SVEUILITE U ZADRU

ODJEL ZA ARHEOLOGIJU

STAROKRANSKA TOPOGRAFIJA ISTRE I KVARNERA I

Seminarski rad iz kolegija
Starokranska arheologija

Mentorica: mr. sc. Josipa Baraka

Studenti: Ante epina i Juraj Kovaevi

Zadar, 09.01.2012.

SADRAJ

1.

UVOD ..................................................................................................

2.

POSTANAK I RAZVOJ KRANSTVA U ISTRI ..........................

3.

PULA ..................................................................................................

3.1.

GROBLJANSKA CRKVA SV. IVANA ...........................................

3.2.

CRKVA SV. FELICITE .....................................................................

3.3.

MARIJINA BAZILIKA U BALAMA ...............................................

3.4.

KATEDRALA UZNESENJA BLAENE DJEVICE MARIJE ........

3.5.

BAZILIKA SV. MARIJE FORMOZE ...............................................

4.

PORE ................................................................................................

10

4.1.

EUFRAZIJANA .................................................................................

10

4.2.

CRKVA SV. AGNEZE ......................................................................

11

4.3.

CRKVA MAJKE BOJE U VRSARSKOKJ LUCI .........................

12

4.4.

CRKVA SV. IVANA EVANELISTE KOD POREA ..................

12

4.5.

CRKVA SVETOG MARKA KOD POREA ..................................

12

5.

NEZAKCIJ ........................................................................................

13

5.1.

BAZILIKA GEMINA .......................................................................

13

6.

SKULPTURA ....................................................................................

14

7.

ZAKLJUAK ....................................................................................

15

8.

POPIS LITERATURE .......................................................................

16

9.

POPIS SLIKA ....................................................................................

17

1. UVOD
Tema ovog seminara je starokranska topografija Istre i Kvarnera. Poblie e se
obraivati postanak i razvoj kranstva na podruju Istre, kao i biskupski centri. S obzirom da
se kranstvo u Hrvatskoj javlja u prvim stoljeima poslije Krista, zanimljivo je praenje
razvoja na pojedinim dijelovima Hrvatske. U seminaru e detaljno biti obraene biskupije
Pula i Pore, to ukljuuje obradu svih crkava iz starokranskog doba na tom podruju.
Uz biskupije Pula i Pore, takoer e se obraditi i Nezakcij zajedno s kamenom plastikom
pronaenoj na podruju Istre.

2. POSTANAK I RAZVOJ KRANSTVA U ISTRI

Kranstvo se u hrvatskim krajevima poelo iriti jo u prvim stoljeima poslije Krista. 1
U primorskim dijelovima Hrvatske matrijalnih tragova kranstva nema prije sredine III.
stoljea, meutim ni u drugim krajevima antikog svijeta takvi tragovi ne datiraju prije kraja
II. ili poetka III. stoljea.
Poslije Milanskog edikta kranstvo nije odmah i odjedanput nastupilo umjesto poganskih
religija koje su postojale u Dalmaciji, Istri i Panoniji.2 Krajem IV. stoljea Teodezije Veliki je
kranstvo proglasio dravnom religijom, meutim poganske skupine u nekim enklavama
izvan gradova e se zadrati sve do poetka VII. stoljea.
Istra je pripadala akvilejskoj metropoli. U poetku postoje samo biskupija Pola (Pula) i
Parentium (Pore), dok se poslije javljaju jo i biskupije Cissa, Pedena, Sipar te biskupija koju
su osnovali bjegunci iz Emone (Ljubljana) u Novigradu (Sl. 1.). Unato brojnim natpisima i
pronaenim arheolokim materijalima, u Istri je vrlo teko utvrditi slijed biskupa.
Kranstvo bitno utjee na gradske razvojne procese to dovodi do zaputanja starih
religijskih i civilizacijskih sredita kao to su forum, kapitolij, terme, teatar i amfiteatar (Sl.
2). Glavna gradska okupljalita postaju protori oko katedrala ili crkava, pa samim time
katedrale bivaju sve posjeenije i postaju sredite vlasti (upravne i crkvene).
Prvi arheoloki tragovi kranske arhitekture u Istri pojavljuju se neto iza polovice III.
stoljea, a radi se o ostacima crkava u privatnim kuama ili slinim zdanjima. Takav primjer
imamo u Poreu, a radi se o predbazilikalnoj crkvi koja je nastala pretvorbom jedne dvorane
prekrivene mozaikom (Sl. 3). Njenu posebnu kvalitetu ini upravo mozaini pod koji je,
dodue, iz prethodnoga zdanja, ali je oito bio i dalje u funkciji, jer nije odudarao tematikom
(ribe) (Sl. 4).3 Crkva je imala manju polukrunu apsidu, a negdje prije sredine IV. st. dodane
su sa sjeverne i june strane po jedna jednostavna paetvorinasta dvorana.
U Istri je teko slijediti razvitak crkvenih gradnji tijekom IV. st. zbog ekonomski nejake
strokranske zajednice koja nije mogla podizati velika zdanja meutim to ni broj vjernika
nije zahtijevao.

1
2
3

N. CAMBI, 2002., 208

N. CAMBI, 2002., 209
N. CAMBI, 2002., 216

Tip bazilike koji je razvojen u Istri sastojao se od poveavanja jednostavnih oblika

dvoranskih crkava. Omanja dvorana je produena i proirena, a moe biti jednobrodna ili ak
trobrodna. Baptisterij se nalazi u osi crkve na zapadnoj strani ispred glavnih ulaznih vrata,
meutim u katedralama u Puli i Poreu baptisterij se smjeta uz jedan od bonih zidova
(sjeverni ili juni). Ipak forme baptisterija se razlikuju tako da je u Puli krinog (Sl. 5), a u
Poreu poligonalnog oblika (Sl. 6).
Tijekom cijelog V. st. zadran je isti tip bazilika u Istri, a u VI. st. izvorni oblik se samo
popravlja. Uz katedralu se podie dopunska crkva (dvojna bazilika), meutim druga bazilika
je neto kraa i ua to se pripisuje izrazu lokalnih potreba i graditeljske prakse.
Najbolji primjeri za crkve ija je glavna karakteristika jednostavna dvorana s
polukrunom klupom za kler su pulska katedrala i tzv. Predeufrazijevska bazilika u Poreu.
Obje te graevine imaju drugi, slian ili neto manji paralelan objekt, dvojnu crkvu, kao to je
bilo uobiajeno na itavom jadranskom dijelu kranskog svijeta.4
S obzirom da navedeni tip crkava nije zadovoljavao potrebe liturgije, poetkom druge
etvrtine V. st. u sjevernoj Italiji zapoinje ea upotreba standardnoga bazilikalnog plana a
prva takva bazilika je S. Giovanni Evangelista u Ravenni. Iz Ravenne se navedeni
longitudinalni tip bazilike proirio po itavoj sjevernoj Italiji i Istri, gdje je zamijenio stare
forme s upisanom klupom apidom za kler. Nova forma nametnula se kao dominantni tip za
raskona zdanja u kasnom V. i ranom VI. st., a traje sve do zadnjih desetljea VI. st.5 U Istri
su najbolji primjerci ckvenih zdanja novoga bazilikalnog tipa Eufrazijeva episkopalna skupina
zdanja u Poreu i Sv. Marija Formoza u Puli. Osim longitudinalnih graevina u Istri, u V. i
VI. st. poinju se pojavljivati drugi tipovi tlocrta. Primjer je crkva u Samagheru kraj Pule koja
ima dvije apside na bonim zidovima u blizini proelnog zida (Sl. 7).

4
5

N. CAMBI, 2002., 242.

N. CAMBI, 2002., 243.

3. PULA
Pula je postala biskupsko sredite negdje u V. stoljeu, a prvi poznati biskup je Antonius
koji se spominje 510. - 511. godine. Poeci kranstva na tom podruju su stariji to svjedoe
pronalasci starokranske graevine na podruju dananje katedrale, zatim hipotetini oratorij
iskopan 1963. godine u kapeli Sv. Ivana u samostanu Sv. Franje i kuna kapela u peristilu
antike ladanjske vile u Barbarigi.
U Puli je u V. stoljeu sagraen niz starokranskih graevina, kao to su grobljanske
crkve Sv. Ivana i Sv. Felicite, druga, trea i etvrta faza izgradnje pulske katedrale, prva faza
graenja Marijine crkve na Brijunima, zatim Marijina bazilika u Balama, crkva u Nezakciju te
prva faza izgradnje crkve Sv. Sofije u Dvogradu.

3.1.

GROBLJANSKA CRKVA SV. IVANA

Djelomice istraena grobljanska crkva Sv. Ivana bila je smjetena u sreditu najstarijega
starokranskoga groblja koje se nalazilo izmeu Amfiteatra i gradskih zidina.6 Svetite je
bilo ukraeno mnogobrojnim podnim mozaikom, a pronaeni su i ostaci polukrunog zida
sveenike klupe ispod kojeg su otkriveni ostaci oltara s opljakanim oltarnim grobom.
Groblju pripadaju zidane grobnice porodinog znaaja, jedan grob s kosturom u amfori i
brojni sarkofazi.

3.2.

CRKVA SV. FELICITE

Iskopana je 1909. godine na istonom rubu pulske nekropole. U prezbiterijalnom dijelu

trobrodne bazilike paetvorinastog tlocrta doli su na vidjelo ostaci odvojenoga polukrunog
zida sveenike klupe, a u raznim djelovima crkve vapnenasti kapiteli sa glatkim akantovim
liem, dio mramorne ploe, ukraene monogramnim kriem na jednoj i jaganjcem bojim na
drugoj strani, ralanjeno postolje oltara s okruglim utorima za stupie i vee povrine
mnogobojnoga mozaikalnog poda.7 U prezbiteriju je mozaini sag ukraen rozetama i
svastikama.

6
7

B. MARUI, 1967., 11
B. MARUI, 1967., 11

3.3.

MARIJINA BAZILIKA U BALAMA

Podatke o prvobitnom izgledu Marijine bazilike u Balama moemo pronai u

arhitektornskim snimcima i skicama izraenim 1841. godine te iz djelova crkvenog
namjetaja izloenog u recentnoj kripti dananje crkve (Sl. 8). Unato tlocrtu i skici zaelja
(Sl. 9), teko je razlikovati mlae i starije meutim sasvim je sigurno da trapezoidna
graevina bez apside i sveenike klupe pripada najstarijoj fazi izgradnje. Najstarijoj pregradi,
koja je odvajala oltarni prostor od pastophorija i prezbiterij od prostora za vjernike, pripadaju
ploe ukraene s obadvije strane.8
Marijina bazilika u Balama struena je u drugoj polovici XIX. st. kako bi se napravilo
mjesto za veliku upnu crkvu.

3.4.

KATEDRALA UZNESENJA BLAENE DJEVICE MARIJE

Katedrala Uznesenja Blaene Djevice Marije nalazi se uz junu stranu pulskog zaljeva u
podnoju breuljka na kojem se nalazi Katel iz 17. st.
U IV. i V. st. na tom mjestu izgraen je cijeli kompleks starokranskih graevina. Na
mjestu katedrale prvo je izgraena manja crkva irine srednjeg broda dananje crkve.
Sredinom IV. st. sagraena je i jednobrodna crkva sv. Tome, kasnije uklopljena u produenu
dvoransku crkvu. U drugoj polovici V. st. transformirana je u crkvenu trobrodnu baziliku sa
upisanom apsidom i ravnim zaeljem crkve. Istovremeno se pred bazilikom podie krstionica
krinog tlocrta osobite izvedbe i biskupski dvor, srueni polovicom XIX. stoljea nakon
premjetanja sjedita biskupije u Pore 1828. godine.
Dananja je katedrala nastala irenjem prethodnih zgrada u V. st (Sl. 10). Bila je bogato
ukraena zidnim freskama i podnim mozaicima od kojih je danas sauvan vrlo mali dio (Sl.
11).
U 13. stoljeu je s june strane katedrale dograena manja kapela. Godine 1242. za
vrijeme mletakog napada crkva je djelomino poruena i zapaljena, a tek u XV. stoljeu rade
se vei popravci i rekonstrukcije pa je time dodana cijelom zdanju i gotika nota.

B. MARUI, 1967., 15

Katedrala je dananje klasicistiko proelje dobila 1712. godine, u vrijeme biskupa

Bottarija kada zapoinju znaajni radovi obnove sklopa bazilike i baroknog zvonika, koji
zavravaju 1924. godine.9 Samostojei zvonik zavren je 1707. godine, a pokraj njega nalazila
se i krstionica izgraena u V. st., a poruena 1885. godine.
Katedrala je pretrpjela teka oteenja u bombardiranju Pule u Drugome svjetskom ratu,
ali je ponovo rekonstruirana 1947. godine.

3.5.

BAZILIKA SV. MARIJE FORMOZE

Bazilika Sv. Marije Formoze je uz Eufrazijev kompleks u Poreu najznaajniji

ranokranski spomenik paleobizantske sakralne arhitekture u Hrvatskoj. Nadbiskup
Maximianus u VI. st. nakon dovretka bazilika u Ravenni odluuje izgraditi velebnu
trobrodnu baziliku Sv. Marije Formoze.
Bila je duga 32 m, iroka 19 m, a orijentirana istok-zapad (Sl. 12). Bazilika je imala dvije
bone kapele krinog oblika koje su bile potpuno simetrine a nalazile su se uz svetite.
Graevina oblikom i strukturom podsjea na Ravennske crkve istog razdoblja s razlikom to
su one graene od opeke dok je pulska kapela izgraena od kamena. U kapeli su vjerojatno
bili grobovi pulskih biskupa.
Zbog zaputenosti i oteenja danas su vidljivi samo dijelovi sjevernog perimetralnog zida
s gljivastim otvorom, dvije krune pastoforije i cijela juna krina kapela.
Kao to danas segmentalno poznajemo zidne i podne plohe mozaika ove crkve, takoer do
danas sauvanim tukaturnim ukrasima u apsidi i na svodu june kapele moemo samo
pretpostaviti izgled sveukupnog dekorativnog sjaja bazilike (Sl. 13).10 Iz zapisa nepoznatih
autora moemo utvrditi da je bazilika bila bogato ukraena mramorom, mozaikom i
tukaturom.
Tijekom istraivanja godine 1909. nakon uklanjanja baroknog oltara u apsidi crkvice
pronaena je vrpca koja je dijelila mozaikom ukraenu polukupolu od donje oplate (Sl. 14).
Unutranjost kupole nad kriitem june kapele ukraena je sadrenom reljefnom
dekoracijom koja prostor pravilno dijeli na etiri jednaka isjeka (Sl. 15).
9

http://hr.wikipedia.org/wiki/Katedrala_u_Puli
. UJI, 1994., 239

10

4. PORE
U 1. st. Pore je bio centar ivota ureenog teritorija sa samostalno upravom municipija
koji je bio podignut u rang jedne kolonije. Krajem 2. st. kada opada samoupravna vlast
municipija stvara se pogodno tlo za irenje mnogobrojnih poganskih sekti i religijskih struja
meu kojima su najznaajniji bili kranstvo i Mitrin kult. Poreka biskupija dokazana je prije
slobode kranstva a kranska vjera je bila rairena i prije 2. polovice 3. st. kada je pretrpjela
i muenitva11.
Na podruju Poretine u ovom dijelu seminara detaljnije u obraditi prve 3 faze nastanka
Eufrazijane, crkvu sv. Agneze, crkvu Majke Boije u Vrsarskoj luci, crkvu sv. Ivana
Eevaneliste kod Porea i crkvu sv. Marka kod Porea.

4.1.

EUFRAZIJANA

Prvobitni prostor za vrenje sakralne djelatnosti nalazio se na prostoru jedne stambene

zgrade, bila je to Domus ecclesiae (Sl.16). To je ujedno i mjesto muenike smrti biskupa
Maura. Jedna se prostorija u njoj najvie istie a to bi bio triclinium ili tablinium koji je bio
najprikladniji za skupljanje kranske zajednice. Na sjevernom dijelu prostorije pronaen je
ostatak piscine krstionice koji nam puno govori o nastanku sakralnih graevina u
starokranstvu ali i dokaz je o postojanju krstionice u doba progonstva12.
U sljedeoj fazi gradnje gradi se prva bazilika (Sl. 16) sa 3 prostorije koje se grade
istovremeno, zidovi su bili bojani a pod je raen od mozaika (Sl. 17). U ovoj fazi se gradi i
martirij (juna dvorana) u kojemu su uvani ostatci biskupa Maura, u srednjoj dvorani
obavljala se euharistija stoga i naziv bazilika a sjeverna dvorana sluila je kao
catechumeneum s krstionicom u koju se ulazilo sa zapadne strane. Pod od mozaika nam pruza
uvid ne samo u stratigrafiju nego nam daje veliku umjetniku vrijednost iako se zapazaju
razlike u izradi to je vjerojatno posljedica razliitih majstora13.

11
12
13

A. ONJE, 1983, 3-4

A. ONJE, 1971, 224-225
A. ONJE, 1971, 228-233

U posljednjoj, treoj, fazi izgradnje Eufrazijevog kompleksa bazilici osnovu ini

baptisterij, atrij sa narteksom i sama crkva (Sl. 18). Sjeverno od atrija nastaje nova graevina
koja svojim oblikom podsjea na crkvu ali je zapravo biskupski dvor koji je bio na dva kata
(Sl. 19 i 20) u kojemu se vre sve biskupske funkcije, primanja biskupa i ostalo. Novost koju
donosi ovaj kompleks su manje apsidiole na bonim brodovima ove trobrodne crkve koje e s
vremenom prerasti u troapsidalne bazilike. Ova bazilika je longitudinalnog tipa, trobrodna,
ima narteks i poligonalnu apsidu s vanjske a polukrunu s unutarnje strane a bone apside su
jednostavne uzidane nie u zidu14.
Najljepi dio Eufrazijane je mozaik unutar sredinje apside i na trijumfalnom luku (Sl.
21). Na trijumfalnom luku vidimo kako se Krist nalazi na plavom globusu u sjedeem
poloaju a sa obje njegove strane nalaze se apostoli od kojih neki nose kljueve, rotuluse,
knjige ili muenike vijence i svi su oznaeni imenima. S unutarnje strane trijumfalnog luka
nalazi se niz medaljona koji prikazuju muenice (Sl. 22, 23, 24 i 25) koje su prikazane kao
djevice iako nisu bile sve poput sv. Felicite i sv. Perpetue a u samom sreditu nalazio se
medaljon Jaganjca. Marijanske scene nalaze se u unutranjosti apside u dva reda. U jednoj
sceni imamo Mariju koja sjedi na prijestolju sa Kristom u naruju i sa obje njezine strane
nalaze se po dva arkanela, arhiakon Klaudije, biskup Eufrazije, konfesor Maur (Sl 26) i
drugim osobama iz crkvenog ivota Eufrazijane. Takoer u donjem dijelu apside
zamjeujemo i scenu navjetenja (Sl. 27) te imamos druge strane prikazanog sv. Ivana
Krstitelja (Sl. 28)15.

4.2.

CRKVA SV. AGNEZE

Jedna od vanijih crkava s ovog podrua je i crkva sv. Agneze koja se nalazi u Muntajani
u blizini Porea (Sl. 29). Ovo je manja trobrodna crkva s poligonalnom sredisnjom apsidom
ali i bocnim manim apsidiolama sto upuuje da je ona ve tada postala zapravo troapsidalna
bazilika, imala je narteks, prezbiterij i druge prostorije vezane za crkvu.

14
15

A. ONJE, 1983, 29-30

N. CAMBI, 1999, 101-112

10

4.3.

CRKVA MAJKE BOIJE U VRSARSKOJ LUCI

Ova crkva je podignuta na mjestu jedne poruene antike graevine (Sl. 30). Graena je u
nekoliko faza. Prvo je podignuta crkva sa protezisom i diakonikonom, neto kasnije se grade
prostorije X, XI i XII koje jo nisu u cjelosti istraene i na kraju se gradi apsida koja je s
vanjeske strane peterostrana a s unutranje polukruna, gradi se narteks te prostorije VII i VIII
koje su sluzile kao spremite za vodu odnosno prostorija za ritualno pranje sveenstva. Jedino
to je sauvano od ove crkve je dio podnog mozaika ali bez ikakvih sauvanih ukrasa. Crkva
se datira po apsidi u 5. st.16.

4.4.

CRKVA SV. IVANA EVANELISTE KOD POREA

Od ove crkve naalost nemamo puno podata ali znamo da je ona bila jednobrodna s
polukrunom i izboenom apsidom, duga 9m a iroka 4,5m te pod od rustino izraenog
mozaika17.

4.5.

CRKVA SVETOG MARKA KOD POREA

Takoer i sa ovom crkvom raspolaemo malim informacijama a danas se od nje sauvao

samo dio sjevernog zida iz kojega zakljuujemo da je bila orijentirana Z-I. Ona je bila
jednobrodna iduena prostorija s izboenom apsidom, datirana je u drugu polovicu 6. st. po
pronaenom monogramu nedaleko crkvice18.

16
17
18

A. ONJE, 1983, 40-42

A. ONJE, 1983, 43
A. ONJE, 1983, 53

11

5. NEZAKCIJ
Istraivanja se vre u 3 faze, prva od 1906 1908, druga od 1932 1934 i trea od 1974
1977 i na temelju tih istraivanja se dolo do rezultata koje emo vidjeti.

5.1.

BAZILIKA GEMINA

Bazilika gemina (Sl. 31) pripada najmlaem sloju graevina smjetena na starijim
zdanjima stambeno privrednog karaktera. To su zapravo dvije crkve, sjeverna (A) i juna
(B). Obje su pripadale dvoranskom tipu crkvi jer nisu imale klasinu apsidu nego je apsida
bila upisana unutar ckve, dokumentirana su i ognjita (2) te u junoj je pornaeno nekoliko
nepravilno rasporeenih komada kamena. Na slici 32 imamo prikazana 3 sloja gradnje
bazilike od kojih imamo onaj koji pripada mladjem rimskom sloju (A, B, E i F) od 250 350
godine te stariji rimski sloj (G i H) koji spada u 1. i 2. stoljee. Dokumentirane su i
kasnoantike komunikacije (C i D). Od materijala pronaeni su ostatci toskanskih kapitela sa
dijelovima stupa, dijelovi prozorske reetke (Sl. 32) i slino19.

19

B. MARUI, 1983

12

6. SKULPTURA
U kasnoj antici postupno nestaje skulptura karakteristina za rimsku kulturu. U kasnom 3.
i ranom 4. st. pojavljuju se prikazi koji nisu izvorno kranski poput prikaza Dobrog pastira.
To je period kada se kranstvo poinje afirmirati kao slobodna vjera i da bi se izbjegli
mogui sukobi rade se scene znane i poganima i kranima, tako da tu imamo prikaze Daniela
u lavljoj jami (Sl. 33), prikazi pokojnika (Sl. 34) ali i apostola (Sl 35 i 36). esto se u pozadini
reljefa primjeuje i nekakva arhitektura to uvelike pomae u odgonetanju pitanja nekih
gradova ili nekih drugih mjesta.

13

7. ZAKLJUAK
U ovom kratkom pregledu na starokransku arhitekturu Istre i Kvarnera obradili smo
znaajnija mjesta sa svim njihovim bitnim crkvama i prikazali njihov razvoj kroz faze bitne za
ovo razdoblje. Osim arhitekture osvrnuli smo se i na kratki pregled skultpure odnosno plastike
ponajprije na sarkofazima odakle se moe vidjeti taj prijelaz i nestanak klasine rimske
skulpture (slavoluci, trijumfalni stupovi...) na prikazivanje kranskih atributa.

14

8. POPIS LITERATURE
N. CAMBI, Antika, Zagreb 2002.
N. CAMBI, Biljeke uz ikonografski program apsidalnih mozaika Eufrazijeve bazilike u
Poreu, Sveuilite u Splitu, Filozofski fakultet Zadar, Razdio povijesnih znanosti 38,
1990,101-112
A. ONJE, Predeufrazijevske bazilike u Poreu, Pore, 1971
A. ONJE, Crkvena arhitektura zapadne Istre, Zagreb, 1983
B. MARUI, Kasnoantiki i bizantski Nezakcij, Nesactium Vizace, Pula, 1983

15

9. POPIS SLIKA

Slika 1. Biskupski centri u Hrvatskoj (N. Cambi, 2002., 206.)

Slika 2. Poloaj foruma i starokranskog kulturnog centra (N. Cambi, 2002., 213.)

16

Slika 3. Starokranski kultni oratorij u Poreu (crno), rano IV. stoljee (N. Cambi, 2002.,
217.)

Slika 4. Mozaik s prikazom ribe u starokranskom oratoriju u Poreu (N. Cambi, 2002.,
217.)

17

Slika 5. Dvojne biskupske bazilike u Puli (N. Cambi, 2002., 221.)

Slika 6. Dvojne bazilike u Poreu (N. Cambi, 2002., 221.)

18

Slika 7. Tlocrt crkve u Samagheru (N. Cambi, 2002., 248.)

Slika 8. Tlocrt bazilike Sv. Marije u Balama (B. Marui, 1967., 13)

19

Slika 9. Zaelje bazilike Sv. Marije (B. Marui, 1967., 14)

Slika 10. Dananji izgled Katedrale u Puli (internet)

20

Slika 11. Mozaik Blaene Djevice Marije (internet)

Slika 12. Tlocrt bazilike Sv. Marije Formoze (. Uji, 1994., 239)
21

Slika 13. Juna kapela Sv. Marije Formoze (. Uji, 1994., 243)

Slika 14. Vijenac u apsidi u junoj kapeli Sv. Marije Formoze (. Uji, 1994., 245)
22

Slika 15. Svodna tukatura u junoj kapeli Sv. Marije Formoze (. Uji, 1994., 250)

Slika 16. Crnom bojom oznaeni zidovi Domus ecclesiae a narebrenim linijama prva
bazilika

23

Slika 17. Podnice od mozaika u prvoj bazilici

24

Slika 18. Kompleks Eufrazijane sa okolnim prostorijama

Slika 19. Prvi kat biskupskog dvora u Eufrazijani

25

Slika 20. Drugi kat biskupskog dvora u Eufrazijani

Slika 21. Mozaik na trijmufalnom luku i u apsidi

26

Slika 22. Sv. Agata

Slika 23. Sv. Felicija

27

Slika 24. Sv. Justina

Slika 25. Sv. Tekla

28

Slika 26. Detalj biskupa Eufrazija i konfesora Maura kako prilaze Mariji s Kristom u
naruju

Slika 27. Detalj iz scene navjetenja

29

Slika 28. Prikaz sv. Ivana Krstitelja

Slika 29. Crkva sv. Agneze u Muntajani u blizini Porea

30

Slika 30. Crkva Majke Boije u Vrsarskoj luci

Slika 31. Tlocrt mladje faze bazilike gemine

31

Slika 32. Prikaz 3 sloja gradnje bazilike gemine

Slika 32. Dijelovi stupova s kapitelima(1,2,4) i dio prozorske reetke (3)

32

Slika 33. Daniel u lavljoj jami na fragmentu poklopca sarkofaga, 2. pol. 4. st.

Slika 34. Prikaz pokojnice i dviju adorantica na sarkofagu, oko 320./330. godine

Slika 35. Prikaz apostola i u pozadini gradske zidine i gradska vrata, 2. pol. 4. st.
33

Slika 36. Prikaz adoracije apostola, 2. pol. 4. st.

34