153

Fiaxxo Dora
Fiiozoisxi Faxuirir u Zaciinu
Pregledni lanak
UDK: 94(450 Firenze)1966
Primljeno: 6. rujna 2008.
Sjeanje na poplavu u Firenci 1966.
osnovni elementi memorijskog narativa
Velika poplava u Firenci 1966. godine postala je za stanovnike toga talijanskoga grada
jedno od prijelomnih mjesta njihove suvremene povijesti. Bogato pamenje i sjeanje
na poplavu izraava se kroz redovite slubene komemoracije, prigodne publikacije,
izlobe, okrugle stolove, dokumentarne i igrane filmove te prikupljanjem i objavljivan-
jem sjeanja ljudi koji su je doivjeli, napose spasitelja. U posljednjih etrdeset godina
je pomou tih medija konstruirano vrsto strukturirano i kristalizirano pamenje,
kojega se u ovom lanku shvaa kao vizualni i tekstualni narativ. Autor u memorijskom
materijalu nastoji locirati i analizirati ono to smatra trima osnovnim konstitutivnim i
funkcionalnim elementima u sjeanjima na poplavu. To su: dramatinost, traginost i
katastrofinost pripovijedanja koje moe zadobiti politiku funkciju; slika ugroenoga
i oteenoga firentinskoga umjetnikog i kulturnog blaga, to postaje metafora
ranjenoga identiteta samoga grada; sjeanje na meuljudsku solidarnost i na akcije
spaavanja i pomoi u koje su se dobrovoljno ukljuili djevojke i mladii iz raznih
krajeva Italije i svijeta, kasnije nazvani Aneli blata.
Kljune rijei: historija i pamenje; povijest katastrofa; poplava u Firenci 1966.;
memorijski narativ; konstrukcija sjeanja i pamenja.
3. listopada 1966.
8.00 sati. U Firenci kia pada neprestance ve trei dan. Korito rijeke Arno pod
stalnim je nadzorom odgovornih slubi.
15.00. Na grad se sruio snaan pljusak. Vojno zapovjednitvo alje telegram mini-
starstvima unutranjih poslova i obrane obavjetavajui ih da je situacija kritina,
da se sline vremenske prilike ne pamte, te da u nekim tokama korita izvan grada
prijeti prelijevanje rijeke. Iz Rima pozivaju na pribranost i neirenje panike.
18.00. Snane padaline pogaaju cijeli tok Arna u Toskani. Meteoroloke stanice
poinju biljeiti vrlo visoke vodostaje. U samom gradu Firenci u naredna 24 sata
past e izmeu 180 i 200 litara na m
2
. Temperatura je naglo skoila za pet stupnjeva
to je pridonosi topljenju snijega na planinama toskanskih Apenina.
Povi;isr u xasravi
154
21.00. U gradu vlada mir. U povijesnoj jezgri sve je spremno za proslavu Dana
oruanih snaga koja se trebala odrati idueg dana. Ulice su okiene talijanskim tro-
bojnicama i raznim vojnim znakovljem. U gradskoj vijenici, u zgradi Stare Palae
(Palazzo Vecchio), sastali su se gradonaelnik Piero Bargellini i njegovi najblii surad-
nici da bi raspravljali o krizi politike koalicije koja vodi grad. Vremenske prilike i
zabrinjavajue podizanje vodostaja nitko nije spominjao. Jedino je gradonaelnik,
aludirajui istovremeno na projekt nove organizacije smetline slube nazvan ista
Firenca i na stalnu kiu, rekao: Istina, Firencu treba oistiti, ali ovo sada je ve
pomalo previe.
22.00. Iz okolnih opina poinju stizati prve uznemirujue vijesti o prelijevanju
nekih manjih rijeka i tokova. Karabinjeri su zaprimili 130 poziva o poplavljenim
garaama i podrumima u gradiima i selima u okolici grada. Neka su se naselja naglo
nala pod vodom. Vie stotina obitelji sklonilo se na krovove kua. Poinju prve
operacije spaavanja. Bujica rjeice Resco, pritoke Arna, progutala je selo Reggello.
Neto kasnije spasitelji su pronali tijela sedam osoba.
4. listopada 1966.
00.00. Zatvorene su autocesta Rim-Firenca-Bologna i eljeznika pruga. U predgra-
u rijeka odnosi manji most. Firenca zasad spava. Stanovnici koji su sluali ponone
vijesti o poplavama u okolnim gradiima
i selima poinju se brinuti. Noni straar
na Starom mostu osjea podrhtavanje
uvenog spomenika te naziva vlasnike
zlatarskih radnji da dou skloniti naj-
vrednije predmete.
1.00. Nekoliko desetina ljudi dolo je
pogledati korito rijeke u centru grada.
Pristigli su pripadnici gradske policije,
novinari, gradonaelnik i prefekt. Na
licu mjesta razgovaraju treba li dati uzbu-
nu zvonjavom svih crkvenih zvona ili
izbjei irenje panike u nadi da e nasipi
izdrati. Odluuju se za ovo drugo.
1.30. Prvi znakovi nabujale rijeke u cen-
tru grada. Iz kanalizacijskih otvora istjee
voda na Trgu Mentana.
Sl. 1. Nabujali Arno
155
Fiaxxo Dora: S;iax;i xa ioiiavu u Fiiixci 1,oo.
2.00. Mugnone, pritoka Arna, probila je nasipe u predgrau i potopila hipodrom.
Kamionima je spaeno 190 od 260 konja. Leine njih sedamdesetak spaljene su na
licu mjesta kako bi se sprijeilo izbijanje zaraze.
2.30. Kroz kanalizacijske otvore poplavljeni su podrumi mnogih povijesnih zgrada,
muzeja i crkava. U predjelu uvene bazilike Svetog Kria (Basilica di Santa Croce)
poplavljena je jedna uliica. Mnogi se poinju sklanjati na krovove kua i na vie
katove.
3.30. Sve gradske slube javljaju u Rim, u sjedita ministarstava i drugih institu-
cija, da je situacija alarmantna, da e grad uskoro biti poplavljen. Prefekt svakih
petnaestak minuta naziva Ministarstvo unutranjih poslova traei pomo, ali
deurne odgovorne osobe ne reagiraju prikladno jer ne uviaju razmjere poplave.
Rukovoditelji tvrtke za proizvodnju i distribuciju elektrine energije (ENEL) nalau
otvaranje brana niza malih hidroelektrana u okolici grada. Hidrometar biljei vodo-
staj od 690 cm, samo nekoliko centimetara ispod razine zabiljeene za posljednje
velike poplave Arna 1844. godine. Zatvoren je vodovod, u gradu vie nema pitke
vode (tako e biti naredna tri tjedna).
Do 5.00. Nasipi su probijeni na vie desetka mjesta. Voda e na nekim tokama
dosei razinu od 6 metara i u nekim zgradama preplaviti ak i prve katove.
5.00. Povijesna jezgra je potpuno poplavljena. Na krianju ulica Benci i Tintori uje
se zapomaganje. Svjedoci se sjeaju mukarca koji se drao za prometni znak. Spasili
su ga stanari oblinjih zgrada uz pomo konopca izraenog od vezanih plahti.
6.50. Voda je stigla do prizemlja Nacionalne biblioteke, bujica je sruila vrata na
glavnom ulazu.
7.00. Voda je dosegla 5 metara u urednitvu i tiskari gradskog lista La Nazione. Na
starim strojevima koji su se nalazili na viim katovima uspijeva se otisnuti smanjeno
izdanje novina. Preko cijele prve stranice stoji naslov Arno se prelio u Firencu.
Glavni urednik RAI-evog dopisnitva, koje se nalazilo na jednom od glavnih i naj-
ljepih trgova u centru grada (Piazza Santa Maria Maggiore), nazvao je urednika u
Rim, ali ga nije uspio uvjeriti u razmjere poplave, pa je neto kasnije, u javljanju za
jutarnje vijesti uivo, usmjerio mikrofon kroz prozor, rekavi: Eto, nisam siguran
je li vi u Rimu ujete ovaj zvuk, ali to nije rijeka to se uje, to je ulica Panzani, u
samom sreditu Firence. Firentinci su zgroeni kada, sluajui radio vijesti, uviaju
da nacija jo uvijek ima druge prioritete i da su informacije iz Toskane stavljene tek
na kraj pod naslovom: U Firenci zabiljeen niz poplava.
7.29. Sve elektrine javne gradske ure su stale. Grad je bez struje.
7.45. U prizemlju jednoga samostana slijepa starija asna sestra ne uspijeva umai i
umire pod vodom.
Povi;isr u xasravi
156
9.00 11.00. Vrhunac poplave. Arno je dosegao najvii ikada zabiljeeni vodostaj.
Razni predmeti, ormari, prozori, kante za smee, semafori, automobili noeni vodom
lupaju o zgrade i mostove proizvodei zagluujuu buku, praeni stalnom zvonja-
vom stotina automobilskih sirena u kratkom spoju. Crkve i spomenici su poplavljeni
blatnjavom vodom pomijeanom s kanalizacijskim otpadom i gorivom koje je iscuri-
lo iz spremnika za loivo ulje i iz automobila. Pod vodom tamno-ute i crne boje su
Katedralni trg (Piazza del Duomo) i Trg Sinjorije (Piazza della Signoria).
9.45. Odjekuje snana eksplozija. Zapalilo se skladite goriva. Poginula je jedna
osoba, a dvije su ranjene. iri se panika zbog straha da bi vatra mogla zahvatiti naftu
koja pluta na povrini bujice u cijelom gradu.
11.00. Radio London zapoinje vijesti reenicom: Svijet bi mogao izgubiti jedan
od svojih bisera: Firencu. Svima je jasno da je teta neprocjenjiva, ali pouzdanijih
informacija nema jer je grad, s izuzetkom veze teleprinta dravne novinske agencije,
odsjeen od svijeta.
12.00. Poinju pristizati vijesti o rtvama. Zasada se govori o etvoro starijih osoba.
Uskoro e se proiriti glasine da mrtvih ima na stotine jer e mnogi pomisliti da su
lutke iz duana odjevnim predmetima, koje je bujica nosila ulicama, ljudska tijela.
15.30. Razina rijeke jo uvijek raste, premda sporije. U gradskoj jezgri voda je
dosegnula visinu od est metara, oko metar vie u usporedbi s prijanjom najveom
poplavom iz 1844. godine.
Od 18.00. Vrlo sporo poinje sputanje razine nabujale rijeke. Bujica gubi na snazi
pa posustaje i buka lomljenih predmeta. uju se ulice pretvorene u rjeice. U
sumrak grad izgleda kao golemo, tamno i smrdljivo jezero.
Do 24.00. U zadnja 24 sata poplava je odnijela 39 ivota, 17 u gradu i 22 u okolnim
naseljima i gradiima. U isto vrijeme roeno je 24 djece.
Ujutro 5. listopada povuena je opa uzbuna.
1

***
Ovo je djelomina rekonstrukcija velike poplave u Firenci 4. listopada 1966. godine,
namjerno ispripovijedana dramatinim i traginim tonom. Ovu se poplavu smatra
najveom koja je ikada zadesila taj grad. Prikaz zbivanja kronolokim slijedom
dogaaja, po principu iz sata u sat ili ak iz minute u minutu, uz koritenje
dramatinih i katastrofinih slika i tropa (dan none more, zasljepljujue
blato, vodeno bombardiranje, prestravljena no, more blata i nafte, gluha
uzbuna itd.) najei je nain kako se u publikacijama i monografijama posvee-
1 Izbor dogaaja na temelju podataka iz: DAngelis, Erasmo (2006.) Angeli del fango: Prato, Giunti:
69-107. Kronologija narednih dana nastavlja se na tridesetak stranica, po istom obrascu i tonu, ali pola-
gano prorjeujui vremenske razmake.
157
Fiaxxo Dora: S;iax;i xa ioiiavu u Fiiixci 1,oo.
nima firentinskoj poplavi, dokumentar-
nim filmovima, novinskim osvrtima i
mrenim stranicama, uvodi ili opisuje taj
dogaaj.
2
Takav obrazac pripovijedanja
smatram jednim od osnovnih elemenata
memorijskog narativa o velikoj poplavi
i konstrukcije sjeanja na nju. Njime
se postie uinak dramatinosti, kata-
strofinosti, napetosti, tjeskobe, neizvje-
snosti, strepnje i straha. U konanici se
katastrofa mitizira i takva predaje kolek-
tivnom pamenju. Ipak, zanimljivo je
primijetiti da e u mnogim ispovijestima
i sjeanjima svjedoka i spasitelja esto
izostati upravo ta dramatinost, dok se
mnogo vie istie osjeaj potrebe da se
neto napravi, pomogne ili spasi.
3

Drim da je ta pripovjedna struktu-
ra, odnosno pokuaj minuciozne rekon-
strukcije slijeda dramatinih i tragi-
nih zbivanja, proizvod spleta odreenih
okolnosti. Prve vee i obuhvatnije prika-
ze poplave u Firenci 1966. napravili su novinari i filmski dokumentaristi, a poznato
je da je njihov narativni stil i narativni cilj esto upravo dramatinost kojom se
kod itatelja/gledatelja pokuava potaknuti interes i zadrati panja. Kasnije je taj
pristup preuzela i historiografija, dijelom i stoga to je sama narav dogaaja (slijed
brzih i zgusnutih zbivanja) vrlo podatna naraciji dramatike. Takoer, u talijanskoj
historiografiji i historijskoj publicistici postoji anr koji su teoretiari povijesnog
pisma kao knjievnog narativa nazvali thriller-historija. Ta historiografska i para-
historiografska struja pripovijeda niz dogaaja iz talijanske poslijeratne povijesti
4

kao napeta, sudbonosna, krucijalna zbivanja koja su se snano urezala u kolektivno
pamenje nacije, kao traumatini dogaaji, nerijetko i kao povijesne prijelomnice. I
poplava u Firenci postala je jedan o tih dogaaja, emu su pridonijele tri okolnosti:
poplava kao prirodna pojava, sudbinski element koji ovjek ne moe kontrolira-
ti, a ima pogubne posljedice po ljudski ivot; njezini razmjeri i dramatine slike i
snimke unitenoga grada; polemike oko manjkave i zakanjele reakcije vlasti u ope-
racijama uzbunjivanja, spaavanja i pomoi. Isticanje neprimjerne reakcije drave i
2 Za koritene prikaze poplave v. popis literature.
3 Vie stotina sjeanja sakupljeno na: www.angelidelfango.it; i u: DAngelis (2006.): 154-206.
4 Primjerice: uloga amerikih tajnih slubi u izborima 1948., navodni pokuaji dravnog udara Borghese
1970., smrt knjievnika Pier Paola Pasolinija 1975., bombaki napadi radikalne desnice u tzv. olovnim
godinama, otmica i smrt politiara Alda Mora 1978., itd.
Sl. 2. Palazzo Vecchio
i okolne ulice pod vodom
Povi;isr u xasravi
158
institucija pridonosi izgradnji opreke izmeu dobrog, ugroenog i napaenog naroda
(Firentinci) naspram loe, spore, birokratizirane, nesposobne vlasti.
Na tragu razmiljanja amerikog historiara i teoretiara historiografske naracije
Haydena Whitea moemo rei da se provodi narativizacija i mitizacija slijeda zbiva-
nja izazvanih izvanljudskim djelovanjem. Prirodnom fenomenu (poplava) konstru-
ira se zaplet te on postaje prvo drama, zatim tragedija i konano katastrofa. White
smatra da se to zbiva jer su ljudi, kao lanovi odreenog drutva ili drutvenog
poretka, skloni pribjegavanju mitolokim oblicima miljenja i iskaza kada se nau
u procesima, bili oni prirodni ili drutveni, koji razaraju materijalnu infrastrukturu
njihova drutva
5
. To se pogotovo dogaa jer tzv. egzaktne znanosti, koje se smatra
nositeljicama objektivnog i istinitog znanja, ne posjeduju metodoloki i termino-
loki aparat kojim bi iskazale moralnu, emocionalnu i socijalnu dimenziju katastro-
finog dogaaja. White to objanjava tezom po kojoj je s gledita znanosti nedaa
vjerojatnost koja se zbiva u datom trenutku i mjestu te u odreenim modalitetima
[...], dok mit oblija nesree (zlu kob ili lou sreu) prerauje u katastrofu.
6
Tako
oblikovana pripovijest (sa zapletom i raspletom) predaje se kolektivnom pamenju
kao pria definirane strukture, motiva i metafora. Ona se u tom pamenju kristalizi-
ra kao trajni okvir buduih prikaza, od onih na slubenim komemoracijama, preko
recentnih (prikupljenih nakon vie desetljea od samog dogaaja) iskaza svjedoka i
sjeanja, do filmskih i publicistikih historija.
5 White, Hayden (2006.) Catastrofe, memoria comune e discorso mitico: gli usi del mito nella ricostruzione
della societ. U: Isti, Forme di storia: Dalla realt alla narrazione. Roma, Carocci: 142.
6 Ibidem. White dalje napominje da je izraz katastrofa preuzet iz kazalita te oznaava onaj trenutak u
drami kada dogaaji poprimaju nagli negativni obrat koji vodi prema propasti, gradei tako pretpostavke
za razrjeenje tih znaenja u zavrnoj sceni. Idem: 155.
Sl. 3. Poplavljena povijesna jezgra
159
Fiaxxo Dora: S;iax;i xa ioiiavu u Fiiixci 1,oo.
U prikazima poplave u Firenci vidimo personifikaciju Arna kojemu se upisuju
metafore razljuene, uvrijeene i poniene rijeke; nju su bespotedno iskorita-
vanje u proizvodne svrhe i nemar natjerali da se prelije u grad, u ovom kontekstu
metaforu napretka. Rijeka bui, poprima boje i mirise smrti i rasula, stvarajui
dramatinu zvunu i vizualnu pozadinu. Taj e se element sjeanja u narednim
desetljeima koristiti kao argument za potrebu ekoloki uravnoteenijeg iskorita-
vanja Arna.
Firentinci su pak rtve nesposobnih sredinjih i lokalnih vlasti, ali i nacionalnih
medija koji kao da ne ele shvatiti razmjere katastrofe. Graani su preputeni
samima sebi, pomau jedni drugima, spaavaju umjetniko blago, snalaze se kako
mogu, uspijevaju preivjeti i time razrjeavaju katastrofu. Istovremenu na scenu
stupaju slabo organizirane dravne slube spaavanja i vojska kojih se redovito
stavlja u opreku s tisuama volontera, za taj posao neobuenih mladia i djevojaka,
naoruanih tek dobrom voljom i osjeajem solidarnosti.
Na koncu tako vidimo da se i u ovoj prii o nesretnom dogaaju, kao i u nekim
drugima koje analizira White, upotrebom diskurzivnih tehnika prirodna nedaa,
napose dramatike tragedije, socijalizira, odnosno liava kategorije prirodnog feno-
mena da bi joj se pridala funkcija politike naravi.
7
***
Drugi element u sjeanju na poplavu predstavlja slika ugroenoga i ranjenoga
firentinskoga umjetnikog i kulturnog blaga. Jedan od tvorbenih initelja tali-
janskog nacionalnog identiteta izvire iz autopercepcije Italije kao zemlje i naroda
kulture i umjetnosti.
8
Firenca jo od 17. stoljea, kada grad i Toskana nakon tri
stoljea gube ulogu jednog od najva-
nijih politikih i intelektualnih centara
Apeninskoga poluotoka i Europe, gradi
identitet grada umjetnosti neprocjenjive
vrijednosti i ljepote te golemih intelektu-
alnih dosega. Mentalna slika stanovnika
o svome gradu na temelju velike i slavne
prolosti, stare (iako ocvale) slave, kao
i identitet koji se iz toga razvija, nazivaju
se u literaturi upravo firentinizacija iden-
titeta.
9
U firentiniziranome mentalite-
tu stanovnika nekoga grada, sve vezano
uz slavnu i veliku prolost, a ponajvie
velika i vana zdanja, zgrade, palae,
7 Idem: 151.
8 Galli della Loggia, Ernesto (1998.) Lidentit italiana. Bologna, Il Mulino: 25-29.
9 Procacci, Giuliano (1996.) Povijest Talijana. Zagreb, Barbat: 112.
Sl. 4. Spaavanje umjetnina
Povi;isr u xasravi
160
spomenike crkve te umjetnika djela iz prolih epoha bivaju sakralizirani, poseb-
no tovani, prema njima se razvija osjeaj pripadanja i ponosa, ali i samodostatnosti.
Ugrozu tih zdanja, pa i najmanju poput uvoenja tramvajske linije u centru grada
doivljava se kao ugrozu ljudi, njegovih stanovnika.
Poplava 1966. godine najvie je pogodila upravo povijesnu jezgru, a voda je
navrla u knjinice, muzeje, crkve i palae u kojima se uva firentinsko umjetniko i
intelektualno blago.
Navodim tek nekoliko najvanijih podataka o oteenim i unitenim umjetnina-
ma i knjikom blagu: oko 11.000 svezaka starih knjiga, meu kojima i vie stotina
dragocjenih rukopisa i raritetnih tiskanih djela pohranjenih u Nacionalnoj sredi-
njoj knjinici natopljeno je vodom i prekriveno blatom, kao i cjelokupna povijesna
geografska zbirka koja je za vrijeme Drugog svjetskog rata sklonjena u podrume;
gorivo koje je iscurilo iz spremnika za grijanje i benzin iz automobila ostavili su
mrlje u obliku linije na stotinama spomenika i zgrada na razini do koje je doprla
voda; Vrata Raja na Krstionici (rad kipara Lorenza Ghibertia iz prve polovice 15.
stoljea) snaga nabujale vode je silom otvorila te su zbog udarca ispale gotovo sve
drvene rezbarene ploe; u podrumima palae Uffizi nastradali su zidovi, tukature i
stotine umjetnikih slika.
10
Sveukupno je oteeno 15 muzeja, 18 spomenikih crkava, oko 60 kilometara
polica s arhivskom graom, neto vie od 6000 umjetnikih slika iz svih epoha od 13.
stoljea do suvremenih radova. Pod vodom i u blatu nalo se oko 1.600.000 svezaka
razliitih knjiga iz petnaestak biblioteka. Dva uvena inozemna povjesniara umjetno-
sti su nakon posjeta Firenci nekoliko dana nakon poplave u apelu svjetskoj javnosti
rekli da se radi o najveoj tragediji koja je u moderno doba zadesila umjetnost.
11
Simbol unitenoga umjetnikoga
blaga i jedna od slika koja iz medijske
postaje mentalna, a potom i element
kolektivnog pamenja, jest golemo,
gotovo etiri metra visoko Cimabuino
Raspelo iz 1272. godine, izloeno u
Bazilici Svetoga Kria, jedno od najvred-
nijih umjetnikih djela rane gotike. U
poplavi je nepovratno stradalo oko 80
posto raspela.
Fotografije i snimke oteenih zgrada
umjetnike vrijednosti i blatom pre-
krivenih umjetnina dominiraju u pri-
kazima i radovima o poplavi i moe-
mo ih smatrati najvanijim elementom
10 Primjeri preuzeti iz dokumentarnog filma Firenze 1966: Lalluvione, ur. Gianni Minoli, RAI Educational,
2006.
11 DAngelis (2006.): 140.
Sl. 5. Nepovratno oteeno
Cimabuino raspelo
161
Fiaxxo Dora: S;iax;i xa ioiiavu u Fiiixci 1,oo.
vizualnoga pamenja i sjeanja. Upravo zbog toga se za poplavu vie vezuje ideja
vlanoga blata, negoli sama nabujala rijeka, voda ili slike ugroenoga stanovnitva.
Poplavljeno firentinsko kulturno blago postaje metafora ranjenoga identiteta samoga
grada.
Neizostavni element cijelog narativa su takoer sjeanja brojnih djelatnika i
rukovoditelja muzeja, crkava, biblioteka, od kojih su neka objavljena u publikacija-
ma memoarske naravi.
12
Oni uglavnom pripovijedaju kako su sa strepnjom sluali
vijesti o rastu vodostaja, kako su ured noi pokuavali doi do neke zgrade u kojoj
su radili ili do zgrada za koje su znali da se u njima nalaze najugroenije umjetnine.
Sjeaju se kako su s prijateljima i suradnicima pokuali prebacivanjem na vie katove
spasiti sve ono to su mogli ponijeti, katkada nosei ogromna platna ili teke drve-
ne skulpture. Restauracija je trajala desetljeima, a ni do danas jo uvijek nije sve
obnovljeno. Firenca se nakon poplave razvija u jedan od najvanijih i najstrunijih
restauratorskih centara na svijetu, posebno za umjetnine i knjige oteene vodom,
vlagom, blatom i naftom.
13
Spaavanje umjetnikog blaga postaje jo jedan mitizirani element tragedije, nje-
zin katarzini trenutak razrjeenja: od metafore propasti izrasta u metaforu obnove i
uskrsloga ivota. To posebno vrijedi za pripovijest o pronalasku, spaavanju i potom
o dugoj i sloenoj restauraciji Cimabuina raspela.
14
***
Trei element u sjeanju na poplavu je pria o operacijama spaavanja i pomoi
te o solidarnosti koju su sami Firentinci iskazali jedni prema drugima. Iz tog ele-
menta izrasta mitizacija reakcije i doprinosa mladih dobrovoljaca koja se nerijetko
navodi kao trenutak roenja suvremenog talijanskog organiziranog volonterskog
pokreta i civilne zatite, premda formalno taj podatak nije u cijelosti toan. Moe se
eventualno rei da su zbivanja u Firenci posluila kao snaan poticaj reorganizaciji
civilne zatite (koja je ve postojala) i procesu organizacije u udruge civilnog drutva
strukturiranog dobrovoljakog pokreta.
Ve dan-dva nakon poplave, u Firencu poinju pristizati volonteri i volonterke,
ubrzo prozvani Aneli blata.
15
U prvom valu to su tisue mladih ljudi iz Toskane
12 Kao primjerice dnevnik Uga Procaccia, tadanjeg ravnatelja Zavoda za zatitu spomenika. Njegovo i sje-
anja drugih uglednih Firentinaca na poplavu objavljeno je u prigodnom izdanju: Marcellini, Marco i
Corinto, Gian Luigi (2006.) Acqua passata - Lalluvione del 1966 nei ricordi dei fiorentini. Prato, Giunti.
13 Prvoj fazi restauracije bila je posveena izloba 1972. godine i pratei katalog: Baldini, Umberto i Dal
Poggettp, Paolo (ur.) (1972.) Firenze restaura : il laboratorio nel suo quarantennio (guida alla mostra di
opere restaurate dalla Soprintendenza alle Gallerie). Firenze, Sansoni.
14 Usporeujui svjedoanstva koja je prikupio DAngelis s nekim sjeanjima objavljenima na stranici
udruge dobrovoljaca i spasitelja, pronaao sam najmanje pet razliitih osoba koje tvrde da su bili meu
prvima koji su vidjeli uniteno raspelo i da su upravo oni sudjelovali u njegovom spaavanju. Usp.
DAngelis (2006.): 168 i 195; i: http://www.angelidelfango.it/interviste/interviste.html.
15 Izraz je skovao novinar milanskog lista Corriere della Sera Giovanni Grazzini u panegirikom osvrtu na
tisue mladih koji su pohitali Firenci u pomo. I on ih stavlja u opreku ne samo spram nesposobne
Povi;isr u xasravi
162
i drugih krajeva Italije koji su doli
pomoi ugroenom stanovnitvu u ie-
nju kua i ulica. Nekoliko dana kasnije
poela je golema operacija ienja i spa-
avanja umjetnima u kojoj su sudjelovali
uglavnom studenti umjetnosti, povijesti,
restauracije, knjievnosti, mladi strunja-
ci iz tih i drugih umjetnikih i humani-
stikih disciplina, stotine gimnazijalaca
i obinih ljubitelja umjetnosti. Meu
njima je bilo i vie stotina mladih koji
su u Italiju pristigli iz drugih zemalja
zapadne Europe i Sjedinjenih Amerikih
Drava, potaknuti medijskim izvjetaji-
ma o unitenom gradu i umjetninama.
Neki su u Firenci ostali mjesecima i godinama, paljivo i strpljivo istei knjige,
umjetnika djela, podrume i zidove povijesnih zgrada. Za komemoracije 2006.
godine iznesen je prijedlog da se neka ulica u gradu nazove upravo po njima, Via
Angeli del Fango.
Kroz narativ o mladim spasiteljima provlai se teza da se radilo o buduem
ezdesetosmakom narataju. Spontanost, solidarnost, mladost, predanost ideali-
ma, socijalni angaman vrijednosti su koje se 40 godina nakon poplave pripisuje
Anelima blata. Iz te kulturne osnove izrastao je, kako tvrde sami sudionici, njihov
ezdesetosmaki politiki i ideoloki angaman
16
. U memorijskom narativu o popla-
vi vidimo kako dugokosi, neobrijani, neuredni momci postaju prvo Aneli
blata, to se koristi kao dokaz i atribut njihove moralne ispravnosti, da bi zatim,
1968. godine, postali nositelji nove kulture i novoga drutva.
17
Upravo taj funkcio-
nalno politiki vid sjeanja na Anele blata istaknut je u poznatom filmu La meglio
giovent (redatelj Marco Tullio Giordana, 2003.) koji kroz ivot jedne obitelji govori
o povijesti Italije od ezdesetih godina do kraja 20. stoljea. Dio radnje zbiva se upra-
vo u danima poplave i prikazuje neke glavne likove koji se pridruuju spasiteljima.
i trome vlasti, ve i prema kritiarima beat subkulture koji su novu modu noenja duge kose kod
mladia i slobodnije ponaanje djevojaka gledali s podozrenjem. Grazzini je na tom tragu napisao: Vi,
ulizice i licemjeri, javni slubenici namrtenih ela, prastari i ukoeni relikti votanih figura [...], da se od
ovog trenutka vie nitko nije usudio vrijeati ih jer oni su bili aneli, aneli blata.
16 U sjeanjima sam naiao na nekoliko primjera kojima se sudjelovanje u pomoi poplavljenoj Firenci
eksplicitno ili implicitno vezuje uz kasniju ezedestosmaku kulturu i politiku: bilo je predivno, sve je
nalikovalo na savrenu (bar se tako inilo) organizaciju bez hijerarhije (DAngelis: 174.); Svake veeri
bih u vagonima u kojima smo spavali sudjelovao u dugim razgovorima sa studentima i dugokosim mla-
diima, prvim hipijima (178); Sjeam se velikog skupa na kojemu sam prvi puta uo pjesmu Joan Baez
We shall overcome, bio je to praktino poetak prosvjeda koji je izrastao u 1968.-u (182).
17 Usp: Teodori, Massimo (1979.) Historijat novih ljevica u Europi (1958.-1978.). Zagreb, Globus: 217-
226; te: Ginsborg, Paul (1989.) Storia dItalia dal dopoguerra a oggi. Societ e politica 1943-1988. Torino,
Einaudi: 404-436.
Sl. 6. Aneli blata
163
Fiaxxo Dora: S;iax;i xa ioiiavu u Fiiixci 1,oo.
Jedan od brae dolazi u Firencu kao dobrovoljac, kasnije sudjeluje u studentskom
pokretu 1968. godine, a njegova supruga, koju je upoznao meu volonterima, uklju-
uje se u Crvene brigade.
Aneli blata su posebno zanimljivi u kontekstu problematike modaliteta struk-
turiranog, gotovo bismo mogli rei voenog pamenja i sjeanja, budui da su
odluili obnoviti i odravati meusobne veze, osnovali su udrugu koja organizira
povremene susrete ljudi koji su sudjelovali u operacijama spaavanja i pomoi, imaju
internetsku stanicu, rade na objavljivanju radova o poplavi, dodjeljuju nagrade za
literarne radove o poplavi, prikupljaju pisana sjeanja koja objavljuju na mrei i u
knjigama.
18
Svakih deset godina u Firenci se odravaju komemorativne manifestacije
sjeanja na poplavu na kojima sredinje mjesto redovito zauzimaju upravo Aneli
blata i njihovi iskazi sjeanja. Te prakse odgovaraju shvaanju Paula Connertona
o komemoracijama kao jednome od posrednika drutvenog pamenja: Osobina
komemoracija, koja ih odvaja od ire kategorije rituala, je to to se u njima kontinu-
itet s prolou izriito zahtjeva. Mnoge od njih taj kontinuitet ostvaruju ritualnim
izvoenjem naracije dogaaja [...], koje zahvaljujui vjernoj i preciznoj rekonstruk-
ciji uvaju vie-manje nepromjenjive sekvence formalnih radnji i iskaza.
19

***
Uz prie i sjeanja o iskazima solidarnosti i pomoi meu sugraanima, uz prizore
uplakanih i zagrljenih neznanaca pred blatnjavim spomenicima i crkvama kakvi se
inae viaju u okolnostima velikih prirodnih nepogoda, Firenca pamti poplavu iz
1966. i kroz autoironiju i crni humor. Sklonost zajedljivoj i otroumnoj duhovitosti
regionalni je stereotip i autostereotip Toskanaca te se esto moe uti kako su upravo
oni meu Talijanima najvie skloni crnom humoru.
Do danas se zapisuju anegdote, vicevi i dosjetke koje su, ironizirajui vlastiti udes,
tada navodno prepriavali stanovnici poplavljenoga grada. Taj aljivi i autoironijski
odmak smatram jo jednim, premda prateim, a ne konstitutivnim, elementom
strukture memorijskog narativa o velikoj poplavi 1966. godine. Ve i sam naslov
knjige iz koje sam preuzeo veinu duhovitih primjera nosi ironijski naslov u izrazu
acqua passata (doslovno: voda koja je prola, biva voda; sintagmatski: bilo pa
prolo, lanjski snijeg), uz podnaslov Poplava 1966. u sjeanjima Firentinaca.
20

18 Vidi slubenu stranicu Anela blata www.angelidelfango.it na kojoj se moe nai i nekoliko stotina
kratkih sjeanja sudionika operacije spaavanja, prikupljenih uglavnom 2005. i 2006. uoi etrdesete
godinjice poplave. Ideju okupljanja Anela blata poduprla je slubeno i Regija Toskana izradom
popisa dobrovoljki i dobrovoljaca i financiranjem prikupljanja i objavljivanja njihovih sjeanja. Do kraja
2006. na popisu je bilo neto vie od 10.000 osoba, a 2.200 priloilo je i izjavu osobnog sjeanja na te
dane. V. Firenze 4/11/66: quando gli angeli scesero nel fango: Il Sole 24ore, 4. listopada 2006.
19 Connerton, Paul (2004.) Kako se drutva sjeaju. Zagreb, Antibarbarus: 79.
20 Rije je o jo jednom prigodnom izdanju iz 2006. koje je uoi komemoracije povodom 40. godinjice
objavila ugledna lokalna izdavaka kua: Marcelini, Marco i Corinto, Gian Luigi (2006.) Acqua passata
- Lalluvione del 1966 nei ricordi dei fiorentini. Prato, Giunti.
Povi;isr u xasravi
164
Tako je, primjerice, poznati talijanski novinar Indro Montanelli zapisao da je 5.
listopada uo nekog Firentinca kako, istei blato, izvikuje Da bar potraje!. Kada
ga je upitao to time eli rei, ovaj mu je odgovorio da prieljkuje da poplava potraje
due jer da mi, Firentinci, inae ne volimo jedni druge, ali eto, sada nas je Arno
natjerao da se potujemo i da si pomaemo.
Stanari zgrada u susjedstvu gradskoga zatvora primili su u svoje stanove mnoge
zatvorenike kako ovi ne bi, nakon to je kaznionica poplavljena, stradali lutajui
ulicama. Anegdota navodi da je jedan osueni provalnik obeao da e se oduiti
gospoi za prueno mu sklonite im bude ponovo imao priliku za neku dobru
pljaku. Nekoliko dana od povlaenja vode neke su krme i restorani izloili natpis
danas nudimo specijalitete u vlagi, vlasnici unitenih duana navodno su se naalili
i u izloge istakli ponude poput snienja, potop cijena, prodajemo tkaninu koja se
ne suava pranjem jer je ve oprana.
Poplavu Arna opjevali su i neki kantautori. Najizraeniji autoironijski i satiriki
pristup nalazimo u baladi Riccarda Marasca Poplava (Recital di Canzoni: LAlluvione,
1971.) koju glazbenik, satirizirajui socijalne odnose u gradu, otvara stihovima:
Pliva u moru kakice,/ ne zna jel ljudske il kravlje/ nije ti jasno to se zbiva/ jer ti
se ini da je ima malo previe,/ pa i za susjedov zahod/ iz kojeg uvijek puta voda.
***
Zakljuno se moe rei da je velika poplava u Firenci 1966. godine, uz izravne
materijalne posljedice kao to su ljudske rtve, uniten grad, oteene umjetnine,
ili posredne materijalne posljedice poput djelomino promijenjene demografske i
socioekonomske slike grada, poluila i izravne mentalitetne posljedice, odnosno
postala vanim dijelom pamenja i identiteta Firentinaca, ali i Italije uope, i tako
izrasla u mjesto sjeanja.
Pamenje na nju ima nekoliko okosnica, konstitutivnih elemenata. To su u
prvom redu dramatinost, traginost i katastrofinost u pripovijedanju prirodnog
dogaaja koji zadobiva sudbinsku politiku poruku (ljutita rijeka buni se protiv
nemara, zagaenja i bespotednog iskoritavanja), i ideoloku politiku funkciju
(ugroeni i bespomoni graani/narod naspram nesposobne, bezosjeajne i pokva-
rene vlasti/drutvene elite koju u razrjeenju drame pobjeuje dobra, hrabra i vri-
jedna mlade). Tu je potom slika ugroenoga i oteenoga umjetnikog i kulturnog
blaga kao jednog od glavnih elementa identiteta samoga grada. Ugroza ili propast
kulturne batine znai ugrozu i propast stanovnika Firence, neprocjenjivi gubitak
za cijelu naciju i svijet, a njezino spaavanje metafora je obnove i novog ivota
Firentinaca. Konano, to su sjeanja na meuljudsku solidarnost i pomo, napose
reakciju mnotva mladih ljudi iz itave zemlje koji su kao volonteri pritekli u pomo
potopljenome gradu. Ovim elementima pamenja moemo dodati i autoironijski i
duhoviti odmah koji se katkada javlja u nekim rekonstrukcijama poplave, premda
ga ne moemo smatrati konstitutivnim i dominantnim.
165
Fiaxxo Dora: S;iax;i xa ioiiavu u Fiiixci 1,oo.
Konstrukciji i utvrivanju tih sjeanja pridonose dokumentarni filmovi, foto-
grafije, zapisi svjedoka i memoarska te prigodniarska komemorativna literatura
kroz koje se redovito proteu upravo ta tri osnovna elementa verbalnog i vizualnog
memorijskog narativa.
Koritena literatura
BALDINI, Umberto i DAL POGGETTO, Paolo (ur.) (1972.) Firenze restaura: il labora-
torio nel suo quarantennio (guida alla mostra di opere restaurate dalla Soprintendenza
alle Gallerie): Firenze, Sansoni.
BRKLJAI, Maja i PRLENDA, Sandra (ur.) (2006.) Kultura pamenja i historija: Zagreb,
Golden Marketing-Tehnika knjiga.
CONNERTON, Paul (2004.) Kako se drutva sjeaju: Zagreb, Antibarbarus. (Izvorno izda-
nje: Cambridge i New York, 1989.)
DANGELIS, Erasmo (2006.) Angeli del fango: Prato, Giunti
DUGGAN, Chirstopher (1994.) A Concise History of Italy: London, Cambridge University
Press.
GALLI DELLA LOGGIA, Ernesto (1998.) Lidentit italiana: Bologna, Il Mulino.
GINSBORG, Paul (1989.) Storia dItalia dal dopoguerra a oggi. Societ e politica 1943-
1988: Torino, Einaudi.
ISNENGHI, Mario (1996.-97.) I luoghi della memoria (3 sv.): Bari, Laterza.
MARCELLINI, Marco i CORINTO, Gian Luigi (2006.) Acqua passata - Lalluvione del
1966 nei ricordi dei fiorentini: Prato, Giunti.
PROCACCI, Giuliano (1996.) Povijest Talijana: Zagreb, Barbat.
TEODORI, Massimo (1979.) Historijat novih ljevica u Europi (1958.-1978.): Zagreb,
Globus.
WHITE, Hayden (2006.) Catastrofe, memoria comune e discorso mitico: gli usi del mito
nella ricostruzione della societ. U: Idem, Forme di storia: Dalla realt alla narrazione:
Roma, Carocci: 139-160. (Izvorno izdanje: WHITE, Hayden (2000.) Catastrophe,
Communal Memory, and Mythic discourse : The Uses of Myth in the Reconstruction of
Society. U: STRTH, Bo (ur.) Myth and Memory in the Construction of Community:
Bruxelles-New York, PIE-Peter Lang: 49-74.)
Dokumentarni i igrani filmovi
Firenze 1966: Lalluvione, urednik Gianni Minoli, RAI Educational, Italija, 2006.
1966: Memoria di un diluvio, reija Giuseppe Sibilla, RAI, Italija, 1986.
La meglio giovent, reija Marco Tullio Giordana, Italija, 2003.
Zbirka audiovizualnih izvora
www.teche.rai.it
Povi;isr u xasravi
166
Mrene stranice:
www.angelidelfango.it
www.alluvionefirenze.it
http://www.ansa.it/opencms/export/site/notizie/rubriche/specialied/visualizza_new.
html_2023268416.html
http://ricerca.repubblica.it/repubblica/archivio/repubblica/2006/11/03/alluvione-di-firenze-
un-allarme-inascoltato.html
http://www.repubblica.it/2006/11/sezioni/cronaca/firenze-angeli-fango/firenze-angeli-fan-
go/firenze-angeli-fango.html
Novinski izvori:
ANSA-DEA (arhiv talijanske novinske agencije ANSA-e za razdoblje 1945.-2007.)
SUMMARY
Remembrance of the Florence flood of 1966
fundamental narrative elements
The great Florence flood of 1966 became for the inhabitants of this Italian city one
of the crucial spots of their recent history. The rich memory of the flood has been
expressed through regular official commemorations, occasional publications, exhibi-
tions, round tables, documentary and fictional movies, as weal as by collecting and
publishing witnesses memories and remembrances, especially those of the rescuers.
Through such media and other similar vehicles, a well-structured and crystallised
memory on Florence 1966 has been constructed in last forty years, in this article
intended as a visual and textual memorative narrative. The author attempts to locate
and analyze in these materials what he considers as the three fundamental constitutive
and functional elements in the remembrance of the Florence flood. These are: the
dramatic, tragic and catastrophic narration which could also take a political function;
the image of an imperilled and damaged Florentines artistic and cultural treasure,
becoming a metaphor of the wounded identity of the city; remembering of the soli-
darity and help expressed by many young people arrived as volunteers from all parts
of Italy and many western foreign countries, later known as Mud Angels.