Stvarni uticaj civilnog drutva u Bosni i Hercegovini

-Analize i preporuke za politike-

Tijana Dmitrovi IBHI, Branilaca Sarajeva 47/III, 71000 Sarajevo, Bosnia and Herzegovina

Sadraj

Uvod......................................................................................................................................................... 3 Dimenzije graanskog djelovanja ............................................................................................................ 3 Tri sektora u civilnom sektoru ................................................................................................................. 5 Kolektivizam vs. masa........................................................................................................................... 7 Vjeita tranzicija (trostruka tranzicija) ..................................................................................................... 9 Demokratija kao cilj ............................................................................................................................... 11 Otvoreno drutvo .................................................................................................................................. 12 Drutveni angaman u BiH..................................................................................................................... 14 Zakljuak ................................................................................................................................................ 16 Preporuke .............................................................................................................................................. 17 Literatura ............................................................................................................................................... 18

Uvod
Civilni sektor u Bosni i Hercegovini je igrao veoma vanu ulogu tokom rata, kada je distribuirao meunarodnu humanitarnu pomo, kao i nakon rata kada je dao vaan doprinos glavnim politikim procesima, kao to su povratak izbjeglica i raseljenih lica, politika stablinost, integracija, pomirenje, zatita ljudskih prava i socijalna inkluzija. Ipak, svakodnevne promjene u politikoj situaciji, unutar BiH i njene blie i ire okoline, stavlja potpuno drugaije izazove pred civilno drutvo u Bosni i Hercegovini. Umjesto da distribuiraju humanitarnu pomo ili da pruaju pomo za povratak izbjeglica i raseljenih lica, nove politike okolnosti zahtijevaju jai angaman organizacija civilnog drutva u prilagoavanju i usklaivanju BiH standarda sa standardima u Evropskoj uniji i principima otvorenog drutva u vezi sa participacijom graana u definisanju javnih politika, monitoringu i analizi efekata javnih politika, borbi protiv korupcije i ispunjavanju ostalih zahtijeva koje Bosna i Hercegovina mora ispuniti da bi postala punopravni lan Evropske unije. Novi izazovi e zahtijevati da se civilno drutvo suoi sa potpuno razliitom organizacijom i funkcionisanjem, ali i sa definisanjem potpuno razliite veze prema javnom/dravnom sektoru. Graenje partnerstva kroz civilni, politiki i drutveni dijalog zahtijeva uspostavljanje jednog odgovarajueg pravnog, institucionalnog i fiskalnog okvira i profesionalnih kapaciteta civilnog drutva.

Dimenzije graanskog djelovanja

Djelovanje u civilnom drutvu moe sezati mnogo dalje od zastupanja iskljuivo vlastitih interesa pojedinaca, te se stoga ne moe uvijek svesti na posebni drutveno-ekonomski poloaj tih pojedinaca koji u njemu djeluju. Takvo djelovanje moe proizlaziti i iz vrijednosne motivacije i idealizma (ma koliko to bilo daleko od bh. stvarnosti). To je autonomno odgovoran stav pojedinaca spram irih drutvenih problema, dakle problema koji nisu iskljuivo njihovi. Taj se stav, u paraleli s odgovornou to se u razvijenijim zemljama oekuje od poslovnih korporacija (korporativnom odgovornou), moe nazvati socijalnom odgovornou: ljudi su spremni zaloiti se i angaovati svoje vrijeme i resurse za rjeavanje neega to nadilazi njihov pojedinaan ili poseban interes. Naalost, u BiH moemo nai jako malo primjera socijalne odgovornosti u praksi. Da, graansko djelovanje je jako raireno i, uzevi u obzir broj od preko 12.000 registrovanih nevladinih organizacija (Papi, . Ninkovi, R. ar, O. 2007. str. 58. Podatak iz istraivanja: eravi, G. i Bievi, E. 2009, str. 74.), reklo bi se da je prilino organizovano. Meutim, ak i ako zanemarimo procjenu da je od tog broja organizacija jedva polovina aktivnih, ostaje injenica da se veina tih organizacija fokusira na usko definisana podruja rada, od interesa za njihove lanove (udruenja boraca, RVI, sportska udruenja, itd.).
3

Pored toga, u trenutnim uslovima, u kojim politike elite jo uvijek dominiraju nad svim podrujima (drutvenog) ivota, civilni angaman vrlo brzo gubi svoju socijalno odgovornu a dobija politiku dimenziju. Malo koji drutveni problem (bilo na razini cijelog drutva, bilo na razini regije ili lokalne zajednice) se moe rijeiti, a da to ne ukljuuje kakav nov ili izmijenjen propis, skup posebnih politikih (policy) mjera, drugaije postupanje organa uprave ili, u najmanju ruku a moda i najtee promjenu javne svijesti (Dvornik, S. 2009. str. 199). Angaman koji ozbiljno tei rjeenju nekog drutvenog problema nije dovrio svoj zadatak dok ne izazove promjene i na politikoj razini. Angaman civilnog drutva mora biti usmjeren na javnost: provociranje rasprava kojima se otvaraju sporne teme, uvjeravanje u opu vrijednost cilja za koji se zalau, pridobivanje podrke akciji u njegovu korist, prokazivanje protivnikih stavova itd. Jednom kada odreeni angaman dobije podrku graana, insistira se na promjenama u politikama koje bi, na kraju, morale dovesti do opipljive, konkretne promjene koja e graanima biti vidljiva. Jednostavnije reeno, za kontinuitet graanskog angamana neophodna su (mada ne i dovoljna) dva kljuna preduslova djelovanja civilnog drutva. Jedan je drutveno-ekonomski, a drugi kulturni (Dvornik, S.). Prvo, nuno je da lanovi drutva koji nemaju direktan pristup centrima moi i odluivanja imaju dovoljno vlastitih resursa, diskrecijskog novca i slobodnog vremena, kako bi jedan njihov dio mogli posvetiti dobrovoljnim aktivnostima i angamanu. U bosanskohercegovakom kontekstu, lanovi drutva koji moda i ispunjavaju te preduslove veinom nemaju ime biti nezadovoljni i, samim tim, nemaju motivaciju da utiu na promjene u drutvu. Ostatak stanovnitva je preokupiran egzistencijalnim problemima da bi se dublje pozabavio njihovim uzrocima i moguim rjeenjima. Za njih i ne ujemo, izuzev putem povremenih okantnih reportaa ili akcija prikupljanja pomoi. Drugi preduslov je politika kultura participacije: smisao za (su)odgovornost dravljana i dravljanki za posljedice politikih odluka i mjera to ih donose i provode ovlatene politike i javne institucije, koja mora biti praena spremnou za angaovanje u javnom raspravljanju, nadzoru, kontroli, korigovanju (kako konstruktivnim inicijativama tako i putem pritisaka) mjera i djelovanja vlasti. Prevlast duboko apolitinih stavova u drutvu u bivoj Jugoslaviji je presudno odredila tradiciju angairanoga graanski odgovornog djelovanja. Relativna otvorenost Jugoslavije i pod komunistikom vladavinom je pruala mnogo prilika da ljudi svoje probleme rjeavaju preko privatnih projekata, pod uvjetom da se ne mijeaju u politiku, koja je bila monopol komunistike nomenklature. Stanovnici su imali vie ekonomske i kulturne slobode, kao i znatno vii materijalni standard ivota u poreenju sa drugim socijalistikim zemljama. Dok je to prualo dovoljan prostor za poboljavanje privatnog ivota, nije se primjeivalo da ta
4

relativna sloboda nije bila zagarantovana kao pravo. Jo se manje osjealo da nedostaje politika sloboda, kao pravo izbora i barem indirektna kontrola vlasti koja, u krajnjoj liniji, proizlazi iz pristanka dravljanki i dravljana i njima je odgovorna. Nakon promjene politikog i ekonomskog sistema, oekivanja graana su bila visoka, ali se nisu ostvarila. Uli su u proces demokratizacije bez dovoljno informacija o praktinim nainima da se i sami ukljue i utiu na taj proces. Mnogobrojni formalni oblici participacije graana, ukljuujui glasanje, referendume, optinska vijea ili vijea mjesne zajednice, javne prezentacije, javne izlobe i javne rasprave, se jako malo koriste i rijetko kada ostvaruju praktine rezultate. ak i kada bi se u potpunosti koristili, oni moraju biti dopunjeni neformalnim oblicima participacije koji nisu ogranieni ni na koji nain: neformalno samoorganizovanje graana, udruivanje, pa ak i demonstracije koje su u BiH dosta prisutne, ali im esto nedostaje jasno definisan cilj i svrha, te istrajnost uesnika i organizatora u svojim zahtjevima. Postoje razliiti oblici participacije javnosti: od razmjene informacija, preko savjetovanja, do aktivnijih oblika uestvovanja, kao to su partnerstva, koja ukljuuju jai utjecaj graana na javne politike i usluge, to bi trebao biti glavni cilj. Naalost, u BiH je mnogo sluajeva gdje se participacija koristi samo kao legitimiranje ve usvojenih odluka i nije namijenjena aktivnoj suradnji u odluivanju, suradnja se dogaa na nadziran, voen i, u mnogim prilikama, manipulativan nain. To se, u veini sluajeva, postie donoenjem vanih odluka iza zatvorenih vrata ili savjetovanjem s odabranim strunjacima, a da se pritom konani prijedlog podastire javnosti samo kao informacija. S druge strane, spontani pokuaji participacije graana u bosanskohercegovakom drutvu obino proizlaze iz nezadovoljstva nekom odreenom injenicom ili stanjem, ije se poboljanje zahtijeva odmah i bezuslovno, bez pravog poznavanja procesa koji mogu dovesti do rjeenja tog problema. Jedno je zahtijevati instant-promjene, a sasvim drugo uticati na mehanizme i uestvovati u samim procesima koji e rezultirati eljenom promjenom.

Tri sektora u civilnom sektoru

Generalno govorei, civilno drutvo je pokuaj da se stvore novi kapaciteti za stvarno i sveobuhvatno ukljuivanje graana u drutvene procese i njihovu participaciju u donoenju odluka, zajedno sa klasinom formom parlamentarne demokratije, vlade koja funkcionie i dravnih institucija. Tanije, ukljuuje demokratski izabranu, transparentnu i odgovornu vladu i vladavinu prava; slobodan pristup informacijama i nezavisne medije; udruivanje graana u razliite tipove nevladinih organizacija kako bi se ostvarili drutveni ciljevi, lokalnu samoupravu i drugo.

Unutar civilnog drutva, naravno, djeluje i tzv. civilni sektor, tijelo koje se sastoji od nebrojenih organizacija, sindikata, vjerskih ustanova, medija i sl. Organizacije civilnog drutva u BiH su najveim dijelom fokusirane na pruanje socijalnih usluga, dok je u oblastima kao to su politiko djelovanje i formulisanje politika njihova uloga jo uvijek od manje vanosti. Goran eravi i Edin Bievi u svojoj studiji (2009. Strana 145) navode: Sposobnost civilnog sektora da uestvuje u kreiranju javnih politika je gotovo zanemariva. Postoje dva glavna razloga za ovo. Prvi je gotovo potpuno odsustvo think tank-ova u Bosni i Hercegovini. Osim Nezavisnog biroa za humanitarna pitanja (IBHI), nijedna institucija civilnog drutva u Bosni i Hercegovini nije pokazala sposobnost da vri stalni monitoring i analizira efekte odreenih javnih politika u Bosni i Hercegovini. Svi drugi pokuaji monitoringa i analize efekata javnih politika u Bosni i Hercegovini su bili samo projektni pokuaji koji su se zavrili zajedno sa tim projektima. to zbog raspona razliitih interesa unutar njega, to zbog razlike u uticaju razliitih vrsta civilnih organizacija, civilni sektor se moe ralaniti na tri podsektora. Prvi podsektor sainjavaju organizacije civilnog drutva ije je polje djelovanja uslovljeno stavovima i politikama odreenih grupacija u drutvu i mijenja se u skladu s njima. One se prilagoavaju eljama jedne od politikih stranaka i zastupaju ih kroz svoje aktivnosti pod maskom zastupanja interesa graana. Naalost, njihova prisutnost u svakodnevnom ivotu u BiH je velika i do te mjere su promovisane da mnogi graani itavo civilno drutvo svrstavaju u taj isti, ispolitizirani kontekst. Zadatak im je da privlae pristalice i glasae i rijetko biljee aktivnost van predizbornih kampanja. Ova kategorija udruenja ukljuuje ona koja su osnovana sa ciljem da pruaju podrku odreenim politikim opcijama i da ispunjavaju interese onih drutvenih grupa koje predstavljaju potencijalno izborno tijelo za odreenu politiku opciju. Mnoga od njih su naslijeena iz komunistikog perioda. Kao to je bio sluaj u ovom periodu, jedinice lokalne samouprave jo uvijek imaju glavnu rije u njihovom organizovanju, finansiranju i umreavanju. Kontinuirana podrka ovim udruenjima, bez obzira na promjene u drutvenim odnosima, jo uvijek prati tradiciju koju se nijedna politika opcija ne usuuje promijeniti. Glavni problem ovih udruenja je nedostatak finansijskih resursa, i to to glavni izvori finansiranja njihovih aktivnosti dolaze direktno iz javnih/vladinih budeta. Preko 60% izvora koji se distribuiraju iz optinskih budeta udruenjima se dodjeljuju ovoj kategoriji udruenja, bez ciljeva i evaluacije efekata ovih sredstava. Jedinice lokalne samouprave objanjavaju takvu raspodjelu sredstava iz optinskih budeta potrebom da se promovie lokalna zajednica kroz sport, kulturu i humanitarne aktivinosti. Druga vrsta organizacija civilnog drutva su tzv. think-tanks, organizacije koje se fokusiraju na analiziranje i prouavanje drutva u kojem postoje i osmiljavanje strategija za rjeavanje mnogobrojnih drutvenih problema. Iako njihove analize esto otkrivaju veoma vane probleme u drutvu i imaju konstruktivne preporuke, vano je naglasiti da su one obino
6

dostupne samo nekim skupinama (intelektualcima, drugim OCD, dravnim institucijama i politiarima). Kvalitet i uinak rada think-tankova se, stoga, ne ocjenjuje samo kvalitetom njihovog rada, nego i time da li taj rad ima ikakvog odraza na rad javnih institucija ili stvaranje politika i strategija. U BiH je objavljen ogroman broj publikacija koje se bave svim moguim drutvenim temama, ali njihov efekat se obino svodi na par lanaka u novinama i pokoji besciljni okrugli sto. Trei podsektor, koji ini ogromnu veinu civilnog sektora, su tzv grassroots organizacije. Grassroots udruenja su mala lokalna udruenja koja su direktni prevodioci i predstavnici interesa razliitih politiki marginaliziranih drutvenih kategorija, koja uglavnom djeluju na lokalnom nivou. Ova kategorija ukljuuje razliita udruenja od udruenja povratnika i izbjeglica, udruenja koja okupljaju osobe sa invaliditetom i posebnim potrebama, lokalnih omladinskih inicijativa, udruenja poljoprivrednika i udruenja koja su osnovana sa ciljem promovisanja poljoprivrede i ruralnog razvoja, do razliitih inicijativa za lokalni razvoj itd. Ukratko, ovo je cijeli niz razliitih udruenja koja su nastala kao izraz potrebe obinog ovjeka na odreene drutvene izazove. Karakteristika ovih udruenja jeste da imaju neupitnu i veoma jaku drutvenu legitimnost u svojim zajednicama, i da su prepoznata kao grassroots inicijative u tom smislu. S druge strane, ove organizacije nemaju adekvatne tehnike kapacitete da aktivno uestvuju u definisanju javnih politika i da apliciraju za fondove meunarodne zajednice. Naalost, njihova glavna slabost je slaba umreenost kao i nedostatak umreavanja, te nedostatak mehanizama za utjecanje na javne politike. Ona su idealna za istraivanje potreba graana ili potreba razliitih drutvenih kategorija, ali takoer i za procjenjivanje efekata odreenih javnih politika. Njihov direktni uticaj na drutvo (iako je drutvo u ovom sluaju uglavnom ogranieno na lokalnu zajednicu) je snaan, uprkos tekoama s kojima se suoavaju. Krajnji cilj im je poboljati kvalitet ivljenja svojih lanova, a za to obino imaju veoma ograniena sredstva te malu ili nikakvu podrku vlasti.

Kolektivizam vs. masa

Kroz istoriju, nosioci promjena su uglavnom bile nezadovoljne mase i manje alternativne civilne grupacije, tu i tamo i vrhovi ili dijelovi vladajuih elita, ali nigdje nije bilo neke revolucionarne klase (Dvornik, S. 2009). To su bili obini ljudi, pod pravim vostvom i sa realnim ciljevima, koji se organizuju i djeluju u istom smjeru. Samo nezadovoljstvo, ak i masovno, ne moe se pretvoriti u politiki pritisak i akciju iz interesa za promjene. Demokratski revolucionari su uglavnom male grupe intelektualaca

koje samo iskazuju opte neraspoloenje u obliku osnovnih principa demokracije i ljudskih prava, i tek su se djelimino spremne ukljuiti u politiku borbu za vlast. Rascjepkano drutvo individua predstavlja neki politiki faktor samo periodino, prilikom izbora, odnosno u predizbornim periodima. Organizovani civilni akteri mogu zadrati neki uticaj i izmeu periodinih izbora. Mogu uticati na politiki plan nekog drutva provocirajui i otvarajui teme koje drava i/ili politiari zanemaruju ili potiskuju; mogu kritiki procjenjivati politike mjere i programe koji se donose i provode; mogu pritiscima ili konstruktivnim inicijativama ovisno o spremnosti politikih profesionalaca da sluaju inicirati i suodreivati te politike programe i mjere. Ukratko, mogu poremetiti situaciju u kojoj se politiki narod okuplja samo kada se to od njega trai, prilikom izbora, a onda se, im se obave izbori, rasputa na sljedee etiri godine (bez obzira formirala se Vlada nakon izbora ili ne). Kolektivizam je ukorijenjen u injenici da pojedinac i materijalne uvjete egzistencije i prava, koja su zapravo institucionalno osigurane povlastice, svoje mjesto u drutvenoj podjeli rada i drutvu uopte dobiva iskljuivo putem pripadanja zajednici ili njenom odreenom njenom dijelu (npr. ratni vojni invalidi, lanovi sindikata, itd.). I dalje se oekuje da drava osigura bitne elemente ljudske sigurnosti, ne samo kao ljudska prava i socijalnu zatitu nego i na ekonomskom polju. Nerazvijenost ideja, pa i elementarnih vjetina organizovanja, javnog izraavanja i komunikacije ostavlja drutvo i dalje kao masu, koju vie ne tjeraju u tu ulogu silom prilika, ali koja ni uz sve dananje slobode nema snage da se transformie u civilno drutvo. Osim to je promjene zatiu u stanju politike zaputenosti, na nju se obruavaju nove nesigurnosti trita, inflacije, gubitka sigurnog zaposlenja i svih drugih garancija sigurnosti to ih je pribavljao bivi paternalistiki reim. Upravo to je razlog zato civilno drutvo primjeujemo samo periodino, kada se sve ili veina organizacija fokusira samo na jedno kljuno pitanje, bez obzira na to to im se polja djelovanja i ciljevi drastino razlikuju. Novi socijalni pokreti pokazali su da znaajni dijelovi razvijenih drutava uzimaju probleme neposrednih privatnih ili posebnih interesa kao svoje vlastite i spremni su se na njima intenzivno angairati. Masovna mobilizacija je, dodue, kratkotrajna i vezana uz povode ad hoc (primjer: protesti povodom ubistva Denisa Mrnjavca u Sarajevu), ali i kada jenjava ne odumire sasvim i pojavljuje se iznova, u novim povodima. Za sobom meutim ostavlja trajnu aktivnu prisutnost manjih grupa, udruenja i ostalih organizacija. Uspostavljaju se i meunarodne mree i organizacije, koje s meunarodnim institucijama i agencijama esto sarauju bolje nego dravna vlada, voene partikularnim interesima. Za civilno djelovanje neophodna je javnost, a u njoj su se brzo pojavili razni spretniji i ambiciozniji igrai. Civilno drutvo, drugim rijeima, ukljuuje i elje njegovih aktera i
8

oekivanja koja seu dalje od njega. Javnost nije nikakva odvojena sfera niti sektor, nego u njoj djeluju isti oni ljudi koji su svojom glavnom preokupacijom ekonomski subjekti, ona je dio sveukupnog drutva. Kada ta javnost razvije svijest o kolektivizmu i organizovanom djelovanju, prestaje biti masa, a postaje civilno drutvo.

Vjeita tranzicija (trostruka tranzicija)

Socijalnu dinamiku u BiH je okarakterisala trostruka tranzicija. Jednostavna i brza tranzicija ka odrivom razvoju Bosne i Hercegovine je u najveem interesu zemlje kao to su i izgradnja lokalnih kapaciteta i institucija. Naalost, tranzicija do sada nije bila ni jaka ni brza. Tranzicija u poslijeratnom periodu i meunarodna pomo za tranziciju su dvije karakteristike BiH. Naalost, BiH nije dobro iskoristila ovu drugu. ak i danas, proces tranzicije je na samom poetku. Nedostaju novi zakoni i trine institucije, a prava privatizacija je poela tek 2000. godine. Tranzicijski period je, kao i u ostalim u zemljama Srednje i Istone Europe, donio ozbiljne probleme mnogim zajednicama i njihovim graanima. Nema dovoljno poslova, komunalnoj infrastrukturi su potrebna poboljanja, pruanje javnih usluga je sve manje kvalitetno, ekoloki problemi su sve prisutniji, ljudi su nezadovoljni kvalitetom svog ivota, potrebni su im poslovi, bolji izgledi za njihovu djecu itd. U takvim uslovima, graanski angamani u svim oblicima padaju u drugi plan. Implementacija Mirovnog sporazuma u sutini predstavlja tranziciju iz rata u mir, prvu od tri vrste tranzicije. Ova politika tranzicija je, ujedno, i jedina koja je, bar formalno, zavren proces u Bosni i Hercegovini. Mir je postignut, mada je rat jo uvijek veoma prisutan u mentalitetu, prije svega, politikih poglavara koji se i dalje ponaaju kao da je opsadno stanje, ali i stanovnitva koje rijetko kad primjenjuje kritiki pristup informacijama i propagandi kojom je obasuto. Politiki faktori dominiraju socio-ekonomskom scenom i ozbiljni napori e biti potrebni kako bi se prioriteti u BiH ispravno postavili. Ekonomska tranzicija iz centralne ekonomije i politikog monopola ka slobodnom tritu, demokratiji i civilnom drutvu je kljuna za budunost i ostale tranzicijske procese. Krajnje je vrijeme da se BiH se suoi sa posljedicama rata i sa osnovnim promjenama u ekonomskom i politikom sistemu. injenica je da je BiH zemlja u kojoj se i sama tranzicija, direktno i indirektno, do sada finansirala iz inostranstva. Meutim, strani kapital u dravi nee vjeno biti na raspolaganju. Socijalna tranzicija prije svega podrazumijeva prihvatanje novog sistema socijalne zatite koji se nee zasnivati na statusnim pravima, ve na istinskim potrebama pojedinaca. Znaajan dio stanovnitva koji je prije rata imao relativno visok standard ivljenja, sada se nalazi ispod generalne linije siromatva. S druge strane, socijalnu pomo primaju osobe koje su u poslijeratnom periodu i vie nego dobrostojee, samo zbog toga to upisane na spiskove osoba s pravom na socijalnu pomo. Tako imamo primjere visokopozicioniranih funkcionera
9

koji i dalje primaju invalidnine od par stotina maraka iako su im prihodi desetke puta vei od prosjene bosanskohercegovake plate. Kljuni faktor u sprovoenju tranzicije ka drutvenoj odrivosti i razvoju je potpuna promjena miljenja i stavova, prije svega, ljudi u BiH, to e rezultirati promjenom u ponaanju i razmiljanju vlasti. Veina BiH populacije, prema tradicionalnom nainu razmiljanja, vjeruje da je meunarodna zajednica donijela promjene u dravi time to je preuzela ulogu 'pokrovitelja'. Tokom socijalistike ere, ljudi su oekivali da drava rijei sve probleme, kako graana tako i poslovnog sektora. Slino tome, ljudi u BiH danas oekuju da meunarodna zajednica rijei sve njihove probleme, dok lokalne inicijative ostaju zaleene, a dravni lideri i stanovnitvo ostaju pasivni. Ako Bosna i Hercegovina hoe da se oslobodi ove kulture ovisnosti, mora postojati radikalna promjena u nainu razmiljanja koja e preferirati organizovani kolektivizam kao nain djelovanja. Legitimitet postojeih i buduih reformi kao i demokratskih institucija koje insistiraju na njihovom provoenju ugroen je ne samo padom ivotnog standarda i porastom siromatva nego i drastinim porastom socijalne nesigurnosti. Ona meutim nije uvjetovana samo prelazom iz ekonomije i politike komunistikog sistema u demokratsku trinu privredu, u kojoj ni radna mjesta ni opstanak poduzea nisu zajameni nikakvim planom iza kojega stoji politiki autoritet. Nesigurnost je uvjetovana i neime ega nema nerazvijenou, nefunkcionalnou i neprikladnou organizacija civilnog drutva, koje u razvijenim kapitalistikim zemljama prate razvoj trine privrede i koriguju njene nepovoljne efekte. U trostrukoj tranziciji ove drave, socijala je uglavnom ostala u drugom planu u odnosu na graanska i politika prava, a socijalne institucije nisu dovoljno prilagoene novim izvorima nesigurnosti. Naalost, tranzicija se ne posmatra kao prepreka koju treba prevazii, ve se konstantno koristi kao izgovor za nedjelovanje kao da e se sama rijeiti nekim prirodnim putem. Bosna i i Hercegovina kao zemlja u tranziciji je bila prihvatljiva u godinama neposredno nakon rata, ali 16 godina kasnije, kada bi, po svim pravilima, javni ivot trebala initi jedna nova generacija politiara, politika, javnih i civilnih tijela, kod nas su i dalje na sceni iste osobe i isti problemi. Vrijeme je da se zapitamo kada e doi vrijeme da se situacija promijeni i ko e biti kljuni akteri te promjene. Na prethodno navedene tri vrste tranzicije koje su obiljeile postratni period se moe dodati jo jedna vrsta, aktuelna tek u posljednjih par godina: proces EU integracija. Vodei dokument implementacije Strategije integrisanja BiH u EU je Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju (ukljuujui Prelazni/Privremeni sporazum). Sporazum definie kratkorone i srednjorone prioritete saradnje izmeu Bosne i Hercegovine i EU. Ispunjavanje obaveza potrebnih za lanstvo Bosne i Hercegovine u EU zahtijeva razvijanje ukupnih institucionalnih kapaciteta zemlje i investiranje u pojedine oblasti, to nee i ne mogu biti samo promjene

10

na papiru, ve e se morati odraziti i na same graane i njihov kvalitet ivota. Ostaje nam da se nadamo da ova tranzicija, za razliku od prethodno navedenih, nee ostati nedoreena.

Demokratija kao cilj

Iako se ne moe naivno razumijevati kao vladavina puka, demokratija ipak oznaava poredak u kojem narod nad dravnom vlau ima indirektnu kontrolu putem direktnog biranja zakonodavnog tijela, kao svog predstavnitva, formiranja politike volje u javnosti i raznih kanala uticaja posebnih interesnih grupa (Dvornik, S. 2009). Vladavina prava ograniava djelovanje vlasti putem optih i za sve jednako vaeih zakona te ga ini preglednim i predvidivim za graane. S druge strane, trina privreda implicira slobodu autonomnog donoenja poslovnih odluka, formiranja cijena i investiranja kapitala prema trinim signalima. U ogromnoj koliini literature o tranziciji i demokratiji na Zapadnom Balkanu, obino se svi slau da je za izgradnju, konsolidovanje i djelovanje demokratije neophodno i jako, aktivno civilno drutvo, ali i da razvoj demokratije osigurava uslove za takvo drutvo. U ne mnogo manjem obimu literature o razvoju civilnog drutva u postkomunizmu, kao samo po sebi razumljivo se uzima da je za njega, kao i za djelovanje njegovih aktera, nuan okvir demokratije i vladavine prava, ali tamo gdje je taj okvir slab, civilno drutvo moe odigrati presudnu ulogu u njegovom jaanju. Razvijenost civilnog drutva je konkretan pokazatelj moderniziranosti politike zajednice. A upravo to nedostaje u gotovo svim istonoevropskim drutvima u tranziciji, pa i u BiH. To je i razlog zbog ega su se procesi pluralizacije i liberalizacije u tim drutvima relativno lako i brzo ostvarili, ali onaj najvaniji proces demokratizacije ostvaruje se znatno tee i sporije, dok je negdje posve izostao. tavie, procesi pluralizacije i liberalizacije u multietnikim i multikulturnim drutvima, kao to se vidi na primjeru zemalja bive Jugoslavije, su otvorili prostor produbljivanju razlika i otvaranju temeljenih sukoba. Ti su procesi djelovali retrogradno i krajnje destruktivno, razarajui i one minimalne, dotad razvijene odnose civilnog drutva. Institucionalna uspostava demokratskog pokreta je svakako neophodan uslov koji moe jamiti razvoj politikog pluralizma, graanskih sloboda i sistem pravne regulacije. Ali formalna demokratija ne znai i stvarnu demokratiju. Ona ostaje sama sebi svrhom ako izostaje njezin stvarni sadraj skup svih socijalnih institucija koje ine civilno drutvo, a iju autonomiju onemoguuju politika vlast ili kapitalistiki ekonomski odnosi. Drutvene pretpostavke stvaranja segmenata civilnog drutva i graanskog pluralizma u takvim uvjetima su izostale uprkos razvoju industrijskog naina proizvodnje. Dogodio se proces modernizacije bez modernosti, industrijskog razvoja bez graanskog razvoja,
11

ideologijske umjesto organske drutvene integracije (Dvornik, S. 2009). Drutvena nerazvijenost, uvjetovana tom ogranienom modernizacijom, znatno je doprinijela obnavljanju ideolokih ablona (nacionalnih umjesto klasnih), te nedemokratskih oblika vladanja pod maskom elje za demokratizacijom (i pridruivanjem EU). U tranzicijskim zemljama, demokratsko iskustvo je relativno kratkog vijeka, neujednaeno i vrlo esto frustrirajue. Za dalji razvoj demokratije u tim zemljama potrebna je dvostruka demokratizacija, demokratizacija drave i civilnog drutva, jer oni jedno drugo odravaju, omoguuju, ali i ograniavaju. Ono to je zabrinjavajue u ovom procesu je sveprisutno uvjerenje da demokratija ima neku vlastitu snagu kojom se prije ili kasnije potvruje kao jedini prikladan politiki oblik koji prije ili kasnije mora nastupiti. Tako moe biti svejedno kako djeluju, djeluju li i postoje li uopte, drutveni preduslovi za izgradnju neega to bi trebalo biti sistem uticaja drutva na dravu i odgovornosti drave prema drutvu. Kako tranzicija leksiki oznaava naprosto prelaz ili premosnicu, taj termin i u tako saetom obliku ukazuje na to da se procesu koji je poeo u raspadu komunistikih reima ve unaprijed zna kraj - demokratizacija. Demokratija ne bi trebala biti samo kompletna institucionalna struktura (koja titi line slobode, omoguuje javno djelovanje i osigurava kontrolu sistema) nego i razvijeno graansko drutvo kao protutea dravi. Preesto se deavaju situacije u kojima se javnost pita djeluje li graansko drutvo. Umjesto toga, pitanje bi trebalo biti kojim se proceduralnim putevima i u okviru kojih institucija suoavaju, sukobljavaju ili usklauju razliiti interesi te kako se dolazi do odluka to uvaavaju i naelo vladavine veine i ideju prihvatljivosti za sve. Drutvo je dostiglo dovoljan stepen socijalne integracije kroz unutranje norme i pravila igre, a drutveni akteri, unato sve veoj kompleksnosti sistema i politikoj apatiji naroda, imaju i interes i nain da uestvuju u formiranju politike volje. I graanska i politika prava, osim to za sobom povlae to da drugi imaju obavezu ne zadirati u njih, znae i da oni na koje se ta prava odnose, tj. svaka osoba, ima mo odluivanja o njihovu provoenju. Drutvo je, posredstvom pravne drave, odgovorno za zatitu prava, ali nositelji tih prava graani - ne smatraju da su zauzvrat odgovorni za drutvo.

Otvoreno drutvo
Otvoreno drutvo je koncept koji je prvobitno razvio filozof Henri Bergson, a popularizirao ga je austrijsko-britanski filozof Karl Popper u svojoj knjizi "Otvoreno drutvo i njegovi neprijatelji" (Open Society and Its Enemies), koja je objavljena 1945. godine. Meutim, za njegovu rasprostranjenost je najzasluniji George Soros koji je na tom pojmu i ideji zasnovao svoje Soros fondacije i Institut Otvoreno drutvo. OSI i mrea Soros fondacija implementiraju
12

niz inicijativa kojima ele promovisati otvoreno drutvo i u skladu s tim oblikuju politiku vlade i pruaju podrku obrazovanju, medijima, javnom zdravstvu, ljudskim i pravima ena, kao i socijalnim, pravnim i ekonomskim reformama. Uopteno govorei, otvoreno drutvo karakterie pouzdana vladavina zakona, postojanje demokratski izabrane vlade, raznoliko i dinamino civilno drutvo i potovanje prava manjina. U otvorenom drutvu, vlada ima ulogu da odgovara na potrebe i zahtjeve svojih graana, a graane predstavljaju organizacije civilnog drutva. Takva vlast je tolerantna, a svi politiki mehanizmi su transparentni i fleksibilni. Politike slobode i ljudska prava su temelj i sr jednog otvorenog drutva. To je , naravno, jedan utopijski ideal koji moda nikad neemo postii, ali je nesumnjivo da su se neke drave mnogo vie pribliile tom idealu od drugih. Meutim, to i jeste jedna od Popperovih pretpostavki: otvoreno drutvo i jeste proces koji se nikada ne zavrava: bez obzira koliko napredovalo, otvoreno drutvo je uvijek nesavreno drutvo otvoreno za napredak i poboljanja (Popper, K. 2003). Kao to je ve reeno, civilno drutvo kao dio otvorenog drutva ima ulogu da predstavlja graane. To je njihova veza s vlau i nain da utiu na napredak u drutvu. BiH, kao jedna od mnogih drava u kojoj se otvoreno drutvo esto navodi kao cilj, taj aspekt njegovog djelovanja jo uvijek nije prihvatila. Veoma su rijetki sluajevi dobre prakse kada vlasti uvaavaju glas civilnog drutva i surauju s njim. Primjeri partnerskog odnosa su jo rjei. Ipak, polako biljeimo napredak i u tom podruju. Partnerstva dobijaju nove olakavajue mehanizme i svaki dan se biljee nove dobre prakse. Kao primjer moe posluiti osnivanje Fondacije za socijalno ukljuivanje koja poiva upravo na principima partnerstva izmeu javnog i civilnog sektora. Praktian primjer partnerstva se moe vidjeti i u vicarskom programu podrke nevladinim organizacijama u Bosni i Hercegovini, koji je implementirao IBHI, a trajao je od 2004. do 2009. godine i podrao je 53 projekta implementirana od strane 29 nevladinih organizacija na teritoriji 29 bosanskohercegovakih optina. Civilno drutvo je postalo ozbiljnije ukljueno u pitanja osiguranja barem minimalnog standarda ljudskih prava i ukljuivanja svih grupa, posebno marginalizovanih na ekonomskom, socijalnom, politikom i kulturnom polju, u drutvo. Proces saradnje civilnog sektora s dravnim institucijama podrava i Meunarodna zajednica, koja naglasak stavlja na institucionalne reforme koje se jedino mogu implementirati u saradnji s lokalnim vlastima. Veliki napredak se primjeuje u finansiranju organizacija civilnog drutva iz javnih budeta, o emu svjedoe rezultati istraivanja Na pola puta (FSU u BiH, 2011) prema kome je u 2010. godini iz javnih budeta u Bih izdvojeno 114 miliona KM za nevladin sektor. I pored toga e trebati godine da civilno drutvo u BiH uspjeno rijei ovisnost o inostranim sredstvima. Glavna prepreka koja je prepoznata u ovom procesu bio je manjak kapaciteta dravnih slubi za planiranje, razvoj i implementaciju dravnih politika. Ogromna veina dravnih odluka se
13

donosi bez evaluacija ili analiza, samo na osnovu linih stavova kljunih aktera (premijera i ministara, naelnika i poglavara politikih stranaka na optinskom nivou). Jo jedna prepreka koja sprjeava civilno drutvo da se ukljui u proces donoenja odluka se ogleda u postojanju oportunistikih grupa koje ne podravaju nikakav oblik demokratizacije u okviru postojeeg sistema donoenja odluka, jer bi to uzrokovalo umanjenje prava i privilegija upravo tih grupa, s obzirom da se njihova prava u pravilu ostvaruju nautrb drugih. Civilno drutvo se trenutno suoava s izazovom ubjeivanja drugih organizacija civilnog drutva (medija, sindikata i vjerskih organizacija) da prihvate principe koje je usvojila veina aktivnih nevladinih organizacija, kako bi stvorili demokratske institucije koje e garantovati slobodu od iskljuivanja za dobrobit interesa bilo koje drutvene grupe, bez obzira koji su se kvaliteti pripisivali toj grupi kroz istoriju. Rjeenje mora biti dugorono i upotpunosti u skladu s principima otvorenog drutva.

Drutveni angaman u BiH Civilno drutvo kao nain djelovanja

Sa prvim znacima krize i raspadom socijalizma termin civilno drutvo postaje aktuelan najprije u krugovima intelektualaca, a potom i u javnom diskursu u Bosni i Hercegovini. Od tada se civilno drutvo razumije kao uglavnom pozitivan koncept, odnosno koncept koji implicira uglavnom pozitivne karakteristike, vrijednosti i akcije. To je trajalo jo par godina poslije rata, odnosno u periodu kada su dominirali meunarodni NVOi koji su djelovali bez obaveze i znaajno doprinosili oporavku. Kako se fokus poeo prebacivati na domae nevladine organizacije i organizacije civilnog drutva, pojavila se sumnja u motive njihovog rada (koja je, naalost, esto bila opravdana), to se odraavalo i na one organizacije koje su zaista uspijevale da opravdaju svoje postojanje. Danas se jo uvijek, mada u manjoj mjeri, sumnja u rad civilnog sektora ali to nepovjerenje nije uvijek opravdano. Pozitivan je pomak to to se sve vie rauna na civilno drutvo kao izvor volonterskog rada i neprofitnih institucija koje e neke, posebno socijalne, usluge pruiti s barem zadovoljavajuom strunou, a uz manje trokove. Vea je novost to da je dio civilnog drutva, dajui tako neto za nita, spreman trajnije djelovati na sistemskim promjenama kao to su priznanja ireg spektra ljudskih prava (ukljuujui i prava primalaca spomenutih socijalnih usluga), promjena opeg odnosa spram okolia ili odnosa prema drugima u meunarodnim razmjerima. Ovaj napredak se, kao to je ranije reeno, najvie ogleda u lokalnim grassroots organizacijama, koje su najposveenije unoenju drutvenih promjena, bile te promjene tek dopuna kojom se drutvo ini obzirnijim spram slabih i iskljuenih, ili pak promjene itave drutvene svijesti efektnim ukazivanjem na sistemske greke to sistematski proizvode nepravdu i tetu. Takvo praktino djelovanje je svojevrstan izraz radikalne kritike postojeeg sistema. O civilnom drutvu ne bi bilo ni govora kada bi ono

14

jednostavno, bilo preutno, bilo ideologijski, prihvatalo da je s postojeim odnosima sve u redu. Civilno drutvo, prema tome, crpi svoje znaenje i smisao kao briga za onaj vrijednosni ostatak to ostaje nepokriven, nezastupljen i neiscrpljen u tim igrama visoko koncentrirane moi. Ono je to koje odrava javnost kao politiko polje i ne preputa je komercijalnoj kulturnoj industriji. Istodobno se meutim taj rezidualni civilni faktor uope ne moe objektivno zahvatiti kao drutvena kategorija, jer i nije neka posebna grupacija ili osobita vrst ljudskih bia, ponajmanje nekakav sektor ili grana drutvene djelatnosti, nego odnos koji bilo koji pojedinac/pojedinka ili drutvena grupa moe ali ne mora uspostaviti i prakticirati spram drutvene zbilje. Ono nije drutvo, nego nain djelovanja, nije objektivno obiljeje dijela populacije, nego njezin stav, odnos i motivacija. Nije ni stalna sastavnica drutvene realnosti, nego se javlja u prelomnim vremenima, kada ustaljeni politiki, ekonomski, kulturni ili socijalni obrasci postaju sporni. Civilno drutvo ne govori ni o kakvom sektoru (mada se esto govori o civilnom drutvu kao o sferi), nego o tome da se ljudi iz bilo koje grane djelatnosti, drutvenog sloja/klase i podruja drutvenog ivota mogu, ukoliko to ele, angaovati u javnom promicanju svojih interesa ili zalaganju za neke ire vrijednosti. U razvijenim je drutvima naprosto znaajno porastao udio ljudi koji smatraju da ih se i naizgled udaljene i apstraktne teme politikog odluivanja tiu, da krupne korporacije imaju toliku mo da moraju biti i socijalno odgovorne, ljudi koji te probleme dovode u odnos sa ivotnim vrijednostima poput kvalitete ivota, sigurnosti, ravnopravnosti i solidarnosti te su spremni da se njima bave u javnosti. Mnogo je prisutniji odnos prema politici kao neemu isuvie vanom da bi se prepustilo samo politiarima. Civilno drutvo tako podrazumijeva i stalno mijeanje u unutranje poslove tijela vlasti, na naine na koje oni to u njoj ne sudjeluju to ve mogu initi: traenjem informacija, propitivanjem politikih odluka i mjera u javnim raspravama te afirmiranjem vrijednosnih kriterija. Trebalo je vie od deset godina da sasvim neorganizovana i marginalna grupa zagovaraa civilnog i otvorenog drutva evoluira u mreu od nekoliko stotina meusobno povezanih organizacija civilnog drutva koje su sposobne da stvore zajedniki cilj i dobiju podrku graana po pitanju kljunih socijalnih pitanja. Obzirom na ukupnu politiku klimu u dravi, nizak nivo razvoja demokratskih institucija, znaajan uticaj grupa koje promoviu nacionalne interese, dominaciju filozofije prema kojoj je osnovni cilj pobjede na izborima dobiti mo a ne osigurati dobrobit svih graana, prisutnost Meunarodne zajednice koja je civilno drutvo izgurala iz glavnih procesa donoenja odluka, strah veine graana za vlastitu sigurnost zbog rastuih nacionalistikih tendencija na drugoj strani civilno drutvo je ipak napravilo poprilian proboj u ispunjavanju svoje uloge da promovira, titi i osigurava potivanje prava svih graana da budu ukljueni u sve aspekte politikog, ekonomskog i socijalnog ivota.
15

Zakljuak
Pojmovi poput drutva, civilnog drutva, demokratije, drave, prava i drugih, koji su formirani refleksijom iskustva razvoja drutva, privrede i politike modernog Zapada posljednjih nekoliko stoljea, nisu neposredno prenosivi i primjenjivi na bh. kontekst. Ti pojmovi i tranzicija nipoto nisu bez znaenja u ovim ex-jugoslavenskim krajevima, ali ih treba izvesti iz drugih, drugaijih, mada ne uvijek i naprednijih i razvijenijih konteksta. Prepreke ka odrivijoj politici uticaja su nedostatak socijalnog kapitala, manjak javnog poverenja i nedovoljno razvijene vjetine zastupanja i lobiranja kod profesionalnih kadrova OCD-a. Faktor, meutim, koji u najveoj mjeri limitira uticaj civilnog drutva i djeluje kao generator veine ostalih prepreka je manjak legitimiteta njegovih organizacija. Svijest o potrebi da se legitimitet d, ili da se dobije, proizlazi iz politike zrelosti odgovornih pojedinaca to je proces koji se u BiH danas nalazi negdje na poetku. S druge strane, veina stanovnika BiH rauna na snanu i (sve)monu dravu, te jo uvek na sebe ne gleda kao na graane odgovorne za sopstvena prava i obaveze, ve se i dalje smatra obinim (podreenim) stanovnicima iji je ivot u rukama drave i iji problemi su stvar dravnih institucija. Ovakav koncept suava prostor za civilne inicijative i za dosadanji uticaj OCD-a. Postoji nekoliko pokazatelja koji ukazuju na to da je civilno drutvo BiH trenutno u patpoziciji: na jednoj strani postoji svijest o nemogunosti napredovanja usljed navedenih ogranienja iz okruenja i unutranjih nedostataka (fluktuacije profesionalaca, zamora aktivista dugogodinjim intenzivnim naporima), a na drugoj strani, upadljivo je nezadovoljstvo malim uticajem i neprepoznavanjem uloenih napora. Iako postoji vie NVO mrea u BiH (NVO Vijee, Mrea Sporazum +, Cidi, itd.), primjetan je nedostatak tzv. akciono usmjerenih mrea, tj. mrea koje bi okupljale organizacije oko nekog odreenog sektora, teme ili problema. Naravno, potrebne su nam i mree koje se bave optim stvarima: izgradnjom kapaciteta NVO sektora, institucionalnoj saradnji, itd. ali primjetan je nedostatak usmjerenog udruenog djelovanja slinih organizacija na odreenim poljima kao to je smanjenje siromatva, maloljetnika delinkvencija, poloaj ena i dr. Ne treba zaboraviti ni na povremene diskreditujue komentare u medijima koji takve inicijative dodatno oteavaju i kao najvanije, na nedostatak finansijskih sredstava veine NVO-a. Meutim, mora se istai da je stvoren znaajan prostor za dijalog meu razliitim kljunim akterima, a time i za poveanje uticaja civilnog drutva. Taj dijalog je, kao i uticaj civilnog drutva u Bosni i Hercegovini generalno, mnogo uoljiviji na lokalnom, tzv. grassroots nivou, dok su ovi odnosi na viim nivoima jo uvijek slabi. Naravno, taj uticaj bi trebao biti usklaeniji sa injenicom da je proteklo 16 godina i ogromnim (veinom inostranim)

16

sredstvima koja su uloena u BiH. Naalost, i vrijeme i novac su za rezultat imali stvaranje NVO elite umjesto istinski razvijenog i cjelovitog civilnog drutva. Uprkos tome, postoje realni izgledi za razvoj jakog civilnog drutva i poveanje njegovog uticaja u lokalnim sredinama razvoj koji predstavlja znaajno postignue i koji obeava dugoronu odrivost civilnog drutva u Bosni i Hercegovini.

Preporuke
Za organizacije civilnog drutva i vlasti: Razvijati demokratske procedure unutar civilnog drutva; Organizacije civilnog drutva i mediji bi trebali saraivati da poveaju njihovo prisustvo u javnosti i da izraze nezavisne stavove i miljenja o kljunim pitanjima u BiH drutvu; Organizacije civilnog drutva trebaju da postanu aktivnije kada se radi o uspostavljanju i odravanju razliitih mehanizama formalne, kao i neformalne, konsultacije izmeu vlade i civilnog druva koje bi omoguile organizacijama civilnog drutva da budu vie ukljuene u sve faze procesa koji vode do reformi politika, strategija (kao to je Strategija socijalnog ukljuivanja BiH - SSU) i zakona; Organizacije civilnog drutva u Bosni i Hercegovini bi trebale poticati umreavanje i saradnju izmeu istraivakih organizacija (think-tankova, instituta) i lobirati druge organizacije da implementiraju zajednike projekte i programe u oblasti izrade, monitoringa i evaluacije rezultata i efekata javnih politika; Pored optih, potrebno je formirati i akciono usmjerene mree koje e okupljati organizacije fokusirane na jedan sektor, problem ili temu (smanjenje siromatva, socijalna iskljuenost, poloaj ena, prava radnika, itd); Raditi na jaanu graanskog aktivizma i iriti svijest o potrebi svakog graana da se aktivno ukljui u drutvenopolitike procese u svojoj dravi; Razvijati mehanizme lobiranja; Organizacije civilnog drutva trebaju da jaaju saradnju kroz akciono i sektoralno umreavanje i formiranje koalicija, kako bi efektnije lobirale za pitanja koja su od zajednikog interesa vlastima i donatorima; Osigurati stabilno finansiranje OCD-a; Razvijati mogunosti partnerstva izmeu javnog, civilnog i privatnog sektora; Razvijati finansijsku transparentnost OCD-a u skladu sa EU standardima, kako bi tada one pruile dobar primjer i mogle insistirati na transparentnosti u ostalim sektorima; Lokalne vlasti moraju nai naina da ukljue svoje graane u rasprave o javnim pitanjima; Participacija u javnim raspravama i drugim javnim akcijama trebala bi biti pozitivno iskustvo za graane, otvarajui mogunosti za aktivno graanstvo te za zajedniko uenje kroz raspravu, pridonosei time ostvarenju demokratskih naela i u praksi; Participacija graana mora biti integralni dio djelovanja vlasti zato to je njen osnovni zadatak jaanje demokratskih institucija u drutvu.

17

U zajednikom djelovanju graani i svi ostali sudionici trebali bi prihvatiti odreene line, individualne norme kao to su: svako ima pravo i obavezu da uestvuje u javnim procesima, spremnost da se djeluje kao predstavnik posebnog interesa, ali uz istodobno potovanje interesa ire zajednice i zakona, predanost interesu ire zajednice, otvorenost i transparentnost vlastitog rada.

Literatura
1. BHAS, Federalni i Republiki zavodi za statistiku u okviru DFID Projekta Labour and Social Policy in BiH, Qualitative Study 3 - Employment, Social Service Provision and the Non-Governmental Organization (NGO) Sector -Status and Prospects for Bosnia and Herzegovina, Analysis and Policy Implications. BSAL/IBHI, Banja Luka/Sarajevo, Maj 2005. 2. Dvornik, S. Akteri bez drutva. Fondacija Heinrich Boll i Fraktura. Zagreb, 2009. 3. FSU u BiH i CPCD. Na pola puta: Izdvajanja vladinog sektora za nevladin sektor u Bosni i Hercegovini za 2010. godinu. Sarajevo, FSU u BiH i CPCD, 2011. 4. http://www.sif.ba 5. http://www.soros.org.ba/civilno_drustvo.asp 6. IBHI, Analiza NVO sektora iz perspektive socijalnog ukljuivanja. Sarajevo, 2009. 7. Papi, . Ninkovi, R. ar, O. Integritet u rekonstrukciji: Korupcija, efikasnost i odrivost u post-ratnim zemljama. IBHI: Sarajevo, 2007. 8. IBHI, ta da se radi? Socijalna ukljuenost i civilno drutvo praktini koraci. Sarajevo, 2009. 9. Istraivaki centar za globalni razvoj. http://www.gdrc.org/ngo/wb-define.html. (Stranica posjeena: 24.08.2010). 10. Jrgen Habermas, Strukturwandel der ffentlichkeit, prevod: Javno mnenje (prev. G. Ernjakovi), Kultura, Beograd 1969. 11. Papi. . Slijepevi, T. Dmitrovi, T. Ninkovi-Papi, R. Mit i stvarnost civilnog drutva Uloga civilnog drutva u jaanju socijalne ukljuenosti i smanjenju siromatva. IBHI: Sarajevo, 2011. 12. Popper, K. Otvoreno drutvo i njegovi neprijatelji I i II. Kruzak, Hrvatski Leskovac, 2003. 13. UNDP, Izvjetaj o humanom razvoju 1998, UNDP/IBHI, Sarajevo, 1999. 14. eravi, G. i Bievi, Analiza situacije civilnog sektora u BiH; U: HTSPE Ltd. i Kronauer Consulting. Civilno drutvo: Prilozi za izradu strategije za uspostavu stimulativnog okruenja za razvoj civilnog drutva u Bosni i Hercegovini. Sarajevo, 2009.

* Napomena: Ova analiza sa preporukama je izraena u okviru IBHI Jedinice za istraivanje i

analizu politika, uz podrku, preporuke i saradnju sa Dr. arkom Papiem.

18