6.53)

Postoji beskonano mnogo degeneriranih osnovnih stanja koja imaju O(4) simetriju

2 2
4
2
3
2
2
2
1
v = + + + . (6.54)

SSB zahtijeva odabir pravca (odabir vov polja) u SU(2) prostoru i perturbativni razvoj
(translaciju polja) oko novog vakuuma teorije. Vakuum ne smije imati elektrini naboj
(samo polje
0
moe imati vov 0), pa odabiremo
1

=

2

=

4

=

0,
3

= v, tj.

|
|

\
|
=
v
0
2
1
0
. (6.55)

Odabirom jednog stanja (6.55) od beskonano mnogo stanja (6.54) iste energije za
vakuum kvantne teorije, simetrija se spontano naruava na podgrupu U(1)
ED
koja je i
dalje dobra simetrija vakuuma (jedno realno polje
3
koje ima minimum u vakuumu
teorije), a oekujemo da se pojave tri bezmasena Goldstone bozona (linearne kombinacije
preostala tri tealna polja).

Ako skalarni dublet parametriziramo u eksponencijalnom obliku [kao u (5.25)]
pomou tri realna polja
i
(x) [i = 1,2,3] i Higgsovog polja h(x) u obliku

|
|

\
|
+
=
) x ( h v
0
2
1
e ) x (
2
) x ( i
i i

, (6.56)

pametnim izborom lokalne SU(2) gauge transformacije (6.52) sva tri polja
i
(x) moemo
odrotirati iz teorije ti stupnjevi slobode postat e longitudinalne komponente tri
masivna gauge bozona.

Kao i za fermione, i za Higgs dublet (6.45) vai veza (6.25). Zato se za hiper-naboj
Higgs dubleta odabire Y

= 1, to je razlog odabira oznaka kompleksnih polja u (6.45).

198
Da smo kojim sluajem probali odabrati vakuum u kome elektino nabijeno polje
+

dobija vov 0, naruili bi zakon ouvanja naboja, jer bi se tada svi kvantni brojevi polja

+
, pa i elektrini naboj, mogli istopiti u vakuum.

Higgsovo polje (6.45) je SU(2) dublet, ali samo jedna komponenta dobija vov 0, to
znai da vakuum teorije (6.55) naruava SU(2)
L
simetriju. Kako je i za Higgsovo polje
h(x), kao i za dublet (6.45), hiper-naboj Y
h
= 1 0, vakuum (6.55) naruava i U(1)
Y

simetriju teorije, to se lako provjerava eksplicitnim djelovanjem generatora grupe.
Relacija (6.25) jami da vakuum (6.55) nema elektrini naboj. Djelovanje operatora
elektrinog naboja (6.25) na vakuum je

0
2
Y
T Q
0
h
3 0
= |

\
|
+ = , (6.57)

to, prema (5.2), znai da je vakuum (6.55) invarijantan pri lokalnim U(1) gauge
transformacijama

0 0
Q ) x ( i
0 0
e = =

. (6.58)

Grupu unirarnih transformacija (6.58) vakuuma (6.55), koja ostaje simetrija cijelog
Lagrangiana SM, oznaavamo U(1)
ED
i identificiramo je sa grupom lokalnih gauge
simetrija elektromagnetskih interakcija. Grupa U(1)
ED
generirana je operatorom Q
elektrinog naboja (6.25), koji je linearna kombinacija generatora SU(2)
L
i U(1)
Y
grupa
gauge simetrinog Lagrangiana (6.14).


Napomena: Kad kovarijantna derivacija djeluje na SU(2) dublet svaki lan u (6.50) je
produkt U(1)
Y
1 1 matrice (samo realni broj Y) i SU(2)
L
2 2 matrice (za prvi i drugi
lan to je jedinina matrica 1

). Operator naboja (6.23) Higgs polja je:
|
|

\
|
=
0 0
0 1
Q , jer je
|
|

\
|
= =
1 0
0 1
Y Y 1

, a
2

T
3
3
= , gdje je trea Pauli matrica
|
|

\
|

=
1 0
0 1

3
, pa kad
operator Q djeluje na dublet (6.45) daje 0 Q i 1 Q
0
= + =
+

.


Ovim je osigurano da ukupni Lagrangian SM, koji je lokalno SU(3)
c
SU(2)
L
U(1)
Y

gauge invarijantan, i poslije spontanog naruenja elektro-slabe SU(2)
L
U(1)
Y
U(1)
ED

simetrije, tj. odabira (6.55) za vakuum teorije, ostane invarijantan pri lokalnim U(1)
ED

gauge transformacijama elektromagnetskih interakcija. Ta invarijantnost, prema Noether
teoremu, garantira vaenje zakona ouvanja elektrinog naboja u SM.

Bezmaseni gauge bozon U(1)
ED
gauge grupe je foton. Kako je generator Q grupe U(1)
ED

linearna kombinacija generatora SU(2)
L
i U(1)
Y
grupa, polje fotona A

(x) mora biti

linearna kombinacija polja gauge bozona W
i

(x) i B

(x) tih grupa, kao u (6.21).

199
Ukupni elektro-slabi i Higgs dio (dio koji opisuje estice spina 1 bezmasene gauge
bozone i skalarne estice) Lagrangiana SM prije naruenja simetrije ima 12 fizikalnih
stupnjeva slobode po dva za polja B

i W
i

i 4 za realna skalarna polja Higgs dubleta

(6.45). Poslije spontanog naruenja elektro-slabe SU(2)
L
i U(1)
Y
gauge simetrije u teoriji
opet postoji 12 stupnjeva slobode 9 stupnjeva slobode imaju tri masivna slaba gauge
bozona W

i Z, plus 2 stupnja slobode fotona, plus jedan stupanj slobode realne skalarne
estice Higgs bozona h.

Teorija nuno predvia postojanje Higgs bozona h estice spina 0, naboja 0, ali
nepoznate mase. Masa Higgs bozona zavisi od konstante njegove samointerakcije, kao
u (5.27), koja niim nije odreena, osim to znamo da mora biti realna i pozitivna.


Sad moemo vidjeti kako Higgs mehanizam daje masu slabim gauge bozonima W

i
Z. Kao u Poglavlju 5.3, lan iz Lagrangiana (6.48) koji daje masu gauge bozona je lan
interakcije Higgs polja i polja gauge bozona u kovarijantnoj derivaciji (6.50) Higgs
dubleta

\
|
+
|

\
|
+

2

2 1

W
2
g i B
2
Y
g i W
2
g i B
2
Y
g i
r
r
r
r
. (6.59)

Ako stavimo Y

= 1, eksplicitno ispiemo Pauli matrice

i
, te imjesto

stavimo njegovu
vov (6.55) dobijamo


( )
( )
2

3 2

1 2

1 2

3 2

1
v
0
W g B g W i W g
W i W g W g B g
8
1
|
|

\
|
|
|

\
|
+
+
,

tj.

( ) ( ) [ ] [ ]
2

3 2

1
2
2

2
2

1
2
2
2
W g B g
8
v
W W
8
g v
+ + . (6.60)

Napisan pomou polja fizikalnih nabijenih slabih gauge bozona W



( ) ( )
2

1

2

1

W i W
2
1
W ; W i W
2
1
W + = =
+
,

prvi lan na desnoj strani (6.60) postaje

2
2
W W
2
g v
+
|

\
|
, to znai da je [za kompleksno
polje maseni lan je m
2

kao u (5.22)] masa nabijenih W

gauge bozona

W
2
W
sin 2
e v
2
g v
M = = . (6.61)
200
Napiemo li i drugi lan na desnoj strani u (6.60) pomou fizikalnih polja Z

i A

prema
(6.21), zbog uvjeta (6.25), odmah se pokrate lanovi u kojima se pojavljuju polja fotona
A

, tj. nema masenog lana fotona m
A
= 0. Maseni lan za preostalo polje Z

neutralnog
bozona iz (6.60) je

2
W
2

2
Z
Z Z
cos 2
g v
2
1
Z Z M
2
1
|
|

\
|
= ,

to znai da je mase Z bozona

W W
2
2
2
1
W
2
Z
cos sin 2
v e
g g v
2
1
cos 2
g v
M = + = = . (6.62)


Usporedba (6.61) i (6.62) pokazuje da uvjet (6.25) koji osigurava da SM reproducira
elektromagnetske interakcije fermiona iz QED, zahtijeva da vrijedi

W
Z
W
cos
M
M
= , (6.63)

to se sa tonou boljom od 1% slae sa rezultatima eksperimenata: M
W
= 80.4 GeV i
M
Z
= 91.2 GeV.


Veza sa rezultatima eksperimenata se lako uspostavi koristei Lagrangian slabih
nabijenih struja koji opisuju procese emisije/apsorpcije W

bozona (medijatora slabih

interakcija) od strane fermiona. Verteksi tih interakcija prikazani su na Slici 6.3. Kako je
pojanjeno na primjeru kvantne elektrodinamike u Poglavlju 4.1, zakoni ouvanja
energije i impulsa zahtijevaju da svaki realni proces mora sadravati bar dva verteksa.
Fermion (kvark ili lepton) u jednom verteksu emitira W

bozon, koji potom drugi fermion

apsorbira u drugom verteksu.

Na primjer, tipini proces slabih interakcija je rasprenje
e
e d u + +

. U SM, taj
proces se, u najniem redu, opisuje pomou dva elementarna procesa sa Slike 6.3 u dvije
bliske, ali separirane, toke u prostor-vremenu. Feynmanov dijagram procesa prikazan je
na Slici 6.5. Taj dijagram u prvoj aproksimaciji opisuje raspad

mezona to e biti
razmatrano u Poglavlju 11. U jednoj toci d-kvark emitira W

bozon i prelazi u u -kvark,

a zatim se u nekoj bliskoj toci taj W

bozon raspadne u elektron i elektronski

antineutrino. Inicijalni elementarni proces (verteks) sadri u i d kvark i W

bozon koji se
propagira do finalnog verteksa koji sadri elekton i elektronski neutrino e

i

e
.
Propagator W

bozona je iD
F
(q)

2
W
2
2
W

M q
M
q q
g
i

= , kao u (4.22). Amplituda procesa je

produkt tri faktora:
201
kvarkovske nabijene struje

W W
j g za prvi verteks, propagatora W

bozona D
F
(q)

i
leptonske (muonske) slabe nabijene struje

W W
j g za drugi verteks. Kako je
2 2
g
g
2
W
= ,
zanemarujui fermionske spinore i faktore i, amplituda Feynmanovog dijagrama sa
Slike 6.5 proporcionalna je sa g
W
2
D
F
(q).




Slika 6.5


Ako je kvadrat momenta q
2
puno manji od kvadrata mase W

bozona (M
W
= 80.4 GeV),
svi lanovi u njegovom propagatoru koji zavise od momenata q

se mogu zanemariti tako

da je

D
F
(q)

2
W

M
g
i , pa amplituda postaje jednostavno
2 2
2
2
2
2
2
W
2
W
v 2
1
g v
4
8
g
M
g
= = . U
limesu q
2
<< M
W
2
, slabe interakcije su opisane efektivnom Fermi struja-struja (etri
fermiona) tokastom interakcijom iji je Lagrangian

W W
F . ff
CC
j j
2
G
=
e
L , kao to je
simbolino prikazano na Slici 6.6.





Slika 6.6
q
2
0
u
d
e

e

e
u
e

d
2
G
F

W

W


u

W
j

W
j
d

202
Zato vrijedi
2 2
W
2
2 F
v 2
1
M 8
g
2
G
= = , tj. ( )
2
1
F
G 2 v

= . Fermieva konstanta se odreuje iz
mjerenja vremena poluivota muona i iznosi G
F
= 1.1664 10
5
GeV
2
.


Kad sustav prijee u stanje najnie energije (6.55), vakuumska oekivana vrijednost
Higgs polja je

GeV 246 0 0 2 v
0
= , (6.64)

to se naziva skalom (energija) slabih interakcija.

Ako se zna vov Higgs polja v i ako se izmjeri slabi kut
W
(iz eksperimenata koji
mjere konstantu g
Z
jakosti neutralnih slabih interakcija), prema (6.61) i (6.62) odreene
su mase slabih gauge bozona W

i Z. Tako se dojaju vrijednosti od oko 78 GeV i 89

GeV. Korekcije vieg reda masama dodaju oko 2 GeV i daju izvrsno (bolje od 0.1 %)
slaganje predikcija SM sa mjerenim vrijednostima masa.


Od etri bezmasena elektro-slaba gauge bozona samo je foton ostao bez mase.
Generiranje masa slabih gauge bozona W

i Z pomou Higgs mehanizma u skladu sa

eksperimentalnim rezultatima je nesumnjivi uspjeh SM.


Iako smo sada razmotrili samo masene lanove gauge bozona (6.59), jasno je da
Lagrangian L
S
skalarnog polja (6.48) spontanim naruenjem simetrije poslije translacije
Higgs polja (6.56) sadri puno dodatnih lanova. U unitarnom gauge-u SU(2)
L
U(1)
Y

lokalnom gauge transformacijom mogu se iz teorije eliminirati polja
i
(x). Umjesto
(6.56) dublet skalarnih polja (6.45) postaje

|
|

\
|
+
=
) x ( h v
0
2
1
, (6.65)

gdje je h(x) polje Higgs bozona. Zamjenom u (6.51), zbog uvjeta minimuma v
2
=

2
,
dobija se potencijal skalarnog Higgs polja h

4 2 2 3 4
v
4

h h v h
4

) h ( V + = , (6.66)

koji pokazuje da Higgs bozon ima kubne i kvartine samointerakcije jakosti v i
4

. Ove
interakcije se reprezentiraju tro i etvoro Higgs bozon verteksima prikazanim na Slici 6.7.
Isprekidane linije reprezentiraju Higgs bozone h.
203
Trenutno nas zanimaju mase estica, pa sada ostavimo po strani lanove iz L
S
koji poslije
SSB daju interakcije Higgs i elektro-slabih gauge bozona oblika hW
+
W

i hZ

i
hhW
+
W

i hhZ

.



Slika 6.7


Kvadratni lan iz L
S
pokazuje da Higgs bozon h ima masu

v 2 2 M
2
h
= = , (6.67)

koju teorija ne moe predvidjeti zbog zavisnosti o neodreenoj konstanti samointerakcije
. Teorijski argumenti (zahtjev da u SM vrijedi teorija perturbacija) zahtijevaju da masa
Higgs bozona bude manja od ~ 1 TeV, dok eksperimenti pokazuju da je M
h
> 114 GeV.
LHC akcelerator u CERN je dizajniran tako da sigurno detektira Higgs bozon bez obzira
kolika mu je masa.

Zadnji lan u (6.66) je minimum gustoe potencijalne energije polja Higgs bozona
8
M v
4
v
0 V 0 V
2
h
2 4
0
= = = . Takav konstantni lan u Lagrangianu nema utjecaja na
jednadbe gibanja i nema nikakav znaaj u teoriji elementarnih estica. Ali, u bilo kojoj
teoriji koja ukljuuje gravitacijske interakcije takav lan konstantne gustoe energije je
kozmoloka konstanta koja bitno utjee na rjeenja Einsteinovih jednadbi ope teorije
relativnosti (3.156). Spontano naruenje elektro-slabe SU(2)
L
U(1)
Y
simetrije teorije
elementarnih estica vodi do pojave kozmoloke konstante od koje zavise globalna
svojstva svemira ekspanzija svemira, na primjer.

Na alost, dok se ne otkriju bolje i moda unificirane teorije gravitacije i elementarnih
estica, ova veza je jako daleko od eksperimentalnih rezultata. Kozmoloku konstantu
moemo smatrati zbrojem dva lana jednog oznaenog
SSB
, koji dolazi od nenulte
gustoe energije polja Higgs bozona V
0
poslije spontanog naruenja simetrije, i drugog
lana
0
koji je primordijalna kozmoloka konstanta (gustoa energije vakuuma koja
moda postoji i prije spontanog naruenja elektro-slabe gauge simetrije)


v =

v 2
M
2
h

2
2
h
v 8
M
4

=
h h
h
h

h
h h

204
=
0
+
SSB
. (6.68)

Sva astrofizika opaanja pokazuju da je kozmoloka konstanta vrlo mala ili je nula

ops.
10
46
GeV
4
, tako da je za m
h
> 114 GeV

0 V 0 G 8
N SSB
= = 10
8
GeV
4
10

56
. ops
. (6.69)


Jasno je da tehniki moemo potencijalu (6.66) Higgs polja dodati konstantu
0
=

4

4

tako da energija vakuuma bude nula. Ali takvo kraenje funkcionalno nepovezanih
konstanti sa tonou od vie od 50 redova veliine je jako neprirodno fiziari to
nazivaju fine tuning problem, to je u pravilu indikacija da postoje bitni elementi koji
se u teoriji jo ne razumiju.


U Lagrangianu (6.14) ne postoje maseni lanovi elektrona i kvarkova. Da bi se
opisivale realne elementarne estice Higgs mehanizam mora generirati i mase fermiona,
osim neutrina. U SM isti Higgs dublet (6.45) koji daje mase slabim gauge bozonima moe
poslije SSB dati mase i fermionima. Da se to postigne Lagrangianu SM (6.14) treba
dodati jedan SU(2)
L
U(1)
Y
lokalno gauge invarijantni lan. Taj lan se naziva
Lagrangian Yukawa interakcija L
Yuk
l
i za leptone prve familije je

( )
L

R R L e Yuk.
e e g l l
l
+ = L , (6.70)

gdje je g
e
nepoznata konstanta interakcije polja elektrona i skalarnog Higgs polja. Gornji
izraz je gauge invarijantan jer je

( )
0
L L
0
L L L
e e

+ =
|
|

\
|
=
+
+
l ,

SU(2) invarijantno (
+
se transformira kao T
3
= +

lan dubleta, a zbog Hermitske
konjugacije
L
se transformira kao T
3
=

lan), to se ne mijenja ni mnoenjem sa
SU(2) singletom e
R
. Poslije SSB, od Higgsovog dubleta preostaje samo (6.65), pa je

( ) ( ) [ ]
L R R L
e
Yuk.
e h v e e h v e
2
g
+ + + =
l
L .

Prvi i trei lan na desnoj strani su oblika
L R R L
e e e e + i predstavljaju masene lanove za
polje elektrona kao u (6.13). Masa elektrona

2
v g
m
e
e
= , (6.71)
205
nije odreena zbog proizvoljnosti konstante interakcija g
e
elektona i Higgs bozona h. Zato
se (6.71) najee uzima za relaciju koja odreuje

e e
m
v
2
g =

pomou poznate (mjerene)
mase elektrona. Kako je ukupno Diracovo polje elektrona e = e
L
+ e
R
, Lagrangian
Yukawa interakcija leptona moe se napisati u obliku

h e e
v
m
e e m
e
e Yuk.
+ =
l
L . (6.72)

Kvarkovi dobijaju masu na isti nain, ali postoji dodatna komplikacija jer i u-kvark
mora dobiti masu. Kad postoji (6.45) Higgs SU(2) dublet , postoji i dodatni dublet

|
|

\
|

=
|
|

\
|
|
|

\
|
= =

* 0
* 0
*
2 c
0 i
i 0
i i , (6.73)

gdje smo, prema (6.46), oznaili

( )
2 1
i
2
1
=

.

Kako je hipernaboj dubleta 1 Y =

, zbog konjugacije dublet

c
mora imati 1 Y
c
=

,
tako da i za konjugirani Higgs dublet
c
vrijedi
2
Y
T Q
3
+ = , pa se i
c
moe koristiti da
se napravi SU(2)
L
U(1)
Y
gauge invarijantan lan Yukawa interakcija za kvarkove.
Poslije SSB od konjugiranog Higgs dubleta preostaje samo realno polje Higgs bozona h,
tj.

|
|

\
| +
=
0
h v
2
1
0
c
. (6.74)

Lagrangian Yukawa interakcija kvarkova i skalarnog Higgs polja L
Yuk
q
koji treba
dodati Lagrangianu (6.14) je

. k . h u q g d q g
R c L u R L d
q
Yuk.
+ + = L . (6.75)

Uz malo algebre lako se pokazuje da Higgs mehanizam da je i za u i d-kvarkove

h d d
v
m
d d m h u u
v
m
u u m
d
d
u
u
q
Yuk.
+ + + = L , (6.76)

gdje je
d , u d , u
m
v
2
g = , kao i za elektron.
206
Napomena: Ustvari u SM postoji dodatna komplikacija sa masama i slabim
interakcijama kvarkova mjeanje kvarkovskih okusa. Komplikacija postaje oigledna
tek kad imamo vie familija (ako elimo u teoriju uvesti i R polja neutrina, tako da i oni
dobiju mase, ista komplikacija se pojavljuje i sa masama leptona). Da bi konstrukciju
Lagrangiana SM predoili to jednostavnije, sve dosad reeno odnosilo se na prvu
familiju leptona i kvarkova (
e
,e
-
,u,d), uz razumjevanje da u Lagrangian SM treba dodati
analogne lanove za drugu i treu familiju. Kad govorimo o stanju (polju) pojedinog
fermiona, po definiciji, mislimo na svojstveno stanje Hamiltoniana sustava koje ima
precizno odreene svojstvene vrijednosti mase (energije), spina i elektrinog naboja.
Takva stanja fermiona okusa i se u Lagrangianu kvantne teorije polja opisuju
Diracovim poljima
i
, iji su maseni lanovi dijagonalni po okusu

=
i
i i i mass
m L ,
kao u (3.161). Ali, SM je gauge teorija u kojoj se fermionska polja araniraju u multiplete
grupe simetrija njihovih interakcija. Neobina svojstva slabih interakcija (naruenje
parnosti i konjugacije elektrinog naboja) zahtijevaju da lijeva fermionska polja slaemo
u SU(2) dublete, a desna u singlete kao u (6.11). Tako dobijeni simetrini Lagrangian
sadri samo polja bez mase. Da bi se generirale mase estica mora se naruiti lokalna
gauge simetrija teorije. Nain da se to uini, a bez naruavanja lokalne gauge simetrije
Lagrangiana, je Higgs mehanizam. Pretpostavi se da, pored fermiona i gauge bozona, u
prirodi postoji jo i dublet skalarnih Higgs polja (6.45). Lagrangianu teorije se dodaju
gauge invarijantni lanovi L
S
Lagrangian Higgsovog dubleta (6.48) i Lagrangian Yukawa
interakcija koji je za prvu familiju fermiona

L
Yuk.
. k . h u q g d q g e g
R c L u R L d R L e
+ = l , (6.77)

zbroj leptonskog (6.70) i kvarkovskog lana (6.75). Dosad su sva polja u Lagrangianu
odreena simetrijom njihovih interakcija to su polja koja imaju tono odreena
transformaciona svojstva u odnosu na gauge grupu.

Interakcije skalarnih polja, odreene Lagrangianom L
S
(6.48), izazivaju spontano
naruenje SU(3)
c
SU(2)
L
U(1)
Y
gauge simetrije. Higgs polje dobija vov razliit od
nule (6.55), pa vakuum, a time i ukupna teorija, ostaje invarijantan samo pri U(1)
ED

lokalnim gauge transformacijama. Da se nae spektar stanja poslije spontanog naruenja
elektro-slabe gauge simetrije treba napraviti teoriju perturbacija oko novog vakuuma. U
unitarnom gauge-u to znai da u Lagrangianu SM treba translirati Higgsovo polje h(x)
prema (6.65). Tako dobijeni Lagrangian spontano naruenog SM je samo U(1)
ED
gauge
invarijantan, to znai da samo foton mora ostati bez mase. Da se nau mase estica treba
u Lagrangianu izdvojiti lanove kvadratne po poljima, a lanovi vieg reda (treeg i
etvrtog) odreuju interakcije. Ova procedura spontanog naruenja gauge simetrije ne
daje kvadratne lanove dijagonalne po fermionskim poljima. Zato se unitarnim matricama
moraju prvo dijagonalizirati stanja u i d kvarkova i tek tako dobijena polja su polja
odreene mase. Analogna procedura je napravljena sa elektro-slabim gauge bozonima.
Morala se napraviti linearna transformacija (6.19) i (6.21) originalnih polja B

i W
3

da
bi u Lagrangianu SM poslije SSB ostali samo dijagonalni lanovi po poljima fotona, W

i
Z bozona. Za kvarkovska polja dodatna komplikacija je svojstvo slabih interakcije da
povezuju kvarkovske okuse (nisu flavor dijagonalne) razliitih familija.
207
Slabi nabijeni gauge bozoni W

ne djeluju stvarno na dublete lijevih kvarkovskih stanja

,
b
t
,
s
c
,
d
u
L L L
|
|

\
|
|
|

\
|
|
|

\
|


ve na SU(2) dublete

,
b
t
,
s
c
,
d
u
L L L
|
|

\
|

|
|

\
|

|
|

\
|

(6.78)

gdje su d

, s

, i b

linearne kombinacije svojstvenih stanja okusa d, s i b. Unitarna 3 3
matrica U koja transformira (d,s,b) stanja u (d

,s

,b

)

( )
|
|
|

\
|
|
|
|

\
|
=
|
|
|

\
|
|
|
|

\
|
=
b
s
d
999 . 0 004 . 0 008 . 0
004 . 0 989 . 0 230 . 0
004 . 0 226 . 0 974 . 0
b
s
d
U U U
U U U
U U U
b s d
tb ts td
cb cs cd
ub us ud
, (6.79)

naziva se Cabibbo-Kobayashi-Maskawa (CKM) matrica. Numerike vrijednosti na
desnoj strani su sadanji najbolji eksperimentalni rezultati. Mijeanje kvarkovskih okusa
znai da su nabijeni gauge bozoni W

medijatori ne samo procesa u d ve, sa manjom

vjerojatnou, i procesa u s i u b, to znatno obogauje fenomenologiju slabih
interakcija kvarkova s- i b-kvarkovi nisu stabilni, ve se raspadaju na u- i c-kvarkove.
Zato bi u slaboj nabijenoj struji za prvu familiju kvarkova (6.43) trebalo zamjenit
( )d 1 u
5
sa ( ) d 1 u
5
, gdje je

=
=
3
1 i
j ij i
d U d , te isto za drugu i treu familiju.
Kvarkovska polja sa kojima se vezuju W

gauge bozoni nisu d, s i b stanja ve d, s i b

stanja, gdje je d = U
11 d + U
12 s + U
13 b, pa je, umjesto (6.43), slaba nabijena struja
kvarkovskih polja

( ) ( ) ( )
i i 3
5
i i 2
5
i i 1
5

W
d U 1 t d U 1 c d U 1 u j + + = . (6.80)

Najjednostavniji nain da se ovo implementira u Lagrangian SM je da se odmah na
poetku tri familije fermiona definiraju kao

(

b
t
,
s
c
,
d e
u
e
. (6.81)

to radi jednostavnosti u prvoj aproksimaciji moemo zanemariti.

Mjeanje kvarkovskih polja odreeno CKM matricom mijenja samo slabe nabijene
interakcije (iji medijatori su W

bozoni). Nepostojanje slabih neutralnih procesa koji

mijenjaju kvarkovske okuse [sve interakcije fotona i Z bozona su flavor dijagonalne
(GIM mehanizam)] je za eksperimentalnu provjeru teorije izuzetno vano svojstvo SM.
208
lanovi oblika h f f u (6.72) i (6.76) pretstavljaju interakcije Higgs bozona h i
fermiona leptona i kvarkova (ali, ne neutrina), jakosti

v
m
f

i prikazani su verteksima na
Slici 6.8.



Slika 6.8


Na kraju moemo rezimirati djelovanje Higgsovog mehanizma u SM. Ukupni SU(3)
c

SU(2)
L
U(1)
Y
lokalno gauge invarijantni, pa onda i renormalizabilni, Lagrangian SM
za prvu familiju je

= + + =
f
a

a
i

S g f SM
G G
4
1
W W
4
1
B B
4
1
f D i f L L L L +

L
S
+

L
Yuk.
, (6.82)

gdje je zadnji lan napisan u (6.77). Simetriju Lagrangiana (6.82) spontano naruava
vakuum (6.55) teorije koji je stanje najnie energije dubleta (6.45) Higgs polja. Preostala
simetrija teorije (i Lagrangiana i vakuuma) je samo U(1)
ED
grupa lokalnih gauge
transformacija koja osigurava da zakon ouvanja elektrinog naboja vrijedi u SM. U
unitarnom gauge-u od dva kompleksna skalarna polja iz (6.45), poslije SSB preostaje
samo jedno realno skalarno polje Higgs bozona h(x) definirano u (6.65). Perturbativni
razvoj Lagrangiana (6.82) (translacija polja h za vov v) oko novog vakuuma teorije daje
masene lanove W

i Z gauge bozona


W Z
W
2
W
cos m
sin 2
e v
2
g v
M = = = = 80.4 GeV
(6.83)



W W
2
2
2
1
W
2
Z
cos sin 2
v e
g g v
2
1
cos 2
g v
M = + = = = 91.2 GeV,

dok foton i gluoni ostaju bez mase.
e
q
h
q
e
h


v
m
q

v
m
e


209
Numerika vrijednost masa (6.83) je u SM potpuno odreena i teorijski izraunata prije
eksperimentalnog otkria tih estica. Elektron i kvarkovi (ali, ne i neutrini) takoe
dobijaju mase Higgs mehanizmom iz L
Yuk.
lana u (6.82) koje se odabiru u skladu sa
eksperimentom. Mase fermiona nisu predikcija SM jer su konstante interakcija g
e
, g
u
i g
d

proizvoljne [nisu fiksirane gauge principom, tj. ne ulaze u kovarijantnu derivaciju (6.2)].
Jedan od nedostataka SM je nemogunost predvianja ogromnog raspona fermionskih
masa. Masa Higgs bozona h, takoe nije odreena

v 2 2 M
2
h
= = , (6.67)

jer zavisi od konstante samointerakcije . Higgs mehanizam u SM u potpunosti
reproducira spektar masa elementarnih estica u skladu sa rezultatima eksperimenata.
Eventualno otkrie Higgs bozona na LHC-u omoguilo bi eksperimentalnu provjeru
svojstava SM vezanih za spontano naruenje elektro-slabe gauge simetrije, a prije svega
odreivanje mase m
h
i konstante .


Kako je prema (6.56) u unitarnom gauge-u

) h v (
W g B g
W g 2
2 2
i
h
0
2
1
h v
0
2
1
D
3
2 1
2

+
|
|

\
|

+
|
|

\
|

=
(

|
|

\
|
+
+
,

koristei relacije (6.21), (6.26) i izraze za mase Higgs (6.67) i gauge bozona (6.83),
ukupni Lagrangian Higgs polja h poslije SSB je

( )( ) + =
4
2
2
h 3
2
h 2 2
h

h
h
v 8
M
h
v 2
M
h M
2
1
h h
2
1
L
+ + + +
+ +

2
2
2
W

2
W

2
2
2
Z

2
Z
W W h
v
M
W W h
v
M
2 Z Z h
v 2
M
Z Z h
v
M
(6.84)
h d d
v
m
h u u
v
m
h e e
v
m
d u e
,

gdje smo izostavili konstantni lan iz Higgs potencijala (6.66). Prvi red daje Higgs bozon
h
3
i h
4
samointerakcije, drugi red daje Higgs-gauge bozon interakcije hZZ, h
2
ZZ, hW
+
W

i h
2
W
+
W

, a trei red su interakcije Higgs bozona i fermiona h f f koje dolaze iz

Lagrangiana Yukawa interakcija (6.77).

Samo estice koje interaguju sa Higgs bozonom poslije SSB dobijaju mase. Foton i
gluoni i neutrini nemaju interakcija sa poljem Higgs bozona h(x) i ostaju bez mase.
Jakost svih interakcija Higgs bozona proporcionalna je masama estica. Kako su mase
svih fermiona, osim t kvarka, puno manje od v = 246 GeV njihova vezanja sa Higgs
bozonima su dosta slaba. Dijagrami elementarnih procesa interakcija Higgs bozona i
gauge bozona prikazani su na Slici 6.9.
210

Slika 6.9


Sve interakcije u SM prikazane su verteksima na Slikama: 6.1, 6.2, 6.3, 6.4, 6.7, 6.8, i
6.9. osim samointerakcija gauge bozona i gluona. Radi kompletnosti, na Slici 6.10
prikazani su verteksi kubnih i kvartinih samointerakcija elektro-slabih gauge bozona.
Njihovi verteks faktori su komplicirani i kako nam nee trebati u jednostavnijim
primjerima primjena, neemo ih ni navoditi. Detaljan ispis se moe nai u Ref. [6. i 7.].




Slika 6.10
,

Z
W
+
W
+
W
+
W
+
W

W

W

W

,

Z
,

Z

h
Z,W
Z,W Z,W
Z,W
h h

v
M
2
Z

v
M
2
W


2
2
Z
v
M

2
2
W
v
M


211
Slika 6.11 prikazaje tri i 4-gluon vertekse jakih interakcija. Zbog ovih samointerakcija
gluona jaka sila meu kvarkovima i gluonima postaje jaa sa smanjenjem energije
(asimptotska sloboda) i na niskim energijama zatoi kvarkove i gluoni unutar hadrona.



Slika 6.11


Kao i za elektro-slabe gauge bozone, nee nam trebati eksplicitan oblik tro i etvoro-
gluonskih verteks faktora, koji se mogu nai u Ref. [6. i 7.].
























G
G G
G
G G
G

212
6.3 Feynmanova pravila u SM

Na kraju moemo skupiti sve rezultate u pregledan oblik. lanovi dijagonalni i
kvadratni po poljima iz ukupnog Lagrangiana SM poslije spontanog naruenja simetrije
daju propagatore odgovarajuih estica, dok Lagrangian interakcije daje verteks faktore i
kao u (2.85), odreuje perturbativni razvoj S-matrice. Popis svih Feynmanovih pravila za
SM (osim 3 i 4-verteksa elektro-slabih gauge bozona i gluona) je onda:

SM Feynmanova pravila
Fermionska polja:

l = {e }
l
= {
e

} q
u
= {u c t} q
d
= {d s b}

q = {q
u
q
d
} (3 boje za svaki kvark) f = {l
l
q
u
q
d
}

Elektro-slabi gauge bozoni: , Z, W

Gluoni: g Higgs bozon: h

Propagatori:


f ( )
2 2
m p
m p i

+
/



W

, Z
2

p
g i

2 2
2


M p
M
p p
g i

|
|

\
|


h


g
2

p
g i

2
h
2
M p
i

Ulazne linije: Izlazne linije:
( ) p u

( ) p v

( ) p u

( ) p v

213



Kao to je pojanjeno u poglavlju 2. pri raunanju udarnih presjeka treba zbrajiti po svim
komponentama polarizacije (spina) finalnih estica to omoguuju relacije kompletnosti
za fermione

( ) ( ) m p p u p u
2 , 1
+
/
=

=

, ( ) ( ) m p p v p v
2 , 1

/
=

=

, (6.85)

i gauge bozone

+
=
=

0 M ,
M
p p
g
0 M , g

2

, (6.86)

gdje se u sluaju fotona i gluona zbraja samo po dva transverzalna stupnja polarizacije.
Prema (3.147) i (3.149) fermionska stanja su spinori ije su normalizacije

m 2 ) p ( v ) p ( v ) p ( u ) p ( u = =

. (6.87)


Interakcije su odreene verteks faktorima. Konstante interakcija su:

=
Z
e
2
M skala , 128 / 1
m skala , 137 / 1
4
e
,
Z
2
3
3
M skala , 118 . 0
4
g
=
(6.88)

W
W
W W
Z W
2
sin 2 2
e
g ,
cos sin
e
g , 231 . 0 sin = = = .

Prema (6.44) za svaki fermion f kostante vezanja sa Z bozonom odreene su faktorima

f
3
f
A W
2
f
f
3
f
V
T
2
1
C ; sin Q T
2
1
C = = , (6.89)

koji su prikazani u Tabeli 6.1.

1
1
214
f Q
f
C
A
C
V

l
0
4
1
0.250
l 1
4
1
0.019
q
u

3
2

4
1
0.096
q
d
3
1

4
1
0.173

Tabela 6.1


Verteks faktori:



g :

,
q : b q : a

ab
3

2
g
i

2
2
h
v
M
i 3

h h
h h
f f
i

eQ
f

l , q
u

l

, q
d
f

f
Z :
W

:
( )
5 f
A
f
V

Z
C C g i

W
+
:
l

, q
d


l , q
u

( )[ ]
*
q q
5
W
d u
U 1 g i

( )[ ]
d u
q q
5
W
U 1 g i

:
h

W, Z W, Z
h h
W, Z W, Z
h
h
h
v
m
i
f

2
Z , W
g
v
M
i 2


2
2
Z , W
g
v
M
i 2

h
v
M
i 3
2
h

215
U izrazima za vertekse u kojima postoji vie identinih linija kombinatorni faktor je
ve uzet u obzir. Na primjer, da se nae verteks faktor za h
3
i h
4
vertekse, konstante iz
Lagrangiana integracije (Slika 6.7) treba pomnoiti sa 3! i 4! to je broj permutacija
identinih linija Higgs polja h za svaki verteks.

U izrazima za vertekse

W f f
n m
slabe nabijene struje koji mjenjaju okuse kvarkova i
leptona
d u
q q
U je odgovarajui element CKM matrice (6.79) kad su kvarkovi okusa m i
n, a
mn
element jedinine matrice ako su m i n leptoni.



Gornji faktori uz Feynmanova pravila dozvoljavaju da se za svaki dijagram odredi
odgovarajui (2.93) S-matrini element S
fi
.

Pravila:

Za eljena inicijalna i i finalna f stanja nacrtati sve mogue Feynmanove
dijagrame za proces f i koji su odreenog reda u teoriji perturbacija,
poevi od najnieg (sa minimalnim brojem verteksa). Dodavanje verteksa uvijek
podie red dijagrama.
Amplituda dijagrama M
fi
dobija se zamjenom svake eksterne/interne linije i
verteksa u dijagramu odgovarajuim faktorom.
Sumirati po svim Dirac i Lorentz indeksima i integrirati po 4-momentima svih
internih linija (propagatora).
Ako dijagram ima n verteksa podjeliti sa n! i pomnoiti sa brojem perturbacija
identinih verteksa unutar dijagrama.
Pomnoiti sa

1 za svaku zatvorenu fermionsku petlju.
Ovako dobijeni matrini element M
fi
pomnoiti sa (

i) i sa -funkcijom ouvanja
4-impulsa u procesu, tj. sa ( ) ( )
i f
4
p p 2 , gdje je p
i
zbroj svih ulaznih, a p
f

zbroj svih izlaznih 4-impulsa.

Da se dobiju diferencijalni udarni presjeci d i irine raspada d kao u (2.98) i (2.99),
apsolutnu vrijednost kvadrata zbroja amplituda svih dijagrama
2
fi
M , ako je potrebno
usrednjena po neopserviranim komponentama spina/boje inicijalnih estica, treba
podjeliti sa fluksom inicijalnih estica I
0
(kinematiki faktor) i pomnoiti sa faktorom
faznog prostora
( )

f
3
f
3
i , f i , f
2
p d
E 2
1
, te integrirati po impulsima svih finalnih estica.
Ova pravila su dovoljna za raunanje udarnih presjeka jednostavnih procesa, na primjer 2
2 procese, prvog ili drugog reda u teoriji perturbacija. Raunanje popravki vieg reda
zahtjeva kompletnu teoriju koja ukljuuje i dodatna pravila uslijed renormalizacije
(dijagrame sa dodatnim nefizikalnim ghost esticama).


Preostaje da vidimo neke jednostavnije primjene, koje ne ukljuuju jake interakcije,
Standardnog Modela za proraun svojstava elementarnih estica.
216
Zadaci:

Zadatak 6.1. Pokazati da su kvarkovska stanja mezona (1.4) kolor singleti, tj. da vai:
0 C

M
S a
= , gdje su operatori boje:
2

a
a
= , a = 1,2,...,8 zadani u (4.108).


Zadatak 6.2. Pokazati da su kvarkovska stanja bariona (1.5) kolor singleti.


Zadatak 6.3. Iskoristiti zahtjev zatoenja boje 0 C

a
= da se pokae da je valna
funkcija boje mezona (stanja kvark-antikvark) upravo (1.4).


Zadatak 6.4. Pokazati da iz uvjeta e = g
1
cos
W
= g
2
sin
W
slijedi (6.25), kao i da
vrijedi:


W W
2
2
2
1
2
2
2
1
1
W
2
2
2
1
2
W
cos sin
e
g g ;
g g
g
sin ;
g g
g
cos = +
+
=
+
= .


Zadatak 6.5. Provjeriti da je SM Lagrangian gauge interakcija leptona dat izrazom
(6.27).


Zadatak 6.6. Pokazati da iz SM Lagrangiana (6.14) slijedi Lagrangian elektro-slabih
interakcija fermiona (6.38) gdje su elektromagnetska i slaba struja fermiona date izrazima
(6.39 42).


Zadatak 6.7. Pokazati da je potencijal (6.49) invarijantan pri lokalnim SU(2) U(1)
gauge transformacijama.


Zadatak 6.8. Pokazati da potencijal (6.51) dubleta Higgs polja poslije spontanog
naruenja simetrije daje potencijal (6.66) polja Higgs bozona h.


Zadatak 6.8. Pokazati da je poslije spontanog naruenja simetrije ukupni Higgs
Lagrangian oblika (6.84).





217
7. Rasprenje fermiona u kvantnoj elektrodinamici

Za opis rasprenja estica iz SM mora se koristiti S-matrini formalizam kvantne
teorije polja opisan u Poglavlju 2.5.1. Perturbativni razvoj S-matrice (2.82) odreen je
Lagrangianom interakcije
int.
SM
L , tj. dijelom ukupnog Lagrangiana SM (6.14) koji sadri tri
i vie polja.


7.1 Potencijalno rasprenje elektrona

Razmotrimo prvo najjednostavniji sluaj potencijalnog rasprenja fermiona, recimo
elektrona. U poglavlju 2.5 izvedena je formula (2.63) za amplitudu rasprenja skalarnih
estica. U Born aproksimaciji (2.64) za rasprenje estica spina nula u Coulombovom
potencijalu za diferencijalni udarni presjek dobija se Rutherfordova formula (2.46), ista
kao i za rasprenje klasinih nabijenih estica.

U poglavlju 3.5 smo vidjeli da se slobodni fermioni opisuju Diracovim spinorima
(3.147) ija prostorno-vremenska ovisnost pretstavlja ravne valove. Zamislimo
Rutherfordov eksperiment u kome su projektili elektroni koji se raspruju na jezgrima
naboja Ze. Lagrangian interakcije iz kvantne elektrodinamike (4.16) je

int.
QED
L

= j

A

=

(e)

A

, (7.1)

gdje je j

(x) vektorska struja elektrona (3.142) u kojoj su (x) i (x) polja finalnih i
inicijalnih fermiona, a A

(x) je polje fotona . Feynmanov dijagram najnieg reda za ovaj

proces razmjena fotona izmeu elektrona i jezgre, prikazan je na Slici 7.1 gdje je jezgra
oznaena sivim krugom.




Slika 7.1

i
p
f
p
ie

e e
2

i
Ze

218
U prvoj aproksimaciji jezgra se moe smatrati statinom (zanemaruje se recoil jezgre),
a polje fotona A

se ne kvantizira i pretstavlja klasini elektromagnetski potencijal jezgre,

tj. tokastog naboja Ze koji miruje u ishoditu

0 ) x ( A ,
x 4
Ze
) x ( A
0
= =
r
r
. (7.2)

Umjesto dijagrama sa Slike 7.1 onda imamo jednostavniji dijagram potencijalnog
rasprenja elektrona u polju jezgre koji je prikazan na Slici 7.2. Umjesto propagatora
fotona postoji samo tokasta interakcija sa potencijalom oznaena sa X.



Slika 7.2


Inicijalni i finalni elektron su slobodna jednoestina stanja Diracovog polja (3.154), tj.

( ) ( )
x p i
f f
f
3
f
x p i
i i
i
3
i
f i
e ) s , p ( u
E 2
1
2
1
) x ( , e ) s , p ( u
E 2
1
2
1
) x (

= = , (7.3)

gdje su s
i,f
vrijednosti komponenti spina inicijalnog/finalnog elektrona. Prema (2.85), S-
matrini element ovog procesa za f i u najniem redu teorije perturbacija je

( )
( )
x 4
e
x d ) s , p ( u ) s , p ( u
E E 2
1
2
Ze
i S
x p p i
4
i i
0
f f
f i
3
2
fi
i f
r

= . (7.4)

Integral po d
3
x se lako izrauna u sfernim koordinatama i daje Fourier transform
Coulombovog potencijala [regularizacija integrala za x
r
moe se napraviti pomou
cut-off-a kao u potencijalu (2.65), na primjer]

2
x q i
3
q
4
x
e
x d
r
r
r r
=

, (7.5)

gdje je
i f
p p q
r r r
= .
X
p
i p
f
Z
e e

219
Preostala x
0
integracija daje 2

(E
f
E
i
) to osigurava da u procesu vrijedi zakon
ouvanja energije. Rasprenje je elestino i zbog
2 2
i , f
2
i , f
m p E + =
r
vrijedi p p p
i f
= =
r r
.
U interakciji sa mirujuom jezgrom promjeni se jedino pravac impulsa elektrona. S-
matrini element je onda

( )
( )
i f
i f
2
i i
0
f f
2
2
fi
E E 2
E E
1
q
) s , p ( u ) s , p ( u
2
Ze
i S =
r
. (7.6)


Vjerojatnost procesa je kvadrat apsolutne vrijednosti S
fi
puta koncentracija
( )
3
f
3
2
p d

finalnih stanja kao u (2.95)

( )
( ) [ ]
( )
3
f
3
2
i f
f i
4
2
i i
0
f f
2
2 2
3
f
3
2
fi
2
p d
E E 2
E E
1
q
) s , p ( u ) s , p ( u

Z
2
p d
S =
r
. (7.7)

gdje je e
2
= 4. Kao to je napomenuto na poetku poglavlja 2.5.2, kvadrat -funkcije
[2

(E
f
E
i
)]
2
= = [2

(0)]

[2

(E
f
E
i
)] divergira. Kako je po definiciji 2

(E
f
E
i
)
( ) t E E i
2
T
2
T
T
i f
e dt lim

= , koristee trik finalnog volumena, formalno je

T dt lim (0) 2
2
T
2
T
T
= =

. (7.8)

Djelei sa T, vjerojatnost prijelaza u jedinici vremena je

dW
fi

( ) ( )
( )
i f
f
f
3
4
2
i i
0
f f
i
4
2 2
E E
E
p d
q
s , p u s , p u
E
1
4
Z
=
r
, (7.9)

kao u (2.95). Da se nae diferencijalni udarni presjek treba jo podjeliti sa inicijalnim
fluksom estica koji je kao u (2.93), I
0

i
i
i i
E
p
v n
r
r
= = u skladu sa (2.13), i integrirati po
impulsima d
3
p
f
= p
f
2

dp
f d finalnih estica.

Kako je p p p
i f
= =
r r
i p
f dp
f
= E
f
dE
f
, te i ( ) ( )
2

sin 4p cos 1 2p p p q
2 2 2 2
i f
2
= = =
r r r

lako se dobija
220
( ) ( )
2
i i
0
f f
4 4 4
2 2
s , p u s , p u
2

sin p 64
Z
d
d
= . (7.10)

U eksperimentima se najee ne detektiraju komponente spina elektrona, pa treba jo
usrednjiti po
2
1
komponentama s
i
i zbrojiti po s
f , tako da je konano

( ) ( )

=
f i
s s
2
i i
0
f f
4 4 4
2 2
s , p u s , p u
2
1
2

sin p 64
Z
d
d
. (7.11)

Zavisnost od kuta rasprenja
2

sin
4
ista je kao u Rutherfordovoj formuli.

Za raunanje faktora ( ) ( )

f i
s s
2
i i
0
f f
s , p u s , p u postoji opa procedura koja se svodi
na raunanje tragova produkata Diracovih -matrica.



























221
7.2 Tragovi Diracovih -matrica

Na primjeru potencijalnog rasprenja leptona razmotrimo pravila koja omoguuju da
se izraunavaju kvadrati apsolutnih vrijednosti matrinih elemenata
2
fi
M procesa bez
potrebe da se ikada koristi eksplicitna reprezentacija (4 4) Diracovih matrica ili spinora.

Spinska suma u (7.11) moe se napisati kao

( ) ( ) ( ) ( )
( ) ( ) ( ) ( ). s , p u s , p u s , p u s , p u
s , p u s , p u s , p u s , p u
f f
0
i i
s , s
i i
0
f f
f f

0
i i

s , s
i i
0
f f
i f
i f

=
=


Ovo je specijalni sluaj ope formule

( ) ( ) ( ) ( ) [ ] ( ) ( ) [ ] f u i u i u f u i u f u
2
= , (7.12)

gdje je
0 0
= , tj. specijalno:

. a b ..... p p ..... b a

i i

5 5
5 5

/
/
/
=
/
/
/
=
=
=
(7.13)


Koristei uvjete kompletnosti i normiranja (3.149) rjeenja Diracove jednadbe
komponente projektora stanja pozitivne i negativne energije su

( ) ( ) ( )

s

m p s p, u s p, u +
/
=

i ( ) ( ) ( )

s

m p s p, v s p, v
/
=

, (7.14)

pa spinska suma u kvadratu matrinog elementa (7.11) postaje trag -matrica

( ) ( ) [ ] ( ) ( ) [ ] [ ]
( ) ( ) [ ]. m p m p Tr
m p m p s , p u m p s , p u
f
0
i
0
f
0
i
0
f f
0

s
i
0
f f
f
+
/
+
/
=
= +
/
+
/
= +
/
(7.15)

Sve formule se lako dokazuju primjenom antikomutacijskih relacija -matrica (3.121).

Ovo vai za kvadrat apsolutne vrijednosti svakog fermionskog matrinog elementa
svojstva kompletnosti Diracovih spinora reduciraju ga na trag produkata -matrica koji se
moe izraunati openito za bilo koju reprezentaciju Diracovih matrica.
222
Diferencijalni udarni presjek (7.11) je onda

( ) ( ) [ ] m p m p Tr
2
1
2

sin p 4 6
Z
d
d
f
0
i
0

4 4 4
2 2
+
/
+
/
= . (7.16)


Zbog relacija antikomutativnosti (3.121)

{

}

=

= 2g

, (7.17)

i svojstva ciklinosti, nijedan trag se ne mora eksplicitno raunati. Lako se pokazuje da
vrijedi:

1. Trag neparnog broja -matrica je nula.

2. Tr [

] = 4g

Tr [ ] b a/
/
= 4ab.

3. Tr [
5

] = 0 Tr [ ] b a
5
/
/
= 0.
(7.18)
4. Tr [

] = 4[g

+ g

]

Tr [ ] d c b a /
/
/
/
= 4[(ab)(cd) (ac)(bd) + (ad)(bc)].

5. Tr [
5

] = 4i

Tr [ ] d c b a
5
/
/
/
/
= 4i

.


Za reduciranje izraza kojima treba izraunati tragove korisne su i dodatne relacije:

1. 4

= ,

2.

a
/
= a 2
/
,

3.

b a /
/
= 4ab, (7.19)

4.

c b a
/
/
/
= a b c 2
/
/
/
,

5.

d c b a /
/
/
/
= 2[ ] d a b c c b a d /
/
/
/
+
/
/
/
/ .


Trag u (7.16) sadri samo dva lana Tr
f
0
i
0
p p
/ /
i m
2
Tr [ ]
0 0
, jer lanovi linearni po m
imaju neparan broj -matrica. Kako je ( )
0
i
0 0 0
i
0
i i
0
p 2 p 2g p p p

+
/
= + = =
/
,
i (
0
)
2
= 1, slijedi
223
( ) ( ) [ ] ( ) [ ]
2
f i f i
2
0 2
f
0 0
i f i f
0
i
0
m 2 E E 4 p p 2 m p p 2 p p Tr
2
1
m p m p Tr
2
1
+ + = +
/
+
/ /
= +
/
+
/
,

te

[ ]
2
f i f i
4 4 4
2 2
m p p E E 2
2

sin p 32
Z
d
d
+ = . (7.20)

Poto je E = E
f
= E
i
i
f i
p p p
r r
= = , te kako je za svaku esticu
E
p
c
c
v

r r
r
= = , vai i


2

sin E 2 m cos p E E p p
2 2 2 2
2
f i f i
+ = =
r
,

pa se u prvoj aproksimaciji [do na O(
2
)] nepolarizirani diferencijalni udarni presjek za
potencijalno rasprenje elektrona u polju jezgre (7.20) moe izraziti pomou energije E i
kuta rasprenja

( )
|

\
|
=
2

sin 1
2

sin p 2
Z
d
d
2 2
4
2
2 4
2 2
r
. (7.21)

Izraz (7.21) naziva se Mott-ov diferencijalni udarni presjek. U nerelativistikom limesu
kad 0 je E mc
2
+ T, gdje je T kinetika energija energija elektrona. Kako je


( )
( )
( )
2 2
2
2 2
2
2
2
2 2
2
4
2
T 4
1
m 2
T
1
m
T
1
T 4
1
T mT 2
T m
m E
E
p
E
=
|

\
|
+
|

\
|
+
=
+
+
=

=
r
+ O(
2
),

(7.21) u nerelativistikom limesu dobijamo


( )
2

sin T 4 2
Z
d
d
4 2 4
2 2
= . (7.22)

Rezultat (7.22) znai da je diferencijalni udarni presjek
d
d
proporcionalan produktu
naboja elektrona i jezgre Z , inverzno proporcionalan kvadratu kinetike energije
elektrona T
2
, a angularna distibucija rasprenja proporcionalna je sa
2

sin
4
, sve isto kao
u klasinoj Rutherfordovoj formuli (2.46).
224
Numerike konstante na poetku izraza (7.22) i (2.46) naravno nisu jednake, jer je
Rutherfordova formula, tj. Coulombov zakon iz koga je izvedena, za klasine nabijene
estice preveliko pojednostavljenje da bi direktno korespondirala realnim elektronima i
fotonima. Realne elementarne estice su kvantne relativistike estice. Relativistika
formula E = mc
2
znai da broj estica nije ouvan zbog procesa kreacije i anihilacije, a
kvantne relacije neodreenosti znae da u iznimno kratkom intervalu vremena moe
postojati proizvoljno velika koncentracija energije. Elektron je jednoestino stanje
Diracova polja (3.53) nastalo djelovanjem kreacionog operatora a
p

(p) na vakuum
kvantne teorije polja 0 . Ali, vakuum 0 nije jednostavno stanje bez estica i nulte
energije kao u klasinoj fizici, ve stanje u kojem se stalno i svuda kreiraju i iznimno
brzo anihilaraju parovi virtuelnih estica-antiestica. Realni elektron je komplicirani
kvantni objekt koji je uvijek okruen brojnim virtuelnim elektron-pozitron parovima iji
Feynmanov dijagram je zatvorena petlja (loop) prikazana na Slici 7.3.




Slika 7.3


U okolini realnog elektrona raspodjela virtuelnih elektron-pozitron parova nije homogena
zbog elektrinog privlaenja virtuelni pozitroni su uvijek blii elektronu. Ako virtuelni
elektron-pozitron par prikaemo malom strelicom (kao elektrini dipol) iji kraj oznaava
virtuelni elektron pojednostavljeni prikaz realnog elektrona e je dat na Slici 7.4. Naboj
elektrona je zasjenjen (screened) virtuelnim pozitron-elektron parovima. Ovaj efekt se
naziva polarizacija vakuuma jer je analogan polarizaciji molekula sredstva u prisustvu
elektrinog naboja. Naboj elektona e je mjera jakosti njegovih elektromagnetskih
interakcija. Ako zamislimo da mjerimo naboj elektrona rasprenjem nekih estica
projektila naboja e na elektronu, izmjerena vrijednost naboja zavisiti e od energije
projektila. Projektili vee energije, prikazani krivuljom E
2
> E
1
na Slici 7.4, prii e blie
elektronu i vidjet e manje zasjenjen, tj. vei naboj elektrona. Ovakvi efekti
zasjenjenja naboja (svih, ne samo elektrinih naboja) su uvijek prisutni u kvantnoj
teoriji polja. Konstante jakosti interakcija (naboji estica) zavise od energije na kojoj se
mjere, to se naziva running coupling constants i manifestacija je neophodnosti
renormalizacije teorije. Renormalizacija znai da se osnovni parametri teorije koji se
pojavljuju u Lagrangianu moraju redefinirati i tek takvi renormalizirani parametri se
identificiraju sa mjerenim parametrima realnih estica. U renormalizabilnim teorijama
efekti zasjenjenja naboja se mogu tono proraunati.
e

e
+

225



Slika 7.4


Na primjer, u kvantnoj elektrodinamici efekti zasjenjenja naboja uslijed polarizacije
vakuuma znae promjenu propagatora fotona uslijed mogunosti kreiranja virtuelnih
elektron-pozitron parova tijekom gibanja. Stvarni propagator realnog fotona, shematski
prikazan na Slici 7.5, je suma beskonano mnogo Feynmanovih dijagrama koji sadre sve
vie umetnutih virtuelnih fermionskih petlji.





Slika 7.5


Propagator fotona
2

q
g
i se, sa tonou do na O(e
4
), mora zamjeniti sa
= + + . . . .
+
E
1
E
2
e



226
( )
( )
( )
(

+
|
|

\
|

4
2
2 1
0
2
2
2
2
2
2
2

e O
m
z 1 z q
1 log z 1 z dz
2
e
m

log
12
e
1
q
g
i
q
g
i , (7.23)

gdje je gornji cut-off integrala po momentima virtuelnih fermiona u petlji. Zatim se
definira renormalizirani naboj elektrona e
R


|
|

\
|

2
e
2
2
2
2 2
R
m

log
12
e
1 e e , (7.24)

gdje je e parametar u Lagrangianu, takozvani goli (bare) naboj. Renormalizirani naboj
elektrona e
R
se identificira sa mjerenom vrijednou naboja elektrona u eksperimentima
Coulombovog rasprenja na niskim energijama q

<<

m
e
, tj. na makroskopskim
udaljenostima, dovoljno daleko od elektrona da se zasjenjenje naboja moe zanemariti.
To znai da definiramo

( )
137
1
4
e
m
2
R
e
= = . (7.25)

Svi efekti regularizacije divergentnih integrala po 4-impulsima virtuelnih fermiona u
petljama, tj. cut-off-a , su ukljueni u definiciju renormaliziranog naboja elektrona e
R
.


U sluaju da se eli razmatrati rasprenje na visokim energijama, tj. na proizvoljnoj
energijskoj skali , moraju se u obzir uzimati i petlje svih virtuelnih fermiona f koji
ispunjavaju uvjet m
f
< , na primjer muona, tau leptona, itd. U teoriji renormalizacije se
onda openitije definira veza vrijednosti renormaliziranog naboja e
R
na razliitim
energijskim skalama
1
i
2



( ) ( )
2
2
2
1
2
1
2
R 2
2
R

log
12
1
e
1
e
1
+ = ,

to dozvoljava da se renormalizirani naboj elektrona koji zavisi od energije (running
coupling constant) izrazi pomou -funkcije za kvantnu elektrodinamiku

( ) ( )
2
1
2
2
QED
1 2

log

1

1
+ = , (7.26)

gdje je

(

+ + =

1
3
2
3
1 QED
n n
9
4
n
9
1
3
1
, (7.27)

a n
i
je broj fermiona (kvarkova i leptona) odgovarajueg naboja ije su mase manje od
2
.
227
Zato je na skali energija m
W
~ 80 GeV renormalizirani naboj vei, pa je jakost
elektromagnetskih interakcija ( )
128
1
m
W
= , to eksperimenti koji mjere masu W gauge
bozona sa tonou boljom od 0.05% moraju uzimati u obzir.


Sve renormalizabilne kvantne teorije polja, kakav je i SM, imaju ovo svojstvo.
Teorija nije dobro definirana jer postoji konaan broj tipova divergentnih integrala koji se
moraju regularizirati. Opi teorem dokazuje da nain regularizacije integrala nije vaan,
ako ne naruava ni jednu simetriju teorije i ako je odabrani cut-off dovoljno velik.
Tada se svi divergentni djelovi mogu apsorbirati u redefiniciju osnovnih parametara u
Lagrangianu: naboja, masa i valnih funkcija estica, tako da invarijantne amplitude bilo
kojeg procesa uvijek ostaju konane.


































228
7.3 Elektron-muon rasprenje

U opem sluaju rasprenja fermiona, na primjer elektron-muon ili elektron-proton
rasprenju, i drugi fermion f mora biti reprezentiran svojim valnim funkcijama
f
(x).
Vektorska struja (3.142) tih Diracovih polja j
f

(x) onda daje Lagrangian interakcije sa

poljem fotona A

(x), potpuno analogno kao (7.1) za elektrone. Dijagram jedno-fotonske

razmjene izmeu elektrona i muona, elektrona i leptona, ili izmeu elektrona i protona
(zanemarujui strukturu protona), koji je 2 2 elektromagnetski proces e + e + ,
prikazan je na Slici 7.6.

Ograniimo se na sluaj elektron-muon (ili ) rasprenja da izbjegnemo korekcije
uslijed jakih interakcija kvarkova unutar protona i na niske energije (puno manje od m
W
)
da moemo zanemariti slabe interakcije. Impulsi muona oznaeni su velikim slovima.



Slika 7.6


Na ovom primjeru iz QED detaljno emo ilustrirati proceduru kojom se u kvantnoj
teorija polja od Lagrangiana teorije dolazi do vjerojatnosti pojedinog procesa. Elektro-
magnetske interakcije polja leptona i fotona u SM odreene su lanovima u Lagrangianu
interakcije oblika (7.1), tj.

e
int.
QED
A j e A j e A j e
- - -
+ + = L , (7.28)

gdje je struja (3.141) pojedinog fermionskog polja

j

= . (7.29)

Ograniimo li razmatranje samo na elektron-muon rasprenje Lagrangian interakcije ine
samo prva dva lana na desnoj strani izraza (7.28).

U bilo kojoj toci prostor-vremena x

u kojoj dolazi do interakcije polja Lagrangian

interakcije L
int.
(x) daje kontribuciju S-matrinom elementu S
fi
procesa u razvoju (2.82).
Za proces sa Slike 7.6 trebaju nam dva verteksa interakcije u nekim tokama x
1
i x
2
.
P

P

p

p

ie

ie

q
g
i
q = p p = P P

229
U prvom verteksu jedan lepton emitira foton koji u drugom verteksu apsorbira drugi
lepton. U najniem redu (drugom) S-matrini element je

S
fi
=
( )
( ) ( ) [ ] =

i x x T f x d x d
! 2
i
2 . int 1 . int 2
4
1
4
2
L L
(7.30)
( ) ( ) ( ) ( )
0
2
0
1 2 . int 1 . int 2
4
1
4 2
x x i x x f x d x d i =

L L .

Produkt dva Lagrangiana interakcije (7.28) sadri etri lana i to

( )( ) ( )( ) ( )( ) ( )( ) [ ]

e
2
A j A j A j A j A j A j A j A j e

+ + + ,

od kojih samo zadnja dva lana opisuju elekton-muon rasprenje. Prvi lan opisuje e

rasprenje, a drugi

rasprenje. Piemo li eksplicitno prostorno-vremensku zavisnost

toaka interakcije u (7.30) treba izraunati matrini element operatora

( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )
2 2

e
1 1

2 2

1 1

e
x A x j x A x j x A x j x A x j

+ , (7.31)

izmeu inicijalnog i i finalnog f stanja. U procesu koji nas zanima sa Slike 7.6 i
inicijalno i finalno stanje sadre po jedan elektron i jedan muon (i nula fotona). Napisana
pomou slobodnih jednoestinih stanja odgovarajuih kvantnih polja kao u (3.64), tj.
(3.67), inicijalno i finalno stanje procesa su

0 e f , 0 e i
f f i i
= = . (7.32)

S
fi
element procesa zavisi od matrinog elementa

( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) + =

0 x A x A 0 x j e x j e i x x f
2 1 i 2

f i 1

e
f 2 int. 1 int.
L L
(7.33)
( ) ( ) ( ) ( ) 0 x A x A 0 e x j e x j
2 1 i 2

e
f i 1

f

+


Toke u prostor-vremenu po kojima se na kraju integrira u (7.30) su proizvoljne
(osim to ih T operator ureuje po vremenu) toke x
1
i x
2
u kojima se dogaaju bilo
kakve interakcije. Fizikalno je puno poeljnije odabrati ureenje po tipu interakcije, tj.
tipu verteksa. elimo da x
1
reprezentira toku u prostor-vremenu gdje se raspruje
elektron, a x
2
toku rasprenja muona. Zato u drugom lanu u (7.33) zamjenimo x
1
x
2
,
pri emu moramo zamjeniti i vremena u -funkciji u (7.30), to za S-matrini element daje

( ) ( ) ( ) ( )
2 1 i 2

f i 1

e
f 2
4
1
4 2
fi
x , x D x j e x j e x d x d i S

= , (7.34)

gdje je propagator fotona
230
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) 0 x x x A x A x x x A x A 0 x , x D
0
1
0
2 1 2
0
2
0
1 2 1 2 1
+ = . (7.35)


Prema (3.69), svako kvantno polje ima razvoj po kreacionim i anihilacionim
operatorima koji djeluju u Foch prostoru teorije i kreiraju/anihiliraju slobodnu esticu
(kvant) polja odreenog impulsa p
r
i heliciteta . Za kvantna polja fotona i pojedinog
leptona razvoji su eksplicitno:



( ) ( ) ( )
x ip *

, p
x ip

, p
, p
e a e a x A

+ =

r
r
r
,

( ) ( ) ( )
x ip
, p
x ip
, p
, p
e , p v d e , p u b x

+ =

r r
r
r
r
, (7.36)



( ) ( ) ( )
x ip
, p
x ip
, p

, p

e , p v d e , p u b x

+ =

r r
r
r
r
,

gdje su b i b

, te d i d

, kreacioni/anihilacioni operatori elektrona i pozitrona, te muona i

anti-muona ija stanja spina su opisana slobodnim Diracovim spinorima ( ) , p u
r
i ( ) , p v
r

datim u (3.154). Kreacioni i anihilacioni operatori zadovoljavaju odgovarajua (3.69)
komutaciona pravila za bozonska, a antikomutaciona pravila za fermionska polja. Kako
je operator fermionske (elektronske ili muonske) struje

bilinearan po poljima,
razvoj (7.36) daje etri lana

( )
( ) x ; , p ; , p j
4
1 i
i

, , p , p

=

=
r r
r r
, (7.37)

koji su redom


( )
( ) ( )
( ) x p p i
, p

, p
1

e b b , p u , p u j


=
r r
r r
,
( )
( ) ( )
( ) x p p i
, p , p
2

e d d , p v , p v j


=
r r
r r
,
(7.38)

( )
( ) ( )
( ) x p p i
, p

, p
3

e d b , p v , p u j
+ +

=
r r
r r
,
( )
( ) ( )
( ) x p p i
, p , p
4

e b d , p u , p v j
+

=
r r
r r
.


U (7.38) svi lanovi osim drugog su u takozvanom normalnom poretku produkta
operatora anihilacioni operatori su desno od kreacionih, to osigurava da daju nulu kad
djeluju na vakuum u skladu sa zahtjevom (3.66). Koristei antikomutacijsku relaciju za
operatore kreacije i anihilacije antifermiona poredak operatora se moe zamjeniti i
( ) 2

j se
moe napisati u obliku

( )
( ) ( )
( ) x p p i
, p

, p
2

e d d , p v , p v j


=
r r
r r
, (7.39)

gdje smo zanemarili konstantu iji matrini element je nula za p p.
231
Oznaimo li 4-impulse i helicitete fermiona u finalnom stanju sa p
r
i , a sa p
r
i u
inicijalnom stanju, svaki lan u (7.38) ima ne-nulti matrini element izmeu jedno-
estinih fermionskih stanja. Na primjer, u prvom lanu u
( ) 1

j operatoru
, p
b
r
anihilira
fermion (elektron ili muon) impulsa p
r
i spina u inicijalnom, a

, p
b

r
kreira fermion
impulsa p
r
i spina u finalnom stanju, tako da je matrini element

( )
( )
( ) ( ) ( ) ( )
( ) x p p i

e , p u , p u , p e x j , p e

=
r r r r
. (7.40)

Analogno,
( ) 2

j reprezentira gibanje (propagaciju) antifermiona jer ekstra minus znak u

(7.39) znai suprotan naboj, koji je u inicijalnom stanju imao impuls i helicitet p
r
i , a
zavri u finalnom stanju sa kvantnim brojevima p
r
i . Trei lan u (7.38) kreira elektron-
pozitron par iz vakuuma, a etvrti lan anihilira elektron-pozitron par u vakuum. Sva etri
lana u (7.38) se mogu grafiki prikazati kao na Slici 7.7, to je razlog odabira
Feynmanovih pravila za spoljanje fermionske linije iz Poglavlja 6.3.




Slika 7.7


etri verteksa sa Slike 7.7 reprezentiraju elementarne procese kvantne elektrodinamike sa
Slike 4.3, ali bez ucrtanih fotonskih linija. Svaki lan u Lagrangianu interakcije sadri tri
polja i u svakom verteksu, tj. integracionoj toki x

u (7.30), moraju se spojiti tri linije

dvije fermionske i jedna linija fotonskog polja. Svi kreacioni i anihilacioni operatori
fotona u razvoju S-matrinog elementa (7.30) sadrani su u izrazu (7.35) koji je
kvadratan po polju fotona.
e

e

p
r
,

p
r
,


e
+
e
+
p
r
,

p
r
,



( ) 1

j
( ) 2

j
e
+
p
r
,


p
r
,

e

( ) 3

j
e


( ) 4

j
e
+
p
r
,


p
r
,



232
Kako u drugom redu elektron-muon rasprenja nema fotona ni u inicijalnom, ni u
finalnom stanju, sve fotonske linije su unutarnje linije dijagrama. Na primjer, (7.35) daje
matrini element u kome kreacioni operator iz A

(x
2
) stvori foton impulsa q
r
i heliciteta

u toci rasprenja muona, koji potom anihilacioni operator iz A

(x
1
) anihilira u toci
rasprenja elektrona ukupni efekt je razmjena jednog fotona izmeu muona i elektrona.
Kako se radi o bozonskim operatorima koji komutiraju za p p, razliiti redoslijedi
fotonskih kreacionih i anihilacionih operatora ne mijenjaju znak amplitude. Na taj nain
fotonski propagator (7.35) spaja dva fermionska verteksa sa Slike 7.7 u dijagram
elektron-muon rasprenja razmjenom jednog fotona koji je prikazan na Slici 7.6.
Uvrtavanjem kompletnog skupa jedno-estinih stanja i kompleksnom integracijom,
slino kao to je u Poglavlju 4.1 uraeno za skalarno polje, nalazi se Fourierov transform
izraza (7.35) koji daje (4.21) propagator fotona
2

q
g
i .

Kad se izrauna djelovanje svih kreacionih/anihilacionih operatora u razvoju svih
polja u S-matrinom elementu (7.30) preostaje produkt dva matrina elementa oblika
(7.40) jednog za elektron i jednog za muon, u kojima je razdvojena zavisnost od spina i
prostorno-vremenskih koordinata estica i koji su povezani propagatorom fotona.
Integracija prostorno-vremenskih valnih funkcija ravnih valova koji opisuju slobodne
estice po d
4
x
i
daje 4-dimenzionu -funkciju koja garantira ouvanje energije i impulsa u
svakom pojedinom verteksu procesa. Za proces elektron-muon rasprenja sa Slike 7.6 je
P = P q i p = p + q. Eliminacijom impulsa unutarnjih linija preostaje zakon ouvanja
energije i impulsa ukupnog procesa
4
(P + p P p).

Prema pravilima za raunanje diferencijalnog udarnog presjeka procesa iz Poglavlja
2.5, uvrtavajui normalizacione konstante koje smo dosad zanemarivali (faktore 2),
djeljei poetnim fluksom i integrirajui po impulsima finalnih estica dobija se

( ) ( )
( ) ( )
p
f
3
f
3
e
f
3
f
3
p
i
e
i
2
fi i i f f
4 4
0
E 2 2
P d
E 2 2
p d
E E 4
1
M P p P p 2
I
1
d + = , (7.41)

gdje je invarijantna amplituda procesa

M
fi
( ) ( ) [ ] ( ) ( ) [ ]
i i f f
2

i i f f
2
S , P u S , P u
q
g
s , p u s , p u e = . (7.42)

Propagator izmjenjenog fotona povezuje spinorske faktore iz struja elektrona i muona.
Inicijalni flux I
0
se kao u (2.96) moe kombinirati sa normalizacinim faktorima inicijalnih
estica
p
i
e
i
E E
1
u Lorentz invarijantni faktor
( )
2 2 2
i i
p
i
e
i 0 M m P p 4
1
E E 4
1
I
1

= , tako da je

( ) ( )
( )
( ) ( )
p
f
3
f
3
e
f
3
f
3
2
fi
2 2 2
i i
i i f f
4 4
E 2 2
P d
E 2 2
p d
M
M m P p 4
P p P p 2
d

+
= , (7.43)
233
gdje jo treba integrirati po impulsima finalnih estica. Sva fizika elektron-muon elektro-
magnetske interakcije sadrana je u kvadratu amplitide
2
i f
M .

Nepolarizirani diferencijalni udarni presjek se dobija potpuno analogno kao u (7.15) i
daje

( ) ( ) [ ] ( ) ( ) [ ] = =

2
S S s , s
i i

f f
2
2
i i f f
2
i f
f i f i
S , P u S , P u
q
e
s , p u s , p u
4
1
M
(7.44)

( )
( ) ( ) [ ] ( ) ( ) [ ]
i f

f
2
2
4
M P M P Tr m p m p Tr
q
e
4
1
+ / + / +
/
+
/
= .

Koristei prvu i treu od relacija (7.18), trag -matrica daje

( ) ( ) [ ] ( ) [ ]
2
i f

f

f
m p p g p p p p 4 m p m p Tr + = +
/
+
/
. (7.45)

Drugi trag je istog oblika, pa je kvadrat invarijantne amplitide konano

( )
( )( ) ( )( ) ( ) ( ) [ ]
2 2
i f
2
i f
2
f i i f i i f f
2
2
4
2
i f
m M 2 p p M P P m p P p P p P p P
q
e 8
M + + = . (7.46)


Diferencijalni udarni presjek (7.43) najzgodnije je izraunati u sustavu mirovanja
inicijalnog muona gdje je

( ) ( ) ( ) 0 , M P , p , E p , p , E p
i i f
r
r r
= = = , (7.47)

te ( ) p M M m P p
2 2 2
i i
r
= . -funkcija ouvanja 4-impulsa P
f
= P
i
+ p
i
p
f
omoguuje
integraciju po finalnom impulsu d
3
P
f
muona ija energija je

E E P p p P E
0
i
0
f
0
i
0
i
p
f
+ = + = .
Tu integraciju je najzgodnije napraviti u 4-dimenzionom obliku. Kao u (2.96), vrijedi

( ) ( ) ( ) ( ) = + = +

0
f i i f f
4 2 2
f f
4
i i f f
4
p
f
f
3
P p P p P M P P d p P p P
2E
P d


( ) [ ] ( ) E E P M p p P
0
i
2 2
f i i
+ + = .

Kako zbog p
f
p
f
= m
2
= E'
2
p'
2
, vrijedi p'dp' = E'dE', za integraciju po komponentama
finalnog impulsa elektrona moemo pisati d
3
p
f
= p'
2
dp'd' = p'E'dE'd', gdje je d'
element prostornog kuta.

Diferencijalni udarni presjek (7.43) onda postaje
234
( )
( ) [ ] ( ) E E P M p p P M E d p
p M 8
1
2
1
d
d
0
i
2 2
f i i
2
fi
2
+ + =

r
. (7.48)


Uvjet ouvanja energije je ( ) [ ] ( ) [ ] cos p p 2 E E 2 E E M 2 m 2 M p p P
2 2 2
f i i
+ = + ,
a kako za -funkcije vrijedi ( ) [ ]
( )
1
dx
x df
x f dx

, dobija se

( )
2
fi
2
M
cos
p
p
E E M
1
p
p
M 16
1
2
1
d
d

, (7.49)

gdje je

( )
2
m EM cos p p E M E + = + . (7.50)


Izraz za udarni presjek se znatno uprosti u sluaju rasprenja ultra-relativistikih
elektrona kad je
E
m
<< 1. Tada se mogu zanerariti svi lanovi proporcionalni sa m
2
i uzeti
da je E = p i E' = p', te se umjesto (7.50) dobija

( ) ( ) cos 1 E E E E M = , (7.51)

a, umjesto (7.49)

( )
2
fi
2
2 2
M
2

in s
M
E 2
1
1
E
E
M 16
1
2
1
d
d
+

. (7.52)


Koristei ( )
2

Esin E 4 p 2p p 2p 2m p p q q q
2
i f i f
2 2
i f
2
= = = = i ( ) E E M
2
q
2

Esin E 2
2
2
= , te P
f
= P
i
+ p
i
p
f
, izraz za invarijantnu amplitudu (7.46) se
uprosti


( )
( ) ( ) ( ) ( ) [ ] = + =
2
f i i i i f i i f i
2
2
4
2
i f
M p P p P p p p P p P 2
q
e 8
M

( )
=
(

|
|

\
|
+

=
2

sin
M 2
q
2

sin 1
q
E E M e 16
2
2
2
2
2
2
2 4
(7.53)
235

(

=
2

sin
M 2
q
2

cos
2

sin E E
M e
2
2
2
2
4
2 4
.


Uvrtavajui ovaj izraz za
2
i f
M u (7.52) diferencijalni udarni presjek rasprenja
elektrona visoke energije E >> m na muonu je konano

2

sin
M
E 2
1
2

sin
M 2
q
2

cos
2

sin E
1
64
e
d
d
2
2
2
2
2
4 2
2
4
+

= . (7.54)

Ovaj udarni presjek ima izraen maksimum za vrlo male kuteve rasprenja 0 i
toan je za sluaj relativistikog elektron-muon ili elektron-tau rasprenja. Izraz (7.54)
vrijedi i u sluaju elektron-proton rasprenja pod pretpostavkom da je proton isto to i
lepton mase M, to je naravno samo aproksimativno tono. Proton je vezano stanje
kvarkova i gluona koji meudjeluju jakim silama, pa u elektron-proton rasprenju postoje
dodatne korekcije uslijed strukture protona koje nisu zanemarive kad energije elektrona
postanu E 0.5 GeV.

Na slian nain se, polazei od (7.43), za nerelativistike elektrone za koje je E << m,
pokazuje da se diferencijalni udarni presjek rasprenja reducira na (7.21) Mott udarni
presjek (Zadatak 7.6.).





















236
7.4 Polarizacija fotona

Tipini proces kvantne elektrodinamike je 2 2 proces rasprenja fermiona, kao
proces prikazan na Slici 7.6, u kome se elektromagnetska interakcija fermiona smatra
razmjenom medijatora interakcije fotona. Razmotrimo jo jednom, malo detaljnije ne-
relativistiki limes kvantne elektrodinamike. Prvo treba podrobnije razmotriti polarizaciju
fotona.

Lagrangian interakcije QED (7.1) pokazuje da se polje fotona A

(x) vee za
vektorsku struju fermiona (elektrona, muona, protona, ...) oblika j

(x) = (x) (x)

dajui
verteks teorije koji reprezentira jedan od elementarnih procesa sa Slike 4.3. Zanemarujui
normalizacione faktore u (3.2), fermioni se reprezentiraju jednoestinim inicijalnim ili
finalnim stanjima oblika u(p)e
ipx
ili ) p ( u e
+ipx
, a foton jednoestinim stanjem

()e
iqx
ili

()
*
e
+iqx
, gdje je

() vektor polarizacije fotona, q = p p je njegov

impuls, a = 1,2 oznaava helicitet fotona.

U Poglavlju 3. ve je pokazano da zbog gauge simetrije QED vai zakon ouvanja
struje, tj. uvjet pq = 0. Zato projekcija spina fotona na pravac njegova impulsa ima samo
dvije vrijednosti, tj. postoje samo dva transverzalna stupnja polarizacije fotona.


Fermionski dio matrinog elementa elementarnog procesa iz QED je oblika

x iq

e (0) j Q e i j f

= , (7.55)

gdje je Q naboj fermiona u jedinicama naboja pozitrona e. Gauge simetrija kvantne
elektrodinamike zahtijeva ouvanje struje

= 0, to u impulsnom prostoru za matrini

element (7.55) implicira q

(0) = 0. Da se dobije amplituda emisije/apsorpcije realnog

fotona, matrini element elementarnog QED verteksa treba jo pomnoiti sa vektorom
polarizacije fotona

()

. Vjerojatnost procesa proporcionalna je onda sa

(0) j (0) j ) ( ) ( (0) j ) (
*

= . (7.56)

U inicijalnom stanju treba usrednjiti po helicitetu (spinu) inicijalnih fotona, a osim u
iznimnom sluaju kad se u eksperimentu mjeri polarizacija finalnih fotona, treba sumirati
i po helicitetu finalnih fotona.


Najjednostavniji nain raunanja polarizacijske sume za fotone je da uzmemo da mu
je impuls q
r
du z-osi, pa za bazu prostornog dijela stanja heliciteta moemo odabrati
jedinine vektore x- i y-osi
y x
e i e . Tada je

y y x x

e e e e ) ( ) ( + =

. (7.57)
237
Izraz (7.57) nije teko napisati u obliku koji je oigledno kovarijantan.

Ouvanje struje znai da vrijedi q
0

j
0
- q
z

j
z
= 0. Za realni foton vrijedi q
2
= 0, pa mora
biti i j
0
(0) = j
z
(0), te se desna strana izraza (7.56) moe napisati kao

[ ] [ ] (0) j (0) j g (0) j (0) j e e e e e e e e

*
t t z z y y x x
= + + ,

to znai da suma po stanjima polarizacije fotona u bilo kojem sustavu mora biti

g ) ( ) ( =

, (7.58)

kao u (6.86).


Transverzalnost fotona znai postojanje Coulomb interakcije meu elektrino
nabijenim esticama. Za procese jedno-fotonske razmjene, tj. za procese sa dva QED
elementarna verteksa kao na Slici 1.1 ili 7.6 matrini element sadri propagator fotona
izmeu dvije vektorske struje fermiona oblika

( ) ( ) (0) ij
q
g i
(0) ij M i

2

fi

(

= , (7.59)

gdje su fermionske strije, recimo za elektron-muon rasprenje sa Slike 7.6,

( )
( ) ( )
( )
( ) ( )
i

e
P u P u e (0) j , p u p u e (0) j = = . (7.60)

Izaberemo li opet da je impuls ( ) q , 0 , 0 , q q
0
r
= fotona du z-osi, matrini element je

( ) ( )
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( )
2

T
e
T
2

z
e
z

0
e
0
2
e
fi
q
j j
q
j j j j
q
j j
M
r r

= , (7.61)

gdje indeks T oznaava transverzalne komponente struje. Za realni foton je q
2
= 0, pa
zbog ouvanja fermionske struje (gauge invarijantnosti) q

j

= 0, vrijedi i

( ) ( ) e
z
e
0
j j = , kao i
( ) ( )
z

0
j j = , pa bi u (7.61) preostao samo zadnji lan na desnoj strani koji znai razmjenu
realnog fotona sa samo dva transverzalna stupnja polarizacije.


Za razmjenu virtualnog fotona ne vrijedi uvjet q
2
= 0 jer virtuelni foton ne mora biti
na svojoj masenoj ljusci. Uvjet ouvanja elektromagnetske struje onda daje jedini uvjet
z 0 0
j q j q
r
= , tj.
0
0
z
j
q
q
j
r
= , pa je amplituda razmjene jednog virtuelnog fotona
238
( ) ( ) ( ) ( )
2

T
e
T
2

0
e
0
fi
q
j j
q
j j
M
r r
r

+ = . (7.62)

Prvi lan u (7.62) zavisi samo od kvadrata 3-impulsa fotona i naziva se Coulomb
interakcija jer je proporcionalan produktu nultih komponenti struja dva fermiona, tj.
produktu gustoa elektrinog naboja tih estica. Ako je estica nerelativistika
|

\
|
<<1
c
v
,
za operator gustoe struje vrijedi
0 0
j j v j <<
r
r
, pa je prvi Coulomb lan vrlo dobra
aproksimacija ukupnog matrinog elementa.

Dobar primjer je atom vodika u kome su i elektron, a pogotovo proton,
nereletivistike estice, pa Coulombov lan daje veoma dobru aproksimaciju elektro-
magnetskih elektron-foton-proton interakcija. Ukupni Hamiltonian elektrona u elektro-
magnetskom polju protona moe se dobiti minimalnom supstitucijom A e p p
r
r r
iz
Diracova Hamiltoniana (3.125) kome se jo mora dodati elektrostatska interakcija e.
Tako dobijeni Hamiltonian je kompliciran (sadri osam lanova) i pored uobiajenog
lana kinetike energije i relativistike korekcije mase, sadri lanove elektrostatske
monopol i magnetske dipolne interakcije, te spin-orbit interakcije i takozvani Darwin lan
E
m 8
e
2
r
koji daje Lamb pomak. Popravke vieg reda dolaze uslijed spinske
zavisnosti gustoe naboja fermiona i relativistike korekcije kinetike energije elektrona i
nazivaju se popravke fine strukture i Lambov pomak spektralnih linija vodika.



Zadravajui samo prvi lan u (7.62) i koristei normalizaciju (3.153) fermionskih
jednoestinih stanja koja daje u u
0
= 2m, za nerelativistiko elektron-muon rasprenje
u najniem (drugom) redu teorije perturbacija dobija se matrini element

( )( ) ( )( )
2
e
2
e
2
fi
q
2m 2m
4
q
2m 2m e
M
r r
= = . (7.63)

Da se dobije diferencijalni udarni presjek diferencijal vjerojatnosti procesa, treba
kvadrat apsolutne vrijednosti (7.63) podjeliti inicijalnim fluksom i integrirati po faznom
prostoru finalnih estica kao u (7.41). Koristimo li iste oznake kao u (7.47), u sustavu
mirovanja muona (protona) Lorentz ivarijantni izraz za diferencijalni udarni presjek d
dat je u (7.49). U nerelativistikoj aproksimaciji zanemaruje se recoil muona, to znai
da muon (proton) djeluje kao statini izvor za potencijalno rasprenje elektrona kao na
Slici 7.2. Rasprenje je elastino p p p = =
r r
i E = E = m
e
<< m

, to znai da nema
transfera energije q
0
0, tj. q
2

2
q
r
, i jedina promjena je promjena pravca impulsa
elektrona. Zanemarujui sve lanove u nazivniku izraza (7.49) koji zavise od energije
elektrona diferencijalni udarni presjek je
239
( ) ( )
2
fi
2

2
M
m 2
1
4
1
d
d
=

, (7.64)

Uvrstimo li za kvadrat amplitude izraz (7.63), za nerelativistiki diferencijalni udarni
presjek dobijamo

4
4
2
e
q
e
2
m
d
d
r
|

\
|
=

, (7.65)

gdje je
2

sin p 4 p p q
2
2 2 2 r r r r
= = .


Uporedimo li gornji izraz sa Born aproksimacijom elastinog rasprenja (2.63) u
nerelativistikoj kvantnoj mehanici

2
) , ( f
d
d
= . (2.63)

gdje je amplituda out-going sfernog vala odreena izrazom (2.64)

( ) ( )

= x V e x d
2
m
, f
x q i 3 e
r
r r
, (2.64)

vidimo da za Fourier transform potencijala V mora vrijediti

( )
2
2
x q i 3
q
e
x V e x d
r
r
r r
=

. (7.66)

Usporedba sa (4.9) i (4.10) [za sluaj m = 0] ili sa (7.5), za elektron-muon potencijal u
nerelativistikoj aproksimaciji odmah daje Coulombov potencijal

( )
x
e
4
1
x V
2
r
r
= . (7.67)


Renormalizacija, tj. zavisnost konstante interakcije (naboja) od energije fermiona,
unosi popravke vieg reda. Zadnji lan u (7.23) koji zavisi od q
2
je konaan i u limesu
1
m
q
2
2
<< male promjene impulsa daje popravku propagatora fotona

( )
(

+
2
R
2
2
2
2
R
2

O
m
q
0 6
e
1
q
g
i
q
g
i . (7.68)
240
U prvoj aproksimaciji Coulombov potencijal (7.67) se u kvantnoj elektrodinamici
mijenja u

( ) x
m 0 6
e
x 4
e
x 4
e
m 0 6
e
1
2 2
4
R
2
R
2
R 2
x
2 2
2
R
r
r r
+ =
|
|

\
|
, (7.69)

to znai da se pojavljuje dodatni privlani lan.

Na niskim energijama, kad q
2
0, probni naboj ostaje na velikoj udaljenosti od
elektrona i interakcija je odreena samo prvim Coulomb lanom u (7.26) sa potpuno
zasjenjenim nabojem elektrona e
R
. Ali, na viim energijama, probni naboj djelimino
penetrira oblak virtuelnih fermion-antifermion parova oko elektrona i vidi manje
zasjenjen naboj elektrona, pa je interakcija ojaana drugim lanom u (7.26) koji mjeri
polarizaciju vakuuma. Fizikalno ovo lako moemo razumjeti jer veliko p
r
u impulsnom
prostoru odgovara maloj prostornoj udaljenosti moemo zamisliti siunu petlju
virtuelnog fermion-antifermion para ogromne energije kako se saima u toku dajui
efektivnu tokastu interakciju oblika (7.69). Efekt ove korekcije Coulombovog zakona na
energijske nivoe E
nl
atoma vodika je precizno izmjeren i naziva se Lambov pomak
(shift).

Prorauni za Lamb pomak daju izraz

( )
0
3
5
R
0
2
n
2 2
4
R
n

n 15
4m
0
m 60
e
E
l l l l
= =

. (7.70)

Izraunati Lamb shift za n = 2 nivo u atomu vodika je
h
E
= =

27

MHz, to se sa
tonou boljom od 0.01% slae sa eksperimentalnim mjerenjima.
















241
7.5 Elektron-pozitron anihilacija

Razmatranje rasprenja fermiona zavrimo uspostavljanjem veze ovih procesa sa
eksperimentima u kojima se provjerava SM. U akceleratorima se snopovi estica
ubrzavaju do ultra relativistikih energija i potom meusobno sudaraju. Preciznu provjeru
SM omoguili su elektron-pozitron sudari u LEP akceleratoru u CERN-u. U tim
eksperimentima se anihiliraju elektro-pozitron parovi ija energija omoguuje kreaciju
raznih novih estice ije 4-impulse mjeri detektor. Pomou tragova koje ostave u
materijalu detektora, te novo-nastale estice se registriraju bilo direktno ako dovoljno
dugo ive, ili pomou produkata raspada ako su izuzetno nestabilne. Principijelna shema
jednog LEP eksperimenta prikazana je na Slici 7.8.



Slika 7.8


Novi akcelerator LHC koji uskoro zapoinje sa radom sudarae snopove protona koji su
ubrzani do energije od 7 TeV. Kako protoni nisu elementarne estice, analiza proton-
proton sudara je kompliciranija jer se moraju uzimati u obzir funkcije raspodjele unutar
individualnog protona. Zato se ograniimo na proraun udarnih presjeka u procesu
elektron-pozitron anihilacije koji dobro ilustriraju i tehnike neophodne za proraun
udarnih presjeka analognih dominantnih QCD procesa izmeu kvarkova i gluona.


U procesima elektron-proton anihilacije mogu nastati razliita finalna stanja koja sva
moraju imati ukupan leptonski broj nula. U najniem redu, najjednostavniji takav proces
je kreacija lepton-antilepton para u finalnom stanju razmjenom jednog virtualnog fotona.
Razmotrimo zato proces e
+
e

kreacije muon-antimuon para sa Slike 7.9.

Oznaimo inicijalne impulse elektrona i pozitrona p
1
i p
2
, a finalni impuls muona p
3
i
antimuona p
4
. Spoljanje linije estica u procesu oznaene su odgovarajuim spinorima u
skladu sa Feynmanovim pravilima iz Poglavlja 6.3, a naznaeni su i verteks faktori, kao i
propagator fotona u meustanju. Kao i u sluaju elektron-muon rasprenja sa Slike 7.6 i u
ovom procesu matrini element je produkt dvije fermionske struje spojene propagatorom
izmijenjenog fotona.
Detektor
e

e
+

242


Slika 7.9


Invarijantna amplituda ovog procesa je

( ) ( ) ( ) ( )
4

2
2
fi
p v p u
s
g
p u p v e i M i = , (7.71)

gdje je s = (p
1
+

p
2
)
2
= q
2
Mandelstamova varijabla definirana u Poglavlju 2.1. U sustavu
centra mase elektron-pozitron para, zbroj njihovih 3-impulsa je 0 p p
2 1
= +
r r
, a energije su
im m
e
, pa je varijabla s jednaka kvadratu ukupne energije procesa s = 4
2
m
e
2
koja je u
LEP eksperimentima bila 200 GeV. Jedina razlika izmeu (7.71) i amplitude elektron-
muon rasprenja (7.42) je u zavisnosti spinora u i/ili v od 4-impulsa p

pojedinih
inicijalnih ili finalnih estica. Kvadrat apsolutne vrijednosti amplitude (7.71) je

( ) ( ) ( ) ( )
2
4 3
2
1

2
2
4
2
fi
p v p u p u p v
s
e
M = . (7.72)

Usrednjavanje po spinu inicijalnih i sumiranje po spinu finalnih estica daje tragove -
matrica

( ) ( ) [ ] ( ) ( ) [ ]
4 3

e 2

e 1
2
4
2
fi
m p m p Tr m p m p Tr
s
e
4
1
M
/
+
/

/
+
/
= . (7.73)


U relativistikom limesu moemo zanemariti mase svih estica pa je

[ ] [ ]
4 3

1
2
4
2
fi
p p Tr p p Tr
s
e
4
1
M
/ / / /
= , (7.74)

to koritenjem formula za tragove lako za kvadrat amplitude daje
e
+
e

+
( )
2
p v
( )
1
p u
( )
3
p u
( )
4
p v

ie

ie

q
g
i

243
( )( ) ( )( ) [ ]
3 2 4 1 4 2 3 1
2
4
2
fi
p p p p p p p p
s
8e
M + = . (7.75)

Zbog zakona ouvanja 4-impulsa p
1
+

p
2
=

p
3
+

p
4
u relativistikom limesu daje

( )
4 2 3 1
2
3 1
p p 2 p p 2 p p t = , ( )
3 2 4 1
2
4 1
p p 2 p p 2 p p u = , (7.76)

pa je kvadrat invarijantne amplitude nepolariziranog procesa kreacije muon-antimuon
para u elektron-pozitron sudaru izraen pomou Mandelstam varijabli jednostavno

2
2 2
4
2
fi
s
u t
2e M
+
= . (7.77)

Odaberemo li pravac snopova inicijalnih estica za z-os, u relativistikoj aproksimaciji

m p E >>
r
impulsi svih estica u sustavu centra mase elektron-pozitron para su:

( ) ( ) ( ) ( ) pcos 0, , sin p E, p ; pcos ,0, sin p E, p ; p E,0,0, p ; p E,0,0, p
4 3 0 2 0 1
= = = = ,

gdje je
2
s
E = energija bilo koje estice i proces je potpuno odreen samo sa dva
parametra: energijom E i kutom pravca finalnog muona. Pravci impulsa svih estica
prikazani su na Slici 7.10.



Slika 7.10


U relativistikoj aproksimaciji je prema (7.76)

e
+

+
e

z

244
s = 4E
2
, t = 2E (1 cos)

, u = 2E (1 + cos)

, (7.78)

pa je prema (7.77) spinska suma kvadrata apsolutne vrijednosti nepolarizirane amplitude

( ) cos 1 e M
2 4
2
fi
+ = . (7.79)

Kao u (2.98), ukupni fazni faktor finalnih estica je d
s
p
16
1
3
2
r
, a inicijalni fluks je
s p 4
1
1
r
, pa je diferencijalni udarni presjek kreacije muon-antimuon para u procesu
elektron-pozitron anihilacije

2
2 2 2
2
4
E
cos 1
16

s
cos 1
64
e
d
d +
=
+
= , (7.80)

kao u (2.99). Za razliku od relativistikog elektron-muon rasprenja (7.54) udarni presjek
(7.80) nema otar maksimum za male kuteve (forward direction). Integracija po
prostornom kutu daje ukupni udarni presjek za produkciju muon-antimuon parova u
elektron-pozitron sudarima

3s
4
3E

2
2
2
= = , (7.81)

kojai opada sa kvadratom energije inicijalnih estica.



Svi ovi primjeri su posluili za ilustraciju ope procedure koritenja formalizma S-
matrice i Feynmanovih pravila za nalaenja udarnih presjeka interakcija elementarnih
estica. Ujedno, primjeri pokazuju kako se u najniem redu teorije perturbacija tretira
rasprenje fermionskih estica koje razmjenjuju fotone, tj. koje meudjeluju elektro-
magnetskim silama.


Ali, najvei uspjesi SM vezani su za opis procesa rasprenja estica pri djelovanju
slabih i jakih sila. Spontano naruenje simetrije pokazuje kako elektro-slabi gauge bozoni
dobijaju masu u skladu sa eksperimentalnim mjerenjima. Za ukupnu eksperimentalnu
potvrdu SM najvaniji procesi su raspadi masivnih gauge bozona Z i W

, a za
eksperimentalnu potragu za Higgs bozonima najvaniji su procesi njihovih raspada. Ovi
procesi raspada su posljedica djelovanja slabih interakcija i razmotrit emo ih u
slijedeim poglavljima.


245
Zadaci:

Zadatak 7.1. Koristei svojstva -matrica i definiciju
0 0
= dokazatiti valjanost
formula (7.13).


Zadatak 7.2. Dokazatiti valjanost formula (7.18) za trag -matrica.


Zadatak 7.2. Provjeriti ispravnost formula (7.19).


Zadatak 7.4. Pokazati da se iz (7.16) zaista dobija Mott udarni presjek (7.21).


Zadatak 7.5. Eksplicitno izraunati tragove Diracovih -matrica u (7.44) i pokazati da
se za nepolarizirini kvadrat amplitude rasprenja dobija izraz (7.46).


Zadatak 7.6. Polazei od izraza (7.46) pokazati da se u nerelativistikom sluaju
E
m
<< 1 udarni presjek elektron-proton rasprenja reducira na Mott udarni presjek (7.20),
tj. (7.21).























246
8. Raspadi Z bozona

U SM elektro-slabe interakcije kvarkova i leptona opisane su SU(2)
L
U(1)
Y

lokalnom gauge grupom, tj. generirane su poljima 4 bezmasena gauge bozona B

i W
i

,
od kojih poslije spontanog naruenja simetrije samo polje (6.21) fotona A

W
3
W
sin W cos B A + = , (8.1)

ostaje bez mase. Higgs mehanizam fizikalnom polju neutralnog gauge bozona Z
0


W
3
W
cos W sin B Z + = , (8.2)

daje masu (6.61)

W W
2
2
2
1
W
2
Z
cos sin 2
v e
g g v
2
1
cos 2
g v
m = + = = = 91.2 GeV. (8.3)

Postoji est tipova interakcija Z bozona koje su odreene odgovarajuim lanovima iz
Lagrangiana interakcije SM koji sadri L
ZZWW
+ L
ZWW
+ L
ZWW
+ L
ZZh
+ L
ZZhh
+
f f Z
L .

Da bi bio mogu spontani raspad estice, zakon ouvanja energije zahtjeva da
inicijalna masa bude vea od finalne

m
in
>

i
f
i
i m .

Na primjer, za dvoestini raspad A B + C zakon ouvanja energije je E
A
= E
B
+ E
C
.
U sustavu mirovanja estice A je E
A
= m
A
, pa napiemo li E
B
i E
C
pomou energije
mirovanja i kinetike energije vrijedi

m
A
c
2
= m
B
c
2
+ T
B
+ m
A
c
2
+ T
C
.

Kako je T
B
+ T
C
> 0

, zaista slijedi m
A
> m
B
+ m
C .

Zato su jedini mogui procesi raspada Z bozona raspadi Z f f u fermion-
antifermion par. S-matrica ovog procesa odreena je, prema (2.81), Hamiltonianom
interakcije za koji oekujemo da je
int
=

L
int , jer L
int
ne sadri derivacije. [Detaljna
analiza pokazuje da naivna zamjena
int
=

L
int
vai i u ovom sluaju samo zato to se
meusobno tono pokrate dva dodatna Lorentz neinvarijantna lana. Jedan od njih je
posljedica kanonske kvantizacije polja gauge bozona Z

(x), a drugi se zbog gauge

simetrije pojavljuju u vremenskom ureenju tenzora polarizacije propagatora gauge
bozona. Ovo je jo jedan primjer osjetljive veze Lorentz i gauge simetrije koja se
manifestira u sluaju vektorskih polja. Sama procedura pojavljivanja i kraenja ovih
lanova je komplicirana i nije vana za nae potrebe.]
247
Prema (6.40) Lagrangian interakcije Z bozona i fermion-antifermon parova je

Z Z
f f Z
Z j g = L . (8.4)

U (8.4) konstanta vezanja Z bozona je

[ ]
2
1
2
Z F
W W
Z
M G 2 4
cos sin
e
g = = , (8.5)

gdje je Fermijeva konstanta slabih interakcija G
F
= 1.166 10
-5
GeV
-2
, a neutralna slaba
struja fermiona je

( )

=
f
5 f
A
f
V

Z
f C C f j , (8.6)

gdje se sumira po svim leptonima i kvarkovima osim t-kvarka ija masa je prevelika.
Vektorski i aksijalnovektorski verteks faktori fermionskih neutralnih struja su

f
3
f
A W
2
f
f
3
f
V
T
2
1
C ; sin Q T
2
1
C = = . (8.7)

kao u (6.44). Na Slici 8.1 prikazan je Feynmanov dijagram procesa raspada Z f f

u
najniem redu. Inicijalni Z bozon impulsa k
r
i spina s
i
raspada se u fermion impulsa p
r
i
spina i antifermion impulsa q
r
i spina .



Slika 8.1


Prema (2.100) diferencijalna irina raspada (diferencijal brzine raspada) Z bozona je

( ) ( ) ( )
( ) ( )
3 0
3
3 0
3
2
4
0
4
2 q 2
q d
2 p 2
p d
f f Z M k q p
k 2
1
2 d + = , (8.8)

Z
f
f
i
s , k
r

, p
r

, q
r

g
Z


248
gdje je matrini element ( ) f f Z M amplituda Feynmanovog dijagrama sa Slike 8.1
koju jo treba na odgovarajui nain usrednjiti ili sumirati po stupnjevima polarizacije
inicijalnih i finalnih estica. Svi faktori u (8.8) su Lorentz invarijantni osim
0
k 2
1
lana.
Energija Z bozona k
0
, izraena preko njegove mase M
Z
i brzine v je ( )
2
Z
Z
0
v 1
M
M v k
r
r

= = ,
slijedi da vrijedi i

mir.
2
d v 1 d
r
= , (8.9)

pa je d
mir.
= = =

= d
M
k
d
v 1
1
d
Z
0
2
r

d
|
|

\
|
mir.

1
irina raspada u sustavu mirovanja
Z bozona, a vrijeme njegova ivota. Relacija (8.9) za irinu raspada je u skladu sa
relativistikom formulom za dilataciju vremena koja daje relaciju izmeu duljina ivota Z
bozona =

mir.
u pokretnom i mirnom sustavu.


Feynmanova pravila iz poglavlja 6.3 pokazuju da je matrini element ( ) f f Z M
produkt etri faktora: ( )
i
s , k
r
za ulaznu liniju Z bozona, ( ) , p u
r
i ( ) , q v
r
za izlazne
fermionske linije i verteks faktora ( )
5 f
A
f
V

Z
C C g i

( ) f f Z M = ( ) ( ) ( )
i . int
s , k Z ) 0 ( , q f ; , p f
r
r
r
r
L =
(8.10)
=

( ) ( ) ( ) ( ) , q v C C , p u s , k g i
5 f
A
f
V

i Z
r r
r
.

Da se nae irina raspada (8.8) treba izraunati kvadrat apsolutne vrijednosti matrinog
elementa (8.10). U odnosu na (7.11) ili (7.34) za Coulombovo rasprenje fermiona ovaj
matrini element je kompliciraniji zbog prisustva polarizacije Z bozona

i sloenijeg
verteks faktora koji pored

sadri i
5
faktore. Kao i prije, relacije kompletnosti za
komponente spina estica omoguuju da se raunanje kvadrata amplitude reducira na
raunanje tragova -matrica. Raunska procedura zavisi od vrste eksperimenta da li se
radi o raspadu nepolariziranih ili polariziranog Z bozona.


Ako inicijalni snop Z bozona nije polariziran, tada su sve tri mogue vrijednosti
njegovog spina jednako vjerojatne. Stanje inicijalnog Z bozona opisano je matricom
gustoe ( ) ( )
i
1
1 s
i
s , k Z s , k Z
3
1

i
r r

+
=
= , te treba usrednjiti po komponentama spina Z
bozona s
i
. Ako se u eksperimentu ne mjeri spin finalnih fermiona (to je najee sluaj),
treba zbrojiti po stanjima polarizacije finalnih estica. Diferencijalna irina raspada
nepolariziranog Z bozona je onda
249
( ) [ ] ( ) [ ] f f s , k Z d
3
1
f f k Z d
i
2
1

2
1

1
1 s
i
=

= =
+
=
r r

, (8.11)

gdje se spinske sume raunaju pomou relacija kompletnosti (6.85) i (6.86). Sumiranje po
spinskim stupnjevima slobode Z bozona daje

( ) ( ) [ ] ( ) [ ]
*
5 f
A
f
V
5 f
A
f
V

1
1 s
2
Z

2
5 f
A
f
V

v C C u v C C u
M
k k
v C C u
i

(

+ =

+
=
.

Kako je prema (7.13)

( ) [ ] ( ) [ ] ( )u C C v v C C u v C C u
5 f
A
f
V

5 f
A
f
V

*
5 f
A
f
V

= = ,

koristei relacije (7.14), sumiranje po spinovima finalnih fermiona daje trag

( ) [ ] ( ) [ ] ( ) ( )( ) ( ) [ ]
5 f
A
f
V

f
5 f
A
f
V

f
2
1
,
*
5 f
A
f
V
5 f
A
f
V

C C m q C C m p Tr v C C u v C C u
/
+
/
=

=
,

gdje je zbog jednakosti masa estica i antiestica p
2
= q
2
= m
f
2
. Usrednjeni kvadrat
invarijantne amplitude je

( ) ( )( ) ( ) [ ]
5 f
A
f
V

f
5 f
A
f
V

f
2
Z

2
Z
2
C C m q C C m p Tr
M
k k

3
g
M
/
+
/ (

+ = , (8.12)

a diferenencijalna irina raspada nepolariziranih Z bozona je

( ) [ ]
( )
( ) 2
0
3
0
3
0
4
2
M
q 2
q d
p 2
p d
k 2
k q p
2
1
f f k Z d
+
=
r
. (8.13)

Prvo treba izraunati trag u (8.12). Kako je

5
=
5

, a trag neparnog broja -matrica

je nula, lanovi linearni po m
f
ne daju doprinos, pa preostaje samo

( ) ( ) [ ]
2
f
A
2
f
V
2
f
5 f
A
f
V
2
f
A
2
f
V


2
Z

2
Z
2
C C m C 2C C C q p Tr
M
k k

3
g
M + +
|
|

\
|
= .

Koristei formule za tragove -matrica (7.18) lako se dobija

( ) ( )
2
f
A
2
f
V
2
f
2
Z
2
f
A
2
f
V
2
Z
2
Z
2
C C m g 4 C C ) q k )( p k (
M
2
q p g
3
4
M + +
(

+ = . (8.14)

250
U sustavu mirovanja Z bozona je ( ) 0 , M k
Z

r
= , pa -finkcija u izrazu za irinu raspada
(8.13) postaje ( ) ( ) q p M q p
3
Z
0 0
r r
+ + . Tada je

2
f
2
Z 2
f
2
Z
Z 0 0
m
2
M
q p , m 4 M
2
1
q p ,
2
M
q p , q p = = = = = =
r r r r
, (8.15)

te
2
M
q k p k
2
Z
= = , to konano daje usrednjeni kvadrat invarijantne amplitude raspada
Z f f nepolariziranih Z bozona

( )
(

+ + =
2
f
A
2
f
V
2
Z
2
f
2
f
A
2
f
V
2
Z
2
Z
2
2C C
M
m
2 C C M g
3
4
M , (8.16)

koji uope ne zavisi od pravca (sfernih kuteva i ) impulsa fermiona izotropni raspad,
to nije iznenaujue jer je poetno stanje bilo sferno simetrino.

Kao u (2.101), etvorodimenzionalna ( ) k q p
4
+ u (8.13) omoguuje integraciju po d
3
q
i po dp d p
r
. Koristei d
3
p = p
2

dp

d, p

dp = p
0

dp
0
i ( ) |

\
|
= +
2
M
p
k
q
M q p
Z 0
0
0
Z
0 0
,
diferenencijalna irina raspada (8.13) u sustavu mirovanja Z bozona je

d M
M
p
32
1
d
2
2
Z
2
r
= . (8.17)

Uvrtavajui (8.16) i integrirajui po prostornom kutu konano se dobija ukupna irina
raspada nepolariziranih Z bozona u par fermion-antifermion u sustavu mirovanja Z
bozona

( ) ( )
(

+ + =
2
f
A
2
f
V
2
Z
2
f
2
f
A
2
f
V
2
Z
2
f
Z
2
Z
2C C
M
m
2 C C
M
m
4 1 M
12
g
f f Z . (8.18)

Kako je za sve fermione u SM za koje je raspad Z f f kinematiki dozvoljen
% 212 . 0
GeV 2 . 91
GeV 2 . 4
M
m
M
m
2
2
Z
2
b
2
Z
2
f
=
|
|

\
|
= , priblino je

( ) ( )
2
f
A
2
f
V Z
2
Z
C C M
12
g
f f Z + = . (8.19)

Gornja formula dozvoljava da se izrauna parcijalna irina raspada Z bozona u svaki
fermion-antifermion par, te ukupna irina raspada
tot.
koja je zbroj svih parcijalnih irina.
251
Tabela 8.1 prikazuje odgovarajue konstante vezanja slabih struja za razne ferione.


Fermion f T
3
Q
f
C
A
C
V
C
V
2
+

C
A
2

e
,

2
1
+ 0 0.25 0.25 0.125
e, ,
2
1
1

0.25

0.0189 0.0629
u, c, t
2
1
+
3
2
+ 0.25 0.0959 0.0717
d, s, b
2
1

3
1


0.25

0.1730 0.0924
Tabela 8.1


Jakost interakcija Z bozona sa fermionima zavisi i od tree komponente slabog izospina
T
3
i od naboja fermiona Q
f
, pa neutini, l

leptoni, u- i d-tip kvarkovi, razliito doprinose

vjerojatnosti raspadu Z bozona.

Za usporedbu sa mjerenim vrijednostima koriste se frakcije grananja (branching
frakcions)
( )
tot.
f

f f Z
B

= koje se puno preciznije mjere, a teorijski zavise samo od
verteks faktora C
V
i C
A
. Koristei najbolje dananje eksperimentalne vrijednosti konstanti
vezanja na skali M
Z
[numerike vrijednosti: ( )
127.9
1
4
e
M
2
Z
= = i sin
2

W
= 0.2312]
parcijalna irina Z bozona za raspad u fermion-antifermion par je

( ) ( ) ( )( )
c
2
A
2
V c
2
A
2
V Z
W
2
W
2
N C C GeV 336 . 1 N C C M
cos 3sin

f f Z + = + = , (8.20)

gdje je faktor boje N
c
= 1 za leptone, a N
c
= 3 za kvarkove.


Numerike vrijednosti konstanti vezanja C
V
2
+

C
A
2
iz Tabele 8.1 daju ukupnu irinu
raspada Z bozona


tot.
= (1.336 GeV) [3 (0.125) + 3 (0.0629) + 6 (0.0717) + 9 (0.0924) ] =
(8.21)
= 2.44 GeV,

gdje faktor na desnoj strani za kvarkove u-tipa ima faktor boje 6 jer su raspadi u t-
kvarkove kinematiki zabranjeni zbog prevelike mase.

Kao to pokazuje Tabela 8.2 slaganje sa eksperimentalnim rezultatima je vrlo dobro.
252
No. Fermion Formula (7.63) Mjerenje
1)
e e
+ +
20.5% (20.00 0.06)%
2)
+
e e
3.45% (3.363 0.004)%
3)
+
3.45% (3.366 0.007)%
4)
+

3.45% (3.370 0.008)%
5)
b b
15.18% (15.14 0.05)%
6)
c c s s d d u u + + +
54% (54.76 0.06)%

7) Ukupna irina 2.44 GeV (2.4952 0.0023) GeV
Tabela 8.2


Kad se uzmu u obzir zanemareni lanovi u (8.18), kao i proraun popravki slijedeeg
reda, koji prevazilazi nae potrebe, numeriko slaganje sa teorijskim predvianjima
postaje zaista impresivna potvrda SM. Te dodatne popravke nastaju uslijed djelovanja
jakih [proporcionalne sa ( )
( )
1%
4
g
M O
2
2
3
Z s

|
|

\
|
= ] i elektromagnetskih interakcija
[proporcionalne sa
3
W
2
10 3
sin 4

O


|
|

\
|
]. Particle Data Group 2008. navodi za
slaganje SM sa rezultatima preciznih eksperimenata numerike vrijednosti prikazane u
Tabeli 8.3.


Veliina SM Proraun Eksperiment
M
Z
(GeV) 91.1874 0.0021 91.1876 0.0021

tot.
(GeV) 2.4968 0.0010 2.4952 0.0023

had.
(GeV) 1.7434 0.0010 1.7444 0.0020
+
l l
(MeV)
83.988 0.016 83.984 0.086
Tabela 8.3


Impresivno slaganje
tot.
( ) f f Z sa rezultatima mjerenja je indirektna potvrda
postojanja samo tri familije fermiona da postoji dodatna, etvrta familija fermiona Z
bozon bi se mogao raspadati u dodatna finalna stanja i teorijski proraun bi bio bitno
drukiji.

Poredei ukupnu irinu raspada i masu Z bozona % 7 . 2
M

tot.
jasno je da je Z bozon
razmjerno vrlo stabilan za svoju masu (uska rezonanca).
253
Vrijeme ivota Z bozona je

s 10 2.65
GeV 2.495
GeVs 10 6.6

25
25
tot.
Z

= =
h
. (8.22)

Vrijeme ivota je toliko kratko da ak i ultrarelativistiki Z bozoni ne mogu ostaviti trag
svoje putanje u detektoru. Na primjer, u vrlo malo vjerojatnom sluaju produkcije u
LHCu Z bozona energije ~ 9

TeV, iji je relativistiki faktor dilatacije vremena 100,
putanja takvog Z bozona prije raspada bi bila svega 8 10
15
m. Zato se u svim
eksperimentima Z bozoni rekonstruiraju pomou estica koje su produkti njihova
raspada. Izazov za eksperimentalne fiziare je identifikacija i mjerenje 4-impulsa ba
onih estica koje su nastale raspadom Z bozona u moru estica iste vrste.


Dosad smo razmatrali raspade nepolariziranih Z bozona. U sluaju da u eksperimentu
imamo polarizirani snop Z bozona amplituda procesa raspada je (8.10), ista kao i prije.
Pretpostavimo da se u eksperimentu ne odreuje spin finalnih fermiona. Da se nae
vjerojatnost procesa, kvadrat matrinog elementa treba sumirati po spinovima finalnih
estica koristei uvjete kompletnosti (6.85), kao i u sluaju raspada nepolariziranih Z
bozona. Jedina razlika u sluaju raspada Z bozona odreenog spina, je odsustvo
usrednjavanja matrinog elementa po polarizacijskim stupnjevima slobode, tj. ne koristi
se sumaciona formula (6.86).

Umjesto izraza (8.12), sada e usrednjeni kvadrat apsolutne vrijednosti matrinog
elementa biti

[ ][ ]

=
=
2
1
,
*
*

2
Z
pol.
2
v V u v V u g M , (8.23)

gdje smo verteks faktor oznaili sa
5 f
A
f
V
C C V = . Kao i u nepolariziranom sluaju,
raunanje tragova -matrica daje

( ) ( )( ) ( )( ) ( )( ) [ ] ( )( )
2
f
V
2
f
A
* 2
f
2
Z
* * *
2
f
V
2
f
A
2
Z
pol.
2
C C m 4g q p p q q p C C 4g M + + + = .


U sustavu mirovanja Z bozona uvijek se moe odabrati gauge u kome su normirani
vektori polarizacije Z bozona realni

= i imaju samo prostorne komponente

( ) , 0

= , tako da je 1

= = . Kako je ( ) 0 , M k
Z

r
= ovaj odabir oigledno
zadovoljava neophodni uvjet 0 k k

= = . Odaberemo li jo za z-os upravo pravac

linearno polariziranog Z bozona, a pravac impulsa p
r
finalnog fermiona u sfernim
koordinatama kao (,), u sustavu mirovanja Z bozona je onda cos p q p
r
= = ,
pa je kvadrat invarijantne amplitude za raspad polariziranih Z bozona u par fermiona
254
( )
(
(

|
|

\
|
+
|
|

\
|
+ = cos 1
M
m
4 1 C cos
M
m
4 cos 1 C M 2g M
2
2
Z
2
f
2
f
A
2
2
Z
2
f 2
2
f
V
2
Z
2
Z
pol.
2
. (8.24)

Nijedan lan u kvadratu matrinog elementa ne zavisi od , pa se iz (8.17) odmah dobija
diferencijalna parcijalna irina raspada polariziranih Z bozona u par fermion-antifermion
koja zavisi samo od kuta

= =
d
d
2
d sin
d

(8.25)
( )
(
(

|
|

\
|
+
|
|

\
|
+ = cos 1
M
m
4 1 C cos
M
m
4 cos 1 C
M
m
4 1
16
M g
2
2
Z
2
f
2
f
A
2
2
Z
2
f 2
2
f
V
2
Z
2
f Z
2
Z
.

Lako se uvjeriti da integracija po kutu daje ukupnu irinu raspada Z bozona (8.18) kao
to i mora biti (Zadatak 8.4.).





























255
Zadaci:

Zadatak 8.1. Pokazati da je u sustavu mirovanja Z bozona kvadrat usrednjenog
invarijantnog matrinog elementa (8.10) za raspad Z f f nepolariziranih Z bozona dat
izrazom (8.16).


Zadatak 8.2. Koristei kvadrat matrinog elementa (8.16), pokazati da je u sustavu
mirovanja Z bozona ukupna irina raspada data izrazom (8.18).


Zadatak 8.3. Pokazati da je u sustavu mirovanja Z bozona kvadrat invarijantne
amplitude raspada polariziranih Z bozona u f f par dat izrazom (8.24).


Zadatak 8.4. Pokazati da integral diferencijalne irine raspada polariziranih Z bozona
(8.25) daje ukupnu irinu raspada Z bozona (8.18).





























256
9. Raspadi W

bozona

U Lagrangianu SM elektro-slabe interakcije W

gauge bozona opisane su sa osam

lanova koji reprezentiraju procese: WWWW, WWZZ, WW, WWZ, WWhh, WWZ,
WW, WWh, Wl, Wq
u
q
d . Raspad W bozona u najniem redu teorije perturbacija moe
opisati samo lan iz Lagrangiana interakcije linearan po poljima W bozona. Zbog
dodatne kinematike zabrane (prevelika masa finalnog stanja) samo dva poslednja lana
opisuju raspade W

bozona. Zakoni ouvanja naboja i leptonskog, tj. barionskog broja,

zahtijevaju da su kanali raspada W

bozona procesi

d u u d
q q W , W , q q W , W
+ + +
l l
l l
, (9.1)

to znai da se W

bozoni raspadaju u neutrino-lepton ili q

u
-q
d
parove koji ne ukljuuju t-
kvark. Procesi raspada W

bozona mijenjaju okuse leptona i kvarkova. Odgovarajui

lanovi Lagrangiana interakcije SM su eksplicitno [zadnji lan na desnoj strani izraza
(6.40)]

( )
+
+ =

W W
int
SM
W j W j g
.
L , (9.2)

gdje je nabijena struja fermiona (6.43)

( ) ( )d 1 u e 1 j
5 5

W
+ = , (9.3)

a konstanta vezanja (6.36) je

2 2
g
sin 2 2
e
g
2
W
W
= = . (9.4)

Feynmanovi dijagrami raspada W
+
bozona prikazani su na Slici 9.1. Analogni dijagrami
sa konjugiranim poljima daju raspade W

bozona.



Slika 9.1
l
+

l
d
u
W
+
W
+
g
W
g
W

257
W
+
je antiestica od W

, pa CPT teorem kvantne teorije polja garantira da je ukupna

irina (brzina raspada) obe estice jednaka, ali ne nuno i parcijalna irina pojedinog
kanala raspada. Parcijalne irine raspada za W
+
i W

bozone su jednake ako odgovarajue

interakcije ouvavaju CP simetriju produkt konjugacije naboja (charge) i transformacije
parnosti (parity). Svaki lan u Lagrangianu koji je realan je CP invarijantan. Ali, u SM
postoji lan u Lagrangianu koji nije realan CKM unitarna matrica (6.79) mjeanja
kvarkovskih okusa. Kobayashi i Maskawa su podijelili Nobelovu nagradu za fiziku 2008.
za taj doprinos Lagrangianu SM. CKM matrica se moe napisati u takozvanoj
Wolfenstein parametrizaciji u kojoj su jedino elementi 13 = U
ub
i 31 = U
td

kompleksni. Posljedica je da u SM modelu postoji malo naruenje CP simetrije, koje jo
uvijek nije dovoljno istraeno. Naruenje CP simetrije dozvoljava mogunost razliitih
parcijalnih irina raspada ekvivalentnih procesa sa esticama i antiesticama i
potencijalno moe objasniti kako tijekom evolucije svemira od inicijalno simetrinog
stanja (jednaka gustoa estica i antiestica) nastaje potpuno asimetrino stanje
dananji svemir se sastoji samo od estica (nema antimaterije). Poto i neutrini imaju
masu, iako za sada ne znamo precizno koliku, najvjerojatnie e postojati i mjeanje
leptonskih okusa u slabim nabijenim strujama leptona.


Nas zanima samo prvi lan u razvoju S-matrice (2.88) koji daje dominantnu
kontribuciju raspadu W bozona (Born aproksimacija), koji uvijek ouvava CP simetriju
jer je Lagrangian interakcije Hermitski operator. Vjerojatnosti svih procesa za W
+
i W

bozone su onda jednake i dovoljno je razmatrati samo W
+
raspade.

Mijeanje kvarkovskih okusa u CKM matrici znai da W

bozon interagiraju ne sa
slabom nabijenom strujom (9.3) koja sadri samo u i d kvarkovska polja, ve sa
kvarkovskom strujom (6.80)

( ) ( ) ( )
i i 3
5
i i 2
5
i i 1
5

W
d U 1 t d U 1 c d U 1 u j + + = , (9.5)

u kojoj se pojavljuju i kvarkovska polja druge i tree generacije. To znai da se W
+
ne
raspada samo na u-kvark + d-antikvark, ve sa puno manjom vjerojatnou, i na u-kvark
+ s-antikvark i na u-kvark + b-antikvark. lan u Lagrangianu interakcije SM odgovoran
za raspad W
+
bozona onda moemo napisati

( ) ( ) [ ]
+
+ =
+
n
5
m nm m
5
m W
f f W
W d 1 u U e 1 g
r
L , (9.6)

gdje se sumira po indeksima generacija m,n = 1,2,3, tako da je e
m
= e,, i d
m
= d,s,b, ali
u
m
= u,c (t-kvark ne moe biti produkt raspada W
+
bozona). Za procese raspada W
+

bozona sa Slike 9.1 Feynmanova pravila daju amplitidu

( ) ( ) ( ) ( ) ( ) , q v 1 V , p u s , k g i f f W M
5
nm i W n m
r r
r
=
+
. (9.10)

Uporedimo li matrini element (9.10) sa amplitudom (8.10) za raspad Z bozona vidimo
da imaju istu Lorentz tenzorsku strukturu ako zanemarimo mase fermiona.
258
To se i oekuje, jer se u oba sluaja radi o raspadu masivne vektorske estice u fermion-
antifermion par i jedina razlika izmeu tih procesa je u konstantama jakosti interakcija i
masama finalnih fermiona. Aproksimacija zanemarivanja masa finalnih fermiona je vrlo
dobra jer je % 273 . 0
GeV 4 . 80
GeV 2 . 4
M
m
M
m
2
2
W
2
b
2
W
2
f
=
|
|

\
|
= . Bez ikakvog rauna, jednostavno
koristei zamjene:

C
V , C
A
1

M
Z
M
W


g
Z
g
W
V
nm
,

gdje je

=
rkovi kva f , f su ako , U , matrica CKM
leptoni f , f su ako , , matrica jedinicna
V
n m mn
n m mn
mn
, (9.11)

iz (8.25) slijedi da je diferencijalna irina raspada linearno polariziranih W bozona u
nepolarizirani par
n m
f f fermiona

( )
( )
2
W
2
n
2
m
2
c W
2
nm
2
W n m
M m , m , cos 1 N M V
8
g
d sin
f f W d
<<

+
. (9.12)

Kao i u sluaju raspada Z bozona, pravac inicijalnog spina W bozona je z-os, je kut
impulsa finalnog fermiona u odnosu na z-os, a faktor boje je N
c
= 1 za leptone, a N
c
= 3
za kvarkove. Ukupna irina raspada W bozona, u aproksimaciji zanemarivanja masa
finalnih fermiona, je

( )
2
W
2
n
2
m c W
2
nm
2
W
n m
M m , m , N M V
6
g
f f W d <<
+
. (9.13)


Raspad W bozona je i kinematiki vrlo slian raspadu Z bozona iz Poglavlja 8. Zakon
ouvanja 4-impulsa u sustavu mirovanja W bozona je

( ) ( ) ( ) q , q p , p 0 , M
0 0
W
r r
r
+ = , (9.14)

pa je zbroj impulsa finalnih fermiona nula, kao i sliaju raspada Z bozona, ali sad su
energije finalnih fermiona

W
2
n
2
m W 0
n
W
2
n
2
m W 0
m
M 2
m m
2
M
q ,
M 2
m m
2
M
p

=

+ = . (9.15)

259
Bez aproksimacija, koristei identine metode kao u Poglavlju 8. za raspad Z bozona,
toan proraun ukupne irine raspada polariziranih W+ bozona u nepolarizirani par
n m
f f
fermiona je


( )

|
|

\
| +
=

+
4
W
2
n
2
m
2
2
W
2
n
2
m
c W
2
nm
2
W n m
M
m m
4
M
m m
1 N M V
8
g
d sin
f f W d

(9.16)

(
(

|
|

\
| +

+
cos
M
m m
4
M
m m
1
M
m m
1
2
4
W
2
n
2
m
2
2
W
2
n
2
m
2
W
2
n
2
m
.

Za poreenje sa rezultatima eksperimenata posebno je vaan sluaj kad se zanemari masa
samo jednog finalnog fermiona neutrina. Izraz (9.16) za parcijalnu irinu raspada
polariziranih W
+
bozona se tada uprosti i postaje

( )
(
(

|
|

\
|

|
|

\
|
=

+
cos
M
m
1 1
M
m
1 N M V
8
g
d sin
f f W d
2
2
W
2
m
2
2
W
2
m
c W
2
nm
2
W n m
, (9.17)

a ukupna irina raspada W
+
bozona postaje

( )
|
|

\
|
+
|
|

\
|
=
+
2
W
2
m
2
2
W
2
m
c W
2
nm
2
W
n m
M 2
m
1
M
m
1 N M V
6
g
f f W d . (9.18)

Uobiajeno je da se irina raspada normalizira pomou parcijalne irine raspada W
+

bozona W
+
e
+

e
koji se najpreciznije mjeri

( W
+
e
+

e
) =
W
W
2
M
12sin

= 226 MeV. (9.19)

Ukupna irina raspada W

bozona je onda za sve tri familije leptona i tri boje kvarkova

tot.
= ( W
+
e
+

e
)
(

+

= =
2
1 n
3
1 m
2
nm
U 3 3 , (9.20)

gdje sumacija po n ne ukljuuje trei kvarkovski okus (t-kvark). Unitarnost CKM matrice
(6.79) zahtijeva

2 U U U
2
1 n
nn

2
1 n
3
1 m
2
nm
= =

= = =
, (9.21)

pa u najniem redu (tree diagrams) SM predvia za ukupnu irinu raspada
260

tot.
= 9

( W
+
e
+

e
) = 2.04 GeV. (9.22)

Duljina ivota W

bozona je

s 10 22 . 3
GeV 2.04
GeVs 10 6.6

25
25
tot.
W

= =
h
, (9.23)

razmjerno vrlo velika za esticu mase M
W
= 80.4 GeV.


Izvrsno slaganje sa preciznim mjerenjima ilustrirano je za neke kanale raspada u
Tabeli 9.1, gdje su radi potpunosti u prvom retku ukljuene i vrijednosti za masu W
bozona.


Fermion SM Proraun Eksperiment
M
W
(GeV) 80.375 0.015 80.398 0.025
e
+

e
11.1

% (10.75 0.13)

%

11.1

% (10.57 0.15)

%

11.1

% (11.25 0.20)

%

had.
66.7

% (67.60 0.27)

%

tot.
(GeV) 2.04 2.141 0.041
Tabela 9.1


W

bozoni ive prekratko za direktnu detekciju pomou tragova estica. Parcijalne irine
raspada pokazuju da se W

treinu vremena raspadaju u leptone, a ostatak vremena u

hadrone. Kao i u sluaju Z bozona, izraunljive radiativne korekcije (dijagrami vieg reda
sa petljama) uslijed jakih i elektromagnetskih interakcija daju dodatne popravke veliine
2-3 % koje su pravog znaka da slaganje sa eksperimentima bude skoro perfektno.











261
Zadaci:


Zadatak 9.1. Pokazati da u raspadu
n m
f f W
+
u sustavu mirovanja W bozona
vrijede kinematike relacije (9.15).


Zadatak 9.2. Nai kvadrat invarijantne amplide (9.10) za raspad
n m
f f W
+

polariziranih W
+
bozona u njegovom sustavu mirovanja.


Zadatak 9.3. Koristei rezultat prethodnog zadatka i formulu (2.100) za diferencijalnu
irinu raspada d M
M
p
32
1
d
2
2
W
2
r
= pokazati da je parcijalna urina raspada
n m
f f W
+
polariziranih nabijenih gauge bozona data izrazom (9.16).






























262
10. Raspadi Higgs bozona h

U Poglavlju 6. vidjeli smo kako spontano naruenje simetrije preko Higgs mehanizma
generira masu slabih gauge bozona

W
2
W
sin 2
e v
2
g v
M = = ,
W W W
2
Z
cos sin 2
v e
cos 2
g v
M = = , (10.1)

gdje vov Higgs polja (6.64)

( ) GeV 246 G 2 0 0 2 v
2
1
F 0
= =

, (10.2)

odreuje energijsku skalu slabih interakcija. Masivni gauge bozoni W

i Z su vrlo kratko
ivue estice i u Poglavljima 8. i 9. smo vidjeli kako proraunati irine njihovih raspada.
Izvrsno slaganje teorijskih prorauna za mase i vremena ivota gauge bozona sa
rezultatima mjerenja je nesumnjivi uspjeh SM. Ali, da bi SM bio u potpunosti provjerena
teorija elementarnih estica mora se eksperimentalno detektirati Higgs bozon h. Kao to
je napomenuto u Poglavlju 6. SM tono precizira sve interakcije Higgs bozona sa ostalim
esticama, osim samointerakcija od kojih zavisi masa (6.67) Higgs bozona

v 2 2 M
2
h
= = . (10.3)

Dosadanja neuspjena potraga je utvrdila da je masa M
h
> 114 GeV. Eksperimentalna
potraga za Higgs bozonom je primarni cilj LHCa. Za oekivati je da estica tako velike
mase ivi vrlo kratko i moe se detektirati samo preko produkata svog raspada. Proraun
parcijalnih irina raspada Higgs bozona je teorijska predikcija SM koja pomae fiziarima
da dizajniraju budue eksperimente.


Prema (2.88) raspad Higgs bozona u najniem redu teorije perturbacija odreuje lan
iz Lagrangiana interakcije SM linearan po polju Higgs bozona za koji je 0 h f
. int
L .
Kako Higgs polje nema ni elektrini naboj, ni boju, neme interakcija ni sa fotonom, ni sa
gluonima, pa u Lagrangianu SM postoje samo dva takva lana linearna po Higgs polju i
kvadratna po poljima fermiona ili masivnih gauge bozona. Prema (6.84), u najniem redu
teorije perturbacija, jedini mogui raspadi Higgs bozona opisani su sa

=
f
f
f f h
f f h
v
m
L , (10.4)

+

2
W

2
Z
g h
W W h
v
M
2 Z Z h
v
M
L , (10.5)

iji dijagrami su prikazani na Slici 10.1.
263


Slika 10.1


Konstanta vezanja Higgs bozona proporcinalna je masi estice u koju se raspada m
f

ili M
Z,W , pa je najvea vjerojatnost raspada u estice maksimalne dozvoljene mase. Zbog
kinematikih ogranienja mogui kanali raspada Higgs bozona h zavise od njegove mase:

Ako je M
h
< 2M
W
161 GeV mogui su raspadi u par f f kvarkova i leptona
(osim t-kvarka), pa maksimalnu vjerojatnost raspada ima proces h

b b ,

Ako je 2M
W
< M
h
< 2M
Z
180 GeV preferirani kanal raspada je h W
+
W

,

Ako je 2M
Z
< M
h
< 2m
t
342 GeV Higgs bozon se sa najveom vjerojatnou
raspada u ZZ par,

Ako je 2m
t
< M
h
preferirani kanal raspada Higgs bozona bio bi h

t t .


Konzistetnost SM zahtijeva da masa Higgs bozona bude manja od 1 TeV, najvjerojatnije
u rasponu 114 < M
h
< 200 GeV.


Napomena: Teorijski prorauni, specijalno u sluaju postojanja supersimetrinih
estica, predviaju Higgs bozon male mase, najvjerojatnije manje od 2M
W
. Preferirani
kanal raspada takvog Higgs bozona h

b b sadri kvarkovsko finalno stanja koje je
relativno teko precizno mjeriti zbog procesa raspada i hadronizacije b-kvarka. Zato se
izgradnjom specijalnih elektromagnetskih kalorimetara (ECAL), potraga za lakim
Higgs bozonom na LHCu koncentrira na kanal raspada u dva fotona h 2, iako je to
proces vieg reda koji ima oko 10
3
puta manji udarni presjek. Higgs bozon se raspadne u
par virtuelnih fermiona, koji prije meusobne anihilacije emitiraju par realnih fotona.
Dijagram ovog procesa je prikazan na Slici 10.2. Prednost ovog kanala je isto leptonsko
finalno stanje 2, koje se moe puno preciznije mjeriti u detektoru. Osim malog udarnog
presjeka signala, velika eksperimentalna potekoa je ogromna pozadina. Pozadinu ine
svi drugi procesi ije finalno stanje takoe ine dva fotona 2.
Z, W
+
Z, W

f
f
h h

264


Slika 10.2


Feynmanova pravila za matrini element raspada Higgs bozona u fermion-antifermion
par daju

( ) ( ) ( ) , q v , p u
v
m
i f f h M
f
r r
= . (10.6)

Sumacija po spinovima , finalnih fermiona daje kvadrat amplitude

( )( ) [ ] ( )
2
f
2
2
f
f f
2
2
f
2
fi
m q p
v
m
4 m q m p Tr
v
m
M =
/
+
/
= . (10.7)

Zakon ouvanja 4-impulsa u sustavu mirovanja Higgs bozona ( ) ( ) ( ) q , q p , p 0 , M
0 0
h
r r
r
+ = ,
daje

|
|

\
|
= = = = = =
2
h
2
f
2
h
2
2
h 0 0 h 0 0
M
m
2 1
2
M
p
4
M
q p q p q p , q p ,
2
M
q p
r r r r
. (10.8)

Diferencijal irine raspada

( ) ( )
( ) ( )
|
|

\
|
+ =
2
h
2
f
2
h
2
2
f
0 3
3
0 3
3
4 4
0
M
m
4 1
2
M
v
m
4
q 2 2
q d
p 2 2
p d
k q p 2
k 2
1
d , (10.9)

ne zavisi od sfernih kuteva (izotropni raspad). Poslije integracije po impulsima finalnih
fermiona, ukupna irina raspada Higgs bozona u fermion-antifermion par je

( )
2
3
2
h
2
f
h
2
f c
M
m
4 1 M
v
m
8
N
f f h
|
|

\
|
|

\
|
= , (10.10)

gdje je faktor boje N
c
= 1 za leptone, a N
c
= 3 za kvarkove.
h


H +

265
Ako je M
h
< 2m
t
342 GeV, zbog % 136 . 0
GeV 114
GeV 2 . 4
M
m
M
m
2
2
h
2
b
2
h
2
f
=
|
|

\
|
, irina raspada
Higgs bozona u par fermiona je priblino

( )
h
2
f c
M
v
m
8
N
f f h |

\
|
= . (10.11)

Zanemarujui sve kanale raspada osim b b h zbog M
h
> 114 GeV ukupna irina Higgs
bozona je sigurno

( ) ( ) MeV 4 M 10 3.5 b b h
h
5
tot.
> >

, (10.12)

to znai da je vrijeme ivota Higgs bozona manje od
h
< 1.65 10
22
s. Vrijeme ivota

h
je prekratko za bilo kakav direktni trag u materijalu detektora, pa se i postojanje Higgs
bozona mora rekonstruirati iz produkata raspada.


Prema (10.5), matrini element raspada Higgs bozona u W
+
W

par nabijenih gauge

bozona je

( ) ( ) ( ) , q , p
v
M
i 2 W W h M
* *

2
W
r r
=
+
. (10.13)

Kvadriranje i sumiranje po stanjima spina gauge bozona zbog (6.86) daje

( )
(

+
|
|

\
|
=
4
W
2
2
2
W
W
2
M
q p
2
v
M
4 M . (10.14)

U sustavu mirovanja Higgs bozona kinematika ovog procesa je ista kao u raspadu u
fermion-antifermion par (osim to mora biti M
h

>

2M
W
), pa je diferencijalna irina
raspada

( )
2
h
2
W
4
h
4
W
2
h
2
W
2
3
h
2
M
M
4 1
M
M
12
M
M
4 1
v
M
64
1
W W h d
|
|

\
|
+ =
+
. (10.15)

Raspad je izotropan i ukupna irina raspada je

( )
2
h
2
W
4
h
4
W
2
h
2
W
2
h h
M
M
4 1
M
M
12
M
M
4 1
v
M
16
M
W W h
|
|

\
|
+ |

\
|
=
+
. (10.16)

Npr, za M
h
= 200 GeV ukupna irina raspada u W par bila bi (5.26 10
3
)

M
h ~ 1.05 GeV.
266
Uporedimo li sa (10.10), vidimo da je najvanija razlika proporcionalnost s
2
h
v
M
|

\
|

umjesto s kvadratom mase finalne estice
2
f
v
m
|

\
|
. Razlog je razlika u jakosti vezanja
Higgs bozona sa transverzalnim stupnjevima slobode W bozona (proporcionalna s
v
M
W
),
dok je jakost vezanja h sa longitudinalnom komponentom W bozona (koja je prije SSB
bila komponenta Higgs dubleta) proporcionalna samointerakciji Higgs bozona
2
h
v
M
|

\
|
=
2 koja (zbog derivacija polja u Lagrangianu interakcije) zavisi od 4-impulsa estica.


U sluaju raspada h ZZ imamo dodatnu komplikaciju dvije identine estice u
finalnom stanju. To znai da procesu korespondiraju dva razliita dijagrama koja se
dobijaju zamjenom p

q

, ali pri integraciji po finalnim impulsima svakoj estici

odgovara prostorni kut od samo 2 (zbog identinosti estica integracija po ukupnom
prostornom kutu 4 e svako finalno stanje dvostruko brojati). Ova dva efekta se
ponitavaju jedan zahtijeva da matrini element pomnoimo sa 2, a drugi da ga
pomnoimo sa
2
1
. Jedina razlika izveu procesa raspada h ZZ i h W
+
W

je onda
razlika masa M
W
M
Z
puta faktor
2
1
koji dolazi od razlike jakosti vezanja u
Lagrangianu interakcije (10.5), tj.

( ) ( )
Z W
M M
0 0
W W h
2
1
Z Z h

+
= , (10.17)

to za Higgs bozon mase 200 Gev daje (3.74 10
3
)

M
h ~ 0.75 GeV. Ukupna irina
raspada u gauge bozone Higgs bozona mase 200 GeV bila bi

( ) ( ) ( ) Z Z h W W h GeV 200 M
h g
+ = =
+
~ 1.8 GeV,

emu odgovara vrijeme ivota
h
(M
h
= 200 GeV) ~ 3.67 10
25
s.


Kad bi Higgs bozon imao zaista veliku masu M
h
> 2m
t
342 GeV, dominantni proces
raspada bi bio h t t ija ukupna irina je dana izrazom (10.10).


Svi dosad razmatrani primjeri rasprenja i raspada estica pri djelovanju elektro-
slabih sila bili su najnieg reda u teoriji perturbacija [prvi lan na desnoj strani u (2.88)].
Sad razmotrimo primjer procesa vieg reda sa vie od jednog verteksa.
267
Zadaci:


Zadatak 10.1. Pokazati da je ukupna irina raspada f f h data izrazom (10.10).


Zadatak 10.2. Pokazati da je kvadrat apsolutne vrijednosti amplitude raspada Higgs
bozona
+
W W h dat izrazom (10.14).


Zadatak 10.3. Koristei rezultat prethodnog zadatka pokazati da je ukupna irina
raspada
+
W W h u sustavu mirovanja Higgs bozona data formulom (10.16).


































268
11. Raspadi leptona

Slijedea najjednostavnija primjena SM je proraun irina raspada ostalih slabo
interagujuih estica leptona. U SM postoji est leptona od kojih su etri: e,
e
,

stabilne, a preostala dva i nestabilne estice. Postojanje stabilnih leptona u SM se
objanjava zakonima ouvanja koji su posljedica simetrija Lagrangiana teorije. Zakon
ouvanja elektrinog naboja znai da se najlaka (najmanje mase) nabijena estica
elektron, nema u ta raspasti, pa ivi beskonano dugo. Analogno, zakoni ouvanja
elektronskog, muonskog i tau leptonskog broja osiguravaju stabilnost najlakih estica
koje nose nenultu vrijednost tih kvantnih brojeva:
e
,

i

.

Napomena: Danas znamo da neutrini imaju mase i da se meusobno mijeaju, to
znai da nisu (ili nisu svi) stabilni. Sigurno se zna da je najlaki nenabijeni lepton
elektronski neutrino. Poto precizni eksperimentalni podaci o masama i duljinama ivota
neutrina nisu poznati, zanemarit emo mogunost njihova raspada. Kao to je ve
napomenuto, trebat e neko vrijeme da se potpuno istrai neutronski sektor teorije.

Za preostala dva leptona, i , ne postoji nikakva simetrija koja bi zahtijevala njihovo
ouvanje i oni su nestabilne estice. Eksperimentalne vrijednosti njihovih masa i duljina
ivota date su u Tabeli 11.1.


Lepton Masa (MeV) Duljina ivota (s)
105.658367 0.000004 (2.197019 0.000021) 10
6
1776.84 0.17 (2.906 1.0) 10
13
Tabela 11.1


Podaci su iz Particle Data Group, 2008. i namjerno su napisani sa svim znaajnim
znamenkama da se ilustrira preciznost mjerenja. Ta preciznost je indikacija tonosti koja
se oekuje od teorijskih SM prorauna.


Da opiemo raspad muona inicijalno stanje mora biti jednoestino stanje muonskog
polja

i , pa traimo finalno stanje f koje ne sadri muon, tj. traimo element

S-matrice S
fi


0 S f S
fi
=

. (11.1)

Prema (2.82), S-matrica je red integrala vremenski ureenih produkata Lagrangiana
interakcije SM. Lako je vidjeti koji su lanovi u Lagrangianu interakcije SM odgovorni
za raspad muona i tau-leptona. To su lanovi (6.40),

( )
+
+ =

W W cc
W j W j g L , (11.2)
269
slabe nabijene struje leptona (6.43), koji jedini mjeaju leptonske okuse i pretstavljaju
slabe interakcije leptona sa nabijenim W
+
i W

masivnim gauge bozonima.

U najniem redu teorije perturbacija, imamo samo jedan operator Lagrangiana L
cc
slabe
nabijene struje muona, pa jedini lan razliit od nule

( ) ( ) 0 1 W f g i 0 f
5
W CC

+
L , (11.3)

mora imati finalno stanje

; W f

= . Anihilacioni operator iz polja (x) anihilira
inicijalni muon, a kreacioni operatori iz

i W
+
polja kreiraju finalne estice: W

i
muonski neutrino

. Gornji matrini element opisuje raspad

, koji je
kinemetiki zabranjen jer je masa W bozona puno vea od mase muona. Da se izraunaju
irine raspada

leptona mora se u matrinom elementu (11.1) uzeti lan koji je bar

drugog reda u teoriji perturbacija, tj. matrini element sa bar dva Lagrangiana
cc
L slabe
nabijene struje leptona (6.43) i kvarkova (6.80).

Dominantnu kontribuciju raspadu muona daje lan

( ) ( ) ( ) [ ]

= 0 x T f x d
2!
i
f M
CC CC
4
L L , (11.4)

u kome je uloga dodatnog L
cc
(x) lana da anihilira kreirani W

bozon u finalne estice

ija masa je manja od mase inicijalnog muona. Jedini raspad W

gauge bozona koji

zadovoljava taj uvjet i zakone ouvanja naboja i elektronskog leptonskog broja je raspad
e
e W +

. To znai da je u najniem redu teorije perturbacija jedini mogui raspad
muona koji zadovoljava sve zakone ouvanja troestini raspad
e
e + +

, koji
se odvija u dva koraka. U prvom koraku

+

muon se raspadne u muonski
neutrino i virtuelni W

bozon u meustanju koji se u slijedeem koraku raspadne u finalni

elektron i elektronski antineutrino
e
e W +

.

Zbog puno vee mase leptona postoji vie kanala njegovog raspada. To su ili
leptonski raspadi:
e
e + +

i

+ +

, ili hadronski raspadi u kojima
se kreirani virtuelni W

bozon raspada u kvark-antikvark par, na primjer W

d u + ili
W

s u + . Kvarkovi nastali raspadom W

bozona odmah meudjeluju jakim

interakcijama i hadroniziraju (ne postoje slobodna kvarkovska stanja), tj. pretvaraju se u
hadrone vezana stanja kvarkova i gluona. Na kvark nivou, jedini dozvoljeni raspadi W

bozona kreiranog u raspadu

leptona su u stanja u-kvarka, tj. u kvark-antikvark parove

d u i s u . Zbog faktora boje kvarkova, to je ustvari est razliitih finalnih stanja. Iako su
po masama samih kvarkova naizgled mogua, finalna stanja d c i s c su ustvari
kinemetiki zabranjena, jer ta stanja poslije hadronizacije zahtijevaju c-hadron u
finalnom stanju, a najlaki takav mezon je D

= d c koji ima masu M

D
= 1870 MeV
veu od mase inicijalnog leptona.
270
Dominantni raspadi i muona i tau leptona su troestini raspadi , f f
n m

n m
f f

u fermion-antifermion par
n m
f f (lepton-antineutino ili kvark-antikvark)
povezan W

interakcijom sa inicijalnim negativno nabijenim leptonom ija ukupna masa

je manja od mase leptona i odgovarajui neutrino koji osigurava ouvanje inicijalnog
leptonskog broja.

U prvoj aproksimaciji, matrini element raspada leptona odreen je onda lanovima
iz Lagrangiana interakcije

L
cc
( ) ( )
(

+

+
n , m
m
5
n
*
mn
5
W
f 1 f V W 1 W g , (11.5)

gdje matrica V
mn
sadri elemente CKM matrice kvarkovskih stanja i definirana je u
(9.11), a konstanta vezanja g
W
dana je u (9.4).

Mnoga svojstva raspada leptona slijede samo iz ovih opih razmatranja bez detaljnog
raunanja.

raspadi

Kako je elektron e

jedina negativno nabijena estica ija je masa manja od mase

muona, jedini troestini raspad muona je
e
e + +

. Feynmanov
dijagram tog procesa prikazan je na Slici 11.1.



Slika 11.1
e


e

W

g
W

g
W

271
Od tri estice u finalnom stanju, neutrine je izuzetno teko detektirati, pa je jedina
mjerljiva veliina 4-impuls elektrona. Energija inicijalne estice se raspodjeljuje
na tri finalne estice, pa finalni elektron ima kontinuirani spektar energija i od
teorije se zahtijeva proraun broja elektrona odreene energije koji nastaju
raspadom muona.

Dimenzionim argumentima aproksimativno se lako odredi vrijeme ivota muona.
Dijagram procesa raspada u najniem redu zahtijeva dva verteksa jakosti g
W
, pa
je matrini element proporcionalan sa M ~ g
W
2
. Amplituda vjerojatnosti se mora
umanjiti zbog neophodnosti kreiranja i anihiliranja virtuelnog W

bozona
umetanjem njegova propagatora koji je proporcionalan sa
2
W
M

, to znai da je
matrini element raspada proporcionalan sa M ~
2
W
2
W
M
g
. Vjerojatnost procesa je
kvadrat amplitude
2
M i proporcionalna je sa M
4
. Da se nadje irina raspada
treba napraviti integral po faznom prostoru finalnih estica i izraziti ga preko
parametara inicijalnih estica, tj. mase inicijalnog muona m

koja je jedina
invarijantna veliina u poetnom stanju. Kako irina raspada ima dimenzije mase
[djelovanje je skalar, pa je ~ t
1
~ L ~ E ~ m], mora biti ~
5

4
W
4
W
m
M
g
. Da se
odredi red veliine vjerojatnosti procesa treba jo pobrojati (2) faktore. U izrazu
za irinu raspada integral po impulsima svake finalne estice sadri (2)
3
, a -
funkcija ouvanja energije sadri (2)
4
faktor. Integracija po prostornom kutu
dvije finalne estice daje svaka po faktor ~

(2), tako da je ukupno

( )
( ) ( )
GeV 10 1 . 3 ~
M
m
sin 32

~
M
m
2
g
~
2
m M
~ e
18
4
W
5

W
4
2
4
W
5

3
4
W
3
5

2
e

. (11.6)

Ovaj aproksimativni izraz daje vrijeme ivota muona

app.
~ 2.1 10
7
s, to je za
red veliine prekratko, jer je eksperimentalna vrijednost

= 2.2 10
6
s.
Eksplicitni raun e pokazati da razlika nastaje uslijed integracije po stanjima
virtuelnog W

bozona. Za razliku od mnogih dvoestinih procesa, kvalitativna

dimenziona analiza u sluaju raspada muona (troestini raspad) daje pogrean
rezultat i mora se provesti detaljni proraun.

U najniem (drugom) redu teorije perturbacija jedini mogui raspad muona je

e
e

, pa oekujemo da je frakcija tog procesa B.R. 100%, ako se
zanemare procesi vieg reda. To je mogue provjeriti poreenjem sa procesom
treeg reda
e
e

u kome inicijalni muon ili finalni elektron emitira
dodatni finalni foton, kao i sa procesom etvrtog reda
e
e

e
+
e

u kome
dodatni virtuelni foton kreira elektron-pozitron par u finalnom stanju. Prvi od ovih
procesa ima dodatni elektromagnetski verteks jakosti e, a integracija po faznom
272
prostoru finalnog fotona daje dodatni
( )
3
2
2
faktor, pa je aproksimativno

( ) e . R . B
e

~
( )
2
2
2
e
~ 2 10
3
. (11.7)

Drugi proces sadri jo jedan elektromagnetski verteks, pa oekujemo

( )
+
e e e . R . B
e
~
( )
2
2
2
2
e
|
|

\
|
~ 10
5
. (11.8)

Ovi rezultati se dosta dobro slau sa rezultatima mjerenja

( )
e
e . R . B

~ 100%,

( ) e . R . B
e

= (1.4 0.4)%, (11.9)

( )
+
e e e . R . B
e
= (3.4 0.4) 10
5
.

Vjerojatnost procesa
e
e

dodatno je poveana za large logarithm
faktor log
e

m
m
~

5.3 koji je posljedica kinematikog faktora koji se pojavljuje u
propagatoru muona u meustanju u sluaju emisije kolinearnog fotona od strane
inicijalnog muona.

raspadi

Zbog vee mase postoji vie moguih naina raspada tau leptona i to

leptonski:
e
e

i



,
hadronski:

d u

s u

.

irina raspada leptona se moe aproksimirati pomou irine raspada muona. Svi
argumenti koji su vrijedili za raspad muona, vrijede i za raspad i jedina razlika
je zamjena m

m
. Tako se za odnos vremena ivota muona

= 2.2 10
6
s i
tau leptona dobija

app.
~
5

m
m
|
|

\
|

~ 1.6 10
12
s, (11.10)

to je oko pet puta vee od stvarne eksperimentalne vrijednosti

= 2.9 10
13
s.
273
Iako se, kao i sluaju muona, tona vrijednost ukupne irina raspada leptona ne
moe odrediti bez preciznog rauna, frakcije grananja se mogu dosta dobro
predvidjeti jer uglavnom zavise samo od broja dozvoljenih stupnjeva slobode.
Kako procesi raspada i muona i leptona u najniem redu idu preko produkcije
virtuelnog W

bozona ija je jakost vezanja g

W
univerzalna (ista za sve estice, i
leptone i kvarkove) u prvoj aproksimaciji oekujemo da vrijedi

B.R.(
e
e

) = B.R.(



) ~
( )
% 20
U U 3 2
1
2
us
2
ud

+ +
,

B.R.(

s-hadrone) ~
( )
% 2
U U 3 2
U 3
2
us
2
ud
2
us

+ +
, (11.11)

B.R.(

ne s-hadrone) ~
( )
% 58
U U 3 2
U 3
2
us
2
ud
2
ud

+ +
.

Izrazi za frakcije grananja se dosta dobro (do na

~

10%) slau sa eksperimentalnim
vrijednostima

B.R.(
e
e

) = (17.84 0.06)

%,

B.R.(



) = (17.37 0.06)

%,

B.R.(

s-hadrone) = (2.7 0.9)

%,

B.R.(

ne s-hadrone) = (62 4)

%.

Kad se u proraunu uzmu u obzir i popravke vieg reda uslijed elektromagnetskih
(2-3%) i jakih interakcija (5-10%) slaganje izmeu predikcija SM i rezultata
mjerenja postaje izvrsno.


Da se dobiju toni izrazi za irine raspada leptona mora se provesti detalji proraun
amplitude procesa (11.4) koju generiraju lanovi (11.5) iz Lagrangiana SM. Ovo je prvi
primjer prorauna kvadrata amplitude nekog procesa u drugom redu teorije perturbacija.
Zato emo detaljno izraunati vjerojatnost ovog procesa kao ilustraciju procedure koja
daje Feynmanova pravila za bilo koji proces.

Tenzorska struktura matrinog elementa (11.4) u kome je Lagrangian interakcije
nabijene slabe struje dat u (11.5), ista je i za raspad muona i tau leptona. Zato emo
razmatrati samo opi troestini proces raspada tau leptona
n m
f f

, jer se dobijeni
izrazi lako specijaliziraju i na raspad muona.



274
11.1 Raspadi tau leptona

Dijagram opeg raspada
n m
f f

u najniem (drugom) redu isti je kao dijagram

prikazan na Slici 11.1 uz zamjenu i
n m e
f f e

. U eksperimentima se najee
ne mjeri polarizacija estica u inicijalnom i finalnom stanju pa emo izraunati irinu
nepolariziranog raspada tau leptona. Matrini element (11.4) ovog raspada sadri dva L
cc

lana data u (11.5), pa postoje dva dijagrama koji daju jednaku kontribuciju jedan L
cc

operator anihilira

i kreira W

, a drugi L
cc
operator anihilira W

i kreira finalne
estice
n m
f i f . Izraunaemo kontribuciju samo jednog od njih i pomnoiti konani
rezultat sa 2, to e pokratiti faktor
! 2
1
koji se pojavljuje u drugom redu perturbativnog
razvoja S-matrice (2.82).

Inicijalno i finalno stanje u procesu
n m
f f

je tenzorski produkt odgovarajuih

jednoestinih stanja. Oznaimo impulse inicijalnih i finalnih stanja kao na Slici 11.2.



Slika 11.2


Prostor jednoestinih stanja zgodno je razloiti na produkt Hilbertovih podprostora ,

,
W i
n m
f f stanja, tj.


f W

0 0 =

,
(11.12)

f
n m
W
n m
f ; f 0 f ; f ; = ,
f
n

m
f

W

g
W

g
W

k
r

p
r

q
r

l
r

275
jer se onda matrini element (11.4) raspada u produkt tri neovisna faktora

( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) [ ] ( ) = =

k 0 x T p f ; q f ; x d i
! 2
1
2 f f M
cc cc n m
4
n m
r
r r
r
L L l
(11.13)
( ) ( ) ( ) ( ) p , q B x D x ; , k A x d V g i

4 *
mn
2
W
r r
r r
l

= ,

gdje individualni faktori djeluju svaki u svom podprostoru:



( ) ( ) ( ) [ ]( ) ( )

k x 1 x ; l , k A
r r r r
= l ,

( ) ( ) ( ) ( ) [ ]( )
f
m
5
n n m
f

0 0 f 1 f p f ; q f q , p B =
r r r
, (11.14)



( ) ( ) ( ) [ ]
W

W

0 0 W x W T 0 x D
+
= .

Razvojem operatora polja po kreacionim i anihilacionim operatorima kao u (3.46)
matrini elementi A

i B

daju uobiajene izraze sa Diracovim spinorima

( ) ( ) ( ) ( )
( )x k i

e k u 1 u x ; , k A

l
l l

=
r r r r
,
(11.15)
( ) ( ) ( ) ( ) q v 1 p u q , p B
m
5
n

r r r r
= ,

iji se doprinos kvadratu amplitude rauna pomou formula za tragove -matrica na
slian nain kao u prijanjim poglavljima. Jedini novi doprinos dolazi od treeg faktora
D

iz (11.14) koji zavisi samo od svojstava virtuelnog W

bozona u meustanju. Taj

faktor se naziva W propagator i najlake se rauna umetanjem kompletnog skupa
jednoestinih W-stanja ( ) ( ) , r W , r W
r r

izmeu vremenski ureenih operatora polja
( ) ( ) 0 W i x W

+
. Razvoj operatora polja ( ) ( ) 0 W i x W

+
po kreacionim/anihilacionim
operatorima kao u (3.61), koristei komutacione relacije (3.69), prema definiciji (2.77)
vremenskog ureenja operatora T i normalizaciji jednoestinih stanja (3.68), daje

( )
( )
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) [ + =
+ + +
+
=

0

1
1
r
3
3

x 0 0 W , r W , r W x W 0
E 2 2
r d
x D
r r


( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ]
0

x 0 x W , r W , r W 0 W 0 +
+
r r
=


( )
( ) ( ) ( ) ( ) ( ) ( ) [ ]
0 x r i *

0 x r i *

1
1
r
3
3
x e , r , r x e , r , r
E 2 2
r d
+ =

+
=

r r r r
, (11.16)

gdje je E
r
energija E
r
=
2
W
2
M r + +
r
umetnutog stanja W

bozona impulsa r
r
i spina .
276
U faznim faktorima i rx koji se pojavljuju u produktu valnih funkcija u razvoju
operatora ( ) ( ) 0 W i x W

+
etvoro-vektor impulsa oznaen je sa r da se naznai da
uzimamo samo pozitivno energijsku komponentu r
0
= E
r
. U rezultatu (11.16) treba
izvriti integraciju po d
3
r i sumaciju po spinu W

bozona koristei uvjete kompletnosti,

kao u (6.86)

( ) ( ) ( )
2
W

1
1
*
r
M
r r
g , r , r E , r

+ =

+
=
r r r
. (11.17)

Kompleksna integralna reprezentacija (x) funkcije

( )
i w
e
dw
i 2
1
x
iwx

=

+

, (11.18)

u kojoj je pozitivni infinitezimalni parametar po kome na kraju rauna treba uzeti limes
0, poslije smjene integracione varijable w

w u zadnjem lanu u (11.16),
dozvoljava da se propagator D

napie kao

( )
( )
( )
(

+
+

=

i w E
1
i w E
1
E 2
1
e E , r
2
dw
2
r d
i x D
r r r
x w i x r i
r
3
3

0
r r
r
. (11.19)

Ako redefiniramo infinitezimalni parametar = 2E
r
> 0, zanemarimo
2
lanove i
oznaimo r
0
w propagator D

(x) moemo izraziti kao jedan kompleksni 4-integral

( )
( )
( )
x r i
2
W
2
r
4
4

e
i M r
E , r
2
r d
i x D

+
=

r
. (11.20)

Izraz za propagator W bozona (11.20) nije Lorentz invarijantan samo zato to se u izrazu
za polarizacijski tenzor

pojavljuje r
0
= E
r
=
2
W
2
M r + +
r
nuno pozitivna energija
estice, dok je integraciona varijabla r
0
w = E
r
realan broj. Na sreu, ova Lorentz
neinvarijantnost je upravo ono to je potrebno da se tono pokrati jo jedna Lorentz
neinvarijantnost koja postoji u teoriji i koju smo dosad zanemarivali. Mada to prevazilazi
okvire ovog izlaganja, napomenimo samo da uslijed postojanja veza u teoriji precizna
kovarijantna kvantizacija rezultira Hamiltonom slabe nabijene interakcije
cc
L
cc ,
koji se razlikuje od negativnog Lagrangiana interakcije, iako u Lagrangianu interakcije
nema derivacija polja. Razlika izmeu
cc
Hamiltona interakcije i negativnog
Lagrangiana interakcije L
cc
dovodi do pojave dodatnog Lorentz neinvarijantnog lana
koji tono pokrati neinvarijantnost propagatora (11.20). Ovaj rezultat nije ba jednostavno
dokazati, ali je lako iskazati konani rezultat.

Ako se propagator gauge bozona, umjesto pomou (11.17), definira pomou Lorentz
invarijantnog tenzora polarizacije
277
( ) ( )
2
W

0
r
M
r r
g r E , r r + =
r
, (11.21)

tako da je

( ) ( ) ( ) [ ]
( )
( )
x r i
2
W
2

4
4

e
i M r
r
2
r d
i 0 0 W x W T 0 x D
+
+
= =

, (11.22)

kao to je ve uraeno u Poglavlju 6.3, te ako se malo promjeni definicija vremenski
ureenog produkta operatora tako da vrijedi
cc

=

L
cc , ukupna teorija je potpuno
Lorentz invarijantna i nikad se ne pojavljuju nikakvi Lorentz neinvarijantni lanovi.

Sad se mogu skupiti sva tri faktora u matrinom elementu (11.13) raspada tau leptona
n m
f f

. Integracija po d
4
x se odmah moe izvriti i daje -funkciju koja osigurava
ouvanje 4-impulsa u procesu:
( )
( ) ( ) r k 2 e x d
4 x r k i 4
=

l
l
, pa je matrini element

( ) ( ) ( ) [ ] ( ) ( ) ( ) [ ]
( ) ( )
( ) i M k
M
k k
g
q v 1 p u k u 1 u V g M
2
W
2
2
W

m
5
n
5

*
mn
2
W
+

=
l
l l
l
r r
r r
. (11.23)

Da se izrauna vjerojatnost raspada treba nai kvadrat ovog matrinog elementa koristei
svojstava -matrica kao u prethodnim poglavljima. Puno je jednostavnije odmah napraviti
aproksimaciju koja znatno uproava raun. U inicijalnom i finalnom stanju imamo
samo lake estice od kojih je najmasivnija tau lepton mase m

= 1.78 GeV, dok u

meustanju imamo W

bozon mnogo vee mase M

W
= 80.4 GeV. Matrini element
procesa (11.23) zavisi od propagatora W

bozona [zadnji faktor u (11.23)] iji je impuls

r

= (k l)

. U sustavu mirovanja inicijalnog tau leptona je ( ) 0 , m k

r
= , pa je 4-impuls
gauge bozona r
0
= m

l
0
m

i r
i
= l
i
. Kako je
i
l l l l =
r r
i 0 m
2 2
0
2

, slijedi da
je svaka komponenta 4-impulsa W

bozona manja ili jednaka m

, tj. vrijedi

( )
4
2
W
2

2
W
2
10 5
M
m
M
k


l
. (11.24)

Zato se svi lanovi u propagatoru W

bozona koji zavise od njegovog 4-impulsa mogu

kompletno zanemariti i cijeli propagator zamjeniti sa

( )
( ) ( )
( )
2
W

2
W
2
2
W

M
g
i M k
M
k k
g
r D
+

=
l
l l
. (11.25)

Aproksimacija je jo oko 300 puta bolja u sluaju raspada muona, jer je tada
278
( )
6
2
W
2

2
W
2
10 2
M
m
M
k


l
. (11.26)

Matrini element raspada tau leptona onda postaje

( ) ( ) ( ) ( ) [ ] ( ) ( ) ( ) [ ] q v 1 p u k u 1 u
M
V g
f f M
m
5
n
5

2
W
*
mn
2
W
n m
r r
r r
=

l . (11.27)

Ovo je upravo aproksimacija malog impulsa W

bozona u kojoj se slabe interakcije

efektivno mogu zamjeniti Fermijevom struja-struja interakcijom (

koja se naziva i etri
fermion interakcija) kao to je napomenuto u Poglavlju 6.2 i grafiki ilustrirano na Slici
6.6. Za usporedbu sa eksperimentima konstanta vezanja se izraava pomou ve prije
mjerene (u raspadu muona) Fermijeve konstante G
F
= 1.1644 10
5
(GeV)
2
, tj.

2 2
W
2
W F
v 2
1
M
g
2
G
= = , (11.28)

to fiksira vrijednost (6.64) vakuumske oekivane vrijednosti Higgs polja v = 246 GeV.


Da se izrauna nepolarizirana irina raspada tau leptona matrini element M iz (11.27)
treba kvadrirati, usrednjiti po spinu inicijalnog tau leptona i zbrojiti po spinovima finalnih
fermiona, to daje

( ) ( ) ( )

= =

. spin

2
mn
2
F
2
n m
2
q , p N , k M V
4
G
f f M
2
1
M l , (11.29)

gdje su M

i N

tragovi Diracovih matrica:

( ) ( ) [ ] ( )( ) ( )( ) [ ] = / + / = = l
5

5

5

5
1 m k 1 Tr u u 1 u u 1 Tr M
(11.30)
[ ]


k i k k k g 8 l l l l = ,

te analogno

( ) ( ) [ ] ( )( ) ( )( ) [ ] = +
/

/
= =
n
5
m
5
n n
5
m m
5

m p 1 m q 1 Tr u u 1 v v 1 Tr N
(11.31)
[ ]


q p i q p q p q p g 8 = .

Kako je ( )

2 = vrijedi jednostavno

( )( ) p q k 256 N M

= l , (11.32)
279
pa je diferencijal nepolarizirane irine raspada tau leptona

( ) ( )( )( ) ( )
( )
0 0 0 9
3 3 3
4 4
2
mn
0
2
F
n m
q p 2 8
q d p d d
k q p 2 p q k V
k 2
G 64
f f d
l
l
l l + + =

. (11.33)

Izraz (11.33) treba jo integrirati po impulsima finalnih estica. Moemo uzeti da su mase
neutrina i jo jednog finalnog fermiona nula, to je tono za leptonske raspade
e
e

i



, a vrlo priblino tono i za hadronske raspade tau leptona
zbog male mase u kvarka (popravke vieg reda uslijed jakih interakcija su puno vee od
popravki uslijed nenulte m
u
~ 2-3 MeV mase u kvarka).

irina raspada tau leptona rauna se na isti nain za svaki kanal. Razmotrimo zato
samo irinu leptonskog raspada



. Prema Slici 11.2 4-impuls tau leptona
oznaen je sa k

, a p

oznaava 4-impuls finalnog muona. irinu raspada tau leptona

treba izraziti kao funkciju energije muona p
0
koja je jedina lako mjerljiva veliina u
finalnom stanju. Kao i u sluaju raspada Z bozona u Poglavlju 8. elimo izraunati irinu
raspada tau leptona u njegovu sustavu mirovanja, to daje duljinu njegova ivota
mir.
=
. mir

h
koju poredimo sa rezultatima mjerenja. Prema (8.9) je

d
m
k
d

0
mir.
= . (11.34)

Prvo treba integrirati (11.33) po impulsima finalnih neutrina d
3
l i d
3
q koji se ne
observiraju. Integraciju je lako provesti ako iskoristimo svojstva Lorentz kovarijantnosti.
Zamislimo li da smo izvrili integraciju, desna strana u (11.33) zavisi samo od 4-impulsa
k

i p

inicijalnog tau leptona i finalnog muona. Lorentz kovarijantnost (tranlaciona

invarijantnost) zahtijeva da diferencijalna irina raspada zavisi samo od jednog 4-vektora
w

, a zbog zakona ouvanja 4-impulsa mora biti i w

= l

+ q

. Tenzorska
struktura izraza (11.33) je onda

( ) ( )
( )
0 3
3

2
mn

2
F
n m mir.
p 2 2
p d
p , k I k p V
m 2
G 64
f f d =

, (11.35)

gdje je

( ) ( ) ( ) ( )
( )

+ + = =
6 0 0
3 3
4 4

2 q 4
q d d
k p q 2 q w I p k, I
l
l
l l . (11.36)

Integral I

(w) je Lorentzov tenzor drugog reda i nuno je oblika

I

(w) = A(w
2
)

g

+ B(w
2
)

w

, (11.37)
280
jer za konstrukciju tenzora imamo samo 4-vektor w

i tenzor g

. Skalarne veliine A i B
u gornjem izrazu mogu zavisiti samo od Lorentz invarijante w
2
= w

, i obe se mogu
izraziti preko jednog skalarnog integrala

( ) ( ) ( )
( )

+ =
6 0 0
3 3
4 4
2 q 4
q d d
w q 2 w I
l
l
l . (11.38)

Kako je masa neutrina nula, vrijedi

0 q q q i 0
2 2
0
2 2 2
0
2
= = = =
r
r
l l l ,
(11.39)
( ) ( ) ( ) q w q q w i q 2 q p k w
2 2 2
= = + = = + = = l l l l l l ,

pa je

( ) ( )( ) ( )
( )
( ) w I
2
w
2 q 4
q d d
k p q 2 q w B A 4 I g
2
6 0 0
3 3
4 4 2

= + + = + =

l
l
l l ,

te i

( )( ) ( )( )( ) ( )
( )
( )
( ) w I
4
w
2 q 4
q d d
k p q 2 w q w w B A I w w
2
2
6 0 0
3 3
4 4
2
2

= + + = + =

l
l
l l .

Ove dvije jednadbe imaju rjeenje:
( ) ( )
6
w I
B ;
12
w I
A = = , tj.

( ) ( ) ( ) w I w w 2 g
12
1
w I

+ = . (11.40)

Preostaje jo izraunati skalarni integral I(w). Zamjenimo li integraciju po d
3
l Lorentz
invarijantnom integracijom kao u (3.70) uz 0 m

=


( ) ( )
( ) ( ) ( )
0 2
4
4
3 0
3
2
2
d
2 2
d
l l
l
l
l

= , (11.41)

imamo

( ) ( ) ( )( ) ( ) ( )
( ) ( )
( ) ( ) [ ] ( )
( )
3 0
3
0 0 2
3 0
3
4
4
0 2 4 4
2 q 2
q d
q w q w 2
2 q 2
q d
2
d
2 w q 2 w I = + =

l
l l l

Kako je za neutrino d q d q d q d q q d
2
0
2
3
r r r
= = , a integracija po prostornom kutu d
daje samo 4, vrijedi

281
( ) ( ) [ ] ( )
0 0 2 0
q w q w q q d
2
1
w I =

r
, (11.42)

gdje je q q
0
r
= prema (11.39). -funkcija u (11.41) osigurava da je l
0
> 0, a uvjet da je
w

vremenski (time-like) 4-vektor, tj. da vai

( ) ( ) ( ) ( ) 0 cos 1 q 2 q q 2 q 2 q p k w
0 0 2 2 2
= = = + = =
r
r
r
r
l l l l l ,

zahtijeva 0 q q
0
=
r
.
Integal I(w) je Lorentz invarijantni skalar pa ga moemo izraunati u bilo kojem
inercijalnom referentnom sustavu. Za vremenski 4-vektor uvijek postoji IRS u kome su
sve prostorne komponente tog vektora nula. Odaberimo onda sustav u kome je vektor
( ) 0 , w w
0
r
= . Tada vrijedi
2
0
2
w w = i ( )
0
0
2
0
2 2
q w 2 w q w 2 w q w = = , pa i
( ) [ ] ( )
|
|

\
|
= =
0
0
0
0
0
2
0
2
q
2
w

w 2
1
q w 2 w q w , to za I(w) daje vrijednost

( )
2
w
8
1
I(w) = . (11.43)

U (11.43) se pojavljuje (w
2
), to je ekvivalentno uvjetu q
0
0. Prema (11.40) je onda

( ) ( ) ( )
2

2

w w 2w w g
96
1
w I + = . (11.44)

Skupimo li sve faktore zajedno izraz za diferencijal irine raspada tau leptona postaje

( ) ( ) ( )
( )
3 0
3
2

2

2
mn

2
F
n m mir.
2 p 2
p d
w w 2w w g
96
k p
V
2m
64G
f f d + =

, (11.45)

gdje jo treba izvriti integraciju po prostornom kutu impulsa finalnog muona. Za
leptonski raspad je V
mn
= 1. Iskoristimo li jo, d dp p p d p d p p d
0 0
2
3
r r r
= = to je tono
jer je za 4-impuls muona
2

2 2
0
2
m p p p = =
r
, lako se dobije

( ) ( ) ( )
2

2

3
2
F
mir.
w w 2w w g k p dp p
m 12
G
d + =

r
. (11.46)

Na kraju u sustavu mirovanja tau leptona je ( )
0

2 0
p m p k i m k , 0 , k k = = =
r
, pa je

( ) ( )
|

\
|
+ = +
2 2 2 4

2

2

3
2

3
4
3m w w 2w w g k p , (11.47)
282
gdje smo definirali energiju i masu finalnog muona normaliziranu na masu tau leptona

0
m
m
i
m
p
= = . (11.48)

Konani izraz za diferencijal irine raspada tau leptona je

( )
2 2 2 2 2
3
5

2
F


3
2

3
4

4
m G

d
d

\
|
+ =

. (11.49)

Kako je 06 . 0
m
m

= , a 0003 . 0
m
m

e
e
= zanemarujui
2
lanove vrlo priblino je

( )
|

\
|

3
4
1
4
m G

d
d
2
3
5

2
F

. (11.50)

Iz uvjeta (k p)
2

0 u sustavu mirovanja tau leptona slijedi 0 m p m 2 m
2

+ , to
znai da je dozvoljena kinematika domena energije muona

2
m
2m
m m
p 0

+
. (11.51)



Slika 11.3

d
d

e
m
E
=
0
1.0
0.5
0.5 1.0

283
Slika 11.3 prikazuje diferencijalnu irinu raspada muona
e
e

kao funkciju
energije elektrona. Za raspad muona je 005 . 0
m
m

e
= . Krivulja sa Slike 11.3 perfektno
se slae sa rezultatima izuzetno preciznih mjerenja raspada muona.


Ako zanemarimo mase svih fermiona, integracija po p
0
inutar kinematiki dozvoljene
domene daje ukupnu irinu raspada tau leptona za bilo koji kanal

( )
2
mn
3
5

2
F
n m
V
192
m G
f f =

. (11.52)

Za jedini mogui raspad muona ovaj izraz odmah daje

( ) ( ) GeV 10 00952 . 3
192
m G
e
19
3
5

2
F
e tot.

= = = , (11.53)

tj. vrijeme ivota muona

( )
( )
s 10 1871 . 2


6
tot.

= =
h
, (11.54)

samo 0.45

% krae od stvarne vrijednosti (

) = 2.19702

10
6
s. Kad se rauna bez
aproksimacija i kad se uzmu u obzir elektromagnetske korekcije vieg reda teorijska
vrijednost se potpuno slae sa mjerenom. Dijagrami elektromagnetskih korekcija raspadu
muona reda

137
1
= koji sadre dodatni foton prikazani su na Slici 11.4, gdje radi
jednostavnosti nije prikazana linija W

bozona u meustanju.



Slika 11.4

e


284
Raspad muona se vrlo precizno mjeri u eksperimentima sa tonou ~

10
5
. Najbolja
dananja vrijednost ivota muona je

= (2.197019 0.000021) 10
6
s. Raspad muona
je leptonski proces koji ne zahtijeva QCD korekcije i koji je teorijski proraunat sa QED
korekcijama drugog reda (proporcionalnih sa
2
5 10
5
). Ako se ne zanemaruje masa
elektrona moe se pokazati da je ukupna irina raspada muona

( ) I
192
m G

3
5

2
F
tot.
= , (11.55)

gdje je

( ) [ ] ln 12 8 8 1 I
2 4 3
+ = , (11.56)

a,
2

2
e
m
m
= .

Kad se uzmu u obzir sve radijativne korekcije drugog reda i ne zanemaruje masa
elektrona ukupna irina raspada muona
rad

je

(
(

(
(

+
(
(

|
|

\
|
+
|
|

\
|
+ =
2

2
e
2
W
2

2
3
5

2
F rad

m
m
8 1
5M
3m
1
m
m
ln
3
2
1
4
25
2

1
192
m G
. (11.57)


Zbog velike eksperimentalne preciznosti mjerenja, u praksi se raspad muona ne
koristi za verifikaciju SM, ve za definiciju i fiksiranje numerike vrijednosti konstante
slabih interakcija G
F
= 1.16637(1) 10
5
GeV
2
. Onda se ta vrijednost koristi za provjeru
ostalih predikcija teorije.


Za raspade tau leptona izraz (11.52) daje

( ) ( ) [ ] ( ) GeV 10 025 . 2
192
m G
5 e U U 3 2
12
3
5

2
F
e mir.
2
us
2
ud tot.

= = + + = , (11.58)

tj. vrijeme ivota

( ) s 10 252 . 3
13
= , (11.59)

to je za oko 11.9% dulje od mjerene vrijednosti. Proraun bez aproksimacija i uzimanje
u obzir dijagrama vieg reda, naroito QCD korekcija proporcionalnih sa
4
g

2
3
QCD
= koje
iznose oko 10% , daje izvrsno slaganje teorije i eksperimenta.

285
Zadaci:


Zadatak 11.1. Razvijajui operatore polja po kreacionim i anihilacionim operatorima
pokazati da je propagator gauge bozona dat izrazom (11.16).


Zadatak 11.2. Eksplicitno napraviti integraciju po impulsima u izrazu (11.16) i
pokazati da je propagator gauge bozona dat izrazom (11.20).


Zadatak 11.3. Izraunati tragove -matrica i pokazati da vrijedi (11.30) i (11.31), te
njihov produkt (11.32).


Zadatak 11.4. Provjeriti ispravnost izraza (11.47) u sustavu mirovanja tau leptana.






























286
12. Jake interakcije

Na kraju zavrimo pregled SM razmatranjem kvantne kromodinamike (QCD) koja je
teorija jakih interakcija o kojima dosad nije bilo puno govora. To je izuzetno aktivno
polje istraivanja sa puno jo nedovoljo rasvijetljenih fenomena. Osnovna potekoa u
razumijevanju jakih interakcija je problem vezanih stanja. Inicijalna i finalna stanja u
procesima nisu slobodne elementarne estice SM-a kvarkovi i gluoni, ve njihova
vezana stanja hadroni na koja nije jednostavno primjeniti teoriju perturbacija za
proraun vjerojatnosti procesa.

Sa problemom vezanih stanja fiziari se suoavaju od poetka moderne fizike.
Najjednostavniji sustav u kvantnoj mehanici atom vodika je vezano stanje elektrona i
protona. Hadroni su bitno drukija vezana stanja. Relativno je lako razdvojiti atom
vodika na estice koje ga sainjavaju elektron i proton, dok je zbog zatoenja boje
nemogue izdvojiti slobodni kvark iz hadrona. Zbog relativistikog gibanja kvarkova i
gluona i jakosti jakih interakcija na uobiajeni nain tretiranja vezanih stanja kao
zbroja pojedinanih estica esto ne daje tone rezultate u sluaju hadrona. To je lako
razumjeti na primjeru protona koji je vezano stanje tri kvarka uud. Ova predoba protona
tono i jednostavno objanjava njegov elektrini naboj 1
3
1
3
2
3
2
= + . Problem se pojavi
kad probamo razumjeti masu protona m
p
= 938.27 MeV. Svi eksperimenti pokazuju da su
mase u i d kvarka vrlo male. Particle Data Group 2008. navodi m
u
= 1.5

3.3 MeV i m
d
=
3.5

6.0 MeV. Bez obzira kako odreivali mase kvarkova (kvarkovi su zatoeni unutar
hadrona i mase im ne moemo mjeriti na nain na koji se mjeri masa slobodnih estica),
oigledno je da 92-99% mase protona nije masa kvarkova koji ga sainjavaju, ve
potencijalna energija jakih sila meu esticama unutar protona. Takvo vezano stanje
relativistikih estica je bitno drukije od uobiajenih vezanih stanja koja se susreu u
svim podrujima fizike. Kako potencijalna energija ima smisla samo za nerelativistike
estice, intuitivno razumjevanje stanja kvarkova unutar protona vezanih razmjenom
gluona nije jednostavno. Na sreu, u prirodi postoje i mnogo masivnji kvarkovi (c, b i t)
ije gibanje unutar hadrona je neralitivistiko. Tehniki, hadroni se nazivaju jako vezana
stanja, za razliku od uobiajenih slabo vezanih stanja kakav je na primjer atom vodika ili
Sunev sustav.

Kako ne znamo rjeiti jednadbe gibanja SM da eksplicitno dobijemo valne funkcije
hadrona za izuavanje jakih interakcija razvijene su posebne tehnike. Spomenimo samo:
kvantnu kromodinamiku na reetci (lattice QCD), teorije efektivnih Lagrangiana i kiralnu
teoriju perturbacija. Rezultati tih teorija omuguuju razumijevanje spektra hadrona u
prirodi sa tonou od nekoliko procenata. Iako problemi jakih interakcija prevazilaze
okvire ovog izlaganja, pogledajmo ukratko njihova osnovna svojstva koje je mogue
razumjeti bez previe matematikih komplikacija.

Osnovno svojstvo jakih interakcija koje zahtijeva razumijevanje je njihova jakost.
To je aspekt jakih sila koji ih bitno razlikuje od drugih interakcija i dovodi do pojave
specifinih fenomena kao to je zatoenje (confinement) kvarkova i gluona, tj. boje.
Jakost interakcije mjeri se numerikom vrijednou bez-dimenzione konstante vezanja
koja je u Poglavlju 1. navedena kao
287
( ) 0.1176
4
g
M
2
3
Z s
= = . (12.1)

Kao to je ve napomenuto u Pogljavlju 7. konstante vezanja ustvari su funkcije energije.
M
Z
u (12.1) oznaava da se mjerenje vri na skali energija M
Z
90 GeV, tj. u procesima
u kojima je prosjena energija estica M
Z
. Za usporedbu konstanta elektromagnetskih
interakcija je oko 15 puta manja, tj.

( ) ( ) 0073 . 0
137
1
4
e
m , 0078 . 0
128
1
4
e
M
2
e em
2
Z em
= = = = = = . (12.2)

Efekt zasjenjenja elektrinog naboja virtuelnim e
+
e

parovima koji se kreiraju u vakuumu

uzrokuje porast jakosti elektromagnetskih interakcija kad raste energije estica. To je u
fizici uobiajena situacija da intenzitet sila izmeu estica opada sa udaljenou (manja
udaljenost ~ vea energija).

Jaka sila pokazuje suprotno ponaanje. Renormalizabilnost svake kvantne teorije
polja zahtijeva da se izraunaju i zbroje kontribucije svih divergentnih dijagrama koji
doprinose renormalizaciji verteksa interakcija i propagatora pojedinih estica uslijed
njihove self-energije. Kao primjer, Slika 12.1 prikazuje divergentne dijagrame koji daju
radijativne korekcije sa samo jednom petljom (one loop level) kvark-kvark-gluon QCD
verteksa. Renormalizacija zahtijeva da se elementarni (bare) QCD verteks qqG, koji se
pojavljuje u Lagrangianu teorije, zamijeni efektivnim (dressed) verteksom, prikazanim
zasjenjenim krugom na Slici 12.1, koji uzima u obzir mogunost postojanja dodatnih
petlji virtuelnih estica svaka estica moe emitirati i potom apsorbirati virtuelnu
esticu ili par estica-antiestica.

Broj takvih divergentnih dijagram varira od teorije, do teorije i zavisi od gauge grupe,
tj. od broja polja u fundamentalnoj reprezentaciji i traga produkata strukturnih konstanti
(4.105) grupe. Za kvantnu kromodinamiku QCD, lokalnu SU
c
(3) ne-Abelovu gauge
teoriju, jednadba (7.26) renormalizacione grupe za konstantu jakih interakcija je

( ) ( )
2
2
Z
QCD
Z s s

M
ln
M
1

1
+ = , (12.3)

gdje je

12
33 n 2
N
3
11
n
3
2
4
1

q
c q QCD

= |

\
|
= . (12.4)

N
c
je broj razliitih boja, a n
q
je broj fermiona (kvarkova) ija polja se transformiraju kao
tripleti SU
c
(3) grupe i ija masa je manja od . Za QCD na skali energija malo iznad
mase b-kvarka m
b
5

GeV je n
q
= 5 jer svojim petljama -funkciji doprinose svi
kvarkovi, osim t-kvarka, pa je
QCD
= 0.61. Broj stanja elektrino nabijenih fermiona za
istu 5

GeV skalu energija je 3 n i 9 n ; 6 n
1
3
1
3
2
= = =

, pa izraz (7.27) za -funkciju

kvantne elektrodinamike daje
QED
= + 0.71.
288



Slika 12.1
q
1

q
2

p
g
3

g
3
(p
2
)
p
+
+ +
dijagrami sa
duhovima
(ghosts)
bare verteks dressed verteks
+ +
+ + +
= +
g
3
(p
2
)
p
one loop dressed verteks

289
Negativna vrijednost -funkcije znai opadanje jakosti jakih interakcija
s
() sa
porastom energije estica. Sila meu kvarkovima unutar hadrona raste sa porastom
njihove meusobne udaljenosti (kao da su vezani oprugom). Ovo krucijalno svojstvo
jakih interakcija naziva se asimtotska sloboda teorije unutar hadrona kvarkovi se u
limesu visokih energija ponaaju kao slobodne estice.

Asimtotska sloboda je posljedica postojanja jakih interakcija izmeu medijatora tih
interakcija gluona. Samointerakcije gluona rezultiraju efektom anti-zasjenjenja boje
crveni kvark okruen je virtuenim kvark-antikvark parovima u kojima je uslijed privlane
jake sile crvena estica blia crvenom kvarku. Ovaj efekt je upravo suprotan zasjenjenju
elektrinog naboja u QED koji je simbolino prikazan na Slici 7.4.

Teorija perturbacija je pouzdanija to je numerika vrijednost konstante interakcija manja.
Na skali energija oko mase b-kvarka m
b
5 GeV izrazi (12.3-4) daju za konstantu jakih
interakcija

( ) 20 . 0 m
b s
= , (12.5)

dok je na niim energijama malo iznad mase c-kvarka m
c

1.4

GeV kad -funkciji
doprinose petlje samo u,d,s i c kvarkova

( ) 34 . 0 m
c s
= . (12.6)

Izraz (12.3) pokazuje da konstanta jakih interakcija
s
() raste sa smanjenjem energije
i postaje beskonana za

( )
MeV 240
M 9
2
exp M
Z s
Z QCD

(

= , (12.7)

to se naziva QCD skalom
QCD
. Jasno je da beskonana vrijednost
s
fizikalno nema
nikakvog smisla, to je samo numerika vrijednost koja se koristi u teoriji renormalizacije
(minimal renormalization scheme) kao prirodna skala teorije za cut-off integrala po
energijama virtuelnih estica u petljama Feynmanovih dijagrama. Svaka asimptotski
slobodna teorija ima prirodnu skalu energija to je energija ispod koje su jake interakcije
zaista jake i nije vie mogue koristiti teoriju perturbacija. Fizikalno to znai da se ne-
perturbativni efekti (kao vezana stanja) vie nikako ne mogu zanemarivati u proraunima.
Kako je svaki dijagram vieg reda proporcionalan sa
s
2
, u realnosti teorija perturbacija
postaje neuspjena ve na neto veim energijama kvarkova i gluona od priblino 0.4
0.5

GeV. Ovo je u skladu sa oekivanjima jer, na primjer, izraz (12.3) za konstanta jakih
interakcija daje
s
(0.5 GeV) 0.94.

Zatoenje kvarkova i gluona unutar hadrona intuitivno (kvantitativni prorauni jo
uvijek nedostaju) se moe razumjeti kao posljedicu ovog neogranienog porasta jakosti
meusobnog vezanja pri niskim energijama. Pri tome su vezana stanja kvarkova i gluona
upravo stanja mezona (1.4) i bariona (1.5) iz Poglavlja 1. koja tono odgovaraju
eksperimentalno detektiranim esticama.
290
Kao primjer razmotrimo kvark
i
q i antikvark
j
q , gdje emo zanemariti sve njihove
kvantne brojeve osim indekasa boje i i j. Razlika energija stanja para kvark-antikvark
vezanih u mezon
j i
q q i energije E
0
= ( ) ( ) q E q E + stanja
j i
q q tih istih slobodnih
kvarkova je njihova energija interakcije E
int.
. U najniem, drugom redu teorije perturbacija
je

( ) p E E
q q p p q q
dp E
0
m k
QCD
. int
QCD
. int j i
. int

L L
, (12.8)

gdje je prema (6.15) Lagrangian kvark-gluon interakcija

a

a 3
3
QCD
. int
G q
2

q x d g i |

\
|
=

L . (12.9)

Izdvojimo li iz (12.8) konstantu vezanja g
3
i indekse boje Gell-Mann SU
c
(3) matrica
a

(4.120), energiju interakcije kvark-antikvark para moemo napisati u obliku

( ) ( )

=
=
8
1 a
km
a
ij a
2
3
. int

4
g
E , (12.10)

gdje je tako reducirani matrini element. Ovaj izraz moemo usporediti sa elektro-
magnetskom interakcijom istih estica koju takoe uzrokuje razmjena bezmasenih
vektorskih estica fotona. Po analogiji sa negativnom elektinom energijom interakcije
istog kvark-antikvark para koja mora sadravati identini reducirani matrini element (u
najniem redu, jedina razlika je u konstantama interakcija i faktorima boje)

km ij j i
2 QED
. int
Q Q e E = , (12.11)

zakljuujemo da je > 0. U teoriji Lie grupa se pokazuje da se produkt dvije tripletne
reprezentacije [devet razliitih produkata
j i
q q jednoestistinih obojanih kvark-
antikvark stanja] SU
c
(3) grupe 8 1 3 3 = transformira kao zbroj singletne 1 i oktetne
8 reprezentacije. Za nae potrebe najvanija je singletna reprezentacija

=
= =
3
1 i
j i j i
q , q
3
1
q , q Tr
3
1
1 , (12.12)

koja zbog svojstava operatora boje Tr

b
=

2
ab
, za kolor singletno kvark-antikvark
stanje daje upravo bezbojno stanje mezona (1.4)

( ) p p z z c c
3
1

M
S
+ + = = 1 , (1.4)

koje je simetrina kombinacija sve tri boje.
291
Prema (12.10) energija interakcije takvog stanja je negativna

( ) ( ) 0
3
g 4
Tr
12
g
E
2
3 a
a
8
1 a
2
3
. int
< = =

=
1 , (12.13)

i najnia od svih drugih moguih kvark-antikvark stanja, pa je preferirana kombinacija za
stvaranje jako vezanih stanja. Znai, bezbojno singletno vezano kvark-antikvark stanje
mezon imae niu energiju (najmanju masu) u skladu sa opservacijama spektra hadrona.
Slini argumenti dokazuju da su stanja minimuma potencijalne energije za sve hadrone
upravo bezbojna SU
c
(3) stanja mezona (1.4) i bariona (1.5).

Ovi kvalitativni argumenti pokazuju da su ne-obojana vezana kvarkovska stanja
energijski preferina u kvantnoj kromodinamici, ali naravno ne dokazuju da su to i jedina
mogua jako vezana stanja, tj. ne dokazuju zatoenje boje.


Asimtotska sloboda i zatoenje kvarkova (boje) su bitne razlike izmeu QCD i QED.
QCD je kompliciranija, SU
c
(3) ne-Abelova lokalno gauge invarijantna teorija polja, dok
je QED jednostavnija U(1)
ED
Abelova gauge teorija.

Postoji i puno slinosti izmeu jakih i elektro-magnetskih interakcija. Boja kvarkova
(i gluona) je izvor jake sile izmeu njih, ba kao to je elektrini naboj izvor
elektromagnetske interakcije izmeu elektrino nabijenih estica. Medijatori jakih
interakcija su osam, obojanih vektorskih bozona bez mase koji se nazivaju gluoni g
ab
, kao
to je medijator elektromagnetske interakcije jedan elektrino neutralan, vektorski bozon
bez mase foton . Hadroni su kolor singletna (neobojana) vezana stanja jakih
interakcija, kao to su atomi elektrino neutralna vezana stanja elektromagnetskih
interakcija.



Slika 12.2
q
a
q
a
q
b
q
b

g
ab
g
3

g
3


292
Razmjena, emisija i apsorpcija, obojanih gluona izmeu obojanih kvarkova, prikazana
osnovnim dijagramom na Slici 12.2, generira privlani potencijal jakih interakcija para
kvarkova unutar neobojanih mezona ili bariona oblika

4
g
;
r
1

3
2
V ;
r
1

3
4
V
2
3
s s
qqq
s
q q
= = , (12.14)

ba kao to analogni dijagram sa Slike 1.1 razmjene fotona u QED generira elektini
potencijal para nabijenih estica naboja eQ
i
i eQ
j


4
e
;
r
Q Q
V
2
j i ED
= . (12.15)

U nazivnicima izraza (12.14) i (12.15) udaljenost estica je r =
j i
x x
r r
.

Potencijal (12.15) oblika
r

, gdje je
137
1
= , generiran razmjenom fotona, suprotno
nabijenim esticama daje negativnu energiju veze koja omoguuje slabo vezana stanja u
elektrodinamici. Energija veze kvark-antikvark para koju daje analogni
r

c
s
privlani
potencijal (12.14) generiran razmjenom gluona (konstanta c je
3
4
ili
3
2
), nije dovoljna
za zarobi kvarkove u hadrone, kao to potencijal (12.15) ne zarobljava elektron i proton u
atom vodika. Ako esticama dovedemo dovoljno energije razbiemo vezano stanje.
Asimptotska sloboda QCD dozvoljava izuzetak za vezana stanja jakih interakcija. Na
nekoj dovoljno niskoj energiji, kad
QCD
jakost vezanja
s
() , pa i energija
veze kvark-antikvark para tei beskonanosti i kvarkovi ostaju zarobljeni unutar vezanog
stanja bez obzira koliko energije dobili. U eksperimentima na visokim energijama, ako
estice unutar hadrona dobiju dovoljno energije kreiraju mlazove (jets) i hadroniziraju.
Tako se nazivaju procesi u kojima kvarkovi i gluoni visokih energija kreiraju realne
kvark-antikvark parove, to ustvari znai raspad originalnog hadrona u dodatna QCD
vezana stanja.

Zadatak je budue teorije da ova kvalitativna razmatranja zamijeni preciznim
proraunima. Na primjer, u QCD na reetci dobri numeriki rezultati su postignuti
dodavanjem potencijalu (12.14) jednostavnog fenomenolokog lana V
c
(r) odgovornog
za zarobljavanje (confinement) kvarkova koji linearno raste sa porastom njihove
udaljenosti. Zarobljavajui potencijal koji uope ne zavisi od boje, spina ili naboja
kvarkova, je oblika r k ) r ( V
c
= , gdje je eksperimentalno odreena najbolja vrijednost
konstante k 0.25

(GeV)
2
.



293
12.1 Raspadi

piona

Dodatne informacije o jakim interakcijama mogu dati procesi raspada iz Poglavlja 11.
Pored impresivne potvrde SM u raspadima leptona, proraun irine raspada (11.53) ili
(11.52) procesa sa Slike 11.2 raspada muona ili tau leptona u tri laka fermiona, ima
veliki dodatni znaaj za teoriju elementarnih estica jer omoguuje vezu sa jakim
interakcijama.

U prirodu postoji hijerarhija masa fermiona takva da se svaki nestabilni fermion
raspada uslijed slabih interakcija u tri laka fermiona. Ovo je tono, ne samo za leptone
i , ve i za kvarkove d, c, s, b i t iako oni imaju i jake interakcije. Na primjer, c-kvark,
ija je masa m
c
=

1.27

GeV, raspada se u tri puno laka fermiona
n m
f f s W s c
r

+
,
gdje
n m
f f
r
mogu biti:
e
e
+
ili

+
ili d u . Kao i raspadi leptona iz Poglavlja 11., proces
zahtijeva kreaciju i sukcesivnu anihilaciju virtualnog W-bozona u meustanju. Od svih
fermiona u finalnom stanju raspada c-kvarka najmasivniji su s-kvark mase m
s
=

0.104

GeV i muon m

=

0.106

GeV. Jedini izuzetak ovog pravila je t-kvark koji se zbog svoje
velike mase m
t
=

(171.2

2.1)

GeV raspada u realni, a ne u virtualni, W-bozon. Zato izraz
za irinu primarnog kanala njegovog raspada
n m
f f b bW t
+
nije (11.52), ve malo
drukiji izraz koji eksplicitno zavisi i od m
t
i od M
W
.

U prvoj aproksimaciji izraz (11.52) daje irinu troestinog raspada za svaki pojedini
kanal svakog od tih kvarkova. To dozvoljava, aproksimativno i relativno jednostavno,
proirenje primjene SM i na elektroslabe raspade jako interagujuih estica hadrona.
Tako se uspostavlja veza SM sa bogatom i eksperimentalno dosta dobro istraenom
fenomenologijom jakih interakcija.


Osnovna pretpostavka SM koja se na ovaj nain eksperimentalno provjerava je
univerzalnost slabih interakcija, tj. svojstvo W

nabijenih gauge bozona da se na isti

nain veu i na leptone i na kvarkove. SM tvrdi da verteks faktor g
W

(1
5
) V
mn
dva
elementarna dijagrama sa Slike 6.3 iz Poglavlju 6.1 ne zavisi ni od naboja, ni od boje
fermiona. Razlika slabih nabijenih interakcija izmeu leptona i kvarkova je toliko mala
da se moe opisati samo jednim brojem vrijednou odgovarajueg elementa CKM
matrice (9.11), tj. (6.79).

Kad se precizno eksperimentalno istrae mase i interakcije neutrina, najvjerojatnije e
i u leptonskom sektoru teorije postojati razlika izmeu svojstvenih stanja mase i
interakcijskih svojstvenih stanja tri leptonska dubleta. Tada e i za leptone postojati
matrica mjeanja okusa analogna kvarkovskoj CKM matrici, pa e i formalno dva
verteksa sa Slike 6.3 izgledati potpuno jednako. Naravno, to e dodatno potencirati
otvoreno pitanje simetrije izmeu kvarkova i leptona ije rjeenje mora ekati neku
teoriju elementarnih estica openitiju od SM.

Ilustrirajmo osnovnu ideju ovog pristupa na primjeru raspada c-kvarka.
294
Razmatramo slabe raspade nekog hadrona koji sadri teki c-kvark i jo neke dodatne
lake u, d ili s kvarkove ili anti-kvarkove. Najlaki takvi hadroni su c =

1 armantni
(charmed) mezoni

D
0
=

( ) u c mase
0
D
M =

1.865

GeV i D
+
=

( ) d c ; D

=

( ) d c mase

D
M =

1.87

GeV,

te najlaki armantni barion

( ) c d u
c
=
+
; ( ) c d u
c
=

ija je masa

M =

2.286

GeV.

Energija koja se oslobaa u raspadu estice jednaka je masi te nestabilne estice.
Kako je energija veze ovih hadrona manja od njihove mase (iako, ne puno manja u
sluaju c-hadrona), energija raspada c-kvarka vea je od njegove energije veze.

Zato je plauzibilno pretpostaviti da vrijedi spektator aproksimacija koja znai da
raspad c-kvarka unutar armantnih hadrona ne zavisi od ostalih, lakih estica koje u
procesu raspada sudjeluju samo kao promatrai. Laki kvarkovi koji ne sudjeluju u
procesu nazivaju se spektator kvarkovi. Raspad c-kvarka se onda smatra troestinim
raspadom slobodnog fermiona za koji je ukupna irina za svaki kanal aproksimativno
data sa (11.53) uz trivijalnu zamjenu m

m
c
.


Kao primjer na Slici 12.3 prikazan je u spektator aproksimaciji kvark dijagram
raspada D
+
mezona u
n m
0
f f K finalno stanje.
0
K je strani s = 1 mezon ( ) s d K
0
=
ija je masa 0.498 GeV.



Slika 12.3
d
D
+

0
K
W
+
c
s
n
f
m
f

295
Hadronski proces raspada
n m
0
f f K D
+
, gdje je u ili ; e f
n
+ +
= , a d ili ; f
e m
= ,
na kvark nivou se razumije kao raspad c-kvarka u meustanje s-kvarka i virtuelnog W
+
,
koji se zatim raspadne u
n m
f f
r
finalno stanje, tj.
n m
f f s W s c
r

+
, a sve uz prisustvo
spektator

d kvarka. U sluaju raspada
+
c
bariona spektaror kvarkovi su u i d.

Prva posljedica naivne spektator aproksimacije je da svi armantni hadroni trebaju
imati iste irine raspada odreene irinom raspada c-kvarka, to znai istu duljinu ivota.
Eksperimentalni podaci djelimino podravaju ovu pretpostavku, jer su mjerena vremena
ivota

s 10 2 i s 10 4.1 ; s 10 4 . 10
13

13
D
13
D
c
0

= = =
+
,

istog reda veliine. Faktor pet razlike u duljinama ivota c-hadrona pokazuje da ovakvu
jednostavnu aproksimacija ipak treba poboljati.

Za tonost koja nama treba svi relevantni elementi CKM matrice (6.79) mogu se
aproksimirati jedinicom, tj. uzeti

U
cs
U
ud
0.99 1, (12.16)

to znai da svih 5 kanala raspada c-kvarka

n m
f f s W s c
r

+
= c (
e
e
+
ili

+
ili d u ) (12.17)

aproksimativno imaju istu irinu ( d u finalno stanje zbog faktora boje kvarkova
reprezentira ustvari tri stanja). Iz (11.53) onda slijedi da je ukupna irina raspada c-
kvarka

3
5
c
2
F c
tot.
192
m G
5 = . (12.18)

Koristei (12.18) i (11.53) vrijeme ivota c-kvarka moe se povezati sa vremenom
ivota muona

5
c

c
m
m
5

|
|

\
|
. (12.19)

Ovaj rezultat daje vrijeme ivota c-kvarka kao funkciju njegove mase, ali nije jasno koju
vrijednost za masu c-kvarka treba uzeti u ovom izrazu. Uzmemo li vrijednost iz teorije
renormalizacije (minimal renormalization scheme) m
c
= 1.27 GeV koju navodu Particle
Data Group za vrijeme ivota c-kvarka se dobija

c
= 1.8 10
12
s, (12.18)
296
to je za faktor ~ 2 malo predugo vrijeme. Kinematika raspada, kao i logika jednostavne
spektator aproksimacije koja cjelokupni raspad D
+
-mezona pripisuje raspadu c-kvarka,
sugeriraju za masu c-kvarka odabir GeV 87 . 1 m m
c
D
= =
+
jednak ukupnoj masi D
+

mezona. Takav izbor za duljinu ivota c-kvarka daje malo prekratko

c
D

= 2.6 10
13
s. (12.20)

Jednostavna spektator aproksimacija daje pravi red veliine vremena ivota c-kvarka, ali
oito treba biti dopunjenja boljim opisom jakih interakcija unutar hadrona da se dobije
tonije slaganje sa mjerenim vrijednostima.


Slini rezultati se dobijaju i za semi-leptonsku frakciju grananja. Kako u prvoj
aproksimaciji svih pet finalnih stanja (12.17) u raspadu c-kvarka imaju istu vjerojatnost,
vrijedi

( )
( )
5
1

ta bilo e c
ta bilo e c B
tot.
=
+
= +
+
+
,

to se dosta dobro slae sa eksperimentalnom vrijednou

( ) ( )% 4 . 0 0 . 16 ta bilo e c B = +
+
.



Na primjeru raspada

mezona, koji su puno preciznije eksperimentalno istraeni,

moe se tono provjeriti predikcija SM za frakciju grananja.

pioni su najlaki elektino

nabijeni mezoni. Nabijeni pioni su jakim interakcijama vezana stanja najlakih kvarkova:

= ( d u ) i
+
= ( d u ), ija je masa m

=

0.14

GeV, a duljina ivota

=

2.6

10
8
s.



Slika 12.4

u
d

rf

W


297
U najniem redu raspad

prikazan je dijagramom na Slici 12.4. Isprekidani oval na

slici oznaava da inicijalno stanje nije u d + kvark i antikvark stanje slobodnih Dirac
fermiona, ve

mezon koji je vezano stanje d-kvarka i u -antikvarka koji razmjenjuju

gluone.

U spektator aproksimaciji, ako se zanemare efekti jakih interakcija, raspad je opisan
kvarkovskim procesom

W u d + +

, prikazanim na Slici 6.5 u Poglavlju 6.2.
Jasno je da moe postojati i analogni proces raspada sa slabom nabijenom strujom
elektrona u finalnom stanju
e
e W u d + +

.


Na prvi pogled dijagrami sa Slika 11.2 i 6.5 izgledaju potpuno razliito. Raspad
leptona ( ili ) je 1 3 proces, a kvarkovski dijagram raspada

mezona je 2 2
proces sa razliitim inicijalnim i finalnim esticama. Izmeu ta dva dijagrama postoji
veza koja se naziva crossing simetrija.

Osnovna svojstva kvantne teorije polja: unitarnost (postojanje antiestica) i CPT
invarijantnost garantiraju da su izrazi za vjerojatnost (kvadrat apsolutne vrijednosti
matrinog elementa) svih crossed procesa jednostavno povezani. Crossing (prijelaz
sa lijeve/desne na desnu/lijevu stranu dijagrama) je operacija simetrije koja znai
zamjenu estice/antiestice iz inicijalnog/finalnog stanja odgovarajuom antiesticom/
esticom negativnog momenta u finalnom/inicijalnom stanju.

Neka smo izraunalu spinsku sumu kvadrata amplitude Feynmanova dijagrama nekog
procesa
2
M . Napravimo li dijagram novog procesa u kome neku ulaznu liniju estice
/antiestice zamjenimo izlaznom linijom odgovarajue antiestice/estice ta linija (tj.
estica koju ta linija reprezentira) je iz inicijalnog prela (crossed) u finalno stanje.
Naravno, mogue je i obrnuto, zamjena finalne linije estice/antiestice odgovarajuom
inicijalnom linijom antiestice/estice. Vrijednost spinske sume kvadrata amplitude
novog (crossed) procesa odreena je sa
2
M uz:

zamjenu impulsa svake eksterne linije estice/antiestice prvog procesa
odgovarajuim impulsom antiestice/estice drugog (crossed) procesa koga treba
pomnoiti sa (1) ako je linija prela iz inicijalnog/finalnog stanja u
finalno/inicijalno stanje,

mnoenje cijele amplitude sa (1) za svaku fermionsku liniju koja je iz inicijalnog
/finalnog stanja prela u finalno/inicijalno stanje.


Uzrok promjene znaka impulsa crossed linije je u uvjetima kompletnosti Dirac-ovih
spinora (6.85). Ako ulaznu liniju impulsa p, opisanu spinorom u(p), prebacimo u izlaznu
liniju antiestice opisanu spinorom v( p), tada je spinorska suma kvadrata matrinog
elementa dva procesa
298
( ) ( ) m p m p ) p ( v ) p ( v ) p ( u ) p ( u m p

+
/
=
/
= = +
/
.

Zbog svojstava crossing simetrije procesa (Feynmanovih dijagrama) relativno mali
broj prorauna kvadrata apsolutne vrijednosti matrinih elemenata usrednjenih po spinu
inicijalnih i sumiranih po spinu finalnih estica moe se iskoristiti za raunanje
vjerojatnosti veeg broja fizikalno razliitih nepolariziranih procesa rasprenja ili raspada
estica.


U spektator aproksimaciji raspad

mezona sa Slike 12.4 i raspad d-kvarka sa Slike

6.5 su crossed procesi. Kao to prikazuje Slika 12.5, ako ulaznu liniju u -antikvarka,
opisanu ( ) q v spinorom, iz inicijalnog stanja prvog procesa prebacimo u finalnu liniju u-
kvarka, opisanu ( ) q u spinorom, dobijemo troestini proces raspada d-kvarka.
Nepolizirane irine raspada za ta dva procesa su jednake (Zadatak 12.1).



Slika 12.5


Probajmo izraunati vjerojatnost raspada ( ) ( ) ( ) k p q

+

iji Feynmanov
dijagram prikazuje Slika 12.4, bez ikakvih aproksimacija koje se odnose na jake
interakcije. Na niskim energijama propagator W

bozona je samo
2
W

M
g
, pa je matrini
element procesa oblika

( ) ( ) ( ) ( ) [ ] k v 1 p u ....
M
g
M
5

2
W
2
W
= , (12.21)

gdje je kao u Poglavlju 9.
d
W

u

d
W

u

299
2 2
g
sin 2 2
e
g
2
W
W
= = . (12.22)

Simbol (....)

oznaava fermionsku struju u lijevom verteksu sa Slike 12.4 vezanja W

bozona i

piona koju zbog efekata jakih interakcija ne znamo. U jednostavnoj spektator

aproksimaciji (lijevi dijagram na Slici 12.5) bila bi to struja elementarnih d i u kvarkova,
tj. bilo bi (....)

=

( )
d
5
u
u 1 v .


Kako matrini element mora biti Lorentz invarijantan, nepoznati verteks mora biti
vektor ili aksijalni vektor to je naznaeno indeksom . Pion

ima spin nula, pa je q

jedini Lorentz vektor a, q
2
= q

= m

2
jedini Lorentz invarijantni skalar, u inicijalnom
stanju koji nam stoji na raspolaganju za gradnju tenzora (....)

. Zato mora biti

( ) ( ) ( )

2

2
f q m f q q f q .... = = =

, (12.23)

gdje je f

konstanta. Zakon ouvanja 4-impulsa zahtijeva da je q = p + k, pa je

( ) ( ) ( ) ( ) [ ] k v 1 p u k p f
M
g
M
5

2
W
2
W
fi
+ = . (12.24)

Diracova jednadba za muon i neutrino daje: ( )( ) ( ) 0 k v k i 0 m p p u

= / =
/
, pa se odmah
dobija

( )( ) ( ) [ ] k v 1 p u m f
M
g
M
5

2
W
2
W
fi
= . (12.25)

Koristei (7.12) i (7.14), kao i formule (7.18) za tragove -matrica, kvadriranje i sumiranje
po spinovima finalnih fermiona daje

( )( ) ( ) [ ] ( ) k p m f g 8 1 k 1 m p Tr m f
M
g
M
2

4
W
5 5 2

4
W
4
W
2
fi
= + / +
/
= . (12.26)

U sustavu mirovanja piona vrijedi 0 q =
r
i

0
m q = , tako da je k p
r
r
= i takoe

( )
0 0 2 0 0 0 0
k E k k k p k p k p k p + = + = =
r r
r
, (12.27)

jer je masa neutrina nula, a E p
0
je energija finalnog muona.


irina raspada

u njegovu sustavu mirovanja je

300
( ) ( )
( ) ( )
0 3
3
0 3
3
2
fi
4

2k 2
k d
2p 2
p d
M q k p 2
2m
1
d + = , (12.28)

pa koristei prethodne relacije dobijamo

( )
( )
( ) ( ) k d p d k p m k E
E
k E
m M 2
m f g
d
3 3

0
0

4
W
2
2

4
W

r
r
+ +
+
= +

. (12.29)

Da se izrauna ukupna irina raspada piona treba integrirati po impulsima finalnih estica
muona i muonskog neutrina. -funkcija omoguuje integraciju po d
3
p, a d
3
k

=

4

k
0
2
dk
0

jer je raspad skalarne estice u njenom sustavu mirovanja izotropan, pa je

( ) ( )
0
0 2
0 0

4
W
2

4
W

m k E
E
k
1 k dk
m M
m f g
+ |

\
|
+ = +

, (12.30)

gdje je zbog kinematikih relacija
2

2
0
m k E + = . Kako je nula prvog reda argumenta -
funkcije u (12.30)

0
m 2
m m
w

= , (12.31)

vrijedi

( ) ( )
0 0
2

0
w k
m 2
m m
m k E
+
= + , (12.32)

to konano daje

( )
2
2

4
W
4
W

m
m
1 m m f
M
g
4
1

|
|

\
|
= +

. (12.33)

Za usporedbu sa rezultatima mjerenja zgodnije je irinu raspada napisati pomou (11.28)
Fermijeve konstante slabih interakcija

( )
2
2

2

2

2
F

m
m
1 m m f
8
G

|
|

\
|
= +

. (12.34)

U gornjem izrazu znamo numerike vrijednosti svih konstanti, osim f

konstante vezanja
piona i nabijenih gauge bozona. Odaberemo li za tu konstantu najjednostavniju moguu
vrijednost f

= m

= 0.14 GeV za irinu raspada dobijemo

301
( ) GeV 10 3
17

= + . (12.35)

Gornja numerika vrijednost za vrijeme ivota nabijenih piona daje

=

2.2

10
8
s, to je
samo 15

% krae od stvarne vrijednosti. Ovo naravno nije predikcija teorije, nego sretna
sluajnost pri pogaanju numerike vrijednosti konstante f

.


Izraz za irinu raspada (12.34) omoguuje i potpuno neovisnu kvantitativnu provjeru
SM. Negativni pion ima i drugi leptonski kanal raspada
e
e +

u elektron i
elektronski antineutrino ija irina raspada takoe mora biti data izrazom (12.34), samo
uz zamjenu m

m
e
. Predikcija SM za frakciju grananja dva mogua raspada piona
onda oupe ne zavisi od vrijednosti nepoznate konstante f

, ve samo od odnosa masa

poznatih estica elektrona, muona i piona: m
e
= 511 KeV, m

= 105.66 MeV i m

=
139.57 MeV

( )
( )
4
2
2

2
e
2

e
10 275 . 1
m m
m m
m
m

e



=
|
|

\
|

|
|

\
|
=
+
+
. (12.36)

Ova predikcija je eksperimentalno vrlo dobro provjerena i Particle Data Group 2008.
navodi

( )
( )
( )
4

e
10 004 . 0 230 . 1

e



=
+
+
, (12.37)

to se za manje od 4

% razlikuje od teorijskog prorauna. Kad se uzmu u obzir i
radijativne korekcije teorijski proraun daje 1.233 10

4
.


Frakcija grananja dva kanala raspada (12.36) znai da se nabijeni pion ~ 8000 puta
ee raspada u muon nego u elektron, iako muon ima oko 200 puta veu masu. To je
neobino, jer su u pravilu finalna stanja sa lakim esticama vjerojatnija (kreiranje estice
manje mase kota manje energije).




Slika 12.6
e

302
Objanjenje se krije u zakonu ouvanja angularnog momenta i V

A karakteru slabih
interakcija. Spin piona je nula, to znai da je ukupni angularni moment finalnih fermiona
J = 0. Kako je elektronski antineutrino estica bez mase koja ima pozitivni helicitet, onda
i elektron koji se giba u suprotnom smjeru takoe mora imati pozitivni helicitet, kao na
Slici 12.6. Uske strijelice oznaavaju pravce impulsa, a iroke pravce spina finalnih
estica.

Za elektron koji je uglavnom estica lijevog heliciteta [po apsolutnoj vrijednosti puno
vea
L
, nego
R
komponenta iz (6.5)], to je pogreno stanje heliciteta za interakciju sa
W-bozonom slaba struja se vee na lijeva stanja fermiona. Isto, naravno, vrijedi i za
muon. Ali, zbog mnogo vee mase, prema (6.13), muon ima veu komponentu desnog
heliciteta, pa se u (12.36) pojavi faktor
2

e
m
m
|
|

\
|
= 2.34

10

5
koji uzrokuje veliku dodatnu
supresiju elektronskog kanala raspada.

U hadronskoj spektroskopiji izraz (12.34) za irinu raspada nabijenih piona obino se
koristi na malo drukiji nain. Iz mjerenog vremena ivota (12.35) i izraza (12.34) odredi
se numerika vrijednost konstante f

= 0.934 GeV, koja se onda koristi za proraun

vjerojatnosti slinih raspada drugih mezona i bariona.


Za teke mezone u nerelativistikoj aproksimaciji moe se povezati ukupna irina
raspada sa veliinom vezanog stanja. Kao ilustraciju moemo odabrati elektromagnetski
raspad vektorskog mezona Y koji je vezano b b stanje. Masa Y mezona je 9.46 GeV, a
ukupna irina raspada mu je 54.02 keV. Y mezon ima leptonski kanal raspada Y e
+
e

ija je frakcija 2.38 %, tj. irina 1.29 keV. Kvarkovski dijagram tog procesa prikazan je
na Slici 12.7.



Slika 12.7
b
b

e

e
+

303
Matrini element M
fi
ovog procesa je produkt dvije elektromagnetske struje koje
povezuje propagator virtuelnog fotona. Desni verteks reprezentira matrini element struje
elektrona j

izmeu vakuuma i e
+
e

stanja 0 j e e
+
koji je poznat iz QED. Lijevi
ferteks Y j 0

je nepoznat jer reprezentira elektromagnetsku struju b-kvarkova unutar
mezona koja sadri nepoznate korekcije uslijed jakih interakcija. Kako matrini element
mora biti Lorentz kovarijantan, a elektromagnetska struja je vektor, nepoznati verteks
mora biti proporcionalan spinu Y mezona

V V b

s g e Y j 0 = , (12.38)

gdje je e
b
naboj, g
V
konstanta vezanja, a

V
s spin vektorskog bozona Y. Lijeva strana u
(12.38) ne moe biti proporcionalna 4-impulsu Y mezona p

, koji je jedini drugi Lorentz

vektor kojeg imamo u inicijalnom stanju, jer je to ujedno i impuls fotona za koji mora
vrijediti

~ p

= 0 zakon ouvanja elektromagnetske struje (gauge invarijantnost).

Uvjet ortogonalnosti vektora spina i etvoro-impulsa masivne vektorske estice
0 s p s p

V
V

= = garantira gauge invarijantnost izraza (12.38). Amplitida procesa je

onda

( ) ( )
V
V b
2

fi
s g e i
q
g i
v u e i M i

= , (12.39)

gdje je q
2
=

2
V
m i e
b
=

3
e
. U nerelativistikom limesu valna funkcija Y mezona se
separira na spinski i prostorni dio. Pri raunanju ukupne irine raspada u
nerelativistikom limesu 0 p
r
prostorna valna funkcija ( )
( )
( )
x ip 3
3
e p p d
2
1
x

=
r

tei ka (0). Ovo znai da je u prvoj aproksimaciji irina raspada Y mezona
proporcionalna vjerojatnosti da se b-kvark i k var antik - b nau na istom mjestu u prostoru.
Proraun daje

( )
(

=
2
2
V
2
V
0
m

16
9
1
. (12.40)

Ako uzmemo da je osnovno stanje Y mezona opisano istom valnom funkcijom kao u
atomu vodika
0

=

2
3
0
a
1

1
|
|

\
|
exp
|
|

\
|

0
a
r
, za koju je ( )
3
0
2
a
1

1
0
|
|

\
|
= , gdje je a
0
Bohrov
radijus koji je mjera dimenzija vezanog stanja. Poredei sa mjerenom vrijednosti irine
raspada za ovaj kanal
V
= 1.29 keV dobija se a
0
= 0.18 fm. Precizna mjera veliine
vezanog stanja je RMS radijus (srednja kvadratna devijacija) koja je
0
a 3 , to za Y
mezon daje ~ 0.3 fm.
304
Iako je ovaj rezultat dobijen za teki mezon u nerelativistikoj aproksimaciji, precizniji
QCD prorauni na reetci daju vrlo sline rezultate za sve hadrone (mezone i barione)
koje u prvoj aproksimaciji moemo zamisliti kao na Slici 12.8 koja prikazuje pione i
nukleone.



Slika 12.8


Numerike vrijednosti udaljenosti od CM su

r

= 0.66 10
15
m, r
p
= 0.81 10
15
m,

to za prosjenu udaljenost valentnih kvarkova i u mezonu i u barionu daje priblino isto
2r

~
p
r 3 ~ 1.3 fm. Ova jednostavna slika hadrona je naravno samo prva aproksimacija
hadroni su jako vezana stanja kvarkova i antikvarkova. Kao i sve kvantne estice kvarkovi
su kompleksni objekti koji stalno emitiraju/apsorbiraju realne ili virtuelne gluone i
fotone, i uvijek su okrueni virtuelnim kvark-antikvark parovima (vjerojatno i tzv. glue-
balls) koji se neprestano kreiraju i anihiliraju iz vakuuma.


Kako budue provjere SM u eksperimentima na LHC krucijalno zavise od svojstava
jakih interakcija u proton-proton sudarima pogledajmo na kraju osnovna svojstva takvih
procesa.






r
p
r
p
r
p
q q


q
q q
r

r


305
12.2 Rasprenja sa velikim transferom impulsa

U eksperimentima raspada estica se nastoje koristiti procesi sa to veim udarnim
presjecima koji daju maksimalni signal u detektoru. Nasuprot tome, za otkrie nove fizike
na malim skalama duljina, tj. na visokoj energiji moraju se koristiti izuzetno rijetki
procesi u kojima dolazi do velikog transfera energije i impulsa izmeu estica koje
sudjeluju u procesu. Veliki transfer 4-impulsa u procesu je neophodan za kreaciju jo ne-
otkrivenih estica velike mase.

LHC e sudarati protone ija energija u sustavu CM je s = 14 TeV dva snopa
protona energija 7 TeV. Takav proces znai raspenje (sudar) dva partona, po jednog iz
svakog protona, ije energije su oko 1 TeV. Parton je bilo koja estica kvark ili gluon,
bilo koje boje i spina, unutar hadrona koji nosi dio 4-impulsa ukupnog vezanog stanja.
Iako proton ima energiju 7 TeV iznimno je malo vjerojatno da e ukupnu energiju imati
samo jedna estica unutar protona. Razvijena je cijela teorija funkcija (structure
functions) koje daju raspodjelu 4-impulsa protona izmeu partona koji ga ine u visoko
energijskim neelestinim sudarima. Teorija deep inelastic rasprenja prevazilazi okvire
ovog izlaganja i nije neophodna za razumijevanje osnovnih svojstava jakih interakcija.

Proces u kome dolazi do velikog transfera 4-impulsa izmeu protona koji sudjeluju u
rasprenju zamiljamo kao nekoherentnu interakciju izmeu dva partona velikih energija
razmjenom (u prvoj aproksimaciji jednog) gluona ili fotona. Interakcija takvih partona je
QCD u aproksimaciji velikog transfera impulsa q
2
. Veliko q
2
znai otprilike > 10 GeV,
to opet znai da parton koji sudjeluju u rasprenju u pravilu ima za red veliine veu
energiju i impuls. Na tako visokim energijama, asimptotska sloboda QCD znai da takve
partone moemo smatrati slobodnim esticama unutar protona i moemo koristiti teoriju
perturbacija za proraun vjerojatnosti procesa jakih interakcija. tovie, za veliko q
2
vrlo
dobar opis fizike daje ve najnii red teorije perturbacija i u obzir se moraju uzimati samo
najjednostavniji mogui dijagrami u najniem redu.

Dominantni QCD procesi sa velikim transferom impulsa u p-p rasprenju su 2 2
procesi kvark i/ili gluon rasprenja oblika

gg ili q q q q ; qq qq ; gq gq ; gg ili q q gg ,

gdje q oznaava kvark, a g gluon. Svi ovi procesi znae razmjenu virtualnog kvarka ili
gluona izmeu estica u inicijalnom i finalnom stanju. Feynmanovi dijagrami su im
oblika kao na Slici 12.8 i veoma su slini dijagramima jednofotonske razmjene iz kvantne
elektrodinamike. Jedina bitna razlika u odnosu na QED je da u QCD postoje gluon-gluon
samointerakcije koje daju tro- i etvoro-gluon vertekse teorije.

Stvarna finalna stanja u detektoru nisu naravno finalni kvarkovi i gluoni u procesu
ve mlazovi hadrona koji iz njih nastaju. Koristei tehnike razvijene za duboko ne-
elestino rasprenje, mjerenjem svojstava finalnih hadronskih mlazova dobijaju se
informacije o 4-impulsu inicijalne estice mlaza, a time i o dominantnom QCD procesu
rasprenja.
306
U najniem redu matrini element se moe izraunati iz odgovarajueg Feynmanova
dijagrama primjenom pravila iz Poglavlja 6.3. Da se nae udarni presjek sumira se po
spinu i bojama svih finalnih i usrednji po spinu i bojama svih inicijalnih kvarkova i/ili
gluona. Kao primjer, na Slici 12.9 prikazani su osnovni dijagrami (najnieg reda) za gq i
gg rasprenje.



Slika 12.9

q
q
g
g
g
g
g g
q
q
q
q
g
g
g g
g g
g
g
g
g
g
g
g g
g
g

307
Ograniimo li se samo na lake kvarkovske okuse (u i d kvarkove) koji su uvijek
relativistike estice u sudarima protona visokih energija, slino kao u sluaju elektron-
pozitron anihilacije iz Poglavlja 7.5, diferencijalni efikasni presjek za svaki od procesa sa
slike 12.9 je oblika

( ) u t, s, F
s

dt
d
2
2
s
= , (12.41)

gdje su s, t i u Mandelstamove varijable za odgovarajui proces, a dt =
2
s
d(cos) kao u
(2.34). Funkcija F nema dimenzije i za razne procese sa slike 12.9 data je u Tabeli 12.1.


Proces F(s, t, u) F(s, =
2

)
2 1 2 1
q q q q
|
|

\
| +
2
2 2
t
u s
9
4
2.22
2 1 2 1
q q q q
|
|

\
| +
2
2 2
t
u s
9
4
2.22
1 1 1 1
q q q q
t u
s
27
8
u
t s
t
u s
9
4
2
2
2 2
2
2 2

|
|

\
| +
+
+
3.26
2 2 1 1
q q q q
|
|

\
| +
2
2 2
s
u t
9
4
0.22
1 1 1 1
q q q q
t s
u
27
8
s
u t
t
u s
9
4
2
2
2 2
2
2 2

|
|

\
| +
+
+
2.59
g g q q
1 1

|
|

\
| +

|
|

\
| +
2
2 2 2 2
s
t u
3
8
t u
t u
27
32
1.04
1 1
q q g g
|
|

\
| +

|
|

\
| +
2
2 2 2 2
s
t u
8
3
t u
t u
6
1
0.15
g q g q
|
|

\
| +

+
u s
u s
9
4
t
u s
2 2
2
2 2
6.11
g g g g
|

\
|

2 2 2
u
t s
t
u s
s
u t
3
2
9
30.4
Tabela 12.1
308
Kvark indeksi
1
i
2
oznaavaju razliite okuse u i d. Da se lake usporede vjerojatnosti
raznih procesa u zadnjoj koloni Tabele 12.1 date su numerike vrijednosti diferencijalnih
udarnih presjeka odgovarajuih procesa za rasprenje pod kutom =
2

, tj.
2
s
u t = = ,
jer je za ultrarelativistike estice prema (2.34)

t = ) cos 1 (
2
s
, u = ) cos 1 (
2
s
+ . (2.34)

Daleko najvei udarni presjek ima gluon-gluon rasprenje.

Proraun udarnih presjeka dominantnih QCD procesa izmeu kvarkova i gluona
slian je proraunu relativistikih elektromagnetskih procesa iz Poglavlja 7.5. Da se nae
vjerojatnost raznih QCD procesa u sudarima protona u LHC akceleratoru treba napraviti
konvoluciju tih udarnih presjeka procesa sa elementarnim kvarkovima i gluonima sa
partonskim funkcijama distribucije unutar protona. Tako dobijeni SM prorauni e se
onda provjeravati u eksperimentima na LHC-u.





























309
Zadaci:


Zadatak 12.1. Eksplicitno napisati sumu po spinu finalnih estica kvadrata apsolutne
vrijednosti dva matrina elementa sa Slike 12.5 raspada

mezona i raspada d-kvarka i

provjeriti svojstvo crossing simetrije.


Zadatak 12.2. Pokazati da iz izraza za amplitudu raspada

mezona (12.24) slijedi

da je spinska suma kvadrata amplitude data izrazom (12.26).


Zadatak 12.3. Koristei svojstva -funkcije i definiciju (12.31) pokazati da za finalnu
integraciju po energijama u raspadu

piona vrijedi (12.32).

Zadatak 12.4. Pokazati da je ukupna irina raspada

+

data izrazom
(12.33) ili (12.34).




























310
Literatura:

1. Abers E. S., Lee B. W., Gauge Theories, Physics Reports 9C, 1, 1973.

2. Barger V., Phillips R., Collider Physics, Addison-Wesley, 1987.

3. Bjorken J. D., Drell S. D., Relativistic Quantum Mechanics, McGraw-Hill,
1964.

4. Bjorken J. D., Drell S. D., Relativistic Quantum Fields, McGraw-Hill, 1964.

5. Burgess C. P., Moore G. D., The Standard Model: A Primer, Cambridge
University Press, 2007.

6. Cheng T. P., Li L. F., Gauge Theory of Elementary Particle Physics, Oxford
University Press, 1988.

7. Cottingham W., Greenwood D., An Introduction to the Standard Model,
Cambridge University Press, 1998.

8. Haber H., Kane G., Dawson S, Gunion J., Higgs Hunterss Guide, Perseus,
2000.

9. Hanzen F., Martin A. D., Quarks and Leptons: An Introductory Course in
Modern Particle Physics, Wiley, 1984.

10. Hammermesh M., Group Theory, Addison- Wesley, 1963.

11. Kleinknecht K., Detectors for Particle Radiation, 2nd ed., Cambridge
University Press, 2000.

12. Marciano W., Pagels H., Quantum Chromodynamics, Physics Reports 36C, 3,
1978.

13. Martin B. R., Shaw G., Particle Physics, 2nd ed., Wiley, 2004.

14. Merzbacher E., Quantum Mechanics, 2nd ed., Wiley, 1970.

15. Picek I., Fizika elementarnih estica, Hinus, Zagreb, 1997.

16. West P., Introduction to Supersymmetry and Supergravity, World Scientific,
1986.

17. Weinberg S., The Quantum Theory of Fields, Cambridge University Press,
2000.