SADRAJ: Tom Godvin: MAJKA INVENCIJE Zvonimir Furtinger: JEDNOSTAVNI LIJEK Isaac Asimov: STRAHOVITO ORUJE Clifford D.

Simak: FAKTOR OGRANIENJA Katherine McLean: UVIJEK TVOJA HELEN Arthur C. Clarke: UTRKA U NAORUANJU SF sekcija ARKZ: ITAJTE WELLSA!

str.

3 60 75 94 113 133 141

SCAN i obrada slika: Sekundica OCR, ispravka: Svetlost lutalica Prelom: Master Yoda www.sftim.com

Tom Godwin:

Mother of Invention
Preveo Nikola Popovi

Majka invencije
Ljudski um moe se prilagoavati i moe programirati sebe radi spoznavanja postojanja bilo kojeg stanja, pa ak i tako neugodnoga kao to je izvjesnost smrti. Ljudski um je tvrdoglav, i premda moe priznati postojanje neugodnih stanja, odbija prihvatiti takvo stanje kao to je nepromjenjivost. Ljudski um moe biti vrlo snalaljiv u mijenjanju neugodnih stanja. (Iz Varijacija meu kulturama nae Galaksije, Antareskog filozofa B'Ral Gethana). Bilo je prevrue u komandnom prostoru Zvjezdanog istraivaa, a Jim Branon, tehniar navigacije broda, bio je bolestan. Nevolja je poela, kao to i inae poinje, njegovom kronino loom probavom, poneto pojaana lekcijom, koju mu je njegova ena podijelila tog jutra o njegovoj mentalnoj, fizikoj i financijskoj beznaajnosti, dotuen jo i jednim loe izabranim jelom u kafeteriji Svemirske baze. I sada se sve to pretvorilo u ozbiljan napad akutne loe probave. Od svih nevolja vruina je bila najgora. Vrata komandne kabine bila su otvorena i jedan ventilator montiran na njima ubacivao je velike koliine zraka u prostoriju, ali taj je zrak bio usisavan samo deset stopa iznad izbrazdane povrine Svemirske baze i bio je vru i natopljen vlagom tropskog ljeta Nove Zemlje. 3

Oznaio je na formularu za kontrolu ispravnosti broda da je prokontrolirao generator i naao da je u odlinom radnom stanju, a zatim je stavio blok i olovku u dep prije nego to je obrisao znoj sa ela. Bernov nuklearni konverter u komandnoj kabini trebalo je provjeriti na kraju kontrole i on ponese do njega svoju torbu s alatom i instrumentima za kontrolu. Mali mioliki ovjek, koji se obino kretao usporenom preciznou, sada se urio jer je osjeao prvu vrtoglavicu, koja je ponekad bila predznak kratkih nesvjestica. Nuklearni konverter koji je opskrbljivao brod fisionim gorivom za pokretanje raketa i pokretao brodski generator bio je kompaktan stroj, potpuno automatiziran, i trebalo je kontrolirati samo dovod goriva. On uze iz svoje torbice s alatom specijalni instrument, koji je svojim tipaljkama obuhvatio metalni omota na dovodu i otkvaio tipaljke. Vjerovao je da se briljiv i metodian ovjek moe prepoznati po brizi za svoj alat i zato radije spusti tipaljke s kablovima tono u za njih udubljena leita u torbi nego na grubi pod. Podie metalni poklopac s dovoda, i provjeri vaan mehanizam to regulira otvor namotaja tungstenova vlakna. Budui da je osjeao da se omaglica u njega pojaava, urio je kako bi provjerio delikatni mehanizam koji je kontrolirao dovod katalitikog ugljena. Kad je to zavrio, vratio je sav alat i instrumente u njihova leita u torbi te izvadio inspekcijski blok iz depa da bi potvrdio posljednju provjeru na njemu. Vrati zatim blok i olovku u dep, uze metalni pokriva dovoda goriva i postavi ga na mekani zaptiva to e osigurati nepropusnost zraka kada se hvataljke dobro pritegnu. Osjeaj nesvjestice se pojaao kad je pruio ruku da podigne i privrsti hvataljke. Pokuao je duboko uzdahnuti kako bi uklonio nesvjesticu. No, nesvjestica nadoe kao crni val preko njega dok je poluokrenut pokuavao dozvati drugog tehniara iz kontrolne kabine iznad njega. Pade na pod s otvorenim ustima bez glasa. Nekolika minuta kasnije brodsko se dizalo spusti do komandne kabine i tehniar kojega je pokuao dozvati izae iz dizala. Hej, Jim, jesi li... ? Tehniar je za trenutak zurio u nepokretno tijelo na podu, a zatim mu pritra. Kratki pregled pokazao je da je Jim jo uvijek iv, pa tehniar, pouri natrag do dizala i spusti ga do ulazne rampe. Pozovite hitnu pomo! doviknuo je radniku koji je upravo prolazio. Jim se opet onesvijestio. 4

Priekao je dok nije stigla prva pomo i prije nego to su odnijeli Jima uzeo iz njegova depa blok s formularom za inspekciju. Glavni inspektor pojavio se ubrzo zatim sa svojim glavnim inspekcijskim blokom i formularom u rukama. Zdravo Pete ree. uo sam da se Jim opet onesvijestio. Ve trei put ree Pete, s nezadovoljstvom u glasu. To je njegova vlastita greka. Njegova ena uvijek brunda da nema dovoljno novaca i on neprestano radi prekovremeno do maksimuma, pa izmeu prekovremenog rada, brundanja, vruine i vrste jela koje uzima za ruak u kafeteriji nije udo to se eludac od vremena do vremena pobuni tom malom i slabanom momku. I moj bi se pobunio kada bih imao nadak-babu za enu kao to je on ima ree inspektor. Jim je dobar ovjek, ja ga volim, ali tu njegovu enu! U svakom sluaju inspektor obrisa svoje rumeno i zaareno lice u ovoj komandnoj kabini dovoljno je vrue da svakoga izbaci iz stroja. Ja jo uvijek smatram da je ovjek lud ako doputa eni da mu prigovaranjem pokvari probavu, pa dobije ak kronine smetnje probave i pokuava raditi prekovremeno kada to nije u stanju dodao je Pete, neenja. Pa moda ima pravo odgovori oenjeni glavni inspektor ali on je najpouzdaniji ovjek kojeg imam. On je spor, ali ako on oznai da je obavio inspekciju komandi broda, moe biti siguran da nije propustio nita. to znai da... to jo nije zavrio kad je pao u nesvijest? Sve je zavrio odgovori Pete. Evo tu je njegov inspekcijski formular, on je sve provjerio. Stavio je ve i sav svoj alat natrag u torbu, to znai da je morao sve zavriti. Glavni inspektor uzme inspekcijski formular i preleti pogledom po njemu. Sve je provjerio, vrlo dobro. Pa izaimo iz ove penice. Ova stara kanta spremna je sada za polijetanje to se tie nae inspekcijske slube u bazi, a oni hoe da polete im se mi maknemo s nje. Kamo je odreena? zapita Pete, zaustavivi se da bi zapalio cigaretu.

 Van, s druge strane skupine Tisuu Sunaca, tamo negdje. To je neka malena tvrtka koja sama sebe naziva Exploration Limited. Ah? Pete zapita pomalo zainteresirano. Druga strana Tisuu Sunaca ima nekih neistraenih sustava, koliko ja znam. to oni trae? Jesu li rekli? Ne bih znao rei. Glavni inspektor slegnu ramenima. Razgovarao sam s njima samo nekoliko minuta. Ima ih petorica; neki stariji momak, koji je napustio svoj posao kao dekan na nekom malom tehnolokom koledu u New Chicagu, pokupio je svoja tri najbolja diplomirana studenta i sada su svi spremni za svemir da vide galaksije i potrae svoju sreu. Rekao si da ih je pet podsjeti ga Pete. I ima ih. Kupili su ovu staru kantu; to je bio linijski brod stare Interplanetarne transportne kompanije. Kau da se nekad upustio u neki rudarski pothvat, napravio lijepu hrpicu s nekakvim indijskim poslom tamo u Charonu i time je kupio brod. Imao je raketni pogon, a njih petorica su uspjeli skupiti dosta novaca da nabave aparat za hipersvemirski let i da postave taj nuklearni konverter. Mislim da su potroili posljednji novi koji su imali, jer aparat za hipersvemirski let i konverter nisu jeftini. Pa Pete pogledom pree preko konvertera sasvim je sigurno da nikamo ne bi stigli s raketnim pogonom u obinom svemiru brzinom svjetlosti kao maksimalnom brzinom, bar ne tako daleko da bi to neto znailo u toku trajanja jednoga ivotnog razdoblja. Ima otprilike trideset tisua svjetlosnih godina do Tisuu Sunaca, zar ne? Tako nekako. ezdeset tisua godina krunog putovanja normalnim svemirom ili frakcijom vie od jedne godine u hipersvemirskom. Ali kakva godina! Ja sam jednom putovao hipersvemirom kada sam bio mnogo mlai i mnogo lui nego to sam sada. Samo jedan izlet od etrdeset dana, ali nikada mi etrdeset dana nisu prolazili tako polako u mom ivotu. Bilo je potrebno veliko ubrzanje da stigne bilo kamo, ak i u hipersvemiru i uz stalno ubrzavanje i mrkli mrak izvan broda osjeao sam se kao da teim jednu tonu. A bio sam zapravo zatvoren kao u grobu, nepokretan. Glavni inspektor napravi grimasu kao da se smije. 6

 Moda pati od klaustrofobije. A kad govori o odlasku bilo kamo, daj, uzmi Jimovu torbu s alatom pa da se istimo iz ove turske kupelji. Pete uzme torbu s alatom i krene za svojim efom do dizala ne zamjeujui da su plosnate crne hvataljke ostale okrenute nadolje uz ravnu crnu stranu kutije za dovod goriva. Nikad se nije dogodilo da bi on bilo to provjerio jo jednom; Jim Branon bio je metodian i pouzdan ovjek, a njegovom rukom ispunjen formular za inspekciju pokazivao je da je sve pregledao i da je naao sve u odlinom stanju. *** Mjeseci su prolazili, a Zvjezdani je Istraiva brzao kroz bezoblinu tamu hipersvemira. Napokon su kronometri pokazivali da je dolo vrijeme za poetak usporavanja i on izvede manevar okretanja. Dolje u komandnoj sobi Bernov nuklearni konverter, priljubljen uz pod, s mikroskopskim suncem u svom sreditu, natjecao se sa suncima kojima su se pribliavali, pretvarajui materiju u energiju. Neprivreni poklopac na dovodu za gorivo tresao se nesigurno za vrijeme prvoga besteinskog stanja pri okretu, zatim se podigao i lebdio po prostoriji do stropa kada je brod napravio korektivni pokret ustranu. Tamo je ostao dok nije doao prvi trzaj usporavanja, a tada je pao na pod uz glasni zveket. Priguena grmljavina motora prekrila je zvuk i nijedan od pet ljudi u brodu nije ga uo. Normalna svemirska brzina Zvjezdanog Istraivaa bila je daleko ispod brzine svjetlosti kad je izletio iz hipersvemira negdje na rubu Tisuu Sunaca. Dvije krajnje zvijezde leale su ispod njega, dvojna zvijezda sastavljena od jednoga malog utog sunca i jednog veeg plavo-bijelog sunca. Uzeti su podaci promatranja, a instrumenti su zabiljeili zrno svjetlee praine koje se okretalo na udaljenosti od etiri stotine milijuna milja oko plavo-bijelog sunca. Drugi su instrumenti odredili novi smjer i Zvjezdani Istraiva se ponovo izgubio u hipersvemiru. Kad se brod ponovo vratio u normalni svemir, svjetlee zrno praine postalo je planet koji je plamsao kao neki veliki svjetlei dragulj na tamnoj praznini iza njega. Planet je rastao kako su promicali sati, ispunjavajui ekran za promatranje kada je Blake poeo koiti radi silaska u njegovu atmosferu. Mase kopna i oceani 7

mogli su se jedva nazreti kroz uarenu opalnu sumaglicu koja je prekrivala planet. Slika je rasla i proirivala se tako da su krajevi ve preli rub ekrana, sve dok nisu zapadna strana nekoga kontinenta i jedan dio oceana ispunili ekran. etiri ovjeka u stolicama za usporavanje sjedei iza Blakea bespomono kao i on zbog sile usporavanja deceleracije, promatrali su sliku na ekranu i pokaziva na analizatoru zraka. Pokaziva se poeo micati kad je prvi uzorak zraka bio uhvaen u analizatoru i zaustavio se nekoliko minuta kasnije. Prikladan za disanje. Sjedokosi Taylor progovori s velikom tekoom zbog deceleracije. Manje ugljinog dioksida nego na Novoj Zemlji prokomentira Wilfred. Mali zdepasti Young bio je manje trpio od deceleracije nego stariji bivi dekan. Ne mogu razumjeti zato spektroskop pokazuje tako nemogue visoki postotak ugljika? Kako moe kora bilo kojeg planeta sadrati tako velike koliine ugljena? Ugljen mora prije biti u kori nego u atmosferi ree Taylor. Ili je tako ili taj stari spektroskop grijei. Znamo da je analizator zraka nov i pouzdan instrument, ali taj stari Wardenov spektroskop, kao i ljudi, s vremenom postaje ekscentrian. Kada bismo imali nov... Drite se prekide ga Blake, oiju uprtih u instrumente ispred sebe. Morat u koiti malo jae. Pojaana deceleracija utisnula ih je dublje u fotelje i nitko ne progovori dok se sekcija kontinenta na ekranu pretvarala u mutnu pustinju ili ravnicu kroz koju se pruao tanki nabor. Slika postade vea i bora po sredini ekrana postade planinski lanac. Blake je promatrao u sreditu ekrana neprozirnu bijelu toku, koja je predstavljala njihovu toku slijetanja i vidio da e biti uz istonu stranu planinskog lanca. Bit e dobra kao i bilo koja druga nepoznata sekcija nepoznatoga svijeta i on zadri brod na tom smjeru. Zelena linija drvea uz neki potok pojavila se uz padinu planine s bijelom tokom slijetanja izmeu potoka i planine. Kraj pokriven bijelom tokom postala je malena delta s nanosima iz nekoga kanjona s nekoliko drveta razbacanih po njoj. Delta proleti u susret usporavajui kako su prilazili i bijelu toku zamijeni ravna istina pokrivena nekakvim zanimljivim svjetlucavim pijeskom. 8

Zvjezdani Istraiva zaustavio se deset stopa iznad tla s isprekidanim eksplozijama pogonskih mlaznica koje su uzvitlale prainu u teke oblake, zatim se spusti uslijed usporenog rada motora i dotaknu tlo uz lagani potres. iroki repovi broda zabodu se u pijesak i Blake prekide rad motora. Evo, stigli smo primijeti on. Ostali, Taylor i Wilfred, Lenson i Cooke, su pourili proitati podatke koje su zabiljeili instrumenti. Blake ih je promatrao oekujui njihove reakcije. Nijedan od njih nije bio nikad prije ostavljen sam na dosad nepoznatom svijetu pa su bili uzbueni kao djeca novom igrakom. Taylor, koji se cijelog ivota kretao u akademskim krugovima, bio je oduevljeniji od svih. Jednom je rekao Blakeu: Sa svim dunim potovanjem prema brljanom obraslim zidovima od kamena oni mogu postati tamnica. elio bih vidjeti neke stvari prije nego to ostarim, duboki svemir i daleka sunca i strane svjetove... Lenson, visok vitak ovjek, s lakom gracioznou make, stajao je za cijelu glavu vii uz rumenoga mladog Wilfreda, ugodnog ovjeka s jedva primjetnim smijekom i popustljivim razumijevanjem za slabosti drugih. Svi su imali neku neodreenu oznaku intelektualca, a meu njima bio je Cooke kao crna ovca. Blake je znao da je i on bio inteligentan kao i ostali, on je kao i ostali proao Taylorovu selekciju, njegova inteligencija i znanje bili su znatno vei od inteligencije i znanja prosjenih diplomanata. Ali on nije izgledao tako. Crnom, tvrdom ekinjavom kosom obraslo lice nije bilo lice intelektualca. Nisu to bili ni njegov slomljeni nos ni svjetlucave crne oi. Blake ga je promatrao i razmiljao. On ne pripada meu ostale, on pripada Starom svijetu na Staroj Zemlji prije trista godina, na palubu gusarskog broda, s krvavim bodeom u ruci. Ali unato svojoj pojavi, koja je odgovarala ovjeku krvavog fizikog nasilja, Cook je, ini se, bio zadovoljan, samo se smijao onome to je vidio u drugim oima koje bi ga promatrale, i u ivotu uope. Tip Zemlje u svakom vanijem pogledu ree Taylor. Gravitacija, temperatura, zrak. Nema znakova bilo kojih opasnih bakterija; imali smo nevjerojatnu sreu. 9

 Imali smo izglede jedan naprama nekoliko tisua da ovo bude planet tipa Zemlja, zar ne, Red? upita Lenson gledajui prema Blakeu. Blake klimnu glavom. Ba nekoliko tisua, jer ovo nije Sunce iz klase G. Kao to Taylor ree, imali smo nevjerojatnu sreu da od prve pogodimo metu. Krenimo onda napolje i pogledajmo na nalaz ree Cooke, premjetajui se nemirno. Krenimo van i naskaimo se po pijesku i udahnimo zraka kakvog ve dugo nismo udisali. Taylor je upitno pogledao u Blakea i ovaj klimnu glavom. Ne vidim nikakva razloga da to ne uinimo ree on. Zatim provjeri podatke na kontrolnoj ploi s instrumentima i po navici pogleda crvenu liniju koja pokazuje temperaturu u komandnoj kabini. Ona se naglo dizala i on okrenu dugme s oznakom KOMANDNA KABINA VANJSKA VENTILACIJA. To e otvoriti vrata komandne kabine i ukljuiti ventilator koji e ubaciti velike koliine svjeeg vanjskog zraka u pregrijanu prostoriju. Komandna se kabina dobro zagrijala od deceleracije ree i krene za ostalima do dizala. Da nam je preostalo samo jo malo novaca, mogli smo instalirati potpuni rashladni sustav. Imali smo sreu da skupimo i toliko i da kupimo to to imamo ree Wilfred sputajui dizalo do nivoa kabine. Nae brige su sada za nama izjavi Cooke. Kad netko posjeduje svijet nalik na Zemlju, onda nije samo bogat nego je vlasnik svega dokle mu pogled see. U kabinskom nivou zadrali su se samo toliko da svaki od njih uzme oruje. Nikad ne zna u to moe uletjeti na nepoznatom planetu ree Blake vrativi se do dizala. Nema znakova bilo kakvih inteligentnih bia i civilizacije, ali moglo bi biti ivotinja. Ponekad ivotinje ne ekaju da vi naletite na njih; za njih je najbolje da jurnu na vas i utapkaju vas u zemlju. Dizalo se spustilo do donjeg otvora i oni izau. Rampa za iskrcavanje bila je sputena do tla i oni se spustie u oblak praine, koji se jo uvijek kovitlao oko broda. Ventilator puni komandnu kabinu tim zrakom punim praine ree Blake mrtei se. Nisam znao da je takva praina. Ali komandna kabina je zatvorena i praina ne moe ui u ostale dijelove broda. 10

Otili su dalje od broda i praine i zastali gledajui znatieljno u svjetlucavi pijesak. Otvor kanjona bio je vidljiv iznad njih a svjetlucava izmaglica skrivala je vie vrhove. Drvee je bilo vrlo slino onom u pustinjskim podrujima Nove Zemlje, razbacano vrlo rijetko na padini planine a opasno trnovito bunje raslo je izmeu drvea. Neki od njih su bili, primijetio je Blake, u punom cvatu s prekrasnim egzotinim cvjetovima, s bojama od njenoga ruiastog karanfila do ivog grimiza. Lijepo ree Cooke. Pomalo preopasno da bih ga pokuao ubrati, to trnje je prirodna obrana. Moramo dati ime ovom svijetu ree Taylor. Kako da ga nazovemo? Aurora odmah odvrati Lenson. Ona je bila boginja zore u staroj mitologiji. Bila je divna i nosila je veo. Ovaj svijet je lijep i nosi veo, taj svjetlucavi magliasti veo. Dobro ime sloi se Taylor. Pogledao je prema potoku udaljenom nekoliko stotina stopa. Potok je, zapravo, bio sakriven zelenim drveem koje je gusto raslo na njegovim obalama. Da uzmemo uzorak vode za analizu? Krenuli su prema potoku, gledajui nesvjesno natrag prema brodu koji je stajao uspravno kao toranj. Ljudi su to uvijek inili, primijetio je Blake, kad bi slijetali na neki nepoznati planet. Oni bi izali iz svoga broda paljivo motrei na opasnosti ispred sebe i nikada nisu proputali a da ne pogledaju natrag prema brodu kako bi se ponovo uvjerili da je njegova ogromna masa jo tu. Bila je to normalna pojava. Kad ovjek sleti na nepoznati svijet, preputen je sam sebi, a njegova jedina veza s ostalim ljudima i drugim svjetovima bila je njegov brod. On ga je donio ovamo i samo on ga moe vratiti natrag. Kad ovjek izae iz svoga broda, zna da e ga ekati dok se on ne vrati, kao veliki strpljivi pas, koji eka i spreman je poletjeti u svemir na njegovu komandu. Ponekad neki nepoznati planet donosi smrt dvonocima koji se usuuju poi u istraivanje kao na primjer pauci-udovita na Nelsonu 14, i brod je tada ma osvete za one koji su ostali ivi borei se za svoj put natrag. Brod e osvetiti pale, s bijesom u grmljavini svoga glasa i sukljanjem plamenog daha, ostavljajui samo razbacani pepeo ondje gdje je nekad bila nepoznata stvar koja je uinila greku i ubila ovjeka.

11

Bez svoga broda ovjek bi na nepoznatom neprijateljskom planetu bio gotovo bespomoan; sa svojim brodom on je nepobjedivi osvaja. ak i cvijee! uzviknu Cooke kada su se pribliili drveu uz potok. Crveno, plavo, uto, ljubiasto; zeleno drvee i dobar zrak to bismo mogli vie i ponuditi doseljenicima? Blake je znatieljno ispitivao blistavi pijesak i zastade da bi ispitao neki svjetlucavi kristal, velik kao pola njegova dlana. Nije bio kvarc. Pokuao je vrhom svojeg noa napraviti brazdu na njemu, ali nije mogao postii nita, na kristalu nije ostao ni trag od otra noa. To se moe dogoditi i s kvarcom, ali kristal nije nalikovao na kvarc. Bio je sa ivim unutranjim sjajem a kristalni sustav, kao to je mogao vidjeti po zaobljenom obliku, bio je potpuno razliit od kvarca. Malo dalje naie na jedan koji je sjao dubokim crvenilom rubina. Zaustavio se da ga podigne, a zatim pouri uvi uzbueni usklik Lensona, koji je s ostalima otiao do obale potoka. Pogledajte ovo! Ovo je bio neki kristal na samoj obali gdje je tekao potok svjetlucave vode, s istim dubokim crvenilom rubina samo s promjerom od jedne stope. Kraj njega je bilo jo manjih kristala, plavo-bijelih, utih, crvenih, plavih, zelenih, ali veina je bila plavobijelih. Pijesak, ljunak i kamenje korita potoka, sve je, ini se, bilo od svjetleeg minerala. Jesi li ikada vidio toliko kristala kvarca na jednom mjestu u svom ivotu? Lenson je pitao. I tako razliitih boja? Pogledaj ovaj, nalikuje na rubin. Blake nije uo odgovor ostalih, misao koja ga je zaokupila kad je prvi put ispitao svjetlei pijesak dolazila je i gubila se zbog velike koliine fantastine kvalitete, koja je upuivala samo na jedan zakljuak. Provjerio je svaki drugi. Nepostojanje nekoga drugog minerala osim onog u koritu potoka, pogreka spektroskopa koji je pokazivao da ovaj svijet ima nemogue visoki postotak ugljika, visoki indeks odbijanja svjetla koji je imao ovaj mineral. Sve je to mogao vrlo brzo provjeriti. Daj mi svoj dijamantni prsten ree Wilfredu. Wilfred skide prsten i prui mu ga znatieljan i iznenaen. Blake zagrebe dijamantom s prstena po crvenom kristalu koji je jo uvijek drao u ruci. Nije ostao nikakav trag. Ponovi istu stvar s kristalima razbacanim oko njega. Ni na jednom nije mogao napraviti 12

ni najmanju ogrebotinu dijamantom iz Wilfredova prstena iako je vrlo snano upirao da bi to postigao. Spektroskop je bio u pravu ree zainteresiran da li e i ostali tako teko povjerovati kao to je njemu bilo teko povjerovati u tu fantastinu injenicu. Ne razumijem kako je to mogue, ali mogue je. to? zapita Wilfred. Ugljik svi su ovi kristali dijamanti! Buljili su u njega ne vjerujui. To ne moe biti! primijeti Wilfred. Lenson upita: Kako moe tvrditi tako sigurno? Jesi li zbilja siguran u to? Dijamant iz ovog prstena ne ostavlja ogrebotinu na njima odgovori on. Jedini mineral na kojem dijamant ne ostavlja ogrebotinu jest drugi dijamant. Onda su to zbilja dijamanti? izgovori mucajui Taylor, spusti se na koljena i uzme jedan svijetloplavi dubokog sjaja, to je leao pored rubinski crvenoga kamena to ga je naao Lenson. Ali varijacije u bojama... zar su sve to dijamanti? Sve su ovo dijamanti, bilo koje veliine ree mu Blake. Mekaniji silikati ubrzo bi bili pretvoreni u prainu, smrvili bi ih dijamanti u koritu potoka. Sve to je neke prihvatljive veliine i to sja vrlo je vjerojatno dijamant. Hm, hm! gunao je Cooke klimajui glavom u udu. Raduje me to si rekao, ali jo uvijek mi je teko povjerovati. Govorei o srei: mi smo utopili posljednji cent da bismo omoguili ovo putovanje, sa svim pretpostavkama da emo najvjerojatnije putovanje zavriti bez rezultata. A prva stvar koju smo uinili jest da jednim udarcem pogodimo dvije muhe: naili smo na planet gotovo nalik na Zemlju i na neogranieno bogatstvo u dijamantima. Takva srea je gotovo nevjerojatna. Zaista je nevjerojatna suglasi se Blake. To je upravo stvar koja nije... Njegov glas je bio zaguen grmljavinom to je dolazila od broda. On se naglo okrenuo prema brodu, to su uinili i ostali s divljom nevjericom na licima. Ista misao proletjela je njihovim glavama istoga trenutka: sva petorica su bila ovdje, nije bilo nikoga na brodu! 13

Brod se pojavi u vidokrugu strei dovoljno visoko prema nebu da bi se mogao vidjeti iznad drvea koje ga je okruivalo. Mlaz plavo-bijelog plamena izbijao je iz jedne rupe probijene na repnom dijelu broda, zatim plamen nestade a brod zastade nepokretan za trenutak; veliko metalno udovite zaustavljeno usred leta kao prikvaen na pozadinu mutnog neba. A tada kljun pade, rep se podie i brod tresnu. Pao je u vodoravni poloaj, njegovu masu sakrije od njih drvee, ali zvuk koji je dolazio s broda bio je stravian za njih, prigueni zvuk zdrobljenog metala prodirao je do njih oznaujui neskladan tutanj pada ogromne mase. Blake pojuri mimo ostalih prema brodu. Nejasno je bio svjestan da netko vie: to... a zatim se probije kroz drvee koje je skrivalo brod i zastade, blijed zbog onoga to su mu oi ugledale. Svemirski brod bio je konstruiran tako da bude otporan na silu gravitacije kad miruje na svojim krajevima repa, da bude otporan na pritisak prilikom leta, bilo da ima akceleraciju ili deceleraciju, radilo se o pritisku gravitacije na stranji dio broda. Bio je izgraen tako da ima veliku uzdunu vrstou, bez velike potrebe za poprenom vrstoom. Brod nije bio konstruiran da bi izdrao pad na bok. Zvjezdani Istraiva bio je prelomljen na dva dijela. Taylor se zaustavi pokraj njega, blijed i potresen. to... to je to bilo? upita netko. to se dogodilo... kako se to m o g l o dogoditi? Eksplodirao je konverter ree Blake ukoenim i osuenim usnama. To je moja greka. Morao sam imati dovoljno pameti da mislim na to prije nego to bude prekasno. to misli time rei? upita Cooke. Ostavio sam ventilator u pogonu da ubacuje svjei zrak u komandnu kabinu. Zrak je bio prepun praine koju smo izdigli prilikom sletanja, a ta je praina uglavnom bila dijamantni prah. Ah! Cookeove oi su poivale na Blakeu. Znai, to je bilo? Dijamantni prah, katalitiki ugljik! Ali kako? pitao je Taylor. Kako je mogao dijamantni prah dospjeti u konverter? Ne znam. Blake zaklima glavom. Moda je inspekcijska ekipa zaboravila staviti natrag poklopac na dovod goriva, moda su se hvataljke na zatvarau slomile za vrijeme putovanja. U svakom sluaju dogodilo se najgore, na neki nain u 14

dovod goriva dospjelo je dovoljno praine da koliina katalizatora prijee kritinu granicu i da konverter eksplodira. Nisam smio staviti ventilator u pogon ne provjerivi dovod goriva. Zato? zapita Cooke. Zar si ikada uo da se neto slino dogodilo bilo kad prije? Nisam. Da li se moglo dogoditi u praini na Novoj Zemlji ili s prainom bilo kojeg planeta na kojem si bio? Ne. Pa zato bi onda morao provjeravati? Nisi imao nikakva razloga pomisliti da bi dovod goriva mogao biti otvoren, nisi otkrio da je ovo dijamantni prah sve do jedne minute prije eksplozije. Za jednu minutu nisi mogao nita uiniti da bi to sprijeio. Ne, svakako sloi se Blake ali ne mogu se odrvati osjeaju da sam morao biti paljiviji. Ali to je, tu je. Evo nas meu dijamantima bez mogunosti povratka kui, u najboljem sluaju za due vrijeme. Zato poimo pogledati koliko dugo bi to moglo trajati, kolika je teta uinjena na brodu. Odavde ree Cooke gledajui prema brodu situacija izgleda beznadna. Na brod izgleda tono kao neka prezrela lubenica, koja je pala s prevelike visine. Nije samo prelomljen u dva dijela, s nekoliko tankih traka metala koja oba dijela jo dre zajedno, nego je i spljoten nekako i nema vie valjkast oblik kao prije. A otvori zjape na svim spojevima doda Wilfred. Prooe pored repa broda, gdje su rubovi probijene rupe jo uvijek bili zaareni, s poluistopljenim metalom, a Blake produi do duboke brazde iskopane u tlu gdje je brod stajao. Eksplozija je bila u jednom smjeru ree on. Da nije bilo tako, mogla je raznijeti i unititi cijelu donju polovicu broda. Pa nije napravila veliku rupu u repu primijeti Cooke, kome se vratio njegov karakteristini optimizam. Mogli bismo to popraviti. Naravno dodade on tuno imamo samo polovicu broda za putovanje i nemamo konvertera da nas opskrbljuje gorivom za putovanje... ako nam je to goriva ostalo. Uli su u brod kroz otvor to je nastao nakon prijeloma broda u dva dijela, penjui se po iskrivljenom i polomljenom eliku. U otvor dizala, sada vodoravni hodnik, moglo se stii samo penjanjem uz 15

prelomljene iljaste komade metala i traverza. Blake predloi starijem Tayloru prije nego to su se poeli penjati u otvor lifta. Volio bih pogledati komandnu kabinu i komoru za popravke. Da to uinimo Cooke i ja dok vi i ostali pregledate oteenja na prednjem dijelu broda? Kako ti kae, Red odgovori Taylor. Sve se plaim da neemo nai nita osim krhotina i loma i tamo i ovdje. Najprije u pronai nekakve lampe za osvjetljenje za vas ree Blake. Pope se u otvor dizala i produi do nivoa opskrbe broda gorivom. Vrata je otvorio prilino teko, a prizor koji mu se pokazao u svjetlu njegovoga depnog upaljaa bio je pravi mete i kaos. Pronaao je ormari u kojem su bile svjetiljke ispod hrpe sitnih potreptina, opreme i slomljenih kontejnera i uzme pet svjetiljki. Vratio se do procjepa na brodu i pruio tri svjetiljke ostalima. Poeli su se penjati u njihovu sekciju broda, a Cooke dopuza do mjesta gdje je bio Blake. Kako izgleda tamo gdje si bio? upita ga Cooke. Samo malo neuredno odgovori on kreui dalje do komandne kabine. Komandna kabina bila je prilino dobro osvijetljena svjetlom koje je dolazilo kroz rupu od eksplozije konvertera. Ta bezoblina hrpa tamo blizu rupe to je sve to je ostalo od naega konvertera ree Blake. Eksplozija je bila otvorena a konverter je radio s minimumom kapaciteta. Da je radio samo sa etvrtinom kapaciteta, cijeli brod bi nestao u plamenu. On upravi svjetlo u mranije kutove i pronae to je traio. Pogledaj vidi li onaj etverouglasti komad metala? zapita ga. To je zatvara dovoda goriva. Sasvim je sigurno da nije bio na svom mjestu. Vjerojatno su zaboravili privrstiti hvataljke. A mi smo im p l a t i l i da to uine? zapita s gorinom u glasu Cooke, uperivi svjetlo svoje svjetiljke na zatvara. Blake je polako prelazio svjetlom preko ploe s komandnim instrumentima. Brod, svojevremeno opremljen starim Hardingovim atomskim pogonom, sada je bio preureen za let na hipersvemirski pogon. Ali, iz financijskih razloga, bio je ogranien na instalacije za svemirsko prebacivanje i na instalaciju nuklearnog konvertera koji je stvarao ogromnu energiju potrebnu hipersvemirskom aparatu radi prebacivanja broda iz obinog svemira u hipersvemir. Suvremenija 16

rekonstrukcija zahtijevala bi mnogo vie novca, ali njihova ograniena sredstva prisilila su ih na kompromis, tako da su ostavili atomski reaktivni pogon nedirnut prilagodivi njegove pogonske komore gorivu koje je preraivao konverter. Kako ti se ini? zapita Cooke. Nigdje ne vidim da je eksplozija prouzrokovala neka oteenja na njemu. Zar ne? Mislim da ima pravo. Pravolinijska eksplozija ga je promaila, a njegova je konstrukcija prilino robusna pa je izdrala pad bez oteenja. To je vie nego to sam i u snu smio oekivati; mogli bismo opet adaptirati ovu komoru za gorivo kao to je bila prije i imat emo opet raketni klasini pogon. Ako naemo urana nastavi on. Pa to ako i naemo? Zar neemo biti malice prestari i slabani u vrijeme kada stignemo kui normalnim svemirom za oko trideset tisua godina? Pa, ne znam ni za jednu stanicu nae civilizacije do koje bismo mogli stii za manje od dvjesta godina ree Blake to je jo uvijek predaleko za bilo kakvu pomo ili spas. Uostalom, da bismo stigli bilo kamo po hipersvemiru, moramo imati pogon za to, zna i sam. Potreban nam je pogon da bismo napustili ovaj planet, da bismo uope mogli stii u hipersvemir. Ako i kada popravimo na pogon da moemo odavde otii, kako emo stii u hipersvemir bez konvertera koji napaja aparat za prostorno prebacivanje? upita Cooke. O tome je i rije, i ne znam sada odgovoriti na to pitanje. Ali elim da rjeavamo stvari postupno, jednu za drugom. Ako uspijemo nai uran, a to svakako moemo, rijeili bismo sve probleme osim jednoga. On prijee svjetlom preko glomaznog generatora to je sluio za napajanje broda elektrinom energijom a stajao je ispred ureaja konvertera. Visio je u dva dijela na elinim zavrtnjima kojima je bio privren na podlogu, ali inilo se da je neoteen. Evo, tu je naa energija ako pronaemo nain da je pohranimo ree on. Ako uspijemo napraviti savreni kondenzator s neogranienim kapacitetom, moi emo prikupiti dovoljno energije kako bismo aparatu za prostorno prebacivanje dali dovoljno jak impuls da nas prebaci u hipersvemir. Uostalom, bilo to zapoeli potreban nam je generator. Bit e nam potrebna elektrina energija za pokretanje tokarilice, ako nije nepopravljivo unitena, za 17

zavarivanje, pa ak i za preradu metala nekom vrstom elektrine lune pei. A kako emo napajati generator? zapita Cooke. To se moe srediti odgovori Blake. imamo tokarilicu i moemo izraditi sve to nam je potrebno. On se okrene i izae iz komandne kabine bez daljeg objanjavanja, a Cooke krenu za njim prema radionici za popravke. Kao i u svih ostalih prostorija na brodu, koji je sada leao na tlu, vrata su bila vodoravno. Radionica za popravke bila je manja od komandne kabine i bilo je samo dva metra do novog poda. Blake vidje s neopisivim olakanjem da je tokarski stroj bio dobro privren uz sada okomiti dio poda. Ostala je oprema bila ispremijeana u jednoj gomili na podu i oni se za trenutak zagledae znatieljno u nju. Nema mnogo razbijenih stvari ovdje primijeti Cooke. elini alat, ini se, dobro odolijeva kad brod pada na trbuh. Nadam se da je i odailja ostao poteen. Svi se tome nadamo, ali ti si prvi koji je to izrekao glasno odgovori Blake. Ne vidim nikakve mogunosti da je preivio. Odailja je glomazan, teak i vrlo lomljiv. Ni ja. Pretpostavljam da se nijedan od nas nije usudio zbog toga ni zapitati je li mogue da je itav. Da pogledamo nae transporter-vozilo pozva ga Blake. Ako je odailja uniten tako da ga ne moemo popraviti, moramo pokuati pronai uran, a neznatni su nam izgledi da istraimo ova prostranstva pjeice. Ponovno su imali sreu. Mali transporter bio je neoteen, ako se ne uzme u obzir malo savijeni odbojnik. Neto njegove sjajnocrvene boje bilo je oguljeno padom na dijamantno svrdlo, ali i dijamantno je svrdlo, ini se, bilo neoteeno. To je uglavnom sve to nas je i zanimalo u naem dijelu broda ree Blake. Da vidimo kakvu su sreu imali ostali. Wilfred je upravo silazio iz prelomljenog ahta dizala, nosei hrpu hrane i kuharskih potreptina. Moi emo se odrati neko vrijeme, ini mi se ree Wilfred. S novim podovima u kojima sam bio do koljena u krhotinama i lomu i s vratima dva-tri metra visoko ivot u brodu bit e neto malo neugodan. 18

 Morat emo prosjei nekakav prolaz na donjem dijelu trupa broda ree Blake. Moemo pokraj nosaa-traverze prosjei stari pod. Kako izgleda tamo gore? zapita Cooke. to je s odailjaem? Neemo slati nikakav SOS ree Wilfred glatko. Cijevi odailjaa zdrobljene su u komadie. I ja sam mislio da e biti razbijene ree Blake. Da li je drugima potrebna pomo da prenesu stvari ovamo? Trebat e im svakako odgovori Wilfred sputajui se sa svojim prtljagom. Proli su kroz procjep u brodu i sreli Lensona i Taylora u otvoru dizala, svakoga sa po jednom gomilom vrea za spavanje i drugim stvarima potrebnim za boravak izvan broda. Blake i Cooke pomogoe im da snesu stvari, a zatim sva etvorica ponesoe svoje stvari do nekoga istog pjeskovitog mjesta, blizu drveta, gdje je Wilfred ve postavio svoju kuhinju. Blake spusti svoj teret i okrenu se Tayloru. Dakle, odailja je uniten? Zadnji energetski dio odgovori Taylor. Pogonski, pokretaki dio je prilino dobro odolio padu i moda bismo ga mogli sastaviti, samo... Samo, to? U normalnom svemirskom prostoru to bi nam moglo pruiti mogunost dometa od oko milijardu milja to nije vie od pola puta do susjednog planeta naega sadanjeg utog sunca. Beskorisno! Ah, tako, dakle, znai, neemo imati ni prilike da upotrijebimo na mali komandni ureaj za hipersvemir. Transformator slanja signala putem prostornog prebacivanja potpuno je uniten. Bilo kakav signal poslan sada ak i kad bi zadnji energetski ureaj bio neoteen trebao bi vremena u trajanju triju ljudskih ivota da stigne do najblie svemirske stanice ako bi iao kroz normalni svemirski prostor. Da je ispravan, naim komandnim odailjaem mogli bismo poslati kroz hipersvemir signal za daljinu od tisuu milijardi milja, ali transformator za hipersvemir je uniten i razbijen, a onim to nam sada stoji na raspolaganju ne moemo ga nikada popraviti. I tako, postavlja se pitanje: to sada? 19

 Na ureaj za prostorno prebacivanje u komandnoj kabini ini se da je neoteen i ne bi bilo nikakve potekoe da komore za raketno pogonsko gorivo izmijenimo ponovno tako da bismo mogli pokrenuti brod s uranovim pogonskim gorivom odgovori Blake. A moramo po svaku cijenu pokrenuti brod da napravi skok u hipersvemir. Ako se uran moe nai, treba da rijeimo samo jedan veliki problem a on je zbilja velik: kako da proizvedemo dovoljno energije za aktiviranje ureaja za svemirsko prebacivanje? Ako nas ljuta potreba na to natjera, imam i ideju kako da napravimo drugi konverter. Naravno, uspjeh e biti neizvjestan i trebat e nam nekoliko godina rada kao i puno sree, ali bolje i to nego se predati i odustati od svega. U svakom sluaju vrijedno je pokuati. On pogleda prema nedalekom otvoru kanjona. Uran je sada ivotno vaan to god zapoeli. Idem malo proetati i razgledati dok Wilfred spremi neto za jelo. elio bih vidjeti kako izgledaju formacije tla i pruaju li nam bilo kakvu nadu. Onda emo nae planove malo podrobnije razmotriti poslije jela ree Taylor. ovjek mnogo optimistinije gleda na stvari puna eluca, u svakom sluaju. Blake je krenuo prema kanjonu, stigao do prvih gromada stijena i pregledao ih paljivo, gunajui usput. Formacije su se sastojale od kamenja koje je skliznulo niz kanjon, a bilo je poput onoga na bilo kojem planetu slinom Zemlji, s jednim nevjerojatnim izuzetkom. Svaki kamen, bilo da je slian granitu, riolitu, andesitu s visokim ili niskim postotkom silikata, sadravao je gotovo jednako visoki postotak dijamantnih kristala. U grubom kamenju slinom granitu dijamanti su bili veliki poput nokta na malom prstu, a u finijem kamenju slinom riolitu dijamanti su bili vrlo siuni. No bilo u grubom kamenju ili u finijim zrnima dijamanta je bilo otprilike u istom visokom postotku. Upravo je bio stigao do prvog primjerka ivotinjskog svijeta na Aurori kad iz daljine zauje uzvik kojim je Wilfred objavio da je veera gotova. On se na trenutak oglui o poziv, pribliavajui se maloj smeoj dlakavoj ivotinji, nalik na vjevericu, s okruglim tamnim oima, okruglom glavom i s malim debelim trbuiem koji je odsutno ekala ukoeno promatrajui Wilfredovo pribliavanje. Dopustila mu je da se priblii na dvadesetak centimetara prije nego 20

to je odskoila nekoliko stopa dalje od njega, a onda ga je opet ukoeno promatrala. Wilfred ponovi poziv na veeru i on se vrati prema logoru, dok je ivotinjica zurila za njim. Oito nije bilo opasnih mesodera s kojima bi trebalo raunati na Aurori. ivotinjica se ga nije nimalo uplaila. Nije se ponaala kao ivotinja za koju bi vrijedio zakon divljine: Bjei ili e biti pojeden! Poslije veere sue su obrisali poveom koliinom pijeska i manjom koliinom vode, a Taylor zapoe razgovor o okolnostima u kojima se sada nalaze. Najjednostavnije bi rjeenje bilo da poaljemo SOS u prostor. Moda bismo mogli uspostaviti vezu s nekim brodom na frekvenciji za sluaj opasnosti, moda s nekim koji nije udaljen vie od jednog dana ili priblino toliko od nas. Jedan dan ili otprilike toliko, to je dvjesta godina pa ak i vie u normalnom svemirskom prostoru pridoda Cooke. ovjek jedva moe shvatiti kako su velike galaktike udaljenosti dok ne zaglavi na trideset tisua svjetlosnih godina od kue, zar nije tako? Lenson uzdahnu, okrenu se i mrano pogleda prelomljeni brod. Pomalo poinjem dobivati neugodnu predodbu o pravoj veliini galaktikih udaljenosti. ini se da imamo samo dvije alternative javi se Blake. Moramo prodrijeti u hipersvemir, bilo brodom ili signalom za pomo. Imamo energije za slanje signala SOS kroz hipersvemir, ali je razbijen prostorni prebaciva koji bi na signal prebacio u hipersvemir. Aparat za prostorno prebacivanje broda u hipersvemir je neoteen, ali nemamo izvora energije koji bi to omoguio. Sada moraimo pokuati ili izraditi nuklearni konverter i vratiti brod kroz hipersvemir natrag, ili napraviti prostorni prebaciva za emitiranje naeg signala SOS kroz hipersvemir. Ne samo to bismo morali napraviti pretvara koji bi slao nae signale kroz hipersvemir, nego bismo morali zamijeniti oteeni energetski dio odailjaa nadovee Taylor. Odailja bi ak i u hipersvemirskom prostoru imao tako ogranieni domet da ne bi dostigao ni do najblie istaknute svemirske stanice. Jedino ako bi neki brod dolutao na domet odailjaa, mogli bismo se nadati da e 21

nas netko uti. A u svemirskom prostoru takvom kakav jest moglo bi se dogoditi da to ne bude dovoljno vrijeme za trajanja naeg ivota. Misli da ne bi imalo smisla, da bi bilo uzaludno pokuati napraviti duplikat pretvaraa za prostorno prebacivanje signala, te cijevi odailjaa? zapita Wilfred. Uvjeren sam da izrada tog odailjaa prelazi nae mogunosti odgovori Taylor. Potrebne su specijalne slitine i rijetki plinovi za obradu i punjenje. Potrebna je osjetljiva precizna oprema, instrumenti. Zapravo, bilo bi potrebno nekoliko godina da napravimo strojeve koji bi to izradili. Mi zapravo ve imamo mogunosti da brod prebacimo u hipersvemir ree Blake. Potrebna nam je samo energija. Mislim da nam je mnogo lake pronai metodu akumuliranja te energije nego izraditi preciznu elektronsku opremu. Napokon, u ovom trenutku potrebna nam je samo ogromna koliina energije koja bi osigurala na skok u hipersvemir. Mnogo energije na kratko vrijeme. Povratak u normalni svemirski prostor zahtijeva samo djeli te energije. Ako nema nade za odailjanje signala SOS, onda nemamo drugog izbora nego da pokuamo to to ti predlae, zar ne? upita Wilfred. Mislim da sasvim sigurno moemo rei da su nai izgledi za slanje nekog SOS signala ravni nuli ree Taylor. Nitko nije proturjeio i Blake nastavi. Kad bismo mogli pronai uran, ne bismo imali mnogo tekoa oko preinake pogonskih komora da bi odgovarale ovom pogonskom gorivu. Morat emo vjerojatno utroiti mnogo vie vremena na popravak broda, odnosno na repni dio, da ga uinimo hermetiki otpornim, nego na bilo to drugo. U svakom sluaju, cijela stvar je potpuno bez smisla dok ne opremimo brod atomskim pogonom. Moramo pokrenuti na brod u svemirski prostor kako bismo se zavukli u hipersvemir i nema nikakva smisla da se prepiremo o tome kako emo uiniti drugi korak sve dok ne znamo kako emo uiniti prvi, vaniji. Svi zautjee za nekoliko trenutaka, a onda Taylor ree: Nadam se da se s tim svi slaemo, barem za sada. Dakle, najvanija stvar je: moemo li pronai uran? On pogleda u Blakea. Kakvi su izgledi, to ti misli o mogunostima? 22

 Ne bih sad znao rei odgovori Blake. Nisam jo pregledao teren. Nisam uoio nikakva znaka metalne rudae u kamenju koje je voda donijela iz onoga kanjona, no teko moemo oekivati da emo tako lako pronai uran. Dobro, a to jesi pronaao? upita Cooke. Formacije ovih stijena nalik su na one zemaljskog tipa i sadraj silikata u njima je, ini se, normalan, ako ovjek odbije prisutnost dijamanta. Dijamanata ima u svim formacijama bez obzira na vei ili manji postotak silikata u njima, oni su obino tako neznatni kao kristalna praina. Veliki komadi kristala vjerojatno su iz pegmatitskih formacija. to to znai? upita Cooke. Izvanredno krupno oblikovano kamenje. Minerali u pegmatitskom obliku neobino su veliki kristali. Na aronu smo nali izuzetan savreni kristal kvarca, teak oko pet stotina kilograma, iz pegmatitske formacije. Cummings, stari sjedokosi prijatelj, roen na Staroj Zemlji, rekao je da je taj kristal mnogo vei nego to je ikada naen u Staroj Zemlji u prolosti. Ima jo neto u vezi s tim doda on. Ponekad se moe nai uranova rudaa u pegmatitskim formacijama. Prema tome, postoji mogunost da e uranova rudaa koju naemo, ako je uope naemo, biti u istoj formaciji odakle su naneseni i ovi ogromni dijamanti. Jo neto ree Taylor zamiljeno. Potreban nam je kadmij. Kadmijem i uranom, ako ih uspijemo pronai, i preraditi, mogli bismo nadomjestiti pogon na brodu. I koliko bi vremena trebalo za to? Daj mi samo grubu procjenu zapita ga Lenson. Taylor se nasmija. To je kao da me pita kako je visoko iznad nas. Ali evo ti jedne optimistike procjene: rekao bih jedna do dvije godine. Wilfred klimnu glavom odobravajui. Mislim da je to prilino tono. Ne manje od jedne godine i ne vie od dvije. Imamo sreu u tome to je tokarilica ostala itava i to imamo alat, vozilo za istraivanje i kompletnu rudarsku opremu za vaenje rudae kada je pronaemo. Najprije da uredimo neki prostor za stanovanje ree Taylor, zadigavi nogavicu da bi poeao modricu i ogrebano 23

koljeno. Pentranje u te sobe, i tamo i natrag kao to smo to inili ovo popodne, teak je i bolan posao. Red je predloio da prosijeemo prolaz kroz donji dio trupa broda koristei se donjim dijelom trupa kao podom ree Wilfred. Nee nam oduzeti mnogo vremena. Moemo ponovno sve urediti prema novoj situaciji, a svakako emo morati skinuti tokarilicu i privrstiti je na novi pod. Prvi zalazak sunca na Aurori prekinu svaki dalji razgovor buduim radovima za nekoliko minuta. Sunce je bilo nevidljivo tamo negdje iza udaljenih planina, njegovi posljednji zraci bacali su kroz blistavu dugu boje rubina, smaragda i zlata na zapadnom nebu. Zraci su prelazili i pomicali se irei se i treperei u sjaju svojih promjenljivih boja sve dok se nisu zatalasali i namrekali na nebu kao neka sveana zastava zemlje iz bajki. Lenson je prvi progovorio poto su se boje poele gubiti. Nikad nisam vidio neto slino ree gotovo sa strahopotovanjem u glasu. Ni ja ree Cooke razbakarivi se na svojoj vrei za spavanje. To je upravo onako kako je moja majka obiavala rei da e nebo izgledati, i to prije nego to je odluila da ja nikada ni u kojem sluaju onamo ne odem. Vjerojatno uzrok lei u nekoliko razliitih slojeva zranih struja to se kreu razliitom brzinom i nose razliitu koliinu praine i vodene pare ustanovi Wilfred. Uh! proguna Cooke. Zar ti uvijek mora biti tako pragmatian i praktian? Oh, pa bilo je dojmljivo, priznajem, ali bila je to jednostavna svakodnevna pojava: razlog za tu ljepotu to sam ga spomenuo vrlo je vjerojatan. Divan zalazak sunca na planetima slinim Zemlji prouzrokovan je vodenom parom i neistoom atmosfere. Pa onda, dok smo ovdje, budimo zahvalni to naa atmosfera sadri tu neistou koja proizvodi tako divan zalazak sunca ree Lenson. Blake, zaposlen razmiljanjem o mnogim stvarima koje e morati napraviti slijedeih tjedana, samo je s pola uha sluao Lensonovu izjavu, ali on e se je sjetiti esto godinama kasnije s 24

izvjesnim zadovoljstvom, nasluujui s koliko gorine i podrugljivosti je ona morala zazvuati samo Lensonu. Posljednji se odsjaji izgubie na nebu i zamijeni ih Tisuu Sunaca ogromno prostranstvo ispunjeno svijetleim tokama koje su bacale svoje svjetlo kroz maglovitu atmosferu u dovoljnoj koliini da bi stvarali njene sjene svuda unaokolo. Morat emo obaviti astronomska mjerenja napomene Taylor. Poet u dnevnim promatranjima naeg Sunca i njegovog pratioca. Znamo da dan ovdje traje oko dvadeset i etiri sata, ali ne znamo da li je proljee ili ljeto, ili pak ovaj svijet nema sezonske inklinacije polova. Mislim da je ovo ipak ljeto ree Blake. Onaj vii vrh to smo ga vidjeli kroz maglicu pokriven je snijegom. Dakako, iz toga se ne moe ba vrsto zakljuiti na emu smo. Nadajmo se da je ipak proljee ree Taylor. Znamo da naa godina ovdje traje est zemaljskih godina, i uz malo sree moda emo otii odavde prije no to doe zima. Jo su malo popriali o svojim planovima, a zatim jedan po jedan prostru svoje vree za spavanje i zavuku se u njih. Blake posljednji krenu na spavanje. Jo je malo sjedio promatrajui zlatni veo u koji je Tisuu Sunaca pretvorilo izmaglicu to se pruala od horizonta do polovice zenita. Na istoku je nebo bilo stravino crno, bez ijedne zvijezde. Nije bilo nijedne u tom smjeru daleko u beskraj. Aurora je nedavno prola najudaljeniju toku po svojoj orbiti od Tisuu Sunaca. Prije no to krenu na spavanje Blake ree: Vidjet ete kakva e grozna tama biti prije jutra kada zau Tisuu Sunaca i prije nego to nae sunce izae. *** Bilo je potrebno petnaest dana da brod urede barem djelomino za stanovanje. Trebalo je prosjei prolaz, napraviti vrata koja e se dobro zatvarati da bi sprijeila ulaenje praine, koju su stalno dizali popodnevni vjetrovi, opremiti brodski tank za vodu s filterom, stolove i stolice odarafiti s njihova sadanjeg poloaja s poda koji je postao zid, spustiti vozilo iz broda na tlo i uiniti niz sitnica koje se ne mogu ni nabrojati, a morale su se uiniti. 25

Blake i Cooke krenue ujutro esnaestog dana, ostavljajui ostale da nastave posao oko broda. Promatrali su Blakeov i Cookeov odlazak s nekom vrstom enje i kad su se udaljili preko pijeska Cooke napomene: Mislim da bi svi oni htjeli poi s nama. Njima ostaje teak rad a mi emo uivati u svjeem zraku i novim predjelima. Mogao bi odmah promijeniti svoje miljenje o uivanju ree Blake. Pjeaenje moe biti vrlo teak posao kad hoda cijeli dan. Pa zato imamo ovo vozilo? upita Cooke znatieljno. Da prenosi nae potreptine, na materijal. Neemo ga iskoristiti vie nego to je potrebno. Nove cipele moemo napraviti, ali ne moemo napraviti novo vozilo. Zar zaista misli da e dijamantna praina biti tako opasna? Nadam se da emo ustanoviti kako su dijamantna praina i pijesak prije iznimka nego pravilo na ovom planetu, ali sve govori u prilog tome da dijamanata ima posvuda. Ako je tako, moramo upotrebljavati vozilo to je mogue manje; ako i naemo rudau, vozilo e biti neophodno potrebno da je prenese do broda. Premda e nam vozilo biti potrebno za preradu rudae, moramo biti s njim pored broda, u protivnom morali bismo nositi dobar dio materijala i opreme do rudae. U oba sluaja potreban nam je ovaj mali teretnjak, zato je bolje da ga uvamo koliko je god to mogue. Shvaam suglasi se Cooke ali sumnjam da emo ga unititi tako brzo. Napokon, ova je stvarica bila predviena za upotrebu u krajevima gdje ima silikatnog pijeska, a dijamant nije mnogo tvri od silikata. Kad bi tvoja procjena bila tona, ne bih bio nimalo zabrinut ree Blake. to misli time rei? zapita ga Cooke. Kvarc ima tvrdou 7, a dijamant 10, zar nije tako? Blake uzdahnu. Prava i neugodna injenica je slijedea: za dijamant se kae da ima tvrdou 10 jer je jedina stvar tvra od korunda koji ima tvrdou 9. Neki mineralog po imenu Woodell u davno je vrijeme tamo na Staroj Zemlji odredio pravu tvrdou dijamanata usporeenu s kvarcem od 7 i korundom od 9. Prava tvrdoa dijamanta see izmeu 36 i 42. 26

 Ah Cooke zauti neko vrijeme. Onda moemo raunati da je tvrdoa ovog pijeska i praine est puta vea nego to je bilo predvieno da ovaj kamioni podnese. est puta je tvri i isto toliko puta otporniji. Skrenue kroz jednu malu vododerinu i uz nju do muljevite ravni, skreui samo da bi izbjegli bodljikavo bunje razbacano tu i tamo. Jutarnji zrak je mirovao, a praina koju su podigli pratila ih je u gustim oblacima, pokrivajui im lica i odjeu svjetlucavim sivilom, struui neugodno gdje god su se dva komada metala pokretala jedan uz drugi, kao na primjer na upravljakom mehanizmu. Vozili su se oko jedan sat, ovijeni razarajuim oblakom praine. Probijali su se zatim dalje du junih obronaka planine prema visokoj zaravni na istoku, gdje je potok vjerojatno izvirao. Razgledali su kanjone, obojica nosei uzorke kamenja iz korita do kamiona, traei komadie teke rudae urana i kadmija, koristei se pri tome Geigerovim brojaima koje je svaki od njih nosio sa sobom. Cookeovo se raspoloenje od prvog osjeaja bezbrine avanture pretvorilo u stanje zabrinutosti, njihovi krampovi i lopate otupljivali su se zauujuom brzinom ak i od kopanja u relativno mekem dijelu korita kanjona. Nisu nali nita. Stigli su do istonoga kraja planinskoga vijenca, do visoke crne zaravni, gdje se nalazio izvor potoka i gdje su noi bile svjee zbog povjetarca koji je dolazio od polaganog topljenja snijega. Ni tu nije bilo niega posebnog. Obino kamenje s neizbjeivim dijamantima, tako da se oni vratie, krenuvi dolje sjevernom stranom planinskog lanca. Cookeovi miii otvrdnue i povrati se njegov uobiajeni optimizam, nepomuen ni time to nisu nali teki metalni koncentrat u uzorcima koje su skupili, ni time to je njihov Geigerov broja ostao nijem, osim to je od vremena do vremena otkucavao pokazujui da je tlo normalno. Dva puta su pronali ile mekanoga eljeznog oksida, a jednom su naili na usku ilu niskopostotne bakrene rudae. No inilo se da u planini nema rudae urana ni olovno-cinane koja bi mogla sadrati njima tako potreban kadmij. Blake se ozbiljno zabrinuo za kamionii i inio sve to je mogue da bi sauvao njegove pokretne i pokretake dijelove od dijamantnog pijeska i praine. Ali nije bilo naina da se od praine sauvaju takvi dijelovi vozila kao to su ferode i bubnjevi konica, 27

kugla i kouljica prednjega upravljakog mehanizma, spojka i zglob poluge dizalice, koju su tako esto morali upotrijebiti kao i mnoge druge pokretne dijelove. Zrani filtar ga je zabrinjavao vie od svega. Znao je da je odreena koliina praine prodrla kroz filter u motor i tome nije bilo pomoi. Bio je to dobar filtar, napravljen da bi sauvao motor od silikatne praine, a svako zrno silikatne praine koje bi bilo tako fino i sitno da prodre kroz filtar bilo je prefino da izazove bilo kakvi kvar prije nego to bude pretvoreno u jedva opipljiv prah. Ali dijamantni prah bio je est puta tvri od silikata i toliko puta otporniji prodre li dijamantni prah, on se nee dati pretvoriti u bezopasni neopipljiv prah. *** Obili su zapadne obronke planinskog lanca prije podne tridesetog dana i ugledali zelenu liniju potoka udaljenu samo jednu milju. Kamion je radio vrlo buno kad ga je Blake okrenuo prema blagoj uzbrdici prema otvoru nekoga manjega kanjona, pa ga zato prebaci u niu brzinu. Dobro je to smo sada udaljeni od naeg logora samo pet milja ree Cooke. Ti sada vozi sa tri brzine nie nego to bi vozio da je vozilo u istom stanju u kojem je bilo kad smo napustili logor prije trideset dana. Plaim se da mu je ovo posljednji trzaj. Pokuavao sam ga sauvati i njegovati da praina ne prodire u nj, ali ipak ne moe zamotati motor u nepropusni sloj kao paket. Ostavili su kamion na aluvijalnoj ravnici ispred uskog ulaza u kanjon. Bilo je kasno popodne kad su napokon doli do prvog nalaza kadmija tankoga sivog sloja metalnog sulfida koji je bio pao s visokih strana kanjona. Sivi sulfid je olovo i cink ree Blake. Ove male uto-naranaste tokice su kadmijev sulfid. Cooke zaklima glavom. Postotak kadmija je tako neznatan, a olovo i cink ine samo tanki sloj. Moda e ga biti u veoj koliini i veem postotku kada naiemo na pravo mjesto ree Blake promatrajui stepenastu stranu kanjona. Moda emo ga lake nai. 28

Pronali su ga nakon jednog sata na pola puta do vrha kanjona. Opet samo kratki uzani sloj rudae. Blake ga je pokuavao bezuspjeno iskopati svojim istraivakim krampom, ali njegov je vrh odavno bio zatupljen. Udarajui uzalud po vrstoj podlozi s rudaom iza njega, Cooke zastade da zapali cigaretu i obrie znoj s lica. Imamo kiseline i glicerina ree. Kada bismo samo mogli izbuiti nekoliko rupa s ovim stijenama, mogli bismo ih napuniti nitroglicerinom. Izgledi su jedan prema tisuu da u veoj dubini sloj rudae bude iri odgovori Blake prestavi bezuspjeno udarati tupim krampom po rudai. Ali kako da izbuimo rupu u stijeni? Imamo builicu s dijamantnom glavom zapoe Cooke, ali njegov glas odmah postade tii. Tono odgovori Blake shvativi na to je Cooke odmah pomislio pri tome. Kako da buimo stijenu s dijamantima builicom od dijamanta? Pa kako smo zamiljali buiti rupe za miniranje kada smo krenuli na ovaj posao prije trideset dana? Neu se prepirati zbog dijamantne builice, ne vidim mogunost da bui rupe u kamenju s dijamantima, ali zato nismo na to prije mislili? Nismo zasigurno znali imaju li sve formacije isti visoki postotak dijamanata naglasi Blake, Nadali smo se da nee biti tako, zar se ne sjea? Kakav je ovo udan svijet! uzdahnu Cooke. to god pokuali sve je ispunjeno dijamantima. Kako moe preobilje samo jednog elementa prouzrokovati toliko mnogo briga i nezgoda? Pa Blake protrese prazni kontejner i pogleda prema zapadu, gdje je sunce nestalo iza litica kanjona ne moe se vie nita uiniti ovdje, bolje da se vratimo do kamiona i pojedemo neto prije mraka. Cooke krenu prvi niz kanjon. Raspoloenje mu se vrati i ve je zvidukao kad su se pribliavali koritu kanjona. Bili su na pola puta do izlaza iz kanjona kad odjednom postade mranije jer su teki oblaci pokrili sunce. Postajalo je sve tamnije, iako je Blakeov sat pokazivao da jo nije vrijeme zalaza sunca. Nastavie prema stijenama na ulazu u kanjon, gdje se kanjon naglo otvarao prema pustinji i tek tada postanu svjesni jo nekakvog uma osim onog od 29

kripe dijamantnog pijeska pod nogama. Dolazio je iz pustinje izvan ulaza u kanjon i zvuao je kao udaljeni vodopad. Cooke je bio pedesetak metara ispred njega, jo je uvijek zvidukao i oito jo nita nije uo. Blake ubrza korake i sustie ga kad je Cooke zakoraio kraj stijena to su jo zaklanjale Blakeu vidik prema pustinji. Cooke se zaustavi s izrazom uenja na licu gledajui prema kamionu i pustinji iza njega. Naglo se okrenu viui prema Blakeu. to je to? Blake je u nekoliko sekundi bio kod njega i ugledao izvor zvuka koji je bio uo. Bilo je daleko oko jednu milju veliki crni zid koji je srljao prema njima brzinom od pedeset milja na sat, urlajui dubokom suzdranom grmljavinom s frontom koja se kovitlala i kipjela. to... zapoe Cooke, ali ga Blake prekide kratkim uzvikom. Doi! i potra prema kamionu ocjenjujui daljinu koju moraju prijei prije nego to ih crni val stigne. Kamion nije bio daleko ali zid se pribliavao najmanje pedeset milja na sat. Pa to je... zapoe Cooke ponovo, ali odustade kad mu nalet vjetra napuni usta pijeskom. Tada svu svoju panju obrati na to da ne zaostane za Blakeom koji je hrlio naprijed. Stigli su do vozila kad im je crni zid gotovo bio za petama, uskoie u kamion zalupivi vrata za sobom. Pjeana oluja ree Blake kada ga je Cooke ponovo zapitao. Jedan jai nalet vjetra prijee preko kamiona zasuvi im lica pijeskom. Zatvori prozor s tvoje strane ree Blake zatvarajui ga sa svoje. Ovaj je povjetarac samo prethodnica. Mislim da e uskoro naletjeti pravi. Crni je zid navalio nekoliko trenutaka kasnije s olujnom grmljavinom, urlajui, udarajui po malom kamionu divljim udarcima i zavivi ga potpuno u tamu. Pijesak i ljunak udarali su po prozorima otrim parajuim udarcima, a osim urlanja vjetra Blake je mogao uti silno udaranje jer je vjetar pronaao straga na kamionu praznu kantu za vodu i udarao njome amo-tamo. Buka prestade odjednom, i Blake je mogao predstaviti kako njihova kanta za vodu skae ogromnim skokovima du planinske kose. Hoe li dugo, to misli? vikao je Cooke kroz tamu. 30

 to? poeo je vikati i Blake kako bi se ulo uz zavijanje i urlanje oluje. to misli kako e dugo ovo trajati? Ne znam. Ponekad pjeana oluja moe trajati jedan sat, a ponekad i do deset sati. On napipa sandui s alatom i izvadi svjetiljku. Svjetlo rune svjetiljke stvaralo je dojam trodimenzionalne slike u kabini ispunjenoj prainom. Kako je to prodrlo tako brzo ovamo unutra? zapitao je Cooke. Prodire kroz najmanju pukotinu odgovori Blake upravivi svjetlo na prednje staklo. U svjetlu se vidjela kako praine i pijesak prolijeu nevjerojatnom brzinom. Bilo je svijetlih refleksija u zraku i pijesku kad su vei komadi dijamanata reflektirali svjetlo za djeli sekunde i kada su komadi mrtve vegetacije prolijetali pred prozorom. Blake ugasi svjetlo i smjesti se to je udobnije mogao u polovici svoje male kabine. I ti bi mogao pokuati da pusti mozak na pau za slijedei neodreeni broj sati. Cooke poslua njegov savjet, gunajui zbog nedostatka prostora za svoje duge noge. Zaspao je za petnaest minuta, to je Blake ustanovio osvijetlivi ga na trenutak. Blake uzdahnu sa zaviu i pripremi se na sate i sate razmiljanja, koji e biti njegova jedina borba dok ga ne uhvati san. Bilo je neto u genijalnoj Cookeovoj filozofiji, u potpunoj nebrizi za neroeno sutra i mrtvo juer. Dok je zaviao Cookeu na njegovu bezbrinom ponaanju, razmiljao je da li bi bio dovoljno vrst da prihvati eventualnu spoznaju o ne tako dalekoj mogunosti da se svi njihovi napori za naputanje ovog blistavog planeta mogu pokazati beskorisnim. Vjetar je drmao kamion i urlao nesmanjenom estinom kad je uspio zaspati, jo uvijek zabrinut zbog dijamantne praine koja se zavukla u svaku i najmanju pukotinu u kamionu gdje god su se dva metala pokretala jedan uz drugi. Silikatna bi praina za izvjesno vrijeme unitila motor. Ovo su dijamanti a ne silikati, oni imaju tvrdou od 42, a ne sedam... Probudio se u zoru ukoen i zgren. Cookeovo je hrkanje bilo vrlo glasno u tiini koja je zamijenila oluju. On gurnu nemilosrdno laktom Cookea u rebra. Probudi se, oluja je prestala. 31

 Ha? Cooke zamiri rasteui se i zijevajui. Noge su mi se ukoile, tako dugo, hej! to se dogodilo s naim prozorima? Sad imamo smrznuta stakla svuda uokolo ree Blake sputajui mutno staklo na svojoj strani. Dijamantni je pijesak izgrebao staklo. Blake izae iz kamiona u isti zrak mirnoga jutra i pregleda oteenja. Cooke doe s druge strane i stade zurei otvorenih usta u svijetlu sjajnu metalnu stranu kamiona, gdje je prije bio debeli sloj tvrdoga crvenog emajla. ini se da e nam trebati jedno novo bojanje izusti napokon. I morat emo probiti rupu u prednjem staklu kako bismo mogli vidjeti kuda vozimo. Blake podie metalni pokriva motora i prijee prstom preko naslage dijamantne praine koja je pokrila sve dijelove motora. Nakupio se vie i deblje tamo gdje je bilo ulja da ga zadri. to emo uiniti s tim? Cooke zapita. Nita. Budemo li ga pokuavali oistiti, samo e jo dublje pasti u pukotine. Moemo ga jedino ostaviti i nadati se da e masnoa zadrati vei dio praine od prodiranja dublje u pokretne dijelove. Pitam se kako su proli nai u logoru? zapita Cooke kad je Blake spustio pokriva na motoru. I ja sam razmiljao o tome. Bolje je da napustimo ispitivanje kanjona za sada. Dovoljno je blizu logora da ga moemo pjeice razgledati i ispitivati. Skinuli su zamueno prednje staklo i nastavili put. Upravljaki mehanizam i mjenjaka kutija neopisivo su kripali. Pola milje ispred vozila vidjeli su neto s metalnim odsjajem i ustanovili da je to njihova kanta za vodu baena ispod jednoga bodljikavog grma, oguljena i izglaana do visokog sjaja. Taylor i Lenson ekali su izvan broda kad su oni pristigli. Pitanje i nada mogli su se vidjeti na Lensonovu licu, a gotovo neprimjetna zabrinutost zategla je upitni izraz na Taylorovu licu. Blake ugasi motor i izae. Nita ree on ni traga uranu. 32

Lensonovo lice odraavalo je pravo nezadovoljstvo, no Taylor je, ini se, imao na umu neto mnogo ozbiljnije nego jednostavno nezadovoljstvo. Znai, nema nade da bi se pronaao uran u ovoj okolini? upita Taylor. Nije mu bilo nikakva traga negdje u ovim planinskim lancima odgovori Blake i pogleda prema brodu. Gdje je Wilfred? Krenuo je rano jutros u istraivanje. Mi smo prilino dobro uredili brod iznutra i nije bilo mnogo posla proteklih nekoliko dana. No kako je sa ostalim mineralima? Da li ste bilo to novo pronali? Tanki sloj olovno-cinane rudae, s vrlo neznatnim postotkom kadmija. Mislim da dijamantna builica ne bi nikad mogla probuiti stijenu u kojoj se nalazi. Lenson se kiselo namrti. Znam da ne bi ree on. Vie nemamo dijamantne builice. Dok ste vi bili odsutni, ja sam pronaao neku formaciju punu cirkonija. Kako nam je on potreban, sva trojica smo se sloili da bi bila dobra ideja upotrijebiti builicu, napraviti nekoliko rupa i izminirati neto rudae koja sadri cirkonij. Postavili smo builicu juer ujutro. Do podne smo unitili 6 od naih 9 dijamantnih glava, a izbuili smo rupu od 10 cm. Ja sam se vratio do broda kasnije popodne da bih uzeo neto ulja za motor builice, a oluja je udarila jo prije nego to sam se mogao vratiti do builice. Ostavio sam builicu da radi. Motor je radio tako polagano da nisam morao biti zabrinut. Izgubio sam se u tami oluje i morao sam se zakloniti iza jednoga kamena sve do jutra. Tada sam vidio gdje sam i otiao pogledati to je s builicom. Pijesak ju je obasipao dok je radila i unitio ju je. Ne samo motor nego i upravlja na builici. Na alost, to nije nikakav gubitak ree Blake. Sve formacije koje smo Cooke i ja pregledali imaju isto tako visoki postotak dijamanata. No pretpostavimo da ipak naemo rudau, kako emo buiti bez builice? zapita Cooke. To jest, ako pretpostavimo da emo nai rudau koja nije tako tvrda i ispunjena dijamantima to onemoguava svako buenje.

33

 U tom sluaju emo svakako moi popraviti staru builicu ree Blake. Okrenu se Lensonu. Rekao si da si upotrijebio motor builice za neto drugo. Za to? Kao crpku za vodu ree Lenson. Bilo je glupo gubiti vrijeme i snagu za noenje vode u brodske rezervoare kantama, pa smo uzeli malu visokoturanu vodenu crpku koju smo ponijeli upravo za punjenje brodskih rezervoara, uzeli smo motor od builice. Tada se jo nismo koristili builicom. Izvadili smo dovoljnu duinu cijevi iz brodskog sustava zrane cirkulacije, cijevi postavili do potoka i montirali na to nau crpku. On se opet namrti. Izdrala je dovoljno dugo da bismo napunili jedan rezervoar, ali se otetila osovina. Popravili smo je, i 7 dana kasnije kada smo je ponovo upotrijebili opet se pokvarila. Kad smo je napokon posljednji put upotrebljavali, klipovi su bili izgrebani kao i prstenovi i kouljice cilindara. Znai motor je potpuno uniten? Lenson potvrdno klimne glavom. Obala na kojoj smo mi postavili crpku bila je suha i pjeskovita, a vjetar je stalno dizao oblaie praine. Motor je bio u vrlo loem stanju prije nego to nam je kroz tvrde lubanje sjevnulo da je to ista dijamantna praina i ni u kojem sluaju tako bezazlena kao to je izgledala. Znai, sada morate opet nositi vodu u posudama? zapita Cooke. Red i ja nastavit emo istraivanja pjeke. Ovo je okrutan svijet za svakoga tko je nauio na pomo mehanizacije. U vezi s nalaenjem urana ree Taylor to predlae kao slijedei korak? Mogli bismo krenuti kroz pustinju do najbliega planinskog lanca i vidjeti to moemo pronai ree Blake. Bit e sporo ako to obavljamo pjeke, ali imamo ovdje neograniene rezerve barem dviju stvari: vremena i dijamanata. Ne. Taylor zaklima glavom. Vrijeme je upravo ono to nemamo. Jo nita nisam rekao ni Lenu ni Wilfredu. Htio sam saekati da se sva petorica ovdje sakupimo i to treba... Halo! Wilfredov uzvik prekide Taylora, on je urno dolazio k njima. Vidio sam kako se vratio va kamion, pa sam se i ja okrenuo i doao natrag. Jeste li imali sree? 34

 Nikakve ree Blake. Jednostavno nije bilo niega vrijednog ni da bi se ovjek sagnuo. to je bilo s tim da nemamo vremena i da ima neto to nam jo nisi rekao? Lenson upita Taylora gledajui ga pozorno. I ostali obratie panju na Taylora. Ja sam obavio dnevna ispitivanja opservacije kretanja pone on. Promatrao sam kretanje naeg sunca i utog sunca, itd. i sazvjee Tisuu Sunaca. Ustanovio sam da je ovo proljee, rano ili kasno ne znam, ali to nije vano. Najprije sam mislio da se uto sunce okree po svojoj orbiti oko naeg plavo-bijelog sunca. uto sunce moete vidjeti kao vrlo svijetlu utu zvijezdu prije naeg sunca svakog jutra. Prema mojim zapaanjima, uto sunce vidljivo napreduje otprilike jedan stupanj svakih pet dana ispred naega sunca. To prividno kretanje bilo bi u redu kad bismo i mi izlazili iz nae orbite, pa sam tako postao radoznao i proveo jo neke opservacije i mjerenja. Otkrio sam da se pribliavamo sazvjeu Tisuu Sunaca brzinom od stotinu milja u sekundi. Je li to ono to nam nisi rekao? zapita Lenson. Ne razumijem, mi emo biti vrlo daleko odavde ili emo biti odavno praina prije nego to naa lutajua dvojna zvijezda stigne do najblie zvijezde Tisuu Sunaca. Rekao sam da se prividno kretanje utog sunca moe objasniti samo naim vlastitim orbitalnim kretanjem ree Taylor. Ne postoji orbitalno kretanje utog sunca, to nije dvojna zvijezda, uto sunce je lan sazvjea Tisuu Sunaca. Hoe rei... zapoe Blake. Za otprilike sedam i pol mjeseci ta e se dva sunca sudariti. A na poloaj na toj orbiti u to vrijeme? Mi emo ui u uto sunce po radijusu nae orbite 400,000.000 milja prije sudara. Visoki Lenson jedva da je promijenio izraz lica, a izraz iznenaenja na Wilfredovu licu malo se stvrdnu u izraz tvrdoglavosti, kao da je ve odluio da ne prihvati takvu sudbinu. Cooke se osloni jednim laktom na odbojnik kamiona, a crnim okom je prelazio preko ostalih analizirajui njihove reakcije. Prvi put Blake osjeti da Cooke nije mogao nai nita to bi ga zabavljalo.

35

 Jesi li siguran da su tvoja mjerenja i opservacije tone, da nema nade da bismo se mi ve odvojili od utog sunca u to vrijeme? upita Blake. Ja sam ispitivanja i mjerenja obavio to je mogue tonije i ispitao eventualne greke. Nae sunce se kree prema utom suncu brzinom od sto milja u sekundi, a njih sada dijeli udaljenost malo vie od jedne i po milijarde milja. Naa prvotna promatranja tih sunaca nisu nam mogla pokazati da ona nisu dvojne zvijezde za kratko razdoblje vremena otkako smo upali u normalni svemirski prostor, osobito ne ogranienim sredstvima za promatranje iz broda. Bilo je sasvim prirodno pretpostaviti da su dva sunca tako blizu jedno drugome dvojne zvijezde. Jedino vrlo precizna mjerenja za vrijeme ovoga kratkog vremena to smo ih promatrali su mogla otkriti istinu, a mi nismo imali ni prikladne instrumente ni nekog razloga pomisliti da su takve opservacije potrebne. To ne bi promijenilo okolnosti u kojima se nalazimo naglasi Blake. Mi bismo se ipak spustili da vidimo to nam planet moe ponuditi i kakvih minerala ima na njemu. To je istina ree Taylor. Rezultat bi bio isti. Tako, evo nas gdje jesmo i prema mojim vrlo optimistikim proraunima imamo est mjeseci vremena da opskrbimo na motor pogonskim gorivom i odemo odavde to bre moemo. est mjeseci? zaudi se Cooke. Rekao si da e to biti za sedam i pol. Mi emo morati biti vrlo daleko odavde u to vrijeme, jer Aurora nosi izvanredno visoki postotak ugljika u sebi, i vi znate to se dogaa kad bilo koji proces nuklearne konverzije dobije posebnu koliinu ugljika. Oh, oh, NOVA! Nastaje nova! A ona se onda prua daleko, daleko u prostor ree Taylor. Ureaj za hipersvemir, energija za njega zapoe Wilfred. Ako ikada pronaemo nain da stvorimo energiju za njega, to e morati biti na samom putovanju u svemiru ree Taylor. Ili ja bih rekao to je najsigurniji redoslijed akcija za nas. Slaem se ree Blake. Ako uspijemo pronai dovoljno istu rudau, mi bismo vjerojatno bili u mogunosti 36

uzletjeti odavde za est mjeseci. To bi morala biti izvanredno ista rudaa, no nije vjerojatno da ovdje moemo nai takvu rudau. A isto tako ne znamo ni da li je to nemogue. Prva stvar koju elimo jest da krenemo odavde to je bre mogue i to je dalje mogue. S dovoljno iste rudae mislim da bismo to mogli. Rekao si: ne sasvim vjerojatno, ali ne i nemogue ree Taylor. Pa koliko malo vjerojatno ti misli da jest? Ako su ostali planinski masivi nalik na ovaj, nai su izgledi vrlo mali. Moemo pokuati, moemo krenuti sa dvije razne ekipe da bismo utedjeli na vremenu. Cooke je stekao iskustvo u ovim planinama sada i moe krenuti s jedinim od vas u brda sjeverno od nas, a ja bih s ostalima krenuo u planine koje se prostiru juno. Ako nema niega na njima, rekao bih da nema koristi od daljeg istraivanja. Zato? upita Lenson. Vrijeme. Vrijeme i udaljenost. Rudau koju bismo nali trebali bismo nositi na leima do broda jer je kamion potpuno pokvaren. Pa krenimo odmah danas predloi Cooke. Kako je nae vrijeme tako kratko, ne smijemo gubiti nijedan sat. Krenimo odmah. Blake pogleda u rano jutarnje sunce. Dobra ideja. Svakako ne smijemo gubiti nijedan dan. Ponijet emo sa sobom hranu u koncentriranim tabletama za ezdeset dana, rezervne cipele i potplate, i to je najvanija posude s vodom. Koncentrirana hrana u tabletama za dva mjeseca zapoe Wilfred sumnjiavo, ali ga prekidoe. Za osvjeenje moemo jesti bobice s trnovitog bunja ree mu Blake. Cooke i ja smo ih ve kuali. Nemaju okusa, ali su potpuno bezopasne ree okrenuvi se Cookeu. Moe krenuti s Wilfredom prema sjevernim planinama, one su blie od junih, a Lenson je bolje graen za mariranje kroz pustinju do junih masiva nego Wilfred. Trebat e nam vode samo za tri dana dok stignemo do obronka junih planina. A ako na junim planinama nema ni potoka ni izvora, kako ete doi natrag kroz pustinju bez vode? upita ga Taylor. Neemo se vratiti ree Blake jednostavno. 37

Cooke se odvoji od odbojnika i pogleda u kamion kimajui glavom. Kad bismo se samo mogli koristiti ovim kamionom... *** Blake i Lenson stigli su do junih planina treeg dana pjeaenja kroz svjetlucavi dijamantni pijesak u pustinji, suhih upaljenih grla i praznih posuda za vodu. Nali su vodu, baricu vode pune alkalija, ali ipak je bila voda. Slijedei dan su nali potoi slatke vode kad su se poeli uspinjali uz sjevernu stranu planine. Bile su to visoke klisure, nailazili su na jo niz potoka i izvora u prolazu. Tridesetog dana stigli su do istonog kraja i okrenue prema junoj strani. Doli su do posljednjeg kanjona na jugozapadnom obronku pedesetoga dana i znali su da su pogrijeili. Nali su tu i tamo eljezni oksid i jednom vrlo mekanu ilu bakrene rudae, ali nigdje ni traga uranu. Pedeset i etvrtog dana stigli su do broda ponovno odrpani. Blake sa crvenom kosom kao u pobunjenika, a Lenson sa smeom bradom. Prema prvobitno utvrenom planu Cooke i Wilfred se vratie u isto vrijeme. Wilfredovo lice je bilo opaljeno suncem, a plava kosa divlje raskutrana, Cooke je imao gustu crnu bradu, koja je zajedno sa njegovim crnim oima jo vie isticala njegovu pojavu gusarske okrutnosti. Taylor je nosio dvije kante vode prema brodu kad su se njih etvorica pojavila. On spusti kante i prieka ih. Nema sree ree Blake kad su mu se pribliili. Ista stvar je i kod nas ree Cooke. Planine koje smo mi pregledali prazne su kao i ove ovdje. Ja sam nastavio svoja promatranja ree Taylor. Sve se podudara s mojim zakljucima i sada smo ezdeset dana blii kraju. Moramo neto napraviti, i to vrlo brzo. Znam to ree Cooke eui svoju crnu bradu dok mu je poderani rukav visio i vijorio se na vjetru. No prije nego to zaponemo duge razgovore o tome to emo uiniti sada, da pojedemo neto drugo osim pilula i bobica. I da se okupam. Tako sam prekriven dijamantnim prahom da bih blistao kao dragocjeni dragulj. Taylor podie kante s vodom. 38

 Ima dovoljno vode da se svi vi istuirate ree on ali nemojte je troiti previe. Bio sam zaposlen drugim stvarima, inae bih donio vie vode u brod. Morali bismo imati nekakvu crpku ree Blake pomaui Tayloru u noenju vode. Nema smisla gubiti vrijeme na noenje vode u kantama. Lenson ga pogleda otro da vidi ne ali li se on. Jesi li pogledao to su dijamantna zrnca uinila naoj crpki? upitao je. Unitili su je, a bila je nainjena od najtvrega elika. Ne moemo upotrijebiti nijednu vrstu crpke koja ima pokretne dijelove od elika ree Blake. Nijedna elina slitina koja je ikada napravljena ne moe odoljeti dijamantu. Pa kako je elik na najtvri materijal, oito je da ne moemo upotrijebiti nikakvu crpku koja ima pokretne metalne dijelove. Dakle, neemo se pokuavati boriti protiv dijamanata tvrim elinim legurama, ak i kad bismo ih imali; jednostavno emo prevladati problem abrazije nainivi crpku koja nema pokretnih dijelova. Oh, oh? Cooke se okrenu prema njemu. Briljantno rjeenje, osim jedne male stvari: kako emo pokretati vodu bez pokretaa koji e bilo to pokretati? Pustit emo vodu neka koristi svoju vlastitu brzinu da podigne jedan svoj dio vie nego to je izvor. Napravit emo hidraulinu crpku. Hm! mrmljao je Taylor nezadovoljno. Mogao sam napraviti jednu, jo davno prije, u slobodno vrijeme, ali nikada nisam pomislio na tako jednostavno rjeenje. Ja sam neprestano razmiljao kako da se borim protiv dijamantne abrazije, ogrebotina, a ne kako da to sasvim izbjegnem. Ali i hidraulina crpka ima pokretne dijelove primijeti Wilfred. Ventile. Bez ventila, koji e se naizmjence otvarati i zatvarati, crpka nee raditi. Kako e odravati ventile u njoj? Ventili su vrlo jednostavni, jedan propusni ventil i jedan preklopni. Jedino moramo ventile i leita ventila prekriti plastinom gumom. Dijamant ne moe otetiti gumu. Guma je tako mekana da tvrdoa dijamanta nema na nju nikakva djelovanja. Tuiranje i dobar obrok mnogo je pridonio poboljanju raspoloenja te etvorice ljudi, brijanje je uinilo jo vie da pobolja njihov izgled. Taylor pokrene pitanje njihovoga slijedeeg toka 39

akcije i zapita Blakea za miljenje o koristi daljnjeg traenja urana. Blake je odgovorio na pitanje prijedlogom Moramo se odmoriti barem tjedan dana, iako nam je vrijeme vrlo kratko ree on. Ovaj put morat emo prijei dvije pustinje i jedan planinski lanac izmeu njih, a naa prola ezdesetdnevna dijeta prehrambenim tabletama i bobicama s trnovitog bunja dovela je kod sve etvorice do slabljenja kondicije. Dok se odmaramo, predlaem da pokuamo razmiljati o nekoj alternativi za atomski pogon. Neu se protiviti ako svi vi elite da nastavimo traenje urana, samo se plaim da je to potpuno uzaludan posao. Bez kamiona ili bilo kakvoga drugog transporta nema nikakve koristi, ako i naemo rudau. Nemamo dovoljno vremena da donesemo rudau s velike udaljenosti na naim leima kroz pustinje i planine. Dakle, predlaem da u slijedeih pet dana svaki pokua razmisliti o nekom planu koji iskljuuje razmiljanje o atomskom pogonu. to vie planova bude, to bolje ree Taylor. Ako imamo dovoljno iroki izbor da bismo se mogli odluiti, mogli bismo izabrati onaj koji e biti najsigurniji. No ja za sada ne vidim mogunost za pronalaenje brega i jednostavnijeg naina za pokretanje ovoga broda od onoga kojim je bio pokrenut prvi brod na Staroj Zemlji: atomskog pogona. Ostali su isto mislili, bili su spremni razmotriti svaki alternativni plan, a nisu imali nikakvu koncepciju. Blake nije spomenuo ideju koju je imao, uvjeren da ona sadri jedinu nadu da preive, plaei se da bi radikalno odvajanje od konvencionalnog smjera razmiljanja moglo prouzrokovati da ga odbace unato irine njenih mogunosti. Slijedei dan napravili su hidraulinu crpku i postavili liniju cijevi sastavljenih od brodske ventilacije dovoljno uzvodno uz buni mali potok da bi dobili potreban pritisak. Neto prije zalaska sunca spojili su posljednje komade cijevi sa crpkom, zatim se vratili do broda da priekaju prve mlazeve vode koji e potei u brodske rezervoare. ekali su neko vrijeme dok se cijevi izmeu crpke i broda ne napune vodom i napokon voda potee u stalnom tankom mlazu. Zna ustanovi Cooke gledajui tanki mlaz ljudi u stara vremena ba nisu bili ludi. Napokon, ipak smo dobili jednu rundu u borbi s ovom dijamantnom prainom ree Lenson. 40

 elio bih da imate na umu kako smo to postigli zapone Blake. Mi smo to uinili koristei se prirodnim silama koje su nam bile pri ruci, a ne pokuavajui borbom protiv abrazivnog djelovanja dijamantnog zrnja. Zapamtite ovo, u svakom planu koji predvidite: ne moete se boriti metalom protiv dijamanata! Mislim da smo sada toga postali svi svjesni ree Taylor. Nadam se. Sve dok ne priznamo tu injenicu, neemo stii nikamo. Nikakvih daljnjih primjedbi nije bilo slijedeih dana dok je svaki razmiljao o planu povratka i Blake se nadao da takva tiina znai ozbiljno razmiljanje s njihove strane a ne samo fatalistiko prihvaanje statusa quoa. estog dana nakon njihova povratka okupili su se u sredinjoj sobi broda da bi svaki iznio svoj plan, ako ga ima. Blake donese nekoliko sitnica iz radionice za popravke i iz svoga ormaria, neposredno prije poetka izlaganja planova, Taylor je napravio kratki pregled njihovoga bezizlaznog poloaja. Mogla bi se uzeti u obzir jedina tri naina za naputanje ovog planeta ree on. Najsigurniji bio bi poslati poruku na Novu Zemlju, ali to je nemogue. Ne moemo popraviti ni napraviti novi odailja ni prebaciva za hipersvemir. Njihova izrada zahtijevala bi vrlo sloenu i preciznu maineriju i specijalne legure. Ne moemo upotrijebiti ponovno razline legure u zdrobljenim cijevima jer su bile izloene zraku i neke od finijih su pretvorene u prainu. Drugi, najlaki i najneprihvatljiviji nain bio bi ekati jednostavno, nadati se prolasku nekog broda koji bi nas spasio. Znam da to ne prihvaate. To ostavlja samo jednu mogunost da napustimo ovaj svijet prije nego to nestane u plamenu, a to znai napraviti pokretaki pogon za na brod. To opet izaziva pitanje: nastaviti potragu za uranom ili posvetiti svoje vrijeme i napore i pronai neki drugi nain za pokretanje broda osim atomskog pogona. Ja sam napinjao mozak est dana i nijedna mi ideja nije pala na um ree Lenson. Ne vidim da postoji drugi izbor. to bismo drugo mogli planirati s bilo kakvom nadom za uspjeh osim atomskog pogona? 41

 Prije nego to prijeemo na druge planove ree Wilfred neka nam Blake iznese svoje miljenje o izgledima za pronalaenje urana i kadmija na vrijeme da bismo osigurali pogonsko gorivo? Nismo pronali ni traga uranu u ogromna tri planinska lanca ree Blake. Ima eljeza i manjih koliina bakra, ali nema radioaktivnih elemenata. Ne znam da li je tako na cijelom ovom kontinentu, ali na dijelu na kojem smo mi nema ih. Ja nisam za dalja istraivanja. Vrijeme nam je vrlo ogranieno, sve to budemo nadalje radili moramo uiniti bez odgaanja. Dalja istraivanja pjeice zahtijevala bi vrijeme, mnogo vremena. Mogue je da rudaa koju mi trebamo postoji na daljini od sto milja od nas, ali kako da je pronaemo na vrijeme, i to pjeke? ak i kad bismo je nali u dovoljno istom stanju, kako da je prenesemo na vrijeme do broda? Nemamo kamiona, kao to znate. Imamo samo noge i lea. Kad bismo imali vremena, i kad bi nam na ovom svijetu bilo mogue da se sluimo kamionom, ja bih bio za nastavak istraivanja sve dok ne naemo potrebnu rudau. Kamion bi skratio dane putovanja na sate, vozio bi potrebnu opskrbu i opremu do rudae i vozio rudau natrag. No vie nemamo kamiona i nemamo vie vremena. Po mom miljenju dalje je istraivanje gubitak naega kratkog i dragocjenog vremena. ini se da nema nikoga tko se ne bi slagao s tobom ree Taylor kad su drugi ostali utei. Ti si iznio crnu perspektivu, ali nitko ne moe pobiti tu istinu. Ima li ti kakav plan? upita Wilfred. Imam. Vi ste svi razmiljali na konvencionalan nain, zar nije tako? Takav konvencionalan nain razmiljanja proizveo je brod kojim smo stigli ovamo naglasi Wilfred. Svakako, ali taj isti konvencionalan nain razmiljanja nee nam nikad pomoi da napustimo ovaj planet i ova sunca. Ja imam jednu nekonvencionalnu ideju i jedno samo naoko jednostavno pitanje. Ako moete odgovoriti na moje pitanje, znat emo kako treba napraviti pogon za na brod. Blake izvadi iz depa nekoliko stvarica kratku elinu ipku, etvorouglasti komad aluminijskog lima, komad tankog stakla i dugaku ivau iglu na dugakom koncu. On ih spusti sve ispred sebe na stol i nastavi: 42

 Plaim se da konvencionalni nain miljenja nee koristiti na nekonvencionalnom svijetu. Mi smo se svi bavili naim problemom kao da smo na nekom pustom otoku u nekom dijelu Nove Zemlje, sa zrakom bez praine i obiljem minerala. Jo uvijek razmiljamo o raketnom pogonu jer je raketni pogon bilo najjednostavnije izgraditi u svijetu strojeva i radioaktivne rudae. Ovdje nemamo nijedno od toga, nemamo Zemlji sline izvore sirovina i opremu za borbu u potpuno nezemaljskim uvjetima. Na Novoj Zemlji upotrijebili bismo strojeve; cijeli ljudski tehnoloki progres potjee od jednostavne male stvari: kotaa. Bez kotaa se nikada ne bi razvili strojevi, a bez strojeva nikad ne bi bilo atomskog pogona. Vi ste svi vidjeli da na ovom svijetu ne moemo imati kotae kao osnovu za razmiljanje. Ne moemo imati kotae, ne moemo imati nijedan pokretni dio stroja u svijetu s dijamantnom prainom. Naa vlastita nauka sagraena je na kotau i ako ne naemo i razvijemo znanstvenu zamjenu za nju, pretvorit emo se u dim za sedam ili osam mjeseci. Blake podie elinu ipku. Ima jedna sila koju nijedan od vas nije spomenuo. To je sila koju sav dijamantni prah ovoga svijeta ne moe zaustaviti jer nema pokretnih dijelova: sila magnetskog polja. On podigne iglu na koncu. Ovo je obian tapni magnet ree on putajui da privue iglu jednim krajem. Svi znamo da se suprotni polovi privlae a isti odbijaju. Odvojit u iglu od kraja magneta, igla e se vratiti natrag opet na magnet u trenutku kad je pustim jer je njen donji kraj magnetiziran suprotnim polaritetom od onoga na kraju ipke. Okrenut u krajeve magneta i igla nee biti privuena nego odbijena koliko to konac doputa i ostat e na najudaljenijoj toki od magneta. Ovdje imam komad aluminijskog lima, magnetsko odbijanje ide kroz aluminij. Ista je stvar i s ovim komadom stakla. Blake spusti magnet i iglu natrag na stol. Vas etvorica imate tehniko iskustvo i obrazovanje, a ja sam samo prilino dobar rudarski inenjer, ali moj zdrav razum ukazuje mi da ne moemo otii odavde zbog sile tee, gravitacije koja nas ovdje dri. Moj zdravi razum mi takoer govori da neko osnovno naelo lei iza svih tipova sila: tea, magnetizam, indukcija, gravitacija. Ako se mogu napraviti dva magnetizirana tijela da odbijaju jedno drugo kao i da se privlae meusobno, zar je 43

nemogue postii da se dva tijela koja se dre zajedno pomou sile gravitacije ponu meusobno odbijati? Kao to sam rekao, isto naelo vai za sve oblike sile tee. Ako uspijemo otkriti to naelo, moi emo proizvesti pogon koji bi radio na naelu antigravitacije. Evo, pitanje koje sam vam elio postaviti jest: to prouzrokuje da se igla i magnet ponaaju na taj nain? Nastupila je tiina dok su svi razmiljali o Blakeovom prijedlogu. Wilfred prvi progovori. To je vrlo jednostavna pojava ree on. I poznaje ju svako dijete. To je istina sloi se Blake. Svako dijete zna to e magnet prouzrokovati, ali da li itko od vas zna neto vie o magnetu nego to hipotetino dijete? Svi vi znate to e magnet proizvesti, a da li itko od vas zna zato se to dogaa? Magnetizam je bio neodreeno opisan kao sila, napon u eteru, ja mislim ree Lenson pomalo nesigurno. Nita ne znam o magnetskim silama jer nisu imale veze s mojim podrujem studija, ali Cooke zna o tome sve od a do . Ja znam to e magnet proizvesti ali zbilja ne znam zato se to dogaa ree Cooke. Ljudi su nauili koristiti se magnetizmom i silama indukcije ve stoljeima i ponaanje tih sila poznato je u preciznim pojedinostima, ali jo nitko ne zna to te sile jesu. Moe upotrebljavati neku silu u svoju vlastitu korist ako poznaje njeno ponaanje u razliitim okolnostima, ali ako upozna tono to je bit te sile moe je upotrijebiti u svoju korist mnogo djelotvornije. Slaem se s tom konstatacijom ree Lenson. Ima jo jedna sila magnetskog polja koju upotrebljavamo bez potpunog razumijevanja. Kako djeluje naa vonja kroz hipersvemir? ree Blake. Teoretski ne bi bila potrebna tako ogromna koliina energije za stavljanje u pogon ureaja za prostorno prebacivanje, ali mi ipak moramo upotrijebiti tu ogromnu koliinu energije da bismo dobili pravi rezultat. Mi kaemo da se provlaimo ili skaemo kroz hipersvemir. To nije tono. Mi se ne provlaimo kroz tu barijeru, mi se probijamo na naem putu kroz nju punim kapacitetom naega nuklearnog konvertera. Ako bismo prouili kakve su sile toga polja, ne vidim razloga zato nam ne bi bilo mogue preinaiti na 44

hiperpogon da bi brodski generator imao vie nego dovoljno energije za nj. To je svakako mogue ree Cooke. Taylor klimne glavom potvrujui i zatim ree: Ali dok ta ideja prua neograniene mogunosti, mi nismo nimalo sigurni da emo ih otkriti za ovo kratko vrijeme koje imamo na raspolaganju. Znam to ree Blake. Za te izglede treba vremena, a vrijeme nam je kratko. No, to je ipak prilika, a svi drugi planovi bili bi osueni na propast prije nego to bismo ih poeli ostvarivati. To je zbilja velik izazov ree Wilfred. Ideja mi se svia. Istina je da mi zaista znamo vrlo malo o silama polja, okolina i na tehniki progres vodio je prema studiju atomistike. Blake ih pogleda, iznenaeno i zadovoljno to su spremni prihvatiti njegov plan bez prigovora jedini mogui pristup problemu, on je bio uvjeren, koji prua nekakvu nadu. inilo se da je Taylor jedini koji je poneto sumnjao i Blake ga zapita: to vi mislite o mom planu? Jeste li za to da napustimo sve ostale planove i posvetimo se studiju tipova sila polja? Moja napola izraena sumnja o tome da moemo neto uiniti u vrijeme koje nam stoji na raspolaganju ne znai odbijanje. To je podruje studija o neemu to znamo vrlo malo, i to je podruje vrlo teko za prouavanje. No, ja osobno mislim u prilog tome prijedlogu, napokon, on je potpuno neovisan o upotrebi pokretnih strojeva. Moemo prouavanja obavljati pod kontroliranim uvjetima ovdje u brodu. Zapravo, ja bih elio predloiti da se zapone studij indukcijskih polja. Moemo stvoriti indukcijsko polje kakvo nam je potrebno i pod svim moguim uvjetima. U cijeloj ovjekovoj povijesti ree Cooke otkako se prvi divljak udio zato komad prirodnoga tekoga kamena moe privui zrna magnetita, nitko nije bio u stanju otkriti zbog ega je tako. No, mi imamo vrlo snaan poticaj za to a nemamo dovoljno vremena. A ipak znamo nekoliko stvari o magnetizmu. Na primjer: dvovalentno eljezo je magnetino, trovalentno nije. Ispitajmo zato atom eljeza moe biti magnetian, bilo da je kombiniran s kisikom ili nije. Potrebna nam je struja ree Taylor. Obina staromodna elektrina energija. 45

 To moemo urediti ree Blake. Brodski generator nije bio oteen, pa emo napraviti jedino mogui stroj koji nam svijet bez nafte, ugljena ili radioaktivne rudae doputa parni stroj. Imamo vodu, dosta drva za loenje i tokarski stroj. Imamo i rezervnu cijev, koja moe biti odlian cilindar. to emo s dijamantnim pijeskom u vodi? upita Taylor. Samo e ista para ii u cilindar, a dijamantni pijesak nee koditi kotlu. Osim toga, imamo filtere za vodu na rezervoarima broda. Wilfred podie iglu i pusti je da se ljulja na kraju konca, drei magnet ispod nje. Ako ovaj magnet predstavlja ovaj planet, a njegov magnetizam je sila gravitacije, i kad bismo predstavili da je na brod opremljen neim to e ga uiniti antigravitacijskim na donjem dijelu, kao to je ova igla antimagnetina... On pusti iglu da visi na koncu, a ona se udaljavala uslijed odbojne snage magneta, padala opet natrag prema magnetu, da bi bila zaustavljena i ponovno odbaena nevidljivom silom. Nevidljiva barijera ree on. to je to? To nije materija, u svakom sluaju ne ono to mi znamo o materiji. Mi to nazivamo silom, ali to je zapravo to, to nematerijalno, emu ni staklo ni metal ni bilo to drugo nije prepreka? Upravo u tome je pitanje zapone Taylor. Bit e vrlo teko na to odgovoriti. Svakako nastavi Cooke ali znamo da emo imati odgovor ako ga uspijemo nai. Energija potrebna za pokretanje ovog broda je posvuda oko nas, mi emo krenuti u potragu za tajnom jedne sile za koju znamo da postoji. Ako nastavimo traganje za uranom, traili bismo neto o emu svi dokazi svjedoe da ne postoji zakljui Blake. Lenson odgurne stolicu i ustane. Sada kad znamo to elimo, krenimo na posao ree on. Sva petorica morat emo utroiti prilino vremena za izradu toga kotla i stroja, pa zato ponimo odmah sada. Slaem se odvrati Cooke. Mi se pribliavamo neugodnom kraju brzinom od sto milja u sekundi i zato nemamo vremena za razbacivanje. 46

Generator su skinuli iz njegovoga viseeg poloaja na zidu i privrstili ga na novopostavljeni pod od elika. Sklopke i upravljaki mehanizam nainili su od pokretakog mehanizma dizala, a prozori na komandnoj kabini bio je opremljen glasuritnim prozoriem, koji je postao neproziran od prve pjeane oluje ali je ipak proputao dovoljno svjetla za rad. Izrada kotla i parnog stroja napredovala je vrlo sporo zbog male tokarilice i ograniene vrsti materijala koji su imali na raspolaganju, ali radili su stalno i uporno dok je uto sunce napredovalo sve dalje i dalje prema njihovom suncu. Svijetlilo je na jutarnjem nebu sat prije izlaska njihova sunca kad su zapoeli izgradnju parnog stroja. Onoga dana kad su zavrili stroj ono je rasprivalo istonu tamu dva sata prije nego to je plavo-bijelo sunce bacilo svoje zrake na jutarnju dugu i gotovo tri sata prije nego to se i samo pojavilo. Blake, Cooke i Lenson pustili su u pogon parni stroj i on je uspjeno proradio. Nazdravili su stroju aicama s malo alkohola iz medicinske opreme za prvu pomo. Taylor i Wilfred nisu pili ve su bili otili u centralnu prostoriju radi njenog pretvaranja u laboratorij. Nije lijepa primijeti Cooke pokazujui na grubo izraeni kotao i stroj ali ljepota je toliko lijepa koliko vrijedi. A pokrenula je generator kao najbolji stroj. I jest potvrdi Lenson. Kao to si rekao i o hidraulinoj crpki: ljudi u staro vrijeme i nisu bili tako ludi. Imamo svu potrebnu energiju kad god je ustrebamo ree Blake. im preuredimo centralnu prostoriju, slijedei na korak je provjeravanje naih ideja. Treba da ih stavimo na gorku kunju. Kau da je takva kunja uvijek gorka ree Cooke. Morat emo uiniti iznimku od tog pravila... Jesi li promatrao nau veliku utu zvijezdu? Sada je ve etrdeset stupnjeva ispred naeg sunca. Stvara iluziju udaljavanja od naeg sunca, a zapravo postaje sve vea. Ve smo preli petinu puta u susret ree Blake. Nova koja e nastati kad Aurora ue u uto sunce bit e vrlo spektakularno nastavi Cooke. A to e se dogoditi kad nae veliko plavo-bijelo sunce ue u Novu? Hoe li tada doi do supernove? Nijedan ovjek jo nije nikada promatrao i vidio takvu stvar, zna li to? 47

 Neemo ni mi ako ne pourimo ree Lenson. Vrijeme prolazi, a Aurorin randevu ne eka nikoga. Mi ovdje stojimo s praznim aama u rukama, a trebali bismo ubrzano raditi. Ima pravo ree Cooke, okrenuvi se da ode. Drati praznu au to je najbeskorisnija stvar koju ovjek moe uiniti. Centralna prostorija broda bila je pretvorena u laboratorij ili neto nalik na laboratorij u onoj mjeri u kojoj je njihova ograniena oprema to doputala: iroki glasuritni prozori bili su postavljeni na rupama prosjeenim za njih, to je davalo mnogo bolje svjetlo od improvizirane uljne svjetiljke kojom su se do tada sluili. Slijedeih dana svima su padale na um nove ideje. Neke od njih nisu znaile nita vie nego ponavljanje poznatih eksperimenata, a neke su bile u suprotnosti s prihvaenom teorijom magnetskoga i gravitacijskog naela. Ova su naela na poetku predstavljena poneto samosvjesno, a Blake i Cooke su se ozbiljno trudili da se u razmiljanju odbace pristupi koji bi zapoinjali od konvencionalnog razmiljanja. Kako su dani poeli bre prolaziti, tako je nestajalo opiranje prema neortodoksnim teorijama, i sva petorica prihvatili su naelo prihvaanja svake nove teorije, ili kako je to Cooke izrazio: svaka sumnjiva teorija, kako god bila fantastina, bezazlena je, i nije kriva za zloin neprimjenjljivosti sve dok se krivnja ne dokae. Svaki novi eksperiment dobio je broj s oznakom X i karton s podacima dobivenim u eksperimentu. Blake, ije matematiko znanje kao rudarskog inenjera nije nikad imalo potrebu veu od trigonometrije i logaritmikih tablica, postao je djelotvoran kao i ostali na tom klizavom terenu. Njegov nedostatak novijega tehnikog obrazovanja u neku ruku nije bio nedostatak, jer nije morao nita zaboraviti, kao drugi. On je prihvaao sve podatke koji su se pruali u vezi s promatranjima ponaanja sila polja i odbijao je prihvatiti bilo koju unaprijed prihvaenu teoriju uzroka za takvo ponaanje, s otvorenom znatieljom u razmatranju svake nove koncepcije bez predrasuda i optereenja. *** Prolo je trideset dana, zatim jo toliko, a uto sunce postajalo je sve vee i prividno poveavalo razdaljinu izmeu sebe i plavog sunca. Prvobitni entuzijazam Cookea, Lensona i Wilfreda zamijenila je tiina, a rad se nastavljao. Taylor nije pokazivao nikakvog 48

posebnog raspoloenja, ali dizao se rano, a na spavanje iao vrlo kasno. Ljetni solsticij doe i proe, prestade prividno kretanje sunca prema sjeveru i pone njegovo priklanjanje jugu, isprva gotovo neprimjetno. Pustinjski vjetrovi postadoe uestaliji, vrui i suhi, nosei sa sobom ogromne koliine pijeska i praine. Bili su na Aurori ve etiri mjeseca kad je Cooke u trenutku gorkog humora nacrtao kredom veliki kalendar na zidu laboratorija. Napravio je kvadratie za trideset dana u irinu sa pet redaka u visinu. Svaki je dan oznaavao crvenom kredom i crveni kvadratii su se pomicali po kalendaru red za redom, upozoravajui petoricu u laboratoriju da imaju vrlo malo vremena na raspolaganju. Dvije linije od po trideset dana bile su ve potpuno crvene kad su doli do prvog kljua za tajnu koja je znaila njihov ivot. Ureaj X-117 leao je u laboratoriju na stolu. Sloena naprava od namota ice i elektronskih aparata s malim plavo-bijelim dijamantom to je lebdio u tankom luku izmeu dva fokusa induciranog polja. Dijamant je visio na dugakom koncu privrenom za njenu oprugu, sa skalom na velikom brojaniku. Cooke baci pogled na napravu, zabaci rukom svoju teku kosu s lica i zaguna prema ostalima. To bi bilo ono to smo tako dugo traili. To si rekao svaki put do sada podsjeti ga Wilfred. Da ispitamo predloi Blake, nestrpljiv da sazna to je mogue bre da li su njihovi napori ponovno bili uzaludni. Imamo puni pritisak pare i na je stroj spreman pokrenuti generator im ga ukopate. To je ono to bih ja rekao: hajde da pregrmimo strepnju doda Lenson. On prebaci sklopku koja puta u rad parni stroj i tiho itanje u komandnoj kabini pretvori se u brzo udaranje. Igla na satu generatora pone se naglo penjati, a sve oi su bile uprte na brojanik skale. Dvadeset sekundi izjavi Cooke paljivo gledajui as u dijamant as u svoj sat. Sada bi ve trebalo da se pokae odreeni efekt. Ako ga nema, onda e to biti samo jo jedan promaaj i morat u nagaati da li e slijedei uspjeti. Nitko ne progovori dok su gledali u dijamant to je visio na dugom koncu, mali komadi ne tei od nekoliko grama, tako mala i beznaajna masa to se protivila njihovim pokuajima da je pokrenu. 49

 Deset sekundi poe Cooke odbrojavati. Tri, dva sada! Dijamant je i dalje ostao visjeti, a pokaziva na skali ostao je nepokretan. Nitko se ne pokrene i ne skine oi s dijamanta, ak i kada je miris zapaljene izolacije postao zamjetljiv. Preoptereen je ree Lenson ali nitko se ne pokrene da bi iskljuio generator. Pojaajte naredi Blake dajte puni kapacitet generatora da budemo potpuno sigurni, pa neka izgori ako ba hoe. Lenson ukljui jo jednu sklopku i puni kapacitet velikoga generatora prostruji kroz X-117. Jedna se ica odvoji u iskri plavog svjetla, a netko krikne zaprepateno. U tom kratkom trenutku prije nego to je ica pregorjela dijamant se pokrene prema gore. Kree se! usklikne Coke sveano. Imat emo na pogon! Minutu je potrajala tiina, a tada zapone ispremijeano amorenje uzbuenih razgovora. Blake nije zaboravio otvoriti sklopke. Muklo udaranje parnog stroja zamre, a nerazumljiv amor pretvori se u razumljiv razgovor. Na pravom smo tragu, napokon ree Blake odluno. Upravo smo izveli neto to naa cjelokupna znanost nije do sada postigla doda Wilfred. Stvorili smo antigravitacijsku silu. Morat emo proi jo dugi put ree Taylor. Uspjeli smo ostvariti ideju o antigravitacijskoj sili koja je podigla dijamant od nekoliko grama, a bila nam je potrebna cijela energija naega brodskog generatora da to postignemo. No sada imamo provjereni rezultat od kojega moemo krenuti dalje, imamo poetak saznanja osnovnih naela. Kad postignemo ono to smo eljeli, sumnjam da e to biti iole nalik na ovo ovdje zapone Blake pokazujui gomilu aparata i ica na stolu. Ovo je samo bio najlaki nain za proizvodnju samo malog dijela one sile za kojom tragamo. Kao to je, mogli bismo rei, najlaki nain za proizvodnju elektriciteta... pogladiti maku. No svakako neemo pokuati opskrbiti grad elektrinom energijom na taj nain to e milijun ljudi biti angairano da gladi milijun maaka. 50

 Imam jednu teoriju ree Cooke. Kad upoznamo malo vie ovu silu koju smo stvorili, mogli bismo pokuati neto drugo: okrenuti smjer gravitacije, to je, ini mi se, bolje nego stvarati suprotnu silu. Ja bih radio po ovoj teoriji i elio bih znati to vi ostali mislite o njoj. Takvom sustavu gotovo da nee biti potrebna energija jer se nee stvarati nikakva sila osim moda za okretanje u protivnom smjeru. Savreni brodski pogon bio bi pogon sile polja ree Wilfred iz vie razloga. Upravo razmiljam o razlogu: nee biti nikakva ogranienja ubrzavanja, jer e brod i njegova posada biti okrueni pogonskom silom. Putnicima to nee biti kao pri raketnom pogonu, gdje su zapravo prignjeeni uz svoja sjedala. Blake kimne potvrdno. Ja sam razmiljao o istoj stvari. Mislim da su i ostali pomislili isto, jer jedino moemo izbjei novu ubrzanjem do dosad neuvene brzine. Mi moemo to uiniti ako zavrimo ovo na emu radimo; brodom u kojem emo biti omotani pogonskom silom moemo postii odmah svaku brzinu, i to bez ikakvog neugodnog osjeanja ubrzanja. Nema vie jastuka za ubrzanje ni narkotika za antiakceleraciju ree Cooke. Nema vie dugih razdoblja za postizanje maksimalnog ubrzavanja, ni opet dugih razdoblja usporavanja. Zbilja imamo neto, ili emo imati kad to postignemo. Pogleda prema Tayloru. Koliko vremena jo imamo? Jesu li nam vaa posljednja promatranja dala barem jedan dan vie? Taylor pogleda na kalendar koji je Cooke nacrtao na zidu. Tvoj kalendar jo uvijek vrijedi. Posljednji dan koji si oznaio na njemu bit e posljednji dan za nas. Osamdeset i pet dana to nije tako mnogo ree Lenson. Ne, ali od sada emo bre napredovati zakljui Blake. Sada imamo neto na emu emo raditi, otvorili smo vrata koja nitko do sada nije otvorio. A ako iza tih vrata budu jo jedna? zapita Lenson. Cooke je odmah odgovorio vrstim uvjerenjem u glasu. Onda emo otvoriti i ta vrata. Pokazalo se da Lensonovo pitanje nije bilo bez temelja: ipak su bila jo jedna vrata iza onih koja su otvorili. U kontragravitaciji koju 51

su stvorili leao je klju za slijedea vrata, za suprotni smjer gravitacije, ali on im je izbjegao iz vida do kraja toga dana. Ponovili su X-117 i njegove varijante sve dok zabiljeke eksperimenata nisu oznaile broj X-135. Ispitivali su Cookeovu teoriju nekoliko puta i nisu u njoj mogli pronai nikakvu greku. Nije bila izvediva bilo koja druga teorija to bi bila u skladu sa injenicom koju su otkrili. Prihvatili su Cookeovu teoriju kao valjanu i nitko vie nije postavljao pitanja o pokretanju smjera gravitacijskog polja uz potrebnu koliinu energije. Svi su bili uvjereni u konani uspjeh ukoliko budu imali dovoljno vremena. Dani su promicali dok su oni obavljali jedan pokus za drugim. Radili su jo due, svi su smravili, a buldoka tvrdoglavost na Wilfredovu licu postajala je sve izrazitija. uta zvijezda postajala je sve vea, a crveni kvadratii napredovali su na kalendaru. Njihova odlunost poveavala se kako su se topili dani njihova opstanka. Odlunost izraena tiinom i pojaanim naporima kod svih osim kod Cookea, koji je takoer ulagao sve napore pratei ih veim brojem duhovitih dosjetki o raznovrsnim zadovoljstvima koje e im Nova Zemlja pruiti na njihovu povratku. Blake se pitao da li je Cookeovo uvjerenje u njihov uspjeh bilo odista tako vrsto kao to je on to pokazivao ili je to bio samo psiholoki pokuaj da pobolja moral drugih i svoj vlastiti. Crveni kvadrati su se pruili jo kroz dva reda i jo kroz polovicu treega kada je dobio odgovor na svoje pitanje. Bilo je to onog jutra nakon promaaja sa X-144. Radili su duboko u no da bi zavrili taj ureaj, ali bez rezultata. Ostali su otili u krevet da bi odspavali nekoliko sati prije nego to ponu izradu X-145. Blake nije nikako mogao zaspati. Promaaj sa X-144 iscrpio je sve mogunosti osim jedne, i to one koju je predstavljala izrada X145. Teoretski e X-145 biti uspjean, ali i neki od ostalih bili su teoretski siguran uspjeh sve dok pokus s njima nije pokazao nepoznate injenice. Nakon jednog sata uzaludnog razmiljanja i nagaanja Blake napusti svaku pomisao na spavanje i odjene se. Zakorai dolje prema potoku, divei se ponovo ljepoti svijeta tako neugodnoga i jalovog. uta zvijezda, sada tako velika i sjajna da je bacala sjenu, bila je nisko prema zapadu kad je krenuo uz potok, a istono nebo bilo je iarano prvim predznacima jutarnje duge. Kad izae sunce, ono e donijeti jo jedan vru dan, a suhi kovitlac vjetra podii e dijamantsku prainu u niske oblake. Ali u 52

tihom ranom jutru bilo je svjee i ugodno du potoka obrubljenog drveem kao lisnatim zelenim koridorom du kojeg je on hodao prema blistavoj zelenkastoj zori, svjei osjeaj zelenila stvarao je ugoaj oko njega. Spazio je kako sjaji neto crveno to je lealo u pijesku pored drveta. Prie blie da vidi to je to. Bila je to gomilica dijamanata kao krv crvenih. Netko ih je odabirao: bili su bez ijedne greke. On zastade kraj drveta i upali cigaretu udei se tko ih je stavio ovamo i zato. Ubrzo zaboravi na njih promatrajui kako zelenilo istonog neba postaje dublje i kako nailaze prvi zraci svjetla. Aurora je unato svojoj jalovosti bila predivan svijet i pored potoka ovjek bi gotovo mogao pomisliti da je na Novoj Zemlji kad ne bi bilo velianstvene zore i sjaja dijamantnog pijeska. Lie na drveu iznad njega mekano je umilo, a s mirisom svjeeg zelenila pomijeao se i miris crvenog cvijea to je raslo du obale potoka, miris koji je donio kratko eznutljivo sjeanje na staromodnu ruu u vrtu njegove majke. Ona je donijela sjeme sa Stare Zemlje dok je ona bila djevojica, a na Staroj Zemlji te rue rastu divlje kazala je ona. Teko je bilo povjerovati da sjedi pored potoka, da to cvijee slatkastog mirisa i to lie koje uti iznad glave nisu stvari nekoga stabilnog svijeta, gdje e ostati sve tako za nebrojene budue generacije i gdje samo vrlo polagano umiranje sunca moe napokon donijeti kraj. ljunak je zakripao iza njega. On se okrene i ugleda Cookea. Lijepo je ovdje, zar ne ree Cooke spustivi se na pijesak kraj njega. Blake potvrdno klimne glavom. Mislio sam da si u krevetu ree. A ja sam mislio da ti spava odgovori Cooke. to misli o kvaliteti tih dijamanata kraj tebe? Znai, ti si ih skupljao ovdje? zapita Blake iznenaeno. Koliko dugo si ih prikupljao i zato? Otkako sam rekao da smo otvorili druga vrata. Moda emo morati krenuti odavde na brzinu, ali svakako emo otii. Ja sam samo napravio loginu stvar iskoristivi minute odmora da bih pokupio neke od najljepih dijamanata. Vjeruje li ti doista da emo otii ili je ovo prikupljanje dijamanata samo podupiranje tvoga uvjerenja? upita Blake gledajui ga znatieljno. A to ti misli? odvrati mu Cooke. 53

Blake ga je prouavao: snana eljust, slomljen nos, blistave nimalo potitene crne oi. U normalnim okolnostima Cooke je bio lakomislen i genijalan, ali sada je maska dobrog raspoloenja pala na trenutak i pokazala se elina vrstoa ovjeka. Cooke bi kao i Wilfred uporno izazivao svoju sudbinu dok bi Aurora ila prema utom suncu. Iako bi se tako uporno vjerovanje moglo pokazati uzaludnim, imalo je i svojih prednosti. Tvrdoglavi ljudi teko umiru; ponekad je potrebno mnogo vie od samo nemoguih potekoa kako bi tvrdoglav ovjek uope umro. Mislim da je tvoja ideja ispravna ree Blake. Blake obrati panju na zoru to se pomaljala, a Cooke ree: Imat emo vrlo malo noi nalik na ovu prije nego to krenemo odavde. Jedno ili drugo sunce bit e stalno na vidiku. A tada e uto sunce biti toliko svijetlo da e onemoguiti svaki efekt izlaska onoga drugog sunca. Aurori nije preostalo mnogo dana. Kakva e to predstava biti! usklikne Cooke. Prvo jedna Nova kad Aurora ue u uto sunce, a zatim e veliko plavobijelo sunce ui u Novu. On uzdahnu pa nastavi. Ali ja to ne mogu zamisliti. Ne tiu me se sunca, ali mrzim pomisao da e Aurora nestati u plamenu, kako god on bio velianstven. Ona je vrlo neprikladan svijet za ljude, ali nas prisiljava da se izvlaimo s nje za vlastite ui. Ona je prekrasan mali vrag, i mrzim pomisao da e biti unitena. Dobri umiru mladi pomisli Blake promatrajui kako se plamen zore pretvara u ivo vatreno svjetlo. Nije Aurora bila dobra. Ona je bila okrutna i lijepa, ona je bila prekrasan blistavi zatvor, koji ih je nosio zajedno s njom u tihom letu do nestanka. Pa ipak, nije to bio nain da jedan svijet nestane. Umiranje jednog svijeta treba da nastupi tek kada plamen njegova sunca zgasne. Svijet treba da stari i hladi se tisuama i tisuama godina, smrt treba da doe polagano i mirno kao vrlo, vrlo stare ene. S Aurorom nee biti tako, njena smrt e biti brza i nasilna, ona e svojim umiranjem dovesti do eksplozije utoga sunca u Novu. Dva dana kasnije bili su spremni obaviti pokus X-145. Bio je slian davno provedenom X-117 po tome to je isti plavo-bijeli dijamant visio na istom dugom koncu, ali aparatura i instrumenti bili su potpuno drukiji a parni stroj leao je hladan. Napravili su bateriju, jednostavnu akumulacionu bateriju (akumulator), i X-145 je 54

sada morao uspjeti ili opet biti promaaj zajedno s malenom baterijom i njenim velikim naponom i malom koliinom struje. Napon je bio vei, mnogo vei nego to je bio kod bilo kojega prijanjeg pokusa, pa ak ni Cooke nije imao nikakve primjedbe i nije se osmjehivao. X-145 bit e pokus u koji polau sve nade. Bude li on promaaj, onda je cijeli njihov trud i napor u tom smislu zavrio u orsokaku. Vremena za razvijanje jo neke nove ideje nee imati. Mislim da smo spremni ree Cooke. Blake poe do otpornika kojim se kontrolira koliina i napon struje, a ostali se okupie oko X-145. Dodavat u struju postupno ree Blake. Iako e to biti samo mali djeli punoga kapaciteta, mi emo zaista imati puni pogon. Blake je promatrao dijamant dok je okretao dugme reostata. Osjetio je slabi zvuk kada je napravio prvi kontakt, zatim se nehotice tre kad je neto opalilo kao pucanj iz pitolja, a dijamant, konac i skala nestadoe. Neto se skotrljalo na pod kroz sobu, a Lensonovo pitanje ostade neizreeno, prekinuto Cookeovim usklikom: Pogledajte, skala! Potra prema mjestu gdje je pala, podie je drei je tako da je svi vide. Kroz nju je bila napravljena okrugla rupa. Koliko... koliko energije si pustio? upita drhtavim glasom Blakea. Minimum struje. Wilfred promrmlja. Minimum struje i ona je opalila dijamant kroz skalu! Probuena skala je ila od ruke do ruke i izazvala uzbuenje i optimistine razgovore. Cooke pouri van da bi pronaao novu skalu, a Blake i Lenson spojie jo jedan otpornik u seriju s prvim pa dodadoe jo jedan, a Wilfred izrauna rezultate svojih kalkulacija na elektronskom runom kalkulatoru. Cooke se vrati s mnogo veom skalom za mjerenje mase i jednim poveim blokom bakra. Tri? On podie oi prema tri spojena otpornika. Ako uspijemo pomaknuti ovaj komad bakra sa strujom kroz tri otpornika, tada emo moi pokrenuti tisuu brodova s naim generatorom. 55

Bakreni blok bio je ovjeen o skalu mjeraa mase, visei dolje do polja koje je stvarao X-145. Blake ree: Pokuat u opet s minimumom struje, iako to moda nee biti dovoljno da uope djeluje na toliki bakreni blok. Ne moemo oekivati nita spektakularno s minimumom struje, u to sam siguran. Okrenuo je dugme otpornika dok opet nije uo zvuk prvoga kontakta, oiju uprtih u bakreni blok. Nastade otra i zagluujua buka i bakreni blok nestade kao i dijamant. Nagli val vrueg zraka stie do njega, a neto se odbilo od stropa dolje i udarilo tako da ga je dobro zaboljelo. Komad metala od skale. Wilfred je pokazivao gore viui neto. ... kroz strop! Blake pogleda gore i vidje u emu je stvar; tamo je bila rupa probuena kroz stijenku broda iznad njihovih glava, rupa kakvu bi napravio komad bakra od nekoliko kilograma. Tri reostata objasnio je Cooke. Mi ne samo to imamo silu za pokretanje naeg broda, mi bi mogli pokrenuti deset tisua takvih brodova! Cooke pone brzo raunati na svom elektronskom runom kalkulatoru, a Wilfred se povede za njim. Znatieljni Blake nije vidio nikakva razloga da trojica rade istovremeno na jednom problemu, ali prieka zajedno s Taylorom i Lensonom. Taylor je bio nasmijan, prvi put je nakon mnogo dana vidio starog ovjeka nasmijanog. Problem energije za hipersvemirski pogon ne postoji vie ree Lenson. Moemo u njegovim alternativama primijeniti isto naelo koje smo sada primijenili i moemo zbilja skliznuti kroz barijeru i ne moramo je probijati kao buldoerom na naem putu kroz svemir. Dakle, imamo sredstvo za pokretanje naeg broda i sredstvo pomou kojeg e kliznuti u hipersvemirski prostor ree Blake. Stigli smo veoma blizu uspjenog provoenja naeg plana hoemo li imati dovoljno vremena da potpuno uspijemo? Vrijeme? Lenson je bio iznenaen. Koliko vremena ti je potrebno? Imamo sedam dana. Zar to nije dovoljno? Blake zatrese glavom. Ne moemo pripremiti brod za tako kratko vrijeme. Da bismo odavde krenuli u roku od sedam dana moramo... 56

 Jesam li rekao: deset tisua brodova? Cooke zatvori svoj elektronski kalkulator, a oi su mu svijetlile od uzbuenja. Moemo pokrenuti itav svijet energijom iz naega generatora! Mi smo zbilja uspjeli promijeniti smjer gravitacije ree Wilfred isto tako oduevljeno kao i Cooke. Jedina sila koja nam je potrebna da bismo pokrenuli neki objekt jest ona za okretanje smjera polja G, ili kako god hoemo da ga nazovemo. Potreba za tom silom je Neophodna, s velikim slovom N. Brod na povratku kui ree Cooke. Sigurno i udobno, izvan dohvata Nove u supersvemir! Ako se elimo odrei disanja upozori Blake. Sva etvorica se zablenue u njega i jedan po jedan se veoma uozbiljie kada su shvatili na to se to odnosi, na problem koji su zaboravili u naporima usmjerenim samo na pronalaenje novog pogona. Brod... Cooke je prvi izrazio misao koja se svima odmah nametnula. Probuen je kao sito! Kako moemo za sedam dana zavriti rezanje broda u dva dijela, zatvoriti stijene na nastalim otvorima i popraviti sve raspucale spojeve? upita Blake. Ne moemo ree Taylor i sjede, odjednom ostario i umoran, a njegova dobrog raspoloenja je nestalo. Ne vidim kako moemo uiniti brod hermetiki nepropusnim za nekoliko dana, i to alatom i materijalom koji nam je ostao. On se nasmija opet, ali gorko. Ali doli smo vrlo blizu cilja, zar ne? Uspjet emo ree Blake. To je teak problem, oigledno, ali ja imam ideju. Kako bi bilo da brod okruimo gravitacijskim poljem dovoljno jakim i velikim da oko njega zadri zrak? zapita Wilfred. Kako veliko bi to polje moralo biti? zainteresira se Lenson. Vrlo veliko odgovori Blake. ak i u hipersvemirskom prostoru bit e nam potrebno est mjeseci da stignemo kui, ili priblino toliko. Zrak se vrlo lako raspline i izgubi u svemiru. Sumnjam da moemo okruiti brod gravitacijskim poljem dovoljno velikim da zadri dovoljno zraka za est mjeseci. Kao to rekoh, on se vrlo lako gubi u svemiru. 57

 Postupni gubitak zraka bio bi vrlo neugodan nain umiranja ree Cooke. Brod je probuen na sve strane, a mi nemamo vremena za popravke, pa to da radimo onda? Kako da rijeimo ovaj posljednji mali problem? Samo sedam dana za posao od 4 mjeseca uzdahne Lenson i sjedne pored Taylora. Oito je da ne moemo osposobiti brod za vrijeme koje imamo na raspolaganju. No sigurno mora postojati neki nain... Postoji ree Blake imamo savrenu metodu za rjeenje obaju problema: da se vratimo kui i da zadrimo zrak u naem brodu. To bi trebalo biti oito svakome od vas... Na zaprepatenim licima poee se javljati znaci postupnog shvaanja. Nastupila je duga tiina dok su razmiljali o planu, a zatim Cooke ree: Napokon, mi smo i krenuli u svemir da naemo svoju sreu. Morat emo im se najaviti ree Wilfred ne moemo samo tako s neba pa u rebra. Blake potvrdno klimne glavom. Pravac kua, sigurno i udobno u hipersvemiru. Ali kao to ti kae, moramo im javiti unaprijed. Ako iskrsnemo samo ovako ne pruivi im mogunost da nam kau gdje da se spustimo, moglo bi sve otii dovraga. *** Bob Redmond, radio-operator na kontrolnom tornju svemirske luke I na Novoj Zemlji bio je iznenaen. Poeao je rijetku kosu i nagnuo se jae prema zvuniku. Glas koji se javljao bio je jedva ujan ali jasan. Moete li nam javiti va volumen? upita on. Ne odgovori tihi jasni glas. Rekao sam vam da smo morali ugraditi komandnu platformu jer je naa energetska baza unitena. Koliko ste udaljeni? upita Redmond. Oko milijardu milja. Da li ste dobro razumjeli to sam vam rekao? Govori vam Zvjezdani Istraiva, upravo se vraamo s ruba Tisuu Sunaca. Prijetilo nam je da budemo zahvaeni jednom Novom... 58

 Sve sam dobro razumio prekine ga Redmond. Vaa je planeta ila prema utom suncu i njezin visoki postotak ugljika doveo bi do stvaranja jedne Nove. Vi ste otkrili kako da kontrolirate silu gravitacijskog polja i tako ste osigurali pogon za svoj brod. Tako ste se vratili na Novu Zemlju, odnosno na milijardu milja od nje. Ali zato inzistirate da moji efovi pozovu u pomo astrofiziare i da odrede gdje ete spustiti svoj brod? I jo jedna stvar, rekli ste da bi vam bila potrebna etiri mjeseca za popravak broda, a imali ste samo sedam dana. Kako ste obavili posao od etiri mjeseca za etiri dana? Pa i nismo odgovori tihi glas iz zvunika. To je ono to vam neprekidno pokuavam objasniti i zbog ega nam je potreban astrofiziar da bi nam odredio mjesto gdje emo se zaustaviti. Nismo imali vremena za popravak broda, a nismo ga mogli okruiti gravitacijskim poljem dovoljno velikim da nam osigura zrak za est mjeseci. Redmond pogladi ponovno svoju rijetku kosu, osjeajui odjednom vrtoglavicu. Pa neete valjda rei... Da. Ponijeli smo planet Auroru sa sobom.

59

Zvonimir Furtinger:

Jednostavni lijek

Komisija za istraivanje svemira poslala je pod vostvom profesora Stagarda kapsulu Nos 7 u orbitu oko Jupitra. Zadatak tog pothvata bio je da kapsula, opremljena nizom automata, pobere uzorke atmosfere tog planeta iz raznih visina i geografskih irina. To je bio zapravo ve rutinski posao i uspjeh je bio potpun, a publicitet minimalan. Ekspedicija se protegla nekoliko godina i ljudi su brzo zaboravili na cijelu stvar. Osim toga, nije bilo nimalo spektakularno da neka kapsula pronjui atmosferu i onda se vrati kui. Ljudi su pokazali neko zanimanje tek kad se kapsula vraala, i to samo zbog nezgode to se dogodila neposredno prije ulaska kapsule u atmosferu. Tamo je naila na meteor, koji ju je dodue samo 60

okrznuo, ali je i to bilo dovoljno da se ona raspadne u nekoliko dijelova i uz to skrene s predvienog puta. Profesor Stagard raspisao je nagradu za svakoga tko pronae makar i neznatni djeli kapsule, zbog ega je imao velikih neprilika s administracijom, jer takva stavka nije bila predviena u proraunu. Nije udo to su ljudi donosili bilo kakav odbaeni metalni predmet u nadi da e barem doi u novine ako ve nee dobiti nagradu. Tako je Stagard dobio samo jedan originalni iroskop i sapnice za koenje, a padobran je oito bio imitacija, i to vrlo loa. No negdje bogu iza lea, gdje su se ljudi vie zanimali kako e uroditi kukuruz i kolika e biti prinova ovaca nego za kapsule to dolijeu iz svemira (sam gospod bog zna da li je neto istine na tome ili to samo izmiljaju da bi prodali vie novina!) Amadeo je poao u svoje polje da vidi kako stoji kukuruz. Najprije se zaudio, a onda razbjesnio, kad je ugledao mjesto gdje je kukuruz bio polegao na sve strane u krugu od neka tri koraka. Poao je blie da bi vidio tetu i onda se opet zaudio. Usred toga kruga nalazila se zabodena u zemlju neka duguljasta stvar. Podsjeala je u neku ruku na bocu s kisikom ili acetilenom, samo to je na vrhu bio kota velik kao dvije ake. Amadeo je dohvatio kota svojom kvrgavom batinom i utisnuo je meu bice. Htio je vidjeti to e se dogoditi. Ustanovio je da je predmet teak i da se ne moe tako lako pomaknuti. Kad je jae upro, kota se malo pokrenuo. Zaulo se itanje kao da od nekud izlazi para pod velikim pritiskom. Amadeo je bio u biti tedljiv ovjek, premda mu je i materijalno stanje bilo takvo da ni uz najbolju volju ne bi mogao biti rasipan. Dakle, bio je tedljiv i bude mu ao da se tu neto gubi bez koristi u zraku. Zato zavrne batinom u protivnom smjeru i itanje se prekine. Ali u isti trenutak osjeti da se zagrcnuo bez nekoga pravog razloga. Okrenuo se i pojurio kui. Tog se trenutka sjetio da je napravio dobar posao i da zaista nije vano da li e biti koja kila kukuruza vie ili manje. Zadovoljno je fiukao i odjednom naletio na neku ljudeskaru koja mu je zakrila put. Bio je to susjed Pablo, s kojim Amadeo nije bio u najboljim odnosima, ali sada ovako razdragan nije mogao odoljeti svome boljemu ja. Pablo, Pablo, ba mi je drago to te vidim. Odmah da si poao sa mnom k mojoj kui. Zamisli, uspio sam prodati onu kljusinu za koju ste svi govorili da joj je mjesto u ivodernici. Sila sam ti ja. To moramo proslaviti! 61

Pablo nije htio vjerovati svojim uima. Onaj konj znao ga je dobro bio je samo gomila kostiju i koe, pa je bilo posve nevjerojatno da bi netko kupio tu strvinu, pa bila muterija slijepa na oba oka. Ali po onome kako je Amadeo nastupio trebalo bi vjerovati da je kljusina donijela milijune. Amadeo uope nije pustio da doe do rijei, ve ga je uhvatio ispod ruke i vodio svojoj kui, a usput nabrajao to e sve kupiti za taj novac. Ulazei u kuu, proli su pored jedne veoma mrzovoljne ene, koja po svom izgledu nije nimalo nalikovala na suprugu milijunaa. Meutim, Pablo je to protumaio tako to Amadeo jo nije stigao obnoviti garderobu svoje ivotne druice. Sjeli su za stol u oskudno namjetenoj sobi. Hajde, stara, donesi neto ljutoga za naega dragog gosta dobaci Amadeo eni preko ramena. ena zaueno pogleda u svog supruga i onda prosike: Zna dobro kako nam je, a ti asti i koga treba i koga ne treba. Pablo se nije osvrnuo na te rijei jer je bio zabavljen svojim mislima. Ako je Amadeo zaista dobio toliki novac, a sada se prema njemu tako prijateljski odnosi, moda bi i njemu moglo svanuti. Mala pozajmica... Ali konj nije vrijedio nita, to je ipak bilo jasno. Tu neto nije bilo u redu. Da nije... poeo je u glavi prebrojavati razbojstva koja su se dogodila u posljednje vrijeme. U taj trenutak dopre u sobu zvuk koji je bio kombinacija meketanja, blejanja i rzanja. Pablo proviri kroz prozor i ugleda hrpu kostiju presvuenih konjskom koom. Bila je to glasovita kljusina, za koju je Amadeo tvrdio da je dobio ogromni novac. Kroz mozak mu proleti misao da sjedi s luakom u drutvu. Hajde, ispijmo Amadeo ga prekine u mranim mislima. Pablo je pomislio na trenutak da je to otrov. Luaci ine takve stvari. Ali to bi ipak bilo previe. Pogleda enu, koja se po svemu inila normalna. Ona je promatrala prizor kao da je Amadeo nalio najdragocjeniju tekuinu u au. Ne, to ne moe biti otrov zakljui Pablo i prihvati au. Ali Amadeo nije ekao na njega ve je svoju ispio na duak. Istog trenutka zauje se iz njegovih usta neki neobini zviduk. Pablo je jedva dospio podignuti pogled kad osjeti u grlu neto to sigurno nije progutao, i on se zagrcne. Malo se uplaio, a onda odloi au a da pie nije ni okusio. Njegovom 62

glavom poele su kruiti uzviene ideje. Zato se nije ni uzrujao kada je odjednom Amadeo povikao razdraenim glasom: Htio bih samo znati koga vraga trai u mojoj potenoj kui! Pa jo pije i moju rakiju! Nije li ti bilo dosta to si prole godine obrao moju trenju i bacio krepanog maka u moj bunar? Pablo je bio siguran u svoju stvar i nije ni okom trepnuo kad je odgovorio oinskim glasom: Amadeo, prijatelju dragi, pa ti si me sam pozvao u svoj dom da proslavimo tvoj sjajni posao. Milijuni... Amadeo ga je poeo sumnjiavo promatrati. Kakav posao, kakvi milijuni? Dobro zna da ivim od moga skromnog imanja to posjedujem. A porez... Napolje, nametnie! Pablo je ustao nadmono se smjekajui. Dobro, dobro, nisam nimalo uvrijeen tvojim postupkom. Prostak, pa to moe. Bolje ne zna. Ali da vidi da nisam zamjerio tvom neotesanom ponaanju pozivam tebe i tvoju cijenjenu gospou da vas malo provozam automobilom. Oho! Nikakav oho. Moemo poi, ako ba hoe i u Exelsior bar, da se jednom provede kao gospodin. Samo pazi kako se ponaa. Ne bih htio da me osramoti. Amadeo nije vjerovao svojim uima. Pablo, pa automobil. I jo ga poziva u Exelsior bar, o kome je samo uo, gdje su cijene paprene. Mahnuo je rukom kao da tjera muhe i ve se htio oboriti na tog laljivca najveim pogrdama, ali ipak upita: Odakle sve to odjednom? Imam brata u New Yorku i dobro mu ide. Napokon se sjetio svoje roake dunosti pa mi je poslao mali poklon. Rolls Royce i odgovarajuu ekovnu knjiicu. Dakle, prima li moj poziv ili ne? Primam! i onda doda za svaku sigurnost. Zna, ne bih te htio uvrijediti. Pablo, Amadeo i njegova supruga poli su. Zaustavili su se pred stajskim vratima, a Pablo je irokom gestom otvarao vrata. U polumraku ugledali su krmau sa etiri praia. Automobilu nigdje nije bilo ni traga. 63

Amadeo se nasmijeio. Zapravo je bio prilino glup to je povjerovao i na trenutak u tu glupu priu. Bio je uvjeren da ga je Pablo povukao za nos. Ogledao se na susjeda, ali njegovo je lice odavalo nehinjeni oaj. Krio je ruke i kao izbezumljen pretraivao sve kutove tale ne bi li naao svoj Rolls Royce. Strano, ukrali su ga. Moram neto poduzeti. Jo ima pravde u ovoj zemlji. *** andarmerijski narednik Pietro Simon paljivo je sasluao sve to mu je Pablo ispripovijedao. Cijela pripovijest uinila mu se ve od poetka udnom i nejasnom. No pravila slube zahtijevaju da se svaka stranka obzirno i paljivo saslua i tek onda stvori sud. Lijepo, lijepo, ne razumijem samo jedno. Da li vas je Amadeo htio otrovati rakijom ili samo premlatiti toljagom? Osim toga, nije mi jasno kakve veze sa svime time ima i ona igraka, rekli ste automobil. Na kraju krajeva htio bih neto poblie saznati kakvu ulogu u svemu tome igra krmaa sa etiri praia i konjski kostur. Da, to bi bilo za sada sve. Pablo zavrne oi prema nebu na nain dostojan svakog boljeg muenika i zavapi: Gospodine narednie, kunem se... ili ne... ponimo od bitnog. Imam brata u New Yorku, a on... ne, ni tako nee biti dobro. Ja sam oajan. Takav gubitak! A to se tie krmae i etiri praia, to je moje vlasnitvo, ali oni nisu automobil, to mi moete vjerovati na potenu rije. Je li to jasno? Pablo, Pablo, ja sam vas pomirisao im ste poeli govoriti, ali ne vonjate po alkoholu. Koji vam je vrag? Zbunjen sam od prevelike nesree koja me snala. ekajte malo. Koliko sam shvatio, krmaa i praii su a) ivi, b) zdravi i c) kod vas. Da, gospodine narednie, to je istina, ali oni nisu automobil, a pogotovo ne Rolls Royce. Narednik se uhvatio za glavu, a onda mu sine ideja. Vi ste zbunjeni, to je oito. Popijte to. Odlino vino. Vi lijepo pijuckajte, to e vas smiriti, a ja u dotle napisati izvjetaj. Prokleta administracija! 64

Pablo je bio toliko zbunjen da bi popio i otrov kad bi mu ga netko pruio i rekao da je to dobro za njega. Smjesta natoi au naredniku i sebi i naglo potegne. U vae zdravlje, narednie! Pablo osjeti neki gr u grlu i nehotice zafuka. Narednik ga zaueno pogleda i pri tome se zagrcne. Zatim je slijedila ne ba uljudna primjedba na ljude koji fukaju u andarmerijskoj stanici. Uostalom, to vi tu traite? Pretpostavljam da niste doli piti moje vino. Pablo se zaprepateno pone ogledavati i onda prizna da ni on ne zna zato je ovdje. Znam samo to da nisam nita ukrao zavri Pablo i pone se ogledavati za vratima. Pablo, nemojte mi dosaivati, jer imam vanijih poslova nego da se bavim sitnim kriminalcima. Ja kriminalac? istite se iz moje kancelarije. Pronaao sam bandu pod imenom Crna Noga. Crna Noga? Pablo je bio potpuno zbunjen. Nikako mu nije bilo jasno to narednik hoe i zbog toga bi dao vrlo mnogo kad bi ve bio na ulici. No narednik je nastavio i u Pablu se probudilo zanimanje. Vi, Pablo, kao da ste pali s Mjeseca. Tako se zove najopasnija banda u povijesti kriminala, a to je najljepe, voa bande je na naelnik. Pablo je uvijek mislio da je naelnik poten ovjek i to je rekao. Narednik ga otro pogleda, a onda mahne rukom i prezirno se osmjehne: to vi znate o kriminalistici! Jasno je da lopov mora igrati ulogu potenog ovjeka. to je netko vie na glasu zbog potenja, to je lukaviji lopov. No naelniku to nee pomoi. Ja sam ve poslao odred od trideset detektiva da paze na njegovu kuu. Ako doe na ideju da se lati oruja, imam u rezervi dva puka oklopnih kola. Sve prilaze mjestu kontroliraju helikopteri, pa ete mi onda lako povjerovati da banda nema nikakvih izgleda da izmakne rukama pravde. A sada napolje i nikome ni rijei. To to ste uli dravna je tajna. 65

Pablo je izletio iz andarmerijske stanice i svakome koga bi samo malo bolje poznavao ispripovijedao pod najveom diskrecijom veliku novost koju je upravo saznao. Kad nije nikoga sreo ni nakon sto koraka, imao je vremena razmiljati. S uasom je ustanovio da je odao dravnu tajnu i bre-bolje pojurio kui. I upravo kad je Pablo razmiljao da li bi sjenik bio dovoljno pouzdano zaklonite ako bi ga vlast poela progoniti kao veleizdajnika, poeli su se skupljati prvi graani pred naelnikovom kuom. Bilo je nekih, oito neupuenih, koji su pitali zbog ega se ovdje ljudi skupljaju, ali nitko na to pitanje nije mogao odgovoriti. Oito je bila posrijedi spontana masovna pojava. Ali gomila je rasla, i od asa do asa izvijeni bi vratovi dokazivali da pojedince zanimaju i pojave u zraku. No helikopteri se nisu pokazivali. Naelnik je kroz prozor svoje kue vidio kako mnotvo postaje svakog trenutka sve mnogobrojnije i protumaio je tu pojavu na jedino mogui nain. He, he, he... moji opinari nisu zaboravili svoga starog dobrog naelnika. Samo, obino se aklamacije obavljaju u predveerje roendana, s bakljadom i podoknicom, a ne u po bijela dana. Naelnik je upravo razmiljao da li da se pokae svom narodu na balkonu ili diskretno na prozoru kad se prijavila deputacija od pet najuglednijih opinara. Izvolite ui, dragi moji, veseli me to me niste zaboravili. Deputacija se zagledala u nedoumici. Bilo je lake neto odluiti nego to izvesti. Pogotovo ih je zbunio ovako prijetvorni doek. Napokon se jedan odvai: Gospodine naelnie, nismo vas zaboravili ni mi, a ni izvrne vlasti. A sada na stvar. S obzirom na vae predstojee hapenje bilo bi dobro da prije toga predate ostavku. Tako ne bi na nau opinu pala sramota, da joj je naelnik dignut iz predsjednike fotelje i odveden ravno u zatvor kao voa razbojnike bande i ubojica. Naelnik je rekao da ve zna to treba uiniti i tako se oslobodio deputacije. A onda se ozbiljno zabrinuo. Tu neto nije bilo u redu. Ili je to sve bila neukusna ala, moda u vezi sa sutranjim roendanom, ili je to bilo maslo opozicije, ili neto jo gore. Ali to? Trebalo bi svakako pronai o emu je rije dok jo ima vremena. 66

Naelnik je odluio sve izvesti naistac i zatraiti pomo andarmerije. Ako je to zlobna podvala, onda je to krivino djelo i andarmerija mora pronai krivce. Narednika Simona zatekao je kako sjedi za pisaim stolom i neto marljivo ucrtava u generaltapsku kartu. Pored njega jo se nalazila boca vina iz koje je malo prije poastio Pabla. Simon je digao glavu i nije vjerovao svojim oima. Eto, sam ef bande doao je k njemu. Opipao je pitolj i onda ekao to e biti. Narednie, kakve se to gluposti ire o meni po mjestu, a vi nita ne poduzimate protiv toga? Ja mislim... Ne, ne, ne... to ne pali. Vi ste raskrinkani. Centralne vlasti su obavijetene, a ja ovdje na karti izraunavam mogunosti vaeg bijega, kako bih mogao upravljati potjerom, ovjeanstvu na korist a vama na propast. Naelnik je ostao nekoliko trenutaka bez rijei. A onda uspije protisnuti: I vi. .. i vi... upravo nevjerojatno! Naelnik se bespomono ogleda po sobi, a onda mu oko zapne za jedan predmet koji mu je sve objanjavao. Aha, ve shvaam. Tu jo stoji boca iz koje ste se nalokali. Ako netko popije vie nego to treba, i to jo u uredovnom vremenu... Ne prekine ga narednik pogreno. Upozoravam vas da ne vrijeate dravne organe, a pogotovo ne onda kad su oni u poslu. A to se tie vae primjedbe na moj posao, mogu vam rei da to nije glupost ve obina mjera opreza da ne pobjegnete. Odlino glumite zauenog potenjaka. Ali sada ete se uistinu zauditi. Mislite li vi da ja ne znam da raspolaete bandom od trideset razbojnika spremnih na sve? Nisam ja bez razloga zatraio oklopna kola i helikoptere. Bit e bolje da se predate. Aha, problijedili ste kad ste uvidjeli da je sve izgubljeno. Preostaje vam jo samo da priznate i potpiete zapisnik. Narednik je bio vrlo zadovoljan sam sa sobom. Jedan pogled na naelnika govorio je da je ef bande na kraju svojih sila i da bi se mogao onesvijestiti svakog trenutka. To ba ne bi bilo dobro jer onesvijeeni ljudi ne potpisuju zapisnike, Simon se brzo dosjeti. 67

 ovjee, vi samo to se niste skljokali. Evo, uzmite au vina da se priberete. A bogme ni meni nee koditi. Mislim da sam zasluio. Narednik natoi dvije ae. Jednu gurne naelniku, a drugu prinese k ustima. Ali tek to je malo gucnuo, on se strese a iz usta mu prodre prodorni zviduk. Ne puite mi u lice kad sa mnom... Naelnik nije dalje stigao, jer se nenadano zagrcnuo. Nita ne shvaajui pogleda oko sebe, i onda mu se pogled zaustavi na naredniku. Oprostite, gospodine naelnie, zato ne sjednete. Velika mi je ast... Narednik se prekine, jer je izraz naelnika bio nekako udan, inilo se kao da gleda kroz njega i da ga jedva zamjeuje. A i glas mu je bio nekako nadmen, kao nikada do sada. Sluajte, narednie, ako sam i bio svojedobno naelnik u toj vaoj jadnoj selendri, to vam jo uvijek ne daje pravo da familijarno... Oprostite, gospodine naelnie, ako sam se nezgodno ponio. Mi ljudi s terena nismo odvie navikli na uljudne forme ophoenja. Hoete li mi uiniti ast pa da popijete aicu vina. Dobio sam ga od tetke iz njenog vinograda. Naelnik uzdahne kao da ga mui strahovita dosada, ali ipak odgovori pretjeranom ljubaznou. Nemam nita protiv toga da popijem koju aicu s ljudima iz naroda, ali danas bi to moglo biti opasno. Veeras se vraam u metropolu, gdje sam zakazao sjednicu kabineta, a odluio sam da sam pilotiram svojim avionom. Vi, kao relativno bistar ovjek, moete i sami prosuditi to u takvom sluaju znai jedna kap alkohola. Poslije ovih rijei narednik umalo to nije pao u nesvijest. Poznavao je naelnika i dobro znao da on nije u stanju drati uzde ni najmiroljubivijeg konja, a sada govori o nekom avionu i pilotiranju... Pa onda nekakav kabinet i metropola. Pokuao je jo jednom: Gospodine naelnie... Narednie prekine ga njegov posjetitelj razdraenim glasom dok sam bio naelnik u vaem jednom selu mogli ste me 68

oslovljavati kako ste htjeli, ali sada biste ipak mogli uzeti u obzir moj poloaj. Gospodine naelnie,... odnosno... Narednik je zastao jer nije znao to bi rekao. No naelnik mu odmah priskoi u pomo. Obraajte mi se, napokon, sa gospodine ministre, kako dolikuje, ili ako vam se vie svia: vaa ekscelencijo. Ministar... ekscelencija... ? Naelnik saalno pogleda Simona. Da, tako je to kad se ima posla s profanim ljudima iz naroda. Taj Simon oito nee cijelog ivota dosei oficirski in kad ne zna ni za njega, koji mu je ipak u neku ruku vrhovni starjeina. Dragi moj, emu tolika vika? Dobro znate da sam ministar unutranjih poslova i da se nalazim na inspekcijskom putu kroz provinciju. Nadam se da su vas moji mamlazi obavijestili okrunicom. to je sad to? Posljednje pitanje odnosilo se na neku enu koja je razbaruene kose bez kucanja upala u kancelariju krei ruke u oaju. Pomozite! viknula je bez pozdrava moj je mu poludio. Sprema kovege da putuje u Hollywood, jer tvrdi da je glavom Kirk Douglas i da ne smije zakasniti na snimanje. Naelnik je odmah shvatio da se sada on mora isprsiti. Popularnost nikada ne kodi, jer tko zna to e biti kod slijedeih izbora. Dobra eno, budite bez brige. Obavijestit u ministarstvo zdravstva. Narednik je bio za druge metode: Ajde, Pepina, kui, a ja u sve urediti. Kad su ostali sami, Simon je shvatio da ludilo u tom mjestu nije osamljeni sluaj. Mislio je da e biti bolje ako sam pogleda to je na stvari, a da ga prati naelnik; iako se smatra ekscelencijom, moe ipak samo pomoi. Predlaem, ekscelencijo, da siemo meu narod. Sluajevi ludila su na dnevnom redu, to ste vjerojatno ve i sami zamijetili, pa da podnesemo izvjetaj ministarstvu zdravstva. Ne izvjetaj ve zahtjev popravi ga naelnik. Narednikova tvrdnja pokazala se ispravnom. Kad su izali na ulicu, ustanovili su da je ludilo poprimilo epidemine razmjere. 69

Posvuda su nailazili na ljude sumnjiva ponaanja. Prolazei pored gostionice, umalo da se nisu sudarili s dvojicom koji su upravo izali iz lokala. Obojica su netremice gledali naelnika i narednika a oi su im svjetlucale. Oko njih se poela skupljati gomila. Jeste li ga napokon uhapsili? povikne netko iz mnotva? Koga? upita narednik s iskrenim izrazom uenja. Pa naega biveg naelnika glasio je odgovor. Da li su tenkovi ve ovdje? zauje se glas nekog djeaka. Gospodo, ja zaista ne znam o emu govorite. Ljudi su se najprije htjeli nasmijati, a onda netko spasi situaciju. Ljudi, utite. Pa to je dravna tajna. Ljudi su utihnuli, ali se nisu razilazili. Narednik je grozniavo razmiljao to da uradi. Moglo bi biti ozbiljnih neprilika, jer su ljudi bili oito uvjereni da je uhapsio naelnika. Sam bi bog znao kako im je takva glupost mogla pasti na um. Istina, naelnik nije ba bio sasvim pri zdravoj, ali to jo nije razlog da se ovjeka lii slobode. U svakom sluaju treba ta govorkanja u korijenu prekinuti. A to e biti najzgodnije ako se vidljivo pokae kako su njih dvojica u najboljim odnosima. Ekscelencijo, ne osvrite se na to to ovi glupani trabunjaju. Predlaem da se sklonimo u gostionicu. Hm, mogli bismo, ali neka to bude inkognito i bez protokola. Tako je, ekscelencijo, pa da popijemo za dobre stare dane kad ste jo bili na naelnik. Ne bih, zapravo, smio. Znate... pilotiranje... Ja se, napokon, brinem za red u dravi, a sada da sam naruavam propise... Narednik je mudro izabrao mjesto gdje bi bili vidljivi i prolaznicima na ulici i posjetiteljima gostionice. Ubrzo se pojavila i konobarica. Narednik je naruio dvije aice konjaka. Zapravo ne bih smio piti ponovi naelnik ali... samo u namoiti vrh jezika. ivjeli i dobro nam doli, gospodine ministre nazdravi tiho narednik, da ga ne bi uli ostali gosti, koji su paljivo promatrali to se dogaa za njihovim stolom. 70

Naelnik oprezno namoi vrh jezika u pie i zafuka. Zatim promotri kritikim okom narednika i prasne: Kakva je to svinjarija. Vi jo uvijek tvrdite da sam voda razbojnika i da imam pomonike... Ali gospodine ministre! zavapi Simon oajnim glasom. Kakav gospodin ministar. Ve sam odavna slutio da niste pri sebi. Najprije me smatrate harambaom, a onda ministrom. Netko je od nas dvojice lud opali kao iz topa narednik, kome je ve dojadilo druenje s luacima. Ako ispustite mene iz te kombinacije, onda se potpuno slaem. irite glasove da sam voa razbojnike bande, trabunjate o agentima u helikopterima i tenkovima, a onda me na kraju nazivate ministrom. Oiti dokaz da ste, kako bi se ono ljepe reklo, psihiki skrenuli. Narednik je bio zbunjen razvojem dogaaja, jer to nisu predvidjela pravila slube. Pokuao je ipak da sustavnim iznoenjem injenica urazumi naelnika: Da vam objasnim, gospodine ministre, to jest, naelnie ispravi se narednik kad je vidio da su se naelnikove obrve poele dizati. Dakle, ono o razbojnicima i helikopterima izmislio je va bolesni mozak, a nita nije bolje ni s onim to ste kasnije izvodili. Sami ste u sav glas tvrdili da ste ministar unutranjih poslova, da letite u glavni grad vlastitim avionom na sastanak svoga kabineta i jo kojeta drugo, to bi potpuno zaokupilo tri vjeta psihijatra. Tipian primjer slunih halucinacija ustanovi naelnik mirnim glasom. Sve se to vama priinjalo, jer da znate: ludi ste vi a ne ja, i bilo bi jo najbolje da zatraite penziju. A to je s poasnom straom za vau ekscelenciju? Jesu li vai tenkovi spremni? Obojica se naglo umire jer je dolazila konobarica, a ni jednom ni drugom ne bi bilo drago da se vidi da su s luakom drutvu. Naplatite! poviknu oba u jedan glas. to? upita konobarica zaprepateno. Pie. Dva konjaka. Molim vas da me ne vrijeate. Konobarica se oito zbog neega razljutila. Na mom ranu su svi kauboji dobro ili, ali 71

ako se elite oduiti na gostoprimstvu, moete otii u staju i oistiti konje, a ne bi bilo loe ni da pomognete kod igosanja goveda. Osim toga, onaj Red Hopkins ne daje prolaz preko svog zemljita, pa bi moda bilo dobro da ga malo izbuite vaim pucaljkama. Samo se uvajte Indijanaca, jer kako mi je rekao moj nadstojnik, Komani su opet iskopali ratnu sjekiru. Jipiiiii! *** Profesor Stagard najavio je da e tog dana objaviti znaajne rezultate. Poto je njegova ekipa pronala nekoliko dijelova kapsula to su bile ratrkane na tri kontinenta, izveo je cijeli niz istraivanja. Novinari su bili prilino bijesni na profesora, jer nije htio odati ni slova o rezultatima svog prouavanja. Upuivao ih je na predavanje. I tako se u jedanaest sati skupilo ovee drutvo u maloj predavaonici sveuilita. Bilo je samo pozvanih, uenih ljudi, predstavnika tampe, tri ugledna politiara i nekoliko privilegiranih studenata. Svima je njima pala u dio ast i srea da prvi doznaju rezultate kojima se dovinula nauka zahvaljujui Stagardovim naporima. Profesor je upoznao sluateljstvo s pretpostavkama s kojih je pola nauka (tj. on, profesor Stagard) kad je poslala kapsulu u svemir, a onda je izbacio senzaciju: Kao to sam ve rekao u uvodnom razlaganju, u kapsuli su stigli i uzorci Jupiterove atmosfere. Uzorak je zahvaen iznad podruja Stagard. Unato svoj skromnosti nisam mogao sprijeiti znanost da to podruje prozove mojim imenom. Atmosfera je za Jupiterove prilike bila rijetka u toj visini, ali sadri mikroorganizme. ini se po svemu da e ih nauka prozvati Stagardokoki. Evo ih ovdje u epruveti. Moram odmah napomenuti da su ti mikrobi potpuno nepoznati na Zemlji, a djelovanje im je jedinstveno. im uu u ovjeka, recimo kroz usta, odmah prelaze u krv, pa onda krvotokom dopiru u mozak. Tamo ti mikrobi blokiraju izvjesne centre, uslijed ega se oslobaa podsvijest, koja potpuno nekontrolirano prelazi u svijest. To znai, praktiki, da ovjek poinje odjednom vjerovati da je stvarnost ono to je do sada tinjalo negdje zapokano duboko u podsvijesti. ovjek naprosto postane netko drugi u ekstremnim sluajevima, a stanje potpuno nalikuje na ludilo. Meutim, ja sam pronaao lijek, koji je vrlo jednostavan i jeftin i lako se nabavlja. im taj lijek ue u tijelo zaraenog ovjeka trenutno ubija gotovo 72

sve mikroorganizme, to jest Stagardokoke, koji se nalaze u krvi. Uslijed toga se miii naglo gre i plua se stiu, pa se ini kao da takav ovjek zvidi. Sredstvo je vrlo sigurno i dobro, jer uslijed tog grenja i puhanja lete iz tog tijela i svi ostali mikroorganizmi, a i poneki Stagardokok koji je jo ostao iv. Dakako, time se moe zaraziti i drugi ovjek. Zaraza je od ovjeka do ovjeka veoma laka, ali nije opasna, jer je lijek siguran i neopasan. A sada da prijeemo na stvar. Ja u iz te epruvete popiti kulturu tih mikroorganizama, a kasnije u uzeti protuotrov. U dvorani se mogla uti muha kako leti. Profesor Stagard uzme epruvetu i popije je pred znatieljnim sluateljima. Malo se zagrcnuo, a onda pogledao sakupljene plamenim pogledom. Da, gospodo moja, ne elim rei da Nobelovu nagradu nisam zasluio. No ja sam isto tako zadovoljan i poloajem rektora na Sorbonni kao i redovnim lanstvom u Kraljevskom uenom drutvu u Londonu i Francuskoj akademiji. Ali ako uzmemo u obzir da sam svojedobno kolegi Einsteinu objanjavao osnovne pojmove o relativitetu, da sam onom maralu Montgomeryju objasnio osnovne razlike izmeu strategije, taktike i logistike, a Nasa i ostali istraivai svemira ne bi se mogli ni maknuti bez moje pomoi, onda ete, gospodo moja, shvatiti, da ove poasti koje su mi pale u dio i nisu prave poasti za mene ve samo bijedni pokuaji jo bjednijeg ovjeanstva da mi donekle prizna jedan dio mojih zasluga za nauku. Profesor je malo zastao, a dvoranom se prolomio aplauz. uli su se i oduevljeni povici: Sjajno, profesore. Odlino! Prorfesor ih je prezirno promatrao, a onda zauzme nadmenu pozu s oitom namjerom da nastavi panegirik u svoju korist. Jedan student se osmjelio i povikao: A protulijek? Kakav protulijek? zaudi se profesor. Pa sredstvo da se opet vratite u normalno stanje. Profesoru se zacrvenjela glava od ljutine. Dohvatio je au s vodom i zamahnuo da e je razbiti, ali se pri tome prolila po njemu, to je oito imalo blagotvorne posljedice jer se smirio. Onda prosike: Jeste li vi pri sebi, mladi ovjee? Vi biste trebali joi mnogo uiti da shvatite kako se postupa s jednim supergenijem. 73

*** Drugog dana sve svjetske novine zabiljeile su nepriliku koja je zadesila poznatog znanstvenika Stagarda. Na radiju i televiziji odravale su se konferencije okruglog stola, gdje se raspravljalo o posljedicama po nauku odlaska profesora sa znanstvenog poprita. Treeg dana stizale su saalnice, u prvom redu onih koji su se nadali zauzeti poloaj unesreenog profesora. A etvrti dan stigao je brzojav slijedeeg sadraja: Profesor Stagard stop popijte bilo koje alkoholno pie stop djelovanje iskuano na svim stanovnicima mjesta stop andarmerijski narednik Pietro Simon stop.

TELEKSOM IZ SVEMIRA

TELEKSOM IZ SVEMIRA

U SOVJETSKOM SAVEZU lansiran je satelit Interkosmos 16 opremljen instrumentima koji su konstruirani u DR Njemakoj, SSSR, SSR i vedskoj. Lansiranje je obavljeno u skladu s programom meunarodne suradnje na podruju istraivanja i koritenja svemirskog prostora. (D. M.)

74

Isaac Asimov:

The Weapon Too Dreadful to Use

Preveo Nikola Popovi

Strahovito oruje

Evo jednog zbilja rijetkog dragulja: prva objavljena pria Isaaca Asimova. Napisao ju je doista mlad, kad mu je bilo samo sedamnaest godina. Asimov je roen 1920. godine u Sovjetskom Savezu, kad mu je bilo tri godine preselio se sa roditeljima u Ameriku, a est godina kasnije otkrio je znanstvenu fantastiku na stranicama udesnih pria. Odmah ga je privukao taj anr i kad je jednom poeo pisati prie nije se vie zaustavio. Njegova zvijezda sada jarko blista na nebu znanstvene fantastike: slovi kao najbolji dananji autor te vrste literature na svijetli. Slijedeih dvadesetak stranica jasno pokazuje nadarenost ve na poetku njegova razvoja, kao pisca.

Karl Frantor je smatrao da je budunost veoma tmurna. Iz niskih oblaka neprekidno je padala gusta kia, niska prljava vegetacija dosadne smee boje pruala se u svim smjerovima. Tu i tamo neka ptica poskakua preletjela bi divlje putajui tugaljive krike u prolazu. Karl okrete glavu zurei u tanke kupole Aphrodopolisa, najveega grada na Veneri. 75

 Uf promrmlja ak je i kupola bolja nego ovaj svijet vani. On pritisnu gumiranu tkaninu svoga kaputa vre oko sebe. Bit u sretan kad se opet vratim na Zemlju. Okrenu se malenom Antilu, Venerijancu. Kad emo stii do ruevina? Nije bilo odgovora i Karl opazi suzu kako se kotrlja niz Venerijanev naborani zeleni obraz. Druga je blistala u velikom oku kao u lemura, mekom, nevjerojatno lijepom oku. Zemljaninov glas omeka. Oprostite, Antile, nisam elio rei nita protiv Venere. Antil okrenu svoje zeleno lice prema Karlu. Nije rije o tome, prijatelju moj. Dakako, ti nee nai neto emu bi se divio u jednom stranom svijetu, a ja opet volim Veneru i suze su potekle jer sam oaran njenom ljepotom. Rijei su dolazile glatko, ali s neminovnim iskrivljavanjima prouzrokavnim vokalnim preprekama neprikladnim za druge jezike. Znam da ti se ini neshvatljivim produi Antil ali za mene je Venera raj, zlatna zemlja, i ne mogu na pravi nain ni izraziti moje osjeaje prema njoj. Jo ima nekih koji kau da samo Zemljani mogu voljeti. Karlove simpatije bile su vrste i ozbiljne. Venerijanac zatrese tuno glavom. Ima mnogo toga, osim mogunosti za osjeanje emocija, to nam tvoji ljudi odriu. Karl naglo promijeni temu razgovora. Reci mi, Antil, zar Venera nije dosadna ak i za tebe? Ti si bio na Zemlji i morao bi to znati. Kako se ovaj beskraj smeega i sivog moe usporediti sa ivim toplim bojama na Zemlji? Venera je mnogo ljepa za mene. Ti zaboravlja da se moj osjeaj za boje uvelike razlikuje od tvoga. (Oko Venerijanaca moe razlikovati boje kojima se valna duina razlikuje samo 5 Angstromovih jedinica, oni vide tisuu boja prema kojima su Zemljani slijepi autor.) Kako da ti objasnim ljepotu, svijet boja u kojima se kupa ovaj krajolik? On uuti, izgubljen u ljepotama o kojima je govorio dok je za Zemljane ubitano melankolino sivilo ostalo nepromijenjeno.

76

 Jednog dana Antilov glas je dolazio kao od osobe u transu Venera e opet pripadati Venerijancima. Zemljani nee vie vladati nama, a slava naih predaka opet e nam se vratiti. Karl se nasmija. Hajde, nemoj Antile, govori kao lan Zelene bande koja je vladi zadala toliko glavobolje. Ja sam mislio da ti ne vjeruje u nasilje. I ne vjerujem, Karl. Antilove oi bile su ozbiljne i pomalo uplaene ali ekstremisti postaju sve snaniji i ja se plaim najgoreg. I ako izbije otvorena pobuna protiv Zemlje, ja im se moram pridruiti. Ali ti se ne slae s njima. Da, svakako on slegne ramenima na nain koji je nauio od Zemljana mi ne moemo nita postii nasiljem. Vas ima pet milijardi, prema jedva stotinu milijuna naih. Vi imate zalihe i oruje a mi toga nemamo. Bila bi to luda avantura, pa ak ako bismo i pobijedili, ostavili bismo za sobom u nasljee takvu mrnju da nikad ne bi bilo mira izmeu nae dvije planete. Pa zato bi im se onda pridruio? Zato to sam Venerijanac. Zemljanin se ponovo nasmije. Patriotizam je, ini se, isto toliko nerazuman na Veneri kao i na Zemlji. No, produimo prema ruevinama naega starog grada. Jesmo li ve blizu njega? Nastavili su utei koraati preko mekane zemlje, preskaui savijeno korijenje zmijolikog drvea. Antil je prvi ponovno zapoeo razgovor. Jadna Venera. Njegov mirni piskutavi glas bio je tuan. Prije pedeset godina Zemljani su doli s obeanjima o miru i blagostanju i mi smo povjerovali. Pokazali smo im rudnike dragulja i ju-ju korov, a njihove oi su blistale od elja. Sve ih je vie i vie dolazilo, a njihova grubost je rasla. A sada... Sad je veoma loe, Antil ree Karl ali ti si preosjetljiv na te stvari. Preosjetljiv! Da li nam je doputeno da glasamo, imamo li bilo kojeg predstavnika uope na Venerijanskom provincijalnom kongresu. Zar ne postoji zakon koji zabranjuje Venerijancima da se voze u istom stratosferskom vozilu sa Zemljanima, ili da jedu u istom hotelu, ili da ive u istoj kui? Zar nisu sve vie kole zatvorene za nas? Zar nisu najbolji i najplodniji dijelovi Venere 77

preplavljeni Zemljanima? Jesu li nam Zemljani ostavili bilo koje pravo na naoj vlastitoj planeti? Sve to si rekao savreno je tono, i ja to ne odobravam, ali slini su uvjeti postojali na Zemlji u odnosu na takozvane nie rase. S vremenom su sve te razlike bile uklonjene, pa danas vlada potpuna jednakost. Sjeti se takoer da su inteligentni ljudi na Zemlji na vaoj strani. Jesam li ja, na primjer, ikada imao ikakvih predrasuda prema Venerijancima? Ne, Karl, ti zna da nisi, ali koliko inteligentnih ljudi ima na Zemlji? Na Zemlji je trebalo proi nekoliko tisuljea prepunih ratova i patnji prije nego to je uspostavljena jednakost. to ako Venera ne eli ekati na ta tisuljea? Karl se namrti. Ima pravo, svakako, ali vi morate ekati. to vam drugo preostaje? Ne znam, ne znam Antilov glas se gubio. Odjednom Karl zaali to je i krenuo do tajanstvenog Ashtazzora. Izluujua jednolikost terena i Antilove opravdane pritube djelovale su na njega pa je postao potiten. Ve je bio spreman odustati od cijele stvari, kad Venerijanac podie svoj savijeni prst i pokae humak ispred njih. To je ulaz ree Antil Ashtazzor je bio zatrpan nebrojene tisue godina i samo Venerijanci znaju za njega. Ti si prvi Zemljanin koji e ga vidjeti. Drat u to u apsolutnoj tajnosti, Antile, obeao sam ti to. Doi, dakle. Antil ukloni u stranu bujnu vegetaciju, otkrije uzani prolaz izmeu dva kamena i pozva Karla da ga slijedi. U uskom zaguljivom hodniku napredovali su puzei. Antil izvadi iz depa malu atomsku svjetiljku, koja baci svoje biserno bijelo svjetlo na vlane kamene zidove. Ove hodnike i prokope ree Antil prokopali su prije tri stoljea nai preci, koji su smatrali grad svetim mjestom. Poslije smo ga ipak napustili. Ja sam bio prvi koji ga je posjetio nakon dugo, dugo vremena. Moda je to samo jo jedan znak nae degeneracije. Ili su dalje naprijed jo oko stotinu metara, kad se hodnik proirio u nadsvoenu kupolu. Karl zapanjeno stade pred prizorom koji se pruio ispred njega. Tu su bili ostaci zgrada, arhitektonska uda kakvih na Zemlji nije bilo od zlatnog doba Atene pod 78

Periklom naovamo. Ali sve su zgrade sada leale u ruevinama, a od velikoga divnoga grada ostala je samo sjena. Antil krene naprijed preko otvorenog prostora i ue u slijedei hodnik, koji se produavao oko pola milje kroz zemlju i stijene. Tu i tamo odvajali su se postrance hodnici i Karl je nekoliko puta na njihovu kraju vidio strukture ruevine. On bi ih bio pregledao da ga Antil nije stalno vodio dalje. Ponovo se pojavi ruevina, no ovaj put je to bila niska iroka zgrada sagraena od mekanoga zelenoga kamena. Desno krilo zgrade bilo je sasvim srueno, ali ostatak jedva da je bio oteen. Venerijanevo oko je zasjalo, njegovo malo tijelo ispruilo se ponosno. Ovo odgovara modernom muzeju nauke i umjetnosti. U njemu e vidjeti veliinu i kulturu Venere. S najveim uzbuenjem Karl je uao, prvi Zemljanin kome se pruila prilika da vidi najstarija dostignua. Unutranjost je, vidio je, bila podijeljena u itavu seriju visokih nadsvoenih hodnika, koji su se odvajali od dugake centralne kolonade. Svod je bio pokriven nekom slikarijom, koja se nejasno nazirala u svjetlu atomske svjetiljke. Zemljanin je hodao kroz hodnike zadivljen ovim udom. Nekakav izvanredni osjeaj stranoga osjeao se u slikarijama i skulpturama oko njega, neto nezemaljsko, to je udvostruavalo njihovu ljepotu. Karl shvati da je propustio neto vano u Venerijanskoj umjetnosti jednostavno zbog nedostatka zajednike osnove izmeu njegove kulture i njihove, ali je mogao cijeniti tehniku perfekciju djela. Osobito se divio kompoziciji boja na slikama koje su prelazile sve to je do sada vidio na Zemlji. Iako su bile raspucale, izblijedjele i oljutene, imale su sjaj i velianstveni sklad. to bi Michelangelo bio dao da je imao takvu izvanrednu percepciju boja kao to ima Venerijansko oko, obrati se on Antilu. Antilovi se obrazi ozare sreom. Svaka rasa ima svoje osobine, ja sam esto zaelio da i moje ui steknu sposobnost razlikovanja njenih tonova, apata i visine zvuka kako to vi, Zemljani, moete. Moda bih tada i ja bio u stanju razumjeti to je to tako lijepo u zemaljskoj glazbi. Ovako je ona za mene samo buna i odurno monotona. Oni nastavie dalje i svake je minute Karlovo miljenje o Venerijanskoj kulturi bivalo sve vie. Pojavio se i dugi uski trag 79

tankog metala, prekriven linijama i ovalima Venerijanskog pisma. U tim napisima, Karl je znao, moglo je biti takvih tajni da bi znanstvenici sa Zemlje dali pola svog ivota da ih saznaju. Kad je Antil pokazao neki visok predmet petnaestak centimetara i rekao da je sudei prema natpisu to neka vrsta atomskoga konvertera s nekoliko puta veom djelotvornou od postojeih zemaljskih modela, Karl planu. Zato tu tajnu niste otkrili Zemljanima? Da su oni samo znali za vaa dostignua u prolosti, Venerijanci bi u njihovim oima dobili mnogo vie mjesto nego to ga sada imaju. Da, oni bi se koristili naim znanjem iz prijanjih dana odgovori Antil s gorinom u glasu ali nikada ne bi ublaili svoju tiransku vlast na Veneri. Ja se nadam da nisi zaboravio obeanje da e sve zadrati kao apsolutnu tajnu za sebe. Nisam zaboravio, utjet u, ali mislim da ini veliku greku. Ja mislim da nije tako. Antil se okrenu i htjede napustiti hodnik, ali Karl ga zadra. Zar neemo ui u ovu malu sobu ovdje? zapita on. Antil se okrenu gledajui ga prodorno. Soba? O kakvoj ti sobi govori? Tu nema nikakve sobe. Karl iznenaeno podie obrve i pokaza na usku pukotinu koja se pruala do polovice zadnjeg zida. Venerijanac promrmlja neto sebi u bradu i klekne ispitujui svojim malim prstima pukotinu. Pomozi mi, Karl. ini mi se da se nikad nije spominjalo da su se ova vrata otvarala. U svakom sluaju ne postoje zapisi da bi tu trebala biti neka vrata, a ja poznajem ruevine Ashtaz-zora bolje nego bilo tko drugi iz mog naroda. Njih dvojica su gurali dio zida, koji je malo popustio sa kripom, a onda se irom naglo otvori tako da su gotovo uletjeli u praznu sobicu. Jedva su zadrali ravnoteu i poeli gledati oko sebe. Zemljanin pokaza na slomljenu nepravilnu zaralu prugu na podu i na spoju izmeu vrata i zida. Vai su ljudi, ini se, zapeatili ovu sobu prilino djelotvorno, ali ra je prekinula vezove. ovjek bi pomislio da su ovdje pohranili neku tajnu. Antil zaklima svojom zelenom glavom.

80

 Kad sam proli put bio ovdje nije bilo ni traga ovim vratima. Podigavi atomsku svjetiljku on brzo pregleda sobu. ini mi se da ovdje nema niega. Imao je pravo: osim udnovate duguljaste krinje, koja je stajala na est zdepastih nogu, u sobi je bila nevjerojatna koliina praine i pljesnivi, gotovo zaguljivi miris dugo zatvorene grobnice. Karl prie krinji i pokua je pomaknuti iz ugla u kojem je stajala. krinja se nije pomakla, ali je poklopac popustio pod pritiskom njegovih ruku. Poklopac se moe pomaknuti, Antil. Pogledaj! On mu pokaza na plitku pregradu u krinji, u kojoj se nalazila neka tanka ploa od staklaste materije i pet tapia, dugih petnaestak centimetara, nalik na nalivpera. Antil usklikne od zadovoljstva i prvi put otkako ga je Karl upoznao pone kao u zanosu govoriti nerazumljivim sibilantskim Venerijanskim jezikom. Odmakne plou slinu staklu i paljivo je pregleda. Karl, ija je znatielja porasla, uini to takoer. Ploa je bila pokrivena raznobojnim gusto smjetenim tokicama, ali, ini se, nije bilo razloga za Antilovo krajnje oduevljenje. to je to, Antile? To je kompletan dokument u naem pradavnom ceremonijalnom jeziku. Sve do danas imali smo samo isprekidane fragmente. Taj nalaz ima neprocjenjivu vrijednost. Moe li ga deifrirati, proitati? Karl je promatrao taj predmet s mnogo vie potovanja. Mislim da mogu. To je. dodue, mrtvi jezik, ali ja znam dosta o njemu. Vidi, to je koloristiki jezik. Svaka rije je oznaena sa dvije, a ponekad tri toke u boji. Boje su fino iznijansirane i izdiferencirane. Kad bi neki Zemljanin ak i doao do kljua ovog jezika, morao bi upotrijebiti spektroskop da to proita. Moe li ti to uiniti sada? Mislim da mogu, Karl. Atomska svjetiljka daje otprilike normalnu dnevnu svjetlost i mislim da nee biti problema. Ipak, bit e mi potrebno prilino vremena. Moda bi bilo bolje da ti sam krene dalje u istraivanje. Nema opasnosti da se izgubi ako ostane unutar ove zgrade. 81

Uzevi jednu atomsku svjetiljku, Karl krenu i ostavi Antila, Venerijanca, zgrbljenog nad starinskim rukopisom, koji je upravo poeo polagano i s puno napora deifrirati. Prolo je otprilike dva sata prije nego to se Zemljanin vratio. Kad je stigao do Antila, ovaj je ukoeno sjedio. Na Venerijanevu je licu bio izraz uasa, koji Karl nikada prije nije vidio. Kolorirana poruka leala je kraj njegovih nogu. Buni ulazak Zemljanina nije uinio nikakav dojam na njega. Kao otupio sjedio je nepokretan, zurei s izrazom straha na licu. Karl mu priskoi. Antile! Antile, to se dogodilo? Antilova se glava polako okrenu kao da se okree kroz gustu tekuinu. Njegove oi su zurile u Karla kao da ga ne vide. Karl ga uhvati za rame i nemilosrdno ga potrese. Venerijanac doe k sebi. Otrgnuvi se od Karlove ruke, skoi na noge. Iz krinje uze pet valjkastih predmeta kao da ih eli sakriti i stavi ih u dep. Isto to uini i sa ploicom nalik na staklo, koju je deifrirao. Kad je to uinio, vrati poklopac na krinju i mahne Karlu da izau iz sobe. Moramo ii, ionako smo predugo ostali ovdje. Njegov glas je imao strani, zastraujui ton, od kojeg je Karlu postalo neugodno. utei, vratie se po svom tragu sve dok nisu ponovo stigli do mokrog tla na povrini Venere. Jo je bio dan, ali suton je bio blizu. Karl je osjeao sve veu glad. Morali su pouriti ako su htjeli stii u Aphrodopolis prije mraka. Karl podigne ovratnik kaputa, navue nepromoivu kapu i nastavi koraati krupnim koracima. Prolazila je milja za miljom i tamni se grad jo jednom pojavi na sivom horizontu. Zemljanin je u ovoj vlazi zaelio sendvie sa unkom i eznuo za suhim ugodnim zrakom u Aphrodopolisu. Cijelo to vrijeme inae vrlo prijateljski raspoloeni Venerijanac ostao je nijem, samo je s vremena na vrijeme pogledavao svog prijatelja. Karl je to prihvatio filozofski mirno. Imao je mnogo bolje miljenje o Venerijancima nego velika veina Zemljana, ali je i on osjeao izvjesnu nelagodnost prema Antilu i njegovim zemljacima. Ta teka tiina nije bila nita drugo nego manifestacija osjeaja, koja u Karlu nee pobuditi vie od jednog uzdaha ili grimase. Antilovo neraspoloenje jedva da se Karla i dojmilo. Ipak, sjeanje na panini strah u Antilovim oima izazvalo je u njega osjeaj nelagodnosti. Strah se pojavio poto je Antile preveo one udne tokice. Kakva je tajna mogla biti sakrivena u toj poruci predaka Venerijanaca? S nekakvom malodunou Karl ipak zapita: 82

 to su tokice rekle, Antile? Vjerojatno su vrlo znaajne kad si ih ponio sa sobom? Antilov je odgovor bio jednostavno znak da pouri i Venerijanac na to krenu dvostrukom brzinom kroz tamu koja se ve sputala. Karl je bio iznenaen i pomalo povrijeen. Nije vie pokuavao zapoinjati razgovor. Kad su stigli u Aphrodopolis, Venerijanac ipak prekinu utnju. Njegovo naborano lice upalih oiju, okrenu se Karlu s izrazom osobe koja je dola do bolne odluke. Karl ree Antil bili smo prijatelji, zato u ti dati vrlo prijateljski savjet. Ti e krenuti na Zemlju slijedei tjedan. Znam da je tvoj otac visoka linost u savjetu planetarnog predsjednitva. Ti e vjerojatno postati vana linost u doglednoj budunosti. Pa kad je ve tako, ja te najozbiljnije molim: iskoristi svaki atom svojega utjecaja da bi se ublaili odnosi i mjere koje Zemlja primjenjuje prema Veneri. Budui da sam nasljedni plemenita najveeg plemena na Veneri, ja u sa svoje strane uiniti sve da bih sprijeio svaki pokuaj nasilja. Karl se namrti. ini se da iza svega ovoga ima neto to ja ne razumijem. to eli time rei? Samo to: ukoliko ne doe do poboljanja uvjeta, i to vrlo brzo, Venera e se dii na ustanak. U tom sluaju nemam drugog izbora nego da svoje usluge ponudim ustanku, a tada Venera nee vie biti bespomona i bez obrane. Na ove se rijei Zemljanim samo nasmijao. Ma hajde, Antile. Tvoj patriotizam je vrijedan potovanja a tvoje negodovanje je opravdano, ali melodrama i ovinizam ne idu zajedno. Ja sam prije svega realist. Glas Venerijanev postao je izuzetno ozbiljan. Vjeruj mi, Karl, kad ti kaem, nita nije zbiljskije od ovoga to ti govorim sada. Doe li do venerijanskog revolta, ne mogu jamiti za sigurnost Zemlje. Zemljina sigurnost! Nevjerojatnost toga zbuni Karla. Da nastavi Antil jer moda u biti prisiljen unititi Zemlju. Evo, sad zna. Nakon tih rijei on se naglo okrene i zaroni u raslinje na svom putu natrag do maloga venerijanskog sela izvan velike kupole. 83

Prolo je pet godina godina estokih nemira i Venera se probudila iz svog sna kao probueni vulkan. Kratkovidni Zemljani, upravljai Aphrodopolisa, Venusa i drugih gradova pod kupolama, nerazborito su zanemarili sve znakove predstojee opasnosti. Ako su uope razmiljali o malim zelenim Venerijancima, bilo je to s grimasom potcjenjivanj,. kao da bi htjeli rei: Ah te male beznaajne stvari! Ali te stvari su napokon prele granicu koju su mogle podnijeti, i Zelena banda postajala je svakim danom sve jaa i opasnija. Napokon, jednoga sivog dana, koji je bio nalik na sve ostale dane, gomile malih zelenih ljudi u organiziranom su ustanku preplavile gradove. Manje kupole zateene iznenada bile su odmah savladane. U brzom slijedu bili su zauzeti gradovi New Washington, Mount Vulcan i St. Denis, sa cijelim istonim kontinentom. Prije nego to su se osvijestili, Zemljani su shvatili to se dogodilo: polovica Venere nije vie bila u njihovim rukama. Uplaena i iznenaena ovom iznenadnom opasnou koju se svakako moralo predvidjeti Zemlja je slala oruje i opremu ostalim poteenim gradovima i poela opremati veliku svemirsku flotu da bi vratila izgubljene teritorije. Zemlja je bila uzbuena, ali nije bila zaplaena, znajui da teritorije koje su izgubili zahvaljujui iznenaenju mogu ponovno vrlo lako osvojiti i da teritorij koji do sada nisu izgubili nee nikas biti izgubljen. Barem se tako vjerovalo. Zamislite iznenaenje zemaljskih upravljaa kad se nastupanje Venerijanaca nije uope zaustavilo! Venusia City bio je potpuno opskrbljen orujem i hranom, njegova vanjska obrana bila je pripremljena i ljudi na svojim mjestima. Mala armija golih nenaoruanih malih zelenih ljudi pribliila se i zatraila bezuvjetnu predaju. Venusia je oholo odbila, a poruka koju su poslali Zemlji bila je optimistina u odnosu na nenaoruane Venerijance koji su bili tako lakoumno opijeni uspjehom. Zatim nije vie bilo nikakve poruke i Venerijanci preuzee Venusiju. Dogaaj s Venusijom se ponavljao i s onim to se smatralo neprobojnim tvravama. ak je i Aphrodopolis, s pola milijuna stanovnika, pao u ruke neznatnoj skupini od pet stotina Venerijanaca. To se dogodilo unato to je braniocima bilo na raspolaganju svako oruje koje im je Zemlja mogla pruiti. Vlada Zemlje bila je zateena injenicama, a Zemlja je ostala preneraena 84

neobinim, nerazjanjivim dogaajima na Veneri. U Vijeu za unutranje poslove dravnici su namrteno sluali neobine rijei Karla Frantora, sina ministra za obrazovanje. Jan Heersen, ministar rata, ljutito se die nakon zavrenog izvjetaja. Zar eli da mi uzmemo ozbiljno to to si rekao o zelenim patuljcima i da sklopimo mir s njima po njihovim uvjetima? To je definitivno i apsolutno nemogue. Tim prokletim ivotinjama treba pokazati vrstu aku. Naa svemirska flota e ih zbrisati iz svemira, i sada je napokon dolo vrijeme da to uinimo! Zbrisati ih iz svemira moda nee biti tako lako, Heersen ree sjedokosi stariji Frantor, pourivi da stupi u obranu svoga sina. Ima nas mnogo koji smo cijelo vrijeme govorili da je politika nae vlade prema Venerijancima bila potpuno pogrena. Tko zna kakva su oruja za napad pronali i to bi sve mogli uiniti osveujui se? Bajke! usklikne Heersen. Vi govorite o malim zelenim ljudima kao da su pravi ljudi. To su ivotinje i treba da budu zahvalni za dobrobiti civilizacije koje smo im donijeli. Zapamtite da postupamo s njima mnogo bolje nego to smo postupali s nekim rasama u naoj prijanjoj povijesti, na primjer s crvenim Indijancima. Karl Frantor skoi jo jednom i snanim glasom ree: Moramo sve podrobno ispitati! Antilova je prijetnja previe ozbiljna, da bismo je smjeli zanemariti, bez obzira na to kako smijeno ona zvuala. A u svjetlu venerijanskih osvajanja i pobjeda ona ne zvui nimalo smijeno. Predlaem da me s admiralom fon Blumdorffom poaljete kao izaslanika. Dajte da temeljito ispitamo sve prije nego to ih napadnemo. Namrteni predsjednik Zemlje Jules Debuc progovori sada prvi put. Frantorov je prijedlog u svakom sluaju razuman. Neka bude kako on predlae. Ima li nekih primjedbi? Nije ih bilo, iako je Heersen ljutilo mrmljao i gunao. Tako se tjedan dana kasnije Karl Frantor prikljuio svemirskoj floti Zemlje kad je krenula prema unutranjim planetama. Poslije pet godina odsutnosti Karlu se Venera inila potpuno drukijom. Jo je bila onako vlana, s prljavom monotonijom bijelo-sivoga, s razbacanim gradovima pod kupolama pa ipak, tako razliita. 85

Ondje gdje su se prije kretali visoki, bahati Zemljani s prezirnim izrazom na licu meu pokornim Venerijancima, sada su mali zeleni ljudi odluno preuzeli upravljanje. Aphrodopolis je bio potpuno grad malih zelenih ljudi, a u zdanju prijanjega guvernera sjedio je Antil. Karl je gledao a njega ne vjerujui svojim oima, ne znajui to da kae. Sve sam prije oekivao da u vidjeti, ali tebe pacifista? jedva uspije promucati. Nisam imao izbora. Bile su to okolnosti odgovori Antil. A ti? Nisam oekivao da e ti biti izaslanik svoje planete. Meni si izrekao onu smijenu prijetnju prije nekoliko godina, pa sam tako ja bio najpesimistiniji na Zemlji u vezi s vaom pobunom. Kao to vidi, doao sam bez pratnje. Rukom nevoljko pokae prema gore gdje su svemirski brodovi stajali nepomino, prijetei. Jesi li mi doao prijetiti? Ne! Nego da ujem vae ciljeve i vae uvjete. To se moe vrlo lako obaviti. Venera zahtijeva svoju nezavisnost, da je Zemlja prihvati kao jednakopravnu i suverenu silu. Zauzvrat mi obeavamo prijateljstvo, zajedno sa slobodnom i neogranienom trgovinom. I ti oekuje od nas da sve to prihvatimo bez borbe? Ja se nadam da hoete; radi spasa i sigurnosti same Zemlje. Karl se namrgodi i s izrazom dosade zavali natrag a fotelju. Za boga miloga, Antile, pa prolo je vrijeme nagaanja i zastraivanja. Kai otvoreno. Kako ste tako lako svladali Aphrodopolis i ostale gradove? Bili smo prisiljeni na to, Karl. Mi to nismo eljeli. Antilov glas je postao prodoran od uzbuenja. Nisu htjeli prihvatiti nae uvjete predaje i poeli su pucati tonitnim orujem po nama. Tada smo i mi morali upotrijebiti oruje. Mnoge Zemljane morali smo poslije ubiti, bez milosti. Ne razumijem. O kakvom ti to oruju govori? Sjea li se ruevina Ashtaz-zora, Karl? Sakrivene sobe, prastari zapisi, pet tapia. Karl tuno potvrdi glavom. Mislio sam da je to, ali nisam bio siguran. 86

 Bilo je to uasno oruje, Karl. Antil je poeo brzo govoriti kao da ga je pomisao na to muila i bila mu nepodnoljiva. Nai preci su ga otkrili, ali ga nikada nisu upotrijebili. Oni su ga prikrili i nije mi jasno zato ga nisu unitili. Vie bih volio da su ga unitili. Zbilja mislim tako. Ali nisu, a ja sam ga naao i morao ga upotrijebiti... za dobrobit Venere. Njegov se glas utia do apata, s vidljivim naporom da se savlada i objasni stvar. Male i naoko bezopasne valjkaste tube koje si tada vidio bile su u stanju proizvesti silu polja neke nepoznate prirode (preci su mudro preutjeli potanja objanjenja o tome), koje ima mo da sposobnost razmiljanja razdvoji od mozga i tijela. to? Karl je zurio u njega otvorenih usta od iznenaenja. O emu ti govori? Zato? Pa ti zna da je mozak sjedite razuma a nije razum sam po sebi. Priroda razuma je tajna, nepoznata ak i naim precima, no bez obzira na to kakve je prirode, razum se slui mozgom kao posrednikom s materijalnim svijetom, Razumijem, a vae oruje odvaja razum od mozga, ini razum bespomonim, on postaje neto kao svemirski pilot bez komandi i kontrola. Antil sveano potvrdi. Jesi li ikada vidio ivotinju bez mozga? zapita iznenada. Jesam, jednog psa na studiju biologije u koledu. Zato? Doi, dakle, pokazat u ti ovjeka bez mozga. Karl je slijedio Venerijanca do dizala. Kad su krenuli nanie, prema najdonjem nivou nivou zatvora razum mu je bio u komaru. Rastrzan izmeu uasa i bijesa, imao je naizmjence nesvjesne elje da pobjegne i gotovo neodoljivu elju da zgromi Venerijanca kraj sebe. Tako zbunjen izae iz dizala i krenu za Antilom niz osvijetljeni hodnik, koji je vodio pored malih odvojenih elija. Tamo. Antilov glas tre Karla kao iznenadni mlaz hladne vode. Od pogleda u smjeru koji mu je Antil pokazao i ukoeno se zagleda u oznaenu ljudsku spodobu. To je bez sumnje bilo ljudsko bie, po obliku ali ipak neljudsko. Ono (Karl ga nije mogao ni zamisliti drukije nego kao 87

ono) je sjedilo nijemo na podu, iroko otvorenih ukoenih oiju, na koje se nikako nisu sputali oni kapci, koje su zurile u bijeli zid pred njima. Oi su bile prazne, s objeenih usana slijevala se slina, a prsti se pokretali besciljno. Karl naglo okrenu glavu s osjeanjem odvratnosti. On zapravo nije bez mozga. Antilov je glas bio tih. Organski je njegov mozak u redu i neoteen. On je samo na neki nain odvojen od tijela. Kako uope ivi, Antile? Zato ne umre? Jer je autonomni sustav nedirnut. Uspravi ga i on e ostati stojei, odravajui ravnoteu. Gurni ga i on e povratiti ravnoteu. Srce mu kuca. On die. Ako mu stavi hranu u usta, on e je progutati, ali e umrijeti od gladi prije nego to bi pokazao elju za uzimanjem hrane koja je pred njim. To je ivot, na izvjestan nain, ali bolje bi mu bilo da je mrtav, jer je odvajanje mozga od tijela trajno. Pa to je uasno! Uasno! To je gore nego to moe zamisliti. Uvjeren sam da negdje u ljudskoj ljuturi ovog bia razum, neoteen, jo uvijek postoji. Bespomono zarobljen u jednom tijelu kojim ne moe upravljati, to mora biti pravo muenje za razum! Karl se odjednom ukoi. Neete nikad pobijediti Zemlju krajnjom neopisivom okrutnou. To je nevjerojatno okrutno oruje, ali nije mnogo opasnije od tuceta naeg oruja. Platit ete za ovo. Molim te, Karl, ti nema pojma ni o milijuntom dijelu ubojstvenog djelovanja tog polja sila koje razdvaja materijalno od umnoga. Polje je neovisno o prostoru i vjerojatno o vremenu, tako da njegov domet moe biti proiren praktino u beskraj. Zna li da samo jedan hitac tog oruja moe biti dovoljan da uniti sva toplokrvna stvorenja u Aphrodopolisu, da ih uini bespomonim? Antilov glas je postao napet. Zna li da sam u mogunosti cijelu Zemlju obaviti tim poljem i sve vae milijarde ljudi pretvoriti u ivo-mrtve monstrume nalik na onog kojeg si vidio. I to u jednom trenu! Okrutni zlotvore! Da li ti jedini zna tajnu toga prokletog polja? Antil prasnu u mukli smijeh. Da, Karle, krivnja lei na meni samome. Ali ne bi ti koristilo da me ubije. Ako ja umrem, ima drugih koji znaju gdje 88

e nai zapis i upute za upotrebu polja. A oni nemaju simpatija prema Zemlji kao ja. Ja sam potpuno osiguran, Karl, jer moja bi smrt bila kraj tvoga svijeta. Zemljanin je bio potpuno slomljen. Ni traak sumnje nije ostao o stvarnoj snazi Venerijanaca. Predajem se promrmlja. Predajem se. to da poruim mojim ljudima? Reci im moje uvjete i to sam mogao uraditi da sam htio. Karl se okrenu od Venerijanca kao da je svaki njegov dodir nosio smrt. Rei u im to. Reci im takoer da Venera ne udi za osvetom. Mi ne elimo upotrijebiti nae oruje jer je suvie uasno da bi se upotrijebilo. Ako nam vratite nau nezavisnost po naim uvjetima, i dopustite nam neke razumne mjere koje e nas osigurati od ponovnog podjarmljivanja, mi emo baciti prema Suncu svih pet komada stranog oruja i zapis s objanjenjima. Zemljaninov glas nije se promijenio od bezvunog apta. Rei u im to. *** Admiral von Blumdorff bio je Prus, kao to je kazivalo njegovo ime, i njegova vojnika naela bila su svedena na jedno: na grubu silu. Tako je bilo vrlo prirodno to je njegovo reagiranje na Karlov izvjetaj bilo eksplozivno i sarkastino. Ti nasamarena budalo zareao je na mladoga ovjeka. Evo, to je rezultat prianja i bljezgarija. Ti se usuuje vratiti k meni s tim bapskim priama o tajanstvenom oruju neizmjerne snage. Bez ikakvih dokaza ti si prihvatio sve to ti je taj prokleti zelenko rekao, ti si mu povjeravao na rije i podlo se predao. Zar nisi mogao prijetiti, zar nisi mogao lagati? On nije ni prijetio, ni blefirao, ni lagao odgovori tiho Karl. Sve to je rekao bila je ista istina. Da si vidio ovjeka s umom razdvojenim od mozga... Bah! To je najneoprostiviji dio u cijeloj prii. Prikae ti jednog luaka, nekog savreno klasino mentalno defektnog, i kae ti: To je nae oruje! A ti to prihvati bez imalo sumnje! Jesu li uinili bilo to drugo osim to su govorili? Jesu li ti oruje demonstrirali? Jesu li ti ga barem pokazali? 89

 Dakako da nisu, oruje je smrtonosno, ne misli valjda da su morali ubiti jednog Venerijanca da bi mene zadovoljili? to se tie pokazivanja oruja, reci, da li bi ti pokazao neprijatelju svog asa u rukavu, svoje tajno oruje? Odgovori ti meni na nekoliko pitanja: zato je Antil tako siguran u samoga sebe? Kako je osvojio Veneru tako, bez po muke? Ne mogu to objasniti, priznajem, ali zar to potvruje da je njihovo objanjenje tono? Bilo kako bilo, ja sam sit prazna razgovora. Napast emo sada i dovraga s teorijama. Suoit u ih s projektilima iz tonita, a ti samo gledaj kako u im taj njihov blef sasuti u njihova gadna lica. Ali, admirale, ti mora prenijeti moj izvjetaj Zemlji, Predsjedniku. Hou, ali tek poto raznesem Aphrodopolis u atome. Okrenu dugme i ukljui centralni razglasni sustav. Panja, svim brodovima! U borbene formacije! Poniremo na Aphrodopolis sa svim tonitima tempiranim na eksploziju za petnaest minuta. Zatim se okrenu autantu. Je li kapetan Larsen obavijestio Aphrodopolis da imaju petnaest minuta da bi izvjesili bijelu zastavu? Minute koje su sada protjecale bile su pune napetosti i kidale su ivce Karlu Frantoru. On je sjedio u tiini, s glavom meu rukama, a tiho tik-takanje kronometra zvualo je kao grmljavina u njegovim uima. Odbrojao je do deset minuta. Gospode! Samo jo pet minuta do sigurne smrti! Da li je to zaista bila sigurna smrt? Nije li von Blumdorff imao pravo? Jesu li Venerijanci zaigrali na smioni blef? Jedan autant uleti u sobu i salutira. Zeleni su odgovorili, upravo ovog trenutka. Dakle? von Blumdorff se nagnu naprijed u oekivanju. Oni kau: Najhitnije zahtijevamo da flota ne napada. U protivnom neemo biti odgovorni za posljedice. I to je sve? zaurla admiral. Da, komandante. Admiral prasne i iz njega potee bujica paklenskih kletvi. Prokletnici jedni! urlao je. Usuuju se blefirati do samoga kraja. 90

Kad je zavrio bujicom kletvi, 15 minuta je isteklo i mona armada se pokrene. U naletima u bojnim formacijama prohujae prema oblanom pokrivau druge planete. Von Blumdorff napravi grimasu okrutnog zadovoljstva, dok mu je pogled poivao na velianstvenoj slici na telekomunikatoru sve dok matematiki tono rasporeena borbena formacija ne prestade postojati. Admiral je ukoeno zurio i trljao oi. Cijela prva polovica flote odjednom je, ini se, poludjela. Najprije su se brodovi ustalasali, zatim su napustili smjer i nastavili pod nemoguim kutovima. Poziv je doao od jo prisebne polovice flote s izvjetajem da je lijevo krilo prestalo odgovarati na radio-pozive. Napad na Aphrodopolis bio je istog trenutka prekinut, jer je dano nareenje da se uhvate brodovi koji su poludjeli. Von Blumdorff je hodao gore-dolje i upao kosu. Karl Frantor je muklo uzviknuo: To je njihovo oruje! i ponovno se bespomono zavalio u stolicu. Od Aphrodopolisa nije bilo nikakva glasa. U toku slijedea dva sata ostatak zemaljske flote borio se s vlastitim brodovima. Slijedei besmislene smjerove poludjelih brodova, pribliavali su im se i hvatali ih. Morali su upotrijebiti raketne eksplozije, sve dok poludjela flota nije bila umirena i zaustavljena. Dvadeset brodova nikada nisu uhvatili, neki su od njih nastavili orbitom oko Sunca, neki su odletjeli u nepoznate prostore, a neki su pali na Veneru i razbili se. Kad su ostale brodove lijevoga krila zaustavili, neoteena posada drugih brodova zastala je u uasu. Sedamdeset i pet izbuljenih nerazumnih ljutura od ljudi vidjeli su na svakom brodu. Nijedan nije bio poteen. Neki od prvih koji su uli vikali su od uasa i bjeali u panici, ostali su se suzdravali i samo okretali glave od njih. Jedan oficir, shvativi situciju na prvi pogled, hladnokrvno izvue svoj atomski pitolj i svakom obezumljenom poalje zrake u lice. Admiral von Blumdorff bio je slomljen ovjek, ruevina za saaljevanje u usporedbi s njegovim preanjim ponosom i napuhavanjem. Jednog s odvojenim razumom od mozga i tijela doveli su pred njega. Karl Frantor otro pogleda u njega zakrvavljenim oima. Dakle, admirale, jesi li sada zadovoljan? 91

Admiral nije nita odgovorio. Izvadi svoj pitolj i prije nego to ga je itko mogao zaustaviti opali sebi metak u glavu. Karl Frantor je ponovno stajao ispred okupljenih ljudi kod predsjednika u njegovom kabinetu, pred zbunjenim i zaplaenim ljudima. Njegov izvjetaj bio je vrlo precizan i nije ostavljao mjesta dvoumljenju o tome koji smjer treba sada slijediti. Predsjednik Debuc je zurio u prikazu koja je nekad bila ljudsko bie, a koju su doveli na Zemlju kao uzorak. Mi smo gotovi ree on. Moramo se predati bezuvjetno i prepustiti se njihovoj milosti. Ali jednoga dana... njegove oi svjetlucale su osvetoljubivo. Ne, gospodine predsjednie! Karl podie svoj glas. Nee biti tog jednog dana. Moramo dati Venerijancima ono to im pripada: slobodu i nezavisnost. Prolost mora ostati prolost. Nai mrtvi su platili za pola stoljea Venerijanskog robovanja. Poslije ovoga mora doi do novog ureenja u Sunevom sustavu. Predsjednik sagne glavu zamiljen, zatim je opet podie. Ti ima pravo odgovori odluno ne smije biti ni pomisli o osveti. Dva mjeseca kasnije potpisan je mirovni ugovor. Venera je postala ono to je ostala i stalno nadalje nezavisan i suvereni planet. Dok se potpisivao ugovor, jedna treperava tokica poletjela je prema Suncu. To je bilo oruje previe stravino da bi se upotrijebilo.

92

TELEKSOM IZ SVEMIRA

TELEKSOM IZ SVEMIRA

EKSPLOZIJA ZVIJEZDE pri kojoj nastaje supernova popraena je snanim bljeskom odnosno enormnim poveanjem sjaja pa su takvi dogaaji na nebu zapaeni ve u vrijeme ranijih kultura. Najpoznatiji je primjer supernove iz godine 1054. iju pojavu su opisali kineski astronomi. Na osnovu starih zapisa na podruju Evrope, arapskih zemalja i Dalekog Istoka poznato je ukupno 7 eksplozija supernovih koje su se desile u posljednjih 2000 godina. Kako pie asopis Scientefic American, jedna supernova promatrana je u starom Sumeru pred 6000 godina. Na ploicama je naen zapis o jednoj vrlo sjajnoj zvijezdi u zvijeu Vela (Jedro). Navedeni poloaj u sumerskom zapisu poklapa se prilino dobro s jednim odnedavno otkrivenim izvorom snanog rentgenskog zraenja i jednim pulsarom. Ovaj je pulsar vrlo vjerojatno nastao pred najmanje 6000 godina. (Pulsari odnosno neutronske zvijezde ostaci su supernovih zvijezda). Naime, na osnovu mjerenja postepenog opadanja brzine vrtnje, a time i frekvencije impulsa, dade se procijeniti da je ovaj pulsar star izmeu 6000 i 11.000 godina. Eksplozija supernove mora da je bila izuzetno bljetava jer je ovaj pulsar udaljen od Zemlje svega 1630 godina svjetlosti. Pulsar u Crab maglici, ostatak supernove kineskih astronoma iz 1054. godine gotovo je etiri puta dalje, to znai da je supernova zabiljeena na sumerskim ploicama bila oko 15 puta sjajnija. (D. M.)

93

Clifford D. Simac:

Limiting Factor
Preveo Damir Mikulii

Faktor ogranienja

Najprije su nali dva planeta sva izrovana rudnicima i rudarskim oknima, isisana do posljednjeg grama bilo kakve rudae, prirodnih bogatstava opljakanih do temelja. Zatim su naili na planet s gradom kao iz bajke, mjestom koje je podsjealo na paukovo tkanje poprskano jutarnjom svjeom rosom, grad od stakla i plastike, pun tako udesne ljupkosti da su im se pri pogledu na nj oi vlaile. I bio je to samo jedan jedini grad. Cijeli planet bio je inae bez ijednog naselja ili nekog znaka naseljenosti, a i grad je bio naputen potpuno u svojoj ljepoti, ali prazan kao mrtva koljka na alu. Na kraju, otkrili su jo jedan metalni planet; on je bio, gledano od centralne zvijezde, trei po redu. No nije bio gomila sirova metala ve prije planet s povrinom ili krovom od metala glatkog kao zrcalo, koji se sjajio poput uglaanog elika. U reflektiranom svjetlu ljeskao se kao neko drugo sunce. 94

 Nemam nikakve druge ideje rekao je Duncan Griffith imam neki predosjeaj da je ovaj grad bio samo prolazni privremeni logor. A ja mislim da si ti malo luckast odgovori mu otro Paul Lawrence i obrie rukavom oznojeno elo. Nama moda ne izgleda kao neki prolazni logor nastavi tvrdoglavo Griffith ali ipak najbolje odgovara toj definiciji. Za mene je to pravi grad pomisli Lawrence. Takvog sam ga osjetio kad sam ga ugledao prvi put i takav e ostati u meni. Velik i vitalan unato svom bajoslovnom izgledu grad u kojem se dade ivjeti i sanjariti, u kojem se moe iznai snage i sranosti da se snovi i elje pretoe u zbilju ree on sam sebi. Snovi koji odgovaraju ljepoti ovoga grada grada za gradnju kojeg bi ovjeanstvu trebalo tisuu godina. Ne mogu razumjeti ree on glasno zato su oni napustili grad. Nema nikakvih znakova sile i razaranja, nita to bi izazivalo smrt. Oni su otili dobrovoljno odgovori mu Griffith. Oni su se jednostavno digli i napustili ga. A to su mogli uiniti samo zato to im grad nije bio prava domovina. On je bio samo prolazni logor, bez prolosti i bez budunosti. A prema prolaznom logoru nisu imali nikakvih osjeaja koji bi ih mogli vezati uza nj. Prolazni logor je odvrati uporno Lawrence kako mu ve i samo ime kae, predodreen za kratkotrajan boravak: mjesto boravka koje se gradi brzo i opremi najnunije onim to se nae na licu mjesta. Da? promrmlja upitno Grifitth. A njegovi graditelji htjeli su vie od samog mjesta za kratko zadravanje nastavi Lawrence. Ovaj grad nije skalupljen na brzinu. On je dalekovidno planiran i ureen s punom panjom. Promatrano s ljudskog stanovita, da odvrati Griffith. Ovdje, meutim, imamo posla s neljudskim poimanjem vrijednosti i s nama stranim stanovitima. Lawrence je sjeo na tlo podvijenih nogu, iupao jednu travku i zamiljeno je vakao. U svjetlu sjajnoga podnevnog sunca promatrao je utihli naputeni grad. Griffith klekne kraj njega. 95

 Zar ne vidi, Paul ree on nameui se da je to moralo biti samo prolazno mjesto boravka? Na cijelom planetu nema ni traga nekoj preanjoj kulturi i civilizaciji. Nikakva alata ili ureaja, nikakve gradnje. King ga je sa svojom ekipom cijelog proeljao i nije naao apsolutno nita. Nita osim ovoga grada. Razmisli dobro jo jednom: Posve djevianski planet, s jednim gradom za koji bi, samo da ga izmisli, nekoj inteligentnoj rasi trebalo milijun godina. U poetku se trai zaklon pod stablom kad pada kia, a u noi uvue se u spilju. Kasnije se pravi ator od koe i iblja, ili vigvam, a tada drvena koliba. Zatim su ve tri kolibe jedna uz drugu i nastaje selo. Znam ree Lawrence znam. Milijun godina inteligentnog ivota nastavi nemilosrdno Griffith deset tisua stoljea prije nego to jedna rasa uzmogne sagraditi takav grad od stakla i plastike. A ivot se u tih milijun godina nije odvijao na ovom planetu. Milijun godina ivota, milijun godina razvoja jedne rase, ostavlja tragove na planetu. A ovaj planet je djevianski ist. Ti si, dakle, uvjeren, Dunc, da su oni ovamo doli odnekud? Griffith kimne: Da, nema druge. Moda s planeta 3? To ne moemo znati. Jo ne. Moda neemo doznati nikada ree Lawrence i ispljune slamku. Ovaj je sunani sistem ree on kao neka nagradna zagonetka iz magazina. Tko je ubojica? Posvuda nailazimo na neki trag, a svaki trag nas vodi nikuda. Sve je to previe zagonetno, Dunc. Ovaj grad ovdje, pa metalni planet, pa dva sastrugana planeta, zalogaj je zaista prevelik da bismo ga mogli progutati. I upravo smo mi morali nabasati na takvo to. Imam dojam da ipak postoji neka logika veza izmeu svega toga ree Griffith. Lawrence promrmlja neto uzdahnuvi. To je osjeaj za povijesne meuovisnosti nastavi Gritfith na to prije ili kasnije doe svaki povjesniar. Iza njih se zaue koraci i oni ustanu i okrenu se. Bio je to Doyle, radist, koji je urio prema njima s mjesta ateriranja pomonog broda. 96

 Bio sam upravo u vezi s Taylorom na planetu 3. On pita ne biste li mogli odmah doi onamo. Pronali su, navodno, jedna vrata. Vrata?! krikne Lawrence Vrata za ulaz u planet? to su nali unutra? To nije mogao rei. to? Nije mogao rei? Ne. Vidite, vrata se ne pomiu s mjesta ni za djeli milimetra. Nitko ne zna kako da ih otvori... *** Od tih vrata nije se ba mnogo vidjelo. Dvanaest rupa nalazilo se na metalnoj povrini planeta, rasporeene u etiri grupe po tri rupe, svaka kao neki rukohvati za bia sa tri prsta. I to je bilo sve. Nije se moglo zamijetiti gdje vrata poinju i gdje zavravaju. Nali smo ipak siuan procijep ree Taylor ali jedva se vidi ak i s povealom jer nije iri od vlasi. Vrata tako savreno pristaju da su praktiki sastavni dio povrine planeta. Dugo vremena nismo ak ni zamjeivali da su to vrata. Sjedili smo samo ovdje i razbijali glave to bi mogle znaiti ove rupe. Scott ih je naao. Dok se nasumce uokolo klizao po glatkoj povrini gotovo je pao preko tih rupa. Inae, mogli bismo ih traiti dok nam oi ne ispadnu a da ih ne bismo nali. Samo sluajno. I nema nikakva naina da ih otvorimo? upita Lawrence. Mi nismo nali nijedan. Pokuali smo ih podii tako da smo stavili prste u rupe i vukli. Kao da smo pokuali podii cijeli planet, rezultat je bio isti. A ovdje ionako silom gotovo nita ne postie. ovjek se jedva dri na nogama. Stvar je tako klizava da se jedva hoda po njoj. Zapravo i ne hodamo: mi se jednostavno kliemo. Jeim se na pomisao to bi se moglo dogoditi kad bi nai momci poeli uokolo praviti ludorije i sluajno jedan drugog udarili. Terbali bi nam tjedni da opet pronaemo udarenoga. Znam odgovori Lawrence ja sam spustio pomoni brod koliko sam opreznije mogao i unato tome odsklizali smo se dobrih pedesetak kilometara. Taylor se nasmije. 97

 Ja sam na veliki brod usidrio sa svim raspoloivim magnetima, pa ipak se odklizne u stranu ako se samo nasloni na nj. Led je hrapav u usporedbi s ovom povrinom. Ali to emo sad s tim vratima? upita Lawrence. Jeste li pomislili na to da bi te rupe mogle biti neka kombinaciona brava? Dakako da nam je i to palo na um odvrati Taylor. A ako to i jesu, nemamo nikakva traga po kojem bismo krenuli. Moemo samo uzeti faktor sluaja i pomnoiti ga s nepredvidljivou jednog nama nepoznatog naina miljenja. Jeste li sve dobro pretraili? I te kako odgovori Taylor. Stavili smo foto-sonde u sve te rupe i fotografirali unutranje stijenke sa svih strana. Nita. Apsolutno nita. Duboke su otprilike dvadeset centimetara i pri dnu neto ire nego gore. Ali potpuno glatke. Nikakvih udubljenja. Nikakvih izboina. Nita to bi podsjealo na bravu. ak smo ispilili jedan komad metala da ga analiziramo. Tri lista pile su pri tom unitena, stvar je vraki tvrda. Glavni sastojak je elik, ali legiran je s jo nekim materijalom. Muller nema pojma to bi to moglo biti, a molekularna struktura materijala je neto najlue to je dosad vidio. Jeste li pokuali iupati vrata? upita Lawrence. I to. Doveo sam brod ovamo, instalirali smo iznad vrata kran i privrstili u ove rupe dvanaest zavrnih glava s elinim uetima. Zatim smo povukli punom snagom brodskih motora. Brod je stenjao i njihao se iznad ove metalne povrine, ali vrata su ostala na mjestu. Moda bismo trebali potraiti i druga vrata ree Lawrence obeshrabrena izraza lica. Nije mogue da su samo jedna. To smo takoer uinili odvrati Taylor. Koliko god je sve to potpuno ludo, mi smo ipak krenuli u potragu. Svaki raspoloivi ovjek, svi smo se po koljenima klizali buljei u tlo. Cijelo smo podruje podijelili u sektore i puzali milje daleko na sve etiri sve dok nam nisu oi gotovo ispale iz glave, tako je bljetalo sunce dok smo kao insekti gmizali po ovom divovskom zrcalu. Kad dobro promislim odgovori Lawrence ulazi najvjerojatnije i nisu graeni osobito gusto jedan do drugog. Moda tek na svakih sto kilometara jedan ili ak na svakih tisuu. 98

 Tu vjerojatno imate pravo odvrati Taylor. Moda tisue kilometara. Tada nam preostaje jo samo jedno ree Lawrence. Da, znam ree Taylor. Ali to inim osobito nerado. Pred nama je problem koji bi trebalo rijeiti razumom. Ako dignemo vrata u zrak eksplozijom, zakazali smo ve na prvom ispitu. Lawrence se obrati svima s nelagodom u glasu: Znam to osjeate ree on. Ako pri prvom pokuaju upotrijebimo silu, kod drugog ili treeg uope neemo imati izgleda. No s druge strane ree Taylor ne moemo sad ovdje sjediti i bespomono kriti ruke. Ne, to nikako odgovori Lawrence. To ne smijemo. Nadam se, bit e sve u redu odgovori Taylor. I bilo je. Eksplozija je razvalila vrata i bacila ih daleko uvis. Otprilike kilometar i pol dalje pala su natrag na povrinu i odskliznula nekud u daljinu. Razbijeno je bilo i oko pola hektara povrine i savinuti rubovi metalne ploe strili su uvis podsjeajui ljude na umu upitnika. Prazan pomoni brod bez ljudske posade privren o tlo samo slabim magnetima kao na brzinu zalijepljena potanska marka otkinuo se pri udaru eksplozije. Kao neki tromi plesa na ledu klizao se jo dobrih 20 kilometara prije nego to je stao. Metalni plat povrine bio je debeo samo 35 centimetara, dakle kao opna od sapunice tanki omota ako se uzme u obzir cijeli planet veliine Zemlje. Metalne stube, ijih je prvih nekoliko metara eksplozija raznijela i rastopila, vodile su u dubinu. Stube su bile spiralne, vijugale kao beskrajna spirala gubei se u mraku do kojeg vie nije dopirao svjetlo. Nita nije dolazilo iz rupe. Nikakav glas, nikakvo svjetlo ni miris. Sedmoro ljudi stupilo je na poetak stubita da vide to bi se ovdje moglo nai. Ostali su ekali vani, znojei se od uzbuenja i briga. *** Uzmi trilijun djejih kockica za slaganje. Dovedi meu njih bilijun djece. 99

Stavi im na raspolaganje vremena koliko ele i nemoj im kazati to da ine. Ako neka meu djecom nisu ljudskog podrijetla, to bolje. Tada daj sebi milijun godina vremena da odgonetne to je napravljeno od tih kockica za slaganje. Milijun godina, dragi moj, ne bi ti bilo dovoljno. To nee odgonetnuti ni za milijun godina. *** Dakako, bio je to stroj. to bi drugo i moglo biti. Ali on je izgledao kao neki stroj igraka, kao tvorevina koju je napravilo neko dijete iz skupih rafiniranih kockica za slaganje, puno oduevljenja kad je prvi put upotrijebilo novu igraku. Bilo je tu stupova, kolutova, valjaka, ploa i redova bljetavih kristalnih vretena koja bi isto tako mogla biti i elektronske cijevi, samo to se nije moglo sigurno razaznati. Stupovi su se pruali kroz bezbroj kubinih kilometara, srebrnkasto svijetlei kao raskono okiena novogodinja jelka u svjetlu bezbrojnih svijea, i kao da je svaki dio tek nedavno, prije jednog sata, pomno izglaan. Pa ipak, kad se Lawrence nagnuo preko ograde stubita i s prstom u rukavici preao preko jednoga blistavog tapa, na prstu je ostalo praine finije od pudera. Sedmorica ljudi su se sputali, stalno slijedei vijuganje stubita sve dok im se nije zavrtjelo u glavi i stalno se pruala pred njima ova mainerija, na sve strane, dokle god su njihove svjetiljke probijale tamu. Mainerija nijema i nepokretna, nepokretna ve bezbroj stoljea, kako se to njima inilo iz nejasnih razloga. Mainerija koja je bila stalno ista, samo se ponavljala u uvijek istom naizgled nesmislenom redu stupova, valjaka, ploa i sjajnih kristalnih vretena. Napokon je silazak zavravao na nekom platou to se protezao s jedne i druge strane koliko su mogli vidjeti u svjetlu svojih svjetiljki; iznad toga bila je kao krov beskonana mainerija, a na platou je bilo neto kao namjetaj ili neto za to su oni mislili da bi mogao biti namjetaj tu i tamo postavljen nekim odreenim redom. Ljudi su stajali tijesno stisnuti jedan uz drugog, a svjetla njihovih svjetiljki probijala su pomrinu uokolo. Oni su dugo utjeli 100

usred neobine tiine i tajnovitosti koju je oko njih irio duh nekoga drugog vremena i nekoga stranog naroda. To je biro ree napokon Duncan Griffith. Ili kontrolna prostorija mislio je Ted Buckley, strojarski tehniar. Moda i stambene prostorije ree Taylor. Niste li moda pomislili upita Herbert Anson, geolog da to moda nije nita od toga. Moe biti neto to ne odgovara nijednoj od naih predodbi. Ne preostaje nam nita drugo ree Spencer King, arheolog nego da to god to bilo izrazimo pojmovima koji su najblii naem nainu miljenja. Zato ja glasam za biblioteku. Sedmero slijepih ljudi pomisli u sebi Lawrence koji su sluajno naletjeli na mamuta. On ree glasno: Pogledajmo malo uokolo. Ako nita ne uinimo, neemo nikada nita doznati. I oni pogledae. I znali su nakon toga podjednako nita kao i prije. Zamislite ormar za spise. To je vrlo koristan komad namjetaja. Uzmete malo prostora i smotate neto elinog lima oko njega. Uloite tada police koje dijele unutranji prostor i stavite zatim lijepo obecene oznake za odreene akte. Zatreba li vam jednom neki spis, lako ete ga nai u odgovarajuem pretincu. Potrebno je imati samo dvije stvari: neto prostora i neto ime da se taj prostor obuhvati kako bi se razlikovao od okolnog prostora, tako da dobijemo mjesto za spremanje stvari koje elimo lako nai. Police i abecedno kazalo samo su poboljanja osnovne ideje. One dijele izuzeti prostor u potprostore tako da odmah pronaemo svaki eljeni sektor. To je prednost ormara za spise u odnosu na jednostavno gomilanje po uglovima soba svega to bismo eljeli sauvati. A sada, zamislite, na primjer, da je netko napravio ormar za spise bez ikakvog otvora, bez ikakvih vrata. Hej! povie Buckley ova se stvar moe podii. Neka mi netko pomogne. Scott mu brzo prie i oni zajednikim snagama podignu kocku nalik na ormar i potresu je. Neto je u njoj klepetalo dok su je tresli. Neto je unutra ree uzbueno Buckley. 101

 Da potvrdi King. To je neki spremnik, u to nema nikakve sumnje. I u njemu je neto. Neto to klepee kad potresemo kutiju nastavi zamiljeno Buckley. Meni se ini da je to prije utanje nego klepetanje. Od toga nemamo nikakve koristi ustanovi Taylor sve dok ga ne izvadimo. Nita nismo pametniji od gledanja kako vi tu drmate, a unutra neto klepee ili uti, kako hoete. Sve je vrlo jednostavno ree Griffith. Stvar je etverodimenzionalna. Izgovori nekoliko maginih rijei, stane u odreeni ugao i upeca iznutra to eli. Lawrence zatrese giavom: Pusti sad alu, Dunc. Stvar je prilino ozbiljna. Ima li netko meu vama ideju kako je ova kutija napravljena? Ona se uope nije mogla napraviti stenjao je Buckley. Stvar jednostavno nije bila napravljena. Ne moe se uzeti komad lima i iz njega napraviti kocka bez avova. Sjeti se vrata na povrini odgovori mu Anson. Ni tamo nismo mogli zamijetiti pukotinu sve dok nismo uzeli poveala. Ovaj se ormar nekako mora otvarati. Neto ili netko ga je jednom bio otvorio da u nj stavi to to uti kad tresemo. A nitko ne bi neto stavio unutra nadoda Scott ako ne bi mogao ponovno izvaditi. Ali moda je to bilo neto mislio je Griffith ega su se oni htjeli rijeiti. Mogli bismo ga razbiti ree King. Dajte ovamo plamenik za rezanje. Lawrence ga zaustavi: Takvo to smo ve jednom uinili. Morali smo dii u zrak vrata. Ali tu stoji jo itav kilometar tih ormara ree Buckley. U redu jedan za drugim. Dajte da potresemo jo neke o njih. Prodrmali su ih na desetke. Ni u jednom nije neto klepetalo ili utilo. Svi su bili prazni. Ispranjeno ustanovi tuno Buckley. Hajde da nestanemo odavde ree Anson. Meni se ve polako koa jei od ovoga udnog mjesta. Trebali bismo se 102

vratiti u brod i tamo u miru o svemu porazgovoriti. Ovdje dolje u tom darmaru kutija jo emo i previdjeti neto glavno. Pogledajte, na primjer, onu rasklopnu plou tamo preko. Moda to i nije rasklopna ploa odgovori mu Griffith. Moramo se uvati preuranjenih zakljuaka ak i onda kad nam se oni nameu jasno, sami po sebi. Umijea se Buckley: U svakom sluaju to ima neku funkcionalnu zadau, zvalo se rasklopna ploa ili nekako drukije. A ini mi se da je ova Ansonova definicija bolja od bilo koje druge koja bi nam ovog trenutka pala na um. Ali na njoj nema nikakvih oznaka nastavi Taylor istu temu. Na jednoj rasklopnoj ploi morale bi biti skale, kazaljke, kontrolne aruljice ili neto takvo. Ali ne i bezuvjetno neto to bi ovjek morao vidjeti ree Buckley. U usporedbi s tim biima moda smo mi slijepci. Imam neugodan osjeaj ree tiho Lawrence da se ne miemo s mjesta. Na gornjim vratima smo eksplozijom priznali poraz, ree Taylor a ni ovdje nam ne uspijeva nita bolje. Moramo donijeti ozbiljan plan istraivanja dobaci King. Sve ovo ovdje izmjeriti i procijeniti to je najvanije. Lawrence kimne glavom: Nekoliko ljudi ostat e na povrini, ostatak ide s nama opet ovamo, gdje emo udariti logor. Radit emo u grupama i razjasniti situaciju to je mogue prije. Opu situaciju. Zatim se moemo pozabaviti pojedinostima. Prvo, najvanije ree Taylor ali to je to tu najvanije? Ja ne znam prizna Lawrence. Ima li tko kakav prijedlog? Hajde da najprije razmotrimo to zapravo imamo pred sobom. Planet ili planetarni stroj? Moramo potraiti i druge ulaze ree Taylor. Postoje vjerojatno i drugi ulazi. Scott se javi za rije: Trebali bismo ustanoviti koliko je zapravo velika ova mainerija. Koliki prostor zauzima. I ustanoviti, takoer, radi li stroj ili ne doda Buckley. 103

 Koliko smo dosad vidjeli, on nije u pogonu odgovori Lawrence. Ovo to dosad vidjeli usprotivi se Buckley nije moda nita drugo ve samo neznatan djeli jednoga ogromnog stroja. Ne moraju biti u pogonu stalno svi njeni segmenti. Moda se dogaa samo jednom u, recimo, tisuu godina da zatreba neki odreeni dio stroja, a i tada moda samo nekoliko minuta ili sekundi. Nakon toga miran je opet daljih tisuu godina. Ovaj dio vjerojatno je taj trenutak u tisuu godina iskoristio prije naeg dolaska i tko zna koliko bismo ekali da se opet aktivira. U meuvremenu mogli bismo barem pokuati s nekim inteligentnim pokusom ree Griffith da ustanovimo koja je svrha ovog stroja. to on radi? to proizvodi? Ali prste k sebi od nje! upozori Buckley. Nita ne pomicati tu i tamo, nita ne premjetati samo da se vidito bi se pri tom dogodilo. Tko zna to se sve moe tada dogoditi. Nita ne dirajte dok ne budemo tono znali kakva je to sprava! *** Da, bio je to planet. U dubini od 32 kilometra doprli su do njegove prave povrine poto su se cijelim tim putem probijali kroz ludi labirint svjetlucave mainerije, mrtvog stroja debelog 32 kilometra, od bljetavoga metalnoga krova planeta pa sve do povrine. Tu je bilo i zraka gotovo jednako tako dobrog kao na Zemlji i oni postavie istraivaki logor na jednom od najdonjih katova, zadovoljni to mogu odloiti svemirska odijela i opet ivjeti normalno kao ljudi. Ali nije bilo nikakvog ivota. Nije im se pojavio pred oima ak ni neki obian insekt, obian gmizavi kukac. A ovdje je sigurno neko bujao ivot. Ruevine gradova bile su svjedokom povijesti tog ivota. Povijesti primitivne civilizacije, kako ih je izvijestio King, cvilizacije koja nje stajala na mnogo viem stupnju razvoja od one na Zemlji u XX stoljeu. Duncan Griffith kleknuo je kraj male atomske pei i ispruio promrzle ruke prema ugodnoj toplini.

104

 Oni su se preselili na planet 4 ree on uvjerljivim glasom. Ovdje vie nisu imali dovoljno prostora za ivot, otili su tamo i sagradili privremeno prebivalite onaj grad. I sastrugali ona dva druga planeta doda Taylor da bi dobili potrebne sirovine. Lawrence im se zamiljeno prikljui: Stalno razbijam sebi glavu motivom koji stoji iza cijele stvari, meni nerazumljivim porivom koji je otjerao cijelu jednu rasu s domovinskog planeta na neki drugi, a da istovremeno svoj planet pretvore u golemi, praktiki beskonani stroj. On pogleda Scotta. Ima li jo neke sumnje da bi ovo moglo biti neto drugo nego stroj? upita on. Scott zanijee glavom. Dakako, nismo jo vidjeli sve odgovori on. Za to bi nam trebale godine, a toliko vremena nemamo. No mi smo gotovo apsolutno sigurni da je sve ovo jedan jedinstveni stroj, stroj to prekriva cijeli jedan svijet do visine od 32 kilometra. I to stroj u stanju mirovanja nadopuni ga Griffith. Mrtav jer ga je netko bio zaustavio. Oni su iskljuili stroj, pokupili sve nacrte i alate te otili, ostavljajui samo praznu ahuru. Isto kao to su napustili i grad na Planetu 4. Ili su bili otjerani pomisli glasno Taylor. Otjerani nisu bili ni u kojem sluaju izjavi Griffith odluno. U cijelom ovom sunevom sistemu nismo jo nigdje naili na tragove upotrebe sile. Nigdje nema ni najmanjeg znaka urbe. Oni su imali dovoljno vremena za pakiranje kovega i nita nisu zaboravili. Nismo nali ni najmanjeg traga. Ovakvo postrojenje kao ovo ovdje ne moe se graditi ni odravati bez planova. I negdje bi morali biti i neki podaci zabiljeke s rezultatima proizvodnje ovog svjetskog stroja. No mi to nismo nali. Zato ne? Jer je taj narod sve to je bilo prenosivo, ponio sa sobom, Mi nismo jo posvuda traili ree Taylor. Ali nali smo ipak ormare, kutije gdje bi se, logiki gledano, trebale uvati zabiljeke. Nita nije bilo unutra odvrati Griffith. A ormari koje nismo mogli otvoriti, sjeate li se? Oni koje smo nali prvog dana u najgornjem katu? 105

 Nali smo tisue drugih spremnika koje smo mogli otvoriti i otvorili smo ih ree Griffith. Ali nismo nali ni alata, ni zabiljeke, ni bilo to drugo to bi barem upuivalo da se nekad unutra nalazilo neto. Ali ormari u najgornjem katu ponovi uporno Taylor. Oni su logino mjesto za spremanje. Sve smo ih potresli suprotstavi se Griffith ali svi su bili prazni. Svi osim jednog ree Taylor. Mislim da je tvoja pretpostavka ispravna, Dunc rekao je Lawrence. Ovaj je svijet naputen, ispranjen i preputen propadanju. To nam je ve moglo biti jasno u trenutku kad smo naili na njega nebranjenog. Oni bi morati imati neke obrambene ureaje, automatske vjerojatno, i da nas nisu htjeli pustiti unutra ne bismo mi nikada prodrli dovde. Da smo doli dovde kad je ovaj svijet bio na ivotu nastavio je Griffith dalje tu misao bili bismo pretvoreni u prah i pepeo jo prije nego to im ugledamo lica. Oni su vjerojatno bili mona rasa ree Lawrence. Ve samo ekonomski aspekt ovog stroja ovdje je dovoljan da ti se kosa digne na glavi. Njegova gradnja sigurno je apsorbirala ukupnu snagu cijelog stanovnitva u toku mnogih stoljea, a jo je trebalo mnogo stoljea da se odrava u radu. To znai da su oni troili minimum vremena za proizvodnju ivenih namirnica i produkciju svih onih milijuna sitnica potrebnih svjetskom stanovnitvu za svakodnevni ivot. Oni su se u ivotu vjerojatno zadovoljili samo najosnovnijim potrebama ree King. A ve i samo to znak je njihove veliine. I bili su fanatici ustanovi Griffith. To ne smijete nikada izgubiti iz vida. Samo narod opsjednut jednom idejom, zaslijepljen i usmjeren u tenji prema ispunjenju jednog cilja mogao je obaviti posao kakav je ovaj ovdje. Ali zato upita Lawrence. Zbog ega su sagradili taj stroj? Nitko nije odgovorio. Griffith se tiho i nekako usiljeno nasmije. Zar nema nitko ak ni neku ideju? upita on. Neki djelomini logini pokuaj rjeenja? 106

Polako se digao jedan ovjek na rubu malog kruga svjetla to je dolazila iz pei. Ja imam jedan prijedlog ree on. Da, vjerujem ak da je to odgovor. Naprijed, Scott, da ujemo obrati mu se Lawrence. Matematiar odmahne glavom. Moram najprije pribaviti dokaz za to. Inae ete me smatrati ludim. Nema nikakva dokaza odvrati mu Lawrence. Za nita nema ovdje nekog dokaza. Ja znam mjesto gdje bi taj dokaz mogao biti ali samo mogao. Ljudi u malom krugu oko pei sjedili su ukoeno i nitko se nije micao. Vi se sjeate kutije, ormara ree Scott. Onog jednog o kojem je Taylor upravo govorio i u kojem je neto klepetalo kad smo ga tresli. Onog koji nismo mogli otvoriti. Ne bismo ga ni sada mogli otvoriti. Dajte mi alat ree Scott i ja u to obaviti. To smo jednom ve uinili odvrati Lawrence. Snagom i neznanjem prokrili smo ulaz u ovaj svijet. Dalje tako vie ne smijemo. Rjeenje ovog problema zahtijeva vie od sile. Zahtijeva razumijevanje. Ali ja mislim da sada znam to je unutra klepetalo ree Scott. Lawrence je utio. Vidite obrati mu se Scott ako posjedujete neto vrijedno, neki predmet koji nitko ne smije ukrasti, to inite s njim? Pa odgovori Lawrence ja bih ga stavio u sef. utnja koja je slijedila njegove rijei mogla se gotovo osjetiti. Ja ne mogu zamisliti sigurnije mjesto ree napokon Scott od ormara koji se ne moe otvoriti. One kutije tamo gore sadravale su neto to je bilo vrlo znaajno. Ali jedan od tih predmeta oni su previdjeli, zaboravili i taj je tu ostao. Lawrence je polako ustao. Idemo po alat ree on. *** 107

Nali su duguljastu karticu posve beznaajna izgleda koja je bila probuena mnogim rupicama u nepravilnom uzorku. Scott ju je drao u ruci i njegova ruka je drhtala. Nadam se ree Griffith gorkim tonom da niste razoarani. Naprotiv odgovori Scott. To je upravo ono to sam oekivao da u nai. Svi su ekali njegove rijei, ali on je utio. Smijem li vas podsjetiti na nau prisutnost? upita napokon Griffith. To je jedna buena kartica odgovori Scott. Odgovor elektronikog raunala na problem koji mu je postavljen. Ali mi je ne moemo deifrirati ree Taylor. Nemamo nikakve mogunosti da je odgonetnemo. Mi je uope i ne moramo deifrirati objasni Scott. Ona nam, ionako, sama otkriva to to imamo pred sobom. Ovaj stroj, cijeli ovaj planetarni stroj, to je jedan raunski automat, kompjutor. Ali to je ludost povie Buckley. Takav matematiki monstrum... Scott zanijee glavom. Nikakav matematiki monstrum, odnosno ponajmanje sasma matematiki. On je mnogo vie od takvoga jednog stroja. On upotrebljava logiku, a moda ak i etiku. On je pogledavao prisutne, na ijim licima se zamjeivala nevjerica. Pogledajte samo malo bolje taj stroj povie on. Beskrajno ponavljanje, monotona jednolinost cijelog stroja, tako izgleda jedno elektroniko raunalo: stotine, tisue, milijuni i milijarde integriranih krugova, toliko koliko je potrebno da se rijei zadano pitanje. Ali negdje, do avola, mora biti granica! uzvikne Buckley. Ljudi se nisu nikada mnogo brinuli za granice odgovori Scott. Oni su neprestano ili naprijed i neprestano su prelazili trenutne granice. Oito je da se ni ova rasa ovdje nije mnogo brinula o granicama, o ogranienjima neke svoje elje. Ali postoje ipak neke granice ponovi tvrdoglavo Buckley koje se jednostavno ne mogu ignorirati. Ljudski mozak je ogranien, njegova sposobnost ima granica. On se ne moe koncentrirati dugo na jednu stvar. 108

On lako zaboravlja, mnogo i previe lako zaboravlja. On je osjetljiv na brige a za mozak one znae djelomino duhovno samoubojstvo. Ako se previe optereti, on bjei u ludilo. I na kraju, on umire. Upravo kad mu poinje bivati dobro, on umire. Sagradimo, dakle, jedan mehaniki mozak, velik toliko da u 32 kilometra debelom sloju zatvori cijeli jedan planet veliine Zemlje, mozak koji se potpuno i iskljuivo posveti svojoj zadai, koji nita ne zaboravlja i ne poludi, jer ne zna za duevna oajanja. Tada odemo i sve napustimo, pa to je ludost na najviu potenciju. *** Ova pekulacija ree Griffith posve je besmislena, jer mi nemamo nikakvih mogunosti da saznamo emu je taj kompjutor sluio. Ti uporno razmilja o stanovnicima ovog sustava kao o ljudskim biima, premda oni vjerojatno nisu bili takvi. Ali oni se nisu mogli mnogo razlikovati od nas usprotivi se Lawrence. Grad na Planetu 4, na primjer, mogli su takoer sagraditi i ljudi. Ovdje na ovom planetu nali su se suoeni s tehnikim problemom na kakav bismo i mi bili naili da smo htjeli krenuti sa slinim projektom i oni su taj problem rijeili na slian nain kako bismo i mi uinili. Ali ti zaboravlja pri tom injenicu odvrati Griffith koju si ti sam tako esto naglaavao: fanatizam zbog kojeg su oni sve podredili i rtvovali nekoj velikoj ideji. Ljudi ne bi nikada mogli tako usko i fanatiki suraivati meusobno. Netko bi kad-tad uinio neku grubu pogreku, netko bi nekome prerezao grkljan, zatim bi netko zahtijevao istragu i na kraju bi sve raznio vjetar. Ovi su ljudi bili, meutim, temeljiti nastavio je on zastraujue temeljiti. Ovdje sada nema nikakvog ivota, barem ne takvog da bismo ga mogli otkriti. ak ni obinog insekta. A zato ne? Moda zato to bi insekt mogao sluajno zalutati u neke kotaie ovog mehanizma i blokirati cijelu maineriju. Dakle, insekti su morali nestati. Griffith je njihao glavom: Gotovo da bismo mogli pomisliti da stojimo pred umnim rezultatom insekata, mrava na primjer. Jedne kolonije mrava. 109

Jednoga bezdunog drutva, koje je u slijepoj, ali inteligentnoj, poslunosti radilo na izabranom zadatku. A ako je tako, dragi moj prijatelju, tada pada u vodu tvoja teorija da su se oni elektronskim mozgom koristili za rjeavanje privrednih i socijalno-teoretskih problema. To nije moja teorija branio se Lawrence. To je samo jedno u nizu razmiljanja. Isto je tako mogue da su oni pokuali nai odgovor na pitanje to je svemir, zato on postoji, kakva mu je budunost i kuda se kree. I kako se kree nadopuni ga Griffith. Da, ima pravo, i kako se kree. I ako je tako, tada sam siguran da to oni nisu inili samo iz puke znatielje. Oni su vjerojatno djelovali pod nekim pritiskom, nekim razlogom prisile koji ih je donio da postupe upravo tako i nikako drukije. Nastavite priu ree Taylor dovedite je samo do njenog gorkog svretka. Oni su rijeili zagonetku univerzuma i... Ja ne vjerujem da su je rijeili umijea se Buckley mirnim glasom. to god da su bili traili, mali su im bili izgledi da dou do nekoga konanog odgovora. Ja imam drugo miljenje odvrati Griffith. Ja bih mogao vjerovati da su oni nali odgovor na svoje pitanje. Zbog ega bi se inae povukli i ostavili ovaj moni stroj? Oni su postigli eljeni rezultat i, za ovo orue to su ga bili sagradili, vie nije bilo posla. Imate pravo ree Buckley ali samo djelomino. Stroj vie nije imao posla, ali ne zato to je rijeio problem. Oni su ga napustili jer nije bio dovoljno velik, jer problem s kojim se uhvatio ukotac nije mogao rijeiti. Nije bio dovoljno velik! uzvikne Scott. Ako im ni ovakav nije bio dovoljno velik, mogli su nadograditi jo jedan sloj iznad planeta i gotovo! Buckley zanijee glavom. Sjetite se to sam govorio o granicama. Pa, ovdje imamo jednu preko koje se ne moe nitko prokrijumariti. Opteretite elik pritiskom veim od 3300 kiloponda po kvadratnom centimetru i on postaje mekan. Metal to su ga oni upotrebljavali za ovaj stroj mogao je vjerojatno izdrati i vee pritiske, ali ima granica preko koje ni oni nisu mogli. Tu su granicu dosegli na trideset drugom kilometru iznad povrine planeta. Dalje nisu smjeli ii. Griffith uzdahne duboko. 110

 Dakle zastarjelo, stara eljezo ree on. Opteretivost elektronskog mozga ovisi o njegovoj veliini objanjavao je Buckley. Svaki integrator odgovara jednoj eliji ljudskoga mozga. Njegov uinak i njegove funkcije su ogranieni. Ono to jedna elija radi druge dvije moraju nadgledati po naelu trostrukog osiguranja prema moguim zabludama i grekama. Ali oni su mogli izbrisati iz mozga sve pohranjene podatke i zapoeti obradu iznova ree Scott. To su oni vjerojatno i inili odgovori Buckley. Mnogo, mnogo puta. Premda je svaki put pri brisanju postojao izvjestan faktor nesigurnosti, jer brisanje nije, da tako kaem, moralo biti pravilno provedeno iz moralnih razloga. Brisanje podataka iz stroja takvih razmjera moe biti ravno oku kakav na primjer nastupa u ljudskom mozgu kao posljedica neke korektivne operacije. Moglo se dvojako dogoditi: oni su dosegli granicu mogueg brisanja; previe zaostalog sjeanja ostalo je u elijama... Podsvijest ree Griffith. Bilo bi zanimljivo saznati moe li stroj izgraditi svoju podsvijest. ... ili su nastavi Buckley naletjeli na tako sloeni problem, problem s toliko razgranaka da ga ni ovaj stroj unato svojoj veliini nije mogao rijeiti. I oni su zatim krenuli u potragu za nekim veim planetom ree Taylor, jo uvijek s nevjericom u glasu. Na neki drugi planet koji je dovoljno malen da bi se na njemu moglo ivjeti i raditi, a dovoljno velik da se na njemu postavi jedan jo vei elektronski mozak. Ova teorija barem ne zvui posve besmisleno ree Scott nevoljko. S rezultatima koje su ovdje pribavili mogli su poeti iznova i s poboljanim planovima i tehnikom. A ljudski rod ree King nasljeuje ovo ovdje. Ali to da zaponemo s tim? Sigurno ne ono za to su ga njegovi graditelji predvidjeli. Ljudski rod odgovori Buckley nee barem u slijedeih stotinu godina nita zapoeti s tim. Nijedan strunjak nee se usuditi da pomakne jedan jedini kotai ovog stroja prije nego to tono ne sazna kako on funkcionira, kako je graen i emu slui. Moraju se otkriti milijuni vodova, ispitati milijuni cijevi, nanovo nacrtati spojne sheme, kolovati tehniari. 111

 To vie nije na problem odgovori otro Lawrence. Mi smo samo otkrivai. Mi smo kao psi prepeliari. Mi njukamo uokolo i tjeramo jarebice u zrak da ih lovac ugleda i time je naa dunost gotova, mi jurimo prema novom cilju. to e naa rasa uiniti sa stvarima koje za nju pronaemo, drugo je pitanje. On podigne sveanj sa svojom logorskom opremom i prebaci ga preko ramena. Svi spremni za pokret? upita. esnaest kilometara dalje gore naslonio se Taylor na ogradu rampe po kojoj su ili da baci jo jedan pogled natrag u labirint stroja ispod sebe. Jedna lica ispala je iz njegove nemarno spremljene naprtnjae i vrtei se padala u dubinu. Dugo vremena uli su je jo kako zvei u padu. ak i kad vie nita nisu uli, stajali su neko vrijeme, prislukivali i umiljali da uju zvuk.

TELEKSOM IZ SVEMIRA

TELEKSOM IZ SVEMIRA

SOVJETSKI SAVEZ i SAD imaju isti postotak uspjelih lansiranja raketa, pie asopis Aviation Week. U SAD je od 649 startova raketa uspjelo 573 to ini 88,3 posto. U Sovjetskom Savezu je od 879 lansiranja uspjelo 775, dakle 88,2 posto. (D. M.)

112

Katherine McLean

And Be Merry
Preveo Krunoslav Poljak

Uvijek tvoja Helena

Bilo je popodne. Zidovi sobe odbijali su bljetavo bijelo sunevo svjetlo, a njihov je glatki gipsani premaz skrivao rahitine kosti zgrade. Kroz reetke na prozoru strujala su kuna isparavanja puna mikroskopski sitnih ivih bia, koja mogu pretvoriti hranu u otrov dok se jede, bakterija koje se mogu ukorijeniti u pluima ili na koi i mnoiti se vrvei krvlju. Pa ipak, inilo se da je dan lijep. Dimni nagovjetaj zapaljenog lia guio je ostale zadahe u ugodni jaki miris jeseni, a sunce to je nadiralo kroz prozore blistavo se odraavalo od bijelih zidova. Povrinski izgled stvari stvarao je dojam dovoljne bezopasnosti. Trik da se ostane miran sastojao se u tome da se misli samo na povrinu, nikad na unutranje znaenje, da se pokua zaboraviti ono emu nema pomoi. Napokon, nitko se ne moe odrei jela, nitko ne moe prestati disati. Nita se nije moglo poduzeti. 113

Jedno joj je stopalo zaspalo. Ona prebaci lakat na drugo koljeno i opet nasloni podbradak na ruku osjeajui kako se krv vraa u none prste. Nije bilo dobro sjediti predugo nepokretan na rubu kreveta. Razmiljanje je otvorilo vrata strahu. Ona pogleda nokte na prstima. Bili su blijedi, cijanotini. Nerado je disala gotovo zadravajui dah. Strah je besmislen. Disati se mora. Pa ipak, da bi se rijeili problemi sigurnosti, bilo je potrebno razmiljati, bilo je potrebno jasno vidjeti opasnost, odvagnuti je, sabrati je i razmotriti je kao cjelinu. Ali svaki put kad se pokuala s njom suoiti, njena bi mata ustuknula Uvijek bi njeno razmiljanje skrenulo s puta u slijepom nagonu da se obrati Alecu za spas. Kad ju je netko potapao po ramenu, dala je licu smiren i prazan izraaj prije nego to ga je podigla s dlanova. Pred njom je stajao ovjek u bijelom ogrtau pruajui joj tabletu i au vode. On bezizraajno ree: Progutajte. Nije imalo smisla opirati se. Nije imalo smisla tjerati ih da primijene silu. Napustivi mahnite isprazne misli na bijeg, ona uzme tabletu a da joj ruke nisu podrhtavale. Jedva je osjetila ubod igle. *** Bilo je popodne. Alexander Berent stajao je usred laboratorija besciljno se ogledavajui. Nije se nadao da e ugledati nju. Njegove je ene nestalo. Nije pjevala u blagovaonici, niti kuhala za tednjakom, niti prala posue uz sudoper. Helene nije bilo u stanu. Nije bila u posjetu kod prijatelja. U bolnicama nisu primili nikoga njena opisa. Policija nije nala njeno tijelo ni na jednom drvenom odru mrtvanice. Helen Berent je nestala. U kavezima je zamorad zvidala i cvrala za hranom, kunii su dahtali i pokuavali progurati ruiaste nosie kroz reetku. Izgledali su iscrpljeno. Automatski ih je nahranio i napunio boce za vodu. U laboratoriju se osjealo neto neobino. Nije bio onakav kao kad je iz njega otiao. Prirodno je da poslije pet mjeseci ogromnih pustinja i planina u Tibetu izgleda manji, zgren i neprirodan, ali bilo je i drugih promjena. Poljski krevet bio je odmaknut od zida prema 114

hladioniku. Uz krevet se nalazila koara za otpatke i stoli koji se obino nalazio u blagovaonici. Na stoliu su se nalazili telefon i diktafon okrueni siringama, boicama sa zagonetnim etiketama ispisanim neitko crvenom tintom, i staklenkom s alkoholom, u kojoj je jo bio komadi vate. Alec dodirne vatu. Bila je prana i potpuno suha. Diktafon i telefon bili su povezani u kolo s budilicom, ali kontakti su bili otvoreni, a kad je podigao slualicu telefon je normalno davao znak da je slobodan. Alec vrati slualicu na mjesto i sumorno pogleda to je sve mogla dosei ena koja je leala na krevetu. Ovdje je mogla lako provesti niz dana. ak su i najnie ladice ormara za arhivu bile nadohvat ruke. Ono to je traio nade u najdonjoj ladici ormara za arhivu odloeno pod slovom A: specijalni registrator s oznakom ALEC. U njemu su se nalazili pismo i dva zvuna zapisa uredno datirani i sloeni. Pismo je bilo datirano onog dana kad je otputovao prije etiri mjeseca. Drao ga je u ruci jednu minutu prije nego to je poeo itati. Dragi Alec, I ne zna kako sam se glupo, osjeala s nogom u tom idiotskom zavoju. Bio si tako zabrinut da nisam znala da li da se smijem ili da plaem. Kad si se popeo u avion, ula sam kako stjuardesa poziva zakanjelog putnika. Znala sam da je njegovo mjesto prazno i upotrijebila sam svu snagu volje da ne potrim stubama i ne uem u avion. Da sam popustila iskuenju, sada bih bila s tobom, sjedila na tom praznom sjedalu i gledala modri Atlantik, a mjesec dana poslije probijala bih se kroz te vjetrovite horizonte prema nalazitu. No, ne mogu odustati od svih tih mojih prelijepih namjera, pa sam priguila nagon za ispovijedanjem obeavi sama sebi da u napisati ovo pismo i natjerala se da s tunom rezignacijom koja pristoji odanoj eni s ozlijeenom nogom gledam avion kako uzlijee. Ovo je ispovijed. Zavoj je bio laan. Moja noga je zdrava. Samo sam se pretvarala da epam kako bih nala ispriku da ovog ljeta ostanem kod kue. Nita te drugo ne bi navelo da otputuje bez mene. 115

New York je sada, kad je avion uzletio, dvaput uzavreliji i odvratan. Da budem iskrena, previe volim tebe i svoj dopust da bih napustila ekspedicija u nezdrave uase gortake kuhinje iz iste lijenosti. Sjeti se, Alec, kako si jednom, dok sam klela zbog ujeda komaraca, rekao: Ne bih te, draga, toliko volio kad ne bih nauku volio vie. Zbog tih rijei stavila sam ti sol u kavu, ali bio si u pravu. Ja sam ena arheologa. Kamo god ti ide, moram i ja, tvoje brige su moje brige. Tvoj posao je moj posao. Ali zaboravio si jedno: ne samo to sam tvoja ena nego sam i endokrinolog i strunjak. Ako me moe lagodno izloiti vrletima, movarama, tigrovima ljudoderima i malarinim komarcima, sve u ime Arheologije, tada imam jo vie prava da zabodem u sebe injekciju u ime Endokrinologije. Poznati su ti moji pokusi s podruja metabolizma stanice. Slijedei korak u istraivanjima jest da pokuam neto na sebi kako bih vidjela djelovanje. Ali u toku deset godina, od onog dana kad si me zatekao sa pricom i podigao toliku buku, odustala sam kako bih ti utedjela brige, od navike da budem sama pokusni kuni. Komarci ti daju injekcije svakog dana, ali nema koristi od prepirke s muem. Zato sam hinila da sam slomila jedan od lanaka na nonim prstima. To je bilo mnogo jednostavnije. Ovo pismo piem u gornjem predvorju kina Paramount, kamo sam pobjegla od vruine. Povremeno u ti pisati kako bih te obavjetavala o toku pokusa, ali sada idem pogledati taj film i zabavljati se jecanjem nad lanim neprilikama Joane Crawford. Zatim na posao. Dovienja, dragi. Sjeti se svojih tableta protiv visinske bolesti i ne ljuti se. Uvijek tvoja Helen P. S. Ne jedi nita to prije tebe ne pojede kuhar. I dobro se zabavljaj. Uz to pismo nalazile su se samo dvije gramofonske ploe u omotnicama. Starija je nosila datum 24. srpnja. Alec je stavi na gramofon i ukljui tipku reprodukcije. Neko vrijeme iz aparata nije izlazio nikakav zvuk osim jedva ujnog grebanja igle, a zatim Helen progovori vrlo blizu mikrofona toplim i lijenim glasom. Zdravo, Alec. Sutradan poslije pisanja toga prvog pisma, dok sam traila marku, odjednom sam odluila da ga ne aljem. 116

Nema smisla da te gnjavim svojim eksperimentom dok ne bude zavren. Odluila sam da svakog dana piem pismo i da ih sva uvam kako bi ih, kad se vrati kui, sve zajedno proitao. Dakako, poslije te lijepe odluke mjesec dana nisam nita napisala osim golih klinikih zapisa o simptomima, injekcijama i reakcijama. Slaem se s tobom da u svakom izvjetaju, kako bi bio itljiv, treba da budu i pojedinosti o ovjeku, ali onog trenutka kad skrenem s izravne i uske staze formula, moje izvjetavanje postaje tako brbljavo da se ita kao tra. Tu nema pomoi. Kad se vrati, moe sam napisati komentare na temelju onog to ti kaem preko gramofonske ploe. Ti svakako zna bolje pisati. Evo: Teko organiziram svoje rijei. Nisam navikla govoriti bezlinom diktafonu. Pisai stroj mi je blii, ali ne mogu tipkati dok leim, a svaki put kad pokuam pisati perom, uzbudim se i prejako ga steem. Kosti na prstu poinju mi se savijati pa moram stati i izravnati ih. Savijati kosti na prstima nije ala. Smeta me osjeaj da su gumeni, a ako se previe preplaim, adrenalin e poremetiti svu moju endokrinu ravnoteu i produiti pokus za tjedan dana. Pogledajmo: Uvod. Slubeni cilj eksperimenta istraiti stanje starosti. Starenje je progresivno kvarenje metabolizma. Starost je bolest. Nitko ne voli stariti. Danas nema evolucijskog razloga da bi ovjek bio graen tako da stari. Kako smo mi ivotinje koje ue, dugovjenost je faktor opstanka. Nju ne bi smjelo biti teko postii jer je svaka stanica tako opremljena da se moe dijeliti i ostavljati par mladih potomaka koji e nastaviti njen rad. Nezgoda je u tome to neke od njih to ne ine. Neka se tkiva povezu i dre se pedeset godina pa se ovjek mora koristiti istim sve gorim stanicama dok ga smrt od njih ne rastavi. Sa stanovita prirode to je razumljivo. Ljudska se rasa razvila u sredini koja se uglavnom sastojala od poasti, gladi, olujnih meava i sabljozubnih tigrova. Postojali su vrlo slabi izgledi da ovjek ne bude ubijen punih pedeset godina. U to doba dugovjenost nije znaila nita. to vrijedi dugovjenost ubijenom? Uklonili smo poasti, gladi i sabljozube tigrove, ali nam je ostala starost. Ona je trebala nestati sa svim tim, ali evolucija nije imala vremena da nas prilagodi na promjenu. 117

Ideju mi je dao onaj ruski uenjak. On je vratio starcima malo izgubljene elastinosti injekcijom jednog antitijela, koje je napalo i rastavilo neka stara vezivna tkiva i prisililo ih da se djelomino obnove. Ja elim otii korak dalje od njega i prisiliti na obnovu svaku tronu stanicu u tijelu. Moe misliti kako e to biti drastian proces neto napola izmeu ponovnog roenja i prolaska kroz stroj za pranje rublja. To ne mogu iskuati ni na kome osim na sebi samoj, jer moram sve sama osjetiti, izraditi svaku fazu od reakcija do posljednjeg koraka, upravo kao to se stvara novi recept za jelo tako to se dodaje i kua. Postavka: teorije se mogu najbolje iskuati ako se iskuaju na sebi. Nuda je majka nastojanja. U trideset osmoj godini upravo sam toliko stara da budem odlian pokusni kuni. Nisam toliko stara i krhka da bih podlegla pod prvim naporom, ali nisam toliko mlada da se malo dodane mladosti ne bi opazilo. Tekoa je koliko tkiva bilo koje vrste smijem odjednom unititi. to ga vie odjednom uklonim, to e obnova biti potpunija, ali to je kao kad se mijenjaju dijelovi motora u pokretu. Pita se koliko se vijaka smije izvaditi a da zamaak ne iskoi iz leaja i ne odleti. Brzina bi mogla pomoi. Brzi ponovni rast moe zamijeniti uniteno tkivo prije nego to se osjeti praznina. Ljudski stroj je neosjetljiv i elastian. On moe nastaviti kretnje vlastitom inercijom i kad bi morao stati. Zimus sam othranila posebnu vrst plijesni prema nekim uputama koje sam nala u znanstvenim izvjetajima o penicilijama iz vremena rata. Plijesan na stanovit nain ostvaruje veinu svojih ivotnih procesa izvan sebe same. Probavljanje, pa ak i vei dio resinteze asimilacije zavravaju prije nego to hrana dodirne biljku. Njeno korijenje izluuje enzime koji napadaju protein, razbijaju ga u male topive molekule, to ostaju visjeti na katetikim kukicama da bi se ponovno spojile poput dijelova montane kue. Hrana ispod plijesni pretvara se u baru. Biljke plijesni crpu tekuinu kroz korijenje, pretvaraju je u protoplazmu, daju joj jezgru i izbacuju uvis u uzgibano krzno sporangija. Ali ta je tekuina arobna. Ona moe postati protoplazmom svakog bia podjednako lako i brzo. Moe se staviti u krvotok i tu e biti bezopasna poput normalnih 118

aminokiselina, a ipak omoguiti gotovo trenutan ponovni rast nedostalog mesa, dovoljno potpun ponovni rast, nadam se, da omogui drastino razaranje i obnovu koji su mi potrebni. Taj postupak bi mogao omoguiti potrebnu regeneraciju, ali ukloniti stare stanice u pravo vrijeme, na pravom mjestu u odgovarajuim kontroliranim koliinama, sasvim je drugi problem. Rusi su primijenili tehniku antitijela na konjima da bi dobili serum koji selektivno razara tkiva. Meni se to ini presporim i premukotrpnim. Pomisao da cijepim konja s malo moga vezivnog tkiva nekako mi se ne svia. Kako u dobiti to vezivno tkivo? Osim toga, nemam konja. Serumska gospodarstva skupo naplauju svoje usluge. Poto sam promatrala osobito zdravu koloniju plijesni kako rastapa ilav komad sirove govedine, zakljuila sam da osim antitijela postoje i druga razorna sredstva. Prisilila sam naizmjenine generacije plijesni da ive na najilavijem svjeem mesu koje sam mogla nai, a zatim na mrtvoj podlozi plijesni iste vrste. Da bi se hranila a da ne izvri samoubojstvo, plijesan se morala nauiti da bude vrlo probirljiva, da napada samo ono meso koje je jedva prolo tanku liniju to odvaja ivot od smrti. Dvaput su varijente prele granicu i rastvorile se opet u lokvice, ali su ostale vrste nauile proizvoditi ono to je bilo potrebno. Zatim sam uzela malo enzimskog soka ispod podloge i utrcala tu smrtonosnu tvar kuniu onom smeom zeki s bijelom pjegom. Zeki se nije nita dogodilo, samo je postao vrlo gladan i oteao za pola kilograma. Posjekla sam se i uribala sok u ranu. Vrhovi prstiju su mi se oljutili, ali rana se nije pogorala. Zatim sam poslala uzorak bolnici radi testiranja, s napomenom Williamsu da je to pokusni uzorak sredstva to razlikuje mrtvo od ivog tkiva koje moe uz oprez posluiti pri ienju inficiranih rana i slaboj lokalnoj gangreni. Williams je ostao onaj isti neodgovorni stari jarac kakav je uvijek bio. Imao je starog pacijenta koji je umirao od svih bolesti ukljuivi i gangrenoznu nogu. Williams je utrcao cijelu tubu soka u nogu odjednom, tek da vidi to e se zbiti. Dakako, nastala je vodnjikava kaljua, koju je morao sam oistiti. Ali, koristilo je. Rekao je da mu se od iznenaenja preokrenuo eludac, ali je stvar zaustavila gangrenu ba kao to sam i ustvrdila. Rana je ostala ista, a bolesno tkivo tako temeljito oieno kao poslije kirurke amputacije. Ipak, posjetio me s 119

ostatkom uzorka i s najveom ga se radou otarasio. Pretpostavio je da je to neki superkatalizator, nekako nauen da bude selektivan, i elio se ga rijeiti prije nego io sredstvo zaboravi to je nauilo. Kad sam se poslije raspitivala sa starog pacijenta, rekli su mi da se probudio vrlo gladan i zatraio odrezak. Udovoljili su mu intravenozno aminokiselinama i ivio je pet dana due nego to se oekivalo. Kontrola nije bila konana, ali je bila dovoljna da sok nazovem H po ionu kiseline. ini mi se da je H dobar naziv. Po rasporedu je prva bila obnova kostiju. U srednjoj se dobi javlja neka vrst akromegalije. Ljudi okotaju, kosti im odebljaju, hrskavica se pretvara u kost, a arterije se stiu i postaju krute. Tjednima sam gotovo prekinula uzimanje kalcija. Time sam razinu kalcija u krvi snizila ispod granice sigurnosti. Krv je pokuavala ostati normalnom tako to je rastapala lijeenu kost. Radi sigurnosti morala sam se igrati paratiroidnim injekcijama, depresantima i ak s malo kalcijevog laktata na osnovi promatranja iz sata u sat kako ne bih prela granicu grenja nadraljivosti miia. No taj mete vjerojatno je poremetio rad lijezda s unutranjim izluivanjem, jer su se poele nenormalno ponaati i juer sam iznenada dobila napadaj prije nego to sam mogla uzeti depresant. Nije se slomila nijedna kost, ali mi je poslije napadaja jedna lakatna kost bila neugodno savijena. Kad sam to vidjela, gotovo sam dobila drugi napadaj. Kad se kosti poinju savijati, vrijeme je da se prestane. Vjerojatno sam malo pretjerala. ini se da u manjim kostima nije ostalo gotovo nita minerala osim krute zdrave hrskavice. Sada leim na krevetu i pijem mlijeko, pun s jajima i riblje ulje. Sino sam matala o tanjuru dobre hrane, ali ne elim ustati i izai iz kue dok opet dobro ne okotam. Hladionik mi je nadohvat ruke. Moda su mi velike kosti jo tvrde, a moda i nisu, ipak ne elim dobiti o noge i ravne tabane zbog jedne obine veere. Dragi, divno se zabavljam i eljela bih da si tu i da mi zaviruje preko ramena i daje sarkastine primjedbe. Svaki postupak je nagaanje koje se temelji na najsmionijim dedukcijama, a svako se nagaanje pokazuje kao ispravno. Ako 120

nastavim ovom brzinom, kad ovo zavrim bit u daleko ispred svih na mom podruju. Bit u jedan od najboljih razrokih endokrinologa praktiara. Nadam se da i ti uiva i da nalazi na stotine razbijenih posuda i starih zuba. Morala sam pogledati u prijanje biljeke i sada kontroliram puls, razinu nadraljivosti, PH i tako dalje. Sada je sedam sati i deset minuta. Uskoro u ti snimiti jo jednu plou. Dovidenja, dra... * Njen se glas zaustavi, a igla naleti na naljepnicu i pone grepsti tekim drapajuim umom. Alec preokrene plou. Naljepnica na drugoj strani bila je datirana tjedan dana poslije. Helen je veselo govorila: Halo, Alek. Proao je tjedan dana. Danas sam riskirala i ustala. Opet leim na leima, s malom vrtoglavicom, ali nesavijena. Sjea li se kad je ono obelisk pao na mene? Loe su mi namjestili ruku i ona je krivo srasla, s velikom vorugom na mjestu gdje su se spojili slomljeni krajevi kosti. Ta je voruga bila odlina kontrola broja kromosoma u tom procesu obnove. Ako doe do prave regeneracije, voruga se mora znatno smanjiti a spoj biti pravilniji, u skladu s genetskim predlokom oblika ruke. im sam pomislila na tu kontrolu, morala sam provjeriti. Ne marei na opasnost da mi se svodovi na stopalima izravnavaju, ustala sam i pola dizalom na drugi kat u ordinaciju doktora Stantona te otila kroz punu ekaonicu u njegovu ordinaciju, gdje sam odmah legla na stol za preglede. Pregledavao je krajnike nekom djeaiu i razdraeno rekao: Moram vas zamoliti da priekate svoj red... Oh, pa to je Hellen Berent. Doktorice Berent, ne biste smjeli zlorabiti svoj profesionalni poloaj... Jeste li pri svijesti? Nita mi nije rekla sam ljubazno elim samo posuditi na tren va fluoroskop da pogledam jedan stari lom u desnom ramenu. Oh, razumijem rekao je mirkajui. Ali, zato ste legli? Alec, sjea li se da je taj mladi prilino bezazlen i pokuava biti dostojanstven i ukoen kako bi to sakrio. Proli 121

put kad smo razgovarali i ti si priao one divne izmiljotine, na njemu se vidjelo da misli kako smo pomalo udni ako ve ne potpuno blesavi. Da sam mu rekla kako se bojim da e mi se saviti noge, moda bi pozvao ambulantna kola da me odvezu. Zato sam rekla: Bojim se da sam uzbunila svoje paratiroidne lijezde. One bijesne. To je samo trenutno stanje, ali moram se na kratko vrijeme opustiti. Morali biste vidjeti moj indeks nadraljivosti! Malo vie... i... ah... osjeam greve. Imate li moda malo kurarea? Gledao me kao da sam ga trenutak prije opalila vjealicom za eire. Zatim je izvukao fluoroskop tako hitro da se gotovo sruio pod njim, ukadrirao kosti moje ruke i izgurao me odatle prije nego to sam mogla rei oh. Oigledno pomisao da bih mogla dobiti napadaj u njegovoj ordinaciji nije probudila u njemu profesionalnu znatielju. Alec, kad sam vidjela te sjene kostiju, jedva sam se suzrala da ne uasnem jadnog mladia ratnim pokliem. Poloila sam jednu ruku do druge i nisam vidjela nikakve kvrge. Kosti su na obje ruke bile potpuno iste. To znai da stanice zadravaju vie genetskih predloaka nego to im je potrebno. A potrebno im je samo malo poticaja da bi obnovile ozlijeena mjesta prema specifikacijama. Regeneracija je sigurno neiskoriteni potencijal tijela. Ne razumijem zato. Ne moemo razvijati NEKORITENE sposobnosti. Prirodno odabiranje djeluje samo u pitanjima ivota i smrti u ovome evolucija vjerojatno nema udjela. To je jednostavno sretni prekid sa stanjem fetalnog majmuna, preostali komadi zaustavljenog razvoja. Pitam se kako iroki predloak sadri pojedina stanica. Mogu li iz ake izbiti novi prsti, iz zgloba nova aka, iz ramena nova ruka? Gdje prestaje kontrola? Taj je problem prirodan za podatke koje sada dobivam. Slijedee zime, kad zavrim ovo smijeno pomlaivanje, bacit u se na prouavanje regeneracije i pokuati izazvati rast novih ruku kod amputiranih. Moda bismo mogla dobiti dotaciju od drave, preko vojnog instituta za projektiranje umjetnih udova. Napokon, nove e noge biti umjetni udovi koji e uiniti nepotrebnim sve umjetne udove. 122

Ali, sve je to za slijedeu godinu. Ovog trenutka time se mogu koristiti samo da bih ubrzala obnovu tkiva. Ako bih mogla prevariti svoje stanice da se prebace na aktivnost embrionalne razine, one bi ponovno rasle dovoljno brzo da odre unutranje mehanizme u radu poslije zaista snanog drmusanja te otopine. Morat u sve to dovoljno brzo pratiti tekuim proteinom... Ne, ako budu tako brzo rasle, koristit e materijal iz raspadnutih starih stanica. To bi moglo skratiti proces na nekoliko sati. A nuklearna kontrola bi bila tako aktivna da bi idealno obnavljala tkivo. Razaranje i obnavljanje to se odvija istodobno. Posao kao i svaki drugi. Slijedea je faza obnavljanje razliitih mekih tkiva. Da mi se toliko ne uri, uinila bih to u dva dugotrajna, spora gladovanja na Gandijev nain, praktiki bez znanstvenih pomagala. Sada moram poeti raditi. Uostalom, ploa je ve puna, pa zbogom do slijedee ploe, kad god to bilo. eljela bih da si ovdje. On brzo skine plou i stavi drugu. Ova je bila snimljena samo s jedne strane i nosila je datum 17. rujna, oko pedeset dana poslije. Helen zapone govoriti bez ikakvog uvoda, a glas joj je bio jasniji i udaljeniji, kao da govori metar dva od mikrofona. Vrlo sam uznemirena, Alec. Dogodilo se neto vrlo udno. Najprije da ti ispriam sve od poetka. Kura gladovanja prola je odlino. Dakako, morala sam biti kod kue i ne pokazivati se nikome dok opet ne budem izgledala kako valja. Sada sam opet gotovo normalna i dobivam oko pola kilograma dnevno. Postupak po metodi embrionalnog stanja poticao je stanice da se zaista aktiviraju. ini se da se obnavljaju po predloku za odrasle a ne po fetalnom predloku i tako dobivam meso u ispravnim proporcijama a ne poput divovskog djeteta. Govorim nepovezano zbog toga to nastojim ukazati na ono bitno. Ono bitno je preogromno a da bi se moglo lako izrei. Naravno, poznato ti je da sam zapoela ovim eksperimentiranjem samo zato da bih provjerila svoje teoretsko poimanje metabolizma stanice. I najbolje postojee teorije tek su nabaene, a moja su nagaanja nesigurna i tek pokuaji. Nikad neu znati sigurno da li se moj pacijent oporavio zbog mog 123

naina lijeenja, unato tome to sam tako lijeila samu sebe ili je samo psihosomatski reagirao na visinu mog honorara. Pogrena se teorija najbolje ispravlja tako to se dovodi do logikog apsurda i zatim njena glupost poslui kao klju za pronalaenje poetne greke. Recept: da bi se provjerile teorije o nekom procesu, valja uzeti neutralan subjekt to jest mene i pokuati uspostaviti specijalnu fazu tog procesa umjetnim sredstvima koje diktiraju teorije. Neuspjeh e biti klju za reviziju teorija. Mislila sam provesti drugu polovicu godinjeg odmora u bolnici provjeravajui zapisnik eksperimenta i sretno piui lanak o znaenju neuspjeha. Da bih predusrela svaku nezgodu, spojila sam elektrinu budilicu s diktafonom i telefonom. Ako budilicu ne budem prepodeavala svakih pet sati, ona e izbaciti telefonsku slualicu, a diktafon e pozvati hitnu pomo. S unutranje strane ulaznih vrata pribila sam objanjenje i upute za postupak u sluaju nude. Poslije svake faze eksperimenta ponovno u napisati upute, kako bi odgovarale novom stanju. Moto je: Budi spremna, Planiraj za svaku mogunost. Kad god mi eksperiment eksplodira u lice, bit u na to spremna. Postojala je samo jedna mogunost koju nisam planirala. Alec, upravo sam se pogledala u zrcalo. Jedino dobro zrcalo nalazi se pred spavaonicom, ali sam propustila da se prije u nj pogledam. Tjedan dana sam ljenarila itajui i spavajui na poljskom krevetu i na naslonjau pokraj prozora. ini mi se da sam jo ekala da neto krene pogrenim putom, ali se nita nije dogaalo. Koa na rukama je oigledno bila drukija bez oiljaka, uljeva, preplanulosti samo glatka ruiasta prozirna koa i tako sam se naposljetku otila pogledati. Zatim sam to usporedila s lijenikim pregledom. Te e podatke nai zajedno s ostalim medicinskim biljekama. Alec, imam osamnaest godina. Mlada sam koliko odrastao ovjek moe biti mlad. Zanima me kako se Aladin osjeao kad je glaao zaralu lampu samo da je malo oisti. Sigurno iznenaen. Najupadljivija karakteristika toga novog lica je njegov iznenaen izraz. Izgleda iznenaeno iz svakog ugla, a ponekad izgleda blijedo i prestraeno. 124

Prestraeno. Einstein nije bio prestraen kad je otkrio relativitet, ali su s pomou njega ipak nainili bombu. Ne znam kako bi se od ovog mogla nainiti bomba, ali ljudi su divlji i nepredvidivi. Kako e reagirati kad prestanu starjeti? Ne znam, ali nisam toliko nepromiljena da bih svijetu dala jo jednu Pandorinu posudu. Najsigurnije je da sauvam tajnu dok se ti vrati i tada emo sazvati tajni sastanak strunjaka da nas savjetuju. Ali to ako me moj znanac vidi na ulici kao osamnaestogodinjakinju? to u mu rei? Teko je biti praktian, dragi. Moja mata juri u svim smjerovima. Zna li da ti se na tjemenu kosa prorjeuje? Za dvije godine s tom e frizurom izgledati kao fratar. Znam, znam, rei e da nije pravo da ti bude mlad dok su svi ostali sijedi, ali to je pravo? Da bi bilo pravo svima, svatko bi morao imati na raspolaganju to lijeenje besplatno. Svatko. Kako da se to izvede, moemo prepustiti nekom ekonomistu. U meuvremenu emo morati promijeniti imena i preseliti se u Kaliforniju. Sigurno ne eli da te ljudi prepoznaju, a onda da se pitaju tko sam ja. Sigurno ne eli izgledati dvaput stariji od svoje ene i dopustiti da te ljudi smatraju i nazivaju zavodnikom maloljetnica. Laskanje ustranu, to je dovoljno korektno. Postupak je jo opasan. Moe se nazvati pokusnim kuniem broj dva. To je pravo. U hotelsku knjigu gostiju moemo se upisati kao G. Igpay i supruga. Oprosti, Alec, skreem s teme. Zaista je teko biti praktian. Ako postupak izae iz laboratorijskih okvira i pone se koristiti ako pomlaivanje postane neka vrst obavezne vakcinacije protiv starenja to e biti dobro za ovjeanstvo. To bi ak moglo pomoi evoluciji. Regeneracija e ukloniti negativan utjecaj okoline, stare oiljke loeg odgoja, i dati svakom ovjeku najbolji mogui organizam. Svijet pun onih koji ne mogu starjeti postat e maraton prema zdravom duhu i zdravom tijelu, s najduim moguim razdobljem razvoja za ljude s najboljim kromosomima i najzdravijom porodinom tradicijom. Sada napokon mogu zadati udarac u korist evolucije. Obino se nalazim na suprotnoj strani, borei se da spasim ivot nekom pacijentu iji e potomci zadavati lijenicima glavobolje. 125

A pomisli na kulturnu evoluciju! Prvi put e se ljudi moi koristiti svojim talentom za uenje onako kako se njime valja sluiti, onako kako se njime trebalo koristiti od samog poetka: neprekidni razvoj vjetine, i humora, i razumijevanja dok se iskustvo slae sloj po sloj. Nama su potrebni mislioci koji e imati vremena prokuhati golemo akumulirano znanje u razumne dimenzije. To je hitan posao i ne samo za genije i mi ostali morat emo pomoi pri traenju zajednikih nazivnika. I obian specijalist e imati vremena da vie naui, da sam donese neke zakljuke, da se povee sa specijalistima srodnih podruja. Uzmi kao primjer nas dvoje, lijep uzorak nepovezanih specijalista. Ti bi mogao uiti neurologiju a ja antropologiju i psihologiju i tada bismo mogli razgovarati istim jezikom. Bili bismo dovoljno blizu da suraujemo bez mnogo rupa apsolutnog neznanja i da piemo najdivnije knjige. Mogli bismo ak... ah mi moemo ak (Nastala je tiina, a zatim nesiguran smijeh.) Zaboravila sam. Rekla sam Uzmi kao primjer nas dvoje, kao da ve nismo primjer. Istraivanje e biti za druge ljude. Ovo je za nas. To je ok. Smijeno smijeno kako me to iznenadilo. Ne bi to smjelo biti tako vano. Uostalom, ivot ovjeka nalik je na ivot drugog ovjeka. Ostat emo isti ljudi na istom poslu s vie vremena. Dovoljno vremena da gledamo kako sekvoje rastu i promatramo sazrijevanje ovjeanstva. Dugo vremena. Ali vanjska strana osuene stanice ne razlikuje se mnogo od unutranje. To je isti svijet, pun istih budalastih ljudskih bia. I opet, evo me kako drem kao da me malo prije gotovo pregazio kamion. (Opet isti nesiguran smijeh.) Sada ne mogu govoriti, Alec. Moram razmiljati. Kad se ploa zaustavila, Alec je nekoliko minuta buljio kroz prozor s rukama na leima, a zglobovi prstiju su mu pucketali i blijedili od napora. Bila je to posljednja ploa, jedini klju rjeenja. Treperenje u njenom glasu, izbor rijei, punili su njegovu duu neizrecivom emocijom koja je nju bila obuzela. Bila je to gotovo misao, pojam napola osjeao a napola vien, to lei na granici logike. 126

Pred njegovim je oima uporno rasla vizija Keopsove piramide, poludovrene, s robovima koji muno rade i umiru na njenim kosinama. Slijepo je zurio preko vrhova krovova grada ekajui ne usuujui se silom potraiti objanjenje. Odjednom vizija pone nestajati, a njegov duh odluta za drugim mislima. Negdje dolje, u komaru zgrada, nalazila se Helen. Gdje? Bezuspjeno. Rastavivi ukoene prste, Alec nacrta mali trokut na omotnicu ploe da bi ga podsjetio kako piramida sadri neku vrst rjeenja. Kad je to uinio, odjednom se sjeti da je Helen, kad bi bila u nedoumici, rado zapisivala problem na papir dok bi razmiljala. Na stolu u spavaonici nalazila se servijeta od bijelog papira, a uz nju pepeljara s nekoliko opuaka. Servijeta je bila ista, ali je u koari za otpatke naao dva zguvana lista papira i paljivo ih izravnao na stolu. Pisalo je Dragi Alec, a zatim su slijedile precrtane i umrljane rijei. Dragi Alec pisalo je opet na sredini lista, a slova su nesvjesno bila izraena u krasopisu. Ispod toga je bilo nekoliko rkarija, a zatim surealistika skica zuba mudrosti s jasnim tragovima zubarske obrade, kako lei bono u prednjem planu pustinje. Pod skicom je bio potpis VRIJEME a kraj toga je kritiki pisalo: Izvod: osamljeni i ravni pijesci prostiru se daleko. rkarije i nejasni likovi i lica pokrivali su dno papira i nastavljali se na slijedei. Usred njih bila je zapisana samo jedna misao: Neto nije u redu. To je bilo sve. Alec tupo savije dva papira i stavi ih u omotnicu ploe. Zub i trokut. Bilo mi je smijeno, ali nije se mogao smijati. Izvadi plou i pogleda je. Na prednjoj strani diska nalazila se jo jedna koncentrina zvuna traka. Helen je ponovno koristila plou. Igla je prela preko uske brazde i zapoela urezivati previe odmaknuta prema sredini ploe kad je Helen ponovno ukljuila ureaj za snimanje. On stavi plou na aparat a iglu postavi rukom. Dragi Alec, rado bih da si ovdje. Nisi tako dobar salonski psiholog kao to bi to bila jedna ena, ali poznaje openito ljudsku prirodu i uvijek zna objasniti njene neobine postupke. Mislila sam da dobro tumaim ponaanje ljudi, ali veeras ne mogu objasniti ni vlastito. Nije se dogodilo nita neugodna. Samo, cijelog sam se dana ponaala kako nije moj obiaj i mislim da je to simptom neega neeljenog. 127

Otila sam u grad da protegnem noge i opet vidim ljude i bljetavilo svjetala. Promatrala sam fotografije pred jednim kinom kad sam primijetila Lucy Hughes kako uri mimo mene s paketom pod rukom. Nisam se okrenula, ali ona me prepoznala i prila mi. Pa to je Helen Berent! Mislila sam da si u Tibetu! Okrenula sam se i pogledala je. Lucy, s njenim djejim ponaanjem i enskom intuicijom. Lako sam joj se mogla povjeriti, ali ona nije ena koja e uvati tajnu. Nisam nita rekla. Samo sam gledala u nju onim praznim izrazom koji imam, kako kae, kad razmiljam. Pogledala me je i njene se oi rairie. Pa vi ste premladi. Vi niste... Zaboga. Izvinjavam se. Mislila sam da ste netko drugi. Smijeno, ali izgledate ista moja prijateljica dok je bila mlaa, dakako. To je gotovo sablasno! Poela sam otezati na zapadnjaki nain i uljudno odgovorila, kako se pristoji neznancu, a ona je otila kimajui glavom. Jadna Lucy! Otila sam pogledati film. Zabrinjava me ono to se zatim dogodilo. Ostala sam u kinu osam sati. Bio je to lo film, naivna detektivska pria puna krvi, nasilja i ubojstava. Gledala sam ga tri i pol puta. Ti esto daje kritike primjedbe na duevno stanje ljudi koji se naslauju tom vrstom filmova spominje rimske gladijatorske igre. Ne mogu se sjetiti kako to objanjava a nuno mi je potrebno objanjenje. Kad je prestala posljednja predstava kasno u no, vratila sam se kui taksijem. Vozio je prebrzo, ali sam ipak stigla. U hladioniku je bilo neko meso zaraeno botulusom, ali sam to odmah osjetila i bacila. Moram biti vrlo paljiva. Ljudi su odvie nepaljivi. To prije nisam zamjeivala, ali istina je. Najbolje je da legnem i da pokuam zaspati. Alec automatski skine plou i vrati je u omotnicu. Pogled mu se zaustavi na nacrtanom trokutu, a njegove se ruke uspore i zastanu. Dugo je gledao nepomino u nj piramide, grobnice kraljeva. Stara religija, koja je uila da jedna ovjekova dua ivi u mumiji, avetinjska iskra koja nestaje ako nestane ljudskog oblija. apat besmrtnosti na zemlji. Keops koji troi nagomilana bogatstva kraljevstva i bespomone ivote robova samo da bi grobnica titila njegovo tijelo i gradi bijedno brdo od kamenja da se stoljea poslije njega rugaju njegovom imenu. Nada i strah. 128

U nama postoje nikad dirnuti izvori ludila. Alec odloi plou i prie prozoru. Smei toranj Kolumbijskoga medicinskog centra nazirao se u daljini. Cornell Medical bio je u predgrau, u Bellevue. Nada, ree Alec. Dok ima ivota, ima i nade, i oporo se nasmije uzreici. Sada je znao to mora uiniti. Okrenuo se od prozora i, uzevi telefonski imenik, otvorio stranicu pod Bolnice. Bila je veer. Deurni psihijatar ga je usluno otpratio hodnikom. Ne eli rei svoje ime. Dio njena kompleksa. Za nas simptom, a za vas vrlo neugodno. Moda biste je lake pronali kad bi imala neke karakteristine znakove. Mislim, oiljke ili slino. Teko je nai nekoga bez ikakvog... to joj je? upita Alec. Tjeskoba? Bojazan od stvari, klica, od pada... ? Istina, boji se. ak se i mene boji! Kae da imam klice. Kae da sam nekompetentan. To je sve simptom nekoga drugog straha, naravno. Ona se zapravo ne boji tih stvari. Kad uspijemo nai onaj pravi potisnuti strah i objasnimo joj ga... On odbaci Alecov prigovor: Nije razumno bojati se malih stvari. Ona se ne boji tih malih opasnosti, No, potiskivanje... Alec ga prekide malo otrim glasom. Bojite li se smrti? Ne mnogo. Tu nema pomoi i normalni se ljudi navikavaju na tu pomisao, No, ona... Pripadate li kojoj vjeri? Vedanta. To nita ne znai. Njen stav u ovom sluaju je... I mi moe doivjeti ivani slom! ree naglo Alec. Gdje vi tu vidite potiskivanje? Vedanta, rekli ste? Nezgodno je to je Helen previe racionalna! Stali su. Je li to ta soba? Da, ree suho lijenik ne pokuavaju otvoriti vrata. Ona jo sigurno spava. Pogleda na sat. Ne, sada e se probuditi. Droge ree Alec hladno. Pretpostavljam da ste je psihoanalizirali i pokuali pronai njenu tegobu u doba kad ju je majka lupila lilihipom, je li? Ili moda lijeenje okom da unitite mo mate, zar ne? Mladi psihijatar postane zlovoljan. 129

 Gospodine, mi znamo svoj posao. Sedativi i analiza, bez njih bi ona vritala do iznemoglosti. Ona je odvie sumnjiava da bi nam svjesno povjerila svoje tajne, ali pod skopolaminom ona misli da je sredovjena ena. Koliko je to razumno? On s naporom vrati svoju profesionalnu blagost. Do sada nije mnogo rekla ali nadamo se da emo doznati vie poslije slijedee kure. Dakako, kad bismo znali njenu obiteljsku historiju, to bi nam neizmjerno pomoglo. Htjeli bismo razgovarati s njenim ocem i majkom. Uinit u sve to mogu da vam pomognem odgovori Alec. Gdje ima ivota ima i nade, On se oporo nasmije primjedbi koja izazove lijenikov otri profesionalni pogled. Mladi ovjek stavi ruku na kvaku ravnoduna lica. Moete ui i identificirati je. Pamtite, budite vrlo obazrivi da je ne preplaite. On otvori vrata, odmakne se a zatim ue za Alecom. Helen je spavala na krevetu, a crna joj je kosa padala preko jednog obraza. Izgledala je poput iznemogle devetnaestogodinje djevojke, ali Alec nije vidio promjene. Ona je uvijek bila takva. To je bila Helen. Lijenik je blago pozove. Gospoice... ah... Berent. Gospoice Berent. Helenino se tijelo ukruti, ali ona ne otvori oi. Odlazite ree sitnim glasom. Molim vas! Ja sam doktor Marro ree umirujue mladi lijenik. Kako da znam da ste lijenik? ree ona ne pokreui se. Moda ste pobjegli i preobuku se u lijenika. Moda ste paranoiar. Nisam ja nitko drugi ree lijenik slegnuvi ramenima. Ja sam samo doktor Marro. Kako vam to mogu dokazati ako ne gledate u mene? Sitan glas je zvuio kao recitiranje djeteta. Rekla je: Ako ste lijenik, znate da me vaa prisutnost uznemirava. Vi me ne elite uznemiravati i zato idite. Ona se potajno nasmijei prema zidu. Molim vas, idite. Zatim naglo zaplaena sjedne i pone ga gledati. Nazvali ste me gospoicom Berent. Oh, Alec! Njene se oi raire poput tamnih jezera na snjeno bijelom licu, a zatim se skvri okrene lice prema zidu apui uz suho jecanje: Molim, molim... 130

 Uzbuejete je, Berent ree psihijatar. alim, ali morat ete otii. To se moralo uiniti. Alec ovlai slinom suha usta i zatim jasno i glasno, naglaujui svaki slog, ree: Helen, draga, ti umire. Na tren je zavladala udna tiina. Lijenik je gledao u njega zapanjenim blijedim licem; zatim se pokrene pokuavajui ga uhvatiti za ruku i traei glasom odgovarajui veseo ton. Doite, Berent vi... sada moramo otii. Alec udari svojom zgrenom akom u brbljavo blijedo lice. Nije obraao panju na lijenika koji je pao. To je znailo samo da e imati malo vremena a da ga nitko ne prekida. Helen se uurila u drugom uglu kreveta i mucala ne-ne-ne-ne... bezizraajnim glasom. Labavi teret psihijatrova tijela osloni se na njegovu nogu, a zatim spuzne i pritisne prste na njegovim nogama. Helen jasno je pozove Alec. Helen, ti umire. Ima rak. Ona odgovori ivotinjskim cviljenjem. Alec pogleda ustranu. Blistavi bijeli zidovi poee se naginjati pod ludim uglovima. On zatvori oi i pomisli na tamu i tiinu. Iznenada cviljenje prestade i zauje se mucajui glas: Ne, ja neu nikad um... Ne, neu. Jest ree on tvrdo hoe. Tama se povlaila. Alec otvori oi. Helen se okrenula i gledala ga. Na elu joj je izbila bora uenja. Zar zbilja? upita djetinjasto. Lice mu je bilo mokro, ali ga on ne pokua obrisati. Da ustvrdi to je apsolutno sigurno. Rak, neizlijeivi rak. Rak mrmljala je ona udei se. Gdje? On je spremio odgovor. Uzeo ga je iz anatomskog atlasa jedno nepristupano mjesto, teko da se potvrdi ili odbaci, nemogue za operaciju. Ree joj. Ona je jedan tren razmiljala, a na licu joj se ocrtavala zbunjenost. Znai, ne mogu sprijeiti. Svejedno e se dogoditi. Sada je tu. Odsutno je pogledala prema gore trljajui dlanom elo. Koliko u jo ivjeti? Vrlo je malen i zatvoren on nesigurno odmahne rukom. Moda tek za deset-dvadeset godina. 131

Razmiljajui, ona ustade iz kreveta i pogleda kroz prozor. Usne su joj se nabrale kao da zvidue. Alec ju je gledao s uljudnim smijekom na usnama. Osjeao je kako se teina lijenikova tijela odmie dok mu se razbistrivala glava. Stanice promrmlja Helen, a zatim iznenada povie sama sebi. Naravno, ne! Ona se zahihoe i hihot je progovorio njenim vlastitim toplim glasom iz kojeg je nestao piskavi ton straha. Alec, nikad nee pogoditi to sam radila. Priekaj dok uje ploe! Zadovoljno se smijala. Lov na divlje guske! Stidim se pred tobom. I sve to nisam shvatila do sada. to nisi shvatila, draga? Lijenik se uzdigne na koljena i otpue. Helen se radosno vrtjela. Nisam shvatila da sve stanice mogu mutirati, ne samo stanice-klice nego sve stanice. Ako se nastave razmnaati svaka stanica s istom vjerojatnou mutacije a neke bi mutacije mogle biti kancerozne, tada bi svatko... Izraunaj to za mene na logaritamskom raunalu, dragi, s toliko milijuna stanica u tijelu, sa... Ona je gledala mimo njega u novu pomisao, ali tada se njen pogled usredotoi i postade meki. Alec, izgleda tako umorno. Ne bi smio biti blijed poslije tvog skitanja po... Magle u mislima nestade. Vidjela ga je. Alec, pa ti si se vratio! I sada ih vie nije razdvajao ni prostor ni vrijeme, a ona je bila topla i iva u njegovim rukama, njukala mu obraz i hihotala mu se u uho. A ja ti tu drim predavanje o stanicama! Vjerojatno sam bila luda. uo je kako lijenik koraa hodnikom praen etom snanih bolniara, ali nije na to obraao panju. Helen se vratila.

132

Arthur C. Clarke:

Tales from the White Hart: Silence, Please!

Preveo Krsto Maurani

Tiho, molim!
Kao to sam ve jednom negdje rekao, nitko nije bio dorastao Harryju Purvisu, najslavnijem naklapalu Bijeloga jelena. U njegovu svestranu naobrazbu nije moglo biti sumnje samo, gdje ju je, doavola, stekao? I kako protumaiti familijarnost s kojom je govorio o razliitim lanovima Kraljevskog Drutva? Moram priznati, da mnogi nisu vjerovali ni jednoj jedinoj rijei koju bi izgovorio. Meni se, pak, inilo da u tome pretjeruje, to sam neki dan i prigovorio Billu Templu, moda malo preotro. Uvijek si nabruen na Harryja kaem ja njemu ali mora priznati, da je zabavan. A to je vie nego bi mnogi od nas mogli rei za sebe. A ako pritom misli na mene odbrusi Bili, bijesan to mu je neki ameriki izdava odbio neke savreno ozbiljne prie pod izgovorom da ga nisu uspjele nasmijati izii pa ponovi, ako se usuuje. Tada je pogledao kroz prozor, vidio da meava jo uvijek bjesni svom estinom, i bre-bolje dodao: Ne danas, neka ti bude, ali svakako kad doe ljeto, ako se dogodi da to bude u srijedu kad smo obojica ovdje. Jesi li za jo jednu rundu onog tvog soka od ananasa? Jesam, hvala rekoh. Jednoga u lijepog dana zatraiti da ga pomijea s dinom, tek toliko da te zeznem. ini mi 133

Prie iz Bijelog jelena - pria prva

se, da sam jedina osoba u Bijelome jelenu koja se sasvim dobro osjea i bez dina. Dalje nismo razgovarali, jer je ba u tom trenutku stigao predmet razgovora. Mi o vuku... Naravno, to bi inae dolilo ulja na vatru, ali kako je Harry doveo gosta, odluili smo da budemo dobri deki. Hej, narode ree Harry. Upoznajte mog prijatelja Sollyja Blumberga. Najvei strunjak za filmske trikove u Hollywoodu. Budimo precizni, Harry ree Blumberg tuno, glasom koji bi bolje pristajao iibanom panijelu. Ne u Hollywoodu. Izvan Hollywooda. Harry odmahne rukom. Tim bolje po tebe. Solly je doao amo da ponudi svoj talent britanskoj filmskoj industriji. Zar britanska filmska industrija postoji? zainteresirao se Solly. U studiju mi ba nisu izgledali previe sigurni u to. Svakako, da postoji. tovie, ona cvjeta. Vlada je zatrpava golemim porezima na zabavu i tako je odvode u bankrot, a zatim je oivljava kojekakvim velikim olakicama. Tako mi to radimo u ovoj zemlji. Hej, Drew, gdje je Knjiga gostiju? I daj nam po jednu duplu. Solly je svata pretrpio u posljednje vrijeme, treba mu okrepe. Ako zanemarimo turoban izraz lica, Blumberg nije izgledao kao ovjek koji je svata pretrpio u posljednje vrijeme. Nosio je vrlo elegantno i skupo odijelo, a iljci njegova ovratnika od koulje bijahu zakopani negdje oko polovice njegovih grudi. To je svakako bilo uviavno, jer je tako pokrio skoro cijelu kravatu premda, naalost, nije pokrio svu. Pitao sam se u emu je problem. Vrue sam elio, da to ne budu opet protuamerike aktivnosti: bila bi to crvena krpa pred nosom naeg kunog komunista, koji je upravo prouavao ahovsku plou u oblinjem kutu. Mi svi ispustimo suosjeajne zvuke, a John zlobno primijeti: Moda e vam pomoi da nam ispriate svoje jade i tako sebi olakate breme na dui. Bilo bi to divno osvjeenje da jednom ujemo i nekog drugog kako pria. Ne budi preskroman, Johne hitro ga prekine Harry. Meni svakako nije dojadilo da i od tebe konano ujem koju priu. 134

Ali sumnjam da je Solly kadar sve to jo jednom proivjeti priajui vam. Zar ne, stari moj? Tako je uzdahne Solly. Ti im ispriaj. (Znao sam, da e tako zavriti, apne mi John u uho.) Gdje da ponem? upita Harry. Moda s onim, kad je Lillian Ross dola da te intervjuira? Bilo s ime, samo ne s time protrne Solly. Sve je to, zapravo, poelo onda, kad smo krenuli sa serijom Kapetan Zoom. Kapetan Zoom? ree netko s prijetnjom u glasu. Te se dvije rijei u ovim prostorijama smatraju psovkom. Samo nam nemojte rei da ste vi odgovorni za to nemogue smee. Deki, deki uskoi Harry svojim najmilozvunijim glasom. Ne budimo pregrubi. Ne smijemo ba sve ocjenjivati prema naim visokim kritikim standardima. A ljudi moraju zaraivati svoju svakodnevnu koricu kruha, ne? Osim toga, milijuni djece vole Kapetana Zooma. Sigurno ne elite da im skrite njihova mala srca... a blagdani su tako blizu! Ako zbilja vole Kapetana Zooma, radije bih im skrio njihove male vratove. Kako necivilizirane emocije! Moram ti se ispriati, Solly, zbog nekih iz moga drutva. Nego, kako se zvala prva epizoda? Kapetan Zoom i opasnost s Marsa. Ah, da. Tako je. Kad je ve o tome rije, pade mi na pamet: zato nas zapravo uvijek ugroava ba Mars? Rekao bih, da je to sve zakuhao onaj Wells. Jednoga bi nas dana moglo zadesiti da nas oni momci tue zbog klevete... i nai emo se u gadnoj kai, osim ako nam uspije dokazati da su i Marsijanci jednako neotesani prema nama. Veseli me, to nisam vidio Opasnost s Marsa... Ja jesam zajaue netko iz pozadine. Jo uvijek je pokuavam zaboraviti. ... ali nas se sada ne tie sadraj. To je djelo trojice gostiju krme u Wiltshire Boulevardu. Nitko ne zna da li je scenarij ispao tako okast zato to su autori bili pod gasom, ili su se naljoskali zato da se uzmognu suoiti s Opasnou. Ako vas to zbunjuje, nema veze. Sollyjev je jedini posao bio da izvede filmske trikove koje je zahtijevao reiser. 135

 Najprije je morao izgraditi Mars. Proveo je pola sata itajui Osvajanje svemira, a onda je izradio crte kojega su stolari pretvorili u prezrelu naranu koja lebdi ni u emu, okruenu nevjerojatnim brojem zvijezda. To je bilo lako. Marsovski gradovi ve nisu bili. Pokuajte zamisliti potpuno stranu arhitekturu koja ipak ima smisla. Sumnjam da je to mogue; ako jest, netko je to sigurno ve iskoristio ovdje, na Zemlji. Studio je konano sagradio neto, to je pomalo podsjealo na bizantski stil obogaen idejama arhitekta Franka Lloyda Wrighta. to nijedna vrata nisu vodila nikamo nije uope bilo vano: glavno je bilo, da ima dovoljno prostora za maevanje i kojekakvu akrobatiku prema zahtjevima scenarija. M-hm, maevanje. Evo vam civilizacije koja raspolae atomskom energijom, zrakama smrti, svemirskim brodovima, televizijom i slinim pametnim stvaricama, ali kad je trebalo da se potuku Kapetan Zoom i zloesti vladar Klugg, sat bi se vratio nekoliko stoljea unatrag. Gomile vojnika stoje lijevo i desno drei u rukama smrtonosne pitolje sa zrakama smrti i ime sve ne, ali nikad nita ne poduzimaju s njima. Ili skoro nikad. Katkada pljusak iskara juri za Kapetanom Zoomom i spaljuje mu tur na hlaama. Vjerojatno zato, to se zrake smrti kreu samo brzinom svjetlosti, pa ih on lako nadtri. Bilo kako bilo, ti su ukrasni pitolji ipak izazvali lijep broj glavobolja. Smijeno je, koliko e vremena Hollywood potroiti na siune pojedinosti u filmu koji je inae totalno smee. Producent Kapetana Zooma imao je nekakvu slabost prema pitoljima na smrtonosne zrake. Solly je konstruirao Model I, koji je izgledao poput krianca bazuke i lumbarde. Bio je sasvim zadovoljan, a zadovoljan je bio i producent, gotovo cijeli dan. A onda je velikan uletio u studio kiptei od bijesa i nosei nekakvu jezivu spravu, plastinu, ljubiastu, punu svakakve dugmadi, i lea, i polugica. Vid' amo, Solly! uzrujavao se. To je moj mali kupio u Supermarketu, zapravo dali su mu to uz kutiju kikirikija za reklamu, ili tako neto. Aha, ako skupi deset poklopaca... Vrag ih nosi, bolji su od naih, i rade! I on pritisne polugicu, a tanki mlaz vode prostrijeli meu kulise, mimo svemirskog broda Kapetana Zooma i ugasi cigaretu koju je neki statist puio ba ispod Zabranjenog puenja. Ovaj se, 136

smoen, pojavi na zranoj ustavi broda, ljut, otkrije tko ga je smoio, i brzo se povue, spominjui neto svoj Sindikat. Solly je prouio pitolj sa zrakama smrti okom strunjaka. Da, morao je priznati da je impresivniji od svega to je sam dotad izradio. A zatim se povukao u svoju kancelariju obeavi da e uiniti sve to je u njegovoj moi. Model II je bio kompletan, zajedno s ugraenim televizorom. U sluaju da Kapetana Zooma napadne kakav hikoderm, valjalo mu je samo ukljuiti aparat, priekati da se ugriju lampe, izabrati kanal, namjestiti finu regulaciju, izotriti sliku, natimati horizontalnu i vertikalnu sinhronizaciju i pritisnuti okida. Na svu sreu, Kapetan Zoom je bio ovjek nevjerojatno hitrih reakcija. Producenta je Model II impresionirao, pa je dopustio proizvodnju. Vladar Klugg je dobio modificirani model, IIa. Svakako ne bi bilo u redu, da protivnici imaju jednako oruje! Kako ve rekoh, Pandemic Film je pazio na svaku sitnicu. I sve je bilo dobro, u prvo vrijeme. Dok bi glumci glumili, ako bi se to moglo za njih rei, trebalo je samo da naniane i pritisnu obara, kao da se zbilja neto zbiva. Iskre i bljeskanje su kasnije dodavali na negativ dva mala ovjeka u tamnoj komori, koju su uvali stroe nego sam Fort Knox. To im je ilo od ruke sasvim dobro, sve dok producenta nije poeo grickati crvi pretjerane umjetnike savjesti. Solly, rekao je, igrajui se plastinim uasem kojeg je njegov sinak dobio u nagradnoj igri. Solly, ja bih ipak volio pitolj, koji e neto raditi. Solly se sagnuo na vrijeme tako da je mlaz vode proao iznad njegove glave i pokropio portret Louelle Parsons. Neete valjda opet pucati po svima, zajaukao je. Neee, odgovorio je producent s oitim oklijevanjem u glasu. Morat emo se zadovoljiti s onim, to imamo. On stane prekapati po papirima na stolu, a onda mu se lice razvedri. Evo, slijedeeg tjedna kreemo s epizodom br. 54: 'Robovi Ljudi Pueva'. E, vidi, Ljudi Puevi moraju imati pitolje, ne, pa e zato... Model III je Sollyju zadao mnogo glavobolje. Nisam izostavio togod, ha, Solly? Dobro. Ne samo da je konstrukcija 137

morala biti sasvim nova, nego je i morala neto raditi. To je bio izazov Sollyjevoj domiljatosti. Model III je progutao mnogo vremena i rada. Na sreu, Solly je poznavao jednog domiljatog tehniara koji mu je i prije pomagao, tako da je zapravo on izumio Model III. (Nego to, on je! ree Blumberg namrgoeno.) Princip je bio ovaj: mali, ali izvanredno snani elektrini ventilator je proizvodio mlaz zraka u koji se dodavalo najfiniji puder. Kad bi se tu spravu dobro namjestilo, iz nje je izlazila impresivna zraka i ula bi se jo impresivnija buka. Glumci su se tako bojali toga uda, da im je gluma bila sasvim uvjerljiva. Producent je bio zadovoljan puna tri dana. A onda ga je, poput groma, pogodila neugodna misao. Solly, rekao je, ovi vraji pitolji su predobri. Kapetan Zoom nema anse protiv Ljudi Pueva. Moramo ga opskrbiti neim boljim. Tada je Solly shvatio to mu se dogodilo. Bio je uvuen u trku u naoruanju. Da, vidim, doli smo do Modela IV, zar ne? Kako je taj funkcionirao? Aha, da, sjeam se. Bio je to acetilenski plamenik, a ubacivale su se svakakve kemikalije, da bi plamen mijenjao boju. Ah, morao sam spomenuti da je od epizode br. 60 nadalje bila je to Propast na Deimosu studio s crno bijele tehnike preao na Kmicacolor, to je otvorilo nove mogunosti. Ubacivanjem bakra ili stroncija ili barija u plamen, moglo se dobiti boje po miloj volji. Ako mislite da je producent bio konano zadovoljan, ne poznajete Hollywood. Neka se cinici samo smiju kad se na ekranu pojavi moto Ars Gratia Artis, neznalice. Pa zar bi fosili kao Michelangelo, Rembrandt ili Tizian potroili toliko vremena, truda i novaca u potrazi za perfekcijom koliko su to uinili efovi Pandemic-filma? Sigurno ne. Nije mi ni na kraj pameti da ustvrdim, kako se sjeam svih Modela koje su Solly i njegov domiljati tehniar izradili tokom snimanja serije. Bio je jedan koji je ispaljivao arene kolutove dima. Bio je tu i visokofrekventni generator koji je proizvodio gorostasne, ali sasvim bezopasne iskre. Bila i je tu i svinuta zraka, kojom se pucalo iza ugla, a koju su izradili tako, da su mlaz vode osvjetljavali iznutra, pa se to na naroiti nain reflektiralo... bilo je naroito spektakularno u mraku. I tako smo doli do Modela br. 12. 138

 Model br. 13 ree Blumberg. Pa naravno! Ba sam glup! Zar je mogao biti koji drugi broj! Dakle, Model 13 zapravo i nije bio prijenosno oruje premda su i neki drugi bili prijenosni samo uz pomo ogromnog napora mate. To je trebalo biti dijaboliki ureaj instaliran na Phobosu da bi se njime pokorilo Zemlju. Solly mi je, dodue, objanjavao principe po kojima je trebao funkcionirati, ali ih moj slabani um nije mogao zapamtiti... Konano, ta tko sam ja da se usporeujem s intelektima sposobnim da smisle jednog Kapetana Zooma? Ja vam samo mogu opisati to je zraka trebala raditi, ne i kako. Dakle, zraka je trebala zapoeti lananu reakciju u atmosferi naeg nesretnog planeta. to je trebalo izazvati spajanje duika i kisika u atmosferi, a to je dalje trebalo izazvati rune posljedice po ivot na Zemlji. Ne znam moram li se veseliti ili alostiti to je Solly prepustio rad na Modelu 13 svome talentiranom asistentu. Ispitivao sam ga vrlo detaljno, ali mi nije znao rei nita osim da je stvar bila visoka oko dva metra i izgledala kao krianac teleskopa od 200 ina i protuavionskog topa, te da je bila puna elektronskih cijevi i da je imala u sebi ogromni, divovski magnet. A sve je to trebalo proizvesti bezopasni, ali spektakularni elektrini luk, kojega je opet onaj veliki magnet trebao izobliiti u sve mile mogue oblike. Tako je to bar opisao izumitelj, a nema razloga da mu ne vjerujemo. Pukim sluajem, kao da se sama Sudbina umijeala u igru, Solly nije bio u studiju kad su prvi put isprobali Model 13. Na svoje veliko nezadovoljstvo, morao je ba na taj dan otputovati u Meksiko. Ba si srekovi, Solly! Oekivao je, da e ga jedan njegov prijatelj pozvati telefonom, a kad je poziv konano stigao, bilo je to neto sasvim drugo! Model 13 je bio, najblae reeno, uspjean. Hou rei, funkcionirao je. Nitko ne zna to se zapravo dogodilo, ali, na svu sreu, nitko nije poginuo, a vatrogasci su sprijeili da izgore i susjedni studiji. Nevjerojatno, ali injenice govore! Model 13 je trebao biti tobonji baca tobonjih zraka smrti a bio je pravi. Neto je izilo iz projektora i prolo kroz zid studija kao da ga nema. I zbilja ga koji trenutak kasnije nije bilo. Samo jedna velika golema rupa, nagorena po rubovima. A onda se sruio krov . .. Sollyjeva je jedina ansa da uspije uvjeriti ameriku policiju u to, kako se dogodila neobjanjiva pogreka. Inae mu je 139

zdravije da ostane s ove strane granice. Jo dandanas Pentagon i Komisija za atomsku energiju prekapaju po ruevini... A to biste vi uradili da ste na Sollyjevu mjestu? Nevin je, ali kako da to dokae? Bio bi se on i vratio, ali se sjetio kako je jednom zaposlio ovjeka koji je agitirao za Hanryja Wallacea, tamo jo 1948, a kako da to opravda? A povrh svega, Solly je sit Kapetana Zooma. Evo ga zato ovdje. Moda netko zna za koju filmsku kompaniju gdje bi se nalo posla za njega? Ali samo povijesni filmovi, molim vas. Zakleo se da nee dotai nita modernije od luka i strijele.

140

TELEKSOM IZ SVEMIRA

TELEKSOM IZ SVEMIRA

SVI PLANETI Sunevog sistema nastali su pred nekoliko milijardi godina iz jedinstvenog protoplanetnog oblaka. Do ovog zakljuka doli su znanstvenici Sovjetskog Saveza poslije usporednog prouavanja kemijskog sastava Zemlje, Mjeseca, Marsa i Merkura. Oni istiu da materijal koji su sovjetske automatske stanice donijele s Mjeseca sadri iste materije kao i Zemlja samo u drugim proporcijama. Prije nekoliko milijardi godina Mjesec i Zemlja imali su slinu koru. Znanstvenici objanjavaju da su razlike koje sada postoje izmeu ova dva nebeska tijela u sastavu tla nastale zbog toga jer je Mjesec izgubio mnoge sastojke zbog nedostatka atmosfere. Mjesec je davno izgubio atmosferu jer je premale mase da bi je mogao zadrati. Budui da ni povrina Merkura nije zatiena atmosferom znanstvenici pretpostavljaju da ovaj planet ima mnogo slinosti s Mjesecom. Marsova rijetka atmosfera od ugljinog dioksida sadri i neto vodene pare, a vode ima takoer i u povrinskim slojevima Marsa. Meutim, u grubim crtama, sastav kore ovog planeta isti je kao na Zemlji, Merkuru i Mjesecu. Ova analiza sovjetskih znanstvenika jo je jedan prilog teorijama o formiranju Sunca i svih planeta iz jednog praoblaka. (D. M.)

141

SF SEKCIJA ARKZ NARODNE TEHNIKE

itajte Wellsa!
Odakle sve to? Sva ta buljooka udovita, putnici kroz vrijeme, prostor i dimenzije, androidi, izvanzemaljske civilizacije i kukcolika stvorenja? Nema sumnje da su korijeni SF duboki, negdje od prvih mitova i legendi. Da ne kreemo ab ovo, zaustavimo se na trenutak na djelima H. G. Wellsa, Engleza, roenog 1866, u kojima su se moda najjae iskristalizirali motivi suvremene SF. No, da ne bi bilo zabune: Wells nije pisao iskljuivo djela sa SF tematikom (uostalom, on taj termin nije ni poznavao), ve je isto tako poznat i kao pisac normalne realistike knjievnosti i poznavaoci jednako cijene oba oblika njegove proze. U Wellsovo vrijeme jo se nije spustila zavjesa izmeu SF i knjievnosti glavnog toka. U ovom kratkom i nepotpunom prikazu osvrnut u se na etiri Wellsova djela koja su umnogome

anticipirala neke od glavnih tema kojima se poslije njega nastavila baviti SF. To su Vremenski stroj 1895), Otok doktora Moreaua (1896) Rat svjetova (1898), i Prvi ljudi na Mjesecu (1901). Nadam se da e ovaj napis ponukati itaoca koji nije otprije poznavao Wellsova djela da ih potrai.

VREMENSKI STROJ Namjeravam istraiti vrijeme

Tako svoje prijatelje obavjetava Vremeplovac da je spreman uputiti se u budunost. Wells je uistinu prvi pisac koji je u SF uveo pojam vremenskog stroja. Svjestan znanstvenih komplikacija pri objanjavanju vremenskog putovanja, Wells ih elegantno zaobilazi i upuuje svog junaka u 802.701. godinu, gdje on nailazi na neku vrstu Edenskog vrta naseljenog lijepim, veselim i pomalo dekadentnim Elojima (koji su opisani u tipinom obliku za ukus fin de siecleu). No, nije sve tako savreno kako se Vremeplovcu ini, jer uskoro se sukobljava s Morlocima, biima iz podzemlja, koji su istovremeno i sluge i gospodari Eloja. Vremeplovac (zapravo Wells) spekulira o ideji evolucije i pokuava tu podjelu

142

se objasniti i marksistikim tumaenjem. Vremeplovac se zatim upuuje jo dalje u budunost i slijede prekrasni i dojmljivi opisi kraja svijeta, daleke budunosti bez ivih bia, gdje Vremeplovac promatra crno nebo bez zvijezda na obali hladnog mora. Vremenski stroj kompleksno je djelo po tematskim elementima i vjeto napisana, matovita i impresivna cjelina.

Na kraju Moreau strada i Prendick se nae sam, okruen tim stvorenjima, od kojih su mu neka prijateljski naklonjena, a druga ga mrze i ele ubiti. Ali on se uspijeva spasiti i ponovo se nae u vlastitoj sredini; s vremenom poinje otkrivati tragove ivotinjskog u svojim zemljacima... Otok doktora Moreaua pesimistina je pria, koja postavlja neka pitanja o ovjekovoj prirodi i njegovu mjestu u evoluciji (to je inae tema koja okupira Wellsa).

OTOK DOKTORA MOREAUA Zar mi nismo Ljudi?

U svojem nastojanju da bude jednak bogu (ili bogovima), ovjek se odluio da i sam postane stvaralac ivog bia koje e mu sluiti. No, to je drzak pokuaj, i kao po pravilu ta se stvorenja okreu protiv svog stvoritelja (vidi lanak K. Maurania u prvom broju Siriusa). Istu shemu primjenjuje i Wells u svojem romanu, u kojem Moreau pokuava kirurkim zahvatima od ivotinja nainiti ljude. Prendick, glavni lik, nae se nakon brodoloma na nekom pacifikom otoiu i upoznavi ta stvorenja hvata ga strah od pomisli da su to ljudi koje je Moreau pretvorio u ivotinje. Ubrzo biva razuvjeren, a stvorenja sve jae pokazuju svoju pravu prirodu.

RAT SVJETOVA Marsijanci dolaze!

Nakon ovog su se upozorenja stanovnici New Yorka razbjeali u panici kad je Orson Welles izveo adaptaciju Wellsova romana na radiju. BO: buljooko udovite moglo bi se rei da je Wells poprilino kriv za kasniju poplavu (uglavnom stupidnih) izmiljotina o stanovnicima drugih svjetova koji nastoje pokoriti Zemlju, a njene stanovnike jednostavno pojesti. Rat svjetova pisan je tehnikom koja je umnogome karakteristina za filmski oblik pripovijedanja. Wellsovi su Marsijanci visokointeligentna i krajnje okrutna stvorenja, koja bez po muke are i pale Engleskom na svom putu prema Londonu. Nekima se to ini dobrim,

143

jer smatraju kako e na ivotu ostati samo najsposobniji da preive i koji e zatim nastaviti borbu protiv osvajaa. Prije nego to se to dogodi Marsijanci ve stradaju, jer ih savladaju zemaljski mikroorganizmi, na koje oni nisu navikli. Zemlja je spaena, a ovjeanstvo je nauilo da se vie ne smije zavaravati lanom pomisli da je jedino u svemiru.

PRVI LJUDI NA MJESECU Ono to smo prvo vidjeli bio je divlji i pusti krajolik
Wells nije prvi koji je putovao na Mjesec i opisao njegove stanovnike. Ali je Wellsov opis kastinskog drutva u kojem ive Seleniti i itavoga ekolokog lunarnog sistema jedinstven i prethodi nekim kasnijim djelima (Vrli novi svijet A. Huxleya, npr.). Glavni lik, Bedford, upoznaje se sa znanstvenikom Cavorom, koji ga nagovori da se otpute na Mjesec u letjelici izraenoj od antigravitacionog materijala (tu je izmiljotinu Wellsu jako predbacivao Verne). Naavi se na Mjesecu putnici ubrzo otkrivaju da je naseljen razumnim kukcolikim Selenitima, koji ih odvode u svoje podmjeseeve nastambe. Dolazi do sukoba i Bedford uspijeva pobjei. Putujui kroz bezdan svemira, on razmilja o svojoj beznaajnosti u itavom tom beskraju.

No, dokopa se Zemlje i nakon nekoliko mjeseci uspijeva uloviti emisije koje s Mjeseca alje Cavor, koji u svojim izvjetajima (nadajui se da ga netko na Zemlji slua) opisuje selenitsko drutvo i njihovu podijeljenost na kaste. Dolazi do susreta s Velikim Lunarom, koji, kako se ini, ima namjeru izvriti invaziju na Zemlju. Tada se emisije prekidaju jer su Seleniti otkrili Cavorov odailja i odvukli ga u tamu podzemlja... Uz nesumnjive kvalitete uspjenoga i zabavnoga djela taj roman posjeduje i fine nijanse satire u maniri Swifta. Goran Paveli NAPOMENA: svi ovi romani prevedeni su na na jezik, kao i velik broj ostalih Wellsovih djela.

UPUTNA LITERATURA O WELLSU: The Early H. G. Wells, Bernard Bergonzi, Manchechester University Press, Darko Suvin: Od Lukijana do Lunjika, Epoha, Zgb, 1965. Kagarlicki: Realizam i fantastika, Andromeda, Bgd, 1976.

144

IZ SADRAJA IDUEG BROJA SIRIUSA: Miller: RTVOVANI Nasljednici Vikinga u dalekoj budunosti doveli su na Mars ljude, ti su doveli druge ljude. Naseobina na crvenoj planeti postaje golemo radilite. Uvjeti rada su neljudski. Pitanje svrhe golemih rtava ostaje otvoreno... Aldiss: EKVATOR Pripovijetka je kriminalistiko-pijunsko-ljubavna znanstvena fantastika: anr SF koji se prvi put pojavljuje u Siriusu. Napeta i uzbudljiva fabula sagraena je oko zemaljske naseobine doljaka iz svemirskih prostranstava. Lem: TRAGEDIJA STROJEVA ZA PRANJE RUBLJA Duhoviti nain pisanja poznatog poljskog autora u ovoj je pripovijetki dobio krila: razmahao se do savrenstva bavei se temom kuanskih strojeva, ne zaobilazei pri tom apsurde koje sa sobom donosi njihovo reklamiranje.

145