Jesmo Li Sami U Svemiru

Jean Heidmann Alfred Vidal-Madjar Nicolas Pratzos Hubert Reeves
JESMO LI SAMI U SVEMIRU?

Razgovore vodili
Catherine David Frederic Lenoir Jean-Philippe de Tonnac
SADRAJ
Uvod...................................................................................9 Jean Heidmann Glazba neba Uvod.................................................................................17 Signali koji dolaze s neba ................................................. 20 ija se poruka #eka? ......................................................... 32 Galakti#ko #ovje#anstvo ................................................. 40 Nekoliko napomena ....................................................... 45 Radio-zaga%enja ............................................................... 54 Radioteleskop na Mjesecu................................................. 59 Solarna le&a...................................................................... 68 Kad stigne prva poruka..................................................... 74
SADRAJ
Alfred VidalMadjar Svjetlost sunaca Uvod ..................................................................................... 81 Novi planeti ........................................................................84 Kanta puna zvijezda .............................................................97 Tajna pulsara .................................................................. 102 Vrijeme atoma ................................................................. 105 Praocean .............................................................................110 Nezgode izvanzemaljca.......................................................115 Iznena%enja sljede&e kozmi#ke godine ............................120 Iznimka ivota ..................................................................128 Nicolas Prantzos Odiseja budu nosti Uvod ....................................................................................137 Prvi koraci u svemiru .........................................................139 Na putu prema Marsu ........................................................144 Prepreke na putu ..............................................................153 Putovanja u Sun#ev sustav ................................................157 Prema zvijezdama...............................................................164 Avantura za sve? Kada? ...................................................176 Kada stvarnost nadmauje matu .....................................181 Jesmo li jedini, prvi ili jednostavno sami? ......................184 Hubert Reeves Poezija znanja Uvod ....................................................................................197 to je ivot?..........................................................................199
Povijest, ivota na Zemlji.........................................................204 Planetarni biljar ..........................................................................217 Fantom svemira .....................................................................232 Je li kontakt mogu&? ....................................................................234
Svemirski putnici................................................................ 237 Plan u prirodi ......................................................................244 Kozmi#ki kvasac ..................................................................247 Prilozi Kozmi#ki kalendar ............................................................ 251 Rje#nik pojmova.................................................................. 253 Bibliografija ...................................................................... 267
UVOD
ebo nije to je nekad bilo. Na planet vie nije pupak svijeta. Od Kopernika (1473.-1543.) znamo da se okre-&e oko Sunca kao i ostali planeti. U XVI. stolje &u, Giordano Kruno (1548.-1600.) imao je predosje&aj, tada neprovjeriv, o beskrajnosti svjetova. S Newtonom (1642.-1727.) smo shvat i l i da baletom zvijezda upravlja zakon gravitacije. Ve& smo nekoliko desetlje &a svjesni da, kada podiemo o #i prema zvjezdanome svodu, gledamo tek prolost svemira. Einstein ( 1879).-1955.) nam je otkrio da su prostor i vrijeme tijesno povezani. to na pogled see dalje u prostor, to se vie pribliava tajanstvenu izvoru, #uvenom Velikome prasku #iji se odjek gubi postupno kako se galaktike udaljavaju jedne od drugih, biju& i sve crvenije. irenje, evo magi#ne rije# i suvremenih kozmologa. I dok se neizmjerno maleno silovito
UVOD
11
iskazuje, beskrajnost raste preko svake granice. Obzor nije prestao uzmicati. Vrijeme nam otkriva, dan za danom, svoju vrtoglavu gipkost, od Planckova prvobitnog vremena do zastrauju&ih nada u postojanje ivota u galakti#kim superjati-ma. Mjesto se ljudi, u tome kozmi#kom vrtlogu, smanjilo kao agrenska koa, u prostiranju i trajanju. Nedavno smo primili slike sa sonde Voyager, lansirane 1977. godine, a koja je sada stigla na kraj Sun#eva sustava. Naa Domovina-Zemlja ~ kako ju je zgodno nazvao Edgar Morin - na tim uzbudljivim snimkama samo je si&una plava pekula koja nestaje na pozadini od zvijezda. Zemlja je u svome Sun#evu sustavu smjetena u blizini jednog kraka Mlije#ne staze, nae Galaktike, #iji se spiralni oblik vjerojatno ovija oko nevidljive crne jame. Nae je Sunce, okrueno svojiim veli#anstvenim sustavom, samo jedna od sto i pedeset milijarda zvijezda nae Galaktike: svjetlosti je potrebno sto tisu&a godina da prije%e cijelo to prostranstvo... Na vremenskoj osi, u usporedbi s astronomskim trajanjima, ljudska sudbina i sve njene preobrazbe predstavljaju samo djeli& sekunde, treptaj oka u beskona#nosti. Kako je na to podsjetio Stephen Jay Gould, otkri&e "dubokog vremena" u XIX. stolje&u predstavljalo je zna#ajnu intelektualnu revoluciju. Jo je Isaac Newton vjerovao da je Stvaranje staro est tisu&a godina. Danas smatramo da je svemir ro%en prije petnaest milijarda godina, za vrijeme prvobitne eksplozije, Velikoga praska. Sun#ev je sustav nastao prije #etiri i pol milijarde godina. Prvi tragovi ivih organizama (bakterija) na Zemlji stari su tri milijarde i osamsto milijuna godina. Prvi viestani#ni organizmi datiraju od tzv. kambrijske eksplozije, prije petsto i sedamdeset milijuna godina, od kada ra#unamo po#etak geoloke ere kambrija. Dinosauri su vladali na Zemlji sto ezdeset milijuna godina prije nego to su nestali pred ezdeset i pet milijuna godina. Prvi #ovjeko-
liki primati pojavili su se prije dvadeset milijuna godina. Lucy je sila sa svoga stabla prije tri milijuna godina. Prije #etiristo tisu&a godina predpovijesni je #ovjek ovladao vatrom. Homo sapiens sapiens, obdaren sposobno&u govora, pojavio se prije dvjesto tisu&a godina. Na je suparnik, ne-andertalac, nestao prije 35.000 godina nakon to je dijelio suivot s naim pretkom kromanjoncem. Civilizacija piljskoga slikarstva, od pilje Chauvet do one u Lascauxu, datira izme%u trideset i dvije tisu&e i sedamnaest tisu&a godina prije nae ere. Neolitik po#inje prije deset tisu&a godina. Pismo se javlja u Sumeru prije pet tisu&a godina. A 1969. godine Armstrong stupa nogom na Mjesec... Divovski je korak u#injen 1984. godine kada su dva ameri#ka astronoma uspjela uhvatiti sliku oblaka "praine" koji okruuje zvijezdu Beta Pictoris (Pictor je neugledno malo zvije%e na junome nebu i nikad se ne vidi iz naih geografskih irina), udaljenu ezdeset i est svjetlosnih godina od naeg Sunca. U prosincu 1995. godine, dva su vicarska astronoma otkrila jedan planet koji krui oko zvijezde 51 u zvije%u Pegaz. Kona#no, travnja 1999. godine, dva su ameri#ka astronoma otkrila i prvi sloeni sustav: tri divovska planeta oko zvijezde Ipsilon u zvije%u Androme-da. U listopadu 1999. godine, astronomi su gledali uivo prolazak planeta neto ve&eg od Jupitera ispred zvijezde HD 209458 Zahvaljuju&i tim senzacionalnim otkri&ima mi sada znamo da nije samo Sunce okrueno povorkom svjetova. Naa &e epoha ostati u sje&anju povjesni#ara po tome to su znanstvenici dobili potvrdu da drugi planeti, moda sli#ni naemu, krue oko zvijezda. U trenutku dok je ova knjiga u tisku, dvadeset i sedam novih planeta je otkriveno razli#itim metodama, a ritam otkri&a doivljava spektakularno ubrzanje. Teleskopi na Zemlji natje#u se u umije&u otkrivanja tih planeta. CNES (Nacionalni centar za svemirska istraivanja) namjerava lansirati u svemir ve& 2003. go-
dine Corot, prvi satelit, lovac planeta. Mnogi se projekti razmatraju, osobito postavljanje pet teleskopa na istoj udaljenosti od Zemlje kao Jupiter, namijenjenih za promatranje u najboljim uvjetima novih planetnih sustava, te tako moda jednog dana za nalaenje "zemalja" na kojima ima tragova ivota. Istodobno, naa se definicija ivota nije prestala proirivati. Biolozi i astronomi razmatraju danas mogu&nost da su se drugi oblici ivota, moda sasvim druk#iji od ivota kojega mi poznajemo, mogli razviti na drugim svjetovima, #ak na onima koji izgledaju za ivot najneprikladniji - pod ledom Europe, Jupiterova satelita, tovie u samim me%u-zvjezdanim oblacima Godine 1977., u knjizi Svemirska veza, ameri#ki astronom Carl Sagan (1934.-1996.) razmatrao je ekstremnu pretpostavku nekog mogu&eg ivota na planetu Veneri! No, stvarnost nadmauje matu: zar nisu nedavno otkriveni ivi organizmi tamo gdje ih nikada ne bismo pomislili na&i, u velikim sumpornim talozima oceanskih jama, tamo gdje svjetlo nikada ne prodire? Nakon to je uvidio da su se njegova uloga i mjesto sveli gotovo na nita, ho&e li #ovjek uskoro biti lien svoga "izvanrednog" statusa? Otkrivi druge stanovnike na drugim planetima, ho&e li #ovje#anstvo prestati biti jedinstvena pojava i stopiti se u cjelinu galakti#kih civilizacija? Ho&emo li jednoga dana na&i, na tim dalekim zemljama, iva bi&a, moda usporediva, to jest sli#na nama? Beskrajnost svijeta koju znanost otkriva, irom otvara vrata spekulacijama. Zahvaljuju&i napretku tehnika promatranja, vjerojatnosti jednog takvog doga%aja vrtoglavo su se umnogostru#ile. Ono to je izgledalo ju#er pretjeranim, danas je razumno. Preli smo od proricanja na promiljanje... Ako ta druga iva bi&a postoje negdje, jesu li ona svjesna? Jesu li inteligentna? Ho&emo li uspjeti otkriti signal koji dolazi od neke izvanzemaljske inteligencije? Nove tehnike
UVOD
I3
radioastronomije, uz pomo& informatike, trebale bi nam omogu&iti hvatanje jedne takve poruke, ako ona ikad stigne do nas. Kao i Jodie Foster u svom filmu Contact, bioastro-nomi okupljeni na podru#ju istraivanja SETI (Search for Extra-Terrestrial Intelligence - Traganje za izvanzemaljskim razumom) razmatraju vrlo ozbiljno tu mogu&nost i strpljivo usmjeravaju svoje prijamnike opremljene milijunima simultanih kanala prema tiini beskrajnih prostora. Ve& danas, oni razmiljaju o sadraju prikladna odgovora na jednu takvu poruku i vrlo konkretno planiraju budu&e postavljanje svojih opservatorija na Mjesecu. Ho&e li #ovje#anstvo jednoga dana mo&i oti&i na zvijezde? Astronomi su uvjereni u to te ve& smiljaju, uz pomo& inenjera i fizi#ara, sredstva pogona koje &e moda koristiti galakti#ko #ovje#anstvo. Ako se brzina tehnolokog napretka nastavi sadanjim ritmom, kau oni, za nekoliko &e stolje&a ljudi kolonizirati cijeli Sun#ev sustav. A za tri milijuna godina -- vrijeme koje nas dijeli od Lucy - bilo bi doista #udno da ne uspiju dosegnuti zvijezde. Ho&e li susresti koga putem? Ve& prije nekoliko godina pretpostavka o izvanzemalj-skome ivotu napustila je podru#je pustih spekulacija o "NLO"-ima da bi ula punim pravom u podru#je temeljnog istraivanja. Ona je odsad svakodnevna briga astronoma i biologa. Ta je promjena perspektive, nesumnjivo nova paradigma stolje&a koje zapo#inje, moda isto tako zna#ajna kao i kopernikanska revolucija. Tako je nastala ideja da se tome posveti ova knjiga, odlu#no okrenuta prema tre&em mileniju. Nakon Entretiens sur la fin des temps (Razgovori o kraju vremena), gdje smo pokuali prvi puta istraivati budu&nost u svjetlu kulturne prolosti #ovje#anstva, evo, dakle, svjedo#enja #etiriju znanstvenika, #etiriju velikih svjedoka svemira. Oni su najpozvan i j i da promotre tu vanu promjenu znanstvenoga pogleda.
14
Pitali smo ih za njihovo osobno uvjerenje o tom osjetljivom pitanju, pogodnom i za trabunjanja i za uop & avanja: uzevi u obzir najnovije podatke, mislite li da & e #ovjek jednoga dana sresti sebi sli# ne negdje u svemiru? Ili &emo biti osu %eni na prihva&anje : nae kozmi#ke samo &e? Oni su odgovarali strastveno, znala#ki, iskreno, s uvijek potvr%enom voljom da se sloene stvari kau jednostavnim rije # ima. Primili su nas, svatko od njih sa svojim stru# nim iskustvom, ali i sa svojom jedinstvenom osobno&u, svojim nadama, svojim nesigurnostima. Tako su se njihova stajalita ponekad pokazala opre# nima, a ponekad proturje# nima. Imalo bi se # ime otvoriti jednu od velikih rasprava ovoga novog stolje&a. Zahvaljuju& i njima, nae se ispitivanje vrlo brzo samo od sebe organiziralo oko #etiriju velikih tema i to pripovjeda#kim tijekom koji nas je iznenadio svojom estinom: od ispitivanja na terenu i astronomskog promatranja do najvrtoglavijih ekstrapolacija dananje tehnologije, te do krajnjih pitanja metafizike. Jean Heidmann, koji otvara paljbu, poznati je radioas-tronom Opservatorija u Parizu koji se posvetio ve& vie od petnaest godina, bore& i se protiv svih vjetrova, analizi mogu & ih signala porijeklom od izvanzemaljskih civilizacija. lan je organizacijskog odbora Komisije za bioastronomiju Me% unarodne astronomske unije, # lan je Me% unarodne as-tronauti#ke akademije i tajnik svojeg odbora SETI (ta je akademija prva organizacija koja je priznala SETI ve& 1966. godine), autor knjige L'Odjsee cosmique (1986.) i Intellige-nces extra-terrestres (1996. godine, nagrada za znanstvenu knjigu Me% unarodne astronauti# ke akademije 1997.). Taj pionir bijele grive i neopokolebljiva dobrog humora, koji je dugo bio na meti podrugljivaca, pri#ao nam je o zna#ajnim doga%ajima svoje velike avanture oslukivanja zvijezda. Jo nije nita uhvatio, no nimalo se ne obeshrabruje, pa mi tek odnedavna traimo! Koji nas razlozi navode na razmiljanje
UVOD 15 da bi se inteligencija razvila i drugdje, a ne samo na Zemlji? emu se moemo nadati, # ega se valja bojati kod eventualnoga susreta? Kakav bi stav zauzela me %unarodna zajednica u slu#aju da...? Alfred Vidal-Madjar, sa Astrofizi#kog institita u Parizu, srebrna medalja CNRS-a, tako % er neumorni # ovjek s terena, preuzeo je tafetu. I dok Jean Heidmann analizira ra-diovalove, Alfred Vidal-Madjar gleda, ispituje, fotografira i analizira svjetlosne spektre nebeskih tijela. Teleskopima cijeloga svijeta prati nove, nedavno otkrivene planetne sustave. U knjizi II pleut des planetes (1999.) opisao je tu zanosnu avanturu. Taj zaljubljenik u svjetlost nije se samo zadovoljio da za nas precizira #arobne, ali jo nejasne obrise tih lijepih strankinja. Pokuao je procijeniti posljedice tih otkri&a, posebno zbog silnih # ari "kozmi# koga kalendara". Nakon velikih antena Jeana Heidmanna i prodornih o #iju Alfreda Vidal-Madjara, nastavili smo nae putovanje u prostorvremenu, zamolivi Nicolasa Prantzosa, voditelja istraivanja pri CNRS-u, stru# njaka za nuklearnu astrofiziku, dobitnika nagrade Francuskoga astronomskog drutva (1994.), i autora knjige Voyages dans le futur: L'aventure cos-mique de l'humanite (1998.), da nas prosvijetli. Ho &emo li putovati na zvijezde? Za koliko vremena? S kojim ciljem? Kojim pogonskim sredstvima? Pred nama je oslikao iroku panoramu svemirske sudbine #ovjeka u budu& im desetlje& ima, stolje & ima i tisu& lje& ima, koriste& i sve resurse znanosti i tehnologije te nije oklijevao podsjetiti na proro#anske vizije znanstvene fantastike. Kona # no, nakon te vrtoglave plovidbe okrenuli smo se Hubertu Reevesu, autoru izme%u ostaloga, Patience dans l'azur (1981.), Poussieres d'etoiles (1984.), L'heure de s'enivrer (1986.), kako bismo se vratili, u irokoj meditativnoj fresci, na krajnji predmet ovoga ispitivanja: ivot. to se time naziva? Moe li ga se definirati polaze & i od jedinoga primje-
sa Zemlje?Moe li poprimiti druge oblike? Vodi li razvoj ivota neizbjeno do pojave svijesti? Kako & e nova otkri & a na podru#ju astrofizike i
biologije izmijeniti nau viziju svi-jeta i nas samih? Budu&a povijest ljudske civilizacije bit &e snano obiljeena dananjim otkri& ima. S naa # etiri velika svjedoka pokuali smo procijeniti dugoro #ne posljedice tih otkri&a. Jesmo li sami u svemiru? nije samo knjiga ve& su to otvorena vrata u budu& nost, predstraa u nepoznato. Skok u zvjezdanu no &. Catherine David Frederic Lenoir Jean-Philippe de Tonnac
Jean Heidmann
GLAZBA NEBA
ko bi pomislio da dvjesto kilometra juno od Pariza, so-lonjske ume kriju drugi najve i radioteleskop na svijetu te da astronomi prepuni odlikovanja i sveu#ilinih titula ovdje hvataju valove iz svemira? Zato Nancay, nedaleko Vier-zona, u departmanu Cher? Da bi se udaljili od velikih industrijskih zona, da bi pobjegli od tog radiozagadenja koje ometa prijam signala to dolaze od nebeskih tijela, ali isto tako da se ne udalje previe od prijestolnice. Odmah po zavretku rata, Francuska se bacila na projekt ure%enja terena od sto hektara, gdje e 1960. godine smjestiti slavni veliki radioteleskop, kojeg je sve#ano pustio u rad general de Gaulle pet godina kasnije. Namijenjen prou#avanju galaktika zahvaljuju i zra#enju to ga emitira atomski vodik, veliki teleskop uzdie svoja dva golema zrcala
18
JESMO LI SAMI I SVEMIRU
iznad drve a te izgleda kao da navijeta eru "kontakata" koju je Jodie Foster najavila u svom filmu. U takvoj nas futuristi#koj sredini prima Jean Heidmann i #asti nas posjetom centru uz tuma#enje. Kako podru#je toga mjesta ne doputa etnju pjeice, sjedamo u automobil koji nas vozi pored esnaest antena radioheliografa, smjetenih du vie od jednog kilometra, pravih metalnih suncokreta u potrazi za Suncem kroz oblake. Jean Heidmann otkriva otprve svoje karte. On ne "vjeruje" u postojanje izvanzemaljaca kao to drugi vjeruju u ukazanja Djevice ili u reinkarnaciju. Ne ete dobiti od njega duge komentare o tim nevjerojatnim stvorenjima. Nita o NLO-i-ma. Kako nema nikakva znanstvena dokaza o nazo#nosti civilizacija u svemiru osim nae, njegovo ga intelektualno potenje spre#ava da ita tvrdi po tom pitanju te i nas poziva na taj oprez tijekom svih tih razgovora. Me%utim, ta ga veli#anstvena tiina neba nimalo ne obeshrabruje i elio bi, zajedno s radioastronomima koji dijele njegovu znatielju, u#initi sve da sutra uhvati neku poruku. Nikada, kae on, nismo bili tako blizu cilja i nikada si nismo dali toliko truda da u tome uspijemo. Taj oprez, uz odlu#nost koju ni ismijavanja ni napadi sa svih strana nisu pokolebali, izaziva divljenje. Na pitanje o postojanju drugih oblika ivota u svemiru, Jean Heidmann ne tvrdi nita: "Ja njukam", ponavlja on. Kristofor Kolumbo nije imao vie sumnji ili uvjerenja kada se otisnuo na more. Njegova se sklonost za taj poziv postupno potvr%ivala: "Sje am se, na primjer, moje majke kako me je pozivala da promatramo Mjesec u sumrak. Ona je smatrala taj prizor jedinstvenim te se u meni prirodno rodila jaka sklonost prema zvijezdama i posebno prema Mjesecu. Moja je majka bila izrazito sklona umjetnosti, glazbi, poeziji te nas je nau#ila da otkrivamo ljepotu stvari. Kako je moj otac bio veliki inenjer, obrazovanje sam stekao u Ecole centrale da bih nekoliko go-
19
dina kasnije uao u industriju. No, odmah sam osjetio da tamo nije moje mjesto, ondje sam ostao samo pet dana!" Tada se pridruio fizi#aru Louisu Leprince-Ringuetu koji u laboratoriju to ga vodi na Politehnici prou#ava kozmi#ke zrake -#estice vrlo velike energije kao protoni, elektroni, mezoni ili fotoni, #ije podrijetlo ostaje nepoznato. Bliska suradnja u#vr uje tu vezu iz koje se nekoliko godina kasnije rada obranu dviju teza na podru#ju nuklearne fizike i prvi program francuskog vladinog umjetnog satelita. Primljen uskoro u prestinu zajednicu redovnih astronoma opservatorija Paris-Meudon, pridruen zatim radioas-tronomskome centru u Nancayu, s Talijankom Caterinom Casini zapo#eo je istraivanje "grumenastih" galaktika koje su oni otkrili prije infracrvenog satelita IRAS. No, snaga velikog radioteleskopa u Nancayu mu daje naslutiti 1980. godine nove mogu nosti te on neprimjetno usmjeruje svoje djelovanje prema istraivanju umjetnih signala. Godine 1982., Heidmannova karijera skre e u trenutku kada doznaje da Me%unarodna astronomska unija (UA) osniva komisiju nazvanu "Bioastronomija, otkrivanje izvanzemaljskoga ivota", koja eli otkriti ne samo pojave ivota u svemiru nego tako%er i mogu u nazo#nost naprednih civilizacija putem "hvatanja izvanzemaljskih radiosignala". Dvjesto astronoma razli#itih nacionalnosti i univerzitetskog obrazovanja okuplja se otad na projektu SETI u nadi da e uhvatiti za "jedan dan ili jedno stolje e" taj prvi, toliko o#ekivani signal koji dolazi s nepoznata svijeta. Medu tim istraiva#ima vezanim uz glavne radioastro-nomske centre u svijetu, Jean Heidmann nije tedio ovih posljednjih godina ni svoje snage ni svoj entuzijazam. Ponosno i skromno suo#io se s pitanjima koja su mu bila postavljena i odbio je upustiti se dalje no to mu to doputa njegovo iskustvo radioastronoma.
20
SIGNALI KOJI DOLAZE S NEBA

- Jesmo li sami u svemiru? Jean Heidmann: - Sklon sam mislit i da nismo sami. No, naravno, nemam nikakva dokaza za to.
- Jeste li ve dugo tog miljenja? J. H. - Moje je istraivanje zapo # elo 1982. godine. Zdrav razum me naveo na razmiljanje kako zacijelo moraju postojati sli# ne civilizacije, i bez sumnje, naprednije od nae, s kojima bismo mogli stupiti u vezu. A to to do sada nismo primili poruku s tih planeta, pa to samo dokazuje da te poruke nije lako otkriti. To samo #ini istraivanje jo uzbudljivijim.
- Vi, dakle, pripadate onim malobrojnim astronomima koji rade na projektu SETI. No, to je zapravo SETI? Neko taj no drutvo? J. H. - SETI je kratica koja ozna#ava posebno istraiva #ko podu#je u okviru istraivanja u astrofozici. Kako samo ime govori, SETI, Search for Extraterrestral Intelligence (Traganje za izvanzemaljskim razumom), daje prednost istraivanju svih oblika inteligentnoga ivota u svemiru. SETI nije niti ime nekog instituta niti neke tvrtke. I nije tajno drutvo. Zao mi je to vas moram razo #arati! - Vjeruju li, dakle, svi astronomi koji sudjeluju u projektu SETI u postojanje izvanzemaljskoga ivota?
JEAN HEIDMANN
21
J. H. - Recimo radije da prihva & aju bez predrasuda mogu & nost inteligentnoga ivota koji ne bi bio samo ovaj na. SETI se razvio kroz viestruke istraiva #ke programe, a najvaniji je financirala NASA. No, ameri#ki nas je Kongres iznevjerio. Moda & emo se opet vratiti na to... - Znadete li koliko astrofizi#ara broji me%unarodna zajednica i koliko ih je medu njima koji se zanimaju za SETI? J. H. - Kao prvo, to vie nisu astrofizi# ari ve & bioastronomi ili astrobiolozi. Ne volim previe rije# "astrofizika" jer se zapravo radi o astronomiji u najirem smislu rije # i. Kada je osnovao opservatorij u Meudonu, Jules Janssen ga je nazvao "odsjek astrofizike Opservatorija u Parizu". Zato "astrofizike", pitat & ete me? Janssen se htio sluiti spektro-skopijom (prou#avanje spektra zra#enja) koju je on pionirski utemeljio kako bi otkrio od #ega se sastoji atmosfera nekih zvijezda. On je upotrijebio rije# "astrofizika" u tom smislu. Ljudi koji tamo rade su, jo i danas, u "odjelu astrofizike Opservatorija u Meudonu". No, meni je draa rije# "astro-momija" za ozna#avanje svega to je u svezi sa svemirom, po #evi od vrlo visoke atmosfere Zemlje. - Onda, koliko astronoma? J. H. - Osam tisu & a ih je u svijetu koji rade na astronomskim istraivanjima. To su brojevi koje daje Me% unarodna astronomska unija. - A koliko njih prou#ava izvanzemaljski ivot? J. H. - Dvjesto ih je u SETI-ju. To je odmah mnogo manje.
22
- Jesu li oni pioniri ili su heretici? J. H. - Prije bih rekao pioniri. Iako je bio iv spaljen, Gior-dano Bruno tako %er nije bio heretik! On je postavio hipotezu da svemir moe biti beskona#an i da jedna zvijezda moe sama za sebe predstavljati cijeli jedan svijet. Nije raspolagao znanstvenim dokazima, no njegove su intuicije bile to #ne. - Naslu ivali smo da biste se opredijelili za pionire! J. H. - Podsje & am vas da sam bio prvi francuski znanstvenik koji je pokrenuo program vladinog umjetnog satelita u vrijeme kada sam jo radio u Leprince-Ringuetovom laboratoriju. I sam sam malo zaboravio tu epizodu! Naime, nedavno je utemeljen Francuski institut povijesti svemira te je jedan kolega izvukao te stare dosjee i stavio ih preda me. Sada sam oduevljen to me se priznaje kao pionira satelita u Francuskoj, s deset godina prednosti. Pionir, dakle, a ne heretik, vidite! Nisu me spalili... - Vi ste danas radioastronom me%unarodnoga glasa, kojega se slua... J. H. - Ja sam vladin namjetenik, visoki dunosnik, nositelj najvieg stupnja u hijerarhiji astronoma, ekvivalent profesora u bolnici ili generala s ne znam koliko zvjezdica. Ve& sam sedam godina u mirovini te su mi dodijelili posebni status "astronoma dopisnog # lana" Opservatorija u Parizu, to mi omogu&uje koritenje nekih povlastica u mojim istraivanjima. - Mirovina vas nije sprije # ila da jednim uhom oslukujete nebo?
JEAN HEIDMANN
23
J. H. - Zato biste htjeli da prestanem s mojim istraivanjima u trenutku kada imam dojam da se hrabro pribliavamo naem cilju? - Kako moete biti tako kategori#ni? J. H. - Ja nita ne tvrdim, ja njukam. Bitna je nijansa. Ljudi koji tvrde da postoji izvanzemaljska civilizacija, na temelju nekih osobnih uvjerenja, ne uivaju ba moje potovanje. - No, vi tvrdite da e taj signal sti i... J. H. - Ja tvrdim da treba sve poduzeti da se uhvati poruka. Valja, u cijeloj toj stvari, sa#uvati hladnokrvnost i razum. Kad bi mi sutra dali dokaz da ne postoji nita, ja bih se tome pokorio. Kad postoji sumnja, smatram da je eti#ka dunost traiti. - Zato ste iznijeli pretpostavku da bi izvanzemaljske civilizacije s nama komunicirale putem radiovalova? J. H. - Iz prakti#nih razloga. Elektromagnetski valovi putuju brzo i daleko bez suvinih smetnji. Moglo bi se zamisliti hvatanje neutrina koji pokazuju dosta sli#na svojstva, no mi nismo u stanju napraviti u#inkovite prijamnike za neutrine. Pokuaji, posebno oni za hvatanje neutrina koji dolaze sa Sunca, tih osnovnih #estica koje bi nas mogle izvijestiti o unutranjoj aktivnosti te zvijezde, naili su na vrlo velike poteko&e. Kada je supernova eksplodirala 1987. godine u Magellanovu oblaku, mi smo sakupili samo trinaest neutrina. To je doista malo!
24
- Sto je elektromagnetski val? J. H. - Uzmimo jednu klasi# nu sliku. Ako uzburkate vodu u nekom jezeru, proizvest &ete krune valove koji & e se iriti do obale. "Duina vala" je udaljenost izme%u dvaju brijego-va. Broj brijegova vala koji dodiruju u sekundi obalu je frekvencija. to se one bre izmjenjuju, to je duina vala kra&a. Prema duini vala dobit &ete cijelu skalu elektromagnetskih valova, od radiovalova pa sve do gama zra # enja preko infracrvenog, vidljive svjetlosti, ultraljubi#astog, rent-genskih zraka. Iskustvo je pokazalo da su valne duine s kojima se dobivaju najbolji rezultati one izme% u tri i trideset centimetara. Upravo te decimetarske valove moe hvatati veliki radioteleskop u Nancayu. - Kako se odabire dio neba koji e se promatrati? J. H. - Jedna od metoda je odabir zvijezda, koje su, kako mi mislimo, okruene planetima na kojima bi mogli postojatiti neki oblici ivota. Dakle, ostavljamo po strani previe stare zvijezde koje su ve& pred implozijom u bijelog patuljka ili eksplozijom u crvenog diva. Prednost dajemo zvijezdama solarnoga tipa. Sada kada smo u stanju sa sigurno &u lokalizirati planetne sustave izvan naega Sun# evog sustava, najradije pogledavamo prema njima. Zasigurno &emo za deset godina od danas otkriti stotine planeta kako krue oko zvijezda. Nae & e se polje istraivanja iriti bez prestanka. - Dakle, radovi astrofizi # ara, kao Alfreda Vidal-Madjara, koji su lokalizirali planetne sustave, stimuliraju vae vlastito istraivanje? J. H. - O # ito postoji, vie nego ikada, interes za dijalogom, za uzajamnom pomo & i.
JEAN HEIDMANN
25
- Ho e li otkri e tih novih planeta kod nekih od vaih kolega dovesti do promjene stajalita glede izvanzemaljskoga ivota? J. H. - Michel Mayor je otkrio prvi izvansun # ev planet. Sreo sam ga u opservatoriju u Haute-Provence te smo postali prijatelji. O#ito ta nova otkri&a govore u prilog onoga to astronomi SETI-ja ve& godinama brane. Svakako jo nismo iscrpili sva mogu&a iznena%enja. Znate li da je otkrivena zvijezda s tri planeta? Alfred Vidal-Madjar &e vam zasigurno o tome govoriti. - Nedavno? J. H. - Promatranje je trajalo oko desetak godina, no rezultati su bili objavljeni tek prije nekoliko mjeseci.
- Promatrate ili sluate svemir ve #etrdeset godina, no to je zasigurno vrlo kratko vrijeme za istraivanje koje ste vi poduzeli... J. H. - Ah, da! Potrebno je dvadeset godina za izradu dobrog teleskopa - ili svemirskog teleskopa - a deset godina za njegovu eksploataciju. Trideset godina, dakle, da se postane gotovo u#inkovit. Vidite da se na razini ljudskoga i-%ota ne smije gubiti vrijeme. eljeli ste postavili instrumente kojima e se sluiti nove generacije istraiva#a? H. - Radije bih, naravno, bio nazo #an onoga dana kada ti mladi ljudi uhvatiti poruku. No, samo se po sebi razume da je to istraivanje dugotrajno te da &e se protegnuti na vie generacija astronoma. S tim se moramo pomiriti!
26
- Kada se izabere cilj, to se tada doga%a?
J. H. - Ozna#im zvijezdu koju elim prou#avati, usmjerim u njenom pravcu ravno zrcalo (iroko dvjesto metara, a visoko #etrdeset metara) velikog radioteleskopa u Nancayu, kako bi se valovi odbili od njega do drugog zrcala zdjelastog oblika, smjetenog su#elice, na udaljenosti od petsto metara. Padaju&i na to zdjelasto, sferno zrcalo, valovi se fokusiraju u jednoj to#ki - to je na#elo pove&ala - i sakupljaju u pri-jamnicima smjetenima na pokretnim kolicima, nazvanima "arina kolica" koja se pomi#u u skladu s rotacijom Zemlje. Na taj se na#in moe obaviti neprekidna ekspozicija u trajanju od jednoga sata. Vidjeli ste koliko je uzbudljiv prizor te kabine koja klizi u tiini na svojim tra#nicama: valovi koje stiu do nas proli su tisu&e ili milijarde svjetlosnih godina! Nakon toga postaju predmetom informati#ke obrade. Danas najsuvremeniji prijamnici imaju milijardu simultanih, dakle istodobnih kanala. Arecibo, najve&i teleskop na svijetu velika je zdjela promjera tristo metara, smjeten u rupi iskopanoj u zemlji. Njegov kut hvatanja radiovalova je dakle mnogo ui od onoga u Nancavu. - Govorili ste o milijardu simultanih kanala? J. H. - Me%uzvjezdane komunikacije mogu zauzeti nekoliko stotina milijarda kanala za emitiranja. U Nancayu raspolaemo prijamnicima koji mogu primati simultano tisu&u frekvencija emitiranih na tisu&u razli#itih kanala. To je premalo. Na po#etku rada SETI-ja, NASA je sugerirala da se ne moemo zadovoljiti s nekoliko kanala, te da treba poboljati nae kapacitete prijama. Rekord je postignut nedavno na sveu#ilitu Harvard, kojem je uspjelo simultano sluanje na milijardu kanala! To je tehnologija #ija se u#inkovitost udvostru#uje svakih osam mjeseci ve& tijekom trideset ili
JEAN HEIDMANN
27
#etrdeset godina. Sve nam to daje nadu da &emo uhvatiti signal u roku kojeg ti tehnoloki uspjesi znatno smanjuju. - / uza sve to jo uvijek nema poruke... J. H. - Ova tiina o#ito nije utjena! - Kako bi se izvanzemaljski signali razlikovali od svih ostalih signala koje Zemlja prima iz svemira? J. H. - To je pitanje kojim se danas bavimo. Kako bi se izbjeglo svako mijeanje s parazitskim emisijama, poput stalnih prirodnih zra#enja s drugih zvijezda, a sada i s emitiranjima prema Zemlji s telekomunikacijskih i drugih satelita, izabrali smo radiosignale s najuim mogu&im valnim duinama. No, usprkos tom izboru, kada jedan od satelita, koji alje valove prema vaim mobitelima, prolazi iznad Nancaya, mi vie ne primamo signale iz svemira... - Predstavlja li vam to velike probleme? J. H. - Sve vie i vie! Zbog toga moramo smisliti nova rjeenja za nastavljanje istraivanja programa SETI sljede&ih godina. Kasnije &u vam govoriti o projektu lunarnog ra-dioteleskopa koji bi mogao biti rjeenje koje traimo. - Moete li nam ispri #ati u kojim je uvjetima bilo obavljeno prvo sluanje? J. H. - Uspio je to u SAD-u Frank Drake, student koji je pripremao doktorat. Od svog je direktora dobio doputenje za izradu prijamnika za sluanje signala koji bi mogli do&i s najbliih zvijezda, na valnoj duini od dvadeset i jednog centimetra. Svoj je prijamnik postavio iza jednog od velikih
28
JESMO LI SAMI U SVEMIRU'.'
radioteleskopa u radu koji su smjeteni u Virginiji te je zapo #eo svoje prve pokuse. Nakon nekoliko tjedana pronaao je zvijezdu s koje je mislio da je primio signale. - Jeste li ga upoznali? J. H. - Nakon osnivanja SETI-ja # esto smo se susretali. - Sto je to bilo novo u Drakeovu pokusu? J. H. - Vie se nije radilo samo o komunikaciji unutar naega Sun#evog sustava, o pokusu koji see do po #etka povijesti radija, to jest stotinjak godina unatrag. Naime, u vrijeme kada je radio bio izumljen, odre % ene astronomske okolnosti dovele su do toga da se planet Mars naao na dobroj udaljenosti od Zemlje te se moglo pokuati sluati signale koji bi odatle dolazili. Za poboljanje tog sluanja, trailo se od svih koji su posjedovali neki odailja # da ga ugase. Drake se nadao da &e primiti radiosignale koji dolaze ne s nekog planeta Sun# evog sustava ve& iz drugih planet-nih sustava, u naoj Galaktici ili u nekoj drugoj. To je bio vrlo veliki korak za #ovje#anstvo. Drakeov pokus se dogodio u trenutku kada su dva fizi# ara, stru # njaka za kozmi# ke zrake, Giuseppe Cocconi i Philip Morrison, utvrdili da zahvaljuju & i napretku radioastronomije moemo razmjenjivati informacije s planetima koji se nalaze na velikim me% u-zvjezdanim udaljenostima. Me%utim, ono to je Drake uspio primiti naalost nisu bili signali kojima se nadao nego, # ini se, pijunski zrakoplovi! - Istraivanje izvanzemaljskog ivota po#inje u to vrijeme? J. H. - Mogu & nost izvanzemaljskoga ivota smatrala se znanstveno opravdanom onoga dana kada je Kopernik mo-
JEAN HEIDMANN
29
gao dokazati da gibanje planeta Merkura, Venere, Marsa, Jupitera i Saturna ima iste bitne zna # ajke kao i gibanje Zemlje: oni su tako%er kruili oko Sunca. Budu&i da je Zemlja nastanjena, pitanje jesu li to i ti drugi planeti, zasluivalo je da bude postavljeno. Ta je hipoteza oja # ala kada je Galileo (1564.-1642.) usmjerio jedan mali teleskop u pravcu tih tijela te ih je mogao promatrati. Tako je otkrio da su Venera, Mars, Jupiter, itd. kugle koje se mogu usporediti sa zemaljskom kuglom, te da neki od njih #ak imaju "Mjesece". Nizozemski fizi#ar Christiaan Huygens (1629.-1695.), koji je radio u parikom Opservatoriju utemeljenom 1667. godine po savjetu Colberta, preuzeo je i raspravio te ideje. Dakle, Huygens, jedan od najve & ih duhova svoga doba, izumitelj sata s njihalom koji je omogu &avao brodovima da odrede svoju zemljopisnu duinu, te otkriva # Titana, jednog od Sa-turnovih satelita, prvi je znanstveno postavio hipotezu postojanja izvanzemaljskoga ivota. A Fontenelle ju je 1686. godine u svojoj knjizi Entretiens sur la pluralite des mondes popularizirao: sje & ate se da Fontenelle pri# a kako se etao no & u nekim parkom te objanjavao svojoj markizi da je Mjesec nastanjeni svijet kao i drugi planeti... - Je li mit o Marsovcima nastao na tim istim osnovama? J. H. - Jules Janssen (1824.-1907.), tada direktor Opservatorija u Parizu, mislio je da je otkrio tragove vodene pare u atmosferi planeta Marsa, to je moglo navesti na pomisao da doista postoji neki oblik ivota. Budu& i da je promatranje iz Pariza bilo onemogu&eno zbog zaga%enja zraka, traio je neko mjesto podalje od prijestolnice kako bi natavio svoja ispitivanja. Tako je ro %en opservatorij u Meudonu. U svom predavanju za pet Akademija 1896. godine, on jasno kae da eli dati prednost istraivanju izvanzemaljskoga ivota. Tako se tradicija odrala od Huygensa. Zatim je u razdoblju
30
od 1950. do 1955. godine jedna skupina astronoma iz opservatorija u Meudonu po #ela razmiljati o projektu velikoga radio teleskopa. Nastavak znate. - U Nangayu ste radili samo na istraivanju umjetnih signala? J. H. - Ne, nikako. Radio sam velikim dijelom na kozmologiji: Veliki prasak, irenje svemira, itd. Po#eo sam se za to zanimati u razdoblju od 1960. do 1965. godine, to jest u vrijeme kada je pitanje postanka svemira u znanosti bilo tabu. Nije se smjelo dirnuti u stvaranje. - Govori se da je Veliki prasak bio jedna vrsta renesanse kreacionizma u znanostima... J. H. - U mom znanstvenom okruenju znam samo da se na svako istraivanje o postanku loe gledalo. Ja sam ga ipak poduzeo te sam na kraju izdao knjigu za iru javnost, evo prije deset godina, koju sam nazvao L'Odjsee cosmique (Svemirska odiseja). Shvatio sam da ljudski rod predstavlja vrlo malo u toj pustolovini, te da je tovie tako ranjiv, da je preputen na milost i nemilost na primjer nekog asteroida koji bi izravno mogao udariti u planet koji je na dom. Doista, mi ne predstavljamo ba mnogo u svemiru. Re& i &ete mi da je i to bolje nego nita! - A vaa povezanost sa SETI-jem, moete li nam o tome govoriti? J. H. - U Nancayu sam pokrenuo mnoge programe SETI, u suradnji sa stranim astronomima, no bez pomo & i francuske drave. Zato se nikada nije prihvatilo da se u Nancayu postavi jedan od tih prijamnika s milijunima simultanih kanala za sluanje to bi u# inkovito potpomoglo istraivanje?
JEAN HEIDMANN
31
- Jer ostaju nepovjerenja prema pitanju izvanzemaljske inteli gencije... J. H. - Imate pravo! Ne moete ni zamisliti koliko su me puta zafrkavali zbog "malih zelenih"! - Tko vas je zafrkavao? Vai bliski? Vai #itatelji? Znanstve nici? J. H. - Naje & i napadi dolaze iz znanstvenih krugova. - Jeste li imali ozbiljnih sporova s nekim vaim kolegama? J. H. - Ne. Nikad se ne sva % amo. Nema dvoboja, na primjer. Valja vidjeti u tim negativnim, ponekad neprijateljskim reakcijama, nesvjesnu predrasudu prema postojanju izvanzemaljske civilizacije, dovoljno razvijene da bi mogla komunicirati s nama. Neko inteligentno bi& e ne moe bez opiranja prihvatiti ideju da postoji bi& e inteligentnije od njega, osim ako se ta inteligencija ne smatra beskrajnom te se vie ne nalazi u suparnitvu s njegovom. U tom slu # aju, samo ako se nalazi izvan stvarnoga svijeta i ne ulazi u suparnitvo s ljudskom inteligencijom - i mukom, najosjetljivijom! mogu& e je vjerovati u postojanje beskrajno inteligentnog Bi&a. Slu#aj izvanzemaljskih civilizacija je sasvim neto drugo, s obzirom da je naa namjera bila da ih otkrijemo u ovome svijetu, udaljenom od nas samo nekoliko desetaka svjetlosnih godina. - Ne mijenja li poneto tu igru otkri e novih planetnih susta va? J. H. - Mi &emo upotpuniti naa znanja o svemiru, no protivljenja # esto ostaju. Vi poznajete, kao i ja, znanstvenike
32
koji tvrde da je ljudski mozak jedini inteligentni mozak u svemiru. Zar nije tako?
IJA SE PORUKA EKA?

- Sto radioastronomi SETI-ja zapravo istrauju? J. H. - Traimo znakove tehnologija naprednijih od nae. Ako, na primjer, otkrijemo valove modulirane na neobi#an na# in, modulirane tako da sadre za nas neku novu informaciju, mo & i &emo pretpostaviti da te signale emitira neka inteligencija. Tako % er, moemo zamisliti da su ti signali pobjegli slu#ajno s nekoga udaljenog planeta. Neka izvanzemaljska inteligencija moe ovladati tehnologijom na astronomskoj razini, koriste& i cijeli jedan sun#ev sustav i troe& i tako velike koli# ine energije. Prema zakonima fizike koji vrijede kako u naoj Galaktici tako i u svakoj drugoj, jedan dio te energije nuno mora pobje& i i iriti se u prostoru. Mi bismo tada uhvatili te astro-tehnoloke ispuste. Uzmite primjer motora s unutranjim izgaranjem koji pokre & e vae vozilo i zagrijava ga. To zagrijavanje ne slui za kretanje vaega auta, ali to je tako. I zato to se grije, motor emitira infracrveno zra#enje koje se moe zamijetiti na velikoj udaljenosti. - Dakle, i naa vlastita tehnologija emitira tako % er mnogo signala u pravcu svemira? J. H. - Naravno, i to naro # ito nakon po # etka hladnoga rata. Da bi otkrili nazo # nost raketa koje dolaze s neprijateljske strane, Amerikanci i Sovjeti su lansirali jake radarske snopove iznad Sjevernoga pola i u razini tla. Kako nisu sreli
JEAN HEIDMANN
33
svoje ciljeve, ti su snopovi krenuli u svemir te se sada nalaze na udaljenosti od oko pedeset svjetlosnih godina od Zem-lje. - Mogli su dotaknuti neki nastanjeni planet... J. H. - To se moglo dogoditi i kod radarskih istraivanja planeta Venere pomo & u radioteleskopa Arecibo u Porto Riku. Tada je, dakle, usmjeren radioteleskop i u pravcu zvijezda koje bi ti snopovi radara mogli susresti: samo nekoliko njih moglo je primiti do danas jedan od tih snopova. Te se zvijezde, naravno, dodalo popisu zvijezda koje promatramo i sluamo. Da se u tom kraju nalazilo stanovnitvo obdareno inteligencijom, ti su ih signali mogli nadahnuti da nam odgovore. - No, mi emitiramo signale jo i dulje vremena... J. H. - Radio postoji ve & jedno stolje & e, no u po # etku on je bio mnogo slabiji. Radarsku aktivnost radioteleskopa Arecibo mogla bi otkriti neka civilizacija udaljena tisu &u svjetlosnih godina od Zemlje, ako bi posjedovala instrument sli# an onome u Nancayu. Kada zraka stara tisu&u svjetlosnih godina mete prostor oko Zemlje, to se ti#e milijuna zvijezda! - Me%utim, centar Arecibo nije u radu tisu u godina. J. H. - Imate pravo. Da bi se dodirnuli ti milijuni zvijezda najbliih Sun#evom sustavu, valja due # ekati. No, kratko i jasno, signali emitirani zemaljskom tehnologijom su krenuli.
- A da ne govorimo o signalima koje su emitirale nuklearne eksplozije...
34
J. H. - Nuklearni bljesak Hiroime danas je udaljen pedeset svjetlosnih godina od Zemlje. A u tom slu#aju, signal je usmjeren u svim pravcima, to zna#i da nije usmjeren kao radarski snop. - A to ako izvanzemaljci prime upravo taj signal? J. H. - Hipoteza je znanstveno prihvatljiva. - Svakako zanimljiv pristup: zamislimo da ta bi a pokuava ju shvatiti to smo im eljeli re i? J. H. - Moramo malo ostaviti matu po strani, ina#e padamo u #istu fantaziju. Projekt SETI temelji se na tri jednostavne i savreno razumne radne pretpostavke. Kao prvo, tvrdimo da su ivot i inteligencija koji su se javili na Zemlji, rezultat prirodne evolucije fizi#kih procesa svojstvenih prirodi svemira... - Moe li se u analognim uvjetima pojaviti ivot na bilo kojem planetu svemira? J. H. - To je to. To je naa druga radna hipoteza. Ne moete olako suditi da je ona bezvrijedna na znanstvenu planu. Broj galaktika je toliki da mi procjenjujemo da je broj zvijezda u svemiru kojeg moemo promatrati, deset na potenciju dvadeset i dva (to je nezamisliv broj: deset tisu&a milijarda milijarda). Ako se na Sun#ev sustav oblikovao deset milijarda godina nakon Velikoga praska, sun#evi sustavi sli#ni naemu mogli su se javiti mnogo ranije. Tre&a hipoteza koja ne nailazi na op&e odobravanje: ljudska inteligencija nije najvii stupanj onoga to je svemir mogao stvoriti. Mogu vam jam#iti da me%u ljudima koje sam sretao tijekom svojih predavanja, neki se iznad svega plae te posljednje hipoteze.
JEAN HEIDMANN
35
- Koje zaklju#ke izvodite iz ta tri postulata? J. H. - U svemiru mogu postojati naprednije tehnologije od nae. Kada su jednom postavili te hipoteze, astronomima preostaje samo da se bace na posao da bi ih ispitali. Sto nisu propustili u#initi. - Ako stavljate inteligenciju po strani, zna #i li to da ona ne proizvodi uvijek djelatnost tehnolokog tipa? J. H. - 0 tom bi se pitanju valjalo savjetovati s nekim filozofom. Ja kao astronom sudim da je opreznije drati se znanstvenih promatranja, a da filozofu prepustimo tuma#enje. Za sada se zadovoljavamo pokuavanjem hvatanja ra-diovalova, no kasnije &emo pokuati uhvatiti infracrvena zra#enja, rentgenska zra#enja Ako je jo uz to signal kodiran i sadri poruku namijenjenu nama, mi &emo je odmah nastojati deifrirati. No, ta mogu&nost jo pripada podru#ju budu&nosti. - Da biste se korisno posavjetovali s filozofom o tim pitanji ma, njemu bi va znanstveni pothvat trebao biti savreno razumljiv, to je rijetko slu#aj. J. H. - Ponekad smo organizirali mjeovite kongrese na koje su mogli do&i kozmolozi i filozofi. Rezultati nisu bili nimalo poticajni. Na sre&u, ima nekoliko iznimaka, na primjer Dominique Lecourt, filozof koji predsjeda irijem nagrade za knjige Festivala astronomije, to se odrava svake godine. - Nisu li ljudi ve sami poslali poruke svojim mogu im izvanzemaljskim sudrugovima?
36
J. H. - Aludirate na poruku koju je zamislio astronom Carl Sagan, a koju su Amerikanci stavili u sonde Pioneer i Voya-ger? Nije se radilo, u ovom slu#aju, o radiovalu. - To je scenarij sli#an onome to ga je Jodie Foster zamislila u Contactu. No, tamo se radilo o kodiranoj poruci koju je Zemljanima uputila civilizacija razvijenija od nae. J. H. - O # ito, kad bismo primili poruku ne bismo odmah znali od koje vrste razuma ona dolazi. Nije sigurno da bismo je mogli deifrirati. Otvorit &e se novo podru# je znanosti posve &eno deifriranju signala iz svemira. Jer, dobijemo li prvi signal, moemo se kladiti da & e ostali ubrzo sti& i. - Primjer Jean-Frangoisa Champolliona e nam moda biti od velike koristi! J. H. - Zato da ne? Radioastronomima & e se tada pridruiti sociolozi, filozofi, biolozi, lingvisti, itd. Sve &e to zahtijevati dodatna financiranja. Malo je vjerojatno da &emo odmah dobiti rezultate. Amerikanci su zamislili uputiti poruku putem radioteleskopa Arecibo. No, poruka radiovalova je snop. U kojem ga pravcu poslati? Kome ga uputiti? Astronomi su na kraju izabrali kuglasto jato kojeg # ine stotine tisu& a zvijezda na udaljenosti trinaest tisu &a svjetlosnih godina od nas. Gusto &a zvijezda je u kuglastom jatu tolika, da se moe pretpostaviti da &e sada signal gotovo nuno sresti na svome putu neku zanimljivu zvijezdu. No, ako signal stigne na cilj za trinaest tisu &a godina, trebat &e isto toliko vremena da nam hipotetska bi&a poalju odgovor. Za dvadeset i est tisu & a godina, na to & e sli# iti ameri# ki senatori? Cilj toga pokusa bio je samo da se me%unarodnoj zajednici dokae da su ljudi sada u stanju poslati signale.
JEANHEIDMANN
37
- Moda e poruka koju emo primiti dolaziti od neke civili zacije koja je u me%uvremenu nestala... J. H. - To za nas nije vano. Ako se politi#ari postavljaju na vremenskoj skali koja nimalo ne prelazi rok do sljede&ih izbora, naa nas disciplina poziva da gledamo mnogo dalje u budu&nost. Ako primimo nama nerazumljive poruke s nekog planeta udaljenog tisu&u svjetlosnih godina od Zemlje, to &e zna#iti da je toj poruci trebalo tisu&u godina da stigne do nas te da &e naem odgovoru trebati ponovo tisu&u godina da bi stigao do cilja. Dodajte jo tisu&u godina da budete sigurni da ste shvatili Dakle, tri tisu & e godina! Da bi se izveo jedan takav pokus, valja zamisliti na Zemlji civilizaciju koja &e tako%er toliko dugo trajati. - Primjeri su dosta rijetki. J. H. - Pa egipatska je civilizacija trajala tri tisu&e godina, kineska se jo nije ugasila, daleko od toga. A to se ti#e one koja je proizvela piljsko slikarstvo, ta se protezala na dvadeset ili trideset tisu&a godina. Homo erectus je u#inio jo i bolje: klesao je prekrasne kamene klinove milijun godina! Zamislite da se "spa#ek" proizvodi milijun godina! Fantasti#no je zamisliti bi&a koja su izmislila inteligentnu tehnologiju, prilago%enu njihovim potrebama, a koja bi se prenosila s generacije na generaciju tijekom milijun godina! - A ako se na tom dalekom planetu evolucija zaustavila na stupnju Homo erectusa? Kad bi jedini signali koje bi nam oni mogli poslati, bili dimni signali? J. H. - Tada ih mi ne bismo otkrili.
38
- Moda e se nai astronauti sutra iskrcati na neki planet gdje e neki praljudi sjediti oko piljske vatre... J. H. - Film Stanleya Kubricka "2001: Odiseja u svemiru" zapo # inje tako. Ne & emo mo & i otkriti nazo # nost tih bi& a - #ak i ako kleu& i svoj kremen proizvedu iskre koje su tako%er signali to putuju kroz svemir No, to ipak ne bi bilo dovoljno. - Va model istraivanja pretpostavlja da je svaka civilizacija usmjerena prema tehnolokom napretku, to ne mora nuno biti slu#aj. J. H. - Ono to mi traimo samo su tehnologije naprednije od nae. Nema nikakva izgleda da one budu na istoj razini. Civilizacije &e biti ili ispod nae, na tehnolokom planu, razumije se, ili pak iznad. Kada kaem ispod ili iznad, ne donosim nikakav vrijednosni sud jer jr Homo erectus vjerojatno imao ugodan ivot... - Imao je manje stresova! J. H. - To je sigurno! No, ono to mi traimo su ljudi tehnoloki napredniji. Prije milijun puta nego deset puta vie. Kada primimo poruku, odmah &emo saznati veliki broj informacija o njihovoj civilizaciji. Imamo dokaza za ono to tvrdimo jer smo ve & analizirali radiovalove koje emitira Zemlja i koji se odbijaju od Mjeseca. To je doista vrlo pou#no! - to ste otkrili? J. H. - Postoje tri glavna naleta, u svaka dvadeset i # etiri sata, emitiranja metri# kih valova, to odgovara maksimal-
JEAN HEIDMANN
39
nom televizijskom djelovanju u Japanu, Europi i SAD-u. Mjere& i frekvencije tih valova Dopplerovim u # inkom, utvr% ene su varijacije od tristo metara u sekundi u dvadeset i # etiri sata, to nam omogu & ava da izra # unamo brzinu rotacije i promjer Zemlje. Ako se to promatranje obavlja godinu dana, moe se izra # unati brzina kretanja Zemlje oko Sunca i udaljenost koja ih dijeli, to jest sto i pedeset milijuna kilometara. Na takvoj udaljenosti Zemlja mora imati temperaturu sli# nu onoj na kojoj se voda moe zadrati u teku&em obliku, te ako ima teku&e vode, moda ima i biolokoga ivota Dakle, kad se jednom uhvate ti signali, mo & i &emo dobit i to #ne informacije i izvu & i iz toga dragocjene pouke. - Zapravo, vi radite pomalo kao paleontolozi kada otkriju jednu #eljust. J. H. - Bolje re # eno jedan zub! - A to e nas istraivanje nau # iti tako % er neto i o nama samima... J. H. - Kao i svako osnovno istraivanje. No, treba vremena da bi se usvojili njegovi rezultati. Uvijek navodim izume Volte, slavnog izumitelja baterije koja nosi njegovo ime Tek po #injemo shva&ati svu njihovu vrijednost. A da ne brojimo otkri& a koja su se izgubila. Mnogo prije Galileja, Eratosten, u III. stolje & u prije Krista, znao je da se Sunce ne okre & e oko Zemlje. Zatim se sve izgubilo za vie vijekova.
40
GALAKTI KO OVJE ANSTVO

- U vaim ste djelima napravili razliku izme%u inteligencije i svijesti. Kaete da bi se mogle na i inteligencije koje ne bi bile svjesne. Moete li nam to objasniti? J. H. - Jo jednom napominjem, ja nisam pozvan da ocjenjujem te kategorije. Meni se jednostavno #ini da je svijest rezultat inteligencije koja je stigla na odre%eni stupanj razvoja. Ovdje ne govorim o pridodanoj dui, to se samo po sebi razumije. Ipak mi se # ini da svaki antropomorfni pristup problemu izvanzemaljskog ivota vodi neizbjeno u slijepu ulicu. - Moda mislite na na#in na koji film prilazi tim temama? J. H. - Zato smatrati ljude glupima? Ne postoji nikakav razlog da E.T., lik iz Spielebergova filma, sli# i antropoidima kakvi smo mi. Ne poznajem nita u#inkovitije za zagluplji-vanje kinematografske dvorane, nego da se projicira naa "ljudskolikost" sve do ruba svemira. - Istraivanje SETI podrazumjeva, dakle, osobito razvijen osje aj Drugoga? J. H. - Ne treba popustiti, naime, tim iracionalnim strahovima koji sli# e strahu od stranoga, strahu od drugoga. Re & i &ete mi da je to ponaanje uro %eno. Bez sumnje je to to #no. Ve& su praljudi nastojali zatititi svoj genetski kapital odbijaju& i nepoznate. Traiti ono to nam sli# i ne vodi ni# emu. Vjerojatno se radilo o intuiciji kod mladoga sovjetskog znanstvenika koji je predloio, evo ve& prije trideset godina, da se klasificiraju izvanzemaljske civilizacije prema koli# ini energije kojom vladaju. Nikolaj Kardaev je 1964. godine
JEANHEIDMANN
41
zamislio da bi civilizacije tipa I bile u stanju ovladati energijom koju emitira zvijezda sli# na naem Suncu, a koju prima njihov planet. Zemaljska civilizacija &e mo & i odgovarati toj definiciji za stotinjak godina. Civilizacije tipa II vladale bi cijelom energijom svoga "Sunca", to je energija tisu&e milijarda puta ve &u od one koju mi koristimo. - A kako sprije#iti da se ne izgube neke zrake tog "Sunca" u svemiru? J. H. - Znanstvenik Freeman Dyson zamislio je konstrukciju koja bi potpuno omotala sredinju zvijezdu kao kugla polumjera koji odgovara udaljenosti Sunca od Zemlje. - Bilo bi nemogu e ne otkriti konstrukciju takve veli#ine kada bi postojala, zar ne? J. H. - Japanac Jun Jugaku, koji radi na projektu SETI, analizirao je izvore infracrvenog zra #enja koje snima satelit IRAS {Infra-Red Astronomy Satellite). Njegova je namjera bila da utvrdi jesu li neke od njih civilizacija tipa 2. On je predloio nekoliko kandidata, no zapravo nije znanstveno dokazao ono to je tvrdio. - Kako je Dyson konkretno zamiljao zadrati svu sun # evu energiju? J. H. - Zamislite da je Zemljina staza oko Sunca tako natrpana satelitima da se mogu me%usobno povezati i oblikovati # vrstu strukturu. Opremljen solarnim kolektorima, taj bi pojas omogu & avao da se bolje iskoristi energija nae zvijezde. Dysonova kugla polazi od te zamisli.
42
- Misle li astronomi da e #ovje#anstvo jednoga dana doseg nuti taj stupanj civilizacije? J. H. - Ako se prije sami ne unitimo, da. Ipak, vidim dva uvjeta potrebna da se to postigne. Ponajprije, op&a ekonomska razina mora biti dovoljna kako bi bila mogu &a takva ulaganja. Zatim je potrebno da kulturna razina pro %e istu evoluciju. Kada vidimo kako neki narodi ivotare, moemo biti pesimisti# ni. Nije posve besmisleno misliti da kultura moe nestati, to se ve & dogodilo na nekim mjestima. - Koji je tip III? J. H. - Civilizacije tipa III bile bi u stanju koristiti energiju cijele svoje galaktike. Ako neka takva civilizacija postoji u galaktici Andromeda, udaljenoj tri milijuna svjetlosnih godina, nai bi radioteleskopi mogli uhvatiti signale koji dolaze od sto milijarda zvijezda! Teko je u tim uvjetima pro &i nezapaeno. - A ako smo sami u svemiru? J. H. - Ako zaklju# imo, nakon to smo pro #eljali sva podru # ja neba tijekom vie desetaka godina, da smo sami u svemiru, osjetit &emo ono to sam ja nazvao "kozmi#kom tremom". Ne & e li naa dunost tada biti da titimo, i to svim sredstvima, ono to nam je dano da imamo u svome vlasnitvu, to jest inteligenciju? Ho &emo li mo & i zadrati isto samoubila #ko ponaanje ako imamo dokaz da bi na nestanak zna # io gaenje posljednje svije &e u tami? Naravno, nestanak ljudske vrste ne bi sprije # io da se neka druga vrsta na Zemlji naglo izbaci na vrhunac evolucije. Moglo se pretpostavljati da su neki dinosauri, kao Stenonikosaurus inequalis, posjedovali sklonost inteligenciji...
JEAN HEIDMANN
43
- To jest? J. H. - Samo sklonost, zasnovanu na tri osnovne crte: dva velika oka dobro usmjerena za stereoskopsko gledanje to omogu&ava da se plae svoje okoline; relativno veliki mozak za njihovu visinu (od jednog do dva metra), to osigurava u# inkovitu obradu informacije; dvije prednje noge slobodne, s rastavljenim prstima, to im omogu& ava rukovanje predmetima. Te su zna # ajke omogu & ile Homo erectusu da poduzme svoj razvoj. No, pad jednog asteroida, prije ezdeset i pet milijuna godina surovo je dokraj# io dinosaure i oslobodio put sisavcima. - Jesmo li sigurni, danas, u taj scenarij? J. H. - Priblino. Otkriven je jedan krater promjera dvjesto kilometara na sjeveru poluotoka Yucatan, #ija je polovica bila pod vodom, i tragovi iridija, nepoznatog na Zemlji. Komadi izba # eni pri tom sudaru na% eni su # ak u Kanadi. Analiza kristala u stijenama govori o pravoj kataklizmi u vrijeme koje nas zanima. Sudar asteroida mogao je prouzro # iti op& i poreme& aj klime zbog nazo # nosti praine koja je zamutila atmosferu i sprije # ila biljkama fotosintezu. Lieni bilja, dinosauri su, ve & inom biljoderi, moda umrli od gladi. To je jedan od mogu& ih scenarija. Drugi scenarij daje prednost divovskoj vulkanskoj aktivnosti koja je navodno dovela, na isti na# in, do klimatskih promjena, kobnih za vrste, a osobito za velike dinosaure. - Mislite li da se inteligencija razvija #im su uvjeti povoljni ? J. H.- Da. A izumiranje dinosaura nije bila jedina nevolja s kojom se ivot morao suo #iti na Zemlji. Prije dvjesto i dvadeset milijuna godina izgleda da je nestalo 95% ivih vrsta.
44
Ovdje se ne misli na neku kozmi#ku katastrofu. Navodno se Pangea, tada jedini kontinent, rascijepao na dvoje, prouzro-#ivi vrlo teke poreme&aje. No popis katastrofa ovdje ne prestaje. - Ipak, ne bi nas trebalo obeshrabrivati! J. H. - Vrlo mi je ao to vam moram re& i da se sljede& a katastrofa ne &e dogoditi za dvadeset ili sto milijuna godina, nego za sto godina ili za tisu&u godina. I ne radi se o "proricanju", nego o vjerojatnosti! - Mislite na nuklearnu katastrofu? J. H. - Nuklearnu, u # inak staklenika, zaga % ivanja svih vrsta, genocide, itd. Prijetnje ne nedostaju. - Inteligencija bi, dakle, proizvela uvjete svoga vlastitog nes tajanja... J. H. - S druge strane stvorila je uvjete svoga preivljavanja i svoga razvoja. Apsolutno govore& i, nije presudno to to bi ljudska vrsta nestala, jer se zna da & e biti zamijenjena. ohari, korpioni ili neki drugi &e prevladati. - Zato to kaete? J. H. - Kako bi ljudi osjetili strah dok jo ima vremena. Te &e nas gadne ivotinje naslijediti - moda ne gadnije ivotinje od nas, uostalom. Priznajte da nas ta perspektiva i te kako moe uasnuti i baciti u o #aj! - Prirodoslovac Theodore Monod misli da ljudska vrsta ima
JEAN HEIDMANN
45
vrlo male izglede da se izvu#e. On zamilja da e glavono-ci, kao hobotnica i lignja, iza i sutra iz vode i zauzeti nae mjesto. J. H. - Nitko ne procjenjuje to#no opasnosti kojima smo izloeni. Ipak, kakva bi to bila zbrka da se ta pustolovina zaustavi! ovjek je jedina ivotinja obdarena inteligencijom koja nije u stanju inteligenciju koristiti inteligentno.
NEKOLIKO NAPOMENA
- Malo prije ste izrazili aljenje to je NASA prestala po dravati SETI. Nije li to za vas neka vrsta nepriznavanja? J. H. - Zabranjuju&i NASA-i da due podrava nae projekte, Kongres je osudio SETI. Ameri#ki institut je apelirao na privatne donacije. Sigurno je da je Kongres u#inio veliku kulturoloku pogreku. Kasnije sam doznao da je NASA bila u istoj prora#unskoj liniji kao i gradski stanovi i ratni veterani! Nezdravi stanovi, vijetnamski borci i osvajanje svemira se nalaze tako svake godine ruku pod ruku. A to da odgovorite onome koji vam kae: "Zato financirati toliko skupe programe putovanja u svemir, kad ljudi nemaju od #ega stanovati na Zemlji?" To je neobranjivo. - Koje je stajalite Francuske? J. H. - Prije #etrdeset godina SAD su zapo#ele prvo sluanje, a ve& #etrdeset godina Francuska odbija dati slubenu potporu tom pothvatu. I ne samo Francuska! Stajalite SAD-a dokazuje da smo uvijek na milost i nemilost promjeni miljenja.
46
- Ipak ste veliki dio vaega ivota posvetili sluanju neba. J. H. - Ah, da! Veliki radioteleskop u Nancayu kojeg ste posjetili, posve&en je mnogim podru#jima astrofizike. On je, uostalom, i bio gra%en za prou#avanje galaktika, a ne za primanje poruke od neke izvanzemaljske civilizacije. No, zgodno je podsjetiti na slavno pitanje to nam ga je postavio general Charles de Gaulle nakon sve #anog otvorenja 1965. godine: "Vi s vaom velikom spravom, moete li mi re&i je li istina da su Rusi otkrili izvanzemaljske radiosignale?" U svijetu se istraivanje SETI vodi u okviru sveu# ilita te osobito zahvaljuju& i privatnim donacijama. - Zato? J. H. - Bogati i velikoduni ameri# ki mecene moda se nadaju da & e se sutra krstiti na Marsu neki krater, neki novi teleskop ili neka galaktika njihovim imenom. Njih & e tako%er valjati zamoliti za financiranje odravanja teleskopa u Nancayu, kojemu je ono hitno potrebno. No, # injenica je da je NASA, prije nego se povukla iz projekta SETI, pomogla unapre%enju istraivanja o postojanju izvanzemaljskoga ivota. Prije nego su fondovi bili srezani 1993. godine, svake je godine bilo odobreno dvanaest milijuna dolara projektu SETI! - Predbacuju li Amerikanci projektu SETI izostanak rezultata? J. H. - Samo se po sebi razumije da SETI pokriva cijeli skup osnovnih istraiva #kih programa koji, moda u prvo vijeme, ne donose senzacionalne novosti. No, istraivanje Aleksandra Volte 1800. godine o baterijama bilo je iste prirode, a danas nitko ne moe ivjeti bez elektri# ne struje.
JEAN HEIDMANN
47
- Neosporno je da nakon Gagarina (1961.) i Armstronga (1969.), moderne drave posjeduju "astronomsku svijest", to je neophodan uvjet za definiranje istraiva#kih programa, investicijskih programa, itd. J. H. - Za cijelo to vrijeme, utrka u osvajanju neba bila je usko vezana uz nacionalni presti, to je koristilo istraivanju. Francuska drava bila je ponosna to ima u Nancayu najve&i radioteleskop na svijetu. Dolazak Amerikanaca na Mjesec sastavni je dio hladnoga rata, a prvi je Armstrongov korak zapravo simbolizorao pobjedu zapadnoga svijeta nad komunisti#kim blokom. No, svijet se promijenio, drave trae nove motivacije za financiranje skupih istraiva#kih programa. Nemojmo zaboraviti da su teleskopi Hubble i Chandra (ovaj posljednji slui za hvatanje rentgenskog zra#enja i upravo je lansiran) kotali dvije do tri milijarde dolara svaki! - Moe li se ra#unati na promjenu mentaliteta ili strategije da se ponovo nastavi ambicioznije istraivanje? J. H. - Bi li se danas gradio ure%aj poput velikog teleskopa opservatorija u Meudonu, koji je bio sve#ano otvoren prije stotinu godina i koji je naciju morao kotati cijelo bogatstvo? Mislim da ne bi. Da se vratimo na SETI, potpora NASA-e pokrenula je nove poticaje kod istraiva#a cijeloga svijeta. Mi smo, moj kolega Francois Birauld i ja, pokuavali uklju#iti centar u Nancayu u taj pothvat, stupiti u usku suradnju s ljudima iz Kalifornije, iz Bologne, koji su bili osobito aktivni na tom podru#ju, ili onima iz Australije, no smijali su nam se u lice. Francuska se, dakle, sama prognala iz tog me%unarodnog istraivanja, dok se je SETI Institut iz Kalifornije povezao sa skupinom koja se formirala oko teleskopa u Parkesu, u Australiji. Rezultat: budu&i da je nacionalni opservatorij, centru u Nancayu prijeti zatvaranje. Ista je stvar s druga tri nacionalna opservatorija: vrh du Midi u
48
Junoj Francuskoj, zatim opservatorij u Haute-Provence gdje je u#injen divovski korak za #ovje#anstvo, kad je ondje otkriven prvi planet koji krui oko zvijezde 51 Pegaz, a koja je u svemu sli#na naem Suncu. I, na kraju, Cerga blizu Grassea sa svojim izvrsnim Schmidtovim teleskopom. - Zato su svi oni na jugu? J. H. - Zbog klime. - Zato ih se eli zatvoriti? J. H. - Kako bi se moglo financirati Very Large Telescope, slavni VLT to ga Europljani grade u ileu. Rije# je o #etiri teleskopa promjera osam metara svaki, povezanih zajedno kako bi simulirali jedan teleskop promjera esnaest metara. To je ambiciozan i hvalevrijedan projekt, naravno, no ne opravdava zatvaranje #etiriju nacionalnih teleskopa koji dobro funkcioniraju. Ja nisam u upravi pa ja, dakle, ne mogu znati je li odluka o zadravanju tih #etiriju teleskopa uz VLT financijski razumna. U nedostatku uvjerljivih dokaza nastavljam misliti da bi bila greka zatvoriti ih. Prvo stoga to &e opservatoriji uvijek sluiti za usavravanje istraiva#kih instrumenata koji &e olakati rad astronoma na VLT-u. Zatim, oni predstavljaju obrazovne centre za istraiva#e. Uostalom, bilo bi dovoljno da se Nijemci povuku iz tog projekta u ileu pa da Europljani tako%er odustanu: Francuska tada ne bi vie raspolagala niti VLT-om niti svojim nacionalnim opservatorijima. Ba bi nam to trebalo!
- To istupanje Francuske, to povla#enje NASA-e vas ipak nije sprije#ilo da radite?
J. H. - Sre&om, radioastronomi nalaze privatne potpore ili
JEAN HEIDMANN
49
potpore sveu#ilita, kako bi nadoknadili institucionalna izostajanja. Evo, prije tri mjeseca SETI Institut se povezao s elektroni#kim laboratorijem sveu#ilita Berkeley, radi prou#avanja projekta radioteleskopa koji bi sluio isklju#ivo za SETI. Zamislite teleskop ukupne povrine jednog hektara, pravi rekord, sastavljen od tisu&u parabola promjera dva i pol metra, sli#nih onima koje nalazimo na tritu, me%usobno povezanih putem ra#unala, tako da cjelina moe interfe-rometrijom gledati nebo istovremeno u sto raznih pravaca! S elektronskog stajalita, to je vrlo teak zadatak. No, laboratorij sveu#ilita Berkeley jedan je od najpozvanijih da uspije u tom izazovu. Projekt bi trebao dati rezultate tijekom sljede&ih pet godina. Do tada &e se moda otkriti planet na kojem se nalaze oblici ivota. - Tko stoji na #elu toga projekta? J. H. - Amerikanka Jill Tarter koja ve& godinama nosi SETI na svojim rukama. Radi se o izvanrednoj eni i znanstveniku. Njome se Jodie Foster inspirirala kad je snimila film Contact. Svakako ima dosta nevjerojatnosti u tom filmu, znanstvenih pogreaka, no namjera je bila za pohvalu. Iako je kraj pomalo groteskan... - Astronomija je disciplina koja ne poznaje granica... J. H. - Nazo#nost teleskopa na sve #etiri strane planeta obvezuje nas o#ito da putujemo ne brine&i kome &e pripasti otkri&a do kojih &emo do&i. Ona &e biti vlasnitvo cijelog #ovje#anstva. A da i ne govorimo o kongresima na kojima se susre&emo na raznim mjestima, kako bismo iskuali i proirili naa razmiljanja, nae intuicije. - Napreduje li istraivanje istovremeno sa sumnjom?
50
J. H. - to vie godine prolaze, to imamo vie pravo upitati se jesmo li sami u svemiru S jedne strane je to istina, no s druge strane valja podsjetiti da je istraivanje tek zapo #elo. Nedavno otkri&e novih planeta izvan Sun#evog sustava otvorilo je, malo prije smo to rekli, izvanredne perspektive. - A ako se odgovor dogodi za deset tisu a godina? J. H. - To je jedna od mogu & nosti. U tom slu # aju, SETI i oni koji su zapo #eli taj pothvat bili bi pioniri. - Mislite li da je danas #ovje#anstvo u cjelini zaokupljeno va im istraivanjem? J. H. - Da, na vie na# ina, a uspjeh nekih filmova koji prikazuju bi&a koja su stigla iz svemira to dokazuje. No, istodobno, ispitivanja koja smo proveli da saznamo kako bi ljudi primili vijest o postojanju izvanzemaljske civilizacije pokazuju da nakon tri mjeseca oni vie uop&e na to ne bi mislili. - Tisak e pove ati prodaju novina tijekom jednog ili dva mjeseca, zatim e se vratiti svojim preokupacijama... J. H. - O#ito je da vijest o postojanju izvanzemaljske civilizacije ne &e zna# iti da & e nas ta bi& a sutra posjetiti. Zemljani &e biti razo #arani! To nas, naravno, ne &e sprije # iti da stupimo u vezu s "njima". - Uzevi u obzir broj zvijezda prisutnih u naoj Galaktici i u ostalima, vjerojatnost primanja neke poruke vrlo je velika. No, vi jo niste nita primili. J. H. - Talijanski fizi#ar Enrico Fermi prvi je iznio tu primjedbu. Zapravo, mogu& i broj planeta u svemiru koji bi mogli
JEAN HEIDMANN
51
biti "kolonizirani", ne doputa nam pretpostaviti da postoji, ili da je postojala, na svakome od njih civilizacija usporediva s naom. Vrlo napredna informati# ka istraivanja su # ak utvrdila suprotno. Izgledi da na %emo tragove ivota na jednoj od tih bezbrojnih zvijezda beskrajno su mali. No, to o #ito nije razlog da prekriimo ruke. Tehnologija svakih osam mjeseci udvostru#uje u#inkovitost, a u tim uvjetima teko je ne zamiljati da & emo sutra uhvatiti poruku. Kaem "uhvatiti" radije nego "primiti", jer ovo posljednje podrazumijeva da bi inteligentna bi& a eljela komunicirati s nama, to bi moglo zna# iti da ih mi zanimamo. Ono to mi jesmo moda ne zanima mnogo bi& a koja su stigla na stupanj tehnolokog razvoja koji mi ne moemo niti zamisliti. Jedan australski setiman je #ak procijenio da bi E.T.-ji koje bismo mi otkrili bili prosje # no dvije milijarde godina stariji od nas! Imamo mnogo vie izgleda, rekao sam vam, da uhvatimo astro-tehnoloke ispuste nego li smisaonu poruku, koja bi bila posebno upu &ena nama. - Vi, dakle, mislite da emo prije ili kasnije uhvatiti neki signal? J. H. - To je osje & aj to ga dijele istraiva # i SETI-ja. Kako su sredstva stavljena na raspolaganje astronoma ve &a nego nekada, moe se opravdano nadati rezultatima u razumnome roku. Mogu&nost otkrivanja planeta veli# ine Zemlje vie se ne moe osporavati. - Zar je Zemlja maleni planet? J. H. - U usporedbi s Jupiterom jest! Sve to smo mogli otkriti do danas su veliki, masivni planeti na kojima ne moe postojati ivot. Zato nismo pronali te malene planete? Zato to naa tehnologija jo nije dovoljno uspjena u tome.
52
- Jeste li, na bilo koji na#in, otkrili tragove ivota u svemiru? J. H. - Znamo da postoji oko sto i dvadeset razli# itih vrsta jednostavnih organskih molekula u me%uzvjezdanome prostoru. ak smo otkrili nazo #nost molekule s ve& sloenom strukturom od petnaestak atoma. Tako % er imamo dokaz da je voda prisutna na nekim planetima, a vi znate da je to osnovni element za razvoj ivota kakvog poznajemo na Zemlji. Znamo, na primjer, da je bilo vode na Marsu tijekom njegovih prvih milijardu godina postojanja, i to ne samo vode, ve& moda i oceana na sjevernom dijelu planeta. Naa se pozornost danas usredoto #uje na Europu, Jupiterov mjesec. - Zato Europu? J. H. - Prakti#ki smo sigurni da je taj mjesec, koji je velik poput naeg Mjeseca, potpuno pokriven ledenom korom. - Uzima li vae istraivanje u obzir neidentificirane lete e ob jekte, slavne NLO-e? J. H. - Ve& se godinama izjanjavam, objavljujem # lanke u specijaliziranim #asopisima, ali isto tako namijenjenima irokoj javnosti, kako bih objasnio to je to SETI, koja su moja istraivanja te nikada nisam odbijao govoriti o tome. Mislim #ak da je to jedna od obveza znanstvenika da izvijeste porezne obveznike na koji se na # in troe njihovi porezi. No, kada me se poziva da govorim o NLO-ima, a to se ponekad doga %alo, radije odbijam. Posljednji put kada sam se dao namamiti u stupicu, bilo je to u jednoj televizijskoj emisiji. Voditeljica nije vodila ra #una o naim dogovorima te sam morao uivo napustiti studio. Na temu NLO-a ne &ete u meni na& i vrlo razgovorljiva astronoma.
JEAN HEIDMANN
53
- Dakle, danas je mogu e razmatrati pitanje izvanzemaljaca, a da se ne govori o NLO-ima? J. H. - To je neophodno. Do danas ne postoji nit i jedan slu#aj NLO-a koji bi bio dovoljno znanstveno utemeljen za dokazivanje da taj objekt dolazi od izvanzemaljske civilizacije. Ne kaem da ne bismo mogli sutra primiti neosporan dokaz, no to se jo nikad nije dogodilo. - Ne postoje li predrasude kod astronoma koje bi ih odvratile od tih pojava? J. H. - Nemojte u to povjerovati. Poznajem astronome koji se strastveno zanimaju za ta pitanja i koji mi # ak predbacuju zato se time ne bavim. Ja sa svoje strane vjerujem da su NLO-i sastavni dio, s drugim divnim pri# ama, arsenala koji slue onima na vlasti za dezinformiranje i nastavljanje zbunjivanja iroke javnosti. To je na # in da se sprije # i gra % ane da inteligentno razmiljaju. - No, #emu odgovara, po vaem miljenju, ta elja da se na nebu vide lete i neidentificirani predmet? J. H. - Ja, naravno, nisam protiv # injenice da nekoga zanima postojanje izvanzemaljske civilizacije, moete si misliti! No, #emu izabrati lani trag? I jo se svjesno podrava to mijeanje pojave NLO-a i istraivanja SETI. Sje & am se da su ameri# ki predstavnici #ak odbili glasovati za prora#un od est milijuna dolara za SETI, tvrde& i da Amerika ve& sada posjeduje dokaz da su izvanzemaljci ve & me%u nama! - Je li vam ta zbrka u#inila velike tete? J. H. - Goleme. I nemojte misliti da se znanstvenici s koji-
54
ma se druim nisu tako%er zabavljali podravaju& i taj nesporazum. Jednoga sam dana u kantini sreo jednog od rukovoditelja iz Nancaya koji mi je rekao da su krediti namijenjeni za SETI obustavljeni. "SETI je gotov", rekao mi je. "Oh! Mali zeleni!" Takve rije# i u ustima znanstvenika iz jednog od glavnih centara radioastronomije na svijetu: ne, to nije mogu&e prihvatiti! Zapamtite, slu#aj s NLO-ima nije izoliran, a prigode da se javnost dezinformira su mnogobrojne. Gledajte kako jedan dio Amerike danas luduje za tom teorijom kreacionizma, koja sa znanstvenog stajalita ne vrijedi nita... - Sto mi to traimo preko NLO-a, preko izvanzemaljaca? J. H. - Ja nisam ni sociolog ni psihijatar, nego astronom. Upitajte radije moga kolegu Pierrea Lagrangea, profesora na Rudarskom fakultetu, koji se zanima za socioloku dimenziju pojave NLO-a. On &e vam re&i da ta znatielja odgovara nekoj dubokoj elji #ovje #anstva. Kao znanstvenik, #ak i kad bi postojao samo jedan planet na kojem se uspio razviti ivot, duan sam ga traiti.
RADIO-ZAGA(ENJA
- U knjizi Intelligences extra-terrestres navodite kako ste jednom povjerovali da ste uhvatili poruku. Pod kakvim se okolnostima to dogodilo? J. H. - Tada sam promatrao "grumenaste" galaktike s VLA-om, Verry Large Array, u Novom Meksiku. Moja avantura SETI jo nije bila zapo # ela. Brojao sam radiovalove koji su dolazili s tih dalekih galaktika te sam izradio karte
JEAN HEIDMANN
55
koje su mi pruale mnoge informacije. A zatim, jednoga dana, jedna je karta signalizirala nepoznati radioizvor. Kada sam je usporedio s fotografskim snimkama tog dijela neba koje sam imao, moja je karta otkrila da se otkriveni izvor poklapa s jednom zvijezdom solarnoga tipa. Tada sam poja#ao promatranja te je izgledalo da se moje otkri&e potvr%uje. Miljenje mojih kolega bilo je, naprotiv, vrlo suzdrano: "Zvijezda solarnoga tipa koja emitira radiovalove, to je #udno", rekao mi je jedan. "Ne raspolaete li ranijim promatranjima?", upitao me je drugi. Malo pomalo, i pored tog pomanjkanja oduevljenja, morao sam si re&i da bi taj radioizvor mogao biti umjetan. Poznavaju&i udaljenost zvijezde i primljenu ja#inu radiovalova, moglo se zaklju#iti da oni koji su nam eventualno poslali taj signal, raspolau radioteles-kopom promjera tristo milijuna kilometara!
- Da bi emitirali ekvivalent onoga to ste vi primili?
J. H. - Tako je. Bez sumnje, moglo se zamisliti neku spravu te veli#ine, no ipak, mislio sam da je moja pretpostavka malo pretjerana. Trebale su mi, dakle, dodatne informacije da bih saznao jesam li na krivome tragu. No, za promatranje velikim instrumentima, potrebno je projekt predati odboru za programe koji odlu#uje o interesu za va predmet. Nisam mogao poslati projekt daju&i do znanja da sam primio izvanzemaljski signal. Nitko me ne bi shvatio ozbiljno, odbili bi me.
- Kako ste tada postupili?
J. H. - Ve& je prolo vie godina otkako sam primio taj signal te sam mislio: ako ne djelujem brzo, signal &e prestati, a mojom &e krivnjom #ovje#anstvo izgubiti prigodu da analizira izvanzemaljsku poruku. Dakle, mislio sam da je najbolje
56
pisati nekolicini kolega koji su pratili moja istraivanja o grumenastim galaktikama, posebno direktoru VLA, zahvaljuju&i kojemu sam dobio svoje prve rezultate i kojim sam se mislio ponovo posluiti. On je prihvatio pomo&i mi i provjeriti sve podatke koje sam dao o lokaciji tog signala. Uistinu, pokazalo se da zvijezda nije bila savreno smjetena u sredite radioemitiranja! Radilo se o slu#ajnome rasporedu: jedna se zvijezda u naoj Galaktici nala gotovo to#no na pravcu jedne daleke galaktike odakle je zra#enje krenulo - s galaktike udaljene milijardama svjetlosnih godina od nae. Tada sam odlu#io ostaviti se toga.
- Je li to bilo veliko razo#aranje?
J. H. - Svakako. Da se mogla utvrditi umjetna priroda poruke, nema sumnje da bi mi dodijelili Nobelovu nagradu. No, isto tako su me mogli ubiti. To sam iznio neto ranije jednom kolegi, u Nizozemskoj, kad smo ili na neki kongres. Sje&am se da je toga dana kiilo te da sam sjeo kraj njega u autobusu i rekao mu: "Izgleda da imam radiosignal sa zvijezde solarnoga tipa!" On je posko#io sa svog sjedala, no ja sam mu rekao da jo ne mogu o tome govoriti jer jo nisam sasvim siguran u sebe. Jo vidim njegovo uzbu%eno lice! Bio je to lijep trenutak.
- Zasigurno je bio iznena%en?
J. H. - Mislim da je bio potpuno spreman vjerovati mi. Ako danas otkrijemo signal, to otkri&e ne&e biti stvar astronoma nego jednog superra#unala. Sustav SETI at home funkcionira na primjer s dragovoljcima koji su prihvatili staviti svoja ra#unala na nae raspolaganje u vrijeme kada se oni njima ne slue. Partneri projekta SETI primaju preko interneta dio podataka dobivenih u Arecibu, kao i program potreban
JEANHEIDMANN
57
za automatsku analizu signala. Nakon analize rezultati se alju u kodiranom obliku, da bi se izbjeglo gusarstvo, u su-perra#unalo u Arecibo. Blizu milijun dragovoljaca je prihvatilo sudjelovanje u pothvatu. Za ono to su do danas napravili trebalo bi pedeset tisu&a godina analizanja samo tim sustavom. A sve to, zapravo, da bi se oslobodilo radio-smetnji. - Odakle taj zanos ? Zar svatko misli da e upravo njegovo ra#unalo uhvatiti signal? J. H. - Vjerojatno. A kako signal ne dolazi, brzo se obeshrabruju No, ve&ina ustraje, te se tako oblikuje superra#u-nalo na razini cijeloga planeta. Lijepo pokazivanje duga nosa ameri#kom Kongresu. - Vi o#ekujete da SAD podri SETI, a istovremeno kaete da je radio-zaga%enje toliko da se vie nita ne moe #uti... J. H. - Mi smo doista okrueni sve ve &im brojem satelita oko Zemlje koji upu&uju radiovalove prema tlu. Vaim mobitelom aljete svoj radiosignal prema satelitima, kako bi ga oni poja#ali, prenijeli drugim satelitima koji &e ga vratiti na Zemlju vaem sugovorniku na drugom kraju svijeta. Na kraju to stvara pravu radio-barijeru oko Zemlje. Jeste li pokuali gledati zvijezde usred dana? To je vrlo teko. Vie ne&emo mo&i uhvatiti niti jedan signal iz svemira kroz taj parazitski zastor. Shvatite, kad biste pustili va mobitel da padne na Mjesec, unato# njegovoj slaboj snazi to bi bio radio-izvor prve kategorije, kakav ne poznajemo u svemiru. Pa ipak, Mjesec je udaljen od Zemlje samo #etiristo tisu&a kilometara, a va mobitel emitira samo jedan vat ili dva vata, dok sateliti emitiraju kilovate i nalaze se samo deset tisu&a kilometara od nas! Dakle, nazo#nost tih satelita #iji broj neprestano raste, potpuno ometa nae sluanje. Govori se tako%er
58
o skorom slanju osamdeset satelita u svemir kako bi napravili neprekidnu mreu oko naega planeta, i jo mnogih drugih. Tako &ete uvijek imati iznad vae glave dva ili tri satelita. Telekomunikacije &e se time znatno poboljati. Za radioastronome, to &e biti crna rupa! - Zemlja vie nije idealno mjesto za promatranje... J. H. - Nimalo. Radioastronomija & e uskoro biti nemogu & a na Zemlji zbog prevelikog broja satelita koji krue na stazama oko Zemlje. Oslijepivi, #ovje#anstvo ne&e mo &i istraivati ili promatrati svemir radiovalovima. To nas podsje & a na katastrofu dinosaura. Njihovo se nebo smra # ilo: erupcije praine koje su uslijedile nakon pada asterioda zaprije # ile su sun#evoj svjetlosti da stigne do povrine zemlje. Tada su nestale biljke. - Postavljaju li se sateliti na neku posebnu stazu ili ih pak ima posvuda? J. H. - Ba posvuda. - I ne sudaraju se? J. H. - Staze su izra # unate tako da se oni ne sretnu. No zasigurno &e do toga do &i. - Dakle, ve je toliko satelita oko Zemlje? J. H. - Godinje se lansira tisu & u raketa. Htio sam re & i da je sve gore i gore, no jednostavno je sve bolje i bolje. Ipak, rije # je o tehnolokom razvoju vanom za #ovje#anstvo. - A tko lansira sve te rakete?
JEAN HEIDMANN
59
J. H. - Amerikanci, Rusi, Japanci, Francuzi, Kinezi sada i Sjeverna Koreja... - Sigurno su potrebni strogi i precizni me%unarodni sporazu mi bi se izbjegao susret tih satelita? J. H. - Me%unarodno udruga telekomunikacija sastaje se svake tri godine tijekom tjedan dana. Tri tisu&e predstavnika na%u se potpuno zatrpani poslom te onaj koji uspije ne zaspati ima zadnju rije# i dobije frekvencije za sebe. To je rat, grabe! A na tri tisu&e predstavnika samo je trideset jadnih radioastronoma, bez odgovaraju&ih sredstava, koji ne mogu privu&i pozornost svojih kolega na opasnosti vezane uz zasi&enje naega prostora oko Zemlje To je strano! - Koje je debljine pojas geostacionarne staze?... J. H. - Od deset tidsu&a do trideset i est tisu&a kilometara visine iznad razine mora. Dakle, era radioastronomije koja je zapo#ela prije pedeset godina, i koja nam je otkrila poza-dinsko zra#enje, pulsare itd. je zavrena. Uskoro &emo biti potpuno slijepi, a istraivanje SETI tapkat &e na mjestu. Evo zato se zalaem da bismo, za deset ili dvadeset godina, raspolagali mjestom u Sun# evu sustavu odakle &emo jo mo&i #uti svemir radiovalovima.
RADIOTELESKOP NA MJESECU
- Vrijeme je da govorimo o vaem lunarnom opservatoriju. J. H. - Realizacija tog projekta pretpostavlja znatna ulaganja, onoliko koliko su Amerikanci utroili za misiju Apollo.
60
Tada smo bili usred hladnoga rata! No, rekao sam vam, osvajanje svemira vie ne moe koristiti natjecanju izme % u Rusa i Amerikanaca. - U #emu se sastoji va projekt? J. H. - Naa je zamisao da zatitimo, dok je jo vrijeme, drugu, sa Zemlje nevidljivu stranu Mjeseca. Naime, zbog njena poloaja, valovi koje emitira Zemlja i njeni sateliti ne doseu do nje. - Oni prolaze daleko od nje? J. H. - To # no. Postoji s vremena na vrijeme neka planetna sonda koja se proe & e iza Mjeseca, no ti radiovalovi nisu #esti te se mogu nadzirati. - Trebali biste, dakle, postaviti svoje instrumente na drugu stranu Mjeseca? J. H. - Treba raditi postupno. Najprije &emo poslati eksperimentalni radioteleskop za provjeravanje da ne postoji nepoznati izvor radiovalova koji bi mogli ometati nae sluanje. Ako je pokus pozitivan, poslat &emo deset puta ve& i radioteleskop. I tako dalje. To je operacija na dugi rok koja moe trajati cijelu jednu generaciju. - Tko je protiv tog projekta postavljanja radioteleskopa na Mjesecu? J. H. - Znanstvenici, a radioastronomi posebno, nisu uvijek jako svjesni koliki je ulog. Oni koji promatraju Sunce primaju tako snane radiovalove da im nazo # nost parazita ne smeta. Dakle, oni nisu ti koji &e poduprijeti na projekt. Oni
JEANHEIDMANN
61
koji promatraju galaktike ili pulsare sigurno su vrlo zainteresirani, no nadaju se da &e se uskoro na&i rjeenje njihova problema. Me%utim, to rjeenje ne postoji na Zemlji. A kako se zaga%enje pove&ava, oni &e uskoro biti potpuno onemogu&eni u svom istraivanju. Ne vjerujem da su potpuno svjesni opasnosti. Radikalno je rjeenje oti&i iza Mjeseca i ja ustrajno govorim da treba odmah poduzeti mjere zatite. Ako budemo #ekali dvadeset godina, a da nita ne u#inimo, riskiramo da se industrijalci smjeste prije nas i da zapo#nu golemu eksploataciju i zaga%ivanje Mjeseca. - Iz kojih se razloga industrijalci zanimaju za Mjesec? J. H. - Da bi njihova telekomunikacijska mrea bila jo uspjenija. Da bi eksploatirali helij-3 koji bi nas u dalekoj budu&nosti mogao snabdijevati #i&om nuklearnom energijom. Da bi nali vodu... - Ima li vode na Mjesecu? J. H. - To jo nije dokazano, no razmatra se mogu&nost postojanja est kubnih kilometara vode u obliku leda. Tada &e to biti najskuplje zemljino dobro koje poznajemo! Zamislite to bi predstavljalo est kubnih kilometara lunarnoga leda! Kako biste htjeli da to industrijalci propuste! - No, to predstavlja est kubnih kilometara leda? J. H. - Na Zemlji ne mnogo, ali na Mjesecu Sa est kubnih kilometara, moete planirati stalne baze, proizvesti gorivo za rakete, kisik, uzgajati biljke... - Je li NASA napustila svoje projekte ponovnog slanja ljudi na Mjesec?
62
J. H. - Projekti zasigurno postoje. Znam da se govori o postavljanju opti#kog teleskopa kojemu, po definiciji, ne smetaju radiovalovi. No, bit &e drugih poteko &a vezanih uz nazo #nost mjese#eve praine koja je, #ini se, ekstremno ljepljiva. Vidjeli ste sigurno one fotografije astronauta #iji su kombinezoni uprljani mjese #evom prainom? - Ne postavljaju li ti projekti sloene probleme na pravnoj razini? J. H. - Odgovori su razli# iti. Postoje znanstvenici koji bi eljeli postaviti pravnu odredbu za zatitu druge strane Mjeseca. ini mi se da ne treba pretjerivati u naim zahtjevima na tom podru#ju, pod prijetnjom da ne dobijemo uop&e nita. Astronomi nisu ravnopravni u borbi s profitom. Najmanji komunikacijski satelit je investicija od vie desetaka milijuna dolara. Moramo se upitati to moramo sa#uvati na Mjesecu da bismo mogli nastavili na rad u dobrim uvjetima. - Koji su, dakle, vai zahtjevi? J. H. - Kao prvo, vano je da baza bude postavljena na tlu, najbolje u nekom krateru. Iako je smjetena iza Mjeseca, mora ostati u kontaktu sa Zemljom, to zna# i da se mora nalaziti blizu vidljive strane. Tako krater Saha - nazvan po fizi#aru iz Bangladea s po #etka stolje&a, Meghnadu Sahau (1893.-1956.) - u ekvatorijskom podru#ju, savreno odgovara onome to traimo. - Na to sli#i va krater? J. H. - Krater Saha je krunoga oblika, promjer mu je oko sto kilometara. U unutranjosti se nalazi nizina od lave, s malim planinama i malim kraterima svih vrsta. Zid od tri
JEAN HEIDMANN
63
tisu&e metara visine zatvara cjelinu. Baza bi tako bila savreno zati&ena od svih radioemisija s Mjese#eva tla. Uporno sam govorio mojim kolegama da mi nemamo nikakva prava "zahtijevati Mjesec", ako mogu tako re&i, nego samo taj krater koji bi nam osigurao na mir. No problem je to odgovorni #esto ne poznaju Mjese#evu geografiju i to im se mora objasniti zato smo izabrali ovaj krater, a ne neki drugi esto se radi o radioastronomima koji prou#avaju kvaza-re smjetene na drugome kraju svemira i ne znaju gotovo nita o naem Mjesecu. Imao sam sre&u to sam bio, u svojoj mladosti, astronom-amater te mi je Mjesec postao blizak.
- Jesu li posluali vae sugestije?
J. H. - Da! Te preciznosti su pokazale koliko je izbor kratera Saha bio prikladan za budu&u radioastronomiju. Tako moemo zamisliti da &e, zacijelo u bliskoj budu&nosti, stalna automatizirana baza smjetena na vidljivoj strani i na rubu skrivene strane, omogu&iti povezivanje naega teleskopa tristo i pedeset kilometara dalje, na drugoj strani Mjeseca. Udaljenost nije problem. U stanju smo konstruirati vozila koja se mogu kretati po toj tvari nazvanoj regolit, kojim je pokrivena povrina Mjeseca. Prigodom jednog od zadnjih putovanja Apolla, dva su astronauta na jednoj takvoj napravi preli trideset i #etiri kilometra. Za deset godina, neki jo savreniji robot mo&i &e lako prije&i tristo i pedeset kilometara!
- Zato ne koristiti helikopter?
J. H. - Na Mjesecu nema zraka! Stoga nam treba put koji bi povezivao radioteleskop s bazom. Pomno sam prou#io kartu i nacrtao taj put. Naravno, izbjegavao sam, koliko je god to bilo mogu&e, zaobilaenja, nagibe ve&e od pet stup-
64
njeva, a sve je to imalo izvanredan u#inak na moje sugovornike. Da i ne govorimo da je na Mjesecu teina est puta manja nego na Zemlji. - Je li #injenica da se taj projekt ostvaruje umirila vae sugovornike? J. H. - Stru # njaci svemirskoga prava su me do kraja podrali: zamisao da se postavi radioteleskop u krater Saha mirno napreduje. - Zar nije u interesu astronoma povezivanje s industrijalcima? J. H. - Naravno. Luna Corp., kojom upravlja industrija-lac-vizionar, predloila je da poalje na Mjesec jedan Rover, robot opremljen dvjema televizijskim kamerama i solarnim baterijama, kojim bi privatne osobe mogle daljinski upravljati sa Zemlje. Postavite vae upravlja#ko mjesto u muzeju de I'Air et de V Espace u Francuskoj ili u Space Museumu u Washingtonu, na primjer, te napla &ujete pravo koritenja upravljanja robotom na Mjesecu u trajanju nekoliko minuta. - To je sjajna ideja! J. H. - To je # ak genijalna ideja! - Jedini je problem to baterije ne e hvatati sun#evu energiju u lunarnoj no i... J. H. - Pa dobro, kada padne no & na Mjesecu, alter se zatvara, to je sve. - No, zar nije jedan dio Mjeseca uvijek u sjeni?
JEAN HEIDMANN
65
J. H. - Ne, osim nekoliko dubokih kratera na polovima. Suprotno vjerovanju, strana koju mi ne vidimo nije nuno u sjeni. Tamo je posvuda #etrnaest dana svjetlo i #etrnaest dana no&. - Ne pribliava li se ova pri # a s robotom teledirigiranim sa Zemlje ve nekoj vrsti svemirskoga turizma? J. H. - Jasno je da &e svemirski turizam pobuditi vrlo ivo zanimanje u budu&nosti. - Tako je zamislio Steven Spielberg u filmu Jurassic Park. J. H. - Ako pokus bude pozitivan, industrijalcima &e pasti na um i druge ideje za pove&anja koristi od Mjeseca. Sveu#ilita u SAD-u prou#avaju projekte lunarnog Rovera, a prora#uni jo i ne postoje. Sprava koju su zamislili astronomi sa sveu#ilita Mellon University tei dvije i pol tone i ve& je sasvim sama prela stotine kilometara u velikim pustinjama June Amerike. No, postoje i one mnogo skromnije, veli#ine poput one to je etala povrinom Marsa. Izgleda da robots-ka telenazo#nost ima sjajnu budu&nost pred sobom. - Ne navode li ti razni projekti na pomisao da e taj Rover vrlo brzo voziti po Mjesecu? J. H. - Kada se objavilo kvazi-otkri&e leda na sjevernom i junom polu Mjeseca, Luna Corp. je predloila financiranje prijevoza sprave koju je Mellon University usavrio i koja moe otkriti i analizirati Mjese#ev led. Ova suradnja izme%u znanosti i industrije je dobrodola: to je jamstvo da se razni projekti mogu realizirati u bliskoj budu&nosti. - Postoje izgledi da ima leda jer su kometi vjerojatno bombar dirali Mjesec kao i Zemlju?
66
J. H. - To su vjerojatnosti koje uzimamo vrlo ozbiljno. Predloio sam Cosparu organiziranje me%unarodnog simpozija u Nagoyi o tom projektu u krateru. - to je to Cospar? J. H. - Svjetski odbor za svemirsko istraivanje, me%unarodna organizacija visoke razine osnovana # im je zapo #ela svemirska avantura. Godine 1998., nalo se nas petnaestak, znanstvenika, istraiva # a, inenjera, pravnika, kako bismo postavili kamen temeljac te interdisciplinarne zgrade. Tada me je Me %unarodna astronauti#ka akademija zamolila da vodim jednu svemirsku studiju, virtualni kongres, o projektu radiomotrenja iza Mjeseca. Od #etiristo upu&enih poziva stru# njacima svih disciplina, primio sam sedamdeset potvrdnih odgovora. Taj posao mora biti zavren za godinu dana, a cilj mu je da se napravi skup korisnih razmiljanja za sve one koji bi jednoga dana mogli sudjelovati u tom pothvatu Saha: NASA, ESA (Europska svemirska agencija), Japanska svemirska agencija, industrijalci... - Kome pripada Mjesec? J. H. - U okviru Ujedinjenih naroda dva teksta odre % uju njegov status. Najprije je to Ugovor o na#elima kojim se odre%uju aktivnosti drava u istraivanju i koritenju vanjskoga prostora, uklju #uju& i Mjesec i druga nebeska tijela (nazvan Ugovor o vanjskome prostoru), iz 1967. godine, zatim Sporazum koji odre%uje aktivnosti drava za Mjesec i druga nebeska tijela (nazvan Ugovor o Mjesecu), iz 1984. godine. - to odre%uju ti ugovori? J. H. - Sve drave imaju pravo i& i na Mjesec pod uvjetom
JEAN HEIDMANN
67
da o tome obavijeste Ujedinjene narode, koji &e prethodno odlu# iti je li misija potrebna. Bolje je izbjegavati predlaganje izgradnje nuklearne centrale na Mjesecu, naravno! - No, kome, onda, pripada Mjesec? J. H. - Pravnici bi htjeli da je Mjesec dio svjetske batine #ovje#anstva. To je izvrsna ideja koju ja pozdravljam. - Dakle, ne e se na i privatno vlasnitvo na Mjesecu? J. H. - Ne. To je vrlo zanimljiva situacija. - No, kome pripada krater Saha? J. H. - Ako pokaemo da bi taj krater u budu & nosti mogao primiti jedan radioprijamnik, treba u# initi sve da se u me% uvremenu netko tu ne smjesti. Naa generacija astronoma i sljede&a moraju osobito budno paziti. Ugovor o zatiti Antarktika kao i Ugovor o morskim dubinama mogu nam posluiti kao model na tom podru# ju. - Razlika je u tome to je potreban vrlo veliki broj doprinosa za izvedbu projekta, to ne moe pro i nezapaeno. J. H. - Nemojte se zavaravati! Neki milijarder moe vrlo lako financirati lansiranje rakete koja bi nosila jedan Rover u pravcu Mjeseca. - Mogao bi to u#initi, a da nikoga ne obavijesti? J. H. - Tko bi ga mogao zaustaviti kada je ve & njegova raketa lansirana? Moe se zamisliti da neka sekta odlu# i postaviti antenu na Mjesec za obavljanje svoje propagande.
68
- Bila to sekta ili ne, okantno je zamisliti da bi sutra komad Mjeseca pripadao nekom privatniku! J. H. - To bi bilo sramotno. Zato ne zamisliti jo gore? Lane tvrtke prodaju zvijezde, daleke galaktike. Za nekoliko tisu&a dolara zvijezda &e nositi vae ime. Nitko ne&e mo &i sprije # it; da turisti# ka industrija sutra ne uzme za cilj Mjesec i ostale planete Sun# evog sustava. Primjer Antarktika nam dokazuje da se, #ak i sa zatitnim zakonodavstvom, ne moe sprije # iti neke privatne osobe da provedu tamo nekoliko dana, preko avanturisti# kih agencija. A, na nesre & u, # im ti ljudi stupe nogom na led, po #nu unitavati okoli. - Smatrate na planet Zemlju nekom vrstom "broda lu%aka"? J. H. - To #no. U trenutku kada #ovje# anstvo pokazuje zanimanje za svemir, ve& smo u situaciji da ne #ujemo vie ni najmanji signal Carl Sagan je ve& primjetio taj paradoks jo prije petnaest godina.
SOLARNA LE)A
- Te svakovrsne poteko e vas ne obeshrabruju... J. H. - Primit &emo jednu poruku, zatim dvije, pa desetke, i morat & emo birati izme % u tih signala. Dat & emo prednost onima za koje vjerujemo da potvr%uju postojanje tehnoloki razvijene civilizacije. Analizom signala saznat &emo mnogo, a osobito udaljenost tog planeta od naega, prirodu tog planeta i njegovo mjesto u vlastitu zvjezdanom sustavu. Ako je udaljenost sto ili tisu&u svjetlosnih godina, morat &emo odustati od putovanja pa # ak i od slanja sonde. Putovanje bi trajalo stolje& ima! Nai teleskopi tako %er ne bi nita otkrili.
JEAN HEIDMANN
69
- Ba nita? J. H. - Moda bismo vidjeli malo svjetlosti. Tada bi nam spektroskopska analiza omogu& ila da otkrijemo nazo # nost ozona na planetu o kojem je rije#. Ozon je dobar pokazatelj nazo # nosti primitivnoga ivota. No, on nas ne obavjetava o postojanju izvanzemaljske civilizacije. - Je li ozon pokazatelj fotosinteze? J. H. - Tako je. Moe se eventualno otkriti klorofluorouglji-ke, sli# ne onima to ih mi isputamo u atmosferu: to bi bio dokaz da se ta daleka civilizacija ponaa isto tako loe kao i mi prema svom okoliu. - Dakle, Mjese#ev opservatorij nije dovoljan? J. H. - Moramo se opremiti ja # im instrumentima. Projekt o kome &u vam sada govoriti zapo #eo je moj kolega Talijan Claudio Maccone, inenjer u Alenia Spazio, talijanskoj svemirskoj industrijskoj tvrtki. Maccone polazi od #injenice da je Sunce golemi teleskop koji nam moe poslati informacije iz najdaljeg svemira. Naime, Sunce je kuglasta masa koja, po Einsteinovoj op&oj teoriji relativnosti, savija okolni prostor. To zna # i da kada neka zraka svjetlosti, neki radioval, pro %u blizu Sunca, on & e obvezno biti skrenut sa svoje putanje. - Tako sva tijela u svemiru skre u zrake koje prolaze u blizini? J. H. - Naravno. Maccone, dakle, objanjava da se, po Einsteinovoj teoriji, elektromagnetski valovi koje Sunce skre&e, na kraju susre & u u jednoj to #ki, kao da su proli kroz le & u. Evo, to je le& a promjera milijun i # etiristo tisu &a kilometara koja moe divovski pove&avati!
70
- Na kojoj se udaljenosti nalazi "arite" te divovske solarne le e? J. H. - Mjesto u kojem se zrake skupljaju nalazi se na udaljenosti koja je dvadeset puta ve&a od udaljenosti koja dijeli Neptun od Sunca. - Neptun je i onako s Plutonom najudaljeniji planet od Sunca! J. H. - Tako je. Poloaj najblieg arita procjenjuje se na petsto i pedeset astronomskih jedinica, petsto i pedeset puta udaljenosti Zemlja-Sunce. No, naravno, ako elimo iskoristiti tu solarnu le &u, moramo staviti neku vrstu okulara iza objektiva. To je princip dalekozora: objektiv koncentrira zrake u jednu to #ku, te se, na mjestu gdje zrake konvergiraju, postavlja pove&alo: okular. Na naoj shemi u prirodnoj veli# ini, valja, dakle, postaviti okular na mjesto gdje &e se elektromagnetske zrake, koje Sunce skre&e, uputiti i skupiti. - Okular e se postaviti na udaljenosti od petsto i pedeset as tronomskih jedinica, ali u kojem pravcu? J. H. - Okular treba postaviti na suprotnome kraju od mjesta gdje se nalazi zvijezda koju se promatra u odnosu na Sunce. A sve ne moe pro & i bez nekih problema. - Smatraju li znanstvenici koji rade na programu SETI ozbiljnima te projekte solarne le e? J. H. - Claudio Maccone, koji je tako %er tajnik Instituta za astrodinamiku u Torinu, lansirao je ideju o jednom simpoziju na kojem bi se podrobnije prou# ila mogu& nost koritenja Sunca kao gravitacijske le&e. Tako smo se okupili nas dvadesetak da bismo pokrenuli projekt misije ESA za slanje u
JEAN HEIDMANN
71
svemir tog glavnog dijela naeg budu&eg ure%aja. No, taj je projekt nazvan "arite" naalost bio odba#en. O#ito je da &e se za njega morati pobrinuti sljede&i narataj astronoma projekta SETI.
- Je li taj projekt bio tehnoloki odmah ostvariv?
J. H. - Ne sasvim. Bilo bi nam potrebno dvadeset i pet godina da stignemo tamo gdje bi trebao biti postavljen okular, iza Sunca. to zna#i da bi nam trebali vizionarski politi#ari, hrabri, koji gledaju dalje od sljede&ih deset godina. To nije tako jednostavno.
Promatrani objekt
Sunce (le&a)
Zemlja
arite
Svemirski teleskop (okular)

Prema Claudiju Macconeu
72
- to e trebati prevesti na to mjesto? J. H. - Pomiljamo na radioteleskop promjera petnaest metara: on bi prou#avao decimetarske valove koje skuplja naa solarna le & a. Ili jo na infracrveni detektor. Tada bismo mogli dobiti dosta to #nu sliku nekog planeta udaljenog stotinama svjetlosnih godina od Zemlje. No, pod jednim uvjetom, naravno: da se na okular odri na dobrome mjestu. Stoga sam predloio da se koriste propulzori na plazmu koje su Sovjetu usavrili. Prednost je to mogu funkcionirati godinama, a da se nikad ne pokvare. Telekomunikacijski sateliti ih koriste za zadravanje svog poloaja. - Budu i da su planet koji se prou# ava i Zemlja u pokretu, mora li se stoga okularni teleskop tako%er kretati? J. H. - Da vam dam jedan primjer: kada se jednom stvori putem nae solarne le& e i projicira na sto milijarda kilometara slika planeta sli# nog naemu i smjetenog sto svjetlosnih godina od Zemlje, ta bi slika imala promjer tri kilometra. Stoga nije nuno postaviti okular to # no na mjesto gdje & e slika bit i projicirana i tamo ga drati. Pogon na plazmu nam to omogu&ava, interferometrijom (opti#ki sustav vrlo velike to#nosti) &emo mo& i zadravati radioteleskop na osi i na dobroj udaljenosti od njegove le&e u odnosu na poloaj planeta kojeg se prou#ava i naeg. - Ho e li zatim, slikama trebati dvadeset i pet godina da stig nu do nas? J. H. - Ne, nikako! One & e nam sti& i, putem televizije, za samo tjedan dana. Tamo gdje smo ga mislili postaviti, okular je ipak izvan Sun# evog sustava, u podru# ju kometa.
JEAN HEIDMANN
73
- Kada biste raspolagali s dovoljno sredstava, biste li bez od laganja poduzeli ovu operaciju? J. H. - Zato #ekati? Za nekoliko &emo godina lokalizirati stotine planeta sli# nih naemu. Tada & emo mo & i za prou#avanje izabrati neki planet koji je po naem miljenju zna #ajniji od nekog drugoga te &emo voditi okular sa Zemlje tako da uvijek zadrimo njegovu sliku. - Sto emo zapravo vidjeti? J. H. - Dobiti & emo tada sliku raspodjele kontinenata, mora, i mnoge druge dragocjene informacije. ini mi se da &e se #ak i grad poput New Yorka mo & i detektirati zbog infra-crvenog zra#enja to ga emitira svaka aktivnost tehnolokog tipa. Sigurno &e se mo & i dobiti slika o njegovu cirkumpla-netnom okoliu i otkriti eventualna nazo # nost metalne konstrukcije tipa Dyson, o #emu smo malo prije govorili: sve bi nas to obavijestilo o astro-tehnolokoj razini civilizacije koja se tu razvija. - Moe li neki komet otetiti taj okularni radioteleskop? J. H. - Nita nije nemogu & e na tom polju. Tada bi bilo potrebno dvadeset i pet dodatnih godina za slanje novog ra-dioteleskopa. Bez sumnje, postojat &e bri na # ini putovanja, na primjer solarna jedra... Radi se o metalnom sloju koji se stavlja na plasti# nu foliju od nekoliko #etvornih kilometara, a slui za reflektiranje sun# eve svjetlosti (ona ovdje igra ulogu vjetra koji tjera jedro). No, plastika je nekorisna mrtva teina. Talijani sada razmiljaju o postupcima iz nano-tehnologije da se izostavi plastika.
74
- U dva ste navrata govorili o Talijanima. Jesu li oni u vrhu istraivanja na tim podru#jima?
J. H. - Postoji ta grupa iz Torina, pri Alenia Spazio. No, postoji i Torino Politecnico, slavna kola inenjera. Njegov direktor, Giancarlo Genta, danas radi na projektu esterono-nog Rovera s dvostrukom karoserijom koji hoda umjesto da vozi. Tu je tako%er i Giovanni Vulpetti, predsjednik odbora Istraivanja me%uzvjezdanog prostora Me%unarodne astro-nauti#ke akademije. Svi oni #ine o#ito prvorazredni tim.
KAD STIGNE PRVA PORUKA...

- Zamislimo sada da nam na kraju stigne neka poruka. Moemo samo zamisliti kakve bi bile fiilozofske, metafizi#ke, religijske posljedice jedne takve vijesti. Ne bi li neke vlade bile u iskuenju da je zatakaju?
J. H. - Ima nas oko dvjesto radioastronoma koji se bavimo istraivanjem umjetnih izvanzemaljskih signala unutar SE-Tl-ja. Mi smo, naravno, zamislili prizor tog prijama prve poruke kako bismo preduhitrili sve te opasnosti. Tako smo razradili savreno to#an protokol objave u slu#aju otkrivanja izvanzemaljskog signala. Protokol predvi%a, prije svega, strogu provjeru informacije. Nuno je osigurati se da nije rije# o parazitu ili signalu zemaljskoga podrijela. Tako je organiziran verifikacijski odbor sastavljen od biologa, filozofa, radioastronoma zaduenih za identifikaciju prirode primljenoga signala. Ako uspijemo posti&i relativni konsenzus unutar tog odbora, tada &e vijest biti objavljena cijelom #ovje#anstvu preko generalnog tajnika Ujedinjenih naroda. Ako se doista radi o izvanzemaljskom signalu, on &e pripadati kulturnoj batini #ovje#anstva.
JEAN HEIDMANN
75
- Svi astronomi koji rade za SETI vjerojatno sanjare o tom trenutku? J. H. - Nemogu & e je ne misliti na taj dan kada & emo primiti prvi signal. Mi odravamo svake godine, u okviru Me %unarodne astronauti# ke federacije, SETI kongres na kojem ustanovljujemo razvoj naih istraivanja. Ponekad se doga%alo da neki od naih kolega na # me pitanje posljedica otkri&a izvanzemaljskog signala. Mogu vam jam# iti da se razmatralo mnogo scenarija, od pani# nih reakcija do filozofskih i religijskih zbunjenosti. A da ne zaboravimo reakciju trgovaca i oglaiva#a eljnih izvu& i korist iz tog doga%aja. ak se raspravljalo o pretpostavci da poruku prime sekte ili mafija. Dakle, mi smo savreno svjesni da vijest o prijamu poruke ne bi prola bez nekih potresa. - Kako odgovoriti na tu poruku? J. H. - U ovom trenutku definiramo termine novog protokola po pitanju odgovora na poruku izvanzemaljskog podrijetla. Kada jednom taj planet bude lokaliziran, nita ne &e spre # avati neku multinacionalnu kompaniju, neku mo & nu sektu u financiranju slanja reklamne ili propagandne poruke. Protokol, dakle, nastoji sprije # iti svaki pokuaj hvatanja umjetnog signala. Naa bi elja bila da protokol ratificiraju Ujendinjeni narodi, no reakcije su, za sada, dosta konfuzne. - Kada se otklone opasnosti ideoloke zloupotrebe, to ete odgovoriti na primljenu poruku? J. H. - Treba li odgovoriti? Neki misle da bi na odgovor signalizirao nae postojanje i omogu&io bi da nas se lokalizira. To bi bilo tetno kod pretpostavke da ta izvanzemaljska civilizacija namjerava osvojiti na planet. No, taj oprez nije
76
opravdan, jer mi ne prestajemo emitirati valove ve & nekoliko desetlje&a. Ako je ta civilizacija naprednija od nae, ona je morala otkriti nau nazo #nost u Mlije# noj stazi. Bilo bi uzaludno praviti se nevidljivima. - Dakle, treba odgovoriti. J. H. - No, tu se, naravno, postavljaju i drugi problemi. Kakav tekst sastaviti i uputiti tim dalekim bi& ima? Kako se predstaviti? to trebamo re & i o nama samima to bi omogu&ilo tim ljudima da dobiju sliku o nama? Kako &e razli# ite drave do &i do konsenzusa? Vidite pomalo u #emu su poteko &e. A nije vie na astronomima da odlu #uju o tome. - Trebat e deset tisu a godina da se svi sporazumiju, zar ne? J. H. - Nemojte biti tako pesimisti# ni! Drave ponekad do %u do iznenadnih sporazuma. I samo postojanje Ujedinjenih naroda svjedo # i o volji da se brane nadnacionalni interesi. No, konsenzus o tekstu koji bi odobrili svi # lanovi SETI-ja jo ne postoji, to vam priznajem. Mislio sam da bi neka velika op&a enciklopedija kao to je Universalis ili Britannica, mogla posluiti u tu svrhu. Radi se o djelima koja pruaju maksimum informacija o #ovje#anstvu i koje u na#elu nisu nadahnute pristranim pristupom, a koriste stru # njake svih narodnosti, svih ideologija i svih vjera. A da ne govorimo o tome da se te informacije redovito auriraju. - U Petom elementu Luca Bessona, bi e koje je navodno ro %eno od izvanzemaljaca, saznaje za nau civilizaciju preko neke elektronske enciklopedije. J. H. - Ako uzmete tekst enciklopedije Universalis, na primjer, imate niz simbola - a, b, c, d, itd i 1, 2, 3, itd - koje
JEANHEIDMANN
77
moemo lako kodirati u bitovima: cjelina teksta predstavljat &e tada jednu milijardu bita, ilustracije isto toliko piksela. Sveukupno, sto milijarda bita. Za slanje tih informacija putem naih radioteleskopa, ne bi nam trebalo vie od jednog i pol sata. Stoga sam predloio mojim kolegama da jednostavno poaljemo u svemir jednu enciklopediju. - Kako je ta ideja bila primljena? J. H. - Sve je ostalo malo nejasno, no vratit &u se jo na to. Pitao sam se ne bi li trebalo moda izabrati neku drugu enciklopediju. No, koju? Najstarija je kineska, no ona se doima danas malo zastarjelom. Jedna od najpristranijih je sovjetska... Ho&emo li mo&i izbje&i vra&anje na Universalis ili Bri-tannicu? Vjerojatno ne. To je vrlo pragmati#no rjeenje. - Ne svjedo# e li ti kongresi i te sjednice, ti smjeli projekti o dobrom zdravlju SETI-ja? J. H. - Mi smo dali na znanje, #ini mi se, da se za SETI treba zanimati dugoro#no. Valja pokazati ve&u upornost kako bismo to je mogu&e prije bili u stanju primiti tu prvu poruku. Kada jednom primimo poruku, tada &emo raspolagati s dva primjerka napredne tehnologije: naom i onom koju &emo otkriti. Na temelju toga kako se ne kladiti u postojanje velikoga broja izvanzemaljskih civilizacija rasprenih u svemiru? Ako smo, dakle, uvjereni da je ivot prisutan na vie mjesta u svemiru, drave &e se na kraju zainteresirati za naa istraivanja i ohrabrivat &e nas u traenju tog nasta-njenenog planeta. Kladim se da &emo mo&i, za deset godina od danas, lokalizirati veliki broj planetnih sustava u kojima &e postojati planet kakav je Zemlja u Sun#evu sustavu. - Jeste li sigurni u to?
78
J. H. - Niti jedan znanstveni demanti jo nije odvratio moju znatielju. Mi &emo otkriti planete na nemjerljivim udaljenostima jedne od drugih i civilizacije koje su zbog tog razloga evoluirale na sasvim osobit na# in. Te &e civilizacije, dakle, biti me%usobno potpuno razli# ite, a na pristup problemu izvanzemaljskoga ivota dobit &e socioloki smisao. SETI &e prestati biti Traganje za izvanzemaljskim razumom i promijenit &e se u Prikaz izvanzemaljskog razuma, zatim u Prou#avanje izvanzemaljskog razuma zatim pak u Sociologiju izvan... - Koji je va poloaj u toj zajednici koja radi za SETI? Pripa date li u one s najvie entuzijazma? J. H. - Da, bez sumnje. No, zapiite da se druim s astronomima koji tako %er jako vjeruju u svoj rad. Uzmite primjer Jill Tarter: njena uvjerenja stimuliraju ameri# ko istraivanje i ohrabruju cijelu zajednicu astronoma. - Kako na vas gledaju? J. H. - U Francuskoj kao na zanesenjaka.. - To vas nije sprije#ilo da nastavite... J. H. - Ne, jer sam izvanredno poznat i cijenjen na me%unarodnome planu od strane te zajednice astronoma koji rade za SETI. To mi daje duevni mir. - Nikada niste izgubili nadu? J. H. - Zapravo se time bavim tek od 1982. godine. No, otada nisam prestao. Ako me pitate: "Kada & e to biti?", ja &u vam odgovoriti: "Sljede& ega tjedna ili za jedno stolje& e" Ja to ne znam.
JEAN HEIDMANN
79
Ako nam znakovi razuma stignu za jedan dan, odakle e do i? Nedavno otkri e planeta oko dalekih sunaca omogu ava znanstvenicima ponovno postavljanje tog pitanja pod novim svjetlom. Otkri e tih novih svjetova ve je vrtoglavo umnoilo mogu nosti postojanja, negdje u svemiru, zemalja istovjetnih naoj. Alfred Vidal-Madjar procjenjuje sada te mogu nosti i njihove daleke posljedice.
Alfred Vidal-Madjar
SVJETLOST SUNACA
irektor istraivanja u CNRS-u, istraiva# u parikom Astrofizi#kom institutu, profesor fizike na Politehnici, Alfred Vidal-Madjar se nalazi na predstrai promatranja nedavno otkrivenih novih planeta. Za ovog bonvivana, astronomija je jedan od velikih uitaka ivota. On voli podijeliti svoja otkri a te je tako po#eo jedne ve#eri u Ijetovalinom klubu odravati predavanja, na plai, izme%u ske#eva Marie-Anne Chazel, Christiana Claviera, Gerarda Jugnota, Thierryja Lhermittea i Valerie Mairesse. Fotografija galaktike koja je upala medu fotografije s ljetovanja izazvala je tada ovaj komentar: "Gledaj, krene sa stanice Montparnasse, ide u Bretanju, zatim ide ravno dva milijuna svjetlosnih godina, i do%e upravo tu!" Egip anin po ro%enju, ro%en 1942. godine, Alfred Vidal-
83
Madjar imao je devet godina kada je napustio Kairo da bi doao ivjeti u Francusku. No, francusko je dravljanstvo dobio tek 1963. godine, nakon zavretka studija na L'Ecole poly-technique. Zaljubljen u fiziku ve od drugog razreda, otkrio je djelo Materija i svjetlost Louisa de Brogliea (1892.-1987), Nobelova nagrada za fiziku po#etkom stolje a, izvanrednu knjigu o prirodi materije. "To je bilo bolje od znanstvene fantastike!", kae smiju i se. "De Broglie je iao beskrajno dalje od svih romana, jer mi je govorio o prirodi stvarnosti. On me je u#io da je materija koja nas okruuje, onakva kakva se o#ituje, potpuno druk#ija od onog to mi vidimo. Svako zrnce svjetlosti, svaka #estica materije istovremeno je i jedan val. Sve je istovremeno val i #estica. Umjesto da se iri u ravnoj crti kako bismo mi bili skloni misliti, materija krui u valovima ire i valove". U isto je to vrijeme Alfred Vidal-Madjar otkrio Einsteinovu teoriju relativnosti. Pored svega toga, jo nije pomiljao postati astronom te je oklijevao izme%u radnog mjesta rukovoditelja tvrtke i osnivanja reklamne agencije, kada mu je jedan prijatelj s Politehnike telefonirao i predloio mu da konstruira umjetni satelit to ga je trebao financirati CNES, a lansirati NASA. Bilo je to 1965. godine, Francuska je zapo#injala svemirsku avanturu i sudjelovala je u seriji satelita OSO (Orbiting Solar Observatories), namijenjenih motrenju Sunca iz svemira, izvan Zemljine atmosfere. U #etiri je godine Alfred Vidal-Madjar konstruirao taj satelit, koji je bio smjeten na stazi na petsto i pedeset kilometara visine. To je iskustvo odredilo nastavak njegova puta. Pomalo je bio #isti slu#aj - i opet vragolasta ala istraivanja - to se Alfred Vidal-Madjar kasnije zainteresirao za deuterij. Po#eo je promatrati sun#evu svjetlost, posebno ul-traljubi#astu. "U to vrijeme koristio sam atome vodika koji su bili zatvoreni u zgodnoj maloj staklenci - uostalom, jednu sam sa#uvao za uspomenu u mom uredu. Ti atomi, u
sun-#evoj svjetlosti, ulazili su u rezonanciju i obavjetavali me vrlo suptilno o sun#evoj aktivnosti na toj valnoj duini. Jedna druga staklenka smjetena to#no pokraj prve, sadravala je deuterij - teki vodik - #ija je rezonancija lagano pomaknuta. Ona mi je omogu ila promatranje sun#eve svjetlosti na susjednoj valnoj duini, dakle, finije nadziranje Sunca. No, to je jo vanije, ona mi je zabila deuterij u glavu, u vrijeme kada se o njemu gotovo i nije govorilo. Deuterij, izvanredan element prirode, nastao je u trenutku Velikoga praska, a uniti se, otada, svaki puta kada se nade ulovljen unutar neke zvijezde. Tako, svaki atom deuterija kojeg sre emo, dolazi nam ravno iz tog fantasti#nog trenutka, to jest ra%anja svemira. U ovom slu#aju imao sam ga punu moju staklenkicu... Dakle, imao sam u rukama neku vrstu koncentrata Velikog praska!". Alfred Vidal-Madjar pisao je NASA-i sugeriraju i promatranje deuterija pomo u satelita OAO-3 [Orbiting Astro-nomical Observatory], lansiranog 21. kolovoza 1972. godine, a nazvanog Copernicus 1973. u #ast slavnoga poljskog astronoma iz XVI. stolje a, Nikole Kopernika. "Znali smo da ima deuterija na Zemlji, u oceanima. Zato ne pokuati na i ga u svemiru? Oni koji su projektirali i konstruirali taj satelit nisu nikad pomiljali da bi ga se moglo koristiti za traenje deuterija. Kada su primili moje pismo, ili su provjeriti spektar jedne zvijezde i nali tamo signaturu deuterija, sasvim istovjetnu onoj koju sam predvidio. To je bilo prvi puta da se mjerilo izravno taj element izvan Zemlje, a imao je ondje vrlo razli#itu vrijednost. Tako smo shvatili da je, na naem planet-u, bio oboga en na poseban na#in. Deuterij se pokazao savreno preciznom sondom koja omogu ava mjerenje ukupne koli#ine materije u svemiru". A upravo je taj deuterij trebao traiti satelit FUSE [Far Ultraviolet Spectroscopic Explorer), lansiran 26. lipnja 1999. godine sa Cap Canave-rala.
85
Za potrebe svog promatranja, Alfred Vidal-Madjar je postao pravi svjetski putnik. Kad se ve ne moe ukrcati na svemirski brod, provodi svoje vrijeme izme%u Pariza, &ilea, Havaja Godine 1984. doznao je iz novina za postojanje diska praine oko zvijezde Beta Pictoris, na udaljenosti od ezdeset i est svjetlosnih godina od Zemlje. Otada, prikovan uz svoje brojne teleskope, nije prestao vrebati pojavu novih nebeskih Zemalja. etva je tek zapo#ela... A. V.-M. - To#no. Primjenjena na neku zvijezdu, ona omogu&ava da vidimo postoji li oko nje svijetle & i kolut koji bi upozoravao na nazo # nost praine. Tako su uhvatili po prvi puta, neospornu sliku diska praine! Bili smo, naime, nakon promatranja izvrenih 1983. godine zahvaljuju & i satelitu IRAS, gotovo sigurni da te praine postoje, no nismo raspolagali slikom da se u to uvjerimo. Ovaj puta vidjela se jasno! To je sve mijenjalo. Radilo se o golemu disku, deset puta ve & em od naeg Sun# evog sustava. - Zato praina ima oblik diska? A. V.-M. - Kako se oblikuje zvijezda? Iz me %uzvjezdanog oblaka koji se urui u sebe sama. Steu & i se, po # inje se vrtjeti sve bre i bre. Centrifugalna sila spre #ava plin i praina koji se vrte da budu privu # eni prema sreditu, osim ako ne padnu "iznad" ili "ispod", to jest uzdu rotacijske osi. Tako se, steu & i, oblak posve prirodno spljonjava i dobiva kona# no oblik diska. To je univerzalni oblik. Nalazi se posvuda, od galaktika do planetnih sustava. - Okre e li se sve to je na stazi u istome smjeru? A. V.-M. - Sve to je smjeteno na stazi oko istog tijeka. Tako je s planetima Sun# evog sustava: svi se gibaju u istome smjeru jer su svi ro % eni u istom prvobitnom disku u rotaciji. U II. stolje &u nae ere, Klaudije Ptolomej je opazio ono to je on nazivao retrogradno gibanje, no to je bila iluzija vezana uz # injenicu da se sva nebeska tijela ne gibaju oko Sunca istom brzinom. - Kako ste mogli znati da su te praine u vezi s planetima? A. V.-M. Nisam nita znao! Paradoksalno je da je planeti,
Novi PLANETI
- Godine 1984. saznali ste senzacionalnu vijest: otkriven je planetni sustav oko zvijezde Beta Pictoris, ezdeset i est svjetlosnih godina odavde. To otkri e vas je uzbudilo. Zato? Alfred Vidal-Madjar - Oh, da, to je bio veliki dan, jedno od mojih velikih znanstvenih uzbu%enja! Takvo to nisam uop&e o#ekivao. I opet smo bili u avionu, na putu prema europskim opservatorijima na jugu, u ileu, Roger Ferlet, s kojime sam dijelio tolike astrofizi#ke avanture na sve #etiri strane svijeta, i ja. Nedaleko od nas, jedan je putnik # itao novine. Neobi# na fotografija, o # ito astronomska, bila je na prvoj stranici. Kada je kona#no napustio sjedalo, bacili smo se na njegove novine i otkrili da je to fotografija diska praine otkrivenog oko zvijezde Beta Pictoris To je bilo sjajno! Nismo mogli odoljeti Uzeli smo novine i pro # itali # lanak... Teleskopom na tlu, upravo u ileu, ameri# ki astronomi Bradford Smith i Richard Terrile primijenili su na zvijezde tehniku, koja se obi# no koristi za promatranje sunca: koronografiju. - Ta se tehnika sastoji u prekrivanju Sunca da bi se promatrala njegova svijetle a korona?
ALFRED VIDAL-MADJAR 87 koji su malobrojni, gotovo nemogu & e otkriti usred praine koja se pak lako otkriva zbog njene velike koli# ine. Ipak smo vraki eljeli uvjeriti se te smo si rekli: # im stignemo, naciljat &emo teleskop i Beta Pictoris je naa! Bit &e to prvi puta da promatramo neki drugi planetni sustav, a ne na A nabasali smo na izvanredno bogat i sloeni sustav. Ne samo da je bilo praine u tom disku, dakle, eventualno planeta, nego smo tako % er otkrili, uz pomo & naa prva tri studenta koji su radili na toj temi, Anne-Marie Lagrange, Herve Beust i Magali Deleuil, da se zanimljivi udari plina pojavljuju #esto to #no ispred zvijezde. Pokazali smo da su oni nastali zbog stalnog padanja kometa: ta je zvijezda doista bombardirana svaki dan. Usporedite, nae ih Sunce prima samo nekoliko godinje. - Zna#i li to da je Beta Pictoris mlada od Sunca? A. V.-M. - Da, ona ima otprilike sto milijuna godina, to je relativno malo. Njen je sustav, dakle, mnogo uzburkaniji od naeg Sun#evog sustava, koji je star #etiri i pol milijarde godina i koji je imao dovoljno vremena da se urazumi. On je bio u stanju sli# nom stanju Bete Pictoris u vrijeme oko se-damsto milijuna godina nakon svog nastanka. Tako nas ta udaljena zvijezda u#i naoj vlastitoj povijesti. Ve& poznajemo njena glavna razdoblja zahvaljuju& i, izme%u ostalog, prou#avanju meteorita i brojanju Mjese#evih kratera oko mjesta aluniranja misija Apollo. - Obavijetava li nas promatranje Bete Pictoris tako% er i o prirodi njenog diska? A. V.-M. - Naravno, tim vie to imamo sre& e da ga vidimo u profilu, u obliku crte poprijeko zvijezde. - Zato je to sre a? Ne bi li se jasnije vidio disk da ga proma tramo odozgo? A. V.-M. - Ne, taj je disk previe tanak, izgledao bi nam odozgo proziran! Sastojci od kojih je sastavljen, nemojte zaboraviti, zapravo su vrlo daleko jedan od drugoga. To je sre&a jer, pod tim povlatenim kutom, svjetlost zvijezde stie nam tek nakon to je prola cijeli disk. To nam omogu& ava identificiranje i analizu svih prepreka koje ona susre & e na svome putu: planete, asteroide, komete, praine, plinove... - Kako moete identificirati i analizirati tako udaljene objekte? A. V.-M. - Po njihovim bojama. Da, to #nije re #eno, po zra#enju koje upijaju i koje isputaju. Prema svojoj veli# ini, gusto & i, masi, svom kemijskom sastavu, svojoj udaljenosti u odnosu na zvijezdu, svako tijelo ulazi u interakciju sa svjetlo& u na svoj na # in. Svi mi imamo neko sadanje iskustvo s tom pojavom: svako obasjano tijelo upija dio svjetlosti, a ostatak odbija. Upravo taj ostatak mi prou #avamo, a on daje stvarima njihove boje. Spektografija, to jest fina analiza "boja" tih ostataka, u # i nas da su zvijezde sastavljene od istih atoma kao i mi. - Ukratko, po njihovim sjenama vi otkrivate i analizirate ta nebeska tijela? A. V.-M. - Tako nekako: varijacijama njihove svjetlosti prema njihovoj boji. Tu informaciju nazivamo "spektrom" promatranog nebeskog tijela. No, ne treba se toga bojati Ve & ste vidjeli spektar Sunca, a da se niste uplaili, ve & naprotiv, uz kiu ponekad vam se javio u obliku prekrasne duge. U tom slu # aju, kapljice kie odigrale su ulogu otkriva # a, ili pak spektografa. Da bi se bolje razumjelo to raspadanje
ALFRED VIDAL-MADJAR
89
svjetlosti, zamijenimo je sa zvukovima. Svakoj boji duge, pridruimo jednu glazbenu notu: crveno - do, naran# asto - re, uto - mi, zeleno - fa, plavo - so, indigo - la, ljubi# asto - si. Ispruite se sada nonalantno na klavijaturu glasovira, proizvest & ete nehotice neku vrstu akorda koji je ekvivalent jedne "boje". Ako priti& ete vrlo ujedna #eno na sve note, ra dite "bijelo". Ako ne dirate glasovir, radite "crno". Sunce sa dri u svom spektru mnogo mi, ali isto tako pomalo i drugih "nota". Akord koji odgovara sun # evoj svjetlosti, dakle, je "ut". Kada zalazi, vidimo ga kroz vrlo debeli sloj atmosfere, koja u ovom slu # aju, upija mnogo vie najviih "nota". At mosfera, iako daleka i vie desetaka kilometara iznad naih glava, tako se pokazuje, a spektar to ga Sunce upija izgleda nam mnogo blie jednom do. Zalaze & e Sunce tako postaje tamnije, i osobito "crvenije". Na isti na# in, svaki objekt koji se postavlja izme%u zvijezde i nas, ma kako dalek on bio, upija dio svjetlosti koju nam ona alje i transformira njen spektar. Do nas stie pun "rupa", kao da "note" nedostaju. Slika koju dobivamo podsje&a nas na #ealj, gdje bi svaka "rupa" bila "zub" koji bi odgovarao "sjeni" jednog od objekata to ga svjetlost susre& e. U tim sjenama nalazimo informacije o kemijskom sastavu tog objekta, njegovoj temperaturi, njegovu kretanju. Sve te informacije omogu&uju nam tako%er vrlo to#no mjerenje kretanja same zvijezde u odnosu na nas. Ako se zvijezda pribliava, svaki se atom zvijezde pribliava, a njena "boja" postaje "via". Njen se spektar lagano mijenja: postaje vie "plava". Ako se, naprotiv, ona udaljava, postaje vie "crvena". - Moete li vidjeti kretanje svakog atoma? A. V.-M. - Da, mogu & e je istodobno zajedno promatrati svaki atom.
- Svaki atom? Sanjamo li? A. V.-M. - No, da! Svaki atom ima svoj potpis. Svaki je atom neka vrsta rezonatora koji vibrira svojom vlastitom valnom duinom, svojom vlastitom svjetlo&u, svojim vlastitim "zvukom". Isto kao to nota emitirana u blizini glasovira izaziva suglasno vibriranje to #no odre%ene ice, svijet-lost koju emit ira zvijezda, prolaze & i kroz taj oblak pun atoma, zavibrirat & e svaku "atom-icu" u rezonanciju, prema valnoj duini koja joj to #no odgovara. Tako uspijevamo analizirati na nevjerojatno to # an na # in mjesto koje se nalazi svjetlosnih godina daleko. Naravno, ta mjerenja moraju biti izvanredno to # na kako bi nas obavijestila o mogu&oj oscilaciji zvijezde u odnosu na nas. Da vam slikovito objasnim. Niti Sunce nije fiksno. Na njega djeluje, me %u ostalima, Jupiter, koji mu name & e osciliranje s periodom od dvanaest godina koliko traje jedan obilazak Jupitera oko Sunca. Kada je Jupiter s jedne strane Sunca, on privla # i Sunce prema sebi brzinom od trinaest metara u sekundi. Kada se na % e na drugoj strani, Sunce se kre & e prema toj strani. Kada bi Sunce bilo veli# ine naran# e, to bi odgovaralo laganom podrhtavanju od naprijed prema natrag oko jedne to # ke na povrini naran # e. - Dakle, neki daleki promatra # , pod uvjetom da je vrlo strpljiv, mogao bi otkriti svakih dvanaest godina to osciliranje Sunca, te na temelju toga zaklju #iti da postoji planet kao Jupiter? A. V.-M. - To # no. Mi imamo, tovie, to #an pojam o tome kakva je minimalna masa nekog planeta koji bi izazvao takvo osciliranje. Naravno, ako je njegova staza blizu zvijezde, ona & e mo & i proizvesti iste pomake s manjom masom, i u mnogo kra & em vremenu.
90
ALFRED V IDAL-M ADJAR
91
- I odmah ste nali planet u blizini Bete Pictoris? A. V.-M. - Nikako ne! Zapravo je to duga pri#a. Ukratko, znaju&i da je disk uo#en djelomi#no, rekao sam si da promatraju&i strpljivo svjetlost zvijezde kroz dulje vrijeme, ako postoje planeti u disku, veliki su izgledi da vidimo kako prolazi jedan izme%u zvijezde i nas. Dovoljan je jedan sasvim mali teleskop od nekoliko desetaka centimetara da obavi taj posao. No, vano je da promatranje bude kontinuirano. Upravo tada, jedan novi student, Christian Nitschelm, u posjeti Opservatoriju u enevi, govorio mi je o teleskopu kojim su se astronomi tog opservatorija mogli sluiti u ileu i koji bi mogao izvesti takva promatranja. Predloio je da po%e tamo obavljati ta istraivanja. On je, dakle, promatrao Beta Pictoris, no& na no&, no njen sjaj gotovo da i nije varirao. Me%utim, otkrio je tako%er da je kod te zvijezde 10. studenoga 1981. godine varijacija bila vrlo neobi#na i vrlo velika. Naime, pronaao je u arhivima Opservatorija u enevi podatke kontinuiranoga promatranja te zvijezde izme % u 1979. i 1981. godine. Za#u%uju&e li koincidencije! Zato su je promatrali u to vrijeme? Morate znati da je Beta Pectoris tada bila smatrana samo obi#nom zvijezdom, upravo stoga to je izgledala vrlo stabilnom: koristili su je kao referencu za mjerenje svjetlosti promjenjivih zvijezda. A onda jednoga lijepog dana, bolje re#eno jedne lijepe no&i, 10. studenoga 1981. godine, ta standardna zvijezda, model stabilnosti, po#ela je mijenjati sjaj na neprikladan na#in. Oni koji su prou#avali promjenljive zvijezde u to vrijeme rekli su si: Sto je to s tom standardnom zvijezdom #iji sjaj varira? I jednostavno su je maknuli s popisa svojih referentnih zvijezda. A da si nisu postavljali pitanje zato se tako ponaa?
A. V.-M. - Ne, no to je savreno razumljivo jer su u to vrijeme njihovi ciljevi bili vrlo razli# iti od naih. Godine 1981. nije se uop & e postavljalo pitanje planeta, u svakom slu # aju, ne na taj na # in. - U to vrijeme, prije jedva dvadeset godina, jo je vladala slika o svijetu prema kojoj je postojao samo jedan planetni sustav? A. V.-M. - Ne, zamiljalo se da moraju postojati i drugi, no tada se #inilo nezamislivim da bismo mogli biti svjedoci pomr#ine zvijezde od strane planeta. Ta je pojava zapravo izvanredno rijetka. Ako se nasumce promatraju zvijezde, izgledi su da to vidimo jedan prema milijun. To je kao da elite prona&i nekoga tko namiguje u gomili avenije Champs-Elysees od trga l'Etoile do trga Concorde! Oni su si rekli, razumno: ne treba traiti iglu u plastu sijena, ta pojava uo#ena 10. studenoga 1981. godine samo je jedna od neobi#nosti svemira, i to je sve. I nastavili su svoja istraivanja. U svakom slu#aju, zahvaljuju&i njima, i drugim neovisnim elementima u vezi s tim sustavom kojeg sada dobro poznajemo, znamo da je promatranje jedne takve pomr#ine bilo mnogo vjerojatnije. Danas mislimo da postoje veliki izgledi da jedan ili #ak vie planeta krue oko zvijezde Beta Pictoris. - to se, dakle, dogodio 10. studenoga 1981. godine u su stavu Bete Pictoris? A. V.-M. - Slabljenje zvjezdane svjetlosti tijekom nekoliko sati. S Alainom Lecavelier des Etangsom, naim zadnjim pristiglim studentom, pokazali smo da je to opadanje mogu&e objasniti prolaskom nekog planeta malo ve&eg od Jupitera ili nekog koji ima prsten kao Saturn. Zamislite ponovo zvijezdu svedenu na veli#inu naran#e: takvu pomr#inu proizveo bi planet, veli#ine graka koji hi proao ispred nje.
92
ALFRED VIDAL-MADJAR
93
Me% utim, da bismo bili do kraja jasni, valja re& i da nam je bilo teko objasniti pojavu koja se dogodila u dva navrata to #no prije i to #no nakon prolaska "planeta": pove&anje nakon kojeg je slijedilo smanjenje intenziteta svjetlosti. Moda je u disku praine koja okruuje Beta Pictoris, taj "planet" stvorio oko nje neku vrstu praznine; dolazak te praznine ispred zvijezde objanjavao bi da ona tada ja#e svijetli. Ili pak, kako nam je sugerirao astrofizi# ar Henny Lamers, vjerojatnije je da smo prisustvovali prolazu golemog kometa ispred zvijezde: primje & eno pove& anje svjetlosti prouzro # io bi rep tog kometa. - Izgledate vrlo neodlu#no u tom pogledu... A. V.-M. - Da, jer to pove&anje a zatim smanjenje sjaja zvijezde nekoliko dana prije i poslije pomr # ine u pravom smislu rije # i, nije bilo ono to smo mi o #ekivali. Neki su mislili da iz toga mogu izvu& i argument kako bi mogli re& i: kona# no, ne, to nije bio planet! Uvijek ima skeptika. Zapravo, iznena %enja su puna pouka. Mislim da smo imali sre & u otkriti originalan doga% aj koji & e nas sigurno mnogo #emu nau # iti u svezi sa stvaranjem planetnog sustava, # ak i ako za sada mi to sasvim ne razumijemo. - Kako neki disk praine postaje organizirani planetni sustav? A. V.-M. - U glavnim crtama vjerojatno je ovako: # im se oko zvijezde oblikuje disk plina i praine, ovi se nastoje zdruiti u zrnca, zatim u sve ve &e i ve &e blokove, sve do promjera od nekoliko kilometara. Ti &e se blokovi me%usobno sudarati, a neki od njih &e se na kraju dovoljno nagomi-latit i da privuku lutaju & e plinove te & e stvoriti goleme plinovite planete poput Jupitera. Zatim, sve & e blokove srednjih veli# ina koji su ostali u sustavu, malo pomalo po
kupiti ili neki plinoviti planet ili zvijezda ili pak relativno ve & i blokovi. Ovi posljednji formirat & e na kraju male planete poput Zemlje. Sustav Beta Pictoris je uzbudljiv za promatranje jer se nalazi usred te burne faze: mnogo aste-roida i kometa jo lutaju i moda stvaraju, ba ovog trenutka, nove "zemlje". - Cesto se uspore % uje velike planete s usisava# ima. Je li to opravdano? A. V.-M. - Doista, oni ili usisavaju praine ili ih izbacuju prema zvijezdi ili ih skre&u i alju izvan sustava. Velika je koli# ina praine, dakle, izba # ena u me % uzvjezdani prostor. To zna # i da neki meteoriti koji dolaze k nama moda potje #u s drugih planetnih sustava. Znate, mnogi ljudi jo nisu shvatili vanost ovog otkri& a: dokazano postojanje samo jednog planeta, relativno blizu nas, a sada vie desetaka njih, pove & alo je odjednom vie milijarda puta mogu & nost da postoji negdje, u naoj Galaktici, jedan drugi nastanjivi svijet! Nikad vie ne& emo gledati u nebo na isti na # in. - Ako doista postoje milijarde planeta u naoj Galaktici, zna#i li to da imamo velike izglede tamo na i ivot? A. V.-M. - Moglo bi se to misliti. Tim vie to na Sun#ev sustav i na planet nemaju zapravo nita posebnog. Mi smo #ak u strano obi# nom okoliu. Uzmimo planet Zemlju: je li ona najblia Suncu? Najudaljenija? Nipoto, ona je na pola puta. Jesmo li mi na najve & em planetu ili na najmanjem? Niti jedno, niti drugo. Najve & i je planet Jupiter, najmanji Merkur. Potraimo jo to to mi imamo posebnog. Okre&emo li s e
oko neke pr ekrasne, izvanredne zvijezde? Nipoto. Sunce je dosta osrednja zvijezda. Je li ono vrlo mlado i l i pak stra-
94
ALFRED VIDAL-M ADJAR
95
no staro? Ne, ono ima #etiri i pol milijarde godina i jo &e trajati pet milijarda godina. Na pola je ivotna puta. A naa Galaktika? Jesmo li mi to#no u njenom sreditu ili na krajnjem rubu? Ne, mi smo u drugoj tre&ini Galaktike, u prosjeku. Je li naa Galaktika iznimna? Ne, ona ne spada ni u elipti#ke divove ni u nepravilne si&une patuljke. Ona je vrlo obi#na galaktika. Dakle, govorimo si: gdje je #udo, gdje je izvanredna originalnost? Ako je naa situacija toliko obi#na, uvjeti za ivot mogu se na&i posvuda. A budu&i da sada znamo da ima mnogo planeta, skloni smo biti jo ve&i optimisti. - Zar ne postoji neka idealna udaljenost u odnosu na zvijezdu da bi neki planet bio nastanjiv? A. V.-M. - Dakako, to je ono to se naziva zonom nastanji-vosti. U na #elu, bolje je ne biti preblizu zvijezde, jer &e biti previe vru & e, niti predaleko, jer & e biti tako hladno da se vie nita ne & e doga% ati. To je bez sumnje slu # aj s Titanom, Saturnovim satelitom, na kojem je atmosfera duika i uglji # nog dioksida, sli # na primitivnoj atmosferi Zemlje. NASA i ESA su, uostalom, poslale prema Titanu sondu Cassini-Huygens, koja bi trebala omogu & iti prou # avanje sredine sli # ne onoj naih po # etaka, ondje gdje je hladno & a moda sve o#uvala... Zemlja se nalazi na razumnoj udaljenosti od Sunca, to joj je omogu &ilo da ima oceane u teku &em stanju za sve vrijeme njena postojanja - milijardama godina! Bi li to bilo tako da se Zemlja nalazila malo blie ili malo dalje? Matemati# ki modeli koji predstavljaju evoluciju atmosfere pokazuju da bi bilo dovoljno da ona bude blie Suncu pa da oceani po # nu kipjeti i da potpuno ispare, ostavljaju & i na Zemlji o # ajnu povrinu kao onu na Veneri. A kad bi se malo udaljilo udaljilo od Sunca, oceani bi se zmrzli. Kad bi
Zemlja bila pokrivena ledom, mnogo bi bolje reflektirala sun #evu svjetlost te bi se jo vie ohladila. Kako izgleda, Zemlja hoda po napetom uetu, balansiraju&i izme% u dviju katastrofa, jedna strana koliko i druga... - Uvjeti pojave ivota na Zemlji su, dakle, doista vrlo osobiti, restriktivni, izvanredni? A. V.-M. - Mogu & e je, no sjetite se ovoga: ima sto i pedeset milijarda zvijezda u naoj Galaktici. Ako one gotovo sve imaju planete, doista bi bilo # udno da ne postoji jedan sustav na tisu & u, to jest na milijune, gdje bi neki planet pruao povoljne uvjete za razvoj ivota. - Koliki je postotak zvijezda za koje se misli da imaju planetni sustav? A. V.-M. - Po prilici jedna od dvije. No, kako bismo obuzdali nae oduevljenje, prihvatimo udio jedan od deset, to daje dosta veliki broj, petnaest milijarda samo u naoj Galaktici. - Koliko ih mi poznajemo? A. V.-M. - Jo do prije godinu dana otkriveno ih je bilo oko dvadeset. Danas ih ima blizu tridesetak i, kao to sam rekao, ta kia planeta ne prestaje padati. Najzna# ajniji trenuci tih otkri & a planeta, otkrivenih da indirektan na # in zahvaljuju & i si & unim pomacima zvijezda oko kojih se gibaju, bili su sljede & i: vicarci Michel Mayor i Didier Queloz otkrili su prvi planet 1995. godine, oko zvijezde 51 Pegaz. izabrane jer je sli # na naem Suncu. Amerikanci Paul Butler i Geof-frey Marcy su za t i m omogu&ili otkrivanje mnogih drugih planeta koji krue oko zvijezda i, osobito, 1999. godine, pr-
ALFRED VIDAL-MADJAR 97 vog planetnog sustava izvan naeg, a sastavljenog od tri divovska planeta na stazama oko zvijezde Ipsilon Andromede. Brojni astronomi doprinose tim otkri&ima, me%u kojima moramo istaknuti planet, kojeg je 1998. godine otkrila francusko-vicarska ekipa oko zvijezde Gliese 876. Dakle, radi se o zvijezdi vrlo male mase, sli#ne golemoj ve&ini onih koje nalazimo u naoj Galaktici. Planetni sustavi prisutni oko takvih zvijezda su, dakle, bez sumnje, gotovo isto tako brojni kao i one Ta plodna istraivanja su nas upoznala s izvanrednom raznoliko&u planetnih sustava te, kao i uvijek, nova promatranja name&u ponovna preispitivanja. Me%u velikim smo iznena%enjima ustanovili da divovski planeti mogu kruiti na vrlo maloj udaljenosti od njihove zvijezde te da staze planeta nisu neophodno gotovo krune, kako smo mislili da moemo zaklju#iti iz jedinoga primjera to smo ga do sada poznavali - naeg Sun#evog sustava. - Ukratko, imate sve razloge misliti kako ima planeta oko Bete Pictoris i mnogih drugih zvijezda, no vi ih niste nikada vidjeli. Jeste li sigurni da se ne radi o pogreci? A. V.-M. - Istina je da je ta metoda detekcije na temelju pomicanja zvijezde indirektna. Doista, mi ne vidimo planet ve& samo njegovo djelovanje na sredinju zvijezdu. Neki su dugo ostali skepti#ni, zamiljaju&i druge mehanizme koji bi mogli objasniti ponaanje kakvo se pokazuje u zvjezdanim spektrima, na primjer zaobilazno putem neke vrste disanja zvjezdane atmosfere, vrlo pravilnog, koje bi moglo navesti na pomisao da se zvijezda giba naprijed-natrag. Me%utim, zbio se, krajem 1999. godine, doga%aj od velike vanosti. Vie promatra#kih ekipa otkrilo je indirektno jedan planet oko zvijezde HD 209458, zatim je ponovo prona%en na direktan na#in, prigodom njegova prolaska ispred zvijezde 9. i Hi. rujna 1999. godine, to#no u trenutku kada ga se o#ekivalo. On je proizveo pomr#inu sli#nu onoj koja je vi%ena kod Bete Pictoris 10. studenoga 1981. Ovaj dvostruki dokaz definitivno je odagnao sumnje posljednjih skeptika, ukoliko ih je jo ostalo. Detekcija putem dviju nezavisnih metoda daje povrh toga i pristup to#nim izra#unima mase i veli#ine planeta. Dakle, sada znamo da se indirektnom metodom doista otkrilo planete. Tako%er znamo da ti planeti nisu previe egzoti#ni budu&i da je onaj koji krui oko HD 209458 plinovit i vrlo male gusto&e te se svrstava u prosjek naih "divovskih planeta" - vjerojatno dosta sli#an Saturnu. Kako mi objavljujemo ovu knjigu misle&i na III. milenij, glede sli#nosti promatranih pomr#ina u slu#aju Bete Pictoris i HD 209458, danas se kladim pred sudom Povijesti da &emo onoga (bliskog) dana kada budemo raspolagali instrumentima koji &e mo&i izravno otkrivati planete oko drugih zvijezda, znati to se zapravo dogodilo 10. studenoga 1981. godine ispred zvijezde Beta Pictoris.
KANTA PUNA ZVIJEZDA

- Do 1984. godine nije se zapravo nita primijetilo to bi moglo navesti na razmiljanje da postoje drugi planetni sustavi? A. V.-M. - Budimo pravedni: pitanje se postavljalo odavno. Pionir tih istraivanja bio je nizozemski astronom Peter Van de Kamp. etrdeset godina prije ostalih on je shvatio da planet na stazi oko svoje zvijezde mora neznatno mijenjati njeno gibanje po nebu. Na taj su na#in mnoge dvostruke zvijezde ve& bile, uostalom, otkrivene. Pratilac Siriu-sa, jedan bijeli patuljak, bio je tako otkriven i prije nego li
ga se moglo promatrati teleskopom. Me %utim, planet je deset i vie puta manji od zvijezde te je njegov utjecaj na zvijezdu stoga mnogo manji. Ako pozorno motrimo kretanje neke zvijezde na nebu, govorio je Van de Kamp, ipak &emo vidjeti kako se njie, iako neznatno malo. Otada je sve u to #nosti mjerenja. Van de Kamp je mislio da je dostigao dovoljnu to #nost i stoga je vjerovao da je otkrio vie planetnih sustava, posebno sustav sastavljen od vie planeta oko jedne vrlo bliske zvijezde, Barnardove zvijezde. Njegovi su podaci naalost bili nedovoljni, no njegova intuicija i njegovi napori i danas se u velikoj mjeri koriste. Svakako treba citirati prethodnika metode koja je dala prve plodove tog traenja, one o njihanju naprijed-natrag: Bruce Campbell, kanadski astronom, koji je, ve& od 80-tih, pokuavao otkriti na taj na# in planete kanadsko-francus-ko-havajskim teleskopom postavljenim na vrhu vulkana na Havajima. - Jesu li ih smatrali luckastima? A. V.-M. - Oh ne, nimalo, to su vrlo ozbiljni promatra # i! No, znate, uvijek postoji pomalo sklonost da se na%e ono to se trai, osobito ako podaci nisu dovoljno kvalitetni. Stoga je dobro da znanstvena rasprava bude uvijek otvorena, da bude skeptika. Nema znanstvenog istraivanja bez proturje# nih rasprava. Tek nakon dugih suprotstavljanja dolazi sigurnost. Ako je, tovie, mogu&e dobiti potvrde potpuno neovisnim metodama, kao u slu # aju planet a oko HD 209458, tada smo pobijedili...ili gotovo pobijedili, jer nam priroda ponekad postavlja vraje zamke. U slu #aju Van de Kampa, njegova su otkri&a bila dugo osporavana da bi kona# no bila odba#ena. Tako se nije dogodilo nita vanoga do lansiranja satelita za infracrvenozra # enje IRAS, to su ga izveli Nizozemci, Britanci i Amerikanci 1983. godine.
Godinu dana prije otkri a diska Bate Pictoris? A. V.-M. - Tako je. Promatranja satelita IRAS otvorila su put svim dananjim istraivanjima na tom podru# ju. Upravo zahvaljuju & i njima saznali smo za postojanje praine oko Bete Pictoris, izme % u ostaloga. Kako to? Satelit IRAS je utvrdio, po prvi puta, kartu neba u infracrvenom. I naao je "previe" svjetla! - Previe svjetla? A. V.-M. - Da, iznenadili smo se utvrdivi da 30% promatranih zvijezda emitiraju vie svjetla nego to je predvi% eno na toj valnoj duini. Vega, na primjer, u zvije%u Lire, proizvodila je to neidentificirano zra#enje - stoga je nazvano "fenomen Vega". No, odakle je dolazio taj viak svjetlosti? Postavljena je hipoteza da te zvijezde moraju biti okruene dosta hladnim prainama, koje emitiraju tu vrlo osobitu svjetlost. Odatle do zamiljanja te praine u obliku planetna sustava bio je samo jedan korak To je bio prvi # vrsti pokazatelj. - to je to infracrveno? A. V.-M. - Promatranje boja omogu &ava procjenu mnogih stvari, kao to smo to ve& vidjeli, te, izme %u ostaloga, temperature. Spektar vidljive svjetlosti, to jest dugine boje -koje se mogu navesti redom: "ljubi# asto, plavo; zeleno, uto, naran#asto i crveno", predstavlja samo jednu ljestvicu na klavijaturi naega glasovira. Ljestvica iznad, u visokim tonovima, je izvan ljubi#astog. Naziva se ultraljubi#asto. Ono ispod, u dubokim tonovima, to # no prije crvenoga, nazvano je infracrveno. to je neka zvijezda toplija, svjetlost koju ona emitira sadri vie energije, vie je u "visokim notama"
i tei prema plavom, ljubi# astom ili # ak ultraljubi# astom. Ona tada emitira na gotovo isti na # in sve dugine boje, te kao na glasoviru s kojeg bi se #ule sve njegove note jednakom ja#inom, ona bi kona#no izgledala plavi#asto bijela. Najtoplije zvijezde izgledaju nam, dakle, vrlo blijedo plave. I tako, to su hladnije, njihova svjetlost ima manje energije, to vie postaju "dubokih tonova", dakle crvene. Najhladnije zvijezde su crvene. - To je pomalo teko razumjeti jer smo navikli da nas crvena boja asocira na boju vatre... A. V.-M. ~ Istina je da je vatra vie crvena. Ona je "samo" crvena, zapravo, jer nije tako topla. Uostalom, ne kae li se da je eljezo zagrijano do crvenoga kada je vru&e, a zagrijano do bijeloga kada je jo vie vru &e? Praina, jo hladnija nego zvijezde, emitira svjetlost jo "dublju" od crvenoga, u infracrvenome, ponekad #ak oktavu ispod, daleko infracr-veno. Upravo u toj infracrvenoj "boji", nevidljivoj golom oku, otkrile su se praine oko zvijezda na karti neba satelita IRAS. - Do sada su se svi promatrani planetni sustavi nalazili unutar nae Galaktike? A. V.-M. - Da, sva ta promatranja su dosta blizu nas, na manje od dvjesto svjetlosnih godina, a odnose se na dosta sjajne zvijezde, prakti#ki sve vidljive golim okom. - Dvjesto svjetlosnih godina, za vas, nije bog zna to... A. V.-M. - I nije. U Galaktici je to vrlo malo. Uzmite sto i pedeset, milijarda zvijezda nae Galaktike i promijenite ih u sto i pedeset milijarda zrnaca pijeska. Imate gomilu pijeska
koji ispunja vau sobu za primanje. Koliko zrnaca pijeska odgovara utim zvijezdama sli#nima Suncu? Jedna puna kanta. Koliko zvijezda vidimo golim okom za lijepe ljetne ve#eri? Jednu li#icu! - To je malo, ali to je mnogo! A. V.-M. - Na po#etku, analogijom, astronomi su traili planetne sustave oko utih zvijezda sli #nih Suncu. Promatrali su vrlo mali prstovet utih zvijezda u li#ici, dobro su ih pro#eljali, i doista, otkriveno je vie planetnih sustava. Sami su sebi rekli da su dobro u#inili to su tu traili. Iz toga su zaklju#ili da su moda sve ute zvijezde iz kante, ili barem dobar dio njih, tako%er okruene planetnim sustavima. I zatim jednoga dana, kao to sam vam rekao, prona%en je planetni sustav oko jedne malene hladne (crvene) zvijezde, Gliese 876. To je otkri&e promijenilo sve. - Zato? A. V.-M. - Jer ta zvijezda ima vrlo malu masu, tre & inu mase Sunca, i jer je dosta blizu nas, oko petnaest svjetlosnih godina. Naime, u naoj Galaktici, male zvijezde su daleko najbrojnije: blizu 80% gomile pijeska. To nije vie kanta utih zvijezda koja sadri planetne sustave nae Galaktike, nego gomila koja ispunjava cijelu vau sobu za primanje! - Je li # injenica da je na % en planet oko tako bliske malene zvijezde promijenila vjerojatnosti? A. V.-M. - Danas se misli da bi jedna zvijezda od dviju mogla imati planetni sustav Prije tih otkri&a, mnogi su ljudi bili uvjereni da postoje drugi planetni sustavi u svemiru t,e da se zvijezde ra%aju okruene diskom praine. No, nitko
102
ALFRED V IDAL-M ADJAR 103
za to nije imao dokaza. Otad je u # injen golemi korak. Mi znamo kako se ra%aju zvijezde, vidimo ih kako se razvijaju, vidimo kako se pojavljuju planetni sustavi, a sada otkrivamo i same planete. Vie nismo u podru # ju pretpostavki. Sada znamo da se u naoj Galaktici planetni sustavi broje u milijardama.
A. V.-M. - Poznajemo masu pulsara i veli# inu njihanja: iz toga moemo izvesti zaklju # ak o masi tijela. No, ipak valja re& i, to prvo otkri&e planeta oko pulsara, koje je toliko uzbudilo duhove, bila je pogreka. - Zacijelo je to bilo veliko razo#aranje! A. V.-M. - Oh, znate, pogreke su #esto vrlo pou#ne. One pomau druk # ije razmiljati. Ova je posluila prihva &anju pomisli kako moe biti planeta oko pulsara. Ta si je zamisao prokr # ila put, promatranja su se nastavila, i godinu dana kasnije, 1992. godine, Alexander Wolszczan i David Frail otkrili su sustav od tri planeta oko jednog pulsara udaljenog tisu &u i petsto svjetlosnih godina, u zvije% u Djevice. Za dva od njih, koji imaju analognu masu onoj Zemlje, gotovo smo sigurni. Za tre& i, sli# an Mjesecu, jo postoje neke dvojbe. - Emitira li pulsar svjetlost? A. V.-M. - Vrlo malo i vrlo ju je teko otkriti. Me%utim, on emitira pulsiranje, po #emu je dobio ime.To je sustav vrlo snanog magnetskog polja koji alje snop svjetlosti izvanredno fokusiran, pomalo kao svjetionik kada ara obzorom okre& u& i se oko sebe. I svaki puta kada taj snop prolazi preko nas, mi primamo jedan "bip". Pulsari su bili otkriveni promatranjima radioastronoma, na "ljestvici" nekoliko oktava "nioj" od one infracrvenoga, u "boji" nazvanoj "radio". Kada su # uli te nevjerojatno pravilne "bipove" - dugo su ure na Zemlji bile manje to # ne od pulsara - povjerovali su da je rije # o kodiranoj poruci toliko o # ekivanoj poruci... Zapravo, prema onome to vi kaete, malo je vjerojatno da postoji ivot na lim planetima, uzimaju i u obzir #injenicu da pulsari emitiraju vrlo malo svjetlosti izvan tog snopa?
TAJNA PULSARA
- Za koja se jo druga podru # ja neba misli da su tamo otkriveni planeti? A. V.-M. - Godine 1992., tamo gdje se to nije uop&e o #ekivalo, na% eni su planeti oko jednog pulsara, dvije tisu &e svjetlosnih godina od Zemlje. Svi su bili zaprepateni, jer su pul-sari mrtve zvijezde koje su zavrile svoj ivot nakon to su eksplodirale u supernovu. To je programirani kraj svih zvijezda velike mase koje se, na kraju ivota, urue u same sebe, zatim odsko#e na svome eljeznom srcu u divovskoj eksploziji koju je teko i zamisliti. Za nekoliko mjeseci, zvijezda postane toliko sjajna kao sve zvijezde Galaktike zajedno! Dakle, mislilo se, ako je postojao planetni sustav oko jedne takve zvijezde, on je morao biti izba#en ili je ispario tijekom eksplozije, ne ostavljaju & i nita na stazi oko pulsara. To je bilo posljednje mjesto u svemiru gdje bismo ili traili planete! A evo, jednoga dana 1991. godine, promatraju & i impulse koje su odatle primili, dva su promatra#a zaklju # ila da njihov pulsar ide naprijed-natrag. To je njihanje ukazivalo na nazo # nost jednog tijela na stazi, bez sumnje jednog planeta.
Kako se zna da se radi o planetu, a ne o sme % em patuljku i l i nekom drugom tamnom tijelu?
104
ALFRED VIDAL-MADJAR
105
A. V.-M. - Da, primljena je energija prije svega u obliku rendgenskog zra#enja, to jest svjetlosti koja bi bila vie "boje" od one Sunca, "vie" od samih ultraljubi#astih, dakle, u na # elu, malo povoljne za ivot. No, nastojao se izra # unati tok energije zra #enja tog pulsara na povrinu tih malenih planeta. Zanimljivo, dolazi se gotovo do iste koli# ine energije kao to je ona koju alje Sunce na povrinu Zemlje. To je # ista koincidencija, ne treba iz toga izvla# iti zaklju#ke. No, zabavno je. - Dakle moglo bi se zamisliti da stanovnici tog planeta imaju sunce koje ih obasjava na bljeskove? A. V.-M. - I ja sam si postavio to pitanje: da sam na tom planetu i da gledam moje sunce-pulsar, to bih vidio? Vjerojatno uop&e nita: pulsar je vrlo sitan, kao neko sunce promjera desetak kilometara. Sunce takve veli# ine bilo bi si&uno, jedva jedna to #ka u svemiru. Izgledalo bi kao sjajna zvijezda na nebu. No, moda bih vidio ta dva snopa fantasti#ne svjetlosti. - Dva snopa? A. V.-M. - Da, da oni bacaju zrake u dva suprotna smjera. - Kao iro-svjetionik?... A. V.-M. - Tako je. Ti snopovi zra# enja koji idu u dva smjera okre&u se oko sebe velikom brzinom: tisu &u puta u sekundi! Mnogo bre nego iro-svjetionik! To zna# i da bi nas ustrajnost mrenice spre #avala da otkrijemo njihova kretanja. Oni bi nam izgledali poput dvostrukog svjetlosnog sto-ca otvorenog na obje strane.
- Moe se misliti da bi stanovnici tih planeta imali #udno vi%enje svijeta... A. V.-M. ~ Da, no ima li vode na tim planetima i svih sastojaka ivota? To je sasvim druga stvar. Mi znamo samo da je sastav materije oko tih pulsara vjerojatno razli# it od sastava naeg Sun# evog sustava, jer su oni ostaci eksplozije.
VRIJEME ATOMA - Jesmo li sigurni da se ivot ne moe pojaviti negdje drugdje osim na jednom planetu, na primjer na nekoj zvijezdi ili nekom asteroidu? A. V.-M. - Za nas nije nita sigurno glede toga! Mi pokuavamo slijediti razuman znanstveni postupak, no nije zabranjeno riskirati. Dokle god nema dokaza, sve se pretpostavke moraju ispitati. Sasvim je doputeno prevariti se i ustrajati u pogreci, # ak i boriti se da je se obrani - sve do dana kad &emo imati dokaz da je ona neto #na. Toga dana &emo je se odre& i bez aljenja. Istraivanje ima tisu &u lica, no ono se uvijek sastoji od napredovanja u nepoznatom. ~ I vi sami spajate oprez sa smjelo u u vaem istraivanju? A. V.-M. - Neizbjeno! Ako smo previe smjeli, postoji opasnost da &emo upasti u ludost, u osje & ajnost: ne nalazimo vie ono to smo traili i branimo svoju viziju stvari bez istinskih dokaza. To spada u religiju, ne u istraivanje. No smjelost jednog trenutka moe otvoriti nove putove, pod uvjetom da se neprestano preispitujemo: to je tu # vrsto? I sami obavljamo odabir.
106
- Da se vratimo na primjer planeta, najoprezniji stav je takav da se kae: zamislimo da smo nali oblike ivote usporedive s naim, dakle na nekom planetu... A. V.-M. - Da, jer jedini oblik ivota to ga mi poznajemo na ovome planetu, zasnovan je na kemiji ugljika. No, u Mendeljejevoj tablici, ugljik se nalazi to#no iznad silicija, koji ima, grubo re#eno, ista svojstva. Neki su se pitali bi li se moglo zamisliti kemiju na bazi silicija Moe se tako%er dati iroku definiciju ivota, koja obuhva&a iva bi&a, kakva mi poznajemo, no i druge zamislive oblike. Tako je engleski as-trofizi# ar i autor znanstvene fantastike, Fred Hoyle, zamislio u svome romanu, Crni oblak, me%uzvjezdano ivo bi&e, organizirano na takav na # in da se uspijeva premijestati sa zvijezde na zvijezdu trcaju& i plinove, a puni se usisavaju& i njihovu energiju... - Fred Hoyle, slavni kriti#ar Velikog praska... A. V.-M. - Doista! On je, uostalom, izmislio izraz Big-Bang (Veliki prasak), da bi se narugao toj novoj teoriji, a kasnije je taj izraz ostao. U romanima, na svojim putovanjima kroz svemir, veliki oblak me % uzvjezdane tvari dolazi, dakle, na nae Sunce, zalijepi se na njega i po # inje usisavati njegovu energiju. On ne shva & a da nedaleko od njega, na Zemlji, jedna civilizacija upravo umire jer vie nema svjetla. Na kraju, ljudska bi& a uspijevaju stupiti s njim u vezu da ga upozore na sebe. Veliki je oblak vrlo za #u%en kada opazi da na tako malenom planetu postoje bezna # ajno mala bi& a pa ipak sposobna da misle Slijedi vrlo iv interkulturalni dijalog, prava razmjena, posebno posredstvom glazbe. Na kraju, Crni oblak, vrlo dirnut, prihva & a oti& i do neke druge zvijezde i ostaviti ljude da ive ...
- Izgleda da su ve na %ene organske molekule u meduzvjez-danim oblacima... A. V.-M. - Nije dovoljno na & i organske molekule da bi se reklo da je na%en ivot. No, zato ne? Neki misle da je ivot, to jest organska kemija, nastao u srcu kometa, u me %uzvjez-danoj sredini: kometi sadre vodu, koja tako %er titi od kozmi# kih zraka, a oni imaju sve vrijeme pred sobom Ako postoji neto #ime svemir ne oskudijeva, to je vrijeme! Dakle, vremenom, svata se moe dogoditi. - Ono je apsolutni gospodar. A. V.-M. - Ni ne znate kako ste to dobro rekli! A ni spekulacije o onome to bi mogao biti oblik ivota na atomskoj razini ne nedostaju. Evo jednog primjera. Ova ideja moe izgledati suludo, no nita nam ne brani da se zabavimo. Znamo da je jezgra atoma spoj neutrona i protona zavarenih nuklearnom silom. Dakle, te jezgre mogu rasti do odre % ene to #ke, no nakon toga, one postaju nestabilne i gotovo trenutno nastupa samounitenje. To je i previe poznati fenomen nuklearne fisije. Zaklju # ak se name & e sam od sebe: u tako kratkom vremenu, nikada se ne & e mo & i oblikovati jedna dosta sloena struktura da bi postala iva. No, evo gdje je slaba strana: ta je nestabilnost sasvim relativna. Jezgra je, naime, nestabilna samo u odnosu na nau vremensku ljestvicu. No, vrijeme je, to znate, #udesna stvar. Da bismo napravili jedan pokret, treba nam po prilici jedna sekunda, stoga je sekunda ljudska vremenska ljestvica. No, kada bismo bili veli # ine atomskih jezgri, ekvivalent jedne sekunde bio bi 10 21 sekunde (deseti dio desetmilijarditog dijela de-setmilijarditog dijela sekunde), to je za nas infinitezimalno trajanje, teko ga je #ak i zamisliti.
108
ALFRED VIDAL-MADJAR 109
- Dakle, jedna sekunda je za atomsku jezgru vje#nost! A.V.-M. - Svakako. Da sam velik kao atomska jezgra, trajanja od 10 -15 sekunde (desetina desetmilijuntog dijela deset -milijuntnog dijela sekunde) otopila bi stabilnost moga svijeta i ostavila moda "vremena" vrlo sloenim nuklearnim skelama da se pojave. Zato se oblici ivota ne bi pojavili na toj ljestvici veli# ine, ali isto tako i na toj vremenskoj ljestvici. - To poti#e na razmiljanje! A.V.-M. - Vidite li? Ta je vrsta spekulacije uzbudljiva, prisiljava nas da budemo otvorenog duha, da mislimo druk# ije. Dakle, pokualo se zamisliti efemeran nastanak ivota na nuklearnoj razini. Kona # no, na naoj razini, ivot se pojavio na Zemlji prije #etiri milijarde godina te je imao sve to vrijeme da se razvije do nae izgra%ene civilizacije. Na vremenskoj ljestvici od 10 -21 sekunde, koliko bi vremena trebalo da neka civilizacija prije%e iz embrionalnog stanja mikrob-skog ivota do izgra%ene civilizacije? etiri milijarde godina, na toj ljestvici, to je manje od tisu& inke sekunde! Zamislite vrste koje se pojavljuju i nestaju u djeli& ima sekunde, dinastije koje se izmjenjuju u tren oka... - Oni tako%er ne bi mogli imati nikakav pojam o naoj na zo#nosti ni o naoj vremenskoj ljestvici... A. V.-M. - Doista, veliki problem, ako taj oblik ivota postoji, bio bi nalaenje nekog sredstva komunikacije. Oni bi nas smatrali potpuno tromim zombijima, uko # enim statuama Neki su zamislili tako %er druge oblike ivota unutar kristala. Ako se kristalne strukture razmnoavaju, bi li postojao i ivot unutar krutina?
- To su vjerovali i amani iz Lascauxa. Prema prapovjesni#a-ru Jeanu Clottesu, njihovi su rituali imali za cilj uspostavljanje kontakta s duhovima koji su ivjeli unutar kamenih stijenki. Valja tako%er citirati tajanstvenu re#enicu pjesnika Edmonda Jabesa: "Unutranjost kamena je napisana." A. V.-M. - Naravno, sve ovisi o definiciji koju dajemo ivotu. To & e vam neki biolog svakako bolje re & i od mene. Kaimo, ukratko, da se uzimaju obi# no dva osnovna kriterija: sposobnost reprodukcije, s jedne strane, i odre %ena autonomija u odnosu na vanjsku sredinu, s druge strane. Stanica se pojavljuje # im napravi svoju membranu: otada, njeno se unutranje funkcioniranje odvaja od sredine u koju je uronjena. Zahvaljuju & i tom odvajanju, ona &e se mo & i razmnoavati. Preko svoje membrane, ona uvodi niz razmjena sa svojom okolinom: ona se njome hrani izabiru & i izme % u onoga to joj odgovara i ostatka. Taj joj odabir omogu&ava preivljavanje. Istovremeno, postaje sposobna za reprodukciju, to jest proizvednju druge stanice. No, ta bi se dva kriterija mogla primijeniti na sasvim nove, robotske, informati# ke oblike ivota Zato se ograni# iti na me % uzvjezdane oblake, na #estice, na kristale ili na kemiju ugljika? - Zamiljate li ive robote? A. V.-M. - Znate, napredak informatike je spektakularan, no, zapravo smo tek na po #ecima, Prvi su strojevi bili konstruirani tek prije pedeset godina Jo nismo nita vidjeli! Na podru# ju umjetne inteligencije ve& # inimo #uda. Postoje robotski sustavi koji su u stanju upravljati odre% enim situacijama koje obuhva &aju veliki broj nepredvi%enih trenutaka. Na televiziji sam vidio nogometne utakmice izme%u mom#adi robota razli# itih sveu # ilita... Pisci ra # unalnih programa st.rastveno se zanimaju zaa t a j problem. Kako robot moe
steci sposobnost, prilago %avanja, preinake svoga programa prema razvoju situacije? To bi u mnogo #emu sli# ilo na inteligenciju, dakle na ivot...
- Nije isparila u svemir? A. V.-M. - Sigurno da, djelomi# no. No, jama # no je jo ostalo! Prije milijardu godina, na Zemlji je ivot ve& bio prisutan vie od dvije milijarde godina, kisikova armosfera je bila formirana i mnotvo oblika je ve& postojalo. Vrlo dobro moemo zamisliti da se na Marsu, kao i na Zemlji, ivot razvio, zatim je dostigao kriti# no stanje i na kraju je nestao No, nije isklju #eno da bi se mogli tamo na& i preivjeli oblici ivota, u malim ekolokim niama. Neki misle da je nazo #nost Mjeseca odigrala odlu # nu ulogu u pojavi ivota na Zemlji. Zato? S jedne strane zato jer Mjesec izaziva plimu i oseku, zbog kojih je voda izala iz oceana i oblikovala jezera u kojima su uvjet i bili mnogo povoljniji za stvaranje prajuhe, jer su se uzastopce suila i ponovo punila. Takva su otkri& a ekobiologjie: voda je pogodna sredina za stvaranje dugih lanaca molekula, zvanih polimeri, ali isto je tako povoljna za njihovo unitavanje. Odatle vanost jezera iz kojih voda isparava, no ostaje vlani mulj.... Drugi # imbenik koji govori u korist utjecaja Mjeseca je to je on izgleda stabilizirao rotacijsku os Zemlje. Da on nije bio tamo, rotacijska os bi bila mnogo mobilnija, to bi izazvalo nezamislive katastrofe. - Tajfuni, jake i brze plime... A. V.-M. - Svi bi ivi sustavi bili uniteni. - Zastrauju e je zamiljati Zemlju kako se prevr e! A. V.-M. - Da, i ve & znamo da unato # viestrukim zatitama koje Zemlja uiva, ve&e katastrofe - sudar s kometom ili asteroidom - doga%aju se po prilici svakih ezdeset milijuna godina. To je dokazana # injenica: na Zemlji su na%eni krate-
P RAOCEAN
- Carl Sagan je u svojoj knjizi Svemirska veza dao katalog svih zamislivih oblika ivota u njegovo vrijeme - 70-tih go dina. On je ruio predrasude jednu po jednu. Govorio je: vjeruje se da nije mogu ivot na Veneri, jer je previe toplo, ni na Jupiteru, jer je to plinovit planet, ni na me%uzvjezdanim oblacima U svakom je slu#aju navodio argumente ka ko bi pokazao veli#inu naeg neznanja i beskrajnu razno likost mogu ega. A. V.-M. - Da, no najprije se ivot mora pojaviti. Problem je u tome to mi ne znamo nita o po #etnim uvjetima. Neki misle da je ivot bio uvezen na Zemlju preko kometa koji su dolazili iz Kuiperova pojasa. - To bi bio argument u korist jedinstva ivota: kometi nisu pali samo na Zemlju, oni su mogli ostaviti klice posvuda, a ivot bi imao sve izglede da se razvije prema istoj formuli na raznim mjestima... A. V.-M. - Da, ivot je mogao biti posijan. No, gdje je ivot naao uvjete koji su mu omogu& ili da preivi i da se prilagodi? Mislimo da se to moda dogodilo na Marsu jer je voda tamo tekla jo prije milijardu godina. Kamo je nestala sva ta voda? Veliki su izgledi da je uskladitena ispod zale%ene povrine, moda u podzemnim upljinama i zasigurno tako %er blizu polova.
ri od sto i pedeset, dvjesto kilometara promjera Svaki puta kad se to dogodi, ivot na Zemlji je iz temelja poreme&en. A ponekad i skoro iskorijenjen. No, uvijek je ostalo nekih oblika ivota, i sve je ponovo krenulo. - ivot se morao #vrsto ukorijeniti da bi izdrao takve kata strofe! A. V.-M. - Istina je, no uzaludno je iskuavati vraga! Nita ne jam# i da neki asteroid nije na putu prema nama. Stoga je NASA utemeljila program otkrivanja svih asteroida # ija bi staza mogla presje & i Zemljinu stazu. Ako ih se otkrije dovoljno rano, postoji nada da &emo ih uspjeti skrenuti s puta. - To je tema filma Armagedon s Bruceom Willisom. A. V.-M. - Da No, ako otkrijemo asteroid nekoliko sati, ili # ak nekoliko dana prije sudara, bit & e prekasno: na & i & emo se licem u lice s golemom masom, koju je nemogu&e skrenuti. Me % utim, ako ga otkrijemo pedeset godina prije sudara, bit &e dovoljna jedna # vrga da promijenimo njegovu stazu. - Ima li drugih planeta u Sun# evom sustavu koji sadravaju vodu? A. V.-M. - Tri najve & a Jupiterova satelita, Europa, Gani-med i Kalisto, potpuno su pokriveni oceanima. Osobito Europa izgleda da ujedinjuje uvjete ivota: dosta je blizu Jupitera da je bez prestanka deformiraju plima i oseka koje ju zagrijavaju. Europa je golemi ocean prekriven ledom, vrlo glatke povrine, kao biljarska kugla, A taj je led bez prestanka pod djelovanjem plime i oseke. Na njenom susjedu Iou, te plime i oseke neprekidno izazivaju vulkanske erupcije. Mogu & e je da iz istog razloga, zbog s i l a plime i oseke,
postoje izvori topline pod ledom Europe. Nisu li prona % eni na Zemlji, na dnu oceana oblici ivota, o # emu & e vam tako %er govoriti Hubert Reeves, kojima nije potrebno svjetlo i # iji je metabolizam potpuno razli# it od naega? Moda postoji na dnu Europinih oceana vulkanska jezgra, oko koje bi se razvili bujni oblici ivota... - Vi pripadate onim znanstvenicima koji se ne boje sanjariti... A. V.-M. - Istina je, moda sam smion, no to nema nikakvih posljedica. Jednoga dana, to je sigurno, posjetit &emo Europu, pogledati na dno oceana i vidjeti da tamo uop&e nema ivota. Prevario sam se, pa to? Jedno je iznositi pretpostavke, a na tom podru#ju nita nije zabranjeno, no, neto drugo je na& i valjani dokaz. Stoga je to to radi Jean Heid-mann vano: on je iznio pretpostavku da postoje izvanzemaljske civilizacije te trai dokaze za to. On je vodio svoja ispitivanja do kraja i sav se tome posvetio: on slua svemir. Potrebno je mnogo hrabrosti da bi se provelo toliko godina u potrazi za signalima koji moda ne postoje. Teko je kad se nita ne postie Nakon to se ideja jasno izrazi, vano je mo & i je suo # iti s # injenicama iz stvarnosti. Ideju koju se ni# im ne moe poduprijeti, zanimljiva je no ograni# enog je interesa. Zamiljati da ima ivota u Europinim oceanima samo je jedna zamisao, no jednoga & e se dana i& i vidjeti, i tada... - Niste li primijetili nedavnu evoluciju unutar znanstvene za jednice? ezdesetih godina znanstvenici su se bojali da ih se ne izjedna#i s piscima znanstvene fantastike te su provodili autocenzuru. Danas se # ini da vie ne oklijevaju prije i granicu. A. V.-M. - Rekao bih upravo suprotno. Oni su sve vie i vie oprezni, bez sumnje jer su prora# uni za odgovaraju & a is-
114
ALFRED VlDAL- MADJAR
115
traivanja sve ve& i i ve& i! # itao sam, na primjer, tekst o kanalima na Marsu to ga je po #etkom XX. stolje & a napisao jedan vrlo paljivi promatra#, koji je na kraju vidio na Marsu ono to je elio vidjeti: kanale... Imate i slu# aj klovskog, ruskog astrofizi# ara velikog ugleda. Pozorno promatraju& i staze dvaju Marsovih satelita, Phobosa i Deimosa, opazio je lagano usporavanje njihova kretanja. Pretpostavio je da je do tog ko #enja dolo zbog atmosferskog trenja. Izra#unao je snagu ko #enja koja bi izazvala to usporavanje, vode & i ra #una o njihovoj veli# ini. Zatim je s tim parametrima izra#unao njihovu gusto&u, polaze&i od na#ela da bi se velika gusto &a trebala o # itovati kroz neu# inkovito ko #enje, i obrnuto. Njegovo je razmiljanje bilo nepogreivo. Samo evo: on je izra#unao vrlo malu gusto &u, sli# nu onoj kod plina! Iz toga je zaklju # io da su ti sateliti uplji - dakle, vjerojatno umjetni. Odatle do zamiljanja vrlo napredne civilizacije na Marsu i satelitima, bio je samo jedan korak... Evo tipi# nog primjera paljive analize s neto #nim mjerenjima. - &ini se da mislite da i pogreke promi#u istraivanje. A. V.-M. - Sigurno! Znanstvenici su uvijek voljeli ekstrapo-lirati i to je vrlo dobro. No, ovisno o vremenskom razdoblju, na to se vie ili manje loe gledalo. Ljudi naivno misle da znanstvenik govori samo istinu, a znanstvenici #esto ni sami sebe ne uzimaju vrlo ozbiljno te si ponekad doputaju naputanje svoga podru# ja pod pritiskom imida "u #enjaka" koji bi trebao sve znati. No, znanstvenik ne moe sve znati, to je nemogu&e! Mnoge stvari koje sada tvrdimo sutra &e se pokazati pogrenima. To nije vano. Mi govorimo ono za to smatramo da je danas istinito, prema stanju naeg znanja i naeg podru#ja stru#nosti, to je sve. Vrijeme &e u#initi ostalo.
NEZGODE IZVANZEMALJCA
- Budu i da smo kod spekulacija, prihvatimo li da negdje u svemiru ima ivota, to bi trebala, po vaem miljenju, sadravati poruka upu ena tim izvanzemaljcima? A. V.-M. - I ja sam ve& imao priliku postaviti sebi to pitanje. Upravo sam slao satelit u svemir te sam si rekao: imam nevi% enu sre &u, mo & i &u poslati poruku, kao u boci ba #enoj u more! Zato ne? Ali to &u "im" re& i? Na kraju sam stavio: "Pozdravlja te Alfred", jer zapravo nemam nita vanije re& i svemiru. No, tom prigodom valja se podsjetiti na homerske prepirke koje su se razbuktale kada je NASA poslala u svemir bakrenu plo # icu ugraviranu prema direktivama Carla Sagana, s porukom...
116
- ... pomalo smijeno, mora se priznati! Mukarac i ena goli, o#ito bijeli i dobro uhranjeni, par kalifornijskih japija, us pravnih, jedan pokraj drugoga. Mukarac pozdravlja izvanzemaljce desnom rukom. Jedan je karikaturist zamislio da je poruka stigla na Jupiter. Par Jupiterijanaca, mladih i di nami #nih, odjevenih po posljednjoj modi 60-tih godina mini-suknja i iljate potpetice za enu, frizura kao Pamela Anderson, udobno odijelo za mukarca, fina kravata malo razvezana - ispituju bakrenu plo#icu sa Zemlje. Vrlo su iz nena%eni. Jupiterijanac kona#no kae: "Zemljani su o#ito vrlo sli#ni nama, Jupiterijancima samo to ne nose odje u". A. V.-M. - No, Carl Sagan se nije zadovoljio samo tim crteom. On je izradio vrlo sloenu poruku, oko vodikovog atoma, jer je to najobilniji element u svemiru. Smatrao je da svi stanovnici svemira to znaju, dakle, preko tog zajedni #kog znanja trebali su biti u stanju deifrirati ga. Time je bio izmislio rozetski univerzalni kamen (trojezi#ni natpis uklesan u jednom kamenu to je na%en u egipatskom mjestu Ro-sette omogu&io je Champollionu da deifrira egipatske hi-jeroglife; pr. prev.). - Njegov je optimizam bio poslovi#an! A. V.-M. - To je to#no. Na bakrenu je plo#icu dao ugravirati, gore, lijevo od crtea, atom vodika u dvjema razli#itim konfiguracijama. A izvanzemaljac je trebao shvatiti da taj crte predstavlja ono to se naziva inverzijom spina izme%u jezgre i elektrona atoma. - Spin je rotacija atoma?
A. V.-M. Da, manje-vie. Sje ate li se to smo malo prije rekli: svaki atom ima svoju signaturu, osobitu rezonanciju
koja dolazi od unutrnnje struk ure. Jedna od rezonancija-signatura vodikova atoma upravo je nastala zbog inverzije spina te odgovara svjetlosti "radio-centrimetarske" boje, jo nekoliko oktava "nie" od svjetlosti infracrvene boje, o #emu smo malo prije govorili. Jo to#nije, ta rezonancija vodikovog atoma poklapa se sa svjetlo&u valne duine od dvadeset i jednog centimetra. Mala crtica izme% u dviju shematskih konfiguracija atoma prua naem pametnom susjedu skalu dimenzija. - Kako bi taj nesretnik mogao shvatiti poruku koja je savreno nejasna ve ini nas? A. V.-M. - Sagan se nadao da &e ga na to potaknuti nacrtavi u istoj skali, iza dva lika, satelit u kojem se nalazila poruka. Buud&i da je na hipotetski izvanzemaljac naao satelit, on mora shvatiti da je crte u skali od dvadeset i jednog centimetra koje predstavlja mala crtica No, moemo svata zamisliti. Shema koja bi trebala dati vremenske udaljenosti nekih oblinjih pulsara od Sunca sli #i na pauka #ije su noge razli #ite duine, a dla#ice su jasno nacrtane na svakoj nozi. Dakle, tu je na izvanzemaljac doivio ok: taj pauk dlakavih nogu je on! To je njegov portret! I on odmah shvati da su #ovjek uzdignute ruke i gola ena zapravo prikaz vodikova atoma Znate, vrlo je lako prevariti se. Zajedno s Jean-Louisom Basdevantom, prijateljem s kojim sam predavao na Politehnici, zabavljao sam se u traenju sheme atoma vodika u hijeroglifima egipatske Knjige mrtvih. Vrlo se dobro u tome uspjeva. Zamislimo da je izvanzemaljac dobro razumio poruku. Sto se doga%a?
A . V. M. Po#inje se p i t a t i o njenu porijeklu. A to postavlja
zanimljivo pitanje: kako se postaviti u golemom svemiru? Kako dati svoju adresu? U naoj Galaktici moglo bi se koristiti pulsare kao referentne to #ke, pomalo kao to se koriste svjetionici, du obala oceana. Na izvanzemaljac, koji je mnogo razmiljao, kona # no shva&a da taj famozni "pauk" pokazuje zapravo smjer najsjajnijih pulsara kakvi su bili vidljivi s naeg Sun# evog sustava u trenutku kada je poruka bila poslana. "Dlake" na paukovim nogama zapravo pokazuju periodi# nost svakog pulsara. Sre &om, ta vrlo napredna civilizacija ima jednu golemu knjigu u kojoj su nabrojeni svi pulsari nae Galaktike od njena po #etka. On po # inje traiti s kojeg bi se mjesta te Galaktike mogla vidjeti, u odre%enom trenutku, to # no ta konfiguracija pulsara. I na kraju prona %e da postoji vrijeme i mjesto gdje je ta konfiguracija bila vjerojatna. On ispravi u # inke rotacije Galaktike i kona # no odredi stotinjak mogu&ih zvijezda. Tada poalje svoje brodove u posjet tim zvijezdama... - / onda? Ba je napeto? A. V.-M. - Zar ne? Pa dobro, on pronalazi oko jedne od njih shema Sun#evog sustava nacrtanu dolje lijevo na famoznoj bakrenoj plo # ici Vrlo je zadovoljan, kona # no je naao! S te je zvijezde krenuo mali brod! tovie, jedan mali crte pokazuje da je krenuo s tre& eg planeta... - Dolazi na Zemlju i nalazi nae nasljednike... A. V.-M. - To je vrlo sigurno, jer za sve to o #ito treba puno vremena. Naime, famozne bakrene plo # ice poslane su s # etiri sonde, dvije na Pionneeru i dvije na Voyageru, koje upravo naputaju Sun# ev sustav. - Imaju li te sonde to#no odredite?
A. V . - M . Ne, one kre & u nasumce, u meduzvjezdanu prazninu.
- Nakon to su odaslale mnogo informacija o Sun #evom su stavu. A. V.-M. - Da, ali to nije sve. Dvije od njih nastavljaju mjeriti stanje svoga okolia. - No, gdje su one to#no? U Oortovom oblaku? A. V.-M. - Oh ne, jo ne! Oortov oblak je jako, jako daleko! One su tek prele staze posljednjih planeta te se udaljuju nakon to su proletjele blizu njih. - Njihovi motori i dalje rade? A. V.-M. - Ne, nakon lansiranja motori su zaustavljeni. One lete zbog inercije koje imaju. Jedino je bilo potrebno u# initi, s vremena na vrijeme, sitne korekcije putanja.... - Mogu li se one negdje unititi? A. V.-M. - Ne, njihovi izgledi da susretnu neku prepreku beskrajno su mali. Vjerojatnije je da &e nastaviti lutati Galaktikom bez kraja. - Moe li se procijeniti koliki je njihov vijek trajanja? A. V.-M. - Beskrajan, izme %u danas i kraja svemira. - Ne postoji opasnost da se otete, zahrdaju? A. V.-M. - Da, imate pravo. One & e se sudarati s prainom,
120
ALFRED VIDAL- MAD JAR 121
u me%uzvjezdanoj sredini, koja &e ih malo pomalo istroiti, ali tijekom vrlo dugog vremena.
IZNENA(ENJA SLJEDE)E KOZMI KE

GODINE
- Da se vratimo na pitanje mogu ega ivota drugdje u svemi ru. Vi ste nam upravo predo #ili koliko naa situacija na Zemlji moe izgledati, ve prema usvojenoj perspektivi, ili sasvim iznimna ili potpuno banalna. No, kona # no, koje je vae osobno uvjerenje? Mislite li vi, kao i Jean Heidmann, da emo jednoga dana primiti signale neke druge civiliza cije?
A. V.-M. - Moda &u vas razo#arati, jer sam dosta skepti#an to se ti#e nazo#nosti ivota drugdje u svemiru - u svakom slu#aju inteligentnoga ivota. A jo sam skepti#niji u pogledu eventualnog susreta. - Pa ipak, do danas, vai su se argumenti doimali solidnima? A. V.-M. - To je zato to jo nisam izvadio svoj glavni adut! Ostaje osnovni problem, a ja uop&e nisam siguran da ga mi moemo jednoga dana rijeiti: to je uloga vremena. Da objasnimo, podsje&am vas da je brzina svjetlosti tristo tisu&a kilometara u sekundi. Dakle, i kod te izvanredne brzine, svjetlosti treba jo uvijek sto tisu&a godina da prije%e nau Galaktiku s jednog kraja na drugi.
Zna # i, # ak i da uspijemo sagraditi svemirski brod koji bi postizao brzinu svjetlosti, ipak bi nam trebalo sto tisu a godina da prije % emo nau Galaktiku?
A. V.-M. - Da, ako govorimo o vremenu koje te#e za one koji su ostali #ekati na Zemlji. Trebali bi #ekati vie milijuna godina da vide kako je jedan od njihovih svemirskih brodova stigao na susjednu Galaktiku! Za astronaute ukrcane u te brodove, vrijeme takvih putovanja izgledalo bi, naprotiv, umjereno dugo, jedva nekoliko desetaka godina! To je vrlo poznati u#inak Einsteinove teorije relativnosti, izvanredno opisan slavnim paradoksom blizanaca iz Langevina: blizanac koji je ostao na Zemlji puno bre stari od drugoga -astronauta - razlika moe iznositi vie milijuna godina! No, vratimo se na to pitanje vremenske ljestvice. Da vam to predstavim, volim koristiti klasi#nu metaforu o "kozmi#kom kalendaru"* . Princip je jednostavan: zamislite da je starost svemira, oko petnaest milijarda godina, raspodijeljena na samo jednu godinu. Tako se Veliki prasak dogodio 1. sije#nja u 0 sati, 0 minuta, 0 sekunde, a mi smo 31. prosinca to#no u pono&. U toj shemi, prvi su mjeseci zauzeti stvaranjem galaktika. Ve& od travnja ili svibnja, naa je Galaktika uglavnom dovrena, iako se me%uzvjezdani oblaci nastavljaju neprestano kondenzirati kako bi stvorili nove zvijezde - podsjetimo da se svakog dana kozmi#koga kalendara ra%a oko pedeset milijuna zvijezda samo u naoj Galaktici. Jednoga dana, jedan se posebni me%uzvjezdani oblak urui i stvara mnotvo zvijezda, me%u kojima i nau. Sunce se pojavljuje, dakle, oko 13. rujna, a Sun#ev se sustav vrlo brzo ure%uje: Jupiter nastaje za nekoliko sati kozmi#koga kalendara, zatim Zemlja, za nekoliko dana. Kaimo da je cijeli Sun#ev sustav zavren gotovo za tjedan dana A Zemlja po#inje voditi svoj ivoti&. Fosili prvih poznatih ivih bi&a datiraju s kraja rujna po prilici, ili s po#etka listopada. Zatim ivot polako evoluira u oceanima, proizvodi kisik, stvara zemljinu atmosferu, sastavljenu od kisika i duika.
122
- Kojega datuma? A. V.-M. - Po #etkom mjeseca prosinca! - Atmosfera kisika postoji samo jedan mjesec kozmi#koga ka lendara *? A. V.-M. - Nevjerojatno, zar ne? Zemlja postoji po prilici od rujna. Dakle vrlo dugo je ivjela u atmosferi uglji#nog dioksida i duika. Treba znati da je pojava kisika bila velika ekoloka katastrofa za mnoge vrste za koje je kisik snaan otrov. No, ivot se prilagodio, kao i uvijek, te su se tako razvile vrste potroa#i kisika. Nazo #nost kisika omogu&ila je bakterijama da se razlikuju, da postanu savrenije, sloenije... I tako su se po prilici prije esto milijuna godina pojavila viestani# na bi& a - to jest oko 15. prosinca prema kozmi# kom kalendaru. - Ukratko, do 15. prosinca, to jest ju # er, ivot na Zemlji predstavljale su isklju#ivo bakterije? A. V.-M. - Da. to je za#u%uju&e, ne mislite li? Nemojte zaboraviti da za to vrijeme asteroidi nastavljaju padati na Zemlju, svakih ezdesetak milijuna godina - to jest po prilici jedan dnevno po kozmi# kom kalendaru! - I unato# svemu, ivotinje izlaze iz oceana... A. V.-M. - Da, oko 20. prosinca Dinosauri po # inju 26. prosinca svoju dugu vladavinu od sto i ezdeset milijuna godina - to jest vie od tri dana, kakvog li trajanja! Prvo se cvije& e pojavljuje 28. prosinca. A 31. prosinca, oko 14 sati, prvi majmun naputa stoj stan na drvetu to se ti# e Lucy, naeg
*Vidi u prilogu reprodukciju kozmi # komu kalendara
pretka australopiteka, koja je ivjela prije tri milijuna godina, ona se pojavila istoga dana oko 10 sati nave # er, jedva dva sata prije pono & i. - A naa civilizacija? A. V.-M. - Ona po # inje u zadnjih deset sekundi posljednjega dana godine! - Kako je govorio Hegel "Minervina ptica polije e tek u su ton"... A. V.-M. - To je to #no to se ti#e zore #ovje # anstva. Naprotiv, to se ti#e nae civilizacije, ja bih rekao da ona "polije&e" kada je no & ve & dobrano pala. Naime, egipatski su se faraoni pojavili tek nekoliko sekundi prije pono & i kada su zvona (kozmi# ka) po #ela otkucavati dvanaest! emu slui taj kalendar? Ponajprije, klasi# no, kako su to ve & u# inili mnogi autori, da izmjeri vrijeme. Da postanemo svjesni da je nae mjesto u vremenu isto tako smijeno ograni# eno kao i nae mjesto u prostoru. No, sve je to gotovo banalno, ako mogu tako re& i, jer se na sve naviknemo, #ak i da zauzimamo bezna #ajno mjesto u svemiru. Pravi se zna #aj kozmi#koga kalendara osje & a kada ga se produuje u budu& nost. to &e se dogoditi nakon 31. prosinca? To je klju # no pitanje. No, budimo prije svega oprezni. Sto &e se dogoditi, kaimo, prve sekunde nove kozmi#ke godine? - Koliko godina predstavlja jedna sekunda? A. V.-M. - Petsto godina. Vrijeme koje nas dijeli od Renesanse. Za petsto godina - za jednu kozmi# ku sekundu - moemo razumno prore&i da &e ljudi kolonizirati sve planete Sun#evog sustava te da e poslali sonde jo i dalje. To n i j e
124
znanstvena fantastika. Ve& smo posjetili sve planete, a nae sonde krue u me %uzvjezdanom prostoru. No, za pet stolje &a, bit &e putovanja s posadom, kolonija... Pomislite samo da se tehni# ki napredak nastavi ritmom zadnjih pedesetak godina, to je niska procjena, jer se otkri& a mnoe, a povijest tehnika se ubrzava. Uostalom to je op&e pravilo koje je iznio kozmi#ki kalendar: ne samo da stvari napreduju i dobivaju na sloenosti, nego idu ubrzano naprijed. Kada pri# ate povijest svemira, od infinitezimalnih vremena po #etka, po #injete govoriti u mjesecima. Kada govorite o Sun#evom sustavu, brojite u tjednima, zatim u danima. Tako sam datirao pojavu Sunca 13. rujna. Kada se radi o razvoju ivota, ista je stvar: primitivni oblici, jednosta-ni# ni, govorite u mjesecima, viestani# ni, u tjednima, razne vrste, u danima, primati, zatim ljudi i civilizacija, govorite postupno u satima, u minutama, u sekundama, zatim u djeli& ima sekunde. Konstatiramo tu pojavu ubrzanja unutar same nae ljestvice ivota. Mnoge su se stvari promijenile unatrag samo deset godina (dvije stotinke sekunde kozmi# koga kalendara), mnogo je novih tehnika promijenilo svakidanji ivot. Ne nalazi se sli# an poreme & aj u zadnjih deset godina XIX. stolje & a. U to doba, u deset godina, u gradu kao i na selu, ivot se nije nimalo promijenio. Tako se otada, od jedne generacije do druge, famozni generacijski jaz sve vie produbljuje: bilo je manje razlike izme%u naih pradjedova i naih djedova, nego li izme %u naih roditelja i nas, i mnogo manje nego izme % u nae djece i nas! Na svim se podru# jima moe vidjeti to nevjerojatno ubrzanje. - elite nam re i da e za petsto godina #ovje#anstvo izvriti mnoga #uda, o #emu mi danas ne moemo imati ni najmanju predodbu?
A. V. M. To# no! Doista, moja su predvi% anja bolesno
oprezna. Profesionalna deformacija! Re & i da & emo kolonizirati cjelokupni Sun#ev sustav, niska je pretpostavka. No, prihvatimo to. Evo nas dakle 1. sije # nja 0 sati, 0 minuta, 1 sekunda, nastanjenih posvuda u Sun# evom sustavu. - Svrena stvar! A. V.-M. - Kako vi kaete! Kad se jednom taj pothvat dovri, pitam vas tko nas moe sprije # iti da odemo do zvijezda? Nicolas Prantzos & e vam dati sliku o sredstvima kojima &emo raspolagati da bismo tamo stigli. Naravno, udaljenosti su pregoleme, no to nije neostvarivo. Budu& i da nam kamenje stie ravno sa zvijezda! Nismo li mi sami zvjezdana praina? Naravno, trebat & e nam puno vremena da tamo stignemo. No, to nije vano: imamo vremena, imamo # ak sve vrijeme! Sigurno, bit &e teko. Imat &emo pune ruke posla da postignemo zgoditak. Osobito &emo morati rijeiti problem brzine. Koliko vremena ostavljate #ovje # anstvu, uzevi u obzir ubrzanje doga % aja o kojem smo govorili, da izumi nova sredstva pogona koja &e se mo & i natjecati sa svjetlo &u, da postignu, recimo, stotinku te brzine, to ve& i nije tako loe to je 3.000 kilometara u sekundi? - Tisu u godina? Deset tisu a godina? Sto tisu a godina? A. V.-M. - Nemojmo previe uriti. Dajmo mu milijun godina da ode do zvijezda. U to vrijeme, jedno od tehni#kih sredstava # iji &e vam princip objasniti Nicolas Prantzos, ili netko drugi, bit & e kona # no u # inkovito. Tada & e se ljudi dugo pripremati za prvi veliki polazak. Skupine ljudi bit &e zatvorene pod stakleno zvono da pro % u testove preivljavanja potrebne za me%uzvjezdana putovanja. Znajte, projekt potpuno autonomne biosfere ve& je bio obavljen u Kaliforniji. Dolazi dan D. To je isto tako uzbudljivo zamisliti kao i
126
ALFRED VIDAL-MADJAR
127
dan kada su se, po prvi puta, ljudi otisnuli na more bez obala. A zatim prvi svemirski navigatori, zadravaju& i svoj dah, polije&u izvan Sun#evog sustava. Moda &e doivjeti brodolom. Na & i & emo ih jednoga dana, noene u beskraju, kao to danas nalazimo stare galije natovarene panjolskim posu%em. Jednoga lijepog dana, kona# no, prva &e ekspedicija sretno sti& i No, zamiljajmo jo, slijedite li me? - Gutamo svaku vau rije#... A. V.-M. - U sljede & im stolje & ima i tisu & lje & ima, alju se opet velike ekspedicije. Cijeli jedan milenij, ljudi ive pod staklenim zvonom na svom divovskom me % uzvjezdanom otoku. Zatim okolnosti navedu da stari zov svemira ponovo odjekne. Treba im jo tisu&u godina da stignu do sljede& e zvijezde, to odgovara brzini manjoj od stotinke brzine svjetlosti. Uzmimo da svakih tisu&u godina ljudi koloniziraju jedan novi planetni sustav. No, recite mi: koliko je vremena, uz taj ritam, potrebno da se obi%u sve zvijezde Galaktike? Koliko vremena treba da se posjeti tih sto i pedeset milijarda zvijezda, ta gomila zrnaca pijeska? - Ne u vie poga%ati! A. V.-M. - Potrebno je oko pedeset milijuna godina. Vidite da moemo lako dati #ovje# anstvu dva ili #ak deset milijuna godina za polazak na put prema zvijezdama! - No, recite nam, pedeset milijuna godina, koliko je to na kozmi#kome kalendaru? A. V.-M. - Jedan dan! Dinosuri su nestali za malo vie od jednog dana kalendara, to jest ezdeset i pet milijuna godina.
- Dakle, ista nas vremenska udaljenost dijeli od kraja dino-saura kao i do kolonizacije Galaktike! A. V.-M. - Vidite ve & da & e od 1. sije # nja nove kozmi# ke godine, pred kraj "dana" ili u "no & i", naa civilizacija bit i posijana posvuda u Galaktici. U isto vrijeme, ona je odavno definitivno izbjegla opasnosti samounitenja koja joj je prijetila. Bit & e puno tee unititi galakti# ko #ovje # anstvo u njegovoj cjelini nego nae, okupljeno na samo jednome mjestu. Moe se svata zamisliti, rat zvijezda, naprimjer. No #ak i kod te pretpostavke, masivno & e unitenje biti nemogu&e, a ekspanzionisti#ka tenja Zemljana neodoljivo & e se nastaviti. Pomaknimo, dakle, ako ho &ete, scenarij za jedan cijeli dan. Kaimo, onda, da smo 2. sije#nja sljede&e kozmi# ke godine u cijeloj Galaktici. Za oko pedeset milijuna godina! Zamislite sada da postoji, negdje u svemiru, neki sli# an planet naem, ali koji je ro % en dva kozmi# ka dana prije Zemlje To nije nimalo nevjerojatno, zar ne? - Ne, tim vie to sve zvijezde nisu iste dobi. A. V.-M. - Kao to ste rekli. Pretpostavimo da je taj planet Zemljin blizanac ro % en 12. rujna. Kao i na Zemlji, pojavili su se oceani, mikrobi, ivotinje, napredna civilizacija. Nita ne prije # i tim bi& ima da jednog dana napuste svoj planetni sustav i da idu na zvijezde - budu& i da su zakoni fizike isti posvuda u svemiru. I evo kontradikcije to ju je izrekao talijanski fizi# ar Enrico Fermi: ako je to sve istina, ako nas je jedna takva civilizacija pretekla za samo jedan kozmi# ki dan, kako to da nije dola ovamo? Ona bi trebala biti posvuda, Galaktika bi trebala vrvjeti signalima, Jean Heidmann bi trebao biti zatrpan poslom! No, o # ito oni nisu ovdje. Barem ih ja nisam sreo...
IZNIMKA IVOTA
- Onda, kada se sve zbroji, jesmo li sami u svemiru? A. V.-M. - Naalost, to je moj dojam. Ili sre&om, tko zna? U svakom slu# aju, # ini nam se da ba nema guve tamo gore. Recimo to i ovako: da nismo sami, to bi se znalo! - A ako ta bi a nisu obdarena znatieljom? A. V.-M. - Mogu&e je, naravno. Moemo misliti da nisu znatieljni ili da se uasavaju putovanja, ili pak da su sami sebe unitili, ili to ja znam to jo? - A ako su slijepi? Nemaju nikakav pojam o nebu! A. V.-M. - Da, sve je mogu&e. Neki su #ak zamislili da takva bi& a postoje, no da su odlu # ili ostaviti jedan dio Galaktike kao prirodni rezervat. Dakle, oni bi promatrali nau evoluciju bez mijeanja, to bi objanjavalo njihovu diskreciju To je ono to se naziva teorijom zoo-a. - Dakle mogu e je da su tamo, ali da se ne pokazuju? A. V.-M. - Moglo bi se to povjerovati, no, zapravo, lekcija kozmi#koga kalendara projiciranog u budu& nost, to ja nazivam "kozmi#kom drugom godinom", navodi me da vam odgovorim: ne, logi# nije je misliti da oni ne postoje! Vidjeli smo da su izgledi za pojavljivanje ivota mnogobrojni, te ako njegova evolucija prema inteligentnim vrstama izgleda neizbjena, izvanzemaljskih civilizacija bi trebalo biti u obilju. Stoga, da bi se objasnila odsutnost pojava ivota valjalo bi prihvatiti da od svih novih civilizacija nijedna nije znatieljna, nijedna ne voli putovati, i l i jo, da su sve same sebe
unitile ili da su nas stavile u zoo ili da nas ne vide ili sve to ho &ete, a da nikad nijedna nije ostvarila ono to je jedina koju poznajemo, naa, izgleda bila potaknuta da neminovno u # ini u samo jednom danu kozmi# koga kalendara! - Me% utim, to vie otkrivamo izvansun # evih planeta, para doksalno, ja # amo argumente kozmi # koga kalendara koji dovodi do #injenice da smo sami? A. V.-M. - Doista, to vie novih planeta otkrivamo, vie doznajemo da su pogodna mjesta za pojavu ivota brojna. Planeti oko nekoliko milijarda zvijezda, pa to mijenja sve. Sada je mogu & e tvrditi da se ra % aju milijuni novih planet-nih sustava u Galaktici u jednom kozmi#kom danu. Dakle, zamislite, ako se na tim potencijalnim novim mjestima pojave civilizacije, koliki bi broj neuspjelih civilizacija trebalo zamisliti! - Da, zamislimo da je dolo do samo malog odstupanja, la ganog promaaja u evoluciji Zemlje, na primjer u trenutku humanizacije, i da smo na kraju svi ostali majmunoliki... A. V.-M. - Istina, malo je nedostajalo da #ovjek ne postoji. A ako #ovjek postoji, na Zemlji, to je tek od 31. prosinca oko 10 sati nave # er Tek dva kozmi# ka sata... - elite li nam re i, da su izvanzemaljci stigli 31. kozmi#kog prosinca ujutro ne bi sreli nikoga? Sastanci civilizacija trebali bi biti vrlo to#ni! A. V.-M. - Doista, ali 31. prosinca oni bi ipak sreli mnogo milijuna ivih vrsta u punoj evoluciji i znali bi da je ovdje prisutan fantasti# an stroj u radu kojeg nita vie ne moe zaustaviti. Me % utim, po # evi od sljede & e kozmi# ke godine,
130
ALFRED VIDAL-MADJAR
131
od sutra oni mogu do & i kada zaele, mi & emo zasigurno biti tu na sastanku... Uvjeren sam da je razvoj ivota neminovan jednom kada nastanu prvi organizmi. - Hubert Reeves # esto govori o kontinuumu, o neizbjenom rastu sloenosti koja bi dovela do pojave inteligencije. A. V.-M. - Potpuno se slaem! To mi se # ini nepobitnim. - Po vaem miljenju, ako se ivot razvije, treba li on prirodno stremiti prema inteligenciji? A. V.-M. - Tko bi to sprije# io? On postaje sve sloeniji, uvijek kre&e prema sustavu koji je najbolje prilago %en okoliu. Dakle, to je sustav savreniji, bolje se prilago % ava. ovjek je izvanredno aklimatiziran, jer ga nalazimo u svim sredinama, od tropske ume do polova. Jeste li pro # itali Zato sam pojeo svoga oca? Roya Lewisa? To je vrlo zabavna knjiga koja pokazuje kako tehnoloka evolucija postaje nezaustavljiva. Radnja se doga%a u doba otkri&a vatre te jedan od likova otkriva da moe njome ovladati. Naravno, vrlo je uzbu%en, eli napredovati, i& i dalje. No, ima mrgodnog ujaka koji mu kae da prestane s tim skandalom, jer priroda nije nikada dopustila ivotinjama da se igraju s vatrom. "Uostalom, ako nastavi, izazvat &e katastrofu, ja se radije vra&am na drvo gdje nam je bilo tako dobro". I tako ujak ivotari i ostaje u svom sustavu, a ne& ak nastavlja svoje pokuse. Naravno, zavri se tako da on zapali umu, a ujak povi# e: "Jesam li ti rekao!" No ta knjiga pokazuje da se radi o neizbjenom kretanju naprijed. Kada je znamo koristiti, vatra otvara cijelu lepezu fantasti# nih mogu& nosti. Naravno, to ide i dalje od vatre. I sve bre i bre...
- U vaoj knjizi II pleut des planetes, navodite jednog #ovjeka iz XIX. stolje a koji je zabrinut zbog rasta prometa u Parizu, jer je vidio posvuda konje te je predvi%ao da e uskoro biti jedan metar izmeta po ulicama... A. V.-M. - Taj je #ovjek poput nas, on ekstrapolira i ne vodi ra# una o slu # ajnosti, o nepredvidivosti, o napretku. Nakon samo jednog stolje & a vi moete ustanoviti koliko se prevario, dakle, zamislite koliko li se tek ja varam kada zamiljam svijet za nekoliko milijuna godina! No, kao to sam rekao, nije vano, moje proricanje, kao i njegovo, odgovara niskoj procjeni, #ak smijeno niskoj. Slu #ajnost, nepredvidivost i napredak u # init & e da & e se sve to puno bre dogoditi nego to ja kaem, te tim vie u# vr& uju argument kozmi# ke sljede&e godine. Ne bojite li se da e se, u naem svijetu gdje su problemi prenapu#enosti i bijede tako teki, #ovje#anstvo samo unititi prije nego dosegne zvijezde? A. V.-M. - Mogu&e je, naravno. No, rekao bih, izme%u golemih navodnika, da to nije vano u odnosu na argumentaciju koju upravo objanjavam. Jer emo ponovo po#eti za pedeset milijuna godina? A. V.-M. - Jer & e neka druga vrsta preuzeti tafetu. ak i da se sve uniti, # ak i da vie uop & e ne bude ivota na Zemlji, uvjeren sam da & e se ista stvar pojaviti drugdje, pri-je i l i kasnije. Da bi argument samounitenja bio valjan, trebalo bi da, sustavno, sve civilizacije koje se javljaju u Galak-tici unite same sebe prije nego li su u stanju napustiti rodni planel.. Vidite li kako je to nevjerojatno: naa je vlastita civilizacija ve c
sas vim bli zu da u t ome uspije, jer & e se za
jedva jednu kozmi# ku sekundu smjestiti na mnogim mjestima Sun#evog sustava, na Mjesecu, na Marsu i na njegovim satelitima, na nekoliko asteroida i satelita divovskih planeta, da spomenemo samo najo # itija mjesta. Ona & e tada ve & biti zati&ena od potpunog samounitenja zbog svojeg skromnog, ali zdravog rojenja. Samo moramo izdrati sasvim malenu kozmi# ku sekundu da bismo saznali da & e za jedva jedan kozmi#ki dan, nai daleki potomci zasigurno biti posvuda u Galaktici. - A ako smo sami, jer smo prvi? A. V.-M. - Oh! Zato ne? - Prvi, preci, patrijarsi... A. V.-M. - Uvijek je potreban jedan prvi Ta ideja ima svoje branitelje, no ona mirie na antropocentrizam. Mi drimo tovie napretkom misli samu # injenicu da se #ovje # anstvo ne smatra pupkom svemira. - To bi bio druk #iji na #in da se ponovo na % emo u sreditu. No argument nije dovoljan za ponienje pretpostavke. A. V.-M. - Doista. A sasvim je mogu&e, kao to je nekada izgledalo mogu& e, da je Zemlja u sreditu svemira. No, ipak bi bilo iznena%uju&e da smo mi prvi od milijarda! Bilo bi puno "normalnije", ho & u re & i u skladu sa standardnom banal-no & u o # emu smo malo prije govorili, da postoji mnogo drugih nastanjenih svjetova. Da smo prvi od milijarda, doista je isto tako nevjerojatno kao da smo izvukli na lotu est to #nih brojeva. A relativno je lake dobiti na lotu: jedan prema deset milijuna... Dakle, to da vjerujemo? injenica je da postojimo, i ra-
do bih htio da snio prvi, t io tada smo tako % er vjerojatno sami za sada! Moda pojava ivota ovisi o mnogo #imbenika, mnogo upitnijih nego to to mi mislimo? Kona # no, moda je nevjerojatno teko napraviti ivot na nekom planetu, tako teko da se to doga%a samo iznimno. Moda je bilo milijarda pokuaja prije nego je krenulo... No, ono #emu nas u# i sljede&a kozmi#ka godina, po mom miljenju, to je da smo kona # no, da, vjerojatno sami. Tako % er nas u # i da je pojava # ovjeka sasvim nedavni doga%aj i da &e on za samo jedan kozmi#ki dan moda kolonizirati Svemir. Jean Heidmann se rodio to #no jedan kozmi# ki dan prerano!
-21
- A mali ljudi koji ive na 10
A. V.-M. - Ako postoje, to nije uop & e o # ito, kako bismo mogli stupiti s njima u vezu? Po mom miljenju argument sljede&e kozmi#ke godine ostaje nepobitan. To je kao da se na %emo pred zidom, a to me jako smeta, priznajem vam, jer sam preteno drutvenog temperamenta i volio bih misliti da ima posvuda ljudi. No, valja vjerovati da nam je neto promaklo: ivot je jo mnogo tee proizvesti nego to mi to vjerujemo. - Dakle, jo je rje%i i dragocjeniji. A. V.-M. - Izvanredno rijedak i vjerojatno jedinstven. - to mislite o svjedo# anstvima svih tih ljudi koji misle da su opazili lete i tanjur ili bili tajanstveno kidnapirani? A. V.-M. - Jo jednom ponavljam, # ini mi se da kad bi bilo izvanzemaljaca me % u nama, da su doista prisutni u Galaktici, ve& bismo ih sreli.
134
ALFRED VID AL- MADJAR 135
- Izgleda li vam argument kozmi #koga kalendara uvjerljiviji od Fermijeva paradoksa? A. V.-M. - To je isto! To je Fermijev paradoks druk#ije predstavljen. - Kako ste ga vi razradili? A. V.-M. - Poznavao sam, naravno, taj paradoks kojeg moemo rezimirati rekavi: "No, gdje su oni?" Otkrio sam tako%er klasi#ni oblik kozmi#koga kalendara (u jednoj knjizi Carla Sagana), to jest kalendar strogo ograni#en na jednu godinu, od 1. sije # nja do 31. prosinca. A zatim sam naletio na jedan # lanak Michaela Harta koji je govorio o vremenu potrebnom jednoj hipotetskoj civilizaciji da se proiri po cijeloj Galaktici. Pokazivao je na vrlo uvjerljiv na# in da to vrijeme treba biti relativno kratko, dva milijuna godina. Drugi autori su pokazivali da bi moglo pro & i i pedeset milijuna godina, to jest jedan kozmi#ki dan. Svi su djeli& i slagalice bili spojeni. Dakle, kao to znate, da bih ilustrirao svoje rije # i rado prenosim jednu situaciju u drugi dostupniji kontekst, kako bi bila razumljivija. Tako sam zamislio produiti kalendar u sljede &u kozmi#ku godinu kako bih otkrio nevjerojatan domet Fermijevog paradoksa. Tako predstavljen, nikoga ne ostavlja ravnodunim! Primio sam otada mnoge reakcije. Govorit &u samo o pozitivnima, prva je stigla kada sam ga predstavio na jednom predavanju u Bloisu. Daniele Tabak, tada u audiovizualnom odjelu CNRS-a, oduevila se i sugerirala mi da napravim o tome kratkometrani film. Kanije je dolo do projekta filma Omnimax to ga je podrala Agencija Jules Verne. Razmiljali smo tako %er napraviti crtani film, i kona# no, za proslavu 2000. predloili smo ga u obliku emisije i spektakla koji hi se protezali kroz c i j e l u go-
dinu, s kulminantnom to# kom, dvanaest udaraca u pono & 31. prosinca 2000. Mislili smo tako proslaviti ulazak u sljede&i milenij. Naalost, nisu nas podrali. - teta, to je bila lijepa zamisao... A. V.-M. - Zamisao je jo uvijek lijepa, jer nam omogu&ava da bolje osjetimo snagu Fermijevog paradoksa i u isto vrijeme nae si&uno mjesto u vremenu. Bio sam vrlo zadovoljan tom vremenskom pretvorbom, jer mi se #inilo da jo jednom protjerujem duh antropocentrizma, koji bi se, kako je ilav, mogao ponovo pojaviti u nekom vremenskom obliku. Michel Casse ga je, uostalom, upravo sasjekao u svim oblicima u svojoj knjizi Theories du ciel (Teorije neba), u njegovu "materijalnom" obliku: naime, materija od koje smo sastavljeni predstavlja najvie 10% mase svemira. Znate ono "bitno je nevidljivo", a u slu#aju naeg svemira, bitno je napravljeno od jedne egzoti#ne "materije" jo potpuno nepoznate! - No, argument ima dvostruku otricu... A. V.-M. - Da, bio sam zate#en, sasvim sam se naao u nebranu gro%u, nisam to nimalo o#ekivao. Evo kako se taj zna#ajan argument izvrnuo kao rukavica i stavio me nasuprot nevjerojatne kontradikcije: ivot koga je izgleda trebalo biti u obilju u svemiru, zbog nae "zemaljske usamljenosti", dao je antropocentrizmu novu snagu... - Kakva nevolja! A. V.-M. Da, ali to u # initi? Pokuavao sam zaobi& i taj paradoks, no to je, izgleda, vrlo teko! Smatram se obveznim p r i h v a t i t i njegove posljedice: sto ima vie novih planeta.
i sve dok SETI ne uhvati signale, to se vie paradoks u#vr&uje i navodi me na zaklju# ak da smo sami! - A da se otkriju tragovi ivota na Marsu! A. V.-M. - udno, no to bi u# vrstilo paradoks. to &e se na & i vie tragova ivota, vie &e se pokazati da se ivot moe pojaviti posvuda, dakle da bi morao vrvjeti na mnogim iz-vansun#evim planetima. Nezapaanje izvanzemaljskih poruka postalo bi jo zagonetnijim. To je doista paradoksalna situacija, jer to &emo vie nalaziti dokaza u korist univerzalnosti ivota, to &emo imati vie elemenata koji nas navode na pomisao da smo vjerojatno sami u svemiru! - A ako Jean Heidmann uhvati izvanzemaljski signal? A. V.-M. - Tada &e se, neosporno, sve promijeniti. To bi izravno promatranje bilo doista jedino u stanju zape# atiti Fermijev paradoks. Me%utim, u o #ekivanju, # ini mi se da je pametnije pretpostaviti da smo sami! No, budimo strpljivi! Jo samo jednu malu kozmi# ku sekundu, i tada, po mome miljenju, znat &emo... Tako, na skromnom podru#ju i u kratkom odsje#ku vremena kojim ono raspolae, infinitezimalnom s obzirom na kozmi#ka trajanja, #ovje#anstvo kre e prema budu nosti koja e biti galakti#ka ili je ne e biti. A avantura tek zapo#inje. Otkrili smo nove planete: izvrsno. No, elimo ih vidjeti izbliza! Kada emo ih posjetiti? I pogotovo, kako, pomo u kojih prijevoznih sredstava? Ho emo li uspjeti jednoga dana dosti i brzinu svjetlosti? Ho emo li oti i na zvijezde? Ho emo li iza i iz Mlije#ne staze?
Nicolas Prantzos
ODISEJA BUDU)NOSTI
icolas Prantzos je imao dvanaest godina kada je otkrio Clarkeovo i Kubrickovo majstorsko djelo: 2001: Odiseja u svemiru. Gledat e ga dvadeset i #etiri puta. Godina je 1969. i #ovjek je upravo napravio svoje prve korake na Mjesecu. Cijela jedna generacija mladi a sanjari da postanu astronauti. Nicolas je jedan od njih. Tijekom cijelog mladena-tva guta velika djela znanstvene fantastike - ona Clarkea, H. G. Wellsa, Asimova - kod kojih cijeni ispreplitanje znanstveno-tehni#ke dalekovidnosti i filozofske vizije. "Kad sam shvatio da vjerojatno ne u mo i putovati na zvijezde, izabrao sam zanimanje koje mi omogu ava da dovedem zvijezde k sebi", objanjava on danas. S dvadeset i tri godine morao je izabrati neku veliku prijestolnicu za studij astronomije. Nicolas Prantzos dobro govori francuski i oboava Pariz.
Tako je stigao u Grad svijetlosti 1979. godine da zapo#ne dugi sveu#ilini put u Parizu-VII. Nakon prve teze u studijskom centru Saclay, priprema dravnu tezu iz nuklearne astrofizike o evoluciji masivnih zvijezda. Postaje istraiva# pri CNRS 1986. godine te uklju#uje Institut astrofizike u Parizu. Njegovi radovi na nukleosintezi (nastanku kemijskih elemenata nuklearnim reakcijama unutar zvijezda] pribavljaju mu priznanje znanstvene zajednice te 1994. godine dobiva godinju nagradu Digital/Compaq Francuskog astronomskog drutva za svoja ukupna djela. Nakon 1990. godine predaje "Zvjezdanu evoluciju" na DEA astrofizike na sveu#ilitu Pariz-VI. Godine 1997. pozvan je da predaje "Kemijsku evoluciju galaktika" na sveu#ilitu u Tokiju, kao gostuju i profesor. Paralelno s tom blistavom sveu#ilinom karijerom, tako%er eli podijeliti svoju strast sa irokom javno u. Godine 1988, objavljuje u suradnji s kolegom Thierryjem Montmer-leom Soleil eclates (Rasprsnuta sunca); djelo je nagra%eno Zlatnim perom Udruenja znanstvenih pisaca Francuske. Zatim 1998. objavljuje popularnu knjiicu Naissance, vie et mort des etoiles (Ra%anje, ivot i smrt zvijezda], i opet u suradnji s Thierrvjem Montmerleom, kao i Voyages dans le futur. L'aventure cosmique de l'humanite (Putovanja u budu nost. Kozmi#ka avantura #ovje#anstva), gdje istrauje budu nost #ovje#anstva u svemiru od XXI. stolje a do kraja svemira. Tom se knjigom, Nicolas Pranzos vra a svojoj prvoj ljubavi, temama o kojima je sanjario u svojoj mladosti: "Moja je generacija imala sre u ivjeti svoju mladost u BO-tim godinama, u vrijeme velike svemirske epopeje XX. stolje a koja je izazvala toliko sklonosti za ta zanimanja. Sljede e generacije ne mogu zamisliti fantasti#no ozra#je te epohe, kada su se gotovo svi svemirski snovi #inili dostinima, i to u bliskoj budu nosti. Unato# razo#aranju koje je uslijedilo, vjeru-
jem da je iskonski san da se posjete zvijezde jo uvijek iv. Ja sam, dakle, htio predstaviti taj san u svjetlu naih suvremenih spoznaja i uklopiti ga u okvir globalne vizije nae budu nosti u svemiru". Ta ga vizija budu nosti vodi ponekad u posjet svjetovima znanstvene fantastike, tabu podru#ju za mnoge njegove kolege. No, on smatra da je "znanstvena anticipacija dugo vremena prezirana od strane literarnih krugova, danas dobila svoje mjesto, problematika i teme te literature #esto su bili izvorom inspiracije za znanstvenike". U svakom slu#aju, problematika opisana u Putovanjima u budu nost o#ito je o#arala iri prestine nagrade "Jean-Rostand" (to je dodjeljuje Univerzalni pokret za znanstvenu odgovornost) koji je nagradio djelo 1998. godine. Ovo znanstveno istraivanje o tehnolokim evolucijama koje e nam bez sumnje omogu iti da, u blioj ili daljoj budu nosti, istraimo zvijezde, ipak ga ne odvra a od velikih sociolokih, ekonomskih i filozofskih rasprava o sudbini #ovjeka izvan njegove zemaljske kolijevke.
P RVI KORACI U SVEMIRU

- &ini se da smo tek na po#etku svemirske avanture, u situaciji Kristofora Kolumba kada se, po prvi puta, udaljio od dobro poznatih obala Europe.
Nicolas Prantzos. - Ta je usporedba zanimljiva, doista, no, mislim da je jo malo prerano za nju! Jer svemirska avantura ima samo #etrdesetak godina. Zapo#ela je krajem 50-tih s prvim Sputnikom i letom Jurija Gagarina (1934.-1968.) na stazu oko Zemlje. Tijekom tog prvog razdoblja, astronauti su istraivali predgra%e naega planeta. Glavni projekt je
tuda bio Apollo, lansiran 1961. godine, zahvaljuju& i kojemu je, osam godina kasnije, #ovjek napravio svoje prve korake na Mjesecu. No, od po#etka 70-tih, klima se promijenila, a mi smo uli u godine mravih krava. Nakon 1972. godine niti jedno ljudsko bi& e nije se udaljilo vie od petsto kilometara od Zemlje. Naravno, brojne su sonde odaslane prema drugim planetima te su obavile sustavno istraivanje Sun#eva sustava. One su nam donijele hrpu podataka o morfologiji i svojstvima planeta kao to su Mars, Venera, Jupiter ili Saturn, kao i o njihovim satelitima. No, nije bilo vie rije# i o slanju ljudi daleko od Zemlje, jer su te ekspedicije previe kotale. - Nije li do tog naglog ko#enja dolo dijelom zbog zavretka hladnoga rata? N. P. - Sigurno da je natjecanje izme%u SAD i biveg SSSR jako stimuliralo svemirsko istraivanje, osobito projekte letova s posadom. Kada se to nadmetanje ugasilo, shvatilo se da su trokovi previsoki u odnosu na o #ekivane koristi. Na kraju 90-tih vaio je slogan: "Bolje, jeftinije, bre". Naglasak je tada stavljen na minijaturizaciju svemirskih sustava i njihovih raznih komponenti. - Dakle, zahvaljuju i napretku informatike i mikroelektronike svemirsko se istraivanje ponovo pokrenulo? N. P. - Ne samo zbog toga, no ti su napretci jako na to utjecali. Ono to velikim dijelom odre%uje trokove neke svemirske misije je "koristan teret", jer se mora iza& i iz gravitacijskoga polja Zemlje. To je kao da pokuavamo iza& i iz vrlo duboka zdenca: to je teina ve&a, potrebno je vie energije. Minijaturizacija je predstavljala pravi tehnoloki skok koji je omogu & io da postanu laki jo rudimentarni ure%aji 60-tih godina.
- Koji je odnos izme %u teine ure%aja i njegove brzine oslo ba%anja? N. P. - Brzina osloba%anja je neovisna o teini, ona je uvijek ista, jer ovisi samo o svojstvima (masa i polumjer) tijela kojeg se elite "osloboditi" (u ovom slu#aju Zemlje). Ako elite staviti neki predmet na stazu oko naeg planeta, morate mu dati brzinu od oko osam kilometara u sekundi. A da bi se pobjeglo Zemljinoj gravitaciji, potrebno je oko jedanaest kilometara u sekundi. Me %utim, koli# ina potrebne energije za postizanje te brzine zavisi o masi.. Poslati jedan kilogram na stazu stoji tisu &u puta manje energije nego li slanje jedne tone. Sada cijena stavljanja na stazu iznosi oko dvadeset tisu & a dolara po kilogramu. - Sto je svemirska avantura donijela ljudima do sada? N. P. - Teko je to saeti u nekoliko re#enica. Najvanije je, iako se to moe # initi paradoksalnim, to nam je ona prije svega dopustila da bolje upoznamo na vlastiti planet. Tisu & e satelita koji su trenutno na stazama oko Zemlje, na raznim visinama, omogu & uju nam primanje nevjerojatne koli# ine informacija o nama samima. One slue telekomunikacijama (radio, televizija, telefonija), navigaciji (to #an poloaj brodova i aviona zahvaluju& i sustavu GPS (Global Positio-ning System), meteorologiji (pra&enje ciklona), teledetekciji (pra & enje premjetanja ledenjaka, umskih poara, pje # ane fronte, lokaliziranje nalazita nafte ili drugih minerala, kartografiji urbanih i ruralnih podru # ja ili reljefa dna oceana, itd). Popis usluga je ve& dosta dug i neprestano se pove&ava. Naravno, tome valja dodati vojne satelite i njihovu ulogu u pijunai. A to je s upoznavanjem Sun#evog sustava i svemira?
N. P. - Oslobodivi se Zemljine atmosfere, vidjeli smo svemir drugim o # ima. Atmosfera (sre &om za na organizam!) zaustavlja ve& inu elektromagnetskih zra# enja. Prolazi samo vidljiva svjetlost, jedan cio infracrvenog i radiovalovi. Ako elimo prou#avati rentgenske zrake, gamazrake, ultraljubi-# aste, infracrvene, itd., treba i& i u svemir. To je ono to su nam sateliti omogu & ili nakon 60-tih, otkrivaju & i nam mnogostruka i nezamisliva lica dalekoga svemira. Tako smo mogli "vidjeti" blizinu crnih jama (zahvaljuju& i rendgenskom zra #enju to ga emitira topli plin kojeg ta tijela usisavaju), ili pak "gama skokove" (vjerojatno sudari izme % u neutron-skih zvijezda koji se doga% aju u dalekim galaktikama, pri kojima se osloba% aju silne koli# ine energije). Nae je predodba o Sun#evom sustavu tako %er bila izmijenjena zahvaljuju & i materijalu to su nam ga sonde poslale. Mogli smo dobiti izvanredne slike gotovo svih tijela Sun# evog sustava, i to kvalitete koju je nemogu & e dobiti sa Zemlje. Te slike, kao i ostali podaci to su nam ih sonde poslale, iz temelja su promijenile nae znanje o nastanku i evoluciji Sun#evog sustava. Jo je vanija bila analiza na licu mjesta tla i atmosfere Marsa, obavljena sondama Viking 70-tih godina i sondama Mars Pathfinder 1977. godine. A tristo kilograma mjese #eva materijala to su ga astronauti projekta Apollo donijeli, usre& ili su planetologe, jer je njihova analiza omogu & ila da se bolje shvati povijest sustava Zemlja-Mjesec. - No, #ini se da je nakon zavretka putovanja s posadom na Mjesec, po#elo oklijevanje to se ti#e sljede ih etapa. to danas u#initi? Vratiti se na Mjesec? Usmjeriti nae napore prema Marsu? Graditi svemirske postaje na stazama oko Zemlje? N. P. - To # no. Danas je o # ito teko definirati dugoro # nu politiku. Neki propovijedaju oprez. "Ne valja uriti", kau
oni, "jer su rizici preveliki. Misije su preskupe, a naa bi se prenagljenost mogla pokazati katastrofalnom za ljudske ivote. Po # nimo mirno u # vr & ivati naa znanja putem svemirske postaje, poaljimo astronaute da nau # e raditi u svemiru i da steknu iskustvo ivljenja u besteinskom stanju". To su u# inili Sovjeti ve& odavno sa svojom postajom Mir. No, danas su Amerikanci preuzeli inicijativu, jer Rusi vie nemaju sredstava. - Zasigurno e nova svemirska postaja uskoro zamijeniti Mir. N. P. - Jedan je me % unardni projekt zapo # eo u listopadu 1998. godine, prvi modul su postavili Rusi, drugi Japanci. Bit & e potrebno ukupno oko pedesetak misija - ve & inu letova &e obaviti raketoplani NASA-e - da se spoje svi moduli budu& e Me% unarodne svemirske postaje. Ako sve bude ilo dobro, ona & e biti spremna za prijam prvih astronauta ve & oko 2003.-2004. To & e biti kraj jedne duge avanture, jer su se planovi te postaje neprestano mijenjali ve & petnaestak godina. Tako se ona redom nazivala "Freedom" i "Alpha", prije nego je kona # no dobila ime "International Space Sta-tion" (ISS). - Koja e biti njena korist? N. P. - Mnogi ljudi, a pogotovo znanstvenici, voljeli bi znati odgovor na to pitanje! U na# elu, tamo bi se trebali obavljati razni pokusi s podru# ja fizike, kemije i biologije u uvjetima zrakopraznog prostora i besteinskog stanja. ak su se razmatrale industirijske primjene tih pokusa, jer se u tim uvjetima mogu dobiti farmaceutski ili elektronski proizvodi koje je nemogu&e proizvesti na Zemlji. Ipak, zanimanje to su ga industrijalci pokazali # ini se da nije na visini NASA-inih o #ekivanja te se ne zna ba moe li to zanimati temeljno is-
traivanje. S obzirom na cijenu svemirske postaje (pedeset milijarda dolara za njenu izgradnju, #emu valja pribrojiti odgovaraju&u svotu za njen rad tijekom sljede&ih godina), moemo se upitati je li odluka razumna. Po mom miljenju, korisnost svemirske postaje pokazat &e se tek dugoro#no: trebamo jedno mjesto gdje bi astronauti mogli u#iti raditi i dugo ivjeti u svemiru prije polaska na daleka putovanja, prema Mjesecu ili prema Marsu. Svemirska postaja (ili njen nasljednik) mogli bi tako%er posluiti kao me%upostaja za budu&e svemirske letove...
NA PUTU PREMA MARSU

- Predvi%a li se jednoga dana poslati ljude na Mars?
N. P. - I ovdje postoje dvije opcije: jedna oprezna, druga radikalna. Po nekima, Mjesec bi trebao sluiti kao lansirna rampa da bi se ilo dalje, osobito na Mars. Zapravo glavna smetnja slanju ljudi na Mars je potreba da se sve nosi sa Zemlje, osobito gorivo broda za polazak i povratak. A, kako smo vidjeli, vrlo je skupo osloboditi se gravitacijskog polja naeg planeta. Nasuprot tome, Mjese#evo je gravitacijsko polje est puta slabije od Zemljinoga, a tamo nalazimo kisik, glavno gorivo naih sadanjih kemijskih raketa (koje sagorijevaju mjeavinu kisika i vodika). Istina je da nema vodika na Mjesecu, dakle, trebalo bi ga donijeti sa Zemlje. No, nali bismo barem kisik, koji je osam puta tei od vodika. Zamilja se, dakle, da se najprije postavi jedna mala lunarna tvornica za dobivanje kisika s povrine naega satelita. Tada bi ga se moglo koristiti za punjenje raketa koje bi bile na stazi oko Zemlje, a kasnije bi se uputile na Mars.
- A koja je druga opcija?
N. P. - Mars, #ini se, danas izraava sva svemirska matanja #ovje#anstva. Projekti za slanje astronauta onamo postoje ve& odavna, no to ne&e biti ubrzo. Kratkoro#no, pomilja se na slanje robota, to se doima vrlo razumnim. Manje &e kotati nego slanje astronauta i obogatit &e nae poznavanje crvenoga planeta. Sonde Viking (70-tih godina) i Pathfinder (1977.) ve& su provele analize tla i Marsove atmosfere. Jedan ambiciozni projekt sada u fazi razrade, a u kojemu sudjeluje i Francuska, predvi%a da roboti donesu na Zemlju uzorke s Marsova tla kako bi se obavila analiza u laboratoriju. No, uvijek ima nestrpljivih koji misle da bismo, uz malo ve&i troak, mogli poslati i astronaute, to bi imalo golemo djelovanje na javnost, ve&e #ak od projekta Apollo.
Koje e se tehnike koristiti kad se bude radilo o slanju ljudi na Mars?
N. P. - Opcija "malim koracima" (najprije Mjesec, zatim Mars) izgleda vrlo razumna. No, nekima se uri: "Bit &e potrebna desetlje&a da se razviju sve te infrastrukture na Mjese#evu tlu", kau oni. " emu odga%ati tako dugo taj san o slanju ljudi na Mars, ako se moe druk#ije tamo sti&i?" Ta se koncepcija zasniva na projektu "Mars Direct", kojeg je po#etkom 90-tih predloio Amerikanac Robert Zubrin. Prema zagovornicima toga projekta, vie se ne bi trebalo sa Zemlje nositi sve gorivo potrebno za povratak ve& bi ga se proizvelo na licu mjesta. Doista, Marsova je atmosfera relativno male gusto&e, no u njoj pretee uglji#ni dioksid - koji se sastoji od ugljika i kisika. Zubrinova je zamisao da se postavi mala automatska tvornica za skupljanje uglji#nog dioksida, zatim odvajanje kisika od ugljika, da se od ugljika proizvede metan te da se ovaj posljednji koristi kao gorivo
za povratak. Te je ideje preuzela NASA koja je razvila svoje vlastite projekte. - Za koliko emo vremena biti spremni poslati ljude na Mars? N. P. - Prema planovima NASA-e, dvije &e pripremne misije prethoditi prvom putovanju astronauta. Njihov &e cilj biti da sve vrlo paljivo pripreme: trebat &e postaviti na povrini Marsa dva modula za dobivanje goriva za povratno putovanje, dva modula smjetena na stazi oko Marsa za povratak ljudi na Zemlju, kao i brodova koji &e ih dovesti s povrine Marsa do tih modula za povratak. Sve se to mora postaviti prije nego se poalju ljudi. Predvi% ena su svugdje po dva modula kao osiguranje od mogu&ega kvara jednoga od sustava, to bi dovelo do neuspjeha misije. Nadajmo se da &e te redundantne mjere biti dovoljne. U svakom slu# aju, astronauti &e znati prije svog polaska za Mars da je sve spremno na licu mjestu za njihov povratak. Tako mogu krenuti (relativno) mirni No, izvrenje tog projekta ne & e biti po # eti uskoro. ini mi se da je teko zamisliti da bi za misiju takve vrste bilo potrebno manje od petnaestak godina. - Koliko je predvi%eno trajanje jednog takvog putovanja? N. P. - Oko tri godine, polazak i povratak, uklju # en boravak na Marsu. - To zapravo nema vie nikakve veze s putovanjem na Mjesec! N. P. - Samo putovanje trajat & e od est do devet mjeseci. No, valja voditi ra#una o "slobodnom prozoru lansiranja", jer se Mars i Zemlja okre&u oko Sunca razli# itim brzinama. Njihovi me%usobni poloaji nisu uvijek povoljni za lansiranje rakete s jednog planeta na drugi, posebno ako se eli utroi-
ti to je manje mogu & e energije. Dakle, valja # ekati da se dva planeta na% u u odre% enom me% usobnom poloaju, zbog # ega & e isto tako kasniti povratak. Ukupno, treba predvidjeti ekspediciju od oko tri godine. Gotovo kao Magellanovo putovanje oko svijeta. - To je lijepa usporedba! N. P. - Da, ali je Magellan putovao ve & inu vremena pristaju & i uz obale. Mogao se iskrcati u slu # aju velikih problema na moru. Me %utim, ako astronauti nai% u na problem, nema nikoga iza ugla da im popravi kvar... - Zato bi se dala prednost Marsu za to prvo putovanje nakon iskrcavanja na Mjesecu, a ne Merkuru ili drugim planetima? Zbog njegove blizine? N. P. - Ne, jer je Venera, na primjer, neto blie Zemlji nego crveni planet. Mars nas doista zanima iz prakti# nog razloga: on je jedini planet na koji se moemo spustiti bez ve& ih problema. Na Veneri bi to bilo nemogu&e zbog njene vrlo debele i guste atmosfere, koja se ne sastoji samo od uglji# nog dioksida ve & tako % er i od sumporne kiseline, zbog # ega je jako korozivna. to se ti# e Merkura, koji je vrlo blizu Sunca, tamo je previe toplo! Primljena energija je tamo est puta ve& a nego na Zemlji. Da bi ljudi mogli tamo boraviti, valjalo bi postaviti u# inkovite sustave za hla % enje. Osim toga, trebalo bi vie energije da se vrati brod s Merkura nego s Marsa, jer je onaj prvi "dublje" u gravitacijskom bunaru Sunca. Ve & su poslane sonde oko Merkura, no, to se ti#e ljudi ima problema koje je nerrogu& e rijeiti kratkoro #no. Me %utim, Mars ne predstavlja ve& e poteko &e u tom pogledu. Njegova je gravitacija po prilici polovica Zemljine gravitacije, dakle, po njemu se moe ugodno etati. Naravno, tamo je hladno,
ali no vie nego na Mjesecu. Me%utim, zbog Marsove atmosfere, iako rijetke, varijacije u temperaturi izme%u dana i no&i manje su nego na Mjesecu.
- Koja je korist za #ovje#anstvo kopanje po tlu Marsa?
prou#avali to pitanje da procjene je li to "matanje" ostvarivo. Izgleda da jest, barem teoretski: mogli bismo promijeniti klimu Marsa i u#initi da njegova atmosfera bude pogodna za disanje. To je ono to se naziva "teraformiranje", a sastoji se u stvaranju druge "Zemlje" u naem Sun#evom sustavu.
- Bilo bi potrebno bez sumnje vie desetlje a da se u tome uspije?
N. P. - Moglo bi se dugo raspravljati o tom pitanju. Jesu li naa prirodna znatielja i na istraiva#ki instinkt dovoljni razlozi? Korist da se tamo poalju astronauti je u tome to &e oni biti u stanju, za razliku od robota, suo#iti se s neo#ekivanom situacijom. Kad bi se poslalo robote na Mars, oni bi mogli izvriti osnovne zadatke za koje su programirani, na primjer uzimanje uzoraka Marsova tla, njihovo stavljanje u vre&u i vra&anje na Zemlju. No, ako se pojavi neki problem, sigurno je da roboti ne bi mogli reagirati, a bilo bi teko teledirigirati ih sa Zemlje, jer za putovanje poruke tamo i natrag treba najmanje deset minuta. Nita ne moe zamijeniti nazo#nost ljudi da se sna%u u neo#ekivanome. No, to moemo dobiti zauzvrat za tako veliku investiciju? U slu#aju Mjeseca, na primjer, moe se pomiljati na eksploataciju njegova helija-3, koji moe puniti nae budu&e fuzijske reaktore. Mnogi naime misle da je termonuklearna fuzija idealno rjeenje za nae budu&e energetske potrebe, jer je to obilan i neradioaktivan izvor energije. No, za nju treba helij-3, element, to#nije helijev izotop, koji ne postoji na Zemlji. to se ti#e slanja ljudi na Mars, osim argumenata vezanih uz "e% za znanjem" ili "istraiva#ki instinkt", koji mi se #ine nedovoljnima, vidim samo jedan jaki argument, no, on postaje valjan tek dugoro#no: mogu&nost da se taj planet transformira kako bi postao nastanjiv za #ovjeka.
- Nije li to ono to zamiljaju neki pisci znanstvene fantastike? N. P. Da, no nisu oni jedini. Znanstvenici su tako%er
N. P. - Prije bi se reklo jedan dobar milenij, barem prema najozbiljnijim pretpostavkama! Ili, najmanje, nekoliko stolje&a, ako uspijemo uvesti na Mars genetski izmijenjene organizme koji bi mogli bre obaviti posao plavo-zelenih alga. Jer ne smijemo zaboraviti da se upravo zahvaljuju&i fotosintezi tih alga Zemlja obogatila kisikom prije dvije milijarde godina, to je omogu&ilo ivotu izlazak iz oceana da bi se smjestio na kontinentima. Po mome miljenju, mogu&nost da se transformira Mars jaki je argument za odlu#ivanje da se tamo jednoga dana poalju ljudi. Moda &e se to pokazati jednoga dana vrlo dragocjenim, ako #ovjek uniti Zemlju (nuklearni holokaust ili bakterioloki rat) ili ako do%e do sudara s kometom ili asteroidom. Nikad nije dobro #uvati sva svoja jaja u istoj koari... - U knjizi Putovanja u budu&nost citirate ovu re#enicu iz jednog romana znanstvene fantastike: "Bilo bi opasno ostaviti inteligenciju na povrini jednog jedinog planeta, odakle moe biti istjerana". N. P. - Rije# je o knjizi Amerikanca Kima S. Robinsona Crveni Mars*. On tamo predstavlja na primjeran na#in argu* Crveni Mars K.S. Robinsona te njeni nastavci Zeleni Mars i Plavi Mars (ukupno 1.700 stranica trilogije) objavljeni su i kod nas u biblioteci Z.F. IZVORI, 1996.-'200l.
mente za i protiv teraformiranja Marsa. Jedan od njegovih likova brani tezu prema kojoj bi nam bilo u interesu pripremiti jednu drugu Zemlju, u slu#aju da ivot na naoj bude uniten nekom kozmi#kom katastrofom. Imali bismo barem sigurnost da inteligencija ne&e potpuno nestati u ovom podru#ju svemira. To mi se #ini dosta uvjerljivim. Ako se razmilja na toj razini, doista nam je u interesu da proirimo ivot drugdje - a najpogodnije mjesto, za sada, #ini se da je planet Mars. - To bi bila naa vikendica! N. P. - Ne sasvim, jer uvjeti na Marsu, #ak i preoblikovani, bit &e daleko od onih idili#nih, kao na naoj staroj, ali vrlo lijepoj Zemlji. Osim toga, do kupnje te "vikendice" ne&e do&i sutra. - Ne postoje li drugi planeti, ili sateliti planeta, kao to je Ti-tan, koje bi se moglo podvrgnuti teraformiranju? N. P. - Ne mislim tako, barem ne u okviru naih sadanjih spoznaja i naih predvidivih tehnolokih kapaciteta u idu&im stolje&ima. Sada se zanimamo za Titan, koji je najve&i Saturnov satelit, zato to je to jedino mjesto u Sun#evom sustavu, osim Zemlje, gdje je atmosfera bogata duikom. Taj element, kemijski inertan, dosta je rijedak na ostalim planetima i satelitima Sun#evog sustava. A duik #ini 80% Zemlji-ne atmosfere - i 50% atmosfere Titana, to pobu%uje znatielju astronoma. No, nije sigurno da se Titan moe terafor-mirati. ak i kada bi ga se uspjelo dovoljno zagrijati koriste&i termonuklearnu fuziju, vrlo je teko zamisliti da bi se zatim #ovjek mogao ondje nastaniti. Jer #ovjek i ivotinje trebaju kisik koji nastaje fotosintezom biljaka. Stoga, da bi dolo do fotosinteze, potreban je neki minimum Sun#eve
svjetlosti. Budu&i da je Titan deset puta udaljeniji od Sunca nego Zemlja, Sun#eva svjetlost je tamo stotinu puta slabija. U tim uvjetima tamo ne moe postojati prirodna fotosinteza. Dakle, vrlo je teko zamisliti da se Titan moe terafor-mirati. - Osim teraformiranja, ako Mars pobu%uje takvo zanimanje, nije li to zbog nazo#nosti mogu ih tragova ivota? N. P. - Moda, no budimo oprezni! Sada znamo da je izvjetaj jedne ekipe NASA-e koji je najavio 1997. godine otkri&e tragova ivota u meteoritu s Marsa, na%enog na Antarktiku, bio neto#an. Do danas nije na%en nikakav trag ivota na Marsu. Istina je da postoje uvjerljive indicije prema kojima je nekad voda tekla povrinom crvenog planeta. No, to nikako ne zna#i da postoji ili je postojao ivot na Marsu. Ako je postojanje vode potreban uvjet za razvoj ivota, je li to dovoljno? Neki tvrde da bi nazo#nost vode na povrini podrazumijevala da se ivot tamo morao razviti, pa makar u obliku mikroorganizama. Kada je voda nestala, ti bi se mik-ro-organizmi povukli u donje slojeve planeta da se zatite od ultraljubi#astih zraka. To je mogu&e, no trenutno to je samo proizvoljna spekulacija. Mi jo nismo istraili Marsovo podzemlje, dakle trebat &e tamo poslati sonde koje &e mo&i obaviti buenja. To je dio projekata koji se planiraju za idu&e godine. Moe biti da postoje mikroskopski oblici ivota ispod povrine Marsa, no kod sadanjeg stanja naeg znanja, mi to ne moemo ni isklju#iti ni potvrditi. - Ako bi se otkrilo primitivne oblike ivota, bi li to ubrzalo projekte usadivanja zemaljskoga ivota na Marsu? N. P. - Upravo suprotno! Kad bi se nalo na Marsu druk#ije oblike ivota od naega, to bi bila jako dobra vijest za one
koji misli; da ivot postoji drugdje u svemiru. To bi dokazivalo, zapravo, da se ivot moe razviti u razli# itim oblicima, a ne samo u jedinom do sada ve & poznatom obliku. A mi bismo dva puta razmislili prije nego li bismo poslali astronaute na Mars i zapo # eli teraformiranje. Jer ne bismo imali pravo preuzeti rizik iskorjenjivanja tog autohtonog oblika ivota, pokuavaju& i tamo usaditi na. ak i u odsutnosti slubenog ugovora, znanstvenici se slau po tom pitanju: ako jednoga dana otkrijemo neki originalni oblik ivota, negdje u svemiru, treba u # initi sve da ga se zatiti, ostaviti ga onakvim kakav jest. Me% utim, to da se radi ako je taj oblik ivota istovjetan naem, zasnovan na kemiji ugljika i prenosiv putem DNK? Je li se on razvio neovisno od ivota na Zemlji? To bi podrazumijevalo da je nazo#nost vode pogodovala pojavi istovjetnih oblika ivota. Ili je pak bilo dolo do me%udjelovanja izme%u Zemlje i Marsa pa je jedan planet "zasijao" drugi? Ili je oba planeta u#inio plodnim neki oblik ivota koji je doao izvana, na primjer s kometa? - No, to predstavlja snanu motivaciju da se krene na Mars? N. P. - Svakako. NASA, koja pokuava dobiti sredstva za svoje budu & e misije, isti# e taj argument. No, ako se tamo na%u tragovi ivota, prou#avat &e ih radije pomo &u robota, zbog toga &e smjetanje ljudi na Mars biti jako usporeno. - Koji je va osobni osje aj po tom pitanju? N. P. ~ Ja sam agnostik. No, kad bih se trebao kladiti, kladio bih se da se ne & e na& i nita. Jer sam uvjeren da je pojava ivota rijedak fenomen. Me% utim, na toj razini, to nije pitanje znanosti (jer mi ne znamo dovoljno da si stvorimo neku sliku), nego intuicije. S Hubertom Reevesom sam se kladio, prije nekoliko godina, u postojanje marsovskog ivo-
ta, na mikroskopskoj razini, naravno. On je optimist i on u to vjeruje. Vidjet &emo!
PREPREKE NA PUTU
- Let s posadom na odredite Mars, kao i sva dalja odredita, ne e zasigurno pro i bez sve sloenijih tehni#kih problema. Koji su to? N. P. - Prije svega tu je problem kozmi# kih zraka, tih energetskih # estica koje dolaze iz galakti# kih dubina, ali tako % er i s naeg Sunca, a koje brazdaju svemir gotovo svjetlosnom brzinom. Na Zemlji smo od njih zati& eni, jer na planet ima dvostruki tit: magnetosferu i atmosferu. No, # im iza%emo iz atmosfere, taj se problem postavlja. Astronauti koji su ili na Mjesec bili su izloeni tim kozmi#kim zrakama, no njihov je boravak bio kratkotrajan, pa su primljene doze ostale male. - Je li to radioaktivnost? N. P. - Vie-manje. Klasi#nu radioaktivnost proizvode energetske # estice - elektroni, gamazrake i alfa jezgre. No, kozmi# ke zrake sadre tako %er i energetske protone, # ije djelovanje na organizam nije sasvim isto. Naime, prema vrsti, svako od tih zra# enja ima ve & u ili manju snagu prodiranja. Neka ne prodiru dalje od koe te izazivaju samo opekline, druga idu dublje te mogu otetiti tkiva, stanice, na genetski materijal, itd. Kombinezoni astronauta nisu dovoljni da ih zatite?
N. P. Naalost, te su # estice tako nabijene energijom da lako prolaze kroz kombinezon. Za u#inkovitu zatitu oni bi trebali biti mnogo deblji i tei, no tada astronauti ne bi mogli vie napraviti niti jedan pokret! - Ukratko, sada se ne moe nita u#initi protiv tih kozmi#kih zraka? N. P. - Moglo bi se okruiti brod titom napravljenim od vrlo tekih materijala, recimo olova. No, bio bi potreban tit debeo vie centimetara, to bi jako pove& alo teinu broda. - Kako rijeiti taj problem? To bi bila samoubila#ka putovanja za astronaute, kad bi morali ivjeti tri godine u svemiru bez zatite... N. P. - Samoubila #ka moda ne, ali sigurno visokog rizika. Nitko jo ne zna procijeniti posljedice slabih doza radioaktivnosti. Svi organizmi ne reagiraju na isti na# in, neki su otporniji od drugih. Kozmi#ke zrake pove&avaju vjerojatnosti da se dobije rak ili leukemiju, ali ne znamo koliko. Teko je to u ovome trenutku procijeniti. Rak se moe manifestirati tek dvadeset godina kasnije. Nakon dvadeset godina, ti bi astronauti moda mogli umrijeti zbog drugih razloga. Me%utim, tete na njihovu genetskom materijalu predstavljat & e problem budu li htjeli imati djece nakon svog povratka. - S kojim e se jo problemima sretati astronauti budu nosti? N. P. - Jedan od glavnih je onaj besteinskoga stanja. Iskustvo kozmonauta na Miru je pokazalo da se nakon vie tjedana provedenih u besteinskom stanju javlja odre % eni broj nepovoljnih u# inaka za organizam. Organizam teko metabolizira kalcij - to # ini kotanu strukturu krhkom -
mii& ni i kardiovaskularni sustavi su oslabljeni. U gravitacijskom polju kao onom Zemljinom, mi bez prestanka pokre&emo nae mii& e, # ak i nesvjesno, da bismo se borili protiv sile tee, to odrava na mii& ni sustav u dobru stanju. U besteinskom stanju, mii& i uop &e ne rade jer vie nisu prisiljeni # initi napore. Oni, dakle, vrlo brzo atrofiraju. Tako, kada se astronauti vrate na Zemlju, nakon duga boravka na Miru, osje & aju se smlavljeni gravitacijom naeg planeta i potrebno im je nekoliko tjedana privikavanja da bi ponovno normalno ivjeli. No nakon dolaska na Mars, astronauti ne& e na & i nikoga da ih primi te & e odmah morati biti operativni. - Ne bismo li mogli umjetno napraviti gravitaciju? Svi se sjeamo Hergeovih slika u Hodali smo po Mjesecu gdje Tintin priti e ru#icu stvaraju i gravitaciju unutar lunarne rakete... N. P. - To bi bilo savreno, no naalost, to nije tako jednostavno! Jedini na # in kojim sada raspolaemo za stvaranje umjetne gravitacije, to je koritenje jedne druge sile, centrifugalne sile. Ako ste u bubnju koji se okre & e, centrifugalna sila & e vas prilijepiti uza zid. Ako stanete uspravno uza zid, bit &ete izloeni gravitacijskoj sili usmjerenoj prema van. to se bubanj bre okre & e, to je ta sila ve & a. No, u maloj postaji kao to je Mir ili budu &a svemirska postaja, takvo je rjeenje nezamislivo: za stvaranje dovoljno velike gravitacije, trebala bi se postaja okretati oko same sebe vie puta u minuti, to bi bilo neizdrivo za organizam. - Zna#i li to da se ne e mo i stvoriti gravitacija u svemirskim postajama budu nosti? Ne bi li, u tom slu#aju, bila apsurdna ideja da se smjeste gradovi u svemir? N. P. - Nimalo! Intenzitet centrifugalne sile ovisi tako % er i o udaljenosti u odnosu na rotacijsku os: to smo udaljeniji
sila je ve&a. Za neki predmet velikih dimenzija - polumjera nekoliko stotina metara - bila bi dovoljna relativno spora rotacija za stvaranje dovoljne gravitacije. Dakle, morali bismo zamisliti prili# no velike strukture. Projekti svemirskih kolonija 70-tih godina zamiljali su strukture s polumjerom od vie stotina metara. - To izgleda realno za svemirsku postaju na stazii oko Zem lje, no moe li se zamisliti svemirksi brod od vie stotina metara? N. P. - U dalekoj budu & nosti, svakako, (brod Enterprise u seriji Star Trek je te veli# ine). No, kratkoro #no, bez sumnje, ne. U svom projektu nazvanom "Mars Direct", Robert Zub-rin je sugerirao da se koristi zadnji kat rakete na sljede & i na# in: obi# no, redom kako se njihovo gorivo iskoristi, katovi se odbacuju u svemir jedan po jedan. Zubrinova zamisao sastoji se u tome da se zadri posljednji kat povezan s modulom astronauta jednim kabelom od oko stotinjak metara. Kada se veza u# vrsti, male bo # ne rakete bi se upalile za pokretanje sustava na rotaciju oko svojeg sredita mase. Ta rotacija, odravana tijekom putovanja, omogu& ila bi stvaranje lagane centrifugalne sile unutar modula s astronautima. Ona bi bila samo 40% Zemljine gravitacije, no ta vrijednost odgovara to #no Marsovoj gravitaciji. - Je li to rjeenje izvedivo? N. P. - To je operacija visokog rizika. Ako se kabel prekine, to bi moglo dezorijentirati sustav: umjesto da se uputi na Mars, raketa bi se izgubila u svemiru. No, ozbiljniji su problem kozmi# ke zrake. Ne, mi jo nismo spremni poslati ljude na Mars. No, nije nemogu & e da se ti problemi ve & im dijelom rijee za desetak godina od danas.
PUTOVANJA U SUN EV SUSTAV

- Za koliko emo godina posjetiti Jupiter ili Saturn? N. P. - Ti su planeti mnogo udaljeniji od Zemlje nego Mars. To su goleme kugle plina koje nemaju # vrstu povrinu na koju bismo se mogli spustiti. Me % utim, moemo se spustiti na neke od njihovih brojnih satelita. Sa sadanjim kemijskim raketama,putovanje u jednom smjeru trajalo bi vie godina. Za polazak i povratak trebalo bi najmanje dvanaes-tak godina i kolosalne koli# ine goriva, koje bi bilo teko transportirati sa Zemlje. Doista, za putovanja dalje od Marsa zasigurno se ne & e koristiti kemijske rakete ve & drugi na # ini pogona. - Koji su, po vaem miljenju, ti drugi na#ini pogona? N. P. - Me%u onima ve& prou#avanima, navest &u tri: ionski pogon, solarni jedrenjak, nuklearna energija - fisija ili kontrolirana termonuklearna fuzija. - Koju brzinu moemo posti i tim tehnikama? N. P. - Svaka od njih ima prednosti druk # ije prirode, no moe se re & i da &e vrijeme putovanja biti priblino deset puta kra&e. - to je ionski pogon? N. P. - to je atom? Jezgra je okruena elektronima pa joj je ukupni elektri# ni naboj nula, to zna # i da se ne moe koristiti magnetsko polje da je se pomakne. Za razliku od cijelog atoma, ion je atom koji je izgubio jedan ili vie svojih elektrona. On je, dakle, elektri# ki nabijen te stoga prijemljiv
za silu kojom djeluje elektri#no ili magnetsko polje. Ionski motori funkcioniraju tako da ubrzavaju ione sadrane u plinu, obi#no ksenonu, pomo&u elektri#ne struje visokog napona. Ioni su tako izba#eni velikom brzinom iz rakete i ona se giba u suprotnom pravcu, prema Newtonovu na#elu "akcija = reakcija". - Postoji li ve taj tip motora ili se samo zamilja? N. P. - Vie prototipova je u ispitivanju, posebno onaj koji pogoni NASA-inu sondu Deep Space 1. Elektri#ni generator te sonde puni se energijom preko solarnih &elija, no bilo koji drugi izvor energije, na primjer mali nuklearni reaktor, mogao bi tako%er posluiti. Ionski motori daju po gramu goriva potisak deset puta ve&i od kemijskih motora, to bi znatno smanjilo teinu goriva rakete. Osim toga, za istu teinu goriva, raketa je u stanje ubrzanja due vremena te tako postie viu kona#nu brzinu. - A solarni jedrenjaci, kako oni funkcioniraju? N. P. - Osnovni princip je vrlo jednostavan. Zamislio ga je 20-tih godina pionir astronautike Konstantin Ciolkovski (1857.-1935.), onaj isti koji je predloio upotrebu raketa za putovanje u svemiru. Golemo jedro, lagano i reflektiraju&e to je vie mogu&e, rairilo bi se u svemiru, gdje bi dobilo potisak svjetlosti, dakle fotona sa Sunca. Izgleda #udno misliti da fotoni, te tako prozra#ne #estice da se doimlju nematerijalnima, mogu uspjeti potisnuti bilo to, pa ipak je to tako. Jedro bi bilo podvrgnuto stalnom potisku solarnih fotona, bilo bi u stalno ubrzavano te bi na kraju postiglo vrlo velike brzine. Zato to stalno ubrzanje?
N. P. - to due traje potisak, dakle guranje nekog tijela, ono &e se kretati sve bre i bre. Stalna sila stvara stalno ubrzanje, dakle, rastu&u brzinu. Isto je tako i kod motora kemijskih raketa. Ako bi sve vrijeme radili istom ja#inom, raketa bi nastavila svoje ubrzanje. No, to nije mogu&e jer se koli#ine goriva brzo troe. Me%utim, sun#eva je energija uvijek na raspolaganju, ona uvijek tjera istim intenzitetom i u istome smjeru. - Osim moda ako se previe udalji od Sunca? N. P. - To#no! Ja#ina sun#eve svjetlosti, kao i bilo kojeg svijetle&eg izvora, opada kvadratom udaljenosti. to se vie udaljujemo od Sunca, idu&i na primjer prema Jupiteru ili Saturnu, to &e vie potisak slabiti. U podru#ju Saturna, bit &e sto puta slabija nego u blizini Zemlje. Dakle, trebat &e koristiti druga sredstva za povratno putovanje. No, za putovanja u unutranjem dijelu Sun#evog sustava, na Marsovoj stazi, solarna jedra mnogo obe&avaju. - Je li se ve razapeto u svemiru neko solarno jedro? N. P. - Ne, taj projekt postoji samo na papiru. NASA je predstavila 80-tih godina vie projekata tog tipa, no jo niti jedan prototip nije bio lansiran u svemir. - -to je s nuklearnom energijom? N. P. - Rakete se mogu opremiti malim fisionim reaktorima. Fisija je razbijanje tekih jezgri, recimo uranija, u lake jezgre. Ovim se postupkom dobiva energija #ija je u#inkovitost vie milijuna puta ve&a od kemijskog sagorijevanja: odavna se koristi u naim nuklearnim centralama. Za potrebe svemirskog leta bio bi potreban jedan mali kompaktni
generator. A taj je tip motora ve & letio u svemir. Motor sonde Galileo, koja je dosegla podru#je Jupitera 1995. godine, kao i onaj sonde Cassini, lansirane 1997. a koja &e sti& i do Saturna 2004., opremljene su nuklearnim generatorima na fisiju uranija. - Nije li taj tip pogona opasnost za #ovjeka i njegov okoli? N. P. - U trenutku lansiranja sonde Cassini bilo je, doista, prosvjeda od strane ekolokih udruga. U slu# aju nesre &e pri lansiranju, uranij bi se mogao raspriti u atmosferi. U tom slu # aju opasnost bi dola ne od radioaktivnosti uranija -koja lagano opada za vrijeme vie milijarda godina te stoga predstavlja radioaktivnost slabog intenziteta, ve & od toksi# nosti uranija koji je kemijski otrov, a to svojstvo nema nikakve veze s njegovom nuklearnom prirodom. Bilo je, dakle, neto razloga za uznemirenost, no radilo se o vrlo malim koli# inama uranija, dovoljnih za pogon malih motora sonda. Sasvim bi druk# ije bilo sa svemirskim brodom za prijevoz ljudi na Mars ili jo i dalje. Tada bi bile potrebne mnogo ve & e koli# ine te bi i opasnost bila isto tako puno ve&a. - Osim tih tehnolokih problema, koji e zasigurno jednoga dana biti rijeeni, koja je korist za #ovje#anstvo u istraivanju meduplanetnog prostora uzevi u obzir golemu cijenu tih ekspedicija? N. P. - Ne znam moe li se danas jasno odgovoriti na to pitanje. e% za znanjem i istraivanjem nije dovoljna, po mom miljenju, da bi opravdala golemu cijenu misija s posadom na druge planete Sun#evog sustava, osim ako ih neko tehnoloko #udo ne u# ini prihvatljivijima. Ta &e putovanja postati stvarnost onog trenutka kada se u tome bude vidjelo
korisnu investiciju. Samo & e u tom slu # aju financijeri, javni ili privatni, odlu # iti dati potrebna sredstva za to. - Kakvu bi vrstu koristi mogli oni iz toga izvu i? N. P. - Jedna od glavnih izravnih koristi od svemirskih putovanja, tijekom kojih bi se slalo ljude na rad u svemiru, bio bi moda rudarenje asteroida. Te svemirske stijene skrivaju dragocjena prirodna bogatstva. Sadre hlapljive elemente - ugljik, duik, kisik - i mnoge metale: elemente iz skupine eljeza ili # ak plemenite metale kao zlato ili platinu. Me%u tim hlapljivim elementima, vodik i kisik bi bili korisni kao gorivo za nae kemijske rakete. Kisik bi se tako %er koristio u umjetnim atmosferama lunarnih i svemirskih kolonija, a jednako tako i duik. Razni metali koristili bi se za izgradnju svemirskih postaja ili za divovske solarne baterije koje bi opskrbljivale na planet energijom. Ti bi metali mogli tako%er zanimati, dugoro#no, nau industriju na Zemlji. Poznato vam je da &e eksploatacija metala iz Zemljine kore zah-tjevati kopanje na sve ve & im i ve & im dubinama jer nalazita na povrini postaju rijetka. Dakle, trebat & emo troiti sve ve &e koli# ine energije za taj posao, doprinose & i pritom, o # ito, toplinskom zaga%enju Zemlje. Ako elimo sa #uvati na planet, u interesu nam je da potrebne metale nabavljamo drugdje. Potencijalna komercijalna vrijednost asteroida promjera jedan kilometar - sasvim obi# nog - sada se procjenjuje na vie stotina milijarda dolara. Velike svemirske gradnje budu & nosti (postaje, rakete, solarne baterije) koristit & e goleme koli# ine metala i drugih elemenata koje &e biti nezamislivo prevoziti sa Zemlje. Morat &emo ih, dakle, traiti drugdje. Asteroidi su izvrsno rjeenje, jer su mali te stoga imaju vrlo slabo gravitacijsko polje. U energetskom smislu, vrlo &e malo kotati odnoenje rude s njih. Udaljenost nije # imbenik koji zna # i mno-
go, on & e utjecati samo na trajanje putovanja, ali ne i na troak energije. Ameri# ki pisac znanstvene fantastike Ro-bert Heinlein je dobro rekao: "Jednom kada iza%ete iz gravitacijskoga polja Zemlje, napravili ste pola puta prema bilo kojem odreditu u Sun# evom sustavu". Stoga mislim da & e se projekti eksploatiranja asteroida ostvariti mnogo bre, na primjer, nego li postavljanje velikih kolonija na Marsu. - Dakle, vi mislite da e XXI. stolje e poslati "astrorudare" da rade u dalekim "svemirskim rudnicima"? N. P. - Me % u futuristi# kim predvi% anjima, koja se danas mogu dati, ovo mi izgleda jedno od najrazumnijih. No sadanji projekti - koji zapravo seu do Ciolkovskog! - predvi% aju "hvatanje" asteroida i njegovo dovo % enje na stazu oko Zemlje, gdje bi se lake mogla izvoditi eksploatacija. - Vuku i ga? N. P. - Bolje re #eno, guraju & i ga pomo & u vie malih raketa koje bi se postavilo na njegovu povrinu. Rakete bi velikom brzinom izbacivale jedan dio mase asteroida, koji bi se tada kretao u suprotnom smjeru. Taj bi posao bio za svemirske "kauboje". "Astrorudari" bi doli kasnije, kada se asteroid dovede na stazu oko Zemlje. Ve& se naziru profili nekih zanimanja budu& nosti! - U Putovanjima u budu&nost tako%er podsje ate na potencijalni interes eksploatiranja helija-3, nazo#noga u atmosferi Jupitera i Saturna... N. P. - Najizdaniji izvor nuklearne energije je fuzija odnosno stapanje vodika i helija. Ona je po prilici deset puta izdanija od fisije, cijepanja uranija. Me%utim, i pored ve l i-
kih napora uloenih tijekom posljednjih pedeset godina, jo uvijek nismo ovladali fuzijom (znamo napraviti hidrogenske bombe, ali ne i reaktore). Moemo se razumno nadati da & emo uspjeti njome ovladati tijekom XXI. stolje & a. Fuzija nam je zanimljiva i zato jer manje zaga%uje od fisije, ne ostavljaju & i dugoivu & e radioaktivne izotope. Tehnika fuzije koja danas najvie obe & ava, podrazumijeva koritenje helija-3, izotopa helija koji ne postoji na Zemlji, ali je prisutan na povrini Mjeseca, kao to vas je na to podsjetio Alfred Vidal-Madjar. Eksploatacija helija-3 s Mjeseca mogla bi zadovoljiti energetsku potronju naega planeta tijekom jednog milenija - no mi bismo time unakazili Mjesec naim ro-vokopa# ima. Mnogo dugoro #nije, ako se eli koristiti ter-monuklearna fuzija irokih razmjera (za nau me % uplanetnu civilizaciju ili za me%uzvjezdane rakete), moglo bi se, doista, pomiljati na helij-3 s divovskih planeta. Oni ga sadre u tolikim koli# inama da bi to zadovoljilo nae energetske potrebe tijekom milijarda godina, sve do smrti Sunca... - Bi li putovanje na divovske planete bilo neophodna etapa prije naputanja Sun#evog sustava? N. P. - Ne u smislu da bismo se tamo smjestili prije putovanja prema zvijezdama. Prije bi to bila postaja gdje bi se punila energija. Kao benzinska crpka prije izlaska na autocestu. - Zna#i li to da e # ovjek morati eksploatirati sva bogatstva Sun#evog sustava prije nego ga napusti? N. P. - Vrlo mogu&e. Prije planiranja me%uzvjezdanih putovanja, najprije bismo trebali ovladati prirodnim bogatstvima Sun# evog sustava u njegovoj cjelini, a ne samo onima na Zemlji. Mislim na klasifikaciju ruskog astronoma Nikolaja Kardaeva o kojem vam je ve& govorio Jean Heidmann,
Koja je zvijezda najblia Suncu? prema kojoj se moe razvrstati civilizacije Galaktike u tri kategorije: civilizacije tipa I bile bi one koje uspiju ovladati energetskim i materijalnim resursima svoga planeta. Civilizacije tipa II bile bi u stanju ovladati prirodnim bogatstvima svoga planetnog sustava. Civilizacije tipa III ovladala bi prirodnim bogatstvima cijele svoje galaktike. - Mi bismo trenutno bili prije tip 0, ne mislite li? N. P. - Kaimo da &emo dosti&i moda tip I za nekoliko stolje&a. Za nekoliko milenija, mo&i &emo do&i do tipa II, ako nastavimo pove&avati nau potronju energije. No, isto je tako mogu&e da se vratimo na stupanj 0... N. P. - Radi se o sustavu sastavljenom od tri zvijezde; jedna dvostruka zvijezda, Alfa Centauri, sastavljena od dva sunca dosta sli#na naemu, i tre&i objekt, Proxima Centauri, koja prve dvije obi%e jednom u tridesetak tisu&a godina. Dobila je to ime jer je, na sadanjem poloaju, nama najblia zvijezda. Deset je puta manja od Sunca i tri tisu&e puta manje sjajna. - Kako nikada ne emo mo i stupiti nogom na neku zvijezdu, ne bismo li se trebali usmjeriiti prema planetu na stazi oko jedne od tih zvijezda? N. P. - Svakako! I bit &e bolje prona&i ga prije polaska! Me%utim, to se ti#e sustava Alfe Centauri, do sada nismo otkrili niti jedan pozitivan pokazatelj o nazo#nosti planeta. - Alfred Vidal-Madjar nam je govorio o nedavnim otkri ima izvansun#evih planeta. to vi mislite o tome? N. P. - Nakon 1995., svake se godine otkriva sve vie novih planeta. To su vrlo masivni planeti, tipa Jupitera, na stazama oko zvijezda koje se nalaze desecima svjetlosnih godina od Sunca. S obzirom na njihovu masu, radi se zasigurno o plinovitim divovima, za nas relativno malo zanimljivima. Nitko jo nije otkrio malene planete telurskog, dakle zemaljskog tipa. ak ako oni i postoje, na primjer oko Alfe Centauri, mi nismo u stanju vidjeti ih jer su premaleni za naa sadanja promatra#ka sredstva. -Ali moda ih ima... N. P. - Znat &emo za petnaestak godina, zahvaljuju&i novim svemirskim teleskopima na kojima se jo radi.
PREMA ZVIJEZDAMA
- Na kojoj se udaljenosit nalazi nama najblia zvijezda? N. P. - Zvijezde se nalaze na nemjerljivim udaljenostima u odnosu na one koje smo do sada spominjali. Da bismo bolje shvatili ljestvicu me%uzvjezdanih udaljenosti, valja se pozvati na grani#nu brzinu, brzinu svjetlosti: tristo tisu&a kilometara u sekundi. Svjetlosti treba malo vie od jedne sekunde da prije%e #etiristo tisu&a kilometara koji dijele Zemlju od Mjeseca. Neptun, predzadnji planet Sun#evog sustava, deset je tisu&a puta udaljeniji, pa svjetlosti treba oko trinaest tisu&a sekundi da do%e do nas, to jest oko #etiri sata. Pomnoite jo taj broj s deset tisu&a i dobit &ete #etrdeset tisu&a sati, to jest malo vie od #etiri svjetlosne godine: to je udaljenost koja nas dijeli od najblie zvijezde. Valja dobro zapamtiti te veli#ine: jedna sekunda od Zemlje do Mjeseca, tri i pol sata do Neptuna, #etiri godine do prve zvijezde.
- Ho emo li mo i oti i onamo i provjeriti na licu mjesta? N. P. - Mislim da &emo imati potrebne informacije mnogo prije poduzimanja prvoga me%uzvjezdanog putovanja! Tako%er vjerujem da &e prve ekspedizije biti putovanja u jednom smjeru bez posade, zbog o#iglednih razloga: trebat &e nam vrlo to#ni podaci prije nego poaljemo ljude. Ipak, da bi te ekspedicije imale smisla, njihovo &e trajanje morati biti kra&e od ljudskoga vijeka. Jer, ako nam informacije stignu tisu&u godina nakon polaska, vjerojatno &e biti beskorisne. Da se poalju sonde prema Alfi Centauri - i op&enito bliskim zvjezdama - trebat &e im dati brzinu koja bi bila barem desetinka brzine svjetlosti, to jest trideset tisu&a kilometara u sekundi. Tako &e one sti&i na svoje odredite za nekoliko desetlje&a. - Je li to realno? N. P. - Danas svakako ne, no mi govorimo o prekosutra. Nae najbre rakete mogu posti&i #etrdeset tisu&a kilometara na sat; trebat &e, dakle, pove&ati njihovu brzinu vie tisu&a puta! Danas ne znamo kako napraviti rakete koje bi se kretale tom brzinom. No, to nije obeshrabrilo istraiva#e koji se trude svom svojom ingenioznost izmisliti most prema zvijezdama. Me%u istraenim na#inima valjat &e zadrati tri kod sadanjeg stanja naih spoznaja: kontroliranu ter-monuklearnu fuziju, o kojoj smo ve& govorili, no ovdje se radi o mnogo ve&im razmjerima, antimateriju i me%uzvjez-dana jedra. - Po#nimo s termonuklearnom fuzijom. N. P. - Trenutno je najozbiljnije i najpodrobnije prou#avanje jedne takve me%uzvjezdane ekspedicije projekt "Daedalus",
Britanske interplanetne udruge. Taj projekt, zamiljen 7O-tih godina, odnosi se na putovajne bez povratka sonde od #etiristo i pedeset tona koja bi nosila vie mjernih instrumenata prema Barnardovoj zvijezdi (najblia Suncu nakon Alfe Centauri), na udaljenosti od est svjetlosnih godina. Da bi sonda tamo stigla za pola stolje&a, mora dose&i brzinu od trideset tisu&a kilometara u sekundi, to pretpostavlja golemu koli#inu nuklearnog goriva: trideset tisu&a tona helija-3 i dvadeset tisu&a tona tog famoznog deuterija o kojem vam je govorio Alfred Vidal-Madjar, a kojega bismo trebali dobiti iz Jupiterove ili Saturnove atmosfere. Nakon pedeset godina putovanja, susret s Barnardovim sustavom trajao bi samo nekoliko dana (nema govora o smanjenju brzine, jer bi se koli#ina potrebnog goriva tada mjerila u milijunima tona!). Prikupljene informacije bi se poslale na Zemlju, gdje bi stigle est godina kasnije. Redam te brojke da vam pruim sliku o mogu&im uspjesima termonuklearne fuzije kao izvora energije za me%uzvjezdane rakete. - A antimaterija? N. P. - Usprkos njenoj mitskoj slici u iroj javnosti, antimaterija je zapravo samooblik obi#ne materije, #ija su svojstva fizi#ari predvidjeli. Zanimljivo, ona ne postoji u svemiru u prirodnu stanju, no znamo je proizvesti ve& godinama u velikim akceleratorima, kao to je onaj pri CERN-u (Europski centar za nuklearno istraivanje) u enevi. Sudar dviju #estica visoke energije, transformira jedan dio te energije u anti#estice. Tako se stvaraju si&une koli#ine antimaterije, jezgra po jezgra (ili antiproton po antiproton). Naalost teko ih je uskladititi: svaki puta kada se materija i antimaterija sretnu, one se me%usobno ponitavaju, uz osloba%anje golemih koli#ina energije. No, ve& se nekoliko godina uspijeva zadrati zarobljene anti#estice pomo&u magnetskih
zamki pa se problem njihova skladitenja ne doima nerjeivim. Prednost antimaterije je u tome to je treba vrlo malo jer je to naju#inkovitiji izvor energije to se moe zamisliti: njena je rentabilnost stopostotna, to jest dvjestq puta ve&a od nuklearne fuzije. Za projekt tipa "Daedalus" (jednosmjerni put sonde od #etiristo i pedeset tona prema nekoj bliskoj zvijezdi), trebalo bi nam samo desetak tona antimaterije i tri tisu&e tona nekog fluida koji bi se zagrijavao i strujio iz rakete.
- Koju bismo brzinu mogli posti i s antimaterijom?
Kao to ste rekli, valjalo bi je najprije proizvesti i to po visokoj cijeni. Nije li problem tako%er ekonomskog karaktera?
N. P. - U dodiru s materijom antimaterija se ponitava i proizvodi svjetlost - gamafotone. U po#etku smo se nadali da &e nam taj na#in omogu&iti postizanje gotovo brzine svjetlosti. Naalost, ne uspijevamo kanalizirati te gamafotone jer su to fotoni vrlo visoke energije te prolaze kroz sve materijale. Dakle, ne moemo koristiti zrcalo koje bi vra&alo sve te gamafotone u samo jednome pravcu, to bi nam omogu&ilo da tjeramo brod u suprotnom smjeru.
- Ne bi li se moglo koristiti magnetska polja?
N. P. - Ne, to bi moglo funkcionirati samo s elektri#ki nabijenim #esticama. A kako gamafotoni nisu nabijeni, ne moe ih se, dakle, skrenuti s njihove staze. Ukratko, budu&i da je nemogu&e kanalizirati gamazrake, nemogu&e ih je koristiti izravno za pogon. Me%utim, kako sadre mnogo energije, moe se njima sluiti za zagrijavanje teku&ine ili plina i njihovo izbacivanje velikom brzinom. No, to podosta smanjuje uspjehe sustava i pokazuje se na kraju, da nam antimaterija ne&e nikada omogu&iti postizavanje brzina ve&ih od deset ili dvadeset posto brzine svjetlosti.
N. P. - Sasvim ste u pravu. Danas, proizvodnja milijarditog dijela grama antimaterije stoji desetke milijuna dolara. Moete li zamisliti trokove, kad bi se odlu#ilo proizvesti jednu tonu antimaterije! To jednostavno prelazi sadanje tehnoloke i financijske mogu&nosti nae civilizacije. Neki uspijevaju druk#ije razmiljati te si postavljaju pitanje ekonomske izvedivosti projekata me%uzvjezdanih putovanja. ak i kad bismo imali tehni#ke mogu&nosti, uz koju bismo cijenu odlu#ili preuzeti jedno takvo financijsko optere&enje? Prema jednoj procjeni, zasnovanoj na sadanjoj cijeni energije, raketa mase nekoliko desetaka tona koja bi mogla dose&i bliske zvijezde za nekoliko desetlje&a, stajala bi vie trilijuna dolara, to jest vie od sadanjeg bruto doma&eg proizvoda SAD-a! To zna#i da, #ak i kad bismo imali tehnoloke mogu&nosti, ne bismo si to mogli priutiti. Bruto proizvod neke zemlje raste, ako raste, prosje#no dva do tri posto godinje. Ako cijena me%uzvjezdanog broda ostane ista ili se malo promijeni, jednoga lijepog dana predstavljat &e samo nekoliko posto bruto doma&eg proizvoda. Dakle, valja #ekati da se naa bogatstva pove&aju za faktor sto u odnosu na danas, prije nego poduzmemo nae prve ekspedicije prema zvijezdama. Uz jedan posto porasta godinje, trebat &e za to otprilike dva stolje&a. Taj je argumenat valjan za sve sada poznate izvore energije, no pao bi ako bismo nali neki puno jeftiniji. U tom slu#aju, prvo bi se me%u-zvjezdano putovanje moglo poduzeti ranije.
- Ho e li solarni jedrenjaci mo i bre krenuti?
N. P. - Da, ali oni &e omogu&iti putovanja samo u unutranjem podruju Sun#evog sustava: Mars, Venera, Merkur i
asteroidi. Kao to smo rekli, ja # ina Sun# eve svjetlosti smanjuje se kvadratom udaljenosti. U blizini Plutona, ja # ina Sunca je tisu &u i esto puta slabija nego na Zemlji te solar-ni jedrenjaci ne bi bili u# inkoviti. - Dakle, nemogu e je koristiti tu metodu za putovanje na zvijezde? N. P. - Vi znate da ljudski duh rijetko priznaje da je pobje-%en od prirode i ne voli rije# "nemogu&e"! Tako je Amerikanac Robert Forward (fizi# ar, stru # njak za pogonske sustave i autor znanstveno-fantasti# nih romana) zamislio koritenje laserske zrake za pogon tih jedrenjaka izvan Sun# evog sustava. Jedan snop obi# nog svjetla brzo divergira pri svom irenju, a intenzitet se smanjuje. Me % utim, laserski snop ostaje uvijek koncentriran i zadrava svoj intenzitet, #ak i na velikim udaljenostima. Divovski laserski snopovi, punjeni sun# evom energijom, mogli bi gurati me % uzvjez-dana jedra prema bliskim zvijezdama. Novost, u odnosu na pogonske sustave koje smo ve & razmotrili - termonuklearnu fuziju ili antimateriju - je da se izvor energije ne nalazi na brodu. To ima prednosti, moe se koristiti obilna sun#eva energija u koncentriranom obliku no tako %er i nedostataka, jer astronaut vie nije gospodar svoga broda. Valja pretpostaviti da &e iza njega, na polazitu, tijekom vie desetlje &a netko nastaviti slati mu energiju, hvataju & i sun#evu svjetlost i fokusiraju & i je na njegov jedrenjak. Potrebno je pritom izvanredno precizno vo %enje snopa prema jedru u beskraju svemira, tijekom vie svjetlosnih godina. - Koje bi veli#ine bila ta jedra? N. P. - Ovisi o vrsti ekspedicije. Postoje projekti o mikro-
jedrima od dvadesetak grama promjera nekoliko desetaka metara. Instrumenti tih mikro-jedara - izazov za nanoteh-nologije budu& nosti! - poslali bi nam informacije o bliskim zvijezdama i o njihovim eventualnim planetnim sustavima. Tako %er, postoje projekti ekspedicija s posadom, gdje bi jedro bilo promjera vie stotina kilometara. Ta bi jedra pokrila povrinu veli# ine Francuske te bi im bila potrebna snaga tisu &u puta ve& a od one koju mi danas moemo proizvesti za stizanje na bliske zvijezde u razumnome roku. - Ekspedicije s posadom? No, ako laserski snop gura uvijek u istome smjeru, on e mo i osigurati samo putovanje u jed nome smjeru! Kako e se astronauti mo i vratiti na Zemlju? N.P. - Znam da to izgleda a priori paradoksalno, no mogu vam jam# iti da je mogu &e, barem teoretski, koristiti isti laserski snop i isto jedro, lagano ga preoblikuju & i svaki puta, da bi se vratilo na Zemlju. Demonstracija je malo duga #ka, no nalazi se u Putovanjima u budu nost kao i u djelima Ro-berta Forwarda - uostalom to je on sugerirao. - Od kojega materijala bi bila ta me%uzvjezdana jedra? N. P. - Od izvanredno finoga i isto tako koliko je god mogu& e reflektiraju & ega materijala. U projektima solarnih jedara koje je NASA izradila, izabrani materijal je bio aluminij tanji od kuhinjske alu-folije. Za me%uzvjezdane jedrenjake, koje tjera svjetlost lasera, bili bi potrebni mnogo savreniji materijali.
- Gdje bi bili postavljeni laserski odailja#i? N. P. - Vjerojatno na stazi oko Merkura jer je tamo sun# eva svjetlost obilnija te je stoga lake tamo uhvatiti velike koli# i-
ne energije. Njihova bi se svjetlost prvo usmjeravala prema divovskoj le&i, promjera vie stotina kilometara, smjetenoj blizu Jupitera. Ta bi le&a bila u stanju fokusirati svjetlost na astronomskim udaljenostima i osiguravati na taj na#in pogon jedrenjaka do bliskih zvijezda. - Ne bi li se moglo tako%er posluiti tom izvanredno snanom zrakom za slanje signala eventualnim izvanzemaljskim civi lizacijama? N. P. - Za to je bolje koristiti radiovalove koji su mnogo manje energetski od vidljive svjetlosti i ne upijaju ih plin i praina nae Galaktike. Oni bi nam omogu&ili slanje naih poruka mnogo dalje i to uz mnogo slabiju energetsku potronju. To je razlog zato Jean Heidmann i istraiva #i SETI-ja koriste radioteleskope u pokuaju hvatanja poruke iz svemira ili za slanje vlastitih poruka. - Niti jedna od futuristi#kih tehnologija koje vi razmatrate ne omogu uje postizavanje brzine svjetlosti. Je li to posve neza mislivo, #ak i na vrlo dugi rok? N. P. - Nemogu&e je dati predvi%anja na vrlo dugi rok, no teko se moe optuiti istraiva#e za nedostatak mate, osobito na tom podru#ju! Godine 1960., Amerikanac Robert Bussard je sugerirao da bi brod mogao skupljati svoje gorivo putem. On je uzeo u obzir #injenicu da svemir nije prazan; tamo se nalazi prosje#no jedan atom vodika po kubnom centimetru. Zato ne sakupiti taj vodik u prolazu za punjenje rakete na termonuklearnu fuziju? Doista, ako ima vodika, uvijek se na%e tako%er i malo deuterija i helija-3, klju#nih jezgri za termonuklearnu fuziju. Bussard se inspirirao funkcioniranjem motora reaktivnih aviona, koji usisavaju zrak s prednje strane i izbacuju ga sa stranje. To je lukavo: to se
bre kre&e, to se nailazi na ve&e koli#ine vodika te se s tim vikom goriva moe posti&i kontinuirano ubrzanje, sve dok se ne dostignu, barem na papiru, brzine bliske svjetlosti. - Za koliko bismo vremena mogli do i do bliskih zvijezda? N. P. - S tim bismo brzinama mogli iskoristiti relativisti#-ke u#inke. Prema Einsteinovoj teoriji relativnosti, vrijeme nekog mobilnog sustava, mjereno u njemu, te#e sporije od onoga u sustavu u mirovanju. Taj je u#inak vremenske dis-torzije neprimjetan u naem svakidanjem ivotu zbog koritenih brzina koje su previe male, no on postaje znatan kada se dostignu brzine bliske brzini svjetlosti. Uostalom, to je ve& bilo vidljivo u naim akcleratorima #estica, to je i jedan od dokaza ove teorije. Odatle poznati "paradoks blizanaca": jedan od dvaju blizanca ostaje na Zemlji, dok njegov brat odlazi na svemirsko putovanje brzinom bliskom brzini svjetlosti. Kada se vrati iz svemira, otkriva da je njegov brat koji je ostao na Zemlji mnogo vie ostario od njega. Naravno, taj pokus nikada nije bio izveden. - Zna#i li to da bi astronauti mogli za svog ivota do i do zvijezda na udaljenostima ve im od nekoliko desetaka svjetlosnih godina? N. P. - U na#elu, da! Ako uspijemo konstruirati jednu takvu raketu (nazvanu ramjet), moglo bi se do&i do Vege, udaljene dvadeset svjetlosnih godina, za dvanaest godina! Nakon petnaestak godina (vrijeme mjereno na brodu), stigli bismo do Betelgeuse, nama najblieg crvenog diva, na tisu&u i pet-sto svjetlosnih godina. Nakon dvadesetak godina, dospjeli bismo u sredite nae Galaktike, na dvadeset i pet tisu&a svjetlosnih godina odavde. Za trideset godina, stigli bismo u galaktiku Andromeda, na gotovo tri milijuna svjetlosnih go-
74 JESMO LI SAMI U SVEMIRU?
NlCOLAS PRANTZOS 175
dina. Bilo bi nam potrebno samo #etrdeset i pet godina da stignemo na rub vidljivog svemira, udaljen milijardama svjetlosnih godina! - To je izvanredno, no je li realno? N. P. - Teoretske studije su pokazale da je ta zamisao previe lijepa da bi bila istinita. Jedna od glavnih poteko&a je punjenje gorivom. Budu&i da je me%uzvjezdani prostor elektri#ki neutralan, valjalo bi ga ionizirati jakim laserskim snopom, prije nego se raire divovske magnetske "mree" -veli#ine Zemlje! - za hvatanje me%uzvjezdanih iona. No, najve&a zamjerka je sljede&a: da bismo upotrijebili taj usisani plin u motoru na kontroliranu termonuklearnu fuziju, trebalo bi ga, naravno, uvesti u motor. Brod, putuju&i velikom brzinom, trebao bi podnijeti udar tog "susreta" izme%u plina i motora, te bi tada bio zako#en. Zbog tih razloga, izme%u ostalih, mi danas mislimo da ramjet ne bi mogao posti&i izvanredne rezultate koje je Bussard zamislio. - Uzevi u obzir sve te poteko e, moe li se ipak pomiljati da se jednoga dana poalju ljudi na zvijezde? N. P. - Ako se tamo eli i&i "brzo", brzinom bliskoj onoj svjetlosti, izgleda da je to vrlo teko, doista. Triptih "grani#na brzina svjetlosti, velike me%uzvjezdane udaljenosti, kratak #ovjekov ivotni vijek" prisilio je pisce znanstvene fantastike i znanstvenike na ispitivanje ideje sporih me%uzvjezdanih putovanja: rakete putuju brzinom malom u odnosu na brzinu svjetlosti te stiu na svoje odredite tek nakon vie stolje&a ili tisu&lje&a. Njihovi pogonski sustavi su tada manji dio problema. Zamiljene su dvije velike vrste putovanja tog tipa. Kod prve su astronauti dovedeni u stanje hibernacije i l i gotovo besmrtnosti. ak ako budu&i napredak bioteh-
nologije u#ini jednoga dana mogu&im tu vrstu "#uda", ne mislim da &e to predstavljati ozbiljnu opciju. Tijekom stolje&a putovanja, tehnoloki &e napredak na Zemlji omogu&iti, moda, brza me%uzvjezdana putovanja. Kad stignu na odredite, astronauti &e tada otkriti da sve te godine rtvovane dugom putovanju nisu posluile ni#emu, jer su drugi, koji su krenuli kasnije, stigli na cilj prije njih! - Koja je druga vrsta sporih me%uzvjezdanih putovanja? N. P. - Ona sadri cijele kolonije astronauta koji bi ivjeli generacijama u "brodovima svjetovima", vrlo velikim brodovima s cijelim ekosustavima, pravim umanjenim modelima "broda-Zemlje" (#iji smo mi putnici ve& milijunima godina). U literaturi znanstvene fantastike, ti plove&i svjetovi zovu se "svemirske arke" ili "generacijski brodovi". - Radi li se o fantaziji iz znanstvene fantastike ili o vjerojatnoj pretpostavci? N. P. - Ideja dolazi od oca astronautike, Konstantina Ciol-kovskog i engleskog fizi#ara Johna D. Bernala koji su je odvojeno oblikovali sredinom 20-tih godina. Znanstvena fantastika se nje dohvatila po#evi od 40-tih godina. Znanstvene studije (vrlo preliminarne) bile su obavljene 70-tih godina. No, javnost je osobito fascinirala socioloka strana te vrste putovanja: ivjeti u samodovoljnosti, me%u zvijezdama, unutar malih zajednica od nekoliko tisu&a osoba, ne predstavlja li to laboratorij za projekt utopijskog drutva? ini se kao da sre&emo drutvene modele Saint-Simona, Charlesa Fouriera i ostalih velikih li#nosti drutvenog pokreta XIX. stolje&a, revidirane i ispravljene znano&u XX. stolje&a i tehnologijom XXII... Problemi vezani uz taj tip utopijskoga drutva dobro su poznati: odsutnost dodira s
vanjskim svijetom i otkrivanja novih izazova, okretanje drutva samome sebi, stagnacija, previe kruta drutvena organizacija, itd. Zbog svih tih razloga, pisci znanstvene fantastike gledaju pesimisti#ki na putovanja brodova-svjetova, koji naj#e&e zavravaju katastrofom. No, mi moemo savreno zamiljati ta drutva kako se razvijaju u stabilnosti, pokazuju & i istodobno potreban dinamizam i kreativnost... - "Sociologija brodova-svjetova": vidite li u tome disciplinu koja bi se predavala na sveu#ilitu IV. milenija? N. P. - Zato da ne? Doista, neki su sociolozi ve& ispitivali odre% ene strane tog problema. Uostalom, # ini mi se dosta razumnim razmatranje ekspanzije nae vrste u Galaktici polaganom migracijom brodova-svjetova. Zvijezdu po zvijezdu, nai bi potomci kolonizirali bliski svemir, zatim sve udaljenija podru# ja. Ako svako putovanje traje nekoliko stolje& a, cijela bi Galaktika mogla biti kolonizirana za nekoliko desetaka ili stotina milijuna godina. To je vrlo kratko razdoblje u odnosu na starost Mlije # ne staze, a ono ima zna#ajne implikacije na pitanje izvanzemaljskih civilizacija, kako &emo to kasnije vidjeti.
tako krhkog planeta to su ga ostavljali iza sebe i s kojim je povezana naa sudbina. Zahvaljuju & i tim slikama, svi smo postali svjesni krhkosti broda-Zemlje, broda cijeloga #ovje#anstva... S druge strane, najambiciozniji svemirski pothvati su vrlo skupi te prelaze mogu& nosti samo jedne nacije, ma kako mo & na ona bila. Amerikanci & e trebati Ruse, to jest Japance i Europljane. To sugerira da & e svemirska avantura biti mogu & a samo uz sve tjenju me % unarodnu suradnju, sa svim pozitivnim u # incima koje to podrazumijeva. Me % utim, valja priznati da najnerazvijenije drave ne mogu biti sudionici u ovoj avanturi koja se ti# e samo naj-razvijenih industrijskih zemalja. Te nam drave predbacuju, uostalom s pravom, da rasipamo bogatstva za ciljeve koji ne odgovaraju potrebama sadanjeg #ovje #anstva. O# igledno je da &e se tehnolokim posljedicama svemirskog istraivanja okoristiti, na prvome mjestu, industrijalizirane zemlje: u okviru sadanjeg ekonomskog sustava to &e samo pove &ati nejednakosti izme % u Sjevera i Juga. Svemirska avantura moe, dakle, biti tako %er # imbenikom podjele. - No, na temelju problema koji nas se ovdje ti#e, mislite li da bi bilo mudro nastaviti svemirsku avanturu? Ne bi li bilo bolje posvetiti nau inteligenciju, nae prirodne izvore i nae vrijeme poboljanju ivota na Zemlji, me%uljudskim odnosima, naim odnosima prema okoliu, naem intimnom odnosu prema nama samima, prije nego li utroimo bogatstva na slanje ljudi na zvijezde? N. P. - Potpuno se slaem! Nije mogu&e potroiti ekvivalent bruto doma & eg proizvoda neke zemlje na slanje ljudi na Mars dok je istodobno polovica #ovje#anstva gladna. Zemlja mora rijeiti toliko problema: zaga%enje, drutveno-gospo-darske nejednakosti, siromatvo, nezaposlenost, itd. - da ta
AVANTURA ZA SVE? KADA?

- Vjerujete li da bi svemirsko osvajanje moglo imati pozitivan u#inak na #ovje#anstvo, prisiljavaju i osobito istraiva#e i vlade na suradnju? N. P. - Skloni smo spontano odgovoriti "da" na to pitanje, no moj &e odgovor biti nijansiraniji. Prvi astronauti su to posvjedo # ili: najvie ih je potresla slika ne Mjeseca nego
svemirska avantura moe pri#ekati nekoliko desetlje&a ili nekoliko stolje&a. Po mome miljenju, o#ito valja po#eti s rjeavanjem nekih od najhitnijih problema planeta prije nego se bacimo na nove izvanredno skupe svemirske projekte. Ipak bih elio napomenuti da svemirski projekti stoje mnogo manje nego vrlo unosna trgovina orujem ili kozmeti#kim proizvodima. Uvijek se mora misliti na to prije nego se optui istraiva#e da "zapostavljaju potrebe #ovje#anstva". No, teko mi je zamisliti da se stvari ne&e promijeniti. Vrlo dobro moemo zamisliti da &e XXI. stolje&e biti suo#eno s istim problemima kao to su ovi danas, no ako me pitate to &e se dogoditi u XXII., XXIII., XXIV. stolje&u teko mi je vjerovati da ne&emo mo&i rijeiti te probleme i krenuti u svemir. Moda sam naivan, ali ne uspijevam vjerovati da &e ti problemi zauvijek zadrati ljude zato#ene na povrini Zemlje. Naravno, vrlo lako moemo zamisliti i potpuni nestanak nae vrste, no radije odbacujem tu mogu&nost.
- Vjerujete li da e privatni fondovi zamijeniti dravne prora#une?
N. 1\ Da, no ti se projekti ne ti#u bliske budu&nosti. Kratkoro#no, vie se misli na svemirski turizam, kao na lokomotivu koja bi vukla privatni kapital prema svemirskoj industriji. Plan luksuznog hotela na stazi oko Zemlje, to ga je sanjao barun Hilton 1967. godine, jo je uvijek u ladicama japanske tvrtke Shimizu, koja planira njegovu izgradnju za 2030. Bez sumnje, ne&e biti teko na&i ljude koji bi eljeli platiti dvadeset tisu&a dolara da provedu jednu no& u tom hotelu iz snova...
- Je li mogu e datirati, makar samo priblino, budu e velike doga%aje koji se ti#u svemirske budu nosti #ovjeka?
N. P. - ivimo u vrijeme kada se drave povla#e s mnogih podru#ja zbog ekonomskih razloga. Ako ekstrapoliramo sadanju tendenciju o#ito je da &e se svemirsko istraivanje sve vie obra&ati privatnim fondovima. Ve& danas istraivanje izvanzemaljskih signala, budu&i da ga NASA ne subvencionira, u velikoj mjeri apelira na privatni kapital. No, ako elimo pobuditi masovne akcije u korist svemira, bolje je da to bude unosno...
Ve smo nazreli neke mogu nosti s istraivanjem prirodnih bogatstava asteroida ili mjese#eva helija-3...
N. P. - To je gotovo nemogu&i zadatak, isto tako beskoristan kao da pokuamo predvidjeti razvoj partije aha. Iako poznajete osnovna pravila, moete predvidjeti samo otvaranje i dva ili tri prva poteza svakog od dvojice igra#a, dalje od toga je teko vidjeti. U naem slu#aju, jo je i gore jer se pravila igre mijenjaju tijekom partije. Nova otkri&a, koja danas ne moemo ni zamisliti, mogu doista potpuno izmijeniti tijek doga%aja. A da ne govorimo o drutveno-gospodarskim #imbenicma, kojii su tako%er vrlo neizvjesni. Zasigurno ste primjetili da u Putovanjima u budu nost nisam naveo nikakav datum za nae budu&e pothvate u svemiru. Prije #etrdesetak godina, Arthur C. Clarke je objavio sjajnu knjigu, Profili budu nosti, u kojoj je preuzeo rizik davanja datuma. Za neke doga%aje, kao osvajanje Mjeseca, vidio je to#no, no za ostale se teko prevario. Na primjer, predvidio je da &e #ovjek hodati po Marsu 1980. godine. To dosta dobro objanjava opasnost od previe to#no datiranih predvi%anja. Nemogu&e je biti "povjesni#ar budu&nosti"!
Bez odre % ivanja datuma, no uzimaju i o obzir sadanji ri-
tara gospodarskog i tehnolokog razvoja, koliko e po vaoj procjeni trebati vremena za prijelaz na stupanj civilizacije tipa II prema Kardaevoj klasifikaciji, to jest za ovladavanje resursima Sun#evog sustava? N. P. - Osnovni matemati# ki ra #un pokazuje da &emo u tome uspijeti za nekoliko milenija, uspijemo li pove &ati za jedan posto godinje nau proizvodnju energije. No, stvarnost, bez sumnje, ne & e biti tako jednostavna! Ubrzanje tehnoloke evolucije tijekom XX. stolje&a je bilo izvanredno, no moe li se ekstrapolirati ta tendencija na tako dugo trajanje? Ne mislim da je tako. - Tako% er se moemo upitati ho e li # ovjek nastaviti bes kona#no istraivati svemir. Moda e si jednoga dana re i da ni# emu ne slui gubiti se u kozmi# kom beskraju i da je kona #no bolje nau #iti ivjeti skladno na toj dobroj staroj Zemlji? N.P. - Konstantin Ciolkovski je govorio: "Zemlja je kolijevka #ovje#anstva, no ne ivi se cijeloga ivota u svojoj kolijevci". To je optimisti# na vizija nae svemirske budu&nosti, zasnovana na ekstrapolaciji tenje vidljive ve& od pojave ovjeka: stalno irenje nae vrste, od afri# ke savane do najudaljenijih i najnegostoljubivijih kutova naeg planeta. Je li opravdana ekstrapolacija te tenje prema zvjezdanom svemiru? Samo & e budu& nost na to odgovoriti... No, kao astronom - i to frustrirani astronom! - nadam se da & e moji prapraunuci mo & i jednoga dana vidjeti izbliza Orionovu maglicu ili pulsar Rakovicu!
KADA STVARNOST NADMAUJE MATU

- Pisci znanstvene fantastike su #esto postavljali vrlo zanimljiva moralna i filozofska pitanja glede tetnih i ponekad tragi#nih uporaba tehnologije... N. P. - Doista, to je jedan od razloga zbog kojih strastveno volim taj literarni anr. Zauzeti svojim radom, znanstvenici imaju rijetko vremena ocijeniti negativne strane svojih istraivanja (osim ako to nije zbog pomanjkanja njihove kulture), no pisci znanstvene fantastike su se za to pobrinuli ve & odavna. Znanstvena fantastika isprepli& e sve mogu & nosti, optimisti# ne i pesimisti# ne, sve putove to ih otvara tehni# ki napredak, te tako na kraju govori zanimljive stvari, tovie opominje. No, ne treba je niti precijeniti, kao u svakoj knjievnosti, nalazimo u njo j dijamante - rijetko - i sme & e # esto. - Jesu li znanstvenici crpili neke od svojih ideja iz znanstvene fantastike? N. P. - Ovo mi pitanje #esto postavljaju. Mislim da je to doista bio slu#aj po #etkom XX. stolje&a. Djela poput onih Her-berta G. Wellsa - Vremenski stroj, Rat svjetova, itd. - zasigurno su poticala matu, ako ne znanstveno razmiljanje. A vie je generacija inenjera i znanstvenika priznalo da su ih vrlo snano inspirirala djela Julesa Vernea. Me % utim, od polovice XX. stolje&a, eksplozija znanosti i tehnike dovela je do otkri& a pojmova i stvari koje znanstvena fantastika ne bi mogla zamisliti: pojam crnih jama, na primjer, ili pak pojam paralelnih svjetova kvantne mehanike. Znanost je, dakle, omogu&ila razmatranje tako originalnih i nevjerojatnih stvari, da se po mom skromnom miljenju sada pisci znanstvene fantastike inspiriraju znano &u!
Suda stvarnost nadmauje matu? N. P. - Bez ikakve sumnje. Uzmite trilogiju Kima S. Robin-sona o kojoj smo ve& razgovarali, a koja govori o teraformi-ranju i koloniziranju Marsa tijekom XXII. stolje&a: to je vjerojatno najzna#ajnije djelo znanstvene fantastike 90-tih godina, istovremeno vizionarsko i potpuno vjerodostojno na znanstvenome planu. E vidite, Kim Robinson je proveo deset godina rade&i u NASA-inim arhivima i informiraju&i se kod stru#njaka o svim tim futuristi#kim projektima.
- Zakrivljenost prostorvremena po Einsteinu jako je nadahnula neke pisce. to vi mislite o izvedenim teorijama koje su oni zamislil; skokovi u prostorvrijeme kroz crne jame, skokovi u hiperprostor ?
N. P. U po#etku, crna je jama bila samo malemati#ka konstrukcija
N. P. - Sve o #emu smo do sada govorili bilo je zasnovano na dananjoj znanosti, na zakonima fizike koju poznajemo i tehnologijama koje iz njih proizlaze. Termonuklearna fuzija i antimaterija su pojave koje moemo ispitivati u laboratoriju, u malim razmjerima. Me%uzvjezdana putovanja zahtijevaju primjenu tih tehnologija u mnogo irim razmjerima, no one nisu u proturje#ju niti s jednim poznatim zakonom fizike. Me%utim, postoji tako%er ono to bi se moglo nazvati "spekulativnom znano&u", a njeno se polje istraivanja smjeta na granice naih sadanjih teorija, odnosno i dalje. Jedna od mogu&nosti koje ona istrauje je sljede&a: u svemiru bi bila prostornovremenska podru#ja povezana "prolazima" zvanim "crvoto#ine". Tada bi se moglo zamisliti prelaenje kroz neku od tih crvoto#ina i izlaenje na drugom, vrlo udaljenom, mjestu za vrlo kratko vrijeme.
- Koja je veza izme%u "crvoto#ina" i famoznih "crnih jama"? Jesu li crne jame ve otkrivene ili se radi o #istoj pretpostavci?
koja se dobiva isto tako u okviru Nevvtonove klasi#ne gravitacije kao i u Einsteinovoj op&oj teoriji relativnosti. Kad je gravitacijska sila nekog tijela dovoljno jaka, nita, #ak niti svjetlost, ne moe pobje&i s podru#ja koje okruuje to tijelo, a koje se zove "horizont". Ve& vie godina imamo opaa#kih podataka za dokazivanje postojanja desetak crnih jama u naoj Galaktici. To bi bila masivna tijela, s masom desetak puta ve&om od mase Sunca, koja ne bi uop&e emitirala svjetlost. ak i ako ih ne uspijevamo vidjeti direktno, primje&ujemo oko njih svijetle&e zvijezde ili topli plin #ije je gibanje o#ito pod djelovanjem nekog prisutnog sredinjeg masivnog, ali nevidljivog tijela. Prema naim sadanjim znanjima, ta bi tijela trebala biti crne jame, nastale evolucijom masivnih zvijezda: na kraju svoga ivota, nakon to je iscrpila svoje nuklearno gorivo, jezgra takvih zvijezda se skvr#i pod utjecajem gravitacije i oblikuje crnu jamu. Ti se astronomski objekti obi#no nalaze vrlo daleko, na tisu&e svjetlosnih godina od Zemlje. Postojanje crnih jama je, dakle, dokazano paljivim promatranjima. Me%utim, crvoto#ina je posve hipotetski pojam.
- to nas navodi na pomisao da bi te crvoto#ine, ako postoje, mogle biti prolazi u prostorvremenu?
N. P. - Prema Einsteinovoj op&oj teoriji relativnosti, na oblik prostorvremena djeluje prisutnost materije. Prostorvrijeme je zakrivljeno i moda je naborano (poput Zemlje koja je tako%er zakrivljena i naborana - nabori su planine). Dakle, moemo zamisliti prostornovremenske "tunele" koji prolaze kroz nabore prostorvremena i spajaju dva mjesta ina#e udaljena jedno od drugoga (kao to tunel prolazi kroz planinu). Ti su "tuneli" nazvani crvoto#inama, no njihovo postoj a n j e nije uop&e jo dokazano, #ak ni na papiru. Naime, po-
kazuje se da stabilnost tih tunela pretpostavlja postojanje nekog oblika "negativne energije", ina#e bi se oni uruili u djeli&u sekunde. A naa su sadanja znanja iz fizike nedovoljna za bilo kakvu tvrdnju o postojanju ili mogu&nostima upravljanja tom negativnom energijom... Ovdje ulazimo u podru#je spekulativne znanosti, gdje je gotovo sve mogu&e. Mnogi ljudi, posebno pisci znanstvene fantastike, ra#unaju na pomo& spekulativne znanosti za ostvarenje svojih snova o brzim me%uzvjezdanim putovanjima. Moda imaju pravo. No, u nedostatku po#etnog dokaza, radije istraujem mogu&nosti s #vr&im temeljima #ak i ako one nisu tako spektakularne.
sto milijarda (1/100.000.000.000), nema ni#eg nelogi#nog u zamiljanju Zemlje kao jedinog planeta Galaktike gdje se pojavio ivot. - Ako znanost ne moe nita potvrditi, kakvo je vae osobno stajalite? Kakvi su izgledi, po vaem miljenju, da postoji neka druga inteligencija negdje u svemiru? N. P. - Svaki puta kada mi postave to pitanje, radije odgovaram u tri varijante. Da sam pozvan pred sud i da me pitaju: "Jeste li spremni zakleti se da nema drugih inteligentnih bi&a drugdje u svemiru?", ja bih odgovorio: "Ne, ne mogu se zakleti, to je sasvim mogu&e". Ako me pitate to bih ja osobno radije, odgovorit &u vam: "Da, volio bih da postoje, jer bi to bilo vrlo uzbudljivo, intelektualno bi nas jako obogatilo, imali bismo toliko toga nau#iti od njih!". No ako traite od mene da se kladim, stavio bih svoj novac na negativnu hipotezu.
- Zbog kojeg razloga?
JESMO LI JEDINI, PRVI, ILI JEDNOSTAVNO SAMI?

~ Vjerujete li da postoje izvanzemaljske civilizacije?
N. P. To je vjerojatno naj#e&e postavljano pitanje astronomima (no jama#no ne i naj#e&e raspravljano me%u astronomima!). Obi#no, ljudi o#ekuju potvrdan odgovor jer su impresionirani velikim brojem zvijezda u naoj Galaktici: "Nezamislivo je da smo sami u Galaktici koja ima sto i pedeset milijarda zvijezda, a vjerojatno jo vie planeta", rado kau oni. To je statisti#ki argument koji see do mislilaca gr#ke antike. Prema Metrodoru, Epikurevom u#eniku, "isto je tako apsurdno zamisliti polje ita sa samo jednom stabljikom kao i jedini svijet u prostranom svemiru". No, taj argument ima krajnje slabu vrijednost, jer se ne mogu raditi statistike na temelju samo jednog poznatog slu#aja. Danas ne znamo gotovo nita o podrijetlu ivota. Ako je vjerojatnost pojave ivota na nekom planetu, hipotetski govore&i, jedan prema
N. P. - Zbog argumenta to ga je prvi puta formulirao Talijan Enrico Fermi, Nobelova nagrada za fiziku, a kojega je ve& spomenuo Alfred Vidal-Madjar. Fermi, koji je bio otac nuklearnog reaktora i jedan od najve&ih fizi#ara XX. stolje&a, izloio je 1950. godine vrlo jednostavan argument: da postoje izvanzemaljske civilizacije, njihovi bi predstavnici ve& trebali biti ovdje, kod nas. Ve& bismo sreli ili iva bi&a ili njihove sonde ili njihove robote ili tragove njihova posjeta. Nae je Sunce ro%eno prije #etiri i pol milijarde godina, no u to vrijeme naa je Galaktika ve& imala osam milijarda godina. ivot je imao obilno vremena razviti se drugdje i sti&i ovamo. Od trenutka kada neka tehnoloka civilizacija uspije ovladati me%uzvjezdanim putovanjima (a mi mislimo
u Lome uspjeti za dva do tri stolje&a), potrebno joj je samo nekoliko desetaka ili stotina milijuna godina da se proiri po Mlije#noj stazi i otkrije sve druge oblike ivota. A to je trajanje "galakti#kog koloniziranja" vrlo kratko u odnosu na milijarde godina starosti Galaktike. Da se doista pojavilo vie civilizacija, barem jedna od njih je ve& morala sti&i do nas. A mi do sada nemamo nikakva dokaza za neki takav posjet. To je ono to se naziva "Fermijevim paradoksom".
- No moglo bi se zamiljati da ti izvanzemaljci nisu ba znatieljni ili pak da se vie brinu za svoj unutranji ivot nego za ovladavanje tehnikama i me%uzvjezdanim putovanjima.
N. P. - Svakako... Moemo tako%er zamisliti da se ta civilizacija nije okoristila nazo#no&u nikakvog bliskog satelita, poput Mjeseca, a ni nekog drugog planeta u svom planet-nom sustavu koji bi je potaknuo da napusti svoju kolijevku. Ta nas razmatranja uvode u pomalo posebno podru#je "sociologije izvanzemaljske civilizacije"! A tamo se moe zamisliti sve i sve tome suprotno. I sam Fermi je formulirao jedan protuargument ove vrste: on je mislio da onog istog trenutka kada neka civilizacija dosegne odre%enu tehnoloku razinu, koja uklju#uje elektromagnetizam i atomsku energiju, ona ne uspijeva staviti pod nadzor atomsku energiju i dosta brzo zavrava samounitenjem. Za njega je to bilo rjeenje njegova paradoksa: izvanzemaljske civilizacije postoje, no one sustavno nestaju, malo-pomalo nakon to dosegnu odre%eni tehnoloki stupanj, onaj isti koji bi im omogu&io istraivanje svemira. Za vrijeme hladnog rata, mnogi su se ljudi bojali da je naa civilizacija osu%ena na samounitenje. Sada, kada se sablast nuklearnog holokausta udaljuje, perspektive su malo manje mra#ne. Moramo, dakle, zamiljati druga rjeenja Fermijevog paradoksa, poput onih koje vi spominjete.
Neki su, na primjer, sugerirali da su nas izvanzemaljci ve& otkrili, ali su se ograni#ili na promatranje izdaleka, iz razli#itih razloga: smatraju nas previe primitivnima, ne ele se mijeati u na razvoj, itd. No sva ta rjeenja imaju zajedni#ku slabu to#ku: teko je prihvatiti da se ona mogu primijeniti na sve izvanzemaljske civilizacije, bez iznimke. Barem jedna od njih morala je izbje&i unitenju, zanimati se za svemir, ovladati me%uzvjezdanim putovanjima, poduzeti program galakti#kog koloniziranja, do&i ovamo i pokuati komunicirati s nama. Ako niti jedna to nije napravila, naa je osnovna pretpostavka implicite odba#ena: mi koji sve to elimo posti&i, mi smo atipi#ni! A polazna to#ka svake diskusije o izvanzemaljskim civilizacijama je upravo zamisao da na nama nema ni#eg iznimnoga, kao to je podsjetio Alfred Vidal-Madjar... - Ne zna#i li to nepostojanje tragova, jednostavno, da bi kolo-niziranje Galaktike bio beskrajno tei pothvat nego to to mi mislimo? N. P. - Mogu&e je... Moemo misliti, naime, da svaka civilizacija ima razdoblja uspona i padova, #ije je trajanje kra&e od vremena potrebnog za galakti#ko koloniziranje. U tom slu#aju, moemo shvatiti zato ni jedan od "njihovih" predstavnika nije doao ovamo. No, taj je argumet pobijen postojanjem - na papiru! - "von Neumannovih strojeva". Ma%arski matemati#ar John von Neumann 50-tih je godina izradio jedan model koji je pokazivao da se moe, teoretski, zamisliti stroj sposoban u#initi ono to ivi organizmi rade spontano: samorazmnoavati se. Mi nismo u stanju proizvesti jedan takav stroj, no u na#elu se nita tome ne protivi. Dakle, moemo misliti da bi jedna izvanzemaljska civilizacija koja nam je prethodila barem nekoliko stotina milijuna godina to i nije mnogo u razmjerima povijesti svemi-
ra - lansirala program istraivanja Galaktike pomo&u sa-morazmnoavaju&ih robota. Ona bi po#ela slati dva ili tri robota u najblie sustave. Kada bi ovi stigli na lice mjesta, svaki bi robot napravio nekoliko kopija samoga sebe, koje bi poslao na druge zvjezdane sustave, udaljenije. Istovremeno, poslao bi svom mati#nom planetu informacije o onome to je sreo u doti#nom zvjezdanom sustavu. Tako bi roboti ili sve dalje i dalje, izvravaju&i iste zadatke. Ovdje bi se radilo o ekponencijalnom rastu, jer bi svaki robot proizveo vie robota. Nakon nekog vremena, to ovisi o trajanju njihova putovanja, recimo nekoliko desetaka milijuna godina, ti bi roboti bili u svakom i najmanjem zakutku Galaktike, bez obzira kakva bila sudbina civilizacije koja ih je proizvela. - Tako%er bi se mogao preuzeti argument pisaca znanstvene fantastike prema kojem je Zemlja ve bila posje ena vie pu ta u prolosti, puno prije pojave #ovjeka... N. P. - U svom romanu 2001: Odiseja u svemiru*, Arthur C. Clarke zamilja da su "monoliti" - inteligentni roboti - podrijetlom iz svemira, ti koji su donijeli inteligenciju naim precima iz savane prije nekoliko milijuna godina. No, to je samo #ista mata. Nita to se danas zna o povijesti i prapovijesti ne potvr%uje tu tezu. - Fermijev je paradoks, dakle, straan argument protiv opti mista glede izvanzemaljske inteligencije. Biste li bili frustri rani da se dokae da smo sami u svemiru? N. P. - Pomalo da, priznajem! No, ja ne smatram perspektivu "kozmi#ke samo&e" tako stranom. Ako se dokae da smo sami u svemiru, morati &emo se suo#iti sa strahovitom
*Objavljenom u naoj ZF biblioteci, IZVORI, 2000.
odgovorno&u: sa#uvati koliko je god dulje mogu&e taj jedini "uspjeli" pokus prirode, proiriti ga u ostatak svemira i pokuati tamo napraviti neto dobroga (no valja priznati, ako se gleda povijest #ovje#anstva, da nije jako ohrabruju&a!). Ima jedna vrlo lijepa re#enica Herberta G. Wellsa: "Ako smo sami, na je izbor dosta ograni#en: cijeli svemir ili uop&e nita". "Uop&e nita" u njegovu smislu, zna#ilo bi samounitenje. Me%utim, ako uspijemo svladati sve prepreke, rijeiti sve nae sukobe, moemo misliti da &e nai daleki potomci na kraju kolonizirati Galaktiku (kolonizirati svemir je druga pri#a ). Smatram ovu mogu&nost isto tako uzbudljivom. - Moete li ukratko izloiti vae miljenje o postojanju ivota u svemiru? N. P. - Nemogu&e je imati definitivno miljenje o temi staroj najmanje dvije tisu&e godina, no koja ostaje uvijek isto teka za identificiranje. Odsutnost neke definicije ivota i sadanje nepoznavanje mehanizama koji bi doveli do njegova pojavljivanja i njegova razvoja, #ak i u vrlo odre%enim fizi#ko-kemijskim uvjetima, ne doputaju izvo%enje zaklju#aka. Zasigurno, spektakularni uspjesi posljednjih godina u astronomiji omogu&ili su otkrivanje tridesetak divovskih planeta oko relativno bliskih zvijezda. Pa ipak mislim da smo vrlo malo napredovali u odnosu na mislioce gr#ke antike, koji su ve& raspravljali o "mnotvu svjetova". Uostalom, bilo bi zanimljivo istraiti povijest te rasprave, da se vidi kako su se argumenti dviju strana razvijali tijekom vremena, prilago%avaju&i se svaki puta stupnju znanstvenog ili jednostavno, ideolokog stupnja razvoja toga vremena. Zar su mislioci gr#ke antike ve vjerovali u postojanje drugih svjetova?
N. P. - Doista, predsokrati, Tales i Heraklit, atomisti, De-mokrit i Leukip, stoici, Epikur i Lukrecije i drugi, vjerovali su da postoje nebeske zemlje, nastanjene inteligentnim bi& ima. Njihov je argument bio upravo isti kao i onaj koga iznose danas pristae ETI hipoteze: kako moemo biti uvjereni da postoji samo jedan nastanjeni svijet u tako prostranome svemiru? Pa ipak, Platon i Aristotel su se suprotstavljali toj zamisli. U aristotelovskoj fizici, svijet dalje od Mjeseca smatran je savrenim, vje # nim i nepromjenjivim te dakle nije mogao sadravati druge zemlje. Te su se ideje dugo vremena nametale zapadnoj misli. - Njih je i Crkva prihvatila... N. P. - U V. stolje&u nae ere, sveti je Augustin dodao teoloke argumente: jedinstveni doga%aj to ga predstavlja utjelovljenje Krista podrazumijevalo je, po njegovu miljenju, nepostojanje drugih nastanjenih svjetova. Ta antropocen-tri# na koncepcija kr& anstva, prema kojoj je cijeli svemir stvoren za ovjeka, nije mogla dopustiti postojanje izvanze-maljaca. Tako je 1600. godine inkvizicija osudila na loma#u Giordana Bruna jer je branio ideju postojanja drugih svjetova u beskrajnom svemiru. U XVII. stolje&u, razvoj Kopernikovog heliocentri# nog sustava i Galileova promatranja ponitili su povlateni status Zemlje. Tijekom sljede&a dva stolje&a, razumijevanje #injenice da su mirijade nebeskih zvijezda malo druga#ija sunca od naega, oja#alo je ideju da bi u svemiru trebalo postojati bezbroj naseljenih zemalja. Vidimo prvu implikaciju koper-nikanskog na# ela: na poloaj u svemiru nema ni#ega osobitoga, ono to postoji ovdje dolje, postoji tako % er i tamo gore. Me% utim, tada nije bio poznat ni jedan planet izvan naega Sun#evog sustava i jo se nije nita znalo o evoluciji ivota na Zemlji.
U XIX. stolje&u, pojam mnoine svjetova #vrsto se udoma & io u intelektualnim sredinama, gdje je sluio za suprotstavljanje dogmi jedinstvenosti utjelovljenja Krista (to je zapravo bio cilj Giordana Bruna). - No kako se ta ideja mogla odrati na Zapadu koji je jo uvijek bio proet kr anstvom? N. P. - Da bi zacijelio taj prijelom, kotski teolog Thomas Chalmers je napisao 1817. godine knjigu u kojoj je pokuao pomiriti dvije "# injenice": po njegovu miljenju, me%u milijardama rasa u svemiru, samo je naa po # inila isto # ni grijeh, odakle potreba boanske intervencije za njen spas! Dogma je bila spaena. Krajem XIX. stolje &a, ameri#ki astronom Parcival Lovvell otkrio je umjetne kanale na povrini Marsa, to je jo vie oja# alo vjerovanje u postojanje izvan-zemaljaca. No, po #evi od toga vremena, rasprava o mnotvu svjetova znatno se obogatila argumentima nadahnutih biologijom. Tako je Alfred R. Wallace, suosniva# teorije evolucije s Charlesom Darvvinom, opazio da je #ovjek rezultat niza doga%aja, jedinstvenih i nepredvidivih u dugom lancu evolucije. Vjerojatnost da se taj isti niz doga % aja dogodi drugdje, #ak i u uvjetima sli# nima onima Zemlje, bila je neizmjerno mala. Argumentacija biologa uvela je u raspravu "osje&aj povijesti", vaan pojam u biologiji, ali gotovo nepoznat u fizici. Naime, razvoj jednog klasi# nog fizi# kog sustava sasvim je odre % en nakon to se jednom daju po # etni uvjeti i zakoni koji upravljaju njegovim ponaanjem. Tako se astrofizi# ari nadaju da & e simulirati u svojim ra #unalima stvaranje galaktika po #evi od plina koji je nastao od Velikog praska, ili pak stvaranje planeta oko Sunca po #evi od protosolarne maglice.
o, nakon 1960. godine, teorija kaosa uvela u klasi# nu fiziku. Prema toj teoriji, razvoj oliko superosjetljiv na po #etne uvjete da je jeti njihovo ponaanje iza nekog zadanog a. Gotovo istovjetni po #etni uvjeti mogu razli# itih rezultata. ta na Zemlji nam pokazuje kako evolucija om crtom prema bilo kojem cilju (to je mijskim procesima koji su skloni, na primjer, ergije nekog sustava). Putovi evolucije su i vie sli#e stablu s bezbrojnim granama.
ostojalo na naem planetu od pojave ivota?
gotovo isto tako teko procijeniti kao i aktici. Danas postoji oko trideset milijuna iolozi procjenjuju da je prosje # ni ivotni o tisu& a godina (vrste s vrlo dugim ivotnim onali paleontolozi, vie su iznimka nego ke sugeriraju da je, od pojave ivota do da vrsta (neki govore o pedeset milijarda) et. Samo je jedna od njih dosegla stupanj ne za razvoj tehnoloke civilizacije.
sto i trideset milijuna godina vladavine, ti su "strani gu nestali prije ezdeset i pet milijuna godina (jedan dan kozmi# kome kalendaru!), vjerojatno nakon sudara Zemlje jednim velikim asteroidom. No oni koji su preivjeli katastrofe nisu ba uvijek posjedovali ve & u sloenost onih nestalih. Mali sisavci koji su preivjeli dinosaure ni nuno bili sloeniji od njih. Stoga nisam siguran da se argumenti Huberta Reevesa vezi s neminovnim rastom sloenosti sustavno primjenju sve oblike organizacije materije. Moe biti da sisav jednostavno svoje preivljavanje duguju sre & i. Mnogo je drugih velikih katastrofa obiljeilo petsto i trideset miliju godina viestani# nog ivota na naem planetu. Stoga se m emo zapitati zajedno s ameri# kim biologom Stephenom J vom Gouldom, nije li pojava #ovjeka i inteligencije # ista s #ajnost... - Ako nam nai teleskopi otkriju postojanje planeta istovjet s primitivnom Zemljom, a koji posjeduju povoljne uvjete kemijsku predbiotiku, to bi se moglo, po vaem milje zaklju#iti?
o nemogu & e re & i. Golema ve & ina drugih ponorima geolokih vremena. Do tog je lazilo nakon katastrofalnih doga% aja, a oje su izgledale dobro opremljene za preprirodne selekcije, tako drage Darwinu. mjer, bez sumnje, onaj dinosaura. Nakon
N. P. - Je li razborito misliti da se jedan oblik viestani# ivota mora ba nuno jednoga dana ondje pojaviti? A re& i o sloenijim oranizmima ili pak o bi& ima obdareni inteligencijom? Danas nemamo odgovora na ta pitanja. vano je zabiljeit i da me % u pristaama ETI hipoteze najvie fizi# ara i astronoma. to se ti#e biologa, o razmiljaju o nevjerojatnosti putova razvoja i ostaju ili ne ralni ili otvoreno neprijateljski prema toj hipotezi. Bioloki argumenti, kombinirani s kozmi# kim kalend rom i s Fermijevim paradoksom, pozivaju, po mome milje na ve& i skepticizam prema ETI hipotezi izvanzemaljs inteligencije.
-- Po vaem miljenju, dakle, ni#emu ne slui usmjeravanje teleskopa prema nebu u potrazi za izvanzemaljskim signalima?
N .P. Vjerujem da istraivanje izvanzemaljskih signala ima samo beskrajno male izglede da do%e do pozitivnog rezultata. Jo gore: negativan rezultat nas ne&e ni#emu podu#iti (neuobi#ajena situacija u fizici gdje se uvijek neto nau#i, #ak i od negativnog rezultata). Naime, #ak i ako uspijemo pretraiti sluanjem sto milijarda zvijezda nae Galaktike na svim radiofrekvencijama tijekom vie stolje&a, koji &emo zaklju#ak mo&i izvu&i iz izostanka umjetnoga signala? Samo jedan: da ni jedna od tih hipotetskih civilizacija ne emitira trenutno radiovalove u naem smjeru, to nam ba ne pomae mnogo. Priznajem, me%utim, potrebu nastavljanja programa, makar skromnoga, istraivanja izvanzemaljskih signala. Kad bi #ovje#anstvo prestalo istraivati ovo ili ono jednostavno zato to su izgledi za uspjeh beskrajno mali, ono bi prolo slijepo pokraj velikoga broja temeljnih znanstvenih otkri&a. A otkrivanje izvanzemaljske civilizacije bilo bi, bez ikakve sumnje, jedan od glavnih doga%aja u ljudskoj povijesti. Mislim da u neposrednoj budu&nosti, to jest tijekom XXI. stolje&a, prednost treba dati istraivanju planeta oko postupno sve daljih zvijezda i njihovu podrobnu istraivanju (daljinskom, naravno!). to se toga ti#e, fenomenalni na-pretci ostvareni u astronomskoj tehnici promatranja tijekom posljednjih dvadeset godina doputaju pomiljati da &emo, za jedno ili dva stolje&a, biti u stanju vidjeti pojedinosti na povrini planeta oko velikoga broja zvijezda nae Galaktike, smjetenih ponekad na tisu&e svjetlosnih godina od nas. Ako se tamo otkriju znakovi ivota (barem, onakvog kakvog mi poznajemo), sljede&a &e etapa biti slanje onamo
me%uzvjezdane sonde, jedinog na#ina za dobivanje to#ne slike postoje&ih oblika ivota. A u tom slu#aju, naravno, ostaje problem definiranja ivota i uvjeta u kojima se on moe razviti.
- A to emo upitati Huberta Reevesa.
Hubert Reeves
POEZIJA ZNANJA
ubert Reeves se zaljubio u nebo u svojoj rodnoj Kanadi, davno, u praini tavana, kopaju i po kov#ezima punima starih knjiga koje su ostavili njegovi ujaci nakon zavretka svojih studija. S uivanjem je uronio u Kozmografiju opata Moreuxa, klasika toga doba, Jedna od njegovih dje#jih strasti bila je Izrada karata Sun#evog sustava, lijepe i duge trake papira da bi predstavio skalu udaljenosti. "Jedna od dijagonala prolazila je salonom, sve do kuhinje". Beskraj je uvijek bio dio njegova svakidanjega ivota. No u je, kradom, odlazio promatrati zvjezdani svod s terase koja je gledala na jezero Saint-Louis. U to vrijeme, na tom podru#ju blizu Mon-treala, no na vidljivost jo nije bila zamu ena svjetlima grada: bila su to blaena vremena astronoma, kada je no jo bila crna.
Kao mladog studenta, botanika i biologija nisu ga privla#ile manje od fizike i astronomije, no imao je posebnu sklonost prema matematici - te je, dakle, izabrao fiziku. "Tada sam otkrio sve glede evolucije svemira, podrijetla vrsta, stvaranja kemijskih elemenata..." Na odjelu za nuklearnu fiziku sveu#ilita Cornell, u SAD-u, sre e znanstvenike koji su upravo konstruirali atomsku bombu u Los Alamosu. Oni su istovremeno rijeili problem energije zvijezda. "To se pitanje postavljalo tijekom cijeloga XIX. stolje a: odakle dolazi energija zvijezda? Kako Sunce moe trajati milijardama godina emitiraju i toliku koli#inu energije? Sada je postalo jasno, otkri em nuklearne energije, da je ona dovoljno snana da hrani sagorijevanje zvijezde poput Sunca tijekom milijarda godina". Njegova doktorska teza govorit e, dakle, o na#inu na koji su se neki kemijski elementi, natrij i magnezij posebno, oblikovali unutar crvenih divova. Nakon poziva sveu#ilita iz Bruxellesa, nastanjuje se u Europi te ulazi u CNRS 1965. Iste je godine teorija Velikog Praska potvr%ena otkri em mikrovalnog pozadinskog zra#enja. "Ulazili smo u razvojnu avanturu, u kojoj se atomi, fosili, stanice, ljudska bi a spajaju u istom kretanju". Otad e svoje vrijeme provoditi izme%u Pariza i Montreala. No, kako je taj sveu#ilini profesor postao pisac slavnih uspjenica? Sve je po#elo oko 1972. godine, u jednom ljetovalitu. Kada se pro#ulo da se gospodin iz Kanade bavi astronomijom, htjeli su ga #uti. "Ponekad smo provodili cijelu no na plai, gledaju i zvijezde. Jednoga su mi dana moji prijatelji rekli: zato ne pie to to pri#a? Rekao sam si: Oh! To je ideja!". U jednom je dahu napisao Patience dans l'azur, to majstorsko djelo stavljeno pod znak Paula Valeryija Strpljenja, strpljenja kroz modri svod! /Svaka #estica bdijenja mijenja se u zreli plod!... Zatim se dao u potragu za izdava#em. No 1978. godine nikoga ne zanima astronomija, to je stvar stru#njaka. Tride-
set ga izdava#a odbija. Profesor sprema svoj rukopis u ladicu, kada mu njegov prijatelj Jean-Marc Levy-Leblond, koji pokre e biblioteku "Otvorene znanosti" kod izdava#ke ku e Seuil, telefonira: "Nema li moda neki rukopis za mene?" I tako Patience dans l'azur postaje doga%ajem. Na televiziji, sa svojom bijelom bradicom, svojim vedrim i dobrodunim karakterom, stari je mudrac zablistao. Milijun je primjeraka prodano tijekom dvadeset godina. Koliko je knjiga iz astronomije kasnije dugovalo svoje objavljivanje tom prvom uspjehu? Nakon tog herojskog doba, Hubert Reeves je objavio druge velike klasike, posebno: Poussieres d'etoiles, L'heure-de s'enivrer, Oiseaux, merveilles oiseaux... Ako astronomija i znanost op enito danas #ine dio op e kulture, to je dijelom zahvaljuju i daru pripovjeda#a Huberta Reevesa. Za njega su znanost i san dva lica istog odli#ja. Promatrati prirodu, zna#i u prvome redu diviti se prizoru. "Francuzi mogu biti nacionalisti, no oni kao i cijeli svijet trebaju poetsku dimenziju, dah beskraja!" Evo ga.
TO JE IVOT? - Nakon dugog putovanja kroz prostor i vrijeme u drutvu Jeana Heidmanna, Alfreda Vidal-Madjara i Nicolasa Prant-zosa, evo nas opet kod bitnog pitanja koje je temelj sveukupnog naeg istraivanja: koja bi danas bila prihvatljiva definicija ivota?
Hubert Reeves. - Zanimljivo je pristupiti tom tekom pitanju povijesnom retrospektivom. U prolome stolje&u, Pasteur pokazuje da ivot ne moe spontano nastati iz materije. Tada se razdvaja materiju na dva odvojena podru#ja. S jedne strane, troma materija koja
se pokorava #isto mehani #kima zakonima. S druge strane, iva materija, obdarena gotovo #udesnim svojstvima: autonomijom, selektivno&u, reprodukcijom, sposobno&u kretanja, itd. S jedne strane su kamenje i zvijezde, s druge biljke i ivotinje. Ta dva podru#ja koegzistiraju na Zemlji, sa svim svojim zakonima i svojim ponaanjima. Me%utim, dijeli ih ponor. Prvi most izme%u svijeta inertnih molekula i kemije ivoga ba#en je krajem XIX. stolje&a. Slau&i atome, kemi#ari stvaraju u laboratoriju jednu molekulu otkrivenu u mokra&i ivotinja: ureu. Do tada je vladalo uvjerenje da jedino ivi organizmi mogu proizvoditi takve tvari. - Ponekad je dovoljno jedno otkri e da se cjelokupna tradicija dovede u pitanje! H. R. - Postupno je otkriveno da se materija javlja na razli#itim razinama organizacije, od najjednostavnijih struktura do najsavrenijih, te da postoji kontinuitet izme%u tih razina. Materija prelazi spontano s jedne na drugu. U tome se sastoji najvanija poruka suvremene astronomije. U najstarija vremena svemira, astronomija nam pokazuje materiju vrlo visoke temperature i vrlo velike gusto &e, od potpuno odvojenih osnovnih #estica. Nema nikakve organizirane strukture poput one kakvu danas promatramo. Nema galaktika, nema zvijezda, nema planeta, nema ivih bi&a, nema molekula, nema atoma, #ak ni protona i neutrona. Neka vrsta bezobli#ne magme, sastavljene od lutaju&ih #estica. Kaos kao kod Hezioda ili Lukrecija. Zatim postupno, kroz vjekove, u vremenima koje uspijevamo utvrditi, vidimo pojavljivanje novih struktura. Na mikroskopskoj razini, oblikuju se atomi koji upijaju i emitiraju svjetlost. Kasnije, molekule, sastavljene od tih atoma, koje vibriraju i vrte se oko neke svoje osi, ire se i
uvijaju se. Na iroj sceni, oblikuju se galaktike i ra%aju zvi jezde koje ponekad prate planeti. Na naoj Zemlji ta se organizacija svemirske tvari nastavlja i mnogo dalje. Nastaju stanice i, njihovim daljnjim udruivanjem, iva bi&a. Kod sadanjeg stupnja naega znanja, najviu razinu tog procesa organizacije dostigao je ljudski um koji moe postavljati pitanje poput onoga: "to je ivot?" - Dakle, ivot bi bio napredna razina organizacije tvari? H. R. - Da. No, vano je postaviti tu razinu u kontinuirani okvir rastu&e sloenosti. Ono to se prije nazivalo carstvom ivih bi&a, odgovara zapravo viim katovima sloenosti, no bez prekida izme% u razina. Upravo taj kontinuitet predstavlja problem kada se trai neka definicija ivota. Koliko god nam se #ini laganim prepoznati ga, isto tako nam je teko izraziti apsolutna pravila identifikacije. - Moe li se re i da je u cjelini, u svemiru rastu i red? H. R. - Bolje je govoriti o organizaciji ili, jo bolje, o sloenosti. Moe se re&i da je tijekom proteklih milijarda godina jedan dio svemirske tvari dostigao stupanj sve ve&e i ve&e sloenosti. to je vii stupanj, taj je dio manji. Velika ve&ina tvari ostaje u stanju vrlo slabe sloenosti. Jo postoje u svemiru goleme koli#ine potpuno dezorganizirane tvari... - Moete li nam re i gdje? H. R. - Me%uzvjezdani oblaci koji proimaju nau Galaktiku dobar su primjer za to. Govorimo sada o t i m svojstvima koja karakteriziraju iva
bi a. &esto se kae, na primjer, da je ivot u stanju prepoznati svoje? H. R. - Stari su si Rimljani postavljali pitanje: kako to da premda jedem piletinu, ne izrastu mi krila? Ono to jedemo pretvara se u nas same i postaje naa tvar. Kako moj pro-bavni sustav, nakon to je razgradio komad piletine na razne molekule, uspijeva pravilno uklopiti one koji odgovaraju kontinuitetu mojega tijela, eliminiraju&i druge? Molekularna nam biologija danas daje zadovoljavaju&e odgovore na to pitanje. Vratit &emo se na to malo kasnije. No, ta selektivnost, ta sposobnost ispravnog izbora onoga to odgovara, je li ona doista rezervirana samo za iva bi&a? Ve& je nalazimo, no, na beskrajno rudimentarnijoj razini, kod kristala. Jedan kristal natrijeva klorida - obi#ne kuhinjske soli - koji nastaje pri hla%enju teku&ine u kojoj je sol otopljena, integrira u svoju mreu samo atome klora i natrija. Ostali atomi su odba#eni. Tako &e on o#uvati svoju #isto&u i stvarat &e lijepe kristale soli koje nalazimo u naim soljenkama. Kako on provodi selekciju? Geometrijskim oblikom atoma koji se pojavljuju na njegovoj povrini. Kao kod slagalice. Ve& ste vidjeli geode, to uplje kamenje u obliku razjapljenih pilja. Na njihovim stjenkama, kristali raznih boja po-slagali su se u slojevima. Geode se oblikuju u podzemnim upljinama koje sadre teku&e minerale u hla%enju. Svaka se kemijska tvar taloi na svojoj vlastitoj temperaturi skru&ivanja. Slojevi se nagomilavaju s njihovim specifi#nim sastojcima, bez mijeanja. Tu se moe dobro zamijetiti tu sposobnost selektivnosti, koju smo skloni pripisati samo ivim bi&ima. - Kod ivih bi a ona je razvijenija...
H. R. Da, mnogo je savrenija i uspjenija, no analogija je neosporna. Uzmimo jo jedan primjer: sposobnost reprodukcije... - Koja po#inje s bakterijama? H. R. - Da. No, #esto se tu sposobnost pripisuje samo ivim bi&ima. Pa ipak fenomenom autokatalize, neke molekule uspijevaju stvoriti molekule istovjetne njima samima. Na vrlo elementarnoj razini, i ovdje se radi o procesu reprodukcije. Veliki broj procesa koje se naziva specifi#nima za ivot pojavljuje se u embrionalnom obliku u neivom svijetu. Stoga je teko postaviti dobro definiranu granicu izme%u neivoga i ivoga. Priznavanje te nejasne granice odigrat & e vanu ulogu u naoj raspravi o mogu&nostima izvanzemaljskoga ivota. Odmah se osje&aju njene posljedice. Stoga je vano, u tom kontekstu, utvrditi tu razme%u. - Pa moraju postojati svojstva specifi#na za iva bi a? H. R. - Do daljnjega izgleda da je tako. Navest &u jedno od najvanijih i najtajanstvenijih: sposobnost stjecanja iskustva. To zna#i koristiti doga%aje iz prolosti za usavravanje svoga ponaanja. Na imunoloki sustav, na primjer, "sje&a" se da nas je morao braniti od neke odre%ene virusne infekcije. Zadrao je njihov trag u obliku zalihe antitijela. Ako taj virus ponovno napadne, organizam je spreman na protuna-pad i na brzo eliminiranje navale. To je na#elo cjepiva. Drugi primjer: u#enje golubova-listonoa. Tijekom svojih ponovljenih putovanja, oni postaju sve uspjeniji. Najstariji ponavljaju svoju rutu gotovo bez pogreke. - Ne javlja li se sposobnost u#enja samo kod sloenijih oblika materije?
2(M
JESMO LI SAMI U SVEMIRU
H. R. - Izgleda da je ona doista specifi# no svojstvo ivih bi&a. Zvijezde i uragani se ra%aju, razvijaju i umiru No, oni ne nau# e, iz svojih prethodnih iskustava, izmijeniti razvoj doga%aja. - Postoje li rudimentarni na#ini u#enja u mineralnom svijetu? H. R. - Ja ih ne poznajem. Mi ne znamo ni kada ni kako se javlja u evoluciji sposobnost u#enja. Moda &emo na&i njene tragove u neivome svijetu? Nastavak slijedi...
P OVIJEST IVOTA NA ZEMLJI

- U nedostatku mogu nosti definiranja ivota, moda nam moete ispri#ati u glavnim crtama njegovu povijest. Kada se on pojavio? H. R. - Dvije &e slike ilustrirati situaciju. Najprije treba zamisliti: u Mlije# noj stazi od prije #etiri milijarde i petsto milijuna godina, upravo nastaje jedna zvijezda - Sunce. Oko njega, mirijade kamenih bolida razli# itih dimenzija privla # e se i sudaraju. Planeti se oblikuju djelovanjem niza uzastopnih sudara. Naa je Zemlja tada kugla usijane lave. Njena joj unutranja toplina dolazi od radioaktivnih atoma koje sadri njena materija. Asteroidi koji padaju na nju dodaju jo mase. Povrina se polagano hladi. Oblikuju se kamene kore: prvi kontinenti. Razmrskani novim padanjem meteo-rita, razdvajaju se, spajaju se nasumce da bi se ponovo razdvojili u nekoj vrsti velikoga kaoti# nog baleta. Kraj prve slike. Druga slika: manje od jedne milijarde godina kasnije. U povrinama tople vode ive i razmnoava se bezbroj mikro-
organizama. Osobito plavo-zelene alge, kojih i sada ima u izobilju u blizini gejzira, u plavi#astim jezerima Islanda koja im duguju svoju boju. Slijed tih dviju slika dovodi nas do neminovna zaklju # ka: dogodila se, u milijardu godina ili manje, metamorfoza tvari zvane neorganska, atomi, molekule, u ivu tvar, stanice. Evo # injenice koju ne valja izgubiti iz vida za vrijeme ove diskusije. Ovdje nalazimo spektakularnu ilustraciju kontinuiteta stanja tvari i mogu & nosti prijelaza iz jednoga u drugo. Kako pomiriti ove dvije slike s Pasteurovim rezultatima koji pokazuju da ivot ne moe spontano nastati iz mrtve tvari? Zato se danas, u naim laboratorijima ili drugdje, ne moe promatrati jedna takva pojava? Postoje dva dijela odgovora. Prvi je dio vezan za trajanje. ivotu treba, # ini se, vremena za nastajanje, utroio je oko dvjesto milijuna godina da se pojavi. Drugi je dio sredina. Doista, okolini su uvjeti bili temeljito promijenjeni bakterijskim bujanjem samoga ivota. Svako molekularno strukturiranje na djelu danas bi bilo izvrgnuto opasnosti da bude brzo progutano. No, u ono vrijeme nije bilo posvuda grabeljivaca. ivot je, dakle, mogao nastaviti svoj put. - No, kako je zapravo dolo, prije gotovo #etiri milijarde godina, do prijelaza neorganske u ivu tvar? H. R. - To ostaje jednom od velikih zagonetki suvremene znanosti. Ima vie teorija, sve su vie ili manje spekulativne. Znamo, sve u svemu, malo toga, a diskusije se nastavljaju. Nazo # nost teku &e vode je bez sumnje odigrala bitnu ulogu. - Kae se da je voda # udotvorno otapalo Je li to stoga to ona omogu ava molekulama da se lako kre u? I I . R. Pojava prvih ivih struktura bez sumnjo po %razumi-
jeva niz susreta i prethodnih udruivanja, stvaraju& i sve sloenije molekule. To je ono to se naziva predbioti#kom evolucijom. Voda je idealna sredina za te pojave. - Moemo li re i da se ivot pojavio #im mu je to bilo mogu e? H. R. - Kaimo da se pojavio vrlo brzo, na geolokoj skali vremena. Najstariji fosili na% eni su na Grenlandu i u Australiji. Stari od 3,5 do 3,8 milijarda godina. To nam, me %utim, ne otkriva vrijeme pojave ivota ve & jednostavno starost prvih ivih bi& a koja su ostavila traga. Moe se re & i: "Evo najstarijih danas poznatih fosila". Ne moe se re & i: "Evo prvih ivih bi&a". Da bi ostavio traga, potrebno je da organizam bude ve& dosta razvijen, na primjer s kremenom koljkom. Ako su mekani organizmi postojali ranije, malo je izgledno da & emo ih na & i. - No, zar ne postoji uvijek neka ideja o onome to traimo? Kad znanstvenici na %u neki organizam, zar to nije nuno neto to odgovara njihovoj definiciji ivota? H. R. Da, to je vano pitanje o kojem valja voditi ra#una tijekom ovog razgovora. Uskoro &emo govoriti od tim za#u%uju & im oblicima ivota, otkrivenim nedavno. Oni pokazuju, jo jednom, koliko je naa mata ograni# ena. Koliko moramo ostati otvoreni za postojanje # injenica o kojima nemamo ni najmanju predodbu. Sadanja istraivanja davnoga ivota na Zemlji nisu vo %ena definicijom ivota a priori, ve& sugestivnim promatranjima u analogiji, naravno, s onime to danas poznajemo. Postoje dva odvojena postupka. Prvi, kao to sam prije spomenuo, nastoji identificirati mikroskopske ivotinje s vap-nenja#kim oklopom. Drugi se slui #injenicom da bioloki procesi lagano mijenjaju omjer dvaju izotopa ugljika u organiz-
mu. Trae se tvari koje pokazuju te karakteristi# ne promjene. No, tijekom razvoja primitivnoga ivota, te izotopske promjene zasigurno se nisu dogodile od danas do sutra. U po #etku, one su bez sumnje bile vrlo male, teko ih je bilo identificirati. I ovdje nam najstarije faze lako mogu promaknuti. - Moe se pretpostaviti da se takvi doga%aji ne bi mogli do goditi bilo gdje, u bilo kojim uvjetima. Sto znamo o okol nostima koje su okruivale tu metamorfozu? H. R. - Nazo # nost Sunca na prikladnoj udaljenosti svakako je najvanija, ni preblizu ni predaleko. Gotovo kruna staza naeg planeta nam jam# i skoro nepromjenjivu toplinu. Zatim, naravno, postojanje oko naeg planeta atmosfere pogodne za disanje. - Atmosfera, etimoloki, zna#i mjehur zraka. &emu ona slui? H. R. - S jedne strane, ona spre # ava vodu da ne ispari u svemir. S druge, ona nas titi od # estica visoke energije koje struje izme%u zvijezda. Nae je Sunce osobito njihov veliki odailja#. To je zvijezda koja ima ciklus od jedanaest godina, Podsjetimo stoga da smo mi u 2000. godini, usred razdoblja velike Sun#eve aktivnosti. Lijepe protuberance koje je pomr# ina od 11. kolovoza 1999. u# inila vidljivima, bit &e #este jo dvije ili tri godine, kao i magnetske oluje, izvori brzih #estica u naem Sun# evom sustavu. - Kako se zovu te #estice? H. R. - Elektroni, protoni Tu se nalazi cijela zbirka kemijskih elemenata sve do jezgri uranija, kao i fotoni visoke energije koji uklju #uju rentgenske i gamazrake. One predstavljaju velike opasnosti za budu &e me % uplanetne putnike.
Napominjem da mi na Zemlji imamo dvostruku zatitu: atmosferu i Zemljino magnetsko polje. Magnetsko polje skre&e #estice koje juriaju na nas, kao kapljice kie na kiobranu. Mjesec, naprotiv, koji nema atmosfere i gotovo da nema magnetskoga polja, izloen je izravno kozmi# kom zra# enju. U zaklonu od te dvostruke zatire, ivot se mogao pojaviti i razviti. ivot je temeljito promijenio povrinu Zemlje, njenu geologiju, njenu klimu. Prvobitna je atmosfera bila sastavljena od uglji# nog dioksida i duika. Svojim disanjem, brojni morski plankton transformira postupno uglji# ni dioksid u molekularni kisik. Tada se oblikuje sloj ozona, nastao od kisika razgra%enog ultraljubi#astim zra#enjem. Molekule ozona upijaju steriliziraju&e zrake koje dolaze sa Sunca. Ribe koje su postale vodozemci, naseljuju rubove kontinenata. Sve se to dogodilo prije oko milijardu godina. - I tako se atmosfera kisika postavila oko Zemlje kao pokriva#... Kao kukuljica gusjenice, da zatiti li#inku leptira i omogu i njen razvoj To je dirljivo. H. R. - Zar ne? A dodajte k tome jo i ono to se danas otkriva: aktivnost ivota se odvija sve do nekoliko kilometara u dubinu povrine Zemlje! - Ukratko, ivot je stvorio svoj vlastiti mjehur da bi se mogao razviti. Djelovanje primitivnih oblika stvorilo je taj okoli povoljnim za razvijenije oblike... Vano je podsjetiti, a engleski znanstvenik James Lovelock proveo je svoj ivot da bi to dokazao, da je biosfera oblikovala geologiju i tako izradila svoju vlastitu podlogu, a ne obrnuto, kako smo skloni vjerovati. H. R. - Pojava molekularnog kisika omogu & ila je ivotu
usavravanje svojih tvorbi. U tim davnim prvim vremenima Zemlje, bakterijski ivot nalazi malo energije u molekulama uglji# nog dioksida i praatmosfere. Transformacija uglji# nog dioksida u kisik pruit & e organizmima izvor izvanredne energije. - Izlaze li oni iz vode i dolaze na kopno kako bi raspolagali ve im izvorom energije? H. R. - Zato su, zapravo, izali iz vode? Po evolucionisti# -koj tezi, tu bismo prije trebali vidjeti na djelu nadmetanje za nove teritorije. ivotinje se mnoe. U danom trenutku, nedostaje im prostora... - More je bilo puno? H. R. - ivot uvijek trai nove ekoloke nie. Kao to kae stari znanstvenik u Jurskom parku: "ivot uvijek nade put"... - Reklo bi se da se sve doga %a u istom kretanju. Vodozemci su izali iz vode da bi doli na zemlju. A mi, evo po#injemo naputati zemlju da bismo doli jednoga dana, moda, na zvijezde... Mi smo tako%er stanovnici prenapu#ena prostora. No, to se moda ne moe uspore %ivati, jer vodozemci nisu bili svjesni onoga to rade. Njih nije, kao nas, pokrenula znatielja... H. R. - Tko zna? - Moe li se re i da bi znatielja bila #imbenik prilagodbe koja e nam moda jednoga dana omogu iti da izbjegnemo opasnost od prenapu#enosti? H. R. To je bez sumnje bio jedan od poticaja velikih seoba,
kada su nai preci napustili Afriku i proirili se na cijelom planetu. No, vratimo se stanicama koje su se, prve, pojavile na Zemlji. Prou#imo ih izbliza. Iako mikroskopske na naoj razini, one su divovske na atomskoj razini. - Koliko ima atoma u jednostani # nim bi ima, prokariotima ili eukariotima? H. R. - Vie milijarda. - Vie milijarai atoma? U si unoj bakteriji? H. R. - Svaka mala stanica posjeduje svoj genetski kod, u obliku velike koli# ine DNK molekula s njihovom dvostrukom spiralom. A svaki lanac DNK sadri milijune atoma. - Kako, zapravo, stanica funkcionira? H. R. - Cesto se uspore%uje njeno funkcioniranje s funkcioniranjem neke tvornice. U projektnom odjelu pohranjeni su detaljni planovi proizvoda to su ih nacrtali inenjeri. Specijalizirani radnici dolaze po potrebi prou # iti te planove i prenose upute radnicima u proizvodnim odjelima. Jezgra stanice gdje su pohranjeni planovi je genom. Te su upute kodirane u redoslijedu niza molekula zvanih "nukleinske baze" koje igraju ulogu analognu onoj abecede u naem pisanom jeziku. Ima #etiri slova: ACGT. Ti nizovi # ine DNK koje odre % uju gra % u proteina. Druge molekule, nazvane RNK, dolaze napraviti "fotokopije" DNK i prenose ih radionicama za proizvodnju proteina. Da odgovorimo na pitanje starih Rimljana, zahvaljuju& i tom genetskom kodu na probavni sustav zna pravilno integrirati hranu u na organizam.... ivot na Zemlji je postojao oko tri milijarde godina u
obliku samostalnih stanica. Prije manje od jedne milijarde godina stanice se udruuju da bi stvorile prve organizme. U tim viestani# nim organizmima svaka se stanica specijalizira za posebnu ulogu: neke postaju neuroni, druge crvena tjeleca, tre&e koa... Pa ipak svaka zadrava u svojoj jezgri cijelu informaciju koju je posjedovala na po #etku, kako je to pokazalo kloniranje slavne ovce Dolly. Jedna plu& na stanica, premjetena u pogodnu sredinu, moe se u nekim slu # ajevima razviti kao spolna stanica. Mnogo se o tome govorilo, jer se radilo o kloniranju ivotinja. No, kloniranje bilja je vrlo # esto: svaki puta kada stavljate reznice u lon# anice na vaem balkonu, vi klonirate biljku. Stanice posa % ene gran# ice postaju stanice korijena... - Moe li prisutnost DNK biti kona # no odlu #uju i kriterij za definiranje ivota? H. R. - To je jedna zna # ajka njene fizi# ko-kemijske gra % e. ivot na Zemlji je rezultat duge evolucije tijekom koje se DNK oblikovala malo pomalo. Nastoji se shvatiti kako se ta abeceda izgradila tijekom predbioti#ke evolucije. Mogu&e je da su postojali elementarniji oblici geneti#ke kodifikacije. U predgovoru knjige Molekularno porijeklo ivota Andre Brack daje definiciju ivota temeljenu na toj geneti#koj kodifikaciji: "Prva iva bi& a su vodeni kemijski sustavi koji mogu prenijeti svoju molekularnu informaciju i evoluirati". - ivot bi dakle, na kraju krajeva, bio sekundarni u # inak sloenosti, rezultat spajanja vrlo velikih molekula? H. R. - Radije bih rekao: ivot je vrlo napredna faza sloenosti. On sadri me%udjelovanje vrlo velikih molekula obdarenih svojstvima i velikim sposobnostima akcije. Sto je neki sustav sloeniji, to je njegovo me%udjelovanje sa svije-
tom ve&e. Molekula vode u jednostavnom je me%udjelovanju sa svjetlo& u, no protein unutar tijela ima mnogo specifi# nije djelovanje. - to je molekula sloenija, to je njeno djelovanje specifi#nije? H. R.- Op&enito uzevi, da. - Moe li se tako%er re i da autonomija izvire iz sloenosti? H. R. - Sto vi nazivate autonomijom? - Sposobnost organiziranja, naputanja izvorne sredine, dje lovanja na svoj okoli, za to bi # ovjek bio najsavreniji primjer. H. R. ~ Za autonomiju je najprije potrebno imati unutranju sredinu. U tom smislu, stanice su autonomne: one imaju membranu koja ih izolira od vanjske sredine. - Nije li ta membrana gra%ena od lipida, dakle masti? H. R. - Doista, bez nje, kia bi nas rastopila. To to nismo topivi, to je zato to imamo kou koja sadri molekule masti koje osiguravaju nau nepropusnost. Spomenimo usput da su prona % eni lipidi u nekim meteoritima. - Stanica se, dakle, smjeta na sljede i kat, nakon molekule, u izgradnji ivoga bi a... H. R. - U nizu, atomi se udruuju da bi stvorili jednostavne molekule - vodu, uglji# ni dioksid - koji se udruuju da bi stvorili sloenije molekule - aminokiseline, nukleinske baze, DNK, proteine - koji se udruuju da bi stvorili stanice, koje
se udruuju da bi stvorile viestani# ne organizme kakvi smo vi i ja. - Ho e li se jednoga dana mo i proizvesti ivot u laboratoriju? H. R. - Nita nije nemogu & e a priori. Kona # no, ljudski parovi u tome uspijevaju bez muke: oni su opremljeni za to. - Zapravo, zato se nastoji stvoriti ivot drugim sredstvima kad se vrlo dobro u tome uspijeva starim metodama? H. R. - Ponajprije, da bi se shvatilo kako se to doga %a. Pravi test dobre teorije o podrijetlu ivota bio bi upravo da moe sluiti kao recept! - Pri#ajte nam sada o tim nedavno otkrivenim novim oblici ma ivota... H. R. - Dugo se vremena mislilo da sav ivotinjski ili biljni ivot po # iva u biti na ciklusu fotosinteze. Pod utjecajem svjetlosti, biljke koriste uglji# ni dioksid i vodu kako bi proizvele e&ere i odbacile kisik. Otkrilo se, prije nekoliko godina, u tami oceanskih jama blizu vulkanskih fumarola, oblike ivota vrlo razli# ite od onih koje smo mi poznavali. To su velike cijevi, mekane i obojene, zalijepljene kao priljepci na stijenama, koje bujaju na temperaturama viima od sto stupnjeva Celziusa. Dobivaju svoju energiju oksidacijom sumpornih molekula iz podmorskih fumerola. Ne ovise, dakle, o Suncu ve& vie o unutranjoj energiji Zemlje, odgovornoj za vulkansku aktivnost. - Je li posve nova ta zamisao da neki organizmi ne trebaju svjetlost?
H. R. - Tek petnaestak godina. A otkrilo se jo jedan novi oblik ivota nekoliko kilometara ispod povrine Zemlje: bakterije koje ive u kamenim me%uprostorima. Misli se da one oksidiraju eljezo s vodom. One bi proizvodile svoju energiju stvaraju&i hr%u. Druga su istraivanja otkrila prisutnost bakterijskoga ivota u naj#udnovatijim uvjetima. U ledu, u najsuim pustinjama, u najslanijim vodama Druge bakterije preivljavaju golema radioaktivna zra#enja. Smiljena je rije# "ekstremofil" da bi se opisalo te izvanredne organizme.
- Ukratko, ne bi li ivot kakav mi vjerujemo da poznajemo bio samo poseban slu#aj?
elucu, nali su kolonije bakterija. Uspjeli su ih oivjeti. Kao Trnoruica, te bakterije nisu bile mrtve nego u stanju hiber-nacije - danas se kae "mirovanja". Bile su skvr#ene u sebe kao neke pustinjske biljke. Ta su otkri&a potaknula fascinantnu zamisao da bi bakterije, dobro umetnute u meteorit, mogle preivjeti me%uplanetna putovanja! - Bi li se mogle probuditi u dodiru s nekom teku inom? H. R. - Na to se i misli... - Ameri#ki astronom Carl Sagan pokuao je, u svojoj knjizi Svemirska veza, zamisliti oblike ivota vjerojatne na gotovo svim planetima Sun#evog sustava, uklju#ivi Veneru i plino vite planete. Kako je s tim susjednim planetima? Jesu li na Marsu ili drugdje postojali uvjeti koji bi mogli omogu iti po javu ivota? H. R. - Ve& smo govorili o uvjetima koji nam izgledaju neophodni za pojavu ivota (onakvog kakvog mi poznajemo!). Planet nositelj mora imati dovoljnu masu za zadravanje, svojim gravitacijskim poljem, teku&e vode na svojoj povrini. Povrinska temperatura ne smije biti ni preniska - imali bismo led - ni previsoka - imali bismo paru. Merkur, najblii planet Suncu, ima velike razlike u temperaturama, koje se danju diu do vie stotina stupnjeva. Nema atmosfere nego moda malo leda u svojim polarnim podru#jima. To ba ne obe&ava... Venera posjeduje golemu atmosferu, sto puta masivniju od nae. Sastavljena ve&inom od uglji#nog dioksida, ona stvara u#inak staklenika koji dovodi temperaturu njene povrine na vie od petsto stupnjeva Celzija. Ima vode, ali u obliku pare. Kii, no to je sumporna kiselina. Ni tamo se nema bog zna to o#ekivati...
H. R. - Do otkri&a tih ekstremofila mislili smo da si sva iva bi&a pribavljaju energiju zahvaljuju&i reakcijama ugljika. A evo, najednom, biokemijska se paleta funkcioniranja ivota, to jest crpljenja energije, utrostru#ila! Ta otkri&a proirivanja na#ina crpljenja bioloke energije otvaraju nove obzore za mogu&nost izvanzemaljskoga ivota. U tu istu perspektivu valja dodati druga #udesna otkri&a o izvanrednoj mogu&nosti dugovje#nosti mikrobnoga ivota. U dubokom ledu jezera Vostok, usred Antarktika, dokazana je prisutnost bakterija koje su ovdje dole iz atmosfere prije vie od milijun godina! Drugo otkri&e, moda jo #udesnije. Crnogori#no drvo, kao to svatko zna, izlu#uje iz svoje kore smolastu tvar koja vam se lijepi za prste. Kasnije se ta smola stvrdnjava i postaje lijepi zlatasti i prozirni jantar od kojega se radi nakit. Danas raspolaemo, u zbirkama mineralogije, komadima jantara starim vie desetaka milijuna godina. U tom jantaru ponekad nalazimo zarobljene kukce, fosile sa#uvane u gotovo savrenim uvjetima konzervacije... Biolozi su doli na pomisao da seciraju takvu fosilizira-nu p#elu da bi prou#ili ostatke njene hrane. Kao i u naem
- Zna li se ima li ivota na Marsu? H. R. - To je posebno aktivno podru#je suvremenoga pla-netnog istraivanja. Ispitivanje Marsove povrine sondom Viking 1976. godine nije otkrilo tragove postojanja ivih oblika. Novije misije isto tako. Kako vam je Nicolas Prantzos rekao, to je pitanje spektakularno izbilo u prvi plan - no razo#aravaju&e - prije nekoliko godina. Istraivanja meteorita vo%ena na Antarktiku (na ledenjacima je kamenje izvanzemaljskoga podrijetla lake identificirati) omogu&ila su da se donese u laboratorij odre%eni broj kamenja koje dolazi vjerojatno s Marsa argumenti u korist tog marsovskog podrijetla su dosta solidni. Promatraju&i to kamenje elektronskim mikroskopom, znanstvenici NASA-e su tu identificirali posebne strukture koje dolaze, po njihovom miljenju, od fosilizi-ranih oblika ivota. Njihov je glavni argument bio sljede&i: nije poznat nikakav fizi#ko-kemijski mehanizam koji bi mogao objasniti nazo#nost tih struktura, a da se ne pozove na biologiju. Danas se vie ne vjeruje u tu tezu. Te strukture nisu dovoljne za dokazivanje postojanja fosiliziranog ranijeg ivota na Marsu.
- Povratak na po#etni poloaj?
na Marsu u prolosti bilo ivota? Bismo li mogli tamo na&i fosile? 1 moda #ak bakterije u hiberniranom stanju, kao usred leda jezera Vostok ili u elucu p#ela zarobljenica jantara? Svemirske &e sonde, koje sada putuju prema tom planetu, pokuati prou#iti to pitanje. Kasnije &e uzorci s Marsa sti&i na na planet te &e se analizirati u laboratoriju. Da bi se izbjegla opasnost infekcije, ve& je predvi%ena stroga karantena. Znanstvenici se okre&u tako%er prema mjesecima divovskih planeta. Europa, Jupiterov mjesec, kojeg je izbliza snimila sonda Galileo, pokazuje povrinu pokrivenu ledom, sli#nu santama na Antarktiku. Usporedba izme%u snimaka napravljenih u razli#itim razdobljima pokazuje znatne promjene u izgledu ledenih formacija. Ta kretanja pretpostavljaju nazo#nost teku&e vode pod santama. I ovdje se prisje&amo jezera Vostok... Takvi bi fenomeni postojali isto tako na povrini drugih dvaju Jupiterovih mjeseca: Ganimedu i Kalistu. Titan, Saturnov mjesec, tako%er je predmet velikog zanimanja. Njegova je povrina pokrivena debelom atmosferom, sakrivaju&i vjerojatno vodene povrine. Tu se nalazi duik i tako%er ugljikohidrati - molekule sastavljene od ugljika, kisika i vodika. Sve to snano uzbu%uje matu traitelja izvanzemaljskoga ivota.
H. R. - Mars ima tanku atmosferu uglji#nog dioksida. Njegova je povrina suha, hladnija je od Antarktika No, brojne geoloke strukture, osobito duboke vododerine uz kanjone, jako sugeriraju prisutnost teku&ina - bez sumnje vode - u prolosti, prije vie od milijardu godina. Zasigurno je ocean zauzimao nizine blizu Marsovog sjevernog pola. Danas je, me%utim, zbog malo poznatih razloga, Mars izgubio svoje vodene povrine. Voda je vjerojatno prisutna u obliku trajno smrznutog sloja u dubokim slojevima tla. Je li
PLANETNI BILJAR
- To otkri e ekstremofila nadahnuto je paleontologa Stephena Jaya Goulda za knjigu Lepeza ivoga, gdje on kae da bi postojanje tih bakterija koje oksidiraju sumpor ili eljezo bilo dokaz u korist hipoteze o ivotu na drugim planetima. Jer one mogu preivjeti sakrivene vrlo duboko u oceanu i podzemlju. Sto vi o tome mislite?
H. R. - Da, ti ekstremofili su poremetili spekulacije o izvan-zemaljskome ivotu i jako stimulirali istraivanja. Nakon otkri&a na Junome polu tih meteorita koji dolaze s Marsa, o kojima smo malo prije govorili, astrofizi#ari su lansirali ideju "planetnoga biljara". Zamislite jedan krupni meteorit koji udara povrinu Marsa pod otrim kutom, gotovo tangencijalno. On izbacuje u svemirski prostor velike koli# ine kamenih krhotina. Ti kamen# i& i, pokrenuti dovoljnom brzinom, izvla #e se iz gravitacijskoga polja Marsa. Tada padaju prema Suncu. U prolazu, na planet moe ponekog uhvatiti. Tako su vjerojatno stigli i Marsovi meteoriti na%eni na Antarktiku. - Je li Zemlja tako%er mogla poslati kamenje na Mars? H. R. - Naravno! Prora#uni su omogu& ili izradu modela tih doga%anja uzimaju & i u obzir u# estalost sudara asteroida s planetima Sun# evog sustava. Pokazalo se da #etiri stjenovita planeta: Merkur, Venera, Zemlja, Mars, kao i Mjesec, neprestano izmjenjuju krhotine sudara asteroida. Zamislimo da neko od tih kamenja sadri kolonije hiberniranih bakterija. Zati& eno od ioniziraju & ih zra # enja svemira, ono bi moglo prelaziti velike udaljenosti i neote&eno do &i na na planet. - Tako bi meteoriti bili svemirske p#ele, nositeljice kozmi#koga peluda... H. R. - Moglo bi se govoriti o uzajamnom zasijavanju. Uostalom, zamislite da se, zahvaljuju& i nedavno poslanim sondama, na Marsu na%u tragovi ivih bi& a. Odmah bi se postavilo pitanje: je li taj ivot ro %en na Marsu ili dolazi s drugog mjesta? S naeg planeta, na primjer? I, nakon svega, je li doista na ivot potekao s naeg planeta? Ili smo mi mar-
sovskog podrijetla? Po # evi od ideje planetnog biljara, sve su hipoteze doputene? - Moe li se jo protegnuti ta igra biljara? Zamisliti razmjene s drugim planetnim sustavima oko drugih zvijezda? H. R. - U tom slu# aju, udaljenosti su divovske, a trajanja beskrajna. Misli se da bi na tim vremenskim razinama i najtvrdokornije bakterije teko odoljele prirodnoj radioaktivnosti kamenja u kojima bi bile zakopane. No, sposobnosti otpornosti bakterijskoga ivota nam spremaju moda jo mnoga iznena % enja. Ovdje je vana evolucija samih ideja o tim temama. Naravno, trenutno smo tek na stupnju spekulacija. No, danas se mogu iznijeti hipoteze koje bi, prije samo nekoliko godina, bile smatrane budalastima: one su sada ule u podru# je mogu&ega. - Jacques Monod je napisao: "Svemir nije bio bremenit ivotom ni svije u". Slaete li se s njim? H. R. - To je bilo op &enito miljenje prije nekoliko desetlje & a, posebno kod biologa. Po Jacquesu Monodu, u knjizi Slu #aj i nunost, pojava bi ivota bila previe nevjerojatan slu # aj da bi se mogao dogoditi vie nego samo jednom. Skloni smo ironi# no dodati: "Samo kad bi i to bilo! Valja to vidjeti da bi se u to vjerovalo!" Izravan zaklju#ak tog miljenja: po Monodu, mi smo sasvim sigurno sami u svemiru. Nakon tog vremena, odre % eni broj # injenica i promatranja ozbiljno su uzdrmale to uvjerenje. Ja &u ih opisati. Najprije su bili obavljeni, 1955. godine, slavni pokusi ameri# kih kemi# ara Harolda Ureya i Davida Millera. Da bi si-mulirali prvobitne zemaljske uvjete, ti su istraiva # i uveli u zatvoreni krug mjeavinu vode i raznih plinova koji su sadravali k i s i k , vodik, ugljik i duik. Sve su neprestano ozra# i-
vali elektri#nim pranjenjima tijekom nekoliko dana. I promatrali su. Postupno, teku&ina je postajala sme%kasta te je po#ela isputati neki farmaceutski miris. Kemijska je analiza otkrila nazo#nost jedne vrste novih molekula koje su sadravale vie atoma, me%u kojima se uvijek nalazi ugljik. Osobito molekule aminokiselina koje nalazimo u sastavu proteina. Ti su rezultati zaprepastili znanstvenu zajednicu. Do tada se smatralo krajnje nevjerojatnim stvaranje takvih molekularnih struktura samo djelovanjem elektri#nog pranjenja na jednostavne molekule. Moda se ovdje simuliralo, krajnje rudimentarnim pokusima, prve etape stvaranja ivota na Zemlji. To je navodilo na razmiljanje... Druga #injenica: niz radioastronomskih promatranja koja su op&enito ila u istome smjeru. Da bi prou#ila sastav me-%uzvjezdanog plina i praine i, osobito, mogu&u nazo#nost velikih molekula, jedna je skupina astronoma upotrijebila radioteleskope. Ti su instrumenti osobito dobro prilago%eni za otkrivanje vie molekula koje emitiraju u milimetarskom podru#ju. No, ima li molekula u svemiru? Vjerojatno vrlo malo, odgovaraju stru#njaci, zbog razloga vjerojatnosti. Nastanak takvih molekula podrazumjeva da su atomi od kojih su sastavljene imali prigodu susresti se i spojiti se. Gusto&a atoma u svemiru je vrlo slaba. Stoga je vjerojatnost, na primjer, da se u toj beskrajnoj praznini dva atoma vodika sretnu s jednim atomom kisika da bi stvorili vodu vrlo mala. A jo je manja vjerojatnost da naprave molekule koje bi sadravale ve&i broj atoma. Uzalud je, kau ti stru#njaci, ulagati sredstva za otkrivanje velikih me%uzvjezdanih molekula: nema ih! No, radioastronomi se ne daju obeshrabriti. Sre&om! Otkrili su da svemir vrvi sloenim molekulama koje sadre do desetak atoma. Otkrilo ih se vie od stotine raznih vrsta. Zna#ajna #injenica, vana za nau temu: sve molekule ko-
je sadre vie od tri atoma sadre ugljik. Osobito #esti for-maldehid, acetilen i acetonitril. To su molekularne vrste koje su zasigurno igrale vanu ulogu u predbioti#koj kemiji. Najve&e su "aromatski policiklici", molekule koje nalazimo u mirisu cvije&a kao i u nafti. Te molekule sadre #etrdesetak atoma. No, o njihovom se postojanju u svemiru jo raspravlja.
- Jesu li te velike me%uzvjezdane molekule ve ivot?
H. R. - Ne. Nema nikakvog razloga misliti da one imaju svojstva ivih bi&a, u svakom slu#aju ne u uobi#ajenom zna#enju te rije#i. Kao to smo rekli, molekule od kojih se sastoje iva bi&a na Zemlji - i posebno proteini - sastavljene su od milijuna, to jest milijarda atoma!
- U #emu je bila pogreka teoreti# ara? Kako su se molekule mogle spojiti u tim praznim prostorima?
H. R. - Na kraju se shvatilo. U svemiru postoji velika koli#ina zrnaca praine. Njihova se nazo#nost o#ituje emitiranjem karakteristi#ne infracrvene svjetlosti. Indirektno, ona se tako%er o#ituje upijanjem svjetlosti zvijezda na odre%enim valnim duinama. Radi se o malim #esticama veli#ine jednog mikrona ili manje. Ta zrnca, sastavljena uglavnom od silikata ili od ugljika, nastaju u zvjezdanim atmosferama snano izba#enima u svemir. Ona imaju odlu#uju&u ulogu u stvaranju svemirskih molekula. Za lutaju&e atome u svemiru, zrnce praine je pomalo kao planet. Udaraju u zrnca i ponekad ostaju zakva#ena za njih. Povrina zrnaca postaje mjesto susreta gdje nastaju molekule. Kasnije, odvajaju se od zrnca i ponovo kre&u u svemir. to se ti # e vjerojatnosti, to mijenja sve! Lake se s nekime sprijateljiti ako posje&ujete drutveno klubove nego ako
lutate usred pustinje! Eh da, na to se nije mislilo... Stoga se jako podcijenilo vjerojatnosti nastanka me%uzvjezdanih molekula. Priroda ima mnogo mate! Kona # no, tre& i niz vrlo sugestivnih promatranja: na nekim ugljikovim meteoritima koji su pali s neba, nalazimo gotovo stotinjak aminokiselina. Osam od njih se nalazi u sastavu proteina, Ti su meteoriti nastali vjerojatno, podsjetimo se, sudaranjem malih planeta, asteroida, # ije su krhotine rasute po svemiru zavrile na Zemlji. Moe se pretpostaviti da su se na tim asteroidima dogodile reakcije zvane predbioti#kima, no ne moe se zaklju # iti da se tamo razvio ivot. Ponovo je znanstvena zajednica bila zaprepatena. Nitko to nije o#ekivao! - to ste zaklju#ili iz toga? H. R. - Radi se doista o skupu pokazatelja koji svi idu u istome smjeru. Mi smo toliko vjerovali da je nae postojanje jedinstveni fenomen, izvanredno nevjerojatan! Sve se doga % a kao da nam priroda alje znakove da nam kae: Pozor, ne zaklju #ujte tako brzo. Nedostaje vam mate! - U svjetlu tih novih pokazatelja, vratimo se na pitanje koje nas zaokuplja: jesmo li sami ili ima i drugih civilizacija u velikom svemiru? H. R. - Pokuat &u odgovoriti na dvije razli# ite razine. Ni u to nismo sigurni, u ovom ili onom smislu. Iako nema valjanog objanjenja za sve te pojave okupljene pod nazivom NLO, ne vjerujem da bi se nalo uvjerljivih dokaza posjeta izvanzemaljaca na na planet. Sve to, po mom miljenju, vie odie matom nego li stvarno&u. No, moglo bi se dogoditi... Tko zna!
Vano je re i u ovoj knjizi: kada vi, Hubert Reeves, tvrdite da u ovom trenutku ne postoji nikakav dokaz nikakve vrste, to nije zbog ideoloke predrasude nego jednostavna konstatacija! Da su ljudi koji su "vidjeli NLO" donijeli uvjerljive dokaze, bi li znanstvenici odbili da ih ispitaju! Da vam se reklo: do%ite vidjeti, jedan je NLO u vrtu, biste li ili pogledati? A da ste vidjeli NLO biste li to priznali? H. R. - Svakako! - Valja inzistirati na tome jer ljudi koji vjeruju u NLO # esto si umiljaju da ih znanstvena zajednica ne eli #uti. Jedan je veliki francuski matemati#ar rekao tijekom jedne televizijske emisije: "Da #ujem na radiju da se lete i tanjur spustio u moj vrt, zatvorio bih rebrenice i nastavio svoj posao". H. R. - Nesumljivo mu nedostaje znatielje. Ima toga # ak i kod znanstvenika! Siguran sam kad bi doista bilo "ne # ega", svi bi pojurili. To je pomalo kao u Mars napada. Da se iskrcavanje dogodio, znalo bi se! Isto tako, Jean Heidman vam je rekao, ni jedna telemet-ri#ka poruka, koja bi potvr% ivala postojanje inteligentnih poiljatelja u me % uzvjezdanom prostoru, nije uhva &ena naim radioteleskopima. Dakle, prvi odgovor: nemamo nikakva neposrednog dokaza o postojanju izvanzemaljskih civilizacija. Na posrednijoj razini, postoji teoretski argument u korist izvanzemaljskoga ivota koji mi se prili# no svi% a. To bi se moglo zvati "argument tre& eg prozora". Tri se prozora o kojima je rije # otvaraju u stvarnost na razli# itim razinama. Kroz prvi prozor gleda se svemir na velikoj razini. Prepoznaje se velika homogenost u na # inu strukturiranja mater i je : posvuda galaktike napu#ene zvijezdama. Iako nisu isto-
224
JKSMO LI SAMI U SVEM1RU?
vjetne, ni izdaleka, galaktike imaju mnogo zajedni# kih zna#ajki, kao i zvijezde izme%u sebe. Te su zvijezde o #ito nastale analognim procesima. Na# in organizacije tih velikih masa materije # ini se prili# no univerzalnim. Drugi se prozor otvara na svijet atoma i molekula. Ne vidimo ih izravno, no oni nam se javljaju putem svjetlosti koju emitiraju i upijaju. Mi smo u naim kemijskim laboratorijima identificirali stotinjak atoma: ugljik, kisik, eljezo, olovo Oni su klasificirani u Mendeljejevom periodnom sustavu, koji obi# no visi na zidovima naih kola. - Opeke svemira... H. R. - Dakle, ma kako daleko gledali, nikada nismo nali u svemiru ni jednu atomsku vrstu koja ne bi bila uvrtena u tu klasifikaciju. ak i u najudaljenijim kvazarima nalazimo ugljik, kisik, eljezo, itd. tovie, svaki od tih atoma postoji u velikom broju stanja energije, uvijek isti posvuda. Utvr%ujemo ih putem nedavno emitirane svjetlosti susjednih zvijezda kao i onih koje putuju ve& milijardama godina. Ista opaanja u svijetu molekula. Danas se otkriva nazo #nost me%uzvjezdanih molekula u galaktikama udaljenima vie desetaka milijuna svjetlosnih godina. Molekularne strukture uvijek analogne onima koje poznajemo ovdje. Kao to sam to ranije spomenuo, sve one koje sadre vie od tri atoma temelje se na ugljiku kao okosnici. Ukratko, kroz ta dva prozora mi promatramo veliku jednoli# nost u na # inu strukturiranja prirode. - A tre i prozor? H. R. - Prije nego do % emo do tre & eg prozora, htio bih dodati jednu opasku moda jo zna#ajniju. Radi se o velikoj univerzalnosti zakona fizike. Oni su ti koji upravljaju silama
prirode. Moglo bi se upitati jesu li te sile iste na Zemlji i u najudaljenijim galaktikama, danas i prije deset milijarda godina. Nita a priori to ne jam# i. Ne bi li Newtonova konstanta koja opisuje gravitaciju ili Maxwellovi zakoni koji opisuju elektromagnetizam mogli biti druga # iji na drugom kraju svemira? Sre &om, mogu & e je prou # iti to pitanje na temelju odre%enoga broja prikladnih promatranja. A odgovori su jednoglasni: da, zakoni su univerzalni, isti, posvuda, istoga intenziteta i istih karakteristi# nih svojstava. - Izvanredno je to se to uspjelo provjeriti... H. R. - Da. A tako % er je vrlo prakti# no to su isti posvuda! Jer, kad bi zakoni bili razli# iti od jedne do druge zvijezde, od jedne do druge galaktike, astrofizika bi naila na velike poteko & e. Dolazimo u kunju da kaemo da je priroda, u tom smislu, pokazala mnogo blagonaklonosti prema istraiva#ima! - Moete li nas ponovno podsjetiti koje su to sile i opisati nam ih? H. R. - Ima ih # etiri: gravitacija, elektromagnetizam, nuklearna sila i slaba sila. - Koju ulogu ima elektromagnetska sila? H. R. - Ona igra u nekom smislu ulogu ljepila na atomskoj razini. U sreditu atoma nalazi se jezgra sastavljena od protona i neutrona. Oko te jezgre smjetaju se elektroni. Elektroni su negativni, jezgre su pozitivne. Djelovanjem elektromagnetske sile, oni se me%usobno privla#e i tako tvore stabilne atome. Uvijek pod djelovanjem te iste sile, ovi se sami
mogu kombinirati da bi izgradili molekularna zdanja koja ponekad poprimaju divovske dimenzije, poput proteina. - Moe li se re i da bi elektromagnetska sila bila ekvivalent na atomskoj razini gravitacijske sile za planete? H. R. - U odre%enom smislu je sli#no: to su sile koje spajaju. Gravitacija stvara stabilne sustave na astronomskoj razini. Zahvaljuju& i njenom djelovanju, Mjesec ostaje na stazi oko Zemlje, Zemlja oko Sunca, Sunce oko jezgre nae Galaktike. - A nuklearna sila? H. R. - Ona spaja, i ona tako %er, no, na manjoj razini od elektromagnetske. Ona je ta koja vee protone i neutrone unutar jezgre, a isto tako i kvarkove unutar protona i neutrona. Sto se ti# e slabe sile, upravo njena slabost joj ne doputa da spaja bilo to. Ona ne stvara stabilne strukture. - Dakle postoje tri sile koje spajaju: nuklearna, elektromag netska i gravitacijska. H. R. - Svaka na svojoj razini i svojom vlastitom snagom. Na razini jezgri, vrlo snana nuklearna sila vlada. Ona spaja sve jezgre, od tekog vodika do uranija. Elektromagnetska sila vlada sljede& im prizorom, od atoma do divovskih molekula, do kitova i sekvoja i do asteroida. Na jo vioj razini, gravitacijska sila strukturira zvijezde i galaktike. - A to je sada s tre im prozorom? H. R. - Da, dolazimo na to. To je onaj koji odgovara prijelaznim strukturama izme%u atoma" i zvijezda. Onaj biljaka i ivotinja. Onaj kojeg bi trebalo znati otvoriti da bi se otkrilo
uivo nazo #nost ivih bi&a i izvanzemaljskih civilizacija. Za sada, on je zatvoren. Otvorit & e se onoga dana kad & e Jean Heidmann primiti radiosignale u Nancayu... - Budu i da je beskona#no malo homogeno, a isto tako i op a struktura svemira, poelimo se kladiti da je isto tako i s prijelaznim prozorom... H. R. - Da. Moe se predloiti sljede &u argumentaciju, zasnovanu na promatranjima obavljeniim kroz druga dva prozora. Podsjetimo da su zakoni isti posvuda i da sile igraju, svaka na svojoj razini, ulogu univerzalnoga ljepila. Znaju & i da je priroda nala na # ina da strukturira materiju na analogan na # in na velikoj i na maloj razini, moe se pretpostaviti da je isto tako i na prijelaznoj razini. Argumentacija uzima jo vie maha ako se uzme u obzir kontinuitet izme % u razli# itih razina sloenosti, od atomskih pojava do fiziolokih pojava. No, jo jednom, podsjetimo se da se radi u najboljem slu # aju o argumentu prihvatljivosti. Moe ga se prihvatiti ili odbaciti. Samo & e izravna promatranja mo & i presuditi. - Je li jedinstvo tog golemog sustava ono to nam pokuavate objasniti? H. R. - Da, elim inzistirati na homogenosti struktura koje napu # uju na svemir. Vratimo se sada na vie puta spomenutu to#ku: #injenicu da sve me%uzvjezdane molekule velikih dimenzija, kao one nae Galaktike, sadre uvijek veliki broj atoma ugljika. esto se pitalo ne bi li se izvanzemaljski ivot mogao temeljiti na nekom drugom atomu osim ugljika, na siliciju, na primjer. Sveprisutnost ugljika u otkrivenim molekularnim strukturama u svemiru navodi nas na pomisao da je doista posvuda u g l j i k koji ureduje strukturiranje.
Ali, pozor: homogenost ne zna # i istovjetnost. Raznolikost zemaljskih biljaka i ivotinja to obilno ilustrira. U Australiji su otkrivene ivotinje koje ne ive u Euraziji: klokani i kazuari izgledaju vrlo razli# ito od ivotinja naih krajeva. No, sve u svemu, te su razlike samo povrinske. Isto kao i nai lavovi i nai slonovi, te ivotinje imaju o# i, nos, usta, sustav za disanje, krvni sustav, susatav za razmnoavanje, itd. Ono to je vano za nau diskusiju, to je da su, u grubim crtama, strukture sli# ne. Postoje dobri razlozi za to. Da bi se odralo na najviim razinama sloenosti, valja se pokoravati neumoljivoj logistici: onoj preivljavanja. Suprotno od atoma, iva bi& a nisu vje# na, ona su #ak vrlo krhka. Moraju crpiti velike koli# ine energije iz vanjske sredine. Moraju jesti, izbjegavaju & i da budu pojedeni. Moraju se razmnoavati jer je njihov ivotni vijek ograni#en. Ako postoji ivot drugdje, on se vjerojatno suo #ava s istim problemima. No, moda je pronaao druk # ija rjeenja... - Zamislimo planet gdje su okupljeni svi povoljni uvjetii (umjerena toplina, atmosfera, teku a voda, itd.). Kolika je vjerojatnost da se pojave iva bi a nakon odre%enog vremena inkubacije? H. R. - Ne raspolaemo s dovoljno elemenata za izra # un takvih vjerojatnosti. Nae je neznanje na tim podru# jima preveliko. Evo jedne usporedbe koja &e oslikati prirodu tog problema. Uzmite obi# nu kocku sa est strana, ozna # enih od jedan do est. Moete izra # unati vjerojatnost pobjede: broj na koji ste se kladili iza & i &e jednom od est puta. No, zamislimo da sada imamo drugu kocku, s velikim brojem stranica. Nemogu& e je izra # unati izglede za pobjedu ako se ne zna taj broj! Isto tako, dokle god ne budemo to#no poznavali mehanizme izgradnje ivota, ne & emo znati izra #unati
vjerojatnost, njegova pojavljivanja. Kaimo da za sada mi v i e govorimo o prihvatljivosti, ne o vjerojatnosti. to objanjava da kompetentni ljudi imaju razli#ita miljenja po tom pitanju... H. R. - Zanimljive bi nam informacije mogle sti& i na sljede&i na# in. Zamislimo da se otkrilo bioloke strukture fosilizi-rane ili jo ive - na planetu Marsu. Donosi ih se na Zemlju, ispituje se njihova DNK. Prvi slu # aj: ona je istovjetna s naom, s # etiri nuklein-ske baze koje mi poznajemo (A,C,G,T) i dvadeset aminokise-lina. U tom slu # aju, mo & i & e se misliti da ivot na Zemlji dolazi s Marsa, ili obrnuto, prema slu # ajnostima velikoga planetnog biljara. Drugi slu#aj - i to bi bio daleko najzanimljiviji! Fizi#-ko-kemijska struktura DNK bila bi razli# ita od nae. Bilo bi, na primjer, pet nukleinskih baza, ili tri To bi zna# ilo vjerojatno da se ivot razvio na autonoman na # in, s jedne strane na Marsu i s druge strane na Zemlji. Kao to vam je Nicolas Prantzos rekao, tada bi trebalo ustanoviti da se ivot razvio neovisno na dva nastanjiva planeta Sun# evog sustava. To bi dalo veliku teinu ideji da je ivot vrlo vjerojatan fenomen, suprotno miljenju Jacquesa Monoda! To bi bilo jedno od onih otkri a koja mijenjaju sve! Mali kamen#i s oblikom ivota koji ima pet nukleinskih baza bio bi dovoljan da uzdrma cijelu nau sliku svemira! H. R. - Postoje druga promatranja koja dodiruju indirektno pitanje mogu& nosti izvanzemaljskoga ivota. Mislim na program otkrivanja planeta oko drugih zvijezda, o #emu vam je govorio Alfred Vidal-Madjar. U oujku 2000. godine popisali smo tridesetak planeta oko bliskih zvijezda. Statisti# ki, to
mi se ne #ini jo dovoljnim da bi se govorilo o vjerojatnostima. No, napretci su brzi te &emo moda uskoro mo & i biti kvantitativniji. - Izgledalo bi nevjerojatnim da se otkriju planeti oko zvijezda tako blizu nas, a da ih nema posvuda u Galaktici... H. R. - Da, zasigurno ih ima! No, uzmimo u obzir nae neznanje! Prije tog otkri&a, vjerovalo se da tamo mogu biti, u bliskom susjedstvu neke zvijezde, samo sasvim mali planeti, kao u naem Sun# evom sustavu. Objanjavalo se to time da masivni planeti - poput Jupitera ili Saturna - moraju biti dosta udaljeni od zvijezde da bi se vodik ili helij tu mogao kondenzirati. Ti elementi # ine zapravo ve & i dio njihove mase. Pa dobro, bili smo sasvim u krivu! Otkriveni planeti - tako masivni kao Jupiter - krue na vrlo malim udaljeno stima od njihove zvijezde, ponekad unutar staze istovjetne onoj Merkura. Nae teorije o nastanku planeta valja dakle preispitati... - Bi li ti planeti bili nastanjivi? H. R. - Vjerojatno ne. Barem ne za oblike ivota koje mi poznajemo. No, #injenica da se otkrilo samo velike planete pokazuje samo ograni# enosti suvremenih tehnika. Sasvim je mogu& e da, kao i u naem Sun# evom sustavu, te divovske planete prati povorka malih stjenovitih planeta, moda nas-tanjivih. 0 tome bismo morali vie nau # iti u godinama koje dolaze, zahvaljuju& i metodama interferencije visoke razlu# i-vosti. Postoji jedna druga tehnologija koja nam moe dati zanimljive podatke. Naa je Zemlja, podsjetimo na to, jedini planet Sun#evog sustava koji ima atmosferu molekularnoga kisika. Kao to sam ranije naveo, taj je sastav posljedica
sloenog djelovanja ivih bi& a. Otkrivanje atmosfere sli# ne naoj na planetu oko neke druge zvijezde bilo bi, to se toga ti#e, od velikog interesa. - U Svemirskoj vezi Carl Sagan je zamislio planete oko zvijezda vrlo slabog sjaja, kao to su bijeli patuljci... H. R. - To je sasvim mogu &e. - Je li mogu e da bi a ive u tami, u potpunome mraku, daleko od svake svjetlosti? H. R. - Sve se moe zamisliti! Danas, u tom istraivanju mogu& eg ivota, vie se zanimamo za planete otkrivene oko obi# nih zvijezda. Zato? Jer se tamo vidi jasno... - To je pri#a o uli#nim svjetiljkama, gospodin trai svoju lis nicu tamo gdje je osvijetljeno... H. R. - A mi ve & imamo dosta stvari koje treba pogledati na svjetlu uli#ne svjetiljke! - Istina je, kao to ste rekli, da je otkriven ivot na vie kilometara ispod povrine Pacifi#kog oceana, u potpunome mraku. To je za#u%uju e! A to budi najarhai#nije matanja #ovje#anstva o onome to se u urilo u sjeni, na dnu voda... I opet se vidi da su jedno ili dva otkri a dovoljna za revolu-cioniranje cijeloga znanstvenog podru#ja! H. R. - Ona osobito pokazuju da je ivot vrlo lukav...
FANTOM SVEMIRA
- Postoje tako%er za#u%uju e spekulacije o tamnoj materiji ko ja, #ini se, igra dominantnu ulogu u svemiru. Bi li se moglo jednoga dana prona i ivot u mra#nim podru#jima? H. R. - Doista, danas znamo da je tvar od koje smo gra % eni, razni atomi i molekule, samo vrlo mali dio ukupne tvari svemira. Postoje drugi oblici tvari koje mi ne vidimo i o kojima nita ne znamo, osim da ona nije sastavljena, kao vi i ja, od nukleona i elektrona. - Kako smo je otkrili? H. R. Ona se o #ituje preko svoga gravitacijskoga polja, re-mete& i gibanje vidljivih zvijezda. Kako je to ustanovio Al-bert Einstein, svaka tvar sudjeluje u univerzalnom privla #enju. Staza tijela u gibanju bit &e zakrivljena ako tijelo prolazi blizu neke mase, bez obzira koje prirode ona bila. Zbu-njuju &e je to kako izgleda ta "tamna masa" # ini oko 90% materije svemira. - Gdje je ona? Svuda pomalo? H. R. - Jedva smo je po #eli lokalizirati. Izgleda da nije unutar diska nae Galaktike, ve& vie u halou koji je okruuje. - Dakle, Galaktika bi zapravo bila golema tamna kugla sa svijetle im diskom kojeg #ine zvijezde u unutranjosti? H. R. - O# ito. Prvi pokazatelji o postojanja tamne tvari doli su nam prije vie od pedeset godina. Sva sadanja istraivanja potvr%uju postojanje tog tajnovitog sastojka, ali ne daju nikakvu uvjerljivu obavijest o njegovoj prirodi.
Moe li se pojaviti ivot unutar te tanine tvari? H. R. ~ Nemamo pojma o tome! Osim po gravitaciji, ne poznajemo nikakva me %udjelovanja izme% u nje i obi# ne tvari. Nema elektromagnetskog me % udjelovanja, u svakom slu # aju: ta tvar ne upija i ne emitira fotone. Dakle, nema kemijskih reakcija. Valjalo bi zamisliti oblike ivota jo #udnovati-je. No, danas smo nau # ili biti spremni na sve... - Moda je ona sastavljena od druk#ijih osnovnih #estica? H. R. - Da, u tome pravcu idu istraivanja. No, mi smo u mraku, to moramo re& i! A to postavlja zanimljive probleme fizici #estica. Teoreti# ari pokuavaju zamisliti nove tipove #estica i nastoje ih proizvesti u svojim velikim akceleratorima. Ako se jednoga dana otkrije neka vrsta #estica koje bi, s jedne strane, odgovarale o # ekivanjima teoreti# ara i, s druge strane, bile dovoljno obilne da # ine tamnu tvar, bilo bi to op & e veselje! No, za sada tapkamo u mraku, vrlo mrklom mraku. - to se moe re i o odnosima te tamne tvari sa ivotom? H. R. - Za sada se ne moe nita re & i osim da nazo #nost ivota nije iz toga isklju #ena. No, nuno bi morao postojati neki odnos, jer se sve to doga%a u istome svemiru. Makar to bio samo miran suivot, sus-tanarstvo?
H. R. - Doista.
Ako ta tanina tvar doista predstavlja devedeset posto ukupne mase svemira, moe se tako%er zamisliti da je ona po-
svuda prisutna, ovdje #ak, no da jo ne raspolaemo instrumentima za njeno otkrivanje. Prije jednoga stolje a, nisu bili prona%eni neutrini, za koje danas znamo da nas stalno proimaju, milijarde njih... H. R. - Pokuava se, doista, sagraditi instrumente koji bi je mogli otkriti na Zemlji. - Zna #i li to da bi sada trebalo biti znatno lake otkriti nju nego neutrine koji imaju vrlo malo me%udjelovanja s naom tvari? H. R. - Neutrini ipak me% udjeluju, budu & i da ih se otkriva. Vrlo slabo, svakako, ali je poznato njihovo me %udjelovanje, poznata su njihova svojstva. Sve to znamo o tamnoj tvari je to da je osjetljiva na gravitaciju Bez toga, ne bismo # ak ni znali za nju. - To bi bio fantom svemira..
ona ispisuju rije# ELJA. U mojoj pri# i, to su rije# i KAKO STE? koje se ispisuju pred zaprepatenim o # ima promatra # a... Veliko uzbu % enje u zajednici. Brzo se priprema odbor za do # ek. Da bi odgovorili tim neo # ekivanim sugovornicima, na tlu postavljaju goleme svijetle & e signale, gdje piu rije# i: DOBRO, HVALA, A VI? Motre nebo s nestrpljenjem. Odgovor nije kasnio. Polagano zvijezde se pokre&u i oblikuju rije#i: NE GOVORIMO VAMA! - Trebat e pripaziti na nesporazume! I medu ljudima je ve ionako sloeno... H. R. - Prvi bi se kontakti vjerojatno uspostavili radio putem. Zemljani su po # eli emitirati poruke elektromagnetskim valovima prije otprilike jednoga stolje &a. Ti valovi putuju brzinom svjetlosti. To zna# i da se uokolo Zemlje u kugli polumjera stotinjak svjetlosnih godina ire radiotelefonija, radijske emisije, televizijski dokumentarci, Dallas i njegov neumoljiv svijet, itd. Ta kugla sadri vie tisu&a zvijezda. Zvijezda Beta Pictoris je na udaljenosti od ezdeset i est svjetlosnih godina od nas. Zamislimo postojanje, negdje u disku praine koji je okruuje, jedne vrlo napredne civilizacije koja posjeduje goleme radioteleskope. Moda, u ovom istom trenutku, ljudi sluaju nae radioemisije iz 30-tih godina! Za Dallas &e morati pri#ekati jo nekoliko desetlje&a... Jean Heidmann vam je govorio o programima sluanja poruka koje dolaze sa zvijezda. Mi jo nismo nita primili, to je istina. No, je li to doista vano? Mi ne poznamo sve oblike komunikacijskih sustava tih hipotetskih izvanzemaljskih civilizacija. Usporedbe radi, zamislimo slu#aj nekog ameri#kog Indijanca koji je ivio u Arizoni prije tri stolje &a. Pretpostavimo da se nekim # udom vratio u ivot danas. On uzalud trai oko sebe dimne signale koji su sluili kao sredstvo komunikacije u njegovo vrijeme. Moda bi mogao pomisliti
JE LI KONTAKT MOGU)?
- U%imo sada u podru#je #istih hipoteza. Zamislimo da postoji inteligencija ista ili via od nae u drugim sun#evim sustavima ili u drugim galaktikama. Bi li bio mogu kontakt uzevi u obzir beskraj svemira? H. R. - Moda, no pod uvjetom, o # ito, da ti "ljudi" ele stupiti u vezu s nama To me podsjetilo na jednu pri#u. Promatraju& i nebo, jedne ljetne no & i, Zemljani vide kako se zvijezde polako kre & u. Radoznali, oni pozorno gledaju. Zvijezde su se razmjestile u obliku slova, kao na slici Magrittea gdje
da njegovo pleme vie ne postoji Moda izvanzemaljske civilizacije koriste tehnike komunikacije nama potpuno nepoznate. Radiovalove frekvencija razli# itih od onih koje mi koristimo u telekomunikacijama. Moda #ak razmjenjuju poruke putem # estica za koje ne znamo ni da postoje. Tko zna? - Vratimo se tim elektromagnetskim valovima koji bi nam mogli signalizirati postojanje drugih civilizacija. Kako se oni razlikuju od zvu#nih valova? H. R. - Ti se valovi ire u praznome prostoru, za razliku od zvuka, koji se iri samo zrakom. Stoga mi vidimo Sunce, no ne #ujemo golemu buku koju ono emitira. Kao vodeni val izazvan ba#enim kamen# i&em u vodu, zvuk treba neku sredina da bi se irio. Dovoljno je vrlo malo tvari da upije svjetlost. Moja ruka ispred lampe mi je skriva Zbog toga to je svemir gotovo prazan - proziran - moe nam sti& i svjetlost s najudaljenijih galaktika. Osvijetlite nebo depnom svjetiljkom, niz valova koje emitirate irit & e se beskona# no. Ako ste osvijetlili u dobrom smjeru, za dva milijuna godina sti& i & e do Andromedine galaktike. - Kad bi nam jedan svjetlosni val stigao danas od neke izvangalakti#ke civilizacije, poiljatelji poruke su nedvojbeno nestali prije milijune godina. H. R. - To ovisi o udaljenosti na kojoj se ona nalazi. U svezi toga, evo jedne pri# e koju je ispri# ao talijanski knjievnik Italo Calvino. Neki #ovjek promatra Andromedinu galaktiku svojim dalekozorom. Opaa iznad galaktike veliki natpis na kojem piu rije # i: VIDJELI SMO VAS! Za#u%en i prestraen osjeti se na nianu. "Ma to su to oni vidjeli?" Po # ne traiti po svome sje& anju. Za kakva je to odvratna djela bio okrivljen, koja su ti ljudi vidjeli odozgo? Mu # en nemirom i gri-
njom savjesti, proveo je stranu no &. No, ujutro, pojavi se tra#ak svjetla u njegovoj glavi. Andromeda je udaljena dva milijuna svjetlosnih godina. Dakle, nisu vidjeli njega, nego nekoga tko je ivio prije dva milijuna godina. Umiren, podigne veliki natpis na kojem je odgovorio: PA ONDA?
SVEMIRSKI PUTNICI
- Prije % imo sada na pitanje putovanja u svemir, koje smo dugo razmatrali s Nicolasom Prantzosom. Po vaem miljenju, ho emo li mo i jednoga dana putovati u svemir? H. R. - U blioj ili daljoj budu & nosti, da, vjerujem da &emo i& i posvuda. Koristit &emo tehnike o kojima danas nemamo ni pojma. Kada pogledamo fantasti# an napredak znanosti i tehnologije unatrag dva stolje & a, moemo o #ekivati neslu &ene razvoje! Tvrditi da me% uzvjezdanih i me %ugalakti#kih putovanja ne &e nikada biti, # ini mi se neopravdanim, i sve u svemu, nepromiljenim. Ve& smo otili na Mjesec, a za nekoliko desetlje & a nadamo se oti& i na Mars. Problem je brzina. S dananjim tehnikama, samo putovanje na Mars u jednome smjeru trajalo bi vie od godinu dana. Kad se astronauti vrate s dugotrajnih letova, njihov kotani i mii& ni sustav pokazuje zabrinjavaju& e znakove ote&enja. Valjalo bi prije& i na mnogo ve&e brzine kako bi se skratilo putovanje. Ako jednoga dana dostignemo desetinu brzine svjetlosti, do &i &emo na Mjesec za deset sekundi, a na Mars za nekoliko sati. No, trebat &e nam jo uvijek # etrdeset godina da bismo stigli na najbliu zvijezdu! Einsteinova teorija relativitnosti nam pokazuje vie putova za jo znatnije smanjenje trajanja putovanja. Najprije, tu je produavanje vremena koje nastupa kada se priblia-
vamo brzini svjetlosti. Moglo bi se sti&i na Andromedinu galaktiku, barem teoretski, za nekoliko minuta. No, pod uvjetom naputanja svake nade da &emo na&i svoje drage na povratku. Za vrijeme putovanja tamo i natrag, na Zemlji bi proteklo #etiri milijuna godina! Tako%er, moglo bi se koristiti prostornovremenske "tunele". Kamo oni vode? Mi o tome nita ne znamo. Moda na drugi kraj svemira, moda u jedan drugi svemir potpuno odvojen od naega. iroka &e se podru#ja otvariti avanturistima budu&nosti kada se usavre tehnologije leta. Nedavno objavljeni #lanak u #asopisu Scientific American tvrdi, me%utim, da bi cijena takvih projekata bila potpuno neplativa... Bilo kako bilo, sjena se nadvila nad sve te lijepe projekte. Ona uzima oblik slavnog Fermijevog paradoksa koji je vie puta bio spomenut u ovoj knjizi: "Gdje su oni? Ja ih ne vidim!", govorio je on o izvanzemaljcima. Drugim rije#ima: civilizacije tehnoloki mnogo naprednije od nae ve& bi imale vremena iskrcati se kod nas. Njihova nenazo#nost lo je znak... Nabrojilo se tisu&e razloga za objanjenje nenazo#nosti izvanzemaljskih posjetitelja. No, jesu li doista oni uvjerljivi? Razmotrimi neke od njih. Ponajprije, Fermijeve rije#i podrazumijevaju sljede&e (to valja uvijek staviti u kontekst hladnoga rata i "nuklearnoga terora"): civilizacije koje dosegnu dovoljnu tehnoloku razinu za uputanje u svemirsku avanturu, zavravaju uvijek tako da postaju rtve sposobnosti samounitenja koju skriva njihova vlastita snaga - bilo nuklearnim ratom, bilo op&im zaga%enjem njihove postojbine. Me%utim, teko je zamisliti da ba ni jedna civilizacija ne bi izbjegla toj zloj kobi. Makar da je jedan najsitniji dio njih uspio nadzirati svoju vlastitu snagu, imaju&i u vidu vjerojatno astronomsku brojku nastanjenih planeta, to je ipak dojmljiv broj potencijalnih me%uzvjezdanih putnika. Osobno, nadam se da &emo i mi
sudjelovati u tome. Da &emo radije koristiti nau tehnologiju za istraivanje svemira, nego za nae istrebljenje s povrine naeg planeta. Druga mogu&nost: nepostojanje motivacije za takve pothvate kod vanjskih civilizacija. Na naem planetu, u#enje Bude: "Bavite se ozbiljnim stvarima, kao to je iza&i iz nevolje u koju ste upali" - savreno oslikava taj stav. No, moe li se zamisliti da bi ba sve vanjske civilizacije koje su razvile sredstva odustale od svemirske ambicije?
- Nije li tako%er prepreka i cijena galakti#kih ekspedicija?
H. R. - Nicolas Prantzos nam je govorio o golemim iznosima koje bi trebalo tome namijeniti. Utrka za skupe znanstvene pothvate podosta se umorila nakon 60-tih godina. Nedavno smo vidjeli da su SAD odustale od gradnje velikog akceleratora zbog njegove previsoke cijene. Moe se zamisliti da projekti #ija bi se cijena popela na zamaan dio svjetskoga prora#una, a na #ije bi rezultate trebalo #ekati stolje&ima, ne bi imali veliku snagu politi#ke privla#nosti. Bi li trebalo pridobiti financijske mo&nike, koji su ionako ve& suo#eni s izvanredno skupim problemima to &e ih sve vie i vie postavljati nastanjivost planeta? (Koliko, na primjer, milijarda za uklanjanje nuklearnog otpada biveg SSSR-a?) No, razvoj novih tehnologija mogao bi opet u#initi divovske korake i znatno smanjiti cijenu me%uzvjezdanih putovanja. Povijest tehnika nam pokazuje mnoge primjere za to. Budu&nost je otvorena, znanost i tehnologija su podru#ja u razvoju! No, ako nas nisu posjetili, ti bi nam svjetovi mogli poslati poruke. Zato nai radioteleskopi nisu preplavljeni valovima koji dolaze iz svemira? Odgovor, kako nam je to objasnio Jean Heidmann, moda lei u #injenici to mi jo nismo otkrili dobre komunika-
cijske kanale. Stoga je od vrlo velike vanosti nastaviti te programe. Treba, vjerujem, biti zahvalan onima koji su spremni u to uloiti vrijeme i napore i diviti im se na njihovu strpljenju i njihovoj upornosti. Pitanje koje nas je vodilo tijekom ovog istraivanja Jesmo li sami u svemiru?, #ini se da se druk#ije postavlja unatrag nekoliko godina, uz nova otkri a astrofizike. Izgleda da se najavljuje nova era u kojoj nazo#nost ivih bi a na nekom drugom planetu ne e vie biti u sferi prihvatljivosti, ve vjerojatnosti. Na kraju - a ova knjiga to potvr%uje - miljenja znanstvenika se jako razlikuju. Jean Heidmann, kao i astronomi koji rade u svijetu na projektu SETI, misli da postoji inteligentan ivot negdje na zvijezdama. No, on nam je tako%er bio rekao da mnogi znanstvenici odbijaju ispitati hipotezu o nekoj izvanzemaljskoj inteligenciji, jer smatraju da je ta ideja poniavaju a. Istina je da je #ovjek morao ve vie puta si i sa svoga pijedestala. Ne samo da "potje#e" od majmuna nego su ga, moda, na drugome mjestu prestigla inteligentnija bi a! Zaista bi bilo razloga za o#ajavanje! H. R. - Ako je stvarnost takva, valja je prihvatiti i ivjeti s njom. Ne vidim drugog mogu&eg izlaza. Alfred Vidal-Madjar, unato# obe avaju em otkri u izvan-sun#evih planeta, crpi iz skike kozmi#koga kalendara suprotno uvjerenje. Po Nicolasu Prantzosu, mogu e je da postoji ivot drugdje, no on jako sumnja da je to slu#aj i s inteligencijom. Za vas naprotiv izgleda da ako postoji ivot, moe se o#ekivati da se jednoga dana razvije inteligencija...
misliti da postoje galaktike iza zvijezda? Bogatstva svemira nas okruuju i preplavljuju nas sa svih strana. Jo moemo o #ekivati mnogo iznena% enja... - to je inteligencija? H. R. - Osjetljivo pitanje Za mene je to ponajprije sposobnost stvaranja mentalnih slika i njihovog me %usobnog povezivanja. U tom smislu, ona je ve& prisutna kod mnogih ivotinjskih vrsta. Evo nekoliko primjera. U jednoj prostoriji je majmun, stolica i dugi tap. Banana visi na stropu. Majmun spaja u svojoj glavi slike stolice, banane i tapa. Penje se na stolicu te hvata bananu pomo &u tapa. On je pokazao inteligenciju. - On si je zamislio prizor unaprijed... H. R. - P#ele, #iji je jezik ples, mogu pokazati svojim srodnicima ne samo gdje je e & er, nego tako %er i smjer, udaljenost i kakvo &u plijena. Na divljem jezeru, jedan gnjurac (velika vodena ptica) uzima ribu u svoj kljun. Ako je dri za glavu ili rep, zna# i da &e je pojesti. No, ako je uhvati poprijeko svojini kljunom, radi se o vjen#anu daru u ritualu osvajanja. Ve & smo u simbolici: isti predmet ima dva zna # enja. - Inteligencija bi dakle bila sposobnost davanja smisla predmetima? H. R. - U nekom smislu, da. No, za predmet naeg razmiljanja to je prije svega velika prilagodbena prednost te se stoga moe pojaviti pomalo svugdje, na odre% enom stupnju evolucije. Logistika ivih bi& a zasnovana je na takmi# enju. U prirodi, prostori su ograni# eni, a ivotinje se razmnoavani. ')' '' S(1 pr<'/.iv|clo i razmnoavalo, valja imati adute:
H. R. - Mislim da u naem stanju neznanja ima mjesta za veliku raznolikost miljenja. Valja jo jednom podsjetiti kol i k o je naa mata ograni# ena! Kako smo mogli ranije i za
dobar vid, velike zube, brzo tr#anje, itd. Ljudska bi& a nemaju oklopa, nisu osobito jaka, ne tr # e brzo. No, znaju loviti ribe i postavljati zamke. Zahvaljuju& i svojoj inteligenciji oni su se mogli posvuda smjestiti, izazivaju& i, uostalom, dosta problema! - Christian de Duve, Nobelova nagrada za medicinu, u svojoj knjizi Praina ivota iznosi hipotezu prema kojoj bi se sve mir preispitivao o samome sebi kroz pitanja ljudi. Moe li se zamisliti neka populacija, na nekom drugom planetu, ko ja bi imala veliku inteligenciju, a da je liena svijesti? H. R. - Da ne idemo tako daleko, na Zemlji imamo ra # unala. Ti strojevi mogu raditi #udesne stvari te imaju veliku budu& nost pred sobom. No, nitko ne moe re& i ho &e li im se jednoga dana uspjeti udahnuti svijest. - Isaac Asimov je vrlo dobro postavio taj problem u svojim romanima i esejima o robotima. U L'Homme bicentenaire (Dvjestogodinji #ovjek) on opisuje robota koji po#inje po stajati svjestan nakon dvjesto godina... H. R. - U 2001: Odiseja u svemiru, Hal, slavno ra#unalo, postaje nervozan, po # inje upadati u duevna stanja, odbija otvoriti vrata U informatici, napretci su munjeviti. Moe se pretpostaviti da &e nas ra #unala jednoga dana uvelike premaiti u inteligenciji i u # inkovitosti. No, nita danas ne doputa pretpostaviti da & e strojevi jednoga dana imati duevna stanja. Ma kako inteligentna bila, ho & e li ra # unala ikada imati svijest o svojoj vlastitoj smrtnosti? Ho &e li znati da ih se moe isklju# iti? A, uostalom, je li potrebno biti svjestan da bi se uspjelo preivjeti? Zar inteligencija ne bi bila dovoljna? Dakle # emu slui svijest na prilagodbenu planu?
Znamo da postoji odre % eni stupanj svijesti kod ivotinja, kako
nam to dokazuju najnovija istraivanja. Ma#ka je beskrajno svjesnija od ra#unala! H. R. - Gledajte vau ma # ku u o # i, osje & ate da ona zapaa vau nazo # nost Namaite ruem nos # impanze i stavite je pred zrcalo, ona & e prinijeti ruku svome nosu. Ona zna da je to ona, da je ta slika ona. Ona poznaje svoje vlastito postojanje. Biti svjestan, to ponajprije zna # i imati svijest o sebi. - Evo nas kod jo teeg pitanja. Rije# "svijest" ima dva zna#enja. Postoji svijest o sebi - ja postojim - o #emu smo upravo govorili, i moralna svijest - etika. Sto o tome moemo re i u okviru teme o kojoj ovdje raspravljamo? Moemo li prikazati njeno porijeklo u evoluciji? H. R. - U podru # ju koje bismo mogli nazvati moralom (ili bolje re#eno nemoralom!), nismo tko zna to izmislili, #ak ni okrutnost i licemjerje! Jane Goodall, znanstvenica koja je mnogo godina ivjela s kolonijom # impanza, primjetila je prizore otmice djece. Dvije se enke priblie majci s mladun-#etom. Prva privla # i pozornost majke, a za to vijeme njena ortakinja krade maliana. Malo dalje, one &e ga pojesti. - One ga jedu ivoga? H. R. - ivotinjski svijet nije nevini zemaljski raj iz Biblije. Tu je stranu ivota nairoko opisao Theodore Monod u svojoj knjizi razgovora Naklon ivotu. Recimo jo jednom, ljudi nisu nita izmislili. Oni su razvili sklonosti koje su bile ve& prisutne u ivotinjskome svijetu.
Theodore Monod govori o vjevericama koje skaku u po vrhovima drve a i odrubljuju glave pti ima koje # ak ni ne
pojedu... Po njegovu miljenju, priroda je okrutna te je #ovjek, dakle, prirodno okrutan. Uop e nije bilo programirano u evoluciju da se jednoga dana jedno bi e brine za drugo, To bi bio ljudski izum.
No, koji je va osobni osje aj?
H. R. U gnijezdu #etiriju pti&a, ako su dva slaboga zdravlja, majka ih prestaje hraniti. Ovo je ponaanje u smislu darvi-novske evolucije. Kod ljudi, (u na#elu barem, ali ne uvijek!) pomae se onima koji su slabi. No i ovdje se moe upitati radi li se doista o ljudskom izumu i nema li kod nekih ivotinja zametka #iste samilosti, bez "evolucionisti#kog opravdanja"
- U jednom dokumentarcu o ivotinjama koji je uzbudio sve one koji su ga gledali, vidi se antilopu koju je ranio u vrat krokodil. Vodenkonj koji je ovuda prolazio, potjera krokodila te zatim razjapi gubicu da napravi zaklon. Antilopa poloi glavu unutra i oni dugo ostanu tako, na obali rijeke, umiru a antilopa koju titi vodenkonj To je vrlo dirljivo... Osje a se da vodenkonj eli potedjeti patnje tu jadnu ranjenu antilopu.
PLAN U PRIRODI?
- Vratimo se naem po#etnom pitanju: kako se prelo od neive tvari na ivu tvar, zatim na misle u tvar? Vjerujete li da je priroda imala neku vrstu plana, ili programa, s ciljem stvaranja ljudskog mozga i svijesti? H. R. - To je veliko pitanje. Ne znam moe li se na njega odgovoriti.
H. R. - Ponekad se pitam: moe li sva ta lijepa pri #a biti samo posljedica onoga to uobi#avamo zvati #istim slu#ajem - ma koji bio, uostalom, smisao koji se moe dati jednom takvom izrazu? Osobito kada sluam uzvienu glazbu Bacha, Mozarta ili Schuberta, to mi se pitanje opsesivno name&e. Sklon sam odgovoriti negativno. Nerazmjer mi izgleda pre velik izme%u uzroka - koji to # ak ne bi ni bio! - i poslje dice! No, radi se samo, naravno, o osobnome miljenju. I onda? Ako nije #isti slu#aj, to je? Ne vjerujem da se radi o programiranju u obi#nome smislu rije#i, kao u informatici. To mi izgleda isto tako naivno! Koriste&i analoki jezik i nedvojbeno isto tako naivan - no kako iza&i iz naivnosti? - re&i &u da mi se priroda #ini kao obuzeta nagonom koji je stalno tjera da stvara nove strukture, organiziranije, sloenije, uspjenije. Rast sloenosti naiao je na mnoge prepreke. No, ona uvijek nalazi na#ina da razvali zasune. Ona isto tako iskoritava slu#aj kao i nunost, da upotrijebimo Demokritove rije#i. Darvinovska evolucija to dobro ilustrira. Ona ide svim mogu&im putovima da postigne svoj cilj To je moja osobna vizija te #udesne stvarnosti kojoj dugujemo svoje postojanje. Rado uspore%ujem ponaanje prirode s ponaanjem itke lave kad se penje kamenim slojevima. Pokrenut tlakom, teku&i kamen trai putove prema gore. Klizi izme%u slojeva i iskoritava svaku pukotinu, svaki me%uprostor. Dugo moe ostati na odre%enoj razini, ali prije ili kasnije, nalazi izlaz i nastavlja svoj nezaustavljivi uspon.
- Uostalom, citirali ste Aristotela po tom pitanju, u svezi prirode koja "informira " materiju.
li. R. - Doista, moe se vidjeti u evoluciji prirode neku vrstu nezaustavljivog napredovanja sloenosti, ma kakve bile prepreke koje susre & e. Naravno, Stephen Jay Gould ima pravo to re& i, da meteorit nije pao na Zemlju, prije ezdeset i pet milijuna godina, dinosauri bi moda jo uvijek vladali na naem planetu. Ne bi dolo do brze evolucije sisavaca i mi moda ne bismo bili sada ovdje. No, neki je drugi golemi meteorit mogao prouzro # iti isti rezultat. U prosjeku pada jedan svakih sto milijuna godina. A mi smo tu tek nekoliko milijuna godina... No, ono to je vano za nau diskusiju, to je da utvrdimo da su mali sisavci od prije dinosaurovskog pokolja - nai preci - imali sve potrebne sposobnosti da postanu veliki sisavci, primati, zatim inteligentni i svjesni ljudi. Dokaz tome je to su to u#inili kad su uvjeti postali povoljni. To je tako %er nepobitna # injenica koju ne treba izgubiti iz vida. - No, koji bi mogao biti cilj tog rasta sloenosti? H. R. - Rado bih to znao! Pod uvjetom da stavimo navodnike gotovo kod svake rije# i, ponekad dolazim u kunju re&i: "Da je svemir elio dobiti svijest o sebi samome, u#inio bi upravo ono to je u# inio..." ~ Za Christiana de Duvea, svemir je u neku ruku stvorio sve te oblike da bi se spoznao... H. R. - Alegorijski izrazi mogu ponekad biti pou # ni. Bilo kako bilo, ostaje neosporna # injenica: spajanje osnovnih # estica zavrilo je, nakon vie milijarda godina evolucije, ra%anjem svijesti. Kako jedna mehani#ka pojava moe stvoriti misao?
H. R. Mislim da upadate u zamku koriste & i ovdje: rije # "me-hani# ki". to to zna # i kada je poveemo s reakcijama izme %u #estica? - elite re i da je #esticama moda drago da se upoznaju? H. R. - Ne, to nije to.. elim samo podsjetiti da jezik kojega rabimo moe i sam biti izvorom poteko & a. Ako pretpostavite da su reakcije izme %u #estica ispravno opisane upotrebom rije # i "mehani# ki", u uobi# ajenom smislu te rije # i, tada se, o # ito, pojava svijesti # ini nerazumnom pojavom... Problemi # esto nastaju zbog upotrebe neodgovaraju & ih rije # i. Evo klasi# nog primjera: sukob izme % u materijalista i spiri-tualista. No, to je materija? A to je duh? Nejasne i loe definirane rije # i, uzroci su svih pomutnji...
KOZMI KI KVASAC
- Vratimo se na ono to nazivate u knjizi Ptice, # udesne ptice "kozmi#kim kvascem", tom stremljenju prema sloenosti koju opaate na Zemlji. Moe li se prenijeti njeno djelovanje na galakti#ki plan, izvanzemaljski? Imate li osje aj da bi to stremljenje bilo na djelu posvuda u svemiru? H. R. - To je vjerojatno. Ako se to doputa za Zemlju, skloni smo proiriti hipotezu na cijeli svemir koji je sastavljen od istih # estica i pokorava se istim zakonima, bogatima istim oblicima... - Dakle, po vaem miljenju, pod pretpostavkom da se evolucija dogodi drugdje, ona bi imala sve izglede da ide u istom pravcu?
'. M S
I I : ; \ K I 1 , 1 : ; , \ M I i: N V I < ; \ ! I I ; I :'
H. K. - Kaimo radije u analognim pravcima. Posvuda vidimo kako se slojevi me%uzvijezdane tvari kidaju i iz dijelova se ra%aju vie ili manje sli#ne zvijezde. U svakoj od tih zvijezda #estice se spajaju da bi postupno stvorile iste atome. To je kretanje, #ini se, univerzalno. Nije nerazumno pretpostaviti da se odvija na analogan na#in na viim razinama sloenosti, u biljnom i ivotinjskom svijetu. Na drugim planetima, organizmi obdareni inteligencijom moda nisu ljudi nego neka druga vrsta, na primjer dupini. Moda u svom zabavnom parku oni pokazuju svojoj razdraganoj djeci u#ene ljude i akrobate. Svata se moe zamisliti! Ljudi ili dupini, ma kakav bio oblik koji uzimaju organizmi obdareni inteligencijom i svije&u - ako postoje! -moemo se kladiti da se, kao i mi, s jednog kraja na drugi Mlije#ne staze, kao i na najudaljenijim galaktikama, pitaju o mnotvu nastanjenih svjetova... Kroz cijelu ovu knjigu, moje kolege i ja, razvijali smo dva dobro dokumentirana dokazivanja, koja nas izgleda ipak vode na dijametralno opre#na zaklju#ivanja glede mnotva nastanjenih svjetova... S jedne strane, dojmljiv skup promatranja i argumenata navode na pomisao da je ivot vjerojatno univerzalna pojava te da nebo obiluje nastanjivim i nastanjenim planetima. S druge strane, nepostojanje kontakata s izvanzemaljci-ma u#vr&uje pesimizam kojeg navodi Alfred Vidal-Madjar. Da parafraziramo Alberta Camusa (u sasvim drugom kontekstu), moglo bi se govoriti o "nerazumnoj tiini neba". Ili, s Blaiseom Pascalom o "tiini beskrajnih prostora". Ta proturje#na dokazivanja i zaklju#ci postavljaju granice odgovora koje danas moemo dati na pitanje koje nas je okupilo. "Jesmo li sami u svemiru?"
PRILOZI
1.
KOZMI KI KALENDAR
Cijela evolucija svemira, to jest oko petnaest milijarda godina, od Velikog praska do naega doba, predstavljena je na kalendaru kao jedna godina. Sto &e se dogoditi kasnije, tijekom godine II. kozmi#koga kalendara, koja danas po#inje? Godina I. kozmi#kog kalendara
1. sije#nja 0 h 0 min 0 s sije#anj svibanj Veliki prasak prve galaktike stvaranje Mlije#ne staze 15 milijarda godina 13 milijarda godina 11 milijarda godina
13. rujna 30. rujna 7. prosinca 17. prosinca 26. prosinca 28. prosinca 31. prosinca, 23 h 15 min 31. prosinca, 23 h 40 min 31. prosinca, 23 h 59 min 50 s 31. prosinca, 23 h 59 min 56 s 31. prosinca, 23 h 59 min 59,933 s 31. prosinca 24 h
stvaranje Sun#evog sustava na Zemlji prvi jednostani#ni organizmi stvaranje Zemljine atmosfere kisika prvi kraljenjaci, prve ribe po#etak vladavine dinosaura prvo cvije&e pojava prvih dvonoaca (Lucy) Kameno doba Sumer, Egipatske piramide Isus Armstrong hoda po Mjesecu (1969) godina 2001
-4,5 milijarda godina -3,8 milijarda godina -1 milijarda godina -570 milijuna godina -220 milijuna godina -150 milijuna godina -3 milijuna godina -0,5 milijuna godina -5000 godina -2000 godina -32 godine
2.
RJE NIK POJMOVA
Akcelerator #estica. Laboratorijski ure%aj u kojem #estice postiu velike brzine, usporedive s brzinom svjetlosti. Najsnaniji akceleratori #estica nalaze se u enevi, Chicagu i San Franciscu. Alfa Centauri. Glavna zvijezda trostrukog zvjezdanog sustava, #ija je najmanja zvijezda, Proxima, najblia Suncu.
+500 godina + 50 milijuna godina +5 milijarda godina
Godina II. kozmi#kog kalendara

1. sije#nja 0 h 0 min ls 2. sije#nja 1. travnja ljudi zaposjedaju cijeli Sun#ev sustav ljudi posjetili sve planetne sustave Galaktike Sunce postaje crveni div, Zemlja nestaje. Kraj Sun#evog sustava
Aminokiseline. Osnovni sastojci ive tvari koji ulaze u sastav proteina. Postoji dvadeset razli#itih vrsta, jednakih kod svih ivih bi&a na Zemlji. Antimaterija. Oblik tvari sastavljene od anti#estica. U slu#aju dodira, materija i antimaterija se ponitavaju i pretvaraju se u energiju. Apollo. Ameri#ki NASA-in program letova s posadom na
Mjesec.
Arecibo. Najve&i radioteleskop na svijetu - promjera tristo metara - koji se nalazi u Porto Ricu. Asteroid. Malo nebesko tijelo promjera manjeg od jednog kilometra do nekoliko stotina kilometara. U naem Sun#evom sustavu nalazi se pojas asteroida (vie tisu&a njih) izme%u Marsa i Jupitera. Atmosfera. Plinoviti omota# neke zvijezde. Postoje planet-ne atmosfere i zvjezdane atmosfere. Atom. Osnovni sastojak materije. Postoji stotinjak razli#itih poznatih atoma, koje nalazimo posvuda u svemiru. Bakterija. Si&una jednostani#na iva bi&a (veli#ine nekoliko tisu&inki milimetra), stoga vidljiva samo mikroskopom. Njihova DNK, nositelj njihova genetskog programa, nije uklju#ena u jezgru. Barnardova zvijezda. Jedna od zvijezda najbliih Suncu, dugo se vjerovalo da oko nje postoji planetni sustav. Beta Pictoris. Druga zvijezda po sjaju u zvije%u Slikarev atelje, koja se nalazi na junoj hemisferi. Prva zvijezda oko koje je 1984. ustanovljen disk praine. Bijeli patuljak. Mrtva zvijezda koja je iscrpila svoje rezerve nuklearne energije te lagano iri toplinu to ju je u prolosti sakupila. Njena vrlo slaba svjetlost nastavlja opadati jo milijardama godina. Za est milijarda godina, nae Sunce postat &e bijeli patuljak. Boja. Osobito podru#je svjetlosti. Crveno odgovara ve&im duinama svjetlosnih valova nego ljubi#asto. U rastu&em nizu valnih duina imamo ljubi#asto, indigo, plavo, zeleno, uto, naran#asto, crveno. Cirkumterestri#na staza (cirkummarsovska). Staza nekog objekta oko Zemlje (ili Marsa). Crna jama. Zvijezda s vrlo jakim gravitacijskim poljem. Iz unutranjosti odre%enog polumjera zvanog "horizont", nita se, #ak ni svjetlost, ne proputa.
Crveni div. Posljednji stadij evolucije zvijezde mase Sunca. On se iri dok ne dosegne dimenzije koje se mogu usporediti s dimenzijama cijelog jednog planetnog sustava. Sunce &e postati crveni div za oko pet milijarda godina. Crvoto#ina. Po Einsteinovoj op&oj teoriji relativnosti, bilo bi mogu&e prije&i s jedne to#ke prostorvremena na drugu "pre#acem" koji je nazvan "crvoto#ina". No, #ini se da je za to premjetanje potrebna prevelika energija. Deuterij. Teki izotop vodika koji ima jedan proton i jedan neutron u svojoj jezgri. DNK. Divovska molekula sastavljena od dva duga lanca manjih molekula koje sadre osobito nukleinske baze. Redoslijed kojim su te baze sloene u nizu daje potrebne instrukcije za izgradnju proteina. Molekule DNK su uskladitene u jezgri svake stanice "svog" ivog bi&a. Dopplerov u#inak. U#inak vezan uz brzinu gibanja izvora i promatra#a. Svjetlost neke zvijezde koja se udaljava pomi#e se prema velikim valnim duinama. Govorimo o pomaku prema crvenom jer oko u toj boji opaa velike valne duine. Dvostruka spirala. Struktura molekule DNK (dva lanca, od kojih se sastoji, ovijaju se jedan oko drugog). Vidi DNK. Egzobiologija. Znanost koja nastoji shvatiti kemijske procese koji mogu dovesti do pojave ivota u svemiru, na drugim zvijezdama osim Zemlje. Ekstremofil. iva stanica (bakterija) koja se razmnoava u ekstremnim uvjetima temperature, saliniteta, ph-a (kiseli, lunati). sue, radioaktivnosti, itd. Elektromagnetska sila. Njeno ponaanje objasnio je James Clerk Maxwell (1873. godine). Ona upravlja atomskim i molekularnim strukturama i vlada ponaanjem svjetlosti kao i svih elektromagnetskih valova. Elektron. Osnovna #estica nabijena negativnim elektricitetom. U atomima, elektroni okruuju pozitivno nabijene jezgre i #ine ili neutralnima.
Eukarioti, prokarioti. Termini koji se koriste u op&oj klasifikaciji ivih bi&a. Eukarioti su mikrobi, b i l j k e i ivotinje # ije stanice imaju jezgru koja sadri njihovu genetsku batinu, za razliku od prokariota koji nemaju jezgre. U ovoj posljednjoj skupini, koju #ine uglavnom bakterije, razlikujemo arheobakterije i eubakterije. ovjek je eukariot. Europa. Jedan od # etiriju najve & ih Jupiterovih mjeseca. Europa je okruena oceanom vode pokrivenim ledom. FOCAL. Projekt svemirske misije predstavljen 1993. godine u ESA-i (Agence spatiale europeenne), namijenjen postavljanju detektora u gravitacijska arita Sunca, kako bi se dobile izvanredno detaljne slike. Tako dobiveni teleskop imao bi objektiv promjera od 1,5 milijuna kilometara i omogu&avao bi pogled na kontinente i mora na izvansun#evim planetima. Fotoni. Zrnca svjetlosti koja prenose svjetlosnu energiju. Fotoni imaju nultu masu i na njih djeluje jedino gravitacijska sila. Iako prenose elektromagnetsku energiju, na njih ne djeluje elektromagnetska sila. Fotosinteza. Mehanizam koji omogu&uje da svjetlosna energija razlae uglji# ni dioksid na kisik i ugljik. Galaktika. Skup vie stotina milijarda zvijezda gravitacijski povezanih. Naa se Galaktika vidi golim okom: to je Mlije # na staza. Ganimed. Jedan od # etiriju najve & ih Jupiterovih mjeseca. Genom. Skup gena sastavljenih od molekula DNK, pohranjen u jezgri stanica. Gliese 876. Zvijezda vrlo male mase (tre& ina Sunca), uokolo koje je otkriven jedan planet, to pokazuje da mora postojati veliki broj planeta u Galaktici. Gravitacijska sila. Privla # na sila kojom svi sastojci materije (masa, energija, itd) djeluju jedni na druge. Ona dri Mjesec na stazi oko Zemlje, Zemlju na stazi oko Sunca, a Sunce na stazi oko jezgre nae Galaktike.
Helij-3. Jedan od dva stabilna izotopa elementa helija, klju # ni izotop u svim sadanjim projektima kontrolirane termonuklearne fuzije. Ne postoji na Zemlji, no, obilno je prisutan na povrini Mjeseca, a osobito u atomosferi divovskih planeta. Ion. Atom koji, nakon to je dobio ili izgubio jedan i l i vie eletrona, postaje elektri# ki nabijen. Ipsilon Andromede. Zvijezda sli# na Suncu oko koje je 1999. godine otkriven sustav od tri divovska planeta. Izotopi. Atomi # ije se jezgre razlikuju samo po broju neutrona. Izotopi imaju, dakle, isti broj perifernih elektrona i ista kemijska svojstva, ali poneto razli# ite mase. Kalisto. Jedan od # etiriju najve & ih Jupiterovih mjeseca. Kisik. Vrlo vaan kemijski element. U molekularnom obliku (dva atoma), bitan je za ivot na Zemlji. Njegovo sagorijevanje daje znatnu energiju. Kometi. Mala tijela Sun# evog sustava, sli# na asteroidima, no sastoje se od leda i praine. Pribliavaju & i se Suncu, isparavaju i razvijaju golem rep kojeg lako moemo vidjeti golim okom. Koronografija. Metoda promatranja sjajnih zvijezda koja se sastoji u njihovu smjetanju iza zaslona na teleskopu, kako bi se moglo otkriti eventualne svjetlosne izvore u njihovoj neposrednoj blizini. Kozmi # ke zrake. Energetske # estice (protoni, jezgre helija, elektroni, itd.) koje prolaze svemirskim prostorom vrlo velikim brzinama. One postiu te velike brzine pri susretu s okoliem zvijezda koje eksplodiraju u naoj Galaktici ili Sun#evom koronom. Kuiperov pojas. Pojas kometa i asteroida, koji se, u Sun#evom sustavu, nalazi izvan Neptunove staze. Njihov se broj procjenjuje na dvjesto milijuna. Uz Oortov oblak oni su rezervoar kometa Sun#evog sustava.
Kvark. Sastavna #estica (tri po tri) protona i neutrona. Postoji ukupno est vrsta kvarkova razli#itih masa. Kvarko-vi su osjetljivi na #etiri sile prirode. Otkako je svemir proao dob od #etrdesetmilijuntog dijela sekunde, oni vie ne postoje u slobodnom stanju u prirodi. Nalazimo ih samo u protonima i neutronima. Kvazar. Izvanredno sjajna zvijezda, na rubovima vidljivog svemira. Po sadanjim teorijama, radi se o golemim crnim jamama koje upijaju okolni plin, koji se zagrijava i zra#i prije nego to bude progutan. Laser. Od engleskog Light Amplification by Stimulated Emission of Radiation (poja#avanje svjetlosti stimuliranim emitiranjem zra#enja). Fotoni prisutni u toj svjetlosti imaju potpuno ista svojstva (faza, energija, valna duina, itd.), za razliku od fotona obi#ne svjetlosti. Snopovi laserske svjetlosti vrlo su intenzivni, a rasprenja na udaljenosti vrlo su mala. Lucy. Kostur Australopiteka (majmun Juga), enski fosil, gotovo cijeli, otkriven na podru#ju Afara u Africi i nazvan Lucy. Star je oko tri milijuna godina. Australopiteki su prvi dvononi hominidi (uspravan poloaj). Magnetosfera. Fiktivna upljina oko nebeskog tijela koje ima magnetsko polje. U unutranjosti te upljine, magnetsko polje tijela upravlja kretanjima svih elektri#ki nabijenih #estica. Me%uzvjezdani oblak. Oblak difuznog plina (sastavljen uglavnom od vodika), sakupljen djelovanjem vlastite gravitacije u me%uzvjezdanome prostoru. Njegova masa moe dosegnuti vie milijuna mase Sunca. Mendeljejev. Dmitrij Ivanovi# (1834.-1907.). Ruski kemi#ar, tvorac slavne Mendeljejeve tablice u kojoj su svi kemijski elementi periodi#ki poredani prema njihovim svojstvima. Jo prazna polja te tablice posluila su i jo slue (za radioaktivne elemente velike mase) za otkrivanje novih elemenata koji odgovaraju doti#nim svojstvima.
Meleorit. Nebeski objekt koji je probio Zemljinu atmosferu i stigao na tlo. Mikrovalno pozadinsko zra#enje. Zra#enje koje se emitiralo u vrijeme kada je temperatura svemira bila oko 3000 stupnjeva Kelvina (danas je ona 3 stupnja Kelvina). Ono nam daje sliku svemira u doba kada su se oblikovali prvi atomi vodika, manje od milijun godina nakon Velikog praska. To zra#enje, valne duine nekoliko milimetara, otkrili su Arno Penzias i Robert Wilson 1965. godine. Danas se ono prou#ava pomo&u svemirskog teleskopa COBE (Cosmic Background Explorer). On nas obavje&uje o svojstvima svemira u toj dalekoj prolosti. Mlije#na staza. Bjelkasta traka koja nije nita drugo nego naa Galaktika, vi%ena u odsje#ku profila, a koja se ocrtava na pozadini zvjezdanog neba. Njeno se sredite nalazi u zvije%u Strijelca. Molekula. Kombinacija dvaju ili vie atoma koji pripadaju jednom ili vie kemijskih elemenata. Molekularna biologija. Znanost koja prou#ava ivot na razini njegovih sastavnih molekula. Ona se osobito bavi me%udjelovanjima izme%u genetskog programa i procesa izgradnje proteina. Nanotehnologija. Proizvodna tehnologija koja koristi strukture nanometarske veli#ine: ice, cijevi, plo#ice, kuglice, kota#i napravljeni spajanjem atoma individualno razmjetenih prema unaprijed utvr%enim planovima. Ona je budu&nost strojeva na razini milijarditog dijela metra. Neutrino. Osnovna #estica koja nije osjetljiva ni na elektromagnetsku silu ni na nuklearnu silu. Ona se pokorava slaboj sili te, kao i sva tijela, gravitacijskoj sili. Postoje tri vrste ne utrina (elektronski, mi i tau). Jedan od njih (po svemu sude&i tau neutrino) ima vrlo malu masu (manje od mili-juntog dijela mase elektrona). Dva ostala imaju jo neznat-nije mase. Nuklearna energija. Energija nastala kod nuklearnih re-
akcija: reakcija fuzije (stapanja) laganih jezgri, kao one vodika, ili fisije (cijepanja) vrlo tekih jezgri, kao one uranija. Nuklearna sila. Otkrio ju je Becquerel 1899. a njeno je ponaanje rasvijetlila skupina fizi#ara (Enrico Fermi, Hans Bethe, Murray Gell-Mann). Ona zavaruje kvarkovske triple-te nukleona (protona i neutrona), a nukleone dri zajedno unutar jezgri. Nukleinske baze. Molekule koje tvore elemente genetskoga koda, kao to su slova elementi rije#i. Ima ih #etiri, nazvani A, C, G, T. Njihovi nizovi, oblikovani u dvostruku spiralu, tvore DNK. Oortov oblak. Podru#je na rubovima Sun#evog sustava, gdje se nalazi golemi rezervoar kometa. Zauzima veliki prostor #ija se granica nalazi oko jednu svjetlosnu godinu od nas. Ozon. Osobiti molekularni oblik kisika, sastavljen od tri atoma. Ozon #ini glavnu zatitu od ultraljubi#astih zraka u visokoj atmosferi. Pegaz, 51. Zvijezda solarnoga tipa u #ijoj je okolini bio otkriven na indirektan na#in prvi izvansun#ev planet 1995. godine. Permafrost. Slojevi stalnoga podzemnog leda, smjeteni na nekim polarnim podru#jima. Naga%a se da su prisutni, zakopani ispod pijeska, na planetu Marsu. Planckovo vrijeme. Ova rije# ozna#ava razdoblje u prvim po#ecima svemira, kada je temperatura prelazila 1032 stupnjeva Kelvina. Njegovo je trajanje oko 10 43 sekunde. Planet. Tamno tijelo koje, za razliku od zvijezda, ne svjetli samo od sebe. Planete nalazimo na stazama oko zvijezda. Njihova masa ne prelazi deset puta masu Jupitera, to jest manje od stotog dijela mase Sunca. Plavo-zelena alga. Vrsta bakterije sposobne za fotosintezu. To su mikroorganizmi koji su postupno transformirali Zemljinu atmosferu prije dvije milijarde godina te je tako ona postala bogata kisikom.
Predbioti# ki. Predbioti# kom se evolucijom naziva skup fi-zi # ko-kemijskih procesa kojima su se atomi na prvobitnoj
Zemlji spojili i kombinirali da bi nastali prvi ivi organizmi. Ta je evolucijska faza trajala nekoliko stotina milijuna godina izme%u ro%enja Zemlje prije 4,5 milijarde godina i pojave prvih stanica prije 3,5 ili 3,8 milijarde godina. Prokarioti. Vidi Eukarioti. Propergol. Tvar koja moe osloboditi veliku koli#inu energije i veliki volumen vru&ih plinova u kemijskoj reakciji u koju ne ulazi kisik iz zraka. Koristi se kao gorivo za rakete. Protein. Molekula koja ima bitnu ulogu u ivotnim pojavama, sastavljena od lanca koji ima od nekoliko desetaka do nekoliko stotina aminokiselina (kojih ima dvadest razli#itih vrsta) Protoni. Osnovne #estice velike mase i elektri#ki pozitivno nabijene. S neutronima, oni tvore jezgre atoma i glavninu njihove mase. Proxima Centauri. Zvijezda najblia Suncu (oko 4,3 svjetlosne godine). Pulsar. Ostaci zvijezde velike mase, nakon zavretka njenog ivota u eksploziji zvanoj supernova. Radioaktivnost. Spontano emitiranje #estica (elektrona, fotona, itd.) nestabilne jezgre, kao uranij. Zbog njihove vrlo velike energije, te su #estice, op&enito, tetne za ive organizme. Regolit. Povrinski sloj Mjese#eve povrine. Pretvaraju&i se u prainu zbog meteorskog bombardiranja, on poprima oblik vrlo fine praine. Satelit Corot. Program CNES-a koji ima dva glavna cilja: prou#avanje zvjezdanih unutranjosti astro-seizmologijom i traenje izvansun#evih planeta. Satelit FUSE {Far Ultrauiolet Spectroscopic Explorer). Promatra#ki satelit to ga je NASA lansirala u lipnju 1999. go-
dine uz sudjelovanje Francuske i Kanade. FUSE osobito istrauje deuterij u svemiru. Satelit IRAS (Infra-Red Astronomy Satellite). Promatra#ki satelit koji je prvi snimio kompletnu kartu neba u infracrve-nim valnim duinama. Satelit OAO-3 (Orbiting Astronomical Observatory). Astronomski promatra#ki satelit preimenovan u Copernicus. Jedan od prvih u seriji. Prethodnik Svemirskog teleskopa Hubble i satelita FUSE. Sateliti OSO {Orbiting Solar Observatories). Serija promatra#kih satelita za pra&enje Sunca koje je NASA lansirala u razdoblju 1960.-1980. Silicij. Atom dosta sli#an ugljiku po svojem mjestu na tablici elemenata. Kako je masivniji, ne doputa tako raznolike kemijske reakcije kao ugljik. Sirius. Najsjajnija zvijezda neba, udaljena nekoliko svjetlosnih godina od Sunca. Sirius ima pratioca vrlo slabe svjetlosti, bijelog patuljka. Slaba sila. Predvidio ju je Wolfgang Pauli (1900.-1958.), njeno je postojanje potvr%eno otkri&em neutrina. Odgovorna je za radioaktivne raspade jezgri. Direktno je umijeana u fuziju vodika u helij, u Sun#evom sreditu. Ona potpuno upravlja ponaanjem neutrina i dijelomi#no kvarkova i elektrona. Sloenost. Sloeno bi&e je sastavljeno od mnogih elemenata u me%udjelovanju jednih s drugima, koji mu omogu&uju op&e i pojedina#no ponaanje. Atomi, molekule, ive stanice, organizmi sloena su bi&a na razinama sve vieg stupnja sloenosti. Solarna le a. Masa solarne kugle, savijaju&i prostor, djeluje kao le&a promjera od 1,5 milijuna kilometara za zrake koje prolaze blizu nje. Te zrake konvergijraju na dvadese-tostrukoj udaljenosti Neptun-Pluton. Na te udaljenosti (oko sto milijarda kilometara) planira se poslati jednoga dana
d e t e k t or k oj i ce s l u i t i
k a o ok u l a r za t e l e s k op z a i s t a
a s t r o - nomskih di men zija.
Sonda Cassini-Huygens. Sonda NASA-e i ESA-e, lansirana u pravcu Saturna. Cassini &e se smjestiti na stazi oko Saturna, dok &e Hujgens uroniti u atmosferu Titana te &e se spustiti na njegovu povrinu. Sonde. Deep Space 1, Galileo, Giotto, Mariner, Pathfinder, Pioneer, Viking, Voyager Ulysse: NASA-ine sonde lansirane u Sun#ev sustav, koje su nadlijetale ili su se spustile na sve planete osim Plutona. Neke jo rade, a neke upravo naputaju na sustav da bi uronile u me%uzvjezdani prostor. Spin. Kvantna zna#ajka vezana uz svojstvo rotacije #estica i atoma. Sputnik. Na ruskome zna#i satelit. Prvi Zemljin umjetni satelit to su ga Sovjeti ubacili na stazu 4. listopada 1957. godine. Stanica. Osnovna jedinica ivih bi&a, koja ima bitne zna#ajke ivota: autonomiju i reprodukciju. Sunce. Najblia zvijezda, Sunce, u sreditu je naega pla-netnog sustava te predstavlja bitan dio njegove mase. Sun#ev sustav. Time se ozna#ava sustav planeta koji krue oko nae zvijezde, Sunca. Maleni, blii, su Merkur, Venera, Zemlja i Mars. Divovski, udaljeniji, su Jupiter, Saturn, Uran i Neptun. Posljednji se planet nalazi na rubu sustava, malen i sli#an asteroidima: Pluton. Supernova. Zvijezda velike mase (vie sun#evih masa) na kraju ivota. Tijekom divovske eksplozije, zvijezda postaje tijekom nekoliko mjeseci sjajna koliko sve zvijezde galaktike zajedno. Nakon eksplozije, ostaje samo neutronska zvijezda ili crna jama. Svemir. U znanosti svemirom se naziva skup svih tijela (osnovnih elemenata u galakti#kim jatima) koje se moe promatrati direktno ili indirektno. U tom smislu, moe postojati samo jedan jedini stvarni svemir. Suvremeni kozmo-
lozi #esto navode druge svemire izvan naega, dakle, one koje se danas ne moe promatrati. Radi se o zanimljivim spekulacijama koje nisu nespojive sa zahtjevima fizikalnih teorija, a koje mogu motivirati nove istraiva#ke programe. No, za sada one spadaju, u pravom smislu rije#i, u znanstvenu fantastiku. Svemirski teleskop Hubble. Teleskop promjera dva metra, postavljen na stazi, koji je poslao veliki broj uzbudljivih slika svemira. Svjetlosna godina. Put koji svjetlost prije%e za godinu dana. Jedna svjetlosna godina mjeri oko deset tisu&a milijarda kilometara. Tanina masa. Astronomska promatranja pokazuju da zvijezde koje se mogu detektirati zbog njihovog svjetlosnog ili radiozra#enja, predstavljaju samo oko 1% ukupne gusto&e svemira. Ostatak, nazvan tamna masa, pokazuje se samo svojim gravitacijskim poljem. Ta tamna masa ima dva sastojka. Prvi je obi#na masa (protoni, neutroni i elektroni). Drugi, koji #ini oko 90% cjeline, jo je potpuno nepoznate prirode. Da bismo izbjegli svaku zabunu, dodajmo da se ne radi ni o antimateriji ni, vjerojatno, o crnim jamama. Teraformiranje. Modificiranje klimatskih uvjeta nekog planeta kako bi postao nastanjiv za #ovjeka. Titan. Najve&i Saturnov mjesec. Ima vrlo osobitu atmosferu, sadri mnogo duika. Jedini je takav, uz Zemlju, u cijelom Sun#evom sustavu. Uglji#ni dioksid. Molekula koja sadri jedan atom ugljika i dva atoma kisika. Ugljik. Vrlo osobit atom koji omogu&uje mnoge kemijske spojeve. Kemija ugljika je vrlo bogata, a obuhva&a ono to zovemo organskom kemijom. Ugovor o Mjesecu. Me%unarodni sporazum stavljen pod pokroviteljstvo Ujedinjenih naroda koji odre%uje aktivnosti drava na Mjesecu, na snagu je stupio 1984. godine. Kako je
imao malo prakti#ne primjene nakon zavretka rada Apolla oko 1970. godine, taj se ugovor ponovo vra&a na dnevni red s projektima eksploatiranja Mjeseca u znanstvene svrhe (projekt kratera Saha) ili industrijske (eksploatacija heli-ja-3). Ugovor o vanjskome prostoru. Me%unarodni sporazum, potpisan pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda, koji odre%uje istraivanje i koritenje vanjskoga prostora, uklju#uju&i Mjesec i druga nebeska tijela. Od 1967. godine drave koje to ele potpisuju ovaj ugovor. Njegov je tekst ponovljen u Ugovoru i na#elima o vanjskom prostoru, kojeg su Ujedinjeni narodi ponovo izdali 1999. Nastao zbog djelovanja Apolla, taj ugovor upravlja danas tako%er radom komercijalnih satelita na stazama oko Zemlje. Vega. Najsjajnija zvijezda u zvije%u Lira. U naoj je blizini, okruena je hladnom prainom koja oblikuje prsten, a otkrio ju je satelit IRAS. Veliki prasak. Kozmoloka teorija koju su priznali gotovo svi astrofizi#ari dananjice. Prema tom modelu svemir je u po#etku bio vrlo vru&, vrlo gust i vrlo svijetao. Prema teoriji Velikoga praska, svemir nije stati#an. On je u evoluciji. Trenutno je u irenju i neprestano se hladi. Star je oko petnaest milijarda godina. Nitko ne zna to je "bilo" prije. Veliki radioteleskop u Nancayu. Sve#ano ga je pustio u rad 1965. godine general de Gaulle u Sologne. Drugi radioteleskop na svijetu po veli#ini, sastavljen je od panoa dimenzija 40 metara na 200, okre&e se oko vodoravne osi, a alje radiovalove prema zakrivljenom reflektoru 35 puta 300 metara postavljenom nasuprot, koji ih koncentrira da bi stvorio radioslike. Verry Large Array. Skup od dvadeset i sedam radiote-leskopa promjera po dvadeset i pet metara, koji se mogu premijetati na tri tra#nice u obliku slova Y, ukupne duine ezdeset kilometara. Prate&i neko nebesko tijelo tijekom vie sati, s raznih poloaja, on omogu&ava, kombinacijom signala obra%enih preko ra#unala, rekonstruiranje radioslike
266
kakvu bismo ina#e dobili teleskopom u jednom komadu promjera #etrdeset kilometara. Verry Large Telescope. Europski projekt, #ija je realizacija u tijeku u ileu. Sastoji se od #etiriju teleskopa promjera osam metara, povezanih zajedno da bi simulirali teleskop promjera od vie stotina metara. Vodik. Najobilniji i najosnovniji element prirode. Sastoji se od jednog protona kojeg okruuje samo jedan elektron. Zvijezda. Nebesko tijelo koje sjaji samo od sebe, zbog nuklearne energije koja se unutar nje osloba%a. Ispod neke odre%ene mase, oko desetine mase Sunca, zvijezda ne moe vie sjajiti, ulazimo u podru#je tamnih zvijezda, sme%ih patuljaka. Zvijezda HD 209458. Zvijezda oko koje je 1999. godine otkriven planet na izravan i neizravan na#in istodobno. Izravan zna#i putem minipomr#ine planeta koji prolazi ispred diska zvijezde.

Jesmo Li Sami U Svemiru

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Jesmo Li Sami U Svemiru

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Jean Heidmann Alfred Vidal-Madjar Nicolas Pratzos Hubert Reeves

JESMO LI SAMI U SVEMIRU?

Catherine David Frederic Lenoir Jean-Philippe de Tonnac

JESMO LI SAMI U SVEMIRU?

JESMO LI SAMI I SVEMIRU

JESMO LI SAMI U SVEMIRU?

SIGNALI KOJI DOLAZE S NEBA

JESMO LI SAMI U SVEMIRU?

JESMO LI SAMI U SVEMIRU?

JESMO LI SAMI U SVEMIRU?

- Kada se izabere cilj, to se tada doga%a?

JESMO LI SAMI U SVEMIRU'.'

JESMO LI SAMI U SVEMIRU?

JESMO LI SAMI U SVEMIRU?

IJA SE PORUKA EKA?

- A da ne govorimo o signalima koje su emitirale nuklearne eksplozije...

JESMO LI SAMI U SVEMIRU?

JESMO LI SAMI U SVEMIRU?

JESMO LI SAMI U SVEMIRU?

JESMO LI SAMI U SVEMIRU?

GALAKTI KO OVJE ANSTVO

JESMO LI SAMI U SVEMIRU?

JESMO LI SAMI U SVEMIRU?

JESMO LI SAMI U SVEMIRU?

JESMO LI SAMI U SVEMIRU?

J. H. - Sre&om, radioastronomi nalaze privatne potpore ili

JESMO LI SAMI U SVEMIRU?

JESMO LI SAMI U SVEMIRU?

JESMO LI SAMI U SVEMIRU?

JESMO LI SAMI U SVEMIRU?

JESMO LI SAMI U SVEMIRU?

JESMO LI SAMI U SVEMIRU?

JESMO LI SAMI U SVEMIRU?

JESMO LI SAMI U SVEMIRU?

JESMO LI SAMI U SVEMIRU?

JESMO LI SAMI U SVEMIRU?

JESMO LI SAMI U SVEMIRU?

Svemirski teleskop (okular)

JESMO LI SAMI U SVEMIRU?

JESMO LI SAMI U SVEMIRU?

KAD STIGNE PRVA PORUKA...

JESMO LI SAMI U SVEMIRU?

JESMO LI SAMI U SVEMIRU?

JESMO LI SAMI U SVEMIRU?

JESMO LI SAMI U SVEMIRU?

ALFRED V IDAL-M ADJAR

JESMO LI SAMI U SVEMIRU?

JESMO LI SAMI U SVEMIRU?

ALFRED VIDAL-M ADJAR

KANTA PUNA ZVIJEZDA

JESMO LI SAMI U SVEMIRU?

ALFRED V IDAL-M ADJAR 103

JESMO LI SAMI U SVEMIRU?

JESMO LI SAMI U SVEMIRU?

ALFRED V IDAL-M ADJAR 107

JESMO LI SAMI U SVEMIRU?

ALFRED VIDAL-MADJAR 109

JESMO LI SAMI U SVEMIRU?

ALFRED VlDAL- MADJAR

JESMO LI SAMI U SVEMIRU?

ALFRED VIDAL-MADJAR 117

A. V . - M . Ne, one kre & u nasumce, u meduzvjezdanu prazninu.

JESMO LI SAMI U SVEMIRU?