DAMJAN KAURINOVI Predsjednik Apelacionog suda Brko Distrikta Bosne i Hercegovine

DIREKTNO I UNAKRSNO ISPITIVANJE Uvodne napomene Poznato je da je zakonodavna reforma u krivinopravnoj oblasti u Bosni i Hercegovini zavrena donoenjem i stupanjem na snagu Zakona o krivinom postupku (ZKP BiH), Krivinog zakona i Zakona o zatiti svjedoka pod prijetnjom i ugroenih svjedoka Bosne i Hercegovine.1 Republika Srpska, Federacija Bosne i Hercegovine i Brko Distrikt Bosne i Hercegovine istovremeno su zapoeli postupak harmonizacije, usaglaavanja svog krivinog zakonodavstva sa zakonodavstvom Bosne i Hercegovine. U Republici Srpskoj ovaj postupak je zavren donoenjem Zakona o krivinom postupku Republike Srpske2 (ZKP RS), Krivinog zakona i Zakona o zatiti svjedoka pod prijetnjom i ugroenih svjedoka koji su stupili na snagu 01.07.2003. godine. Komperativna analiza glavnog pretresa, kao najznaajnije faze krivinog postupka, pokazuje da je i ZKP RS preuzeo zakonska rjeenja iz ZKP BiH u pogledu novih procesnih ustanova: istraga tuioca, potvrivanje optunice, izjanjenje o krivici, sporazum o priznanju krivice, prethodni prigovori, postupak izdavanja kaznenog naloga, postupak protiv pravnih lica itd; kao i direktno i unakrsno ispitivanje koje potvruje da je na stranke i branioca prenesena puna dokazna inicijativa. Dakle, predmet ovog rada su osnovne vrste ispitivanja koje stranke i branilac preduzimaju u dokaznom postupku koje u krivini postupak uvode nove naine utvrivanja istine koji se realizuje u okvirima akuzatorskog modela krivinog postupka, modela sueljavanja dvije suprostavljene stranke koje izvode svoje dokaze (engl. adversary = protivnik, suprotan). Osnovne karakteristike ovog tipa krivinog postupka su javnost, usmenost, neposrednost i kontradiktornost glavnog pretresa (lat. contradicere = protivno govoriti, suprostavljati se). Izvoenje dokaza i procesne radnje ispitivanja svjedoka, vjetaka i drugih dokaza primarno su povjereni strankama i obavljaju se po pravilima direktnog i unakrsnog ispitivanja. Stoga je aktivnost suda na glavnom pretresu smanjena i sve se vie svodi na presuenje krivine stvari koja je glavni predmet krivinog postupka, odnosno rjeavanje spora izmeu dvije suprostavljene, ali ravnopravne stranke. Meutim, zakon jo uvijek daje znaajna ovlatenja sudu u pogledu dokazne aktivnosti, jer sud u svakom trenutku moe da naredi izvoenje dokaza i postavi pitanje svjedoku optube, odnosno odbrane u bilo kojoj vrsti i fazi ispitivanja. Sve ovo potvruje da je i ZKP RS prihvatio mjeoviti sistem krivinog postupka koji predstavlja kombinaciju angloamerikog sistema sa poznatim akuzatorskim elementima i evropskog kontinentalnog sistema sa tradicionalno istranim elementima.

DIREKTNO ISPITIVANJE (lan 269. stav 1. ZKP RS) Direktno ispitivanje (direct examination) je ispitivanje svjedoka od stranke, odnosno branioca koji je predloio i pozvao svjedoka kao svoj dokaz. Direktno ispitivanje, kao prvu od dvije osnovne vrste ispitivanja, definie i lan 20. taka k) ZKP RS u osnovnim pojmovima na identian nain. Odluka o pozivanju takozvanih svojih svjedoka na glavni pretres radi direktnog ispitivanja donosi se na osnovu korisnosti sadraja iskaza takvog svjedoka. Naime,
1 2

Slubeni glasnik BiH, broj 3/03 od 10.02.2003. godine Slubeni glasnik RS, broj 50/03 od 27.06.2003. godine

poeljno je da se iskaz svjedoka uklapa u iskaze ostalih svjedoka, vjetaka, materijalne ili druge dokaze. Praktino, iskaz svjedoka treba da potvruje tezu optube, odnosno odbrane i zatvara krug vie razliitih dokaza, direktnih ili posrednih dokaza koji potvruju neku pravno relevantnu injenicu. Kod ove vrste ispitivanja svjedok je u centru panje i njegov iskaz je slobodan, tako da predstavlja hronoloki i logian tok dogaaja. Iskaz se moe izuzetno prekinuti pitanjem ako svjedok opisuje nebitne detalje ili se udalji od predmeta svjedoenja. Prilikom direktnog ispitivanja moraju se pomenuti i loe strane, ono to nije povoljno za stranku koja sprovodi direktno ispitivanje, jer se na taj nain ostavlja manje prostora za unakrsno ispitivanje. Razumljivo je da tuilac prije svega predlae dokaze odnosno svjedoke koji potkrepljuju navode optunice. Osnovni zadatak tuioca je da se nakon potvrivanja optunice bavi dokazivanjem osnovanosti optube i da sa direktnim ispitivanjem svjedoka optube najsigurnije i najefektinije dokae osnovanost optube. Naravno, svi organi koji uestvuju u postupku, pa i tuilac, duni su potovati zahtjeve principa istine iz lana 14. ZKP RS. Meutim, da bi optunica bila potvrena i da bi uspio u postupku tuilac se na glavnom pretresu i u toku dokaznog postupka primarno bavi dokazima koji potvruju osnovanost optube. Na drugoj strani, odbrana se bavi svojim svjedocima i dokazima u koje sasvim jasno ulaze i dokazi koje je tuilac i sud dostavio odbrani u toku istrage, a idu u korist optuenog. Tuilac odnosno odbrana mogu ukratko pripremiti svjedoka za pojavljivanje na sudu: zbog ega je predloen da svjedoi, njegova prava i obaveze kao svjedoka, postupak ispitivanja, ali ne i kako e odgovarati na pojedina pitanja koja se mogu predvidjeti. Svakako, svjedok mora biti tano upoznat sa svojom ulogom u postupku i injenicom da e ga gotovo sigurno unakrsno ispitati suprotna stranka. Dijalog svjedoka i ispitivaa (tuilac, optueni, odnosno branilac), predstavlja sutinu direktnog ispitivanja. Stranke, odnosno branilac biraju najefektniju formu ispitivanja tanim odreivanjem redoslijeda pitanja koja e se postaviti. Pitanja su tematska, opisna, kao npr.: ''molim vas da mi kaete neto o broju prisutnih, ta ste tog dana jo vidjeli gledajui kroz prozor'', itd. Dakle, pitanja moraju biti jasna i razumljiva za sve uesnike u postupku, a prije svega za svjedoka i sud. Sa takvim pitanjima stranke odnosno branilac dobijaju potpuni iskaz svjedoka, njegovo izjanjenje o svim injenicama koje su mu poznate pa i onim koje su nepovoljne za ispitivaa. Na taj nain se iskljuuje ili pak suava prostor za unakrsno ispitivanje. Ako sud u toku ili na kraju direktnog ispitivanja ne postavi nijedno pitanje svjedoku, a suprotna stranka odustane od unakrsnog ispitivanja to je najsigurniji znak da je direktno ispitivanje bilo uspjeno.

UNAKRSNO ISPITIVANJE (lan 269. stav 1. ZKP RS) Zakonska definicija druge, osnovne vrste ispitivanja definisana je u lanu 20. taka j) ZKP RS kao ispitivanje svjedoka i vjetaka od stranke, odnosno branioca koja nije pozvala svjedoka odnosno vjetaka. Dakle, unakrsno ispitivanje (cross examination) je ispitivanje svjedoka odnosno vjetaka od suprotne stranke odnosno branioca tj. one stranke koja ih nije predloila kao svoj dokaz. Za razliku od direktnog ispitivanja ovdje je optuba odnosno odbrana, koja preduzima unakrsno ispitivanje, u centru panje. Krajnji cilj ovog ispitivanja je eliminisanje ili ublaavanje injeninog ili pravnog znaaja direktnog ispitivanja. To se postie provjeravanjem vjerodostojnosti i pouzdanosti iskaza svjedoka odnosno njegove prihvatljivosti u konkretnom sluaju. Unakrsno ispitivanje se preduzima samo ako je svjedok nanio tetu tezi optube odnosno odbrane, jer se u takvim situacijama radi o destruktivnom svjedoku koji naruava koncepciju voenja postupka u eljenom pravcu jedne od stranaka. S druge strane, nepotrebno unakrsno ispitivanje moe dodatno nakoditi postavljenom planu voenja krivinog postupka. Uspjeno unakrsno ispitivanje je podjednako vano za obje stranke, jer se nakon efikasnog unakrsnog ispitivanja svjedoka jedna od stranaka ostavlja bez

dokaza. Pitanja su kratka, jasna i sugestivna, a postavljaju se po unaprijed pripremljenom rasporedu kako bi dovela do oekivanih, eljenih odgovora. Pitanja se obino grupiu u nekoliko oblasti radi efektnijeg eliminisanja pravno relevantnih injenica. Dakle, pitanja su u formi tzv. izjavne potvrdne reenice: ''izjavili ste, tvrdite'', a prilikom prelaska na drugu grupu pitanja koristi se tzv. prelazne reenice: ''sad prelazimo na unutranji raspored prostorija vae kue ili, da na kraju porazgovaramo o oruju'', itd. Osnovni preduslov svakog dobrog ispitivanja, a posebno unakrsnog ispitivanja je detaljna prethodna priprema koja je mnogo sloenija nego kod direktnog ispitivanja. U toku priprema mora se analizirati svaki iskaz, protivrjenost, poreenje sa nespornim materijalnim dokazima, skicom i fotodokumentacijom lica mjesta, razliita zapaanja istog svjedoka koja su u jednom trenutku precizna do perfekcije, a odmah potom neobjanjivo uoptena ili nedoreena. Treba naglasiti da najjai utisak na sud ostavljaju oigledne protivrjenosti u iskazima svjedoka iste procesne stranke. Za unakrsno ispitivanje se esto kae da predstavlja neprijateljsko ispitivanje svjedoka, jer ima za cilj da pokae da svjedok nije govorio istinu. Sutinu tehnike unakrsnog ispitivanja predstavlja pria optube odnosno odbrane koju svjedok potvruje ili negira, zavisno od postavljenog cilja ispitivaa. Prema tome, tvrdnje stranaka odnosno branioca svjedok potvruje sa odgovorom ''da'' ili ''ne'', zavisno od postavljenog cilja ispitivanja, npr.: ''vi ste dali iskaz u istrazi i ponovili na glavnom pretresu, vi ste jedini oevidac dogaaja, vi ste bili suvoza u vozilu optuenog, vidjeli ste da je NN vozilo iz suprotnog smjera prelo na vau stranu'' i dobijate eljeni odgovor ''da''. Tokom ovog ispitivanja svjedok u svakom trenutku mora biti pod kontrolom, a to zavisi od dobro pripremeljnih pitanja i insistiranja na kratkim odgovorima. Unakrsno ispitivanje se ne smije pretvoriti u pravni egzibicionizam bez stvarnog efekta, jer sud moe opomenuti stranke odnosno branioca i prekinuti ispitivanje ukoliko se svjedok nepotrebno uznemirava i zbunjuje. Na ovaj nain stranke odnosno branilac esto ostave izvanredan utisak na laike iz publike jer porote odnosno sudija porotnika nema, a gotovo sigurno izgube vaan dokaz. Ako nema potrebe za unakrsnim ispitivanjem, ovo ispitivanje ne smije se preduzimati. Bez unaprijed poznatog i postavljenog cilja, ova procesna radnja je bez procesnog uinka i prije nego to je preduzeta, a na kraju se od jednog nepovoljnog dokaza najee dobiju dva tetna dokaza po tezu odbrane odnosno optube. Takozvana diskreditacija svjedoka je najuspjenija tehnika unakrsnog ispitivanja3 to zahtjeva posebnu pripremu, prikupljanje i detaljnu analizu svih podataka vezanih za linost svjedoka, kao npr. porodine, poslovne i prijateljske veze, ranija osuivanost, predrasude, motivisanost, sklonost, snalaenje u vremenu i prostoru, mogunost opaanja itd. Metodologija diskreditacije svjedoka poiva na poznatoj tehnici ispitivanja u formi kratke prie sa ranije pomenutim kratkim odgovorima sa ''da'' ili ''ne''. Ova tehnika uspjenog unakrsnog ispitivanja u pravilu se sastoji od tri faze. Svjedok se najprije kroz pitanja omekava, a ispitiva se pribliava svjedoku i stie njegovo povjerenje u odnosu na ono to je izjavio tokom direktnog ispitivanja odnosno istrage, bolje rei sve dostupne ranije izjave. Na ovaj nain svjedok je kroz odgovore ''da'' u ranije navedenom primjeru (suvoza u vozilu optuenog) stekao povjerenje ispitivaa, poslije ega se prelazi na drugu fazu potpunog vezivanja svjedoka za ranije iskaze i onemoguavanje povlaenja odnosno odstupanja od ranije izjave. U ovoj fazi predvide se odgovori sa ''ne'', koji su posljedica unaprijed pripremljenih pitanja u formi: ''da li iskaz elite dopuniti, izmijeniti'', itd. Na kraju, prelazi se na treu i posljednju fazu diskreditacije u kojoj se svjedoku predoi novi dokaz koji ranije iskaze svjedoka potpuno eliminie (svjedok nije bio oevidac dogaaja!), npr. nakon zavrenog ispitivanja sudu se predoi rjeenje sudije za prekraje kojim je svjedok kanjen zbog naruavanja javnog reda i mira na utakmici u susjednom gradu, na dan i u vrijeme nastanka saobraajne nezgode. Ovo je
3

v. Michael G. Karnavas, ''Prirunik za vjetinu zastupanja pred sudom'', Komisija za reviziju zakona OHR Sjever, Brko, 2001. godina

rezultat dobre pripreme kroz koju se dolo do korisnih podataka o svjedoku: sportista, hobi, strastveni navija i sl. Na kraju, zakonska je obaveza ispitivaa da unakrsno ispitivanje izvri u okvirima prethodno obavljenog direktnog ispitivanja, u granicama postavljenih pitanja i datih odgovora. Praktino, to znai da se pitanja mogu odnositi na sve injenice i okolnosti o kojima se svjedok izjasnio u svom iskazu tokom direktnog ispitivanja. Pod ovim pitanjima se podrazumijevaju i pitanja u korist vlastitih tvrenja optube odnosno odbrane, jer je svrha unakrsnog ispitivanja upravo dobijanje eljenih odgovora. Pravo je sudije, odnosno predsjednika vijea da sam ili po prigovoru stranaka zabrani pitanje ili odgovor na pitanje ako je pitanje, pored navedenog, u procesnom smislu nedozvoljeno ili nevano za predmet. Za obje osnovne vrste ispitivanja, direktno i unakrsno, sudija odnosno predsjednik vijea moe u svakoj fazi ispitivanja postaviti svjedoku optube odnosno odbrane odgovarajue pitanje ili to pravo iskoristiti na kraju svakog od ovih ispitivanja.

PONOVNO, DODATNO ISPITIVANJE SVJEDOKA (lan 269. stav 1. ZKP RS) Ponovno, dodatno ispitivanje svjedoka je tzv. drugo direktno ispitivanje svjedoka (sekundarno direktno ispitivanje) koje se preduzima nakon to je svjedok unakrsno ispitan od suprotne stranke (redirect examination). Jednostavno, radi se o naknadnom direktnom ispitivanju iji je cilj da se eliminiu ili ublae efekti unakrsnog ispitivanja. Praktino, stranka kroz ovu vrstu ispitivanja pokuava rehabilitovati svog svjedoka kroz pitanja koja se ograniavaju na pitanja i odgovore koja su bila predmet unakrsnog ispitivanja. U ovim situacijama optuba odnosno odbrana potencira na pitanjima iji e odgovori potvrditi tezu optube odnosno odbrane dodatnim pojanjenjima ranijih tvrdnji, pozivanjem na protek vremena i nesjeanjem svih detalja, vraanjem iskaza u kontekst itd. Prilikom preduzimanja ove procesne radnje mogue je pomenuti nove okolnosti odnosno injenice koje naruavaju koncept optube, odnosno odbrane zbog ega je logino da se suprotnoj stranci omogui pravo na ponovno (sekundarno) unakrsno ispitivanje (recross examination). Uostalom, este su situacije da se prilikom dodatnog direktnog ispitivanja postave pitanja koja se odnose na nove okonosti i dobiju odgovori koji na novi nain ugroavaju procesnu poziciju jedne od stranaka, najee optuenog. Pruanjem mogunosti na ponovno unakrsno ispitivanje ispunjavaju se i zahtjevi iz lana 6. stav 1. i stav 3. taka d) Evropske konvencije o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i lana 14. stav 3. taka e) Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima, odnosno pravo na pravino suenje koje je sastavni dio principa jednakosti stranaka u postupku, ispitivanje svih svjedoka pod istim uslovima.

ISPITIVANJE SVJEDOKA SUPROTNE STRANKE (lan 269. stav 2. ZKP RS) Ovo je posebna vrsta ispitivanja koju stranke odnosno branilac rijetko koriste. Ispitivanje svjedoka suprotne stranke je zakonska mogunost koja se moe iskoristiti ako jedna od stranaka ne pozove svog svjedoka i na taj nain propusti da ga direktno ispita. S obzirom da se svjedok ispituje prvi put, ispitivanje se vri po pravilima direktnog ispitivanja pa ovo ispitivanje predstavlja posebnu vrstu direktnog ispitivanja. Izuzetno, uz dozvolu suda ispitivanje se moe izvriti i po pravilima unakrsnog ispitivanja. Inae, unakrsno ispitivanje se moe preduzeti i u sluaju potrebe da se razjasni izjava svjedoka ili kada svjedok pokazuje odbojan stav, ne sarauje, ne odgovara na postavljena pitanja ili izbjegava odgovor na postavljena pitanja. Ovo pokazuje da se u odreenim procesnim situacijama unakrsno

ispitivanje pojavljuje kao pomono sredstvo prilikom primarnog, direktnog ispitivanja svjedoka.

ISPITIVANJE VJETAKA (lan 277. ZKP RS) Nalaz i miljenje vjetaka moraju biti usmeno izloeni na glavnom pretresu a vjetak ispitan po pravilima direktnog i unakrsnog ispitivanja. Samo pod navedenim uslovima pismeni nalaz i miljenje mogu biti prihvaeni kao dokazni materijal. Dakle, sve to je reeno za vrste i naine ispitivanja kod svjedoka primjenjuje se i prilikom ispitivanja vjetaka. Pravila direktnog i unakrsnog ispitivanja vjetaka primjenjuju se tako to poinju direktnim ispitivanjem vjetaka od one stranke koja ga je predloila kao svoj dokaz. To znai da se direktno ispitivanje svodi na dijalog stranke i samog vjetaka u kome glavna uloga uvijek pripada vjetaku. Ispitivanje poinje sa obrazovnim i strunim kvalifikacijama, a zavrava podacima koji se odnose na radno iskustvo, sloenost i znaaj ranije obavljenih vjetaenja odnosno njihovu prihvatljivost i prolaznost na sudu. Prilikom iznoenja nalaza i miljenja vjetak treba izbjegavati nepotrebnu odnosno pretjeranu upotrebu strunih termina i obavezno obrazloiti slabe take nalaza i miljenja. U svakom sluaju, u miljenju se mora iznijeti veliki stepen uvjerenja u pogledu iznesenih tvrdnji i posebno naglasiti neznatan uticaj injenica iz kojih bi se mogao izvesti drugaiji zakljuak. Naravno, unakrsno ispitivanje vri se u okvirima ranije obavljenog direktnog ispitivanja i moe biti uspjeno samo ako je priprema ozbiljna i potpuna. To znai da je neophodna konsultacija sa priblino sposobnim vjetakom iz iste oblasti da bi se u pripremi pitanja stranke odnosno branilac to vie pribliili znanju vjetaka koji se unakrsno ispituje. Diskreditacija vjetaka, kao najuspjenija tehnika unakrsnog ispitivanja vri se na identian nain kao i diskreditacija svjedoka. To znai da se moraju prikupiti svi podaci o vjetaku koji se mogu upotrijebiti u cilju stvaranja sumnje u tanost njegovog nalaza i miljenja, a odnose se na broj objavljenih radova u strunim asopisima, broj nalaza i miljenja koji nisu prihvaeni kod drugih sudova, ranije oigledne greke u proraunima i analizama, prijateljski, poslovni odnosi itd.

UNAKRSNO ISPITIVANJE SVJEDOKA SASLUANIH VAN SUDNICE (lan 279. ZKP RS), NEDOSTUPNIH SVJEDOKA (lan 280. stav 2. ZKP RS) I DOKAZNOG MATERIJALA (lan 281. ZKP RS) Ako je poznato da se iskazi dati u istrazi mogu koristiti na glavnom pretresu onda nema procesnih zabrana da se takvi iskazi unakrsno ispitaju. Dakle, bez obzira to je sasluanje svjedoka obavljeno van sudnice po pravilima direktnog i unakrsnog ispitivanja, iskaz svjedoka mora biti iznesen odnosno njegov zapisnik proitan kao dokaz na glavnom pretresu. Cilj ovog ispitivanja je da se obezbjedi ili umanji znaaj iskaza odnosno da se ne uzmu u obzir prilikom donoenja odluke, pogotovo ako su u meuvremenu izvedeni novi dokazi koji dovode u sumnju vjerodostojnost navedenog iskaza. Ovom prilikom se uvijek navedu pitanja koja bi bila postavljena svjedoku na glavnom pretresu da je svjedok prisutan. Ova pitanja svoj osnov nalaze u novoutvrenim injenicama i okolnostima od trenutka sasluanja svjedoka van sudnice do trenutka itanja zapisnika o iskazu svjedoka na glavnom pretresu iz razloga nemogunosti njegovog pojavljivanja na sudu. Pravo na unakrsno ispitivanje nedostupnih svjedoka u smislu lana 280. stav 2. ZKP RS posebno je vano, jer je strankama odnosno braniocu (najee optueni i branilac) uskraena

mogunost, ne samo da svjedoka unakrsno ispitaju u istrazi, ve i da prisustvuju samom ispitivanju. Ako je u pitanju dokaz koji naruava koncept optube odnosno odbrane prvenstveno treba prigovoriti posrednom izvoenju ovog dokaza, a tek nakon toga kroz pitanja ukazati na nepotpunost i protivrjenost takvog dokaza odnosno umanjiti i/ili eliminisati njegovu dokaznu snagu. Na kraju, pravila o unakrsnom ispitivanju mogu se na istovjetan nain primjeniti i prilikom iznoenja i itanja dokaznog materijala iz lana 281. ZKP RS. Ovom prilikom se moe ukazati na nepotpunost ili kontradiktornost sadraja zapisnika, oigledne razlike u sadraju istih ili slinih dokumenata, razlike u sadraju zapisnika o pretresanju prostorija i potvrde o oduzetim predmetima, razlika oduzetog predmeta i predmeta koji je vjetaen u pogledu modela, serijskog broja i sl. Priliku i pravo na unakrsno ispitvanje svaka stranka treba racionalno i maksimalno iskoristiti u prvostepenom krivinom postupku, jer se druga prilika ne prua. Naime, u drugostepenom postupku dokazi se po pravilu izvode posredno, bez mogunosti unakrsnog ispitivanja, pod uslovom da su svjedoci i vjetaci bili unakrsno ispitani ili nisu, ali je to strankama bilo omogueno (v. lan 323. stav 2. ZKP RS). Zato uvijek treba potencirati na unakrsnom ispitivanju svakog dokaza kad za to ima osnova i ako je to u interesu postavljenog plana, strategije odbrane odnosno optube.

ZAKLJUAK Zakon o krivinom postupku Republike Srpske, prihvatajui mjetoviti sistem krivinog postupka i novu strukturu dokaznog postupka, kroz naglaenu dokaznu inicijativu stranaka i branioca, uvodi i nove vrste ispitivanja svjedoka, vjetaka i drugih dokaza. Dvije osnovne vrste ispitivanja su direktno i unakrsno ispitivanje jer jedino ove vrste ispitivanja ZKP RS definie u znaenju izraza odnosno osnovnih pojmova u lanu 20. taka j) i k), a to potvruje i sam naziv lana 269. ZKP RS: direktno i unakrsno ispitivanje svjedoka. Ponovno ili dodatno ispitivanje ipak predstavlja posebnu vrstu direktnog ispitivanja odnosno tzv. drugo direktno ispitivanje. U istu kategoriju moe se svrstati i ponovno, dodatno unakrsno ispitivanje. Ispitivanje svjedoka suprotne stranke je takoe zakonska vrsta direktnog ispitivanja, ali se u praksi rijetko primjenjuje. Sve pomenute vrste ispitivanja mogu se koristiti i prilikom ispitivanja vjetaka na glavnom pretresu. Na kraju, pravo na pravino suenje i pravo na ispitivanje dokaza pod jednakim uslovima u smislu lana 6. stav 1. i stav 3. taka d) Evropske konvencije o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, omoguuje strankama, prije svega odbrani, da unakrsno ispita i svjedoke sasluane van sudnice, nedostupne svjedoke i dokazni materijal.