You are on page 1of 34

Predavanja

Doc. dr Kristina
Todorovi-Vasovi

Laboratorija

Asistent
Aleksandra Jesenko
Saradnici: mr Dobrica Nikoli Tehniar: Dragan ilji
-Termini za predavanja
-Amfiteatar 1 i 2:
-ponedeljak, sreda, etvrtak, petak

Termini za konsultacije kod doc.dr K.
Todorovi: Sreda, 14-15 asova


Institut za Fiziku i matematiku
Aula B - prizemlje B-005
Slajdovi i praktikum.
I kolokvijum II kolokvijum
UKUPNO
POENA
PROLAZ UKUPNO
POENA
PROLAZ
30 Najmanje 15 30 Najmanje 15
I i II kolokvijum ine pismeni ispit.
Ko ne poloi I kolokvijum polae CEO pismeni ispit (I + II deo).
Ukoliko ima 15 i vie poena na I delu ispita a na II ispod 15 poena,
priznaje mu se I deo ispita.
Procena znanja i nain sticanja bodova
TEORIJA
UKUPNO POENA PROLAZ
60 Najmanje 30
Obnoviti iz matematike:

1. Obnoviti matematiku sa prijemnog ispita
2. Elementarne funkcije

OBNOVITI IZ FIZIKE
SI sistem
Osnovne fizike zakone

Fizika
Fizika je eksperimentalna nauka. Fiziari posmatraju i uoavaju prirodne pojave i
pokuavaju da nau obrazce i principe koji povezuju ove pojave. Ovi obrazci se nazivaju
fizike teorije ili, kada su vrlo dobro uvreni i u upotrebi, nazivaju se i fizikim zakonima
Ili principima.


Njutnov zakon gravitacije








Svaki eksperiment trai merenje, i mi generalno koristimo brojeve da bi predstavili rezultate
merenja. Svaki broj kojim kvantitativno opisujemo fiziku pojavu
nazivamo fizika veliina. Na primer, dve fizike veliine koje Vas opisuju su Vaa masa i
Vaa visina (Ako je Vaa masa 55kg onda je vaa teina 550N)
Fizika je osnovna prirodna nauka, koja se bavi prouavanjem prirodnih pojava i
procesima koji ih izazivaju.
r
2
2 1
e
r
m m
F


=
Osnovna ili fundamentalna - bavi se prouavanjem osnovnih svojstava materije i
prouavanjem osnovnih prirodnih zakona.

Materija u najoptijem smislu rei supstancija, energija ( fiziko polje).
Mehanika poluga kretanje kosti muskulatura -

Fluidi viskozni fluidi krv cirkulacija

Termodinamika otvoren I zatvoren sistem razmena materije disanje
termoregulacija

Elektricitet elektrine struje membrane elija neuron vid sluh dodir

Kvantna i atomska fizika atomi zraenje rendgen - NMR - skener
FIZIKI SISTEM

Svako istraivanje u fizici je fokusirano na samo neki izdvojeni deo realnosti , koji
se naziva fiziki sistem.
Fiziki sistem je skup uzajamno povezanih fizikih objekata (komponenata
sistema), koji interaguju meosobno. Ako komponente fizikog sistema
interaguju sa okolinom kaemo da je to otvoren sistem ako ne interaguju sa
okolinom kaemo da je to izolovan ili zatvoren sistem.
Fiziki sistemi pripadaju kako neivoj, tako i ivoj prirodi. U biolokim
sistemima susreemo se sa nizom fizikih procesa i fizikih svojstava.
Moemo navesti razliite primere biolokih sistema kao na primer: elija i njena elijska
membrana; nerv i nervni impuls; ljudsko tkivo; mii; krv itd.

FIZIKE VELIINE

Fiziki sistem se karakterie nizom fizikih svojstava, kojima se pripisuju
fizike veliine, sa ciljem da se ta svojstva kvantifikuju.

Svakom fizikom svojstvu sistema se pripisuje odreena fizika veliina, za
koju se odreuje jedinica mere i postupak njenog merenja.
Fiz. svojstvo Fiz. veliina Oznaka Jedinica mere
Inertnost masa
m kg - kilogram
Zagrejanost temperatura
T K kelvinov
Nalektrisanost koliina naelektrisanja
q C - kulon
Pored fizikih, postoje i nefizika svojstva fizikih sistema, poput mirisa i
ukusa, koja se ne mogu kvantifikovati (ne postoji jedinica mere mirisa, ukusa).

Za razliku od matematike veliine, koja je odreena brojnom vrednou,
zapis vrednosti fizike veliine sadri brojnu vrednost, jedinicu mere i fiziku
dimenziju.
Primer: v =7 m/s : 7 = brojna vrednost, m/s = jedinica mere, L/T (duina kroz
vreme) = fizika dimenzija
Dve vrste jedinica mere: osnovne jedinice i izvedene jedinice

Osnovne jedinice se biraju i definiu po konvenciji, a skup svih osnovnih
jedinica ini sistem jedinica.
Fizika veliina Oznaka veliine Jedinica Oznaka jedinice
DUINA l metar m
MASA m kilogram kg
VREME t sekund s
TEMPERATURA T kelvin K
JAINA ELEK. STRUJE I Amper A
JAINA SVETLOSTI J kandela cd
KOLIINA SUPSTANCE n Mol mol
Jedinice svih ostalih fizikih veliina spadaju u grupu izvedenih jedinica, jer se
korienjem fizikih zakona, mogu izraziti preko osnovnih jedinica.
Skraenice nekih fizikih jedinica. Prefiks kilo. Prefikse obnoviti iz praktikuma za laboratorijske vebe.
Nekoliko puta vee od najveeg atoma
Dimenzije nekih bakterija i elija
Prenik vrha penkala
Prenik vaeg malog prsta
10 minuta hodanja
Duina
Masa
Masa vrlo male estice praine
Masa zrna soli
Masa jedne spajalice za papir )
Vreme
Vreme za koje svetlost pree 0.3m
Vreme za koje spejs atl pree
8mm
Vreme za koje zvuk pree 0.35m
Fiziki eksperiment
Ispitivanje fiz. sistema i pojava koje se odvijaju u njemu ima vie faza:

1. Posmatranje pojave
Formalno sagledavanje prirode pojave,
Cilj: identifikovanje fiz. veliina koje su relevantne za tu pojavu.
Kretanje tela: pojava promene poloaja tokom vremena; relevantne fiz.
veliine su preeni put i vreme

2. Eksperimentalno ispitivanje pojave
Eksperimentalna merenja fiz. veliina koje su relevantne za ispitivani fenomen
Cilj: empirijski zakoni, tj. uspostavljanje veza izmeu merenih fiz. veliina,
do kojih se dolazi analizom rezultata merenja
P=aT, V=const. (arlov zakon),
V=bT, P=const. (Gej-Lisakov zakon)
Eksperiment = merenje = interakcija merne sonde mernog ureaja i sistema
Primer: Termometar merna sonda: rezervoar sa ivom
Nauni eksperiment = ponovljiv eksperiment.
Podela fizikih svojstva na bitna i nebitna nije uslovljena samo osobinama
fizikog sistema, nego ciljem istraivanja.
Kotrljanje lopte po stolu: boja lopte nebitno fiziko svojstvo
Apsorpcija svetlosti na lopti: boja lopte bitno svojstvo

Najjednostavniji fiziki model = model kod kog se kao bitno izdvaja samo
jedno svojstvo fiz. sistema (Zemlja kao materijalna taka - masa).
Dva postupka modelovanja:
Modelovanje fizikog sistema => model fizikog sistema
Modelovanje (Modelovana simulacija) fizikog procesa
Modelovanje fizikih sistema
Modelovanje fizikog sistema = razdvajanje bitnih od nebitnih svojstava
sistema, koje je odreeno unapred definisanim ciljem istraivanja, a ne
svojstvima sistema kao takvog
Pod modelom u fizici podrazumevamo uproenu verziju nekog fizikog sistema koji
bi bio komplikovan za analizu kada bi smo ga uzimali sa svim njegovim
karakteristikama.
Model materijalne take: zanemarujemo dimenzije datog tela i smatramo da
ono ima samo masu. Dakle zadravamo svojstvo inertnosti - okarakterisano masom
sistema m
U fizikim istraivanjima je dobro ,,pravljenje fizikih modela veoma vano. Postoje
Osnovni modeli koji se koriste i na kojima poivaju mnoge teorije.
Jedan od takvih je i model kontinuuma koji uzima da su dimenzije jedinica sistema koje
ga ine uporedive sa njihovim meusobnim rastojanjem a mnogo manje od dimenzija
celog posmatranog sistema koji prouavamo. Onda moemo rei da je supstancija
(skup jedinica sistema koje ga ine) makroskopskog sistema kontinualno
raspodeljena po celoj zapremini.
Model deformabilnog tela: Deformabilno telo je makroskopski fiziki sistem
kod koga je rastojanje izmeu nekih ili svih njegovih delova promenljivo

Definicija deformabilnog tela neposredno sledi iz definicije krutog tela.

U osnovi gledano, svi makroskopski sistemi su deformabilni, odnosno ne postoji fiziki
sistem ije se linearne dimenzije, tj. oblik i zapremina, ne mogu promeniti. Meutim, ako
su te promene zanemarljivo male, telo se (priblino) moe smatrati krutim.
Primer: metalna kugla se na sobnoj temperaturi moe smatrati krutim telom, ali
ako se izloi visokoj temperaturi i pone da se topi, tj. postaje deformabilno telo.
Model krutog tela: Kruto telo je makroskopski fiziki sistem kod koga je
rastojanje izmeu bilo koja dva njegova dela konstantno.
Moe se rei da je kruto ono telo, kod koga je rastojanje izmeu bilo koje dve take u
njemu i na njemu konstantno.
Re je o makroskopskim rastojanjima izmeu uoenih delova, koja su mnogo vea od
meumolekulskih rastojanja.
Simulaciono modelovanje fizikih procesa
Cilj simulacionog modelovanja je da se nae za matematiku analizu to
jednostavniji sistem, nezavisno kojoj oblasti fizike ili nauke pripada, koji
se opisuje skupom promenljivih S
m
, koji zadovoljava sledee uslove:
Svakoj od promenljivih koje ulaze u jednaine koje opisuju fenomen u
realnom sistemu, odgovara korespondentna promenljiva u simulacionom
modelu.

Sve tako izabrane korespondentne promenljive moraju zadovoljati jednaine
koje su istog oblika kao i one koje zadovoljavaju promenljive realnog
sistema.
Elektro-model proticanja krvi kroz arterije
Dioda

R

C
~
+
+
Generator - srce
Dioda srani zalistak
R - otpor krvotoka
C simulira elestinost krvnih sudova
Generator
Referentni sistem, prostor stanja

Ispitivanju svakog fizikog sistema prethodi sagledavanje i odreenje
njegovog poloaja u prostoru.

Ne postoji apsolutni poloaj, nego samo poloaj u odnosu na neko unapred
odabrano telo referentno telo.

Poloaj svakog fizikog objekta se odreuje relativno, tj. u odnosu na unapred
izabrano referentno telo, za koji se vezuje koordinatni sistem.
Referentni sistem je fiziki pojam
Koordinatni sistem je matematiki pojam
Dimenzije referentnog tela (irina, duina, visina) moraju biti mnogo manje od
rastojanja, koja se u odnosu na njega mere, tako da se ono moe smatrati takom,
koja se nalazi u koordinatnom poetku referentnog sistema.
Mesec, Zemlja!
Avion, Zemlja!
Za nas dimenzije tela = dimenzije ref. tela => telo = materijalna taka
Inercijalni referentni sistem
Ne postoji apsolutno mirovanje, tj. sva tela u Univerzumu se kreu jedna u
odnosu na druga. Znai, ...
Svaki referentni sistem je vezan za referentno telo koje se kree.

Po nainu na koji se kreu, tela se mogu podeliti u dve osnovne grupe:
Izolovana - slobodna tela
Svako telo se kree ravnomerno pravolinijski, ne menjajui ni
brzinu, niti pravac kretanja. Na slobodno telo ne deluje nita.
Neizolovana tela.
Delovanje drugih tela odraava se pre na nain njegovog kretanja:
Promena brzine
Promena pravca kretanja.
Inercijalni referentni sistem je vezan za (referentno) telo koje se kree
ravnomerno, ne menjajui brzinu i pravac kretanja.
Svi inercijalni sistemi su ekvivalentni, tj. odvijanje fizikih procesa ne
zavise od izbora inercijalnog sistema.
Neinercijalni referentni sistem je vezan za (referentno) telo koje se kree
neravnomerno menjajui brzinu i pravac kretanja.
Svaki sistem koji je vezan za referentno telo koje se kree neravnomerno ili
krivolinijski je neinercijalan.
Voz koji ubrzava, platforma koje se obre
.
Prostor mehanikih stanja

Sve to se deava, pa i svaki fiziki proces, deava se negde u prostoru i nekad
u vremenu.
Ispitivanje svakog fizikog procesa (fenomena) zapoinje, pitanjima Gde u
prostoru? i Kada u vremenu?
Gde u prostoru, mereno u referentnom sistemu u odnosu na referentno
telo, koje se nalazi u koordinatnom poetku sistema.
Kada u vremenu, mereno od datog poetnog trenutka, jer vreme se meri u
odnosu na neki unapred izabrani referentni trenutak - poetni trenutak.

Fizika se ne bavi fizikim sistemima ija su svojstva nepromenljiva, sa kojima
se nita ne deava.
Fizika se bavi fenomenima, tj. procesima u kojima se deavaju promene fizikih
svojstava i stanja fizikih sistema.

Najjednostavni fiziki proces je mehaniko kretanje.
To je proces tokom kog se menja mehaniko stanje sistema.
Mehaniko stanje tela je u svakom trenutku vremena odreeno vrednostima
koordinata njegovog poloaja u tom trenutku.

Proces mehanikog kretanja tela je svaki proces promene njegovog poloaja,
nezavisno od uzroka koji su do toga doveli.
Vreme i prostor u nerelativistikoj fizici:

Prostor i vreme su nezavisni - nijedna osobina prostora ne zavisi od osobina
vremena i obrnuto.

Prostor i vreme su apsolutni - ne zavise od fizikih svojstava objekata koji se u
njima nalaze.

Geometrija prostora je euklidska - uproeno reeno, najkrae rastojanje
izmeu dve take u prostoru je prava linija.
Vreme i prostor u relativistikoj fizici:

Prostor i vreme nisu nezavisni - nerazdvojni su i ine tzv. prostorno-vremenski
kontinuum.

Prostor i vreme nisu apsolutni - zavise od fizikih svojstava objekata, koji se u
njima nalaze.

Geometrija prostora nije euklidska - najkrae rastojanje izmeu dve take u
prostoru nije prava linija.
Odreivanje poloaja tela pomou razliitih koordinatnih sistema
Da bi se odredio poloaj tela u ravni, najee se koristi Dekartov pravougli sistem sa dve promenljive.
Y
X
a)
b)
(x,y)
Da bi se odredio poloaj tela u prostoru, moemo koristiti Dekartov pravougli koordinatni sistem sa tri promenljive
x
z
y
c) Da bi se odredio poloaj tela u prostoru, moemo koristiti cilindrini koordinatni sistem sa tri promenljive (slika 1.1b)
d) Da bi se odredio poloaj tela u prostoru, moemo koristiti i sferni koordinatni sistem sa tri promenljive
u , , r
(Slika 1.1c)
Slika 1.1.a
Slika 1.1.b
Dekartov trodimenzionalni koordinatni sistem.
Promenljive koje odreuju poloaj take u ovom
koord. sistemu su: X,Y,Z.
A
Z
Cilindrini koordinatni sistem. Promenljive koje odreuju poloaj
take u ovom koord. sistemu su , i .

Z
Koordinatni sistemi koji se koriste u okviru opteg kursa fizike

0
r

Slika 1.1c
Sferni koordinatni sistem

Cilindrini koordinatni sistem u ravni


Vektori i sabiranje vektora
Neke fizike veliine kao na primer vreme, masa, temperatura i gustina mogu biti potpuno
opisane jednim brojem i pridruenom jedinicom za datu fiziku veliinu.
Meutim, mnogim drugim vanim fizikim veliinama, moramo pored broja pridruiti i pravac i
smer kretanja da bi ih kompletno opisali. Prost primer je kretanje aviona. Da bismo opisali ovo
kretanje, mi moramo znati pored vrednosti brzine aviona i njegov pravac i smer kretanja.

Fizike veliine koje se mogu opisati brojem nazivaju se skalari
Fizike veliine koje se mogu opisati intenzitetom i pravcem i smerom nazivaju se vektorske
veliine


i
A

'
A

su jednaki vektori
jer su im isti intenziteti
pravci i smerovi
Vektor
B

ima isti intezitet i pravac kao vektor A ali suprotan smer. Zato je
Slika 1
Slika 2
(Intenzitet vektora A A ) A

= =
Intenzitet vektora je skalar i uvek je pozitivan
Sabiranje vektora
a)
b) c)
Na slikama a), b) i c) moemo videti kako na tri naina moemo sabrati dva vektora i dobiti isti rezultat: vektor C
Vidimo da nam nije vaan redosled kojim sabiramo vektore
Sabiranje paralelnih i antiparalelnih vektora
a)
b)
Sabiranje dva paralelna
vektora
Sabiranje dva antiparalelna
vektora
Ako je potrebno nai sumu za vie od dva vektora onda se ovaj postupak moe prikazati na sledeem primeru gde traimo
sumu tri vektora.
a) b) c) d) e)
Slika 3
Slika 4
Slika 5
Vektor R

je rezultujui vektor odnosno C B A R



+ + = Postoje razliiti naini sabiranja tri vektora iji je rezultujui vektor uvek

jednoznano odreen. To moemo videti na slikama a), b), c), d) i e). Ovaj rezultat moemo proiriti i na vie od 3 vektora.
A

a)
A

b)
Vektore sa slike 6 a) moemo sabrati na nain prikazan na slici 6b) gde nam je rezultanta
D C B A R

+ + + =
Slika 6
Slika 7
Na slici 7 je prikazano kako se oduzimanje vektora svodi na njihovo sabiranje
Razlaganje vektora na komponente
Da bismo definisali sta podrazumevamo pod komponentama jednog vektora moramo uvesti Dekartov koordinatni sistem
yOx. U tom sistemu crtamo vektor sa poetkom u koordinatnom poetku (Slika 8)
A

Vektori

Vektori x
A

i y
A

na slici 8 su vektori iji zbir daje


A

Slika 8
x
A

i
y
A

Komponente vektora
A

Komponente vektora nisu vektori, to su brojevi.


i obeleavaju se kao A
x
(komponenta vektora na X osi) i
A
y
(komponenta vektora na y osi).
A

u je ugao izmeu ose X i vektora A

se meri od +x-ose, rotirajui ka +y-osi) u


(1.6)
Slika 9
Vektore , nazivamo vektori
razlaganja
x
A

y
A

komponenta je negativna
je pozitivna
komponenta
Komponente vektora mogu biti pozitivni ili negativni
BROJEVI !!!
Proraunavanje vektora pomou komponenti
Navodimo tri vana sluaja za izraunavanje vektora.
1. Izraunavanje intenziteta, pravca i smera vektora preko njegovih komponenti
Ako znamo komponente vektora A
x
i A
y
, pomou Pitagorine teoreme nalazimo intenzitet vektora
A

2
y
2
x
A A A + =

Jednaina (1.7) vai kada se razlaganje vektora vri na dve uzajamno normalne komponente
vektora.
;
(1.7)
(1.8)
(1.8) vai kada se ugao meri od pozitivnog smera X ose ka
pozitivnom smeru Y ose.
u
2. Mnoenje vektora skalarom
Ako mnoimo vektor skalarom c svaka komponenta proizvoda je jednaka proizvodu c i odgovarajuim
komponentama vektora
A

A c D

=
(Komponente
) A c D

=
3. Korienje komponenti dva ili vie vektora za nalaenje rezultujueg vektora
Slika 10
Za vie od dva vektora vai:
Za trodimenzionalni koordinatni sistem dodajemo i z komponentu
poznatim formulama.
Jedinini vektori
Jedinini vektori
intenziteta 1
Slika 11
Jedinini vektor je vektor iji je intenzitet 1 inema dimenzije. Njihova uloga je da odrede
pravac i smer u prostoru.
Na slici 11 prikazani su jedinini vektori i . Jedinini vektor prikazuje smer x-ose a
jedinini vektor prikazuje smer y-ose. Kapice znae da su to jedinini vektori.
i

Pomou jedininih vektora moemo povezati vektore razlaganja i


vektora i komponente vektora , A
x
i A
y

y
A

x
A

Slika 12
Moemo prikazati vektor kao zbir komponenti
Sve isto samo dodajemo z-osu i rezultujui vektor izraavamo preko komponenti
vektora i vektora
R

x x
e A

=
y y
e A

=
Drugi nain za obeleavanje jedininih vektora. (Koristimo ga u okviru naeg kursa fizike)
Z
X
Y
x
e

y
e

z
e

PROIZVOD VEKTORA
1) Skalarni proizvod dva vektora
A

u
skalar ) cos A ( B ) cos B ( A cos B A B A = = = = u u u

u cos B

a)
b)
B

u
A

u cos
u cos B

-ovo je projekcija vektora na vektor A

u cos A

-ovo je projekcija vektora na vektor A

Dakle u u cos A B cos B A A B B A = = =



Ovakav proizvod dva vektora nazivamo skalarni jer je rezultat skalar
odnosno broj
2) Vektorski proizvod dva vektora
C B A

=
Rezultat vektorskog proizvoda je vektor
je normalan na ravan koju ine
vektori
Njegov pravac i smer se
odreuje pravilom desne ruke
(Isti intenzitet ali razliit
smer)
| sin B A B A C

= =
Intenzitet vektorskog proizvoda

You might also like