Geologija (i hidrogeologija) kra Morfoloka evolucija kra

Mladen Jurai, Geoloki odsjek PMF-a, Sveuilite u Zagrebu, 2006/07

Radni materijal za internu upotrebu

Morfogeneza kra
Okravanje je ireverzibilan proces u kojem kemijskim i fizikim procesima vodotopive stijene (poglavito vapnenci i dolomiti) nepovratno nestaju. Okravanje se odvija danas, kao to se dogaalo i u geolokoj prolosti na kontinentskim prostorima graenim od vodotopivih stijena. Pri tome treba voditi rauna o nekoliko faktora: 1. Okravanje poinje kad litificirani sedimenti dou pod utjecaj egzogenih faktora 2. Intenzitetu okravanja 3. Tektonskim poremeajima koji uzrokuju izdizanje stijena i njihovu deformaciju (lomljenje) 4. Poloaju erozijske baze

Morfogeneza kra
Okravanje (korozija i erozija) stjena poinje onog asa, kad one litificirane pod utjecajem tektonskih pokreta izrone na povrinu i dou pod utjecaj egzogenih faktora (voda, snijeg, led, vjetar, korozija, erozija). Oni razarajui (otapajui) povrinu i podzemlje (Sl. 40) stvaraju kr, karakteriziran specifinom povrinskom i podzemnom morfologijom i sa specifinim hidrogeolokim pojavama.

Morfogeneza kra
Intenzitet okravanja, brojnost, uestalost, veliina te horizontalna i vertikalna rasprostranjenost krkih oblika ovise uglavnom o sasvim geolokim faktorima. To su prije svega vertikalni i horizontalni kontinuitet karbonatne mase, njena debljina, udjel netopljive komponente te pojava, uestalost i poloaj klastita.

Morfogeneza kra
Tektonskim poremeajima nastali su strukturni oblici (bore, rasjedi i navlake), koji su prilikom nastajanja, prvotno vie manje horizontalne naslage, deformirali i stvorili mehanike diskontinuitete razliitih sustava, poloaja i dubina u koje su se mogle infiltrirati padaline, pa je tako razaralakom korozijskom procesu bio otvoren put i u dubinu.

Morfogeneza kra
Poloaj erozijske baze je znaajan faktor koji odreuje dubinu okravanja (lokalne erozijske baze, koju predstavlja razina najblieg povrinskog toka, ili regionalne erozijske baze, koju predstavlja morska razina, u vrijeme okravanja. Promjena erozijske baze moe biti uvjetovana izdizanjem ili sputanjem kopna, ili zbog eustatikih pokreta. Znamo da pilja ima i ispod morske razine, koje su nastale u vrijeme nie erozijske baze.

Morfogeneza kra
Promatramo li okravanje kroz geoloku prolost, moramo razumjeti da se povrina terena pod utjecajem egzogenih faktora stalno sniava (pa su povrinski oblici stoga u stvari mladi), dok je s druge strane krko podzemlje postaje sve upljikavije. Uz stvaranje novih upljina, postojee postaju sve vee (pa se podzemni krki oblici akumuliraju i na neki nain su stariji). Neprestanom razgradnjom povrine i odnoenjem otopljenih sedimenata, dolazi do sniavanja reljefa i do spajanja povrinskih i podzemnih oblika to dovodi do kontinuiranog preoblikovanja krke povrine.

Brzina okravanja
Mjerenja su pokazala da na povrinu od 1 km2 godinje u Dinaridima padne prosjeno oko 1.000.000 m3 vode od koje preko 50% ponire. Ona godinje na povrini i u podzemlju otopi od 50 do 70 m3 vapnenaca. U umjerenom klimatskom pojasu je otapanje vapnenaca 0,01 -0,1 mm/god, to u milijun godina daje prosjeno 10 100 m korozijskog snienja reljefa. Baratajui s tim okvirnim podacima, evidentno je da je otapanje karbonata (vapnenaca) intenzivno i sveobuhvatno.

Morfogeneza kra
U nastavku emo detaljnije razmotriti neke od ve ranije spomenutih povrinskih oblika krke morfologije, koji su nastali zbog uvjeta koji su imali regionalni utjecaj. To su: krke zaravni krka polja ponikve

Krke zaravni
Krke zaravni su kilometrima dugake i iroke (impresivne) zaravnjene povrine na kojima nema mlaeg pokrivaa, ve je na povrini vapnenac. Na povrini ponekad imaju razvijene ponikve, ili su u njih usjela krka polja, ponekad je u njima usjeen rijeni kanjon, a esto su rasjedima kaskadno raskinute. Modelirane su egzogenim procesima i zasjecaju geoloke strukture. Vjerojatno su vezane za korozijsko oblikovanje uz razinu vode temeljnice, no este su i uz zone navlaenja. Poznate su: Istarska, Prominska, Sjevernodalmatinska (- Kistanjska povr), Unsko-koranska.

Kanjon Krke (Visovac) usjeen u sjevernodalmatinsku zaravan

Kanjon Rae usjeen u istarsku zaravan

Krke zaravni
Nain i vrijeme njihova nastanka nisu jo jednoznano odreeni no smatra se: a) da je njihovo regionalno oblikovanje uvjetovano abrazijsko-denudacijskim procesima u uvjetima postojanja jezerskih sedimentacijskih prostora (kraj paleogenapoetak neogena).

Krke zaravni
b) korozijsko zaravnanje i irenje u mlaoj fazi (sl. 41, Rogli, 1938), u kojoj su znaajnu ulogu odigrali lokalni geoloki odnosi, tj. meusobni odnosi klastinih, nepropusnih sedimenata, (koji su neprestano producirali rastroenu naplavnu povrinu) i karbonatnih dijelova (koji su bili korodirani postepenim irenjem naplavne povrine). Drugi nain irenja ve postojeih zaravni moe se vezati uz dugotrajno zadravanje razine podzemnih voda na razini dna depresije.

Krke zaravni
U svakom sluaju, dosadanji istraivai sjevernodalmatinske zaravni postupno su pomicali vrijeme njenog nastajanja:
miocen/pliocen (Milojevi, 1923) prije gornjeg pliocena (Cviji, 1926) gornji pliocen (Friganovi, 1961) stariji pleistocen (Fritz, 1972)

Krka polja
Polja su najee vee (vie kilometara dugake) zatvorene depresije unutar krkog terena. Predisponirana su rasjedima, zaravnjena neogenskim sedimentima s podzemnim odvodnjavanjem. Geolozi ih zovu krka polja smatrajui ih karakteristikom kra, a geografi polja u kru jer su to plodni prostori kao i polja u drugim podrujima oko kojih su vezana naselja i ivot ljudi.

Krka polja
Gams (1978) odreuje tri kriterija da bi se neka depresija nazvala poljem:
1. Ravno dno u stijeni (koje moe imati i terase) ili u nekonsolidiranom sedimentu (pr. aluvij), 2. Zatvoreni bazen (udubljenje, depresija) sa strmim bokom barem na jednoj strani, 3. krko otjecanje

sugerira da zaravnjeno dno mora biti barem 400 m iroko, dok Cviji (1893) uzima 1km kao donju granicu. Najvee krko polje u Dinaridima je Lika sa zaravnjenim dnom od 474 km2, Livanjsko 385 km2

Krko polje (polje u kru), Cerkniko polje, Slovenija

Krka polja
Razlikuju se tri osnovna tipa polja: Rubno polje (border polje) dominirano alogenim inputom (prijelaz prema slijepim dolinama) Strukturno polje (structural polje), geoloki kontrolirano, najee u. Dinaridima, nastaje usjedanjem (grabeni) i zapunjeno neogenskim sedimentima. Polje u razini temeljnice (baselevel polje) gdje regionalna epifreatsko vodno lice presjeca povrinu.

Krka polja
Krka polja su osim socioloke i poljoprivredne vanosti od posebnog interesa za hidroenergetiare. Ona su, naime, morfoloki veoma podesna za akumuliranje velikih koliina voda na relativno visokim kotama (kod nas od 500 do 700 m nm).

Krka polja
Pojava stalnih ili povremenih povrinskih voda u poljima vezana je uz: a) stalan ili povremeni povrinski tok, koji dotjee iz vee udaljenosti; b) pojavu stalnih ili povemenih izvora uz jedan rub polja (u Dinaridima je to u veini sluajeva sjeveroistoni rub); c) izviranje podzemnih voda kroz estavele, pri emu polje redovito bude poplavljeno (inundirano).

Krka polja
Otjecanje voda iz polja je iskljuivo podzemno kroz ponore, koji se nalaze na suprotnom rubu od izvora (u Dinaridima je to uglavnom jugozapadni rub), ili putem estavela koje se mogu nalaziti po itavom polju, ali su najee u tzv. izvornoj zoni. Za veinu polja je utvreno da se u zoni polja na povrini pojavljuje samo jedan dio voda koji dolazi s vieg terena. Drugi, esto vei dio, otjee na niu stepenicu uglavnom ispod dna polja ili zaobilazei samo polje.

Krka polja

Krka polja
Postanak polja vezan je uz rasjednu tektoniku i naknadno korozijsko irenje (sl. 41, 42 ). Redovito se nalaze na jednom (rjee) ili vie (ee) uzdunih mehanikih diskontinuiteta (rasjeda ili pukotina). Nastala su u neotektonskom razdoblju, vjerojatno nakon ve formiranih zaravni (neogenski sedimenti na rubovima polja su esto u rasjednom kontaktu sa starijim, karbonatnim obodom polja).

Ponikve
Osnovna prepoznatljiva krka reljefna forma je PONIKVA. (vrtaa, svrtak, rupa, dol-dolovi). Ponikve su oblik koje daju kru njegov specifian izgled (npr. boginjavi kr u okolici Generalskog stola), pa se smatra da su one osnovni krki oblik. To su izolirane udubine promjera od 10 - 500 (1000) m, ija relativna dubina rijetko prelazi 100 m. Nastanak se objanjava dvojako: uruavanjem zbog ispiranja odozdo (esto zbog sniavanja razine podzemne vode i gubitka uzgonske potpore) (sl. 43) ili/i korozijom otapanjem odozgo.

Ponikve
Korozijsko udubljavanje s povrine pretpostavlja rastresiti povrinski pokriva (tlo), nejednoliko rasporeeno i vlaeno, akumulirano u poetna povrinska udubljenja, koja se nalaze najee u tektonski oteenim dijelovima terena. Tu je korozija snanija, napreduje bre nego u dijelovima s manje tla. Njega je s vremenom sve manje jer je spiran padalinama na dno ponikve zbog ega ponikva dobiva stoast oblik. Ovim se tumai pojavljivanje ponikava u nizovima.

Ponikva, Velebit

Ponikva, Velebit

Ponikva (Sobarska blatina, Mljet)

Ponikve
Novija tumaenja (Sl. 40) polaze od toga da se korozija vapnenaca odvija: na povrini to dovodi do procesa stalnog cjelokupnog sniavanja reljefa, mase karbonatnih naslaga nestaju, pa se neprestano stvaraju nove, mlade povrinske forme; i u podzemlju gdje se, naprotiv, uz stvaranje novih upljina postojee upljine proiruju, pa se podzemni oblici akumuliraju.

Ponikve
Kad u bilo kojoj fazi sniavanja reljefa budu otvorene podzemne upljine, nastaju inicijalna udubljenja u kojima ve ima rastresitog materijala potrebnog za razvitak ponikve, ili e naknadno u njih biti donesen. To je takoer regionalno zbivanje koje traje od pojavljivanja karbonartnih stijena na povrini, pa do danas.

Povrinski tokovi i doline u kru

Vodotoci su u kru malobrojni, ali su znaajan element krke morfologije. Najee su u duboko usjeenim kanjonima (klisurama) u vapnenakim ili dolomitnim terenima kao stalni ili povremeni povrinski vodotoci. Ovisno o hidrogeolokim uvjetima u irem podruju mogu biti izdanci podzemnih voda (Lika, Korana, Neretva), ili mogu biti tzv. visee rijeke, koje teku u nepropusnom koritu iznad razine podzemnih voda (u jednom dijelu npr Cetina, Krka).

Visee doline

Povrinski tokovi i doline u kru

Dosadanji rezultati istraivanja pokazuju da su se krke rijeke usijecale u ve okren teren paralelno sa sputanjem razine podzemnih voda pa su prema tome takve doline veoma mlade, nastale u posljednjem stadiju razvitka krke morfologije. Slijepa dolina nastaje kad ponornica iz nekrkog podruja dotee u krko podruje i nestaje u podzemlju tj. dolina je nizvodno zatvorena (najee amfiteatralno). Alogena rijeka moe proi kroz krko podruje i stvoriti klisuru (krki kanjon) (Mirna, Raa, Rjeina, Zrmanja, Krka). Ukoliko u kru imamo fluvijalnu dolinu (nastalu rijenom erozijom), a danas u njoj nema vodotoka onda je to suha dolina (npr. Limska draga).

 Dinamiku, domet i mladost razvitka krke povrinske morfologije najbolje se moe shvatiti kroz nalaze siga i drugih piljskih ukrasa na povrini. Oni nedvojbeno pokazuju da su to ostaci nekadanjeg podzemnog toka, pa piljskog prostora, a danas otvorenog zbog sniavanja reljefa (bezstropne jame). Isto tako rijetki i bizarni oblici pod nazivom kameni mostovi (Sl. 45), upuuju na mladost krkih oblika.

Prirodni most, Rakov kocijan

Podzemni krki oblici

O tome koliko znamo o nastanku spilja i jama instruktivan je ovaj prikaz. Istraivanje kra je otvoreno!