1. JEZIK I GOVOR - Jezik je sistem znakova koji ljudi upotrebljavaju u jezinoj djelatnosti.

Jezik je definiran relevantnim odnosima jezinih znakova, te apstraktan. On je objekt lingvistikog istraivanja i sredstvo filoloke analize. Jezik strukturira govor. - Govor je konkretno materijalna realizacija jezika. - Jezik i govor dva su aspekta jednog fenomena jezine djelatnosti i praktiki su nezamislivi jedno bez drugog: meusobno uvjetuju svoja postojanja, ali se i dijalektiki ponitavaju. To znai da jezik unitava govor svojom tenjom za statinodu, a dinamika govora razgrauje jezini sustav. 2. LINGVISTIKE DISCIPLINE - Fonologija je lingvistika disciplina koja prouava hijerarhijski najnie razine jezinog sistema na planu izraza, a to su fonemi. Fonologija prouava nivo distinktivnih obiljeja, nivo fonema i nivo sloga, a u specijalnim sluajevima, i nivo rijei i reenice. Osnovna jedinica analize je fonem. - Fonetika prouava glasove i njihove kombinacije u govoru s fizikalnog, akustikog, artikulacijskog i psihoakustikog stajalita. - Morfologija je lingvistika disciplina koja prouava jezine znakove niih razina morfeme i rijei na planu jezinog izraza. Morfemi su njmanj jezine jedinice koje imaju plan izraza i plan sadraja. Morfofonologija ili morfonologija je posebna jezina disciplina koja se bavi ulogom fonema u strukturiranju morfova. Morfonologija je dio gramatike koji objanjava promjene glasova i glasovnih skupova u zavisnosti od njihova poloaja kao dijelova morfema. - Sintaksa izuava jezine znakove na nivoima viim od nivoa rijei, i to u prvom redu na planu izraza, ali nuno zadire i u plan sadraja. Prema razini jedinica moe se podijeliti na sintagmatiku, sintaksu reenice i sintaksu diskursa. - Semantika, ili lingvistika semantika, onaj je dio lingvistike koji prouava plan sadraja u jeziku i u govoru; prouava pojedine rijei, njihove oblike i grupacije kao nositelje odreena znaenja te kao sredstva za oznaavanje predmeta, pojava i odnosa u svijetu; utvruje glavne procese koji vode do promjena u znaenju rijei. - Leksikologija i leksikografija bave se morfolokim i semantikim izuavanjem rjenikog sistema nekog jezika, usporedbom tih sistema u dva ili vie jezika, te u posebnom dijelu, terminolokim pitanjima. - Etimologija je grana lingvistike koja analizira porijeklo i razvoj pojedinih rijei na planu izraza i na planu sadraja, usporeuje ih sa srodnim rijeima iz drugih jezika, rekonstriura njihovu povijest i najstarije stanje. - Stilistika samo djelomino spada u lingvistiku, a bavi se prouavanjem sredstava i postupaka koje govornici odabiru. Najede se odnosi na jezik i govor knjievnosti.

3. DEFINICIJE: - Lingvistika je znanost o jezinoj djelatnosti, istrauje jezik i govor u svim njihovim oblicima i meusobnim relacijama. - Filologija je jezikoslovlje u irem smislu; otkriva pomodu jezika kulturne i civilizacijske determinante nekog drutva sadrane u jezinim dokumentima i spomenicima, prvenstveno onima s literarnom vrijednodu. - Gramatika ja prouavanje sustava jezika i njegovih zakonitosti, glasovnih osobina, sustava i funkcija rijei, njihovih skupova, veza i reenica. - Retorika predstavlja normativnu disciplinu knjievnog stvaralatva, vjetinu slikovitog i uvjerljivog usmenog ili pismenog izraavanja. 4. GRANE LINGVISTIKE

Imanentne (unutranje): prouavaju jezine sustave ne obazirudi se ni na kakve izvanjezine faktore.

Opa ili teorijska lingvistika prouava jezik i govor u svim svojim kompleksnim odnosima i pojedinanim jezicima. Primijenjena lingvistika istrauje mogudnosti primjene lingvistike teorije u rjeavanju praktinih zadataka povezanih s jezinim fenomenom (npr. uenje jezika, strojno prevoenje obrada teksta i sl.). Deskriptivna ili opisna ili sinkronijska lingvistika opisuje stanja jezika u jednom vremenskom razdoblju, bez obzira na odnos prema jezinom standardu. Dijakronijska ili historijska lingvistika prouava promjene jednog jezika kroz vrijeme. Normativna lingvistika prouava jezine pojave s namjerom da formulira i propie pravila i propise o uporabi jezika, tj. definiranje standardnog jezika. Komparativna ili poredbena lingvistika bavi se paralelnim prouavanjem (najede, ali nije uvijet) srodnih jezika. Kontrastivna lingvistika obuhvada komparativnu i geografsku lingvistiku, prouava razlike i slinosti u strukturama pojedinih jezinih sustava. Geografska ili arealna lingvistika analizira raspodjelu, razgraniavanja i proimanja jezika u prostoru.

Trandsendentalne (vanjske): prouavaju izvanjezine faktore.

Psiholingvistika je suvremena grana lingvistike koja kombiniranjem psiholokih i lingvistikih metoda analizira psihofizioloke procese i uvijete pod kojima se ostvaruje ovjekova jezina djelatnost. Sociolingvistika proava odnose izmeu jezilnih i drutvenih struktura, njihove uvjetovanosti i interferencije. Pragmalinvgistika izuava jezinu djelatnost i njezine odnose prema vanjezinoj situaciji u kojoj se ona oputrebljava. Filozofija jezika tei za time da s filozofskog stajalita promakne bit jeznog fenomena i da rasvijetli njegovu ontoloku i gnoseoloku ulogu u ovjekovo drutvenom i individualnom ivotu. Semiologija je opda nauka o sustavima znakova, naglaava znakovni karakter jezinih sistema.

Matematika lingvistika je specifian metodoloki postupak primjenjivanja matematike u opisu i istraivanju jezika. Filologija je jezikoslovlje u irem smislu; otkriva pomodu jezika kulturne i civilizacijske determinante nekog drutva sadrane u jezinim dokumentima i spomenicima, prvenstveno onima s literarnom vrijednodu.

5. MORFOLOKA KLASIFIKACIJA JEZIKA - Morfoloka (tipoloka) klasifikacija ispituje odnos izmeu leksikih i gramatikih morfema i naine na koje oni zajedno sainjavaju sintagme: o Flektivni jezici su oni u kojima se gramatiki morfemi pridodaju leksikom, ali se esto unutar rijei vie ne mogu od njega jasno razdvojiti. Gramatemi imaju formu prefiksa, sufiksa ili infiksa. indoeuropski jezici o U aglutinacijskim (afiksativnim) jezicima leksiki i gramatiki morfemi zajedno sainjavaju jednu rije, ali unutar nje ostaju jasno odijeljeni. Gramatemi imaju pridruen samo jedan gramatiki sadraj. tursi, maarski i bantu jezici o Korjenski (amorfni ili izolativni) su oni jezici u kojima su sve rijei nepromjenjive i ne mogu se analizirati na morfem; rije se podudara s morfemom i svaka je za sebe svoj vlastiti korijen. klasini kineski, vijetnamski o Polisintetiki (inkorporativni ili aglomeracijski) jezici ne razlikuju rije od reenice. eskimski, irokeki 6. GENEALOKA KLASIFIKACIJA JEZIKA - Genealoka srodnost: kriterij genetske srodnosti utvruje se na osnovu zajednikog porijekla. Za sve jezike zajednikog porijekla kae se da pripadaju jednoj jezinoj porodici (stablu), a hijerarhijsko ureenje prikazuje se genealokim stablom. 7. INDOEUROPSKA PORODICA JEZIKA - Indoiranski (prednji Istok i Indija), mogu se podijeliti na indijske i iranske. Indijski: vedski, prakrti, pali, urdski, hindski, kamirski, panapski, sindhski... Iranski: staroperzijski, avestiki, skitski, pehlevi, partski, kurdski, tatski, baludski, pamirski, osetski. - Grki jezik zasebna grana, u toku historijskog jezika razlikuje se vie faza: jonsko-atiki, arkadijsko-ciparski, helenski jezik koine, bizantski grki, novogrki... - Italski jezici: oskiko-umbrijska (oskiki i umbrijski) i latinsko-faliskika grana (faliskiki, latinski). Iz pukog latinskog razvija se tokom vremena niz romanskih jezika: portugalski, panjolski ili kastiljanski, kaatalonski, francuski, provansalski, dalmatski, rumunjski, moldavski, vlaki... - Keltski jezici: galski, gaelski (irski,kotski, manski) i britski (bretonski, velki, kornvalski). - Germanski: sjevernogermanski (nordijski-danski, norveki, islandski, farerski), zapadnogermanski (engleski, frizijski, njemaki, nizozemski, jidi) i istonogermanski (gotski). - Baltiki jezici: letonski ili latvijski, litavski. - Slavenski jezici: istonoslavenski (ruski, ukrajinski, bjeloruski), zapadnoslavenski (eki, slovaki, poljski, vendski, polapski), junoslavenski (hrvatski, srpskislovenski, bugarski, makedonski).

Albanski jezik Armenski jezik

Hetitiski jezik Toharski jezik

8. JEZINE PORODICE U EUROPI IZVAN INDOEUROPSKIH - Baskijski, ugrofinski (ugarski: maarski) 9. POSREDNIKI JEZICI - Kontaktni: izrastaju iz normalne komunikacijske prakse izmeu govornika razliitih prirodnih jezika, ije se karakteristike stapaju u nov jezik. haidanski kreolski, reunionsko-sejelski kreolski, maloantilski kreolski, gvajanski... - Meunarodni umjetni jezici plod su zamisli pojedinca ili konvencije. Ako postanu prihvadeni, mogu zadobiti obiljeja prirodnih jezika no nikada ne postaju materinjim jezicima. volapk, esperanto, ido, okcidental, novial, interlingua 10. PISMO I NJEGOVE VRSTE - Pismo je sistem grafikih znakova u kojem se ostvaruju jedinice nekog jezika. - Vrste pisma: o Piktogrami su najstariji oblici ovjekova biljeenja dogaaja. Sadraji iskaza u piktografskim zapisima oznaeni su slikom, najede shematizieano i uz ponavljanje istih znakova. o Ideogramska pisma su pisma u kojem grafiki znak postaje simbol nekog pojma. prometni znakovi, kartografski o Slogovna pisma sastoje se od znakova od kojih svaki odgovara jednom slogu, a veza sa sadrajem sasvim je nestala. feniko pismo, hebrejsko kvadratno pismo, japansko pismo o Alfabeti su pisma u kojem svakom fonemu odgovara jedan grafiki znak. grki alfabet, latinica, glagoljica, arapsko pismo... 11. SLOVO I GRAFEM - Slovo je najmanji znak koji se pie samostalno i odvojeno u nizu. - Grafem je najmanja grafika jedinica kojoj odgovara neki fonem. 12. PRAVOPIS I NJEGOVE VRSTE - Pravopis je kodifikacija pravila o upotrebi grafikih znakova kao ostvarenja jezika. - Vrste pravopisa: o Etimoloki ostvaruje starija ili rekounstruirana stanja jezika o Fonematski grafiki znakovi reproduciraju foneme o Fonetski ako slova odgovaraju glasovima o Morfematski ako tei za tim da reproducira itave morfeme i njihove granice

13. GLAVNI SMJEROVI LINGVISTIKIH ISTRAIVANJA U 19. STOLJEDU - Komparativno historijska lingvistika utvruju srodnosti izmeu jezika (pogotovo indoeuropskih). Zaetnik je W. Jones uoio bliskost sanskrta s europskim jezicima. F. Bopp prvi udbenik poredbene indoeuropske gramatike. tipoloka klasifikacija - Bioloki determinizam daje genealoku klasifikaciju. Schleicher teorija rodoslonog stabla, Schmidt teorija valova - Humboldtizam jezik aktivno sudjeluje u formiranju ovjekove spoznaje (Weltanschaung svjetonazor) - Psihologizam struktura jezika daje odraz psihologije naroda koji se njime slui (Heymann Steinthal) osjetila -> predodbe -> pojam -> jezika - Mladogramatiari utemeljitelji historijsko-komparativne metode u Leipzigu 14. DEFINICIJA JEZINOG ZNAKA PO DE SAUSSUREU - Svaki jezini znak dijeli na oznaitelja (plan izraza) i oznaeno (plan sadraja). Oznaitelj je psihiki otisak izgovorenih glasova u ljudskom mozgu, dok je oznaeno takoer psihiki determiniran kocept onoga to se tim jezinim znakom komunicira. 15. PRIRODA JEZINOG ZNAKA PO DE SAUSSUREU - Priroda jezinog znaka po de Saussureu moe biti arbitrarna ili motivirana. Arbitrarnost je svojstvo jezinog znaka po kojemu jezino znaenje u pravilu ne ovisi o jezinom izrazu, i obratno; proizlazi iz implicitnog dogovora meu lanovima drutva koji se njime slue. Motiviranost 16. SINKRONIJA I DIJAKRONIJA 17. SINTAGMATSKE I PARADIGMATSKE VEZE 18. FONETIKA I FONOLOGIJA 19. GLAS, FONEM, ALOFON 20. DIOBA GLASOVA PREMA AKUSTIKIM SVOJSTVIMA 21. DIOBA GLASOVA PREMA ARTIKULACIJSKIM SVOJSTVIMA 22. NADODSJENA (SUPRASEGMENTSKA ILI PROZODIJSKA) SREDSTVA 23. DINSTINKTIVNA OBILJEJA PO JAKOBSONU 24. JEZINE FUNKCIJE PO JAKOBSONU