You are on page 1of 2

ANTIKAPITALISTIKO DJELOVANJE I MILJENJE USRED ILI IZVAN KAPITALIZMA

Kako bismo uope mogli nazvati drutvo u kojem ivimo? Kapitalizam? Liberalna demokracija? Preutno
robovlasnitvo?
Ne moemo rei da nemamo legitimne izbore, ustav koji ograniava mo vlade i titi graanska prava. U
nekim debelim knjigama je to jako lijepo razraeno, odreeno i regulirano. Imamo li mi osjeaj da su
izbori zaista legitimni i da Ustav funkcionira u svakodnevnom ivotu, u praksi? Nemamo! Na svakim
izborima se dogaaju nepravilnosti, to nije neobino, jer se dogaaju svugdje, tko radi, taj i grijei, rekli
bi iskusni i neodgovorni ljudi. Meutim, koliki je postotak ispravljanja pogreaka pri svim tim izborima?
Koliko ja kao prosjeno obavjeen graanin graanin znam o tome? Nita ili gotovo nita! O tome se
podastre izvjee, Gong i druge nevladine organizacije izvjeuju o tome. Ali, tko ih slua? Jo uvijek ne
znamo je li legitimno da nam stanovnici druge drave odreuju ivot!
Imamo slobodu govora, tiska i okupljanja!! Jamano, ali tisak je u rukama klera i tajkuna, nema otvorene i
direkntne cenzure, ali glavni urednici tiskovina jako dobro znaju to smiju pustiti u tisak. Svaki novinar
koji eli otvorenije pisati i govoriti o situaciji u zemlji, teko da e to biti u mogunosti uiniti, osim ako
svoje rijei ne umota u sjajni papir, po mogunosti s irokom crvenom vrpcom. Oni koji izvjetavaju
otvoreno, iznose podatke koji su stvarni i bolni za one na koje se odnose, zavravaju na sudu, optueni
barem za nanoenje duevne boli, ako nita drugo. Jedano tako se sudi ljudima koji iznose nepravilnosti u
tvrtama u kojima rade. Kada se dosudi u njihovu korist, to ete u tiskovini vidjeti u malom laniu koji
nee privlaiti panju, jer e na cijeloj stranici biti neto jako vano o 23. poglavlju o ulasku u EU.
O okupljanju na javnim mjestima usred zabrane prilaska Markovom trgu treba li ita rei! Kordoni policije
koja bi trebala tititi narod od unutarnjeg i vanjskog neprijatelja batina ljude koji ele izraziti svoje
nezadovoljstvo, a ti isti nezadovoljnici ih plaaju iz inozemnih kredita kojima se popunjava dravni
proraun.
Isti ti nezadovoljnici rade mjesecima i ne dobivaju plae. Moram priznati da mi je teko pojmiti zato
netko dolazi na posao koji mu nije plaen za prethodni mjesec. Kako se netko moe bojati da e ostati bez
posla za koji ga ionako ne plaaju, zakinut je za zdravstveno i mirovinsko osiguranje? Kako netko ne
uvia da ako za jedan mjesec nije dobio plau, da je nee dobiti niti za sedam mjeseci, nakon ega moe
samo na jeftinom papiru nakrabati dolje ovaj ili onaj. Ne postaje li se takvim ponaanjem subjekt? Jesu
li to ljudi koji dozvoljavaju da se njima neki moni ljudi poigravaju i odreuju im sudbinu? Ne moe li ta
jedinka stati dan nakon ne dobivanja plae s proizvodnjom, zaustaviti cijeli proces, postaviti se u
individuum i zahtjevati ono to joj pripada? Ljudi se boje da e biti kruha gladni, a to im se dogaa, jer
nisu ustali za svoja prava u trenutku kada je trebalo ustati. I sada su na burzi, i gladni su kruha, i ne mogu
otplaivati kredite, i ekaju da se dogodi udo, da ih vrati na posao na kojem su ionako bili izrabljivani.
Nije li to ostatak nekog starog, svakako ne kapitalistikog razmiljanja kada je drava imala rijeenje i za
gladnog i sitog, nisu li to ostaci vremena u kojem je netko drugi rijeavao nae probleme? U kapitalizmu
se svatko bori za svoju poziciju, ovjek mora postati individuum, ii u korak s vremenom, dodatno se

educirati i vladati svojim ivotom, a ne oekivati da e nebeska sila to uiniti za njega. U suprotnom, biva
poraen, ponien, pregaen. Ostaci socijalizma u nama.
Oni koji dobivaju plau smatraju se sretnicima umjesto da shvate da je to najnormalniji slijed dogaaja.
Odraeno se mora platiti. Ostaci socijalizma opet.
Nije li upravo to nekapitalistiko razmiljanje usred kapitalizma? Nije, jer ovo to mi imamo nije
kapitalizam. To je preutno izrabljivanje ovjeka do njegovih krajnjih granica.
Mi moda jesmo baeni na neke geografske irine i duine, dati su nam neki roditelji, braa i sestre, bolje
ili loije startne pozicije u svijetu. Ali, moramo li ih prihvatiti i slijegati ramenima. Svatko ima slobodnu
volju ini sa svojim ivotom to ga je volja. Na alost, veina e slijegati ramenima, malobrojni e izai na
ulice izraziti svoje nezadovoljstvo, a tek nekolicina e djelovati protiv nepravilnosti i nepravde koja se
ini.

You might also like