Djeca s tekoama u razvoju i nastava informatike

Nikola Mihoka, nikola.mihocka@skole.hr, Osnovna kola Grgura Karlovana urevac i II. osnovna kola Bjelovar , HR

Saetak U ovom radu autor opisuje kako je doao na ideju o informatikom opismenjavanju uenika s tekoama u razvoju, prikazuje rezultate anketiranja roditelja koji su bili ispitani u svrhu jednog drugog projekta na kojemu je autor radio, opisuje svoje spoznaje i iskustva u radu s uenicima s tekoama u razvoju, navodi koritene radne materijale i metode rada, te iznosi zakljuke o tome treba li uvoditi informatiku u nastavne programe za djecu s tekoama u razvoju. Autor u svojem radu koristi pojmove digitalni uroenici i digitalni pridolice, navodi potrebe uenika s umjerenom i lakom mentalnom retardacijom i opi suje multimedijske radne materijale koje je koristio kako bi uenicima s posebnim potrebama pomogao u savladavanju gradiva iz podruja informacijsko-komunikacijske tehnologije.

Uvod
Dananji uenici, od vrtia do stjecanja prvog zvanja, prva su generacija koja je odrasla uz novu tehnologiju. itav su ivot njome okrueni i koriste raunala, video -igrice, digitalnu audio tehniku, videokamere, mobilne telefone i sve druge igrake i alate digitalnog doba. Prosjeni student danas proveo je manje od 5.000 sati itajui, ali vie od 10.000 sati igrajui video-igrice. Raunalne igre, e-pota, Internet, mobilni telefoni i neposredna razmjena poruka integralni su dijelovi njihovih ivota [1]. Marc Prensky ih naziva Digitalni uroenici [1]. Povjerenstvo Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta u suradnji s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti i dionicima akademske zajednice izradilo je Smjernice za strategiju odgoja, obrazovanja, znanosti i tehnologije [2] u kojima se najavljuje prilagoavanje hrvatskog obrazovnog sustava Digitalnim uroenicima [1]. Jedna od najava je i uvoenje informatike od prvog razreda osnovne kole . Kako se navodi u spomenutim smjernicama da je Industrijsko liderstvo jedan od prioriteta, te da je pritom bitno da Informacijska i komunikacijska tehnologija podupire inovativnost i kompetitivnost svih javnih i privatnih sektora i uvjetuje znanstveni napredak u svim disciplinama [2, str. 18], autor rada

Djeca s tekoama u razvoju i informatika slae se s inicijativom o uvoenju informatike od prvog razreda osnovne kole. Treba li nam informatika? U tu svrhu je proveo anketiranje meu skupinom roditelja, kojima je zajedniko to t o su roditelji jedne generacije uenika koji polaze esti razred u koli u kojoj radi i autor rada. Cilj ankete je bio ispitati miljenje roditelja o tome treba li informatika postati obavezan predmet u osnovnoj koli (ako je odgovor DA, upisati od kojeg razreda), koliko sati tjedno bi se trebala odravati i da li bi se informatika trebala uvesti u nastavne programe za djecu s tekoama u razvoju. Anketu je nazvao Treba li nam informatika, a u anketiranju je sudjelovalo ukupno ezdeset i etiri ispitanika. Na prvo pitanje, smatrate li da bi informatika trebala postati obavezan predmet u osnovnoj koli, ispitanici su velikom veinom odgovorili potvrdno. Oni ispitanici koji su zaokruili odgovor DA na prvom pitanju, njih pedeset i osam, trebali su upisati i od kojega razreda bi se informatika trebala poeti odravati. Najvie ih je upisalo od petog razreda (36 %), a zatim od prvog razreda (28 %), dok nitko od ispitanika nije upisao da bi se trebala poeti odravati od osmog razreda.

Slika 1: Smatraju li ispitanici da bi informatika trebala postati obavezan predmet u osnovnoj koli

Slika 2: to ispitanici misle od kojega razreda bi informatika trebala postati obavezan predmet

Na drugom pitanju, koliko sati tjedno bi se trebala odravati nastava iz informatike, skoro polovica ispitanika se je opredijelila za odgovor dva sata nastave u svim razredima u kojima bi se odravala. Sljedei odgovor za kojega su se opredjeljivali je bio dva sata nastave u viim razredima i jedan sat u niim (17 %), zatim odgovor tri i vie sati nastave u svim razredima u kojima bi se odravala (14 %) i odgovor jedan sat nastave u svim

razredima u kojima bi se odravala (13 %). Devet posto ispitanika je ustrajalo u s vojem odgovoru da se informatika ne bi trebala odravati kao obavezan predmet. Tree pitanje je glasilo: Smatrate li da bi se trebala uvesti informatika u nastavne programe za djecu s tekoama u razvoju? Neto vie od polovice ispitanika smatra da se informatika ne bi trebala uvoditi u nastavne programe za djecu s tekoama u razvoju (55 %), oko etvrtine njih (26 %) smatra da bi se trebala uvesti samo za uenike koji imaju laku mentalnu retardaciju (skraeno LMR), a devetnaest posto ih smatra da bi se trebala uvesti i za uenike koji imaju laku i za uenike koji imaju umjerenu mentalnu retardaciju (skraeno UMR).

Slika 3: Miljenje ispitanika o tome koliko sati bi se tjedno trebala odravati nastava iz informatike

Slika 4: Smatraju li ispitanici da bi se trebala uvesti informatika u nastavne programe za djecu s tekoama u razvoju

Usporedivi dobivene podatke, autor rada je primijetio da devet posto ispitanika smatra da se informatika ne bi trebala uvoditi kao obavezan predmet u redovne programe, a istovremeno ih vie od polovice (55 %) smatra da se informatika ne bi trebala uvoditi u nastavne programe za djecu s tekoama u razvoju. Autor rada je ranije suraivao s uenicima koji imaju tekoe u razvoju i stekao je dojam da i ti uenici ele biti dio informatikog doba. Zato je odluio provjeriti jesu li i ti uenici Digitalni uroenici [1].

Djeca s tekoama u razvoju i nastava informatike

Autor je, u suradnji s profesoricom defektologije koja radi s navedenim uenicima, osmislio kratki program informatikog opismenjavanja djece s tekoama u razvoju i odluio ga provesti tijekom jednog polugodita. Informatiko opismenjavanje uenika s umjerenom mentalnom retardacijom Dijete s mentalnom retardacijom u svom razvoju slijedi iste zakonitosti kao i svako drugo dijete, samo s tom razlikom to e, ovisno o stupnju mentalne retardacije, taj razvoj biti mnogo sporiji i pokazivati vea ili manja odstupanja u svladavanju odreenih vjetina i navika, kao i u razvoju sposobnosti. [3, str. 5] Autori Levandovski, D. i Teodorovi, B. [3] procjenjuju, da ako stupanj razvoja djeteta odgovara rasponu od 1/4 do 1/2 prosjeno razvijenog djeteta iste kronoloke dobi, da se radi o djetetu na stupnju umjerene mentalne retardacije. Zato je autor rada odluio raditi s uenicima s umjerenom mentalnom retardacijom u dobi od etrnaest do petnaest godina (osmi razred osnovne kole), jer su po navedenoj procjeni oni otprilike na stupnju razvoja prosjeno razvijenog uenika od etiri do sedam godina (predkolsko doba ili prvi razred osnovne kole). Upozorenja defektologa, koji radi niz godina s tom grupom uenika, bila su da se radi o djeci koja teko govore i teko se kreu, te ne znaju pisati i raunati. Autor je pokuao prilagoditi informatike sadraje uenicima, u emu mu je defektologinja pomogla , no ubrzo se je odustalo od njihovog informatikog opismenjavanja. Autor je uvaio preporuku defektologa da se dalje ne nastavi, jer nije bilo nikakvih pomaka u radu, a postojala je i opasnost da uenici doive odreene frustracije zbog uestalih neuspjeha u radu. Informatiko opismenjavanje uenika s lakom mentalnom retardacijom Djeca s lakom mentalnom retardacijom po pravilu se ne otkrivaju prije polaska u kolu. Otkrivaju se esto puta tek u drugom ili treem razredu osnovne kole, kada obrazovni zahtjevi postaju sloeniji. To znai da su ta djeca sposobna da na odgovarajui nain funkcioniraju u nizu razliitih aktivnosti, iako povremeno i u odreenim razdobljima svog razvoja iskazuju tekoe u zadovoljavanju zahtjeva okoline. [3, str. 6] Kao to autori Greenspan, S. I. i Wieder, S. u svojem djelu navode [4, str. 365] kola mora uzeti u obzir djetetove individualne razlike i zadovoljiti njegovu razvojnu razinu, jer

kada se ne mogu prilagoditi, djeca postaju rigidna, tjeskobna, agresivna ili na druge naine preplavljena zahtjevima koje ne mogu zadovoljiti i okruenjem koje ih optereuje. Oprezni nakon iskustva u radu s uenicima s umjerenom mentalnom retardacijom, defektologinja i autor rada su odluili raditi samo s uenicima koji polaze osmi razred, te poraditi na individualiziranom pristupu svakom ueniku u skupini. Autor se je u tu svrhu koristio i iskustvima skupine autora koji su u svom dijelu Djeca s posebnim potrebama [5, str. 201] opisali proces izrade individualnog programa odgoja i obrazovanja. Autor je edukaciju podijelio u tri dijela, te je s defektologinjom dogovorio metode rada. U prvom dijelu, autor je uenike upoznao s dijelovima raunala. Prikazivao im je prezentacije u kojima su bile slike strojnih dijelova raunala (eng. hardware -a) i opisana njihova namjena. Uenici su imali zadatak pokazivati dijelove raunala, te opisivati emu slue. Ubrzo su usvojili nazive i namjenu sredinje jedinice, monitora, tipkovnice, mia, zvunika i pisaa. Autoru je u radu pomoglo i to to je u posjedu nekoliko multimedijskih obrazovnih igara za poetno uenje informatike. Uenici su ponavljali naueno gr adivo igrajui kviz u kojemu su ponavljali dijelove raunala i na taj nain utvrivali naueno gradivo.

Slika 5: Uenice ponavljaju dijelove raunala igrajui kviz

Drugi dio edukacije bio je namijenjen radu s miem i uenju kako raditi u programu za crtanje. Autor je u ovom dijelu pomogao multimedijski radni materijal u kojemu su uenici, kroz igru, ubrzo savladali vjetinu rada s mie m. U tom radnom materijalu uenicima se slikovito pojanjavaju openite radnje s miem. U prvom koraku, prikazano je kako se pokaziva mia na monitoru pomie ovisno o pomicanju mia. Nakon toga uenici imaju zadatak doi s pokazivaem mia na plavi krug. U drugom koraku ue funkciju lijeve i desne

tipke mia, te ponovno trebaju izvriti zadatak za prelazak na idui korak. U treem koraku prikazuje im se kako kliknuti s miem, a kako napraviti dvoklik. Nakon to izvre i posljednji zadatak, zavrili su s upoznavanjem rada s miem. Autor je upoznao uenike s igrom, te je nadzirao njihov rad. Ubrzo nakon toga uenici su samostalno pokretali raunalo i potrebne aplikacije. U toj fazi su uenici nauili i raditi u programu Bojanje, te su nacrtali niz crtea koje su samostalno ispisali na pisau.

Slika 6: Uenik koristi multimedijski radni materijal za uenje osnovnih radnji s miem

Slika 7: Uradak jedne uenice nacrtan u programu Bojanje

U posljednjem dijelu edukacije, cilj je bio da uenici savladaju rad s tipkovnicom i da znaju napisati nekoliko reenica o sebi u programu za pisanje i obradu teksta. Uenicima je najvie vremena bilo potrebno za savladavanje ovog dijela edukacije, no i u tome su im pomogli multimedijski radni materijali. U prvom im je bio zadatak spasiti slova i brojeve da ne padnu u more, a u drugom su trebali odgonetnuti koja se tipka nalazi iza odreenog naziva (npr. enter, tab, control, ). Kao i u prethodnom dijelu edukacije, autor je upoznao uenike s igrom, te je nadzirao njihov rad.

Slika 8: Uenica upoznaje tipke na tipkovnici koristei multimedijski radni materijal

Slika 9: Uradak jednog uenika napisan u programu Blok za pisanje

Uenici su nakon nekog vremena upoznali tipke na tipkovnici, te su bili sposobni napisati nekoliko reenica o sebi u programu Blok za pisanje. Cijelo vrijeme njihov rad su nadzirali autor rada i profesorica defektologije, koji su stalno pruali uenicima i strunu i pedagoku podrku.

Zakljuak
Kada je Marc Prensky nazvao novije generacije Digitalnim uroenicima [1] nepoznato je da li je mislio i na djecu s tekoama u razvoju. Moda je smatrao da dio njih moe postati Digitalnim pridolicama [1]. U svojoj knjizi Heinz Bach [6, str. 19] navodi da ukoliko procijenimo kako stanovito ponaanje ili stanje drugog ovjeka u odreenim uvjetima ne odgovara odreenim oekivanjima, da je potrebno takvoj osobi omoguiti poboljanje to se postie posebnim nainima postupanja. U skladu s tim je autor ovo g rada odluio provjeriti jesu li djeca s tekoama u razvoju Digitalni uroenici ukoliko im se prilagodi sadraj i naini postupanja. Stekao je dojam da djeca s umjerenom mentalnom retardacijom, u osnovnokolskoj dobi, nisu u mogunosti usvojiti sadraje koje im je predvidio, no da su zato djeca s lakom mentalnom retardacijom pokazala da su sposobna savladati puno znanja i vjetina iz podruja informacijsko-komunikacijske tehnologije. U usporedbi s njihovim prosjeno razvijenim vrnjacima pokazuju vei interes za rad, no sporije savladavaju gradivo. Autor ih je poeo informatiki opismenjavati tek na kraju njihovog primarnog obrazovanja, dok njihovi prosjeno razvijeni vrnjaci poinju s uenjem informatike u petom razredu osnovne kole. Iz tog razloga autor rada teko moe usporeivati njihova dostignua, no vjeruje da uz pravilan pristup i prilagoene materijale za rad i ti uenici mogu savladati veinu sadraja koju obrauju njihovi prosjeno razvijeni vrnjaci na izbornoj nastavi iz informatike. Zato autor rada Djeca s tekoama u razvoju i informatika smatra da ukoliko postoji namjera o uvoenju informatike, kao redovnog predmeta u nastavu osnovnih kola, da treba razmisliti i o uvoenju informatike u osnovne kole za djecu s tekoama u razvoju, jer i djeca s lakom mentalnom retardacijom imaju nain. volju i sposobnost savladati puno sadraja iz podruja informacijsko-komunikacijske tehnologije, ukoliko im se ponude na odgovarajui

Popis literature
[1] Prensky, M. Digitalni uroenici, digitalne pridolice, Edupoint asopis, preuzeto 10.4.2012. s http://edupoint.carnet.hr/casopis/40/clanci/3, prosinac 2005. [2] Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Smjernice za strategiju odgoja, obrazovanja, znanosti i tehnologije, preuzeto 9.5.2012. s

http://public.mzos.hr/Default.aspx?art=11662&sec=2194, svibanj 2012. [3] Levandovski, D. i Teodorovi, B. Kako poticati dijete s mentalnom retardacijom, Prirunik za roditelje, Zagreb, 1991. [4] Greenspan, S. I. i Wieder, S. Dijete s posebnim potrebama, Poticanje intelektualnog i emocionalnog razvoja, 2. Izdanje, Ostvarenje, 2004. [5] Kostelnik, M. J., Onaga, E., Rohde, B. i Whiren, A. Djeca s posebnim potrebama, Prirunik za odgajatelje, uitelje i roditelje, EDUCA Zagreb, 2002. [6] Bach, H Osnove posebne pedagogije, EDUCA Zagreb, 1999.