Istraivanja u odnosima roditelja i kole

SAETAK: Utemeljeno na Bandurovom radu (1976, 1986), roditeljeva uspjenost definirana je kao roditeljevo uvjerenje da je ona ili on sposoban pozitivno utjecati na kolske rezultate svog djeteta. U ovoj studiji istrauje se roditeljska efektivnost i njen odnos s roditeljskom ukljuenosti u djetetovo kolovanje. Roditelji (n = 390) ija su djeca izmeu vrtikog uzrasta i etvrtog razreda osnovne kole u javnom gradskom kolstvu, odgovorili su na nekoliko upitnika koji procjenjuju njihovu efektivnost i ukljuenost u pet vrsti aktivnosti: pomo oko domaih zadaa, edukativne aktivnosti, razredno volontiranje, sudjelovanje u sastancima (konferencijama) i telefonski razgovori s uiteljima. Uitelji (n = 50) iz istih kola su takoer sudjelovali ispunjavajui upitnike koji procjenjuju njihovu efektivnost, njihovo vienje roditeljske efektivnosti, i kako oni procjenjuju roditeljsku ukljuenost u kolskim aktivnostima djeteta. Rezultati istraivanja otkrili su mali ali znaajan odnos izmeu roditeljskog vlastitog vienja svoje efektivnosti i tri od pet indikatora roditeljske ukljuenosti. Rezultati uiteljskih upitnika otkrili su znaajne odnose izmeu uiteljske efektivnosti, uiteljske percepcije roditeljske efektivnosti i uiteljskih izvjetaja o roditeljskoj ukljuenosti u etiri podruja. O rezultatima se potom raspravljalo u relaciji s uzorcima ukljunih aktivnosti koje su spominjali roditelji i implikacijama za istraivanje i intervenciju kod odnosa roditelja i kole. Bandurin rad (1977, 1984, 1986) na osobnoj efektivnosti uzima u obzir utjecaj samouvjerenja da je osoba sposobna doi do specifinih rezultata u izborima ponaanja. Openito, njegov rad sugestira da osobe vee efektivnosti imaju vee izglede da se ponaaju na nain koji e ih dovesti do eljenog cilja, te da ete osobe biti upornije kad se nau pred preprekom, nego to to imaju osobe s niom efektivnosti. Hoover-Dempsey, Bassler, i Brissie (1987) ranije su istraivali odnose izmeu uiteljeve efektivnosti i roditeljskog ukljuivanja. Nadovezivajui se na Bandurin rad i istraivanja o ulozi uiteljske efektivnosti kod raznih edukativnih rezultata (Ashton, Webb & Doda, 1983; Dembo & Gibson, 1985), autori su definirali uiteljsku efektivnost kao "uiteljsko uvjerenje da su njihove instrukcijske medote uinkovite" (str. 425). Hoover-Demspey, Bassler i Brissie su otkrili da je uiteljska efektivnost u izravnom odnosu s uiteljskim izvjeima o roditeljskoj ukljuenosti u sastanke, dobrovoljne akcije i poduavanje kod kue, kao i s uiteljskom percepcijom roditeljske podrke. Istraivanje specifinih roditeljskih varijabli, koje se esto odnose na djetetove kolske rezultate, sugestira postojanje dodatnog podruja istraivanja s ciljem da se razumiju i unaprijede odnosi roditelja i kole. Neki dokazi da su roditeljska uvjerenja o efektivnosti vana kod roditeljskog ponaanja i rezultata djeteta spominju se u Baumrindovom radu (1971, 1973.) na temi roditeljskih stilova, koji utemeljuju jasne poveznice izmeu uzoraka roditeljskog ponaanja s uzorcima djetetovog socijalnog i kognitivnog razvoja. Na primjer, karakteristike Bamrindovog autoritativnog stila ukljuuju konzistentnu roditeljsku spremnost i volju da daje odgovore i objanjenja na odreene zahtjeve te da razmotri alternativne kutove gledanja. Zbog toga to djeca autoritativnih roditelja imaju stalan pristup roditeljevim razmiljanjima, i zbog toga to autoritativni roditelji sluaju i uzimaju u obzir djetetovu sposobnost rasuivanja, dijete bolje razvija socijalnu i kognitivnu kompetenciju od druge dijece koja su odgajana nekim drugim stilom. Dornbusch, Ritter, Leiderman, Roberts i Fraleigh (1987) nedavno su domenstrirali jo jedan jedinstven rezultat autoritativnog roditeljskog stila; saznali su da adolescenti odgajani od sttrane autoritativnih roditelja imaju bolje akademske rezultate u srednjoj koli. Mondel i Tyler (1981) su takoer primjetili znaajne pozitivne odnose izmeu elemenata roditeljske kompetencije i karakteristika roditeljevih uiteljskih interakcija sa svojom djecom, na primjer, sposobniji roditelji odnose se prema djetetu s mnogo vie prihvaanja i podrke, te nude korisnu pomo i strategije za rjeavanje problema. U svakom setu pronalazaka, kvalitete roditeljskog ponaanja sugestiraju prisutnost snanih roditeljskih uvjerenja u sposobnosti i "vrijednost" djeteta, na primjer, davanje djetetu razloge za odreeni zahtjev i ponaanje prema djetetu kao prema nekom tko je sposoban rijeiti probleme. Ova ponaanja sugestiraju da roditelji vjeruju u sposobnosti svoje djece i imaju pouzdanje u njihovu vlastitu sposobnost voenja djeteta kroz proces uenja.

Takvi stavovi i ponaanja koja oni omoguavaju su centralni u roditeljskom osjeaju za efektivnost roditeljevo znanje i vjerovanje da mogu nauiti svoju djecu (znaenja, procesi, stavovi i vrijednosti) i da njihova djeca mogu nauiti ono to ih roditelji poduavaju. Primjenjena na ovaj nain, Bandurina teorija (1977, 1984, 1986) sugestira da e se roditelji vlastitih uvjerenja o efektivnosti vlastite sposobnosti da pomognu djeci uiti. Ta uvjerenja o efektivnosti utjecati e na njihove odluke o tome kada je pravo mjesto i vrijeme za njih da budu ukljueni u djetetovo uenje. Na primjer, kod roditelja s jakim osjeajem sa efektivnost vea je ansa da se rezrijei nesporazum koji dijete ima s uiteljem, jer oni vjeruju da su sposobni pomoi djetetu. Openito, roditelji roditelji e se vrlo vjerovatno ukljuiti u bilo kakav djetetov problem kada vjeruju da e njihovo ukljuivanje "uiniti neto" za svoje dijete. Slijedei Bandurin prijedlog (1986) da su procjene percipirane samoefektivnosti prigodno "skrojene domenama analiziranja funkcioniranja" (str. 360), trenutna studija je dizajnirana u svrhu istraivanja roditeljske efektivnosti i prirode njihovog odnosa sa specifinim indikatorima roditeljske ukljuenosti u edukaciju osnovnokolske djece. Iako je roditeljska efektivnost vjerovatno jedna od mnogih pridonositelja roditeljskoj odluci o ukljuenosti (Bandura, 1986), vjerujemo da ona moe djelovati kao temeljno vaan mehanizam, koji e mnogo bolje objasniti varijacije ukljuenosti nego neke druge, ee spominjane statusne varijable (npr. roditeljski prihodi, edukacija, zaposlenje). Vjerujemo da je samoefektivnost mnogo vanija od ostalih statusnih varijabli jer uvjerenja o samoefektivnosti, mnogo vie nego varijable koje opisuju status osobe, "funkcioniraju kao vaan set priblinih determinanti ljudskemotivacije, afekta i akcije" (Bandura, 1989, p. 1175). Podrka za ovo stajalite dolazi iz srodnih tijela rada, npr. Greenbergovi i Goldbergovi pronalasci da je predanost odraslih ka roditeljstvu "vie posljedino" za ostale roditeljske prakse nego to je to kod ukljuenosti u posao. Takoer smo istraili sposobnost repliciranja prolih rezultata to indicira na znaajan pozitivan odnos izmeu uiteljevog osjeaja za efektivnost i roditeljske ukljuenosti. Taj odnos je temeljen na logikoj vjerovatnosti da uitelji s veim osjeajem za osobnu uiteljsku efektivnost, skloniji su pozivanju i ukljuivanju roditelja u aktivnosti (Hoover-Dempsey et al., 1987). Konano, istraili smo uiteljske percepcije roditeljske efektivnosti i ukljuenosti, djelomino bazirane na ranijim pronalascima znaajnih odnosa izmeu tue percepcije uiteljske efektivnosti i odabranih uiteljskih ishoda (Brissie, HooverDempsey, & Bassler, 1988). Generalno govorei, oekivali smo da e vei nivo roditeljske ukljuenosti biti asocirana sa viim nivoem roditeljske efektivnosti, uiteljske efektivnosti i uitelejve percepcije roditeljske efektivnosti. Oekivali smo da emo pronai te odnose jer roditelji i uitelji s veom efektivnosti, zbog toga pto su samouvjereniji u svoje sposobnosti i mogunosti koje imaju veze s djetetovim uenjem, mnogo vjerovatnije iniciraju ukljuenost partnera u kolske aktivnosti djeteta. Uzorak, metode i procedure etiri osnovne kole u velikom javnom kolskom disktriktu sudjelovali su u studiji. kole su varirale u geografskoj lokaciji unutar distrikta, veliini (300 do 500 uenika), i roditeljskim godinjim prihodima ($15,000 do $37,000). Zbog toga to je svrha istraivanja bila ispitivanje grupe roditelja kroz mnoge kolske uvjete, nema priloenih podataka o pojedinanim kolama. Kontaktirali smo ravnatelje iz svih kola i dobili dozvolu za kontaktiranje roditelja i uitelja, da bi ih mogli upitati o njihovoj voljnosti za sudjelovanjem u istraivanju. Pisma koja sadre opis studija poslana su svim uiteljima u svim kolama. Uitelji koji su odluili sudjelovati u istraivanju zamoljeni su da popune upitnik koji sadri sve podatke potrebne za istraivanje te da taj upitnik stave u zatvorenu kovertu u kolskom uredu. Svi uitelji u svim kolama, bez obzira na to da li sudjeluju u istraivanju ili ne, zamoljeni su da poalju roditeljima pisma i upitnike preko svojih uenika. Pismo je sadravalo objanjenje studije, ugovor kojim roditelji dobrovoljno pristaju na sudjelovanje, te zamolba da roditelji ispune priloeni upitnik te da ga vrate u kolu u zatvorenoj koverti. Potom smo prikupili zatovrene koverte od roditelja i uitelja u kolama.

Roditeljski uzorak Tristo devedeset roditelja sudjelovalo je u studiji. Taj broj je predstavljao otprilike 30% sve djece u kolama. Pojedinani odziv u kolama varirao je izmeu 24% i 36%. S obzirom na to da je odziv bio relativno nizak, rezultati se trebaju protumaiti s panjom. Razlot tome lei u vjerovatnosti da roditelji koji su pristali na sudjelovanje vjerovatno imaju jaa miljenja o temi istraivanja. Da bi provjerili tu mogunost, analizirali smo roditeljske komentare na kraju upitnika (u odjeljku komentari). Komenatari su otkrili velik raspon razliitih pozitivnih i negativnih izjava, koji upuuju na raznolikost u roditeljskim iskustvima i stavovima (npr. Voljeli bi vie znati o tome to nam djeca rade i zato, od strane uitelja, plus savjete kako pomoi djeci kod kue Roditeljski sastanci su nedostupni roditeljima koji rade. Uitelji ne vole telefonske pozive od roditelja van radnog vremena i to razumijemo. Nikada ne ujemo nita od uitelja osim kada imaju neku pritubu ili ele neto. Uitelj naeg roditelja ove i prole godine je vrlo pozitivno utjecao na njega. Zahvalni smo to se brine o njemu na taj nain. Ona nikad nema domai rad. Koji je problem ovog uitelja? Je li prelijena da ocijeni dodatne ispite? Moje dijete dobija samo trojke i dvojke. Molimo pomozite. ) Iako sudjelovatelji u ovoj studiji vjerovatno imaju interest vei od uobiajenog to se tie njihove ukljuenosti u djetetovo uenje, raznolikost njihovih iskustava koja se vidi u njihovim komentarima sugestira da e njihovi upitnici biti vrlo korisni pri shvaanju roditeljskih uzoraka kod ukljuenosti u kolske stvari. Openito, roditelji koji su pristali na sudjelovanje spadaju u prosjenu grupu roditelja osnovnokolaca (vidi Tablicu 1). Veina sudjelovatelja su majke, veina ih je vjenano, i veina je zaposleno van svog doma. Nivo edukacije i zaposlenja je dosta varirao. Usporedba te grupe s nacionalnim podacima sugestira da su ti roditelji tipini u mnogim kolskim distriktima (npr. usporedite u Tablici 1 podatke sa nacionalnim postocima za vjenani status u 1987- 63% vjenanih, 36% nevjenanih- i za edukaciju u grupi od 25 do 34 godine u 1984., 34% roditelja je imalo zavrenu srednju kolu dok ih je 16% imalo fakultetsku diplomu; US Bureau of the Cnesus, 1989.). Uiteljski uzorak Pedeset uitelja u 4 kole (63% od ukupnog broja) sudjelovalo je u studiji i vratilo je pravilno ispunjene upitnike. Svi uitelji su ene, i njihovi upisi u razrede su u prosjeku iznosili 21.06 (SD = 5.20). Oni su poduavali u prosjeku 15.76 godina (SD = 7.57) a od toga u trenutnoj koli u prosjeku 6.5 godina (SD = 5.73). Njihova prosjena starost je 41.21 godinu (SD = 8.73). Veina uitelja ima Master's diplomu , i mnogi od njih imaju neke creditse izvan MA/MS diploma. Mjere (orig. Measures) Svi podaci o roditeljima i uiteljima proizlaze is upitnika koje su ispitanici vratili. Upitnik za svaki set ispitanika sadravao je demografske dijelove, set zahtjeva za procjenama o sudjelovanju u specifinim aktivnostima roditeljskog ukljuivanja, i seriju dijelova koji su dizajnirani da procijene ispitanikove percepcije roditeljske i uiteljske efektivnosti. Roditeljski upitnik. Roditeljski upitnik je taio od ispitanika da daju specifine informacije o sebi (status zaposlenja, edukacija, obiteljski prihodi, brani status, godite, spol) te procjene o njihovom ukljuenju u razne oblike roditeljsko-kolskih aktivnosti, kao to su pomo pri domaim zadaama (mjereno u satima po tjednu), drugim edukacijskim aktivnostima s djecom (mjereno u satima po tjednu), dobrovoljni rad u koli (mjereno u satima po tjednu), telefonski razgovori s uiteljima (prosjean broj poziva u tjednu) te sudjelovanje u roditeljskim sastancima (prosjeno po polugoditu). Sline procjenjivake procedure su se uspjeno koristile u drugim ispitivanjima ranije. (Grolnick & Ryan 1989, Hoover-Dempsey 1987, Stevenson & Baker 1987.) Roditeljski upitnik sadravao je elemente Likertove skale odgovora, koji su dizajnirani da procijene roditeljske percepcije svoje vlastite efektivnosti. Razvili smo 12-dijelnu skalu Roditeljske Percepcije Roditeljske Efektivnosti baziranu na efektivnosti pri pouavanju i literaturi o roditeljskim sposobnostima spominjanu ranije. Iako su ranije postojali izvjetaju koji su upuivali na pokuaje razvijanja procjene openite roditeljske efektivnosti (Johnston & Mash, 1989), literatura o efektivnosti pouavanja se koristila kao baza za ovu mjeru jer se interest ovog istraivanja fokusirao na roditeljske percepcije vlastite efektivnosti specifino u relaciji s djetetovim kolskim uenjem. Skala je ukljuivala takve elemente kao

Znam kako pomoi da mojem djetetu ide dobro u koli i Ako se jako potrudim, mogu prodrijeti do svog djeteta ak i kad se ono mui s razumijevanjem neeg. Pratei model koji je ranije postavljen skalama uiteljske efektivnosti, elementi u ovoj skali fukusirali su se na procjenjivanje roditeljskih generalnih sposobnosti da utjeu na djetetove kolske rezultate i specifinu efektivnost pri utjecanju na djetetovo kolsko uenje. Elementi su se rangirali na skali od 5 supnjeva, gdje je stupanj 1 znaio izrazito neslaganje s tvrdnjom a 5 izrazito slaganja. Rezultati negativno sroenih elemenata su se, naravno, obrtali naknadno tako da dobijemo uniformnost (da vii broj znai i viu efektivnost). Eventualni ukupni rezultati bili sdu u rasponu od 12 do 60. Slinost odabranih elemenata iz skale Uiteljskih Percepcija Efektivnosti (vidi tablicu) i njezino temeljenje na srodnoj literaturi podrava vjerodnostojnost ove skale. Alfa pouzdanosti za ovaj uzorak je .81, to smatramo zadovoljavajuim. Uiteljski upitnik. Uiteljski upitnik je traio specifine informacije o uiteljima i njihovim razredima (razred, broj upisanih, postotak uenika kvalificiranih za besplatan ruak, ukupne godine poduavanja, ukupne godine poduavanja u trenutnoj koli, najvia dobivena ocjena, spol i godite). Uitelji su takoer zamoljeni da procijene broj studenata u svom razredu iji roditelji sudjeluju u ugovorenim roditeljskim sastancima, dobrovoljnom radu u koli, redovitom pomaganju sa zadaom, redovitim ukljuivanjem u druge edukativne aktivnosti sa djecom (npr. itanje i igranje igara), te telefonski razgovori s uiteljem. Ponovno, takve procedure su se ranije uspjeno koristile u drugim istraivanjima (Hoover-Dempsey 1987, Stevenson & Baker, 1987). Razvili smo sedmo-elementnu skalu Uiteljske Percepcije Roditeljske efektivnosti baziranu na ranije spomenutoj literaturi. Elementi su ukljuivali izjave kao Roditelji mojih uenika pomau djeci uiti i Roditelji mojih uenika imaju vrlo malo utjecaja na akademske rezultate mojih uenika. Svi elementi su se ocjenjivali na skali od jakog neslaganja (1) do jakog slaganja (5).; Rezultati negativno sroenih elemenata su se, naravno, obrtali naknadno tako da dobijemo uniformnost (da vii broj znai i viu efektivnost). Mogui rezultati na skali su bili u rasponu od 7 do 35. Slinosti sa odabranim elementima iz skale Roditeljskih Percepcija Roditeljske efektivnosti i njezinog temeljenja na ranije spomenutoj literaturi potvruju vjerodnostojnost ove skale. Alfa pouzdanosti za ovaj uzorak je .79 to smatramo zadovoljavajuim. Elementi na 12-elementnoj skali Uiteljskih Percepcija Uiteljske Efektivnosti (HooverDempsey, 1987) ukljuivali su izjave kao to su Uspjean sam sa uenicima u svom razredu i Osjeam da inim veliku pozitivnu edukativnu razliku u ivotima svojih uenika. Elementi su se ocjenjivali od jakog neslaganja (1) do jakog slaganja (5). Rezultati negativno sroenih elemenata su se, naravno, obrtali naknadno tako da dobijemo uniformnost (da vii broj znai i viu efektivnost). Rezultati na skali bili su od 12 do 60. Skalino temeljenje u srodnoj literaturi i njeno ranije uspjeno koritenje nakon temeljitog prethodnog testiranja u svrhu jasnoe i sadraja, podrava vjerodnostojnost skale. Alfa pouzdanosti od .81 smatra se zadovoljavajuom. Rezultati Korelacije izmeu roditeljske efektivnosti i tri indikatora roiditeljske ukljuenosti bile su statistiki znaajne. Vii nivoi roditeljske efektivnosti asociraju se sa vie sati razrednog volontiranja, vie sati utroenih u edukativnim aktivnostima sa djecom, i manje telefonskih razgovora s roditeljima. (vidi Tablicu 2). Rezultati roditeljske efektivnosti nisu otkrili znaajne varijacije povezane s roditeljevim spolom, branim statusom, statusom zaposlenja ili obiteljskim prihodima. Meutim, roditeljska edukacija je bila povezana s nekoliko varijacija rezultata efektivnosti, (F(5, 353) = 4.59, p < .01). Roditelji sa zavrenom samo osnovnom kolom imali su znaajno manje rezultate efektivnosti od roditelja sa fakultetskim obrazovanjem, i roditelji sa zavrenom srednjom kolom imali su znatno manje rezultate efektivnosti od roditelja ije je fakultetsko obrazovanje vee od prvostupnike diplome. Roditeljsi izvjetaji o ukljuenosti su povezani s nekim karakteristikama roditeljskog statusa. Vie sati razrednog volontiranja obavljeno je od strane enske populacije (0.74 sata tjedno u usporedbi s 0.25 za mukarce, F(1, 325) = 8.53, p < .01), vjenanih roditelja (0.81 sati tjedno u usporedbi s 0.32 za nevjenane, F(1, 352) = 7.90, p > .01), nezaposlenih roditelja (1.27 sati tjedno u usporedbi s 0.34 za zaposlene, F(1, 325) = 8.82, p < .01). Vie sati pomaganja pri domaim zadaama odradili su roditelji s niim sutpnjom obrazovanja (srednja kola 4.80 sati u usporedbi s fakultetskim obrazovanjem 3,33, F(1, 348) = 3.18, p < .01), roditelji s niim prihodima (3 nie prihodne grupe = 6.52 5.33 sati tjedno u usporedbi s 3 vie prihodne grupe = 3.62 3.09, F(6,326) = 7.97, p < .01),

i samohrani roditelji (5.51 u usporedbi s vjenanim = 4.05, F(1,325) = 13.83, p < .01). Vie telefonskih razgovora imali su roditelji s najniim primanjima (grupa s najniim primanjima = 1.38 razgvoora mjeseno u usporedbi s 0.58 0.20 kod svihj ostalih grupa, F(6, 326) = 3.90, p < .01). Rasprava Pronalazak da je roditeljska efektivnost povezana, na niskom ali znaajnom nivou, s volontiranjem, edukativnim aktivnostima i telefonskim razgovorima sugestira da taj kontrukt moe pridonijeti boljem razumijevanju varijabli koje utjeu na roditeljsko ukljuenje u odluke i izbore. Definirano kao set uvjerenja da je pojedinac sposoban postii eljene rezultate kroz svoj trud i utjecaj tog truda na druge, roditeljska efektivnost naizgled pomae u poveanju nivoa roditeljske aktivnosti u nekim podrujima roditeljske ukljuenosti. Korelacijska priroda rezultata sugestira da isto tako kao to efektivnost moe utjecati na odluke o ukljuenosti, ovi varirajui oblici ukljuenja mogu utjecati na roditeljski osjeaj za efektivnost (npr. roditelji mogu osjeati poveanu efektivnost kada primjete prilikom svojih ukljuujuih aktivnosti da njihova djeca napreduju te da su uspjena.) Meutim, bez obzira na smjer utjecaja, promatrane veze ine se logine temeljene na dinaminim aspektima odnosa izmeu mnogih roditelja i uitelja. Volontiranje u razredu, npr, moe biti povezano s efektivnosti, jer odluka o volontiranju zahtjeva odreenu dozu osjeaja da pojedinac ima edukativno vane vjetine koje moe i koje e efektivno koristiti. Slino tako, iskustva koja su implicitna u razrednom volontiranju mogu ponuditi roditeljima nove i pozitivne informacije o njihovoj efektivnosti sa vlastitim djetetom. Odluka da se ukljui u edukativne aktivnosti sa vlastitim djetetom kod kue moe reflektirati osjeaj za osobnu efektivnost (Naraviti u ovo jer e pomoi mom djetetu da ui); na slian nain, aktivnosti mogu rezultirati (iz roditeljeve perspektive) boljim rezultatima u koli, to zauzvrat moe poboljati roditeljsku efektivnost. Negativan odnos izmeu efektivnosti i telefonskih razgovora vjerovatno refkletira jo uvijek prevladavajuu realnost da telefonski razgovori sa kolom indiciraju odreene djetetove potekoe. Roditelji s niom efektivnosti, koji su manje samouvjereni u svoju sposobnost da pozitivno utjeu na svoje dijete, mogu ee traiti razgovore s uiteljem. Isto tako, vie razgvoora iniciranih od strane kole, mogu upuivati na to da roditelj djetetu prua nadovoljno dobru pomo. Sveukupno, nai pronalasci sugestiraju da konstrukt roditeljske efektivnosti zahtjeva daljnje istraivanje. Uteljemeno na literaturi uiteljske efektivnosti i teoretskog rada na osobnoj efektivnosti, skala Roditeljske Percepcije Roditeljske Efektivnosti rezultirala je zadovoljavajuom pouzdanosti s ovim uzorkom te je dola do oekivano skromnih ali znaajnih odnosa s nekim indikatorima roditeljskog ukljuenja. Prosjean roditeljski rezultat efektivnosti, 45.71 (SD = 5.82) na skali ranga od 12 do 60, indicira da ti roditelji, kao grupa imaju relativno pozitivne percepcije o vlastitoj efektivnosti. Varijacije u efektivnosti s obzirom na roditeljske karakteristike, sugestiraju da, bar u ovoj grupi, spol, brani statusd, status zaposlenja i obiteljski prihodi ne utjeu na efektivnost. Pronalazak da je roditeljska edukacija znaajno povezana s efektivnosti ne iznenauje, uzevi u obzir vjerovatnost da roditeljska vlastita iskustva u kolama pridonose njihovom osjeaju efektivnosti fokusirane na kolu u relaciji sa svojom djecom. Meutim, roditeljska efektivnost moe se razlikovati od roditeljske edukacije u nainu na koji funkcionira. Isto kao to vii leveli edukacije mogu roditeljima dati vei nivo znanja i vjetina, efektivnost set stavova o vlastitoj sposobnosti da dodje do potrebnih resursa i ponudi efektivnu pomo poveava ansu da e roditelj djelovati na svoje znanje (ili e bar potraiti vie informacija kad su uobiajeni izvori nedovoljni). Funkcija objanjavanja efektivnosti se sugestira pronalaskom da je roditeljska edukacija povezana s manje razliitih rezultata nego to je to sluaj s roditeljskom efektivnosti. Roditeljska efektivnost je povezana s edukativnim aktivnostima, volontiranjem i telefonskim pozivima, dok je edukacija znaajno povezana samo s pomaganjem oko domaih zadaa. U tom pronalasku, roditelji sa zavrenom srednjom kolom troe mnogo vie vremena pomagajui svojoj djeci u zadai nego roditelji s fakultetskim obrazovanjem. injenica da grupa sa niom edukacijom troi vie vremena na zadau reflektia nekoliko razliitih mogunosti: roditelji s niom efektivnosti su ustrajniji u nastojanju da uspiju; mogu koristiti set manje uspjenih strategija pomaganja; ili mogu odgovarati na uestal rast zahtjevnosti kolskog gradiva koje njihova djeca imaju. Iako nai podaci ne dozvoljavaju procjene tih mogunosti, pretpostavljamo da pronalasci reflektiraju manje adekvatno poznavanje efektivnih strategija pomaganja. Zato jer su mnogu roditelji s niim stupnjem

edukacije takoer i nezaposleni, pronalazak moe reflektirati i injenicu da oni jednostavno imaju vie vremena za pomaganje s djetetovom zadaom od ostalih grupa roditelja. Bez obzira na objanjenje, pronalazak da je obrazovanje povezano s manje razliitih rezultata nego efektivnost sugestira da kontrukt roditeljske efektivnosti zahtjeva daljnje istraivanje, moda ba zato jer se toliko razlikuje od roditeljske edukacije. Rezultati za uitelje podravaju ranije pronalaske (Hoover-Dempsey, 1987) o znaajnim pozitivnim odnosima izmeu uiteljske efektivnosti i uiteljskih izvjetaja o roditeljskoj ukljuenosti. Openiti uzorak uitelji s viom efektivnosti su izvjestili i vii nivo ukljuenosti kod roditelja te njihovo poveano pomaganje sa zadaom, volontiranje, edukativne aktivnosti i sastanke. Sve to sugestira da vii nivo efektivnosti kod uitelja potie roditelje da budu vie ukljueni, ili obratno, da uitelji koji vide i izvjeuju o veim nivoima roditeljske ukljuenosti dobivaju vie osuda na raun vlastite uiteljske efektivnosti. Mogue je takoer da su obje percepcije vaee. Odsutnost znaajnih pozitivnih odnosa izmeu uiteljske efektivnosti i broja uenika u koli koji koriste program besplatnog ruka takoer podrava prethodne pronalaske, ponovno sugestirajui da su uiteljeve vlastite prosudbe o efektivnosti do jedne krajnosti neovisne o kolskom socioekonomskom statusu (SES). Sumnjamo da odsutnost znaajnog odnosa reflektira vjerovatnost da su uiteljske prosudbe o vlastitoj sposobnosti da uini pozitivnu razliku vie snano povezane s varijablama koje nisu samo statusne karakteristike uenika, npr. uiteljske vjetine, organizacijska podrka i odnosi s kolegama (Brissie, 1988). Jake pozitivne veze izmeu uiteljskih prosudbi o roditeljskoj efektivnosti i uiteljskim izvjetajima o roditeljskoj ukljuenosti vjeropvatno upuuju na vanu ulogu koju roditeljski trud za ukljuenost (a ponekad i vidljivost tih trudova) igra u uiteljskim prosudbama o roditeljskoj efektivnosti. U kontrastu s odsutnosti znaajnih odnosa izmeu uiteljske efektivnosti i kolskog socioekonomskog statusa, uiteljske prosudbe o roditeljskoj efektivnosti snano su i pozitivno povezane s kolskim socioekonomskim statusom. Dakle, iako izgleda da uitelji naizgled razlikuju vlastitu efektivnost i socioekonomske okolnosti obitelji njihovih uenika, izgleda da nemaju takve granice izmeu roditeljskog socioekonomskog statusa i njihovih prosudbi o roditeljskoj efektivnosti. Daljnja veza izmeu uiteljske efektivnosti i uiteljskih prosudbi o roditeljskoj efektivnosti sugestira i da uitelji s viom efektivnosti ee prosuuju roditelje kao vie efektivne i da uitelji koji vide roditelje svojih uenika kao vie efektivne iskusuju vie nivoe efektivnosti sami. Sumnjamo da je ovaj odnos u realnosti interaktivan, jer, na primjer, visoka efektivnost na bilo kojoj strani doputa drugoj strani da reagira s vie samopouzdanja i manjom defenzivnosti u mnogim oblicima interakcije koju roditelji i uitelji esto imaju. Odnosi izmeu roditeljske efektivnosti i rezultati nekih roditeljskih ukljuivanja, kao i oni izmeu uiteljskih percepcija roditeljske efektivnosti i uiteljske efektivnosti, sugestiraju potencijalnu vanost interventnih strategija dizajniranih da poveaju roditeljski osjeaj za efektivnost i ukljuenost. Nadrurin (1977, 1984, 1986) rad nudi specifine toke ulaska u razvoj slinih intervencija. Na primjer, roditeljska posljedina oekivanja njihova openita uvjerenja da aktiviranje u odreena ukljuivanja inae rezultira odreenim ishodima- trebala bi se pregledati u relaciji s roditeljskim osobnim oekivanjima efektivnosti (uvjerenje da e pojedinevo ukljuenje rezultirati eljenim ishodom). Budua istraivanja mogla bi se fokusirati na roditeljska oekivanja o rezultatima ukljuivanja, na primjer, da li veina roditelja zbilja vjeruje da je njihova ukljuenost povezana s djetetovim rezultatima? Ako vjeruju tako, to tjera roditelje da misle da su njihove vlastite odluke o ukljuivanju, vane ili nevane? Ovdje spomenuti pronalasci sugestiraju mogunost da roditelji s visokom efektivnosti vie vjeruju da e se njihov trud na polju pomaganja djetetu imati pozitivan uinak. Zato je interese kole najbolje servirati dizajnirajui pristupe roditeljskog ukljuivanja koji se fokusiraju specifino na poveavanje roditeljskog osjeaja za pozitivan utjecaj u kontekstu djetetovog kolskog uspjeha. Ovo se moe postii na nekoliko naina. Na primjer, kole mogu redovito slati roditeljima relativno specifine instrukcije o strategijama za pomaganje djeci sa specifinim zadacima (npr. izrada postera, pomaganja u razredu i sl.) te takoer naknadno poslati kratke zahvale za dobro obavljen posao. Uitelji bi mogli rutinski povezivati uspjehe nekih uenika s pozitivnim karakteristikama roditeljskog truda za vrijeme roditeljskih sastanaka. Mnoge kole ve prakticiraju takve stvari, ali frekvencija i fokus takvih trudova bi se mogla poveati u drugim

kolama kao nain prenoenja osnovne poruke za roditelje vezane za efektivnost: "Mislimo da radite dobar posao kod ________, i ovo pomae vaem djetetu kod uenja." Slino tome, uloga i funkcije uiteljske efketivnosti u roditeljevom procesu ukljuivanja bi se trebala dalje istraiti. Da li je sluaj, na primjer, da uitelji vieg stupnja efektivnosti - mnogo sigurniji i samouvjereniji u svoje uloge u uenikovom uenju, pozivaju (eksplicitno i implicitno) na mnogo uestalije i znaajnije ukljuivanje roditelja? Da li efektivniji uitelji, svjesni uenikovih specifinih potreba za uenjem, nude vie specifine sugestije ili zadatke za interakciju izmeu djeteta i roditelja? Moe biti istina da roditelji u kolama s vie programa ukljuivanja roditelja primaju vie (i vie pozitivnih) komentara o vrijednosti i utjecaju njihovog uiteljskog truda. Takoer, uitelji s varirajuim nivoima uiteljske efektivnosti drukije percipiraju roditeljsku ukljuenost i komentare od strane roditelja (npr. uitelji s visokom efektivnosti mogu uti legitimna pitanja u roditeljskim komentarima, gdje uitelji s niom efektivnosti uju kriticizam i prijetnju). Uloga i funkcija uiteljskih percepcija roditeljske efektivnosti takoer zahtjeva daljnje istraivanje. Uitelji u ovom uzorku izgledaju kao da su sposobni da daju pouzdane procjene svojih procjena roditeljske efektivnosti. Naai budui interesi bili bi istraivanje baza na kojima uitelji daju takve procjene i uloga tih procjena u uiteljskoj interakciji s roditeljima. Loghtfoot (1978= sugestira da roditelji i uitelji sudjeluju u djetetovom obrazovanju s razliitim interesima i ulogama; uloge esto izazivaju konflikt, ali se mogu i nadopunjavati. Implicitno u tim odnosima, bez obzira na njihovu formu, jer pretpostavka da roditelji i uitelji promatraju i procjenjuju djela jedno drugog, igrajui time jednako vanu ulogu u djetetovom kolskom uspjehu. Poblie ispitivanje uiteljskih i roditeljskih percepcija njihovih uloga i uloga "druge strane" u djetetovom uenju moe doprinijeti dobivanju informacija o vanom izvoru utjecaja roditeljskog ukljuivanja i njegovih rezultata. Mnogi zahtjevi za poveanu ukljuenost roditelja kroz desetljea (Hess & Holloway, 1984; Hobbs, Dokecki, Hoover-Dempsey, Moroney, Shayne & Weeks, 1984M Phi Delta Kappa, 1980) izgleda da su dobili publicitet i profesionalno uvjerenje da je roditeljsko ukljuivanje jedan od naina poveavanja pozitivnih edukativnih rezultata kod djece. Do sada, meutim, postoji vrlo malo specifinih istraivanja naina kojim roditeljska ukljuenost - openito ili u nekom varirajuem obliku - funkcionira da iznjedri te rezultate. S nekoliko iznimki (Epstein, 1986), postoji vrlo malo informacija o uzorcima specifinih formi roditeljske ukljuenosti, to istie relativno neistraenu prirodu uzroka, manifestacija i posljedica roditeljske ukljuenosti. Pronalasci ove studije sugestiraju da daljnje istraivanje roditeljskog i uiteljskog osjeaja za efektivnost u odnosu s djetetovim edukacijskim rezultatima moe pridonijeti korisnim informacijama jer oba seta sudionika radi da bi poboljalo djetetove anse za kolski uspjeh.