Nacionalni park Tongariro koji je najstariji nacionalni park Novog Zelanda, osnovan u listopadu 1887. god.

Nazvan je po vulkanu Tongariro (maorski) koji se nalazi unutar vulkanskog prstena jezera Taupo u sredinjem dijelu Sjevernog otoka. Tongariro se nalazi 20 km jugozapadno od jezera Taupo i najsjeverniji je od tri aktivna vulkana Sjevernog otoka; s druga dva, Ruapehu i Ngauruhoe, ini Nacionalni park Tongariro. On je 1990. godine upisan na popisu mjesta svjetske batine u Oceaniji, a 1993. je njegov status potvren kao prvo mjeovito - kulturno i prirodno dobro, tj. kulturni krajolik[1]. Naime, unutar parka se pored aktivnih i ugaslih vulkana, te raznolikih ekosustava i spektakularnih krajolika, nalazi i nekoliko maorskih svetita, ukljuujudi vrhove navedenih vulkana koji se smatraju za tapu (sakralno)*2+. Park ima povrinu od 795,98 km i nalazi se na pola puta (oko 325 km) izmeu Aucklanda i Wellingtona. Na njegovim granicama se nalaze mnoga naselja kao to su: Ohakune, Waiouru, Horopito, Pokaka, Erua, National Park Village, Whakapapa skifield i Turangi. Oni su povezani dobroodravanim cestama, koje su opet povezane s autocestama 1 i 47, te pruaju jednostavan pristup parku. PRIRODNE ODLIKE Lanac vulkana ima prosjenu visinu od 500-1.500 m, a 3 km od njih se nalazi jezero Rotopounamu, te planine Pihanga i Kakaramea, odvojene od vulkana jezerom Rotoaira. Rijeka Whanganui izvire unutar parka, te nastavlja tei kroz NP Whanganui prema zapadu. Istono od parka nalazi se gorje Kaimanawa. Vulkani Tongariro, Ngauruhoe i Ruapehu su najjuniji vulkani 2.500 km dugog lanca vulkana ispod kojih se sastaju Indo-Australijska i Pacifika tektonska ploa. Kako se Pacifika podvlai ispod Indoaustralijske ploe, ona se usljed velikih temperatura u astenosferi topi pri emu nastaje magma. Kako je ona manje gustode, uzdie se kroz pukotine litosfere uzrokujudi brojne i raznolike vulkanske aktivnosti u ovom podruju. Ovi procesi se odvijaju ved posljednjih dva milijuna godina. Tongariro je, pored jako aktivne sjeverne skupine vulkana koji ne spadaju u granice parka, posebno aktivan i sastoji se od unjeva, kratera, eksplozivnih jama, putova lave i vulkanskih jezera. Pored njih tu se nalaze i brojni ugasli vulkani, ledenjaci, naslage lave i raznolike vrste izvora. Snana glacijacija je posljednjih 14.700 godina erodirala Tongariro i Ruapehu u kojima se danas nalaze ledenjake doline i raznolike morene. Danas se ledenjaci mogu nadi samo na Ruapehu i nakon nekoliko desetljeda povlaenja imaju duljinu kradu od 1 km. Flora [uredi] Unutar parka se nalaze raznolika stanita, od ostataka kine ume do skoro potpuno golih polja leda. Od niih dijelova parka do 1.000 m na zapadu i sjeveru, na oko 3.000 ha, nalazi se, nekad svudprisutna, mjeovita kina uma umjerenih podruja. Na viim dijelovima parka nalaze se i umarci bukvi, dok iznad 2.000 m ive samo neki liajevi. Grmlje pokriva oko 9.500 ha, a travnjaci trsa pokrivaju velika podruja (oko 150 km) na sjeverozapadu parka i oko planine Ruapehu, na visinama od oko 1200-1500 m. Najviim dijalovima parka dominiraju polja ljunka i kamenja. Fauna [uredi] U parku obitava 56 vrsta ptica meu kojima su i rijetke endemske vrste kao to su sjeverootoni smei kivi, novozelandski sokol (Falco novaeseelandiae) i kkako (Callaeas cinereus), te ugroene

vrste kao to su kk (Nestor meridionalis), plava patka (Hymenolaimus malacorhynchos). Od sisavaca u parku obitavaju obje autohtone vrste imia, Mystacina tuberculata i Chalinolobus tuberculatus. Pored njih u parku obitavaju i brojne uvedene vrste koje su donijeli Europljani: takori, make, hermelini, zeevi, oposumi i obini jeleni. Najvede probleme u parku stvara invazivna vrsta vrijesi (uvedene za ispau tetrijeba za lov koji nikada nisu uvedeni) koja se iri i prijeti ekolokim sustavima endemskih biljaka u parku.

Kulturne odlike [uredi]

Potomci prvih Maora koji su naselili Novi Zeland prije 14. stoljeda jo uvijek polau pravo na zemlju Sjevernog otoka od sjevera na jug do NP Tongariro. Stanovnitvo unutar parka, pleme Ngati Tuwharetoa, se identificira s Ngatoroirangijem, navigatorom prvih Arawa kanua i mitskim nositeljem vatre kojim su zapaljene vatre Tongariroa. Njihov vrhovni poglavica, Mananui To Heuheu, je 1840. godine odbio potpisati Sporazum u Waitangi kojim je trebao priznati suverenost Britanskog carstva. Njegov sin Horonuku (kasnije poznat kao Te Heuheu Tkino IV.), koji ga je naslijedio 1846. godine, doao je pod snaan pritisak europskih doseljenika koji su bili gladni novih podruja. Suoen s dilemom o podijeli zemlje nakon sukoba s plemenom Maniapoto iwi i gubitkom zemlje u korist Zemaljskog suda (Land Court), Horonuku je prihvatio savjet svog zeta Lawrencea Gracea i predloio je osnutak nacionalnog parka u vlasnitvu britanske krune koji bi ostao maorski taou (sveto mjesto). Uz dozvolu poglavice Tuwharetoa sredinje podruje vulkana od 26,4 km je predano na poklon kruni u rujnu 1887. godine. Novoosnovani nacionalni park je bio prvi u Novom Zelandu i etvrti u svijetu. Britanci su nastavili proirivati park otkupljivanjem okolnog zemljita i do 1894. godine imao je 252,13 km, a 1922. je proiren na 586,8 km. God. 1975., uklapanjem rezervata Pihanga, park je proiren na dananjih 795,98 km.

TURIZAM Najpoznatiji etnje u parku Tongariro Alpsko Crossing, poznat kao jedan od najboljih jedan dan hoda u Novom Zelandu, ako ne i svijet, i Tongariro Sjeverna kruga, jedan od devet velikih etnje, od kojih je Crossing dio. Postoji irok raspon hodanje prilike vidjeti mnoge lijepe prirodne znaajke. Od laganih 20 minuta do dva sata da vidi slapove i pogled vulkana, na vie izazovan cijeli dan ili nekoliko dana s nodenjem, za dubljim iskustvom Parka spektakularne krajolike. Tu je mrea od devet servisirati backcountry kolibe s kampova. Postoje dvije invalidskim kolicima pjesme: priroda Rimu Track hoda na Ohakune i hoda Whakapapa priroda na Whakapapa Village.Broura detaljno etnje i oko Tongariro Nacionalni park je dostupan za preuzimanje na link na gornjem desnom kutu ove stranice, te za kupnju na Tongariro Nacionalni park Visitor Centra i drugih lokalnih posjetitelja informacijskim centrima.

KAKO DOCI TAMO? 79.598 hektara Tongariro Nacionalni park nalazi se u sredinjem sjeveru otoka. Najblie gradovi su Nacionalni park selo, Ohakune i Turangi.Malo selo Whakapapa se nalazi unutar parka.

Postoji mnogo naina da se ovdje: Cestovni: Autoceste okruuju park i dovesti do kljunih pristupnih toaka i na skifields. Vlak: Glavni eljezniki deblo prolazi kroz gradovima Nacionalnog parka i Ohakune. Ulaznice: Dnevni letovi dostupni su i iz Taupo Airport. Takoer, razgledavanje i redoviti letovi iz Taupo, Turangi i Mt Ruapehu airstrips. Bus: Regular bus services are available to and from Ohakune, National Park, Whakapapa Village and Turangi. Shuttle buses: A variety of shuttle bus services are available to Whakapapa Village and hiking track trailheads from the nearby towns.

STO PONIJETI? Biti propisno opremljeni i dobro pripremljen je bitno u ovom promjenjivom alpskom okruenju Ako idete planinarenje, trebali imati vodootpornu baloner i overtrousers, tople rukavice i kapu, nekoliko slojeva tople (vuna ili runo) odjedu, obudu vrst planinarenje, vodu i dovoljno visoku energetsku hranu (s nekim extra za hitne sluajeve) Uzmi suncream i sunane naoale u svim godinjim dobima Uzmite pribor za prvu pomod, prijenosni tednjak, gorivo, pribor za kuhanje i kartu i kompas (uz nekoga tko zna kako ih koristiti). U zimi specijalizirani planinarsko iskustvo i oprema je obavezna.