191

SPECTRUM
asopis
studenata
KBF-a
R
A
Z
G
O
V
O
R
i
Spectrum: Dananji ovjek ne prihvaa, on izabire. Postaje
nijem.... pred misterijem odvraa pogled... ne eli postajati,
negoli samo poivjeti do sutra. Kada e se poeti dogaati su-
sret... Smijemo li se danas vie uope nadati... i samo negdje
u primisli zaustiti tu Rije: susret ovjekom s ovjekom...
Temeljni problem dananjice ogleda se u izbjegavanju procesa
postojanja ovjekom. Vjeito napregnuti, zaboravljamo sami
sebe. Sutina nas samih ostaje izvan nas samih. Razoruani
od samih sebe krupnim koracima udaljavamo se od samih
sebe, svoje otajstvene jezgre: osobnosti. Pitanje: to je trunka
spasa? to nas moe odvaditi od gubljenja samih sebe? Gdje
nai vlastiti put otkupljenja... ? Ima li ga uope vie... ?
ovjek dananjice zapostavlja samoga sebe. Naputa tiinu
kao to neke majke naputaju svoju djecu nebrojenim siroti-
tima. Prezire odmor... Rijei. Upravo se tu otvaraju najbol-
niji procijepi dananjice: Svijet je u strahu od samoga sebe... Ne
poznaje se vie...
ovjek gubi svoju povijesnost postajui bespovijestan. Ne sje-
a se. Ne prepoznaje. Na nalazi. Ne prihvaa. Kako objasniti
ne-srdanost ljudskoga srca? ije je srce u ovjeku, ako ono
nije ovjekovo? To je pitanje, na koje svatko od nas sam sebi
treba dati odgovor.
Evo, ovim pomalo zaudnim poetkom, ponajprije Vas po-
zdravljam dr. Despot, takoer ujedno i zahvaljujem to ste
pristali prihvatiti poziv da razmijenimo pokoju rije o O raz-
mimoilaenju ovjeka naspram samoga sebe i Drugih. Dananji
ovjek je jednostavno postao: Stranac vlastitoga ivota, Traga
koji bi tragao za vlastitim ishoditima bez grevite neizvjesno-
sti traganja... naputajui Druge izgubio je samoga sebe.
Spectrum: Kako se postaviti prema toj spoznaji? ovjek je
stjeran u kut... ima li uzmaka pred Rijeju koja stvara...
ovjeka ini ovjekom? Na ta i takva slina pitanja upravo
e biti ovdje, i na ovome neznatnome mjestu u svijetu dana-
njice, ponajvema Rijei. S prof. dr. sc. Brankom Despotom
ushtjedosmo, ba ovdje, ba prilikom 40. godina postojanja
naega voljenog Spectruma, progovoriti. utjeli smo desetlje-
ima, vrijeme je... ili e kamenje govoriti
... pa zaponimo
Spectrum: Zato se dananji ovjek osjea iz-baen u svijet?
Zato vie ne govori Bogu?
Dan je svaki dan (i no). Dananjica je Dan u svim danima.
Otuda je nuno, pita li se za zato dananjosti ovjeka ili ma
ega drugog, prethodno postaviti pitanje porijekla osebujne
dananjice (epohe, vijeka, doba, vremena). Dananjica je oi-
gledno takovo vrijeme kojemu je sve bive i sve budue ono
koje vie nije ili ono koje jo nije. To je vrijeme koje niti kako
svoju prolost tako i svoju budunost i vremeni svoje puko
sada kao jest-biti. To i takovo vrijeme nuno iz-bacuje svako
(uvremenjivo) bije na povrinu onoga sada-jest. ovjek tu
svagda (svagdan) tek sada-jest, iz-baen iz punine vremena u
zgoljnu su-vremenu prazninu stvari meu stvarima i drugih,
drugog ovjeka i to kao pojedinca (individuum, aeei), a
cjelina toga drugog (stvari, drutvo, priroda), u svjetlosti (ili
mraku) dananjice, zove se svijet. ovjek se osjea iz-baen jer
jest tako da je iz-baen kako iz vremena tako i iz sebe sama
(iz svoga bitstva, naravi, zajednitva bitstva i punog vremena)
na povrinu onoga jest-sada-biti. Taj i takav ovjek ne govori,
ne moe govoriti, on brblja: bilo znanstvenim, bilo svakida-
njim jezikom onoga jest-biti; on pri tome misli tako da sudi
(S jest P) ili rauna (a=b, jednai, izjednauje, funkcionalizi-
ra, komunicira etc.). Govor stvari (prosudljivih, procjenjivih,
mjerljivih i obraunljivih) njegov je jezik prevediv na bilo koji
jezik. Bilo bi zaista pravo udo da ima Boga koji bi mogao i
bio voljan uti i sluati takav govor. Koji jezik i koji govor bi
uope mogao biti primjeren Bogu i njega dostojan, to, kao
pitanje, jo tu uope nije niti upitano. Dananji ovjek vie
ne govori Bogu, jer se Boga ne moe o-govarati osim sada-biti
(nunc stans, i u tom smislu actus purus). Theo-loga, preve-
de li se kao Bogo-zborenje, morala bi proniknuti (oznaniti,
osvijestiti) porijeklo dananjice, da bi, neoskvrnjena izvitope-
Pogled iz drugog kuta
BranKO DESPOT
o razmimoilaenju ovjeka naspram samoga sebe i drugih!
razgovor vodio: draen Zeti
Spectrum.indd 191 14.1.2009 20:43:42
192
SPECTRUM
asopis
studenata
KBF-a
R
A
Z
G
O
V
O
R
i
renim vremenom, uope mogla pronai mogunost nevine,
iste, boanskosti Boga primjerene rijei.
Spectrum: Gdje se kriju uzroci navlastitog gubljenja samih sebe?
Gdje je ostalo po strani izgubljeno sluanje (verlorenes Hren)?
Zdravi razum kae: nije mogue niti sebe izgubiti niti sebe
nai (zadobiti, usvojiti), nego, ti jesi to jesi (o tko tu iona-
ko nema govora, jer vlada princip: A jest A). Filozofija, pa i
religija (ukoliko se ne vulgarizira u skolastiku i apologetiku),
zatvorene su za zdravi razum (ekstremni sluaj zdravorazum-
skog nesporazuma s filozofijom: analitika filozofija). U filo-
zofiji iskrsava pitanje: kako je uope mogue gubljenje samih
sebe, religiozitet (kranski) pretpostavlja, naprotiv, iskonsku
prisebnost i pad, istoni grijeh. Ostanimo pri filozofiji. Da ono
bijue (ne samo ovjek) nije pri sebi, da mu nije biti ono tko
ili to ono jest, nego da jest izvan sebe, sebi samom tue, da
jest svoja vlastita ne-istina jedan je od motiva filozofiranja.
Uzroci toj lai, te iskrivljenosti, izopaenosti onoga biti svega
bijueg, imaju se filozofijski istraiti. Sluanje pak sebstva (so-
bstva) onoga biti, po-slunost, mogue slaganje (eee,ta) s
tim sebstvom, rezultat je jednog mogueg puta filozofiranja.
Ve kroz Heraklita (u prvome fragmentu), monost, mogu-
nost ne-sluanja progovara tako da se ovjek (ljudi) raa bez
sluha za logos onoga biti svega bijueg (e e,e, eu .eie,),
i da to prvotno (e :.ei kao e,e,, zbor, sabor, iskonsko
sebstvo svega) nije u stanju uti (da za njega nema sluh, da
ne moe ii u korak s njime), niti prije no ga uje, niti uvi
ga bez filozofiranja. Izgubljeno sluanje ostaje, nuno, vazda
po strani u nefilozofiji, u afilozofijskom ili tek prividno filo-
zofijskom ivotu.
Spectrum: Kako povratiti izgubljeno? Izgraditi nepovraeno?
Prije svega tako da se prestane traiti na krivi nain. Mora
se zaboraviti svaku moguu opsjenu, samo-obmanu, opijum,
izmeu ostalog znanost (matematiku, fiziku, drutvene zna-
nosti), politiku, tehniku, kibernetiku, zabavu i dokolicu. Za-
boraviti, naravno, nije isto to i zanemariti, ignorirati. Ve je
kroz Platona izalo na vidjelo: nema sree za pojedince i na-
rode bez istinske filozofije, istinskog filozofiranja i istinskog
filozofa. (Da Politeia, u ijem vidokrugu taj izvid sebe iska-
zuje, nije Drava, nego po intenciji barem pravo ustrojstvo
pravog zajednitva to, naalost, uslijed jedne duge, stvar
krivotvoree tradicije, valja uvijek iznova isticati). Ako se to
ne vidi, filozofija je prazna rije. Problem (e :ea), ono
pred nas baeno, jest samo, kako probuditi filozofiju, tu nu-
nu potrebu, potrebu nude, koja, paradoksno, drijema, usnu-
la je, a jedina bi morala biti budna. Istinska filozofija jest,
moglo bi se Vaim rijeima rei, izgradba nepovraenog.
Spectrum: Susreti poinju prestajati. Ima li nade da se po-
nu pojavljivati?
Susret, sret, srea, susrea, sastanak s bitnim, obretaj u isto-
vjetnosti sa sebstvom, istinsko biti kao obretelj (=ono to se
obrete, sadraj), razliiti su iskazi jednog te istog: onoga to
filozofija mora moi omoguiti i k emu smjera. Susreti ne
poinju prestajati, oni bez filozofije ne mogu niti otpoeti.
Nada tavori u vremenu svedenom na jest-sada. Vegetira li
nada u iekivanju neizbjene sutranjice, radi li kao planira-
nje izgradnje proraunljive budunosti (drutvo obilja, svjetla
budunost, planetarno doba itd.), fantazira li (principijelno ili
ne) u duhu utopije, u svakom sluaju ostaje ona puki uzmak
(bijeg) iz lane sadanjosti (u kojoj nije mogu niti susret sa
samim sobom niti susret s drugim i Drugim) u lanu, privid-
nu, nitavnu budunost.
Spectrum: Zato rijetko ikada ita suvislo moemo rei o Bo-
gu. Na jezik ne govori, ne kazujemo. On ostaje nedovoljan
da se ita njime bitno rekne. Zato smo prestali govoriti?
Tko ovo mi (moemo u Vaem pitanju) uope jest? Je li mi, ili,
jesmo li mi narod, krani (katolici, protestanti, pravoslavni),
ovjeanstvo, jesu li to ivi, mrtvi, neroeni? Komu zapravo
jest biti mi? Jedno pitanje. Drugo: moe li jezik uope biti
na? Kako stvar s jezikom zapravo stoji? Je li jezik od nekoga
ili neega, ili niti od nekoga niti od neega, nego od onoga
biti svega, ili ak, ne korijeni li se jezik moda dublje i od
onoga biti samog, u bitivom, nerodivom. Na koncu, ako je
ipak nekako od onoga mi-ovjek kako moe biti i od Ja-Bog?
Kaete nedovoljan da se ita njime bitno rekne. Bitni jezik je
jezik bitnog. Taj jezik ne govori o. Govor o neemu ili nekome
(stvarima, dogaajima, moguem, nemoguem) bez-bitni je
jezik, o-govorenje, ogovaranje. Da bismo suvislo, su-misleno,
smisleno, s milju govorili, mora misao sama, misao stvari,
stvar (pojam stvari) kao misao pro-govoriti. Da bi ita suvislo
rekli s obzirom na Boga, moramo progovoriti iz nunih uvje-
ta njegovoga biti. Bog kao ono bijue (e ei), ono neroeno,
ali ne kao bezlino (srednji rod) ono, nego kao osoba, tko,
Onaj bijui, pred-postavlja za svoje iz-kazivanje, ipak, kaziva-
nje onog bijueg samog (grki adekvatno: e ei ei latinski
oslabljeno, jer bez lana: ens ut ens). I tek ako ono bijue u
svome biti sebe sebi primjereno kazuje mogue je iz-kazati
kako Bogu ima biti. Jesu li essentia i existentia (navodim to
tu kao posebni, ini mi se, poticajni problem) dostatni onto-
Spectrum.indd 192 14.1.2009 20:43:42
193
SPECTRUM
asopis
studenata
KBF-a
R
A
Z
G
O
V
O
R
i
logiki par za iz-kaz toga biti, izazov je mistici, koja, u svjetlu
onog bijueg samog, vidi i iz-kuava Boga kao Nita, koje
Nita nije niti to-jest niti da-jest, nego je ie od svakog
mogueg ne-to bijueg, upravo ono bijue samo kao ni-to,
ali ipak On, ne ono. Mistika se i s obzirom na nas pita: nismo
li mi sami zapravo ne neto, ni-to, nego na neki nain ono
bijue (kao nikoje) samo, te istom kroz nas kao takove mo-
e progovoriti Onaj u svjetlu onog bijueg. Ako smo prestali
govoriti radi toga da bi se sabrali u takovim pitanjima, onda
je dobro da smo prestali. Pitanje ostaje, da li pritom filozo-
firamo, to jest, sazrijeva li u nama plodonosno zaeta ljubav
koja bi mogla roditi mudrost kao neroeno sunce nerodivog,
koje sunce bi moralo moi obasjati i zagrijati i ono neroeno
(=ono bijue), od ijeg sjaja i topline i Onaj neroeni ima
svoje istinsko biti.
Spectrum: Danas se rijetko prikazujemo Jedni Drugima ui-
stinu kakvi jesmo. Hinimo. emu tolika neiskrenost prema
samima sebi i Drugima?
Vi ste mladi ne mislim tek na godine pa se, govorei iz
iskustva, udite. Bacimo li pogled na danas iz dananjice, koju
smo ve dotakli, moemo na drugi nain kazati: iz dananjice
kao bitstva osebujnog vremena proizlazi takovo vremenjenje
koje sve uvremenjivo obezvremenjuje do zgoljne trenutano-
sti onoga sada-jest, ili, ontologiki reeno, ono to jest, sada
jest, tako, da istodobno jest i nije to to ono jest i to u jednom
te istom pogledu. Takovo biti zove se protuslovlje ili proturjeje
(starinski protivurjeje). Drugaije: ono biti jest egzistirajua
nemogunost, opstojea neistina, zbilja onoga to nije niti
mogue niti zbiljsko, literati kau apsurd, besmisao. Ima jedan
uvid u bitstvo toga vremena, koji, na najnioj, naime, temelj-
noj (baza) razini vremenjenja kao takozvanoj materijalnoj
proizvodnji, gotovo zorno razotkriva o emu se radi. (Da su i
sljedbenici i protivnici onoga koji je to progledao proli tu
i tamo, ukoliko ih ima, jo uvijek i prolaze mimo toga uvi-
da, govori samo, o razliitim mogunostima ne-odgovornosti
spram onoga to je bitno.). Pretpostavka, uvjet mogunosti
(ne jedini) kapitalske proizvodnje je slobodna radna snaga. To
je takova radna snaga koja ne ovisi ni o emu i nema nita,
te stoga mora raditi da bi uope mogla biti. Radei, ta radna
snaga proizvodi sebe samu (reproducira se, proizvodi uvjete
mogunosti vlastite egzistencije) kao sebe i kao drugo sebe
(sebe kao robu), istodobno, proizvodei svoje vlastito drugo,
ono koje rad kao robu prospektivno kupuje, a zapravo, kroz
neplaeni rad u nunome radu istom sebe raa Kapital.
Ukratko: porijeklo, bit, mjera Kapitala je radno vrijeme kao
mjera rada. Ili drugaije: ovjek u svome bitstvu (ne tek histo-
rijsko-empirijski) sveden na slobodnu radnu snagu, radi (sada
jest) kao sloboda tako da proizvodi svoju vlastitu neslobodu,
svoje zbiljsko (= djelatno) robovanje, istodobno proizvodei
privid slobode drugog, neproizvodnog rada, za Kapital jedna-
ko tako nune nadogradnje. Radno vrijeme nije drugo nego
vrijeme sebeproizvodnje slobode kao robovanja, i robovanja
(Kapital) kao prividne slobode. Radnik, naravno, nije ovjek,
tovie, to je ovjek koji kao ovjek sam proizvodi svoje ne-
ovjetvo, i, utoliko je vie ovjek nego kapitalist kojeg kao
neovjeka proizvodi tui rad. ovjek pak koji funkcionira u
nunoj nadgradnji sistema, u dravi, u nerazvijenim okolno-
stima jo se zove kralj, predsjednik drave, predsjednik vlade
etc., a zapravo je plaeni funkcioner, funkcija sistema (nitko
i nita), ba kao to su to na svojim odgovornim mjestima svi
drugi (profesori, sveenici, pravnici, znanstvenici, tehniari,
kibernetiari, profesionalni sportai i financirani rekorderi,
kupljene i potkupljive filmske, estradne i druge zvijezde, na
koncu dileri i prostituirani svake vrste i soja), u tom sebe ra-
zvijajuem svijetu to se uzdie na razinu svjetske povijesti. Vra-
timo se k bitnome! Ne treba biti Karl Marx da bi se vidjelo:
danas se naprosto ne moemo Jedni Drugima uistinu kakvi
jesmo prikazivati, ne zato jer hinimo, ne s neiskrenosti, nego
zato, jer ne samo da nismo uistinu kakvi jesmo, nego, to je
bitno za uvid u bitstvo dananjeg vremena, sami su-djelujemo
(znali to ili ne) u proizvodnji svoga vlastitoga nismo. Moglo
bi se i tako kazati: dananjica jest sebeproizvodee neovje-
tvo, protuprirodnost, bezbotvo. Rijetkost, iznimnost susreta
s onim uistinu tu se dodiruje s iznenadnou nadnaravnog
uda.
Spectrum: U emu lei problem bezvoljnosti ljudi u svijetu?
Problem bezvoljnosti lei u volji. Volja, uzeta metafiziki, jest,
uz um i mo, jedan od konstituensa onog ivog kao takovog
u njegovu biti-ivim. U tom smislu metafizika kao teologika
iz-kazuje Boga kao um, volju i (sve)mo, a kao antropologika
(racionalna psihologija) iz-kazuje ovjeka, isto tako, kao um,
volju i mo, sa specifinom razlikom, da se u prvom sluaju
radi o beskonanom (ens infinitum), a u drugom sluaju o
konanom (ens finitum) ivom. Metafiziki gledano, liiti se
volje, biti bez volje, bilo bi, kako Bogu tako i ovjeku, isto
to i ne htjeti biti Bog i ne htjeti biti ovjek. Bezvoljnost i
voljnost idu, metafiziki, ruku pod ruku. Da bi problem uo-
ili, predoite si stvar mitski, naime tako da sa ovjeka skine-
Spectrum.indd 193 14.1.2009 20:43:43
194
SPECTRUM
asopis
studenata
KBF-a
R
A
Z
G
O
V
O
R
i
te njegovo metafiziko ruho (um, volja, mo) i uzmete ga u
njegovoj, metafizikom netaknutoj, nevinoj golotinji. Imate
ovjeka koji se u rajskom vrtu ne stidi svoje golotinje, jer te
golotinje zapravo niti nema, budui da se ne radi o lieno-
sti odjee (um, volja, mo), nego o punini i obilju nevine
ivotnosti, bogatije od svakog mogueg uma, volje i moi,
gotovo istovjetne s ljubavlju, koja se ne da niti zapovjediti
niti htjeti, takorei o slici tu jo ne i prilici Bojoj o slici
Boga prije stvaranja svijeta. Prvi ovjek nije niti voljan niti
bezvoljan. No vratimo se dananjici. Dananjici kao bitstvu
vremena-danas odgovara ivot koji u trenutku-sada moe i
mora moi htjeti i umjeti sebe sama u svojoj ivotnosti, bez
obzira na nita koje je mogao i bez obzira na nita koje bi
mogao biti, oivotvoriti, ivot koji kao ivot moe sebe sama
(o)ivjeti. Taj kroz sebe sama, iz nita svoje prolosti i iz nita
svoje budunosti, sebe sama stvarajui ivot jest na najnioj
razini radna snaga materijalne proizvodnje ivota, na vioj ra-
zini radna snaga duhovne proizvodnje, a na najvioj mo koja
raste iz sebe same, koja nee nita drugo, koja hoe uvijek
iznova samo i jedino sebe samu (volja za mo), svoje vlastito
sebe-nadmaivanje, i u tom smislu biva sve-mo, nad-mo.
Vrijeme te moi je vjeno ponovno vraanje i vjeno ponovno
nadolaenje onog jednakog, naime moi same koja se jednai
sa sobom sebe samu nadmaujui. I ako smo u tom vremenu
ve osueni na to, da studiramo filozofiju (umjesto da filozo-
firamo), onda taj studij-itanje postaje posve besmislen, slui
li tek, uz ostalo, za kiene propovjedi, umjesto da, kroz taj
studij, probudimo barem sluh za stvar, koja, u datom sluaju,
tu, kroz Nietzsche-a, progovara. Bog jest mrtav, egzistira kao
mrtvi Bog, jer je On, za ovo vrijeme, bez prave volje (volja
za mo), kao to je zapravo bezvoljan i ovjek (veliki i mali,
sa svojim ciljevima i vrijednostima), dotle dok hoe sebe, a ne
ono, koje jedino, u liku ovjeka, monom, sebe sama potenci-
rajuem ivotu odgovara, nee nadovjeka. Suvino je, valjda,
rei, da filozofija u filozofiranju, za razliku od metafizike, nije
niti stvar volje, niti moi, niti uma, nego da je njoj korijen
u plodonosnoj, raalakoj ljubavi ili erosu. Ali nije suvino,
nego se mora rei jasno i otvoreno, da je kranska metafizika
(na tetu kranstva) dodue mogua, dok kranska filozofija
nije niti zamisliva, iako se, nepromiljeno, ista u nedostatku
prave vjere i odsustvu prave filozofije, upravo volji za volju, a
oigledno u strahu od prazne bezvoljnosti, tu i tamo zagovara.
Naravno, ako se stvari, kako kaete, hine, onda je sve mogue.
Tada imate vjernike ija se veina u jednom narodu izraava u
postocima (!), a imate i filozofska drutva.
Spectrum: Zato smo sve vie skloniji samoobmanama?
Konstatirati da li sve vie, bila bi stvar empirijske ekspertize
cjelokupnog povijesnog iskustva. No, da ovjek sebi samo
umilja da jest ovjek (sebe obmanjuje), dotle, dok ne vidi
kako stvar s onim biti-ovjekom zapravo stoji, to je eviden-
tno. Uvid: vidim, da ne vidim ono vidno (bitno), kako je taj
uvid progovorio kroz Sokrata, spada u elementarno iskustvo
mogunosti filozofije, filozofiranja i onoga biti filozof. Samo
takav uvid, produbljen do neizdrive potrebe, moe probuditi
eros, kojega pak moe zadovoljiti samo i jedino porod-narod
kao istinski ivot.
Spectrum: Gdje su proroci? Zato se glas takvih ne uje vi-
e
Proroci su svugdje i svagdje. Pravi i lani, zvani, samozva-
ni i nezvani, u Starom zavjetu, meu izazivaima kriarskih
ratova, meu otkrivaima novih svjetova, u znanosti, tehnici,
u medijskom sustavu (medium, u smislu posrednik, sredstvo
posredovanja svega sa svime, niega s niim), danas. Ako da-
nanjica kao nihilizam, to jest vrijeme sveunitavanja i sebeu-
nitavanja onog unitivog, uope iem jo prua pravu priliku
(sate,), onda je to prilika, da zamuknu svi mogui proroci
te da konano progovori jedan jedini, neunitivi glas istin-
skog filozofiranja.
Spectrum: Zato smo u strahu da ne budemo ljubljeni?
Biti odista ljubljeno moe samo ono koje je dostojno ljubavi.
Dostojno pak ljubavi je ono koje je dijete, porod, rod, dar
istinske ljubavi. Strah, bolje rei bijeg, od (ispred) teine, oz-
biljnosti, strogosti, upravo nemilosrdnosti istinske ljubavi je-
ste bijeg od filozofije. U strahu smo, jer u tom strahu ipak sebi
na neki nain priznajemo da ljubavi nismo dostojni. Probudi
li se taj strah do bezumne strave, moda iskrsne prilika za mo-
gunost istinske ljubavi i njoj odgovarajueg dostojanstva.
Spectrum: Blizina Drugih postaje sve tea. Gdje nai izvore
strpljenja?
Strpljenje ne izvire. Strpljenje je zamiranje. Blizina Drugih,
kao personifikacije onog Drugog u znaenju protivnog, ne-
prijateljskog, unitavajueg (i kao takovog Zla samog), mora-
la bi se, ini se, produbiti do neidrljivosti, nepodnoljivosti,
e da bi izgubili strpljenje i upustili se u ono (ipak) ne-odgodi-
vo: nemilosrdno filozofiranje, koje bi i mrnju Zla, Drugog,
unitavajueg, moralo u stanju biti (ne milosrdno) ljubavlju
premaiti, takorei, nad-ljubiti.
Spectrum.indd 194 14.1.2009 20:43:43
195
SPECTRUM
asopis
studenata
KBF-a
R
A
Z
G
O
V
O
R
i
Spectrum: Slutnja je u izgnanstvu. Dogaaji se shematizira-
ju. Sve se eli unaprijed znati. Jedino nerjeivo pitanje ostaje
kako izbjei smrt?
Dananjica prozreta u svome bitstvu kao vrijeme sebeproi-
zvoenja cjeline onoga sada-jest, to se (ta cjelina kao ono ne-
istinito samo) artikulira na razliite naine, u metafizikome
obratu (ne primat uma, nego primat moi) kao biti = ivjeti =
samo-sebe-bivati = mo koja hoe sebe samu u vjenom kru-
enju iz nita kroz nita u nita onoga sada-jest, ili, u apso-
lutno znanstvenom obrtanju u radni pogon sebeproizvodnje
znanstveno-tehniko-kibernetikog totaliteta robovanja, ili
infantilno, kao globalizacija, ili pak na popularnijim razina-
ma kao svjetski rat, svjetsko trite, svjetski promet, svjetsko pr-
venstvo i nadmetanje (lijepodusi su to najavili u sferi kulture
kao svjetsku knjievnost), da ne nabrajamo dalje sve mogue
aspekte dananjeg svijeta ta dananjica u svome bitstvu kao
sebe sama afirmirajui nihilizam ne ostavlja prostor nikakovoj
elji za znanjem, jer se ono bitno tu zaista unaprijed (a priori)
zna. /Ne treba, valjda, podsjetiti, da informacija nije znanje,
da informatiki sustav nije sustav znanja (bitnog vida stvari),
te da je od-mjereno znanjem, to jest pravim gledom stvari,
sustav informiranja = sustav sebe- i sve-obmanjivanja onim
bezbitnim, ali funkcionalnim, cirkularnim, operativnim etc.,
upravo otuenome vremenu pri-mjerenim, su-vremenim./
Jednako tako kao to se zna (je li i to moda informacija?),
da se smrt ne da izbjei. Ono to se ipak zaboravlja, jest jedna
ve iskuana mogunost filozofiranja, a ona se svodi na to, da
ono rodivo-roeno u rasponu usmrtivog (ne puki smrtnici) i
neusmrtivog (besmrtnici) nosi u sebi mogunost o-bez-smri-
vanja (aaiat,.ti, moe se uti jo kroz Aristotela, a nai u
takozvanoj Nikomahovoj etici, 10. knjiga).
Spectrum: ovjek je postao Stranac danas vie negoli ikada
do sada u povijesti. Ne uvirem u se. Usebnost nas prestravlju-
je. Zjapimo. to initi u takvome prisilnom nagnuu. Niti se
vie brinemo. Niti smo pogoeni iim, niti ita elimo rije-
ima iskazati. Sve se razrjeuje da se nekome oduzme slobo-
da, da se nekoga (u)ini taocem, unienim. Kako zaustaviti
uzavrele due eljne rata, krvi, propasti, razaranja? Jesu li
molitva i utnja dovoljni ?
Jedno je biti stranac, drugo biti tuinac. ovjek nije postao
Stranac, ovjek je, kako se kroz Heraklita uje, roen kao stra-
nac. Stranac sebi samome (svome sebstvu) i stranac bitstvu
svega to uope moe biti. U tome je sadrano barem dvoje:
1) da ovjek sebstvom svojim, svojim bitstvom nije nita sa-
mo prirodom roeno, priroeno, uroeno, da ovjetvo nije
nita puko prirodno, i, 2) da je bitstvo ovjeka odnos spram
sebe sama i, istodobno, odnos spram bitstva svega to uope
moe biti (Bog, bogovi, ma koje drugo bijue). Ta struktura
sebe-odnosa i odnosa spram bitstva svega omoguuje istom
duhovnost, boanskost ovjeka, koje u ovjeku ima, a da ipak
nije priroena (odsustvujui prisustvuje, kako stvar progovara,
kroz Heraklita, u 34. fragmentu). Utoliko ovjek jest stranac,
sebi i svemu, koji mora sebe istom nai (ili, prinuen je sebe
traiti kroz razliite mogunosti duha), da bi se mogao sam sa
sobom i sa svime bitno zbliiti, postati blizak, sprijateljiti se u
prisnosti onoga bez ega ne moe, istodobno, onoga po emu
uope moe ita biti. Za razliku od ovjeka koji se raa kao
stranac, to jest kao ono rodivo u rasponu (razapetosti) usmrti-
vosti (prirodnost) i neusmrtivosti (duhovnost), ovjek-tuinac
se ne raa, tuincem se postaje. Da skratim (imajui u vidu
sve to sam rekao, pokuavajui na razliite naine, ali, koliko
je mogue, drei se iste razine, odgovoriti na Vaa pitanja):
dananjica ini od ovjeka tuinca, to e rei bijue, koje je
tue sebi samome, drugome, po prirodi srodnom, tue svemu
inom prirodnom, neprirodnom i natprirodnom, tue samom
iskonu svega. No to to dananjica ini od ovjeka, ta injeni-
ca otuenja , koja se iskuava i doivljava na svakom koraku,
u drastinom, sasvim neovjenom, upravo bestijalnom vidu
rata, krvi, propasti, razaranja, ali isto tako i u apsolutno sva-
kom trenutku tog naeg vremena (koje svoje otuenje, svoju
la prikriva i tako da sebe razlikuje kao radno i slobodno vri-
jeme) u njegovom, gotovo idilinom vidu mirotvorstva, eku-
menizma, razumijevanja i sporazumijevanja meu narodima,
potivanja tuih /= razliitosti!/ kultura, itd. tu injenicu,
kaem, ima se prepoznati u njenom bitstvu. Dananjica sama,
zapravo, ne ini nita. Bitstvo vremena, koje (bitstvo) zovemo
dananjica, trai, iziskuje, zahtijeva od tog bijueg, koje tu
ve iz sasvim nepoznatih razloga jo zovemo ovjek, da svojim
bitstvom, ukoliko uope hoe da bude, bude mo (uz ostalo
snaga), koja moe biti=sebe-sama-bivati. Mo koja moe, to
iznuuje to vrijeme, slobodna od svega (prirodnog i duhov-
nog) i slobodna za sebe, kroz sebe, u skladu s vremenom, tu,
uvijek iznova sada, iz nita (prije: vie ne; poslije: jo ne) se-
be samu sebi afirmirati, proizvoditi. Ta, s bitstvom vremena
su-raajua, sebe samu proizvodea mo stvara iz nita svoju
vlastitu tuinu, tuost, tuinstvo sebe sebi samoj i tuost
drugoga, tuinstvo svega. To posvemanje otuenje svega od
svega i svega sa svime u svemu, to sebeotuujue otuenje jest
Spectrum.indd 195 14.1.2009 20:43:43
196
SPECTRUM
asopis
studenata
KBF-a
R
A
Z
G
O
V
O
R
i
dananji svijet. Raz-mislite, ima li uope za-mislive molitve i
utnje koje bi to sebeotuivanje mogle zaustaviti!
Spectrum: Zato se sada (u ovome datome trenutku) u kojem
jesmo, ne osjeamo vie pozvani odgovoriti u vremenitosti
vremena?
Zato, jer sada (u ovome datome trenutku) u kojemu jesmo, za-
pravo nismo, nema nas, to nismo mi. Kada kaem mi, mislim
na neoprostivo niim iskupivo (do moda, ipak, indirek-
tnim omoguivanjem filozofije) unitavane ivotnike.
Spectrum: Kako sprjeavati odsutnost Drugoga u svijetu?
Stiati bijes razjarena svijeta? Obuzdati rastue praznine
ispraznosti? Skupiti Istinu to je drugi objeruke rasipaju?
Odsutnosti nema bez prisutnosti, jedna drugu uzajamno spr-
jeava. Bijes razjarena svijeta trne sam od sebe. Rastue prazni-
ne ispraznosti same sebe obuzdavaju raspruju se. Ali Istina
nije neto to eka svoje skupljae. Istina se ima istom roditi.
Spectrum: Kako gledate na sveopenito pomanjkanje hra-
brosti za istinitost? Unato navijeke saznanju koje je ve ti-
suljeima duboko ucijepljeno u svako kransko srce.
Kransko srce je, mjereno tisuljeima, premlado da bi bilo
mjera hrabrosti za istinitost. Istinska hrabrost pretpostavlja
odnos spram svemogueg sve- i sebe-unitavajueg. Smagati
snage za taj odnos, smoi snagu za nositi se sa svemonim Ni-
ta, imati snage gledati zbiljskoj (djelatnoj) Neistini u oi, ne
moe hrabrost niti u osloncu na Boga (kranskoga), niti na
bogove sve zajedno, ma koliko da ih ima, a niti kao sumanu-
ta, izbezumljena hrabrost ovjeka. Hrabrost za istinitost moe
smoi snage, pravu odvanost, samo u nerodivom, ne onom
neroenom filozofiranjem.
Spectrum: Gdje su Pozvani? Zato se nitko ne odaziva zovu?
Zato rijetki danas spaljuju svoje Ja? Je li to razlog zato je
kransko tlo postalo tromo usudio bih se rei, zaleeno?
Zbog ega ovjek tako lako odustaje? Zbog ega se tako olako
liava samoga sebe? Zato se ne bori?
Samo neroeno sunce, mudrost, do koje je u filozofiji stalo,
moglo bi razmrznuti, razlediti ne tek kransko tlo, nego le-
denu pustinju onoga biti svega to jest, koju dananjica us-
postavlja, u svemirskim razmjerima, kao znanstveno-tehni-
ko-kibernetiki totalitet neistine i robovanja. Boriti se, tu je
isto, to i istinski filozofirati.
Spectrum: Moemo li mirno spavati, znajui da negdje
odrastaju generacije koje e svijet poosobiti svojom rtvom
ljubavi?
Mirno ne moemo niti spavati niti budnima biti. Ako je istin-
ski nemir znamen monosti zainjanja i raanja jo nikada
roenog roda nerodivog, onda se ne radi o generacijama i rtvi
ljubavi, nego o narataju koji raste iz svetosti, istoe i ne-
vinosti ljubavi neroenog sunca. Jedino istinska filozofija, u
nudom neunitivo-neizbjenog zaetom filozofiranju, mogla
bi (ako je uope to mogue), darovati pravi, ivoto-tvorni i
djelo-tvorni dar-odgovor na bitna pitanja.
P. S.
ovjek nije ono to moe spoznati i to moe htjeti. ovjek je ono
to moe ljubiti.
Max Scheler
Okreem se. Traim Ljude oko sebe. Iekujem susrete. Ne-
ma ih... sve ih je manje. Susreti izumiru. Takve poasti treba
sprijeiti. Zaustaviti. Ne dati da se krivotvore radosti koji is-
punjavaju ovjeka... Ljude. Ne smije se dogoditi da sutra,
za deset godina, susreta vie ne bude, da se Ljudi prestanu
susretati. Postajati Ljudi.
Trgnuti. To je naa misija. Izuzeti se. Uzdignuti se u duhu.
Pribliiti se Istini... prionuti srcem uz misterij. Prihvatiti ga.
Po-stajati s Njim... ivjeti. Nadii sitne nemoi. Ne dati da
nas savladaju. Skre. Treba se s time ve jednom nauiti no-
siti.
Ostaviti najljepe dijelove sebe za ono to tek dolazi, poima,
navire u zrncima. Ne bojati se zastati. Othrvati se. Priskrbiti
malo odmora u dui. Malo je mjesta gdje se ovjek moe od-
moriti, zakloniti svoje Lice. Biti blag neijemu pogledu. No,
ne treba zato odustati... ima jo uvijek poneto sjaja Mladoga
Sunca s visina da obasja i one koji sjede u tmini...
Draen Zeti
Spectrum.indd 196 14.1.2009 20:43:43