POGLAVLJE 1 GLOBALIZACIJA I MEUNARODNI MENADMENT 1.1.

. Definiranje fenomena globalizacije Pojam globalizacije izveden je od rijei 'global' to znai ukupnost, a globalizam je nain gledanja na ukupna zbivanja. Fenomenom globalizacije bave se razliite discipline. Primjerice: - ekonomisti se fokusiraju na prouavanje rasta meunarodne trgovine i meunarodno kretanje kapitala - politolozi prouavaju globalizaciju kao proces kojim se smanjuje uloga nacionalnih drava i nastaju novi oblici upravljanja - sociolozi izuavaju globalizaciju u terminima stvaranja globalne kulture i medijske dominacije globalnih korporacija - strunjaci meunarodnih odnosa prouavaju globalne sukobe i meunarodne institucije. McGrew je pokuao identifi cirati oprene tendencije: - univerzalizam versus partikularizam Globalizacija pokuava unificirati mnoge aspekte modernog ivota (primjerice, u modnoj industriji ili industriji restorana brze hrane), ali upuuje i na razliitosti. Orijentacija prema razliitostima moe osnaiti regionalni i nacionalni identitet. - homogenizacija versus diferencijacija Globalizacija pokuava homogenizirati proizvode, procese i institucije, no to u isto vrijeme znai i asimilaciju globalnih elemenata unutar lokalnih elemenata. Primjerice, ljudska prava se na razliit nain interpretiraju u svijetu, kao to se i religije poput kranstva i/ili budizma prakticiraju na razliit nain u razliitim dijelovima svijeta. - integracija versus fragmentacija Globalizacija pokuava stvoriti nove oblike globalnih, regionalnih i transnacionalnih integracija, ali istovremeno ima mogunosti fragmentiranja i stvaranja fragmentiranih zajednica. Globalizacija se moe definirati kao jaanje svjetskih drutvenih odnosa koji povezuju udaljena mjesta na takav nain da lokalna zbivanja oblikuju dogaanja koja se zbivaju kilometrima daleko i obrnuto. (Anthony Giddens) Zajednika obiljeja definicija globalizacije: - stvaranje novih i irenje postojeih drutvenih mrea i aktivnosti koje prelaze tradicionalne politike, ekonomske, kulturoloke i geografske granice - irenje i protezanje drutvenih odnosa, aktivnosti i meuovisnosti - intenziviranje i ubrzavanje drutvenih promjena i djelovanja te - stvaranje, irenje i jaanje drutvenih veza i meuovisnosti ne samo na materijalnoj i objektivnoj razini ve i na subjektivnoj razini ljudske svijesti.

1.1.1. Globalizacija trita Potroai i njihove potrebe defi niraju trita. Stupanj globalnosti nekog trita ovisi o stupnju slinosti u potrebama potroaa za odreenim proizvodima i/ili uslugama. Postoji itav niz primjera kako potrebe potroaa za odreenim proizvodima i/ili uslugama postaju sve homogenije (amerike traperice). S druge pak strane postoje i brojni proizvodi koji su vezani za nacionalnu ili regionalnu potranju. Primjerice, moe se rei kako postoji globalno trite kruha. No, preferencije potroaa za kruhom bitno se razlikuju meu zemljama. Evidentno se razvija potranja za razliitim proizvodima, i to je zapravo posljedica globalizacije. Globalizacija je rezultirala informiranim potroaima i sofi sticiranom potranjom. Umjesto standardiziranih proizvoda, danas potroai zahtijevaju razliite, kompleksne proizvode i usluge. Globalni potroai postaju i cjenovno osjetljivi, iako pridaju vanost prvenstveno kvaliteti, tehnikim karakteristikama, dizajnu, pa tek onda i cijeni. Zakljuno je vano napomenuti kako servisiranje globalnog trita zahtijeva od poduzea oprez pri prihvaanju istovjetnih preferencija potroaa kao i oprez pri uzimanju u obzir specifi nih, kompleksnih zahtjeva.

1.1.2. Globalizacija industrije S globalizacijom trita povezana je globalizacija industrija. Kao to je ve navedeno, globalizacija trita odnosi se na potrebe potroaa, dok se globalizacija industrija odnosi na sposobnost poslovnih subjekata u konfi guraciji i koordinaciji njihovih aktivnosti koje stvaraju vrijednost jednako na globalnoj razini kao i unutar nacionalnih granica. Poduzee moe sve svoje aktivnosti disperzirati diljem svijeta ili samo dio njih, a preostale aktivnosti koncentrirati na lokacijama koje imaju specifine prednosti. Industrije podlone globalizaciji imaju sljedea obiljeja: jaka konkurencija u svim dijelovima svijeta, mogunosti za ostvarivanje ekonomije obujma i ekonomije opsega, brze tehnoloke promjene, slini tehniki standardi i povoljni uvjeti za trgovinu. Potpuno globalna industrija sposobna je zadovoljiti i fragmentirane segmente trita, proizvodei proizvode i usluge koji su prilagoeni nacionalnim zahtjevima. 1.2. Razvoj globalizacije Uz nastanak globalizacije vezano je osnivanje GATT-a (eng. General Agreement on Tariff s and Trade) 1947. godine jer je ono, uz ostalo, pridonijelo jaem meusobnu trgovinskom povezivanju. GATT se temeljio na naelima recipronosti, liberalizacije i nediskriminacije. Naelo recipronosti odnosilo se na to da trgovake olakice koje potpisnice GATT-a priznaju jedna drugoj, moraju biti jednake za obje strane. No, poslije je to naelo ublaeno u korist zemalja u razvoju. Naelo liberalizacije je podrazumijevalo postupno smanjivanje carina i drugih ogranienja, a naelo carinske nediskriminacije je znailo da se dvostruke carinske olakice izmeu dviju potpisnica moraju primijeniti na sve lanice GATT-a te da se carinske stope takoer ne smiju jednostrano poveavati.21 GATT je 1994. godine preimenovan u Svjetsku trgovinsku organizaciju (eng. WTO World Trade Organization). Svjetska trgovinska organizacija zapoela je sa slubenim djelovanjem 1995. godine i danas ima 153 drave lanice. 1.2.1. Uzroci globalizacije (zaokruivanje) Politiki faktori Ukidanje ogranienja za meunarodno trgovanje rezultiralo je pojavom globalizacije i rastom meunarodne trgovine. Dakle, glavna politika pokretaka sila globalizacije je razvoj slobodne trgovine (primjena odredaba GATT-a, pad komunistikog sistema, zakonodavno ureivanje prava intelektualnog vlasnitva). WTO i EU, najvanije su institucije koje su pridonijele ulasku stranih investicija u slabije razvijene zemlje svijeta i irenju globalizacije. Tehnoloki faktori Daljnji razvoj tehnologije masovne proizvodnje rezultirao je globalizacijom industrija i koncentracijom aktivnosti na odreenim lokacijama. Pridonijela je i smanjenju cijena, ime je porasla atraktivnost odreenih proizvoda na globalnoj razini. Globalizacija se sigurno ne bi mogla dogoditi bez napretka transporta. Najnoviji tehnoloki napredak i pokretaka sila globalizacije je informacijska revolucija. Razvoj informacijske i komunikacijske tehnologije imao je vaan utjecaj na razvoj globalizacije, ali i na sve preostale sile koje je pokreu.

Drutveni faktori Rast osobnih primanja i mogunost koritenja potroakih kredita doveo je diljem svijeta do pojave konzumerizma. Ekonomski faktori Istodobno kako se smanjivala uloga dravnih mehanizama, a uloga trinih sila postajala sve znaajnija, tako je rasla konkurencija u mnogim industrijama i tritima. Uslijedio je rast svjetske trgovine i rast dohotka, to je svakako povezano i s tehnolokim i politikim napretkom svijeta. Rast dohotka je kreirao potranju za globalnim proizvodima i uslugama. Neki autori ovu kategoriju uzroka globalizacije nazivaju konkurentskim faktorima. Drugi konkurentski faktor koji je pridonio globalizaciji je razvoj multinacionalnih potroaa odnosno razvoj specifine skupine potroaa, a rije je o korporacijama s inozemnim podrunicama. Nadalje, Korbin izdvaja kretanje informacija kao kljunu pokretaku silu globalizacije. 1.2.2. Barijere globalizacije (nabrojati) Kulturoloki faktori. Globalizacija nije mogua za proizvode i usluge koji su jedinstveni za neku kulturu i drutvo, to znai da su kulturoloke vrijednosti, stavovi i ponaanja barijere globalizaciji. Komercijalni faktori. U nekim se industrijama distribucijske mree znatno razlikuju meu pojedinim zemljama. To je posljedica razliitih naina upravljanja distribucijskom mreom, naina motivacije distributera, utvrivanja cijena i pregovaranja, rezultat ega je nemogunost postizanja globalne koordinacije. Ograniavajui faktor globalizacije je i kastomizacija odnosno prilagodba proizvoda prema konkretnim potrebama potroaa. Tu spadaju konzultantske usluge, krediti malim i srednjim poduzeima itd., dakle svi proizvodi za koje je brza reakcija na potrebe potroaa klju uspjeha. Vano je napomenuti kako je pri kastomizaciji mogue standardizirati dio praksi, procesa i metodologije, ali je i dalje najvei dio aktivnosti prilagoen konkretnim potrebama potroaa. Tehniki faktori. Ako su tehniki standardi vrlo razliiti meu zemljama, tada se teko mogu ostvariti koristi ekonomije obujma i trokovne utede od globalne integracije i standardizacije. Drugi tehniki ograniavajui faktor globalizacije je prostor. U nekim industrijama preduzea moraju imati fiziki prostor kako bi proizvela i distribuirala svoje proizvode i usluge. Trei tehniki ograniavajui faktor globalizacije je transport. U konanici, jezik je takoer ograniavajui faktor, osobito u uslunom sektoru. Pravni faktori. Vlade zemalja mogu nametnuti niz ogranienja vezanih za slobodni tok ljudi, kapitala, dobara i informacija. 1.3. Prednosti i nedostaci globalizacije 1. Trokovne prednosti Smanjenje trokova postie se, s jedne strane, standardizacijom proizvoda i jaanjem pregovarake moi spram dobavljaa te, s druge strane, organiziranjem sustava nabave i distribucije koji se temelji na prednostima lokalnih faktora. 4

2. Vremenske prednosti Rije je o skraivanju vremena potrebnog za izlazak novog proizvoda na trite u ranijim fazama ivotnog ciklusa. U multinacionalnom pristupu inozemne podrunice troe puno vremena prilagoujui proizvod lokalnom tritu to rezultira neefi kasnim upravljanjem ivotnim ciklusom proizvoda, jer se najvei dio prodaje ostvaruje tek nakon dugog procesa prilagoivanja proizvoda lokalnom tritu. 3. Prednosti uenja Prijenos informacija i razmjena iskustava meu inozemnim podrunicama rezultira kumuliranim znanjem koje osigurava konkurentsku prednost. Svakako se mora naglasiti kako je korist od uenja pozitivna ako se iskustva iz jedne zemlje mogu primijeniti u drugoj inozemnoj podrunici. U suprotnom, pojavljuje se troak vremena: vrijeme spoznavanja pogreke i uenja o poslovnoj okolini i makrookolini podrunice u drugoj zemlji. 4. Prednosti arbitrae Rije je o prednosti koja se ostvaruje kada globalna korporacija koristi resurse jedne zemlje za ostvarivanje koristi u drugoj zemlji. Tako ostvarena prednost je direktna konkurentska prednost ili indirektna trokovna prednost.

Pristup lokalne odgovornosti. Primjena pristupa lokalne odgovornosti, umjesto standardizacije i koordinacije, takoer moe rezultirati nizom koristi. Koristi se odnose na potroae jer se uzimaju u obzir njihove specifine potrebe u pojedinim zemljama, a posljedica toga je jaanje moi korporacije i poveanje njezina trinog udjela. Prednosti primjene pristupa lokalne odgovornosti jesu: fleksibilnost, blizina i brzina reakcije. Fleksibilnost je sposobnost prilagodbe zahtjevima potroaa u razliitim segmentima njihovih potreba, poput dizajna proizvoda ili usluge, distribucije, utvrivanja cijene i sl. Blizina je sposobnost to boljeg pozicioniranja prema tritu i razumijevanje potroaeve krivulje vrijednosti. Brzina reakcije odnosi se na sposobnost promptnog zadovoljavanja specifinih potreba potroaa.

Drava vs. globalizacija. Gubitak kompetencija. Vlade drava ne mogu sprijeiti da zbivanja na nekomu stranom tritu kapitala ili recesija u nekom dijelu svijeta imaju posljedice i na njihovu domaem tritu. Nadalje, danas nacionalne vlasti vie nisu sposobne udovoljiti ukupnoj potranji svojih dravljana bez meunarodne suradnje, to je dokaz kako drave gube svoje kompetencije dovodei do slabljenja pozicije nacionalne drave. Gubitak autonomije. Meunarodna je suradnja dovela do osnivanja brojnih nevladinih i meuvladinih organizacija iji utjecaj rapidno raste. Nekada su nacionalne dravne vlasti formirale nezavisnu i koherentnu politiku, a danas je to zamiljeno kao fragmentirana koalicija niza birokratskih agencija s vlastitim planom aktivnosti i minimalnom kontrolom. Gubitak legitimiteta. Gubitak kompetencija i autonomije rezultira gubitkom legitimiteta drave.

1.4. Uvrivanje stepena globalizacije (zaokruivanje, znati prepoznati)

Matrica globalne integracije/lokalne odgovornosti Rije je o matrici globalne integracije/lokalne odgovornosti unutar koje se pozicioniraju industrije i industrijski segmenti temeljem ocjene pritiska globalizacijskih faktora i ocjene pritiska lokalizacijskih faktora. Mogu se uoiti tri situacije u kojima se mogu nalaziti industrije odnosno industrijski segmenti:

- tip I. kada dominantno djeluju globalizacijske sile te se mali broj konkurentskih prednosti ostvaruje uvaavanjem lokalnih faktora; vana je brzina, efi kasnost i uenje; to su globalne industrije (primjerice, mikroipovi, civilno zrakoplovstvo i sl.) - tip II. kada dominantno treba uvaavati lokalizacijske faktore, a fleksibilnost, blizina i brzina odgovora su konkurentske sposobnosti poduzea (primjerice, maloprodaja hrane, fi ksne telekomunikacije i sl.) - tip III. kada istovremeno djeluju globalizacijski i lokalizacijski faktori te se konkurentnost postie paralelnim postizanjem globalne integracije, koordinacije, fleksibilnosti i blizine. Danas najvei broj industrija spada upravo u ovu kategoriju. Matrica globalne integracije/lokalne odgovornosti potvrdila se kao iznimno vrijedan alat za pozicioniranje industrije izmeu globalizacijskih i lokalizacijskih pritisaka jer se esto rabi kao polazna osnova za oblikovanje meunarodne i nacionalne korporativne strategije. 1.5. Snana globalizacijska teza i antiglobalizacijski pokret Pri definiranju globalizacije Edwards i Rees rade distinkciju izmeu definicija koje stavljaju naglasak na kvantitativne aspekte povezanosti meu zemljama i definicija koje naglaavaju kvalitativne aspekte veza meu njima. Definicije globalizacije s kvantitativnim aspektima povezanosti meu zemljama obuhvaaju: rast trgovine i inozemnih izravnih ulaganja, deregulaciju i internacionalizaciju financijskih trita, sve bru i povoljniju prekograninu razmjenu informacija i sl. Sve se navedeno esto pojavljuje u literaturi pod terminom snana globalizacijska teza. Definicije s kvalitativnim aspektima povezanosti meu zemljama promatraju globalizaciju kao proces u kojemu se poveava funkcionalna integracija meu zemljama. Iz te perspektive, u procesu globalizacije jaaju veze meu zemljama. Jedan od glavnih ciljeva antiglobalizacijskog pokreta je isticanje nejednakosti u svijetu, ali i borba protiv politike meunarodnih institucija poput MMF-a i Svjetske banke. Kada je nakon Drugoga svjetskog rata osnovan MMF, misija mu je bila pomo razvoju meunarodne trgovine, poticanje meunarodne monetarne suradnje te odravanje stabilnosti teaja i prorauna. Stiglitz kritizira MMF-ova rjeenja za ekonomske krize jer strunjaci iz MMF-a daju istovjetne preporuke za sve ekonomske krize: smanjenje dravne potronje, deregulacija i liberalizacija sektora te privatizacija dravnih poduzea. Univerzalno je rjeenje orijentacije na slobodno trite i minimalne dravne intervencije, prema Stiglitzu, imalo suprotne efekte. 1.6. Globalizacija i meunarodni menadment Disciplina meunarodnog menadmenta nije identina disciplini meukulturolokog menadmenta, interkulturolokog ili komparativnog menadmenta iako strana literatura obiluje nizom nejasnih i preklapajuih formulacija. Disciplina meukulturoloki menadment prouava ponaanje ljudi iz organizacija diljem svijeta i razvija vjetine za rad s ljudima i u organizacijama drugih kultura. Meukulturoloki menadment opisuje organizacijsko ponaanje unutar drava i kultura; usporeuje organizacijsko ponaanje meu dravama i kulturama te, najvanije, pokuava razumjeti i poboljati interakciju meu suradnicima, klijentima, stratekim partnerima iz razliitih drava i kultura.

Komparativni menadment obuhvaa istraivanje i usporeivanje prakse menadmenta u razliitim kulturama kako bi se utvrdile kulturoloke razlike, njihovi izvori te utjecaji na temeljne principe i openito praksu menadmenta. U svom pristupu meukulturoloki menadment usporeuje ponaanja i djelatnosti menadmenta i lokalne poslovne obiaje meu razlii-tim zemljama, a sve s ciljem utvrivanja onog to je specifino za pojedinu dravu, i onog to je univerzalno. Za razliku od toga, temeljna namjera interkulturolokog menadmenta je pratiti interakcije meu poslovnim ljudima, organizacijama, zaposlenicima, menaderima s razliitom nacionalnom odnosno kulturolokom pozadinom. POGLAVLJE 2: PROCES INTERNACIONALIZACIJE I MEUNARODNO PREDUZEE 2.1. Definiranje fenomena internacionalizacije Internacionalizacija oznauje proces irenja poslovanja u druge zemlje, a moe se realizirati na razliite naine. 2.1.1. Strateki motivi internacionalizicije Pristup tritu se prvotno navodio kao motiv za internacionalizaciju. U potrazi za tritem, kao kriteriji za selekciju zemlje u koju e se iriti korporacija najee se uzimaju: a. veliina trita b. rast trita c. postojanje privlanih skupina potroaa i d. potranja za proizvodima odnosno uslugama koje nudi korporacija. Kod uslunih poduzea se, kao motiv za internacionalizaciju, esto navodi i praenje klijenata u njihovoj internacionalizaciji. U potrazi za resursima kao kriteriji za selekciju zemlje u koju e se iriti korporacija najee se navode: a. dostupnost vanih resursa b. troak resursa i c. alokacija vanih resursa u zemlji (jesu li ti resursi pod kontrolom malog broja organizacija ili ne) Ako je pristup stratekoj imovini odnosno sposobnostima (pristup lokalnim znanjima, sposobnostima, tehnologiji i inovacijama) motiv za internacionalizaciju, tada se izbor zemlje u koju e se internacionalizirati korporacija temelji na sljedeim kriterijima: a. inovativnost zemlje b. sofisticiranost potranje c. raspoloivost potpornih i povezanih industrija te d. postojanje inovacijskih klastera u industriji. Ako je postizanje efikasnosti motiv za internacionalizaciju, tada se izbor zemlje u koju e se internacionalizirati proizvodnja temelji na sljedeim kriterijima: a. trokovima proizvodnje u pojedinim zemljama 9

b. udaljenosti od vanih trita (jer utjee na trokove distribucije) c. mogunosti integriranja svih procesa u jedinstven prekogranini proces i d. dostupnosti resursa i odgovarajuih dobavljaa. Praenje industrijskih voa se takoer navodi kao motiv za internacionalizaciju. Jo je davne 1973. godine Knickerbocker isticao da se konkurenti analogno ponaaju kako bi odrali stabilnost u konkurentskoj strukturi. Dakle, internacionalizacija zapravo moe biti oligopolistika reakcija na konkurentov ulazak na odreeno trite. Internacionalizacija moe odraavati i tzv. razmjenu prijetnji izmeu konkurenata. Razloge ukljuivanja u meunarodno poslovanje mogue je grupirati u etiri kategorije: proizvodne, trine, konkurentske i financijske. 1. proizvodni faktori a. efikasnije koritenje proizvodnih kapaciteta b. produetak ivotnog ciklusa proizvoda c. fleksibilnije upravljanje proizvodnim asortimanom i d. usavravanje proizvodnje i praenje tehnolokih promjena 2. trini faktori a. nedovoljni potencijal i/ili rast domaeg trita b. praenje velikih kupaca pri njihovu izlasku na inozemna trita c. orijentacija na trinu diverzifikaciju kao pravac rasta i razvoja d. smanjivanje ovisnosti o jednom tritu i e. koritenje prednosti razliitih stopa ekonomskog razvoja meu zemljama, dakle time i razliitih trinih potencijala 3. konkurentski faktori a. upoznavanje sa snagama i mogunostima meunarodne konkurencije b. stjecanje meunarodnoga konkurentskog i poslovnog iskustva c. koritenje prednosti povoljnije konkurentske strukture d. odbrana postojee konkurentske pozicije i e. popravljanje imida na domaem tritu 4. financijski faktori a. osiguravanje potrebnih deviznih sredstava b. efikasnije upravljanje strukturom ukupnih trokova c. bri povrat ulaganja d. bolje financijsko uravnoteenje kroz razliite forme poslovnog povezivanja i suradnje te e. postizanje viih cijena i veeg profita u inozemstvu. 2.1.2. Modaliteti internacionalizacije Proces unutranje internacionalizacije ostvaruje se na domaem tritu, a posljedica je globalizacije trita. Rije je o inozemnim poduzeima koja aktivno posluju na domaem tritu. Taj proces internacionalizacije i stjecanja meunarodnoga poslovnog iskustva odvija se putem uvoza, koritenja strane licence ili franchisinga, stratekog partnerstva i zajednikog ulaganja na domaem tritu i, u konanici, otkupom od strane inozemne korporacije.

10

Proces vanjske internacionalizacije ostvaruje se na inozemnim tritima aktivnim obavljanjem aktivnosti ili projekata u dvije ili vie razliitih zemalja. Rije je o izvozu, ustupanju licenci, franchisingu, stratekom partnerstvu na inozemnom tritu, zajednikom ulaganju i, u konanici, osnivanju vlastitih podrunica izvan nacionalnih granica. 2.2. Evolucija procesa internacionalizacije U literaturi se navode dva glavna motiva za internacionalizaciju: 1. proizvodno-trini motiv (temeljen na velikim ulaganjima u istraivanje i razvoj kao i proizvodnju), tzv. pravac diverzifikacije i 2. trini motiv (temeljen na limitiranosti domaeg trita), tzv. pravac ekspanzije.

Predizvozna faza te povremeno i limitirano meunarodno angairanje, uglavnom se realiziraju kroz strategije pasivnog ili satelitskoga meunarodnog angairanja. U fazi aktivnoga meunarodnog angairanja poduzea primjenjuju internacionalnu ili multinacionalnu strategiju, a u fazi potpunoga meunarodnog angairanja primjenjuju globalnu ili transnacionalnu strategiju. Strategije pasivnog ili satelitskoga meunarodnog angairanja primjenjuju poduzea koja nisu sposobna za samostalno i aktivno meunarodno angairanje, pa se u meunarodno poslovanje ukljuuju povremeno ili ogranieno, kroz indirektne i kooperativne izvozne strategije. Strategije aktivnoga meunarodnog angairanja uglavnom primjenjuju poduzea koja imaju dokazanu konkurentsku prednost koja je primjenjiva u meunarodnom kontekstu. Najvii stupanj internacionalizacije oznauje potpuno angairanje na meunarodnom tritu, a mogu ga ostvariti poduzea koja imaju bogato iskustvo u meunarodnom poslovanju ili pak poduzea koja imaju neupitnu globalno fokusiranu konkurentsku prednost. 2.2.1. Obrasci internacionalizacije industrije Zatiene industrije. U zatienim industrijama veinom posluju nacionalna poduzea. U tim industrijama postoji zatita od uvoza kao i od inozemnih ulaganja, no i priroda proizvoda i usluga je lokalnoga karaktera (Primjer hemijske istionice, automehaniarske usluge, proizvodnja el.energije, telekomunikacije). Trgovinske industrije. Kategoriju trgovinskih industrija ine one industrije u kojima se putem uvoza i izvoza realizira internacionalizacija. Rije je o industrijama ije je proizvode mogue lahko transportirati, iji su inputi raspoloivi samo na odreenim lokacijama, te koji nisu nacionalno diferencirani te su podloni ekonomiji obujma.

11

Multidomae industrije se internacionaliziraju putem izravnih inozemnih ulaganja, dakle gdje meunarodna trgovina nije mogua (konzultantske usluge, investicijsko bankarstvo, hotelijerstvo i sl.) ili je rije o nacionalno diferenciranim proizvodima (glazbena industrija). Globalne industrije su primjerice automobilska industrija, industrija elektronikih ureaja i farmaceutika. Dakle, rije je o industrijama gdje su jednako vane i meunarodna trgovina i investicije. 2.2.2. Evolucija procesa internacionalizacije i korporativna meukulturoloka evolucija Kulturoloka osjetljivost je sposobnost prepoznavanja specifinih utjecaja pojedine kulture na ponaanje, nain ivota i rada te uspjenu uporabu tih spoznaja prilikom interakcije s pripadnicima drugih kultura. Dok poduzea posluju unutar nacionalnih granica, najee ne iskazuju svoju osjetljivost na kulturoloke razlike. Zapravo je meukulturoloki menadment i globalni sustav ljudskih resursa u ovoj prvoj fazi korporativne meukulturoloke evolucije irelevantan. Kada poduzee zapone prodaju i proizvodnju izvan nacionalnih granica, to je druga faza korporativne meukulturoloke evolucije. U toj fazi internacionalizacije osjetljivost na kulturoloke razlike postaje iznimno vana za poduzee. Kako bi se uspjeno provela korporativna strategija, poduzea se moraju orijentirati prema tritima te svakomu pojedinom inozemnom tritu pristupiti zasebno i na drugaiji nain. Trea faza internacionalizacije u fokus stavlja cijenu, odnosno trokove proizvodnje to podrazumijeva i pad osjetljivosti na kulturoloke razlike. Strateka pretpostavka koja karakterizira drugu fazu internacionalizacije je mnogo dobrih naina, a strateka pretpostavka tree faze je jedan nain-nain najniih trokova. etvrta faza internacionalizacije ponovno vraa kulturu na poziciju kritinoga konkurentskoga faktora. U toj zadnjoj fazi internacionalizacije kvaliteta i odgovarajui odnos cijene i trokova minimalni su uvjeti koji moraju biti zadovoljeni, a konkurentska se prednost gradi na stratekom promiljanju i uenju. 2.4. Mjerenje stepena internacionalizacije meunarodnog preduzea Najee se indikatori internacionalizacije grupiraju u tri kategorije: individualni, regionalni i kompozitni indikatori. 2.4.1. Individualni indikatori internacionalizacije znati prepoznati formulu U kategoriji individualnih indikatora internacionalizacije su strukturalni indikatori, indikatori poslovanja i relacijski indikatori. Prodaja u inozemstvu analizira se s dva aspekta: a) s aspekta potranje Gdje se veliina potranje rauna kao: vrijednost izvoza iz zemlje matinog preduzea + prihod ostvaren u inozemnoj podrunici

12

b) s aspekta ponude Relevantan indikator je veliina prodaje inozemnih podrunica, a rauna se kao suma prodaje inozemnih podrunica. U literaturi se najee navode tri indeksa internacionalizacije. 1. UNCTAD Formula je: TNI = (inozemna prodaja/ukupna prodaja + inozemna imovina/ukupna imovina + inozemni zaposlenici/ukupni zaposlenici)/3 2. . Indeks rasprostranjenosti transnacionalnih aktivnosti Formula je: [(inozemna prodaja/ukupna prodaja + inozemna imovina/ukupna imovina + inozemni zaposlenici/ukupni zaposlenici)/3] x [udio broja zemalja u kojima korporacija ima podrunice u ukupnom broju zemalja u kojima su prisutna izravna inozemna ulaganja umanjeno za jednu zemlju, tj. zemlju matinog poduzea] 3. Stupanj internacionalizacije Formula je: (inozemna prodaja/ukupna prodaja) + (inozemna imovina/ ukupna imovina) + (inozemne podrunice/ukupne podrunice) + meunarodno iskustvo vrhovnog menadmenta korporacije + fi zika disperzija inozemnih aktivnosti 4. Indeks geografske rasporostranjenosti Formula je: II x broj zemalja (II je indeks internacionalizacije koji se rauna kao udio inozemnih podrunica u ukupnom broju podrunica, izraeno u postotku.) 2.5. Historijski razvoj meunarodnih preduzea ESEJ Prva faza povijesnog razvoja meunarodnih poduzea (faza europskih poduzea) Vano je napomenuti kako su to razdoblje obiljeavali protekcionizam, oteani uvjeti transporta, spora i nepouzdana komunikacija te diferencirana nacionalna trita. Stoga su se europska poduzea razvila kao decentralizirane federacije. Decentralizirana federacija djeluje na sljedei nain: matino poduzee unutar federacije osigurava kapitalna ulaganja, a inozemne podrunice imaju operativnu neovisnost. Meusobna neovisnost podrunica bila je dodatno potaknuta i brojnim po- tekoama u transportu i komunikacijskim barijerama, to je sprjeavalo menadment matinog poduzea da intervenira u poslovanje pripadajuih podrunica diljem svijeta. U tom su smislu europska poduzea udvostruivala trokove svojih aktivnosti jer nisu efikasno koordinirala prekogranina poslovanja, te su postizala lokalnu odgovornost na tetu globalne integracije to su sve bili nedostaci decentralizirane federacije. Organizacijska kultura temelji se na osobnim odnosima i ima vei ponder vanosti od formalne organizacijske strukture. Financijska kontrola je takoer znatno vanija od koordinacije operativnih i tehnikih elemenata. Stil menadmenta ogleda se i u spremnosti pruanja operativne neovisnosti i strateke slobode inozemnim podrunicama. Samo stalnim 13

se inozemnim podrunicama zapravo upravlja kao nizom off -shore ulaganja, a ne kao jedinstvenim poduzeem.

Druga faza povijesnog razvoja meunarodnih poduzea (faza amerikih poduzea) Amerika su se poduzea razvijala kao koordinirane federacije koje obiljeavaju rigidne strukture, centralizirano planiranje te prijenos znanja iz matinog poduzea u inozemne podrunice. Inozemne su podrunice imale ogranienu autonomiju, ponajprije za modificiranje proizvoda u skladu s lokalnim preferencijama. Za razliku od europskih decentraliziranih federacija, u amerikim koordiniranim federacijama matino je poduzee zadravalo cjelokupnu kontrolu preko razliitih sustava menadmenta i tabnih odjela. Etnocentrino promiljanje menadmenta, odnosno stav o superiornosti vrijednosti, stavova i poslovnih ideja matinog poduzea temeljni je nedostatak navedene organizacijske konfiguracije. Trea faza povijesnog razvoja meunarodnih poduzea (faza japanskih poduzea) Konkurentska se prednost temeljila na trokovnom vodstvu i kvaliteti, uz vrlo strogu kontrolu razvoja proizvoda, nabave i proizvodnje. Inozemne podrunice su imale distributivnu ulogu, dakle, osiguravale su pristup globalnom tritu. Takav je pristup bio usklaen s vanjskom okolinom i konkurentskim sposobnostima poduzea, kao i s kulturolokim i organizacijskim vrijednostima japanskih poduzea. U temeljima internih organizacijskih procesa japanskih poduzea su snane kulturoloke vrijednosti kolektivizma i interpersonalne harmonije. Navedeno se odraava na aktivnosti menadmenta poput postizanja konsenzusa (jap. nemawashi) i zajednikog odluivanja ( jap. ringi). Odluivanje i kontrola japanskih poduzea zadrava se u centru (matinom poduzeu). Nedostatak strukture japanskih poduzea je u postizanju koordinacije na tetu nacionalne diferencijacije. Nedostatak matinog poduzea u centraliziranu modelu meunarodnih poduzea je nerazumijevanje specifi nosti pojedinih trita i mogunosti proizvodnje u drugim dravama. Navedeni se nedostaci teko mogu ukloniti bez ugroavanja globalne efikasnosti to je temeljno obiljeje centraliziranog modela. Decentralizirana federacija takoer ima nedostatke. Disperzirani resursi i decentralizirano odluivanje inozemnih podrunica osigurava prilagodbu lokalnim tritima, ali na tetu globalne efikasnosti. Proces uenja je otean jer nedostaje konsolidacija i prijenos znanja meu podrunicama, pa lokalne inovacije najee ostaju unutar podrunice. Takoer i koordinirana federacija ima potekoe uenja od podrunica, ali je barem prisutan prijenos znanja od matinog poduzea prema inozemnim podrunicama. Koordinirana federacija ne ostvaruje globalnu efikasnost centraliziranog modela niti lokalnu odgovornost decentralizirane federacije.

14

POGLAVLJE 3: OKOLINA MEUNARODNOG MENADMENTA 3.1. Pojmovno definiranje i dimenzije meunarodne okoline Okolina meunarodnog menadmenta zapravo kumulativ dimenzija okolina svih zemalja u kojima posluje poduzee, zatim globalne okoline i dimenzija okolina ostalih zemalja u kojima poduzee ne posluje, a koje mogu potencijalno uticati. Faktori meunarodne okoline: ekonomski politiko-pravni socio-kulturalni geografski faktori.

3.2. Ekonomske dimenzije meunarodne okoline Ekonomski indikatori odreuju uvjete poslovanja u nekoj nacionalnoj ekonomiji. 3.2.1. Ekonomsko-demografske disproporcije BDP per capita kao pokazatelj ukupne snage zemlje osobito je koristan kad se usporeuju dvije zemlje jer pokazuje njihovu relativnu uinkovitost. Rast BDP-a per capita signalizira rast privrede te se prikazuje kao poveanje produktivnosti. Zemlje s veim BDP-om per capita posebno su atraktivne za inozemne korporacije. Trina klasifikacija zemalja: - zemlje s niskim budetom kuanstava - zemlje s preteno niskim budetom kuanstava - zemlje s raslojenom strukturom ili istovremenim egzistiranjem vrlo niskog i vrlo visokog budeta domainstva - zemlje s preteno srednjim budetom kuanstava te - zemlje s ravnomjerno rasporeenom socijalnom strukturom, tj. istovremenim egzistiranjem kuanstava s niskim, srednjim i visokim budetom. Indeks ljudskog razvoja (eng. Human Developmnet Index HDI), ija je uloga mjerenje i rangiranje razine drutvenog i privrednog razvoja svake zemlje na temelju etiri kriterija: - oekivani ivotni vijek pri roenju - pismenost - obrazovanje - standard (BDI per capita) 3.2.2. Meunarodna trgovina U literaturi se razlikuju tri razdoblja razvoja meunarodne trgovine: - prije Prvoga svjetskog rata - izmeu dva svjetska rata i - nakon Drugoga svjetskog rata 15

Kontinuirano poveanje svjetske trgovine moe se ustanoviti ve izmeu 1870. godine i Prvoga svjetskog rata. Prema statistikim proraunima stope rasta su u tom razdoblju iznosile u prosjeku 3,5%. Imajui na umu injenicu da je prosjeni godinji rast svjetskoga drutvenog proizvoda za promatrano razdoblje bio 2,7%, moe se zakljuiti da je svjetska trgovina rasla snanije od ukupne svjetske proizvodnje. Prva polovica XX. stoljea je i u politikom i u gospodarskom smislu obiljeena s dva svjetska rata. Iz tog je razloga dolo do snanih oscilacija u trgovinskim odnosima razliitih zemalja. Osim dva svjetska rata, velikim je turbulencijama pridonijela prije svega svjetska ekonomska kriza. Nakon Drugoga svjetskog rata snano je porastao obujam svjetske trgovine u odnosu na prethodna razdoblja. Preciznijom analizom moe se utvrditi da su stope rasta svjetske trgovine nakon Drugoga svjetskog rata bile 1,5 puta vee nego stope rasta svjetskoga drutvenog proizvoda. 3.2.3. Inozemna izravna ulaganja Pod inozemnim izravnim ulaganjima se podrazumijevaju prekogranina ulaganja kojima je cilj postii trajni utjecaj na poslovanje poduzea u nekoj drugoj zemlji. Rije je o dugoronom interesu investitora jer se nastoji postii kontrola nad poslovnom jedinicom u nekoj drugoj zemlji. Aktivnost portfolio ulaganja u inozemstvu ima kao motiv prihode i diverzifikaciju rizika. Portofolio ulaganja usmjena su profitu i pekulacijama i trebaju se razlikovati od inozemnih izravnih ulaganja. 3.2.4. Ekonomske integracije ESEJ Ekonomske i regionalne asocijacije i integracije ine specifian oblik multilateralnog aranmana. U najirem smislu ekonomska integracija znai temeljno usuglaavanje pojedinanih privreda u jedinstven entitet. 1) Zona slobodne trgovine najjednostavniji je oblik ekonomske integracije, u kojoj zemlje lanice eliminiranjem internih carina osiguravaju slobodan protok robe. Rije je o ukidanju svih barijera slobodnoj trgovini unutar zone. Ipak, svaka lanica zadrava vlastite barijere i vanjskotrgovinsku regulativu prema eksternim partnerima i zemljama nelanicama. Upravo se nedostatak koordinacije u tarifnoj i vanjskotrgovinskoj politiciprema nelanicama i eksternim partnerima smatra posebnim problemom te vrste ekonomskih integracija. 2) Carinska unija je druga razina meudravnih ekonomskih integracija. Osim slobodnog protoka robe unutar unije, zemlje lanice usuglaavaju tarifnu i vanjskotrgovinsku politiku prema nelanicama i eksternim partnerima. 3) Zajedniko trite. Nije rije samo o ukidanju trgovakih barijera za slobodnu razmjenu robe i usluga ili o jedinstvenoj trgovinskoj politici nego o slobodnom protoku proizvodnih faktora (slobodan izbor radnih mjesta, sloboda izbora lokacije i slobodan protok kapitala). 4) Ekonomska unija podrazumijeva jaanje integrativnih veza zajednikog trita kroz harmonizaciju pojedinih nacionalnih ekonomski politika, osobitno u monetarnoj i fiskalnoj sferi. Ako se zemlje lanice ekonomske unije odlue i za zajedniku valutu, onda je rije i o monetarnoj uniji.

16

5) Politika unija je ultimativni tip ekonomske kooperacije jer ukljuuje i ekonomske i politike veze. Politika unija pretpostavlja postojanje ekonomske i monetarne unije. 3.3. Politike dimenzije meunarodne okoline Politiki sistemi pojedinih drava razlikuju se prema nainu i stupnju politike participacije stanovnitva, tj. prema njihovu sudjelovanju u procesu politikog odluivanja. Na temelju navedenoga kriterija drave mogu biti parlamentarne (otvorene) i apsolutistike (zatvorene). Politiku klimu odreuje politika filozofija koju slijede izabrani politiki predstavnici, a moe biti konzervativna, umjerena, liberalna i ljeviarska politika filozofija. Bitno je naglasiti da je politika klima podlona promjenama, tj. da nije statinoga karaktera. Za analizu politike okoline odreene zemlje bitan je i broj politikih stranaka, tj. potrebno je odrediti je li konkretna drava dvostranaka, viestranaka, injenino jednostranaka ili formalno jednostranaka. 3.3.3. Politiki rizici u meunarodnom poslovanju ESEJ Pod politikim se rizikom podrazumijeva svaka aktivnost drave koja rezultira smanjenjem vrijednosti i kapitala poduzea. Eksperti Meunarodnog instituta za upravljanje rizikom ine dvije razlike prilikom defi niranja politikog rizika. Prvo, korporacija treba defi nirati politiki rizik koji je specifi an za korporaciju (eng. firm-specific political risks) i specifi ni politiki rizik za zemlju (eng. country-specific political risks). Potom je potrebno razlikovati tipove rizika: rizik drave (eng. gouvernment risk) i rizik nestabilnosti (eng. instability risk). Moe se vidjeti da je rizik korporacije specifian za zemlju pod utjecajem rizika drave (diskriminirajua regulativa, rizik eksproprijacije i krenje ugovora) i rizika nestabilnosti, koji nisu pod utjecajem drave (sabotae, otmice i bojkot korporacije). Klasifikacija politikih rizika na mikropolitike i makropolitike provodi se prema obujmu njihove djelotvornosti. Politiki rizici, koji su specifini za odreene veliine poduzea, za odreene industrije, za poduzea iz odreenih zemalja spadaju u mikropolitike rizike, budui da ne vrijede openito za sve aktivnosti i za sva inozemna poduzea. Pogoeno poduzee ima mogunost utjecati na tijek politikih suprotstavljanja. Nasuprot tome, ako odreena ogranienja vrijede za sva poduzea u jednoj zemlji ili ak u jednoj regiji, onda je rije o makropolitikom riziku. Za razliku od mikropolitikih rizika, gotovo je nemogue da poduzea utjeu na velika politika dogaanja, tj. na makropolitike rizike. Sljedea podjela politikih rizika je na: a) rizike koji ugroavaju imovinu i izravna ulaganja preduzea i b) rizike koji oteavaju i ugroavaju meunarodne transfere i trgovinu. a) Akcije poduzete od strane neke vlade koje ugroavaju imovinu i izravna ulaganja inozemnih korporacija mogu biti: - nacionalizacija - konfiskacija - eksproprijacija - domestikacija. Nacionalizacija je proces prinudnog pretvaranja imovine ili cijeloga privatnog poduzea u dravno vlasnitvo. Rije je o procesu preuzimanja imovine pojedine inozemne korporacije 17

od strane vlade ili dravnih organa uz odreenu nadoknadu, koja ne mora biti obvezna. Ta mjera obino ima privremeni karakter u sluajevima rata ili prirodnih katastrofa. Pod konfiskacijom se podrazumijeva otuenje imovine pojedine korporacije bez ikakve naknade. Ustvari, radi se o pravu drave da preuzme potpunu kontrolu nad imovinom pojedine korporacije. Drava takoer moe konfi scirati imovinu odreene korporacije ili pojedinca utvrdi li da poslovanje nije u skladu sa zakonom ili da se imovina iskoritava za krijumarenje, distribuciju narkotika i druge radnje koje su u suprotnosti sa zakonom. to se tie industrija, iskustva pokazuju da su posebno dva sektora izloena visokim rizicima. Prvi sektor je primarni sektor i drugi je usluni sektor (poput bankarstva, osiguranja, transportnih poduzea i sl.). Eksproprijacija je prinudno oduzimanje privatne imovine u opem interesu uz naknadu koja se vee za trinu vrijednost oduzete nekretnine. Ipak, vrlo malo korporacija je zadovoljno razinom obeteenja, tako da se ta mjera drave smatra izuzetno rizinom i negativnom za korporaciju. Eksproprijacija se provodi u korist drave, za potrebe ostvarenja javnog interesa, kao to je izgradnja objekata od javnog znaenja (aerodrom, bolnica) ili irenja industrijske zone. esto se mjere eksproprijacije obrazlau kao pokuaj odnosno razvojno-politiki motiv vlade zemlje u razvoju da preuzme vlasnitvo nad privatnim poduzeem. U tom sluaju svrha eksproprijacije moe biti nacionalna sigurnost, ostvarivanje odreenih ciljeva razvoja i visoka ekonomska neovisnost. Domestikaciju karakterizira postupna i nametnuta lokalizacija inozemnog poduzea. Dakle, inozemna se korporacija postupno pretvara u korporaciju s lokalnim obiljejima. Kao metode domestikacije navode se: djelomian ili potpun transfer vlasnitva u lokalno, vei udio lokalnih strunjaka u menadmentu, usklaivanje sustava odluivanja s lokalnim pravilima, vei udio domaeg proizvoda umjesto uvoza inozemnih komponenata pri montai finalnog proizvoda i uvjetovanje posebnim izvoznim pravilima vlastitog udjela pri nastupu na meunarodnim tritima. Zahvaljujui primjeni navedenih metoda, drava postie gotovo jednake efekte kao i eksproprijacijom, konfi skacijom i nacionalizacijom, a pri tome ne naruava imid i atraktivnost za poslovanje. b) Osim znatnih rizika za imovinu poduzea prouzrokovanih potezima vlade zemlje podrunice, aktivnost poduzea moe biti oteana i optereena manje spektakularnim, ali ne manje djelotvornim ogranienjima. Rije je o rizicima koji oteavaju i ugroavaju meunarodne transfere i trgovinu, odnosno djeluju na procese poduzea. Porezni rizik. Inozemne korporacije mogu biti izloene plaanju posebnih ili poveanih poreza, to je posebna vrsta politikog rizika i diskriminacije. Porezni rizik proizlazi posebno iz nesigurnosti i nestabilnosti porezne politike zemlje podrunice. Meutim, meunarodno aktivna poduzea mogu biti izloena i poreznom riziku zemlje matinog poduzea, koji je rezultat nesigurnosti u teajnoj, financijskoj i poreznoj politici. Transferni se rizik ogleda prvenstveno u ogranienjima investitora da raspolau profi tom i kapitalom u inozemstvu. Veinom su ta ogranienja karakteristina za zemlje podrunice koje imaju problema s trgovinskom i platnom bilancom te pokuavaju sprijeiti odljev deviza. Mogunost vlade da ogranii ili obustavi transfer dobiti, tehnologija, proizvoda, licenci, izvoz i uvoz dobara kao i dolazak i odlazak ekspatrijata, oteava i ugroava aktivnosti inozemnih poduzea na konkretnom tritu.

18

Administrativni rizik za inozemnu korporaciju proizlazi iz viestrukih propisa vlade zemlje podrunice kojima se ograniava sloboda djelovanja, primjerice, odreivanjem minimalnog udjela domae radne snage i ograniavanjem proizvodnje. Ogranienja mogu biti usmjerena na sve funkcije jednog poduzea, poevi od ogranienja plasmana proizvoda, proizvodnog programa, marketinga, provoenja kontrole cijena, carinske mjere ili ogranienja javnih nabava. Te se mjere opisuju pojmom prikrivena eksproprijacija te mogu za pogoena poduzea biti od odluujue vanosti ak u odnosu prema klasinoj eksproprijaciji. 3.3.4. Upravljanje politikim rizicima u meunarodnom menadmentu injenica je da poduzee ne moe izravno kontrolirati ili mijenjati politiku okolinu zemlje u kojoj namjerava poslovati. Ipak, odreenim mjerama moe procijeniti stupanj politike nestabilnosti kao i osjetljivosti konkretnih poslovnih aktivnosti na djelovanje politiki izazvanih rizika. Poduzea koja posluju na meunarodnim tritima trebaju, kao prvo, identifi cirati i utvrditi potencijalne izvore politikih rizika, a potom i stupanj svoje izloenosti. Na temelju prikupljenih informacija i podataka te nainjene kategorizacije zemalja prema stupnju politike nestabilnosti, poduzee treba kreirati strategiju vlastitog nastupa na odreenom tritu. Hoe li uope i na koji nain poduzee nastupiti na odreenu inozemnom tritu, ovisi o tome u kojoj kategoriji se nalazi zemlja prema stupnju politike nestabilnosti. Inae, razlikuju se zemlje: - s radikalnom politikom nestabilnou - s oekivanim i predvidivim politikim promjenama - s generalnom politikom nestabilnou i rizinou, ali poslovno su prihvatljive i - sa stabilnom politikom i poslovnom klimom. Na temelju prethodno prikazane kategorizacije zemalja, poduzee se moe opredijeliti za izbjegavanje politikog rizika tako da se osigura prebacivanjem rizika na specijalizirane osiguravajue organizacije, ugovorom defi nira odreene elemente okoline i uvjete poslovanja ili svoje poslovanje strukturno prilagodi s ciljem minimiziranja prepreka i problema. Poduzee moe preventivno ili aktivno upravljati politikim rizikom. Najbolja preventivna aktivnost je mjerenje politike nestabilnosti i stupnja politikog rizika moe uporabiti: - stimuliranje lokalne ekonomije - zapoljavanje lokalnog stanovnitva - prepletanje vlasnitva i imovine - iskazivanje drutvene brige - politiku neutralnost i - diskretno lobiranje Lokalna ekonomija moe se stimulirati ne samo poveanjem proizvodnje nego i podizanjem potranje za lokalnim proizvodima i omoguivanjem veeg izvoza proizvoda zemlje podrunice. Znatan doprinos inozemnih korporacija ogleda se u poveanju stope zaposlenosti kao i u osposobljavanju lokalnog stanovnitva za izvoenje odreenih radnih aktivnosti. Zajednika ulaganja predstavljaju strateku mogunost domestikacije inozemnog poduzea, odnosno prepletanja vlasnitva i imovine. Iskazivanjem drutvene brige poduzee pridonosi kvalitetnijemu ivotu graana u zemlji podrunice i istodobno jaa svoju poziciju na tom tritu. Inozemna poduzea nastoje izbjei angairanje u politikim aktivnostima naglaavajui svoje poslovne ciljeve. Iako, na kraju, ne manje vana mjera akcijskog 19

upravljanja politikim rizikom jest diskretno lobiranje. Ustvari, cilj je svih navedenih mjera uspostavljanje i jaanje poslovno-politikih veza sa zemljom podrunice. 3.4. Pravne dimenzije meunarodne okoline Pravni uvjeti obuhvaaju: pravni sustav, pravo zemlje matinog poduzea i zemlje podrunice te meunarodno pravo. 3.4.1. Pravni sistem Pravni sustav opisuje openito pravno ureenje jedne drave. U naelu se razlikuju sustav obiajnog prava, sustav graanskog prava i sustav vjerskog prava. Obiajno ili anglosaksonsko pravo (eng. Common Law) jest pravo bazirano na tradiciji i praksi iz prolosti i posebno je tipino za anglosaksonski prostor (Velika Britanija, SAD, Australija, Indija, Egipat). Rije je o tradicionalno orijentiranom izvoru prava, koje ne pokuava predvidjeti sva podruja primjene pisanih pravnih normi. Aglosaksonsko pravo se odlikuje visokim stupnjem fleksibilnosti koji nedostaje drugim sustavima. Prethodno iskustvo i sudska praksa u najveoj se mjeri uzimaju u obzir pri rjeavanju sporova. Taj se sustav bazira na tradiciji, analognom prethodnom sluaju i obiaju, tako da suci imaju ovlasti interpretirati zakon. Sustav graanskog prava (eng. Code Law) poiva na sveobuhvatnim pravnim propisima, to znai da pisane norme ponaanja trebaju obuhvatiti sve predvidive forme njihove primjene. Zasniva se na rimskom pravu i primjenjuje se u gotovo svim europskim zemljama, primjerice, u Njemakoj, Italiji, Francuskoj i vicarskoj. Pri rjeavanju sporova nastoji se postii maksimalno potivanje normativne orijentacije, tj. sve treba biti predvieno i propisano. Za razliku od obiajnog prava, suci u sustavu graanskog prava imaju ovlasti samo primijeniti zakon. Dodatne razlike su u nainu zatite intelektualnoga i industrijskog vlasnitva te pristupu ugovornom pravu. Trei prepoznatljiv pravni sustav u svijetu je tzv. vjersko pravo. Posebno raireno je erijatsko pravo, koje se primjenjuje u 27 zemalja. 3.4.2. Pravni problemi a) Kako ne postoji jedinstven i usuglaen poslovno-pravni okvir u meunarodnim razmjerima, mogui su konflikti i sukobi pravne prirode izmeu pojedinih drava, izmeu poduzea i drava, kao i izmeu pojedinih poduzea.

Problem jurisdikcije pojavljuje se u dvije dimenzije: - problem nadlenosti pravnog sustava - problem nadlenosti suda. Korporacije moraju odrediti pravni sustav koji e se primijeniti pri eventualnom sporu. To je mogue odrediti klauzulom u poslovnom ugovoru. Meutim, ako ta klauzula nije unesena u ugovor ili nije dovoljno precizna, tada se pri sporovima moe primijeniti pravni sustav zemlje u kojoj je ugovor zakljuen, odnosno pravni sustav zemlje u kojoj su odredbe ugovora bile izvrene. 20

b) Eksteritorijalnost je pravno regulativna dimenzija po kojoj jedna drava moe primjenjivati svoje pravne propise i na aktivnosti izvan svojih granica. Problem se eksteritorijalnosti ogleda u kreiranju dvostrukoga pravnog sustava, i to najee u situacijama trgovine s neprijateljskim zemljama, te ako se nastoje zatiti prava zaposlenika s ekspatrijatskim statusom. c) Intelektualno vlasnitvo je pravno-tehniki i opi pojam za proizvode ljudskog uma koji predstavljaju nematerijalna dobra, a ija je vrijednost u umnoavanju, uporabi prikazivanju drugim ljudima, pa ih nije mogue zatititi sakrivanjem, zatvaranjem ili drugim mjerama fi zike zatite. 1. Autorsko pravo je iskljuivo pravo autora na raspolaganje njihovim knjievnim, znanstvenim ili umjetnikim djelima, te djelima iz drugih podruja stvaralatva; srodna prava na slian nain odnose se na prava umjetnika izvoaa, proizvoaa fonograma i emitiranja radija i televizije. 2. Industrijsko vlasnitvo obuhvaa prava kojima proizvoai tite od konkurenata svoje poslovne interese, poloaj na tritu i sredstva uloena u istraivanje, razvoj i promociju. Pojedine aspekte ili svojstva nekog proizvoda mogue je zatititi kroz jedan ili vie raznih oblika intelektualnog vlasnitva, koji se meusobno nadopunjuju. Patentom se titi novo rjeenje nekog tehnikog problema, industrijskim dizajnom titi se novi vanjski oblik ili izgled proizvoda, a igom (eng. registered trade mark) titi se neki znak koji slui za razlikovanje od slinih proizvoda i/ili usluga na tritu. d) Problem mita i korupcije prilino je zanimljiva i aktualna tema u meunarodnom menadmentu, posebno imaju li se na umu razliiti naini i intenzitet na koji se oituju. Taj problem nije samo pravne prirode nego ima i moralnu dimenziju. Korporacija nastoji da davanjem mita, tj. raznim oblicima plaanja ili pruanjem odreenih ustupaka, pridobije budue partnere i kupce, bre zakljui ugovor kao i izbjegne njegovo mogue otkazivanje, umjetno izgradi konkurentnost te dodatno motivira javne i administrativne radnike u zemlji podrunice. 3.4.3. Naini prevladavanja pravnih problema U svrhu prevladavanja prethodno prikazanih problema pravne prirode korporacije koje posluju izvan granica nacionalne drave trebaju poznavati pravne norme i pravne sustave zemlje odnosno zemalja u kojima posluju ili imaju namjeru poslovati. Osim relativno visokih trokova i dugih sporova, inozemna je korporacija izloena opasnosti mogueg nekorektnog tretmana u sporu, stvaranja loeg imida u javnosti i gubitka povjerenja. Ako ipak doe do spora izmeu poslovnih partnera, predlae se sporazumno angairanje meunarodne trgovinske arbitrae. Bitno je naglasiti da se nadlenost arbitrae zasniva na slobodnom pristanku ugovornih strana da se podvrgnu jurisdikciji tog tijela. Arbitrae mogu biti institucionalne, formirane prvenstveno od strane gospodarske komore ili druge profesionalne trgovinske organizacije ili ad hoc, formirane od poslovnih partnera u sporu s ciljem njegova konkretnog rjeavanja. Iako ni arbitrae nisu posebno poeljne, ipak trebaju imati prednost pred sudovima zbog breg i jeftinijeg rjeavanja sporova, nastavka poslovanja bez prekida, boljeg ozraja za pomirenje,

21

mogunosti dobivanja objektivnijeg objanjenja, prevladavanja razlika u pravnim sustavima i procedurama i, to je posebno bitno naglasiti, izbjegava se negativna percepcija u javnosti. 3.5. Tehnoloke dimenzije meunarodne okoline Pod tehnologijom se podrazumijevaju sva znanja, procesi, metode i sustavi koji se primjenjuju u proizvodnji proizvoda ili pruanju usluga. Stoga su suvremena tehnoloka dostignua mono sredstvo konkurencije meu zemljama i pridonose njihovu pozicioniranju u meunarodnim odnosima. Bitna klasifikacija odnosno podjela zemalja je upravo prema razini tehnolokog razvoja, tako da se razlikuju razvijene industrijske zemlje i zemlje s nerazvijenom tehnolokom osnovom. Za dugoroni opstanak i razvoj poduzea iznimno je vano pratiti promjene u tehnolokoj okolini, kako bi se mogle pravovremeno kreirati nove mogunosti nastupa na tritu. 3.5.1. Uticaj tehnoloke okoline na meunarodno poslovanje Tehnoloke promjene su ve odavno bile snaan pokreta internacionalizacije. Transportne tehnologije su olakale prekogranini prijevoz, vanjskotrgovinsko poslovanje i potakle izravna ulaganja u inozemstvu. Poveanje brzine i smanjivanje trokova komuniciranja jedan je od glavnih pokretakih faktora meunarodnog poslovanja. Jo veu ulogu ima napredak u podruju informacijskih i komunikacijskih tehnologija, koje su ubrzale globalizaciju omoguivi razmjenu robe i usluga diljem svijeta. Razlozi rastue vanosti tehnolokog razvoja za opstanak i razvoj poduzea su brojni. - Enormno poveanje ulaganja u istraivanje i razvoj te usvajanje novih tehnologija poveava udio trokova tehnolokog razvoja u cijeni proizvoda te namee potrebu postizanja velikog obima proizvodnje, i to to je mogue bre. Poveani obim proizvodnje moe se plasirati samo ako poduzee nije fokusirano na nacionalno trite, nego nastoji plasirati svoje proizvode na globalnim tritima. - Nova poslovna ulaganja zasnivaju se najveim dijelom na novoj tehnologiji, iji ivotni ciklus ima tendenciju skraivanja. Krai ivotni ciklusi tehnologije potiu poduzea da u to kraem vremenu plasiraju proizvode na to veem tritu to znai da se vremenska ogranienja mogu nadvladati geografskom ekspanzijom. - Pri kupnji proizvoda kvaliteta ima odluujuu ulogu, a ne cijena. Upravo za proizvode koji na osnovi svoje tehnoloke zrelosti i kvalitete pokazuju sve dui vijek trajanja (primjerice, automobili, perilice rublja), kupci se u sve duim razmacima odluuju za ponovnu kupnju. Navedeno pokree proizvoae da proire podruje plasmana kao i podruje nabave i proizvodnje. - ivotni ciklus proizvoda takoer ima tendenciju skraivanja. Posebno je zanimljivo promatrati meunarodni ivotni ciklus proizvoda prema Vernonu i Wellsu, koji se moe prikazati kroz razliite faze. U inovacijskoj fazi prodaja novog proizvoda je fokusirana na zemlju podrijetla inovacije. Potom se novi proizvod postupno poinje izvoziti u druge zemlje. Izvoz u druge zemlje je poetak meunarodnog ciklusa trgovine. Zemlja podrijetla inovacija na poetku uiva komparativnu prednost na temelju tehnolokog napretka. Ta se komparativna prednost ipak postupno gubi s veim stupnjem zrelosti proizvoda i poveanom masovnom proizvodnjom pri rastuoj meunarodnoj 22

potranji. Proizvodnja se dijelom premjeta putem izravnih ulaganja u druge zemlje. S vremenom se takoer poveava proizvodnja imitacija proizvoda i to posebno u zemljama u razvoju. 3.5.2. Indikatori uticaja tehnoloke okoline na meunarodno poslovanje Tehnoloka platna bilanca. Tehnoloka platna bilanca (eng. Technological balance of payment) obuhvaa sve transfere novca, tj. sva plaanja meu zemljama odnosno poduzeima vezana za kupnju i prodaju tehnikog i/ili znanstvenoga znanja. Pri tome se uglavnom obuhvaaju prihodi i rashodi za kupnju odnosno prodaju patentnih prava, licenci, direktni know-how transfer, autorska prava itd. Tehnoloka platna bilanca se ve due vrijeme primjenjuje za meunarodnu usporedbu snaga odnosno slabosti zemalja. Patenti su po defi niciji izravan rezultat procesa invencije, od kojega se oekuje komercijalizacija. Kako proces zatite patenta zahtijeva novac i vrijeme, moe se poi od toga da postoji interes komercijalizacije novoga tehnikog znanja. Iz definicije jednog patenta i s tim povezanog stupnja noviteta postaje jasno da su patenti mjere invencije, dakle rezultat ranijih faza inovacijskoga procesa (primjerice, faze istraivanja i razvoja). Struktura izvoza. Udio proizvoda visoke tehnologije u ukupnom izvozu tradicionalni je tehnoloki indikator. Ustvari, nastoji se prikazati pozicija ili specijalizacija odreene zemlje u meunarodnoj trgovini. Specijalizacija zemlje kao izvoznika proizvoda visoke tehnologije istodobno je dokaz postojanja odreenih konkurentskih prednosti, koje zemlja postie na temelju svojih tehnolokih sposobnosti. Izdvajanja za istraivanje i razvoj. Tradicionalni izvori gospodarskog rasta (primjerice, akumulacija kapitala putem fizikih kapitalnih ulaganja) gube na vanosti, a u sredite pozornosti dolaze ulaganja u nematerijalna dobra (eng. intangible assets), kao to su istraivanje i razvoj te obrazovanje. Ljudski kapital. Ljudski kapital, kao mjera kompetentnosti, ima vanu ulogu u podruju inovacija. Na makroekonomskoj razini moe se jasno prikazati pozitivan odnos izmeu razine obrazovanja i ukupnoga gospodarskog rasta. 3.6. Selekcija inozemnih trita 3.6.1. Analiza atraktivnosti zemlje U najvanije potkriterije na temelju kojih se mogu procijeniti potencijali i atraktivnost zemlje spadaju primjerice: - veliina trita (primjerice, broj kupaca, broj proizvoda koji se mogu plasirati) - rast trita (primjerice, potencijal rasta broja kupaca, potencijal poveanja plasmana proizvoda) - trina struktura (primjerice, procijenjena prema Porterovu modelu koji ukljuuje analizu industrijskog suparnitva, analizu pregovarake moi kupaca, pregovarake moi dobavljaa, ocjenu opasnosti od supstituta i industrijskih pridolica) - struktura cijena (primjerice, cijene koje se mogu postii, cijene konkurenata, cijene supstituta) - trokovi (primjerice, trokovi plaa, amortizacija) - situacija vezana za nabavu (primjerice, osiguranje sirovina, 23

cijene sirovina) - infrastruktura (primjerice, transportni sustavi). Koje e kriterije za procjenu atraktivnosti inozemnog trita neko poduzee uzeti u obzir prilino je subjektivno i ovisi prije svega o stratekoj orijentaciji i postavljenim ciljevima. Klasifikacija zemalja u pogledu atraktivnosti za poslovanje: - zemlja pogodna za investicije - zemlja pogodna za dugorone aktivnosti s malim udjelom kapitala (primjerice, licenciranje) - zemlja pogodna samo za vanjsku trgovinu - zemlja nije pogodna za poslovne transakcije. U sluaju da zemlja nije pogodna za poslovne transakcije zbog visokog rizika, poduzee ne treba odmah donijeti odluku o izbjegavanju poslovanja. Vrhovni menadment ima na raspolaganju vie razliitih strategija suoavanja s visokim rizikom. Tako korporacija moe: - najprije pokuati minimizirati odnosno ograniiti rizik (to je mogue, primjerice, izborom odgovarajue strategije izlaska na trite) - upravljati rizicima (ako poduzee u svom portfoliju zemalja ima samo etablirana trita, onda moe biti opravdan nastup na jedno rizino trite) - rizike prenijeti na druge, primjerice, osiguranjem putem garancija i sl. - ui u rizik, budui da je esto visok rizik povezan s velikom atraktivnou trita, a poznato je da nasuprot visokog rizika mogu biti visoke anse za dobit. 3.6.2. CAGE okvir za analizu udaljenosti zemlje CAGE je akronim za etiri ire komponente udaljenosti: kulturoloku, administrativnu, geografsku i ekonomsku (eng. cultural, administrative, geographic, economic). Iako se te komponente esto preklapaju, ipak je korisno nainiti razliku izmeu njih budui da oznauju vrlo razliite izazove i prilike. Pomou CAGE obrasca Ghemawat nastoji pomoi poduzeima da prepoznaju kljune razlike u konkretnoj okolini te da dobiju temelj za razlikovanje zemalja koje su po kljunim dimenzijama relativno bliske od onih koje su relativno udaljene. U CAGE obrascu se pojam kulture odnosi na karakteristike drutva koje se izraavaju uglavnom kroz interakcije meu ljudima. Administrativne razlike obuhvaaju zakone, politike i institucije koje uobiajeno proizlaze iz politikih procesa, a koje uvode i primjenjuju vlade. Geografske karakteristike zemalja mogu utjecati na prekogranine poslovne aktivnosti, a uglavnom dolaze od prirodnih fenomena, iako mogu biti ukljuene i neke ljudske intervencije. Ekonomska se udaljenost odnosi na razlike koje utjeu na prekograninu poslovnu aktivnost putem ekonomskog mehanizma razliitog od ve razmatranih kulturolokih, administrativnih ili geografskih utjecaja.

24

POGLAVLJE 4: VANOST NACIONALNE KULTURE U MEUNARDONOM MENADMENTU Kultura je kolektivno programiranje svijesti koje razlikuje lanov e jedne grupe ili kategorije ljudi od drugih. U modelu mentalnog programiranja (programa svijesti) mogue je prepoznati sljedee razine: - razina ljudske prirode je prva, naslijeena razina koja je univerzalna za sve ljude - razina kulture, srednja razina specifi na za pojedine skupine i kategorije ljudi i zapravo je tzv. nauena razina te - razina vlastite osobnosti, najvia je razina u modelu mentalnog programiranja te je karakteristina za pojedinca, dijelom je naslijeena, a dijelom nauena. Sadraj pojma nacionalne kulture je ilustrativno mogue objasniti s tri skupine elemenata: 1. temeljne pretpostavke 2. vrijednosti i uvjerenja te 3. ponaanje. Temeljne pretpostavke su apstraktni, temeljni dio kulture koji je potrebno dobro razumjeti kako bi se mogle analizirati ostale razine kulture. Temeljne se pretpostavke odnose na ljude i okruenje, ljudsku prirodu, meuljudske odnose, ljudske aktivnosti, istinu i zbilju te vrijeme. Vrijednosti su bazina, relativno trajna uvjerenja i koncepcije poeljnog koje pruaju ope standarde za prosudbu konkretnih ponaanja, djela i ciljeva te svojevrsne kriterije za ocjenu onog to je dobro ili loe, prihvatljivo ili neprihvatljivo, i stvaranje individualnih i grupnih preferencija. Vrijednosti, kao apstraktna, poopena naela i standardi ponaanja, imaju dvije dimenzije: smjer i intenzitet. Hofstede definira tri tipa vrijednosti: (1) vrijednosti vezane za druge ljude, (2) vrijednosti prema stvarima odnosno prema ne-ljudskom okruenju i (3) vrijednosti prema Bogu i samome sebi. Mjerenje vrijednosti je vaan dio komparativnih analiza nacionalnih kultura. Takoer, vana distinkcija postoji izmeu eljenih vrijednosti (ono to pojedinac eli za sebe) i poeljnih vrijednosti (onoga to bi pojedinac trebao eljeti). Ponaanje je vidljivi dio kulture koji mogu identificirati i vanjski promatrai, no prava je interpretacija mogua jedino od strane pripadnika dotine kulture. Hofstede definira simbole, heroje i rituale kao elemente vidljivog dijela kulture. Simboli ukljuuju rijei, geste, slike i objekte s posebnim znaenjem za pripadnike odreene kulture te se lako prihvaaju, mijenjaju i nestaju. Heroji su pojedinci, ivi ili preminuli, stvarni ili imaginarni, koji se posebno cijene i model su za ponaanje lanova odreene kulture. Rituali su kolektivne aktivnosti, tehniki nevane za postizanje konanog cilja, ali su drutveno vane za odravanje povezanosti pojedinca s normama zajednice. Razliite razine kulture ukljuuju: a) drutvenu, nacionalnu kulturu b) regionalnu (primjerice, etniku, vjersku i jezinu razinu)

25

d) grupacijsku razinu (primjerice, spolnu, dobnu ili generacijsku, profesionalnu, klasnu ili staleku i organizacijsku kulturu) te, organizacijsku i sl. kulturu) te e) individualnu kulturu. Razine kulture su razliite, a opet, unutar svake od navedenih razina mogue je identificirati subkulture. Kada menaderi izraavaju brigu i zanimanje glede utjecaja kulture na meunarodno poslovanje, tada se orijentiraju na djelovanje nacionalne kulture na poslovanje. Zapravo, tada je rije o poslovnoj kulturi. Poslovnu kulturu ine norme, vrijednosti i vjerovanja vezana za poslovanje u odreenoj kulturi. Poslovna kultura definira pravilan i prihvatljiv nain poslovanja u nekom drutvu. Osim nacionalne, regionalne, poslovne kulture te niza grupacijskih kultura, neki autori izdvajaju i razinu industrijske kulture koja se odnosi na norme unutar odreene industrije. Organizacijska kultura oznauje karakter i osebujnost korporacije, a oblikuju je shvaanja, vrijednosti, etika, ivotni stilovi, karakter nadreenih i karakter podreenih. 4.2. Kulturoloka stabilnost, razliitost i sinergija

Na slici 4.3. dan je mehanizam koji prikazuje kako se u vremenu odrava (odnosno ne odrava) stabilnost kulture i pripadajuih obrazaca. Sredinje mjesto pripada drutvenim normama odnosno vrijednosnom sustavu. Izvor drutvenih normi su faktori okoline poput povijesti, ekonomije, geografije, demografije, tehnologije, urbanizacije i drugih. Vanjski faktori (prirodni i ljudski faktori) takoer djeluju na stabilnost i nestabilnost drutvenih normi, no njihovo djelovanje je posredno. Kulturoloka razliitost definirana je kao postojanje razliitih kultura meu drutvima i unutar njih, te kao razliitost grupa zaposlenika unutar organizacije s obzirom na njihov kulturoloki, etniki, obrazovni, spolni, odnosno demografski background te kao razliitost potroaa. Ona nije injenica samo multinacionalnih korporacija koje posluju u razliitim zemljama i kulturama diljem svijeta, nego je sastavni dio svih organizacija u kojima rade ljudi razliitih vrijednosti i drugih bitnih karakteristika. upravljanje raznolikou je proces razumijevanja i zadovoljavanja potreba skupine zaposlenika razliitih kultura, poveanje osjetljivosti i razumijevanja menadera i zaposlenih na razlike koje postoje u strukturi zaposlenih s obzirom na spolnu, vjersku, etniku i rasnu pripadnost, nacionalnost i drugo.

26

Temeljne strategije upravljanja raznolikou jesu: (1) Strategija na nain - jedini nain specifi na je za situacije kada menader ne prepoznaje ili pak ignorira kulturoloku razliitost i utjecaj kulturolokih razliitosti na organizaciju. (2) Strategija na nain - optimalan nain specifina je za situacije kada menader prepoznaje kulturoloku razliitost kao izvor problema i pokuava minimalizirati njezino djelovanje na organizaciju. Najee menaderi pribjegavaju minimalizaciji kulturolokih razliitosti putem oblikovanje monokulturoloke radne snage. (3) Strategija na i njihov nain u kreativnoj kombinaciji optimalan nain zove se jo i sinergijska strategija. Dakle, dok prva i druga strategija ignoriraju i umanjuju vanost kulturolokih razlika, sinergijski pristup promatra kulturoloku razliitost kao potencijalni izvor prednosti i nedostataka za organizaciju. Tim se pristupom pokuavaju ukloniti nedostaci i reducirati potencijalni problemi proizali iz kulturoloke razliitosti, a da se pri tome ona ne umanjuje. 4.3. Dimenzije nacionalne kulture

Strategije kulturolokog istraivanja pod rednim brojem 1. i 2. (univerzalizam i jedinstvenost pojedinog drutva) analiziraju slinosti i razlike meu drutvima, fokusirajui se na mikrovarijable i njihove odnose unutar jednog drutva. Kultura se tretira kao tabula rasa, dakle, prihvaeno je njezino postojanje, alisu nepoznati njezini elementi. Cilj strategije univerzalizma je potvrditi nepostojanje kulturolokih razlika, dok je cilj strategije jedinstvenosti pojedinog drutva potvrditi jedinstvenost svakoga pojedinog drutva. Strategije kulturolokog istraivanja pod rednim brojem 3. i 4. (tipovi drutava i dimenzije drutava) analiziraju slinosti i razlike meu drutvima fokusirajui se na varijable okruenja i njihove odnose. Cilj je strategije 3. utvrditi tipove drutava, dok je cilj strategije 4. utvrditi dimenzije koje e u konanici moi zamijeniti naziv pojedinog drutva. Strategije jedinstvenosti pojedinog drutva i tipovi drutava policentrinoga su karaktera, dok je strategija dimenzije drutava geocentrinoga karaktera.

27

4.3.1. Dimenzije nacionalne kulture s teoretskim uporitem Hall je 1976. godine razvio jednodimenzionalni model kulture. Nain kako pojedinci i drutvo razmjenjuju informacije i znanje dimenzija je nacionalne kulture. U tradicionalnim je drutvima Hall prepoznao komunikaciju jakoga konteksta, a u modernim drutvima komunikaciju slaboga konteksta. U tom smislu kontekstualna je kultura (kultura jakoga konteksta), u Hallovoj koncepciji kulturolokih razlika oznaka za kulturu i drutvo u kojemu se veliki dio znaenja informacija koje se prenose komuniciranjem nalazi u kontekstu i onom to je neizreeno. Stoga, za dobivanje informacija i otkrivanje njihova pravog znaenja nuno je uspostavljati socijalne odnose i upoznavati ljude, razumjeti neverbalni govor i moi itati izmeu redaka. Orijentacija je prvenstveno na usmenu, neverbalnu komunikaciju, dok se za kulture slaboga konteksta inzistira na jasnim, eksplicitnim i preciznim komunikacijama. 4.3.2. Dimenzije nacionalne kulture s emprijskim uporitem WVS (eng. World Value Survey) je, s vie od 60 000 ispitanika u 43 drave te predstavljajui oko 70% svjetskog stanovnitva i obuhvaajui 360 pitanja iz svih podruja ivota, poput ekologije, ekonomije, obrazovanja, obitelji, rada, zdravlja, religije, politike itd., dao vaan doprinos komparativnim kulturolokim istraivanjima. Faktorskom analizom utvrena su dva faktora koja je Inglehart stavio pod zajedniki nazivnik kao kljune kulturoloke dimenzije, a objanjavaju 51% varijance: blagostanje nasuprot preivljavanju s 30% varijance i svjetovno-racionalni autoritet nasuprot tradicionalnom autoritetu s 21% varijance. Trompenaars je utvrdio model 7d koji ukljuuje sljedee dimenzije: univerzalizam/partikularizam, individualizam/zajednitvo, emotivnost/neutralnost, specifinost/difuznost, postignue temeljem rezultata/pripisano postignue, vremensku orijentaciju i odnos prema okolini. Univerzalizam/ partikularizam vezan je za nain ophoenja s ljudima i kljuno pitanje jest: jesu li vanija pravila ili odnosi? U univerzalistikim drutvima pravila su vodilja poslovanja, sklopljeni ugovori se rijetko kre, dogovori se smatraju obveznim, procedure su za sve ukljuene jednake i svi imaju jednak tretman. Za razliku od toga, u partikularistikim drutvima ugovori se jednostavno mijenjaju, prilagouju se konkretnim odnosima i situacijama, dogovori se smatraju fleksibilnim, a svaka se situacija u poslovanju zasebno promatra i tretira kao jedinstvena. Individualizam/zajednitvo jako je slina dimenziji individualizma/ kolektivizma, a obiljeava ju sljedee pitanje: je li ponaanje pripadnika neke kulture vie ponaanje pojedinca ili lana grupe? Emotivnost/neutralnost, kao dimenzija nacionalne kulture, vezana je za mogunost slobodnog izraavanja osjeaja. U kulturama koje su vie orijentirane neutralnoj strani dimenzije vaniji je poslovni zadatak od emotivnog ukljuivanja, izbjegava se iskazivanje osjeaja i fiziki kontakt, a komunikacija je strogo vezana za predmet poslovanja. U afektivnim kulturama kao drugoj krajnosti, dozvoljeno je izraavanje osjeaja, zapravo izraavanje osjeaja je u potpunosti normalno i prihvatljivo. Specifinost/difuznost dimenzija je nacionalne kulture koja proizlazi iz dileme o mjeri u kojoj je prisutna ukljuenost u ivote drugih. Razlika proizlazi i iz stupnja povezanosti privatnog ivota pojedinca s radnim odnosima i u tom kontekstu u kulturama orijentiranim 28

specifinoj strani dimenzije razdvojeni su privatni i poslovni segment ivota, poznavanje radnih kolega je ogranieno i vezano za odreeni posao. U difuznim kulturama ne postoji segregacija u segmentima, razinama i podrujima ivota, ve su meusobno isprepleteni i odnosi i ljudi. Postignue temeljem rezultata/pripisano postignue vezano je uza stjecanje drutvenog poloaja sa sljedeim mogunostima: (1) drutveni poloaj temeljen na rezultatima i postignuima pojedinca ili (2) drutveni poloaj temeljen na dobi, spolu, obrazovanju, pripadajuoj drutvenoj kategoriji. Razliite su implikacije te dimenzije na menadment. U kulturama u kojima se stjee status temeljem rezultata, nagrade i potivanje temelje se na znanju, vjetinama i postignuima, a vie se razine menadmenta bitno razlikuju od tehnikih i funkcijskih strunjaka. Suprotno, u kulturama u kojima se ne stjee status temeljem rezultata, naglasak je na senioritetu i lancu zapovijedanja te koritenju osobne moi od strane nadreenih. Vremenska orijentacija prema Trompenaarsu moe biti prema budunosti ili prema prolosti. U tom smislu, u drutvu orijentiranom prema budunosti organizacijske promjene su potrebnei poeljne, stav je kako inertna organizacija ne moe kao takva opstati i kako je konkurentnost pretpostavka za bolje poslovanje. Za drutvo orijentirano prolosti karakteristina je osjetljivost na povijest i tradiciju to ini okvir za tekue odluke i aktivnosti. Strateko planiranje ima irelevantnu ulogu, a menaderi i njihovi suradnici iskazuju nepovjerenje prema promjenjivoj organizaciji. Vrlo jasne razlike meu kulturama u smislu vremenske orijentacije vide se u meunarodnom poslovanju jer kulture orijentirane prolosti izbjegavaju precizno definiranje vremenskih rokova, dok kulture orijentirane budunosti uvijek imaju decidirane rokove. Posljednja dimenzija nacionalne kulture koju je utvrdio Trompenaars je odnos prema okolini sa sljedeom dvojbom: kontrolira li ovjek svoju okolinu (interno usmjeravanje) ili ono kontrolira njega (eksterno usmjeravanje). GLOBE (eng. Global Leadership and Organizational Behaviour Effectiveness) projekt je Housea i velikog broja drugih znanstvenika, a predmet istraivanja su odnosi meu kulturama razliitih drutava, zatim organizacijskih kultura i vodstva. Na temelju empirijskog istraivanja 500 razliitih organizacija iz 62 drutva svijeta izmjereno je 9 dimenzija, ukljuujui distancu moi, izbjegavanje neizvjesnosti, institucionalni kolektivizam, intragrupni kolektivizam, jednakost spolova, asertivnost, orijentaciju budunosti, orijentaciju rezultatima i ljudima. Istraivaima GLOBE projekta inspiracija je za prvih est dimenzija bio Hofstede, kao i itavom nizu drugih znanstvenika diljem svijeta. Iz dimenzije individualizam/kolektivizam identificirali su kolektivizam I i II, a iz dimenzije masculinity/femininity asertivnost i jednakost spolova. Vano je napomenuti kako je GLOBE istraivanje znatan pomak od identifi kacije vrijednosti dimenzija Hofstedea koje se opisuju u nastavku poglavlja. Naime, u GLOBE istraivanje inkorporirana su dva aspekta realnost odnosno ono to jest i razmiljanje odnosno vrijednosti ispitanika o onom to bi trebalo biti, dok je Hofstede poprilino nedosljedan u primjeni prvoga odnosno drugog pristupa. Dapae, doprinos je tog istraivanja nediskutabilan

29

jednako zbog injenice to se dimenzije kulture, vodstvo i organizacijski procesi povezuju s rezultatima poslovanja, kao i zbog opsega drutava ukljuenih u istraivanje te aktualnosti informacija. 4.4. Hofstedeov doprinos dimenzioniranju nacionalne kulture - ESEJ Bing je ilustrativno opisao Hofstedeov doprinos meunarodnomu menadmentu sljedeim rijeima: Jednostavnije bi bilo karavani putovati pustinjom bez dodirivanja pijeska nego istraivaima meunarodnog menadmenta izbjei Hofstedeov rad. Faktorskom analizom Hofstede je defi nirao 4 faktora, odnosno 4 dimenzije nacionalne kulture: (1) distanca moi, (2) izbjegavanje neizvjesnosti, (3) individualizam/kolektivizam i (4) masculinity/femininity, a naknadno je dodana peta dimenzija dugorona/kratkorona vremenska orijentacija. 4.4.1. Distanca moi dimenzija nacionalne kulture, definicija i karakteristike Drutvena norma je vrijednosni sustav koji je prihvatila veina pripadnika srednjeg sloja drutva, sastavljen od poeljnih vrijednosti svakog pojedinca i poeljnih vrijednosti drutva te u skladu s realnim mogunostima. U tom smislu Hofstede definira distancu moi kao stupanj u kojemu manje moni pripadnici institucija i organizacija neke drave oekuju i prihvaaju nejednakost u distribuciji moi Razlike meu drutvima s malom i velikom distancom moi evidentnesu u brojnim sferama drutvenog ivota, poput potrebe za drutvenom ovisnou odnosno neovisnou, prihvatljivou. drutvene nejednakosti, prihvatljivou hijerarhije i slino. S nejednakou kao bitnom odrednicom distance moi povezana je i mo. U drutvima s malom distancom moi, moni pojedinci nastoje ostaviti dojam manje moi, to ona realno jest, dok je potpuno suprotno u drutvima s velikom distancom moi. French i Raven su utvrdili 5 tipova drutvene moi: mo temeljena na nagraivanju, legitimnosti i ekspertizi identificirana je u drutvima s malim indeksom distance moi, dok je drutvena mo temeljena na sili i osobnoj karizmi (tzv. referentna mo) karakteristina za drutva s velikom distancom moi. Takoer, evidentne su razlike i u utvrivanju uzroka nefunkcioniranja sustava, zatim u upravljanju promjenama i konfliktnim situacijama. U situacijama nefunkcioniranja sustava drutva s velikom distancom moi uzrok nalaze u pojedincu, upravljaju promjenama kroz mijenjanje vodeih pojedinaca, a izvorom latentnoga konflikta meu pojedincima razliite moi smatraju nepovjerenje. Drutva s malom distancom moi za situacije nefunkcioniranja sustava optuuju sustav i stoga provode redistribuciju moi, a meu pojedincima razliite moi uoavaju latentnu harmoniju. 4.4.2. Izbjegavanje neizvjesnosti dimenzija nacionalne kulture, definicija i karakteristike Velika mjera neizvjesnosti rezultira uznemirenou, stoga je razumljiva potreba ljudi za pronalaenjem postupaka i alata upravljanja neizvjesnou. Tehnologija, zakoni i religija znatno pridonose uspjenom upravljanju neizvjesnou. Tehnologija ima ulogu upravljanja neizvjesnou koje su uzrokovane djelovanjem prirodnih sila, zakoni su vezani za ponaanje drugih, a religija se odnosi na onaj aspekt neizvjesnosti koji moramo prihvatiti odnosno s kojim se ne moemo sukobiti.

30

Identificirana su dva naina kako organizacije izbjegavaju neizvjesnost, i to: (1) donoenjem odluka s kratkoronim efektima i kratkoronom povratnom informacijom, bez anticipiranja daleke i neizvjesne budunosti i (2) koritenjem planova, standardnih procedura s izraenim kontrolnim mehanizmom i uza to manje oslanjanje na prognozu buduih dogaaja. Hofstede defi nira izbjegavanje neizvjesnosti kao stupanj uznemirenosti to pripadnici odreene kulture osjeaju vezano za neizvjesnu, nepoznatu budunost. 4.4.3. Individualizam/kolektivizam dimenzija nacionalne kulture, definicija i karakteristike Individualizam oznauje drutvo sa slabim vezama meu pojedincima, ograniavajui brigu pojedinca na sebe i uu obitelj, a kolektivizam oznauje drutvo u kojemu se pojedinci tijekom itavog ivotnog vijeka integriraju u zajednice razmjenjujui sigurnost s lojalnou. 4.4.4. Macsulinity/femininity dimenzija nacionalne kulture, definicija i karakteristike Masculinity drutvo ima jasno defi nirane drutvene uloge mukaraca i ena: mukarci trebaju biti asertivni, snani i orijentirani na uspjeh u materijalnim terminima, dok ene trebaju biti vie skromne, brine i orijentirane kvaliteti ivota. Femininity oznauje drutvo s preklapajuim ulogama mukaraca i ena, u kojemu i mukarci i ene trebaju biti skromni, brini i orientirani kvaliteti ivota. 4.4.5. Dugorona/kratkorona vremenska orijentacija dimenzija nacionalne kulture, definicija i karakteristike Dugorona vremenska orijentacija naglaava vrline orijentirane buduim rezultatima, posebice ustrajnosti i tedljivosti, dok kratkorona vremenska orijentacija naglaava vrline orijentirane prolosti i sadanjosti poput potivanja tradicije i ispunjavanja drutvenih obveza. 4.5. Implikacije dimenzija nacionalne kulture u organizaciju i menadment Svrha dimenzioniranja je znanstveno utemeljeno pojasniti zato pripadnici razliitih drutava imaju razliite stavove, odnosno zato stil menadmenta jednog drutva ne moe funkcionirati u drugom. U tom smislu dimenzije slue kao vodilja u utvrivanju odgovarajueg pristupa menadmenta u pojedinoj kulturi, iako se ne smiju zanemariti niti situacijski faktori pojedinog poduzea odnosno industrijski kontekst. 4.5.1. Implikacije dimenzije distance moi na organizaciju i menadment U drutvima s velikom distancom moi sustav se temelji na nejednakostima meu hijerarhijskim razinama. Organizacije centraliziraju mo, a podreeni oekuju jasne upute za rad. Visoka hijerarhija s velikim brojem hijerarhijskih razina oteava komunikaciju i irenje informacija. Veliki udio zaposlenika s niim formalnim obrazovanjem kao i nii drutveni status manualnog rada u odnosu prema uredskom takoer je karakteristika drutava s velikom distancom moi. Meutim, sustav upravljanja pomou ciljeva (eng. MBO management by objectives) rijetko uspijeva u drutvima s velikom distancom moi jer je teko prihvatljiva ideja o pregovaranju izmeu menadera i suradnika. Takav sustav menadmenta uspjeno 31

funkcionira u drutvima s malom distancom moi u kojima su menaderi i njihovi suradnici jednaki iako imaju razliite i promjenjive uloge. U drutvima s malom distancom moi organizacije su decentralizirane, s niskom hijerarhijskom piramidom i ogranienim brojem hijerarhijskih razina. 4.5.2. Implikacije dimenzije izbjegavanja neizvjesnosti na organizaciju i menadment Orijentacija zakonima, pravilima i propisima pridonosi smanjenju neizvjesnosti i takva drutva imaju vie formalnih zakona i neformalnih pravila za reguliranje prava i obveza poslodavaca i posloprimaca. Ponekad je potreba za pravilima obiajne prirode, nekonzistentna i nefunkcionalna, ali zadovoljava emocionalnu potrebu za formalnim strukturama, a to je nerijetko nerazumljivo pripadnicima drutava sa slabim izbjegavanjem neizvjesnosti. 4.5.3. Implikacije dimenzije individualizma/kolektivizma na organizaciju i menadment U kolektivistikim drutvima vea je emocionalna povezanost pojedinca s organizacijom, ne zapoljavaju se individualci ve pripadnici grupe, a u stabilnom kolektivistikom drutvu evidentna je i iroka odgovornost organizacije prema njezinim lanovima. Etzioni prepoznaje moralnu ukljuenost pojedinaca u organizacijama u kojima dominiraju kolektivistike vrijednosti, dok organizacije individualistikog drutva karakteriziraju racionalni zaposlenici koji organiziraju svoj posao kako bi se njihovi individualni radni interesi preklapali s interesima i ciljevima poslodavca. Dimenziju individualizma/kolektivizma vano je analizirati i u kontekstu menadmenta. U individualistikim drutvima menadment znai upravljanje pojedincima, dok je u kolektivistikim drutvima upravljanje grupama. Kolektivistika drutva karakteriziraju grupni poticaji i bonusi, evaluacija rada se esto esto doivljava kao prijetnja, a jasno izraavanje stavova i osjeaja unutar grupe moe ugroziti njihovu kooperativnost. U individualistikim drutvima kriterij za formiranje radne grupe nije etniki ve sposobnost pojedinaca, financijski poticaji se dodjeljuju na individualnoj razini, a razmjena stavova i osjeaja unutar grupe moe znatno pridonijeti produktivnosti. 4.5.4. Implikacije dimenzije masculinity/femininity na organizaciju i menadment U drutvima s izraenom masculinity dimenzijom poslovi su definirani prema spolu, dakle postoje zanimanja za mukarce i zanimanja za ene. Mukarci izabiru zanimanja u kojima mogu dugorono razvijati karijeru, a ene se odluuju za poslove koji su vezani za ugovore na odreeno vrijeme. Posao je, u drutvima s izraenom masculinity dimenzijom, vrlo vaan segment ivota, posebno mukarcima. 4.5.5. Implikacije dimenzije dugorone/kratkorone vremenske orijentacije na organizaciju i menadment U kulturama s dugoronom vremenskom orijentacijom velika je osjetljivost na socijalne odnose, pa se menaderi biraju prema tome koliko su njihove osobne i obrazovne karakteristike usklaene s organizacijskim obiljejima. Kroz trening i socijalizaciju ostvaruje se dugorona predanost organizaciji te se kompenziraju inicijalni nedostaci koje moe imati zaposlenik. S druge pak strane, u kulturama s kratkoronom vremenskom orijentacijom prednost imaju kandidati s vjetinama koje su odmah primjenjive i korisne poduzeu. Ne

32

oekuje se da e se zaposlenik zadrati dugo vremena u poduzeu, pa se i ne ulae u njegov trening i socijalizaciju jer je upitan povrat te investicije. U kulturama s kratkoronom vremenskom orijentacijom menadment je pod jakim utjecanjem trenutanih vanjskih faktora. Na primjer, u uvjetima pada potranje menaderi e odmah zapoeti s otputanjem zaposlenika. Organizacije u kulturama s dugoronom vremenskom orijentacijom prvenstveno su dizajnirane kako bi se efektivno upravljalo internim socijalnim odnosima. U kulturama s dugoronom vremenskom orijentacijom pretpostavlja se kako e dobri interni odnosi rezultirati uspjehom poduzea. Vrlo oita razlika meu kulturama s dugoronom i kratkoronom vremenskom orijentacijom je u definiranju stratekih ciljeva. Menaderi u zemljama s kratkoronom vremenskom orijentacijom ele postii kratkorone fi nancijske rezultate, dakle ele realizirati brz i mjerljiv uspjeh. Zemlje s dugoronom vremenskom orijentacijom ne ignoriraju financijske ciljeve, ali su im prioriteti rast i dugoroni povrati. 4.6. Kulturoloke mape i ogranienja dimenzioniranja nacionalne kulture U najnovijim radovima Hofstede uvodi estu dimenziju koja je djelomino komplementarna s dimenzijom dugorone/kratkorone vremenske orijentacije. Rije je o dimenziji uivanje/uskraivanje, a obuhvaa kulturoloke vrijednosti koje su vezane i uz ve postojea istraivanja sree. Uivanje oznaava drutva koja dozvoljavaju slobodno zadovoljavanje potreba ljudi vezanih uz blagovanje i zabavu u ivotu, dok uskraivanje oznaava drutva koja kontroliraju i reguliraju potrebe ljudi putem strogih drutvenih normi. U drutvima koja karakterizira uivanje vei broj ljudi smatra sebe sretnima, imaju dojam kontrole nad vlastitim ivotom, sloboda govora je iznimno cijenjena te je slobodno vrijeme jako vaan segment ivota. U drutvima koja karakterizira uskraivanje manji broj ljudi smatra sebe sretnima, nemaju dojam kontrole nad vlastitim ivotom te je prisutan osjeaj nemoi. Takoer, u drutvima koja karakterizira uskraivanje, sloboda govora im nije vana kao niti slobodno vrijeme. Nakon pregleda svih dimenzija na razini drutva, odnosno na razini organizacije, vano je ukazati i na jo jedan vaan doprinos koji je proizaao iz kalkulacije dimenzija nacionalnih kultura, rije je o klasterima, tzv. grupama zemalja sa slinim temeljnim kulturolokim vrijednostima i dimenzijama nacionalne kulture. Hofstede je oblikovao tri kulturoloke mape. Ogranienja dimenzinoranja nacionalne kulture: Pri mjerenju dimenzija Hofstede se usredotoio na analizu kulture na nacionalnoj razini, a ne na etnikoj razini. Bhagat i McQuaid napominju kako je vano diferencirati nacionalne i kulturoloke razlike. U velikom broju primjera postoji mnotvo kultura unutar jedne nacionalnosti; stoga je shvatljivo kako uoavanje nacionalnih razlika nije istovjetno kulturolokim razlikama. Hofstede u svom pristupu dimenzioniranju kulture ne ukljuuje religiju to mu brojni istraivai ozbiljno zamjeraju, jer u velikom broju kultura religija ini vaan temelj kulturolokog nasljea.

33