bosna i herceuovina

bosnla and herzeuovina

Prahistorija
ananja teritorija Bosne i Hercegovine ima svoju dugu i interesantnu prolost koja sae u najstarija vremena. 0 tome goyore brojni nalazi raznih arheolokih ostataka koji upotpunjuju naAa dosadanja saznanja. Najnoviji nalazi s podrutja sjeverne Bosne kazuju nam da su ljudi ovdje 2ivjeli jo u razdoblju starijeg kamenog doba (paleolit), sto znati prije oko sto hiljada goclina. To znati da oval prostor pripada krugu onih zemalja u kojima je 2ivot zapoe'eo u razdoblju kada t ovjekov predak nije jo bio razumno bide, dok je izgledom tek podsleeao na dananjeg covjeka. Vremenom se uve6avao broj ljudi, a samim tim i njihova naselja. Najstarija naselja iz vremena starijeg neolita evidentirana su u Gornjoj Tuzli Obrima kod Kaknja, Zelenoj pe6ini iznad Vrela Bune kod Mostara i Ravlitima, petine iznad Vrela Tihaljine u blizini Ljubukoga. Naselja iz srednjeg neolita otkrivena su u Arnautovitima kod Visokog, Grbati kod Slatine (Bosanski amac), Tuzli i drugim mjestima. Posebno se uvetava broj naselja u metalno doba, na prijelazu iz III. u II. milenij stare ere. Vet tada je u Bosni otkrivena metalna ruda. Ona pospleuje nastanak novih naselja. Mnoga naselja iz tog vremena i sad su poznata. Medu njima su gradina Alihou dolini Bile kod Travnika, gradina Zecovi kod Prijedora, Vis kod Dervente, Pivnica kod Odaka, Dvorovi kod Bijeljine, Grac kod Krekva, Fbrtiti kod Sarajeva, i drugi lokaliteti, od kojih se vetina nalazi duz rijeka Bosne i Vrbasa. Brojna su naselja i iz bronzanog doba. Takvih je samo na u2em glasinatkom prostoru registrirano pedesetak. Takva su naselja Pod kod Bugojna, Donja Dolina na Savi kod Bosanske Gradike, Debelo Brdo kod Sarajeva i Veliki Gradac u Privali iznad Bukog blata. Nova otkrita iz 2eljeznog doba govore o daljem povdavanju naselja na prostoru cijele dananje Bosne i Hercegovine. Mnoga od njih nastala su na
,

mjestima gdje su ljudi 2ivjeli i u prethodnom periodu, posebno iz brodanog doba. Medu mjestima koja su otkrivena u ovom periodu jesu: Vis kod Dervente, Pod kod Bugojna, gradina Kopito kod Zenice, Velika Gradina u Varvari kod Rame itd. Takoder su otkrivena i dva sojenikka naselja u Ridu na obali Une kod Bihata i Donjoj Dolini na Savi kod Bosanske Graclike. U svim navedenim mjestima otkriveni su ostaci raznih predmeta kojima su se ljudi iz ovog perioda slu2ili.

Antika
Nalazita 2eljezne troske i proizvodnja 2eljeza na lokalitetima srednje i sjeverozapadne Bosne u prvim stoljetima I. milenija st. e. dovela je do privrednog i vojnog uspona ilirskih plemena kola su naselila ove prostore. Vremenom ona osnivaju llirik. Svojom brojnoku i snagom istieb se plemena Japoda, Dezitijada, Dalmata, Diciona i Daorsa. To je vrijeme kad ova plemena vode t este meclusobne ratove. Vet u drugoj polovini I. milenija st. e. dolazi do prodora Kelta (Gala) iz prayca sjevernog dijela Apeninskog poluotoka. Istovremeno na jadranskim otocima dolazi i do osnivanja grtkih kolonija. Oba ova dogadaja imala su kulturne i polititke posljeclice za teritoriju dana'kje Bosne i Hercegovine. Keltske provale su naivik imale uticaj na plemena koja su naseljavala sjeverni dio Bosne. Od njih su ilirska plemena preuzela lontarsko kolo, plug, grablje i drugo orude. Istovremeno je zapoteo i grad uticaj na prostoru plemena kola su naseljavala teritoriju danakje hane Hercegovine, u donjoj Neretvi i oko Stoca. Na torn prostoru pleme Daorsa potelo je kovati novac u II. stoljetu st. e.

Glava figurine, mladi neolit, Butmirska kultura, lokalitet Butmir, 4700-4500 godina pr. n. e. Head of a figurine, younger Neolithic, Butmir culture, Butmir, 4700-4500 BCE

/0

Mogorjelo kod Oapljine, rano IV. stoljebe

Mogorjelo near Oapljina, early 4th century

Vec od III. stoljda st. e. na cijelom prostoru Balkanskog poluotoka pdinju se javljati Rimljani. Oni su s ilirskim plemenima vodili tri rata. Kondno pokorenje plemena s ovih prostora od Rimljana zavrkno je pod zapovjednikvom vojskovode Tiberija. On je 16. godine st. e. pokorio plemena koja su naseljavala prostor sjeverne Bosne. Time je teritorija cijele danakje Bosne i Hercegovine doka pod rimsku vlast. Medutim, ilirska plemena se s takvim stanjem nisu mirila. U 2elji da iz plemena Dezitijata s prostora se oslobode novih gospodara, srednje Bosne pobunlli su se sa svojim poglavicom Batonom protiv Riinljana. Njihov ustanak trajao je od 6. do 9. godine n. e. Iako su ustanici pokazali maksimalnu volju za borbom i prali 2estok otpor, na kraju su porakni. Baton, kao voila po kojemu se ustanak i zvao, predao se Rimljanima. No, sporadiene borbe su joS dugo trajale, narodto na podrudu srednje Bosne, gdje je ustanak i zapdeo. Tek nakon pobjede Rimljani su na ovim prostorima uspostavili pu-

nu vlast. U novoj administrativnoj upravi naive& dio dana'Snjeg prostora Bosne i Hercegovine pripao je provinciji Dalmaciji, dok je u2i, sjeverni pojas, bio u sastavu provincije Panonije. Radi sigurnosti, na cijelom su tom prostoru u narednom periodu podignuta brojna utvrdenja. Rimljani su posebno vodili radma o komunikacijskoj povezanosti svih naseljenih mjesta i utvrdenja. Posebno je bila poznata cesta na pravcu Salona (Solin) i Narona (Vid kod Metkovi6a). Njena izgradnja pokla je u vrijeme cara Augusta, ali je ved dio zaveSen u vrijeme careva Tiberija i Klaudija. Istovremeno su se podizala i nova gradska naselja. Mnoga od njih podignuta su pored rudnika. Najvde i najbolje bilo je na Gradini kod Sasa u blizini Srebrenice (Domavija). Osim njega, iz ovoga vremena jesu i naselja u Blagaju na Japri, kod Bosanskog Novog, Kiseljaka, Gornjeg Vakufa, dolini Lave i drugim rudarskim mjestima, to na Ilidzi kod Sarajeva, koje je poznato pod imenom Aqua. U svima njima stanovnikvo je bilo dobro organizirano.

72

bosna I herceoov a
2ivotu i radu ljudi iz prethistorijskog i anti6kog perioda sa6uvani su brojni ostaci predmeta iz svakodnevnog zivota, nakit, razne vrste novca, ostaci naselja i slicno. Mnogi od tih drevnih predmeta nalaze se u brojnim muzejima i sli6nim ustanovama. Isto tako, postoje cijela arheoloka naselja koja govore o 2ivotu i radu ljudi do dolaska slavenskih plemena. Meclu takvima je i butmirska kultura. Ona je nastala u vrijeme neolita, koji zapoe'inje od IV milenija st. e. Ime je dobiveno po toponimu Butmir kod Sarajeva.

bosn a and herzeuov na

Srednjovjekovni period
a) Bosna od VII. do XII. stoljeea Krajem VI. i u VII. stoljdu brojna juinoslavenska plemena naselila su cijeli prostor Balkanskog poluotoka. Raspadom plemenske organizacije, paralelno je tekao i proces stvaranja njihovih srednjovjekovnih ddava. Tako je nastajala i srednjovjekovna bosanska driava. Prve konkretne vijesti o Bosni nalazimo 950. gocline u djelu bizantskog cara Konstantina Porfirogenita De administrando imperio ("0 upravljanju dr2avom"). On pie o zemlji Bosni koja se protezala na prostoru oko izvora rijeke Bosne i u njenom gornjem i srednjem toku. Na torn prostoru navodi dva grada, Katera i Desnek. Za sire podruele Visokog, kao kasnijeg politi6kog sredika srednjovjekovne Bosne, 6esto se koristio naziv Bosna. U istom djelu Porfirogenit spominje i druge oblasti i mjesta. Tu je grad Soli, oblast Trebinja, Zahumlje i Paganija (neretljanska oblast), te Plebaljska (Pleba), Imotska i Livanjska iupa. Ime Bosna se postepeno irilo. Ve6 krajem X. stoljda pop Duklianin u svojoj Hronici pie da se prostirala "od Drine do Gornjeg Vrbasa i Jadranskog razvoda". Sredinom XI. stoljda Bosna se proirila na sjever dolinom rijeke Bosne prema slivovima Usore i Sprde, na zapad dolinom Vrbasa, prema Donjim Krajima, na istok prema Podrinju, te na jug humskom zemljom prema moru. Proces e'vr6eg povezivanja navedenih oblasti prgen je procesom feudalizacije. Sve je to doprinijelo da se od pdetka XII. stoljda osjda snaha izgradnja chiavne vlasti na celu sa banom. b) Bosna u XII. I XIII. stoljeeu Prva do sada poznata libost koja je nosila zvanje bana Bosne bio je slavonski plemie Bori6 (1154.-1163.). U to vrijeme vodio se ugarsko-bizantski rat. Na strani ugarskog kralja Stjepana IV. Arpadovi6a bio je i bosanski ban, koji je sa svojom vojskom sudjelovao u opsadi Brani6eva. Nakon povratka u Bosnu, poraien je od Bizantije. Bizantska je imperija u drugoj polovini XII. stoljda svu Bosnu stavila pod svoju vlast. U njeno ime vladao je ban Kulin (1180.-1204). Koristdi smrt cara Manojla, ban Kulin se formalno

Bosna u vrijeme Stjepana II. Kotromani6a, 1322.-1353.

Marko Vego, Historijska karta srednjovjekovne Bosanske driave, Sarajevo, 1957.

Bosnia during the region of Stephen II Kotromanio, 1322-1353

Marko Vego, Historical Map of Medieval Bosnian State, Sarajevo, 1957

Bosna u vrijeme Tvrtka I. Kotromani6a, 1353.-1391.

Marko Vega, Historijska karta srednjovjekovne Bosanske drlave, Sarajevo, 1957.

Bosnia during the region of Tvrtko I Kotromani6, 1353-1391

Marko Vego, Historical Map of Medieval Bosnian State, Sarajevo, 1957

/4

bosna I Hercegovina
Grb Bosne sa glavama Saracena

bosnla and Herzegovina

vde za ugarsku, a praktieki sam vlada. Upravo u njeBosnian coat of arms with Saracens' heads govo vrijeme dolo je do pune afirmacije bosanske deiavnosti. Najvik se to vidi iz ugovora bana Kulina s dubrovaekim knezom Krvakm. Oval pisani ugovor potpisan je 29. augusta 1189. godine. Iz ugovora se vidi da se ban broj vjernika Crkve bosanske je povdan, a time Kulin ponaa kao gospodar zemlle Bosne, da je okrui njena uloga u Bosni toga vremena. Njene pris2en velikaima, te da ima dvorsku kancelariju koja 0 S c'0 B talice su se zvale krstjanima iii kristjanima, predstavlja posljednju kariku u izgradnji driavne {,0 dok su ih drugi zvali patarenima i bogumilima. vlasti. To je vrijeme kada u driavi vlada red i osjeea Osnovno ueenje Crkve bosanske bilo je zasnovano na izvornom se mob vlasti. Zato je oval period u narodu poznat kao krkanstvu i dualizmu, tj. permanentnoj borbi izmeclu nada do"za Kulina bana i dobrijeh dana". bra i zla. Materijalni ostaci sljedbenika ovoga ueenja su brojni kaU toku svoje viegodgnje vladavine ban Kulin je proirio bosanmeni nadgrobni spomenici steed. Podizani su u obliku sarkofasku teritoriju na prostore 2upa Usore i Soli u dolini rijeka Usore i ga. Bosanski steeci predstavljaju djela visoke skulptorske prefiSprde. Time je banska vlast uspostavljena na cijelom prostoru rinjenosti s bogatim simbolienim reljefima, motivima iz lova, svajeke Bosne, od njena izvora do uka. Politieki, teritorijalni i privkodnevnog zivota i religije. Posebno su interesantni natpisi koji redni razvoj smetao je bosanskim susjedima. Krajem XII. stoljda govore ne samo o lienostima umrlih, nego i jeziku, te obieajima oni ga optugge da u svojoj zemlji prima i titi heretike i ueenje toga vremena. Nalaze se na cijelom prostoru gdje su zivjeli i djeCrkve bosanske. To je dovelo do pravog krflarskoga rata. Uvidajulovali. Svojim likovnim kvalitetima i natpisima istieu se saeuvani di za narod i dflavu, ban Kulin pred papinskim izaslanisteed iz Zgoke kod Kaknja i Radimlje kod Stoca. Oni danas predkom Ivanom Kazamarisom, na Bilinom polju kod Zenice prividno stavljaju jednu od najvedh kulturnohistorijskih vrijednosti sredse odriee dotadanjega vjerskog d'enja i formalno prihvata zvanjovjekovne Bosne. nidio ut'enje Katolieke crkve 1203. godine. Time vjeko izbjegava rat s ugarskom vojskom. Medutim, dim je opasnost otklonjena,
,

O ME

SteOci u abiaima kod Sarajeva

Steeaks in abioi near Sarajevo

76

.5" :4...

" 11

".

..

'

' 70 A. -I ' ' -55. .' 5 * .,,,,...,

.

. P. 7 I'lciiiirigiir : "I' I1 i .), , .

. b .

A s

7'7 A ;. -

' .

1t

;.:"' '

}-

st

7W gOil. *X 4 ):11.

et

'

,
-.

": 1. ,

),

", -14; ;

1 .

22

monourafilja

country

PFolle

The last time Ban Kulin is mentiPosljednji put ban Kulin se spomioned is in 1204. After that, there nje 1204. godine. Poslije toga o are no specific reports about his njegovu nasljedniku, ili nasljeclnicisuccessor(s) until 1230 when the ma, nemamo konkretnih podataka name of Ban Matej Ninoslav is sve do 1230. godine. Tada se namentioned. That is the time when vodi ime bana Mateja Ninoslava. Bosnia's major feudal lords tried To je vrijeme pokuaja krupnijih to enforce their reign on their fiefbosanskih feudalaca da oja6aju doms and reduce the authority of vlast na svojim posjedima, a smacentral government. However, Ban nje autoritet centralne vlasti. MeNinoslav succeed in preserving his dutim, ban Ninoslav je uspio sauposition and by waging war againvati svoj polo'iaj i, ratujuei potiv st the Hungarians, who pursued Ugara, koji su provodili politiku the policies of Roman Popes, he rimskih papa, u narodu je ojaao strengthened his authority with the svoj autoritet. Teritorija nad kojom people. The territory that he ruled je imao vlast, sredinom XIII. stoljein the mid-13th century was smalea, bila je mania u odnosu na onu ler than the one from Ban Kulin's iz vremena bana Kulina. Od druge era. Rulers from the Kotromani6 polovine XIII. stolje6a na 6elo bo(Kotromanids) family took Bosanske driave dolaze lieUosti iz snia's helm from the second half of porodice Kotromani6a. Prva pothe 13th century. The first famous znata Nnost ove porodice bio je member of this family was Ban Crkva Gospinog svetita, Olovo 11936. godina) ban Prijezda, od 1254. godine, i Prijezda, who ruled from 1254, njegov nasljednik Stjepan I., od Church of Our Lady's Shrine, Olovo [1936) and his successor Stjepan (Step1287. godine. U posljednjim decehen) I, who ruled from 1287. In the nijama XIII. stoljeea pravi gospolast decades of the 13th century dari Bosne bill su hrvatski feudalci the true masters of Bosnia were iz porodice gubi6a, Pavle i sin mu Croat feudalists from the Subic family, Pavle and his son and sucnasljednik Mladen II. Od Mladena II. Subica se 1322. godine odvacessor Mladen H. In 1322, the legitimate sovereign of Bosnia, Stjeja zakoniti vladar Bosne Stjepan II. Kotromani6 (1322.-1353). On pan II Kotromanie (1322-1353) broke away from Mladen II 'ubi[6. uspostavlja vlast na cijeloj driavnoj teritoriji srednjovjekovne BoStjepan took power of the entire territory of medieval Bosnia. Imsne. Za ime ovoga bosanskog vladara vezuju ze zngajni uspjesi. portant achievements are linked with this ruler. c) Doba uspona srednjovjekovne Bosne c) Rise of Medieval Bosnia Vrijeme vladavine bana Stjepana II. poznato je po velikim teritorijalThe period of Ban Stjepan 11's reign is famous for major territorial nim proirivanjima. U odnosu na naslijedenu zemiju, on je u trodeexpansion. In his three-decade-long reign, he doubled the territory of cenijskoj vladavini udvostrueio teritoriju srednjovjekovne Bosne. U medieval Bosnia inherited by him. Ban Stjepan II stressed in one jednoj povelji ban Stjepan II. isti6e da svoju vlast "...Wage od Save charter that he "... reigned from the Sava River to the Sea and from do mora i od Cetine do Drine". Teritorijalnim irenjem pove6ava se the Cetina River to the Drina River". The territorial expansion brougbroj banovih podanika ne samo Crkve bosanske, nego i katolika i ht an increase in the number of the Ban's subjects, not just the ones pravoslavnih. Istovremeno se uveeavalo i bogatstvo krupnih feudalwho were followers of the Bosnian Church, but Catholics and Orthonih porodica. Tome je doprinijelo i otvaranje novih rudnika iz kojih dox Christians as well. The wealth of the great feudal families was se vadilo zlato, srebro, olovo, 2eljezo i druge rude. Medu poznatijim enlarged at the same time. The opening of new mines from which rudnicima toga vremena bill su: Ostrifinica, Olovo, Fojnica, Kreevo

Zvornik ostaci srednjovjekovnog utvrdenog grada Zvornik: remains of a fortified medieval town

1-ISTORJA/HISTORY

/9

Bu2im ostaci utvrdenog grada Bu2im: remains of a fortified town

Franjevabki samostan, Fojnica Franciscan Monastery, Fojnica

i Srebrenica. Od poznatijih mjesta istitu se Visoko na rijeci Bosni, Bork' na Pratt, Zvornik na Drini i drugi. U takvoj situaciji bansku vlast preuzeo je ban Tvrtko I. Kotromanit. Koristeti povoljne unutranje i vanjske okolnosti, ban Tvrtko I. nastavlja s teritorijalnim irenjem srednjovjekovne bosanske (Have. On osvaja velike teritorije sve do Bokokotorskog zaliva. Njegove orutiane snage osvajaju i prostore gornjeg Podrinja i Polimlja s trgovima Prijepolje i Pljevlja. Godine 1377. krunie se za "kralja Srbljem, Bosnom, Primorjem i zapadnim stranama". Uz pomot hrvatske vlastele, 1390. godine pod njegovu vlast su doli: Split, 'gibenik i Trogir, kao i cijelo podrutje do Knina i Zemunika kod Zadra s otocima Bratom, Hvarom i Kortulom. To je i razlog da se iste godine titulira kao "kralj Srbije, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja". U posljednjim decenijama XIV stoljeta vlast bosanskog kralja prostirala se du2 pogranitnih rijeka Zrmanje, Une, Save, Drine, Lima i Morate. Na jugu Kraljevine, granica je zahvatala Bokokotorski zaliv, a na zapadu je ila jadranskom obalom od Boke do uta Zrmanje.

gold, silver, lead, iron and other ores were exploited contributed to that wealth, as well. Some of the famous mines of the era were Ostrtanica, Olovo, Fbjnica, Kre:Sevo and Srebrenica. Amongst the better-known places were Visoko on the Bosna River, Bora on the Prata River, Zvornik on the Drina River and others. It was in these circumstances that Ban Tvrtko I Kotromanit assumed the office of Ban. Taking advantage of the favorable internal and external conditions, Ban Tvrtko I continued the territorial expansion of the medieval Bosnian state. He conquered huge territories as far as to the Bay of Kotor. His armed forces also conquered the Upper Drina River Valley and the Lim River Valley with the market towns of Prijepolje and Pljevlja. In 1377, he had himself crowned "the King of Serbia, Bosnia, the Littoral and the Western Lands." With the help of the Croatian noblemen, in 1390 the following territories came under his rule: Split, Sibenik and Trogir, as well as the entire area to Knin and Zemunik near Zadar with the islands of Brat, Hvar and Kortula. This was the reason he took the title of "the King of Serbia, Bosnia,

Srebrenik utvrdeni grad u kojem je Stjepan Kotromanib 1333. godine izdao povelju darovnicu Dubrovbanima

Srebrenik: a fortified town in which Stephen Kotromanib gave to the people of Dubrovnik in 1333

bosna I herceuovIna
To je vrijeme najvdeg politidkog, vojnog, teritorijalnog i privrednog uspona srednjovjekovne kraljevine Bosne. Medutim, ved u ovo vrijeme osjdaju se i znaci krize koja de dod do punog izraaja u XV. stoljdu.

Bosnia and ierzeuovina

d) Bosanska kraljevina u XV stolieeu do gubitka driavnosti

Poslije smrti kralja Tvrtka I. 1391., dolo je do slabljenja centralne vlasti i jaanja vlasti krupnih feudalnih porodica. U ovo vrijeme po svome bogatstvu i zna6aju isti6u se Hrvatinid, gospodari zapadne Bosne, Pavlovid i Kovaevid, dja se vlast prostirala na veoem dijelu istobe Bosne, te Kosge, koji su upravljali Zahnmljem i dijelom Polimlja. Vlast kraljevske dinastije Kotromani6 i dalje se zaddala na prostoru srednje Bosne. Ovakva teritorijalna iscjepkanost zatekla je bosansku dr2avu na prijelazu iz XIV. u XV stoljde. U ovo vrijeme Bosnom su vladali kralj Stjepan Dabik (1391.-1395.) i kraljica Jelena (1395.-1398). Vd je tada Bosna izgubila vlast nad primorskim dijelovima Jadrana. Prve dvije decenije XV. stoljda protekle su u borbama oko prijestolja dvojice pretendenata: kralja Ostoje (1398.-1404. i 1409.1418.), te kralja Tvrtka II. (1404.-1409. i 1421.-1443.). Tada su se sva sporna pitanja rjekvala u odlduldem drlavnom organu koji se zvao Sabor. On je predstavljao staleku skuptinu u kojoj su sudjelovali kralj i krupni feudalci. Na njemu su rjeavana sva glavna pitanja, te izbor i smjena vladara. On je poznat i pod imenom Stanak, Sva Bosna, Say Rusag Bosanski iii samo Bosna. Slubene rezidencije bosanskih kraljeva bile su Bobovac i Jajce. Lokalna vlast bila je u iskljdOivoj nadle2nosti feudalaca na njihovim posjedima. U to vrijeme sve vise ja6a uticaj katolidcog reda franjevaca. Oni su u Bosnu doli krajem XIII. stolida (1290.) i u proteklom periodu izgradili vise samostana (Olovo, Fojnica, Krekvo, Modri6a i dr.) koji postaju centri njihove misionarske djelatnosti. Za razliku od dominikanaca, franjevci su suptilnije djelovali i imali vise uspjeha u svome radu. Preko njih je jaao i uticaj rimskih papa i ugarskih kraljeva. Znajdi za to, osmanska dr2ava, koja je u prvoj polovini XV. stoljda sve vise pokazivala interes za Bosnu, pokukla je nametnuti svoj uticaj. To je dovelo kralja Tvrtka II. u nezavidan polotaj. a'ak je 1427. godine pristao osmanskom sultanu u novcu plgati "danak", to je predstavljalo poluvazalni status. Takvu situaciju koristi najmobiji bosanski feudalac Stjepan Vukdid - Kosaa. On se 1448. godine krunik za hercega od sv. Save. Teritorija nad kojom je imao vlast pde se po njemu zvati Hercegovina. Vd u to vrijeme na bosanskome prijestolju bio je kralj Stjepan Tomas (1443.-1461.). On je prihvatio katolau vjeru kako bi se uz pomd pape i Ugara odeiao na prijestolju. Medutim, ved tada su Osmanlije, koje su dugi niz godina ranije povremenim upadima bili prisutni u Bosni, formirali vojno utvrdenje kod Ustikoline. Teritorija na kojoj se od 1448. godine nalazila osmanska vojna posada poznata je pod imenom bosansko krafigte. Sa toga su prostora manji i ved odredi osmanske vojske upadali na teritorije koje su bile pod vla6u kralja i lokalnih feudalaca. Time su

4:1411,44)

Vranduk utvrdeni srednjovjekovni grad Vranduk: a fortified medieval town

se pripremali za trajno osvajanje Kraljevine Bosne. Ta prilika im se ukazala kada je 1462. godine novi kralj Stjepan Tomakvie (1461.-1463.) otkazao plganje "danka". Uzimajud to za povod, u narednoj godini sa vedm vojnim snagama doao je lib sultan Mehmed II. Fatih.

82

liosna I herceuovIna

bosnia and nerzeuovna

Bosna i Hercegovina u osmanskom periodu (1463.-1878.)

a) Bosna od sandiaka do ejaleta
S veeim vojnim snagama poeetkom maja 1463. godine u Bosnu je doao sultan Mehmed II. Fatih. Cilj mu je bio da u to kraeem periodu osvoji Kraljevinu. I pored prukne odbrane, nadmanija osmanska vojska za kratko je vrijeme osvojila teritoriju istoene i srednje Bosne. Tom prilikom Osmanlije su zarobljenog kralja Stjepana Tomaeviea i dio zarobljenih plemiea pogubili kod Jajca. Njihovom smreu i prestankom rada bosanskog Sabora nestaje srednjovjekovne bosanske drkve. Na novoosvojenim teritorijama osmanske vlasti formirale su Bosanski sandak. Iako simbolieno, i na ovaj nein produkno je ime Bosne. Jos dok su trajali osvajaeki pohodi osmanskih jedinica, 28. maja 1463. godine sultan Mehmed II. je bosanskom fratru Andelu Zvizdovieu, na njegovo traenje, dao andnamu, kojom su Katoliekoj crkvi i franjevcima garantirana vjerska prava i imovinska sigurnost. Njena vakost bit ce na snazi 415 godina, koliko je trajala i osmanska vladavina Bosnom. U narednim decenijama Osmanlije nastavljaju s daljim vojnim pohodima. Kada u junu 1592. godine Hasan-paa Predojevi6 osvaja Bihae, cijela teritorija dananje Bosne i Hercegovine dola je pod sultanovu vlast. Na tom prostoru, kao i dijelovima susjednih zemalja, formirani su novi sandaci: HercegovaNd (1471.), Zvornioki (1478.), Mai (1537.), Poiegki (1538.), Pakrako-cernieki (1554.) i (oko 1580.). Od navedenih Kre sandaka, zajedno s Bosanskim, 5. septembra 1580. godine, odlukom centralne osmanske vlade (Visoka porta), formirana je posebna osmanska pokrajina pod imenom Bosanski ejalet. Godine 1600. iz ovoga ejaleta izdvojen je ki sandak, koji je prildjueen novoosnovanom Kanjigkom ejaletu. Vee 1616. godine od dijela Bosanskog sandaka izdvojen je teritorij s prostora Bosanske krajine i formiran novi Bihaeki sandak. Ovakva administrativno-upravna podjela bila je do kraja XVII. stoljeea. Neposredno poslije osnivanja Bosanskog sandaka sjedite prvog sandakbega Mehmed-bega Minetoviea bilo je do jesenjih mjeseci 1463. godine u Jajcu. Uslijed vanjskih i unutranjih okolnosti, krajem iste godine nova sluThena rezidencija je u novoformiranom Sarajevu. Osnivae ovog grada Gazi Isa-beg Ishakovie 6e u njemu boraviti kao drugi bosanski sandakbeg do kraja svoga 2ivota 1471. godine. Slieni razlozi koji su uticali da Sarajevo postane sluTheno sjedite bosanskih sandakbegova uticat ee da od 1553. do 1639. godine to bude Banja Luka. Tako je ovaj grad (seher) postao i glavni grad novoosnovanog Bosanskog ejaleta 1580. godine. Njegov prvi beglerbeg bio je Ferhad-paa Sokolovie. On je, kao i spomenuti Gazi Isa-beg u Sarajevu, svojim brojnim zaduninama Banju Luku ueinio istinskim centrom i velegradom tog vremena. Od 1639. do 1699. godine Sarajevo je ponovo bilo glavno sjedite bosanskih beglerbegova. U narednom periodu Travnik je bio sjedite bosanskih namjesnika do 1850. godine, kada sjedite ejaleta ponovo postaje Sarajevo, sve do kraja osmanske vladavine.

Ahdnama povelja koju je sultan Mehmed II. dodijelio bosanskom fratru Andelu Zvizdoviou Ahdnama, a charter issued by Sultan Mehmed II to the Bosnian friar Andelo ZvizdoviO

84

bosna Hercegovina
b) Bosna do kraja XVII. stoljeea

Bosnia and Herzegovina

Sahat-kula u Sarajevu Clock-tower in Sarajevo

Tokom viSestoljetne osmanske vladavine osim postojedh doSlo je do osnivanja brojnih urbanih sredina. U pravilu gradovi su nastajali pored vdnijih komunikacija, plovnih rijeka i vojno-strateSkih mjesta. U njima su razvijani zanatstvo i trgovina. Poslovni dio grada zvao se 6argija. Ona se nalazila u centru naselja. Pored zanatskih radnji i trgovdkih ddana u ovom dijelu grada nalazili su se brojni sakralni i profani objekti. Gotovo svi novopodignuti gradovi iz osmanskoga perioda formirani su do kraja XVI. stoljda, kada je Osmansko carstvo bilo na vrhuncu svoje mod. Podsticaj podizanju gradova podjednako je dolazio i od drIave, ali i brojnih bogatih pojedinaca i cijelih porodica. Oni su dio svoga bogatstva uvakufljavali i u sredinama gdje su podizali brojne sakralne i profane objekte nastajale su kasabe. Zato i danas u Bosni i Hercegovini imamo vise mjesta s toponimskom oznakom vakuf U tim gradovima 2ivjeli su pripadnici svih konfesija, ali su broj6ano dominantni bili muslimani. Medutim, najved dio stanovniStva 2ivio je na selu. Bavio se zemljoradnjom i stdarstvom. Ljudi su svoje proizvode prodavali u gradovima. To je vrijeme kada u Bosanskom ejaletu zive pripadnici islamske, katoliae i pravoslavne, a od sredine XVI. stoljeea i jevrejske vjere. Od druge polovine XVI. do sredine XVII. stoljda, kako pokazuju osmanski popisni defteri, u ovoj pokrajini biljdi se intenzivniji prelazak domdeg stanovniStva na islam. Oni navode da je u ovo vrijeme u Bosanskom ejaletu 2ivjelo vise od 70% pripadnika islama. Medutim, poveeava se i broj pravoslavnih. Oni u relativno velikom broju dolaze sa strane. To su u prvom redu bili Vlasi stdari, kao i vlasnici velikih stada koji dolaze sa prostora susjednih zemalja. Istovremeno se procentualno smanjuje broj katolika koji odlaze na teritorije susjedne mletdke i habzburSke drlave. U torn periodu (XVI. i XVII. st.) iz vise evropskih zemalja dolaze brojni Jevreji, koji se uglavnom naseljavaju u urbanim sredinama. Pripadnici svih konfesija 2ivjeli su svojim 2ivotom i ma. Medusobno su se uvdavali i poStovali. U takvim okolnostima nastaje kult komgiluka. Malo je koja sredina, ne samo u osmanskim, nego i evropskim zemljama, imala taj osjdaj za medusobno poStovanje. To nam daje i odgovor da na ovim prostorima nemamo zabiljeiene medukonfesionalne i medunacionalne sukobe. Medutim, imamo drugu pojavu, a to je da se prema pojedinim lokalnim silnicima podjednako bone i muslimani i nemuslimani. Vde pobune bile su zabiljdene 1631., a posebno

85

bosna I Herceoovina
1681. godine. Tada se na celu pobune napao sarajevski kadija Hasan Kaimija. Nakon neuspjeha pobune, vlasti su ga prognale u Zvornik, gdje je i umro. Turbe mu se i sada nalazi na Kula gradu kod Zvomika. U XVII. stoljdu na tlu Bosanskog ejaleta vodena su i dva velika rata: Kandijski (1645.-1669.) i Beal (1683.-1699.). U prvom ratu, gdje su se medusobno borile osmanske i mletatke oru2ane snage, borbe na tlu Ejaleta su bile manjeg intenziteta. U Kandijskom ratu do izrdiaja su dole i brojne hajdutke i uskotke cete koje su se borile na strani Mletana. Na drugoj strani, muslimansko stanovnitvo borilo se da satuva svoje 2ivote i rodna mjesta. Cesto su medusobne borbe protivnitkih strana bile korektne i viteke. Iz ovoga vremena satuvana je narodna predaja u brojnim pritama posebno, epskim narodnim pjesmama. Poznati junaci ovoga vremena bili su Mujo Hrnjica i brda mu Hal i Omer, Tale Litanin, Alija Bojtie, Mehmed-beg Hurakalovit i brat mu Mustaj-beg Litki, Ilija i Petar Smiljanit, Vuk Mandui6 i drugi. Za razliku od Kandijskoga, Betki rat se vodio na vetem dijelu Ejaleta. Vojna stradanja bila su daleko veta nego u prethodnom, Kandijskom ratu. Najvete razaranje imalo je Sarajevo. Njega je sa, oko 6.000 vojnika, napao i 24. oktobra 1697. godine popalio princ Eugen Savojski. Tom su prilikom izgorjeli gotovo svi objekti podignuti u vremenu Isa-bega i Gazi Husrev-bega. Prilikom povlatenja dolinom Bosne sa habzburkom vojskom povuklo se i oko 40.000 katolika, te manji broj pravoslavnih. Oval rat je zavren mirovnim ugovorom u Srijemskim Karlovcima 1699. godine. Prema njegovim odlukama, znatno je reducirana teritorija Bosanskog ejaleta. Karlovatkim mirovnim ugovorom medunarodno su priznate dananje sjeverne i zapadne granice Bosne i Hercegovine. One su, uz manje korekcije, zaddane sve do naega vremena, te spadaju medu najstarije meduddavne granice u Evropi.

Bosnia and herzeoovina

However, the number of Orthodox Christians increased as well. They came in rather big numbers from abroad. Those were primarily Vlach herders and owners of big flocks who came from neighboring countries. During the same period, the percentage of Catholics decreased as they moved to the neighboring Venetian and Habsburg states. In that period (16th and 17th centuries), many Jews came from several European countries and settled mostly in urban centers. The faithful of all the religions lived their lives in accordance with their respective customs. They respected and appreciated one another. The culture and spirit of a neighborhood grew under these conditions. A sense of mutual respect developed, something that was quite rare, not only in the Ottoman lands, but also in Europe. This is the reason why there were no recorded inter-religious and inter-ethnic conflicts in these parts during that period. There was another phenomenon which contributed to this, that being that during that period Muslims and non-Muslims rebelled against certain local oppressors equally. Major rebellions were recorded in 1631, and especially in 1681. The Sarajevan kadi, or judge, Hasan Kaimija led that rebellion. After its collapse, authorities expelled him to Zvornik where he died. His tomb is still at Kula Grad near Zvornik. Two great wars were waged in the territory of the Eyalet of Bosnia in the 17th century: the Candia War (1645-1669) and the Habsburg-Ottoman Vienna War (1683-1699). In the former, which was an Ottoman-Venetian war, low-intensity battles were fought in the territory of the Eyalet. The Candia War was marked by many hajduk and uskok, that is, outlaws and guerilla bands fighting on the side of the Venetians. On the other hand, the Muslim population fought to preserve their lives and native places. The fights of the warring parties were often fair and knightly. The popular tradition of the era is preserved in many tales and especially in epic folk poems. The famous heroes of this era were Mujo Hrnjica and his brothers Hall and Omer, Tale Litanin, Alija Bojtit, Mehmed-beg Hurakalovit and his brother Mustaj-beg Litki, Ilija and Petar Smiljanit, Vuk Manduie and others. Unlike the Candia War, the Vienna War extended to a larger part of the Eyalet. This war caused far more suffering and devastation than the previous, Candia War. Sarajevo suffered the greatest devastation. Prince Eugene of Savoy attacked it with some 6,000 troops and set it ablaze on 24 October 1697. Almost all the buildings built in the eras of Isa-beg and Gazi Husrev-beg were destroyed in the fire. When the Habsburg army retreated along the Bosna River Valley, around 40,000 Catholics and a small number of Orthodox Christians retreated with the Habsburgs. This war ended with a peace treaty in

Kula Husein-bega kapetana Gradatoeviaa u GradaO'cu Husein beg GradaMevio

-

The tower of Husein-beg GradaMevio in Gradabac

BB

bosna I herceuovina
c) Ratovl 1 odbrana Bosanskog ejaleta u XVIII. stolfeeu
Karlovakim mirovnim ugovorom Bosanski ejalet postaje najisturenija i najugro2enija pokrajina Osmanskoga carstva u njegovom evropskom dijelu. Umjesto dotadanle pokrajine sa 6ijeg prostora su u ranijim vremenima polazile osmanske ofanzivne vojne akcije prema teritorijama susjedne Austrijske monarhije i Mletake republike, Bosna postaje odbrambeni bedem (serhat) na cijelom svome prostoru. Granice Bosanskog ejaleta gotovo su svedene na granice iz XV. stoljeea. Novom administrativno-upravnom podjelom ova pokrajina sastojala se iz pet sandaka: Bosanskog, Hercegovaekog, Zvorniekog, Kakog i Bihaekog. Posljednji sandak ukinut je u drugoj deceniji XVIII. stolje6a. Na torn prostoru nalazila su se 64 grada i pet palanki. Cijela teritorija bila je podijeljena na kapetanije. One su se zvale po sjediku kapetana koji su u pra-

Bosnia and herzeuovina

vilu poticali iz najuglednijih bosanskih porodica. Njihova kapetanska ddnost bila je nasljedna, isto kao i dobiveni posjedi timari. Od 1594. godine njihovi divaoci su od sultana Murata III. dobili pravo da ih nasljecluju njihovi muki potomci. Zato su ti posjedi poznati pod imenom odiakluk timari. Ovakva praksa bila je prisutna samo u ovom ejaletu. Po tome se Bosanski ejalet razlikovao od drugih pokrajina Osmanskoga carstva. Veliku ulogu imali su i ajani. Oni su bili posrednici izmedu podanika, to lokalne i pokrajinske vlasti. Uglavnom su to bill ljudi sa velikim autoritetom u svojim sredinama. Vremenom su ajansku du2nost poceli obavljati i pojeclini kapetani.

Kozija tuprija na rijeci Miljacki, istoCno od Sarajeva

Goat Bridge on the Miljacka, east of Sarajevo

bosna I berceuov a
Sultanovi podanici iz Bosne Oesto su ratovali daleko van granica svoje domovine. U velikom broju ginuli su na perzijskom (1727.) i ruskom (1737.) ratiku. Medutim, najvie 2ivota dali su u tri rata koja su u XVIII. stoljdu vodena na tlu Bosanskog ejaleta s Mletadcom republikom (1714.-1718.) i Austrijskom monarhijom (1716.-1718.; 1737.-1739. i 1788.-1791.). Svi ti ratovi zavegeni su potpisivanjem mirovnih ugovora u Pdarevcu (1718.), Beogradu (1739.) i Svikovu (1791.). Veliki patriotizam u odbrani Bosne pokazali su njeni branioci u Banjaluelcom boju (4. augusta 1737.) i borbama oko Bosanske Dubice i Bosanskog Novog (1788.). Primjere patriotizma pokazali su i pojedinci. Medu njima bio je i bosanski namjesnik Abdullah-pa"a DefterdareviO. Odbijajdi da Austriji preda jedan dio Pounja, na koji je pristala vlada iz Istanbula, ispijajud edgicu otrova koju je dobio da popije ako ne izvrsi naredenje, izgovorio je 6uvene Ned: Bag vereru, bir tag vermem ("I glavu eu svoju dati, al' kamena jednog ne dam"). Zahvaljujud ovakvom dr2anju pojedinaca i cijelog naroda, Bosna se uspjela oduprijeti napadadma i sauvati. Njene su granice, s malim korekcijama, ostale iste kakve su bile odredene Karlovakim mirovnim ugovorom.
d) BIH od kraja XVIII. stoljeCa do austrougarske okupacije 1878.

Na prijelazu iz XVIII. u XIX. stoljde, Bosna se susrde s reformskim mjerama koje preduzimaju sultani Selim III. i Mahmud II. Oni, po ugledu na evropske zemlje, pokuavaju reformirati gotovo sve osmanske dr2avne strukture. No, nailaze na brojne otpore. Sve je to imalo odjeka i u Bosanskom ejaletu. Provodenje tih reformi bilo je ote2ano i zbog ustanka sultanovih podanika na teritoriji Smederevskog sandaka (Beogradski paaluk). Uticaj ustanika osjetio se i u istoOnim dijelovima Bosne. Nezadovoljstvo brojnim dogadanjima dodo je do punog izrasiaja u Pokretu za autonomiju Bosne. Na eelu ovog pokreta 1831. godine bio je mladi gradaOdeki kapetan Husein-beg GradaOeviO. I pored masovne podegke, to vojnih uspjeha (Pale, Lipanj na Kosovu i dr.), vjekom politikom Visoke porte dolo je do nejedinstva u ustar0kim redovima. Na jednoj strani, bio je Husein-kapetan, s vedm dijelom najuglednijih licnosti koje su se borile za autonomiju Bosne i prava koja je sultan dao susjednoj Kndevini Srbiji, a na drugoj strani su se nalazili Ali-aga Rizvanbegovie i Smail-aga 6engV, koji su bill na strani sultana. Godine 1833. u Istanbulu umire i mladi Husein-kapetan, koji je zbog velike plemenitosti i pokovanja u narodu dobio nadimak "Zmaj od Bosne".

Travnik je bio sjediete bosanskih namjesnika do 1850. godine

92