Sveuilite u Splitu Graevinsko-arhitektonski fakultet

OSNOVE NOSIVIH KONSTRUKCIJA II

Prof. dr. sc. eljana Nikoli

Sadraj:
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. UVOD ANALIZA NAPREZANJA I DEFORMACIJA SVOJSTVA MATERIJALA VEZE IZMEU NAPREZANJA I DEFORMACIJA KOEFICIJENTI SIGURNOSTI I DOPUTENO NAPREZANJE AKSIJALNO OPTEREENJE TAPA SMICANJE (ODREZ) GEOMETRIJSKE KARAKTERISTIKE RAVNIH PRESJEKA TAPOVA SAVIJANJE RAVNIH TAPOVA DEFORMACIJA RAVNOG TAPA PRI SAVIJANJU TORZIJA RAVNIH TAPOVA STABILNOST KONSTRUKTIVNIH ELEMENATA VIRTUALNI RAD STATIKI NEODREENE KONSTRUKCIJE

1. UVOD

STATIKI ODREENE KONSTRUKCIJE Mehanika krutih tijela zasniva se na idealizaciji stvarnog tijela krutim tijelom koje ne mijenja oblik niti veliinu pod utjecajem vanjskih sila. Unutranje sile ne ovise o deformacijama. Rjeenje sila veza i unutranjih sila iz uvjeta ravnotee.

STATIKI NEODREENE KONSTRUKCIJE Realno tijelo se deformira (mijenja oblik i volumen) unutranje sile ovise o deformacijama

Uvjeti ravnotee nisu dovoljni za rjeenje sila veza i unutranjih sila. Potrebni dodatni uvjeti (veza izmeu vanjskih sila, oblika tijela, vrste materijala s naprezanjima i deformacijama tijela) Otpornost materijala ovu zadau rjeava jednostavnim metodama uz uvoenje odreenih pretpostavki. Teorija elastinosti i teorija plastinosti takoer rjeava probleme deformabilnog tijela, ali su uvjeti koji se postavljaju znatno sloeniji.

OTPORNOST MATERIJALA Elementi konstrukcije izloeni djelovanju optereenja se deformiraju. Grana primijenjene mehanike koja utvruje vezu izmeu sila koje djeluju na element i deformacija prouzrokovanih tima silama (progib grede uslijed poprenog optereenja, izduenje elementa uslijed vlane sile, skraenje tapa reetke zbog tlane sile, uvrtanje uslijed momenta torzije, ) naziva se otpornost materijala. Otpornost materijala prouava probleme vrstoe, krutosti i stabilnosti pojedinih dijelova tehnikih konstrukcija od vrstog deformabilnog materijala. VRSTOA KRUTOST Sposobnost prenoenja optereenja bez pojave loma. Otpornost konstrukcije na deformiranje (promjenu oblika i volumena). Sposobnost konstrukcije i njezinih elemenata da pod zadanim optereenjem zadre prvobitni oblik elastine ravnotee.

STABILNOST

Vlane sile Vlane sile razvlae materijal te uzrokuju poveanje duljine konstruktivnog elementa. Veliina produljenja ovisi o krutosti materijala, povrini poprenog presjeka i iznosu optereenja.

Tlane sile Tlane sile vre zbijanje estica materijala to uzrokuje skraenje promatranog elementa.

Posmine sile Posmine sile izazivaju pomicanje u horizontalnim ili vertikalnim paralelnim ravninama.

Savijanje Element izloen poprenom optereenju deformira se savijanjem.

Torzija Pojava uvrtanja konstruktivnog elementa najee uzrokovana ekscentrinim optereenjem.

Dimenzioniranje elemenata konstrukcije:

Proraun vrstoe Odreivanje najmanjih dimenzija pojedinih dijelova konstrukcije pod djelovanjem zadanog optereenja. Proraun krutosti Odreivanje deformacija konstrukcija pod djelovanjem zadanog optereenja, koje moraju ostati u doputenim granicama odreenima uvjetima uporabe same konstrukcije. Proraun stabilnosti Odreivanje optereenja pod kojim konstrukcija i njezini elementi zadravaju prvobitni elastini oblik.

Vanost otpornosti materijala u analizi konstrukcija: - Kako bi se izraunale unutranje sile u pojedinim konstruktivnim elementima, projektant mora odabrati dimenzije elemenata i vrstu materijala. Ovo zahtijeva razumijevanje naina prijenosa sila meu konstruktivnim elemetima i deformacija koje te sile uzrokuju. - Kod statiki neodreenih konstrukcija unutranje sile nije mogue dobiti samo na osnovu poznavanja geometrije i optereenja. Raspodjela unutranjih sila ovisi o relativnoj krutosti elemenata i sposobnosti njihovog deformiranja.

Naelo sigurnosti i racionalnosti O sigurnosti graevinskih konstrukcija ovise ljudski ivoti i materijalna dobra. Racionalnost podrazumijeva pravilan izbor dimenzija i metoda prorauna. Naela sigurnosti i racionalnosti su meusobno suprostavljeni. Potrebno je upotrijebiti onoliko materijala koliko je nuno da budu zadovoljeni traeni uvjeti sigurnosti.

Poznavanje mehanikog ponaanja materijala Inenjerske konstrukcije su sastavljene iz elemenata koji su izraeni od konkretnog materijala. Materijal posjeduje svoja mehanika svojstva. Otpornost materijala ovisi o mehanikim svojstvima materijala. Naelo sigurnosti i racionalnosti moemo zadovoljiti tek uz poznavanje mehanikih svojstava materijala.

Struktura prirodnih vrstih tijela Tijelo predstavlja skup estica (molekula) na okupu. U poetnom stanju tijela odnosno nultom stanju molekularne sile su u ravnotei. Vanjsko djelovanje uzrokuje promjenu poloaja estica i sila meu njima. Zbog razlike izmeu novonastalih sila i sila nultog stanja nastaje naprezanje u tijelu.

Ope pretpostavke otpornosti materijala Materijal je neprekinut (kontinuiran) tvar ima svojstvo neprekinute sredine, kontinuuma, tj. tvar jednoliko i bez upljina ispunjava volumen tijela. Materijal je homogen fizikalno-mehanika svojstva u svim tokama su jednaka. Nehomogen materijal svojstva se mijenjaju od toke do toke. Materijal je izotropan - fizikalno-mehanika svojstva u svim smjerovima su jednaka (metal, staklo). Anizotropan materijal - fizikalno-mehanika svojstva u razliitim smjerovima su razliita (drvo). Ortotropan materijal - fizikalno-mehanika svojstva su jednaka u odreenim smjerovima vlakana (valjani elik).

 Materijal je elastian elastinost je svojstvo materijala da se vraa u prvobitno stanje nakon uklanjanja vanjskih optereenja. Realno tijelo ponaa se elastino samo do jedne odreene granice koja se naziva granica elastinosti. Izmeu naprezanja i deformacija postoji linearna zavisnost do odreene granice koja se naziva granicom proporcionalnosti. Hipoteza ravnih poprenih presjeka popreni presjeci okomiti na os tapa pri deformaciji tijela ostaju ravni i okomiti na deformiranu os tapa. Deformacije tijela su male u odnosu na konane dimenzije tijela te ih u matematikom smislu moemo smatramo beskonano malim veliinama prvog reda. Promjene u rasporedu vanjskih sila zbog deformacija pojedinih tijela moemo zanemariti pa jednadbe ravnotee postavljamo na nedeformiranom tijelu.

Postupak rjeavanja problema u otpornosti materijala Cilj: odreivanje naprezanja i deformacija u elementima konstrukcije.

1. Usvajanje pretpostavki 2. Postavljanje statikih jednadbi

Postavljanje jednadbi ravnotee unutarnjih i vanjskih sila za promatrani dio konstrukcije.

3. Postavljanje geometrijskih jednadbi

Uspostavljanje veze izmeu deformacija i pomaka pojedinih dijelova konstrukcije.

4. Postavljanje fizikalnih jednadbi

Utvrivanje veze izmeu naprezanja i deformacija pojedinih dijelova konstrukcije.

5. Rjeavanje sustava jednadbi

Na osnovu dobivenih rezultata utvruje se stanje naprezanja i deformacija promatranih dijelova konstrukcije.

2. ANALIZA NAPREZANJA I DEFORMACIJA

2.1. Naprezanja

Naprezanja bolje prikazuju stanje promatranog elementa nego unutranje sile. Naprezanje: Openito - sila u presjeku elementa podijeljena s povrinom na koju djeluje. Jedinica za naprezanje - Pascal (Pa). 1 Pa = 1 N/m2 ili 1 MPa = 1 N/mm2.

Sloeno stanje naprezanja u presjeku: - normalno naprezanje (okomito na ravninu promatranog presjeka) - posmino naprezanje ( u ravnini promatranog presjeka).

2.1.1 Normalno naprezanje

Rezultat djelovanja uzdune sile Nx je naprezanje xx jednoliko rasporeeno po povrini poprenog presjeka:
xx = Nx A

Prvi indeks - smjer vanjske normale na popreni presjek Drugi indeks - smjer naprezanja. Naprezanje xx - normalno naprezanje koje djeluje u smjeru osi x u poprenom presjeku s vanjskom normalom u smjeru osi x. U sluaju nejednolike raspodjele naprezanja: xx = dA - elementarna povrina dNx sila na elementarnu povrinu Ukupna sila:
N x = xx dA
A

dN x dA

2.1.1 Posmino naprezanje

Poprena sila u ravnini poprenog presjeka uzrokuje posmino naprezanje. Posmino naprezanje za poprenu silu u smjeru y i jednoliku raspodjelu po povrini poprenog presjeka:
xy = Ty A

Ako u presjeku djeluje i poprena sila u smjeru z:

xz = Tz A

Normalno i posmino naprezanje u presjeku

Prvi indeks - smjer vanjske normale na popreni presjek Drugi indeks - smjer naprezanja

Za nejednoliku raspodjelu naprezanja u presjeku:

xy = dTy dT , xz = z dA dA

Odgovarajue poprene sile u presjeku:

Ty = xy dA , Tz = xz dA
A A

xy , xz xy , xz

2.1.1 Prostorno stanje naprezanja

Vektor punog naprezanja na ravninu presjeka: normalno naprezanje i posmino naprezanje

Orjentiramo li ravnine presjeka okomito na koordinatne osi y i z, dobit emo na svakoj od tih ravnina tri komponente naprezanja, jednu normalnu i dvije posmine.

Prostorno stanje naprezanja na diferencijalnom elementu

Matrica tenzora naprezanja):

naprezanja

(tenzor

[ ]

xx ij = yx zx

xy yy zy

xz xx yz = yx zz zx

xy yy zy

xz yz zz

Stanje naprezanja u prostoru - odreeno s 9 komponenti (3 normalne i 6 posminih) Elementi jednog retka matrice komponente naprezanja u jednoj ravnini

Oznake: ii i , ij ij
ij su pozitivna:

u pozitivnim smjerovima koordinatnih osi na povrini s vanjskom normalom orjentiranom u smjeru koordinatne osi u negativnim smjerovima koordinatnih osi na povrini s vanjskom normalom orijentiranom suprotno od koordinatne osi.

 ij = ij ( x , y, z) na paralelnim

stranicama diferencijalnog elementa ne djeluju komponente naprezanja jednakog iznosa. Razlika izmeu komponeti moe se prikazati preko diferencijalnih prirasta naprezanja na razmacima dx, dy, dz.

Posmina naprezanja na diferencijalnom elementu u ravnini xy

M z 0 = 0 (moment daju samo posmine komponente naprezanja okomite na z0)

xy dy dz

xy yx dy dx dy dx yx dx dz + + + =0 dx dx dz dy dy dz xy yx 2 2 y 2 x 2
: dx dy dz

Zanemarenje diferencijalnih prirasta u odnosu na xy i yx Analogno za M x 0 = 0 i M y0 = 0 : Openito:

ij = ji , (i j; i, j = x, y, z)

xy = yx

zy = yz , xz = zx

Zakon o uzajamnosti posminih naprezanja: U dvjema meusobno okomitim ravninama komponente posminih naprezanja koje su okomite na presjenicu tih ravnina jednake su po iznosu i usmjerene su prema presjenici tih ravnina ili od nje. Broj nezavisnih komponenti naprezanja se smanjuje s 9 na 6. Matrica tenzora naprezanja ima oblik:

[ ]

xx ij = xy xz

xy yy yz

xz x yz = xy zz xz

xy y yz

xz yz z

Primjer: Naprezanja u presjeku F

a

F A
a

Normalno
F cos F = N = = cos 2 A A A cos

N R=F T

Posmino

Fsin F = T = = sin cos = F sin 2 A A A 2A cos

Normalno naprezanje opada s poveanjem kuta . Najvee normalno naprezanje = F / A u poprenom presjeku okomitom na os tapa (=0). Posmino naprezanje raste s poveanjem kuta od 0 do 45. Najvee je za =45 i iznosi = 0.5F / A . S daljnjim poveavanjem kuta posmino naprezanje opada.

2.1.1 Ravninsko stanje naprezanja

Tenzor naprezanja:

[ ]

xx ij = yx

xy x = yy yx

xy y

Jednadbe transformacije
y
t

Jednadbe transformacije slue za odreivanje naprezanja u proizvoljnom smjeru ako su poznate komponente naprezanja u dva meusobno okomita smjera.

x xy

n
n

OA = AB sin OB = AB cos
x

nt

yx y

Uvjeti ravnotee:

X = 0;
Y = 0 ;

x 0B + xy 0A = n AB cos nt AB sin x cos + xy sin = n cos nt sin

y 0A + xy 0B = n AB sin nt AB cos

(1)

y sin + xy cos = n sin + nt cos

(2)

Iz (1) i (2) slijedi sustav od 2x2 jednadbi:

cos n sin nt = x cos + xy sin sin n + cos nt = y sin + xy cos DET(S) = cos 2 + sin 2 = 1
Rjeenje sustava:

n = x cos 2 + y sin 2 + xy sin 2 nt =

analogno je: 1 =

y x 2 + 2 y x 2

sin 2 + xy cos 2

t = x sin 2 + y cos 2 xy sin 2 tn = cos + xy sin 2

Smjerovi i veliine glavnih naprezanja

Jednadbe transformacije:

n = x cos 2 + y sin 2 + xy sin 2 x y nt = sin 2 + xy cos 2 2

(1) (2)

Trai se kut e= za koji su normalna naprezanja ekstremna. Jednadba (1) se derivira po i izjednai s nulom:

d n = 2 x sin cos + 2 y sin cos + 2 xy cos 2 = 0 d 2 xy tg 2 e = (3) x y

o Jednadba (3) ima 2 rjeenja za koja vrijedi: e1 e 2 = 90

Kutevi koji odreuju pravce ekstremnih normalnih naprezanja:

2 xy 1 1 = e1 = arctg 2 x y

2 = 1 90o

(4)

Uvrtavajui (4) u (1):

max, min = 1, 2 =

x + y 2

x y + 2 xy 2

Uvrtavajui (4) u (2) dobivamo:

nt = 0

Pravci na kojima ne djeluje posmino naprezanje nazivaju se glavne osi naprezanja, a normalna naprezanja koja djeluju na tim pravcima nazivaju se glavna naprezanja i oznaavaju s 1, 2.

y yx
B

1 x xy

Dijagonala posmika pravac koji spaja vrhove kvadrata prema kojem djeluju posmina naprezanja xy Maksimalno naprezanje ima pravac koji lei izmeu dijagonale posmika i algebarski veeg normalnog naprezanja.

x xy 1
A

yx

Zbroj normalnih naprezanja u bilo koja dva okomita smjera je uvijek konstantan.

n + t = x cos 2 + y sin 2 + xy sin 2 + x sin 2 + y cos 2 xy sin 2 = x + y

n + t = x + y = 1 + 2 = I1
Deriviranjem jednadbe (2)

I1 prva invarijanta naprezanja

sin 2 + xy cos 2 2 po dobiva se da je najvee posmino naprezanje u ravnini koja je nagnuta za 45 u odnosu na osi glavnih naprezanja.
Kut najveeg posminog naprezanja: Najvee posmino naprezanje:

nt =

x y

max

2 = 1 = 2

y ) 2

+ 2 xy

Mohr-ova krunica naprezanja Grafika konstrukcija za transformaciju naprezanja i odreivanje smjerova i veliine glavnih naprezanja. y 2 xy 1 x 2 y xy 2 xy x 1 2 1 1

x 1 xy y

(1+ 2)/2 2

(1- 2)/2

Posebni sluajevi naprezanja

JEDNOOSNO STANJE NAPREZANJA

max = 2

y =0

= 45

x y =0

max

y = 0

x 2

x =

IZOTROPNO STANJE NAPREZANJA /TLANO, VLANO/

y=

Mohr-ova krunica degenerira u toku. Nema glavnih osiju. Nema posmika.

x= y=

x= 1 = 2 =

ISTI POSMIK x = y =
y

a a1 /2 + 0 c1 c

/2 b b1 x y

Max=

d1 d

2.2. Pomaci i deformacije

y

Fn V Fi A
p v u w

Pomaci toke prikazani preko komponenti:

u = u ( x , y, z ) v = v ( x , y, z ) w = w ( x , y, z )
V1

F1 0
k z j i

r1

Ukupan pomak toke:

x

F2

r r r r r r p = u + v + w = u i + v j + w k

Apsolutna deformacija duine AB: promjena razmaka meu promatranim tokama tijela Relativna deformacija: promjena udaljenosti meu tokama podijeljena s poetnom duljinom Relativna deformacija: normalna i posmina

Relativna normalna deformacija

l/2

lx

l/2

Crte. Deformiranje tapa izloenog djelovanju uzdune sile lx - poetna duljina tapa lx - produljenje (apsolutna deformacija)

Relativna normalna deformacija

xx =

l x lx

Normalno naprezanje izaziva samo promjenu duljine tapa nema promjene kuta meu slojevima koji se pomiu. Relativna normalna deformacija je bezdimenzionalna veliina najee izraena u %. Obino pozitivna vrijednost oznaava poveanje, a negativna smanjenje duine.

Relativna posmina deformacija

Pravokutna ploa zglobnim leajevima vezana s podlogom, optereena posminom silom

ly ux
Crte. Deformiranje pravokutne ploe izloene posminoj sili Ploa se posmino deformira - meusobno klizanje horizontalnih slojeva i promjena kuta meu stranicama.

Relativna posmina (kutna) deformacija predstavlja relativnu promjenu kuta meu stranicama u odnosu na poetni pravi kut.

tg xy

ux = ly

Pozitivnoj vrijednosti odgovara smanjenje pravog kuta, a negativnoj poveanje.

Veza izmeu relativnih deformacija i pomaka u ravnini

y C dy D
v dx x

Relativna promjena pomaka u u x smjeru: u

x
Normalna deformacija:

A 0 A B dx

B x

xx =

u+

u dx u u x = dx x
v dy v v y = dy y

Analogno je:

u u+ dx x

v+ yy =

v v dx v tan = x = x u 1 + xx x dx + dx x

za xx<<1

tan =

u y
v u + x y

Posmina deformacija (ukupna promjena kuta):

xy = tan + tan =

xy = yx =

1 v u + 2 x y

Veza izmeu relativnih deformacija i pomaka u prostoru Relativne normalne deformacije u prostoru:

xx = u ; yy = v ; zz = w y z x
Relativne posmine deformacije u prostoru:

(u smjeru koordinatnih osi)

xy =

u w v u w y + ; yz = + ; zx = + y z z z x y

(u koordinatnim ravninama)

Tenzor deformacija u prostoru:

xx xy xz = yx yy yz zx zy zz Vrijedi uzajamnost posminih deformacija: ij = ji , i, j = 1,2,3

xy 1 1 1 = xy ; yz = yz ; zx = zx 2 2 2.

U sluaju slobodnog pomicanja konstrukcije moe doi do translacijskih pomaka i rotacija, ali pri tome ne dolazi do deformacije konstrukcije. Deformacija se dogaa samo u uvjetima sprijeenih pomaka odnosno rotacija. Primjer translatornog pomaka (nema deformacija):

Primjer rotacijskog pomaka (nema deformacija):

3. SVOJSTVA MATERIJALA
Priroda materijala odreena je tehnikim i ostalim svojstvima. Tehnika svojstva materijala su: vrstoa, tvrdoa, deformabilnost, krutost, krtost, dinamika vrstoa, elastinost, plastinost, ... vrstoa je iznos naprezanja neposredno pred razaranje. Razlikujemo aksijalnu vrstou (tlanu i vlanu) i posminu vrstou. Tvrdoa je otpornost tijela (materijala) prodiranju drugih tijela. Deformabilnost (aksijalna i posmina) je svojstvo materijala da pri naprezanju trpi deformacije bez razaranja. Krutost je svojstvo materijala da se pri naprezanju opire deformiranju. Krtost je svojstvo materijala da se ne odupire udarnome naprezanju (udaru). Ciklika vrstoa je granino cikliko naprezanje koje materijal moe izdrati.

Elastinost je svojstvo materijala da nakon otklanjanja naprezanja u cijelosti vrati svoj prvotni oblik. Plastinost je svojstvo materijala da pri odreenom naprezanju trenutno poprima deformacije bez poveanja naprezanja. Puzanje (teenje) je svojstvo materijala da pri vremenski stalnom naprezanju doivljava prirast deformacija tijekom vremena. Gustoa je koliina materije po jedinici volumena. Homogenost, izotropnost, ortotropnost, anizotropnost Ostala vana svojstva: toplinska i elektrina provodljivost, boja, korozivna otpornost, zavarljivost, ugradljivost, ...

Vrste materijala: kamen, drvo, opeka, beton, metali, plastici, ...

4. VEZE IZMEU NAPREZANJA I DEFORMACIJA

4.1. Eksperimentalni podaci
ij = f ( ij ), ij = f1 ( ij ) - funkcionalna veza izmeu naprezanja i deformacija
Odreuje se eksperimentalno ispitivanjem uzoraka izraenim od odreenog materijala. Pokusi: rastezanje, pritisak, posmik, torzija, savijanje. Pretpostavke: uzorak je od neprekinutog, homogenog i izotropnog materijala. Osnovni oblik ispitivanja pri statikom optereenju rastezanje (vlani pokus).

 izmeu toaka O i P: dijagram je pravac (sila F i produljenje l linearno su ovisni) do toke E: deformacije su elastine (potpuno iezavaju nakon rastereenja) nakon toke E: u uzorku se, osim elastinih, javljaju i trajne ili plastine deformacije u toki T: nastaje teenje (poputanje) materijala - deformacije rastu bez poveavanja optereenja nakon toke T: nakon stanja teenja dolazi do ojaanja materijala (materijal ponovno dobiva sposobnost da se opire djelovanju optereenja) do toke M: sila se poveava sve do toke M, poveava se deformacija uzorka. U toki M sila prima maksimalnu vrijednost Fmax. nakon toke M: nastaje iscrpljenost materijala, deformacija uzorka raste uz smanjenje sile F u toki L: raskid uzorka.

Da bi se dobio dijagram koji karakterizira mehanika svojstva materijala neovisno o apsolutnim dimenzijama uzorka, dijagram rastezanja F-l transformira se u koordinatni sustav -.
P

l0 A

L E PL P E

Et
Pl

E Pl

Karakteristine toke dijagrama:

P granica proporcionalnosti najvee naprezanje do kojeg vrijedi linearna ovisnost izmeu naprezanja i deformacija E granica elastinosti najvee naprezanje do kojeg se materijal ponaa elastino (nakon rastereenja uzorak se vraa u prvobitni oblik) optereenja M vlana vrstoa L granica loma naprezanje koje odgovara najveem optereenju kojeg uzorak moe izdrati prijelomno naprezanje, raskid uzorka

PL granica teenja (poputanja) - naprezanje pri kojem deformacije rastu bez porasta

Ostale veliine: E - modul elastinosti (Young-ov modul) - koeficijent proporcionalnosti izmeu naprezanja i deformacija Et - tangentni modul (Et<E) Ukupna deformacija: = e + P Relativno produljenje pri raskidu: = (lL-l0) / l0 x100% Duktilni materijali (ilavi) > 5% (meki elik, bakar) - znatne plastine deformacije prije raskida uzorka Krhki materijali < 5% (kamen, staklo, lijevano eljezo) - raskid bez pojave znatnijih plastinih deformacija pojavljuje se nakon granice proporcionalnosti, porastom naprezanja opada Et

Vlani test - elik

Tlani test - beton

Potpuni - dijagram za elik, aluminij i beton

P P

dijagram za elik

dijagram za aluminij

dijagram za beton

4.2. Hook-eov zakon, konstante elastinosti materijala Hook-eov zakon za jednoosno stanje naprezanja Iz - dijagrama: tg = / = E =E
Vrijedi za jednoosno stanje naprezanja do granice proporcionalnosti.

Poisson-ov koeficijent
Apsolutna vrijednost omjera izmeu relativne poprene i relativne uzdune deformacije.

P = -

(uzdune i poprene deformacije su suprotnog predznaka)

l /2 /2 l

Izotropni materijali 0 0.5 Svi materijali u plastinom podruju = 0.5 elik = 0.3, beton 0.17 Granine vrijednosti: guma ( = 0.5), pluto ( = 0.0)

Hook-eov zakon pri posmiku

(veza izmeu posminih naprezanja i deformacija)

=
G - modul posmika

E = G 2(1 + )

Konstante elastinosti materijala: E - modul elastinosti G - modul posmika - Poisson-ov koeficijent Hladno valjani elik:

2,1 10 5 E = 2,1 10 MPa , = 0,30, G = = 0,808 10 5 MPa 2(1 + 0,3) Beton (prosjeno):
5

3,5 10 4 E = 3,5 10 MPa , = 0,16, G = = 1,508 10 4 MPa 2(1 + 0,16)

4

4.3. Potpuna veza naprezanja i deformacija

Naprezanje i deformacije u prostoru:

xx = yx zx
Generalizirani Hook-eov zakon:

xy yy zy

xx xz yz , = yx zx zz

xy yy zy

xz yz zz

= D

D matrica konstanti elastinosti

Potpuna veza naprezanja i deformacija u prostoru:

0 0 0 xx x 1 1 0 0 0 y yy 0 0 0 1 E zz z = 0 0 0 1 2 0 0 ( )( ) 1 1 2 + xy xy yz 0 0 0 0 1 2 0 yz 0 0 0 0 0 1 2 zx zx

Naprezanje i deformacije u ravnini:

x x = y , = y xy xy

Potpuna veza naprezanja i deformacija (ravninsko stanje naprezanja):

x E = y 2 1 xy

0 xx 1 1 0 yy 0 0 1 xy

xx 0 x 1 1 0 y yy = 1 E 0 + 0 1 xy xy
= D r 1

= Dr

4.4.

Zakon superpozicije

Pretpostavke: elastino, homogeno, izotropno tijelo linearna ovisnost optereenja, naprezanja, deformacija i pomaka U nekoj toki ravninskog stanja 1. optereenje 1 1 = D 1 1 2. optereenje

= 1 + 2 , = D 1 ( 1 + 2 ) Ukupno Uvjet: u granicama proporcionalnosti

Zakon superpozicije: Stanje naprezanja (deformacija i pomaka) zbog zbroja dvaju ili vie stanja optereenja jednako je zbroju dvaju ili vie stanja naprezanja (deformacija i pomaka) izazvano s dva ili vie stanja optereenja. Zakon superpozicije za jednoosno stanje naprezanja

2 = D 1 2

1 2 l

1 2

1 E 2 = 2 E 1 =
= 1 + 2 , = 1 + 2 = 1 (1 + 2 ) E

PROPORCIONALNOSTI

4.5.

Saint Venantov princip

Ako zadano optereenje zamijenimo sa statiki ekvivalentnim optereenjem, stanje naprezanja, deformacija i pomaka razlikuje se na relativno malom dijelu elastinog tijela, u pravilu u blizini djelovanja optereenja. U presjecima dovoljno udaljenim od mjesta djelovanja optereenja razlike su neznatne te se mogu zanemariti.
1

= P/a P
a

1 1

(1)

(2)

(1)

A
A

(2)

A = A

(1)

(2)

4.6.

Volumenska dilatacija
1, 2, 3 - glavna naprezanja
1 (1 2 3 ) E 1 2 = ( 2 3 1 ) E 1 3 = ( 3 1 2 ) E 1 =

3 2 1

dx1, dx2, dx3 - bridovi paralelepipeda u smjeru glavnih deformacija Volumen prije deformacije:dV = dx1 dx2 dx3 Volumen nakon deformacije: dV1 = (1+1) (1+2) (1+3) dx1 dx2 dx3

Relativna promjena volumena - volumenska deformacija: V = (dV1-dV) / dV = (1+1) (1+2) (1+3) -1 Zanemarimo li beskonano male veliine vieg reda: V = 1 + 2 + 3 ili V = 1 + 2 + 3 = xx + yy + zz = G1 G1 - prva invarijanta deformacija Volumenska deformacija jednaka je zbroju normalnih deformacija na glavnim osima.

4.7. Utjecaj temperature

Duinska deformacija zbog utjecaja temperature: t = T - koeficijent linearnog toplinskog rastezanja - jedinica K-1 (Kelvin-1) Ukupna deformacija u promatranoj toki tijela:
xx yy zz 1 = x ( y + z ) + T E 1 = y ( z + x ) + T E 1 = z ( x + y ) + T E
xy

xy = yz zx

1+ xy 2G E yz 1 + = = yz 2G E 1+ zx = zx = 2G E =

5. KOEFICIJENTI SIGURNOSTI I DOPUTENO NAPREZANJE

Nosivost konstrukcije je sposobnost konstrukcije da prenese odreeno optereenje. Razlikujemo nosivost u odnosu na odreeni kriterij (nosivost pri slomu, nosivost na granici elastinog ponaanja, ... Deformabilnost konstrukcije je svojstvo konstrukcije da pod djelovanjem optereenja promijeni svoj oblik. Promjena oblika je ograniena uporabljivou konstrukcije. Uporabljivost moe biti u odnosu na progibe, zakrivljenost, nagibe, pukotine. Granino optereenje je maksimalno optereenje koje konstrukcija moe preuzeti, a da ne bude prekoraen zadani kriterij. Razlikujemo granino optereenje pri slomu, granino optereenje na granici elastinosti, granino optereenje za uporabljivost, ... Radno (stvarno) optereenje je optereenje koje se oekuje da e se pojaviti na konstrukciji.

Lokalni koeficijent sigurnosti je kvocijent granine sile (naprezanja) i radne sile (naprezanja). Globalni koeficijent sigurnosti je kvocijent graninog optereenja i radnog optereenja. Globalni koeficijent sigurnosti k ralanjuje se na parcijalne koeficijente sigurnosti ki, od kojih svaki izraava utjecaj jednog od faktora na konstrukciju. k = k1 k2 k3 ... Parcijalni koeficijent sigurnosti je reciproan vjerojatnosti otkazivanja po odreenom parametru ili skupini parametara. Koeficijent sigurnosti je uvijek vei od 1.

Vanost izbora koeficijenta sigurnosti: premali koeficijent - konstrukcija nije u stanju ispunjavati uvjete uporabe, previsok koeficijent - neekonomina konstrukcija. Izbor koeficijenta sigurnosti ovisi o: - vrsti materijala konstrukcije - veliini i karakteru optereenja koje moe djelovati na konstrukciju, a uvjetovano je namjenom graevine (stambeni, industrijski, sportski, ...) i lokacijom objekta ( seizmiko optereenje, optereenje snijegom i vjetrom). Grublja procjena veliine i karaktera optereenja vei koeficijent sigurnosti.

Praktina ilustracija koeficijenta sigurnosti

F1 F2 F F4

B A

Radno optereenje: F1 = 1.0 MN; F2 = F3 = F4 = 0.5 MN Granino optereenje: - pri slomu - pri graninim pomacima Globalni koeficijenti sigurnosti: - protiv sloma k = 2.5 / 1.0 = 2.5 - protiv pojave graninih pomaka k = 1.5 / 1.0 = 1.5 F1 = 2.5 MN; F2 = F3 = F4 = 1.25 MN F1 = 1.5 MN; F2 = F3 = F4 = 0.75 MN - na granici elastinog ponaanja F1 = 2.0 MN; F2 = F3 = F4 = 1.0 MN

Lokalni koeficijenti sigurnosti: Radne sile u presjecima A i B: MAR, TAR, NAR, MBR, TBR, NBR Sile na granici elastinosti: MAE, TAE, NAE, MBE, TBE, NBE Lokalni koeficijenti sigurnosti: kA = MAE / MAR kB = MBE / MBR Kod linearno elastinih materijala i konstrukcija vrijedi: kGLOB = max kLOK Kod nelinearnih materijala i konstrukcija vrijedi: kGLOB > max kLOK

Parcijalni faktori sigurnosti (lokalni i globalni) Vjerojatnost pojave graninog optereenja pri slomu v=0.70 koeficijent sigurnosti na pojavu slomnog optereenja kPARC = 1 / 0.70 = 1.42. Kritino naprezanje K - naprezanje kod kojeg konstrukcija dolazi u neeljeno stanje (stanje loma ili pojava trajnih deformacija) Doputeno naprezanje dop - naprezanje pri kojemu smo sigurni da materijal nee doi u neeljeno stanje, tj. ne moe doi do loma materijala ili pojave trajnih deformacija nazivamo doputenim naprezanjem. dop = K / k

Elastoplastini materijal

Krhki materijal