MINISTARSTVO VANJSKIH POSLOVA Diplomatska akademija

SLUAJEVI SUKCESIJA DRAVE NA DRAVNOM PODRUJU REPUBLIKE HRVATSKE OD 1918 DO DANAS I NJIHOV UINAK NA DRAVLJANSTVO FIZIIH OSOBA

Polaznik: Andreja Metelko-Zgombi zamjenica naelnika diplomatski savjetnik

Mentor: Ljerka Alajbeg glavni pravni savjetnik veleposlanik

Zagreb, prosinac 1998.

SLUAJEVI SUKCESIJA DRAVE NA DRAVNOM PODRUJU REPUBLIKE HRVATSKE OD 1918 DO DANAS I NJIHOV UINAK NA DRAVLJANSTVO FIZIIH OSOBA SADRAJ I. II. III. IV. V. UVODNE NAPOMENE.......................................................................................... 2 SUKCESIJA DRAVA I DRAVLJANSTVO................................................... 3 MEUNARODNOPRAVNI OKVIR.................................................................... 4 SLUAJEVI SUKCESIJE DRAVA NA DANANJEM DRAVNOM PODRUJU REPUBLIKE HRVATSKE................................... 5 NAIN RJEAVANJA PITANJA DRAVLJANSTVA U POJEDINIM SLUAJEVIMA SUKCESIJE DRAVA................................ 6 V. A. Raspad Austro-ugarske monarhije (1918) i nastanak Drave Slovenaca, Hrvata i Srba (29.10.1918); ujedinjenje drave Slovenaca, Hrvata i Srba s Kraljevinom Srbijom u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (1.12.1918)................................................. 6 V.B. Raspad Kraljevine Jugoslavije, i stvaranje Demokratske Federativne Jugoslavije (kasnije nazvane Federativna Narodna Republika Jugoslavija, a potom Socijalistika Federativna Republika Jugoslavija).............................................. 10 V.C. Prijelaz dijela talijanskog dravnog podruja u FNRJ - sukcesija drave (prijenos (cesija) dravnog podruja) odvijala se dva puta; 1947. kada je dravno podruje preneseno po Ugovoru o miru s Italijom i 1954. kada je dio tzv. "Slobodnog teritorija Trsta" (dravno podruje odreeno u lanku 21. Ugovora o miru s Italijom) prenesen na FNRJ................................................................................................... 13 V.D. Raspad Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije i osnivanje Republike Hrvatske (8. listopada. 1991)............................................. 17 V.D.1. NASTANAK REPUBLIKE HRVATSKE.................................................. 17 V.D.2 PRAVNI IZVOR ZA STJECANJE HRVATSKOG DRAVLJANSTVA 18 VI. VII. ZAKLJUAK......................................................................................................... 22 LITERATURA........................................................................................................ 23

I.

UVODNE NAPOMENE

Sukcesija drava ima utjecaj na dravljanstvo osoba koje su u odreenoj, bliskoj vezi s dravnim podrujem koje je predmet sukcesije. Za razliku od nekih drugih pitanja koja se postupno i dugotrajno rjeavaju u postupku sukcesije drava, pitanje dravljanstva, zbog mnogobrojnih implikacija koje ima na svakodnevni ivot ovjeka, valja promptno rjeavati. Naini na koji e drava sljednica rijeiti pitanje dravljanstva osobama koje su vezane za podruje koje je stekla razliiti su, a specifini su utoliko to se, iako prvenstveno rukovoeni odredbama unutarnjeg prava drave sljednice, trebaju kretati i u okvirima postavljenim u meunarodnom pravu. Svrha je ovog rada dati kratak prikaz sukcesija drava koje su se dogodile na dananjem dravnom podruju Republike Hrvatske i utvrditi uinke koje su imale na dravljanstvo osoba vezanih za to podruje, posebice vezano za naine na koje je bilo regulirano pitanje gubitka, stjecanja dravljanstva te mogue pravo izbora dravljanstva. Namjera ovog rada nije ulaziti i razmatrati ostale uinke sukcesije drava, kao to su pitanje sukcesije meunarodnih ugovora, dravne imovine, arhiva i dugova. Vezano za nain rjeavanja pitanja dravljanstva u sluajevima sukcesije drava, posebna e se pozornost svratiti na sljedea pitanja: a) kojim pravnim izvorima je regulirano pitanje dravljanstva osoba koje su ivjele (prebivale) na dravnom podruju koje je dolo pod suverenitet drave sljednice; b) koja su rjeenja usvojena u pojedinom sluaju sukcesije, posebice, je li stjecanje dravljanstva drave sljednice bilo automatsko za sve stanovnike navedenog dravnog podruja ili samo za neku kategoriju stanovnika; je li bilo iskljuenja od automatskog stjecanja dravljanstva za odreenu kategoriju stanovnika; kome je bilo priznato pravo na opciju; na koji se nain (tj. kojim postupkom) to pravo opcije ostvarivalo; koje su mu bile posljedice i slino; c) koja su naela (kriteriji) primjenjivani pri rjeavanju pitanja dravljanstva - ius sanguinis (porijeklo), ius soli (prebivalite, boravite, injenica roenja na odreenom podruju), njihova kombinacija ili neto drugo; d) koje su mjere poduzimane, ako jesu uope, za spreavanje ili smanjenje sluajeva dvostrukog/viestrukog dravljanstva ili izbjegavanja nastajanja osoba bez dravljanstva odnosno kakav je bio pristup pri rjeavanju pitanja dvojnog dravljanstva.

II.

SUKCESIJA DRAVA I DRAVLJANSTVO

Sukcesija kao ustanova meunarodnog prava jest ulaenje neke drave u pravne odnose druge drave, koje nadolazi kao posljedica osnivanja vlasti ili proirenja vlasti te drave na podruju koje je dotada pripadalo drugoj dravi.1 Beka konvencija o sukcesiji drava glede meunarodnih ugovora iz 1978. i Beka konvencije o sukcesiji drava glede dravne imovine, arhiva i dugova iz 1983.2 na jednak nain odreuju pojam sukcesije drava i to, kao zamjenu jedne drave drugom to se tie odgovornosti za meunarodne odnose nekog podruja. U svim takvim sluajevima zapravo se povlai (ili posve propada) vlast jedne drave a druga drava zasniva svoju vlast na tom podruju. Dravljanstvo je pravna veza koja povezuje pojedinca uz dravu dajui mu pravni status dravljanina. Osoba koja ima status dravljanina redovito uiva u svojoj dravi sva politika, gospodarska, socijalna, kulturna i graanska prava odnosno obveze predviene njezinim ustavom i zakonima. Stranci (strani dravljani i osobe bez dravljanstva) ne uivaju mnoga od tih prava ili ih mogu koristiti u smanjenom opsegu ili pod odreenim dodatnim pretpostavkama ili im se priznaju pod uvjetom uzajamnosti (reciprociteta). Iako ne postoji potpuna suglasnost o vrstama (kategorijama) sukcesija drava (ne podudaraju se u potpunosti ni taksativno navedeni sluajevi sukcesije u naprijed spomenutim Bekim konvencijama), u naelu se sluajevi sukcesija mogu svrstati u sljedee skupine: i) oba subjekta meunarodnog prava izmeu kojih se zbiva prijelaz ve su otprije postojala i dalje postoje (primjerice, prijelaz dijela talijanskog dravnog podruja 1947. u FNRJ); ii) dotadanji dratelj podruja ne propada ali se na dijelu podruja stvorio novi subjekt meunarodnog prava (primjerice, odcjepljenje od Austro-Ugarske Monarhije i nastanak Drave Slovenaca, Hrvata i Srba 1918.); iii)dotadanji dratelj propada (nestaje kao subjekt meunarodnog prava) a njegovo podruje stjee jedna ili vie drava koje su od prije postojale (1940. Baltike drave); iii)dotadanji subjekt nestaje, a njegovo podruje stjee novi subjekt meunarodnog prava ili vie njih (raspada SFRJ) ili stvaranje jedne drave od vie njih (1918. nastanak Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca).

Andrassy, Juraj, Bakoti, Boidar, Vukas, Budislav, Meunarodno pravo 1, kolska knjiga, Zagreb, 1995, str. 261. 2 Beka konvencija o sukcesiji drava glede meunarodnih ugovora iz 1978. N.N.-M.U. br. 16/1993. i Beka konvencija o sukcesiji drava glede dravne imovine, arhiva i dugova iz 1983. N.N.- M.U. br. 16/1993.

III.

MEUNARODNOPRAVNI OKVIR

Sukcesija drave ima za posljedicu niz meunarodnopravih i privatnopravnih uinaka. Svjesna znaaja posljedica koje sukcesija drava za sobom povlai, Opa skuptina Ujedinjenih naroda je bila zaduila Komisiju za meunarodno pravo Ujedinjenih naroda3 da razmotri sve uinke sukcesija drava te da kodificira i izgradi (progressive development) pravna pravila koja bi regulirala sluajeve sukcesije drava. Do sada je Komisija za meunarodno pravo, iz podruja sukcesije drava, izradila prijedloge dviju konvencija koje su bile usvojene na diplomatskim konferencijama i otvorene za potpisivanje; Beka konvencija o sukcesiji drava glede meunarodnih ugovora iz 1978. koja je na snazi od 6. studenog 1996. i Beka konvencije o sukcesiji drava glede dravne imovine, arhiva i dugova iz 1983. koja jo nije stupila na snagu. Republika Hrvatska je drava ugovornica obiju konvencija i to, Beke konvencije o sukcesiji drava glede meunarodnih ugovora iz 1978. na temelju notifikacije o sukcesiji (biva SFRJ je bila ugovornica, te ju je potpisala i ratificirala), a Beke konvencija o sukcesiji drava glede dravne imovine, arhiv i dugova iz 1983. na temelju pristupa (akcesije) jer biva SFRJ iako potpisnica konvencije nije ju bila ratificirala. Obje konvencije meutim reguliraju javnopravne uinke sukcesije drava jer utvruju pravila po kojima se trebaju rjeavati pitanja sukcesije meunarodnih ugovora drave prednice na dravu ili drave sljednice, kao i pitanje sukcesije dravne imovine, arhiva i dugova drave prednice. Iako je ve 1949 godine pitanje dravljanstva takoer bilo ukljueno u popis tema za raspravu i kodifikaciju pred Komisijom, tada tom pitanju nije bio dan prioritet ve je ostavljeno za neka kasnija razmatranja.4 U svjetlu dogaanja u istonoj Europi koje je aktualiziralo pitanje sukcesije drava, Komisija za meunarodno pravo je 1993. godine odluila ukljuiti u svoj dnevni red temu pod nazivom Sukcesija drava i njen uinak na dravljanstvo fizikih i pravnih osoba. Opa skuptina UN podrala je odluku Komisije (para. 7 rezolucije 48731 od 9. prosinca 1993.) uz napomenu da e se o konanom obliku u kojem e Komisija izraditi svoju studiju odluiti nakon to se pripremna studija (preliminary study) predstavi Opoj skuptini. Komisija je kao posebnog izvjestitelja imenovala mr. Vaclava Mikulku, koji je za raspravu

U lanku 13, stavku 1 a) Povelje Ujedinjenih naroda odreeno je da Opa skuptina Ujedinjenih naroda potie prouavanje i daje preporuke, izmeu ostalog, i u svrhu poticanja progresivnog razvitka meunarodnog prava i njegove kodifikacije. Da bi se taj zadatak ostvario, Opa je skuptina svojom rezolucijom 174(II) stvorila Komisiju za meunarodno pravo. Ona priprema nacrte konvencija o predmetima koji jo nisu ureeni normama meunarodnog prava (legislacija), kao i o dijelovima meunarodnog prava koje prema zakljuku Ope skuptine treba kodificirati. Komisija se sastoji od 34 lana strunjaka meunarodnog prava, koji nisu predstavnici svojih drava te trebaju raditi po svojem najboljem znanju i svajesti. Iz Rjenika meunarodnog javnog prava, Ibler, Vladimir, Informator, Zagreb, 1987, str.257. 4 First report on State Succession and its Impact on the Nationality of Natural and Legal Persons, Mr. Vaclav Mikulka, Special Rapporteur, A/CN.4/467, para. 8.

pred Komisijom 1995. izradio Prvi5 a 1996. godine Drugi izvjetaj6. Na temelju provedenih rasprava i postignutih zakljuaka, Komisija je odluila suziti podruje istraivanja samo na pitanje dravljanstva fizikih osoba te je predloila Opoj skuptini da primi na znanje dovrenje pripremne studije te da zadui Komisiju za izradu konane studije (substantive study) pod nazivom Dravljanstvo u odnosu na sukcesiju drava. Opa skuptina je podrala navedeni prijedlog (para 8. Rezolucije 51/160 od 19 prosinca 1996). 7 U ovom trenutku postupak kodifikacije je jo uvijek u tijeku. Komisija je 1997. raspravljala na temelju Treeg izvjetaja posebnog izvjestitelja8, koji u sebi sadri nacrte 25 lanaka zajedno s komentarima. lanci su podijeljeni u dva dijela; Prvi dio pod nazivom Opa naela glede dravljanstva u odnosu na sukcesiju drava i Drugi dio pod nazivom Naela primjenjiva u posebnim sluajevima sukcesije drava. Izvjetaj sadri i nacrt preambule, te definicije pojmova.9 Sukladno svom Statutu, Komisija je 1997. godine, preko glavnog tajnika UN, dostavila dravama Nacrt lanaka, radi davanja primjedbi i stajalita. Drave su obvezne svoje primjedbe i stajalita dostaviti glavnom tajniku do 1. sijenja 1999. IV. SLUAJEVI SUKCESIJE DRAVA NA DANANJEM DRAVNOM PODRUJU REPUBLIKE HRVATSKE Na dananjem dravnom podruju Republike Hrvatske, od 1918 godine do danas, bilo je vie sluajeva sukcesija. Prema vremenskom slijedu, i s obzirom na vrstu (kategoriju), sukcesije drava mogle bi se podijeliti na sljedee grupe: A. Raspad Austro-ugarske monarhije (1918) i, istodobno - kao in (akt) odcjepljenja, osnivanje drave Slovenaca, Hrvata i Srba (29.10.1918). Drava Slovenaca, Hrvata i Srba je bila osnovana nakon Prvog svjetskog rata, na podrujima bive Austro-ugarske monarhije - Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Vojvodine. Ta drava je trajala samo 30 dana a potom se ujedinila s Kraljevinom Srbijom. Ujedinjenje (1.12.1918) drave Slovenaca, Hrvata i Srba s Kraljevinom Srbijom i osnivanje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca je stvorena od Kraljevine Srbije (s dravnim podrujem Srbije, Crne Gore i Makedonije) i od drave Slovenaca, Hrvata i Srba (s
Ibid. Second report, Mr. Vaclav Mikulka, Special Rapporteur, A/CN.4/474. 7 Report of the International Law Commission on the work of its forty-ninth session 12 May 18 July 1997, general Assembly, Official Records, Fifty-second Session, Supplement No. 10 (A/52/10), paras. 3638. 8 Third report, Mr. Vaclav Mikulka, Special Rapporteur, A/CN.4/480. 9 Ibid, para. 39.
6 5

dravnim podrujem koji se nalazio u sastavu bive Austro-ugarske monarhije - Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine). Prije samog ujedinjenja, Vojvodina se prikljuila Kraljevini Srbiji te je u njenom sastavu ula u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. 1930 godine (na temelju Ustava od 3. listopada 1930) drava je promijenila ime u Kraljevinu Jugoslaviju. B. Na poetku Drugog svjetskog rata, raspad Kraljevine Jugoslavije i, na kraju Drugog svjetskog rata, osnivanje Demokratske Federativne Jugoslavije (kasnije je mijenjala ime u Federativna Narodna Republika Jugoslavija a potom u Socijalistika Federativna Republika Jugoslavija). C. Prijelaz dijela dravnog podruja u FNRJ (1947. i 1954.) - kao sluaj prijenosa (cesije) dravnog podruja Italije odnosno Slobodnog Teritorija Trsta Jugoslaviji. D. Raspad SFR Jugoslavije (1991), i osnivanje Republike Hrvatske (8.10.1991). V. NAIN RJEAVANJA PITANJA DRAVLJANSTVA U POJEDINIM SLUAJEVIMA SUKCESIJE DRAVA V. A. Raspad Austro-ugarske monarhije (1918) i nastanak Drave Slovenaca, Hrvata i Srba (29.10.1918); ujedinjenje drave Slovenaca, Hrvata i Srba s Kraljevinom Srbijom u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (1.12.1918). Dravljanstvo stanovnika dravnog podruja Austro-ugarske monarhije koje je prelo pod suverenitet Drave Slovenaca, Hrvata i Srba, a kasnije Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1930 Kraljevine Jugoslavije) kao drava sljednica, bilo je regulirano i meunarodnim ugovorima i unutarnjim propisima drave sljednice. Od meunarodnih ugovora, pitanje dravljanstva bilo je rjeavano sljedeim mnogostranim i dvostranim meunarodnim ugovorima; i. Ugovor o miru a Austrijom, potpisan u Saint Germain-en-Laye (SenGermen), 10. rujna 191910 (u nastavku: Ugovor iz Saint-Germaina); ii. Ugovor o miru s Ugarskom, potpisan u Trianonu, 4. lipnja 192011 (u nastavku: Ugovor iz Trianona); iii. Ugovor izmeu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevine Italije, potpisan u Rapallo-u, 12. studenog 192012 (u nastavku: Rapalski ugovor).
British and Foreign State Papers, 1919, vol. CXII, str.317 et seq., vidi posebice Section VI. Clauses Relating to Nationality (lanci. 70-80), vidi citirano u Materials on Succession of States in respect of Matters other than Treaties, United Nations Legislative Series, ST/LEG/SER.B/1, str. 469 et seq. 11 British and Foreign State Paper, op. cit., str. 486 et seq., vidi posebice Section VII. Clauses Relating to Nationality (lanci 61-66 i 213), vidi citirano (na hrvatskom jeziku) u Krbek, dr. Ivo, Zakon o dravljanstvu (sa komentarom), izdanje Slubenog lista FNRJ, str.390-393. 12 "Slubene novine", broj 273 od 8.12.1920, vidi takoer citirano u Krbek, op. cit., str. 401.
10

Od unutranjih propisa, mjerodavan je bio zakon Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, donesenim radi provedbe naprijed navedenih meunarodnih ugovora; iv. Zakon o dravljanstvu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca iz 192813. Stjecanje dravljanstva drave sljednice bilo je automatsko za osobe, koje su imale zaviajno pravo (pertinenza)14 na teritoriju koji je ranije bio sastavni dio nekadanje Austrougarske monarhije. Te su osobe dobile, s iskljuenjem austrijskog/ugarskog dravljanstva, punopravno dravljanstvo one drave koja je vrila suverenitet na navedenom teritoriju15. Ipak, odreena kategorija stanovnika bila je iskljuena od automatskog stjecanja dravljanstva nove drave. To se odnosilo na osobe koje su nedavno (nakon 1. sijenja 1910.) stekle partinenzu na podruju Drave SHS, odnosno Kraljevine SHS: a. Osobe koje su dobile zaviajno pravo poslije 1. sijenja 1910. na teritoriju prenesenom na Dravu Srba-Hrvata-Slovenaca (odnosno, Kraljevinu SHS op.p.), dobivale su srpsko-hrvatsko-slovensko dravljanstvo samo pod pogodbom da su za to imale odobrenje Drave (odnosno Kraljevine op.p.) Srba-Hrvata-Slovenaca16. b. Ako odobrenje nije traeno ili je odbijeno, zainteresirani su dobili (ipso facto) punopravno dravljanstvo one drave koja je vrila suverenost na teritoriju na kojem su prije imali zaviajno pravo (pertinenzu)17. Pravo na opciju18 bilo je priznato odreenim kategorijama stanovnika navedenih podruja, tako da su pravo na individualni (pojedinani) izbor dravljanstva imale: a. osobe starije od 18 godina koje gube svoje austrijsko/ugarsko dravljanstvo a punopravno dobivaju jedno novo dravljanstvo (na osnovi lanka 70/61). Te su osobe imale mogunost, za vrijeme od godine dana od stupanja na snagu ovog Ugovora, optirati za

"Slubene novine", broj 254 od 1928. Zakon je stupio na snagu 1.11.1928, citirano u Krbek, op. cit., str.123 et seq. kao Zakon o dravljanstvu Kraljevine Jugoslavije (kao to je kasnije izmijenjen zbog promjene imena drave). 14 Pertinenza - takozvana "pripadnost osobe nekom podruju". Prema Zakonu o ureenju zaviajnih odnoaja u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji od 30 travnja 1880 (objavljen u Zbornik zakona i naredaba za Kraljevine Hrvatsku i Slavoniju, 1880, kom.IX, No.49, a citiran u Krbek, op. cit., str. 292 et seq.), samo hrvatsko-ugarski graanin moe stei pertinenzu u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji (koja je u to doba bila dio Austro-ugarske monarhije) i osoba ju je mogla imati samo u jednoj opini. Stoga valja razlikovati pravo na dravljanstvo od dravljanstva. 15 Vidi lanak 70. Ugovora iz Saint Germain-a i lanak 61. Ugovora iz Trianona. 16 Vidi lanak 76. Ugovora iz Saint Germain-a i lanak 62, stavak 1. Ugovora iz Trianona. 17 Vidi lanak 77. Ugovora iz Saint Germain-a i lanak 62, stavak 2. Ugovora iz Trianona. 18 Opcija je izbor izmeu dva dravljanstva koji se vri oitovanjem. To je pojedincu dana mogunost da izabere svoje dravljanstvo kada kraj u kojem boravi prelazi iz jedne drave u drugu. Vrei pravo opcije pojedinac u naelu bira izmeu dotadanjeg dravljanstva i dravljanstva drave koja je stekla podruje (izuzetak vidi pravo opcije po lanku 78. Ugovora iz Saint Germain-a i lanku 80. Ugovora iz Trianona). Pravo opcije redovito se predvia meunarodnim ugovorom, bilo ugovorom kojim se podruje ustupa bilo naknadnim ugovorom.

13

dravljanstvo one drave u kojoj su imali svoje zaviajno pravo prije nego to su dobili zaviajno pravo na prenesenom teritoriju.19. b. osobe, koje su imale zaviajno pravo na jednom teritoriju koji je bio sastavni dio Austro-ugarske monarhije, i koji se tu razlikuju od veine stanovnitva po rasi i po jeziku. Te su osobe mogle, u roku od 6 mjeseci od stupanja na snagu ovog Ugovora, optirati za Austriju, Italiju, Poljsku, Rumunjsku, Dravu Srba, Hrvata i Slovenaca ili dravu ehoSlovaku, zavisno o tome u kojoj je dravi stanovnitvo iste rase i jezika kao osoba koja optira. To je bilo individualno pravo svakog pojedinog pripadnika manjine20. Sve naprijed naveden kategorije stanovnika bile su obvezne, nakon koritenja prava opcije, preseliti se u dravu za ije su dravljanstvo optirali. Pravo opcije je bilo individualno pravo svakog pripadnika tih kategorija stanovnika. Neto drugaija rjeenja utvrdio je dvostrani meunarodni ugovor - Rapalski ugovor iz 1920. koji je predvidio posebno povlatenu kategoriju stanovnika, koja nije bila obvezna preseliti se u Italiju nakon to su optirali za talijansko dravljanstvo21. Tu kategoriju stanovnika inili su Talijani koji su do 3. studenog 1918. bili pripadnici teritorije bive Austro-ugarske monarhije, koja je po ugovorima o miru s Austrijom i s Ugarskom i po Rapalskom ugovoru priznata kao sastavni dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Oni su imali pravo opcije za talijansko dravljanstvo u roku od godine dana od stupanja na snagu Rapalskog ugovora i bili su osloboeni obveze prijenosa svog domicila (prebivalita) izvan njenog teritorija. To je bilo individualno pravo izbora svakog pojedinca. Kao to je ve naprijed spomenuto, pitanje dravljanstva bilo je regulirano i unutarnjim pravom drave sljednice, donesenim, meutim, radi provedbe naprijed navedenih meunarodnih ugovora. Tako je, Zakon od dravljanstvu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, iz 1928, regulirao pitanja dravljanstva na jednak nain kao i naprijed navedeni meunarodni ugovori. Njegov paragraf 53 predvidio je da se na dan stupanja na snagu ovog Zakona dravljanima Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca smatraju: a. osobe koje su na dan ujedinjenja (1. prosinca 1918.) imale dravljanstvo bive Kraljevine Hrvatske i Slavonije (u okviru Austro-ugarske monarhije) sluajevi automatskog stjecanja dravljanstva - a nisu to dravljanstvo izgubile na temelju odredaba ugovora o miru, kao i b. osobe kojima je ugovorima o miru priznato dravljanstvo Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca ili su ga temeljem odredaba tih ugovora stekle.

19 20

Vidi lanak 78. Ugovora iz Saint Germain-a i lanak 63. Ugovora iz Trianona. Vidi lanak 80. Ugovora iz Saint Germain-a i lanak 64. Ugovora iz Trianona. 21 Vidi lanak 7, stavak 2. Rapalskog ugovora.

Iz svega navedenog je vidljivo da je ope naelo (kriterij) za stjecanje dravljanstva drave sljednice bilo "zaviajno pravo" - tzv. pertinenza (ius soli) - pripadnost odreene osobe odreenom podruju. Prema Zakonu o ureenju zaviajnih odnoaja u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji iz 188022, samo hrvatsko-ugarski dravljani mogu postii u kojoj obini zaviajno pravo i to samo u jednoj opini. Stjecanje dravljanstva drave sljednice bilo je automatsko (ex lege) i ipso facto za sve osobe koje su imale zaviajno pravo (pertinenza, poveznica vra od dananjeg pojma prebivalite). Kao izuzetak od pravila, a predvieno in favorem pojedinaca, postojalo je pravo na opciju za drugo dravljanstvo od onog kojeg su automatski stekli i to u trima sluajevima; kada je pojedinac imao zaviajno pravo na nekom drugom podruju koje je sada pod suverenou neke druge drave, kada se etniki razlikovao od veine stanovnitva a narod kojem pripada je stvorio svoju nacionalnu dravu nakon raspada Austro-ugarske monarhije (pravo pripadnika manjine temeljem nacionalnog (etniko) porijekla), kao i za dravljanstvo drave kojoj nije dopalo podruje nakon odranog plebiscita. Glede mjera poduzetih u odnosu na dvostruko dravljanstvo ili sluajeve bez dravljanstva, valja podsjetiti da su osobe koje su automatski stekle dravljanstvo Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca istodobno izgubile svoje prethodno dravljanstvo. Do gubitka prethodnog dravljanstva dolazilo je takoer u sluajevima u kojima stjecanje novog dravljanstva nije bilo automatsko ve podvrgnuto prethodnom odobrenju (dozvoli) odnosne drave. Osobe koje su se koristile svojim pravom opcije i odluile se za dravljanstvo razliito od onog koje su automatski stekle, automatski su izgubile svoje prijanje (automatski steeno) dravljanstvo. Istodobno, odredbama Zakona o dravljanstvu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca osigurano je, u lanku 53, da nitko ne ostane bez dravljanstva. Naime, kao dravljani nove drave smatrane su ne samo osobe kojima je dravljanstvo automatski priznato ili su ga stekle, ve i osobe koje su imale "zaviajno pravo" bive Kraljevine Hrvatske i Slavonije kao i druge kategorije osoba navedene u paragrafu 53. tog Zakona.

22

Zakon o ureenju zaviajnih odnoaja u Kraljevini Hrvatskoj i Sloveniji iz 1880, op.cit.

V.B. Raspad Kraljevine Jugoslavije, i stvaranje Demokratske Federativne Jugoslavije (kasnije nazvane Federativna Narodna Republika Jugoslavija, a potom Socijalistika Federativna Republika Jugoslavija). Pitanje dravljanstva stanovnika dravnog podruja koje je dolo pod suverenitet Demokratske Federativne Jugoslavije (kao drave sljednice) bilo je regulirano internim (nacionalnim) pravnim propisima drave sljednice (DFJ/FNRJ): Zakon o dravljanstvu Demokratske Federativne Jugoslavije iz 194523 (stupio na snagu 28. kolovoza 1945.), kasnije izmijenjen i dopunjen kao Zakon o dravljanstvu Federativne Narodne Republike Jugoslavije iz 194624. Zakon je stupio na snagu 5. srpnja 1946, a neke njegove odredbe vrijede ve od 28. kolovoza 1946, tj. od stupanja na snagu prvobitnog teksta, to je izriito istaknuto u prijelaznim i zavrnim odredbama zakona25. Stjecanje dravljanstva DFJ/FNRJ bilo je automatsko za sljedee kategorije stanovnika: (a) Prema odredbama lanaka 35. i 36. Zakona, dravljanima FNRJ smatrale sve osobe koje su na dan stupanja na snagu Zakona, tj. 28. kolovoza 1945, bile jugoslavenski dravljani prema vrijedeim propisima - tj. propisima Kraljevine Jugoslavije iz 1928. Da bi se rijeila pravna praznina nastala nepriznavanjem propisa donesenih nakon 6. travnja 1941, Ministarski savjet (vlada) dobio je ovlast da svojim propisima uredi situacije stjecanja (dakle ne samo utvrivanja postojanja dravljanstva, ve konstitutivnog stjecanja ex tunc) jugoslavenskog dravljanstva po Zakonu o dravljanstvu Kraljevine Jugoslavije iz 1928. a koje su se odvijale u razdoblju od 6. travnja 1941 do stupanja novog zakona na snagu, 28. kolovoza 1945. (b) Dravljanstvo FNRJ stjeu, ukoliko meunarodnim ugovorima ne bude drugaije rijeeno, i sve osobe koje imaju zaviajno pravo odnosno opinsku pripadnost na podrujima koja su ula u sastav FNRJ po meunarodnom sporazumu (lanak 36.) kao i

"Slubeni list FNRJ", broj 64/1945, str.624 et seq., stupio na snagu 28.8.1945. "Slubeni list FNRJ" od 5.7.1946, stupio na snagu 5.7.1946. Meutim, neke njegove odredbe vrijedile su od 28.8.1945. iz razloga to je taj Zakon izmijenjena verzija Zakona o dravljanstvu DFJ iz 1945 (vidi prethodnu biljeku). 25 Neposredno poslije zavretka Drugog svjetskog rata, Privremena narodna skuptina donijela je 23. kolovoza 1945. Zakon o dravljanstvu Demokratske Federativne Jugoslavije. Ustavotvorna skuptina je krajem 1945. donijela odluku kojom, izmeu ostalog, potvruje sve zakone Privremene narodne skuptine. Nakon donoenja Ustava FNRJ, a sukladno njegovom lanku 136 (na temelju kojeg su se u roku od 6 mjeseci trebale ispitati sve odluke, zakoni i uredbe potvrene odlukom Ustavotvorne skuptine i donijeti zakoni o tome koje od tih odluka, zakona i uredaba ostaju na snazi bez izmjena, odnosno donijeti zakone o izmjenama i dopunama tih odluka, zakona i uredbi), donesen je 1. srpnja 1946. Ukaz o proglaenju zakona o potvrdi i izmjenama Zakona o dravljanstvu DFJ i njime ujedno utvrdio proieni tekst s time da se ubudue naziva Zakon o dravljanstvu FNRJ.
24

23

10

(c) Osobe koje po narodnosti pripadaju jednom od naroda FNRJ a borave na tom podruju, ako se ne isele s dravnog podruja FNRJ ili na temelju posebnog propisa ne optiraju za svoje ranije dravljanstvo (lanak 36)26. Slijedom navedenog vidljivo je da je unutarnjim zakonodavstvom drave sljednice bilo predvieno automatsko stjecanje dravljanstva drave sljednice za tri kategorije osoba; one koje su imale (bive) jugoslavensko dravljanstvo (drave prednice), one koje su imale zaviajno pravo na podruju koje je dolo pod vlast drave sljednice kao i osobe koje su pripadale jednom od naroda koji su stvorili dravu sljedenicu a imale su i boravite na teritoriju drave sljednice. Vodei rauna o injenici da je u tadanjim jugoslavenskim poslijeratnim prilikama esto bilo teko ili nemogue ispravama dokazivati jesu li ispunjene pretpostavke da se osoba moe smatrati jugoslavenskim dravljaninom prema lanku 35. Zakona o dravljanstvu DFJ/FNRJ, unijeta je vrlo vana odredba o presumpciji jugoslavenskog dravljanstva. Naime, prema odredbi lanka 25, stavka 1. Zakona pretpostavljalo se da je neka osoba dravljanin FNRJ: 1. da po narodnosti pripada jednom od naroda FNRJ, 2. da se rodila na podruju FNRJ ili da je tu odgojena i 3. da tu obino boravi. Pod takvim uvjetima osoba nije trebala dokazivati da ima dravljanstvo FNRJ jer se ono pretpostavljalo dok se ne bi dokazalo suprotno. Presumpcija je otpadala, ako je osoba imala neko strano dravljanstvo ili je imala, ali je izgubila, dravljanstvo FNRJ ili ako je ve pozvala na strano dravljanstvo. Meutim, ako se osoba jednom koristila presumpcijom jugoslavenskog dravljanstva (primjerice, zatraila i dobila svjedodbu o dravljanstvu FNRJ, zatraila upis u biraki popis i sl.), nije se poslije toga mogla vie pozivati na neko strano dravljanstvo (stvorila se neoboriva pretpostavka da je ta osoba jugoslavenski dravljanin). Po miljenju pisaca to je bilo vrlo dobro zakonsko rjeenje jer su se s jedne strane graani oslobaali tekog tereta dokazivanja dravljanstva a s druge strane onemoguile su se pekulacije s dravljanstvom da se jednom pozivaju na domae a drugi puta na strano dravljanstvo. Gore navedene odredbe valja tumaiti i kao mjeru kojom se nastojao smanjiti broj osoba koje e, u navedenom sluaju sukcesije, ostati bez dravljanstva. Posebno valja naglasiti da, u skladu s proklamiranim federativnim naelom dravnog ureenja Jugoslavije, u Zakon o dravljanstvu je bila unijeta odredba po kojoj u novoj dravi postoje dvije vrste dravljanstva: dravljantvo federacije (savezno dravljanstvo) i dravljanstvo federalnih jedinica (zemaljska dravljanstva, kasnije dravljanstva narodne republike). U skladu s naelom jedinstvenosti, svaki je dravljanin narodne republike istodobno bio i dravljanin FNRJ, a svaki dravljanin FNRJ je bio i dravljanin jedne narodne republike (lanak 1, stavak 2. Zakona). Dravljanin FNRJ mogao je imati dravljanstvo samo jedne narodne republike. Valja napomenuti da je republiko dravljanstvo bilo primarno, dok se jugoslavensko presumiralo, odnosno automatski se vezalo uz postojanje republikog dravljanstva.

26

Za izuzetke od automatskog stjecanja vidi Ugovor o miru s Italijom iz 1947 (vidi biljeka broj 31).

11

Najvaniji izvori republikog dravljanskog prava bili su republiki zakoni o dravljanstvu27. Odreivanje kruga republikih (zemaljskih) dravljana bilo je teko i sloeno politiko i pravno pitanje. Naime, to se dravljanstvo nije moglo nadovezati na prijanje stanje, budui da se radilo o institutu koji je bio nepoznat u zakonodavstvu Kraljevine Jugoslavije. Odlueno je da kao glavni kriterij odreivanja kruga osoba koje stjeu republiko (zemaljsko) dravljanstvo bude zaviajnost odnosno lanstvo opine. To su bili stari, poznati i priznati, pravni instituti (zaviajnost u Hrvatskoj), koji su stvarali pravnu vezu izmeu graana s odreenim uim podrujem. Prema lanku 37, stavak 1. Zakona o dravljanstvu DFJ glavna osnova za odreivanje dravljanstva zemlje bila je zaviajnost (lanstvo opine). Tako su dravljani zemalja postali oni jugoslavenski dravljani koji su na dan 6. travnja 1941. imali zaviajnost odnosno pripadnost kojoj opini na podruju dotine zemlje (mjerodavan je bio upravo dan 6. travnja 1941. jer se nisu uzimale u obzir promjene zaviajnosti (lanstvo opine) koje su nastale u vremenu od 6. travnja 1941. do 28. kolovoza 1945.) Uz odreene pretpostavke i u odreenom roku, kasnije je dana mogunost dravljaninu FNRJ, koji nije elio biti dravljanin republike primjenom kriterija zaviajnosti, da ima dravljanstvo neke druge republike. Na temelju valjane izjave osoba odreivalo se dravljanstvo one narodne republike za koju se odluila, i to s retroaktivnim djelovanjem. Kasnijim dopuna Zakon propisano je da e se zakonima republika odrediti nain na koji e dravljani FNRJ, koji su ve postali dravljani neke druge narodne republike, moi izjasniti o tome da ele biti dravljani druge narodne republike. Postojali su, meutim, i sluajevi iskljuenja pojedinih kategorija osoba od dravljanstva drave sljednice (DFJ/FNRJ)28. Svrha takve odredbe bila je sprijeiti ili smanjiti sluajeve dvostrukog dravljanstva. Iz naprijed navedenog, vidljivo je da je ope naelo za stjecanje dravljanstva drave sljednice (DFJ/FNRJ) bilo "dravljanstvo bive drave. Uz navedeno naelo, neke su kategorije osoba za stjecanje novog dravljanstva bile odreene "zaviajnim pravom" pertinenza (ius soli) a neke "boravitem" - ius soli vezano s "nacionalnim (etnikim) porijeklom" (pripadnost jednom od naroda koji su tvorili FNRJ).

Zadnji zakon o republikom dravljanstvu u SR Hrvatskoj bio je Zakon o dravljanstvu SR Hrvatske, N.N. broj 32/77. Ti su sluajevi predvieni u Ugovoru o miru s Italijom iz 1947. a podrobnije su u ovom radu opisani pod sluajem sukcesije drave prijenosom (cesijom) talijanskog dravnog podruja Jugoslaviji - pod V.C.
28

27

12

V.C. Prijelaz dijela talijanskog dravnog podruja u FNRJ - sukcesija drave (prijenos (cesija) dravnog podruja) odvijala se dva puta; 1947. kada je dravno podruje preneseno po Ugovoru o miru s Italijom i 1954. kada je dio tzv. "Slobodnog teritorija Trsta" (dravno podruje odreeno u lanku 21. Ugovora o miru s Italijom) prenesen na FNRJ. Dravljanstvo stanovnika dravnog podruja koje je preneseno pod suverenitet drave sljednice (FNRJ) bilo je odreeno u mnogostranim i dvostranim meunarodnim ugovorima i u nacionalnim propisima drave sljednice (FNRJ). Jugoslavija je sklopila nekoliko meunarodnih ugovora koji su se odnosili na pitanje dravljanstva; 29 i. Ugovor o miru s Italijom, Pariz, 10. veljae 1947 (u daljnjem tekstu: Ugovor o miru s Italijom); ii. Sporazum izmeu FNRJ i Talijanske Republike o ureenju izvjesnih pitanja koja se odnose na opcije, Rim, 23.12.195030; iii. Memorandum o suglasnosti izmeu Vlade Italije, Ujedinjene Kraljevine, Sjedinjenih drava i Jugoslavije o Slobodnom Teritoriju Trsta, London 5.10.195431. iv. Ugovor izmeu SFRJ i Republike Italije, Osimo (Ancona), 10.11.1975. (Osimski sporazumi)32 U internim (nacionalnim) pravnim propisima, FNRJ je (kao drava sljednica), podrobnije i provedbeno, rijeila pitanja dravljanstva koja su ugovorena u meunarodnim ugovorima: i. Zakon o dravljanstvu osoba na podruju pripojenom FNRJ po Ugovoru o miru s Italijom od 6.12.194733. ii. Pravilnik o opciji s podruja pripojenog FNRJ po Ugovoru o miru s Italijom od 24.12.194734. U spomenutim sluajevima sukcesije, prijenosa dijela dravnog podruja iz 1947. i 1954, primjenjivana su razliita rjeenja glede stjecanja dravljanstva, i to kako glede automatskog stjecanja dravljanstva drave sljednice tako i glede prava na izbor dravljanstva (pravo na opciju). U sluaju prijenosa dravnog podruja po Ugovoru o miru s Italijom iz 1947, bilo je predvieno automatsko stjecanje dravljanstva FNRJ za sve osobe talijanskog dravljanstva, koje su na dan 10. lipnja 1940. imale prebivalite (domicil) na podruju koje je

29 30

Slubeni list FNRJ, broj 74 od 29.8.1947. "Dodatak Slubenog lista", broj 12 od 21.7.1956. 31 "Slubeni list FNRJ", Dodatak broj 6, od 27.10.1954, citirano iz Krbek, op. cit., str.359 te se. 32 "Slubeni list, Meunarodni ugovori", broj 1 od 11.3.1977. 33 "Slubeni list FNRJ", broj 104 od 6.12.1947, citirano iz Krbek, op. cit., str. 69 te se. 34 "Slubeni list", broj 109 od 24.12.1947, str. te se.

13

pripojeno teritoriju FNRJ, kao i njihova djeca roena poslije tog dana. Te su osobe stekle savezno dravljanstvo FNRJ danom stupanja na snagu Ugovora o miru (15. rujna 1947.)35. Navedene su osobe automatski stekle savezno dravljanstvo FNRJ i republiko dravljanstvo, i to one narodne republike na ijem su podruju te osobe imale prebivalite na dan 10. lipnja. 194036. Osobe koje su imale istu nacionalnu pripadnost kao narod neke druge narodne republike imale su pravo dati izjavu pred nadlenim jugoslavenskim vlastima da eli postati dravljanin one republike ijoj narodnosti pripada. U tom sluaju, smatralo se da je ta osoba stekla dravljanstvo te druge narodne republike na dan 15. rujna 1947. Opi uvjeti (kriterij) za stjecanje dravljanstva drave sljednice bilo je posjedovanje "dravljanstva" (steena prava) bive drave zajedno s prebivalitem (domicil), dakle - ius soli. Odreeni krug osoba dobio je, meutim, pravo na izbor dravljanstva, te su pod odreenim uvjetima i rokovima opcijom mogle zadrati talijansko dravljanstvo. Te su osobe bile izuzete od automatskog stjecanja dravljanstva FNRJ i to na sljedei nain; osobe talijanskog dravljanstva, koje su na dan 10. lipnja 1940. imale prebivalite (domicil) na podruju koje je pripojeno teritoriju FNRJ, i iji je razgovorni jezik talijanski, dobile su pravo optirati za talijansko dravljanstvo u roku od godine dana od stupanja na snagu Ugovora. Svaka osoba koja je optirala na taj nain zadrala je talijansko dravljanstvo i nije se smatralo (tonije, fingiralo) da je stekla dravljanstvo drave, kojoj je teritorije ustupljena (jugoslavensko)37. Kategorija osoba s pravom na opciju bila je odreena s kumulativnim postojanjem dravljanstva, prebivalita i razgovornog jezika. Drava kojoj je teritorij ustupljen, moe zahtijevati od osoba koje budu koristile pravo opcije, da se presele u Italiju u roku od godine dana raunajui od dana optiranja.38. Pravo na opciju je bilo individualno pravo svake osobe. Podrobnije odredbe o koritenju prava na opciju bile su predviene internom zakonodavstvu Jugoslavije i to u Zakonu o dravljanstvu osoba na podruju pripojenom FNRJ po Ugovoru o miru s Italijom od 6.12.1947 i Pravilniku o opciji s podruja pripojenog FNRJ po Ugovoru o miru s Italijom od 24.12.1947. Slino pravo na izbor dravljanstva (jugoslavenskog - i to, i saveznog i republikog) bilo je predvieno za talijanske dravljane iji je razgovorni jezik jedan od jugoslavenskih jezika (srpski, hrvatski ili slovenski) a ije se stalno mjesto boravka nalazi na talijanskom teritoriju. Oni su mogli stei jugoslavensko dravljanstvo ako jugoslavenske vlasti uvae
Vidi lanak 19, stavak 1. Ugovora o miru s Italijom. Vidi lanak 1, stavak 1. Zakona o dravljanstvu osoba na podruju pripojenom FNRJ po Ugovoru o miru s Italijom od 6.12.1947. 37 Vidi lanak 19, stavak 2. Ugovora o miru s Italijom. 38 Ibid, lanak 19, stavak 3.
36 35

14

molbu koju oni podnesu diplomatskom ili konzularnom predstavniku Jugoslavije u Italiji. Jugoslavenske vlada je bila obvezana diplomatskim putem dostaviti talijanskoj vladi popise osoba koje su na taj nain stekle jugoslavensko dravljanstvo. Na dan slubene dostave popisa, osobe navedene u njemu su gubile talijansko dravljanstvo. Talijanska vlada je mogla traiti od tih osoba da se presele u Jugoslaviju u roku od godine dana raunajui od dana spomenute slubene dostave.39 Iz navedenog proizlazi da je Ugovorom o miru s Italijom bilo predvieno automatsko stjecanje dravljanstva FNRJ (kao drave sljednice) za osobe koje su imale prebivalite na ustupljenom teritoriju. Uz savezno, automatski se stjecalo i republiko dravljanstvo republike u kojoj je osoba imala prebivalite, s mogunou opcije za koje drugo republiko dravljanstvo ako je osoba imala nacionalnu pripadnost naroda u toj drugoj republici. Izuzetak od automatskog stjecanja odnosio se na osobe koje su imale boravite na ustupljenom podruju ali im je razgovorni jezik bio talijanski te su, slijedom toga, imale pravo opcije za talijansko dravljanstvo. Ukoliko su se koristile pravom opcije, one nisu stekle talijansko dravljanstvo nego su ga zadrale te se fingiralo kao da nisu nikad niti stekle jugoslavensko dravljanstvo. Radi sprjeavanja nastanka sluajeva dvostrukog dravljanstva ili sluajeva bez dravljanstva, poduzimane su sljedee mjere. Talijanski dravljani koji su imali boravite dana 10. lipnja 1940. na prenesenom dravnom podruju stekli su, na dan stupanja nas snagu Ugovora o miru s Italijom savezno dravljanstvo FNRJ kao i dravljanstvo odgovarajue narodne republike. Izbjegnuti su sluajevi osoba bez dravljanstva. Meutim, kod talijanskih dravljana kojima je govorni jezik bio talijanski i koji su koristili pravo na opciju, smatralo se da nisu stekli dravljanstvo FNRJ te su zadrali talijansko dravljanstvo. Na taj se nain izbjeglo stvaranje sluajeva dvojnog dravljanstva. U sluaju sukcesije drave glede dravnog podruja odreenog u lanku 21. Ugovora o miru s Italijom - tzv. "Slobodnog Teritorija Trsta" - koji je prenesen (cediran) djelomino Italiji a djelomino FNRJ 1954, stjecanje dravljanstva bilo je odreeno na sljedei nain. Stjecanje dravljanstva drave sljednice bilo je ureeno Osimskim sporazumima na nain da je izrijekom odreeno da e se dravljanstvo drave sljednice stei u skladu s njenim unutarnjim propisima. Za dio koji je pripao FNRJ, mjerodavni su bili, dakle, propisi FNRJ. Slijedom navedenog, sukladno Osimskim sporazumima a temeljem unutarnjih propisa FNRJ, stjecanje jugoslavenskog dravljanstva je bilo automatsko za sljedeu kategoriju osoba:
39

Ibid, lanak 20.

15

- osobe koje su 10. lipnja 1940. bile talijanski dravljani i koje su imale stalno boravite na teritoriju navedenom u lanku 21 Ugovora o miru s Italijom iz 1947 (te njihovi potomci roeni nakon tog datuma) ako se stalno boravite tih osoba u trenutku stupanja na snagu ovog Ugovora nalazi na teritoriju FNRJ40. Nije bilo sluajeva izuzea od automatskog stjecanja dravljanstva FNRJ. Osobe koje su iskoristile svoje pravo na iseljenje u Italiju i stjecanje talijanskog dravljanstva bile su otputene iz jugoslavenskog dravljanstva (saveznog i republikog). Upravo injenica da su te osobe, nakon koritenja prava na opciju, bile otputene iz jugoslavenskog dravljanstva ukazuje na to da su one, prvo, automatski stekle jugoslavensko dravljanstvo. Pravo na izbor dravljanstva, i to na posredan nain, bilo je priznato pripadnicima talijanske manjine na koje se odnosi odredba stavka 1, lanka 3. Osimskih sporazuma (o stjecanju dravljanstva drave sljednice sukladno njenom zakonodavstvu - ako su 10. lipnja 1940. bile talijanski dravljani i imale stalno boravite na teritoriju navedenom u lanku 21 Ugovora o miru s Italijom iz 1947, a stalno je boravite tih osoba u trenutku stupanja na snagu ovog Ugovora nalazi na teritoriju FNRJ)41. Pravo na izbor dravljanstva bilo je omogueno, posredno, izborom na iseljenje u Italiju, pod uvjetima predvienim u razmjeni pisama koja su priloena uz Osimske sporazume42. Pravo na izbor dravljanstva je bilo individualno pravo svakog pojedinca a ne zajedniko (kolektivno) pravo pripadnika talijanske manjine na tom podruju. Svaki gore navedeni pripadnik talijanske manjine trebao je izraziti svoju volju za iseljenjem u Italiju i to preko jugoslavenskih vlasti. Talijanske vlasti su potom, nakon ispitivanja statusa svakog pojedinog podnositelja zahtjeva, izvijestile jugoslavenske vlasti o tome smatraju li podnositelj zahtjeva pripadnikom talijanske manjine i priznaju li mu talijansko dravljanstvo. U takvim sluajevima su jugoslavenske vlasti bile obvezne podnositelju zahtjeva dati otpust iz jugoslavenskog dravljanstva. Podnositelj zahtjeva je bio obvezan iseliti se iz FNRJ u roku od 3 mjeseca od primitka slubene obavijesti o njegovom otpustu iz jugoslavenskog dravljanstva. Dan iseljenja se ujedno smatrao kao dan njegova gubitka jugoslavenskog dravljanstva. Isto takvo pravo bilo je priznato i pripadnicima (raznih) jugoslavenskih manjina koji su bili talijanski dravljani i imali 10. lipnja 1940. stalno boravite na dijelu teritorija biveg Slobodnog Teritorija Trsta koji je postao talijanski. Opi uvjet (kriterij) za automatsko stjecanje dravljanstva drave sljednice bilo je postojanje "dravljanstva" bive drave zajedno sa "stalnim boravitem - ius soli.

Na odgovarajuim podrujima koja su pripala FNRJ - ta su pitanja bila regulirana Zakonom o dravljanstvu osoba na podruju pripojenom FNRJ po Ugovoru o miru s Italijom od 6.12.1947. 41 Vidi lanak 3, stavak 2. Osimskih sporazuma iz 1975. 42 Ibid, Dodatak VI.

40

16

Kategorija osoba s pravom na opcije bila je odreena s kumulativnim postojanjem dravljanstva, stalnog boravita i pripadnosti manjini. Nastanak sluajeva dvostrukog dravljanstva ili sluajeva bez dravljanstva, izbjegnut je na sljedei nain. Talijanski dravljani koji su dana 10. lipnja 1940. imali stalno boravite na dravnom podruju koje je pripalo FNRJ, automatski su stekli jugoslavensko dravljanstvo, te se nisu pojavili sluajevi bez dravljanstva. S druge strane, pripadnici talijanske manjine koji su koristili pravo na preseljenje u Italiju te im je priznato talijansko dravljanstvo, dobivali su otpust od jugoslavenskog (saveznog i republikog) dravljanstva. Tako su izbjegnuti sluajevi dvojnog dravljanstva. V.D. Raspad Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije i osnivanje Republike Hrvatske (8. listopada. 1991). V.D.1. NASTANAK REPUBLIKE HRVATSKE Iako osporavana od nekih, injenica raspada bive SFRJ potvrena je na meunarodnom planu od relevantnih meunarodnih tijela. Arbitrana komisija UN/EZ Konferencije o bivoj Jugoslaviji, koja je osnovana ne bi li rijeila pravna pitanja vezana za dogaaje ne podruju tadanje SFRJ, utvrdila je u Miljenju broj 8 da je proces raspada SFRJ sada dovren i da SFRJ vie ne postoji. Dodatno je utvreno, u Miljenju broj 9, da niti jedna od drava sljednica ne moe samo za sebe traiti prava na lanstvo koja je prije uivala SFRJ. Navedeno je stajalite potvreno u rezoluciji Vijea sigurnosti 777(1992) koja je primila na znanje da je drava, nekada znana pod nazivom SFRJ, prestala postojati. U Miljenju broj 10, Arbitrana komisija je utvrdila da, budui da ne postoji sporazum izmeu drava sljednica o sukcesiji prava i obveza SFRJ, trebaju se primijeniti opa naela meunarodnog prava koja se odnose na sukcesiju drave glede meunarodnih ugovora, imovine, arhiva i dugova. U Miljenju broj 11, Arbitrana komisija je utvrdila datume sukcesije drava za svaku od pet drava sljednica bive SFRJ: - Republika Hrvatska - Republika Slovenija - Republika Makedonija - Republika Bosna i Hercegovina - SR Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) 8. listopada 1991. 8. listopada 1991. 17. studenoga 1991. 6. oujka 1992. 27. travnja 1992.

17

Nadalje je utvreno da, osim ukoliko se sljednice ne dogovore drugaije, navedeni su datumi trenutak kada su dravna imovina, arhivi, dugovi i ostala prava bive SFRJ preli na pojedinu dravu sljednicu. Republika Hrvatska moe se smatrati dravom od 25. lipnja 1991. na temelju Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske43, koju je donio Sabor Republike Hrvatske zajedno s Deklaracijom o proglaenju suverene i samostalne Republike Hrvatske44. Meutim, danom sukcesije drava, tj. danom kad je Hrvatska postala sljednica SFRJ, smatra se 8. listopada 1991. zbog tromjesenog roka o suspenziji primjene navedene ustavne odluke, koji je bio odreen Zajednikom deklaracijom usvojenom na Brijunima od 7. srpnja 1991, a to je potvrdio i Sabor Odlukom i Zakljukom od 8. listopada 1991.45 Opa prihvaenost 8. listopada 1991, kao dana sukcesije Republike Hrvatske vidljiva je ne samo iz naprijed citiranog Miljenja Arbitrane komisije broj 11, ve i iz ope prihvaene meunarodnopravne prakse sukcesije Republike Hrvatske meunarodnim ugovorima. Depozitari mnogostranih meunarodnih ugovora, nakon notifikacije sukcesije Republike Hrvatske pojedinom meunarodnom ugovoru, smatraju Hrvatsku njenom strankom upravo od 8. listopada 1991. Na jednak nain, pri ugovaranju sukcesije dvostranih meunarodnih ugovora, redovito se uzima taj datum kao trenutak od kada se u odnosima izmeu Republike Hrvatske i te druge drave primjenjuju svi, ili odreeni, ugovori koji su bili na snazi izmeu te drave i bive SFRJ. Zakoni o dravljanstvu su bili meu prvim zakonskim aktima donesenim od drava sljednica bive SFRJ. Postupak stjecanja dravljanstva je velikoj mjeri ve dovren u veini drava sljednica. V.D.2 PRAVNI IZVOR ZA STJECANJE HRVATSKOG DRAVLJANSTVA a. U Republici Hrvatskoj, dravljanstvo osoba s podruja koje je dolo pod suverenost Republike Hrvatske, odnosno naini i uvjeti stjecanja hrvatskog dravljanstva, regulirano je njenim unutranjim zakonodavstvom; Zakonom o hrvatskom dravljanstvu46. b. U okviru Meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji, bilo je pokuaja pitanje dravljanstva osoba s podruja bive SFRJ ugraditi u mnogostrani meunarodni ugovor koji bi regulirao niz pitanja vezanih za sukcesiju bive SFRJ, a koji bi se sklopio izmeu svih drava sljednica. U tom smislu je 1994 godine dravama sljednicama podnesen The Draft Treaty Concerning Succession to the Former SFRY, koji je izmeu ostalog predlagao sporazumno utvrivanje naela za rjeavanje pitanja dravljanstva od pojedinih drava sljednica47. Kao osnovno pravilo predloeno je da se svaki dravljanin SFRJ, koji je
Narodne novine, broj 31/91, str. 849-850. Ibid, str. 850-852. 45 Ibid, broj 53/91, str. 1463 i 1464. 46 "Narodne novine", broj 53/91, 70/91 i 28/92. 47 Uz navedeno naelo, koje je u cijelosti ve prihvatio hrvatski zakon o dravljanstvu, predlagano je da su drave sljednice slobodne u propisivanju stjecanja i gubitka svog dravljanstva pod uvjetom da niti jedan dravljanin bive SFRJ ne smije ostati bez dravljanstva, te da e se doputati dvojno dravljanstvo, bez obveze odricanja od jednog od dravljanstva ili prava drave na oduzimanje jednog od njih (lanak II.2).
44 43

18

na dan sukcesije odgovarajue republike bio i dravljanin te republike, smatra dravljaninom drave sljednice koja je nastala iz te republike (lanak II.1). Dakle, osnovno naelo za stjecanje dravljanstva drave sljednice bilo bi dravljanstvo odgovarajue republike u dravi prednici. Do sada, iskljuivo zbog potpunog pomanjkanja kooperativnosti od SRJ (koja, suprotno stajalitima svih ostalih 4 sljednica, ustraje na kontinuitetu iskljuivo za SRJ) nije postignut nikakav sporazum o bilo kojem pitanju koji proizlazi iz sukcesije bive SFRJ a o kojima se raspravlja u okviru, sada nazvane, Konferencije za provedbu mira (Peace Implementation Conference PIC), s mirovnim posrednikom Sir Arthurom Wattsom. Usprkos nastojanjima da se prikae i najmanji napredak u pregovorima oko sukcesije bive SFRJ, postizanjem suglasnosti oko tzv. Mini sporazuma, koji u sebi sadri gotovo ve rijeena i stoga nesporna pitanja sukcesije, niti o njemu nije bilo mogue postii sporazum, zbog protivljenja SRJ. U ovom je trenutku jo neizvjesno na koji e se nain nastaviti rjeavanje pitanja sukcesije (nastavak dosadanjih pregovora konsenzusom, arbitraa, odluka Vijea sigurnosti ili neto drugo). Meutim, nije vjerojatno da e budue rjeenje pitanje dravljanstva u veoj mjeri odstupati od ve prihvaenih rjeenja u nacionalnom zakonodavstvu Republike Hrvatske, koje je sukladno i veini zakonodavstava drava sljednica o tom pitanju. c. Na poetku rada spomenuti Nacrt lanaka iz Treeg izvjetaja posebnog izvjestitelja Komisije za meunarodno pravo pod nazivom Dravljanstvo u odnosu na sukcesiju drava izraen sa svrhom da se jednom dovreni lanci (izmeu ostalog i nakon dobivenih primjedbi i stajalita drava lanica UN) podnesu Opoj skuptini na usvajanje, u formi meunarodnopravnog instrumenta, moda e jednom biti pravni okvir za rjeavanje pitanja dravljanstva u sluajevima sukcesije drava. Za pretpostaviti je da e se i odnositi (samo) na sluajeve sukcesije nastale nakon stupanja na snagu tog meunarodnopravnog instrumenta. U ovom trenutku je teko predvidjeti na kakvo e stajalite drava naii do sada izraeni nacrti lanaka, te, slijedom toga, u kojem smjeru i kojom brzinom e ii dovravanje cijelog instrumenta. Za Republiku Hrvatsku, kao i sve druge drave, u ovom trenutku mjerodavne bi mogle biti samo odredbe u nacrtu koje ve sada odraavaju postojee, ope obiajno meunarodno pravo. Kratkim uvidom u tekst ponuenog nacrta, miljenja smo da glavi lanci nacrta ipak ne odraavaju ve postojee obiajno meunarodno pravo, ve da predstavljaju progresivni razvitak (progressive development)48 meunarodnog prava. Iako su kodifikacija meunarodnog prava i progressive development glavni zadaci Komisije za meunarodno pravo, prevladavajui element progressive development u nekom meunarodnopravnom instrumentu moe

48

O odnosu kodifikacije i progresivnog razvitka vidi u Ibler, Vladimir, Rjenik meunarodnog javnog prava, op.cit, str. 257, 126 i 127.

19

oduiti postupak njegovog usvajanja, a u konanici, i stupanja na snagu49. U Republici Hrvatskoj, Zakon o hrvatskom dravljanstvu iz 1991 prihvatio je sljedea rjeenja glede stjecanja dravljanstva, te se hrvatskim dravljaninom na dan stupanja zakona na snagu smatraju sljedee dvije kategorije osoba: (a) Hrvatskim dravljaninom se smatra osoba koja je to svojstvo stekla po propisima vaeim na dan stupanja na snagu ovog zakona50. Na taj su nain sve osobe koje su imale dravljanstvo SR Hrvatske automatski stekle dravljanstvo Republike Hrvatske. Budui da su svi dravljani bive SFRJ istodobno imali i

U Prvom dijelu pod nazivom Opa naela glede dravljanstva u odnosu na sukcesiju drava obvezuju se drave poduzeti odgovarajue mjere da osobe koje su imale dravljanstvo drave prednice ne postanu, koa posljedica sukcesije, osobe bez dravljanstva (lanak 3), pri emu se presumira da su osobe koje su imale redovito prebivalite (habitual residence) na dravnom podruju koje je predmet sukcesije, stekle dravljanstvo drave sljednice u odnosu na to podruje (lanak 4). Cijeli je tekst koncipiran na nain da se pravo na stjecanje dravljanstva daje osobi koja je imala dravljanstvo drave prednice, omoguujui joj, izmeu ostalog, stjecanje dravljanstva drave sljednice koja je stekla dravno podruje na kojem je ta osoba imala prebivalite. U konkretnom sluaju, u odnosu na Republiku Hrvatsku to bi znailo da bi pravo na stjecanje hrvatskog dravljanstva imali svi dravljani bive SFRJ koji su imali prebivalite u Republici Hrvatskoj na dan sukcesije. U Drugom dijelu, pod nazivom Naela primjenjiva u posebnim sluajevima sukcesije drava, takva se stajalita podrobnije razrauju upravo u sluajevima Raspada drave (Odjeljak 3, lanci 22. i 23.). Tako bi, svaka drava sljednica bila obvezna dodijeliti svoje dravljanstvo osobi koja je bila dravljanin drave prednice a koja je imala prebivalite na dravnom podruju koje je stekla odnosna drava sljednica (lanak 22, stavak 1 (a)) kao i osobe koje ne podpadaju pod podparagraf (a), ali imaju odgovarajuu pravnu svezu s konstitutivnom jedinicom drave prednice oja je postala dio drave sljednice (lanak 22, stavak 1, (b)(i)), odnosno osobe koje su roene ili imale zadnje prebivalite na dravnom podruju koje je pripalo odnosnoj dravi sljednici (lanak 22, stavak 1, (b)(ii)). Iz izloenih odredbi je vidljivo da bi drava sljednica trebala biti obvezna dati svoje dravljanstvo svim dravljanima drave prednice, neovisno o tome jesu li bili i dravljani odgovarajue konstitutivne jedinice drave prednice (naelo prihvaeno u hrvatskom zakonodavstvu), ukoliko su imali prebivalite na njenom podruju (podparagraf (a)) ili su bili roeni, odnosno imali posljednje prebivalite na njenom podruju (podparagraf (b)). Navedena naela razlikuju se od naela prihvaenih u zakonodavstvima, ne samo RH, ve i ostalih sljednica bive SFRJ, koje umjesto dravljanstva drave prednice i prebivalita na teritoriju drave sljednice, za automatsko stjecanje dravljanstva trae dravljanstvo konstitutivne jednice. Meutim, bivim dravljanima drave prednice koji imaju prebivalite u odreenoj dravi sljednici, zakonodavstva drava sljednica omoguavaju laki (privilegirani) nain stjecanja njenog dravljanstva (priroenje). U komentarima uz reene lanke, posebni izvjestitelj je pokuao obrazloiti zauzeto stajalite dvama razlozima. Pokuao je utvrditi postojanje takve prakse, po naem miljenju neutemeljeno, pri raspadu Austo-ugarske monarhije, pokuavajui poveznicu pertinenza okarakterizirati kao prebivalite (habitual residence). Miljenja smo da je pertinenza bila vie od prebivalita; posebna veza pojedinca s odreenom opinom, te je predstavljala pravo na dravljanstvo. Uz navedeno upozoravamo da pertinenzu nisu mogli uope dobiti stranci, ve je to pravo bilo rezervirano samo za dravljane te drave. (kako je s prebivalitem?). Kao drugi razlog naveden je interes takvih pojedinaca stei dravljanstvo drave u kojoj imaju prebivalite, obrazlaui to i velikim brojem osoba koje su se koristile pravom stjecanja dravljanstva drave sljednice na laki (privilegirani) nain, pozivomna prebivalite u toj dravi. Tek e komentari drava na dostavljeni Nacrt, preliminarno pokazati u kolikoj mjeri takva rjeenja zaista ogovaraju obiajnom meunarodnom pravu a u kolikoj mjeri su samo de lege ferenda, odnosno progresivni razvitak meunarodnog prava. 50 Vidi lanaka 30, stavak 1. Zakona o hrvatskom dravljanstvu.

49

20

dravljanstvo jedne od republika, ovom se odredbom eljelo izbjei nastajanje osoba bez dravljanstva. (b) Hrvatskim dravljaninom se smatra i pripadnik hrvatskog naroda koji na dan stupanja na snagu ovog zakon nema hrvatsko dravljanstvo, a na taj dan ima prijavljeno prebivalite u Republici Hrvatskoj, ako da pisanu izjavu da se smatra hrvatskim dravljaninom51. U navedenom sluaju, potrebno je kumulativno ispunjenje tri uvjeta: pripadnost hrvatskom narodu, prebivalite i pisana izjava da se smatra hrvatskim dravljaninom. Takvo stjecanje hrvatskog dravljanstva je ex tunc, od dana stupanja na snagu Zakona o hrvatskom dravljanstvu. Nisu postojali izuzeci od gore navedenog naela da su te dvije skupine osoba smatrane dravljanima Republike Hrvatske od dana stupanja na snagu Zakona o dravljanstvu. Zakon nije predvidio mogunost opcije. Meutim, svaka osoba koja je stekla hrvatsko dravljanstvo na naprijed navedeni nain, mogla je zatraiti primitak u dravljanstvo i neke druge drave sljednice bive SFRJ ili bilo koje druge drave, bez obveze istodobnog gubitka (i.e. oduzimanja) hrvatskog dravljanstva. Ustav Republike Hrvatske odreuje da se dravljaninu Republike Hrvatske ni pod kojim uvjetima ne moe oduzeti hrvatsko dravljanstvo (lanak 9, stavak 2 Ustava RH). Nadalje, osoba koja je roena na teritoriju Republike Hrvatske, ili koja je u braku s hrvatskim dravljaninom i kojoj je odobreno trajno nastanjenje na podruju Republike Hrvatske, moe priroenjem stei hrvatsko dravljanstvo, bez dobivenog otpusta (i.e. odricanja) iz stranog dravljanstva. Dok je Zakon o hrvatskom dravljanstvu poduzeo mjere za izbjegavanje nastanka osoba bez dravljanstva, pozivom na injenicu da su svi dravljani bive SFRJ istodobno imali i dravljanstvo jedne od republika (te ukoliko bi i sve drave sljednice omoguile automatsko stjecanje dravljanstva osobama koje su imale dravljanstvo odgovarajue republike, ne bi dolazilo do osoba bez dravljanstva); za razliku naprijed izloenih sluajeva sukcesije na podruju Republike Hrvatske, hrvatski zakon o dravljanstvu nije poduzeo mjere za izbjegavanje nastanka osoba s dva ili vie dravljanstva. Tako, se osoba, koja nije imala dravljanstvo Republike Hrvatske u bivoj SFRJ ve ima dravljanstvo neke druge drave, smatra hrvatskim dravljaninom ako je kao pripadnik hrvatskog naroda s prebivalitem u RH dala odgovarajui izjavu. Pri tome se ne mora odrei svog ranijeg dravljanstva. Na slian nain, dvostruko ili viestruko dravljanstvo mogu stei osobe roene na teritoriju Republike Hrvatske, ili koje su u braku s hrvatskim dravljaninom ako im je odobreno trajno nastanjenje na podruju Republike Hrvatske.

51

Ibid, lanak 30, stavak 2.

21

VI.

ZAKLJUAK

Svi naprijed navedeni sluajevi sukcesije drava pokazali su da je neophodno utvrditi pravila glede dravljanstva osoba koje su u odreenoj vezi s dravnim podrujem koje je bilo predmet sukcesije. Ta pravila mogu biti bilo meunarodnopravne prirode, ugraena u meunarodne ugovore (esto, ugovore o miru, ili druge ugovore koji se sklapaju nakon prestanka rata), unutarnjopravne prirode, ugraena u zakonodavstvo drave sljednice, ili njihova kombinacija. Kriteriji utvreni za automatsko stjecanje dravljanstva drave sljednice, ili izuzimanja od istog kao i utvrivanje prava na izbor (prava i neprava opcija), kreu je od dravljanstva (sastavnog) dijela drave sljednice, prava na dravljanstvo (primjerice, pertinenza), boravita (domicil), prebivalita, etnikog porijekla i slino, te njihovih kombinacija. Ne dirajui u suvereno pravo drave za utvrivanjem naina i uvjeta za stjecanje njenog dravljanstva, a uzimajui u obzir jedno od osnovnih ljudskih prava - pravo na dravljanstvo, u modernoj meunarodnopravnoj praksi zamjetan je pokuaj da se meunarodnopravnim pravilima utvrde naela (minimumi zatite i pravne sigurnosti za osobu koja ima dravljanstvo jedne drave da bi potom, neovisno o njenoj volji, prestankom te drave, to dravljanstvo izgubila i ostala bez dravljanstva) u okvirima kojih bi drave trebale urediti svoje zakonodavstvo glede njenog dravljanstva. Neovisno o prirodi pravnih pravila koja reguliraju dravljanstvo osoba koje su u odreenoj vezi s dravnim podrujem koje je predmet sukcesije, postalo je jasno da se odreena pravila trebaju potivati u sluajevima sukcesije drava, kao to su primjerice poduzimanje mjera za izbjegavanje nastanka sluajeva bez dravljanstva, izbjegavanje ili bar ograniavanje broja sluajeva nastanka dvojnog/viestrukog dravljanstva te omoguavanje odreenim kategorijama osoba pravo izbora (na izravan ili bar na posredan nain). Uzimajui u obzir posljedice gubitka, ali i promjene dravljanstva, uope (pravni poloaj i itav niz prava u odreenoj dravi proizlaze upravo iz injenice da je ta osoba dravljanin te drave, primjerice pravo stjecanja vlasnitva nad nekretninama, plaanje poreza, aktivno i pasivno pravo glasovanja na izborima i slino), miljenja smo da bi, neovisno o kriterijima koji su prihvaeni kao uvjet za stjecanje dravljanstva drave sljednice, osobama koje su izloene takvim promjenama valjalo olakati svakodnevan ivot u tom razdoblju tranzicije, prije svega davajui im pravnu sigurnost. Upravo stoga, pravila vezana za dravljanstvo u sluajevima sukcesije trebala bi teiti u to veoj mjeri automatskom stjecanju dravljanstva drave sljednice, uz omoguavanje prava izbora i nekog drugog dravljanstva ali prije svega davanjem zatite steenim pravima tih osoba za vrijeme drave prednice.

22

VII.

LITERATURA:

Andrassy, Juraj, Meunarodno pravo, kolska knjiga, Zagreb, 1987. Andrassy, Juraj, Bakoti, Boidar, Vukas, Budislav, Meunarodno pravo 1, kolska knjiga, Zagreb, 1995, str. 261. Ibler, Vladimir, Rjenik meunarodnog javnog prava, Informator, Zagreb, 1987. Krbek, dr. Ivo, Zakon o dravljanstvu (sa komentarom), izdanje Slubenog lista FNRJ. Povelja Ujedinjenih naroda, N.N.-M.U. br. 15/1993 i br. 7/1994 (ispravak) Beka konvencija o pravu meunarodnih ugovora, N.N.-M.U. br. 16/1993. Beka konvencija o sukcesiji drava glede meunarodnih ugovora iz 1978. N.N.-M.U. br. 16/1993. Beka konvencija o sukcesiji drava glede dravne imovine, arhiva i dugova iz 1983. N.N.- M.U. br. 16/1993. Ugovor o miru s Austrijom, potpisan u Saint Germainu-en-Laye, 10. rujna 1919. British and Foreign State Papers, 1919, vol. CXII, str.317 et seq., vidi posebice Section VI. Clauses Relating to Nationality (lanci. 70-80), vidi citirano u Materials on Succession of States in respect of Matters other than Treaties, United Nations Legislative Series, ST/LEG/SER.B/1, str. 469 et seq. Ugovor o miru s Ugarskom, potpisan u Trianonu, 4. lipnja 1920. British and Foreign State Paper, op. cit., str. 486 et seq., vidi posebice Section VII. Clauses Relating to Nationality (lanci 61-66 i 213), vidi citirano (na hrvatskom jeziku) u Krbek, dr. Ivo, Zakon o dravljanstvu (sa komentarom), izdanje Slubenog lista FNRJ, str.390-393. Ugovor izmeu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Kraljevine Italije, potpisan u Rapallou, 12. studenoga 1920, "Slubene novine", broj 273 od 8.12.1920, vidi takoer citirano u Krbek, op. cit., str. 401. Ugovora o miru s Italijom, Pariz, 10. veljae 1947, Slubeni list FNRJ, broj 74 od 29.8.1947. Ugovor izmeu SFRJ i Republike Italije, Osimo (Ancona), 10.11.1975. (Osimski sporazumi), "Slubeni list, Meunarodni ugovori", broj 1 od 11.3.1977. Zakonu o ureenju zaviajnih odnoaja u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji od 30 travnja 1880 (objavljen u Zbornik zakona i naredaba za Kraljevine Hrvatsku i Slavoniju, 1880, kom.IX, No.49, a citiran u Krbek, op. cit., str. 292 et seq.) Zakon o dravljanstvu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca iz 1928, "Slubene novine", broj 254 od 1928.odnosno Zakon o dravljanstvu Kraljevine Jugoslavije (kako je kasnije izmijenjen zbog promjene imena drave).

23

Zakon o dravljanstvu Demokratske Federativne Jugoslavije, "Slubeni list FNRJ", broj 64/1945, str.624 et seq., stupio na snagu 28.8.1945.kasnije izmijenjen i dopunjen kao Zakon o dravljanstvu Federativne Narodne Republike Jugoslavije, "Slubeni list FNRJ" od 5.7.1946. Zakon o dravljanstvu osoba na podruju pripojenom FNRJ po Ugovoru o miru s Italijom od 6.12.1947, "Slubeni list FNRJ", broj 104 od 6.12.1947. Zakon o dravljanstvu SR Hrvatske, N.N. br. 32/1977. Zakona o hrvatskom dravljanstvu, N.N. broj 3/1991. First report on State Succession and its Impact on the Nationality of Natural and Legal Persons, Mr. Vaclav Mikulka, Special Rapporteur, A/CN.4/467. Second report, Mr. Vaclav Mikulka, Special Rapporteur, A/CN.4/474. Third report, Mr. Vaclav Mikulka, Special Rapporteur, A/CN.4/480. Report of the International Law Commission on the work of its forty-ninth session 12 May 18 July 1997, General Assembly, Official Records, Fifty-second Session, Supplement No. 10 (A/52/10).

24