CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb UDK 808.62-316.

3(038) DOMOVI, elimir Rjenik stranih rijei : tuice, posuenice, izrazi, kratice i fraze / Sime Ani, Nikola Klai, elimir Domovi. Zagreb : Sani-plus, , 1998. - 1504 str. ; 25 cm ISBN 953-6489-02-3 1. Klai, Nikola 2. Ani, ime 981026009

elimir Domovi

ime Ani Nikola Klai

RJENIK
STRANIH RIJEI
Tuice, posuenice, izrazi, kratice i fraze

SANI-PLUS Zagreb, 2002.

Predgovor

Mnoge su strane rijei i izrazi postali dio nae ope kulture. Naravno, to nije osobitost samo hrvatskog jezika jer je svaki jezik otvoreni sustav i kao takav, vie ili manje, sklon prihvaanju tuih elemenata. Tijekom povijesti primali smo rijei od susjeda, ali i od vrlo udaljenih naroda. Istodobno su i drugi narodi (npr. Slovenci, Rumunji, Maari i dr.) preuzimali hrvatske rijei. Prisjetimo se i primjera rijei kravata koja je najprije bila naziv za iroke vratne rupce hrvatskih vojnika u 17. st. te je preko njemake dijalektalne rijei Krawat (Hrvat) ula u francuski jezik gdje je dobila oblik crauate. Strane rijei i izrazi pridonose obogaivanju naeg rjenika, ali to ne znai da tuice treba olako prihvaati. Naprotiv, tuicu emo zamijeniti hrvatskom rijeju gdje god je to mogue. Ne smijemo zanemariti ni injenicu da su mnoge rijei stranog podrijetla postale dijelom hrvatskog rjenikog blaga ili se pojavljuju usporedo s domaim rijeima. Osim toga, posezanje za tuicama moe biti uvjetovano i stilistikim razlozima. Rjenik je sastavljen s namjerom da itatelju i korisniku na jednostavan i pristupaan nain protumai strane rijei i izraze koji se pojavljuju u svakodnevnom govoru, sredstvima javnog priopavanja, knjievnim i znanstvenim tekstovima i si. Stoga ovo djelo ima ponajprije opekulturni znaaj i namijenjeno je najirem krugu itatelja. U vezi s obradom natuknica spomenimo sljedee: 1. Uz veinu rijei naveden je i njihov izvorni oblik odnosno njihova etimologija, npr. admisija (lat. admissio) primanje, prijam ili ajerkonjak (njem. Eier jaja, fr. cognac rakija od vina) liker od jaja i konjaka (vinjaka). 2. Ako se izvorni oblik nije mijenjao, tada se najee navodi samo jezik iz kojeg rije dolazi, npr. idem (lat.) isti, isto.

Autor

ELIMIR DOMOVI IME ANI, NIKOLA KLAI RJENIK STRANIH RIJEI SA NI-PLUS d.o.o. 10090 Zagreb. Bolnika 94, tel./faks: 385/01 2995-410, 158-105 Mob. 099-500-785,099-549-496 ELJKO CRNJANSKI. direktor ELJKO CRNJANSKI IVANA SUVI RENATO INTI LJERKA KORENOVI dipl. iur., PETAR LANDSMAN, ALFRED SCHWARTZ VJEKOSLAV ANI, FRANO ANTUNOVI, STJEPAN BAJI, ANITA BILLANUEVA, VINJ1CA CRNJANSKI, DANICA DOMOVI, LIDIJA DOMOVI, SANJA DOMOVI, HRVOJE HORVAT, ROBERTA KOVAEVI, LEON MANCE, PAVAO NOVOSEL, SEBASTIJAN POLANEC, LJUBICA PUNJAK, IVAN RADI, BRANKICA VUKMAN1
Tehnika urednica Ostali suradnici Struni suradnici Korektura Lektura Redaktor Urednik Za izdavaa Izdava Suautori

IVANA SUVI

MIROSLAV VUKMANI
Kompjutorska priprema

Likovni urednik

GENESIS, Zagreb

SLAVKO PAVLOVI, graf. ing.

Grafiki urednik

3. Za neprilagoene tuice naveden je izgovor (u skladu s mogunostima hrvatskog pisma i glasovnog sustava), npr. fiveshooter it. fajvuter (engl.) vrsta revolvera s pet cijevi. Budui da se jezik ponaa poput ivog organizma koji se neprekidno mijenja, moe se rei da je svako djelo ovakve vrste donekle zastarjelo ve u trenutku svog pojavljivanja pred oima javnosti. To se posebice odnosi na nau suvremenost koja je obiljeena nevjerojatnim znanstvenim i tehnikim razvojem koji potie stvaranje novih rijei. Zbog toga itatelj moda i nee pronai poneku rije koja je pobudila njegovo zanimanje. Meutim, vjerujemo da e sljedea izdanja jo potpunije ostvariti naelo suvremenosti (nove se rijei ve prikupljaju i uvruju). Takoer valja upozoriti da smo u Rjenik uvrstili i strane rijei iz razgovornog jezika koje ne udovoljavaju uvijek u potpunosti normi knjievnog ili standardnog jezika. Zelja nam je da ovo djelo koristi svakom itatelju, razvijajui i irei njegove duhovne vidokruge. Time e na viegodinji sloen i osjetljiv posao dobiti svoj potpuni smisao. elimir Domovi

Kratice
agr. -- agronomija ak. akustika alb. - albanski am. ameriki anat. anatomski ar. arapski aram. aramejski arhit. arhitektura arheo arheologija astr. - astronomija astrol astrologija bank. bankarstvo bask. baskijski biol. biologija bot. -- botaniki braz. brazilski bug. -- bugarski crkv. crkveni e. - eki it. itaj (te) dan. - danski dr. drugo eg. egipatski engl. engleski etiop. etiopski etn. - etnologija farm. farmacija fiL filozofija fiz. fizika fiziol. fiziologija fort. -- fortifikacijski fot. fotografija fr. francuski gal. - galski gen. -- genitiv geod. geodezija geol. geologija geom. geometrija g l . - glagol glaz. glazbeni got. -- gotski graf. grafika gram. gramatika gr. -- grki hebr. hebrejski hl hektolitar im. imenica ind. indijski isl. islandski itd. -- i tako dalje jah. -- jahanje jap. -- japanski jav. --javanski j d . - jednina kald. kaldejski kat. -- katoliki kavk. kavkaski kaz. - kazalite kelt. keltski kem. kemija k g - kilogram kin. -- kineski kir. - kirurgija km kilometar kor. -- koreografija kozm kozmetika kr. kranski kuh. kuharstvo lat. - latinski lingv. lingvistika lit. literatura litv. litvanski log. logika m metar ma. maarski malaj. malajski mat. matematika med. medicina meh. mehanika meks. meksiki meteor. meteorologija metr. metrika mil. milijun min. minerologija mit. mitologija mm milimetar mn. mnoina mod. moda mong. mongolski niz. nizozemski ni. novolatinski nord. nordijski norv. norveki npr. na primjer num. numizmatika njem. njemaki obrt. obrtniki opt. optika paleont. paleontologija ped. pedagogija peruan. peruanski perz. perzijski poet. poetika pol. politika polinez. polinezijski

polj. poljski pom. pomorski port. portugalski posl. poslovica pov. povijesni prav. pravo pravosl. pravoslavni pren. preneseno prid. ili pr. pridjev pril. prilog pr. n. e. prije nove ere psih. psihologija rel. religijski ret. retoriki rom. romanski rud. rudarski rus. ruski sanskr. sanskrtski

sc. scilicet (lat.) razumije se, to jest, naime sem. semitski sir. sirijski sjev. sjeverni skand. skandinavski si. slino slav. slavenski slik. slikarstvo sociol. sociologija st. stoljee stil. stilistika supr. suprotno atr. atrovaki p. panjolski port. portski ved. vedski vic. vicarski

tal. talijanski tatar. tatarski teh. tehniki tehnol. tehnologija teol. teologija tibet. tibetski tisk. tiskarski trg. trgovaki tur. turski tzv. takozvani umj. umjetnost usp. usporedi v. vidi vet. veterinarski voj. vojniki zem. zemljopisni zool. zoologija zrak. zrakoplovstvo

Rjenik

A
A, a prvo slovo hrvatske latinice a (fr. a) za, po (npr. a 5 kuna) A = A u logici: zakon (naelo) identiteta po kojem se jedan pojam mora tijekom jedne misaone cjeline upotrebljavati u istom znaenju; usp. principium identitatis a glaz. kratica za alt A ili A J. fiz. znak za angstrem, tj. Angstremova jedinica (jedna desetmilijuntina milimetra kao jedinica duine svjetlosnog vala; naziv prema vedskom fiziaru i astronomu A. J. Angstromu, 19. st.) a kratica za ar a- (gr. prefiks a) tzv. alfa steretikon, lat. alpha privativum = nijeno alfa (ili a); u sloenicama oznaava lienost ega, nedostajanje ega, ponekad i suprotnost onome s im je sloeno, a prevodi se sa: bez-, ne-, npr. amorfan bezoblian, apetalan bezlisni, amoralan nemoralan; kad se sloi s rijeju koja poinje samoglasnikom, umee se a, n, npr. analfabet (a-nalphabet) nepismen a bas it. a ba! (fr.) dolje! a battuta (tal.) glaz. prema udaru takta, po tempu a beneplacito it. a beneplaito (tal.) glaz. po volji a capella it. a kapela (tal.) glaz. zborno pjevanje bez pratnje instrumenata a capriccio it. a kaprio (tal.) glaz. samovoljno, po svojoj volji a dato (lat.) od dana pisanja, od danas, od sada a di (tal.) trg. istog dana (platiti mjenicu), tj. po vienju; usp. a vista a dirittura (tal.) trg. pravim putem, neposredno, najbliim putem, bez pretovarivanja, npr. poslati robu a due (tal.) udvoje; usp. a tre; a due cordi it. a due kordi (tal.) na dvije ice; a due voci it. a due voi (tal.) u dva glasa, dvoglasno A horse, a horse! My kingdom for a horse! (engl.) Konja, konja! Kraljevstvo za konja! (glasovita reenica iz Shakespeareove drame Kralj Richard III.) a konto (tal. a conto) trg. na ime, na raun, u ime predujma, unaprijed; akonto a la (fr.) kao, poput (ega), po, po ugledu na neto a la bonne heure it. a la boner (fr.) u dobar trenutak a la guerre comme a la guerre it. a la ger kom a la ger (fr.) u ratu kao u(ratu; rat je rat; pren. treba se prilagoditi prilikama a la mode it. ala mod (fr.) po modi; po najnovijem ukusu a limine (lat. a limine s praga) odmah, smjesta, odluno (npr. odbiti neki prijedlog, ponudu, savjet i si.) a manco it. a manko (tal.) trg. traenje predujma, predujam, potraivanje; gubitak, manjak, dug a piacere it. a pjaere (tal.) glaz. po volji, prema nahoenju, kako vam drago

a poco a poco a poco a poco it. a poko a poko (tal.) glaz. malo po malo, postupno a posteriori (lat. a posteriori) fil. zavisan (ili: zavisno) od iskustva, na osnovi iskustva; suprotno: a priori a prima aetate it. a prima etate (lat.) od najranije mladosti, od malih nogu a prima vista (tal.) trg. v. prima vista a priori (lat. a priori) fil. nezavisan od iskustva, nezavisno od iskustva (suprotno: a posteriori) te, prema tome, oznaava logiku prethodnost znaenja, a ne vremensku prethodnost (psiholoku); u obinom ivotu: unaprijed a propos it. a propo (fr.) to se tie, u vezi s tim; tim povodom, povodom toga a punta d'arco it. a punta darko (tal.) glaz. vrhom gudala a quadro it. a kvadro (tal.) glaz. u etiri glasa, etvoroglasno a rivederci it. a rivederi (tal.) do vienja a salvo (tal.) trg. dobro ouvano, neoteeno (na teretnim listovima) a tempera (tal.) slikati vodenom bojom, po staro talijanskom nainu a tempo (tal.) glaz. u pravi trenutak, tono po taktu a uso it. a uzo (tal.) trg. po obiaju, plaanje mjenice u uobiajenom, redovitom roku a verbis ad verbera (lat.) od rijei na batine (prijei) a vista (tal. a vista) trg. po vienju (na mjenicama) a voe sola it. a voe sola (tal.) glaz. samo za jedan glas a vue it. a vi (fr.) trg. v. a vista a. a. Chr. kratica za anno ante Christum a. Ch. n. kratica za ante Christum natum a. kratica na mjenicama = akceptirana a.a. kratica za ad acta (lat.)

12

ab Jove principium a.d. kratica za a dato (lat.) AD. kratica za anno Domini (lat.) aa ili AA kratica za ana partes aequales it. ana partes ekvales (gr.-lat.) na jednake dijelove (uputa koju lijenik na receptu daje ljekarniku, tj. uputa da se pri izradbi neki sastojci moraju uzeti u potpuno jednakim koliinama) AAL kratica za American Air Lines it. ameriken er lajnz (engl.) ameriki aerotransport ab (hebr.) jedanaesti mjesec idovske graanske i peti crkvene godine (srpanjkolovoz) ab antiquo it. ab antikvo (lat.) od starine, od davnine ab equis ad asinos it. ab ekvis ad azinos (lat.) od konja na magarce, tj. pasti s viega poloaja na nii ab eterno (lat.) oduvijek, od pamtivijeka ab hine it. ab hink (lat.) prav. otada, poevi od toga dana, od toga vremena ab hodierno (lat.) od danas, od dananjeg dana ab immemorabili (lat.) od pamtivijeka, oduvijek ab imo pectore it ab imo pektore (lat.) iz najdubljih grudi, tj. iz dubine due, iz dna srca (govoriti, mrziti itd.) ab incunabulis it. ab inkunabulis (lat.) od kolijevke, od ranog djetinjstva, od malih nogu, odmalena ab initio it. ab inicio (lat.) od poetka ab instantia it. ab instancija (lat.) prav. v. pod instancija ab intestato (lat.) prav. bez oporuke (testamenta) ab ipso Lare incipe (lat.) od samoga Lara (kunoga boga) poni, tj. poni sam od sebe, "oisti najprije pred svojom kuom" ab Jove principium (lat.) od Jupitra poetak, tj. zaponimo s Jupitrom

ab ovo (koji je najvaniji), tj. odajmo najprije poast najuglednijem ab ovo (lat. ab ovo od jajeta) ispoetka, sasvim ispoetka, iznova, iz osnove ab re (lat. ab re od stvari) bez uzroka, bez razloga ab uno disce omnes (lat.) po jednome prosudi sve, tj. kakav je jedan, takvi su i svi ostali ab- (lat.) od-; prefiks koji daje rijeima nijeno znaenje, npr. abdikacija odreknue aba (ar.) gruba vunena tkanina, seljaka muka odjea bez rukava od takve tkanine abak (lat. abacus) sveani stol za skupocjeno posue kod starih Rimljana; daska za igru; stol posut pijeskom za matematike crtee i radove, daska na kojoj se rauna; u kat. crkvi: stol pokraj oltara; arhit. etverokutna ploa koja pokriva glavicu (kapitel) stupa abakcija (lat. abactio partus) med. pobaaj, pobacivanje; abortus abalijenacija (lat. abalienatio) prav. otuivanje, otuenje, ustupanje abalijenirati (lat. abalienare) prav. liiti, otuiti, otuivati abanacija (lat. ab od, annus godina) prav. jednogodinje progonstvo iz zemlje abandon (fr.) odustajanje od svog prava; pravo osiguranika da osiguravatelju ustupi brod i sve na njemu uz isplatu iznosa na koji je brod bio osiguran abartikulacija (lat. ab od, articulus zglob) zglob, gleanj, pregib Abasidi mn. dinastija arapskih kalifa (7501517) sa sjeditem u Bagdadu; vrhunac dinastije predstavlja vladavina legendarnog Harun-al-Raida (89 st.) abassimento (tal.) sniavanje, smanjivanje, sputanje

13

abdicirati abassimento di mano it. abasimento di mano (tal.) glaz. sputanje ruke pri udaranju takta; stavljanje jedne ruke pod drugu (pri sviranju na glasoviru) abassimento di prezzo it. abasimento di preo (tal.) trg. sputanje cijene abassimento di voe it. abasimento di voe (tal.) glaz. sputanje glasa abaton (gr.) nepristupaan dio hrama, svetita ili crkve, osobito za inovjerce abazija (gr. a ne, baino hodam) ivani poremeaj koji onemoguuje hodanje abaur (fr. abat-jour) 1. sjenilo na svjetiljci, zaslon; 2. kosi prozor koji prima svjetlost odozgo; prozor na podrumu kroz koji svjetlost ulazi samo odozgo; 3. nadstrenica nad prozorima i izlozima koja titi od sunca; 4. reflektor na nekom ureaju za osvjetljavanje pomou kojeg se svjetlosne zrake usmjeravaju odozgo nanie abba (aram.) starozavjetni naziv za praoca, proroka; duhovni otac; sveenik, uitelj abbe (fr.) opat, sveenik abd (ar.) u arapskim sloenim osobnim imenima: sluga, rob, npr. Abd-alah sluga Alahov; Abd-el-kader sluga svemogueg Boga; Abd-el-medid sluga preslavnog (Boga); Abd-ur-rahman sluga milosrdnog (Boga) itd. Abderiani (gr. Abderitai) stanovnici starog trakog grada Abdere koji su bili poznati po svojoj ogranienosti i gluposti; otuda: glupi, ogranieni ljudi abderitizam glupost, ogranienost, budalatina; usp. Abderiani abdest (perz. ab dest) muslimanski vjerski obiaj da prije svake molitve peru ruke, lice i noge; pranje vodom abdicirati (lat. abdicare) odrei se neega, zahvaliti se na emu, dati (ili: podnijeti) ostavku

abdikacija abdikacija (lat. abdicatio) davanje ostavke, odricanje (od prijestolja) abdomen (lat. abdomen) anat. trbuh; zool. zadak kod kukaca abdominalan (lat. abdominalis) anat. trbuni; abdominalna trudnoa izvanmaternina trudnoa abdominale (lat. abdominales) mn. zool. ribe mekoperke, slatkovodne i morske, npr. somovi, arani, tuke, pastrve, sleevi (haringe) i dr. abdominoskopija (lat. abdomen trbuh, gr. skopeo gledam, promatram) med. ispitivanje trbuha radi utvrivanja uzroka bolesti abdukcija (lat. abductio) 1. odvoenje, odvlaenje, odstranjenje; 2. log. silogizam iji je drugi sud (praemissa minor) samo vjerojatan, te je i zakljuak vjerojatan; kir. razmicanje zglobova abduktor (lat. abductor) anat. mii odmica abeceda utvreni redoslijed svih slova nekog jezika (npr. latinska, panjolska abeceda); utvreni redoslijed slova u latinici (grka abeceda zove se alfabet, a staroslavenska azbuka); pren. osnovno znanje o emu; ne zna ni abecede nema pojma ni o emu abecedar poetnica, knjiga iz koje se ue slova, itanje i pisanje; popis rijei po abecednom redu Abel (asir. habal) "sin" (prema Bibliji: jedan od dvojice sinova prvoga ovjeka Adama; ubio ga brat Kajin; pren. simbol nevino ubijenog ovjeka) abela (lat. albellus bjeliast) bot. bijela topola (Populus alba) abelardizirati kastrirati (prema glasoitom skolastiaru P. Abelardu, 1079 1142, koji je zbog ljubavi prema svojoj uenici Heloise bio kastriran aberacija (lat. aberrare odlutati, aberratio) 1. opt. pojava koja se oituje u tome da se svjetlosne zrake ne sastaju u jednoj toki; sferna ili mono-

14

abijetin kromatska aberacija pojava koja se oituje u tome da se svjetlosne zrake ne sastaju u jednoj toki pri odbijanju od okruglog udubljenog ogledala i pri prelamanju kroz leu okruglog oblika; kromatska aberacija nedovoljna otrina slike poradi nejednake snage prelamanja lea za zrake razliitih boja, to dovodi do bojenja slike duginim bojama; 2. astr. prividno pomicanje nebeskog tijela poradi godinjeg gibanja Zemlje oko Sunca; 3. pren. skretanje, odstupanje od normalnog tipa, lutanje, zabluda aberirati ab-errare) odlutati, zabludjeti, skrenuti, skretati; varati se, prevariti se aberratio criminis it. aberacio kriminis (lat.) prav. zabluda o izvrenju zloina, npr. kad se utvrdi da je zloin koji je izvrio Edip bio, zapravo, oceubojstvo, a ne ono to je on elio uiniti Abesinija zemlja u Africi (Etiopija, Habe); abesinski zdenac pumpa ija je cijev bez prethodnog buenja utisnuta u zemlju abest (lat.) "nije nazoan" (prije: formula u kolama kojom se javljalo da netko nije doao u kolu) abevakuacija (lat. ab od, evacuatio pranjenje) djelomino pranjenje, ispranjivanje abfertigung (njem. Abfertigung) otpremnina (novana nadoknada za uklanjanje heke osobe s mjesta gdje je nepoeljni) abgedron (njem. abdreschen omlatiti penicu) otrc&n, olinjao; dosadan abhorentan (lat. abhorrere zgroziti se) odvratan, gadan, gnusan, oduran, mrzak; nespojiv, koji se suprotstavlja neemu, koji je u suprotnosti s s neim abijetin (lat. abies jela) kem. smolasta tvar koja se dobiva iz terpentina

>

abiogeneza abiogeneza (gr. a- bez, ne, bios ivot, genesis postanak) biol. postajanje ivoga od neive tvari (spontana generacija; uveo prof. Huxley) abiologija (gr. a- bez, ne, bios ivot, logia znanost) znanost o mrtvoj, anorganskoj prirodi abiotrofija (gr. abios bez sredstava za ivot, oskudan, trofe hrana) nedostatak sposobnosti za ivot, prijevremeno nestajanje, prijevremeno izumiranje abiritacija (lat. abirritatio) med. smanjenost nadraljivosti (tkiva) abisodinamika (gr. abyssos bezdan, dynamis sila) grana geologije koja prouava unutranjost Zemlje i istrauje sile koje u njoj djeluju abisus (gr. abyssos) ponor, provalija; pren. prodrljivac; abisalna fauna zool. ivotinje morskih dubina; abisal abiturij (lat. abiturium) ispit zrelosti na srednjoj koli, vii teajni ispit, matura abiturijent (lat. abire otii, odlaziti) onaj koji namjerava otii, osobito s nie kole na viu nakon poloenog ispita zrelosti (mature) abjudicirati (lat. abjudicare) ne priznati, ne priznavati, poricati abjudikacija (lat. ab-judicatio) prav. poricanje, odricanje, nepriznavanje abjudikacija (lat. ab dolje, judicare suditi) sudsko osporenje, nepriznanje abjuracija (lat. abjuratio) prav. odricanje pod prisegom abjurirati (lat. objurare) prav. pod prisegom odricati, odrei ablacija (lat. ablatio odnoenje, uklanjanje) kir. rezanje, odrezivanje, amputacija; geol. odnoenje (ili: skidanje) ledenjaka ili stijene topljenjem ili djelovanjem vode ablaktacija (lat. ablactatio) med. odbijanje djeteta od sise; pren. odvikavanje

15

abnegacija ablaktirati (lat. ablactare) odbiti (ili: odbijati) od sise, dojenja; bot. cijepiti jedno plemenito drvo na drugo oblinje bez odrezivanja cijepa ablata (lat. ablatus odnesen) mn. prav. oduzete (ili: otete, ukradene) stvari ablativ (lat. aufferre odnositi, odvajati, abstuli, ablatum) gram. pade u nekim indoeuropskim jezicima, pade odvajanja, kretanja odnekud, potjecanja ablativni (lat. ablativus koji odnosi, odvaja) gram. koji se tie ablativa ili pripada ablativu; ablativni genitiv genitiv kojim se kazuje otkuda neto potjee, ili od ega se rastavlja ili udaljava ablaut (njem. Ablaut) v. alternacija, apofonija ablefarija (gr. a- bez, blefaron oni kapak) med. nedostatak onih kapaka (posljedica kongenitalnih poremeaja u razvitku oka, osobito nakon gangrene, lupusa, tumora i dr. ozljeda) ablegacija (lat. ablegatio) prav. progonstvo, jednogodinje udaljivanje ablegat (lat. ablegatus) izaslanik drugog reda, osobito papin, za pojedinane sluajeve (za razliku od delegata); prognanik ablegirati (lat. ablegare) poslati, udaljiti, udaljivati; prognati na godinu dana ablepsija (gr. ablepsia) med. (duhovno) sljepilo, zaslijepljenost ablokacija (lat. ab-locatio) davanje pod zakup, u najam, iznajmljivanje ablucija (lat. ab-lutio) pranje, umivanje, ienje; obiaj katolikih sveenika da nakon priesti peru ruke abluirati (lat. ab-luere) oprati, ispirati, isprati, oistiti abmarkirati (njem. ab dolje, markieren obiljeiti) arg. "zbrisati", nestati, maknuti se abnegacija (lat. ab-negatio) proricanje, odricanje, odbijanje

abnormalan abnormalan v. abnorman abnormalnost v. abnormitet abnorman (lat. ab-normis) nepravilan, neobian, koji odstupa od obiaja, reda ili pravila; neobian, neprirodan; koji predstavlja izuzetak; bolestan, nezdrav; abnormalan abnormitet (lat. abnormitas) odstupanje od pravila, neprirodnost, nepravilnost; abnormalnost aboco (tal. abozzo) prvi nacrt, skica neke slike; ebot abolicija (lat. abolitio unitenje) prav. oprost kazne, pomilovanje; ukidanje, ukinue, ponitenje abolicionisti (lat. abolitio) mn. politika stranka u Sjev. Americi koja je radila na ukidanju ropstva; pristae pokreta za ukidanje nadzora nad prostitucijom i javnim kuama abolicionizam (lat. abolitio) pokret kojem je cilj abolicija, tj. ukidanje nekog obiaja ili sudskog postupka; prije: pokret za ukidanje ropstva u Sjev. Americi; pokret za ukidanje dravnog nadzora i za priznanje prostitucije abolirati (lat. abolere unititi) prav. prekinuti nad nekim sudski postupak bez ikakvih posljedica po optuenoga; ukinuti, ukidati, ponititi, ponitavati abominacija (lat. abominatio) gnusoba, uas, gadost, sramno djelo; oskvrnue abondancija (fr. abondance, lat. abundantia) izobilje, obilnost, obilatost; pren. bogatstvo rijei, rjeitost abonent (fr. abonner, pretplatiti, pretplaivati) pretplatnik abonirati (fr. abonner) pretplatiti, pretplaivati, pretplatiti se abonoman (fr. abonnement) pretplata abonos (perz. ebonos, ebenus) bot. v. ebenos aboralan (lat. ab dolje, os, gen. oris usta) koji se nalazi nasuprot usta

16

abrazij abordaa (fr. abordage) napad (na neprijateljski brod); sudar dvaju brodova; pren. oslovljavanje aboriginalan (lat. aboriginalis) prvotan; starosjedilaki, domai, saraonikao aborigini (lat. aborigines, lat. ab od, origo podrijetlo, poetak) mn. starosjedioci, prastanovnici, uroenici (za razliku od kolonista) aborticid (lat. aborticidium) ubijanje ploda u majinoj utrobi; nasilno ili umjetno izbacivanje zaetka (zametka) iz maternice abortirati (lat. abortare) izvriti abortus, pobaciti, pobacivati; bot. ne donijeti plod abortiv (lat. abortivum) med. pobaajno sredstvo, sredstvo za izvravanje pobaaja; mn. abortivi abortivan (lat. abortivus) prijevremen, nezreo, nedozreo; med. koji izaziva pobacivanje, pobaajni; pren. skraen, brzo zavren, uguen u samom zaetku, u klici; zakrljao, neplodan, jalov; abortivni postupak skraeni po. stupak, skraivanje; abortivno lijeenje med. lijeenje kod kojega se uzronik bolesti unitava u samom poetku bolesti (osobito pri lijeenju spolnih bolesti) abortus (lat.) pobacivanje, pobaaj abradirati (lat. abradere) ostrugati, sastrugati; odstranjivati trljanjem, odroniti, odronjavati Abraham (hebr.) "otac mnotva", otac mnogih naroda (u Bibliji: praotac idova i Arapa) abrakadabra (hebr.) arobnjaka rije, bez znaenja, koja se, napisana na istostraninom trokutu u jedanaest redaka (svako slovo u jednom redu), nosila oko vrata kao hamajlija protiv groznice; danas se upotrebljava samo u ali, kao i "hokus-pokus" abrazija (lat. abrasio) sastrugavanje, ienje struganjem; med. ienje

abregacija nagrizajuim sredstvima; geol. odstranjivanje trljanjem, odronjavanje abregacija (lat. abregatio) izdvajanje, iskljuivanje, iskljuenje abrevijacija (lat. abbreviatio) kratica; kraenje, skraivanje (osobito knjige, spisa, lanka itd.); abrevijatura abrevijator (lat. abbreviator) skraiva, npr. neije knjige, neijeg spisa; papinski pisar koji izrauje papinske breve abrevijatura (lat. abbreviare skratiti) v. abrevijacija abrihtati (njem. abrichten) obuiti, obuavati, izvjebati, dotjerati; usp. dresirati abritirati (fr. abrutir) poivotinjiti, zaglupiti, izjednaiti sa ivotinjom; ubiti u nekome svaki moralni osjeaj abrogacija (lat. abrogatio) opozivanje, ukidanje, ponitenje abrogirati (lat. abrogere) ukinuti, ukidati, opozvati; trg. ponititi, povui nalog abrumpirati (lat. abrumpere) otkidati, otkinuti, otrgnuti, prekidati, prekinuti, raskomadati; usp. abruptan abruptan (lat. abruptus otkinut) strm; osoran; neuglaen; isprekidan; odsjeen; nagao, nenadan, estok, bez mnogo okolianja; usp. abrumpirati abs... v. pod aps... abstinyl v. antabus abid (njem. Abschied) oprotaj, rastanak; abidsbrif (njem. Abschiedsbrief) oprotajno pismo; usp. apiter abtehati (njem. abstechen) razlikovati se od ega, ne slagati se s neim (npr. u bojama); isticati se, striti abulija (gr. abulia volja) bezvoljnost, odsutnost volje abuna (ar.) "na otac", najvii crkveni dostojanstvenik u Etiopiji (Abesiniji), poglavar kranske Koptske crkve abundantan (lat. abundans) bogat, obilan, obilat; pretjeran

17

acciaccatura abusus non tollit usum it. abuzus non tolit uzum (lat.) zloporaba ne ukida (pravilnu) uporabu abuzija (lat. abusio) pogrena uporaba rijei; katahreza abuzivan (lat. abusivus) sklon zloporabama, sklon ogrijeiti se o postojee zakone i obiaje, protupravan abuzus (lat. abusus) prav. zloporaba; pogreka, zabluda; loa uporaba abyssus abyssum invocat it. abisus abisum invokat (lat.) ponor izaziva ponor, tj. jedna pogreka uzrokuje drugu abzac (njem. Absatz) u proznom i pjesnikom tekstu: poinjanje nove reenice novim redom tako da se prva rije te reenice uvlai malo udesno, stavak, odlomak; prijelom, cezura (u stihu); usp. alineja Academy-award (engl.) nagrada amerike Akademije (of Picture Arts and Sciences) za najbolje umjetniko dostignue u filmskoj umjetnosti; v. Oskar accarezzevole it. akarecevole (tal.) glaz. umiljato, ljupko accarezzevolmente it. akarecevolmente (tal.) glaz. v. accarezzevole accelerando it. aelerando (tal.) glaz. oznaka tempa: svirati ili pjevati ubrzavajui, postupno bre accentus acutus it. akcentus akutus (lat.) gram. otri naglasak; akut accentus circumflexus it. akcentus cirkumfleksus (lat.), gram. izvijeni naglasak (u grkoj gramatici, kao u rijei moira); cirkumfleks accentus gravis it. akcentus gravis (lat.) gram. teki naglasak (u grkoj i francuskoj gramatici); gravis acciaccatura it. aakatura (tal.) glaz. stapanje, suzvuanje prijanjeg tona sa sljedeim glavnim tonom; takoer; dodavanje jednog intervala akordima radi pojaanja harmonije

apropos accordamento it. akordamento (tal.) glaz. usuglaavanje, prilagoavanje instrumenata i glasova accordando it. akordando (tal.) glaz. usuglaavajui, prilagoavajui acedija (gr. akedeia) duhovna tromost, ravnodunost prema nekom dobru, prema ivotu; akedija acenonoet (gr. a-, koinos zajedniki, nois, noos razum, um) ovjek bez zdravog ljudskog razuma; akenonoet acera (lat. acerra) kutija s tamjanom, kadionica; acerra thuraria it. acera turarija (lat.) crkvena posuda u kojoj se dri tamjan; acerra philologica it. acera filologika (lat.) zbirka filolokih rasprava; acerra historica it. acera historika (lat.) zbirka odabranih povijesnih rasprava (kao naslov knjiga) acerbacija (lat. acerbatio) ogorenje, pogoranje acerban (lat. acerbus) gorak, trpak; ogoren; grub, surov, strog acerbitet (lat. acerbitas) trpkost; gorina, grubost, surovost, strogost aceridi (gr. a-, keros vosak) mn. farm. melemi i masti u kojima nema voska; akeridi acerirati (lat. acer, fr. acerer) eliiti, oeliiti, okaliti acervacija (lat. acervatio) nagomilavanje, gomilanje acescencije (lat. acescere, acescentia) mn. jela i lijekovi koji lako dobiju kiselkast okus acet(um) (lat. acetum) ocat acetabul (lat. acetabulum) posuda (ili: boca) za ocat; anat. zglobna aa acetati (lat. acetum ocat) mn. kem. soli octene kiseline aceterni (lat. acetum) farm. sredstvo, lijek protiv uljeva i bradavica acetian (lat. acetum) koji sadri ocat, octeno kiseo

18

abalijenirati acetil (lat. acetum) kem. radikal octene (acetilne) kiseline acetilen (lat. acetum) kem. plinovit ugljikovodik C 2 H 2 , bezbojan i otrovan, upotrebljava se za osvjetljenje; acetilenska svjetiljka svjetiljka u kojoj gori acetilen acetometar (lat. acetum, gr. metron) kem. sprava za mjerenje kiselosti octa acetometrija (lat. acetum, gr. metria) kem. mjerenje jakosti octa aceton (lat. acetum) kem. bezbojna tekuina ugodna mirisa, dobiva se iz vodenog destilata suhe destilacije drveta (dimetilni keton) acetonemija (lat. acetum, gr. haima krv) med. prisutnost acetona u krvi, osobito kod eerne bolesti teeg oblika acetonurija (lat. acetum, gr. uron mokraa) med. prisutnost acetona u mokrai, osobito kod eerne bolesti acezija (gr. akesis) lijeenje; akezija acid-party it. esid-parti (engl.) narkomanska skupna seansa, skupno uivanje droga acidacija (lat. acidatio) kem. ukiseljavanje, npr. hrane u elucu acidifikacija (lat. acidificatio) kem. stvaranje kiseline, pretvaranje u kiselinu acidimetar (lat. acidum, gr. metron) sprava za mjerenje jakosti kiseline acidimetrija (lat. acidum, gr. metria) mjerenje jakosti kiselina acidirati (lat. acidere) kem. ukiseliti, pretvoriti u kiselinu aciditet (lat. aciditas) kem. kiselost acidoza (lat. acidosis) med. samootrovanje kiselinom zbog nagomilavanja acetonskih tijela u organizmu, osobito kod eerne bolesti acijanoblepsija (gr. a ne, kyanos plav, blepein, gledati) sljepoa za plavu boju, nesposobnost oiju da zamjeuju plavu boju; usp. aneritropsija

aciniforman aciniforman (lat. aciniformis) v. acinozan acinozan (lat. acinosus) pucast, koji ima oblik zrna groa, npr. lijezde acquestus conjugalis it. akvestus konjugalis (lat.) prav. zajednika teevina mua i ene Actors' Studio amerika filmska ustanova (osnovao god. 1947. Elia Kazan) koja se temelji na naelima ruskog teatrologa K. Stanislavskoga actu it. aktu (lat.) zaista, stvarno ad (lat.) prijei, k, ka, na, do, kod, pri, uz; do, oko, u; za; s obzirom na; prema, po (ad naturam prema prirodi); uz, pored, osim, povrh ad acta it. ad akta (lat.) odlaganje spisa u pismohranu (arhiv); odstraniti neto kao svreno ili nepotrebno ad arma! (lat.) k oruju! pren. na posao! ad bene placitum (lat.) prema dopadanju, prema nahoenju, po volji ad calendas graecas it. ad kalendas grekas (lat.) "do grkih Kalenda", tj. nikada, na "Nigdaijevo", "kad na vrbi rodi groe" ad depositum it. ad depozitum (lat.) dati ili uzeti neto na uvanje, u pohranu ad exemplum it. ad egzemplum (lat.) na primjer, primjerice ad gloriam (lat.) na slavu ad hoc it. ad hok (lat.) upravo za to, posebno radi, samo za ovu priliku, samo za ovu svrhu ad honorem (lat.) u ast, iz poasti ad inferos (lat.) kod mrtvih; u podzemnom svijetu; pren. u miru ad infinititum (lat.) u beskraj, u nedogled - ad libitum (lat. ad libitum, libitus prohtjev) glaz. po volji, tj. svirati ili pjevati; takoer: znak da se instrumenti ili glasovi s ovim dodatkom, u nekom glazbenom komadu, mogu i izostaviti

19

adagij ad limina (lat.) krae umjesto ad limina apostolorum, tj. na apostolske pragove (katoliki su biskupi duni svake pete godine pisano i usmeno obavijestiti papu o stanju u svojim biskupijama; takvo se obavjetavanje zove referat ad limina) ad litteram (lat.) doslovce, doslovno, bukvalno ad majorem Dei gloriam (lat.) na veu slavu Boju (geslo jezuitskog reda) ad manus (lat.) na ruke, na ruku, pri ruci; ad manus fideles (lat.) u povjerljive ruke; ad manus proprias (lat.) na vlastite ruke ad normam (lat.) prema propisu, po pravilu ad notam (lat.) uzeti ad notam zabiljeiti, zapamtiti, primiti na znanje ad oculos it. ad okulos (lat.) prikazati neto jasno, oigledno, zorno ad partem (lat.) sa svakim dijelom posebno, tj. pojedinano ad pias causas it. ad pijas kauzas (lat.) za pobone svrhe, za dobrotvorne namjene ad ratifikandum (lat. ad ratificandum) za potvrdu, za odobrenje ad rem (lat.) prema stvari, to odgovara stvari (a ne osobi); prilino, zgodno, korisno, uputno, upotrebljivo ad ultra (lat.) do kraja, do krajnjih granica, potpuno ad unum (lat.) svi do jednoga, do jednoga, do posljednjeg ad valorem (lat.) prema vrijednosti adab (ar.) u srednjovjekovnoj arapskoj knjievnosti: pouna literatura koja je veoma slina enciklopediji Adad kod Sumeraca, Asiraca i Babilonaca: boanstvo vjetra, oluje, nevremena i groma adagietto it. adaeto (tal.) glaz. 1. malo sporije; 2. im. glazbeno djelo koje treba izvoditi manje lagano adagij (adagium) poslovica

adagio adagio it. adao (tal.) glaz. 1. blago, lagano, tiho; ozbiljno, dostojanstveno; 2. im. glazbeno djelo koje treba izvoditi blago i lagano adagio assai it. adado asai (tal.) glaz. veoma lagano; adagio di molto adagiologija (lat. adagium poslovica, gr. logia zbirka) zbirka poslovica; znanost o poslovicama adagissimo it. adadisimo (tal.) glaz. veoma lagano, to lake adakcija (lat. adactio, adigere) upornost, prisiljavanje, primoravanje adaktilija (gr. a -bez, daktylos prst) med. nedostatak svih prstiju na ruci ili nozi adalet (tur.) pravda, pravednost; pravilnost, ispravnost Adam (hebr. ovjek nainjen od zemlje) u Bibliji: ime prvog ovjek; Adamov kostim golo muko tijelo; Adamova jabuica istaknuta izboina na prednjem dijelu vrata nekih mukaraca; Adamovo rebro ena (budui da je, prema Bibliji, Bog stvorio enu od Adamova rebra) adamant (gr. adamas, adamantos) v. adamas adamas (gr. adamas) kaljeno eljezo, elik; dijamant adamizam struja europske knjievnosti koja se oslanja na primitivne i instinktivne pojave u ljudskoj naravi Adapa po babilonskoj mitologiji: prvi ovjek (odbivi nebesku hranu izgubio je besmrtnost za itav ljudski rod) adapcija (lat. adaptio) v. adaptacija adaptacija (lat. adaptatio) prilagoavanje, prilagodba, prilagoenost; primjena; adapcija adaptator (lat. adaptator) onaj koji prilagoava, tehnika sprava za spregu meusobno neprilagoenih elemenata adaptirati (lat. adaptare) prilagoditi, prilagoavati; preurediti, preureivati; primijeniti, primjenjivati

20

adenoadcitacija (lat. adcitatio) prav. pozivanje na parnicu adcitat (lat. adcitatus) prav. pozvani na suenje, parnicu addatur (lat. addere dodati, addatur) neka se doda, dodaj, dometni adde (lat. addere dodati, adde) med. dodaj! dometni! (na receptima) adefagija (gr. adefagia) med. prodrljivost, prevelika elja za jelom adekvacija (lat. adaequatio) izjednaenje, prilagoavanje adekvatan (lat. adequatus) izjednaen, jednak; podudaran, odgovarajui, prikladan; adekvatan pojam log. onaj koji tono izraava bit svoga predmeta; adekvatna spoznaja spoznaja koja je u punoj suglasnosti s biti spoznatoga adelfija (gr. adelfos brat) pobratimstvo; bot. sratenost pranikih niti adelfizam (gr. adelfos brat) bratstvo, bratimljenje, pobratimstvo adelfoktonija (gr. adelfos brat, adelfi sestra, kteino ubijem) bratoubojstvo ili sestroubojstvo adelopodi (gr. adelos prikriven, nejasan, podos noga) zool. ivotinje koje izgledaju kao da nemaju nogu, tj. u kojih su noge skrivene ademcija (lat. ademptio, adimere) prav. oduzimanje, uklanjanje, uskraivanje ademptio bonorum it. ademcio bonorum (lat.) prav. oduzimanje imanja ademptio civitatis it. ademcio civitatis (lat.) prav. oduzimanje prava graanstva, protjerivanje iz grada adenalgija (gr. aden lijezda, algos bol) med. lijezdobolja adend (lat. addendus) mat. pribrojnik adenda (lat. addenda) mn. dodaci, prilozi, domeci adenitis (gr. aden lijezda) med. upala lijezda adeno- (gr. aden) predmetak u sloenicama sa znaenjem: lijezda, ljezdani

adenoflegmon adenoflegmon (gr. aden, flego gorim) med. prelaenje upale limfne lijezde na okolna tkiva adenogeneza (gr. aden, genesis postanak) fiziol. nastajanje, stvaranje lijezda adenografija (gr. aden, grafia opis) fiziol. opisivanje lijezda adenoidan (gr. aden, eidos oblik) ljezdolik, ljezdast adenoidi (gr. aden, eidos oblik) med. ljezdaste izrasline = adenoidne vegetacije adenologija (gr. aden, logia znanost) fiziol. prouavanje lijezda adenom (gr. aden) med. ljezdaste izrasline koje se sastoje od epitelnih cjevica i vezivnog tkiva adenopatija (gr. aden, pathos bolest) med. bolest ljezdanog sustava adenotomija (gr. aden, tome rezanje) med. operativno uklanjanje ljezdanih izraslina, adenoida adenozan (gr. aden, lat. adenosus) ljezdani, koji se tie lijezda adeps (lat.) mast, salo adept (lat. adeptus, adipisci dostii, zadobiti, stei) onaj koji je neto postigao; u alkemiji: onaj koji je stekao veliku tajnu alkemije; danas: onaj koji je prodro u sve tajne neega adespoton (gr. adespoton) imanje bez gospodara; djelo iji je tvorac nepoznat adh- v. pod athadherencija (lat. adhaerentia) sraivanje, sraslost; pripadnost, naklonost, privrenost adherencija (lat. adhaerere drati se ega, prianjati) prianjanje, pristajanje; privrenost, pripadnost, sklonost, naklonost, sljedbenitvo, sraslost adherent (lat. adhaerens) pristaa, privrenik, pripadnik; sudionik adherirati (lat. adhaerere) prionuti, prijaviti; biti priljepljiv; nadoveziva-

21

adiafora ti se; odrati se, biti uz; odobravati, pristajati uz neko miljenje adhezija (lat. adhaerere drati se ega, prianjati) fiz. prionljivost, meusobno privlaenje dvaju tijela koja se tijesno dotiu; prianjanje, priljubljivanje, pripijanje; med. sratenje, priraivanje; prav. prikljuenje, naknadni pristup neke drave nekom ugovoru; izricanje kazne uz pravorijek o imovinskom zahtjevu koji je nastao izvrenjem kaznenog djela (naknada tete, povrat oduzete stvari i si.); usp. kohezija adhezija (lat. adhesio) prionljivost, privlanost; fiz. sila kojom se privlae molekule raznih tijela (supr. kohezija); prav. vezivanje jednog privatnopravnog djela uz neko kazneno djelo; anat. bolesna sraslost dijelova tijela, sraslica adhezijski postupak prav. mjeoviti ili pridruni nedostatak, onaj kod kojega se uz neko kazneno djelo vee i jedan privatnopravni graanski predmet; v. adhezija adhezivan (lat. adhesivus) prionljiv; koji spaja, spojni adhibenda (lat. adhibere, adhibenda) mn. pomona sredstva; prilozi uz spise adhibicija (lat. adhibitio) primjena, uporaba, koritenje; prizivanje, privoenje adhortacija (lat. adhortatio) opomena; poticanje, pobuivanje, ohrabrivanje, bodrenje, adhuc sub judice lis est it. adhuk sub judice lis est (lat.) prav. stvar je jo pred sudom, spor jo nije rijeen adiafora (gr. ta adiafora) mn. fil. ono to je s moralnog (etikog) stajalita beznaajno, tj. ni dobro ni loe; stoici su uili: samo je jedno dobro (vrlina) i samo jedno zlo (porok); sve je ostalo (ivot, zdravlje, ljepota, bogatstvo itd.) beznaajno

adicija adicija (lat. additio) dodavanje, zbrajanje; umnoavanje adicionalan (lat. additionalis) naknadan, dodan, pridodan, koji slui kao dodatak; adicionalni zakon novi, dopunski zakon adicirati (ad-dicere) prav. priznati, dosuditi, dodijeliti adija-aktinski (a- ne, dia kroz, aktis, aktinos zrak) opt. koji ima svojstvo neproputanja aktinskih zraka adijabatan (gr. a- ne, diabaino prolazim) fiz. neprolazan za toplinu, koji se zbiva bez dobitka i gubitka topline, bez povienja i snienja temperature; usp. izotermian adijabatian v. adijabatan adijafan (gr. a-diafaino) neproziran adijaforan (gr. a-diaforos) ravnoduan, ni dobar ni lo; indiferentan adijaforija (gr. a-diaforia) ravnodunost; usp. indiferentizam adijaforist (gr. a-diaforos) ravnoduan ovjek, slobodni mislilac, slobodan duh; indiferentist adijagnostian (gr. adiagnostikos) med. koji se ne da (ili: ne moe) razlikovati, raspoznati, utvrditi adijantum (gr. adianton) bot. viline vlasi, gospina kosa adijareja (gr. a- ne, diarrheo protjeem) med. nevrenje nude, zatvorenost adijaterman (gr. a-, dia- kroz, thermaino zagrijavam) fiz. koji ne proputa toplinske zrake; aterman adijatetian (gr. a- ne, dia- kroz, tithemi metnem, stavim) med. koji nije sklon bolesti adikcija (lat. addictio) prav. dosuivanje, dodjeljivanje adinamian (gr. adynamikos) nemoan, slab, iznemogao, klonuo; nesposoban adinamija (gr. adynamia) med. nemo, slabost, malaksalost, iznemoglost, klonulost; nesposobnost

22

adjudikacija adio! (tal. addio) zbogom! adipocera (lat. adeps, adipis mast, vosak) kem. masni vosak, vosak od lea adipoza (lat. adeps, adipis) fiziol. stvaranje masti u tijelu adipozan (lat. adiposus) mastan, pretio, gojan, debeo adipsija (gr. a-, dipsa e) med. neosjeaj ei adipson (gr. a-, dipsa e) med. sredstvo za gaenje ei adirati (lat. addere) dodati, zbrojiti, zbrajati adirato (tal.) glaz. srdito, ljutito, s uzbuenjem Adisonova bolest bolest nadbubrenih lijezda koja se oituje bronanom bojom koe i opim malaksanjem, a uzrokuje smrt (naziv prema otkrivau, engl. lijeniku Thomasu Addisonu, 17931860) aditivan (lat. additivus) koji se treba dodati aditon (gr. adyton) ono to je nepristupano; najsvetiji, unutarnji dio grkog hrama u koji je samo sveenik smio stupiti adizonizam med. vrsta tuberkulozne oboljelosti nadbubrenih lijezda, praena smeom ili smeecrnom bojom onih dijelova koe koji su izloeni svjetlosnom ili mehanikom podra aju; obino smrtonosna (nazvana po engl. lijeniku Thomasu Addisonu koji ju je prvi 1855. g. opisao); Adisonova bolest, bronana bolest adjekcija (lat. adjectio) pridjevanje, dodavanje; prav. poveanje, dodatak ponuenoj svoti novca adjektiv (lat. adjectivum) gram. pridjev adjektivni (lat. adjectivus) gram. pridjevni, pridjevski adjudicirati (lat. adjudicare) dosuditi, dosuivati, odobriti adjudikacija (lat. adjudicatio) prav. sudsko priznanje, dosuivanje, presuda u neiju korist

adjudikatar adjudikatar (lat. adjudicatarius) prav. kupac na javnoj prodaji; onaj kome ostaje nadmetanjem, drabom prodavana stvar, najbolji ponuditelj adjudikativan (lat. adjudicativus) kojim se dosuuje adjument (lat. adjumentum) pomono sredstvo, pomo adjungirati (lat. adjungere) pridodati, dodijeliti na rad, dati nekome nekoga za pomonika i budueg nasljednika adjunkcija (lat. adjunctio) vezivanje, pridruivanje, dodjeljivanje, dodavanje, spajanje adjunkt (lat. adjunctus) pomonik; pomoni slubenik, mlai inovnik adjunktura (lat. adjunctura) pomono zvanje; pomona ustanova adjuracija (lat. adjuratio) zaklinjanje; prav. polaganje zakletve; preklinjanje adjutatorij (lat. adjutatorium) anat. ramena kost, ramenjaa adjutor (lat. adjutor) pomonik, pomaga adjutorij (lat. adjutorium) pomono sredstvo, pomo adjutum (lat. adjutum) pomo, potpora, dodatak adjuvancije (lat. adjuvantia) mn. farm. v. adjuvans adjuvans (lat.) farm. pomono sredstvo, sporedni lijek ije je djelovanje slabije adjuvant (lat. adjuvans) pomonik, pomaga; pomoni uitelj adkredulirati (lat. adcredulare) zanijekati pod prisegom neki dug adlatus (lat. ad-latus) pomonik, mladi inovnik; osobito inovnik ili asnik koji je dodijeljen na slubu nekom viem inovniku ili asniku adlenimenti (lat. adlenimenta) med. sredstva, lijekovi za ublaavanje

23

admodijacija adlerizam teorija austrijskog psihologa Alfreda Adlera (18701937), tzv. "individualna psihologija" Admet mit. starogrki kralj u Feri (Tesalija), jedan od Argonauta, mu Alkestidin, Apolonov ljubimac adminacija (lat. adminatio) prav. prijetnja (kao simbolina uvreda) adminikul (lat. adminiculum) pomono sredstvo, pomagalo adminikulator (lat. adminiculator) u Katolikoj crkvi: osoba koja se skrbi o udovicama, siroadi i si. administracija (lat. administratio) upravljanje, uprava; upravna vlast, vlada; inovnitvo, slubenitvo administrativa (lat. administrare upravljati, administrativa) uprava, upravna vlast administrativni (lat. administrativus) upravni, koji se tie ili potjee od upravne vlasti, ustanove itd. administrator (lat.) upravitelj; osoba koje upravlja ustanovom administrirati (lat. administrare) upravljati; voditi poslove neke ustanove, voditi posao za nekoga drugog admiracija (lat. admiratio) divljenje; uenje admiral (ar. amir al ba', fr. amiral) zapovjednik bojne flote; zool. leptir (Vanessa atlanta) admirali te t (njem. Admiralitat) pomorska vlast; vrhovno zapovjednitvo pomorske vojne sile; svi admirali pomorske vojne sile admirativan (lat. admirari diviti se) koji pokazuje, izraava ili izaziva divljenje, uenje, oboavanje admisibilan (lat. admissibilis) primljiv; prihvatljiv admisibilitet (lat. admisibilitas) primljivost; prihvatljivost admisija (lat. admissio) primanje, prijam admodijacija (lat. admodiatio) davanje zemlje u zakup

admodijator admodijator (lat. admodiator) onaj koji daje zemlju pod zakup, iznajmitelj admonicija (lat. admonitio) opominjanje, ukoravanje zbog nevrenja dunosti admonitivan (lat. admonitivus) koji opominje adneksi (lat. adnexa) mn. med. veze maternice s jajnikom i jajovodom adnominalan (lat. ad k, nomen ime) koji ide uz imenice, koji pripada imenicama adnotacija (lat. adnotatio) biljeka, primjedba, napomena, objanjenje; prav. popis; anotacija adnotanda (lat.) mn. stvari koje treba zabiljeiti, zapamtiti, znaajne stvari adnotata (lat.) mn. biljeke, primjedbe, napomene adnotator (lat. adnotator) pisac ili stavlja primjedaba; tuma adnotirati (lat. adnotare) pribiljeiti, zapisati, zapamtiti, uzeti na znanje adolescencija (lat. adolescentia) mladost, mladenako doba; mlade, omladina adolescent (lat. adolescens) mladi; pren. utokljunac Adonaj (hebr.) Gospod, Gospodin, "moj Gospodin" hebrejski naziv za Boga, budui da se ime Jahve nije smjelo izgovoriti) adonijski stih (lat. versus adonius) poet. antiki stih koji se sastoji od jednog daktila i jednog troheja ili spondeja: U U U Adonis (gr. Adonis) mit. legendarno lijep mladi za iju su se ljubav otimale boice Afrodita i Perzefona; simbol ljepote i proljea; zool. vrsta lijepog plavog leptira (Polyomatus Adonis); bot. gorocvijet adonizacija (lat. adonisatio) namjetanje, dotjerivanje, kienje adopcija (lat. adoptio) uzimanje pod svoje, usvojenje, posvajanje

24

adresat adoptacija (lat. adoptatio) v. adopcija adoptant (lat. adoptans) posvojitelj, usvojitelj; adoptator adoptat (lat. adoptatus) usvojeno dijete, posvoje, pokerka, posinak adoptator (lat. adoptator) v. adoptant adoptirati (lat. adoptare) uzeti tue dijete pod svoje, usvojiti, posvojiti; priznati za svoje adoptivan (lat. adoptivus) usvojen, posvojen adoracija (lat. adoratio) oboavanje, veliko potovanje, klanjanje; silno voljenje, bezgranina ljubav Adrast starogrki mitoloki kralj u Argu, tast Polinikov, jedan od voa "Sedmorice protiv Tebe" adrenalin (lat. ad u ren bubreg) med. supstanca (ili: tvar) koju nadbubrena lijezda izluuje neposredno u krv; upotrebljava se za smanjenje krvnog tlaka, kod slabosti srca, bronhijalne astme, morske bolesti itd.; epinerfm, epirenan, suprarenin adresa (fr. adresse) 1. oznaka (na pismu i dr.) mjesta stanovanja i imena onoga kome se pismo upuuje; 2. pismena predstavka, molba skuptine vladaru; sveana estitka neke udruge ili kolegija slavljeniku; pren. hitrost, okretnost, umjenost; adresa po potrebi bank. pozivanje neke osobe da akceptira ili isplati mjenicu za sluaj neakceptiranja ili neisplate mjenice adresant (fr. adresser) osoba ili tijelo koje upuuje ili preporuuje, pisac pisma, predstavke, molbe i si.; bank. mjenini potpisnik koji upuuje poziv nekoj osobi da akceptira ili isplati mjenicu adresar (fr. adrreser) popis osoba s naznaenjem mjesta i ulica stanovanja; knjiga s popisom stanovnika nekog mjesta (po zanimanjima, djelatnostima, ulicama i dr.) adresat (fr. adresser) osoba ili tijelo kojem se upuuje pismo, primatelj pi-

adresirati sma; bank. osoba kojoj se vlasnik mjenice treba obratiti u sluaju da je primatelj (trasat) ne plati adresirati (fr. adresser) oznaiti na pismu, poiljci i dr. ime i mjesto stanovanja osobe ili ustanove kojoj se pismo ili poiljka upuuje, napisati adresu Adrijatik (lat. Adria) Jadran, Jadransko more adrogacija (lat. adrogatio) prav. usvojenje; usvojenje onoga koji je ve punoljetan adrogirati (lat. adrogare) prav. uzeti pod svoje, posvojiti, usvojiti; usp. adoptirati adskripcija (lat. adscriptio) pripisivanje; pismeni dodatak adskriptor (lat. adscriptor) supotpisnik adsorpcija (lat. adsorptio) fiz. zgunjavanje plinova na povrini vrstih tijela; usp. okluzija adstant (lat. adstans) pomonik, pomoni uitelj adstipulacija (lat. adstipulatio) bezuvjetni pristanak, potpuna suglasnost adstrikcija (lat. adstrictio) med. stezanje, skupljanje, zatvaranje, npr. rane adstringens (lat. adstringens) med. sredstvo za stezanje povrine sluznice i povrijeene koe adstringentan (lat. adstringens) stezljiv, koji stee, koji skuplja, koji zatvara adstringirati (lat. adstringere) stegnuti, stezati, skupiti, skupljati, zatvoriti adukcija (lat. ad, ducere voditi) privoenje, dovoenje, primicanje, privlaenje; med. gibanje miia prema sredinjoj crti tijela, privlaenje miia; prav. dokazivanje, navoenje razloga, pozivanje na to; aduktor mii primicah; usp. abdukcija, abduktor adukcija n.at. aductio dovoenje) anat. "vivlaenje miia

25

adventisti adult (lat. adolescere odrasti, adultus) odrastao, spolno zreo ovjek i svako ivo bie uope adultan (lat. adultus) odrastao, stasao; punoljetan; spolno zreo adulter (lat.) preljubnik, brakolomac adultera (lat.) preljubnica adulteracija (lat. adulteratio) krivotvorenje (osobito novca) adulterij (lat. adulterium) prav. brakolomstvo, preljub adumbracija (lat. adumbratio) rad u glavnim potezima, nacrt, skica adurencije (lat. adurentia) mn. sredstva za paljenje ili nagrizanje adurens (lat.) med. sredstvo za paljenje ili nagrizanje; pirotik adusirati (fr. adoucir) sladiti, zasladiti; ublaiti, utaiti, razblaiti, olakati; glaati; omekati, postati kovnijim; slik. razblaiti boje adut (fr. a tout u sve, na sve) u kartama: najjaa boja, tj. karta koja nosi sve ostale; najjae sredstvo, najjai razlog adutirati (fr. a tout u sve, na sve) u kartama: poeti igru adutima; sjei adutom baciti adut na kartu druge boje i time odnijeti; izadutirati se izbaciti u igri sve adute, ostati bez aduta; pren. izgubiti, potroiti sve, ostati bez sredstava; iscrpsti sva sredstva, sve najjae razloge advekcija (lat. advehere dovoziti) vodoravno gibanje zraka, a time se prenose i meteoroloki faktori (toplina, vlaga i dr.) u vodoravnom smjeru advent (lat. adventus dolazak) predstojei dolazak Spasitelja navijeten u Svetom pismu (Otk 22,7); kod katolika: posljednja etiri tjedna pred Boi, doae adventisti (lat. adventus dolazak) pripadnici kranske sljedbe koju je u Americi osnovao William Miller koji je proricao da e Krist po drugi puta doi 1844. godine; svetkuju subotu,

adventivan osnovom vjere smatraju Sveto pismo (Bibliju), vjeruju u Kristovo obeanje da e po drugiput doi; crkva rairena po cijelom svijetu adventivan (lat. adventivus) sluajan; sporedan, pridoao; bot. koji ne raste na svom pravom mjestu, npr. adventivni korijen onaj koji se razvija na samoj stabljici (brljan, divlja jagoda i dr.) adventizam (lat. adventus dolazak) nauavanje i pokret adventista; v. adventisti adverb (lat. adverbium) gram. prilog adverbijal (lat. adverbiale) gram. prilona oznaka (vremenska, mjesna, nainska, uzrona) adverbijalni (lat. adverbialis) gram. priloni adverzarije (lat. adversaria) mn. knjige ili biljenice u koje se privremeno unose grada i biljeke koje e tek kasnije biti sreene ili obraene adverzativan (lat. adversativus) gram. suprotan advocatus Dei (lat.) "Boji odvjetnik", u Rimokatolikoj crkvi: osoba koja opovrgava prigovore "vrajeg odvjetnika" (advocatusa diaboli) pri procesima za proglaenje svetim ili blaenim advocatus diaboli (lat.) "vraji odvjetnik", osoba koja se suprotstavlja "Bojem odvjetniku" (advocatusu Dei); pren. ovjek koji se suprotstavlja opem miljenju; v. diabolus rotae advocirati (lat. ad voare) baviti se odvjetnikim poslovima, braniti druge pred sudom; sluiti pravu; pren. zauzimati se za nekoga ili neto advokat (lat. advocatus onaj koji je pozvan u pomo) pravozastupnik, pravobranitelj, branitelj, odvjetnik advokatura (lat. advocatura) pravobraniteljstvo, pravozastupnitvo, odvjetnitvo, odvjetniko zvanje

26

aerobat adustirati (lat. adjustare) dotjerati, dotjerivati, namjestiti; adjustirati; obino: adustirati se, adjustirati se adutant (lat. adjutans) pomonik; mlai asnik dodijeljen na slubu viem asniku, pratitelj vieg asnika autantura (lat. adjuntatura) zvanje, sluba i kancelarija autanta aed (gr. aoidos) pjeva i pjesnik slobode u herojskom razdoblju starih Grka AEG kratica za poznatu njemaku tvrtku Allgemeine Elektrizitets-Gesellschaft it. Algemajne elektricitets-gezelaft "Sveope drutvo za elektricitet" Aenona (lat.) antiko ime za Nin aequilibrium indifferentiae it. ekvilibrijum indiferencije (lat.) fil. ravnotea dvaju suprotnih motiva, dviju suprotnih pobuda; usp. Buridanov magarac aer (gr. aer zrak, lat. aer) zrak aeracija (lat. aeratio) proizvoenje zraka; prozraivanje; izlaganje kemijskom djelovanju zraka aerat (lat. aeratum) kem. voda u kojoj ima ugljine kiseline aerenhim (gr. aer zrak, en u, hyma tekuina, sok) bot. stanino tkivo s velikim, zrakom napunjenim, meustaninim prostorima, osobito kod vodenih biljaka aerian (lat. aer, gr. aer) zrani; prozraan, plinovit aerifikacija (lat. aerificatio) punjenje zrakom; kem. pretvaranje u zrak, plin aeriforman (lat. aeriformis) prozraan, plinovit aerizirati (gr. aer, fr. aeriser) pretvoriti, pretvarati u zrak, plin aero- (gr. aer, lat. aer) predmetak u sloenicama sa znaenjem: zrak, zrani, koji je u vezi sa zrakom aerobat (gr. aer, baino idem) plesa u zraku, plesa na uetu; koji ide po zraku; mudrija

aerobi aerobi (gr. aer, bios ivot) mn. biol. bakterije koje, kao i sva via iva bia, moraju imati slobodnog kisika da bi mogle ivjeti (za razliku od anaeroba) aerobionti (gr. aer, bios ivot) mn. zool. v. aerobi aerobomba (gr. aer, bombos dubok, potmuo zvuk) voj. zrana, avionska bomba aerobus (gr. aer, lat. omnibus svima) zrano prijevozno sredstvo aerodin (gr. aer, dynamis sila) zrak. zrakoplov tei od zraka, u letu se odrava uglavnom pomou aerodinamikih reakcija aerodinamika (gr. aer, dynamis sila) fiz. znanost o zakonima gibanja plinovitih tijela aerodrom (gr. aer, dromos putanja) mjesto gdje stoje, odakle polaze i kamo se sputaju zrakoplovi aeroduktor (lat. aeroductor) med. instrument kojim se pri poroajima dovodi zrak aeroembolija (lat. aer zrak, gr. embolon klin) stvaranje plinskih mjehuria u tkivima i krvi zbog izlaganja organizma snienom tlaku koji vlada na veim visinama aerofagija (gr. aer, fagein jesti) med. gutanje zraka, bolest koja se javlja osobito kod neuropata i histerinih osoba, ali i kod tuberkuloznih aerofiltar (lat. aer zrak, filtrum cgedilo) filtar u obliku rezervoara napunjenog ljakom kroz koji se proputaju tekue vode radi aeracije aerofiti (gr. aer, fyton biljka) bot. biljke koje rastu sasvim u zraku (suprotno: geofiti); takoer: epifiti aerofobija (gr. aer, fobeo bojim se, plaim se) strah od zraka, izbjegavanje zraka aerofon (gr. aer, foneo zvuim) instrument pomou kojega se ljudski glas

27

aeromantija moe prenositi i uti na 69 kilometara (izumio ga je Edison) aerofor (gr. aer, foros nosa) sprava koja omoguava disanje i u inae otrovnom ili zaguljivom zraku, kao i pod vodom aerofotografija (gr. aer, fos svjetlost, grafo piem) perspektivno snimanje raznih objekata, osobito zemljita (terena), iz zraka (zrakoplova) fotografskim putem aerofotogrametrija (lat. aer zrak, gr. fos, fotos svjetlo, gramma slovo, metria mjerenje) izradba zemljovida snimanjem iz zrakoplova aerogen (gr. aer, gennao stvaram, proizvodim) koji se stvara pomou zraka, koji dolazi od zraka; aerogena tuberkuloza infekcija koja nastaje unoenjem u plua tuberkuloznog bacila s udahnutim zrakom aerografija (gr. aer, grafo) opisivanje zraka aerogram (lat. aer zrak, gr. grafein pisati) vijest predana zranim putem, putem radija; radiogram aeroidan (gr. aeroides) koji ima oblik zraka, zrakolik; maglovit aeroklimatologija (lat. aer zrak, gr. klimatos naginjanje zemaljske kugle polu, logia znanost) znanost koja prouava klimu troposfere i drugih dijelova stratosfere aerolit (gr. aer, lithos kamen) meteor, kamen koji pada iz zraka, meteorski kamen aerologija (gr. aer, logia) znanost o zraku i njegovim svojstvima, znanost o atmosferi i njezinom ispitivanju aeromagnetometrija (lat. aer zrak, gr. Magnes lithos, metria mjerenje) istraivanje ruda pomou zrakoplova, tj. iz zraka aeromantija (gr. aer, manteia proricanje) proricanje po pojavama u zraku

aeromedicina aeromedicina (lat. aer zrak, medicus) grana medicine koja se bavi prouavanjem i lijeenjem zdravstvenih poremeaja koji se javljaju kao posljedica letova zrakoplovima aeromehanika (gr. aer, mechanike) fiz. znanost o zakonima gibanja i ravnotee plinova; pneumatika aerometar (gr. aer, metron) sprava za mjerenje gustoe i tlaka zraka aerometrija (gr. aer, metria) mjerenje zraka; znanost o mjerenju gustoe i tlaka zraka aeromiting (lat. aer zrak, engl. meeting) sastanak zrakoplovaca; skup ija je svrha populariziranje zrakoplovstva; javna priredba sa zrakoplovnim vjebama aeromonter (lat. aer zrak, fr. monteur) radnik koji montira zrakoplovne konstrukcije aeromotorist (lat. aer zrak, lat. motor) radnik koji rukuje benzinskim motorima, zrakoplovnim motorima i si. aeronaut (gr. aer, naus brod, nautikos brodski, pomorski) zrakoplovac, onaj koji se vozi zrakoplovom aeronautika (gr. aer, naus brod, nautike) znanost o zrakoplovstvu; zrakoplovstvo aeropauza (lat. aer zrak, lat. pausis) atmosferski slojevi iznad 25 km s veoma razrijeenim zrakom koji ne moe podrati let zrakoplova aeroplan (gr. aer, planos koji luta, koji krstari) zastarjeli naziv za zrakoplov (avion) aeroprojektor (lat. aer, projector) fotogrametrijski instrument za izradu topografskih zemljovida iz fotografskih snimaka napravljenih u zraku aeroskop (gr. aer, skopeo gledam) sprava za mjerenje koliine praine u zraku aeroskopija (gr. aer, skopeo gledam) pregled (ili: ispitivanje) zraka

28

aerozoi aerostacija (lat. aerostatio) vjetina dizanja balona i upravljanja njima, zrakoplovstvo aerostat (gr. aer, statos stajai, koji stoji) sprava za letenje laka od istisnutog zraka (balon, zrani brod) aerostatika (gr. aer, statos),znanost o ravnotei plinova, posebno "zraka aerotaksija (gr. aer, taxis ureenje) zool. kretanje organizama koji se slobodno kreu, npr. bakterija u vodi, prema mjestima najveeg (pozitivna aerotaksija) ili najmanjeg (negativna aerotaksija) sadraja kisika, gdje se onda ti aerotaksini mikroorganizmi skupljaju aeroterapija (gr. aer, therapeia lijeenje) med. lijeenje udisanjem umjetno zgusnutog ili razrijeenog zraka aeroterorizam (gr. aer, lat. terror strah, uas) bombardiranje iz zraka gradova i naselja radi zastraivanja, uznemiravanja i demoraliziranja stanovnitva aerotonometar (gr. aer, tonos napon, metron mjera) sprava za mjerenje napona krvnih ila aerotopografija (gr. aer, topos mjesto, grafo piem) metoda u geodeziji: izrada geodetskih planova i karata pomou snimaka iz zraka aerotropizam (gr. aer, tropos okret, pravac) bot. pokreti biljaka prema mjestima gdje ima najvie {pozitivni aerotropizam) ili manje (negativni aerotropizam) zraka, odnosno kisika aerotunel (lat. aer zrak, engl. tunnel) poseban hodnik u kojem se ispituju zrakoplovi i zrakoplovni modeli pomou umjetnog prilagoavanja brzine zranog strujanja aeroza (gr. aer) med. razvijanje zraka u tijelu aerozoi (gr. aer, zoon ivotinja) zool. v. aerobi

aeternum vale aeternum vale it. eternum vale (lat.) zauvijek zbogom, posljednji pozdrav afagija (gr. a-, fagein jesti) med. nemogunost gutanja hrane afakija (gr. a-, fakos lea) med. nedostatak one lee; pr. afakian afamirati (fr. affamer) muiti glau; pr. afamiran afanija (gr. afaneia) glupost, kojetarija afarist (tal. affarista) ovjek koji bezobzirno eli ostvariti dobitak ili ast, pekulant afazija (gr. a-, femi govorim) med. ne' mo (ili: nemogunost) govora; zanijemjelost od uasa; psih. bolesna smanjenost sposobnosti govora zbog zaboravljanja pojedinih rijei afefobija (gr. afe doticanje, fobos strah) med. bolestan strah od dodira afekcija (lat. affectio utjecaj) naklonost, njenost, odanost, ljubav, srdanost; svako uzbuenje i promjena u tjelesnom ili duevnom stanju; med. svaki utjecaj na tijelo, bolest; osjeaj; aficiranje afekt (lat. affectus, afficere utjecati na nekoga ili neto) psih.-vrlo jak osjeaj koji veinom nailazi najednom, iznenadno, traje obino vrlo kratko i u jednom trenutku dostie toliku jainu da gotovo posve zavlada svijeu, duevni pokret; uzbuenje, stanje razjarenosti, razjarenost afektacija (lat. affectatio) neprirodnost, usiljenost, pretvaranje, prenemaganje afektirati (lat. affectare) biti neprirodan, praviti se, pretvarati se, prenemagati se; htjeti vjeto prikazati neto onakvim kakvo zapravo nije afektivan (lat. affectivus) uzbudljiv, osjetljiv, osjeajan afektuozan (lat. affectuosus, fr. affectueux) usrdan, ljubazan, veoma naklonjen

29

afidavit afektuozitet (lat. affectuositas) usrdnost, velika naklonjenost, strasnost afel (gr. apo od, helios Sunce) astr. najvea udaljenost planeta ili kometa od Sunca; suprotno: perihel afeleja (gr. afeleia) ret. jednostavnost, prirodnost (u govoru) Afer (lat.) arapski naziv za neka etiopska plemena (prema njima su Rimljani nazvali itav kontinent Afrika) afera (fr. affaire) stvar, posao; parnica, spor; teak poloaj; zamrena stvar; neugodan doivljaj; velik dogaaj; sukob afera (fr. afiaire) onaj koji ima ili pravi afere, koji se bavi prljavim poslovima, osobito na raun drave afereza (gr. aphairesis oduzimanje) gram. skraivanje poetka, skraivanje jedne rijei time to joj se izostavi poetak, prvo slovo, prvi slog; med. uklanjanje suvinog ili onesposobljenog dijela ljudskog tijela affabile (tal.) glaz. ugodno, ljubazno, umiljato affaire d'honneur it. afer d-oner (fr.) stvar asti, dvoboj affanato (tal.) glaz. bolno, tuno, plaljivo affettuosissamente it. afetuozisamente (tal.) glaz. v. affettuosissimo affettuosissimo it. afetuozisimo (tal.) glaz. vrlo osjeajno, veoma strasno affettuoso it. afetuozo (tal.) glaz. uzbudljivo, ganutljivo, dirljivo, toplo, strasno; con affetto afflitto (tal.) glaz. bolno, tuno; con afflittione affretando (tal.) glaz. sve bre, ubrzavajui; affretoso affretoso (tal.) glaz. v. affretando affunde (lat. affundere, affunde) farm. na receptima: nalij na to! afidat (lat. affidatus) podanik, vazal afidavit (lat. affidavit) pom. iskaz pod prisegom o teretu nekog broda

afiks afiks (lat. affigere privrstiti, prikovati, affixum) gram. produenje rijei dodavanjem jednog slova ili sloga, govorni dodatak; dometak afilantropija (gr. a-, filos prijateljski, anthropos ovjek) nedostatak ljubavi prema blinjima; mrnja prema ljudima afilian (gr. afyllos, a-, fyllon list) bot. bez listova, bez ainog listia afilijacija (lat. affiliatio) usvojenje; primanje u neki red ili drutvo; bratstvo, sveza; druba, drutvo, tajno udruenje afilirati (lat. affiliare) usvojiti nekoga za sina ili kerku; zbratimiti; primiti nekoga u neki red, bratstvo ili drutvo; pridruiti, zdruiti; afilirana loa masonska loa koja je ula u sastav neke vee loe afinaa (fr. affinage) profinjavanje, proiavanje, npr. plemenitih rudaa; dotjerivanje, glaanje, stanjivanje afinerija (fr. affinerie) radionica za proiavanje plemenitih rudaa i dr.; radionica u kojoj se izrauju ice; usp. rafinerija afinirati (fr. affiner) profiniti, napraviti ljepim; oistiti, proistiti, proiavati; dotjerati, stanjiti afinis (lat. affinis) roak po eni, zet, tast afinitet (lat. affinitas) srodstvo, srodnost (suprotno: kognacija); kem. stupanj lakoe kojom se dva razliita elementa spajaju, tenja za sjedinjavanjem izmeu dvaju kemijskih elemenata ili vie njih; pren. srodnost, slinost afion (ar., perz.-tur. afyon) mak; opijum, opij afirmacija (lat. afifirmatio) potvrivanje; potvrda; tvrdnja, iskaz dan pod prisegom afirmativa (lat.) potvrdno miljenje; potvrivanje, potvrda

30

aformacija afirmativan (lat. affirmativus) potvrdan; odluan; pokazni; log. afirmativan sud potvrdan sud (S je P), npr. zlato je skupocjeno afirmirati (lat. affirmare) tvrditi, potvrditi, potvrivati, uvjeriti; afirmirati se uspjeti odrati se kao takav afi (fr. affiche) oglas, javna objava, plakat afitaa (fr. affutage) voj. namjetanje topa na lafetu, puke na kundak; pripremanje topova za pucanje; otrenje alata afitirati (fr. affuter) voj. namjestiti (ili: namjetati) top na lafetu ili puku na kundak; top ili puku pripremiti za paljbu; biti afitiran biti u pripravnosti, imati pri ruci aflikcija (lat. afflictio) utuenost, oaloenost, alost; bol, tuga, jad, muka; nesrea, nedaa aflogistian (gr. a-, flogyzo zapalim, sagorim) koji gori bez plamena, npr. aflogistina svjetiljka afluencija (lat. affluentia) pritjecanje, nagomilavanje, umnoavanje, izobilje, obilje, obilnost afluks (lat. affluxus) pritjecanje, priljev, navala ega, obilje; afluksija afluksija (lat. affluxio) v. afluks afobija (gr. afobia ) neplaljivost, nebojaljivost afonija (gr. a-, fone glas) med. bezglasnost; gubljenje (ili: gubitak) glasa zbog bolesti miia i ivaca koji pokreu i zateu glasne ice; v. afonian aforija (gr. plodan, rodan) med. neplodnost, jalovost aforistino (gr. aforismos) kratko i jezgrovito, u obliku izreke aforizam (gr. aforismos) kratka i u odreenom obliku iskazana izreka koja veoma jasno izraava jednu misao; mudra pouna izreka aformacija (lat. afformatio, ad formare oblikovati, uobliiti, graditi) tvorba

aforodizijazam novog oblika pridodavanjem; u hebrejskoj gramatici: tvorba osobnih glagolskih oblika dodavanjem skraenih zamjenica (aformativa) aforodizijazam (gr. afrodisiazo) med. v. afrodizija afretiranje (fr. affretement) pom. zakupljivanje lade; zakupnina afrik (fr. afrique) materijal od palminih vlakana (slui za punjenje strunjaa) afrikaans inaica nizozemskog jezika kojom govore Buri Afrikander bijelac roen u Junoj Africi; u uem smislu Bur afrikanistika znanost koja prouava afrike jezike i knjievnosti, znanost o afrikoj kulturi afrikata (lat. affricare natrljati) gram. sloeni, sliveni suglasnik, npr. c = t +s Afrodita (gr. Afrodite) mit. starogrka boica ljubavi i ljepote koja se rodila iz morske pjene (kod Rimljana: Venera); pren. ljubavno uivanje, spolna ljubav, obljuba; dra, ljupkost; zool. morska gusjenica afroditografski (gr. Afrodite, grafo) koji opisuje ili prikazuje predmete ljubavi; astr. koji opisuje planet Veneru afroditski (gr. Afrodite) ljubavni afrodizija (gr. afrodisiazo sladim se ljubavlju) med. ljubavna pohota, ljubavno ludilo, pretjerano razvijen spolni nagon; aforidizijazam afrodizijaci (gr. afrodisios ljubavni) mn. sredstva za izazivanje spolnog nagona afrodizijak (gr. afrodisios koji se odnosi na ljubavni uitak) sredstvo za jaanje spolnog nagona afrometar (gr. afros pjena, metron) sprava za mjerenje tlaka pjene, sprava za mjerenje vrenja afronterija (fr. affronterie) javna pogrda; bezobrazna i drska prijevara

31

agamogonija afrozinija (gr. afrosyne) bezumlje; med. besmislenost, buncanje u groznici afte (gr. afthai, lat. aphthae) mn. med. bolest na sluznici usne upljine: bijeli ili ukasti mjehurii s crvenim rubom after-dinner (engl.) odmaranje odmah nakon ruka after-shave it. after-eiv (engl.) kolonjska voda, losion koji se upotrebljava nakon brijanja; after-shave lotion it. after-eiv loun (engl.) usp. losion aftezan (gr. aftha, lat. aphthosus) mjehurast; med. koji ima afte na sluznici usne pljine aftong (gr. a-, fthongos zvuk, glas, ton) gram. mukli suglasnik afuzija (lat. affundere doliti) dolijevanje agalaktija (gr. a- bez, gala mlijeko) med. bezmlijenost dojke, oskudica u mlijeku kod majke agalma (gr. agalma) lik, kip, slika, ukras, osobito u hramu agame (gr. a- bez, gamos brak) mn. bot. biljke gimnospore ije se stanice razmnoavaju samostalno, bez utjecaja drugih oplodnih stanica Agamemnon mit. sin Atrejev, unuk Pelopov, praunuk Tantalov, brat Menelajev, kralj u Mikeni (Argu), vrhovni zapovjednik helenske vojske u Trojanskom ratu; ubila ga je ena Klitemestra i njezin ljubavnik Egist; osveen od sina Oresta agamija (gr. a- bez, gamein eniti se) bezbranost; bot. bespolnost cvjetova, kriptogamija; zool. partenogenetsko razmnoavanje agamist (gr. a-gameo bez ene sam) neenja, momak, samac agamogonija (gr. a- bez, gamos brak, gone raanje) biol. raanje bez oploivanja, tj. putem diobe (nain razmnoavanja kod praivotinja); supr. gamogonija

agape agape (gr. agape ljubav) Boja ljubav, boanska ljubav; kranska ljubav; mn. veere ljubavi kod prvih krana kao znak opeg bratstva i ljubavi agar-agar vrsta algi u kineskim i japanskim morima; pomijeana s vodom daje bezbojnu hladetinastu masu koja se upotrebljava u kuharstvu, u apreturi (kao sredstvo za lijepljenje) i u bakteriologiji (kao hranjiva podloga za uzgoj bakterija) Agareni (hebr.) mn. naziv za Turke i muslimane u starim spomenicima, po imenu arapskog plemena koje je, prema Starom zavjetu, ivjelo u doba idovskih kraljeva u Arabiji i napadalo susjedna idovska plemena agastronomija (gr. a- bez, gaster trbuh, nomos zakon) med. uzetost trbunih ivaca agatobiotika (gr. agathos dobar, bios ivot) fil. nauavanje o dobrom i pravilnom ivljenju agatodemon (gr. agathos dobar, daimonion duh) mit. dobri duh, duh zatitnik agatologija (gr. agathos dobar, logia znanost) fil. dio etike koji ui o najviem dobru Agaton (gr. aghatos dobar) starogrki pisac tragedija, prijatelj Euripidov i Platonov agava (gr. agauos vrijedan divljenja, lat. agave americana) bot. tropska biljka podrijetlom iz Ju. Amerike, stablo joj izraste do 10 m visine; upotrebljava se, osobito lie, u narodnoj medicini Agemenidi mn. perzijska dinastija od 8. do 4. stoljea pr. n. e.; unitio ju je Aleksandar Makedonski porazivi kralja Darija III. Agena it. edine (engl.) vrsta amerikih raketa upotrijebljenih u programu Gemini

32

agerasija Agence Havas it. aans avas (fr.) francuska obavjetajna agencija (ured za informacije) Agence Telegraphique Suisse (fr.) vicarska novinska agencija agencija (lat. agentia) poslovnica nekog veeg poduzea iji je djelokrug ogranien; novinarsko poduzee za davanje novosti dnevnim listovima agenda (lat.) dnevnik; podsjetnik agenezija (gr. a- bez, genesis raanje) enska neplodnost, nesposobnost za raanje; fiziol. nepotpuna embrionalna razvijenost ili nedostatak nekog dijela organizma; teol. nauavanje Crkve po kojem Bog nema poetka Agenor (gr. agenor) "hrabri"; u starogrkoj mitologiji: sin Posejdona i Libije, osniva grada Tira, praotac Feniana agens (lat. agens) fil. djelotvoran, radno naelo, ono to je uzrok neemu, snaga; pokretna sila agent (lat. agens koji radi) poslovoa; posrednik; predstavnik firme, zastupnik; tajni policajac agent provokator (lat. agens provocator izaziva) plaeni izaziva nereda, poticatelj nemira, plaeni buka; osobito: tajni policijski dounik kojemu je zadatak stei povjerenje politiki sumnjivih ili nepoeljnih osoba pa ih onda navesti na vrenje kanjivih djela agentura (lat.) posao; poslovno podruje jednog agenta; ured jednog agenta, poslovnica ager (lat.) polje, oranica; ager publicus it. ager publikus (lat.) dravno zemljite koje slui za javnu uporabu; osvojena zemlja koja se poklanja isluenim vojnicima ageracija (lat. aggeratio) nagomilavanje, gomilanje agerasija (gr. ageraos koji ne stari) nestarenje, mladolik izgled, staraka svjeina

agestija agestija (lat. aggestio) dovlaenje na gomilu, gomilanje, nagomilavanje ageuzija (gr. a- bez, geusis ukus) med. nedostatak (ili: neosjeanje) okusa Agezilaj (gr. ago vodim, laos narod) "voda naroda"; "predvodnik", "prvak"; spartanski kralj (54. st. pr. n. e.) Agfa kratica za Aktiengesellschaft fiir Anilinerzeugung it. akcijengezelaft fir anilinercojgung (njem.) "dioniko drutvo za proizvodnju anilina"; usp. anilin; Agfakolor (lat. color boja) film produkcije Agfa aggiustamente it. adustamente (tal.) glaz. tono, potpuno, sasvim tono aggratiatio publica it. agracijacio publika (lat.) pomilovanje koje daje vladar povodom velikih dravnih blagdana i proslava, opa amnestija agijazma (gr. hagiazma) blagoslovljena voda, sveta voda agilan (lat. agilis) brz, lak, hitar, spretan, okretan; marljiv, vrijedan agilitet (lat. agilitas) v. agilnost agilnost (lat. agilitas) brzina, okretnost, hitrost, lakoa; radinost, marljivost aginian (gr. a- bez, gyne ena) neoenjen aginija (gr. a- bez, gyne ena) neenjenost, ivot bez ene agirati (lat. agere) raditi, poslovati, trgovati; glumiti na pozornici agitacija (lat. agitatio) pokret, kretanje, nemir; revno zauzimanje i rad u uoj ili iroj sredini za neku osobu, stvar ili protiv neke osobe ili stvari; podbadanje, bunjenje agitakl (lat. agitaculum) farm. tapi ili bati za mijeanje kod pripreme raznih kemikalija ili lijekova agitata res (lat.) stvar o kojoj se esto govori ili raspravlja, koja je esto na dnevnom redu; svrena stvar, rijeena stvar agitato it. aditato (tal.) muz. uzburkano, dirljivo

33

aglutinacija agitator (lat.) ovjek koji se revno zauzima i radi za neku osobu, stranku ili ideju, ili protiv neke osobe, stranke ili ideje; buntovnik; podbada, smutljivac agitirati (lat. agitare poticati) revno raditi za neku osobu, stvar, ili protiv neke osobe, stvari, osobito u politikom smislu; poticati, buniti; farm. mijeati, mukati Agitprop kratica za Odjel agitacije i propagande Aglaja (gr. aglaos sjajan) "sjajna", "blistava"; jedna od triju Gracija; boica ljupkosti Aglaura mit. ki atenskoga kralja Kekropa aglobulija (gr. a- bez, lat. globulus kuglica) med. nedovoljnost krvnih zrnaca aglomeracija (lat. agglomeratio) skupljanje, gomilanje, nagomilavanje aglomerat (lat agglomeratum) tijelo nastalo nagomilavanjem vie raznih sastavnih dijelova; min. slijepljen kamen aglomerirati (lat. agglomerare) gomilati, nagomila(va)ti, skupljati aglosija (gr. a- bez, glossa jezik) med. nijemost, mutavost; aglosostomija aglosostomija (gr. aglossos nijem, stoma usta) med. v. aglosija aglucija (lat. aglutio) med. nemogunost gutanja; agluticija aglutinacija (lat. agglutinatio) nagomilavanje, skupljanje; fil. najnii stupanj aperceptivnog spajanja predodaba pri emu, dodue, nastaje nova zbirna predodba, ali njezini sastavni dijelovi ipak ostaju samostalne predodbe; med. svojstvo imunog krvnog seruma da skuplja bakterije u gomilice (npr. kod tifusa); sljepljivanje rana pomou tekuine koja ponovno spaja odvojene dijelove (limfa); gram. stapanje dviju rijei u jednu

aglutinacija aglutinacija (lat. aglutinatio) med. v. aglucija aglutinancije (lat. agglutinantia) mn. med. lijekovi za brzo zaraivanje rana; sredstva za slijepljivanje aglutinativan (lat. agglutinare prilijepiti) koji srauje, koji zarauje, koji zalijei; koji se priljepljuje, priljepni, s priljepcima; aglutinativni jezici lingv. jezici kod kojih se rijei tvore dodavanjem gradivnih elemenata na korijen rijei, npr. turski i dr. aglutinini (lat. agglutinare prilijepiti) mn. med. tvari koje nastaju u krvi pod utjecajem bakterija i krvnom serumu daju sposobnost izazivanja aglutinacije aglutinirati (lat. agglutinare) slijepiti, prilijepiti, priljepljivati, sastaviti, srasti agma (gr. agma) lingv. naziv za glas n kad stoji ispred glasova k, g, h, (tada ga nesvjesno izgovaramo kroz nos) agnacija (lat. agnatio) krvno srodstvo, srodstvo po ocu agnat (lat. agnatus) roak s oeve strane, roak po krvi agnatian (lat. agnatus) srodan po oevoj strani, po ocu agnatija (gr. a- bez, gnathos eljust) med. nedostatak eljusti agnominacija (lat. agnominatio) v. anominacija agnoscirati (lat. agnoscere) priznati (npr. potpis, mjenicu i si.) agnosticizam (gr. agnostos nepoznat) izraz koji obuhvaa veoma razliite pravce (transcendentalni idealizam, pozitivizam i dr.) koji zastupaju gledite da je stvarnost nemogue spoznati agnozija (gr. a- bez, gnosis spoznaja) psih. nesposobnost raspoznavanja, razumijevanja i oznaavanja pojmovima onoga to se zamijeti pomou osjetila, npr. kad bolesnik predmete

34

agora vidi, ali ih ne raspoznaje i dr.; fil. polazna toka Sokratove filozofije: "Znam da nita ne znam" Agnus Dei (lat.) Jaganjac Boji, jedno od Kristovih imena (Iv 1,29) agofilomanija (tal. ago igla, gr. filos prijatelj, mania pomama, strast) izraz za strast ubadanja u venu i utakanje bilo kakve nekodljive tekuine kojom se zamjenjuje ubrizgavanje neke droge agogika (gr. ago vodim) glaz. naziv za postupne promjene tempa radi to ivljeg i plastinijeg izvoenja glazbenog djela agometar (gr. ago vodim, metron mjera) fiz. v. reostat agon (gr. agon borba) gimnastiko, konjiko i glazbeno natjecanje kod starih Grka agona (gr. agonos neplodan) zem. crta koja na zemljovidu spaja mjesta na kojima je magnetna deklinacija jednaka nuli agonija (gr. agonia borba) smrtna borba; smrtne muke, izdisanje, stanje koje prethodi smrti; smrtni strah, oajanje agonist (gr. agonistes) borac, gimnastiki, konjiki i glazbeni natjecatelj kod starih Grka agonistarh (gr. agonistes, archos) nadzornik gimnastikih, jahakih i glazbenih natjecanja kod starih Grka agonistika (gr. agon borba) borba, natjecanje; borilaka, gimnastika, hrvaka vjetina agonizam (gr. agon) borba, utakmica agonografija (gr. agon borba, grafia opis) opis(ivanje) borbe agonotet (gr. agonothetes) redatelj gimnastikih, konjikih i glazbenih natjecanja kod starih Grka, sudac u borbi agora (gr. agora trg) 1. u starogrkim gradovima: glavni trg; 2. narodna

agorafobija skuptina starih Atenjana; mjesto gdje se ta skuptina sastajala agorafobija (gr. agora trg, fobeo bojim se) med. nervozni strah od prelaenja preko trgova, ulica i uope praznih prostora agracijacija (lat. aggratiatio) pomilovanje agrafa (fr. agraffe) 2. kopa, spona (kao nakit) agrafa (gr. agrafos nenapisan) 1. mn. teol. pojedine reenice koje se navode kao Isusove rijei kojih nema u kanonskim Evaneljima, ali ih navode drugi apostoli i crkveni oci (npr. Djela apostolska 20,35) agrafija (gr. a- bez, grafo piem) med. gubljenje sposobnosti pisanja, bolest koja se javlja zbog nekih bolesti mozga Agram (njem., navodno od am Graben na jarku, na nasipu) staro njemako ime za Zagreb agramatist (gr. a-grammatos) onaj koji ne zna pisati, nepismenjak agrar (gr. agros, lat. ager njiva, polje) opi izraz za pojmove koji obuhvaaju poljoprivredu, zemlju, zemljine odnose, zemljine reforme, zakone i dr.; pasti pod agrar biti obuhvaen odredbama zakona o agrarnoj reformi agrarac (lat. agrarius) zemljoradnik; pristaa zemljoradnike politike agrarizam (gr. agros, lat. ager njiva, polje) ekonomsko-politiki pokret iji je cilj unapreenje i zatita poljoprivrede i poljoprivrednika od drugih grana proizvodnje (industrije i dr.) agrarni (lat. agrarius) koji se tie zemlje, zemljoradniki, poljoprivredni; agrarna reforma reforma koja se odnosi na zemljoposjed; ponovna raspodjela zemlje agravacija (lat. aggravare oteati) oteavanje, oteanje, pogoranje; poveanje, pootrenje, npr. kazne

35

agrestan agreaa (fr. agreage) trg. nagrada posredniku; kurtaa agregacija (lat. aggregatio) nagomilavanje, nakupljanje, zbijanje; pridruivanje, primanje u neko drutvo; izvanredna profesura agregat (lat. aggregatum skupina) min. masa koja je nastala putem sjedinjavanja vie istovrsnih stvari, masa koja sadri u sebi razline sastavne dijelove; mat. zbroj, iznos; meh. dinamo-stroj i motor, generator i motor agregatno stanje fiz. stanje u kojem se neko tijelo javlja, nain spajanja i zbijanja dijelova po kojem se tijela dijele na vrsta, tekua i plinovita agregirati (lat. ad pri, grex stado, agregare) primiti u neko drutvo, pridruiti; gomilati, nagomilati, zbiti, spojiti u jedno tijelo agreman (fr. agrement pristanak) pristanak drave da primi odreenu osobu za diplomatskog predstavnika neke druge drave agrergografija (gr. agros njiva, ergon djelo, grafia pisanje, opisivanje) opisivanje poljoprivrednih sprava agresija (lat. aggressio) napad, napadanje; nasrtljivost, nasilje agresini (lat. aggredi) mn. med. neotrovne tvari kojima bakterije, proizvodei ih, svladavaju otpornost organizma agresivan (lat. aggressivus) nasrtljiv, koji je sklon napadanju, napadan, nasilan agresor (lat. aggressor) nasrtljivac, napada, napadaka ili izazivaka strana agrest (tal. agro, agresto, lat. aseg ljut) sok iscijeen iz nezrelog groa, upotrebljava se za ocat, limunadu i dr. agrestan (lat. ager njiva, polje, agrestis) seljaki, seoski; poljski; pren. grub, neuglaen, neobrazovan

agrestija agrestija (lat. agrestis poljski, seoski) seljatvo, prostatvo; grubost, neugladenost, neobrazovanost agri- (lat. ager) predmetak sa znaenjem: poljoprivreda agricola it. agrikola (lat.) seljak, poljoprivrednik agrikultura (lat. agricultura) zemljoradnja, ratarstvo, zemljodjelstvo agrikulturni (lat. agricultura) koji se tie zemljoradnje, poljoprivredni; agrikulturni sustav v. fiziokratski sustav; agrikulturna kemija dio primijenjene kemije koji se bavi kemijskim uvjetima ivota korisnih biljaka (itarica) i domaih ivotinja; agrikulturna fizika fizika primijenjena na zemljoradnju; agrikulturne drave drave u kojima su zemljoradnja i stoarstvo glavne privredne grana (suprotno: industrijske drave) agriofag (gr. agrios divlji, fagein jesti) divljak koji se hrani sirovim mesom ivotinja, osobito divljai agriotimija (gr. agrios divlji, thymos dua) divljatvo, divlja ud; luaka sklonost ubojstvu Agripa (lat. Agrippa) 1. rimsko osobno ime; 2. med. nepravilan poroaj, kad dijete dolazi na svijet najprije nogama umjesto glavom; takoer: agripski poroaj agripnija (gr. agrypnia) med. budnost, nesanica, nespavanje agripnokoma (gr. agrypnia, koma neprirodna pospanost) med. nesanica praena velikom eljom za spavanjem agro- (gr. agros, lat. ager) predmetak u sloenicama sa znaenjem: polje, poljski, poljoagrobaza (lat. ager polje, gr. basis temelj) kratica za agronomska baza (seoska poljoprivredna sredinjica) agrobiologija (lat. ager polje, gr. bios ivot, logia znanost) dio biologije koji prouava uspijevanje i iskoristivost

36

agrometeorologij a biljaka s obzirom na kakvou zemljita agrobotanika (gr. agros, botane trava) dio botanike koji prouava morfoloke i fizioloke osobine kultiviranih biljaka agroekologija (lat. ager polje, gr. oikos kua, logia znanost) znanost o smjetaju poljoprivrednih povrina agrofitotehnika (gr. agros, fyton biljka, techne vjetina) agr. vjetina obraivanja i uzgoja biljaka, osobito kultiviranih biljaka agrogeologija (gr. agros, ge zemlja, logia znanost) dio geologije koji skuplja i potanko obrauje one dijelove geologije koji se tiu poljoprivrede agrokemija (agros, cheo lijem) dio kemije koji, na osnovi pokusa, ispituje utjecaj zemljita na prehranu i sastav kultiviranih biljaka agrokemija (lat. ager polje, gr. chemeia) grana kemije koja se bavi prouavanjem kemijskih procesa i elemenata s obzirom na plodnosti zemljita (npr. primjena umjetnih gnojiva i uporaba kemijskih sredstava, tj. pesticida radi zatite raslinja i dobivanja veeg uroda agroklimatologija (gr.) grana klimatologije koja prouava klimatske elemente i varijacije koje utjeu na razdiobu biljnog svijeta na povrini Zemlje agromaksimum (lat. ager polje, maximum) najvea koliina zemljinog posjeda koju smije imati neki pojedinac agromanija (gr. agros, mania pomama, ludilo) strasna ljubav prema zemljoradnji agromelioracija njegovanje tla racionalnom obradom, gnojivima, zatiivanjem od erozije i si. agrometeorologij a (lat. ager polje, gr. meteoron koji se nalazi u zraku, logia znanost) grana meteorologije koja

Agron prouava vremenske elemente i pojave koje utjeu na razvoj usjeva Agron kralj svih Ilira u 3. st. pr. n. e., mu glasovite Teute agronom (gr. agronomos) poljoprivrednik, osobito: inenjer poljoprivrede, kolovan poljoprivrednik agronomija (gr. agronomia) znanost o obraivanju zemlje, racionalna zemljoradnja agropedologija (gr. agros, pedon zemlja, tlo, logia znanost) znanost koja prouava fizika, kemijska i bioloka svojstva zemljita u vezi s racionalnim podizanjem kultiviranih biljaka agrostemin (lat. agrostemma) kem. alkaloid koji se nalazi u sjemenu kukolja agrostografija (gr. agros polje, grafo piem, opisujem) opisivanje trava agrostologija (gr. agros polje, logia znanost) znanost o travama agrotehnika (gr. agros, techne vjetina) poljoprivredna tehnika, znanost koja prouava naine uzgajanja biljaka na razliitim zemljitima radi dobivanja visokih, stalnih i po kakvoi dobrih prinosa Ah znak za amper-sat Ahasver (hebr. Achaschverosch) starozavjetni oblik imena perzijskog kralja Kserksa; kasnije je ovim imenom nazvan i Vjeni Zid, tj. ovjek kojega je, prema legendi, Bog prokleo da ne moe nikad umrijeti ni smiriti se, nego mora vjeno lutati ahat (gr. achates) min. vrsta dragog kamena, mineral sastavljen od vie vrsta kvarca (kalcedona, karneola i dr.), s veoma upljikavim kalcedonskim slojevima, tako da mogu upijati boje zbog ega su u trgovinama najee umjetno obojeni; slui za nakit ahatizirati (gr. achates) dati neemu preljeve boja i are kao kod ahata, izraditi da izgleda kao ahat

37

ahreja aheman (gr. a-, cheo lijevam, chemeia) pr. fiz. koji slabo ili nikako ne proputa onaj dio svjetlosnih zraka koji izaziva kemijske promjene na nekom tijelu ahemanzija (gr. a-, chemeia) fiz. svojstvo nekog tijela da slabo ili uope ne proputa svjetlosne zrake koja imaju kemijska djelovanja ahidrija (gr. a-, hydor voda) nedostatak vode, oskudica u vodi, bezvodnost Ahil (gr. Ahilleus) mit. najvei grki junak u Trojanskom ratu, sin Peleja i boice Tetide ahilija (gr. a-, chylos sok) med. bolest eluca zbog nenormalnog izluivanja eluanog soka; sastoji se u tome to u eluanom soku nema dovoljno solne kiseline i nekih fermenata Ahilova peta Ahil je mogao biti ranjen samo na jednome mjestu, i to na peti; otuda: slabost, slaba strana, mana nekog ovjeka; Ahilova tetiva anat. najjaa nona tetiva koja se sputa od stranjeg dijela lista do pete ahimsa (sanskrt. ahimsa "ne povrijediti") osnovni moralni zakon budizma, hinduizma i jainizma: zabrana ubijanja ivih bia ahipnija (gr. a-, hypnos san) med. nesanica, nedostatak sna; prid. ahipnian ahiret (tur. ahyr posljednji) drugi svijet, zagrobni ivot Ahitofel (hebr.) ime mudrog savjetnika kralja Davida; pren. dobar i mudar savjetodavac ahlis (gr. achlys) tama; med. pomraenje vida, magliasta mrlja na ronici oka Ahmozis egipatski naziv za Mojsija aholija (gr. acholos) med. prestanak izluivanja ui ahreja (gr. a-, chros koa; boja koe) med. bljedilo, slabokrvnost

Ahriman

38

ajskafe ^jerkonjak (njem. Eier jaja, fr. cognac rakija od vina) liker od jaja i konjaka (vinjaka) ajerpajz (njem. Eirspeise) omlet, kajgana, prena izmuena jaja Ajfelov toranj v. Eiffelov toranj ajmpindekl (njem. einbinden uvezati, Deckel poklopac) povoj, jastuk u koji se stavlja dojene ajnakter (njem. ein jedan, lat. actus in) kazalini komad u jednom inu ajnc (njem. eins jedan) vrsta kartake igre ajngemahtes (njem. Eingemachtes) vrsta krepke juhe s mesom i drugim dodacima; ujuak ajnlag (njem. Einlage) uloak koji se stavlja u obuu kod ravnog stopala i si. ajnleger (njem. einlegen staviti) tisk. radnik koji stavlja arke u tiskarski stroj; dio tiskarskog stroja koji slui za stavljanje papira u stroj ajnpren (njem. Einbrenn) zaprka, zafrig; ajnpren-juha pregana juha ajntajnij kemijski element otkriven 1952. nakon eksplozije hidrogenske bombe; kasnije proizveden u ciklotronu i nuklearnim reaktorima; tablini mu je broj 99, znak E i Es (naziv prema A. Einsteinu) ajntopfgeriht (njem. ein jedan, Topf lonac, Gericht jelo) u nacistikoj Njemakoj: propis koji utvruje da se nekoliko dana u tjednu mora u domainstvima i restoranima kuhati samo jedno jelo (ili: vie jela u jednom loncu); postignuta uteda davala se za ratne potrebe; ajntopfesn ajnjeriger (njem. ein jedan, Jahr godina) tonije: Einjahrig-Freiivilliger "jednogodinji dobrovoljac" (austrougarski vojni obveznik na tzv. akom roku) ajskafe (njem. Eis led, Kaffee kava) ledena kava

Ahriman (perz.) mit. u zendskoj religiji i Zaratustrinom nauavanju: simbol negativnog naela, bog i praizvor svega zla, poglavica zlih duhova, vjeni protivnik Ormuzda Ahter (njem. acht osam) osmica, npr. iskrivljenje kotaa na biciklu (kota nalikuje na brojku 8), igraa karta osmica i dr. AICA kratica za Association Internationale des Critiques d'Art (fr.) Meunarodno udruenje umjetnikih kritiara; engl. International Association of Art Critics Aida glavna junakinje znamenite Verdijeve istoimene opere (ime nema posebno znaenje, izmislio ga je Verdi) aide it. ed (fr. aide, lat. adiutare) pomo, pomaganje; u v^stu: suigra, partner; aide-memoire < S U , ed memoar (fr.) podsjetnik AIDS (engl. skraenica o^ Acquired Immunodeficiency Syn,$r9me) sindrom steene imunodeficijencije, zbog izostanka imunosnog odgovora na virus HFV (Human Immunodeficiency Virus) koji u organizam dospijeva preko ozlijeene sluznice ili krvnim preparatima; bolest se oituje vruicom, opom neotpornou organizpia, gubitkom tjelesne mase, otokom limfnih lijezda; ugroene su promiskuitetne osobe, homoseksualci i ovispici o drogama koji razmjenjuju intrav^nske injekcije aitiologija (gr. aitia uzrok, logia znanost) v. etiologija Aja Sofija (od gr. Hagia Sofia Sveta Sofija) prije: poznata kranska bazilika; danas: muzej u Carigradu Ajant (gr. Aias) mit. sin Telamona, kralja salaminskog, najvei i poslije Ahila najhrabriji grki junak pod Trojom; nakon Ahilove smrti uzalud je elio dobiti njegovo oruje te je zbog toga poludio i ubio se od alosti

Aka Larencija Aka Larencija (lat. Acca Larentia) u starorimskoj mitologiji: ena pastira Faustula s kojim je odgojila Romula i Rema (njih je, prema legendi, odgojila vuica) akacija (gr. akakia) bot. omanje trnovito drvo koje preteito raste u Africi i Australiji; upotrebljava se u farmaciji kao sredstvo za ublaavanje nadraenosti sluznice; kod slobodnih zidara: simbol ednosti i nevinosti (po tome to gr. rije akakia znai nevinost) akademija (gr. akademia od osobnog imena Akademos; ovaj ovjek bio je vlasnik vrta o kojem je rije pod 1.) 1. vrt u blizini Atene gdje je Platon pouavao u svojoj filozofiji; 2. Platonova kola, Platonova filozofija; 3. visoka kola za znanost ili umjetnost; 4. udruenje znanstvenika i umjetnika radi unapreivanja znanosti i umjetnosti; 5. sveana priredba u slavu nekog znaajnog dogaaja ili neke osobe akademik (gr. akademikos) polaznik neke visoke kole za znanost ili umjetnost; lan udruenja za unapreenje znanosti i umjetnosti akademizam (gr. akademia) u likovnim umjetnostima: smjer kod kojega je teite u strogom pridravanju tradicionalnih (antikih) umjetnikih oblika i pravila, bez unoenja samostalnih osobnih osjeaja i shvaanja; dakle, osnovna mu je karakteristika oponaanje antikih uzora akademski (gr. akademikos) koji pripada visokoj, velikoj koli (sveuilitu, koji se tie ove; koji pripada akademiji 4., koji se tie akademije 4.; obrazovan na visokoj koli, kolski; pren. usiljen, krut; akademska rasprava strogo znanstvena rasprava; akademski graanin polaznik, student sveuilita

39

akatalektian stih akairologija (gr. akairos nezgodan, u nezgodan trenutak, logia govor) nezgodan, neprilian, neprikladan govor I. akalkulija (gr. a ne, lat. calculare raunati) med. nesposobnost vrenja bilo kakvih raunskih operacija (najee se javlja kod organskih oteenja mozga) akampsija (gr. akampsia) negipkost; med. "zgrenost, ukoenost udova akantestezija (gr. akantha trn, bodljika, ekinja, aisthanomai osjeam) med. smetnja povrinskog osjeta bolesnik se osjea kao da ga netko bode iglicama akantologija (gr. akantha bodlja, logia govor.) lit. zbirka satirinih podrugljivih pjesama akantbpelvis (gr. akantha bodlja, lat. pelvi zdjelica) med. bodljikava zdjelica; kotane izrasline u zdjelinoj upljini koji suavaju zdjelicu i oteavaju poroaj akantoza (gr. akantha bodlja) med. promjena koe zbog neprirodnosti sluznoga sloja pokoice, praena hipertrofinim promjenama na koi, kao to su bradavice, papilomi i dr. akardija (gr. a-, kardia srce) fiziol. nedostatk srca; pren. malodunost, mekutvo! akarijaza (gr. akari grinja) vrsta uge kod domaih ivotinja (uzronik je jedna vrsta grinja) akarpija (gr. akarpia) neplodnost akaa <ind.) fil. po nauavanju Upaniadai etar, tj. prostor predoen kao materijalni element, kao "prostorna supstancija"; akaa je ono iz ega sva bia- proizlaze i u to se vraaju akatagrafija (gr. a-, kata, grafia pisanje) med. nemogunost sreivanja rijei u reenice (pri pisanju) akatalektian stih (gr. a-katalektikos) poet. stih klasinih pjesnika kod kojega je posljednja stopa potpuna

akatalepsija akatalepsija (gr. akatalepsia) nesposobnost shvaanja biti neke stvari; neshvaanje, nedostatak razumijevanja; med. potres mozga akataleptian (gr. akataleptos) nedokuiv, nepojmljiv, neshvatljiv akatapoza (gr. a-, kataposis pijenje) med. nemogunost pijenja ili gutanja akatarzija (gr. akatharsia) neistoa; nenaklonost prema istoi; med. neistoa krvi akatastatian (gr. a-katastatos) nepostojan, nestalan; med. neuredan, nepravilan (za groznicu) akatolik (gr. akatholikos) kranin koji ne pripada katolikoj vjeri, osobito protestant akaustian (gr. a-kaustos) nesagorljiv, nezapaljiv akceleracija (Jat. acceleratio) fiz. ubrzanje, ubrzavanje akcelerativan (lat. accelerativus) ubrzan, koji ubrzava, ubrzavajui akcelerirati (lat. accelerare) ubrzati, ubrzavati akcelerometar (lat. accelerare ubrzavati, gr. metron mjera) instrument za mjerenje ubrzanja akcent (lat. accentus) gram. naglasak (sloga ili rijei); znak za obiljeavanje naglaska akcentologija (lat. accentus naglasak, gr. logia znanost) gram. disciplina koja se bavi naglascima (akcentima); v. akcent akcentuacija (fr. accentuation) gram. naglaavanje, isticanje u govoru nekog glasa, sloga ili neke rijei putem naglaavanja; stavljanje znakova za naglaavanje rijei (akcenata) akcentuiranje (lat. accentus naglasak) gram. v. akcentuacija akcentuirati (lat. accentus) naglasiti, naglaavati, istaknuti (glas, slog ili rije); staviti, stavljat: naglaske (akcente) na rijei

40

akcesist akcepcija (lat. acceptio) primanje, prihvaanje, usvajanje; usvojeno znaenje neke rijei akcept (lat. acceptus primljen, prihvaen) potpis na mjenici kojim se potvruje da potpisnik svojim potpisom jami za uplatu mjenine svote u odreeno vrijeme; rije kojom se izraava primanje mjenice; primljena mjenica akcepta (lat. accepta) mn. prihodi, dohoci akceptabilan (lat. acceptabilis) primljiv, prihvatljiv, usvojiv akceptacija (lat. acceptatio cambii) primanje mjenice, akcept akceptant (lat. acceptans) primatelj (kod svakog ugovora, od dviju ugovarakih strana, paciscenata, jedna je promitent ponuditelj, a druga akceptant primatelj); onaj koji prihvaa mjenicu, trasat akceptibilitet (lat. acceptibilitas) primljivost, prihvatljivost akceptilacija (lat. accepti latio) trg. unoenje u knjigu nekog duga kao plaenog prije nego to je stvarno plaen akceptirati (lat. acceptare) primiti, prihvatiti, priznati, odobriti; akceptirati mjenicu obvezati se na plaanje mjenice pismenom zabiljekom na samoj mjenici akces (lat. accessus, accedere) pristup, prilaz; stupanje u neku slubu radi stjecanja prakse u poslovima; primanje nekog pravnika u sud radi praktinog vjebanja; med. napadaj groznice akcesija (lat. accessio) pristup, priblienje, prikljuak; ono to jo prioada glavnoj stvari; stupanje na vlast akcesist (lat. accessus pristupanje, pristup) poetnik, pripravnik u slubi ili zvanju; ovjek koji je primljen u slubu kao pripravnik, na probu

akcesit akcesit (lat. accedere pristupiti, accessit) pohvalnica (ueniku pri dodjeljivanju nagrada u koli), druga nagrada, sporedna nagrada akcesoran (lat. accessorius) sporedan, uzgredan, pomoni akcidence (lat. accidere) mn. tisk. fini, posebni tiskarski poslovi za koje se trae struno osposobljeni slagari; izrada tablica, obrazaca, vrijednosnih papira i si. akcidencija (lat. accidere, accidentia) ono to nije bitno, to je promjenjivo ili sluajno u nekoj stvari, a to bi moglo biti i drukije pa da se bit te stvari ne promijeni; sporedan posao, sporedna, sluajna zarada akcident (lat. accidens, accidere dogoditi se) nebitna, sluajna osobina neega (za razliku od esencije ili supstancije); sluaj akcidentalan (lat. accidentialis) nebitan, sporedan, sluajan, koji nema veze s biti stvari akcija (lat. actio, fr., eng. action) radnja, djelatnost, djelovanje, poduzetnost; trg. dionica, udio s odreenim kapitalom u kakvom privrednom ili trgovinskom poduzeu i dokument o tom udjelu akcijski (lat. actio rad, djelovanje) radni, djelatni, koji se tie djelovanja; akcijski radijus zrak. udaljenost koju zrakoplov moe prijei (s povratkom na polaznu toku) bez sputanja i uzimanja goriva akcindentalije (lat. accidentalia) sluajnosti; sluajne osobine neke stvari, koje nisu bitne; sporednosti akcionar (fr. actionnarie) trg. dioniar, vlasnik dionica nekog trgovakog ili industrijskog poduzea, lan nekog akcionarskog drutva akcionarsko drutvo drutvo vlasnika akcija (dionica) nekog poduzea kojima je cilj zajedniki rad i zajed-

41

aklamirati niko privreivanje; drutvo osnovano na podlozi uplaenih akcija akcionator (lat. actionator) tuitelj; posrednik, senzal akcionirati (lat. actio tuba) tuiti, optuiti, optuivati akcipirati (lat. accipere) primiti; opaziti, opaati, osjetiti, osjeati, uti; shvatiti, razumjeti, nauiti akciza (fr. accise, lat. accisa, accidere dogaati se) prirez; porez na potronju akcizant (fr. accise) onaj koji plaa prirez, porez na potronju akcizirati (fr. accise) odrediti prirez, potroarinu, oporezovati akcizor (fr. accise); poreznik akedija (gr. akedeia) v. acedija akefal (gr. akefalos bezglav) sanjar; ovjek koji ne trpi niiju vlast akenonoet v. acenonoet akeridi mn. farm. v. aceridi akezija (gr. akesis) v. acezija akianoblepsija (gr. a, kyanos tamnoplav, blepo vidim) med. sljepilo za plavu boju akinezija (gr. akinesia) nepokretljivost; med. ukoenost jednog ili vie udova, uzetost ivaca akirija (gr. akyria) uporaba rijei u prenesenom smislu akiurgija (gr. ake lijeenje, ergon djelo) med. znanost o lijeenju rezanjem, znanost o operacijama, kirurgija akizam (gr. akkizomai pretvaram se) pretvaranje; ret. kad se netko pravi da za neto ne mari, npr. kad medvjed za ute kruke, do kojih ne moe, kae: "Nisu ni bile zrele." aklamacija (lat. acclamatio) burno odobravanje, klicanje; par acclamation it. par aklamasjon (fr.) izvriti izbor ili usvojiti kakav prijedlog jednoglasno, pristankom svih, bez pojedinanog glasovanja aklamirati (lat. acclamare izvikati) odobravati uzvikivanjem; izabrati

aklastian bez pojedinanog glasovanja; pozdravljati klicanjem ." aklastian (gr. aklestos neztvoren) opt. koji ne prelama, ne lomi zrake aklimatizacija (lat. acclimatisatio) prilagoavanje tuem podneblju, navikavanje na tuu klimu; prilagodba biljki i ivotinja nekom dotle stranom podneblju, pren. udomaivanje aklimatizirati (lat. acclim&tisare) prilagoditi se, prilagoavati se podneblju, naviknuti se na neku tuu klimu; pren. udomaiti akme (gr. akme vrhunac, vrak, iljak) med. kritino, prijelomno stanje u razvoju bolesti; akmeizam struja u ruskoj knjievnosti koja se pridravala naela "umjetnosti radi umjetnosti", javila se nakon revolucije 1905. (u vrijeme Stolipinove reakcije); najpoznatija predstavnica: lirska pjesnikinja Ana Ahmatova (pravim imenom Ana Andrejevna Gtorenko, 18891966) akoazma (gr. akoe sluh) med. halucinacija sluha pri kojoj bolesnik uje nepostojee zvukove akoemetar (gr. akuo ujem, metron mjera) med. sprava za mjerenje stupnja jaine osjetila sluha; ak'umetar akognozija (gr. akos lijek, gnosis poznavanje) med. poznavanje sredstava za lijeenje rana akolada (lat. accollata, collum vrat, fr. accolade zagrljaj) sveani udarac maem po ramenu novoproglaenog viteza; tisk. zagrada; glaz. znak koji spaja vie nota koje treba istodobno svirati akolirati (fr. accoler) obgrliti, zagrliti; staviti u zagrade; trg. spojiti vie stavki u trgovakoj knjizi akologija (gr. akos lijek, logia znanost) znanost o lijekovima, o sredstvima za lijeenje rana akon ija (gr. a-, kome kosa) med. elavost

42

akordeon akomodacija (lat. accommodatio) prilagodba, prilagoavanje; akomodacija oka prilagoavanje one lee razliitim udaljenostima gledanja akomodirati (lat. accommodare, fr. accommoder) prilagoditi, urediti; poravnati, izravnati, izgladiti; udobno smjestiti; podmiriti dug akompanjator (fr. accompagner) pratitelj akompanjirati (fr. accompagner) pratiti, sprovoditi; glaz. pratiti neije pjevanje (solo) instrumentom akompli (fr. accompli) zavren, gotov akomplirati (fr. accomplir) zaokruiti, zavriti, postii, upotpuniti akonfesionalan (gr. a ne, lat. confessio priznanje) bez vjere, bezvjeran, bez religije, nereligiozan akonitin (gr. akoniton jedi, klobui, lat. Aconitum napellus) kem. alkaloid koji se nalazi u korijenu raznih vrsta jedia; upotrebljava se kao sredstvo protiv reumatizma kod neuralginih bolova akontacija (tal. a conto) uzimanje na raun, na ime zarade ili primanja, uzimanje unaprijed, uzimanje predujma; svota koja se uzima na raun, predujam akontirati (tal. a conto), uzeti (ili: uzimati) na raun, unaprijed, na ime zarade ili primanja, predujmiti akonto (tal. a conto) v. a konto akord (tal. accordo, fr. accord, lat. accordium) glaz. ugodno suzvuje triju ili vie tonova; slaganje, sloga, suglas' nost; ugovor, pogodba, poravnanje; posebni nain plaanja radnika, "po svrenom komadu", a ne nadnicom, otuda: dati neki posao u akord plaati taj posao po komadu, ne nadnicom akordator (fr. accordeur, tal. accordatore) glaz. ugaa glazbala akordeon (tal. accordo) runa harmonika na razvlaenje, prvi put napravljena 1829. g.

akordirati akordirati (fr. accorder) usuglasiti, usuglaavati, prilagoditi (glasove, ice); sloiti, slagati; sporazumjeti se, poravnati se, nagoditi se sa zajmodavcem u sluaju nemogunosti urednog plaanja duga; plaati po svrenom poslu, a ne nadnicama; odobriti, dopustiti, priznati akordoar (fr. accordoir) glaz. vilica za usuglaavanje, prilagoavanje glazbenih instrumenata akorporacija (lat. accorporatio) spajanje, pripajanje, zdruenje akorporirati (lat. accoporare) spojiti, pripojiti, pridruiti akostati (tal. accostare) pristati uz obalu (brod); stii brodom akotiledone (gr. a-, kotyledon udubljenje) mn. bot. biljke bescvjetnice ako zmija (gr. a-, kosmios uredan) neurednost, neistoa; med. bljedilo, bolestan izgled lica akozmizam (gr. a-, kosmos svemir) filozofsko shvaanje po kojem postoji, kao jedino to doista ivi, samo Bog, dok su sve ostale stvari, pa i sam svijet, samo modifikacije boanstva, bez istinske stvarnosti; suprotno: ateizam akr (engl. acre) engleska mjera za povrinu = 4840 kvadratnih jardi (4047 m2) akracija (gr. a-, krateia nemo, slabost) nedovoljna sposobnost vladanja samim sobom akranija (gr. a-, kranion lubanja) fiziol. uroena nakaznost glave, kad se dijete rodi bez jednog dijela ili bez cijele lubanje akratoterme (gr. akratos jak, u punoj snazi, thermos topao, vru) tople ljekovite vode koje sadre malo otopljenih mineralnih tvari; akratopege (gr. pege izvor) hladne ljekovite vode akreditirati (lat. accreditare) ovlastiti, opunomoiti; dati kredit, povjerenje;

43

akroovjeriti; akreditirati se stei ime, glas, povjerenje akreditiv (lat. accreditivum) punomo, ovjera; otvoreno pismo kojim se primatelj pisma umoljava da predavau, tj. akreditiranom, do odreene visine stavi na raspolaganje novac na raun izdavaa toga pisma (akreditivno pismo); cirkularni akreditiv akreditivno, kreditno pismo koje glasi na vie osoba ili trgovakih kua u raznim mjestima akrement (lat. accrementum) prirast, porast akrescenzija (lat. ad kod, uz, crescere rasti) prirast, prinova, poveanje; akrecija akribija (gr. akribeia) tonost, briljivost, savjesnost, temeljitost akribologija (gr. akribologeomai biti toan ili temeljit u istraivanju) savjesnost, tonost u govoru, pisanju, istraivanju i uope u ivotu akribometar (gr. akribes toan, metron) sprava za tono mjerenje veoma malih predmeta akribometrija (gr. akribes toan, metreo mjerim) tono mjerenje . akridofag (gr. akris skakavac, fagos onaj koji jede) skakavcojed, onaj koji se hrani skakavcima akrije (lat. acer ljut) farm. ljuti, trpki lijekovi akriminacija (lat. accriminatio) optuba, optuivanje, okrivljivanje akrimonija (lat. acrimonia) otrina, grubost, gorina akritian (gr. akritos neodluan) koji nema sposobnost prosuivanja, nekritian akrizija (gr. akrisia) nedostatak u sposobnosti rasuivanja i ocjenjivanja; neodlunost; med. neodreenost stanja bolesti akro- (gr. akros) predmetak u sloenicama sa znaenjem: krajnji, gornji, iljast

akroama akroama (gr. akroama) neto to se ulo ili to se treba uti, razgovor koji je ugodan uhu (osobito za vrijeme jela kod starih Grka); predavanje akroamatian (gr. akroamatikos) koji je odreen za sluanje; usmen, u obliku predavanja; teko razumljiv; akroamatino predavanje strogo znanstveno predavanje (za razliku od popularnoga), predavanje koje se slua bez prekidanja (za razliku od onoga koje je u pitanjima i odgovorima) akrobacija (gr. akrobateo idem na prstima) vjetina koju izvodi akrobat; zrak. namjerno izvedeno okretanje u zraku (ne spada u ona okretanja koja se izvode tijekom normalnog letenja) akrobat (gr. akrobateo idem na prstima) plesa na uetu; znalac u skakanju i prevrtanju u zraku, pelivan akrobatika (gr. akrobateo idem na prstima) vjetina izvoenja tjelesnih vjebi kojima je cilj razvijanje snage, otpornosti, gipkosti i okretnosti akrobistija (gr. akrobistia) v. akropostija akrodinija (gr. akros, odvne bol) med. zarazna bolest koja se sastoji od boli i utrnulosti udova, osobito krajnjih akrografija (gr. akros, grafia pisanje) tisk. postupak pri radu kiselinama akrogrami (gr. akro-gramma slovo) pjesme kod kojih stihovi poinju posljednjim slovima prethodnog stiha akroholija (gr. akrocholos jarostan, razjaren) jarost, razjarenost akrokarpian (gr. akros, karpos plod) bot. koji nosi plod na vrhu akrokefalija (gr. akros- krajnji, iljat, kefale glava) iljastost glave; lubanja sa iljastim tjemenom akrokolije (gr. akros, kolon ud) mn. anat. krajnji udovi tijela akrolein (lat. acer otar, oleum ulje) kem. bistra i veoma ljuta mirisna tekuina koja se stvara suhom destilacijom glicerina i nekih masti

44

akronian akroliti (gr. akros, lithos kamen) drveni kipovi kod kojih su krajnji dijelovi (glava, ruke i noge) od kamena akromatian (gr. achromatos) bezbojan; opt. koji proputa (prelamanjem) bijelu (sloenu) svjetlost ne razlaui je u njezine sastavne boje (komponente) akromatinost (gr. a ne, chroma boja) stvaranje slike bez obojenih rubova (svojstvo optikih sustava) akromatizam (gr. a-, chroma boja) opt. otklanjanje boja, ponitenje boja (akromatinim prizmama, akromatinim leama), istoa boja; bezbojnost, bljedilo; akromazija akromatopsija (gr. a ne, chroma boja, ops, opos oko) sljepilo za boje; v. daltonizam akromatopsija (gr. a-, chroma boja, orao vidim) med. potpuno sljepilo za boje, nesposobnost razlikovanja boja akromazija (gr. a ne, chroma boja) pomanjkanje normalne pigmenatacije koe; bezbojnost, bljedoa; med. privremena bljedoa uzrokovana boravkom na nekim zasljepljivim povrinama (npr. na snijegu) akromazija (gr. a-, chroma boja) opt. v. akromatizam akromegalija (gr. akros, megas velik) med. uroena poveanost udova koja se sastoji u nezgrapnosti i izoblienosti lica, donje eljusti, usnica, jezika, nosa, ruku i nogu; takoer: bolesno zadebljavanje kostiju i mekanih dijelova tijela akromikrija (gr. akro-, mikros malen) med. siunost udova, osobito na njihovim vrhovima; supr. akromegalija akromion (gr. akromion, akromia) anat. lopatica, plee akromonosilabe (gr. akros, monos jedini, syllabe slog) stihovi koji poinju posljednjim slogom prethodnog stiha akronian (gr. a-, chronos vrijeme) koji ne zavisi o vremenu, koji nije u

akronim svoje vrijeme, nesuvremen; koji se dogaa naveer ili kad se sputa no, veernji akronim (gr. akros, onyma ime) kratica sastavljena od poetnih slova ili poetnih slogova neke sloene rijei ili vie rijei, npr. ZET = Zagrebaki elektrini tramvaj akropatija (gr. akros, pathos bolest) med. opi naziv za bolesti na krajnjim dijelovima ruku i nogu, kao i ostalih perifernih dijelova tijela akropola (gr. akro-polis) gornji grad, gradska tvrava u Ateni i ostalim grkim gradovima akropostija (gr. akroposthia) gornji dio koice na mukom udu, pri obrezivanju se odree; stanje prije obrezivanja (kod Zidova); akrobistija akrostih (gr. akrostichos) pjesma kod koje poetna, a katkad i krajnja slova stihova daju neko ime ili neku rije akroterij (gr. akroterion) arhit. gornji dio, vrh zgrade, biljke i ivotinje kao ukrasi na vrhu, sljemenu zgrada akrotizam (gr. akros) fil. istraivanje prauzroka, posljednjeg uzroka stvari; tenja za onim to je najvie u spoznaji (teorijski akrotizam) i djelovanju (praktini akrotizam) akrozofija (akro-sofia) najvia mudrost akselband (njem. Achsel rame, Band vrpca, traka) voj. vrpca koja pada s ramena na prsa, u nekim vojskama slui kao oznaka posebne slube (npr. stoerni asnik) aksenija (gr. axenia) negostoljubivost, negostoprimstvo; pr. aksenian aksijalni (lat. axis osovina, os) osni, osovinski aksilarni (lat. axilla pazuho) pazuni aksinomantija (gr. axine sjekira, manteia proricanje) proricanje po sjekirama aksiologija (gr. axios vrijedan, koji vrijedi, logia znanost) fil. teorija vri-

45

akter jednosti, nauavanje o vrijednostima; timologija aksiom (gr. axioo cijenim; zahtijevam, traim, axioma) neposredna jasna znanstvena spoznaja, oita istina, spoznaja koja se ne moe dokazati, a i ne trai dokaza jer je oita (npr.: nijedna tvrdnja ne moe istodobno biti i tona i netona; kad su dvije koliine jednake treoj, onda su i meu sobom jednake) aksiomatika sustav aksioma; v. aksiom aksist (njem. Achse osovina) "osovina", pristaa Hitler-Mussolinijeve politike tzv. "osovine Berlin-Rim-Tokio" koja je uvukla svijet u strahote Drugog svjetskog rata aksolotao (meks.) veliki slatkovodni vodozemac u Sjev. Americi i Meksiku; aksolotlo aksonometrija (gr. axon os, osovina, metria) mjerenje osovine kod geometrijskih tijela aksungija (lat. axis osovina, ungere mazati) mazivo za osovine ili kola; farm. mast, salo akam (tur. akam veer) sumrak, tj. doba od zalaska sunca do potpunog mraka; etvrta dnevna muslimanska molitva (veernja); akam-cvijet biljka pupoljica (lat. Oenothera biennis); akam-iek (tur. iek cvijet) biljka nourak (Mirabilis jalapa) akt (lat. actus, eng. act, fr. acte) djelo, in; svaki sveani javni in, osobito sudski in, rasprava, pretres; kaz. in; u likovnoj umjetnosti: crte, slika ili kip golog ljudskog tijela; javni spis Akteon (gr. Aktaion) kod starih Grka: lovac kojega je boica lova Artemida pretvorila u jelena (jer ju je promatrao dok se kupala) pa su ga rastrgali vlastiti psi akter (fr. acteur, lat. actor vritelj, izvritelj) glumac; sudionik u nekom dogaaju

akti akti (lat. actum, mn. acta od agere djelovati, raditi) mn. djela, inovi; spisi koji se tiu neega, osobito u sudu, dravnim ustanovama itd.; staviti ad acta (it. akta) prikljuiti aktima, tj. neku stvar ili molbu smatrati svrenom, odstraniti je, ne raditi po njoj nita; designacija akata popis akata koji se nalazi u jednoj biljenici; acta apostolorum it. akta apostolorum (lat.) mn. djela apostola; acta publica it. akta publika (lat.) mn. javni inovi, oni koje se tiu drave aktinidija (gr.-lat.) biljka srodna limunu od kojega je znatno bogatija vitaminom C aktinij (gr. aktis zraka) kem. radioaktivan element, atomska teina 227, redni broj 89, znak Ac aktinije (gr. aktis zraka, lat. actinaria) zool. moruzgve, morske ivotinje iz porodice koralja, mekanog tijela, bez kostura, obino ive pojedinano i esto se odlikuju lijepim bojama aktinizam (gr. aktis, aktinos sunana zraka, zraka) fiz. svojstvo sunanih, ultraljubiastih zraka da izazovu kemijske promjene; kemijsko djelovanje sunanih zraka aktinoelektricitet (gr. aktis, elektron) elektricitet to ga u kristalima izazivaju svjetlosne ili toplinske zrake aktinograf (gr. aktis zraka, grafo piem) fiz. instrument za mjerenje jaine kemijskog djelovanja nekog svjetlosnog izvora (aktinometar); takoer: instrument koji biljei promjene (varijacije) u jaini sunanih zraka aktinografija (gr. aktis zraka, grafia opis) prouavanje zraka; ispitivanje pomou rentgenskih zraka aktinogram (gr. aktis zraka, gramma slovo) rentgenska slika; rentgenogram aktinometar (gr. aktis zraka, metron) fiz. sprava kojom se mjeri jaina Sunevog toplinskog zraenja

46

aktivirati aktinometar (gr. aktis zraka, metron) fiz. sprava za mjerenje jaine rentgenskih zraka pomou selena aktinomikoza (gr. aktis zraka, mykes gljiva) med. zarazna bolest najprije primijeena kod konja, goveda i svinja, prenosiva i na ljude, uzronik je gljivica zvjezdasta oblika; pojavljuje se na probavnim organima, u pluima (zbog udisanja zarazne praine gljivica) ili na povrini koe ako je na njoj bilo ozljeda aktinomorfan (gr. aktis zraka, morfe oblik) bot. zrakast aktinoskopija (gr. aktis, skopeo gledam) med. ispitivanje, zraenje rentgenom aktinoterapija (gr. aktis zraka, therapeia lijeenje) med. lijeenje zrakama aktinski (gr. aktis gen. aktinos zraka) fiz. koji kemijski djeluje, koji kemijski razgrauje; aktinske zrake zrake s kemijskim djelovanjem; ultravioletne, ultraljubiaste zrake, nevidljive zrake aktiti (gr. akte strma obala) mn. oni koji stanuju na obali, primorci aktiv (lat. activus djelatan, radan, koji radi; radni, koji oznaava djelatnost) 1. gram. radno stanje (suprotno: pasiv) 2. skupina najdjelatnijih lanova neke organizacije aktiva (lat. activa) trg. imovina, imanje (novac, vrijednosni papiri, nekretnine); potraivanje (suprotno: pasiva) aktivan (lat. activus djelatan) radan, vrijedan, iv, okretan; jo u slubi, u djelovanju; trg. onaj ija su potraivanja vea od dugovanja; gram. radni aktive (lat. activa) trg. pozitivni sastavni dijelovi nekog imanja, od kojih vlasnik ima koristi, za razliku od pasiva, tj. objekata koji vlasniku ne donose nikakvu korist, ili su mu ak na tetu aktivirati (lat. activare) staviti u djelovanje; uvesti u aktivnu slubu; ubr-

aktivist zati, ubrzavati, pospijeiti, pospjeivati aktivist (lat. activus djelatan) onaj koji je djelatan, koji djeluje, radi aktivist (lat. activus) 1. fil. pristaa aktivizma; 2. lan aktiva (v. aktiv 2) aktivitet (lat. activitas) ivost, okretnost; djelatnost, radinost, marljivost, revnost; djelovanje; aktivnost aktivizam (lat. activus, agere djelati, raditi) fil. shvaanje da je za napredak ovjeanstva od posebne vanosti razuman i stalan utjecaj ljudskog znanja i htijenja na kulturu i ivot uope; praktino, aktivizam je moralni (etiki) zahtjev da ovjek ne smije mirovati sve dotle dok ljudska priroda, njegovim stalnim nastojanjem, ne dospije do potpune samospoznaje i samostalnosti aktivna trgovina 1. prije: izvozna trgovina; 2. danas: trgovinska djelatnost nekog naroda koja i uvoz i izvoz proizvoda vri vlastitim kapitalom i vlastitom radnom snagom; suprotno: pasivna trgovina aktivnost (lat. activus) v. aktivitet aktor (lat. actor) prav. tuitelj, izdavatelj punomoi; advokat, zastupnik aktovka (lat. actus radnja) 1. dramsko djelo u jednom inu, jednoinka; 2. torba za spise aktlus (njem. Aktschluss) zavretak dramskog ina (osobito: efektna zavrna scena) aktuacija (lat. actuatio) med. djelovanje nekog lijeka na organizam aktualan (lat. actualis, fr. actuel) sadanji, dananji, suvremen; stvaran, istinit, injenini; koji je na dnevnom redu; koji se odnosi neposredno na dananjicu; dan, dat; aktualna energija iva sila, kinetika energija aktualitet (lat. actualitas) sadanjost, stvarnost, suvremenost, dananjica; sadanja vanost, dananja zanimlji-

47

akupiktura vost; teorija aktualiteta psih. Wundtovo shvaanje da je bit due doivljaj svijesti, a ne neto supstancijalno; danost; aktualnost aktualizacija (lat. agere raditi, actualisatio) provoenje u djelo, ostvarenje, ostvarivanje aktualizam (lat. actualis) fil. naelo prirodne povijesti, osobito geologije i biologije, po kojem su sile i zakoni koji sada djeluju one iste sile koje su djelovale i u prijanjim razdobljima Zemljine povijesti aktualizirati (fr. actualiser) initi ili uiniti aktualnim, ostvariti, ostvarivati, provesti ili provoditi u djelo aktualnost (fr. actuel) v. aktualitet aktuar (lat. actuarius) sudski pisar, pisar koji vodi arhivske knjige neke ustanove i brine se o spisima akuitet (lat. acuitas) iljatost, otrina; osobito: otrina tona akuleiforman (lat. aculeiformis) zajedljiv; bodljikast akulturacija engl. (gr. a ne, lat. cultura odnjegovan) preuzimanje i usvajanje tuih kulturnih elemenata, kulturno stapanje u etnolokom i sociolokom smislu akumen (lat. acumen) otroumnost, otroumlje, domiljatost, bistrina shvaanja, pronicavost akumetar (gr. akuo ujem, metron) med. v. akoemetar akumulacija (lat. accumulatio nagomilavanje) 1. ret. nagomilavanje (rijei i izraza); 2. akumulacija kapitala poveavanje kapitala time to se dio profita ili kamate dodaje kapitalu da bi se poduzee ili poslovi proirili akumulator (lat. accumulator skuplja, nagomilava) fiz. ureaj za skupljanje elektrine energije; skuplja, nagomilava akupiktura (lat. acupictura) vezenje iglom, vez

akuplirati akuplirati (fr. accoupler) sparivati, spariti; vezivati dva po dva; spajati, spojiti akupresura (lat. acupressura pritisak iglom) med. zaustavljanje krvi pritiskom krvne ile metalnom iglom akupunktura (lat. acus igla, punctura bod) med. nain lijeenja nekih bolesti, primljen od Kineza i Japanaca, sastoji se u tome da se u oboljelo mjesto zabadaju igle akuratan (lat. accuratus) briljiv, toan, uredan, savjestan, ispravan akustian (gr. akuo ujem) koji odgovara zahtjevima akustike, prikladan za primanje i prenoenje zvuka (npr. dvorana, kazalite, crkva), sagraen tako da se rijei i tonovi mogu svuda lijepo i jasno uti; akustina sredstva sredstva koja slue poboljanju ili pojaanju slabog sluha akustika (gr. akustikos, akuo ujem, sluam) fiz. dio fizike koji prouava zvuk akuerstvo (fr. accoucher) porodiljstvo, primaljstvo (dio ginekologije) akut (lat. acutus accentus) gram. znak za dugouzlazni naglasak; otri akcent akutan (lat. acutus) otar, prijek, koji prisiljava na brzo rjeenje; akutna bol iznenadna i veoma jaka bol; akutna bolest ona koja e se brzo zavriti ili ozdravljenjem ili smru, a obino traje do 40 dana akutangularan (lat. acutus otar, angularis kutni) geom. otrokutni akuzabilan (lat. accusare optuiti, accusabilis) tuljiv, optuljiv; kanjiv akuzacija (lat. accusatio) tuenje, optuivanje akuzativ (lat. accusativus) gram. etvrti pade Odgovara na pitanje: koga? to?), najee izrie predmet glagolske radnje akuzator (lat. ac jusatcrj tuitelj, optuitelj; suprotno: akuzatus

48

akvarij akuzatorski (lat. accusatorius) prav. tuiteljski, optuni; akuzatorski kazneni postupak optuni postupak koji se vodi na osnovi neke tube (suprotno: inkvizitorski kazneni postupak) akuzatus (lat. accusatus) tuenik, optuenik; suprotno: akuzator akva (lat. aqua) voda akvabatik (lat. aqua voda, gr. bathys dubok) elektromotorna naprava (slina modelu morskog psa), koja slui za promatranje ivola. pod vodom; napravljena od stakla pojaanog plastikom, opremljena kamerama, reflektorima, priuvnim kisikom i dr.; usp. batiskop akvafortis (lat. aqua, fortis jak) kem. snana voda, priprema se od salitre i razrijeene sumporne kiseline akvagij (lat. aqua voda, agere voditi) prav. pravo odvoenja vode, pravo isuivanja zemljita; akvalung (lat. aqua voda, engl. lung plua) naprava koja omoguuje disanje pod vodom akvamarin (lat. aqua voda, marinus morski) min. proziran poludragi kamen koji ima zelenu boju morske vode, vrsta berila akvamarinski koji ima zelenu boju morske vode akvaplan (lat. aqua voda, planus ravan) port, iroka daska vezana za motorni amac, slui za vonju na vodi akvarel (lat. aqua voda, acquerello) slika izraena vodenim bojama akvarelirati (tal. acquerellare) slikati vodenim bojama akvarelist (fr. aquarelliste) slikar koji radi vodenim bojama akvarij (lat. aquarium) staklena posuda s vodom u kojoj se uvaju vodene biljke i vodene ivotinje (ribe i vodozemci); mjesto u ljekarni gdje se dri voda

akvarijus akvarijus (lat. aquarius) astr. Vodenjak (jedan od dvanaest nebeskih znakova) akvatel (lat. aqua voda, fr. hotel) hotel na vodi, turistiki brod ili brodica akvaterarij (lat. aqua voda, terra zemlja) posuda u kojoj se dre i uzgajaju vodozemci (amfibije) akvatian (lat. aquaticus) podvodan, vlaan, movaran,; koji ivi u vodi, pokraj vode, vodeni; akvatine biljke one koje rastu po movarnim mjestima, vodene biljke akvatilije (lat. aquatilia) zool. slatkovodne ivotinje akvatorij (lat. aqua voda, territorium zemljite) vodene povrine koje imaju nekom konvencijom odreene granice akvedukt (lat. aquaductus) vodovod, vodovodna cijev; kanal akvila (lat. aquila) zool. orao; astr. ime jednog zvijea; arhit. ukras u obliku orla na zabatu kue akvizicija (lat. acquisitio) teevina, steeno dobro, zarada; nabavljanje; zadobivanje, stjecanje akvizit (lat. acquisitum) neto to je zadobiveno, nabavljeno, steeno akvizitor (lat. acquisitor) ovjek koji neto stjee, zarauje, nabavlja ili zadobiva akvozan (lat. aquosus) pun vode, bogat vodom; kiovit akvozitet (lat. aquositas) bogatstvo vodom; kiovitost A1 Capone (Alfonso) najpoznatiji ameriki gangster (18971947); sinonim za velikog gangstera uope al corso it. al korzo (tal.) trg. po teaju, po sadanjoj vrijednosti novca Al Fatah (ar. Al Fatah "borba i pobjeda") najstarija i najvea vojnopolitika organizacija palestinskih Arapa, osnovana 1965. kako bi obranila prava palestinskih Arapa i uspostavila palestinsku dravu na podru-

49

alacija jima iz kojih su Arapi iseljeni nakon osnutka Izraela al marco it. al marko (tal.) trg. prema istoj teini zlata i srebra al pari (tal.) trg. jednak, koji ima jednaku vrijednost, iste vrijednosti ili sadraja; jednakost nominalne i stvarne vrijednosti, osobito kod novca al piacere it. al pjaere (tal.) glaz. po volji, prema dopadanju, kako se hoe al piacimento it. al pjaimento (tal.) glaz. v. al piacere al punto (tal.) u toku, savreno tono, navlas; a punto al rigore di tempo (tal.) glaz. strogo u taktu al segno it. al senjo (tal.) glaz. ponavljanje jednog odjeljka od odreenog znaka al- (ar. al-) arapski lan, npr. alkali, alkohol, al-Kuran itd.; esto se upotrebljava i el i ul al-damija (ar. al-ami) velika islamska bogomolja Al-koran (ar. El-kuran) v. Alkuran Al-kuran (ar. El-kuran) knjiga, itanka; v. Kuran ala milaneze (tal. alla milanese) na milanski nain, naziv poznatog talijanskog jela: pageti s narezanim komadiima unke preljeveni umakom od rajica ala vild (fr.-njem. wild-divlji) kuh. "kao divlja", izraz koji oznauje poseban nain pripremanja mesa divljai (ali i domaih ivotinja na takav nain) alabandizam umjetnika drljotina (po karijskom gradu Alabandi gdje je vladao lo umjetniki ukus) alabaster (gr. alabastros, lat. alabastrum) min. posebna, veoma tvrda vrsta gipsa, u vodi teko rastopljiv; alabastersko staklo mutno, poluprozirno staklo alacija (lat. alatio, lat. alatus krilat) davanje krila; pren. ubrzanje, pourivanje

Aladin Aladin glavni junak prie o arobnoj svjetiljci (Aladinova svjetiljka) koja onome koji je posjeduje ispunjava sve to poeli; pria je objavljena u poznatoj arapskoj zbirci pripovjedaka "Tisuu i jedna no" Aladinova svjetiljka v. Aladin alada (tur. alada raznobojan, aren) pamuna tkanina s utkanim arama; haljina od te tkanine alafranka (tal. alla franca) na europski nain, po europski, po zapadnjaki (za razliku od turskog, orijentalnog, islamskog); supr.: alaturka Alah (ar. a-ilah) Bog, pravi Bog, naziv za Boga kod muslimana alaj (tur.) eta vojnika, bataljun, puk; mnotvo, gomila; parada, sveanost sveana povorka; alaj-barjak zastava jednog odreda (alaja) vojnika; visoka ast u feudalnoj Turskoj alak (tur.) urnebes, vika, galama; juri, napad; gomila, mnotvo, rulja alakati (tur.) vikati alah (obiaj Turaka pri juriu); juriati uz urnebesnu viku alalija (gr. a-, lalein brbljati) med. nemogunost izgovaranja artikuliranih glasova zbog poremeaja u govornim organima alamet (tur. alamet) znak, simptom, trag, predznak, najava; prigoda, zgoda, pravi trenutak; oluja, meava, nevrijeme; prokletstvo Alani iranski nomadski narod sarmatskog podrijetla; za vrijeme seobe naroda doli su do panjolske gdje su ih unitili Vizigoti alanin kem. aminopropionska kiselina alantijaza (gr. allas, allantos kobasica) med. teko akutno trovanje zaraenom mesnom hranom; botulizam alantoidna tekuina zool. tekuina koja se nalazi izmeu alantoisa i araniona alantois (gr. allas, eidos izgled, oblik) zool. omota zametka kod viih kra-

50

albacija ljenjaka (sisavaca, riba i gmazova), kod gmazova i ptica pomae disanje, a kod sisavaca jo i prehranjivanje zametka alantotoksikon (gr. allas, allantos kobasica, toxikon otrov) kem. otrov koji se razvija u pokvarenom mesu Alarih (germ.) "kralj sviju", "vladar nad svima" alarm (fr. alarme, tal. airarme) voj. uzbuna, poziv za pripremu u sluaju opasnosti; nemir, nespokojstvo, zabrinutost; strah alarmantan (fr. alarmant) uznemirujui, koji uznemiruje, koji izaziva ili stvara nespokojstvo i zabrinutost alarmirati (fr. alarmer) uzbuniti, uzbunjivati, dati znak za uzbunu, pozvati k oruju; uznemiriti, zastraiti alarmist (fr. alarmiste) iritelj uznemirujuih vijesti alas (ma. halasz) ribar Alaska sjeverozapadni poluotok Sjeverne Amerike; 1867. od Rusije su ga kupile SAD; glavni grad Juneau, najvei Anchorage Alastor zloduh osvete u starogrkim tragedijama alat (ar. alet) pribor, sve to je potrebno za rad, osobito runi, orue alatracija (lat. allatratio) lajanje na; napad na nekoga pogrdama alatura (lat. allatura, afferre donositi) prav. miraz; dodatak u novcu za izdravanje kue alaturka (tal. alla turca) na turski nain, po turski (za razliku od europskog, zapadnjakog); supr.: alafranka alaun (njem. Alaun, lat. alumen) stipsa alavertiti (tal. avvertire) obavijestiti, uputiti, pouiti albacija (lat. albatio) bijeljenje kovine (metala), osobito bakra; posrebrnjivanje kovine; tobonje pretvaranje bakra u srebro; albifikacija

albatros albatros (engl. albatross) zool. velika bijela morska ptica koja nagovjetava buru albedo (lat. albedo "bjelina") mo odbijanja svjetla, omjer svjetla to ga povrina (npr. planeta) odbija prema svjetlu koje je (npr. od Sunca) primila Albertina bogata i svjetski glasovita grafika zbirka u Beu (ime prema utemeljitelju Albertu von SachsenTeschenu, 17381822) albertotipija tisk. izrada tipografskih ploa fotografskim putem, nazvana po pronalazau, minhenskom fotografu J. Albertu (18251886) albicija (tal.) ukrasna biljka srodna akaciji albifikacija (lat. albification) v. albacija albin (p. albino, laat. albus bijel) med. onaj koji boluje od albinizma, bjelo albinizam (lat. albus bijel) med. nasljedni nedostatak obojene tvari, pigmenta u koi kod ljudi i ivotinja, zbog ega koa i kosa izgledaju bijele, a oi crvenkaste Albion (kelt. "brdska zemlja") staro, danas samo pjesniko ime Velike Britanije albit (lat. albus bijel) min. natrijski glinenac bijele boje albit (lat. albus bijel) natrijski glinenac (ruda iz skupine plagioklasa) albianac pripadnik kranske vjerske sljedbe u Francuskoj; sljedba se protivila Crkvi i papi); ime po junofrancuskom gradu Albi albo lapillo notare diem (lat.) bijelom pisaljkom, tj "zlatnim slovima" zabiljeiti dan kad se neto sretno dogodilo albolit (lat. albus bijel, gr. lithos kamen) vrsta odlinog bijelog cementa albomicin (gr.) antibiotik, crveni prah dobiven od zemljine plijesni; djeluje protiv stafilokoka, pneumokoka i bacila dizenterije

51

aldrovanda albugo (lat. albugo) med. bijela mrlja na ronici oka album (lat. album bijelo) knjiga s bijelim listovima koju treba ispuniti slikama u boji, crteima i si.; spomenar, spomen-knjiga; knjiga za skupljanje fotografija, razglednica, maraka itd. albumen (lat. albumen bjelanjak) kem. bjelanevina albumin (lat. albumen) kem. bjelanevinasta tvar, bjelanevina albuminat (lat. albumen) kem. tvar koja u sebi sadri bjelanevine albuminometar (lat. albumen, gr. metron) kem. instrument za odreivanje koliine bjelanevina u mokrai albuminozan (lat. albuminosus) koji sadri bjelanevinu albuminski papir fotografski papir za iju se izradu upotrebljava iz jaja izvaena i na toplom zraku osuena bjelanevina albuminurija (lat. albumen, gr. ureo mokrim) med. izluivanje bjelanevine mokraom, znak eerne bolesti, bolesti bubrega i dr. albumoze (lat. albus bijel) fiziol. supstance izmeu bjelanevina i peptona koje se stvaraju u elucu i guterai za vrijeme probave alciora (lat. altiora) v. altiora alak (tur. alak neotesan, divlji) vragolan, nevaljalac, lopov, objeenjak, prepreden ovjek, mangup, simpatian lukavac; ovjek s nekim nedostatakom ili manom aldehid (lat. alcohol, dehydrogenatus lien vodika) kem. alkohol lien jednog dijela vodika, organska kemijska tekuina ljuta mirisa aldine knjige izraene u tiskari venecijanskog tiskara Aldusa Manutiusa (14941597) i njegovih nasljednika aldrovanda (lat. Aldrovanda vesiculosa) mesoderna vodena biljka iz porodice rosika

alea iacta est alea iacta est it. alea jakta est (lat.) posl. kocka je baena, tj. konano sam se odluio na neko djelo; Cezarove rijei kad je preao Rubikon aleatico it. aleatiko (tal.) vrsta odlinog slatkog toskanskog crvenog vina od mukatnog groa aleator (lat. alea kocka, aleator) igra kockom, igra na sreu, kockar aleatoriki poslovi (lat. alea kocka) poslovi koji ovise o sluaju i srei; kockarski poslovi; opasni poslovi aleatorij (lat. alea kocka, aleatorium) igranica, kockarnica aleatorika (lat.) glaz. kompozicijski postupak u suvremenoj glazbi: sam izvoa odabire redoslijed izvoenja pojedinih stavaka alef (hebr. aleph) prvo slovo hebrejske abecede; usp. alfa alegacija (lat. allegatio) navoenje, pozivanje na spis, djelo ili pisca; navoenje injenice; tvrdnja alegat (lat. allegatum) navedeno mjesto, navod, navoenje, pozivanje na neki zakon alegati (lat. allegata) mn. mjesta navedena iz drugih djela, upute alegorian (gr. allegorikos) iskazan slikom, slikovit, u prenesenom ruhu alegorija (gr. allegoria) poet. govor u kojem se pojmovi i misli iskazuju drukije, a ne rijeima koje ih izravno izraavaju, slikovit govor, slikovito objanjenje pojma ili misli alegorist (gr. allegorikos) onaj koji prikazuje neto u slikama, slikovito alegorizirati (gr. allegoreo drukije izraavam, drukije prikazujem) slikovito govoriti ili pisati; izraavati misli u slikama, a ne izravno aleja (fr. allee) drvored; etalite izmeu dvaju redova drvea; uzak prolaz aleksandrijski koji se dogodio u Aleksandriji, koji potjee iz Aleksandrije, pomorskog grada u Egiptu; grad je osnovao 331. pr. n. e. Aleksandar Ve-

52

alektriomahij a liki i bio je u prvim stoljeima prije i poslije nae ere glavno sjedite grke znanosti i knjievnosti; otuda: aleksandrijska biblioteka, aleksandrijski gramatiari, aleksandrijski filozofi (aleksandrijska kola) aleksandrina svili slina tkanina od lana i pamuka aleksandrinac poet. dvanaesterac, estostopni stih s cezurom nakon estog sloga, nazvan po velikom starofrancuskom romanu o Aleksandru Velikom iz XII. st.; klasian francuski stih aleksandrinci ovim se imenom zove 70 aleksandrijskih znanstvenika-tumaa i prevoditelja; usp. Septuaginta aleksandrinstvo znanstveno sitniarstvo, suha uenost radi uenosti, bez ikakve veze sa stvarnim ivotom, kao npr. u XVII. st. aleksifarmacija (gr.) prouavanje protuotrova aleksifarmakon (gr. alexo branim, farmakon lijek) med. lijek protiv trovanja, protuotrov aleksija (gr. a-, legein govoriti) psih. patoloka nesposobnost da se pisane ili tiskane rijei itaju s razumijevanjem (nastaje zbog povrede velikog mozga) aleksin (gr. alexo pomaem, titim) kem. svaka tvar krvnog seruma koja razgrauje strane stanice aleksipiretik (gr. alexo branim, pyr vatra) med. sredstvo protiv groznice aleksit (gr. alexo branim) med. sredstvo za spaavanje i pomo, osobito protuotrov; aleksiterij aleksiterian (gr. alexeterios) koji djeluje kao protuotrov, protuotrovni alektacija (lat. allectatio) mamljenje, primamljivanje, izazivanje drai; ist rad (u bakrorezu) alektriomahij a (gr. alektryon pijetao, mache borba) borba pijetlova (kao sli-

alektriomantij a ka istinske borbe kod starih je Grka bila veoma omiljena zabava) alektriomantij a (gr. alektryon pijetao, manteia proricanje) proricanje po pjevanju pijetlova aleloftorija (gr. allelon meusobni, uzajamni, ftheiro unitavam, allelofthoria) fil. izraz kojim je Aristotel nazvao nagon (u prirodi i ivotinjskom svijetu) za nemilosrdnom meusobnom borbom i unitavanjem alelomorfan (gr. allelon naizmjenian, morfe oblik) zamjenjiv aleluja (hebr.) "hvalite Boga", poklik radosti u kranskom bogosluju; pren. radost, zanosno veselje uope alem (ar. alem, alin) dragi kamen; u arapskom, uz ostala znaenja, ova rije znai i pozlaena jabuka na vrhu minareta Alemani (njem. Alemannen) staronjemaki naziv glavnog i najveeg dijela stanovnitva june Njemake, za razliku od vladajuih Franaka (otuda Francuzi i danas zovu Njemaku TAllemagne", tj. zemlja u kojoj ive Alemani) alemanisti pristae francuske Revolucionarne socijalistike radnike stranke koja je odbacivala diktaturu proletarijata i propagirala tzv. municipalni socijalizam (naziv prema prezimenu voe Jeana Allemanea, 18431935, lana Parike komune) alenteza (gr. allos drugi, thesis poloaj) med. prisutnost stranih tijela u ljudskom organizmu i bolest koja zbog toga nastaje aleopat (gr. alloios drukiji, pathos), med. b. alopat aleopatija (gr. alloios drukiji, pathos) med. v. alopatija alergija (gr. allos drugi, ergon djelo) med. promijenjena sposobnost reakcije organizma na neku vrstu zaraznih klica kojima je taj organizam ve jednom prije bio zaraen

53

alfitomantija aletiologija (gr. aletheia istina, logia) znanost (ili: nauavanje) o istini aletofil (gr. alethes istinit, filos prijatelj) prijatelj istine, onaj koji voli istinu; filalet aleurant (gr. aleuron penino brano) bot. bjelanevina u penici aleuromantija (gr. aleuron penino brano, manteia) proricanje iz brana koje se prinosi na rtvu aleurometar (gr. aleuron brano, metron) instrument za ispitivanje valjanosti i istoe brana aleuron (gr. aleuron penino brano) bot. okruglasta i kristalizirana organska tvar (slina zrnu) u biljnim stanicama, sastavljena od kristalizirane bjelanevine alfa (gr. alfa) prvo slovo u grkoj abecedi; pren. poetak; alfa i omega prvo i posljednje slovo grke abecede, tj. poetak i kraj neega Alfa-Romeo talijanska marka automobila (prvi dio naziva ine poetna slova firme: Anonima Lombarda Fabbrica Automobili, a drugi je po inenjeru konstruktoru koji se zvao Niccolo Romeo) alfabet (prva dva grka slova alfa, beta) gram. niz svih slova nekog jezika, slova u odreenom redu (za latinicu je uobiajen naziv abeceda, a za glagoljicu i irilicu azbuka; alfabetski red red slova kakav je u alfabetu, tj. a, b, c, d... alfabetar (gr. alfa a, beta b) 1. popis izraen alfabetskim redom; 2. poetnik u itanju i pisanju; 3. pren. poetnik u emu (u nekom nauku, zanatu, vjetini...) alfenid metalna smjesa od 60 dijelova bakra, 30 dijelova cinka i 10 dijelova nikla, galvanskim putem posrebrnjeno novo srebro alfitomantija (gr. alfi ton jemeno brano, manteia) gatanje u jemeno brano

alge

54

alijenacija Granadi, najslavniji spomenik maurske arhitekture alhidada (ar. al-hadat) teh. pokretno ravnalo, dio nonija, za mjerenje kutova allas it. alijas (lat.) drugim imenom, inae, drukije alibi (lat.) prav. drugdje, na drugom mjestu; dokazati svoj alibi dokazati da u odreeno vrijeme nisam bio na odreenom mjestu alicante it. alikante (p.) vrsta panjolskog vina iz okolice grada Alicantea alicikliki spojevi (gr.) organski spojevi ciklike strukture s alifatskim svojstvima (ciklopropan, cikloheksan) alifatski spojevi kem. masni organski kemijski spojevi koji sadre atome ugljika, povezane u obliku otvorenih lanaca (parafini, alifatski alkoholi, alifatske kiseline) aligacija (lat. alligatio) mjeavina kovina (metala) nejednake vrijednosti u jednu masu, slitina, smjesa, legura; pren. primjesa, dodatak; alijaa aligacijski raun (lat. alligatio mjeavina) raun smjese, tj. raun kojim se pronalazi odnos u kojem se trebaju izmijeati dvije vrste robe razliite cijene da bi se dobila srednja vrsta po unaprijed odreenoj cijeni aligator (tal. alligatore, p. el lagarto) zool. ameriki krokodil aligirati Gat. alligare) sliti, slivati, smijeati; legirati alijansa (fr. alliance) spajanje, udruivanje; savez; sredstvo; brana veza; belle alliance it. bel alijans (fr.), lijepi ili sveti savez izmeu Rusije, Pruske i Austrije 1815. godine alijas (lat. alias) inae, osim toga, drugim putem, drukije alijaa (fr. alliage) v. aligacija alijenacija (lat. alienatio) otuivanje, otuenje; razmjena, prodaja, zalog; med. odstupanje od prirodnog stanja;

alge (lat. alge) bot. resine, kriptogamne vodene biljke, bescvjetnice, talofiti s biljnim zelenilom (klorofilom) algebra (ar. al-jebr) mat. "sastavljanje razdvojenih dijelova", dio matematike koji istrauje odnose i svojstva brojeva pomou opih znakova; udbenik algebre algebrist onaj koji se bavi algebrom, znalac algebre algema (gr. algema) med. bol algetian (gr. algeo osjeam bol) bolan, boleljiv, nastao zbog boli algija (gr. algeo osjeam bol) med. bol ivaca, neuralgija algofon (gr. algos bol, fonos ubojstvo) med. sredstvo protiv zubobolje napravljeno od goruinog ulja i pirita (este) algolagnija (gr. algea bol, lagneia obljuba) med. uivanje u bolu, pouda za bolom, izraz koji obuhvaa mazohizam i sadizam algologija (lat. alga, gr. logia) bot. dio botanike koji se bavi algama, resinama algoritam (ar., gr. rhythmos odnos) 1. vjetina raunanja, etiri osnovne raunske operacije i udbenik o tome (izraz potjee od arapskog matematiara Muhameda ibn Muse Alharizma); 2. logiki algoritam pokuaj da se logike operacije zamijene brojkama i raunskim metodama, dakle, pokuaj matematike ili simbolike logike; u srednjem vijeku upotrebljavali se i izrazi algorizam, algaritam algospazam (gr. algos bol, spasmos gr) med. gr miia praen bolom algrafija (gr. grafia) tisk. postupak pri ravnom tiskanju aluminijskim umjesto kamenim ploama, odgovara litografiji Alhambra (ar. Al-hamrah) (Crvena kua), maurska kraljevska palaa u

alijenirati duevno rastrojstvo (lat. alienatio mentis) alijenirati (lat. alienare) prav. otuiti, otuivati, ustupiti drugom (pravo ili vlasnitvo); odvratiti (muterije); poludjeti alijenist (fr. aliniste) zastarjeli naziv za lijenika koji se bavi duevnim bolestima alijenizam (lat. alienus tu, fr. alinisme) med. duevno rastrojstvo, ludilo alijirati (fr. allier) vezati savezom, sklopiti savez, udruiti; svezati brakom; obino: alijirati se alikvantan (lat. aliquantum) mat. koji je sadran u veem broju, ali ovaj nije s njim djeljiv bez ostatka, npr. 5 i 7 su alikvantni dijelovi broja 12; supr. alikvotan alikvota (lat. aliquoties) mat. broj koji je sadran u drugom broju bez ostatka, npr. 2, 3, 4, 6 su alikvote broja 12 alikvotan (lat. aliquoties) koji je sadr an u veem broju bez ostatka aliment (lat. alimenta) mn. novac za uzdravanje i kolovanje izvanbrane djece alimentacija (lat. alimentatio hranjenje) prehrana; uzdravanje, npr. izvanbrane djece alimentar (lat. alimentarius) prav. onaj koji po nekom zavjetu prima uzdravanje, hranarinu alimentama intoksikacija med. trovanje hranom alimentirati (lat alimentare) prehranjivati, uzdravati, opskrbljivati hranom alimfija (gr. a-, lat lympha voda) med. nedostatak limfnih lijezda alineja (lat. a od, linea red) nov redak, novi odlomak; odjeljak koji poinje novim, uvuenijim retkom aliptika (gr. aleifo maem, trljam) vjetina masiranja, prouavanje lijeenja trljanjem

55

alkalescencija alira (fr. allure) hod, nain kretanja; trag divljai; pren. nain hoda i dranja nekog ovjeka, ponaanje, vladanje aliskaf (lat. ala krilo, gr. skafos laa) pomorsko prijevozno sredstvo, brod s krilima (na kojima zapravo i poiva) i koja se raire pod vodom te se brod izdigne nad vodu i "letei" postie veliku brzinu; "hidrokrilac" aliteracija (lat. alliteratio) poet. pjesnika figura koja se sastoji u tome da se u nizu ponavlja isti suglasnik ili isti slog, npr.: "pa uti pa se smije pa se penje" aliterirati (lat. ad, littera slovo) praviti aliteraciju; sluajno ili hotimce ponavljati ista slova, iste slogove alitura (lat. alere hraniti, alitura) hranjenje, prehrana, sposobnost tijela da hranjivim sokovima nadoknadi ono to je izgubilo alizari (p. alizari) bot. levantinski bro; korijen broa alizarin (p. alizari) kem. lijepa crvena boja koja se danas dobiva iz antracena, dok je prije dobivana iz korijena broa; alizarinsko modrilo najljepa i najpostojanija alizarinska modra boja, iste vrijednosti kao i indigova modra boja; usp. alizari alka (lat. alea torda) 2. njorka, ptica sjevernih krajeva, slina galebu; lovi se zbog skupocjenih jaja i perja alka (tur.) 1. v. halka; Sirijska alka viteka igra u Sinju; odrava se u drugoj polovici kolovoza kao spomen na veliku pobjedu Sinjana nad Turcima 1715. g.; sastoji se u tome da alkari jaui na konjima (svaki triput) gaaju kopljem kroz dva koncentrino prilagoena koluta (alke) alkalescencija (lat. alcalescentia) kem. prevladavanje jedne alkalije; razvijanje alkalije koja se brzo isparava (amonijak)

alkali alkali (ar.) kem. sol koja se dobiva iz pepela morskih biljaka alkalije (ar.) mn. kem. hidroksidi alkalnih metala, imaju bljutav okus i veoma su otrovni alkalimetar (ar., gr. metron) kem. sprava kojom se odreuje koliina alkalija u sodi ili lunoj soli alkalimetrija (ar., gr. metron) kem. ispitivanje sode ili lune soli pomou alkalimetra alkalizacija (lat. alcalisatio) kem. dobivanje lune soli alkalizirati (lat. alcalisare) kem. dobivati lunu sol alkalni metali kem. skupina kovina (metala) male teine koje voda otapa i na obinoj temperaturi, npr. kalij, natrij, rubidij, litij i dr. alkaloidi (ar. al-kali, gr. eidos) kem. duikasti organski spojevi biljnog podrijetla, otrovni i gorka okusa; najvaniji: morfin, kinin, strihnin, kofein, nikotin i dr. alkatifa (ar., p. alcatifa) orijentalni tepih, s osnovom od vune i svile, a arom od zlatnog i srebrnog konca alkejski stih (gr. Alkaios) poet. stih od pet stopa, od kojih su prve tri i posljednja jambi, a etvrta anapest (U U U U U U ), nazvan po slavnom grkom liriaru Alkeju koji je ivio 600. pr. n. e.; alkejska strofa strofa od etiri stiha, od kojih su dva jedanaesterca, jedan deveterac i jedan deseterac alkemiar (ar. al-kimia) onaj koji se bavi alkemijom, onaj koji pravi zlato umjetnim putem; tajanstveni srednjovjekovni znanstvenik alkemija (ar. al-kimia) naziv za najstariju kemiju, osobito kod Arapa; kasnije, u srednjovjekovnoj Europi: neznanstveno bavljenje kemijom; tobonja vjetina pravljenja zlata Alkestida (gr. Alkestis) u starogrkoj mitologiji: ena kralja Admeta umje-

56

alkoholiar sto kojega je pola u smrt; iz podzemlja ju je izveo Heraklo Alkibijad staroatenski dravnik i vojskovoa (450404 pr. n. e.), roak Periklov, uenik Sokratov; poznat i kao pustolov, rasipnik i prevrtljivac; ubio ga frigijski satrap Farnabaz kako bi ugodio Spartancima; Alkibijadovo pseto prekrasni Alkibijadov pas kojem se divila cijela Atena; da bi privukao na nj jo vie pozornosti, dao mu je vlasnik odrezati rep (pre1 ^rae i izraz rep Alkibijadova psa opili to znai kusast rep) Alkinoj kralj Feaana, otac Nausikajin, gostoprimac Odisejev (on ga je konano i otpremio na Itaku nakon mnogih pustolovina i nevolja) alkion (gr. alkyon) mitoloka morska ptica (zimorod, ledarica), smatralo se da prorie sreu Alkiona u starogrkoj mitologiji: ki Eolova, ena Keiksova; bogovi su je pretvorili u pticu (zajedno s muem); usp. alkion Alkmena ena Amfitrionova, majka Heraklova (otac junakov je Zeus) Alkmeon tebanski heroj, voa sedmorice epigona u osvetnikom pothvatu protiv Tebe alkohol (ar. al-kohhlu) 1. najbolji, savreno proieni prah, npr. od kore kininovca, eljeza i dr.: 2. potpuno proien pirit, esta izluena iz vina, piva, rakije i dr.; opojno pie alkoholat (ar. al-kohhlu) vrsti kemijski spoj alkohola s nekom soli alkoholatura (ar. al-kohhlu) kem. mjeavina svjeih biljnih sokova s alkoholom alkoholi (ar. al-kohhlu) mn. kem. organski kemijski spojevi ugljika, vodika i kisika alkoholiar (ar. al-kohhlu) ovjek koji je suvie odan uivanju alkoholnih pia, pijanac

alkoholizacija alkoholizacija (ar. al-kohhlu) kem. osloboenje pirita (este) od vode, proiavanje alkohola; mijeanje alkohola s nekom tekuinom alkoholizam (ar. al-kohhlu) opi naziv za sve tetne utjecaje na ljudski organizam i drutvo koji nastaju zbog prekomjerne uporabe opojnih pia, osobito estokih alkoholizirati (ar. al-kohhlu) kem. proistiti do stupnja najvee finoe, npr. neki prah; izluiti pirit (estu) iz neke tekuine; osloboditi od vode; pomijeati s alkoholom alkoholometar (ar. al-kohhlu, gr. metron) sprava za odreivanje koliine alkohola u nekom opojnom piu alkoholometrija (ar. al-kohhlu, gr. metria) znanost o odreivanju koliine alkohola u nekom opojnom piu alkoven (ar. al-kubex, p. alcoba) prostorija sa svodom; udubina u sobi s posteljom; lonica ali ingrosso (tal.) trg. na veliko Ali is well that ends well (engl.) Sve je dobro to se dobro svri (naziv jedne Shakespearove komedije); usp. Ende gut, alles gut alla prima (tal.) slik. odmah, najednom slikati, tj. bez prethodnog grundiranja (bojenja osnovnom bojom) allegramente (tal.) glaz. v. allegro allegretino (tal.) glaz. umjereno allegreto allegreto (tal.) glaz. manje ivo, manje veselo, manje brzo nego allegro allegrissimo (tal.) glaz. vrlo ivo, vrlo veselo, to ivlje; allegro assai, allegro di molto allegro (tal. allegro) glaz. veselo, ivo, brzo; kao imenica; djelo koje treba izvoditi veselo, ivo i brzo; allegramente allegro assai (tal.) glaz. v. allegrissimo allegro con brio it. alegro kon brio (tal.) glaz. vrlo veselo, sa arom, va-

57

Almagest treno; allegro con spirito, allegro con fuoco allegro con fuoco it. alegro kon fuoko (tal.) glaz. v. allegro con brio allegro con moto it. alegro kon moto (tal.) glaz. uzburkano, hitro, brzo allegro con spirito it. alegro kon spirito (tal.) glaz. v. allegro con brio allegro di molto (tal.) glaz. v. allegrissimo allegro furioso it. alegro furiozo (tal.) glaz. strasno i brzo allegro ma non troppo (tal.) glaz. ne odvie brzo allegro maestoso it. alegro maestozo (tal.) glaz. odmjereno hitro, s dostojanstvom allegro moderato (tal.) glaz. umjereno veselo, umjereno brzo allegro non tanto (tal.) glaz. ne odvie brzo allemande it. almand (fr.) ples njemakog podrijetla u 2/4 ili 4/4 taktu allentando (tal.) glaz. poputajui, zadravajui, usporavajui; allentato allentato (tal.) glaz. v. allentando Alles schon degewesen it. ales on dagevezn (njem.) Svega je toga ve bilo (njemaka poslovica koja je istovjetna latinskoj Nihil novi sub sole Nita novo pod suncem) allez! it. ale (fr.) hajde, idi, naprijed! allons it. alonz (fr.) hajdemo, naprijed! alma mater (lat. alma mater mati koja hrani) "asna majka", sveuilite, velika kola alma parens (lat.) "hraniteljica roditelj ica"; v. alma mater almada (ar. al ma'dijat) crnaki amac od kore drveta; vrsta brze indijske jedrilice Almagest (ar. al-maisti, gr. megiste syntaxis) iskrivljen naslov arapskog prijevoda Ptolomejeva kapitalnog astronomskog djela (Veliki znanstveni sustav astronomije)

almanah almanah (gr. almenichiaka) kalendar; godinjak, zbornik koji izlazi godinje almandin vrsta dragog kamena granata, boje crvene kao krv (naziv prema maloazijskom gradu Alabanda) almarada (p.) bode sa tri reza almaviva vrsta kratkog ogrtaa nazvanog, Vjerojatno, po grofu Almavivi, junaku Beaumarchaisove komedije i Mozartove opere "Figarov pir" almemar (ar.) propovjedaonica u sinagogi almenda (njem. Allmende) zajednike ume i panjaci koji pripadaju svim stanovnicima jednog sela, opinska paa Almisum (lat.) antiko ime Omia almukantarat (ar.) astr. krug na nebu paralelan s vidikom, horizontom alo- (gr. allos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: drugi, drukiji, razliit, npr. alogen, v. alotigen alodij (staronjem. al-ot) slobodno dobro, tj. ono koje nije dobij eno, nego koje je potpuno vlasnitvo, naslijeeno dobro, imanje alodijalan (lat. allodialis) slobodan od plaanja danka alodijalna dobra (staronjem. al-, ot) imanja koja su nastala od lenskih (feudnih), no s tom razlikom to je vlasnik mogao njima slobodno raspolagati, zaduiti ih, prodati ili ostaviti nekome u nasljedstvo alodoksija (gr. allos drugi, doxa miljenje) drukije (ili: pogreno) miljenje ili nauavanje; usp. heterodoksija alogandomelin (gr. allos drugi, aner, andros ovjek, melos ud) zool. nakaznost koja se sastoji samo u tome to neka ivotinja ima udove sline ljudskim alogian (gr. a-, logos um, razum) koji nije u skladu sa zdravim razumom, nerazuman, nelogian

58

alon alogija (gr. alogia) nerazumnost, besmislenost, besmislica, glupost alogotrofija (gr. alogos suprotan svrsi, trefo hranim) med. nerazmjerna gojnost pojedinih dijelova tijela; nerazmjernost u razvitku udova zbog nejednake i nerazmjerne prehrane pojedinih dijelova tijela alograf (gr. allos drugi, grafo piem) tu rukopis, tu potpis alohton (gr. allos drugi, chthon zemlja) koji je podrijetlom iz nekog drugog mjesta ili kraja aloin (gr. aloe) kem. tvar koju u sebi sadri lie biljke aloja aloj (gr. aloe) bot. istonjaka, osobito afrika, biljna vrsta iz ijeg se lia cijedi gorak sok od kojega se pripremaju lijekovi alokacija (lat. allocatio) dodavanje, dodatak; trg. odobravanje nekog rauna ili stavke kasnije unesene u raun alokroian (gr. allochroos) koji mijenja boje, koji se prelijeva alokroizam (gr. allochroos promijenjene boje) mijenjanje (ili: prelijevanje) boja alokucija (lat. allocutio) oslovljavanje; kratak govor, osobito govor kojim papa pozdravlja kardinalski sabor; alokvij alokvij (lat. alloquium) v. alokucija alokvirati (lat. alloqui) osloviti, oslovljavati alolalija (gr. allos drugi, laleo brbljam, govorim) med. pravljenje pogreaka u govoru, pogrean govor alomorfija (gr. allos drugi, morfe oblik) kem. v. alotropija aloniman (gr. allos drugi, onyma ime) pod drugim (ili: tuim) imenom alon (fr. allonge) trg. list koji se priklapa uz mjenicu i na koji se stavljaju indosamenti; produetak, nastavak (npr. na nekom stolu); dug kono-

alopat

59

alrauna ganskih spojeva, nego im je potrebna organska hrana; supr. autotrofija alotropan (gr. allos drugi, tropos nain) kem. koji se pojavljuje u vie razliitih oblika ili stanja alotropija (gr. allos drugi, tropos nain) kem. svojstvo tvari, supstancije, elementa da se pojavljuje u posve razliitim oblicima, npr. ugljika da postoji kao grafit i dijamant; alomorfija; usp. izomerija alpaka (peru. aplacca) 1. zool. vrsta peruanske lame, veoma cijenjene zbog svoje odline vune; 2. kordiljerska tkanina od alpakine vune; 3. kem. galvanski posrebrnjena slitina, novo srebro alpinac vrsta vjetra; vojnik uvjeban za ratovanje u planinskim uvjetima; Alpinac stanovnik Alpi, alpski gortak alpinci (tal.) voj. alpski lovci, talijanske i francuske trupe, od 1872., za uvanje i zatitu alpskih dolina alpinist prouavatelj Alpi, penja na Alpe, planinar alpinistika (lat. Alpes) v. alpinizam alpinizam (lat. Alpes) poznavanje i prouavanje Alpa, osobito: penjanje na Alpe; u irem smislu: sva znanstvena i portska bavljenja visokim planinama; planinski port, planinarstvo alpinum (lat.) vrt zasaen alpskim biljkama, osobito umjetni breuljak u vrtu zasaen alpskim biljkama alporama (lat. Alpes, gr. horao gledam, vidim) promatranje (ili: razgledanje) visokih planina, pogled na gleere, ledenjake alpski (lat. Alpes, alpinus) koji pripada Alpama, koji ima oblik Alpa; alpska rasa ljudi niskog rasta, kratke lubanje i smee boje lica, ive oko Alpa, u istonoj i junoj Europi alrauna (staronjem. alruna, njem. Alraune) u njemakoj mitologiji: duh koji prorie, kasnije neko malo de-

pac pomou kojega se konji ue kasanju alopat (gr. allos drugi, pathos bolest) med. lijenik koji lijei pomou alopatije; prijatelj, pristaa alopatije; aleopat alopatija (gr. allos drugi, pathos bolest) med. metoda lijeenja kod koje se bolest s jednog dijela tijela prenosi na neki drugi dio; alopatska metoda lijeenja uporaba lijekova koji izazivaju bolesti suprotnog djelovanja, metoda koji se danas uope primjenjuje u znanstvenoj medicini (suprotno: homeopatija); aleopatija alopecija (gr. alopekia opadanje dlaka, kose) med. bolest opadanja kose, elavljenje, elavost; alopecija aloplastika (gr. allos drugi, plassein uobliiti, uobliavati) med. zamjenjivanje jednoga izgubljenog dijela tijela drugim, uzetim od nekoga drugog; transplantacija alosija (gr.) runo velik i debeo ovjek, grdosija aloteza (gr. allos drugi, thesis postavljanje) lingv. prelaenje jednog glasa u drugi alotigen (gr. allothi na drugom mjestu, gennao raam) koji je postao drugdje alotrije (gr. allotrios tu) mn. sporedne (ili: tue) stvari, tua zanimanja; nered, nepristojnost alotriodoncija (gr. allotrios tu, odus zub) namjetanje umjetnih zuba alotriofagija (gr. allotros tu, fagein jesti) med. bolesna elja za neobinim jelima, elja za jedenjem stvari koje nisu za jelo alotriologija (gr. allotrios tu, logos govor) mijeanje (ili: umetanje) stranih rijei u govor alotrofija (gr. allos, trofe hrana) biol. osobina ljudi, ivotinja i nezelenih biljaka da ne mogu ivjeti od anor-

alt monsko bie u ljudskom obliku; po tome nazvan korijen mandragore koji je slian ljudskom liku, iz kojega su, po starom vjerovanju, postali ti patuljci-proroci; gatalica, arobnica alt (lat. altus visok, tal. alto) glaz. drugi glas, vii srednji glas; pjeva koji pjeva alt alta ottava (lat.) glaz. izraz kojim se oznauje da treba izvoditi za oktavu vie altamirsko doba naziv za starije kameno doba u razvoju Zemlje (prema pilji Altamira u panjolskoj gdje su otkriveni razliiti crtei ivotinjskih likova koji predstavljaju najstarije dosad pronaene spomenike likovne umjetnosti) altana (lat. altus visok, tal. altana) arhit. zatvoreni balkon, balkon na gornjim katovima neke graevine altazimut (ar. as-sumut putovi) prijenosni instrument za mjerenje kutova; univerzal tj. univerzalni instrument) Alte Ware, gute Ware (njem.) Stara roba, dobra roba alteja (gr. althaia, lat. althaea) bot. bijeli sljez, biljka iji se korijen upotrebljava kao lijek protiv kalja alter ego (lat. alter ego drugi ja) 1. osoba koja je od neke druge osobe ovlatena da moe potpuno raditi u njezino ime, zamjenik, zastupnik; 2. ovjek po miljenju i osjeaju potpuno blizak i srodan drugom nekom ovjeku, istomiljenik altera pars (lat. altera pars drugi dio) druga strana, suprotna, protivnika strana alteracija (lat. alteratio) mijenjanje nagore, promjena, izmjena, preobraenje; pogoranje, oteenje; uzbuivanje, uzbuenje, uasavanje, gnjev; glaz. akord ili ton povien ili snien kromatskim znakom

60

alterum tantum alterativa (lat.) mn. med. lijekovi koji izazivaju promjenu, koji postupno poboljavaju sokove alterirati (lat. alterare) mijenjati, promijeniti, izmijeniti nagore; kvariti, pokvariti, pogorati; uplaiti, zbuniti; uzbuniti, rasrditi alterkacija (lat. altercatio) prepirka, svaa; raspravljanje, diskusija alternacija (lat. alternatio) smjenjivanje, smjena; smijenjenost; ped. 1. izmjeninost u rasporedu sati izmeu teih i lakih predmeta; 2. ako u jednom razredu ima vie skupina, onda, dok se jednoj predaje, druge imaju tzv. tihi rad, npr. prepisivanje, crtanje i si.; gram. prijevoj (kvalitativni, kvantitativni, samoglasniki, suglasniki) alternativa (lat.) izbor izmeu dviju mogunosti, opredjeljivanje za jednu od dviju odluka; log. alternativni sudovi su 1. oni koji se mogu jedan drugim zamijeniti, a da se njihov smisao ipak ne izmijeni, npr.: "Galilei je otkrio zakone padanja", ili: "Zakone padanja je otkrio Galilei"; 2. oni disjunktivni sudovi iji se predikat sastoji samo iz dvaju pojmova koji se meusobno iskljuuju, npr.: "Jedno elektrino tijelo je ili pozitivno ili negativno elektrino." alternativan (lat. alternativus) izmjenian alternator (lat. alternator) fiz. stroj za proizvoenje izmjenine struje alternirati (lat. alternare) smjenjivati se; kolebati se; med. alternirajua groznica povratna groznica alterum tantum (lat.) "drugo takvo", tj. jo jednom toliko, dvostruko; sluaj da se kamate popnu do visine glavnice alterum tantum (lat.) jo jednom toliko, dvostruko; trg. kamate koje su se popele do visine glavnice

altesse altesse it. altes (fr.) visoanstvo, visost, svjetlost (titula) altimetar (lat. altus visok, gr. metron mjerilo, mjera) visinomjer, sprava za mjerenje visina altimetrija (lat. altus visok, gr. metria mjerenje) mjerenje visina alting (dan.) islandski parlament altiora (lat.) mn. vie stvari, via znanja, vie znanosti; ii ad altiora (altiora) idi naprijed, idi navie, teiti za neim viim; alciora altist (tal. alto) glaz. pjeva koji pjeva alt altruist ovjek koji je u svom miljenju i radu u skladu s ljubavlju prema blinjima, ovjekoljubac altruizam (Comte skovao po tal. altrui drugi, lat. alteri huic ovom drugom) fil. nain osjeanja, miljenja i djelovanja u skladu s obzirima prema dobru svojih blinjih pa i cijeloga ovjeanstva; ljubav prema blinjima, nesebinost altum silentium it. altum silencijum (lat.) duboka tiina, duboka utnja aludirati (lat. alludere) smjerati, nianiti, ciljati na koga ili to; posredno rugati se, predbacivati nekome neto, bockati aluminij (lat. alumen stipsa) kem. element atomske teine 26,97, redni broj 13, znak Al, kovina (metal), po boji i sjaju nalazi se izmeu srebra i platine, tvri od cinka, a meki od bakra, rastezljiv i kovan, u tehnici veoma uporabljiv zbog male specifine teine alumnat (lat. alumnari odgajati, odgojiti) zavod u kojem se uenici, osim odgajanja, i hrane aluvij (lat. alluvium naplavina, naplavljeno) geol. najgornji, tj. najmlai slojevi Zemljine kore koji su postali nanosom aluvijalan (lat. alluvialis) nanosni

61

amagazinaa aluvio (lat. alluvio naplavljenje) prav. poveanje obalnog zemljita zbog postupnog nanosa zemlje i pijeska plavljenjem; ovo poveanje pripada vlasniku obalnog zemljita na osnovi tzv. aluvijskog prava aluzija (lat. allusio, alludere smjerati) nianjenje, ciljanje na koga ili to; govorna figura u kojoj se, umjesto prave stvari, kazuje njoj slina koja lako moe podsjetiti na onu pravu; pr. aluzivan alvearij (lat. alvearium) konica, pelinjak; jedan dio une upljine u kojoj se skuplja una mast alveolaran (lat. alveoaris) koji se tie zubnih leita; stanini; alveolarni ivac eljusni ivac alveole (lat. alveoli) 1. anat. male upljine, jamice i mjehurii u pojedinim dijelovima tijela, npr. leita za zube u eljusti, pluni mjehurii u kojima se izmjenjuju plinovi za vrijeme disanja i dr.: 2. votane stanice u pelinjem sau alvus (lat.) anat. trbuh; med. stolica, izmet aljamiado it. alhamijado (p.) stara bonjaka hrvatska i panjolska poezija pisana arabicom amabile (tal.) glaz. ljupko, umiljato, njeno; amalbilmente, amorevole, amoroso Amadejevo (Amadeovo) kazalite prva javna kazalina dvorana u Zagrebu koju je gradio grof Antun Pejaevi krajem 18. st. (ime po grofu Antunu Amadeju de Varkonyi, 1757 1835) Amadis (fr. Amadis de Gaula) lit. junak jednog velikog starofrancuskog kruga pria; pren. junak iz romana, ljubavnik koji se ponaa kao vitez amagazinaa (fr. emmagasinage) smjetanje u skladite (magazin); pristojba koja se plaa za learinu u magazinu

amagazinirati amagazinirati (fr. emmagasiner) smjetati u skladite (magazin), ostaviti na uvanje amaksofobija (gr. amaxa kola, fobos) med. strah od vonje amalbilmente (tal.) glaz. v. amabile Amaleani staro arapsko pleme u jugozapadnoj Palestini amalgam (ar., gr. malagma olakavajue sredstvo,' malassein omekati) kem. spoj, slitina, legura ive s drugim kovinama, npr. s kalijem, natrijem, bakrom, srebrom i dr. amalgamacija (lat. amalgamatio) kem. spajanje kovine sa ivom; pren. stapanje amalgamirati (ar., gr. malassein omekati) kem. spojiti sa ivom, sliti ivu s drugim kovinama (v. amalgam); pren. zdruiti, tijesno stopiti (u jedno) Amalteja nimfa (ili koza) koja je dojila Zeusa; iz njezinog je roga tekao nektar i ambrozija pie i hrana bogova; odatle: Amaltejin rog rog obilja amandin (fr. amandine) bademov sapun amandirati (fr. amender) poboljati, poboljavati, popraviti; predloiti izmjenu ili dopunu zakonskog prijedloga amandman (fr. amendement) dodatak ve gotovom zakonskom prijedlogu kojim se taj prijedlog dopunjuje ili popravlja; poboljanje, popravak amanet (ar. emanet) zalog, depozit, zavjet; povjereno dobro koje se nekom daje na uvanje; poiljka s oznaenom vrijednou, preporuka amans-amens (lat.) koji je. zaljubljen, budala je amanman (lat. manica rukav, fr. emmanchement) slik. prilagoavanje dijelova cjelini amara (lat.) mn. farm. gorki lijekovi, gorka sredstva

62

amazonke amarant (gr. amarantos koji ne vene) bot. junoamerika biljna vrsta iji cvjetovi zadravaju svoju boju i kad se sasue amarela (lat. amarella, amarus gorak) bot. vrsta krupne vinje koja se odlikuje kiselkastim okusom vina amarin (lat. amarinum) kem. gorka tvar amarinja (etiop.) jezik u Etiopiji, inae jezik vladajueg i najkulturnijeg etiopijskog plemena Amharaca amarulentan (lat. amarulentus) gorak, pun gorine amasirati (fr. amasser) gomilati, nagomilati, nagomilavati, nakupiti amater (fr. amateur, lat. amator koji voli) onaj koji se bavi neim, npr. znanou, umjetnou, vjetinom itd. iz ljubavi, a ne profesionalno; diletant, ljubitelj amatija (gr. amathia) neznanje, neobrazovanost amatofobija (gr. amatos pijesak, prah, fobos strah) bolestan strah od praine amaurotian (gr. a-mauros mraan, taman) bolestan u oima; slijep amauroza (gr. amaurosis zamraenje) med. zamraivanje vida; crna mrena u oima, sljepilo, sljepoa amazezis (gr. a-, masaomai vaem) med. nemogunost vakanja hrane amazon (gr. Amazon) port, ensko odijelo za jahanje, amazonsko odijelo amazonke (gr. a-, mazos dojka, Amazon) mit. "one koje nemaju dojki", legendarne hrabre stanovnice enskih drava u kojima se nisu trpjeli mukarci, osim ukoliko je bilo potrebno radi obnavljanja enskog stanovnitva; prema prii, njima je u djetinjstvu spaljivana desna dojka da bi lake mogle rukovati lukom i strijelom; bile su veoma ratoborne, hrabro su branile svoju dravu, ak i upadale u tue zemlje i osvajale ih;

amazonsko odijelo u ovome mitu sauvani su tragovi koji ukazuju na postojanje drava s ginekokratskim reimom, tj. s vladavinom majke i ene; pren. junakinja, ratoborna ena, junak-ena, smjela jahaica amazonsko odijelo port. v. amazon ambalaa (fr. amballage) omot, sve ono to slui za pakiranje robe ambasada (fr. ambassade, lat. ambactus sluga, podanik) veleposlanstvo, diplomatsko predstavnitvo drave u drugoj zemlji; boravite ambasadora ambasador (fr. ambassadeur) veleposlanik, poslanik najvieg ranga, opunomoeni predstavnik drave u drugoj zemlji ambi- (lat. ambo) predmetak u sloenicama sa znaenjem: i jedan i drugi, oba, oboje ambicija (lat. ambitio) astoljublje, slavoljublje, tenja za neim, stremljenje emu ambiciozan (lat. ambitiosus) astoljubiv, slavoljubiv ambidekster (lat. ambidexter) denjak u obje ruke, ovjek koji se podjednako lako slui i desnom i lijevom rukom; pren. licemjer ambideksteritet (lat. ambidexteritas) denjatvo u objema rukama, podjednaka sposobnost u sluenju desnom i lijevom rukom; pren. licemjerstvo ambigvitet (lat. ambiguitas) dvosmislenost, dvosmislica ambijent (lat. ambire obilaziti; opkoljavati) sredina, okolina, drutvo u kojem netko ivi i radi ambilogija (lat. ambo oba, gr. logia) dvosmislen izraz, dvosmislica ambilokvij (lat. amb, loqui govoriti) dvosmislen govor ambirati (lat. ambire) traiti slubu, obilaziti nekoga i moliti za mjesto; ii za im, teiti za im ambis (gr. abyssos) bezdan, ponor, provalija; pren. propast

63

ambra ambitus (lat.) obilaenje; traenje ega, osobito nedoputenim nainom, putem podmiivanja i si.; pokriven hodnik oko crkve; optjecaj, kruna putanja ambivalencija (lat. ambo oboje, valere vrijediti) dvojaka vrijednost; podvojenost (npr. istodobni osjeaj ljubavi i mrnje prema istoj osobi) ambivertiranost (lat. ambo oboje, vertere okrenuti) seksualna sklonost prema osobama obaju spolova, biseksualitet; psih. svojstvo osobe koja nije ni izrazito otvorena (ekstravertirana) ni zatvorena (introvertirana) prema okolini amble it. anbl (fr.) jah. ravan hod (konja) amblem (fr. embleme) znak, znamenje, obiljeje, simbol; amblem amblem (gr. emblema ukrasni umetak) umetnut ukras; simbol, znak, obiljeje amblematian (gr. emblema) znakovit, simbolian, alegorian, prikazan u slici, slikovit amblematizirati (gr. emblema) prikazivati u slikama, izlagati slikovito, simbolizirati, alegorizirati ambliafija (gr. amblys tup, slab, afe dodirivanje) med. neosjetljivost, slabost osjetila dodira ambliopija (gr. amblys, ops, opos vid, oko) med. slabovidnost ambloma (gr. ambloma pobaaj) med. pobacivanje, pobaaj, abortus amblotici (gr. amblosko pobaciti) mn. med. sredstva za izazivanje pobaaja; abortivi ambo (lat. ambo oba) u tomboli: pogodak dvaju brojeva od pet, u istom redu jedne tombolske karte ambonoklast (gr. ambon katedra, klasis lomljenje) protivnik crkvene glazbe, glazbe u crkvi ambra (ar. anbar, sanskr. ambara) mirisna smola kojom na Istoku dime sobe i koju pue s duhanom

ambroid

64

amentia simplex vima ili zaepljenjem, zatvorom (opstipacijom) ameblirati (fr. ammeubler) kuu opskrbiti pokustvom, kuu namjestiti potrebnim stvarima amebni (gr. amoibe promjena) koji potjee od amebe, uzrokovan amebama ameboidno kretanje zool. kretanje stanica u ljudskom tijelu pomou pseudopoda; nazvano po tome to je najprije primijeeno kod ameba amelija (gr. a ne, melos ud) priroena nakaznost kod domaih ivotinja (nedostatak jednog ili vie udova)) amelioradja (lat. amelioratio) poboljanje, poboljavanje, popravljanje, dotjerivanje, npr. zemljita, imanja ameliorirati (lat. melior bolji, fr. ameliorer) poboljati, poboljavati, popraviti (zemljite) amen (hebr. amen) "tako neka bude", rije kojom obino zavravaju molitve; otuda: rei amen privesti kraju, zavriti amencija (lat. amentia) med. ludilo amenija (gr. a-, men mjesec) med. v. amenoreja amenomanija (gr. a-, men mjesec, mania) med. duevni poremeaj kod ena kao posljedica izostanka menstruacije amenoreja (gr. a-, men, rheo teem, curim) med. izostanak menstruacije; amenija amentes mit. rije kojom su stari Egipani nazivali podzemni svijet amentia activa it. amencija aktiva (lat.) med. naglo ludilo amentia occulta it. amencija okulta (lat.) med. potajno, skriveno ludilo amentia partialis it. amencija parcijalis (lat.) med. djelomino ludilo amentia senilis it. amencija senilis (lat.) med. staraka slaboumnost amentia simplex it. amencija simpleks (lat.) med. jednostavna, opa duevna slabost

ambroid (ar. anbar, sanskr. ambra mirisna smola, gr. eidos izgled) stijenjeni jantar koji se dobiva u krupnim komadima tako to se veliki broj sitnih komada jantara pod visokim tlakom i na visokoj temperaturi slije u jednu masu ambrotipi mn. fotografije na staklu koje titi lak i druga fina staklena ploa ambrozija (gr. ambrosia) mit. jelo koje daje besmrtnost, hrana vinjih bogova; pren. jelo koje okijepljuje, izvrsno jelo; usp. nektar; biljka, korov iji pelud izaziva alergiju u kolovozu i rujnu ambrozijski (gr. ambrosios) bogovski, koji pripada bogovima, natprirodan; boanski, divan ambulant (lat. ambulare hodati, ambulans) trg. osoba koja se bespravno bavi trgovakim posredovanjem ambulanta (lat. ambulantia) med. pokretna ili poljska bolnica; ustanova za lijenike preglede i pruanje prve i hitne pomoi ambulantni (lat. ambulans, ambulare hodati, ii) putujui, pokretni; nestalan; ambulantni bolesnik bolesnik koji ne mora leati u postelji, nego dolazi lijeniku na lijeenje; ambulantna pota putujua, eljeznika pota ambulatorij (lat. ambulatoria) med. ustanova gdje se pregledavaju i lijee bolesnici koji ne moraju leati u postelji, nego dolaze na lijeenje po potrebi ambusta (lat. ambusta, amburere ogor-' jeti, opaliti) mn. med. opekline ameba (gr. amoibe promjena) zool. mikroskopom vidljiva ivotinjica koja stalno mijenja svoj oblik amebijaza (gr. ameibo mijenjam) amebna dizenterija iji je uzronik Entamoeba histolytica, crijevna zaraza praena bolovima u trbuhu, prolje-

amenovati amenovati (hebr. amen) odobravati, napadno odobravati amerikan (fr. americaine) otvorena kola na etiri kotaa; vrsta platna amerikan grubo, nebijeljeno platno; usp. bez; vrsta kukuruza duguljasta zrna; u filmskom jeziku: izraz za sliku u kojoj je glumac snimljen do tri etvrtine tijela (do koljena); usp. groplan, total amerikanijada filmska, glazbena i si. izvedba nekog djela po tobonjem ukusu amerike povrne publike: sladunjavost, jeftini trikovi amerikanistika znanost o amerikim jezicima i knjievnostima, o amerikoj kulturi uope amerikanizacija nastojanje da se neto uini na nain Amerike (misli se na brzinu, tehniku savrenost i si.); pretvaranje u Amerikance, poamerienje amerikanizirati (fr. americaniser) poameriiti, poameriavati amerikanizmi mn. osobitosti engleskog jezika kojim se govori u Americi ametabolan (gr. a-, metabole promjena, preobraaj) koji se ne mijenja, nepromjenjiv; ametobolni insekti zool. insekti koji nisu podloni metamorfozi ametabolian (gr. a-, metabole preobraaj, promjena) biol. koji nije podloan metamorfozi, nepromjenjiv ametist (gr. a-methystos koji djeluje protiv pijanstva) dragi kamen ljubiaste boje (po vjerovanju starih Grka titi od pijanstva) ametodian (gr. a-methodikos) koji nije raen po jednom utvrenom redu, planu; neznanstven, koji je bez reda i naela ametodist (gr. a-methodikos) onaj koji radi bez reda i neznanstveno ametrian (gr. a-metria) neravnomjeran, nerazmjeran, nejednak, nepravilan

65

amfibrah ametrija (gr. a-metria) neravnomjernost, nerazmjer, nejednakost, nepravilnost ametropija (gr. a-metron, ops vid, oko) med. zajedniki naziv za kratkovidnost i dalekovidnost oka, mana oka u prelamanju svjetlosti amfetamini lijekovi koji djeluju na ivani sustav i podrauiu rad miia te tako suzbijaju pospanost i osjeaj umora amfi (gr. amfi) prijei, oko, okolo, unaokolo; u sloenicama: s obje strane, sa svih strana, na oba naina amfibija (gr. amfi, bios ivot) zrak. zrakoplov opskrbljen i kotaima i amcima, te je tako sposoban uzlijetati i sputati se i na suho i na vodu; usp. amfibije amfibije (gr. amfibios koji ivi na suhom i u vodi) mn. zool. vodozemci amfibijski (gr. amfibios) vodozemski; pren. dvojak, prevrtljiv amfibioliti (gr. amfibios, lithos kamen) mn. okamenjeni vodozemci ili njihovi pojedini dijelovi amfibiolog (gr. amfibios, logos) zool. onaj koji se bavi prouavanjem amfibija amfibiologija (gr. amfibios, logia) znanost o amfibijama amfiblestroditis (gr. amfiblestron mrea) med. upala mrenice oka amfiblestroida (gr. amfiblestroeides mreast) anat. mrenica oka amfibol (gr. amfibolos dvosmislen, sumnjiv) min. vrsta minerala iz reda sloenih silikata, zelene i crvenkaste boje i tvrd kao elik amfibolian (gr. amfibolos) dvosmislen amfibolia (gr. amfibolia) dvosmislenost, dvosmislica amfibrah (gr. amfibrachys) poet. metrika stopa od dvaju kratkih i jednog dugog sloga: kratakdugkratak (U U)

amficelan amficelan (gr. amphikoilos) s obje strane udubljen, konkavan amfideum (lat. amphideum) med. otvor maternice amfidiplopija (gr. amfi, diploos dvostruk, ops oko) med. dvostruko gledanje na oba oka amfigeneza (gr. amfi, genesis raanje) zool. bot. v. amfigonija amfigonija (gr. amfi-gygnomai) zool. bot. spolno razmnoavanje, spolno sjedinjavanje u obliku stapanja dviju razliitih stanica; amfigeneza amfigurija (gr. amfi, guros krug) uzaludno troenje rijei, besmisleno brbljanje, zbrka rijei i pojmova; prid. amfigurian amfigurist (gr. amfi, guros) onaj koji govori bez veze, smetenjak Amfijaraj mit. prorok, vra i kralj u Argu, jedan od Argonauta; nerado sudjelovao u pothvatu "Sedmorice protiv Tebe", jer je kao prorok znao da e svi voe pothvata poginuti; budui daje bio miljenik bogova, nije poginuo nego je bjeei sa svojim konjima i kolima zaao u ponor koji je pred njima na obali rijeke, u koju je dao potjerati konje i kola, gromom otvorio Zeus amfikarpian (gr. amfi, karpos plod) bot. koji raa plodom iznad i ispod zemlje Amfiktionije mn. vjerskopolitiki savez starogrkih drava sa zajednikim vjerskim sveanostima; glavna mu je svrha bila ublaivanje meusobnih neprijateljstava amfilogian (gr. amfilogos) dvojben, sumnjiv amfilogija (gr. amfilogia) spor, svaa; proturjenost amfimacer (gr. amfimakros) poet. metrika troslona stopa; dug kratak dug ( U ); kretik amfimetori (gr. amfi, meter mati) mn. sinovi dviju majki, a jednog oca

66

amfitropian amfimiksija (gr. amfi, meignymi mijeam) biol. spajanje rasplodnih stanica amfioks (gr. amfi, oxys otar) zool. ribolika morska ivotinja, velika nekoliko centimetara, veoma vana za znanost jer je njezin jednostavni sastav pomogao objanjenju sloenog tijela kraljenjaka; od pravih kraljenjaka razlikuje se po tome to nema kotanog ni hrskavinog kostura, srca ni pravog mozga Amfion mit. sin Zeusa i Antiope, mu Niobin, graditelj tebanskih zidova amfipatori (gr. amfi, pater otac) mn. djeca dvaju oeva, a jedne majke amfipneuma (gr. amfi, pneuma dah, disanje) med. teko disanje, astma amfisciji (gr. amfi, skia sjena) mn. zem. stanovnici tropskog pojasa koji svoju sjenu u jedno godinje doba bacaju prema sjeveru, a u drugo prema jugu amfiteatar (gr. amfi-theatron) polukruna pozornica; uzvieno mjesto prema pozornici, sluaonica polukruna oblika koja nalikuje na stube i na kojoj su sjedala za gledatelje; zgrada u kojoj su se prireivale gladijatorske predstave; pren. gledatelji amfiteatralan (gr. amfi-theatron) koji je polukruna oblika i koji se stupnjevito penje amfitomian (gr. amfitomos) dvorez, sa dva reza (no) Amfitrion sin Alkejev, mu *Alkemenin, nominalni otac Heraklov (pravi otac je Zeus,), kralj u Tirintu i kasnije u Tebi; Amfitrionijad (gr. Amfitryoniades) Heraklo Amfitrita u grkoj mitologiji: boica mora, ena Posejdona, boga mora, majka Tritonova amfitropian (gr. amfi, tropos okret) koji se okree na obje strane

amfora amfora (gr. amforeus) kod starih Grka i Rimljana: ispupen glineni krag s uskim grliem i dva drka u kojem su drali vino amfoteran (gr. amfoteros) kem. dvojak, i lunat i kiseo; amfoterna tijela tijela koja su istodobno i baze i kiseline; amfoterne tvorevine geol. stijene koje su nastale i utjecajem vode i utjecajem vatre, koje su, dakle, istodobno i neptunske i plutonske amfoterodiplopija (gr. amfoteros, diploos, ops) med. dvostruko gledanje, ali svakim okom drukije ami-cochon it. ami-koon (fr.) "prijatelj svinja", tj. prijatelj s kojim se u razgovoru mogu bez ikakva sustezanja upotrebljavati i prostaki izrazi amicabili modo it. amikabili modo (lat.) na prijateljski nain, na lijep nain amicabilis compositio it. amikabilis kompozicio (lat.) prav. prijateljski sporazum, prijateljska nagodba amice! (lat.) vokativ od rijei amicus it. amikus (lat. amicus prijatelj) prijatelju!; katkada i superlativno: amicissime najvei prijatelju! amicitiae causa it. amicicije kauza (lat.) iz prijateljstva, iz dobrohotnosti amicus certus in re incerta cernitur it. amikus certus in re incerta cernitur (lat.) pravi se prijatelj u nevolji poznaje amicus Plato, sed magis amica veritas it. amikus Plato, sed magis amika veritas (lat.) drag mi je Platon, ali mi je draa istina (reenica koja se u jednom kasnijem spisu pripisuje Sokratu; esto se koristi za izricanje nepristranosti) amid (lat. amida) kem. amonijak iji je vodik zamijenila kiselina amidin (lat. amida) kem. unutarnji glavni sastojak zrnca krobnog brana

67

amnestija amida (tur. amide) stric amigdalitis (gr. amygdale badem) med. upala krajnika amikalan (lat. amicus prijatelj, amicalis) prijateljski amiksija (gr. a-, myxa sluz) med. nedostatak sluzi amil(um) (lat. amylum, gr. amylon) kem. krob, tirka, krobno brano amiloza (gr. amylon krob) kem. organski spoj C 6 H 10 O 5 , ili njegova polivalencija; med. v. amiloidna degeneracija amimetian (gr. a-mimetos) nepodraljiv amimija (gr. a-, mimesis oponaanje) med. nesposobnost pokretanja miia lica kod modanih bolesti aminterije (gr. amyno branim, lat. amynteria) mn. med. zatitna sredstva, lijekovi koji slue za zatitu amiotrofija (gr. a-, mys mii, trofe prehrana) med. veoma teka i neizljeiva djeja bolest, kao posljedica tekih promjena u hrpteninoj modini amirante (p. amirante) vrhovni zapovjednik kopnenih i pomorskih vojnih snaga u panjolskoj amisija (lat. amissio) gubitak, gubljenje amitotian (gr. amytto param, razdirem) biol. kod kojega postoji amitoza amitoza (gr. amytto param, razdirem) biol. izravna dioba jezgre u ivotinjskoj ili biljnoj stanici amizantan (fr. amusant) zabavan, zanimljiv, ugodan, razonodan amizeta (fr. amusette) zabavica, razonoda; igrake; voj. vrsta lakog poljskog topa amizirati (fr. amuser) zabavljati, zanimati, uveseljavati, razonoditi amnestija (gr. amnestia zaboravljanje) prav. pomilovanje, djelomian ili potpun oprost kazne

amnestika amnestika (gr. amnestike) sposobnost ili vjetina zaboravljanja neugodnih doivljaja i uspomena amnestirati (gr. amnesteo zaboraviti) pomilovati, oprostiti kaznu, zaboraviti krivnju amnezija (gr. a-, mnesis sjeanje) med. kratkotrajan, dugotrajan ili stalan, djelomian ili potpun gubitak sposobnosti pamenja amnikolist (lat. amnicola) stanovnik pokraj rijeke amnion (gr. amnos janje) med. posteljica, veoma njena i prozirna ovojnica u kojoj se nalazi embrij kod sisavaca, gmazova i ptica, tzv. amnionova voda amnitis (gr. amnos) med. upala amniona amok (malaj.) neobina i strana vrsta ludila kod malajskih uroenika koje se oituje u nagonu za ubijanjem (klanjem) svakoga na koga se naie Amon (hebr. Amon, gr. Ammon) mit. glavno boanstvo starih Egipana, prikazivano je s ovnovim rogovima; simbol stvaralake snage i raanja amonal (gr. ammoniakon) eksplozivna tvar smjesa amonijane salitre, aluminijeva praka i nitrotoluola; upotrebljava se u rudarstvu i u ratnoj tehnici Amoniani jedno od drevnih arapskih plemena; veliki neprijatelji Izraelaca koji su ih pokorili amoniemija (gr. amoniakon amonijak, haima krv) med. trovanje krvi amonijakom amonifikacija (gr. ammoniakon, -fikacija od lat. glagola facio, facere initi, raditi) proces pretvaranja duika iz razliitih duikovih spojeva (bjelanevina, amino-kiselina, mokraevina i dr.) u amonijski duik amonijak (gr. ammoniakon. lat. salammoniacus) kem. spoj duika i vodika, bezbojan plin ljutog i neugodnog

68

amortizacija mirisa koji izaziva suze, otrovan i nagriza kou (naziv po libijskoj pokrajini Amoniji (ime prema egipat. bogu Amonu) amoniti (hebr. Amon, gr. nast. -ites, lat. cornu Ammonis Amonov rog) geol. poput ovnovih rogova svijene okamine jedne izumrle vrste glavonoaca; usp. Amon Amor (lat.) mit. bog ljubavi, radosti i ale kod starih Rimljana (odgovara grkom Erosu); pren. ljubav amor vincit omnia it. amor vincit omnija (lat.) posl. ljubav sve pobjeuje, ljubav je jaa od svega amoralizam (lat. a-, mos, mori obiaj) fil. nemoralnost (ovako je njemaki filozof Nietzsche nazvao svoje etiko shvaanje koje odbacuje dotadanji moral) amoreti (tal. amoretti) mn. slike malih bogova ljubavi u staroj rimskoj umjetnosti i umjetnosti renesanse i novog doba; ljupki likovi krilate djeice zabavljene razliitim poslovima; amoriti amorevole (tal.) glaz. v. amabile amorfan (gr. a-morfos) bezoblian, nakazan; min. bezoblian, nekristaliziran; supr. kristalan amorfija (gr. a-, morfe oblik) bezoblinost; nakaznost amorfizam (gr. a-morfos) bezoblinost, nakaznost; min. bezoblinost, nekristaliziranost; supr. kristaliziranost Amoriani (Semiti) narod koji je u 3. . i 2. st. pr. n. e. vladao u Babilonu, Siriji i Palestini dok ga nisu pobijedili Hetiti; pobijedili su ih Izraelci kad su pod Jouom osvojili Obeanu zemlju (Kanaan) amoriti (lat. amor ljubav) v. amoreti amoroso it. amorozo (tal.) 1. glaz. v. amabile; 2. im. ljubavnik, zaljubljeni amortizacija (lat. amortisatio) 1. postupno, po zakonom utvrenom planu izvoeno vraanje duga, osobito

amortizirati dravnih zajmova; 2. sudski postupak kojim se izgubljeni vrijednosni papiri i dokumenti proglaavaju nevaljanim (mortifikacija); 3. otuenje nepokretnog imanja iz svjetovnih ruku i predavanje Crkvi ("mrtvoj ruci"); amortizman amortizirati (lat. amortisare) 1. otplaivati, vraati neki dug postupno; 2. izgubljen vrijednosni papir ili dokument sudskim putem proglasiti nevaljanim; 3. prodati ili ustupiti imanje Crkvi ("mrtvoj ruci"); amortirati Ampel mitoloki ljubimac Dioniza Bakha, sin jednoga od satira i neke nimfe; Dioniz ga je nakon smrti pretvorio u lozu ampelografija (gr. ampelos trs, vinograd, grafia) znanost o vrstama vinove loze i groa ampelurgija (gr. ampelurgia) vinogradarstvo amper fiz. jedinica za mjerenje jaine elektrine struje, nazvana po slavnom fr. matematiaru i filozofu A. Ampereu (17751836); kulon za sekundu ili struja koja prolaskom kroz vodenu otopinu nitrata srebra za sekundu izdvoji 0,001118 grama srebra ampermetar (fr. Ampere, gr. metron) fiz. tehniki instrument za mjerenje jaine elektrine struje; galvanometar ija kazaljka neposredno, na jednoj skali, pokazuje broj ampera koji protjeu kroz kotur ice ampir (fr. emire) carstvo, osobito Francuska za vrijeme Napoleona I. i Napoleona III.; ampir-stil stil francuske umjetnosti za vrijeme Napoleona I., oponaao je staru rimsku umjetnost iz doba careva ampirans (fr. empirance) trg. poputanje ili pogoravanje kvalitete robe; teta na brodu amplasman (fr. emplacement zemljite, gradilite) voj. mjesto za postavlja-

69

amportirati nje topnikih orua, topniki poloaj amplektivan (lat. amplectivus) koji obuhvaa, obuhvaen amplificirati (lat. amplificare) proiriti, proirivati, razviti, razvijati, razgranati, razgranavati, opirno izlagati, izloiti; poveati, poveavati amplifikacija (lat. amplificatio) proirivanje, proirenje, razvijanje, razgranavanje, poveavanje; razrada, ira obrada; iscrpno govorniko izlaganje amplifikativan (lat. amplificativus) proirivan, koji proiruje, koji poveava, poveavajui amplijacija (lat. ampliare proiriti) irenje, proirivanje; prav. odgaanje sudskog procesa o ijem se predmetu jo ne moe donijeti presuda; izrada nekog akta u duplikatu radi bolje sigurnosti amplijativ (ampliativus, ampliare poveati, proiriti) veoma visok stupanj nekog svojstva ili neke osobine, za razliku od superlativa, najvieg stupnja amplissime (lat.) veleugledni, veleslavni, presvijetli (nekada titula visokih dravnih inovnika, peti pade superlativa amplissimus) amplitel lat.-gr. (lat. amplificare iriti, gr. tele daleko, fone glas) ureaj koji pojaava glas i omoguuje istodobni telefonski razgovor s vie osoba amplituda (lat. amplitudo obujam, irina) zem. luk na horizontu izmeu izlaska i zalaska sunca; prostranost; fiz. najvea udaljenost od ravnotenog poloaja; meteor, najvea razlika u zranom tlaku; ret. nain izraavanja nadugako i nairoko amportiranje (fr. emporter) voj. zauzimanje, otimanje, osvajanje amportirati (fr. emporter) voj. oteti, zauzeti, osvojiti

ampula ampula (lat. ampulla boica) ispupena, trbuasta boica za mast, ulje, bjelilo; crkvena posuda u kojoj se dri vino i voda za priest (u kat. crkvi); anat. trbuasto proirenje na cjevkastim organima, npr. na kraju polukrunih kanala uha itd.; teh. staklo elektrine arulje amputacija (lat. amputatio rezanje) med. potpuno odvajanje, odrezivanje ranjenih, razmrskanih, oteenih i uope neizljeivih dijelova tijela; pren. potpuno i nasilno odvajanje jednog dijela od neke cjeline amputirati (lat. amputare odsijecati) med. odvojiti, odrezati; pren. otcijepiti, nasilno odvojiti amulet (lat. amuletum) hamajlija, predmet koji toboe ima arobnu mo da titi od bolesti i svake druge nesree, zbog ega ga praznovjerni ljudi nose stalno sa sobom, obino o vratu amundizam (gr. a-, lat. mundus svijet) fil. shvaanje po kojem postoji samo Bog, a svijet ne postoji; Bog je apsolutni duh, a svijet je samo treperenje, igra toga duha amuzian (gr. amusia) koji ne uiva ljubav muza, tj. koji je bez smisla i osjeaja za ono to je umjetniko i lijepo, nepjesniki; nekolovan amuzija (gr. amusia) nenaklonost muza, oskudica u smislu i osjeaju za ono to je umjetniko i lijepo; nekolovanost amvon (gr. ambon izboenje na titu) u pravoslavnoj crkvi: uzvieno mjesto ispred oltara, na soleji, s kojega se itaju Sveto pismo, molitve, propovijedi i spomeni; amvon simbolino predstavlja kamen koji je aneo odmaknuo s Kristovog groba amylacea it. amilacea (lat.) mn. farm. lijekovi koji sadre u sebi krob an detaj (fr. en. detail) potanko, podrobno, opirno, iscrpno, do potan-

70

anadiploza kosti, do sitnica; trg. na malo (supr.: an gro) an fas ili anfas (fr. en face) sprijeda, s lica; oi u oi, pravo u oi an gro (fr. en gros) trg. na veliko; uglavnom (ispriati neto) an- (gr. an) u grkim sloenicama ispred samoglasnika daje rijei nijeno znaenje, odgovara naem ne-, latinskom in-, njemakom un- itd. ana (gr. ana) prijei, na, po, uz; kroz, du; do, oko anabaptist (gr. ana-baptizo) pristaa ponovnog krtenja u zrelim godinama; pr. anabaptistiki anabaptizam (gr. ana-baptizo ponovno zaronjavam) vjerski pokret koji zahtijeva ponovno krtenje u zrelim godinama anabatian (gr. anabaino uzlazim) koji se penje, koji napreduje, koji raste; anabatina groznica med. groznica koja napada svakog dana, stalna groznica anabaza (gr. ana-basis) penjanje, uzlaenje (iz nieg predjela u vii, ili kretanje od mora prema unutranjosti zemlje; osobito: Ksenofonova povijest vojnog pohoda Kira Mlaeg protiv svoga brata); med. razvijanje i jaanje bolesti anabioza (gr. ana, bios ivot) ponovno oivljavanje osuenih ili promrzlih ivotinja anadema (gr. anadema) glavni ukras na kraljevoj glavi; v. dijadema Anadiomena (gr. anadyomai izroniti) "iz morske pjene roena" (pridjevak boice Afrodite) anadiploza (gr. ana-diploo udvostruiti) udvostruavanje; ret. ponavljanje rijei, retorika figura koja se sastoji u tome to sljedea reenica poinje rijeima kojima je prethodna zavrena; med. udvostruavanje napadaja grozninih bolesti

anadoza anadoza (gr. ana-dosis) fiziol. razmjerna podjela sokova i hrane cijelom tijelu, probava anaerobi (gr. ana, aer zrak, bios ivot) mn. zool. bakterije koje mogu ivjeti bez kisika, klice koje se mogu razvijati i razmnoavati tek kad im se ukloni kisik anaerobionti (gr. an-, aer zrak, bios ivot) mn. zool. v. anaerobi anafija (gr. an-, afe dodirivanje) med. neosjetljivost (ili: smanjena osjetljivost) koe, poremeaj u osjetilu dodira anafilaksija (gr. ana, fylaxis uvanje, zatiivanje) med. preosjetljivost organizma na ponovno ubrizgavanje bjelanevine anafoneza (gr. anafonesis) med. vjebanje i jaanje plua i govornih organa glasnim govorenjem i pjevanjem anafora (gr. anafora) poet. figura ponavljanja istih rijei na poetku stihova ili reenice, npr.: Mila kano si nam slavna, mila si nam ti jedina, mila kuda si nam ravna, mila kuda si planina; (usp. epifora); med. izbacivanje kaljanjem ili povraanjem; astr. pojavljivanje znakova na nebu anafrodit (gr. an-afroditos) med. onaj koji nije sposoban oploditi anafrodizija (gr. an-, afrodisia ljubavno uivanje) med. bolesni nedostatak ili smanjenost spolnog nagona anafrodizijaci (gr. an-, afrodisiakos koji pripada ljubavnom uivanju) mn. med. sredstva za smanjivanje i sprjeavanje spolnog nagona anagke v. ananke anaglifi (gr. anaglyfa) v. anagliti anaglipti (gr. anaglypta) mn: umj. polureljefni umjetniki radovi; anaglifi anagliptika (gr. anaglyptike) vjetina izrade reljefnih ili polureljefhih ukrasa, slika i si.

71

anakamptian anagnosti (gr. ana-gnostes) mn. kolovani robovi ili slobodnjaci kod starih Grka i Rimljana koji su sluili kao itai ili predavai po boljim kuama; u starije kransko vrijeme: oni koji su za vrijeme slube itali pojedine dijelove iz Svetog pisma anagnostici (gr. ana-gnostes) mn. pjesnici tragiari koji su svoja djela pisali samo za itanje, a ne za prikazivanje anagnozma (gr. ana-gnosma) tivo anagoga (gr. an-ago) uzdizanje; zakljuivanje na neto openito ili duhovno; alegorino tumaenje Biblije (usp. anagogija); med. iskaljavanje krvi, izbacivanje krvi anagogija (gr. an-ago vodim gore) tajni smisao, alegorino znaenje; oduevljenje, uzdizanje duha apstraktnom razmiljanju i si. anagraf (gr. ana-grafo napiem) sprava koja, radi ponovnog otiska i umnoavanja, pie obratno anagrafi (gr. ana-grafo) mn. med. lijeniki propisi, recepti anagram (gr. anagramma) najprije: obratno itanje jedne ili vie rijei, npr. rob je anagram od bor, mir od Rim; zagonetka koja se sastoji u tome da se slova jedne rijei napisu razliitim redom; rije napravljena premjetanjem slova druge rijei razliitog znaenja anahoret (gr. anachoretes) ovjek koji se povukao od svijeta; pustinjak, isposnik, usamljenik; prid. anahoretski anakalipterija (gr. ana-kalypto otkrivam) sveano skidanje vela s nevjeste anakampterija (gr. ana-kampto skreem) sklonite za sirotinju, obino pokraj crkava i samostana anakamptian (gr. ana-kampto) odbojni, koji odbija (svjetlost, zvuk)

anakamptika anakamptika (gr. ana-kampto) opt. prouavanje odbijanja svjetlosti, katoptrika; akust. prouavanje odbijanja zvuka anakatabat (ana, kata odozdo, dolje, baino idem, dolazim) meteor, uspostavljanje ravnotee medu slojevima zraka: kad pri puhanju jakog vjetra velika koliina zraka krene odozdo navie, onda se ista tolika koliina sputa s visine prema zemlji anakatartici (gr. ana-kathairo oistim) mn. med. sredstva za ienje grudi od sluzi; anakatartina sredstva anakatarza (gr. ana-kathairo oistim) med. ienje prsiju od sluzi, iskaljavanje anakefaleoza (gr. ana-kefalaio ponoviti u glavnim tokama; sjediniti u cjelinu) zdruivanje u cjelinu; kratko ponavljanje neega; rekapitulacija anaklastika (gr. anaklastos prelomljen) opt. prouavanje prelamanja svjetlosnih zraka, dioptrika anaklaza (gr. ana-klasis prelamanje) opt. prelamanje svjetlosnih zraka anakliza (gr. ana-klino nasloniti se) med. naslanjanje leima, poluleei poloaj bolesnika anakolema (gr. ana-kollao nalijepiti) med. mast za zaraivanje rana anakolut (gr. anakoluthia nedostatak veze) gram. nedostatak u pravilnosti reenine konstrukcije koji nastaje poradi iznenadne promjene ili prekida, osobito poslije duih umetnutih reenica ili poradi izostavljanja rijei, koje se onda moraju po smislu dopuniti anakolutian (gr. anakoluthos) nepravilan, bez veze Anakreont starogrki lirski pjesnik (6. st. pr. n.e.); motivi su mu ljubav, vino, ples i drutvo; anakreontika poezija koja u malim pjesmicama slavi

72

analeptici laki, prolazni uitak u ljubavi, vinu, plesu i drutvu anakreontiari mn. skupina njemakih pjesnika XVIII. st. koji su, po uzoru na Anakreonta, pjevali ljupke, katkada i frivolne pjesmice anakreontski (gr. Anakreon) po ugledu na grkog lirskog pjesnika Anakreonta, tj. njeno, ljupko, lako, kratko anakriza (gr. anakrisis) ispitivanje, prethodna istraga anakronizam (gr. anachronismos) pogreka u raunanju vremena, datuma, dogaaja, ono to je u suprotnosti s kronologijom, vremenska poremeenost, nesuvremenost; zanemarivanje onoga to odgovara duhu i prilikama vremena, npr. da netko naslika u kakvoj antikoj kui televizor anakruza (gr. anakrusis) u metrici: naglaavanje, udaranje glasom na slog anakteza (gr. anaktesis) med. okrjepljenje, ozdravljenje anakufizma (gr. anakufisma dizanje, podizanje) tjelesna okretnost koja se stjee vjebanjem anakuza (gr. ana, akuo ujem) med. gluhoa zbog oboljelosti slunog ivca analav (gr. analabos) pravoslav. etvrtasti naprsnik kod kaluera analdija (gr. an-, ajdaino potpomagati, hraniti, jaati) med. prestanak rastenja i razvijanja anale (tal. annale, od anno godina) umjetnika priredba to se odrava svake godine; usp. bijenale, trijenale analekti (gr. analekta) mn. odabrana tiva analepsija (gr. analepsis, analambano podiem, uspostavljam) med. ozdravljenje, oporavak, jaanje analeptici (gr. ana-lambano) mn. med. sredstva za jaanje i okrjepljenje

analeptian

73

analogizam nekog stava ralanjivanjem na jednostavnije stavove ve dokazane ili kao istinite prihvaene; moderna analiza rjeavanje problema njihovim zakljuivanjem na jednadbe; suprotno: sinteza analizator (lat. analystor) fiz. onaj dio polariskopa koji slui utvrivanju injenice da je svjetlost polarizirana (zrcalo, Nikolova prizma); usp. polarizator analizirati (gr. ana-lyo) rastaviti, rastavljati, ralaniti, ralanjavati, razloiti, razlagati neto (u najmanje sastavne dijelove); ispitati, ispitivati potanko analogan (gr. analogon) slian ili odgovarajui predmet (ili: dogaaj), slino (ili: odgovarajue) stanje; analogon rationis it. analogon racionis (lat.) neto to odgovara razumu, to je u skladu s razumom analogan (gr. analogos) slian, podoban, suglasan, odgovarajui, srodan, istovrstan; koji odgovara nekom zakonu, pravilu, tipu ili uzorku analogia juri (lat.) pravna slinost, suglasnost s pravnim naelima analogian (gr. analogon), koji je u skladu s nekim pravilom, tipom, uzorkom; slian, odgovarajui, podoban analogija (gr. analogia) slinost, istovrsnost, istovjetnost ili suglasnost u osobinama i odnosima; zakljuak po analogiji log. zakljuak iz pojedinanog ili posebnog o pojedinanom ili posebnom kao slinom; fizika analogija djelomina slinost izmeu zakona jednog podruja pojava sa zakonima nekog drugog podruja pojava; ta slinost pridonosi da se ta dva podruja uzajamno objanjavaju (Maxvell) analogizam (gr. analogismos) fil. dokaz (ili: zakljuak) na osnovi slinosti

analeptian (gr. analeptikos) osvjeavajui, okrjepan, okrjepljujui analfabet (gr. an-, alfa, beta) onaj koji ne zna abecedu, tj. koji ne zna ni itati ni pisati; nepismenjakovi, neznalica analgezija (gr. analgesia) med. bezbolnost, neosjetljivost, prestanak (ili: gubitak) osjeaja bola; analgija anali (lat. annales, annus godina) mn. godinjaci, ljetopisi analist (lat. annales) 1. ljetopisac, pisac godinjaka analitiar (gr. analytikos) filozof, kemiar i dr. koji se bavi ralanjivanjem na sastavne dijelove (misli, tijela itd.) analitiki (gr. analytikos) ralanjujui, koji ralanjuje; koji je nastao putem analize, koji se zasniva na analizi; analitiki sud sud koji se zasniva na tome to se subjektu pridaje predikat koji se u njemu ve nalazi, tj. s njime je identino vezan, npr. sva su tijela rasprostrta; analitika definicija odreivanje pojma pomou njegovog najblieg roda i njegove svojstvene razlike; suprotno: sintetiki analitika (gr. analytike) teorija analize; vjetina i metoda ralanjivanja misli i pojmova u njihove sastavne dijelove; elementarna logika logika koja se bavi pojmovima, sudovima i zakljucima analiza (gr. analysis) ralanjivanje, razlaganje, razlaganje cjeline na njezine dijelove; logina analiza razlaganje pojma u njegove oznake, suda u njegove dijelove; psiholoka analiza razlaganje predodbe u njezine elemente; prikaz, ocjena, ocjenjivanje; kvalitativna analiza kem. odreivanje sastojaka nekog tijela; kvantitativna analiza kem. odreivanje sastojaka nekog tijela po njihovoj teini; mat. stara analiza dokazivanje

analogizirati analogizirati (gr. ana-logizomai) usporediti, usporeivati; dokazivati ili zakljuivati na osnovi slinosti anamartetian (gr. an-amartetos) bezgrjean, nepogrjeiv anamartezija (gr. an-amartesia) bezgrjenost, nepogrjeivost anamnestian (gr. ana-mimnesko sjeam se) koji se tie sjeanja, koji pripada sjeanju, pamenju; anamnestina sredstva med. lijekovi za jaanje pamenja anamnestika (gr. anamnesis sjeanje) fil. vjetina sjeanja i pamenja; jaanje pamenja anamneza (gr. anamnesis sjeanje) fil. Platonovo nauavanje po kojem je dua preegzistirala, prije postojala u istom stanju i tu stekla svoje ideje; med. podaci koje bolesnik daje lijeniku o svojem zdrastvenom stanju prije sadanje bolesti anamorfian (gr. ana, morfe oblik) izokrenut, izopaena oblika, naopak, nakazan; anamorfotian anamorfoza (gr. ana-morfosis preobraaj, preinaka) preobraaj; fiz. po optikim zakonima unakaeno nacrtana slika nekog predmeta, ali tako da izgleda onako kakva treba biti kad se gleda s odreene toke (optika anamorfoza) ili odbijanjem od pogodnog zrcala (katoptika anamorfoza) i kroz bruena stakla (dioptrika anamorfoza)', bot. nenormalno preobraavanje poradi izopaenja ili promjene u navici biljke ananas (lat. ananassa sativa) bot. junoamerika biljka veoma ukusnog i mirisnog ploda anandrian (gr. an-andros) koji je bez mukonti, plaljiv; bot. koji nema pranikih niti anandr'j (gr. uii-andria) nemukost; r emuevnost, plaljivost, kukaviluk .maneozij'a (gr. ana-neosis) pomlaivanje

74

anaprozelit ananim gr. pseudonim od unatrag itanog imena (prezimena): Kramer Remarque (njem. knjievnik) ananke (gr. anagke) usud, sudbina, kob, udes; sila, potreba, nuda, prirodni nagon, neizbjeivost anankofagija (gr. ananke nunost, fagein jesti) med. uzimanje hrane po propisu, po dijeti anantapodoton (gr. anantapodoton nedovrena reenica) ret. preutkivanje zavrne reenice, npr.: Ne uini li, vidjet e to e biti. anantian (gr. an-anthes) bot. bez cvijeta, koji ne cvjeta anapest (gr. anapaistos) metrika stopa od dvaju kratkih i jednog dugog sloga: U U , obrnut daktil, zbog ega se zove i antidaktil anapetija (gr. anapetes rairen, otvoren) med. proirenost krvnih ila anaplastina sredstva med. sredstva koja se upotrebljavaju i primjenjuju u anaplastici anaplastika (gr. ana-plasso preobrazim) med. vjetina ispravljanja slomljenih ili uganutih kostiju, ispravljanje i uklanjanje raznih tjelesnih nedostataka kirurkim putem; plastina kirurgija anaplerotici (gr. ana-pleroo ispunim) mn. med. sredstva koja pomau nadoknaivanje izgubljenih dijelova i stvaranje, rastenje mesa anaplerotian (gr. ana-pleroo ispunim) koji pomae naknadno rastenje; koji dopunjuje, zamjenjuje anapleroza (gr. anaplerosis) dopunjavanje, zamjenjivanje izgubljenih ili oteenih dijelova tijela i udova anapneuzija (gr. anapneusis) med. duboko disanje; oduak, odmor anapnoici (gr. ana-pneo) mn. med. sredstva koja pomau disanje, anapnoina sredstva anaprozelit (gr. ana, proselytos) onaj koji je ponovno obraen na vjeru, koji je ponovno pridobiven 7a neto

anaptiza anaptiza (gr. ana-ptyo ispljujem) med. ispljuvavanje, iskaljavanje, izbacivanje sluzi anaptoza (gr. an-apto objesim) utuenost, skruenost Anapurna teko pristupaan vrh u himalajskom gorju, visok 8075 metara; pren. teko, gotovo nemogue ostvariv cilj anareja (gr. anarroia) med. penjanje sokova, osobito krvi, prema gornjim dijelovima tijela anarhija (gr. anarchia) bezvlae, stanje drutva u kojem potpuno prestaje vladavina zakona i svakog autoriteta; pren. potpun nered anarhist (gr. an-archos bez poglavara, bez vode) pristaa miljenja daje potrebno sruiti postojei dravni i drutveni poredak; ovjek koji pokuava svim moguim sredstvima, bez ikakvih obzira, sruiti postojei poredak i zavesti stanje potpunog bezvlaa; pr. anarhistiki anarhizam (gr. an-, arche vlast) pokret koji tei ostvariti potpunu slobodu pojedinca i unititi svaku politiku vlast; osnivai: Stirner, Proudhon, Bakunjin anarhoidan (gr. anarchia bezvlae, eidos izgled) slian bezvlau (anarhiji) anarhoindividualizam (gr.-lat.) teza 0 otuenju ovjeka od drutva (ideolog Max Stirner), nauavanje koje svodi drutvo na slobodnog pojedinca kome ne smije biti nametnut nikakav red niti zakon anarhosindikalizam oportunistika struja u radnikom pokretu iji pripadnici smatraju da radnici mogu popraviti svoj poloaj samo trajkovima i organizacijom uzajamne pomoi 1 da se pitanjima radnikog pokreta imaju baviti samo sindikati; oni istupaju protiv toga da radnici stvore svoju proletersku stranku, kao i pro-

75

anastaza tiv sudjelovanja radnika u politikoj i parlamentarnoj borbi anarmonija (gr. an, armonia) glaz. v. disharmonija anartrija (gr. an-, arthron ud) 2. med. poveana disartrija, kad bolesnik govori potpuno nerazumljivo; nastaje zbog uzetosti miia za govor (jezika, grla, drijela, usana, lica kao posljedica modane kapi, progresivne i bulbarne paralize) anartrija (gr. ana, arthron ud) med. 1. nedostatak udova anartros (gr. ana, arthron ud) bezudnik, ovjek koji je toliko debeo da mu se vie ne raspoznaju zglobovi anasarka (gr. ana na, gore, sarks meso) nakupljanje tjelesne tekuine u potkonom vezivu (koa postaje gnjecava, a nakon pritiska prstom ostaje u njoj udubina) anaseizam (gr. ana, seismos potres) geol. svojstvo potresa kod kojih se dogaaju velika vertikalna pomicanja tla anaspazmija (gr. ana-spao) med. stezanje eluca, gr eluca anastaltici (gr. ana-stello suzbijam) mn. med. sredstva za zaustavljanje krvi anastaltian (gr. ana-stello) koji zaustavlja krv, koji sui ranu anastatian (gr. anastatikos) koji odvodi ono to je nezdravo; koji pomlauje, koji obnavlja; prijenosni; pomou litografije prije tiskanog teksta pripremljen za novo izdanje knjige anastaza (gr. anistemi, anastasis ustajanje) ponovno ustajanje, uskrsnue; med. ustajanje iz bolesnike postelje, ozdravljanje, oporavak (rekonvalescencija); umnoavanje, prenoenje, npr. bakroreza; tisk. spremanje novog izdanja neke knjige time to se kemijskim putem (litografijom) izravno tiska iz staroga izdanja

nastigmat anastigmat (gr. ana, stigma toka) opt. fotografski objektiv od posebno kombinirane lee koji daje slike koje sve do rubova pokazuju veliku otrinu anastigmatian (gr. ana, stigma) opt. koji daje punu otrinu slike; med. otrovidan, koji je bez poremeaja u otrini vida anastomizirati (gr. ana, stoma usta) sastaviti otvore, ua; ujediniti, spojiti anastomotici (gr. ana, stoma usta) mn. med. sredstva za otvaranje zaepljenih ua krvnih ila i dr. anastomoza (gr. ana, stoma) med. spojnica dviju krvnih ila ili dvaju ivaca; protuprirodno otvaranje krajnjih dijelova krvnih ila anastrofa (gr. anastrofe) ret. preokretanje rijei, mijenjanje mjesta rijeima, npr. "drugi neki ovjek", umjesto "neki drugi ovjek"; med. preokretanje maternice i mokranog mjehura Anat feniko-kanaanska boica ljubavi, djevica-ratnik, sestra boga Baala anatema (gr. anathema) prokletstvo, crkveno progonstvo ili prokletstvo nekog ovjeka ili stvari; iskljuenje iz crkvene zajednice; pren. proklinjanje, kletva; anathema esto it. anatema esto (lat.) neka je proklet! anatematizirati (gr. anathematizo) prokleti, baciti prokletstvo na koga ili to; iskljuiti iz crkvene zajednice anatimijaza (gr. ana-thimiasis) isparavanje, dimljenje; med. podrigivanje anatocizam (gr. tokizo dajem pod kamatu, zelenaim) prav. uzimanje kamata na kamate, zelenaenje, lihvarenje; pr. anatocistiki anatolijski (gr. anatole istok) istoni; istonjaki anatom (gr. anatomikos koji ree) medicinar ili botaniar koji radi znan-

76

anceps stvenog istraivanja ree i prouava le, odnosno biljku anatomija (gr. anatomia rezanje) znanost koja se bavi prouavanjem sastava i grade tijela ivih organizama; vjetina rezanja lea ili biljke radi znanstvenog ispitivanja; patoloka anatomija ona koj'a prouava sve promjene koje se zbivaju na tjelesnim organima pri raznim bolestima; topografska, kirurka ili primijenjena anatomija ona koja prouava pojedine dijelove tijela i njihov raspored; usporedna anatomija ona koja usporeuje gradu i sastav ljudskog tijela s tijelom ivotinje anatomizirati (gr. ana-temno reem, param) parati, ralanjivati, rastavljati na sastavne dijelove; pren. prouavati u potankosti, do sitnica anatrepsis (gr. ana-trefo) med. oporavak (ili: jaanje) pomou hrane anatreza (gr. anatresis) med. otvaranje buenjem; usp. trepanacija anatripsis (gr. ana-tribo trljam) med. trljanje udova; eanje koe anatripsologija (gr. ana-tribo trljam, logia) znanstvena disciplina koja se bavi unoenjem lijekova u tijelo kroz kou, tj. utrljavanjem anatriptici (lat. anatriptica) mn. sredstva za trljanje, anatriptina sredstva anatriptika (gr. ana-tribo) med. lijeenje trljanjem anatropa (gr. ana-trope preokret, okret) ret. pobijanje neijih navoda jednostavnim negiranjem; med. jako povraanje anbrasirati (fr. embrasser) zagrliti, obgrliti, poljubiti; voj. dovesti izmeu dvije vatre anbrinirati (fr. embrunir) slik. premazati tamnom bojom, potamniti anceps (lat.) dvostruk; dvostran; kolebljiv, nesiguran; dvosmislen; metr.

<

ancora oznaka za kvantitetu jednog sloga koji moe biti dug ili kratak ancora it. ankora (tal.) glaz. jo jednom, ponovno andaluzit min. aluminijev silikat (nazvan po Andaluziji, gdje je pronaen) andamento (tal. andare ii, andamento hod) glaz. dio fuge andante (tal. andante) glaz. kao u hodu, lagano; kao imenica: djelo u laganom tempu andantino (tal.) glaz. malo laganije, umjereno andarini (tal.) mn. ljubiasti okrugli rezanci u obliku graka andosirati (fr. endosser) trg. potpisati mjenicu na poleini i time je prenijeti na drugoga andosman (fr. endossement) trg. potpis mjenice na poleini, prijenos mjenice andragacija (gr. andragathia) muevnost, hrabrost; vrlina, estitost andrecej (gr. aner, andros ovjek, mu, oikion kua, stanite) bot. skup svih pranika u cvijetu andristi (gr. aner, andros) mn. fil. Aristotelovi sljedbenici koji su negirali besmrtnost ljudskog duha; glavni je predstavnik bio Pomponazzi (1462 1524) andro (gr. aner, andros) predmetak u sloenicama sa znaenjem: ovjek (mukarac) androfag (gr. andro-fagos) ljudoder; antropofag androfob (gr. aner, fobos) onaj koji zazire od ljudi, koji se plai ljudi (mukaraca) androfobija (gr. aner, fobos) strah od ljudi (mukaraca) androfonomanija (gr. aner, fonos ubojstvo, mania) med. ludilo koje tjera ljude na ubojstva androgeneza (gr. aner, gone raanje) stvaranje ovjeka, osobito prvog o-

77

anegdota vjeka; razvitak jajne stanice bez sudjelovanja enskog zametka androgin (gr. andro-gynos) dvospolac, hermafrodit; ukopljenik; slabi androginija (gr. andro, gyne ena) dvospolnost, hermafroditizam android (gr. aner, eidos lik) umjetno napravljen, pokretan ljudski lik androidan (gr. aner, eidos lik) slian ovjeku, napravljen u ljudskom obliku androkefaloid (gr. aner, kefale glava) min. kamen koji ima oblik ljudske glave ili nekoga dijela ljudskog tijela androliti (gr. aner, lithos kamen) mn. geol. okamenjene ljudske kosti andrologija (gr. aner, logia znanost) med. znanost koja se bavi prouavanjem bolesti svojstvenih mukarcima (za razliku od ginekologije) Andromaha (gr. Andromache) mit. ena najveeg trojanskog junaka Hektora, mati Astijanaksova; nakon Hektorove pogibije bila robinja Ahilovog sina Pira i s njim imala tri sina; Euripid i Raine napisali su istoimene tragedije andromanija (gr. andro-mania) enja za mukarcima, uspaljenost ena prema mukarcima; nimfomanija androtomija (gr. aner, temno reem) anat. rezanje ljudskog lea radi znanstvenog ispitivanja anelika (gr. angelos aneo) bot. ljekovita biljka titarka (kravojac) aneo (gr. angelos vjesnik) teol. Boji glasnik, vie bie anegdota (gr. anekdotos neizdan) 1. spis koji, iz bilo kojeg razloga, jo nije objavljen ili namjerno nije tiskan; u novije vrijeme anegdotama se nazivaju dosad netiskani stari spisi ili pojedini odlomci iz njih; 2. poet. pria o kakvom zanimljivom dogaaju; nova i kratka pria, aljiva ili duhovita priica

anegertika anegertika (gr. an-egeiro probudim) vjetina da se obamrli povrate u ivot aneklogist (gr. an-eklogistos bez obrauna) onaj koji je osloboen polaganja rauna aneks (lat. annexus) prilog, dodatak; nastavak; sve to je dodano ili vezano za neto aneksan (lat. annexus) zavisan, vezan za, pridodan, sporedan; pripremni aneksija (lat. annexio) pripojenje, pridruenje aneksionist (lat. annexio) prijatelj ili pobornik irenja drave pripojenjem tuih pokrajina anektirati (lat. annectere) pripojiti, pridruiti; aljivo: krasti, ukrasti, prisvojiti anekumena (gr. a-, an- alpha privativum ne-, oikumene /tj. ge zemlja/ nastanjena zemlja) predjeli na Zemlji na kojima se ljudi ne mogu stalno nastanjivati (npr. pustinje, movare itd.) anelektrian (gr. an-, elektron jantar) fiz. neelektrian (za tijela koja izgledaju kao da nemaju elektriciteta, npr. kovine) anematoza (gr. a-, haima krv) med. oskudno ili nedovoljno stvaranje krvi u tijelu anematurgija (gr. a-, haima krv, ergon djelo) med. dio medicine koji prouava beskrvne operacije anemian (gr. a-, haima krv) slabokrvan, blijed, slab; pren. nesposoban za ivot anemidrija (gr. a-, haima krv, hydor voda) med. nedostatak krvne vode ili krvnog seruma, npr. kod kolere anemija (gr. a-, haima krv) med. slabokrvnost; bolest iji je uzrok smanjen broj eritrocita ili smanjena koliina hemoglobina u krvi anemo- (gr. anemos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: vjetar

78

anepija anemobarometar (gr. anemos, barys teak, metron) sprava koja pokazuje, odnosno mjeri jainu vjetra anemobat (gr. anemos, baino idem) plesa na uetu anemofilan (gr. anemos, filos prijatelj) bot. koji voli vjetar (za biljke koje vjetar oprauje, tj. oplouje) anemogaman (gr. anemos, gamos brak) bot. anemogamne biljke biljke koje se oplouju pomou vjetra, tj. kod kojih vjetar prenosi cvjetni prah (pelud) anemograf (gr. anemos, grafo piem) sprava koja biljei na papir brzinu i smjer vjetra; anemometrograf anemografija (gr. anemos, grafia) opisivanje (ili: prouavanje) vjetrova anemologija (gr. anemo-logia) prouavanje vjetrova anemometar (gr. anemos, metron) sprava za mjerenje brzine kretanja, strujanja zraka, odnosno vjetra, vjetrometar anemometrija (gr. anemos, metria) mjerenje, vjetina mjerenja brzine i jaine vjetra anemometrograf (gr. anemos, metron, grafo) v. anemograf anemopatija (gr. anemos, pathos bol) med. lijeenje zrakom, metoda lijeenja koja se sastoji u udisanju proienog zraka anemoskop (gr. anemos, skopeo gledam, vidim) vjetrokaz, sprava koja pokazuje pravac puhanja vjetra anenergija (gr. an-energeia) neradnost, tromost, lijenost, nedostatak snage anenkefal (gr. a-, enkefalos mozak) med. nakaza roena bez mozga anenkefalija (gr. a-, enkefalos mozak) med. uroeni nedostatak mozga anepigraf (gr. an-, epi na, grafo piem) spis koji nema naslova anepija (gr. an-, epos rije) med. nesposobnost govorenja, nijemost

anepitimija anepitimija (gr. an-, epithymia pouda) psih. ugasnula sposobnost uenja za im aneretizija med. 1. (gr. ana, erethyzo draim) uzbuenje, uzbuenost, uzrujanost; 2. (gr. an-, erethyzo) nedostatak razdraljivosti anereza (gr. anairesis) ret. negiranje onoga to je protivnik pokuao dokazati anergija (gr. an-, ergon djelo) med. izostanak alergije tamo gdje bi trebala biti (esta pojava kod tekih tuberkuloznih bolesti) aneritropsija (gr. an-, erythros crven, ops oko) med. nesposobnost oiju da vide i raspoznaju crvenu boju aneroid (gr. a-, neros teku) fiz. barometar s elastinim metalnim perom (bez ive) anervija (lat. anervia) med. uzetost, tromost ila; pr. anervian anestetici (gr. anaistheteo ne osjeam) mn. med. sredstva koja izazivaju neosjetljivost (pri kirurkim lijeenjima) anestetian (gr. an-aisthetos) koji ini neosjetljivim prema bolu, koji je bez bola, bezbolan; pren. tupoglav, neosjetljiv; ^paljiv, nemaran, rastresen anestezija (gr. an-aisthesia) med. neosjetljivost prema bolu; pren. ravnodunost, tupoglavost; nesposobnost osjetila da prima podraaje anestezirati (gr. anaistheteo ne osjeam) med. opiti, uiniti neosjetljivim aneurija (gr. a-, neuron ivac) med. slabost (ili: malaksalost) ivaca aneza (gr. anesis) med. poputanje, olakavanje, slabljenje, npr. bolesti anfilada (fr. enfilade) dugi red, npr. red soba u jednom nizu; voj. bona vatra anfilirati (lat. filum konac, fr. fil, enfiler) udjenuti, udijevati; nizati, nanizati, npr. biser; zapoeti razgovor; staviti nekoga u opasnost; voj. tui topovima po duini, s boka

79

Angerona anfraktuozan (lat. anfractuosus) krivudav, vijugav; neravan; zaobilazan angarija (lat. angaria) teak posao, kuluk, kuluenje angarijacija (lat. angariatio) uporaba privatnih stvari (automobila, brodova i dr.) protiv volje vlasnika za potrebe drave, npr. za ratne svrhe angarirati (lat. angaria) uzeti u kuluk, obvezati na besplatan rad za dravu angairan (fr. engager) obvezan, zauzet, koji je uzet u slubu; voj. ukljuen u borbu angairati (fr. engager) obvezati, uzeti u slubu, pogaati, pogoditi, najmiti; pobuditi, nagovoriti, navesti, skloniti koga ili to; obeati, obvezati obeanjem, npr. za ples; upustiti se u neto, pustiti se, uplesti se u borbu; angairati se zauzeti se, zauzimati se, zaloiti se, zalagati se (za koga ili to) angaman (fr. engagement) obvezivanje, obveza, obvezatnost, npr. za ples, neko plaanje itd.; zalaganje, davanje u zalog; stupanje u slubu, pogodba, najam; sluba, redovna dunost; voj. sukob, boj angelizam (gr. angelos glasnik) pokret koji je nastao u Parizu 1948. kao reakcija na egzistencijalizam i sline pokrete; oslanja se na nauavanje Katolike crkve o anelu uvaru koji svakog ovjeka prati kroz ivot i upravlja njegovim djelima angelus (lat.) aneo; molitva uz veernja i jutarnja zvona (kod rimokatolika; zapoinje rijeima: Angelus Domini nuntiavit Mariae /latJ Aneo Gospodnji navijestio Mariji...); jutarnje i veernje zvonjenje kod katolika; v. Ave Maria Angerona (lat.) starorimska boica utnje (prikazivana je s prstom na stisnutim usnama; slavili su je na dan 21. prosinca, a ime joj se izvodi od "ab angerendo", tj. od podizanja Sun-

angiektazija ca, jer nakon najkraeg dana u godini Sunce opet poinje svoj uspon angiektazija (gr. angeion posuda, ektasis rastenje) med. proirenje krvnih ila angiitis (gr. angeion posuda) med. upala krvnih ila; angitis angina (lat. angere suziti, stijesniti, angina) med. grlobolja, upala krajnika ili drijela angina pectoris it. angina pektoris (lat.) med. stezanje i jaki bolovi u predjelu srca; pektoralna angina angiografija (gr. angeion posuda, grafo piem) fiziol. opis krvnih ila; prouavanje krvnih ila ili odnosa tekuina u ljudskom tijelu angiokarp (gr. angeion posuda, karpos plod) bot. plod zatvoren u plodite i biljka s takvim plodom angiologija (gr. angeion posuda, logia znanost) fiziol. angiografija angiom (gr. angeion posuda) med. pjega ili izraslina na koi ili sluznici zbog nenormalnog mnoenja i irenja krvnih ili limfnih ila angioneuroza (gr. angeion posuda, neuron ivac) med. bolest ivaca krvnih ila angiopatija (gr. angeion posuda, pathos bol) med. opi naziv za sve bolesti krvoilnog sustava angiosarkom (gr. angeion posuda, sarx meso) med. rak krvnih ila angiospazam (gr. angeion posuda, spasmos gr) med. gr krvnih ila angiosperme (gr. angeion posuda, sperma sjeme) bot. kritosjemenjae, biljke ije su sjemenke zatvorene u plodite angiostenoza (gr. angeion posuda, stenos tijesan, uzak) med. suavanje (ili: stjenjavanie) krvnih ila angiotenioar* ^gr^. angeion, teino zateem) koji j 2 u vezi sa za f ef mtou krvnih ila

80

angostura-kora angiotomija (gr. angeion posuda, temno reem) med. rezanje, operacija krvnih ila angitis (gr. angeion) med. v. angiitis anglaise it. anglez (fr.) ivahan engleski ples u dvoetvrtinskom i troetvrtinskom taktu anglicizam (lat. anglicismus) engleska rije koja je ula u neki drugi jezik i udomaila se u njemu; odreena osobina engleskog jezika prenesena u neki strani jezik; osobitost engleskog jezika anglicizirati (fr. angliciser) poengleziti, uiniti engleskim Anglikanska crkva engleska protestantska dravna Crkva Angloamerikanac Amerikanac engleskog podrijetla anglofil (lat. Anglia, gr. filos prijatelj) prijatelj svega to je englesko: politike, kulture, jezika itd. anglofob (lat. Anglia, gr. fobos strah, bijeg) neprijatelj svega to je englesko; onaj koji mrzi Engleze ili se boji Engleza i njihovog kulturno-politikog utjecaja anglofobija (lat. Anglia, gr. fobos) strah od Engleza ili mrnja prema Englezima angloman (lat. Angila, gr. mania strast) pretjeran ljubitelj svega to je englesko anglomanija (lat. Anglia, gr. mania strast) pretjerano oduevljenje Englezima i svime to je englesko angora odlina vuna koja se dobiva od angorske koze i oplemenjenog angorskog zeca; ima tanka i duga vlakna svilenkasta sjaja angosciosamente it. angojozamente (tal.) glaz. v. angoscioso angoscioso it. angojozo (tal.) glaz. brino, bolno ango tura-kora gorka kora jedne junoamerike biljke, nazvana po gradu Angosturi, upotiebljava se kao liiek

angster protiv povratnih groznica; sada se upotrebljava i za pripremanje vrste gorkog likera angster (tal. anguistara, lat. angustrum) visoka boca ili vr za pijenje s uskim grliem angul (lat. angulus) ugao, kut angularan (lat. angulus ugao, angularis) uglat angulemka (fr. prema Angouleme, glavni grad zapadnofrancuske pokrajine Charente) vrsta vrlo kvalitetne jabuke angusta (lat.) glaz. jedan registar na orguljama angustacija (lat. angustatio suavanje) med. neprirodno suavanje krvnih ila u ljudskom tijelu anhedonija (gr. an ne, hedone radost) med. izostanak uitka pri pojavama koje u normalnim prilikama izazivaju taj osjeaj anhelacija (lat. anhelatio) kratko, teko udisanje zraka, dahtanje, zadihanost anhengsl (njem. Anhangsel) privjesak (na satu, na narukvici i si.); pren. prirepina, prirepak, priipetlja anhidrian (gr. an-, hydor voda) kem. slobodan od vode, kojem je oduzeta voda, npr. soli i oksidi anhidrid (gr. an-, hydor voda) kem. spoj kisika s nekim elementom, bez vodika, ali koji izloen vodi apsorbira, upija vodik i postaje kiselinom anhidrija (gr. anhydria) bezvodnost, nestaica vode, sua, anidrija anhidrit (gr. an-, hydor voda) kem. sumporno-kiselo vapno kojem je oduzeta voda anhidroza (gr. an ne, hidros znoj) nemogunost pravilnog izluivanja znoja anidrija (gr. anydria) v. anhidrija anidroza (gr. an-, hidros znoj) med. potpun izostanak izluivanja znoja zbog nedostatka lijezda znojnica

81

animalizacija anihilacija (lat. annihilatio) ponitavanje, ukidanje, opovrgavanje anihilirati (lat. annihilare) ponititi, ukinuti, opovrgnuti, opovrgavati anil (ar. an-nil, p. anil) bot. biljka od koje se pravi anilin, raste u Indiji anilan (lat. anilis) bapski anilin (ar. an-nil) kem. bezbojno aromatino ulje, slui za pripremanje razliitih lijepih, tzv. anilinskih boja; dobiva se od anila anilitet (lat. anilitas) bapska starost, bapsko ponaanje anilizam (ar. an-nil) med. trovanje anilinom anima (lat.) dua, duh; anima mundi (lat.) fil. dua svijeta; animarum dies (lat.) dan sjeanja na mrtve u Katolikoj crkvi, Svi sveti anima candida it. anima kandida (lat.) bijela dua, tj. potenjak Anima tota in toto et quolibet totius parte it. anima tota in toto et kvolibet totius parte (lat.) Dua je itava u cjelini i u svakom dijelu cjeline (Giordano Bruno) animacija (lat. animatio) oivljavanje, oivljenje, davanje due; ivost, i-> votna svjeina; vatrenost, estina, ljutnja; trenutak od kojega se zametak u utrobi smatra ivim animal (lat.) ono to je ivo; ivotinja animalan (lat. animalis) ivotinjski; animalna hrana meso, mlijeko, jaja itd. animalije (lat. animalia) mn. ivotinjska tijela; jela od mesa; supr.: vegetabilije animalist (lat. animal ivotinja) umj. umjetnik (slikar ili kipar) koji slika ili izrauje ivotinje animalitet (lat. animalitas) ivotinjstvo, ivotinjska priroda animalizacija (lat. animalisatio) pretvaranje hrane u ivotinjsku tvar, grau; poivotinjenje; proces animalizacije pretvaranje anorganskih

animalizam tvari u tijelu; nain prehranjivanja tijela animalizam (lat. animalis) ivotinjska priroda; posebno potovanje svih ili samo nekih ivotinja animalizirati (lat. animalisare) zool. hranjivu tvar koju u sebi sadri hrana pretvoriti, u probavnim organima, u tvari ivog tijela; pamuk prilagoditi tako da se moe bojiti kao vuna; pren. poivotinjiti, poivotinjavati animalkula (lat. animalculum ivotinjica) mn. zool. mikroskopske ivotinjice, osobito tobonje sjemene stanice (animacula spermatica) animalkulisti (lat. animalcula ivotinjice) mn. zool. prirodnjaci XVII. i XVIII. st. koji su bili pristae animalkulizma animalkulizam (lat. animalculum) zool. staro nauavanje da se ivotinjski zametak sastoji od mikroskopski sitnih sjemenih stanica animatizam (lat. anima dua) nauavanje i vjerovanje da je sve to postoji ivo (kod primitivnih naroda) animato (tal.) glaz. ivahno, oivljeno, oduevljeno animator (lat. animare oiviti, zadahnuti ivotom) crta ekstremnih, tj. poetnih i zavrnih pokreta u crtanom filmu; poticatelj, onaj koji potie mase za kulturne i kulturno-zabavne djelatnosti (animator kulture); usp. fazer animi causa it. anima kauza (lat.) zbog zadovoljstva, radi duevne naslade animirati (lat. animare) dati duu ili duh, oiviti; potaknuti, ohrabriti, pobuditi, odueviti, zagrijati animist (lat. anima duh, dua) fil. pristaa animizma animizam (lat. anima dua) fil. 1. veoma raireno vjerovanje primitivnih naroda o djelovanju dua i duhovnih

82

aniverzarija sila u prirodi; 2. metafiziko shvaanje due i duhovnoga kao ivotnog naela o kojem zavisi svaka tjelesna djelatnost; 3. vjerovanje u duhove animo (lat. animus duh, dua) prav. s promiljajem, s namjerom animoso it. animozo (tal.) glaz. srano, hrabro, ivahno animozan (lat. animosus strastan) ozlojeen, ogoren, srdit, razdraen, neprijateljski animoznost (lat. animosus) strastvenost; ljutina, ogorenost, mrnja, srdba; razdraenost, estina; neprijateljsko raspoloenje prema komu ili emu animus (lat.) prav. namjera; uno animo (lat.) jednoduno, slono animus injurandi (lat.) prav. namjera nanoenja uvrede, poruge animus nocendi (lat.) prav. namjera nanoenja tete anion (gr. anienai penjati se) kod elektrolize: sastojak elektrolita koji se pojavljuje na anodi (Faradayev naziv za elektronegativni dijeli); supr.: kation aniridija (gr. an-iris arenica) med. nedostatak arenice u oku anis (lat. anisum) bot. biljka iz porodice titarki iji se osueni plodovi upotrebljavaju kao dodatak kruhu i opojnim piima, osobito rakiji (anisovaa) anis (lat. pimpinella anisum) bot. biljka iji se plod upotrebljava kao zain, kao dodatak lijekovima i kao lijek protiv kalja anisokorija (gr. anisos nejednak, kora zjenica) med. nejednakost zjenica kod iste osobe anisovaa (lat. anisum) rakija u koju je radi mirisa dodan osuen plod anisa aniverzarija (lat. anniversarium) godinjica, godinjica proslava i dr.

anizeta anizeta (fr. anisette) rakija zainjena anisom, liker od anisa anizokorija (gr. a-, isos jednak, kore zjenica) med. nejednakost zjenica anizokromija (gr. a-, isos, chroma boja) med. nejednakost bojenja crvenih krvnih zrnaca anizometrian (gr. an-, isos jednak, metron mjera) neravnomjeran anizometropija (gr. a-, isos, metron, ops vid) med. nejednaka sposobnost oiju za prelamanje svjetlosti anizotropan (gr. a-, isos, tropos okret) koji u razliitim smjerovima ima drukija svojstva (kristali, npr. islandski kristal) anizurija (gr. an-, isos, uron mokraa) med. nejednako izluivanje mokrae anker (lat. ankora brod. sidro, kotva ankeser (fr. encaisseur) port, veoma vrst i otporan boksa, tj. onaj koji moe primiti i podnijeti mnogo udaraca anketa (lat. inqusita, fr. enquete) organizirano istraivanje pomou ispitivanja pojedinaca; osobito: komisija (anketna komisija) koju bira parlament, vlada ili neka ustanova i koja prikuplja najpotrebnije i stvarne podatke na osnovi kojih bi se mogao donijeti zakon, odluka i si. ankiloblefaron (gr. ankylos iskrivljen, zamren, blefaron vjeda) sraslost vjeda ankiloglosa (gr. ankylos kriv, glossa jezik) med. djelomina ili potpuna sraslost jezika ankilometar (gr. ankylos zakrivljen, metron) sprava za mjerenje zakrivljenosti ankiloza (gr. ankylos zakrivljen) med. ukoenost i sraslost zglobova ankoneji (gr. ankon lakat) mn. anat. runi miii opruai anksiohtici (lat. anxius tjeskoban, gr. lyo oslobaam) sredstva (lijekovi) za

83

anoda otklanjanje straha, tjeskobe, bolesnih osjeaja itd. ankvirirati (lat. anquirere) prav. povesti sudsku istragu; traiti (ili: predlagati) kaznu ankvizicija (lat. anquisitio) prav. predlaganje kazne anlaser (njem. anlassen putati u rad, pustiti u rad, Anlasser) teh. pokreta, ureaj za pokretanje nekog stroja; starter anlevaa (fr. enlevage) skidanje oteene slike s platna na kojem je bila radi prenoenja na novo platno Anna Perenna (lat.) starorimska boica nove godine, tj. dugog i sretnog ivota anni currentis it. ani kurentis (lat.) tekue, ove godine; anno currente anni futuri (lat.) idue, sljedee godine anni praecedentis it. ani precedentis (lat.) prole godine anni praesentis it. ani prezentis (lat.) ove godine anni praeteriti it. ani preteriti (lat.) v. ani praecedentis anno (lat. ablativ od annus) godina; annus ecclesiasticus it. anus eklezijastikus (lat.) crkvena godina; annus intercalaris it. anus interkalaris (lat.) prijestupna godina; annus comrnunis it. anus komunis (lat.) obina, neprijestupna godina; annus curens it. anus kurens (lat.) tekua godina; annus solaris (lat.) sunana, obina julijanska godina; annus civlis (lat.) graanska godina, od 1. sijenja do 31. prosinca anno (lat.) godine, u godini anno ante Christum it. ano ante Hristum (lat.) godine prije Krista, prije Kristova roenja anoblirati (fr. anoblir, ennoblir) dati plemstvo, plemiku titulu; oplemeniti anoda (gr. an-odos uzlaz, put navie) fiz. put kojim elektrina struja na-

anodija puta pozitivni pol i ulazi u elektrolit na svome putu prema negativnom polu (Faraday); pozitivni pol, supr.: katoda; usp. elektroda anodija (gr. anodia) nevezan, neslikovit nain govora anodin(um) (gr. an-, odyne bol, lat. anodinum) med. sredstvo za ublaavanje bola i za uspavljivanje anodinija (gr. an-, odyne bol) med. bezbolnost, neosjeanje poroajnih bolova anodonti (gr. an-, odus) mn. zool. sisavci bez zuba anofeles (gr. anofeles nekoristan, kodljiv) med. komarac malariar (jedini prijenosnik malarije kod ovjeka) anoftalmija (gr. an-, ofthalmos oko) med. nedostatak oiju, sljepilo anogen (gr. ano navie, gignomai postati) prid. geol. za stijene: stijene iji je materijal nastao kretanjem odozdo prema gore, tj. eruptivne stijene; suprotno: katogen anogranologija (gr. an-, organon, logia) znanost koja se bavi prouavanjem anorganske, tj. mrtve prirode, osobito minerala anoksija (gr. an ne, oksigen) potpun nedostatak kisika u krvi i tkivima; usp. hipoksija anomalan (gr. anomalos) neredovit, nepravilan, suprotan pravilu, koji odstupa od pravila, neobian anomalija (gr. anomalia) nepravilnost, odstupanje od pravila ili zakona, izuzetnost, neredovitost, neobinost; astr. nepravilnost u kretanju planeta anomalistiki (gr. anomalos) nepravilan, koji se razlikuje od pravila, suprotan pravilu anomalologija (gr. anomalos nepravilan, logia) gram. disciplina koja se bavi nepravilnostima u jeziku; usp. anomalon

84

anorganognozij a anomalon (gr. anomalon) gram. nepravilni glagol anomeomerija (gr. an-, omos slian, istovrstan, meros dio) sastavljenost od neistovrsnih dijelova anomian (gr. anomos) nezakonit, neuredan, zloinaki anomija (gr. anomia) bezakonje, nezakonitost, neobuzdanost anominacija (lat. annominatio) ret. namjerno izjednaavanje rijei, stavljanje jedne uz drugu dviju rijei koje glase jednako ili slino, a imaju razliito znaenje, npr.: Tiina je postala jo tia; paronomazija anomizam (gr. a-, nomos zakon) v. antinomizam anonaran (lat. annonarius itni) koji se tie prometa i dobivanja ita, itni, npr. anonarni zakoni anoniman (gr. anonymos) bezimen, bez potpisa, nepotpisan; nepoznat anonimno drutvo trg. bezimeno dioniko drutvo anonimnost (gr. anonymos) bezimenost, nepoznatost; anonimus (lat. anonymus) nepoznati, nepotpisani, pisac koji objavljuje svoja djela bez potpisa anonsa (fr. annonce) oglas, objava anonsirti (fr. annoncer, lat. annuntiare) oglasiti, oglaavati, objaviti, objavljivati anopsija (gr. an ne, odnosno, ano gore, ops oko) sljepoa; kiljavost (prema gore) anorak (eskim.) eskimska bluza s kapucom anorganizam (gr. an-, organon) neiva ili mrtva priroda anorganogeneza (gr. an-, organon, gignomai) znanost o nastanku neive (anorganske) prirode anorganognozij a (gr. an-, organon, gnosis) znanost o poznavanju neivoga

anorganografij a anorganografij a (gr. an-, organon, grafia) poznavanje kamenja, opisivanje kamenja anorganski (gr. an-, organon) neiv, mrtav; nesposoban za fizioloke i psiholoke funkcije; koji nema organa za disanje, primanje hrane itd.; koji je bez ivota; kem. koji ne ulazi u sastav organskih tijela; nastao bez djelovanja ivotnih sila; anorganska kemija dio kemije koji se bavi nastajanjem anorganskih spojeva anorhija (gr. an-, orchis sjemenik, testis) nedostatak sjemenika, testisa anormalan (gr. a-, lat. norma pravilo) nepravilan, koji odstupa od pravila, zakona, obiaja anostoza (gr. an bez, osteon kost) nepostojanje ili nestajanje kostiju anotacija (lat. annotatio) napomena, primjedba, biljeka; objanjenje; popis zaplijenjenih stvari; adnotacija anotirati (lat. annotare) v. adnotirati anozmija (gr. anosmia) med. djelomino ili potpuno neosjeanje mirisa anpatman (fr. empatement) slik. slikanje debelim slojem boja anrajser (njem. Anreisser) obiljea; radnik metalne struke koji obiljeava mjere radi adjustiranja (prenoenja crtea na materijal) ansambl (fr. ensamble) cjelina, skup, zajednica; sklad, slaganje, sloga; ansambl-igra zajednika igra vie glumaca (suprotno: solo-igra); ansamblpartije glaz. operne partije u kojima pjeva vie od etiriju glasova ansent (fr. enceindre, enceinte) voj. nasip, bedem, pojas nekog utvrenja, vanjski dijelovi neke tvrave; lov. opkoljavanje divljai, ograeno zemljite ansilaa (fr. silo, ensilage) stavljanje ita u spremnice (silose) radi uvanja aner (fr. enchere) trg. bolja ponuda na javnoj prodaji; podizanje cijene, poskupljivanje, poskupljenje

85

antanaklaza anlus (njem. Anschlusz) prikljuenje, pripajanje, pripojenje (osobito aneksija Austrije Njemakoj koju je 1938. izvrila nacistika Njemaka) antendig (njem. anstandig) uljuen, pristojan antrajher (njem. Anstreicher) soboslikar antrengati se (njem. anstrengen) naprezati se; suvie se muiti ant- (gr. anti) predmetak u sloenicama sa znaenjem: protu- (npr. antagonizam); usp. anti antablman (fr. entablement) arhit. obrub na vrhu stupa, opivnica pod krovom antabus (gr. anti protiv, engl. bust pijanevanje) sredstvo za odvikavanje od alkohola (naziv je dao danski lijenik Jacobsen) antacidi (gr. anti, lat. acidum kiselina) mn. med. sredstva protiv kiseline, osobito protiv kiseline u elucu antafroditian (gr. anti, Afrodite), koji smanjuje spolni nagon antagonist (gr. antagonistes) protivnik, suparnik antagonizam (gr. antagonismos opreka) oprenost; suparnitvo; suprotna tenja, djelovanje u suprotnom smislu, suprotnost; neprijateljstvo; borba antagonizirati (gr. ant-agonizomai boriti se protiv, natjecati se) biti u opreci s nekim ili neim, raditi suprotno, boriti se protiv koga ili ega antalgici (gr. anti, algos bol) mn. med. sredstva za ublaavanje bola antalgian (gr. anti, algos bol) koji ublauje, uminjuje bol antanagoga (gr. anti, an-ago vodim protiv) ret. odbijanje optube i vjeto izvedeno optuivanje onoga koji ju je podigao antanaklaza (gr. anti, anaklasis uzgon) ret. ponavljanje iste rijei u dru-

antanta gom ili suprotnom znaenju, npr. taj ovjek je nikakav ovjek antanta (fr. entendre, entente) smisao, znaaj, znaenje, npr. neke rijei; sloga, sporazum; Velika Antanta savez Rusije, Francuske i Engleske koji je 1914. uao u rat protiv Njemake i Austro-Ugarske; Mala Antanta savez izmeu Jugoslavije, Cehoslovake i Rumunjske, sklopljen nakon Prvog svjetskog rata radi uvanja i odravanja stanja stvorenog ugovorima o miru, osobito u srednjoj Europi i na Balkanu; entente cordiale it. anatant kordijal (fr.) srdaan sporazum, ugovor o prijateljstvu, osobito u politici antapodoza (gr. anti, apo-didomi predati; iznijeti, izloiti) poet. dodavanje pouke prii; med. ponovni napadaj groznice antapoplektici (gr. anti, apo, plesso udaram) mn. med. sredstva protiv modane kapi antapoplektian (gr. anti, apo, plesso udaram) koji slui kao lijek protiv modane kapi antarktian (gr. antarktikos) zem. koji lei nasuprot Sjevernom polu, tj. juni, koji lei na Junom polu Antarktika (gr. anti, arktos sjever, antarktikos juni) zem. podruje Zemlje oko Junog pola antartes (gr. antarkein biti komu premac) grki partizan, borac u EAM-u antartritici (gr. anti, arthron zglob) mn. med. sredstva protiv zglobobolje antartritian (gr. anti, arthron zglob) koji slui kao lijek protiv zglobobolje, koji lijei zglobobolju antastmatian (gr. anti, asthma) med. koji slui kao lijek protiv astme antatrofian (gr. ant-, atrofos neuhranjen) med. koji pomae kao lijek protiv slabljenja zbog oskudne hrane ante (lat.) prijei, prije; pred, ispred, naprijed

86

Antej ante anno... (lat.) prije godine... ante Christum natum it. ante Hristum natum (lat.) prije Kristova roenja ante diem (lat.) prije vremena, prije suenog dana ante festum (lat.) prije sveanosti, tj. prerano; usp. post festum anteakt (lat. anteactum) prijanje djelo, prijanji in antecedencija (lat. antecedentia) ono to prethodi, prethodnost; fil. antecedencija konzekvencija = uzrok posljedica, subjekt predikat, itd. antecedencije (lat. antecedentia) mn. prijanje injenice, prijanji dogaaji ili odnosi; prijanji ivot antecedens (lat. antecedens) prethodnik, pretea; prijanji dogaaj; gram. prethodni slog antecedirati (lat. antecedere) prethoditi, ii naprijed; pretei, pretjecati, nadmaiti, nadmaivati antecesor (lat. ante-cessor) prethodnik, putovoa; uitelj, prethodnik u nekom poslu ili zvanju anteci (gr. ant-, oikos kua) mn. zem. stanovnici pod istim podnevnikom i na istoj udaljenosti od polutnika, a na suprotnim Zemljinim polutkama antedatirati (lat. ante, datum) umjesto dananjeg datuma staviti na pismo ili spis raniji datum; antidatirati antediluvijci (lat. ante, diluvium potop) mn. pretpotopni ljudi antediluvijski (lat. ante, diluvium potop) pretpotopni; supr.: postdiluvijski antefiks (lat.) ukras na rubu krovnog vijenca kod antikih graevina antefleksija (lat. anteflexio) med. savijenost naprijed, npr. maternice Antej junak u starogrkoj mitologiji, sin Posejdona i Geje; nepobjediv u borbi dok se doticao zemlje, svoje majke (Geja = boica zemlje); udavio ga je Heraklo podigavi ga uvis

, 1

antej ustinijansko pravo antejustinijansko pravo rimsko pravo prije cara Justinijana antelogij (lat. ante, gr. logos govor) predgovor antelokvij (lat. ante, loquor govorim) predgovor; pravo nekoga da prvi govori anteludij (lat. ante-ludium) predigra antemeridijanski (lat. antemeridianus) prijepodnevni antemion (gr. anthemion) cvijet; arhit. puast zavijutak na jonskim stupovima antemurale christianitatis it. antemurale kristijanitatis (lat.) "predzie kranstva", naziv za Hrvatsku, Maarsku i Poljsku u doba turskih osvajanja u 16. st. antena (lat. antenna) metalna naprava za odailjanje i primanje elektromagnetskih valova; zool. ticalo u kukaca antenagij (lat. antenagium) prav. prvenstveno pravo prvoroenog djeteta antenat (lat. ante, natus roen) prvoroeni; predak, pradjed anteniforman (lat. antenniformis) u obliku ticala, kao ticala Antenor jedan od uglednijih Trojanaca koji je predlagao da se Grcima vrati Helena kako bi se izbjegao rat; kasnije: trojanski izdajnik (pomagao Grcima izai iz drvenog konja za to su mu oni poklonili slobodu); osnovao grad Patavium (dananja Padova) antenupcijalni (lat. antenuptialis) predsvadbeni, predbrani anteokupacija (lat. anteoccupatio) ret. opovrgavanje prigovora koje je govornik sam sebi uinio antependij (lat. ante pred, ispred, pendere visjeti) u Katolikoj crkvi: prekriva prednje strane oltara, predoltarnik antepenultima (lat.) gram. trei slog od kraja rijei ulijevo

87

anthipofora antepileptian (gr. anti, epileptikos) med. koji pomae protiv padavice anteponirati (lat. ante-ponere) staviti ispred, pretpostavljati, pretpostaviti, dati (ili: davati) prednost antepozicija (lat. antepositio) stavljanje ispred, davanje prednosti, pretpostavljanje antera (gr. anthera) bot. pranica antere (gr. antheros) mn. bot. pranici, muki spolni dijelovi cvijeta anteridija (gr. antheros) bot. muki spolni organ kod bescvjetnica anteriora (lat.) mn. prijanji dogaaji, prijanji ivot, prolost anteriores (lat.) mn. prethodnici; preci; suprotno: posteriores anterioritet (lat. anterioritas) prethodnost, prethoenje, prednost u vremenu; prioritet anterotici (gr. ant-erotikos) mn. med. sredstva za smanjivanje spolnog nagona anterotina sredstva med. v. anterotici antestacija (lat. antestatio) prav. pozivanje za svjedoka Antesterije (gr.) mn. svetkovine u ast bogu Dionizu starih Atenjana; slavile se u mjesecu antesterionu (veljaaoujak); Leneje antestirati (lat. antestari, ante-testari) prav. pozivati koga za svjedoka prije podnoenja tube sudu anteza (gr. anthe cvijet) bot. cvjetanje, doba cvjetanja anthelik (gr. ant, helix, helikos zavinut) vijuga, zavoj une koljke anthelmintici (gr. anti, helmins, helminthos glista) mn. med. sredstva protiv glista; pr. anhelmintian anthiperidrotik (gr. anti, hyper nad, iznad, preko, hidros znoj) med. sredstvo protiv prekomjernog znojenja nogu anthipofora (gr. anti, hypo-fero snositi) ret. navoenje i nabrajanje pri-

Anti

88

antiki u jezinom pogledu; protivnik uporabe stranih rijei antibiotini (gr. anti, bios ivot) koji je protiv ivota, koji unitava ivot, koji ubija antibiotik (gr. anti, bios ivot) supstanca biolokog podrijetla koja sprjeava razvijanje nekih klica i ubija ih; u antibiotike spadaju, pored ostalih, i lijekovi koji se dobivaju od nekih vrsta gljivica, osobito: aureomicin, penicilin, streptomicin, kloromicetin i dr. antiborejski (gr. anti, boreios sjeverni) okrenut prema sjeveru anticiklona (gr. anti, kyklos krug, kruno kretanje) meteor, podruje visokog atmosferskog tlaka; naziv po tome to se u podruju visokog tlaka javljaju meteoroloke pojave suprotne onima u podruju niskog tlaka (ciklona) anticipacija (lat. anticipatio primanje unaprijed) uzimanje unaprijed, predujam na robu; stvaranje suda ili dobivanje predodbe o neemu unaprijed; fil. po Kantu: anticipacija zamjeivanja je osnovni stav istoga razuma; ret. pravodobno onemoguavanje protivnikovog prigovora anticipando (lat.) unaprijed, u obliku predujma; prije vremena anticipirati (lat. anticipare) unaprijed uzeti (ili: uzimati), unaprijed primiti (ili: primati); predujmiti, predujmljivati; dobiti predodbu ili stvoriti sud o neemu unaprijed anticirkumpolarne zvijezde (gr. anti protu, lat. circum naokolo, gr. polos os) zvijezde koje krue blizu junog nebeskog pola, te ih stanovnici sjeverne Zemljine polukugle ne mogu vidjeti antiki (lat. anticus, antiquus) stari, starinski, starovremeni, drevni, starog kova; po starinskom ukusu; koji potjee iz starog vijeka, osobito iz

govora da bi se kasnije jedan po jedan opovrgavali Anti plemenski savez istono od rijeke Dnjestra; u 6. st. zajedno sa Slavenima upali su u Bizant; sredinom 6. st. potueni od Avara anti- (gr. anti) predmetak u sloenicama sa znaenjem: protiv, prema, iza, mjesto, umjesto antiabolicionist (gr. anti, lat. abolitio ukidanje) protivnik ukidanja neega, osobito ropstva, prostitucije itd. antiadijaforist (gr. anti, a-, diaforos razliit) protivnik moralne ravnodunosti.; usp. adijaforist antiaditis (gr. antias krajnik) med. upala krajnika antialkoholiar (gr. anti, ar. al-kohhlu) protivnik pijenja alkoholnih pia, trezvenjak antianafilaksija (gr. anti, ana, filaggo uvam, branim) med. neosjetljivost prema anafilaksiji antianeks (lat. anti, apex) astr. toka na nebu od koje se vri kretanje; suprotno: apeks antianeksionist (gr. anti, lat. annexio) protivnik aneksije antiaristokrat (gr. anti, aristokratikos) protivnik plemstva, neprijatelj aristokracije antiartritian (gr. anti, arthron zglob) med. koji slui protiv upale zglobova antiastenian (gr. anti, a-, sthenos jaina, snaga) med. koji poveeva ivotnu snagu, koji slui protiv slabosti antibaby it. antibeibi (engl.) kemijska sredstva koja sprjeavaju zaee, trudnou (antibaby-pilule) antibakhej (gr. anti, Bakhios) poet. v. palimbakhej antibarbarus (gr. anti, barbaros negrki, tuinski) knjiga koja nauava kako treba izbjegavti grube jezine pogreke, tzv. barbarizme; istunac

antidaktil vremena starih Grka i Rimljana; pren. rijedak antidaktil (gr. anti, daktylos prst) metr. v. anapest antidatirati (gr. anti, lat. datum) v. antedatirati antidemokratski (gr. anti, demokratikos) koji je protiv vladavine naroda, protiv demokracije antidetonator (gr.-lat.) sredstvo koje se dodaje pogonskim gorivima kako bi se sprijeile prerane eksplozije u motorima s unutarnjim izgaranjem antidigeza (gr. anti, diexeimi prikazati, iznijeti) ret. prikazivanje nekog dogadaja ili stvari od strane protivnika, dogaaj ili stvar promatrana s protivnike strane; usp. diegeza antidijabetik (gr. anti, diabetes eerna bolest, diabaino prolazim) med. lijek protiv eerne bolesti antidinastian (gr. anti, dynastes vladar, vlastodrac) neprijateljski raspoloen prema vladajuem domu antidinici (gr. anti, dyne vrtlog, okretanje) mn. med. sredstva protiv nesvjestice; antidinina sredstva antidizenterici (gr. anti, dysenterikos proljev, gria) mn. med. lijekovi koji slue protiv proljeva (grie) antidot (gr. antidoton) med. sredstvo, lijek protiv ega, protuotrov; pren. protusredstvo antidotarij (gr. antidoton protusredstvo) knjiga o lijekovima; farmakopeja antidramatski (gr. anti, drama) koji je u suprotnosti s dramskim zakonima i pravilima antiemetici (gr. anti, emeo povraam) mn. med. sredstva protiv povraanja; antemetici antiemetian (gr. anti, emeo povraam) koji suzbija nagon za povraanjem antiepileptici (gr. anti, epilepsia) mn. med. sredstva protiv padavice, epilepsije. pr. antiepileptian

89

antifraza antiestetian (gr. anti protu, aisthanomai osjeam, zamjeujem) suprotan pravilima estetike, koji se protivi pravilima estetike antieutanazist (gr. anti, eu dobro, thanatos smrt) protivnik eutanazista antifebrilan (gr. anti, lat. febris groznica) med. protugroznini antifebrilije (gr. anti, lat. febris groznica) med. lijekovi protiv groznice antifebrin (gr. anti, lat. febris groznica) farm. sredstvo protiv groznice, antipirin antifermenti (gr. anti, lat. fermentum) med. fermenti koji svojim utjecajem ponitavaju djelovanje drugih fermenata antiflebotomist (gr. anti, fleps ila, temno reem) med. protivnik lijeenja putanjem krvi antiflogistici (gr. anti, flox plamen) 2. mn. med. lijekovi protiv upale antiflogistian kem. v. antiflogistici 1.; med. koji ublaava upalu ili groznicu; v. antiflogistika 2 antiflogistiari (gr. anti, flox) mn. kem. pristae antiflogistike; med. lijenici koji u lijeenju svih bolesti upotrebljavaju antiflogistina sredstva antiflogistika (gr. anti, flox, flogos plamen) 1. kem. teorija fr. kemiara Lavoisiera kojom je opovrgnuo tzv. flogistiku teoriju o postojanju neke hipotetine tvari koja pri sagorijevanju tijela ne sagorijeva; usp. flogiston antifon (gr. anti, fone) otpjev; spravica od gume koja se stavlja u ui da bi se onemoguilo dopiranje suvie jakih umova i buke antifonija (gr. anti, fone glas) logika proturjenost, besmislica; takoer: otpjev antifraza (gr. anti, frasis govorenje) retorika figura koja se sastoji u to-

antifriz me da se jedna rije upotrebljava u smislu koji je potpuno suprotan njezinom osnovnom znaenju, npr.: "To bi bilo vrlo pametno" u smislu "vrlo ludo" antifriz (gr. anti protu, engl. freeze zamrzavati) teh. sredstva za sprjeavanje zaleivanja mehanizama pri niskim temperaturama antiftizici (gr. anti, fthisis suica) mn. med. sredstva protiv suice, tuberkuloze; pr. antiftizian antigal (gr. anti, lat. Gallus) protivnik, neprijatelj Francuza (jezika, kulture, politike itd.) Antigona (gr.) jedna od junakinja starogrke tragedije, ki kralja Edipa i Jokaste, utjelovljenje bezgranine sestrinske ljubavi; zajedno sa svojim zarunikom Hemonom zavrila tragino antihektici (gr. anti, hektikos suiav) mn. med. sredstva protiv suice, tuberkuloze; pr. antihektian antihelmitici (gr. anti, helmins, helminthos glista) mn. med. v. antihelmitici antihemoragian (gr. anti, haima krv, regnymi probijam) med. koji slui kao lijek protiv ikljanja krvi antihemoroidalan (gr. anti, haima, rheo curim) med. koji slui kao lijek protiv uljeva, hemeroida antihipnotici (gr. anti, hypnos san) mn. med. sredstva protiv bolesnog nagona za spavanjem; pr. antihipnotian antihistaminici mn. sredstva (lijekovi) za sprjeavanje djelovanje histamina kod alergijskih bolesti (nefenergan, antistin) antihreza (gr. anti, chresis uporaba) prav. ugovor o zalogu na osnovi kojega vjerovnik ima pravo upotrebljavati predmet primljen u zalog antihtoni (gr. anti, chthon zemlja, tlo) mn. zem. oni koji ive na istom stup-

90

antiklinala nju zemljopisne irine, samo na suprotnim stranama polutnika antiinkrustator (gr. anti, lat. incrusstare dobiti koru) naprava koja uva parni kotao od stvaranja kamenca antiinokulist (gr. anti, lat. inoculare cijepiti) protivnik cijepljenja (kalemljenja) antika (lat. antiquus stari) kultura i filozofija klasine starine; umjetnost i vlastiti ideal starih klasinih naroda, Grka i Rimljana; predmet stare umjetnosti; pren. umjetnika rijetkost antikahektian (gr. anti, kakos lo, exis svojstvo, stanje) med. koji slui kao sredstvo za popravljanje loih tjelesnih sokova koji izazivaju slabljenje antikankroza (gr. anti, lat. cancer rak) mn. med. sredstva protiv bolesti raka antikariozan (gr. anti, lat. cariosus pokvaren, truo) med. koji slui kao lijek protiv razjedanja kostiju antikataralije (gr. anti, katarroos ) mn. med. sredstva protiv kalja antikategorija (gr. anti-katerogeo) prav. protutuba antikatoda (gr. anti, kathodos put nanie) fiz. elektroda u rentgenskom ureaju, namjetena je u cijevi i na nju padaju katodne zrake te se time dobivaju snanija djelovanja antikatoliki (gr. anti, katholikos) koji je protiv katolike vjere Antikleja (gr.) Odisejeva majka; umrla je od alosti za sinom mislei da je poginuo antiklimaks (gr. anti, klimax stube; postupnost u izrazu) ret. prelaenje od jae predodbe na slabiju tako da se prava postupnost i ne vidi, npr.: "Ako smo veliki, veliki smo svuda, na prijestolju, u palai, u kolibi" antiklinala (gr. anti, klino naginjem se, sputam se) geol. poloaj slojeva

antikoagulans koji su naslonjeni jedni na druge tako da ine hrbat ili sljeme, a padaju u suprotnim smjerovim; supr. sinklinala antikoagulans (gr. anti protu, lat. coagere sjediniti) sredstvo koje sprjeava zgruavanja krvi, slui za lijeenje embolije, tromboze i dr. antikolerici (gr. anti, cholera bolest s povraanjem i itkom stolicom, cholas utroba) mn. med. sredstva protiv kolere antikolici (gr. anti, kolike trbuhobolja) mn. med. sredstva, lijekovi protiv trbuhobolje antikolvunzivan (gr. anti, lat. convulsivus grevit) med. koji slui protiv greva antikonstitucionalan (gr. anti, lat. constitutio ustav) protustavan antikonstitucionist (gr. anti, lat. constitutio) protivnik ustava antikontagioza (gr. anti, lat. contagiosus zarazan) mn. med. sredstva za zatitu od zaraznih bolesti antikontagiozan (gr. anti, lat. contagiosus zarazan) koji slui kao zatita od zaraze antikorodal (gr. anti protu, lat. corrodere glodati, izjedati) nehrajua slitina aluminija, magnezija i silicija antikozmetian (gr. anti, kosmeo ukraujem) koji unitava (ili: naruava) ljepotu antikreza (gr. anti, kresis mijeanje) prav. dopunski ugovor o zalogu po kojem zaloni vjerovnik, umjesto interesa na dug, ima pravo sluiti se i koristiti zaloenim predmetom antikrist (gr. anti, Christos) protivnik (ili: neprijatelj) Krista ili kranstva; pren. bezboan ovjek; vrag, sotona antikritian (gr. anti, krino sudim) koji odgovara na kritiku, napad itd.; med. koji sprjeava nastup krize antikritiar (gr. anti, krino) pisac odgovora na kritiku; pisac obrane od napada

91

antiliber aliz am antikritika (gr. anti, krino sudim) odgovor na kritiku, protukritika; odgovor na napade; obrana antikronizam (gr. anti, chronos vrijeme) pogreka u raunanju vremena; uporaba jednog vremena umjesto drugog antikva (lat. antiqua) staro pismo, latinica; tisk. uspravna latinina slova, (suprotno: kurziv) antikvar (lat. antiquarius) istraiva i prouavatelj starina, poznavatelj starina i starih spomenika; kupac i prodava starina, starinar; kupac i prodava starih knjiga antikvaran (lat. antiquarius) stari, starinski; polovan, upotrebljavan antikvarijat (lat. antiquus stari) trgovina starim knjigama antikvirati (lat. antiquare) zastarjeti; proglasiti za zastarjelo; odbaciti, npr. zakon antikvitet (lat. antiquitas) starina, stari svijet, stari vijek; stare, odnosno zastarjele stvari ili ustanove i si. antikvizirati (lat. antiquus) ugledati se na stare, oponaati ukus starih, raditi prema antikim uzorima; proglasiti neto zastarjelim antikvus (lat. antiquus) stari, starinski (usp. antiki) antilegomena (gr. antilego suprotstavljam se, opovrgavam) mn. teol. dijelovi Svetog pisma iju izvornost neki teolozi osporavaju ili u koju se sumnja; supr. homologumena antilemian (gr. anti, loimos kuga) med. koji slui protiv kuge, protukuni antiletargian (gr. anti, lethargia bolest spavanja) med. koji slui protiv obuzetosti dubokim snom, protiv obamrlosti antiliberalizam (gr. anti, lat. liberalismus) suprotnost slobodnjatvu, slobodoumlju, slobodnjakim naelima

antilisa antilisa (gr. anti, lyssa psee bjesnilo) med. sredstvo protiv pseeg bjesnila antilogian (gr. antilogikos) nedosljedan, protuslovan; koji je u suprotnosti sa zakonima miljenja, tj. s logikom antilogija (gr. antilogia) proturjenost, prigovor, pobijanje; obrana pred sudom antilopa (gr. antholops) zool. "cvjetno oko" (zbog lijepih oiju te ivotinje), veoma rairena vrsta rogatih sisavaca, ivi u toplijim krajevima u stadima; u Europi od ove vrste postoji samo gazela antimelankolian (gr. anti, melancholikos) koji razbija tugu, koji popravlja raspoloenje antimerija (gr. anti, meros dio) ret. zamjenjivanje jednog dijela govora drugim antimetabola (gr. anti-metabole) retorika figura koja se sastoji u tome to se izrazi koji su bili u prvom dijelu reenice pojavljuju i u drugom, ali drugim redom, npr.: "Jedemo da ivimo, a ne ivimo da jedemo"; antimetalepsija antimetalepsija (gr. anti, metalepsis zamjenjivanje, razmjena) ret. v. antimetabola antimetateza (gr. anti, metatithemi premjestiti) retorika figura koja se sastoji u tome da se iste rijei ponavljaju i u drugom dijelu reenice, ali u suprotnom smislu, npr. "Jedi da bi ivio, a ne ivi da bi jeo" antimilitarizam (gr. anti, fr. militarisme) suprotnost militarizmu; pokret protiv rata i priprema za rat antimon (lat. antimonium) kem. element, atomska teina 121,76, redni broj 51, znak Sb (stibium), metaloid srebrnobijele boje, kristalni i veoma lomljiv tako da se moe smrviti u prah

92

antinomizam antimonarhijski (gr. anti, monarchia) koji je protiv monarhijskog oblika vladavine antimoralan (gr. anti, lat. moralis) koji je u suprotnosti s moralom, suprotan moralu antimoralizam (gr. anti, lat. mos, mori obiaj) fil. nauavanje koje ne priznaje nikakvu razliku izmeu dobra i zla i koje sve ljudske postupke jednako procjenjuje antinacionalan (gr. anti, lat. nationalis) nenarodni, protunarodni antinarkotici (gr. anti, narke ukoenost, ukoenje) mn. med. lijekovi protiv narkotikih trovanja antinefritici (gr. anti, nefros bubreg) mn. med. sredstva i lijekovi protiv bubrenih bolesti Antinoj (gr.) jedan od prosaca Odisejeve ene Penelope; pratitelj i ljubimac rimskog cara Hadrijana, simbol ljepote i mladosti antinomazija (gr. anti, onoma ime) zamjenjivanje imena, uporaba osobnog imena umjesto vrste, npr. "Demosten" umjesto "govornik" antinomija (gr. antinomia proturjenost zakona sa samim sobom tako da ga obje strane mogu tumaiti u svoju korist) log. proturjenost, suprotnost dvaju sudova ili zakona teze i antiteze koji se uzajamno iskljuuju, npr.: a) "Svijet ima svoj poetak u vremenu, a i s obzirom na prostor on je ogranien" (teza); b) "Svijet nema ni poetka u vremenu niti granica s obzirom na prostor, nego je u jednom i drugom pogledu bezgranian" (antiteza); fil. kod Kanta: proturjenost koja se javlja pri primjeni zakona istog razuma na osjetilni svijet antinomizam (gr. anti, nomos zakon) 1. teol. tobonja proturjenost izmeu starozavjetnog zakona i kranskog nauavanja; 2. naelno nepriz-

antioksidans navanje bilo kakvih utvrenih zakona; anomizam antioksidans kemijska tvar koja se dodaje lakopokvarljivim proizvodima radi sprjeavanja kvarenja zbog oksidacije antipapizam (gr. anti, lat. papa) neprijateljstvo i borba protiv pape antiparagraf (gr. anti-paragrafos) odgovor na kritiku; replika antiparalelan (gr. anti, parallelos) koji nije paralelan, usporedan antiparalelogram (gr. anti, parallelos, gramma) geom. istokrani trapez antiparalitici (gr. anti, para-lyo) mn. med. sredstva protiv uzetosti (paralize) antiparazitici (gr. anti, parasitos nametnik) mn. sredstva protiv biljnih i ivotinjskih nametnika koji se nalaze na ljudima i ivotinjama antipatian (gr. antipathikos) koji pobuuje neraspoloenje ili odvratnost, neugodan, nemio, nesimpatian antipatija (gr. antipatheia) neraspoloenje prema nekome, osjeaj odvratnosti ili nenaklonosti; suprotno: simpatija antipatriot (gr. anti, patriotes) neprijatelj domovine, nedomoljub antiperistaza (gr. anti, peristasis vanjske okolnosti) opreka ili suprotnost okolnosti (ili: prilika), djelovanje dviju suprotnih sila u prirodi antipiretici (gr. anti, pyr vatra) mn. med. lijekovi protiv groznice antipiretian (gr. anti, pyr vatra) med. koji suzbija groznicu, npr. aspirin, antipirin i dr. antipirin (gr. anti, pyr vatra) med. sredstvo protiv groznice, glavobolje antiplatonska ljubav osjetilna, spolna ljubav antiplenisti (gr. anti, lat. plenus pun) fil. pristae teorije o praznom prostoru (za razliku od plenista)

93

antisciji antipleuritici (gr. anti, pleuron bok, rebro) mn. med. sredstva protiv upale plune opne; pr. antipleuritian antipneumonian (gr. anti, pneumon plua) med. koji slui protiv upale plua antipod (gr. antipus) ovjek koji u odnosu prema nekom drugom predstavlja pravu suprotnost; protivnik, suparnik; zem. onaj koji ivi na dijametralno suprotnoj toki Zemlje antipodni (gr. antipus) sasvim suprotan, oprean; koji se nalazi na dijametralno suprotnoj toki Zemlje antiprotaza (gr. antiprotasis protuprijedlog) ret. nagovjetaj opovrgavan] a nekog tvrenja, obino se izraava jednim pitanjem antipsihologizam (gr. anti, psyche dua) fil. stav nekih logiara i gnoseologa protiv primjene psihologije u logikim i spoznajno-teorijskim razmiljanjima antirabian (gr. anti protu, rabies bjesnoa) koji slui protiv bjesnoe antiracionalizam (gr. anti, lat. ratio razum) fil. shvaanje da razum, odnosno ljudsko miljenje, nije apsolutni izvor spoznaje antirepublikanac (gr. anti, lat. res publica) protivnik republikanskog oblika vladavine; pr. antirepublikanski antireumatian (gr. anti, rheuma) med. koji slui protiv reumatizma antirevolucionar (gr. anti, lat. revolutionarius) pristaa i pobornik antirevolucije, protivnik revolucije antirojalizam (gr. anti, fr. royalisme) nenaklonost monarhijskom obliku vladavine i kraljevskoj vlasti uope antisciji (gr. anti, skia sjena) mn. zem. ljudi sa suprotnim sjenama, tj. stanovnici na istom podnevniku, ali na suprotnim stranama polutnika tako da njihove sjene u podne padaju na suprotne strane

antisemit antisemit neprijatelj idova i njihovog naina rada (usp. Semiti) antisemitizam pokret kojem je cilj borba protiv sudjelovanja idova u privrednom, politikom i duhovnom ivotu, antisemitski, protuidovski pokret antisepsa (gr. anti, sepsis trule) med. unitavanje trulenih klica kemijskim i fizikim sredstvima antiseptian (gr. anti, septikos) med. koji sprjeava truljenje antiseptik (gr. anti, sepsis trule) kem. sredstvo za unitavanje klica koje izazivaju truljenje; mn. antiseptici antisifilitici (gr. anti, sys, filos) mn. med. sredstva protiv sifilisa antiskabioza (gr. anti, lat. scabies uga) mn. med. sredstva protiv uge antiskepticizam (gr. anti, skepsis dvojba) fil. neslaganje s onim gnoseolokim stajalitem koje sumnja u mogunost bilo kakve spoznaje uope i koje smatra da se ne moe doi ni do kakvih opih istina antisocijalan (gr. anti, lat. socialis drutven) suprotan drutvenom poretku; koji svojim radom i ponaanjem teti ljudskom drutvu i nezgodno stri u njemu antispast (gr. antispastos) metr. etveroslona stopa iji je prvi i etvrti slog kratak, a drugi i trei dug: U U antispastici (gr. anti, spastikos koji vue, grevit) mn. med. sredstva koja ublaavaju greve; antispazmodici antispazmodici (gr. anti, spasmos) mn. med. v. antispastici antispektrologija (gr. anti, logia, lat, spectrum sablast) znanstveno opovrgavanje vjerovanja u duhove i sablasti antispiritualizam (gr. anti, lat. spiritus duh) fil. negiranje duhovnosti i

94

antiunionist duhovne prirode uope, = materijalizam antistrateg (gr. anti-strategos) zamjenik vojskovoe; zapovjednik neprijateljske vojske antistrofa (gr. antistrofe) u drami starih Grka: ples zbora, u potpunosti je odgovarao prijanjoj strofi; otpjev koji je odgovor prije toga pjevanoj strofi antiteatar (gr. anti protu, theatron gledanje) zajedniki naziv za suvremena kazalina djela ija je karakteristika samo iznoenje injenica bez fabule, tj. bez izrazite dramske radnje; predstavnici E. Ionesco, S. Beckett antitermici (gr. anti, thermos topao) mn. med. sredstva i lijekovi koji sniavaju temperturu, a istodobno smanjuju ili otklanjaju bolove antitetian (gr. antithetikos) suprotan, koji je u suprotnostima antiteza (gr. antithesis suprotnost, suprotno) 1. suprotnost izmeu znaenja dvaju pojmova ili dvaju sudova (moe biti kontradiktorna, proturjena, ili kontrarna, suprotna); 2. suprotnost dvaju karaktera, dviju tenji i si.; 3. u transcendentalnoj Kantovoj filozofiji i Hegelovoj dijalektici: suprotnost prema tezi; 4. ret. iskazivanje jedne misli pomou dvaju suprotnih pojmova, npr.: "Ide ludo, progovara mudro"; usp. teza, sinteza antitip (gr. anti, typos) otisak, prijepis; pr. antitipski antitireoidin (gr. anti, thyreos tit, eidos izgled) farm. lijek koji sadri sekret titnjae; slui za lijeenje Bazedovljeve bolesti anti toksin (gr. anti, toxikon) med. tvar koja se stvara u organizmu zbog podraaja toksina i koja suzbija njihov tetni utjecaj antiunionist (gr. anti, lat. unio sjedinjenje) protivnik jedinstva, protivnik ujedinjenja, zajednice

antivenerea antivenerea (gr. anti, lat. Venus boica ljubavi; spolna ljubav) mn. med. sredstva protiv spolnih, venerinih bolesti antizimotik (gr. anti, zyme kiselo tijesto, kvasac) kem. sredstvo koje sprjeava vrenje; usp. antiseptik antoalaa (fr. toile, entoilage) fina tkanina s ipkama antocijan (gr. anthos, kyaneos zagasitoplav) kem. cvjetno plavetnilo, plava tvar u cvijeu antodontalgici (gr. anti, odus zub, algos bol) mn. med. sredstva protiv zubobolje antoftalmici (gr. anti, ofthalmos oko) mn. med. sredstva protiv onih bolesti antografija (gr. anthos cvijet, grafo piem) pisanje pomou cvijea antoksantin (gr. anthos, xanthos ut) kem. cvjetno utilo, uta tvar koja se nalazi u cvijeu antoliti (gr. anthos, lithos kamen) mn. geol. okamenjeni cvjetovi ili otisci cvjetova u kamenu; antotipoliti antologija (gr. anthologia) branje cvijea, cvjetnjak; zbirka odabranih, osobito lirskih pjesama; uope: zbirka svakog tiva odabranog prema posebnim mjerilima i svrhama; zbirka najljepega antonimi (gr. anti, onyma ime) mn. lingv. rijei suprotne po znaenju, npr. ljetozima, laistina, dobar lo, tvrdmek i dr.; usp. sinonimi, paronimi, homonimi antonimija (gr. anti, onyma ime) lingv. svojstvo suprotnoga znaenja nekoj drugoj rijei; usp. antonimi antonoar (fr. entonner, entonnoir) lijevak; ljevkasta rupa od eksplodirane mine; geol. kotlina, vrtaa antonomazija (gr. antonomasia drugi naziv) ret. opisivanje kod kojega se umjesto zajednikog imena u govoru upotrijebi vlastito ime, npr. Demo-

95

anirkolon sten ili Ciceron umjesto "veliki govornik" antorgastina sredstva med. sredstva protiv navale krvi; usp. orgazam antos (gr. anthos) cvijet, cvat; govorni ukras; med. osip, krasta, osobito na licu antotipoliti (gr. anthos, typos otisak, lithos kamen) mn. geol. v. antoliti antozoe (gr. anthos cvijet, zoon ivotinja, ivo bie) mn. zool. koralji antracit (gr. anthrax ugljen, nastavak -ites) min. najstariji fosilni ugljen, najbolja vrsta ugljena antrakolit (gr. anthrax ugljen, lithos kamen) min. vapnenac obojen ugljenom antrakometar (gr. anthrax ugljen, metron) kem. sprava za odreivanje koliine ugljika antrakonit (gr. anthrax ugljen, lithos kamen) min. v. antrakolit antrakoza (gr. anthrakoo pretvarati u ugljen) pretvaranje u ugljen; med. slaganje ugljenog praha ili ae u tkiva to dovodi do njihove crne obojenosti antraks (gr. anthrax ugljen) med. crni prit, bedrenica, opasna zarazna bolest preteito biljodera; antraksne bolesti one koje se prenose na ovjeka putem posrednog ili neposrednog dodira sa ivotinjama, npr. bjesnilo . itd. antrecen (gr. anthrax ugljen) kem. sloeni ugljini vodik, C 14 H 10 , dobiva se iz smole kamenog ugljena, upotrebljava se za pripremanje alizarina i drugih obojenih tvari antreelj (lat. intersellare sjediti izmeu) mjesto na hrptu konja u sredini izmeu bisaga; nered (npr. u sobi); pren. tegoba, nevolja antrkolon (fr. entrecolonne) arhit. razmak, udaljenost izmeu stupova, prostor izmeu dvaju stupova, antrpilastir

antropareskij a antropareskija (gr. anthropareskeia) elja ili slabost nekoga da se dopada ljudima; suprotno: teosebija antropijatrika (gr. anthropos, hiatros lijenik) znanost o lijeenju ljudi antropinski (gr. anthropinos) ovjeji, koji se tie ljudi; zemaljski antropizam (gr. anthropos) fil. oovjeavanje, opi naziv za sve one predodbe koje stavljaju ljudski organizam u suprotnost s cijelom ostalom prirodom i koje ga shvaaju kao smiljen krajnji cilj organskog stvaranja i kao bie naelno razliito od ostalog organskog svijeta, stvoreno na Boju sliku i priliku; takoer: pogled na svijet i ivot koji u pitanju o poloaju ovjeka u prirodi vidi "pitanje nad pitanjima" ili koji polazi od stajalita da je "ovjek mjera svih stvari" antropo- (gr. anthropos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: ovjek antropobiologija (gr. anthropos, bios ivot, logia) dio antropologije koji se bavi ivotom ovjeanstva i njegovim zakonima prouavajui pitanje naslijea, utjecaja okoline, nataliteta, mortaliteta itd. antropocentrizam (gr. anthropos, lat. centrum sredite) filozofski pogled na svijet koji smatra da je ovjek sredite svijeta i krajnja svrha njegova razvitka antropofag (gr. anthropos, fagein jesti) onaj koji jede ljudsko meso, ljudoder; kanibal antropofagija (gr. anthropofagia) ljudoderstvo; kanibalizam antropofiteja (gr. anthropos, fyteia saenje; raanje) biol. raanje ovjeka, znanost o spolnom ivotu ovjeka antropofobija (gr. anthropos, fobos strah) strah (ili: zaziranje) od ljudi antropofonika (gr. anthropos, fone glas) znanost o ljudskim glasovima

96

antropolog antropogenija (gr. anthropos, genesis) znariost o postanku i razvitku ovjeka i ljudskih vrsta antropogeografija (gr. anthropos, geografia) dio zemljopisa koji ispituje koliko prirodni poloaj zemljita na kojem ljudi ive utjee na oblikovanje ljudskih zajednica i koliko je ovjek uope sposoban preoblikovati odreeni prostor tako da bi mu mogao biti od koristi; podvrste su: povijesna, kulturna, prometna, privredna, trgovaka i politika geografija antropoglif (gr. anthropos ovjek, glyfo dubem, urezujem u kamen, kleem) prirodni kamen koji ima oblik ovjeka antropoglot (gr. anthropos ovjek, glotta jezik) ivotinja s jezikom slinim jeziku ovjeka, npr. papiga antropognost (gr. anthropos, gnostes poznavatelj) poznavatelj ljudi antropognozija (gr. anthropos, gnosis poznavanje) znanost o poznavanju ovjeka, poznavanje ovjeka antropogonija (gr. anthropos, gone raanje) postojanje ovjekom (oovjeenje) antropografija (gr. anthropos, grafia) opis (ili: opisivanje) ovjeka; dio antropologije koji prouava ljudsko tijelo antropohistorija (gr. anthropos, historia) znanost o razvitku ljudskog roda, povijest ovjeanstva antropoidan (gr. anthropos, eidos oblik) ovjekolik, slian ovjeku (za majmune) antropokemija (gr. anthropos, chemeia) znanost o tvarima koje sainjavaju ljudsko tijelo antropolatrija (gr. anthropos, latreia sluba) oboavanje ovjeka; shvaanje da je ovjek bie slino Bogu antropolog (gr. anthropos, logos) znanstvenik koji prouava ovjeka s anatomskog, fiziolokog, psiholokog,

antropologija

97

antropotomij a antropomorfozirati (gr. anthropos, morfoo uobliavam) poovjeiti, poovjeavati, tj. zamiljati i prikazivati Boga kao ovjeka, s ljudskim osobinama, vrlinama, slabostima i dr. antroponomija (gr. anthropos, nomos zakon) fil. prouavanje zakona koji vladaju u ljudskom ivotu; po Kantu: zakonodavni razum ovjeka antropopatija (gr. anthropopatheia) fil. v. antropopatizam antropopatizam (gr. anthropopatheia) fil. shvaanje da je Bog bie koje ima sve ljudske osobine, bie koje osjea i eli isto kao ovjek; antropopatija antropopeja (gr. anthropo-poiia) stvaranje ovjeka antropopitekus (gr. anthropos ovjek, pithekos majmun) ovjekoliki majmun; naziv koji je upotrijebio Haeckel za preteu "majmunskog ovjeka" (pitekantropa) "iz kojega se razvio ovjek" antropoplastika (gr. anthropos, plastike) slikanje (ili: klesanje) ovjeka antroposkopija (gr. anthropos, skopeo promatram) vjetina da se po crtama lica zakljui o umnim i karakternim osobinama ovjeka; fiziognomika antroposomatologija (gr. anthropos, soma tijelo, logia) znanost o sastavu i osobinama ljudskog tijela antropoteizam (gr. anthropos, Theos Bog) obogoovjeenje, oboavanje ovjeka, smatranje onoga to je ljudsko boanskim antropoteka (gr. anthropos, theke sanduk) dvorana zaslunih ljudi antropoterapija (gr. anthropos, therapeo lijeim) znanost o lijeenju ovjeka i o njegovanju ljudskog zdravlja antropotizija (gr. anthropos, thysia rtva) prinoenje ljudi na rtvu antropotomija (gr. anthropos, tome rezanje) med. seciranje, rezanje ljud-

filozofskog, povijesnog, sociolokog, arheolokog i dr. stajalita antropologija (gr. anthropos, logia) znanost koja prouava ovjeka na osnovi anatomije, fiziologije, psihologije, povijesti, sociologije, fiziologije, arheologije i znanosti o jeziku antropologizam (gr. anthropos, logismos) fil. 1. shvaanje po kojem je religija rezultat ljudskih nazora, elja, tenji i ideala; 2. shvaanje daje spoznaja (i oblici u kojima se ona javlja) uvjetovana ljudskom prirodom antropomantija (gr. anthropos, manteia proricanje) proricanje (ili: gatanje) po ovjejoj utrobi antropometar (gr. anthropos, metron) sprava za mjerenje visine ovjeka antropometrija (gr. anthropos, metron) mjerenje ljudskog tijela; metoda mjerenja ovjeka, tj. prouavanje odnosa izmeu ovjejih udova, njihovoj razvijenosti i drugim osobinama antropomorf (gr. anthropos, morfe oblik) kamen slian ovjeku ili nekom dijelu njegovog tijela; majmun slian ovjeku antropomorfan (gr. anthropos-morfos) slian ovjeku, koji ima ljudski oblik antropomorfizam (gr. anthropos, morfe oblik) fil. shvaanje i tumaenje stvari i prirode prema ljudskim odnosima, tj. svako rasuivanje ili svako nauavanje koje radi objanjenja onoga to nije ovjek (npr. Bog, fizike pojave, bioloki ivot, ponaanje ivotinja itd.) upotrebljava pojmove posuene od prirode ili ponaanja ovjeka; religiozni antropomorfizam smatra da je Bog slian ovjeku, tj. da misli, osjea i radi kao ovjek, poovjeenje Boga antropomorfologija (gr. anthropos, morfe, logia) znanost o oblicima ljud^ skog tijela

antropozofija skog tijela radi znanstvenog ispitivanja antropozofija (gr. anthropos, sofia mudrost) fil. nauavanje iji je zaetnik Rudolf Steiner, a koje eli "duhovnim oima gledati" te neposredno opaati i opiti s "viim svjetovima"; put prema tim viim svjetovima ima tri stupnja: "pripremu", "prosvijetljenje" i "posveenje"; tijelo je podlono zakonu naslijea, dua sudbini koju sama stvara, a duh zakonu reinkarnacije antropozoik (gr. anthropos, zoon ivotinja) geol. antropozojsko razdobIje antropozojski period geol. razdoblje u povijesti Zemlje u ijem se poetku javlja ovjek, poinje s dijuvijalnim razdobljem, dobom kad se ljudski govor poinje razvijati, a traje jo i sad, otprilike milijun godina antrpa (entrepas) hod konja, polukas anualni (lat. annualis) godinji, koji se dogaa svake godine; koji traje godinu dana anuarij (lat. annuarium) ljetopis, godinjak, kalendar anuitet (lat. annuitas, annuus godinji) godinja otplata duga; godinji prihod, godinji dohodak, godinja renta anulacija (lat. annullatio) ponitenje, ponitavanje, ukinue, opovrgnue, opovrgavanje; proglaavanje nevaeim anulirati (lat. annullare) ponititi, ponitavati, ukinuti, ukidati, opovrgnuti, opovrgavati; unititi, unitavati; proglasiti nevaeim anulus (lat. annulus) prsten; annulus magicus it. anulus magikus (lat.) arobni prsten; annulus palatii it. anulus palacii (lat.) kraljevski prsten peatnjak; annulus piscatorius it. anulus piskatorijus (lat.) papin prsten peatnjak na kojem je prikazan

98

aorist sv. Petar u ribarskom amcu, ribarski prsten anumeracija (lat. annumeratio) pribrajanje, uraunavanje anumerirati (lat. annumerare) pribrojiti, pribrojavati; uraunavati, ubrajati anuncijacija (lat. annunciatio) nagovjetavanje, objavljivanje, osobito Djevici Mariji da e roditi Sina, Blagovijest anuri (gr. an bez, ura rep) zool. bezrepci, abe anurija (gr. an-, uron mokraa) med. potpun prestanak izluivanja mokrae anus (lat.) zool. mar, zavretak debelog crijeva; per anum (lat.) med. kroz mar anvarija (gr. an-, lat. ovarium jajnik) med. uroeni nedostatak jajnika anvelopa (fr. enveloppe) omotnica; mat. nepomina krivulja koja u svakoj svojoj toki dodiruje jednu krivulju u ravnini anver (fr. envers, lat. inversus) nalije; a Venvers it. a lanver (fr.) naopako, natrake, na nalije anzihtskarta (njem. Ansicht pogled) razglednica ANZUS-pakt (od poetnih slova imena Australija, New Zeland i USA) pakt koji je sklopljen 1. rujna 1951. u San Franciscu izmeu Australije, Novog Zelanda i SAD; Pacifiki pakt; v. SEATO ananbman (fr. enjambement) poet. opkoraenje, tj. prelaenje nedovrene reenice u sljedei stih Anu francuska plemika obitelj (ime po istoimenoj grofoviji na donjoj Loari); u hrvatskoj povijesti poznati su pod imenom Anuvinci (vladali su u Hrvatskoj i Ugarskoj u 14. i 15. st.) aorist (gr. a-oristos neogranien, neodreen) gram. prolo svreno vrijeme

aorta aorta (gr. aorte) anat. glavna srana ila, najvanija ila iz koje izlaze sve arterije u ljudskom tijelu, ila kucavica aortitis (gr. aorte) med. upala aorte aozmian (gr. a, osme miris) bezmirisan apa (mad.) otac apa (rum. vapa) para, sapa, isparivanje, dah, zadah, ono to izbija iz neega (kao plin); smrad apage! (gr. ap-ago odvesti; otii, lat. apage) odlazi, idi! apagoga (gr. apagoge) log. posredan dokaz; apagogian dokaz indirektan, posredan dokaz, tj. onaj koji dokazuje tonost neke tvrdnje pokazivanjem nemogunosti ili pogrenosti tvrdnje koja ga negira apakromatian (gr. apo, chroma boja) opt. koji se odnosi na sustav lea kod kojeg su tri boje sjedinjene u jednoj toki apanaa (fr. apanage, lat. apanagium) imanje dano na doivotno uivanje; godinja plaa bliih vladarevih roaka (djece, brae), godinji prihod, osiguran prihod apanairati (fr. apanager) dati kome imanje na doivotno uivanje; odrediti stalan godinji prihod apanteza (gr. apantesis) odgovor, odvraanje, opovrgavanje apantropija (gr. apanthropia zaziranje od ljudi) neovjenost, surovost; zaziranje (ili: strah) od ljudi; odvratnost meu ljudima; antropofobija aparat (lat. apparatus sprema; orue) sprava, naprava, stroj; cijeli pribor, sva orua, pomona sredstva i dr. koja su potrebna za neki posao ili neku slubu aparatorij (lat. apparatorium) odjeljak (ili: ormar) za smjetaj orua, sprava i si. aparatura (lat. apparatus) svi aparati nekog tehnikog poduzea; sva me-

99

apcigbild hanika postrojenja (npr. neke radionice, kinematografa, kazalita i dr.) aparencija (lat. apperentia) privid, prividnost, izgled, vanjtina; vjerojatnost; trg. vanjski izgled neke robe aparentan (lat. apparens) vidljiv, vidan; oit, oigledan, oevidan, jasan; prividan (npr. razmak, veliina i si.) apartan (fr. apart poseban, jedinstven) poseban, neobian, nesvakidanji; pun drai, draestan apartheid it. aparthajd (engl.) zasebnost, odijeljenot, odvojenost; izraz kojim se oznauje politika rasne diskriminacije apartman (fr. appartement) stan, soba, odjel, stan s vie odjela apa (fr. apache) velegradski razbojnik, lopov, zloinac, otima (naziv prema sjevernoamerikom plemenu Apai) apatetian (gr. apatao, apatetikos laljiv) laljiv, laan, zapleten, zamren, npr. zakljuak apatian (gr. apathes) neosjetljiv, ravnoduan, nemaran, utrnulih osjeaja apatija (gr. apatheia) neosjetljivost, utrnulost osjeaja, ravnodunost, nemarnost; stanje u kojem kod ovjeka nita ne moe izazvati ni radost ni alost (u normalnim prilikama obino nastupa zbog premorenosti mozga); mlitavost pokreta apatit (gr. apatao zavodim) min. kalcijev fosfat s fluorom, veoma rairen, sive, ljubiaste ili zelenkaste boje apcigati (njem. abzihen) 1. oduzimati, odbijati (npr. od plae na ime otplate duga); 2. otakati, pretakati (vino); 3. tisk. uzimati pravi otisak (radi obavljanja korekture); 4. pren. povraati, biju vat i apcigbild (njem. abziehen svui, Bild slika) posebno pripremljena sliica koja se malo navlai i naljepljuje na papir i tako preslikava; preslika

apcug apcug (njem. Abzug) demonstrativni usklik uobiajen nekada i u naim krajevima (osobito na raun vlasti za vrijeme Austrougarske Monarhije), znai otprilike: dolje!; snimak, otisak; usp. birstnapcug apedeutian (gr. a-, paideutikos odgojni) nenaobraen, neodgojen, nekolovan apedeutizam (gr. a-, paideo odgajam) v. apedeuzija apedeuzija (gr. apaideusia) nenaobraenost, neznanje poradi slabog kolovanja; apedeutizam apehema (gr. ap-echema) odjek; med. suprotna pukotina na povrijeenoj kosti (kontrafisura); suprotno djelovanje pada; tj. kad se bol prouzrokovana tim padom osjeti na suprotnoj strani apeirokalija (gr. apeiros neiskusan, kalon lijepo) nepoznavanje ljepote, neupuenost u ono to je lijepo; nedostatak ukusa; ret. usiljena tenja za lijepim i kienim izraavanjem apeiron (gr. apeiros neogranien, beskrajan) fil. poetak, prauzrok iz kojega su sve stvari izale i u koji se ponovno vraaju (ovaj pojam uveo Anaksimander) apeks (lat. arex vrh, iljak) kapa starorimskih sveenika (u obliku stoca); geom. vrh stoca; astr. toka na nebu u ijem se smjeru vri gibanje Zemlje ili Sunca; suprotno: antiapeks; gram. znak za duinu ili naglaavanje nad samoglasnikom apel (fr. appel) poziv, pozivanje, doziv, znak; prav. alba vioj vlasti, pozivanje na vii sud; voj. zbor; u maevanju: kratak i otar udarac naprijed ispruenom nogom apelacija (lat. appellatio) vii sud (izmeu prvostupanjskog i kasacijskog suda); priziv viem sudu; pozivanje; nazivanje, imenovanje

100

apercepcija apelant (lat. appellare, appellans) prav. onaj koji se u pravnim ili sudskim poslovima obraa, nakon niih, viim sudovima, i trai njihovu pomo apelat (lat. appellatus) prav. osoba ili presuda nieg suda protiv koje apelant podnosi priziv viem sudu apelativ (lat. nomen appellativum) gram. zajedniko ime, rije koja oznaava rod ili vrstu, npr.: drvo, ovjek, ivotinja apelativan (lat. appellativus) gram. koji oznaava zajedniko ime, rod, vrstu apelirati (lat. appellare) moliti koga za pomo; pozivati se na neto; obraati se (ili: obratiti se) prizivom viem sudu, uloiti (ili: ulagati) priziv; uloiti (ili: ulagati) protest Apelles starogrki slikar za koga se prialo da je tako vjerno naslikao groe da su ga ptice dole zobati; usp. nulla dies sine linea; Apelles post tabulam (lat.) Apeles iza slike (da bi uo miljenje gledalaca; kae se kad se osjeti da netko prislukuje iza zida ili iza vrata) apendicit (lat. appendix) med. upala crvolikog produetka na donjem dijelu slijepog crijeva, crvuljka (pogreno se kae: upala slijepog crijeva) apendiks (lat. appendix) dodatak, dopuna, prilog knjizi ili djelu; anat. izduen produetak s povrine nekog organa, osobito: crvoliki produetak na donjem dijelu slijepog crijeva, crvuljak apepsija (gr. a, pepsis probava) med. neprobavljivost, slaba probava apeptian (gr. a-peptos neprobavljen) neprobavljiv; koji pati od slabe probave aperantologija (gr. aperantologia) pretjerana brbljavost, bujica praznih rijei apercepcija (lat. ad-perceptio) fil. zapaanje, shvaanje, jasno shvaanje

apercipirati predmeta pomou zapaanja, odnosno miljenja; oni inovi zapaanja, odnosno miljenja, pomou kojih se jedan predmet shvaa, spoznaje i tumai apercipirati (lat. ad-percipere = zapaziti, zapaati, uvidjeti, jasno shvatiti; jasno shvatiti sadraj neke predodbe i time je staviti na pravo mjesto u svijesti aperijencije (lat. aperientia) mn. med. v. aperijens aperijens (lat. aperire otvoriti) med. sredstvo za ienje; mn. aperijencije aperijentan (lat. apereins) koji potie volju za jelom; aperitivan aperiodian (gr. a-, periodos) fiz. slobodan od njihanja, koji se ne klati oko svoga ravnotenog poloaja aperitiv (lat. aperitivum) sredstvo koje potie volju za jelom, rakija ili drugo pie kao sredstvo za otvaranje apetita aperitivan (aperire otvoriti, lat. aperitivus) v. aperijentan aperkat (engl. upper gornji, cut udarac) port, u boksu: udarac akom odozdo prema gore apertizacija (prema fr. industrijalcu Nicolasu Frangoisu Appertu, 1750 1541) postupak konzerviranja namirnica grijanjem do vrenja apertura (lat.) anat. otvor, rupa. npr. na dijafragmi za prolaz jednjaka; opt. otvor, npr. zaslona na optikim ureajima apetalan (gr. a-petalos) bot. bez lia, bez latica apetencija (lat. appetentia) enja, pouda, nagon, sklonost, tenja za im apeticija (lat. appetitio) tenja za im, tenja, udnja, naklonost apetit (lat. appetitus) prohtjev za jelom, volja za jelom, osjeaj gladi; prohtjev, elja, udnja za neim apetitivan (lat. appetitivus) eljan, poudan, pohotan

101

aplanirati apices juri (lat. arex, apices juri) mn. pravnike dosjetljivosti apicitis (lat. apex, gen. apicis vrh) upala plunih vraka ("lungnpickatar") apidiktor (lat. apis pela, dicere govoriti) elektrina naprava koja mjeri zvune frekvencije to ih odailju pele u konicama i tako pokazuje kad e poeti rojenje pela (frekvencija od 260 do 300 titraja oznauje poetak rojenja) apijarij (lat. apiarium) pelinjak apikalan (lat. apex, gen. apicis vrh, rt) koji se tie vrha, rta, vrni, rtni; apikalni glasovi glasovi koji se proizvode vrhom jezika (d, t, n) apikultura (lat. apis pela, cultura uzgoj) pelarstvo apireksija (gr. a-, pyr vatra) med. stanje bez groznice, bolesnikovo stanje izmeu napadaja povratnih groznica apirenian (gr. a-, pyren kotica) bot. koji nema kotice apiretian (gr. a, pyr) med. bez visoke temperture, bez groznice apirian (gr. a-pyros, a-, pyr vatra) 1. nezapaljiv, siguran od vatre apirija (gr. apeiria) neiskustvo apirman (fr. apurement) trg. zakljuak, ovjeravanje, provjeravanje rauna apis (lat.) zool. pela Apis mit. sveti bik, crn, s bijelom pjegom na elu, stari su ga Egipani tovali kao boanstvo; simbol zemljoradnje apistija (gr. apistia) nevjerovanje, sumnja aplanat (gr. a-planao lutam) fotografski objektiv koji nema sferne aberacije, konstruiran 1866.; linkejoskop aplanatian (gr. a-, planao) opt. bez (sferne) aberacije, kao sloena lea; aplanazija: nepostojanje sferne aberacije aplanirati (fr. aplanir) poravnati; dovesti u red; otkloniti smetnje, zagladiti

aplaudirati aplaudirati (lat. applaudere) tapati, pljeskati u znak odobravanja; primiti neto s bunim odobravanjem, ivo odobravati aplauz (lat. applausus) pljeskanje u znak odobravanja, tapanje, pljesak, glasno odobravanje, pohvala aplazija (gr. a, plasis oblikovanje, uoblienje) anat. nedostatak ili nedovoljna razvijenost organa ili vie njih aplicirati (1. applicare) namjestiti, staviti, metnuti; primijeniti, upotrijebiti; dati, npr. lijek; briljivo izuavati, obraati veliku pozornost na neto, brinuti se, prionuti na neki posao; priiti, prilijepiti, npr. ukras na haljinu; mat. unijeti, ucrtati aplikabilan (lat. applicabilis) primjenjiv, prikladan; koji se moe lako namjestiti; aplikativan aplikacija (lat. applicatio) nain izvoenja, primjenjivanje, primjena; stavljanje, utiskivanje, priljepljivanje, npr. jednog materijala na drugi (ipke na tkaninu); med. uporaba vanjskih sredstava, zavoj, oblog: marljivost aplikant (lat. applicans) v. kandidat aplikata (lat. applicata) trei pravac u koordinatnom sustavu aplikativan (lat. applicativus) v. aplikabilan aplikatorika (lat. applicare) objanjavanje teorijskog pitanja pomou praktinih primjera, osobito u vojnim znanostima aplikatura (lat. applicatura) glaz. pravilan poloaj prstiju pri sviranju aplomb (fr.) teina, vanost, osobit razlog za neki hrabri postupak; okomitost, uspravno dranje; pren. samopouzdanje, samouvjerenost, povjerenje u vlastite snage, drskost, smjelost. hrabrost apneja (gr. a-, pneo dahem) med. nedisanje, krai ili dui zastoj u disa-

102

apofiza nju zbog poremeaja centra za disanje apo- (gr. apo) predmetak u sloenicama sa znaenjem: od, raz-, opet, natrag apodan (gr. a-, pus noga) koji nema nogu, beznoan apodemialgija (gr. apodemia boravak u tuini, algos bol) bol (ili: tuga) za zaviajem apodi (gr. a-, pus, podos noga) mn. zool. beznoni vodozemci, beznoci apodija (gr. a-, pus noga) med. raanje bez nogu, nedostatak nogu od samog roenja, beznonost apodiksis (gr. apodeixis) prikazivanje, izlaganje; probni govor; log. dokazivanje, neoboriv dokaz apodiktian (gr. apodeiktikos) koji dokazuje, nepobitan, neoboriv, neminovan, bezuvjetan; apodiktian sud log. sud koji izraava logiku nunost, npr.: "U istostraninom trokutu moraju sva tri kuta biti jednaka"; usp. asertoran, problematian modalitet apodoza (gr. apodosis) ret. drugi, posljednji dio sloene reenice, za razliku od prvog dijela (protaze); gram. zavrnica apoen (fr. appoint) bank. mjenica koja izmiruje neki dug ili duguje odreenu svotu; svaka, osobito inozemna^ mjenica; sitan novac za izravnavanje rauna, papirnata novanica kao sredstvo plaanja u platnom prometu; apunto apoentirati (fr. appointer) odrediti plau, plaati; poravnati se u neemu; odrediti roite; sravniti raun s trgovakim knjigama apofaza (gr. apofasis) davanje savjeta, ali tako da ne izgleda da se to eli; poricanje; popis imetka, inventar apofiza (gr. apofysis izraslina, mladica, izdanak) med. kotana izraslina, osobito na zavretku zgloba cjevastih

apoftegma kostiju, s kosti spojena kotanom masom (usp. epifiza); min. prisutnost jedne rude u nekoj drugoj u obliku grane ili korijena (ramifikacija); apofize mn. geol. ice koje odravaju vezu izmeu intruzivnih masa iz kojih izbijaju apoftegma (gr. apofthegma) kratka i duhovita izreka, misao, poslovica; sentencija apoftegmatian (gr. apofthegmatikos) u obliku duhovite izreke, kratak, a misaon, duhovit, sentenciozan apogamija (gr. apo, gameo enim se) zool. razmnoavanje bez oploivanja kod kojega se razvoj vri samo pomou jedne vegetativne stanice; pojava primijeena kod najniih jednostaninih ivotinja apogej (gr. apo-gaion) astr. toka na putanji Mjeseca u kojoj je on najudaljeniji od Zemlje: takoer: najvea udaljenost Sunca od Zemlje u afeliju; suprotno: perigej; oba izraza su iz Ptolemejeve astronomije, kad se jo smatralo da je Zemlja sredite, a ne Sunce (usp. afelij); danas se upotrebljavaju samo u odnosu na Mjesec apograf (gr. apo-grafo) prijepis, istopis izvornog dokumenta apohometrija (gr. apoche udaljenost, metria) mjerenje udaljenosti, razmaka apojovij (lat. apojovium, gr. apo od, Jov- od Jupiter gen. Jovis) astr. toka na putanji jednoga od Jupiterovih satelita u kojoj je on najudaljeniji od Jupitera Apokalipsa (gr. Apokalypsis) 1. posljednja knjiga Novog zavjeta, Otkrivenje, koja se pripisuje apostolu Ivanu, jedan od najdragocjenijih dokumenata i izvora za povijest prvih dana kranstva u kojem se govori o dolasku Antikrista i dr.; 2. religijski pravac koji sve pojave tumai kao neko prorotvo o svretku svijeta

103

apokatastaza apokaliptian (gr. apo-kalypto otkrivam) u duhu ili stilu Apokalipse, tj. tajanstven, mraan, zagonetan; apokaliptini broj mistini broj = 666 u Apokalipsi, to jest Otkrivenju (13,18); apokaliptini konjanici etiri simbolina lika iz Apokalipse (6,1-8): kuga, rat, glad i smrt apokaliptiari (gr. apo-kalypto otkrivam) oni koji vjeruju da Apokalipsa ili Otkrivenje sadri proroanstvo o buduem ispunjenju i ostvarenju Bojega kraljevstva; istraivai Otkrivenja; vjerski zanesenjaci apokaliptika (gr. apo-kalypto otkrivam) grana kasnije hebrejske knjievnosti koja hoe prikazati, u obliku simbolikih slika i udesnih vizija, budunost Bojeg carstva i dolazak obeanog Mesije apokapizam (gr. apo, kapnos dim) med. dimljenje kao zatita od zaraznih bolesti; sufumigacija apokarpija (gr. apo-karpos plod) bot. plod iz jednog cvijeta s vie slobodnih tukova od kojih se svaki razvija u po jedan plodi (npr. kod abnjaka) apokartereza (gr. apo-kartereo ubijam se glau) svojevoljno suzdravanje od jela; svojevoljna smrt od gladi apokatarza (gr. apokatharsis ienje) med. ienje probavnih kanala apokatastaza (gr. apo-katastasis vraanje u prijanje stanje) vraanje u prijanje stanje; u dogmatskom smislu: obraanje svih ljudi u Kristovu vjeru i njihov ulazak u vjeno blaenstvo; nauavanje o vraanju svih stvari i o konanom ulasku u carstvo nebesko ak i grjenika (palingenezija); astr. povratak u isti prividni poloaj; med. potpun prestanak neke bolesti, vraanje zdravlja, ozdravljenje; fil. nauavanje o vjeitom ponavljanju stvari (Heraklit, stoici, pitagorejci)

apoklazma apoklazma (gr. apo-klao slomim) med. prijelom kosti apokopa (gr. apokope odrezivanje) gram. izostavljanje posljednjeg slova ili sloga neke rijei apokopirati (gr. apo-kopto odreem) skratiti rije na kraju izostavljanjem jednog glasa ili vie glasova; skratiti, skraivati apokrifan (gr. apo-krypto skrivam) nesiguran, sumnjiv, nepravi, laan, podmetnut, mraan s obzirom na svoje podrijetlo; apokrifni spisi spisi ili knjige koje Crkva ne priznaje kao prave (za razliku od kanonskih); takoer: djela nepoznatih pisaca apokrifi (gr. apo-krypto skrivam) mn. spisi ili knjige ije je pravo podrijetlo tajanstveno, koje nisu prave, otkrivene, kanonske apokritian (gr. apo-krino izluujem) med. koji izluuje, koji pomae izluivanje i izbacivanje suvine tekuine apokriza (gr. apo-krinomai obavijestim, odgovorim) 2. odgovor, odluka, rjeenje apokriza (gr. apokrino izluujem, izdvajam) 1. med. izbacivanje (ili: izluivanje) suvine tekuine iz tijela apokrizijar (gr. apo-krinomai) "onaj koji treba govoriti i odgovarati, od IV. st. titula biskupskog, osobito rimskog izaslanika na carskom dvoru u Carigradu; na franakom dvoru: titula najvieg sveenika koji je istodobno bio i vrhovni starjeina dvorske kancelarije apokromat (apo, chroma boja) opt. objektiv za mikroskope koji otklanja kromatsku i sfernu aberaciju jer zrake triju boja skuplja u jednoj toki apolepsa (gr. apolepsis zadravanje, apolambano zadravam, sprjeavam) med. prekid (ili: smetnja, poremeaj, prestanak, izostanak) neke organske funkcije, npr. disanja, govora, pulsa

104

apomiksija apolid (gr. apolis, apolidos koji je bez zaviaja ili bez domovine) prav. osoba koja je izgubila svoje dravljanstvo, a nije dobila dravljanstvo neke druge drave apolitoza (gr. apolitho skameniti) geol. okamenjivanje, pretvaranje u kamen apoliza (gr. apo-lysis odvajanje) med. odvajanje Apolo v. Apolon; plan amerike ustanove za svemirska istraivanja; v. NASA apolog (gr. apologos pria) poet. pouna priica, usporedba u prii, izmiljena pria kojoj je cilj predoavanje neke moralne istine ili pouke apologema (gr. apologema) obrana, obranjena toka apologet (gr. apologetikos) onaj koji govori ili pie obranu, branitelj; osobito: branitelj kranstva od nevjernikih i idovskih napada apologetian (gr. apologeomai) koji ima karakter obrane, npr. spis ili govor apologetika (gr. apologeomai branim) teol. znanost o tome kako treba braniti vjeru, osobito kranski nauk apologija (gr. apologia) obrana, obrambeni govor ili spis u korist nekog ovjeka ili nauavanja apologizirati (gr. apologeomai) braniti, zauzimati se za, drati obrambeni govor Apolon (gr. Apollon) mit. sin Zeusa i Latone, bog sunca, poezije, glazbe, lijenitva, rjeitosti itd. apolonikon (gr. Apollon) glazbeni instrument, slian orguljama, napravljen 1828. u Engleskoj apolonion (gr. Apollon) glaz. vrsta fortepijana napravljena u Darmstadtu apolonski koji je na Apolonov nain, tj. skladan, harmonian; lijep; umjetniki, glazbeni apomiksija (gr. apo, mixis mijeanje, sparivanje) zool. razmnoavanja bez

aponeuroza oploivanja putem partenogeneze ili apogamije aponeuroza (gr. apo, neuron ila; ivac) anat. bjeliasta vrsta i jako otporna opna koja obavija, poput navlake, miie, skupine miia i cijele udove; sastavljena je od vezivnog iliastog' tkiva aponija (gr. aponia) bezbolnost, zdravlje, snoljivo stanje, spokojstvo apopleksija (gr. apoplexia) med. iznenadan prekid funkcioniranja nekog organa (plua, srca ili mozga), redovito praen onesvjeivanjem apoplektian (gr. apoplesso udarcem oduzmem) med. slian modanoj kapi; sklon modanoj kapi; apoplektina sredstva sredstva protiv modane kapi; apoplektini habitus tjelesna graa sklona modanoj kapi apoplektiar (gr. apoplesso udarcem oduzmem) med. onaj koji je sklon modanoj kapi apopsihija (gr. apopsycho izdahnem) izdisanje, isputanje due; med. duboka nesvjestica, obamrlost apor (fr. apport prinos, ulog) trg. doprinos jedne osobe nekom poduzeu u strunoj spremi, nepokretnoj ili pokretnoj imovini, ali ne u gotovom novcu; prav. imanje doneseno u brak aporema (gr. aporema, aporeo u zabuni sam) sumnja, tekoa, teak zadatak; logika tekoa, dvojbeno pitanje: doputanje dvaju suprotnih sudova u dvojbenom pitanju; aporizma aporematian (gr. aporeo u zabuni sam) zagonetan, teak za razumijevanje, nejasan aporeta (gr. a-poreutos neprohodan, neprolazan) mn. stvari zabranjene za izvoz, roba zabranjena za izvoz aporetian (gr. a-poreutos) zabranjen, nedoputen aporetiar (gr. aporetikos) onaj koji sumnja, skeptik

105

aposterioran aporetika (gr. aporeo biti u dvojbi, kolebati se, aporos neprohodan) fil. "vjetina" raspravljanja o problemima, a da se pritom ne eli pod svaku cijenu doi do njihovog rjeenja; metoda da se problemi prije njihovog teorijskog obraivanja i nezavisno od moguih rjeenja sami u sebi ispituju, da se nepojmovno od pojmovnog odvoji, da se tekoe i proturjenosti danih fenomena radi njih samih istiu aporija (gr. aporia) zbunjenost, bespomonost, nejasnoa: logina tekoa; sumnjiva (ili: dvojbena) stvar aporizma (gr. aporeo) v. aporema aport! (fr. apporte) daj ovamo, donesi! (kod dresiranih pasa) aportirati (lat. apportare, fr. apporter) donijeti, donositi, prinositi, osobito kod dresiranih pasa aposfragizma (gr. apo, sfragis peat) lik urezan u prsten kao peat aposiopeza (gr. apo-siopesis zanijemljenje) ret. preutkivanje, zatajivanje misli; prekidanje govora npr. "Ja u tebi !" apostat (gr. apostates, lat. apostata) otpadnik, odmetnik od pravog nauavanja ili prave vjere, osobito kranske apostazija (gr. apostasia) odvajanje, odmetanje, otpadnitvo, osobito od kranske vjere ili Crkve apostazirati (gr. apostateo otpadam) otpasti, odmetnuti se, odvojiti se od pravog nauavanja ili vjere, odrei se vjere, naela apostemacija (lat. apostematio) med. gnojenje, zagnojavanje apostematozan (gr. apo-stema ir, lat. apostematosus) koji ima oblik ira, koji se gnoji, gnojan aposterioran (lat. a posteriori) fil. zavisan od iskustva, stvoren na osnovi iskustva; usp. a posteriori

apostil apostil (lat. apostilus) oprotajno ili otpusno pismo; dodatak nekom pismu ili povelji; preporuka priloena uz pismo ili molbu; biljeka (ili: primjedba) sa strane ili ispod teksta apostilator (lat. apostillator) pisac biljeaka sa strane ili ispod teksta apostilirati (lat. apostillus) pisati (ili: praviti) biljeke sa strane ili ispod teksta apostol (gr. apostolos poslan) poslanik, onaj koji iri neko nauavanje; Kristov uenik; propovjednik kranstva; bogosluna knjiga koja sadri djela apostolska; pren. oduevljen pobornik i borac za pobjedu neke znanosti, nauavanja, ideje i si. apostolat (lat. apostolatus) propovijedanje (ili: irenje) vjere; zvanje propovjednika vjere; apostolsko dostojanstvo; papinska vlast apostolicitet (lat. apostolicitas) teol. suglasnost prave Kristove Crkve s istim nauavanjem apostola apostolicizam (gr. apostolos) sustav neograniene crkvene vlasti apostolik (lat. apostolicum) zajedniki naziv za apostolske spise Novog zavjeta, tj. Djela apostolska, Poslanice i Otkrivenja apostolski (gr. apostolos) koji potjee od apostola, koji odgovara nauavanju apostola; papinski; apostolska stolica (lat. sedes apostolica) papinska stolica u Rimu, osnovao ju je apostol Petar apostrof (gr. apostrofos) gram. znak kojim se obiljeava daje jedan samoglasnik isputen (') apostrofa (gr. apostrofe odvraanje, otklanjanje) ret. 1. figura u kojoj govornik ili pisac iznenadno zastane u svom izlaganju i obrati se nekoj osobi, bilo nazonoj ili nenazonoj, ili nekoj stvari; 2. figura kojom se netko obraa nenazonim osobama ili stvarima koje zamilja kao ive 3. bot.

106

apotoma zbijanje protoplazme i klorofilnih zrnaca na staninim zidovima susjednim s drugim stanicama; 4. pren. ukor, grdnja apostrofirati (gr. apo-strefo odvratiti, okrenuti) gram. oznaiti apostrofom da je u nekoj rijei isputen samoglasnik ili suglasnik; osloviti nekoga ivljim, otrijim tonom; u govoru odjednom se obratiti kome ili emu; pren. ukoriti, grditi apotanazija (gr. apo, thanatos smrt) potpun prestanak ivota, nesumnjiva smrt apoteka (gr. apotheke, apotithemi ostaviti na stranu, skloniti, sauvati) ljekarna, trgovina lijekovima; kutija u kojoj se dre lijekovi, npr. kuna, putnika apoteka apotekar (gr. apotheke) ljekarnik struna osoba koja priprema lijekove po lijenikim receptima; trgovac lijekovima apotema (apo-tithemi) geom. linija okomito povuena iz sredita pravilnog viekutnika na jednu njegovu stranu; kem. neotopiv talog koji se stvara u biljnim ekstraktima izloenim zraku apoteoza (gr. apotheosis) uzdizanje umrlog junaka ili velikog ovjeka do boanstva; oboavanje, velianje apoteozirati (gr. apo, Theos Bog) uzdizati do boanstva, oboavati, veliati apoterapija (gr. apo, therapeia) med. potpuno izlijeenje, produenje lijeenja i nakon bolesti apoteza (gr. apothesis odvajanje, skidanje, ukidanje, apotithemi odvojim, skinem, ukinem) lingv. gubljenje glasa apotoma (gr. apotemno odsijecam) mat. razlika izmeu dviju veliina mjerljivih samo tako da se kvadriraju; glaz. razlika izmeu cijelog i sljedeeg polutona

apozicija apozicija (lat. appositio) gram. imenica koja poblie oznauje drugu imenicu i slae se s njom u padeu, npr. djevojica Antonija, grad Split apozitiv (lat. apponere priloiti, appositivum) gram. pridjev koji stoji uz imenicu kao atribut, tj. naknadno dodana pridjevska oznaka, npr.: Dijete bolesno mora leati apozitivan (lat. appositivus) gram. koji stoji kao dodatak appassionato (tal.) glaz. strasno, s mnogo osjeaja appellatio admissibilis it. apelacio adminisibilis (lat.) prav. dopustiv i prihvatljiv priziv, priziv koji se moe dopustiti ili prihvatiti appellatio deserta it. apelacio dezerta (lat.) prav. proputen, zakasnjeli priziv appellatio frivola it. apelacio frivola (lat.) prav. beznaajan i nitavan priziv appellatio inadmissibilis it. apelacio inadmissibilis (lat.) prav. nedopustiv priziv, neprihvatljiv priziv appellatio temeraria it. apelacio temerarija (lat.) prav. neosnovan priziv, nepromiljen priziv appoggiando it. apodando (tal.) glaz. suzdrano; noeno, vueno (u sviranju); appoggiato appoggiato it. apoato (tal.) glaz. vezano, sliveno appoggiaura it. apoatura (tal.) glaz. predudar; vezivanje, slivanje tonova apraksija (gr. apraxia besposlenost) psih. nesposobnost izvoenja nekih obinih pokreta i tonog shvaanja znaenja nekih stvari bez postojanja oduzetosti (paralize) apre (fr. apres) poslije, zatim; kao imenica; igra koji u igri dolazi poslije drugog igraa, npr. moj apre aprecijacija (lat. appretiatio) odreivanje cijene, vrijednosti neemu, pro-

107

aprobacija cjena, procjenjivanje; ocjena, ocjenjivanje aprehenzija (lat. apprehensio) fil. poimanje sadraja neke predodbe, razumijevanje, pojam, predodba; prav. uzimanje u posjed; hapenje, zatvor; strah, strahovanje, zabrinutost aprekacija (lat. apprecari, apprecatio) preklinjanje, usrdna molba apres nous le deluge it. apre nu 1' deli (fr.) nakon nas potop, tj. nakon nae smrti moe doi to hoe, nas se to ne tie, glavno daje nama sada dobro (uzreica iz doba pred francusku buroasku revoluciju, a prva ju je navodno izrekla markiza Pompadour) apres-souper it. apre supe (fr.) "poslije veere"; veernje sijelo, sastanak ugovoren kasno naveer apretirati (fr. appreter) dotjerati (ili: dotjerivati) razne tekstilne materijale tako da dobiju izgled i svojstva boljih, tj. dati im glatkou, sjajnost itd. apre tura (fr. appreter) rad oko dotjerivanja i popravljanja kojim neki industrijski proizvodi (tkanine, papir, koa, krzno) dobivaju izgled i svojstvo bolje robe (glatkou, sjajnost), ili svojstva koja im daju veu vrijednost koju ti proizvodi dobivaju ovakvim dotjerivanjem; glaz. pravilan omjer u grai nekog glazbenog instrumenta aprioran (lat. a priori) fil. v. a priori apriorizam (lat. a priori) filozofijski pravac koji prima neto a priori, bilo u teoriji spoznaje bilo u etici aprobacija (lat. approbatio) odobravanje, odobrenje, pristanak; povoljan sud o neemu, pohvala; doputenje, npr. da se tiska knjiga; priznavanje nekome sposobnosti za neto; biskupovo doputenje da sveenik ispovijeda i propovijeda

aprobativan aprobativan (lat. approbativus) odobravan, koji izraava odobravanje; aprobatoran aprobator (lat. approbator odobravatelj) osoba koja vri struan pregled i odobrava putanje u promet proizvoda u znanstveno-istraivakim zavodima, poljoprivrednim dobrima, tvornicama itd. (ita, brana, vina, mlijenih preraevina i dr.) aprobatoran (lat. approbatorius) v. aprobativan aprobirati (lat. approbare) odobriti na osnovi prethodnog ispitivanja, povoljno ocijeniti, pohvaliti; dopustiti; priznati nekome sposobnost za neto aproksimacija (lat. approximatio) priblinost; mat. priblino pronalaenje korijena; priblino izraunavanje; priblina ocjena, ocjenjivanje otprilike aproksimativa (lat. approximativa) toka zbliavanja, dodirna toka aproksimativan (lat. approximativus) priblian aproksimirati (lat. approximare pribliavati se) pribliiti, pribliavati aproksimitet (lat. approximitas) priblinost apropinkvacija (lat. appropinquatio) pribliavanje, osobito nekog trenutka ili dogaaja apropinkvirati (lat. appropinquare) pribliiti, pribliavati aproprijacija (lat. appropriatio) prisvajanje, prisvojenje; prilagoavanje; kemijsko spajanje dvaju tijela pomou treega aproprirati (lat. appropriare) prisvojiti, prisvajati; prilagoditi prema emu, uskladiti aprovizacija (lat. a-providere) opskrbljivanje ivotnim namirnicama aprovizionirati (fr. approvisionner) opskrbiti ivotnim namirnicama Apsalom (hebr. Absalom otac mira) jedan od sinova hebrejskoga kralja

108

apsida Davida; prema biblijskoj prii pobunio se protiv oca i bio ubijen (bjeei na mazgi pred progoniteljima zapeo je dugakom kosom za hrastovo granje, a mazga je ispod njega pobjegla); simbol loeg sinovskog ponaanja apscedirati (lat. abs-cedere) odlaziti, otii, udaljiti se, udaljavati se; med. prelaziti u gnoj, zagnojavati se apsces (lat. abscessus) odlazak, odvajanje; med. gnojna upala tkiva, gnojni ir; metastatini apsces zagnojenost koja se pojavi daleko od mjesta prvobitne oboljelosti; fiksacijski apsces zagnojenost izazvana namjernim kemijskim podraajima, npr. ubrizgavanjem mlijeka radi lijeenja sepse, gonoreje, progresivne paralize itd. apscisa (lat. abscissa, tj. linea, abscindere otrgnuti, odvojiti, odsjei) geom. u (Descartesovom) koordinatnom sustavu: mjerni broj (+ ili ) udaljenosti bilo koje toke u ravnini do ordinatne osi; apscisni pravac pravac koji je uzet radi odreivanja poloaja neke toke ili osobina jedne krivulje; apscisna osovina pravac koji obino zauzima horizontalan poloaj apscisija (lat. abscissio) odsijecanje, otkidanje, odvajanje; ret. prekidanje apsentan (lat. absens) odsutan, udaljen apsenteri (engl. absenters) mn. v. pod apsentizam apsentizam (lat. absens, engl. absentism) odsutnost iz mjesta kome netko stvarno pripada, osobito boravak irskih posjednika izvan Irske (apsenteri) apsida (gr. apsis, apsidos svod) 1. astr. jedna od dviju toaka na eliptinoj putanji nebeskog tijela u kojoj se ono nalazi na najveoj odnosno na najmanjoj udaljenosti od tijela oko kojeg optjee, dakle afel i perihel za planet ili neki komet te apogej i perigej za Mjesec; 2. u srednjovjekovnoj crkve-

apsidiola

109

apsorbirati apsolutiv (lat. absolvere razrijeiti) gram. v. indikativ; suprotno; relativ apsolutizam (lat. absolvere) neogranienost; samovolja; oblik vladavine kod koje vladareva vlast nije ograniena ustavom, samovlae, neogranena vladavina jednog ovjeka apsolutizirati (lat. absolvere zavriti, absolutum) initi, uiniti neto apsolutnim; fil. razumijevati, shvaati ili prikazivati neto kao apsolutno, u aposolutnom smislu apsolutno (lat. absolutum) 1. im. fil. prvi, osnovni uzrok svim pojavama, vjeno i nepromjenjivo (idealistiki: Bog, duh; materijalistiki: tvar); stvar po sebi; 2. pril. bezuvjetno, neuvjetovano; neogranieno; savreno; jednostavno; suprotno: relativno apsolutnost (lat. absolutus) bezuvjetnost, neuvjetovanost; neogranienost; savrenost; supr.: relativnost, relativitet apsolutoran (lat. absolutorius) koji oslobaa, koji razrjeava, razrjeni, otpusni apsolutorij (lat. absolutorium) razrjeenje, osloboenje; svjedodba da je netko stekao pravo na polaganje zavrnog, diplomskog ispita; razrjeno pismo, razrjenica aps6lvent (lat. absolvere zavriti) osoba koja je provela na sveuilitu ili nekoj drugoj visokoj koli propisano vrijeme i time stekla pravo na polaganje zavrnog (diplomskog) ispita apsolvirati (lat. ab-solvere odrijeiti) razrijeiti, osloboditi od (grijeha ili krivnje); zavriti, npr. kolu apsorbencije (lat. absorbentia) mn. kem. sredstva koja upijaju vlanost iz drugih tijela apsorbirati (lat. ab-sorbere) usisati, usisavati, upiti, upijati, progutati, uvlaiti u se; troiti, potroiti; obuzeti, obuzimati, ovladati; sasvim za-

>

<

noj arhitekturi: stranji, polukruni dijelovi crkava, osobito onih koje su graene u romanskom stilu apsidiola (lat. apsidiola, gr. apsis) arhit. mala zborna kapela, osobito u crkvama romanskog stila apsidna linija astr. velika os eliptine putanje, tj. duina koja spaja obje apside apsihija (gr. apsyhia) nesvjestica; neprisustnost duha, neprisebnost; usp. apopsihija apsint (gr. apsinthion) bot. rakija od pelina, gorka rakija apsintizam (gr. apsinthion) med. bolest ivaca kao posljedica prekomjernog pijenja apsinta apso.lucija (lat. absolutio) oprotenje grijeha ili krivnje; osloboenje; pomilovanje apsolut v. apsolutno 1. apsolutan (lat. ab-solutus) slobodan od svih odnosa (ili: obveza, uvjeta, ogranienja) nezavisan, bezuvjetan, neogranien, neuvjetan; ist, potpun, savren; apsolutni alkohol kem. isti alkohol; apsolutni broj, apsolutna vrijednost mat. broj, vrijednost bez obzira na znak + ili ; fiz. apsolutne mjere koje imaju za osnovne jedinice centimetar, gram i sekundu; apsolutni sustav mjera sustav u kojem su osnovne jedinice: za duinu centimetar, za masu gram, za vrijeme sekunda; apsolutna teina teina tijela koja se dobiva obinim mjerenjem, bez obzira na njegov obujam; u filozofiji religije: apsolutno bie, Bog; agr. apsolutno tlo ono koje se ni za koju drugu kulturu ne moe racionalno upotrijebiti, nego samo za jednu, npr. za vinograd i si.; fiz. apsolutna temperatura ona ija se nulta toka nalazi na 273C apsolutist (lat. absolvere) pristaa ili vritelj neograniene vladavine

apsorpcija uzeti poslom nekoga, potpuno zaposliti apsorpcija (lat. absorptio) fiz. usisavanje, upijanje, primanje u sebe (supr. emisija); fiziol. prolazak probavljene hrane kroz crijevnu sluznicu u krvotok, in kojim se u elucu zavrava probava; pren. potpuna zauzetost (poslom, mislima i si.) apsorpciometar (lat. absorptio, gr. metron) fiz. sprava pomou koje se odreuje sposobnost tekuine za upijanje plinova apsorptivan (lat. absorptivus) sposoban upiti ili usisati, usisan apstencija (lat. abstentio uzdravanje) prav. odustajanje od nasljedstva apstergencije (lat. abstergentia) mn. med. sredstva za vanjsko ienje, sredstva za ispiranje rana apstergentan (lat. abstergens) med. v. apsterzivan apstergirati (lat. abstergere brisati) prati, ispirati, istiti (ranu) apsterzija (lat. abstersio) med. pranje, ispiranje, ienje (rana) apsterzivan (lat. abstersivus) med. koji slui za ispiranje, koji isti (ranu) apstinencija (lat. abstinentia uzdravanje) trezvenost, suzdranost, suzdravanje od alkoholnih pia, duhana, mesa, spolnih odnoaja itd. apstinent (lat. abstinens) pristaa apstinencije, trezvenjak apstinentan (lat. abstinens) koji se suzdrava od uivanja u alkoholu, mesu, duhanu, spolnim odnoajima, trezven apstinirati (lat. abstinere) suzdravati se od alkohola, duhana, mesa, spolne ljubavi, ivjeti trezveno apstrahirati (lat. abs-trahere) odvojiti, odvajati u mislima, stvarati misaone predodbe; radi to boljeg uoavanja i poimanja onoga to je u neemu glavno, ope, nuno i bitno namjerno zanemarivati i ne obazirati

110

apsurdan se na ono to je u tome sporedno, posebno, sluajno ili nebitno; od neega apstrahirati ne voditi o tome rauna, ne obazirati se na to, okaniti se toga apstrakcija (lat. abstractio) log. odvajanje, stvaranje pojmova; ista misao, ist in miljenja, mudrovanje; udubljenost u misli, zamiljenost; rastresenost; negledanje, neosvrtanje apstrakt (lat. abstractum) log. ono to je u mislima, pojmovno odvojeno, ist pojam, ista misao; gram. mislena imenica; abstractum pro concreto it. apstraktum pro konkreto (lat.) opi pojam umjesto stvarnog predmeta apstraktan (lat. abstractus) log. zamiljen, koji postoji ili je zamiljen da postoji odvojen od materijalnih predmeta, misaoni, mislen, koji postoji samo kao pojam (supr.: konkretan); teorijski, ist; teak za razumijevanje, vii, dubok, dubokouman; rastresen; apstraktan broj mat. neimenovani broj; apstraktna, znanost ista znanost (za razliku od primijenjene); in abstracto it. in apstrakto (lat.) u opem, samo u mislima, misleno (suprotno: in concreto) apstraktiv (lat. abstractivum) kem. ekstrakt nekog soka ili alkohola apstruzan (lat. abstrusus) skriven, zatvoren, teko razumljiv, taman, nejasan, zamren apsud (lat. ab od, sudare cijediti) prokuhana tekuina, uvarak apsumpcija (lat. absumptio) troenje; istroenost, izmuenost apsurd (lat. absurditas) logika nemogunost, besmislenost, besmislica, nerazumljivost, glupost apsurdan (lat. absurdus) logiki nemogu, besmislen, nerazumljiv; nepodoban, neprilian, smijean; ad absurdum it. ad apsurdum (lat.) dovesti do besmisla

apsurdnost apsurdnost (lat. absurdum nemogue) v. apsurd apmalcati (njem. abschmalzen) zamastiti, zainiti, zapriti apterologija (gr. a-pteros beskrilan) zool. znanost o beskrilnim kukcima (paucima, bubama i dr.) aptrajbati (njem. abstreiben otjerati) kuh. izraz kojim se oznauje npr. jako i svestrano olupavanje tijesta apunto (tal. appunto) trg. mjenica za izmirenje nekog duga apus (gr. apus- bez noge, hrom) vrsta raka listonoca aqua Binelli it. akva Bineli (lat.) farm. voda za umirivanje krvi (nazvana po otkrivau Binelliju) aqua destillata it. akva destilata (lat.) kem. destilacijom proiena voda aqua tofjfana it. akva tofana (tal.) tofanska voda, otrovna tekuina koju je navodno oko god. 1700. izumila neka vraara Toffana (trovala je polako i neprimjetno, pa su je rado primjenjivali za "neduno" usmrivanje politikih protivnika) Aquincum it. Akvinikum (lat.) u rimsko doba naziv za grad na desnoj obali Dunava kraj starog Budima u Maarskoj; vrijedne iskopine, npr. amfiteatar, javna i privatna kupalita i dr. ar (lat. area povrina) jedinica za mjerenje povrina = 100 m2 ara (lat.) oltar, rtvenik arabatan (tur. harabi) troan, sklon propasti, dotrajao, ruevan, pokvaren, upropaten, otrcan, pohaban; usp. rabatan arabeska (tal. arabesco) 1. slik. ukras u arapskom stilu, zapravo slike iz biljnog svijeta budui daje Arapima vjera zabranjivala slikanje ljudi i ivotinja; fantastine linije u slikarstvu; 2. u baletu: figura kad plesa stoji na jednoj nozi

111

arahnolog arabicitet (lat. arabicitas) bit, osobitost i poznavanje arapskog jezika, arapske knjievnosti i dr. arabinoza vrsta eera; dobiva se od arapske gume i nekih drugih biljnih sluzi arabist znalac arapskog jezika, arapske knjievnosti i umjetnosti; osobito: poznati medicinari srednjeg vijeka koji su bili pod utjecajem arapskih lijenika arabizam osobina arapskog jezika; rije uzeta iz arapskog jezika arabizirati napraviti na arapski nain; govoriti arapski; upotrebljavati u govoru arapske rijei; ugledati se na Arape, npr. u umjetnosti arabotedesko (tal. arabotedesco arapsko-njemaki) mjeavina maurskog, rimskog i gotikog stila u slikarstvu i kiparstvu aragonit min. bezbojan ili ukast mineral, karbonat vapna, kristalizira po rompskom sustavu arahiodaktilija (gr. arachne, daktylos prst) med. prekomjerna duina prstiju na ruci i nozi Arahna mit. osobito vjeta tkalja iz Lidije; natjecala se je u tkanju s boicom Atenom; pobijeena Atena pretvorila ju je u pauka arahniti (gr. arachne pauk) mn. geol. v. arahnoliti arahnitis (gr. arachne) med. v. arahnoditis arahnoditis (gr. arachne) med. upala pauinaste modane opne; arahnitis arahnoida (gr. arachne pauk, eidos oblik) zool. pauinasta modana opna arahnoidi (gr. arachne, lat. aranea pauk, eidos oblik) mn. zool. paucima sline ivotinje, pauci arahnoliti (gr. arachne, lithos kamen) geol. kamenje s otiscima morskih zvijezda; arahniti arahnolog (gr. arachne pauk, logos) poznavatelj (ili: prouavatelj) znanosti o paucima

arahnologija arahnologija (gr. arachne, logia) zool. znanost o paucima; umijee da se po pauini predvidi kakvo e biti vrijeme arajdati (gr. raizo odmaram se, oporavljam se) veseliti se, radovati se, uivati gledajui neto, naslaivati se arak (ar.) 2. vrsta jake rakije od rie, eera ili od soka kokosovog oraha arak (lat. arcus luk) 1. jedinica za mjeru papira arakaa (lat. Arracacia xanthorhiza) bot. meksika biljka iz porodice titarki araluk (tur. aralvk) dogradnja uz kuu; mali hodnik; meuprostor, razmak, razdaljina; vremenski razmak, rok, poek Arameja stara oznaka za Siriju i Mezopotamiju aramejski jezik najraireniji jezik u srednjoj Aziji od 300. pr. n. e. do 650. n. e., vaan za izuavanje idovskih i starokranskih spisa, spada u skupinu semitskih jezika; aramejsko pismo semitsko pismo iz kojega se razvilo hebrejsko pismo aramon (fr.) vrsta vinove loze, otporna prema biljnim bolestima (osobito se uzgaja na jugu Francuske) arancini (tal.) mn. male, osuene i poeerene narane araneografija (lat. aranea pauk, gr. grafo piem; opisujem) opisivanje pauka araneologija (lat. aranea, gr. logia) zool. v. arahiologija araner (fr. arrangeur) obraiva, prireiva aranirati (fr. arranger) urediti, ureivati, srediti, sreivati; spremiti, prirediti, prireivati; izravnati, nagoditi se s vjerovnicima; sloiti, napraviti sporazum aranman (rr. arrangemen ^ ureitnje, ureenje, r^d. raspored; spora-

112

arbitraa zum, poravnanje, izmirenje; glaz. obrada, preradba, orkestracija aratura (lat.) rad na njivi, tlaka (u srednjem vijeku) Araukanci (Arawak) nekada mono indijansko pleme, no nemilosrdno istrijebljeno od panjolskih osvajaa; danas ih ima na podruju Brazila i Venezuele araukarija vrsta crnogorice. Arba (lat.) antiko ime za otok i grad Rab arbajtsbiro (njem. Arbeit rad, fr. bureau ured) ured za posredovanje rada, za zapoljavanje nezaposlenih radnika arbajtsdinst (njem. Arbeit rad, Dienst sluba) "radna sluba", institucija njemake nacistike vladavine koja je propisivala da svatko mora provesti odreeno vrijeme na fizikim radovima u slubi zajednice arbitar (lat. arbiter) izabrani sudac, sudac u nekom sporu; prisutni svjedok, promatra; neogranieni gospodar, despot; glavna, najutjecajnija, najmjerodavnija osoba u spornim pitanjima (umjetnosti, ukusa, mode i dr.) arbitracija (lat. arbitratio) procjenjivanje po vlastitom nahoenju; samovoljna procjena arbitralan (lat. arbitralis) koji se tie izabranog suda arbitraran (lat. arbitrarius) koji presuuje po osobnom uvjerenju; svojevoljan, samovoljan, neutemeljen, priblian arbitrator (lat. arbitrator) sudac kojega biraju zavaene strane radi rjeavanja nekog spora, izabrani sudac arbitraa (fr. arbitrage, lat. arbitrari presuivati kao izabrani sudac) izabrani sud; suenje izabranim sudom; presuda izabranog suda; trg. poslovanje pri kojem se iskoritava cijena jednakih burzovnih objekatf na raz liitim tritima; pol. rjeavanje me-

arbitrani posao udravnih sporova pomou komisije u kojoj su, osim predstavnika zavaenih strana, i neutralni delegati arbitrani posao (lat. arbitrari) bank. posao kojim se trai nain kako bi se najbolje izmirio dug u inozemstvu ili kako bi se najpovoljnije naplatilo neko potraivanje arbitrij (lat. arbitrium) presuda, sud izabranog suca; ocjena, miljenje, shvaanje; volja, samovolja; slobodan izbor, sloboda opredjeljivanja arbitrirati (lat. arbitrari) procjenjivati, rjeavati po svom miljenju i nahoenju; suditi, presuivati kao izabrani sudac; trg. mijenjati (ili: razmjenjivati) domau valutu za drugu valutu po utvrenom teaju arbitrium liberum (lat.) slobodna volja, slobodno opredjeljivanje arbor genealogica it. arbor genealogika (lat.) rodoslovno stablo, obiteljsko stablo, rodoslovlje Arbor Ruminalis ili Ruminalis ficus (lat.) prema legendi: smokva pod kojom je vuica dojila Romula i Rema arbor vitae it. arbor vite (lat.) anat. "ivotno drvo", modana masa malog mozga koja je u presjeku slina drvetu arborescencija (lat. arborescentia) rastenje (ili: razvijanje) u obliku drveta (kod kristala); odrvenjenje arborescirati (lat. arborescere) pretvarati se u drvo, odrvenjavati arboretum (lat. arboretum) kola u kojoj se ui poznavanje bilja; nasad raznovrsnog bilja; botaniki vrt arboriforman (lat. arboriformis) koji je u obliku drveta, kao drvo arborikultura (lat. arbor drvo, cultura) uzgajanje drvea i ostalog bilja arborist (lat. arbor drvo) onaj koji se bavi uzgajanjem drvea i ostalog bilja arborizacija (lat. arborisatio) prirodno stvaranje oblika drveta na kamenju; biljni otisak

113

arendar arborni (lat. arbor drvo) tekuina za prskanje raslinja i drvea radi zatite od zaraznih bolesti arcato it. arkato (tal.) glaz. prevlaei gudalom archiiatrus Sancti Palatini (lat.) nadlijenik svetog, tj. carskog dvora u starom Rimu; usp. arhijatar arctior citatio it. arkcior citacio (lat.) prav. otriji (ili: pootren) poziv pred sud arctius jus it. arkcijus jus (lat.) prav. blie (ili: pree) pravo, pravo prednosti arctius mandatum it. arkcijus mandatum (lat.) prav. pootrena zapovijed ardasa (fr. ardasse) trg. vrsta grube svile iz Smirne ardasina (fr. ardassine) trg. vrsta fine perzijske svile ardentan (lat. ardens) gorui, vreli, usijan, zaaren, arki; vatren, silan, plah, ustar, revan ardit (tal. ardito) voj. u tal. vojsci; vojnik jurinih odreda naoruan runom bombom i noem ardito (tal.) glaz. smjelo, estoko, srano arduitet (lat. arduus strm) strmost; pren. velika tekoa, tegoba, muka area (lat.) povrina; gradilite; trkalite u cirkusu; gumno areal (lat. areale) podruje na kojem je rairena neka biljna ili ivotinjska vrsta arena (lat.) borilite posuto pijeskom, poprite borbe i igara u cirkusu (amfiteatru) kod Rimljana; pren. poprite, polje borbe, rada i si. arenacija (lat. arenatio) med. pjeana kupelj arenant (lat. arena) borac u areni; hrva arenda (lat. arrenda) zakup zemljita, ugovor o davanju zemljita u zakup arendar (lat. arrendarius) onaj koji daje zemljite u zakup

arendator arendator (lat. arrendator) zakupac zemljita arendirati (lat. arrendare) dati ili uzeti zemljite u zakup, zakupiti areola (lat. area, areola) malo, slobodno mjesto; anat. prsten oko prsne bradavice; mala upljina izmeu tkivnih snopia: med. crven krug oko upaljenog mjesta; astr. krug oko Mjeseca areometar (gr. araios rijedak, metron) fiz. sprava za mjerenje gustoe i specifine teine tekuine; gravimetar, hidrometar areometrija (gr. araios rijedak, metria) fiz. odreivanje gustoe i specifine teine tekuine Areopag (gr. Areios pagos) 1. breuljak posveen bogu rata Aresu, zapadno od Akropole u Ateni; 2. najstariji i najugledniji sud u Ateni ije je sjedite bilo na tom breuljku; 3. pren. zbor uglednih i nepristranih sudaca areotektonika (gr. Areios Aresov, koji pripada bogu rata Aresu, tektoniki) voj. vjetina napadanja i obrane utvrenih mjesta arerae (fr. arrerages) mn. zaostala plaanja, dugovi; neplaena zakupnina; neplaena kamata arerairati (fr. arrerager) biti u zaostatku s primanjem, ne biti isplaen Ares (gr. Ares) mit. sin Zeusa i Here, bog rata; simbol surove hrabrosti, rata i ratnih uasa arest (tal. arresto, lat. arrestum) zatvor, uze; usp. ret arestacija (lat. arrestatio) uhienje, zatvaranje; uze, zatvor arestant (lat. arrestans) uhienik, kanjenik, zatoenik; prav. osoba koja sudskim putem trai stavljanje zabrane arestat (lat. arrestatus) prav. osoba protiv koje se trai stavljanje zabrane arestatorij (lat. arrestatorium sc. man-

114

argo datum) prav. naredba o uhienju; javno prozivanje vjerovnika (kod steaja) arestirati (lat. arrestare) v. aretirati. aretirati (fr. arreter) zaustaviti, zaustavljati, zadrati, zadravati; obustaviti, obustavljati; uhititi, zatvoriti; staviti zabranu aretologija (gr. arete vrlina, logia) fil. nauk (ili: nauavanje) o vrlini, dio etike argental (lat. argentum) v. pakvon, argentan argentan (lat. argentum srebro) 1. slitina bakra, cinka i nikla; argental, pakvon, pakfong; usp. pakvon argentometar (lat. argentum srebro, gr. metron) sprava za ispitivanje srebra argentum (lat. argentum) srebro; novac argentum foliatum (lat.) lisnato srebro argentum vivum (lat.) ivo srebro, iva argirija (gr. argyrion) med. v. argirijaza argirijaza (gr. argyrion srebro) med. modrosiva ili crnkasta boja koja se ponekad javlja na koi nakon due unutarnje uporabe srebrnih preparata argirizam (gr. argyrion srebro) med. pojave kroninog trovanja srebrom: argirijaza i degeneracije plua, bubrega i jetara argiroida (gr. argyrion srebro, eidos oblik) umjetno srebro, metalna smjesa slina srebru argiromanija (gr. argyrion, mania pomama, ludilo) elja (ili: strast) za novcem, bogatstvom argiroza (gr. argyrion) med. v. argirijaza argo (fr. argot) jezik parikih ulica i polusvijeta; lopovski, mangupski, atrovaki govor; govor odreene socijalne skupine

argon argon (gr. argos nedjelatan, neradan, lijen) kem. element, atomska teina 39,944, redni broj 18, znak Ar, plemeniti (inertni) plin bez boje, mirisa i ukusa, otkriven 1894.; upotrebljava se za punjenje arulja i daje sivkastu svjetlost; usp. neon, kripton, ksenon argonaut (gr. Argo, nautes brodar) zool. vrsta glavonoaca Argonauti (gr. nautes brodar) mit. starogrki junaci koji su na svojoj lai Argo pod Jazonovim vodstvom otplovili do Kolhide kako bi donijeli zlatno runo argonautika (gr. Argo, nautes) povijest pohoda Argonauta u Kolhidu; dugotrajan i opasan pothvat argotirati (fr. argoter) govoriti atrovakim jezikom, govoriti jezikom koji ne razumije svatko argotizam (fr. argot) izraz ili osobitost atrovakog govora argument (lat. argumentum) dokazno sredstvo, dokaz, razlog; onaj dio dokaza na kojem se taj dokaz zasniva, obrazloenje; sadraj ili izvadak iz nekog djela argumentacija (lat. argumentatio) dokazivanje, zakljuivanje, obrazlaganje; vjetina dokazivanja, zakljuivanja; nain dokazivanja, zakljuivanja argumentativan (lat. argumentum dokaz) koji daje (ili slui kao) dokaz (razlog, obrazloenje), dokazni argumentator (lat. argumentator) onaj koji navodi dokaze, koji obrazlae, koji zakljuuje; raspravlja argumentiran (lat. argumentosus) bogat razlozima, potkrijepljen dokazima argumentirati (lat. argumentari) navoditi kao dokaz, dokazivati, zakljuivati, obrazlagati argumentum ad hominem (lat.) 1. dokaz koji nije strogo logian nego vie prilagoen sposobnosti razumijevanja ili interesu sluatelja, lako

115

arheget razumljiv, popularan dokaz; 2. dokaz koji se ne zasniva na samoj stvari, ve na osobinama ili poloaju onih koji je iznose, npr.: 'Taj prijedlog nije dobar jer je predlaga lo ovjek" argumentum ad veritatem (lat.) dokaz koji proizlazi iz opepriznatih i znanstveno utvrenih istina argumentum baculinum it. argumentum bakulinum (lat.) dokaz batinom, tj. kad netko, nemajui drugih dokaza, dokazuje neto silom argumentum e consensu gentium it. argumentum e konsenzu gencijum (lat.) log. dokazivanje neke tvrdnje na osnovi toga to su svi oduvijek tu tvrdnju smatrali istinitom Argus (gr. Argos, lat. Argus) mit. sin Zeusov i Niobin, stooki div, uvar Zeusove ljubavnice Ije koju je Hera pretvorila u kravu; po Zeusovoj zapovijedi ubio gaje Hermes; pren. veoma oprezan i savjestan uvar; uhoda, pijun; Argusove oi vrlo budne, paljive, uvijek otvorene oi kojima nita ne moe promaknuti arhaian (gr. archaios star) gram. koji ne potjee iz starog vremena, nego je samo napravljen, napisan ili prilagoen ukusu ili duhu starog vremena, starinski arhaizam (gr. archaismos) gram. zastarjela rije ili zraz koji se danas, u obinom pisanju i govoru, vie ne upotrebljava, npr. korablja (laa), starinski nain izraavanja arhaizirati (gr. archaios star, starinski) 1. baviti se prouavanjem starog vremena i kulture; 2. upotrebljavati u govoru i pisanju arhaizme arhajski (gr. archa kos) starinski, tj. koji zaista potjee iz starog vremena; usp. arhaistian arhajski period v. azojski period arheget (gr. arch-egetes) voa, poglavar; titula spartanskog kralja u Likurgovom zakonu

arhegonije arhegonije (gr. arche poetak, gonos) mn. bot. enski spolni organi kod nekih bescvjetnica i mahovina arhelogija (gr. arche poetak, logia) poetna znanost; osnove znanosti o ovjeku arheografija (gr. archaios, grafo) opisivanje starina; prid. arheografski arheolog (gr. archailogos) onaj koji se bavi starinama i poznaje starine, osobito antiku umjetnost i znanost arheologija (gr. archaiologia) znanost koja prouava ostatke i spomenike materijalne kulture starih naroda (osobito se bavi antikom); povijest stare umjetnosti; prid. arheoloki arheopteriks (gr. archaiopteryx) zool. fosilni kraljenjak veliine goluba, po nekim dijelovima slian reptilima, a po drugim opet ptici; potjee iz pretpovijesnog doba arheozoik (gr. arhce- pra-, staro-, zoon iv stvor) razdoblje u razvoju Zemlje (izmeu arhaika i paleozoika) arhesporij (gr. arche, spora) stanica od koje nastaje tkivo koje stvara truske kod paprati arhetip (gr. archetypon prauzorak) praslika, prauzor; prapismo; osobito: prvi otisak; original; arhetipi otisci (ili: primjerci) prvog izdanja arhi- (gr. archo prednjaim, poinjem) arh- predmetak koji u sloenicama znai: glavni, prvi, nad, praarhibiskup (gr. archo vladam, episkopos nadzornik) nadbiskup, arhiepiskop arhiblast (gr. archo, blastos klica, zametak) zool. prazametak arhidijeceza (gr. arche, dioikesis uprava) duhovno podruje nadbiskupa, nadbiskupija arhidakon (gr. archos, diakonos sluga) pravosl. najstariji akon, poasno zvanje za akona arhiepiskop (gr. archos, episkopos) pravosl. glavni episkop

116

arhitektonika arhiepiskopija (gr. archos, episkopeo) pravosl. podruje pod duhovnom upravom arhiepiskopa arhigonija (gr. arche poetak, gignomai stvaram) biol. spontano nastajanje ivota, postanak ivota u njegovim najjednostavnijim poecima iz tzv. anorganske tvari, prapoetak, prastvaranje; abiogeneza arhihijerarh (gr. archi-hierarches) pravosl. prvosveenik, episkop arhihijerarhija (gr. archi-hierarchia) dostojanstvo prvosveenika; visoko sveenstvo arhijerej (gr. arch-hiereus) pravosl. vladika, starjeina sveenika arhilohijski (gr. Archiloxos) poet. tako se zove vie vrsta stihova koje je prvi pisao najstariji grki liriar i jampski pjesnik Arhiloh (izmeu 680. i 640. pr. n. e.); pren. zajedljiv, uan, podrugljiv u govoru ili pisanju arhimagija (gr. archi-mageia) vrhovno arobnjatvo, tobonja vjetina pravljenja zlata i srebra arhimandrit (gr. archimandrites) pravosl. poglavar veeg samostana ili vie samostana Arhimed (gr. archo- nad-, medomai brinem se, dakle "oprezni", "koji zna predviati", "obzirni") najvei matematiar i fiziar staroga svijeta (287212 pr. n. e.); Arhimedov zakon fiz. od Arhimeda pronaeno pravilo da svako tijelo, uronjeno u tekuinu, gubi na svojoj teini onoliko koliko tei istisnuta tekuina arhipelag (gr. archi-pelagos) otoje; prvobitno: otoci u Egejskom moru, izmeu Grke i Male Azije arhitekt (gr. architekton) onaj koji se bavi graevinarstvom, tj. projektant graevina, inenjer arhitekture, graditelj arhitektonika (gr. architekton) znanost o graevnoj umjetnosti, gradi-

arhitektonski teljstvo; umijee izraivanja znanstvenog sustava, znanost o sustavu arhitektonski (gr. architektonikos) graevni, koji odgovara pravilima graevne umjetnosti; koji se tie nekog znanstvenog sustava arhitektura (gr. architekton, lat. architectura) graevna umjetnost, graevinarstvo, graditeljstvo; naini zidanja, raspored graenja; graevni stil arhitrav (gr. archo, lat. trabs greda) arhit. glavna greda koja povezuje dva ili vie stupova i lei na njima arhiv (lat. archivum, gr. archeion vladina ustanova) mjesto gdje se dre i uvaju spisi; pismohrana arhivalije (lat. archivalia) spisi koji se nalaze u arhivu, povelje, dokumenti arhivist (lat. archivarius) upravitelj (ili: nadzornik) arhiva arhivolt (tal. archivolto glavni luk) arhit. polukruni luk koji spaja dva stupa (u helenistikoj, rimskoj, renesansnoj i baroknoj arhitekturi); u gotikoj i romanikoj arhitekturi: niz . lukova glavnog crkvenog portala, koji su esto ukraeni kipovima arhivski (lat. archivum) koji se tie arhiva, koji pripada arhivu, koji se nalazi u arhivu, koji radi u arhivu arhocela (gr. archos, kele kila, bruh) med. kila, bruh debelog crijeva arhont (gr. archon) vladar, poglavar; najvii dravni inovnik u Ateni nakon propasti starog kraljevstva arhoptoza (gr. archos mar, ptosis pad) med. spadnutost debelog crijeva arhoragija (gr. archos mar, regnymi prsnem) krvarenje iz debelog crijeva aridan (lat. aridus) suh, isuen, spren; jalov, neplodan, mrav; pren. suhoparan ariditet (lat. ariditas) suhoa, sunost, sua; mravost; neplodnost, jalovost; pren. suhoparnost

117

arijeta aridura (lat. aridura) med. suenje, mravljanje; mravost, slabost aries (lat.) ovan, u starom vijeku ratna sprava (s ovnujskom glavom) za razbijanje zidina; Aries Ovan (zvijee u Zodijaku na sjevernoj nebeskoj polutki) arija (tal. aria, fr. air) skladba za jedan glas uz instrumentalnu pratnju; nain pjevanja, napjev, melodija Arijadna (gr. Ariadne) mit. ki kretskog kralja Minosa i Pasifaje, pomogla Tezeju, nakon to je ubio Minotaura, da pomou klupka konca izie iz labirinta te pobjegla s njim, ali ju je on ostavio na otoku Naksu; otuda: Arijadnina nit sredstvo da se ovjek izvue iz neke teke situacije arijanci mn. pristae i pobornici arijanizma; arijevci arijanizam nauavanje aleksandrijskog sveenika Arija (4. st.) koji je tvrdio da Krist nije Bog, nego obian ovjek Arijci (sanskr. arya, perz. arija) mn. ime kojim su indoeuropski (arijski, indogermanski) stanovnici Indije, Perzije i Irana sami sebe nazivali; u novije doba ovim se imenom nazivaju svi Indoeuropljani (Indogermani); Indogermani, Indoeuropljani; Arijevci; arijski jezici svi indoeuropski (indogermanski) jezici Arijel (hebr. "boji lav") simboliko ime za junaka uope, za rtveni oltar, za grad Jeruzalem; u knjievnosti: vodeni ili zrani duh s dobrim svojstvima, osobito istaknut kao dobroinitelj u Shakespearovoj drami Oluja arijer-ban (fr. arriere-ban) voj. posljednja obrana arijer-garda (fr. arriere-garde) voj. zatitna eta, zatitnica, odstupnica arijergarda (fr. arriere straga, garde tjelesna straa) eta koja brani uzmicanje; zatitnica arijeta (tal. arietta) glaz. mala arija, pjesmica

Arijevci Arijevci (sanskr. agua) mn. v, Arijci Arion slavan pjesnik i svira s grkog otoka Lezba (oko 600. pr. n.e.); prema prii, skoio je s broda u more ne bi li se spasio od razbojnika: u vodi ga je doekao i iznio na obalu delfin kojega je zanio svojom pjesmom arioso it. ariozo (tal.) glaz. pjevajui, u obliku arije; im. kratko melodino djelo koje se umee u recitativ Ariosto (Ludovico, 14741533) pisac prvih komedija na talijanskom jeziku (pisao i latinska djela; svjetski je glasovit po svome epu Orlando furioso (Bijesni Orlando) Ariovist vladar germanskog plemena Sveva, jedna od najznaajnijih osoba opisanih u Cezarovu djelu De bello Gallicio; 58. pr. n. e. pobijedio ga Cezar Aristarh (gr. Aristarchos) najvei aleksandrijski gramatiar, poznat kao kritiar Homerovih i Pindarovih pjesama; pren. strog i pravedan sudac u pitanjima umjetnosti; pr. aristarhski Aristej mit. starogrki zatitnik lova i stada, sin Apolona i nimfe Kirene Aristid (gr. aristos najbolji) staroatenski dravnik s nadimkom "Pravedni" (umro oko 467. pr. n. e.); simbol pravednosti i nesebinosti aristodemokracija (gr. aristos najbolji, demos narod, kratos mo, vlast) vladavina plemstva i naroda Aristofan starogrki komediograf, jedan od najveih komediografa uope (452388 pr. n. e.) aristokracija (gr. aristokratia) vladavina plemstva; plemiki stale, plemstvo aristokrat (gr. aristokrates) plemi po roenju ili poloaju; prijatelj i lan aristokracije, vladavine plemia aristokratizam (gr. aristokrateomai imam aristokratski ustav) aristokratski sustav vladavine; ljubav prema

118

aritmomanija aristokraciji i aristokratskim naelima aristolohici (gr. aristos, locheia poraanje) mn. med. sredstva koja pomau poraanje, osobito ienje porodilje aristotelizam (gr. Aristoteles) fil. nauavanje grkog filozofa Aristotela (384322 pr. n. e.), Platonovog uenika, uitelja Aleksandra Velikog i osnivaa peripatetike kole ari (lat. Larix europaea) bot. vrsta bora (listopadna biljka) aritmetiar (gr. arithmetikos) onaj koji se bavi aritmetikom ili zna aritmetiku; onaj koji je vjet u raunanju aritmetiki (gr. arithmetikos) koji spada u raunanje, koji se moe predoiti ili rijeiti brojevima, raunski; aritmetika sredina nekih brojeva je zbroj tih brojeva podijeljen brojem od onoliko jedinica koliko je tih brojeva; usp. geometrijska sredina; v. progresija aritmetika (gr. arithmos broj, e arithmetike tj. techne) mat. umijee raunanja, znanost o brojevima; politika aritmetika primjena aritmetike na drutvene i dravne ustanove (npr. osiguranje ivota, lutrije i dr.) aritmija (gr. arhythmia) nedostatak ravnomjernosti, nepravilno kretanje; neskladnost; med. nepravilnost u ritmu sranih otkucaja aritmogrif (gr. arithmos broj, grifos zagonetka) zagonetka izraena brojevima aritmologija (gr. arithmos broj, logia) znanost o brojevima, osobito o tajanstvenim i udnim svojstvima brojeva aritmomanija (gr. arithmos broj, mania bijes, ludilo) nagon za stalnim brojenjem svega i svaega (bolesnik broji korake, stube, prozore na kuama kraj kojih prolazi itd.)

aritmomantija aritmomantija (gr. arithmos broj, manteia proricanje) proricanje iz brojeva aritmometar (gr. arithmos broj, metron) sprava za raunanje arivaa (fr. arrivage) pristajanje, dolazak brodova u luku; dolazak; dovoz robe; dovezena roba arivist (fr. arriver postii, arriviste) bezobziran lovac na zvanja i poloaje, karijerist, lakta arivizam (fr. arriver postii) osobina onih koji bezobzirno ele doi na neki poloaj ili postii neko zvanje, laktatvo arizacija (sanskr. arua) pretvaranje u Arijce arka (lat. arca koveg, sanduk) 1. mit. lada (u obliku kovega) u kojoj se starozavjetni Noa spasio od potopa te se plovei zaustavio na vrhu planine Ararat; 2. u starokranskoj crkvi: posuda u kojoj su uvane euharistija, relikvije i dr. dragocjenosti arkada (fr. arcade, arcata) arhit. nadsvoden hodnik, polukruni otvor arkadijski (gr. Arkadia, arkadikos) koji je iz Arkadije, tj. pastirski, seoski, naivan; idilian Arkaani (gr. Arkadoi) mn. stanovnici Arkadije, pastirskog predjela u sredini Peloponeza; pren. pjesnici pastirske poezije arkanist (lat. arcanus tajanstven, tajan) poznavatelj tajni u pojedinim strukama, npr. kako se prave sredstva za uljepavanje, pomlaivanje itd. arkanum (lat. arcanum tajna) tajni lijek, tajno sredstvo arkatura (fr. arcature) niz malih slijepih dekorativnih arkada, umjetne arkade; svodna oplata arkbutan (fr. arc-boutant) arhit. potporni poluiuk, stup podupira arkebuza (fr. arquebuse) stara puka s kokotom i dugom cijevi, pretea dananje puke

119

armater arko (tal. arco, lat. arcus luk) glaz. gudalo, potez gudalom; coll arco it. . kol arko (tal.)'gudalom arkosolij (lat. arcus luk, solium mrtvaki sanduk od kamena) umjetniki izraen starokranski grob u katakombama sa svodom u obliku luka arkoza (gr. arkeo izdravam) geol. pjeanik od granitnih gnajskih stijena arktacija (lat. arcatito) med. suavanje, suenost utrobe i zatvorenost kao posljedica toga; stezanje nekog dijela tijela zavojem arktiki (gr. arktikos sjeverni) koji se nalazi oko Sjevernog pola, tj. onaj koji je u vezi sa zvijeima Velikog i Malog medvjeda Arktik (gr. arktikos sjeverni) podruje oko Sjevernog pola arktos (gr. e arktos Veliki medvjed, Velika kola) astr. Veliki i Mali medvjed (skupine zvijezda); sjever arktura (lat. arctura) med. uraslost nokata u meso arkuacija (lat. arcuatio) med. krivljenje kostiju u obliku luka arma (lat.) oruje; od srednjeg vijeka: obiteljski grb armada (p.) oprema; u panjolskoj: oruana sila; osobito ratna flota (ovako se u XVI. st. zvala "nepobjediva" flota Filipa II. koju je 1588. poslao protiv Engleske) armadilja (p. armadilla) pom. mala ratna flota; mali naoruani brod, osobito carinski armalisti (ma. armalis, lat. arma oruje) mn. maarski plemii koji nisu imali svog imanja, nego su ivjeli samo od slube u vqjsci armater (fr. armateur) pom. naoruan trgovaki brod; gusarski brod; zakupnik broda koji priprema svoj brod na daleki put; vlasnik gusarskog broda, gusar, pomorski razbojnik

armatura armatura (lat.) voj. naoruanje, ratna sprema; pom. naoruanje i posada nekog broda; oklopljavanje broda; fiz. ^pojaavanje snage magneta sumetanjem eljeza; metalni dijelovi u graevinarstvu Armida lit. ime lijepe i mone arobnice u Tassovom spjevu "Osloboeni Jeruzalem"; pren. ena sposobna zavesti armija (lat. arma oruje, fr. armee) 1. oruana sila, vojska; 2. strategijskooperativna jedinica kopnene vojske i zrakoplovstva; 3. pren. mnotvo, npr. "armija nezaposlenih", "armija beskunika" armilaran (lat. armilla grivna, narukvica) okrugao, u obliku koluta; armilarna sfera stari astronomski instrument (u obliku koluta ili kugle) za odreivanje poloaja zvijezda na nebu armirati (lat. armare) 1. voj. naoruati, opskrbiti ratnom spremom, opremiti; 2. fiz. pojaati snagu magneta pomou eljeza; 3. grad. poveati nosivost zida eljezom i cementom; 4. glaz. staviti (ili: stavljati) oznake na poetku glazbenog komada; 5. pren. jaati, snaiti armorijal (fr. armorial, lat. armorale) knjiga s grbovima armorist (lat. armorale) poznavatelj grbova, onaj koji se razumije u grbove arogancija (lat. arrogantia) napuhanost, oholost, drskost, bezobzirnost arogantan (lat. arrogans) napuhan, gord, ohol, razmetljiv, uobraen, bezobrazan, drzak arogirati (lat. arrogare) usuditi se, drznuti se; prisvojiti, prisvajati; prav. uzeti pod svoje aroma (gr. aroma) miris, ugodan miris eterinih ulja; sona tvar kod biljaka aromatici (gr. aroma, lat. aromatica) mn. mirisne tvari, zaini

120

arpeggio aromatian (gr. aroma) mirisan, koji ugodno mirie, sa zainom aromatizacija (gr. aroma) stavljanje mirisa (ili: zaina) u lijekove, jela i dr. aromatizirati (gr. aroma) namirisati, staviti miris u neto; zainiti, zainjavati Aromun pripadnik jednog ogranka Rumunja; Cincari, Vlasi Aron (hebr. Aharon, Aaron) stariji brat Mojsijev, pomagao mu pri izlasku iz Egipta; prvi veliki sveenik u Izraelu arostema (gr. arrostema slabost) med. slaboumnost, ludilo; arostija arostija (gr. arrostia) med. v. arostema arozaa (fr. arrosage) zalijevanje, navodnjavanje njiva; polijevanje ulica; voj. metodino bombardiranje arozija (lat. arrodere, arrosio) med. nagrizanje kostiju arozirati (fr. arroser) zalijevati, polijevati, navodnjavati; voj. metodino bombardirati, zasuti vatrom, granatama, bombama; trg. doplatiti, naknadno platiti arozman (fr. arrosement) zalijevanje, polijevanje; ovlaavanje, osvjeavanje; trg. doplaivanje, naknadno plaanje Arpad voa Maara prilikom njihova dolaska u dananju Maarsku; prvi maarski knez (890907), osniva dinastije (Arpadovii) koja je do 1301. vladala i Hrvatskom arpaneta (tal. arpanetta) glaz. mala harfa, harfica arpeggiato it. arpedato (tal.) glaz. kao na harfi, tj. u razlomljenim akordima arpeggiatura it. arpedatura (tal.) glaz. niz razlomljenih akorda arpeggio it. arpedo (tal.) glaz. lomljenje tona kao na harfi

arpikord arpikord (tal. arpicordo) glazbeni instrument po zvuku slian harfi, spinet ars (lat.) umjetnost, umijee; zanat, posao; teorija (ili: osnova) umjetnosti ili znanosti ars longa, vita brevis (lat.) umjetnost je duga, a ivot kratak ars mnemonica it. ars mnemonika (lat.) vjetina pamenja arsen (gr. arsenikon) kem. element atomske teine 74,93, redni broj 33, znak As, jedan od najjaih otrova arsenal (fr. arsenal, lat. arsena, tal. arsenale) skladite za uvanje ratne opreme; pren. velika zaliha arsenijati (gr. arsenikon) mn. kem. soli arsenove kiseline arseniti (gr. arsenikon) mn. kem. spojevi arsenove kiseline s bazama arsenofagizam (gr. arsenikon, fagein jesti) med. navika uzimanja inae otrovnih koliina arsenovih spojeva radi jaanja tjelesne snage ili spolne sposobnosti ' arsenogonija (gr. arsen muki, gone raanje) raanje muke djece arslan (tur. arslan, aslan) lav; pren. junak; prijek, ljutit ovjek, nasilnik; bot. biljka zijevalica arsonvalizacija (lat. arsonvalisatio) v. darsonvalizacija ar (tur.) Boje prijestolje na vrhu neba arin (tur. aryn) lakat, rif; mjera za duinu (izmeu 65 i 75 cm; dijelio se na osam urupa, a svaki urup na etiri greha); prijanja ruska mjera 0,7112 m; 1500 arina 1 vrsta (1066,781 m) art nouveau it. ar nuvo (fr.) nova umjetnost na prijelazu iz 19. u 20. st., kod nas poznatija pod imenom Secesija artefakt (lat. artefactum) umjetni proizvod, ono to je umjetno naprav-

121

arteki zdenac ljeno, rukotvorina (za razliku od prirodnog proizvoda) arteriektazis (gr. arteria ila, ektasis pomicanje) med. proirenje arterija arterija (gr. arteria ila) anat. krvna ila, ila kucavica (opi naziv za krvne ile koje vode krv iz srca u plua ili iz srca u ostale dijelove tijela; pren. glavna prometna ulica u gradu i si. arterijalitet (lat. arterialitas) fiziol. bogatstvo u arterijama; nadmo sustava arterija i njihovog utjecaja u nekom tijelu; arteriozitet arterijalizacija (lat. arterialisatio) fiziol. obnavljanje (ili: oksidacija) krvi arterijski (gr. arteria ila) koji se tie arterija; arterijska krv svijetlocrvena, oksidirana krv, krv koja je prola kroz plua i primila kisik arteriografija (gr. arteria, grafia) anat. opis (ili: opisivanje) arterija arteriole (lat. arteriolae) mn. fiziol. najsitnije arterije, nakon njih dolaze kapilare arteriologija (gr. arteria, logia) anat. prouavanje arterija arterioreksis (gr. arteria, rexis pucanje) med. pucanje arterije arterioskleroza (gr. arteria, skleros tvrd) med. zadebljanje i ovapnjenje stijenki arterija arteriostenoza (gr. arteria, stenos tijesan) med. suavanje (ili: suenost) arterija arteriotomija (gr. arteria, tome rezanje) med. operativno otvaranje arterija arteriozitet (lat. arteriositas) fiziol. v. arterijalitet arteritis (gr. arteria) med. upala arterija artes liberales (lat.) mn. slobodne umjetnosti, lijepe vjetine arteki zdenac zdenac kod kojega se voda dobiva dubokim buenjem (po francuskoj pokrajini Artois gdje su

apropos kopali prve takve zdence ve u 12. stoljeu) Arti musices Umjetnosti glazbe (namijenjena kua), est natpis na zgradama glazbenih zavoda artioka (tal. articiocco, fr. artichaut) bot. cijenjeno povre s mesnatim cvjetnim glavicama artidaktili (gr. artios usko spojen, daktylos prst) zool dvopapkar, takoprstai, takoprsti dvopapkari artifeks (lat. ars, gen. artis umjetnost, facere initi) tvorac, zaetnik, autor, stvaralac, umjetnik, majstor artificijalan (lat. artificialis) umjetniki; neprirodan, izvjetaen artikl (lat. articulus zglob, lanak) lanak, napis; toka ugovora; anat. zglob; trg. predmet, stvar, roba u trgovini; gram. lan; sastavni dio nekog spisa, poglavlje, paragraf artikulacija (lat. articulatio) gram. tvorba glasova; jasno i razgovijetno izgovaranje rijei i slogova artikulirati (lat. articulare) gram. tvoriti glasove; rijei i slogove jasno i razgovijetno izgovarati, razumljivo govoriti artiljerac (fr. artilleur) vojnik koji rukuje topom, topnik artiljerija (fr. artillerie) prvobitno: svaka ratna sprava uope; kasnije: topovi, topnitvo, rod vojske naoruan topovima artist (tal. artista, fr. artiste) umjetnik, poznavatelj umjetnosti; glumac, osobito u varijeteu i kabareu; majstor u jahanju, plesa na konopcu (u cirkusu) artistiki (fr. artistique) umjetniki, majstorski artizam (lat. ars, artis umjetnost) nain umjetnikog, osobito knjievnog izraavanja koje je vie posljedica vjetine i znanja nego istog talenta i osjeaja, te se stoga vie koristi vanjskim sredstvima (rijeju, stilom,

122

atropodi kompozicijom i dr.); pretjerana sklonost vanjskom obliku umjetnikog djela, "igra rijei" artizan (fr. artisan) zanatlija; glumac; pren. osniva, pokreta artofag (gr. artos, fagos) onaj koji jede kruh artokarpi (gr. artos kruh, karpos plod) mn. bot. krune biljke artolatrija (gr. artos kruh, latreia potovanje) potovanje (ili: oboavanje) kruha (hostije) artralgija (gr. arthron zglob, algos bol) med. bol zgloba, probadanje u zglobovima artremboleza (gr. arthron, emballo ubaciti, umetnuti) med. namjetanje iaenih zglobova artritian (gr. arthron) koji je u vezi s upalom zglobova; koji je protiv upale zglobova (sredstvo, lijek) artritis (gr. arthron) med. upala zglobova, probadanje u zglobovima; giht artritizam (gr. arthron zlob) med. grada tijela koje je sklono debljini, eernoj bolesti, kostobolji, kamencu u ui i mokranom mjehuru, prijevremenoj arteriosklerozi, neuralgiji, astmi i dr. artro- (gr. arthron) predmetak u sloenicama sa znaenjem: zglob, zglobni artrodeza (gr. arthron) operativno uvrivanje zgloba artrodinija (gr. arthron, odyne bol) med. bol (ili: probadanje) u zglobu artrofioza (gr. arthron, fyo stvaram) med. gnojenje zglobnih kostiju, zagnojavanje zglobova artrokarcinom (gr. arthron, karkinos rak) med. rak u zglobu artropatija (gr. arthron, pathos bol) med. bol zgloba, zglobobolja artropioza (gr. arthron, pyon gnoj) med. gnojenje (ili: zagnojavanje) zgloba artropodi (gr. arthron, pus, podos noga) mn. zool. lankonoci

artrotomija artrotomija (gr. arthron, tome rezanje) med. operativno otvaranje zgloba artroza (gr. arthron) anat. grada zgloba, zglob artrozoa (gr. arthron zglob, zoon ivotinja) zool. sa zglobovima, ope ime za kukce (insekte), pauke, rakove i crve arundinozan (lat. arundinosus) trskovit, bogat trskom, obrastao trskom Arverni mn. keltsko pleme u srednjoj Galiji (danas Auvergne) arvikultura (lat. arvus njiva, cultura uzgajanje) poljoprivreda, zemljoradnja arza (gr. arsis) metr. glaz. dizanje glasa; naglaeni slog stope; suprotno: teza arzan (tal. arso zapaljen, goru) debela crkvena svijea as (lat. as, assis) 1. starorimski sitan novac i jedinica za teinu; 2. najjaa karta; 3. prvak, najbolji u nekoj struci, osobito u portu Asa kralj u staroj Judeji (944904 pr. n. e.), pobjednik u mnogim bitkama asacija (lat. assatio) kuhanje jela i lijekova u njihovom vlastitom soku asamar (lat. assus peen, amarus gorak) kem. proizvodi raspadanja koji se stvaraju pri zagrijavanju ivotinjskih ili biljnih tvari i daju im zainski okus, npr. kora od kruha, povrina peenja i dr. asambleja (fr. assemblee) skuptina, zbor, sabor, skup, parlament; u ruskom (starijem) jeziku zabavna veer u dvoru Petra Velikoga asanacija (lat. sanus zdrav, fr. assainir) smiljen rad na podizanju zdravlja pojedinaca u nekom gradu, kraju ili dravi, popravljanje i poboljavanje opih zdravstvenih prilika, ienje od zaraze, isuenje movarnih mjesta itd. asanirati (lat. sanus, fr. assainir) popraviti (ili: popravljati) ope zdrav-

123

aseitet stveno stanje u nekom mjestu, kraju ili dravi uvoenjem niza higijenskih mjera: istoe, isuivanja movarnih mjesta itd. ascendencija (lat. ascendentia) prava, uzlazna linija srodstva; astr. penjanje, uzlazak; nadmo, pretenost; mat. rast ascendenti (lat. ascendentes) mn. prav. roaci po uzlaznoj Uniji, preci kao roditelji, djedovi, pradjedovi; suprotno: descendenti ascenzija (lat. ascensio) penjanje, uzlaenje, uzdizanje; Uzaae Kristovo, Spasovo; napredovanje, polet; astr. penjanje, uzlaenje nebeskog tijela ascidije (lat. asciscere primati, prihvaati); mn. platenjaci, prirasli na kamenu i drugim predmetima u moru, mjeinice asciji (gr. a-, skia sjena) mn. zem. stanovnici arkog pojasa koji dvaput godinje ostaju u podne bez sjene, naime u dane kad Sunce kod njih prolazi kroz zenit ascites (gr. askites, tj. nosos, askos koa) med. trbuna vodena bolest ASDIC krat. za engl. Allied Submarine Detection Inuestigation Committee (Savezniki istrani odbor za otkrivanje podmornica) ureaj za otkrivanje i lociranje podmornica uz pomo ultrazvuka (nakon Drugoga svjetskog rata slui za pronalaenje potonulih brodova i podmornica, za ustanovljivanje gdje se nalaze velike plove riba i si.); usp. SONAR ASEAN savez zemalja jugoistone Azije (Indonezija, Malezija, Singapur, Tajland, Filipini) asebija (gr. asebeia) bezbotvo, bezvjerstvo, ateizam aseitet (lat. aseitas, a se esse biti, tj. postojati sam sobom) samostalnost, osobina ljudi koji rade samo po svom vlastitom, unutarnjem nagonu, bez ikakvog vanjskoog poticaja; po sko-

aseksualan lastikoj teologiji: svojstvo Boga koji uzrok svog bia ima u samom sebi, dakle, postoji sam sobom ili kroz sebe sama (a se est); u novije doba: jai izraz za slobodnu volju aseksualan (gr. a-, lat. sexus spol) bespolan, koji nema spola, kojem je oduzeta mogunost oploivanja aseksualizacija (gr. a-, lat. sexualisatio) unitenje, oduzimanje sposobnosti oploivanja; kastracija aselenski (gr. a-selenos) bez Mjeseca, npr. aselenska no (za planete Merkur i Veneru kae se da su "aselenske", bez pratitelja, bez satelita aselgija (gr. aselgeia) razvratnost, razvrat, pohotljivost asemian (gr. asemos) koji nema znaka, koji je bez oznake, bez obiljeja asentacija (lat. assenatio) laskanje, udvaranje; ulagivako odobravanje asenzija (lat. assensio) odobravanje, pristajanje uz koga; fil. primanje neega kao istinitog asepsa (gr. a-, sepsis trule) med. nastojanje da rane ne dou u dodir sa zaraznim klicama (osobito kod operacija) aseptian (gr. a-, septikos) koji nije sklon truljenju; koji nema zaraznih klica; v. antiseptian aseptin (gr. a-, sepsis) kem. sredstvo koje uva mlijeko i jela od kvarenja; sastoji se od stipse pomijeane s bornom kiselinom aseptol (gr. a-, sepsis trule, lat. oleum ulje) kem. otopina kiseline kao sredstvo za sprjeavanje truljenja, dobiva se mjeavinom sirove karbolne kiseline ili krezola s koncetriranom sumpornom kiselinom asercija (lat. assertio) potvrda; prav. slubena potvrda da je netko slobodan asertivan (lat. assertivus) v. asertoran asertoran (lat. assertorius) kojim se tvrdi, potvrdan; fil. asertoran sud sud

124

asibilacija u kojem se odnos izmeu subjekta i predikata iskazuje kao injenica (usp. problematian, apodiktian); asertorna. prisega prav. prisega koja se polae nakon danog iskaza (za razliku od promisorne prisege, tj. one koja se polae prije davanja iskaza) aservacija (lat. asservare) uvanje, pohrana; ostavljanje u pohranu aservat (lat. asservatum) ono to je ostavljeno na uvanje, u pohranu aservirati (lat. asservare) uvati, sauvati, pohraniti; ostaviti u pohranu asesor (lat. assessor pomonik u slubi) suev pomonik; porotnik asesorat (lat. assessoratum) zvanje pomong suca; sudsko pomonitvo asesura (lat. assessura) v. asesorat aseveracija (lat. asseveratio) ozbiljno uvjeravanje ili tvrenje neega, dokazivanje, prisizanje u neto aseverativan (lat. asseverare dokazivati) potvrdan, dokazni asfalt (gr. asfaltos) kem. zemna smola, paklina, smjesa raznih ugljikovodika u kojoj ima i kisika, duika i sumpora; pomijean s vapnencom upotrebljava se za pravljenje plonika i za izolaciju zidova od vlage asfaltirati (gr. asfaltos) prevui asfaltom asfiksija (gr. a-, sfyxis bilo) med. prestanak ili usporenost kucanja srca zbog neke mehanike prepreke, obamrlost, najvii stupanj nesvjestice asfiktian (gr. a-, sfyxis) med. koji je u dubokoj nesvjestici, polumrtav, obamro asfodel (gr. asfodelos) kod Homera: biljka na poljima donjeg svijeta, "cvijet smrti"; nai izrazi: primorski brden, apljan, epljez, kraljevo koplje (rod biljaka iz porodice ljiljana) asibilacija (lat. assibilatio) gram. pretvaranje stranjonepanih i zubnih suglasnika u afrikate, tj. njihovo izgovaranje zajedno sa sibilantima

asibilirati asibilirati (lat. assibilare) gram. pretvarati stranjonepane i zubne suglasnike u afrikate asiduitet (lat. assiduitas) tonost; postojanost, ustrajnost asiento it. asjento (p.) ugovor panjolskih vladara (u 16.18. st.) s trgovakim partnerima i podjela ovima prava da monopolistiki uvoze odreden broj robova iz crnakih zemalja u amerike (panjolske) kolonije asignacija (lat. assignatio) doznaka, uputnica, nalog za isplatu asignant (lat. asignans) onaj koji alje uputnicom novac, poiljatelj asignat (lat. assignatus) osoba na koju glasi uputnica, doznaka, nalog; uputnica na primanje godinjeg dohotka od nekretnina; papirni novac iz vremena Francuske revolucije (19. IV. 1790.), tiskan radi likvidiranja dravnih dugova asignatar (lat. assignatarius) osoba na koju glasi uputnica ili doznaka, primatelj novca po uputnici ili nalogu asignatura (lat. assignatura) v. asignacija asignirati (lat. assignare) uputnicom doznaiti (ili: doznaavati), izdati (ili: izdavati) nalog za isplatu neke svote asilogistian (gr. a-, syllogismos posredni zakljuak) log. iz kojega se ne moe izvesti zakljuak asimetrian koji nema simetrije, nerazmjeran, neskladan, nejednak asimetrija (gr. asymmetria nesimetrinost) nerazmjernost, neskladnost, nejednakost, neravnomjernost asimfonija (gr. a-, symfonia) nesklad, neskladnost; pr. asimfonian asimilacija (lat. assimilatio) izjednaenje, izjednaavanje; gram. jednaenje (po zvunosti, po mjestu tvorbe glasova); psih. primanje u svijest novog sadraja (doivljaja) i njegovo prilagoavanje sadraju svijesti; fi-

125

asinus ad lyram ziol. zbivanje kojim stanice pretvaraju hranu u tvari od kojih se same sastoje (proces asimilacije) asimilirati (lat. assimilare) izjednaiti, izjednaavati, prilagoditi, prilagoa vati; gram. jednaiti; fiziol. primiti u se, primati u se, pretvoriti hranu u organsku tvar asimpatija (gr. a-, sympatheia) nenaklonost; nedovoljno suosjeanje, nedostatak suuti asimptota (gr. a-, symptotos koji se ne poklapa) mat. linija kojoj se pribliava neka krivulja, ali je nikad ne sijee, npr. hiperbola ima dvije asimptote; simbol beskrajne ljudske tenje koja nikad ne postie svoj cilj; Leibniz je nazvao ovjeka "asimptotom boanstva" asimptotian (gr. a-, symptotos koji se ne poklapa) koji se ne poklapa, nepoklopljiv asimulacija (lat. assimulatio) pretvaranje, prijetvornost, licemjerje asindeton (gr. a-, syndeton) poet. pjesnika figura u kojoj se izostavljaju veze izmeu dviju ili vie reenica, ili izmeu lanova jedne reenice, npr.: //O ene, dajte da pjevam jedan razdrti psalam//uasan, oajan, grozan, bolestan, krvav, nervozan... asindetski (gr. a-, syndetos nevezan) koji je bez veze, bez sveza, bez svezica asindezija (gr. asyndesia nevezanost, nespojenost) ret. nedostatak veze u reenicama, nevezanost; usp. asindeton asinkronian (gr. a-, syn s, chronos vrijeme) neistovremen, nejednakovremen, neistodoban asinus ad lyram it. azinus ad liram (lat.-gr.) magarac u liru (uzreica koja odgovara naem: razumije se kao magare u kantar, tj. nesposoban je, glup je)

Asinus Buridani.., Asinus Buridani inter duo prata (lat.) Buridanov magarac izmeu dvije livade; v. Buridanov magarac asiriologija znanost koja prouava knjievnost, jezik, povijest i starine Asirije i Babilona asistencija (lat. assistentia) pomaganje, pomo, potpora; prisutnost asistent (lat. assistens) pomonik, pomaga, zamjenik; mlai inovnik asistirati (lat. assistere) pomagati nekome u poslu; pratiti nekoga; biti nazoan emu asistolija (gr. a-, systole skupljanje, stezanje) med. opi naziv za sve teke poremeaje u organizmu zbog nedovoljnog rada sranog miia, nestezanje srca asitija (gr. asitia nejedenje, gladovanje) post; nedostatak volje za jelom; nedostatak hrane askaride (gr. askaris) mn. zool. djeje gliste asket (gr. asketes) pustinjak, pokajnik, onaj koji svojevoljnim gladovanjem i muenjem tijela svladava u sebi strasti i prohtjeve asketiar (gr. askeo) pisac pobonih djela, bogougodnih spisa asketika (gr. askeo) nauavanje o askezi asketizam (gr. askeo skrbiti se) nain miljenja i ivljenja asketa, pustinjatvo, pokajnitvo u muenju tijela odricanjem asketski (gr. asketos) pokajniki, bogougodan; odgojni askeza (gr. askesis) pustinjatvo, pokajnitvo, ugaanje Bogu do krajnjeg samoodricanja; muenje tijela radi to uspjenijeg svladavanja tjelesnih strasti i prohtjeva kako bi dua bila to neovisnija o tijelu i time se mogla posvetiti svome pravom opredjeljenju asklepijadska strofa metr. veza asklepijadskog stiha s drugim vrstama stihova

126

asomatian asklepijadski stih metr. vrsta klasinog stiha, nazvanog po grkom pjesniku Asklepijadu, sastoji se od dvaju (mali asklepijadski stih) ili triju horijamba (veliki asklepijadski stih), u poetku s trohejom ili spondejom, i s jambom na zavretku Asklepije starogrki bog lijenitva; kod Rimljana: Eskulap; Asklepijadi potomci Asklepijevi, lijenici i uitelji lijenitva askus (gr.) organ za razmnaanje gljiva mjeinarki; askomiceti razred gljiva koje stvaraju truske u mjeinicama asocijacija (lat. associatio) udruivanje, spajanje, vezivanje; drutvo, udruenje; fil. asocijacija ideja vezivanje predodaba na taj nain to jedna predodba izazove u svijesti neku drugu; asocijacionistika psihologija smjer u psihologiji koji sve duevne pojave objanjava iz predodaba i njihovih mehanikih veza te svu duhovnu djelatnost svodi na asocijaciju ideja asocijalan (gr. a-, lat. socialis) nedruevan, nedrutven; koji ne voli drutvo i ne eli biti njegov koristan lan; koji je ravnoduan prema opim potrebama i interesima zajednice asocijativan (lat. associare zdruiti, associativus) koji zdruuje ili sjedinjuje, koji nadovezuje na neto asocirati (lat. associare) pridruiti, udruiti, spojiti, vezati; primiti za suradnika, lana; asocirati se zdruiti se, udruiti se asodian (gr. as-odes koji osjea gaenje, koji izaziva gaenje, odis prezasienost) med. asodina. groznica groznica praena povraanjem asolirati (fr. assoler) zasijavati zemlju naizmjenino razliitim usjevima asomatian (gr. a-somatos) netjelesan

asomnija asomnija (gr. a-, lat. somnus san) med. nesanica asonanca (lat. assonantia) poet. samoglasniko podudaranje, stih u kojem se rimuju samo samoglasnici, nepotpuna rima; glaz. jednakost tonskih figura u jednoj glazbenoj misli asonancija (lat. assonantia) v. asonanca asonirati (lat. assonare) biti slian po zvuku ili glasu, slino zvuiti asortiman (fr. assortiment) potpuno i sreeno skladite robe; zbirka razne robe iste vrste (npr. knjiga); biranje, odabiranje asortirati (fr. assortir) srediti (ili: sreivati) po vrstama, odabrati stvari jedne prema drugima; opskrbiti skladite robom; opremiti asortisaa (fr. assortissage) trg. izdvajanje (ili: sreivanje) robe po vrstama asotija (gr. asotia) razvratnost, razvrat, raskalanost Aspalathos ilirsko, a kasnije grko naselje na podruju dananjeg Splita asparagus (gr. asparagos) paroga; rod bilja iz porodice ljiljana; asparagin organski spoj koji se nalazi u parogi Aspazija ugledna atenska hetera iz V. st. pr. n. e., prijateljica i kasnije ena Periklova aspekt (lat. aspectus) izgled, pojava, lik; stajalite, gledite; astr. poloaj planeta promatran sa Zemlje; pren. dobar znak aspera nec terrent it. aspera nek terent (lat.) potekoe ne zastrauju asperacijski sustav (lat. asper ljut, otar) izricanje jedinstvene kazne za vie povreda kaznenog zakona to ih je poinio isti poinitelj, tako da mu se za sva djela izrie kazna koja se sastoji u povienju kazne utvrene za najtee kazneno djelo aspergioloza (lat. aspergillus) med. bolest izazvana gljivicom aspergillus

127

aspirirati fumigatus u organizmu ljudi i ivotinja, osobito kod osoba koje imaju posla sa itom i branom; kod ljudi se pojavljuje u obliku plune tuberkuloze (pseudo-tuberkuloza) asperifolija (lat. asperifolia) mn. bot. biljka s hrapavim liem asperitet (lat. asperitas) hrapavost, neravnina; surovost, grubost, neotesanost; tvrdoa, krutost aspermatian (gr. a-, sperma) v. aspermian aspermatizam (gr. a-, sperma sjeme) med. v. aspermizam aspermian (gr. aspermos) med. koji nema sjemena, koji ne moe izluivati sjeme aspermija (gr. a-, sperma) med. v. aspermizam aspermizam (gr. a-, sperma sjeme) med. uroena ili steena nemogunost izluivanja sjemena iz spolnih lijezda aspida (gr. aspis, aspidos) zool. zmija otrovnica, egipatska naoarka; pren. zla i opaka ena aspik (fr. aspic) kub. hladetina aspiracija (lat. aspiratio) gram. izgovaranje s hukom, s dahom; sisanje, usisavanje, udisanje, uvlaenje u sebe; tenja, elja za neim; enja aspirant (lat. aspirans) kandidat, onaj koji tei za neim (poloajem, zvanjem) aspirata (lat. aspirata sc. littera) gram. suglasnik s aspiracijom aspirator (lat. aspirator) sprava za usisavanje praine, plina ili tekuine, usisava; ventilator aspirin farm. tvorniko ime za acetilosalicilnu kiselinu (77%), praak koji otklanja povienu temperaturu i izaziva znojenje, upotrebljava se kao lijek protiv glavobolje, reumatizma, prehlade i si. aspirirati (lat. aspirare) traiti neto, teiti za neim; udisati, uvlaiti u

aspra

128

asteroidi astenian (gr. asthenes) nemoan, slab; oronuo; koji potjee od slabosti; astenina groznica ivana groznica; psih. astenian afekt duevno uzbuenje kojim se slabe tjelesne radnje, npr. tuga; supr. stenian afekt astenija (gr. astheneia slabost) med. nemo, slabost, neotpornost prema naporu (kao posljedica preleane bolesti ili kao predznak opasnih bolesti) astenologija (gr. astheneia nemo, oronulost, logia) med. dio medicine koji se bavi uzrocima i lijeenjem slabosti, prouavanje asteninih bolesti astenomakrobiotika (gr. asthenes, makros dug, bios ivot) umijee da se slab organizam odri dugo u ivotu astenopija (gr. asthenes, orao vidim, gledam) med. slabost vida, slab vid, lako zamaranje oiju aster (gr. aster zvijezda) bot. biljka glavoika, lijepa kata; tisk. vrsta slova, tzv. prijelazna antikva asterian (gr. asteroeis) zvjezdast; zvjezdan, pun zvijezda; zvjezdani, koji potjee od zvijezda, npr. utjecaji asterisk (gr. asteriskos) zvjezdica u knjigama (*), kao znak kojim se itatelj upuuje na primjedbu ispod teksta asterizam (lat. asterismus, gr. aster zvijezda) fiz. svjetlosna pojava kod koje od neke svijetlee toke izbijaju svjetlosne zrake, npr. osobina nekih vrsta tinjca koji, zbog interferencije svjetlosti, pokazuju zvjezdaste zrake kad se kroz njih gleda asterizma (gr. aster) zvijee, skupina zvijezda asteroidan (gr. asteroides) zvjezdolik, u obliku zvijezde; sjajan asteroidi (gr. aster, eidos oblik) mn. astr. zvjezdice, mali, golim okom nevidljivi planeti izmeu Marsa i Ju-

sebe, usisavati; gram. izgovarati iz grla, s dahom, s hukom; glaz. u pjevanju: udahnuti zrak tako da se uje aspra (gr. aspros bijel) najmanja novana jedinica u Turskoj assai (tal. assai) glaz. vrlo, dosta Assunta (lat. assumere primiti, uzeti k sebi) slik. motiv Bogorodina uzaaca na nebo astakolit (gr. astakos rak, lithos kamen) geol. okamenjeni rak Astarta (Astarot, Istar) feniko-sirijska boica ljepote, slino kao kod Grka Afrodita a kod Rimljana Venera; u semitskoj mitologiji najpotovanija boica, pramajka svega ivoga, gospodarica neba i zemlje, rata i mira, ljubavi i raanja astatian (gr. astatos nestalan, nepostojan) koji nema smjera, koji se u svakom poloaju nalazi u ravnotei, bez odreene orijentacije; astatine igle fiz. dvije podjednake magnetne igle postavljene tako jedna nad drugom da su im polovi suprotno okrenuti ime su zatiene od utjecaja Zemljinog magnetizma, te su tako slobodno izloene svakom vanjskom djelovanju astazija (gr. astateo) nemir, nepostojanost; med. bunilo, bacakanje tekog bolesnika, asteizam (gr. asteismos istanan, suptilan, dosjetljiv govor, asti grad) gradsko ponaanje, profinjen ton u ophoenju; duhovit govor; ret. kad netko toboe hoe neto preutjeti pa ipak kae; zadirkivanje Astek pripadnik starog indijanskog naroda u Meksiku koji je imao visoku kulturu i vrstu dravnu organizaciju; asteki jezik v. nahuatl-jezici; asteko pismo meksiko pismo, derivat maja-pisma, slikovnog (piktograma), znakovnog (ideograma) i poetaka zvukovnog (fonograma) pisma

asteronim pitera, npr. Ceres, Juno, Astrea, Vesta i dr.; planetoidi asteronim (gr. aster zvijezda, onoma ime) knjievno djelo ili novinski lanak koji umjesto pieva potpisa ima tri zvjezdice (***); usp. pseudonim asti (tal.) vrsta talijanskog vina (po gradu Astiju); asti spumante (tal. spuma pjena) pjenuavo vino, pjenuac, talijanski ampanjac astigmatian (gr. a-, stigma) koji ima svojstva astigmatizma astigmatizam (gr. a-, stigma toka) fiz. nesposobnost nekog optikog sustava za otro odslikavanje zbog razliite zakrivljenosti povrina koje lome svjetlost u razliitim ravninama; med. mana oka kojoj je uzrok nepravilnost ronice i lee te zato nastaje nejasna slika astigmometar (gr. a-, stigma, metron) opt. sprava za odreivanje jaine astigmatizma astigrafija (gr. asti grad, grafo) opisivanje gradova Astijanaks (gr. "vladar grada") sin Hektora i Andromahe; nakon ulaska u Troju Grci su ga strmoglavili sa zidina astilon (gr. a-, stylos stup) arhit. graevina bez stupova astinomija (gr. asti grad, nomos zakon) upravljanje gradom, uprava grada; nadzor nad kuama astma (gr. asthma) med. sipnja, teko i kratko disanje u napadajima; pr. astmatian astmatiar (gr. asthma) sipljivac, onaj koji boluje od sipnje ili astme (ivane, srane, eluane) astrafobija (gr. astron zvijee, zvijezda, fobos strah) med. pretjerano velik strah od groma ili grmljavine astragal (gr. astragalos) kocka; anat. skona kost, glenjaa; arhit. obru, vijenac na gornjem dijelu stupa, odvaja kapitel od donjeg dijela

129

astrodiktik astragalizam (gr. astragalos) igra kockom, kockanje astragalomantija (gr. astragalos kocka, manteia proricanje) proricanje iz kocaka na kojima stoje slova iz kojih se, nakon svakog bacanja, sastavlja odgovor na postavljeno pitanje astrahan skupocjeno janjee krzno s crnosjajnom i kovrastom vunom (naziv po rus. gradu Astrahanu) astralit (lat. astrum zvijezda, gr. lithos) tamnocrveno staklo s iverjem plavkasta sjaja, slui za izradu raznih ukrasa astralni (lat. astralis) koji se tie zvijezda, koji potjee od zvijezda, zvjezdani, zvjezdast, u obliku zvijezde; astralna svjetlost zvjezdana svjetlost, osobito izmeu zvijezda Kumove slame, slabija nego na ostalom nebu, izgleda da potjee od bezbrojnih, veoma udaljenih i pojedinano nevidljivih zvijezda; astralni duhovi u starom istonjakom vjerovanju u zvijezde: duhovi zvijezda zamiljenih kao iva bia; u srednjem vijeku: pali aneli, due umrlih, duhovi postali od vatre koji lebde izmeu neba, zemlje i pakla; astralno tijelo tijelo bez zemaljskih, tjelesnih osobina, uzimaju ga na sebe duhovi kad se pojavljuju; drugo, eterino tijelo ovjeka, po nauavanju okultizma; astralni svijet zvjezdani svijet, svijet zvijezda, zvjezdano nebo astro- (gr. astron) predmetak u sloenicama sa znaenjem: zvijezda astrobolizam (gr. astrobolismos, astron, balio bacam) med. udar sunanice, sunanica; smrt ili obamrlost od udara munje astrodiktik (gr. astrodeiktikon) pokaziva zvijezda, sprava pomou koje se svaka zvijezda pokazana na nebeskoj kugli moe lako pronai i na nebu

atalsko blago

132

Atena

pije, ima umrijeti); to je uspjelo Hipomenu, Posejdonovom praunuku; njemu je Artemida dala tri zlatne jabuke koje je on u utrci odbacivao; radoznala Atalanta zaustavljala se kod svake odbaene jabuke, dizala ih i tako zaostajala, to je koristilo Hipomenu i on je stigao na cilj; imali su sina Partenopeja (gr. "djeak s djevojakim licem"), koji je kasnije naao smrt pod Tebom u pothvatu "Sedmorice protiv Tebe" atalsko blago golemo, neizmjerno bogatstvo koje je 133. pr. n. e ostavio pergamski kralj Atalos (Attalos) Rimljanima u nasljedstvo ataman (rus., njem. Hauptmann) voa kozakog odreda, obino s inom pukovnika; kozaki harambaa; hetman atambija (gr. athambia) hrabrost, neustraivost atanatizam (gr. a-thanatos besmrtan) vjerovanje u besmrtnost due; atanizam atanatologija (gr. a-thanatos besmrtan, logia) nauavanje o besmrtnosti due atanazija (gr. athanasia) besmrtnost, neumrlost atanizam (gr. athanasia besmrtnost) v. atanatizam ataraksija (gr. ataraxia) fil. duevni mir, duevno spokojstvo, stanje bez strasti atae (fr. attache) slubena osoba dodijeljena diplomatskom predstavnitvu u kojem ima ulogu savjetnika; pren. odan ovjek, privrenik atairati (fr. attacher) dodijeliti na rad; primamiti; naviknuti se na neto, zavoljeti neto ataman (fr. attachement) odjel, odsjek Ataturk ("Otac Turaka") pridjevak turskog generala Mustafe Kemala (18811939), najveeg reformatora i modernizatora ivota u Turskoj

ataumazija (gr. a-, thaumaso udim se, divim se) neuenje, ravnodunost atavistiki (lat. atavus) naslijeen od predaka (tjelesne i duevne osobine) atavizam (lat. atavus predak) slinost s precima; sluaj kad se kod potomaka pojave neke duevne i tjelesne osobine njihovih predaka, naslijede osobina predaka atehnian (gr. atechnikos) neiskusan, nevjet, nespretan atehnija (gr. atechnia) nespretnost, nevjetost (npr. nekog lijenika); nerazumijevanje neke umjetnosti ili vjetine ateist (gr. atheos bezboan) bezbonik, onaj koji ne vjeruje u postojanje Boga ateizam (gr. atheos bezboan) bezbonost, bezbonitvo; negiranje da postoji Bog ili boanski poredak u svijetu ateknija (gr. ateknia bezdjetnost) neplodnost, brak bez djece atelana (lat.) vrsta dramske improvizacije; v. fabula Atellana atelaa (fr. attelage) zaprega; zapreni pribor; voj. topovski pribor atelija (gr. ateleia) nesvrhovitost, besciljnost; osloboenje od poreza i dravnih nameta atelijer (fr. atelier) umjetnikova soba za rad; radionica slikara, kipara dr. atemperirati (lat. attemperare) ublaiti, ublaavati, utiati, utiavati atemporirati se (lat. a tempore) ponaati se prema vremenu, prema prilikama, prilagoavati se duhu vremena Atena (gr. Athena) mit. ki Zeusova, po legendi niknula iz njegove glave, boica zatitnica umjetnosti i vjetina, osobito enskih, zatitnica junaka i gradova, posebice grada Atene, boica rata; (kod Rimljana: Minerva)

atenej atenej (lat. Athenaeum) vii odgojni zavod u Rimu, osnovao ga je car Hadrijan radi njegovanja znanosti i umjetnosti i nazvao ga po gradu Ateni, kao sreditu cjelokupne naobrazbe onoga vremena; otuda: ueno drutvo, via kola; u novije doba i kao naslov knjievnih asopisa atentat (lat. attentatum od attentare, atemptare napasti, pokuati) protupravan napad na neiji ivot, imanje ili ast; zloin, zloinaki napad; pokuaj ubojstva; attentata crimina it. atentata krimina (lat.) mn. prav. pokuani ili neizvreni zloini atentator (lat. attentator) onaj koji vri atentat atentirati (lat. attentare) pokuati neto protiv koga ili ega, izvriti zloinaki pokuaj, nasrnuti na tue pravo, napasti, napadati atenuator (lat. attenuare umanjivati, ublaivati) priguiva, naprava za smanjivanje neke fizikalne veliine ateoretian (gr. a-theoretos) koji ne zna, neupuen, nevian emu ateramija (gr. a-teramnos tvrd) med. teka probava, loa probava aterenizacija (lat. ad k, fr. terrain tlo, zemljite) prilagoavanje biljaka novom tlu aterirati (fr. atterrir) zrak. spustiti se zrakoplovom na zemlju; pom. pristati, doi k obali aterman (gr a-, thermaino) fiz. v. adijaterma aterom (gr. ather kaa, prekrupa) cistino proirenje lijezde lojnice, u obliku vora (najee na glavi) atest (lat. attestari posvjedoiti) pismena potvrda, svjedodba, uvjerenje; atestat atestacija (lat. attestatio) ovjeravanje, potvrivanje; svjedodba, uvjerenje, pismena potvrda atestat (lat. attestatum) v. atest

133

Atlant atestirati (lat. attestari) potvrditi, ovjeriti, posvjedoiti; izdati svjedodbu, uvjerenje, potvrdu; pozivati (ili: pozvati) za svjedoka ateteza (gr. athetesis) odbacivanje, ponitavanje, ukidanje, proglaenje nevaeim aticizam (gr. attikismos) atiki nain govora; atika suptilnost u nainu miljenja i izraavanja; atika duhovitost i dosjetljivost atiki (lat. atticus) svojstven atikom duhu, tj. suptilan, uglaen, duhovit, dosjetljiv; atika sol duhovit i suptilni nain izraavanja Atik Tit Pomponije ugledan Rimljanin, prijatelj Ciceronov, pomaga knjievnika i umjetnika (10932 pr. n. e.) atika (lat. attica, fr. attique) arhit. karakteristine odlike starog atikog graevnog stila; osobito: ukraavanje graevina stupovima Atila (got. "tatica") kralj Huna (5. st. n. e.), kranski povjesniari prozvali ga "Bi Boji" atila kratak konjiki kaput s gajtanima, nazvan po imenu hunskog kralja Atile atimija (gr. atimia) liavanje asti (vrsta kazne kod starih Atenjana koja se sastojala u liavanju svih graanskih prava) atimirati (gr. atimazo) liiti (ili: liavati) asti, ne potovati, prezirati; liiti koga graanskih prava atipian (gr. a-, typos oblik; uzor) neuredan, nepravilan koji odstupa od utvrenog uzorka; atipine bolesti bolesti koje se ne razvijaju pravilno atipija (gr. a-, typos oblik; uzor) med. nepravilnost u razvoju neke bolesti atitida (fr. attitude, tal. attitudine), poloaj, dranje tijela, stav; ponaanje; u baletu: stajanje na jednoj nozi Atlant (gr. Atlas) mit. v. Atlas

atlanti atlanti (gr. Atlas) arhit. stupovi u obliku ovjeka koji dre opivnicu Atlantida (gr. Atlantis) legendarni otok koji se, prema Platonu, nalazio u Atlantskom oceanu, oko 9000 godina prije njega, i bio "vec'i nego Azija i Lidija zajedno", kasnije potonuo u more Atlantik (engl. Atlantic) Atlantski ocean, nazvan po divu Atlasu koji, po grkoj mitologiji, dri na svojim leima kuglu zemaljsku atlantski (lat. atlanticus) gorostasan, divovski, velik i snaan; koji pripada planini Atlasu; otuda: koji pripada zap. Africi, zapadnoafriki Atlas (gr. Atlas) mit. div koji, po vjerovanju starih Grka, dri na svojim leima nebeski svod (Atlant); zem. planina u sjeverozapadnoj Africi atlas (gr. Atlas) zem. knjiga sa zemljovidima svih dijelova svijeta; anat. prvi vratni prljen; trg. sjajna svilena tkanina atlet (gr. athletis) natjecatelj na javnim gimnastikim natjecanjima kod starih Grka i Rimljana; ovjek koji se bavi atletikom, borac, hrva; pren. veoma jak i lijepo razvijen ovjek atletika (gr. athletike) skup vitekih narodnih igara koje su njegovali jo i stari Grci, osobito na olimpijskim i drugim igrama, a koje se i danas u cijelom svijetu njeguju po utvrenim meunarodnim pravilima; portska grana, dijeli se na laku i teku atletiku atletski (gr. athletikos) koji se tie atleta ili koji pripada atletu, koji ima osobine atleta, lijepo i pravilno razvijen, veoma snaan; koji pripada atletici atlija (tur. atli) konjanik; usp. at atlotet (gr. athlo-thetes) sudac u borbi i dodjeljiva nagrada atman (ind.) dah, ivotni dah, dua; u indijskoj fil.: dua, pravo ja, bit osobe

134

atmosferski ili stvari uope, dua svijeta, naelo svijeta atmidijatrija (gr. atmis, atmidos para, iatreia lijeenje) med. v. atmijatrija atmidijatrika (gr. atmis para, iatreia) med. v. atmidijatrija atmidometar (gr. atmis para, metron) sprava za mjerenje koliine isparavanja vode; atmidoskop, atmoskop, atmometar atmidoskop (gr. atmis, skopeo) v. atmidometar atmijatrija (gr. atmis para, iatreia lijeenje) med. lijeenje pomou pare, parnih kupelji; lijeenje inhalacijom; atmidijatrija, atmijatrika atmologija (gr. atmos para, logia) znanost o isparavanju, o pretvaranju vode u paru atmometar (gr. atmos, metron) v. atmidometar atmosfera (gr. atmos, sfaira kugla) zrani omota, plat plinova koji obavijaju Zemlju; fiz. fizika atmosfera tlak koji vri ivin stup visine 76 cm na 0C na morskoj razini zem. irine 45 na 1 cm2, to iznosi oko 1,093 kg na 1 cm2; atmosferski tlak dolazi od teine zraka; tehnika atmosfera oznauje tlak jednog kilograma na 1 cm2, a u praksi te dvije atmosfere znae isto; pren. sredina u kojoj ovjek ivi i razvija se, ozraje; usp. troposfera, stratosfera atmosferilije (lat. atmosfaerillia) mn. tvari iz atmosfere; zrana tijela atmosferografija (gr. atmos, sfaira, grafia) opisivanje (ili: opis) atmosfere atmosferologija (gr. atmos, sfaira, logia) znanost o atmosferskim pojavama atmosferski (gr. atmos, sfaira) koji se tie zranog omotaa Zemlje ili pripada zranom omotau Zemlje; atmosferski zrak obini zrak koji udie-

ato

135

Atos iz kojih su tijela sastavljena; atomologija Atomium graevina u belgijskom gradu Bruxellesu u obliku modela atoma atomizacija (gr. atomos nedjeljiv) pren. razdvajanje na sitne dijelove; usp. atom atomizam (gr. atomos) fil. nauavanje po kojem su sve stvari sastavljene od izoliranih elemenata (atoma) i po kojem se sve to postoji zasniva na spajanju i razdvajanju tih elemenata atomizirati (gr. atomos nedjeljiv) pren. razdvajati na sitne dijelove; usp. atom atomologija (gr. atomos) fiz. v. atomistika atomska bomba bomba ije se strahovito razorno djelovanje zasniva na jezgrinoj energiji, energiji estica koje ine sam atom atomska teina fiz. broj koji pokazuje koliko je puta atom nekog elementa tei od atoma vodika atomski (gr. atomos) koji se tie atoma; pren. veoma sitan, nedjeljiv atomvolum (gr. atomos, lat. volumen obujam) fiz. odnos atomske teine prema gustoi Aton staroegipatsko boanstvo sunca atonian (gr. atonos) bezglasan; klonuo, malaksao, slab, umoran, mlitav; gram. nenaglaen atonifikacija (gr. atonos olabavljen, lat. facere initi) med. omlitavljenje, uspavljivanje atonija (gr. atonia) bezglasnost; med. mlitavost, klonulost, malaksalost, slabost tijela; gram. nenaglaenost atonon (gr. atonon) gram. nenaglaena rije atopian (gr. atopos) koji nije na pravom mjestu, neprilian, neobian atopija (gr. atopia) nepristojnost, neprilinost, proturjenost Atos (gr. Athos) gora na poluotoku Halkidici; kasnije: sjedite mnogih mo-

mo; atmosferski elektricitet v. elektricitet ato (tal. atto) kaz. in, pojava; atto di cadenza it. ato di kadenca (tal.) glaz. zavretak glazbenog djela kadencom, osobito djela za pjevanje atocija (gr. atokos) med. nesposobnost raanja, neplodnost atocije (lat. atocia) mn. med. sredstva koja ine nesposobnim za raanje atofan kem. fenil-kinolin-karbonska kiselina, ukasti kristali gorka okusa; upotrebljava se kod bolesti zglobova, reumatizma i dr. atoksian (gr. a-, toxikos otrovan) koji ne sadri otrov, neotrovan atoli (malaj.) geol. niski otoci prstenastog oblika koji su nastali zbog raslojavanja koralja; u njihovoj se sredini nalazi plitka laguna, a strane im se strmo sputaju prema morskom dnu atolmija (gr. atolmia) straljivost, bojaljivost, kukaviluk atom (gr. atomos nedjeljiv) 1. fil. najmanji djeli kem. elemenata za koji se sve do poetka XX. st. mislilo da je nedjeljiv; suvremena fizika utvrdila je da je atom djeljiv i da predstavlja sloen sustav koji se sastoji iz pozitivno napunjene jezgre i elektrona koji se, s negativnim nabojem elektrinog elementarnog kvantuma, kreu oko njega; jezgra ima isto tako sloen sustav: ona se sastoji iz protona i neutrona; pri sudaru vrlo brzih djelia (protona, neutrona, alfa-estica i dr.) dolazi do cijepanja (dezintegracije) atomskih jezgra i pretvaranja atoma u druge oblike; u takvim zbivanjima to cijepanje dovodi do izdvajanja goleme koliine energije (atomska energija); 2. pren. najsitniji djeli neega, veoma siuna stvar atomistiar (gr. atomos) filozof pristaa atomizma atomistika (gr. atomos) fiz. znanost o atomima, tj. o najsitnijim djeliima

Atos a nakih redova pravoslavne crkve (Sveta gora) Atosa (gr. Atossa) majka perzijskoga kralja Kserksa, pobijeenog u bitki kod Salamine (480. pr. n. e.) atrabilitet (lat. atra tamna, crna, bilis u, atrabilitas) med. utica atrahencije (lat. attrahentia) med. sredstva za izvlaenje, melemi (npr. koji izvlae gnoj) atrahirati (lat. attrahere) privlaiti; primamljivati atrakcija (lat. attractio privlaenje) privlanost, privlana sila; stvar koja privlai, privlaan predmet, zabava, zanimljivost; znamenitost; uzajamno privlaenje; suprotno: repulzija atraktibilan (lat. attractibilis) primamljiv atraktibilitet (lat. attractibilitas) privlanost, primamljivost atraktivan (lat. attractivus) privlaan, primamljiv; supr.: repulzivan atraktoran (lat. attractorius) privlaan Atrej (gr. Atreus) mikenski kralj, unuk Tantalov, sin Pelopov, brat Tijestov, otac Agamemnonov i Menelajev atremian (gr. atremes koji ne dre, nepokretan, miran) miran, tih, nepomian, koji se ne koleba atremija (gr. atremia nepokretnost, mir; neustraivost) mirnoa, mir; pouzdanost, vrstina, odlunost atremograf (gr. atremeo ne drem, ne uzrujavam se, grafo) sprava za sprjeavanje gra pri pisanju atrepsija (gr. a-, trefo hranim) med. atrofija kod dojenadi; usp. atrofija atrezija (gr. a-, tresis buenje) med. nedostatak prirodnog otrova; sraslost pojedinih otvora u tijelu atribucija (lat. attributio) davanje (ili: ustupanje) povlastica; pripisivanje, pridavanje, mjerodavnost, djelokrug, pravo atribut (lat. attributum, attribuere pridavati, pripisivati) svojstvo, kakvoa,

136

atropin znak, obljeje, oznaka; gram. pridjev, zamjenica ili broj koji poblie oznauje imenicu; fil. bitna, trajna osobina neega, glavna osobina (od beskrajnog broja atributa beskrajne supstancije ljudskoj spoznaji pristupana su samo dva: prostornost i miljenje, po Spinozi) atributivan (lat. attributivus) pridjevan, dodan atricija (lat. attritio) med. trenje, ojedanje, ojedenost koe; prividno kajanje, vanjska poniznost samo zbog straha od kazne (suprotno: kontricija) Atrid jedan od sinova legendarnog kralja Atreja: Agamemnon ili Menelaj (grki junaci pod Trojom) atrihian (gr. a-, thrix) koji nema kose ili dlaka atrihija (gr. a-, thrix dlaka, kosa) med. nedostatak kose ili dlaka atrij (lat. attrium) predsoblje u starorimskoj kui; dvorana za primanje posjetitelja; prednji dio hrama; med. srana pretkomora, pretklijetka atrium mortis (lat. atrium mortis) predsoblje smrti, predznaci (ili: vjesnici) smrti atrocitet (lat. atrocitas) grozota, strahota, uas; strogost, surovost, nemilost atrofian (gr. a-, trofe hrana) zakrljao, slab, mrav; suh, osuen atrofija (gr. atrofia) zakrljalost (ili: slabost, mravost) zbog slabe prehrane; med. slabljenje, kopnjenje, suenje, sasuivanje atropa (gr. atropos neotklonljiv, neizbjean) bot. velebilje (veoma otrovna biljka); usp. beladona atropin (gr. atropos) kem. otrovan biljni alkaloid koji sadri biljka atropa (upotrebljava se u medicini kod nekih eluanih, astmatinih, onih i spazmodinih bolesti)

au comptant au comptant it. o kontan (fr.) trg. uz plaanje gotovinom au pair it. o per (fr.) izraz za osobe, posebice djevojke, koje idu sluiti u tue kue samo za stan i hranu (obino se tako uzdravaju studentice koje u stranoj zemlji ele nauiti neki jezik) au revoir it. o revoar (fr.) dovienja! auctionis lege it. aukcionis lege (lat.) putem javne prodaje, licitiranjem auctor delicti it. auktor delikti (lat.) prav. poinitelj kaznenog djela, prijestupa Auctorem repetunt crimina quaeque suum it. auktorem repetunt krimina kvekve suum (lat.) Zloinac se vraa na mjesto zloina auctoritate curatoris it. auktoritate kuratoris (lat.) prav. po odobrenju (ili: s pristankom) skrbnika audace it. audae (tal.) glaz. srano, smjelo, hrabro audacem fortuna juvat (lat.) posl. hrabrome pomae srea audacitet (lat. audacitas) sranost, smjelost, hrabrost audiatur et altera pars (lat.) neka se uje i druga, tj. suparnika strana; smisao: nitko ne moe i ne smije biti osuen prije nego to bude sasluan (osnovno sudsko naelo) audicija (lat. auditio) sluanje; glaz. probno pjevanje, probno sviranje, proba glumca, opernog pevaa, sviraa i dr. prije nego to e biti angairani (vrsta prijamnog ispita pred lanovime uprave i strunjacima) audifon (lat. audire uti, gr. fone glas) med. naprava pomou koje gluhi mogu sluati, slualica za gluhe audijencija (lat. audientia) slubeni prijam; prav. sasluanje, sasluavanje, sudska sjednica, zasjedanje, roite audimutizam (lat. audire uti, mutus nijem) med. vrsta nijemosti kad o-

137

aufalend vjek normalno uje, a ne moe govoriti audio-kaseta (lat. audire uti, cassette kutijica) plastina kutijica u kojoj je magnetofonska vrpca audiometar (lat. audire uti, gr. metron) med. sprava za odreivanje stupnja gluhoe neke osobe; sonometar audiometrija (lat. audire sluati, uti, gr. metron) med. metoda za ispitivanje sluha i gluhoe pomou posebno konstruiranog radio-ureaja (audiometra) audiomikser (lat. audio ujem, mixer mjea) tehniar koji radi oko ujnog dijela televizijskog programa (audiosektora) audion (lat. audire sluati) elektronska cijev koja slui za pojaavanje glasa i zvuka u prijamnom radio-uredaju audiovizuelan (lat. audire uti, videre vidjeti) koji se odnosi na sluanje i gledanje zajedno, npr. audiovizuelna metoda u nastavi pouavanje predavanjem i pokazivanjem primjera, auditivan (lat. audire uti, sluati, auditivus) koji se tie ujnosti i sluha, sluni, ujni; auditivni tip psih. onaj koji lake pamti stvari koje je uo nego one koje je proitao ili vidio auditor (lat. auditor sluatelj, sudac koji sasluava) vojni istraitelj, vojni sudac; sluatelj auditorij (lat. auditorium) sluaonica, uionica; sudnica; sluatelji auditus (lat. auditus sluh) osjetilo sluha; de auditu (lat.) po onome to se ulo, po rekla-kazala auerka plinska ili elektrina svjetiljka (naziv prema imenu austrijskog fiziara Karla von Welsbacha Auera, 18581929) auf (njem.) prijei, na; gore! ustaj! dii se! diite se! na noge! dii! diite! aufalend (njem. auffallen upasti) upadljiv, koji upada u oi, napadan, kriav

aufdekati aufdekati (njem. aufdecken otkriti) prostrijeti, postaviti stol za ruak, veeru i si. aufhenger (njem. aufhangen objesiti) klinanica, vjealica; naprava za vjeanje odijela; uzao ispod ovratnika na koji se odjea vjea o klinanicu aufleger (njem. auflegen poloiti, staviti) talioniki radnik koji rudau baca u pe aufsac (njem. Aufsatz) posebno izraen tanjur ili posuda za posluivanje jela aufnit (njem. Aufschnitt) narezak, suho meso ili kobasice narezane na ploke Augije (gr. Augeias) mit. kralj u Elidi iju je staju, u kojoj je bilo 3000 grla stoke i koja nije iena 30 godina, Heraklo oistio za jedan dan; otuda: Augijeva staja muan i neugodan posao oko dovoenja u red neega to je bilo dugo vremena zaputeno i zanemarivano augirati (lat. augere) v. augmentirati augit (gr. auge sjaj, zraka) min. blijedozelen dragi kamen, sastoji se od silicija, magnezija, eljeza i vapna, ponajvie kao sastojak vulkanskih stijena; zove se i tirkiz augment (lat. augmentum) poveanje, porast, dodavanje, dodatak, umnoavanje; gram. predmetak pomou kojega se, kod grkih i staroindijskih glagola, tvore prola vremena; med. pogoranje bolesti augmentacija (lat. augmentatio) umnoenje, umnoavanje, uveanje, uveavanje, pojaavanje, pojaanje; poviica, dodatak, poveanje augmentativ (lat. augmentativum) gram. rije koja uveava ili pojaava prvobitno znaenje neke rijei, npr. ribetina (za razliku od deminutiva koji umanjuje i slabi osnovno znaenje, npr. ribica) augmentirati (lat augmentare) umnoiti, umnoavati, dodati, dodavati,

138

aukcionator pojaati, pojaavati, poveati, poveavati, povisivati, npr. cijenu; augirati augnmas (njem. Auge oko, Mass mjera) mjera odoka, otprilike, poprena procjena (pogledom) augur (lat. augur, avi-gur) rimski sveenik koji je po letu i glasanju ptica tumaio i proricao to e se dogoditi; prorok, gatalac, pretkaziva, tuma znakova auguralan (lat. auguralis, fr. augural), proroki, pretkazivaki; auguriozan augurij (lat. augurium) proricanje budunosti po letu ptica; pren. predvianje, znak, predznak auguriozan (lat. auguriosus) v. auguralan augurirati (lat. augurare) gatati (ili: proricati) po letu, broju i glasanju ptica; slutiti, nasluivati, pretkazivati august (lat. augustus uzvien) 1. poasno ime rimskih careva; 2. kolovoz, osmi mjesec u godini, mjesec etve, ima 31 dan (nazvan po rimskom imperatoru Cezaru Oktavijanu Augustu, 31. pr. n. e. do 14. n. e. august(us) (lat.) svet, posveen, uzvien, velianstven (pridjev rimskih cezara); carski augustinijanizam teol. nauavanje o milosti sljedbenika sv. Augustina po kojem ovjek moe dobiti milosti tek onda kad u njemu ljubav prema carstvu nebeskom nadjaa ljubav prema carstvu zemaljskom augustinizam srednjovjekovna kranska filozofija i teologija koje su se razvile iz nauavanja sv. Augustina augustovsko doba doba cvjetanja knjievnosti i umjetnosti (kao za vrijeme rimskog cara Augusta) aukcija (lat. auctio) trg. javna prodaja, licitiranje aukcionator (lat. auctionator) licitant pri javnim kupnjama i prodajama

aukcionirati

139

Aurora Aulularia (lat. aula odn. olla) komedije starorimskog pisca Tita Makcija Plauta (250184 pr. n.e.) aura (gr. aura) ugodan zrak, mirisan, ugodan povjetarac aura popularis (lat.) naklonost svjetine (nestalna) aura vitalis (lat.) ivotna snaga, ivotni dah auraran (lat. aurum zlato, aurarius) koji se tie zlata, zlatni auratura (lat. auratura) pozlata, pozlaivanje aurea mediocritas it. aurea mediokritas (lat.) zlatna sredina aureatan (lat. aureatus) zlatan, odlian aureola (lat.) svijetli vijenac, krug oko glave svetaca; pren. sjaj, slava, velik ugled auri sacra fames it. auri sakra fames (lat.) prokleta e za novcem, odvratna udnja za zlatom auriforman (lat. auriformis) uhast, u obliku uha, kao uho auriga (lat.) koija; astr. "Koija" (zvijee) aurikula (lat. auricula) uka, dio uha na koji se stavljaju naunice; anat. vanjsko uho, una koljka aurikularan (od lat. auricularis) koji se tie uha ili je u vezi s uhom, uni aurin (lat. aurum zlato) kem. uta boja koja se dobiva zagrijavanjem fenola s oksalnom kiselinom i koncetriranom sumpornom kiselinom auripigment (lat. aurum, pigmentum) min. ut ili crven mineral arsenov sulfid auriskalpij (lat. auriscalpium) med. liica za uho auriskop (lat. auris uho, gr. skopeo) med. sprava (ili: ogledalo) za pregled uha aurist (lat. auris) lijenik za ui Aurora (lat. Aurora) mit. boica zore i jutarnjeg rumenila kod Rimljana

aukcionirati (lat. auctionari) trg. drati licitaciju, javno prodavati, prodavati najpovoljnijem ponuau, prodavati licitiranjem auksanometar (gr. auxano umnoavam, metron) sprava koja biljei napredovanje u rastenju, posebno biljaka aukseza (gr. auxesis) ret. govorniko preuveliavanje i pretjerivanje; med. napredovanje bolesti auksilijaran (lat. auxiliaris) pomoni; auksilijarne knjige pomone trgovake knjige; auksilijarne trupe pomone trupe; auksilijarni strojevi pomoni strojevi (na brodu) auksologija (gr. aukso, auksano rastem, logos govor) znanost o duevnom i tjelesnom rastu, znanost koja prouava razvoj ljudskog organizma auksometar (gr. auxano poveavam, metron) opt. sprava za odreivanje sposobnosti dalekozora za poveavanje auksopatija (gr. aukso, auksano rastem, pathos nesrea, zlo, nevolja, trpljenje) nepravilan rast (razvoj) ovjeka auktor (lat. auctor) v. autor auktoritativan (lat. auctoritativus) v. autoritativan aula (gr. aule, lat. aula) dvorite, predvorje; zborno mjesto, prostrana dvorana; sveana dvorana sveuilita, velika sluaonica Aulida luka u Beotiji, zborno mjesto helenske mornarice pri polasku na Troju aulizam (lat. aula dvorana) dvorjanstvo, dvorski ivot i obiaji; laskanje, ulagivanje aulodija (gr. aulos frula, ode pjesma, pjevanje) glaz. pjevanje uz pratnju frule aulodika (gr. aulos, ode pjesma) glaz. prouavanje pjevanja uz pratnju frule

aurora

140

autarkija ptica kod Rimljana, predznak, znak; vrhovna uprava i zapovjednitvo; mo, vlast; okrilje, zatita; srea, sretan poetak; sub auspiciis (lat.) pod okriljem, pod zatitom, pod pokroviteljstvom auspiciozan (lat. auspiciosus) koji nagovjetava i pretkazuje sreu auspicirati (lat. auspicari) tumaiti budunost po letu ptica, proricati auster (lat.) jug australan (lat. australis) juni; australna svjetlost juna svjetlost Australazija Indijski arhipelag austrijacizam osobitost njemakog jezika i govora kojim se govori u Austriji austrofil (Austrija, filos) prijatelj, pristaa Austrije austrofobija (lat. Austria, gr. fobos) mrnja prema Austriji austromantija (lat. auster juni vjetar, gr. manteia) proricanje (ili: gatanje) po puhanju vjetra austroslavizam politiki smjer medu esima u 19. st. koji je teio za pretvaranjem Habsburke monarhije u dravu u kojoj bi dominirali Slaveni auus (njem. Ausschuss) bezvrijedne stvari, ono to treba odbaciti, otpad aut (engl. out) port, trenutak kad lopta padne izvan igralita aut Caesar, aut nihil it. aut Cezar, aut nihil (lat.) ili biti Cezar, tj. neto veliko, ili ne biti nita aut-aut (lat.) ili-ili autadija (gr. authadeia) samodopadanje, uivanje u samom sebi, zadovoljstvo samim sobom autarh (gr. autos, archo vladam) samovladar, samodrac, despot; apsolutist autarhija (gr. autos, archo vladam) samovlada, samodrtvo; apsolutizam autarkija (gr. autarkeia) dovoljnost samom sebi, zadovoljstvo samim sobom, samostalnost, neovisnost o

aurora (lat.) zora, jutarnje rumenilo; istok aurora musis amica it. aurora muzis amika (lat.) zora je prijateljica muza, tj. jutarnji sati vrijede zlata za umni rad, "tko rano rani, dvije sree grabi" aurozan (lat. aurum) koji u sebi sadri zlato, zlatan aurum (lat.) zlato aus (njem. aus iz) arg. gotovo, svreno, prolo je i si. ausbord (njem. aussen vani, Bord paluba) krae umjesto Aussenbordmotor motor na vanjskoj strani brodice, izvanbrodski motor ausbruh (njem. Ausbruch) vino koje se samo cijedi iz osuena groa, samotok, sukovina Auschwitz it. Auvic (njem.) njemako ime za poljski grad Oswiecim u kojem je za vrijeme Drugoga svjetskog rata bio jedan od najjezovitijih logora smrti aushelfer (njem. aushelfe'n pomagati) radnik koji nije u stalnom radnom odnosu nego povremeno dolazi na ispomo; pomoni radnik auskultacija (lat. auscultatio) med. oslukivanje umova unutarnjih organa kod bolesnika, bilo samim uhom ili pomou posebne slualice, stetoskopa auskultant (lat. auscultans) sluatelj; poetnik, sudski pripravnik, pomoni sudac bez prava glasa; auskultator auskultator (lat. auscultator) v. auskultant auskultirati (lat. auscultare) sluati, prislukivati; med. ispitivati um plua sluanjem pomou stetoskopa auspeks (lat. auspex) prorok po letu ptica kod starih Rimljana, augur; pren. zatitnik, pokrovitelj auspicij (lat. auspicium, avispicium. promatranje ptica proroica) pretkazivanje po letu i glasanju odreenih

autemeran vanjskim stvarima; trg. sposobnost neke zemlje da se uzdrava samo svojim sredstvima, bez uvoza sa strane; fil. ideal starih kinika i stoika po kojem je stoiki mudrac "dovoljan sam sebi" autemeran (gr. autos, emera dan) med. istodnevni, koji prolazi jo istog dana autemoron (gr. autos, emera) med. lijek koji djeluje ve onoga dana kad se upotrijebi autentian (gr. authentikos) zakonit, pravovaljan, istinit, izvorni, pravi, vjerodostojan autentinost (gr. authentikos) istinitost, izvornost, pravovaljanost, vjerodostojnost autentificirati (gr. authentikos pouzdan, lat. facere) potvrditi, ovjeriti autentik (lat. authenticum) izvorno djelo, original; prav. prvobitni, originalni spis ili dokument autentike (lat. authentica) mn. prav. kasnije dopune i dodaci nekom starijem zakoniku; usp. autentik autizam (gr. autos) psih. pretjerano razvijen fantastino-sanjalaki unutarnji ivot, bolesno misaono udaljavanje od vanjskog svijeta auto (gr. autos) 2. uobiajena kratica za automobil auto- (gr. autos) 1. predmetak u sloenicama sa znaenjem: sam, samoauto-dres (gr. autos eng. dress) odijelo za automobiliste auto-elektriar specijalist za elektriarske poslove na automobilima auto-garaa (gr. autos, fr. garage) spremite za automobile auto-gol (gr. autos engl. goal) port. gol vlastitoj momadi auto-kolona dugi niz automobila u pokretu auto-limar radnik koji izrauje limene dijelove za automobile ili zrakoplove

141

autodigestija auto-mehaniar radnik koji popravlja automobilske motore i ureaje auto-promet promet motornim vozilima, automobilizam auto-stop zaustavljanje automobila na cestama i molba vozau da pjeaka (obino turista) besplatno poveze auto-transport krae umjesto automobilski transport promet automobilima, autobusima, kamionima autoanaliza (gr. autos sam, analyo razrjeujem) poniranje u samoga sebe, ispitivanje vlastite savjesti autobiograf (gr. autos, bios ivot, grafo piem) pisac vlastitog ivotopisa, pisac autobiografije autobiografija (gr. autos, bios, grafo) vlastiti ivotopis, vlastita biografija, knjievni rod u kojem pisac opisuje svoj ivot, bilo da pria samo svoje doivljaje ili da radi to boljeg prikazivanja svoje osobe, opisuje uvjete pod kojima je ivio i radio autobus (gr. autos, lat. omnibus svima) automobil-omnibus; v. omnibus autodafe (port. auto-da-fe, lat. actus fidei) heretiki sud, sveano spaljivanje heretika, bezbonika, idova i vjetica u srednjem vijeku (osobito u panjolskoj), izvrenje inkvizicijske presude; autodefe autodefe (p. auto-de-fe) v. autodafe autodeterminizam (gr. autos, lat. determinare opredijeliti, odrediti) fil. nauavanje o samodeterminaciji, tj. o samoodreivanju djelovanja i htijenja putem zakonitosti koja je u naoj svijesti, putem razumne volje, osobnosti i ideje autodidakt (gr. auto-didaktos) samouk autodidaktika (gr. autos, didasko uim, pouavam) samouenje autodigestija (gr. autos, lat. digestio probava) fiziol. samoprobava, razmekavanje organskog tkiva nakon smrti pod utjecajem eluanog soka

autodikija

142

autointoksikacija

autodikija (gr. auto-dikos koji samom sebi sudi) pravo nekog da sam sebi sudi autodinamian (gr. autos, dynamikos moan, jak) koji djeluje sam od sebe, koji radi sam od sebe, sam sobom autodrom (gr. autos, dromos put) automobilsko trkalite, vjebalite (ili: put) za automobile autoerotizam (gr. autos, eros ljubav) psih. zadovoljenje erotskih nagona pomou vlastitog tijela, pri emu tijelo slui samo kao zamjena za drugi seksualni objekt na koji onaj koji se zadovoljava pritom misli (za razliku od narcisizma kod kojeg je vlastito tijelo krajnji seksualni cilj) autofagija (gr. autos, fagein jesti) med. jedenje samog sebe, tj. mravljenje zbog eerne bolesti autofilija (gr. autos, filia naklonost, ljubav) samoljublje, ljubav prema samom sebi, zaljubljenost u samog sebe autofizioterapija (gr. autos, fysis priroda, therapeia) med. lijeenje samoga sebe prirodnim sredstvima, samolijeenje autofonija (gr. autos, fone glas) 2. med. kod zaepljenosti une trube (Eustahijeve) ili vanjskog unog kanala: osjeaj kao da nam na vlastiti glas odjekuje glasnije i zvonkije ba u zaepljenom uhu autofonija (gr. autos, fonos ubojstvo) 1. v. autohirija autogamija (gr. autos, gamia) bot. samooploivanje kod biljaka, samoopraivanje autogen (gr. autos, gennao raam) fiziol. koji se sam poraa; min. koji je nastao tamo gdje je i naen (kamen, stijena); supr. alogen autognozija (gr. autos, gnosis) samoispitivanje, poznavanje samoga sebe autogonija (gr. autos, gignomai raam) biol. nastanak ivota u njego-

vim najjednostavnijim poecima iz tzv. anorganske tvari; proizvoenje ivih bia umjetnim putem autograf (gr. autografon) rije ili spis koji je neka osoba svojeruno napisala, svojeruan potpis; naprava za umnoavanje rukopisa; autogram autografija (gr. autos, grafia) umijee umnoavanja rukopisa, umnoavanje rukopisa (s kamena ili metalne ploe) autografirati (gr. autos, grafein pisati) izraditi pomou kopiranja, umnoiti, umnoavati autografomanija (gr. autos, grafo, mania) strast za prikupljanjem svojerunih potpisa i rukopisa velikih i poznatih ljudi autografski (gr. autos, grafikos) svojeruan, svojeruno napisan; izraen putem kopiranja, pomou tzv. autografskog crnila autogram (gr. autogramma) v. autograf autohipnoza (gr. autos, hypnoo uspavam) dovoenje (ili: uspavljivanje) samoga sebe u hipnotino stanje; usp. hipnoza autohirija (gr. autohiria) dizanje ruke na sama sebe, samoubojstvo autohton (gr. auto-chthon) prastanovnik, starosjedilac, uroenik autohtoni (gr. auto-chthonos) uroen, uroeniki, starosjedilaki; samonikao, samobitan autohtonija (gr. auto-chthon) prastanovnitvo, uroenitvo, starosjedilatvo; samoniklost, samobitnost autoinfekcija (gr. autos, lat. infectio zaraza) med. bolest iji su uzrok zarazne klice koje su se ve nalazile u ovjekovu organizmu i izazvale bolest autointoksikacija (gr. autos, toxikon lat. in) med. trovanje zbog nagomilavanja otrovne tvari koja se prirodno stvara u organizmu i izdvaja iz njega

autokar

143

automobil

autokar (gr. autos engl. sag, tal. carro kola) otvoreni autobus za 40 i vie osoba autokataliza (gr. autos, kata-lyo odrijeim) kem. pojava da neki proizvod koji se stvara pri nekoj reakciji ubrzava sam proces te reakcije autokefalan (gr. autos, kefale glava) samostalan, nezavisan, sam svoj autokefalnost (gr. autos, kefale) samostalnost, nezavisnost od drugih, osobito u crkvenom smislu autokemoterapija (gr. autos, haima krv, therapeia) med. lijeenje ubrizgavanjem bolesnikove krvi neposredno nakon vaenja iz vene autoklav (gr. autos, lat. clavis) fiz. zatvorena posuda iji se sadraj zagrijava pod tlakom veim od atmosferskog; med. naprava za sterilizaciju lijekova, kirurkih instrumenata i dr.; Papinov lonac autoknips (gr. autos sam, njem. knipsen pucketati) fot. automatski otponac na fotografskom aparatu (omoguuje fotografu da snimi sam sebe) autokontrola kontrola nad samim sobom, "samonadzor" autokracija (gr. autos, kratos) v. autokratizam autokrat (gr. autos, kratos vlast, mo) samodrac, samovladar, neogranieni vladar ili gospodar autokratizam (gr. autos, kratos neograniena vladavina, samodrtvo, sustav apsolutistike vladavine; pren. vladanje samim sobom, gospodarenje razuma nad osjetilima autokratski (gr. autos, kratos) neogranien u vladanju, samodraki autokritika (gr. autos, kritike) samokritika, ocjenjivanje samoga sebe, ocjenjivanje vlastitih spisa, djela, postupaka autolezija (autos sam, laesio povreda) samoosakaenje, samoozljeda, tj. osakaenje, ozljeda samoga sebe

autolitotom (gr. autos, lithos kamen, temno reem) med. sprava koja, tako rei, sama sobom razbija kamen u mokranom mjehuru autoliza (gr. autos, lyo razgraujem) samorazgraivanje; kem. otapanje i fermentativno razgradivanje mrtvih ivotinjskih tkiva pri emu ne dolazi do truljenja autologija (gr. autos, logia) ret. stvarni govor, za razliku od slikovitog; odnos prema samom sebi, vladanje sobom, samostalnost automahija (gr. autos, machomai proturjeiti) proturjenost sa samim sobom (u govoru, miljenju i pisanju) automat (gr. automatos koji se kree sam od sebe, autos sam, maomai traiti, uditi) fiz. samokret, stroj koji sam djeluje pod odreenim uvjetima, npr. vaga, kiobran, no, puka; za ovjeka; onaj koji lii na stvar, glupan; fil. bie koje nema due, tj. ivotinja (kod Descartesa) automatika znanstveno-tehnika disciplina koja se bavi teorijom i konstrukcijom sustava za reguliranje i upravljanje tehnolokim procesima automatizam (gr. automatos) ono to se radi bez sudjelovanja volje, nesvjesna radnja automatizirati (gr., fr. automatiser) pretvoriti u stroj, uiniti da netko radi kao automat, liiti samoradnje automatograf (gr. autos, maomai, grafo) psih. naprava koja automatski biljei nehotine pokrete automatski (gr. automatos) samopokretan, makinalan, mehaniki, koji sam od sebe radi, koji radi bez sudjelovanja svoje volje i razuma; automatski pokreti psih. nehotini i nesvjesni pokreti koji nastaju zbog neposrednog podraaja iednog ivanog centra automobil (gr. autos, lat. mobilis pokretan, pokretljiv) vozilo koje se sa-

automobilist mo kree, tj. vozilo se kree pomou motora kojeg pokree benzin, nafta ili elektricitet; motorni amac; auto automobilist (gr. autos, lat. mobilis) onaj koji vozi automobil, koji izrauje automobile, koji se bavi automobilizmom kao portom automobilizam (gr. autos, lat. mobilis) port, disciplina koja obuhvaa razliite vrste automobilskih natjecanja automorfoza (gr. autos, morfe oblik) biol. jedan od naina postojanja biljnog i ivotinjskog oblika; usp. morfogeneza autoniktobatija (gr. autos, nyx, nyktos no, baino idem) med. v. autosomnambulizam autonoman (gr. autonomos) samoupravni, samostalan, slobodan, koji ivi po vlastitim zakonima autonomija (gr. autonomia, antos, nomos zakon) samozakonodavstvo, samouprava, politika nezavisnost, samostalnost; fil. pokoravanje svojim vlastitim zakonima (supr.: heteronomija) autonomist (gr. autos, nomos) pristaa samouprave, pristaa samozakonodavstva autopatija (gr. autos, pascho iskusim, autopatheia) vlastiti osjeaj, osobno iskustvo autoplastika (gr. autos sam, plasso oblikujem) med. operacijski zahvat kojim se nadoknauje nedostatak kojeg dijela tijela ili tjelesne supstance ivim tkivom s tijela samog bolesnika autoportret (gr. autos, fr. portrait slika osobe) umj. slika, skulptura ili crte vlastitog lika autopsija (gr. auto, opsis gledanje, vienje) 1. samogledanje, gledanje (ili vienje) svojim oima, osobno promatranje; 2. med. pregled, otvaranje lea da bi se utvrdio uzrok smrti

144

autorizirati autopt (gr. autoptes) oevidac autoptiki (gr. autoptes) pril. vlastitim oima, na osnovi vienja svojim oima; na osnovi osobnog promatranja; med. putem otvaranja i pregleda lea (usp. autopsija) autor (lat, augere, auctor tvorac, zaetnik, fr. auteur) pisac, tvorac nekog knjievnog, znanstvenog ili umjetnikog djela; pronalaza; autorsko pravo iskljuivo pravo knjievnika, umjetnika, znanstvenika, pronalazaa da mogu moralno i ekonomski iskoritavati svoje duhovne tvorevine (s obzirom na objavljivanje, prevoenje i umnoavanje njihovih djela); usp. auktor autoritativan (lat. auctor tvorac, zaetnik) koji se zasniva na autoritetu, koji hoe i moe nametnuti svoju volju ili miljenje; mjerodavan, ugledan; autoritativna drava nedemokratsko dravno ureenje kod kojeg se vlada po naelu vojne discipline, s autoritetom odozgo i s poslunou odozdo; nareenjima vodstva mora se bezuvjetno pokoravati, ak i kad su pogrena, jer je odravanje reda vanije od suzbijanja pogrenosti; takve su npr. bile drave: Mussolinijeva faistika Italija i Hitlerova nacistika Njemaka autoritet (lat. auctoritas ugled, fr. autorite) 1. ugled, utjecaj; nadmonost (duhovna, moralna, pravna), zakonita vlast, zakon koji je na snazi; 2. priznata veliina (u nekoj struci), priznat strunjak autorizacija (lat. auctor, fr. autorisation) ovlatenje, ovlativanje; odobrenje, odobravanje autorizirati (lat. auctor, tvorac, fr. autoriser) ovlastiti, odobriti, opunomoiti; autoriziran prijevod prijevod nekog knjievnog ili znanstveng djela s doputenjem njegovog pisca

autorotacija autorotacija (gr. autos, lat. rotatio okretanje) samookretanje; autorotacija krila zrak. okretanje krila oko vertikalne osi, npr. kod akrobatskog leta "kovit" autos efa (gr. autos efa) "on, tj. Pitagora, je to rekao", formula kojom su pitagorejci rjeavali svaki spor koji bi se medu njima pojavio zbog razlike u miljenjima o nekom pitanju pozivajui se na autoritet uitelja autoseroteracija (gr. autos, therapeia lat. serum) med. lijeenje ubrizgavanjem seruma uzetog od samog bolesnika, npr. kod upale plune opne itd. autoshedijastiki (gr. autoschediazo bez pripreme uinim) bez pripreme, na brzu ruku, improvizirano autoskopija (gr. autos, skopeo gledam) v. autopsija autosomnambulizam (gr. autos lat. somnus san, ambulare hodam) med. sama od sebe nastala magnetina budnost za vrijeme spavanja; autoniktobatija autostabilnost (gr. autos, lat. stabilis vrst, nepomian) fiz. automatsko odravanje stabilnosti autostrada (gr. autos tal. strada cesta) suvremeno izraena cesta za automobile autosugestija (gr. autos sam, lat. suggerere savjetovati) sugestivno utjecanje na samog sebe autosugestija (gr. autos, lat. suggerere savjetovati, nadahnuti koga im) samouvjeravanje, utjecanje na samoga sebe; stjecanje pogrenog, nametnutog suda na osnovi vlastitih pogrenih predodaba; psih. sadraji svijesti koji se pojavljuju putem autohipnoze autoteizam (gr. autos, theos bog) oboavanje samoga sebe, smatranje sebe samoga bogom

145

autoir autotelija (gr. auto-teles nezavisan) samostalnost, neogranienost, neuvjetovanost autoterapija (gr. autos, therapeia lijeenje) med. lijeenje samoga sebe prirodnim sredstvima autotip (gr. autos, typos otisak) autotipijom dobiven otisak; novija faksimilna izdanja; prvi otisak autotipija (gr. autos, typos otisak) jedan od najvanijih pronalazaka u podruju grafike: prenoenje slika urezivanjem u cink ili drvo i njihovo umnoavanje autotomija (gr. autos, tome) pojava koja se esto moe vidjeti kod nekih ivotinja: osakaivanje samoga sebe u sluaju opasnosti po ivot, npr. kad guter rtvuje svoj rep autotransfuzija (gr. autos lat. trausfusio pretok) med. kod velikog gubitka krvi: potiskivanje krvi iz perifernih dijelova tijela (ruku, nogu) u srce i mozak u sluaju kad u srce i mozak ne dolazi krvi koliko je potrebno; vri se na taj nain to se ruke i noge dignu uspravno pa se od vrha prstiju omotaju elastinim vrpcama autotrofan (gr. autos, trofe hrana) koji sam sebe hrani; autotrofne biljke bot. v. pod heterotrofan autotrofija (gr. autos, trofe hrana) biol. svojstvo svih klorofilnih (zelenih) biljaka i malog broja bakterija da se mogu prehranjivati i izgraivati iskljuivo iz anorganskih spojeva sredine u kojoj ive; supr.: alomorfija, heterotrofija autovakcina (gr. autos, lat. vaccina) med. cjepivo pripremljeno od klica koje su uzete od samog bolesnika autoir (gr. autos, gyros krug, fr. autogyre) zrak. zrakoplov namijenjen uspravnom penjanju i sputanju, njegov glavni dio je poseban vodoravni

autsajder

146

Ave, Maria

vijak (elisa) koji se okree djelovanjem vjetra autsajder (engl. outsider) onaj koji je izvan ega, koji je po strani, neupuen ovjek, onaj koji je daleko od ega; u portu: onaj koji se natjee, ali nitko ne misli da e pobijediti; pren. mlakonja Auzonija (lat. Ausonia) pjesniki naziv za Italiju (po prii, prema Auzonu, sinu Odiseja i nimfe Kalipse) auzrikati (njem. ausriicken) izii, krenuti, poi (obino u skupinama), osobito izii u stroju iz vojarne, izmarirati u skupini, buno, paradno i si. aval (fr. aval) trg. mjenino jamstvo, potpis jamca na mjenici avalan (fr. avalanche) snjena lavina: odron zemlje; bujica; sva sila avalirati (fr. avaler) potpisati mjenicu kao jamac avalist (fr. avaliste) trg. potpisnik, jamac na mjenici Avalokitevara (sanskrt.) najomiljeniji i najpotovaniji bodhistava u mahayana-budizmu, zatitnik Tibeta, spaava ljude kroz patnje u reinkarnacijama avangarda (fr. avant-garde, avant naprijed, garde straa) voj. prethodnica, izvidnica; prvi borbeni red neke vojske avangardija (tal. avanguardia prethodnica) u Italiji, u vrijeme Mussolinijeve dikatature: faistika organizacija mladei od 14 do 18 godina (avangardisti) avanija (fr. avanie, tal. avania) uvreda, ponienje, sramota; iznuivanje novca, osobito globljenje kranskih trgovaca u bivoj Turskoj; trg. smanjivanje dobitka, zarade u nekom poslu avankor (fr. avant-corps) voj. prethodnica, predstraa; arhit. istaknuti dio graevine avans (fr. avance) predujam, isplata unaprijed; arhit. istaknuti dio kue,

ispust, izboenje; prednost; prvi korak, pokuaj; izlaenje u susret avant midi it. avan midi (fr.) prije podne; usp. ante meridiem avantaa (fr. avantage) dobitak, korist; nadmo, prevaga, prednost avantaer (fr. avantegeur) onaj koji ima prednost, prevagu: voj. onaj koji eka unapreenje za asnika avantura (fr. aventure, lat. adventura) pustolovina; smion trgovaki pokuaj avanturin (fr. aventure sluaj) vrsta kremena (naen sluajno pri proizvodnji stakla) avanturist (fr. aventurier) pustolov, lovac na sreu avanturistiki (fr. aventureux) pustolovan, koji stavlja sve na kocku, ostavljen srei ili sluaju, smion, drzak, odvaan; avanturistiki roman vrsta romana u kojem je glavna tema opisivanje neobinih doivljaja i podviga glavnog junaka avanturizam (lat. adventura, fr. aventure) sklonost avanturi, ljubav prema pustolovinama avanzirati (fr. avancer) napredovati, ii naprijed; biti unaprijeen; unaprijediti, unaprjeivati; dati (ili: uzeti) predujam, predujmiti, predujmljivati avanzman (fr. avancement) unapreenje, napredovanje u slubi, promaknue; napredak, napredovanje; isplata unaprijed, plaanje unaprijed Avari mn. mongolski nomadi koji su u 6. st. izazvali seobu Huna, Alana i Slavena; Obri avatar mit. utjelovljenje boanstva u hinduskoj mitologiji bilo u ovjeka, bilo u ivotinju ave (lat.) zdravo! Ave, Maria (lat. Ave, Maria "zdravo, Marijo!") rijei kojima je aneo pozdravio Djevicu Mariju nagovjetava-

avenija jui joj da e roditi Isusa; stara kranska molitva; veernje zvonjenje u Kat. crkvi avenija (fr. avenue) pristup, prilaz; drvored; staza, put obrubljen drveem i cvijeem averoizam med., fil. pravac koji je osnovao arapski mislilac Averoes IbnRod u 12. st.; njegovo nauavanje naginje materijalizmu i panteizmu, i odrie besmrtnost due, zbog ega ga je osudila Rimska kurija avers (lat. adversus okrenut prema, sprijeda, tal. avverso) num. glava, lik, lice (kovanog novca); suprotno: revers averzija (lat. aversio) odvratnost, gnuanje, mrnja; ret. figura koja se sastoji u tome da govornik polako odvrati onoga kome govori od glavne teme, ali tako da ovaj to ne primijeti averziona trgovina (lat. emtio per aversionem) kupnja ili prodaja poprijeko, odoka averzionalna suma (lat. aversus licem okrenut od, summa svota) trg. v. averzionalni kvantum averzionalni kvantum (lat. quantum koliina, iznos) trg. suma novca kojom se plaa poprijeko, a ne po pojedinanoj procjeni svake stvari koja se prodaje avet (tur. afet) strailo, utvara, sablast; vrsta majmuna aviceptologija (lat. avis ptica, capio hvatam, gr. logos znanost) vjetina hvatanja ptica avidan (lat. avidus) lakom, gramzljiv; udan, eljan; pohlepan; prodrljiv avijacija (fr. aviation, lat. avis ptica) plovidba zrakom, zrakoplovstvo; zrana flota avijarij (lat. aviarium) ptinjak, kavez za ptice, krletka avijatiar (lat. aviaticus, fr. aviateur) zrakoplovac, leta, pilot

147

avivirati avikultura (lat. avis ptica, cultura uzgoj) gajenje ptica, uzgoj ivotinja avilirati (fr. avilir, lat. vilis jeftin) trg. pobiti vrijednost (robi) pojeftiniti, pojeftinjavati avinjonsko suanjstvo razdoblje od 1305. (papa Klement V.) do 1376. (papa Grgur IX.) u kojem su pape stolovale u fr. gradu Avignonu, kamo su bili dovedeni da bi bili pod utjecajem politike francuskih kraljeva; u crkvenoj se povijesti to razdoblje naziva i "babilonskim" (prema robovanju starih Izraelaca u Babilonu) aviobiologija (lat. avis ptica, gr. bios ivot, logia znanost) grana biologije koja prouava uvjete pod kojima se ivo bie moe odrati na ivotu u velikim visinama ili na drugim nebeskim tijelima aviofon (fr. avion, gr. fone glas) zrak. telefon od gumenih cijevi u ratnom zrakoplovu aviomehaniar zrakoplovni mehaniar avion (fr. avion, lat. avis ptica) zrakoplov, naprava za letenje tea od zraka; aeroplan avional (fr. avion) laka kovina od koje se prave neki dijelovi zrakoplova aviostrada (lat. avis ptica, tal. strada cesta) zrana linija kojom stalno prometuju zrakoplovi avisatio de perjurio vitando it. avizacio de peijurio vitando (lat.) prav. sueva opomena kojom se nekome savjetuje da se kloni polaganja lane prisege avitaminoze (gr, a- bez, lat. vita ivot, amine od am (monia) + -ine, gr. nosos bolest) mn. med. bolesti koje nastaju zbog nedostatka vitamina u hrani; skorbut, pelagra, beriberi, engleska bolest i dr. avitum bonum (lat.) prav. djedovsko, tj. obiteljsko imanje avivirati (fr. aviver) oiviti, oivljavati, osvjeiti boje

aviza

148

azoogenija

aviza (tal. avviso, lat. ad za, visus gledanje, pogled) trg. izvjetaj o poslanoj robi ili novcu; avizni brod potanski brod za brzo prenoenje vanih vijesti avizirati (lat. avisare, tal. avvisare, fr. aviser) izvijestiti, izvjetavati, obavijestiti, obavjetavati, javiti, javljati avizo (tal. avviso) brodica (ili: amac) za izvjetavanje, izvidniki brod, avizna laa; v. aviza avoar (fr. avoir, tal. avere, lat. habere imati) kao imenica, u francuskim trg. knjigama: potraivanje, aktiva avocentur acta it. avocentur akta (lat.) prav. neka se trae spisi, akti avocirati (lat. avocere) odazvati, odazivati, opozvati, opozivati; traiti da se neto poalje, npr. spisi avokacija (lat. avocatio) opozivanje, odazivanje; prav. zahtjev da se spisi vrate od nieg suda viem avokatorij (lat. avocatorium) naredba kojom se pozivaju podanici neke drave da napuste slubu strane drave avulzija (lat. avulsio) med. vaenje zuba; prav. komad zemljita koji rijeka otrgne i odnese na drugu obalu azab (tur. azab, azap) muka, patnja, Boja kazna azbest (gr. a-sbestos neugasiv) min. vrsta nesagorljivog minerala, magnezijev silikat vlaknastog sastava; od njegovih vlakana izrauju se tkanine za odijela vatrogasaca, zastora u kazalitima i dr.; inae slui, kao lo vodi topline, i za izolaciju azeotropija gr. pojava da smjese nekih tekuina u odreenom omiem vriju pri stalnoj temperaturi i daju pare istog sastava kao i tekuina Azerbajdan drava u istonom dijelu Zakavkazja; ime dviju pokrajina u sjeverozapadnom Iranu azi mn. mit. skandinavski bogovi nebesnici; predstavljaju prirodne sile

(na elu im je vrhovno boanstvo Odin, a sjedite im je Asgard); suparnici su im bili vani, koje su pobjedili azigija (gr. a-, zygon jaram) neoenjenost, neudanost; sloboda, nezauzetost azijanizam ret. antiki govorniki stil, stvoren u maloazijskoj Joniji, imao je dvije karakteristike: 1. tzv. "stil isjeckanih reenica" s jakim ritmikim naglaavanjem, i 2. kienost, bombastinost, patetinost Azijat (lat. Asia, Asianus) stanovnik Azije, ali najee ima pejorativno znaenje; divljak, neobuzdan ovjek azil (gr. a-sylos neopljakan, nedodirljiv, a- syle) sigurno sklonite, utoite, pribjeite; nedodirljivo mjesto na kojem progonjeni nalaze utoite; dom za smjetaj i izdravanje sirotinje; pravo azila u meunarodnom pravu: pravo politikih ili vojnih bjegunaca i si. na utoite u nekoj stranoj dravi azima (gr. a-, zyme kvasac, kiselo tijesto) idovski pashalni beskvasni kruh; mn. blagdan beskvasnog kruha azimut (ar. samatha ii k, ii prema) astr. kutna udaljenost nekog nebeskog tijela ili predmeta na Zemlji od sjeverne ili june toke podnevnika azobenzen naranasta kristalna tvar, vaan meuproizvod u proizvodnji azo-boja azojski period (gr. a-, zoon ivo bie, periodos) geol. najstarije razdoblje Zemljine kore, slojevi bez organskih ostataka azoodinamika (gr. a-zoon, dynamis snaga, sila) med. nedostatak snage za ivot, slabljenje azoogenija (gr. a-zoon, gignomai nastajem, raam se) znanost o stvaranju anorganskog ili organskoga iz anorganskog

azoospermija

149

aurirati

azoospermija (gr. a-zoon, sperma sjeme) med. potpuni nedostatak mukih sjemenih stanica (spermija, spermatozoida) u izbaenom sjemenu, jedan od glavnih uzroka nesposobnosti oploivanja Azori skupina otoka zapadno od Portugala (u Atlantskom oceanu) azot (gr. azotos, a-, zoo ivim; Lavoisierov naziv za nitrogen koji nije u stanju odravati ivot) kem. duik, element atomske teine 14,008, rednog broja 7, znak N, jedan od glavnih sastojaka zraka (4/5) azotemija (gr. azotos, haima krv) med. umnoavanje azotnih spojeva u krvi azotometar (gr. azotos, metron) sprava pomou koje se utvruje koliko neka zemlja oranica sadri u sebi amonijaka azoturija (gr. azotos, urein mokriti) med. prisustnost velike koliine duika u mokrai Azrail (hebr.) po talmudu aneo smrti, tj. aneo koji prihvaa i prati due umrlih azur (fr. azur, tal. azzurro, pers. lazhward, lapis lazuli) plavetnilo, plava boja neba, nebesko plavetnilo azuri mn. popularan naziv za talijansku dravnu sportsku reprezentaciju (zbog modre boje njihovih majica) azurin (ar. lazvardi) vrsta plave boje azurit (fr. azur, gr. nastavak -ites) min. plav mineral, karbonat bakra Aurna obala (fr. Cote d'Azur) istoni dio francuske obale na Sredozemnom

moru (granii s Italijom), glasovit po svojim pjeanim plaama i izvanredno lijepom plavetnilu morske vode (znaajni gradovi; Nica, Cannes, St. Tropez, Marseille) adaja (tur. adaha) zmaj; neman u obliku krilatog gutera, moe imati i vie glava aio (fr. agio) trg. doplata, viak, vea vrijednost neke vrste novca, vrijednosnica i si. od nominalne vrijednosti; razlika izmeu nominalne i teajne vrijednosti, npr. neke dionice, akcije aio-konto (fr. agio-conto) trg. raun o dobitku odnosno gubitku pri promjeni neke vrste novca, vrijednosnica i si. aiotaa (fr. agiotage) pekulacija, trgovanje novcem, vrijednosnicama, dionicama i si. aioter (fr. agioteur) osoba koja se profesionalno bavi pekulacijom vrijednosnica aiotirati (fr. agioter) pekulirati vrijednosnicama, baviti se aiotaom aistaa (fr. ajustage) odreivanje (ili: prilagoavanje) propisane teine novca; pomicanje, prilagoavanje mjere; namjetanje, dotjerivanje aur (fr. ajour) otvor (na runom radu) auran (fr. a jour) toan i brz u poslu, onaj koji zavrava povjereni mu posao na vrijeme aurirati (fr. ajour) praviti otvore, izraivati upljikavi vez

B
B, b drugo slovo hrvatske latinice B glaz. kratica basso B kem. kratica za element bor B log. kratica za predikat (dok A oznaava subjekt) Ba kem. kratica za barij baba (tur.) otac, pie se iza imena (npr. Ali-baba); tast, punac; ouh; oinstvo, oevina; enina obitelj babel (hebr.) nered, zbrka, zabuna; bezbonost, izopaenost, razvrat Babilon stari grad u Aziji; Babilonija stara drava u Aziji (simbol bogatstva i okrutnosti); Kaldeja; babilonski toranj prema Bibliji, toranj graen u Babilonu, trebao je doprijeti do neba, ali je to sprijeio Bog uinivi da graditelji ponu govoriti razliitim jezicima; pren. zbrka, nered, mete, kaos; babilonsko suanjstvo sedamdeset godina ropstva koje su stari Izraelci u 7. i 6. st. pr. n. e. trpjeli u Babilonu kamo ih je odveo kralj Nebukadnezar baborak (e.) omiljeni eki narodni ples, eka brza mazurka babu (ind.) indijska titula; gospodar, knez babuvizam socijalno-politika doktrina koju je utemeljio fr. utopist Babeuf (17601797): svaki ovjek ima jednako pravo zadovoljiti svoje potrebe i uivati sva dobra prirode; drutvu je cilj odravanje te jednakosti baby it. beibi (engl.) malo dijete, djetece, novoroene, beba, dojene; pren. draga djevojka babyboom it. beibibum (engl.) velik broj poroaja, nagao porast nataliteta (primjerice u godinama poslije Drugog svjetskog rata) baby-sitter it. beibisiter (engl.) dadilja, uvarica djece bacili (lat. bacillus pruti, tapi) med. bakterije koje imaju oblik tapia, izazivai tifusa, tetanusa, dizenterije, vrenja maslane kiseline i dr. bacilofobija (lat. bacillum tapi, gr. fobos strah) med. pretjeran strah od zaraznih klica (bacila), osobina onih koji su u stalnom strahu da e se zaraziti klicama bolesti (pri rukovanju, dodiru nekog predmeta, vonji javnim prijevozom i dr.) background it. bekgraund (engl. background pozadina, podloga) glaz. ansambl duhaa i udaraljki koji prati svirku solista (u dezu); zvuna kulisa, ozvuenje dogaaja na pozornici (npr. u radio-dramama) badecimer (njem. baden kupati, Zimmer soba) kupaonica badem (sanskr.) bot. drvo i plod iz porodice rua, jezgra je jestiva, upotrebljava se i u medicini; med. mandule, tonzile badinaa (fr. badinage) ala, lakrdija; aljiv, otmjen, ali prazan razgovor badion (fr. badigeon) vrsta fine obojene buke, sastavljena od boje, vapna i bizmutova klorida; kit to ga upotrebljavaju kipari; etka badminton it. bedminton (engl.) vrsta tenisa malom lopticom s krilcima;

baft

151

bajliti

za igru nije potrebno posebno igralite, a moe se igrati na svakom terenu; od davnina je poznat u Indiji i Francuskoj baft (perz. baft) trg. vrsta istonoindijskih, obino bijelih katunskih tkanina baga (tur.) kornjain oklop; kvrgasta izraslina na konjskim zglobovima; ulj na nozi; kukac, insekt bagana (tur. bagana janje) janjea koica s krznom; baganac bagasa (fr. bagasse) trop eerne trske; otpaci koji ostanu pri proizvodnji eera; trop od groa, ljiva, maslina i dr. bagat (tal. bagata) v. pagat bagatela (fr. bagatelle, tal. bagatella) sitnica, malenkost, triarija; niska cijena; kratko i lagano glazbeno djelo bagatelizirati (fr. bagatelle) ne mariti za nekoga ili neto, omalovaavati, potcjenjivati, uzimati koga ili to previe olako bagaa (fr. bagage) prtljaga; olo, svjetina bagdalin vrsta arene pamune tkanine, sline bagdadskim alovima, po emu je i nazvana bager (niz. bagger) jarualo, samohodna sprava za vaenje pijeska s rijenog dna, za ienje rijenog korita i kopanje prokopa, kanala i si. radi isuivanja zemljita bagerovati (niz. bagger) jaruati, vaditi pijesak iz rijeke; istiti rijeno korito od pijeska, mulja bagra (rus. bagrjanyj) crvena boja dobivena od borove kore, grimiz; peronospora, plamenjaa; vrsta morske ribe; v. bigar bahija (p. bahio) zaljev; vrsta fmog duhana iz brazilske pokrajine Bahija bahs (tur. bahys) govor, rasprava, polemika, diskusija

bahur (hebr. bachur) idovski student koji se bavi prouavanjem Talmuda, poznavatelj idovskih zakona Bahutu (Hutu) narod iz skupine Bantu (ive u Ruandi, Burundiju, Ugandi, Tanzaniji) bain-marie it. ben-mari (fr.) kuh. posuda vrue vode u koju se stavljaju posude s jelom da bi se odrala toplina baitilije (gr. baithylia, sem. bethel) mn. nebesko kamenje, meteori koje su stari posveivali bogovima ili ih samo oboavali (nazvano po kamenu na kojem je Jakov spavao i sanjao anela Post 28,19); betilije bajaco (tal. bajaccio) lakrdija, aljivac, harlekin, klaun u napuljskoj narodnoj komediji, pajac bajadere (port. bailadeira) mn. javne plesaice i pjevaice u Indiji, ponekad su i javne ene; plesaice na slubi u ind. hramovima (ind. dewadasis = slukinje bogova) koje se odmalena posveuju slubi bogovima i u svakom hramu ih ima 8 do 12; vrsta malih rubaca bajbok (njem. bei Wache pod straom) zatvor, tamnica, buhara; bajbokana bajbot (njem. bei kod, Boot amac) pomoni amac, amac za spaavanje bajdaki (rus. baidaki) mn. lae s neobino velikim krmama na Dnjepru, Dnjestru i Bugu bajdara (rus. baidara) mali sibirski amac od riblje kosti ili lakog drveta, presvuen koama bajla (tal. balia) dojilja, dadilja, njegovateljica male djece bajlbrif (niz. Bylbrief) pisani ugovor o gradnji broda; uvjerenje graditelja broda ili mjerodavnih vlasti da je brod propisno izraen; priznanica o novcu primljenom za gradnju broda bajliti (tal. balia) dadiljati, njegovati dijete, pjestovati

bajok

152

bakter

bajok (tal. baiocco) nekadanji papinski bakreni novac (pet talijanskih entezima) Bajram (perz. bejram) dva velika muslimanska blagdana u godini; prvi se slavi odmah nakon posnoga mjeseca ramazana; drugi, Kurban-bajram (Blagdan rtve) zove se zbog toga to se tada kolju ovnovi koje dijele sirotinji, a slavi se 70 dana nakon prvog Bajrama bajronizam shvaanje ivota i umjetnosti koje odgovara shvaanju velikog engl. pjesnika G. G. Byrona (17881824), osobito njegovom pesimistikom shvaanju "svijeta i ivota" bajta (tal. baita)Jpotleuica, koliba bajuneta (fr. baionnette) voj. dug no s otricom na obje strane koji se stavlja na puku (ime po gradu Bayonne gdje je napravljen 1640. g.) bajvagn (njem. bei pri, kod, "VVagen kola) prikolica (osobito uz motocikl) baka (lat. bacca) bot. bobica, jagoda baka (njem. Bake) znak (obino komad drveta, fenjer ili bava) koji pliva na vodi i oznaava lai put po opasnim mjestima; boja bakalar (tal. baccala) zool. vrsta ribe kotunjae iz porodice tovara, ivi u iz sjevernim morima; treska, tovar bakalaureat (lat. baccalaureatum) dostojanstvo bakalareusa bakalaureirati (lat. baccalaureatum) polagati (ili: poloiti) bakalaureus bakalaureus (lat. baccalaureus, bacca laureus lovorova bobica) na njem., fr. i engl. sveuilitima: najnii akademski stupanj, ispit koji prethodi licencijatu, magisteriju i doktoratu; ispit zrelosti bakana (tal. Bacco Bahus, baccana) obina krma bakanalije (lat. Bacchanalia) mn. kod starih Rimljana: orgijske i mistine

sveanosti u ast boga Bakha; pren. pijanke, terevenke, burno veselje bakanalije (lat. Bacchanalia) mn. viednevne svetkovine i orgije starih Rimljana u ast Bakha, boga vina; pren. raskalaena, divlja, razvratna pijanka, buno veselje bakanda (ma. bakancs, bokkancs) vrsta teke, najee vojnike obue bakant (gr. Bakchos, lat. bacchans) Bakhov sveenik kod starih Rimljana bakanti (gr. Bakchos, lat. bacchans) mn. kod Rimljana: sudionici u Bakhusovim sveanostima; u sr. vijeku: putujui dai (vaganti) bakara (fr. baccara) francuska kartaka hazardna igra bakbord (engl. backboard) pom. lijeva strana broda (kad je ovjek okrenut licem pramcu) bakciferan (lat. bacciformis) u obliku bobice, bobiast, jagodiast bakenbart (njem. Bake obraz, Bart brada) brada samo na licu (podbradak je izbrijan); zalisci, zulufi bakfi (njem. Backfisch prena riba); pren. mlada djevojka, iparica bakhej (gr. Bakcheios) metrika stopa od jednog kratkog i dvaju dugih slogova (bakhejski stih upotrebljavanje osobito u himnama bogu Bakhu) Bakho (lat. Bacchus, gr. Bakchos) mit. bog vina, sin Zeusa i Semele (Grci su ga zvali i Dioniz); pren. vino; vinopija, pijanac, lola baklaa (fr. baclage) pom. pristojba koju plaaju brodovi za pristajanje u luku bakler (fr. bacleur) zatvara luke baklja (njem. Facket, tal. fiaccola) lu, zublja, kolac premazan smolom; bakIjada sveanost s bakljama bakpulfer (njem. backen pei, Pulver prah) praak za dizanje tijesta (umjesto kvasca) bakter (njem. Wachter) straar, uvar (nekada: noni uvar po selima)

bakter iemij a

153

baladine

bakteriemija (gr. bakteria palica, haima krv) med. prodiranje bakterija kroz krvne i limfne ile u krvotok bakterije (gr. bakteria) bot.-med. najmanja, jednostanina iva bia, golim okom nevidljiva, slina tapiu, ive kao nametnici i izazivaju razgradnju i esto teke bolesti; pripadaju biljnom carstvu, a ima ih pokretljivih i nepokretljivih bakteriocidi (gr. bakteria, lat. caedere ubiti) biol. klicomori, unitavai zaraznih klica; usp. bakteriocidnost bakteriocidnost (gr. bakteria, lat. caedere) biol. osobina nekih ivih bia, tvari i sokova u tijelu da unitavaju zarazne klice; pr. bakteriocidi bakteriofagi (gr. bakteria, fagos) mn. biol. klicoderi, veoma sitna, mikroskopski nevidljiva bia koja ive u tijelu i unitavaju zarazne klice bakterioliza (gr. bakteria, lysis rastapanje) kem. rastapanje bakterija imunim serumom bakteriolizini (gr. bakteria, lysis) mn. kem. sastojci imunog seruma koji imaju mo da rastapanjem ubijaju bakterije bakteriolog (gr. bakteria, logos) znanstvenik koji prouava osobine i ivot bakterija bakteriologija (gr. bakteria, logia) znanost koja se bavi prouavanjem osobina i ivota bakterija (osnivai: L. Pasteur i R. Koch) bakterioterapija (gr. bakteria, therapeia) lijeenje pomou bakterija bakterioze (gr. bakterion tapi, dem. od bakteria batina) mn. opi naziv za biljne bolesti koje uzrokuju bakterije bakteriurija (gr. bakteria, uron mokraa) med. prisutnost bakterija u mokrai, mokrenje zaraznim klicama bakulacija (lat. baculatio) batinanje, kanjavanje batinom, tapom

bakulit (gr.) fosilni glavonoac s ravnom ljuturom, iz doba krede bakulometrija (lat. baculum tap, gr. metriaballo) mjerenje pomou tapa, motke bakulus (lat. baculus) tap, prut, palica, batina bakvuds (engl. backvvoods) mn. praume, divlji i neobraeni krajevi na zapadu Sjedinjenih Amerikih Drava bakvudsmeni (engl. backwoodsmen) mn. gortaci, bijelci naseljeni po divljim i neobraenim krajevima Sjedinjenih Amerikih Drava; usp. bakvuds bal (fr. bal, tal. bailo, lat. ballare plesati) zabava s plesom; bal en masque it. bal an mask (fr.) ples pod maskama; krabuljni ples, ples pod obrazinama; bal pare (fr.) otmjeni ples, bal u sveanom ruhu; bal champetre it. bal anpetr (fr.) ples u polju Bal (hebr. Baal gospodin) mit. kod Feniana, Filistejaca i drugih semitskih naroda bog pokrovitelj plodonosnih sila prirode; sluenje Balu provodilo se katkada prinoenjem ljudskih rtava bal pare (fr.) sveani, sjajni ples bala (fr. balle) smotak, sveanj balada (fr. ballade, tal. ballata pjesma za ples) poet. prvobitno: pjesma koja se uz plesanje pjevala (balar = plesati); kasnije se razvila u pjesmu lirsko-epskog sadraja koja, sluei se i dijalokim oblikom, pria o nekom dogaaju i istodobno pobuuje lirsko raspoloenje; pjesnika pripovijetka baladen (fr. baladin) aljivac, lakrdija; glumac; baletni plesa baladine (gr. balio, lat. ballare) mn. slukinje u azijskim hramovima, vrsta hijerodula koje se posjetiteljima hramova nude za novac; usp. bajadere

balagan balagan (rus., perz. balahane) daara, baraka, ator, osobito cirkuski balalajka (rus.) glaz. ruski narodni instrument, slian gitari, tambura trokutasta oblika s tri ice balanca (tal. bilancia) vaga, tezulja balander (niz. Balander) plitka teglenica s jednom katarkom (u Nizozemskoj) balanitis (gr. balanos ir) med. upala glavia i unutranje pokoice mukog spolnog organa balanoblenoreja (gr. balanos, blenna sluz, rheo curim) zagnojavanje glavia balanofag (gr. balanos, fagos) zool. onaj koji se hrani irom, irojed balanofori (gr.) paraziti tropskih i sub tropskih krajeva; napadaju korijenje drvea balanoidan (gr. balanos, eidos) koji ima oblik ira, irolik balanopostitis (gr. balanos, posthion kapica) med. upala glavia i kapice balans (fr. balance, lat. bilanx) ravnotea; dvojba, kolebanje, neodlunost;

154

baletan na; pren. svaki nepotreban i suvian teret, stvar za odbacivanje balata (lat.) 1. tvar vrlo slina kauuku i gutaperki, ali elastinija od njih, upotrebljava se za elektrine izolatore, strojne remene, potplate i u zubarstvu (dobiva se od osuenog mlijenog soka drva mimusops balata) balata (tal. ballata) 2. glaz. pjesma uz ples balatura (tal. ballatoio) trijem, vea, podstreje; balkon oko zgrade, galerija balazor trg. vrsta istonoindijske pamune tkanine balbucijes (lat. balbuties) med. mucanje, zamuckivanje, zaplitanje jezikom balbutirati (lat. balbutire) med. tepati, mucati, zamuckivati, nejasno izgovarati, zaplitati jezikom baldahin (tal. Baldacco, baldacchino) pokriva od skupocjenog materijala nad prijestoljem ili krevetom; "nebo" koje stoji pred oltarom i nosi se na procesijama (naziv po materijalu ko-

Balfourova deklaracija Balfourova (Balfurova) deklaracija izjava engl. politiara Arthura Balfoura (18481930) iz 1917. g. u kojoj su sintetizirani zahtjevi za stvaranje nacionalnog zaviaja Zidova u Palestini; na temelju te deklaracije stvorena je 1948. izraelska drava balhornizirati (njem. ballhornisieren) htjeti neto popraviti, pa napraviti gorim nego to je bilo (po tiskaru J. Balhornu, 15811599) balija (tur.) nekad: prostak; kasnije: svojeglav ovjek, nasrtljivac, lijenina, neradnik, rasipnik, protuha, neotesanac itd., bez obzira radi li se o muslimanima ili o pripadnicima drugih vjera; ponaati se kao balija ponaati se prostaki, obijesno, samovoljno Balila (tal.) faistika omladinska organizacija za djeake od 8 do 14 godina, nazvana po djeaku Balili koji je 1746. u Genovi prvi poveo odlunu borbu talijanskog naroda protiv Austrijanaca balina (fr. balle, baline) vuneni mate-

155

balkon vanjem gibanja zrna od trenutka kad ono, pod tlakom barutnih plinova, napusti svoje leite i krene kroz cijev pa sve do pogotka u cilj balistogram (gr. balio bacam, gramma slovo) u sudskoj medicini: snimka napravljena pomou balistoskopa, slui kao identifikacija izmeu oruja (puke, revolera) i ispaljenog zrna balistoskop (gr. balio bacam, skopeo gledam) u sudskoj medicini: naprava pomou koje se utvruje iz kojeg je vatrenog oruja ispaljen metak (u sluajevima gdje je u pitanju vie oruja istog modela i istog kalibra) balizam (gr. ballyzo, ballismos "plesanje") bolesna, histerina elja za plesanjem kod pojedinaca ili masa (u revolucionarnim vremenima); med. trzanje, drhtanje, grenje, bacakanje balkanistika v. balkanologija balkanizam 1. izraz koji oznaava nain i sustav koji vlada u javnom ivotu balkanskih drava i naroda; beznaelnost, borba nedoputenim

ball-boy do pozornice; pom. stranji dio velikog broda ball-boy it. bal-boj (engl.) port, deko koji, kod tenisa, kupi lopte i donosi igraima Ballhausplatz njem. (it. balhausplac) beki trg na kojem se nekad nalazilo sjedite austrijskog dravnog kancelara, a kasnije ministarstvo vanjskih poslova; pren. austrijska vanjska politika balneografija (lat. balneum kupalite, gr. grafo) opisivanje kupalita balneologija (lat. balneum, gr. logia) prouavanje kupalita, znanost o mineralnim izvorima koji slue za lijeenje balneotehnika (lat. balneum, gr. technike) vjetina podizanja i cjelovitog ureenja kupalita (toplica) balneoterapija (lat. balneum, gr. therapeia) primjenjivanje mineralnih izvora u lijeenju bolesnika, topliko lijeenje balneum (lat. balneum) kupalite, toplice balneum arenae it. balneum arene (lat.) kupanje u pijesku balneum cineris (lat.) kupanje u toplom pepelu balneum laconicum it. balneum lakonikum (lat.) znojna kupelj balneum vaporis (lat.) kupanje u pari balnot it. balno (fr.) vrsta burgundskog vina balograf (tal. gr.) vjeno pero, pisaljka balon (fr. ballon) uplje, okruglo tijelo, osobito zrani balon napunjen plinom lakim od zraka (aerostat); okrugla, kuglasta boca za tekuine; ballon d'essai it. balon d'ese (fr.) mala zrana kugla za ispitivanje smjera vjetra; pren. novinski lanak koji se objavljuje da bi se opipalo raspoloenje i miljenje javnosti; ballon captif it. balon kaptif (fr.) vezani balon kojim

156

balzam se moe popeti samo do odreene visine i spustiti na mjesto polaska balota (fr. ballotte) kuglica za glasovanje, glasaka kuglica balotada (fr. ballotade) skok konja ispruenim nogama balotaa (fr. ballottage) drugi krug glasovanja (biranje izmeu dvojice koji su dobili najvie glasova u prethodnom glasovanju) balsamum anodynum it. balzamum anodinum (lat.) farm. balzam za uminjavanje, ublaavanje bolova balsamum cordiale it. balzamum kordijale (lat.) farm. balzam za jaanje srca balsamum ophthalmicum it. balzamum oftalmikum (lat.) farm. balzam za oi Balti zajedniko ime za Estonce, Letonce, Litavce i negdanje "Stare Pruse" baltiki jezici skupina indoeuropskih jezika (litavski, letonski, staropruski), dosta su bliski slavenskim jezicima baltoslavenski onaj koji je zajedniki Baltima i Slavenima baltoslavistika znanost koja prouava veze i odnose izmeu nekadanjih Balta i Slavena balun dijal. balon (obino u znaenju: lopta); dijal. kila, bruh; istarski narodni ples u obliku kola (plee se uz pratnju sopele ili gajdi, a katkada i uz pjevanje plesaa) balustrada (gr. balaustion, fr. balustrade) arhit. naslon, priruje, ograda kojom su ograeni balkoni, stubita... balustrirati (fr. balustrer) ograditi stupiima, postaviti balustradu balzam (gr. balsamon) kem. prirodna smjesa biljnih smola s eterinim uljima, a dijelom i aromatinim kiselinama, jaka i veinom ugodna mirisa; takoer: umjetna smjesa za ublaavanje bolova i lijeenje rana

balzamici

157

bandijera banalizirati (fr. banaliser) nainiti otrcanim, svakidanjim banalnost (fr. banalite) otrcanost, svakidanjost banana (p.) bot. malajsko ime poznate istonoazijske zeljaste biljke iji je plod po obliku slian krastavcu, a po okusu dinji banarij (lat. bannarium) pravo prisile (razliito od jus cogens) band it. bend (engl.) manji instrumentalni sastav banda (tal. banda) eta, odred; gomila, druina (lopovska); putujue drutvo sviraa, glumaca; vojna glazba bandaa (fr. bandage) med. zavoj; zavijanje, previjanje; uteg (kod maevalaca i boksaa); elini okov na kotau; veza, spojnica bandairati (fr. bandager) med. zaviti, previti, previjati; port, staviti utege (u maevanju u boksu); metnuti okov na kota bandaist (fr. bandagiste) proizvoa, prodava kirurkog pribora, osobito zavoja, utega i si. bandera (tal. bandiera) zastava; stijeg; stup o koji se vjea zastava; stup (npr. telefonski stup) banderilja (p. banderilla) koplje sa zastavicom koje se upotrebljava u borbi s bikovima banderiljero (p. banderillero) borac s bikovima naoruan banderiljom banderola (fr. banderole) vrpca na trubi; konjika zastavica; zastava na katarci; vjetrokaz; ovjek koji se okree prema vjetru; opasa na kojem stoji naboj nj aa; omota na cigaretnom papiru i na kutiji s cigaretama; povez na potanskim poiljkama; trg. tablica s cijenom neke robe bandijera dijal. v. bandera; sette bandiere it. sete bandijere (tal.) sedam zastava podrugljiv naziv za politike prevrtljivce koji su spremni stati pod bilo iju zastavu, tj. prilago-

balzamici (lat. balsamica) mn. farm. balzamska sredstva, balzamski lijekovi balzaminka (lat. Impaticus balsamina) bot. jednogodinja ukrasna biljka netik, "lijepi ovjek", "lijepi deko" balzaminke (lat. balsaminaceae) mn. bot. biljna vrsta u kojoj je posebno poznat tzv. "lijepi ovjek", "lijepi deko" (nazvana po tome to su se neke od njih nekada upotrebljavale kao lijek za rane) balzamirati (gr. balsamon biljka roda Balsamodendron i njezina mirisna smola) namazati mirisnim mastima i uljima; osobito, po obiaju starih Egipana, Asiraca i Perzijanaca: uiniti da tijela umrlih budu sauvana od truljenja (danas se ubrizgava u arterije sublimatova otopina i dr., utroba se ispere karbolnom kiselinom, a tjelesna upljina napuni svjeim drvenim ugljenom) Bambi ime laneta u djelima austrijskog pisca Felixa Saltena i u crtanim filmovima Walta Disneya bambino (tal.) djetece, malo dijete, lutka; prikazivanje Krista kao djeteta (u tal. umjetnosti) bambocciate it. bamboate (tal.) mn. aljive ili vulgarne slike nizozemskih slikara koje prikazuju seoske krme, sajmove, seljake zabave i si. bambus (malaj. bambu, mambu, engl. bamboo) vrsta trske, esto visoka do 20 m i 6070 cm debela, raste u Indiji banak (tal. banco, njem. Bank) najdonji dio visoke pei za taljenje eljeza gdje se skuplja rastaljeno eljezo; klupa, tezga; nabiti banak zasjesti u neijoj kui i ne odlaziti do kasne noi; odmorite na stubitu, platforma banalan (fr. banale) obian, otrcan, svakodnevan, opi; banalna fraza otrcana, suvie ponavljana reenica

bandist

158

bankrot

davati se svim politikim promjenama bandist (tal. banda) lan (svira) u vojnoj glazbi; usp. banda bandit (tal. bandito) razbojnik, cestovni razbojnik, plaeni ubojica; nevaljalac, propalica, skitnica banditizam (fr. banditisme) razboj nitvo, hajduija bandia (tal. bandizar) izgon, progon; skitnja; bjeanje iz kole, "markiranje" bandleta (fr. bandeletette) uzak zavoj, zavoji; mala vrpca; pruga u boji; grad. plosnata mala ipka bandola (tal. bandola, p. el bandola) glaz. gitari slian instrumenat sa 4 do 10 metalnih ica, upotrebljava se posebno u Sjev. Americi i Meksiku; mandora, mandola bandolin mast za kosu (da bi bila glatka i sjajna) bandoneon glaz. harmonika rastezaa s velikim brojem glasova (130 tonova), nazvana po pronalazau H. Bandu bandura (rus.) glaz ukrajinski instrument slian gitari i balalajci, samo s vie ica (824) bando (engl. banjo) glaz. v. bendo bang (engl.) jak udarac, pucanj, osobito prasak koji nastaje zbog probijanja zvunog zida bangalo (engl. bungalow) prizemni ljetnikovac od jednostavne grade u tropskim krajevima; turistika kuica od lake grade bank (tal. banco) uplaeni novac svih igraa u hazardnoj igri karata; banka banka (tal. banco, fr. banque, njem. Bank) novani zavod, ustanova koja radi s novcem; posreduje u kreditnim poslovima, prima novac na tednju, daje zajmove uz kamatu, kupuje i prodaje vrijednosnice, strani novac itd., tedionica; zgrada u kojoj se na-

laze prostorije nekog novanog zavoda; usp. bank bankar (fr. banquier) osoba koje se bavi novanim, kreditnim i efektivnim poslovima, vlasnik banke; igra koji dri bank bankata (tal. banco) velika klupa u crkvi banket (fr. banquet, tal. banchetto) sveani obred nekomu i neemu u ast, gozba; oprotajna gozba banketa (fr. banquette) voj. stupnjevita uzviica iza prsobrana za strijelce; unutarnji naslon na prozoru bankijeri (tal. banchieri) mn. v. lazaroni bankiza (fr. banquise) ledena santa, ledenjaka gomila (na moru), ledeni bedem (u polarnim krajevima) banknota (tal. banco, nota) mjenica koju izdaje banka umjesto gotova novca; papirna novanica banko-konto (tal. banco-conto) trg. knjiga u koju trgovac biljei svoje poslove s bankom radi obraunavanja bankokracija (tal. banco, gr. krateo vladam, gospodarim) gospodarenje banaka dravnim poslovima, vladavina velikih novanih zavoda i njihovih predstavnika bankokrat (tal. banco, gr. kratos snaga) pristaa vladavine i utjecaja novara na javni ivot, pristaa bankokracije bankokrat (tal. banco, gr. kratos snaga) zastupnik shvaanja da banke, odnosno njihovi predstavnici, trebaju imati odluujui utjecaj u dravi i odreivati njezinu politiku; sprovoditelj vladavine banaka i novanih ustanova bankrot (tal. bancarotta, lat. bancus klupa, rumpere slomiti) slom banke, obustava plaanja, nesposobnost plaanja i odgovaranja svojim novanim obvezama; pren. potpuna propast, propast

banksija banksija bot. rod grmova i drveta iz porodice prostolatinica bankpere (tal. banca, sperren zatvoriti) bank. zatvaranje isplatnih altera zbog teke novane situacije u kojoj se nala banka; obustava plaanja bankvaluta (tal. banco, valuta) bankovni novac kao fingirana novana jedinica bansek, banseg (njem. Bandsage) strojna trana pila bantam (engl. bantam pijetli) port. bantam kategorija boksa, hrva i diza utega teak izmeu 50,75 i 53,5 kg (naziv po bantam-kokoima, patuljastoj vrsti kokoi, moda podrijetlom s Jave) Bantu afriki narodi koji ive juno od Gvinejskog zaljeva i velikih jezera; karakteristike: negroidnost, totemizam, patrijarhat i matrijarhat, poligamija, plesovi s maskama, magija bantu-jezici jedna od vrsta tzv. aglutinativnih jezika (jo nije napravljena njihova tona podjela i potpuna karakterizacija) banzati (lat. bannisare) skitati se; pronositi glasove banj (tal. bagno) drvena kuica za kupanje; kupanje uope banja (tal. bagno) kada za kupanje; kupanje u kadi; kupaonica; toplice, kupalite baobab (arap.) bot. vrsta tropskog drveta, divovski visoko (do 20 m) i debelo (do 9 m), drvo s osvjeavajuim plodovima, raste u tropskim krajevima Afrike; plod, lie i kora slue i kao lijek, osobito protiv groznice (lat. Adansonia digitata) baptisterij (gr. baptisterion) krstionica, kapela pokraj crkve ili dio crkve u kojem se obavlja krtenje baptisti (gr. baptizo) mn. lanovi kranske sljedbe koji odbacuju krte-

159

barakuda nje male djece, zahtijevaju da se krste samo odrasli, tj. oni koji su svjesni ina koji se nad njima vri; osnovom vjere smatraju Evanelje baptizam (gr. baptisma) crkvena tajna krtenja; krtenje baptizirati (gr. baptizo, fr. baptiser) krstiti; nadjenuti ime bar (engl.) 2. gostionica, pivnica, kavana s alkoholnim i drugim piima; american-bar gostionica bez stolova i stolaca u kojoj gosti piju i jedu stojei bar (gr. baros teina, tlak, teret) jedinica za mjerenje atmosferskog tlaka bara (fr. barr) poluga; motka, ipka; pregrada, brana u sudnici; gomila pijeska ili stijenja na uu rijeke ili na ulazu u luku, sprud naslaga; pregrada izmeu konja u konjunici baraba (hebr., po imenu biblijskog razbojnika Barabe) razbojnik, lopov, nitkov, skitnica, ulinjak, mangup baraban lupnjava koju katolici izvode u crkvi na Veliki petak kad se spomene ime razbojnika Barabe; iba kojom se izvodi ovakva lupnjava; pren. lupnjava, rusvaj, tunjava barabans vrsta najfinijeg ulja (najprije se proizvodilo u belgijskoj pokrajini Brabantu) baraber v. baraba baraka (fr. baraque) daara, trona kuica, straara; duan od dasaka, obino u blizini vojnikih logora i mjesta gdje radi vei broj terenskih radnika barakan (ar. barakan, tal. barracano, fr. bouracan) tkanina od kostrijeti i vune ili devine dlake, veoma gusta i teka, slina platnu; iroka arapska haljina od te tkanine; berkan barakirati (fr. baraque) smjestiti u barake; stanovati u logorskim kolibama, daarama barakuda (lat. Sphyraena barracuda) zool. vrsta grabeljive ribe kotunjae iz porodice morskih tuka

bara

160

bar

baranda (p. barranda) ograda u areni gdje se izvode borbe s bikovima baraonda (tal. baraonda) mete, vreva, buka, kaos, zbrka baratati (tal. barattare) vjeto poslovati; razumjeti se u neto; vjeto rukovati, spretno postupati baraterija (tal. baratteria) pom. svaka nepotena ili protuzakonita radnja kapetana ili mornara kojom se nanosi teta vlasniku broda i ostalim zakonitim interesentima; podvala, prijevara, potkradanje, krijumarenje baratirati (tal. barattare) trgovati davanjem robe za robu, trgovati razmjenom barato-trgovina (tal. baratto) razmjena, trgovina kod koje se daje roba za robu, osobito uobiajena u knjiarstvu baraa (fr. barrage) brana; pregrada, greda kojom se prepreuje put, rampa; pristojba za prelazak preko mosta, mostarina; voj. barana vatra za prena vatra, zaporna vatra baraist (fr. barragiste) uvar brane, rampe barba (lat. barba, tal. barba brada) stric, ujak; naziv za starijeg ovjeka (u Dalmaciji); in barbam (lat.) u bradu, tj. u brk, u lice barbakan (fr. tal. barbacane, lat. p. barbacana) voj. vanjski zid bedema s pukarnicama; straarska kula; propust za vodu ili za svjetlost barbar (gr. barbaros) v. barbarin barbarin (gr. barbaros) kod starih Grka: svaki onaj koji nije znao govoriti grki, dakle tudinac, stranac; kod Rimljana: narodi koji nisu imali ni grke ni rimske naobrazbe; danas: nenaobraen, grub, surov ovjek, divljak; barbar barbarizam (gr. barbarismos) gram. uporaba stranih rijei i izraza u govoru i pisanju, osobito za ona zna-

enja za koja imamo hrvatsku rije, npr.: najder, uster (kroja, postolar), bez da sam znao, imate li to za jesti (bez mog znanja, imate li to za jelo); gruba jezina pogreka na tetu jasnoe i istoe jezika; kovanica, pogreno upotrijebljena rije barbarizirati (gr. barbarizo) uiniti neto barbarskim, pobarbariti; ogrijeiti se o pravila i istou jezika, govoriti u kovanicama, iskvareno, nepravilno barbarski (gr. barbarikos) prvotno: strani, tuinski; neovjean, grub, surov, divlji; suprotan duhu i pravilima jezika; barbarski ornament gotiki, keltski i ovima slini oblici ornamenata barbarstvo (gr. barbaros) nenaobraenost, neuljuenost; grubost, surovost, divljatvo Barbe-bleu it. Barb-ble (fr.) vitez iz starofrancuske prie koji je poznat po tome to je ubio svojih est ena; Modrobrad barbir (tal. (barbiere) brija; ranar, vidar; puki lijenik (puta bolesnicima krv) barbirati (fr. barbe, barbifier) brijati, iati; kuh. skidati ljuske s ribe barbiton (gr. barbiton) starogrki glazbeni instrument s mnogo ica, slian liri; polikord barbiturat (lat. po imenu liaja Usnea barbata, uricum acidum, mokrana kiselina) derivat barbiturne kiseline, upotrebljava se kao sredstvo za lijeenje nesanice barbon (tal. barbone) zool. riba kotunjaa'iz porodice trlja; trlja, trilja, batoglavac barbula (lat. barba brada) bradica; barbula hirsi it. barbula hirzi (lat.) dlake koje kod mukaraca i staraca na$ rastu u uima bard (engl. bard, kelt. bardd) pjesnik i pjeva starih Gala i ostalih keltskih

barij

161

bari

naroda koji je pjevao, uz pratnju harfe, u slavu junaka i bogova; pjesnik bardiljo (tal. bardiglio) vrsta tvrdog bijelog fiorentinskog mramora bardit (lat. barditus) bardova ratnika pjesma, guslarska pjesma bardo (fr. bardot, tal. p. barda, ar. albarda) teglea ivotinja, mlada mazga; pren. ovjek koji nosi sve na svojim leima barel (engl. barrel) bava, bavica, engleska mjera za tekuine od 36 galona = 136,6 1 bareljef (fr. bas-relief) plii, slabije ispupen kiparski rad na ravnoj povrini; usp. reljef bares geld (njem. bar gotov, ist, Geld novac) gotovina, gotov novac bareta (fr. barrette, tal. berretta, lat. barretum) kapa uope; uglata ili okrugla kapa bez tita kakvu nose na slubi suci, sveenici itd. bareter (fr. barretter) otpornik od tanke ice u balonu napunjenom vodikom, stabilizator toka bare (fr. barege) prvobitno: laka vunena tkanina, nazvana po mjestu Barege u Pirinejima; sada: svi slino tkani materijali od vune, svile i pamuka Bargello it. bardelo (tal.) prije: guvernerova palaa (podestata) u Firenci; zatim: sjedite kapetana policije i zatvor; danas: narodni muzej za talijansku umjetnost i kulturnu povijest bari- (gr. barys) predmetak u sloenicama sa znaenjem: teak baribal zool. vrsta malih, crnih medvjeda u Sjev. Americi, Japanu i dr. baricentar (gr. barys, kentron) fiz. teite barifon (gr. barys, fone glas) glaz. pjeva koji pjeva dubok glas, tj. bas barifonija (gr. barys, fone) glaz. dubok glas, bas; med. tekoa govorenja kao bolesno stanje

bariglosija (gr. barys teak, glossa jezik) med. v. barilalija barij (lat. baryum, gr. barys teak) kem. element, atomska teina 137,36, redni broj 56, znak Ba barijera (fr. barriere) pregrada, brana, branik; pregrada od reetaka; granica, meda; pogranino utvrenje; zaklon, obrana; gradska vrata, ulaz na kojem se plaa troarina; pren. smetnja, prepreka barikada (fr. barricade) brana, pregrada uskih mjesta (ulica, mostova) radi obrane; pren. graanski rat, ulina borba; smetnja, prepreka barikadirati (fr. barricader) pregraditi, preprijeiti, zatvoriti uske prolaze (ulice, mostove) radi obrane; dizati (ili: praviti) barikade; zabarikadirati se ograditi se, zatvoriti se dobro; pren. izdvojiti se, osamiti se barilalija (gr. barys teak, laleo govorim) med. teko, oteano govorenje, teko izgovaranje rijei barilja (p. barilla) kem. neista panjolska soda koja se dobiva sagorijevanjem morskih biljaka barimetrija (gr. barys teak, metria) barometrija bariolaa (fr. bariolage) arenilo, naaranost; neukusno, previe areno slikarstvo bariolirati (fr. barioler) arati, naarati, proarati, protkati arenilom barisfera (gr. barys, sfaira kugla) geol. Zemljina jezgra, sastoji se, vjerojatno, od tekih elemenata (nikla, eljeza i dr.) barisomatija (gr. barys teak, soma tijelo) med. tromost, ugojenost, gojnost barister (engl. barrister) titula engleskih odvjetnika koji vode sporove pred visokim sudovima barit (gr. barys teak) kem. mineral barij a (teac)

baritimija

162

barometarski

baritimija (gr. barythymia) zlovolja, sjeta, tuga, neraspoloenje bariton (gr. barys jak, dubok, tonos ton) glaz. duboki tenor ili visoki bas, muki glas izmeu basa i tenora, kree se otprilike izmeu "A" do "a"; pjeva koji pjeva bariton; glazbeni instrument sa icama, eufonij (u vojnoj glazbi) baritonirati (gr. barytoneo naglasim gravisom) gram. jedan slog ostaviti nenaglaen, osobito posljednji slog rijei; glaz. pjevati bariton baritonon (gr. barytonon) gram. rije kod koje je posljednji slog nenaglaen barjak (tur. barjak) zastava, stijeg barka (tal. barca, fr. barque) mali amac, laica; velika trgovaka laa sa tri katarke barkarola (tal. barcaruola) vesela pjesma venecijanskih gondolijera barkasa (p. barcaza) pom. najvei amac na ratnim brodovima, s katarkama, jedrima i malim topovima barkerola (tal. barcherolla) amac bez katarke, gondola; usp. barkarola barketa (tal. barchetta) mali amac, ladica, brodi barman (engl. bar) vlasnik ili poslovoa bara; konobar barn jedinica povrine za mjerenje u nuklearnoj fizici Barnaba hebr. "sin utjehe" barne (njem. Barren, fr. barres) gimnastika sprava: dvije okrugle, paralelne (i vodoravne) motke, svaka uvrena na dva stupa, razboj baro- (gr. baros) predmetak u sloenicama sa znaenjem: teina, pritisak barofon (gr. baros, fone glas) ovjek koji ima dubok ili grub glas barograf (gr. baros teina, grafo) meteor. naprava koja biljei promjene u zranom tlaku, barometar koji sam sebe registrira pravei tzv. barografsku krivulju; usp. barogram

barogram (gr. baros, gramma slovo, pismo) papir na kojem je bariograf ispisao liniju zranog tlaka barok (port. barrocco) arhit. v. barokni stil barokan (port. barrocco) nepravilan, nastran, udan, smijean; baroknim se nazivaju one pojave u ivotu i umjetnosti koje svojim pretjeranostima, iskrivljenostima i proturjenostima izmeu sredstva i cilja, sadraja i forme izazivaju dojam neega nastranog i ludog; barokna poezija uena, dvorska, teko razumljiva poezija koja je cvjetala za vrijeme trajanja baroknog stila u arhitekturi i umjetnosti barokni stil (port. barrocco, gr. stylos) razdoblje u povijesti umjetnosti koje obuhvaa kraj XVI. st., XVII. st. i prvu polovicu XVIII. st., dobilo ime po nazivu koji su Portugalci dali biseru nepravilna oblika (barrocco); ovaj stil je potisnuo renesansu i predstavlja njezinu degeneraciju, priblii vi se gotikoj umjetnosti XV. st.; barok barokomora (gr. baros teina, metron mjera, kamara soba) posebno izgraena hermetiki zatvorena prostorija u kojoj se tlak zraka moe umjetno mijenjati, a slui za ispitivanje sposobnosti pilota ili ronilaca da izdravaju razliite promjene u tlaku zraka baromakrometar (gr. baros teina, makros visok, metron) vaga za djecu, istodobno mjeri i visinu i teinu barometar (gr. baros teina, metron) fiz. sprava za mjerenje zranog tlaka (teine zraka) barometarski (gr. baros, metron) koji se tie barometrije; barometarski maksimum najvii zrani tlak, najvie stanje barometra; barometarski minimum najnii zrani tlak, najnie stanje barometra

barometrija barometrija (gr. baros, metria) mjerenje zranog tlaka; vjetina rukovanja barometrima; barimetrija barometrograf (gr. baros, metron, grafo) barometar koji sam biljei promjene u zranom tlaku; barograf baronesa (tal. baronessa) barunova ki baronet (eng. baronet) titula engleskog nasljednog plemstva; lan nieg plemstva, izmeu baruna i viteza baroskop (gr. baros, skopeo) stariji naziv barometra; danas: posebna vrsta barometra (s kamforom, amonijakovim kloridom i salitrom koji su preliveni alkoholom) kod kojega se po talogu poznaje hoe li vrijeme biti vedro ili oblano; dazimetar barotermometar (gr. baros, thermos topao, metron) termometar za mjerenje toke vrenja vode, ta je toka nia to je visina na kojoj se ona odreuje vea; hipsotermometar barotropizam (gr. baros, tropos okret, pravac) bot. v. geotropizam barun (ma. barsony) vrsta tkanine; kadifa, samt, velur, pli bartolinitis med. upala Bartholinovih lijezda, usminskih lijezda Bartolomejska no pokolj koji je u katolikoj Francuskoj u noi na 24. kolovoza 1572. (uoi dana sv. Bartolomeja) izvren u Parizu nad hugenotima bartvi (njem. Bart brada, wischen brisati, opraivati) etka na dugakom tapu, pahalica barun (lat. baro, fr. baron, tal. barone) plemika titula, stupanj plemstva izmeu grofa i plemia; pren. jak, hrabar ovjek, junak, vitez barunat (lat. baro) posjed za koji je vezana barunska titula; barunija barunija (fr. baronnie) v. barunat barut (tur.) puani prah; smjesa kalijeva nitrata, sumpora i drvenog (lipo vog ili vrbovog) ugljena

163

bassa ottava bas (tal. basso, gr. basson dorski komparativ od bathys dubok) glaz. najdublji muki glas; najdublji glas u vieglasnim vokalima i instrumentalnim djelima, osnova harmonije; instrument koji proizvodi bas-tonove bas bleu it. ba ble (fr.) plava arapa; pren. ena koja se pravi uenom, "takozvana" spisateljica bas breton it. ba breton (fr.) keltski dijalekt kojim se govori u Bretanji basa vrsta likog sira, "kripavac" basamak (tur.) stuba; preaga (na ljestvama) baset (tal. bassetto) glaz. mali kontrabas sa tri ice baseto (tal. bassetto) glaz. duboki tenor, bariton Basic English it. beisik ingli (engl. kratica od British, American, Scientific, International, Commercial, tj. britanski, ameriki, znanstveni, meunarodni, trgovaki) suvremeni umjetni engleski jezik s ogranienim brojem rijei basileus (gr. basileus) kralj; titula drugog arhonta u staroj Ateni basist (fr. bassiste) pjeva koji pjeva bas; svira koji svira bas baskervil tisk. vrsta slova (naziv prema glasovitom engleskom tiskaru Baskervilleu) Baski narod na Pirinejskom poluotoku baskijska kapa (basketka) tamnomodra kapa bez titnika i oboda; francuska kapa baskijski jezik jezik Baska, jedini neindoeuropski jezik u zapadnoj Europi, rodoslovno usamljen baslis (fr. basse-lisse) vrsta vunenih ili svilenih zidnih tepiha s dubokom osnovom bason (fr. basson) glaz. v. fagot bassa ottava (tal.) mn. glaz. mjesta koja treba izvoditi za jednu oktavu dublje

basso obbligato basso obbligato (tal.) glaz. glas basa koji vodi melodiju basso ostinato (tal.) glaz. stalno ponavljanje jedne teme u basu basso profondo (tal.) glaz. dubok bas basso ripieno (tal. basso ripieno) glaz. pratei bas basta! (tal.) dosta! dosta o tome! bastah (gr. bastagma breme, teret) sluga, nosa; ranac, teleak; bastak bastaj (fr. bassetaille) glaz. glas izmeu baritona i basa, dubok bariton; takoer: bareljef bastard (ta. p. bastardo) izvanbrano dijete, kopile; zool. krianac, mjeanac (npr. konja i magarca, vuka i psa); bot. biljka koja je postala spolnim krianjem dviju razliitih biljnih vrsta; trg. vrsta fine i guste pamune tkanine; bastardna mjenica lana mjenica, s potpisom osobe koja ne postoji; bastardni prozor prozor s jednakom ili manjom visinom nego irinom bastardirati (tal. bastardo) bot. razmnoavati (se) krianjem razliitih vrsta bastati (tal. bastare) dostajati, biti dovoljno; smjeti, usuivati se, biti hrabar, sposoban; polaziti za rukom, uspijevati bastilja (fr. bastille) tvrava, kula, utvren zamak s kulama koji slui kao tamnica; Bastille poznata parika tamnica koju je u XIV. st. sagradio Karlo V. i koja je razorena 14. srpnja 1789. za vrijeme Luja XVI. bastion (fr.) fort. utvrenje, prsobran bastionirati (fr. bastion) voj. utvrditi, napraviti utvrenje (ili prsobran) bastonada (fr. bastonnade) batinanje; batinanje po tabanima u Turskoj bastonirati (tal. bastonare) batinati, osobito po tabanima ba-au (tur. baavu) doasniki in u turskoj vojsci

164

batelaa ba-au (tur.) narednik u turskoj vojsci baama (tal. basso mare duboko more) jato riba baiti se (tur. baa) ponaati se kao baa (paa), tj. praviti se vaan baka (tur.) posebice, osobito, na stranu, po strani balija (tur. bali to ima glavu) pribadaa, penadl bamalik (tur. bamaklik) "novac za papue", dio prihoda sultanija koji se sastojao od novanih kazni za umske prekraje baunsagolsun! (tur.) neka je tvoja glava zdrava! (esta muslimanska izreka; izraz suuti u povodu smrtnog sluaja; odgovara se sa: dostum-sagolsun! zdrav mi bio ti, prijatelju! bat-metal bijelouta mjeavina od 55% bakra i 45% cinka (upotrebljava se za svijenjake i druge predmete); bristolski mesing bataliti (tur. batal) pokvariti, poremetiti; zapustiti, napustiti; okaniti se ega, ostaviti, zanemariti, odbaciti batalja (tal. bataglia) bitka, boj, borba bataljun (lat. battuere tui se, fr. bataillon) voj. odred vojske koji predstavlja, prema formaciji, treinu ili etvrtinu pjeakog puka, obino s 800 do 1000 vojnika, podijeljenih u 4 ete batar (fr. batarde) pokrivena laka beka koija na oprugama; voj. vrsta starih topova; borbeni ma koji se u borbi drao u jednoj ruci; tisk. poluleea fr. slova izmeu ronda i angleza batardo (fr. batardeau) voj. privremen zaklon, nasip od kamena batarizam (gr. battarizo mucam) med. mucanje, zamuckivanje, brzoplet govor batavija (lat. batavia) polusvilena tkanina koja se izrauje na Javi batelaa (fr. batelage) opsjenarstvo, maioniarstvo, prijevara; pom. utovarivanje i istovarivanje broda am-

baterflaj cima; brodski promet; brodarina, prevoznina, vozarina baterflaj (engl. butterfly leptir) plivaki stil, tzv. leptirov stil baterija (fr. batterie) voj. bitnica, vie istovrsnih topova (4 do 8) s potpunom opremom i priborom koji ine jednu borbenu jedinicu; kremen, ognjilo na starim pukama; elektrina baterija vie lajdenskih boca koje se, radi veeg elektrinog punjenja, spoje tako da su svi vanjski oblozi sjedne strane i svi unutranji oblozi s druge strane meusobno povezani; galvanska baterija spoj vie galvanskih elemenata u istom vodiu radi dobivanja jae struje ili vieg napona (paralelno ili uzastopno spajanje) batibijus (gr. bathys dubok, bios ivot) biol. onaj koji ivi u dubini, izraz koji je stvorio engl. prirodnjak Thomas Huxley (18251895) i njime nazvao organsku prasluz koje ima u morskim dubinama i koja ne spada ni u ivotinje ni u biljke, nego predstavlja neko neutralno meducarstvo prabia ili protista, jednostanino organsko bie u morskoj dubini batidur (tal. battitura udarac) kolut na vratima, alka batifon (gr. bathys, fone) glaz. puhaki instrument s dubokim tonovima batimetrija (gr. bathys dubok, metron) mjerenje dubine; batometrija batirati (fr. battre, tal. battere, lat. batuere udariti, lupiti) u maevanju: izbiti protivniku ma iz ruke batiskaf (gr. bathys dubok, skafos laa) ronilako zvono, vrsta naprava za ronjenje koja ne ovisi o matinom brodu (izumitelj vicarski fiziar August Piccard, 18841962); rekordna dubina ronjenja: 11521 m batiskop (gr. skopeo gledam) amac sa staklenim dnom kroz koje se moe gledati pod vodu

165

batrokefalija batist (fr. batiste) vrsta veoma finog i gustog platna batler (engl. butler) peharnik, pipniar; glavni sluga batman (fr. battement) udaranje ruku i nogu pri plesanju; lupanje srca; u maevanju: udarac po protivnikovom mau; glaz. dvostruki udar; zamaajni udarac njihala na satu batofobija (gr. bathos visina, dubina, fobos strah) med. strah od dubine ili visine, obino praen vrtoglavicom batoliti (gr. bathos dubina, lithos kamen) mn. geol. potpuno kristalizirane najdublje gromade plutonskih stijena, ponajvie granitoidnih batologija (gr. battologia) nepotreban govor, lupetanje, naklapanje batometar (gr. bathos dubina, metria) sprava za mjerenje morske dubine batometrija (gr. bathos, metria) v. batimetrija baton (fr. baton, lat. basto) tap, prut, palica; glaz. dirigentski tapi; znak za mirovanje batonda (tal. battere) u cirkusu: saltomortale preko konja; usp. batuta batos (gr. bathos dubina) niskost, prostatvo u govoru i pisanju batrahij (gr. batrachos aba) med. v. batrahus Batrahomiomahija (gr. batrachos aba, mys mi, machia borba) "Boj aba i mieva", glasoviti starogrki spjev nepoznatog autora, parodija Ilijade batrahus (gr. batrachos aba) med. prit ispod jezika; batrahij batrica (gr. bathron) terasa ispred kue; kameni prag batrij (gr. bathron postolje; sjedalo) med. kirurka postelja, klupa; sprava za namjetanje iaenih udova batriti (ma. bator hrabar) hrabriti, bodriti, sokoliti batrokefalija (gr. bathron stuba, kefale glava) lubanja koja ima oblik stube

batuta

166

bazen

batuta (tal. battuta) glaz. udarac za takt; u maevanju: jak udarac du protivnikovog maa s ciljem da se protivnikov ma izvede iz napadne linije ili da se napravi mjesta za izvoenje udara na protivnika; skok pri kojem konj samo malo dodiruje zemlju kopitima; saltomortale napravljen preko konja bauer (njem. Bauer seljak) u ahu: pjeak, pijun bauhcvikn (njem. Bauch trbuh, zwicken tipati) tipanje, zavijanje, grevi u trbuhu; trema pred javni nastup Baukida mit. ena koja je sa svojim muem Filemonom ugostila Zeusa kad on nigdje drugdje nije mogao nadi sklonita; za nagradu Zeus jo njihovu kolibu pretvorio u prekrasan hram; nakon smrti Baukidu je pretvorio u lipu, a Filemona u hrast bauig (njem. Bausch nabor) naboran, nabran Bav (lat. Bavius) v. Bavijus bavarin (tal. bavaglino od bava slina, pjena) oprnjak, siperak bavela (tal. bavella, bava) trg. otpaci od svile Bavijus (lat. Bavius) ime dvojice loih pjesnika i drskih kritiara koji su pretenciozno kritizirali Horacijeve pjesme; otuda: lo pjesnik i pakostan kritiar; Bav Bayer svjetski poznata njemaka tvornica lijekova baza (gr. basis) osnova, temelj, podloga neke stvari; arhit. podnoje stupa, kipa ili svoda; mat. osnova stupnja, potencije ili logaritma; geom. strana ili povrina na kojoj zamiljamo da lei poligon ili poliedar; geod. osnovna linija duga vie kilometara koja se, pomou motki za mjerenje, tono izmjeri i koja onda slui kao osnova triangulacije; metr. uvodna stihovna stopa; kem. tvar (supstanca, elektro-

pozitivna) koja se spaja s kiselinom i neutralizira je stvarajui sol; usp. baze; voj. mjesto ili zemljite s kojeg jedinice neke vojske napreduju, odakle dobivaju pojaanja i ostalu pomo, i odakle svi putevi vode k raznim jedinicama kako one napreduju; odreen put na zemlji (npr. duine 3000 m) koji slui za mjerenje brzine leta zrakoplova, brzine automobila ili drugog motornog vozila bazalt (lat. basaltes, prema Pliniju rije afrikog podrijetla) vulkanska stijena sastavljena od plagioglasa, augita i magnetita, odlian materijal za graevine bazan (tur.) nekad, katkad, ponekad bazana (fr. basane) obojena janjea, ovja ili telea koa za ukorienje knjiga; koa na konjikim hlaama bazanirati (fr. basaner) obojiti kou (janjeu, ovju, teleu) za ukorienje knjiga; obojiti crno bazanit (gr. basanos probni kamen) tvrd crni kamen od kojega su stari Egipani izraivali kipove bazar (perz.) sajam; u Europi: prodavaonica s jeftinom robom baze (gr. basis) mn. kem. spojevi koji s kiselinama oblikuju soli (njihove otopine u vodi pokazuju veinom alkalnu reakciju); usp. baza Bazedovljeva bolest med. kronina bolest koja nastaje kao posljedica bolesti titnjae, znaci: poveana titnjaa, krupne buljave oi, ubrzan rad srca, drhtanje prstiju, znojenje, proljev, pojaana probava tvari, mravljenje i dr. (nazvana po njem. lijeniku K. Basedowu, 1799 1854, koji ju je prvi utvrdio i opisao) bazeitet (gr. basis) kem. svojstvo kiselina da se s odreenim koliinama baznih oksida pretvaraju u soli; prisutnost neke kemijske baze bazen (fr. basin) umjetno izdubljen prostor napunjen vodom

bazeologija bazeologija (gr. basis, logia) znanost 0 osobinama tijela; osnovno nauavanje bazicitet (gr. basis) kem. v. bazeitet bazilijanac pripadnik katolikog reda (koji se slui istonim obredima); ime po crkv. uitelju Baziliju Velikom (4. st. n. e.) bazilika (gr. basilike tj. oikia kraljevska, divna kua) prvobitno kod starih Grka: dvorana sa sjeditem arhonta basileusa u Ateni; zatim, kod Grka i Rimljana: zgrada za trgovanje 1 pravne poslove koja se sastojala od dviju dvorana na stupovima, jedne za publiku, a druge za suce (tribunal); tip prvih kranskih crkava; saborna, glavna crkva bazilikalan (gr. basilike) u obliku bazilike, slian bazilici Bazilike (gr. Basileus) mn. zakonik cara Basilijusa Velikog, objavljen 887. bazilisk (gr. basilike) zool. kraljevski zmaj, vrsta bezopasnog gutera u Junoj Americi i Aziji; mit. legendarni kraljevski zmaj koji je, toboe, ubijao svojim pogledom baziotrib (gr. basis, tribe trljanje) med. lijeniki instrument za lomljenje djeje glave u maternici i za izvlaenje djeteta (upotrebljava se kod tekih poroaja kad je to jedini izlaz); baziotriptor, kefalotrib, kefalotriptor baziotripsija (gr. basis, tripsis trljanje) med. u sluajevima osobito tekog poroaja: lomljenje djeje glave u maternici i vaenje djeteta baziotribom baziotriptor (gr. basis, tribo trljam) med. v. baziotrib bazipetalan (gr. basis, petalon list) bot. naziv za razvoj pri kojem se najmlai novi organ pojavljuje pri dnu stabljike; supr. akropetalan

167

beach-la-mar bazirati (gr. basis) osnovati, osnivati, zasnovati, utemeljiti; osloniti se, oslanjati se na koga ili to, pouzdati se, pouzdavati se u, poivati bazitet (gr. basis) kem. v. bazeitet baziti (gr. basis) mn. geol. eruptivno kamenje s neto malo bazalta, dolerita itd.; bazno kamenje bazlamaa (tur. bazlama) slijevka, uljevua, razvarua; vrsta pite s mnogo vrhnja bazni (gr. basis) prid. v. bazalni bazuka voj. runi reaktivni baca BBC it. Bibisi (engl. kratica za British broadcasting Corporation it. Briti brodkasting korporejn) Britansko radij sko drutvo BCG v. beseiranje bdelometar (gr. bdella pijavica, metron) med. staklena sprava za isisavanje krvi, zamjenjuje lijeniku pijavicu bdelotomija (gr. bdella, temno reem) zarezivanje lijenike pijavice (nakon to se nasisala krvi) ispred zavretka repa s trbune strane radi ispranjavanja i odranja ivotinje Be kem. kratica za beril be-bop it. bibop (engl.) vrsta deza karakteristina po estim disonancama u harmonizaciji; suvremeni drutveni ples, improvizacija u paru i skupini, 4/4 takt, tempo umjeren . Be-dur (tal.) glaz. tvrdo zvuanje s osnovnim tonom b; suprotno: Be-mol Be-kvadrat glaz. etverouglato "V", razrjeavajui znak kojim se jedna poviena ili sniena nota vraa na prvobitni stupanj Be-mol (tal. Be-moll) glaz. zvuanje s osnovnim tonom b; supr. Be-dur beach-la-mar it. bi la mar (engl., p. beach-la-mar morska obala) naziv za tzv. "kreolski" jezik (engleski temelj), sredstvo sporazumijevanja u zapadnom podruju Tihog oceana

beanizam beanizam (lat. beanus) glupo i neotesano dranje (ili: ponaanje) beata (lat. beata) blaena, sretna; umj. bogomoljka beata virgo (lat) blaena Djevica, tj. Majka Boja, Bogorodica, Gospa beatae memoriae it. beate memorije (lat.) blaene, svete uspomene (pokojnik) beati possidentes (lat. beati possidentes) sretni su oni koji imaju, blago onima koji imaju beatificirati (lat. beatificare) posvetiti, proglasiti svecem, uvrstiti u red svetaca beatifikacija (lat. beatificatio) posveivanje, proglaenje za sveca, uvrtenje u red blaenih od strane pape, nakon ega dolazi in kanonizacije; fiz. elektrina beatifikacija elektrini eksperiment koji se sastoji u stvaranju svijetlog svetakog vijenca (aureole) beatikum (lat. beaticum) posljednja pomast, priest umirueg kod katolika beatitudo vestra (lat. beatitudo vestra) Vaa Svetosti (oslovljavanje pape) beatizam (lat. beatus blaen) pravljenje svecem, tobonja svetost, licemjerje beatus ille, qui procul negotiis... it. beatus ile kvi prokul negocijis (lat.) "sretan onaj koji je daleko od poslova..." (Horacijev stih) beaufort v. boufort; Beaufort Francis (17741857), engleski admiral, sastavlja meteoroloke skale za mjerenje brzine vjetra becirk (lat. cirkus, njem. Bezirk) okrug, okruje, kvart Becquerelove zrake it. Bekrelove ... (po imenu francuskog izumitelja Henrija Becquerela) zajedniki naziv za zrake koje izbijaju iz radioaktivnih elemenata (alfa-zrake, beta-zrake, gama-zrake)

168

beging be (tal. bezzo) sitan mletaki novac; novac uope bea (tal. biscia) smuk (vrsta neotrovne zmije) bedel (tur. bedel odgovarajui, razmjeran) zamjenik; ovjek koji umjesto nekog drugog ide na hodoae ili u vojsku bedem (tur. beden) vanjski zid oko tvrave; pren. zatita, obrana bediner (njem. bedienen posluiti) sluga, posluitelj; bedinter bedlam (engl.) luak, onaj koji ivi u ludnici (po velikoj londonskoj bolnici Sv. Marije od Betlehema koja slui kao ludnica) beduina (ar. bedavi) mod. enski ogrta slian arapskoj nonji beduini (ar. bedavi) mn. stanovnici pustinje, nomadska arapska plemena u arabijskim, sirijskim i sjevernoafrikim pustinjama, ive od stoarstva i pljake, pod vlau svojih eika i kadi befel (njem. Befehl) zapovijed, nalog; zum Befehl it. cum befel (njem.) na zapovijed, u nekadanjoj austrijskog vojsci odgovor podreenoga nadreenome kao izjava da e nalog biti izvren beg-lokum (tur.) kola s medom, medenjak begenisati (tur. begenmek initi dobro, ugaati) svidjeti se; poeljeti, zavoljeti; voljeti koga; odobriti, pristajati na neto; izabrati po svome ukusu; diviti se begine (lat. bagan, engl. begger) mn. pripadnice opatikog reda koji je osobito bio rairen u XI. i XIII. st. (najstariji red posveen boguugodnom radu, njegovanju bolesnih itd.); pren. bogomoljke, one koje se prave sveticama; beguine, begute beging (engl. bagging) platno za pakiranje

beglajter beglajter (njem. begleiten pratiti) glaz. svira u tamburakom orkestru na instrumentu dubljega glasa kojemu je zadatak praenje glavne melodije (obino u tercama ili kvintama) begonija ukrasna biljka velikih mirisnih cvjetova (naziv po imenu Francuza Michaela Begona) beguine (engl. beggar) mn. v. begine begute (eng. beggar) mn. v. begine behanizam smjer u babizmu, ima pristaa i u Europi i Americi behar (tur. bahar miris; proljee) cvijet (na vokama) behemot (hebr). divovska ivotinja, neman; u Bibliji: naziv za vodenog konja behici (gr. bex, bechos kaalj) mn. med. sredstva, lijekovi protiv kalja bejzbol (engl. base-ball) port, sjevernoamerika igra loptom, igraju dvije momadi sa po devet igraa na igralitu u obliku romboida ije su strane duge 27 m bek (engl. back) port, igra iz ue obrane u nekim portskim igrama (svaka momad ima dva beka, lijevog i desnog) bekasina (fr. becassine) zool. movarna ljuka bekhend (engl. backhand) port, udarac okrenutom rukom, tj. hrptom ruke (u tenisu) bekon (engl. bacon) slanina sa slojevima mesa bekovski (prema engl. back); port, bekovski prostor dio nogometnog igralita (esnaesterac) koji je prvobitno pripadao samo bekovima (braniima); zove se i kazneni prostor budui da se prekraji u njemu kanjavaju izuzetno strogo; bekovski udarac u nogometu: snaan udarac sa svrhom da lopta ode to dalje od vlastitog gola; neprecizan udarac bel-esprit it. bel-espri (fr.) lijep duh, tj. pametan i duhovit ovjek

169

belfrid beladona (tal. bella donna "lijepa ena") bot. (Atropa Belladonna) umska biljka iz por. pomonica, velebilje, bun, bunika; beladona-ekstrakt sok koji se priprema od svjeeg soka lia ove biljke, glavni sastojak atropina beladonin (tal. bella donna) kem. organska baza koja se dobiva od korijena i lia velebilja; upotrebljava se kao sredstvo za uljepavanje radi poveanja zjenica belaj (tur. bela) nevolja, nesrea, jad, zlo, bijeda, patnja, muka, napast; guva, mete; nepogoda, runo vrijeme; vrag belanda (tal. belanda, fr. belandre) pom. vrsta nordijskih plitkih jedrilica belite (p. belchite) vrsta panjolske vune, nazvana po istoimenom gradu beleca (tal. bellezza) ljepota; lijepa ena, ljepotica beledin trg. vrsta levantskog pamuka slabe kakvoe belelaks trg. vrsta istonoindijske svilene tkanine, sline taftu belemniti (gr. belemnon oruje koje se baca, strijela) geol. fosilni ostaci izumrlih glavonoaca iz razdooblja jure i krede Belerofont mit. sin Glaukov, unuk Sizifov; uz pomo konja Pegaza ubio neman Himeru beletrist (fr. belles lettres, belletriste) onaj koji pie beletristiku, zabavni pisac beletristika (fr. belles-lettres knjievnost) lijepa knjievnost; ona grana literature koja ne slui ni vjerskim, ni znanstvenim, ni praktinim ciljevima, dakle pjesnitvo u stihu i prozi, zabavna knjievnost svake vrste, feljton, estetska i knjievna kritika belfrid (engl. belfry zvonik) gradski zvonik spojen s vijenicom (u srednjem vijeku i renesansi)

belikozan

170

benefakcija

belikozan (lat. bellicosus) ratoboran, ratniki belkanto (tal. bei canto) glaz. lijepo pjevanje; glazbeni pravac koji tei za to suvremenijom reprodukcijom tona i za virtuoznou u izvoenju belle epoque it. bei epok (fr.) lijepo razdoblje, doba ljepote, razdoblje poetkom 20. stoljea kad se u umjetnosti razvilo naelo "ljepote radi ljepote"; usp. larpurlartizam belle humeur it. bei imer (fr.) dobro raspoloenje, dobra volja bellum civile (lat.) graanski rat bellum internecinum (lat.) rat do istrebljenja, unitenja bellum omnium contra omnes it. belum omnijum kontra omnes (lat.) rat sviju protiv svih, sveopi rat; fil. prvotno, prirodno stanje ovjeanstva, prije oblikovanja drutva (Hobbesova pretpostavka) belmontin kem. ist parafin koji se dobiva od petroleja; upotrebljava se osobito za pravljenje svijea belomantija (gr. belos strijela, manteia) gatanje (ili: proricanje) iz strijela (na Istoku) Belona (lat. Bellona) mit. boica rata kod Rimljana, ena Marsova Belona (lat. bellum rat) rimska boica rata, sestra i pratiteljica boga Marsa belot (fr. belotte) vrsta kartake igre belt (skand. Belt) tjesnac beluga (rus.) zool. riba jesetra, moruna; kao kamen tvrda masa koja se u veliini kokojeg jajeta ponekad nalazi u bubrezima velikih jesetri-moruna; beluga kavijar najukusnija vrsta kavijara belvedere (tal. belvedere lijep vidik) vidikovac, tornji na kui, ljetnikovcu ili kakvom uzvienom mjestu odakle je lijep pogled (belvi); dio Vatikana u kojem se nalazi glasoviti Apolonov kip

belvi (fr. bellevue) v. belvedere Belzebub (hebr. Baal-Sebub) mit. boanstvo starih Filistejaca; kod Zidova i u Novom zavjetu: sotona, neastivi, vrag bema (gr. bema uzvienje) starogrka govornika tribina bematin-svijee mn. svijee izraene od mjeavine parafina i stearina ben (hebr. ben sin) kod semitskih osobnih imena stavlja se uz oevo ime, npr. Salomon ben David = Salomon, Davidov sin benares (ind. Benares) istonoindijska srebrena tkanina, brokat, nazvana po gradu Benaresu bendi (engl. bandy) port, vrsta tenisa i hokeja na ledu; tap za hokej Bendis traka boica Mjeseca bendo (engl. banjo) gitari slian sjevernoameriki crnaki glaz. instrument sa 5 do 7 ica; osobitu ulogu danas ima u dez glazbi bene (lat. bene) dobro, lijepo bene valete! (lat.) ivjeli! benedicirati (lat. benedicere) blagosloviti, blagoslivljati benedicite (lat. benedicite) molitva prije obreda u kat. samostanima; blagoslivljanje, blagoslov benedictio apostolica it. benedikcija apostolika (lat.) apostolski blagoslov koji papa, pravei znak kria, daje triput godinje cijelom katolikom svijetu benedikcija (lat. benedictio) u Kat. crkvi: blagoslov blagoslivljanje benediktinac (fr. benedictin, njem. Benediktinca) vrsta finog likera (nazvana po tome to su ga najprije poeli pripremati redovnici jednog benediktinskog samostana u Francuskoj) benediktinci mn. katoliki red sv. Benedikta (480543), osnovan u VI. st. u Monte Casinu benefakcija (lat. benefactio) dobroinsL o, dobrotvorstvo, beneficencija

benefaktor benefaktor (lat. benefactor) dobrotvor, dobroinitelj beneficij (a) (lat. beneficium) dobit, zarada, korist; prihod; prednost, povlastica; dobrotvorna predstava beneficijalni (lat. beneficialis) koji pripada crkvenim prihodima ili se tie crkvenih prihoda beneficijant (lat. benefia.is) dobroinitelj, dobrotvor beneficijar (lat. beneficiarius) onaj koji prima prihod od nekog beneficija, npr. od neke dobrotvorne predstave; primatelj crkvenog prihoda; beneficij at beneficijat (lat. beneficiatus) v. beneficijar; takoer: ak koji prima novanu potporu, stipendist Beneluks gospodarstveni i politiki savez Belgije, Nizozemske i Luksemburga benemerit (lat. bene meritus) vrlo zasluan ovjek benevole lector it. benevole lektor (lat.) blagonakloni itatelju! benevolencija (lat. benevolentia) blagonaklonost, naklonjenost, sklonost benevolentan (lat. benevolens) blagonaklon, naklonjen, odan; benevolan Bengal (engl. Bengal) podruje u junoj Aziji oko delte rijeke Gangesa i Brahmaputre te uz Bengalski zaljev bengal (engl. bengal) polusvilena tkanina, muslin s viebojnim prugama bengal stripe it. bengal strajp (engl.) trg. muslin s viebojnim prugama bengali (engl. Bengal) mn. engleske trupe u Indiji sastavljene od uroenika bengalo (beng. bangla, engl. bungalow) indijska kua jednokatnica od lakog materijala (bambusove trske ili dasaka), s krovom od slame ili crijepa; slui za turiste, lovce itd. bengalska vatra poznata vatrometna smjesa salitre i sumpora, gori pola-

171

berberin gano crvenim, utim, zelenim ili bijelim plamenom benignitet (lat. benignitas) dobrota, dobrodunost, dareljivost; med. bezopasnost, prolaznost bolesti bent (tur. bend) brana, nasip; propis, paragraf, pravilo; uzvisina bentonit vrsta svijetle i sitnozrnate gline koja u vodi snano bubri i pri tom poveava svoj volumen; upotrebljava se kao emulgator i stabilizator u emulzijama bentos (gr. benthos dubina) biol. ivotinje i biljke koje ive na morskom dnu Benvenuto (tal.) "dobrodoli" benzin (p. benjui, fr. benjoin) kem. lako zapaljiva smjesa tekuih ugljikovodika, dobiva se iz petroleja, otapa se u alkoholu, slui kao pogonsko gorivo benzol (p. benjui) kem. itka bezbojna tekuina, ugodna mirisa, vrije na 80 C, gori sjajnim plamenom, otapa se u alkoholu, vaan za proizvodnju anilina benjoar (fr. baignoire) kupalite; kada za kupanje Beoani (gr. Boiotos) stanovnici starogrke pokrajine Beotije koji su smatrani tromim i glupim ljudima; otuda: nespretnjakovii, glupani beotski (gr. Boiotos) pril. iz Beotije, tj. glupo, nespretno, tromo beraha (hebr. beracha) idovska molitva zahvalnica berak (ma.) lug, gaj, panjak, neplodno zemljite; movarno tlo berat (ar.) carsko pismo ili povelja kojom se nekom daju posebne povlastice; carsko pismo kojim se netko postavlja na neki poloaj; pismo kojim se davala egzekvatura europskim diplomatskim predstavnicima u Turskoj berberin (lat. berberis) uta boja koja se dobiva iz korijena biljke utike

berberis berberis (lat. berberis vulgaris, ar. berberis) bot. utika berdanka (engl. Berdan) puka ostragua, nazvana po pronalazau, Amerikancu Berdanu (11893.) berdivan (tur. bardevam) moan, postojan, snaan bere (fr. beret) plitka i okrugla francuska kapa berekin (tal. birichino) mangup, fakin, vragolan, objeenjak Berenika (gr. ferein nositi, nike pobjeda) "koja donosi pobjedu"; Berenikina kosa ime zvijea (po eni egipatskog kralja Ptolomeja III. iz III. stoljea pr. n.e. koja je svoju kosu rtvovala kako bi zahvalila bogovima to joj se mu vratio iz rata) bergami (tal. bergamo) mn. zidni tepisi izraeni u talijanskoj pokrajini Bergamo bergamota (tal. bergamotto, tur. begarmudi) carska kruka, vrsta plemenitih kruaka koje su iz Turske prenesene u Italiju Bergen-Belsen nacistiki koncentracijski logor, poznat i po tome to je tamo umrla i Ana Frank Nizozemka koja je ostavila svoj potresni Dnevnik bergonizacija med. v. elektrogimnastika bergsonizam idealistika filozofija francuskog filozofa Henrija Bergsona (18591941) beriberi (ind. beri) med. vrlo rairena krvna bolest u sjev. Africi, Australiji i Indiji, javlja se kao posljedica prehranjivanja samo kuhanom riom koja u sebi nema B vitamina; glavni joj je znak: potpuno rasulo u funkcioniranju ivanog sustava koje se javlja u koenju donjih dijelova tijela i slabljenju srca; = beri skorbut, beavitaminoza beril (gr. beryllos) min. heksagonalni mineral, neproziran, mutnozelene bo-

172

berlingoca je; plemeniti beril je ili divne tamnozelene boje (smaragd), ili zelenkastoplave (akvamarin) berilij (gr. beryllos, lat. beryllium) kem. element, atomske teine 9,02, redni broj 4, znak Be, bijela kovina koja ulazi u sastav berila berilistika (gr. beryllos) gatanje, proricanje budunosti iz arobnog zrcala (napravljenog od berila) berit mila (hebr. berit, mila, mal) idovski crkveno-vjerski obred: uvoenje u zavjet praoca Abrahama, zavjet obrezivanja, obrezivanje (berit, savez, zavjet; mila od glagola mal = obrezati pokoicu penisa) berkan (tal. baracane) tkanina od kozje dlake berkan (tal. barracano) gusta i teka tkanina od vune, kostrijeti ili devine dlake, slui za presvlaenje pokustva berkeleizam fil. subjektivno-idealistiki smjer, vezan uz ime engleskog biskupa Berkeleya (16851753); karakteristika mu je suprotstavljanje materijalizmu i tvrdnja da su stvari i pojave samo skup osjeta i da postoje samo u apercepciji subjekta; izvor filozofije Macha i Avenariusa berkovec (rus.) pom. ruska pomorska mjera od 10 puda = 400 ruskih funti = 163,805 kg berkir (engl. berkshire) po engl. gradu Berkshireu nazvana rasa crnih svinja, nastala krianjem sijamske, kitajske i napolitanske rase berlengo (fr. berlingot) polu-berlina, laka koija sa dva sjedala, bez prednjeg sjedala; brelengo berlina (fr. berline) vrsta lake koije s etiri sjedala, berlinska koija berlinerblau (njem.) berlinsko modrilo, tamnomodra boja (pariko plavo) berlingoca (tal. berlingare, berlingozza) talijanski narodni ples

berma berma (fr. berme) 2. puteljak, stazica; naslon za ruke kod gaanja (u streljakom rovu) berma 1. v. firma berna (fr. berne) pom. zastava kojom se mornari pozivaju da se vrate s kopna na brod; zategnuta deka kojom se netko baca uvis (stara francuska igra) bernardinac (njem. Bernhardiner) rasa pasa izmeu doge i ovarskog psa, duge dlake, crvene i bijele; izvjeban za noenje tereta i spaavanje putnika nastradalih u snjenim vijavicama bernardinci mn. bijela braa, pripadnici kat. reda sv. Bernarda (red je osnovan 1098. u Francuskoj) berneskan (tal. bernesco) v. bernijeskan bernijeskan (tal. Berni, bernesco) udljiv, nastran (po nainu pisanja tal. pjesnika Bernija koji je preradio Boiardov ep "Zaljubljeni Rolando") bersaljeri (tal. bersaglieri) mn. strijelci (vrsta pjeatva u tal. vojsci, osnovano 1836.) berseza (fr. berceuse) glaz. uspavanka bert-brodovi (niz. beurt) mn. nizozemski potansko-trgovaki brodovi koji redovito prometuju na odreenim linijama i imaju povlasticu za prijevoz putnika i robe bertijonaa (fr. bertillonage) u kriminalistici: utvrivanje istovjetnosti (identifikacija) neke osobe putem antropometrijske metode (naziv po fr. antropologu Alfonzu Bertillonu, 18531914) berzerkeri (nord. ber-serkr) mit. "oni koji se pojavljuju u koi medvjeda", polumitski likovi u Norvekoj i na Islandu, ljudi koji, kad pobjesne, dobiju snagu dvanaestorice ljudi; strahoviti junak i njegovih dvanaest sinova koji su ili u boj bez oklopa, samo u medvjeoj koi i u borbi se

173

bestseler odlikovali divljim bijesom; pren. bijesni, plahoviti ljudi i ratnici bererak (fr. Bergerac) vrsta finog francuskog vina, nazvana po istoimenom departmanu na Dordogni Bes staroegipatsko boanstvo glazbe, radosti i brane sloge besa (arap.) 2. kod Albanaca: vrsto obeanje, asna rije; nekome dati besu dati nekome vrsto obeanje da mu se nee dogoditi nikakvo zlo od onoga koji je dao besu besa (fr. baisse) 1. trg. padanje cijena i teajeva dravnim dionicama i drugim vrijednosnim papirima, kao i robi koja kotira na burzi beseiranje cijepljenje preparatom BCG (it. be-se-e) kao zatita protiv tuberkuloze (BCG je kratica od bacil Calmette-Guerin) besprizorni (rus. besprizornyi) zaputeno i nenadzirano dijete Bessemerov aparat naprava za proizvodnju elika i bakra Bessemerov elik elik koji se dobiva oksidacijom sirovog eljeza, nazvan po vedskom kemiaru Henryju Bessemeru (18131898) Bessemerova metoda postupak pri proiavanju sirovog eljeza pomou toplog zraka; v. Bessemerov elik bestijalan (lat. bestialis) zvjerski, ivotinjski; grub, divlji, surov, neovjean bestijalnost (lat. bestia) ivotinjstvo, zvjerstvo, zvjerska priroda, neovjenost bestijarij (lat. bestiarium) knjiga sa slikama ivotinja, knjiga s priama iz ivotinjskog svijeta bestijarijus (lat. bestiarius) borac sa zvijerima u areni (kod starih Rimljana) bestseler (engl. best najbolji, seli prodavati, trgovati, nalaziti prou) dobro prodavana roba, osobito knjiga koja se najvie trai; najbolje knjievno djelo

beamel

174

bi-

beamel (fr. bechamelle) gust umak od mlijeka ili vrhnja s jajima i branom te mesom, ribom i si. kao dodacima beatal (tur. be pet, atal ralje) peterostruko; beatalm raketa koja se rasprskava u pet smjerova bekot kruh, osobito dvopek belag (njem. Beschlag) kovne stvari (brave, kvake i si.); eljezni dijelovi kotaa, kola i si betek (njem. Besteck) pribor za jelo: no, vilica, lica, tanjuri i ubrus betija, betija (lat. bestia) zvijer, ivotinja; neovjek, ovjek-zvijer betima (tal. bestemmia) psovka, kletva; grdnja beta (gr. beta) ime drugog slova grkog alfabeta (B = nae "b"); beta-zrake fiz. materijalne zrake koje nose negativne elektrine naboje i skreu pod utjecajem magneta; kreu se velikom brzinom (oko 298000 km/s); usp. alfa-zrake, gama-zrake) beteg (ma. beteg bolestan) bolest beth-din (hebr.) idovska sudnica, tribunal koji sainjavaju rabini radi vjerskih i obrednih pitanja Betlehem (hebr. Betlehem "Kua kruhova") izraelski gradi, rodno mjesto Isusa Krista; betlehem talica od papira, kao uspomena na onu u kojoj se rodio Krist beton (lat. bitumen asfalt, fr. beton) smjesa od ljunka i cementa koja se, nakon to se ovlai, stvrdne kao kamen; armirani beton beton u koji se dodaje eljezo (radi pojaavanja) bettola v. betula betula (tal. bettola) gostionica, krma, birtija betve (njem. Bett krevet, Wasche rublje) posteljina, krevetnina bevanda (tal.) vino, osobito crno, pomijeano s vodom (u Dalmaciji) bevut (tur. bihud) zanos; opojnost; nesvijest, nesvjestica; potpuna smirenost

bezac (njem. Besatz) porub, opav bezacung (njem. Besatzung) osoblje; posada beze (fr. baiser) poljubac; kuh. vrsta kolaa punjenih pjenom od jaja i eera bezemon (niz. bezemschoon) trg. odbitak na ime onoga to ostaje u sanducima ili bavama pri ispranjavanju, osobito kod nepreradenog eera bezeta (fr. bezette) crvena minka, fino tanko platno, jako obojeno kotenilom, upotrebljavaju ga slastiari za bojenje kolaa bezistan (perz. bedesten, basistan) u Turskoj: trg, trnica, dio trga pod krovom, pokrivena trnica, osobito u Carigradu; bezisten bezisten (perz. basistan) v. bezistan bezmen (fr. baisemain) cjelivanje ruke, rukoljub; vazalsko, podaniko cjelivanje ruke gospodaru u znak poniznosti ili kao dvorski ceremonijal bezoan (fr. besoin, tal. bisogno) potreba, potrebitost, nuda, oskudica, siromatvo; au besoin it. o bezoan (fr.) u sluaju potrebe, kad bude nuno; adresse au besoin it. adres o bezoan (fr.) trg. na mjenicama: adresa po potrebi, tj. upuivanje mjenice na treu osobu (ako bi trasant odbio primanje) bezoar (fr. bezoard, perz. badzahr) farm. vrsta protuotrova sastavljena od konkrecija iz eluca raznih sisavaca bezoardici (lat. bezoardica) mn. farm. protuotrovi be (fr. beige) pr. neobojen, prirodne boje; ukastosmeda boja; im. tkanina za odijelo prirodne boje bhagavata (ind.) v. panaratra Bi kem. kratica za bizmut bi- (lat. bis) predmetak u sloenicama koji kazuje da se znaenje drugog dijela sloenice dvaput javlja, npr. biandrija, bilupa itd.

biandrija

175

bibliolatrija

biandrija (lat. bi-, bis, gr. aner, andros mu) zakonom zabranjeni brak jedne ene sa dva mua u isto vrijeme biangularan (lat. angularis kutni) dvokutni bianualan (lat. bi-, annus godina, fr. biannuel) koji izlazi dvaput godinje, npr. asopis biarda stroj za tkanje, razboj (naziv po pronalazau) biarhija (lat, bis, gr. arche vlada) dvovlae, istodobno vladanje dvojice vladara u jednoj zemlji; diarhija biartikuliran (lat. bi-, articulus zglob) koji ima dva zgloba, dvozgloban biatlon (lat. bi, gr. athlon borba) port, skijaka disciplina s dvostrukom umjenou: skijako tranje na 20 km i gaanje pukom u etiri mete bibaeitet (lat. bibacitas) eljaza piem, strast za piem, sklonost piu bibere (lat.) piti; bibere graeco more it. bibere greko more (lat.) piti po grkom obiaju (tj. kad se u ije zdravlje pije onoliko aa koliko njegovo ime sadri slova ili koliko mu se jo eli godina ivota); bibere ad numerum (lat.) ispiti uz zdravicu odreen broj aa bibi (fr.) enski eir s malim titom; muki eir s uskim obodom Biblia pauperum (lat.) Biblija siromanih, srednjovjekovno izdanje Biblije sa slikama i crteima za vjersku pouku nepismenih biblicist (lat. biblista) poznavatelj Biblije, objanjava Biblije; onaj koji se dri samo Biblije, bez obzira na predaju biblicitet (gr. biblion) neodstupanje od Sv. pisma (u propovijedima) biblicizam (gr. biblion) smjer u evangelikoj teologiji koji Bibliju shvaa kao po sebi iedinstven otkriveni sustav mnli ili ivota Biblija (gr. biblion knjiica, knjiga, biblia knjiice, knjige) Sveto pismo,

knjige koje ine Stari (na hebrejskom) i Novi zavjet (na grkom); biblijska arheologija znanost koja ispituje nain ureenja i ivota, obiaje, umjetnost i si. onih naroda koji se spominju u Bibliji biblio- (od gr. biblion) kao prefiks oznaava vezu s knjigom bibliobus (gr. biblion knjiga, autos sam, lat. omnibus svima) putujui autobus s knjigama za posudbu bibliofil (gr. bibliofilos ljubitelj knjiga) onaj koji strasno skuplja knjige radi njihove stvarne, bitne vrijednosti za znanost ili temu koja skupljaa interesira; suprotno: biblioman bibliofilija (gr. biblion, filia ljubav) ljubav prema knjigama radi njihove stvarne vrijednosti bibliognost (gr. biblion, gnostes poznavatelj) poznavatelj knjiga, onaj koji se razumije u knjige bibliognozija (gr. biblion, gnosis poznavanje) poznavanje knjiga, razumijevanje u knjige bibliograf (gr. biblion, grafo piem) poznavatelj knjiga; pisac (ili: sastavlja) popisa knjiga jedne struke bibliografija (gr. biblion knjiica, knjiga, grafo piem) poznavanje knjiga, pomona znanost koja se bavi to potpunijim skupljanjem i opisivanjem tiskanih djela ili nekog znanstvenog podruja, ili cjelokupne knjievnosti nekog naroda; ona moe biti abecedna, kronoloka ili sistematska; obino se sastoji u jednostavnom ispisivanju naslova djela, a rjee donosi i kritike napomene bibliolater (gr. biblion, latreio sluim) ovjek koji voli i cijeni knjige; ovjek koji pretjerano potuie Sv. pismo bibliolatrija (gr. biblior reia sluba) pretjerano i zanesei.jako -otovanje Svetog pisma; slijepo vjerovanje u sve to je napisano ili tiskano

biblioliti

176

bife

biblioliti (gr. biblion, lithos kamen) mn. geol. okamine lia; otisci lia na kamenu; rukopisi koje je Vezuv (vulkan) zatrpao u Herkulaneju i Pompejima te su zato dobili mineralan izgled bibliologija (gr. bibliologia) znanost o knjizi i knjiarstvu uope, poznavanje Svetog pisma (Biblije); znanost o Svetom pismu; rasprava o raznim izdanjima Biblije biblioman (gr. biblion, mainesthai oduevljavati se) onaj koji strasno skuplja knjige iz nekih sasvim osobitih razloga, npr. radi originalnosti tiska, starosti, rijetkosti, tehnike opreme, njihove sudbine itd. bibliomanija (gr. biblion, mania oduevljenje, ushienje) bolesna strast za skupljanjem knjiga iz sasvim osobitih razloga, knjigoljublje bibliomantija (gr. biblion, manteia proricanje) proricanje iz mjesta na koja najprije padne pogled kad se knjiga, osobito Sveto pismo, nasumce otvori bibliopeja (gr. biblion, poieo inim) vjetina sastavljanja (ili: pisanja) knjiga, spisateljstvo; pravljenje (ili: izrada) knjiga bibliopol (gr. bibliopoles) knjiar, prodava knjiga bibliotaf (gr. biblion, tafos grob) "sahranjiva knjiga", tj. onaj koji svoje knjige nerado posuuje biblioteka (gr. bibliotheke zbirka knjiga) knjinica, zbirka knjiga bibliotekar (gr. bibliotheke) knjiniar bibliotekografija (gr. bibliotheke, grafo opisujem) opisivanje biblioteka; znanost o ureenju biblioteka bibliotekonomija (gr. bibliotheke, nomia) znanost o ureenju biblioteka i upravljanju bibliotekama biblioterapija (gr. biblion knjiga, therapeia lijeenje) "lijeenje knjiga", tj.

popravci uveza, popravljanje oteenih listova, dezinfekcija i si. biblistika (gr. biblion) struno poznavanje Svetog pisma; znanost o Svetom pismu biblizam (gr. biblion) biblijska rije, biblijski izraz bicefalan (lat. bi-, gr. kefale glava) v. bikefalan biceps (lat. biceps) koji ima dvije glave, dva lica (nadimak rimskog boga Janusa); anat. dvoglavi mii nadlaktice bicikl (engl.-fr. bicycle, lat. bis, cyclus krug) vozilo sa dva kotaa koje se pokree nogama biciklist (eng. bicyclist) voza bicikla bicinij (lat. bicinium, bis, canere pjevati) glaz. kompozicija za dva glasa bierin (tal. bicchiere) aa bide (fr. bidet, tal. bidetto) posuda za pranje intimnih dijelova tijela; kada u kojoj se kupa sjedei bidens (lat. bi-dens) dvozubac, dvozube vile bidermajer (njem. Biedermeier potenjaina, prostoduni naivac) umj. naziv za malograanski jednostavni stil (posebice za pokustvo) koji je nastao u Srednjoj Europi poetkom 19. st.; karakteristike: jednostavnost, mirni oblici, prilagodba svrsi bidon (fr. bidon mijeh) kanta, limenka, ploka; posuda od pet litara biduum (lat.) vrijeme od dva dana; rok od dva dana; intra biduum (lat.) u roku od dva dana bienalan (lat. biennis) dvogodinji bienalije (lat. biennis) mn. bot. dvogodinje biljke bienij (lat. biennium) razdoblje od dvije godine bife (fr. buffet, tal. buffetto) prodavaonica jela i toionica pia, zalogajnica; ormar u kojem se dri pie; stol s hladnim jelima i piima (npr. na nekoj zabavi)

bifedija

177

Bikfordova vrpca

bifedija (fr. buffet) vlasnik bifea biferan (lat. bifer) bot. dvorodan, koji dvaput godinje nosi plod ili cvjeta bifilaran (lat. bis, filum nit, konac) dvonitan, koji visi o dvjema nitima (u elektrotehnici) bifloran (lat. bis, flos, floris cvijet) bot. sa dva cvijeta, koji ima dva cvijeta bifluencija (lat. bifluere) ravanje rijeke bifolian (lat. bis, folium list) bot. dvolisni biforman (lat. biformis) s dva oblika, dvooblian biformitet (lat. biformitas) dvooblinost biftek (engl. beefsteak) kuh. govei odrezak debljine 4 cm napola peen na jakoj vatri bifti (engl. beef-tea) vrlo jaka juha od usitnjene govedine bifurkacija (lat. bifurcatio) ravanje, grananje ili cijepanje na dvoje, dijeljenje na dva kraka, npr. rijeke Big Ben (engl.) veliko zvono na zgradi Parlamenta u Londonu bigamija (lat. bis, gr. gamos brak) dvobranost, stupanje u nov brak prije nego to je stari poniten, dvoenstvo bigamist (lat. bi-, gr. gamos brak) ovjek koji ima dvije ene, dvoenac bigamistica (lat. bi-, gr. gamos brak) ena koja ima dva mua bigarirati (fr. bigarrer, lat. bivariare) arati, iarati, ukrasiti arama bigenerian (lat. bis, genus rod, bigener) dvospolan, koji ima dva spola; hermafroditski biglisati (gr. biglao, biglizo) slavuj evo pjevanje (pjevati izvijajui melodiju) bigot (fr.) onaj koji slijepo vjeruje; bogomoljac; onaj koji se pravi daje strogo religiozan, licemjer bigotan (fr. bigot) koji pretjeruje u pobonosti, vjerski zatucan; licemjeran

bigoterija (fr. bigoterie) vjerska zatucanost, pretjerana pobonost, bogomoljstvo; licemjerje bigotirati (fr. bigot) praviti se svecem, pretvarati se bigotizam (fr. bigotisme) tobonja svetost, licemjerje; bogomoljstvo biherrank (njem. Biicherschrank) ormar za knjige biheviorizam (engl. behaviour ponaanje, vladanje) psih. smjer u amerikoj psihologiji koji zanemaruje neka unutranja (psihika) stanja ili procese, nego promatra samo ponaanje ivotinja i ljudi; po tom nauavanju ponaanje ivih bia ne moe se objanjavati duevnim injenicama, nego se zasniva na odreenoj zakonskoj vezi situacije i reakcije bihude (tur. iz perz.) uzalud, bezrazlono bijon (fr. billon) slitina od srebra i bakra (sa znatno vie bakra) od koje je prije pravljen sitan novac; bakreni novac s neto srebra; srebrni novac bez propisne koliine srebra bijonaa (fr. billonnage) nedoputena trgovina novcem male vrijednosti; krivotvorenje novca; podmetanje lanog novca bijoner (fr. billonneur) podmeta nepropisnog ili lanog novca bijonirati (fr. billonner) podmetati nepropisan ili laan novac bikamerizam (lat. bi-, camera) dvodomni sustav u ureenju drave bikarbonat (lat. bicarbonas) kem. karbonat sa dva ekvivalenta ugljine kiseline prema jednom baznom, npr. bikarbonat sode bikefalan (lat. bis, gr. kefale glava) dvoglav; bicefalan Bikfordova vrpca stijenj, fitilj; vrpca koja polako gori, a upotrebljava se za izazivanje eksplozije dinamitnih i piroksilinovih naboja

bikoloran

178

bilijun

bikoloran (lat. bicolor) bot. dvobojan, u dvije boje bikonkavan (ni. bi-concavus) opt. udubljen s obiju strana npr. bikonkavna leca bikonveksan (lat. bi-convexus) opt. ispupen s obiju strana, npr. bikonveksna lea bikojajugiran (lat. bi-conjugatus) dvostruko sparen bikornan (lat. bi-cornis) zool. dvorog, s dva roga bikromatian (lat. bis, gr. chroma boja) dvobojan, od dviju boja; bikromatini harmonij sprava za postizanje etvrtine tonova kod glasovirskog rasporeda tipki biksin (lat. bixa) kem. v. pod orlean biku (sanskr. bhikku) budistiki redovnik prosjak bikvadrat (lat. bi-quadratus) mat. etvrti stupanj (etvrta potencija) neke veliine; bikvadratne jednadbe jednadbe etvrtog stupnja; bikvadratni korijen etvrti korijen neke veliine bilabijal (lat. bi-, labium usna) gram. suglasnik koji se izgovara s obje usne, dvousneni suglasnik (b, p, m) bilanca (fr. bilan, tal. bilancio, lat. bilanx s dvije zdjelice) trg. usporedba prihoda i rashoda na kraju jednog rauna, zavrni raun o prihodima i gubicima koji se izvodi s vremena na vrijeme, obino krajem svakog mjeseca i svake godine; pren. krajnji ishod neega; saldiranje, saldo bilancirati (lat. bilanx) trg. izvesti zavrni raun, izvriti usporedbu prihoda i rashoda u trg. knjigama; zakljuiti neki posao, izvesti zakljuak o zavrenom poslu bilardirati (fr. billarder) u biljaru: jednim udarcem takom loptu dvaput dodirnuti; jednim udarcem udariti dvije lopte; za konja: izbacivati prednje noge

bilateralan (lat. bis, latus strana, bilateralis) dvostran, obostran, usmjeren na suprotne strane; bilateralni kontrakt ugovor koji obvezuje obje ugovorne strane bilboquet it. bilboke (fr. bilboquet) igra u kojoj se lopta hvata na tap; tisk. sitni tiskarski poslovi (karte, posjetnice i si.); drveni pruti kojim se stavlja zlato pri pozlaivanju bild (njem. Bild slika, lat. apparatus oprema) ureaj za prijenos slika (crtea, fotografija, autografa i si.) preko telegrafa bildati (njem. bilden) atr. vjebati, gimnasticirati, razvijati miie bilder (njem. bilden) ovjek koji posebnim vjebama razvija svoje miie; fiziki razvijen, snaan ovjek; pren. umiljeni gizdavac, snob bild (engl. bilge) pom. ravno dno u sredini lae, donji dio lae bilet (fr. billet) trg. billet a ordre it. bije a ordr (fr.) vlastita mjenica, mjenica koja se isplauje samo izdavatelju; billet au porteur it. bije a porter (fr.) priznanica ili mjenica koja se isplauje donositelju; billet de batique it. bije a bank (fr.) banknota, novanica biletirati (fr. billeter) stavljati na robu ceduljice s cijenom; prodavati ulaznice, eljeznike karte i dr. biletura (fr. billet) prodavanje ulaznica, eljeznikih karata; prodavaonica ulaznica, eljeznikih karata itd. bilieran (lat. bilis, fr. billiaire) koji se tie ui, uni bilifulvin (lat. bilis, ulvus smeeut) kem. uno utilo, crvenouta supstancija u ui bilijarda (fr. billiarde) tisuu bilijuna bilijun (fr. billion) u Njemakoj: milijun milijuna (1.000.000.000.000); u Francuskoj: tisuu milijuna, milijarda
(1.000.000.000)

bilin bilin (lat. bilis) kem. glavni sastojak ui bilingvian (lat. bilinguis, lingua jezik) dvojezian; koji govori dva jezika; pren. prijetvoran, dvolian, prepreden bilingvitet (lat. bis, lingua jezik) dvojezinost; uporaba dvaju jezika u govoru; pren. prijetvornost, prepredenost, dvolinost biliozan (lat. biliosus, bilis) uan, pun ui; utozelen; pren. ustar, prijek, naprasit, razdraljiv, mrzovoljan bilirubin (lat. bilis, rubinus) kem. uno crvenilo, crvena supstancija u ui bilis (lat.) med. u, pren. ljutnja, srdba, bijes biliskopija (lat. bilis u, gr. skopein gledati) pregled ui biliverdin (lat. bilis u, fr. vert zelen) kem. uno zelenilo, zelena tvar ui bili (engl. bili, fr. bille, lat. billa, bulla) prijedlog, zakonski prijedlog (u Engleskoj), koji se, tek poto bude triput proitan i primljen u oba doma, podnosi kralju; takoer: pisamce, cedulja, priznanica, mjenica bilogija (gr. bi, logos rije, govor) dva knjievna djela istoga pisca koja predstavljaju jednu cjelinu bilon (fr. billon) manje vrijedno zlato i srebro, slitine s vie primjesa nego iste kovine; u Francuskoj: sitan bakreni novac bilonga (p.) vrsta argentinskog pukog tanga bilten (fr. bulletin, tal. bullettino) dnevno priopenje; kratak, sluben dnevni izvjetaj (npr. o zdravstvenom stanju, o stanju na bojinici, o sjednici ministarskog vijea, o aktualnim politikim pregovorima i si.); izborni listi; listak, cedulja; potvrda, priznanica biluks (lat. bi, lux svjetlo) svjetlosna reklama proizvedene fluorescentnim cijevima, dobro se vidi i danju i nou

179

binaran bilupa (lat. bis, fr. loupe) opt. povealo (lupa) s dvije lee biljar (fr. billard) drutvena igra tapom i kuglama od bjelokosti na etverouglatom stolu presvuenom zelenim suknom biljariti (fr. billard) igrati biljar biljetar (fr. billetier) kaz. prodava ulaznica za predstave; prodava karata (eljeznikih itd.) biljetarnica (fr. billet) blagajna, mjesto gdje se prodaju karte, ulaznice biljur (ar. ballur kristal, lat. beryllus, gr. berillos beril) gorski kristal; kristalno staklo biman (lat. bis, manus, bimanus) dvoruk bimembrian (lat. bimembris) koji ima dva uda; sa dva lana, dvolan bimenzan (lat. bimensis) dvomjeseni bimenzis (lat. bimensis) razdoblje od dva mjeseca, dvomjeseje; bimestar bimestar (lat. bimestre, sc. tempus) v. bimenzis bimestran (lat. bimestris) dvomjeseni bimetalizam (lat. bis dvaput, metallum) dvojni novani sustav neke zemlje po kojem zlato i srebro imaju stalnu i odreenu vrijednost u meusobnom odnosu i oboje slue kao podloga papirnom novcu; nepotpuni bimetalizam onaj kod kojega i zlatni i srebrni novac vrijedi kao kupovno i plateno sredstvo, s tim to zlato vrijedi kao osnova i to se moe neogranieno kovati, dok je kovanje srebrnog novca zakonom ogranieno; supr. monometalizam bimilenij (lat. bis- dvaput, lat. millennium) jubilej od dvije tisue godina; dvotisuljee bina (njem. Buhne) pozornica; kazalite binaran (lat. bini po dva, binarius koji sadri dva, od dva) dvojni, od dva dijela, koji se sastoji od dvije jedinice, dvojedinini

binda binda (njem. Binde) veza, vrpca, povoj, zavoj; petlja; ovratnik; pojas binen-regulator (njem. Biihne, lat. regulator) kaz. naprava za prilagoavanje svjetlosti na pozornici i u kazalitu binenprahe (njem. Biihne pozornica, Sprache jezik) kazalini govor, scensko izraavanje; uglaen i istanan govor, govor kojim se trebaju sluiti glumci na pozornici binica (tal. binario udvojen) kruic od dva dijela, zemika binokl (fr. binocle) naoale; dalekozor za oba oka; med. zavoj za oba oka binokularan (lat. bini, oculus oko) s oba oka, koji je prilagoen za oba oka istodobno binom (lat. bi-, gr. nomos) mat. veliina koja se sastoji od dva dijela, npr. a b; polinom od dva lana, dvolani izraz binomizam (lat. bi-, nomos zakon) fil. shvaanje da postoje dvije vrste zakonskih odnosa: kauzalni (uzroni) odnosi, na kojima se temelje prirodne pojave, i njima odgovarajui zakoni na kojima se temelje duevne (psihike) pojave binomni (lat. bi-, gr. nomos) mat. sa dva lana, dvolani; koji se tie binoma binub (lat. binubus) ovjek koji se dvaput eni binjekta (tur. binsk tai) veliki kamen s kojega se uzjahuje na konja binji (tur. biny) ohani ogrta (s krznom) bio- (gr. bios) predmetak u sloenicama sa znaenjem: ivot, ivotni bioaritmetika (gr. bios ivot, arithmetike) znanost koja se bavi izraunavanjem prosjenog trajanja ljudskog ivota biobiliografija (gr. bios, biblion, knjiga, grafia) popis djela i knjiga koje se odnose na ivot i rad nekog o-

180

biogen vjeka (pjesnika, filozofa, vladara i dr.) bioblasti (gr. bios, blaste klica) mn. biol. ivotne jedinice manje od stanica ivih bia, najmanja jedinica svih ivotnih pojava (stanica je, prema Altmanu, kolonija bioblasta); biofori biocenologija (gr. bios, koinos zajedniki, logia znanost) v. biocenotika biocenotika (gr. bios, koinos) znanost koja se bavi prouavanjem biocenoza, dio ekologije biocenoza (gr. bios, koinos zajedniki) ivotna zajednica, skup ivih bia koja ive u nekom odreenom dijelu "ivotnog prostora" (biotopa) biocentrino promatranje (gr. bios, lat, centrum sredite) fil. jednostrano promatranje prirode i njezinog razvoja, promatranje prirode samo sa stajalita ljudskog ivota i njegovih vrijednosti biodinamika (gr. bios, dynamis sila) znanost o ivotnim silama i ivotnoj djelatnosti; prid. biodinamiki bioenergetika (gr. bios, energeia) fil. energetika cjelokupnog ivota, svih ivotnih procesa, zbivanja biofenomenologija (gr. bios, ta fainomena pojave, logia) znanost o ivotnim pojavama biofizika (gr. bios, fysis) dio biologije koji se bavi stvarnim meusobnim odnosima ivih bia; dio fiziologije koji se slui fizikim metodama u ispitivanju ivotnih pojava biofon (gr. bios, fone glas) ureaj za prikazivanje fotografskih slika koje istodobno i govore ili pjevaju biofori (gr. bios, foros koji nosi) mn. biol. nositelji ivota, = bioblasti biogen (gr. bios, genos podrijetlo) biol. veoma sloena bjelanevinasta tijela koja su pravi i glavni nositelji ivota; ivot se sastoji u neprestanom raspadanju i obnavljanju tih biogen a

biogenetski

181

bionegativan tijela i pojava koje su za njih vezane (zoologija i botanika); elektro-biologija znanost o elektrinim uvjetima ivota biljaka i ivotinja biologist (gr. bios, logos) fil. pristaa biologizma biologizam (gr. bios, logos) fil. pravac u teoriji spoznaje koji spoznavanje smatra inom odranja i unapreenja ivota, sredstvom u borbi za opstanak; ona filozofija koja na pojmu "ivota" izgrauje cjelokupni pogled na ivot i svijet; grana sociologije koja postupa po biolokim analogijama biolominiscencija (gr.-lat.) svijetljenja ivih organizama (npr. krijesnice, neke ribe) biomagnetizam (gr. bios, magnes) magnetna sila koja se nalazi u organskim biima; prid. biomagnetni biomantija (gr. bios, manteia proricanje) 1. sudsko-lijeniko utvrivanje, prema odreenim znacima na tijelu, je li se novoroene rodilo ivo ili mrtvo; 2. arlatansko pretkazivanje trajanja ivota na osnovi kucanja bila, crta na dlanu i drugih tjelesnih karakteristika biomehanika (gr. bios, mechanike) znanost o mehanikim procesima na ivim biima i u njima biometrija (gr. bios, metria) grana biologije kojoj je cilj matematiko izraunavanje i odreivanje raznih ivotnih pojava, osobito pojave nasljea; u irem smislu: prouavanje i mjerenje ivotnih sposobnosti ovjeka, tj. njegovih fizikih i psihikih osobina bionegativan (gr. bios, lat. negare nijekati) koji je nepravilan i nepovoljan za ivot i ivotne funkcije ili za potomstvo (nakaze, poremeaji u razvoju, nepovoljne varijacije duhovnih sposobnosti i sve to je izrazito bolesno ili boleljivo)

biogenetski (gr. bios, genos) koji se tie razvoja ivota; biogenetski zakon zakon po kojem je "ontogeneza ili razvoj bia kratko i brzo, zakonima nasljea i prilagoavanja uvjetovano, ponavljanje filogeneze ili razvoja svih predaka koji ine razvojni lanac dotine jedinke" (Haeckel) biogeneza (gr. bios, genesis postanak, podrijetlo, raanje) razvoj ivota biogeneza (gr. bios, genos) povijest razvoja ivota biogeografija (gr. bios, ge zemlja, grafia) znanost o rasprostranjenosti ivih bia; dijeli se na fitogeografiju (geografiju bilja), zoogeografiju (geografiju ivotinja) i antropogeografiju (geografiju ovjeka) biograf (gr. bios ivot, grafo piem) onaj koji opisuje ivot, ivotopisac, pisac biografije; prid. biografski biografija (gr. biografia) opisivanje (ili: opis) ivota, ivotopis biografika (gr. bios, grafo) umijee opisivanja ivota, umijee pisanja biografija biokemija (gr. bios, chemeia) dio fiziologije, znanost o kemijskom sastavu ivih bia i o kemijskim procesima u zdravom i bolesnom organizmu bioklimatika (gr. bios, to klima nagib; predjel u pogledu zemljopisnog poloaja) znanost koja prouava utjecaje atmosferskih promjena, raznih zraka na ljudski organizam i uope na sve to ivi bioliti (gr. bios, lithos kamen) geol. kamenje koje je uglavnom nastalo od okamenjenih ostataka ivotinja i biljaka biolog (gr. biologos) znanstvenik koji se bavi prouavanjem podrijetla i uvjeta ivota biologija (gr. biologia) znanost o ivotu, osobito znanost koja se bavi prouavanjem organskih prirodnih

bionika bionika (kratica od biologija elektronika tehnika) znanstvena grana koja trai polazne toke za rjeenje tehnikih problema u uzorima to ih ovjeku prua sama priroda bionomija (gr. bios, nomos zakon) znanost o zakonima koji vladaju ivotom bionti (gr. bios, to on, tou ontos postojee, bie) mn. biol. ovako je njem. prirodnjak Ernest Haeckel (1866.) nazvao fizioloke jedinice koje su veinom sastavljene od morfolokih jedinica i koje predstavljaju jedinstveno ivo bie bioontologija (gr. bios, on, ontos, logia) znanost o ivim biima biopsihizam (gr. bios, psyche dua) fil. pretpostavka da sve ivotne pojave imaju svoje psihike procese; usp. panpsihizam biopsihologija (gr. bios, psyche, logia) fil. v. psihobiologija biopsija (gr. bios, orao vidim) med. nain klinikog ispitivanja uzimanjem (operativnim putem) djelia nekog organa sa ivog ovjeka kad se sumnja na kakav tumor (rak, sarkom) biorizacija (gr. bios) 1912. g. pronaena metoda sterilizacije mlijeka tako da zadri karatker sirovog mlijeka; veoma brzo zagrijavanje mlijeka do 75 C i naglo rashlaivanje pomou posebnog ureaja biorizatora biorizator (gr. bios) v. pod biorizacija biosfera (gr. bios, sfaira kugla) cjelokupan prostor na Zemlji stalno nastanjen ivim biima, ivotni prostor (obuhvaa: atmosferu, litosfcru i hidrosferu budui da ivih bia ima i u zraku, i u zemlji, i u vodi) bioskop (gr. bios, skopein gledati) ureaj koji prikazuje ive slike, tj. slike stvari i bia koje se kreu kao da su ive

182

biotit bioskopija (gr. bios, skopein gledati) ispitivanje ima li neko tijelo sposobnosti za ivot; ispitivanje je li u nekom tijelu bilo ivota; elektrina bioskopija utvrivanje smrti pomou elektrine struje biosociologija (gr. bios, lat. socius drug) dio sociologije koji prouava drutveni znaaj ljudskog ivotnog vijeka, razmnoavanja itd., a ovjeka, lana drutvene zajednice, kao animalno bie biostatika (gr. bios, statike) znanost o zdravstvenom stanju i prosjenom trajanju ivota ljudi koji ive pod odreenim okolnostima, npr. stanovnika nekog grada, nekog podruja, drave itd. biotehnika (gr. bios, technike) dio tehnike koji se tie ivih bia i ivota uope: nasljea, prilagoavanja, mehanike razvoja, praktine eugenike i medicine biotehnologija (gr. bios, techne, logia) prouavanje i primjena ivotne djelatnosti najmanjih ivotinjskih i biljnih bia (mikroorganizama) na privrednu djelatnost, npr. organizama koji izazivaju vrenje itd. biotian (gr. bios) koji se tie ivota, ivotni biotika (gr. bios) znanost o ivotu biotip (gr. bios, typos) ist tip, ista rasa, ivotinje i biljke koje potjeu od jedne jedinke i pokazuju ujednaene i postojane odlike biotipologija (gr. bios ivot, typos otisak, logia znanost) znanost koja se bavi prouavanjem razliitih tipova ljudi u istoj etnikoj skupini tako da ispituje bioloke, psihike, funkcionalne, endokrine, seksualne i druge karakteristike biotit min. heksagonalni ili magnezijski tinjac (nazvan po fr. znanstveniku Biotu)

biotomija biotomija (gr. bios, temno reem) znanost o ralanjivanju ivih tijela; znanost o stanju u kojem se tijelo nalazi u raznim ivotnim dobima biotop (gr. bios, topos mjesto) mjesto ivljenja neke ivotne zajednice (biocenoze) biozofija (gr. bios, sofia) ivotna mudrost, nauavanje o praktinoj mudrosti u ivotu biparticija (lat. bipartitio) dijeljenje na dva dijela, raspolovljavanje biped (lat. bis, pes noga, bi-pes) dvonona ivotinja, dvonoac bipedalan (lat. bipedalis) dug ili irok dvije stope, dvostopni bipedan (lat. bi-pes, bipedis) koji ima dvije noge, dvonog biplan (lat. bis, planum ravan, ravna povrina) zrak. zrakopolov s dvostrukim krilima bipolaran (lat. bis, polus stoer) dvopolan, s dva suprotna pola bira (fr. burat) trg. vrsta polusvilene, poluvunene tkanine birago voj. vrsta lakih poljskih mostova, nazvana po pronalazau, austrijskom inenjerijskom asniku K. Biragu (17921845) biraj (fr. burail) trg. glatka ili keplana polusvilena tkanina s pamukom, vunom ili kostrijeti birarija (tal.) toionica piva, pivnica biratina (fr. buratine) trg. vrsta popelina od fine svile i vune birema (lat. biremis) amac s dva vesla; antika ratna lada sa dva reda vesala koji su stajali jedan nad drugim biren (fr. burin, tal. burino) dlijeto; bakrorezac; bakrorez bireta (fr. burette) kem. staklena cijev s ljestvicom, skalom (upotrebljava se za mjerenje malih koliina ttku *u.i osobito u analitikoj kemiji) birgermajster (njem. Burger-meister) gradonaelnik, predsjednik opine, predsjednik mjesnog odbora

183

bis birka (ma.) ovca kratkog kudravog runa birling (engl.) port u umskim predjelima na sjeveru SAD-a: protivnici stoje svaki na jednom kraju balvana koji je sputen u brzu rijeku i nastoje, okreui balvan nogama, protivnika izbaciti iz ravnotee i tako svaliti u vodu birmati (njem. werben) nagovarati nekoga da stupi u plaeniku vojsku biro (fr. bureau, tal. burato) pisai stol; kancelarija; pisarnica; ured; odjel; kancelarijsko osoblje birokracija (fr. bureau, gr. krateo) uskogrudna vladavina inovnitva koja ispravnost forme pretpostavlja stvarnoj svrsi svojeg posla; ukoenost, sitniavost i uskogrudnost u slubenoj dunosti; sustav upravljanja u kojem vlast dri inovnitvo ne vodei rauna o stvarnim interesima ljudi; birokratizam birokrat (fr. bureaucrate) slubenik koji je u obavljanju dunosti strog, krut i ohol; slubenik koji misli da se sve rjeava samo za uredskim stolom birokratizam (fr. bureau, gr. krateo jak sam) v. birokracija birokratski koji se tie birokracije biromanija (fr. bureau, gr. mania) elja (ili: tenja, navika) da se svi upravni poslovi urede u kancelarijskom, tj. preteno formalistikom duhu biroutenzilije (fr. bureau, lat. utensilia) mn. kancelarijske potreptine, kancelarijski pribor birov (ma. biro sudac); opinski starjeina; opinski sluga; uvar polja, poljar birtija (njem. Wirtshaus) krma, gostionica birza (lat. birsa koa) prevlaka iznad (pokvarenog) vina, vinska plijesan; sol vinske kiseline, tartarat bis (lat.) dvaput; glaz. po drugi put, jo jedanput, ponovno

bisage bisage (fr. bissac) mn. dvostruka torba (u Lici); torba na sedlu bisegment (lat. bis, segmentum odsjeak) mat. polovica, kao odsjeak jedne linije ili povrine bisegmentabilan (lat. bis, segmentum) mat. koji se moe podijeliti na dva dijela bisegmentacija (lat. bis, segmentum) mat. dijeljenje na polovice ili na dva (obino jednaka) odsjeka, polovljenje bisekcija (lat. bis, sectio) dijeljenje na dva (obino jednaka) dijela, polovljenje biseksan (lat. bis, sexus spol) v. bigenerian bisekstilan (lat. bisextilis) prijestupni, s jednim prijestupnim danom; bisekstilna godina prijestupna godina (s 366 dana); usp. bisekstus bisekstus (lat. bisextus) prijestupni dan, tj. onaj dan koji se svake etvrte godine dodaje nakon 28. veljae biseksualan (lat. bis, sexus spol) koji ima oba spola, dvospolan, hermafroditski biser (tur. biisre) kuglasta tvorevina oko zrnca pijeska ili oko kojeg drugog stranog tijela koje je ulo u ljuturu nekih koljki; stvara se od sedefa i ima lijep bjelkast sjaj s preljevima te se smatra dragocjenou i upotrebljava za nakit biserijalan (lat. bi-, series red, niz) koji ima dva reda, u dva niza, dvoredan bisernica (tur. biisre) koljka koja proizvodi biser; vrsta najmanje tambure, prim bisig (njem. bissig) zajedljiv, pakostan bisilabian (lat. bis, gr. syllabe slog) gram. dvosloan, od dva sloga bisirati (lat. bis dvaput) ponovno pjevati ili svirati neto ve izvedeno i tako udovoljiti publici biskoten (fr. biscotin, tal. biscottino) mali, okrugli kolai, okrugli dvopek

184

bitevija biskroma (tal. biscroma) glaz. trideset drugi dio neke note biskup (gr. episkopos nadzornik, uvar) visoki dostojanstvenik u Kat. crkvi; po rimokat. nauavanju biskup je nasljednik apostola biskupija (gr. episkopia) podruje jednog biskupa biskvit (fr. biscuit, tal. biscotto, lat. bis coctus dvaput peen, dvaput kuhan) dvopek; eerni dvopek; dvaput peen porculan bez cakline (glazure) bisogno it. bizonjo (tal.) nuda, potreba; al bisogno it. al bizonjo (tal.) trg. u sluaju potrebe (na mjenicama) bisolit (gr. byssos pamuk, lithos kamen) min. mineral svilenkasta sjaja, srodan s azbestom bista (fr. buste, tal. busto, n. Brust) poprsje, osobito kip koji prikazuje glavu i gornji dio prsiju bistoke (fr. bistoquet) biljarski tap bistrirati (fr. bistrer) slikati (ili: bojiti, obojiti) aavom akvarelnom bojom bistro (fr. bistro) nekada: vinotoje, danas: ekspresni restoran bisturi (fr. bistouri, tal. bistori) kir. no s pokretnom otricom koja se moe zatvoriti, obino dug 7 do 8 cm bisus (gr. byssos pamuk) veoma fina i skupocjena pamuna ili lanena tkanina starih naroda, osobito Egipana biof (njem. Bischof biskup) pie od crnog vina, naranine kore i soka, cimeta, klinia i eera bit (engl.) sitan novac od 12,5 centa (SAD) ili 3 penija (Velika Britanija) biteizam (lat. bis, gr. theos bog) vjerovanje u dva boga, dvobotvo biter (njem. bitter gorak) vrsta gorke rakije bitevi (tur. bitevi itav) jak, snaan, vrst, masivan; temeljan, temeljit bitevija (tur. bitevi) plosnato koplje; ljudina, ovjek "kao od brijega odvaljen", ljudeskara

bitometrija bitometrija (gr. bythos dubina, metron) mjerenje dubine (pomou viska ili proraunavanjem) bitumen (lat. bitumen zemljana smola) smjese organskih zapaljivih tvari koje se javljaju u zemlji, osobito ugljikovodine tvari smolasta mirisa, npr. petrolej, nafta, asflat i si. bituminirati (lat. bitumen) prevui (ili: pokriti, premazati) zemljanom smolom, asfaltirati bituminizacija (lat. bitumen) pretvaranje u zemljanu smolu, u asfalt bituminozan (lat. bituminosus) slian zemljanoj smoli, koji sadri u sebi zemljanu smolu biva glaz. japanski narodni instrument, slian lutnji; ima 4 ice po kojima se udara drvenim tapiima; prati pjevanje starih ljubavnih i ratnikih pjesama bivak (fr. bivouac) voj. poljski logor; stanovanje vojske pod malim atorima bivalentan (lat. bi-, valens koji vrijedi, valere vrijediti) kem. dvovrijedan, od dvije vrijednosti, koji ima dvije vrijednosti, naziv za sve one elemente kod kojih se jedan atom spaja sa dva atoma vodika, odnosno sa dva atoma drugog nekog jednovalentnog elementa, ili se zamjenjuje dvama atomima vodika, kao npr. kisik, sumpor, bakar, cink, olovo, eljezo i dr. biver (eng. beaver) trg. engleska pamuna tkanina (upotrebljava se za zimske hlae) bivertin (engl. beaverteen) trg. grub vunen porhet bivij (lat. bivium) mjesto gdje se sastaju dva puta, raskrije bizam (lat. bisamum, hebr. besem) gust sok jakog i ugodnog mirisa, nalazi se kod nekih ivotinja, osobito kod mokavca (upotrebljava se kao miris i kao lijek za jaanje ivaca); mous

185

bizon bizantinci (gr. Bizantion) 1. mn. grki pisci koji su pisali od vremena Konstantina Velikog (325. god.) pa do pada Carigrada (1453. god.), tj. do propasti Bizantskog Carstva, i radili na povijesti, analitici, geografiji, arheologiji, filozofiji, teologiji, retorici i poeziji; 2. zlatnici grkih careva bizantinizam (gr. Bizantion) 1. bizantska umjetnost; 2. sustav vladavine slian onome u Istonorimskom Carstvu gdje je neogranieni vladar bio istodobno glava drave i Crkve te doputao svojim dvorjanima i ljubimcima da utjeu na najvanije dravne poslove; 3. pren. pokorno sluenje i podilaenje vladarima i njihovim prohtjevima, puzanje pred viima, a umiljenost prema niim od sebe bizantolog (gr. Bizantion) znanstvenik koji se bavi prouavanjem duhovne i materijalne kulture u starom Bizantu bizantologija (gr. Bizantion, logia) znanost koja se bavi prouavanjem cjelokupnog ivota (duhovne i materijalne kulture) starog Bizanta bizantski (gr. Bizantion) koji se tie Grkog ili Istonorimskog Carstva; pren. koji se dvolino ophodi bizar (fr. bizarre) udak, osobenjak, nastran ovjek bizaran (fr. bizarre) udan, nastran; udnovat, udesan, neobian bizarnost (fr. bizzare) udnost, neobinost, osebujnost bizmut (lat. bismutum) kem. element atomske teine 209,0, redni broj 83, znak Bi (upotrebljava se i kao antiseptiko sredstvo, pri lijeenju sifilisa i dr.) biznis (engl. business) posao, trgovaki posao bizon (gr. bison) zool. divlji bivol, zubar (u Europi); buffalo, ameriki divlji bivol

bizonalan

186

blastomikoza

bizonalan (lat. bi-, gr. zone pojas, podruje) podijeljen na dvije zone, koji se sastoji od dvije zone bizzarria bicarija (tal.) glaz. brz skok iz jedne vrste tona u drugu bi (lat. pisum, tal. pisello) graak (usp. rizi-bizi) biu (fr. bijou) nakit, ukras, dragocjenost, dragulj, dragi kamen biuterija (fr. bijouterie) trgovina dragocjenostima; nakit, dragocjenosti, dragulji; tvornika rukotvorna izrada nakita bjanko (tal. bianco bijelo, bjelina) trg. prazno, tj. nepopunjeno mjesto na mjenici ili punomoi; bjanko mjenica ista, nepopunjena mjenica (samo s potpisom) bjelogardijac (rus. belogvardeec) "bijeli gardist", nesluben i podrugljiv naziv za vojnika Denjikinove, Vrangelove i dr. vojske koja se za vrijeme graanskog rata u Rusiji borila protiv boljevika black-bottom it. blek-botom (engl.) vrsta amerikog plesa u 4/4 taktu, nastao nakon Prvog svjetskog rata (kreatori ameriki Crnci) blackout it. blekaut (engl.) utnja, zaborav; preuivanje, osobito skrivanje nekih injenica od strane slubenih vlasti u politike svrhe blackwood it. blekvud (engl.) crno ebanovo drvo na Madagaskaru blajhati (njem. bleichen) blijediti, initi blijedim, oksidirati (osobito: bojiti kosu u svjetliju boju) blamaa (fr. blamage) sramota, bruka, lo glas; ukor, prijekor; kuenje blamirati (fr. blamer) osramotiti, obrukati, iznijeti na lo glas; koriti; kuditi, pokuditi, grditi blank (fr. blanc, blanche) pr. bijel, ist, neispisan; im. bjelina; bijela boja, bjelilo blanket (fr. blanc bijel) neispisano ovlatenje, punomo samo s potpisom;

ist formular, uzorak priznanice ili ovlatenja (prije nego to se ispuni) blankizam struja u francuskom revolucionarnom pokretu kojoj je zaetnik francuski socijalist L. A. Blanqui (18051881) blanko (tal. bianco) v. bjanko; blankokredit otvoren kredit, onaj koji se temelji na osobnom povjerenju, kredit bez pokria; blanko-akcept primanje mjenice na kojoj jo nisu ispisani svota i rok plaanja; blanko-oulatenje neogranieno ovlatenje; blankotrgovanje prividno, tobonje trgovanje radi pekulacije razlikom u cijenama; blanko-mjenica ista (ili: nepopunjena) mjenica blan (fr. blanche) bijel, ist, neispisan; carte blanche it. kart blan (fr.) isti bijeli, neispisani papir, tj. neograniena punomo, potpuna sloboda djelovanja, potpuno odrijeene ruke; vrsta pjenuca blane (fr. blanchet) ljekarniko cjedilo od bijelog sukna, sukno za filtriranje blasfeman (gr. blasfemos) bogohulan, pogrdan blasfemija (gr. blasfemia) pogrda, huljenje, psovka, grdnja; bogohuljenje, huljenje na Boga, obeaivanje blasfemist (gr, blasfemos) bogohulnik, oskvrnitelj blastem (gr. blastema) bot. klica, mladica; fiziol. tekuina iz koje nastaju vri sastojci u organizmu blastocistis (gr. blastos klica, kystis mjehur) fiziol. zametni mjehuri blastoderm (gr. blastos klica, izdanak, erma koa) fiziol. koica zametnog mjehura (blastule) blastomera (gr. blaste klica, merizomai razdvajam) stanica nastala brazdanjem jajeta u poetku embrionalnog razvoja blastomikoza (gr. blastos klica, mykes gljiva) med. akutna i kronina bolest

blastula koe izazvana posebnim gljivicama (blastomycetes) blastula (gr. blastos klica, lat. blastula) fiziol. zametni mjehur blaufuks (njem. blau plav, Fuchs lisica) sjeverna (arktika) lisica s plavkastim krznom, tzv. plava lisica; usp. silberfuks blaugas (njem. blau plav, Gas plin) vrsta plinovitog pogonskog goriva za zrakoplove blavor (rum. balaur zmaj) zool. vrsta gutera bez nogu, nalik na zmiju; vrsta morske ribe blaziran (fr. blaser, blase) otupjelih osjeaja, zasien, ivano izmoren, neosjetljiv blaziranost (fr. blaser) otupjelost, zasienost, neosjetljivost, ivana izmorenost blazon (fr. blason) grb; znanost o grbovima, heraldika blef (eng. bluff) zavaravanje, obmanjivanje; plaenje protivnika drskou i hvalisanjem u pogledu snage i sredstava kojih zapravo nema blefaradenitis (gr. blefaron oni kapak, aden lijezda) med. upala lijezda onih kapaka blefaritis (gr. blefaron) med. upala onih kapaka blefarizam (gr. blefaron oni kapak) med. mirkanje, treptanje blefarofimoza (gr. blefaron, fimosis suenje) med. suenost onih otvora blefaroftalmija (gr. blefaron, ofthalmos oko) med. upala rubova i veznica onih kapaka blefaroptoza (gr. blefaron, ptosis pad) med. spadnutost onih kapaka blefarospazam (gr. blefaron, spasmos gr) med. gr onih kapaka blefarotomija (gr. blefaron, tome rezanje) med. zasijecanje vanjskog kuta onog kapka blefirati (engl. bluff) plaiti, zaplaiti, varati, zavaravati, obmanjivati; pre-

187

blickrig tvarati se. praviti se, hvaliti se; zbunjivati razmetljivom reklamom, bacati nekom prainu u oi u cilju obmanjivanja blena (gr. blenna) med. sluz; izluivanje sluzave tekuine blenadenitis (gr. blenna, aden lijezda) med. upala sluznikih lijezda blend (engl.) mjeavina, smjesa, spoj blenda (njem. Blende) arhit. dio dodan zidu s vanjske strane; udubljenje sa svodom u zidu; slijepi prozor; slijepa vrata; panjolski zid; opt. mali otvor na fotografskom aparatu pomou kojeg se otvor objektiva moe smanjiti i poveati, prema potrebi, radi uklanjanja svjetlosti sa strane; min. sulfid cinka blenemeza (gr. blenna, emeo povraam) med. povraanje sluzi blenenterija (gr. blenna, enteron utroba) med. sluzni proljev, sluzna dizenterija blenoftalmija (gr. blenna, ofthalmos oko) med. upala veznice onih kapaka blenometritis (gr. blenna, metra maternica) med. upala maternice s izluivanjem sluzi blenoragija (gr. blenna, regnymi izbijam, procurim) med. kapavac blenoreja (gr. blenna, rheo teem) med. izluivanje sluzavo-gnojne tekuine iz nekog organa (npr. oiju, spolnih organa i dr.) blenotoreja (gr. blenna, us gen. otos uho, rheo curim) med. curenje iz uiju blenurija (gr. blenna, uron mokraa) med. sluzavo mokrenje blestrizam (gr. blestrizo bacakam, bacam tamo-amo) med. nemir kod tekih bolesnika, prevrtanje, bacakanje blickrig (njem. Blitzkreig) voj. munjeviti rat, tj. rat koji se vodi munjevitom brzinom i silinom i zbog toga

blindaa

188

blue peter

se treba vrlo brzo zavriti potpunim porazom neprijatelja blindaa (fr. blindage) fort. zatiivanje od zrna (projektila); pojaavanje rova gredama; oklop (na ratnoj ladi, amcu, automobilu, zrakoplovu); oklopljivanje, oblaganje elinim ploama blinderica (njem. blind) tramvaj bez oznake odreenog smjera blindirati (fr. blinder) fort. osigurati od zrna, pojaati rov gredama; elikom ili eljezom oklopiti (ratni brod, amac, automobil, zrakoplov); prid. blindiran blineta (fr. bluette) iskra; pren. iskrica duha, duhovita sitnica; malo kazalino djelo puno dosjetaka, poza; usp. farsa blinker (njem. blink sjajan, svjetlucav) varalica, imitacija ribice (s udicom) kao mamac za vee ribe; konjski naonjaci blinji (rus. blin) mn. ruski kolai, slini palainkama, od finog peninog brana, preni na maslacu i premazani kavijarom i dr. blok (fr. bloc) veliki komad (npr. mramora); gomila (knjiga); velika koliina (robe); mnotvo, gomila; cjelina; panj, klada, trupac; zajednica, udruenje vie razliitih stranaka iz taktikih razloga, osobito za vrijeme izbora i radi sprovoenja odreenih zahtjeva; naslaga listova papira koji se mogu otkidati; biljenica za pisanje ili crtanje; geol. veliki komad stijene; en bloc it. an blok (fr.) naveliko, poprijeko blok-haus (lat. Blockhaus) voj. kulica, karaula, tvrdavica (obino na planinskim prijevojima i granicama); zatvor blok-pismo oznaka za slova (blok-slova) kod kojih svi potezi imaju istu debljinu blokada (fr. blocus, tal. bloccata) voj. opsada, zatvaranje jedne luke ili cije-

le obale pomou ratnih brodova radi sprjeavanja svakog uvoza i izvoza; opsada, zatvaranje sa svih strana grada, tvrave; zatvaranje eljeznike skretnice; blokiranje blokaa (fr. blocage) komadi kamenja ili opeka za popunjavanje praznina u zidovima; tisk. stavljanje kovnih umetaka radi popunjavanja redova ili radi kasnije zamjene pravim slovima blokiranje (fr. bloquer) v. blokada blokirati (fr. bloquer) voj. zatvoriti neku luku ili obalu ratnim brodovima i na taj nain sprijeiti svaki uvoz i izvoz (ivenih namirnica, vojske, streljiva i si.); vojnim postrojbama zatvoriti pristup nekom gradu; zatvoriti skretnicu; grad. ispuniti upljinu kameniima i komadima cigle; tisk. stavljati kovne umetke radi kasnije zamjene pravim slovima blond (fr. blond, tal. biondo) plav, svijetle boje, ukast blonda (fr. blonde) ipka od sirove svile, nazvana zbog ukastog sjaja blondin (fr. blondin) mladi plave kose; pren. kico, udvara enama blondina (fr. blondine) djevojka ili ena plave kose, plavua blondinka (fr. blondine) v. blondina blooming condition it. bluming kondin (engl.) port, dobro, povoljno stanje u kojem konj stigne na cilj Blue Bird it. blu berd. (engl) modra ptica, jedan od amerikih umjetnih Zemljinih satelita iz programa Intelsat II. Blue book it. Blu buk (eng.) "Plava knjiga", knjiga koju izdaje britansko Ministarstvo vanjskih poslova, a koja sadri diplomatsku korespondenciju britanske vlade s drugim dravama o kakvom vanom pitanju meunarodne politike blue peter it. blu piter (engl.) pom. signalna zastava koja znai slovo P

blue-jean

189

boanje

u meunarodnom signalnom kodu; plavo polje s bijelom etvorinom u sredini; oznauje da brod naputa luku blue-jean it. bludin (engl., prema starofr. obliku Janne za tal. grad Genovu, gdje se prvobitno tkala) vrsta vrste pamune tkanine, najee plave boje, od koje se proizvode hlae karakteristinoga "traperskoga" kroja, ali i drugi odjevni predmeti; bluejeans it. blu dins (engl.) hlae od takve tkanine, "traperice" blue-stocking it, blu-stoking (engl.) "plava arapa", podrugljivo ime za ene koje za ljubav svojih duhovnih sklonosti zanemaruju svoje kune poslove i obveze, ili koje se vole razmetati svojim znanjem (izraz nastao u XVIII. st. u Engleskoj po plavim arapama koje su nosili lanovi jednog uglednog drutva intelektualaca) blues it. bluz (engl.) glazbeni stil nastao u Americi meu Crncima prije 150 godina s osobitim ritmom uz instrument od 12 ica, popularan u razliitim inaicama (pjevanje, sologitara, bas-gitara, bubnjevi, harmonika) sve do danas; ples u paru uz takvu glazbu blumentender (njem. Blume cvijet, Stander stalak) stalak za uzgajanje cvijea u kui blumirati (njem. Blume cvijet, blumieren) ukrasiti neku tkaninu cvjetnim arama, cvjetnim uzorcima blumistika (njem. Blume) poznavanje cvijea; uzgoj cvijea, cvjearstvo bluza (fr. blouse) laka gornja enska haljina (do pasa); vojniki kaput koji se kopa po sredini BMW (be-em-ve) kratica za Bayerische Motorenvverke (Bavarska tvornica motora) boa (lat. boa constrictor) zool. zmijski car, udav (najvea zmija u Indiji i

Africi); ensko krzno u obliku zmije koje se ovija oko vrata board of trade it. bord ov tred (engl.) trgovaka komora bob (engl. to bob) v. bobslej bobadiljizam nepravedno, lano optuivanje po p. plemiu Franciscu de Bobadilli (f 1502.) koji je lano optuio Kolumba kod kralja Ferdinanda i kraljice Izabele da namjerava odcijepiti od panjolske dio Amerike koji je otkrio (zbog toga je Kolumbo bio uhien, ali se potpuno opravdao i dobio punu zadovoljtinu) bobi (engl. bob) nadimak londonskih policajaca koji su dobili po imenu organizatora londonske policije, sir Robertu Peelu, (ime Bob je kod anglosaksonskih naroda hipokoristik imena Robert) bobina (fr. bobine) svitak (za konac); fiz. svitak od namotaja bakrene ice bobinet (eng. bobbinet, fr. bobine) prozirno pletivo od pamuka, engleski til, pamuni til bobslej (eng. bob-sleigh) saonice s vie sjedala i dva para klizaljki od kojih je prednji par pokretan i slui za upravljanje; skraeno: bob Boccaccio it. Bokao (tal.) ime talijanskog pisca iz 14. stoljea; glavno djelo Dekameron bocman (niz. boot laa, man ovjek) pom. brodarski; nii zapovjednik ija je dunost odravanje istoe na brodu, nadzor nad brodskim poslovima i izobrazba posade u pomorstvu bocun (tal. bozzone) velika boca, demion boanje (tal. boccia) igra rairena u mediteranskom podruju u kojoj sudjeluju dvije partije s raznobojnim drvenim kuglama: jedna se crvena kugla izbaci i slui kao cilj, a ostali igrai se trude baciti svoje kugle to blie onoj crvenoj; balota

bodega bodega (p. bodega) podrum, vinara, krma; iznos berbe groa; pom. skladite robe u luci; na brodu: dio koji se nalazi ispod palube boden (njem. Bodden) zem. plitak zaljev koji duboko zalazi u kopno Bodhisatva u budizmu: bie koje je postiglo toliko duhovno savrenstvo da bi moglo prijei u nirvanu, ali se toga odrie za spas drugih bodi-ek (engl. body tijelo, tchek zaustavljanje, zapreka) port, zadravanje protivnikog igraa tijelom (doputeno u hokeju) bodmeraj (njem. bodmerei, engl. bottomry) trg. uzimanje zajma na brod ili na njegov teret, ili na oboje istodobno boedromion (gr. boe vika, dromeo trim, boedromeo pritjeem u pomo) trei mjesec u staroatikoj godini; na rujanlistopad; Boedromija starogrka sveanost u ast Apolona kao pomagaa u ratu; slavila se sveanim ophodom i gozbom boetetika (gr. boetheo priskoim u pomo) poznavanje pomonih znanosti bofl (tal. bavella, njem. Bafel) trg. otpaci; loa, pokvarena roba, roba za odbacivanje bogatiri (tur.-perz. bahader) mn. junaci iz ruskog narodnog epa bogdo-lama (mong. bogdo-lama) vrhovni sveenik, duhovni poglavar u Tibetu koji, zajedno s dalaj-lamom, upravlja zemljom bogumili mn. dualistiko-manihejska vjerska sekta u XII. i XIII. st. u Trakiji, Makedoniji, Bugarskoj, Bosni, Dalmaciji; patareni bogus (ir.) irsko narodno pie od vode, rakije, eera i drugih dodataka bohema, boema (fr. boheme) nain ivljenja boema, neuredan ivot, ivot od danas do sutra bohemi, boemi (fr. bohemes) mn. knjievnici, umjetnici, studenti i dr. koji

190

bojkot ive svojim osobitim, nekonvecionalnim ivotom, po pravilu neuredno, od danas do sutra Bohemija latinsko ime za eku (po keltskom plemenu Boji koje je nekad ivjelo na dananjem ekom tlu) bohemist znanstvenik koji se bavi bohemistikom, strunjak u toj grani znanosti bohemistika znanost koja se bavi izuavanjem ekog jezika i knjievnosti bohemizam eki izraz u nekom drugom jeziku boit-tout it. boatu (fr.) aa bez postolja koja se ne moe ostaviti dok se tekuina iz nje ne popije; pren. ispiutura, pijanac boja (niz. boei) v. baka; takoer: sprava za namotavanje brodskih konopaca, kablova Bojanusov organ mokrani organ u koljaka bojar (rus.) plemi koji je i ratnik; savjetnik velikih kneeva i careva u staroj Rusiji; u Rumunjskoj: plemi, osobito plemi veleposjednik bojer (niz.) mala nizozemska laa s jakom katarkom, upotrebljava se najee za postavljanje boja (baka) bojkot (engl. boycott) jedna od prisilnih mjera na tritu rada kojoj je cilj da se poslodavac prisili na prihvaanje odreenih uvjeta: sastoji se u tome to radnici ne kupuju proizvode nekog tvorniara ili trgovca, ili to ne stupaju kod njih u posao (ovakav nain borbe primjenjuje se esto i u ostalim situacijama, npr. kod bojkota strane robe u nekoj dravi); pren. prekid svakog odnosa s nekim; izraz potjee od imena upravitelja jednog velikog posjeda u Irskoj, J. Boycotta, protiv kojeg je irska Zemaljska liga 1880. organizirala ovakav nain borbe i upropastila ga

bojkotirati

191

bolidi

bojkotirati (engl. boycott) proglasiti protiv nekoga bojkot; pren. prekinuti s nekim svaku vezu i suradnju bojler (engl. boiler kotao) kotao za toplu vodu zagrijan el. strujom, plinom i si. boka (tal. bocca, fr. bouche, lat. bucca) usta; ulaz, otvor; ue, tjesnac, zaljev bokal (fr. p. bocal, tal. boccale, gr. bokalion posuda s uskim grliem) pehar, vr, vea aa s poklopcem bokasin (tal. bocassino, fr. boucassin) vrsta pamunog sukna s perzijskim uzorcima bokaa (fr. bocage, tal. bosco, lat. bascagium) umarak, umica, lug bokerica dvocijevka, vrsta lovake puke koja ima jednu cijev iznad druge bokmal it. bukmol (norv.) norveki knjievni jezik na iji je razvoj utjecao danski jezik (prije su ga zvali riksmal, tj. dravni jezik) boks (engl. box) 1. port, akanje u rukavicama, po ugledu na antike borbe akama kod Grka i Rimljana; u ovoj borbi zabranjeno je udaranje ispod pasa i iza lea, guranje i udaranje nogama, glavom i leima; boksanje boks (engl. box) 3. kutija; loa u kazalitu; pregrada u konjunici za potkivanje nemirnih konja; pregrada u konjunici samo za jednog konja boks (engl. boxcalf) 2. v. bokskaf boks-me (engl. box-match) javno natjecanje u akanju amatera ili profesionalnih boksaa (traje od 3 do 15 rundi, svaka runda po 3 minute, s 1 minutom odmora izmeu svake runde) boksa (engl. boxer) 1. port, aka, onaj koji je struno izvjeban u akanju, tzv. "plemenitoj vjetini"; boksai se dijele s obzirom na teinu u 12 kategorija: od kategorije "papir"

(do 48 kg) do superteke kategorije (vie od 91 kg) boksanje (engl. box) port. v. boks boksati se (engl. box) akati se, tui se akama u rukavicama bokser (njem. Boxer) 2. buldogu slina rasa njemakih pasa, iva i okretna, srednje veliine Bokseri (kin. Ta-chuan) "udruenje saveznih prijatelja domovine", kineska tajna organizacija (osnovana oko 1890.) koja je 1900. digla ustanak protiv krana i Europljana u Kini i time izazvala intervenciju stranih sila boksit min. hidrat iste gline, jedan od glavnih izvora aluminija; naziv po mjestu Les Baux u Francuskoj bokskaf (engl. boxcalf) tavljena i obojena telea koa za obuu i dr.; boks bokun (tal. boccone) komad; zalogaj bola (engl. bowle) staklena ili porculanska zdjela s piem od rashlaenog vina, eera, nekog aromatinog vonog soka i dr. bolana (tal.) vrsta mletakog sitnog novca bolanda (tal. mlet. balanza) vaga, tezulja bolas (p.) zamka za bacanje, optereena olovnim i dr. kuglicama (kod junoamerikih uroenika i gaua) bolero (p.) panjolski narodni ples u 3/4 taktu, praen pjesmom, kastanjetima, gitarom ili tamburinom; mod. kratak, do struka, enski proljetni ogrta s rukavima ili bez rukava boleta (tal. bollo, bolletta, bulletta) cedulja, priznanica boletit (lat. boletus gljiva, gr. bolites jestiva gljiva) geol. okamenjena gljiva bolidi (gr. bolis, bolidos oruje za bacanje, strijela) mn. astr. meteori kbji sjajem nadmauju najljepe i najvee zvijezde te se mogu vidjeti i danju

boliviano boliviano (p. peso boliviano) novana jedinica u Boliviji = 100 centavosa bolometar (gr. bole zrak, metron) fiz. zrani termometar, sprava za mjerenje veoma malih razlika u temperaturi (do 0,000001 C), temelji se na injenici da elektrini otpor kovine raste to je temperatura via bolonjska kola slikarska kola koju je potkraj XVI. st. osnovao u Bologni L. Carracci (15561619) i koja je teila da u sebi sjedini odlike starih majstora bolonjske boice fiz. staklene boice krukasta oblika, brzo hlaene na zraku i s veoma debelim dnom (vrlo otporne na vanjsku silu, ali se raspadaju u sitne dijelove kad se u njih baci komadi kremena koji zapara povrinu i time otklanja otpor kojim se povrina u nedirnutom stanju protivi unutarnjem naponu mase) bolta (tal. volta) luk, svod; prodavaonica; ator na sajmovima, cirkuski ator bolus (lat. bolus, gr. bolos) kem. lemnoska zemlja, sme ili crven mastan glineni silikat koji se upotrebljava za boje, kit i obloge radi zaustavljanja krvi boljevici (boljinstvo veina) "lanovi veine", pristae boljevizma, nazvani po tome to su, na II. kongresu Socijal-demokratske radnike partije u Londonu 1903. bili u veini i otcijepili se od umjerenih manjinaa (menjevika); Oktobarska revolucija (1917.) dovela je u Rusiji boljevike na vlast boljevizam (od rijei boljinstvo veina) oblik marksizma kako ga je shvatio i uspostavio Lenjin, s ciljem da se u svijetu uvede komunistiki drutveni i privredni poredak, besklasno drutvo bez dravne vlasti; filozofska osnova boljevizma je di-

192

bombaa jalektiki materijalizam; usp. boljevici, lenjinizam, marksizam bomba (fr. bombe, tal. bomba, gr. bombos potmuo, dubok ton) voj. eljezna ili elina kugla ili kutija ispunjena eksplozivom; runa granata; atomska bomba; vodikova bomba ispunjena eksplozivom ije je razorno djelovanje jae od atomske bombe; velika trbuasta boca, balon bombarda (tal.) nekadanja ratna sprava za bacanje kamena; veliki top; prangija, lubarda; kugla koja se izbacuje iz bombarde bombarder (fr. bombardeur) voj. onaj koji bombardira, osobito: vrsta tekih zrakoplova za noenje velikih koliina bombi i bombardiranje bombardir topnik, vojnik koji upravlja bombardom bombardirati (fr. bombarder, lat. bombardare) voj. tui (ili: gaati) iz topova neprijateljske poloaje ili utvrenja; bacati avionske bombe; pren. gaati (ili: obasipati) nekoga (cvijeem, konfetima); hrabriti koga, dosaivati komu (molbama, ljubavnim izjavama, svojim pjesmama i si.) bombast (engl. bombast, gr. bombyx) 1. pamuk, vata za ispunjavanje haljina i si.; 2. lit. bujica rijei, rije koja kvari jezik i stil svojom pretjeranou i neumjesnou bombastian (engl. bombast) lit. pretjeran, pretjerano kien, izvjetaen (nain pisanja, izraavanja) bomba (fr. bombe) voj. topnik; baca bombi bombazen (fr. bombasin, lat. bombycinus, gr. bombyx dudov svilac; svila) pamuna svila; vrsta keplane svilene tkanine; vrsta pamune tkanine za podstavu bombaa (fr. bombage ispupenost) napuhnutost limenke s konzerviranom hranom izazvana razvijanjem plinova iz hrane koja se kvari i raspada

bombikometar bombikometar (gr. bombyx pamuk, metron) u pamuarstvu: tablica za odreivanje finoe (numere) konca prema teini njegove odreene duine bombiks (gr. bombyx, lat. bombyx pamuk) zool. dudov svilac; svila, svilena tkanina bombo (engl.) vrsta rakije od ruma, mukata i eera u Sjev. Americi bombola (tal.) posuda za tekuine; tuba za sprej bombon (fr. bonbon) poslastica od otopljenog, aromatiziranog i obojenog eera, esto s dodatkom elatine, brana, voa i dr. bombonijera (fr. bonbonniere) kutija za bombone, obino ukusno i luksuzno izraena; pren. vrsta enske kape; ukusno namjetena soba, ukusno namjeten stan i si. bon (fr.) trg. nalog za plaanje; nalog za izdavanje neke robe; priznanica, potvrda primitka; bons a vue it. bonz a vi (fr.) mn. nalozi koji se isplauju odmah, po vienju bon enfant it. bon anfan (fr. bon enfant dobro dijete) dobroudan ovjek, dobriina bon mot (fr. bon dobar, mot rije) dosjetka, duhovita izreka bon pour it. bon pur (fr.) dobar za ..., vrijedi za ... bon-sens it. bon-sans (fr.) zdrav (ljudski) razum, prirodna nadarenost bona (lat. bonum dobro, bona dobra) mn. dobra, imanje, imetak; ostavtina bona adventitia it. bona adventicia (lat.) mn. prav. naknadno pridola dobra, dijelovi imanja koji nisu ostali od oca, nego potjeu od neke druge strane Bona Dea (lat.) "Dobra boica", starorimska boica plodnosti i djevianske istoe; proslavama njezina kulta (prvoga svibnja ili poetkom prosin-

193

bonitet ca) nije smio biti nazoan nijedan mukarac bona fide (lat.) dobronamjerno, u dobroj namjeri (uiniti, kazati) bona hereditaria (lat.) mn. prav. naslijeena dobra, nasljedna dobra, imanja bona mente (lat.) u dobroj namjeri, dobronamjerno bona minorum (lat.) mn. prav. dobra (ili: imanje) maloljetnika bonaca (tal. bonazza) potpuno tiho i mirno more, bezvjetrica bonapartisti mn. pristae dinastije Bonaparte u Francuskoj bonapartizam odanost dinastiji Bonaparte; odobravanje naina vladavine dinastije Bonaparte; politika kojoj je cilj dovesti dinastiju Bonaparte na prijestolje u Francuskoj bond (engl. bond) pisano jamstvo, obveza; priznanica; mjenica bondirati (fr. bondir) skakati, propeti se, propinjati se, podskakivati (na konju) bondizam djelovanje i postupci u stilu tajnog agenta 007 Jamesa Bonda (lik detektivskih romana I. Flemminga, te brojnih filmova i stripova) bongos dva meusobno spojena manja bubnja, po kojima izvoa udara prstima; potjee iz Afrike, rairen je meu junoamerikim Crncima, a pojavljuje se i u sastavima suvremenih plesnih orkestara bonificirati (lat. bonum, facere, fr. bonifier) nadoknaditi, odtetiti; poboljati, popraviti, popravljati bonifikacija (lat. bonificatio) naknada, odteta; poboljanje, poboljavanje, popravljanje; popust u cijeni bonis nocet quisque pepercit malis it. bonis nocet kviskve pepercit malis (lat.) tko zlima oprata, dobrima kodi bonitet (lat. bonitas) dobrota, valjanost, unutarnja vrijednost; izvrsnost (u

bono modo smislu izrade); trg. platna sposobnost; sigurnost nekog potraivanja (suprotno: veritet) bono modo (lat.) dobrim nainom, na lijep nain, mirnim putem bonom (fr. bonhomme) dobriina, prostoduan ovjekj naivac bonomija (fr. bonhommie) prostodunost, dobrodunost; pretjerana jednostavnost, naivnost bons offices it. bonzofis (fr.) "dobre usluge", u diplomaciji: naziv za posredovanje tree drave u nekom meunarodnom sporu izmeu dviju zavaenih drava, odnosno tree stranke u zategnutim meustranakim odnosima bonsai (jap.) minijaturno, "patuljasto" ukrasno drvo uzgajano u loncu ili sanduku za cvijee bonton (fr. bon ton) lijepo ponaanje i lijep nain izraavanja dobro odgojenih ljudi, otmjeno dranje; upute o lijepom ponaanju bonum (lat.) dobro, srea, dar, vrlina, korist; mn. bona bonum publicum it. bonum publikum (lat.) dobro drave, dravna korist, ope dobro bonus (lat.) port, odreen broj prekraja do kojega je kriterij kanjavanja blai, a preko kojega se svaki prekraj kanjava izravnim slobodnim bacanjem; bank. jednokratna isplata dioniarima iznad dividende zbog dobrog godinjeg poslovanja; devizni bonus premija koja se u nekim zemljama daje radi stimulacije izvoza bonvivan (fr. bonvivant) veseljak, onaj koji voli dobar ivot i tjelesne uitke bonzo (jap-) budistiki sveenik u Japanu i Kini; pren. podrugljiv naziv za stranakog funkcionara, glaveina bookmobile it. bukmobil (engl.) u SAD naziv za bibliobus

194

brdo-vino bor (lat. borax) kem. element atomske teine 10,82, redni broj 5, znak B, nemetalno vrsto tijelo, ne tali se na poznatim temperaturama; borna kiselina spoj bora s kisikom (upotrebljava se kod onih bolesti za obloge) boraks (lat. borac, ar. burakx) kem. spoj bora, natrija i kisika (Na 2 B 4 0 7 ), nalazi se otopljen u vodi nekih planinskih jezera u Tibetu, sred. Aziji i Kaliforniji, vaan za industriju, kozmetiku i medicinu borati (lat. borax) mn. kem. soli borne kiseline bord (engl. board) 1. stol, daska; pren. kolegij koji se okuplja oko jednog stola, odbor; hrana, kost, novac za hranu; stol za kojim se dre sjednice, savjetovanje; sud, sudnica, ured bord (njem. Bord, fr. bord) 2. okrajak, rub; pom. rub lae borda (ar.) 2. vrsta sive vunene tkanine koja se izrauje u Egiptu; Muhamedov ogrta; bordat borda (fr. borde) 1. vrpca, traka za opivanje bordaa (fr. bordage) oblaganje lae daskama; materijal za oblaganje lae; opivanje, porubljivanje bordel (fr. bordel, tal. bordello) javna kua, kupleraj bording (dan.) pom. manji brod koji prima dio tereta s velikih brodova i time ih olakava kako bi mogli preploviti plia mjesta bording-haus (engl. boarding-house) pansion sa stanom i hranom, gostionica, javna kuhinja bordirati (fr. border) opiti, opivati, porubiti, porubljivati; obloiti brod daskama; u slikarstvu: premazati platno osnovnom bojom, grundirati bordo-boja (fr. bordeaux) boja crnog vina, tj. tamnocrvena boja bordo-vino (fr. Bordeaux) opi naziv za sva francuska vina koja se alju u trgovinu preko Bordeauxa

bordro bordro (fr. bordereau) trg. knjiga u kojoj su rauni; izvadak, lista, popis rauna, mjenica, novanih vrijednosti bordura (fr. bordure) rub; porub; okvir, vijenac borealan (gr. boreios, lat. borealis) sjeverni boreas (gr. boreas) sjeverac, sjeverni vjetar; sjever Borej mit. starogrki bog sjevernog vjetra; borej sjeverni vjetar borer (njem. bohren buiti) svrdlo, burgija; usp. bormaina Borgia it. Borda (tal.) talijanska velikaka porodica panjolskog podrijetla iz koje potjeu papa Aleksandar VI. i njegova djeca Cesare i Lukrecija borgis (po fr. bourgeois graanin) tisk. slova od 9 tiskarskih toaka (po veliini izmeu garmonda i petita) bormaina (njem. Bohrmaschine) strojno svrdlo, builica; usp. borer borniran (fr. borne) ogranien, mali; pren. ogranien, skuen, glup bornirati (fr. borner) ograniiti, omeiti, postaviti granine znakove, kamene meae; pren. ublaavati, ublaiti elje, ograniavati, ograniiti se borsalino (tal., po imenu proizvoaa) vrsta talijanskih mukih eira bor (rus.) omiljeno rusko narodno jelo: juha od prosenog brana i raznog zelenja bortna (njem. Borte) v. borda borusofobija (lat. Borussia Pruska, gr. fobos strah) strah od Prusa, mrnja prema Prusima i svemu to je prusko borusomanija (lat. Borussia Pruska, gr. mania) pretjerana ljubav prema Prusima i svemu to je prusko bos (engl. boss) ef, gazda, gospodar, poslodavac, majstor bosa (fr. bosse, tal. bozza) grba, vrga, kvrga; ispupeno kiparsko djelo izliveno od gipsa; okrugle kiparske fi-

195

botanofil gure koje stoje same (za razliku od onih koje stoje na reljefu, u skupini) bosaa (fr. bossage) gruba kiparska obrada kamena koja slui kao priprema za konanu izradu modela boselaa (fr. bosselage) izrada u ispupenim, breuljkastim, valovitim oblicima, arama boselirati (fr. bosseler) raditi ispupene, valovite oblike, are; pr. boseliran bosirati (lat. bossare) praviti plastine predmete od ilovae, voska, gipsa bosoni mn. (po J. C. Boseu, indijskom fiziaru i biljnom fiziologu, 1858 1938) subatomske estice s cijelim kvantnim brojevima spina boston (engl.) 1. kartaka igra s etiri igraa slina vistu, ili s manjim brojem karata i tri igraa (tri-boston), nazvana po gradu Bostonu u Sjev. Americi; 2. vrsta plesa (amerika, neto jednostavnija vrsta valcera) bo (fr. boche) ime kojim Francuzi podrugljivo i prijezirno nazivaju Nijemce bot (tal. botto) mah, zamah, udarac; otkucaj sata, pa odatle i sat, ura-, jedan bot jedanput, jednom botana (tal. bottana) obino, grubo tkano pamuno platno botaniar (gr. botanikos travni, biljni) poznavatelj bilja i raslinja, onaj koji se bavi prouavanjem bilja i raslinja botanika (gr. botanike) znanost o biljnom svijetu, o biljkama i raslinju botanizirati (gr. bosko napasam, botane trava) skupljati biljke; baviti se biljkama botano- (gr. botane krmna trava) predmetak u sloenicama sa znaenjem; biljka, trava botanofag (gr. botane, fagos) zool. biljojed, biljoder botanofil (gr. botane, filos) ljubitelj bilja, onaj koji se voli baviti botanikom t

botanograf botanograf (gr. botane, grafo) opisiva bilja i raslinja botanoliti (gr. botane, lithos kamen) mn. geol. okamenjene biljke botanolog (gr. botane, logos) poznavatelj i prouavatelj bilja i raslinja botanologija (gr. botane, logia) poznavanje i prouavanje biljaka, znanost o biljkama; botanika; prid. botaniki botanomantija (gr. botane, manteia) gatanje (ili: proricanje) sudbine iz biljaka botar (lat. compater) kum botarga (p. bota larga, botarga, tal. bottarga) jelo slino kavijaru, od usoljene ikre morskog lipljena, tunjevine i dr., u junoj Europi i na Istoku botega (tal. bottega, fr. boutique, lat. apotheca) duani, mala trgovina; krma, vinara; sluga, konobar botelar (lat. botella, botellarius) ef kuhinje, uvar ivenih namirnica na brodovima botra (lat.) kuma botrinitian (gr. botrys) grozdast, u obliku grozda; bortiotian botrinti (gr. botrys grozd, -ites) mn. geol. okamine grozdasta oblika botriokefal(us) (gr. botrion jamica, kefale glava) zool. irokolana trakavica, sa 3 do 4 tisue lanaka, ivi u tankom crijevu ovjeka, psa i dr. botriomikoza (gr. botrys grozd, mykes gljiva) med. crvena izraslina na ruci ili nozi, veliine zrna graka do sitnijeg ljenjaka, privrena na kou jednom peteljkom botriotian v. botritian botroilit (gr. botrys grozd, lithos kamen) min. kamen grozdasta oblika botulizam (lat. botulus kobasica) med. trovanje pokvarenom hranom, naroito pokvarenim mesom (u kobasicama) i ribom botunada (tal. bottonata) zadirkivanje, peckanje, bockanje,

196

br botue (mad. botos) mn. pustene ("filcane") papue bouche-trou it. bu-tru (fr.) beznaajan, sporedan lik ili sporedna uloga u kazalinim djelima boufort it. bofor (prema vlastitom imenu Beaufort) ljestvica od 12 stupnjeva po kojoj se mjeri jaina vjetra: 0 = tiina, 2 = lagan, 4 = umjeren, 6 = jak, 8 = vrlo jak, 10 = jaka oluja, 12 = orkan boule it. bul (fr. boule) rezbarija u drvu s metalnim umecima, nazvan po francuskom rezbaru A. Ch. Bouleu (16421732) Bourbon it. Burbon (fr.) ime poznate vladarske porodice; Burbonska palaa pren. francuski parlament Bourdonova cijev it. Burdonova ... zrakoprazna ili tekuinom ispunjena (najee metalna) cijev prstenastog oblika, koja se prua ili savija pod utjecajem vanjskog tlaka ili temperature; slui kao osjetilo u manometrima i termometrima (naziv po izumitelju, francuskom inenjeru E. Bourdonu, 18081884) bouts-rimes it. bu-rime (fr.) mn. unaprijed napisani srokovi za koje se tek trebaju nai stihovi; pjesme kod kojih su najprije napisani srokovi, a tek nakon toga stihovi bowie-knife it. boi-najf (engl.) veliki lovaki no otar s obje strane, pronalazak amerikog pukovnika J. Bowiea bowling-green it. boling-grin (engl.) igralite za kuglanje u zelenilu boy (engl.) deko, djeak; sluga; trkaralo, tekli boole (fr. beaujolais) vrsta francuskog vina (po gorskim predjelima sjeverno od Lyona) bour (ar. busur) bot. biljka s velikim 1 lijepim cvjetovima iz porodice abnjaa, peonija Br kem. kratica za brom

brabansona Brabansona (fr. Brabangonne) belgijska nacionalna pjesma, "Marseljeza" belgijske revolucije brabansoni (fr. brabangons) mn. brabantski vojnici koji su, osobito u XII. st., bili u engleskoj ili francuskoj slubi, poznati zbog svojih pljakakih izgreda po Francuskoj brabanta (fr.) trg. vrsta nizozemskog platna bracera (tal. brazzera = braki brod) drveni obalni jedrenjak od 18 do 40 t s jednim latinskim jedrom i prekom bra (tal. viola di braccio) glaz. viola, neto vea violina; vrsta tambure za pratnju bradiekoja (gr. bradys spor, akuein sluati) med. gluhoa, teko sluanje bradifazija (gr. bradys, femi govorim) med. teak, usporen govor zbog nepotpunog svladavanja nekih smetnji (npr. pri mucanju) bradifrazija (gr. bradys, frasis govorenje) med. teak govor, sporost u govoru bradifrenija (gr. bradys spor, fren srce, razum) sporost duevnog ivota (osobito: sporost u miljenju) bradikardija (gr. bradys, kardia srce) med. bolesni usporeni rad srca bradikineza (gr. bradys spor, kineo kreem se) sporost u pokretima bradilalija (gr. bradys, lalia govor) med. spor i teak govor zbog mane u govornom organu; bradilogija bradilogija med. v. bradilalija bradimaseza (gr. bradys spor, masaomai vakati) med. teko vakanje bradipepsija (gr. bradys, pepsis probava) med. teko, sporo probavljanje hrane, loa probava bradispermatizam (gr. bradys, sperma sjeme) med. teko, sporo izlaenje sjemena (pri spolnom odnoaju)

197

brahikatalektian bradisurija (gr. bradys spor, uron mokraa) med. v. strangurija bragadur (tal. braccatore lovaki pas) snalaljiv, domiljat ovjek; njukalo braganja (tal. bragagna) vrsta ribarske mree bragerdizam (engl. braggard) razmetljivost, hvalisavost bragoc (tal. bragozzo) ribarski jedrenjak sa dva jarbola i dva jedra bragura (staronord. bragr) pjesnika umjetnost, pjesnitvo brahi- (gr. brachys) predmetak u sloenicama sa znaenjem: kratak, malen, sitan brahibiotian (gr. brachys, bios ivot) kratkovjean, koji ivi kratko brahibiotika (gr. brachys, bios ivot) tenja ili vjetina skraivanja ivota; suprotno: makrobiotika brahicefal (gr. brachys, kefale) glava antropol. ovjek koji ima kratku lubanju, kod koje je najvei poprean presjek gotovo jednak uzdunom presjeku brahidaktilija (gr. brachys, daktylos . prst) antropol. uroena kratkoa prstiju brahidromian (gr. brachys, dromikos sposoban za tranje) koji ne moe dugo trati brahigraf (gr. brachys, grafo piem) onaj koji umije brzo pisati sluei se kraticama; stenograf brahigrafija (gr. brachys, grafla pisanje) vjetina pisanja pomou skraivanja uope; u uem smislu isto to i stenografija i tahigrafija brahij (lat. brachium, gr. brachion) miica, ruka, osobito donji dio ruke, od prstiju do lakta; mo, sila brahijalan (gr. brachion ruka, miica, lat. brachialis runi, miini) runi; pren. nasilan, nasilniki brahikatalektian (gr. brachy-katalektikos) metr. nepotpun, tj. stih koji na kraju nema jedne ili dviju stopa

brahikronian brahikronian (gr. brachys, chronos vremenski) kratkotrajan, kratkovremen brahilog (gr. brachys, logos) koji umije biti saet u govoru i pisanju brahilogija (gr. brachys, logia) vjetina saetog izraavanja u govoru i pisanju; pren. figura pri kojoj je prividno i formalno izostavljen kakav element vaan za izlaganje misli, ali se krije u samom smislu reenice brahimetropija (gr. brachys, metron, orao vidim) med. kratkovidnost brahiodonti (gr. brachys, odontos zub) zool. zubi s niskom krunom i dobro razvijenim korijenom, npr. u sisavaca brahiometar (gr. brachion, metron) med. sprava za mjerenje miice, ruke brahiotomija (gr. brachion ruka, temno reem) kir. rezanje ruke brahipetalan (gr. brachys, petalon list) bot. koji ima kratke cvjetne listie, kratke latice, kratkih latica brahipneja (gr. brachys, pneo diem) med. uskoa prsiju, tjesnoa prsiju i sporo disanje kao posljedica toga brahipneuma (gr. brachy-pneuma) med. kratak dah, astma brahipodan (gr. brachys, pus, podos noga) kratkonog, kratkih nogu brahipodi (gr. brachion, pus, podos noga) zool. veoma rasprostranjene morske ivotinje, imaju dva kapka, i po tome nalikuju na koljke, ali se po gradi tijela od njih znatno razlikuju brahipteran (gr. brachys, pteron krilo) kratkokrilan, kratkih krila; metr. koji ima kratke metrike stope brahipteri (gr. brachys, pteron krilo) mn. zool. ivotinje kratkih krila; insekti koji imaju kratka krila brahiscijan (gr. brachys, skia sjena) zem. koji ima kratku sjenu (kae se za stanovnike najtoplijih dijelova svijeta, tj. za ljude koji bacaju kratku sjenu zbog toga to im sunane zrake

198

Brailleovo pismo padaju na tjeme gotovo vertikalno, uspravno) brahisilab (gr. brachys, syllabe slog) metrika stopa koja se sastoji samo od kratkih slogova brahistohrona (gr. brachys, brachistos najkrai, chronos vrijeme) mat. linija najbreg pada; cikloida brahit opt. skraeni naziv za brahiteleskop brahiteleskop (gr. brachys, tele daleko, na udaljenosti, skopeo gledam) opt. vrsta kratkih dalekozora sa zrcalima koja se odlikuju svojom praktinou Brahma (sanskr. Brahma) u indijskoj filozofiji Veda ovako se zove vrhovno indijsko boanstvo brahmaizam (sanskr. Brahma) starije nauavanje o Brahmi, onako kako je izloeno u Upaniadama (za razliku od nauavanja izloenog u Vedanti) Brahman (sanskr. Brahman) ind. fil. apsolutno Bie i nebie u isto vrijeme Brahmana (sanskr. Brahma) zbirka djela koja predstavljaju dogmatskospekulativne rasprave indijske knjievnosti, neku vrstu komentara Vedama brahmani (sanskr. brahmana) lanovi najvie i najuglednije kaste u Indiji koji su, dajui oduvijek sveenike, pjesnike, znanstvenike i politiare, stalno zauzimali najistaknutiji poloaj i uivali velik vjerski ugled brahmanizam (sanskr. brahma) indijska religija utemeljena, otprilike, u 8. st. pr. n. e., a od svojih pristaa traila je visoko moralan ivot; brahmanizmom se i danas naziva religija koja vlada u Indiji, ali tonije ju je zvati neobrahmanizam i hinduizam Brailleovo pismo meunarodna abeceda za slijepe koja se sastoji od svega est, jagodicama prstiju opipljiv-

brain draining ih toaka (pronalazak slijepog francuskog uitelja slijepih Louisa Braillea) brain draining it. brein dreining (engl.) "isuivanje mozgova", naziv za pojavu odlaenja kolovanih strunjaka iz manje razvijenih zemlja u zemlje vieg standarda brain-storming it. brein-storming (engl.) sastanak na kojem bez reda svaki sudionik iznosi sve to mu trenutano pada na pamet u vezi s postavljenim problemom koji valja rijeiti brain-trust it. brein-trast (engl.) savjetodavna ekipa strunjaka oko nekog politikog ili gospodarstvenog rukovoditelja brajda (lat, braida od njem. breit irok) stupovi s letvama ili icama po kojima se penje vinova loza; pergola brakadabra (bracadabra) v. abrakadabra brakonijer (fr. braconnier) zvjerokradica, krivolovac; ovjek koji se bavi nedoputenim lovom na tuoj zemlji; lovokradica, prekritelj zakona o lovu brakteja (lat. bractea list) bot. zatitni, pokrovni list na biljci Bramahova brava sigurnosna brava s vie uica nejednake veliine (obino 6 do 7) koje moraju biti jednako udaljene da bi se brava mogla otvoriti (nazvana po svom pronalazau, engleskom mehaniaru Bramahu, 17491814) Bramahova prea fiz. hidraulini tijesak koji radi pod vodenim tlakom; v. Bramahova brava Bramarbas (p. bramar rikati) ime glavnog lika nekih Holbergovih komedija; pren. hvalisavac, junak na rijeima brancin (tal. branzino) lubin (morska riba)

199

bravo brand (njem. Brand) med. lokalno izumiranje jednog dijela tijela; gangrena, nekroza branda (tal. branda) visei (mornarski) krevet; preklopna postelja brander (njem. Brand poar) poarnjak; malen jedrenjak napunjen smolom, uljem i kuinom; nekad se putao zapaljen protiv ratnih jedrenjaka kako bi izazvao poar brandy it. brendi (eng.) alkoholno pie dobiveno destilacijom vina, vinjak branhijati sve ivotinje koje diu na krge, krgai branhije (gr. branchion) mn. zool. krge branhus (gr. branchos) med. promuklost; upala krajnika brana (fr. branche, ta. branca) grana; dio, odsjek, ogranak (neke znanosti, nekog posla), struka; poziv, posebno, ue podruje zanimanja bratvurt (njem. braten pei, Wurst kobasica) vrsta kobasice za peenje brauning (engl. bravvning) v. brawning brauning naziv za razliite vrste pitolja, puke i mitraljeze (po engleskom konstruktoru Johnu Mosesu Browningu, 1855 1926) braunizam med. nauavanje engleskog lijenika Johna Browna (17351788) po kojem se iva bia razlikuju od neivih stvari po tome to imaju sposobnost podraivanja, tj. sposobnost da vanjskim utjecajima, "podraajima", bivaju pokretana na djelatnost; podrijetlo bolesti je, prema tome, nedostatak ili postojanje prevelike podraljivosti organizma braunovci mn. med. pristae nauavanja Johna Brovvna; v. braunizam bravissimo (tal.) usklik u znak odobravanja: vrlo dobro, vrlo lijepo, sjajno, odlino! bravo (tal.) 1. usklik u znak odobravanja, odlino, tako je!

bravo

200

briesi

bretanja (fr. bretagne) stari francuski bravo (tal.) 2. junak; valjan i vrijedan ples udvoje; vrsta odlinog francusovjek; plaeni ubojica, podmukli kog platna (naziv po Bretanji, pokraubojica bravur-arija (fr. bravour, tal. aria) jini u sjevernoj Francuskoj) glaz. glazbeno djelo (za sviranje ili bretela (fr. bretelle) uprta, remen za pjevanje) s osobito velikim tehnikim noenje tereta; voj. kosi poloaj koji tekoama povezuje dva uzastopna poloaja; mn. bravura (fr. bravoure, tal. bravura) vabretele naramenice, hlanjaci ljanost; hrabrost, junatvo, neustra-. bretona (fr. bretonne) vrsta enskog ivost; junako djelo; neto izraeno kinog ogrtaa, nazvanog po fr. poili izvedeno s velikom vjetinom i krajini Bretanji strunou; tehnika vjetina i okretbrev(e)te (fr. brevete) pr. s diplomom, nost izvoenja, osobito u glazbi s poveljom; s patentom, patentiran brazilin crvena boja koja se pravi od brev(e)tirati (f.. breveter) dati, izdati brazilskog drveta dekret, diplomu, patent, povelju brazleta (fr. bracelet, lat. brachiale) nabreve (tal. breve) svaki slubeni pisani rukvica, grivna akt, osobito Papino pismo dravama, bredizam med. = hipnotizam, nazvan vladarima i dr. koje nema strogo forpo engleskom lijeniku Jamesu Braimalni oblik (za razliku od bule); (fr. deu (17951860) koji ga je prvi otbrevet) diploma, povelja, dekret; pikrio i ukazao na vezu izmeu hipsmo, povlastica, patent; brevet d'innoze i sugestije vention it. breve d'envansjon (fr.) brefotrof (gr. brefos novoroene, tropronalazaka povelja, patent feus hranilac) nadstojnik, upravitelj brevi manu (lat.) otvoreno, bez uvijabrefotrofija nja, odmah, kratkim putem brefotrofij (gr. brefos, trofeus) zavod brevijacija (lat. breviatio) skraivanje, za nahoad, zavod za prehranu i pokraenje; brevijatura dizanje djece brevijar (lat. breviarium) kratak prebregma (gr. bregma) anat. srednji dio gled, kratak izvadak, kratak popis, lubanje, tjeme kratak izvjetaj; molitvenik katolibrek (engl. break) otvorena kola na 4 kih sveenika za svakodnevna bokotaa, lovaka kola s 3 do 6 sjedala, gosluja s dvije klupe namjetene po duini brevijatura (lat. breviatura) v. breviili poprijeko i s visokim bokom jacija bremsberg (njem. Bremse konica, brevilokvij (lat, brevis, loqui govoriti) Berg brdo) ureaj za sputanje tereta kratak, saet i jezgrovit govor niz kosinu; upotrebljava se kod rubreviotipija (lat. brevis kratak, gr. darskih i umskih poslova, gradnje i typos otisak) glaz. tiskanje nota dr. brevipedan (lat. brevis, pes noga) kratbremza (njem. Bremse) konica konog, kratkih nogu brener (njem. brennen paliti, Schere brevis (lat. brevis kratak) glaz. nota kare) eljezna naprava u obliku kakoja vrijedi za dva cijela takta ra koja se zagrije i takva slui za : kovranje kose; kovralo briesi (engl. breeches) mn. kratke ili brea (fr. breche, tal. breccia) voj. propolukratke asnike hlae, portske boj, prodor (u zidu, bedemu, utvreili za jahanje, gore iroke a dolje tinju); pren. teta, utrb jesno priljubljene uz noge

brid brid (engl. bridge) kartaka igra, slina vistu, jedna od najzanimljivijih igara s vrlo mnogo kombinacija brig (engl. brig, brigg) pom. laka jedrilica s dvije katarke i s veslima, za sto naoruanih ljudi; prije: vrsta ratnih brodova s 10 do 20 topova brigada (fr. brigade, tal. brigata) 1. voj. jedinica sastavljena obino od dva puka istog roda vojske; 2. skupina radnika koji rade na izvrenju odreenog zadatka brigadir (fr. brigadier) 1. voj. zapovjednik brigade; 2. konjiki doasnik u francuskoj vojsci; 3. rukovoditelj radne brigade brigant (tal. brigante) cestovni razbojnik, pljaka; hajduk, buntovnik brigantina (engl. brigg, fr. brigantine, njem. Brigantine) pom. mala jedrilica s dvije katarke Brightova bolest (lat. morbus Brightii) med. akutna i kronina upala bubrega s izluivanjem bjelanevine u mokrai (nefritis), nazvana po engleskom lijeniku R. Brightu (1788 1858) koji ju je prvi opisao brigma (gr. brycho krguem, brignos krgut) med. krgutanje zubima Brijarej mit. sin Urana i Geje, div s 50 glava i 100 ruku; Egeon brikabrak (fr. bric-a-brac) starudija; razne umjetnike stvarice, osobito starinske; staretinarnica briket (fr. briquette) neto u obliku cigle, kugle ili jajeta; osobito sitan ugljen verlo upotrebljiv kao gorivo, zbijen u obliku opeke, cigle, kugle, jajeta i si. briketaa (fr. briquetage) bojenje zida tako da izgleda kao zid od cigle; izrada proelja graevine (fasade) tako da se vide cigle, fugiranje briketirati (fr. briqueter) poploiti ciglama; obojiti zid tako da izgleda kao zid od cigala; sitan, u prah pretvo-

201

briljantnost ren materijal zbijati (preati) u obliku cigle brikfastn (njem. Brief pismo, list, Kasten ormar) potanski sandui, ormari, krinjica za pisma, listovna ulonica (obino na javnim mjestima) brikola (lat. bricola, fr. bricole) srednjovjekovna ratna sprava za bacanje kamenja; kod biljara: odskok, odboj lopte od ograde; udariti par bricole it. par brikol (fr.) udariti loptu sa strane odbijenom loptom od ograde, otuda: pren. par bricole it. par brikol (fr.) posredno, zaobilazno, sa strane, lukavo brikolirati (fr. bricoler) odbiti, odskoiti; uiniti da se neto odbije, odskoi; pomou odbijanja pogoditi sa strane; pren. ne raditi asno, raditi zaobilazno briksizam (gr. brycho krguem) kripanje zubima u snu, krgut brillante (tal.) glaz. veoma vatreno, ivahno, plahovito briljant (fr. brillant) dijamant uglaan dijamantnim prahom tako da ima oblik dvostrukog (osnovama spojenog) stoca, odozgo jae, a odozdo slabije zatupljenog, te sa strane podijeljenog u mnogobrojne trokute i etvorokute (fasete) briljantan (fr. brillant, briller sjati, blistati) sjajan, svijetao, blistav; pren. odlian, divan, krasan, velianstven briljantin (fr. brillantine) kozm. vrsta mirisne masti za kosu, bradu i brkove briljantina (fr. brillantine) gusto tkana pamuna tkanina s uzorcima briljantirati (fr. brillanter) od dijamanata glaanjem praviti briljante; ukrasiti (ili: optoiti) dragim kamenjem, osobito briljantima briljantnost (fr. brillant) sjaj, blistavost, rasko; pren. divota, velianstvenost, odlinost

briljirati briljirati (fr. briller, tal. brillare) sjati, sijati, blistati, svijetliti se, prelijevati se u svjetlosti; pren. znaajno se isticati, odskakati od ostalih brimada (fr. brimade) kod francuskih studenata: zbijanje ala s novim studentima, "krtenje" brucoa na taj nain to ih stariji zgrabe za noge i ruke i bacaju uvis brimborium (lat.) govorenje nebitnih stvari; okolianje, izmotavanje brimer (fr. brumaire, lat. bruma najkrai dan) u republikanskom francuskom kalendaru: drugi mjesec u godini, od 23. listopada do 24. studenog, magleni mjesec; 18. brimera (9. studenog 1799.) uzeo je Bonaparte, kao prvi konzul, vladu u svoje ruke brinet (fr. brunet) crnomanjast ili smedokos mukarac brineta (fr. brunette) crnomanjasta ili smeokosa ena brinirati (fr. brunir) metalne predmete smee uglaati, usjajiti i na taj ih nain sauvati od hranja; bojiti (ili obojiti) smee, pocrniti briofiti (gr. bryon mahovina, fyton biljka) mn. bot. skupni naziv za mahovine brioidan (gr. bryon, eidos oblik) bot. slian mahovini, mahovinast briologija (gr. bryon, logia) bot. dio botanike koji prouava mahovine brion (fr.) vrsta kvalitetnog francuskog vina brioso it. briozo (tal.) glaz. ivahno, umno, buno, plameno; con brio brio (fr. brioche) vrsta peciva, ajni krui, pletenica; sendvi briozoe (gr. bryon mahovina, zoon ivotinja) zool. morske, rjee slatkovodne, ivotinje nalik na mahovine, ive u kolonijama i mahovinasto su razgranate briskirati (fr. brusquer) obrecnuti se na nekoga; htjeti neto brzo sprovesti, prenagliti ime

202

broajon brikula (tal. briscola) vrsta kartake igre, osobito rairena u primorskim krajevima Hrvatske britanija-metal u Britaniji (Engleskoj) pronaena metalna smjesa cinka, antimona i neto bakra (ponekad i nikla i bizmuta), bijele, srebrnaste boje; upotrebljava se, umjesto srebra, za izradu stolnog pribora Briti naziv za keltska plemena naseljena u Britaniji u doba rimskih osvajanja British Museum it. Briti muzeum (engl.) veliki narodni muzej u Londonu (osnovan 1753.) s veoma bogatim znanstvenim i umjetnikim zbirkama brizantan (fr. briser, brisant) koji lomi, rasprskava, koji razmrskava, razoran, unitavajui brizantnost (fr. briser) sposobnost rasprskavanja, razornost, razorna snaga brizer (fr. briseur) lomitelj, razbija; prednji valjak na spravi za predenje brizolete (njem. Brisoleten) mn. peeni valjuci od mesa brizomant (gr. brizo spavam, mantis prorok) strunjak u tumaenju snova brizomantija (gr. brizo, manteia proricanje) vjetina tumaenja snova brnistra (tal. ginestra) primorski grm s lijepim utim cvjetovima, uka broad-casting it. brodkasting (engl.) odailjanje radio emisija, radio emitiranje broad-side it. brod-sajd (engl.) pom. strana broda; svi topovi na jednoj strani ratnog broda; paljba iz topova s jedne strane broda Broadway it. Brodvej (engl. Broadway iroki put) glavna poslovna ulica u New Yorku, dugaka 25 km, srednjim dijelom centar amerikog kazalinog ivota broajon (fr. broyon) tuak za mrvljenje, trljanje boja

brockhaus Brockhaus it. Brokhaus (njem.) veliki njemaki konverzacijski leksikon s mnogo izdanja; nazvan po velikom njem. izdavakom poduzeu u Leipzigu, osnovanom 1805. broderija (fr. broderie) vez, vezivo; vezenje; trgovina vezivom; pren. kienje, uljepavanje brodet (tal. brodetto) kuh. vrsta jela od ribe s gustim umakom od rajica, luka i maslinova ulja, obino se jede s palentom brodirati (fr. broder) vesti, izvesti zlatom, srebrom, svilom; pren. krasiti, uljepavati izmiljenim dodacima brojler (engl. to broil pei na otvorenoj vatri, na rotilju) pile za peenje, "pohanac" brokanter (fr. brocanteur) trgovac starim umjetnikim predmetima, osobito slikama; staretinar brokantirati (fr. brocanter) trgovati umjetnikim stvarima, osobito slikama; kupovati i prodavati stare stvari brokat (tal. broccato) skupocjena i teka, zlatnim i srebrnim koncima protkana svilena tkanina; grub metalni praak od slitine bakra i cinka; fini obojeni tinjac u praku (obje vrste ovog praka upotrebljavaju se za bronane boje); brokatni papir papir u boji s uzorcima, oblicima i si., utisnutim u zlatu ili srebru brokatel (tal. broccatello) brokatu slina polusvilena tkanina, od svile i pamuka, ili samo od pamuka, s utkanim velikim cvjetovima; vrsta utog, crvenkastog ili ljubiastog talijanskog mramora broker (engl. broker) trgovaki posrednik brokeraa (engl. broker) trg. nagrada koju trgovaki posrednik dobiva za posredovanje brokula (tal. broccoli) vrsta cvjetae s mesnatim i sonim cvjetovima i stabljikama

203

bronhije brom (gr. bromos smrad, lat. bromium) kem. element, nemetal atomske teine 79,916, redni broj 35, znak Br, crvenkastosmea teka tekuina, otrog mirisa bromatika (gr. broma jelo) znanost o pripremanju jela po znanstvenim i ekonomskim naelima bromatografija (gr. broma jelo, grafein opisivati) opisivanje jela i sredstava za prehranu bromatologija (gr. broma jelo, logia) znanost o jelima, znanost o sredstvima za prehranu bromatometar (gr. broma jelo, metron) sprava za odmjeravanje dnevne koliine hrane bromizam (gr. bromos) med. trovanje bromom bromoform (lat. bromoformium) farm. tekuina veoma slina kloroformu, upotrebljava se kao sredstvo protiv jakog kalja bromural (gr. bromos) farm. bromov pripravak, poznati lijek za ivce bronca (fr. bronze, tal. bronzo, lat. bronzium) legura (slitina) bakra, cinka i eljeza bronce (tal. bronzo) zvonce, mjedeniica, klepica, poklepica bronana bolest med. tuberkulozna bolest nadbubrenih lijezda praena velikom slabokrvnou i smeom bojom koe bronano doba geol. pretpovijesno razdoblje (izmeu kamenog i ledenog doba) u kojem su se ljudi sluili broncom za izradu oruja, posua i dr. bronati (fr. bronser) obojiti bronanom, tj. smeom, crnom, bakrenom bojom (drvo, gips, kou i dr.); obojiti modrikastim preljevima na vatri bronhijalni (gr. bronchos dunik) duniki, koji se tie dunika ili dunica, npr. bronhijalni katar = brrnnitis bronhije (gr. bronchia) mn. an-i. dva kanala, lijevi i desni, koji nastaju

bronhitis ravanjem dunika od treeg lenog prljena bronhitis (gr. bronchia) med. upala bronhija, bronhijalni katar bronho- (gr. bronchos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: dunik bronhoblenoreja (gr. bronchos, blemma sluz, rheo teem) med. gnojna upala dinih kanala bronhocela (gr. bronchos, kele kila, bruh) med. kila dunika, gua bronhofonija (gr. bronchos, fone glas) med. piskutavost glasa (kod promuklosti) bronholitija (gr. bronchos, lithos kamen) med. stvaranje kamena u dinim kanalima bronhomikoza (gr. bronchos, mykes gljiva) med. upala dunika izazvana zaraznim gljivicama bronhoplegija (gr. bronchos, plesso udarim) med. uzetost (ili: paraliza) dinih kanala bronhopneumonija (gr. bronchos, pneuma dah) med. upala bronhija koja prelazi na pluno tkivo i izaziva upalu plua, tuberkuloza plua bronhoragija (gr. bronchos, regnymi skrim, slomim) med. krvarenje dinih kanala bronhoreja (gr. bronchos, rheo teem) med. pretjerano izluivanje sluzi kod kronine upale dinih kanala bronhoskopija (gr. bronchos, skopeo gledam) med. pregled dunika i dinih kanala pomou posebnog zrcala bronhospazam (gr. bronchos, spasmos

204

bruderaft bronteum (gr. bronte grmljavina) sprava za izvoenje umjetne grmljavine na pozornicama brontofobija (gr. bronte, fobeo plaim se) strah od grmljavine i nepogoda brontologija (gr. bronte grmljavina, logia) znanost o grmljavini, o nepogodama uope brontometar (gr. bronte grom, grmljavina) ureaj za mjerenje jakosti gromova i grmljavine brontosaur (lat. brontosaurus) geol. golemi kraljenjak iz razdoblja krede, dug preko 18 metara brontoterij (lat. brontotherium) geol. divovska, nosorozima slina vrsta sisavaca iz srednjeg tercijara Sjeverne Amerike brontulati (tal. brontolare) gunati, mrmljati; prigovarati bronzin (tal. bronzo) lonac, bakreni kotli bro (fr. broche) enski nakit s kopom (obino na prsima ili pod vratom) broirati (fr. brocher) proiti, proivati (knjigu), uvezati knjigu u mekan uvez; protkati, protkivati tkaninu (zlatom, srebrom, svilom); pren. uiniti neto na brzinu broura (fr. brochure) mekano uvezana knjiica; knjiica o aktualnim dnevnim pitanjima brourist (fr. brochurier) pisac broura browning it. brauning (engl.) automatski revolver belgijskog sustava sa 7 i vie metaka u areru koji je smjeten u kundaku, razliitog kalibra (nazvan po pronalazau, Amerikancu J. N. Brovvningu) bruceloze zarazne bolesti uzrokovane bakterijama roda Brucella; kod ovjeka izazivaju dugotrajne vruice (Bangova bolest, malteka groznica), a kod goveda, ovaca i svinja zarazne pobaaje bruderaft (njem. Bruderschaft) bratstvo, bratimstvc

gr) med. gr u dinim kanalima bronhostenoza (gr. bronchos, stenos tijesan) suavanje (ili suenost) dinih kanala bronhotomija (gr. bronchos, temno reem) med. operativno otvaranje dinih kanala; bronhotom instrument za umjetno otvaranje dinih kanala bronhus (gr. bronchos) anat. dunik, grkljan; usp. bronhije

bruh bruh (njem. Bruch lomljenje) med. v. hernija bruh-gold (njem. Bruchgold) izlomljeno, nepreraeno zlato brum (engl. brougham) zatvorena laka koija s dva sjedala i jednim konjem, nazvana po imenu poznatog engleskog dravnika Brooma (17781868) bruma (lat.) najkrai dan u godini, zimski solsticij; zima, studen uope brumaire it. brimer (fr.) mjesec francuskog republikanskog kalendara, od 22. X. do 22. XI; 18. brumaire datum (9. XI. 1799.) kad je general Bonaparte sruio Francusku republiku brumalan (lat. brumalis) zimski brustbild (njem. Brust-bild) poprsje, slika ili kip koji prikazuju glavu i gornji dio prsiju, bista brusthalter (njem. Brust-halter) enski prslui za pridravanje grudi brutulati (tal. brustolare) paliti, priti brut (fr. brut sirov) oznaka za pjenuac (suhi) kojem, prilikom dobivanja, nije dodano nimalo eera Brut (Marko Junije 8542. pr. n. e.) najistaknutiji sudionik urote protiv Cezara; ubio se nakon poraza Kasijeve vojske kod Filipija; pren. nezahvalni urotnik brutalan (lat. brutalis, fr. brutal) ivotinjski; grub, surov, neotesan, divljaki, zvjerski brutalitet (lat. brutalitas) surovost, grubost, divljatvo; ivotinjsko ponaanje prema kome, ivotinjska pouda brutalizirati (fr. brutaliser) zlostavljati, zvjerski (ili: grubo) postupati s nekim; poivotinjiti brutalnost v. brutalitet brutificirati (lat. brutificere) napraviti nekoga ivotinjom, uiniti da podivlja, potpuno zanemariti brutto (tal. brutto) trg. teina robe zajedno s teinom ambalae; bruto-pri-

205

Budha hod cjelokupan prihod, bez odbitka trokova; suprotno: netto brueta (tal. brogiotto) vrsta crne smokve, brunjaa btto kratica za brutto bubalis (gr. bubalis) zool. afriki jelen, antilopa bubikopf (njem. Bubikopf) "djeaka glava", kratka enska frizura kao u djeka bubonadenitis (gr. bubon preponske lijezde, aden lijezda) med. upala preponskih lijezda bubonalgija (gr. bubon, algos bol) med. bolest prepona buboni (gr. bubon) mn. med. upala limfnih lijezda u preponama (obino u vezi s mekim ankirom), venerine otekline bubonocela (gr. bubon, kele) med. bruh prepona, kila bubonulus (gr. bubon, lat. bubonulus) med. limfni triper (kapavac) Buchenwald it. Buhnvvald (njem.) ime jednoga nacistikog koncentracijskog logora (u njemakoj pokrajini Tiringiji, Thiiringen), osobito poznatog po okrutnostima koje su u njemu vrene nad zatoenicima tijekom Drugoga svjetskog rata i prije njega (19371945); usp. Dachau, Auschwitz bucina (lat.) truba, trublja buckinghamska palaa it. bakingemska (engl.) kraljevski dvor u Londonu Buda (sanskr. Buddha) v. Budha budak (tur. budak) trnokop, kramp, orue s drkom kojemu je na vrhu s jedne strane eljezni iljak a s druge uska motiica; pren. glupan, velika budala Budha (sanskr. Buddha) "Probueni, Prosvijeeni", osniva po njemu nazvane religije (budhizma), roen u Indiji polovicom VI. st. pr. n. e. u staroj plemikoj obitelji, tovan kao

budhisti bog, "sveti mudrac", i kao deveto utjelovljenje boga Vinua; usp. budhizam budhisti (sanskr. Buddha) mn. pristae religije i filozofije budhizma budhizam (sanskr. Buddha) nauavanje Gautama Budhe (557447 pr. n. e.); ind. religija koju je osnovao Budha, ija se filozofija temelji na dvama pojmovima: patnji i spasenju; ivot je patnja, uzroci patnje su strasti (tj. e za ivotom, volja za ivotom), osloboditi se tih strasti znai osloboditi se patnje, put prema osloboenju vodi nirvani, tj. stanju blaenog mira, bez strasti i patnje; budizam budisti (sanskr. Buddha) mn. v. budhisti budizam (sanskr. Buddha) v. budhizam budo (jap.) zajedniki naziv za sve borbene vjetine kao to su dudo, karate i si. budoar (fr. boudoir) mali, lijepo ureen enski salon (obino u blizini spavae sobe) budet (engl., fr. budget, tal. bolgia, lat. bulga novanik) jednogodinji zakon kojim se predviaju, prethodno odobravaju i prethodno rasporeuju svi dravni (kao i gradski i dr.) prihodi i rashodi u jednoj budetskoj godini; proraun prihoda i rashoda uope; budetska godina godina trajanja primljenog budeta, proraunska godina Buergerova (Birgerova) bolest bakterijska ili alergijska upala krvnih ila, obino u nogama bufer (engl. buffer; odbojnik (na vagonu) buffa (tal. buffa) ala, lakrdija; opera buffa komina opera Buffalo Bili it. Bafelo Bil (engl.) pravim imenom William Frederick Cody (18461917), ameriki pustolov, legendaran u potanskoj slubi i u amerikom graanskom ratu, slavan

206

bujnim po svojoj okretnosti; osnovao glasoviti cirkus Wild West buffalo it. bafelou (engl.) zool. bi vol, bik buffo (tal. buffo) komini pjeva u talijanskoj operi; buffo caricato it. bufo karikato (tal.) pretjeranost u lakrdijaenju tal. komine opere; usp. bufon bufon (tal. buffone) aljivina, lakrdija, komiar; dvorska luda bufonerija (fr. bouffonnerie) ala, lakrdija, laka komedija; lakrdijaenje buftalmian (gr. bus vol, ofthalmos oko) med. s volovskim oima, volook, buljook bugaica (tal. bucare probijati; venet, bugazar upijati) suilo, posuilo, posebno pripremljen papir za upijanje tinte izraen od pamuka i sulfatne celuloze bugenvilija bot. junoamerika ukrasna biljka penjaica bugi-vugi (engl. boogie loa improvizacija na glasoviru, lo ples, woogie nain plesanja crnaca iz Arizone) poseban oblik glasovirske interpretacije bluza nastao poetkom 20. st.; kao ples sadri elemente bluza, blek-botoma, arlstona, ali je mnogo bri i s mnogo improvizacija bugzirati (niz. bugsiren) pom. vui lau pomou broda ili pomou amca na vesla za koji je laa vezana konopcima buj (fr. bouille) carinski ig koji se udara na vunenu robu; vrsta tkanine bujatrika (gr. bus govedo, iatrike lijenitvo) stono lijenitvo, lijeenje goveda bujirati (fr. bouille, bouiller) staviti na robu carinski ig, buj bujon (fr. bouillon) kuh. juha od povra i mesa u kojoj se obino razmuti jaje bujon (fr. bouillon) kuh. v. buljon bujrum (tur. bujurmak zapovijedati) zapovijedajte, izvolite; bujrumte

bujruntija bujruntija (tur. bujurultu, isp. bujrum) paina ili valijina pisana zapovijed; potvrda, uvjerenje, dokument (uope); ukaz, povelja, pismo bukanir (fr. boucanier) lovac na bivole; zvjerokradica u Sjev. Americi; morski razbojnik, gusar bukanirati (ind.) suiti komade mesa na suncu ili nad vatrom bukardija (gr. bus vol, kardia srce) med. poveanje, hipertrofija srca, kao posljedica jaanja srane muskulature bukasen (fr. boucassin) vrsta krutog francuskog platna; pamuna tkanina za podstavu bukcinator (lat. buccinator) truba; anat. obrazni mii, mii puha buke (fr. bouquet) miris (npr. vina); v. buket Bukefal (gr. bus govedo, kefale glava, volovska glava) najmiliji konj Aleksandra Velikog (Aleksandra Makedonskog), poznat iz pria (bojao se svoje sjene i teko gaje bilo uzjahati) buket (fr. bouquet) lijepo ureen struak cvijea; pren. hrpa, skup bukiner (fr. bouquineur, bouquin) ljubitelj i skuplja starih knjiga buking (engl. booking) predbiljeen dolazak gosta u neki hotel, najava dolaska, rezervacija (u hotelu, na eljezinici, pri kupnji zrakoplovnih karata i si.); v. bukirati bukinist (fr. bouquiniste) prodava starih knjiga, antikvar bukirati (engl. booking) rezervirati, obaviti upis, najaviti dolazak, predbiljeiti se bukle (fr. boucle kopa, vor) hrapava vunena tkanina od kovravog prediva; bukle-sag sag, tepih, tkan na vorie bukmejker (engl. book-maker) onaj koji na konjskim trkama prireuje klaenja ili se sam kladi, posrednik pri klaenju

207

bularij bukmejking (eng. book-making) sastavljanje knjiga, tj. obian nain klaenja na konjskim trkama, za razliku od totalizatora bukoliar (gr. bukolikos) poet. pisac pastirskih pjesama bukoliki (gr. bukolikos) poet. pastirski, seoski, u duhu ili u obliku pastirskog pjesnitva; bukolika cezura metr. uobiajena cezura na kraju etvrte stope u heksametru grkih bukoliara bukolika (gr. bukolike) poet. pastirska pjesma, idila (osobito kod rimskog pjesnika Vergilija) bukranij (gr. bus vol, kranion lubanja) arhit. ukrasi, osobito na dorskom frizu, u obliku golih lubanja na rtvenim volovima buks (engl. books) prozirna i laka tkanina od finog pamuka buksa (atr.) zatvor, tamnica buksirati (niz. bugsieren) vui lau u luku bukskin (engl. buckskin) "jelenja, janjea koa", vrsta vrste vunene tkanine za hlae i portsku odjeu bukvalan (starosl. bukva slovo) doslovan, toan bula (lat. bulla) 1. prvobitno: mala zlatna kutija u kojoj su se nosile hamajlije; peat od voska ili kovine na povelji; povelja s takvim peatom; slubena Papina povelja ili spis o vanim pitanjima na kojem je veliki crkveni peat (za razliku od breve koja ima samo otisak peata s prstena na kojem je riba); Zlatna bula vladarska isprava Bele IV. (1242. g.) bula (lat. bulla) 3. med. okruglo i jajoliko izdignue pokoice ispod kojeg se skuplja ista serozna, mutna, krvava ili gnojna tekuina, plik bula (tur.) 2. turska ena, Turkinja bularij (lat. bullarium) zbirka papinskih bula ili odredaba

bulbiferan bulbiferan (lat. bulbus lukovica, fero donosim) bot. koji raa lukoviastim podzemnim stablom bulbiforman (lat. bulbus, forma) koji ima oblik lukovice, glaviast bulbozan (lat. bulbosus) lukoviast, glaviast, krumpirast bulbus (lat.) lukovica, glavica; luk; bulbus oculi it. bulbus okuli (lat.) anat. ona jabuica buldog (engl. bulldog) 1. veliki engleski pas irokih prsiju, kratke i duboko usjeene njuke, tako da mu se vide prednji zubi; 2. vrsta depnog revolvera sa 6 i vie metaka buldoer (engl. bulldozer) "kopnenojarualo"; gusjenino vozilo za iskopavanje i prekopavanje zemlje buleuterij (gr. buleuterion) vijenica, sabornica, skuptinska zgrada bulevar (fr. boulevard) etalite, iroka i lijepa ulica zasaena drveem, glavna ulica; voj. tvrava, bedem buli (engl. bully guva, nalet) port, zapoinjanje igre nakon prekida (u hokeju na ledu) bulicija (lat. bullire, bullitio) vrenje, izbacivanje mjehuria bulimija (gr. bulimia) med. velika, neodoljiva, ivotinjska glad bulinirati (fr. bouliner) pom. ploviti ukoso (po vjetru sa strane); pren. nepoteno trgovati, pljakati, krasti buliran (lat. bulla, bullatus) zapeaen, potvren peatom, opskrbljen bulom bulist (lat. bulla) pisac papinskih bula buli (engl. buli bik) pren. neotesanost, glupost; napomena ili kratka pria kod koje je aljiva poanta u tome to joj nedostaje dosljednost glavne misli; John Buli olienje engleskog naroda kao cjeline, tj. njegovih karakternih osobina: pretjerane ukoenosti, hladnokrvnosti i dr. bulletin (fr.) izvjee o nekom vanom dogaaju, naziv za periodika i neperiodika izdanja, bilten

208

bund bull-finch it. bul-fin (engl.) port, gusta trnovita ivica kroz koju konj, na utrkama s preponama, mora projuriti bullion it. buljen (engl.) nepreraeno zlato ili srebro u ipkama, ploama ili grudama; tui, stran novac, onaj koji nije u optjecaju bulterijer (engl. bullterier) vrsta engleskih pasa, nastala krianjem buldoga i terijera, odlian lovac na mieve i takore bulumenta (tal. foltamente gusto, mnogo) mnotvo ljudi ili stvari; gomila, rulja, hrpa, mete, vreva, urnebes; pren. nepoeljana, kudrava i prljava glava bum (engl. boom) buka, senzacija, neoekivan razvoj; spekulativan pothvat, nenadana aktivnost; skok dionica na burzi; u televiziji: posebna kolica koja mogu hvatati sve vodoravne i okomite pokrete bum (niz.) velika splav (slui npr. za zatvaranje ulaza u zaljev); pregrada od brvana, lanaca i baava na sidrima koja se stavlja u vodu za obranu od podmornica bumbaa (ma. gomb puce, dugme) pribadaa, ioda (igla s glavicom) bumerang (austral. woomera) srpoliko oruje australskih domorodaca (uska i oko 60 cm dugaka daica od tvrdog drveta, na krajevima plosnata, a u sredini koljenasto savijena), posebno se odlikuje time to se, ako ne pogodi u cilj, vraa bacau bumler (njem. Bummler tumaralo) naziv za polagani poluteretni vlak koji se jako trese i u kojem je neugodno putovati; isto i buml bunar (tur.) zdenac, studenac bunela (tal.) kosa spletena i savijena uokrug bund 1. (njem. Bund) savez, drutvo, liga; 2. (njem. das Bund) sveanj,

Bundesliga smotak, zaveljaj, mjera za staklo, mjera za konac Bundesliga (njem.) Savezna liga (vrhunsko natjecanje u nogometu u Njemakoj) Bundestag (njem.) savezna skuptina, savezni parlament, jedan od predstavnikih domova Njemake bunker (engl.) 1. voj. mali betonski fortifikacijski objekt stalne fortifikacije s dubokim podzemnim zaklonima za posadu; 2. betonsko sklonite (kuno, ulino) od zranih napada; 3. pom. prostor, spremite na brodu za ugljen, cement, pijesak i dr.; 4. dio kombajna: sanduk u koji pada zrnje Bunsenov plamenik naprava koja se upotrebljava za zagrijavanje razliitih supstanci i kemikalija; sastoji se od metalne cijevi koja pri dnu ima dva otvora, a spojena je s rezervoarom plina; u njemu se u odreenim omjerima mijea zrak i plin i kad se tome prinese zapaljena ibica, nastaje veoma vru plamen s neznatnim postotkom plina (po njem. fiziaru i kemiaru Robertu Bunsenu, 18111899) buntdruk (njem. Buntdruck) tiskanje u vie boja, viebojni tisak bunting (engl.) engleska laka vunena tkanina za izradu zastava Buonarroti glasoviti talijanski umjetnik (imenom Michelangelo) iz 15. i 16. st. Bur (niz. Boer seljak) pripadnik nizozemskih doseljenika koji su se u 17. st. iskrcali na Rtu dobre nade u junoj Africi; Burski rat rat izmeu Bura i Engleza poetkom 20. st. u kojem su Buri izgubili samostalnost, ali je njihov jezik u javnim slubama izjednaen s engleskim bura (tal. bora) estok i hladan sjeverni vjetar na istonojadranskom primorju, pue s kopna na more

209

Buridanov magarac bural (tal. borale) ormar s ladicama, komoda buran (rus.) estok vihor sa snjenom vijavicom u ruskim i sibirskim stepama buraska (tal. burrasca, fr. bourrasque) bura, iznenadna nepogoda, iznenadan vihor; pren. izljev zlovolje, ljutine buratino (tal. burattino) pokretljiva lutka, marioneta burda (ar.) Muhamedov ogrta; kasnije: osobiti znak abasidijskih kalifa; takoer: naziv jedne arapske vjerske pjesme burdalu (fr. bourdalou) vrpca na eiru s kopom; vrsta arenog francuskog platna burdon (fr. bourdon) glaz. duboki bas na orguljama; tisk. izostavljanje rijei pri slaganju buret (fr. bourrette) tkanina od otpadaka svile burg (njem. Burg) zamak, dvorac; mala tvrava Burgenland austrijska pokrajina u kojoj ivi mnogo Hrvata, Gradie burgija (tur. burgu) svrdlo, builica; usp. borer; pren. nesmisao, besmislica, budalatina, izmiljotina, podvala; podmetanje, zadirkivanje; zabadalo, zadirkivalo, lakrdija, komedijant; vjeni buntovnik, smutljivac, poticatelj nereda, buka, vika, podvaljiva; ovjek koji svuda "zabada nos", koji eli sve znati i u svemu biti pametniji od drugih, spletkar, intrigant burgundska smola proiena uta omorikova smola burgundska vina poznata crna i bijela francuska vina iz pokrajine Burgundije Buri (niz. boer) "seljaci", stanovnici ju. Afrike nizozemskog podrijetla Buridanov magarac fil. poznati primjer za nemogunost slobodne volje

burin koji se pripisuje francuskom skolastikom filozofu Jeanu Buridanu (13001358): gladan magarac koji stoji izmeu dvaju potpuno jednakih i podjednako od sebe udaljenih kupova sijena mora skapati od gladi budui da se, zbog potpune jednakosti i ravnotee pobuda, ne moe odluiti prii nijednom od ovih dvaju kupova burin (tal.) slaba bura, lagan istonjak burka (rus. burka, perz. barak) upav krzneni kaput bez rukava, s dlakom okrenutom prema van i valjanom tako da se voda ne moe zadravati (nose ga svi kavkaski narodi) burla (tal. burla) ala burlak (rus.) seljak koji trai posao izvan svoga mjesta, osobito kao laarski radnik na Volgi burlati (tal. burla ala) izvoditi ale, komedijati, lakrdijati; blebetati, lupetati, glupariti burleska (lat. burra, tal. burla, burlesco, fr. burlesque) poet. aljivo prikazivanje velikih i ozbiljnih stvari, ala, lakrdija; glazbeno djelo humoristinog karaktera; veselo i nestano glazbeno djelo za ples burleskan (fr. burlesque) smijean, aljiv, nakaradan, lakrdijaki burleta (tal. burletta) mala vesela igra, mala burleska burma (tur. burmak uvijati, usukati) zavoj, vitica; gladak prsten (obino zaruniki); vjenani prsten burmut (tur. burun, buri) sitan duhan za umrkavanje burnetirati v. burnetizirati burnetizirati (engl. burner) natopiti drvo u otopini klor-cinka i time ga uiniti otpornim prema truljenju burnus (ar. burnus, fr. bournous) ogrta bez rukava, s kapom, obino od bijele vunene tkanine, Arapi (beduini) ga nose preko odjee

210

buroazija Burovljeva voda farm. bezbojna tekuina, octenog mirisa, sladunjavog i trpkog okusa, otopina baznog aluminijevog silikata; upotrebljava se za obloge kod rana, ireva, oteklina i dr.; nazvana po njem. kirurgu Burovu (18091874) bursa (lat.) vreica od vrlo finog materijala u kojoj katoliki sveenik nosi posljednju pomast i priest umiruem bursae muscosae it. burze muskoze (lat.) mn. med. sluzne kesice bursitis (lat. bursa vreica, kesica) akutna ili kronina upala sluznih vreica bur (lat. bursa, njem. Bursch) u Njemakoj: lan njemakog studentskog drutva; neobuzdan, veseo, pun ivota student ili mladi uope; momak; sluga; kurir burza (fr. bourse, tal. borsa, lat. bursa, gr. byrsa koa, krzno) mjesto gdje se redovito sastaje poslovni i trgovaki svijet radi zakljuivanja poslova, osobito s mjenicama i vrijednosnim papirima (efektna burza), zatim s robom: itom, ugljenom i si. (produktna burza); trite novca; burzijanci ljudi koji se bave burzovnim poslovima, koji trguju na burzi; burza rada ustanova koja utjee na trite radne snage time to posreduje izmeu ponude i potranje i na taj nain utjee na suzbijanje nezaposlenosti burzijanci (fr. bourse, njem. Bersianer) mn. v. pod burza burzovni uzansi trg. mjesni obiaji koje je utvrdila uprava neke burze, a koji vrijede za poslove obavljene na toj burzi buroazija (fr. bourgeoisie, bourg; usp. buruj) 1. prvobitno: naziv za graanstvo nasuprot viim staleima feudalnog drutva (plemstvu i sveenstvu); ekonomskim jaanjem bur-

buruj oazije jaa i njezin politiki poloaj: ona ukida feudalno drutvo i sama uzima vlast; 2. danas: stale koji ima sredstva za proizvodnju, graanski stale buruj (fr. bourgeois, od bourg grad ili selo pod okriljem grada, tvrave, njemaki Burg; v. burg) 1. prvotno: (francuski) graanin ili stanovnik grada, za razliku od kmeta, seljaka, i plemia; 2. pripadnik buroaskog stalea (v. buroazija 2); 3. malograanin, filistar burujka pripadnica buroaskog stalea; bogataica; malogradanka bus (engl. bus, lat. omnibus svima) = omnibus bus (tal. bussa udarac) nalet vjetra bus (tal. boso) imir busija (tur. pusu) zasjeda, potaja, napad iz busije business (engl. biznis) posao, trgovina, kori; poslovna struka busola (tal. bussola kutijica, lat. ruxis kutija, gr. pyxis kutija od imirovine) fiz. mornariki kompas, osobito prilagoena magnetna igla za odreivanje pravca bustrofedon (gr. bus govedo, strofe okretaj) u davnini: nain pisanja (Grci, Etruani i dr.) pri kojemu se nakon zavretka jednog retka prelazilo u sljedei odmah ispod posljednjeg slova prethodnog retka i tako pisalo natrake; budui da je takvo pisanje nalikovalo okretanju volova kod oranja, nazvano je gornjim imenom buel (eng. bushel) engleska mjera za ito, mjerica = 36,349 1 buerizirati (fr. Bucherie) telegrafske stupove natopiti u bakrenom vitriolu (postupak nazvan po pronalazau) buido 'jap ) kodeks asti, najvii cilj moralnih tenja kod Japanaca: kult predaka, odanost poglavarima, hrabrost, preziranje smrti, samozataj-

211

butirometar nost, blagost prema slabima, pravednost, brana vjernost, a u sluaju povrijeene asti obvezno samoubojstvo, tzv. harakiri buirati (njem. Busch grm) lov. izraz kojim se oznauje lovevo lutanje poljima i umama ne bi li sluajno naiao na divlja (za razliku od lova s hajkaima) Bumani (njem. Busch grm) "ljudi iz grmlja", danas malobrojna skupina nomada po pustinjama jugozapadne Afrike (nizak rast, najvie 1,50 m) buon (fr. bouchon) zatvara, ep; neravnina (na svili) butada (fr. boutade) duhovita ala, dosjetka; nagao i neobian nastup udi; brzi solo-ples bez pripreme; glaz. = capriccio; par boutades it. par butad (fr.) prema hiru, na mahove butaforija (tal. buttafuori kazalini inspicijent) umjetniki predmeti koji daju iluziju pravih, a upotrebljavaju se u kazalinoj inscenaciji; pren. lani predmeti koji slue za pokazivanje ili reklamu; usp. atrapa butan (gr. butomon movarna biljka, lisiji a) vrsta plina, zasieni ugljikovodik, u smjesi s propanom slui kao gorivo butelja (fr. bouteille, tal. bottiglia) boca od 7 dl buter (njem. Butter maslac) putar, maslac butiga (tal. bottega) trgovina, duan, prodavaonica, radionica, lokal butik (fr. boutique) prodavaonica, trgovina na malo; prodavaonica izabranim skupim stvarima butiraa (fr. bouturage) razmnoavanje biljaka izravnom sadnjom izdanaka u vlanu zemlju butirin (lat. butyrum) kem. maslana kiselina, butirometar (gr. butyron, metron) sprava za odreivanje masnoe mlijeka

buton buton (fr. bouton, tal. bottone) gumb, puce; stvarica slina gumbu; pupoljak; bubuljica, bradavica (krupan) briljant naunici butonomantija (fr. bouton, gr. manteia proricanje) gatanje u gumbe; prebrojavanje gumba na kaputu ("hoe-nee") da bi se vidjelo hoe li neto biti ili nee butrast (tur. bodur) punaan, debeljukast; bucmast; zadebljao; proiren butsel (fr. bouteselle) voj. sviranje trube za sedlanje (kod konjice) buzalak (tur. bozulmak biti naputen) imanje bez vlasnika, naputeno zemljite, niija zemlja

212

buija buzdovan (tur. bozdogan) vrsta hladnog oruja: teki bat sa eljeznim iljcima na debljem kraju, topuz; pren. glupan, budala buznhalter (njem. Busen dojke, Halter dra) dio enske odjee koji slui za podravanje grudiju, grudnjak buzurant (tal. buzzurro prostak, divljak) prostaki izraz za: homoseksualac, pederast, pigist, uranist buija (fr. bougie, p., tal. bugia svijea) med. valjkasta ipka od voska, gume, kauuka i si. za proirivanje suenih kanala, osobito mokranih, zatim debelog crijeva i jednjaka; fiz. elektrina svjeica

c
C, c tree slovo hrvatske latinice C fiz. kratica za kulon C kem. kratica za karbon C kratica za Celzij (u mjerenju topline) c kratica za cent (novac) C kratica za centum (100) C kratica za osnovni ton tonskog sustava Ca kem. kratica za cezij Ca kem. kratica za kalcij ca kratica za cirka (lat. circa oko, po prilici) cabinet separe it. kabine separe (fr.) posebna soba, zasebna soba cafe it. kafe (fr.) kavana; cafe-restaurant it. kafe-restoran (fr.) kavana i gostionica Cagliostro Alessandro it. Kaljostro Alesandro (tal., pravim imenom Giuseppe Balsamo, 17431795) talijanski i europski pustolov i varalica, tobonji lijenik, udotvorac i vidovnjak (hvalio se da moe nainiti "kamen mudraca", da moe opiti s pokojnicima, da posjeduje mo proricanja itd. cajg (njem. Zeug) vrsta pamune tkanine cajger (njem. Zeiger) kazaljka na satu cajgnis (njem. Zeugniss) svjedodba, potvrda cajtlupa (njem. Zeit vrijeme, fr. loupe) fot. lea za rastavljanje brzog kretanja predmeta koji se snima (primjenjuje se osobito u filmskoj tehnici) cajtnot (njem. Zeit vrijeme, Not nuda, oskudica) u ruskom (ahovskom) jeziku uobiajen naziv za nedostatak vremena preostalog za razmiljanje o sljedeim potezima budui da je igra vei dio propisanog vremena za igru potroio na prethodne poteze; pren. vremenski tjesnac, kripac cajzi (njem. Zeisig) zool. eljugar (ptica pjevica iz porodice zeba) cakna (njem. Zacke zubac, iljak, ralje; paroak) uvojak, vitica, kovra calando it. kalando (tal.) glaz. poputajui u jaini tona i u tempu, tj. istodobno i slabije i sporije calentura amarilla it. kalentura amarilja (p.) uta groznica u tropskim predjelima Caliban it, Kaliban u Shakespeareovoj Oluji: udovite koje samo upola nalikuje na ovjeka (suprotnost Arijelu); pren. grubo i neotesano stvorenje calkelner (njem. zahlen platiti, Kellner konobar) glavni konobar (kome se plaa), natkonobar, "ober" call-girl it. kolgerl (engl.) prostitutka koja dolazi svojoj muteriji na telefonski poziv calmato it. kalmato (tal.) glaz. blago, tiho, mirno Calmetteovo cijepljenje it. Kalmetovo; med. cijepljenje koje slui kao zatita od tuberkuloze calo di peso it. kalo di pezo (tal.) trg. manjak, nedostatak u potrebnoj teini calo di prezzo it. kalo di preo (tal.) trg. padanje cijene (nekoj robi)

cambio conto cambio conto it. kambio konto (tal.) trg. mjenini raun cambio di polizza it. kambio di polica (tal.) trg. mjenino pismo cambio di ritorno it. kambio di ritorno (tal.) trg. povratna mjenica cambio secco it. kambio seko (tal.) trg. "suha", tj. vlastita mjenica camera clara it. kamera klara (lat.) fiz. "jasna komora", instrument za precrtavanje i neosvijetljenih predmeta camera dei commercio kamera dei komero (tal.) trgovaka komora camera lucida it. kamera lucida (lat.) fiz. "svijetla komora", instrument u kojem se svjetlosne zrake od predmeta odbijaju pomou prizme i oblikuju lik na papiru koji se nalazi dolje u instrumentu, te se taj lik moe nacrtati olovkom Camerata fiorentina it. kamerata fiorentina (tal.) druina firentinskih znanstvenika i umjetnika u 16. st., koji su u svojim nastojanjima da oive starogrku tragediju stvorili novi glazbeno-scenski oblik operu campo santo it. kampo santo (tal.) "sveto polje"; groblje, kosturnica, osobito: groblje okrueno otvorenim arkadama campus it. kampus (lat.) ameriki tip sveuilita ili koleda, gdje se sve zgrade, predavaonice, knjinice, rekreacijski tereni i si. nalaze na jednom prostoru Campus Martius it. Kampus Marcijus (lat.) Martovo polje (tj. polje boga rata Marsa), vojno vjebalite u starih Rimljana; danas: ratite, bojite, bojno polje candy-store it. kandi-stor (engl.) engleska slastiarnica Canossa it. Kanosa (tal.) dvorac u sjev. Italiji u kojem se 1077. njemaki car Henrik IV. pokorio papi Grguru VII., izvukavi od toga ponienja politi-

214

capriccetto ke koristi; otuda: ii u Canossu poniziti se pred pred nekim kome si se dotle suprotstavljao canpulfer (njem. Zahn zub, Pulver prah) praak za ienje i raskuivanje zubi cantajn (njem. Zahn zub, Stein kamen) zubni kamenac, srije canteher (njem. Zahnstocher) akalica; pren. (obino u mn.: canteheri) tanke (enske) noge cantabile it. kantabile (tal.) glaz. za pjevanje, to se moe pjevati; pjevajui cantando it. kantando (tal.) glaz. pjevajui, tj. izvodei tako kao da se pjeva cantante it. kantante (tal.) glaz. pjevajui cantante it. kantante (tal.) glaz. pjevajui, tj. izvodei tako kao da se pjeva cantehniker (njem. Zahn zub, Techniker tehniar) zubni tehniar, zubotehniar, zubarski suradnik koji prema uputama lijenika zubara vri sve tehnike poslove oko nadomjetani a zubi Canticum canticorum it. Kantikum kantikorum (lat.) Pjesma nad pjesmama idovskog kralja Salomona, 970930 pr. n. e.) canjak (srednjonjem. Zanke) krpa, rita, cunja, dronjak, tralja, trulja capin (tal. zappa motika) trnokop, budak; planinarski tap sa sjekiricom capiner tovara; radnik umarske struke koji vri tovarenje tehnikih sortimenata, privlaenje i smjetanje balvana na pogodno mjesto za utovar, pri emu se slui capinom; isto i capina capitis deminutio it. kapitis deminucio (lat.) prav. smanjivanje ili gubljenje prava, osobito graanskih prava, graanska smrt capriccetto it. kaprieto (tal.) glaz. mala, kratka fantazija

capriccio capriccio it. kaprio (tal.) udljivo, neobino umjetniko, poglavito krae aljivo glazbeno djelo, u obliku sonate; a capriccio it. a kaprio (tal.) glaz. po volji capriccioso it. kapriozo (tal.) glaz. udljivo, prema volji caprum expiatorum it. kaprum ekspijatorum (lat.) pomirbeno janje, "jaganjac Boji koji oduzima grijehe svijeta", rtva za tue grijehe; usp. priglbok captatio benevolentiae it. kaptacio benevolencije (lat.) retorika fraza kojom govornik, u poetku govora, moli sluatelje za blagonaklonost; vjeto zadobivanje naklonosti, lov na milost CARE it. ker (engl.) kratica Cooperative form American Remittances to Everywhere (ili: to Europe) udruenje od 25 amerikih dobrotvornih organizacija koje je nakon Drugoga svjetskog rata pomagalo obnovu ratom opustoene Europe i drugih krajeva carezzando it. karecando (tal.) glaz. laskajui, ulagujui se carezzevole it. karecevole (tal.) glaz. laskavo carizam carski apsolutizam, neograniena vlast careva Carmina Burana it. Karmina Burana (lat.), naziv za poeziju srednjovjekovnih putujuih klerika (vaganata); predstavljaju izvor za poznavanje srednjovjekovnog ivota i naina miljenja; neke je od njih uglazbio njem. kompozitor Carl Orff poetkom naeg stoljea Carolina Urbarialis Regulatio it. Karolina urbarijalis regulacio (lat.) uredbe o agrarnim odnosima u Slavoniji koje je izdao car Karlo III. 1737. g. carpalia it. karpalija (lat.) mn. med. kosti zapea; usp. karpalistika

215

causa criminalis carpe diem it. karpe diem (lat.) "iskoristi dan, ugrabi dan", tj. koristi se vremenom! carta bianca it. karta bjanka (tal. carta bianca "bijeli papir") pren. neogranieno povjerenje, neograniena punomo, potpuno slobodne ruke, potpuna sloboda carte blanche it. kart blan (fr.) "isti, bijeli papir"; v. carta bianca Cartesius it. Kartezijus (lat.) latinizirano ime francuskog filozofa Des Cartesa (Descartesa) ast steel it. kast stil (engl.) lijevani elik castitas violata it. kastitis violata (lat.) prav. povrijeena nevinost, povrijeeno dj e vian stvo casus belli it. kazus beli (lat.) povod ratu, uzrok ratu, razlog zbog kojega se objavljuje ili vodi rat casus foederis it. kazus federis (lat.) prav. sluaj kad jedan savez stupa na snagu, tj. kad treba ispuniti obveze saveznitva casus mixtus it. kazus mikstus (lat.) prav. mjeovit sluaj, tj. sluaj u kojem postoji krivnja i oteene osobe casus obliquus it. kazus oblikvus (lat.) gram. kosi, zavisni pade u lat. jeziku (genitiv, dativ, akuzativ i ablativ); per casum obliquum it. per kazum oblikvum (lat.) pren. kosim putem, zaobilazno casus rectus it. kazus rektus (lat.) gram. nezavisni pade (nominativ i vokativ) catch-as-catch-can it. ke-es-ke-ken (engl.) "uhvati kako moe" hrvanje slobodnim stilom; v. ke causa civilis it. kauza civilis (lat.) prav. graanski spor; predmet graanske parnice causa criminalis it. kauza kriminalis (lat.) prav. kazneni predmet, predmet kaznene parnice

causa efficiens causa efficiens it. kauza eficijens (lat.) uzrok koji prethodi djelu, stvarni uzrok (supr. cauza finalis) causa finalis it. kauza finalis (lat.) krajnji cilj causa sine qua non it. kauza sine kva non (lat.) uzrok bez kojega se neto ne bi uope ni dogodilo, tj. glavni, osnovni uzrok causa sui it. kauza sui (lat.) fil. sam sebi uzrok, bezuzroan, apsolutan cave! it. kave (lat.) uvaj se! it, kaveat (lat. cavere, caveat) "neka se uva, neka se pripazi"; prav. opomena; sudski prigovor Cb znak za kem. element kolumbij (columbium; isto to i niobij) c/c krat. za lat. centum per centum (lat.) sto posto, a po nekima i za curae causa it. kure kauza (lat.), tj. radi njegovanja; biljeka koja se stavlja na bolesnike liste radnika i oznauje stopostotnu nesposobnost za rad, tj. daje pravo na potedu od rada za odreeno vrijeme Ce kem. kratica za cerij ce-ce muha zool. rod muha iz tropske Afrike, sie krv domaih ivotinja i ovjeka; na ovjeka prenosi opasnu bolest spavanja cecidije (lat. caedo, cecidi ubijam, razbijam) mn. bot. abnormalne tvorevine na biljkama koje izazivaju biljni (fitocedicije) ili ivotinjski (zoo-cecidije) nametnici Cecilija (prema Caecilius ime jednoga starorimskog plemena) ensko ime; tako se zvala i jedna mlada rimska patricij ka iz 3. st., koja je primila kranstvo i postala muenica; Katolika je crkva smatra zatitnicom glazbe; po njoj je nazvan i cecilijanski pokret, tj. struja u posljednjoj treini 19. st. koja je zaeta u svrhu obnove katolike crkvene glazbe u duhu gregorijanskog pjevanja i klasine vokalne polifonije

216

celebritet cedar (gr. kedros) ukrasno drvo iz porodice etinjaa cedent (lat. cedens) prav. ustupitelj, onaj koji neto ustupa nekom cedirati (lat. cedere) prav. ustupiti, ustupati, odustati od ega, priznati kome prednost cedrat (tal. cedrato) vrsta krupnih i sonih limuna ija se kora ukuhava sa eerom (kao poslastica) cedulja (lat. scheda vrpca, list papira, dem. schedula listi papira) 1. listi, komadi papira; 2. trg. privremena priznanica, nota cefal- (gr. kefale) v. pod kefalCefej (latinizirano od gr. Kefeus) zvijee na sjevernom nebu; cefeide zvijezde promjenjiva sjaja po kojima se odreuju udaljenosti u svemiru ceh (njem. Zeche) 1. troak, raun za jelo i pie u kavani; 2. staleka (profesionalna) organizacija obrtnika jedne struke ceker (njem. ziehen vui) koara s rukom ceker (njem. Zoger od ziehen vui) torba s rukom (za noenje ivenih namirnica); usp. zembilj cekin (tal. zecchino prema Zecca kovnica u Veneciji) dukat, zlatnik cekum (lat. caecus slep, caecum) anat. slijepo crijevo celator (lat. caelator) umjetnik koji radi dlijetom, izraiva reljefa celatura (lat. caelatura) vjetina izraivanja polureljefa; polureljef, osobito u kovini celebracija (lat. celebratio) proslavljanje, proslava, svetkovina celebrant (lat. celebrans) kat. sveenik koji obavlja bogosluje celebrirati (lat. celebrare) svetkovati, proslavljati, proslaviti, sveano obavljati celebritet (lat. celebritas) slava, glasovitost; slavno ime, znamenita osoba

celenterati celenterati (lat. Coelenterata) mn. zool. mjeinci, dupljai celer (fr. celeri, lat. selinum, gr. selinon) bot. poznata vrtna biljka iji se korijen upotrebljava kao zain celeritet (lat. celeritas) brzina celestin (lat. coelestis nebeski) min. raznobojan, najee modar mineral staklastosedefasta sjaja; upotrebljava se osobito u proizvodnji eera celialgija (gr. koilia trbuh, algos bol) med. trbuna bol celibat (lat. coelibatus) bezbranost rimokat. sveenstva (ozakonio papa Grgur VII. 1074. g.) celirati (lat. caelare) raditi (ili: izvoditi) u reljefu, osobito metalnom celit (lat. cella elija) 1. prozirna, gipka i teko zapaljiva acetilna celuloza (slui, umjesto lako zapaljivog celuloida, za filmove, a zamjenjuje i staklo, kauuk i si.); 2. stanovnik elije, tj. redovnik, monah celofan (lat. cella elija, gr. fanos svijetao, proziran) umjetna plastina masa, tanka, prozirna, savitljiva i ne proputa vodu; dobiva se od celuloze, a upotrebljava, u obliku listova, za zamatanje ivenih namirnica i u grafikoj industriji celoidin papir fotogr. papir za kopiranje ija se povrina, osjetljiva na svjetlost, sastoji od klornog srebra i srebra salitrene kiseline elom (gr. koilos upalj) tjelesna upljina, prostor izmeu crijeva i stijenki tijela; celomati mn. ivotinje u kojih je razvijen elom ili postoje njegovi tragovi celon (lat. cella elija) kem. masa slina celuloidu, pravi se od celulozina acetata, nije zapaljiva kao celuloid, zbog ega se upotrebljava za filmove celtof (njem. Zellstoff) stanievinska vata, vrlo dobro upija tekuinu te slui za brisanje raznih izluevina

217

cenakul celularan (lat. cellularis) koji se sastoji od celula (stanica), stanini celularna patologija med. smjer ope patologije prema kojem cjelokupna ivotna djelatnost i zdravog i bolesnog tijela proizlazi iz stanica celuloid (lat. cellula stanica, gr. eidos oblik) umjetna plastina masa koja se trljanjem i preanjem dobiva od kamfora i piroksilina, ronata, teko prozirna, vrlo elastina i lako zapaljiva; slui za izradu eljeva, biljarskih kugli, fotografskog pribora itd. celuloza (lat. cellula stanica) kem. bezoblina amorfna bijela masa, bez mirisa i okusa, koja tvori vrste sastojke biljaka; vana sirovina u proizvodnji papira celulozan (lat. cellulosus) v. celularan celvole (njem. Zellwolle) drvena umjetna vuna Celzije, Celzijus vedski fiziar i astronom (Celsius, 18. st.), koji je izumio toplomjer podijeljen na 100 stupnjeva iznad i ispod nitice cement (lat. caementum) 1. posebna vrsta vapnenog praha koji se, kad se navlai, stvrdne kao kamen; 2. anat. pozubica (sloj kotanog tkiva na zubnom korijenu) cementiranje (lat. caementum) 1. metalurgijski postupak pri kojem se jedan metal (kovina) pokriva odreenom supstancom u praku koja treba putem zagrijavanja ui u taj metal (tako se od eljeza i ugljinog praha zagrijavanjem dobiva elik, od bakra i cinka mesing itd.); 2. uvrivanje cementom, izrada u cementu cementirati (lat. caementum) uvrstiti cementom; pren. uiniti neto solidno cenakul (lat. coenaculum) 1. blagovaonica u katolikim samostanima; 2. Posljednja veera; 3. slika "Posljednja veera", glasovita slika Leonarda da Vincija (tal. il cenacolo)

cenerjauzn cenerjauzn (njem. zehn deset, Jause juina) obrok oko 10 sati prije podne, (drugi) doruak, gablec cenobij v. kenobij cenobit v. kenobit cent (lat. centum sto) jedinica za mjerenje teine od 100 funti = 50 kg; stoti dio; ime najmanje novane jedinice: u Nizozemskoj 1/100 guldena, u SAD-u 1/100 dolara; metrika centa = 100 kg Centaur (lat. Centaurus) mit. v. Kentaur centenar (lat. centenarium) 1. razdoblje od sto godina, stoljee; proslava stogodinjeg postojanja, stogodinjica centenar (lat. centenarius) 2. ovjek od sto godina, stogodinjak centesimo it. entezimo (tal.) talijanski bakreni novac = 1/100 lire centezimalan (lat. centesimalis) podijeljen na sto jednakih dijelova, stoti; centezimalna vaga vaga kod koje se teret dri u ravnotei sa sto puta manjim utegom centibar stoti dio bara; krat. cb centifolija (lat. Centifolia rosa) bot. rua s mnogo latica, stolisnik centifolija (lat. centum sto, folium list biljke) vrsta rue s vrlo mnogo latica; stolisnik centigrad (lat. centum sto, gradus stupanj) stupanj Celzijevog toplomjera (koji je podijeljen na sto stupnjeva C) centigradan (lat. centum sto, gradus stupanj) podijeljen na sto stupnjeva centigram (fr. centrigramme) = 1/100 grama centigram (lat. centum sto, gr. gramma) stoti dio grama centilitar (fr. centilitre) = 1/100 litre centilitar (lat. centum sto, gr. litra) stoti dio litre centimetar (fr. centimetre) = 1/100 metra

218

centralizirati centimetar (lat. centum sto, gr. metron mjera, mjerilo) stoti dio metra centipedan (lat. centum sto, pes gen. pedis noga) zool. stonoan, sa sto nogu centner (lat. centenarius) uteg od 50 kg Cento krat. za Centralni pakt (punim imenom Central Treaty Organization) vojni pakt sklopljen 1959. izmeu Turske, Irana, Pakistana i Velike Britanije centon (lat. cento "stokrpa", haljina od sto krpa) pjesma sastavljena od stihova, polustihova odn. izriaja razliitih pjesnika (uobiajena literarna vrsta u predbarokno doba) centrala (lat. centrum sredite, centralis sredinji) 1. glavni grad, prijestolnica; 2. sredite vrhovne vlasti ili uprave (neke ustanove, banke, poduzea i dr.), matica, sredinjica; 3. mjesto gdje su smjeteni glavni ureaji neke vee tehnike ustanove (elektrina, vodovodna, telegrafska, telefonska, elektronska itd. centrala); geom. pravac koji spaja sredite dvaju krugova; duina izmeu sredita dvaju krugova, sredinjica centralan (lat. centralis) sredinji, koji se nalazi u sreditu ili mu pripada, koji djeluje u smjeru sredita, koji je u vezi sa sreditem; pren. glavni, bitni, matini; srednji; skupni centralist (lat. centralis) pristaa (ili: pobornik) centralizacije centralizacija (lat. centralis sredinji) 1. usredotoenje, usredotoivanje; 2. usredotoenost; 3. sustav vladavine pri kojem sve dravne funkcije dolaze s jednog mjesta, iz jednog centra (centralizam); supr. decentralizacija i federalizam centralizam (lat. centralis) v. centralizacija centralizirati (lat. centralis) usredotoiti, skupiti u jedno, nagomilati u jednu toku

centralna pozicija centralna pozicija voj. glavni poloaj, onaj koji je sa strategijskog stajalita najvaniji centralna projekcija v. perspektivna projekcija centralna sila fiz. sila koja, kod centralnog gibanja, odrava tijelo koje se giba na njegovoj putanji centralna uprava u saveznim dravama ili pokrajinama: najvia, svima zajednika uprava; kod banaka i industrijskih poduzea s vie podrunica: glavna uprava, matica centralni organi zool. glavni ivotni organi (srce, plua, eludac) centralno gibanje fiz. gibanje koje se vri oko sredita gibanja pod djelovanjem sile koja je usmjerena prema tome sreditu gibanja (ne sreditu krivulje!), npr. gibanje Zemlje oko Sunca, Mjeseca oko Zemlje itd. vri se po putanji koja je, po prvom Keplerovom zakonu, elipsa centralno grijanje zagrijavanje prostorija toplom vodom ili parom koja dolazi iz jednog kotla, postavljenog na najniem mjestu zgrade (obino u podrumu), pomou cijevi provedenih kroz prostorije koje treba zagrijavati centre-forwards it. sentr-fovedz (engl.) port, u nogometu: voa navale centrian (lat. centrum sredite) v. centralan centrifuga v. centrifugalni stroj centrifugalan (lat. centrum sredite, fugere bjeati od) koji tei udaljavanju od sredita; centrifugalna sila sila koja se javlja kao reakcija centripetalnoj sili, jednake je veliine kao i centripetalna sila, ali je suprotnog smjera, sila koja tei udaljiti tijelo od sredita njegove krune putanje centrifugalni stroj fiz. zamaajni stroj (upotrebljava se za suenje rublja,

219

Centum revolutis... vune, eera, za cijeenje meda iz saa i dr. budui da se kod njega, zbog centrifugalne sile, odvajaju tekuine od vrstih tijela, ili tekuine razliitih specifinih teina jedne od drugih) centripetalan (lat. centrum sredite, petere teiti emu) koji tei prema sreditu; centripetalna sila fiz. sila koja je stalno usmjerena sreditu gibanja; supr. centrifugalan centrirati (lat. centrum) 1. geom. odrediti sredite; dovesti u sredite; utvrditi sredinju osovinu; 2. port, dobaciti loptu igrau centra centrizam (lat. centrum sredite) "srednja linija", sklonost kompromisima, oportunizmu; usp. centrum centrobarika (lat. centrum sredite, gr. baros teina) fiz. znanost o teitu (tei) centrosfera (lat. centrum sredite, gr. sfaira kugla) geol. centralna jezgra Zemljine kugle (za razliku od litosfere, Zemljine kore) centrosom (lat. centrum sredite, gr. soma tijelo) bot. tjelece, stanini centar (u blizini stanine jezgre) centrovertiran (lat. centrum sredite, vertere okrenuti) okrenut (duevno) sam prema sebi, povuen centrum (gr. kentron, lat. centrum sredite) 1. geom. u geometrijskom liku (krugu, kugli) toka koja je od svih toaka obujma ili povrine podjednako udaljena; 2. voj. glavni dio fronte (za razliku od "krila"); 3. u parlamentarnom ivotu: stranka koja ini sredinu izmeu ekstremnih stranaka i u dvorani parlamenta sjedi u sredini, izmeu tzv. "desnice" i "ljevice"; centrum gravitatis (lat.) teite centum (lat.) stotina Centum revolutis annis Deo respondebitis et mihi (lat.) Za sto godina odgovarat ete Bogu i meni zna-

centuplirati menita reenica ekog vjerskog reformatora Jana Husa pred svoju mueniku smrt (spalile su ga crkvene vlasti 1415. g.) centuplirati (lat. centum sto) ustostruiti, postostruiti centurija (lat. centuria) kod Rimljana: eta od 100, kasnije 60 vojnika; jedan od 193 dijela na koje je Servije Tulije podijelio rimske graane (otuda "centurijske skuptine") centurion (lat. centurio) zapovjednik centurije, kapetan centweight it. centvejt (engl.) mjera za teinu u Velikoj Britaniji, = 50,8 kg cenuroza (lat. Taenia coenurus vrsta trakavice) vrtiavost, kronina bolest na mozgu preivaa (osobito ovaca); oboljela ivotinja stalno se vrti u krugu; uzronik oboljenja je liinka trakavice cenz (lat. census) v. cenzus cenzit (lat. censitus) poreznik; porezni obveznik cenzor (lat. censor) 1. visoki rim. inovnik koji je vrio procjenu imanja, vodio nadzor nad javnim moralom, davao dravne prihode pod zakup i pregovarao s poduzetnicima javnih graevina; 2. strog sudac, kritiar; 3. osoba koja pregledava privatnu potu (za vrijeme rata) i kontrolira knjige, asopise, pisanje tiska, kazalina i filmska djela prije nego to e ih odobriti ili zabraniti cenzualist (lat. census popis imovine) u feudalizmu: slobodnjak koji je imao odreene kmetske obveze prema vlastelinu; porezni obveznik, "inenjak" cenzura (lat. censura) 1. ocjenjivanje, pregledavanje, kritiko ispitivanje; 2. sluben prethodan pregled stvari za objavljivanje radi odobrenja ili zabrane tiskanja i putanja u javnost (knjiga, asopisa, kazalinih djela,

220

cerebralan filmova i dr.); 3. dravna ustanova koja obavlja ovaj posao; 4. ispitna ocjena (aka) cenzurirati (lat. censere procijeniti, ocijeniti) slubeno pregledati spise odreene za tiskanje, kaz. djela i filmove, vriti, izvriti cenzuru cenzus (lat. census procjena, ocjena) procjenjivanje imanja; popis stanovnitva; porez; u zemljama bez opeg prava glasa: najmanja svota poreza koju mora plaati jedan stanovnik da bi imao pravo glasa i politika prava cepelin (njem. Zeppelin) veliki motorni zrani brod krutog sustava (diriabl), punjen plinovima lakim od zraka, nazvan po pronalazau, grofu Ferdinandu Zeppelinu (18381917) ceptar (gr. skeptron) v. skeptar cera (lat. cera) ceracija (lat. ceratio) premazivanje voskom nekog tijela da bi se sauvalo od djelovanja zraka; pretvaranje u masu slinu vosku (otapanjem, taljenjem) cerada (lat. cera vosak) votano platno, nepromoivo platno (za pokrivanje vozila i izradu nepromoivog odijela) cerat (lat. cera vosak) farm. votana mast cerazin (lat. cerasus trenja) kem. tvar koja se dobiva od smole trenje (drveta) Cerber (gr. Kerberos) mit. v. Kerber cerealije (lat. Cerealia) mn. zemaljski plodovi, ito: kod Rimljana: svetkovine u ast Cerere (9. do 18. travnja) cerealni (lat. Cerealis) koji se tie Cerere, tj. zemaljskih plodova, itarica, itni, kruni cerebellum (lat.) zool. mali mozak (ispod i iza velikog) cerebralan (lat. cerebrum mozak) modani, koji se tie mozga; cerebralna afekcija bolest mozga; cerebralni sistem dio ivanog sustava, obuhvaa mozak i ivce koji iz njega iz-

eerebrin laze; cerebrospinalni sistem sustav modanih ivaca i ivaca lene modine eerebrin (lat. cerebrum mozak) zool. fosforasta vrsta masti u mozgu cerebrospinalan (lat. cerebrum mozak, spina hrptenjaa) anat. koji se odnosi na mozak i hrptenjau; cerebrospinalni sistem sustav modanih ivaca i ivaca hrptene modine cerebroza (lat. cerebrum mozak) med. upala mozga praena bjesnilom cerebrum (lat.) zool. mozak, veliki mozak ceremonija (lat. caerimonia, fr. ceremonie) 1. simbolina vanjska formalnost (ili simbolini obred) pri bogosluju ili drugim sveanim inovima; sveanost; 2. pretjerana i neprirodna ljubaznost i uglaenost u ophoenju s drugima, praena banalnim formalnostima ceremonijal (lat. caerimoniale) skup obiaja kojih se treba pridravati u raznim sveanim prilikama, slubeno utvren raspored neke sveanosti ceremonijal-majstor osoba koja se u odreenim sveanim prilikama brine da se propisani obiaji strogo vre (na dvorovima itd.) ceremonijalan (lat. caerimonialis, fr. ceremonieux) svean, koji odgovara propisanim obiajima (ceremonijalu); pristojan, pretjerano ljubazan, s puno formalnosti ceremonijar (lat. caerimoniarius) kat. sveenik koji vodi sveane obrede; takoer: ceremonijal-majstor Cerera (lat. Ceres) 1. mit. rimska boica poljodjelstva i plodova zemlje (kod Grka: Demetra); 2. astr. asteroid otkriven 1801. g. ceres-mast biljna mast koja se dobiva iz kokosova oraha cerezin (lat. cera vosak) bijeli ili ukasti umjetni vosak, slian parafinu; upotrebljava se za izradu svijea,

221

certifikat impregniranje tkanina i papira, premazivanje podova i dr. ceribaa (tur. eri neredovita vojska, baa glavar, poglavar) ciganski starjeina ceribainica ena ceribaina cerij (lat. Ceres, cerium) kem. element iz skupine rijetkih ruda, atomska teina 140,13, red. broj 58, znak Ce; upotrebljava se za izradu raznih vrsta kresiva i kremena; nazvan po boici Cereri cerin (lat. cera vosak) zelena smola, glavni sastojak pelinjeg voska cerkarije (gr. kerkos rep, lat. cercariae) mn. zool. repati mladi stadiji metilja cerkopitek (gr. kerkos rep, pithekos majmun) majmun s repom, zamorac, psetoliki majmun cernirati (lat. circinare, fr. cerner) voj. opkoliti, okruiti (utvrenje, poloaj, trupu itd.) cerografija (lat. cera vosak, gr. grafo piem, crtam, slikam, grafia) v. kerografija ceromantija (lat. cera vosak, gr. manteia predskazivanje, proricanje) proricanje, gatanje u vosak ceromel (lat. cera vosak, mel med) farm. mast od rastopljenog voska i meda ceroplastika (lat. cera vosak, gr. plastike vjetina uobliavanja) v. keroplastika cerozin (lat. cera vosak) vosku slino gorivo od sivozelenog praha koji se nalazi na kori eerne trske certificirati (lat. certe jamano, sa sigurnou, facere uiniti) pisano posvjedoiti, potvrditi, potvrivati, ovjeriti, ovjeravati certifikacija (lat. certificatio) potvrivanje, ovjeravanje; dokazivanje certifikat (lat. certe jamano, sa sigurnou, facere uiniti) pisano uvjerenje, isprava; svjedodba

cerulin cerulin (lat. coeruleus tamnoplav) plavi karmin ceruloza (lat. coeruleus tamnoplav) med. v. cijanoza cerumen (lat. cerumen, cera vosak, -umen nastavak) usna smola (izluevina lojnih lijezda u usnom kanalu) ceruminozan (lat. ceruminosus) koji sadri usnu smolu; slian usnoj smoli cervicitis (lat. cervix gen. cervicis vrat) med. upala maternice; metritis cervikalan (lat. cervix gen. cervicis vrat) anat. vratni, koji se tie vrata cerviks (lat. cervix vrat) anat. vrat; vrat maternice, grli maternice ces glaz. za pola tona snieni ton c cesar (lat.) isto to i car (u starijem jeziku) cesija (lat. cessio) prav. ustupanje, odustajanje; prenoenje nekog prava na drugu osobu cesio bonorum (lat.) prav. ustupanje dobara (imanja) vjerovnicima cesionar (lat. cessionarius) prav. onaj kojem se ustupa neka stvar ili neko pravo c'est la guerre it. se la ger (fr.) to ti je rat, tako ti je to u ratu cestode (lat. cestodes) mn. zool. trakavice cesus (lat. cessus) prav. onaj na iji se raun neto ustupa, tj. koji treba platiti cetaceae it. cetaceje (lat.) mn. zool. kitovi cetaceum (lat.) kitova mast cetera (lat.) mn. druge stvari, ostale stvari; et cetera (lat.) i tako dalje, itd. ceteris paribus (lat.) pod inae jednakim okolnostima, tj. ako je sve ostalo u redu, onda... ceterum censeo... (lat. ceterum censeo, Carthaginem esse delendam "uostalom mislim da Kartagu treba razoriti") poznate rijei kojima je rimski dravnik Katon Stariji zavravao svaki svoj govor u senatu; upotre-

222

change bljavaju se kad se, na kraju krajeva, ipak vraamo na neto to smatramo nunim i prijeko potrebnim i to nam treba biti stalno pred oima cetologija (lat. cetus kit, gr. logia.) zool. opisivanje kitova, znanost o kitovima Cezar (lat. Caesar) ime rimske patricijske obitelji Julija; kasnije su ga uzeli, kao titulu, svi rimski carevi osim Vitelija (od ove rijei nastala je slavenska car i njem. kaiser) cezarizam (lat. Caesar) demokratskoautokratski sustav vladavine kakav je uveo Cezar; apsolutna vojnika vladavina s parlamentarnim formama; usp. Cezar cezaropapizam (lat. Caesar, papa) odnos izmeu Crkve i drave po kojem je svjetovni vladar istodobno i vrhovni crkveni .poglavar; mijeanje svjetovnih vladara u crkvena, osobito papinska prava (supr. papocezarija) cezij (lat. caesius sivoplav) kem. element iz skupine alkalnih kovina, atomska teina 132,91; red. broj 55; znak Cs cezura (lat. caesura presijecanje) metr. presjek, usjek, stanka, ritmiki odmor u stihu cf., cfr. 1. kratica za confer it. konfer (lat.) usporedi! sravni!; 2. engl. cost and feight (it. kost end freit) ugovor o prekomorskoj trgovini po kojem su trokovi utovara i prijevoza uraunani u cijenu robe CH kratica za Confederatio Helvetica it. Konfederacio Helvetika, tj. vicarska (na automobilskim oznakama) chain it. ejn (engl.) mjera za duinu u Engleskoj = 66 stopa, = 20,17 m chambertin it. anberten (fr.) poznato crveno vino, nazvano po istoimenom selu u gornjoj Burgundiji change it. ejnd (engl.) u tenisu: promjena strana u meu; vri se samo pri neparnom zbroju gemova

charge d'affaires charge d'affaires it. are d'afer (fr.) otpravnik poslova, zamjenik izaslanika u inozemstvu chat noir it. a noar (fr.) "crna maka", poznata vrsta parfema; Chat noir naziv jednog umjetnikog kabarea u Parizu (18811887) u kojem su prikazivani satiriki spektakli cherchez la femme it. ere la fam (fr.) traite enu (tj. kao skrivenog, potajnog pokretaa neega, nekog zla, prijestupa, neke nesree) Chicco it. Kiko (tal.) poznata talijanska marka razliitih proizvoda za dojenad i malu djecu Cibalae antiko ime dananjih Vinkovaca cibarije (lat. cibaria) mn. hrana, jestivo, ivene namirnice; obroci cibetka (tal.-ar. zibetto) mala krvolona zvjerka slina maki ili kuni; cibet mast otra mirisa koju izluuju cibetkine lijezde, upotrebljava se u kozmetici ciborij (gr. kiborion vr, pehar) kod katolika: posuda u kojoj se nalazi posveena hostija cibozan (lat. cibosus) hranjiv cic (engl. chintz, njem. Zitz) pamuno platno sa arama u boji, indijskog podrijetla cicero (lat. Cicero) tisk. slova, malo krupnija od garmonda, visoka 4,511 mm (nazvana po tome to su prvi put upotrijebljena 1467. za tiskanje Ciceronovih pisama) Ciceron (lat. Cicero) veliki rimski dravnik, govornik i pisac (10643 pr. n. e.); pren. odlian govornik; Ciceronov stil sjajan govorniki stil ciceronijanizam tenja da se pie iskljuivo onim latinskim jezikom kojim je pisao glasoviti rimski govornik i filozof Ciceron ciclvajze (njem. zitzeln dojiti, Weise nain) malo-pomalo, nasitno, polako (u zagrebakom govoru)

223

cijanidi ciconia it. cikonija (lat.) zool. roda Cid it. Sid (p. Cid, ar. sid gospodar, knez) panjolski narodni junak, isticao se u borbi protiv panjolskih Maura, njegova djela jo i danas ive u narodnim pjesmama (zapravo Ruy Rodrigo Diaz de Bivar, kastilijanski plemi i vojvoda, ivio u drugoj polovici XI. st. -cid zavrni dio rijei sa znaenjem: ubijanje, ubojstvo (lat. occidere ubiti), npr. geno-cid, insekti-cid, kulturo-cid cif (engl. cif = cost troak, insurance osiguranje, freight vozarina, prijevoz) trg. kratica u meunarodnoj trgovini kojom se oznaava da prodava snosi sve trokove (vozarinu, ukrcavanje, mjerenje i osiguranje robe), osim uvozne carine ciferblat (njem. Ziffer brojka, Blatt list) brojanik na satu, kazalo ciferlus (njem. ziehen vui, Verschluss zatvaranje, zapor) v. rajsferlus cifra (ar. cifr) brojka, znak kojim se pie broj, brojni znak cigara (p. cigarro) umotani duhanski listovi (za puenje) cigareta (fr. cigarette) u tanki papir uvijen sitno izrezani duhan cigla (njem. Ziegel) opeka ciglrot (njem. Ziegel cigla, rot crven) crven poput peene cigle, crvenkast, ukast cihlide (lat. cichlidae) mn. siune ribe promjenjivih boja iz porodice grgea, podrijetlom iz tropskih krajeva Afrike i Amerike; esto se dre u akvarijima cijan (gr. kyaneos tamnoplav) kem. jednovalentan radikal, plin bez boje, otra mirisa i jako otrovan; spojen s vodikom daje veoma otrovnu cijanovodinu kiselinu, sa eljezom berlinsko plavilo, s kalijem cijankalij (poznati veoma jak otrov) itd. cijanidi (gr. kyaneos) mn. kem. spojevi cijana, osobito s kovinama

cijanidizacija cijanidizacija (gr. kyaneos tamnoplav) kemijski postupak izdvajanja zlata iz zlatonosnih ruda pomou jako razblaene otopine natrij-cijanida (0,1%) cijanometar (gr. kyanos, metron mjera, mjerilo) v. kijanometar cijanopatija (gr. kyanos, pathos bolest) med. v. cijanoza cijanotipija (gr. kyanos tamnoplav, typos otisak, slika) postupak u fotografskom kopiranju pri kojem svjetlou dodirnuta mjesta na papiru poplave cijanoza (gr. kyanos tamnoplav mineral) med. modra bolest, modra boja koe zbog nedostatka kisika u krvi cikada (lat. cicada) zool. cvrak cikatrizirati (lat. cicatrix oiljak) med. zarasti, zalijeiti se (rana) cikcak (njem. zickzack) linija (ili: crta) izlomljena u kratkim i otrim zavojima ciklama (lat. cyclamen) biljka krialina, klobuac, miholjica, menegled, gorska ljubica (cvjetovi vrlo ugodno miriu, uzgaja se i kao lonanica) ciklici (gr. kyklos krug) mn. grki epski pjesnici nakon Homera koji su, uglavnom, opjevali grko herojsko razdoblje (junake i bogove) i koji, kao takvi, predstavljaju odreeno jedinstvo ciklini (gr. kyklos krug) kruni, koji se vraa u krug, koji se pravilno ponavlja; cikline forme glaz. oblici koji se sastoje od vie stavaka koji su raeni po utvrenim pravilima, npr. simfonija, sonata itd.; ciklini pjesnici v. ciklici ciklitis (gr. kyklos krug) gr. upala onih vjeda, osobito u predjelu trepavica ciklobal (engl.-fr. bicycle, njem. Bali lopta) igra slina nogometu ili rukometu (protivnici vozei se na biciklima nastoje ugurati loptu u protivniki gol

224

ciklorama cikloforija (gr. kyklos krug, foreo nosim) vrsta zrikavosti, razrokosti ciklograf (gr. kyklos krug, grafo piem, biljeim) teh. naprava koja, kad se vee s kotaem vozila koje je u pokretu, automatski ucrtava na papiru trasu prijeenog puta cikloida (gr. kyklos krug, eidos oblik) mat. krivulja koju opisuje toka na krunici koja se kotrlja na pravcu, tokarica ciklometar (gr. kyklos krug, kota, metron mjera) biciklistiki putomjer ciklometrija (gr. kyklos krug, metria mjerenje) geom. mjerenje kruga, tj. svi uzorci (formule) koji prikazuju odnose krunih lukova prema ravnim linijama koje im pripadaju ciklona (gr. kyklos krug, kykloo okreem u krug) 1. vihor, oluja u kovitlac; meteor, oluja ili sustav vjetrova, esto estoka u arkom i umjerenom pojasu, s obilnim padalinama i obino u promjeru od 50 do 1500 km; 2. teh. naprava za suho proiavanje zraka i plinova od praine; 3. kem. mjeavina cijanovodine kiseline i klora, sredstvo za unitavanje gamadi ciklonet (fr. cyclonette) automobil na tri kotaa ciklonizirati kem. unitavati gamad ciklonom, vriti dezinsekciju ciklonom; v. ciklon 3. ciklonopatija (gr. kykloo savijam, vrtloim, pathos trpljenje, nevolja) osjetljivost ovjeka na vremenske promjene, osobito u vezi s vjetrovima ciklonoza (gr. kykloo savijam, vrtloim, nosos bolest) bolesne pojave u vezi s ciklonima Ciklop (gr. Kyklops) mit. v. Kiklop ciklopija (gr. kyklops) med. jednookost ciklopista (engl.-fr. bicycle, fr. piste) utrkivaka staza za bicikliste ciklorama (gr. kyklos krug, orama pogled, izgled, orao) krug sa slikama razliitih predjela neke zemlje

cikloskop cikloskop (gr. kyk!os krug, skopeo promatram) naprava za obiljeavanje eljeznikih zavoja ciklostil (gr. kyklos krug, stylos drak, pisaljka) stroj za umnoavanje dopisa, okrunica i dr. ciklostome (gr. kyklos krug, stoma usta) zool. krunouste (ribe, npr. paklara) ciklotimija (gr. kyklos krug, thymos srce, dua) med. vrsta ludila s izmjeninim, jaim ili slabijim, stanjima razdraenosti i duboke potitenosti ciklotron (gr. kyklos krug, elektron = elektron) fiz. elektromagnetni ureaj koji proizvodi naelektrizirane estice veoma velike brzine (protone, neutrone, alfa-estice) koje vre kemijske transmutacije (pretvaranje jednog kemijskog elementa u drugi) i razbijaju atomske jezgre cikloturizam turizam na biciklima ciklus (gr. kyklos) 1. krug, zaokruena cjelina; 2. niz spisa, predavanja, pjesama i si. koji su u vezi i ine zaokruenu cjelinu; 3. razdoblje, odreen niz godina nakon kojeg se neke pojave ponavljaju istim redom cikorija (gr. kichorion, lat. cichorium, tal. cicoria) bot. vodopija; prah ove biljke (kao dodatak ili nadomjestak kavi) cilijaran (lat. ciliaris) trepavini; koji ima trepavice, s trepavicama cilije (lat. cilia) mn. trepavice; zool. dlake kod praivotinja koje im slue kao organi za kretanje; bot. pokretne spolne stanice cilindar (gr. kylindros) geom. 1. valjak; 2. visok paradni muki eir od crne svile s tvrdim obodom; 3. duga i okrugla staklena cijev, staklo (na svjetiljkama); 4. valjkast zapinja (u satu); 5. dio parnog stroja cilindrian (gr. kylindros valjak) u obliku valjka, valjkast

225

cina cilindrokonian (gr. kylindros valjak, konos stoac) valjkasto-stoast cilajba (njem. Ziel cilj, Scheibe ploa) nian, meta cilj (njem. Ziel) meta, nian, toka u koju se gada, mjesto do kojega se utrkuje; elja koju ovjek hoe postii, nakana, namjera, tenja, svrha; ciljati nianiti, gaati, smjerati, teiti, nastojati da se neto postigne cima (tal.) ue, konop; vrijee, lie u luka, repe, bundeve i si. cimaza (gr. kymainein uzbibati se, vreti) ferment kvasnih gljivica koje uzrokuju alkoholno vrenje cimbal (gr. kymbalon) glaz. 1. orguljski registar s usklaenim zvoncima; 2. instrument u obliku trapeza sa icama u koje se udara drvenim batiima cimelije (lat. cimelia) mn. skupocjenosti, dragocjenosti (npr. stari rukopisi neke biblioteke); crkveno blago cimentirati (tal. cimentare) badariti, provjeravati ispravnost (mjera i utega) cimerfarbe (njem. Zimmer, soba, Farbe boja) bljedilo lica karakteristino za osobe koje mnogo borave u zatvorenim prostorima cimerher (njem. Zimmer soba, Herr gospodar) podstanar; samac koji stanuje u iznajmljenoj sobi; cimerkolega sustanar u zajednikoj sobi; dva "cimerhera" jedan prema drugome; krae: cimer cimerman (njem. Zimmermann) tesar, drvodjelja cimet (gr. kinnamonon) fini zain od korice cimetovca, tropskog drveta ija je kora bogata eterinim uljem cimetovac (gr. kinnamonon) bot. v. cimet cimotian (zyme kvas) koji izaziva vrenje, skisnue cina (lat. Artemisia cina) biljka kojoj cvijet sadri santonin i slui za lijek protiv glistavosti

cinabarit cinabarit (gr. kinnabaris) min. ivin sulfid, jedna od rudaa ive, vrlo lijepe crvene boje cinantropija (gr. kyon gen. kynos pas, anthropos ovjek) med. ludilo u kojem ovjek umilja da je pas Cinecitta it. ineita (tal. cine kino, citta grad) velika ureenja za produkciju filmova nedaleko od Rima; pren. bilo koji "filmski grad" cinefakcija (lat. cinis pepeo, facere uiniti, nainiti) izgaranje, spaljivanje, pretvaranje u pepeo cinegetika (gr. kvnegetikos lovaki, kynegetike) vjetina lovljenja pomou pasa, lov cineracija (lat. cineratio) v. cinefakcija cinerarij (lat. cinerarium) posuda u kojoj se uva pepeo mrtvaca, urna cinerarij (lat. cinis, gen. cineris pepeo) urna, ara u kojoj su stari Rimljani drali pepeo spaljenih pokojnika cinerarija (lat. cinis, gen. cineris pepeo) bot. pepeljuga (biljka krasnica pepeljaste boje; vrsta glavoika) cingara (gr. kymbalon) zvonce koje se vjea stoci o vrat, mjedenica cingareska (tal. cingaresca) ciganska pjesma cingulum (lat. cingulum) pojas uz sveeniku odjeu cinici fil. pristae Sokratovog uenika Antistena koji su nauavali da su najvea dobra u ivotu nepostojanje elja, autarkija i vrlina, s posebnim naglaavanjem potrebe za to veom prirodnou; kod kasnijih cinika ovo se nauavanje izvrgnulo u esto bezono zanemarivanje svih obiaja i vrijednosti, tako da se izraz cinizam moe smatrati tipinim za oznaku ovakvog ponaanja; naziv po gimnaziji Kynosarges u kojoj je Antisten pouavao cinian nepristojan, bezobrazan, bestidan, bezoan; usp. cinici

226

cinober cinija (po imenu njem. botaniara Gottfrieda Zinna) vrtna biljka iz porodice glavoika cinijatrija (gr. kyon gen. kynos pas, iatreia lijeenje) umijee lijeenja pasa, psee lijenitvo cinik ovjek potpuno i podjednako ravnoduan prema dobru i prema zlu; nepristojan, bezoan ovjek; usp. cinici cinizam fil. nauavanje cinika; pren. zanemarivanje vanjske pristojnosti, bezobrazluk, bezonost, bestidnost, zajedljivost, zagrienost; odricanje i preziranje svih kulturnih vrijednosti cink (njem. Zink) min. plaviastobijela kovina, element, atomska teina 65,38, redni broj 30, znak Zn cinkati (iz njem. zinken dojavljivati) dojaviti vlastima, optuiti, "otkucati", denuncirati; cinker potkaziva, dounik, "tuibaba" cinkograf (njem. Zink, gr. grafo crtam, slikam) onaj koji urezuje slike ili slova u cinkove ploe (radi tiskanja) cinkografija (njem. Zink, gr. grafo crtam, slikam) urezivanje (nagrizanjem) slika ili slova u cinkove ploe (radi umnoavanja tiskanjem) cinkografirati (njem. Zink, gr. grafo) raditi pomou cinkografije cinkova mast (njem. Zinksalbe) bijela mast koja se upotrebljava za lijeenje lakih ozljeda koe cinkove legure slitine cinka s drugim kovinama, npr. s bakrom (mesing), s bakrom i niklom (novo srebro), s kositrom (bronca) itd. cinku (ma. csengo) zvonce cinkvajs (njem. cink, weiss bijel) bijela slikarska boja; cinano bjelilo, umjetni bijeli slikarski pigment, po sastavu cinkov oksid cinkvajs (njem. ZinkvveiB) bijela slikarska boja, neotrovna cinober (gr. kinnabaris) min. v. cinabarit

cinofil cinofil (gr. kyon pas, filos ljubitelj) ljubitelj pasa cinografija (gr. kyon gen. kynos pas, grafo opisujem) opisivanje pasa cinolisa (gr. kyon pas, lyssa bjesnilo) med. psee bjesnilo cinologija (gr. kyon pas, logia) v. kinologija cinoreksija (gr. kyon pas, orexis tenja, prohtjev) psea, neutaiva glad cintor (tal. cimitero) prostor oko crkve, crkveno dvorite; groblje Cion (hebr. zijjon) najvii jugozapadni brijeg Jeruzalema s "Davidovim gradom" i Salomonovim hramom; Jeruzalem; pren. Crkva i njezini vjernici; Sion cionist (hebr.) pristaa (ili: pobornik) cionizma cionistiki pokret v. cionizam cionizam (hebr. zijjon) idovski pokret kojem je svrha stvaranje slobodne i samostalne idovske drave u Palestini; reorganizaciju ovoga pokreta izveo je 1897. T. Herzl cipa (gr.) opna, koica (na jajetu, na mlijeku), membrana cipal (gr. kefale glava, preko lat. cephalus) zool. morska riba, skoac, skakavac ciplar ptica koja se hrani ciplima ciplara mrea za lovljenje cipala ciprinide (lat. Cyprinus carpio aran) zool. mn. ribe nizinskih voda (aran, som, tuka, kara, mrena, keiga, itd.); usp. salmonide ciragra (lat. cirrus kovra, uvojak, gr. agra plijen) med. poljska keka (bolest u krajevima oko Visle) circenzijske igre (lat. circenses) cirkuske igre kod Rimljana: gladijatorske borbe, borbe sa ivotinjama, natjecanja na konjima i kolima (najomiljenija zabava Rimljana); panem et circenses it. panem et circenzes (lat.) "kruha i igara", usklik rimskog naroda da mu se dade hrana i cir-

227

cirkulacijski papiri kuske igre, a on vie ne trai (u doba propasti) circinus (lat. circinus estar) med. osip, liaj oko pojasa circulus maior it. cirkulus major (lat.) fizol. veliki optjecaj krvi (kroz cijelo tijelo) circulus minor it. cirkulus minor (lat.) fiziol. manji optjecaj krvi (kroz plua) circulus vitiosus it. cirkulus viciozus (lat.) log. "pogrean krug", pogreka u dokazivanju i zakljuivanju koja nastaje kad se stav koji treba dokazati uzme kao premisa, tj. kao razlog koji dokazuje, tako da u dokazu nedostaje naelo dokaza ciriforman (lat. cirriformis) kovrast cirka (lat. circa) otprilike, oko cirkator (lat. circator) onaj koji obilazi i nadzire katolike samostane cirkl (lat. circulus) 1. krug, krunica; 2. estar (sprava za opisivanje kruga, mjerenje udaljenosti itd.); 3. krug, drutvo cirkon (perz.) min. dragi kamen, ute ili crvenkastosmee boje cirkonij (perz.) kem. element, rijetka kovina, nalazi se u mineralu cirkonu (po emu je i dobio ime), atomska teina 91,22, redni broj 40, znak Zr cirkul (tal. circolo podruje) negdanji naziv (u Dalmaciji) za krug, okruje, podruje, kotar cirkulacija (lat. circulatio) 1. zool. optjecanje, krvotok; 2. fin. optjecaj (novca); 3. trg. promet (robe); 4. kolanje, rasprostiranje, kruenje (vijesti, glasova i si.) cirkulacijski organi anat. krvne ile, sustav krvnih ila cirkulacijski papiri trg. mjenice, kreditna pisma i si. (kao zamjena gotovog novca za neko vrijeme i bez sigurne podloge koja bi jamila njihovu isplatu)

cirkular cirkular (lat. circulare) 1. slubeno pismo koje se alje veem broju osoba i ustanova s istim sadrajem, okrunica; 2. teh. beskrajna, kruna pila cirkularan (lat. circularis) kruni, u obliku kruga, koji se kree u krugu; koji ima osobinu cirkulara 1. cirkularna nota pismo koje neka vlada alje stranim vladama i u kojem izlae svoja stajalita i odluke o nekom aktualnom politikom pitanju cirkulirati (lat. circulare) 1. kruiti, tei, optjecati; 2. ii od ruke do ruke, biti u optjecaju, biti u teaju; 3. kolati, pronositi se (glas); 4. kem. ponovno destilirati cirkulus (lat. circulus) krug, krunica, kruna linija, kruna putanja cirkum (lat. circum) prijei, oko, okolo, unaokolo (u mnogim sloenicama) cirkumcizija (lat. circumcidere obrezati) obrezanje (kod idova i muslimana); usp. sunet cirkumferencija (lat. circumferentia) obujam, opseg, periferija cirkumfleks (lat. circumlfexus) gram. dug naglasak cirkumgestacija (lat. circumgestatio noenje okolo) kod katolika: noenje hostije u monstranci; usp. monstranca cirkumgiracija (lat. circum, gyrus krug) vijuganje; med. vrtoglavica cirkumligatura (lat. circumligatura) med. panjolska ogrlica = parafimoza cirkumlokucija (lat. circumlocutio) ret. opirno opisivanje, = parafraza cirkumluvija (lat. circumluvio) geol. optjecanje, tj. odvajanje jednog komada zemlje zbog prodiranja rijene vode i stvaranje otoka cirkummediteranski (lat. circum naokolo, Mediteran) koji se nalazi oko Sredozemnog mora, sredozemni cirkumpolarne zvijezde astr. zvijezde koje ne silaze s vidika jer se

228

cirusi okreu u blizini zvijezde Sjevernjae cirkumskripcija (lat. circumscriptio) opisivanje; ograniavanje, zatvaranje u odredene granice; ret. opisivanje rijeima, stvaranje razdoblja cirkumskripcijska bula papinska bula kojoj je cilj ureivanje prilika Katolike crkve u nekatolikim zemljama cirkumspektivan (lat. circumspicere ogledavati se) koji se ogledava oko sebe cirkumstancija (lat. circumstare stajati uokolo) okolnost, stjecaj dogaaja cirkumvalacija (lat. circumvallatio) voj. opkopavanje, opkop (napravljen od bedema ili rovova) cirkus (lat. circus, gr. kirkos krug) 1. kod Rimljana: duguljasto-okruglo trkalite za konje i kola u kojem su prireivane circenzijske igre; 2. danas: okruglo mjesto s amfiteatralnim sjedalima za artistike i si. izvedbe (obino pod atorom) cirokumulusi (lat. cirrocumulus) mn. meteor, oblaci koje ine slojevi snjenobijelih kuglica, u nizovima ili kao stada bijelih ovaca cirostratusi (lat. cirrostratus) mn. meteor, oblaci u obliku tankog, bjeliastog i prozirnog vela ciroza (gr. kirros ut, boje limuna) med. ciroza jetara bolest praena umnoavanjem jetrenog vezivnog tkiva koje ovrsne i pokazuje jaku ukastu boju (posljedica kroninog alkoholizma, sifilisa i dr.) cirozan (lat. cirrus kovrava kosa, uvojak, cirrosus) kovrast cirusi (lat. cirrus kovra, uvojak) mn. meteor, ovja vuna, paperjasti oblaci, sastavljeni od ledenih iglica, potpuno bijeli; pri lijepom vremenu, ako barometar pada, nagovjetavaju skoru kiu

cis cis (lat.) 1. s ove strane (za prostor); za (za vrijeme) cis (lat.) 2. glaz. ton C povien za pola tona cisalpinski (lat. cis-alpinus) koji lei s ove strane Alpa cisoida (gr. kissos brljan, eidos lik) vrsta krivulje (treeg stupnja) u geometriji cista (gr. kystis mjehur) med. vrsta upljikaste izrasline ispunjene tekuinom ili kaastim sadrajem, okrugla poput kugle (za razliku od drugih tvrdih izraslina) cistektomija (gr. kystis mjehur, temno reem) operativno uklanjanje neke ciste cistercit pripadnik jednog ogranka benediktinskog reda (ime po opatiji Citeaux, lat. Cistertium, u Burgundiji) cisterna (lat. cisterna) 1. bunar za skupljanje kinice (osobito u bezvodnim krajevima); 2. posebni vagon za prijevoz benzina, ulja, petroleja i dr. cistitis (gr. kystis mokrani mjehur) med. akutna ili kronina upala mokranog mjehura cistoskopija (gr. kystis mokrani mjehur, skopeo gledam, promatram) med. pregled ciste cistoskopom cistotomija (gr. kystis, temno reem) med. operativno otvaranje mokranog mjehura ili koje druge ciste citacija (lat. citatio) navoenje, navod (citata); prav. poziv pred sud citadela (tal. cittadella) fort. mala utvrda koja se nalazi u veoj i slui kao glavna utvrena toka cjelokupnog utvrenja; tvrava za obranu grada citara v. citra; Cithara octochorda it. citara oktokorda (lat. osmerostruna) katolika crkvena pjesmarica prvi put objavljena u 18. st., sadri latinske i hrvatske pjesme za osam razliitih prigoda (odatle joj i ime)

229

citrin citat (lat. citatum) 1. navod, mjesto doslovno navedeno iz neke knjige ili spisa, s navodnim znacima i tonim navoenjem izvora citat (lat. citatus) 2. prav. onaj koji je pozvan pred sud citator (lat. citator) 1. prav. onaj koji poziva sudu; 2. navoditelj citata citirati (lat. citare) 1. prav. pozvati pred sud; 2. doslovno, tono navesti ije rijei ili mjesto iz nekog djela citius, altius, fortius it. cicijus, alcijus, forcijus (lat.) bre, vie, hrabrije (geslo dananjih Olimpijskih igara) citoblast (gr. kytos uplje tijelo, omot, blastema klica, izdanak) bot. jezgra, hladetinasta tvar iz koje se razvija biljno stanino tkivo citogonija (gr. kytos uplje tijelo, gone raanje) biol. razmnoavanje putem pojedinanih stanica citologija (gr. kytos uplje tijelo, logia znanost) dio biologije koji se bavi prouavanjem stanice citometar (lat. citus brz, gr. metron mjera) sprava za mjerenje brzine, brzinomjer citoplazma (gr. kytos uplje tijelo, omot, plasma tvorevina) bot. prozirna sluzava tekuina koja struji u stanici, jedna od najvanijih tvari u prirodi jer o njoj, zajedno s jezgrom, ovise pojave ivota citostoma (gr. kytos upljina, stoma usta) biol. ue stanice citotoksian (gr. kytos uplje tijelo, toxikos otrovan) med. koji unitava stanice; citotoksina mo svojstvo imunih krvnih seruma da unitavaju stanice (eritrocite, leukocite i dr.) citra (gr. kithara) glaz. veoma stari iani instrument na kojem se tonovi proizvode metalnim prstenom citrat (gr. kitron, lat. citrus limun) kem. sol limunske kiseline citrin (gr. kitron limun) vitamin P, uvjetuje normalnu propustljivost kapilara; kremen ute (limunove)

citroen citroen it. sitroen (fr.) poznata francuska marka automobila (prema Andreu Citroenu, "kralju automobila" u Francuskoj) citrona (gr. kitron limun, lat. citrus) bot. limun (drvo i plod) citronat (lat. citrus limun) nezrela, jo zelena ueerena limunova kora citrusi (lat. citrus od gr. kitron limun) drvee i grmlje s trajnozelenim liem i mirisnim cvjetovima; plodovi njihovi imaju koru koja sadri eterina ulja i sonu jezgru (u citruse spadaju: narane, limuni, mandarine itd.) city it. siti (engl.) grad; osobito: dio Londona kao bankarsko i trgovako sredite (the City) civil (lat. civilis graanski) 1. graanstvo, graanski stale (za razliku od vojnikog, militera); 2. graansko odijelo; ii u civilu ii u graanskom odijelu civil (lat. civis graanin) 1. graanin (za razliku od vojnika); 2. nastavnik graanskog (civilnog), posebno rimskog prava (za razliku od kanonista i kriminalista); 3. sudac koji sudi u graanskim sporovima civilan (lat. civilis) graanski; uglaen, uljudan, uljuen, pristojan; prav. privatnopravni civiliter mortuus (lat. civiliter mortuus) prav. graanski mrtav, proglaen umrlim, koji se smatra mrtvim iako je iv, tj. bez graanskih prava civilizacija (lat. civilisatio) stupanj kulture koji dolazi nakon barbarstva i na kojem se, malo-pomalo, ovjek privikava ivljenju u skladnoj zajednici sa svojim blinjima; prosvijeenost, kolovanost, uljuenost, drutvena usklaenost civilizirati (lat. civilisare) provesti civilizaciju; kolovati, uiniti uglaenim, uljuditi, uljuivati, uiniti ko-

230

clavus oculi ga skladnim lanom ljudskog drutva civilna lista (engl. civil list) stavka u dravnom proraunu koja se svake godine isplauje vladaru radi uzdravanja njega i njegovog dvora civilna sluba (lat. civilis) graanska sluba, sluba u graanstvu civilni brak graanski brak, brak koji se sklapa pred dravnim vlastima civilno pravo graansko pravo civis (lat.) graanin; civis academicus it. civis akademikus (lat.) akademski graanin, student sveuilita civitet (lat.) graansko pravo cizeler (fr. ciseleur) reza kovine, kovinorezbar cizelirati (fr. ciseler) fino, umjetniki dotjerivati povrinu iskovanih predmeta tako da budu glatki; u metalnu plou i staklo finim malim dlijetom urezivati razne figure i ukrase cizelirati (fr. ciseler, tal. cesello, lat. caedere rezati) dlijetom oklesati, dlijetom otesati; kiparske radove izljevene u kovini dlijetom umjetniki popraviti i ukrasiti; prid. cizeliran clairvoyance it. klervoajans (fr.) vidovitost, sposobnost predvianja, vidovnjatvo clandestina possessio it. klandestina posesio (lat.) prav. imovina do koje je netko doao potajno clandestina sponsalia (lat.) mn. prav. potajni zarunici clandestinum coniugium it. klandestinum konjugijum (lat.) prav. potajni brak clarissimus it. klarisimus (lat.) "najslavniji", Visost, Svjetlost (grof. titula) clavus hystericus it. klavus histerikus (lat.) med. estok bol samo na jednom mjestu glave clavus oculi it. klavus okuli (lat.) med. ispadnutost arenice (oka) kroz oteklinu na ronici

clavus pedis clavus pedis it. klavus pedis (lat.) med. ulj na nozi, kurje oko clearing-house it. kliring-haus (engl.) ustanova u kojoj bankari izmiruju svoja potraivanja (mjenina, ekovna i dr.); prva ovakva ustanova osnovana je 1775. u Londonu climb it. klajmb (engl. climb "penjanje", "uspon") vrsta drutvenog plesa (plee se u parovima uz beatglazbu; partneri ispruaju ruke jedno prema drugome i trljaju se nosevima "na mongolski nain", zatim se okrenu jedno prema drugom leima i tako zavravaju ples) clog it. klog (engl. clog "drvena cipela, cokula") irski narodni ples s udaranjem nogu o pod (iz njega se razvio step coca-cola it. koka-kola (engl.) osvjeavajue pie od razliitih biljnih ekstrakta s dodatkom neznatne koliine kofeina Code Napoleon it. Kod Napoleon (fr.) francuski graanski zakonik koji je tako nazvan po tome to je izraen pod predsjednitvom Napoleona 1. i objavljen 1804. codex chartaceus it. kodeks kartaceus (lat.) stari rukopis napisan na papiru codex manuscriptus it. kodeks manuskriptus (lat.) djelo u rukopisu, osobito: stari rukopis cogito, ergo sum it. kogito, ergo sum (lat.) fil. mislim, dakle postojim (osnovno naelo Descartesove filozofije) coitus animalium it, koitus animalijum (lat.) parenje ivotinja cokule (tal. zoccolo) mn. teke i vrste kone cipele, osobito vojnike col (njem. zoll) starija mjera za duinu: palac = 1/10 ili 1/12 stope = oko 2,5 cm cold-cream it. kold-krim (engl.) bijela pomada za omekavanje koe

231

comodamente coll arco it. kol aro (tal.) glaz. gudalom (svirati) colla parte it. kola parte (tal.) glaz. oznaka za pratee glasove da se usmjeravaju prema glavnom glasu collegium medicum it. kolegijum medikum (lat.) zdravstveno vijee, sanitetsko vijee collegium privatissimum it. kolegijum privatisimum (lat.) plaeno predavanje samo za ogranien broj sluatelja collegium privatum it. kolegijum privatum (lat.) posebno predavanje koje sluatelji plaaju collegium publicum it. kolegijum publikum (lat.) javno besplatno predavanje collegium sacrum (lat.) sveti sabor, sabor kardinala u Rimu coltok (njem. Zoll-stock) drveni metar na sklapanje; metar na kojem su oznaeni coli (palci); palano mjerilo come prima it. kome prima (tal.) glaz. kao prije, kao gore come sopra it. kome sopra (tal.) glaz. v. come prima come sta it. kome sta (tal.) glaz. kako jest, bez svojevoljnog ukraavanja comedie a tiroir it. komedi a tiroar (fr.) aljivo kaz. djelo s nepovezanim scenama Comedie francaise it. Komedi fransez (fr.) Francuska komedija, pariko kazalite koje prikazuje poglavito klasina djela comme ci, comme 9a it. kom si, kom sa (fr.) i ovako i onako, svakojako comme il faut it. kom il fo (fr.) uzorno, valjano, primjerno, ba kako treba, kao to prilii; otmjenost communicatio idiomatum it. komunikacio idiomatum (lat.) teol. sjedinjenost boanskih i ljudskih svojstava u Isusu Kristu comodamente it. komodamente (tal.) glaz. v. comodo

comodetto comodetto it. komodeto (tal.) glaz. v. comodo comodo it. komodo (tal.) glaz. udobno, umjereno compiacevole it. kompijaevole (tal.) glaz. ljupko, dopadljivo complices delicti it. komplices delikti (lat.) mn. prav. v. komplici composto it. komposto (tal.) glaz. sloeno con allegrezza it. kon alegreca (tal.) glaz. sa ivou, ivahno, s veselou con amarezza it. kon amareca (tal.) glaz. s gorinom, tuno con amore it. kon amore (tal.) glaz. s ljubavlju, radosno, sa zadovoljstvom con anima it. kon anima (tal.) glaz. s izrazom punim due con brio it. kon brio (tal.) glaz. ivahno, burno, vatreno con diligenza it. kon dilidenca (tal.) glaz. paljivo, briljivo con dolcezza it. kon doleca (tal.) glaz. ljupko, umilno, slatko con dolore it. kon dolore (tal.) glaz. s bolom, tuno, alosno con espressione it. kon espresione (tal.) glaz. izraajno con fuoco it. kon fuoko (tal.) glaz. vatreno, sa arom, ivahno con gravita it. kon gravita (tal.) glaz. dostojanstveno, s dostojanstvom con grazia it. kon gracija (tal.) glaz. ljupko, umilno con moto it. kon moto (tal.) glaz. v. pod motus con osservanza it. kon oservanca (tal.) glaz. s panjom, paljivo con passione it. kon pasione (tal.) glaz. strasno, strastveno, s uzbuenjem con suono pieno it. kon suono pjeno (tal.) glaz. punim tonom con tenerezza it. kon tenereca (tal.) glaz. s njenou, njeno, dirljivo

232

consignatio bonorum con variazioni it. kon varijacioni (tal.) glaz. s varijacijom, s djelominim odstupanjima od glavne teme con vigore it. kon vigore (tal.) glaz. krjepko, ivahno, snano, izraajno con vivezza it. kon viveca (tal.) glaz. ivahno, ivo concertino it. konertino (tal.) glaz. manje glazbeno djelo, obino s jednim do tri samostalna stavka concurrentiae clausula it. konkurencije klauzula (lat.) trg. prav. pogodba kojom se slubenik (npr. trgovaki pomonik) ograniava, u korist svoga nekadanjeg poslodavca, u svom privrednom radu concursus creditorum it. konkurzus kreditorum (lat.) v. pod konkurs conditio sine qua non it. kondicio sine kva non (lat.) uvjet bez kojega se neto ne moe zamisliti ili izvriti, tj. neophodan, nuan, apsolutan uvjet confer it. konfer (lat.) usporedi (upuivanje na neko mjesto u knjizi); upotrebljava se obino u skraenom obliku: cf.; usp. konferatur conferatur (lat.) neka se usporedi Confiteor it. Konfiteor (lat.) "ispovijedam se"; pokajna molitva u katolikom bogosluju; pren. pokajanje consecutio temporum it. konsekucio temporum (lat.) gram. vremenski slijed, pravilno slaganje vremena u reenici consensus gentium it. konsenzus gencijum (lat.) teol. suglasnost svih naroda u pogledu vjerovanja u postojanje boanstva (uzima se esto kao dokaz za postojanje Boga) consignatio bonorum it. konsignacio bonorum (lat.) prav. sudski popis imovine (npr. nakon smrti onoga koji umre bez oporuke, kod javnih prodaja, u sluaju bijega nekog prijestupnika); simbolino oduzimanje imovine

consilium abeundi consilium abeundi it. konzilijum abeundi (lat.) savjet aku da napusti kolu (zbog slabog uenja ili ponaanja), neto blaa vrsta relegacije consilium medicum it. konzilijum medikum (lat.) lijeniki savjet, lijeniko miljenje consortes litis it. konsortes litis (lat.) mn. prav. drugovi pred sudom, svi koji pred sudom zajedniki zastupaju isto pravo constitutum possessorium it. konstitutum posesorijum (lat.) prav. jedan od naina stjecanja vlasnitva u pokretnim stvarima bez stvarne predaje, tj. tako da ta stvar i dalje ostane kod prijanjeg vlasnika u uporabi contano it. kontano (tal.) glaz. brojte, tj. pravite stanku (u partituri kod onih glasova koji kasnije poinju) continuet it. kontinuet (lat.) med. neka nastavi (bolesnik upotrebljavati lijek) continuetur it. kontinuetur (lat.) med. neka se nastavi (uzimanje lijeka) continuo it. kontinuo (tal.) glaz. bez prekidanja conto a meta it. konto a meta (tal.) konto o poslovima na zajedniki raun, tj. na dijeljenje gubitka i dobitka conto corrente it. konto korente (tal.) trg. tekui raun, tj. kad banke, trgovci i industrijalci otvaraju jedan drugom mjenini ili akceptni kredit ili raun (konto), pa na temelju toga kredita meusobno posluju contractus socidae it. kontraktus socide (lat.) prav. v. socida contradictio in adjecto it. kontradikcio in adjekto (lat.) log. proturjenost u pridanome, npr. etvorokutan krug, drveno eljezo, hladna vatra itd. contradictio symptomatum it. kontradikcio simptomatum (lat.) med. proturjenost znakova bolesti

233

corona copo (tal. zoppo) sakato, kljasto; alla zoppa it. ala copa (tal.) glaz. nejednako copy-right it. kopi-rajt (engl.) uobiajena formula za zatitu autorskog i izdavakog prava copy-right bili it. kopi-rajt bil (engl.) zakon o autorskom i izdavakom pravu coque! it. kokve (lat. coquere, coque) farm. kuhaj! (na receptima) coram populo it. koram populo (lat.) v. koram publiko coram publico it. koram publiko (lat.) pred skupljenim narodom, pred cijelim svijetom, javno i otvoreno eorned beef it. kornd bif (engl.) usoljena govedina konzervirana u limenim kutijama (konzerva) oro pieno it. koro pjeno (tal.) glaz. pun zbor, potpun zbor corona it. korona (lat.) vijenac; corona castrensis it. korona kastrenzis (lat.) taborski vijenac (dobivao gaje vojnik koji je borei se prvi uao u neprijateljski tabor); corona ciuica it. korona civika (lat.) graanski vijenac, odlikovanje vojniku koji je u boju spasio ivot rimskom graaninu; corona muralis it. korona muralis (lat.) zidni vijenac, odlikovanje vojniku koji se prvi popeo na zid neprijateljske utvrde; corona navali it. korona navali (lat.) brodski vijenac, dobivao ga je vojnik koji je prvi stupio na neprijateljski brod; corona obsidionalis it. korona obsidionalis (lat.) opsadni vijenac, dobivao gaje vojskovoa koji je oslobodio grad od opsade; corona vallaris it. korona valaris (lat.) nasipni vijenac, dobivao ga je vojnik koji se prvi popeo na neprijateljski nasip; corona triumphalis it. korona trijumfalis (lat.) dobivao je vojskovoa kojemu je bilo doputeno da slavi trijumf; ovaj posljednji vijenac bio je prvotno od svjeeg

Corona borealis lovorova lia a kasnije od zlata, dok su ostali vijenci bili od neke druge kovine, a predstavljali su npr. utvrdni zid, valove itd. Corona borealis it. Korona borealis (lat.) Sjeverna kruna, zvijee na sjevernoj nebeskoj polutki (najsjajnija zvijezda Gemma) corona Veneris it. korona Veneris (lat.) med. "Venerin vijenac", sifilisne ospice po elu corps de logis it. kor d'loi (fr.) arh. srednji glavni dio palae ili dvorca corps diplomatique it. kor diplomatik (fr.) svi predstavnici stranih drava u nekoj dravi, diplomatski zbor, diplomatsko tijelo corpus delicti it. korpus delikti (lat.) prav. predmet koji dokazuje krivnju, tj. orue kojim je djelo izvreno ili objekt nad kojim je izvreno corpus Domini it. korpus Domini (lat.) u Kat. crkvi: tijelo Gospodnje (Kristovo); priesna hostija kao tijelo Kristovo; Tijelovo (blagdan) Corpus juri canonici it. Korpus juri kanonici (lat.) zbirka pravnih izvora kanonskog prava Corpus juri civilis it. Korpus juri civilis (lat.) zbirka Justinijanovih pravnih knjiga Corpus juri it. Korpus juri (lat.) zbornik prava, knjiga cjelokupnog rimskog prava: zbirka rimskog prava koju je u VI. st. priredio car Justinijan, no koja je tek u XVI. st. dobila ovaj naziv corpus vile it. korpus vile (lat.) v. pod vilis Cos-b astronomski laboratorij europskih zemalja u kojem se prouavaju gama-zrake iz galaktikih i drugih visoko radioaktivnih izvora (lansiran je poetkom kolovoza 1975.) Cosa nostra it. Koza nostra tal. (tal. Cosa nostra "naa stvar") poznata ta-

234

cucla lijanska gangsterska organizacija mafije u SAD-u Cosmati (tal. iz gr. kosmeo kitim) talijanski umjetnici u 1214. st., ija se djela temelje na dekorativnosti i ukraavanju crepitatio vesicularis it. krepitacio vezikularis (lat.) med. kripanje u prsima koje se uje pri udisanju zraka crepitus ventris it. krepitus ventris (lat.) med. ujno, glasno putanje vjetrova iz trbuha (kroz crijeva) crescendo it. kreendo (tal.) glaz. sve jae, pojaavajui jainu tona cretio it. kreio (lat.) prav. izjava pred sudom i svjedocima o primanju nekog nasljedstva crimen laesae majestatis it. krimen lese majestatis (lat.) prav. uvreda velianstva; zloin prema dravi, veleizdaja Croata it. Kroata (lat.) Hrvat Croatia it. Kroacija (lat.) Hrvatska; ime Croatia dano je jednom planetoidu otkrivenom 3. oujka 1906. na njemakoj zvjezdarnici KonigsstuhlHeidelberg; v. i Kroacija croix d'honneur it. kroa d'oner (fr.) francuski orden: kri legije asti crown it. kraun (engl.) kruna, engleski srebrni novac od 5 ilinga cruciferae it. krucifere (lat.) mn. bot. biljke krstaice, pripadaju porodici zeljastih dvosupnica crustacea it. krustaceja (lat.) mn. zool. razred lankonoaca, rakovi, ljuskari cuba libra (p.) popularni panjolski napitak (koka kola mijeana s nekim alkoholima) cubok (njem. Zuwage) dodatak, obino kosti ili loije meso, koji mesar stavlja na vagu uz meso koje muterija trai; privaga cucla (njem.) sisa, duda, gumena sisaljka, "varalica", gumeni ili plastini predmet u obliku sise i si.

cug cug (njem. Zug) 1. vlak, eljeznica; 2. povorka; 3. gutljaj; 4. propuh; 5. vrsta velike udice za lov somova; 6. voj. vod cugati (njem. Zug) piti, pijuckati cugeher (njem. Zugehor) pribor za odijelo (podstava, konac, gumbi i dr.) cugalter (njem. Zug vuenje, Schalter) elektrini prekida na poteg; potezna sklopka cukar (njem. Zucker) eer cukati (njem. zucken) vui, trgati cukerkrankhajt (njem. Zucker eer, Krankheit bolest) eerna bolest cukervaser (njem. Zucker eer, Wasser voda) zaeerena voda cuketo (tal. zuchetto) crvena kardinalska kapica culicidae it. kulicide (lat.) mn. zool. komari culpa lata it. kulpa lata (lat.) prav. iroka, tj. teka krivnja culpa levis it. kulpa levis (lat.) prav. laka, mala krivnja culpa levissima it. kulpa levisima (lat.) prav. veoma laka, posve mala krivnja cum grano salis it. kum grano salis (lat.) v. pod granum salis cum laude it. kum laude (lat.) s pohvalom, pohvalno, odlino (u ocjenjivanju uspjeha na ispitima) cum reservatione it. kum rezervacione (lat.) s iznimkom, uz ogradu, osim Cung-li-jamen (kin.) kinesko Ministarstvo vanjskih poslova cuprum it. kuprum (lat.) min. bakar Curia romana it. Kurija romana (lat.) Rimska kurija, papin dvor u Rimu (sredinje tijelo u upravi Katolike crkve) curihtati (njem. zurichten) spremiti, dotjerati, dogotoviti curik (njem. zuriick) natrag (izraz uobiajen kod koijaa kad ele da konji povuku natrag)

235

cvika curiktos (njem. zuriick natrag, Stoss udarac) udarac lopte u nogometu tako da je igra usmjeri natrag (iza sebe, a preko sebe) curriculum vitae it. kurikulum vite (lat.) tijek ivota, ivotopis custodia honesta it. kustodija honesta (lat.) prav. zatvor koji ne liava asti (osobito za manje politike prijestupe) cunajder (njem. Zuschneider) kroja (pomoni) cupajz (njem. Zuspeise) dodatak uz glavno jelo, sporedno jelo, varivo cutendig (njem. zustandig) zaviajan cuzamentos (njem. Zusammenstoss) sukob, sudar cvajakter (njem. zwei dva, Akt in) kazalina igra u dva ina; dvoinka cvajer (njem. Zweier) dvojka, znak broja dva ili neki predmet druge kategorije (npr. brano) cvajzicer (njem. zwei dva, Sitz sjedalo) vozilo, kola, saonice, zrakoplov i si. sa dva sjedala; dvosjed cvancig (njem. zwanzig) dvadeset (obino kao figura u kartakoj igri "napsl", kad igra ima kralja i damu iste boje); usp. fircig cvancik (njem. zwanzig) nekadanji novac od dvadeset krajcara cvebe (ar. zabib, tal. zibibbo) mn. suho groe, groice; rozine cveknknedli (njem. Zwetschke ljiva) mn. okruglice, "knedli" sa ljivama cvergl (njem. Zerge) patuljak; zool. vrsta sitne ribe, tzv. ameriki somi cvibak (njem. Zvvieback) kruh dvaput peen, dvopek; biskvit cviblsos (njem. Zwiebel crveni luk, fr. sauce umak) umak od crvena luka cviglijanizam v. cvinglijanci cvik (njem. Zwick) vrsta kartake igre; igra "mlin" cvika (njem. cvikl klin); obino u frazi: zabiti cviku podvaliti kome, nasamariti koga i si.

cvikati cvikati (njem. zvvicken) buiti, buenjem ponititi (kartu, ulaznicu) cvikcange (njem. zwicken tipati, Zange klijeta) vrsta osobitih klijeta sa iljastim tipaljkama cviker (njem. Zwicker) naoale koje se dre na nosu pomou tipaljke, bez noica cviki-pusa (njem. zvvicken tipati, "pusa" poljubac) poljubac pri kojemu se cjelivana osoba utine za obraz cvikl (njem. Zvvickel) klin, uklinak, umetak (izraz osobito uobiajen kod krojaa, kad treba proiriti hlae ili si. umetkom u obliku klina)

236

Cyrano de Bergerac cvilih (lat. bilih dvonitni, od dvije ice, njem. Zwillich) dvonitka (jako i gusto laneno, kudjeljno i pamuno platno) cviling (njem. Zwilling) blizanac, jedno od blizanadi; usp. triling cvinglijanci pristae cvinglijanizma, nauavanja vjerskog reformatora Ulricha Zwinglija (14841531) Cyrano de Bergerac it. Sirano d' Bererak (fr.) francuski prozni i dramski pisac (pravim imenom Hector Savinien, 16191655); njegov je lik neoromantiki idealiziran u istoimenoj drami Edmonda Rostanda

c
, etvrto slovo hrvatske latinice a-a-a (cha-cha-cha) latinskoameriki drutveni ples u 4/4 taktu; plee se u paru, partneri se ne dre, ali se kredu po tono odreenoj shemi koraka; pijani a-a-a varijacija spomenutog plesa, imitacija (koracima i pokretima) pijanog svijeta (gubljenje ravnotee) abuk (tur.) brzo ador (perz.-tur.) v. ator aga (atr.) ples air (tur. ajyr) livada, poljana, travnjak, panjak, dolina ajka (rus. aika, ma. sajka) lak i brz amac na Dunavu i Dnjestru (sluio i kao ratni amac); ajka akarita (p. chacarita) divovski inkvizicijski poar zabranjenih knjiga (proveo argentinski katoliki kler) akija (tur. aki) depni noi, perorez akija (ma. csaklya) motka sa eljeznom kukom za privlaenje udaljenih predmeta; motka uz koju se penje loza, grah i si. akmak (tur.) kresivo, ognjilo akov (ma. csako) kona vojnika kapa, eir s remenom ispod brade akra (p. chacra) seljaka koliba, seoska kuda u Junoj Americi akire (tur.) hlae algija (tur. algi) glazbalo, glazbeni instrument; svirka, sviranje; ansambl od tri sviraa (melodijski instrument i udaraljke) alma (tur.) bijeli platneni ovoj oko fesa kod muslimana; zaviti almu pren. poturiti se, prijei na islamsku vjeru am (tur.) 1. bor, jela, smreka; 2. amac od jelovine ama tur. (kjamis) gornja enska haljina (drugo je ama dosada) amac (tur.) v. am 2. anak (tur.) drvena zdjela anara vrsta kornjae ang (kin.) kineska mjera za duinu, = 3,183,58 m ankir (fr. chancre) ir uope (obino se upotrebljava u vezi meki odnosno tvrdi ankir) opasna spolna bolest antra (tur.) putnika torbica antrati (tur.) cendrati, angrizati, prigovarati, gunati apetoni (p. chapetonis) novi europski doseljenici u prijanjim panjolskim pokrajinama Latinske Amerike (za razliku od kreolaca koji su roeni u Latinskoj Americi) apka (polj. csapka) etvrtasta ulanska kapa; poljska narodna kapa apkun (tur.) konj sa sitnim i brzim hodom, ravan konj (koji istodobna die obje desne pa obje lijeve noge); pren. vragolan, nestako apljan (tal. cipllina) bot. poriluk aptija (tur.) svileni rubac ' a rma. csarda) krma na pusti u Maarsko1' ardak (tur.) zarada drvena ili zidan* ili na stupovima s (izboenim) drvenim gornjim katom; gornji t ili katovi u takve zgrade; spremite 7~ kukuruz; straarska kula

arda arda (ma. csardas) maarski narodni ples u 2/4 taktu, ispoetka lagan, pa sve ivlji i burniji arka (rus.) 1. ruska mjera za tekuinu = 0,132 1 arka (perz.) 2. pukaranje izmeu prednjih, istaknutih dijelova vojnih postrojbi radi izazivanja i uznemiravanja neprijatelja ili kao poinjanje ozbiljnije borbe arka (perz.-tur.) vojnik na prednjem poloaju, onaj koji zapoinje arke arlston (engl. charleston) ameriki salonski ples u 2/4 ili 4/4 taktu arija (perz. ehar su, tur. aru) 1. trnica, sajam; 2. poslovni, trgovaki dio grada; 3. trgovaki stale; pren. javno mnijenje, neobavijeteni, nestrunjaci, npr. "arija pria" arter (engl. charter) povelja, isprava, dokument; ugovor; pravo, povlastica; ugovor o najmu broda ili zrakoplova artirati (engl. charter) povlastiti, povlativati; dati brod ili zrakoplov pod zakup artisti (engl. charter) mn. pristae i pobornici artizma u Engleskoj artizam (engl. charter povelja) politiki i socijalni pokret engleskih radnika (18361848) protiv aristokracije, velikog posjeda i kapitala; borio se za iroke demokratske slobode, osobito za ope pravo glasa i tajno glasovanje arug (tur. aryk) opanak astuka (rus.) narodna pjesma vedroga karaktera, kratka pjesmica (obino etiri stiha), poskoica atija (tur. ati) rubac, koprena, veo, prekriva atma (tur.) pleter, preplet; kua od dasaka i brvana au (tur. avu) doasniki in u turskoj vojsci; debeli svat (koji zbija ale u svatovima); opinski podvornik u Dalmaciji; usp. alaj-au

238

embalo eb-brava vrsta brave sa 5 do 7 zatvaraa od kojih se svaki treba dignuti na svoje mjesto kako bi se brava otvorila (nazvana po pronalazau, engleskom mehaniaru Chubbu) ehizam eki izraz u nekom drugom jeziku; usp. bohemizam ek (engl. cheque, check) 1. bank. bankovna uputnica, isprava kojom osoba koja je deponirala odreenu svotu novca kod druge osobe daje ovoj nalog da isplati nekoj treoj osobi ili donositelju svotu koja je na toj ispravi oznaena; 2. platno s plavim ili plavim i bijelim kvadratima ili prugama, mornarsko platno eka (rus.) kratica za "rezviajnaja komissija" ("Izvanredna komisija") osnovana u Rusiji nakon Oktobarske revolucije, reorganizirana u veljai 1922. kao dravna politika uprava GPU, kasnije NKVD eki (tur.) kladivac, kladivo, bat; jedna od triju slunih koica u srednjem uhu ekmede (tur.) kutija s ladicom (slui kao drvena kasa) ekrdak (tur. ekirdek kotica) ogrizak voke (s koticama) ekrk (tur. ikrik) kota, kotur, vitlo (za dizanje uvis izvlaenjem) elebija (tur. alab, eleb) gospodin, lijepo odgojen ovjek; takoer: mladi gospodin, gospodii elenka (tur. elenk) nakit u obliku perjanice, srebrne, rjee zlatne, privren na kalpaku ili almi (odlikovanje za posjeenu neprijateljsku glavu); nakit na kapi; glava (atr.) elesta (tal. celesta) vrsta glasovira s nizom metalnih ploica koje daju vrlo lijepe tonove (etiri oktave) elik (perz.) kovko eljezo, nado, ocal elist (tal. cello) glaz. v. violonelist elo (tal. cello) glaz. v. violonelo embalo (tal. embalo) glaz. iani instrument u obliku trapeza, svira se

ember udaranjem u icu pomou dvaju ekia ember (tur. ember) veo muslimanskih ena; veliki rubac koji pokriva glavu i elo do oiju (nosi se uz feredu); platno, ifon; obru, uplje kolo empres (lat. cyparissus) rod crnogorinog drvea iz porodice empresovki (vrlo pravilno razgranjeni grmovi ili stabla) eng (kin.) kineski puhaki instrument s cijevima raznih veliina i zakrivljenom trubom u koju svira pue engija (tur. engi) plesaica i pjevaica; usp. oek ereviki (rus.) mn. male enske cipele erga (tur. erge) mali ator, osobito ciganski eri-brendi (engl. cherry-brandy) rakija od treanja, trenjevaa ervonci (rus.) mn. "crvenjaci"; ruske novanice sa zlatnim pokriem koje je 1923. g. uvela sovjetska vlada (jedan ervonec = 10 zlatnih rubalja) esma (tur. eme) kladenac, zdenac, bunar; izvor iz kojega voda tee na cijev (drugo je esma) ester-sir (engl. chester) vrsta odlinog engleskog sira, nazvanog po engl. gradu Chesteru eagija (tur. kaagy, s naim esati) esalo; limena etka za timarenje konja i krava etverik (rus., sanskr. tschatur, lat. quattuor) mjera za ito u Rusiji = 26,24 1 evra (tur. evre) etverokutni rubac izvezen srebrnim nitima, vjenani dar i (kin.) 1. kineska mjera za duinu: stopa = 0,318 m; 2. mjera za putove = 0,246 m; 3. mjera za ito od 100 inga = oko 100 1 ibuk (tur. ubuk) cijev lule; kami; lula; u nekadanjoj Turskoj: danak od ovaca i koza to se davao sultanu ierone (tal. cicerone) voa stranaca, osobito u tal. gradovima (podrugljivo

239

inele nazvan, zbog svoje govorljivosti, po slavnom rimskom govorniku Ciceronu); ierone iikov tip iz Gogoljeva romana Mrtve due ("junak" putuje po Rusiji i od vlastele kupuje "due" njihovih mrtvih kmetova) Cifut(in) (tur.) idov; ifutarija skup ifuta (kao poruga) ikara (tal. chicchera) alica iko (mad. csikos) uvar konja, konjuar ila (tur., ma. csillas) konj sive dlake ili (engl., iz meksikoga: chilli) vrsta veoma ljutoga suenog papra; jelo ili umak zainjen takvim paprom imaron (p. cimarronada opor divljih ivotinja) junoameriki divlji konj imbur (tur.) jaja pripremljena s vrhnjem i enjakom impanza (fr. chimpanze) vrsta antropoidnog majmuna, srodnog gorili impanza (njem. Schimpanse) zool. vrsta afrikog antropoidnog majmuna, "afriki divlji ovjek", po duevnim osobinama ivotinja najblia ovjeku, ivi obiteljskim ivotom i lako se pripitomljava in-iplak (tur. yryplak) gol golcat; pren. bez igdje iega inampas (p. shinampas) mn. plivajui vrtovi u Meksiku inila (p. chinchilla) 1. zool. junoameriki zec, zec-mi; 2. krzno s izrazito mekanom gustom sivom dlakom ove ivotinje inila (p. chinchilla) vrsta junoamerikog glodavca (love ih radi krasnog gustog i finog krzna) inela (tal. cinelle) glazbena sprava u obliku diska (udara se jednom o drugu), plitica inele (tal. cinelle) mn. glaz. plitice (udaraljke u obliku mesinganih tanjura, slue za davanje posebnog tona pojedinim mjestima u glazbenom djelu)

ing ing (kin.) kineska mjera za ito = 1/ 100 i = oko 11 inkveentisti (tal. cinquecento) mn. tal. pjesnici (T. Tasso i dr.) i umjetnici (Rafael i dr.) iz doba inkveenta inkveento (tal. cinquecento) lit. "pet stotina", skraeno umjesto "tisuu pet stotina"; uobiajeni naziv za XVI. st. talijanske knjievnosti i umjetnosti, doba cvjetanja renesanse ino (p. chino) "Kinez"; potomak crnca i Indijanke u Americi ino (p. chino) mjeanac od bijelca ili Indijanca i osobe neodreene rase ipolin (tal. cipollino) talijanski mramor sa zelenkastim ilama ips (engl. chip komad, krika, iver) vrsta sendvia; na ulju peena tanka kriica krumpira ir (ar. dirahat) med. grizlica, oteenje koe ili sluznice zbog raspada bolesnog tkiva irak (tur. yrakman) svijenjak; (yrak, erag) sluga, momak; egrt, kalfa istka (rus.) ienje; povremena revizija lanova stranke i provjeravanje njihove idejnosti; uklanjanje neprijateljskih elemenata iz neke zajednice uope ivit (tur. ivit) isto to i indigo, modrilo; plavi pigment biljnog podrijetla; pren. zelena, lihvar izma (tur., mad. csizma) kona cipela s visokom sarom oek (tur. oek) plesa oha (tur. oha, uha) vrsta tvornikog vrstog valjanog sukna i odjea od njega ok (engl. chok) tehn. priguiva; zatvara zraka na rasplinjau koji slui za bre stavljanje motora u pogon

240

venk okanj (tur. okal) staklenka za rakiju od 1/8 litre, 1 dl i 1/2 dl; stabljika kupusa; okomak od kukuruza, klip bez zrna okolada (meks, cacauati, xocoati, p. chocolate, tal. cioccolata, fr. chocolat, njem. Schokolade) masa pripremljena od kae prenog kakao-ploda u zrnu, eera, vanilije i dr. olak (tur. olak) jednoruk, sakat ovjek, invalid u jednu ruku, bogalj olo (p. cholo) potomak Zamba; takoer: Indijanac koji je odrastao meu Europljanima i koji govori panjolski om, oma (ma. csomo) zamotuljak npr. duhana omor (ma. csomor) 1. otrovni abnjak (biljka); 2. bolest koja dolazi od masnih jela, groznica praena osjeajem gaenja i munine orba (tur. orba) juha ota (tal. ciotto hrom) skvreno stopalo; gruda, grumen zemlje u (jap.) 1. japanska mjera za duinu od 60 kenga ili 360 aka = 109,310 m; 2. mjera za povrinu = 99,573 a ukur (tur.) rupa, jama, jarak, dolina ulo (p. chulo) pomonik borca s bikovima koji razdrauje bika urma (tal. ciurma) momad, svjetina, druba, rulja uros (p. cliurros) mn. ovce s grubom, obino crnom vunom uruk (tur. uruk) nedostatak, mana uti vrsta himalajskog majmuna za kojega neki misle daje ljudsko bie; usp. jeti, miti uvida (tal. ciovetta) maska, krinka, obrazina, makara, krabulja; laan izgled venk (atr.) sastanak, "spoj"

, peto slovo hrvatske latinice aba (ar. Ka'bah, perz. a'be) v. Kaba afir (ar.) onaj koji ne priznaje Boga, nevjernik (osobito kao pogrda) afurija (ar. kjafur) kamfor akule (tal. venet. ciacole) brbljarije ao! (tad. ciao!) zdravo! apati (tal. chiappare) uhvatiti, uloviti, zgrabiti, epati ar (tur. kjar) trgovina, zarada, dobitak; korist; trgovaki posao asa (tur. kjase) duboka porculanska, zemljana ili bakrena zdjela atib (ar.) pisar; pisac, mudrac, uenjak ea (tur. kea) bijela (albanska) kapa od uvaljane vune ef (ar. eif) dobro raspoloenje, radost, veselje, uivanje; volja, prohtjev efil (tur. kefll) svjedok, jamac ehaja (perz. kethhuda, ahje) domain, starjeina; zamjenik, nadzornik ehaja (tur.) 1. nadstojnik, upravitelj dobara; 2. starjeina pastira eif (ar.) v. ef ela (tur. kel gol) glava bez kose elepir (tur. kelepir) ono do ega se doe na lak nain; pljaka, plijen, dobit elija (lat. cella soba, soba za ostavu, ostava, dem. cellula, gr. kalia koliba) zasebna sobica, samica, osobito redovnika emane (tur. keman) gusle; violina enar (perz.) obala, strana, kraj, rub, kut; vrsta platna enevir (tur. kenevir) konoplja; konopac, ue eramida (tur. eremid) krovni crijep

erana (perz. ar-hhane) radionica sapuna; uarska radionica erivo (perz. aruve) okvir, oplata, prozorski okvir eresta (tur. kereste) materijal, graa; pribor uope (za pravljenje neega) erpi (perz. erpid) nepeena cigla esam (tur.) srea; kupiti na esam kupiti na sreu esatluk (tur.) nedostatak novca, novana kriza, besparica esim (tur.) cijena na veliko, paual; najam; zakupnina esma (tur.) vrsta veza na upljike eten (perz.) lan evap (tur. kebap) komadi mesa peen na eravi ibur (tur. kibir) oholost, gordost; samodopadljivost ifta (perz.-tur) = ifut; lihvar; krtac; filistar ilibar (perz. kehruba, tur. ehribar) "ono to privlai slamu", fosilna smola koja potjee od crnogorice, jantar ilim (perz.-tur. kilim, kelim) prostira, tepih, sag ilit (tur.) lokot, brava iri (perz. iri) postolarsko ljepilo iriz (perz. iri) v. iri ispet (ar. isvet) nakit, odijelo itab (ar. itab) pismo, knjiga; zakon, naredba; Kur'an, Biblija iveta (tal. civetta) uk (ptica); pren. namigua, koketa or, orav (tur. kor) prid. slijep na jedno oko; orac, orak slijepi metak, tj. bez otrog i ubitanog naboja

oriti oriti (tur. or) atr. spavati orka (tur. or slijep, kome je tamno) atr. tamnica, zatvor orsokak (tur. or slijep, sokak ulica) slijepa ulica; pren. bezizlazan poloaj; kritina situacija otija (tur. kotu) nevaljalac, izrod, neovjek Cozot stanovnik talijanskog mjesta Chioggie (poznati kao vjeti ribari) ufte (perz.) mn. kuglice od mljevenog mesa s paprom i lukom ulav (tur.) polukruna vunena kapa, nosi se ispod fesa ulbastija (tur.) meso peeno na aru umez (tur.) kokoinjac; kuica umur (tur.) drveni ugljen up (perz.) velika zemljana posuda (za pekmez, vrhnje i dr.)

242

uza uprija (tur.) most urak (tur.) kratak gornji zimski kaput podstavljen krznom, bunda urdija (tur.) kratak krzneni kaput; dug enski kaput bez rukava od bijelog, crnog ili crvenog sukna urs (tur. kursu) propovjedaonica, govornica (u damiji) urtauk (tur.) bolest koju ivad dobiva za vrijeme parenja usegija (tur. kusegi) lopatica za ugljen, za eravicu uskija (tur.) eljezna poluga, motka, kramp, pijuk utuk (tur.) panj, batina; pren. glupan uvik (perz. uk, tur. ujk) breuljak uza (tal. chiuso zatvoren, zakljuan) zatvor

D
D, d esto slovo hrvatske latinice d. kratica za da ili datur (lat.) daj, neka se dade (na receptima) d. m. glaz. kratica za dextra manu it. dekstra manu (lat.) desnom rukom d. t. d. kratica za da tales dozes (lat.) daj takve koliine da capo it. da kapo (tal.) glaz. ispoetka, iznova, tj. cijelu glazbenu partiju ponoviti do tog znaka achau it. Dahau (njem.) nacistiki koncentracijski logor u Bavarskoj, poznat po okrutnostima; usp. Buchenvvald, Auschwitz dacija (tal. dazio) carina, daa, porez, danak dacit eruptivna povrinska stijena, andezit u kojem ima kvarca Daani stanovnici Dacije (nekadanje rimske provincije na podruju dananje Rumunjske) dada (tur.) majka, sestra, ili uope starija ena; naziv odmila za dadilju dadaizam prema djejem tepanju dada nazvani smjer u knjievnosti i likovnoj umjetnosti koji obrauje teme iz podruja besmislenoga, primitivnoga i si. na poseban nain dadilja (tur. dada, dady) dojilja; ena koja uva djecu; guvernanta dadaz (etiop.) v. dadazma dadazma (etiop.) titula u etiopskoj vojsci, manja od titule ras, a znai to i general; takoer: zapovjednik pokrajine; upotrebljava se obino u skraenom obliku: dadaz dafina (gr. dafne) lovorika, lovorovo drvo dafizam irski faizam (naziv po prezimenu generala 0'Duffyja) Dafna mit. Nimfa koju je Apolon pretvorio u lovor, ki rijenoga boga Peneja dafnin (gr. dafne lovor) kem. alkaloid koji se nalazi u kori daphne mezereum Dafnis mit. lijepi pastir na Siciliji, sin Herma i jedne nimfe; umro je vrlo mlad, pastiri su ga potovali kao heroja dafnomantija (gr. dafne lovor, manteia) proricanje iz lovorove grane baene u vatru dagerotip (fr. Daguerre, gr. typos) fot. naprava koju je 1838. pronaao Daguerre i koja trajno zadrava sliku stvorenu djelovanjem svjetlosti na metalnoj ploi dagerotipija pravljenje fotografija na jodnom srebru pomou ive; v. dagerotip daida (tur. dajy) ujak daimonion (gr. daimonion) fil. ovako Sokrat naziva onaj unutarnji glas koji on smatra boanskim nadahnuem, a koji ga odvraa i opominje da ne ini neto to bi bilo nepravedno, nekorisno ili loe daira (tur. daire krug) 1. glaz. maleni bubanj s praporcima, def; 2. skup, zbor, mnotvo (osobito: naziv za skup vragova, pa i prizivanje vragova); 3. dvorana za primanje ili vijeanje; 4.

dajak vie skladita oko zajednikog dvorita dajak (tur. dajak) potporanj, motka, podupira (na zid); stup dajdest (engl. digest) 1. saet pregled; 2. zbirka zakona dakma (dakhma) "tornjevi utnje" (tvrave u Iranu i Indiji na kojima Parsi izlau tijela pokojnika da bi ih izjele ptice grabljivice) daknomanija (gr. dakno bodem, mania bijes) med. bolestan nagon za ubijanjem dakrijadenalgija (gr. dakryon suza, aden lijezda, algos bol) med. bolest suznih lijezda dakrioreja (gr. dakryon, rheo teem, curim) med. suvie jako suzenje dakron sintetiko tkivo koje slui za pravljenje umjetnih krvnih ila daktil (gr. daktylos) 2. poet. stihovna stopa od tri sloga od kojih je prvi dug, a druga dva kratka ( U U) daktil- (gr. daktylos) 1. predmetak u sloenicama sa znaenjem: prst daktilioglifika (gr. daktylios prsten, glyfein rezbariti, urezivati) vjetina urezivanja kamenja za prstenje daktiliografija (gr. daktylios, grafo piem) opisivanje prstenja daktiliografika (gr. daktylios, grafo) v. daktilioglifika daktiliomantija (gr. daktylios, manteia proricanje) proricanje iz prstenja, proricanje pomou arobnog prstenja daktilioteka (gr. daktylios, tithenai staviti) zbirka kamenja za prstenje (gema), osobito grkog; zbirka otisaka takvog kamenja; draguljarski sandui daktilitis (gr. daktylos) med. upala prsta, ir na prstu daktilograf (gr. daktylos, grafo piem) onaj koji pie na pisaem stroju daktilografija (gr. daktylos, grafo) pisanje na pisaem stroju

244

dalkili daktilografkinja (gr. daktylos, grafo piem) ona koja umije pisati na pisaem stroju daktilogram (gr. daktylos, gramma crta) otisak prstiju daktilologija (gr. daktylos, logia) govor pomou prstiju, vjetina iskazivanja misli pomou prstiju daktilomantija (gr. daktylos, manteia) proricanje (ili: vraanje) iz prstiju daktilomuzikograf stroj za pisanje glazbenih znakova daktilonomija (gr. daktylos, nomizo mislim, smatram) vjetina raunanja na prste, raunanje na prste daktilosimfiza (gr. daktylos, symfysis) sraslost prstiju na ruci ili nozi daktiloskopija (gr. daktylos, skopeo gledam, promatram) metoda prepoznavanja zloinca po individualnoj razlici finih linija na unutarnjoj strani prstiju, na jagodicama; ispitivanje otisaka prstiju daktiloteka (gr. daktylos, tithemi stavljam) med. zavoj kojim se povrijeeni prst odrava u ravnom poloaju daktilotip (gr. daktylos, typos otisak) pisai stroj dal segno it. dal senjo (tal.) glaz. v. al segno dalaj-dama vrhovni budistiki sveenik; oboavani poglavar duhovne i svjetovne vlasti u Tibetu dalga (tur. dalga val) 1. valovlje, valovi, bura na moru; nalet, udar vjetra; 2. ispuh dima (pri puenju) dalija bot. ljubiasta georgina, nazvana po vedskom botaniaru Dahlu (1789. g.) Dalila (hebr.) v. pod Samson dalkili (tur. dalkili gola sablja) pripadnik nekadanjih turskih oruanih snaga (glavno oruje bila mu je sablja

dalmatika dalmatika gornja odjea katolikih sveenika, nazvana po tome to se nekada nosila u Dalmaciji; dio sveanog odijela njemakih careva dalmatinac vrsta doge iz Dalmacije (pas srednje visine, miiava tijela, dlake bijele s crnim mrljama) dalmatski jezik autohtoni romanski jezik koji se iz vulgarnog latinskog razvio na dalmatinskoj obali i Kvarneru daltonizam sljepilo za boje, nesposobnost osjetila vida da razlikuje boje, osobito crvenu (naziv po engleskom kemiaru Daltonu koji je zamjeivao samo tri boje i prvi opisao ovu pojavu) daltonski plan (Dalton-plan) metoda uenike samoradnje ija je karakteristika da uenici pod nadzorom nastavnika sami izabiru i prouavaju znanstvenu gradu (naziv prema amerikom gradu Daltonu gdje je 1922. prvi put primijenjena) dama dat. domina gospoda, fr. dame, tal. dama) gospoa, gospa, ena iz vieg stalea; plemkinja, vlastelinka: otmjena ena koja dri do sebe; figura na igraim kartama; "kraljica" u ahu damar (tur.) 1. ila (arterija i vena); ivac; bilo, puls; 2. podzemni put vode do izvora na povrinu zemlje; 3. podzemna "ica" neke rude damasciran iaran, izvezen; usp. damast damascirati (fr. damasquiner) zaariti eljezo ili elik, osobito otricu noeva i maeva, pa onda iarati zlatom i srebrom (postupak nazvan po sirijskom gradu Damasku) damasirati (fr. damasser) tkati na damastni nain, tkaninu arati (ili: iarati) cvjetovima damasket (fr. damasquette) bogata damastna tkanina s cvjetnim arama na atlasnoj osnovi

245

Damon i Fintija damast (tal. damasto) svilena, vunena ili platnena tkanina s cvjetovima damba (niz. dam nasip) uzvienje od zemlje, kamena ili betona u obliku nasipa; slui za zatitu obale od poplave, podrivanja i si. damenval (njem. Dame gospoa, Wahl izbor) "dame biraju" tj, obiaj na plesovima da ene biraju svoje plesae damla (tur.) kap, paraliza, apopleksija damnacija (lat. damnatio) osuda na vjene muke, prokletstvo damnatio memoriae it. damnacio memorije (lat.) prav. unitavanje (ili: oteivanje ili pogrda) uspomene nekog imena, slike, grba i dr. damnatur (lat.) odbacuje se, zabranjuje se (cenzorska formula kojom se zabranjuje tiskanje neke knjige ili nekog mjesta u knjizi) damnatus (lat.) osuen; osuenik damnificirati (lat. damnificare) nanijeti tetu, otetiti damnifikacija (lat. damnificatio) nanoenje tete, oteivanje damnifikat (lat. damnificatus) onaj koji je pretrpio tetu, oteeni damnum (lat. damnum) teta, gubitak Damoklo ime laskavca koji je tiraninu Dioniziju pozavidio na srei; da bi mu pokazao kakva je to srea, naredio je Dionizije da ga poaste za njegovim stolom kao kakva kralja, ali mu je iznad glave objesio ma o konjsku dlaku; otuda: Damoklov ma opasnost koja ovjeku stalno prijeti Damon i Fintija prema starogrkoj prii dva filozofa (pitagorovca) u slubi sirakukog vladara Dionizija Mlaeg; kad je ovaj Fintiju osudio na smrt, zamolio je osuenik da ga prije izvrenja osude pusti kui kako bi zavrio neke poslove; kralj to dopusti, ali je Damon morao svojim ivotom jamiti da e se Fintija vratiti; Fintija se zadrao na putu dulje nego je oe-

dampfbad kivao, pa je Damon ve stajao pod vjealima kad je pravi osuenik stigao u posljednji trnutak; vidjevi ovakvu vjernost, vladar oprosti kaznu osueniku i zamoli oba prijatelja da ga prime kao treeg u svoje drutvo dampfbad (njem. Dampf para, baden kupati) parna kupelj damping (engl. to dump prodavati po niskoj cijeni, izvoziti robu i prodavati je ispod cijene kotanja ili ispod cijene domaeg trita, dumping) trg. prodavanje robe u inozemstvu ispod cijene kotanja, obino radi konkurencije i osvajanja trita; prodavanje robe, osobito tvornikih proizvoda, po nioj cijeni inozemstvu nego domaim potroaima radi osiguravanja monopola Danaide mit. u staroj Grkoj: 50 keri argoskoga kralja Danaja koje su poubijale svoje mueve u prvoj branoj noi i bile osuene od bogova da pune vodom bavu bez dna Danaja mit. ki kralja starogrkog Akrisitja, majka Perzejeva (rodila ga je sa Zeusom koji joj se pribliio u obliku zlatne kie) Danajci (gr. Danaos) pjesniko ime starih Grka danajski dar opasan dar iz neprijateljske ruke, poput onoga drvenog konja (u kojem su bili najbolji grki junaci) to su ga Grci (Danajci) ostavili u svom logoru da bi ga Trojanci, smatrajui ga darom, uvukli u svoj grad (Vergilije: "Timeo Danaos et dona ferentes" "Bojim se Danajaca i kad darove donose", tj. neprijatelja se treba bojati i kad darove donosi, to znai: uvijek) dandy it. dendi (eng.) kico, gizdelin, ovjek koji se napadno oblai dandy-valjak it. dendi-valjak (eng.) u proizvodnji papira: valjak za utiskivanje vodenih znakova

246

Darije danno (tal.) trg. teta, gubitak danse it. dans (fr.) ples dansing (engl. dance plesati, dancing) ples; mjesto, lokal (kavana, restoran i dr.) u kojem se posjetitelji mogu zabavljati i plesom Dante Alighieri it. Aligijeri (tal.) glasoviti talijanski pjesnik iz 13. i 14. st., autor Boanstvene komedije dantologija znanost o Boanstvenoj komediji; danteologija danuncijada pustolovina talijanskog knjievnika Gabrielea D'Annunzija koji je po zavretku Prvoga svjetskog rata na svoju ruku okupirao Rijeku i ondje vladao neto vie od godinu dana; pren. smijean pustolovni pothvat daosizam (kin. dao put) religioznofilozofska znanost koja potjee od Laotsea (6. st. pr. n. e.) darbizam hilijastika sekta koju je 1840. osnovao u franc. vicarskoj J. N. Darby i koja prorotva Starog i Novog zavjeta doslovno shvaa i tumai; pristae se zovu: darbisti, darbikrani; prid. darbistiki dardanarijat prav. zelenaenje, lihvarenje, kupovanje ivenih namirnica (osobito ita) da bi se dobila visoka cijena; izraz potjee od nekoga fenikog arobnjaka Dardanusa koji je arobnom vjetinom skupljao ito u svoja skladita pa ga prodavao kad mu je cijena bila najvia dardanarijus (lat. dardanarius) onaj koji zelenai itom; v. dardanarijat Dardanci mn. podanici kralja Dardana, legendarnog osnivaa Troje Dardaneli (gr. Dardanos) mn. dvije kule s obiju strana Helesponta, naziv po starom azijskom gradu Dardaniji koji je osnovao Dardanos: otuda i ime poznatog tjesnaca Dardanela darijadenitis (gr. dakryon, aden) med. upala suznih lijezda Darije (perz.) "uguiva", "suzbija"

darik darik (gr. dareikos stater) novac perzijskog kralja Darija, vrijedan 20 atikih drahmi; darios darling (engl. darling) ljubimac, miljenik darsonvalizacija med. uporaba izmjeninih struja vrlo visokog napona (Tesline struje) za lijeenje ivanih i dr. bolesti; struje se ne proputaju kroz tijelo, nego se pacijent izlae djelovanju njihovog magnetnog polja (metoda nazvana po fr. fiziologu J. A. d' Arsonvalu, rod. 1851.) darvinist pristaa Darvvinovog nauavanja; v. darvinizam darvinizam nauavanje engleskog prirodnjaka Charlesa Darwina o razvoju i preobraavanju u ivotinjskom i biljnom carstvu i po kojem su se sve vrste u organskom svijetu razvile jedne iz drugih, iz jednostavnijih u sloenije; taj se razvoj odvijao u borbi za opstanak, i to prirodnim odabiranjem (seksualnom selekcijom) i prilagodavanjem okolnostima u kojima su vrste trebale ivjeti i s kojima su se morale boriti; usp. descendentna teorija data (lat. dare dati, data) mn. dano, ono to je dano; mat. ono to je poznato; pov. dodaci, poznate i utvrene injenice data et accepta it. data et akcepta (lat.) mn. trg. izdaci i primici, izdavanje i primanje datacija (lat. datatio) stavljanje, odreivanje datuma, nadnevka datar (lat. datarius) upravitelj papinske komore za molbe i albe, datarije datarija (lat., tal. dataria) papinska komora za molbe i albe koja daje crkvene dozvole i zabrane, npr. biscenzaciju, zabranu sklapanja braka i dr. datirati (fr. dater) stavljati na spis (~;li: pismo i dr.) mjesto, dan, mjesec i godinu pisanja; potjecati, imati svoj poetak, trajati od

247

Davus sum, non Oedipus dativ (lat. dativus sc. casus) gram. trei pade, odgovara na pitanje komu? emu?, pade cilja ili namjene datizam (gr. Datis perzijski vojskovoa) nepotrebno gomilanje sinonima u govoru, osobito kod onoga kome taj jezik nije materinski dato (tal.) trg. danas, od danas, od dana potpisa (osobito na mjenicama kod odreivanja dana plaanja) dato-mjenica trg. ona mjenica kod koje se rok plaanja rauna od dana izdavanja datulja (tal. dattero, dattolo) vrsta palme s vrlo ukusnim slatkim plodovima datum (lat. datum, dare dati) podatak o vremenu, mjestu, danu i mjesecu (na spisima, pismima itd.) datum ut retro (lat.) na mjenicama: naznaivanje istog vremena i mjesta kao i na prednjoj strani datum ut supra (lat.) na mjenicama: mjesto, dan i godina kao gore daturin (perz. taturah) kem. alkaloid koji se priprema od sjemena kunjaka obinog (tatule) dau (ar.) vrsta jedrenjaka s 2 do 3 jarbola dauphin it. dofen (fr.) titula francuskih prijestolonasljednika (1349 1830) David (hebr. dod) "ljubljeni"; Davidova zvijezda (hebr. magen David) esterokraka zvijezda stari simbol idovstva (naziv po biblijskom kralju Davidu iz 10. st. pr. n. e.) Davi cup it. Dejvis kap (engl.) meunarodno natjecanje tenisaa; sastoji se od etiri pojedinana (singl) mea i jednog u paru (dabl); osniva Amerikanac Davi 1900. g. Davus sum, non Oedipus it. Davus sum, non Edipus (lat.) Ja sam Dav, a ne Edip, tj. nisam toliko otrouman da bih se mogao uputati u rjeavanje zagonetaka (izreka roba Dava

dazimetar u Terencijevoj komediji Djevojka s otoka Androsa) dazimetar (gr. dasys gust, metron) fiz. sprava za mjerenje gustoe zraka DDT it. di-di-ti (DDT = kratica za diklor-difenil-triklormetil-metan) sredstvo za unitavanje gamadi (bijela kristalna tvar slabog mirisa nekodljiva za bilje i vie ivotinjske organizme); izumitelj vicarac Paul Miiller 1939. de (fr. deux, lat. duo) 1. dva; deux a deux it. dez-a-de (fr.) kod biljara: dva po dva, dva i dva, par i par de facto it. de fakto (lat.) zaista, doista, stvarno de gravi causa it. de gravi kauza (lat.) zbog vanog razloga de gustibus (et coloribus) non est disputandum it. de gustibus (et koloribus) non est disputandum (lat.) 0 ukusima (i bojama) ne treba raspravljati, tj. ukusi su razliiti de jure (lat.) po pravu, s pravnog stajalita; usp. de facto de lana caprina rixari it. de lana kaprina riksari (lat.) boriti se za kozju kostret, tj. za neto nevrijedno, pravdati se za sitnicu, "mlatiti praznu slamu" de lege ferenda (lat. lex zakon, ferendus koji treba, mora biti donesen) po zakonu koji bi trebalo propisati kako bi o nekom prijeporu mogao biti izreen pravorijek; de lege lata (lat. latus donesen) po zakonu koji postoji de luxe it. d'liks (fr.) raskono, luksuzno de nihilo nihil (lat.) v. eks nihilo nihil de non praejudicando it. de non prejudikando (lat.) prav. ne nanosei tetu, bez oteivanja neijih prava de plano (lat.) prav. jednostavno, ukratko, bez okolianja de profundis (lat.) "iz dubina" (poetak 130. psalma, u Kat. crkvi pokajnika 1 alosna pjesma)

248

debalkanizirati de rigore juri (lat.) po strogosti zakona de te fabula narratur (lat.) o tebi se basna pria (reenica kojom kad netko "grijeh kae a grenika nee" upozoravamo tangiranoga da se o njemu radi) de tempore (lat.) u pravo vrijeme; primjereno prilikama de visu it. de vizu (lat.) "po vienju", "iz vienja", oigledno, kao oevidac De vi vis nil nisi verum (lat.) O ivima (ne treba govoriti) nita ako ne istinu de- (fr. de) 2. predmetak u sloenicama sa znaenjem: a) odvajanje, rastavljanje, ukidanje (npr. demobilizacija); b) padanje, srozavanje, sniavanje (npr. devalvacija, degradacija) de. kratica deleatur (jat.) neka se brie Dea Dia (lat.) mit. staroitalska boica plodnosti zemlje dead bali it. ded bol (engl.) port. tzv. mrtva lopta u tenisu, lopta izvan igre dead heat it. ded hit (engl.) port, "mrtva utrka", kad oba konja stignu istodobno na cilj dealbacija (lat. de-albare pobijeliti) pobjeljivanje (ili: bijeljenje) kovina deartikulacija (lat. de-articulatio) med. iaenje, uganue deauracija (lat. de-aurare pozlatiti) pozlaivanje, pozlata debakl (fr. debacle) prolom leda; pren. propast, slom debaklaa (fr. debaclage) pom. ienje luke, uklanjanje istovarene robe, brodova itd. debaklirati (lat. de-baculare, fr. debacler) oistiti luku, tj. istovarene brodove ukloniti iz luke debalaa (fr. deballage) trg. raspakivanje svenjeva i sanduka s robom debalirati (fr. deballer) trg. raspakirati svenjeve, sanduke s robom debalkanizirati oduzeti neemu balkanske karakteristike; profmiti; europeizirati

debandada debandada (fr. debandade) voj. borba bez ikakvog reda; rastrojstvo, rasulo; uzmicanje u najveem neredu debandirati (fr. debander) rasuti se, raspriti se debankirati (fr. debanquer) dobiti cijeli bank (u kartama) debarasiranje (fr. debarrassement) uklanjanje smetnji (ili: prepreka); osloboenje od neke brige (ili: tereta) debarasirati (fr. debarrasser) raskriti, raspremiti; osloboditi se (neega) debarbarizirati (lat. de, gr. barbaros) uljuditi, liiti grubosti i surovosti debarkiranje (fr. debarquement) pristajanje, iskrcavanje iz lae; istovarivanje robe debarkirati (fr. debarquer) istovariti, istovarivati, iskrcati na kopno; pristati uz obalu debata (fr. debat) raspravljanje, rasprava, iznoenje miljenja, diskusija debatirati (fr. debatre) raspravljati; prepirati se; sudjelovati u debati debelacija (lat. debellare zavriti rat, pobijediti) unitenje neprijatelja u ratu debent (lat. debens) trg. dunik debentura (lat. debentur, engl. debenture) trg. trokovi, carinski predujam koji se zadrava; potvrda primitka debet (lat. debet) trg. dugovanje, dug koji netko treba platiti za robu ili ije plaanje prodava oekuje; supr. potraivanje debi (fr. debit) 2. trg. prodaja, promet robe; prodavanje na malo debi (fr. debut) 1. poetak, prvi nastup nekog glumca ili pjevaa, prvo pokazivanje publici; pristupni govor debil (lat. debilis slab) slaboumnik, idiot, priglup ovjek debilitacija (lat. debilitatio) slabljenje, postaj anje nemonim debirokratizacija (lat. de uklanjanje u sloenicama, fr. bureau ured, kancelarija, gr. krateo vladam) na-

249

deburziranje stojanje da se iz nekog rada ukloni birokratski postupak debiskirati (fr. debusquer) voj. otjerati (ili: potisnuti) s boljeg poloaja debitant (fr. debutant) onaj koji prvi put javno nastupa, osobito na pozornici; za enu: debitantica debitirati (fr. debiter) 2. trg. prodavati; uraunati neto u dug, opteretiti raun; pronijeti glas, razglasiti debitirati (fr. debuter) 1. prvi put se pojaviti; igrati svoju prvu ulogu; drati prvi govor debito (tal.) trg. dug, dugovanje debitor (lat. debitor) prav. dunik debitum (lat) trg. dug, dugovanje deblejirati (fr. deblayer) ukloniti (ili: raskriti) otkopanu zemlju; voj. poruiti rovove i prokope nakon opsade deblokiranje (fr. debloquement) voj. osloboenje od opsade; v. deblokirati deblokirati (fr. debloquer) voj. osloboditi od opsade; prisiliti neprijatelja da prestane s opsadom; tisk. obrnuta slova (privremeno upotrijebljena pri slaganju umjesto pravih) opet izvaditi i zamijeniti ih pravim Debora(h) (hebr.) "pela"; ime izraelske proroica (12. st. pr. n. e.) koja je pomogla osloboenju Izraelaca od Kanaanaca; njezina pobjednika pjesma ujedno je najstariji hebrejski ep debo (fr. debauche) skandal, tunjava: razuzdanost, raskalaenost, razularenost, razvrat debrecinka vrsta tankih kobasica (naziv po ma. gradu Debreczenu) debri (fr. debris) ruevine; voj. ostaci trupa, preostali vojnici debrujirati (fr. debrouiller) razmrsiti, raspetljati, rasvijetliti, srediti deburizirati (fr. debourser) trg. isplatiti, izvriti isplatu, dati predujam, kaparati deburziranje (fr. deboursement) trg. isplaivanje; davanje predujma, kaparenje

debuiranje debuiranje (fr. debouchement) voj. izlaz (ili: izlaenje) iz nekog tjesnaca; trg. proda, prodaja robe; put i nain da se roba proda debuirati (fr. deboucher) neto zaepljeno otvoriti, izvaditi ep; voj. izvui se iz tjesnaca; trg. nai priliku za dobru prodaju robe decedirati (lat. decedere) otii, odlaziti; prolaziti, prestajati; preminuti, umrijeti decem (lat.) deset decembar (lat.) dvanaesti mjesec u godini, prosinac (31 dan); deseti mjesec po najstarijem rimskom kalendaru, brojei od oujka decembristi pristae L. Napoleona i pomagai tzv. dravnog trajka 2. prosinca (decembra) 1851. g. decempeda (lat. decem, pes stopa) motka za mjerenje od 10 stopa, neto vie od 3 m decem vir (lat. decem vir) lan kolegija od 10 lanova; najpoznatiji su, iz stare rimske povijesti, decemviri za pisanje zakona (Decemviri legibus scribendis) ili zakonodavna desetorica, koji su objavili tzv. "Zakon na deset tablica" decemviralan (lat. decemviralis) koji se sastoji od deset lanova decemvirat (lat. decemviratus) vladavina desetorice, tj. decemvirata decencija (lat. decenta) pristojnost, pristalost, prikladnost, skladnost decenij (lat. decennium) vrijeme (ili: razdoblje) od deset godina decennale (tal.) priredba koja se odrava svake desete godine decentan (lat. decere, decens) pristao, prikladan, pristojan; poten, estit; suzdrljiv (u umjetnikom smislu) decentivan (lat. decipere varati) varljiv, laljiv, koji podvaljuje decentralizacija (lat. de, centrum sredite, fr. decentralisation) slabljenje jednog politikog tijela i, kao poslje-

250

decilitar dica i cilj toga, vea samostalnost pojedinih dijelova; ostavljanje odredenih poslova niim organima; sustav upravljanja koji svim upravnim odjelima daje to veu samostalnost, osobito u dravnoj upravi decentralizirati (fr. decetraliser) podijeliti poslove na razne odjele i odsjeke, osobito u dravnoj upravi deceptor (lat. deceptio) varanje, laganje, prijevara, podvala decernat (lat. decernatus) djelokrug, krug poslova, mjerodavnost jednog decernenta decernent (lat. decernens) prav. sastavlja (ili: pisac) presude; izvjestitelj, referent o nekoj temi, struci ili vrsti poslova; naelnik neke ustanove ii upravnog odjela decernirati (lat. decernere) sudskim putem odluiti, rijeiti; v. dekret decertacija (lat. decertatio) zavrna (ili: presudna, odluna) borba decertirati (lat. decertare) voditi presudnu borbu decesija (lat. decessio) odlazak, odlaenje decesor (lat. decessor) onaj koji odlazi, prethodnik u slubi deci- (lat. decum) predmetak u sloenicama sa znaenjem: deseti dio (neke jedinice za mjeru) decidencija (lat. cadere pasti, decidere pasti, spasti) pad, opadanje, nazadovanje u pogledu imovinskog stanja; poputanje, npr. groznice u bolesti decidirati (lat. caedere, decidere zavriti, rijeiti, fr. decider) rijeiti, rjeavati, presuditi, odluiti, odluivati; decidendi rationes it. decidendi raciones (lat.) prav. razlozi sudske presude decigram (lat. decem, gr. gramma) deseti dio grama; usp. dekagram decilitar (lat. decem, gr. litra) deseti dio litre

decima decima (lat. decima) glaz. deseti ton raunajui po redu od osnovnog tona; poet. strofa od deset stihova (panjolskog podrijetla) decimacija (lat. decimatio) pravo na desetinu, skupljanje desetine; desetkovanje, izdvajanje svakog desetog ovjeka radi decimiranja decimala (lat. decimus deseti) mat. desetinka decimalan (lat. decem, decimus) desetinski, koji se sastoji od deset dijelova; decimalni razlomak mat. desetinski razlomak, tj. obian razlomak iji je nazivnik dekadna jedinica; decimalni raun raun s decimalnim razlomcima; decimalni sistem brojevni sustav ija je osnova broj 10; decimalna mjera podjela mjera na deset jedinica; decimalna vaga vaga koja ima krak utega deset puta dui od kraka tereta decimator (lat.) onaj koji skuplja desetinu decimetar (lat. decem, gr. metron) deseti dio metra; usp. dekametar decimirati (lat. decimare, fr. decimer) desetkovati, svakog desetog kazniti (osobito smru) kad su svi podjednako krivi; stanovnitvo moe biti decimirano kakvom velikom zaraznom boleu, tj. moe biti osjetno smanjeno decimola (tal. decimole) glaz. notna figura koja oznauje da jednu skupinu od deset tonova treba odsvirati u vremenu za koje bi se inae odsviralo osam normalnih tonova deciso it. deizo (tal.) glaz. odreeno decizija (lat. decisio) prav. sudska odluka, osobito u sumnjivim sluajevima decizivan (lat. decisivus) presudan, odluan; otar decizivan glas (lat. votum decisivum) prav. glas koji odluuje, presudan glas

251

dedomairati decizor (lat. decisor) prav. izborni sudac decizum (lat. decisum) sud, presuda, sudska odluka declamando it. deklamando (tal.) glaz. veoma izrazito, s puno izraajnosti declaration of rights it. deklaren of rajts (engl.) izlaganje prava, objava engleskog parlamenta 1689. g. o osnovnim naelima engleskog ustava decoctor bonorum it. dekoktor bonorum (lat.) prav. rasipnik svoje imovine decoctor dolosus it. dekoktor dolozus (lat.) prav. rasipnik vlastite i posuene imovine decrescendo it. dekreendo (tal.) glaz. postupno tie, sve slabije; mjesto koje se tako svira dedaleum (gr. Daidalos) fil. "ivi kota", zootrop, vrsta fenakistoskopa ili stroboskopa dedalski (gr. daidaleos) umjetniki, lijepo izraen, aren, kien dedekoracija (lat. dedecoratio) sramoenje, beaenje, kaljanje dedicija (lat. deditio) predaja, kapitulacija dedicirati (lat. dedicare) posvetiti, posveivati: pokloniti (npr. nekome neku knjigu), namijeniti dedignacija (lat. dedignatio) preziranje, potcjenjivanje, omalovaavanje dedikacija (lat. dedicatio) posveta, posveivanje; poklanjanje, darivanje dedikator (lat. dedicare posvetiti, dedicator) onaj koji neto daruje s posvetom dedirati (lat. dare dati, dedi) trg. unijeti neto u knjige kao plaeno, brisati neki dug; deditirati dedit (lat. dedit, dare dati) trg. dao je, platio je, izmirio je deditirati (lat. dare) trg. v. dedirati dedomairati (fr. dedommager) obetetiti, obeteivati, nadoknaditi tetu, dati odetu

dedublirati dedublirati (fr. dedoubler) voj. smanjiti vojni odred napola deducirati (lat. deducere) izvesti, izvoditi, zakljuiti (ili: zakljuivati) iz opega o posebnom; pokazati, dokazati, izloiti, objasniti; pravni dokaz izvesti iz drugih, ve dokazanih injenica deductis deducendis it. dedutkis deducendis (lat.) po odbitku onoga to se treba odbiti; poto se dokae ono to treba dokazati deductis impensis it. deduktis impenzis (lat.) po odbitku trokova dedukcija (lat. deductio) log. izvoenje, zakljuivanje iz opega o posebnom, metoda miljenja kojom se od opeg zakona dolazi do posebnih; trg. odbijanje od neke svote deduktivna metoda v. dedukcija deduktivnost (lat. deductivus) log. kakvoa postojanja kao deduktivan deetatizacija (fr.) izdvojenje iz dravnog vlasnitva (pojam suprotan etatizaciji) defekacija (lat. defaecatio) ienje od taloga; kem. proiavanje, osobito eernog soka pomou vapna; izbacivanje izmeta defekcija (lat. defectio) otpadanje, odmetanje; slabljenje, poputanje u snazi, iscrpljenost, malaksalost defekt (lat. defectus) nedostatak, mana, nepotpunost, praznina, pogreka; kvar, npr. na motoru; manjak, npr. u blagajni defektan (lat. defectus) krnji, manjkav, nepotpun, oteen, s prazninama defektirati (lat. deficere) traiti i ispravljati pogreke u raunanju; dopunjavati, popunjavati, ponovno naruivati; pronevjeriti; u poti: javiti da je neto nestalo defektiv (lat. defectivum) gram. imenica ili glagol kod kojih se ne upotrebljavaju svi oblici

252

defenzor defektivan (lat. defectivus) nepotpun, koji nema svih dijelova i oblika defektivitet (lat. defectivitas) krnjost, manjkavost, nepotpunost defektivni glagoli (lat. verba defectiva) gram. nepotpuni glagoli, tj. oni koji nemaju svih oblika defektologija (lat.-gr.) znanost o pojedincima koji se po organskim, fiziolokim ili psihikim nedostacima razlikuju od prosjenog (normalnog) ovjeka; skup metoda za otkrivanje pogreaka u proizvodima (npr. pukotina u izraevini od kovine i si.) defektuozitet (lat. defectuositas) v. defektivitet defektura (lat. defectura) u ljekarnitvu: opskrbljivanje, popunjavanje laboratorija; ispitivanje, dopunjavanje defeminacija (lat. defeminatio) psih. gubljenje enskih psiholokih i fiziolokih osobina; supr. efeminacija defendend (lat. defendendus) optuenik kojeg treba braniti, klijent, tienik; za enu: defendentica defenzija (lat. defensio) obrana defenziva (fr. defensive) obrana, stanje u kojem je jedna strana samo u obrambenom stavu; supr. ofenziva defenzivan (lat. defensus, fr. defensif) obrambeni, koji je za obranu, zatitni defenzivni kut voj. mjesto izloeno unakrsnoj topovskoj ili puanoj paljbi defenzivni poloaj voj. obrambeni poloaj, onaj na kojem se oekuje napad defenzivni rat voj. obrambeni rat, tj. rat koji se vodi samo radi obrane defenzivno oruje voj. obrambeno oruje (koje slui samo za obranu) defenzivno sredstvo (lat. defensivum) med. vanjsko zatitno sredstvo radi zatite od tetnih utjecaja defenzor (lat. defensor) branitelj, zatitnik, zastupnik; pravobranitelj

deferent deferent (lat. deferens) onaj koji trai prisegu, koji nekome drugom nudi prisegu; dostavlja; na novcu: znak mjesta kovanja i majstora koji je pravio novac defetirati (fr. defaire) praviti malodunim, klonulim; oduzimati (ili: slabiti) vjeru u uspjeh ili pobjedu defetist (fr. defaitiste) pristaa defetizma; maloduan ovjek, bez vjere u uspjeh ili pobjedu; prid. defetistiki defetizam (fr. defaite poraz, defaitisme) malodunost, klonulost, nevjerovanje u uspjeh ili pobjedu deficijent (lat. deficiens) otpadnik, odmetnik; dunik; onaj koji ima manjak na raunu, blagajni itd; onaj koji zbog slabosti ili bolesti nije vie sposoban obavljati svoju dunost deficit (lat. deficere nedostajati, deficit nema, nedostaje, nije tu) manjak, manji iznos u jednom raunu, svota za koju su prihodi manji od izdataka; manjak u blagajni defiguracija (lat. defiguratio) kvarenje, nagrivanje, unakaivanje defigurirati (lat. defigurare) pokvariti, unakaziti, nagrditi defile (fr. defile) tjesnac, klanac, svaki uski put kojim se moe kretati samo po jedan ili dvojica u redu (usjek, klanac, most itd.); sveani mimohod defilirati (fr. defiler) pojedinano prolaziti kakvim tijesnim putem; voj. prolaziti paradnim marem, sveano prolaziti defilman (fr. defilement) voj. ureivanje, osiguravanje fortifikacijskog objekta od neprijateljske vatre; horizontalni defilman rov napravljen tako da se u njega ne moe gaati ni upadati; vertikalni defilman rov napravljen tako da neprijatelj ne moe u njega gledati ni gaati definicija (lat. definitio) log. odreenje (ili: odredba) pojma, objanjenje jednog pojma drugim pojmovima, svo-

253

deflacirati enje jednog pojma na druge pojmove; nastaje naznaivanjem najblieg roda (genus proximum) toga pojma i njegove specifine razlike (differentia specifica), tj. posebnih oznaka koje pripadaju samo onome pojmu koji treba definirati, npr.: Kvadrat je paralelogram (genus proximum) s jednakim stranicama i jednakim kutovima (differentia specifica) to je rodna, generika definicija; usp. genetika definicija definirati (lat. defmere ograniiti, odrediti) log. odrediti pojam, objasniti pojam drugim pojmovima; v. definicija definit (lat. defmitum) (neto) odreeno, (tono) odreen pojam definitiv (lat. definitivum) konano objanjenje, zavrna redakcija ugovora; konano ureenje (suprotno: provizorij) definitiva (lat.) zavrni ispit, praktini uiteljski ispit definitivan (lat. defmitivus) odluan, presudan, odreen, konaan, zakljuan; pril. definitivno definitivna sentencija (lat. definitiva sententia) konani sud, konana presuda definitivni traktat konani (ili: zakljuni) ugovor definitor (lat.) odreditelj, onaj koji odreuje; pomonik dekana u Katolikoj crkvi deflacija (lat. deflatio) bank. smanjivanje novanica u optjecaju i time podizanje kupovne vrijednosti novca; usp. inflacija deflacionisti (lat. deflatio) bank. pristae financijske politike kojoj je cilj da smanjivanjem broja novanica u optjecaju, osobito onih za koje nema pokria i podloge, podigne kupovnu mo novca; suprotno: inflacionisti deflacirati (lat. de, faix srp) ponjeti srpom, ukloniti; prav. uzeti unaprijed, odbiti, npr. jedan dio nasljedstva

deflagracija deflagracija (lat. deflagratio) kem. ienje (ili: proiavanje) pomou vatre deflagrirati (lat. deflagrare) izgorjeti, vatrom oistiti deflegmacija (lat. de, gr. flegma sluz) kem. oslobaanje alkoholnih tekuina od vode; v. deflegmirati deflegmirati (lat. de, gr. flegma sluz) kem. osloboditi od vode; neku tekuinu isparavanjem ili destiliranjem osloboditi od nebitnog i nepotrebnog vodenog sadraja defleksija (lat. deflexio) skretanje deflektirati (lat. deflectere) skretati, skrenuti deflektor (lat. deflector) naprava na dimnjaku radi zatite od vjetra i dima; naprava za dovoenje zraka (kod petrolejskih svjetiljki) defloracija (lat. defloratio) obeaenje, oduzimanje djevojake nevinosti deflorata (lat.) djevojka kojoj je oduzeta nevinost, obeaena deflorator (lat.) onaj koji je oduzeo djevojci nevinost deflorirati (lat. deflorare) oduzeti djevojci nevinost, obeastiti defluksija (lat. defluxio) opadanje, gubljenje; med. katar defo (fr. defaut) oskudica, mana, nedostatak, pogreka; neopravdan izostanak; prav. izostanak s roita, nedolazak na suenje defolijacija (lat. defoliatio) opadanje lia; kidanje lia s drvea deformacija (lat. deformatio) kvarenje oblika, unakaavanje, unakaenje, nagrivanje, nagrenje; pokvarenost oblika, unakaenost, nagrenost deforman (lat. deformis) pokvarena oblika, unakaena oblika; deformiran deformiran (lat. deformis) v. deforman deformirati (lat. deformare) kvariti (ili: pokvariti) oblik, unakaziti, naruiti, nagrditi, iskvariti oblik

254

degenia velebitica deformitet (lat. deformitas) unakaenost, nakaznost, pokvarenost oblika defraudacija (lat. defraudatio) pronevjera, prijevara, utaja, krijumarenje defraudant (lat. defraudans) pronevjeritelj, varalica, utajiva, krijumar defraudator (lat.) v. defraudant defraudirati (lat. defraudare) pronevjeriti, pronevjeravati, prevariti, utajiti, osobito: prikriti porez, carinu itd. defunkcija (lat. defungere) prestanak ivota, smrt degarnirati (fr. degarnir) ogoliti, skinuti ukras s neega, odvojiti; degarnirati utvrenje voj. izvui ratnu opremu i vojnike iz utvrde degairan (fr. degage) slobodan, neusiljen, otvoren, okretan degairati (fr. degager) osloboditi, izvui iz neprilike, razrijeiti, rijeiti; otpustiti iz vojske; u stanu napraviti tajni izlaz; ma. osoboditi ma od protivnikovog maa degaman (fr. degagement) sloboda, lakoa, spretnost, neusiljenost; osloboenje od neke obveze; sporedan, tajni izlaz; ma. osloboenje maa od protivnikovog maa degenek (tur.) batina za udaranje po tabanima; batinanje degenekom; batinati, tui, mlatiti, lupati degeneracija (lat. degeneratio) izroivanje, izopaavanje; izroenje, izroenost, izopaenje, izopaenost; opadanje, propadanje, kvarenje degeneriran (lat. degenerare) izroen, izopaen; pogoran, koji se nalazi u stanju opadanja degenerirati (lat. degenerare) izroditi se, izroivati se, izopaiti se, izopaivati se; opadati, propadati, pogoravati se degenia velebitica it. degenija velebitika (lat.) bot. vrsta biljke koja raste samo u naem Velebitu (pronaao je

degluticija i opisao maarski botaniar Arpad Degen, 18661934) degluticija (lat. deglutitio) gutanje, deranje degmati se (tur. degmek) hrvati se, opirati se degolizam politika i slaganje s politikom koju je vodio fr. general Cherles de Gaulle (18901970), voa francuskog otpora protiv njemake okupacije i kasnije predsjednik vlade i predsjednik drave degorirati (fr. degorger) oistiti od mulja, proistiti degradacija (lat. degradatio) ponienje, vraanje s vieg poloaja na nii po kazni (osobito u vojsci i kod sveenstva); liavanje ina i zvanja; svoenje na nie stanje razvoja; fiz. svoenje na stupanj manje sposoban za pretvaranje (energije) degradiran (lat. degradare) zapostavljen, lien ina i zvanja, potcijenjen degradirati (lat. degradare, fr. degrader) zapostaviti, liiti nekoga ina i zvanja; poniziti, potcijeniti degrasirati v. degresirati degresirati (fr. degraisser) oistiti od masti, masnih mrlja (vunu; kuh. skinuti pjenu); degrasirati degrosirati (fr. degrossir) dotjerati, stanjiti (srebro, elik) degumirati (fr. degommer) osloboditi od ljepljive tvari; skinuti gumu s neega; ukloniti gumenu tvar na svilenim nitima iskuhavanjem u sapunici degustacija (lat. degustatio) kuanje, probanje; degustacija vina odreivanje okusa, mirisa, boje i izgleda vina degustator (lat. degustare okusiti) kua, znalac koji po okusu odreuje svojstvo namirnica (vina, aja, duhana i dr.) degustirati (lat. degustare) okusiti, probati

255

deizam degutirati (fr. degouter) ogaditi (nekome neto), odvratiti nekoga od neega, pokvariti nekome volju za neim dehiscencija (lat. dehiscentia) bot. zjapljenje dehiscentan (lat. dehiscens) koji zjapi (sjemene ahure) dehiscirati (lat. dehiscere) raspuknuti se, otvoriti se, zjapiti dehortacija (lat. dehortatio) odvraanje, savjetovanje da se neto ne uini Dei gratia it. Dei gracija (lat.) po milosti Bojoj (uobiajena formula u vladarskim poveljama, titulama itd., u uporabi od Karla Velikog) deificirati (lat. Deus, facere uiniti) oboavati, ukazivati ast kao Bogu, cijeniti vie od svega deifikacija (lat. deificatio) oboavanje, odavanje boanske poasti deiksa (gr. deiknymi pokazujem) lingv. pokazna (deiktina) estica (npr. s u prilogu jutros, tj. ovog jutra) deiktian (gr. deiktikos) koji se temelji na primjerima, na dokazima Deimos (gr.) "strah"; mit. sin, stalan pratitelj i koija starogrkog boga rata Aresa deinoterij (gr. deinos, therion divlja ivotinja, zvijer) zool. divovska pretpotopna ivotinja, sisavac, pronaen u okaminskim ostacima deinoza (gr. deinos straan) ret. pretjerivanje, preuveliavanje deintegrirati (lat. deintegrare) oduzeti od cjeline, smanjiti, suziti deipnosofisti (gr. deipnos ruak, obrok jela) starogrki mudraci koji su uene razgovore vodili za punim stolovima deist (lat. deus) fil. pristaa deizma; usporedi: teist deitet (lat. deitas) boanstvo deizam (lat. Deus Bog) fil. miljenje koje doputa da je Bog prauzrok i tvorac svijeta, ali ne priznaje nika-

Dejanira kva uda niti bilo kakav Boji utjecaj na tijek svijeta, osobito ne priznaje boansko otkrivenje; deizam je igrao glavnu ulogu u filozofiji XVII. st.; glavni predstavnici: Voltaire, Rousseau, Lessing, Mendelsohn i dr.; usporedi: teizam Dejanira mit. ena Heraklova, za koju se borio s boanstvom rijeke Aheloja; nehotice uzrokovala smrt svoga mua poslavi mu koulju namoenu u Nesovu krv dejekcija (lat. delectio) prav. udaljavanje s poloaja ili posjeda; med. ispranjavanje stolice; izmet, izluivanje dejektorij (lat. deiectorium) med. sredstvo za otvaranje i reguliranje stolice Dejfob mit. sin Prijama i Hekube, brat Hektorov i Parisov; nakon Parisove smrti mu Helenin; ubio ga Menelaj deka (gr. deka deset) 2. deset, mjera od deset grama deka (njem. Deke) 1. pokriva, gunj dekabristi (rus. dekabr) mladi ruski plemii asnici koji su 26. prosinca 1825. podigli u Petrogradu ustanak protiv apsolutizma dekada (gr. dekas, dekados desetina) desetorica; broj deset; deset komada; razdoblje od deset godina; zbirka ili djelo od deset knjiga, npr. Livijeva "Rimska povijest"; u kalendaru Francuske revolucije: tjedan od deset dana (od primidi, duodi itd. do dekadi); mat. decimalni sustav dekadenca (lat. decadere opadati, tal. decadenza) opadanje, propadanje, raspad, pogoravanje, propast; lit. pravac u knjievnosti i umjetnosti postromantikog razdoblja (19. st.) dekadika (gr. dekas, dekados desetina) mat. v. decimalni sistem dekadni sistem mat. desetni sustav, brojni sustav koji ima za osnovu broj 10; v. decimalni sistem

256

dekalvacija dekaedar (gr. deka, edra sjedalo, osnova) geom. poliedar s deset povrina dekaginian (gr. deka, gyne ena) s deset ena; bot. cvjetovi s deset stupia ili usta plodnice dekagon (gr. deka, gonia) geom. desetokutnik, tijelo koje ima deset kutova dekagrad (gr. deka deset, lat. gradus stupanj) deset stupnjeva kao jedinica mjere za kutove (etrdeseti dio krunice) dekagram (gr. deka, gramma) teina (ili: uteg) od 10 grama dekakord (gr. deka deset, fr. acord suglasje vie tonova) glazbalo koje ima deset ica dekalijun (gr.) broj (pie se brojkom 1 sa 60 nula) dekalirati (tal. de-calare) trg. izgubiti na teini zbog suenja dekalitar (gr. deka, litar) mjera od 10 litara dekalkirati (fr. decalquer) prenositi otiske, npr. s bakra ili kamena na drvo itd.; prenijeti crte na proziran papir dekalkomanija (lat. decalcare ugaziti, tucati, gr. mania pomama, strast) vjetina da se slike u bojama (tiskane na posebnom papiru koji je prevuen jednim lako rastopljivim slojem) vlaenjem stranje strane prenose na drvo, staklo, kovinu, porculan, kou, lim i dr.; v. metakromatipija dekalo (tal. decalo) trg. gubitak na teini neke robe zbog suenja, curenja itd. dekalog (gr. dekalogos) deset Bojih zapovijedi dekalumen (gr. deka deset, lat. lumen svjetlo) fotometrijska mjera (10 lumena) dekalvacija (lat. decalvatio) oelavljavanje, oelavljenje, jedna od sramotnih kazni u srednjem vijeku, sasto-

Dekameron jala se u tome to je osuenik bio oelavljen Dekameron (tal. Decamerone, gr. deka, hemera dan) Deset dana (naslov poznate zbirke novela tal. pjesnika Boccaccia) dekametar (gr. deka, metron) mjera za duinu od 10 metara dekan (lat. decanus) 1. u rimskom logoru: starjeina atora u kojem je bilo 10 vojnika; 2. danas: osoba na elu nekog fakulteta; predsjednik fakultetskog vijea; 3. vii sveenik, odmah poslije biskupa (kod rimokatolika i protestanata); 4. u Italiji: najstariji sluga u kui nekog kneza, kardinala itd. dekanat (lat. decanatus) dekanstvo, zvanje i poloaj dekana; mjesto slubovanja dekana dekandrija (gr. deka, aner ovjek, mu) bot. hermafroditne biljke s deset slobodnih pranikih konia, u Linneovom sustavu deseta klasa dekanija dekanat kao crkvena ustanova, sjedite crkvenog kotara dekanski jezici (ind. Dekham) v. dravidski jezici dekantacija (fr. decantation) kem. lagano otakanje i odvajanje bistre tekuine od taloga dekantirati (lat. decantare, fr. decanter) kem. otoiti, ocijediti, neku tekuinu odvojiti od taloga koji se nalazi na dnu; razbistriti dekapirati (fr. decaper) oistiti povrinu kovine (zagrijavanjem, kuhanjem u sodi, luenjem i ribanjem) i tako je prirediti za galvanoplastiku dekapitacija (fr. decapitation) odsijecanje glave; obezglavljenje dekapitirati (lat. caput glava, fr. decapiter) odsjei glavu; obezglaviti dekapod (gr. deka, pus stopa) mjera za duinu od deset stopa dekar (gr. deka lat. area povrina) mjera za zemljite od deset ara

257

deklamatorika dekarbirirati (fr. decarburer) v. dekarbonizirati dekarbonizirati (lat. carbo) osloboditi (ili: oslobaati) od ugljena ili ugljine kiseline; dekarbirirati dekartirati (lat. de-charta, fr. carte) post. utvrivati sadraj poiljki na osnovi karata dekasilabian (gr. deka deset, syllabe slog) deseterosloan, koji ima deset slogova; dekasilabian stih deseterac dekaster (fr. decastere) deset kubinih metara, deset stera dekastih (gr. deka, stichos) lit. strofa od deset stihova dekastilon (gr. deka, stylos) arhit. graevina s deset stupova ili svodova dekatirati (fr. decatir) obraditi sukno pomou vodene pare da bi mu se dao blag i postojan sjaj i sprijeilo kasnije skupljanje dekatisaa (fr. decatissage) postupak pri dekatiranju, prvi put upotrijebljen 1822. u Parizu; v. dekatirati dekatlon (gr. deka deset, athlon natjecanje) port, u naziv za lakoatletsko natjecanje u deset disciplina; deseteroboj deker (njem. Decker) bojadisa u crtanom filmu, kolorist deklamacija (lat. declamatio) umijee usmenog izlaganja, govorenje s puno izraajnosti, umjetniko govorenje neke pjesme; vjebanje govorenja u koli; pretjerivanje u izraajnosti govorenja i u govornikom tonu deklamator (lat. declamator) umjetnik u govorenju (stihova), majstor u izlaganju; teko razumljiv govornik; knjiga s pjesmama za deklamiranje deklamatorij (lat. declamatorium) vjebanje u deklamiranju; knjiga koja sadri pjesme za deklamiranje deklamatorika (lat. declamare) upute (ili: znanost) o lijepom izlaganju, itanju, ili o umijeu lijepog govorenja

deklamatorski deklamatorski (lat. declamare) govorniki, rjeito; ono to odgovara deklamatorskom umijeu; neprirodno, teko razumljivo deklamirati (lat. declamare) umjetniki i s puno izraajnosti govoriti neku pjesmu; govoriti govornikim tonom; govornikim i suvie vatrenim tonom govoriti o beznaajnim temama deklanirati (fr. declancher) otvoriti, pustiti deklaracija (lat. declaratio) objava, izjava, izjanjenje; izlaganje, npr. nekog zakona preko za to ovlatenih osoba ili tijela; objavljivanje, npr. zaruka; trg. prijava (ili: prijavljivanje) robe carinskim vlastima radi carinjenja (carinska deklaracija); izjava o sadraju potanskih paketa (potanska deklaracija), osobno prijavljivanje poreznim vlastima visine i izvora imanja i prihoda itd. deklarativan (lat. declarativus) koji ima karakter objavljivanja (ili: objanjavanja), objavni, izjavni, iskazni; deklarativna ili iskazna reenica zavisna reenica kojom se kazuje to se izrie glagolom glavne reenice, npr. Mislim da e poslati deklarirati (lat. declarare) objaviti, objavljivati; izjaviti, izjavljivati, izraziti se, objaviti svoju odluku; trg. prijaviti carinskim vlastima robu radi carinjenja deklasirati (lat. declassis, fr. de laser) brisati (ili: izbrisati, iskljuiti) iz nekog drutvenog stalea, reda, razreda, klase; udaljiti, ukloniti; poniziti deklinabilan (lat. declinabilis) gram. promjenjiv (po padeima); skretljiv, sposoban za skretanje deklinabilitet (lat. declinabilitas) gram. promjenjivost; skretljivost, sposobnost skretanja, odstupanja deklinacija (lat. declinatio) gram. padena promjena; fiz. odstupanje (ili:

258

dekolirati skretanje) magnetne igle od zemljopisnog podnevnika (ili: meridijana) nekog mjesta; astr. okomita udaljenost nebeskog tijela od nebeskog polutnika, ekvatora; med. iaenje; takoer: slabljenje, poputanje neke bolesti deklinator (lat. declinare skretati) fiz. v. deklinatorij deklinatoran (lat. declinare skretati) koji odstupa, skree, odbija; koji osporava deklinatorij (lat. declinare skretati) fiz. sprava za mjerenje magnetne deklinacije deklinirati (lat. declinare skretati) gram. mijenjati po padeima (imenice, pridjeve, zamjenice i brojeve); skretati, savijati, odstupati; prav. ne priznavati, odbijati deklinograf (lat. declinare skretati, gr. grafo piem) astr. instrument za automatsko biljeenje deklinacije zvijezda mikrometrom deklinometar (lat. declinare skretati, gr. metron mjera) fiz. instrument za mjerenje magnetne deklinacije; astr. instrument za promatranje i biljeenje deklinacije dekokcija (lat. decoctio) iskuhavanje, ukuhavanje, prokuhavanje dekoktor (lat. decoctor) onaj koji prekuhava, ukuhava; prav. osoba koja je svoju imovinu prenijela na drugog da bi time otetila svoje vjerovnike; rasipnik dekolacija (lat. decollatio) odsijecanje (ili: odrubljivanje) glave dekolaa (fr. decollage odljepljivanje) zrak. zavravanje uzlijetanja zrakoplova, odvajanje zrakoplova od zemlje, uzlijetanje, polijetanje, polazak zrakoplova dekolirati (lat. decollare) odsjei (ili: odrubiti) glavu; kem. otkinuti vrat retorte zapaljenim sumpornim koncem ili usijanom icom

dekoloracija dekoloracija (lat. decoloratio) gubljenje boje, izbljedivanje; oduzimanje boje; pren. bezbojnost dekolorimetar (lat. decolorare izblijediti, gr. metron.) naprava za odreivanje sposobnosti gubljenja boje, izbljedivanja odreenih tvari dekoloriran (lat. decoloratus) izblijeen, koji je izgubio boju; kojem je oduzeta boja; pren. koji je izgubio dra dekolorirati (lat. decolorare) izblijediti, izgubiti boju; oduzeti boju; pren. izgubiti dra dekolte (fr. decolleter) izrez na haljinama, osobito enskim, tako da se vide grudi, ramena, vrat; razgolienost dekoltiran (fr. decollete) s izrezom na haljini; razgolien, gol; v. dekolte dekoltirati (fr. decolleter) nainiti izrez na haljini oko vrata i na leima; razgolititi dekombinirati (lat. decombinare) rastaviti, odvojiti; usp. kombinirati dekompenzacija (lat. decompensatio) med. zatajivanje, zakazivanje, prestanak rada ili djelovanja nekog organa i si. (npr. rada sranog miica) dekompozicija (lat. decompositio) rastavljanje (ili: otapanje) nekog tijela na njegove sastojke, sastavne dijelove; raspadanje; truljenje dekompozit (lat. decompositum) tijelo koje je rastavljeno na svoje sastojke, sastavne dijelove; med. lijek koji je sastavljen od vie razliitih lijekova; gram. rije sastavljena od vie rijei dekoncentracija (lat.) 1. prijenos nekih poslova sa sredinjih organa vlasti na nie upravne organe; 2. stanje rastresenosti, nesabranosti dekont (fr. decompte) trg. otpis, odbitak od duga ili rauna; uzajamni, kontrolni raun; ostatak dekontaminacija (lat. de uklanjanje, contaminare okaljati) voj. uklanjanje

259

dekrement radioaktivne zatrovanosti s ljudi, ivotinja i predmeta (pomou vode i kemijskih sredstava, struganjem gornjeg zatrovanog sloja itd.) dekontirati (fr. decompter) trg. odbiti od duga ili rauna, otpisati dekor (lat. decor, fr. decor) ukras, ures, ljepota, ukras u boji; kienje, osobito u keramici; kaz. sve dekoracije neke pozornice dekoracija (lat. decoratio) ukraavanje nekog predmeta, kienje neke prostorije (vjeanje tepiha ili goblena po zidovima, stavljanje stilskog pokustva itd.); kaz. namjetanje pozornice pomou kulisa, pozadine i dr.; ukras, ures; orden, odlije, poasni znak dekorativan (lat. decorativus) ukrasan, uresan, koji krasi, koji resi, koji slui za ukraavanje; ukrasni, uresni, koji ima prirodu ukrasa (ili: uresa); arhit. koji slui samo za ukras (suprotno konstruktivan); slik. koji tei samo za vanjskim djelovanjem boja, bez udubljivanja u formu i znaaj dekorator (fr. decorateur) onaj koji ukraava prostorije, ulice, trgove i dr.; kazalini slikar dekorirati (lat. decorare) ukrasiti, ukraavati, uresiti, ureavati, nakititi, uljepati; odlikovati ordenom; biti dekoriran dobiti orden, imati na sebi orden dekort (lat. de-curtus, tal. de-corto) trg. odbitak od rauna za neku robu, osobito zbog slabe mjere ili loe kakvoe; uobiajeni odbitak zbog toga to se odmah plaa u gotovom dekoviljski kolosijek kolosijek u kojem su tranice razmaknute 0,65 m (naziv po imenu izumitelja: Decauville) dekreditirati (fr. decrediter) liiti povjerenja, potkopati nekome kredit, povjerenje, ugled, ast dekrement (lat. decrementum) gubljenje, iznos izgubljen postupnim

dekrepitacija smanjivanjem, opadanjem; supr. inkrement dekrepitacija (lat. decrepitatio) kem. pucanje (zbog zagrijavanja) kristala koji imaju u sebi mehaniki zatvorenu vodu, npr. kuhinjska sol; pucanje, prtanje, puckaranje dekret (lat. decernere, decretum) odluka, rjeenje, naredba vlasti, svaka via naredba uope dekretali (lat. decretales) mn. papinske odluke ili naredbe i razne zbirke takvih odluka; osobito: odluke koje je izdao Grgur IX. i koje kao kanonski zakonik predstavljaju drugi dio crkvenog prava (Corpus juri canonici) dekretirati (lat. decretare) odluiti, rijeiti, zakljuiti; narediti, odrediti, izdati naredbu dekretisti (lat. decrescere) mn. u srednjem vijeku: uitelji i pisci kanonskog prava, za razliku od legista, uitelja i pisaca rimskog prava dekretoran (lat. decretorius) odluujui; dekretoran dan (dies decretorius) bio je (u Vestfalskom miru) 1. sijenja 1624. za sekularizacije koje su toga dana ve stupile na snagu deksiografija (gr. dexios desni, grafo) pisanje s lijeve strane na desnu deksiografski (gr. dexios desni, grafo) pisano slijeva nadesno deksiokardija (gr. dexios desni, kardia srce) med. neprirodna pojava u gradi ljudskog tijela kad se srce, umjesto na lijevoj, nalazi na desnoj strani dekstralan (lat. dextralis) desni, koji je s desne strane dekstrin (lat. dexter desni) kem. tvar koja se dobije kad se krob grije na 160C; otapa se u vodi i tom se otopinom moe lijepiti kao gumom; usp. dekstroza dekstroza (lat. dexter desni, naziv od svojstva okretanja polarizacijske rav-

260

delatoran nine nadesno; v. dekstrin) kem. grodani eer; glikoza dekubitus (lat. decubitus) med. leanje, nain (ili: poloaj) leanja; zaleano mjesto na bolesnikovom tijelu; zaleaj; taloenje sokova na nekom mjestu dekung (njem. Deckung) voj. rov, zaklon, rov dekurairati (fr. decourager) obeshrabriti, obeshrabrivati, uplaiti, oduzeti nekome hrabrost ili volju za neto; prid. dekurairan dekurija (lat. decuria) klasa, desetina (u vojsci starih Rimljana) dekurion (lat. decurio) zapovjednik dekurije (u vojsci starih Rimljana) dekurt (fr. de-court) trg. v. dekort dekurtirati (fr. decourter) trg. odbiti, smanjiti, skratiti, smanjiti raun za odreden postotak zbog slabe mjere ili loe kakvoe robe dekurzus (lat. decurrere, decursus) tijek, npr. neke bolesti; slabljenje bolesti dekusorij (lat. decutere, decussorium) med. naprava za pritiskivanje modane opne pri buenju lubanje delacija (lat. delatio) potkazivanje; prav. pozivanje nekoga da primi nasljedstvo delakrimacija (lat. de, lacrima suza) med. suzenje, suze u oima delaktacija (lat. de, lac mlijeko = odbijanje djeteta (od majinog mlijeka) delat (lat. delatus) prav. optuenik delatio hereditatis it. delacio hereditatis (lat.) prav. prelaenje imovine u nasljedstvo zbog neije smrti ili po posljednjoj volji; sudsko prenoenje nasljedstva na najblieg roaka delatio iuramenti it. delacio juramenti (lat.) prav. nametanje prisege delator (lat.) potkaziva, potajni tuitelj delatoran (lat. deferre, delatum) potkazivaki, izdajniki; klevetniki

delatura delatura (lat.) potkazivanje, klevetanje, ocrnjivanje delavara vrst groa, tzv. "amerikanka" (naziv po amerikom zem. imenu Delaware) dele (lat. delere unititi, dele) brii, izbaci! deleatur (lat. deleatur) neka se brie, neka se izbaci (slovo ili rijei, osobito u korekturi) delegacija (lat. delegatio) izaslanstvo; prav. ustupanje potraivanja nekog duga ili nalog za plaanje jednog dunika na neku drugu osobu s njezinim pristankom delegant (lat. delegans) izdavatelj naredbe (ili: naloga); trg. dunik koji svome zajmodavcu ustupa potraivanje nekog duga kod neke tree osobe delegat (lat. delegatus) izaslanik delegatar (lat. delegatarius) trg. vjerovnik koji je upuen na neku treu osobu radi traenja nekog duga delegirati (lat. delegare) odrediti, izaslati; ovlastiti, opunomoiti; prenijeti na koga (pravo, dug itd.) delekcija (lat. deligere odabrati, izabrati, delectum) biranje, izbor delenda Carthago it. delenda Kartago (lat.) Kartaga koju treba razoriti delenimenti (lat. delenimentum, delenire ublaiti) mn. med. sredstva za ublaavanje (ili: uminjavanje, umirivanje); laskave rijei deleterij (gr. deleomai unitavam, deleterion otrov) med. tvar koja truje i unitava ivot, otrovna tvar Delfi (gr. Delfoi) glasovito Apolonovo proroite u Fokidi (u podnoju Parnasa) delfijsko proroite v. Delfi delfin (lat. delphinus) morska ivotinja, slina kitu, kojoj se pripisuje odanost ljudima i ljubav prema glazbi; dupin, pliskavica

261

delikatesa delfinij (gr. Delfinion Apolonov hram) sudite u staroj Ateni (pored Apolonova hrama) koje je sudilo za ubojstva to su ih poinitelji prikazivali kao opravdana delfinist (gr. delfis, delfinos dupin) pliva koji pliva delfin-stilom delibacija (lat. delibatio) smanjivanje, prikraivanje; prav. delibatio hereditatis it. delibacio hereditatis (lat.) smanjivanje nasljedstva delibal (tur, deli, bal) otrovni ili opojni med koji pele skupljaju s biljke Daphne pontica na Crnom moru deliberacija (lat. deliberatio) savjetovanje, razmiljanje, dogovaranje, vijeanje deliberante Roma Saguntum periit lat. dok je Rim vijeao, Sagunt je propao (reenica se odnosi na grki grad Sagunt u dananjoj panjolskoj koji je Hanibal 219. pr. n. e. razorio dok su Rimljani odluivali hoe li mu se suprotstaviti deliberativan (lat. deliberativus) koji savjetuje, savjetodavni deliberato (tal.) glaz. odluno delicatamente it. delikatamente (tal.) glaz. v. delicato delicato it. delikato (tal.) glaz. s njenou, njeno; delicatamente deliciozan (lat. deliciosus) divan, sladak, ukusan; mio, umilan, bajan deligacija (lat. deligatio) med. zavijanje rane, previjanje deligatura (lat.) med. zavoj; zavijanje, previjanje rane delikatan (lat. delicatus) njean, Ijubak, mio; fin, ukusan; veoma obziran, paljiv, osjetljiv; koji treba paljivo raditi; teak, neugodan (npr. poloaj) delikatesa (fr. delicatesse) kao moralna osobina: njenost, osjetljivost, obzirnost, paljivost; u umjetnosti: profinjen ukus, smisao za lijepo, kie-

delikt nost; kao predmet za uivanje: poslastica, osobito ukusno jelo delikt (lat. delinquere, delictum) prav. istup protiv zakona, prijestup, zloin delikvent (lat. delinquere) v. delinkvent delikvescencija (lat. deliquescentia) topljenje; svojstvo pretvaranja u tekuinu na zraku delikvescentan (lat. deliquescens) topljiv, rastopljiv delikvescirati (lat. deliquescere) topiti se (ili: rastapati se, pretvarati se u tekuinu) upijanjem vlage iz zraka; gubiti se, topiti se delikvij (lat. deliquescere) topljenje (ili: rastapanje) na zraku; per deliquium it. per delikvijum (lat.) ili skraeno: p. d. med. otapanjem na zraku, da se na zraku otopi; deliquium animi it. delikvijum animi (lat.) nesvjestica delimitacija (lat. de, limes, limitis granica) granienje, omeivanje, ograniavanje, obiljeavanje ili postavljanje granice delimitirati (lat. de, limes, limitis) graniiti, ograniiti, omeiti, omeivati, obiljeavati ili postavljati granicu delineacija (lat. delineatio) crtanje, nacrt, skica delineavit (lat.) on je to crtao (na crteima i bakrorezima) delineirati (lat. delineare) crtati, skicirati delinkvent (lat, delinquere, delinquens) optueni, prijestupnik, zlikovac; delinkventica prijestupnica deliracija (lat. deliratio) med. v. delirij delirant (lat. delirans) onaj koji bunca, luak, onaj koji boluje od delirija delirij (lat. delirium) med. ludilo, bunilo, buncanje zbog bolesnih duevnih predodbi koje nastaju kao posljedica odreene prenadraenosti mozga i modane opne; deliracija delirirati (lat. delirare) buncati, biti lud, bjesnjeti, zanositi se

262

delta-metal delirium tremens it. delirij um tremens (lat.) med. alkoholno ludilo, nastaje zbog prekomjernog uivanja alkoholnih pia, pojavljuje se s nemirom i drhtanjem udova, zavrava najee smru delitescencija (lat. delitescere) med. iznenadno gubljenje (ili: naglo iezavanje) bolesnih tvari delivrans (fr. delivrance) osloboenje; trg. isporuka, predaja, izdavanje delivrezon (fr. delivraison) trg. isporuivanje, predaja, izdavanje robe delivrirati (fr. delivrer) osloboditi, izbaviti: trg. isporuiti, poslati, predati, izdati robu delkredere (tal. delcredere) trg. jamstvo posrednika (ili: agenta) da e roba koju je on prodao na kredit biti plaena u odreenom roku delkredere-provizija trg. nagrada koju posrednik prima za svoje jamstvo; v. delkredere delokalizacija (lat. de uklanjanje, locus mjesto) oduzimanje (npr. nekom dramskom djelu) osobina mjesta u kojem se radnja prvobitno zbiva i prilagoivanje novom mjestu radnje deloiranje (fr. delogement) izlazak, odlazak, pokret, npr. logora ili trupa; istjerivanje s nekog poloaja ili iz stana; potiskivanje neprijatelja, s poloaja, deloman deloirati (fr. deloger) izbaciti, istjerati iz stana; voj. potisnuti neprijatelja s njegovog poloaja; izai, odseliti se delta (gr. delta) 1. etvrto slovo grkog alfabeta, d, D; 2. ue rijeke koje se grana u vie rukava (u obliku gr. slova delta) 3. glazbeni instrument starih Grka i Rimljana u obliku slova delta delta-metal zlatu slina slitina (56% bakar, 40% cink, 1% eljezo, 1% olovo) za okivanje brodova, brodske vijke, strojne dijelove i orua

delta-zrake delta-zrake fiz. radioaktivne zrake koje se uvijek pojavljuju zajedno s alfazrakama ako beta-zrake imaju veoma malu brzinu deltaplan (gr.) vrsta letjelice, "zmaj" u obliku grkog slova delta deltoid (gr. delta, eidos oblik) geom. etvorokut simetrian u odnosu prema jednoj dijagonali, te s dijagonalama koje se okomito sijeku deltoidan (gr. deltoeises) u obliku delte, trokutni deltoideus (gr. delta, eidos oblik) med. delti slian mii gornjeg dijela ruke deluvij (de-, luere prati) geol. proizvodi od raspadanja stijena koji se ispiranjem prenose s viih brdskih poloaja i taloe na padinama i u podnoju demagog (gr. demos narod, agein voditi, demagogos) voda naroda; u staroj Grkoj tako su zvali ljude koji su svojim ugledom, rjeitou itd. vrili velik utjecaj na narodne skuptine; danas se upotrebljava u prijekornom smislu za onoga koji zavoenjem naroda dolazi do vlasti demagogija (gr. demos, agein) voenje naroda; zapravo: zavoenje naroda; sustav i metode kojima se slue demagozi da bi doli do svog cilja, tj. vlasti demagogizam (gr. demos, agein) miljenje i nain rada demagoga demagoki (gr. demos, agein) koji zavodi lanim obeanjima v. demagog demaj (engl. demy) vrsta papira malog formata demanti (fr. dementi) opovrgavanje, poricanje, ispravljanje neke neistine ili netonosti demantirati (fr. dementir) opovrgnuti, porei, poricati, odrei, odricati, ispraviti neistinu ili netonost demarkacija (fr. demarquer) ograniavanje, omeivanje, obiljeavanje granine linije; pom. odreivanje

263

demencija mjesta na kojem se nalazi brod na puini demarkacijska linija granina linija, osobito radi utvrivanja prije spornih granica; med. kod gangrene: crta na kojoj se ona zaustavlja demarkacijske trupe pogranine trupe, graniari demarkacijski kordon granini lanac demarkirati (njem. Marke, fr. demarquer) ograniiti, obiljeiti granicu, povui graninu liniju demar (fr. demarche) korak, postupak; uiniti demar poduzeti potrebne mjere, poduzeti korake demaskirati (fr. demasquer) skinuti obrazinu (ili: masku); razotkriti, otkriti, prikazati u pravoj boji, onako kako jest, razgolititi, razgoliavati, raskrinkati; voj. trupe u pokretu otkriti neprijatelju i time ih izloiti njegovoj topnikoj ili puanoj paljbi dematerijalizacija (lat. (isp. de i materija) prijelaz u duhovno stanje, tj. gubitak znaajki tjelesnosti; oduhovljivanje demeblirati (fr. demeubler) ukloniti (ili: uklanjati, iznositi, iznijeti) pokustvo demefitizirati (lat. de mephitis kuno isparenje, fr. de-mephitiser) provjetriti, prozraiti, istiti, oistiti od tetnih isparavanja demegorija (gr. demegoria, demos narod, agoreyo govorim) javni govor, govor pred narodom, u narodnoj skuptini; pren. utjecanje na narod govorom demembrirati (lat. demembrare) raskomadati, razvesti, rastrgati, rastaviti na dijelove demencija (lat. dementia) med. ludilo; dementia paralytica it. demencija paralitika (lat.) progresivna luaka paraliza; dementia praecox it. demencija prekoks (lat.) mladenako ludilo, zajedniki naziv za duevne

demens bolesti koje poinju za vrijeme puberteta ili odmah nakon njega; dementia senilis it. demencija senilis (lat.) ludilo koje dolazi s godinama kao posljedica starosti demens (lat. demens) luak, slaboumnik demeritirati (fr. demeriter) skriviti, zgrijeiti, ogrijeiti se o neto demeritni dom u Katolikoj crkvi: zavod za preodgoj i kanjavanje sveenika koji neto skrive demerzija (lat. demergere, demersio) potapanje, uronjavanje demetropolizacija (lat.-gr.) preseljenje visokih ustanova iz glavnoga grada (metropole) u druga, manja mjesta demfati (njem dampfen) priguivati, zatakavati demibastion (fr. demi-bastillon) voj. malo utvrenje, poluutvrenje demikoton (fr. demi-coton) vrsta polupamuna tkanina demilitarizacija (lat, de-, militaris) voj. razvojaenje, razoruavanje; rasputanje, smanjivanje na najpotrebniju mjeru vojske i uklanjanje vojnih objekata u nekom mjestu, nekom podruju ili dravi; uvoenje civilne umjesto vojne uprave; suprotno: militarizacija demilitarizirati (lat. de-, militaris) voj. razoruati, razoruavati; osobito: raspustiti (ili: znatno smanjiti, ne drati) vojsku i poruiti vojne objekte u nekom mjestu, nekom podruju ili dravi; uvesti (ili: uvoditi) civilnu upravu umjesto vojne uprave; supr. militarizirati deminutiv (lat. diminutivum) gram. umanjena rije, umanjenica, npr. riba ribica, kua kuica deminutivan (lat. diminitivus) koji smanjuje, umanjuje, suava, skrauje demiparalela (fr. demi-parallele) voj. polurov

264

demodemiraa (fr. demurrage) zakasnina, learina (naplata za robu koja se ne podigne iz skladita na vrijeme) demireljef (fr. demirelief) poluispupena tvorevina, polureljefna tvorevina demirug (gr. demos zemlja, svijet, narod, ergon djelo) 1. graditelj svijeta; ime boga tvorca kod grkog filozofa Platona; 2. tvorac, autor, umjetnik; obrtnik, zanatlija, rukotvorac; 3. pripadnik staroatenskog treeg stalea; 4. vii inovnik u nekim starogrkim polisima demisezonski (fr. demi polu-, saison godinje doba) prikladan za noenje u proljee i jesen, tj. u "polusezoni"; prijelazan demisija (lat. demissio) utuenost, klonulost; ostavka demisionar (fr. demissionnaire) primatelj ustupljenih dobara, imanja; slubenik u ostavci demisionirati (lat. dimittere, fr. demissionner) dati ostavku, zahvaliti se na slubi ili zvanju; otpustiti demitur (fr. demitour) polukrug, poluokret (nalijevo ili nadesno) demiurg (gr. demiurgos) fil. tvorac svijeta; ovako Platon naziva Boga kao tvorca svega; gnostiari su tako nazivali tvorca materijalnog svijeta, za razliku od najvieg Boga, i izjednaavali ga sa idovskim Bogom demivolt (fr. demivolte) jah. jahanje u polukrugu demion (engl. demi-john, fr. damejeanne) opletena staklena boca za vino, ocat itd. razliitih veliina (do 60 1) demion (engl. demijohn, od perz. Damaghani grad u kojem je bila razvijena staklarska industrija) pletenka, opletena boca od nekoliko litara demo- (gr. demos narod) predmetak u sloenicama sa znaenjem: narod, narodni

demobilizacija

265

demonetizirati nosa u zajednici uope; ovjek slobodoljubivih, irokih pogleda demokratizam (gr. demos, krateo vladam) v. demokracija; u obinom govoru: slobodoljubivost demokratizirati (gr. demos, krateo vladam) uvesti ili sprovoditi mjere koje oslobaaju sve ljude i daju ravnopravnost bez obzira na imovinsko stanje, poloaj, podrijetlo iti'.; uiniti neto pristupanim sredstvima i shvaanjima irokih narodnih sIr,jV va, npr. znanost Demokrit starogrki filozof iz Abdere (460370. pr. n. e.), utemeljitelj atomi stike demokranin (gr. demos narod) pripadnik stranke kranskih demokrata (Democrazia cristiana) u poslijeratnoj Italiji; pripadnik stranke koja u svom programu naglaava kransku notu demolicija (lat. demolitio) v. demoliranje demolicijski sistem fort. sustav utvrivanja po kojem se objekti, kad ih neprijatelj zauzme, mogu odmah razoriti minama demoliranje (fr. demolir) ruenje, unitavanje, upropatavanje; demolicija demolirati (lat. demoliri, fr. demolir) ruiti, poruiti; upropastiti, unititi; prid. demoliran demologija (gr. demos, logia) znanost o narodu i njegovom duhovnom ivotu demon (gr. daimon) natprirodno bie, duh, osobito zao duh, sotona; zla sudbina demonetizacija (fr. demonetiser, lat. de- i moneta novac) bank. povlaenje novca iz optjecaja, bilo da bi se sasvim izbacio iz optjecaja, bilo da bi se prekovao demonetizirati (lat. moneta, fr. demonetiser) bank. jednoj vrsti novca uki-

demobilizacija (fr. demobilisation) voj. razoruavanje vojske, vraanje vojske u mirnodopsko stanje demobilizirati (fr. demobiliser) voj. razoruati, svesti vojsku u mirnodopsko stanje demode (fr.) izvan mode, staromodan Demodok (gr.) mit. slijepi pjeva na dvoru kralja Alkinoja (pred Odisejem pjeva o Trojanskom ratu) demodoksologija (gr. demo..., doksa miljenje, logos govor) prouavanje javnog mnijenja na temelju anketnog ispitivanja demofilokracija (gr. demo- prefiks sa znaenjem: o ine? prema narodu, filos prijatelj, krateo vladam) naziv za politiku "vladavine prijatelja naroda" demofobija (gr. demo- prefiks sa znaenjem: odnos prema narodu, fobeomai bojim se) med. bolestan strah od veih skupova ljudi demogeronti (gr. demo-geron) mn. starjeine po starosti i dostojanstvu; senatori u dananjoj Grkoj demografija (gr. demos, grafia) opisivanje naroda, znanost o narodu i dravi na osnovi statistike, znanost o stanovnitvu demokracija (gr. demos narod, krateo vladam, kratos vladavina, vlast, demokratia) vladavina naroda, narodna vlast; dravno ureenje u kojem, po nauavanju o trima vlastima, najviu vlast, zakonodavnu i izvrnu, vri cijeli narod (bez obzira na imovinu, poloaj i kolovanost), bilo u obliku neposredne demokracije kad o dravnim poslovima odluuje skuptina cijelog naroda (kao u staroj Ateni), bilo preko izabranih predstavnika (reprezentativna predstavnika demokracija) demokrat (gr. demos, krateo moan sam, vladam) pristaa i zastupnik demokratskog ureenja drave i od-

demonizam nuti vrijednost i time je povuci iz optjecaja demonizam (gr. daimon) vjerovanje u duhove i natprirodna bia uope demonolatrija (gr. daimon, Iatreia oboavanje) potovanje duhova, oboavanje vraga i klanjanje (ili: sluenje) vragu demonologija (gr. daimon, logia) nauavanje o duhovima, demonima demonomagija (gr. daimon, mageia) gatanje (ili: vraanje) pomou duhova demonomanija (gr. daimon, mania pomama, ludilo = vjerovanje da je u nekoga uao vrag i da je zbog toga poludio; vjerovanje u sablasti demonomantija (gr. daimon, manteia proricanje) vraanje pomou demona koji se nalazi u onome koji vraa demonomelankolija (gr. daimon, melancholia) ludilo ovjeka koji vjeruje da su u njega uli zli duhovi demonski (gr. daimonios) vraji; sotonski; natprirodan demonstracija (lat. demonstratio) dokaz, dokazivanje, oigledno prikazivanje, osobito eksperimentiranje u prirodnim znanostima; javno iskazivanje, pojedinca ili mase, svog raspoloenja; voj. akcija, prividan, tobonji napad kako bi se izazvao neprijatelj da otkrije svoju snagu, ili da mu se odvrati pozornost od neke druge operacije demonstrant (lat. demonstrans) tuma, izlaga, pokaziva; onaj koji javno iskazuje svoje miljenje ili raspoloenje demonstrativ (lat. demonstrativum) gram. pokazna zamjenica, npr. ovaj, onaj, taj i dr, demonstrativno (lat. demonstrare) javno, otvoreno, oigledno, izrazito, ivo, slobodno; usp. demonstracija demonstrator (lat.) dokaziva, izlaga, onaj koji tumai, prikaziva, objanjava

266

demuskacija demonstrirati (lat. demonstrare) pokazivati, dokazivati, izlagati, tumaiti; pokazivati raspoloenje demontaa (fr. demontage) rastavljanje na sastavne dijelove, rasplitanje; onesposobljavanje za uporabu; usp. demontirati demontirati (fr. demonter) rastaviti stroj na njegove sastavne dijelove; voj. oboriti s konja, narediti da se sjae; uiniti neupotrebljivim (ili: nesposobnim) za obranu; otetiti neku spravu, most itd. demontirna baterija voj. baterija koja frontalnom paljbom unitava neprijateljske topove demoralizacija (fr. demoralisation) kvarenje, pokvarenost morala (ili: naravi); razvratnost; gubljenje hrabrosti, malodunost; v. demoralizirati demoralizirati (fr. demoraliser) uiniti razvratnim, liiti morala, pokvariti, upropastiti nekoga; liiti nekoga osjeaja vlastite vrijednosti; voj. liiti vojsku hrabrosti i vjere u pobjedu, utjerati joj strah demos (gr. demos) narod; u demokratskoj Ateni: opina, odsjek jedne file demoskopija (gr. demo- prefiks sa znaenjem: odnos prema narodu, skopeo gledam) prouavanje javnog miljenja, anketiranje irokih slojeva puanstva; v. demodoksologija Demosten (gr. Demosthenes) najslavniji starogrki govornik u Ateni (384322); otuda: demostenska rjeitost izvanredna, uvjerljiva i silna rjeitost demotian (gr. demotikos) koji pripada narodu, narodni, naklonjen narodu demulcencije (lat. demulcentia) mn. med. sredstva (ili: lijekovi) za umirivanje bolova demuskacija (lat. de uklanjanje, musca muha) organizirano unitavanje muha kemijskim sredstavima

denacifikacija denacifikacija (fr. de, lat. natio narod, facere raditi) nastojanje i poduzimanje mjera pobjednikih saveznikih sila po svretku Drugog svjetskog rata da u Njemakoj uklone sve tragove Hitlerove antidemokratske i nehumane nacionalsocijalistike vladavine denacionaliziranje (fr. denationalisation) odnarodenje, odnaroivanje denacionalizirati (lat. natio narod, fr. denationaliser) oduzeti narodni karakter, liiti nekoga bitnih osobina naroda kome taj pripada, odroditi, odnaroditi denar(ius) (lat.) stari rimski srebrni novac koji je najprije sadravao 10, kasnije 16 asa ili 4 sestercija denaro (tal.) bakreni novac razliite vrijednosti u bivim pokrajinama sjeverne i srednje Italije; trg. udio nekog trgovca u nekom brodu ili njegovom teretu; mjera za svilu i zlato denatalitet (lat. de-, natalis koji se tie raanja) opadanje broja raanja (u nekom narodu, dravi itd.) i, u vezi s tim, smanjivanje broja stanovnitva denaturalizacija (fr. denaturalisation) otputanje iz podanitva, gubljenje graanskog ili zaviajnog prava denaturirati (fr. denaturer) izmijeniti svoju prirodu; promijeniti prirodu neke stvari, izopaiti; namirnicama (npr. piritu) dodavati razliite tvari koje ga ine neprikladnim za uivanje denazalizacija (lat. de uklanjanje, nasus nos) gubljenje nosnog izgovora kod nekih samoglasnika (npr. starosl. pent postalo je u hrvatskom jeziku pet) dendizam (engl. dandy) kicotvo, gizdelinstvo, pomodarstvo dendritian (gr. dendron drvo) u obliku drveta, slian drvetu, kao drvo

267

denivelacija dendro- (gr. dendron drvo) prvi dio sloenice sa znaenjem: drvo, veza s drvetom dendrografija (gr. dendron, grafia) opisivanje drveta; prid. dendrografiki dendroidan (gr. dendron, eidos oblik, lik) v. dentritian dendroliti (gr. dendron, lithos kamen) mn. min. okamenjene biljke i okamenjeno drvee dendrolog (gr. dendron, logos) poznavatelj drvea, onaj koji prouava drvee, njegov uzgoj i praktinu primjenu dendrologija (gr. dendron, logia) poznavanje drvea, znanost o drveu (uzgoju i praktinoj uporabi) dendrometar (gr. dendron, metron) instrument za mjerenje visine i jaine drvea, kao i za odreivanje njegovog volumena dendrometrija (gr. dendron, metron) vjetina mjerenja drvea; znanost koja odreuje koliinu drvne mase, prirasta te starosti pojedinih stabala i itavih uma; usp. dendrometar denegacija (lat. denegatio) odluno poricanje (pred sudom), odbijanje, uskraivanje; denegatio audientiae it. denegacio audijencije (lat.) prav. uskraivanje sasluanja; denegatio debiti coniugalis it. denegacio debiti konjugalis (lat.) prav. neizvravanje brane dunosti denegirati (lat. denegare) odluno poricati, odbijati, uskraivati denga (ar.) med. vrlo zarazna bolest; javlja se povremeno u toplim krajevima (samo ljeti) kao iznenadan napadaj groznice denikotinizirati (lat. de-, fr. Nicot) oduzeti duhanu nikotin i time ga uiniti manje tetnim za zdravlje denivelacija (fr. denivellation) sputanje razine (nivoa), uzrokovanje neravnosti, vertikalno pomicanje

denobilitirati se denobilitirati se (lat. de uklanjanje i nobilis plemenit) izgubiti svojstva plemia, tj. postati pripadnik graanskog stalea denominacija (lat. denominatio) imenovanje; prijava, objavljivanje denominativ (lat. denominativum) gram. rije izvedena od nomina (imenica, zamjenica, pridjeva i brojeva), npr. veslati od veslo; prid. denominativan denominirati (lat. denominare) nazvati; imenovati denonsirati (fr. denoncer) obavijestiti; otkazati denotacija (lat. denotatio) oznaavanje, obiljeavanje, davanje podataka denotirati (lat. denotare) naznaiti, obiljeiti, dati podatke dentagra (lat. dens zub, gr. agra plijen) zubobolja dentali (lat. dentales) gram. zubni glasovi, tj. oni kod kojih vrh jezika pri izgovaranju dodiruje zube u gornjoj eljusti (d, t) dentalni (lat. dentalis) zubni dentarpag (lat. dens zub, gr. arpazo zgrabim, epam) med. instrument za vaenje zuba denticija (lat. dentitio) med. nicanje zuba kod djece dentifricij (lat. dentifritium) sredstvo (ili: praak) za ienje zuba dentikuli (lat. denticuli zubii) mn. arhit. ukrasi na svodovima i stupovima u obliku zuba dentin (lat. dens, dentis zub) zool. zubna kost, glavna masa od koje se sastoji zub dentiskalpij (lat. dens zub, scalpere grepsti) sprava za ienje zuba dentist (lat. dens) zubni tehniar, zubni lijenik, zubni kirurg dentura (lat.) zubi, zubalo, stanje u kojem se nalaze zubi denucijator (lat. denuntiator) v. denuncijant

268

departman denudacija (lat. denudatio) otkrivanje, razgolienje; odvajanje kostiju od mesa; geol. zajedniko djelovanje erozije i raspadanja zbog kojeg dolazi do sniavanja tla denudirati (lat. denudare) otkriti, ogoliti; oguliti, zguliti denuncijacija (lat. denuntiatio) dostavljanje vlasti nekog kanjivog djela, potkazivanje, optuba denuncijant (lat. denuntians) dostavlja, potkaziva, tuitelj denuncijat (lat. denuntiatus) optueni denuncirati (lat. denuntiare) dostaviti sudu, potkazati, optuiti denzacija (lat. densus gust) zguivanje, zgusnue denzimetar (lat. densus gust, zbijen, gr. metron) fiz. naprava za mjerenje specifine teine i gustoe tekuine, vrsta areometra denzitet (lat. densus gust) gustoa, zbijenost Deo gratias it. Deo gracijas (lat.) Bogu hvala (svretak katolike mise) deontologija (gr. deon dunost, logia znanost) 1. fil. znanost o dunostima (izraz potekao od engleskog filozofa Benthama); 2. nauavanje o lijenikoj etici, tj. o etikom ponaanju lijenika u svim odnosima i oblicima lijenike djelatnosti deontoloki (gr. deon, deontos dunost, logia znanost) teol. deontoloki dokaz o postojanju Boga, nazvan jo i moralnim dokazom, smatra da je potreba naeg uma pretpostaviti postojanje Boga kao osnove moralnog svijeta deparalizirati (lat. de, gr. paralvein klonuti) med. otkloniti uzetost, izlijeiti od paralize departicija (lat. departitio) podjela departman (fr. departement) podjela odreenih poslova izmeu djelatnika jednog kolegija; djelokrug; okrug; soba, odjeljak (stana)

depauperacij a depauperacija (lat. de, pauper siromah) osiromaiti, osirotiti depedikulacija (lat. de, pediculus u) kir. unitavanje uiju i gnjida depedikulirati (lat. de, pediculus u) kir. unitavati ui i gnjide dependencije (lat. dependere) mn. prav. ono to nekome pripada; v. pertinencije depenirati (lat. penna pero, tal. dipennare) trg. raune u trgovakoj biljenici precrtati i time ih ponititi; povui nalog depersonalizacija (lat. de uklanjanje, persona osoba) med. bolest pri kojoj ovjek izgubi svijest o vlastitoj osobnosti (linost) ili o svojoj okolini (npr. kad tvrdi daje ve davno umro); gubljenje osobnih karakteristika, uopavanje depea (fr. depeche) vijest dostavljena najhitnijim putem, npr. brzojav, beini brzojav; slubeno pismo, npr. ministarstva vanjskih poslova svojim predstavnicima u inozemstvu, obino se alje najhitnijim putem po posebnim kuririma depeirati (fr. depecher, lat. dis- u pangere privrstiti) hitno poslati ili otpremiti, brzo dostaviti; brzojaviti depilacija (lat. depilatio) opadanje kose; skidanje dlaka depilatorij (lat. depilatorium) med. sredstvo za skidanje kose i dlaka depilirati (lat. depilare) skinuti kosu (ili: dlake), liiti kose; pren. liiti nekoga imovine depistaa (fr. depistage) metodiko otkrivanje bolesti medu stanovnitvom (npr. side) deplantacija (lat. deplantatio) presaivanje, rasadivanje (bilja, drvea) deplantirati (lat. planta biljka, deplantare) presaditi, rasaditi deplasiran (fr. deplace) neumjesan, koji nije na svom mjestu, pogreno ili loe

269

depolarizator postavljen; koji se dogaa ili ini kad mu nije vrijeme deplasirati (fr. deplacer) premjestiti, ukloniti sa svog mjesta, promijeniti mjesto, smijeniti nekoga s njegovog poloaja; u farmaceutskoj tehnici: to potpunije izdvajati jednu biljnu supstancu pomou eeg dolijevanja sredstva za otapanje (etera), pri emu nezasiena ili manje zasiena otopina potiskuje potpuno zasienu otopinu deplasman (fr. deplacement) premjetanje, smjenjivanje, potiskivanje; naopako (ili: pogreno, loe) postavljanje, lo poloaj; pom. volumen dijela broda pod vodom, volumen istisnine deplecija (lat. deplere isprazniti, depletio) pranjenje, ispranjavanje deploracija (lat. deploratio) oplakivanje, saaljevanje, aljenje deplorirati (lat. deplorare) oplakivati, saaljevati, aliti depo (fr. depot) skladite, spremite; ostava; sklonite: voj. vojska koja slui za dopunu ostalih jedinica; vojni materijal koji slui za dopunu; mjesto gdje se uvaju topovi i ostali ratni materijal; en depot it. an depo (fr.) na uvanje depo-posao bank. kad banka prima na uvanje, u sefovima, razne vrijedne stvari (dragocjenosti, vrijednosne papire i dr.) i to posebno naplauje od deponenta depoetizacija (lat. de uklanjanje, poeta pjesnik) oduzimanje poetinosti nekom pjesnikom djelu, prilagodba obinom nainu izraavanja; svakodnevnost, uobiajenost depolarizacija (lat. de, polus, gr. polos stoer) fiz. unitavanje polarizacije galvanskom elementu depolarizator fiz. kemijska tvar (supstanca) koja sprjeava slabljenje galvanskih elemenata zbog polarizacije

dpolarizirati depolarizirati (lat. de, polus, gr. polos) fiz. galvanski element liiti polarizacije depolirati (fr. depolir) oduzeti sjajnost, glatkou depolitizacija (lat. depolitisatio) oduzimanje politikih prava nekom staleu ili skupini ljudi, npr. slubenicima, inovnitvu, vojsci itd. depolitizirati (lat. de, politisare baviti se javnim poslovima) ukloniti iz politike, neki stale ili skupinu ljudi liiti politikih prava, npr. slubenike, inovnitvo, vojsku itd. deponens (lat.) gram. glagol koji ima pasivan oblik a aktivno znaenje, dakle, koji prividno naputa svoje prvotno znaenje, deponentni glagol deponent (lat. deponens) ulaga, onaj koji daje neto na uvanje; svjedok pred sudom deponij (lat. deponere odloiti, smjestiti) odlagalite smetite deponiranje (lat. deponere) v. depozicija deponirati (lat. deponere) odloiti; poloiti, uloiti; dati na uvanje; prav. pred sudom iskazati; bank. ostaviti u banci potpis radi usporeivanja depopulacija (lat. depopulatio) raseljavanje; smanjivanje stanovnitva depopularizirati (lat. de, popularis narodni) otuiti nekoga od naroda, liiti nekoga narodne naklonjenosti depopulirati (lat. depopulari opustoiti, opljakati) raseljavati, raseliti (stanovnitvo) deport (tal., fr. deport) u trgovini burzovnim papirima: razlika izmeu sadanjega i kasnijeg nieg teaja vrijednosnih papira (razlika izmeu sadanjega i kasnijeg vieg teaja zove se report) deportacija (lat. deportatio) progonstvo, protjerivanje, prisilno upuivanje u logore, upuivanje po kazni u neku koloniju, npr. Engleza u Tas-

270

deprefiksacija maniju, Rusa u Sibir, Francuza u Novu Kaledoniju itd. deportiran (lat. deportatus) prognan, protjeran, izgnan, poslan u zatoenitvo ili po kazni u koloniju deportirati (lat. deportare) prognati, protjerati, izgnati; poslati u zatoenitvo, poslati po kazni u koloniju; baciti u bijedu deposedirati (lat. depossidere, fr. deposseder) prav. liiti nekoga posjedovanja neke stvari ili zemlje, prognati, otjerati; deposedirani npr. vladar koji je zbaen s prijestolja depostirati (fr. deposter) voj. otjerati s mjesta, potisnuti s poloaja depozicija (lat. depositio) ostavljanje stvari na uvanje, ulaganje, zalog; osobito: ostavljanje stvari i vrijednosnih papira u banci na uvanje; iskaz pred sudom depozit (lat. depositum) povjereno dobro, ono to je ostavljeno na uvanje, ulog; dati, primiti ad depositum it. ad depozitum (lat.) dati ili primiti na uvanje; in deposito it. in depozito (lat.) na uvanju, u pohrani; talog, nanos depozitna banka zavod koji prima novac uz manji interes da bi ga davao drugima uz vei i na toj razlici zaraivao depozitna mjenica mjenica koja se izdaje na novac uzet i uloen u posao depozitni novac novac koji se polae sudu radi uvanja; novac uzet uz interes radi proirivanja posla depozitor (lat. depositor) v. deponent depozitorij (lat. depositorium) odjel za uvanje, mjesto u sudu gdje se uvaju stvari i novac, = arhiv depravacija (lat. depravatio) moralno kvarenje, pokvarenost, iskvarenost, razvratnost, izopaenost, pogoranje deprefiksacija (fr. de prefixe predmetak) lingv. oduzimanje predmetka (prefiksa) od glagola s predmetkom

deprekacija

271

deranman depurancije (lat. depurantia) mn. med. sredstva za ienje, osobito lijekovi koji iste krv depurativan (fr. depuratif) koji isti, osobito koji pomae ienje krvi depuratoran (lat. depuratorius) v. depurativan depurgacija (lat. depurgatio) ienje, proiavanje; trijebljenje depurgativan (lat. depurgativus) koji isti (ili: proiava) crijeva depurgatoran (lat. depurgatorius) v. depurgativan depurgirati (lat. depurgare) istiti, oistiti; trijebiti, otrijebiti depurirati (fr. depurer) istiti, proistiti, oistiti krv deputacija (lat. deputatio) izaslanstvo, zastupnici koji u ime neke vee organizacije imaju ovlatenje za obavljanje nekog posla; izaslanici; odbor odreen za pripremanje svega to je potrebno za rjeavanje nekoga vanijeg pitanja deputat (lat. deputatum) 1. izaslanik, zastupnik; 2. utvreni prihod koji netko, pored plae, prima godinje u stvarima, u naturi, npr. drva, ito i dr. kao jedan dio svojih primanja deputirati (lat. deputare) odrediti, naznaiti; izabrati, uputiti deraine it. derasine (fr.) otuenik; iseljenik deracionirati (lat. de uklanjanje, ratio pamet, razum) staviti u slobodnu prodaju, tj. ukinuti racioniranje deradenitis (gr. dere vrat, aden lijezda) med. upala vratnih lijezda deranirati (fr. deranger) uznemiravati, uznemiriti, remetiti, zadravati (koga), smetati kome; pokvariti, poremetiti, pobrkati; poremetiti svoje imovinsko stanje, pasti u dug, zaduiti se deranman (fr. derangement) smetanje, uznemiravanje u poslu; poremeenost, poremeaj, nered

da bi se dobio, po znaenju i obliku, nov jednostavan glagol deprekacija (lat. deprecatio) molba za koga ili za to; sveano izopenje, anatema, s priznanjem Bojeg suda, proklinjanje; zauzimanje za nekoga, posredovanje depresija (lat. deprimere, depressio) psih. utuenost, potitenost, klonulost psihike energije, poglavito osjetljivosti, osobito u zajednici s odreenim afektima (briga itd.) i melankolijom; med. operacija oka pri kojoj se ivac potiskuje nanie; ulegnue, sputanje; geol. podruje koje lei nie od morske povrine; meteor, padanje ive u barometru zbog slabog tlaka zraka; nizak tlak zraka; trg. padanje cijena, opadanje cijena; fiz. kapilarno pritiskivanje ive u kapilarnim cijevima; astr. kutna udaljenost zvijezde ispod horizonta depresirati (lat. depressio) voj. topovsku cijev usmjeriti nie; neto, npr. knjigu, izvaditi iz pree depresivno podruje meteor, podruje najnieg tlaka zraka depresorij (lat. depressorium) med. instrument za svlaenje, potiskivanje modane opne depresorni ivci zool. ivci koji ire krvne ile i time smanjuju krvni tlak depreverbacija (fr. depreverbation) lingv. v. deprefiksacija deprimirati (lat. deprimere) obeshrabriti, rastuiti, utui, oneraspoloiti; slabiti, ugnjetavati, tlaiti; oduzimati snagu; deprimiran puls pritisnut, tj. slab puls koji znai oslabljelost; deprimirana kapilarnost fiz. nie stanje ive u uskim cijevima nego u irim ilama koje opkoljavaju cijevi deprivacija (lat. privare liiti) lienje, liavanje, otimanje, oduzimanje depuracija (lat. depuratio) ienje krvi

derasinirati derasinirati (fr. deraine otuenik, iseljenik) liiti osobina neke sredine, iskorijeniti, istrgnuti iz zaviaja, iseliti deratizacija (fr. de, rat takor) ubijanje (ili: unitavanje) takora i mieva derbi (engl. derby) 1. port, utrka punokrvnih trogodinjih konja u Engleskoj; odrava se od 1780. g. na poznatom trkalitu u Epsomu, jugozapadno od Londona, na stazi od preko 2400 m (naziv po osnivau lordu E. Derbyju); 2. vana portska utakmica derby-crack it. derbi-krek (engl.) prvoklasan konj trka koji sudjeluje u derbiju derealizacija (lat. de uklanjanje realizacija) med. bolest kod koje ovjek osjea da se izmijenila njegova okolina ili cijeli svijet derelikcija (lat. derelictio) prav. naputanje, ostavljanje derelikta (lat. derelicta) mn. prav. naputene stvari, stvari bez gospodara derivacija (lat. derivatio) gram. izvoenje, npr. jedne rijei iz druge; mat. izvoenje, izvod, prelazak od jedne funkcije prema nekoj izvedenoj funkciji, diferencijacija; skretanje s pravog puta; zrak. skretanje zrakoplova sa smjera svoje putanje zbog vjetra; voj. pravilno skretanje duguljastih zrna izazvano njihovim okretanjem i promjena tlaka zraka koju to skretanje izaziva derivancije (lat. derivare, odvoditi, derivantia) mn. med derivirajua sredstva, tj. ona koja odvode sokove derivat (lat. derivare izvoditi, derivatum) gram. izvedenica, rije koja je nastala od neke druge rijei, izvedena rije, npr. stanovati stanovnik derivati (lat. derivare odvoditi, derivata) mn. kem. spojevi koji su nastali

272

dermatografij a iz drugih spojeva zamjenom odreenih elemenata derivativan (lat. derivare izvoditi, derivativus) izveden, koji je nastao izvoenjem iz neega; koji odvodi na drugu stranu derivirati (lat. rivus potok, derivare izvoditi) dolaziti, proizlaziti, postati od, voditi podrijetlo od; izvesti, izvoditi derivometar (lat. derivare odvoditi, gr. metron mjera) zrak. instrument pomou kojeg izvia utvruje smjer i snagu vjetra i, prema tome, popravlja smjer derizoran (fr. derisoire) smijean, koji slui za porugu erma- (gr. erma koa, dermatos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: koa, koni dermalni (gr. erma koa) koni, koji pripada koi, koji je u vezi s koom dermaskop (gr. erma, skopeo gledam) sprava u obliku posebnog zrcala pomou koje se moe vidjeti svaka, pa i najmanja promjena na koi, svaka pora, bora, dlaica i dr. (upotrebljava se u salonima za uljepavanje) dermatalgija (gr. erma, algos bol) med. bol koe; dermatodinija dermatian (gr. erma) koni, koji se tie koe dermatijatrija (gr. erma, iatreia lijeenje) med. lijeenje konih bolesti dermatitis (gr. erma) med. upala koe dermatodinija (gr. erma, odyne bol) med. v. dermatalgija dermatoglif (gr. erma- prefiks sa znaenjem: veza s koom, glyfo dubem) urez na koi, osobito naziv za otiske nonih prstiju, dlanova i tabana (primjenjuju u iste svrhe kao i daktiloskopski otisci) dermatografij a (gr. erma, grafo piem) opisivanje koe

dermatoid dermatoid (gr. erma, eidos oblik) koasta masa koja se upotrebljava za povezivanje i ukorienje knjiga dermatol (gr. erma, lat. oleum ulje) farm. ukast, bezmirisan bizmutov praak koji ima antiseptiko djelovanje i koji lijei rane dermatoliza (gr. erma, lyo labavim) pretjerana rastezljivost i mlitavost koe dermatolog (gr. erma, logos) onaj koji se bavi prouavanjem koe; lijenik za kone bolesti dermatologija (gr. erma, logia) znanost o koi, znanost o konim bolestima dermatom (gr. erma) med. oteklina koe dermatomikoza (gr. erma, mykes gljiva) med. bolest koe koju uzrokuju parazitske gljivice dermatonoza (gr. erma, nosos bolest) med. v. dermatopatija dermatopatija (gr. erma, pathein patiti) med. bolest koe; dermatonoza dermatopatologija (gr. erma, pathos bol, logia) znanost o konim bolestima dermatoplastika (gr. erma, plastike vjetina uobliavanja) med. dio plastine kirurgije koji se bavi umjetnim obnavljanjem i popravljanjem bolesnih dijelova koe dermatotilus (gr. erma, tylos ulj) med. koni ulj dermatoza (gr. erma) med. bolest koe dermatozoe (gr. erma, zoon ivotinja) mn. nametnici koji ive na koi, koni paraziti dermijatrija med. v. dermatijatrija dermo- (gr. erma) v. erma dermografizam (gr. erma, grafo piem) med. pojave na koi kod nekih, osobito nervoznih, osoba (nastaju trljanjem, udarcem, prevlaenjem kakvog predmeta ili pisanjem po koi

273

Des, ubi consistam... kakvim tvrdim predmetom), ostavljaju trajan i jasan trag dermologija v. dermatologija dermoplastika (gr. erma, plastike vjetina uobliavanja) vjetina punjenja ivotinja dermoskopija (gr. erma, skopeo gledam) med. nain ispitivanja koe i njezinih bolesti promatranjem pomou posebnog poveavajueg aparata dermotomija (gr. erma, tome rezanje) med. razrezivanje koe dernek (tur.) skup; svadba, veselje dernier eri it. dernije kri (fr.) posljednji krik, osobito u modi, tj. ono to je najnovije u modi, posljednja novost derobirati (fr. derober zakinuti) port, u jahanju: zaobii zapreku koju je trebalo preskoiti derogacija (lat. derogatio) krnjenje, okrnjivanje, zakidanje, zakinue, oduzimanje, smanjenje, ograniavanje, odstup (npr. od ugovora); stavljanje izvan snage, opozivanje, ukidanje neke naredbe, zakona derogativan (lat. derogativus) koji teti; opozivajui, koji opoziva, ukidajui, koji ukida, stavlja izvan snage derogirati (lat. derogare) krnjiti, okrnjiti, okrnjivati, zakidati, zakinuti, oduzimati, smanjiti, povrijediti, initi krivo, raditi na tetu; ukinuti, opozvati, staviti izvan snage, npr. neki zakon derospazam (gr. dere vrat, spasmos gr) med. gr u vratu derotilus med. v. dermatotilus derutirati (fr. derouter) skrenuti nekoga s pravoga puta, zavesti, smesti, zbuniti, pobrkati neije namjere, osujetiti; voj. razbiti dervi (perz.) muslimanski monahprosjak Des, ubi consistam, caelum terramque movebo it. Des, ubi konzistam, celum teramkve movebo (lat.) Daj

desakralizacij a gdje da stanem (tj. pokai mi uporite) i okrenut u nebo i zemlju (latinizirana poznata Arhimedova reenica) desakralizacij a (lat. de uklanjanje sacer svet) oskvrnue svetinje, svetogre, obesveenje. desalinizacija (lat. de uklanjanje, sal sol) uklanjanje soli kemijskim putem desant (fr. descente) silaenje, silazak, sputanje; brodski teret; iskrcavanje vojske na neprijateljsko tlo, neprijateljski upad u neku zemlju; vojska dovedena vodenim ili zranim putem na neprijateljsko tlo Descartes it. Dekart fr. filozof, matematiar i fiziar iz 17. st. descendencija (lat. descendentia) potomstvo; podrijetlo, koljeno descendendo it. deendendo (tal.) glaz. v. decrescendo descendent (lat. descendens) potomak, izdanak (dijete, unuk, praunuk itd.) descendentna teorija biol. nauavanje 0 postanku; tumaenje o prirodnom razvoju ivotinjskih i biljnih vrsta tijekom povijesti Zemlje, o injenicama koje na taj razvoj ukazuju i koje ga dokazuju, i o uzrocima toga 1 takvog razvoja; tvorci ove teorije su stari grki mislioci Anaksimandar i Empedoklo, a kasnije osobito Lamarck (v. lamarkizam), Darwin (v. darvinizam) i Haeckl descendirati (lat. descendere) silaziti, sii, sputati se, skidati se; voditi podrijetlo, potjecati desegregacija (lat. de uklanjanje, segregare razluiti, rastaviti) uklanjanje rasne segregacije, tenja da izmeu razliitih rasa doe do normalnih ljudskih odnosa desen (fr. dessein, tal. disegno, lat. designare obiljeiti) namjera, cilj; plan, nacrt; (fr. dessin) trg. uzorak, ara, vrsta; glaz. osnova neke kompozicije

274

desiderativan desen-stroj stroj a izradu tkanina po uzorku; stroj za deseniranje stroj koji se upotrebljava u proizvodnji tkanina i koji uzorak tkanine koji se treba izraditi najprije izbocka na tvrdom papiru (kartonu) desenzibilizacija (lat. desensibilisatio otklanjanje osjetljivosti) 1. med. postupak kojim se otklanja ili smanjuje preosjetljivost nekih organizama na odreene tvari, supstance (kod koprivnjae i dr.); 2. fot. smanjivanje osjetljivosti emulzija ploa i filmova pomou posebnih boja (desenzibilizatora) otopljenih u vodi desenzibilizator (lat. desensibilisator onaj koji otklanja osjetljivost) v. pod desenzibilizacija desept (tal. dispetto) 1. nepravda, uvreda; 2. prkos, inat desert (fr. dessert) zavrno jelo kod objeda ili veere (sir, voe, poslastice) desertna vina vina koja se piju nakon objeda (obino slatka i jaka vina) desertni tanjur tanjur za voe i poslastice desertor malitiosus it. dezertor maliciozus (lat.) prav. onaj koji zlonamjerno napusti neku zajednicu, osobito enu deservit (lat. deservitum) braniteljeva (ili: zastupnikova) plaa, honorar desideracija (lat. desideratio) nedostatak, nedostajanje; potreba, elja desiderat (lat. desideratum) neto to je poeljno, dakle, neto to nedostaje, ega nema, potreba, nedostatak, praznina koju bi trebalo popuniti desiderata (lat.) mn. stvari kojih nema, nestale stvari, stvari koje su potrebne, koje su poeljne, npr. za popunjavanje zbirki desiderativan (lat. desiderativus) koji izraava elju, potrebu; verba desiderativa (lat.) gram. glagoli koji izriu neku elju ili potrebu

desideria pia desideria pia it. desiderija pija (lat.) mn. skromne, dobronamjerne elje (koje se obino ne ispunjavaju), puste elje desiderij (lat. desiderium) elja, udnja, enja; molba, zahtjev desiderirati (lat. desidere) eljeti, udjeti, eznuti (za im) designacija (lat. designatio) oznaavanje, oznaenje, odreivanje, imenovanje designacijska presuda prav. presuda koja odreuje kojim e se redom isplaivati vjerovnici kod nekog steaja designativan (lat. designitivus) oznaavajui, obiljeavajui, odreujui, koji oznaava, obiljeava, odreuje designator (lat. designator) redar onaj koji pokazuje mjesta (u kazalitu itd.); onaj koji odreuje nagrade na javnim natjecanjima i utakmicama designatus (lat.) onaj koji je odreen za neki poloaj, a jo nije uveden u dunost designirati (lat. designare) oznaiti, naznaiti, odrediti (nekoga); imenovati (nekoga za neto) desikacija (lat. siccus, suh, desiccatio) suenje, isuivanje desine (fr. dessine) crtano, nacrtano; crtao, nacrtao desinencija (lat. desinere zavriti se, fr. desinence) gram. kraj, zavretak rijei desinirati (fr. dessiner, tal. disegnare) crtati, skicirati desistirati (lat. desistere) odustati (ili: odustajati) od ega, okaniti se neega, prestati s ime deskripcija (lat. descriptio) opisivanje, prikazivanje, ocrtavanje; opis deskriptiva (lat. describere opisivati) mat. nacrtna geometrija deskriptivan (lat. describere, fr. descriptif) opisan, koji opisuje, koji prikazuje, ocrtava, prikazan, ocrtavan

275

despot deskvamacija (lat. desquamatio) ljutenje, gubljenje ljuske; med. ljutenje koe nakon konih bolesti deskvamirati (lat. desquamare) oljutiti, ostrugati ljuske; gubiti ljusku desolacija (lat. desolatio) pustoenje, razarenje, ruenje; duboka tuga, oajanje, neutjenost desolidarizirati se (lat. de, solidus stalan, pouzdan) odustati od prijanjega miljenja koje je bilo istovjetno s miljenjem okoline desoliran (lat. desolare) opustoen, razoren, uniten: oajan, neutjean desolirati (lat. desolare) pustoiti, opustoiti, razoriti, unititi; baciti u oajanje, teko oalostiti desonorizacija (lat. de uklanjanje, sonare zvuati) izgovaranje zvunih suglasnika bezvuno (npr. zup umjesto zub) despekcija (lat. despectio) v. despekt despekt (lat. despicere, prezirati, despectus) preziranje, prijezir, grdnja, poruga despektirati (lat. despectare) potcjenjivati, omalovaavati, prezirati desperacija (lat. desperatio) oajanje, bezglavost, osjeaj bezizlaznosti; krajnje ogorenje desperado (p. desperado oajnik) razbojnik; revolucionar koji je stavio sebe izvan zakona desperatan (lat. desperatus) oajan, klonuo duhom, bez nade; krajnje ogoren desperatist (lat. desperare) ovjek bez nade, oajnik; krajnje ogoren ovjek desperirati (lat. desperare) oajavati, pasti u oajanje, klonuti duhom, gubiti svaku nadu despocija (gr. despotes) neograniena i samovoljna vladavina; drava neogranienog i samovoljnog vladara despot (gr. despotes gospodar) prvobitno: gospodar roba ili sluge; neogranieni gospodar, neogranieni vladar,

despotizam samodrac, tiranin; samovoljan gospodar despotizam (gr. despotes) neograniena vladavina, samovolja, tiranstvo; prosvijeeni despotizam despotizam koji se javlja u dravnim tvorevinama naroda na niem kulturnom stupnju; podanici stoje pravno prema despotu u istom odnosu kao bilo koji predmet posjeda; despotizam se razlikuje od apsolutizma nepostojanjem neke ureene uprave despotizirati (gr. despotes) vladati neogranieno i samovoljno; ponaati se kao tiranin ili nasilnik, postupati nasilniki, vriti nasilje despotski (gr. despotes) samovoljno, neogranieno, nasilniki, tiranski destilacija (lat. destillatio) kem. proces prikazan pod destilirati, isparavanje tekuine i ponovno zgunjavanje u tekuinu; isparavanje; suha destilacija zagrijavanje organskih tijela (drveta, kostiju i dr.) u zatvorenim posudama radi dobivanja tekuina i plinova destilacijski aparat naprava za destilaciju destilat (lat. destillatus) kem. tekui proizvod destilacije destilator (fr. destillateur) onaj koji proiava, poboljava, izdvaja destiliran (lat. destillare) dobiven destilacijom, proien, popravljen destilirati (lat. destillare, kapati, destilla kap) ispariti, ishlapiti; kem. neku tekuinu, zagrijavanjem u zatvorenim posudama (retortama i dr.) pretvoriti u paru, a potom rashlaivanjem paru ponovno pretvoriti u tekuinu, isparavanjem prekapati, prekapavati; proistiti destimulacija (lat. de uklanjanje, stimulare nagoniti) bezvoljnost, nezainteresiranost, gubljenje volje za rad ili elje za isticanjem (npr. zbog slabe plae, loe obiteljske situacije i si.)

276

dee destinacija (lat. destinati) odreenje, opredjeljenje, namjena, krajnji cilj, odredite destinator (lat. destinatarius, fr. destinataire) trg. onaj kojemu zapovjednik lae treba predati robu, primatelj, adresat, konsignator destinirati (lat. destinare) odrediti, namijeniti, opredijeliti, destra (tal. destra desnica) colla destra it. kola destra (tal.) glaz. desnom rukom destrojer (engl. destroyer unitava, razoritelj) razara (vrsta ratnog broda) destrukcija (lat. destructio) ruenje, razaranje, unitavanje, prevrat destruktibilan (lat. destructibilis) razoran, unitavajui, ruilaki destruktibilitet (lat. destructibilitas) razornost, unitenje, ruilatvo destruktivan (lat. destructivus) razoran, ruilaki destruktivnost (lat. destruere) razornost destruktor (lat. destructor) ruitelj, razoritelj, unititelj, prevratnik desudacija (lat. sudor znoj, desudatio) znojenje, preznojavanje desugestija (lat. desuggestio) osloboenje od sugestije i njezine moi dearmirati (fr. decharmer) liiti drai (ili: ari, ljepote) dear (fr. decharge) pom. istovarivanje broda, iskrcavanje; vraanje duga ili neke obveze i priznanica o tome, razrjenica; voj. istodobno ispaljivanje, skupna paljba, plotun; arhit. nosa svoda, podupira dearirati (fr. decharger) istovariti; dati razrjenicu, razrijeiti; oduiti, podmiriti, izravnati, npr. dug ili obvezu; voj. ispaliti (iz puke ili topa) dee (fr. dechet) trg. manjak (ili: gubitak) u teini koji neka roba pretrpi zbog odvajanja praine, pijeska i dr.

deifrant

277

determinabilan cijepiti; voj. odvojiti odred vojske ili flote i poslati ga na izvrenje zadatka; dodijeliti, pridodati detaman (fr. detachement) voj. odred vojske (manji od divizije) odvojen od cjeline i upuen radi izvrenja nekog posebnog zadatka detekcija (lat. detectio) otkrivanje, iznoenje na vidjelo detektiv (lat. detegere otkriti, engl. detective) slubenik koji otkriva zloine i njihove poinitelje, tajni policajac; privatni detektiv detektiv koji po narudbi i za nagradu potajno motri kretanje pojedinih osoba detektiv-aparat vrlo mali fotografski aparat kojim se moe sasvim neprimjetno snimati detektor (lat. detegere otkriti, engl. detector) u radiotelegrafiji i telefoniji: ureaj za pretvaranje zvukova visoko frekventnih valova koji dolaze u radio-prijamnik u niskofrekventne titraje koji se uju u telefon; ureaj koji otkriva bojne otrove u atmosferi; ureaj za otkrivanje mina detencija (lat. detentio) zadravanje, nezakonito zadravanje, obustava; prav. posjedovanje tue stvari na temelju ugovora; liavanje slobode putem zatvora ili pritvora detentor (lat.) prav. nezakoniti posjednik, tobonji vlasnik detercija (lat. deterritio) zastraivanje, odvraanje od zla prijetnjom kazne deterdent (engl. od lat. detergere otirati, brisati) sredstvo za ienje (sapun, praak) detergirati (lat. detergere) obrisati, otirati, istiti, oistiti deterioracija (lat. deterior gori) pogoravanje, kvarenje, unitavanje, upropatenje deterirati (lat. deterrere) zastraiti, zaplaiti determinabilan (lat. determinabilis) presudan, odluan

to se u toj robi nalazi, zbog isuivanja, istjecanja itd.; v. dekalirati deifrant (fr. dechiffreur) onaj koji rjeava tajno pismo, koji ita ifre deifriranje (fr. dechiffrement) odgonetanje, tumaenje nekog tajnog pisma, itanje ifri deifrirati (fr. dechiffrer) odgonetnuti, protumaiti, rijeiti znakove, tj. ifru nekog tajnog pisma; pren. dokuiti smisao; deifrirati se pokazati se, dati se prepoznati det (fr. dette) dug, osobito dravni dug; dette fiottante it. det flotant (fr.) letei dug; dette publique it. det piblik (fr.) dravni, javni dug detaksacija (lat. detaxatio) v. taksacija detalj (fr. detail) pojedinost, potankost, sitnica; opirno prianje (ili: opisivanje, izlaganje), nabrajanje do sitnica; en detail it. an detaj (fr.) trg. prodaja na malo, na komad detaljiran (fr. detailler) opiran, iscrpan u izlaganju (ili: prianju, opisivanju) detalj iranje (fr. detailler) opirno (ili: potanko) izlaganje, prianje (ili: opisivanje) do sitnica detaljirati (fr. detailler) komadati, usitnjavati; potanko, opirno, do sitnica priati (ili: izlagati, opisivati); trg. prodavati na malo (ili: na sitno, na komad) detaljist (fr. detailleur) trgovac na malo, na sitno, sitniar; onaj koji je suvie opiran u izlaganju (ili: prianju, opisivanju) detant (fr. detente) poputanje zategnutosti u odnosima; poboljanje u odnosima izmeu dviju drava,.oputenost detairan (fr. detacher) odvojen od cjeline, otcijepljen, bez veze s ostalim dijelovima; pridodan, dodijeljen detairati (fr. detacher) pojedine dijelove odvojiti od cjeline i odaslati, ot-

determinabilitet determinabilitet (lat. determinabilitas) presudnost, odlunost, odreenost determinacija (lat. determinatio) odreivanje, odreenje, opredjeljivanje, opredjeljenje, odreenje, odreenost; odluka; odredba; odlunost, spremnost; log. suavanje opsega pojma proirivanjem njegovog sadraja ime se dolazi od openitijih do manje opih pojmova; sinteza opih pojmova u posebne determinanta (lat. determinare odrediti) fil. presudan initelj, initelj koji odreuje smjer i cilj determinante (lat. determinare odrediti) mat. skup brojeva koji, poredani po odreenom pravilu, slue za rjeavanje jednadbi determinativ (lat. determinativus) gram. odrednica, u vielanom pojmu onaj dio kojim se oznauje osnova znaenja (npr. Most slobode za razliku od Mosta mladosti) determinativan (lat. determinativus) presudan, koji odreuje; gram. odredbeni; usp. determinativ determinato (tal.) glaz. odluno, otro naglaeno determiniran (lat. determinatus) odreen, opredijeljen; ogranien determinirati (lat. determinare) ograniiti; odrediti, odreivati, opredijeliti, opredjeljivati, odluiti, utvrditi determinist (lat. detreminare odrediti) fil. pristaa determinizma; supr. indeterminist determinizam (lat. determinare) fil. nauavanje o odreenosti ljudskog djelovanja i htijenja i njihovoj uvjetovanosti vanjskim i unutarnjim uzrocima i motivima (pobudama), prema emu ni ljudska volja ne moe biti slobodna, nego odreena i uvjetovana tim uzrocima i motivima; supr. indeterminizam deterzija (lat. detersio) ienje

278

detronirati deterziv (lat. detergere istiti) med. sredstvo za ienje deterzorij (lat. detersorium) med. v. deterziv detoksinizacija (lat. de-, gr. toxikon otrov) uklanjanje otrovnih sastojaka iz neke tvari, materije, organizma i dr. detonacija (lat. detonatio) glaz. pogreno pjevanje, ispadanje iz tona; pucanj, tresak, prasak, grmljavina, eksplozija detonator (lat.) upalja, lako zapaljiv eksploziv kao sredstvo za paljenje tee zapaljivih eksploziva detonirati 1. (fr. detoner) glaz. uzeti suvie visok ili suvie dubok ton, pogreno pjevati, distonirati; 2. (lat. detonare, fr. detoner) puknuti, prasnuti, tresnuti, eksplodirati detrahirati (lat. detrahere) odbiti, odbijati, oduzeti, oduzimati, uskratiti, ukloniti; oklevetati detrakcija (lat. detractio) odbijanje, oduzimanje, npr. krvi otvaranjem vene; smanjivanje; klevetanje, ogovaranje; jus detractionis it. jus detrakcionis (lat.) pravo odlaska (ih: udaljavanja) detraktor (lat. detractor) klevetnik detransponirati (lat. de-transponere) tisk. izmijeane strane ponovno dovesti u red, ponovno rasporediti detransportacija (lat. detransportatio) tisk. v. detranspozicija detransportirati (lat. detransportare) tisk. v. detransponirati detranspozicija (lat. de-transpositio) tisk. ispravljanje izmijeanih strana detricija (lat. detritio) trljanje; med. rana nastala trljanjem, eanjem detritus (lat.) oblutak, ljunak, istroen kamen; proizvod raspadanja, ruenja detronirati (lat. de, gr. thronos, fr. detroner) v. detronizirati

detronizacija detronizacija (lat. de, gr. thronos prijestolje) liavanje prijestolja, svrgavanje (ili: zbacivanje) s prijestolja detronizirati (lat. de, gr. thronos) liiti prijestolja, svrgnuti s prijestolja detruzorij (lat. detrusorium) med. kirurka sprava za potiskivanje tijela koja se zadre u drijelu detto (tal. detto, lat. dictum) reeno, spomenuto, naprijed imenovano, to isto, npr. 6 kg brana, 9 kg detto, tj. toga istog; trg. a detto (tal.) istoga dana detumescencija (lat. detumescere) med. splanjavanje, poputanje (ili: prestajanje) oticanja detumescirati (lat. detumescere) med. splanjavati, prestati oticati, popustiti (oteklina) detur (lat.) neka se dade detur copia it. detur kopija (lat. detur copia sc. protocolli) prav. prilae se prijepis rasprave Deualion mit. starogrki kralj u Tesaliji, jedan od helenskih praotaca; spasio se od opeg potopa zajedno sa enom Pirom deuce it. djus (engl.) dvojka u kartama i u kocki; u tenisu: jednak broj bodova, tj. kad obje strane imaju jednak broj bodova, npr. kad obje strane imaju "etrdeset" (forty) deuce it. dus (engl. deuce dvojka) port, izjednaeno stanje u nekim portskim igrama (npr. tenisu), tj. stanje kad su za pobjedu potrebna jo dva uzastopna boda deus (lat. deus, gr. theos sanskr. dewa, dewas) bog; dii (lat.) mn. bogovi deus ex machina it. deus eks mah ina (lat.) u antikoj tragediji: "bog iz stroja", iznenadno posredovanje nekog boga (u tekoj situaciji) iji je lik pomou posebne naprave (stroja) bio sputan na pozornicu; pren. neoekivana sila koja se iznenadno pojav-

279

devalvacija ljuje i rjeava potekou; iznenadna pomo; neoekivano posredovanje deuterij (gr. deuteros drugi po redu) kem. fiz. teki vodik, znak D deutero- (gr. deuteros) predmetak u sloenicama sa znaenjem: drugi po redu, idui deuterogamija (gr. deuteros drugi, gamos brak) enidba (ili: udaja) po drugi put, drugi brak deuterokanonske knjige kanonske knjige Svetog pisma drugog ranga koje su tek kasnije primljene u kanon deuteroksid (gr. deuteros, oxys) kem. oksid drugog stupnja deuteroni (gr. deuteros drugi po redu) kem. fiz. jezgra tekoga vodika, deuterij a Deuteronomij (gr. deuteros, nomos zakon) peta knjiga Mojsijeva, tj. Ponovljeni zakon (dio Biblije) deuteronomija (gr. deuteros, nomia) drugo zakonodavstvo (u odnosu prema nekom prijanjem) deuteropatian (gr. deuteros, pathos bol) med. koji nastaje kao posljedica neke prijanje bolesti deuteropatija (gr. deuteros, pathein patiti, podnositi) med. bolest koja nastaje kao posljedica neke druge bolesti deuteroskop (gr. deuteros, skopeo gledam) vidovit ovjek, vidovnjak deuteroskopija (gr. deuteros, skopeo gledam) drugi vid, tj. sposobnost da se vidi i ono to nije tu (vrsta somnambulizma); usp. deuteroskop deuteroza (gr. deuteros) ponavljanje devalizirati (fr. devaliser) krasti, ukrasti, orobiti, opljakati devalutacija (tal.) naputanje slubeno utvrenog teaja neke dravne novana jedinice da bi se nakon odreenog vremena odredio novi teaj devalvacija (lat. devalvatio) bank. smanjivanje nominalne vrijednosti nekog

devalvirati novca; potpuno povlaenje nekog novca; supr. revalvacija devalvirati (lat. devalere) bank. smanjiti (ili: smanjivati) vrijednost novcu devanagari (sanskr.) "boansko pismo"; sanskrtsko pismo, sanskrt devaporacija (lat. devaporatio) fiz. pretvaranje pare u tekuinu devastacija (lat. devastatio) pustoenje, opustoivanje, unitavanje, razaranje; opustoenje, opustoenost deveksan (lat. devehere, devexus) nagnut naprijed; kos, strm developman (fr. developpement) razvijanje, npr. jednog odreda vojske, jedne armije; arhit. izlaganje (ili: prikazivanje) graevine u planu sa svim njezinim dijelovima dever (tur. devir krug, obrat; vrijeme) 1. muka, tegoban ivot, tekoe, patnja, nevolja, jad; 2. doba, vrijeme, okolnosti; 3. dogaaji puni nevolje deverbativan (lat. de, verbum glagol) gram. koji je izveden od glagola devergencija (lat. devergentia) nagnutost, naginjanje devergirati (lat. devergere) nagnuti se, naginjati se deverika (mad. dever) zool. vrsta arana, ploka deversoar (fr. deversoir) odvod, izljev, tj. otvor kroz koji otjee suvina voda devestitura (lat. devestire) liavanje ina ili feudalnog prihoda devijacija (lat. deviatio) skretanje nekog tijela od svoje putanje ili pravca; skretanje (ili: otklon) magnetne igle (kod kompasa) na brodu zbog njegovih eljeznih masa devijator (fr. deviateur) zrak. pogonsko sidro kod zranih laa devijirati (lat. deviare) skrenuti (ili: skretati) s pravog puta, skretati, skrenuti, udaljiti se devirginacija (lat. devirginare) oduzimanje (ili: liavanje) djevianstva (ili: nevinosti), defloriranje

280

devolvirati devirginirati (lat. devirginare) razdjeviiti, liiti djevianstva (ili: nevinosti); deflorirati devitalizacija (lat. de, vita ivot) liavanje ivota, umrtvljivanje; devitalizacija zuba med. umrtvljivanje i vaenje zubne sri (pomou lokalne anestezije) devitrificirati (lat. de, vitrum, facere) pretvoriti staklo putem jakog zagrijavanja u neprozirnu, porculanu slinu tvar (Reaumurov porculan) devitrifikacija (lat. de, vitrum staklo, facere initi) pretvaranje stakla zagrijavanjem u neku vrstu porculana (Reaumurov porculan) devits (engl. davits) pom. eljezne dizalice za izvlaenje sidra; pokretne brodske dizalice na kojima vise amci za spaavanje deviza (lat., p. devisa) lozinka, geslo, naelo; kratka izreka na grbu, zastavi itd.; trg. strana mjenica, tj. ona koja glasi na stranu valutu i koja se treba isplatiti u inozemstvu devocija (lat. devotio) kod starih Rimljana: rtvovanje ivota podzemnim bogovima u znak pokajanja; danas: pobonost, smirenost, skruenost; veliko tovanje, potpuna odanost, licemjerje, prijetvorna pobonost; puzavost, poniznost (devotizam) devolucija (lat. devolutio svaljivanje) prav. ostavljanje u nasljedstvo nekog naslijeenog prava ili imanja devolucijsko pravo (lat. jus devolutionis) pravo prenoenja nasljedstva po kojem, ako umre jedan brani partner, cjelokupno imanje pripada djeci, a drugi partner ima pravo samo doivotnog uivanja toga imanja devolutivno sredstvo pravno sredstvo kojim se jedna sporna stvar s niega suda iznosi pred vii sud devolvirati (lat. devolvere svaliti) neku pravnu stvar iznijeti pred vii forum;

devomirati prenijeti neto na koga drugog, osobito: ostaviti u nasljedstvo devomirati (lat. devomere) med. povraati, povratiti, izbaciti devon (po engleskoj grofoviji Devonshire) geol. v. devonski period devonski period geol. razdoblje u razvoju Zemljine kore u kojem je transgresija mora trajala veoma dugo, vulkansko djelovanje bilo vrlo snano, a organski svijet raznovrsniji i obilniji nego prije; formacija koja se oblikovala izmeu silurske i karbonske devoracija (lat. devoratio) gutanje, deranje, prodiranje devotan (lat. vevovere, devotus) Bogu posveen ili odan, poboan, smiren; pun potovanja, skruen, ponizan; prijezirno: prijetvorno poboan, licemjeran, pokoran, ponizan devotizam (lat. devovere) v. devocija Dewarova posuda it. Djuerova ... termosica, termos-boca (naziv po kotskom kemiaru i fiziaru Jamesu Devvaru 18421923) dez- (fr. des-) predmetak u sloenicama koji oznaava neko unitavanje, iskorjenjivanje, otklanjanje, sprjeavanje (npr. dezinsekcija, dezodoracija) dezafekcija (fr. desaffection) nenaklonjenost, nemilost; gubljenje ljubavi dezagregacija (fr. des- ne-, raz-, lat. aggregare pridruiti) raspad, rasulo, razdruivanje, razjedinjavanje dezakordirati (fr. desaccorder) izazvati neslogu, zavaditi, unijeti razdor; glaz. pokvariti skladnost dezaktivirati (fr. des- ne-, raz-, lat. activus djelatan) uiniti neto neaktivnim, tj. onesposobiti dezambalaa (fr. desemballage) trg. raspakivanje dezaneksija (fr. des-, lat. annexio) ukidanje (ili: obustavljanje) aneksije (izraz koji su stvorili Francuzi pri

281

dezertan ponovnom zauzimanju Alsace-Lorraine 1919.) dezanektirati (fr. des-, lat. annectere) ukinuti (ili: prekinuti) aneksiju, odrei se aneksije dezangairati (fr. desengager) raskinuti angaman, osloboditi obveze, otpustiti dezapoantirati (fr. desappointer) liiti nekoga koristi koja se temeljila na neemu utvrenom i sigurnom; osobito: oduzeti nekome zasluenu nagradu, plau; brisati vojnika s popisa; prevariti u sigurnom oekivanju ili nadi; smesti, zbuniti, razoarati dezaproprijacija (fr. desappropriation) otuivanje vlasnitva; odricanje (ili: naputanje) vlasnitva dezarmiranje (fr. desarmer) razoruavanje, rasputanje vojske, smanjivanje stalnog kadra dezarmirati (fr. desarmer) razoruati; raspustiti vojsku; smanjiti stalni kadar; poloiti oruje dezasortirati (fr. desassortir) razdvojiti, rastaviti ono to treba biti zajedno, razdruiti, napraviti nered, zbrku dezavantairati (fr. desavantager) otetiti, zakinuti, zakidati, okrnjiti dezavuiranje (fr. desavouer) odricanje, poricanje, nepriznavanje dezavuirati (fr. desavouer) poricati, porei, odricati, odrei, ne priznavati, osporavati neto, ne priznati svoju vezu s nekom osobom ili radnjom dezekipirati (fr. desequiper) raspremiti brod dezen = desen dezercija (lat. desertio) voj. naputanje vojske, bijeg iz vojske; prav. proputanje da se uini neki pravni in, npr. proputanje zakonskog roka za podnoenje priziva viem sudu (desertio appellationis) dezertan (lat. desertus) nenastanjen, nenaseljen, pust

dezerter dezerter (fr. deserteur) bjegunac iz vojske, vojni bjegunac; prebjeg dezertirati (fr. deserter) napustiti vojsku, pobjei iz vojske deziderabilan (lat. desiderare eljeti) poeljan deziluzija (fr. des- ne-, raz-, lat. illudere igrati se, varati) razoaranje, tj. unitenje iluzije dezinfekcija (fr. des-, lat. inficere zaraziti) ienje zraka (ili: tijela, odjee, stana i dr.) od zaraznih isparavanja i tvari, unitavanje zaraznih klica, okuivanje dezinfektor (fr. des-, lat. inficere zaraziti) sprava za ienje od zaraznih klica i tvari; osoba koje taj posao vri dezinfestacija (fr. des- ne-, raz-. infestation pustoenje) popravak kvarova, uklanjanje posljedica od elementarnih nepogoda i si. dezinficirati (fr. des-, lat. inficere zaraziti) osloboditi (ili: oistiti) od zaraznih klica i tvari, npr. stan, odjeu, zrak, ruke itd. dezinflacija (fr. des-, lat. inflatio nadimanje) bank. smanjivanje koliine novca u optjecaju radi spreavanja poveanja cijena (to se dogaa kad je na tritu vie novca nego robe, tj. kad novac trai robu, a ne roba novac); usp. deglacija, inflacija, reflacija dezinformacija (fr. des-, lat. informatio objanjenje) zlonamjerno pogreno i lano obavjetavanje dezinsekcija (fr. des-, lat. insectum kukac) unitavanje (ili: tamanjenje) kodljivih insekata (osobito po kuama i stanovima) dezintegracija (fr. des-, lat. integratio uspostava, obnova) unitavanje veze, naruavanje neke cjeline; dezintegracija atoma fiz. razbijanje atoma; dezorganizacija dezintegrator (fr. des-, lat. integrare uspostaviti, obnoviti) sprava za usit-

282

dezolantan njavanje raznih neiliastih tvari, sprava za vrcanje meda (vrcaljka) itd. dezinteresiran (fr. desinteresse) nekoristoljubiv, nesebian; nepristran, iskren, prostoduan dezinjolni barut (fr. designolles) voj. mjeavina sumporne i pikrinske kiseline, osobito se upotrebljava za punjenje torpeda dezistirati (lat. desistere) odustati, okaniti se, prestati dezmalgija (gr. desmos veza, ila, algos bol) med. bol u ilama zglobova dezmitis (gr. desmos ila) med. upala zglobnih ila dezmografija (gr. desmos ila, grafo) zool. opisivanje ila i spletova dezmologija (gr. desmos ila, logia) znanost o ilama, njihovim vezama itd.; sindezmologija dezmopatija (gr. desmos ila, pathein patiti) med. bol ila i spletova dezmopatologija (gr. desmos ila, pathos patnja, bol, logia) med. znanost o bolestima ila i spletova dezmotomija (gr. desmos ila, tome rezanje) med. razdvajanje, rezanje ila i spletova dezodorizacija (fr. des-, odeur miris, lat. odoratio mirisanje) oduzimanje neugodnog mirisa neemu; hig. v. dezodorizirati dezodorizirati (fr. des-, odeur miris) uiniti da neto izgubi miris; hig. uguivati neugodne i tetne mirise koji se razvijaju zbog kemijskih i biolokih procesa dezoksidacija (fr. des-, gr. oxys otar, ljut) kem. osloboenje od kisika, izvlaenje (ili: izdvajanje) kisika dezoksidirati (fr. des-, gr. oxys) kem. osloboditi od kisika, = reducirati dezolantan (fr. desolant) vrlo tuan, vrlo alostan, neutjean; nesnosan, dosadan

dezolatan dezolatan (fr. desoler) opustoen, vrlo bijedan, jadan, u rastrojstvu dezopstruktivi (fr. des-, lat. obstruere zaepiti, obstructum) mn. med. sredstva protiv zatvorenosti, loe probave dezorganizacija (fr. desorganisation) poremeaj ili unitavanje ive, organske veze meu sastavnim dijelovima, npr. u ljudskom tijelu, rastrojavanje; rasulo, rastrojstvo, nered: potpun preobraaj i poremeaj osjetillnih organa kod nekog ovjeka zbog tzv. magnetiziranja dezorgranizirati (fr. desorganiser) rastrojiti, rastrojavati, raskinuti, dovesti u nered, unijeti rasulo dezorijentacija (fr. desorientation) nedostatak (ili: gubljenje) sposobnosti snalaenja i opredjeljivanja u prostoru, u nekom mjestu, u nekoj prilici, u odreenim prilikama; skretanje s pravog puta, zbunjivanje, izgubljenost dezorijentiran (fr. desorienter) koji se ne moe snai i opredijeliti u nekoj prilici ili u prostoru, u nekom mjestu; skrenut s pravoga puta, naveden na pogrean put, smeten, zbunjen, izgubljen, bez orijentacije dezorijentirati (fr. desorienter) omesti u snalaenju u prostoru, omesti u nekoj prilici; skrenuti s pravog puta, navesti na pogrean put, zbuniti dema (ma. dezsma od lat. decima deseta) deseti dio priroda koji je kmet davao feudalnom gospodaru, desetina demek (tur. demek) onizak, zdepast i nezgrapan ovjek deurati (fr. du jour) biti u slubi, vriti slubu (osobito se odnosi na asnike, lijenike itd.) deurni (fr. du jour) koji je na slubi, koji obavlja slubu; v. deurati D'Hondtov sistem it. Dontov izborni sustav kod razmjernog predstavni-

283

dicis gratia tva po kojem se ne dijeli ukupan broj glasaa svake liste s ukupnim brojem izaslanika, nego se dijeli broj glasova svake kandidatske liste prvo s 1, zatim sa 2, pa sa 3, te se tako dobiveni rezultati sreuju, a za izborne kolinike uzima onoliko najveih rezultata koliko se treba izabrati izaslanika; tvorac ovog sustava je Belgijanac D'Hondt di- (gr. di- za dis dvaput, dvostruko) gr. predmetak u sloenicama sa znaenjem: dva-, dvo-, dvaput, dvostruko dia- (gr. dia) grki prijedlog (po hrvatskom pravopisu dija-) znai: kroz, u, na, meu, preko, za, iza, raz-, pro-, itd.; javlja se i kao di-, npr. dioptrija diarh (gr. di-, archo vladam) lan vlade dvojice, suvladar, poluvladar, polugospodar diarhian (gr. di-, archo vladam) sa dva vladara; koji ima dva gospodara diarhija (gr. di-, archo vladam) vlada dvojice, dvovlae; upravljanje dvojice gospodara; v. duumvirat diba (tur. diba) teka svilena tkanina protkana zlatom, brokat dibrah (gr. di-brachys) metr. stihovna stopa od dvaju kratkih slogova: U U dibuk (hebr. dibbug prodrijeti) prema idovskoj tradiciji: oznaka za duu nekoga gijenika koju progoni zao duh te nalazi sklonite u tijelu nekoga ivog ovjeka dicefal (gr. di-kefalos) med. nakaza roena s dvije glave dicefalan (gr. di-, kefale glava) dvoglav diceras (gr. dyo dva, keras rog) koljka iz razdoblja gornje jure; na okrajcima ljutura ima dva izdanka zavijena poput roga dicis causa it. dicis kauza (lat.) radi forme, za ljubav forme, toliko da se kae, samo radi izgleda; dicis gratia dicis gratia it. dicis gracija (lat.) v. dicis causa

dictum dictum it. diktum (lat.) izreka, poslovica, mjesto iz nekog djela dictum de omni et nullo it. diktum de omni et nulo (lat.) log. osnovno pravilo zakljuivanja: to vrijedi za sve, vrijedi i za neke i pojedine; to ne vrijedi za neke i pojedine, ne vrijedi ni za sve dictum factum it. diktum faktum (lat.) reeno uinjeno, kako je reeno, tako se i dogodilo dictus it. diktus (lat. dicere rei, kazivati, dictus) imenovani, spomenuti, naprijed spomenuti Didahe (gr. didache) "Nauavanje dvanaestorice apostola", stari kranski spis, napisan oko 100. g. na Istoku, izdan 1883. g., iz njega vidimo kako se ivjelo i mislilo u prvim danima kranstva didaktian (gr. didaktikos) pouan; didaktina knjievnost pouna knjievnost, knjievnost koja se ne bavi samo umjetnikom obradom neke teme, nego iznosi i pouke didaktiar (gr. didaskein pouavati) strunjak u pouavanju, onaj koji umije dobro predavati didaktika (gr. didaskein uiti, pouavati, didaktikos) umijee pouavanja, tj. znanost o ureenju i sprovodenju nastave kao sredstva duhovnog razvoja, znanost o nastavnim metodama didaskalian (gr. didasko pouavam) pouan; objasnidbeni; apodiktian didaskalije (gr. didaskalia) mn. izlaganja, objanjenja, upute; autorove biljeke (upute) uz dramski tekst didekaedar (gr. di-, deka deset, edra osnova) geom. poliedar koji ima dvaput po deset, tj. dvadeset, povrina didekaedarski (gr. di-, deka, edra) koji ima dvaput po deset (20) povrina didelfis (gr. di-, delfys maternica) med. dvostruka maternica; zool. tobolar

284

dielektrik didim (gr. didymos dvostruk) kem. rijetka zemlja, smjesa kem. elemenata prazeodima i neodima didimitis (gr. didymos sa dva muda) med. upala jaja didimos (gr. didymos) blizanac didinamian (gr. di-dynamikos) bot. dvomoan, tj. hermafroditni cvijet (kod kojega su, od etiri pranika, dva dua) didinamija (gr. didynamis) mn. bot. XIV. klasa u Linneovom biljnom sustavu, dvomone biljke, s etiri pranika (dva dua) u jednom hermafroditnom cvijetu didodekaedar (gr. di-, dodeka dvanaest, edra osnova) geom. poliedar koji ima dvaput po dvanaest povrina, tj. dvadeset etiri povrine Didona mit. utemeljiteljica i kraljica Kartage; spalila se kad ju je ostavio Eneja diegeza (gr. diegesis) ret. prianje od poetka do kraja, opirno izlaganje dielektricitet (gr. di-, elektron) fiz. konstanta dielektriciteta = dielektrina konstanta dielektrian (gr. di-, elektron) koji ne provodi elektricitet, koji izolira, a sudjeluje u prostiranju elektrine sile; dielektrina tijela = dielektrik; dielektrina konstanta izolatora broj koji pokazuje koliko je puta kapacitet jednog istog kondenzatora vei kad su u njemu oblozi razdvojeni tim izolatorom, nego kad je izolator zrak; dielektrina polarizacija elektrina podjela koju trpi jedan izolator zbog influencije; dielektrini kapacitet v. induktivitet dielektrik (gr. di-, elektron jantar) fiz. tvar (materija, supstanca) koja nije samo nevodi elektriciteta (izolator), ve sudjeluje kao sredina (meutvar) u prostiranju elektrine sile, npr. zrak, ulje, vrst sumpor, staklo, porculan, parafin, alkohol, voda

dielektrin dielektrin (gr. di-, elektron) kem. mjeavina sumpora i parafina diem perdidi (lat.) "izgubio sam dan" izreka rimskog cara Tita Flavija Vespazijana (4181 n. e.) za dan u kojem nije uinio nita dobro dieni (diolefini) kem. nezasieni ugljine hidrate sa dvije dvostruke veze izmeu C-atoma dies (lat. dies dan) prav. dan suenja, rok, termin difalco it. difalko (tal.) trg. odbitak od cjelokupnog iznosa difamacija (lat. diffamatio) irenje glasina, klevetanje, ogovaranje; diffamatio civilis it. difamacio civilis (lat.) prav. kad se netko hvali i razmee kako ima na neto vee pravo nego netko drugi difamator (lat. diffamator) klevetnik difamatorski (lat. diffamare) klevetniki, pogrdan difamija (lat. diffamare) klevetanje, ogovaranje difamiran (lat. diffamatus) ozloglaen, iznijet na lo glas difamirati (lat. deffamare) ozloglasiti; oklevetati difamirati (lat. diffamare) iznijeti (ili: iznositi) na lo glas, ozloglasiti, ozloglaavati; razglasiti, razglaavati difenil tanki impregnirani papir u koji se umata juno voe (npr. narane) diferencija (lat. differentia) razlika, razlinost; netoan iznos; mat. razlika, dio za koji je neka veliina vea ili manja od druge; viak, manjak, deficit; nesuglasica, neslaganje diferencija (lat. differre razlikovati se) 1. mat. beskrajno mala (infinitezimalna) razlika izmeu uzastopnih vrijednosti neprekidno promjenjive veliine; 2. teh. kod motornih vozila; spona (veza) izmeu motora mjenjake kutije (razvodnika brzine) i kotaa

285

diferencijalni raun diferencijalna konica teh. konica s dvostrukim djelovanjem diferencijalna psihologija znanost o dui koja se bavi razlikama u duevnim sposobnostima pojedinaca, npr. psihologijom razlika u spolu, u sposobnostima, psihologijom tipova, razlika u starosti itd.; psihologija individualnih razlika, individualnih varijacija duevnog ivota i njihove uzrone zavisnosti diferencijalna sociologija znanost koja prouava oblikovanje drutvenih slojeva iz oblikovanja profesija i podjela rada diferencijalna tarifa sustav u obraunavanju naplate prijevoza na eljeznicama po kojem, kod prijevoza u masama (ita, drva, ugljena i si.), prijevozne stavke bivaju razmjerno sve manje to je vea udaljenost, izvanredne prijevozne stavke diferencijalne carine trg. carine koje se za robu iste vrste razliito obraunavaju, tj. po nejednakim carinskim stavkama, cilj im je pomaganje domae trgovine (smanjivanje carinskih stavki za domae trgovce), ili olakavanje odnosno oteavanje uvoza iz odreenih drava; izvanredna (ili: povlatena) carina diferencijalni carinski sistem trg. sustav po kojem se carinske stavke za uvozne i izvozne proizvode za pojedine zemlje u koje se ti artikli uvoze ili iz kojih izvoze razliito reguliraju i obraunavaju diferencijalni posao trg. burzovni posao (ili: trgovanje dravnim vrijednosnicama) pri emu se vrijednosnice stvarno ne izdaju, nego se samo prima ili nadoknauje razlika ukoliko im je vrijednost porasla ili pala diferencijalni raun mat. dio vie analize koji ui kako se pronalazi vrijednost diferencijala

diferencijalni ton

286

difuzija difindirati (lat. diffindere) kidati, prekinuti; prav. prekinuti parnicu i odloiti je za drugi dan difisija (lat. diffissio) kidanje, prekidanje; prav. odlaganje pretresa difizer (fr. diffuseur) naprava za izvlaenje repinog soka (u proizvodnji eera) difluencija (lat. diffluere) razlijevanje, raspadanje, razgraivanje difluentan (lat. diffluens) koji se razlijeva, raspada, razgrauje difonij (gr. di-, fone glas) glaz. kompozicija za dva glasa diforman (fr. difforme) nagrdan, nakazan, ruan; neskladan diformirati (fr. difforme) napraviti nakaznim, nagrditi, poruniti diformitet (fr. difformite) nakaznost; nerazmjernost, nesklad difrakcija (lat. diffractio) fiz. skretanje svjetlosti zbog prolaska kroz uzak procijep, otvor ili pokraj uskog neprozirnog tijela i nastajanje pojava koje se temelje na interferenciji difterija (gr. difthera oderana i utavljena koa) med. akutna i veoma zarazna bolest koja se odlikuje upalom sluznice dunika, drijela difteritis med. v. difterija diftong (gr. di-, fthongos glas) gram. dvoglasnik, tj. dva razliita samoglasnika koji su spojeni u jedan slog (npr. ao, eo, io, itd.) diftongiranje (gr. di-, fthongos glas) gram. pretvaranje jednostavnog glasa u dvoglasnik difundirati (lat. diffundere) izliti, razliti, rairiti; mijeati se difuzijom; potroiti (novac, imanje) difuzan (lat. diffusus) rasut; opiran, razvuen; difuzna svjetlost rasuta svjetlost, u svim pravcima odbijena (reflektirana) svjetlost difuzija (lat. diffusio) razlijevanje, irenje, rasprostiranje; pretjerana opirnost i razvuenost u govorenju i

diferencijalni ton fiz. trei ton koji se uje kad istodobno zvue podjednako jako dva tona razliite visine i ija je visina jednaka s razlikom broja titraj a onih dvaju tonova diferencijalno plaanje isplata razlike pale vrijednosti dravnih vrijednosnica ili akcija diferenciranje (lat. differre) fil. stvaranje razlika i razliitosti iz istovrsnoga, odvajanje, ralanjivanje neega istovrsnog u raznovrsne dijelove; mat. pronalaenje vrijednosti kolinika dviju beskrajno malih veliina ih diferencijala diferencirati (lat. differre razlikovati se) razlikovati, praviti razliku; mat. pronalaziti diferencijal diferentan (lat. differens) razliit, nejednak, drukiji, raznolik diferentizam (lat. differre razlikovati se) v. determinizam diferirati (lat. differre) biti razlian, razlikovati se, ne slagati se difesija (lat. diffessio) nepriznavanje; sudsko nepriznavanje valjanosti ili originalnosti nekog dokumenta difesijska prisega (lat. diffessio jurata) prav. nepriznavanje prisegom nekog djela, osobito originalnosti rukopisa ili potpisa differentia specifica it. diferencija specifika (lat.) log. v. pod definicija difficile (lat.) teko; difficile est satiram non scribere it. dificile est satiram non skribere "teko je ne pisati satiru" (poznata Juvenalova izreka) dificilan (lat. difficilis) teak, muan, nezgodan, koji pravi tekoe, koga je teko zadovoljiti, npr. dificilan ovjek; strog, uporan, jogunast, tvrdoglav difidencija (lat. diffidentia) nepovjerenje, sumnjiavost, nevjerovanje difilan (gr. di-, fyllon list) sa dva lista, dvolistan

difuzijski postupak pisanju; fiz. meusobno mijeanje raznih plinova i tekuina difuzijski postupak nain dobivanja soka putem osmoze iz veoma sitnih renjia repe (uveden 1865. u proizvodnju eera) difuziometar (lat. diffusio, gr. metron) naprava za mjerenje brzine mijeanja raznih vrsta plinova digama tj. dvostruko "gama" (gamma), slovo u najstarijem grkom alfabetu, italo se kao "v" (ime dobilo po tome to je imalo oblik dvostrukog "g") digamija (gr. di-, gamos brak) drugi brak, druga enidba, druga udaja diger (engl. digger) kopa, osobito kopa zlata u Australiji digerencije (lat. digerentia) mn. med. sredstva za probavu digerirati (lat. digerere) razdjeljivati, razdijeliti; probaviti, probavljati; tvrdu tvar u zagrijanoj tekuini omekati i otopiti digesta (lat. digesta) mn. zbirka spisa koja je razdijeljena na pojedine odsjeke; prav. povea zbirka odlomaka iz spisa starijih rimskih pravnika (Pandekta), podijeljena po knjigama, naslovima i paragrafima, a koju je priredio car Justinijan digestibilan (lat. digestibilis) probavljiv digestija (lat. digestio) probavljanje, probava; med. pomaganje izluivanja gnoja; kem. otapanje vrstog tijela u nekoj tekuini na umjerenoj temperaturi (u tzv. digerirnoj pei) digestiv (lat. digestivus) med. sredstvo koje pomae probavi; sredstvo koje pomae izluivanje gnoja digestivna mast farm. mast pomijeana s terpentinom, upotrebljava se za lijeenje opeklina digestor (lat.) Papinov lonac, lonac za pripremanje hladetine od kostiju; autoklav digestorij (lat. digestorium) u kemijskim tvornicama, laboratorijima itd.:

287

diheksaedar ureaj za kuhanje koji se zagrijava vrelom vodom ili, ee, parom; pe za zagrijavanje pjeane kupelji; parna kuhinja digi podrugljiv naziv za Talijana (prema "digo" kaem, koje se esto uje u njihovu govoru) diginian (gr. di-, gyne) bot. s dvije ene, tj. sa dva tuka diginija (gr. di-, gyne ena) bot. osobina biljaka koje imaju dva tuka; mn. dvoene biljke, tj. biljke sa dva tuka (drugi red veeg broja klasa u Linneovom biljnom sustavu) digitacija (lat. digitus prst) nain stavljanja prstiju pri sviranju (npr. na ice) digitalan (lat. digitalis) prstni, koji se tie prstiju (noge i ruke) digitalin (lat. digitalis) kem. alkaloid koji se nalazi u pustikari digitalis (lat.) bot. pustikara (biljka iz porodice strupnikovica) digitar (lat. dignitarius) nositelj visokog zvanja, velikodostojnik digitata (lat.) mn. zool. ivotinje s prstima, tj. sisavci koji imaju slobodne prste na nogama diglota (gr. di-, glossa jezik) knjiga napisana na dva jezika; biglota dignitet (lat. dignitas) dostojanstvo, ugled; dostojanstvenost; visoko zvanje digrama (gr. dyo dva, gramma slovo) dvostruk znak za jedan glas, npr. lj, nj, d digredirati (jat. digredi) skretati, udaljavati se od teme (osobito u govoru) digresija (lat. digressio) skretanje, udaljavanje od teme (npr. u govoru); astr. najvea istona ili zapadna udaljenost unutarnjih planeta (Merkura, Venere) od Sunca diheksaedar (gr. di-, hex est, edra povrina) geom. poliedar s dvaput po est, tj. dvanaest, povrina; prid.

dihogamija

288

dijadoh eera u mokrai (kod eerne bolesti) dijabl (fr. diable, gr. diabolos klevetnik, lat. diabolus) vrag, sotona dijablerija (fr. diablerie) 1. vragolija, arolija, vraarija, magija; 2. igrokaz u kojem glavnu ulogu imaju vragovi (vrsta misterija) dijabola (gr. diabole) kleveta; ret. optuivanje protivnika s naznaivanjem kazne koja ga oekuje dijabolian (gr. diabolos) vraji, sotonski dijabolizam (gr. diabolos) vraje djelo, vraji posao dijabolo (gr. diaballo prebacujem, prevedem, tal. diabolo) vrsta igre, podrijetlom iz Kine, slina igri jo-jo dijada (gr. dyas dvoje, dvojina) mat. veliina odreena proizvodom dvaju vektora dijadeksa (gr. diadechomai preuzimam) naslijee, nasljedstvo; med. prelazak ili preobraaj jedne bolesti u neku drugu; dijadoha dijadelfija (gr. di-, adelfos brat) mn. bot. biljke s hermafroditnim cvjetovima iji su pranici srasli u dva snopia (u Linneovom sustavu XVII. klasa) dijadem (gr. diadeo veem oko, s obje strane, diadema) plava ili bijela traka oko ela koju su, kao znak vladarskog dostojanstva, nosili perzijski kraljevi i grki carevi; kruna; enski ukras za glavu; vladarsko dostojanstvo i vlast dijadika (gr. dyas dvojstvo) dijadski sustav brojeva, Leibnizova najjednostavnija podjela brojeva na klase, tj. sustav sa samo dvije znamenke (1 i 0); binarni sustav dijadoh (gr. diadochos nasljednik) nasljednik prijestolja; osobito: nasljednici Aleksandra Velikog (dijadosi) u raznim dijelovima njegove drave

diheksaedarski; diheksagonalna piramida v. didodekaedar dihogamija (gr. dicha dvostruko, gamos brak) bot. dvostruki brak, nain oploivanja kod biljaka pri kojem se spolni organi razvijaju jedni za drugima, dakle, ne u isto vrijeme; kod proterandrije prije sazrijevaju muki, a kod proteroginije enski spolni organi dihotoman (gr. dicha dvostruko, temno reem) podijeljen na dvoje, ravast dihotomija (gr. dichotomia, dicha na dva, temno reem) podjela na dva dijela, podjela koja sadri dva lana, podjela roda na dvije vrste; Mjeseeva mijena (faza) kod koje se vidi samo polovica njegovog osvijetljenog kruga: psih. podjela ljudskog bia na duu i tijelo dihtati (njem. dicht gust, zbijen) teh. ne proputati, biti vrsto priljubljen dija- (dia) predmetak u sloenicama sa znaenjem: kroz, u, na, preko, za, uza, raz-, pro- i dr.; usp. diadijabaz (gr. diabasis) geol. mineral iz starijeg paleozojskog doba, najee gust i tamnozelen dijabaza (gr. diabaino prolazim, diabasis) prolaz, prijelaz, gaz dijabetes (gr. diabaino prolazim, diabetes) med. eerna bolest koja je vezana sa znatnim izluivanjem mokrae koja je, ili normalnog sastava (diabetes insipidus), ili ima u sebi eera (diabetes mellitus); u teim oblicima izaziva veliko mravljenje i malaksalost dijabetiar (gr. diabetes) med. bolesnik koji boluje od eerne bolesti, eera dijabetin (gr. diabetes) med. levuloza koja se upotrebljava kod dijabetiara umjesto eera dijabetometar (gr. diabetes, metron) med. sprava za odreivanje koliine

dijadoha dijadoha (gr. diadechomai preuzimam) med. v. dijadeksa dijadoza (gr. diadidomi dijelim) med. razdioba (ili: razilaenje) hranjivih tvari kroz tijelo; poputanje ili prestanak neke bolesti dijafan (gr. diafaino prosjajim, prosvijetlim) proziran; dijafane slike prozirne slike na staklu, posebno za ukraavanje prozora; dijafano posue stakleno posue, obloeno ili iarano zlatnim listi ima, pa postakljeno; dijafanoradiranje fotografsko kopiranje bakroreza itd. na posebnom dijafanom, tj. prozirnom papiru dijafanitet (gr. diafaino prosjajim, prosvijetlim) prozirnost dijafanometar (gr. diafaino, metron) fiz. sprava za mjerenje i odreivanje prozirnosti atmosferskog zraka dijafanorama (gr. diafaino, orao gledam, vidim) prozirna slika dijafanoskop (gr. diafaino prosjajim, prosvijetlim, skopeo gledam) med. naprava za osvjetljavanje mjehura pomou elektrine svjetlosti dijafilm slike koje obrauju jednu temu te su snimljene uzastopno na filmsku vrpcu kako bi se mogle povezano projicirati dijafiza (gr. diafyein izniknuti) bot. pupanje, oko, okrugao zaetak mladice ili cvijeta biljke: zool. dio duge kosti izmeu dviju jabuica; geol. meusloj dijafonija (gr. diafoneo ne slaem se, u neskladu sam, diafonia) prvobitno kod Grka: neslaganje u glasu, nesklad, disharmonija, disonanca; pren. neslaganje, nejednakost; u novoj glazbi pod dijafonijom se pogreno razumijeva kompozicija za dva glasa dijafonika (gr. diafoneo) v. diakustika dijafonski (gr. diafoneo) koji se ne slae u glasu, koji zvui nejednako dijafora (gr, diafero) razlika, razlinost; nejednakost, nesloga, spor; ret.

289

dijagnozirati ponavljanje iste rijei, ali u razliitom znaenju u jednoj reenici dijaforetian (gr. diaforeo) koji pomae isparavanje koe, preznojavanje dijaforetik (gr. diaforeo raznosim) med. sredstvo koje pomae isparavanje koe, preznojavanje dijaforeza (gr. diaforesis) znojenje; med. isparavanje koe, preznojavanje dijafragma (gr. diafragma) anat. oit, pregrada; bot. prepona u sjemenoj ahuri; opt. pokretni limeni prozori (blenda) za otklanjanje rubnih zraka kod velikih dalekozora; mehaniko kontracepcijsko sredstvo dijafragmalgija (gr. diafragma, algos bol) med. bolest dijafragme dijafragmitis (gr. diafragma) med. upala dijafragme dijaftoroskop (gr. diaftheiro kvarim, skopeo promatram) ureaj za ispitivanje zagaenosti zraka dijaglifian (gr. diaglyfein izrezati) izduben, izrezan, izrezbaren dijaglipti (gr. diaglyptos izrezan, diaglyptein) mn. figure izrezane ili izdubene u ploi dijagnosticirati (gr. diagignoskein prepoznati) med. v. dijagnozirati dijagnostiar (gr. diagnostikos) lijenik koji umije prepoznati i utvrditi bolesti prema njihovim bitnim oznakama ili simptomima dijagnostiki (gr. diagnosis) med. to je utemeljeno na pouzdanim znacima ili simptomima; dijagnostiki znaci bitni znaci ili simptomi neke bolesti dijagnostika (gr. diagnostike) med. znanost ili umijee prepoznavanja i utvrivanja bolesti dijagnoza (gr. diagignoskein, diagnosis) med. prepoznavanje i utvrivanje kod bolesnika neke bolesti po njezinim bitnim oznakama i pojavama dijagnozirati (gr. diagignoskein prepoznati) med- utvrditi kod bolesnika

dijagometar znakove i simptome neke bolesti i na osnovi njih samu bolest; odrediti prirodu bolesnoga stanja dijagometar (gr. di-agein provoditi, metron) fiz. ureaj pomou kojega se pronalazi i utvruje sposobnost pojedinih tijela za voenje elektriciteta dijagonala (gr. diagonia, lat. diagonalis) geom. duina koja u viekutniku spaja dva nesusjedna vrha; dijagonal vunena tkanina s gustim kriiima dijagonalan (gr. diagonios, lat. diagonalis) u smjeru dijagonale, kos, poprean dijagraf (gr. diagrafein nacrtati) naprava za mehaniko crtanje perspektive prema prirodi dijagrafija (gr. dia, grafia) umnoavanje na litografskom kamenu crtea prenesenih na gumirani taft dijagrafika (gr. diagrafein) vjetina izrade skica, vjetina skiciranja dijagram (gr. diagrafein nacrtati, diagramma) lik ili geometrijski crte; crte (ili: nacrt, skica) radi objanjenja nekog injeninog stanja, radi zornog predoivanja odreenih odnosa, grafiko (ili: crteno) predoivanje nekog stanja, statistike, omjera itd.; presjek, slika rada ili snage, plan; glaz. note od pet linija; kod gnostiara: dva meusobno isprepletena trokuta u kojima je upisano neko mistino ime Boga i koji su im sluili kao hamajlija (Salomonovo slovo) dijahilon (gr. dia kroz, u preko, za, chylos sok, juha) flaster od biljnih sokova, slui za umekavanje ili ublaivanje dijahoretian (gr. diachoreo) med. koji pomae urednu stolicu; dijahoretini organi organi za pranjenje crijeva dijahoreza (gr. diachorheo imam proljev) med. stolica, pranjenje crijeva

290

dijalektian dijakinema (gr. diakinema) med. razmicanje, razdvajanje kostiju dijaklastian (gr. diaklao prelamam) fiz. prijelomni, koji je nastao putem prelamanja dijaklaza (gr. diaklao prelamam) fiz. prelamanje svjetlosti, prelamanje zraka dijakliza (gr. diaklyzo ispirem) ispiranje usta; voda za ispiranje usta dijaklizma (gr. diaklyzo ispirem) med. voda za ispiranje usta dijakopa (gr. diakope rasjeklina, duboka rana) 1. ret. vrsta figure u kojoj se u neku smislovnu cjelinu umeu druge rijei, npr. kad se umjesto najljepe mi je kae naj mi je ljepe; 2. vrsta ribe s bodljikavim perajama dijakritian (gr. diakrino prepoznajem, razlikujem) koji je utemeljen na prepoznavanju, razlikovanju, razlikovan; dijakritiki znakovi znakovi na slovima koji oznauju njihove posebne glasovne vrijednosti (npr. i s); med. znakovi za prepoznavanje bolesti dijakriza (gr. diakrisis) procjenjivanje, prepoznavanje (osobito stupnjeva bolesti) dijakronija (gr. dia, chronos vrijeme) lingv. povijest jezika dijakustika (gr. diakuo) fiz. znanost o prelamanju zvuka dijalaga (gr. diallage razlika; promjena miljenja, pomirenje; savez) 1. vrsta rude (bogate eljezom); 2. ret. figura kojom se vie razloga svodi na jedan dijalekt (gr. dialegesthai razgovarati, dialektos) filol. narjeje, svaki lokalni govor koji se razlikuje od slubenog i standardnog jezika dijalektian (gr. dialektikos) koji odgovara znanosti o miljenju, koji je u skladu s tom znanou; dosjetljiv, domiljat

dijalektiar dijalektiar (gr. dialektikos) dobar govornik; onaj koji je vjet u raspravljanju; fil. onaj koji se vjeto slui dijalektikom, koji primjenjuje dijalektiku metodu dijalektika (gr. dialegomai razgovaram, dialektike) umijee razgovaranja (bilo s drugima ili sa samim sobom); umijee znanstvenog raspravljanja, disputiranja; dosjetljivost, domiljatost, snalaljivost u govoru; fil. znanost o kretanju miljenja kroz proturjenosti koje se, tijekom miljenja, ponovno ukidaju dijalektolog (gr. dialektos, logos) filol. onaj koji ispituje i prouava narjeja, poznavatelj dijalekata dijalektologija (gr. dialektos, logia) filol. znanost o dijalektima dijalektomanija (gr. dialektos narjeje, mania strast) pretjerana uporaba dijalekta (narjeja) u knjievnim djelima dijalelon (lat. od gr. di' allelon, dia pomou, allelon uzajaman) log. definicija u krugu, tj. odreivanje pomou pojma koji se treba odrediti; dijalela dijalelus (lat. od gr. tropos diallelos) log. zakljuak u krugu dijalema (gr. dialeipo ostavljam razmak, dialeimma) prekid, razmak, meduvrijeme; med. bolesno stanje (osobito kod groznice) dijalitiki (gr. dialyo) koji rastavlja, koji razdvaja, koji unitava; dijalitiki dalekozor vrsta dalekozora koji uklanja boje, akromatian dalekozor dijaliza (gr. dialyo rastavljam, razdvajam, dialysis) med. razluivanje, odvajanje sluzastih tvari kod osmoze; smrt; gubljenje ili iscrpljivanje snage; fiz. odvajanje kristaloida od koloida putem osmoze; izmjena tekuina; filol. i ret. v. dijereza i asindeton dijalog (gr. dialogos) razgovor dviju ili vie osoba; literarni umjetniki ob-

291

dijametar lik u antikoj filozofiji koju su stvorili sofisti, Sokrat i, osobito, Platon; prid. dijaloki dijalogirati (gr. dialegomai) uvoditi na scenu vie likova koji razgovaraju dijalogizam (gr. dialogos) lit. figura u kojoj su udrueni pitanje i odgovor: pisac samoga sebe pita i odgovara, ili drugog pita, a sam odgovara dijalogizirati (gr. dialegomai) dati neemu oblik razgovora, izloiti neku misao itd. u obliku razgovora dijamagnetizam (gr. dia kroz, magnes magnetni kamen) fiz. svojstvo nekih tvari u obliku prutia da se u magnetnom polju postave svojom duinom okomito na pravac linija sile (ekvatorijalno); dijamagnetne tvari ili dijamagnetna tijela su: bizmut, antimon, iva, talij, zlato, srebro, olovo, cink, bakar, fosfor, itd.; supr. paramagnetizam dijamagnetometar (gr. dia, magnes, metron) fiz. ureaj za mjerenje i ispitivanje dijamagnetizma dijamant (fr. diamant, lat. adams, gr. adamas) min. kristaliziran ugljik, najtvri, najgui, najsjajniji i najskupocjeniji dragi kamen koji se moe brusiti samo svojim vlastitim prahom; tisk. najsitnija vrsta tiskarskih slova; fort. rov bez dna (veoma dubok) za sprjeavanje upada neprijatelja u zaklon dijamantin (fr. diamant) vunena tkanina s figurama i kriiima dijamantna boja mjeavina lanenog ulja i grafita, slui za premazivanje eljeznih predmeta (ograda, vrata itd.) dijamb (gr. di-, iambos) metr. dvostruki jamb, stihovna stopa od etiri sloga: U U dijametar (gr. diametros) geom. promjer, najvea tetiva, tj. duina koja prolazi kroz sredite kruga, krivulje

dijametralan (npr. elipse) i spaja dvije toke oboda krunice dijametralan (gr. diametros) pr. koji pripada promjeru; pril. sasvim, posve, potpuno, npr. dijametralno suprotan sasvim, skroz, potpuno suprotan dijamorfoza (gr. dia, morfe oblik) oblikovanje, pretvaranje u odreen oblik dijanasologija (gr. dianassein puniti, logia) punjenje ivotinjskih tijela dijandrija (gr. diandria) dvomuevnost; bot. mn. biljke sa dva pranika u jednom hermafroditnom cvijetu, npr. maslina (II. klasa u Linneovom sustavu) dijanoegonija (gr. dianoia miljenje, gone raanje) fil. znanost o podrijetlu i izvoru spoznaje dijanoetian (gr. dianoia razum) fil. voden razumom, razuman; dijanoetine vrline vrline (kod Aristotela) u kojima dolazi do izraaja razum (znanje, razboritost, mudrost, umjetnost), za razliku od etikih vrlina kod kojih se razum pojavljuje kao gospodar elja i strasti dijanoja (gr. dianoia) fil. miljenje, sposobnost miljenja, razum; znaenje dijantus (gr. dianthes) bot. koji ima dva cvijeta, koji bujno cvjeta (npr. karanfil) dijapasma (gr. diapassein posipati izmeu) biljni praak za posipanje rana dijapazon (gr. dia, pas sav) glaz. kod Grka: oktava; danas: opseg jednog glasa ili instrumenta; kod Francuza: zvuna vilica dijapedeza (gr. diapedao probijem, izbijem, diapedesis) med. krvavo znojenje, probijanje krvi kroz opnu vena, procurenje krvi kroz vene dijapente (gr. dia, pente pet) glaz. kroz pet tonova, tj. kvinta

292

dijarizam dijapijema (gr. dia, pyein) med. zagnojavanje, osobito plua, ir u prsima dijapijetici (gr. dia, pyein) mn. med. sredstva koja pomau gnojenje dijapijetian (gr. dia, pvein) med. koji pomae stvaranje gnoja, zagnojavanje dijapijeza (gr. dia, pyein gnojiti, zagnojiti, pyesis gnojenje, zagnojenje) v. dijapijema dijaplaza (gr. diaplasis) med. namjetanje uganutog ili prelomljenog uda, prelomljene kosti dijaplazma (gr. diaplasma) med. oblog; oblaganje ili mazanje cijelog tijela dijaplegija (gr. dia, plegma udarac) med. opa klonulost, uzetost dijapnoici (gr. diapneo isparavam) mn. med. sredstva koja pomau isparavanje koe, sredstva koja izazivaju umjereno znojenje dijapnoja (gr. diapneo ishlapim) med. blago isparavanje koe, slabo znojenje dijaporeza (gr. diaporesis zabuna, neodlunost, sumnja) neodlunost, neizvjesnost, sumnja (osobito kao retorika figura) dijapozitiv (gr. dia lat. positivus) opt. slika na posebnoj staklenoj ploi koja se pomou projekcijskog ureaja (skioptikona) prenosi poveana na platno dijareja (gr. diarrheo protjeem) med. proljev dijarij (lat. diarium) kod Rimljana: dnevni obrok, osobito za kunu poslugu; danas: dnevnik, knjiga u koju se unose dnevna zbivanja dijarija (lat. diaria febris) med. svakodnevna groznica dijarizam (gr. dyao unesreim, upropastim) ret. figura u kojoj se osobito podvrgava ruglu neija neprilika ili neprilinost, npr.: Pristaje mu kao

dij artroza magaracu sedlo, Vidjela aba gdje se konj potkiva, pa i ona digla nogu itd. dijartroza (gr. di-arthron) spajanje zglobova tako da budu sposobni za gibanje; sastavak zglobova dijas (gr. dyas) dvojstvo, dvojnost dijashiza (gr. diaschizein kidati) med. kidanje, odvajanje, rastavljanje dijashizma (gr. diaschizein) med. v. dijashiza dijasirm (gr. diasyrmos) ruganje, ismijavanje; retorika figura koja se sastoji u pretjeranom umanjivanju; suprotno: hiperbola dijaskeuast (gr. diaskeuastes preraujem) onaj koji kritiki prerauje neko staro djelo, osobito Homerove pjesme dijaskopija (gr. diaskopeo svestrano razmatram) opt. prosvjetljavanje zrakama, npr. rengenskim dijaskopska projekcija opt. prikazivanje prozirnih predmeta, osobito prozirnih slika, na staklu (dijapozitivu) u proputenoj svjetlosti dijasostian (gr. diasozo spasim) med. koji uva, spaava, titi dijasostika (gr. diasozo spasim) med. vjetina odravanja ivota, njegovanje i odravanje zdravlja; mn. dijasostici sredstva za odraavanje zdravlja i ivota dijaspazma (gr. diaspasma razdvojenje, praznina, diaspao razvlaim; razdvojim) razdvajanje, pauza, stanka izmeu dva stiha neke pjesme dijaspora (gr. diaspeiro rasipam, diaspora) rasipanje, rasutost, razbacanost; u Novom zavjetu: Zidovi prognani iz Judeje i rasuti po drugim zemljama; Hrvati izvan domovine dijastaltian (gr. diastello razdvajam, rastavljam) koji se rastavlja, razdvaja; koji se rastee, razvlai, iri dijastatian (gr. diastasis) kem. koji pretvara krob u eer

293

dijateza dijastaza (gr. diastasis razdvojenost) kem. enzim ili ferment naen u ivotinjama i biljkama koji djeluje na ugljikohidrate i ini da se krob pretvara u eer te znatno pridonosi metabolizmu dijastaza (gr. diastasis) razilaenje, rastajanje, razdvajanje, cijepanje; zool. protuprirodno razdvajanje kostiju ili hrskavice; bot. odraivanje, degeneriranje biljaka dijastema (gr. diastema) razmak, udaljenost, meuprostor; glaz. interval dijastematian (gr. diastema) glaz. s meuprostorima, s intervalima dijastil (gr. dia, stylos stup) arhit. velika dvorana s mnogo stupova; kod starih Grka: dvorana u kojoj su stupovi bili meusobno udaljeni za tri debljine stupa dijastimometar (gr. diastema razmak, metron) naprava za mjerenje udaljenosti, razmaka dijastola (gr. diastello razdvajam, rastavljam) poet. rastezanje, produivanje, osobito sloga koji je inae, sam po sebi, kratak; fiziol. irenje srca i arterija zbog aktivnog skupljanja srane muskulature (sistole); u gr. gramatici: znak za rastavljanje dijateka (gr. diatithemi) savez, ugovor; Stari i Novi zavjet dijaterman (gr. dia, thermaino grijem) fiz. koji proputa toplinske zrake; supr. aterman, adijaterman dijatermanzija (gr. diathermaino progrijem) fiz. svojstvo tijela da proputaju toplinske zrake dijatermazija (gr. dia, thermasia toplina) fiz. osobina tijela da proputaju toplinske zrake dijatesaron (gr. dia, oi ili ai tessares, ta tessara etiri) glaz. ista kvarta; naziv za prijevode etiriju evanelja, tzv. evangelike harmonije dijateza (gr. diathesis, diatithemi) rasporeivanje, ureaj, ustrojstvo, sa-

dijateze stav; med. sklonost nekoj bolesti; dispozicija dijateze (gr. diatithesis) med. tzv. "osnovne bolesti" ili sklonost bolestima dijatoman (gr. diatomos podijeljen) min. koji se moe lako dijeliti samo u jednom smjeru: fiziol. jednostanian dijatomeje (gr. diatomos razdijeljen, rastavljen) mn. bot. silikatne alge, na granici izmeu ivotinjskog i biljnog carstva (od njihovih ljuturica i nitroglicerina pravi se dinamit) dijatonika skala (gr. diateino isteem, lat. scala ljestvica) glaz. ljestvica u kojoj je niz od 8 tonova podijeljen na 5 cijelih i 2 polustupnja; dakle, intervali u dijatonskoj ljestvici nisu jednaki dijatriba (gr. diatribe) zanimanje, zabava, razgovor; kritiki polemini spis; paskvila; fil. omiljena metoda cinika i stoika po kojoj su izlagali svoja nauavanja; as ozbiljno, as aljivo, veoma satirino i s grubim pikanterijama dijecan (gr. di-, oikos kua, dom) sa dva doma dijeceza (gr. dioikesis gospodarstvo, kuenje) gospodarstvo, uprava, ureenje; od Dioklecijana naziv za 14 glavnih dijelova Rimskog Carstva; danas se upotrebljava samo u crkvenoj upravi (kod katolika: biskupija; kod protestanata: upa koja se nalazi pod jednim superintendantom); dijecezno pravo slubeno pravo, mjerodavno pravo biskupa dijecezan (gr. di-oikeo gospodarim, kuim, upravljam) biskup kao upravitelj dijeceze; pripadnik (ili: lan) dijeceze dijecije (gr. di-, oikos) bot. biljke kod kojih jedna stabla nose samo muke, a druga samo enske cvjetove, npr. topola, vrba i dr.

294

dijurnist dijereza (gr. diaireo razdvajam, diairesis) gram. razdvajanje, ralanjivanje jednog dvoglasnika (diftonga) na dva samoglasnika, npr. ae u ae; med. razdvajanje, rastavljanje, osobito krvnih ila dijeta (gr. diaitao lijeim, diaita lat. diaeta nain ivota) med. uredan nain ivota (s obzirom na hranu, pie, spavanje i odmaranje); njegovanje zdravlja, osobito: hrana koju u tu svrhu propie lijenik, bolesnika hrana; drati dijetu ivjeti jednostavno i umjereno dijetar (lat. dietarius) v. dijetist dijetarski (lat. dies dan) koji prima dnevnicu, dnevniarski; pril. dnevno dijete (lat. dies dan, dieta) mn. nadnice, dnevnice koje prima slubenik, narodni izaslanik itd. umjesto stalne plae; sjednice narodnih izaslanika dijetetiar (gr. diaitao lijeim) onaj koji ui kako treba uvati zdravlje, pobornik urednog i umjerenog naina ivota dijetetika (gr. diaitetike sc. techne) znanost o nainu ivota korisnom za odranje zdravlja dijetetski (gr. diaitao lijeim) umjereno, korisno za zdravlje; dijetetski propisi propisi kojih se valja pridravati da bi se ouvalo zdravlje; dijetetska sredstva sredstva korisna za zdravlje dijetist (lat. dies dan) sluga ili slubenik koji radi samo za dnevnicu, dnevniar; u Kat. ckrvi: sveenik koji slui jutarnju misu dijeza (gr. di-iemi, fr. diese) glaz. razlika izmeu velikoga i malog polutona, etvrtina tona; svaka mala promjena u tonu; "krii" kao znak da se jedna nota povisuje za pola tona dijurna (lat. dies dan, diurna) dnevna plaa ili nagrada, dnevnica dijurnist (lat. diurnus) dnevnih

dik dik (fr. dus, lat. dux) 1. vojvoda, herceg; u Francuskoj: stupanj plemstva izmeu princa i markiza; 2. luksuzna laka kola za dame, bez sjedala za koijaa, a sa stranjim sjedalom za slugu dikcija (lat. dictio) jezik ili stil nekog pisca; nain izraavanja, izraavanje dikcionar (lat. dictionarium) rjenik koji ne sadri samo pojedine rijei nego i frazeologiju nekog jezika dike (gr. dike) 1. pravo, pravda, pravednost; 2. mit. Dike grka boica pravde i pravedne osvete dikearhija (gr. dike pravo, pravda, archo vladam) vladavina prava, pravna drava; suprotno: despocija dikeokracija (gr. dike, krateo vladam) v. dikearhija dikeologija (gr. dike, logia) pravo, znanost o pravu dikirion (gr. dikyrios dvojak) pravosl. svijenjak s dvije ukrtene svijee diki (tur.) obrub, av, ukras, ara diklinije (gr. di-, kline leaj, postelja) bot. biljke kod kojih se pranici i tuci ne nalaze u jednom cvijetu, nego su podijeljeni na razne cvjetove, jednospolne biljke koje imaju ili samo muke ili samo enske spolne organe dikokian (gr. di-, kokkos jezgra) bot. koji ima dvije jezgre, dvojezgreni dikolon (gr. di-, kolon dio, odjeljak) poet. pjesma koja se sastoji od dvije vrste stihova, dikolika pjesma dikordij (gr. di-, chorde ica) glaz. instrument s dvije ice dikotiledone (gr. di-, kotyledon udubljenje, pijavica) bot. biljke kod kojih se pri klijanju javljaju dva klicina listia dikroizam (gr. dichroos, di- chros boja koe, mast) dvobojnost, dvostruko mijenjanje boja dikromatian (gr. di-, chroma boja) u dvije boje, dvobojan

295

diktirati dikroskop (gr. dichroos, skopeo gledam) instrument za promatranje i utvrivanje dikroizma kristala itd. diksilend (engl. dixieland) dez-orkestar kakav su razvili bijeli glazbenici; sastoji se od trumpete, pozaune, klarinete, glasovira, gitare (ili: benda), basa (ili: suzafona) i od udaraljki diktafon (lat. dictare, gr. foneo zvuim) ureaj koji, slino fonografu, prima ono to se govori i ponavlja kad se treba zapisati (slui umjesto stenograma) diktaman (lat. dictamnum) jasenak, rutvica (ljekovita biljka, vrsta maurane) diktando (lat. dictando)' pisanje po diktatu; zadatak napravljen po kazivanju u pero diktat (lat. dictatum) 1. kazivanje u pero, zadatak raen po kazivanju u pero; diktando; 2. nareenje, zapovijed diktator (lat. dictator) 1. u starorimskoj dravi: najvii slubenik s neogranienom vlau koja je mogla trajati najvie est mjeseci, a kojega su birali u izuzetno tekim prilikama za dravu: 2. onaj koji neogranieno vlada, koji zapovijeda, koji trai poslunost bez pogovora diktatura (lat. dictatura) vlast diktatora; reim koji uspostavlja diktator; neograniena vlast diktatura proletarijata prema povijesnom materijalizmu: dravni oblik vlasti radnike klase (proletarijata) koji ona mora uspostaviti da bi osigurala ukidanje kapitalistike eksploatacije i kapitalizma te ostvarenje komunistikog drutva diktirani mir mir koji se sklapa po diktatu drugih sila, bezuvjetni mir koji se mora prihvatiti i potpisati diktirati (lat, dictare) kazivati u pero, govoriti nekome tako da onaj kome se govori to zapisuje; govoriti nekome

diktitis to treba raditi, savjetovati, zapovijedati; propisivati, propisati, npr. kaznu diktitis (gr. diktyon mrea) med. upala mrenice diktivan (lat. dicere govoriti, dictus) gram. izjavan dilaceracija (lat. dilacerare razderati, raskomadati) rastrgnue, razdiranje, raskinue dilacija (lat, differre odgoditi, dilatio) odugovlaenje, odgaanje roka dilatabilan (lat. dilatabilis) rastegljiv, pruiv, koji se moe proiriti dilatacija (lat. dilatatio) rastezanje, irenje, proirivanje; med. proirenje srca dilatator (lat. dilatator) med. otvara, sprava za proirivanje, npr. rane dilatatoran (lat. dilatatorius) koji proiruje, rastee, razvlai dilatometar (lat. dilatere, gr. metron) fiz. sprava za mjerenje volumenskog irenja pojedinih tekuina dilatoran (lat, dilatorius) koji razvlai, odugovlai, otee, odlae dilatorij (lat. dilatorium) prav. propis (ili: naredba) o odgaanju roka dilber (tur.) prid. lijep, krasan, zanosan, voljen; im. dragi; ljubimac; miljenik; zavodnik dilema (gr. dilemma) neugodan poloaj u kojem se nalazi ovjek kad se mora odluiti izmeu dviju podjednakih mogunosti; dvojba; log. zakljuak u kojem je prva premisa hipotetian sud, a druga disjunktivan (polilela) diletant (tal. dilettante) prijatelj (ili: ljubitelj) umjetnosti, onaj koji se bavi nekom umjetnou ili vjetinom samo iz ljubavi prema njoj ili radi prikraivanja vremena (za razliku od umjetnika kao znalca, strunjaka); pren. onaj koji je u nekoj struci povran, nedouen, bez strune spreme

296

diluvij diletantizam (tal. dilettare) ljubav prema umjetnostima ili vjetinama, bavljenje neim iz ljubavi, a ne profesionalno; pren. nestrunost, povrnost diletantsko kazalite kazalite u kojem glume oni kojima gluma nije struka diletirati (tal. dilettare) zabavljati, veseliti diligencija (lat. diligentia) briljivost, paljivost; revnost, marljivost; prav. briljivo izbjegavanje povrnosti u poslovima; con diligenza it. kon dilienca (tal.) glaz. briljivo, paljivo diliansa (fr. diligence) brzina, hitrina; zatvorena koija za prijevoz putnika, tzv. brza pota; potanska koija dilkua (tur.) ptica (papiga, slavuj) dilogian (gr. dilogos) koji se moe dvojako razumjeti, dvosmislen dilogija (gr. dilogia) dvojako znaenje, dvosmislica dilucida intervalla (lat.) mn. med. svijetli trenuci, tj. trenuci svijesti i prisebnosti kod bolesnika, osobito duevnog bolesnika; ee: lucida intervala dilucidacija (lat. dilucidatio) prav. objanjenje, tumaenje dilucidirati (lat. dilucidare) osvijetliti, rasvijetliti; objasniti, protumaiti dilucija (lat. dilutio) razblaivanje, rastapanje, smanjivanje jaine diludij (lat. diludium) odmor pri gladijatorskim borbama; kaz. vrijeme izmeu inova diluencije (lat. diluentia) med. sredstva za razblaivanje diluendo (tal.) glaz. gasei se, s postupnim slabljenjem jaine tona dok se potpuno ne izgubi diluirati (lat. diluere) razblaiti, npr. vino vodom; otopiti, rastopiti, oprati, zbrisati, razbiti (npr. sumnju, nepovjerenje) diluvij (lat. diluvium spiranje zemlje) poplava, potop; poplavljena zemlja;

diluvij alan

297

dimorfija stihovna takta, npr. jedan jampski stih od etiri stope, kvaternarij dimetilbenzol kem. otapalo za kauuk i lak, ksilol dimijaua ena koja nosi dimije; pren. zatucana, nemoderna muslimanka) dimije (tur. dimi) vrlo iroke hlae istonjakog kroja (za mukarce i ene) diminucija (lat. diminutio) smanjivanje, smanjenje, umanjivanje, umanjenje, poputanje; smanjenje, smanjenost, umanjenje, umanjenost; trg. odbijanje od svote; diminutio capitis it. diminucio kapitis (lat.) prav. graanska smrt diminuedno (tal.) glaz. postupno tie, sve slabije (tj. smanjivati jainu tonova) diminuirati (lat. diminuere) smanjiti, smanjivati, umanjiti, suziti, skratiti, popustiti (npr. u snazi, jaini) diminuto (p. diminuto) u panjolskoj inkviziciji: optueni za herezu koji nije, po miljenju inkvizitora, sve priznao, osobito onaj koji je izdao premalo sukrivaca (nakon muenja ovakvi su krivci spaljivani na lomai kao nepopravljivi grjenici) diminutor (lat. diminutor) mat. umanjitelj; suptrahend dimirba (tur. demirba) imovina dimisija (lat. dimissio) smjenjivanje s poloaja, otputanje; ostavka, zahvaljivanje na slubi; usp. demisija dimisionar (lat. dimissionarius) onaj koji daje ostavku na zvanje ili poloaj dimisorij (lat. dimissorium) isprava o otputanju, smjenjivanju dimitirati (lat. dimittere) otpustiti, otjerati iz slube; zahvaliti se, dati ostavku dimorfan (gr. di-, morfe, oblik) koji ima dva oblika, dvooblian; dimorfne biljke biljke iji se cvjetovi javljaju u dva oblika; v. dimorfizam dimorfija v. dimorfizam

geol. doba u razvoju Zemljine kore kad su se ledenjaci poeli topiti, a koje je neposredno prethodilo dananjem dobu diluvijalan (lat. diluvialis) potopni; poplavljen; diluvijalno tlo tlo poplavljenog zemljita; diluvijalni minerali minerali koji su nastali zbog posljednjih velikih promjena u Zemljinoj kori koje su nastale kao posljedica poplave; diluvijalni ovjek pretpovijesni ovjek, praovjek dimaher (gr. dyo dva, machaira ma) gladijator koji u borbi ima dva maa ili ma i bode dime it. dajm (engl.) sjevernoameriki novac = deseti dio dolara dimenzija (lat. dimetiri izmjeriti, dimensio) mjerenje, prostiranje, pruanje; zamiljene ravne linije pomou kojih se prostiranje nekog tijela i njegovih granica (povrine, linije), ili nekog dijela prostora koji predoavamo kao prazan, mogu odreivati i mjeriti; da bismo to mogli odrediti, potrebne su nam tri dimenzije, tri pravca koji se sijeku pod pravim kutom: duina, irina i visina (ili dubina); tijelo ima tri dimenzije (ono je trodimenzionalno), povrina dvije, a linija jednu dimenziju; prema teoriji relativiteta, etvrta dimenzija je "vrijeme"; usp. koordinatni sustav dimenzioniranje (lat. dimensio) mjerenje, proraunavanje veliine, jaine, presjeka dimenzionirati (lat. dimensio) izmjeriti presjek, npr. dobro dimenzionirani zidovi zidovi ija je jaina dobro proraunana; dimenzionirano drvo drvo za grau, graa dimeran (gr. di-, meros dio) koji se sastoji od dva dijela, dva lana, dvolan dimetar (gr. di-, metron) metr. stih koji se sastoji od dvije stope ili dva

dimorfizam dimorfizam (gr. di-, morfe oblik) dvooblinost; biol. javljanje dvaju razliitih oblika kod ivih bia, npr. koko i pijetao; min. svojstvo nekih tijela da se mogu, i pored istog sastava, pojavljivati u bitno razliitim kristalnim oblicima; dimorfija dimotiki (gr. demos narod, puk) varijanta novogrkog knjievnog jezika, temelji se na pukom govoru; din (gr. dynamis sila) fiz. jedinica sile u apsolutnom sustavu mjera: sila koja masi od lg daje ubrzanje od 1 cm u 1 sek. dina (kelt. din) geol. pjeani breuljak, dug po nekoliko stotina, a visok po nekoliko metara, pjeani sprud dinametar (gr. dynamis, metron) opt. instrument za mjerenje snage poveavanja teleskopa dinamian (gr. dynamis) koji se temelji na dinamici; sposoban, koji ima jako djelovanje, koji ima svoju snagu, koji slobodno djeluje, koji djeluje vlastitom unutarnjom i ivom silom, koji je stalno u pokretu; supr. statian dinamiar (gr. dynamis) pristaa dinamistike dinamina geologija v. geodinamika dinamika (gr. dynamike) 1. fiz. znanost o silama i o gibanjima koja te sile proizvode (dio mehanike); 2. sile koje djeluju (ili sila, energija koja djeluje), proizvode djelovanje i upravljaju njime u bilo kojem obliku; glaz. mjera kojom se oznauje jaina izvoenja dinamis (gr. dynamis) sila, snaga, sposobnost; (u Aristotelovoj filozofiji nasuprot energiji, stvarnosti) mogunost; potencija dinamistika (gr. dynamis) nauavanje koje tvar i pojave u prirodi izvodi iz sila prirode dinamit (gr. dynamis sila) eksploziv, mjeavina koja se sastoji od 75% ni-

298

dinaroid troglicerina i 25% nekoga drugog, elastinog, ali neeksplozivnog tijela, obino s infuzorijskom ili dijatomejskom zemljom; ako se, umjesto s infuzorijskom zemljom, pomijea s prahom slabo peenog drvenog ugljena, mjeavina se tada zove celulozni dinamit (izumitelj vedski kemiar Alfred Nobel, 18331896) dinamizam (gr. dynamis sila) v. preanimizam dinamo (gr. dynamis) stroj za proizvodnju elektrine struje mehanikim radom, okretanjem vodia kroz magnetno polje dinamo-stroj v. dinamo dinamoelektrini stroj v. dinamo dinamogen (gr. dynamis, genos podrijetlo) fiz. koji proizvodi snagu dinamograf (gr. dynamis sila, grafo piem) pokaziva sile, naprava za automatsko biljeenje upotrijebljene sile dinamologija (gr. dynamis sila, logia) znanost o pojedinim prirodnim silama dinamometamorfoza (gr. dynamis, metamorfosis) geol. preobraavanje ruda u velikim dubinama kamene ' kore (pod utjecajem visoke temperature, tlaka i vode) u nove rude dinamometar (gr. dynamis sila, metron mjera) fiz. naprava (obino s oprugom) za mjerenje sila dinamometrija (gr. dynamis, metria) fiz. mjerenje sila; prid. dinamometrijski dinamozoizam (gr. dynamis sila, zoon ivo bie) fil. nauavanje o snazi obdarenoj svijeu i voljom dinarid (naziv prema planini Dinari) tip ljudske rase sa sljedeim karakteristikama: visok rast, kratka glava, tamna kosa, crne oi, esto kukast nos dinaroid ovjek nalik na dinarida

dinas-cigle dinas-cigle na vatru veoma otporno kamenje od istog kvarca, s malom primjesom vapna, eljeznog oksida i ilovae; slui za unutarnje oblaganje pei s visokim temperaturama dinast (gr. dynamai mogu, dynastes) vladar, gospodar; u srednjem vijeku: posjednik vitekog imanja, vlastelin dinastian (gr. dynastes) koji pripada nekoj vladarskoj lozi; koji je pristaa neke vladarske loze, dinastije dinastija (gr. dynasteia vlast, mo) vladarska loza, niz vladara iz iste loze dinastizam (gr. dynastes vladar) odanost vladaru, odnosno vladajuem domu, privrenost dinastiji dine (fr.diner ruak; dananje znaenje: veera) 2. glavni obrok; svean otmjen ruak, gozba dine (kelt.) 1. mn. brjegovi od ivog pijeska koje nanosi vjetar; sipine, pijesci, prina, prud dingi (engl. dinghy, dingey) port, mali amac za jedrenje dingo (austral.) divlji ili poludivlji australski pas dinici (gr. dinos vrtoglavica) mn. med. sredstva protiv vrtoglavice; tonije: antidinici dinigla podlanica, komara, lovrata (vrsta ribe) dining-car it. dajning-kar (engl.) kola za ruanje; dining-room it. dajningrum (engl.) blagovaonica dinirati (gr. deinos, straan, ornis ptica) v. moavke dinkohotizam (p. Don Quijote) sklonost pustolovinama, avanturama dinofonitet (gr. deinos silan, jak, fone glas) lingv. jaina glasa dinosaur (gr. deinos uasan, straan, sauros guter) zool. divovski pretpotopni gmaz (dugaak do 30 m) iji kostur pokazuje karakteristike ptice i sisavca

299

Diomed dinoterij (gr. deinos uasan, straan, therion zvijer) vrsta pretpotopnog divovskog rilaa dinstati (njem. diinsten) priti jelo na poseban nain; pirjati dinsuz (tur. din vjera, syz bez) bezvjerac, bezbonik, ateist Dio (tal. Dio, lat. Deus) Bog; per Dio! (tal.) zaboga! dioda (gr. dyo dva, anodos uspon) u radio-tehnici cijev sa dva elementa; usp. trioda diofiziti (gr. dyo, fysis priroda) mn. pristae kranske sljedbe koja je smatrala da su u Kristu bile dvije prirode, boanska i ljudska; suprotno: monofiziti Diogen (gr. Diogenes "onaj koji vodi podrijetlo od Zeusa") filozof iz Sinope u M. Aziji (403323 pr. n. e.), nazvan "Pas"; Sokratov pojam autarkije podigao je do askeze koja odbacujui svaku ivotnu udobnost trai krajnje odricanje elja; nije priznavao postojee zakone i bio je prototip cininog filozofa; o njemu se pria da je stanovao u bavi, da je Aleksandra Velikog (kad ga je ovaj posjetio i rekao mu da kae jednu elju) zamolio da mu se skloni sa sunca, da je u podne po Ateni svijeom traio 'ljude" itd.; pren. onaj koji prezire svijet, mizantrop Dioklecijan rimski car, podrijetlom Dalmatinac (3. i 4. st. n. e.); Dioklecijanova palaa ljetnikovac u obliku rimskog tabora koji je Dioklecijan izgradio nedaleko od svog rodnog mjesta Salone (Solina) zametak dananjeg Splita dioktaedar (gr. di-, okto osam, edra osnova) geol. poliedar s dvaput po osam, tj. esnaest, povrina; prid. dioktaedarski diolen naziv za sintetike tkanine Diomed 1. kralj Trakije, sin Aresov, bio je veoma okrutan (svoje je kobile hra-

Diomeje nio ljudskim mesom); svladao ga je Heraklo i dao ga za hranu tim kobilama; 2. sin Tidejev, jedan od najveih junaka pod Trojom; nakon povratka iz rata bio je prognan iz vlastite kue te se preselio na zapad i osnovao nekoliko novih gradova (i Primoten zovu "Diomedov otok") Diomeje staroatenske svetkovine u ast Herakla (naziv po atenskom heroju Diomu, Heraklovu ljubimcu) Diona mit. nimfa, ki Urana i Geje, sa Zeusom rodila Afroditu; 2. etvrti Saturnov unutarnji satelit, otkriven 1684. Dioniz (gr. Dionysos) mit. prijatelj muza, starogrki bog vina i vinogradarstva; Bakho dionizije (gr. Dionysia) mn. starogrke svetkovine u slavu boga Dioniza, inile su ih preteito orgijanja i pijanevanja; bakanalije dionizijska era raunanje vremena od Kristovog roenja koje je uveo Dionizije Mali (Dionisus Exiguus), znanstvenik iz VI. st.; prema njemu, Krist se rodio 754. g. od osnivanja Rima dionizijski (gr. Dionysos) fil. izraz kojim Nietzsche naziva element pun snage i strastvenosti u ivotu i volji; suprotno: apolonijski diopter (gr. dia kroz, orao gledam, vidim) opt. sprava za viziranje, osobito na ureajima za mjerenje; sastoji se od dva dijela, od kojih je jedan okrenut oku onoga koji vizira, a drugi predmetu koji treba vizirati dioptrian (gr. dioptrikos) koji spada u dioptriju; dioptrine boje boje koje nastaju zbog prelamanja svjetlosti dioptriko ravnalo mesingano ravnalo koje ima dvije tanke metalne ploice s prorezima kroz koje se gleda (zastarjeli geodetski instrument za odreivanje pravca na stolu za mjerenje)

300

dioteleti dioptrija (gr. dioptron sve kroz to se vidi) opt. jedinica za mjerenje jaine lee (jaina lee = reciprona vrijednost arine udaljenosti), jaina lee ija je arina udaljenost jedan metar; lea jaine 5 dioptrija ima arinu udaljenost 0,20 m dioptrika (gr. dia, orao gledam) opt. znanost o prelamanju svjetlosnih zraka kroz vodu, staklo i dr.; anaklastika diorama (gr. di-orao gledam kroz) prozirna slika, okrugla slika na prozirnom materijalu koja pomou umjetnog osvjetljavanja pokazuje promjenjive svjetlosne tonove (dnevne i veernje pejzae) ili tonove boja (zima, bujno zelenilo), ponekad s likovima u pokretu; izumio Daguerre 1822. g. dioreksin (gr. diorysso potkopavam) ekspolozivni prah, mjeavina pikrinske kiseline, drvenog ugljena, piljevine, salitre i sumpora dioristiki (gr. diorizo ograniavam, odvajam, razlikujem) koji objanjava, tumai, odreuje diorit vrsta kamena vulkanskog podrijetla diorizam (gr. diorismos ograniavanje, odredba) fil. odreivanje pojma diortotian (gr. diorthoo ispravljam) koji ispravlja, koji slui za ispravljanje (ili: namjetanje, dotjerivanje) diortoza (gr. diorthosis ureivanje) popravljanje, poboljavanje; med. namjetanje, ispravljanje uganutih ili iskrivljenih udova Dioskuri (gr. Dios-kuri sinovi Zeusovi) mit. Kastor i Polideur (Poluks), blizanci; pren. nerazdvojni prijatelji diosmoza (gr. di-, dia-, osmos guranje, tiskanje) fiz. v. osmoza diostoza (gr. di-, osteon kost) med. pomicanje kostiju dioteleti (gr. dyo, thelo hou) mn. teol. pristae nauavanja o dvije prirode i

dipetalan dvije volje u Isusu Kristu; usp. monoteleti dipetalan (gr. di-, petalon list) bot. sa dva lista, sa dva cvjetna listia dipigus (gr. di-, pyge stranjica) dvojna nakaza koja ima jednu glavu i jedan prsni ko, ali se tijelo ispod pupka udvostruuje, tako da nakaza ima dvije stranjice i dva para nogu dipirih (gr. di-, pyrriche) metr. dvostruki pirih, stihovna stopa od etiri kratka sloga: U U U U diplazija (gr. diplasis dvostruk) glaz. dvostruki pianoforte, s dvije klavijature koje stoje jedna prema drugoj diplazijazam (gr. diplasios dvostruk) udvostruenje, podvostruenje diple (gr. diple) kritiki znak u obliku poloenog velikog slova ipsilona za oznaavanje pogrenog naina itanja, kao i sumnjivih mjesta u pjesnikim djelima, osobito u drami, kako bi se 'glumac upozorio da ne pogrijei u interpretiranju diplodok (diploos dvostruk, dokos greda) izumrli golemi guter iz skupine dinosaura, imao je dugaak vrat i rep te je ivio na kopnu i u vodi diploja (gr. diplon) fiziol. stanini sloj izmeu dviju tankih kotanih ploa, osobito kod kostiju lubanje; bot. unutarnja stanina masa lia i plodnice diploma (gr. diploo, diploma) povelja, osobito ona kojom se daju dostojanstva, slobode, povlastice, prava itd.; povelja o imenovanju, osloboenju ili pomilovanju; povelja kojom se ukazuje poast, odlikovanje; svjedodba o poloenom ispitu, osobito na visokim kolama diplomacija (gr. diploma) formalno posredovanje u meusobnim odnosima izmeu civiliziranih drava, naela i pravila koja vrijede u tom pogledu; slubeni organi koji se bave tim poslom; umijee u javnom i taj-

301

diplosija nom voenju pregovora izmeu pojedinih vlada diplomat (gr. diploo, diploma) osoba koja u meunarodnim odnosima predstavlja neku suverenu dravu; pren. oprezan i sumnjiav ovjek diplomatiar (gr. diploma) poznavatelj i znalac u itanju i tumaenju starih povelja diplomatika (gr. diploma) pomona povijesna znanost, znanost o poveljama, tj. umijee itanja i pravilnog tumaenja starih povelja, utvrivanja njihove izvornosti, originalnosti, vremena kad su izdane itd.; ponekad = diplomacija diplomatizirati (gr. diploma) odravati vezu sa stranim vladama, djelovati kao diplomat; voditi pregovore, pregovarati sa stranim vladama; pren. na uglaen nain skrivati svoje miljenje i namjeru, ponaati se oprezno, mudro i uglaeno diplomatrij (gr. diploma) zbirka povelja diplomatski (gr. diploma) poveljno, dokumentirano, to se temelji ili dokazuje na osnovi povelja; to se tie pregovora i veza izmeu drava, to spada u poslove jednog izaslanika u stranoj dravi; dravniki, izaslaniki, ambasadorski; pren. mudro, oprezno, uglaeno, s mnogo takta; diplomatski zbor (fr. corps diplomatique) svi predstavnici stranih drava akreditiranih kod neke vlade, diplomatsko tijelo diplomiran (gr. diploma) koji je dobio pisanu potvrdu o nekoj poasti, svjedodbu o poloenom zavrnom ispitu, povelju o imenovanju na neki poloaj ili neko zvanje diplomirati (gr. diploma) poloiti posljednji i zavrni ispit na visokoj koli, osobito na fakultetu sveuilita diplosija (gr. diplos dvostruk, ops, opos oko) med. dvostruko vienje nekog predmeta, ditopsija

diplosomija diplosomija (gr. diploos, soma tijelo) raanje dvostrukih nakaza (npr. sijamski blizanci) dipodan (gr. di-pus) metr. s dvije stope, od dviju stopa, dvostopni dipodija (gr. di-, pus, podos stopa) metr. dvostruka stopa, spajanje dviju metrikih stopa u osnovni metar ili takt jednog stiha; sizigija dipol (gr.) ureaj koji se sastoji od dvaju nasuprot postavljenih jednakih elektrinih naboja dipren (fr. dupren, po imenu amerike tvrtke Du Pont de Nemours) sintetiki kauuk diprosop(us) (gr. di-, prosopon lice) nakaza s dvije sljubljenje glave, ali tako da se na njoj razlikuju dva lica dipsakus (gr. dipsa e, dipsakos) med. bolest ei dipsetian (gr. dipsao ednim) koji edni, koji voli piti; koji izaziva e dipsodian (gr. dipsao) v. dipsetian dipsomanija (gr. dipsa, mania) med. strast za piem; pijaniko ludilo dipteralni hram arhit. v. dipteros dipteri (gr. di-pteron krilo) mn. zool. dvokrilci, insekti sa dva neobrasla krila (muhe, obadi, komari i dr.) dipterologija (gr. di-, pteron krilo, logia) zool. znanost o dvokrilcima dipteron arhit. v. dipteros dipteros (gr. di-, pteron krilo) arhit. hram ograen sa dva reda stupova; dipteralni hram, dipteron diptih (gr. diptychon dvostruko presavinuto) dvostruka ploa na sklapanje; kod starih krana: popis roenih, krtenih, umrlih itd.; umj. slika u dva dijela, na dvije ploe ili dva platna, slika koja se moe sklapati diptoton (gr. di-, ptito padam) gram. rije koja ima samo dva padea dirandl (njem. Dirndl djevojica) enska haljina u stilu tirolske nonje, direbus (gr. dyo dva, res, dat. rebus stvar) rebus koji ima dvostruko rjeenje

302

diribitor direkcija (lat. directio) uprava, vrhovno upravno ili nadzorno tijelo u nekom poduzeu, drutvu i si. direkcijska linija voj. smjer linije, npr. putanje jednog zrna direkcional (lat.) iroskopski ureaj koji pokazuje smjer letenja u zrakoplovima kad zbog manevriranja magnetni kompas ne radi tono direkt (directus izravan) port, u boksu: udarac ispruenom rukom tako da ruka poe najkraim putem u smjeru protivnikova tijela direktan (lat. directus) izravan, koji je u izravnoj liniji, bez posrednika, neposredan; koji radi bez okolianja; per directum it. per direktum (lat.) pravim putem; direktni porezi neposredni porezi, npr. porez na prihod; indirektni porezi posredni porezi, npr. na ivene namirnice itd.; direktna. trgovina kupovanje robe iz prve ruke, od proizvoaa direktiva (lat. directiva) uputa, propis, pravilo o dranju u nekoj stvari, smjer rada, smjernica; voj. uputa za rad (u obliku naredbe) direktoar (fr. directoire) upravno vijee, direktorij; u Francuskoj revoluciji: najvia upravna vlast, osnovana 22. IX 1795., a svrgnuta 9. XI. 1799.; cijelo razdoblje dok je ta vlast trajala; moda u nainu odijevanja, pokustvu i dr. koja se tada pojavila i imala klasicistiko-antiki karakter direktor (lat. director) ravnatelj, upravitelj; zvanje i djelokrug ravnatelja direktorij (lat. directorium) vrhovna uprava, vrhovno upravno i nadzorno vijee nekog poduzea, zavoda, ustanove i dr.; v. direktoar direktorijalni (lat. directorialis) koji dolazi od direktora ili direktorija (npr. direktorijalno rjeenje) diribitor (lat. diribere brojiti glasove) broja glasova

dirigent dirigent (lat. dirigens) ravnatelj, rukovoditelj, upravlja; glaz. onaj koji ravna izvoenjem glazbenog djela; u pomorskom pravu: poslovoa brodskog drutva dirigirati (lat. dirigere) upravljati, rukovoditi, upuivati; glaz. ravnati izvoenjem glazbenog djela dirimencije (lat. dirimentia) prav. razlozi za razvod braka, prepreke za brak dirimirati (lat. dirimere) rastaviti, razvesti, ukinuti, ponititi diriniti (perz. derend na muci) kuluiti, tj. obavljati teke poslove diritta (tal.) glaz. tonska ljestvica; alla diritta (tal.) po tonskoj ljestvici, tj. postupno, od jednog tona do drugog diriabl (fr. dirieable) aerostat s motorom za pokretanje i ureajima za upravljanje Dirka mit. okrutna ena tebanskoga kralja Lika; muila kraljevu neakinju Antipu sve dok je sinovi (Amfion i Zet) ne spasie privezavi Dirku za rogove bijesnoga bika; ipak se bog Dioniz smilovao na nju te je pretvori ujedan izvor kraj Tebe (Dirkino vrelo); dirupcija (lat. diruptio) probijanje, proboj Dis (lat. dives bogat) starorimski bog podzemlja; grki Pluton. dis glaz. poluton koji se nalazi izmeu tonova d i e dis- (gr. dis) 1. pril. u mnogim sloenicama: dvaput, dvostruko dis- (gr. dys) 3. predmetak kojim se oznauje loe stanje, smetnja, neugodnost ili tekoa (u mnogim, osobito medicinskim izrazima), odgovara hrvatskom nedis- (lat. dis) 2. predmetak koji odgovara naem raz- te oznauje razilaenje, razdvajanje, suprotnost uope disaharidi (gr.) eeri sastavljeni od dvije molekule monosaharida (saharoza, maltoza, laktoza)

303

disciplinirati disakordirati (tal. disaccordare) ne slagati se, ne suglaavati se; ne zvuati skladno disaa (tal. disagio) trg. razlika izmeu boljeg i loijeg novca, na tetu loijeg, tj. broj koji nam pokazuje koliko se jedinica u srebru manje plaa za jednu jedinicu u zlatu (npr. ako je zlatnik 19,50 kn u srebru, onda je disaa po zlatniku 0,50 kn, a po jednoj zlatnoj kuni 0,025 kn) disbarizam (gr. dys ne, raz, barys teak) naziv za pojave u organizmu koje uzrokuje smanjenje atmosferskog tlaka disborso it. disborzo (tal.) trg. predujam, izdatak, troak disceptacija (lat. disceptatio) rasprava, raspravljanje o pitanju koje jo nije izvedeno naisto, debata disceptator (lat. disceptator) presuditelj, sudac u sporu disceptirati (lat. disceptare) raspravljati, pretresati, debatirati discernirati (lat. discernere) odvajati, razlikovati, raspoznavati, uviati, spoznavati discesija (lat. discessio) odlazak, odvajanje; razvod braka discidij (lat. discidium) raskidanje, razdvajanje; razvod braka disciplina (lat.) stega, red, poredak (kolski, vojni, crkveni); znanost, znanstvena grana, znanstvena struka; znanstveni predmet, nastava, nastavna metoda; disciplina arcana it. disciplina arkana (lat.) tajna znanost; teol. uredba o tajnama disciplinabilan (lat. disciplinabilis) sposoban da se poui ili dovede u red, koji se moe neemu nauiti disciplinirati (lat. disciplina) naviknuti (ili: navikavati) na stegu, na red; drati u stezi, u redu, u strogoi; disciplinirane trupe dobro uvjebani i na red naviknuti vojnici

disciplinski disciplinski (lat. disciplina) koji se tie stege, reda, stegovni; disciplinska vlast pravo da se potinjeni silom i strogou natjeraju na obavljanje dunosti; disciplinski postupak istraga pretpostavljene vlasti protiv slubenika zbog nesavjesnog obavljanja dunosti i odreivanje disciplinske kazne discoverer it. diskoverer (engl.) otkriva, izumitelj; est naziv za amerike umjetne satelite disdijaklastian (gr. dis-, diaklao prelamam) opt. koji pokazuje dvostruko prelamanje zraka disdijaklaza (gr. dis-, diaklao prelamam) opt. dvostruko prelamanje zraka disdijapazon (lat. dis, gr. dia, pas sav) glaz. interval od dvije oktave disdikija (gr. dys- ne-, raz, dike pravda) nepravednost, neistinitost, razmimoilaenje s pravnim shvaanjima disecirati (lat. dissecare) razrezivati, ralanjivati rezanjem disekcija (lat. dissectio) rezanje nekog tijela; ralanjivanje (ili: otvaranje) lea disektacija (lat. dissecare) v. disekcija disektor (lat. dissector) onaj koji vri disekciju disemija (gr. dys-, haima krv) med. bolestan sastav krvi, raspadanje krvi diseminacija (lat. disseminatio) sijanje, rasijavanje sjemena ivih bia po zraku; pren. rasprostiranje (ili: raznoenje, irenje) nekog glasa, vijesti diseminirati (lat. disseminare) rasijati, rasijavati, rasipati; rasprostirati, raznositi, pronositi glas, osobito: iriti lano nauavanje disencija (lat. dissentio) razlika (ili: razilaenje) u miljenju; nesporazum, razvod, nesloga disenter (eng. dissenter) "onaj koji drukije misli", heretik (ovako se na-

304

disgregacija zivaju u Engleskoj pristae svih protestantskih Crkava koji su se, ne toliko po nauavanju koliko po ustrojstvu i obredima, odvojili od dravne, episkopalne Crkve, kao prezbiterijanci, independenti, metodisti, baptisti, kvekeri, nonkonformisti i dr.) diserirati (lat. disserere) v. disertirati disertacija (lat. dissertatio) znanstvena rasprava, osobito ona koja se podnosi sveuilitu radi habilitacije ili dobivanja doktorske titule (inauguralna disertacija) disertant (lat. dissertare raspravljati) v. disertator disertator (lat. dissertator) pisac znanstvene rasprave; podnositelj disertacije sveuilitu disesteza (gr. dys-, aisthesis osjet, osjeaj) psih. neosjetljivost, tupoglavost disfagija (gr. dys-, fagein jesti) med. teko gutanje hrane, tekoe i jaki bolovi pri gutanju disfazija (gr. dys-, fasis izreka, femi kaem) psih. smetnja u govoru zbog nesposobnosti pronalaenja odgovarajuih rijei za predodbe disfiguracija (lat. dis-, figuratio) unakaavanje, unakaenje, nagrivanje, nagrdenje, kvarenje oblika, nakaznost, nakaza disforija (gr. dys- ne-, isp. euforija) med. neraspoloenje, nepovjerenje u sebe disfunkcija (gr. dys- ne-, lat. isp. funkcija) med. smetnje pri djelovanju nekog tjelesnog organa, disgenika (gr. dvs-, genos rod, podrijetlo) raanje duevno i tjelesno zaostale djece; suprotno: eugenika disgeusija (gr. dys- ne-, geuo kuam, okusim) med. smetnja okusa, oituje se u zahtijevanju posebnih jela, npr. octa, soli itd. disgregacija (lat. disgregatio) raspadanje, raspad na sastojke

disharmonian disharmonian (lat. dis-, gr. harmonia sklad) neskladan, pogrjean u tonu; koji remeti suglasnost disharmonija (lat. dis-, gr. harmonia) glaz. neslaganje tonova, nesklad, pogrean ton (disonanca, kakofonija); nesuglasnost, neslaganje, razdor, rascijep disharmonirati (lat. dis-, gr. harmozo slaem se) ne biti skladan, grijeiti u tonu; ne slagati se, ne biti sloan dishidrozis (lat. dis-, gr. hydor voda) med. kona bolest na prstima ruku i nogu; javlja se u obliku mjehuria (sitnih plikova), napunjenih bistrom tekuinom i praenih svrbeom dishimija (gr. dys-, chylos sok) med. lo (ili: nepovoljan) sastav tekuina u tijelu (poglavito zbog loe prehrane) disidencija (lat. dissidentia) rascijep, cijepanje; razvod, nesloga; razliitost u miljenju, osobito vjerskom disident (lat. dissidens) otpadnik, odmetnik, onaj koji se razilazi u miljenju, heretik disidij (lat. dissidium) razvod, rascijep, nesloga, razliitost u miljenju disilab (gr. di-, syllabe slog) gram. rije od dvaju slogova, dvoslona rije disimilacija (lat. dissimilatio) gram. razjednaavanje, tj. pretvaranje jednog od dvaju jednakih glasova u neki drugi glas (npr. Beom umjesto Beem); bot. razgradivanje organske hrane u listu; biol. razaranje metabolizma, katabolizam, razaranje promjena tvari u organizmu, raspadanje ive supstance; usp. asimilacija disimilaritet (lat. dissimilaritas) neslinost, razliitost, raznorodnost disimilirati (lat. dissimilis) ne biti slian, razlikovati se; gram. razjednaavati disimulacija (lqt. dissimulatio) zatajivanje; pretvaranje, prijetvornost, prikrivanje; dvolinost, licemjerje

305

disjunktivan disimulator (lat. dissimulator) onaj koji neto taji ili krije, prikriva, licemjer disimulirati (lat. dissimulare) kriti, prikrivati, tajiti, zatajivati; pretvarati se disinvolto (tal.) glaz. neusiljeno, prirodno disipacija (lat. dissipatio) rasipanje, razbacivanje; rastresenost, nepanja; raspravanje, npr. magle, dima; rasipanje energije i njezino pretvaranje u oblike koji se vie ne mogu ponovno iskoristiti za rad, npr. toplina iz parnog stroja koja zagrije zrak disipator (lat. dissipator) raspikua, rasipnik; dimnjak s vie postranih otvora na gornjem dijelu radi ravnomjerne raspodjele plinova disjektan (lat. disjicere, disjectus) razbacan, raspren, razasut disjungirati (lat. disjungere) odvojiti, odijeliti, rastaviti, razvesti disjunkcija (lat. disiunctio) razdvajanje, iskljuenje; suprotnost; logino razdvajanje disjunktivan (lat. disjuncitvus) razdvojan, odvojan, iskljuan, rastavan, koji razdvaja, odvaja, iskljuuje; suprotan; gram. disjunktivne ili rastavne reenice nezavisne reenice koje izriu radnje od kojih se jedna moe dogoditi, a druga ne, npr.: "Ili doi, ili pii"; disjunktivni veznik rastavni veznik (ili); log. disjunktivni pojmovi oni koji su po svom opsegu odvojeni jedan od drugog, ali oba pripadaju, kao srodni, nekom viem, openitijem pojmu; npr: mukaracena, pasmaka; disjunktivni sudovi sudovi s disjunktivnim pojmovima, tj. s pojmovima koji se meusobno iskljuuju (npr. S je ili P1 ili P2); disjunktivni silogizam (ili zakljuak) zakljuak u kojem je prva premisa disjunktivni sud, a druga potvruje ili negira jednu od alternativa postavljenih u prvoj premisi

disk disk (gr. diskeo, diskos) port, okrugla ili obla ploa za bacanje, napravljena od kamena, eljeza ili drveta; igra kod starih Grka ve u Homerovo doba veoma poznata i omiljena; u suvremenoj lakoj atletici bacanje diska ponovno je oivjelo; suvremeni disk, obino od drveta ili eljeza, ima promjer 22 cm, a teak je 2 kg; bot. unutarnji krug sloenih cvjetova, npr. suncokreta diskant (lat. discantus) najvii glas (kod djece i ena) = sopran diskantist (lat. discantare) pjeva koji pjeva najvii glas, sopranist diskantni klju glaz. oznaka tonskih ljestvica koja naznauje da c (ce) pada na prvu crtu diskatapozija (gr. dys-, katapinein progutati, kataposis gutanje) med. tekoa (ili: smetnja) pri gutanju hrane ili pia diskemija med. v. disemija diskinezija (gr. dys- ne-, kineo kreem se) 1. med. automatske kretnje, npr. trzanje miia i si.; 2. neprohodnost disklamacija (lat. disclamatio) negiranje, nepriznavanje; prav. lano poricanje svojih obveza disklamirati (lat. dis-, clamare) poricati, negirati, ne priznavati disko-dokej (gr.-engl. disc-jockey) osoba koja upravlja razglasnim ureajem u disko-klubovima ili na radiju bira glazbu uz popratni komentar disko-klub (gr.-engl.) krug mladei koja se okuplja kako bi sluala suvremenu glazbu i plesala; disko, diska diskobol (gr. diskos, bole hitac) baca diska diskobolija (gr. diskos, bole hitac) bacanje diska diskofil (gr.) skuplja i ljubitelj nosaa zvuka (gramofonskih ploa, kaseta, CD-a)

306

diskonto diskoidan (gr. diskos, eidos oblik) slian disku, slian tanjuru, tanjurast, ploast diskolija (gr. dyskolia) nezadovoljstvo, neraspoloenje, turobnost, sjeta; sklonost nekih ljudi da sve stvari i pojave tumae i gledaju u crnoj boji; suprotno: eukolija diskoloracija (lat. discoloratio) obezbojenje, gubljenje boje, blijeenje diskoloran (lat. discolor) razliite boje, raznobojan, aren diskont (tal. disconto) trg. v. diskonto diskontant (tal. disconto) trg. osoba koje daje mjenicu u eskont diskontar (tal. disconto) trg. osoba koja prima mjenicu u diskont, koja je diskontira diskontinuiran (lat. dis-, continuere) prekinut, kod kojega je prestala veza, bez veza; prekidan, neproduan, koji nije u vezi sa zakonom kontinuiteta diskontinuitet (lat. dis-, continuitas produnost, neprekidnost) prekid, prestanak, prekidnost, neprodunost diskontirati (tal. disconto) trg. odbiti, odraunati; osobito: kupiti ili prodati mjenice, po odbitku odreenih postotaka, za gotovinu prije isteka roka; diskontabilna mjenica ona koja se izdaje pouzdanim trgovakim firmama u koje se ne sumnja da e ih tono i na vrijeme regulirati diskontni posao bank. kupovanje kratkoronih trabina, osobito mjenica iji rok plaanja jo nije dospio; usp. eskontni posao diskontni raun trg. izraunavanje sadanje vrijednosti odreene svote (trabine) ije plaanje tek kasnije dospijeva diskonto (tal. disconto, fr. decompte, escompte) trg. odraunavanje, odbijanje postotaka pri isplaivanju mjenica kojima jo nije dospio rok plaanja; naknada

diskonvenijencija

307

diskrimen vlast, osobito predsjedavajueg, da tijekom rasprave po vlastitom uvjerenju bira sredstva koja mu se ine svrsishodna; diskrecijski diskredit (lat. dis- creditare, fr. discredit) nepovjerenje, lo glas, gubitak kredita; gubitak ugleda (ili: vrijednosti) diskreditiranje (fr. discrediter) liavanje povjerenja ili ugleda, ozloglaenje, iznoenje na lo glas, nanoenje tete neijem dobrom glasu diskreditirati (fr. discrediter) liavati povjerenja ili ugleda, ozloglasiti, uzeti nekome dobar glas, ugled ili povjerenje diskrepancija (lat. discrepantia) nesuglasnost, neslaganje, neskladnost, razlika diskrepantan (lat. disrepans) koji odudara, koji se razlikuje od nekoga ili neega, koji nije u skladu diskretan (lat. discernere razdvojiti, odvojiti, discretus razdvojen, odvojen; razliit) 1. po sebi razliit ili odvojen; mat. fil. kem. diskretna veliina veliina kod koje dio prethodi cjelini, veliina iji dio slui kao mjera (stotina kao cijelo sastoji se od 100 jedinica); supr. kontinuirana veliina, tj. veliina kod koje cjelina prethodi dijelovima, veliina koja nema mjere u sebi (jedinica se ne sastoji od razlomaka); 2. koji umije razborito praviti razliku meu stvarima i si., suzdrljiv, paljiv, utljiv, koji umije uvati tajnu, pouzdan, povjerljiv, mudar, oprezan; 3. discreto, con discrezione it. diskreto, kon diskrecione (tal.) glaz. oprezno, vodei rauna o glavnom glasu i o namjeri kompozitora diskrimen (lat. discernere, discrimen) neto to odvaja, mea, granica, meuprostor; razlika, razmak, razlinost; presudan ili kritian trenutak, najvea opasnost, kriza

diskonvenijencija (lat. disconvenientia) neprilinost, nepristojnost, neprikladnost, neskladnost diskordantan (lat. discordans) neskladan, nesloan, nesuglasan, nejednak diskordantnost (lat. discordare ne slagati se, fr. discordance) nesklad, neskladnost; nesloga, nesuglasnost; geol. neskladno (ili: neparalelno) leanje jednog sustava mlaih slojeva na nekom starijem sloju ili pokraj nekog starijeg sloja diskordija (lat. discordia) nesloga, razdor, nesuglasnost diskordirati (lat. discordare) glaz. odudarati od pravilnog tona, ne slagati se, ne ii usporedno s drugim tonovima, ne biti u skladu diskoteka (gr. diskos kolut, theke krinja, ormar) 1. zbirka nosaa zvuka koje posjeduje neka osoba ili ustanova; 2. ustanova koja posuuje nosae zvuka pojedincima diskrazija (gr. dys-, krasis mjeavina) med. loa izmjena organskih tvari u tijelu diskrecija (lat. discretio, fr. discretion) obzirnost i opreznost u govoru i ponaanju, paljivost, suzdrljivost; voenje rauna o osjetljivosti drugoga; utljivost; velikodunost (pobjednika); predati se na diskreciju predati se na milost i nemilost; a discretion it. a diskresjon (fr.) prema uvjerenju, na milost i nemilost; diskrecijske godine godine zrelosti, godine punoljetnosti; diskrecijsko doba doba u kojem netko ima pravo odluiti se kojoj e vjeri pristupiti; diskrecijski dani trg. vrijeme koje se moe jo ekati od dana kad mjenici doe rok pa do njezinog slanja na protest diskrecijski v. diskrecionaran diskrecionaran (fr. discretionnaire) ostavljen obzirnosti i osobnom miljenju; diskrecionarna vlast slobodno, neogranieno sudsko pravo i

diskriminacija

308

dislokacija diskutabilan (lat. discutere raspravljati) o kojem se moe diskutirati (raspravljati); sporan, prijeporan, nesiguran diskutirati (lat. discutere) objanjavati, raspravljati diskvalificirati (lat. dis-, qualis, facere) onesposobiti, uiniti (ili: nainiti) nesposobnim (ili: neprikladnim) za obavljanje kakve slube; proglasiti nesposobnim ili nevaeim; port, nekoga iskljuiti iz natjecanja zato to ne odgovara propisanim uvjetima natjecanja; obiljeiti nekoga kao nedostojnog, nepodobnog diskvalifikacija (lat. dis-, qualis kakav, facere uiniti) onesposobljavanje, injenje nesposobnim (ili: neprikladnim) za obavljanje kakve slube, nekog posla; onesposobljenost za obavljenje nekog posla, nedostatak sposobnosti, nedostatak vanosti; iskljuivanje; iskljuenje dislalija (gr. dys-, lalein tepati, govoriti) med. poremeaj u izgovaranju rijei zbog bolesti ili kakvog nedostatka na vanjskim govornim organima (na jeziku, usnama, zubima ili grkljanu) disleksija (gr. dys-, lexis govorenje) med. nesposobnost itanja (bolesnik moe samo zapoeti itanje teksta, ali nije sposoban proitati do kraja dislocirati (lat. dislocare) premjestiti, premjetati, razmjestiti, razmjetati, npr. vojsku; med. uganuti, iaiti dislogija (gr. dys-, logos) psih. poremeaji u govoru zbog nedostatka inteligencije dislokacija (lat. dislocatio) premjetanje, razmjetanje; podjela, razdioba; voj. razmjetaj trupa na nekom podruju; geol. pucanje Zemljine kore i poremeaji koji su s tim u vezi; med. iaenje, uganue; dislokacijska karta zemljovid na kojem je prikazano

diskriminacija (lat. discriminare odvajati, praviti razliku, discriminatio) u meunarodnim odnosima: davanje manjih prava pripadnicima jedne drave nego to se daju pripadnicama drugih drava; rasna diskriminacija socijalnopravni odnos u nekim dravama koji pripadnicima drugih rasa (npr. Crncima i Zidovima) i nacionalnim manjinama osporava ona prava i graanske slobode to ih uivaju pripadnici vladajuceg naroda; obespravljenje kolonijalnih, polukolonijalnih naroda ili narodnih manjina od strane vladajueg naroda diskriminanta (lat. discriminare) mat. kod odreivanja korijena (x : , x 2 ) kvadratne jednadbe: izraz koji se nalazi pod korijenom diskriminirati (lat. discriminare) dijeliti, odvajati, razlikovati; smanjivati prava, prikraivati prava, obespravljivati; graniiti diskromatopsija (gr. dys-, chroma, boja, opsis vid, vienje) med. sljepilo za boje, nesposobnost osjetila vida da u podjednakoj mjeri zamjeuje sve boje spektra diskulirati (lat. dis-culpare) pravdati, opravdavati, dokazati nedunost diskulpacija (lat. disculpatio) opravdavanje, dokazivanje nedunosti diskurirati (lat. discutere) govoriti, razgovarati diskurs (lat. discursus, fr. discours) razgovaranje, razgovor; govor, predavanje, izlaganje diskurzivan (lat. discursivus) log. onaj koji je isto misaone, pojmovne prirode (supr. intuitivan); razgovoran, u razgovoru, usputan diskusija (lat. discussio) raspravljanje, istraivanje razgovorom, objanjavanje putem izmjene misli i razliitih stajalita diskusijski (lat. discussivus) koji objanjava; koji razlae

dismembr acij a kako su trupe razmjetene na nekom podruju dismembracija (lat. dismembratio) komadanje, ralanjivanje; osobito: podjela jednog kompleksa zemljita na manje dijelove (parcele); izdvajanje crkvene opine iz njezine dosadanje upe dismembrator (lat. dis-, membrum ud; lan, dio) dezintegrator za ito dismembrirati (lat. dis-, membrum) odvajati dijelove iz neke cjeline, komadati, raskomadati, ralanjivati dismenoreja (gr. dys-, men mjesec, reo teem) med. menstruacija praena bolovima (kao posljedica nedovoljne razvijenosti ili nepravilnog poloaja maternice; moe biti i posljedica neke bolesti unutarnjih spolnih organa) Disney, Walt it. Dizni Volt, zapravo Walter Elias (19011967); 1922. nacrtao prve trik-filmove; slavan je postao 1928. (kreacijom Miki Mausa); kasnije je u vlastitom filmskom poduzeu izradio svjetski poznate filmove s motivima iz pria za djecu (Snjeguljica, Pepeljuga, Pinokio, Alica u zemlji udesa, Petar Pan) disocijabilan (lat. dissociabilis) nespojiv, nezdruiv disocijacija (lat. dissociatio) razdvajanje, rastajanje, rasputanje (nekog drutva); kem. razgradnja kemijskog spoja na njegove sastavne dijelove, osobito djelovanjem topline; elektrolitika disocijacija fiz. razgradnja molekula otopine na jednostavnije sastojke (ione) disocirati (lat. dissociare) rastaviti, razdruiti, razdvojiti disolubilan (lat. dissolubilis) otopljiv, rastopljiv, rastavljiv disolucija (lat. dissolutio) rastapanje, raspadanje nekog tijela; raspad (npr. drutva, drave, braka); neobuzdanost, rasputenost, razvratnost; diso-

309

dispareunija lucijski kontrakt trg. ugovor o prekidu suradnje disolutan (lat. dissolutus) otopljen; neobuzdan, lakomislen, razuzdan disolutivan (lat. dissolutivus) koji otapa, koji rastavlja, koji rastapa; rastopni, koji ima prirodu otopine, koji pripada otopini disolvencije (lat. dissolventia) mn. med. sredstva za otapanje (ili: razblaivanje, omekavanje, rastavljanje) disolvirati (lat. dissolvere) otopiti, rastopiti; rastaviti disonanca (lat. dissonantia) nesklad, nesloga, nesuglasnost, neslaganje, razdor; glaz. odnos dvaju ili vie tonova ije zvuanje ne moe zadovoljiti, nego trai veu konsonancu (u sekundi, sentimi, noni i dr.), tj. ugodniji dojam na uho disonantni interval glaz. onaj ije istodobno zvuanje tonova ne zadovoljava na sluh disonirati (lat. dissonare) ne zvuati skladno, ne slagati se u glasu, biti neskladan; razlikovati se disopija (gr. dys-, opsis vienje) med. slabovidnost, slabost vida; disopsija disopsija (gr. dys-, opsis) med. v. disonija dispanzer (eng. dispensary) socijalna ustanova za besplatno lijeenje sirotinje; zdravstvena ustanova koja sprjeava i lijei bolesti disparagij (lat. dis-paragium) neprilian brak (s osobom iz niega stalea, osobito lanova vladarske kue); v. mezalijansa disparatan (lat. disparatus) iz osnove razliit, nejednak, neskladan; disparatni pojmovi log. pojmovi koji ne pripadaju zajednikom srodnom pojmu te nemaju nikakvih zajednikih oznaka, npr. razum i biljka, jabuka i vrlina dispareunija (gr. dys-, pareunos suprug, supruga) med. slabo, nedo\ j-

disparitet

310

disponenda dispeptian (gr. dys-, pepsis probava) koji teko probavlja dispeptiar (gr. dys-, pepsis) onaj koji pati od slabe probave dispergirati (lat. dispergere) rasipati, rasuti, raspriti dispermatian (gr. di-, sperma sjeme) fiziol. dvosjemen, sa dva sjemena disperzija (lat. dispergere, dispersio) opt. rasprivanje svjetlosti, pojava da se sloena svjetlost moe prizmom razgraditi na svoje sastavne, elementarne, homogene svjetlosti (boje); rasap boja disperzivan (lat. dispersivus) raspren, razasut dispescirati (lat. dis-pescere) rastaviti, razdvojiti; sporne svote, osobito u vezi sa tetom na moru, podijeliti meu zainteresirane (v. dispairati); regulirati raune displaced persons it. displeist persns (engl.) raseljene osobe displantacija (lat. dis-plantatio) presaivanje, rasaivanje; premjetanje displazija (gr. dys- ne-, plasso oblikujem, tvorim) nenormalan razvoj nekog organa ili cijelog organizma displicencija (lat. displicentia) nedopadanje, nesvianje; displicentiae pactum it. displicencije paktum (lat.) prav. ugovor o raskidanju zakljuenog trgovakog posla displicirati (lat. displicere) ne dopadati se, ne sviati se, ne biti po volji dispnoja (gr. dys-, pneo diem, pnoe disanje) med. sipnja, astma, teko disanje (kod teih bolesti dinih organa, srca, nekih ivanih poremeaja, groznice, mehanikih smetnji i dr.) dispondej (gr. di-, spondeios) metr. dvostruki spondej,- stihovna stopa od etiri duga sloga: disponenda (lat.) mn. ono to je stavljeno na raspolaganje, osobito u knjiarstvu; knjige koje je knjiar

no raspoloenje ene za spolni odnoaj disparitet (lat. dis-par) nejednakost, razliitost, neskladnost dispairati (fr. dispacher) pom. procijeniti ili nadoknaditi brodsku tetu dispeer (eng. dispatch hitno obaviti) 1. slubenik koji regulira kretanje vlakova na jednom dijelu pruge; 2. slubenik koji vri razdiobu elektrine energije na vie meusobno povezanih elektrinih stanica; 3. radnik koji iz jednog sredita, opremljenog potrebnom signalnom aparaturom i sredstvima veze, upravlja cijelim tijekom proizvodnje nekog mehaniziranog poduzea dispenzacija (lat. dispensatio) razdvajanje, dijeljenje; razrjeavanje od neke obveze ili smetnje u pojedinanom sluaju, osobito kod prepreka za brak; osloboenje, oprost; dispenzacijski trokovi iznos koji treba platiti za jedno ovakvo razrjeavanje ili oprost dispenzarij (lat. dispendere) zavod za besplatno davanje lijekova sirotinji, sirotinjska ljekarna dispenzator (lat. dispensator) darovatelj, djelitelj, donator; upravitelj, ravnatelj, nadstojnik (osobito u samostanima) dispenzatorij (lak dispensatorium) ljekarnika knjiga s propisima za pripremanje lijekova; ljekarniki zbornik dispenzirati (lat. dis-pensare) podijeliti, razdijeliti; farm. pripremati i izdavati lijekove; osloboditi od obveze ili kazne; oprostiti dispepsija (gr. dys-, pepsis probava) med. poremeaji u probavnim organima (elucu i crijevima), osobito: slaba probava eluca zbog poremeaja u izluivanju probavnih sokova

disponent primio radi rasprodaje, ali ih nije prodao te ih stoga ponovno stavlja na raspolaganje izdavau disponent (lat. disponens) upravitelj, poslovoa, osoba koja je ovlatena upravljati poslovima neke trgovake kue disponibilan (lat. disponibilis) raspoloiv, na raspolaganju, kojim se moe raspolagati disponibilitet (lat. disponibilitas) stanje neega to je na raspolaganju, raspoloivost; voj. vrijeme izmeu aktivne slube i mirovine (dok se prima akontacija mirovine) disponiran (lat. disponens) raspoloen, vedar, dobre volje disponirati (lat. disponere) razmjestiti, razmjetati, rasporeivati; srediti, urediti, prirediti, prilagoditi, pripremiti (lanak, predavanje); raspolagati (novcem, imanjem); oraspoloiti, pobuditi nekoga na neto, nagovoriti disposesija (lat. dispossessio) prav. liavanje posjeda, lienje posjeda disposesirati (tal. dispossessare) prav. ukloniti (ili: otjerati) s posjeda, liiti posjeda dispozicija (lat. dispositio) raspored, razmjetaj; sreivanje, ureivanje, pripremanje; plan (npr. za bitku); skica, nacrt (rasprave, lanka, predavanja); raspolaganje novcem, imanjem; med. sklonost nekim bolestima; raspoloenje, dobra volja; sklonost, osobita sposobnost za neto (npr. glazbu, znanost, zloin, krau); dispozicijski fond novac stavljen nekome na raspolaganje u odreene svrhe, a da se ne mora polagati raun (npr. kod raznih ministarstava, velikih poduzea itd.) dispozicijska sposobnost prav. sposobnost raspolaganja neim, sposobnost za pravne poslove, sposobnost za samostalno obavljanje poslova

311

disputirati dispozicijsko dobro trg. roba koju naruitelj zbog loe kakvoe ili zakanjenja nee primiti, nego je stavlja prodavau na raspolaganje dispozicijsko ogranienje prav. ogranienje slobode primanja obveza, zaduivanja ili otuivanja imovine dispozitiv (lat. dispositiva) prav. odluka, rjeenje, formula presude dispozitivan (lat. dispositivus) koji se tie raspolaganja neim ili ureenja neega; koji nareuje, propisuje, odluuje dispraksija (gr. dyspraxia) psih. mala apraksija, tj. mala nesposobnost vrenja nekih pokreta, tonog poimanja i razumijevanja znaenja neega, nedostatak razumijevanja za praktinu uporabu pojedinih predmeta disproporcija (lat. dis-proportio) nerazmjer nost, nejednakost disproporcionalan (lat. dis-proportionalis) nerazmjeran, nejednak disprozij (gr. dysprositos teko pristupaan) kem. element, redni broj 66, atomska teina 162,46, znak Dy disputa (lat. disputare) prepirka, spor, raspravljanje, nadmetanje rijeima disputabilan (lat. disputabilis) sporan disputacija (lat. disputatio) raspravljanje, osobito: javna znanstvena rasprava u kojoj jedna strana (oponent) nastoji opovrgnuti ono to je druga strana (respondent ili defendent) tvrdila; danas se jo vri radi dobivanja akademskih poasti (inauguralna disputacija, habilitacijska disputacija, promocijska disputacija, lat. disputatio pro gradu) disputant (lat. disputans) v. disputator disputator (lat. disputator) raspravlja, sudionik u disputiranju disputirati (lat. disputare) prepirati se, sporiti se; osobito: voditi znanstvenu raspravu

disreforma disreforma (lat. dis-, fr. reforme) lo (ili: neuspio) preobraaj ili preokret disrekomandacija (lat. dis-, fr. resommandation) loa preporuka, kuenje disrekomandirati (lat. dis-, fr. resommander) loe preporuiti, pokuditi disrenomiran (lat. dis-, fr. renommer) ozloglaen, na loem glasu disrenomirati (lat. dis-, fr. renommer) iznijeti na lo glas disreputacija (lat. dis-, fr. reputation) lo glas, ozloglaenost disritmija (gr. dys ne-, raz-, rhytmos sklad, razmjer) nedostatak ritma, nesklad, nepravilnost disruptivno pranjenje (lat. disrumpere) fiz. naglo pranjenje elektriciteta, kratkotrajno elektrino pranjenje (za razliku od elektrine struje kod koje se elektrine mase kreu ravnomjerno i trajno utvrenom putanjom) distanazija (gr. dys-thanatos) teko umiranje, borba s duom; supr. eutanazija distanca (lat. distantia) udaljenost, razmak; drati distancu voj. pri mariranju: drati propisan razmak; jahanje na distancu dugotrajno jahanje (kad se konje ne zamjenjuje); distantna. mjenica mjenica na drugo mjesto kod koje su, dakle, mjesto izdavanja i mjesto plaanja razliiti distanciran (lat. distans) port, izraz za konja koji jo nije stigao ni do distantnog stupa (koji se nalazi 200 metara ispred cilja) u trenutku kad je pobjednik ve proao cilj; rezerviran, nepristupaan distancometar (lat, distantia rastojanje, gr. metron) instrument za odreivanje udaljenosti disteleologija (gr. dys-, teleios savren, potpun, logia) fil. nauavanje koje porie svrhovitost i savrenstvo svijeta; odnosi u prirodi i kulturi su

312

distonirati nesvrhoviti i tetni za ivot te, kao takvi, apsolutno proturjee teleolokom shvaanju ivota i prirode distencija (lat. distentio) v. distenzija distendirati (lat. dis-tendere) med. silom istegnuti, rastegnuti distenzija (lat. dis-tendere) zategnutost, napregnutost; obujam, opseg; distencija distih (gr. distichon) metr. dvostih, dva stiha zajedno, tj. heksametar i pentametar (koji dolaze jedan za drugim) distihian (gr. di-, stichos) s dva reda, dvoredan distihija (gr. di-, stichos) 2. nesrea, nedaa, zla sudbina, nesretan sluaj distihija (gr. dystychia red) 1. med. dvostruki red, osobito trepavica distihijaza (gr. di-, stichos red) med. stvaranje dvostrukog reda trepavica (kao bolest) distingviran (lat. di-stinguere) koji se razlikuje od drugih, otmjen, ugledan, istaknut distingvirati (lat. di-stinguere) odvajati, razlikovati neto od neega; iskazivati nekome posebnu panju; distingvirati se isticati se distinkcija (lat. distinctio) razlikovanje, razlika; log. tono razlikovanje pojmova; otmjenost, poloaj distinktan (lat. distincuts) odvojen, zaseban, razliit; jasan, razgovijetan, razumljiv distinktivan (lat. distinctivus) koji odvaja, razlikuje, razlikovan; otmjen distokija (gr. dis-, tikto rodim) med. raanje blizanaca distomatoza (gr. di-, stoma usta) med. truljenje jetara koje uzrokuju crvi u jetrima (Distomum hepaticum), metiljavost distonirati (tal. distonare) glaz. izii iz r pravog tona, suvie visoko ili suvie nisko (pjevati, svirati)

distorzija distorzija (lat. distortio) med. iaenje, uganue nekog uda, prevrtanje (oiju), iskrivljenje distrahirati (lat. distrahere) rastresti, razvui, odvui; zbuniti, skrenuti pozornost s neega; razonoditi, zabavljati, zabaviti; med. odvojiti, odvajati slomljene ili oteene udove distrakcija (lat. distractio) rastresenost, nepanja; razonoda, zabavljanje, zabava; med. odvajanje slomljenih ili oteenih udova; prav. otuivanje, prodaja distribucija (lat. distributio) podjela, razdioba, raspored distribuent (lat. distribuens) razdjeljiva, razdava darodavatelj distribuirati (lat. distribuere) razdijeliti, razdjeljivati, razdavati, podijeliti; razvesti, razvoditi; rasporediti, razmjestiti distributivan (lat. distributivus) koji dijeli, razdjeljuje, rasporeuje, razmjeta; razdijelni, rasporedni, razmjetajni; distributivan pojam log. pojam koji se odnosi na svakog lana neke skupine ili klase (supr.: kolektivan pojam); distributivno rjeenje prav. sudsko rjeenje o podjeli steajne mase meu vjerovnike; distributivni broj broj koji pokazuje koliko dolazi na svakoga (po jedan, po dva itd.) distrihijaza (gr. dys-, thrix, trichos dlaka, vlas) med. v. distihijaza distrikt (lat. districtus) sudski kotar; okrug, podruje; mjerodavnost, djelokrug distringas (lat. distringere, distringas) prav. naredba o pozivanju pred sud; punomo za popisivanje stvari distrof (gr. di-, strofe) poet. pjesma koja se sastoji od dvije strofe distrofija (gr. dys-, trofe hrana) med. poremeaji u prehrani jednog organa, nekog njegovog dijela L. itavog organizma

313

ditta disturbacija (lat. disturbatio) rasap, razvrgnue, osujeenje, ukinue disunija (tal. disunire) razjedinjenje, odcijepljenje; razdor, nesloga disunionisti (tal. disunire) mn. pristae razjedinjenja SAD-a disuniran (tal. disunire) razjedinjen, rastavljen, odvojen disunirati (tal. disunire) razjediniti, rastaviti, razdvojiti disurija (gr. dys-, uron mokraa) med. smetnje pri mokrenju; bolestan sastav mokrae; disuria psychica it. disurija psihika (lat.) nemogunost mokrenja pred drugima zbog stidljivosti diteist (gr. di-, theos bog) onaj koji vjeruje u dva boga, dvoboac diteizam (gr. di-, theos bog) vjerovanje u dva boga, dvobotvo ditetraedar (gr. di-, tetra etiri, edra povrina, osnova) geom. poliedar s dvaput po etiri povrine ditiramb (gr. dithyrambos) nadimak boga Bakha zbog njegovog tobonjeg dvostrukog podrijetla od Semele i Zeusa; poet. prvobitno: burna i oduevljena pjesma u slavu Bakha, boga vina i uivanja; danas: lirska pjesma nadahnuta osjetilnim uicima to ih prua ivot ditirampski (gr. dithyrambos) oduevljeno, zanosno, burno, kao u ditirambu ditomija (gr. di-, temno reem) razdvajanje, rastavljanje na dva dijela ditonus (gr. ditonos) glaz. interval koji se sastoji od dvaju cijelih tonova, velika terca ditopsija (gr. dittos dvostruk, orao gledam) v. diplosija ditrohej (gr. di-, trochaios) metr. dvostruki trohej, stih ovna stopa od etiri sloga: U U ditta (tal.) trg. potpis na pismu; mjenice trgovca koje ima u trgovini; ime pod

diuretik

314

dividenda se vie lanova uzima; supr. konvergentan divergirati (lat. divergere) razilaziti se, razmicati se, odstupati, udaljavati se jedno od drugog; biti razliitog miljenja divertimento (tal.) glaz. lako i ugodno glazbeno djelo, zabavna kompozicija divertirati (lat. divertere) odvojiti, odvratiti; razonoditi, razveseliti, zabavljati divertisman (fr. divertissement) zabava, razonoda; kaz. ples na pozornici, mali balet, ples i pjesma izmeu inova; divertimento diverzan (lat. diversus) razliit, raznolik, raznovrstan, svakovrstan (diverzna roba) diverzifikacija (lat. diversificatio) mijenjanje, razlinost, promjena, unoenje promjena diverziforman (lat. diversus, forma) nejednakog oblika, razliit oblikom diverzija (lat. diversio) odvraanje, skretanje, promjena smjera; voj. neoekivan napad; skretanje neprijateljske pozornosti na drugu stranu; osujeivanje odreenih namjera; med. razdioba vlage po tijelu; razonoda, zaboravljanje neugodnih misli i briga diverzitet (lat. diversitas) razlinost, raznovrsnost, raznorodnost, raznolikost divide et impera (lat.) podijeli pa vladaj! v. dividirati divide in partes aequales it. divide in partes ekvales (lat.) podijeli na jednake dijelove (oznaka na lijenikim receptima) dividend (lat. dividendus) mat. djeljenik dividenda (lat.) trg. udio u dobitku koji, u odreeno vrijeme, pripada svakom dioniaru u nekom dionikom drutvu prema broju njegovih dionica ili

kojim se trgovina ili poduzee vodi, firma diuretik (gr. di-, uron mokraa) med. sredstvo koje pospjeuje mokrenje; prid. diuretian diureza (gr. di-, uron mokraa) med. izdvajanje (ili: izluivanje) mokrae div (tur.) mit. bie ljudskoga lika i izuzetno velike snage, kolos, gigant, gorostas; pren. ljudina, ljudeskara Div u nekim hrvatskim prrijevodima: ime za starogrkog boga Zeusa (prema grkoj deklinaciji: nom. Zeus, gen. Dios, dat. Dii, ak. Dia) diva (lat. diva) boanska, oboavana; danas: poznata i slavna glumica, osobito pjevaica; kod tal. pjesnika: ljubavnica, draga divagacija (lat. divagatio) tumaranje, lutanje; med. govorenje bez veze, trabunjanje (osobito kod duevnih bolesnika); ret. udaljavanje od teme (u govoru i pisanju) divagirati (lat. divagari) tumarati, lutati, odlutati; med. govoriti bez veze, trabunjati; ret. udaljavati se od teme divan (perz.) tursko dravno vijee; tajno vijee bivih sultana; carinarnica; popis poreznih obveznika; istonjaka lealjka s jastucima (za sjedenje i spavanje); lit. zbirka spisa ili lanaka, osobito pjesama (npr: Goetheov "Zapadno-istonjaki divan") divaniti (tur. divan) govoriti, razgovarati; voditi ljubav, aikovati divarikacija (lat. divaricatio) fiziol. razgranavanje, granasto razvijanje jedne ile divergencija (fr. divergence) razilaenje, udaljavanje jednog od drugog; pren. udaljavanje divergentan (lat. divergens) koji ide u razliitom smjeru, koji se razilazi; divergentne linije linije koje se udaljuju jedna od druge; mat. iji se zbroj lanova neogranieno poveava ukoliko

dividirati uloga; udio u podjeli dunikova imanja dividirati (lat. dividere) dijeliti, razdijeliti, podijeliti; mat. jedan broj podijeliti nekim drugim brojem; divide et impera (lat.) podijeli pa vladaj!; divide in partes aequales it. divide in partes ekvales (lat.) med. podijeli na jednake dijelove (na lijenikim receptima) dividualitet (lat. dividualitas) mogunost dijeljenja, djeljivost dividuum (lat.) ono to se moe dijeliti, ono to je djeljivo Divina comedia it. Divina komedija (tal.) lit. "Boanstvena komedija", glasoviti spjev tal. pjesnika Dantea Alighierija divinacija (lat. divinatio) pogaanje, predvianje, pretkazivanje budunosti po snovima i raznim pojavama u prirodi, proricanje, gatanje, vraanje, sluenje divinator (lat.) onaj koji moe predviati, vidovnjak, vra, prorok divinatoran (lat. divinare pogaati, proricati) koji vraa, predvia, pretkazuje, prorie; predviaki, proroki divinizacija (fr. divinisation) stavljanje nekoga u red bogova, oboavanje divinizirati (fr. diviniser) oboavati, stavljati u red bogova, dizati do neba, tovati kao Boga divi (lat. dividere dijeliti) znak za dijeljenje rijei divizibilan (lat. divisibilis) djeljiv divizibilitet (lat. divisibilitas) djeljivost divizija (lat. divisio) dijeljenje, podjela; mat. dijeljenje brojeva (jedna od etiriju osnovnih raunskih operacija); log. podjela obujma jednog pojma, dakle, naznaivanje svih vrsta jednog roda putem determinacije jedne i iste oznake rodnog pojma; voj. osnovna strateka jedinica sastavljena od svih rodova vojske (3 do 4 pjeaka puka,

315

dixi 1 do 2 topnika puka i odgovarajueg broja inenjerije, bolniara itd.) tako da je sposobna za samostalne operacije divizionar (fr. divisionnaire) voj. zapovjednik divizije divizionizam (lat. divisio dijeljenje) umj. nain slikanja francuskih impresionista iz druge polovice XIX. st.: tonovi se stavljaju na platno jedan pokraj drugoga, umjesto da se mijeaju na paleti; npr. da bi se dobio zeleni ton, stavlja se, jedno pokraj drugog, plavo i uto te se na taj nain u promatraevom oku izvri optiko sjedinjavanje, a boje dobivaju veu svjeinu i ivost divizivan sud (lat. dividere) log. sud u kojem se subjektu (S) pridaje vie predikata (P1? P2...); oblik: S je dijelom P 1? dijelom P2..., npr.: Tijela su dijelom vrsta, dijelom tekua, dijelom plinovita divizma (lat. Verbascum thapsus) biljka s velikim dlakavim listovima (porodica zijevalica) divizor (lat. divisor) mat. djelitelj divizorij (lat. divisorium) instrument za dijeljenje; brojanik kod urara; tisk. vilica za dijeljenje slova divizura (lat. divisura) odsjek, odjeljak divorcij (lat. divortium) prekid, rastanak; razvod braka divotamente (tal.) glaz. pobono, s pobonou, sveano divulgacija (lat. divulgatio) iznoenje na velika zvona, razglaavanje, irenje informacija divulgirati (lat. divulgare) razglasiti, rastrubiti, iznijeti na velika zvona divulzija (ni. divulsio) kidanje, raskidanje divulzivan (lat. divulsivus) koji kida, raskida divus (lat.) boanski, nebeski dixi it. diksi (lat. dicere rei, kazati, dixi) rekao sam, rekoh, zavrio sam

diza to sam htio rei, gotov sam; dixi et animam meam sa.lua.vi it. diksi et animam meam salvavi (lat.) rekoh i spasih duu svoju, tj. sad mi je savjest mirna diza (njem. Diise) stoasto (konino) suena cijev u kojoj se strujanje tekuina ili plinova pod tlakom pretvara u brzinu (tlana diza) ili obrnuto (usisna diza); mlaznica, sapnica proiiva dizajn (engl. desing) v. desen dizelski motor teh. motor kod kojeg se tekue gorivo ne pretvara prethodno u plin, nego ubrizgava i, zbog visoke temperature i tlaka, pali samo sobom; upotrebljava se za pogon brodova, automobila, lokomotiva i dr. (naziv po pronalazau, kem. inenjeru Rudolfu Dieslu, 18581913) dizenterian (gr. dys-, enteron) med. koji ima dizenteriju, tj. upalu crijevne sluznice (zarazni proljev) dizenterija (gr. dys- predmetak koji oznaava neto nesreeno, teko, hrvatsko ne-, zlo-, enteron crijevo, dysenteria) med. gria, zarazna bolest koju karakterizira upala crijevne sluznice, zarazni proljev Dizma jedan od dvojice razbojnika koji su bili razapeti zajedno s Isusom Kristom; povjerovao je u Krista i zbog toga ga Katolika crkva slavi kao sveca Djevica Orleanska francuska narodna junakinja; seljaka djevojka Jeanne d'Arc (14121431) koja je u svojoj 17. godini stala na elo obeshrabrene francuske vojske i kod Orleana pobijedila Engleze; ovi su je kasnije uhvatili i spalili kao vjeticu do (lat. dare davati, dati, do dajem) do ut des (lat.) prav. dajem da bi i ti dao; do ut facias (lat.) ja dajem, a ti radi doajen (fr. doyen) starjeina, najstariji po redu primanja u nekom drutvu,

316

dodekafonija nekoj ustanovi, najstariji po godinama; dekan, starjeina fakulteta; doajen diplomatskog zbora strani izaslanik koji je najdue akreditiran na nekom dvoru ili pri vrhovnoj upravi neke drave; najstariji po slubi doalij (lat. doalium) prav. imanje koje ostaje nakon muevljeve smrti eni na uivanje, udoviki dio; doarij doarij (lat. doarium) prav. v. doalij doberman plemenita rasa pasa, krianac njemakog ovara i velikog pina, odlian policijski pas (nazvan po uzgajivau A. A. Dobermannu) dobo-torta torta napravljena prema receptu nekadanjeg bekog slastiara Doboscha docendo discimus (lat.) pouavajui (druge) uimo (i sami) (Seneca) docent (lat, docens) uitelj, osobito na visokim kolama (poetno zvanje nastavnika visokih kola) docilan (lat. docilis) pouljiv, koji lako ui i shvaa; posluan docirati (lat. docere) pouavati, uiti drugoga, upuivati; docendo discimus (lat.) uei drugoga i sami uimo dodarij (lat. dodarium) v. dotarij dodeka- (gr. dodeka) predmetak u sloenicama sa znaenjem: dvanaest dodekadaktilon (gr. dodeka, daktylos prst) anat. dvanaestopalano crijevo, dvanaesnik, dvanaesterac; duodenum dodekadika (gr. dodeka) mat. sustav raunanja dvanaesticama, a ne deseticama kao u dekadnom ili decimalnom sustavu dodekaedar (gr. dodeka, edra povrina, osnova) geom. tijelo omeeno s dvanaest pravilnih peterokutnika (pentagonalni dodekaedar) dodekafonija (gr. dodeka dvanaest, fone glas) glaz. nain glazbene notacije sustavnom uporabom dvanaest

dodekaginija zvukova kromatske ljestvice (napravio 1923. austrijski kompozitor Arnold Schonberg, 18741951) dodekaginija (gr. dodeka dvanaest, gyne ena) mn. bot. red Linneovog sustava biljaka koje imaju jedanaest ili dvanaest tuaka dodekagon (gr. dodeka, gonia kut) geom. dvanaesterokutnik dodekalijun (gr. dodeka dvanaest) broj (pie se brojkom 1 sa 72 nule) dodekandrija (gr. dodeka, andria mukost) bot. XI. klasa u Linneovom biljnom sustavu: cvjetovi s 12 do 19 pranikih niti u jednom hermafroditnom cvijetu dodekapetalan (gr. dodeka, petalon list) bot. koji ima dvanaest cvjetnih listia dodekarh (gr. dodek-archos) lan vlade dvanaestorice dodekarhija (gr. dodeka, archo vladam) vladavina dvanaestorice dodekasilabian (gr. dodeka dvanaest, syllabe slog) dvanaesterosloan, koji ima dvanaest slogova; dodekasilabian stih stih koji ima dvanaest slogova, dvanaesterac dodekatlon (gr. dodeka dvanaest, athlon natjecanje) port, naziv za gimnastiko natjecanje u dvanaest disciplina, dvanaesteroboj Dodona Zeusovo svetite i proroite u Epiru u kojem su se proroanstva dobivala po umu ogromnog hrasta ili po letu svetoga goluba doga (engl. dog) rod velikih i snanih pasa; engleska, njemaka doga, buldog i dr. dogana (tal.) carinarnica doger (niz. dogger) nizozemski ribarski amac dogesa (tal. dogessa) dudevica dogma (gr. dokeo mislim, dogma miljenje) pravilo, pouka; u klasinoj grkoj knjievnosti: filozofsko pravilo; u Novom zavjetu: carska naredba, za-

317

dogmatizam konska odredba, zakljuak crkvenog sabora (koncila); kranske dogme formulirana kranska naela koja sadre spoznaje o Bogu, svijetu i o Bojim odredbama koje su u vezi sa spasenjem ovjeka dogmaticizam fil. v. dogmatizam dogmatian zasnovan na dogmi, koji se tie dogme, nauavanja o vjeri: neispitan, nekritian, bez dokaza; koji prima ili tvrdi neto jednostavno, bez obrazloenja i dokazadogmatiar (gr. dogma) onaj koji ui pravilima vjere; fil. prvobitno: onaj filozof koji je, za razliku od skeptika koji su u sve sumnjali, uope postavljao pozitivne tvrdnje i nauavanja; prema Kantu dogmatiari su oni koji postavljaju pozitivne metafizike tvrdnje ne pitajui ima li ljudski razum uope prava na takve tvrdnje; pren. onaj koji postavlja tvrdnje bez dovoljnog opravdanja i koji se, unato proturazlozima, uporno pridrava tih tvrdnji dogmatika (gr. dogma miljenje) cjelina ili sustav nauavanja neke filozofske ili vjerske kole; osobito: sustavno znanstveno izlaganje kranskih nauavanja o Bogu ili vjeri, iskljuujui nauavanja o dunostima i moralu (dio sistematske teologije) dogmatist (gr. dogma miljenje) fil. pristaa dogmatizma; pren. onaj koji neto uporno i odluno tvrdi dogmatizam (gr. dogma miljenje) fiz. nekritino povjerenje u ljudsku sposobnost spoznavanja, postavljanje metafizikih nauavanja i sustava bez prethodne kritike spoznaje, osobito: uporaba pojmova koji slue samo u granicama mogueg iskustva i radi ujedinjavanja iskustva u stvarima koje se nalaze s one strane svakog iskustva; znanstvena metoda koja polazi od dogmi i ne doputa ponovno ispitivanje tonosti tih dog-

dogmatizirati mi; (supr.: empirizam, skepticizam, kriticizam) dogmatizirati (gr. dogmatizo donosim odluku, odredujem) postavljati znanstvene tvrdnje; predavati o dogmama; govoriti odlunim, odsjenim i uvjerljivim tonom; govoriti o neemu s visine dogmatolatrija (gr. dogma, Iatreia oboavanje) slijepa i nekritina privrenost nekom teolokom ili filozofskom nauavanju ili metodi dogmatologija (gr. dogma, logia) "znanost" o dogmania dogramadija (tur. dogramak isjei, izdrobiti) stolar, drvodjelja, rezbar dogramadiluk (tur. dogramak isjei, izdrobiti) stolarski zanat, stolarstvo dohmij (gr. dochmios) metr. stihovna stopa sastavljena od pet slogova, jednog jamba i kretikusa: U U dok (eng. dock) unutarnji dio luke, vodeni bazen opremljen branama kako bi mogao stalno imati duboku vodu radi prijama natovarenih brodova; suhi dok radionica za izgradnju i popravljanje brodova, ozidan bazen, toliko dubok da moe primiti brod; kada brod ude u takav dok, voda se iz njega iscrpe, a brod se spusti i zadri na posebnom postolju; poto ga poprave, voda se ponovno pusti u bazen i brod opet isplovi; plivajui dok podie se tamo gdje ne moe biti suhi; takav dok se pomou vode potopi i brod na njega nasjedne, a zatim se voda iscrpe i on, zajedno s brodom, izie na povrinu; hidraulini dok slian postupak, samo pomou zraka doket (eng. docket) trg. pismo s popisom poslane robe; popis, lista robe doketizam (gr. dokei ini se) nauavanje jedne gnostike (bogumilske) sljedbe prema kojem je Krist samo prividno imao tijelo, te prema tome

318

doktor i nije roen kao ovjek (23. st. n.

doketizam (gr. dokein initi se, dokema privid) nauavanje da je Krist imao samo prividno tijelo i da su cijelo njegovo zemaljsko postojanje i patnje bili samo privid dokimastika (gr. dokimazo ispitujem) kem. v. dokimazija dokimazija (gr. dokimasia) ispitivanje, istraivanje; u staroj Ateni: poseban ispit kandidata za neki poloaj u dravnoj slubi s obzirom na njihove graanske sposobnosti i spremu; kem. vjetina ispitivanja (dokimaziologija; dokimastika) dokimaziologija (gr. dokimazo ispitujem, logia) kem. v. dokimazija dokimologija (gr. dokimos dokazan, estit, logos znanost) znanost koja prouava sustav ocjenjivanja (npr. u koli) dokirati (eng. to dock) pom. dovesti lau u dok doksat (tur. doksat) vrsta balkona, tj. izboeni dio prostorije preko vanjskog zida doksografi (gr. doxa miljenje, mnijenje, grafo piem) mn. fil. pisci koji slue kao vaan izvor za poznavanje antike filozofije doksologija (gr. doxa slava, logia) slavljenje i velianje Boga, zavrna formula svih istonopravoslavnih propovijedi i evangelikog Oenaa doksomanija (gr. doxa slava, mania bijes, ludilo) tenja za isticanjem po svaku cijenu, pretjerano astoljublje doksozofija (gr. doxa, sofia mudrost) umiljena mudrost, mudrost naoko doktor (lat. doctor) uen ovjek, znanstvenik; titula najvieg akademskog dostojanstva (u teologiji, pravnim znanostima, filozofiji, osobito u medicini); u svakodnevnom ivotu: lijenik; doktorska diploma svjedodba o dobivenoj doktorskoj tituli

e.)

doktorand doktorand (lat. dostorandus) onaj koji se sprema za doktorski ispit, kandidat za doktora doktorat (lat. doctoratum) doktorski ispit, doktorska titula doktorirati (lat. doctor) poloiti doktorski ispit, tj. s uspjehom obraniti doktorsku disertaciju, biti proglaen za doktora nekog fakulteta doktrina (lat. doctrina) uenost; znanost, nauavanje o neemu izloeno kao sustav; znanstvena tvrdnja koja ne vodi rauna o stvarnosti ili se ne osvre na nju; u crkvenom smislu: pouavanje u kranskoj vjeri, katekizam doktrinar (lat. doctrina) ovjek koji svoja shvaanja i svoje svjetonazore temelji na ve usvojenim principima (naelima) koji za njega, a da ih ponovno i ne ispituje, vrijede kao sigurni i nesumnjivi; onaj koji tei konzekvence svojih shvaanja ostvariti, provesti u djelo bez obzira je li stvarnost za to ve dozrela, ili bez obzira to je uope i oito nemogue da se ta naela ostvare doktrinaran (lat. doctrina) uen; koji ima vie povjerenja u svoje miljenje nego u ono emu ga ue iskustvo i ivot; pretjerano toan, pedantan doktrinarizam (lat. doctrina) sklonost odluivanju samo na osnovi apstraktnih teorija, bez obzira na stvarnost; doktrinarstvo doktrinarstvo v. doktrinarizam dokument (lat. docere pouavati, pokazivati, documentum) pisan dokaz, isprava, povelja; documentum privatum it. dokumentum privatum (lat.) privatna isprava, tj. ona koju nije izdala vlast; documentum publicum it. dokumentum publikum (lat.) javna isprava, tj. ona koju je izdala vlast dokumentaran (lat. documentarius) ispravni, poveljni, koji se temelji na ispravama, poveljama; injenino do-

319

dolmen kazan, koji moe dokazati (ili: koji dokazuje) na temelju injenica dokumentirati (lat. documentare) pisano posvjedoiti, podnijeti dokaz, potkrijepiti dokazima; otkriti dokusuriti (tur. kusur izvratak, ostatak novca nakon plaanja) 1. isplatiti dug, tj. popuniti manjak; 2. dokrajiti, ubiti, uope unititi dolama (tur.) kabanica s rukavima; kratak konjaniki gornji kaput dolap (tur. dolap) 1. ormar u zidu, nia; 2. drvena naprava s konjskim pogonom koja je sluila za navodnjavanje (primjerice u Makedoniji); 3. krinja; 4. sprava za prenje kave dolar (engl. dollar) sjevernoamerika novana jedinica = 100 centi dolce it. dole (tal.) glaz. slatko, umilno dolentemente (tal.) glaz. v. dolento dolento (tal.) glaz. s bolom, bolno, tuno, alosno dolerit (gr. doleros prevarljiv) vrsta bazalta i dijabaza (struktura mu je jasnozrnasta do krupnozrnasta); lako se moemo prevariti te ga zamijeniti s dioritom dolihocefalija (gr. dolichos dugaak, kefale glava) svojstvo lubanja ija je irina manja od etiri petine duine; dolihocefali ljudi koji imaju takvu lubanju dolihokefalija v. dolihocefalija dolihoprosopik (gr. dolichos dugaak, prosopon lice) ovjek koji ima dugako lice dolikran (engl. dollycran) dizalica na kojoj se nalazi televizijska kamera te omoguuje snimanje iz svih poloaja dolimen (engl. dollyman) voza kolica s televizijskom kamerom dolmen (bretonski dol stol, men kamen) grobnica iz mlaeg kamenog doba koja se sastoji od vie velikih kamenih blokova naslaganih u obliku sanduka

dolomit dolomit min. bezbojan kristalast vapnenac, ali ga ima i bijelog, utog, sivog, smeeg i crnog; ima redovito primjesa eljeza i mangana, a u nekim i kobalta; Dolomiti planinska skupina u Istonim Alpama dolor (lat.) bol; dolores (lat. dolores) mn. bolovi, patnje doloroso it. dolorozo (tal.) glaz. v. dolento dolozan (lat. dolosus) zlonamjeran, koji namjerno nanosi tetu dolus (lat.) prijevara, lukavstvo; zlonamjerna prijevara, pakost, zloba dom (lat. domus, doma, fr. dome, tal. duomo) 1. saborna crkva, stolna (ili: glavna) crkva (nadbiskupa, biskupa ili Kaptola); glavna crkva u gradu, osobito ona iji je krov izraen u obliku kupola; u irem smislu: svaki krov izraen u obliku kupola i svaka graevina s takvim krovom dom (port.) 2. v. don doma (lat.) krov u obliku kupole domanijalan (lat. dominium, domanium) koji se tie krunskih, vladarskih ili dravnih dobara domanijalizirati (lat. domanium) pretvoriti u vladarsko, krunsko ili dravno dobro domatofobija (gr. doma kua, fobeomai bojim se) med. bolestan strah od boravljenja u kui domena (lat. dominium, fr. domaine) vladarsko, krunsko dobro; mn. krunska imanja, zemljita i posjedi koji su odreeni za izdravanje vladara, njegovog dvora i za podmirivanje njegovih posebnih izdataka; dravna dobra; krug djelovanja, djelokrug, polje rada, podruje, struka domestikacija (lat. domesticatio) pripitomljavanje, ukroivanje, navikavanje na poslunost domestiks (engl. domestics) vrsta grube i vrste pamune tkanine

320

domine domestikus (lat. domesticus) kuni, obiteljski; zaviajni, unutarnji, npr. rat domicelar (lat. domicellus) mlad kat. sveenik koji jo nema pravo biti nazoan na sjednicama Kaptola domicil (lat. domus kua, dom, domicilium) zaviaj, stalno mjesto stanovanja, prebivalite, stan; trg. mjesto u kojem se treba platiti mjenica domicilat (lat. domicilium) trg. tko u domicilu isplauje mjenicu domicilijant (lat. domicilium) trg. osoba na koju se trasira domicilirana mjenica domiciliran (lat. domicilium) koji stanuje; domicilirana mjenica ili domicilna trata (fr. effet a domicile, engl. domiciliated bili) mjenica koja se ne isplauje u mjestu izdavanja, nego negdje drugdje domicilirati (lat. domicilium) stanovati, biti nastanjen, boraviti, prebivati; odrediti nekome mjesto stanovanja, nastaniti nekoga; trg. oznaiti mjesto plaanja mjenice domina (lat.) gospoa; domaica; vladarka; nadstojnica enskog kat. samostana dominacija (lat. dominatio) vlast, vlada, vladanje, gospodarstvo; nadmo dominanta (tal. dominante) glaz. peti ton u dijatonskoj ljestvici, tj. glavni ton; fil. glavna komponenta nekog zbivanja koja mu odreuje smjer dominantan (lat. dominans) koji vlada, gospodari, nadmoan, glavni, preteit dominat (lat. dominatus) vlast, vladanje, gospodarstvo; oblik vladavine to ga je u starom Rimu zaveo imperator Dioklecijan dominator (lat. dominator) vladar, gospodar domine (tal. domino) mn. ploice kojima se igra poznata drutvena igra domino; v. domino 3.

dominica dominica it. dominika (lat. dominica sc. dies) dan Gospodnji, nedjelja; biskupski dvori, rezidencija dominij (lat. dominium) pravo vladanja; posjed, vlasnitvo, pravo vlasnitva; slobodan posjed dominikalan (lat. dominicalis) gospodarski, vlastelinski; Gospodnji, Gospodov; dominikalni porez porez koji plaaju na svoje prihode posjednici i sveenici, i koji je obino manji od poreza ostalih poreznih obveznika (u nekim dravama Zapada) dominikalije (lat. dominicalia) ulomci iz evanelja ili poslanica koji se, nedjeljom i blagdanskim danima, itaju i tumae; perikope, dominikalne lekcije dominikalist (lat. dominicalis) onaj koji plaa dominikalni porez; v. pod dominikalan dominikanac katoliki redovnik iz reda Dominika de Guzmana (red osnovan u junoj Francuskoj 1215.) dominikat (lat. dominicatum) gospodarski dvor, vlastelinski dvor dominikum (lat. dominicum) crkveno imanje, dragocjenosti koje su vlasnitvo crkve; prije: sama crkva; misa dominion (engl. dominion) suverenost, vlast; zemlja ili podruje kojim se upravlja; slubeni naziv za britanske kolonije koje imaju svoju samoupravu, tj. svoj zakonodavni parlament (one su u svojoj upravi potpuno samostalne, samo to im engleski kralj postavlja guvernere i ima pravo veta protiv donesenih zakona) dominirati (lat. dominari) vladati, gospodariti, zapovijedati; izdizati se nad kim ili nad im, praviti se gospodin; biti na elu, biti na prvom mjestu, isticati se, vladati nad kim ili nad im, nadvisivati domino (tal.) 1. svileni ogrta za maske, odjea za balove pod maskama, obrazinama, krabuljama; 2. osoba obue-

321

donatar na u domino (na balu pod obrazinama); 3. igra u kojoj se 28, 36 ili 45 ploica, obiljeenih dvostrukim brojevima od 1 do 12, dijeli igraima koji ih slau naizmjenice jednu do druge tako da svuda dva ista broja stoje jedan pokraj drugog (tko prvi upotrijebi sve svoje ploice domine, taj je domino, tj. gospodar igre) dominus (lat.) gospodar, domain, posjednik, vlasnik; vladar; gospodin domogem (gr. doma kua, gemein biti pun) naprava za centralno grijanje dompter (fr. dompteur) krotitelj ivotinja don (p.) gospodin, poasno ime uglednih ljudi u panjolskoj i Portugalu, kao i titula kneeva, kneevskih sinova i sveenika u Rimu i Napulju (uvijek ispred krsnog imena, npr. don Frane) Don Huan (p. Don Juan) v. Don Juan Don Juan (p.) legendarni p. zavodnik; Mozartova opera Don Quijote it. Don Kihot (p.) ime viteza lutalice od La Mancha u glasovitom istoimenom satirinom romanu panjolskog pisca Cervantesa; tip avanturista zanesenjaka, pustolova don-premija (fr. dont, lat. praemium) burz. naknada tete koja se polae na dan kad bi trebalo izvriti plaanje, kod poslova zakljuenih na ogranien rok (ako roba nije mogla biti isporuena ili primljena) dona (lat.) 1. mn. od donum dona (tal. donna) 2. gospoa; gospodarica, vladarica donacija (lat. donatio) poklanjanje, osobito sudskim putem; akt o davanju poklona Donald Duck it. Donald Dak (engl.) ime poznatog lika iz stripova za djecu donarij (lat. donarium) rtvenik donatar (lat. donatarius) onaj koji prima dar, primatelj

donator

322

dot rakter Dorana, jednog starogrkog plemena; supr: aticizam i jonizam dormeza (fr. dormeuse) spavaa ili nona kapa; putnika kola u kojima se moe i spavati; lealjka za spavanje dormiol (lat. dormire, oleum) kem. amilinski kloral, uljasta i poput vode bistra tekuina, slui kao sredstvo za uspavljivanje dormitiv (lat. dormitivum) med. sredstvo za uspavljivanje dormitorij (lat. dormitorium) spavaa soba, spavaonica (osobito u samostanima); groblje doromanija (gr. doron dar, mania bijes) bolestan nagon za darovanjem dorski (gr. doriakos) svojstven Doranima; dorski stupovi po plemenu Dorana nazvani najstariji i najjednostavniji starogrki stupovi s obinim kapitelima i frizom s triglifima i metopima dorsum (lat.) leda, kraljenica, hrbat; zem. greben, planinski prijevoj; stranja, obratna strana; in dorso (lat.) ili in tergo (lat.) s druge strane, s obratne strane (npr. neke mjenice) dorzalan (lat. dorsalis) anat. leni dorzetin (eng. dorsetteen) vrsta vunene tkanine sa svilenim umecima dorziventralan (lat. dorsum lea, venter trbuh) anat, lenotrbuni, koji ide od kraljenice u smjeru trbuha dorzoventralan (lat. dorsum, leda, venter trbuh) ledno-trbuni, tj. koji se protee od kraljenice prema trbuhu dorzualan (lat. dorsualis) v. dorzalan dos (lat. dos, dotis) u starorimskom pravu: miraz; u pravu nekih srednjoeuropskih drava: udoviki dio (koji mu ostavlja eni) dosje (fr. dossier) svi spisi koji se tiu jednog predmeta ili osobe dot (engl.) tokica; dot-krojenje prenoenje krojeva s uzorka tako da na-

donator (lat. donator) davatelj, darovatelj, onaj koji neto daruje ili ostavlja u nasljedstvo (crkvama, ustanovama itd.) donkihoterije (p. Don Quijote) mn. pustolovni (avanturistiki) ludi podvizi, pustolovine; donkihotijade donkihotijade pl. v. donkihoterije donum (lat.) dar, poklon; donum auctoris (lat.) "dar od pisca" (biljeka na knjizi koju daruje autor) doping (engl. dope mazivo za stroj; narkotik, opijum) kanjivo davanje sredstava protiv umora kako bi se poveala izdrljivost organizma doplttos (njem. doppelt dvostruk, Stoss udarac) port, u nogometu: udarac lopte pri kojem lopta prije glavnog udarca dodirne zemlju doppel-eagle it. dopl-igl (njem. doppel, engl. eagle) "dvostruki orao", sjevernoameriki zlatnik od kalifornijskog zlata = 20 dolara doppio (tal.) glaz. dvostruko doppio uso it. dopio uzo (tal. doppio uso) trg. dvostruki rok plaanja Dorado (p. el Dorado) v. Eldorado Dorani starogrko pleme na Peloponezu, utemeljilo Spartu; dorski stil najstariji stil starogrke arhitekture; glavne karakteristike: ulijebljen i manje vitak stup koji se zavrava vrlo jednostavnim kapitelom doraa (fr. dorage) pozlaivanje, pozlata; u izradi eira: prevlaenje pusta, klobuine (filca) finom dlakom Dorida mit. starogrka boica mora, ki Oceana, majka Nereida Dorifor (gr.) kopljonoa znamenit Polikletov (5. st. pr. n. e.) kip koji slui kao uzor za proporcionalnost dijelova mukog tijela dorirati (lat. de-aurare, fr. dorer) pozlatiti, pozlaivati; pust, klobuinu (filc) za eire prevui finom dlakom dorizam (gr. Doris) snano, tvrdo i . grubo narjeje (dorski dijalekt) i ka-

dotacija zupani kotai na papiru bui rupice uzdu linije koju slijedi dotacija (lat. dotatio) miraz; darovanje zemljita zaslunim dravnicima, vojskovoama, poasni dar, narodni dar; dar Crkvi ili dobrotvornoj ustanovi; prihod dotalan (lat. dotalis) mirazni, koji se tie miraza, koji spada u miraz; dotalia pacta it. dotalija pakta (lat.) sklapanje braka, ugovori o mirazu dotali (lat. dotales) mn. osobe obvezne plaati porez Crkvi ili sveeniku dotalij (lat. dotalitium) prav. v. dotarij dotarij (lat. dotarium) prav. dio imanja koji pripada eni nakon muevljeve smrti, udoviki dio imanja dotirati (lat. dotare) opremiti, dati miraz; darovati (Crkvu, kolu, dobrotvornu ustanovu) double-scull it. dubl-skul (engl.) port, vrsta uskog trkakog amca (skulera) koji voze dva veslaa sa po dva vesla down! it. daun! (engl.) dolje! lezi! (zapovijed psu da legne) Downing-street it. Dauning-strit (engl.) ime londonske ulice u kojoj se nalazi britansko Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo financija; esto se upotrebljava u diplomatskom i novinarskom jeziku umjesto imena ovih britanskih ministarstava doza (gr. didomi dajem, dosis davanje) 2. davanje, osobito: davanje lijeka; koliina materije (tvari) koja ulazi u sastav nekog lijeka; koliina lijeka koju treba dati bolesniku doza (njem. Dose, dan. daase, ar. tassah) 1. kutija za uvanje suhih tvari, supstanci (eera, duhana i dr.) dozimetar (gr. dosis davanje, metron mjera) sprava kojom se mjeri koliina propisane mjere nekog lijeka (doze)

323

drahma doziologija (gr. dosis davanje, logia) med. znanost o davanju lijekova s obzirom na koliinu doziranje (gr. dosis davanje) med. odreivanje koliine tvari, materije koja treba ui u sastav nekog lijeka; odreivanje koliine lijeka koju treba dati bolesniku dozirati (gr. dosis davanje) odrediti koliinu tvari koja treba ui u sastav nekog lijeka; odrediti koliinu lijeka koju treba davati bolesniku dr. kratica za doktor dr. phil., dr. fil. kratica za doktor filozofije dr. med. kratica za doktor medicine dracena (gr. drakaina) bot. zmajevo drvo, zmajevac (biljka iz porodice ljiljana) draft (engl.) trg. mjenica, trata drager (fr. dragueur) pom. pomoni bojni brod za ienje mora od mina kod svoje obale i ispred svojih veih brodova dragirati (fr. draguer) pom. istiti morske putove od podmorskih mina radi osiguravanja plovidbe i kretanja drugih brodova; usp. drager dragoman (ar. tarduman) tuma, prevoditelj, osobito pri stranim predstavnitima u Turskoj dragonada (fr. dragon) prisilno preobraenje protestanata na katolianstvo za vrijeme Luja XIV. (1681. g.) pomou draguna; prisilno naplaivanje poreza pomou draguna, vojske; vojna vlast; svaka odluka vlade koja se provodi pomou vojne sile draguni (fr. dragon) laki konjanici koji se prema potrebi bore i kao pjeaci; prvobitno (kod Francuza): pjeaci koji su se sluili konjima samo kad su se trebali brzo kretati drahma (gr. drachme) starogrki i staroidovski srebrni novac veoma razliite vrijednosti; dananja grka novana jedinica sadri 100 lenti; stara

drajfirtl

324

draperija dramatiar (gr. dramatikos) dramski pisac, pisac drame dramatika (gr. drama radnja) dramska knjievnost; znanost o drami i dramskoj umjetnosti dramatizacija (gr. drama radnja) preradba nekog knjievnog djela u dramski oblik, prilagoavanje za prikazivanje na pozornici dramatizirati (gr. drama) preraivati u dramski oblik, dati dramski oblik, prilagoditi za prikazivanje na pozornici dramatomanija (gr. drama, mania pomama, ludilo) pretjerana ljubav prema drami, strast za kazalitem dramatopeja (gr. drama, poieo pravim) pisanje i prikazivanje kazalinih djela dramaturg (gr. drama, ergon djelo, dramaturgos) strunjak koji sastavlja dramski repertoar; dramski pisac, dramatiar dramaturgija (gr. dramaturgia) znanost o drami i dramskoj umjetnosti, teorija drame dramaturgika (gr. dramaturgike) v. dramaturgija dramaturki (gr. dramaturgikos) koji se tie dramaturgije, to je u vezi s dramaturgijom (npr. lanci, prikazi i si.) dramolet (gr. drama) malo kazalino djelo; mala drama koja samo u jednom inu prikazuje dramatiziran dogaaj drangulija (tur. dirhem mrvica, trun, gururlu koji se kiti, ponosi) sitan nakit ili sitnica uope drap (tal. drappo, fr. drap), oha, sukno; drap boja prljavouta, svijetlosmeda boja drapa (nord. drapa, lat. drapur) u staroj nordijskoj poeziji: pjesma, osobito pohvalna, s pripjevom draperija (fr. draperie) tvornica ohe, tvornica sukna; oharstvo, suknar-

atenska mjera za teinu, od VI. do II, st. pr. n. e. = 4,32 g drajfirtl (njem. dreiviertel tri etvrtine) odjevni predmet na kojem neki dio (npr. rukavi) ima samo tri etvrtine duine (npr. enska bluza s rukavima do ispod lakata) drajfirtlpolka polka u 3/4 taktu drajfirtltakt (njem. Dreivierteltakt) glaz. troetvrtinska mjera troetvrtinski takt drajrajig (njem. drei tri, Reihe red) troredan, koji je u tri reda drajsiger (njem. dreissig trideset) tridesetogodinjak drakar srednjovjekovni vikinki ratni brod Drakon (gr. Drakon) atenski zakonodavac iz VII. st. pr. n. e. iji se zakoni, zbog pretjerane strogosti ("krvlju pisani"), nisu mogli odrati; otuda: drakonski pretjerano strog, neumoljiv, okrutan drakonski v. Drakon dralon naziv za sintetika vlakna (nalik na vunu) dram (perz. diram, gr. drachme) turska mjera za teinu = 3,2 g = 1/100 oke dram it. drem (engl.) jedinica za mjerenje teine u Engleskoj i SAD-u = 1,7718 grama drama (gr. drao inim, radim, drama radnja) radnja; poet. jedan od triju knjievnih rodova (uz liriku i epiku); knjievno djelo koje u formi dijaloga i monologa prikazuje neku ozbiljnu temu, a temelji se na sukobu izmeu likova (prema sadraju drama moe biti ljubavna, povijesna, socijalna, psiholoka itd.); pren. dogaaj ili doivljaj koji je po svojoj uzbudljivosti slian drami dramatian (gr. drama radnja) koji se odnosi na dramu, koji se zbiva kao u drami, tj. s mnogo radnje, ivo i u razgovoru (dijaloki)

drapirati stvo; trgovina ohom; ohana roba; zavjese, zastori drapirati (fr. draper) u slikarstvu i kiparstvu: namjestiti nabore (npr. na kipu); namjestiti zavjese drastici (gr. drao djelujem, radim) mn. med. jaka sredstva za ienje drastian (gr. drastikos) koji ima jako, snano djelovanje; grub, neotesan, strog; neposredan, opipljiv, oevidan dravidski jezici (sanskr. dravida) jezici koji se govore u junoj Indiji, Pakistanu, Iranu i Sri Lanki; dekanski jezici drae(ja) (fr. dragee) eerno voe, ueereni badem; sama drebina (njem. Dreh-biihne) okretna pozornica izgraena u obliku krunice s nekoliko odjeljaka te se pomou nje mogu brzo mijenjati scene: dok je jedan dio velike okretne ploe okrenut publici, na drugima se pripremaju sljedee slike drebuh (njem. drehen okretati, vrtjeti, Buch knjiga) knjiga snimanja, tj. knjiga u kojoj je propisano sve stoje potrebno da bi se moglo snimati (npr. poloaj kamere, kretanje glumaca, zvukovi itd.) drednot (eng. dreadnought) vrsta velikih i oklopljenih ratnih brodova s tekim dalekometnim topovima dren (engl. drain) isuivanje pomou odvodnih cijevi; podzemne, cijevi od ilovae za isuivanje vlanih i movarnih zemljita kako bi se napravila plodnim; med. odvodna cjevica drenaa (fr. drainage) isuivanje vlanog ili movarnog zemljita pomou podzemnih cijevi za odvoenje; med. ienje gnoja putem odvoenja drener (fr. draineur) onaj koji postavlja cijevi za isuivanje podvodnog zemljita drenirati (eng. to drain) odvesti (ili: odvoditi) suvinu vodu pomou podzemnih cijevi

325

Drijada dres (engl. dress) odjea, uniforma; odjea neke organizacije, osobito portskog drutva; fali dress (engl.) drutvena odjea, gala-odjea dresiran (fr. dresser) kolovan, uvjeban, ukroen dresirati (fr. dresser) obuavati, vjebati, privikavati ivotinje (npr. psa vjetinama, konja jahanju); uvjebavati, uvjebati dressing-room it. dresing-rum (eng.) prostorija za oblaenje, soba za uljepavanje (ili: dotjerivanje) dresura (fr. dresser) uvjebavanje (pasa, konja, ptica i dr.) dret (tal. dritto) ravan, izravan, neposredan, direktan dreta (njem. Draht ica) jak tanak konac kojim obuari proivaju obuu; dretva Dreyfus, Alfred it. Drajfus (1859 1935), francuski kapetan osuen zbog pijunae, ali kasnije osloboen i unaprijeen drezina dvokolica koja se pokretala odgurivanjem nogama (pretea bicikla), konstruirao ju je 1817. g. K. Draise po kojem je i dobila ime; malo traniko vozilo na runi ili motorni pogon, koristi se za prijevoz eljeznikog osoblja koje pregledava i popravlja prugu driblati (eng. dribble) u nogometu: vjeto voditi loptu izmeu igraa; pren. zavaravati drift (niz). 1. pom. popreno zanoenje broda zbog vjetra i morske struje; 2. morska struja koju uzrokuje pod trajno djelovanje vjetra; 3. predmeti ili ledene sante koje plutaju morem noeni vjetrom ili strujom drifter (engl. drifter) motorni ribarski brodi koji slui za lov mreom potegaom Drijada (gr. Dryas) mit. umska nimfa koja je ivjela i umirala s drvetom u kojem je ivjela, gorska vila

dril-kultura dril-kultura (eng. drill, lat. cultura) sijanje ili saenje po brazdama radi povoljnijeg i boljeg prinosa drilih (njem. Drillich, lat. trilix troian) platno od triju niti (vrsta lanena, kudjeljna ili pamuna tkanina); bril, cvilih drimifagija (gr. drimys ljut, trpak, fageo jedem) med. jedenje ljutih, gorkih ili kiselih jela droga (fr. drogue) osueni dijelovi bilja koji slue za pripravljanje lijekova drogerija (fr. droguerie) prodavaonica droga i kemikalija drogerist (fr. drogue) trgovac drogama i kemikalijama drolerija (fr. drolerie) smijeno prikazivanje ljudi i ivotinja u starijoj drami dromedar (gr. dromas, lat. dromedarius) obina jednogrba deva; vrsta brze jedrilice dromos (gr. utrka) utrka (na kolima ili pjeke) koju su stari Grci odravali na gimnastikim-igrama; staza koju je na takvoj utrci trebalo pretrati drop-kick it. dropkik (engl. drop pasti, kick udarac) port, udarac po lopti nakon to je odskoila od zemlje drops (eng. drops) vrsta vonih bombona; port, udubljenje na trkakoj stazi drosera (gr. droseros rosan, vlaan) bot. biljka rosika krunolista, hrani se kukcima droka (rus.) laka, otkrivena ruska koija sa tri sjedala i niskim kotaima drozometar (gr. drosos rosa, vlaga, metron) instrument za mjerenje koliine rose koja padne drozometrija (gr. drosos rosa, metria) mjerenje koliine rose koja padne drud (niz. drut) vjetac, zao duh, vilenjak druda (niz. drut) vjetica, arobnica

326

dualist drudlz (engl. droodles) naoko besmi-. slene risarije ije ideje naziremo pomou mate; izumitelj umjetnik Roger Prie druidi (lat.-kelt. druides) sveenici svetog hrasta kod starih Kelta (u Galiji, Britaniji itd.), starokeltski sveenici drukati (njem. drucken) tiskati; port. navijati za (igraa, konja i dr.) druker (njem. Drucker) 1. vrsta gumba, kope; 2. port, navija, kibic; 3. metalosavija, radnik koji runo savija metalne dijelove druker (njem. Drucker) sitni metalni gumb, kopa; port, navija drukfeler (njem. Druck tisak, Fehler pogreka) tiskarska pogreka; usp. tipfeler Drury-Lane it. drurilejn (engl.) londonsko kazalite osnovano 1663. (u 18. st. bilo je poznato po izvedbama Shakespeareovih djela) drusirati (fr. drousse) u predenju: vunu namazati uljem Drui mn. pripadnici ratnikog naroda u Siriji, govore jednim arapskim narjejem, a religija im je mjeavina poganstva, muhamedanstva i kranstva dry it. draj (eng.) suh; dry docks it. draj doks (engl.) pom. suhi dok; extra dry it. ekstra draj (engl.) "osobito suh", vrsta ampanjca trpkog okusa dual (lat. duo dva, dulais dvojan) gram. dvojina, osobina nekih jezika (npr. sanskrtskog, grkog) koji imaju, osim jednine i mnoine, jo jedan broj za gramatiko mijenjanje imenica i glagola, a koji oznaava dvojstvo stvari ili radnju udvoje dualin (lat. duo dva) vrsta eksploziva koji se sastoji od nitroglicerina i piljevine dualist (lat. dualis) pristaa dualizma; pristaa podjele upravne vlasti na dva samostalna dijela

dualistiki dualistiki (lat. dualis) koji se temelji na dualizmu dualitet (lat. dualis) dvojstvo, dvojina; log. zakon logikog ralanjivanja misaonog sadraja na dva dijela (subjekt predikat) dualizam (lat. duo, dualis) fil. nauavanje o dvojstvu, dijeljenje na dvoje, nauavanje o postojanju dvaju razliitih, potpuno suprotnih stanja, principa, naela, naina miljenja, pogleda na svijet itd., npr.: Bog i Sotona (dobar i zao princip), Bog i svijet, duh i materija, priroda i duh, dua i tijelo, anorganska i organska priroda, subjekt i objekt, osjetilna spoznaja i razum itd.; politika podijeljenost nekog naroda na dva dijela koji djeluju jedan protiv drugog dub (engl. double dvostruko) filmski izraz za sinkronizaciju govora glumaca na nekom drugom jeziku poto je ve prvotna verzija snimljena na originalu dubij (lat. dubium) sumnja; in dubio (lat.) u sumnji, u sumnjivom sluaju, u sluaju neizvjesnosti dubioza (lat. dubiosa) neto to je sumnjivo, neizvjesno; osobito: sumnjivo potraivanje, neizvjesna i nesigurna naplata nekog duga dubiozan (lat. dubiosus) sumnjiv, neizvjestan, koji je u pitanju dubitacija (lat. dubitatio) sumnjanje, dvojbenost, dvojba neizvjesnost, kolebanje, oklijevanje, neodlunost dubitativan (lat. dubitare sumnjati, fr. dubitatif) sumnjiav, sklon sumnjanju, koji sumnja; koji pokazuje (ili: izraava) sumnju dubitirati (lat. dubitare) sumnjati, dvojiti, ne biti u to siguran, biti u neizvjesnosti dubi (fr. double) dvostruk; dvostruko dublaa (fr. doublage) udvajanje, udvostruavanje; pom. drugo oblaganje broda daskama; tisk. pogreno dvo-

327

dudoec struko slaganje jedne rijei ili cijelog reda duble (fr. double) zlatni ili srebrni predmeti koji se sastoje od dviju kovina i kod kojih je samo vanjska prevlaka zlatna ili srebrna, dok glavnu masu ini kovina znatno manje vrijednosti, metalna stvar pozlaena ili posrebrnjena dubler (fr. doubleur) dvojnik; zamjenik glavnog glumca (u kazalitu i filmu) dubleta (fr. doublet) 1. dva primjerka iste stvari u nekoj zbirci; 2. lani dragi kamen; 3. vrsta karanfila ija je glavna boja prevuena dugim prugama druge boje; 4. gram. dva razliita oblika iste rijei; 5. glaz. orguljski registar, za oktavu vii od principala; 6. lov. puka dvocijevka dublirati (fr. doubler) udvojiti, udvajati, udvostruiti, udvostruavati; umnoiti; podstaviti (haljinu), metnuti podstavu (otuda: dubl-tof tkanina za podstavu); u biljaru: udariti loptu tako da se o jedan rub odbije i doe do drugog; pom. oploviti, obii (npr. greben); voj. ugurati u borbenu liniju; u draguljarstvu: spajati dva kamena u jednu cjelinu ducbruder (njem. duzen govoriti "ti", tikati, Bruder brat) pobratim, ovjek kojemu govorimo "ti", "vinski brat" due (tal. duce) voa dud (tur.) bot. murva, visoko bjelogorino drvo sa sitnim bijelim, crvenim ili crnim jestivim grozdastim bobama duden (njem.) u Njemakoj: naziv za vrstu rjenika (po prezimenu filologa i izdavaa jezikoslovnih prirunika . Konrada Dudena, 18291911); usp. larus dudoec (lat. in duodecimo) dvanaestina, oblik dvanaestine, osobito: format knjige kod koje je jedan tiskani arak podijeljen na dvanaest listova; neto to je osobito malo, npr. duodecimal-

duduk no mjerenje mjerenje dvanaestinama; duodecimalni sustav v. dodekadika duduk (tur.) vrsta obanske frule; zvidaljka, fukalica; pren. glupan, blesan due (tal. due, lat. duo) dva; due volte (tal.) glaz. dvaput; a due voci it. a due vodi (tal.) glaz. za dva glasa, dvoglasno; a due corde it. a due korde (tal.) glaz. na dvije, s dvije ice duel (lat. duellum, fr. duel) dvoboj; sukob duelant (lat. duellans) onaj koji vodi dvoboj duelirati se (lat. duellare) imati s nekim dvoboj, tui se u dvoboju duet (tal. duetto) glaz. pjevanje u dva glasa; sviranje udvoje dufter (njem. duften mirisati; isparivati se) lijenina, neradnik, probisvijet, hohtapler dugento it. dudento (tal.) umj. u talijanskoj povijesti umjetnosti naziv za 13. st. (12001299) duglazija bot. visoko ameriko drvee iz porodice borova (naziv po D. Douglasu koji joj je 1827. donio prvo sjeme u Europu), pseudouga (lat. Pseudotsuga taxifolia); zbog svoje vrstoe upotrebljava se za gradnju dokova, brana, mostova, jarbola i si. dugong (malaj. duyong) zool. morska krava, sisavac u Indijskom oceanu iz porodice kitova dugung (jap. duyung) zool. v. dugong duhan (tur.) bot. biljka iz porodice pomonica iji osueni listovi slue za puenje duka (tal. duca, lat. dux) vojvoda, knez, gospodar dukat (gr. Dukas, tal. ducato) po imenu bizantskih careva (dukas) nazvan zlatni i srebrni novac razliite vrijednosti, osobito u Italiji, bivoj Austro-Ugarskoj i Francuskoj dukcija (lat. ductio) voenje, upravljanje

328

Dunhill duktilan (lat. ducere vui, izvlaiti, duo tilis) rastegljiv (npr. platina) duktilitet (lat. ductilitas) rastegljivost u vrlo tanke niti duktilnost v. duktilitet duktor (lat. ductor) vodi, dovodnik (kod nekog stroja) duktus (lat. ductus) voenje, upravljanje; put, tijek; potez pera, rukopis dulce cum utili ugodno s korisnim (Horacije) dulce et decorum est pro patria mori it. dulce et dekorum est pro patria mori (lat.) slatko je i dino umrijeti za domovinu; pojavljuje se i s dodatkom: adhuc dulcius pro patria vivere it. adhuk dulcius pro patria vivere (lat.) ... jo je slade za domovinu ivjeti (Horacije) dulcifikacija (lat. dulcificatio) slaenje, zaslaivanje dulcin (lat. dulcis) kem. bezbojan praak, 200 puta slai od eera Dulcinea it. Dulineja (p.) djevojka koju je Don Quijote izabrao za damu svoga srca, otuda (u podrugljivom smislu): ljubavnica; nezgrapna i zdepasta seoska djevojka dulek (tur. dolek) bundeva, tikva duma (rus.) ruska narodna skuptina, sabor, parlament; skuptina stalea; glaz. vrsta maloruskih narodnih pjesama koje se pjevaju uz pratnju bandure, instrumenta slinog mandolini duman (tur. duman, tuman) dim, magla, praina; pren. uznemirenost, briga, zamiljenost dumdum-metak puano zrno veoma razornog djelovanja zbog toga to mu je vrh plosnat i iri se u predmetu u koji udari (nazvan po indijskom taboru Dum-dum blizu Kalkute gdje se najprije izraivao) Dunhill (engl. it. danhil) poznata britanska marka cigareta, duhana i puakog pribora

dunlop dunlop vrsta gume za automobilske kotae (naziv po kotskom izumitelju Dunlopu Hohnu Boydu (18401921) dunque it. dunkve (tal.) dakle Duns Scott it. Dans Skot (12651308) kotski franjevac, skolastik koji je nauavao da volja zavisi od razuma duo (lat. duo) dva; glaz. djelo za pjevanje ili sviranje udvoje; v. duet duodecima (lat. duodecim dvanaest) glaz. dvanaesti ton, poevi od osnovnog tona duodecimola (tal. duodecimola) glaz. figura od 12 nota koja se smatra figurom od samo osam nota duodenalan (lat. duodenalis) anat. koji pripada dvanaeston^Ianom crijevu, koji se tie dvanaestopalcanog crijeva duodenitis (lat. duodenum dvanaesterac, dvanaestopalano crijevo) med. upala dvanaestopalanog crijeva duodenostomija (lat. duodenum, gr. stoma) med. otvaranje dvanaestopalanog crijeva u sluaju odreenih bolesti, osobito u sluaju suavanja duodenotomija (lat. duodenum, gr. tome rezanje) med. operacija dvanaestopalanog crijeva duodenum (lat. duodeni, duodenum) anat. dvanaestopalano crijevo, dvanaesterac duodrama (lat. duo dva, gr. drama radnja) poet, melodrama sa dva lika duole (lat. duo) glaz. dvije note koje se izvode za isto vrijeme za koje bi se izvele tri takve note duper (tal. adoperare raditi, sluiti) njega, usluga, briga oko nekoga dupleks (lat. duplex dvostruk) 1. dvojnik telefonski aparat za dva pretplatnika na jednoj liniji 2. radijska ili televizijska emisija koja ide "uivo" istodobno iz dva razliita mjesta, dvostruk izravni prijenos duplerica srednja, dvostruka stranica (u asopisu ili novinama) s privlanim slikovnim materijalom

329

durbin duplicirati (lat. duplicare) udvostruiti; presavinuti na dvoje; prav. pisati ili dati drugi odgovor (odgovor na odgovor); ad duplicandum it. ad duplikandum (lat.) u cilju odgovora na tuiteljevu repliku, ili radi davanja posljednje rijei optuenoga prije izricanja presude duplicitet (lat. duplicitas) dvostrukost; pren. dvolinost, neiskrenost, licemjerje, prevrtljivost duplika (lat. duplare udvostruiti) pravo optuenika da odgovori na tuiteljevu repliku; optuenikov pisani odgovor na repliku duplikacija (lat. duplicatio) udvostruavanje, udvostruenje; udvostruenje, udvostruenost; duplikatura duplikat (lat. duplicatum) prijepis nekog spisa u dva istovjetna primjerka duplikator (lat. duplicator) 1. fiz. skuplja elektriciteta; 2. stroj za umnoavanje duplikatura (lat. duplicatura) v. duplikacija duplir (lat. duplum dvostruko, dvostruka koliina) velika votana svijea duplirati (lat. duplare) udvostruiti, udvostruavati duplo (lat. duplum) pril. v. duplum, dvostruko duplum (lat. duplum) u dva primjerka, dvostruko, duplo dur (lat. durus tvrd, jak, krjepak) glaz. jedan od dva glavna tonska roda durabilan (lat. durabilis) trajan, ustrajan, postojan, izdrljiv duracija (lat. duratio) med. stvrdnjavanje, otvrdnjavanje durak (rus.) luak, aljivac, lakrdija; pogrdno: budala durati (tal. dur are trajati, tur. durmak trpjeti) 1. trajati, ne prestajati; 2. trpjeti, podnositi, ustrajati; 3. ivotariti durbin (perz. dur-bin dalekovidan) dalekozor, teleskop

durch die Blume

330

dvocifren duek (tur.) jastuk, uzglavlje; leaj, madrac duman (tur.) neprijatelj; zlotvor dumanluk (tur. duman neprijatelj) neprijateljstvo duumvir (lat.) lan vlade dvojice; lan komisije od dva lana duumvirat (lat. duumviratus) zvanje i dostojanstvo duumvira duvak (tur.) nevjestina svadbena koprena duvna (lat. domina gospoda) opatica, redovnica, asna sestra dux it. duks (lat.) voda, zapovjednik jednog odreda vojske, vojvoda dud (tal. doge, lat. dux, ducis voda) knez; titula nekadanjeg poglavara Mletake Republike; dudevstvo, zvanje i dostojanstvo duda dvocifren dvoznamenkast

durch die Blume it. durh di blume (njem.) "kroz cvijet", njemaka fraza koja oznauje da je neto samo natuknuto, da je otra rije reena na blag nain durh (njem. durch kroz) port, posebno dobacivanje lopte u nogometnoj igri upueno u dubinu prema suparnikim vratima durhcug (njem. Durchzug) propuh durhmar (njem. Durchmarsch) prolaz; uiniti durmar probaniti itavu no duritet (lat. duritas) tvrdoa: strogost, surovost, neljudskost durus (lat.) tvrd; anat. dura mater v. mater; in durius (lat.) ili in pejus (lat.) optuiti; prav. optuenika teretiti na sljedeoj raspravi okolnostima teim od onih na prethodnoj raspravi

D
D, d sedmo slovo hrvatske latinice daba (tur.) 1. na dar, besplatno; 2. uzalud dabija (tur. dabi) za vrijeme turske uprave: ubira dravnih i vakufskih prihoda dada (tur. dadde) 1. cesta, put; 2. putovanje, kretanje daine mn. pristae dainizma dainizam vjerska sekta u Indiji ije pristae ne priznaju autoritet Veda i svetih brahmanskih spisa dak (mad. zsak, tur. dag, dak) vrea daltara (tur. dalib koji privlai na sebe) nemoralna ena, bludnica, prostitutka dam (ar.-perz.) okno, prozor, staklo damadan, demadan (tur.) 1. prsluk vezen srebrom i svilom; 2. koveg, prtljaga dambas (perz. dan baz) 1. poznavatelj konja; 2. ljubitelj dobrih konja (koji ih zbog toga esto mijenja); 3. onaj koji dresira konje; 4. vjetak u jahanju; 5. trgovac konjima damija (ar. damaa, dami) vea muslimanska bogomolja, bogomolja prvog reda u kojoj se ui kotbah (za razliku od moteje, manje bogomolje) damperi (engl. jumpers) mn. "skakai" vjerska sljedba u Engleskoj i Sjev. Americi (nastala oko 1760.), ogranak metodista; zovu ih i barkeri (engl. barkers), tj. "lajai", po tome to pri bogosluju, kad ih "obuzme" unutranje prosvjeenje, skau i proizvode glasove radosti kao da laju danarika (tur. danerigi) vrsta ljive (okruglica, ranka) dailum (perz.-tur.) duo moja, srce moje! deb (engl. jab) port, u boksu: otar i iznenadan udarac ljevicom u protivnikovo lice deba (tur. debe) 1. vrsta oklopa; 2. oruje, naoruanje debrak (e. ebrak) 1. prosjak; 2. krtac, tvrdica dehenem (ar.) muhamedanski pakao dehenem (tur. dehennem) pakao dehenemlija (tur. dehennem pakao) grjenik u paklu, prokletnik Dek (engl., hipok. prema Don John) u atrovakom govoru: momak, frajer, fakin; jednoruki Dek vrsta zidnog automata za igre na sreu delat (tur. dellad) krvnik, izvritelj smrtne kazne; pren. nemilosrdan ovjek, zlotvor, okrutnik dem (engl. jam) kuhano voe, pekmez demat (ar.) muslimanska vjerska opina; zajednika molitva muslimana deme (tur. demi) druba, skupina demijet (ar.) udruenje, drutvo demla (tur. demre) promjena demper (engl. jumper) majica koja se kopa sprijeda, pletena od vune ili pamuka denaza (tur.) kod muslimana: 1. molitva za duu umrloga; 2. pogreb, sprovod denet (ar.) muslimanski raj dentlmen (engl. gentleman) gospodin, ovjek koji je gospodin u punom i

dentri najljepem smislu, tj. po poloaju, odgoju i kolovanosti, dakle: ovjek lijepo odgojen i otmjenog ponaanja; kao titula: gospodin dentri (engl. gentry) stale uglednih graana i privrednika koji nisu plemii (u Engleskoj): znanstvenici, asnici, pravnici, veleposjednici itd. derki (engl. jerk meso rezati na trake i suiti na zraku) usoljeno meso na poseban nain dimljeno i osueno (kod kanadskih Indijanaca) dersej (engl. jersej) tkanina od tanke eljane vune i odjevni predmet od nje det-strim (engl. jet mlaz; nagla provala, nagao izljev, stream struja) meteor. uska i tisue kilometara dugaka zona sa snanim zranim strujama koja se prostire 615 km iznad zemaljske atmosfere devahir (tur.) dragi kamen; dragocjenost dez (engl. jazz) suvremena amerikoengleska glazba za ples; vrsta sinkopiranog glaz. izvoenja ponekad i neharmoninim tonovima dez-band (engl. jazz-band) orkestar koji svira dez dezva (tur. dezve) posuda s drkom za kuhanje crne kave dida (tur.) djeja igraka dig (engl. jig) lak ples sitnim korakom i poskakivanjem digetaj (mong.) polumagarac (vrsta brze i plaljive ivotinje iz porodice konja, ivi u junom Sibiru) digotovka (kavk.) naziv za kozake viteke igre na konjima dihad (tur. dihad) kod muslimana: sveti rat, rat za obranu vjere; v. ga.. zavat diju-dicu (jap.) nain japanskog hvatanja protivnika u borbi, zahvati pri obrani ili napadu kojima se Japanci slue radi onesposobljavanja protivnika za napad i obranu; kao portska

332

dukela disciplina ima vrlo stroga i zahtjevna pravila dil (eng. gill) engleska mjera za tekuinu i ito, = 0,124 1 dilit (ar. derid) kratko koplje od elastinog palminog drveta kojim arapski konjanici vjeto rukuju i kad su im konji u najveem trku diljoz (tal. geloso) ljubomoran, zavidan din (ar.) 2. mit. u vjerovanju muslimanskih naroda: vrsta dobrih i zlih duhova, obdarenih natprirodnom snagom i sposobnou da se uine nevidljivim; div, gorostas, orija din (engl. gin) 1. irska rakija; rakija od raznog sjemenja, osobito od jema i rai dinfis (engl. gin rakija klekovaa, flzz pjeniti se) din izmijean s nekim pjenuavim piem dingo (engl. jingo) ovinistiki i ratoborno raspoloen ovjek (u Engleskoj i Americi) dinistan (perz.) mit. pustinja duhova ili demona dip (engl. jeep) vrsta malih, lakih i vrlo otpornih automobila, sa strane otvoreni i prilagoeni za vonju po svim terenima; od 1944. g. uvedeni u ameriku vojsku diterbag (engl. jitterbug) drutveni ples crnakog podrijetla, nastao u Americi nakon Prvog svjetskog rata dober (engl. jobber) trg. posrednik, broker; burzovni pekulant dokej (engl. jockey) 1. profesionalni jaha na konju; konjuar; 2. ljubitelj konjskih utrka dokej-klub (engl. jockey-club) drutvo (ili: klub) ljubitelja konjskih utrka doragan indijsko narodno glazbalo koje se sastoji od jednog veeg i jednog manjeg bubnja dudo, judo port, japanski hrvaki port, razvija i tijelo i- duh dukela (tur. duhela) otrcan pas; pren. ljenivac; lopov

dul dul (engl. joule) fiz. jedinica za rad u sustavu SI; definiran umnokom njutna i metra (naziv u ast engleskog fiziara J. P. Joulea (1818 1889) duma (ar.) muslimansko klanjanje petkom dumbus (tur. dumbus) zabava, veselje; pren. nered, buka dungla (od hinduskog jangal pustinja, uma, engl. jungle) ravnica u

333

dus podnoju Himalaje, obrasla praumom te ispresijecana movarama obraslim bambusovom trskom i travom; tropska uma uope (u njoj ive tigrovi, slonovi, lavovi, nosorozi, zmije otrovnice i dr.); pren. mjesto nereda dura-dogan (tur.) zool. ptica grabljivica (npr. sokol) koja je uvjebana za lov na druge ptice dus (engl. juice) sok od voa ili povra; tekuina


, osmo slovo hrvatske latinice aiz (tur.) doputeno aka (tal. giacca) kaput akon (gr. diakonos sluga) upravitelj opinskih dobara i skrbnik sirotinje i bolesnika u najranije kransko doba; kasnije: ckrveni sluga i pomonik pri bogosluju; poetni sveeniki in u crkvi; pomoni sveenik akonat (gr. diakonos) in, zvanje, dostojanstvo i stan pomonog sveenika, akona akonica (gr. diakonos) sluiteljica crkve; u najstarijoj kr. Crkvi, sve do VI. stoljea: starija ena koja se brinula o sirotinji, njegovala bolesnike i vodila nadzor nad enskim lanovima crkvene opine; danas, u Evangelikoj crkvi: bolniarka, posebno kolovana za taj poziv; u protestantskim crkvama: sestra koja slui potrebitima; u samostanima: sestra koja slui oko oltara akonija (gr. diakonia) djelokrug akona; pomo, potpora; posluivanje (jelom i piem), poslastica akonik (gr. diakonikos) u pravosl. crkvi: udubljenje u zidu ili zasebna soba na desnoj strani oltara gdje se uvaju posveene posude akonikon (gr. diakonos lat. diaconicum) u pravosl. ckrvi: kratka molitva koju ita ili pjeva akon akula (tal. giocolare) ala; pria ederan (ma. gyongy krasan, divan) prid. svje, lagan, poletan, veseo, razdragan; zdrav, krjepak el! (tur. gelmek doi) doi! hajde!; ela maalah! budi pozdravljen! elozija (tal. gelosia) ljubomora, zavist; ilozija eniza (ar.) molitva za umrlog kod muslimana; denaza entileca (tal. gentilezza) ljubaznost enjuka (rus. denjga) ruski bakreni novac od pola kopjejke eram (tur. germek protegnuti, ispruiti, gr. geranion od geranos dral) poluga s protutegom kojom se izvlai voda iz bunara erdap (perz. irde, ab) vir, vrtlog erz (tur. gers) gizdelin, kico, mladi uope ilko (mad. gyilkos ubojica) vjetrogonja, objeenjak, vjetropir; gizdelin, kico, nametljivac, neradnik; razbija irandola (tal. girandola, fr. girandole) v. irandola ojelerija (tal. gioielleria) draguljarstvo, draguljarski obrt, draguljarnica; pren. kienost dokada (tal. giocata igra) igraka on (tur. gon koa) potplat; on-obraz nepoten ovjek ornata (tal. giorno dan) nadnica, dnevnica ozluci (tur. goz oko) naoale ul (perz. dil) rua, ruica ul-behar (tur. giil rua, bahar miris) rascvjetana rua ulbek-dova (tur. giilbank glasno odobravanje) zajednika glasna molitva

uli uli (perz. dil) mlada rua, ruin pupoljak; usp. ul ulistan (perz. ilistan) ruinjak, vrt s ruama ulsa (perz. il. tur. su, suju) ruina voda umbir (mad. gyomber) bot. biljka iji se korijen upotrebljava kao lijek i zain unija (perz. une) vanjski izgled, oblik; sredstvo, nain

335

uzel uture (tur. gotiirii) sve skupa, ucijelo, ujedno, bez pojedinanog mjerenja ili brojenja, paualno; jedno na drugo uve (tur. giive) zemljana zdjela, posuda; kuh. meso s rajicama, riom i krumpirom pripremljeno u zemljanoj posudi uvegija (tur. giivegi) zarunik; mladoenja uzel (tur. giizel) prid. krasan, lijep, skladan

E
E, e deveto slovo hrvatske latinice E kratica za istok (engl. east, fr. est) e (lat.) prijedlog = iz; ex e duobus malis minimum eligendum (lat.) od dva zla valja birati manje e profundis (lat.) iz dubine, npr. pjevati e. o. kratica za ex officio (lat.) eagle it. igl (engl.) sjevernoameriki zlatan novac vrijednosti od 10 dolara Eak mit. jedan od sudaca u podzemnom svijetu; sin Zeusa i Egine, otac Pelejev, djed Ahilejev earl it. irl (engl.) engleska plemika titula: plemi, grof Early Bird it. Erli Berd (engl.) "Rana ptica", prvi komercijalni komunikacijski satelit, lansiran u Zemljinu orbitu 6. travnja 1965. kako bi omoguio telefonske razgovore i prenoenje televizijskih slika na najvee udaljenosti eau de Cologne it. o d' Kolonj (fr.) kolonjska voda ebanirati (lat. ebenare) obloiti ebanovinom; obojiti crnom bojom da izgleda kao ebanovina ebanisterija (tal. ebano, abonos, ebanisteria) fina stolarija, umjetniki izraeni predmeti od drveta, osobito od ebanovine ebanovo drvo (hebr. eben, gr. ebenos, lat. ebenus) bot. Diospyros ebenum, eban, dragun; crno, veoma vrsto i teko istonoindijsko i afriko drvo ebenist (fr. ebeniste) stolar koji izrauje pokustvo od ebanovine, koji radi fine stolarske poslove ebionizam (hebr. ebyon siromah) idovsko-kranska sljedba (II.IV. st.), priznavala je Mojsijev zakon i Matejevo evanelje, a Isusa Krista nije smatrala Sinom Bojim, nego prorokom ebn (ar.) sin (pred nekim drugim imenom, npr. ebn Mustafa = Mustafin sin, izmeu dva imena pie se ben, npr: Ali ben Muhamed = Ali sin Muhamedov) ebonit (engl. ebony) vrsta umjetne ebanovine; kem. vulkanit, crni kauuk otvrdnuo vulkanizacijom ebriljada (fr. ebrillade) jah. trzanje uzdom ako se konj nee okrenuti ebriometar (lat. ebrius pripit, gr. metron mjera) naprava kojom se pomou tekuine koja izgubi boju pod djelovanjem alkohola to se isparuje zajedno s dahom mjeri stupanj pijanstva ebriozitet (lat. ebriositas) sklonost piu, strast za piem ebulicija (lat. ebullitio) kipljenje, vrenje tekuine (zbog topline); med. izbijanje sitnih bubuljica po tijelu zbog vruice ebulioskop (lat. ebulire vreti, gr. skopeo gledam) naprava za odreivanje vrelita tekuina ebulioskop (lat. ebullire izbijati kipei, gr. skopeo gledam) 1. kem. instrument za mjerenje toke vrenja radi odreivanja sadraja alkohola u spirituoznim tekuinama promatranjem njihove toke vrenja; 2. sprava za

ebulioskopija brzo odreivanje koliine alkohola u vinu; maligan ebulioskopija (lat. ebullire vreti, gr. skopeo gledam) kem. metoda odreivanja molekularne teine tvari prema povienju vrelita njihovih otopina ebulirati (lat. bulla, ebullire) kipjeti, vreti ebur (lat. ebur, sanskr. ibha) slonova kost, slonovaa eburin (lat. ebur slonovaa) smjesa kotanog praha i bjelanevine Eburoni (lat. Eburones) keltsko pleme u Galiji (izmeu dananjeg Liegea i Aachena); 54. pr. n. e. Cezar je uguio njihov ustanak ecart it. ekar (fr.) u kartanju: odbaene i umjesto njih kupljene druge karte; burz. razlika izmeu dnevnog teaja i teaja isporuke ecce homo it. ekce homo (lat.) "evo ovjeka!" rijei kojima je Pilat predstavio Krista Zidovima (Iv 19,5) eccehomo it. ekcehomo (lat.) umj. slika Krista s trnovim vijencem na glavi u trenutku kad ga Pilat, rijeima "ecce homo!" predstavlja Zidovima ecer (njem. Atzer) bakrorezac (vrsta tiskarskog radnika) echeance it. eans (fr.) trg. dospijee, rok plaanja mjenice echee it. ee (fr.) francuska mjera za konac = 1000 m echosounder it. ekosaunder (engl.) ultrazvuni detektor, ureaj koji radi na principu radara te otkriva vea jata riba ecidija (lat. aecidium) vrsta snijeti na bilju ed. kratica za edidit (lat.) Ed. kratica za editio (lat.) eda (edda) lit. naslov dvaju djela stare islandske knjievnosti: Mlaa ili Snora-eda (izmeu 1220. i 1230. g.)

337

edeolatrija je udbenik za mlade skalde, sadri izlaganje nordijske mitologije, opisivanja i pjesnike izraze, kao i jednu pjesmu posveenu dvojici kneeva; Starija eda (izmeu 1240. i 1250. g.) je zbirka s trideset pjesama iz IX. XII. st., sadri nordijsku mitologiju i prie o starim junacima i herojima edacitet (lat. edacitas) pretjeranost u jelu, prodrljivost edafon (gr. edafos tlo, zemlja) ivotna zajednica tla, tj. svi organizmi koji na nekom podruju ive na tlu ili u njemu (bakterije, alge, gljive, crvi, kukci, pauci, gmazovi, puevi i dr.); veoma su korisni jer razgrauju organske tvari te popravljaju fizika i kemijska svojstva tla; edafobiont edamatozan (gr. oidao otiem) med. v. edematian edamer vrsta masnog i vrlo hranjivog nizozemskog sira (naziv po mjestu Edam) edeitis (gr. aidos sramljenje, stid) med. upala stidnih dijelova tijela edem (gr. oidao otiem, natiem, oidema) med. oteklina koja nastaje prelaenjem tekuine iz krvi u potkono tkivo edematian (gr. oidao otiem) med. oteen, koji ima oteklinu, s oteklinom edematija (gr. oidema) med. oticanje koe edematizirati (gr. oidao otiem) med. oticati, patiti od vodene bolesti eden (hebr.) raj, vrt slasti; pren. uivanje, slast, naslada edentati (lat. edentata) mn. zool. bezupci, sisavci bez prednjih zuba, npr. ljuskavci edeoblenoreja (gr. aidos stid, blenna sluz, rheo teem) med. ensko bijelo pranje edeolatrija (gr. aidos stid, Iatreia oboavanje) oboavanje stidnih dijelova (spolnih organa) kao simbola plodnosti, npr. kod Indijanaca

edeoloki

338

editorijalan edikula (lat. aedicula hrami) maleno svetite u antikim hramovima; arhit. ukras na zidu koji oponaa oblik kapelice edil (lat. aedilis) starorimski vii inovnik koji se brinuo o graevinama, hramovima, o redu i sigurnosti na trgovima i ulicama, narodnim veseljima; postojale su dvije vrste: plebejski, koji su se brinuli o javnim igrama (ludi romani) i kurilski, tj. patricijski; edilima se i danas u nekim gradovima nazivaju opinski vijenici koji se brinu o javnim zgradama edilitet (lat. aedilitas) in i zvanje edila, edilstvo Edip (gr. Oidipus) mit. sin tebanskog kralja Laja i Jokaste, rijeio Sfinginu zagonetku i time oslobodio Tebu od toga udovita, u neznanju ubio oca i oenio se vlastitom majkom s kojom je imao djecu: Eteokla, Polinika, Ismenu-i Antigonu; kad im je proroanstvo otkrilo ovaj grijeh, Jokasta se ubila, a Edip u oajanju sam sebe oslijepio i, u pratnji odane keri Antigone, doao na atiki brijeg Kolon i tu se ubio; tema mnogih umjetnikih i pjesnikih djela (Sofoklove, Eshilove, Voltaireove, Corneilleove tragedije); Edipov kompleks u psihoanalizi: duevni poremeaj zbog sukoba izmeu spolnog nagona prema roditeljima suprotnog spola i morala edirati (lat. edere) objaviti, izdati, npr. knjigu, spis Edirne (tur.) grad koji se jo naziva Jedrene, Hadrianopolis, Drinopolje, a znaajan je po tome to je od 1361. do 1453. bio prva turska prijestolnica u Europi editor (lat. edere objaviti, editor) izdava; knjiar-izdava editorijalan (lat. editor) izdavaki, koji potjee od, koji se tie izdavaa

edeoloki (gr. aidoia stid, logos govor) koji se odnosi na dijelove tijela ili djelatnosti koje nisu dostojne spominjanja edeotomija (gr. aidos stid, temno reem) med. operativno lijeenje spolnih organa edepsuz (tur. edepsiz) prid. neodgojen, neuljudan; im. lo ovjek, pokvarenjak edicija (lat. editio) naklada; izdanje (knjige); prav. sudski izvjetaj i priopenje; editio princeps it. edicio princeps (lat.) prvo izdanje, najstarije (ili prvo) tiskano izdanje nekog starog pisca nakon pronalaska tiskarstva; glavno izdanje, najbolje izdanje edificirati (lat. aedificare) graditi, zidati, podizati graevinu; pouiti, podignuti na noge; podrati, okrijepiti, umiriti, utjeiti edifikacija (lat. aedificatio) zidanje, podizanje graevine, graenje; izgradnja u duevnom smislu, razvijanje neke ideje, pouavanje edikt (lat. edicere, edictum) kod starih Rimljana: javna objava pretora u kojoj priopava plan svog rada u iduoj godini, tzv. "pretorski edikt" (jedan od najvanijih izvora rimskog prava); slubena objava, naredba, ukaz; Nanteski edikt povelja kojom je francuski kralj Henrik IV. dopustio, 12 travnja 1598., hugenotima vjersku slobodu ediktale (lat. edictale) prav. slubeni ili sudski javni poziv, ediktalna citacija, ediktalni poziv; per edictales it. per ediktales (lat.) prav. putem javnog poziva ediktaliter (lat. edictaliter) prav. putem javnog poziva, putem poziva preko javnosti; ediktalitercitirati pozvati slubeno, putem javnosti ediktalna citacija prav. v. ediktale

edlvajs edlvajs (njem. Edelvveiss, edel plemenit, weiss bijel) bot. runolist edukacija (lat. educatio) odgajanje, odgoj, obrazovanje edukator (lat. educator) odgajatelj, uitelj edukcija (lat. eductio) kem. izluivanje edukt (lat. educere izvesti, izvaditi, eductum) izvod, izvadak, ono to je izdvojeno iz neega; kem. tvar koja je izdvojena iz nekog tijela i koja je u njemu, kao sastojak, ve postojala, a ne proizvedena tek u tijeku kemijskog procesa; supr. produkt edulkoracija (lat. dulcis sladak, edulcoratio) farm. dodavanje lijeku kakve slatke tvari da bi mu se poboljao okus, zaslaivanje, ublaavanje gorine ili oporosti; izvlaenje soka edulkorirati (lat. dulcis sladak, edulcare) kem. talog, dodavanjem i ponovnim odstranjivanjem neke tekuine osloboditi od sastojaka koji su se u njemu otopili; zasladiti, razblaiti, izvui sok Eet (gr. Aietes) mit. kralj u Kolhidi i uvar zlatnog runa, sin Helija i Perse, brat Kirkin, otac Medejin Eetion (gr.) mit. kralj u maloazijskoj Tebi (na planini Plaku), Andromahin otac; ubio ga je Ahilej efe (fr. effet) u igrama loptom: let lopte u luku efeb (gr. efebos mladi od 16 do 18 godina) lijep mladi, mladi koji posjeduje tjelesnu skladnost i ljepotu efebija (gr. efebos mladi od 16 do 18 godina) 1. dvogodinja predvojnika obuka u staroj Grkoj; 2. studij umjetnosti efekt (lat. efficere, effectus) uinak, uspjeh; fiz. rad u jedinici vremena (sekundi), uinak koji moe proizvesti radna sposobnost jednog ovjeka, stroja, vodopada itd. u jedinici vremena, tj. u jednoj sekundi; nomilani efekt dobitak ili rad po predraunu;

339

efemeridi totalni efekt ukupan uinak, ukupan uradak efekti (lat. effectus, fr. effets) mn. trg. vrijednosnice, mjenice; dravni efekti dravne vrijednosnice; trgovina efektima trgovina dravnim vrijednosnicama koju obavljaju posrednici (brokeri), a iji je instrument teajna lista efektivan (lat. effectivus) stvaran, istinski, koji je zaista izvren ili postoji; efektivno stanje npr. vojske, vojnici koji su zaista nazoni na odreenom mjestu; efektivni dobitak stvaran dobitak, ist dobitak; efektivna roba trg. roba koju prodava moe ili treba isporuiti odmah po zakljuenju kupnje efektni (lat. effectus) stvaran, istinski; koji je u vezi s efektima, koji se tie efekata; efektna burza mjesto gdje trgovci zakljuuju poslove s vrijednosnim papirima i mjenine poslove efektuirati (lat. effectus djelovanje) obaviti posao, izvriti nalog; ostvariti efelidi (gr. efelis) mn. med. pjege od sunca na licu; pjege po tijelu, efelkistian (gr. efelkyo za sobom vuem) naziv za glas n (gr. ni efelkistikon) koji se dodaje zavrecima rijei s kratkim samoglasnikom e i i pred rijeima koje poinju samoglasnikom (zbog uklanjanja hijata) efemera (gr. ef-, emera dan) med. jednodnevna groznica; ephemera uterina it. efemera uterina (lat.) groznica kod rodilje zbog nagomilavanja mlijeka u dojci efemeran (gr. efemeros, emera) koji traje jedan dan, jednodnevan; kratkotrajan, privremen, prolazan efemeridi (gr. ef-, emera dan) dnevni kalendari; efemerida astronomski godinjak u kojem su izraunane promjene koje e nastupiti u poloaju nebeskih tijela

efemeron efemeron (gr. efemeron tj. zoon jednodnevna ivotinja) zool. insekt koji ivi samo nekoliko sati efeminacija (lat. effeminatio) med. pojava enskih osobina kod homoseksualnih mukaraca, osobito u ponaanju, nainu hoda, odijevanju itd. efeminiran (lat. femina ena) koji je poput ene; slab, enskast, mlitav efendija (gr. authentes neogranien gospodar, tur. efendi) gospodin, gospodar, titula koju Turci daju uenim ljudima, osobito sveenicima, pravnicima, slubenicima efetusin sirup pripremljen veinom od majine duice, upotrebljava se protiv kalja eficijencija (lat. efficientia) djelotvornost; djelatnost, radinost eficijentan (lat. efficiens) djelotvoran, uspjean, uinkovit efidrijade (gr. ef-, hydor voda) mit. vodene nimfe, boice izvora i bunara kod starih Grka efidroza (gr. epi-, hidro znojim se) med. prekomjerno znojenje Efijalt (gr. Efialtes) Grk koji je 480. pr. n. e. pred Termopilama izdao Spartance Perzijancima; simbol odvratnog i prezrenog izdajice domovine efikasan (fr. efficace) djelotvoran, uspjean efikasnost (lat. efficacitas) djelotvornost, uspjenost efilirati (fr. efTfiler) izvlaiti konce iz tkanine; tanjiti, prorjedivati kosu efira (gr. efyra) liinka renjatih meduza koja slobodno pliva eflorescencija (lat. efflorescentia) bot. procvjetavanje, doba cvjetanja; med. pojavljivanje bubuljica na koi; kem. izbijanje solnih kristala na jpovrini vrstih tijela eflorescirati (lat. efflorescere) bot. cvjetati, procvjetavati; med. izbijati na koi (bubuljice)

340

egalizator efluksija (lat. efluxio) istjecanje, otjecanje, izlijevanje efluviografija (lat. effluere izai, pokazati se, gr. grafo piem) izrada fotografskih slika u mraku efod (hebr.) opleak, dio opreme idovskog velikog sveenika u Starom zavjetu efor (gr. eforos) nadzornik, uvar, poglavar; osobito: uvar hramova; u Sparti: najvia vlast od pet osoba koje je narod birao svake godine eforat (gr. eforos, lat. ephoratus) eforova ast i vlast eforija (gr. eforos) eforov djelokrug, osobito kao nadzornika hramova i crkava; v. efor efrakcija (lat. effringere razbiti, effractum) med. v. efraktura efraktor (lat. effractor) prijestupnik; provalnik efraktura (lat. effractura) med. nasilna povreda lubanje; efrakcija efulguracija (lat. fulgurare) osvjetljavanje; sijevanje efuzija (lat. effusio) izljev, izlijevanje; pren. izljev strasti efuzivno kamenje geol. kamenje koje je nastalo od vulkanske lave egalan (fr. egal) jednak; ravan, vodoravan egalitarizam (fr. egalite jednakost) 1. pokret francuskih komunista (sljedbenika F. N. Babeufa) oko 1848. koji su nastojali osnovati "narodne radionice" te ukinuti brak; 2. tenja za ostvarenjem potpune jednakosti medu ljudima koja bi se temeljila na jednakoj raspodjeli dobara i drutvenih uvjeta medu lanovima zajednice; uravnilovka egalitet (fr. egalite) jednakost, ravnomjernost egalizacija izjednaavanje, izravnavanje egalizator (fr. egaliser) izjednaitelj

ege

341

egzaimija egofonija (gr. aix, aigos koza, fone glas) med. kozji glas, kad netko, zbog bolesti govornog organa, govori kao da mekee egoist (lat. ego, fr. egoiste) sebinjak, samoivac; fil. pristaa egoizma egoistian (fr. egoiste) sebian, samoiv, koji u ivotu i radu osobne interese stavlja iznad svega drugog egoizam (lat. ego ja, fr. egoisme) sebinost, samoivost, samoljublje; fil. shvaanje koje se, u praktino-etikom pogledu, usmjerava samo prema svojemu ja i ima korijen u pranagonu samoodranja; naivni egoizam samoljublje koje zamjeujemo kod ivotinja, primitivnih ljudi i djece; supr. altruizam egolatrija (gr. ego ja, Iatreia sluba) oboavanje samoga sebe egologija (lat. ego ja, logia znanost) fil. nauavanje o "Ja" egoteizam (lat. ego ja, gr. theos bog) oboavanje samoga sebe, samooboavanje egotizam (lat. ego ja) grubo samoljublje, egoizam u najrunijem obliku egrek (tur. egrek jarak) ograen prostor na otvorenom polju u kojem se ljeti uva stoka; pojata, tor, obor egres (lat. egredi izii, egressus) izlazak, istupanje, odlazak; izlaz; uzeti egres otii, istupiti iz ega egreta (fr. aigrette) bijela aplja; perjanica od apljina perja; ukras u kosi egrotant (lat. aegrotus bolestan) boleljiv ovjek, boleljivac egzacerbacija (lat. exacerbatio) ogorenje, ogorenost, razdraenost; pogoravanje, pogoranje, pogoranost; zaotrenje, zaotrenost; supr. remisija egzaimatoza (gr. ex iz, haima krv) med. stvaranje krvi; krvarenje; egzematoza egzaimija (gr. ex, haima krv) slabokrvnost; iznemoglost zbog gubitka krvi

ege (tur. ege) orue za bruenje pila, noeva i si.; brus, turpija, rapa egede (ma. hegedu) gusle, violina Egej mit. atenski kralj, otac Tezejev; mislei da je Tezej stradao od Minotaura bacio se od alosti u more koje je po njemu nazvano Egejsko more egejska ili kretsko-mikenska kultura naziv za predgrke kulture egejskog podruja, posebice u bronano doba (Kreta, Mikena i dr.) egestija (lat. egestio) med. ienje crijeva urednom stolicom egida (gr. aigis) mit. Zeusov bronani tit koji je iskovao Hefest i koji mrakom, gromom i munjom zadaje strah; nadimak boice Atene i simbol zatite bogova; otuda: zatita, okrilje, pokroviteljstvo; biti pod ijom egidom biti pod ijom zatitom, okriljem egilops (gr. aigilops) med. ir u kutu oka egiljeta (fr. aiguillette) na voj. odori: vrpca kao ukras na ramenu egiptolog (gr. Aigyptos) istraiva (ili: poznavatelj) egipatskih starina, egipatske umjetnosti, egipatskog jezika itd. egiptologija (gr. Aigyptos, logia) znanost koja se bavi istraivanjem i prouavanjem starog Egipta, osobito njegove kulture, umjetnosti, jezika i dr. Egist (gr. Aigisthos) mit. sin Tijestov; s Klimestrom ubio njezina mua Agamemnona, a njega je ubio sin Agamemnonov Orest eglandirati (lat. glans ir, glandula lijezda) med. odrezati (ili: izvaditi) lijezdu ego (lat.) ja egocentrian (lat. ego ja, centrum sredite) koji u svom miljenju i djelovanju, -svjesno ili nesvjesno, u sredite svega stavlja svoje ja i samo svoje koristi, koji sebe smatra sreditem svega -

egzaireza egzaireza (gr. exairo radim) med. vaenje, npr. utrobe; egzereza egzakcija (lat. exacti) naplaivanje, npr. poreza, nameta i si.; globljenje, iznuivanje, otimanje egzaktan (lat. exigere traiti, exactus toan) toan, savjestan, potpun; egzaktne znanosti znanosti koje tee za tono odreenim spoznajama, tj. spoznajama koje bi se mogle dokazati matematikim i eksperimentalnim putem, npr. matematika, fizika, kemija, astronomija egzaktnost (lat. exactus) tonost, ispravnost, pravilnost, odreenost egzaktor (lat. exactor) trg. potraiva novca; vlasnik mjenice; pren. ucjenjiva, iznuiva egzalma (gr. ex-allomai) med. v. egzalza egzaltacija (lat. exaltatio) uzdizanje, uznoenje, velianje, slavljenje; ushiivanje, oduevljavanje, zanos, duhovni polet; razdraganost egzaltiran (lat. exaltus vrlo visok) zanesen, ushien, oduevljen; u egzaltiranom stanju u velikom duevnom uzbuenju egzaltirati (lat. exaltus, exaltare) uznositi, veliati, slaviti; ushititi, ushiivati, odueviti, uzbuditi, uzbuivati egzalza (gr. exalsis iskakanje, ex-allomai iskoim) med. iskakanje, ispadanje; egzalma egzambloma (gr. exambloma) med. pobaaj egzambloza (gr. examblosis pobaaj, examblo pobacim) med. pobacivanje, pobaaj egzamen (lat. exigere, exagimen, examen) ispit, ispitivanje; istraivanje, sasluavanje; examen rigorosum it. egzamen rigorozum (lat.) strog ispit na visokim kolama egzanastomoza (gr. ex iz, ana na, stoma usta) med. upadanje jedne krvne ile u drugu

342

egzarhat egzanija (lat. ex iz, anus mar) med. sputanje (ili: sputenost) debelog crijeva egzanimacija (lat. exanimatio) zastraenost, duhovna klonulost; med. duboka nesvjestica egzanimirati (lat. anima duh, dua, exanimare) oduzeti duu (ili: ivot); obeshrabriti, obeshrabrivati, uplaiti, zastraiti egzantem (gr. exanthema) med. osip (moe razliito izgledati i zahvatiti samo jedan dio koe ili cijelu kou) egzantematian (gr. exanthema) med. osipan, ospiav, bubuljiav; egzantematine bolesti osipne bolesti, npr. arlah, pjegavi tifus itd.; egzantematina groznica groznica praena osipanjem koe egzantematologija (gr. exanthema osip, logia) med. znanost o osipnim bolestima egzanteza (gr. exanthein procvjetati) med. izbijanje osipa na koi egzantlacija (lat. exantlare) iscrpljivanje egzantropian (gr. ex iz, anthropos ovjek) koji zazire od ljudi, koji se plai ljudi, divlji egzantropija (gr. ex iz, anthropos ovjek) zaziranje od ljudi, strah od ljudi egzapoteoza (gr. ex iz, apotheosis oboavanje) liavanje boanstvenosti, liavanje velianstvenosti (ili: boanskog ugleda) egzarh (gr. exarchos kolovoa; predvodnik, starjeina) rec u antikoj Grkoj; namjesnik bizantskih careva u Italiji; pravosl. patrijarijski namjesnik, metropolit egzarhat (gr. ex-archo predvodim, lat. exarchatus) zvanje, dostojanstvo i podruje egzarha, osobito egzarhat ravenski koji je, nakon propasti drave Istonih Gota (555. g.), obuhvatio cijelu Italiju; pravosl. dostojanstvo

egzartikulacij a i djelokrug patrijarhovog namjesnika u nekoj pokrajini egzartikulacij a (lat. exarticulatio) med. iaenje, uganue; kirurko odvajanje jednog uda u zglobu otvaranjem zgloba i razrezivanjem zglobnih veza egzartikulirati (lat. ex iz, articulus zglob) med. izvaditi ud iz zgloba egzartroma (gr. ex iz, arthron zglob) med. v. egzartikulacij a egzartroza (gr. ex iz, arthron zglob) med. v. egzartikulacij a egzauguracija (lat. exauguratio) oduzimanje (ili: ukidanje) svetosti neega; supr. inauguracija egzaugurirati (lat. exaugurare) oduzeti nekom posveenom predmetu svetost, uiniti ga obinim; supr. inaugurirati egzeat (lat. exire izii, exeat) "Neka izie, neka odstupi, neka ide!", doputenje za izlazak ili odsutnost; u Kat. crkvi: akt kojim biskup doputa sveeniku prelazak u drugu upu egzedencije (lat. exedere izjesti, izgristi, ixedentia) mn. med. kemijska sredstva za unitavanje organskog tkiva, npr. arsen, sublimat, kiseline, usijano eljezo, galvanokaustika i dr. egzedeza (gr. ex-oideo oteknem, nateknem) med. oteklina, oticanje egzedra (gr. ex, hedra sijelo; stolac) arhit. u antikim graevinama: polukruan prostor s klupama te prema jednoj strani otvoren punom irinom; u kranskoj arhitekturi: oltarna nia, apsida, konha; polukruni niz klupa u apsidi, s obje strane biskupske stolice egzeget (gr. exegetes pouavatelj) onaj koji struno tumai, objanjava, izlae (neki spis, poglavito Bibliju) egzegetika (gr. exegesis tumaenje, objanjavanje) vjetina izlaganja i tumaenja, poglavito Biblije

343

egzekutor egzegeza (gr. exegesis izlaganje, objanjenje, tumaenje (nekog spisa); osobito, u teolokom smislu: izlaganje i tumaenje Biblije egzegezirati (gr. exegeomai izlaem, tumaim) izlagati, objanjavati, tumaiti egzekracija (lat. exescratio) sveano proklinjanje, prokletstvo; oskvrnjenje, gnusoba egzekrirati (lat. exsecrari) proklinjati, prokleti egzekucija (lat. exesequi izvriti, sprovesti, exsecutio) izvravanje putem zakonskog prisiljavanja, osobito: prisilno izvrenje sudske odluke (u graanskoj ili kaznenoj parnici), prisilna naplata duga na osnovi zakonske odluke, popisivanje stvari zbog duga; izvrenje osude, osobito tjelesne ili smrtne kazne, pogubljenje osuenog na smrt; poeti neto ab exsecutione it. ab egezekticione (lat.) poeti pravni postupak prisilnim izvrenjem i bez prethodnog pravnog sasluavanja; voj. zauzimanje neke zemlje vojnom silom da bi se prisilno izvrili postavljeni zahtjevi egzekutirati (fr. executer) izvriti, izvravati, izvesti, izvoditi, obaviti, obavljati, uiniti; izvoditi glazbeno djelo; izvriti zapovijed, naredbu, odluku; izvriti naplatu duga prisilnim putem po sudskoj odluci, izvriti popis neijih stvari radi naplate duga; izvriti smrtnu osudu, pogubiti egzekutiva (lat. executiva) izvrna dravna vlast (za razliku od legislative, tj. zakonodavne i sudske vlasti) egzekutivan (lat. executivus) koji izvrava, izvrni; egzekutivni proces prav. kratak pravni postupak u cilju izvrenja donesene zakonske odluke egzekutor (lat. exsecutor) izvritelj sudske odluke, onaj koji izvrava odluku prisilnim putem; izvritelj smrtne kazne, krvnik; exsecutor testamenti

egzekutoran

344

egzigent primjera (ili: na primjerima); exemplificatio documenti it. egzemplifikacio dokumenti (lat.) ovjeravanje prijepisa svjedodbe ili isprave egzemti (lat. exemptus izuzet, exempti) mn. oni koji imaju pravo biti osloboeni od neke, inae ope, obveze egzenteracija (lat. exenteratio) vaenje utrobe, unutarnjih dijelova; med. vaenje (egzenteriza, egzenterizam) egzenterirati (gr. exergazomai, lat. exenterare) med. vaditi utrobu egzenteriza (gr. exenteryzo vadim utrobu, unutarnje dijelove) med. v. egzenteracija egzenterizam (gr. exenteritho, lat. exenterare) med. v. egzenteracija egzercicij (lat. exercitium) vjeba, vjebanje; kolsko vjebanje, jezino vjebanje, vojniko vjebanje, tjelesno vjebanje; exercitium religionis it. egzercicijum religionis (lat.) slobodno vrenje vjerskih dunosti; exercitium Salamandri it. egzercicijum Salamandri (lat.) na studentskim sveanostima: nazdraviti nekome time to se aama, po zapovijedi predsjedavajueg na sveanosti, napravi krug po stolu, zatim se ispiju, nakon toga se njima zabubnja po stolu, pa se onda najednom udare o stol i ostave egzercirati (lat. exercere, fr. exercer) vjebati, osobito: vojne vjebe, vjebe orujem egzercirite (lat. exercere) vojno vjebalite egzercitor (lat. exercitor) uitelj u vjebanju uvjebava egzereza (gr. exairo) med. v. egzaireza egzergazija (gr. exergazomai izraujem, obraujem, exergasia) izraivanje, obraivanje, obrada egzeunt (lat. ex-ire izii, exeunt) mn. odlaze, idu (izraz koji u kazalinim djelima kazuje da glumci odlaze s pozornice); egzeunt omnes odlaze svi egzigent (lat. exigens) potraitelj

it. egzekutor testamenti (lat.) prav. izvritelj oporuke, testamenta egzekutoran (lat. executorius) izvran, putem prisilnog izvrenja, putem prisilne naplate egzekutorijale (lat. executoriale) prav. pismena naredba o izvrenju neke sudske odluke egzekvacija (lat. aequus jednak, exaequatio) izjednaenje, izjednaavanje egzekvatura (lat. exequatura) doputenje koje daje neka drava stranom predstavniku (konzulu) da moe obavljati konzularne poslove; vladarska potvrda papinskih bula egzekvije (lat. exsequiae, exsequi ispraviti) mn. pogreb; sveani pogrebni obredi; u Katolikoj crkvi: mise za pokoj due (zadunice) egzekvirati (lat. exequi, exsequi) naplatiti dugove putem egzekucije, popisati ili zaplijeniti stvari za dug egzematoza (gr. ex iz, haima krv) med. v. egzaimatoza egzemcija (lat. exemptio) razrjeavanje, izuzimanje, oslobaanje od neke, inae ope, dunosti ili obveze; egzemcijska pretenzija polaganje prava na osloboenje od neke obveze egzemija (gr. ex, haima) med. v. egzaimija egzemplar (lat. exemplar) primjerak, uzorak, pojedinaan otisak (knjiga, bakroreza); jedan jedini primjerak u zbirci egzemplaran (lat. exemplaris) primjeran, uzoran, uzorit; koji treba posluiti kao primjer, primjera radi, zastraujui; egzemplarna kazna kazna koja treba posluiti kao zastraujui primjer drugima egzemplificirati (lat. exemplificare) pomou primjera neto izloiti (ili: objasniti, dokazati); ukazivati na neto to treba posluiti kao primjer egzemplifikacija (lat. exemplificatio) objanjavanje ili dokazivanje pomou

egzigibilan egzigibilan (lat. exigibilis) koji se moe s pravom traiti egzigibilitet (lat. exigibilitas) potraljivost, mogunost zahtijevanja ili potraivanja, mogunost naplate egzil (lat. exilium) progonstvo; mjesto boravka u progonstvu; u uem znaenju: babilonsko robovanje Zidova, otuda: postegzilno doba doba idovske povijesti nakon babilonskog robovanja egzimiran (lat. eximere osloboditi) osloboen, osloboen slube, osloboen poreza, razrijeen obveza; osobito: osloboen od inae nadlenog suda; egzimirani mn. v. egzemti egzinanicija (lat. exinanitio) ispranjavanje; med. praznoa krvnih ila; prekomjerno i stalno ispranjavanje; teol. omalovaavanje boanstvenosti ili boanskih osobina Isusa Krista egzistencija (lat. existentia) postojanje, opstanak, bivanje, ivljenje, ivot; stvarnost; nain ivota; egzistencijalni sud log. sintetian sud, sud koji iskazuje neko postojanje, npr. ivot postoji egzistencijalizam (lat. existentia postojanje) fil. filozofski smjerovi koji u sredite stavljaju ovjekovo postojanje (egzistenciju); danski filozof Kierkegaard (18131855) "egzistenciju" smatra osnovom tzv. "egzistencijalne filozofije": "Ima neto to se ne moe zamisliti, a to je egzistencija"; svrha filozofije nije spoznaja stvarnoga u podruju apstraktnih pojmova, nego pitanje o postojanju onoga koji pita; predstavnici: G. Marcel, K. Jaspers, M. Heidegger, J. P. Sartre egzistentan (lat, existere javljati se; biti) postojei, stvaran, ivotan egzistirati (lat. existere) biti, postojati, ivjeti, opstojati egzitus (lat. exitus) izlazak, odlazak; ishod, svretak, kraj, uspjeh; exitus letalis it. egzitus letalis (lat.) smrt

345

egzomfalus egziantan (fr. exigeant) koji mnogo trai ili zahtijeva egzo- (gr. exo) predmetak u sloenicama sa znaenjem: izvan, vanjski egzobiologija (gr.) znanost koja se bavi pitanjem postojanja ivih bia izvan Zemlje, tj. na drugim svemirskim tijelima egzpderm (gr. exo, erma koa) zool. vanjski list u zametku egzodinamika (gr. ex iz, dynamis sila) geol. dio geologije koji obuhvaa geoloke pojave i promjene to ih na Zemljinoj kori uzrokuje atmosfera svojom toplinom, sastojcima, pokretima, i promjene na kori i u njoj koje uzrokuje tekua, stajaa, zaleena, nadzemna i podzemna voda; prid. egzodinamiki egzoftalmus (gr. ex iz, ofthalmos oko) med. buljookost, ispadanje one jabuice zbog upale, nakupljanja gnoja, otekline ili prekomjernog razvijanja masnoe u onoj upljini egzogen (gr. exo izvana, vani, genos rod) koji je uzrokovan vanjskim uvjetima, egzogenian; supr. endogen, endogenian egzogenian (gr. exo, genos) v. egzogen egzokanibalizam (gr. exo, p. canibal ljudoder) etn. obiaj nekih ljudoderskih plemena da jedu samo meso ljudi koji ne pripadaju njihovom plemenu; supr. endokanibalizam egzokrini (gr. ex iz, krino izluujem) prid. koji izluuje van; egzokrine lijezde fiziol. lijezde koje svoj sekret izluuju i izbacuju u posebne kanale koji ih odvode ili na povrinu tijela ili u upljine ostalih organa (postoje jednostavne i sloene); usp. endokrini egzometer (gr. exo vani, meter maternica) med. ispadanje maternice egzomfalus (gr. ex iz, omfalos pupak) med. oteklina na pupku, oticanje pupka

egzoognozija egzoognozija (gr. ek iz, zoon ivotinja, gnosis poznavanje) dio zootehnike koji prouava vanjski izgled ivotinja (hod, dlaku, perje, zubalo itd.) kako bi se ocijenila mogunost iskoritenja pojedinih karakteristika egzorabilan (lat. exorabilis) umoljiv, koji se moe zamoliti egzorcist (gr. exorkizo zaklinjem) &iaj koji istjeruje zle duhove; jedan od niih sveenikih redova u Katolikoj crkvi egzorcizam (gr. exorkizo zaklinjem) istjerivanje zlih duhova iz ovjeka ili iz kue (u st. vijeku obiaj kod idova, neznaboaca i starih krana) egzorcizirati (gr. exorkizo zaklinjem) molitvama istjerivati zle duhove, neastive (iz ovjeka ili iz kue) egzordij (lat. exordium) poetak govora; uvod egzosfera (gr. exo vani, sfaira kugla) jedno od podruja izvan zemaljske sfere; sloj atmosfere iznad 8001000 km egzoskelet (gr. exo vani skeletos kostur) vanjski tvrdi dijelovi ivotinjskog tijela (npr. kornjae, krokodila, raka itd.) egzosmoza (gr. exo. van, osmos guranje) fiz. stanje pri pojavi osmoze (pri prolasku dviju razliitih tekuina kroz opnu) kada se nastalom strujom smanjuje volumen tekuine; supr. endosmoza egzosmoza (gr. exo vani, osmoza) biol. proces prodiranja tekuine i otopljenih tvari iz stanice u okolno tkivo; suprot, endosmoza egzostoza (gr. ex iz, osteon kost) med. neprirodna vorasta izraslina koja se stvara na povrini kostiju egzoterian (gr. exoterikos) vanjski; narodski, javan, openit, shvatljiv i nestrunjacima, laicima; supr. ezoterian

346

ehidna egzoterik (gr. exoterikos vanjski) onaj koji nije upuen u najvia tajna nauavanja nekog drutva egzoterman v. egzotermian; supr. endoterman egzotermian (gr. exo van, thermos topao) fiz. kem. koji razvija toplinu; supr. endotermian egzoteromanija (gr. exoteros vie van, mania pomama, strast) ljubav prema inozemstvu, strast za inozemstvom; posebna sklonost onome to je inozemno i tue; egzotikomanija egzoti (gr. exothen izvana ) mn. bot. stari naziv za izvaneuropske (prekomorske) biljke, ivotinje i si. egzotian (gr. exotikos) inozeman, tu, koji pripada drugim, osobito toplijim dijelovima svijeta, npr. egzotine biljke egzotika (gr. exotikos inozeman, tu) ono to je inozemno, tue, strano, nepoznato egzotikomanija (gr. exotikos) v. egzoteromanija egzotikosimfiza (gr. exotikos tu, syn s, fysis priroda) med. sraslost nekog organa s nekim stranim tijelom egzotizam (gr. exothen izvana) tuica, strana rije egzuberantnost (lat. exuberantia) pretrpanost, bombastinost, obilje, prekomjernost, prebujnost egzultacija (lat. exsultatio) likovanje, klicanje, razdraganost, prevelika radost, skakanje od radosti i ushienja egzultirati (lat. exsultare) likovati, klicati, skakati od radosti Ehalija (gr. Oichalia) grad na Eubeji kojega je razorio Heraklo ubivi kralja Eurit^ kako bi se domogao njegove lijepe keri Jole ehidna (gr. echidna) 1. kod starih Grka: zmija otrovnica koja unitava druge otrovnice (esto oznauje pakost); takoer: ime zmaja koji je ugrizao mitskog junaka Filokteta, te ime

ehinodermi zmije-djevojke (mati psa Kerbera, Sfinge i drugih nemani); 2. zool. a) mravlji je (sisavac iz reda kljunaa; ivi u Australiji, Tasmaniji i Novoj Gvineji); b) iglozub strani (riba koja ivi u dubinama Atlanskog oceana) ehinodermi (gr. echinos je, erma koa) zool. bodljikai ehinoftalmija (gr. echinos je, ofthalmos oko) med. upala oiju ehinoidi (gr. echinos je, eidos oblik) mn. zool morski jeevi, jabuaste morske ivotinje s bodljama i vapnenom ljuskom ehinokok (gr. echinos je, kokkos zrno, bobica) zool. parazitni crv u pasjem tijelu (opasan za ovjeka), pasja trakavica ehinorinhoza gr. bolest tankog crijeva svinja i pataka iji je uzronik crv Echinorhynchus ehinus (gr. echinos 1. je; 2. eljezna posuda za ispiranje aa) arhit. naziv za kruni ili eliptini umetak izmeu trupa stupa i abaka ehinus (gr. echinos) je; morski je; arhit. ukras na jonskim stupovima ispod abaka Ehion (gr.) 1. mit. legendarni heroj, mu Agavin, otac Pentejev; 2. mit. sin Hermov, jedan od Argonauta eho (gr. echo zvuk, ton, um) jeka, odjek Eho (gr. Escho) mit. nimfa koja se od alosti zbog nesretne ljubavi prema lijepom Narcisu toliko razboljela te oslabila da je, na posljetku, mogla ponavljati samo posljednji glas rijei; otuda: v. eho ehofrazija (gr. echo glas, jeka, frasis izriaj; govor; jezik) med. bolest u kojoj ovjek besmisleno i nepotrebno ponavlja pojedine rijei ili reenice koje uje u svojoj okolini; usp. eholalija ehografija (gr. echo odjek, grafo piem) med. bolestan nagon da se na-

347

eidografija pisane rijei ponove vie puta jedna za drugom ehokineza (gr. echo odjek, kinesis kretanje) med. bolesno stanje u kojem bolesnik mora vie puta ponoviti iste pokrete; usp. ehomimija eholalija (gr. echo glas, jeka, lalia govor) med. patoloko ponavljanje izgovorenih rijei, bolest u kojoj bolesnik moe govoriti samo ono to mu se predgovara ili automatski ponavlja rijei koje uje u svojoj okolini; usp. ehofrazija ehomatizam (gr. echo, matos traenje, istraivanje) med. bolesni nagon za ponavljanjem zvukova i rijei ehometar (gr. echo odjek, metron) instrument za mjerenje trajanja zvukova i utvrivanje njihovih intervala i odnosa ehometrija (gr. echo, metria) mjerenje zvuka, jeke, odjeka, glasa ehomimija (gr. echo, mimmos oponaanje) med. bolesno stanje u kojem bolesnik ponavlja pokrete koji se izvre u njegovoj nazonosti; usp. ehokineza ehopatija (gr. echo glas, jeka, pathe bolest) med. skupni izraz za sve bolesti ponavljanja ih oponaanja (ehofrazija, ehomimija, ehopraksija) ehopraksija (gr. echo, praxis radnja, postupak) med. v. ehokineza ehoskop (gr. echo, skopeo promatram) med. slualica, stetoskop eht (njem. echt) pravi, pravi pravcati, nekrivotvoren eidetika (gr. eidos oblik, slika) psih. dio psihologije koji ispituje svijet opaanja i poetni stupanj oblikovanja predodaba u ranom djetinjstvu i kod primitivnih naroda eidograf (gr. eidos slika, grafo piem) stroj za kopiranje slika eidografija (gr. eidos slika, grafo) postupak pri izraivanju slika na metalnim ploama za tiskanje

eidologija eidologija (gr. eidos slika, logia znanost) psih. znanost o slikovitom predoavanju u ljudskoj svijesti eidos (gr. eidos) slika, lik, oblik; bie, ideja eipatija (gr. aei uvijek, pathos patnja, bol, aeipatheia) med. stalna bolest, neprestano pobolijevanje eirometar (gr. eiros vuna, metron) instrument za mjerenje debljine vunenih dlaka prema stupnju kovravosti vune ejakulacija (lat. eiaculatio) izbacivanje; fiziol. izbacivanje, izluivanje mukog sjemena ejakulirati (lat. eiaculari) fiziol. izbaciti, izbacivati (osobito sjeme) ejalat (tur.) pokrajina, upravna jedinica; ejalet, paaluk ejekcija (lat. ejectio) prav. izbacivanje; istjerivanje, protjerivanje s posjeda ejektor (lat. ejicere izbaciti) kaljuar, stroj kojim se izbacuje voda iz broda; crpka ejicirati (lat. jacere, ejicere) izbacivati; istjerati, izgurati, otjerati (s posjeda), protjerati, prognati ejluk (tur. ejlemek initi) dobro djelo, plemenit in; dobrota uope ejlukija (tur. ejlemek initi) dobroinitelj, dobrotvor ejurirati (lat. ejurare) odrei se neega pod prisegom ek- (gr. ek-) grki prijedlog sa znaenjem: iz, od (dolazi u sloenicama) ek-katartika (gr. ek-, kathartikos koji slui za ienje) mn. med. sredstva za ienje koja djeluju kroz kou ek-katarza (gr. ek-, katharsis ienje) med. ienje, uredna stolica ek-klizis (gr. ek-, klisis savijanje, naginjanje) med. razilaenje kostiju, iaenje; razmicanje krajeva kod prijeloma kosti ek-koprotian (gr. ek-, kopros izmet) med. koji pomae ienju, izbacivanju izmeta

348

ekhiloma ek-koprotik (gr. ek-, kopros izmet) med. lijek koji pomae ienju, koji izbacuje, izbacivanje izmeta ek-koproza (gr. ek-, kopros izmet) med. izbacivanje izmeta ek-kriziologija (gr. ek-, krino izluujem, izdvajam, logia) med. znanost o izluivanjima ljudskog tijela ek-krizis (gr. ek-, krino izluujem) med. izluivanje bolesnih tvari putem znoja, mokrae itd. ekartirati (fr. ecarter, tal. scartare) u kartanju: neke karte odbaciti da bi se druge uzele ili kupile; ukloniti, uklanjati, udaljiti, odvojiti, metnuti u stranu ekcan (njem. Ecke kut, Zahn zub) zub kutnjak ekcem (gr. ekzein uskuhati) med. kona bolest koja se sastoji u pojavi crvenila, oteklina i malih mjehuria (plikova) iz kojih izlazi sukrviasta tekuina a prati je ljutenje pokoice ekdemiomanija (gr. ekdemeo idem izvan zemlje, izvan zemlje sam, mania ludilo, strast) strast za seljakanjem, ljubav prema putovanju ekfima (gr. ekfyma) med. izraslina, grba; ekfizis ekfizis (gr. ekfysis izraslina) med. v. ekfima ekfonetska notacija (gr. ekfoneo zaviknem) ne ba potpuno precizan znakovni sustav za biljenje sveanih liturgijskih melodija u istonim kranskim crkvama ekfoneza (gr. ekfonesis) ret. uzvik, usklik, pokli ekfraktici (gr. ekfrasso otepim, otvorim) mn. med. sredstva za otvaranje, razrjedivanje ekfronija (gr. ekfron izbezumljen, izvan sebe) bezumlje, ludost, ludilo ekhiloma (gr. ek, chylos sok) iscijeeni sok biljaka, biljni ekstrakt

ekhimoma ekhimoma (gr. ek-chymos tekuina) med. krvava oteklina, krvavi made ekhimoza (gr. ek-, cheo izlijem) med. izljev krvi u stanino tkivo ekiklema (gr. ekkyklema) u starogrkom kazalitu: kazalina sprava u obliku odra na kotaima (sluila je za prikazivanje tjelesa traginih junaka poginulih izvan pozornice; naprava nalik na dananju pokretnu pozornicu ekipa (fr. equipe) lanovi portskog kluba koji sudjeluju na nekoj utakmici; skupina radnika na nekom poslu ekipaa (fr. equipage) raskona koija; posada zrakoplova, tenka, broda i si. ekipiranje (fr. quipement) opremanje, spremanje; osobito: opremanje broda ljudstvom i svim potrebnim stvarima ekipirati (fr. equipement) opremanje, spremanje; osobito: opremanje broda ljudstvom i potrebnim stvarima eklampsija (gr. eklampein zasvijetliti, zasijati) med. jedna od najteih bolesti kod trudnih ena, obino za vrijeme poroaja: iznenadno gubljenje svijesti, grevi i trzaji po cijelom tijelu, prestanak disanja (ovakvi grevi se ponavljaju veoma esto) eklatantan (fr. eclatant) sjajan, odlian, izvanredan, slavan; oigledan, oit, jasan;javan; zvonak, zvuan eklekticizam (gr. eklego biram, eklektikos koji bira) fil. nain miljenja kojim netko ne stvara svoj vlastiti sustav, nego bira iz drugih sustava ono to mu se ini tono i prikladno, pa onda od toga gradi cjelinu i sustav eklektian (gr. eklektikos) koji bira i uzima od drugih ono to mu izgleda tono i dobro; nestvaralaki, neoriginalan eklektiar (gr. eklego, eklektikos) fil. "bira", onaj koji ne stvara svoj filozofski sustav, niti pristupa samo jed-

349

ekliptika nom filozofskom sustavu, nego od razliitih sustava uzima ono za to misli da je tono i dobro, pa onda sve to spaja u cjelinu; ovjek koji od svega to ga okruuje i to se oko njega zbiva uzima ono to odgovara njegovoj prirodi eklerer (fr. eclaireurs) voj. izvidnik, izvidnica; promatra; osobito: lako naoruani konjanici za izvianje; brodovi za izvianje eklerirati (fr. eclairer) voj. izviati, biti u izvidnici eklezija (gr. ekklesia narodna skuptina, lat. ecclesia) nekada: narodna skuptina; kasnije: crkva (kao zgrada i kao institucija); e. metropolitana (lat.) saborna, nadbiskupska crkva eklezijarh (gr. ekklesia, archo predvodim, rukovodim) starjeina, nadstojnik crkve, nadzornik crkava, onaj koji se brine o redu bogosluja u Grkoj pravoslavnoj crkvi eklezijarhija (gr. ekklesia, archo) crkvena vlast; nadzor nad crkvama eklezijast (gr. ekklesiastes) sveenik, crkveni sluga; eklezijastik eklezijastiki (gr. ekklesia) crkveni, duhovni, sveeniki eklezijastik (lat. ecclesiasticus) v. eklezijast eklezijastika (gr. ekklesia) 1. crkveno nauavanje; 2. eklezijastika (lat. ecclesiastica) mn. crkvene stvari, crkveni poslovi eklipsa (gr. ekleipsis) astr. pomrina nekog nebeskog tijela zbog toga to se izmeu njega i Sunca pojavilo drugo nebesko tijelo; pomrina, mrak, tama; med. prolazna nesvjestica, nemo ekliptika (gr. ekleipsis izostajanje, pomraenje) astr. Suneva putanja, zamiljena linija na nebeskom svodu po kojoj se kree Sunce u svom godinjem kretanju (nazvana zbog toga to se u blizini te linije dogaaju pomr-

eklizija irie Sunca i Mjeseca); kosina ekliptike kut od 23 1/2 stupnja pod kojim Suneva putanja na dvjema tokama, ekvinokcijima (u Ovnu i Vagi), presijeca nebeski polutnik eklizija (gr. eklysis oslabljenje, slabost, ek-lyo oslabim) med. slabost, nemo, nesvjestica ekloga (gr. eklego biram, ekloge) poet. izabrana pjesma; obino: pastirska pjesma, pjesma iz prirode, idilina pjesma (po tome to Vergilijeve idile imaju naslov "Ekloge") eko (tal. ecco) gle, evo ga, evo, ovdje je! ekofobija (gr. oikos kua, fobeomai bojim se) med. manija bjeanja od vlastite kue ili od ukuana ekografija (gr. oikos kua, grafo opisujem) opisivanje kue ekologija (gr. oikos kua, logia) biologija i fiziologija u uem smislu, znanost o odnosima ivotinja i biljaka prema svojoj ivoj i neivoj okolini, kao i jednih prema drugima; u ekologiju spada, primjerice, prehrana, stanovanje, mjesto stanovanja, rasprostranjenost, obiteljski i drutveni ivot, oploivanje biljaka, simbiotini odnosi itd. ekonom (gr. oikonomos domain, gazda, privrednik) privrednik, domain koji ekonomino organizira obradu svoga imanja ili poslovanje svoga poduzea; privredni strunjak, organizator privrednog poslovanja poduzea ekonomajzer (engl. economizer) teh. grija vode u ureaju parnoga kotla ekonomat (gr. oikonomos dobar domain, gospodar) sluba ekonoma ili ured ekonoma; ustanova u velikim poduzeima koja se brine oko opskrbe poduzea razliitim uredskim i drugim potreptinama; dobro voenje kunih poslova, gazdinstvo ekonomija (gr. oikonomia, oikos kua, nomos zakon) upravljanje kuom, do-

350

ekpiroza mainstvo, svrsishodno ureenje; gazdinstvo, imanje, dobro; tednja, tedljivost, razumno iskoritavanje dobara i snage; privreda, poljoprivreda; znanost o privredi, poljoprivedi, o organizaciji proizvodnje, po naelu: to vei uspjeh to manjim sredstvima, tj. postizanje cilja to manjom uporabom snage ekonomist (gr. oikonomikos) pristaa fiziokratskog sustava (v. ekonomski sistem); prouavatelj privrednih pojava i problema ekonomizirati (gr. oikonomeo upravljam kuom, rukovodim, vladam, nareujem) voditi domainstvo, baviti se racionalnom privredom ili poljoprivredom; ivjeti razumno i tedljivo ekonomski (gr. oikonomikos) gospodarstven, koji je po naelima ekonomije; (poljo)privredni ekonomski sustav privredno ureenje; shvaanje fiziokrata po kojem je zemlja jedini izvor bogatstva i blagostanja nekog naroda i drave ekopa (gr. ekkope izrezak) med. povreda kosti, osobito lubanje ekosistem (gr.) prirodna zajednica ivih organizama i neivih tvari na nekom podruju ekoskopija (gr. oikos kua, skopeo gledam) proricanje po sluajnim pojavama u kui ili na kui ekotip (gr.) karakteristini predstavnik neke vrste s obzirom na ekonomske uvjete ekpijezis (gr. ek-, pyon gnoj, ek-piezo istiskujem) 1. med. izluivanje gnoja, potpuno zagnojavanje; zgnjeavanje lubanje, 2. istiskivanje, cijeenje sokova iz biljaka ekpijezma (gr. ek-piezo istiskujem) sok iscijeen iz biljke, biljni sok; med. razbijenost lubanje ekpiroza (gr. ek-pyroo izgorim, sagorim); fil. po nauavanju Heraklita i

ekpleksija stoika: propast svijeta u poaru, nakon ega e se opet obnoviti da bi periodino proivljavao isti proces ekpleksija (gr. ekplexis) zgranutost, zapanjenost, zaprepatenost ekran (fr. ecran) 1. pomian zaslon ispred pei, na prozoru itd.; paravan; 2. fiz., teh. i med. tit, uglavnom metalan, koji uva elektrini pribor, ureaje i ovjeka od vanjskog utjecaja tetnih zraka; 3. bijelo platno na kojem se projiciraju slike s dijapozitiva ili filmske vrpce; 4. fluorescentna povrina katodne cijevi na kojoj se stvara slika na televizijskom prijam niku; zaslon ekraze (fr. ecrase) dug korak u plesu; sjajna koa, lak ekrazer (fr. ecraseur) kirurki instrument za unitavanje oboljelih dijelova ekrazirati (fr. ecraser) zgaziti, zgnjeiti, smrviti, zdrobiti, unititi ekrazit (fr. ecraser zdrobiti, smrskati) razorno sredstvo kojim se pune bombe, pikrinska kiselina ekritir (fr. ecritures) mn. spisi; trg. rauni, pisma eks (gr. ex, lat. ex) grki i latinski prijedlog, pojavljuje se u sloenicama i oznaava neto bive, prijanje, nekadanje, npr. eks-ministar, eks-kralj; inae znai: iz, od eks-arhijatar (gr. ex, archo upravljam, predvodim, iatros lijenik) pomonik glavnog lijenika, pomonik osobnog lijenika; bivi osobni lijenik eksangvinacija (lat. ex iz, sanguis krv) med. iskrvarenje, gubitak krvi koji dovodi do smrti eksapitulirati (lat. ex-capitulare) biti odsluen, navriti rok slube; zahtijevati razrjeenje od slube ekscedent (lat. excedens) onaj koji pravi izgrede, izgrednik, prijestupnik, razuzdan ovjek

351

ekscepcija ekscedirati (lat. excedere) prekoraiti, napraviti ispad, prelaziti granicu doputenog, razuzdano ivjeti ekscelencija (lat. excellentia) odlinost, izvrsnost; kao titula ministara: uzvienost, preuzvienost; par excellence it. par ekselans (fr.) pril. posebno, osobito, izvanredno; u pravom smislu rijei, pravi ekscelentan (lat. excellens) izvrstan, odlian, sjajan, veoma istaknut ekscelirati (lat. excellere) isticati se, odlikovati se, biti u emu odlian ekscelzitet (lat. excelsitas) uzvienost ekscentar (lat. ex, centrum sredite) fiz. kod parnog stroja: ekscentrina ploa, tj. dio koji pretvara kruno gibanje u pravocrtno ekscentricitet (lat. ex, centrum sredite) razmak (ili: udaljenost) od sredita; razmak (krivulje) od krunog oblika; numeriki (brojni) ekscentricitet (stoastog presjeka): odnos izmeu arine udaljenosti i udaljenosti od linije vodilje (direktriks); pren. nastranost, zanesenjatvo, fantastinost ekscentrian (lat. ex, centrum, fr. excentrique) (krug) koji nema isto sredite s drugim krugom; koji ima svoju toku oslonca izvan sredita; koji ne prolazi kroz sredite; koji nije kruni, koji odstupa od krunog oblika; pren. nastran, pretjeran; ekscentrina glava usijana glava; ekscentrian udarac udarac iji pravac ne prolazi kroz teite tijela ekscepcija (lat. exceptio) izuzimanje, izuzee; prav. prigovor, izuzee u tehnikom smislu, obrana optuenog u kojoj iznosi neko svoje pravo koje stoji nasuprot po sebi zasnovanom tuiteljevom pravu i kojom, istiui ga kao svoje pravo, hoe posve ili djelomino iskljuiti vanost i djelovanje tuiteljevog prava

ekscepcionalan ekscepcionalan (lat. exceptionalis) izuzetan, izniman, izvanredan eksceptivan (lat. exceptivus) izuzetan, izniman, koji sadri izuzetak, iskljuujui, uvjetan eksceptive (lat. exceptive) pril. iskljuujui, izuzimajui, uvjetno ekscepto (lat. excepto) izuzev, izuzevi, izuzimajui, osim ekscerpirati (lat. carpere brati, excerpere) vaditi iz, izvlaiti, praviti izvode iz ega, npr. iz neke knjige eksces (lat. excessus) prekomjernost, pretjeranost; ispad, izgred, prijestup, istup; nasilje, surovost; excessus in modo it. ekscesus in modo (lat.) prav. pogreka u nainu izvoenja ili u obliku neke radnje ekscesivan (lat. excessivus) prekomjeran, pretjeran, neobuzdan, razuzdan ekscidencija (lat. excidentia) med. ispadanje zgloba ekscidirati (lat. excidere) ispadati; med. rezanjem vaditi, izvaditi, odrezati ekscipirati (lat. excipere) izuzeti, izuzimati, iskljuiti; prav. primijetiti, prigovoriti, odgovoriti na tubu ekscitabilan (lat. excitabilis) nadraljiv, razdraljiv, uzbudljiv ekscitabilitet (lat. excitabilitas) razdraljivost, uzbudljivost ekscitacija (lat. excitatio) nadraivanje, razdraivanje; nadraenost, razdraenost: poticanje; poticaj; uzbuivanje, uzbuenje, izazivanje ekscitancije (lat. excitantia) mn. med. sredstva za razdraivanje ekscitat (lat. excitatus) prav. dunik koji je pao pod steaj ekscitativan (lat. excitativus) nadraljiv, koji nadrauje, nadraujui; poticajan, koji potie ekscitirati (lat. excitare) poticati; nadraivati, pobuivati, draiti; bodriti, sokoliti; uzbuditi, uzbuivati, izazvati, izazivati

352

ekshibicionizam ekscizija (lat. excisio) med. vaenje rezanjem, odrezivanje, odstranjivanje ega ekscizura (lat. excisura) med. isjeak, izrezak eksecirati (lat. ex-secare) rezati, isjecati, odsjei; ukopiti, utrojiti eksekcija (lat. ex-sectio) rezanje, odsijecanje; kopljenje, trojenje eksfolijacija (lat. exfoliatio) med. ljuskanje, odvajanje u obliku listia nekih dijelova upaljenih kostiju, ila i dr. eksfolijativ (lat. ex, folium list) med. lijek protiv ljuskanja kostiju ili koe eksfolijativan (lat. ex, folium list) ljuskav eksfolirati (lat. ex, folium list) med. ljuskati se ekshalacija (lat. echalatio) isparavanje; para ekshalirati (lat. halare, exhalare) isparavati ekshaustija (lat. exhaustio) izvlaenje, isisavanje (osobito zraka) ekshaustor (lat. exhaustor) sprava za isisavanje zraka ili plina; sprava za isisavanje nunikih jama eksherdat (lat. exheredatus) onaj koji je iskljuen iz nasljedstva eksheredacija (lat. exheredatio) iskljuenje iz nasljedstva, liavanje nasljedstva eksheredirati (lat. exheredare) iskljuiti iz nasljedstva, liiti nasljedstva ekshibent (lat. exhibens) prav. predavatelj, podnositelj (spisa, isprave itd.) ekshibicija (lat. exhibitio) port, javno pokazivanje, promidbeno natjecanje; prikazivanje, izlaganje, podnoenje (isprava i si.); ekshibicijska tuba prav. tuba zbog izdavanja neke stvari ili pokazivanja neke isprave ekshibicionizam (lat. exhibitio) med. nagon kod duevno oboljelih da pokazuju i razgoliuju javno inae pokrivene dijelove tijela (genitalije i dr.)

ekshibiconist ekshibiconist (lat. exhibitio) med. bolesnik koji pati od ekshibicionizma ekshibirati (lat. exhibere) izdati, izdavati, isporuiti, predati, predavati, izloiti, pokazati, npr. mjenicu; ekshibirati se pokazivati se, pokazati se, istaknuti se ekshibit (lat. exhibitum) predan spis, predana isprava i si.; pismena predstavka ekshortacija (lat. exhortatio) ohrabrivanje, poticanje, hrabrenje ekshortativan (lat. exhortari ohrabrivati, poticati) ohrabriv, poticajan, pobudan ekshortirati (lat. exhortari) ohrabrivati, bodriti, sokoliti; poticati, nagovarati ekshumacija (lat. ex, humus zemlja) iskopavanje lea iz groba, bilo radi prenoenja na drugo mjesto, bilo na zahtjev sudskih vlasti radi naknadnog utvrivanja pravog uzroka smrti ekshumirati (lat. exhumare) iskopati le iz groba; pren. otrgnuti od zaborava eksicirati (lat. ex-siccare) isuiti, osuiti eksikacija (lat. ecsiccatio) farm. suenje, isuivanje eksikancije (lat. exiccantia) mn. farm. sredstva za isuivanje (ili: suenje) eksikativan (lat. exiccativus) koji sui, koji isuuje eksikator (lat. exsiccator) isuiva, laboratorijska sprava za uvanje kemikalija, opskrbljena tvarima koje jako upijaju vodu (kao to je klorkalij, sumporna kiselina i dr.) sa svrhom suenja; proces isuivanja ubrzava se iscrpljivanjem zraka iz eksikatora (vakuum-eksikator) eksikatorij (lat. exsiccatorium) farm. suionica Ekskalibur naziv arobnog maa s kojim je legendarni britanski kralj Artur (5. st. n. e.) bio nepobjediv

353

ekskluzivan ekskapitulacija (lat. excapitulatio) odsluenje; zahtijevanje razrjeenja od slube ekskapitulant (lat. ex-capitulans) onaj koji je odsluio svoj rok, onaj koji zahtijeva razrjeenje od slube ekskarnacija (lat. ex, caro meso, carnis) skidanje mesa; muenje ekskavacija (lat. excavatio) dubenje, iskopavanje ekskavator (lat. excavator) jarualo koje se kree na gusjenicama ili tranicama; med. zubarski instrument za odstranjivanje natrule zubne kosti ekskavirati (lat. excavare) izdupsti, iskopati, iskopavati eksklamacija (lat. exclamatio) usklik, uzvik, uzvikivanje eksklamativan (lat. exclamare uzvikivati) gram. usklian (npr. reenica) eksklamirati (lat. exclamare) uskliknuti, viknuti eksklava (lat. ex, clava klju) 1. manje podruje koje je kao posjed druge drave iskljueno iz matice zemlje; usp. enklava; 2. pojava neke biljke ili ivotinje na mjestima na kojima ih obino nema eksklerik (lat.-gr.) bivi bogoslovac, student teologije koji je napustio studij ekskludirati (lat. excludere) iskljuiti, iskljuivati, izuzeti, izuzimati, izdvojiti, odvojiti ekskluzija (lat. exclusio) iskljuenje, iskljuivanje, izuzimanje, izdvajanje ekskluzivan (lat. exclusivus) iskljuan, koji iskljuuje, koji je iskljuiv (supr. inkluzivan); ekskluzivne reenice gram. one nezavisne reenice od kojih se druga javlja kao izuzimanje od prethodne, npr. Doao je, samo nije donio knjigu; ekskluzivno drutvo drutvo u koje nije slobodan pristup onima koji nisu jednaki po poloaju ili po roenju s ostalim lanovima

ekskluzivitet ekskluzivitet (lat. exclusivitas) iskljuivost; povuenost, zatvorenost ekskomunicirati (lat. excommunicare) iskljuiti iz crkvene zajednice, baciti anatemu, anatemizirati ekskomunikacija (lat. excommunicatio) iskljuenje, istjerivanje iz nekog drutva ili zajednice; osobito: iskljuenje iz Crkve, anatema ekskorijacija (lat.) povrinska ogrebotina, laka ozljeda koe ekskreacija (lat. excreare, excreatio) med. iskaljavanje, iskaljaj ekskrecija (lat. excretio) izluivanje, odvajanje, izbacivanje; izluenje, izluevina ekskrement (lat. excernere izdvojiti, izluiti, excrementum izmet) izmetina ekskreti (lat. excernere izluiti, excreta) mn. zool. izluevine, tj. kemijski sastojci neupotrebljivih tvari koje, djelovanjem (ekskrecijom) posebnih lijezda, izluuje ivotinjsko tijelo ekskretirati (lat. excernere) izluivati, izbacivati ekskretoran (lat. excretorius) izluan, koji izluuje, koji pomae i izaziva izluivanje ekskulpacija (lat. ex iz, culpa grijeh) prav. osloboenje od optube ekskulpirati (lat. ex, culpa grijeh) prav. osloboditi od optube, rijeiti krivnje ekskurs (lat. excursus) skretanje; zasebno objanjenje nekog predmeta koji je s glavnom temom znanstvenog ili umjetnikog djela u bilo kakvoj vezi; dodatak knjizi koji sadri iscrpnije izlaganje samo jednog predmeta ekskurzija (lat. excursio) izlet, kratak put, putovanje radi provoda; voj. upad, prepad; pren. malo udaljavanje od glavnog predmeta ekskurzivan (lat. excurrere istrati) koji se udaljuje, koji se tie ekskursa ekskusija (lat. excussio) prav. podnoenje tube radi naplate duga; ispiti-

354

eksonim vanje je li dunik jo u stanju podmirivati obveze ekskutirati (lat. excutere pretresati) prav. podnijeti tubu radi naplate duga; sudskim putem ispitati stanje dunika ili njegovu sposobnost plaanja i podmirivanja obveza ekskuzirati (lat. excusare) ispriati, opravdati ekskvizicija (lat. exquisitio) izbor; istraivanje, ispitivanje ekskvizitan (lat. exquirere istraiti, izabrati) izabran, probran; izvrstan, odlian, izvanredan, ukusan, osobit, poseban eksmatrikulacija (lat. exmatriculatio) brisanje, ispisivanje iz popisa ili upisnice (matrikule), odlazak sa sveuilita eksmatrikulirati (lat. ex, matrix popis, matricula) brisati iz popisa, osobito iz popisa graana, studenata i dr., ispisati koga s upisnice eksmisija (lat. exmissio, exmittere izbaciti) izbacivanje, istjerivanje (s posjeda, iz kue, stana) od strane vlasti, prisilno iseljavanje, ispranjavanje prostorija eksod(us) (gr. exodos, lat. Exodus) 1. izlazak; naputanje neke sredine, masovno iseljavanje 2. Knjiga izlaska (Exodus), naslov druge knjige Mojsijeve, u njoj se poglavito opisuje izlazak Izraelaca iz Egipta eksoda (gr. exodos izlaz) izlazna, tj. zavrna pjesma u starogrkoj drami eksogamija (gr. exo, gameo oenim se) brak izmeu pripadnika razliitih plemena; supr. endogamija eksomida (gr. exomis) radniko i robovsko odijelo starih Grka (kratak haljetak s jednim rukavom, tako da je desna ruka ostajala nepokrivena) eksonim (gr. exo izvan, onoma ime) naziv nekog mjesta drukijim imenom nego se mjesto zove u zemlji kojoj pripada; npr. BeWien

ekspanzija ekspanzija (lat. expansio) irenje, rairivanje, rairenje, proirenje; rairenost; napon ekspanzijski (lat. expansio) naponski ekspanzivan (lat. expansivus) koji se iri, rastee; ekpanzivna sila sila kojom se neto iri, osobito: sila kojom plinovita tijela tee irenju; naponska sila; med. psihopatsko stanje poveanog samoosjeanja, npr. kod megalomanije ekspatrijacija (lat. expatriatio) izgon iz domovine; naputanje domovine ekspedicija (lat. expeditio) slanje, otpremanje; putovanje s odreenom svrhom, npr. znanstvenom; vojni pohod ekspedirati (lat. expedire odrijeiti) slati, poslati, otpremiti, otpremati, otpraviti, otpravljati, uputiti ekspeditivan (lat. expeditivus) hitar, brz, okretan u obavljanju poslova ekspeditor (lat. expeditor) otprematelj, onaj koji otpravlja poiljke, poiljatelj, otpravlja; carinski posrednik; pediter ekspektant (lat. expectans) kandidat za neki poloaj ili slubu, onaj koji eka neki poloaj ili slubu ekspektirati (lat. ex-spectare) ekati, iekivati, oekivati, nadati se, npr. nekom poloaju, slubi i si. ekspektoracija (lat. expectoratio) med. izbacivanje iz prsa, iskaljavanje; ispljuvak, iskaljavanje; pren. olakavanje due ekspektorans (lat. expectorans) med. sredstvo za iskaljavanje, lijek koji pomae izbacivanje sluzi iz prsa ekspektorirati (lat. expectorare) med. izbaciti (ili: izbacivati) iz prsa, ispljuvati, iskaljati, izbaciti sluz; ekspektorirati se otvoriti srce, rei to je na dui, ispovijediti se ekspenzar (lat. expensarium) popis trokova, raun o uinjenim trokovima, trokovnik

355

ekspijacija ekspenzar (lat. expensum troak) trokovnik, raun s trokovima ekspenze (lat. expensae sc. pecuniae) mn. trokovi, izdaci, osobito: sudski trokovi ekspenzija (lat. expensio) isplata, isplaivanje, izdatak ekspenzilacija (lat. expensi latio) unoenje nekog izdatka u knjigu rauna; prividan, fiktivan izdatak; usp. akceptilacija ekspenzivan (lat. expendere platiti, expensivus) skup, skupocjen eksperijencija (lat. experiri pokuati, experientia) iskustvo eksperiment (lat. experimentum) znanstveni pokus; pokuaj, proba eksperimentalan (lat. experimentum) iskustven, pokusni, probni, zasnovan na iskustvu, potvren pokusima; eksperimentalna fizika fizika s pokusima; eksperimentalna kemija kemija na osnovi pokusa eksperimentator (lat. experimentum) onaj koji obavlja pokuse eksperimentirati (lat. experiri pokuati, ispitati, experimentum) obavljati pokuse, uiti iz iskustva, uiti na osnovi pokusa ekspert (lat. expertus vjet) znalac, strunjak, onaj koji ima iskustva u neemu; onaj koji je upuen u tajne nekog politikog udruenja ekspert (lat. expertus) strunjak, znalac, vjetak u emu, osobito: onaj koji obavlja vjetaenje ega ekspertan (lat. expertus) iskusan, vjet, vian, struan ekspertiza (fr. expertise) struno miljenje, vjetaenje; iskaz strunjaka, zapisnik o obavljenom vjetaenju ekspertizirati (fr. expertiser) istraivati neto putem vjetaenja, vjetaiti ekspijacija (lat. expiare osloboditi od grijeha) okajanje grijeha; pokora, ispatanje

ekspilacija ekspilacija (lat. expilatio) pljakanje, kraa, osobito tueg nasljedstva ekspilator (lat. expilator) kradljivac tueg nasljedstva; cestovni razbojnik ekspiracija (lat. exspiratio) izdisanje, umiranje, smrt; prav. istjecanje odreenog vremena ili roka, dan plaanja ekspirirati (lat. ex- spirare) izdisati, izdahnuti, ispustiti duu, umrijeti; minuti, prohujati, prestati, ugasiti se; istei, doi, dospjeti (za dan plaanja) eksplantacija (lat. explantatio iupavanje iz zemlje) fiziol. osobina ivih organskih tkiva da mogu, u pogodnim hranjivim otopinama, rasti i napredovati i izvan tijela eksplement (lat. explementum) sredstvo za ispunjavanje (ili: popunjavanje); dodatak (u govoru) ekspletiv (lat. expletivum) gram. umetnuta rije eksplicirati (lat. explicare) razjasniti, razjanjavati, objasniti, objanjavati, tumaiti, izlagati, prikazati; privesti kraju, zavriti eksplicitan (lat. explicuts) izriit, jasan; supr: implicitan eksplicite (lat. explicite) izriito, jasno, razumljivo; supr. implicite eksplikabilan (lat. explicabilis) objanjiv, koji se moe objasniti eksplikacija (lat. explicare, ecplicatio) objanjavanje, razjanjavanje, objanjenje, razjanjenje, tumaenje, prikazivanje, izlaganje eksplikativan (lat. explicativus) koji slui za objanjenje, koji objanjava, objanjavajui eksploatacija (fr. exploitation) izrabljivanje, iskoritavanje tue radne snage; vaenje, kopanje (rude) eksploatator (fr. exploiter izrabljivati, iskoritavati) izrabljiva tue radne snage

356

eksponent eksploatirati (fr. exploiter) iskoritavati, koristiti se; upotrebljavati; vaditi, kopati (rudu) eksplodirati (lat. explodere) rasprsnuti se uz pucanj, rasprskavati se, raspuknuti se, prasnuti eksploracija (lat. exploratio) istraivanje, ispitivanje, izvianje; med. pregled bolesnika pomou fizike eksplorativne metode (gledanjem, kucanjem, sluanjem, pipanjem, termometrikim, kemijskim, mikroskopskim pregledom) eksplorativan (lat. explorativus) istraivaki, izviaki, izvidniki eksplorator (fr. explorateur) voj. izvidnik, izvia, uhoda; istraiva eksplorirati (lat. explorare) istraivati, ispitivati, izviati eksplozija (lat. explosio) prasak, pucanj, rasprskavanje uz pucanj; pren. nagao i jak izljev, npr. srdbe, bijesa i dr. eksploziv (lat. explosivus) opi naziv za sve tvari koje imaju svojstvo rasprskavanja uz pucanj (barut, dinamit, ekrazit itd.): gram. glas praskavac (b, p) eksplozivan (lat. explosivus) praskav; koji se moe rasprsnuti, koji se rasprskava; eksplozivna zrna zrna s razornim punjenjem ekspolicija (lat. expolitio) v. ekspolitura ekspolirati (lat. expolire) ulatiti, uglaati, kititi, uljepati ekspolitura (lat. expolitura) dotjerivanje, uljepavanje, npr. nekog izraza kienim frazama eksponencijalan (lat. exponentalis) mat. koji se tie izloitelja; eksponencijalna jednadba jednaba u kojoj je nepoznanica u izloitelju, eksponentu eksponent (lat. exponens) ovjek koji radi za nekog drugog, osobito u poli-

eksponibilan tikom ivotu, povjerljiva osoba, povjerenik; mat. izloitelj eksponibilan (lat. exponibilis) objanjiv, koji se moe objasniti eksponirati (lat. exponere) izloiti, izlagati, prikazati, objasniti; izloiti emu, npr. nekoj opasnosti; fot. plou u fotografskom aparatu kratkotrajno izloiti utjecaju svjetlosti otkrivanjem lee na aparatu; izloiti svjetlosti eksport (engl. export) trg. izvoz, izvoenje robe u inozemstvo; izvezena roba (eksportacija); usp. import eksportabilan (lat. exportabilis) trg. koji se moe izvoziti, koji je za izvoz eksportacija (lat. exportatio) trg. v. eksport eksporter (fr. exportateur) trg. izvoznik, onaj koji izvozi robu na strana trita eksportirati (lat. ex-portare) trg. izvoziti (robu u inozemstvo, na strano trite); supr. importirati eksportni (engl. export) trg. izvozni, u vezi s izvozom; eksportna bonifikacija carinske i dr. povlastice za izvoenje robe u inozemstvo, koje se daju u cilju pomaganja izvoza domae robe ekspoze(j) (fr. expose) izvjetaj, izlaganje, prikazivanje nekog stanja, npr. izvjetaj koji ministar podnosi parlamentu o nekom vanijem pitanju ili o stanju u svom podruju, resoru ekspozicija (lat. expositio) izlaganje, izloba umjetnikih djela; poloaj prema zraku i suncu, izloenost svjetlosti; prianje, izlaganje, razlaganje, prikazivanje, razvijanje nekog pojma, objanjenje, tumaenje; u drami: prvi od triju glavnih dijelova drame, u kojem se upoznajemo s povodom dramske radnje i s likovima koji se u drami pojavljuju

357

ekspromisija ekspozimetar (lat.-gr.) fot. sprava kojom se mjeri trajanje ekspozicije potrebne za neku snimku s obzirom na svjetlo, emulziju ploe, film i si. ekspozitura (lat. expositura) ispostava, odjel neke ustanove, npr. suda; u Kat. crkvi: od neke upe odvojena crkva koja je uglavnom samostalna i ima svog sveenika ekspres (lat. expressus) brzi vlak ekspresan (lat. expressus) izriit, jasan, toan; namjeran, hotimian; brz, uran, hitar; hitan; ekspresno pismo = hitno pismo; ekspresna poiljka = hitna poiljka ekspresija (lat. expressio) izraz, izraavanje, izrazitost, izraajnost, prikazivanje; slik. pojaavanje boja, izbor boja ekspresionist (lat. exprimere, expressus) umj. pristaa ekspresionizma ekspresionizam (lat. exprimere izraziti, izraavati, expressus) umjetniki i knjievni smjer nastao poetkom XX. st. (1912), glavno ishodite i glavni cilj je prikazivanje i izraavanje onoga to je unutranjou, tj. duom i srcem, vieno i doivljeno, dakle izraavanje subjektivnih raspoloenja i osjeaja, bez obzira na "objektivne" ili konvencionalne vrijednosti, miljenja i istine; oponaanje i reproduciranje prirode ne samo da nije zadatak umjetnosti nego izravno negira svaku vezu izmeu umjetnosti i prirode, koje nemaju niega zajednikog i koje su potpuno suprotne; supr. impresionizam ekspresivan (lat. expressivus) izrazit, izraajan, pun izraza, snaan izrazom eksprimirati (lat. exprimere) izraziti, izraavati, opisati, prikazivati neto (bojama ili rijeima) ekspromisija (lat. expromissio) trg. primanje tueg duga na sebe tako da

ekspromisor

358

ekstenzum ekstaza (gr. ek-stasis pomicanje) zanos, ushienje, oduevljenje, osjeaj beskrajne radosti; najvii stupanj ushienosti, blizak ludilu, stanje neposrednog sjedinjavanja s boanstvom; u tome stanju, po Plotinu, ovjek postaje isto duhovno bie koje je dolo u neposredan dodir s boanstvom, s apsolutnim ekstemporale (lat. extemporale) prijevod uinjen odmah, bez pripreme, probni rad (ili: probni zadatak) koji se radi bez pripreme; kaz. govoriti ekstemporale govoriti na sceni ono to se ne nalazi u tekstu uloge, improvizirati ekstemporirati (lat. extemporare) raditi bez pripreme (npr. drati govor, pisati o emu, pjevati i si.); usp. improvizirati ekstenuancije (lat. extenuantia) mn. farm. sredstva za razblaivanje ekstenzibilan (lat. extensibilis) koji se moe rastezati, rastezljiv, rairljiv, proirljiv ekstenzibilitet (lat. extensibilitas) rastezljivost, rairljivost, proirljivost ekstenzija (lat. extensio) rastezanje, pruanje, irenje, proirivanje, proirenost; rasprostiranje, rasprostrtost; obujam, opseg; med. kod prijeloma kosti: odravanje krajeva prelomljene kosti u najpovoljnijem poloaju za zaraivanje pomou rastezanja ekstenzivan (lat. extensivus) rastegljiv, koji rastee, koji proiruje; rasprostrt; ekstenzivna veliina prostorna veliina, veliina u prostoru; opsean, opiran, prostran: supr. intenzivan ekstenzor (lat. extendere rastegnuti, ispruiti, extensor) anat. mii koji obavlja rastezanje ekstenzum (lat. extendere, extensum) trg. iscrpno nabrajanje uzroka zbog kojih je nemogue izvriti plaanje, s davanjem podataka o svojim dunicima i potraivanjima; in extenso

potpuno prestaje obveza plaanja stvarnog dunika ekspromisor (lat. expromissor) trg. osoba koja prima na sebe tui dug ekspromitirati (lat. expromittere) trg. osloboditi nekog obveze primajui rta sebe njegov dug eksproprijacija (lat. expropriatio) prav. prisilno oduzimanje imovine od privatnih osoba, u opem interesu, osobito zemljita, tvornica i svih drugih sredstava proizvodnje; zakon o eksproprijaciji zakon po kojem se prisilno oduzimaju imanja u opem interesu, osobito zemljita, tvornice i sva druga sredstava proizvodnje; pravo eksproprijacije pravo oduzimanja od privatnih osoba imanja u opem interesu eksproprirati (lat. expropriare) prav. oduzeti (ili: oduzimati) posjed ili imovinu, osobito zemljite koje e se upotrijebiti za ope ciljeve, izvriti eksproprijaciju ekspulzija (lat. expulsio) istjerivanje, iskljuenje ekspulzivan (lat. expulsivus) koji istjeruje, koji protjeruje, koji isti ekspulzivi (lat. expulsiva) mn. med. sredstva za ienje ekspurgacija (lat. expurgatio) ienje, proiavanje; opravdavanje, opravdanje ekspurgirati (lat. expurgare) oistiti, proistiti; ispraviti, npr. rukopis; opravdati eksrotulacija (lat. exrotulatio) prav. sudski postupak kojim se otvaraju vraeni spisi koji su bili razaslani radi donoenja presude ekstabulacija (lat. extabulatio skidanje, brisanje s ploe) prav. brisanje hipotekarnog mjeninog duga, skidanje intabulacije ekstatian (gr. ek-stasis pomicanje) koji zanosi, koji ushiava; zanesen, ushien

eksteran it. in ekstenzo (lat.) veoma iscrpno, u potpunosti, nadugako i nairoko, posve opirno eksteran (lat. externus) vanjski; tu, stran; supr. interan eksteritorijalan (lat. ex iz, terra zemlja, territorium zemljite, podruje) koji se nalazi izvan zemlje ili drave, inozeman, vanjski eksteritorijalitet (lat. ex, territorium) progonstvo iz domovine; pravo diplomatskog predstavnika u stranoj dravi da on i njegovo osoblje ive i pridravaju se zakona svoje zemlje i da budu osloboeni od svih nameta i poreza; pravo ratnih brodova da u vrijeme mira ostanu pod sudskom mjerodavnosti svoje drave; osloboenje od plaanja dravnih nameta i poreza koju uiva papa u Italiji eksteritorijalnost v. eksteritorijalitet eksterminacija (lat. exterminatio) protjerivanje, proganjanje; istrebljivanje, istrebljenje, istrebljenost, utamanjivanje, utamanjenje, utamanjenost, iskorjenjivanje, unitavanje, unitenje, unitenost eksterminirati (lat. exterminare) protjerati preko granice; istrijebiti, istrebljivati, iskorjenjivati, iskorijeniti, utamaniti, utamanjivati, unititi, unitavati eksternat (lat. externus vanjski) kola u koju aci samo dolaze na predavanja, a ne stanuju u njoj; supr. internat eksterni (lat. externus) mn. vanjski; osobito: pomoni lijenici u Francuskoj koji ne stanuju u bolnici; pitomci koji ne stanuju u koli, nego samo dolaze na predavanja eksternist (lat. externus) med. bolesnik koji ima vanjsku ozljedu; bolesnik koji nije primljen u bolnicu, ali dolazi se lijeiti i primati lijekove; ak koji ne stanuje u internatu

359

ekstraesencijalan eksternist (lat. extra, extraneus) onaj koji je vanjski, koji ne stanuje (osobito koji ne stanuje u odgojnom zavodu) ekstinkcija (lat. exstinctio) gaenje, unitavanje; fiz. gubljenje svjetlosnih titraja, osobito radi njihovog kemijskog djelovanja ekstinktivan (lat. exstinctivus) koji gasi, koji unitava; ekstinktivna zastarjelost prav. zastarjelost koja ponitava neku tubu ekstinktor (lat. exstinctor) gasitelj, onaj koji gasi, vatrogasac; aparat za gaenje vatre ekstirpacija (lat. exstirpatio) iskorjenjivanje, iupavanje iz korijena, istrebljivanje, istrebljenje; unitavanje u klici; iskorijenjenost, istrebljenje, istrebljenost; med. iskorjenjivanje, vaenje putem operacije raznih bolesnih izraslina na ljudskom i ivotinjskom tijelu ekstirpator (lat. exstirpator) iskorjenjiva, utamanjiva; poljoprivredna sprava za ienje korova i za kopanje zemlje, posebna vrsta pluga ekstirpirati (lat. exstirpare) iskorijeniti, iskorjenjivati, upati iz korijena; trijebiti, istrijebiti, istrebljivati, tamaniti, potamaniti, unititi u klici ekstra (lat. extra) pril. izvanredno, osobito, posebno ekstradicija (lat. extraditio) izruenje; predaja; prav. izruenje krivca koje se sastoji u tome to vlasti jedne drave predaju vlastima druge drave odreenu osobu radi voenja kaznenog postupka protiv nje ili radi izvrenja kazne nad njom ekstradirati (lat. ex-tradere) izdati, izdavati, predati, predavati; prav. izruiti krivca nekoj drugoj dravi; trg. isporuiti, isporuivati ekstraesencijalan (lat. extra izvan, essentialis bitan) nebitan, nevaan, nepotreban

ekstrahent ekstrahent (lat. extrahens) onaj koji pravi izvod iz ega; prav. onaj koji neto trai ili moli, odnosno koji daje povoda da se neto izradi ekstrahirati (lat. ex-trahere) vaditi, izvaditi, izvui, izvlaiti; praviti izvod iz ega; prav. isposlovati (poziv, naredbu) ekstrajudicijalan (lat. extrajudicialis) izvansudski, npr. trokovi, pretres ekstrakcija (lat. extractio) vaenje, izvlaenje; mat. vaenje korijena; med. vaenje nekog predmeta ija bi daljnja prisutnost u tijelu mogla biti tetna (npr. puanog zrna, pokvarenog zuba itd.); izvlaenje rukom djeteta iz poroajnog kanala da bi se to prije dovrio poroaj; pren. podrijetlo, rod, osobito; dobro podrijetlo; ovjek od ekstrakcije ovjek iz dobre obitelji, lijepo odgojen, uglaen i obrazovan, ugledan ovjek ekstrakt (lat. extractum) 1. izvadak, ono to je izvaeno, izvueno; farmaceutski pripravci koji se pripremaju tako to se razne droge (biljke, meso i dr.) pomijeaju s vodom, alkoholom ili eterom da bi se iz njih izvukli njihovi farmakoloki aktivni sastojci. 2. (lat. extractus) izvod, izvadak (iz knjiga ili spisa); 3. sr, jezgra ega, ono to je u neemu najbolje ili najljepe ekstraktivan (lat. extractivus) koji izvlai, koji vadi; ekstraktivna materija sastojci organskih tijela koji se, pomou vode i alkohola, mogu izdvajati i vaditi iz njih ekstraktor (lat. extrahere izvlaiti, extractor) v. ventilator; izvlaitelj, vaditelj; jarualo, bager ekstraliberalan (lat. extra, liberalis dareljiv) veoma dareljiv, veoma podaan ekstramentalan (lat. extra, mens razum, pamet, svijest) fil. koji se nalazi izvan svijesti, izvanduhovan

360

ekstravazirati ekstraordinaran (lat. extraordinarius) izvanredan, neobian, izuzetan, rijedak, nepredvien ekstraordinarij (lat. extraordinarium) izvanredni prihodi i rashodi neke drave ekstraordinarijus (lat. extraordinarius) izvanredni profesor (na visokoj koli, sveuilitu): supr. ordinarijus ekstrapolacija (lat.) 1. proirivanje zakonitosti utvrene u jednom podruju na ire, jo neispitano podruje; 2. u matematici: odreivanje vrijednosti iz nekog nepoznatog podruja uz pomo poznatih vrijednosti, s pretpostavkom da zakonitosti poznatog podruja vrijede i u nepoznatom ekstraprofit posebna zarada, viak iznad prosjenog profita ekstrasistolija (lat.-gr.) neujednaeni ritam srca s uestalim izvanrednim sistolama ekstrasubjektivan (lat.) koji pripada vanjskom (objektivnom) svijetu ekstratura (fr.) 1. skretanje s puta, vlastiti put (izvan odreenog smjera); 2. neuravnoteen ispad, neoekivan postupak, izgred ekstrauterin (lat. extra, uterus maternica) med. izvanmaternini (npr. ekstrauterina trudnoa) ekstravagantan (lat. extra, vagans lutajui) koji odstupa od uobiajenog, koji zastranjuje, nastran, pretjeran; udan, udnovat; lud, budalast ekstravagantnost (lat. extravagantia) odstupanje od uobiajenog, zastranjivanje, nastranost, pretjeranost; budalatina, ludost ekstravazacija (lat. extra izvan, van, vas posuda) med. izlijevanje (krvi ili drugih tekuina); izljev ekstravazat (lat. extra izvan, vas posuda) med. izlivena krv, izljev krvi ili drugih tekuina u tijelu ekstravazirati (lat. extra izvan, vas posuda) med. izliti se (ili: izlijevati se)

ekstravertan ekstravertan (lat. extra, vertere okretati) usmjeren, okrenut van; ekstravertne osobe psih. po Jungu, to su aktivne osobe, koje vole i trae drutvo i stvarnost (supr. intravertne osobe) ekstravurt (lat. extra osobito, posebno, njem. Wurst kobasica) vrsta kobasice, "posebna" kobasica ekstrem (lat. extremum) krajnost, kraj, krajnja toka; ono to je najvie, vrhunac, najvii stupanj; pretjeranost; mn. ekstremi suprotnosti; pretjeranosti; ad extrem.a it. ad ekstrema (lat.) do krajnosti, do krajnjih granica ekstreman (lat. extremus) krajnji, posljednji, najvii; prekomjeran, pretjeran ekstremitet (lat. extremitas) krajnost, krajnja toka; posljednji trenutak; pretjeranost, nepomirljivost, nepopustljivost (u gleditu o nekom pitanju), ekstremizam; krajnja zbunjenost, krajnja nevolja; posljednje utoite; mn. ekstremiteti krajnji dijelovi tijela (osobito ruke i noge); krajnja sredstva, nasilna sredstva ekstremizam (lat. extremus krajnji) pretjeranost, nepopustljivost, nepomirljivost (u dranju, u nekom gleditu i si.) ekstremnost (lat. extremus krajnji) v. ekstremizam ekstrinsean (fr. extrinseque) vanjski ekstrofija (gr. ex iz, trofe prehrana, hrana) med. preokrenutost mokranog mjehura zbog ega bolesnik nije u stanju zadrati mokrau ekstruder (lat. extrudere istjerati; potisnuti) vrsta prune pree (za izvlaenje cijevi i profila od plastine mase) ekstruzija (lat. extrudere istjerati; potisnuti) skruivanje, zguivanje lave na povrini Zemlje nakon vulkanskih erupcija

361

eksundacija ekstuberacija (lat. extuberatio) med. oteklina, izraslina; ekstuberancija ekstuberaneija (lat. extuberantia) med. v. ekstuberacija ekstuberirati (lat. ex-tuberare) med. oticati, natei, otei ekstumescencija (lat. extumescentia) med. oteklina, nauljenost, osobito kosti ekstumescirati (lat. ex-tumescere) med. oticati, otei eksucirati (lat. exsuccare) isisati, isisavati, oduzimati sokove eksudacija (lat. exsudatio) med. izlijevanje eksudata u tjelesne upljine; v. eksudat eksudat (lat. exsudatum) med. izljev, tekuina koja se skuplja u tjelesnim upljinama kad se pojavi neki upalni proces na opnama koje ih oblau (zavisi od vrste i jaine upale, a moe biti serozna, gnojna ili krvava) eksudat (lat. exudare iznojiti se) iscjedina, tekuina koja se skuplja u tjelesnim upljinama kod upale, npr. porebrice eksudativan (lat. exsudare) med. izljevni, koji se tie eksudata eksudirati (lat. exsudare) iznojiti se, preznojavati se, pomou znojenja izbaciti iz tijela eksukcija (lat. exsuctio) izvlaenje sokova, isisavanje eksulceracija (lat. ex iz, uculus ir) med. stvaranje ireva, priteva; irovitost eksulceracija (lat. exulceratio) med. upala sa zagnojavanjem, dobivanje ira, ir eksulcerirati (lat. exulcerare) med. uzrokovati ireve, gnojiti se, zagnojavati; ogrepsti, ubosti eksundacija (lat. ex iz, unda val) poplava, razlijevanje, razljev eksundacija (lat. exundatio) izlijevanje rijeke iz korita

ektaza ektaza (gr. ektasis istezanje, protezanje, ek-teino isteem, proteem) protezanje, produivanje, npr. slogova ektetotrofeum (gr. ek-tithemi napustim, ostavim, trofeion hranarina, uzdravanje) zavod za nahoad ekteza (gr. ek-tithemi) izlaganje, objanjavanje, tumaenje ektilotika (gr. ek-tylos ulj) mn. farm. sredstva protiv uljeva, kurjih oiju ektima (gr. ek-thyo izbijam) med. gnojna upala koe uzrokovana streptokokom (obino na bedrima i, kod djece, na debelom mesu) ektimoza (gr. ek-thyo izbijam) med. navala krvi ektipi (gr. ek-, typos otisak; lik) mn. otisci bruenog kamenja; fini umjetniki radovi od drveta, kamena, mramora itd. ektipografija (gr. ek-, typos, grafo) fino graviranje u kovini na jakoj vatri; tisak za slijepe, ita se pomou pipanja posebno ispupenih slova, reljefni tisak ektlipsa (gr. ek-thlibo istisnem) istiskivanje; gram. izbacivanje jednog ili vie slova da bi se izbjegao hijat ektoblast (gr. ektos vani, izvan, blastos klica) fiziol. v. ektoderm ektoderm (gr. ektos, vani, izvan, erma koa) fiziol. vanjski od triju klicinih listia na ivotinjskom zametku, embriju; ektoblast, epiblast ektomija (gr. ektome izrezivanje) med. uklanjane bolesnog dijela tijela izrezivanjem, tj. operacijom ektoparazit (gr. ektos, parasitos) vanjski nametnik, nametnik koji uzima hranu s koe; supr. endoparazit ektopija med. v. ektopizam ektopizam (gr. ek-, topos mjesto) med. iaenje; promjena poloaja nekog organa kad taj organ lei izvan upljine za njega odredene, obino na povrini tijela; ektopija

362

ekves ektrima (gr. ek-, tribo istrljam) med. oiljak (ili: rana) na koi nastao radi trljanja ili pritiskivanja ektroma (gr. ek-, titrosko ozlijedim) med. pobaaj, raanje prije vremena, abortus ektropija (gr. ek-, trepo odvraam) med. izvrnutost, osobito onih kapaka ektrotici (gr. ek-, titrosko ozlijedim) mn. med. sredstva koja izazivaju i pomau pobaaj ektrotian (gr. ek-, titrosko ozlijedim) med. pobaajni, koji se tie pobaaja ektroza (gr. ek-, titrosko ozlijedim) med. raanje prije vremena, pobaaj ekumenski (gr. oikumenikos) koji se tie cijele nastanjene Zemlje, koji pripada cijeloj nastanjenoj Zemlji, opi, svesvjetski; npr. ekumenski sabor ili koncil opi svesvjetski crkveni sabor; ekumenski patrijarh titula carigradskog pravoslavnog poglavara ekut (fr. ecoute) voj. mjesto za oslukivanje, za promatranje ekvacija (lat. aequatio) izjednaavanje, izjednaenje; mat. jednadba ekvalan (lat. aequalis) isti, jednak, ravan, ravnomjeran ekvalitet (lat. aequalis) jednakost; ravnomjernost; jednaka starost ekvanimitet (lat. aequus, animus, aequanimitas) ravnodunost ekvator (lat. aequare izjednaiti, aequator) zem. polutnik, zamiljena krunica jednako udaljena od obaju Zemljinih polova, dijeli globus na sjevernu i junu polutku ekvatorijal (lat. aequare izjednaiti) astronomski dalekozor za odreivanje deklinacije i rektascenzije nebeskih tijela ekvatorski (lat. aequatorialis) koji pripada polutniku, koji se tie ekvatora ekves (lat. eques) mn. ekvites konjanici, jahai, vitezovi; u rimskoj dravi: rod vojske u kojem su sluili najimuniji

ekvestrika plemii kao konjanici; kasnije se od ovih stvorio zaseban, veoma utjecajan i moan stale koji je stajao izmeu senata i naroda; u doba carstva ekvites su bili samo jo kao asnici paradnih trupa i carski upravni inovnici ekvestrika (lat. equester konjiki) vjetina jahanja, jahaka vjetina, osobito u cirkusima ekvi- (lat. aequus) predmetak u sloenicama sa znaenjem: jednak, isti ekvidi (lat. equus) mn. zool. zajedniko ime za konje, mazge, mule, zebre ekvidistancija (lat. aequus jednak, isti, distare biti udaljen) mat. linija koja u svim svojim tokama ima jednaku udaljenost od druge linije ekvidistantan (lat. aequi-distans) jednako udaljen, na jednakoj udaljenosti ekvilateralan (lat. aequus jednak, isti, lateralis boni) s jednakim stranama, jednakostranian ekvilibrij (lat. aequus, libra vaga) ravnotea ekvilibrirati (lat. aequus jednak, isti, libra vaga) uravnoteiti, uravnoteavati, ujednaiti ekvilibrist (lat. aequus, libra) umjetnik koji umije odravati ravnoteu u zraku (plesa na konopcu i drugi skakai u zraku) ekvilibristika (lat. aequus, libra) vjetina odravanja ravnotee u zraku; prid. ekvilibristiki ekvilibrizam (lat. aequus jednak, isti, libra vaga) vjetina odravanja ravnotee; u etikom pogledu: nauavanje po kojem ovjek u svojim postupcima i djelima moe imati pravu slobodu samo onda kad postigne potpunu ravnoteu pobuda, motiva ekvinokcij (lat. aequus, nox no) ravnodnevnica, dva dana u godini kad su dan i no jednako dugi (po 12 sati), oko 21. oujka i 23. rujna, zato to Sunce tada presijeca nebeski po-

363

ekvivalencija lutnik (ili: ekvator); proljetna i jesenska ravnodnevnica ekvinokcijalan (lat. aequus jednak, isti, nox no) koji pada u vrijeme kad su dan i no jednako dugi; ekvinokcijalne bure bure koje nastaju za vrijeme proljetne i jesenske ravnodnevnice (21. oujka i 23. rujna); ekvinokcijalna zona arki pojas, tropska podruja ekviparirati (lat. aequiparare) usporediti ekvipolencija (lat. aequipollentia) jednaka vanost; jednako znaenje; jednaka vrijednost; log. jednako znaenje pojmova ili sudova ekvipolentan (lat. aequipollens) jednake vanosti; jednakog znaenja; jednake vrijednosti; ekvipolentni. pojmovi log. jednaki pojmovi samo s razliitim imenima npr. "Aristotel" i "osniva znanstvene logike"; ekvipolentni sudovi log. sudovi koji na razliite naine i u razliitom obliku kazuju isto, npr. "Aristotel je bio odgajatelj Aleksandra Velikog" i "Aleksandar Veliki je bio gojenac Aristotelov" ekvipotencijalan (lat. aequs, potentialis moan da izvri rad) koji ima isti potencijal; ekvipotencijalna povrina je geometrijsko mjesto svih toaka koje imaju jednak potencijal, npr. elektrostatina ekvipotencijalna povrina povrina ije toke imaju isti elektrini potencijal; magnetna ekvipotencijalna povrina povrina ije toke imaju isti magnetni potencijal ekvitacija (lat. aquus konj, equitatio) vjetina jahanja, jahanje ekvites (lat. equites) mn. v. pod ekves ekvitet (lat. aequitas) jednakost, ravnopravnost; pravednost ekvivalencija (lat. aequi-valere) jednakost vrijednosti, jednaka vrijednost

ekvivalent ekvivalent (lat. aequi-valens istovrijedan, jednakovrijedan) isto znaenje; jednaka vrijednost, ista vrijednost; stvar iste vrijednosti, zamjena za vrijednost, odteta, naknada; u mehanikom smislu: sila koja proizvodi isti rad kao i neka druga sila; elektrokemijskt ekvivalent: koliina nekoga elementa izdvojenog iz otopine prolazom koliine elektriciteta jednog kulona, npr. struja od 1 ampera, tj. kulona u 1 sekundi, izdvoji na katodi 0,001118 g srebra iz srebra nitrata, te je elektrokemijski ekvivalent srebra 1,118 mg; mehaniki ekvivalent topline: koliina rada koja je jednaka koliini topline potrebne da se 1 kg vode (kilogram-kalorija) zagrije za 1 C; kemijski ekvivalent nekog elementa je kolinik atomske teine i valencije tog elementa ekvivalent (lat. aequi-valens) jednakovrijedan, jednake vrijednosti; ekvivalentna teina nekog elementa jest kolinik atomske teine i vrijednosti tog elementa; koji ima jednako djelovanje; koji ima isto znaenje ekvivalirati (lat. aequi-valere) jednako vrijediti, imati jednaku vrijednost; biti istog znaaja, imati isto znaenje sa im ekvivok (lat. aequivoca) rije koja ima vie razliitih znaenja; dvosmislenost, sumnja ekvivokacija (lat. aequivocatio) dvosmislenost, dvosmislica ekvivokan (lat. aequivocus, fr. equivoque) dvosmisleni, sa dva znaenja; koji daje poticaj nezgodnom tumaenju i razumijevanju, sumnjiv ekvus (lat. aequus) jednak, ravan; pravedan; aequo animo it. ekvo animo (lat.) ravnoduno, mirno, spokojno; ex aequo it. eks ekvo (lat.) s jednakim pravom elaboracija (lat. elaboratio) izraivanje, izrada, obraivanje, obrada; ela-

364

elastika boracijska knjiga farm. knjiga koja sadri upute o pripremanju lijekova elaborat (lat. elaboratum) neto izraeno, obraeno, djelo, osobito pismeni sastav, pismena izrada elaborirati (lat. elaborare) izraditi, izraivati, obraditi, obraivati elacija (lat. efferre, elatio) uzdizanje, gordost, nadmenost, oholost elagalan (lat. ex iz, lex zakon) izvanzakonski elain (gr. elaion maslinovo ulje) kem. uljana tvar koju sadre vrste ivotinjskog ulja i loja, kao i ulja i masti biljaka u svjeem stanju; v. elein, olein elan (fr. elan) polet, zamah, ushienje, zanos, oduevljenje elapso termino (lat.) po isteku roka elarirati (fr. elargir) rairiti, proiriti, razvui, rastegnuti elasticitet (gr. elauno udaljavam, fr. elasticite) svojstvo nekih tijela da pod utjecajem vanjske sile mogu mijenjati svoj oblik, deformirati se, ali im ta sila prestane djelovati, opet se vraaju u svoj prvobitni oblik; gipkost, rastegljivost; okretnost, spretnost, lakoa pri radu i kretanju; koeficijent elasticiteta razlomak za koliko se rastegne ica poprenoga presjeka jednog kvadratnog milimetra pri rasteznom optereenju od teine jednog kilograma; elastinost elastian (gr. elauno, lat. elasticus) pruiv, gibak, rastegljiv; okretan, spretan, lak pri radu i kretanju; elastina granica granica do koje tijela mogu, kad prestane djelovanje vanjske sile na njih, ponovno primiti svoj prvobitni oblik, a kad se ta granica prijee, onda zauvijek ostaju po obliku promijenjena; elastini modus reciprona vrijednost koeficijenta elastinosti elastika (gr. elauno udaljavam, lat. elasticus) rastezljivo tkivo od gume i

elastin vune koja je prethodno pretvorena u neku vrstu vate iz koje se zatim prede konac za pravljenje suknenih tkanina; supr. kamgarn koji se pravi od fine eljane vune elastin (gr. elauno udaljavam, lat. elasticus) glavni sastojak elastinog tkiva u ivotinjskom organizmu, tvar slina bjelanevini elastomehanika (gr. elauno pokreem, mechanao radim) fiz. znanost koja ispituje one mehanike pojave vrstih tijela koje zavise o njihovoj elastinosti elateridi (gr, elater goni, koija) zool. skoibube, bube prevrtaice, klinjaci elaterij (gr. elater goni) med. zgusnuti sok divljeg krastavca (Ecballium), lijek za ienje, veoma jakog djelovanja elaterin (gr. elater) kem. gorka tvar koja sadri elaterij elaterit (gr. elater goni) min. elastian asfalt, prirodni ugljikovodik, ljepljiva i poput kauuka elastina zemljana smola elaterometar (gr. elauno pokreem, elater onaj koji pokree, ono to pokree, metron) ureaj za mjerenje pare Eldorado (p. el Dorado) ovako su u Europi nazivali, na osnovi prianja Pizarrovog suputnika Francisca Orellana, tobonje zlatom bogato podruje oko nekog jezera Parime, u panjolskoj Gvajani (Juna Amerika), a koje su, osobito u XVI. i XVII. st., ili traiti mnogi pustolovi elei se obogatiti; pren. zemlja u kojoj tee med i mlijeko, zemlja sretnog ivljenja u najveem izobilju, zemaljski raj eleati mn. pristae starogrke filozofske kole koji su odbacivali iskustvo i sve objanjavali razumom; svijet su smatrali nepromjenjivim, a pojave u njemu samo prividnima (ime po gr-

365

eleison koj koloniji Eleji u junoj Italiji); elejci elefantijaza (gr. elefas slon) med. znatno poveanje obujma nekog uda ili jednog dijela tijela izazvano tvrdim i kroninim edemom koe, najvii stupanj krastavosti, bolest kod koje se na nogama stvara korica slina slonovoj koi elefantofag (gr. elefas slon, fagos koji jede) onaj koji jede slonove, slonojed, slonoder elegancija (lat.) odabran i ukusan vanjski izgled, otmjenost, gospodstvo, dostojanstvenost, ugladenost, finoa, profinjen ukus; con eleganza it. kon eleganca (tal.) glaz. v. elegante; elegantnost elegantan (lat. elegans) za ljude: otmjen, gospodski, lijep, fin, s puno ukusa; o stvarima: lijepa, ukusna, otmjena, kiena; elegantan svijet obrazovano, fino, otmjeno drutvo elegante (tal.) glaz. kieno, otmjeno; elegantemente elegantemente (tal.) glaz. v. elegante elegian (gr. elegos) tuan, sjetan, alostan, bolan, aloban; sklon razmiljanju, osjetljiv; elegian stih onaj koji se sastoji od distiha, tj. koji je napisan u heksametru i pentametru (koji dolaze jedan za drugim); elegina pjesma svaka pjesma u distisima elegija (gr. elegeia) poet. kod starih Grka i Rimljana: svaka lirsko-epska pjesma napisana u distisima; kasnije: umjetnika pjesma u kojoj pjesnik iznosi svoje osjeaje, osobito tihu tugu i bol zbog toga to je u svijetu sve nestalno i prolazno; alobna pjesma, alopojka; hrvatski pjesnici elegija: S. S. Kranjevi, V. Nazor, D. Sudeta elein (gr. elaion maslinovo ulje) kem. v. elain eleison (gr. eleeo smilujem se, saalim se) u kat. molitvama: smiluj se! budi milostiv!

elekcija elekcija (lat. eligere izabrati, electio izbor) biranje, izbor elekta (lat. electa) vrsta najodabranije i najfinije vune elektivan (lat. electivus) izborni, izvren putem izbora elektor (lat. elector) bira; izborni knez u Poljskoj i Njemakoj, elektorat (lat. electoratus) dostojanstvo izbornog kneza; izborno kneevstvo Elektra (gr. Elektra) mit. ki Agamemnona i Klitemestre, sestra Ifigenijina i Orestova, nakon oevog ubojstva spasila Oresta bijegom u Fokidu, pomogla mu izvriti osvetu nad Egistom i Klitemestrom i poslije se udala za Orestovog prijatelja Pilada; motiv obradili Sofoklo i Euripid u istoimenim tragedijama, Eshil u drami "Hoefore" (Hoeforoi), a Richard Strauss u operi elektrana (gr. elektron jantar) tvornica koja proizvodi elektrinu energiju, "munjara" elektricitet (gr. elektron jantar, lat. electricitas) vrsta sile u prirodi, ona osobita sila koja se pojavljuje u raznim tijelima (jantaru, staklu, smoli, sumporu itd.) i na razne naine (trljanjem, dodirom, zagrijavanjem itd.), njezino se djelovanje pokazuje u privlaenju i odbijanju, svijetljenju, svjetlucanju i raznim oblicima; izraz elektricitet uveo je engl. lijenik Gilbert (1600 g.) po tome to je ova udna sila najprije primijeena na jantaru (gr. "elektron") elektricitet atmosferski elektricitet koji se nalazi u obinom zraku, zrani elektricitet elektricitet galvanski strujni elektricitet koji se izaziva kemijskim procesom u Voltinim elementima elektricitet medicinski elektricitet koji se primjenjuje radi lijeenja nekih bolesti ljudskog tijela

366

elektrifikacija elektricitet negativni zvani "smolni elektricitet", onaj koji se izaziva na ebonitu i smolama kad ih trljamo krznom; minus elektricitet (E) elektricitet pozitivni zvani "stakleni elektricitet", onaj koji se izaziva na staklu kad se ono trlja svilom; plus elektricitet (+E) elektricitet ivotinjski elektromotorne sile koje se razvijaju izmeu miia i ivaca, ili izmeu razliitih dijelova pojedinih miia i pojedinih ivaca i time proizvode galvansku struju elektrian (gr. elektron jantar) koji ima svojstvo elektrinog stanja, koji ima u sebi elektriciteta elektriar radnik koji obavlja poslove u vezi s iskoritavanjem elektrine energije elektrina centrala tvornica koja proizvodi elektrinu struju (energiju) za javnu uporabu elektrina influencija v. influencija elektrini elementarni kvantum fiz. za jednovalentni (monovalentni) ion vezana koliina elektriciteta (zvana i elementarno optereenje ili elementarni naboj) koja iznosi 3 x 10~10 jedne elektrostatine jedinice koliine elektriciteta elektrino brojilo ureaj koji biljei potronju elektrine struje, npr. u stanu, prema kojem se vri obraun radi naplate elektrino polje fiz. prostor oko naelektriziranog tijela u kojem se oituje privlano ili odbojno djelovanje toga tijela prema drugim naelektriziranim tijelima; usp. influencija elektrificirati (gr. elektron, lat. facere) uvoditi, uvesti elektrinu energiju radi rasvjete i pogona; izgraditi elektrinu mreu elektrifikacija (gr. elektron, lat. facere raditi) uvoenje elektrine ener-

elektrika gije za rasvjetu i pogon strojeva; izgradnja elektrine mree elektrika v. elektricitet elektrizirati (gr. elektron jantar) izazivati elektricitet; med. prodirati elektrinom strujom u ljudsko tijelo, lijeiti elektricitetom; u prometu: s parnog pogona prijei na elektrini; pren. odueviti, zanijeti, raspaliti, ushiti ti, uiniti da netko ivne elektro- (gr. elektron jantar) predmetak u sloenicama sa znaenjem: elektrika, putem elektriciteta elektroagrikultura (gr.-lat.) primjena elektriciteta u poljoprivredi (elektrifikacija poljoprivrednih strojeva, elektrino zraenje sjemena ili biljaka u rastu) elektroakustika (gr. elektron, akuo ujem) grana primijenjene akustike koja se bavi ispitivanjem zvunih pojava i promjena izazvanih elektrinim putem elektroanaliza (gr. elektron, analysis razgraivanje) kemijska analiza putem elektrolize elektrobiologija (gr. elektron, bios ivot, logia znanost) dio biologije koji prouava elektrine procese u ivotinjskom organizmu (npr. kod jegulja, u miinim ivcima itd.) elektrobus (gr. elektron, lat. omnis sav, omnibus svima) omnibus s elektrinim pogonom elektroelik elik dobiven elektrinim putem (u elektrinoj pei) elektrode (gr. elektron, odos put) mn. fiz. "putem elektriciteta", polne ploe kroz koje struja ulazi i izlazi, i to: pozitivna elektroda anoda ("put navie"), i negativna elektroda katoda ("put nanie") elektrodijagnostika (gr. elektron, diagnostikos vian razlikovanju) med. uporaba istosmjerne (galvanske) i izmjenine (faradejske) elek-

367

elektrogimnastika trine struje radi raspoznavanja i utvrivanja bolesti elektrodinamian (gr. elektron, dynamis) koji proizvodi elektrinu struju elektrodinamika (gr. elektron, dynamis sila) fiz. dio fizike koji prouava zakone elektriciteta u stanju kretanja, ili djelovanje elektrinih struja jednih na druge elektrodinamometar (gr. elektron, dynamis sila, metron) vrsta galvanometra koji mjeri jakost elektrine struje elektrodinaminih strojeva elektroencefalografija (gr. elektron, enkefalos mozak, grafo piem) med. metoda prouavanja odreenih bolesti mozga; grafiko prouavanje oscilacija elektrinog potencijala koje se stalno dogaaju u kori mozga (svi se psihiki podraaji i poremeaji u modanoj funkciji oituju u promjenama tih oscilacija) elektrofiziologija (gr. elektron, fysis priroda) dio fiziologije koji prouava elektrine procese i pojave u ivom organizmu (biljaka i ivotinja) elektrofor (gr. elektron, foreo nosim) fiz. najjednostavniji stroj pomou kojeg se influencijom ili elektro statikom indukcijom moe dobiti radom neogranien broj elektrinih naboja iz jednog naboja, prethodno se ploa od smole ili tvrde gume istrlja vunenom krpom ili krznom (radi dobivanja tog jednog naboja) elektrogen (gr. elektron, genos rod, gignesthai roditi se, nastati) fiz. uzrok koji izaziva elektrine pojave i elektrina djelovanja elektrogenerator (gr. elektron, lat. generator) v. dinamo-stroj elektrogimnastika (gr. elektron, gymnazo vjebam) med. lijeenje valovima istosmjerne ili izmjenine struje na taj nain to uzeti i oslabljeni mii struja odrava u odreenom rit-

elektrografija mu; pronalazak fr. rengenologa Jeana Bergoniea (18561925); otuda i: bergonizacija elektrografija (gr. elektron, grafo piem) med. v. elektrokardiograma elektrogravura (gr. elektron, fr. gravure) izrada elinih peata pomou elektriciteta elektrokardiograf (gr. elektron, kardia srce, grafo piem) med. vrsta galvanometra koji sprovodi i biljei elektrine struje to nastaju pri radu srca, prenose se kroz tijelo i izbijaju na povrinu elektrokardiografija (gr. elektron, kardia srce, grafo piem) med. metoda ispitivanja sranog rada kojom se lijenik slui da bi dobio tonu predodbu o radu ljudskog srca (metoda se sastoji u biljeenju sranih elektrinih struja to ih svojim skupljanjem proizvodi srani mii); ova se ispitivanja vre pomou elektrokardiografa elektrokardiogram (gr. elektron, kardia srce, gramma linija, crta) med. krivulja koja prikazuje elektrine promjene koje se dogadaju u srcu za vrijeme njegovog rada; ova se krivulja dobiva pri pregledu srca elektrokardiografom elektrokaustika (gr.) med. spaljivanje bolesnog tkiva elektrinom strujom, tj. elektriki usijanom icom elektrokemija (gr. elektron, chemeia) dio kemije koji prouava utjecaj elektrine struje na kemijske spojeve elektrokemijski ekvivalent koliina nekog iona izdvojena djelovanjem jedinice jaine struje (1 amper) u jedinici vremena (1 sekunda) elektrokemitipija (gr. elektron, chemeia, typos) nagrizanje cinka pomou galvanske struje i otopine sulfata bakra elektrokemizam (gr. elektron, chemeia) shvaanje osnivaa moderne ke-

368

elektromagnetni valovi mije J. J. Berzeliusa (17791848) da kemijsko srodstvo dolazi od elektriciteta koji se stvara dodirom tvari elektrokinetian (gr. elektron, kineo kreem) proizveden elektricitetom u kretanju elektrokucija (gr. elektron jantar, exequi voenje) smaknue na elektrinom stolcu, tj. ubijanje elektricitetom elektrokultura (gr. elektron, lat. cultura uzgoj) poveavanje etvenog prinosa poljoprivrednih proizvoda pomou djelovanja elektrine struje, bilo da se puta u samo tlo ili iznad plodova; takoer: njegovanje biljaka po noi pri elektrinoj svjetlosti koja zamjenjuje dnevnu svjetlost elektrolit (gr. elektron, lyo razgraujem) kem. svaka tvar, supstanca, sposobna da se razgradi elektrolizom elektroliza (gr. elektron, lysis raspadanje, razgraivanje) kem. razgraivanje neke tekuine na njezine sastojke pomou elektrine struje elektrologija (gr. elektron, logia znanost) znanost o elektricitetu kojoj je poglaviti cilj unapreenje i razvoj znanstvenih istraivanja u podruju elektriciteta elektroluminiscencija (gr.-lat.) emitiranje svjetla iz nekih tvari kad se nalaze u elektrinom polju (suvremena rasvjeta, "svijetlei stropovi") elektromagnetizam (gr. elektron, magnetis lithos) fiz. veza izmeu elektrinih i magnetskih pojava i znanost o uzajamnom utjecaju elektriciteta i magnetizma elektromagnetna teorija svjetlosti teorija koju je 1865. g. prvi iznio J. C. Maxwell i po kojoj se svjetlost sastoji od elektromagnetnih valova elektromagnetni valovi valovi koji se kao jedan dio energije vrlo brzih elektrinih titraj a ire u prostoru

elektromedicina elektromedicina (gr. elektron, lat. medicina) primjena elektriciteta u lijeenju (obuhvaa: elektroterapiju, elektrodijagnostiku, rengenoterapiju, elektrofotografiju, elektroendoskopiju, uporabu elektr. struje kao sile koja pokree sprave za masiranje, builice zuba itd.) elektromehanika (gr. elektron, mechanike) uporaba elektrine energije u mehanici elektrometalurgija (gr. elektron, metallon kovina) dobivanje kovine (metala) elektrolizom elektrometar (gr. elektron, metron) fiz. instrument za mjerenje razlika elektrostatikog potencijala; usp. elektroskop elektrometeori (gr. elektron, meteoron ono to je na visini) pojave u atmosferi koje su elektrinog podrijetla ili koje prati razvijanje elektriciteta, kao: bura, elmska vatra, polarna svjetlost i dr. elektromobil (gr. elektron, lat. mobilis pokretan) motorna kola s elektrinim pogonom elektromotor (gr. elektron, lat. movere kretati) stroj koji pretvara elektrinu energiju u mehaniki rad elektromotorna sila fiz. sila koja odrava ili tei odravanju elektrine struje kroz vodi i koja vri rad samo kad se elektricitet kree, dakle, ona tei pokretanju odreene koliine elektriciteta u krugu elektron (gr. elektron) ova rije je kod starih Grka imala vie znaenja (jantar, neka mjeavina zlata i srebra, ponekad sjajan dragi kamen uope); ime jedne nove sjajne kovine (metala), neke legure magnezija srebrnobijele boje, lake od aluminija, koja se osobito upotrebljava za izradu dijelova strojeva; fiz. glavno znaenje u suvremenoj fizici: v. pod elektroni

369

elektropireksij a elektronegativan (gr. elektron, lat. negativus) negativno elektrian (E) elektroni (gr. elektron) mn. fiz. atomi negativnog elektriciteta; naziv je dao 1891. J. Stone elektroniar strunjak u elektronici elektronika grana elektrotehnike koja prouava strujanje elektrona kroz prazan prostor, plinove i poluvodie; primjena rezultata tih prouavanja elektronka elektronska cijev, tj. zrakoprazna ili plinom ispunjena cijev u kojoj se gibanjem elektrona provodi elektricitet elektronske zrake fiz. zrake koji se sastoje od elektrona elektronski mikroskop opt. instrument u kojem se snop elektrona sjedinjuje u arite pomou okolnog elektrinog ili magnetskog polja (elektronske lee) te se proizvede povean lik siunog predmeta na fluorescentnom zaslonu ili fotografskoj ploi slino stvaranju lika u sloenom mikroskopu elektron volt energija koju ima elektron kod razlike potencijala od jednoga volta (kao jedinica ponajvie se koristi u atomskoj fizici) elektrooptika (gr. elektron, optike znanost o svjetlosti) znanost o pojavama pomou kojih se moe dokazati bliska veza izmeu elektriciteta i svjetlosti, naime da su svjetlost i elektricitet zapravo isto; znanost o djelovanju elektrinog polja na optika svojstva tijela elektropatologija (gr. elektron, pathos bol, logia znanost) med. dio medicine koji prouava poremeaje u zdravstvenom stanju izazvane elektricitetom elektropireksij a (gr. elektron, pirexis groznica) med. izazivanje umjetne groznice putem elektriciteta, poglavito putem ultrakratkih valova

elektropozitivan elektropozitivan (gr. elektron, lat. positivus) pozitivno elektrian (+E) elektroprivreda grana privrede koja se bavi elektrinom energijom, tj. njezinom proizvodnjom i iskoritivanjem elektropunktura (gr. elektron, lat. punctura bodenje, ubod, bod) med. vrsta akupunkture koja se sastoji u tome to se u oboljelo mjesto zabodene igle spoje s jednim malim Voltinim stupom elektroskop (gr. elektron, skopeo gledam, promatram) fiz. osjetljiva sprava pomou koje se moe veoma lako utvrditi ne samo je li neko tijelo naelektrizirano, nego i kojom je vrstom elektriciteta naelektrizirano (usp. elektrometar); medicinska sprava za osvjetljavanje elektrinom aruljom kao izvorom svjetlosti elektrostatika jedinica koliine elektricteta fiz. koliina elektriciteta koja na udaljenosti od 1 cm (u zraku) odbija istovrsnu i jednaku koliinu silom jednoga dina elektrostatika (gr. elektron, statikos koji uzrokuje stajanje) dio znanosti o elektricitetu koji prouava zakone elektriciteta u stanju mirovanja elektrook (gr. elektron, fr. choc) med. proimanje bolesnika udarima elektrine struje radi lijeenja elektrotehniar (gr. elektron, technike) onaj koji se bavi elektrotehnikom, koji se posvetio elektrotehnici elektrotehnika (gr. elektron, technike) znanstvena istraivanja i praktine primjene u podruju znanosti o elektricitetu ukoliko se oni odnose na proizvoenje i svestrano iskoritavanje elektrine sile elektroterapija (gr. elektron, therapeia lijeenje) med. uporaba raznih oblika elektrine struje galvanske, faradejske i visokofrekventne za lijeenje bolesti

370

element elektrotermija (gr.) podruje elektrotehnike koje obuhvaa proizvodnju topline iz elektrine energije i njezinu primjenu elektrotipija (gr. elektron, typos otisak, trag; slovo) galvanoplastika izradba slova, stereotipskih ploa, drvoreza itd. elektrotipirati (gr. elektron, typos otisak, trag; slovo) galvanoplastiki izraivati slova, stereotipske ploe, drvoreze i dr. elektrotonus (gr. elektron, tonos zatezanje, snaga) med. mijenjanje stanja nekog ivca na taj nain to se kroz taj ivac pusti elektrina struja; v. anelektrotonus i katelektrotonus elektrotropizam (gr. elektron, trepo okreem) med. svojstvo protoplazme da je elektricitet moe odbijati ili privlaiti elektrovegetometar (gr. elektron, lat. vegetare, rasti, gr. metron) instrument za ispitivanje utjecaja elektriciteta na rast biljaka elektroeljezo eljezo koje se proizvodi u elektrinim visokim peima elektrum (gr.-lat.) "bijelo zlato" (smjesa zlata i srebra) element (lat. elementum) osnova, naelo, poelo, bitni dijelovi neke znanosti ili umjetnosti; fiz. v. galvanski element; kem. svako ono jednostavno tijelo koje se nikako ne moe razgraditi na kakve sastojke, pratvar, osnovna tvar, osnovni sastojci tijela (nekada se, na osnovi neposrednog opaanja, smatralo da postoje etiri kvalitativna elementa: vatra, voda, zrak i zemlja, dok ih dananja kemija poznaje preko i00); element elektriciteta je elektrini elementarni kvantum; psih. sadraj svijesti; pren. ono to je glavno, uvjet ivota, npr. "on je u svome elementu", tj. on je u sredini koja najbolje odgovara njegovoj prirodi i sklonostima

elementaran

371

eliksacija koplova, uvrena je na arkama za stranji dio krila eleuteriomanija (gr. eleutheria sloboda, mania pomama, ludilo) zanos za slobodom, pretjerano oduevljavanje slobodom Eleuzina grad u Grkoj nedaleko od Atene; eleuzinske misterije (Eleuzinije) sveanosti u ast boice Demetre elevacija (lat. elevatio) dizanje, uzdizanje; podizanje; astr. visina zvijezde nad horizontom, osobito visina pola; podizanje hostije u Kat. crkvi; voj. elevacija topa, elevacijski kut nagibni kut, nagib osovine topovske cijevi prema horizontu; arhit. nacrt, plan (graevine); kaz. polet, lakoa; pren. uzvienost veliina, plemenitost elevator (lat. elevator) anat. mii podiza; dizalica za lake prometovanje izmeu pojedinih katova u visokim graevinama, lift; dizalica za prenoenje velikih tereta elevirati (lat. elevare) dignuti, podignuti, uzdignuti, uzvisiti; v. levirati elf (eng., ved. elf, staronord. alfr., dan. elv, lat. Alp) mit. mn. elfi duhovi kod germanskih naroda, olienja prirodnih sila, mali i nestani duhovi koji, kao dobra i lijepa bia, ive na nebesima ili, kao opaka i runa, borave pod zemljom kao noni duhovi elgersburki poluporculan (lat. Elgersburg) trg. v. emilijan elidirati (lat. elidere) izostaviti, izostavljati, izbaciti, izbacivati; osobito jedno slovo radi blagozvuja; usp. elizija eligibilan (lat. eligere birati, eligibilis izbirljiv) koji se moe birati, koji ima pravo na izbor eligibilitet (lat. eligibilitas) izbirljivost, pravo na biranje, pravo prema kojem netko moe biti biran eliksacija (lat. elixare, elixatio) iskuhavanje na lakoj vatri; razmekavanje kuhanjem

elementaran (lat. elementarius) koji spada u elemente, poetni, prapoetni, osnovni, bitni, glavni; elementarna vatra pravatra, glavni izvor topline; elementaran dogaaj onaj koji izaziva prirodne sile, npr. prolom oblaka; elementarna knjiga osnovna knjiga, poetnica; elementarne funkcije psih. osnovne djelatnosti due; elementarna znanja osnovna (ili: poetna, bitna) znanja; elementarne sile prirodne sile elementarna analiza kemijska razgradnja nekog tijela n njegove bitne, osnovne sastojke, osobito nekog organskog tijela u kisik, vodik, duik i ugljik elementarni naboj fiz. v. elementarni elektrini kvantum elementarno optereenje fiz. v. elementarni elektrini kvantum elemi (ar.) uta smola od razliitog tropskog drvea, upotrebljava se za lakove, firnis, meleme elemozina (gr. eleemon milostiv) milostinja, milodar koji se daje u crkvi; lemozina elenhus (gr. elenchos dokaz, pobijanje, opovrgavanje) sadraj, pregled sadraja, registar; log. ignoratio elenchi it. ignoracio elenhi (lat.) pogreka u dokazivanju koja se sastoji u tome to se ignorira ono to treba dokazati ili opovrgnuti, a dokazuje se ili opovrgava neto drugo elenktika (gr. elenchos dokaz) vjetina dokazivanja, uvjeravanja ili opovrgavanja; znanost o crkvenom polemiziranju eleografija (gr. elaion maslinovo ulje, grafo piem, slikam) slikanje uljenim bojama; prid. eleografski eleometar (gr. elaion maslinovo ulje, metron) sprava za mjerenje specifine teine ulja eleron (fr. aileron krilce) pokretna povrina koja slui za skretanje zra-

eliksir eliksir (ar. el-iksir) najfiniji ekstrakt neke tvari; kamen mudrosti; prije: napitak sastavljen od veeg broja jednostavnih lijekova i prokuhan, ljekovit napitak; danas: lijek u neto guem obliku koji se daje u kapljicama eliksivacija (lat. elixivatio) izluivanje, luenje elikvacija (lat. eliquatio) topljenje, otopljavanje; bistrenje, razbistravanje elikvirati (lat. eliquere) napraviti tekuim, topiti, rastopiti; bistriti, razbistriti eliminacija (lat. eliminatio) izbacivanje, istjerivanje: izbaenost, istjeranost; udaljivanje, odstranjivanje, udaljenje, odstranjenje, udaljenost, odstranjenost; mat. izbacivanje, uklanjanje; med. odstranjivanje izumrlih dijelova organizma; brisanje, osobito iz nekog popisa, npr. umrlih, preseljenih itd. eliminirati (lat. limen prag, eliminare s one strane praga staviti, istjerati iz kue) iskljuiti, iskljuivati, izbacivati, izbaciti; istjerati, udaljiti; izostaviti, izostavljati, brisati, izbrisati elint-brodovi (skraeno od engl. electronic intelligence elektronska pijunaa) tip malih nenaoruanih brodova koji se koriste radi uhoenja (opremljeni su elektronskim ureajima, tj. radarima, detektorima, prislunim ureajima i si.) elipsa (gr. elleipsis izostavljanje, lat. ellipsis) 1. stil. izostavljanje manje vanih rijei, dijelova reenice, pa i cijelih reenica koje se iz ostalog sadraja mogu razumjeti, da bi se to jae istaknulo ono to je glavno 2. geom. jajolika krivulja, geometrijsko mjesto svih toaka iji je zbroj udaljenosti od dviju danih toaka stalna veliina i jednak velikoj osi te krivu-

372

Elizej elipsograf (gr. elleipsa elipsa, grafo) instrument za crtanje, opisivanje elipse s danim osima elipsoid (gr. elleipsa elipsa, eidos oblik) geom. tijelo iji svi ravni presjeci kroz jednu od osi jesu elipse, a svi drugi presjeci elipse ili krugovi; rotacijski elipsoid tijelo koje nastaje kad se elipsa okree oko jedne od svojih osi elipticitet (gr. elleiptikos eliptian) oblik elipse; stupanj odstupanja (neke putanje itd.) od krunog oblika, ili sferoida od kuglastog oblika; geol. spljotenost Zemlje (1/298) eliptian (gr. elleiptikos izostavljen, skraen) jajolik, duguljasto okrugao eliptinost v. elipticitet elisa (fr. helice, gr. helix zavojnica) vijak; (brodski vijak za pokretanje brodova; zrani vijak za pokretanje zrakoplova); propeler elita (lat. eligere izabrati, fr. elite) ono to je najbolje, najodabranije, cvijet neega (osobito drutva); voj. najodabranija vojska, jezgra vojske elitritis (gr. elytron maternica) med. upala maternice elitrocela (gr. elytron maternica, kele kila) med. kila (ili: bruh) maternice elitronkus (gr. elytron maternica, onkos masa, veliina tekog tijela) med. oteklina na maternici, oticanje maternice elitroptoza (gr. elytron maternica, ptosis pad) med. poremeaj u maternici elitroragija (gr. elytron maternica, regnymi prskam, pucam) med. krvarenje maternice elitrotomija (gr. elytron maternica, tome rezanje) med. rezanje (ili: prorezivanje) maternice Elizej (gr. Elysion) mit. prema najstarijim pjesnicima, osobito Homeru, blagoslovljeni kraj u koji odlaze junaci, a ne umiru; kasnije: boravite

Ije

Elizej ska palaa blaenih u podzemnom svijetu, tj. u Hadu; pren. divno boravite, prekrasan kraj, bajna zemlja; ime mjesta za provod, osobito u prirodi; Elizejske poljane (supr. Tartar) Elizej ska palaa (fr. palais de 1' Elysee) pariki dvorac to ga je Luj XIV. kupio markizi Pompadour; od 1871. u njoj stanuju predsjednici Francuske Elizejske poljane (gr. Elysion pedion) 1. mit. po vjerovanju starih Grka i Rimljana: zemlja u donjem svijetu gdje su, nakon smrti, ivjeli u blaenstvu ljubimci bogova, osobito heroji: 2. E. poljane velika avenija u Parizu u kojoj stanuje predsjednik Francuske elizija (lat. elisio) izbacivanje, izostavljanje, radi blagozvuja, nepotrebnih samoglasnika, osobito gdje nastaje zijev (hijat), koji treba ukinuti ne samo kad je u jednoj rijei nego, esto, i kad je medu dvjema, tj. kad jedna rije zavrava, a druga neposredno za njom poinje samoglasnikom elizijski (gr. Elysion) divan, bajan, aroban, rajski; usp. Elizij elizivan (lat. elisivus) izostavan, koji izostavlja, izbacivan, koji izbacuje; elizivni artikli prav. stavovi protudokaza u kojima se izlae ba suprotno onome to protivnika strana hoe dokazati Elmova vatra plamici koji se pri jakoj nepogodi u zraku i snjenim vijavicama pokazuju na iljcima gromobrana, tornjeva, na vrhovima drvea i uope visokih predmeta, a potjeu od elektriciteta to izlazi iz tih iljaka (naziv po tome to su sicilijanski mornari zvali u pomo sv. Elma) Eloah (hebr. Eloah) idovsko ime Boga; usp. Jehova elogij (gr. logos rije, lat. elogium) izreka, iskaz; natpis, nadgrobni natpis; odredba u testamentu; v. elo

373

eluksacija elokacija (lat. elocatio) iznajmljivanje, iznajmljenje, davanje pod najam, pod zakup eloksal elektrinim putem oksidirani aluminij eloksirati aluminij oksidirati elektrinim postupkom elokucija (lat. elocutio) govorniko izraavanje, govorniki stil, izvoenje i razvijanje misli pri govoru elokvencija (lat. eloquentia) rjeitost, umijee govorenja elokventan (lat. eloquens) rjeit, krasnorjeiv elongacija (lat. elongatio) produavanje, rastezanje, razvlaenje; produenje, produenost: udaljavanje, udaljenje; udaljenost: astr. kutna udaljenost planeta od Sunca ili satelita, tj. od svoga sredinjeg, centralnog tijela; fiz. udaljenost izmeu poloaja stabilne ravnotee i poetnog poloaja titrajueg, oscilirajueg sustava elongirati (lat. elongere) produiti, produljiti, otegnuti, protegnuti, rastegnuti elo (fr. eloge) hvala, pohvala, pohvalnica, pohvalni govor elron (fr. aileron) vrh krila; pero na mlinskom kotau elthe kai labe (gr.) doi i uzmi! (prema legendi: odgovor Grka perzijskom caru koji im je poruio da mu bez borbe predaju sve oruje elucija (lat. eluere ispirati, oistiti, elutio) kem. v. elutrijacija; elucijski postupak nain dobivanja eera putem zaluivanja upljikavim vapnom zamijenjene melase pomou alkohola eludirati (lat. eludere) vjeto odbiti, na fin nain izbjei; mimoii (ili: zaobii) zakon; osujetiti, ne dati da doe do ega; izigrati, podvaliti, prevariti eluksacija (lat. luxare, eluxatio) med. iaenje, uganue (kosti)

elukubrirati elukubrirati (lat. elucubrare) raditi pri svjetlu, nou; marljivo, revno prouavati (ili: obraivati) elutrijacija (lat. elutriataio) kem. ispiranje, ienje zemljanih dijelova ispiranjem eluvij (lat. eluere oprati) geol. proizvodi nepogoda koji su se zadrali na svom mjestu nastanka na Zemljinoj povrini (ilovaa, blato i dr.); supr. aluvij eluzija (lat. eludere, elusio) izbjegavanje, zaobilaenje, osujeivanje; izigravanje, podvaljivanje eluzivan (lat. eludere, elsivus) koji izbjegava, koji zaobilazi, koji osujeuje; koji izigrava, koji podvaljuje elver (njem. Elfer) port, kazneni udarac u nogometu s 11 metara elverum (tur.) prikladan, povoljan, pogodan, tj. koji odgovara eljama elzevir 1. primjerak cijenjenog izdanja latinskih klasika (naziv po imenu nizozemske obitelji Elzevir koja se bavila znanou i knjiarstvom); 2. u nekim zemljama naziv za kulturnu rubriku u novinama, osobito za feljton i esej eljen (ma. eljen) ivio, hura! emaceracija (lat. emaceratio) med. mravljenje, slabljenje, suenje, ispijenost emacerirati (lat. emacerare) med. mravjeti, suiti se, postajati ispijen emacijacija (lat. emaciatio) med. v. emaceracija emajl (fr. email, tal. smalto, njem. Schmeiz) caklina, gle; staklasta masa (feldpat, kvare, boraks i dr.) kojom se prevlae metalni predmeti, osobito kuhinjsko posue, radi boljeg odravanja ili zbog ukraavanja; emajl-boje staklaste boje za bojenje kovina, stakla, porculana i dr.; emajllak mastan lak, proziran ili u boji, slui za davanje sjaja ve obojenim predmetima; emajl-staklo neprozirno

374

emanatorija staklo za ukraavanje predmeta od stakla, ilovae i kovine emajlirac (fr. emailleur) onaj koji radi caklinom, pocakljiva emajlirati (fr. emailler) pocakliti; raditi (ili: iarati, arati) caklinom emanacija (lat. emanatio) izlaenje, izviranje, istjecanje, isparavanje, isparenje, npr. veoma finih izdvojenih djelia (mirisa i dr.); fiz. plinovita tvar, supstanca koja strujanjem izlazi iz radioaktivnih tvari i koja je i sama radioaktivna; prav. objavljivanje neke naredbe i si.: fil. po nauavanju novoplatonista i gnostiara: svijet je emanacija boanstva, tj. izlazak nekog manje savrenog bia iz nekog vieg i savrenijeg naela, a da se pritom ovo vie naelo nije izmijenilo emanacijska teorija fiz. teorija koju je 1678. iznio Newton, ali koja je u XIX. st. naputena, po njoj svjetlost, kao beskrajno fina tvar, izlazi putem strujanja iz svijetlog tijela; korpuskularna teorija, emisijska teorija emanacijska terapija med. lijeenje bolesnika emanacijom radija u obliku radiogenskih preparata (vode za pie i kupanje, blata za parenje) ili udisanjem u zatvorenim prostorijama (emanatorijima) u kojima se razvija emanacija emanacijski sustav teol. v. emanatizam emanatizam (lat. emanare proizlaziti) teol. nauavanje o proizlaenju svega iz jednog najvieg prabia (po indijskom, perzijskom i egipatskom religijskom sustavu) emanator (lat. emanare proizlaziti) med. naprava za pravljenje i proizvoenje radiogenskih preparata razliite jaine; usp. emanacijska terapija emanatorija (lat. emanare proizlaziti) med. v. emanacijska terapija

emancipacija emancipacija (lat. emancipatio) kod Rimljana: osloboenje jednog lana obitelji od vlasti starjeine obitelji; u dananjem pravu: osloboenje djece od oinske ili skrbnikove vlasti, postaj anje punoljetnim; pren. osloboenje stanja zavisnosti i ogranienja slobode, npr. robova, Zidova, ena, kole od Crkve, Crkve od drave itd. emancipacionist (lat. emancipare osloboditi) protivnik robovanja crnaca; pristaa i pobornik svake emancipacije uope emancipator (lat. emancipare) osloboditelj, spasilac emancipirati (lat. emancipare) osloboditi ropstva ili zavisnosti od nekoga, osloboditi dijete oeve ili skrbnikove vlasti i nadzora oca ili skrbnika, proglasiti punoljetnim, proglastiti samostalnim; izjednaiti u pravima; osloboditi nekoga od graanskih ogranienja; emancipirati se osloboditi se od ogranienja slobode, postati jednak u pravima; pretjerati u slobodi emanirati (lat. emanare) proizlaziti, izlaziti, potjecati; odavati, zraiti; izvirati embargo (p. embargar) zapljena broda ili zabrana isplovljavanja iz luke; zabrana izvoza ili uvoza; zabrana, obustava, veto embol (gr. embolos ep, klin) med. tvrdo tijelo koje se prenosi krvotokom i zatvara zijev krvne ile, odnosno sranu upljinu embolian (gr. embolos ep) u obliku epa, klina, epast, klinast emboliforman (gr. embolos klin, ep, lat. forma oblik) v. embolian embolija (gr. emballo ubacim) med. prodiranje stranih, tvrdih predmeta krvotokom i zatvaranje, zaepljivanje zjevova krvnih ila tim tvrdim tijelima embolizam (gr. emballo ubacim) 1. umetanje; usp. interkalacija; 2. med.

375

embroha zaepljenje krvne ile embolom embolofrazija (gr. emballo ubacujem, frasis izriaj; govor) pojava da ovjek u svom govoru esto bez ikakve potrebe ubacuje rijei poput "znate", "dakle", "je li" i si.; embololalija embololalija (gr. laleo brbljam, blebeem) v. embolofrazija embregma (gr. embrecho) med. lagano lijevanje ljekovite tekuine na bolesni dio tijela, lijeenje mokrim oblozima; trljanje tekuim lijekom; embroha, embrokacija embrio (gr. bryo niem, embryon zametak) biol. ivotinjsko i biljno oploeno jaje, zametak; fetus embriogeneza (gr. embryon, genos roenje) biol. nastanak zametka, fetusa embriografija (gr. embryon, grafo opisujem) biol. v. embriologija embrioktonija (gr. embryon, kteino ubijam) ubijanje, unitavanje zametka, ploda (u utrobi) embriologija (gr. embryon, logia) biol. dio bilogije koji prouava razvoj zametka (embrija) u majinoj utrobi poevi od jajane stanice do naputanja jajanih kanala ili do poroda; embriografija embrionalan (gr. embryon) koji se odnosi na embrio, koji ima izgled embrija; pren. koji se nalazi tek u zaetku embriotlast (gr. embryon, thlao zgnjeim) kir. instrument za zgnjeavanje glave mrtvog djeteta u utrobi embriotlazija (gr. embryon, thlao zgnjeim) med. zgnjeavanje ploda u sluajevima tekog poroaja embriotomija (gr. embryon, tome rezanje) rezanje djeteta u maternici, u sluajevima veoma tekih poroaja, kako bi se lake izvuklo iz majine utrobe embroha (gr. embroche) med. v. embregma

embrokacija embrokacija (gr. embroche) v. embregma emelija (gr. emmeleia sklad) u starogrkoj tragediji: ples zbora (uz pjesmu) emenagogi (gr. em-menos mjeseni, ta emmenia mjesenica, agogos odvodan, koji odvodi) mn. med. sredstva koja izazivaju menstruaciju; v. emeniagogi emenda (lat. emenda) naknada tete, novana kazna zbog protupravnog djela ili protupravnog postupka, plaa se da bi se izbjegla vea teta emendacija (lat. emendatio) popravljanje, ispravljanje; popravak, ispravak emendanda (lat.) mn. ono to u jednom spisu treba popraviti (ili: ispraviti), popravci, ispravci emendator (lat. emendator) onaj koji popravlja pogreke, ispravlja, popravlja emendirati (lat. emendare) popraviti, popravljati, ispraviti, ispravljati emeniagogi (gr. ta emmenia mjeseno pranje ena, agogos odvodan, koji odvodi) mn. med. sredstva koja pomau mjeseno ienje ena, koja izazivaju menstruaciju; emenagogi ementaler (njem. Emmental) trg. poznati vicarski sir u velikim kolutovima emergencija (lat. emergere izroniti, pojaviti se) neoekivan dogadaj; teak poloaj, izvanredno stanje, nuda, velika nevolja, opasnost; fil. spontano pojavljivanje novog stupnja na niem prethodnom; bot. izraslina na biljinim organima (npr. trnje) emergirati (lat. emergere) izbiti na povrinu, izii u javnost, prouti se, istaknuti se emerit (lat. emeritus) onaj koji je odsluio, koji je napunio godine slube, koji je u mirovini

376

emfatian emeritirati (lat. emeritare) ili nekoga proglasiti pro emerito (lat.) umiroviti, staviti u mirovinu; prid. emeritiran emerzija (lat. emersio) izbijanje na povrinu; astr. izronjenje, izlazak nekog nebeskog tijela iz sjene drugog nebeskog tijela zbog ega postaje vidljivim emetatrofija (gr. emeo povraam, trofe prehrana) med. slabljenje (ili: slabost) zbog estog povraanja emetian (gr. emetikos) med. sklon povraanju; koji izaziva povraanje emetik (gr. emeo povraam, povratim) med. sredstvo koje tjera na povraanje; mn. emetici emetin (gr. emeo) farm. tvar u biljci ipekakuanha, izaziva povraanje emetofobija (gr. emeo povraam, fobos strah) pretjerano zaziranje i strah od lijekova za povraanje emetokatartian (gr. emetos povraen, kathairo istim) med. svojstvo lijeka koji istodobno tjera na povraanje i na pranjenje crijeva prirodnim putem emetokatarza (gr. emetos povraen, kathairo istim) med. istodobno ienje povraanjem i stolicom emetologija (grd. epieo povraam, logia) med. disciplina koja se bavi sredstvima za povraanje emetomanija (gr. emeo povraam, mania) bolesna elja za stalnim povraanjem (kod nekih sluajeva duevne neuravnoteenosti) emezija (gr. emesia) med. sklonost povraanju (ili: bljuvanju) emezis (gr. emesis povraanje, emeo povraam) med. povraanje, bljuvanje emezma (gr. emeo povraam, emesma) med. ono to se povraa, izbljuvak emfatian (gr. emfasis) jak u tonu i izrazima, koji jako naglaava izraze elei im time poveati vanost, izvjetaen; usp. emfaza

emfaza emfaza (gr. emfasis prikazivanje, pokazivanje: snaga izraza, naglaavanje) zorno izlaganje i prikazivanje; ret. pretjerivanje u tonu ili u izrazima, izvjetaena sveanost u govoru, izvjetaenost emfiteut (gr. emfyteuo usaujem, uvodim) nasljedni zakupnik emfiteuza (gr. emfyteo usaujem, uvodim) u rimskom pravu: vrsta nasljednog zakupa po kojem netko ima pravo potpunog uivanja zakupljenog zemljita, ak i pravo da ga otui i ostavi drugom u nasljee, s tim da se vlasniku plaa godinja zakupnina po emfiteutskom ugovoru emfizem (gr. emfysema, emfysao napuem) med. nagomilavanje zraka u tkivima, osobito ispod koe (kao posljedica povrede plua i dunika); emfizem plua pretjerano proirenje plunih mjehuria praeno gubitkom njihove elastinosti, ometa izmjenu zraka u pluima zbog ega dolazi do kratkog i oteanog disanja, do sipnje emfizematezan (gr. emfysema) v. emfizematian emfizematian (gr. emfysema uputi avanje; prozrana oteklina izmeu koe i mesa) napuhan, ponosan, gord; med. sipljiv, s tekim disanjem emfraksis (gr. emfrasso zaepim) zatvorenost (ili: zaepljenost) krvnih ila i crijeva emfraktik (gr. emfrasso) med. sredstvo za zatvaranje; prid. emfraktian emigracija (lat. emigratio) iseljavanje (ili: iseljenje) iz zemlje; sve izbeglice iz neke drave emigrant (lat. emigrans) onaj koji se iseljava, iseljenik; onaj koji pobjegne iz domovine, osobito iz politikih ili vjerskih razloga, izbjeglica emigrirati (lat. emigrare) iseliti se, iseljavati se; izbjei, pobjei iz drave (iz politikih ili dr. razloga)

377

emisijski emilijan trg. bijelo, ukasto ili plavkasto zemljano posude, slino poluporculanu, potjee iz sela Elgersburg u Njemakoj, zbog ega se zove i elgersburki poluporculan (slui za kemijske posude) eminencija (lat. eminentia) istaknutost, odlunost, uzvienost; kao titula: preuzvienost; med. stranje, ispupenje, ispupenost, npr. neke kosti eminentan (lat. eminens) istaknut, odlian, izvanredan, osobit, veoma velik eminirati (lat. eminere) isticati se, odlikovati se, biti primjetan emir (ar. emir, amir) islamski vladar, knez; zapovjednik i guverner osvojene pokrajine emir-al-mumenin (ar.) vladar vjernika, titula kalifa koju je prvi imao kalif Omar emir-al-omara (ar.) zapovjednik, titula prvog ministra kod kalifa i indijskih mogula; titula pojedinih upravitelja pokrajina u Turskoj emir-al-umara (ar.) v. emir-al-omara emisar (lat. emssarius) 1. izaslanik, povjerljiva osoba koju neki ovjek, skupina ljudi ili politika stranka alje u nekoj tajnoj misiji; 2. (lat. emissarium) u hidrotehnici: odvodni, mahom podzemni kanal za odvoenje vode ili za isuenje nekog jezera emisija (lat. emissio) slanje, odailjanje, odavanje, izbacivanje, isputanje; istjecanje, putanje tekuine; izdavanje novih vrijednosnica; novanica (banknota), dionica (akcija) itd.; fiz. odailjanje, isputanje u okolni prostor (topline); zraenje, putanje radio-valova, odailjanje preko radija govora, glazbe i dr. emisijski (lat. emissio) koji se tie emisije ili je u vezi s emisijom; emisijska banka fin. banka koja izdaje vrijednosnice, osobito koja ima povlasticu

emisijski sustav

378

empiriki predmeta s ispupenim figurama i ukrasima (tj. reljefa) empatija (gr. empathes veoma uzbuen, strastven) nestrpljivost, elja, udnja; netrpeljivost, nepodnoljivost empazma (gr. empasso posipam) med. prah (ili: puder) za posipanje Empedoklo starogrki filozof (483 423. pr. n. e.) koji je smatrao da sve nastaje spajanjem i rastavljanjem etiriju osnovnih elemenata: vatre, zraka, vode i zemlje empijema (gr. empyema) med. unutarnje zagnojavanje, osobito: ir u prsima, zagnojavanje plua empijetian (gr. empyetikos) med. koji pati od unutarnjeg zagnojavanja, osobito od ireva na pluima; empijian empijezis (gr. empyesis ir, pluni ir) med. stvaranje gnojnog ira empijian med. v. empijetian empirej (gr. empyros ognjen) kod starih Grka: najvii dio neba, ispunjen istom vatrom i svjetlou, prebivalite bogova; pren. vrhunac, kulminacija empirema (gr. empeiria iskustvo; znanje) zakljuak do kojega se dolazi putem iskustva empirian (gr. empeirikos) fil. iskustven, na osnovi iskustva, dan iskustvom, koji se odnosi na iskustvo (supr. racionalan, aprioran, transcendentalan); usp. empiriki empiriar (gr. empeiria) onaj koji se u radu i miljenju oslanja na iskustvo, koji dolazi do znanja putem iskustva i pokusa ne koristei se spekulativnim miljenjem; pren. strunjak u koritenju iskustvom, npr. lijenik; supr. teoretiar empiriki (gr. empeirikos iskustven) fil. v. empirian; empiriki pojmovi log. iskustveni pojmovi, oni pojmovi koji proizlaze iz iskustva (supr. apriorni); empirika. psihologija ona koja polazi od injenica duevnog ivota

i pravo izdavati papirni novac; emisijski teaj vrijednost koju su vrijednosnice imale kad su se pojavile u optjecaju, tj. nominalna vrijednost; emisijska sposobnost fiz. sposobnost nekog tijela da zraenjem pusti iz sebe odreenu koliinu topline; emisijska postaja predaj na radio-postaja; emisijski spektar spektar usijanih tijela emisijski sustav teol. v. emanatizam emitent (lat. emittens) onaj koji alje poslanika; onaj koji izdaje ili puta u optjecaj vrijednosnice, osobito papirni novac emitirati (lat. emittere) poslati, odaslati, odailjati; izdati (ili: izdavati) vrijednosnice, pustiti (ili: putati) u optjecaj vrijednosnice, osobito papirni novac (banknote) Emmy prestina televizijska nagrada, ima slino znaenje kao "Oscar" u filmskom svijetu emocija (lat. emotio) uzbuenje, uzbudenost, uzrujanost; psih. uvstvo, osjeaj, afekt; buna, pobuna emocionalan (lat. emotio) uvstven, osjeajan; uzbudljiv, koji lako uzbuuje; dirljiv, potresan, ganutljiv; emocionalna etika fil. etiki pravac koji pobude (motive) etikog htijenja i djelovanja promatra i trai u osjeajima, sklonostima i afektima emocionalizam (lat. emotio) fil. smjer koji smatra da cjelokupan duevni ivot ovjeka poiva na emocionalnim osnovama emoliens (lat. emolliens) med. sredstvo za umekavanje emolirati (lat. emollire) omekati, umekati, ublaiti emotivitet (lat. emovere izbuditi, eraotivitas) psih. bolesna promjena raspoloenja, sklonost uzbuivanju i uzrujavanju bez uzroka empaistika (gr. empaio utisnem, utiskujem) umijee izradbe metalnih

empirija empirija (gr. empeiria) iskustvo, pouavanje putem promatranja injenica, znanost o iskustvu empiriokriticizam (gr. empeiria iskustvo, krino sudim, presuujem, odluujem) "filozofija kritikog (ili: istog) iskustva", subjektivno-idealistiki smjer koji se pojavio u drugoj polovici XIX. st. u Njemakoj i Austriji, a osnivai su mu Richard Avenarius (18431896) i Ernst Mach (1838 1916), po kome se zove i mahizam; ovo nauavanje negira realnost svega to nije neposredno dano u iskustvu, za jedinu realnost smatra subjektivne osjeaje, a za pravu stvarnost samo ono to je neposredno dano u zamjeivanju; elementi stvarnosti su, npr., osjeaji crvenog, gorkog i dr.; tvari, tijela, stvari samo su "kompleksi" osjeaja i ne postoje izvan osjeaja, izvan nae svijesti; na taj nain sve fiziko svodi se na psihike elemente, na osjeaje; prema Avenariusu, miljenje i bie u stalnoj su vezi, u tom smislu to nema miljenja bez bia i obratno; osnova te veze je svijest, a svijest ne moe postojati bez subjekta koji misli empiriomonizam fil. subjektivnoidealistika filozofska teorija A. Bogdanova ija je osnovna karakteristika svoenje fizikog na psihiko, suvrsta empiriokriticizma empiriosimbolizam fil. subjektivnoidealistika filozofija koja nauava da predodbe i pojmovi nisu odrazi realnih stvari u svijesti, nego samo simboli naih osjeta; suvrsta empiriokriticizma empirist (gr. empeiria) fil. pristaa empirizma, tj. onaj koji dolazi do spoznaje na osnovi osjetilnog zamjeivanja i iskustva, dakle aposteriorno; usp. empiriar empirizam (gr. empeiria iskustvo) filozofija iskustva, gnoseoloki pravac

379

emulacija koji cjelokupnu spoznaju izvodi iz iskustva; u metodolokom pogledu: naelo da sve znanosti treba zasnivati na iskustvu (osniva gnoseolokog empirizma je John Locke, a metodolokog Francis Bacon): supr. racionalizam empirozis (gr. empyros u vatri) med. upala, opeklina emplastian (gr. emplasso) med. koji zatvara, stee, skuplja emplastik (gr. emplasso zaepim, zatvorim) med. sredstvo za zatvaranje; mn. emplastici emplastracija (lat. emplastratio) cijepljenje biljke emplastrirati (lat. emplastrare) cijepiti biljku, okulirati empneumatoza (gr. empneumatosis nadimanje) med. v. emfizem emporij (lat. emporium, gr. emporion) trite, trgovako sredite empresmomanija (gr. empresmos paljevina, mania pomama, ludilo) zloinaka sklonost paleu (kao patoloki nagon) emprostotonija (gr. emprosthen ispred, teino izduim, prostrem) med. povijenost tijela naprijed pri oboljelosti od tetanusa empsihoza (gr. empsychos obdaren duom, iv) oduhovljavanje, tobonje putovanje dua, ulaenje dua u tijelo embrija emptio it. empcio (lat.) prav. kupovanje, kupnja; kupljena stvar emptor (lat.) prav. kupac Empuza (gr. empazo hvatam) mit. nona sablast (alje je starogrka boica Hekata) emu (port.) vrsta australskog noja (moe narasti do dva metra, poslije noja najvea ptica na svijetu); ptica trkaica emulacija (fr. emulation) natjecanje; ljubomora

emulgator emulgator (lat. emulgere izmusti) sredstvo koje omoguuje emulgiranje, tj. rasprivanje dviju nespojivih tekuina (npr. vode i ulja) u stabilnu smjesu emulziju (najpoznatiji emulgatori su: arapska guma, kazein, umanjak, animalno ljepilo itd.) emulgirati vriti emulziju, tj. razbijati neto utrcavanjem tekuine; pretvoriti se u emulziju emulzija (lat. emulgere izmusti, emulsio) uljasta tekuina koja ima boju i gustou mlijeka; farm. lijek pripravljen da nalikuje na takvu tekuinu emulzin (lat. emulsio) kem. bjelanevinasta supstanca koju sadre slatki i gorki bademi i koja izaziva vrenje; v. amigdalin emulzivan (lat. emulsio) koji je poput emulzije, mljeast, koji je kao mlijeko, slian mlijeku po boji i gustoi emundacija (lat. emundatio) med. ienje izvana (rana i ireva) emundancije (lat. emundantia) mn. med. sredstva za ienje izvana, npr. rana i ireva emundirati (lat. emundare) med. iistiti, istiti, npr. rane, ireve emunktorije (lat. emunctorium) mn. med. organi za odvajanje ili odvoenje, organi za ienje, npr. nosnice en arriere it. an arijer (fr.) nazad, unazad, natrag; u odsutnosti, iza lea en blanc it. an blan (fr.) trg. neispunjeno, neispisano mjesto za brojke na novanim uputnicama en bloc it. an blok (fr.) sve skupa, u cijelosti en espece it. an espes (fr.) trg. u zveeem novcu, u gotovu en general it. an eneral (fr.) uope, openito; obino, najee en masse it. an mas (fr.) u masi, u gomili, skupa, svi zajedno en miniature it. an minijatir (fr.) u malom, u malom omjeru, smanjen

380

enartroza en passant it. an pasan (fr.) u prolazu, uzgred, uzgredno en pate it. an pat (fr.) u obliku tijesta ili kae, npr. obojene tvari en profil it. an profil (fr.) sa strane, gledan sa strane, u profilu Enakov sin div, gorostas (po imenu biblijskog divovskog naroda Enaka u Kanaanu) enalaga (gr. en-allasso zamijenim, enallage) ret. zamjena, zamjenjivanje jedne rijei drugom, osobito: zamjenjivanje govornih dijelova jedne vrste s obzirom na njihovo podrijetlo ili njihov oblik, npr. zamjenjivanje apstraktne imenice konkretnom, jednine mnoinom, sadanjeg vremena prolim vremenom enam (tur. Enam naziv este sure iz Kur'ana) knjiica koja sadri citate iz Kurana i nosi se kao hamajlija enantem (gr. en- u, antheo niem, izbijam) med. osip na sluznici, najee kod konih zaraznih bolesti, obino prije nego to osip izbije na koi, unutarnji osip enantiofanija (gr. enantios suprotan, faino pokazujem, objavim) prividno neslaganje, tobonja proturjenost enantiologija (gr. enantiologia) suprotstavljanje, proturjenost enantiomorfan (gr. enantios suprotan, morfe oblik) suprotna oblika, sa suprotnim oblikom; supr. ortomorfan enantiopatija (gr. enantios suprotan, pathos bol) med. prenoenje bolesti s jednog dijela tijela na drugi; alopatija, aleopatija enantiozis (gr. enantiosis) fil. suprotnost, proturjenost (u kojoj je, prema Pitagori, osnovni zakon ivota) enartron (gr. en- u, arthron zglob) med. neko strano tijelo u zglobu enartroza (gr. en- u, arthron zglob) med. namjetanje (ili: umetanje) zgloba u njegovu upljinu

encefal encefal- (gr. enkefalos) predmetak u sloenicama sa znaenjem; mozak, koji se tie mozga encefalalgija (gr. enkefalos mozak, algos bol) med. bolest mozga, bol u mozgu encefalitis (gr. enkefalos mozak) med. upala mozga encefalograf (gr. enkefalos, grafo piem) med. ureaj koji automatski biljei (registrira) rad mozga encefalologija (gr. enkefalos mozak, logia) znanost koja se bavi prouavanjem mozga, znanost o mozgu encefalomalacija (gr.) med. omekanje modanog tkiva iji je uzrok zaepljenje arterija encefalopatija (gr.) organske promjene u mozgu nakon ozljeda ili bolesti (npr. glavobolje, smetnje u hodanju, psihiki poremeaji itd.) encefaloskopija (gr. enkefalos mozak, skopeo gledam, promatram) ispitivanje (ili: pregledavanje, prouavanje) mozga; kranioskopija encefalotomija (gr. enkefalos mozak, temno reem) med. rezanje mozga encelialgija (gr. enkoilia utroba, crijeva, algos bol) med. bolest eluca ili utrobe enceliitis (gr. enkoilia utroba, crijeva) med. upala crijeva enciklian (gr. en-kyklios) kruni, okrugao, koji obilazi u krugu, koji ide redom, opi enciklika (gr. en-kyklo u krugu okreem) enciklino pismo, poslanica; papina poslanica svim nadbiskupima i biskupima enciklopedija (gr. enkyklios paideia opa naobrazba) prvobitno: krug pripremnih i opih znanstvenih predmeta s kojima se treba upoznati prije poetka strunog kolovanja za ivotno zvanje; krug znanstvenog kolovanja uope; pregledno izlaganje znanosti i umjetnosti u cijelosti ili

381

endemija djelomino, obraeno u organskoj vezi (sistematska enciklopedija) ili po abecednom redu (abecedna-, alfabetska-, realna enciklopedija, stvarni ili realni rjenik) enciklopedijski (gr. enkyklios kruni, paideia naobrazba) pregledan (ili: obavjetajan) u znanstvenom smislu; nainjen u obliku enciklopedije, tj. sa svim opepotrebnim i korisnim znanjima i uputama enciklopedisti (gr. enkyklios kruni, paideia naobrazba) fil. izdavai i suradnici velike francuske enciklopedije (Enzyclopedie ou dictionnaire raisonne des sciences, des arts et des metiers) koji su od 1751. do 1777. izdavali fr. prosvjetiteljski filozofi D'Alembert i Diderot, uz suradnju Montesquieua, Voltairea, Rousseaua, Holbacha, Marmontela i dr. (sadri cjelokupno stvarno znanje toga doba); pristae filozofskih, religioznih i dravnih shvaanja koja su nala izraz u toj Enciklopediji enciklopedizam (gr. en-kyklios kruni; opi, obian, paideia naobrazba) filozofska shvaanja, osobito slobodnjaka i donekle ireligiozna miljenja francuskih enciklopedista; enciklopedijski nain izlaganja znanosti endem (gr. en- u, unutra, demos narod) biljka ili ivotinja koja ivi samo na jednom mjestu i nema je nigdje (kod nas, npr. biljka Degenia velebitica i ivotinja ovjeja ribica) endemian (gr. en- u, demos narod) mjesni, domai, zaviajni; med. koji snalazi jedan narod ili jedno podruje (za bolesti) endemija (gr. en- u, demos narod) med. domaa, lokalna (ili: mjesna) bolest, tj. ona koja osobito vlada u nekom mjestu ili podruju i koja obino nastaje zbog naina prehrane i ivotnih prilika uope (npr. guavost

endemija u brdskim predjelima, azijska kolera u Indiji itd.); supr. epidemija endemija (gr. en- u, unutra, demos narod) stalna pojava neke zarazne bolesti (kolera, sifilis itd.) u nekom kraju ili zemlji endemizam (gr. en- u, unutra, demos narod) pojavljivanje neke prirodne karakteristike samo u jednom odreenom podruju endermatici mn. med. v. pod endermatian endermatian (gr. en- u, erma koa) med. koji se nalazi u koi; koji se upotrebljava za kou, osobito za potkoicu, npr. endermatina sredstva = endermatici endermatizam (gr. en- u, erma koa) med. lijeenje potkonog tkiva, tj. tkiva s kojeg je skinuta pokoica endermian med. v. endermatian endijada (gr. en dia dyoin jedno pomou dvojega) poet. govorna figura u kojoj se jedan pojam iskazuje dvjema rijeima povezanim jednom svezom, npr. dvjema imenicama sa svezom (umjesto jednog pridjeva ijedne imenice): sila i vojska umjesto silna vojska Endimion (gr. Endymion) mit. lijep mladi koji je bio ljubimac boice Selene, koja je za nj od Zeusa ishodila trajnu mladost u vjenom snu endivija (fr. endive) salata kovrasta lia s tvrdom debelom stapkom, srodna cikoriji; andivija, trpka, vodopija, uanica, utenica, rudica endlati (njem. enden) opivati, praviti rubove na odjei i runim radovima endo- (gr. endon) predmetak u sloenicama sa znaenjem: unutra, kod kue endoblast (gr. endon, blastos klica) fiziol. v. endoderm endoderm (gr. endon, erma koa) biol. vanjski list gastrule, tj. jednog stadija u embrionskom razvoju

382

endometritis endodinamika (gr. endon, dynamis sila) dio geologije koji obuhvaa sve pojave u kojima se pojavljuje i troi Zemljina unutarnja toplina endogamija (gr. endon, gameo enim se, udajem se) brak izmeu pripadnika istog plemena ili istih plemenskih skupina; supr. egzogamija endogen (gr. endon, genos, gignesthai roditi se, nastati) fiziol. unutarnji, koji raste iznutra, koji je postao iz unutarnjih uvjeta ili uzroka; supr. egzogen endogene pojave geol. pojave kojima je sredite u glavnoj masi Zemlje, u njezinoj unutranjosti i koje potjeu, posredno ili neposredno, od topline te mase i od njezinog hlaenja endogenian (gr. endon, genos) v. endogen endokanibalizam (gr. endon, p. canibal ljudoder) etn. obiaj nekih ljudoderskih plemena da jedu meso svojih suplemenika; supr. egzokanibalizam endokardij (gr. endon, kardia srce) med. unutarnja povrina srca endokarditis (gr. endon, kardia srce) med. upala unutarnje povrine srca endokarpij (gr. endon, karpos plod) bot. unutarnja koica ploda endokrin (gr. endon, krino izluujem, izdvajam) koji izluuje unutra; endokrine lijezde fiziol. lijezde s unutarnjim izluivanjem endokrinologija (gr. endon, krino izluujem, logia znanost) dio medicine koji prouava osobine i rad lijezda s unutarnjim izluivanjem (endokrinih lijezda) endolimfa (gr. endon, lat. lympha, gr. lymphe) anat. tekuina u labirintu unutarnjeg uha, unutarnja sluna vodica endometritis (gr. endon, metra maternica) med. unutarnja upala maternice

endomitoza endomitoza (gr.) takva dioba stanice pri kojoj se podijele samo kromosomi, ali ne i jezgra endomorfoze (gr. endon, morfosis uoblienje, oblik) geol. promjene (u strukturi i u mineralnim sastojcima) koje se zbivaju u jo neuvrenoj eruptivnoj masi pri dodiru s drugim stijenama endoparazit zool. ivotinja koja ivi i nalazi hranu u unutarnjim organima druge ivotinje; usp. parazit endoperikarditis (gr. endon, peri oko, okolo, kardia srce) med. upala unutarnje i vanjske povrine srca endoplazma (gr.) biol. unutarnji dio stanice; entoplazma endopleura (gr. endon, pleura bok, rebro) bot. unutarnja sjemenina koica kod biljaka endorizon (gr. endon, rhiza korijen) bot. biljka ili sjeme koje nie iz klice korijena endoskopija (gr. endon, skopeo gledam, promatram) med. pregled pomou endoskopa endosmometar (gr. endon, osmos guranje, metron) fiz. naprava za mjerenje i ispitivanje endosmoze endosmoza (gr. endon, osmos guranje) fiz. dvije razliite tekuine meusobno odvojene upljikavom opnom (membranom) mijeaju se (difundiraju) kroz nju, ali jedna tekuina prolazi vie nego druga tako da nastaje poveanje sastava (supstance) na jednoj, a smanjenje na drugoj strani struja koja je tako usmjerena da poveava obujam zove se endosmoza; supr. egzosmoza endosperm (gr. endon, sperma sjeme) bot. priuvna hrana u sjemenu biljke endotel (gr. endon, thele bradavica na dojci) zool. njena koa na unutarnjoj povrini krvnih ila i upljina na ti-

383

eneja jelu, epitel sastavljen od jednog reda ljuskavih stanica endoterman (gr. endon, therme toplina) fiz. kem. endotermna reakcija kad se pri nastajanju spojeva prima toplina od okoline, tj. izvana, npr. pri nastajanju jodovodika; supr. egzoterman endotermiki (gr. endon, thermos topao) koji zavisi od topline, koji djeluje toplinom, koji se lijei toplinom endotermija (gr. endon, thermos topao) med. metoda lijeenja pri kojoj se bolesni dijelovi tijela zagrijavaju pomou elektrine struje pri emu se mijenja krvni tlak, lijei reumatizam, ishialgija i dr. endozis (gr. endosis poputanje, endidomi poputam) med. poputanje, slabljenje neke bolesti endspert (njem. Ende, kraj, engl. spurt) port, kod konjskih utrka: neoekivan i iznenadan jak napor konja i jahaa pri kraju utrke eneagon (gr. ennea devet, gonia kut) mn. devetokut, devetokutnik eneandria (gr. ennea devet, aner, andros ovjek, mu) mn. bot. deveta klasa u Linneovom biljnom sustavu: biljke iji hermafroditni cvjetovi imaju devet slobodnih pranika eneapetalan (gr. ennea devet, petalon list) bot. s devet cvjetnih listova enehem (gr. en- u, echo zvuk, jeka, enechema) med. zujanje u uima Eneida (lat. Aeneis) lit. spjev rimskog pjesnika Publija Vergilija Marona u 12 knjiga u kojem su opjevani Enejini doivljaji (od propasti Troje do dolaska u Italiju); v. Eneja Eneja (lat. Aeneas, gr. Aineias) mit. poznati trojanski junak, sin Anhiza i Afrodite; s malim brojem Trojanaca spasio se nakon propasti Troje i nakon mnogih pustolovnih doivljaja doao u Italiju i osnovao dravu; praotac rimskog naroda

enemon

384

enharmonian afirmaciji ivota, u punom razvoju i potpunom djelovanju svih vrlina i svih stvarnih vrijednosti enervacija (lat. enervatio) rastrojavanje; rastrojenost; izmodavanje, slabljenje; izmodenost enervirati (lat. enervare) uiniti nervoznim, istroiti; rastrojiti; izmoditi, oslabiti enfant it. anfan (fr.) dijete; enfants perdus it. anfan perdi (fr.) mn. vojnici koji se sami jave za izvrenje nekog opasnog djela, mrtva straa; enfant terrible it. anfan teribl (fr.) brbljavo dijete pred kojim se ne smije svata govoriti zbog toga to hoe odati; zloesto dijete; nestako, vragolan engastrilog (gr. en- u, gaster trbuh, eludac, logos govor) onaj koji govori iz eluca; engastrimit, ventrilokvist engastrimant (gr. en- u, gaster trbuh, eludac, manteyo proriem) onaj koji prorie iz eluca, tj. pomou umijea govorenja iz eluca engastrimantija (gr. en- u, gaster trbuh, eludac, manteia proricanje) proricanje iz eluca (pomou govorenja iz eluca) engastrimit (gr. en u, gaster trbuh, eludac, mytheyo kazujem, priam) v. engastrilog engimetar (gr. eggis blizak, skopeo gledam, promatram) poveavaj ue staklo Englishman it. Inglimen (engl.) Englez englizirati (engl. english) v. anglizirati engonade (gr. en- u, gone koljeno) mn. egipatski likovi prikazani u kleeem stavu engram (gr. en- u, gramma urezak) psih. trajna promjena organske supstance koja nastaje kao posljedica utjecaja podraaja, osjetilnih dojmova itd. enharmonian (gr. enharmonikos) glaz. koji je u harmoniji i koji zavisi

enemon (gr. enhaimon tj. farmakon koji zaustavlja krv, tj. lijek) med. lijek protiv krvarenja energetika (gr. energeia) fiz. znanost 0 energiji, dio mehanike koji prouava prenoenje i pretvaranje energije, tj. ekonomsko iskoritavanje sila koje nam stoje na raspolaganju; fil. pogled na svijet koji sve to postoji 1 sve to se zbiva svodi na energiju, ak i tvar i duh, koji zapravo nisu nita drugo nego oblici u kojima se energija pojavljuje energian (gr. ergon djelo, rad, energos djelatan, djelotvoran) koji pokazuje ili ima energiju; radan, djelatan, djelotvoran, krepak, odluan, jak, silan energida (gr. en-ergeia) fiziol. jezgra i tijelo stanice ili pojedina jezgra u sincitiju zajedno s protoplazmom, stanica kao fizioloka jedinica energija (gr. en u, ergon djelo, rad, energeia) 1. djelatnost, radinost; 2. fiz. sposobnost za vrenje rada; kinetika energija energija kretanja, tj. sposobnost mase da izvri rad zbog svoje pokrenutosti; potencijalna energija sposobnost za vrenje rada koju ima masa na osnovi svoga poloaja kad je dignuta iznad tla i sposobna padati; oblici energije su: toplina, magnetna, elektrina energija; naelo (ili zakon) odranja energije: "...Priroda kao cjelina ima zalihu energije koja se nikako ne moe ni poveati ni smanjiti, dakle, koliina energije u neorganskoj prirodi je stalna i nepromjenjiva" (Helmholtz); 3. fil. Aristotel razlikuje energeia (lat. actus), to znai: stvarnost, oblik, bit, i dynamis (lat. potentia) to znai: mogunost, tvar energizam (gr. energeia) fil. etiko shvaanje koje najvie dobro ne gleda u subjektivnosti, nego u objektivnom sadraju ivota, u odreenoj

enheiridion

385

enkomijastika enkauma (gr. en-, kaio palim, izgorim, kauma izgaranje) med. oticanje ronice enkaustika (gr. en-, kaio gorim, izgorim) tehnika slikanja kod starih Grka koja se sastojala u tome da se votane boje zagrijavanjem prenose na osnovu slike, obino na drvo; prid. enkaustiki enkaustirati (gr. en-, kaio gorim, izgorim) nagorijevanjem utisnuti boje; voskom ili stearinom impregnirati (proeti), osobito gipsane otiske, zbog ega ovi otisci dobivaju ukastu glatku povrinu enklava (fr. enclave) prav. zemljite koje zalazi u tuu dravu ili tue imanje enklitian (gr. en-, klino naginjem) gram. nenaglaen; usp. enklitika enklitika (gr. en-, klino naginjem) gram. nenaglaena rije koja se naslanja na rije koja dolazi ispred nje i ini s njom jednu naglasnu (izgovornu) cjelinu (npr. sam, si, je, smo, ste, su: bih, bi, bi bismo, biste, bi, u, e, e, emo, ete, e; me, mi, te, ti, se, si, ga, je, ju, joj, nas, nam, vas, vam, ih, im), naslonjenica, zanaglasnica; usp. enkliza enkliza (en-, klino naginjem, enklisis naginjanje) gram. naslanjanje jedne rijei na prethodnu rije te zajedno ine jednu naglasnu (izgovornu) cjelinu; usp. enklitika enkolpija (gr. en-, kolpos prsa) neto to stoji u prsima ili na prsima; otuda: kutijica s relikvijama koja se nosi oko vrata (obino krii, medaljon, Kristov monogram i dr.), hamajlija; kri na prsima biskupa enkomij (gr. enkomion) pohvalni govor, govor u slavu zaslunog ovjeka enkomijastika (gr. enkomiastikos slavljeniki) umijee hvaljenja i slavljenja zaslunih ljudi u govoru (enko-

od nje; zgodan, prikladan; skladan; enharmonini tonovi tonovi koji igraju dvostruku ulogu, prema tome pripadaju li jednom ili drugom nizu tonova zbog ega se, njihovom skladnou ili bojom, istodobno mijenja i njihovo ime, kao cis ili dis, gis ili as; enharmonini glasovi oni kojima isti ton pripada pod raznim imenima, kao dis-mol ili es-mol enheiridion (gr. encheiridion) priruna knjiga, prirunik, pregled, kratak udbenik neke znanosti enhidrokulture (gr. en- u, hydor voda, lat. colere obraivati zemlju) mn. bot. naziv za kulture biljaka koje crpu hranjiva sredstva iz vode enhimozis (gr. enchysmosis) med. izlijevanje sokova u dijelove tijela enhondroma (gr. enchondros hrskaviav) fiziol. hrskavica koja se stvara na raun kotane sri, a ponekad i jezgrinog kotanog tkiva, ohrskaviavanje, ohrskavienje enhorijsko pismo (gr. enchorios domai, domorodni) narodno pismo starih Egipana; demotino pismo enigma (gr. ainigma) zagonetka, zagonetan govor enigmatian (gr. ainigmos) zagonetan, taman, mraan, nejasan enigmatiar (gr. ainigma zagonetka) onaj koji se bavi sastavljanjem i rjeavanjem zagonetaka enigmatika (gr. ainigma zagonetka) vjetina sastavljanja i rjeavanja zagonetaka enistron (gr. enistron) zool. etvrti odjeljak eluca kod preivaa, sirite (u kojem se dovrava probava) enkantis (gr. en-, kanthos oni kut, oko) med. oticanje suznih lijezda enkatizma (gr. en-, kathisma sjedalo, kathizo posadim) kupanje u sjedeem stavu, kupanje do pola; parenje u sjedeem stavu

enkomijastikon miju) ili u pjesmi (enkomijastikonu); prid. enkomijastiki enkomijastikon (gr. en-komiazo veliam, slavim) pjesma u slavu zaslunog ovjeka enkopa (gr. enkope) med. rana od udarca, osobito na lubanji enkracija (gr. en-krateia) suzdrljivost, umjerenost, svladavanje samoga sebe enodoskop (gr. endon, skopeo gledam) kir. instrument s napravom za osvjetljavanje koji slui za pregled uskih kanala i upljina enofil (gr. oinos vino, filos koji voli) ljubitelj vina, prijatelj vina, vinoljubac enografija (gr. oinos vino, grafo opisujem) opisivanje vina enohijar (gr. oinochoos) peharnik, vinotoa enoidan (gr. oinos vino, eidos oblik, slika) poput vina, koji je kao vino, slian vinu enolog (gr. oinos vino, logos) poznavatelj vina, onaj koji umije struno obraivati i njegovati vino enologija (gr. oinos vino, logia znanost) poznavanje vina; znanost o uzgajanju vinove loze te pripravljanju i uvanju vina; vinarstvo, poznavanje vina enoloki (gr. oinos vino, logos) to se tie poznavanja vina, to je u vezi sa znanou o vinu enomanija (gr. oinos vino, mania ludilo) vinsko bjesnilo, vinsko ludilo; ludilo uzrokovano pijanstvom enomantija (gr. oinos vino, manteia) proricanje iz vina, osobito rtvenog enometar (gr. oinos vino, metron) instrument za odreivanje vremena kad se mot nalazi u najveem vrenju enopolij (gr. oinos vino, poleo prodajem) vinarija, krma u kojoj se toi vino; pravo toenja vina

386

entelehija enoptromantija (gr. en-optron zrcalo, manteia proricanje) proricanje iz zrcala enorman (lat. enormis) golem, veoma velik, prekomjeran, prevelik, udesan enormitet (lat. enormitas) golemost, prekomjernost, izvanredna veliina enosimanija (gr. enosis potres, mania bijes) med. umiljanje bolesnika da je poinio neki neoprostivi grijeh enostoza (gr. en-, osteon kost) med. unutarnja izraslina u kostima enoteka (gr. oinos vino, theke spremnica) zbirka razliitih vina enprimir (fr. imprimure) slik. premazivanje platna (na kojem e se slikati) osnovnom bojom; grundiranje enritmian (gr. en-, rhythmos) poet. koji je u ritmu, napisan (ili: sastavljen) u ritmu, skladan, skladno napravljen, u ritmu, skladan ens (lat. ens, sum jesam, esse biti) stvar, bie entalpija (gr. en u, thalpos toplina) fiz. "toplinski sadraj" zbroj unutarnje energije te umnoka tlaka i obujma nekog tijela entasis (gr. entasis napinjanje) arhit. neznatno zadebljanje na srednjem dijelu stupa entaza (gr. enteino zapinjem, zateem, entasis zapinjanje, zatezanje) arhit. u antikoj arhitekturi: neznatno ispupenje na srednjem dijelu stupova entega (gr. entheke ulog) pomorski ugovor prema kojem brodovlasnik ulae u posao svoj brod, trgovac svoju robu, a posada svoj rad; (brodovlasnik s posadom dobivao je dvije treine, a trgovac jednu treinu dobitka) entelehija (gr. entelecheia) fil. neprekidna radinost ih djelatnost, posebice duha; stvarnost, realnost; kod Aristotela: aktivni princip (naelo) koji ono to je mogue stvara, zatim usavrava i od toga pravi cilj svog ivota;

entelogeneza via energija koja sama sebi odreuje smjer, ili via djelatnost koja svoj cilj ima u sebi (za razliku od tvari koja nosi u sebi samo mogunost postojanja) entelogeneza (gr. entellomai naruim, genesis postanak) umjetna oplodnja enteomanija (gr. entheos oduevljen Bogom, mania pomama, ludilo) vjersko ludilo, vjerska zaslijepljenost enter- v. enteroenteradenografija (gr. enteron crijeva, aden lijezda, grafo opisujem) opisivanje crijevnih i eluanih lijezda enteradenologija (gr. enteron utroba, crijeva, aden lijezda, logia) znanost o crijevnim i eluanim lijezdama enteralgija (gr. enteron utroba, algos bol) med. bol u crijevima, bol u utrobi enteralin (gr. enterikos utrobni, crijevni) utrobni, koji dolazi od eluca i crijeva, koji se tie utrobe enteritis (gr. enteron utroba, crijeva) med. upala crijeva, crijevni katar entero- (gr. enteron) predmetak u sloenicama sa znaenjem: crijeva, utroba enterokliza (gr. enteron, klyzein ispirati) med. ispiranje crijeva enterologija (gr. enteron, logia) dio medicine koji prouava crijeva i utrobu uope enteroptoza (gr. enteron, ptosis pad) med. spadanje utrobe zbog slabljenja veza, ligamenata, osobito nakon trudnoe, mravljenja itd. enteroragija (gr. enteron, regnymi prsnem, pucam) med. krvarenje iz crijeva (kod crijevnog tifusa, izraslina na crijevima ili drugim trbunim organima, kod bolesti krvnih ila, kronine upale bubrega, raznih trovanja itd.) enteroskop (gr. enteron, skopeo gledam) med. instrument, ogledalo za osvjetljavanje i pregledavanje crijeva

387

entomoliti enteroskopija (gr. enteron, skopeo) med. pregledavanje i ispitivanje crijeva pomou enteroskopa enterostenoza (gr. enteron, stenosis suenje) med. suavanje crijeva enterotomija (gr. enteron, tome rezanje) med. rezanje crijeva, rezanje eluca enterozoe (gr. enteron utroba, crijeva, zoon ivotinja) mn. gliste koje ive u crijevima entimem (gr. enthymema) log. skraen zakljuak u kojem se jedna premisa izostavlja i ne iskazuje, ali se u mislima (en thymo) moe dopuniti, npr.: Svaki ovjek je smrtan; dakle: i Ivan je smrtan (izostavljena premisa je: Ivan je ovjek) entitet (lat. ens bie, sum jesam, esse biti) fil. bitnost, ono to jest entlauzung (njem. entlausen razuiti, dezinsicirati) postupak unitavanja nametnika na ljudskom tijelu pomou kupanja te raskuenja odjee entlaza (gr. enthlao nagnjeim) med. nagnjeenost, osobito lubanje entofit (gr. entos unutra, fyton biljka) bot. biljka nametnica, parazitna biljka entoksicizam med. v. entoksizam entoksizam (gr. en-, toxikon otrov) med. trovanje, otrovanje; entoksicizam entomofag (gr. entomos urezan, fagein jesti) zool. sisavac koji se hrani insektima (npr. je, krtica, imi itd.) entomofil (gr. entomos urezan, filos ljubitelj) onaj koji voli insekte entomograf (gr. entomos urezan, entoma zoa insekti, grafo opisujem) zool. onaj koji se bavi opisivanjem insekata entomografija (gr. entomos, grafo) zool. opisivanje insekata entomoliti (gr. entomos urezan, lithos kamen) geol. okamenjeni ostaci insekata

entomolog entomolog (gr. entomos urezan, logos) zool. poznavatelj insekata, prouavatelj insekata entomologija (gr. entomos urezan, logia znanost) zool. znanost o insektima; prid. entomoloki entomon (gr. en-, temno ureem, entomos urezan) zool. insekt entonija (gr. en-, teino zategnem) med. naprezanje, napetost, zategnutost entopian (gr. en-, topos mjesto, entopios domai) domai, zaviajni entoptian (gr. entos unutra, ops, opos oko) koji se nalazi u samom oku; entoptine boje obine boje (za razliku od dioptrinih boja) entostoza (gr. entos unutra, osteon kost) med. unutarnje oticanje kosti entotini umovi (gr. entos unutra, us, otos uho, otikos uni) med. subjektivni umovi (u uhu) entozoe (gr. entos unutra, zoon ivotinja) mn. v. enterozoe entrata (tal.) predigra, uvod, introdukcija; ulazna cijena, ulaznica entre it. antr (fr. entre, lat. inter) meu, izmeu, u, usred; entre nous it. antr nu (fr.), medu nama, u etiri oka, u povjerenju entree it. antre (fr. entree) 1. ulazak, ulaenje; ulaz; ulazna soba, predsoblje, predvorje; pristup; predjelo, prvo jelo pri objedima, osobito sveanim; ulazna cijena, ulaznica; uvozna carina; glaz. upadanje jednog glasa; uvod, dio kojim poinje opera ili koncert; pojava glumca na pozornici entripsologija (gr. entripsis utrljavanje, logia znanost) med. prouavanje unoenja lijekova u tijelo utrljavanjem entropija (gr. en u, trope pretvaranje, entropia sadraj pretvaranja) fiz. funkcija ija veliina slui kao mjera za vjerojatnost danog stanja tijela ili sustava tijela; entropija tijela ili sustava tijela jest kolinik iz zbro-

388

enula ja poveanja unutarnje energije i vanjskog izvrenog rada pri irenju toga tijela i apsolutne temperature; pri svakom procesu u prirodi zbroj energija ostaje stalan, ali to pretvaranje energije iz jednog oblika u drugi vri se u smjeru poveanja zbroja entropija svih tijela koja sudjeluju u procesu; u graninom, zamiljenom sluaju za povratni proces, ovaj zbroj entropija ostaje nepromijenjen; u prirodi su svi procesi nepovratni, ireverzibilni; otuda, osim naela odranja energije, u prirodi vrijedi naelo poveanja entropije; prvo naelo je nuno za objanjenje zbivanja u prirodi, ali nije dovoljno te ga u tu svrhu dopunjuje drugo naelo entuzijast (gr. enthousiasmos) zanesenjak, oduevljen ovjek, strasan oboavatelj ili potovatelj koga ili ega; prid. entuzijastiki entuzijazam (gr. en u, Theos Bog, entheos oduevljen Bogom, enthousiasmos boansko oduevljenje, ushienje) prvobitno (u poganskim kultovima): stanje nekog ovjeka koji je "pun boga"; kasnije: zanos, oduevljenje, ushienje, razdraganost; osobito: strasna zagrijanost za neku ideju, neki ideal enudacija (lat, enudatio) razgoliavanje, razgolienje, otkrivanje enudirati (lat. nudus gol, enudare) ogoliti, razgolititi, otkriti enukleacija (lat. enucleatio) vaenje jezgre: razvijanje, objanjavanje, razjanjavanje, prikazivanje; med. odstranjivanje nekog lanka iz zgloba enukleirati (lat. nucleus jezgra, enucleare) izvaditi jezgru ega; briljivo obraditi, razviti, objasniti, razjasniti, prikazati enula (gr. en u, ulon desni) med. unutarnja strana zubnog mesa (desni)

enumeracija enumeracija (lat. enumeratio) brojenje, nabrajanje, prebrojavanje enumerirati (lat. enumerare) nabrojiti; prebrojiti; izraunati enuncijacija (lat. enuntiatio) iskaz, sud, izreka; objava, priopenje enuncijat (lat. enuntiatum) iskaz, izreka; stav, sud, presuda enuncijativan (lat. enuntiare iskazati) iskazan, koji sadri neki iskaz; iskazni, koji pripada iskazu; prav. suprotno od dispozitivan enuncirati (lat. enuntiare) izrei, izricati, iskazivati, iskazati, izgovoriti, izjaviti, objaviti enureza (gr. en- u, uron mokraa) med. nesposobnost zadravanja mokrae zbog oslabljelosti mokranog mjehura enziforman (lat. ensis ma, ensiformis) bot, u obliku maa enzimi (gr. en, zyme kvasac) mn. kem. neorganizirani fermenti, organski duikovi spojevi koji su po svojem sastavu slini bjelanevinama, npr. dijastaza, pepsin, ptijalin, lipoliza enzootija (gr. en-, zoon ivotinja) vet. domaa stona zaraza koja se ponajee javlja na stoci nekoga kraja; prid. enzootian; usp. endemija, endemian eo ipso (lat.) samim tim, samo po sebi razumljivo eocen (gr. eos zora, kainos nov) geol. starija tercijarna formacija, nazvana tako jer u njezinim okaminama ima veoma malo onih koje bi se mogle dovesti u vezu s danas ivim vrstama te se pojavljuje kao zora (eos) novog stvaranja; nakon ove dolaze: oligocen, miocen i pliocen eojski (gr. eos zora) koji potjee s Istoka, istoni, koji je doao ili dospio s Istoka (u Grku) Eol (gr. Aiolos) mit. bog i gospodar vjetrova kod starih Grka

389

ep Eolci (gr. Aioleis) jedno od etiriju glavnih plemena starih Grka u Tesaliji i zap. Grkoj, po mitologiji podrijetlom od Eola, sina Helenovog Eolida (gr. Aiolis, gen. Aiolidis) ime za nekoliko starogrkih podruja u jugozapadnoj Tesaliji i junoj Etoliji, te u sjeverozapadnoj Maloj Aziji eoliti (gr. eos zora, lithos kamen) mn. kamenje koje neki znanstvenici smatraju oruem i posudama pretpovijesnih ljudi iz tercijara Eolova harfa cijev sa icama koja se, poput sprave to pokazuje smjer puhanja vjetra, okree na vjetru pri emu ice, pod utjecajem vjetra, obino zvue u akordima; usp. Eol eolski (gr. aiolos) vjetrovit, buran, nagao, brz eolski dijalekt najstarije od triju glavnih grkih narjeja; v. Eolci eolski taloi geol. taloi koji se stvaraju kad vjetar donosi s povrina stijena sitan kameni i mineralni prah pa ga kao prainu raznosi veoma daleko, a kad snaga vjetra popusti, onda ta praina pada na zemlju i stvara taloge eon (gr. aion) dugo vremensko razdoblje, neizmjerno dugo vrijeme, nepromjenjivo trajanje, vjenost eonije (gr. aion) mn. proslave stogodinjica, jubilarne proslave eonomantija (gr. oionos ptica, manteia proricanje, gatanje) proricanje po letu i glasanju ptica Eos (gr. Heos, Eos) mit. boica zore kod starih Grka eozin (gr. eos jutarnje rumenilo, zora) blijedocrvena fluoroscentna boja koja slui, izmeu ostaloga, za bojenje mikroskopskih predmeta eozoik (gr. eos zora, osvit, zoe ivot) razdoblje u prolosti Zemlje kad su se pojavila iva bia ep (gr. eipein kazivati, rei, epos junaka pjesma, herojska pjesma) poet. v. epopeja

epafereza epafereza (gr. epafairesis) med. ponovno oduzimanje, osobito krvi epagoga (gr. epagoge dokazivanje navoenjem slinih primjera i sluajeva) log. v. indukcija; prid. epagoki epagomeni (gr. ep-ago dodajem, umeem) u kalendaru naroda koji imaju dvanaest mjeseci po trideset dana: pet dana koji se, na kraju, dodaju ovim mjesecima da bi se dobilo 365 dana epakma (gr. epakmos zailjen, naotren, epi na, za, akme vrh, vrhunac) med. pogoravanje bolesti epakmastian (gr. epakmastikos koji raste u sili) med. koji raste, koji se pojaava, koji se zaotrava epakti (gr. ep-ago umetnem, dodam, epaktos uveden, umetnut) mn. broj dana za koliko Suneva godina premauje Mjeseevu godinu od dvanaest mjeseci; broj dana Mjeseeve starosti prvoga dana godine (danas 1. sijenja, nekada 1. ili 22. oujka) Epaminoda glasoviti vojskovoa iz starogrke Tebe (4. st. pr. n. e.), poginuo kod Mantineje 362. pr. n. e. u borbi protiv Spartanaca epanadiploza (gr. ep-anadiplosis udvostruenje) poet. udvostruavanje, zavravanje neke reenice istom rijei kojom je i poela; med. ee vraanje napadaja groznice; prijelaz jednostavne bolesti u kompliciranu epanafora (gr. epi-, ana-, fero nosim) poet. v. anafora epanalepsa (gr. epanalepsis ponavljanje) poet. ponavljanje (nakon due umetnute reenice) jedne ili vie rijei na kraju, esto s jaim naglaskom; zapoinjanje reenice ili stiha istom rijei kojom prethodna reenica ili stih zavrava epanastrofa (gr. epanastrofe) poet. izmjena mjesta rijei, premjetanje rijei, npr.: sumnje nema, umjesto:

390

epicen nema sumnje; figura u kojoj krajnjom rijei jedne reenice poinje sljedea reenica; med. okretanje maternice ili mokranog mjehura; v. anastrofa epanoda (gr. epanodos povratak) ret. vraanje glavnoj temi nakon kratkog udaljavanja od nje; ponavljanje rijei obrnutim redom, npr.: "Tko ne moe ono to eli, neka eli ono to moe" (Leonardo da Vinci) epanortoza (gr. epanortho popravljam, epanorthosis popravak) popravljanje, vraanje u prijanje stanje ili poloaj; ret. ispravljanje samoga sebe u govoru, popravljanje ili dopunjavanje reenoga kakvim izrazom koji jasnije i tonije iskazuje neku misao; opominjanje, savjetovanje eparh (gr. ep-archos) poglavar, zapovjednik, upravitelj pokrajine u Bizantskom Carstvu eparhija (gr. eparchia) podruje i djelokrug jednog eparha; pravosl. podruje pod upravom jednog episkopa ili arhepiskopa eparma (gr. eparma oteklina) med. oteklina, oticanje Epej mit. graditelj trojanskog konja epekzegeza (gr. ep-exegesis) gram. dodatno objanjenje, daljnje dopunsko objanjenje, dodatak koji treba, neto objasniti; v. apozicija ependima (gr. ependyma gornja odjea) anat. fina tanka koica kojom su prevuene modane upljine epenteza (gr. epenthesis) gram. umetanje jednog slova ili sloga u neku rije (u grkom, njemakom i dr. jezicima) epi- (gr. epi) predmetak u sloenicamasa znaenjem: na, nad, po epiblast (gr. epi, blastos klica) fiziol. v. ektoderm epicen (gr. epikoinos, lat. epicoenum) gram. rije koja vrijedi za oba roda,* i muki i enski

epicentar

391

epifenomen epidendron (gr. epi na, dendron drvo) bot. biljka nametnica koja raste po drveu epiderma (gr. epi, erma koa) zool. pokoica, najgornji sloj ljudske i ivotinjske koe; bot. kod viih biljaka: najgornji sloj stanica koji najprije zatvara s vanjske strane sve dijelove biljke, a kasnije se esto zamjenjuje sekundarnim tkivom epidermoid (gr. epi, erma koa, eidos oblik) biol. pokoino tkivo epidermski (gr. epi, erma koa) koji pripada pokoici, koji je u vezi s pokoicom; v. epiderma epididimis (gr. epididymis) zool. nadmudce, organ na gornjoj strani testisa, na prijelazu u sjemenovod epididimitis (gr. epididymis) med. upala epididimisa epidijaskop (gr. epi, dia kroz, skopeo gledam) opt. sprava koja dovoljno jasno projicira i prozirne i neprozirne objekte epidiktian (gr. epideiktikos) v. epideiktian epidiorit (gr.) metamorfna stijena nastala dinamskom metamorfozom dijabaza epidot (gr.) vrsta poludragulja zelene boje epidoza (gr. epidosis) dodatak: med. neobino poveavanje jednog dijela tijela; napredovanje neke bolesti epidrom (gr. epidrome) med. navala tjelesnih sokova, osobito krvi; kongestija epifanija (gr. epi-fainomai) pojavljivanje, osobito: pojavljivanje nekog boanstva i praznovanje u ime toga; u kranstvu: dolazak Spasitelja meu ljude; u Kat. crkvi: proslava dolaska triju kraljeva novoroenom Isusu epifenomen (gr. epifaino pojavljujem se poslije) fil. pojava koja prati neki vaniji proces, zbivanje, npr. svijest,

epicentar (gr. epi-, lat. centrum sredite) povrinsko sredite; geol. ono mjesto na povrini kamene Zemljine kore koje se nalazi vertikalno iznad hipocentra, tj. mjesta u kamenoj Zemljinoj kori u kojem je izvor potresa epicikl (gr. epi-, kyklos krunica) astr. mala krunica ije se sredite kree opsegom neke druge krunice (u Ptolemejevu geocentrinom sustavu taj drugi krug je vei i zove se deferent); geocentrina putanja planeta; prid. epiciklian epicikloida (gr. epi-, kyklos krunica, eidos oblik) krivulja koju opisuje jedna toka na krunici koja se kotrlja s vanjske strane neke nepomine krunice epiar (gr. epos junaka pjesma) pisac epskih pjesama, epski pjesnik; v. epski Epidaur 1. starogrki grad na istonoj obali Argolide, poznat po hramu boga Asklepija i kazalitu; 2. starogrko naselje na podruju dananjeg Cavtata epideiktian (gr. epideiktikos pokazan) koji se pokazuje, koji se istie, sjajan; epideiktian govor sjajan, uzoran, umjetniki govor epidemian (gr. epidemein biti rairen u narodu) med. koji vlada u nekom kraju, zarazan epidemija (gr. demos narod, epidemia irenje bolesti) med. bolest koja vlada nekim krajevima, zarazna bolest, zaraza; u uem smislu: bolest koja je dola izvana i neko vrijeme vladala u nekom kraju, no bolest od koje taj kraj inae ne pati; supr. endemija epidemiolog (gr. epidemia, logos) med. prouavatelj nastanka, irenja i suzbijanja zaraznih bolesti epidemiologija (gr. epidemia, logia) med. znanost o zarazi i zaraznim bolestima; prid. epidemioloki

epifilosperme psihike pojave; med. uzgredna (ili: sporedna) pojava kod neke bolesti epifilosperme (gr. epi, fyllon list, sperma sjeme) mn. bot. biljke iji se cvjetovi nalaze na listovima epifiti (gr. epi-fyomai rastem na) mn. bot. nametnike biljke koje rastu na drugim biljkama, ali ne oduzimaju od njih hranu kao to je sluaj kod ostalih nametnika (parazita) epifiza (gr. epifysis priraslina, epi-fyomai rastem na, uhvatim se za) anat. kotana jabuica, okrajci dugih kostiju; mala endokrina lijezda koja se nalazi na stranjem dijelu srednje komore mozga, vana za razvoj tjelesnih i spolnih osobina ovjeka, osobito po tome to regulira i koi prerano razvijanje spolnih obiljeja epifonema (gr. epifonema) uzvik, usklik; ret. snana zavrna misao u govoru epifora (gr. epifora) zakljuak, zavretak; ret. ponavljanje jedne ili vie rijei na kraju reenice; med. suenje (oiju) epigamija (gr. epigamia) druga enidba ili druga udaja; brak izmeu lanova razliitih stalea epigastrian (gr. epi-, gaster) koji pripada epigastriju, koji je u vezi s epigastrijem epigastrij (gr. epigastrion, gaster trbuh) anat. gornji dio trbuha, dio abdomena koji se nalazi neoposredno iznad eluca epigenema (gr. epigennema poslije roeno, poslije stvoreno) neto naknadno stvoreno ili roeno; med. bolest koja se pridruila nekoj prijanjoj bolesti epigeneza (gr. epigignomai rodim se poslije, nastajem poslije) biol. shvaanje po kojem se razvoj organskog svijeta zasniva na oblikovanju organske klice kao novog proizvoda; usp. preformacija

392

epigram epigenija (gr. epi-, gignomai poslije nastajem, pridolazim) geol. rijena dolina klisurastog oblika koja je usjeena u uzvienje iznad nieg zemljita epiginian (gr. epi-, gyne ena) bot. cvijet koji se sam oplouje (npr. cvijet jabuke i ruiastih biljaka uope) epiglotis (gr. epiglottis) anat. grkljanski poklopac (koji zatvara grkljan) epiglotitis (gr. epi, glotta jezik) med. upala grkljanskog poklopca epigoni (gr. epi-gonoi) mit. potomci, osobito sinovi sedmorice grkih junaka poginulih u prvom ratu protiv Tebe (deset godina kasnije osvetili su svoje oeve i razorili Tebu); pov. sinovi nasljednika Aleksandra Velikog (dijadoha); djeca iz drugog braka; potomstvo uope; lit. pisci koji u nedostatku vlastite stvaralake snage stvaraju u duhu ideja i oblika svojih velikih prethodnika; pren. oponaatelji, imitatori epigraf (gr. epigrafo) natpis na nekoj kui, nadgrobnom ili drugom spomeniku; naslov na knjizi; geslo, moto epigrafiki (gr. epi-grafo) koji je u vezi s epigrafikom ili se tie epigrafike; koji ima natpis, npr. epigrafika strana novca strana na kojoj je natpis (za razliku od strane na kojoj je lik) epigrafika (gr. epi-grafo) poznavanje natpisa, dio znanosti o starinama koji tumai antike natpise urezane u kamen, kovinu ili drugi trajan materijal epigram (gr. epigrafo, epigramma) poet. prvobitno, kod starih Grka: natpis na umjetnikim djelima, nadgrobnim spomenicima itd., obino napisan u distisima; kasnije: kratka lirska pjesma koja nam, zbijeno i jasno, kazuje neku istinu, koja nas iznenauje (esto ima podrugljiv karakter), sastoji se od oekivanja i objanje-

epigramatologija nj a u kojem se nalazi tzv. alac (poanta) budui da je danas svaki epigram zajedljiv epigramatologija (gr. epigramma, logia) zbirka natpisa; zbirka epigrama; znanost o epigramu kao pjesnikom rodu epigramist (gr. epigramma) poet. pisac epigrama, epigramski pjesnik epigramski (gr. epigramma) u obliku epigrama; pren. zajedljivo, satirino; kratko i jasno, kao u epigramu Epiharmo gr. komediograf sa Sicilije (oko 500. pr. n. e.) epiheirema (gr. epicheirema) log. zakljuivanje, dokazivanje; ret. nagomilavanje zakljuaka ili dokaza na kraju govora, zavretak govora u kojem svaki stav ima i svoj dokaz; epiherema epiherema (gr. epicheirema) v. epiheirema epihorian (gr. epichorios) domai, mjesni; v. endemian epihroza (gr. epichrosis prebojenost) med. koni osip u boji epika (gr. epos, fr. epique) poet. epsko pjesnitvo pjesnitvo koje opirno pria o onome to se dogodilo ili to se moglo dogoditi u prolosti, ne istiui pritom i osjeaje koje ti dogaaji u nama izazivaju, kao to je to sluaj kod ostalih dviju glavnih pjesnikih vrsta (lirskog i dramskog pjesnitva) epikarp (gr. epi-, karpos plod) bot. povrinski sloj kore na plodu epikauma (gr. epi-, kaio palim na povrini) med. mjehur od opekline; oteklina zjenice ili otok na ronici epikerastici (gr. epi-, kerastika) mn. ublaujua sredstva, sredstva za ublaavanje, za razblaavanje epikranij (gr. epi-, kranion lubanja) zool. gornji dio lubanje epikriza (gr. epikrisis procjena, odluka) med. znanstveno objanjenje i

393

epilema utvrivanje neke bolesti s obzirom na njezin nastanak, tijek i posljedicu epikurejac (gr. Epikouros) pristaa Epikurove filozofije koja u osjeaju duhovnog blaenstva, to dolazi kao posljedica osloboenja due od nespokojstva a tijela od bola, vidi najvie dobro; no kako su Epikurovi uenici i protivnici izopaili njegova naela odajui se vie osjetilnim uivanjima i nasladama, epikurejcem se obino smatra ovjek odan osjetilnim nasladama, dakle: razbludnik, bludnik i si.; prid. epikurejski epikurejizam (gr. Epikouros) filozofska kola starogrkog filozofa Epikura (341270 pr. n. e.): svjetovi se bez boanskog upravljanja razvijaju time to se atomi, osim kojih ne postoji nita nego prazan prostor, skupljaju i ponovno razgrauju; isto tako nastaju i nestaju iva bia i dua koja se sastoji od najfinijih atoma; vrijednost spoznavanja prirode sastoji se u tome to oslobaa ovjeka od uasa praznovjerja i straha od smrti; ovo osloboenje je potrebno radi stjecanja blaenstva, koje nije u osjetilnom uivanju, nego u tome to se tijelo oslobaa od bolova, a dua od nespokojstva (u netonom i pogrenom smislu koji su proirili protivnici, epikurejizam je elja za uivanjem i osjetilnom nasladom) epilacija (fr. epiler, epilation) upanje, vaenje, skidanje dlaka posebnim preparatima ili pomou elektrine struje i elektronskih aparata radi lijeenja ili uljepavanja epilator (fr. epilatoire) sredstvo za skidanje, upanje dlaka epilema (gr. epi, lemma dobitak) ret. pitanje ili napomena koju govornik samom sebi postavi pa odmah na nju odgovori

epilepsija epilepsija (gr. epi-lambano, epilepsia) med. teka bolest s povremenom nesvjesticom i grevima, padavica epileptici (gr. epileptika) mn. med. lijekovi protiv padavice epileptiar (gr. epileptikos) med. onaj koji pati od padavice, padaviar epilij (gr. epyllion) kratak ep u daktilskim heksametrima (vrsta baladnog pjesnitva u aleksandrijsko doba) epilog (gr. epi-logos) zavrna rije, pogovor; zavrni govor kojim se glumac obraa gledateljima na kraju predstave; pren. zavretak ili neposredna posljedica nekog dogadaja ili ina; supr. prolog epilogizam (gr. epi-logos) log. na osnovi poznatih injenica i okolnosti zakljuivanje o injenicama i okolnostima koje jo nisu poznate epimeleti (gr. epimeletes) mn. u staroj Grkoj, osobito u Ateni: upravitelji i starjeine raznih upravnih zvanja epimenija (gr. epimenios mjeseni) rtva koja se prinosila svakog mjeseca kod starih Grka; fiziol. menstruacija epimitij (gr. epimithion) poet. zavretak pjesme, prie ili basne koji sadri moralnu pouku epimona (gr. epimone zadravanje, epimeno zadravam) ret. zadravanje na jednoj temi kako bi se to iscrpnije izloila i objasnila epinefrin (gr. epi, nefros bubreg) med. v. adrenalin epinikija (gr. epi-, nike pobjeda, epinikion) proslava pobjede, sveanost u slavu pobjede; pobjednika pjesma u ast pobjednika na narodnim i olimpijskim igrama (kod starih Grka) epinikijski (gr. epi, nike pobjeda) koji pripada pobjedi, pobjedniki epinomis (gr. epi-, nomos zakon) dodatak zakonu; dodatak uope epipedometrija (gr. epipedon ravnina) geom. v. planimetrija

394

episkopalni epipetalan (gr. epi-, petalon list) bot. s nadcvjetnim tukom epiplazma (gr. epi-plasso med. oblog, melem za lijeenje rana epipleksija (gr. epiplexia) med. uzetost jedne strane zbog modanog udara; prid. epiplektian epiplektiar (gr. epiplexia) med. onaj kojem prijeti opasnost od modanog udara epipleroza (gr. epiplerosis prepunost) med. bolesna punokrvnost, prekomjerno punjenje arterija krvlju epirater (fr. epurateur) proiava, stroj za proiavanje pamuka epirenon (gr. epi, lat. ren bubreg) med. v. adrenalin episcenij (gr. epi-, skene, lat. scena) kaz. gornji dio pozornice episemazija (gr. episemasia pokazivanje, pojavljivanje bolesti) med. predznaci bolesti episilogizam (gr. epi-, syllogismos posredni zakljuak) log. silogizam koji sadri kao jednu premisu zakljueni sud (konkluziju) drugog silogizma; zakljuak koji je izveden kao posljedica nekog drugog zakljuka episkop (gr. episkopos nadzornik, episkopeo nadgledam) 2. pravoslav. biskup episkop (gr. episkopos promatra) 1. opt. ureaj koji pomou jake svjetlosti moe projicirati i neprozirne objekte episkopali (gr. episkopos) mn. lanovi episkopalne ili biskupske (anglikanske) Crkve u Engleskoj episkopalist (gr. episkopos) katolik koji ne priznaje papu kao vrhovnog predstavnika Crkve, nego biskupe okupljene u jednom opem koncilu episkopaliziranje (gr. episkopos nadzornik) uvoenje episkopskog dostojanstva i episkopske vlasti episkopalni (gr. episkopeo nadgledam) biskupski; epsikopalni sustav

episkopat shvaanje po kojem najvia crkvena vlast treba biti u rukama svih biskupa i njihovog opeg koncila, za razliku od papinskog ili kurijalnog sustava koji danas vlada u Kat. crkvi i po kojem svu vlast ima papa; episkopalna crkva engleska anglikanska Crkva episkopat (gr. episkopos) biskupstvo; zvanje i dostojanstvo biskupa; svi biskupi kao cjelina episkopija (gr. episkopos) zvanje i podruje kojim upravlja episkop episkopokracija (gr. episkopos nadzornik, kratia vlast) vladavina (ili: svemo) episkopa i sveenstva (npr. u nekoj dravi) episkopska projekcija opt. prikazivanje slika ili predmeta pomou odbijanja svjetlosti epispadija (gr. epi-, spao vuem) med. uroena anormalnost koja se sastoji u isputanju mokrae kroz poleinu mukog spolnog organa; gornji procijep uda epispast (gr. epispao privlaim) v. pod epispazam epispastian (gr. epispao privlaim) med. opi naziv za supstance koje proizvode plikove na koi, npr. za goruicu epispastik (gr. epispao privlaim) med. sredstvo, flaster za izvlaenje epispazam (gr. epispao privlaim) neprirodno izvlaenje obrezane gornje koe na mukom spolnom organu da bi se time dokazalo neidovsko podrijetlo (to su u doba rimskih careva esto radili odroeni idovi); takav idov zvao se epispast epistaksa (gr. epistazein nanovo kapati) med. curenje krvi iz nosa epistemologija (gr. episteme znanje, spoznaja, znanost logia) fil. teorija spoznaje; spoznaja o aksiomima filozofije

395

epitafij epistemon (gr. episteme znanje) znanstveni prirunik epistemonian (gr. epistemonikos) koji spada u znanost, znanstveni epistil (gr. epistylis stup) arhit. greda koja stoji povrh stupova i spaja ih, arhitrav; glava ili vijenac na stupu epistola (gr. epistole, lat. epistola) pismo, poslanica, pismena poruka; u Novom zavjetu: apostolsko pismo, . poslanica; fig. grdnja preko pisma; poetska epistola pismo u obliku pjes me, poslanica u stihovima epistolar (lat. epistolarius) u Kat. crkvi: sveenik koji na bogosluju ita apostolske poslanice epistolarij (lat. epistolarium) knjiga u kojoj su zabiljeene biblijske poslanice, zbirka biblijskih poslanica epistolarni (gr. epistole) pismeni, u obliku pisma; epistolski epistolij (lat. epistolium) malo pismo, " pisamce epistolograf (gr. epistole, grafo) onaj . koji pie pisma, pisac pisama epistolografija (gr. epistole, grafia) - umijee sastavljanja pisama (ili: poslanica) epistomij (gr. epi-stomizo zaepim usta) med. vale na ustima epistrof (gr. epi-strefo okreem) zool. . drugi vratni prljen, pomae okretanje glave epistrofa (gr. epi-strefo okreem, epistrofe okret) med. vraanje bolesti, sluaj kad se bolest, koja je bila ve . pri kraju, povrati epistruktura (gr.-lat.) gornji sloj, nadgradnja, nadogradnja; usp. supstrukcija epitaf (gr. tafos grob, epitafion) nadgrobni natpis (na spomeniku); nadgrobni spomenik, spomenik uope epitafij (gr. epitafios) posmrtni govor, osobito govor u slavu boraca poginulih za domovinu

epitafist epitafist (gr. epitafion) pisac nadgrobnih natpisa, pisac epitafa epitalamij (gr. epi-, thalamos lonica) svadbena pjesma kod starih Grka i Rimljana koja se, obino u zboru, pjevala pred lonicom (thalamos) mladenaca epitaza (gr. epitasis pojaanje, porast, epi-teino) med. pojaanje, pogoranje u stanju neke bolesti; kaz. zaplet u dramskom djelu epitel (gr. epi, thele bradavica, dojka) fiziol. njeno povrinsko tkivo na sluznici, npr. na usnama, dojkama itd.; mn. epiteli djelii koe epiteliom (gr. epi-, thele) med. epitelni rak epitelni (gr. epi, thele) koji se odnosi na epitel epitem (gr. epithema) med. oblog, osobito oblog za eludac epitet (gr. epithetos) poet. pridjev koji se dodaje imenici da bi predodba bila to ivlja, potpunija i ljepa, npr. bijeli dvori, rusa kosa; epitheton ornans it. epiteton ornans (lat.) ukrasni pridjev, ukrasni prilog epiteza (gr. epi, thesis postavljanje) 2. lingv. nastanak glasa epiteza (gr. epithesis dodatak) 1. gram. dodavanje na kraju rijei jednog glasa ili sloga radi jaeg artikuliranja te rijei, npr. -r (tadar umjesto tada) epitimija 1. (gr. epithymia) med. udnja, pouda, elja, jak prohtjev za jelima to ga osjea ena za vrijeme trudnoe; 2. (gr. epitimia) kazna kojom vie crkvene vlasti kanjavaju nekog sveenika za uinjenu krivnju; poslati na epitimiju poslati sveenika u samostan da izdri kaznu na koju je osuen epitoga (gr. epi-, lat. toga) gornji ogrta; med. zavoj za rame epitoma (gr. epitome) saetak, pregled sadraja

396

epizoon epitomirati (gr. epitome) dati (ili: napraviti) saetak epitrit (gr. epitritos) metr. stihovna stopa od etiri sloga koju ine jedan spondej i jedan jamb ili spondej i trohej, tako da oba para slogova stoje u ritmikom odnosu tri prema etiri: U (prvi), U (drugi), U (trei), U (etvrti epitrit) epitrohazam (gr. epi-, trochazo usput dodirnem) povrno dodirivanje; ret. nagomilavanje veeg broja misli u jednom odsjeku govora epitropa (gr. epitrope) ret. privremeno ustupanje, doputanje epizeugma (gr. epizeuxis) ret. ponavljanje jedne rijei u reenici, npr. "Davno, davno je to bilo" epiziotomija (gr. episeion stidnica, tome rezanje) med. zarezivanje meice u zadnjoj fazi poroda radi proirenja izlaza poroajnog kanala ime se olakava poroaj epizoda (gr. ep-eis-odion umetak, dodatak) dijaloki dio izmeu zborskih pjesama u starogrkoj tragediji; aljivi umeci u komediji; samostalni, tj. bez jae veze s glavnom radnjom, dijelovi u romanu, epskoj pjesmi, drami ili govoru; pren. sporedna radnja, sporedan dogaaj, neto umetnuto to je u slaboj ili ni u kakvoj vezi s glavnom temom epizodan (gr. ep-eis-odios) umetnut, sporedan, uzgredan, u slaboj ili ni u kakvoj vezi s cjelinom; epizodna pjesma sporedna pjesma, umetnuta pjesma epizona (gr.) pojas metamorfoze vanjskog dijela Zemljine kore u kojem je temperatura niska, a tlak jednostran epizoon (gr. epi-, zoon ivotinja) zool. nametnik koji ivi na vanjskoj povrini koe; entozoon

epizoonosologija epizoonosologija (gr. epi-, zoon, nosos bolest, logia) znanost o zaraznim bolestima domaih ivotinja epizootian (gr. epi-, zoon) zarazni, koji ima oblik zaraze (kod ivotinja) epizootija (gr. epi-, zoon ivotinja) ivotinjska, osobito stona zaraza veih razmjera, pomor stoke epod (gr. epodos) arobnjak, gatalac, onaj koji pomou arolijskih pjesama, izreka, gatalica i natprirodnih sredstava pomae i lijei epoda (gr. epado pripjevam, epode) poet. pripjev, refren, umetnut stih, zavrna pjesma koja dolazi nakon strofe i antistrofe u starogrkim zborskim pjesmama; vrsta lirske pjesme kod Horacija kod koje izmjenino dolaze jedan krai stih (versus epodus) i jedan dui epodian (gr. epodos) poet. koji se pripjeva, umetnut; s refrenom, pripjevom epoha (gr. ep-echo, epoche) doba, vrijeme nekog znaajnog dogadaja od kojega se poinje brojiti niz godina, vremenski odsjek ili razdoblje; initi epohu stvarati novo i znaajno doba, uiniti sebe ili doba u kojem se ivi znaajnim, izazvati velik ugled, biti znaajan; astr. proizvoljno utvren datum za koji su unijeti u tablice elementi nuni za izraunavanje mjesta nekog nebeskog tijela epohalan (gr. epoche) znaajan, velik, koji ini epohu, koji svojom vrijednosti i znaajem nadmauje sve to se u tom vremenu dogodilo i daje mu svoje obiljeje (npr. epohalan izum, uspjeh i si.) epohant (gr. epoche, lat. epochans) onaj koji izvri neto krupno i znaajno, onaj koji predstavlja, koji ini epohu epoleta (fr. epaulette) voj. naramenica na kojoj stoji znak asnikog ina; dobiti epolete dobiti asniki in, po-

397

Eppur si muove stati asnik; izgubiti epolete prestati biti asnik, biti lien asnikog ina epolirati (fr. epauler) voj. zakloniti prsobranom, opkopom epolman (fr. epaulement) voj. prsobran napravljen od nabacane zemlje, vrea pijeska i dr. Epona mit. starorimska boica keltskog podrijetla, zatitnica magaraca i konja eponim (gr. eponymos) onaj po kojem je neto nazvano, koji daje neemu ime (kao to je, primjerice, u Ateni bio prvi arhont po kojem je tekua godina dobivala ime, u Sparti prvi efor, u Tebi prvi beotarh) eponimian (gr. eponymos) nazvan, prozvan, istoimeni; kad smisao i znaenje imena odgovora karakteru ili sudbini onoga koji nosi to ime eponit drveni, biljni ugljen epon (fr. eponge spuva) mekana spuvasta tkanina od pamuka, svile, rejona ili vune epopeja (gr. eipein kazivati, rei, epopoi(a)) junaki spjev, jedinstveno pjesniko prikazivanje nekog niza znaajnih dogaaja okupljenih oko jednog sredita, tj. oko glavnog junaka; epopeja moe biti narodna koja je uglavnom sastavljena od narodnih pjesama i pria, i umjetnika koju je napisao samo jedan pjesnik; ova posljednja ima etiri vrste: povijesna epopeja koja opjevava znaajne povijesne dogaaje, romantina epopeja koja opjevava junake i ljubavne pustolovine poznatih vitezova, pobona epopeja sa sadrajem iz Svetog pisma, i komina epopejau kojoj mata dolazi u sukob s razumom ili osjeajima; ep, epska pjesma Eppur si muove (tal.) "Ipak se kree" (tj. Zemlja), rijei koje je uzviknuo Galilei pred inkvizicijskim sudom kad su ga primorali da se odrekne Kopernikovog nauavanja

epruveta

398

eratian epurativan (lat. epurativus) koji isti (ili: trijebi, proiava) epurirati (lat. purus ist) oistiti, proistiti, otrijebiti, probrati Equi donati dentes non inspiciuntur it. Ekvi donati dentes non inspiciuntur (lat.) Poklonjenom konju ne gleda se u zube Er kem. kratica za erbij er-Erzahlung it. er-ercelung (njem.) v. er-form er-form (njem. er on, lat. forma oblik) pripovijedanje (ili: pisanje) u treem licu era (lat. aera) raunanje vremena, nain raunanja vremena od nekog znaajnog dogaaja; kranska era, naa era raunanje vremena od poetka kranstva, od roenja Isusa Krista eradijacija (lat. eradiatio) zraenje, putanje svjetlosnih i toplinskih zraka erantan (lat. errare lutati, errans) koji luta, koji je u zabludi, koji grijei; skitniki erar (lat. aerarium) dravna blagajna starog Rima u Saturnovom hramu na Kapitolu; dravna imovina (za razliku od fiskusa ili privatne imovine careva); otuda: dravna imovina, dravna (ili: zemaljska, gradska) blagajna erare humanum est (lat.) u ljudskoj prirodi je da grijei erarni (lat. aerarius) koji se tie dravne kase; erarni prihodi i rashodi, prihodi i rashodi dravne blagajne erata (lat. errare grijeiti, erratum, errata) mn. tiskarske pogreke; popis tiskarskih pogreaka koji obino dolazi na kraju knjige; v. eratum eratian (lat. erraticus) koji luta, koji se premjeta; nepostojan, nepravilan, neredovit, nepostojan; eratine stijene geol. putujue stijene, lutajue stijene, tj. one koje se nalaze na povrini Zemlje daleko od mjesta na kojem

epruveta (fr. eprouvette) tanka i dugaka staklena cjevica za kemijske pokuse epsilon (gr. e, psilos gol) peto slovo grkog alfabeta, = kratko e; usp. eta epsilontiar (gr. epsilon) matematiar koji smatra da se matematika mora uvijek izlagati u potpuno strogom obliku, ak i za nematematiare; pren. pretjerano strog matematiar epsilontika (gr. epsilon) mat. meu matematiarima uobiajen naziv za rigorozno izlaganje matematike analize; izraz je nastao otud to se u mnogim dokazima iste analize upotrebljava grko slovo e (epsilon) kao oznaka za samovoljnu malu pozitivnu veliinu epski (gr. epos) koji se tie epske poezije; pren. junaki, opiran; epska pjesma v. epopeja; epska plastinost prianje koje u epu mora biti tako ivo i oigledno kao da se dogaa pred naim oima; epska poezija v. epika; epski pjesnik = epiar; epska irina ili opirnost prianje o mnogim dogaajima u kojima sudjeluje, osim glavnog junaka, vei broj junaka, opisivanje svega nadugo i nairoko; epski stih stih kojim se ponajee piu epske pjesme (deseterac i heksametar) Epsom junoengleski grad poznat po konjskim utrkama; epsomska sol (engl. Epsomsalt) gorka sol, magnezijev sulfat epulis (gr. epulis) med. mekana izraslina na desnima epulotik (gr. epulotikos koji pomae zaraivanju) med. lijek za skupljanje i suenje rana epuloza (gr. epulosis) med. zaraivanje, zaraenje npr. rana epuracija (lat. epuratio) ienje, proiavanje, trijebljenje

Erato su nastale; eratine bolesti med. nepravilne, neredovite, nepostojane, atipine bolesti, npr. groznica Erato (gr. Erato) mit. jedna od devet muza, zatitnica poezije, osobito lirske (ljubavne) te erotine glazbe; u umjetnosti obino prikazivana s lirom; usp. muza eratum (lat. erratum) pogreka, zabluda; osobito: tiskarska pogreka; mn. erata erazmiki izgovor lingv. izgovaranje grkoga glasa ete kao e (usp. etacizam); takvo je stajalite zastupao Erzmo Roterdamski (14661536) erbab (tur. erbap) strunjak, znalac, vjetak, sposoban ovjek, majstor erbati (njem. erben) batiniti, naslijediti erdegata (mad. orodog vrag) vrag ga odnio, dovraga (poznata maarska kletva) erdegati (ma. orodog vrag) proklinjati Ereb mit. starogrki bog tmine; ereb carstvo sjena; podzemni svijet, podzemlje; pakao; vjena tmina Erehtejon glasoviti hram na atenskoj Akropoli (5. st. pr. n. e.) posveen Posejdpnu erekcija (lat. erectio) podizanje, uspravljanje, uzdizanje; fiziol. dizanje, nabreknue, ukruenje mukog spolnog organa kao posljedica spolne nadraenosti; osnivanje, ustanovljavanje, podizanje, izvoenje, graenje eremit (gr. eremites, lat. eremita) pustinjak, usamljenik, anahoret eremita (fr. eremitage) pustinjakovo obitavalite; usamljeno mjesto, usamljena kuica; kuica u parkovima napravljena od drveta ili kamena, posebno je bila omiljena kao ukras u XVIII. st.; vrsta finog burgundskog vina eremitizam (gr. eremos pust, usamljen) pustinjatvo, usamljenitvo, pustinjaki (ili: usamljeniki) ivot

399

ergonomija erepsin (gr. ereipo raskidam) ferment u sluznici tankoga crijeva koji rastapa bjelanevine, kazein, peptone i dr. eretian (gr. erethyzo nadraim) uzbuen, uznemiren, razdraen eretizam (gr. erethyzo) med. v. eretizija eretizija (gr. erethyzo nadraim, razdraim) med. uznemirenost, razdraenost, npr. mozga; bolesno poveana uzbuenost; eretizam ereuksija (gr. ereugomai podrignem, rigam) med. riganje, podrigivanje; eruktacija erg (ar. erg, mn. areg) 2. zem. pjeana pustinja s dinama (u Sahari) erg (gr. ergon rad, djelo) 1. fiz. stara jedinica energije i rada ergastika (gr. ergazomai radim, djelujem) nauavanje o radu i radinosti ergastulum (lat. od gr. ergazomai radim) starorimska podzemna robijanica u kojoj su radili okovani kanjenici ergativ (gr. ergateuo radim) pade koji se pojavljuje u nekim jezicima i oznauje vritelja radnje (subjekt) koji nije u nominativu ergela (tur. hergele) 1. stado konja; opor, krdo, mnotvo; 2. uzgajalite konja ergo (lat.) dakle, stoga, prema tome ergograf (gr. ergon rad, grafo biljeim) sprava za biljeenje rada to ga mogu izvriti miii prstiju ergologija (gr. ergon djelo, rad, logos govor) grana etnologije koja prouava sve sloene fenomene ljudskog rada ergometar (gr. ergon rad, metron) med. sprava za mjerenje rada to ga izvri jedan mii ili skupina miia ergonomija (gr. ergon rad, djelo, nomos obiaj, red, zakon) znanstvena grana koja prouava odnos ovjeka i stroja u suvremenim uvjetima proizvodnje te nastoji uskladiti ovjekove

ergostat fizike i psihike mogunosti s radom stroja ergostat (gr. ergon rad, iostemi stavim, stanem) med. sprava za terapeutsko iskoritavanje rada miia kod koje bolesnik okreui jednu ruicu moe izvriti tono odreenu koliinu rada ergotin (fr. ergotine) med. vaan sastojak raene gljivice, izaziva skupljanje krvnih ila i nekih miinih snopia, osobito u maternici; ergotinin ergotinin (fr. ergotine) v. ergotin ergotizam (fr. ergot) med. trovanje branom u kojem se nalazi raena gljivica Erida (gr. Eris) mit. boica svae i razdora kod starih Grka; na svadbi Ahilovih roditelja Peleja i Tetide bacila meu goste zlatnu jabuku na kojoj je pisalo: najljepoj (te kalliste), i time izazvala meu nazonima svau i mrnju to je, posredno, dovelo do Trojanskog rata Eridina jabuka jabuka razdora, sjeme razdora; usp. Erida erika (lat. Erica) bot. crnjua, grmolika biljka iz porodice vrjesova erina (gr. en-, rhis, rhinos nos) mn. med. sredstva protiv prehlade ering (njem. Ehe brak, Ring prsten) zaruni, vjenani prsten, burma Erinije (gr. Erynis) mn. boice osvete kod starih Grka koje su, kao izvriteljice pravde, posebice vrile osvetu nad zloincima; kod Rimljana Furije eriometar (gr. erion vuna, metron) v. eirometar Eripuit caelo fulmen sceptrumgue tyrannis it. Eripuit celo fulmen sceptrumkve tiranis (lat.) Oteo je nebu munju, a tiranima ezlo natpis na poprsju amerikog predsjednika Benjamina Franklina to ga je izradio francuski kipar Antoine Houdon (17411828) kao podsjetnik na Franklinov izum munjovoda i na njegovo uspjeno bavljenje politikom

400

eritrofitoskop eristian (gr. eristikos) sklon svaanju i prepiranju; sporan, koji se moe osporavati, koji je za osporavanje eristiari (gr. eristike vjetina prepiranja, raspravljanja) mn. oni koji se vole prepirati, raspravljati; fil. pristae starogrke megarske filozofske kole (zbog sklonosti prepiranju i raspravljanju) eristika (gr. eris svaa, prepirka, razdor, eristike) vjetina prepiranja (ili: raspravljanja, polemiziranja, diskutiranja) eritem (gr. erythema) med. opi naziv za pojavu crvenila na koi (kao reakcija koe na tetno djelovanje vanjskog imbenika) eritrazma (gr. erythros crven) med. zarazna bolest koe oko plea i prepona eritremija (gr. erythros crven, haima krv) med. v. eritroza eritrijaza (gr. erythros crven) med. crvenilo kod novoroenadi eritrizam (gr. erythros crven) pojava da se u narodu koji inae ima crnu kosu raaju i djeca s crvenom kosom (ova pojava osobito je esta kod europskih Zidova, dok je kod crnaca uope nema) eritro- (gr. erythros) predmetak u sloenicama sa znaenjem: crven, koji je crvene boje eritroblasti (gr. erythros, blastos klica) fiziol. stanice koje stvaraju crvena krvna zrnca eritrociti (gr. erythros, kytos uplje tijelo, trbuasta posuda) mn. crvena krvna zrnca eritrodermija (gr. erythros, erma koa) med. jako i prostrano crvenilo koe, praeno jaim ili slabijim ljutenjem eritrofil (gr. erythros, fyllon list) bot. lisno crvenilo eritrofitoskop (gr. erythros, fyton biljka, skopeo promatram, gledam) crve-

eritrofobija ne naoale, naprava kroz koju se lie biljaka vidi u grimiznoj crvenoj boji eritrofobija (gr. erythors crven, fobeomai bojim se) med. bolestan strah stidljivih osoba od crvenjenja u odreenim situacijama eritrokloropija (gr. erythros, chloros svijetlozelen, ukast, opsis vienje) med. nesposobnost vienja modroute boje eritromelalgija (gr. erythros, melos ud, algos bol) med. crveni i jako nateeni oiljci, praeni bolom, povremeno se javljaju po rukama i, rjee, po nogama pa nestanu; podrijetlo im je u bolesti ivaca eritropojeza (gr. erythros, poieo inim, stvaram) zool. stvaranje crvenih krvnih zrnaca eritroza (gr. erythros) med. prekomjerno proizvoenje krvi u pluima eritrozin (gr. erythros) kem. organska obojena tvar koja se dobiva iz fluoresceina i kojom se utocrveno i modrocrveno boje svila i vuna erizipel (gr. ervsipelas, erythros crven, pella koa) med. zarazna bolest; vrbanac, crveni vjetar erizipelatezan (gr. erythros crven, pella koa) med. slian crvenom vjetru, u vezi s vrbancem, crvenim vjetrom; koji boluje od erizipela erker (njem. Erker) v. doksat eri (engl. earl) grof, trei stupanj plemstva u Engleskoj, izmeu markiza i vajkaunta Erlkonig it. Erlkenig (njem. Erlkonig, dan. ellerkonge) mit. vilinski kralj, bauk ermita (fr. eremitage) mali barokni dvorac ili paviljon u parku neke feudalne rezidencije, namijenjen odmoru i razmiljanju u samoi; Ermita muzej koji je 1765. u Sankt Peterburgu osnovala Katarina II., pripada najznaajnijim svjetskim kulturnopovijesnim i umjetnikim ustanovama

401

erotian eroberung (njem. erobern osvojiti) "osvojenje", ljubavni uspjeh erodirati (lat. erodere) izjedati, nagrizati; geol. odnositi, skidati erogacija (lat. erogatio) prav. izdavanje, isplaivanje; dijeljenje, podjela erogator (lat.) prav. izvritelj posljednje volje erogen (gr. eros ljubav, genes, gignesthai roditi se) koji izaziva spolno uzbuenje, spolnu strast eroicamente it. eroikamente (tal.) glaz. v. eroico eroico it. eroiko (tal.) glaz. herojski, junaki, tj. pojaanom silinom eror (lat. error) zabluda, pogreka; error facti it. eror fakti (lat.) stvarna zabluda; error in facto it. eror in fakto (lat.) prav. zabluda o postojanju kaznenog djela; error in judicando it. eror in judikando (lat.) prav. kad pravni lijek tvrdi da je napadnuta odluka materijalno netona zbog loe primjene kaznenog zakona; eror in procedendo (lat.) prav. kad pravni lijek tvrdi da postupak na osnovi kojega je odluka donesena ne odgovara zakonu Eros (gr. Eros) mit. bog ljubavi kod starih Grka (kod Rimljana: Amor, Kupidon); pren. ljubav; fil. ljubav prema idejama, nagon za spoznajom (kod Platona); astr. planetoid koji se nekad priblii Zemlji vie nego Mars, zato to njegova putanja lei izmeu putanja Zemlje i Marsa erotematika (gr. erotao pitam) vjetina postavljanja pitanja erotematski (gr. erotematikos u obliku pitanja, erotema pitanje) nastavna metoda u kojoj jedan pita, a drugi odgovara, kako je, primjerice, radio Sokrat; supr. akroamatski erotian (gr. erotikos) ljubavni; sklon ljubavi, zaljubljiv, zaljubljen; erotina poezija ljubavno pjesnitvo

erotiar

402

esen eruginirati (lat. aeruginare) staviti bakar u hru; bakar ili broncu prevui naizgled starim slojem bakrene hre (patine) erugo (lat. aerugo) hra na bakru, bakreni oksid eruirati (lat. eruere iskopati, izrovati) istraiti, shvatiti, dokuiti eruktirati (lat. eructare) med. podrigivati se erupcija (lat. eruptio) izbijanje, izljev (gnjeva, ljubavi); geol. izbacivanje, npr. nekog vulkana; nasilno izbacivanje; iznenadno i obilno proizvoenje neega; med. iznenadan izljev krvi, gnoja ili vode; osipanje, izbijanje ospica eruptivan (lat. erumpere izbijati, izbiti, eruptivus) koji je nastao izbijanjem iz unutranjosti Zemlje; eruptivne stijene stijene koje su nastale od magme ili lave; eruptivna groznica groznica s osipom escajg (njem. Essen, Zeug) pribor za jelo esedar (lat. essedarius, od essedum galska bojna kola na dva kotaa) u starom Rimu: najprije naziv za galske i britanske borce na kolima, a kasnije za vrstu gladijatora koje su vrtoglavo ubacivali u arenu da se bore protiv onoga na koga prvog naiu esej (eng. essay, fr. essai, tal. saggio, lat. exagium) lit. nakon pojave Montaigneovih "Essais" (1580.) naziv za krau raspravu o nekom znanstvenom, umjetnikom, knjievnom ili drutvenom pitanju, popularno pisana rasprava, lako razumljiva, strogo knjievna i nimalo povrna, ogled, pokuaj; prid. esejistiki esejist (engl. essayist) pisac kraih rasprava, ogleda, eseja: publicist, suradnik asopisa (kod Engleza) Eseker (njem. Essek Osijek) Osjeanin esen (hebr. haaim utljivci) pripadnik staroidovske sljedbe u Kristovo do-

erotiar (gr. erotikos) pisac ljubavnih tiva, ljubavni pjesnik erotika (gr. eros spolna ljubav) vjetina voenja ljubavi, ljubavni ivot; ljubavno pjesnitvo erotiziranje (gr. eros spolna ljubav) fiziol. specifino spolni utjecaj tvari koje spolne lijezde izluuju u krv (seksualnih hormona) na sredinji ivani sustav erotomanija (gr. eros spolna ljubav, mania pomama, ludilo) ljubavno ludilo; med. duevni poremeaj kod nekoga tko je obuzet stalnim ljubavnim zanosom; sve svodi na spolni in i strast, svuda vidi samo spolne pojave, odaje se prekomjerno spolnom uivanju, samo o tome misli i govori; takoer: pojava kad bolesnik umisli da je netko u njega ili on u nekoga zaljubljen (erotomanija kod ena = nimfomanija, kod mukaraca = satir i jaza) erozija (lat. erosio) izjedanje, nagrizanje; geol. odnoenje, skidanje; med. povrinski, najee prugasti i vidno ogranieni nedostaci u sluznici pojedinih organa, npr. eluca, materninog grlia, ronice i dr. erozivan (lat. erodere, erosivus) koji izjeda, koji nagriza erpetologija (gr. erpeton gmaz, logia) zool. v. herpetologija errando discimus (lat.) na pogrekama uimo errare humanum est (lat.) grijeiti je ljudski errata corrige it. erata korige (lat.) ispravi tiskarske pogreke (obino se stavlja na kraju knjige kao naslov popisa tiskarskih pogreaka) erudicija (lat. eruditio) naitanost, uenost, izobrazba erudit (lat. eruditus) znanstvenik, znanstveno izobraen ovjek, znalac eruditan (lat. eruditus) izobraen, naitan, uen

esencija ba; eseni su nauavali besmrtnost due te su bili protivnici privatnog vlasnitva, novca i obitelji esencija (lat. esse biti, essentia) bitnost, bit, glavno, glavni sadraj; kem. glavni tekui sastojak to se dobije iz neega destiliranjem; alkoholni i bitni sastojak plodova, biljaka itd.; miris; mirisno ulje esencijalan (lat. esse biti, essentialis) bitan, bivstven, pravi, glavni, osnovni, neophodan esencijalije (lat. essentialia) mn. bitnosti, bitne stvari, glavne stvari, bitni sastojci; essentialia constitutiva it. esencijalia konstitutiva (lat.) mn. glavni sastojci eser (tur.) 1. biljeg, znak, trag; 2. djelo, uinak eseri mn. pov., pol. pripadnici jedne politike stranke u Rusiji koji su se istaknuli svojom nepomirljivou prema boljevicima (naziv prema kratici SR = socijalni revolucionari esesovac pripadnik njemake faistike organizacije SS = Schutzstaffel it. uctafel (njem.) zatitni odred eshatokol (gr. eschatos posljednji) svretak, kraj eshatologija (gr. eschatos krajnji, posljednji, logia) teoloko nauavanje o tzv. posljednjim stvarima, tj. o onome to nakon smrti eka pojedince, ovjeanstvo i cijeli svijet, dakle: nauavanje o smrti, besmrtnosti due, sudnjem danu, propasti svijeta, vjenom blaenstvu i paklu Eshin atenski govornik (389314 pr. n. e.); bio je protivnik slavnoga Demostena i pristaa Filipa Makedonskog eskadra (fr. escadre, p. escuadra, lat. ex-guadra) voj. sastav bojnih brodova pod istim zapovjednikom eskadrila (fr. escadrille) voj. mali sastav bojnih brodova pod istim zapo-

403

eskontirati vjednikom, mala eskadra; skupina vojnih zrakoplova eskadron (fr. escadron, tal. squadrone, p. escuadron) voj. taktika jedinica konjice od 120 do 150 konjanika u ratnom stanju eskalada (fr. escalade, lat. scala) voj. penjanje na zidove i bedeme utvrda pomou jurinih ljestava eskaladirati (fr. escaler) pom. uploviti u pogrenu luku eskamotaa (fr. escamotage) vjeto izvedena kraa; opsjena, varanje, trik eskamoter (fr. escamoteur) opsjenar, maioniar; lopov eskampirati (fr. escamper) voj. uraaknuti, pobjei eskapada (fr. escapade) jah. pogrean skok konja u stranu; pren. nepromiljen i nestaan podvig, nestaluk eskapizam (engl. escape) "bijeg od ivota", izbjegavanje odgovornosti, bijeg iz stvarnosti eskarpa (fr. escarpe, p. escarpa) voj. unutaranji bedem, najdonji prsobran nekog rova, opkop eskarpine (fr. escarpin) mn. 1. plesne cipele; 2. nekadanja muka nonja: kratke hlae, svilene arape i niske cipele eskarpirati (fr. escarper) voj. napraviti, iskopati bedem (ili: opkop) Eskim (eskimo u jeziku AlgonkvinIndijanaca: onaj koji jede sirovo meso; Eskimi sami sebe zovu "Inuvit" = ljudi) pripadnik lovako-nomadskog naroda uz sjeverne rubove Amerike, u Sibiru, na Aljasci i Grenlandu eskivirati (fr. esquiver) u portu, osobito boksu; vjeto izbjei protivnikov napad, neprimjetno se izvui iz tekog poloaja eskiza (fr. esquisse) skica, povrni nacrt eskont (fr. escompte) trg. v. diskonto eskontirati (fr. excompter, lat. escomputare) trg. v. diskontirati

eskorta eskorta (fr. escorte, tal. scorta) naoruana pratnja; pren. povorka eskorteri (fr. escorteurs) mn. voj. tip ratnih brodova koji slue kao zatita oklopnjaama i krstaricama eskortirati (fr. escorter) pratiti, sprovoditi pod oruanom pratnjom Eskulap (lat. Aesculapius) mit. bog lijenitva, sin Apolonov i Koronidin; pren. lijenik eskulentan (lat. esca jelo, esculentus) koji je za jelo, koji se moe jesti eskulin (lat. aesculus lunik, hrast) tvar koja se nalazi u kori divljeg kestena (C 21 H 24 0 1;J ) Eskurijal (p. escoria) ime jednog kraljevskog dvorca kod Madrida; eskurijal-vuna fina panjolska vuna Esmarchov povez it. Esmarhov elastina vrpca za povezivanje udova kako bi se sprijeilo krvarenje (po imenu njem. kirurga Johanna Friedricha Esmarcha, 18231908) esmer (tur.) crnomanjast, crn esmeralda okretni ples u dvoetvrtinskom taktu, slian brzoj polki esnaf (tur.) ceh (u balkanskim zemljama pod turskom vlau) espada (p. espada) ma; maem naoruan borac, osobito u borbi s bikovima espadilja (p. espadilla, espada, tal. spada, gr. spathe irok ma) mali ma espadon (p., fr. espadon) veliki irok ma za obje ruke i s dvije otrice espadrila (fr. espadrille) laka, od vlakana trave esparto pletena cipela s konim ili drvenim potplatom espanjol (fr. espagnol) panjolski duhan za mrkanje espanjola (fr. espagnole) panjolski ples espanjolet (fr. espagnolette) fina vunena tkanina esparagosa (p. esparagossa) vuna od panjolskih ovaca esparto (p. esparto) konasti listovi jedne vrste trave (lat. tipa tenacis-

404

estakada sima) koja dolazi iz panjolske i Alira, a slui za izradbu hasura, za motanje cigara, u proizvodnji papira i dr. esperantist (fr. esperance nada) pristaa esperanta; onaj koji ui esperanto esperanto (fr. esperer nadati se, esperance nada) umjetni meunarodni jezik iji je tvorac ruski lijenik L. L. Zamenhof; sastavljen je preteito od romanskih korijenskih sastojaka; jednostavan, pravilan i lak za uenje espirando (tal.) glaz. zamirui, umirui, izdiui esplanada (fr. esplanade, p. esplanada, lat. planus ravan) slobodno i ravno mjesto, prazan prostor pred velikim graevinama i tvravama; vjebalite; voj. krov na prsobranu espressivo (tal.) glaz. s puno izraajnosti, izraajno espri (fr. esprit, lat. spiritus) duh, um, razum; otroumlje, dosjetljivost, duhovitost; smisao neega, sadraj nekog djela; najfiniji tekui sastojak neke tvari koji se dobije destilacijom, esencija; narav, karakter; bel-esprit it. bei espri (fr.) lijep duh, ovjek koji se bavi umjetnou i znanou, onaj koji polae pravo na duhovitost; esprit de corps it. espri d kor (fr.) prijateljstvo, prijateljska solidarnost; esprit des lois espri de loa (fr.) duh zakona esquire it. iskvajer (engl.) titonoa, pa; titula nieg plemstva kod Engleza; danas: titula kojom se oslovljava svaki ugledniji ovjek (odgovara naem "potovani") esse (lat.) biti, postojati; kao imenica: bie, postojanje est (fr.) istok est modus in rebus (lat.) v. modus estafet (fr. estafette) tekli, glasnik na konju; v. tafeta estakada (p. estacada, tal. steccata, njem. Staken motka) pozabijani stu-

estamento povi, pozabijani kolci, brana; drveni most, skela estamento (p. estamento, lat. stamentum, lat. stare stajati) stale; narodna ili staleka skuptina u panjolskoj; mn. estamentos oba tijela panjolskog narodnog predstavnitva estamp (fr. estampe, tal. tampa, njem. stamfen, Stempel ig) utisnut lik, bakrorez; izrezana eljezna ploa; peat, ig estampida (fr.) pjesma slina baladi, ali neto ivlja od nje; vrsta srednjovjekovnog plesa (plesa i jedna ili dvije plesaice) estancija (p. estancia) u Ju. Americi: posjed na kojem se uzgaja stoka; manje seosko imanje; stan, boravite estancijero (p. estanciero) posjednik (ili: vlasnik) estancije estavela (fr. estavelle) otvor u kru u koji za vrijeme sue voda ponire, a u vrijeme kinog razdoblja iz njega izbija Estera (perz. stareh zvijezda) lijepa idovka koja je postala ena perzijskoga kralja Kserksa (Ahasvera); spasila svoj narod od pokolja u Perziji esteri (gr. aither ist, gornji sloj zraka) kem. "sloeni eteri", spojevi kiselina s alkoholima (naziv dao njem. kemiar Gmelin) estet (gr. aisthetikos zamjetljiv) v. estetiar; onaj koji promatra ivot i svijet s estetskog stajalita esteticizam (gr. aisthesis osjeaj, osjet, aisthetike) estetsko shvaanje ivota, shvaanje po kojem u estetskom uivanju i stvaranju lei najvia vrijednost i po kojem je lijepo preteit initelj pri svakom prosuivanju i djelovanju (ovoga shvaanja najvie su se drali romantiari); supr. intelektualizam i moralizam estetian (gr. aisthetikos zamjetljiv) zamjetljiv, koji spada u podruje osjetila i osjetilnog zamjeivanja; koji se

405

estimatoran tie dobrog ukusa; lijep, koji odgovara zakonima lijepog; estetski osjeaj smisao za ono to je lijepo, smisao za umjetnost, osjeaj i ukus za lijepo; estetski estetiar (gr. aisthetike) filozof umjetnosti, poznavatelj umjetnosti, sudac u pitanjima ukusa; ovjek koji o svemu sudi samo sa stajalita lijepog; ovjek koji voli lijepo, uiva u lijepom estetika (gr. aisthetike) znanost o osjetilnom zamjeivanju; u uem smislu: znanost o lijepom, osobito o umjetnosti kao najpotpunijem izrazu onoga to je lijepo, znanost o smislu za umjetnost kao najpotpunijem izrazu onoga to je lijepo, znanost o smislu za umjetnost i o umjetnikom ukusu estetizirati (gr. aisthetikos) govoriti ili pisati o lijepom, o ukusu, o umjetnikim pitanjima i stvarima; oplemenjivati osjeaje estetski (gr. aisthetikos) v. estetian estezija (gr. aisthesis) osjeaj, osjet, osjetilno opaanje; osjeaj esteziologija (gr. aisthesis osjeaj, osjet, logia) znanost o osjetilima, znanost o osjetilnim organima esteziometar (gr. aisthesis osjeaj, osjet, metron) psih. instrument za ispitivanje osjetljivosti koe za osjeaj prostora putem odreivanja najmanjeg razmaka na kojem se dva mjesno odvojena osjetilna podraaja mogu osjetiti upravo kao odvojeni; instrument za mjerenje umora estimacija (lat. aestimatio) procjena, procjenjivanje, ocjenjivanje; cijenjenje, uvaavanje, potovanje estimator (lat. aestimator) onaj koji odreuje vrijednost emu, procjenitelj estimatoran (lat. aestimatorius) procjenjivaki, koji se tie procjenjivanja; estimatorna prisega (lat. juramentum aestimatorium) prav. kad netko prisie da e savjesno izvriti procjenu neke stvari ija je vrijednost sporna;

estimirati aestimatoria actio it. estimatorija akcio (lat.) prav. tuba protiv procjene vrijednosti neke stvari estimirati (lat. aestimare) procijeniti, ocijeniti; drati, smatrati; cijeniti, uvaavati, potovati estivacija (lat. aestivatio) bot. doba pupanja, poloaj cvjetnih listia prije rascvjetavanja estofado (p.) slikanje, vezenje na zlatnoj podlozi; tehnika polikromiranja i pozlate na drvenim kipovima estokada (fr. estocade) bod maem, udar maem bodimice; pren. nametljiva i drska molba za zajam, otmjeno prosjaenje; varanje, prijevara estrada (fr. estrade, lat. via strata plonik, poploen put) prvobitno: put; uzvienje, podij, uzvieno mjesto na podu (npr. kod prozora) estragon (fr.) biljka Artemisia dranunculus (lat.) iz porodice glavoika, mladi izdanci slue kao hrana i zain estrangela (gr. strongylos zaokruen, svinut) najstarije sirijsko pismo (4. i 5. st. n. e.), zaobljenih oblika estrapada (fr. estrapade, p. estrapada) muenje, razliita muila; vrsta akrobacije; jah. kad se konj propne pa istodobno pojuri estrapadirati (fr. estrapader) muiti; jah. propeti se i istodobno pojuriti (za konja) estremadura (p. estremadura) prvobitno; panjolska vunica, konac od vune; danas: esterostruk konac estromanija (gr. oistros strast, ljubavna pouda, mania pomama, ludilo) spolna pouda, nezasitnost u zadovoljavanju spolnog nagona estron (gr. oistros strast) hormon koji pobuuje strast (poudu) estropirati (fr. estropier, lat. turpis ruan, exturpiare) osakatiti, obogaljiti, nainiti bogaljem; kod slikara i kipara: pokvariti, unakaziti

406

Et cum piritu tuo estrus (lat. oestrus) skup promjena u enki sisavaca u doba parenja estuacija (lat. aestuatio) valjanje morskog valovlja, pjenuanje mora; pren. uzburkanost strasti, plahovitost estuarij (lat. aestuarium) laguna; ue velikih rijeka slino morskom zatonu (supr. delta); med. prostorija za znojenje estuirati (lat. aestuare) pjeniti se, bjesnjeti; za rijeku: irokim uem ulijevati se u more ili rijeku estuozan (lat. aestuosis) strastven, plahovit, ustar eak (tur. ak) uzbuenje, zanos eala (njem. essen jesti, Schale alica; posuda) posuda za jelo (osobito vojnika) eanpirati (fr. echampir) slik. svjetlou i osjenavanjem pojaati sliku na njezinoj osnovi earpa (fr. echarpe) voj. asniki opasa kao znak deurstva ili kakve druge, posebno sveane, dunosti; pojas, opasa; kosi udarac; pucatien echarpe it. an earp (fr.) pucati iskosa (ili: sa strane, s boka) eel (fr. echelle) ljestvica, glazbena skala; zem. mjerilo prema kojem se izrauje neki crte, omjer; mn. glavna trgovaka mjesta i skladita na Istoku (echelles du Levant) eelon (fr. echelon) preka na ljestvama; pren. stupanj; vojni prijevoz; dio vojne formacije u pokretu eelonirati (fr. echelonner) voj. rasporediti trupe po eelonima eofirati (fr. echauffer, lat. calefacere) zagrijati, raspaliti, razdraiti, naljutiti, uiniti nestrpljivim etraf (tur.) odlinici, uglednici; plemstvo, aristrokracija et cetera (lat. et cetera) i tako dalje; kao kratica: etc. = itd. Et cum piritu tuo (lat.) I s duhom tvojim (u katolikoj liturgiji odgovor na zapjev Dominus vobiscum)

Et sit humus cineri.., Et sit humus cineri non onerosa tuo it. et sit humus cineri non oneroza tuo (lat.) I neka zemlja ne bude teka pepelu tvojem eta (fr. etat, lat. status stanje) 1. stanje, poloaj, svojstvo; stale, poziv; dravno gospodarstvo, predraun o prihodima i rashodima u dravnom gospodarstvu; domainstvo; predraun o prihodima i rashodima u dravnom gospodarstvu; gospodarenje; voj. propisano brojno stanje trupa; drava; l'etat c'est moi it. l'eta se moa (fr.) "Drava sam ja!" glasovita izjava fr. kralja Luja XIV. pred parlamentom 1655., a izraava vrhunac apsolutistike svijesti jednog vladara; etatna godina proraunska godina eta (gr. e) 2. sedmo slovo grkog alfabeta, dugo e Eta (gr. Oite) gora u Tesaliji na kojoj se spalio Heraklo etablirati (fr. etablir, lat. stabilire) utvrditi, osnovati, ustanoviti, otvoriti, npr. trgovinu, radionicu, tvornicu i si.; etablirati se otvoriti sebi trgovinu, radionicu, tvornicu; smjestiti se, udomaiti se, naseliti se, okuiti se, oeniti se etablisman (fr. etablissement) postavljenje, namjetenje; ustanovljavanje, podizanje, osnivanje, otvaranje (trgovine, radionice, tvornice, poslovnice itd.); ustanova, trgovina, radionica; vea otmjena gostionica, mjesto za provod etacizam (gr. eta) izgovaranje grkog slova eta kao dugog e, koje je uveo humanist Erazmo Roterdamski (14671536); supr. itacizam etalon (fr. etalon) 1. pramjera, osnovna mjera, osnovna teina; voj. kalibar, kalibarska mjera; 2. pastuh, drijebac etalonirati (fr. etalonner) badariti, mjeru ili uteg dovesti u sklad sa za-

407

etelizam konskim odredbama; izjednaavati mjerenja kod instrumenata etamin (fr. etamine) tanka i rijetka pamuna tkanina, slina gazi, stavlja se u podstavu odijela; platno za sita i cjedila; prozirna tkanina od kamgarna za enske haljine; estamin etapa (fr. etape, njem. Stapel) stupanj, stupanj razvoja; voj. konak, noite, postaja, odmorite; dan, mara; spremite, skladite robe; dnevni obrok etas (lat. aetas) doba, ljudski vijek, doba ivota, ivot etatizam (fr. etat drava) privredni sustav u kojem drava nastoji, na tetu privatne inicijative, uzeti to vie privrednih izvora u svoje ruke i staviti ih pod svoj nadzor etatizirati (fr. etatiser) podravati, podravljivati, prevesti u dravno vlasnitvo ili pod dravnu upravu; utvrditi stavke prihoda i rashoda u dravnom proraunu etats generaux it. eta enero (fr.) glavni stalei, skuptina triju stalea: plemstva, sveenstva i graanstva koja se sastajala u Francuskoj od 1302. do 1614.; nakon nesastajanja od 175 godina, Luj XVI. ponovno je sazvao 5. svibnja 1789., ime je zapoela Francuska revolucija etaa (fr. etage, tal. staggio, lat. stare stajati) kat kue (zapravo samo gornji katovi kue, bez prizemlja); etano vlasnitvo vlasnitvo samo jednog stana ili samo jednog kata u viekatnoj zgradi; etani katni, u vezi s katom; etano grijanje grijanje po katovima u suvremenim zgradama (jednom pei zagrijava se cijeli kat) etaer (fr. etagere) polica, stakleni ormar s vie pregrada za stakleno posue, knjige itd. etani (fr. etage) v. pod etaa etelizam (gr. ethelo hou) fil. v. voluntarizam

Eteoklo

408

etika eternal (lat. aeternalis vjeit) tanka, valjana i veoma fina prugasta tkanina od eljane vune eternalan (lat. aeternalis) vjean, vjeit, neprolazan, trajan eternit (lat. aeternus vjeit) grad. smjesa od cementa i azbesta koja se upotrebljava za pokrivanje krovova eternizirati (fr. eterniser) ovjekovjeiti; produiti u vjenost eteroman (gr. aither eter, mania strast) onaj koji je odan strasti pijenja ili udisanja etera eteromanija (gr. aither, mania) bolesna strast za pijenjem ili udisanjem etera eterska narkoza med. v. eterizacija etezije (gr. etos godina, etesios godinji, etesie) mn. vjetrovi u podruju Sredozemlja koji puu sa sjeverozapada oko 40 dana godinje, i to ljeti; etezijski vjetrovi etezijski vjetrovi v. etezije Etiam tu, mi fili it. ecijam tu, mi fili (lat.) I ti, moj sine (rijei koje je izgovorio umirui Julije Cezar ugledavi meu svojim ubojicama i svoga miljenika Junija Bruta) etiar (gr. ethike) uitelj (ili: propovjednik) morala; onaj koji se bavi etikom ili praktinom filozofijom; onaj koji ivi u skladu s moralnim zakonima i propisima etiki (gr. ethikos) koji spada u etiku, koji se tie etike ili je u vezi s etikom, moralan, moralno ist etiki dativ (1. dativus ethicus) gram. osjeajni dativ, tj. dativ kojim se izrie osjeaj prema onome s kim se govori ili prema onom o emu se govori, npr. Kako si mi? etida (fr. etude, lat. studium) glaz. studija, djelo za tehniko vjebanje, osobito za uvjebavanje prstiju; slik. crte kao studija, ogled etika (gr. ethos obiaj, ethike) fil. dio filozofije koji prouava i procjenjuje

Eteoklo (gr. Eteokles) mit. sin Edipov i Jokastin; s bratom Polinikom otimao se za vlast nad Tebom te su u boju braa ubila jedan drugoga eter (gr. aither ist, gornji sloj zraka) 1. u grkoj predstavi: plameni uzduh u kojem lebde zvijezde i stanuju bogovi, dakle nebeski prostor i svjetlosna tvar ujedno, nebo; 2. u grkoj filozofiji najfinija pratvar (Anaksagora, Empedoklo, Platon), peti element kvintesencija koji ispunjava nebeski prostor iznad Mjeseca (Aristotel); 3. kem. fina, bistra, bezbojna, lako pokretljiva tekuina karakteristina mirisa, specifino laka od vode (C4H10O); fiz. tvar koja, osim materije u prostoru, po pretpostavci postoji kao sredina u kojoj se zbivaju odreene pojave u prirodi; npr. energija koju Sunce zrai u prostor prenosi se poprenim valovima kroz elastinu sredinu koja je bez teine, imponderabilna eterian (gr. aitherios) nebeski ist, oduhovljen, njean, duhovni; kem. slian eteru, koji ima svojstva etera eterina ulja kem. lako isparljivi sastojci mnogih biljaka koji se dobivaju destilacijom ovih biljaka vodenom parom; imaju vanu i mnogostruku primjenu u medicini i kozmetici eterirati (lat. aeternare) ovjekovjeiti, uiniti vjenim eterizacija (gr. aither) med. udisanje sumpornog etera radi privremenog opijanja; usp. eterizirati eterizam (gr. aither) v. eterizacija eterizirati (gr. aitho zapalim, izgorim, aither) med. dati da se udie para istog sumpornog etera s primjesom atmosferskog zraka kako bi se osjetljivost ivaca za neko vrijeme oslabila i na taj nain ivci uinili neosjetljivim prema bolovima

etiketa

409

etnocentrizam lo rijei, baviti se ispitivanjem podrijetla rijei etimoloki (gr. etymon, logos) korijenski, koji spada u podruje etimologije etimon (gr. etymon) korijen, podrijetlo i osnovno (ili: pravo) znaenje neke rijei etiologija (gr. aitia uzrok, aitiologia) fil. znanost o uzrocima i posljedicama nekih redovitih pojava; znanost o loginom obrazlaganju i dokazivanju, npr. u hriji; med. dio medicine koji istrauje i prouava uzroke bolesti etioloki (gr. aitia uzrok, logikos) uzroni, kauzalan etiopizam (gr. Aithiops) religijsko-politiki pokret meu crncima kranima u junoj Africi kojemu je cilj dobivanje crkvene samostalnosti etmoid (gr. ethmos cjedilo, sito, eidos oblik) anat. sitasta kost (jedna od lubanjskih kostiju) etmoidan (gr. ethmos cjedilo, sito, eidos oblik) koji je u obliku sita, sitast etnicizam (gr. ethnea) neznabotvo, mnogobotvo, vjera u postojanje vie boanskih bia koja su meusobno jednaka ili jedna drugima podreena etniki (gr. ethnikos) prvobitno: neznaboaki (zato to su kranski pisci srednjeg vijeka sve nekrane i neidove nazivali ethnea, lat. gentes = narodi); danas: narodni, svojstven narodu, podrijetlom iz naroda, u vezi s narodom etno-park etnografski park, tj. kue iz razliitih etnografski zanimljivih krajeva (ukljuujui i predmete koji u te kue spadaju) smjetene u slobodnoj prirodi etnobiologija (gr.) znanost koja prouava bioloka svojstva nekoga naroda etnocentrizam (gr. etno- narodski, puki, lat. centrum sredite) isticanje

moralne vrijednosti (to je dobro ili to je loe, to treba biti ili to ne treba biti), podrijetlo i naela moralnosti (jo se zove: moralna filozofija, praktina filozofija, znanost o moralu); kranska etika znanost o moralu utemeljena na kranskim dogmama; senzualna etika shvaanje po kojem je "dobro" ono to se osjetilnom zamjeivanju pokae kao takvo; radost trenutka etiketa (fr. etiquette) 1. cedulja (ili: listi) s natpisom, natpis na robi na kojem je oznaena koliina, kakvoa, cijena i dr.; 2. cedulja na lijekovima s uputom o vremenu uzimanja i nainu uporabe toga lijeka; 3. dvorski obiaji, dvorski propisi; ukruenost i usiljenost drutvenih formi, pravila drutvenog ophoenja; formalnosti u tituliranju pri pisanju molbi etikoteologija (gr. ethike, theologia znanost o Bogu) fil. pokuaj da se postojanje i osobine Boga izvedu i dokau na osnovi postojanja morala i moralnog poretka u svijetu, nauavanje o Bogu zasnovano na nauavanju o moralu; moralna teologija etilen kem. plin bez boje, mirisa i okusa; sastavni dio plina za osvjetljenje; upotrebljava se za proizvodnju iperita etimolog (gr. etymologos) onaj koji istrauje podrijetlo i znaenje rijei etimologija (gr. etymologia) znanost koja istrauje podrijetlo, korijen i osnovna znaenja rijei; znanost o tvorbi rijei etimologikon (gr. etymon pravo znaenje neke rijei prema njezinom podrijetlu, logos) djelo koje ispituje podrijetlo i korijen rijei; rjenik s naznaenjem podrijetla rijei etimologizirati (gr. etjnmon pravo znaenje neke rijei prema njezinom podrijetlu, logos) prouavati podrijet-

etnogeneza pripadnosti etnikoj skupini, nacionalni individualizam etnogeneza (gr. ethnos pleme, narod, genesis postanak) proces stvaranja i postojanja naroda (prouava se na osnovi arheolokih, lingvistikih i povijesnih podataka) etnograf (gr. ethnos pleme, narod, grafos) v. etnolog etnografija (gr. ethnografia) v. etnologija etnografski (gr. ethnos narod, grafo) v. etnoloki etnolog (gr. ethnos, logos) onaj koji se bavi prouavanjem naina ivota i obiaja nekog naroda etnologija (gr. ethnologia) znanost o ivotu, vjerovanjima i obiajima nekog naroda; etnologija etnoloki (gr. ethnos, logos) koji je u vezi sa ivotom i obiajima naroda; etnoloki muzej zbirka umjetnikih djela, orua, odjee, domova u minijaturi i dr. nekog naroda, iz ega se moe donekle dobiti slika i jasnija predodba o ivotu i obiajima toga naroda etnopsihologija (gr. ethnos narod, psyche dua, logia znanost) znanost koja prouava duevne osobine (tzv. "narodnu duu") veih zajednica i pojedinih naroda etognozija (gr. ethos obiaj, gnosis poznavanje, znanje) znanost o obiajima, navikama etografija (gr. ethos, grafia) v. pod etologija etografski (gr. ethos, grafo) v. etoloki etokracija (gr. ethos obiaj, kratia vladavina) vladavina morala ili vrline, idealno dravno ustrojstvo u kojem bi moralnost bila jedini zakonodavac i vladar etologija (gr. ethos obiaj, logia) prikazivanje (ili: crtanje) karaktera jednog ovjeka ili moralnih shvaanja i obiaja jednog naroda, karakterologija

410

eudemonija (izraz J. S. Milla); etografija zool. znanost o ivotnim navikama ivotinja etoloki (gr. ethos, logos) koji je u vezi s etologijom; etografski etopeja (gr. ethos, obiaj, poiein initi, praviti) crtanje (ili: prikazivanje) karaktera etos (gr. ethos) obiaj, ud, narav; zbroj stalnih osobina nekog ovjeka, karakter (za razliku od patosa, tj. trenutanog i promjenjivog stanja due) etrioskop (gr. aithria vedrina, vedro nebo, skopeo gledam) naprava pomou koje se odreuje koliko je nebo isto od oblaka (parabolino izdubeno zrcalo u ijem se aritu nalazi crno obojena kugla osjetljivog termometra) Etrurija (lat. Etruria) pokrajina u staroj srednjoj Italiji (dananja Toscana) etruskologija (lat. Etruria, gr. logos govor) znanost o podrijetlu, povijesti i kulturi starih Etruana, tj. Italije u predrimsko doba etve stara jedinica za mjerenje gravitacije, znak E (po ma. fiziaru Rolandu von Eotvosu, 18481919) eu (gr. eu) grki prilog, pojavljuje se kao predmetak u mnogim sloenicama i oznaava neto dobro, valjano, pravo, lako, povoljno; supr. dis euanaleptian (gr. eu, analeptikos) med. koji lako i brzo ozdravlja euantan (gr. euanthes) pr. bot. s lijepim cvjetovima, koji lijepo cvjeta eubiotika (gr. eu, bios ivot) znanost o dobrom ivljenju; dijetetika eubulija (gr. eubulia) mudrost, razboritost eudemonija (gr. eudaimonia) srea, blaenstvo; kao vlastita imenica: boica sree i blaenstva kod starih Grka

eudemonist eudemonist (gr. eudaimon sretan, blaen) fil. pristaa eudemonizma: Demokrit, Sokrat, Epikur, Spinoza, Locke, Leibniz, Feuerbach, D. F. Strauss i dr.; eudemonolog eudemonizam (gr. eu-daimon sretan, blaen) fil. etiki smjer koji smatra sreu i blaenstvo glavnim motivom, pobudom i svrhom svih naih tenji (prid. eudemonistiki); eudemonologija eudemonizam (gr. eudaimon blaen, sretan) nauavanje prema kojem su srea i zadovoljstvo svrha ljudskog ivota; eudajmonizam eudemonolog (gr. eudaimom) fil. v. eudemonist eudemonologija (gr. eudaimon) fil. v. eudemonizam eudibiotika (gr. eudios tih, miran, vedar, bios ivot) vjetina vedrog i udobnog ivljenja; v. eubiotika eudinamija (gr. eu, dynamis sila) med. krjepkost, snanost; eukrazija eudiometar (gr. eudios tih, miran, vedar, metron) instrument za ispitivanje zraka, tj. za utvrivanje koliine kisika u zraku eudiometrija (gr. eudios tih, miran, vedar, metron) ispitivanje (ili: mjerenje) kakvoe zraka eudiometrijski (gr. eudios, metron) koji se tie eudiometrije, koji je u vezi s eudiometrijom eueksija (gr. eu-exo, euexia) med. zdrav i lijep izgled, dobro zdravlje euemija (gr. eu, haima krv) med. dobro (ili: povoljno) stanje krvi, dobar (ili: povoljan) sastav krvi eufemija (gr. eufemia) ublaavanje i uljepavanje grubog izraza blaim i ljepim izrazom eufemistiki (gr. eufemeo govorim rije koju je ugodno uti) koji ublaava, koji uljepava (izraz, rije) eufemizam (gr. eufemismos) poet. figura uljepavanja, zamjenjivanje iz-

411

eufuizam ravnog ili grubog izraza blaim, npr. laka ena umjesto prostitutka, ili zaobilaziti istinu umjesto lagati eufijistiki (gr. eufies stasit, naoit) v. eufujistiki eufijizam (gr. eufies stasit, naoit) lit. v. eufujizam eufonian (gr. eufonos) blagozvuan; eufonino slovo slovo koje se stavlja u neku rije samo radi blagozvunosti eufonij (gr. eufonos blagozvuan) glaz. instrument koji se sastoji od odreenog broja aa od kojih svaka, razliito punjena, ima svoj ton; svira se prevlaenjem gudala preko rubova aa eufonija (gr. eufonia blagozvunost) blagozvunost u rijeima, tj. uporaba dobrog knjiievnog stila tako da se rijei mogu lako izgovarati i dobro uti; supr. kakofonija eufonist (gr. eu, fone glas, ton, zvuk) onaj koji pie po zakonima fonetike, fonetski; usp. fonetiar euforija (gr. euforia lako podnoenje, strpljenje) osjeaj ugode, stanje u kojem se bolesnik osjea neobino ugodno, zadovoljan je samim sobom, misli i osjeaji puni su mu razdraganosti i vedrine; ovakav osjeaj javlja se obino kod raznih duevnih i ivanih bolesti, kod tuberkuloznih bolesnika, narkomana i alkoholiara; prema Flieszu osobito se javlja pred samu smrt eufradija (gr. eufradeia) rjeitost eufrazija (gr. eufrasia) veselost, dobro raspoloenje (osobito pri gozbi) Eufrosina (gr. Eufrosine) mit. jedna od triju Gracija; ona koja daje radost eufuistiki (gr. eufues, engl. Euphues) lit. bombastian, neprirodan, pretjerano kien eufuizam (gr. eufues stasit, naoit, lijep, engl. Euphues) lit. bombastian i pretjerano kien knjievni stil u En-

eugenetika gleskoj, nazvan prema romanu "Euphues or the Anatomy of Wit" koji je 1578. napisao John Lyly eugenetika (gr. eu, genea potomstvo) jedna od najvanijih grana socijalne politike: rasna higijena, tj. znanost o uvjetima koji vode stvaranju tjelesno i duevno zdravog potomstva, odnosno koji sprjeavaju raanje nezdravog i za ivot nesposobnog potomstva; tenja za stvaranjem ovakvih uvjeta eugenika (gr. eu, gennao raam) v. eugenetika eugenol (gr. eugenes dobrog podrijetla, lat. oleum ulje) kem. bezbojna i mirisna tekuina, sastavni dio karanfilovog ulja, slui za pripremanje umjetne vanilije i kao lijek protiv tuberkoloze euharistija (gr. eucharistia) zahvaljivanje, zahvalnost; u ranom kranstvu: molitva zahvalnica prije blagoslova kruha i vina prilikom priesti; sakrament priesti; Posljednja veera; kod pravosl. posveen kruh (nafora) euharistijski (gr. eucharistos zahvalan; dobrotovoran) koji se tie sakramenta svete priesti; euharistijski kongres meunarodni zbor katolikih sveenika i vjernika radi unapreivanja i irenja tovanja sakramenta priesti euharistika (gr. eucharisteo zahvaljujem) nauavanje o slavlju Posljednje veere euhemerizam fil. nauavanje gr. povjesniara i filozofa Euhemera iz Mesene (oko 300. pr. n. e.) prema kojem mitoloki bogovi prvobitno nisu bili nita drugo nego heroji i uope znaajni i istaknuti ljudi koje je narodna mata, nakon njihove smrti, proglasila bogovima euhilija (gr. eu, chylos sok) med. dobar sastav mlijenog soka; v. hilus

412

eulogizam euhimija (gr. eu, chymeia mjeavina) med. dobra (ili: povoljna) mjeavina sokova u tijelima euholija (gr. eu dobro, chole u) normalno stanje ui euhologij (gr. euchologion molitvenik, euche molitva) pravoslav. molitvenik euhreja (gr. euchroia) med. dobra, zdrava boja koe, zdrav izgled eukalipt(us) (gr. Eucalyptus) bot. drvo iz porodice mirta (velika stabla, brzo rastu), slui za dobivanje gume, a eterino ulje iz lia koristi se u medicini i parfumeriji eukinetika (gr. eu, kineo kreem se) znanost o lijepom i pravilnom kretanju; u baletu: prouavanje izraza u plesu euklidska geometrija geometrija po grkom matematiaru Euklidu (oko 300. pr. n. e.), tj. geometrija u kojoj je zbroj kutova u trokutu u ravnini eukolija (gr. eukolia) fil. veselost, vedrina, sklonost da se sve stvari i pojave u svijetu gledaju i primaju povoljno; kod stoika: karakteristika njihovog mudraca; supr. diskolija eukracija (gr. eu, krateo vladam) dobra uprava, dobra vlada eukrazija (gr. eu, kerannymi mijeam) med. dobro (ili: povoljno) mijeanje sokova (supr. diskrazija); dobro (ili: ugodno) raspoloenje, sretan i vedar temperament eulaksin (gr. eu dobro, lat. laxare olakati) sredstvo za reguliranje izluivanja izmetina, tj. za pospjeenje "stolice" eulogija (gr. eu, logos) razboritost u govoru i djelovanju; vjerojatnost; slavljenje; blagoslov, posveta eulogizam (gr. eu dobro, logos razum, miljenje) upravljanje prema zakonima vjerojatnosti u sluaju oprenih shvaanja
180

eulogizam eulogizam (gr. eu, logos) djelovanje (ili: postavljanje) prema razlozima vjerojatnosti kad su stajalita i shvaanja o nekom pitanju razliita Eumenide (gr. Eumenides) mit. drugo, blae i ljepe ime starogrkih boica osvete Erinija ili Furija, ije pravo ime Erinije nitko nije volio izgovarati eumetrian (gr. eumetros) dobro odmjeren; poet. metriki dobar Eumolp (gr. Eumolpos) mit. sin Posejdona i Hione, vladar u Trakiji; osvojio od Atenjana Eleuzinu i osnovao "misterije"; v. eleuzinske misterije eumorfija (gr. eumorfos) ljepota oblika, lijep oblik, ljepota eumuzija (gr. eumusia, Musa) osjeaj za lijepo, smisao za umjetnost eunalepsa (gr. eu, analepsis) med. lako, brzo ozdravljenje eunomija (gr. eunomia) zakonitost, pravda; Eunomija mit. boica zakonitosti kod starih Grka, jedna od Hora; usp. Temida eunuh (gr. eune postelja, echo imam, drim, eunuchos) "uvar postelje", onaj koji je lien svojstava mukosti, ukopljenik, osobito: nadzornik ena u haremima, uvar ena eunuhoid (eunuchos ukopljenik, eidos oblik) osoba s uroenim ili zbog bolesti nedovoljno razvijenim funkcijama spolnih lijezda, te zbog toga slina ukopljeniku (eunuhu) eupatija (gr. eupatheia) udobnost, zdravlje; velika osjetljivost na vanjske dojmove; med. velika sklonost bolesti; strpljivost u bolu i patnji; prid. eupatian eupatorka (gr. eupatereia) velikaka ki, princeza eupatridizam (gr. eu, pater otac) davanje privilegija plemikom staleu eupepsija (gr. eupepsia) med. dobra, laka probava

413

Euroazija eupeptian (gr. eu, pepsis) med. koji lako probavlja (eludac); lako probavljiv, koji se lako probavlja (hrana) euplastici (gr. eu, plasso oblikujem, gradim) mn. hranjiva sredstva koja debljaju i jaaju tijelo eupneja (gr. eupnoia, pneo diem) med. dobro i lako disanje euporija (gr. euporia) okretnost, spretnost, lakoa; zdravlje; prid. euporian eupraksija (gr. eupraxia uinim, uradim) dobar rad, uspjeh u radu, dobro i povoljno stanje eurazijci melezi u Indiji, od oca Engleza i majke Indijke Euridika (gr. Euridike) mit. ena legendarnog grkog pjevaa Orfeja koji ju je, nakon to je umrla od zmijskog ujeda, pokuao vratiti iz podzemnog svijeta Euripid veliki grki dramatiar iz 5. st. n. e.; veoma utjecao na kasniju svjetsku knjievnost Eurit mit. kralj Ehalije, otac Jolin; Heraklo mu je razorio grad i zarobio kerku euriterman (gr. euros irok, prostran, thermos topao) sposoban izdrati velike promjene temperature u sredini u kojoj ivi (za iva bia); supr. stenoterman euritmija (gr. eu, rythmos ritam) pravilno i lijepo dranje u kretanju, ravnomjernost, skladnost (npr. u plesanju, glazbi, pjesnitvu itd.); pravilan omjer izmeu dijelova neke cjeline uope; med. pravilnost krvotoka ili bila euritopan (gr. euros irok, prostran, rairen, topos mjesto) koji ima veliku rairenost zbog toga to moe ivjeti i uspijevati i pod veoma razliitim klimatskim uvjetima (osobito za biljke i ivotinje); supr. stenotopan Euroazija zajedniki naziv za dva kontinenta: Europu i Aziju

Europa Europa (sem. ered zapad, gr. Europe) mit. ki fenikog kralja Agenora i sestra Kadmova; Zeus, pretvorivi se u bika, ukrade je i na svojim leima odnese na Kretu gdje mu postane enom i rodi Minosa, Sarpedona i Radamana; naziv za na kontinent europeid (sem. ered gr. Europe eidos lik) ljudsko bie na nekom drugom kontinentu srodno Europljaninu Eurovizija udruga europskih televizijskih postaja; usp. Intervizija eusebija (gr. eusebeia) strah pred Bogom, pobonost, smirenost eusplanhija (gr. eu, splanchnon iznutrica, utroba) med. dobro zdravstveno stanje utrobe Eustahijeva cijev (lat. tuba Eustachiana) zool. una cijev, kanal koji spaja srednje uho i nosni dio drijela, nazvana po lijeniku i anatomu Eustahiju (u Rimu 1574.) eustazija (gr. eu dobro, stasis stanje) jednako kolebanje morske vode u svim dijelovima povrina se svuda jednako izdie ili sputa eutanazija (gr. euthanasia) lako i blago umiranje, gaenje ivota bez tekih bolova; ublaavanje smrti time to se bolesniku daju opojna sredstva (koja lijenik smije dati samo da bi ublaio umiranje, a nikako da bi ga ubrzao) eutanazist (gr. eu, thanatos smrt) pristaa shvaanja po kojem lijenik treba, zbog humanosti, skratiti patnje neizljeivih bolesnika davanjem opojnih sredstava; supr. antieutanazist Euterpa (gr. Euterpe) 1. mit. jedna od devet muza, muza lirskog pjesnitva, u umjetnosti uvijek prikazivana s frulom (usp. muza); 2. vrsta tropske palme; 3. astr. asteroid otkriven 1851. eutihija (gr. eutychia) srea, blaenstvo, mir

414

evalvirati eutimetrija (gr. euthys ravan, metria) mjerenje pravocrtnih likova eutimija (gr. euthymia) duevni mir, veselost, dobra volja eutokija (gr. eutokia) med. normalan, lak poroaj eutonija (gr. eutonia) med. krjepkost, snaga; fil. krjepkost, naponska sila due (kod stoika) eutrofija (gr. eu, trefo hranim) med. dobra uhranjenost; zdrava, obilna prehrana euzemija (gr. eusemie, sema znak) med. dobar predznak, povoljni simptomi u razvoju neke bolesti euzitija (gr. eu, sitos hrana, jelo) med. raspoloenje za jelo, volja za jelom euzon (gr. euzonos dobro potpasan, spreman za bitku) voj. laki pjeak u grkoj vojsci ev- (gr. eu) v. pod euEva (gr. Eua, hebr. Chawwah) prva ena; pren. ena uope, osobito: radoznala i osjetilna ena evadirati (lat. evadere) uzmaknuti, utei, izbjei, povui se evakuacija (lat. evacuatio) voj. odlazak iz, naputanje, osobito kad neku operativnu zonu, za vrijeme rata, napusti stanovnitvo, bolnice, razna vojna i druga skladita kojima bi se neprijatelj, u sluaju uspjeha, mogao koristiti itd. evakuirati (lat. evacuare) voj. isprazniti, izii iz, napustiti (vojarnu, grad, zauzeti kraj itd.) evala! (tur. ejvallah) sjajno, bravo!; pozdrav: zbogom, do vienja; zaista evaluacija (fr. evaluation) odreivanje vrijednosti, vrijednost novca evaluirati (fr. evaluer) cijeniti, ocjenjivati, odreivati vrijednost evalvacija (lat. evalvatio) odreivanje (ili: procjenjivanje) vrijednosti neke stvari; v. evaluacija evalvirati (lat. evalvere) ocjenjivati, procjenjivati vrijednost; v. evaluirati

evanelist evanelist (gr. euangelistes, lat. evangelista) objavljiva spasenja; opisiva ivota, rada i stradanja Isusa Krista; etiri evanelista: Matej, Marko, Luka i Ivan, pisci tzv. kanonskih evanelja, tj. onih koje Crkva priznaje kao autentine (za razliku od velikog broja apokrifnih, tj. onih koje Crkva ne priznaje kao autentine) evanelski (gr. euangelizomai) koji odgovara nauavanju Kristovom, kranski, evaneoski evanelje (gr. euangelion radosna vijest, dobra vijest, lat. evangelium) 1. dobar glas, radostan glas ili dobra vijest, radosna vijest koja prikazuje Isusa kao obeanog Mesiju i Spasitelja ljudskog roda; 2. Novi zavjet ili objavljivanje spasenja; 3. evanelja mn. opisi ivota, djela i muke Isusa Krista evanescirati (lat. evanescere) ieznuti, iezavati, izgubiti se, nestati evangelical friends it. evanelikel frends (engl.) mn. prijatelji evanelja ili kransko drutvo prijatelja (vjerska sljedba u Sjev. Americi); njezini lanovi poznati su pod imenom kvekeri evangelizacija (gr. euangelizomai donosim vijest) irenje, propovijedanje evanelja, vjerovjesnitvo, pridobivanje nekrana na kranstvo; irenje Evangelike crkve i nauavanja; evandelizacija evangelizirati (gr. euangelizomai) objaviti (ili: objavljivati) radosnu vijest; iriti evangeliko nauavanje i Crkvu evans-gambit ahovsko otvaranje koje je uveo engleski pomorski kapetan Evans 1829. g., a sastoji se u tome to se rtvuje pjeak da bi se napad mogao bre i lake izvesti; usp. gambit evaporacija (lat. evaporatio) isparavanje, pretvaranje u paru

415

eventualno evaporator (lat. evaporator) isparava, sprava pomou koje se vri isparavanje slane vode u solanama evaporirati (lat. vapor para, evaporare) isparavati, ispariti, pretvoriti (ili: pretvarati) u paru evazija (lat. evasio, evadere) bijeg, izbjeglitvo; izbjegavanje; vaenje, dvosmislica, izmotavanje; prid. evaziuan koji se teko uhvati, koji se teko shvaa; uvijen, zaobilazan (odgovor) evedra (gr. efedra) ograda od trske ili kukuruzovine; zaklonite na otvorenom prostoru (od trske, prua, granja i si.) evekcija (lat. evehere izvesti; uzdignuti, evectio) uzdizanje, penjanje; astr. nejednakost koju pokazuje Mjeseeva putanja u kretanju oko Zemlje zbog utjecaja Sunca i planeta evendel (tur.) oduvijek, od pamtivijeka evening it. ivning (engl.) veer; evening-dress it. ivning-dres (engl.) veernje odijelo, dugako salonsko odijelo (gerok) sa dva reda gumba Evenki drugo ime za Tunguze eventilacija (lat. eventilatio) vjetrenje, provjetravanje eventilirati (lat. eventilare) izvjetriti, provjetriti, provjetravati eventracija (lat. eventratio) med. velika kila (bruh) kod pupka eventualan (lat. eventualis) sluajan, mogu; uvjetan, povremen, potencijalan, sporedan eventualije (lat. eventualia) mn. sporedne (ili: nepredviene) stvari, sporedna (ili: nepredviena) pitanja, stvari koje se jo mogu pojaviti (obino posljednja toka dnevnog reda na skuptinama u kojoj se raspravlja o pitanjima koja nisu bila na dnevnom redu) eventualno (lat. eventuale) prav. po mogunosti, u sluaju potrebe, po potre'bi, u sluaju da, ako se dogodi, sluajno

eventualnost

416

evolucijski evinent (lat. evincens) prav. onaj koji tijekom nekog pravnog spora drugoj stranci neto osporava eviracija (lat. eviratio, vir ovjek, mukarac) oduzimanje mukosti, kopljenje; prerano gubljenje mukosti evirirati (lat. evirare, vir ovjek, mukarac) oduzeti mukost, ukopiti eviscerirati (lat. eviscerare) med. izvaditi utrobu, npr. iz lea; rasporiti trbuh; iupati, izvaditi iz upljine eviva! (tal. evviva, lat. vivat) ivio! evlija (tur.) dobar ovjek; svetac, nebeski zatitnik; ovjek koji ima natprirodne sposobnosti evocirati (lat. evocare, voare) prizivati, dozivati, npr. duhove; prav. aliti se viem sudu; prizvati, oiviti uspomenu na koga ili na to evokacija (lat. evocare dozvati, evocatio) dozivanje (ili: prizivanje) duhova; podsjeanje i oivljavanje uspomene na nekoga ili na neto; prenoenje parnice na vii sud; pozivanje pred neki vanjski sud, osobito u srednjem vijeku, papino pravo da pozove nekoga u Rim na suenje evokatorij (lat. evocatorium) prav. pismeni poziv, akt o pozivanju na sud evolucija (lat. evolutio) razvijanje, razvitak, razvoj, razvoj viega, savrenijeg i sloenijeg iz niega, nesavrenijeg i jednostavnijeg; voj. zaobilaenje, mijenjanje smjera; glaz. prebacivanje (ili: premjetanje) glasova u dvostrukom kontrapunktu; supr. involucija, revolucija evolucijski (lat. evolutio) razvojni, koji se tie razvoja, koji je u vezi s razvitkom; evolucijska eskadra voj. flota koja se eim mijenjanjem poloaja nastoji pribliiti neprijatelju kako bi mu zaprijetila; evolucijska teorija nauavanje o razvoju po kojem se tijela u prirodi sama sobom razmnoavaju i po kojem su ve u prvom ljudskom

eventualnost (lat. eventualitas) nastupanje mogueg sluaja, mogu sluaj, mogunost, sluajnost everglas (engl. ever uvijek glas staklo) vrsta tkanine od plastine mase (poput najlona) evergrin (engl. ever uvijek, svagda, green zelen) bot. zimzelen everlasting (engl. everlasting vjean) vrsta veoma vrste prugaste vunene tkanine; usp. eternal everzija (lat. eversio) ruenje, razaranje, prevrat, unitenje everzivan (lat. eversivus) prevratniki, ruilaki, razoran evet (tur. da, tako je!) potvrivati, odobravati pristajati, amenovati, suglaavati se evidencija (lat. evidentia) oiglednost, oevidnost; log. svojstvo nekih sudova koji su po neposrednom opaanju i misaonoj nunosti istiniti; pregled iz kojega se vidi daje neto postojalo, da se neto zbilo, da je neto uinjeno; drati u evidenciji imati na umu, voditi o emu rauna dok se ne ukae mogunost da se izvri evidentan (lat. evidens, videre vidjeti) oigledan, oevidan, oit; po sebi jasan i razumljiv; log. neposredno miljenjem ili opaajem dokazan kao istinit evidentiar (lat. evidentia oevidnost, oitost) onaj koji se brine o pregledu onoga to se zbilo, to je uinjeno evigilirati (lat. evigilare) probdjeti; izraditi neto briljivo i savjesno evikcija (lat. evictio) prav. jamstvo, davanje jamstva; evikcijska tuba tuba kojom se trai otuenje neijeg imanja evincibilan (lat. evincibilis) koji se treba dokazati, koji je za dokazivanje evincirati (lat. evincere) dokazati, uvjeriti, izloiti, prikazati: oitovati; prav. jamiti, biti jamac; oduzeti nekome imanje sudskim putem

evolucionist ili ivotinjskom tijelu postojale klice svih buduih tijela evolucionist (lat. evolutio) pristaa evolucijske teorije; v. evolucijski evolucionistiki v. evolucijski evolucionizam (lat. evolutio) fil. pogled na svijet ije je osnovno naelo razvijanje iz niega viemu; 1. bioloki: nauavanje o razvoju (v. darvinizam); 2. u shvaanju svijeta: pretpostavka da se svijet razvijao i razvija po odreenim zakonima; 3. u etici: a) smjer koji podrijetlo etikog procjenjivanja gleda u iskustvu ili razvitku (Spencer, Wundt); b) smjer koji smatra da je cilj ljudskih tenji razvitak, tj. napredovanje (Wundt) evoluirati (lat. evolvere, fr. evoluer) razvijati se (od niega viemu, od jednostavnoga sloenom itd.); pren. napredovati evoluta (lat. evolvere, evoluta sc. linea) geom. ravninska krivulja koja spaja sredita zakrivljenosti neke druge ravninske krivulje (njezine evolvente) evolventa (lat. evolvere razvijati, evolvens) geom. krivulja koju opisuje toka tangente (dirnice) druge osnovne krivulje kad se osnovna krivulja kotrlja po tangenti bez klizanja evolvirati (lat. evolvere) razviti, razvijati, odviti; razloiti, objasniti, opisati evorzija (lat. evertere oboriti, izbaciti, evorsio) geol. erozija vode koja se kree u kovitlac i tako stvara tzv. "divovske lonce" Evropa v. Europa evulzija (lat. evulsio, evellere upati) upanje, iupavanje evza (tur. edza) 1. kapsla, upalja; 2. kemijski spoj; lijek ex abrupto it. eks abrupto (lat.) iznenada, najednom; bez pripreme

417

ex propriis ex capite it. eks kapite (lat.) iz glave, napamet ex cathedra it. eks katedra (lat.) s katedre, tj. s mjerodavnog, ovlatenog mjesta; ueno; ex cathedra Petri. it. eks katedra Petri (lat.) rije s Petrove, tj. papinske stolice koja je, po dogmi objavljenoj 1870. g., nepogreiva ex concessis it. eks koncesis (lat.) prav. prema odobrenju, na osnovi priznatog i steenog prava ex improviso it. eks improvizo (lat.) nehotice, iznenada, neoekivano, nepredvieno, neslueno ex jure it. eks jure (lat.) prav. s pravne strane, po pravu, s pravnog gledita ex lex it. eks leks (lat.) izvan zakona, nepodvrgnut zakonu, lien svih zakona, bez zatite zakona ex libris it. eks libris (lat.) "iz knjiga", znak na knjigama radi oznaavanja vlasnika, obino se nalazi na zasebnom listu na poetku knjige s imenom vlasnika i grafikim crteima i ukrasima, alegorijama itd. ex officio it. eks oficio (lat.) po dunosti, po slubenoj dunosti, slubeno ex ore parvulorum veritas it. eks ore parvulorum veritas (lat.) iz djejih usta (izlazi) istina ex ossibus ultor it. eks osibus ultor (lat.) iz kostiju osvetnik, tj. smrt udi za osvetom ex parte it. eks parte (lat.) dijelom, djelomino, djelimice; od strane, npr. te i te vlasti, toga i toga ovjeka ex praesidio it. eks prezidio (lat.) iz predsjednitva ex professo it. eks profeso (lat.) temeljno, znalaki, struno, sa strunim poznavanjem ex propriis it. eks proprijis (lat.) iz vlastitih sredstava; po vlastitom nahoenju, iz vlastitih pobuda

ex rex ex rex it. eks reks (lat. ex, rex kralj) bivi (ili: nekadanji, svrgnuti) kralj ex speciali mandato it. eks specijali mandato (lat.) po posebnom nalogu ex tempore it. eks tempore (lat.) smjesta, odmah, bez pripreme ex voto it. eks voto (lat.) na osnovi zavjeta, po zavjetu Exaudi it. Eksaudi (lat.) kod katolika: nedjelja pred Duhovima (po psalmu koji se ita te nedjelje i zapoinje rijeima: Exaudi Domine uj, Gospodine) exc. (lat. excudit) kratica na bakrorezima koja se nalazi iza umjetnikovog imena (iskovao je, izradio) excelsior it. ekscelzior (lat. excelsus uzvien) vii, uzvieniji exceptio firmat regulam it. ekscepcio firmat regulam (lat.) iznimka potvruje pravilo exchange it. iksejnd (eng.) trg. razmjena, mijenjanje; londonska burza; bili of exchange it. bil of iksejnd (eng.) mjenino pismo, mjenica excudit it. ekskudit (lat.) v. exc exempli causa it. egzempli kauza (lat.) radi primjera, kao primjer eximie it. egzimije (lat.) izvrsno, odlino, izuzetno experimentum crucis it. eksperimentum krucis (lat.) "krini pokus", raunska operacija iji rezultat pokazuje ispravnost prethodnog drukijeg postupka s istim vrijednostima eza (gr. oiso prenijet u) igla kojom se uzimaju tvari za mikrobioloku pretragu ezan (tur.) kod muslimana: poziv s minareta na molitvu Ezav (hebr.) "dlakavi", "rutavi"; u Bibliji: jedan od sinova Izakovih; za zdjelu lee prodao je svome bratu Jakovu svoje pravo prvorodstva Ezekijel (hebr.) "Boja snaga"; staroidovski prorok, jedan od "velikih"

418

ezoterian ezgorbitantan (lat. exorbitans) prekomjeran, pretjeran; izvanredan, golem ezito (tal. esito, lat. exitus) trg. izvoz; ezito-roba roba za izvoz; ezito-carina izvozna carina ezofag (gr. oisofagos) anat. jednjak ezofagektomija (gr. oisofagos jednjak, ektome rezanje) med. vaenje cijelog ili samo jednog dijela jednjaka ezofagitis (gr. oisofagos) med. upala jednjaka ezofagizam (gr. oisofagos) med. v. ezofagospazam ezofagocela (gr. oisofagos, kele kila) med. jednjakova kila, bruh jednjaka ezofagodinija (gr. oisofagos, odyne bol) med. osjeaj bola u jednjaku ezofagomalacija (gr. oisofagos, malakos mek) med. omekanje jednjaka ezofagopatija (gr. oisofagos, pathos patnja) med. bolest jednjaka ezofagoragija (gr. oisofagos, regnymi prsnem) med. krvarenje iz jednjaka ezofagoreja (gr. oisofagos, rheo curim) med. izluivanje sokova iz jednjaka ezofagoskop (gr. oisofagos, skopeo gledam, promatram) med. instrument za pregled jednjaka ezofagoskopija (gr. oisofagos, skopeo) med. pregled jednjaka, osobito pomou ezofagoskopa ezofagospazam (gr. oisofagos, spasmos gr) med. gr jednjaka; ezofagizam ezofagotomija (gr. oisofagos, tome rezanje) med. prorezivanje jednjaka, operativno otvaranje jednjaka Ezop (gr. Aisopos, lat. Aesopus) duhoviti, zajedljivi i grbavi rob iz Frigije (u VI. st. pr. n.e.) koji se smatra tvorcem basne u prozi ezopski, ezopovski (gr. aisopeios) svojstven basni, pouan; duhovit, aljiv; zajedljiv ezoterian (gr. eso unutra, esoterikos unutarnji) unutarnji, tajni, nerazumljiv za svakoga, namijenjen samo

ezoteriar upuenima; strogo znanstven, uen, struan; supr. egzoterian ezoteriar (gr. esoteros, koji je vie unutra, unutarnji) onaj koji je upuen u tajne nekog drutva; onaj koji je upuen u bit nekog nauavanja ili znanosti

419

eder Ezra (hebr.) "pomo"; ime hebrejskog sveenika (5. st. pr. n. e.) koji je doveo skupinu Judejaca iz babilonskog suanjstva natrag'u Jeruzalem eder (tur.) 1. zmaj, neman, adaja; 2. vrsta enskog pojasa s ukrasima u obliku zmaja ili zmije

F
F, f deseto slovo hrvatske latinice F kem. kratica za fluor F kratica za Fahrenheit f. glaz. kratica za forte, ili = fa (etvrti ton od osnovnog tona C) f. ili fem. kratica za feminum f. kratica za fac (lat.) uini fa presto! (tal.) "radi brzo!"; slik. brz nain slikanja, osobito kod baroknih majstora baroka (P. Rubens, L. Giordano) fabijanci (eng. Fabian society) englesko socijalistiko drutvo osnovano 1884. u Londonu koje je teilo preobraaju postojeeg drutva u socijalistiko ograniavajui postupno privatno vlasnitvo i prenosei zemlju i proizvodnju u dravno vlasnitvo; nazvani po rimskom vojskovoi Fabiju Maksimu (zvanom Rullianus) koji je oklijevao upustiti se s Hanibalom u odlunu borbu fablio (fr. fabliau) francuska srednjovjekovna pria u stihovima fabricirati (lat. fabricari) proizvoditi (ili: proizvesti, izraditi, izraivati) u tvornici; proizvoditi na veliko; krivotvoriti, npr. vino; raditi po odreenom uzorku; pren. izmiljati, (vijesti, lai) fabriki (lat. fabrica) koji pripada tvornici, izraen u tvornici, tvorniki; fabrika roba roba izraena u tvornici; fabrike biljke biljke koje se prerauju u tvornicama; fabriko zlato bakar s vrlo malim postotkom zlata (za nakit i dr.); vrsta zlata u listovima (za pozlaivanje) fabrika (lat. faber izraiva, obrtnik, fabrica radionica, fr. fabrique) tvornica, velika radionica sa strojnom proizvodnjom; pren. mjesto gdje se stvaraju izmiljotine, obino u loem smislu fabrikant (lat. fabrica radionica) vlasnik tvornice, tvorniar, proizvoa tvornike robe fabrikat (lat. fabricatum izraeno, napravljeno, fabricare izraditi) potpuno preraena roba, tj. roba koja se nakon izlaska iz tvornice vie ne prerauje fabula (lat. fari govoriti, kazivati, fabula) 1. basna, pria u kojoj se prikazuju dogaaji iji su junaci ivotinje koje misle, rade, govore i ponaaju se kao ljudi, obino radi pouavanja ili ismijavanja ljudskih mana i slabosti; poznati pisci ovakvih pria su: Ezop, Lafontaine, Lessing, Krilov i dr.; 2. izmiljotina, bajka; la; 3. sadraj (drame, epa, prie itd.), okosnica narativnog knjievnog djela fabulirati (lat. fabulari) priati prie, izmiljati, matati, askati fabulist (lat. fabula) pisac basana, basnopisac fabulozan (lat. fabulosus) kao u bajci, basnoslovan, izmiljen, nevjerojatan faca (tal. faccia) lice, izgled facecija (fr. facetie) ala, lakrdija faceta (fr. facette malo lice) jedna bruena ploha na dragom kamenju i fi-

facetirati noj staklenoj robi (obraena prema zahtjevima optikih zakona o prelamanju svjetlosnih zraka) facetirati (fr. facetter) brusiti (ili: izbrusiti) plohe (facete) na dragom kamenju ili staklu facijalni (lat. facialis) lini, koji se tie lica, koji pripada licu; facijalna linija (lat. linea facialis) crta lica; facijalni ivac anat. ivac lica, pokreta miia lica i pljuvanih lijezda facije (lat. facies lice, izgled) mn. geol. razni izgledi i sastavi talonih stijena koje nastaju istodobno, ali pod razliitim uvjetima i u razliitim sredinama facijes (lat. facies) vanjtina, izgled, lice; facies Hippocratica it. facijes Hipokratika (lat.) med. mrtvako lice, primjetna promjena na .licu umirueg facilitet (lat. facilis lak, lagan) lakoa, spretnost, okretnost, vjetina facinus (lat.) nedjelo, zloin facit (lat. facit ini) zbroj, suma, traeni i naeni broj; iznos, ishod, rezultat facitis (gr. fake) med. upala one lee Fackel it. Fakl (njem.) Baklja asopis koji 1899. osnovao austrijski knjievnik Karl Kraus facol (tal. fazzoletto) rubac; rupi facta, facta, non verba it. fakta, fakta, non verba (lat.) djela, djela, a ne rijei fauk (ma. fattyu) izvanbrano dijete, kopile, bastard fad (fr. fade) prid. dosadan, bljutav fada (eg. fadda) sitni egipatski srebrni novac = 1/40 pjastera fadem (eng. fathem) hvat, engl. mjera za duinu = 2 jarda = 6 stopa = 1,828 m Faeton (gr. Faeton) mit. ime i nadimak grkog boga sunca, zatim sina Heliosa i Klimene; na njegovu molbu dopusti mu otac Helios da jedan dan upravlja nebeskim kolima, ali djeak,

421

fah preslab za rukovanje vatrenim konjima, skrene s puta i zapali nebo i zemlju zbog ega ga Zeus ubije munjom da bi sprijeio daljnju nesreu; faeton (fr. phaeton) visoka, laka, nepokrivena i elegantna kola na etiri kotaa; otvoren putniki automobil s platnenim krovom fagedena (gr. fagedaina) med. ir kod kojega se tkivo raspada vrlo brzo tako da se povrina ira naglo poveava fagedenian (gr. fagedainikos) med. razjedan, koji razjeda, nagrizan, koji nagriza; fagedenina sredstva sredstva protiv fagedene fagena (gr. fagaina) med. bolesna strast za jelom, halapljivost fago (gr. fagos, lat. phago) prodrljivac, izjelica fagociti (gr. fagein derati, jesti, kytos uplje tijelo; koa, opna) mn. fiziol. stanice koje imaju sposobnost "prodiranja", tj. unitavanja mikroba i mrtvih stanica organizma; to su poglavito leukociti fagocitoza (gr. fagein derati, jesti, kytos uplje tijelo; koa, opna) zool. svojstvo fagocita da primaju u sebe i unitavaju bakterije i druga strana tijela fagoliza (gr. fagein derati, jesti, lysis slabljenje) biol. slabljenje snage fagocita, tj. stanica koje imaju sposobnost unitavanja bakterija fagot (tal. fagotto) glaz. drveni puhaki instrument s najdubljim tonovima od svih drvenih puhakih instrumenata i s potmulom bojom tona fagotino (tal. fagottino) glaz. fagotu slian manji instrument s viim tonom; tenor fagot fagotist (tal. fagottista) glaz. svira u fagot fah (njem. Fach) 1. struka, grana (znanja, znanosti); 2. pregradak, pretinac (na poti)

Fahrenheit fahman (njem. Fachmann) strunjak, znalac u nekom poslu Fahrenheit it. Farenhajt njemaki fiziar (16861736); usavrio termometar s ljestvicom koja je nazvana po njemu fait accompli it. fet akonpli (fr.) svrena stvar, gotova stvar, svreni in faj(e)runt, fajront, faj(e)ramt (njem. Feireabend) prestanak s radom; osobito: vrijeme kad se noni lokali (kavane i si.) moraju zatvoriti fajansa (fr. faience, tal. porcellana di Faenza) vrsta poluporculana (nazvana po talijanskom gradu Faenzi) fajda (tur. faide, fajda) dobitak, korist fajer (njem. Feuer) vatra; voj. zapovijed: pali! fajercajg (njem. Feuerzeug) upalja, naiga fajercange (njem. Feuer vatra, Zange klijeta) klijeta kojim se eljezo vadi iz vatre fajfa (njem. Pfeife) lula fajta (ma. faj, fajta) vrsta, soj, pasmina, rod fajter (engl. fighter) port, hrabar i otar borac, onaj koji u borbi otro i estoko napada, osobito u boksu fak(a)t (lat. facere initi, factum) injenica, djelo, in, dogaaj; de facto it. de fakto (lat.) zapravo, stvarno, zaista; samovoljno; odmah, smjesta, bez okolianja faken (fr. faquin tal. facchino) drvena ili slamnata lutka koju konjanici, radi vjebe, gaaju kopljem; usp. fakin fakh (ar.) erijatsko pravo fakin (tal. facchino, fr. faquin) mangup, hulja, nitkov; nosa; usp. faken fakir (ar.) siromah; muhamedanski redovnik-prosjak, dervi; u Italiji: isposnik-pokajnik kojem pripisuju sposobnost razvijanja natprirodne snage to postie odricanjem tjelesnosti i jakim usredotoenjem volje

422

faktografija fakocistitis (gr. fakos lea, kystis mjehur) med. upala ahure one lee fakodan (gr. fakodes) u obliku lee fakoliza (gr. fakos lea, lysis odrjeenje; osloboenje) med. vaenje one lee fakometar (gr. fakos lea, metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje jaine lee fakopalingeneza (gr. fakos lea, palin ponovno, genesis stvaranje) med. ponovno stvaranje one lee fakopsa (gr. fakos lea, opsis vienje, oko) med. pjegavost one lee fakos (gr. fakos lea) med. pjega na koi u obliku lee, osobito pjega od sunca fakoskotoma (gr. fakos lea, skotia tama, pomrina) med. zamraenost one lee fakoza (gr. fakos lea) med. tamna pjega u oku faksimil (lat. fac simile uini slino) vjeran snimak, presnimak, vjerna kopija ijeg rukopisa (izraena fotokopiranjem, fotografiranjem, pomou bakroreza, litografije i dr.), tono oponaanje rukopisa, potpisa itd. fakticitet (fr. facticite) 1. neprirodnost; 2. podvojenost linosti: a) ovjek sam prema sebi; b) ovjek u danoj situaciji prema svojoj okolini faktian (lat. factum) injenian, stvaran, pravi; utemeljen na injenicama, dokazan injenicama faktitivan (lat. factitivus) koji stavlja u djelatnost, uinski, uzroni; faktitivni glagoli gram. v. faktitiva faktitivni glagoli (lat. factitiva) mn. gram. uzroni glagoli, uinski glagoli (npr. bijeliti, bijelim initi bijelim, za razliku od bijeljeti, bijelim postajem bijel); kauzativni glagoli faktografija (lat. factum djelo, gr. grafo piem) pisanje koje se temelji samo na nizanju injenica, bez analiziranja ili subjektivnih primjedaba

faktor faktor (lat. facere initi, uiniti, factor) initelj, inilac, uzrok; poslovoa, nadzornik (u tiskarama, tvornicama, rudnicima itd.); pren. initelj, inilac, okolnost, sila koja neto stvara, injenica; utjecajna osoba; mat. broj kojim se mnoi faktorija (eng. factory) vee trg. naselje europskih trgovaca u prekomorskim zemljama (osobito kolonijalnim zemljama) s velikim skladitima za uvoznu i izvoznu robu faktotum (lat. fac totum uini sve) onaj koji sve radi, koji se moe upotrijebiti za sve, glavni initelj, desna ruka, koji je za sve prikladan (u nekom poslu) faktura (lat. factura) 1. trg. popis kupljene (ili prodane) robe i raun o tome, raun o robi; 2. glaz. obrada i graa glazbenih djela fakturirati (lat. factura) izdati podroban raun (fakturu) o prodanoj robi fakule (lat. facula buktinjica, dem. od fah gen. facis buktinja) mn. astr. "buktinje", sjajne pjege, odreena svjetlija ispupenja na fotosferi, sjajnija i jaeg zraenja od nje fakultativan (lat. facultativus) 1. neobvezan, ostavljen slobodnom izboru onoga kojeg se tie; 2. koji osposobljava, koji daje pravo (na neko zvanje, posao i dr.); fakultativni brak brak (graanski ili crkveni) ostavljen slobodnom izboru graana; supr. obligatoran fakultet (lat. facultas sposobnost) prirodna sposobnost, dar; sveuilini odjel (pravni, filozofski); med. sila koja stvara proces u ivom tijelu fakultetlija (lat. facultas) onaj koji je zavrio fakultet falacija (lat. fallacia) prijevara; log. pogreka, pogrean zakljuak; sofizam; fallacia optica it. falacija optika (lat.) optika varka

423

faleki falake (tur.) klade, klada s uetom u sredini kojim se veu noge krivcu pa ga se udara po tabanima falanga (gr. falanx) 1. zbijeni bojni red eta; 2. u utopistikom nauavanju : Ch. Fouriera (17721837) radna socijalistika opina od 1500 do 2000 lanova; 3. panjolska faistika stranka; falange mn. anat. lanci nonih i runih prstiju falangitis (gr. falanx lanak) med. upala lanaka falangoza (gr. falangosis) med. v. trihijaza falanstera (lat. phalansterium) zajedniki dom i radionica za jednu falangu, tj. za zadrugu od 400 radnikih obitelji, po sustavu fr. socijalistautopista Ch. Fouriera (17721837) Falaris (gr. Falaris) tiranin u Akragasu na Siciliji (570554 pr. n. e.), poznat po svojoj okrutnosti i pljakanju (na smrt osuene pekao je u jednom elinom biku); usp. falarizam falarizam (gr. Falaris) okrutna vladavina, slina onoj tiranina Falarisa falatati (ma. falat zalogaj) 1. gutati velike zalogaje, pohlepno jesti; 2. mnogo govoriti, brbljati falatati (tur. fal gatanje) proricati, pretkazivati, vraati, gatati falcati (njem. falzen) 1. previjati, previti, savijati arke papira (kod knjigovea); 2. praviti ljebove, utore, npr. daskama, crjepovima i dr. falciforman (lat. falx gen. falcis srp, falciformis) srpast, u obliku srpa falda (njem. Falte) v. falta falding (engl.) vrsta grubog sukna faldistorij (lat. faldistorium) biskupski stol (kod katolika) faleki prid. est u vezi faleki jedanaesterac, pod kojim se pojmom misli trohejsko-daktilski stih od 11 slogova, poznatiji pod imenom hendeka-

faleki stih

424

famosa actio falsifikat (lat. falsificatum) krivotvorena stvar, patvorena stvar, lano izdanje, lana izrada falsifikator (lat. falsificator) krivotvoritelj, varalica falso bordone (tal.) glaz. pogrena, jednolina pratnja, npr. u sekstakordima, ili kad razliiti glasovi imaju iste note, a samo bas ide za jednu notu dublje Falstaff lik iz Shakespearovih drama: tip debelog prodrljivca, pijanca i hvalisavca fal (njem. falsch) pril. krivo, pogreno falta (njem. Falte) bora, nabor faltati (njem. falten) naborati, nabirati, nabrati, praviti bore falus (gr. fallos uspravljen muki ud) muki spolni ud; osobito: muki spolni ud napravljen od crvene koe koji su kao simbol stvaralake sile prirode nosili u bakhovskim sveanim ophodima ("sluba falusu" imala je u religijama Istoka veliku ulogu) fama (lat.) glas koji se pronosi; vijest; govor, govorkanje; Fama mit. rimska boica vijesti (personifikacija glasina i lanih vijesti) familija (lat. familia) 1. obitelj, rodbina; 2. u prirodnom sustavu biljaka ili ivotinja: skupina ivotinja ili biljaka koje imaju zajedniko podrijetlo familijaran (lat. familiaris) obiteljski, rodbinski; koji ima obitelj (npr. familijaran ovjek); slobodan, prirodan, neusiljen (u ophoenju); prijateljski, iskren, povjerljiv, prisan familijarizirati se (fr. se familiariser) sprijateljiti se; dobro se upoznati s im, naviknuti se na to familijarnost (lat. familiaritas) prijateljsko ophoenje, prisnost, iskrenost famosa actio it. famoza akcio (lat.) prav. tuba koja vrijea ast, uvredljiva tuba

stilab (prema imenu starogrkog pjesnika Faleka Phalaikos faleki stih metr. trohejsko-daktilski stih jedanaesterac, nazvan po gr. pjesniku Phalaikosu, hendekasilab falian (njem. falsch) pogrean, laan, lo; neiskren, lukav; s manom, s nedostatkom faliment (tal. fallimento) 1. trg. obustava plaanja obveza, bankrot, steaj; 2. onaj koji je pao pod steaj, bankrot falinga (tal. fallanza) mana, nedostatak falirati (tal. fallire, lat. fallere) pogrijeiti; popustiti; trg. obustaviti plaanja, bankrotirati, pasti pod steaj, propasti faliti (njem. fahlen, tal. fallire) nedostajati, ne biti nazoan; u narjejima: pogrijeiti, promaiti falkada (p. falcado) jah. skok konja u obliku srpa faloragija (gr. fallos uspravljen muki ud, rag- korijen od regnymi slomim) med. krvarenje iz mukog spolnog uda faloreja (gr. fallos uspravljen muki ud, rheo teem, curim) med. curenje, izlaenje sjemena iz mukog spolnog uda falot (fr. falot smijean, budalast) besposliar, danguba falset (tal. falsetto) glaz. najvii tonovi ljudskog glasa pri ijem stvaranju ne pravi rezonancu prsna upljina, nego gornje upljine govornog organa (kod mukarca od g do f2, g 2 , a kod ena za jednu oktavu vie) falsetist (tal. falsetto) glaz. onaj koji pjeva u falsetu falsificiranje (lat. falsificatio) v. falsifikacija falsificirati (lat. falsificare) krivotvoriti, praviti lane stvari (novac, svjedodbe i dr.) falsifikacija (lat. falsificatio) krivotvorenje

famosum judicium famosum judicium it. famozum judicijum (lat.) prav. obeaavajua presuda famoza (lat. famosa) vrsta karanfila koji samo na gornjem dijelu latice ima aru u boji, a donji dio je uvijek bijel famozan (lat. famosus) poznat, glasovit, slavan, o kome se mnogo govori, izvrstan; na zlu glasu, poznat po zlu famulus (lat.) sluga, posluitelj; osobito: kolski posluitelj fan (engl., kratica od fanatik) vatren oboavatelj (porta, glazbe i si.) fanal (fr. fanal, gr. fanos lu, zublja) 1. svjetionik; svjetiljka; 2. znak (vatrom, dimom ili svjetlou); 3. voj. motka sa svjetiljkom (kao znak bliske opasnosti); 4. brodski fenjer Fanar (ar., novogr. Fanari) grka etvrt u Carigradu (nazvana po istoimenom svjetioniku); usp. fanal fanarioti (novogr. fanari) mn. stanovnici carigradske etvrti Fanar, ugledne i veinom bogate grke obitelji u Carigradu koje potjeu od grkih aristokratskih obitelji poteenih od progona pri opsadi Carigrada; kasnije: naziv za sve Grke koji su u Turskoj bili na visokim poloajima i imali velik utjecaj na carigradsku patrijariju fanatian (lat. fanaticus) zanesen, zaslijepljen, pretjerano zagrijan za to, mahnito odan emu, osobito vjeri fanatik (lat. fanum hram, svetite, fanaticus zanesen, izvan sebe od oduevljenja) ovjek do krajnosti odan nekoj ideji, nekom pokretu, poslu i dr., zanesenjak, osobito vjerski fanatizam (lat. fanaticus zanesen) zanos, pretjerana odanost ili revnost, pretjerana zaslijepljenost (za neku ideju, narodnost, vjeru, stranku itd.) fanatizirati (lat. fanaticus) zanositi, zaslijepiti, ludo zagrijati za to, uiniti nekoga fanatinim

425

fantaskop fandango (p.) panjolski narodni ples u 3/4 taktu pri kojem plesai udaraju u kastanjete fanerogame (gr. faneros vidljiv, oit, gamos svadba, brak) mn. bot. cvjetnjae, cvjetnice (biljke s vidljivim spolnim organima) fanerokristalian (gr. faneros vidljiv, oit, krystallos) koji pod golim okom izgleda kao kristalian (za kamenje); supr. mikro- ili kripto-kristalian faneromeran (gr. faneros vidljiv, oit, meros dio) koji se moe raspoznati golim okom; osobito: kamen iji se pojedini sastojci mogu raspoznati golim okom (supr. mikromeran ili kriptomeran, tj. koji se moe raspoznati samo pod mikroskopom) fanfan (fr.) 1. djetece; 2. vrsta morske ribe fanfara (fr. fanfare) glaz. limeni puhaki instrument; melodija koje izvode samo trube; vesela lovaka kompozicija; kratka i tretava svirka trubama (u konjici); pren. galama, buka, razmetanje, hvalisanje fanfaron (fr. fanfaron) razmetljivac, hvalisavac, junak na jeziku fanfaronada (fr. fanfaronnade) hvalisavost, razmetanje fango (tal.) glib, blato, osobito vrue vulkansko blato; fango-kupanje kupanje u mineralnom blatu (protiv reumatizma) fanon (lat. fanum svetite, hram) 1. naziv za razliite dijelove odjee katolikih sveenika (manipul, ovratnik, traka na mitri); 2. crkvena zastava fant (njem. Pfand) 1. zalog, polog; predmet koji se daje u zalog kod istoimene igre fant (slov.) 2. momak, mladi fantaskop (gr. fantazein, skopeo) v. stroboskop fantaskop (gr. fantazesthai pojavljivati se, skopeo promatram) v. stroboskop

fantast fantast (gr. fantasia) sanjar, zanesenjak, onaj koji svoje matarije smatra stvarnim i koji hoe stvarnost prilagoditi prema njima; ovjek s pretjeranom i previe razigranom matom fantastian (gr. fantastikos matovit) koji je nastao istom djelatnou mate bez obzira na stvarnost, matovit, zanesenjaki; bajoslovan, nevjerojatan, neobian; golem, pretjerano velik Fantaz (gr. Fantasos) mit. starogrki bog sna, brat Morfejev, ljudima u snu doarava razne ugodnosti fantazija (gr. fantasia) 1. mata; matarija, sanjarija; 2. glaz. (tal. fantasia) kompozicija bogata sadrajem, u nevezanom obliku, esto s vie dijelova ili stavaka koji prelaze jedan u drugi; 3. psih. svjesno preobraavanje predodbi i njihovo spajanje u nove spojeve predodbi koji nisu dani u opaanju (djelatnost kojom u dui nastaju slike predmeta je reproduktivna ukoliko ponovno predoava opaanja, a produktivna ukoliko proizvodi nove tvorevine; ova posljednja ima najvei znaaj u umjetnosti); 4. pria stvorena matom; 5. privienje, utvara, tlapnja; usp. Fantaz fantazirati (gr. fantazein) 1. matati, sanjariti, zanositi se; 2. med. biti u bunilu, buncati, bulazniti; 3. glaz. svirati bez pripreme (to se hoe i kako se hoe), improvizirati fantazmagorija (gr. fantasma priin; predodba, agora skup) vjetina prikazivanja sablasti i dr. pomou optikih sprava; opsjena, varljiva slika, utvara, arolija, halucinacija fantazmoskopija (gr. fantasma priin, prikaza, skopeo promatram) psih. privianje, vrsta ludila kod kojega bolesnik vidi sablasti i si. fantom (gr. faino fr. fantome) 1. v. fantazma; 2. med. umjetno napravljeni dijelovi tijela (npr. grkljan) radi vje-

426

farao banja u operiranju; 3. model ovjeka ili ivotinje u prirodnoj veliini (u muzejima, panoptikumima i dr.) fanto (fr. fantoche) lutka koja pomou konca oponaa ljudske pokrete fanjki (njem. Pfannenkuchen) kuh. utipci (vrsta hrskavog kolaa) Faon mit. lijep mladi iz Mitilene na otoku Lezbu; zbog nesretne ljubavi prema njemu pjesnikinja Sapfa bacila se u more far (gr. Faros, fr. phare) 1. svjetionik (nazvan po malom otoku Faru na kojem je Ptolomej Filadelf 285 g. pr. n. e. sagradio svjetionik visok 135 m); 2. prednje svjetlo na automobilu (slui za osvjetljavanje puta); velika svjetiljka far niente (tal.) nerad, besposliarenje; dolce far niente it. dole far nijente (tal.) slatko je nita ne raditi Far West it. far uest (engl.) Daleki (Divlji) Zapad (predjeli Sjeverne Amerike poznati po bespotednim borbama bijelaca i Indijanaca) fara (ma. far pozadina) krma na lai farabut (tal. farabutto) varalica, nitkov farad fiz. jedinica za mjerenje elektrinog kapaciteta, definiran je omjerom kulona i volta; za mjerenje upotrebljava se 900000 puta vea jedinica zvana mikrofarad (po imenu engl. fiziara i kemiara M. Faradaya, 17911867) Faradayeva struja fiz. indukcijska struja; v. faradizam faradizacija med. lijeenje indukcijskom, Faradayevom strujom faradizam fiz. indukcijski elektricitet, nazvan po Faradayu; v. indukcija faradizirati med. lijeiti Faradayevom strujom farandola (fr. farandole) brzi provansalski ples u 6/8 taktu, sastavljen od pet figura farao (gr. farao) hazardna kartaka igra

faraon faraon (hebr. paroh, gr. farao) u Starom zavjetu: titula egipatskih kraljeva farba (njem. Farbe) boja (u kartama) farbati (njem. farben) bojiti; pren. varati, lagati fargo (bei. fargot) belgijska mjera za teinu, = oko 75 kg faring- (gr. farynx gen. faryngos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: grlo, drijelo faringemfraksa (gr. farynx gen. faryngos drijelo, grkljan, emfraxis zaepljivanje, zaepljenje) med. zaepljenost drijela faringeurizma (gr. farynx, eurys irok) med. proirenost drijela faringitis (gr. farynx) med. upala drijela faringizam (gr. farynx) med. grevito skupljanje miia drijela faringografija (gr. farynx, grafia opis) opisivanje drijela faringoliza (gr. farynx, lysis malaksalost, iscrpljenost) med. uzetost drijela; faringoplegija faringologija (gr. farynx, logia znanost) dio medicine koji se bavi drijelom i njegovim bolestima faringoparaliza (gr. farynx, paralyis uzetost) med. uzetost drijela faringoperistola (gr. farynx, peristole pokrivanje, oblaganje) med. suenost, suavanje drijela faringoplegija (gr. farynx, plege) med. v. faringoliza faringoragija (gr. farynx, rag- korijen od regnymi slomim) med. krvarenje drijela faringoskopija (gr. farynx, skopeo promatram) med. pregled drijela posebnim zrcalom faringospazam (gr. farynx, spasmos gr) med. gr drijela faringostenija (gr. farynx, stenos uzak) med. suenost, suavanje drijela

427

farmakognostika faringotom (gr. farynx, tome rezanje) kir. instrument za otvaranje jednjaka rezanjem faringotomija (gr. farynx, tome rezanje) med. razrezivanje drijela farinks (gr. farynx drijelo; grlo) anat. drijelo (poetak jednjaka) farinograf (lat. farina brano, gr. grafo piem) naprava za ispitivanje kakvoe i upotrebljivosti brana farinografija (lat. farina brano, gr. grafo piem) ispitivanje kakvoe i upotrebljivosti brana farinometar (lat. farina brano, gr. metron mjera, mjerilo) sprava za ispitivanje kakvoe brana farinozan (lat. farinosus) branjav, branast; slik. bjeliast, blijed, mutan farizej (hebr. parusch, lat. phariseaus) "odvojen", lan idovske vjersko-politike sljedbe (od II. st. pr. n. e.) koja se izvana strogo pridravala Mojsijevog zakona, ali u emu je bilo i mnogo licemjerja; pren. licemjer, neiskren ovjek; prid. farizejski farizejstvo (lat. pharisaeus) licemjerje, neiskrenost farma (engl. farm od lat. firmus vrst, ustaljen, nepokretan) osobito ureeno poljsko imanje, sala, majur (posebice u Americi) farmaceut (gr. farmakeus) 1. ljekarnik; 2. student farmacije; 3. skraen naziv za magistra farmacije, diplomirani ljekarnik farmacija (gr. farmakeia davanje lijeka, upotrebljavanje lijeka) 1. znanost o izradbi lijekova i svemu to je s tim u vezi, ljekarnitvo; 2. ljekarna farmako- (gr. farmakon) predmetak u sloenicama sa znaenjem: lijek farmakodinamika (gr. farmakon, dynamis sila, snaga) znanost koja prouava djelovanje lijekova farmakognostika (gr. farmakon, gnosis poznavanje) v. farmakognozija

farmakognozija farmakognozija (gr. farmakon, gnosis poznavanje) dio farmakologije koji se bavi drogama, tj. vanjskim, fizikim svojstvima lijekova farmakokatagrafologija (gr. farmakon, katagrafo propiem, logia znanost) znanost o propisivanju lijekova; katagrafologija farmakokemija (gr. farmakon, chemeia) dio farmakologije koji se bavi kemijskim svojstvima sredstava za lijeenje (lijekova) farmakolit (gr. farmakon, lithos kamen) otrovni kamen, arseno-kiseli vapnenac farmakologija (gr. farmakon, logia znanost) znanost o sredstvima za lijeenje (lijekovima) i o njihovom djelovanju na ljudski organizam farmakomanija (gr. farmakon, mania pomama, strast) pretjeranost u traenju ili uporabi lijekova farmakometar (gr. farmakon, metron mjerilo, mjera) sprava za vaganje lijekova farmakometrija (gr. farmakon, metria mjerenje) vaganje lijekova farmakon (gr. farmakon) lijek; arobno sredstvo, arobni napitak, otrov farmakopeja (gr. farmakopoiia) izradba lijekova; slubeni popis uputa ljekarnicima o izradbi, ispitivanju i odravanju lijekova koji objavljuje dispenzatorij neke drave farmakopoetika (gr. farmakon, poietikos vjet izradbi) znanost o propisivanju lijekova farmakopola (gr. farmakon, poles prodava) prodava lijekova, trgovac lijekovima farmakopozija (gr. farmakoposia) pijenje, uzimanje lijekova; pijenje otrova farmakoteka (gr. farmakon, theke koveg) kuna i putna ljekarna, sandui s lijekovima

428

fas est et ab hoste doceri farmakoterapeutika (gr. farmakon, therapeyo njegujem, lijeim) v. farmakoterapija farmakoterapija (gr. farmakon, therapeia njega, lijeenje) znanost o primjeni (uporabi) lijekova farmazon (fr. franc-ma^on) v. franmason farmer (engl.) vlasnik poljskog imanja (farme), osobito u Americi fameki umj. koji pripada galeriji djela antike umjetnosti u vili Farnese u Rimu, koji potjee iz te galerije, npr. "farneki bik", "farneki Herkul" i dr. farsa (fr. farce, lat. farcire zaepiti, napuniti) manje kazalino djelo vulgarne i grube komike, ala, lakrdija, burleska; pren. aljiv, nepristojan ispad farser (fr. farceur) lakrdija, aljivac farucca it. (p. faruka) starinski andaluzijski narodni ples farvater (niz. vaarwater) 1. pruga vodenog prostranstva na kojoj je dubina vode pod niskim uvjetima dovoljna za prolaz brodova s odreenom istisninom; 2. podruje neijeg utjecaja, smjer (politike) Farzal (lat. Pharsalus, gr. Farsalos) grad u grkoj pokrajini Tesaliji (poznat po tome to je u njegovoj blizini Cezar 48. pr. n. e. pobijedio Pompeja farzovi (ar.) mn. strogo propisane vjerske dunosti muslimana fas (fr. face, lat. facies lice) 2. lice, izgled, prednja strana; an fas ili anfas (fr. en face) s lica, sprijeda, s prednje strane fas (lat.) 1. pravo utemeljeno na moralnom zakonu, boansko pravo, ono to je doputeno (za razliku od jus, ljudskog prava); fas et ne fas (lat.) pravo i nepravo, doputeno i nedoputeno; per fas et ne fas (lat.) svim sredstvima fas est et ab hoste doceri (lat.) treba i od neprijatelja uiti

fasada fasada (fr. fagade) arhit. prednja strana, glavni izgled, lice (graevine) fasces (lat. fascis sveanj, snop, fasces) mn. snopi prua sa sjekirom u sredini koji su kao znak kaznenog pravosua liktori nosili pred konzulima u starom Rimu) fascija (lat. fascia) med. opna koja odvaja miie i skupine miia; veza, vrpca, zavoj, povoj fascijacija (lat. fasciatio) med. stavljanje zavoja, zavijanje, povijanje fascikl (lat. fascis sveanj, dem. fasciculus svenji, kitica) svenji, smotak (spisa) fascikulirati (lat. fasciculus) povezati u svenjie (fascikle) fascinacija (lat. fascinatio) opinjavanje, opinjenje, opsjenjivanje; opinjenje, opinjenost; oaravanje; oaranost fascinirati (lat. fascinare) opiniti, opinjavati, opsjeniti, opsenjivati, zaslijepiti, zasljepljivati; oarati, oaravati fascioloza (lat.) vet. metiljavost, bolest jetara ovaca i goveda fasenda (port. fazenda) veliko poljsko imanje u Brazilu fasik (tur.) pokvarenjak fastosamente it. fastozamente (tal.) glaz. v. fastoso fastoso it. fastozo (tal.) glaz. raskono, sjajno fasung (njem. Fassung) 1. okvir slike; 2. uvrivanje dragog kamenja u zlato ili srebro; 3. ono to nekome pripada, pripadajui dio fae (fr. facheux) posvaan, u nepovoljnim odnosima s nekim fairati (njem. faschieren) kosati (meso); fairani nicl kosani odrezak faist (tal. fascista) pristaa i pobornik faizma faizam (lat. fascis sveanj prua sa sjekirom u sredini koji su liktori nosili ispred rimskih vlastodraca kao

429

fatalizam znak vlasti, tal. fascismo) sustav dravnog kapitalizma i nacionalistika, imperijalistika, antidemokratska i apsolutistika ideologija i politika koju je u Italiji sprovodio Benito Mussolini; pojedinac je samo dravni graanin, dio nacije utjelovljene u dravi te mora svoje miljenje, osjeaje, htijenje i djelovanje prvenstveno posvetiti cjelini i sluiti joj tijelom i duom, imovinom i krvlju; individualna sloboda treba se utopiti u svemoi drave i njezinog voe: "ne sloboda, nego red, hijerarhija i disciplina"; faistika drava eli biti "gospodar nad svima radi dobra sviju"; simbol faizma je sveanj prua sa sjekirom (vlast nad ivotom i smrti); usp. nacionalsocijalizam fanik (njem. Fasching) poklade, mesojede, karneval fata morgana (lat., tal. fata Morgana) "vila Morgana", slika predjela i predmeta u zraku zbog loma i potpunog odbijanja (totalne refleksije) svjetlosti, atmosferska optika pojava koja se esto vidi u tropskim krajevima, osobito u tropskim i pustinjskim predjelima kad je vedro, a vrijeme toplo i mirno (naziv po tome to narodno vjerovanje ovakve pojave pripisuje arobnoj moi vile Morgane); Arapi je zovu: sarab, serab ili sirab; pren. opsjena, varka fatalan (lat. fatum sudbina, fatalis sudbinski; sudbonosan) sudbinom odreen, sueni, sudbonosan, neizbjean, koban, zlokoban, nesretan; neugodan fatalist (lat. fatum sudba, sudbina) onaj koji vjeruje u sudbinu, pristaa fatalizma fatalizam (lat. fatum sudba, sudbina) 1. vjera u sudbinu i njezinu neizmjenjivost; 2. teol. nauavanje o predodredenosti za blaenstvo ili prokletstvo (usp. predestinacija)

fatalnost fatalnost (lat. fatum) sudbonosnost, neizmjenjiva sudbina, zla kob, nesrea; nesretan sluaj fatigirati (lat. fatigare umoriti, zamoriti) slik. pokvariti sliku suvinom neprirodnou, slabo, s mukom napraviti sliku Fatiha (ar.) "poetak", prvo poglavlje u Kur'anu koje ima svega sedam stihova, glavna molitva muslimana, muslimanski "Oena" fatne (gr. fatne) anat. zubna upljina fatum (lat.) sudba, sudbina, kob, udes fatura (tal. fattura) v. faktura faul (eng. foul prljav, nepoten) port, prekraj pravila u portskom natjecanju (u boksu: nedoputen udarac; u nogometu; namjerna grubost; na utrkama: svaki zabranjen postupak vozaa ili jahaa) faulencer (njem. Faulenzer) papir s ravnim crtama (kao podmeta pri pisanju) Faun (lat. Faunus) mit. rim. bog uma i polja, kasnije poistovijeen s grkim Panom; uz njega je bilo, slino gr. satirima, vie fauna (umskih demona koje su prikazivali s krivim nosom, jareim nogama i repom), odanih poudama i ljubavnim pustolovinama; otuda pren. razbludnik, bludnik, veliki pohotljivac fauna (lat. Faunus rimski bog uma i polja, fauna) ivotinjski svijet jedne zemlje ili nekog kontinenta, mora ili dijela mora; opis ili popis takvih ivotinja (knjiga); usp. flora faunist (lat. fauna) poznavatelj ivotinja; usp. fauna Faust (lat. Faustus, njem. Faust) lit. glavni junak istoimene Goetheove tragedije koji je, u elji da spozna istinu i doivi trenutak sree koji bi bio toliko lijep da bi se moglo poeljeti da vjeno traje, sklopio savez s vragom (Mefistofelom) i, proavi mnoge peripetije, napokon doao do

430

favus spoznaje da je najvea srea u injenju dobra drugima Fausta Flavija Maksima (298326 n. e.) ena rimskoga cara Konstantina Velikoga (poznata po svojoj razuzdanosti, razvratnosti i okrutnosti: nakon provedene noi svoje bi ljubavnike dala ubiti) faustbal (njem. Faust aka, Bali lopta) port, igra loptanja akom izmeu dvije momadi sa po pet igraa Faustul legendarni rimski pastir, u slubi albanskoga kralja Amulija; zajedno sa svojom enom Akom Larencijom naao, spasio i odgojio Romula i Rema fautor (lat.) zatitnik, pokrovitelj, pomaga; fautor delicti it. fautor delikti (lat.) prav. poticatelj na zloin, pomaga zloina faux pas it. fopa (fr.) pogrean korak; povreda dobrog ponaanja favete linguis it. favete lingvis (lat.) utite! tiho! (povik kojim su starorimski sveenici prigodom rtve pozivali nazone da se potpuno predaju pobonosti) favor (lat.) milost, naklonjenost, privrnost, odanost; infavorem (lat.) prav. u korist, u prilog favorit (tal.) 1. ljubimac; 2. ovjek koji je u milosti neke mone, utjecajne osobe; 3. neto najomiljenije, osobito trkai konj na kojega se najvie klade i koji ima najvie izgleda za pobjedu; 4. port, nogometna momad, boksa, hrva itd. koji ima najvie izgleda za pobjedu favoritizam (lat. favoritismus) slabost prema ljubimcima favoritkinja (fr. favorite) ljubimica, miljenica (osobito nekog vladara) favorizirati (fr. favoriser) biti naklonjen, povlaivati kome, ii kome na ruku, pomagati kome favus (lat.) sae meda ili voska; med. vrsta kraste na glavi

faza

431

federacija Feba (gr. Foibe) mit. "sjajna" "ista", jedan od nadimaka antike boice Mjeseca (grke Artemide, rimske Dijane) febl (fr. faible) slabost prema neemu feblaa (fr. faiblage) zakonom doputena manja teina kovanog novca febrifuge (lat. febrifuga) mn. med. sredstva, lijekovi protiv groznice febrifugij (lat. febrifugium) med. prestanak groznice febrilan (lat. febrilis) med. groznini; grozniav febris (lat.) med. groznica febronijanizam slobodoumni pokret u Njemakoj kojem je bio cilj stvaranje samostalne biskupske narodne Crkve i otcijepljenje od Rima (prema biskupu U. N. Hontheimu koji je pisao pod pseudonimom Justus Febronius) februacija (lat. februatio) vjersko ienje, pokajanje februar (lat. februaris) veljaa, drugi mjesec u godini (28 ili 29 dana), nazvan po rimskom godinjem blagdanu ienja i pokajanja (februa) koji je toga mjeseca proslavljan fecijali (tal. fetiales) u starom Rimu: zbor od 20 sveenika, s velikim politikim pravima fecit (lat. facere initi, izraditi, fecit) na umj. djelima: izradio, napravio (kratica: fee.) fecn (njem. Fetzen) krpa, dronjak fedajin (ar.) "onaj koji je rtvovao svoj ivot", pripadnik Narodne demokratske fronte za osloboenje Palestine (borac protiv drave Izrael) fedeikomitent (lat. fideicommittens) prav. osoba koja svojom oporukom ostavlja i odreuje fideikomis feder (njem. Feder) 1. pero (za pisanje); 2. pero (kao ukras), perjanica; 3. meh. opruga, pruglo, pokreta federacija (lat. foederatio) savez; savez drava, savezna drava

faza (gr. fainesthai pojaviti se, pojavljivati se, fasis pojavljivanje) 1. izgled, pojava; 2. astr. mijena (Mjeseeve faze, Venerine faze), naziv za razliite izglede Mjeseca i planeta koji zavise od njihovog poloaja prema Suncu i Zemlji; 3. oblik, stupanj razvoja (uvjetovan promjenom vremena i prilika), promjena u stanju ljudskog ivota; 4. fiz. stanje gibanja (kod osciliranja) u odreenom trenutku, odreuje poloaj i smjer gibanja toke; istodobno postojanje dviju faza, tj. tekuine i vrstog tijela, npr. vode i leda fazan (gr. fasianos) zool. gnjetao, poznata ptica iz reda kokoaka (Galliformes), podrijetlom iz zap. Azije, udomaena i u Europi (nazvana po azijskoj rijeci Fazis), spada u nau najvaniju divlja fazer (fr. phaseur) crta pojedinih faza u crtanom filmu fazona (fr. fagon, lat. factio injenje, pravljenje) izrada, nain izrade; oblik, kroj, nain kako je neto nainjeno; vanjski izgled fazonerija (fr. facon) pravljenje ara, uzoraka ili cvjetova (na tkaninama) fazonirati (fr. fagonner) izraditi, izraivati, uobliiti, uobliavati, oblikovati, dotjerati, dotjerivati, prilagoavati, prilagoditi; obraditi; ukrasiti; fazonirana pia umjetno napravljena pia, npr. konjak, rum itd.; fazonirane tkanine tkanine sa arama, uzorcima, cvjetovima faol (tal. fagiolo) grah fe (fr. fee, n. Fee, tal. fata, lat. fatua) vila (u romanskom i keltskom narodnom vjerovanju natprirodna enska bia koja se, kao i kod nas, mijeaju u ljudsku sudbinu as kao prijatelji, a as kao neprijatelji) Fe kem. kratica za eljezo (ferrum) Feb (gr. Foibos) mit. "sjajni", "isti", jedan od Apolonovih nadimaka, antiki bog Sunca

Federal Bureau of... Federal Bureau of Investigation it. federel bjurou of investigein (engl.) specijalna policija u SAD-u; FBI federalist (lat. foedus) pristaa (ili: pobornik) federalizma federalizam (lat. foedus, gen. foederis savezni ugovor, savez, fr. federalisme) shvaanje o ureenju drave prema kojem se nastoji to vei broj drava (pokrajina) udruiti u politiki, privredni i kulturni savez (savez drava), ali tako da pojedini lanovi toga saveza (savezne drave) zadre to veu samostalnost; supr. centralizam i unitarizam federalni (lat. foederalis) koji se tie saveza, savezni federativni (lat. foederativus) savezni; federativna drava savezna drava; federativni sustav savez drava federirati (lat. foederare) 1. spojiti (ili: udruiti) u savez; stupiti u savez federirati (njem. Feder) 2. istezati se i skupljati se, rastezati se i stezati, poputati pod pritiskom, ali se opet vraati u prijanji poloaj federmeser (njem. Feder pero, opruga, Messer no) sklopivi noi feding (engl. fading) rad. povremeno slabljenje ili potpuni prestanak prijama zvuka prilikom sluanja radijskih emisija Fedon (gr. Faidon) starogrki filozof (5. st. pr. n. e.), uenik Sokratov, osniva kole u Elidi Fedra (gr. Faidre) mit. ki Minosova, sestra Arijadnina, ena Tezejeva; nesretno zaljubljena u svoga pastorka Hipolita; objesila se nakon to je zavadila oca i sina Fedro, Fedar (gr. Faidros) starogrki filozof (5. st. pr. n. e.), javlja se u Platonovim dijalozima Gozba i Fedro feferon (njem. Pfefer papar) vrsta tanke, obino vrlo ljute paprike

432

feldmaral fejaa (fr. feuillage) arhit. ukras od lia (rezbarski ili slikarski) fekalan (lat. faex ge. faecis talog, mutljag) izmetni, koji se tie izmeta; koji sadri izmet fekalije (lat. faecalia) mn. ivotinjske i ljudske izmetine fekul (v.) ledenjak (gleer) u skandinavskim visokim planinama fekula (lat. faecula) kem. krob, tirka fekulencija (lat. faeculentia) talog, zamuenost od taloga, neistoa fekulentan (lat. faeculentus) s talogom, zamuen, mutan od taloga fekulometar (lat. faecula, gr. metron mjera, mjerilo) sprava za utvrivanje koliine vode u krobnom branu fekundacija (lat. fecundatio) biol. spajanje enske oplodne stanice s mukom, oploenje, oploivanje fel (lat.) u fela (ma. fel, fele) vrsta; pasmina, sorta felacija (lat. fellatio) spolno zadovoljavanje dodirivanjem ustima ili lizanjem mukog spolnog organa (penisa) felah (ar. fallah) arapski, osobito egipatski seljak (zemljoradnik) feler (njem. Feldscher) vojniki bolniar, lijeniki pomonik; ranarnik, vidar feldbet (njem. Feld polje, Bett krevet) "poljski krevet", vojnika (asnika) postelja za razvlaenje, sklopivi krevet feldcajgmajster (njem. Feldzeugmeister) topniki general u bivoj austrijskoj vojsci feldmaral (engl. fieldmarshal, njem. Feldmarschall) voj. najvii asniki in u Engleskoj; vrhovni vojni zapovjednik u Engleskoj feldmaral (njem. Feldmarschall) najvii vojni in u nekim vojskama, vrhovni zapovjednik vojske; feldmaral-lajtnant (njem. Feldmarschallleutnant) podvojvoda, podmaral

feldruf feldruf (njem. Feld, polje, rufen zvati) voj. odziv, lozinka feldpati (njem. Feldspat) mn. min. glinenci, veoma esti sastojci vulkanskih stijena, kemijski isti su bezbojni, inae obino bijeli ili crveni; lome se u dva pravca: kod jednih ti pravci su meusobno okomiti (ortoklasi), a kod drugih kosi (plagioklasi) feldvebl (njem. feldvvebel narednik) najvii doasniki in u pjeakim, topnikim i inenjerskim jedinicama nekih vojski feldvebl (njem. Feldvvebel) narednik (u bivoj austro-ugarskoj vojsci) feler (njem. Fehler) mana, nedostatak, porok; pogreka felga (njem. Felge) naplatak na automobilskom kotau feliks (lat. felix) sretan felon (gr. felones debela gornja odjea, ogrta) kod pravoslavaca: iroka gornja sveenika odjea bez rukava, nosi se preko stihara i epitrahilja felonija (lat. felonia) vjerolomstvo, izdaja; nekada u Engleskoj: svaki zloin s ubojstvom feloplastika (gr. fellos pluto, plastike vjetina uobliavanja) vjetina klesanja u plutu felozan (lat. fellosus) uan, pun ui fela (njem. falsch nepravilan) port, krivuljasta putanja lopte u portskim igrama feluka (tal. feluca, arh. felukah) mala, duga i uska jedrilica s veslima feljton (fr. feuilleton) podlistak; novinski lanak popularnoznanstvenog, drutvenopolitikog ili knjievnog karaktera feljtonist (fr. feuilletoniste) pisac podlistaka (feljtona) feljtonski (fr. feuilleton) u obliku podlistka, kao to se piu feljtoni, tj. lako, ugodno, zabavno

433

fenakistoskop fema (njem. Vehme) srednjovjekovni tajni sud; nekadanja teroristika tajna organizacija desniarskih njemakih saveza za ubijanje politikih protivnika femicid (lat. femina ena, occidere ubiti) razliita nasilja nad enama; ubojstvo ene, enoubojstvo femina (lat.) ena feminin (lat. femininum) gram. enski rod; rije enskog roda femininski (lat. femininus) enski; gram. enskog roda feminiranje (lat. femininum) fiziol. v. pod maskuliranje feminist (lat. femina) pristaa emancipacije ena; usp. feminizam 1. feministica (lat. femina) pobornica emancipacije ena; usp. feminizam 1 feminizam (lat. femina ena) 1. pokret ena za osloboenje od podreenog poloaja i za izjednaenje u pravima s mukarcima; enskost, enstvenost, enske drai; 2. enske osobine kod mukaraca, osobito kod homoseksualaca Femonoja ki Apolonova, sveenica u Delfima; izumiteljica heksametra kojim su veinom i davana delfijska proroanstva femoralan (lat. femur gen. femoris, femoralis stegno, bedro) anat. bedreni, koji se tie stegna, bedra fen (njem. Fohn, lat. favonius blag zapadni vjetar) 1. jug, topao i vlaan juni vjetar; 2. teh. sprava za proizvoenje zrane struje; elektrini ureaj za suenje kose fenacetin (gr. faino osvjetljavam, lat. acetum ocat) farm. bezbojan kristalni praak, jedan od antipiretika, lijek protiv visoke temperature i glavobolje fenakistoskop (gr. faino iznosim na vidjelo, kiste sanduk, skopeo promatram) v. stroboskop

fenantren fenantren (lat. phenyl-anthracen) kem. aromatini ugljikovodik iz katrana kamenog ugljena fender (engl.) odbojnik, jastuk ili lopta napunjena plutom ili kuinom, visi na brodovima sa strane i slui za ublaavanje sudara pri pristajanju fengofobija (gr. fengos vidjelo, svjetlost, sjaj, fobos strah) med. strah od sjajnih predmeta, znak pseeg bjesnila; otuda i = hidrofobija Fenicija starom vijeku: zemlja na obali Sirije izmeu Libanona i Sredozemnog mora fenicizam (gr. foinix grimiz, grimizna boja) med. male boginje fenika vatra otopina fosfora u sulfidu ugljika; slui za punjenje zrna koja izazivaju poar fenigmus (gr. fainigmos) med. crvenilo koe; sredstvo za izazivanje crvenila koe fenijanizam (engl. Fenians) sustav i naini borbe fenijaca fenijci (engl. Fenians, staroirski fene stanovnik Irske) lanovi revolucionarnog irskog udruenja osnovanog 1861. u Americi kojem je bio cilj otcijepljenje Irske od Engleske i osnivanje samostalne irske republike; svoje ciljeve htjeli su ostvariti krajnje nasilnim sredstvima (ubojstvima, paleima i dr.) feniks (gr. foinix) 1. mit. sunana ptica, mitska ptica starih Egipana koja ivi 500 godina, a zatim se spali na lomai koju sama priredi i iz svog pepela ponovno oivi pomlaena (simbol neega veoma rijetkog, odlinog, neprolaznog i besmrtnog); 2. vrsta japanskih pijetlova koji se odlikuju neobino dugim repom, katkad do 3 m, perje im je raznobojno, nisu ratoborni (uzgajaju se samo radi ukrasa); 3. vrsta mehanikog glazbenog instrumenta, slinog aristonu; 4. est naziv raznih osiguravajuih

434

fenomenogonologij a drutava; 5. feniks-razdoblje u kronologiji razdoblje od 500 godina, petstoljee fenol (gr. faino iznosim na vidjelo, objelodanjujem, pokazujem, lat. oleum ulje) kem. karbolna kiselina, djeluje antiseptiki, vodena otopina (15%) upotrebljava se za dezinfekciju fenologija (gr. fainomai pojavljujem se, logia znanost) biol. znanost o pojavljivanu, grana prirodnih znanosti koja se bavi povremenim (periodinim) pojavama u biljnom i ivotinjskom svijetu, kao i njihovim uzrocima (cvjetanje i datumi u razvoju biljki tijekom godine, datumi seobe ptica, zimskog sna, doba parenja itd.) fenomen (gr. fainomenon pojava, fainomai pojavljujem se) 1. svaka pojava u duhovnom i vanjskom svijetu koja se moe promatrati, osobito teko objanjiva ili rijetka prirodna pojava; udo; 2. sjajna pojava, rijetko sposobna osoba; 3. fil. pojava (za razliku od "stvari po sebi", noumenona) fenomenalan (gr. fainomenon) pojavni; veoma rijedak, vrlo neobian, udnovat; izvanredan (ovjek, uspjeh, djelo itd.) fenomenalizam (gr. fainomenon) fil. filozofski smjer koji ono to je dano u iskustvu smatra "pojavama" (fenomenima) nespoznatljive "stvari po sebi" (Kantov kriticizam, Comteov pozitivizam, Spencerov evolucionizam) fenomenizam (gr. fainomenon pojava) v. fenomenalizam fenomenogenija (gr. fainomenon pojava, gen- korijen od gignesthai postati, nastati, roditi se) postanak, nastajanje pojava fenomenogonija (gr. fainomenon pojava, gonos raanje, roenje, podrijetlo) v. fenomenogenija fenomenogonologij a (gr. fainomenon pojava, gonos raanje, roenje, podrijetlo, logia znanost) nauavanje o na-

fer.omenogr afij a stajanju pojava, osobito pojava bolesti fenomenografija (gr. fainomenon, grafia opis) opis, opisivanje pojava fenomenologija (gr. fainomenon, logia nauavanje) fil. nauavanje o pojavama (za razliku od nauavanja o "stvari po sebi"); znanost o prirodnim pojavama, kao i o pojavama, izraajima, silama itd. duha s obzirom na njihov razvoj i meusobnu vezu fenomenon (gr. fainomenon) fil. pojava; prema Kantu: predmet iskustva (supr. "stvar po sebi" noumenon) fenomenoskopija (gr. fainomenon, skopeo promatram) promatranje pojava fenotip (gr. fainomenon, typos lik, oblik) u znanosti o nasljeu: skup vanjskih, vidljivih osobina ivog bia, za razliku od genotipa, tj. skupa unutranjih, nevidljivih osobina (oboje su samo dvije strane jednog ivog bia, nikakve suprotnosti, budui da se jedno bez drugog ne moe ni zamisliti) fer (engl. fair) besprijekoran, pristojan, astan, poten; fair play it. fer plej (engl.) asna, besprijekorna, potena igra (u klaenju, kockanju, portskim utakmicama i dr.) feragosto (tal. ferragosto) kolektivni godinji odmori u Italiji tijekom kolovoza feral (tal. fanale, ferale) fenjer, svjetiljka ferata (tal. strada ferrata) eljeznica, vlak ferband (njem. Verband) zavoj (na ozljedu) ferbinder (njem. verbinden vezati, spajati) port, zastarjeli nogometni naziv za spojku (ili: polutku), tj. igraa u navalnom redu desno i lijevo od centra ferbl (njem. Farbe boja) hazardna kartaka igra u kojoj je najvanija boja karata

435

fermen fereda (perz.) dugaki plat muslimanki s koprenom za lice ferekratski stih metr. sedmosloni trohejsko-daktilski stih, nazvan po grkom piscu komedija Ferekratesu (oko 430. pr. n.e.) fereta (tal. ferretto) ukosnica ferfolgungsvan (njem. verfolgen slijediti, Wahn ludilo) ludilo proganjanja (bolesnik umilja da ga svi progone) fergazer (njem. Vergaser) teh. rasplinja (dio na motoru koji iz pogonskog materijala proizvodi upotrebljivu plinsku smjesu) fergismajniht (njem. vergiss mein nicht ne zaboravi me) bot. biljka potonica, spomenak, nezaboravak feribot (engl. ferry-boat) velik brod za prijevoz preko rijeke ili kanala; trajekt feriferan (lat. ferrum eljezo, ferre nositi) koji sadri eljezo ferifikacija (lat. ferrificatio) pretvaranje u eljezo, stvaranje eljeza ferijalni (lat. ferialis) koji se tie praznika, odmora; ferijalne kolonije zajednika ljetovanja kolske mladei za vrijeme ljetnih praznika u klimatski zdravim krajevima ih na moru; ferijalni teaj teaj za vrijeme ljetnih praznika (za uenje ili usavravanje u emu) ferije (lat. feriae) dani odmora, odmor; praznici (kolski, sudski) ferit (lat. ferrum eljezo) isto eljezo ferlauf (njem.) graf. tonski prijelaz ferman (perz.) pisana naredba tur. cara, carska dozvola (patent); putna isprava; imenovanje, ukaz fermata (tal.) glaz. znak da oznaenu notu ili stanku treba produiti; nad zavrnom notom: znak zavretka djela fermen (tur.) vrsta kratkog mukog haljetka koji se ne zakopava; izrauje se od sukna i ukraava vrpcama

ferment ferment (lat. fermentum) kem. kvasac, izaziva vrenja (mikroskopski sitna gljiva koja svojim razvojem i umnoavanjem izaziva vrenje); fermentum uentriculi it. fermentum ventrikuli (lat.) med. eluani sok; fermentum morbi (lat.) bolesna tvar fermentabilan (lat. fermentabilis) kem. previrljiv, koji moe previrati, vreti fermentacija (lat. fermentatio) kem. otapanje organskih supstanci u jednostavnije spojeve, vrenje, previranje fermentativan (lat. fermentativus) kem. koji izaziva ili pomae vrenje fermentirati (lat. fermentare) kem. vreti, previrati fermentograf (lat. fermentum kvasac, gr. grafo opisujem) naprave za odreivanje sposobnosti vrenja kod brana fermij (lat. fermium) umjetni radioaktivni kem. element, otkriven 1952. nakon eksplozije hidrogenske bombe; tabl. broj 100, znak Fm fermioni mn. subatomske estice s polovinim kvantnim brojevima spina; usp. fermij fernesa (engl. fairness) estitost, vitetvo fero- (lat. ferrum eljezo) predmetak koji u sloenicma pokazuje odnos dotine rijei prema eljezu feroce it. feroe (tal.) glaz. divlje, burno ferocitet (lat. ferocitas) divljatvo, surovost, okrutnost, krvolonost Feronija staroitalska boica zemlje, zatitnica robova i oslobodenika ferotipija (lat. ferrum eljezo, gr. typos lik, otisak) fotografija izraena na eljeznom limu Ferro (p. Hierro) jedan od Kanarskih otoka; dijeli istonu i zapadnu hemisferu; do 1884. po njemu se raunao poetni (nulti) meridijan, tj. zemljopisna duina ferrum (lat.) eljezo

436

fetalan ferter (njem. Forster) umar (u Slavoniji) fertilan (lat. fertilis, ferre) plodan, rodan fertilitet (lat. fertilitas) 1. biol. plodnost, rodnost; 2. u statistici: broj ivoroene djece na tisuu ena fertirigacija (lat.) gnojenje otopljenim mineralnim ili suspendiranim (neotopljenim, rasprenim) organskim gnojivima u vodi za natapanje ferto (lat. ferre nositi, ferto neka nosi) dio imovine koji katoliki sveenik mora oporukom ostaviti Crkvi feruginozan (lat. ferruginosus) koji sadri eljezo; boje kao hra feruginoze (lat. ferruginosa) mn. med. lijekovi koji sadre eljezo (pomau stezanje i stvaranje krvi) ferula (lat.) 1. bot. trstika; 2. med. daica; 3. kod katolika: biskupski tap ferventan (lat. fervens) revnostan, usrdan, vatren fervidan (lat. fervidus) vreo, usijan; vatren, estok, ljutit; strastven fest (njem.) vrsto, jako festilog (lat. festum, gr. logos) u Katolikoj crkvi: popis blagdana festival (lat. festum, fr. festival) 1. velika sveanost s glazbom; 2. povremena kulturna sveanost (kazalina, glazbena, kinematografska i si.) festivo (tal.) glaz. sveano festum (lat.) svetkovina, sveanost, praznik; post festum (lat.) nakon sveanosti, tj. prekasno festung (njem. Festung) voj. tvrava, utvrda fe (engl. fashionable, njem. fesch) lijep, elegantan (u odijevanju i ponaanju) feta (tal. feta) praznik, blagdan; sveanost, veselje feta (tal. fetta) komad, krika fetacija (lat. foetatio) zool. stvaranje zametka (fetusa) fetalan (lat. foetus, fetus zametak) koji pripada zametku; embrionalan

feti feti (fr. fetiche, port. feitico, lat. facticius pravljen, umjetno nainjen) predmet za koji se vjeruje da u njemu prebiva duh, svaka stvar kojoj se pripisuje neka arobna snaga, npr. kamen, izrezana figura i dr.; neto emu je ovjek pretjerano odan, to oboava fetiizam (fr. fetiche) 1. oboavanje fetia; u seksologiji: izazivanje i zadovoljavanje spolnog nagona na pojedinim dijelovima odjee ili tijela voljene osobe; 2. oboavanje raznih predmeta kod primitivnih naroda; pridavanje natprirodnih svojstava stvarima; pretjerano divljenje nekoj osobi ili stvari fetivi (tal. effetivo) pravi, istiniti, stvarni fetotomija (lat. foetus zametak, gr. tome rezanje) med. v. embriotomija fetpapir (njem. fett mastan) poseban papir u koji se zamataju masni predmeti fetus (lat. foetus) zametak stariji od osam tjedana (do osam tjedana naziva se embrij) fetva (ar.) 1. pravno rjeenje turskog muftije o nekoj spornoj stvari, osobito u sluaju koji nije zakonom predvien; 2. pisano miljenje muftije o tome je li neto u skladu s islamskim vjerskim propisima; 3. potvrda neke presude od strane velikog vezira bez koje se ne moe izvriti smrtna kazna feud (lat. feudum) u sred. vijeku: podaniko dobro, leno, imanje koje su davali u nasljedno vlasnitvo, npr. vladari vitezovima, uz obvezu vjernosti i pomaganja u ratu (osnova srednjovjekovnog drutvenog ureenja) feudalci (lat. feudum) pristae feudalizma i nazadnjatva; osobito: pristae utvrivanja vlasti i povlastica plemstva i velikoposjednika

437

fibrin feudalist (lat. feudum) pristaa feudalizma; poznavatelj feudalnog prava feudalizam (lat. feudum) podanitvo; vlastelinstvo, vlast plemia (oblik ureenja u kojem su seljaci vezani za zemlju koja nije njihova nego pripada plemstvu); privrenost takvom sustavu feudalni (lat. feudalis) vlastelinski; srednjovjekovni, nazadan; feudalno pravo pravo feuda; takoer: svako pravo koje se temelji na zastarjelim shvaanjima; feudalni sustav v. feudalizam feudatar (lat. feudatarius) podanik, vazal feugidron (gr. feugo bjeim, bjeim od, izbjegavam, hydor voda) med. v. hidrofobija fezer (fr. faiseur) izaziva politikih nemira, politiki smutljivac, spletkar; lakta; onaj koji provodi u djelo ije planove, npr. nekog ministra ff. glaz. kratica za fortissimo fiat it. fijat (lat.) neka bude; fiat applicatio it. fijat aplikacio (lat.) neka bude za primjer; fiat justitia, pereat mundus it. fijat justicija, pereat mundus (lat.) neka se vri pravda, makar propao svijet; fiat lux it. fijat. luks (lat.) neka bude svjetlost fiat! (lat.) neka bude; pristaje se, odobrava se; fiat mixtura it. fiat mikstura (lat.) farm. neka bude smjesa, neka se izmijea fiberglass it. fajberglas (engl. fiber vlakno, konac, nit, glass staklo) staklena vuna fibra (lat.) anat. vlakno, ilica; osobito: miino vlakno fibrila (lat. fibrilla) anat. vlakance, ilica u staninom tkivu (miinom i ivanom) fibrin (lat. fibra vlakno) fiziol. bjelanevina zgruane ivotinjske krvne plazme

fibrinogen fibrinogen (lat. fibra vlakno, gr. genkorijen od gignesthai postati, nastati, roditi se) fiziol. vrsta bjelanevine krvne plazme od koje zgruavanjem nastaje fibrin fibrinozan (lat. fibrinosus) v. fibrozan fibroin (lat. fibra vlakno) kem. glavni sastojak svile i prediva insekata uope fibrom (lat. fibra vlakno) med. dobroudna oteklina miinih vlakana, vlaknenik fibrosarkom (lat. fibra vlakno, gr. sarkoma mesna izraslina) med. zloudni (maligni) tumor u organima gdje ima vezivnog tkiva (javlja se kod mlaih osoba) fibrozan (lat. fibrosus) vlaknast, iliast; vlaknovit fibula (lat.) 1. kopa, spona (na haljinama); 2. anat. lisna kost, cjevanica fibulacija (lat. fibulatio) v. infubulacija fier (engl. feature) posebno privlaan novinski lanak, film, roman, novela i si. fifiri (ma. fity-firity mladi vjetrogonja) gizdelin, kico fideikomis (lat. fideicommissum ono to je dano na povjerenje) prav. nepokretna imovina koja po elji oporuitelja prelazi nerazdijeljeno i neotuivo s koljena na koljeno u istoj obitelji, ime se omoguava opstanak te obitelji kroz narataje fideikomisar (lat. fideicommissarius) prav. nasljednik fideikomisa fideizam (lat. fides vjera) fil. nauavanje "iste vjere" koje je odbacivalo svaku vezu vjere, odnosno teologije s filozofijom, nauavanje o vjeri kao najviem obliku spoznaje fidejusio (lat. fidejussio) prav. jamstvo fidejusiv (lt. fidejussivum) prav. pisano jamstvo fidejusor (lat. fidejussor) prav. jamac fidelan (lat. fidelis) vjeran, estit

438

figantropij fidelini (tal.) mn. vrsta vrlo tankih rezanaca fider (engl. feeder) glavni vod za prijenos elektrine energije; u razliitim strojevima: naprava koja dovodi materijal na daljnju obradu Fidija (gr. Feidias) najvei grki kipar iz Atene (oko 500438 pr. n. e.); Periklov suvremenik; pod njegovim je vodstvom podignut Panteon; glavna djela: kipovi od zlata i slonovae Atene Partenos (za Partenon) i Zeusa (za hram u Olimpiji); pren. nedostino velik kipar fiducija (lat. fiducia povjerenje) predavanje stvari na vjeru vjerovniku pod uvjetom da je mora vratiti kad se namiri dug; ugovor kojim se neko pravo prenosi do odreenog roka ili do ispunjenja nekog uvjeta; zalog, hipoteka fiducijar (lat. fiduciarius) prav. privremeni primatelj oporuke koji je, nakon odreenog vremena ili po ispunjenju nekog uvjeta, treba predati drugom (fideikomisaru) FIFA kratica za fr. Federation Internationale de Football Associations = Meunarodni nogometni savez fifikus (njem. pfiffig) lukavac, prepredenjak fifty-fifty it. fifti-fifti (engl. fifty-fifty pedeset-pedeset) podjednako podijeljeno; pola-pola; podjednaka pripadnost; koji imaju jednake izglede (anse); podijeljen na jednaka interesna podruja figa (tal. fico) 1. smokva; 2. pren. aka stisnuta tako da se palac provue izmeu kaiprsta i srednjaka; drati fige "drati palce", tj. navijati za nekoga u nekom natjecanju, eljeti nekome uspjeh figantropija (gr. fyge bjeanje, bijeg, anthropos ovjek) zaziranje od ljudi, nedrueljubivost

Figaro

439

fikcionalizam (tkanine); slikovit, prikazan u prenesenom smislu; glaz. ukraen, uljepan; figurirana glazba v. figuralna glazba figurirati (lat. figurare) praviti, stvarati (figure); prikazivati zorno ili slikovito; praviti figuru, tj. prikazivati se, davati o sebi sliku (dobru ili lou); strati, isticati se, padati u oi; igrati ulogu; sluiti samo radi popunjavanja neke praznine (npr. "on samo figurira"); sluiti kao ukras figurist (lat. figura) 1. osoba koja izrauje figure; 2. plesa koji izvodi figure figurizam (lat. figura) v. tipologija fijaker (fr. fiacre) koija (ime po parikom hotelu "Saint Fiacre" gdje su se koije mogle unajmiti) fijakerist (fr. fiacre) koija na fijakeru fijala (gr. fiala) 1. v. fiola; 2. arhit. iljati tornji na gotikim graevinama (najvaniji ukras gotikog graevinarstva) fijasko (tal. fiasco) velik neuspjeh, propast, slom, bruka (osobito nekog djela na pozornici); pretrpjeti fijasko potpuno propasti u neemu, obrukati se fijumara (tal. fiumara) geol. rjeina, naplavina (suha dolina kroz koju samo povremeno protjee vode) fikcija (lat. fingere izmisliti, fictio izmiljanje, izmiljaj) 1. izmiljaj, zamiljena stvar; 2. u znanstvenom miljenju: pretpostavka ija se nevjerojatnost i nemogunost uvia, ali je ipak od velike vanosti kao pomoni pojam ljudskog razuma, npr. "prazan prostor", "stvar po sebi" itd.; 3. fictio juri it. fikcio juri (lat.) prav. zamiljanje neega to se nije dogodilo kao da se dogodilo (radi donoenja odluke o takvom sluaju) fikcionalizam (lat. fictio) fil. oblik pragmatizma koji smatra da je religija, odnosno pojam Boga, samo fikcija, ali svrhovita i nuna, kao i mnogi

Figaro 1. ime lukavog brijaa u Beaumarchaisovim komedijama "Seviljski brija" (1775.) i "Figarova enidba" (1784.); obradili ih kao opere Mozart (1785.), Rossini (1816) i dr.; pren. okretan posrednik u ljubavnim poslovima; 2. ime velikog parikog konzervativnog lista, osnovanog 1854. figljar (polj.) 1. aljivac; 2. zool. afrika ptica grabljivica iz roda jastreba figura (lat.) 1. lik, oblik; pojava, prilika; crte, slika; stas, rast; lik (u ahu i na novcu); slika na igraim kartama, karta sa slikom; 2. slik. ovjek (za razliku od slike "mrtve prirode"); 3. poet. slikovita predodba stvorena rijeima, slikovit izraz, izraz u slici; 4. glaz. niz meusobno povezanih tonova koji brzo dolaze jedan za drugim, tonovi koji kao ukras opisuju glavni ton, tonski ukras; 5. fil. oblik posrednog zakljuivanja (silogizma); v. silogistike figure; 6. u plesu: pokreti i slike koje izvode plesai figuracija (lat. figurtio) 1. uobliavanje, uoblienje, oblikovanje, davanje oblika; oblik; 2. poet. slikovito prikazivanje, izraavanje u slikama; 3. glaz. mjeavina skladnih i neskladnih akorda; oivljavanje govora ili glazbenog djela figurama figuralan (lat. figuralis) opremljen figurama; figuralna glazba glaz. djela s notama aritmetiki tono odmjerenog tempa, simfonija (za razliku od jednostavne, koralne glazbe) figurant (lat. figurans) kaz. sporedni igra ili plesa, nijema osoba, statist; pren. beznaajna (ili: neutjecajna) osoba figurativan (lat. figurativus) slikovit, izraen u slici, u prenesenom smislu figurator (lat. figura) v. figurist figurina (lat. figura, fr. figurine) figurica, kipi; modna lutka figuriran (lat. figura) ukraen arama, na cvjetove, na cvjetie, s cvjetovima

fikokrom drugi pojmovi i fikcije, npr. pojam due, besmrtnosti due, slobode, savrenstva i dr.; naziv Vaihingerove filozofije "kao da" ("Ais-Ob") fikokrom (gr. fykos alge, chroma boja) zelena tvar u jednostaninim algama fikologija (gr. fykos alga, logia znanost) bot. znanost o algama; usp. alge fikomicete (gr. fykos alga, mykes gljiva) mn. bot. gljive sline algama, biljke ije hife nisu podijeljene poprenim stijenkama, ve izgledaju kao dugake elije (plijesni, krumpirova peronospora i dr.) fiks (lat. fixus) vrst, privren, nepokretan, postojan, stalan; odreden, utvren (za cijenu) fiksacija (lat. fixatia) v. fiksiranje fiksati se uzimati drogu, drogirati se fiksativ (lat. fixativum) sredstvo za uvrivanje (boje, fotografske ploe, otiska) fiksativan (lat. fixativus) koji utvruje, koji uvruje, koji odreuje fiksatoar (fr. fixatoir) sredstvo za uvrivanje, vosak za brkove, pomada fiksaa (fr. fixage) utvrivanje, uvrivanje (boja i dr.) fikser (njem. Fixer) burzovni pekulant; onaj koji se bavi terminskim poslovima fiksin (lat.) nevidljiv praak koji se upotrebljava u kriminalistici za posipanje predmeta kako bi na njima ostali to vidljiviji otisci prstiju, fiksiranje (lat. fixus vrst, utvren) 1. utvrivanje, uvrivanje, odreivanje (stalne plae); 2. utvrivanje (boje, negativa fotografskih slika); usp. fiksirati; 3. neskidanje oiju s koga, piljenje u koga fiksirati (lat, fixus) 1. utvrditi, uvrstiti, odrediti, oznaiti (npr. dan, rok, cijenu i dr.); 2. netremice gledati, piljiti u to, ne skidati oiju s koga; 3. u fotografiji: razvijeni negativ spustiti

440

filakterij u vodenu otopinu natrij-tiosulfata (Na 2 S 2 0 3 ) da bi se zaostali nerazgraeni bromid srebra otopio i uklonio s ploe kako svjetlost ne bi vie na nju djelovala fiksna ideja psih. misao koja se stalno namee bolesnom duhu, misao koja potiskuje sve druge predodbe (simptom bolesnog duha) fiksum (lat. fixum) neto vrsto, sigurno, utvreno, stalno, npr. plaa, prihodi fiktilan (lat. fictilis) zemljan, od zemlje, od gline fiktilije (lat. fictilia) mn. zemljano posue, glineno posue fiktivan (lat. fingere izmisliti, lat. fictivus) zamiljen, izmiljen, tobonji; pretpostavljen; usp. fikcija fikus (lat. ficus) 1. bot. smokva (drvo i plod); 2. med. oteklina na stranjici ili na enskom spolnom organu fil- (filos) predmetak i nastavak u sloenicama sa znaenjem: prijatelj, ljubitelj, pristaa, npr. filozof, frankofil itd. fil-a-fil (fr.) vrsta svilene tkanine u raznim bojama (za enske ljetne haljine) fila (gr. fyle) u staroj Grkoj: pleme, plemenska zajednica fila (njem. fullen puniti, nadijevati) 1. kuh. kosano meso kojim se pune paprike i dr., nadjev filadelfija (gr. filadelfia) bratska ljubav, ljubav prema blinjima; kod nas se vrlo esto upotrebljava u znaenju: prepreden ovjek, prepredenjak, promuuran ovjek filagram (lat. filum nit, konac, gr. gramma crta) vodeni znak na papiru filakterij (gr. fylakterion) 1. straarsko mjesto, straarnica; 2. zapis kao zatita od nesree, hamajlija; 2. idovska hamajlija s deset Bojih zapovijedi koju nose na elu, prsima ili odjei

filaktian filaktian (gr. fylaktikos) koji uva, koji titi, zatitni filalet (gr. fylalethes) prijatelj istine filaletija (gr. filos koji voli, aletheia istina) ljubav prema istini filament (lat. filamentum vlakno, ilica) 1. anat. fina vlakna (kod ila i ivaca); 2. bot. pranika nit filanda (tal. filanda) predionica svile, svilana filandrija (gr. filandria) ljubav prema muu filantrop (gr. filanthropos) ovjekoljubac; filantropi mn. ovjekoljupci, naziv pedagoga XVIII. st. kojima je bilo osnovno pedagoko naelo slobodan prirodni razvoj, a poticaj u radu ljubav prema blinjima (filantropija) filantropija (gr. filanthropia) ovjekoljublje, ljubav prema blinjima filantropinizam (gr. filos prijatelj, ljubitelj, anthropos ovjek) ped. odgojni i nastavni sustav prema kojem osnova odgoja treba biti ista ljudska priroda i prvotni, isto ljudski odnosi, a svrha odgoja pitomaca da postanu praktino korisni, vedri i plemeniti ljudi; usp. filantrop filantropizam (gr. filanthropia) zastupanje filantropije rijeju i djelom filantropomanija (gr. filanthropos ovjekoljubac, mania pomama, strast, ludilo) pretjerano ovjekoljublje filargirija (gr. filargyria) ljubav prema novcu, srebroljublje filarh (gr. fila, archo vladam) u staroj Grkoj: zapovjednik konjanitva u jednoj fili (politikoj zajednici) filatelija (gr. filos koji voli, ljubitelj, ateleia oslobodenost od dravnih pristojbi, a- privativum "bez", telos pristojba) poznavanje i skupljanje potanskih maraka filatelist (gr. filos, a-, telos) skuplja potanskih i dr. maraka; timbrofil filatelizam (gr. filos koji voli, ljubitelj, ateleia oslobodenost od dravnih

441

filetski nameta, a- alfa privativum, telos pristojba) skupljanje potanskih i dr. maraka; strast za skupljanjem potanskih maraka filati (njem. fiillen) kuh. puniti, nadijevati (kosanim mesom), npr. paprike filatorij (lat. filatorium) sprava za odmotavanje i usukivanje svile filautija (gr. filautia) ljubav prema samom sebi, samoljublje = egoizam filaa (fr. filage) predenje; predivo; predionica filc (njem. Filz) pust, pustina, putana tkanina od vlakana, dlake (zeje) i dr. za izradu eira, papua, deka, odjee itd. fild (engl. field polje) port, svi konji koji e sudjelovati u utrci fildi (ar.-tur.) slonova kost, bjelokost fildan (tur.) alica bez ruke za crnu kavu file (fr. filet) 1. mreast enski runi rad; 2. ukras od zlatnih crta na uvezu knjige; 3. kuh. pisana peenka Filemon i Baukida (gr. Filemon, Baukis) mit. mu i ena iz Frigije, poznati po svojoj vjernoj ljubavi; Zeus im je, zato to su ga jednom gostoljubivo primili u svom siromanom domu i ne slutei tko je on, ispunio elju da u dubokoj starosti zajedno umru; nakon smrti Filemon je pretvoren u hrast, a Baukida u lipu filen (fr. filin) tehnol. vrsta tkanine od eljane vune fileue (njem. Schuh cipela) cipele s podstavom od pustine (filca) fileti (tal. filetto koni, nit) mn. vrlo tanke trake usoljenog ribljeg mesa filetian (gr. fyle pleme) koji se tie plemena, plemenski; koji pokazuje povijest razvoja filetirati (fr. fileter) ukraavati zlatom; usp. file 2. filetski (gr. fyle pleme) v. filetian

filfeder

442

film Filipi (gr. Filippoi, lat. Philippi) grad u makedonskoj Trakiji to ga je osnovao Filip Makedonski; Filipi su poznati po pobjedi rimskih vojskovoa Antonija i Oktavijana nad Brutom i Kasijem (42. pr. n. e.) filipika (gr. Filippos) 1. naziv za otre govore atenskog govornika Demostena protiv makedonskog kralja Filipa II. (359336 pr. n. e.) kojima je utjecao na Grke da mu se ne pokore; 2. naziv za Ciceronove govore protiv Antonija; 3. pren. ustar govorniki napad filir (mad. filler) stoti dio krune (najsitniji austrougarski novac); danas u Maarskoj: stoti dio forinte filirati (fr. filer) 1. presti, izraivati mreastu tkaninu; u proizvodnji svile: upredati; 2. glaz. jedan ton izdrati pjevajui koliko dah podnosi; 3. u kartama: varati, podmetnuti kartu; gustirati polako otkrivajui svoje karte filistar (hebr. Plischthi) ovjek ograniena duha (iji duhovni ivot ne prelazi granice njegovih animalnih potreba i samozadovoljstva); u studentskom argonu: podrugljiv naziv za graane i sve koji nisu studenti (izraz nastao prema Filistejcima, ratobornom nesemitskom narodu u jugozapadnoj Palestini koji je dugo ratovao s Izraelcima) filistarstvo (hebr.) malogradanstvo; usp. filistar Filisteja (gr. Palaistine, hebr. Peliti) juni dio sirijske obale (u stara je vremena esto mijenjao granice) Filistejac pripadnik nesemitskog naroda najblieg susjeda nekadanjim Izraelcima filiti (gr. fyllon list, lithos kamen) mn. geol. okamenjeno lie biljaka, otisci lia film (engl. film) tanka i njena koica, opna; u fotografiji: 1. tanka ploa od

filfeder (njem. F'iillfeder) naliv-pero filharmonija (gr. filos, harmonia sklad) 1. ljubav prema glazbi; 2. udruenje glazbeno kolovanih osoba radi njegovanja glazbe i izvoenja simfonijskih i koncertnih programa filhelen (gr. filos, Hellen Grk) prijatelj Grka (ime onih koji su 1821. pomagali Grke u borbi za slobodu i samostalnost) filhelenizam (gr. filos, Hellen Grk) prijateljstvo, ljubav prema Grcima filiforman (lat. filum nit, konac, filiformis) koji je kao nit, vlaknast filigran (fr. filigrane, lat. filum konac, nit, ica, granum zrno) 1. umjetniki, obino ukrasni (ornamentalni) mreast predmet od zlatne ili srebrne ice; 2. vodeni znak na papiru, na novanici; filigranski papir fini papir s utisnutim mreastim arama, uzorcima filigranirati (lat. filum nit, ica, granum zrno) izraivati filigrane filijacija (lat. filiatio) 1. odnos djece prema roditeljima, obvezatnost djece; 2. poslunost redovnika prema poglavaru reda; 3. prav. podrijetlo; filijacijska proba dokaz o istoi plemikog podrijetla filijala (lat. filia ki) trg. podrunica, ogranak nekog poduzea, ustanove ili banke filijatar (gr. filos prijatelj, koji voli, iatros lijenik) prijatelj lijenitva filing-maina (engl. filling, gr. mechane) sprava koja pri izradi stupe presijeca svilu u odreenim duinama filioque it. filiokve (lat.) teol. formula u "Vjerovanju" Rimokatolike crkve koja iskazuje da Duh Sveti izlazi "od Oca i Sina" (ex Patre et Filio), dok pravoslavne Crkve vjeruju da izlazi samo od Boga Oca

filmogenian celuloida premazana slojem elatine u kojoj je ravnomjerno raspren prah bromida srebra; 2. dugaka celuloidna vrpca na koju se brzo snima, jedna za drugom, vrlo mnogo slika koje ine scensku cjelinu (kinematografsko djelo) filmogenian prid. prikladan da dobro izgleda na filmskoj slici filmografija popis filmova po datumima premijera, po autorima ih po producentskim poduzeima i si. filmologija (engl. film opna, membrana, gr. logos govor) znanost o filmu filmoteka (engl. film, opna, membrana, gr. theke spremnica) zbirka filmova, spremite filmova filoblasti (gr. fyllon list, blastos klica) mn. bot. biljke kod kojih se pri klijanju javljaju dva (dikotiledone) ili vie (polikotiledone) klicinih listia filobus (tal. fila ica) elektrini omnibus s gornjim vodom; trolejbus filodendron (gr.) bot. ukrasna sobna biljka s velikim rupiastim listovima filodij (gr.-lat. phyllodium) proirena peteljka lista koja obavlja funkciju tzv. plojke filodoksija (gr. filodoxia) slavoljublje, astoljublje filofagi (gr. fyllon list, fagein jesti, derati) mn. zool. listojedi, osobito porodica tobolara filofizik (gr. filos, fysis priroda) prijatelj prirode, prirodnjak filogeneza (gr. fylon pleme; rod, vrsta, genesis postanak) biol. razvoj vrste; geoloki razvoj biljnih i ivotinjskih vrsta, rodova, porodica i klasa; supr. ontogeneza filogenija (gr. fylon, gen- korijen od gignesthai postati, nastati) znanost o filogenezi, povijest razvoja biljnih i ivotinjskih oblika, znanost koja na osnovi paleontologije, usporedne anatomije, ontogenije i biokemije

443

filopedija objanjava razvoj biljnih i ivotinjskih vrsta filogin (gr. filogynos) ljubitelj ena; supr. mizogin filoginija (gr. filogynia) ljubav, strasna naklonjenost prema enskom spolu; supr. mizoginija filogonija (gr. filogonia, filos koji voli, gonos potomak, mladune) ljubav prema djeci, ljubav prema potomcima filoidan (gr. fyllon list, eidos izgled, oblik) bot. slian listu, listolik filokalija (gr. filokalia) ljubav prema onome to je dobro, asno, etino filoksenija (gr. filoxenia) ljubav prema tudincima, strancima, gostoljubivost filoksera (gr. fyllon list, xeros suh) zool. lisna u, trsov uenac (Philoxera vastatrix), tetnik koji unitava vinograd suei lozino lie filolog (gr. filologos) onaj koji prouava jezik, koji utvruje i opisuje jezine injenice filologija (gr. filologia ljubav prema uenosti i knjievnosti, bavljenje time) znanost iji je zadatak iznijeti i opisati jezine injenice, znanost o jeziku filoloki (gr. filologos jezini, koji se tie filologije, koji pripada filologiji filomela (gr. filos, melos melodija) glaz. violina koja ima 4 eline ice (u obliku male viole) filomimeza (gr. filos, mimesis oponaanje) sklonost oponaanju drugih filomuz (gr. filo-musos) prijatelj muza, tj. prijatelj, ljubitelj umjetnosti filon (gr. fyllon) 2. bot. list, osobito: aini listi filon (gr. fylon) 1. pleme, rod, vrsta filonus (gr. filos, oinos vino) ljubitelj vina, veseli brat filopatrija (gr. filos, patra domovina) ljubav prema domovini, domoljublje filopedija (gr. filos, pais gen. paidos djeak) ljubav prema djeacima, to jest djeci i odgoju

filopodi filopodi (gr. fyllon list, pus gen. podos noga) mn. zool. listonoci (skupina najjednostavnije graenih rakova) filopolemian (gr. filo-polemos koji voli rat, ratoboran) koji voli polemizirati filopozija (gr. filoposia) ljubav prema piu, odanost pijanevanju filopsihija (gr. filopsychia) ljubav prema ivotu; plaljivost filoristija (gr. filoristia strast za odreivanjem pojmova, filos, orizein ograniiti, pojmovno odrediti) sklonost objanjavanju do potankosti, cjepidlaenje, sitniarenje filosarkija (gr. filos, sarx gen. sarkos meso) ljubav prema mesu, sklonost putenom uivanju filosemit prijatelj idova, protivnik antisemitizma filosomatija (gr. filos, soma gen. somatos tijelo) ljubav prema tijelu, pretjerivanje u njezi tijela filostorgija (gr. filostorgia) njena ljubav, zaljubljenost filotaksija (gr. fylotaxis) bot. dio morfologije bilja koji istrauje pravilnosti u rasporedu listova na stabljici filotehnija (gr. filotechnia) ljubav prema umjetnosti filoteknija (gr. filos, teknon dijete, filoteknia) ljubav prema djeci filoti (tal. filotti) mn. veliki koralji filotimija (gr. filotimia) astoljublje; natjecanje filozof (gr. filosofos prijatelj mudrosti) mudrac, mudar ovjek, ovjek koji se posvetio istraivanju istine o svijetu i ivotu, koji se bavi filozofijom, koji se bavi apstrakcijama; student filozofije (na sveuilitu); pren. zamiljen, rastresen ovjek, ovjek ije je misli i rijei teko razumjeti; v. filozofija filozofem (gr. filosofema) pitanje iz podruja filozofije, filozofsko naua-

444

filtromanija vanje (ili: tvrdnja, miljenje, promatranje) filozofija (gr. filosofia ljubav prema mudrosti) mudrost, znanstveni rad na izgraivanju opeg pogleda na svijet i sam taj pogled na svijet; prema tome: najvii oblik drutvene svijesti, znanost o najopenitijim zakonima kretanja i razvoja prirode, drutva i ljudskog miljenja; osnovno pitanje filozofije je pitanje odnosa izmeu miljenja i bia (subjekta i objekta), duha i materije te ispitivanje uzroka i principa stvari; usp. materijalizam, idealizam; pren. mudrovanje filozofirati (gr. filosofein) baviti se filozofijom, umovati, misliti i istraivati istinu o svijetu i ivotu; teiti za spoznavanjem putem istraivanja, odreivanja i povezivanja pojmova; pren. mudrovati filozofist (gr. filos, sofia) tobonji filozof, nazovifilozof filozofizam (lat. philosophismus) tobonja filozofija, nazovifilozofija filozofski (lat. philospophicus) koji se tie filozofije, koji pripada filozofiji; filozofska propedeutika znanosti koje se smatraju uvodom i pripremom za prouavanje filozofije (logika i psihologija); fdozofska kola uenici i sljedbenici nekog filozofa koji pod njegovim posrednim ili neposrednim utjecajem dalje rade u njegovom duhu filozoja (gr. filozoia) v. filopsihija filtar (lat. filtrum) cjedilo (naprava kojom se tekuina isti od vrstih djelia i klica) filtracija (lat. filtratio) cijeenje, procjedivanje, proiavanje cijeenjem filtrat (lat. filtrum) procijeena tekuina, cijeenjem proiena tekuina filtrirati (lat. filtrare) cijediti, procijediti, proistiti cijeenjem filtromanija (gr. filtron ljubavni napitak, mania pomama, ludilo) ljubavno

fima

445

fini financije (lat. fini, granica, kraj, financia) mn. 1. dravni prihodi, dravno gospodarstvo, dravna imovina; 2. imovinsko stanje pojedinca, novane prilike, gotovina, gotov novac; 3. znanost o dravnim prihodima i dravnom gospodarstvu financijer (fr. fmancier) 1. financijski slubenik; 2. poznavatelj znanosti o financijama; 3. onaj koji radi s novcem, bankar; 4. onaj koji podupire neki posao financijski (fr. financiel) prihodni, koji se tie prihoda; koji se tie novca, novani financirati (fr. financer) plaati; praviti financijske operacije; davati novac za neki posao fine (tal. fine, lat. fini) glaz. kraj Finej (gr. Fineus) mit. kralj u Salmidesu u Trakiji; ubio je vlastitu djecu te su ga bogovi kaznili sljepoom finesa (fr. finesse) finoa, njenost, istananost, osjetljivost; neto osobito fino i tono (izraeno, iskazano itd.); lukavost finfciger (njem. fiinfzig pedeset) pedesetogodinjak, ovjek od pedeset godina Fingalova pilja glasovita pilja u kotskoj na hebridskom otoiu Staffa, jedna od najljepih u Europi fingiran (lat. fingere izmisliti) izmiljen, zamiljen, pretpostavljen, prividan, tobonji, fiktivan; fingirana mjenica mjenica s potpisima nepostojeih osoba fingirati (lat. fingere) izmisliti, izmiljati, zamisliti, zamiljati; praviti se, lano predstavljati finik (gr. foinix) datulja; palma fini (lat.) kraj, svretak; cilj, krajnji cilj, svrha finissimo (tal.) najfinije, vrlo fino (skraeno ff) fini (eng. finish) kraj, zavretak; port, zavrni dio utrke, zavrna borba

bezumlje izazvano ljubavnim napitkom fima (gr. fyma izraslina) med. svaka oteklina koe, osobito ljezdana oteklina fimacija (gr. fyma izraslina, lat. phymatio) med. mala izraslina, iri fimata (gr. fyma) mn. med. v. fima fimatian (gr. fyma izraslina) med. oteen, s oteklinom; v. fima fimoza (gr. fimosis suenje, zatvaranje nekog otvora na ljudskom tijelu) med. suenost kapice (mukog uda); phimosis feminarum it. fimozis feminarum (lat.) suenost materninog kanala fin (fr. fin, njem. fein) tanak, njean; sitan; odlian, odabran, ist; prepreden finalan (lat. fini granica, kraj, svrha, finalis) zavrni, krajnji, konani; svrsishodan, svrni (v. kausa finalis); gram. namjerni; finalna konjunkcija namjerni veznik; finalna ili namjerna reenica ona zavisna reenica koja izrie namjeru ili cilj radnje glavne reenice, npr.: Doao sam kako bih te savjetovao finale (lat.) 1. zavretak, kraj; 2. glaz. zavrni dio, zavrna pjesma; zavrni stavak u viestavanom glazbenom djelu; zavrni dio opernog ina; 3. port, zavrna borba ili utakmica, zavrna runda u natjecanju finalitet (lat. fmalitas) fil. svrsishodnost, svrhovitost, odreenje svrhe; supr. kauzalitet finalizam (lat. fini kraj, finalis) fil. nauavanje da je svako zbivanje, i u psihikoj i u biolokoj stvarnosti, odreeno nekim ciljevima i svrsishodnou finalmente (tal.) napokon, konano financ (lat. fini granica, kraj, fr. finance) porezno-carinski straar, utjeriva poreza

finit finit (tal. finire) dovriti, dokrajiti; zavriti, prestati finitizam v. finizam finito (tal.) trg. zakljuak rauna finizam (lat. fini kraj) fil. nauavanje o ogranienosti ili konanosti svijeta finta (tal. finta, lat. fingere) 1. pretvaranje, licemjerje; 2. prijevara, podvala, lukavstvo; 3. maevalaki trik, tobonji udarac fioco it. fjoko (tal.) glaz. slabo, tiho fioka (mad. fiok) kutija na izvlaenje (u stolu ili ormaru), ladica fiola (gr. fiale duboka asa) trbuasta staklena posuda s dugim i uskim grliem (upotrebljava se u kemiji, a slui za uvanje tekuina koje lako isparavaju i onih koje treba uvati od zraka i vlage) fioritura it. fjoritura (tal.) glaz. v. koloratura firanga (njem. Vorhang) prozorska zavjesa fircig (njem. vierzig) etrdeset (u kar* takoj igri "naps": kralj i dama adutove boje) firciger (njem. Vierziger etrdesetak) med. vrsta konog ekcema koji nije na zaraznoj osnovi, javlja se osobito kod male djece koja se ne hrane majinim mlijekom (nazvan po tome to obino traje 40 dana) firer (njem. Fiihrer) voda firhendig (njem. vier etiri, Hand ruka) etveroruno (kad sviraju na glasoviru dvije osobe istodobno kompoziciju pisanu za etiri ruke) firkin it. ferkin (engl.) engleska mjera za pivo = 40,89 1 firma (tal.) ime pod kojim neki trgovac vodi svoj posao,, daje potpise i pod kojim se vodi u sudskom registru; natpis nad vratima trgovine, gostionice i si.; trgovaka kua firmament (lat. firmamentum) nebeski svod, zvjezdano nebo

446

fiskus firmati (lat. firmare) kod katolika: utvrditi u vjeri, konfirmirati, krizmati firmirati (tal. firmare) trg. potpisati firmu, potpisivati firmu firmitet (lat. firmitas) vrstina, jakost, trajnost; ustrajnost, postojanost firn (fr.) kristalasta zrnata masa leda, viegodinji planinski snijeg zrnate strukture firnis (njem. Firnis) kem. uljasta ili smolasta tekuina koja, kad se u tankom sloju namae na tvrde predmete (drvo, kovinu, kamen i dr.), otvrdne i titi ih od vlage i zraka first (njem. Fiirst = vorderster) knez vladar (titula) firtl (njem. Viertel) gradska etvrt; okrug firtlue (njem. Viertelschuh) "etvrtcipele" (vrlo plitke, obino enske cipele fisilan (lat. findere cijepiti, fissilis) koji se daje cijepiti, cjepljiv fisilitet (lat. fissilitas) cjepljivost fisk (lat. fiscus) v. fiskus fikal (lat. fiscalis) zastupnik dravne blagajne; dravni pravobranitelj (usp. fiskus); kod nas i u znaenju odvjetnik, advokat [fikal) fiskalni (lat. fiscalis) koji se tie dravne blagajne, koji pripada dravnoj blagajni, koji ide u korist dravne blagajne; fiskalna godina proraunska godina fiskarij (lat. fiscarius) dunik dravnoj blagajni; zakupac dravnog prihoda fiskonija (gr. fyskon, lat. physconia) med. nadimanje, nadutost trbuha ili nekog drugog organa fiskultura (gr. fysis priroda, lat. cultura njegovanje) portske vjebe kojima je cilj razvijanje i jaanje tijela kao uvjet za odravanje dobrog zdravlja fiskus (lat. fiscus) 1. blagajna nekog ureda ili ustanove; 2. u doba rim. careva: carska privatna blagajna (za

fistaa razliku od erara, tj. dravne blagajne); 3. danas: dravna imovina, dravna blagajna; 4. drava kao privatnopravna osoba, u poloaju obinog graanina fistaa (fr. fustage) ambalaa (prazne bave, prazni sanduci, prazne vree i si.) fistula (lat. fistula cijev; frula) 1. svirala od trske; 2. med. uplji ir, gnojan otvor na koi; 3. glaz. usiljeno visok i tanak glas (kao na svirali od trske) = falset fistulirati (lat. fistula cijev; frula) govoriti ili pjevati iz fistule fistulografija (lat. fistula cijev; otvor, gr. grafein pisati) med. lijeniki postupak oko prouavanja fistule kako bi se doznali uvjeti pod kojima se moe obaviti operacija fistulozan (lat. fistulosus) cjevast, upljikav; oblika fistule fisura (lat. fissura) rascjep, pukotina fibajn (njem. Fischbein) riblja us, ronata ploa iz kitovih usta, sipovina, riblja kost (slui za izradu eljeva, raznih sitnih ukrasa i dr.) figret (njem. Fisch riba, Grate riblja kost) rebrasta tkanina, tj. tkanina u kojoj niti teku po uzoru na riblji kostur fii (fr. fichu) rubac (osobito: trokutasti enski rubac koji prekriva ramena) fikal (lat. fiscalis) v. fikal; pren. lukav ovjek, mudrija fiku vinoto(a); kod pijanki: osoba zaduena da ae budu uvijek pune fipaprika (njem. Fisch riba) riblji paprika fitran (njem. Fisch riba, Tran ulje) riblje ulje fit (engl.) port, pripravan, pripremljen (npr. konj za trku) fitalija (gr. fytalia) sadnja, zasaivanje, doba sadnje (biljaka) fitaurari (amh.) general (u etiopskoj vojsci)

447

fitoliti fiteumakola (gr. fyteuma nasad, posaeno drvo, posaen grm, kolla ljepilo) biljno ljepilo fiting (engl. fitting) sitni dio nekog ureaja ili instalacije fitness it. fitnis (engl.) sposobnost, zdravlje, dobra tjelesna spremnost fito- (gr. fyton) predmetak u sloenicama sa znaenjem: biljka, biljni fitoaleksini (gr. fyton biljka, alexo branim) izluevine biljnih stanica za obranu od nametnika fitobiologija (gr. fyton, bios ivot, logia znanost) znanost o ivotu (biologija) biljaka fitofag (gr. fyton, fagein derati, jesti) biljoder, biljojed fitofiziologija (gr. fyton, fysis priroda, logia znanost) znanost o zakonima biljnog ivota fitogen (gr. fyton, gen- korijen od gignesthai postati) ono to stvara biljku, biljna tvar; fitogeni mn. minerali koji su nastali od biljaka (kameni ugljen, treset i dr.) fitogenian (gr. fyton, gen- korijen od gignesthai postati) koji je nastao od biljaka, biljnog podrijetla fitogeografija (gr. fyton, geografia) znanost o rasprostranjenosti biljaka na Zemlji, biljna geografija fitoglifi (gr. fyton, glyfo dubem, urezujem) mn. kamenje s otiscima biljaka fitognomonika (gr. fyton, gnomonikos oevidan, shvatljiv) poznavanje biljaka i njihove vrijednosti prema njihovoj vanjtini i njihovom izgledu fitognozija (gr. fyton, gnosis poznavanje) prirodopis bilja fitograf (gr. fyton, grafo opisujem) opisiva bilja fitografija (gr. fyton, grafo opisujem) v. fitologija fitokemija (gr. fyton, chemeia) biljna kemija fitoliti (gr. fyton, lithos kamen) mn. biljne okamine

fitologija fitologija (gr. fyton, logia znanost) opisivanje bilja, znanost o bilju = botanika fitomorfi (gr. fyton, morfe oblik) mn. kamenje sa arama slinim biljkama fitonimija (gr. fyton, onyma ime) davanje naziva biljkama fitonomija (gr. fyton, nomos zakon) fiziologija biljaka fitopaleografija (gr. fyton, palaios star, grafia opis) opis pretpotopnih biljaka fitopaleontologija (gr. fyton, palaios star, on bie, logia znanost) v. paleontologija fitopatologija (gr. fyton, pathos bolest, logia znanost) znanost o bolestima i uzrocima bolesti biljaka fitosociologija (gr. fyton, logia znanost, lat. socius drug) znanost koja ispituje, prouava meusobne odnose biljaka fitoterapija (gr. fyton, therapeia njega, lijeenje) lijeenje biljaka, biljno lijenitvo fitotipoliti (gr. fyton, typos otisak, lithos kamen) otisci biljaka na kamenju fitotoksin (gr. fyton, toxon strijela, otrov) otrov koji sadre u sebi neke biljke (npr. neke gljive, ricinus i dr.), biljni otrov fitotomija (gr. fyton, tome rezanje) anatomija biljaka fitotopologija (gr. fyton, topos mjesto, logia znanost) znanost o mjestima povoljnim za rast i razmnoavanje biljaka fitotrofija (gr. fyton, trofe prehrana, hrana) prehranjivanje biljaka, uzgoj biljaka fitotropija (gr. fyton, tropos okret) preobraavanje biljaka, vjetina mijenjanja i krianja biljaka fitozoe (gr. fyton, zoon ivotinja) mn. zool. biljke-ivotinje

448

fizijatrija fiturgija (gr. fyton, ergon posao, djelo, rad) znanost o sadnji biljaka Fiume (lat. flumen rijeka) talijanski naziv za hrvatski grad Rijeku; Fijuma fiveshooter it. fajvuter (engl.) vrsta revolvera sa pet cijevi fiz-harmonika (gr. fysao puem, harmonike) glazbeni instrument slian orguljama; tonove proizvode metalni jezici koje pokree vjetar fiza (gr. fysa) med. vodeni mjehur fizagog (gr. fysa nadimanje, vjetar, ago odvodim) med. lijek protiv nadimanja i vjetrova; karminativ fize (fr. fusee) voj. upalja bombe; raketa fizelaa (fr. fuselage) okosnica, kostur zrakoplova; skup svih poprenih i uzdunih rebara i veza trupa i krila zrakoplova fizema (gr. fysema) med. nadimanje, napuhanost, nadutost fizeter (gr. fyseter) mijeh za puhanje, osobito u orguljama fizeza (gr. fysesis puhanje) med. v. fizema fiziautokracija (gr. fysis priroda, autos sam, kratos jaina, vlada) samovladavina prirode, ljekovita mo prirode fiziar (gr. fysis) prirodnjak koji se bavi fizikom fiziki (gr. fysikos) prirodni, utemeljen u prirodi; osjetilni, tjelesni, puteni; fizika nemogunost ono to je po prirodnim zakonima neizvedivo; fizika potreba prirodna potreba (glad, e i dr.); supr. psihiki; fizikalan koji spada u fiziku, koji se tie fizike fizijatar (gr. fysis priroda, iatros lijenik) prirodni lijenik, onaj koji se poglavito oslanja na ljekovitu mo same prirode fizijatrija (gr. fysis priroda, iatreia lijeenje) prirodno lijeenje, ljekovita mo prirode

fizik

449

fiziokrati znaenju i ivotinje, biljke, predjela i si.) kao izraz unutranje osobitosti; posebno: crte, graa lica (ukoliko izraava trajne prirodne osobine duha), izraz lica fiziognomika (gr. fysis, gnomon poznavatelj) tumaenje (ili: itanje) crta lica, znanost koja po crtama lica, kretnjama, gradi i dranju tijela zakljuuje o duevnim osobinama ljudi fiziognomist (gr. fysiognomon) onaj koji moe raspoznati duevne osobine ovjeka po crtama njegovog lica fiziognotip (gr. fysis, gnomon poznavatelj, typos otisak, lik) crta lica, naprava za brzo snimanje crta lica i izradu poprsja fiziognotipija (gr. fysis, gnomon poznavatelj, typos otisak, lik) automatsko snimanje prirodnih objekata fiziogonija (gr. fysis, gignomai nastanem, postanem) povijest prirode, znanost o postanku prirode fiziograf (gr. fysis, grafo piem, biljeim) med. naprava koja istodobno biljei i kontrolira rezultate devet raznih funkcija ljudskog tijela: otkucaje srca, koliinu kisika u pluima i tjelesnim stanicama, komplikacije u mozgu i dr. fiziografija (gr. fysis, grafia opis) opisivanje, opis prirode fiziokeramika (gr. fysis, keramike lonarstvo) izraivanje medaljonskih slika prema fotografijama fiziokracija (gr. fysis, kratos jaina, snaga, vladavina) vladavina (ili: snaga, sposobnost) prirode fiziokrati (gr. fysis, kratos jaina, snaga) ekonomisti fiziokratizma; prema njima je proizvodan samo rad u podruju poljoprivrede, tj. samo se u njoj proizvodi viak vrijednosti; u svojim teorijama (Quesnay 16941774) dali su prvo sustavno shvaanje kapitalistike proizvodnje

fizik (lat. physicus) lijenik kojega postavlja dravna vlast za nadzornog lijenika (u gradu ili okrugu) fizika (gr. fysis priroda, theoria fysike znanstveno istraivanje prirode, biti stvari) znanost o prirodi uope; u uem smislu: znanost o zakonima prirodnih pojava ukoliko ove nisu izazvane organskim ili kemijskim silama, dakle, znanost o energiji u njezinim razliitim oblicima (danas je teko povui granicu izmeu fizike i kemije) fizikalni (gr. fysike) koji se tie fizike, koji spada u fiziku; fizikalna terapija lijeenje prirodnim sredstvima: kupanjem, masaom, oblozima i dr. fizikat (lat. physicatum) djelokrug i podruje fizika fizikoteologija (gr. fysikos prirodni, Theos Bog, logia nauavanje) fil. prirodno nauavanje o Bogu, pokuaj da se na osnovi svrhovitosti u prirodi zakljui da postoji i prvi uzrok toga poretka, tj. Bog; fizikoteoloki dokaz o postojanju Boga teol. dokaz da postoji Bog na osnovi postojanja svrhovitosti u prirodi koju je mogao stvoriti samo apsolutno savren Um, tj. Bog (usp. teodiceja) fizileta (fr. fusillette) raketica fizilir (fr. fusil puka) voj. strijelac, vojnik-pjeak fizio- (gr. fysis) predmetak u sloenicama sa znaenjem: priroda fiziofilozofija (gr. fysis, fylosofia) filozofija prirode fiziogenija (gr. fysis, gen- korijen od gignesthai postati, nastati, roditi se) v. fiziogonija fiziognom (gr. fysiognome koji sudi o prirodi ili o prirodnom svojstvu, koji prosuuje o karakteru ovjeka iz prirode njegove grae, osobito iz crta lica) v. fiziognomist fiziognomija (gr. fysis, gnomon poznavatelj) vanjski izgled ovjeka (u irem

fiziokratizam

450

fizospazam nje koje tei za gotovo fotografski vjernim reproduciranjem predmeta crtanja (osobito kod primitivnih naroda) fizioskop (gr. fysis, skopeo promatram) instrument koji prikazuje prirodna bia u veoma poveanim slikama fizioteleoloki (gr. fysis, telos svrha, logos rije) koji se temelji na svrhovitom ureenju prirode; fizioteleoloki razlozi vjere razlozi (opravdanja) vjere utemeljeni na svrhovitosti u prirodi; fizioteleoloki dokaz v. fizikoteoloki dokaz pod fiziko teologija) fizioterapija (gr. fysis, therapeia njega, lijeenje) lijeenje prirodnim sredstvima (kupanjem, masaom, oblozima i dr.) fiziotip (gr. fysis, typos otisak, lik) v. fiziognotip fiziotipija (gr. fysis, typos otisak, lik) v. fiziognotipija fiziozofija (gr. fysis, sofia mudrost) prirodna mudrost fizocefal (gr. fysa vjetar, nadutost, kefale glava) med. skupljanje zraka, nadutost u glavi fizocela (gr. fysa vjetar, nadutost, kele bruh, kila) med. v. pneumatocela fizocelija (gr. fysa vjetar, nadutost, koilia trbuna upljina, trbuh) med. nadutost trbuha, nadimanje fizodes (gr. fysodes, fysa vjetar, nadimanje, eidos oblik) med. v. emfizem fizognozija (gr. fysis, gnosis poznavanje, spoznaja) poznavanje prirode, prouavanje prirode fizometra (gr. fysa nadutost, metra maternica) med. nadutost maternice fizonkus (gr. fysa vjetar, nadutost, onkos masa) med. oteklina ispunjena zrakom fizospazam (gr. fysa, spasmos gr) med. gr izazvan zrakom (vjetrovima)

fiziokratizam (gr. fysis, kratos jaina, snaga) 1. fil. shvaanje po kojem je cjelokupan ivot ljudi, socijalni i politiki, potinjen zakonima koje je postavila sama priroda; 2. u ekonomiji: teorija po kojoj jedino priroda proizvodi vrijednosti i zbog ega samo one radinosti koje su neposredno vezane za zemlju (zemljoradnja, umarstvo, rudarstvo i ribarstvo) imaju proizvodni karakter; budui da jedino zemljoradnja daje ist prinos, treba postojati samo jedan porez koji bi plaala ova proizvodna radinost jer izvan nje nema bogatstva (fiziokratski ili agrikulturni ekonomski sustav) fiziologija (gr. fysiologia) 1. prvobitno: znanost o prirodi {fizika); 2. sada: znanost o prirodnim zbivanjima, procesima u organizmima biljaka (fitofiziologija) te ivotinja i ovjeka (zooftziologija); opa fiziologija bavi se pojavama svojstvenim svim ivim biima; specijalna fiziologija prouava vegetativne funkcije ivotinjskog tijela koje su zajednike s funkcijama biljke (prehrana, disanje, razmnoavanje) i animalne radnje svojstvene samo ivotinji (kretanje, osjeaje, mo predoavanja) fizioloka psihologija psihologija koja prouava duevne, psihike pojave u vezi s fiziolokim pojavama i na osnovi fizolokih pojava; osnivai: E. H. Weber, G. T. Fechner i osobito W. Vundt fiziomonizam (gr. fysis, monos jedini) fil. monizam koji smatra prirodu kao jedino to stvarno postoji; supr. teomonizam fizionomija (gr. fysis, nomos zakon) znanost o prirodnim zakonima fizioplastika (gr. fysis, plastike vjetina uobliavanja) 1. umjetno stvaranje oblika; 2. umjetno zamjenjivanje dijelova tijela; 3. primitivno crta-

fizostigmin fizostigmin kem. otrov koji se nalazi u plodu biljke Physostigma venenosum; u medicini se upotrebljava za suavanje zjenica, protiv ivanih bolova, osobito protiv trbunih greva kod konja; uroenici njime truju svoje strijele fizotoraks (gr. fysa vjetar, nadutost, thorax prsni ko) med. nadutost plua i prsne upljine (zbog nagomilanosti zraka) fjaka tal. (fiacca) malaksalost, klonulost; nevoljkost, tromost fjanketan (tal. fianca) sa strane, s boka (udarac, napadaj) fjord (dan.) dugaak, a uzak morski zaljev na obalama polarnih podruja te u Norvekoj fjorentinac (tal. fiorentino) iroki slamnati eir flagelacija (lat. flagellatio) bievanje flagelanti (lat. flagellantes) lanovi katolikog reda u XIII. i XIV. st. koji su sebe povremeno javno bievali radi kazne za grijehe flagelirati (lat. flagellare) bievati, ibati flagellata (lat.) mn. zool. biai (praivotinje s dugakim, nitastim protoplazmatinim izraslinama) flagicij (lat. flagitium) prav. sramno djelo, neasno djelo flagitacija (lat. flagitatio) veliko moljenje, zahtijevanje, opominjanje flagrancija (lat. flagrantia) ar, vatra; oitost, oevidnost, oiglednost flagrantan (lat. flagrans) 1. koji gori, vatren, estok; 2. oevidan, oit, koji bode oi, otvoren, nesumnjiv; in flagranti (lat. in flagranti sc. delicto) na djelu, tj. uhvaen flagrantnost (lat. flagrantia) v. flagrancija flah (njem. flach) ravan, plosnat flahcange (njem. Flachzange) teh. plosnata klijeta

451

flan(g)irati flahdruk (njem. Flachdruck) tisk. plosnat tisak flahdruk (njem. Flachdruck) tisk. plosnat tisak (tiskarski postupak kad svi dijelovi materijala koji se treba tiskati lee u istoj ravnini, za razliku od tiskanja na valjcima) flajer (engl. flayer, flier "leta") 1. teh. naprava na stroju za predenje koja namotava konac na kolutove; 2. port, brz trkaki konj flajsig (njem. fleissig) marljiv, vrijedan u poslu flajmaina (njem. Fleisch meso) stroj za mljevenje mesa flak kratica za njem. Fliegerabwehrkanone (Flieger leta, Abwehr obrana, Kanone top) protuzrakoplovni top, protuavionsko topnitvo flakcescencija (lat. flaccescentia) labavost, mlitavost; flaccescentia pulmonum it. flakcescencija pulmonum (lat.) med. mlitavost, uzetost plua flakon (fr. flacon) boica za miris flam (njem. Flaum) najfiniji sloj sala; meko paperjasto govee meso; govea rebra flamboajantni slog (fr. flamboyant) arhit. "plameni stil", oblik kasnogotikog stila (u XV. i XVI. st. u Francuskoj i Engleskoj) s plamenastim ukrasima na prozorima flambojantan (fr. flamboyant) prid. plamenit, vatren, ognjen; sjajan, blistav flamenco it. flamenko (p.) andaluzijska narodna pjesma i ples (izvodi se uz gitare i kastenjete) flamingo (lat. flamma plamen) zool. plamenac, crvena aplja (ptica slina rodi, ivi u zapadnoj Aziji i sjevernoj Africi) flamirati (lat. flammare) u finom stolarstvu: na letvi, dasci i dr. napraviti plamenaste ureze flan(g)irati (fr. flaner) lutati, skitati se, hodati bez cilja, tumarati

flandramal flandramal naziv za jezik (argon) kojim se slue Islanani za sporazumijevanje sa stranim ribarima koji love u islandskim vodama; sastavljen je od islandskih nizozemskih, engleskih i francuskih jezinih elemenata flanel (fr. flanelle) mekana vunena ili pamuna tkanina, tkana kao platno, slui za izradu toplog rublja flanker (fr. flanqueur) voj. onaj koji izaziva arke (vojnik koji uznemiruje neprijatelje) flankirati (fr. flanquer) voj. udariti s boka, napadati s boka; tititi s boka; utvrivati bokove flankonada (fr. flanconnade) u maevanju: boni udarac Flash Gordon it. Fla Gordon (engl.) junak velikog broja fantastinih pria i stripova, iji je autor Dan Barry flashback it. flebek (engl. flash iznenada se pojaviti, back nekada, u prolosti) retrospektivne scene kojima se (u filmovima ili u kazalinim djelima) prikazuju proli dogaaji koji su u vezi s radnjom flaster (gr. emplastron, njem. Pflaster) med. melem namazan na posebnu tkaninu (za vanjsku uporabu) flaa (lat. flasco, njem. Flasche) boca, staklenka flat-race it. flat-res (engl.) port, utrka bez prepona flatulencija (lat. flatulentia) med. nadutost, nadimanje trbuha zbog plinova flatumentan (lat. flare puhati) med. koji nadima; prazan, nitav, bezvrijedan flauta (njem. Flote) glaz. drveni puhaki instrument, s tonovima viim od tonova svih ostalih drvenih puhakih instrumenata (danas prevladava metalna flauta) flautando (tal. flautando) glaz. kao na flauti

452

Flegeton(t) flavescentan (lat. flavescere, flavescens) koji prelazi u zlatnouto, ukast flaza (gr. flasis pritiskivanje, gnjeenje) med. prijelom neke ravne kosti fleb- (gr. fleps gen. flebos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: ila, vena flebektazija (gr. fleps gen. flebos vena, ila, ektasis rastezanje, irenje) med. v. flebeurizma flebeurizma (gr. fleps, eurys irok) med. proirenje vena flebile (tal.) glaz. tuno, plano, moleivo flebitis (gr. fleps gen. flebos) med. upala vena flebodan (gr. flebodes) ilat, venat, pun ila; ilast, venast, slian ili flebograflja (gr. fleps, gen. flebos, grafia opis) opis vena flebolit (gr. fleps, lithos kamen) med. kamenast konkrement u venama, venski kamen flebologija (gr. fleps, logia znanost) dio medicine koji prouava vene fleboragija (gr. fleps, rag- korijen od regnymi slomim, skrham) med. krvarenje iz vene fleboskleroza (gr. fleps, skleros tvrd, krt) med. zadebljalost vena flebotom (gr. fleps, tome rezanje) med. instrument za putanje krvi iz vena flebotomija (gr. fleps, tome rezanje) med. putanje krvi iz vena flebotomist (gr. fleps, tome rezanje) onaj koji puta krv iz vena flebotomizirati (gr. fleps, temno reem, tome rezanje) med. putati krv iz vena flebotomomanija (gr. fleps, tome rezanje, mania pomama, strast) pretjerana sklonost putanju krvi fledonija (gr. fledon brbljavost) med. ludilo Flegeton(t), Piriflegeton(t) (gr. pyr vatra, flego gorim) mit. jedna od rijeka u podzemnom svijetu

flegma

453

flinta siuni jezici jezici koji imaju fleksiju, npr. indoeuropski fleksor (lat. flexor) anat. mii savija (pregiba) fleksura (lat. flexura) geol. koljenasta bora, uvijanje vodoravnih slojeva tako da se jedna strana slojeva spusti prema drugoj, ali obje strane ostaju i dalje povezane flektirati (lat. flectere mijenjati) gram. mijenjati (imenice, pridjeve, zamjenice, brojeve, glagole) fleret (fr. fleuret) 1. etverokutni tanak ma s kuglicom na vrhu, slui za vjebanje u maevanju; tkanina od otpadaka svile, polusvilena tkanina fleron (fr. fleuron) ukras u obliku cvijea ili lia flert (eng. flirt) zabavljanje, udvaranje, ljubakanje, oijukanje, koketiranje flessibile (tal.) glaz. savitljivo, glatko (bez potekoa) fletan (njem. flatig) marljiv, okretan, vrijedan, vjet fliakografija (gr. flyax gen. flyakos lakrdija, grafia) lakrdija flibustjeri (fr., niz. flibustiers, vrijbuiter gusar) mn. 1. gusari i krijumari raznih europskih narodnosti udrueni u posebne organizacije, u 18. st. napadali su panjolske posjede u Srednjoj Americi; 2. u SAD-u: naziv za organizatore parlamentarne opstrukcije fligl (njem. Fliigel krilo) glaz. koncertni glasovir fligltir (njem. Fliigel krilo, Tur vrata) dvokrilna vrata fliktena (gr. flyktaina) med. bubuljica od vruine, mjehur (na oku) fliktenodan (gr. flyktainoeides mjehurast) med. slian milijariji (osipu u obliku mjehuria) fliktenoza (gr. flyktainosis) med. mjehuravost koe flinta (njem. Flinte) enska lakog morala, "laka roba"

flegma (gr. flegma sluz, sluzava tekuina u tijelu) 1. kod starih kemiara: vodnjikavi ostatak destilacije neke alkoholne tekuine; 2. danas: alkoholom siromani sirovi pirit (esta); 3. kod starih medicinara: tobonja sluzasta krv kao osnova flegmatinog temperamenta; otuda: prirodna neosjetljivost i tromost, hladnokrvnost, ravnodunost flegmagogi (gr. flegma sluz, sluzava tekuina, ago odvodim) mn. med. sredstva za izbacivanje sluzi flegmapira (gr. flegma sluz, pyr vatra) med. sluzava groznica flegmatian (gr. flegmatikos sluzav, pun itke sluzi) pun itke sluzi; hladnokrvan, neosjetljiv, ravnoduan, trom, nedjelatan; flegmatian temperament v. flegmatik flegmatik (gr. flegmatikos sluzav, pun itke sluzi) hladnokrvan ovjek, ovjek koji se teko uzbuuje, hladan, ravnoduan, neosjetljiv ovjek flegmazija (gr. flegmasia) med. upala; phlegmasia alba dolens it. flegmazija alba dolens (lat.) bijela oteklina, bijela upala bedra kod rodilja flegmone (gr. flegmone) med. bolom praena upala staninog tkiva zbog zaraze uzronicima gnojenja (obino prelazi u gnojenje i stvaranje apscesa) flek (njem. Fleck) mrlja, pjega, uprljano mjesto (na odjei); zakrpa (na cipeli) fleksibilitet (lat. flexibilitas) savitljivost, vitkost; gram. promjenjivost fleksija (lat. flexio savijanje, pregibanje) gram. mijenjanje, promjena (zajedniki naziv za deklinaciju i konjugaciju) fleksimetar (lat. flectere saviti, iskriviti, gr. metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje savijanja (iskrivljenja) fleksivan (lat. flexio savijanje, pregibanje) gram. koji ima fleksiju; flek-

flip flip (engl.) pie od jaja, rakije i eera; pun s jajima fliper (engl. flipper) vrsta elektrinog biljara, tj. automat za igru flisati (njem. fliessen) lagano tei, curkati flispapir (njem. Fliesspapier) 1. bugaica, papir upija; 2. tanak, gotovo proziran papir fliter (njem. Flitter) bezvrijedni svjetlucavi nakit naiven na tkaninu flizis (gr. flysis) med. izbijanje mjehura po koi flobert (njem. Flobert-gevvehr) malokalibarska puka; djeja puka (naziv prema izumitelju Flobertu) flock-book it. flok-buk (engl. flock stado; book knjiga) u racionalnom stoarstvu: matina uzgojna knjiga s podacima (podrijetlo, teina, proizvodna sposobnost) za ovce, rodoslovnik ovaca flogistian (gr. flox gen. flogos plamen) izgorljv, zapaljiv; flogistina teorija v. flogiston flogistika (gr. flogizo zapalim, izgorim) znanost o izgorljivim, zapaljivim tijelima flogistizirati (gr. flogizo zapalim, izgorim) spojiti s gorivom flogiston (gr. flogistos izgorljiv) gorivo, po teoriji izgaranja {flogistina teorija) njem. kemiara G. E. Stahla (16601734) hipotetina tvar koja postoji u svim izgorljivim tijelima; usp. antiflogistika 1. flogokemija (gr. flogizo zapalim, izgorim, chemeia) v. flogistika flogopira (gr. flox gen. flogos plamen, pyr vatra) med. groznica koja nastaje zbog upale flogoskop (gr. flox, flogos plamen, skopeo promatram) 1. vrsta tednjaka koji istodobno zagrijava i osvjetljuje; 2. instrument koji pokazuje stupanj zagrijanosti

454

floskula flogoza (gr. flogosis upala) med. lokalna upala; trenutano porumenjavanje obraza flogurgija (gr. flogizo zapalim, izgorim, ergon djelo) v. flogistika floks (gr. flox plamen) bot. plamenac (biljka penjaica iz porodice abnjaa) flokulacija (lat. flocculus pahuljica) med. stvaranje pahuljiastog tkiva flor (lat. flos gen. floris cvijet) laka i tanka tkanina od svile, koprive, vune ili lana; koprena, veo (nazvan po tome to je nekada bio izraen od floret svile, ili to bi u njega utkali cvjetove) flora (lat. Flora) biljni svijet, sve biljke koje rastu u nekoj zemlji ili nekom kraju; popis ili opis tih biljaka Flora (lat. Flora, flos gen. floris cvijet) mit. rim. boica cvijea i proljea floreal (fr.) mjesec cvjetanja (VIII. mjesec u fr. republikanskom kalendaru, od 20. travnja do 19. svibnja) florescencija (lat. florescentia) cvjetanje, procvjetavanje; cvat floret (lat. floretum) 1. zool. gornje, grubo tkivo kod gusjenice dudovog svilca; 2. tkanina od otpadaka svile, polusvilena tkanina, floretna svila floridan (lat. floridus) cvjetan, bogat cvijeem; koji je u cvijetu, svje, mlad floriferan (lat. florifer) cvjetonosan, cvjetan, bogat cvijeem florilegij (lat. florilegium) 1. berba cvijea; 2. zbirka odabranih tiva (iz djela), antologija florimanija (lat. flos gen. floris cvijet, gr. mania pomama, strast) strast za cvijeem floristika (lat. flos gen. floris cvijet) znanost o cvijeu, poznavanje cvijea flos (lat.) cvijet; in flore ili in floribus (lat.) u cvijetu, u cvjetanju, u blagostanju floskula (lat. flosculus cvjeti; izreka) ret. govorniki ukras; fraza, prazna rije

floskulirati

455

fluvio-marinski fluidnost (lat. fluiditas tekuina) ono to ima oblik tekuine ili plina; lakoa, prirodnost (u govoru, izlaganju) fluks (lat. fluxus tekui) 1. smjer, tijek; 2. broj neutrona po kvadratnom centimetru u sekundi; 3. brzina prenoenja energije ili tvari kroz odreenu povrinu fluksija (lat. fluxio) curenje; mat. v. diferencijal; med. navala, naviranje krvi fluksus (lat. fluxus) curenje, teenje; krvarenje, odljev, proljev fluktuacija (lat. fluctutatio) 1. med. lelujanje, gibanje (npr. vode ili gnoja u nekoj tjelesnoj upljini ili oteklini pri dodirivanju); 2. kolebanje, mijenjanje (cijena i dr.), nestalnost, nepostojanost fluktuirati (lat. fluctuare) lelujati se; kolebati se, biti nestalan fluktuozan (lat. fluctuosus) lelujav; kolebljiv, nestalan fluor (lat. fluere tei) kem. halogen element, atomska teina 19, redni broj 9, znak F, ukastozelen, plin zaguljiva mirisa i veoma opasan fluorescencija (fr. fluorine fluoran, koji pokazuje ovo svojstvo) opt. svojstvo nekih tijela da pod utjecajem jedne vrste svjetlosti zrae svjetlost druge vrste (manje valne duine) i to samo dok ta svjetlost na njih djeluje fluoridi (lat. fluere) mn. kem. spojevi fluora fluorit (lat. fluor, gr. nastavak -ites) min. mineral CaF2, blijedoute, ljubiaste ili zelene boje, pokazuje svojstvo fluorescencije flus (njem. FluB) v. fluksus fluvijalan (lat. fluvialis) rijeni, vodeni, koji raste u rijekama, u vodi fluvijatilan (lat. fluviatilis) rijeni, kojega ima u rijeci, koji ivi u rijeci fluvio-marinski (lat. fluvius rijeka, marinus morski) od rijene i morske vode, slankast

floskulirati (lat. flosculare) upotrebljavati zvune, ali prazne rijei flota (tal. flotta, fr. flotte, njem. Flotte) brodovlje, mornarica (ratna, trgovaka); osobito: cjelokupna pomorska snaga neke drave flotacija (lat. flotatio) rud. 1. ispiranje rude vodom radi odvajanja dviju ruda i radi njihove koncentracije kad su pomijeane u prirodi: pjena nekih tekuina (npr. mineralnog ulja, klorbenzola), adhezijom i povrinskim naponom zadrava djelie sitno samljevene rude na povrini dok djelii druge padaju i taloe se na dnu; 2. ureaj za koncentraciju rude po ovoj metodi flotantan (fr. flottant) lelujav, valoviti; kolebljiv; flotantan dug (fr. dette flottante) promjenjiv (neodreen) dug floteca (tal. flottezza) umj. naziv za mjeavinu boja, tj. za slikarsku nijansu flotila (fr. flottille) 1. mala flota, eskadra; 2. odred manjih ratnih brodova za akciju pokraj morske obale, po jezerima i rijekama (npr. "dunavska flotila") flotirati (fr. flotter) plivati, plutati, ploviti; lelujati se; kolebati se; flotirajue stanovnitvo stanovnitvo bez stalnog mjesta boravka, koje se stalno seli fluati mn. fluorovi silikati, slue protiv tetoinja te za otvrdnjavanje graevnog materijala protiv raspadanja fluid (lat. fluidum) tekuina, tekue tijelo; fiz. tekue tijelo, plinovito tijelo; pren. neto nestalno, prolazno fluid meat it. fluid mit (engl.) "tekue meso", pripravak od krhkog mesa ije su bjelanevine pretvorene u peptone (za bolesti eluca) fluidan (lat. fluidus) tekui; fiz. teku, plinovit; pren. lak, neusiljen fluidifikacija (lat. fluidificatio) pretvaranje u tekuinu

fluviograf fluviograf (lat. fluvius rijeka, gr. grafo biljeim) sprava za mjerenje vodostaja Fo osniva religije u Kini i Japanu, kinesko ime Bude Fo-hi kineski heroj, zaetnik znanosti i vjetina, utemeljitelj Kineskog Carstva i prvi zakonodavac (oko 2852 2738 pr. n. e.) foaje (fr. foyer, lat. focus ognjite) u kazalitima i si.: hodnik ili dvorana s bifeom gdje se izmeu inova zadravaju gledatelji fob (engl. fob = free on board slobodan brod) trg. kratica u meunarodnoj trgovini kojom se oznaava da se roba prodaje s tim da je prodava o svom troku utovari na brod fobija (gr. fobos strah) med. patoloki strah, bezrazloan osjeaj straha, npr. agorafobija i dr. fobofobija (gr. fobemai bojim se) med. strah od straha fobur (fr. faubourg) predgrae; osobito: pariko predgrae St. Germaine na lijevoj obali Seine i po njemu nazvana stara aristokracija koja tu ivi focoso (tal. focoso) glaz. v. fuocoso fod (dan. Fod) stopa, mjera za duinu u Danskoj = 0,3138 m fodder (eng. fodder, fother) mjera za olovo u Engleskoj = oko 990 kg fogin (tal. fogo vatra) palitelj mina, miner fogun (tal.(focone velika vatra) vatra; ognjite, loite foizam = kineski budizam; usp. Fo foka (gr. foke) zool. tuljan fokalni (lat. focus arite, focalis) fokusni, arini; fokalna distanca opt. arina udaljenost; fokalno osvjetljenje osvjetljenje reflektorima fokometar (lat. focus arite, gr. metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje arine daljine foksterijer (eng. foxterrier) vrsta engleskog psa lisiara: ivahan, snaan,

456

folk glatke ili grube dlake, obino bijel s crnim ili crvenim pjegama fokstrot (engl. foxtrott) "lisiji hod", ivahan salonski ples u 4/4 taktu, podrijetlom iz Amerike, kretanje se izvodi na prstima nogu (slino uljanju lisice) fokus (lat. focus ognjite) fiz. arite folada (gr. folas) zool. kamenotoac (morska ivotinja koja stvara prolaze i u najtvrim obalnim stijenama, u mraku svijetli) folgas (njem. voli pun, gas plin) najjai pogon vozila, najvea brzina vozila folija (lat. folium list) 2. tanak metalni listi (obino od zlata, srebra, aluminija ili kositra) kao podloga za zrcala i umetnuto drago kamenje; pren. predmet usporedbe manje vrijednosti koji slui da bi se to jae istaknula vrijednost nekog drugoga predmeta folija (p. follia) 1. "ludost"; ivahno panjolsko glazbeno djelo s varijacijama folijacija (lat. foliatio) bot. listanje (u proljee), izbijanje lia folijant (lat. folium list) knjiga s velikim listovima (u veliini arka), knjiga u folio-formatu folijirati (lat. folim) 1. listove, stranice knjige oznaiti brojevima; 2. staklo zrcala oblagati staniolom folikul (lat. folliculus) anat. vreica, monjica, npr. uni mjehur folio (lat. folium list, folio) 1. format knjige u veliini tiskanog arka; 2. stranica knjige; 3. na tom i tom mjestu knjige; folio meo (lat.) na mom listu, tj. na listu mojih izdataka; folio recto it. folio rekto (lat.) na prvoj ili prednjoj strani lista; folio verso it. folio verzo (lat.) na drugoj strani lista; in folio (lat.) u veliini lista, tj. knjiga, = folijant folk (engl.) vrsta pop-glazbe inspirirane narodnom glazbom, folklorom

folk-song folk-song (engl.) narodna pjesma, puka popijevka folklor (engl. folklore) narodna kulturna batina (obiaji, pjesme, prie, bajke, zagonetke, poslovice i dr.) folklorist (engl. folklore) onaj koji prouava folklor folkloristika (engl. folklore) v. folklor folksdojer (njem. Volk narod, Deutsche Nijemac) naziv za Nijemca koji je roen i ivi izvan Njemake folja (tal. (oglia) list papira, arak; papirna novanica; novine, dnevni tisak foment (lat. fomentum) med. oblog (topao, suh, hladan, mokar) fomentacija (lat. fomentatio) med. stavljanje obloga, utopljavanje fomentativan (lat. fomentativus) med. koji zagrijava, koji izaziva zagrijavanje fomentirati (lat. fomentare) oblagati, stavljati obloge, utopljavati fon (fr. fond, lat. fundus) 1. osnova, temelj; jezgra, bit, glavna stvar; dubina, pozadina (slike, pozornice); stranje mjesto u vozilu; au fond it. o fon (fr.) u osnovi, u biti, u samoj stvari fon (gr. fone glas) 2. ak. jedinica za mjerenje zvuka fon obn (njem. vonoben) odozgo, s visoka; pren. gledati nekoga s prijezirom fonascija (gr. fonaskia) vjebanje u pjevanju i govorenju kod starih Grka fonastenija (gr. fone glas, astheneia slabost) med. slabost glasa fonautograf (gr. fone zvuk, glas, autos, sam, grafo biljeim) fiz. v. vibrograf fonautogram (gr. fone zvuk, glas, autos sam, gramma crta, linija) fiz. v. vibrogram fond (fr. fond, lat. fundus temelj) 1. glavnica, svota novca kao osnova ne-

457

fonetski kog poduzea, osnovni kapital; zaklada, novac koji se moe troiti samo za odreenu svrhu, ili samo u odreenim sluajevima; invalidski fond novac koji slui za uzdravanje invalida i njihovih obitelji; dispozicijski. fond novac za povjerljive svrhe o ijem utroku vlada ne mora polagati raune parlamentu; rezervni fond u dionikim drutvima: glavnica koja se stvara redovitim odvajanjem odreenog postotka od dobitka, a slui za pokrie eventualnog gubitka i si.; 2. u Engleskoj: dravni prihodi namijenjeni plaanju kamata na dravne zajmove fondamento (tal.) glaz. osnovni bas, osnovni glas fondan (fr. fondant) prid. soan, koji se topi u ustima fondirati (fr. fonder) v. fundirati fondue it. fondi (fr.) kuh. jelo od topljenog sira, vina i drugih sastojaka fonelektrine struje v. pod foniki fonendoskop (gr. fone zvuk, endon unutra, skopeo promatram) med. instrument za vrenje auskultacije: metalni bubanj (rezonator) s dvije gumene cijevi koje se stavljaju u ui onoga koji ispituje (osjetljiviji od stetoskopa) fonetiki (gr. fonetikos zvuni, glasovni, govorni) gram. koji se tie fonetike (npr. fonetika ispitivanja) fonetika (gr. fonetikos zvuni, glasovni, govorni) gram. grana lingvistike koji prouava glasove i tvorbu glasova; eksperimentalna fonetika znanstvena disciplina koja ispituje kako nastaju glasovi ljudskog govora i kako zvue fonetski (gr. fone zvuk) gram. glasovni (npr. fonetska promjena, fonetski zakon, fonetski pravopis); fonetski pravopis pravopis u kojem se rijei piu onako kako se izgovaraju (za

foniki

458

fonoteka fonografika (gr. fone, grafo piem, biljeim) koji pie glasove; fonografsko pisanje pisanje koje se slae s izgovorom fonokampsija (gr. fone, kampsis savijanje) fiz. prelamanje zvuka fonokamptian (gr. fone, kampto savijam) koji prelama zvuk; fonokamptiki centar kod odjeka: mjesto od kojega se zvuk odbija fonoklastian (gr fone, klao lomim) koji prelama zvuk (kod odjeka) fonokromatska terapija (gr. fone, chroma boja, therapeia lijeenje) med. lijeenje duevnih bolesnika pomou svjetlosti u boji fonola (gr. fone zvuk) mehaniki glasovir fonolit (gr. fone, lithos kamen) min. vrsta trahita fonologija (gr. fone, logia znanost) 1. gram. grana lingvistike koja prouava glasove; 2. med. struka o bolestima i lijeenju glasa i sluha fonomanija (gr. fonos ubojstvo, umorstvo, krvoprolie, mania bijes) med. elja za ubijanjem fonometar (gr. fone, metron mjera, mjerilo) fiz. zvukomjer, naprava za mjerenje jakosti (intenziteta) govora fonometrija (gr. fone, metria mjerenje) 1. fiz. mjerenje jakosti zvuka; 2. med ispitivanje rezonance pojedinih dijelova tijela stavljanjem na njih zvunih vilica fonomimija (gr. fone, mimeomai oponaam) oponaanje glasa ili govora mimikom fonosinakter (gr. fone, synago skupim) "skuplja zvukova", cijev za sluanje, slualica fonoskop (gr. fone, skopeo) ureaj s ljestvicom koja pokazuje broj titraja jednog tona fonoteka (gr. fone zvuk, glas, theke spremnica) zbirka nosaa zvuka (gra-

razliku od korijenskog pravopisa koji se dri naslijeenog) foniki (gr. fonikos) zvuan, koji zvui: zvuni; foniki kota u nekim sinkronim viestrukim telegrafskim sustavima jedan od dvaju kotaa, jedan u prijamnoj, a drugi u otpremnoj postaji, koji se sinkrono okree fonija (gr. fone glas) primitivna naprava za razgovor na velike udaljenosti, doglasalo fonijatrija (gr. fone glas, iatreia lijeenje) med. znanost o lijeenju glasa; lijeenje glasa fonika (gr. fone zvuk, glas) ak. znanost o zvuku fonizmi (gr. fone zvuk) psih. osjeti zvuka koji nastaju podraajem nekog drugog, a ne slunog, ivca; usp. fotizmi fono- (gr. fone) predmetak u sloenicama sa znaenjem: glas, sluh, zvuk fonofobija (gr. fone zvuk, fobeomai bojim se) med. bolestan strah od glasnog govora fonogenian (gr. fone, gennao raam, proizvodim) pogodan za snimanje (glas), koji je (glas) zvuan i lijep kao to je u prirodi, ili jai, zvuniji i ljepi fonognomika (gr. fone, gnome spoznavanje, uvianje) vjetina da se po glasu ili govoru nekog ovjeka spozna njegov nain miljenja fonograf (gr. fone, grafo biljeim) ak. sprava pomou koje se ljudski glas ili tonovi glazbenih instrumenata upisuju na jedan okretni votani valjak ili votanu plou tako da se poslije mogu ponovno proizvoditi (pronalazak T. Edisona, 1877.) fonografija (gr. fone, grafo piem, biljeim) glasovno pisanje naziv za stenografije Karla Faulmanna (1874.) i Engleza Pitmana (1840.) sastavljene na fonetskoj osnovi; biljeenje zvunih titraja

fonozofija mofonskih ploa, magnetofonskih vrpca i si.) fonozofija (gr. fone, sofia znanje, znanost) znanost o zvuku fontana (lat. aqua fontana) izvor, zdenac; vodoskok fontanela (tal. fontanella) 1. izvori; mali vodoskok; 2. med. umjetno napravljen kanal za odvoenje tetnih tekuina (gnoja); 3. mekano mjesto na tjemenu novoroeneta gdje kosti jo nisu srasle, nego su povezane hrskavicom fonurgija (gr. fone zvuk, glas, ergon djelo) znanost o zvuku; znanost o glasu foot it. fut (engl.) engleska stopa = 1/ 3 jarda = 0,305 m fopati (njem. foppen) varati nekoga, lagati nekome for (fr. fort, lat. fortis jak) voj. samostalna mala utvrda, utvrdica foramen (lat. foramen otvor, rupa) anat. ue kanala, spoj ni put (u mozgu, kostima) foraminifere (lat. foramen buotina, rupa) krednjaci (red jednostavnih morskih ivotinjica) foraminozan (lat. foraminosus) izbuen, probuen foraminulozan (lat. foraminulosus) koji ima vidljive, zamjetljive pore forarbajter (njem. Vorabeiter) predradnik, poslovoa forband (njem. vor sprijeda, Band vrpca) prazan dio filmske vrpce koji se pri konanoj izradi filma projicira prije slike force majeure it. fors maer (fr.) v. vis major forceps (lat. forceps klijeta) med. klijeta za izvlaenje djeteta (kod tekog poroaja) forcimer (njem. Vorzimmer) predsoblje; ekaonica fordizam sustav znanstvene organizacije rada, nazvan po svom tvorcu,

459

formacija amerikom veleindustrijalcu H. Fordu: uspjeh nekog poduzea zavisi od tone procjene potreba za nekim dobrom i organizacije rada; glavno sredstvo kojim on postie uspjeh u svom poduzeu je tzv. "beskrajno platno", tj. predmet izraivanja krui na pokretnom pultu od radnika do radnika i kod svakog se zadrava tono onoliko koliko je radniku potrebno za obavljanje odreenog i uvijek istog posla; na ovaj nain nije potreban nadzor, nego se radnik prilagoava ritmu odreenom kretanjem toga "beskrajnog platna" Foreign Office it. Forin ofis (engl.) englesko Ministarstvo vanjskih poslova forela (njem. Forelle) zool. pastrva forenzian (lat. forensis koji je na trgu, javni) prid. sudski, sudbeni foreverc (njem. vorwarts) naprijed forhend (engl. forehand) port, u tenisu: udarac s naprijed okrenutim dlanom forinta (tal. fiorino) novac u raznim zemljama razliite vrijednosti; u bivoj Austro-Ugarskoj: srebrni novac od 2 krune forlana (tal.) veseo venecijanski ples u 6/8 taktu; furlana forma (lat.) oblik (supr. sadraj) oblik, lik, izgled, vanjska strana; kalup, uzorak, model; ureenje, nain, propis; tisk. sloene strane arka stegnute u eljezni okvir; biti (nalaziti se) u formi biti spreman za to, biti raspoloen; sub utraque forma it. sub utrakve forma (lat.) teol. pod oba oblika, tj. pod oblikom kruha i vina (priest) formacija (1. formatio) 1. oblikovanje, stvaranje, tvorba; 2. voj. sastav, ustroj (vojske); 3. geol. niz kamenih masa koje se, po redu svojih slojeva i svojim okaminama i dr., smatraju dijelovima jedne cjeline koja je na-

formalan stala u istom vremenskom razdoblju; 4. drutveno-ekonomska formacija (npr. kapitalistika, feudalna) sveukupnost proizvodnih odnosa nastala na osnovi odreenog stupnja razvoja proizvodnih snaga kojoj odgovaraju odreene forme nadgradnje formalan (lat. formalis) oblini, koji se tie oblika ili vanjskog izgleda neke stvari (a ne sadraja), vanjski (supr. materijalan); pravi, pravilan, potpun; izrian, odreen, toan formaldehid (lat. forma, alcohol dehydrogenatus) kem. organski spoj, bezbojan plin otra mirisa; stvara se oksidacijom metilalkohola i nepotpunim izgaranjem mnogih organskih supstanci formalin (lat. forma) kem. 40% vodena otopina formaldehida; slui za konzerviranje anatomskih, botanikih i zoolokih preparata te za dezinfekciju stanova od zaraznih klica formalist (lat. forma) 1. onaj koji se strogo dri forme i pazi samo na vanjtinu; 2. pristaa formalizma formalizam (lat. forma) 1. pretjerano pridavanje znaenja vanjskoj strani (formi), pretpostavljanje oblika sadraju i biti; 2. fil. smjer koji znaenje pridaje samo formi, a zanemaruje sadraj i bit neega; 3, pretjeranost u uvanju ustaljenih formi u nekom radu na tetu biti neega, doslovno shvaanje zakonskih propisa i nevoenje rauna o njihovom cilju i njihovoj biti formalizirati (fr. formaliser) tono se pridravati vanjskog propisa i si. formalno (lat. forma) besadrajno; izriito, jasno izraeno, jednostavno formalnost (lat. formalitas) uobiajenost, utvren obiaj, postupanje po odreenom redu i propisima, tek toliko da se uini formamid (lat. formica mrav) kem. amid mravlje kiseline

460

forometar formant (lat. formare, formans uobliavajui) lingv. 1. neodreen glas usne upljine koji prati obian glas; 2. nastavak pri tvorbi rijei pomou kojega se tvori rije od njezinog korijena, npr. -ar u rijei stolar format (lat. forma) 1. oblik i veliina (lista, knjige), duina i irina knjige; 2. oblik i veliina neega, npr. fotografije formativan (lat. formativus) koji daje ili stvara oblik, uobliavajui formica it. formika (lat.) zool. mrav formidabilan (lat. formidabilis) straan, strahovit, jezovit, uasan; golem; opasan formijati (lat. formica mrav) mn. kem. soli mravlje kiseline formikacija (lat. formicatio) med. osjeaj kao da po koi mile mravi formil (lat. formica mrav) kem. radikal mravlje kiseline formil-klorid (lat. formica, gr. chloros svijetlozelen) kem. v. kloroform forminga (gr. forminx) harfi slian, starogrki glazbeni instrument (najstariji iani instrument) formirati (lat. formare) dati (ili: davati) oblik, uobliavati, uobliiti, oblikovati; stvoriti, stvarati, napraviti, sklopiti, sklapati, sastavljati, sastaviti; oblikovati (odred); postrojiti, postrojavati, urediti, svrstati (vojnike) formol (lat. forma) kem. v. formalin formula (lat. formula, dem. od forma oblik) uzorak, pravilo; izraz; propis formular (lat. formulare) uzorak, tiskani ogledni primjerak (prema kojem treba izraivati sve ostale), tiskanica formulirati (lat. formula) dati (ili: davati) odreeni oblik, tono i jasno izloiti (usmeno ili pismeno), sroiti forometar (gr. fero, foreo nosim; donosim, metron mjera, mjerilo) 1. sprava za odreivanje sposobnosti nosivosti (izdrljivosti) mostova, svo-

forometrija dova itd.; 2. u poljoprivredi: sprava za utvrivanje rodnosti; 3. med. odrediva skretanja vidne osi, stupnja heteroforije forometrija (gr. fero, foreo nosim, metria mjerenje) prouavanje vaganja i utvrivanja tereta foronomija (gr. fora brzo kretanje od feresthai brzo se kretati, nomos zakon) odreivanje gibanja; znanost o zakonima gibanja vrstih i tekuih tijela fors (fr. force) sila, snaga, mo, jaina; nasilje forsirati (fr. forcer) 1. ubrzati posao, ubrzavati posao, zapeti, zapinjati (pa raditi); 2. prisiliti, prisiljavati, nagoniti, nagnati, natjerati, natjerivati, primoravati (da se neto to bre uini); 3. iznuditi, iznuivati, silom uzeti; 4. pretjerati, prenagliti; 5. u vistu: baciti kartu koju protivnik nema i time ga primorati daje presijee adutom; 6. voj. uz borbu zauzeti, osvojiti; forsiran mar voj. usiljen mar, ubrzan mar forsitija bot. vrsta ukrasne biljke iz porodice maslina (naziv po engl. botaniaru Forsythu) forpajz (njem. Vorspeise) predjelo (za bolje otvaranje teka) forpan (njem. Vorspann) 1. upregnuti konji, potprega, podvoz; 2. u filmskom jeziku: predobjava, reklama za novi film vie nepovezanih scena sloeno u cjelinu forpil (njem. Vorspiel) predigra forus (njem. VorschuB) predujam, akontacija forta (tal. forte jak) natjecanje u jakosti (osobito boks-me) forte (tal.) glaz. jako forte piano (tal.) glaz. 1. najprije jako, zatim slabo (tj. izvoditi); 2. fortepiano v. pianoforte fortelini (tal.) kuh. vrsta tjestenine za juhu

461

fosfor forten (fr. fortin) voj. malo, na brzinu napravljena poljska utvrda forti (engl. forty etrdeset) port, stanje u igri tenisa kad igra postigne etrdeset bodova fortica (tal. fortezza) voj. v. for fortifikacija (lat. fortificatio) voj. 1. znanost o utvrivanju poloaja; 2. utvrda, utvreno mjesto; 3. utvrivanje, podizanje utvrda fortissimo (tal.) glaz. vrlo jako Fortuna (lat.) 1. min. starorimska boica sree (kod Grka: Tyche); 2. astr. asteroid otkriven 1852. g. fortunati (lat fortuna sudbina; nevrijeme) bjesnjeti (nevrijeme kia, snijeg, vjetar) forum (lat. forum) trg. trnica; pren. javno mjesto; sud, mjerodavan sud, mjerodavno mjesto; forum Romanum (lat.) trg u starom Rimu, okruen javnim graevinama i duanima, sredite rimskog javnog ivota (politikog, sudskog i trgovakog) forvard (engl. forward) port, navala, napad; navalni igra forzando it. forcando (tal.) glaz. pojaavajui, naglaujui fosa (lat. fossa jama, rupa) anat. jamica, aica, udubljenje fosfati (gr. fosforos koji nosi svjetlost, svjetlonosan, koji donosi svjetlost) kem. soli fosforne kiseline fosfidi (gr. fos svjetlost, fero nosim, donosim) kem. spojevi fosfora s nekim drugim elementom, kovinama fosfiti (gr. fos svjetlost, fero nosim, donosim) mn. kem. soli fosforaste kiseline fosfor (gr. fos, fero, fosforos svjetlonosan, koji nosi ili donosi svjetlost) kem. "svjetlonosac", element, atomska teina 31,02 redni broj 15, znak P, na zraku lako oksidira (bijeli fosfor) i zbog toga u mraku svijetli, vrlo jak otrov; upotrebljava se poglavito za pravljenje ibica

fosforescencija fosforescencija (gr. fosforos, lat. phosphorescentia) svijetljenje bez davanja osjetne topline i izgaranja, svojstvo mnogih tijela da due vremena u mraku svijetle poto su prethodno bila izloena zraenju Suneve svjetlosti (posebna vrsta luminiscencije) fosforescirati (lat. phosphorescere) svjetlucati u mraku, svijetliti bez davanja osjetne topline i izgaranja fosforeti (gr. fos, fero) kem. v. fosfidi fosforit (gr. fos svjetlost, fero nosim) vrsta vapnenog fosfata, vrsta apatita, odlino sredstvo za gnojenje fosforizam (gr. fos svjetlost, fero nosim) med. trovanje fosforom fosforna bronca slitina (legura) bakra, kositra i fosfora (slui za izradu dijelova vatrenog oruja, nakita, otpornih strojnih dijelova itd.) fosforna kiselina kem. kiselina koja se dobije spajanjem fosfora s kisikom fosfornekroza (gr. fos, fero, nekros le) med. bolest kostiju, osobito eljusti, javlja se kod radnika koji dolaze u dodir s fosforom fosforno ulje fosfor rastopljen u bademovom ulju, sredstvo za utrljavanje Fosforos (gr. Fosforos) "svjetlonosac"; u starom vijeku: ime planeta Venere (v. Venus) kao zvijezde Zornice, zvijezda Danica (kod Rimljana: Lucifer) fosforoskop (gr. fosforos svjetlonosan, skopeo promatram) naprava pomou koje se moe vidjeti i veoma slaba fosforescencija fosil (lat. fossilis iskopan) geol. okamina, okamenjena biljka ili ivotinja (iz prijanjih geolokih razdoblja); pren. (neto) zastarjelo, ovjek zastarjelih shvaanja fosilan (lat. fossilis iskopan) geol. okamenjen, skamenjen, npr. fosilne biljke i ivotinje; fig. zastarjeli, starovremenski fosilist (lat. fossilis iskopan) v. mineralog

462

fotofon fostna (njem. Pfosten) debela daska, greda, "fosna" foa (tal. fossa) jarak, rov fot (gr. fos gen. fotos svjetlost) praktina fotografska svjetlosna jedinica: utjecaj to ga svjetlost jedne Hefnerove svijee s udaljenosti od 1 m vri na neki sloj osjetljiv na svjetlost fotelj (fr. fauteuil) 1. udoban naslonja, poasni stolac; 2. u Francuskoj: sjedalo ili mjesto u Akademiji; 3. ministarski poloaj fotizmi (gr. fotismos osvjetljenje, svjetlost) psih. suosjeti, osobiti dvojni osjeti nekih osoba koje pri odreenim zvucima primaju tono odreene osjete svjetlosti ili boja foto (gr. fos gen. fotos) 2. fotografska slika foto- (gr. fos, fotos) 1. predmetak u sloenicama sa znaenjem: svjetlost, svjetlosni foto-fini (gr.-engl.) fotografska snimka koja prikazuje zavretak natjecanja, osobito pri utrkama, kako bi se sa sigurnou moglo utvrditi koji je natjecatelj prvi stigao na cilj fotoamater (gr. fos, fr. amateur) onaj koji se kao nestrunjak bavi fotografijom iz ljubavi prema njoj fotocinkografija (gr. fos, grafo crtam, slikam, njem. Zink) prenoenje fotografije na cinanu plou fotoefekt (gr. fos gen. fotos, lat. effectus uinak, posljedica) fiz. svjetlosnoelektrini uinak: ozrai li ultraljubiasta svjetlost metalnu povrinu, onda iz nje izlaze elektroni fotoelektricitet (gr. fos, elektron jantar) elektricitet izazvan svjetlou fotofobija (gr. fos, fobos strah) med. strah od svjetlosti, nepodnoenje svjetlosti (kod onih bolesnika) fotofon (gr. fos, fone zvuk) instrument za prenoenje tonova pomou svjetlosti

fotoforeza fotoforeza (gr.) pojava gibanja vrlo sitnih estica pod utjecajem svjetla fotogalvanografija (gr. fos, grafia) izrada plonog sloga pomou fotografije i galvanoplastike fotogen (gr. fos, gen- korijen od gignesthai postati, nastati) "onaj koji stvara svjetlost", tvar koja stvara svjetlost, umjetno mineralno ulje fotogeniean (gr. fos, gennao raam, stvaram) 1. koji je proizveden svjetlou; koji proizvodi slike pomou svjetlosti; 2. koji dobro utjee na fotografsku plou; pogodan za fotografiranje, koji je ljepi na slici nego u prirodi fotograf (gr. fos, grafo piem, slikam) izraiva (profesionalac) fotografskih slika fotografija (gr. fos, grafia) 1. "pisanje svjetlou", "slikanje svjetlou", postupak kojim se, pomou djelovanja svjetlosti na tvar osjetljivu na njezino djelovanje, izrauju slike predmeta; 2. slika izraena na ovaj nain, osobito na papiru (fotogram); pren. vjerna slika fotografirati (gr. fos, grafo piem, crtam, slikam) praviti fotografske snimke; pren. vjerno prikazati ih opisati (koga ili to) fotografometar (gr. fos, grafo, metron) instrument za mjerenje osjetljivosti na svjetlost koju pokazuju razni fotografski preparati fotogram (gr. fos, gramma slika) slika prema kojoj se odreuje veliina fotografiranog predmeta; fotografska slika fotogram-metar (gr. fos, gramma slika, metron mjerilo, mjera) aparat za snimanje fotograma fotogram-metrija (gr. fos, gramma slika, metria mjerenje) vjetina da se prema fotografijama odredi stvarna veliina fotografiranih predmeta, osobito u topografiji; aerofotogram-

463

fotologija metrija izrada geodetskih planova i karata na osnovi snimaka terena iz zraka fotogrametrirati (gr. fos, gramma slika, metron mjera, mjerilo) snimati ili izraunavati (odreivati) pomou fotograf-metrije fotograver (gr. fos, fr. graveur) izraiva slika u bakru fotogravira (gr. fos, fr. gravure) fotomehaniko slikanje i izraivanje slika u bakru; heliogravira fotohalkografija (gr. fos, chalkos bakar, grafo crtam, slikam, grafia) izraivanje fototipa na kovini (metalu) fotokampsa (gr. fos, kampsis savijanje) fiz. prelamanje svjetlosti fotokemija (gr. fos, chemeia) znanost o kemijskom djelovanju svjetlosti fotokopija (gr.-lat.) reprodukcija teksta ili slike fotografskom tehnikom fotokrom (gr. fos, chroma boja) fotografska slika u boji fotokromatska terapija lijeenje duevnih bolesnika svjetlou u boji fotokromija (gr. fos, chroma boja) fotografiranje u prirodnim bojama, reprodukcija boja fotografskim putem; heliokromija fotokronograf (gr. fos, chronos vrijeme, grafo crtam, slikam) fotografski aparat za snimanje slika u pokretu fotoksilografija (gr. fos, xylon drvo, grafia crtanje, slikanje) izrada fototipa na drvetu fotolitografija (gr. fos, lithos kamen, grafia) prenoenje fotografskih slika na litografski kamen; fotolitografske karte fotografirane i litografski umnoene reljefne i gipsane karte fotoliza (gr. fos, lysis razgradnja) kem. razgradnja pod utjecajem svjetlosti, osobito pod utjecajem ultra-ljubiastih zraka fotologija (gr. fos, logia znanost) fiz. znanost o svjetlosti

fotoluminiscencij a fotoluminiscencij a (gr. fos, lat. luminiscentia) fiz. zajedniki naziv za fluorescenciju i fosforescenciju fotomagnetizam (gr. fos, Magnes magnet) magnetizam izazvan djelovanjem svjetlosti fotometar (gr. fos, metron mjera, mjerilo) opt. svjetlomjer, sprava za mjerenje jakosti svjetlosti fotometrija (gr. fos, metria mjerenje) 1. fiz. mjerenje jakosti svjetlosti; odreivanje i ispitivanje jaine i promjena u jakosti svjetlosti koju primamo od nebeskih tijela; 2. mjerenje prema fotografskim snimcima fotomitraljez (gr. fos, fr. mitrailleuse) zrak. fotografski aparat s filmom koji se namjesti na zrakoplov umjesto mitraljeza i pri vjebama u zranoj borbi snima protivniki zrakoplov; snimanje se vri potezanjem okidaa pravog mitraljeza i slui za kontroliranje tonosti pogodaka koju je imao strijelac u zranoj borbi fotomontaa (gr. fos, fr. montage sklapanje) sastavljanje isjeaka od razliitih slika u jednu novu zajedniku sliku koja se potom fotografira foton (gr. fos gen. fotos) fiz. svjetlosni kvant, najmanji dijeli svjetlosti shvaanje da je i svjetlost kao energija diskontinuirane ili diskretne grade kao i tvar fotoperiodizam (gr.) reagiranje biljaka na trajanje dnevnoga svjetla fotopsija (gr. fos, opsis vienje) med. svjetlucanje pred oima (kao posljedica unutranjih onih bolesti) fotoreksa (gr. fos, rexis lomljenje) fiz. v. fotokampsa fotoreportaa (gr. fos, fr. reportage) snimanje aktualnih dogaaja, osoba i si. radi objavljivanja u novinama i asopisima fotoreporter (gr. fos, fr. reporter) fotograf koji snima za novine i asopise

464

fototerapija fotorobot (gr.-e.) slika na temelju opisa svjedoka fotoroman (gr.-fr.) strip u kojemu se slikovni materijal sastoji od fotografija umjesto crtea fotoseter (gr.-engl.) tiskarski slagai stroj s matricama na filmovima, s projekcijskim ureajima i filmskom vrpcom na kojoj se nakon razvijanja izvan stroja dobiva tiskarski slog; fotoslog fotosfera (gr. fos, sfaira kugla) fiz. bljetava povrina Sunca, s temperaturom oko 6000 C fotosinteza (gr.) izgradnja organske tvari iz vode i ugljinog dioksida u kloroplastima biljaka uz pomo suneve svjetlosti i klorofila fotoskijaterika (gr. fos, skia sjena) znanost o svjetlosti i sjeni fotoskop (gr. fos, skopeo promatram) sprava za promatranje svjetlosnih uinaka fotoskulptura (gr. fos, lat. sculptura kiparstvo) mehanika primjena fotografskih snimaka u plastici (npr. za izradu poprsja, kipova i dr.) time to se neki predmet fotografski snimi sa to vie strana (obino 24), a zatim se dobiveni obrisi prenesu na ilovau fototahimetar (gr. fos, tachys brz, metron mjera) kombinirani aparat za snimanje vrlo brdovitih i planinskih krajeva radi izrade topografskih karata i situacijskih planova fototaksija (gr. fos, taxis namjetanje) bot. gibanje organa mnogih biljaka u smjeru Sunca (kao izvora svjetlosti), npr. suncokret i dr. fototehnika (gr. fos, technike) 1. vjetina osvjetljavanja; 2. tehnika fotografskog proizvoenja fototeka mjesto gdje se uvaju fotografije, fotografski arhiv fototerapija (gr. fos, therapeia lijeenje) med. lijeenje pomou svjetlosti,

fototip osobito utjecajem plavih, ljubiastih i ultraljubiastih zraka fototip (gr. fos, typos otisak, slika) slika izraena pomou dagerotipa fototipija (gr. fos, typos otisak, slika) opi naziv za reljefne ploe izraene primjenom fotografije i jetkanja (izjedanja kemikalijama) fototopografija (gr. fos, topos mjesto, grafo crtam, slikam) snimanje predjela pomou fotogram-metrije fototropizam (gr. fos, tropos) biol. v. pod tropizam Foucaultove struje it. Fukoove struje fiz. vrtlone struje, struje inducirane u masivnim vodiima; Foucaultovo njihalo njihalo pomou kojeg se dokazuje da se Zemlja okree oko svoje osi; naziv po fr. fiziaru Leonu Foucaultu (18191868) fourpence it. forpens (engl.) engleski novac od 4 pensa (penija) fovizam (fr. les fauves divlji, divlja) nain slikanja skupine francuskih slikara poetkom 20. st., blizak ekspresionismu; voa H. Matisse fow (eng. fow = free on vvaggon slobodan vagon) trg. kratica u meunarodnoj trgovini kojom se oznaava da se roba prodaje s tim da je prodava o svom troku utovari u vagon fozgen (gr. fos svjetlo, genesis postanak) kem. ugljik-oksiklorid, vrsta bojnog otrova (bezbojan, nepostojan, zaguljiv plin) fozgen (gr. fos svjetlost, gennao rodim, stvorim) kem. "svjetlou stvoreni plin", spoj klora s ugljinim monoksidom, veoma otrovan plin, mirie na trulo voe; u tehnici se upotrebljava za izradu raznih obojenih tvari; inae opasan bojni otrov fra kratica tal. rijei frate (brat), titula koja se stavlja ispred imena obinih katolikih redovnika, npr. fra Jozo fragilan (lat. fragilis) krhak, lomljiv; prolazan, troan, slab

465

frakcionirati fragilitet (lat. fragilitas) krhkost, lomljivost; prolaznost, tronost fragment (lat. fragmentum) odlomak, ulomak (posebice nekog starog knjievnog djela koje je sauvano samo u odlomcima) fragmentacija (lat. fragmentatio) komadanje fragmentaran (lat. fragmentarius) koji je u odlomcima; koji se daje u odlomcima; sauvan samo u odlomcima; nepotpun, djelomian fragrantan (lat. fragrans) koji ima lijep miris, miomirisan frahtgut (njem. frachtgut) sporovozno fraj (njem. frei) slobodan; besplatan frajkarta (njem. Freikarte) besplatna ulaznica, vozna karta i si. frajkor (njem. Frei-korps) dobrovoljaki odred frajla (njem. Fraulein) gospoica frajndlih (njem. Freund prijatelj) ljubazan, ugodan, nasmijan, prijateljski frak (fr. frac, engl. frock, lat. floccus) 1. muki kaput bez skutova, podrijetlom iz Engleske (u Europi u modi od 1770.); 2. dvorsko i sveano odijelo za vrijeme Luja XVI., a nakon Francuske revolucije i vojnika i inovnika odora; 3. danas: sveano drutveno odijelo frakcija (lat. frangere lomiti, slomiti, skrhati, fractio lomljenje) 1. dio, odsjek, odjel; 2. dio neke politike stranke (ljeviari, desniari) koji se u nekim pitanjima razilazi sa shvaanjem cjeline, krilo, skupina istomiljenika; 3. kem. tvar izdvojena precipitacijom ili kristalizacijom; mat. razlomak frakciona (lat. fractio lomljenje) lan frakcije; onaj koji stvara frakciju, onaj koji se ne slae sa stranakom politikom frakcionirati (lat. fractio razbijanje) praviti, stvarati frakcije, tj. raditi, svjesno ili nesvjesno, na razbijanju i slabljenju jedinstva neke organiza-

frakl cije stvaranjem u njoj "krila" (frakcija) frakl (njem. frackele) mjerica za estoka pia (najee od pola decilitra u boici posebna oblika) fraktura (lat. fractura) 1. med. prijelom (kosti); 2. uglata gotica framason (fr. franc-magonnerie) slobodni zidar frambezija (fr. framboise malina) med. malinaste boginje (kronina, zarazna, tropska osipna bolest, osobito medu crncima) franak (fr. franc) osnova francuskog novanog sustava = 100 centima (francuski franak); osnova vicarskog novanog sustava (vicarski franak) Francesca da Rimini it. Franeska da Rimini (tal.) ena Gianciotta Malateste, gospodara Riminija (13. st.), koji je ubio nju i svoga brata spoznavi da se oni vole; Danteov susret s njom opisan je u V. pjevanju Pakla i to je najpoznatija epizoda Boanstvene komedije; njezin je lik utjelovljenje fatalne ljubavi te je esto ovjekovjeen u umjetnikim djelima francij (lat. francium) kem. radioaktivni vrlo rijetki element, otkiven 1939, redni broj 87, znak Fr. francla (njem. Franse) kita, resa (npr. na tepisima) francuska bolest = sifilis francuz krae umjesto francuski klju (univerzalni alat za odvijanje vijaka i matica) francuzirati (fr. frangais) govoriti francuski; ponaati se kao Francuz, ugledati se na Francuze frangar non flectar it. frangar non flektar (lat.) slomit u se, ali pokloniti se neu. frankatura (lat. francatura) osloboenje od potarine, plaanje potarine unaprijed frankirati (tal. francare) platiti potarinu, zalijepiti potansku marku itd.

466

franiza frankizam sustav faistike vladavine generala Franca u panjolskoj franklinizacija 1. proizvoenje statikog elektriciteta; 2. med. uporaba ovog elektriciteta u lijeenju = franklinoterapija (naziv po Benjaminu Franklinu, 17061790) Franklinova ploa po Benjaminu Franklinu nazvan kondenzator za statiki elektricitet: staklena ploa s obje strane oblijepljena staniolom tako da po rubu ostane slobodna povrina stakla iroka nekoliko centimetara; jedan oblog vezan je sa zemljom, a preko drugog visi elektrino klatno i svojim dizanjem mjeri stupanj elektriziranja franklionoterapija med. v. franklinizacija franko (tal. franco) osloboeno od plaanja, besplatno; osloboenje od potarine; trg. plaeno; franko-postaja plaeno do postaje (prijenos) frankofil (tal. Franco Francuz, gr. filos prijatelj, koji voli) prijatelj Francuske i Francuza frankofob (tal. Franco Francuz, gr. fobeo bojim se) onaj koji mrzi Francuze frankomanija (tal. Franco Francuz, gr. mania pomama, strast) pretjerana ljubav prema Francuzima i svemu francuskom; galomanija frankotip (fr. francatura plaena potarina, marke, gr. typos otisak) naprava kojom se udaraju peati na pisma (umjetno lijepljena maraka) franseza (fr. frangaise) ivahan fr. ples u 6/8 taktu sa dva reda plesaa fransijada (fr. franciade) razdoblje od 4 godine u fr. republikanskom kalendaru franiza (fr. franchise) 1. osloboenje od plaanja; 2. povlastica; 3. utoite, azil; 4. smjelost, sloboda u djelovanju; 5. iskrenost; 6. graansko pravo, pravo glasa

frantirer frantirer (fr. franc-tireur dragovoljac, slobodni strijelac) borac protiv Nijemaca u okupiranoj Francuskoj (u Drugom svjetskom ratu) franjevac pripadnik katolikog prosjakog reda to gaje 1209. g. osnovao Sv. Franjo Asiki frapantan (fr. frappant) koji upada u oi, upadljiv, koji ini jak dojam, neobian, udan, koji izaziva divljenje frape (fr. frappe) 1. tkanje s utisnutim arama; 2. rashlaeno pie s mlijekom frapirati (fr. frapper) upadati u oi, iznenaditi, iznenaivati, zauditi, zauavati; rashladiti (vino, ampanjac) fras (njem. Frais) med. gr s trzajem ili ukoenou, klopci, padavica, fratar (lat. frater brat, tal. frate) katoliki redovnik frater (lat. frater brat) v. fratar fraternite (fr. fraternite) bratstvo, bratimstvo; pobratimstvo; v. liberte fraternitet (lat. fraternitas) v. fraternite fraternizacija (fr. fraternisation) bratimljenje, bratsko ophoenje fraternizirati (fr. fraterniser) prijateljski ivjeti, bratski se ophoditi; bratimiti se; pobratimiti se fratricidij (lat. fratricidium) prav. bratoubojstvo, sestroubojstvo fratrija (gr. fratria) u vrijeme rodovskog ureenja prvobitne zajednice: ustroj od nekoliko plemenskih zajednica; bratstvo, pleme, rodbinstvo fraudacija (lat. fraudatio) varanje, prijevara fraudator (lat. fraudator) varalica fraudirati (lat. fraudare) varati, prevariti, slagati, krijumariti fraudulentan (lat. fraudulentus) varljiv, koji vara, lopovski, lukav fraudulozan (lat. fraudulosus) v. fraudulentan fraus (lat.) prijevara, la

467

fremdncimer fraus optica it. fraus optika (lat.) optika varka fraza (gr. frasis govorenje, nain kazivanja, nain izraavanja; izreka, izraz) uobiajeni izraz; izraz koji lijepo zvui, a po sadraju je upalj, prazna rije; glaz. v. motiv frazeologija (gr. frasis, logia) dio jezikoslovlja koji prouava ustaljene izraze svojstvene nekom jeziku; zbirka takvih izraza; prazno prianje (bez vrijednosti i sadraja) frazeologizam (gr. frasis, logos. govor, rije) ustaljeni i znaenjski neralanjivi skup rijei koji ima jedinstveno preneseno znaenje (npr. ivjeti na visokoj nozi, prola baba s kolaima) frazer (gr. frasis, fr. phraseur) onaj koji voli upotrebljavati fraze, onaj koji lijepo govori, a ne kae nita, brbljavac frazirati (gr. frasis nain izraavanja, izraz) 1. govoriti u frazama; 2. glaz. neko djelo ili pjesmu umjetniki izvoditi fregata (tal. fregata, fr. fregate) 1. pom. vrsta brzih ratnih brodova s tri katarke i sa do 70 topova (nekada je zamjenjivala krstaricu); 2. zool. tropska morska ptica iz reda roda, neobino laka i brza u letenju frekventacija (lat. frequentatio) 1. ee ponavljanje, uestalost; 2. velika posjeenost, navala; broj posjetitelja; 3. fiz. broj titraja u sekundi; broj perioda izmjenine struje u sekundi frekventan (lat. frequens est) mnogoljudan, gusto naseljen; vrlo posjeen; frekventan puls med. ubrzano bilo frekventant (lat. frequentans) trgovac koji obilazi sajmove frekventativan (lat. frequentativus) gram. uestao fremdncimer (njem. Fremde stranac, Zimmer soba) gostinjska soba, soba u kojoj prespavaju gosti

fren

468

fritrejd fretirati (fr. freter) dati brod pod zakup, iznajmiti brod frez (fr. fraise) crvena boja jagoda freza (fr. fraise) glodalica, stroj za pravljenje razliitih povrina, ljebova i drugih ukrasa u drvetu ili kovini friganica (tal. friggere pei) 1. prena jaja, kajgana; 2. vrsta bundeve frigati (tal. friggere) priti, pei frigidan (lat. frigidus) leden, hladan; hladan, ravnoduan, hladnokrvan, mlitav, bez ivota; med. spolno (seksualno) neosjetljiv i hladan frigiditet (lat. frigiditas) 1. hladnoa; 2. hladnokrvnost; med. seksualna hladnoa, nedostatak erotskih osjeaja, smanjena spolna osjetljivost ili potpuna ravnodunost prema seksualnom ivotu frigo- (lat.) predmetak koji oznauje neto ili nekoga u vezi s rashladnim ureajima friholder (engl. freeholder) nezavisan zemljoposjednik (u Engleskoj) frikando (fr. fricandeau) kuh. peenka od teleeg, goveeg ili srneeg buta frikativ (lat. fricativus) gram. trenik (glas), tjesnani suglasnik = spirant frikazam (gr. frikasmos jeenje) med. najeenost koe, osjeaj hladnoe frikcija (lat. frictio) trenje; trljanje; neslaganje stvarnih cijena s propisanim cijenama; pren. trvenje, nesloga, razdor frimaire it. frimer (fr.) trei mjesec u nekadanjem fr. republikanskom kalendaru (od 21. XI. do 20. XII.) frisoileri (engl. freesoilers) mn. pripadnici stranke u SAD-u (od 1848.) koja je traila dodjeljivanje dravne zemlje onima koji je stvarno obrauju frikati (njem. frisch svje) osvjeivati, rashlaivati firiling (njem. Frischling) prase, odojak fritik (njem. Friihstiick) doruak fritrejd (engl. freetrade) slobodna trgovina

fren (prema engl. French francuski) kratki do grla zatvoreni vojniki kaput frend (engl. friend) prijatelj, kolega frenetian (gr. fren dua, duh, razum) 1. pomaman, zanosan; 2. mahnit, lud od oduevljenje, buran frenezija (gr. fren gen. frenos dua, duh, razum, lat. phrenesis) med. duevni poremeaj spojen s delirijem i upalom mozga, ludilo, mahnitost frenijatrija (gr. fren, gen. frenos dua, iatros lijenik) v. psihijatrija frenitis (gr. fren oit, poprenica) med. upala oita, poprenice, dijafragme frenolog (gr. fren dua, logos) onaj koji se bavi frenologijom frenologija (gr. fren gen. frenos dua, logia znanost) prouavanje lubanje; pseudoznanstvena disciplina koja po obliku i gradi lubanje zakljuuje o duevnim osobinama i sposobnostima nekog ovjeka polazei od pretpostavke da su duevne (psihike) funkcije lokalizirane u raznim dijelovima velikog mozga i da stvaranje mozga mora oblikovati i lubanju frenopatija (gr. fren dua, pathos bolest) med. duevna poremeenost, duevna bolest fresco it. fresko (tal.) 1. glaz. svjee, ivahno; 2. fresko slikarstvo v. freska; 3. vrsta vunene tkanine freser (njem. fressen derati) vrsta igre na ahovskoj ploi i sa ahovskim figurama; svrha joj je da se protivniku figure postavljaju tako da ih on mora "jesti"; pobjednik je onaj koji ostane bez ijedne figure freska (tal. fresco svje) umj. slika izraena vodenim bojama na jo svjeoj buci; slikati al fresco it. al fresko (tal.) slikati na jo svjeoj buci freta (tal. fretta) urba, naglost; con fretta it. kon freta (tal.) glaz. urno freter (fr. freteur) zakupac broda

friteza

469

fronta frizura (fr. frisure) nain eljanja, nain ureivanja (ili: dotjerivanja) kose; ureena kosa friider (fr. frigideur) ureaj u kojem se umjetnim putem proizvodi niska temperatura frlesija (tal.) 1. nepromiljenost, nerazumnost, ludost; 2. nepromiljen, nerazuman ovjek; 3. velika prehlada, nazeb. frnja (tal.) vrka, udarac palcem odapetim s kaiprstom frnjok (tal.) zrno frock-coat it. frok-kot (engl.) salonski kaput, redengot sa skutovima frogmen (engl. frog aba, man ovjek) ovjek-aba, posebno opremljen ronilac (plovke, maska itd.) frojdizam v. psihoanaliza Fronda (fr. Fronde) "praka"; stranka politikih nezadovoljnika u Francuskoj koja je za vrijeme maloljetnosti Luja XIV. bila protiv dvora i apsolutistike vladavine kardinala Mazarina, a od 1648. do 1654. izazivala velike nemire fronder (fr. frondeur) lan Fronde; politiki nezadovoljnik, onaj koji otvoreno napada vladu frondescencija (lat. frondescentia) bot. pupanje drvea, listanje frondirati (fr. fronder) "gaati iz prake"; javno i otvoreno govoriti protiv vlade frondozitet (lat. frondositas) lisnatost, bogatstvo liem fronezis (gr. fronesis) razumnost, mudrost, razboritost fronta (fr. front, lat. frons gen. frontis elo; vanjska strana; prednja strana; prednji stroj) 1. lice, proelje, prednja strana (graevine); 2. voj. stroj, duina postrojene vojske; bojite, prvi borbeni red; napraviti frontu protiv koga istupiti protiv koga, otvoreno se usprotiviti; stati u frontu stati u

friteza (fr. friteuse) lonac s pominom mreicom za prenje u ulju fritule (tal. frittela) kuh. preno jelo, utipci frivolan (lat. frivolus troan; bezvrijedan; beznaajan) raskalaen, razvratan; lakouman, lakomislen; drzak, bezobrazan; nitav, prazan, tat, beznaajan, bez vrijednosti, bijedan, siuan; frivola appellatio it. frivola apelacio (lat.) prav. lakomislen, neosnovan i zbog toga uzaludan priziv viem sudu; frivola exceptio it. frivola ekscepcio (lat.) prav. oito netoan, nitav izgovor frivolite (fr. frivolite) vrsta vezene ipke frivolitet (lat. frivolitas) v. frivolnost frivolnost (lat. frivolus) raskalaenost; lakomislenost; drskost, bezobrazluk; nitavnost, beznaajnost; frivoliteti mn. sitnice, igrake, vezene arabeske friz (fr. frise) 1. arhit. vodoravna pruga izmeu arhitrava i krovnog vijenca (kod grko-rimskih hramova), ukraena triglifima i metopima ili reljefima (zbog ega se esto ovi posljednji takoer nazivaju friz); 2. vrsta grube vunene tkanine frizatik (lat.) srednjovjekovni srebrni novac, kovao se k Korukoj od poetka 12. stoljea, a u Hrvatskoj od poetka 13. stoljea frizer (fr. friseur) vlasuljar, osoba koja prirodnu kosu ureuje i struno njeguje; . r. frizerka frizeta (fr. frisette) kovrica kose, uvojak (kao ukras na elu) Frizi (neko Ingveoni) germanski narod na priobalju Sjevernog mora; 47. su ih pokorili Rimljani, pokrteni u 7. i 8. stoljeu Frizija (Friesland) plodna pokrajina u sjeverozapadnoj Nizozemskoj frizirati (fr. friser) ureivati (ili: dotjerati, urediti) kosu (eljanjem, kovranjem, ianjem)

frontalni stroj, postrojiti se; pren. pridruiti se onima koji se otvoreno bore protiv koga frontalni (lat. frontalis) 1. anat. eoni, koji se tie ela ili mu pripada (npr. arterija, kost i dr.); 2. arhit. koji se tie prednje strane ili joj pripada; 3. voj. sprijeda, s fronte, u fronti; frontalna vatra vatra sprijeda; frontalni mar hodnja, kretanje (ete, voda) u razvijenom stroju; frontalni napad napad sprijeda fronta (fr. front) nekolovan asnik (koji je to postao od vojnika) frontirati (lat. fron, gen. frontis elo, proelje) boriti se, sukobljavati se frotir (fr. frotte) trg. hrapava i upava pamuna ili svilena tkanina s kovricama po povrini (upotrebljava se za izradu runika, ogrtaa za kupanje i dr.) frotirati (fr. frotter, lat. frictare) trti, trljati, istrljati, masirati frotoar (fr. frottoir) krpa, rukavica, etka za trljanje frotola (tal. fottola) aljiva pjesma; izmiljotina; glaz. vokalna vieglasna kompozicija pukog karaktera u sjevernoj Italiji (1415. st.), najee etveroglasna fructidor it. friktidor (fr.) mjesec berbe (XII. mjesec u fr. republikanskom kalendaru, od 18. VIII. do 16. IX.) frugalan (lat. frugalis) umjeren, skroman, zadovoljan s malim; tedljiv frugiferan (lat. frux, gen. frugis plod, fero nosim) plodonosan, plodan fruktoza (lat. fructus plod, rod) kem. v. levuloza fruktuarije (lat. fructuarius plodonosan) bot. biljke koje donose plod, itarice fruktuozan (lat. fructuosus) plodan, rodan; koristan, prinosan frus (tal. fusso) djeji osip, male boginje, bijele kozice, ospice; frusin

470

fuga frustracija (lat. frustratio zavaravanje, osujeivanje) osjeaj nezadovoljstva uzrokovan neispunjenjem elja ili potreba fruti (tal. frutti) mn. plodovi ft (engl. foot) znak angloamerike jedinice za duljinu ftaleinske boje smolaste boje koje se dobivaju od ftalne kiseline ftalna kiselina kem. benzolova ortodikarbonska kiselina, dobiva se iz naftalina i salitrene kiseline ftinodan (gr. fthinodes) v. ftizian ftirijaza (gr. ftheiriasis) med. uljivost ftiza (gr. fthisis) med. suica, tuberkuloza; phthisis bronchialis it. ftizis bronhijalis (lat.) suica dunika; phthisis pulmonalis it. ftizis pulmonalis (lat.) pluna suica ftizian (gr. fthisikos) suiav, tuberkulozan ftiziologija (gr. fthisis suica, logia znanost) med. dio medicine koji se bavi suicom (tuberkulozom) ftiziopneumonija (gr. fthisis suica, pneumonia bolest plua) med. gnojna pluna suica s upalom ftiziurija (gr. fthisis suica, uron mokraa) med. v. dijabetes fu (kin.) administrativno podruje u Kini, izmeu pokrajine i okruga; takoer: naziv za sjedite viih mandarina (dodaje se uz imena mjesta, npr. Si-ning-fu); kao mjera: v. king Fu-hi v. Fo-hi fudroajantan (fr. foudroyant) munjevit, koji ubija kao grom; med. koji na mjestu (brzo) ubija (npr. modana kap, teke vrste meningitisa i dr.) fuga (lat., tal. fuga, fr. fugue) 1. glaz. kompozicija za vie glasova u kojoj isti stavak ponavlja, jedno za drugim, vie razliitih glasova (lat. fuga = bijeg, zato to izgleda kao da glasovi jedan za drugim jure i jedan od drugog bjee), najvaniji i umjetniki najbogatiji kontrapunktski oblik

fuga fuga (lat.) 2. bijeg; fugae suspectus it. fuge suspektus (lat.) prav. pod sumnjom da e pobjei fuga (njem. Fuge) 3. spoj, lijeb fugasa (fr. fougasse) voj. plitka, nagazna mina koja se ukopava plitko u zemlju i eksplodira kad je neprijatelj nagazi; nema veliko razorno djelovanje ali je pogubna za noge fugato (tal.) glaz. stavak u obliku fuge u glazbenom djelu fugirati (tal. fugare) glaz. komponirati u obliku fuge fuimus Troes, fuit Ilium et ingens gloria Teucrum (lat.) mi smo tek bivi Trojanci, a ovo je biva nam Troja, propade silna joj slava odgovor trojanskog sveenika Pantoja Eneji na njegov upit gdje je najljui boj (reenica izraava potpunu rezignaciju nad nekada slavnom prolou i besmislenost srljanja u uzaludnu borbu) fukara (tur. fykara, fukar) siromaan svijet, sirotinja; pren. propalica, nitarija fukologija (lat. fucus lakmus liaj, gr. logia znanost) znanost o morskim (primorskim) biljkama fuks (njem. Fuchs) lisica; u jeziku njem. studenata: student prve godine, bruco fuksija bot. ukrasna biljka (obino s tamnocrvenim viseim cvjetovima) iz porodice pupoljki (nazvana po botaniaru L. Fuchsu, f 1565.) fuksin (njem. Fuchsin) anilinska crvena boja; slui za izravno bojenje vune i svile fukus (lat. fucus) bot. lakmus-liaj fular (fr. foulard) meka tanka svilena tkanina u boji, izrauje se od kuhane sirove svile (za haljine i depne rupie); mali svileni rubac (za dep, za oko vrata) fulgencija (njem. fulgentia) sjaj, bljesak

471

fundacija fulgentan (lat. fulgens) sjajan; blistav fulguracija (lat. fulguratio) sijevanje; med. lijeenje opasnih oteklina bombardiranjem bolesnog mjesta iskrama elektrine struje fulgurit (lat. fulgur munja) min. ostakljenje pijeska (nastaje zbog udara groma u pijesak), "nebeska strijela"; ta je pjeana tvorevina ponekad visoka nekoliko metara, a vrh joj je obino u obliku strijele full-blood it. ful-blad (engl.) istokrvni konj, punokrvni konj full-dress (engl.) slubeno, sveano odijelo fulminacija (lat. fulminatio) 1. pucanje zlata u listovima; 2. bjenjenje; 3. papinska anatema, prokletstvo fulminantan (lat. fulminans) koji sijeva, bljetav, sjajan, bijesan, plah, estok; vatren, gromovit fulminati (lat. fulmen munja) kem. soli nestabilne fulminske kiseline fulminatin (lat. fulmen munja) kem. eksploziv (vuna natopljena nitroglicerinom) fulminirati (lat. fulminare) sijevati, grmjeti, pucati od bijesa; rasprskavati se uz jak prasak fulminska kiselina kem. praskava kiselina fumar (tal. fumaiolo) dimnjak fumarole (tal. fumaruolo) mn. vodnjikave pare sa sumpornim i ugljikovodinim plinovima koje izbijaju iz zemlje; usp. sofioni fumigacija (lat. fumigatio) med. dimljenje, kaenje; suenje na dimu fumozan (lat. fumosus) koji se dimi, pun dima, zadimljen; maglovit funambulist (lat. funambulus) plesa na konopcu ili ici fundacija (lat. fundatio) temelj; polaganje temelja; utemeljenje, osnivanje ega, npr. zaklade; zaklada

fundament

472

funkcijski fungiforman (lat. fungus gljiva, fungiformis) u obliku gljive, gljivast fungirati (lat. fungi) v. funkcionirati fungozan (lat. fungus gljiva, fungosus) gljivast, spuvast fungozitet (lat. fungositas) med. spuvasta, upljikasta izraslina fungus (lat. fungus) gljiva; med. izraslina funikul (lat. funiculus konopac, ue) konopac, ue; tvorevina u obliku vrpce; pupani funikul pupkovina funikularan (lat. funiculus konopac, uzica, vrpca) prid. med. vrpast, nalik na vrpcu funikuler (lat. funiculus konopac, tanko ue) teh. iara, vunica 1. iana eljeznica koja umjesto po tranicama ide po jakom elinom uetu koje je razapeto iznad eljeznih ili drvenih stupova; za ue se vjeaju vagoneti kojima se vozi ruda i dr. roba; 2. zupana eljeznica koja se kree odupiranjem lokomotive o zupanu plou privrenu na pragovima izmeu tranica; slui za svladavanje uspona funikulitis (lat. funiculus konopac, vrpca) med. upala sjemenog kanala funkcija (lat. functio vrenje; vrenje slube) rad, djelatnost; poziv, sluba, slubovanje, vrenje neke dunosti; dunost; zadatak; biol. rad koji obavlja neki organ; mat. promjenjiva veliina koja zavisi od neke druge veliine, zavisnost, odnos; za jednu veliinu kae se da je funkcija (ili: da zavisi od) druge veliine kad za svaku posebnu vrijednost jedne postoji odgovarajua vrijednost ili niz odgovarajuih vrijednosti druge funkcijski (lat. functio) koji se tie funkcije, koji je u vezi s funkcijom, koji se zasniva na funkciji; log. funkcijski pojam zakonski pojam (supr. rodni pojam)

fundament (lat. fundamentum) osnova, temelj; tisk. ploa na tiskarskom stroju na kojoj se uvruje forma fundamentalni (lat. fundamentalis) osnovni, temeljni, glavni, bitni, prvotni; fundamentalni zakon osnovni zakon, ustav; fundamentalni pojmovi fil. osnovni pojmovi, naela fundator (lat. fundator) osniva, utemeljitelj, zakladnik fundiran (lat. fundare osnovati; zasnovati) osiguran, s pokriem; fundiran dug dug za koji postoji pokrie; fundirani prihod osiguran, siguran prihod (od imanja) fundirati (lat. fundare osnovati; zasnovati) 1. poloiti temelj emu, osnovati, utemeljiti; 2. uloiti novac; 3. obrazloiti, potkrijepiti dokazima funduk (tur. fyndyk) ljenjak fundus (lat. fundus dno) 1. tlo, zemlja; zemljite; 2. anat. dno neke tjelesne upljine, npr. eluano dno; 3. nekretnina i prihod koji ona donosi; 4. kaz. cjelokupna imovina nekog kazalita u kostimima, dekoracijama i dr.; fundus instructus it. fundus instruktus (lat.) prav. poljoprivredno imanje opskrbljeno svim to je potrebno (stoka, alat, sprave za obraivanje) za racionalno voenje gospodarstva; smatra se sastavnim dijelom imanja; usp. fond funekoreografija (lat. funis konopac, gr. choros kolo, ples, grafia opis) opis plesanja na konopcu fungibilan (lat. fungibilis) 1. koji moe zamijeniti; 2. koji se moe zastupati fungibilije (lat. fungibilia) mn. stvari koje se u prometu odreuju prema teini, broju i mjeri, npr. novac, ito i dr. fungicidi (lat. fungus gljiva, caedere ubiti, ubijati) opi naziv za razna kemijska sredstva pomou kojih se suzbijaju biljne bolesti izazvane gljivicama

funkcionalan funkcionalan (lat. functionalis) radni, koji se tie (nekog) rada; med. funkcionalne bolesti bolesti izazvane poremeajem funkcija, a organi nisu oteeni (supr. organske bolesti) funkcionalnost (lat.) svrhovitost, sluenje odreenoj svrsi funkcionar (lat. functio vrenje; vrenje slube) slubenik, inovnik; namjetenik; osoba kojoj je povjerena odreena dunost u nekom drutvu, ustanovi itd. (npr. stranaki, portski funkcionar) funkcionirati (lat. functio) raditi, djelovati, ii (npr. sat); vriti slubu, slubovati funta (lat. pondus teina; teret; uteg) 1. mjera za teinu: u Njemakoj = 500 grama, u Engleskoj = 453,5927 grama; ljekarnika (apotekarska) funta = 358 grama; 2. engl. novac: funta sterlinga = 20 ilinga = 240 penca funtroman (njem. Pfundroman) bezvrijedno knjievno djelo koje je pisac napisao samo zbog zarade funjara (tur. funun nitica, nula) 1. nitarija; 2. atr. bolestan, klonuo, mrav ovjek fuocoso it. fuokozo (tal.) glaz. vatreno, sa arom, strasno; con fuoco, focoso furda (rije romansko-germanskog podrijetla, got. fodr, rum. furdale, tal. fodera, njem. Futter) otpaci; pren. drutveni olo furet (tal. forestiere) stranac, doljak, gost furfuracija (lat. furfuratio) med. prhutanje, perutanje furgon (fr. fourgon, tal. forcone, lat. furca) 1. zatvoren teretni eljezniki vagon; 2. velika zatvorena teretna kola za prijevoz prtljage furigvori (lat. frux, gen. frugis plod, vorare derati) zool. biljojedi, biljoderi

473

furor furija (lat. furia) bijes, pomamnost, jarost; zla ena Furija (lat. Furia) mit. boica osvete kod Rimljana (kod Grka: Erinije i Eumenide) furijant (lat. furia bijes) vrlo brza polka u 3/4 taktu furijerizam nauavanje fr. ekonomista i socijalnog reformatora Ch. Fouriera (17721837), glavnog predstavnika utopijskog socijalizma, zamiljao je novi poredak zasnovan na asocijaciji i harmoniji furijerizam nauavanje francuskoga mislioca Charlesa Fouriera (1772 1837), najvanijeg predstavnika utopijskog socijalizma furioso it. furiozo (tal.) glaz. divlje, burno furiozan (lat. furiosus) bijesan, pomaman, jarostan, mahnit furir (fr. fourrure) krzno; krznena podstava; krzneni kaput, krzneni ogrta furlong it. ferlong (engl.) engl. mjera za duinu = 201,1662 m furnir (fr. fournir, njem. Furnier) vrlo tanka daica, debljine 0,63,5 mm od finog drveta (za oblaganje pokustva izraenog od jeftinijeg drveta), tanki drveni listii furnirati (fr. fournir) u stolarstvu: predmete od obinog drveta obloiti (oblagati) tankim daicama (listovima) od finijih vrsta drveta, osobito orahovog furnitura (fr. fourniture) pribor, pomoni materijal potreban u nekoj proizvodnji (npr. kod ivanja odjee) furnologija (lat. furnus pe, logia znanost) znanje o graenju pei furor (lat. furor, tal. furore) bijes, pomama; oduevljenje, zanos; silna elja, slijepa strast; furor poeticus it. furor poetikus (lat.) pjesniko oduevljenje, pjesniki zanos; furor scribendi it. furor skribendi (lat.) po-

fursat

474

futurologija fusti (tal. fusti odbitak u teini) mn. trg. gubitak, sve ono to se rauna na ime oteivanja ili zagaivanja robe; fusti raun obraun o gubitku ili oteenosti robe fusuline (lat.) vretenaste siune fosilne foraminifere s vapnenakom kuicom, vane u karbonu fuer (njem. Pfuscher) ovjek koji radi povrno i loe, nazovimajstor futanj (tal. fustagno) vrsta tkanine (barhent, parhent) futer (njem. Futter) stona hrana, krma; podstava (za odijelo) futilitet (lat. futilitas) nitavnost, jalovost, beskorisnost, ispraznost, uzaludnost; malenkost, sitnica futing (engl. footing) port, tranje i pjeaenje na istom zraku (kao trening) futrola (njem. Futteral) korice, navlaka futur (lat. futurum) gram. budue vrijeme; egzaktni futur (lat. futurum exactum) predbudue vrijeme futura (lat.) tipografsko pismo (grotesk), autor P. Renner, 1929. futuristi (lat. futurus) mn. pristae i sljedbenici futurizma futurizam (lat. futurus budui) umjetniko-knjievni smjer s poetka 20. st. koji je oekivao da e tek kod buduih (lat. futurus), novih narataja nai puno razumijevanje za svoje neobine tvorevine; program mu je izradio tal. pjesnik Marinetti (1909.), prema kojem umjetnost treba veliati i mehaniku, i male brodove u kanalima Venecije umjesto "ljuljake za kretene" (gondole); zahtijeva, dakle, da umjetnost i knjievnost potpuno odbace sve dosadanje kao la i znak slabosti, a da veliaju mukost, ratnike vrline i vlastito ja futurologija (lat. futurus budui, gr. logos rije, govor) znanost o budu-

mahnitalost pisanja; furor uterinus (lat.) enska pohota; furor teutonicus it. furor teutonikus (lat.) teutonski bijes s kojim su stari Germani polazili u boj; danas: njemaki bijes, njemaka silovitost fursat (tur. firsat) zgoda, prilika, prigoda, pravi trenutak furset (tur. furset) smjelost, hrabrost, samopouzdanje furt (njem. fort) uvijek, stalno, neprestano furtimai (lat. furtim kradom) nadimak klerikalaca u Hrvatskoj, od kojih se ogradio J. J. Strossmayer furunkul (lat. furunculus) med. ir potkonjak, uzrokovan stafilokokom; kod ponovljene pojave u veem broju v. furunkuloza furunkulin (lat. furnculus) farm. pripravak od pivskog kvasca (lijek protiv bedrenice i furunkuloze) furunkuloza (lat. furunculosis) med. rairenost ireva po cijelom tijelu fus (njem. FuB, lat. pes, gr. pus noga, stopalo) 1. stopa (mjera: oko 30 cm); 2. jedinica za mjerenje koe: povrina kvadrata ya je stranica duga 0,3048 m, a povrina iznosi 0,092903 m2 fusa it. fuza (tal.) glaz. osmina note fusekla (njem. Fuss noga, Socke kratka arapa) dokoljenica, dokoljenka fusnota (njem. FuBnote, lat. nota biljeka) biljeka ili primjedba pri dnu stranice u knjizi, slui kao dopuna ili objanjenje neega u gornjem tekstu (obino se oznaava zvjezdicom ili sitnom brojkom s desne strane rijei u tekstu, a tiska se sitnijim slovima) fussela (tal.) glaz. 1/64 note fusta (tal. fusta, lat. fustis) mala gusarska lada; brza bojna ladica fustaa (tal. fusto drvena bava) trg. posuda i dr. u emu se alje roba

futurum exactum nosti ovjeanstva, posebice s obzirom na tehniki razvoj futurum exactum it. futurum egzaktum (lat.) futur drugi (u hrvatskoj se gramatici tvori od svrenog prezenta pomodnog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog, npr. budem uio) fuzija (lat. fusio lijevanje; taljenje) 1. taljenje, mijeanje, lijevanje; 2. sta-

475

fuzionist panje, spajanje (banaka, poduzea, politikih stranaka) 3. fiz. spajanje atomskih jezgara, pri emu dolazi do gubitka mase i oslobaanja energije fuziona (lat. fusio) v. fuzionist fuzionirati (lat. fusio lijevanje; taljenje) stapati, stopiti; spajati, spojiti fuzionist (lat. fusio lijevanje; topljenje) pristaa fuzije, lan fuzioniranih stranaka, banaka, poduzea i dr.

G
G, g jedanaesto slovo hrvatske latinice G glaz. kratica za peti ton u dijatonikoj ljestvici g kratica za gram gabara (ma. iz fr. gabare barka) teretna laa gabarden (fr. gabardine) fina tkanina od eljane vune ili pamuka; vunena tkanina se upotrebljava za ogrtae, odijela i enske haljine, a pamuna za lake haljine i, natopljena gumom, za kine ogrtae gabarit (fr.) model u prirodnoj veliini gabela (tal. gabella) 1. carina, troarina, dada; 2. mjesto gdje se plaa carina; mitnica gabion (fr.) voj. ko koji se puni zemljom za brzo podizanje prsobrana gabionada (fr. gabionnade) voj. prsobran od koeva punjenih zemljom gabl(ec) (njem. Gabel vilica, Gabelfriihstuck "doruak s vilicom") zakuska oko 10 sati gabro (tal. gabbro) min. krupnozrna eruptivna stijena tamnozelene boje gabula (njem. Gabel) "ralje", kare; teak poloaj u preferansu: igra ima damu i asa od kojih jedno vjerojatno mora izgubiti gaf (fr. gaffe) 1. pogreka, nepromiljenost, nesmotrenost; glupost; 2. eljezna motka s kukom za privlaenje amca obali gagat (gr. gagathos) min. smei ugljen, lomljiv, kao smola crn i votanog sjaja, vrsta crnog jantara; u pretpovijesno doba upotrebljavan za izradu nakita gahkrampf (njem. lachen smijati se, Krampf gr) grevit smijeh, gr uzrokovan smijehom gaio it. gajo (tal.) glaz. veselo, ivahno, ilo gajal (bengal.) vrsta indijskog goveda gajba (perz) krletka, kavez gajde (tur. kaide melodija) glaz. narodni puhaki instrument koji se sastoji od mijeha i svirale; dude, mjenice gajeta (tal. gaeta) ovei ribarski amac s pokrivenom palubom i s jednim jedrom gajret (ar.) revnost, sranost, plemenitost Gal stanovnik podruja dananje Francuske u predrimsko i rimsko doba; Kelt gala (tal., fr., p. gala) sveani ukras; dvorska, sveana nonja; sveanost, svean objed itd. (pojavljuje se osobito kao sastavni dio rijei, npr. galapredstava, gala-veera i si.); en gala it. an gala (fr.) ili in gala (tal.) u sveanoj odjeci, u paradnoj odjeci Galaksija (gr. gala mlijeko, galaxias) astr. Mlijena staza, Kumova slama galaktagogi (gr. gala, galaktos, mlijeko, ago proizvedem) med. ljekovita ili hranjiva tvar koja pomae izluivanje mlijeka Galaktika (gr. gala, galaktos mlijeko) , astr. v. Galaksija

galaktit galaktit (gr. gala mlijeko, lithos kamen) mlijeni kamen, mlijeni jaspis galakto- (gr. gala, galaktos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: mlijeko, mlijeni galaktocela (gr. gala, kele) med. oteklina mlijene lijezde s mlijenim sadrajem galaktofag (gr. gala, fagein jesti) mlijekojed, ovjek koji se hrani poglavito mlijekom galaktofori (gr. gala, foreo nosim) mn. med. sredstva za izazivanje mlijeka, tj. sredstva koja pomau stvaranje mlijeka u organizmu galaktogen (gr. gala, genos roenje) hranjivi pripravak od mlijenog kazeina, ugodna ukusa galaktografija (gr. gala, grafein) prouavanje (ili: opisivanje) mlijenih sokova galaktologija (gr. gala, logia) prouavanje mlijenih sokova galaktometar (gr. gala, metron) instrument za ispitivanje gustoe mlijeka, osobito za utvrivanje stupnja razrijeenosti mlijeka vodom galaktometrija (gr. gala, metria) mjerenje mlijeka, utvrivanje valjanosti mlijeka galaktopiometar (gr. gala, pion mastan, metron) instrument za mjerenje masnoe mlijeka galaktorea (gr. gala, rheo curim) med. bolesno poveanje izluivanja mlijeka u dojke i njegovo curenje i kad dijete ne sisa galaktoskop (gr. gala, skopein gledati) 1. sprava za ocjenjivanje valjanosti i masnoe mlijeka prema stupnju njegove prozirnosti; 2. fini areometar za odreivanje specifine teine maslaca galaktostaza (gr. gala, stasis zastoj) med. zastoj mlijeka kod dojilja

477

galenit galaktoza (gr. gala) vrsta eera koja se dobiva od mlijenog eera pomou razrijeenih kiselina galakturija (gr. gala, uron mokraa) med. mlijeni sastav mokrae, mokrenje mlijekom galalit (gr. gala, lithos kamen) kem. mlijeni kamen, celuloidu slina umjetna tvar izraena od mlijenog kazeina i formaldehida, tvrda i sjajna, moe se obojiti, te se upotrebljava za izradu gumba, eljeva, glasovirskih tipki itd. galantan (fr. galant, tal., p. galante) usluan, uglaen, fin; uljudan, astan, pristojan; ugodan, svidljiv, dopadljiv, ljubazan; ukusan, dotjeran, lijepo odjeven; dareljiv, koji je lake ruke; galantan stil glaz. svjetovni stil u glazbi (za razliku od duhovnog ili crkvenog stila); galantna bolest spolna (venerina) bolest galanterija (fr. galanterie) uljudnost, uslunost, uglaenost, fino ponaanje, osobito prema enskom spolu; udvaranje enama, laskanje; trg. trgovina s tzv. "kratkom robom" (biuterija, rukavice, lepeze, vrpce, rupii itd.) galanterist (fr. galanterie) trgovac galanterijskom robom; v. galanterija galantizam (fr. galante) prividna uenost, takozvana naobrazba Galateja 1. mit. starogrka morska nimfa, ki Nereja i Doride, simbol ljepote i ivota; zaljubljena u pastira Ahisa, prezrela je ljubavne ponude diva Polifema; 2. ime jednog asteroida galenica it. galenika (lat.) mn. farm. v. galenski lijekovi galenisti mn. med. pristae starogrkog lijenika Galena (131200 n. e.), koji je dugo vremena slovio kao najvei autoritet za sve medicinske kole galenit (gr. galene olovna rudaa) min. najbogatija olovna rudaa, sulfid olova s 86% olova i do 1% srebra

galenizam galenizam med. naela i nain lijeenja uenog starogrkog lijenika Galena galenski lijekovi farm. lijekovi pripremljeni jednostavnim ljekarnikim postupcima od droga i kemikalija, a ne kemijskim putem (naziv po starogrkom lijeniku Galenu, koji je prvi skupio i objavio propise o pripremanju ove vrste lijekova) galeomahija (gr. gale maka, machia bitka) borba maaka galeonist (tal. galeone vrsta velikog broda) trgovac koji posluje s Amerikom galeot (p. galeote, tal. galeotto) vesla (ili: robija) na galiji; galijot galeota (tal. galeotta, p. galeota) mala galija sa 1620 vesala; veoma brz ratni brod srednje veliine; galiota galera (fr. galere, p., tal. galera, lat. galea) vrsta srednjovjekovnih dugih i uskih galija s 2550 veslakih klupa na kojima je veslalo po 35 robova; robijaka laa galerija (lat. galeria, tal. galleria) dugaka i uska prostorija koja je, zbog svojih dugih zidova, posebno prikladna za izlaganje umjetnikih djela; zbirka umjetnikih djela, osobito slika; dug hodnik, koridor; pokriven balkon (u kazalitu, parlamentu); u utvrdama: pokriven hodnik; u rudnicima: prokop; pren. sluatelji, gledatelji, publika (u kazalitu, parlamentu i dr.) galerist 1. strunjak za rad u galerijama slika; 2. vlasnik prodavaonice slika galeta (tal. galletta) 1. suena pogaica; mornarski dvopek; 2. vrsta kolaa; 3. vrsta groa galgenhumor (njem.) humor ovjeka kojega vode na vjeala; pren. usiljena ala Gali (lat. Galli) mn. ime najstarijih stanovnika dananje Francuske (Galije)

478

galimatijas koji su zapravo bili keltskog podrijetla Galicija (lat. Gallaecia) 1. podruje u panjolskoj od Biskajskog zaljeva do Portugala; 2. nekadanja austrijska krunska zemlja na podruju Poljske (Krakov, Lavov) galicisti (fr. gallicistes) mn. pristae francuske knjievnosti u panjolskoj (za razliku od gongorista) galicizam (lat. Gallia, fr. gallicisme) osobitost francuskog jezika, osobito s obzirom na konstrukciju reenica i dr.; primjenjivanje tih osobitosti u nekom drugom jeziku; francuska rije u nekom tuem jeziku Galija (lat, Galha) Francuska galija (tal., p. galera, lat. galea, ar. halijak) v. galera galijamb(us) (lat. galli, gr. iambos) metr. katalektini anaklastini tetrametar, nazvan po tome to su sveenici boice Kibele (gali) u takvim stihovima pjevah svoje pjesme prinosei rtve galijot (tal. galeotto) v. galeot galijota (tal. galeotta) v. galeota galika sve knjige o Francuzima ili sve knjige koje su napisane na francuskom jeziku (npr. u knjinici) Galikanska crkva Katolika crkva u Francuskoj ukoliko je, u odnosu prema papi, uspjela zadobiti odreenu nacionalnu samostalnost galikanski (lat. gallicanus) francuski (izraz koji upotrebljava jo samo Katolika crkva u Francuskoj); galski galikomanija (lat. Gallia, gr. mania) v. galomanija Galileja pokrajina u sjevernoj Palestini (gdje se rodio Isus Krist) Galileo Galilei (15641642) talijanski znanstvenik, jedan od utemeljitelja suvremene fizike galimatijas (lat. Gallus Mathiae, fr. galimatias) zbrka rijei, nejasan i nerazumljiv govor, rijei bez smisla

galionist galionist ovjek ravnoduan prema religiji; usp. galionizam galionizam ravnodunost prema religiji (po rimskom prokonzulu Galliju koji je apostola Pavla zatitio od Zidova i za kojega se mislilo da je bio potpuno ravnoduan i prema idovstvu i prema neznabotvu) galizirati popravljati slabo vino dodavanjem vode i eera i na taj nain sadraj vinske kiseline smanjiti na 5 do 7 postotaka (pronalazak kemiara Ludwiga Gala, 17911863) gallicus morbus it. galikus morbus (lat.) galska (francuska) bolest, tj. sifilis, lues gallina (lat.) koko Gallupov institut ustanova za utvrivanje javnog miljena na temelju anketiranja (naziv po amerikom novinaru i statistiaru Georgeu Horaceu Gallupu koji je taj institut osnovao 1935.) galntajn (njem. Galle u, Stein kamen) uni kamenac, holelit galo-romansko (lat. Gallus, Romanus) ono to je nastalo spajanjem galskog i romanskog (duha, jezika itd.) galofil (lat. Gallus, gr. filos prijatelj) prijatelj Francuza i Francuske galofob (lat. Gallus, gr. fobos strah) onaj koji se pretjerano plai Francuza; onaj koji mrzi Francuze i sve to je francusko galofobija (lat. Gallus, gr. fobeo bojim se) pretjeran strah od Francuske, mrnja prema Francuzima i svemu to je francusko galoman (lat. Gallus, gr. mania pomana, ludilo) pretjeran oboavatelj svega to je francusko galomanija (lat. Gallus, gr. mania) pretjerana ljubav prema svemu to je francusko; galikomanija galon (engl. gallon, lat. galona) jedinica za mjerenje tekuine i ita u Engleskoj = 4,5436 1

479

galvano galoni (fr. galons, tal. galoni) mn. vrpce od zlata, srebra ili svile koje ukrauju odijelo, zastavu itd.; trake u boji na vanjskom avu hlaa galop (fr. galop, tal. galoppo) trk konja pri emu se konj kree u skokovima; brzi okretni ples (polka) u 2/4 taktu galopada (fr. galopade) jahanje u galopu, jahanje u trku; plesanje polke; v. galop galopirati (fr. galoper) jahati u galopu (ih: trku); trati u skokovima; plesati polku; pren. raditi neto vrlo brzo, razvijati se vrlo brzo galoe (fr. galoche, tal. galoscia, lat. galochia) kaljae, gumena obua za snijeg i vodu (navlai se na cipele) galski (lat. gallicus, fr. gallique) koji se tie Galije ili Gala; francuski galski pijetao pijetao kao simbol Francuske, zbog istozvunosti latinskih rijei gallus (pijetao) i Gallus (Gal) galvanizacija lijeenje elektrinom strujom galvanske baterije; uporaba galvanske struje, pomou usijane ice, kao sredstva za nagrizanje; pokrivanje slojem kovine pomou galvanskog elektriciteta; pren. umjetno oivljavanje galvanizam fiz. dio fizike koji prouava elektricitet i elektricitet koji nastaje putem dodira (kontakta) nejednakih elemenata (npr. bakra i cinka s kiselinom), elektricitet dobiven kemijskim djelovanjem; pronalazak bolonjskog profesora anatomije Luigija Galvanija (17371798), koji ga je nazvao "ivotinjskim elektricitetom" galvanizirati utjecati (ili: lijeiti) pomou galvanske struje; pokriti (ili: pokrivati) slojem kovine pomou galvanskog elektriciteta (obino se upotrebljava za "pocinavanje eljeza"); pren. umjetno oiviti galvano (tal.) predmet od bakra koji je izraen putem galvanoplastike, osobito takav kliej

galvano-faradizacija galvano-faradizacija (Galvani, Faraday) med. istodobno pokretanje jednog miia ili ivca galvanskom i Faradayevom, tj. indukcijskom strujom galvanoglifija (Galvani, gr. glyfis zarez, urez) izradba reljefnih crtea i bakroreza na metalnoj ploi kemijskim sredstvima pomou galvanizma (metoda prvi put primijenjena 1856.) galvanografija (Galvani, gr. grafia) izradba tiskarskih ploa na taj nain to se crte u obliku paste utisne na metalnu plou, zatim se pospe grafitom i onda, galvanoplastikim putem, pobakri galvanografizirati (Galvani, gr. grafo) izraivati tiskarske ploe i slike pomou galvanske struje galvanokaustika (Galvani, gr. kausis gorenje, izgaranje) kir. rezanje ireva i izraslina pomou platinske ice usijane galvanskom strujom galvanokromija (Galvani, gr. chroma boja) bojenje kovine galvanskim putem galvanomagnetizam (Galvani, gr. magnetes) v. elektromagnetizam galvanometalurgija (Galvani, gr. metallurgia) izradba i dobivanje kovina (metala) pomou galvanske struje galvanometar (Galvani, gr. metron) fiz. instrument za odreivanje smjera i jaine galvanske, elektrine, struje; usp. galvanoskop galvanoplastika (Galvani, gr. plassein oblikovati, uobliiti) postupak zasnovan na elektrolitikom taloenju kovine (metala); prevlaenje kovinom, galvanskim putem, predmeta (od drveta, gipsa, voska i dr.), da bi na taj nain postali vri i trajniji; izradba vjernih otisaka u kovini od plastinih predmeta (novca, medalja, plaketa i dr.) galvanopunktura (Galvani, lat. punctura bodenje, bod) med. primjena galvanizma u vezi s akupunkturom

480

gamarologija galvanoskop (Galvani, gr. skopein promatrati) fiz. instrument koji pokazuje postojanje struje; usp. galvanometar galvanostegija (Galvani, gr. stego pokrijem) galvansko prevlaenje metalnih predmeta drugim nekim metalom (npr. pozlaivanje srebra, posrebrivanje bakra, poniklavanje eljeza itd.) galvanotehnika (Galvani, gr. technike) prevlaenje predmeta kovinom (metalom) pomou galvanske struje galvanoterapija (Galvani, gr. therapeia lijeenje) med. lijeenje pomou galvanske struje i znanost o tome galvanotropizam (Galvani, gr. tropos okret) bot. povijanje vodenih biljaka prema elektrinoj struji galvanska baterija fiz. spoj vie galvanskih elemenata da bi se dobila jaa struja ili vii napon; Voltin stup galvanski element fiz. sprava za proizvoenje trajne elektrine struje putem kemijske energije galjuf (tal. gaglioffo) lopov, kradljivac gama (gr. gamma) tree slovo grkog alfabeta; glaz. (fr. gamme) niz od osam tonova, ljestvica, skala gama-zrake (gr. gamma) fiz. zrake to ih isputaju radioaktivne tvari; sline su rendgenskim zrakama, ali su mnogo krae valne duine; njihovo razarajue djelovanje pokazalo se u Hiroimi i Nagasakiju nakon eksplozije dviju atomskih bombi; nisu elektrino nabijene gamagonija (gr. gamos brak, gone raanje) biol. raanje putem spolnog oploivanja; supr.: agamogonija gamarografija (gr. kammaros rak, grafia, lat. gammarus) zool. prouavanje (ili: opisivanje) ljuskavaca (rakova) gamarologija (gr. kammaros, logia) zool. dio bioloogije koji prouava ljuskavce (rakove)

gamaskop gamaskop (gr. skopeo gledam) naprava u obliku naoala koja slui za vizualno mjerenje rengenskih zraka i gama-zraka gamae (fr. gamache) mn. dokoljenice, nazuvci, kamae gamba (tal.) glaz. vrsta starog gudakog glazbala s 56 ica gambit (tal. dare il gambetto) otvaranje ahovske partije u kojem se rtvuje pjeak radi izvoenja kakvog vjeto smiljenog napada gambusino (p.) pustolov koji traga za zlatom (u Meksiku) gambuzija (lat. gambusia) zool. vrsta veoma sitnih sjevernoamerikih ribica koje kote ive mlade i brzo se razmnoavaju; osobito su znaajne kao sredstvo u borbi protiv malarije, jer unitavajui larve sprjeavaju razvitak komaraca, a time i prenoenje malarije gamela (tal. gamella) vojnika zdjelica za hranu gamelan (malaj.) javanski kazalini i plesni orkestar (1840 instrumenata) gamen (fr. gamin) sluga u kuhinji, egrt; objeenjak, fakin, uliar, deran gameta (gr. gametes) biol. spolna stanica, jaje ili spermatozoid kod ivotinja; jajna stanica ili peludovo zrno kod biljaka; v. zigot gamma (gr. gamma) v. gama gamologija (gr. gamos brak, logia) prouavanje braka, rasprava o braku gamoni (gr. gameo enim se) sloene bjelanevine koje u malim koliinama izluuju spolne stanice gamonomija (gr. gamos brak, nomos) etn. prouavanje (ili: poznavanje) svadbenih obiaja ganef (hebr.) lopov, hulja gang (engl.) 1. druina, skup ljudi koji rade zajedno; razbojnika druba, banda

481

garant gang (njem. Gang hod, hodanje) 2. u konobarskom jeziku: jedno jelo u obroku ganglij (gr. ganglion mrtva kost) zool. ivani vor ili zadebljanja kakva se nalaze na stranjim korijenima lene modine; med. mrtva kost, hrskavina izraslina ganglij ski sustav zool. svi ivci u ivanim tkivima trbune upljine ganglionitis med. v. ganglitis ganglitis (gr. ganglion) med. upala ivanih vorova; gangliokitis gangrena (gr. gangraina, graino gloem, jedem) med. truljenje mekanih dijelova tijela, vrsta izumiranja tkiva ili organa, iva rana, vuac, gnjile gangrenescirati (lat. gangraenescentia) med. prelaziti u truljenje, izazivati truljenje na nekom dijelu tijela; pren. pokvariti, zaraziti; gangrenirati gangrenirati v. gangrenescirati gangrenozan (lat. gangraenosus) med. koji boluje od vuca, gangrene, koji je u truljenju, koji trune, gnjilean gangster (engl. gangster) lan razbojnike i ucjenjivake druine u Americi Ganimed 1. mit. lijep djeak kojeg je oteo Zeus te bogovima na Olimpu toi pie; 2. najvei satelit planeta Jupitra ganoidi (lat. ganoidei) mn. zool. titonoe (vrsta riba) ganoin (gr. ganos sjaj) tvar od koje krljuti ganoidnih riba, titonoa, imaju srebrnast sjaj gant (njem. Gant, fr. enceant, tal. incato) trg. sudska prodaja zbog prezaduenosti, licitacija; steaj ganterija (fr. ganterie) trgovina rukavicama, rukaviarstvo garancija (fr. garantie) jamstvo, jamenje; naknada tete, obeteenje garant (fr. garant, tal. guarento jamstvo) jamac

garantirati garantirati (fr. garantir) jamiti, primati odgovornost za nekoga ili neto garantno pismo bank. pismena obveza koju banka daje svojim komitentima jamei, prema treoj osobi, za izvrenje nekog posla, i kojim se obvezuje da e ona sama dati obeteenje za svog komitenta u visini iznosa na koji glasi "garantno pismo" ako on sam ne izvri obvezu garantol (fr. garant, lat. oleum ulje) kem. pripravak od gaenog vapna za konzerviranje jaja garaa (fr. garage) spremite automobila, vagona, amaca; pom. pristajanje broda u mjestu prikladnom za mimoilaenje, da bi se propustio drugi brod garbo (tal.) pristojnost, uljudnost; con garbo it. kon garbo (tal.) glaz. pristojno garda (fr. garde, tal., p.' guardia) straa, tjelesna straa nekog vladara; osobito: odabrana, elitna trupa svih rodova vojske kao zasebna vojna jedinica; pren. odane i pouzdane pristae, npr. nekog politikog prvaka, vode i si. garde-cote it. gard-kot (fr.) obalni brod; uvar obale gardedama (fr. garder uvati, paziti, dame enska osoba ) pratilja mlade djevojke na plesu ili etnji gardelin (tal. cardellino) ptica eljugar garden-party it. gardn-parti (engl.) sastanak drutva u vrtu, sveanost koja se proslavlja u vrtu, vrtna zabava gardenija bot. ukrasna tropska zimzelena, vrlo mirisna biljka iz porodice broeva garderoba (fr. garderobe) soba ili ormar gdje se uva odjea i rublje; u kazalitu: soba u kojoj se oblae glumci; svi kostimi nekog kazalita; odjel gdje posjetitelji ostavljaju eire, gornje kapute i dr. (u kaza-

482

garmond litu, koncertnoj dvorani itd.); sva odjea i sve rublje jedne osobe; nunik, zahod garderobijerka (fr. garderobiere) uvarica garderobe gardez la reine it. garde la ren (fr.) u ahu: eh kraljici! gardina (lat., tal. cortina, fr. courtine, njem. Gardine) prozorska (ili krevetska) zavjesa gardirati (fr. garder uvati, paziti) obavljati posao gardedame, tj. pratiti djevojku na ples ili etnju gardist (fr. garder uvati) vojnik koji slui u gardi, tjelesni straar; pratitelj gargalizam (gr. gargalismos) med. kakljivost, svrab, nadraljivost koe gargarizacija (gr. gargarismos) med. grgljanje, grgotanje, ispiranje grla i usta grgljanjem; gargarizam gargarizam (gr. gargarismos) med. voda za ispiranje usta i grla grgljanjem gargarizam med. v. gargarizacija gargarizirati (gr. gargarizo) med. grgljati, grgotati, ispirati usta i grlo grgljanjem gargujada (fr. gargouillade) kien, pretjerano dotjeran korak u plesu garguran (fr. gargouran) trg. vrsta tekih istonoindijskih i kineskih svilenih tkanina; gurguran garibaldi 1. eir sa irokim mekanim obodom; 2. vrsta kiselog vina garibaldinci mn. dobrovoljci koji su se u 19. st. pod vodstvom Giuseppea Garibaldija borili za osloboenje Italije od austrijske vlasti i za njezino nacionalno ujedinjenje garicinija bot. biljka (drvo) iz porodice pljuskarica (plodovi slue za jelo, od sjemenki se dobiva ulje, a uzgaja se i zbog smole gumigut) garmond (fr.) tisk. vrsta tiskarskih slova srednje veliine (od 10 toaka) iz

garnet kojih se obino slau knjige (naziv po francuskom ljevau i graveru Claudeu Garmondu, 1561.) garnet (engl.) pom. vitlo s uetom za utovarivanje i istovarivanje brodskog tereta garnijerit magnezijev nikalni silikat; slui kao ukrasni kamen (naziv po fr. geologu Garnieru) garnirati (fr. garnir, tal. guarnire) opskrbiti, ukrasiti; uljepati izgled jela time to se oko njega ukusno stave razliiti dodaci (perin, salata, krumpir, ria i dr.); zainiti garnirung (njem. Garnierung) ukraavanje jela, osobito mesa, razliitim povrem i si.; v. garnirati garnitura (fr. garniture) oprema, sprema, pribor; ukras, nakit, dodatak; odreen broj istovrsnih predmeta koji ine cjelinu (kuni i kuhinjski pribor, namjetaj, gumbi i dr.); teh. sva orua koja su potrebna za jednu vrstu posla; svi dijelovi odjee i ostalih stvari koji su potrebni jednom vojniku garnizon (fr. garnison) voj. posada, sva stalna vojska u nekom mjestu garnizonirati (fr. garnison) voj. biti u garnizonu garoon (p. garrocha, garrochon) malo koplje kojim su naoruani borci s bikovima garota (p. garrotte, fr. garrotte, tal. garretto) eljezna naprava za davljenje, sprava kojim se nekada izvravala smrtna kazna u panjolskoj i njezinim nekadanjim kolonijama; smrtna kazna davljenjem garoteri (fr. garrotteurs, engl. garrotters) mn. vrsta opasnih ulinih razbojnika, osobito u Londonu, koji svoj pljakaki posao poinju time to svoje rtve prethodno davljenjem onesvijeste garotirati (fr. garrotter) udariti pomou garote; opljakati rtvu koja se, po-

483

gastrenteritis mou zamke baene na vrat, prethodno onesvijesti (u Engleskoj i Sjev. Americi) garson (fr. gargon, lat. garcio) mladi, deko, djeak; momak, bear, neenja; konobar; pomonik, kalfa garsonijera (fr. garconniere) momaki stan, momaka soba, jednosobni stan (obino bez kuhinje) garter-orden (engl.) glasoviti engleski orden "podvezice" gartrua (njem. Garten vrt) vrtna rua gas fiz. plin, tijelo koje, zbog stanja svojih molekula, nema ni samostalnog oblika niti stalnog volumena, tijelo koje tei neogranienom irenju (rije je prvi upotrijebio 1610. flamanski kemiar i fiziar J. B. Helmont, prema grkoj rijei chaos nered) gaser vrsta revolvera gaskonada (fr. gasconnade) hvalisavost, razmetljivost, razmetanje gasproof it. gaspruf (engl. gas plin, proof vrst) koji ne proputa plin gasta (tal.) sitan metalni novi gastarbajter (njem. Gast gost, Arbeiter radnik) openito proiren naziv za nae radnike koji rade u inozemstvu gasteralgija med. v. gastralgija gasteranaks med. v. gastranaks gasteropodi mn. zool. v. gastropodi gastralan (gr. gaster trbuh, lat. gastralis), anat. koji pripada trbunoj upljini, trbuni, eluani gastralgija (gr. gaster, algos bol) med. bol u elucu, nervoza eluca, gr u elucu; gasteralgija gastranaks (gr. gaster, anax gospodar) med. probava hrane u elucu, probavna djelatnost eluca gastrektazija (gr. gaster, ektasis proirenje) med. proirenje eluca gastrenterian (gr. gaster, entera crijeva) koji se tie eluca i crijeva gastrenteritis (gr. gaster, enteron crijevo) med. upala eluca i crijeva

gastrepatian

484

gastrorafija gastrolater (gr. gaster, latreo oboavam) onaj koji slui elucu, tj. koji ivi da bi jeo i pio; gastroman gastrolatrija (gr. gaster, Iatreia) sluenje elucu, shvaanje da se ivot sastoji u jelu i piu; gastromanija gastrolit (gr. gaster, lithos kamen) med. kamen u elucu gastrologija (gr. gaster, logia) sve ono to se odnosi na kuhanje, kuharsku vjetinu i sve to je s tim u vezi; takoer: gurmanstvo, sladokustvo gastromalacija (gr. gaster, malakia mekoa) med. razmekavanje eluanog zida gastroman v. gastrolater gastromanija (gr. gaster, mania) pretjerano, bolesno uivanje u jelu i piu gastromantija (gr. gaster, manteia proricanje) proricanje po elucu (nain proricanja kod starih Grka po oblicima trbuastih aa, napunjenih vodom i okruenih svijeama) gastronom (gr. gaster, nomos zakon) sladokusac, gurman, onaj koji voli dobra jela; strunjak u pripremanju ukusnih jela gastronomija v. gastrologija gastropatija (gr. gaster, pathos bolest) med. opi naziv za sve eluane bolesti gastroplikacija (gr. gaster, lat. plicatio) med. v. gastrorafija gastropodi (gr. gaster, podos noga) mn. zool. puevi, tj. ivotinje koje se kreu na trbuhu, odnosno pomou mesnatog organa ("stopala") na trbuhu; gasteropodi gastroptoza (gr. gaster, ptosis pad) med. sputenost eluca gastrorafija (gr. gaster, regnymi prsnem, puknem) med. operacija koja se sastoji u irenju eluca radi smanjivanja njegovog volumena; gastroplikacija

gastrepatian (gr. gaster, hepar) koji se tie eluca i jetara gastrepatitis (gr. gaster, hepar jetra) med. upala eluca i jetara gastricizam (gr. gaster) med. bolesno stanje eluca, pokvarenost eluca, loa probava gastrian (gr. gastrikos) eluani, koji se tie probave, osobito eluca; gastrine bolesti one koje kode i smetaju probavi; gastrina groznica groznina prehlada eluca gastrilog (gr. gaster, logos) onaj koji moe govoriti iz eluca, tj. koji moe, ne pokreui usta, govoriti tako kao da mu glas dolazi iz daljine gastrilogija (gr. gaster, logia) vjetina govorenja iz eluca gastrimargija (gr. gastrimargia) prodrljivost, prekomjerni tek gastritis (gr. gaster) med. upala eluca, eluana groznica gastrizam (gr. gaster) med. pretrpavanje eluca hranom gastro- (gr. gaster) predmetak u sloenicama sa znaenjem: eludac, eluani gastro-kriza (gr. gaster, krisis) med. napadaj bolova u elucu, praen povraanjem (kod suenja kimenjae) gastroadenitis (gr. gaster, aden lijezda) med. upala eluanih lijezda gastrobrozis (gr. gaster, brosis razjedanje) med. razjedenost (ili: probuenost, progrizenost) eluca gastrocela (gr. gaster, kele) med. bruh (kila) eluca gastrodijafanija (gr. gaster, diafaneia prozirnost) med. osvjetljavanje eluca radi utvrivanja eluanih i trbunih bolesti i poremeaja gastrodinija (gr. gaster, odyne bol) bol u elucu, gr eluca gastroenteritis med. v. gastrenteritis gastrofil (gr. gaster, filos prijatelj) ljubitelj eluca = gastrolater

gastroragija gastroragija (gr. gaster, regnymi prsnem, puknem) med. krvarenje iz eluca gastroreja (gr. gaster, rheo teem, curim) med. povraanje sluzi iz oboljelog eluca; prekomjerno izluivanje eluanih sokova gastroskop (gr. gaster, skopein gledati) med. sprava za pregledavanje eluca time to se njegova unutranjost osvijetli gastroskopija med. ispitivanje eluca i utrobe pomou gastroskopa gastrospazmus (gr. gaster, spasmos gr) med. gr u elucu gastrostenoza (gr. gaster, stenos uzak) med. suenost eluca gastrostomija (gr. gaster, stoma) med. operativno otvaranje rupice na elucu gastrotomija (gr. gaster, temno reem) med. operativno otvaranje eluca radi odstranjivanja ira, raka i dr. gastroza (gr. gaster) med. opi naziv za sve bolesti eluca gastrozofija (gr. gaster, sofia mudrost) pametno i razborito jedenje dobrih jela gastrula (lat.) biol. stupanj u razvitku ivotinjskog jajeta, drugi stupanj u razvitku blastoderma gairati (fr. gacher) praviti buku, gasiti vapno; loe slikati, drljati; upropastiti neto loim radom; prodati (ili: prodavati) ispod cijene, dati u bescijenje Gapar, Melkior, Baltazar prema Bibliji: tri mudraca s Istoka, tri kralja koja su se, idui za nebeskom zvijezdom doli pokloniti novoroenom Kristu gate-metier it. gatmetje (fr.) trg. onaj koji kvari cijenu robi dajui je jeftinije: fig. zabuant, lo radnik, lo majstor, neradnik

485

gavijal gater (njem. Gatter) teh. u pilanama: strojna viestruka okvirna pila s vie otrica (do 10), pila koja balvan istodobno ree u vie dasaka gatirati (njem. gatten, gattieren) izmijeati razliite vrste ruda, prije taljenja, tako da se dobije povoljniji prosjeni sadraj i lake izvri taljenje gatofobija (lat. catus maka, gr. fobeomai bojim se) med. bolestan strah od maaka Gaucherova bolest it. Goeova med. neizljeiva nasljedna bolest uzrokovana poremeajem metabolizma lipoida, bjelanevina i eljeza te praena poveanjem slezene i jetara, tamnoutom bojom koe, nestankom vapna u kostima (naziv po francuskom lijeniku P. C. Gaucheru, 18541918) gauo (p. gaucho) mn. gaui, seljaci jahai u pampama, osobito argentinski, bave se stoarstvom i ive nestalnim pastirskim ivotom, obino u slubi velikih uzgajivaa stoke (potomci su panjolaca i gotovo svi mestici); posebno su poznati kao odlini jahai gaudeamus (lat.) budimo veseli, veselimo se! (poetak i naslov poznate stare studentske pesme "Gaudeamus igitur...") gaudij (lat. gaudium) radost, veselje, uivanje gaulajter (njem. Gau upa, pokrajina, Leiter voa, upravitelj) pokrajinski voa, upni starjeina bive Hitlerove nacionalsocijalistike stranke u Njemakoj gauner (njem.) lopov, varalica; bear gaus fiz. po matematiaru i astronomu K. F. Gaussu (17771855) nazvana jedinica jaine magnetnog polja gavijal (lat. gavialis) zool. vrsta indijskog krokodila s uskom i dugakom njukom

gavota gavota (fr. gavotte) starinski veseli ples s razliitim figurama; glazbena pratnja za taj ples u 4/4 taktu gavun (tal. gavone) zool. vrsta morske ribe kotunjae gaza (fr. gaze) prozirna i tanka tkanina od pamuka ili svile, veo; vrsta vrpce od zlatnog ili srebrnog tkiva i svile; med. mus(e)linska prozirna tkanina za zavoje i previjanje rana, prije uporabe se sterilizira da bi se u njoj unitile sve zarazne klice gazavat (tur. gaza, gazve) kod muslimana: "sveti rat protiv nevjernika"; dihad gazela (ar. gazal, p. gazela, tal. gazella) zool. afrika antilopa, stanovnik pustinje, neto manja od srne; posebno se odlikuje velikom brzinom gazela (tur. gazel) lirska ljubavna pjesma od 8 do 13 stihova (podrijetlom iz Perzije); ljubavna, lirska poezija uope gazeta (tal. gazzeta, fr. gazette) dnevni list, novine; pren. brbljavica, klepetua gazi (ar. gazi) ratnik, junak, vojnik musliman; borac za vjeru; pobjednik, osvaja (titula muhamedanskih vladara i zaslunih vojskovoa) gazija (tal. gaggia) bot. vrsta cvijeta (lat. Acacia farnesiana) gaziluk (tur. gazi heroj, junak)) ratno junatvo; pren. obijest, hvalisavost gazirati (fr. gazer) pokriti (ili: prevui) velom; zamotati (ili: zamatati) gazom gazofilacij(um) (gr. gaza blago, fylatto uvam) riznica, spremite blaga; rjenik, jezino blago gazolin kem. tekui dio sirovog petroleja, vrije izmeu 7080 C, slui za grijanje i osvjetljenje gazon (fr.) mala povrina u vrtu ili parku zasijana travom radi ukrasa (dekoracije)

486

gekon gaa (fr. gage, tal. gaggio) zalog, jamstvo; plaa, stalna nagrada, stalna zarada gairanje (fr. gage) davanje plae (ili: stalne nagrade) gaist (fr. gagiste) plaenik, najamnik, slubenik; prav. onaj koji dri zalog, primatelj zaloga Gea, Geja (gr. Ge, Gaia) mit. "Zemlja", kozmoloko boanstvo starih Grka gebis (njem. Gebiss) zubalo (osobito umjetno) gefirofobija (gr. gefyra nasip; most, fobeomai bojim se) med. bolestan strah od prelaska preko mosta ili preko neke vode geg (engl. gag) kaz. aljiva improvizacija, ala; neoekivan, efektan obrat u dramskoj radnji, osobito na filmu; gegmen strunjak koji se bavi izmiljanjem i primjenom filmskih gegova Geiger-Miillerovo brojilo it. GajgerMilerovo ... instrument u nuklearnoj fizici (registrira i broji elektrizirane estice i gama-zrake te odreuje smjer gibanja pojedinih estica koje naiu) gein (gr. ge zemlja) agr. crnosmei glavni sastojak zemlje oranice geistika (gr. ge) znanost o zemlji i poznavanju zemlje, opisivanje vrstih masa Zemljine povrine gejik (tur.) jelen gejson (gr. geison) arhit. na antikim hramovima: kameni vijenac iznad friza geja (jap. geischa) posebno kolovana plesaica i pjevaica u japanskim ajanama gejzir (isl. geysir) geol. vreli izvor koji povremeno izbacuje mlaz vode u veliku visinu, na Islandu, u Sjev. Americi i Novom Zelandu gekon (njem. Gecko, fr. gecko) zool. vrsta vrlo otrovnog gutera toplih zemalja

gelacija gelacija (lat. gelatio) smrzavanje, stezanje gelazam (gr. gelao smijem se) smijeh, smijanje, osobito grevit smijeh geler (njem. Geller) krhotina granate, metka i si. gelidan (lat. gelidus) prid. hladan, leden gelolepsija (gr. gelan smijati se, lepsis uzimanje) med. nesvjestica uzrokovana jakim (npr. smijehom) geloplegija (gr. plege udarac, kap) med. v. gelolepsija geloskopija (gr. gelao smijem se, skopeo gledam) psih. promatranje (ili: prouavanje) smijeha geloza (lat. gelu staraka ukoenost) med. bolni vori u miiu (nastaje kod miinog reumatizma ili nakon velikih napora) gelsonimo (tal.) kico, fifiri; po tome: karakterna uloga na talijanskoj pozornici gem (engl. game) port, igra, partija (tenisa) gema (lat. gemma) skupocjeni dragi kamen s urezanim oblicima, osobito omiljen ukras u staro vrijeme; lijep dragulj (bijela zvijezda) u skandinavskoj kruni gemacija (lat. gemmatio) bot. pupanje, izbijanje pupoljaka; doba pupanja gematrija (gr.-hebr.) objanjavanje i tumaenje tajanstvenog znaenja pojedinih rijei u vezi s nekim brojevima gemeli (lat. gemelli) mn. blizanci gemiferan (lat. gemma pupoljak, ferre nositi) bot. koji nosi pupoljke geminacija (lat. geminatio) udvajanje, udvostruavanje; dvojnost, udvojenost, postojanje udvoje, po dva; pren. zbliavanje, zblienost Gemini (lat.) Blizanci zvijee Zodijaka, najsjajniji Kastor i Poluks geminirati (lat. geminare) udvojiti, udvajati, udvostruiti, udvostruavati

487

generalat gemit (njem. mischen, gemischt) ono "to je pomijeano, smjesa; osobito: vino s mineralnom vodom gemogliptika (lat. gemma, gr. glyfo } reem, urezujem) vjetina bruenja dragog kamenja gemula (lat. gemmula pupolji, dem. od gemma pupoljak) zool. zametak u slatkovodnih spuvi; klica koja pomae razmnoavanje; nevidljiva klica u stanicama organizama koja se, po Darwinu, dobiva nasljeem gemza (njem. Gemse) zool. divokoza, vrsta antilope, velika kao koza, teka 4045 kg, ivi u Alpama gemzebart (njem. Gemse divokoza, Bart brada) iljasta bradica, "kozja bradica" gen (gr. genos rod) nositelj nasljednih svojstava, smjeten u spolnim stanicama (mn. geni); svi geni tvore genotipsku osnovu nasljea ili genotip gencijanin (lat. gentiana) kem. gorka tvar koju u sebi sadri gencijana, lincura genealog (gr. genea narataj, rod, logos) rodoslovac, poznavatelj (ili: prouavatelj) rodoslovlja genealogija (gr. genealogia) rodoslov, rodoslovlje, prouavanje postanka, podrijetla i razvitka obitelji ili plemena genealoki (gr. genea, logos) koji se odnosi na rodoslovlje, postanak, podrijetlo, rodoslovni genera (lat.) mn. v. genus generacija (lat. generatio) raanje, proizvoenje, postajanje; narataj, pokoljenje, svi ljudi koji ive u isto vrijeme i istih su godina general (lat. generalis) najvii asniki in, kod svih vojski ima vie stupnjeva i rodova generalat (lat. generalatus) generalski in; vojni okrug koji spada pod jedno vrhovno zapovjednitvo; vie zapovjednitvo

generalije generalije (lat. generalia) mn. prav. ope okolnosti i pitanja (za razliku od posebnih okolnosti i pitanja); opi podaci generalisimus (lat. generalissimus) voj. vrhovni zapovjednik, glavni zapovjednik vojske generalisti (lat. generalis) mn. krani koji ne ele biti pripadnici nijedne od postojeih kr. vjera generalitet (lat. generalis) openitost, javnost; voj. svi generali neke vojske generalizacija (lat. generalisatio) uopavanje, uopenje; uopenost generalizirati (lat. generalisare, fr. generaliser) uopavati, uopiti; primijeniti (ili: primjenjivati) uope na sve sluajeve bez izuzetaka generalna proba (lat. generalis, probare) kaz. glavna proba generalna punomo prav. punomo koja se ne izdaje samo za jedan pravni posao ili vie pravnih poslova, nego kojim se jedna osoba ovlauje da zastupa prava druge osobe u svim danim sluajevima generalni (lat. generalis) opi; glavni, vrhovni; rodni, koji se tie roda (za razliku od specijalnog) generalni guverner (lat. generalis, fr. gouverneur) u bivoj Rusiji: visok dostojanstvenik kojem je bilo povjereno samostalno upravljanje u vie gubernija; voj. general koji za vrijeme rata zapovijeda svim vojnim snagama jednog podruja ili pokrajine (Njemaka) generalni prokurator (lat. generalis, procurator) vrhovni dravni pravobranitelj u Francuskoj; glavni pravobranitelj kod nekog vieg suda; predsjednik svih dravnih pravobranitelja neke drave generalni sekretar (lat. generalis, secretarius) titula stalnih poslovoa u velikim trgovakim i poljoprivrednim

488

generiki poduzeima; efovi kancelarija u ministarstvima i prefekturama; glavni tajnik generalni vikar (lat. generalis, vicarius) opunomoeni zastupnik biskupa u njegovoj administrativnoj vlasti generaltab (lat. generalis, njem. Stab) voj. odabrani asnici iz svih rodova vojske, s potpunom strunom spremom, koji su dodijeljeni kao pomonici i savjetnici viim zapovjednicima, glavni stoer generatio aequivoca it. generacio ekvivoka (lat.) biol. raanje bez sjemena, prastvaranje, samozaee, postanak ivih bia iz mrtvih (anorganskih) tvari, tvar (nauavanje koje se temelji na injenici da u sastavu organske supstance nema nikakvih elemenata koji se ne bi mogli nai i u sastavu anorganske jedinstvo tvari kao i na nauavanju o razvoju uope) generatio spontanea it. generacio spontanea (lat.) biol. v. generacio ekvivoka generativan (lat. generativus) koji slui raanju, stvaranju, koji je u vezi s raanjem, stvaranjem; proizvodan, tvoraki, rodilaki i generator (lat. generator) roditelj, tvorac, proizvoa; fiz. sprava za proizvoenje plinova, elektriciteta; dinamoelektrini generator stroj za proizvoenje elektriciteta indukcijom generatriks generatrisa (lat. generatrix) roditeljica, stvoriteljica, pramajka; mat. izvodnica (toka, linija ili povrina koja svojim zamiljenim kretanjem proizvodi liniju, povrinu ili tijelo) generian (lat. genus rod, fr. generique) koji pripada rodu ili se odnosi na rod, rodni; generiki generiki (lat. genus, fr. generique) v. generian

gener ifikacij a gener ifikacij a (lat. generificatio) log. oblikovanje (ili: stvaranje) rodnih pojmova generis feminini (lat) enskoga roda generis masculini it. generis maskulini (lat.) gram. mukoga roda generis neutri srednjega (tj. nikakva) roda generoso it. enerozo (tal.) glaz. plemenito, u plemenitom zanosu generozan (lat. generosus) plemenit, velikoduan; podaan, dareljiv generozitet (lat. generositas) plemenitost, velikodunost; podanost, dareljivost, genetian (gr. genetikos) fil. koji se odnosi na postanak (genezu), koji se tie povijesti postanka i razvitka biljaka ili ivotinja; koji se tie naslijea i znanosti o nasljeu genetika definicija log. ona definicija koja odreuje pojam time to izlae put i nain na koji nastaje neki stvarni ili zamiljeni predmet genetika metoda fil. metoda koja prouava i shvaa neku stvar u njezinom nastanku (za razliku od deskriptivne metode koja opisuje stvar kao gotov proizvod, tj. onakvu kakva je sad) genetika psihologija psihologija razvoja, zajedniko ime za ivotinjsku, djeju i socijalnu psihologiju genetika (gr. gignomai raam se, rodim se) znanost o nasljeu genetlijakon (gr. genethlios roendan) pjesma o roendanu; pjesma za uspavljivanje djece, uspavanka genetliolog (gr. genethlios dan roenja, logos) strunjak u proricanju dana i sata roenja genetliologija (gr. genethlios dan roenja, logos) proricanje dana i sata roenja geneza (gr. genesis) roenje, postanak, podrijetlo, stvaranje; prapovijest;

489

genioplastika (Geneza) prva knjiga Mojsijeva Petoknjija, Knjiga postanka Genezaretsko jezero jezero u sjevernom dijelu Izraela, esto se spominje u Bibliji, osobito Novom zavjetu (Galilejsko jezero) genezimantija (gr. genesis roenje, manteia proricanje) proricanje sudbine djeteta iz posebnih okolnosti pod kojima je roeno genge (fr. guinguet) trg. vrsta tkanine od devine dlake genij (lat. genius, fr. genie) ovjek izvanredne uroene snage duha koja dolazi do izraaja kao originalna mo shvaanja (intuicije), kombiniranja (fantazije) i predoavanja genijalan (lat. genialis) koji je po svojim uroenim duhovnim osobinama izvanredno jak, velik duhom, stvaralaki, izvanredno darovit; usp. genij genijalitet (lat. genialitas) v. genijalnost genijalnost (lat. genius duh) duhovna osobina i odlika genija, velika stvaralaka snaga duha, izvanredna darovitost; genijalitet genijus (lat. genius) genij; duhovna posebnost, karakter, oznaka, obiljeje; u gr. i rim. mitologiji geniji su nia krilata boanstva genikulacija (lat. geniculatio) kleanje, izraavanje potovanja kleanjem genikuliran (lat. geniculatus) savijen u obliku koljena, koljenast, vorast geniografija (lat. genius, grafia) opisivanje duhova, nauavanje o duhovima-boanstvima geniologija (lat. genius, gr. logia) znanost o velikim, genijalnim ljudima i o biolokim i sociolokim elementima koji uvjetuju njihovu pojavu genioplastika (gr. geneion brada, plasso oblikujem, uobliujem) med. operacija koja se sastoji u ispravljanju i otklanjanju ozljeda na bradi putem autoplastike

genitalan genitalan (lat. genitalis) koji se tie spolnih organa, spolni genitalije (lat. genitalia, gignere raati) mn. biol. spolni organi, organi koji slue za rasploivanje genitet (gr. genos vrsta) lingv. vrsta specifine artikulacije pojedinog glasa genitiv (lat. genitivus) gram. drugi pade, odgovara na pitanje koga? ili ega?; najee oznauje pripadnost, dio neke cjeline genitura (lat.) roenje, raanje; proizvoenje, stvaranje; oplodno sjeme; itanje sudbine po konstelaciji (poloaju) zvijezda u trenutku roenja, nativitet genius loci it. genijus loci (lat.) duh zatitnik nekog mjesta; osobitost nekog mjesta koju mu daje njegov duh zatitnik; opi duh koji vlada u nekom mjestu i daje mu svoje obiljeje genius saeculi it. genijus sekuli (lat.) duh vremena, osobitost javnog mnijenja nekog doba genocid (gr. genos pleme, narod, lat. caedere ubijati, cecidi ubio sam) zloin kojim se eli unititi neki narod, pleme, vjerska ili rasna skupina genofobija (gr. genos rod, spol, fobeomai bojim se) med. bolestan strah od svega to je u vezi sa spolnim odnosom ih sa seksualnim osjeajem, tj. strah od seksualnosti genoplastika (lat. gena obraz, gr. plasso oblikujem, uobliujem) med. operacija koja se sastoji u popravljanju oteenog oblika obraza i usta genotip (gr. genos, typos) v. gen Genoveva junakinja srednjovjekovne prie iz 5. ili 6. st., ena falakoga grofa Siegfrida; osuena na smrt zbog navodnog preljuba te se povlai u planinu; na kraju je dokazala svoju nevinost gens (lat.) rod, koljeno; vrsta; pleme, narod

490

geodet gentilizam (lat. gens, gentis) neznabotvo, mnogobotvo genualni (lat. genu koljeno, genualis) koji se tie koljena, koljenski genufleksija (lat. genuflexio) kleanje; klanjanje, poklonstvo pred kim; ponizno odavanje potovanja, poniznost genuinitet (lat. genuinus, lat. genuinitas) istinitost, stvarnost, tonost, vjernost, nekrivotvorenost genus (lat.) rod; gram. rod geo- (gr. ge) predmetak u sloenicama sa znaenjem; zemlja, zemaljski geobiologija (gr. ge, bios ivot, logia) znanost o ivotu Zemlje geoblasti (gr. ge, blastos klica, izdanak) mn. bot. biljke iji prvi klicini listii (kotiledoni) pri klijanju ostaju pod zemljom geobotanika (gr. ge, botanike) biljna geografija, biljni zemljopis geocentrian (gr. ge, lat. centrum sredite) fil. naziv za shvaanje koje uzima Zemlju kao sredite svemira i za astronomsko odreivanje mjesta koje se usmjerava prema sreditu Zemlje (geocentrizam); koji se tie sredita Zemlje geocentrizam (gr. ge, lat. centrum sredite) astr. fil. nekadanje pogreno shvaanje da je Zemlja sredite cijelog svemira i da oko nje krue sva ostala nebeska tijela; supr. heliocentrizam geociklian (gr. ge, kyklos) koji prikazuje kretanje Zemlje oko Sunca geociklika (gr. ge, kyklos krug) fiz. sprava koja oigledno prikazuje kretanje Zemlje oko Sunca; geociklika sprava geode (gr.) mn. upljine u stijenama ispunjene rudama izluenim iz vodenih otopina geodet (gr. ge, daiein dijeliti) ovjek s potpunom geodetskom spremom i kvalifikacijama, mjernik

geodezija geodezija (gr. ge, daiein dijeliti, podijeliti, daisia) grana primijenjene matematike koja odreuje oblike i povrine velikih dijelova Zemljine povrine i oblik Zemlje kao cjeline; mjernitvo, tj. kartografsko predoavanje povrine Zemlje i pojedinih njezinih dijelova geodinamika (gr. ge, dynamis sila) geol. znanost koja prouava pojave koje se danas zbivaju na Zemlji, sile koje te pojave izazivaju i posljedice djelovanja tih sila u pogledu odravanja, stvaranja i mijenjanja Zemljine kore; dinamika geologija geofag (gr. ge, fagein jesti, derati) onaj koji jede zemlju (na Javi, Martiniqueu, u Sibiru), zemljojed, zemljoder geofagija (gr. ge, fagein) jedenje, gutanje zemlje, zemljoderstvo; usp. geofag geofaktori (gr. ge, lat. factor initelj) mn. zemljopisni initelji od kojih zavise zemljopisne pojave i promjene na povrini Zemlje geofizika (gr. ge, fysike) znanost o fizikim pojavama u unutranjosti Zemlje, osobito o njezinoj temperaturi, gustoi, njezinom magnetizmu i o telurskim pojavama u zraku geogenija (gr. ge, gignomai) v. geogonija geognost (gr. ge, gnostes) poznavatelj (ih: prouavatelj) sastava i grae vrste Zemljine kore; prid. geognostiki geognostika v. geognozija geognozija (gr. ge, gnosia) znanost o gradi Zemlje kao svemirskog tijela koje se sastoji od anorganskih masa, osobito o sastavu i grai vrste Zemljine kore; geognostika geogonija (gr. ge, gignomai nastajem) nastanak Zemlje, znanost o nastanku, oblikovanju i razvitku Zemlje; geogenija

491

geoid geogonist (gr. ge, gignomai) znanstvenik koji prouava postanak ZemIje geograf (gr. ge, grafos) poznavatelj (ili: prouavatelj) geografije (zemljopisa) geografija (gr. ge, grafia) zemljopis, znanost o poloaju, kretanju, veliini, obliku i ivotu Zemlje i njezine povrine, same po sebi i s obzirom na ovjeka; bioloka geografija prouava rasprostranjenost i znaaj biljnog i ivotinjskog svijeta na Zemlji; matematika geografija ili astronomska geografija prouava Zemlju kao nebesko tijelo i nain njezinog predoavanja na kartama; politika geografija prikazuje drutvene i dravne odnose na Zemlji; fizikalna ili fizika geografija opisuje prirodne oblike i pojave na Zemljinoj povrini geografski (gr. geografikos) zemljopisni, koji spada u geografiju; geografska duina (longituda) nekog mjesta je luk usporednice (paralele) toga mjesta od poetnog podnevnika (meridijana) u smjeru istoka (istona duina) ili u smjeru zapada (zapadna duina); geografska irina (latituda) nekog mjesta je podnevniki (meridijanski) luk toga mjesta od polutnika (ekvatora) u smjeru sjevera (sjeverna irina) ili u smjeru juga (juna irina) geohidrograf (gr. ge, hydor voda, grafos) prouavatelj vode na Zemljinoj kori geohidrografija (gr. ge, hydor, grafia) dio fizikog zemljopisa koji ispituje i prouava vodu na Zemljinoj kori geohozija (gr. ge, choo sipam, naspem, zaspem) med. zemljana kupelj, lijeenje time to se bolesni dijelovi zatrpaju zemljom (ruka, noga i dr.) geoid (gr. ge, eidos oblik) istinski obhk Zemlje, geometrijsko tijelo gotovo jednako Zemljinom sferoidu, ali mu

geokarpija je povrina u svakoj toki okomita na pravac sile tee geokarpija (gr. ge, karpos plod) bot. osobina nekih biljaka da svoje opraene cvjetove zariju u zemlju i tako ih posiju geokemija (gr. ge, cheo teem, istjeem, chemeia) znanost koja prouava razmjetaj kemijskih elemenata i atoma u Zemljinoj kori, njihovu povijest i kretanje u prostoru i vremenu (glavni elementi su: vodik, kisik, silicij, aluminij, eljezo, kalcij, kalij, natrij, magnezij) geokronologija (gr.) prouavanje starosti Zemlje geolit (gr. ge, lithos kamen) umjetna smola; upotrebljava se, kao zamjena roine, za izradu gumba geolog (gr. ge, logos) poznavatelj (ili: prouavatelj) sastava i grade Zemlje, onaj koji se bavi geologijom geologija (gr. ge, logia) znanost o postanku, sastavu i gradi Zemlje, kao tijela koje je sastavljeno od anorganskih masa; sastavni dijelovi geologije su geognozija i geogonija geomagnetika (gr.) prouavanje magnetskih polja Zemlje geomant (gr. ge, mantis prorok, vra) tobonji poznavatelj geomantije, osobito kod Arapa geomantija (gr. ge, manteia proricanje) proricanje po broju, poloaju i slikama koje sluajno predstavljaju toke nasumce napravljene u zemlji ih po slici koju dobijemo kad na neku plou ili stol bacimo nasumce aku zemlje geomedicina (gr.-lat.) grana medicine koja prouava utjecaj zemljopisnih initelja na ivotne pojave kod ljudi geomehanika (gr. ge, mechanike) mehanika vrstih tijela geometar (gr. ge zemlja, metron mjera) poznavatelj geometrije; onaj koji

492

georgika se u praksi bavi mjerenjem zemlje, geodet, mjernik geometrija (gr. geometria mjernitvo) dio matematike koji se bavi prouavanjem osobina i meusobnih odnosa prostornih oblika, tj. geometrijskih tijela, povrina, linija i toaka geometrijski (gr. geometrikos) koji se tie geometrije, koji spada u geometriju; v. progresija; geometrijska sredina kvadratni korijen iz umnoka (produkta) dvaju brojeva; usp. aritmetika sredina geomicin (gr.) vrsta antibiotika geomontografija (gr. ge, grafia lat. mons, montis brijeg) vjetina izraivanja reljefnih karata u vie boja od preane papirnate mase geomorfologija (gr. ge, morfe oblik) znanost koja prouava kako se stvarala i mijenjala Zemljina povrina energijom unutranjih, terestrinih i solarnih sila i njihovim kombiniranim djelovanjem geonom (gr. ge, nomos zakon) poznavatelj (ili: prouavatelj) vrsta, obraivanja i iskoritavanja zemlje geonomija (gr. ge, nomia) znanost o vrstama zemlje i o nainu obraivanja i iskoritavanja zemlje geoplastika (gr. ge, plastike) reljefno prikazivanje Zemljine povrine geoponija (gr. geo-ponos, trud) obraivanje zemlje, zemljoradnja geopsihika (gr.) znanost o promjenama duevnog raspoloenja to ih uzrokuju promjene meteorolokih prilika georama (gr. ge, orama pogled, prizor) divovski geoplastini reljefni globus, potpuno slikovit prikaz Zemljine kugle georgika (gr. georgeo obraujem zemlju, lat. georgica) mn. idiline pjesme, osobito pjesme o zemljoradnji (Vergilijeve)

georgina georgina bot. lijep i velik cvijet, slian rui, donesen iz Meksika (nazvan po botaniaru Georgiju) georgofil (gr. georgos zemljoradnik, filos prijatelj) prijatelj zemljoradnje, ljubitelj poljoprivrede geoskop (gr. ge, skopein gledati) promatra Zemlje; v. geoskopija geoskopija (gr. ge, skopein) promatranje (ili: prouavanje) Zemlje, osobito u meteorolokom smislu geostatika (gr. ge, statizo stavim, postavim) znanost o ravnotei (statici) vrstih tijela geotaksija (gr.) biol. pokretanje nekih organizama uzrokovano djelovanjem gravitacijske sile geotektonika (gr. ge, tektonike) geol. znanost koja prouava raspored i gradu stijena u Zemljinoj kori geotermika (gr. ge, thermos topao) geol. dio geologije koji ispituje toplinska stanja koja vladaju u dubini Zemlje geotermometar (gr. ge, thermos, metron) sprava za odreivanje Zemljine temperature na razliitim tokama njezine dubine geotomija (gr. ge zemlja, tome rezanje) podjela zemlje geotropizam (gr. ge, tropos okret) bot. osobina biljnih organa da pod utjecajem Zemljine tee zauzmu odreen smjer prema vertikali; on moe biti: pozitivan, kad organ raste u smjeru djelovanja tee (korijen), negativan, kad organ raste suprotno smjeru tee (stablo), i transverzalan, kad raste okomito na pravac tee (list i neka podzemna stabla) geotroposkop (gr. ge, tropos okret, smjer, skopeo gledam) v. giroskop gepard (fr. guepard) zool. veoma brza grabeljiva ivotinja iz plemena maaka, dosta slina psu, moe se obuiti i za lov, ivi u Aziji i Africi gepek (njem. Gepack) prtljaga

493

gerraanija gepolitika (gr. ge, politike) razmatranje politikih pitanja s geografskog (zemljopisnog) stajalita, tj. imajui na umu cijelu Zemlju; znanost o utjecaju vanjske prirode na drutveni i politiki ivot geranij (lat. geranium, gr. geranos dral) bot. iglica, mnogobrojna biljna vrsta; teh. dizalica gerant (lat. gerans) v. erant gerbelirati (tal. garbellare) eljeznu rudu usitniti i time je pripremiti za taljenje gerbulirati (lat. garbellare) probrati robu i oistiti od prljavtine gerbulura (lat. garbellare) neisti i oteeni dijelovi neke robe; odbitak odreenog postotka od prodane robe zbog neistoe robe gerijatrija (gr. geron starac, iatreia lijeenje) znanost koja prouava starost u svima njezinim oblicima gerila (p. guerrilla mali rat) naoruane ete seljaka i pastira u panjolskoj koje su, prilikom neprijateljskih upada ili unutranjih borbi, ratovale na svoju ruku; partizani geriljero (p. guerrillero) voda gerile Gerion mit. troglavi div sa tri ivota; ubio ga je Heraklo gerl(a) (engl. girl) djevojka, osobito: vitka, okretna djevojka; plesaica u skupini, baletna plesaica gerlin (tal. gherlino) debelo brodsko ue germa (njem. Germ) kvas, kvasac Germani (lat. Germani) ime kojim su Rimljani i Gali nazivali stare Nijemce germani (lat.) mn. roena braa, roene sestre (djeca isth roditelja) germanij (lat. germanium) kem. element, atomska teina 72,60; broj 32; znak Ge; krhka kovina, po svojstvima slina olovu Germanija (lat. Germania) rimski naziv za Njemaku; Njemaka prikazana u obliku ene koja titi

germanika germanika mn. sve knjige pisane germanskim (najee njemakim) jezikom ili o Germanima (Nijemcima) u nekoj knjinici germanist znanstvenik koji se bavi prouavanjem njemakog jezika, njemake knjievnosti, njemakih starina i povijesti Nijemaca germanistika znanost koja prouava jezike germanskih naroda (osobito njemaki), knjievnost, starine i povijest germanitet (lat. germanitas) roeno bratstvo, roeno sestrinstvo germanitet (lat.) krvno srodstvo, bratstvo, sestrinstvo germanizacija (fr. germanisation) ponjemivanje, nijemenje germanizam (lat. Germani) osobitost njemakog jezika s obzirom na sastav i red rijei; vladavina (ili: mo) njemakog duha, njemake kulture i politike sile germanizirati (fr. germaniser) nijemiti, ponijemiti, ponjemivati; upotrebljavati u govoru ili pisanju njemake izraze ili oblike napravljene u duhu njemakog jezika germanofil (lat. Germani, gr. filos) onaj koji voli Nijemce, njemaki jezik, njemaku kulturu itd. germanofilija (lat. Germani, gr. fileo volim) ljubav prema Nijemcima i onome to je njemako germanofob (lat. Germani, gr. fobos strah) onaj koji se plai Nijemaca, koji mrzi Nijemce germanofobija (lat. Germani, gr. fobeo bojim se) strah od Nijemaca, mrnja prema Nijemcima i svemu to je njemako germanoman (lat. Germani, gr. mania) onaj koji pretjerano voli Nijemce i sve to je njemako germanomanija (lat. Germani, gr. mania ludilo) pretjerana, slijepa lju-

494

geronti bav prema Nijemcima i svemu to je njemako germanski (lat. germanicus) svojstven Germanima, koji pripada Germanima, njemaki; germanski jezici jezici germanskog podrijetla (gotski, gornjonjemaki i donjonjemaki, nizozemski, anglosaski, nordijski ili skandinavski jezici) germicid (lat. germen pupoljak, mladica, occidere ubiti) sredstvo za unitavanje nepoeljnih biljnih izdanaka germinacija (lat. germinatio) bot. klijanje, proklijavanje; vrijeme klijanja germinalan (lat, germinalis) bot. klini, koji spada u klice ili se odnosi na klice, spolne dijelove, npr. germinalna selekcija spolno odabiranje germinativan (lat. germinativus) bot. koji klija, koji proklijava, koji nie, koji izaziva klijanje germinirati (lat. germinare) bot. klijati, proklijavati, nicati germtajg (njem. Germ kvasac, Teig tijesto) kuh. kola mijean uz dodatak kvasca gerok (njem. Gehrock) pripijen ulini kaput s dugim skutovima; vojniki kaput, redengot gerokomij v. gerontokomij gerokomija (gr. geron, starac, komeo njegujem) med. vjetina njegovanja starih ljudi; osobito: pomlaivanje preivjelih staraca u neposrednoj blizini mladih osoba geromarazmus (gr. geron starac, maranein gasiti, slabiti) med. staraka slabost, staraka iznemoglost geromorfizam (gr. geron, morfe oblik) med. boranje koe geronti (gr. geron) mn. u herojskom razdoblju grke povijesti: najstariji ili najplemenitiji predstavnici naroda, kod Homera knezovi; kasnije, osobito u dorskim dravama: lanovi gerusije, vijea staraca koje je, uz kraljeve i efore, imalo vrhovnu vlast

gerontofilija gerontofilija (gr. geron starac, fileo volim) med. postojanje spolnog prohtjeva (ili: nagona) prema starijim osobama suprotnog spola gerontokomij (gr. geron, komeo njegujem) dom staraca, zavod za njegovanje i zbrinjavanje starih ljudi; gerokomij gerontokracija (gr. geron, kratia vlada) vlada jednog vijea sastavljenog od najstarijih ljudi senata gerl(a) (njem. Gerste) jeam; jelo od jema gerundij (lat. gerundium) u lat. gramatici: padeni oblici participa futura pasivnog, glagolska imenica npr. venia legendi (doputenje itanja) gerundiv (lat. gerundivum) u lat. gramatici: pridjevski upotrijebljen particip futura pasivnog, npr. res addenda stvar koju treba dodati geruzija (gr. gerusia) vijee staraca, senat; dravno vijee u novoj Grkoj gesims (njem. Gesims) arhit. istaknuti ukrasni dio na licu (fasadi) graevine ispod krova, iznad vrata itd., vijenac, opivnica; sims geslo (e. heslo) temeljno naelo, parola, moto, lozinka, krilatica, misao vodilja gesta (lat. gestus) pokret koji se pravi cijelim tijelom ili samo rukom pri govoru; junako djelo; djelo koje netko uini da bi izazvao dopadanje (lijepa gesta) ili nedopadanje (runa gesta) kod drugih gestacija (lat. gestatio) med. noenje, trudnoa; vrijeme trudnoe gestikulacija (lat. gesticu atio) pravljenje pokreta pri govoru cijelim tijelom, osobito ramenima i rukama; opsjenarstvo, glumljenje gestikulator (lat. gesticulator) onaj koji pri govoru mae, mlatara rukama, koji pravi geste; opsjenar, varalica gestikulatorski (lat. gesticulari) izraen pokretima (ne govorom)

495

giallo gestikulirati (lat. gesticulari) praviti geste pri govoru, mahati, mlatarati rukama gestio pro herede (lat.) prav. primanje nasljedstva gestirati (njem. gastieren) gostovati gestoze (lat. gestum noeno) med. bolesne pojave kod trudnica (povraanje, slinjenje i si.) geeft (njem. Geschaft) posao, trgovina, zarada; zanimanje geenk (njem. geschenk) dar, poklon gemak (njem. geschmack) okus; ukus getalt (njem. Gestalt) lik, oblik, ljudska prilika, stas Getsemani (hebr. gath-emanim tijesak za ulje) vrt na podnoju Maslinske gore u Jeruzalemu, mjesto gdje je Krist uhien geteanum (njem. Goethe, lat. Goetheanum) visoka antropozofska kola za duhovne znanosti u Dornachau (vicarska), koju je osnovao voa antropozofskog pokreta Rudolf Steiner geto (tal. ghetto) dio grada koji su, u Italiji, Njemakoj i dr., vlasti odreivale Zidovima za stanovanje; ovaj dio grada bio je u srednjem vijeku sasvim odvojen od drugih dijelova getriba (njem. Getrieb) teh. mjenja na motoru, prijenosnik sile geumatika (gr. geuma okuano) zna nost o okusu; geustika geustika (gr. geuma) v. geumatika geuziodisforija (gr. geusis ukus, dysforeo teko podnosim) med. bolesni podraaj ivaca od ukusnih, ugodnih stvari geviht (njem. Gevvicht) uteg gevint (njem. Gevvinde) vijak gevirc (njem. Gewiirz) zain, mirodija gezundhajt! (njem. Gesundheit zdravlje) nazdravlje! (pri kihanju) giallo it. dalo (tal.) uta boja, uto; giallo antico it. dalo antiko (tal.) ukasti mramor koji se nalazi samo na spomenicama stare arhitekture

giallorino

496

giljotina gigantografija (gr. gigas, grafia) opisivanje ih povijest divova; tisk. postupak pri tiskanju velikih plakata kad se normalan autotipski slog otiskuje znatno povean gigantologija (gr. gigas, logia) prouavanje divova uope, a osobito u ivotinjskom i biljnom svijetu gigantomahija (gr. gigas, machia boj) boj divova (omiljen predmet umjetnike obrade) gigantosteologija (gr. gigas kost, osteon) zool. prouavanje kostiju divovskih ivotinja gigantski (gr. gigas) gorostasan, orijaki, divovski, golem rastom i veliinom; giganteskan gigerl (njem. Gigerl) kico, gizdelin, onaj koji pretjeruje u dotjerivanju, tako da esto ostavlja dojam budale giht (njem. Gicht) 1. med. kostobolja, ulozi; bolest zglobova; 2. koliina rude ili ugljena to se odjednom stavi u pe gildhol (engl. guildhall) cehovski dom; opinski dom u Londonu Gilgame umerski vladar, kralj Uruka, junak istoimenog epa nastalog oko 2.000 pr. n. e.; simbolizira ovjeka kojega progoni tajna o neizbjeivosti smrti giltati (njem. gelten) vrijediti, valjati; gilta vrijedi (kod pogodbi, oklada) giljoa (fr. guilloche) splet vijugavih ara; crte izraen u vijugavim arama; isprepletena ara: usp. gijotirati giljoirati (fr. guillocher) metalne povrine ukrasiti simetrinim graviranim linijama (pri tiskanju vrijednosnih papira, mjeninih formulara i dr.); vijugavo iarati, ukrasiti isprepletenim arama giljotina (fr. guillotine) po franc. lijeniku J. I. Guillotinu nazvana sprava za izvrenje smrtne kazne odsijeca-

giallorino it. alorino (tal.) napuljsko utilo, lijepa i veoma uta zemlja oko Napulja, no veinom umjetno napravljena (upotrebljava se za slikanje uljanim bojama) gibelini (tal. ghibellini) mn. ovako su se u srednjem vijeku u Italiji zvale pristae stranke njemakih careva, za razliku od gvelfa, koji su pripadah papinskoj stranci; borba izmeu ovih dviju stranaka trajala je tijekom gotovo cijelog srednjeg vijeka gibon zool. antropoidni majmum, ivi u jugoistonoj Aziji, odlikuje se veoma dugim rukama gibozan (lat. gibbosus) grbav; gibbositas cariosa it. gibozitas karioza (lat.) rak na kraljenici gidon (fr. guidon) barjai (za ravnanje i davanje signala); pom. trokutasti barjai; muica, nian na puci; ruice, upravlja na biciklu gig (engl. gig) 2. lak i uzak amac, osobito za zapovjednika ratnog broda; port, irok i dosta teak kolski amac, vrsta jole, s metalnim drcima za vesla izvan amca; laka otvorena dvokolica s jednim konjem gig (fr. gigue, engl. gig, tal. giga) 1. ivahni francuski ples u 8/8 taktu i glazbeno djelo kao pratnja za taj ples Gig 1. kralj u Lidiji (7. st. pr. n. e.); legenda govori da je posjedovao prsten koji gaje je inio nevidljivim; 2. mit. pedesetoroglavi i storuki div, sin Uranov i Gejin gigametar (gr.) milijarda metara gigant (gr. gigas) gorostas, div giganteskan (gr. gigas, tal. gigantesco, fr. gigantesque) v. gigantski gigantizam (gr. gigas div) antrop. veliina tijela koja znatno nadmauje prosjenu veliinu ljudskog tijela; makrosomija gigantociti (gr. gigas, kytos) mn. med. v. makrociti

giljotinirati njem glave (uvedena 1792. za vrijeme Francuske revolucije) giljotinirati (fr. guillotiner) izvriti smrtnu kaznu (ili: pogubiti) giljotinom giljotomanija (fr. guillotine, gr. mania) strast za izvravanjem smrtne kazne gimkana (gr. gym kratica od gimnastika, ind. khana igralite) port, natjecanja u savladavnju razliitih aljivih zapreka (npr. trei nositi au na glavi) gimnastiar (gr. gymnazo vjebam) onaj koji se bavi gimnastikom, vjebom gimnastiki (gr. gymnikos) koji se tie tjelesnog vjebanja ili pripada tjelesnom vjebanju gimnastika (gr. gymnastike) kod starih Grka: vjetina tjelesnog vjebanja (skakanja, okretanja, hrvanja i plivanja); danas: vjetina tjelesnog vjebanja radi higijensko-estetskih ciljeva gimnazija (gr. gymnasion) prvobitno, kod starih Grka: mjesto gdje su mladii i odrasli goli (gymnos = gol) obavljali tjelovjebu; kasnije: sredite cjelokupnog duhovnog ivota; danas: srednja kola, tj. kola izmeu osnovne i visoke, kola koja priprema uenike za fakultet gimnazijalac (gr. gymnasion) ak gimnazije gimnazijarh (gr. gymnasi-archos) nadzornik, upravitelj gimnazije kod starih Grka gimnopteri (gr. gymnos gol, pteron krilo) mn. zool. golokrilci, insekti s golim krilima gimnosperme (gr. gymnos gol, sperma sjeme) mn. bot. golosjemenjae, biljke s ogoljelim sjemenovim pupoljiem, npr. bor, jela, smreka i dr. gimnozof (gr. gymnos gol, neodjeven, sofos mudrac) indijski asketski filozof

497

ginekokracija ginander (gr. gyne ena, aner ovjek, mu) dvospolac, hermafrodit ginandrija (gr. gyne, aner) bot. osobitost monokotilnih biljaka ije su pranike ile srasle s gineceumom (orhideje i dr.); osobina ena koje imaju muki izgled i muko dranje; prid. ginandrian ginandromorfizam (gr. gyne ena, aner ovjek, mu, morfe, oblik) fiziol. ppjava kod osoba koje imaju grudi razvijene kao u ene, a istodobno izraene brkove i bradu gina]trezija (gr. gyne ena, atresos neprobuen) med. zatvaranje rodnice u ena gine- (gr. gyne) predmetak u sloenicama sa znaenjem: ena, enski ginecej (gr. gynaikeion, lat. ginaeceum) odaje za ene u unutranjosti kue starih Grka i Rimljana; est naziv enskih srednjih kola; bot. ukupnost enskih spolnih organa kod angiosperma (kritosjemenjaa) ginecizam (gr. gynaikismos) v. ginekeizam ginekeja (gr. gynaikeia) med. mjeseno pranje kod ena, menstruacija ginekija (gr. gynaikeia) med. v. ginekeja ginekizam (gr. gynaikismos) enstvenost, ensko dranje i ponaanje uope (u strahu, ljubavi i dr.) ginekofob (gr. gyne, fobos) enomrzac ginekofobija (gr. gyne, fobeo bojim se) mrnja prema enama ginekofon (gr. gyne, gen. gynaikos ena, fagein jesti) enomrzac ginekofon (gr. gyne, gen. gynaikos ena, fone glas) mukarac koji ima enski glas ginekofonian (gr. gyne, fone glas) koji ima enski, tj. tanak glas ginekokracija (gr. gynaikokratia) vlast (ili: vladavina) ena, nadmo ena u odnosu prema mukarcima

ginekolog ginekolog (gr. gyne, logos) med. lijenik-specijalist za bolesti enskih spolnih organa ginekologija (gr. gyne, logia) med. dio medicine koji prouava osobitosti enskog tijela i njegovih funkcija, a osobito bolesti enskih spolnih organa ginekoloki (gr. gyne, logikos) koji se tie bolesti enskih spolnih organa i njihovog lijeenja; ginekoloki institut zavod za porodnitvo i za lijeenje bolesti enskih spolnih organa ginekoman (gr. gyne, mania ludilo) ovjek lud za enama, pretjerani enskar ginekomanija (gr. gynaiko-mania) bolesna strast prema enama, ludilo za enama, pretjerano enskarstvo ginekomast (gr. gyne, mastos dojka) mukarac kod kojega su dojke razvijene potpuno kao kod ena, tako da u nekim sluajevima izluuju ak i mlijenu tekuinu ginekomorfan (gr. gyne, morfe oblik) po obliku slian eni, enskog oblika gineologija v. ginekologija gingan (eng. gingham, fr. gingan) trg. fina engleska, prvobitno istonoindijska prugasta, karirana i arena pamuna tkanina gingerbeer it. dinderbir (engl.) pivo pomijeano sa umbirom gingivitis (lat. gingiva desni) med. upala desni ' ginko (kin. kinko, lat. gingko biloba) bot. "drvo sa zlatnim plodom", vrsta drveta iz porodice gimnosperma, visoko i jako (u Kini i Japanu esto ga sade pokraj hramova kao ukras) ginodinamiki (gr.) bot. naziv za cvjetove kod kojih pranici nose jae izraene enske elemente ginseng (lat. Panax ginseng, kin. enen) korijen jednog drveta iz porodice brljana koji se u Kini cijeni kao zlato budui da ga smatraju sredstvom za

498

gipsati produenje ivota, afrodizijakom i lijekom protiv sifilisa; raste u Kini, Koreji, Japanu i Sjev. Americi ginus (gr. ginnos, lat. ginnus) zool. ivotinja, bastard koji nastaje krianjem mulca (mujaka mule) i kobile ginjol (fr. guignol) kazalite lutaka Gioconda it. okonda (tal.) slik. glasoviti portret Mona Lize, ene fiorentinskog plemia Francesca Gioconda, djelo Leonarda da Vincija (1911. pronaena u Firenci i vraena Francuskoj) giocondamente it. okondamente (tal.) glaz. ugodno, ljupko, umiljato; giocondevole, giocondoso giocondevole it. okondevole (tal.) glaz. v. giocondamente giocondoso it. okondozo (tal.) glaz. v. giocondamente giocosamente it. okozamente (tal.) glaz. v. giocoso giocoso it. okozo (tal.) glaz. aljivo, veselo, nestano; gioiosetto, gioioso giojosetto it. ojzeto (tal.) glaz. v. giocoso giojoso it. ojozo (tal.) glaz. v. giocoso giornale it. ornale (tal.) dnevni list, novine giorno di pagamento it. dorno di pagamento (tal.) trg. dan plaanja Giovinezza it. Dovineca (tal.) "Mladost", himna faistike stranke u Italiji gipira (fr. guipure) ipka kod koje su crtei i pojedini likovi ispupeni zbog toga to se radi debelim koncem (svilenim, zlatnim, srebrnim); ispupen vez gips (gr. gypsos) min. sadra, kalcijev sulfat s vodom, u vodi teko otopiv gipsati (gr. gypsos) uiniti da vino pomou gipsa postane bistrije; biljke, osobito leptirnjae, posuti gipsom u prahu da bi bolje rasle; zakrpati (ili: popuniti) gipsom

gipsoteka gipsoteka (gr. gypsos sadra, theke koveg) muzej ili muzejski odjel s modelima kiparskih radova izlivenih u gipsu gira (lat. gerrula) zool. vrsta sitnije morske ribe giracija (lat. gyratio) med. vrtoglavost giri (lat. gyri, gr. gyros) mn. anat. zavijuci, vijuge, osobito vijuge na povrini mozga, modane vijuge giribic (tal. sghiribizzo) hir, samovolja, kapric girlanda (fr. guirlande, tal. ghirlanda) vijenac od lia i cvijea; niza od dragog kamenja girlandina (fr. guirlandine) vrsta engleske tkanine u raznim bojama girom (gr. gyroma) stvar u obliku tanjura ili zdjelice; bot. zdjelasta plodnica kod biljaka giromantija (gr. gyros, manteia) gatanje iz kruga kojeg napravi onaj to gata girometar (gr. gyros, metron) fiz. sprava za mjerenje brzine okretaja, osobito kod rotacijskih strojeva giroskop (gr. gyros, skopein) fiz. sprava za zorno prikazivanje i dokaz da se Zemlja okree oko svoje osi girostat (gr. gyros, statikos) fiz. naprava koja prikazuje dinamiku okretanog tijela girozan (lat. gyrosus) zavijen, prstenast girus (lat. gyrus krug) modana vijuga; girektomija (gr. ektome izrezivanje) med. operacija modane vijuge gie (fr. guichet) vrataca koja se nalaze u velikim vratima, osobito u tvravama, zatvorima i si.; ulazna vrataca; prozori (u vratima, zidu i dr.), alter gitara (p. guitarra, fr. guitare, tal. chitarra) glaz. instrument sa est do deset ica koji su Mauri donijeli u panjolsku; danas u cijeloj Europi veoma rasprostranjen instrument za pratnju pri pjevanju

499

glase gitarist (fr. guitariste) svira na gitari giunta it. unta (tal.) udruenje vijenika koje postoji pored dravnog vijea u Italiji giuoco piano it. uoko pijano (tal.), "tiha igra", tzv. "talijanska partija" u ahu giusto it. usto (tal.) odmjereno, razmjerno, prikladno, zgodno glacijalan (lat. glacialis) geol. koji pripada Ledenom dobu glacijalin (lat. glacies led) kem. pripravak od borne kiseline, boraksa, glicerina i dr. (slui za odranje mesa, mlijeka itd. u svjeem stanju) glaciologija (lat. glacies led, gr. logia) geol. dio fizikog zemljopisa koji prouava ledenjake u prolosti i sadanjosti gladijator (lat. gladiator, gladius, ma) onaj koji se bori za plau, profesionalni borac, borac u areni; kod Rimljana: borci, obino robovi ih ratni zarobljenici, koji su se u cirkusima meusobno borili i bili vrlo rado gledani gladiola (lat. gladius ma) bot. ukrasna biljka iz porodice perunika glajhtrom (njem. Gleichstrom) fiz. jednosmjerna struja glanc (njem. Glanz) sjaj, sjajnost; svjetlost glancati (njem. glanzen) sjajiti, davati sjaj, osobito koi; glancati se blistati se, sjajiti se glandiforman (lat. glandiformis) u obliku ira, irast glandula (lat.) med. lijezda, vratna lijezda, obino krajnik glandularan (lat. glandularis) ljezdani glandulozan (lat. glandulosus) ljezdovit, ljezdan glandulozitet (lat. glandulositas) ljezdavost, ljezdovitost glase (fr. glace) uglaan, sjajan; smrznut; svila protkana zlatom ili srebrom; vrsta sjajnog konca; glase dvo-

glasija

500

glijadin glaukomatozan (gr. glaukos) med. koji boluje od zelene mrene u oima; glaukomatian; v. glaukom glazura (lat. glacies, njem. Glasur) gle, caklina; pren. vanjski sjaj gleer (lat. glaciarium, njem. Gletscher) ledenjak, velike ledene mase koje se oblikuju od snijega regelacijom (ponovnim smrzavanjem) u blizini polova i na visokom planinama glena (gr. glene) zjenica; anat. aica (na kosti) glenitis (gr. glene) med. upala zjenice glenoidan (gr. glene, eidos) blago udubljen, koritast, slian aici (kost) gleukometar (gr. gleukos slatko vino, mot, metron) sprava za ispitivanje vina, osobito za mjerenje eera u mladom vinu; glikometar glicerin (gr. glykys sladak) kem. itka, sirupasta i bezbojna tekuina, prirodni sastojak masti, slatkog okusa (kemijski sastav: C 3 H fi 0 3 ) glicifag (gr. glykys sladak, fagos koji jede) onaj koji voli jesti slatkie, sladokusac glicinija (gr. glykys sladak) bot. ukrasna drvenasta biljka s mirisnim ljubiastim viseim cvjetovima glif (gr. glyfo) arh. lik izraen rezbarenjem (u zidu, stupu i dr.); ukrasni ljebi glifanon (gr. glyfo dubem, reem) rezbarsko (ili: klesarsko, kamenorezako) dlijeto glifiki (gr. glyfo) rezbarski, kiparski, kamenorezaki glifika (gr. glyfo) v. gliptika glifogen (gr. glyfo dubem, reem, genos) teh. sredstvo za nagrizanje elika glifografija (gr. glyfo, grafia) teh. vjetina izradbe ispupenih slova ili ploa galvanskim putem za tiskanje (kao drvorez), dio galvanoplastike glijadin (gr. glia ljepilo) hranjiva tvar u itaricama

boj dvoboj bez zatitnih sredstava na rukama i prsima; glase koa najfinija sjajna koa za izradbu rukavica (glase rukavice); glase papir fini, sjajni papir glasija (fr. glacis) fort. kod utvrda, osobito stalnih: nasip od zemlje s one strane rova ili skrivenog puta koji se blago sputa prema strani s koje se oekuje napad glasijalist (fr. glacialist) poznavatelj (ili: prouavatelj) ledenih brjegova, ledenjaka, gleera glasirati (lat. glaciare, fr. glacer, njem. glasieren) pocakliti, predmetima napravljenim od zemlje, koe i dr. dati sjajan izgled; jela premazati glazurom, caklinom (npr. peenje gustim umakom, kolae bjelancetom, eerom i dr.) glaspapir (njem. Glas staklo) papir prevuen staklenom prainom (slui za bruenje razliitih mekanih predmeta ih glaanje drveta) Glauberova sol kem. natrijev sulfat Na 2 S0 4 (upotrebljava se kao sredstvo za ienje i protiv crijevnih glista; nazvana po kemiaru i lijeniku J. Glauberu (16041668) glaucedo (lat. glaucedo) med. v. glaukom Glauka mit. ki kralja Kreonta; zbog nje je Jazon napustio Medeju Glauko mit. beotski ribar koji se utopio u moru i bio proglaen jednim od starogrkih boanstava mora glaukom (gr. glaukos plavkast, plavozelen) med. zelena mrena, opasna ona bolest koja se sastoji u povienom tlaku u unutranjosti one jabuice (nazvana po tome to zjenica pritom esto izgleda zelenkasta) glaukomatian med. v. glaukomatozan glaukomatoza (gr. glaukos) med. postojanje (ili: razvijanje) zelene mrene u oima; v. glaukom

glikiskop glikiskop (gr. glykys sladak, skopeo gledam) kem. instrument za odreivanje koliine eera u nekoj tvari glikogen (gr. glykys, genos vrsta) zool. krobu slina supstanca bez boje, okusa i mirisa u ivotinjskom tijelu, vana rezervna tvar u ivotinjskom tijelu, osobito u miiima i jetrima; nastaje iz vika groanog eera u krvi glikohol (gr. glykys sladak) kem. gusta bezbojna tekuina slatkasta okusa glikometar (gr. glykys, metron) v. gleukometar glikonej (lat. glyconeus) metr. antiki katalektiki stih koji se sastoji od tri troheja i jednog daktila, nazvan po grkom pjesniku Glikonu glikoza (gr. glykys sladak) kem. grodani eer; glukoza, dekstroza glikozidi (gr. glykys sladak) kem. biljni organski spojevi sastavljeni od glukoze ili neke druge vrste eera i neeerne komponente; glukozidi glikozurija (gr. glykys sladak, uron mokraa) med. privremena pojava eera u mokrai (a ne kronina kao kod eerne bolesti) gliom (gr. glia) med. izraslina u mozgu i kraljenici, nekad i u ivcima mozga ili kraljenice, nastaje bujanjem stanica ivanog tkiva glipti (gr. glyptos) mn. likovi izraeni u kovini ili kamenu gliptika (gr. glyptos u drvetu, kamenu rezan) vjetina izradbe ili urezivanja likova u kamenu ili kovini; plastina umjetnost, klesarska, kamenorezaka vjetina, kiparstvo; glifika gliptognoz(ij)a (gr. glyptos, gnosis) poznavanje isklesanog (rezanog) kamenja gliptografija (gr. glyptos, grafein) opisivanje kiparskih djela, osobito isklesanog (rezanog) kamenja gliptoteka (gr. glypton, theke) zbirka isklesanog (rezanog) kamenja; tako-

501

globus er: zbirka kiparskih djela (npr. poznata velika zbirka u Miinchenu, ili u Zagrebu u Mevedgradskoj ulici) glirarij (lat. glires puhovi) kod starih Rimljana: posuda za uzgajanje puhova glisada (fr. glissade) klizanje maem pri maevanju; klizanje nogom pri plesu; zrak. klizanje na jedno krilo; sklizaljka glisando (tal. glissando) glaz. v. glisato glisantan (fr. glisant) klizav; pren. opasan, sumnjiv, tugaljiv glisato- (tal. glissicato) glaz. blago prevlaei; brzo prevlaei gornjom stranom prsta preko donjih tipki glasovira: glisando, glisikato gliser (glisser kliziti) brzi motorni amac ili brod koji klizi povrinom vode velikom brzinom glivajn (njem. Gliihwein) crno vino kuhano sa eerom, cimetom i korom od limuna (lijek protiv prehlade) gliza (njem. Driise) oboljela lijezda, gua glob (lat. globus) zem. v. globus globalan (lat. globus, fr. global) cjelokupan, ukupan globoid (lat. globus, gr. eidos oblik) tijelo u obliku kugle, kugla spljotena na polovima globoidan (lat. globosus) kuglast, okrugao globozitet (lat. globositas) okruglost globoziti (lat. globositi) mn. zem. okrugle i vijugave okamine pueva globtroter (engl. globetrotter) ovjek koji radi porta i zadovoljstva putuje oko svijeta, putnik oko svijeta globulini (lat. globulus) mn. kem. vrste bjelanevina koje se ne mogu otapati u istoj vodi, nego u razrijeenim solnim otopinama (kiseline koje se nalaze u krvi, mlijeku, jajima i sjemenju) globus (lat. globus) zem. slika Zemljine kugle; astr. kugla na ijoj je povrini

globus hystericus prikazana prividna nebeska kugla; Zemljina kugla; glob globus hystericus it. globus histerikus (lat.) med. bolesni osjeaj histerinih osoba kao da im se jednjakom, od eluca prema gi*lu, penje neka kugla globus imeprialis it. globus imperijalis (lat.) jabuka (kao jedan od simbola dravne, kraljevske vlasti) glohidij (gr. glochis iljak, rt) zool. liinka rijenih koljaka Unio i Anodonta glokig (njem. glockig) zvonast, zvonolik, u obliku zvona glokn (njem. glocke zvono) enska suknja zvonasta oblika gloksinija bot. biljka krasnica s prizemnim dlakavim listovima i velikim barunastim cvjetovima (naziv po lijeniku B. P. Gloxinu, 18. st.) gloria mundi (lat.) slava svijeta, ast svijeta; sic transit gloria mundi it. sik tranzit glorija mundi (lat.) tako prolazi slava ovoga svijeta glorificirati (lat. glorificare) slaviti, veliati, uzdizati hvalama glorifikacija (lat. glorificatio) slavljenje, proslavljanje, velianje, oboavanje, uzdizanje hvalama glorifikator (lat. glorificare slaviti, veliati, fr. glorificateur) onaj koji nekoga ili neto slavi i velia, hvalitelj, slavitelj glorija (lat. gloria) slava; ast; sjaj; u Kat. crkvi: aneoska himna koja poinje s Gloria in excelsis Deo (Slava Bogu na visini); svijetli krug oko glave svetaca; umj. slika otvorenog neba s Bogom i anelima gloriola (lat. gloriola) svijetli krug oko glave sveca, aureola, glorija; pren. tatina u malim stvarima, bijedna slava glosa (gr. glossa jezik; govor) prvotno: nejasna rije koju treba protumaiti; tumaenje, objanjenje; u obinom

502

glosolalija ivotu: pokudna ili zlobna primjedba; poet. pjesma od etiri strofe ija posljednja etiri stiha, itana zajedno, daju samu za sebe razumljivu rimovanu strofu; napomena, primjedba (osobito sa strane u knjizi) glosalgija (gr. glossalgia) med. bol jezika i sluznice usta kao posljedica bolesti simpatikog ivanog sustava; glosodinija glosar (lat. glossarium) v. glosarij glosaret (engl. glossaret) vunena, polusvilena tkanina iz Norwicha u Engleskoj glosarij (lat. glossarium) knjiga s primjedbama, napomenama; rjenik u kojem su objanjena znaenja rijei, osobito zastarjelih i nepoznatih; rjenik glosator (lat. glossator) onaj koji objanjava nejasne rijei; pisac rjenika; pisac napomena u knjizi sa strane; u sred. vijeku: pravnici koji su tumaili djelo "Corpus juri civilis" glosem (gr. glossa jezik) nejasna rije kojoj je potrebno objanjenje; samo to objanjenje; glosema glosema (gr. glossa) v. glosem glosirati (gr. glossa jezik) radi objanjavanja dodavati nekom tekstu napomene, biljeke; praviti glose, objanjavati, tumaiti; pren. praviti pokudne, zlobne primjedbe; davati koncu sjaj glositis (gr. glossa jezik) med. upala jezika gloso- (gr. glossa) predmetak u sloenicama sa znaenjem: jezik, jezini glosodinija (gr. glossa, odyon) med. v. glosalgija glosograf (gr. glossa, grafein) pisac glosa glosografija (gr. glossa, grafein) anat. opisivanje jezika; pisanje glosa glosolalija (gr. glossa, laleo tepam) psih. osebujna pojava religijskog us-

glosoliza hienja koja se sastoji u nesvjesnom govorenju nerazumljivih glasova; govorenje stranim jezicima; glotolalija glosoliza (gr. glossa, lysis) med. v. glosoplegija glosolog (gr. glossa, logos) gram. znalac jezika, poznavatelj jezika glosologija (gr. glossa, logia) anat. dio anatomije koji prouava jezik; gram. znanost o jezicima, lingvistika; v. glotologija glosomanija (gr. glossa, mania) strast za govorenjem stranih jezika; v. glotomanija glosomantija (gr. glossa, manteia) proricanje prema obliku i gradi jezika glosonomija (gr. glossa, nomos zakon) znanost o jezinim zakonima; gramatika glosoplegija (gr. glossa, plege udar; rana) med. oduzetost jezika; glosoliza glosoragija (gr. glossa, regnymi pucam, prsnem) med. krvarenje jezika glososkopija (gr. glossa, skopeo) med. pregled (ili: ispitivanje) jezika glosospazmus (gr. glossa, spasmos gr) med. gr u jeziku glosotomija (gr. glossa, temno reem) kir. rezanje jezika glotis (gr. glotta jezik) anat. glasnica glotisedem (gr. glotta, oidao oteknem, nabubrim) med. v. larinksedem glotolalija (gr. glotta, laleo govorim) govorenje stranih jezika; usp. glosolalija glotologija (gr. glotta, logia) znanost o jeziku, o jezicima glukoza (gr. glykys) v. glikoza glukozidi (gr. glykys) v. glikozidi gluten (lat.) ljepljiva tekuina u ivotinjskim tijelima; kem. smjesa bjelanevina iz peninih zrna, svi proteini iz penice (o njima ovisi kakvoa kruha)

503

gnoseologija glutin (lat. glutinum) biljno ljepilo; ljepilo od ivotinjskih kostiju i ila glutinacija (lat. glutinatio) ljepljenje, sljepljivanje, lemljenje glutinancija (lat. glutinantia) mn. med. sredstva za sljepljivanje, sraivanje glutinativan (lat. glutinativus) koji sljepljuje, spaja, srauje glutinozan (lat. glutinosus) ljepljiv gmajna (njem. ggmein openit, javan) javni panjak gnadeus (njem.pnade milost, Schuss hitac) revolverski hitac u glavu kojim zapovjednik kaznenog odreda "dokrajuje" strijeljanog osuenika (kako bi bilo sigurno da je smrtna osuda uspjeno izvrena) gnatalgija (gr. gnathos eljust, algos bol) med. bol u eljustima gnatoneuralgija (gr. gnathos eljust, obraz, neuron ivac, algos bol) med. bol lica, obraza gnatospazmus (gr. gnathos, spasmos gr) med. gr lica i eljusti gnom (fr. gnome, lat. gnomus) mit. runi patuljak koji ivi pod zemljom i uva blago gnoma (gr. gnome) kratka, obino u ritmikoj formi pisana, mudra izreka, pouka i si., npr. Upoznaj samoga sebe; sentencija gnomiar (gr. gnome) pisac mudrih izreka gnomida (fr. gnome) mit. enski gnom gnomologija (gr. gnomologia) zbirka mudrih pounih izreka (gnoma); govorenje mudrih izreka gnomon (gr. gnomon) kazaljka na sunanom satu, tj. uspravan pruti koji je duinom svoje sjene pokazivao doba dana; sunani sat gnomonika (gr. gnomon) vjetina konstruiranja sunanih satova gnomski (gr. gnome) mudar, pouan; gnomski pisci pisci gnoma gnoseologija (gr. gnosis spoznaja, logia) fil. teorija spoznaje

gnostici gnostici (gr. gnostes spoznaja) mn. kranski filozofi iz prvih stoljea koji su pokuali, pomou kozmogonijskih teorija i orijentalne mitologije, apsolutno utvrditi kransku religiju i postaviti kranstvo kao najvie naelo svijeta gnosticizam (gr. gnosis, gnostes) fil. nauavanje gnostika gnostika (gr. gnostike) fil. teorija spoznaje gnostologija (gr. gnostos spoznatljiv; poznat, logia) mudrijatvo, sveznalost gnothi seauton (gr. gnothi seauton) "spoznaj samog sebe!" gnozis (gr. gnosis) fil. znanje, spoznaja; kod aleksandrijskih Zidova i starih krana: dublje poznavanje Biblije i religije (za razliku od vjerovanja obinog naroda), filozofija religije u prvim stoljeima kranstva gnu (hotent. gnu, engl. gnoo, fr. gnou) zool. vrsta afrike antilope, slina volu ili bi volu go-(igo) japanska nacionalna igra (dva Jgraa igraju crnim i bijelim kameniima na kvadratnoj dasci koja ima 361 polje) go on it. gou on (engl.) hajde poni! goba (tal. gobba) grba gobelin (lat.) v. goblen goblen (fr. gobelin) umjetniki izraen zidni sag sa slikama krajolika ili likova, nazvan po glasovitom bojadisaru Gobelinu iz 16. st. godron (fr.) izboina na zlatarskim radovima; arhit. izboen ukras na rubu godronirati (fr. godronner) praviti izboine; arhit. praviti izboene ukrase na rubu; usp. godron goeleta (fr. goelette) tip francuskog i talijanskog manjeg ratnog broda od 50 do 100 tona; mala ratna jedrilica goeteja (gr. goeteia) dozivanje zlih duhova pomou arolija, arobnjatvo, vraanje, opsjena

504

golman goetian (gr. goeteio opsjenjujem) udesan, aroban, opsjenarski gofraa (fr. gaufrage) utiskivanje ara, uzorak na tkanini; utisnute are, uzorci; usp. gofrirati gofrirati (fr. gaufrer) pomou zagrijanih metalnih ploa ili valjaka u koje je urezana neka ara (uzorak) praviti na tkanini ili papiru valovite nabore gojim (hebr. goj, gojim) mn. narodi koji nisu Zidovi; pogani (za idove) gojzerica planinarska i skijaka cipela gol (engl. goal) port, vrata kod nogometa i ostalih igara loptom; ubacivanje lopte u vrata u nogometu i drugim loptakim utakmicama; usp. golman goldgrube (njem. Gold, zlato, Grube jama) "zlatni rudnik", tj. unosan trgovaki posao, dobra zarada uope golf (gr. kolpos njedra, tal. golfo, lat. colfus) 1. morski zaljev, zaton; luka; Golfska struja topla struja u sjevernom dijelu Atlantskog oceana, tee iz Meksikog zaljeva golf (engl.) 2. kotska narodna igra loptom u kojoj se lopta posebnim tapovima tjera u rupu golgeter (engl. goal-getter) port, u nogometu: onaj koji daje najvei broj golova, strijelac, najbolji navalni igra Golgota (gr. Golgotha, hebr. Gulgolta) "lubanjite", stratite, brdo kod Jeruzalema na kojem je Krist bio razapet i gdje su izvravane smrtne kazne uope golijardi (fr. goliard) mn. srednjovjekovni putujui studenti i teolozi koji su se uzdravah sastavljanjem i izvoenjem knjievnih djela, onglerstvom ili nekim drugim vjetinama Golijat mit. filistejski div kojega je, prema Starom zavjetu, u dvoboju iz prake ubio mladi David golman (engl. goal-man) port, uvar vrata u nogometu i ostalim loptakim igrama; usp. gol

golozan golozan (tal. goloso) prid. sladokusan; prodrljiv gol (njem. Golsch) vrsta parheta (vrste tkanine s raupanim nalijem), izrauje se u okolici Ulma; mjera = oko 4lm golubec (rus.) ruski narodni ples koji se izvodi uz pratnju lire i roga ili uz napjev neke narodne pjesme gomaristi mn. pristae Cal vinovog nauavanja o predestinaciji, a protivnici nauavanja J. Arminijusa, osnivaa sekte remonstranata, zbog ega se zovu i kontraremonstranti; nazvani po F. Gomarusu (15361641) gomboc (ma. gombocz) valjuak gomenol farm. proieno eterino ulje, dobiva se od lia jednog drveta koje raste u Novoj Kaledoniji; upotrebljava se kao blago antiseptiko sredstvo i za ublaavanje bolova gomfijaza (gr. gomfos klin; zub) med. utrnue zubi uzrokovano djelovanjem kiseline Gomora (hebr.) mit. grad u Palestini koji je, zbog svojih grijeha, zajedno sa Sodomom izgorio u sumporu i smoli; otuda: grad ogrezao u grijehu gonade (lat. gonades) spolne lijezde gonalgija (gr. gony koljeno, algos bol) med. bol u koljenu, koljenobolja; gonatalgija gonartritis (gr. gony, arthron) med. upala koljena gonatalgija (gr. gony, gonatos, algos) med. v. gonalgija gondola (tal.) uzak venecijanski amac s veslom; rijeni amac; kabina u zranom balonu gondolijer (tal. gondohere) vesla na gondoli gondolijera (tal. gondoliere) pjesma venecijanskih gondolijera; barkarola gonde (tur. gone, kona) pupoljak ili aka cvijeta; pren. neto drago, milo, lijepo

505

good bye gonfalonijer (tal. gonfaloniere) zastavnik, barjaktar, stjegonoa; poglavar republike San Marino u srednjem vijeku; najvii naslov koji papa dodjeljuje zaslunim osobama gong (kin.) runi bubanj Kineza i Indijanaca; glaz. orkestarski instrument u koji se udara drvenim batiem, ima oblik zdjele, sliven od 78% bakra i 22% cinka; zvuni tanjur u koji se udara i time daje znak za objed i dr. gongoristi mn. uenici i pristae panjolskog pjesnika Gongore; usp. gongorizam gongorizam pretrpan slikama, bombastian i suvie kien stil, nazvan po panjolskom pjesniku Gongori (15611627) gongrona (gr. gongros) med. izraslina na vratu, gua gongros (gr. gongros) med. okrugla kvrgava izraslina gonijatiti (gr. gony koljeno) mn. vrsta glavonoaca iz doba silura goniometar (gr. gonia kut, metron) instrument za mjerenje kutova, kutomjer goniometrija (gr. gonia kut, metria) geom. mjerenje i odreivanje kutova, dio trigonometrije i matematike analize gonitis (gr. gony koljeno) med. upala koljena gonohorizam (gr. gone sjeme, chorizo odvajam, rastavljam) biol. odvojenost spolova, pojava kad biljka, cvijet ili ivotinja ima samo muke ili samo enske spolne organe (za razliku od dvospolnosti) gonokok (lat. gonococcus) med. vrsta bakterije koja izaziva t. \)er (gonoreju) gonoreja (gr. gone sjeme, rheo curim, teem) med. kapavac, triper good bye it. gud baj (engl.) zbogom, do vienja!

good form good form it. gud form (engl.) prikladan oblik, tj. lijepo i pristojno ponaanje, ton koji vlada u finom drutvu, lijep nain ponaanja i izraavanja u drutvu; pitomost i odgojenost u ophoenju Gordijev vor (lat. podus Gordius) potekoa koja izgleda nesavladiva, zadatak koji se moe samo silom rijeiti (frigijski kralj Gordije privezao je jaram uz rudo svojih kola vorom koji nitko nije mogao rasplesti, dok ga nije Aleksandar Veliki prerezao maem) gorge de pigeon it. gor de pion (fr.) boja golubljeg vrata Gorgone (gr.) mit. tri sestre nemani Meduza, Stena i Eurijala (umjesto vlasi imale su zmije, a od njihova pogleda svatko bi se pretvorio u kamen) gorgonzola naziv ovjeg i kravljeg sira s gljivicama plijesni (naziv po sjevernotalijanskom mjestu Gorgonzola) gorila zool. najvei ovjekoliki majmun, visok preko 2 m; ivi po praumama srednje i zapadne Afrike; meu dananjim majmunima najjai i najdivlji; nekada su ga zvali "umski ovjek"; pren. naziv za tjelesnog uvara gospel (engl. Evanelje) prvotno: religijska pjesma sjevernomerikih crnaca; priznata kao originalan i ozbiljan glazbeni rod te se sklada i pjeva i izvan crkve; openiti naziv za vjersku pjesmu (posebno kod amerikih protestanata) gota (njem. Gothas) veliki njemaki zrakoplov-bombarder; nazvan po tvornici vagona u Gothi koja ih je izraivala za vrijeme Prvog svjetskog rata gotica njemaka abeceda nastala u 13. st. pod utjecajem visokog stila, ima naglaen ornamentalan karakter gotiki stil v. gotika

506

graciozan gotika umjetniki stil koji se polovicom 12. st. pojavio u Francuskoj i odatle postupno rairio po cijeloj zapadnoj Europi; glavna karakterisitika gotike umjetnosti, koja se oslobodila tradicije antike, je bogatstvo mate, iljatost oblika i umjetniki individualizam koji je esto prelazio u bizarnost i grotesku (slikarstvo, kiparstvo, graevinarstvo i pismo-gotica) gotski prid. koji pripada Gotima ili se tie Gota, starogermanskog naroda; staronjemaki, svojstven Gotima; gotski jezik staronjemaki jezik od 11. do 15. st.; pren. starinski gouda vrsta nizozemskog punomasnog sira (naziv po imenu grada Goude) goutte d'or it. gut d'or (fr.) zlatna kapljica, vrsta bijelog burgundskog vina governo (tal.) uprava, upravna vlast; trg. pravilo, propis grabancija (tal. gramanzia od gr. nekros mrtav, manteia vraanje, gatanje) po narodnom vjerovanju ak koji je zavrio 12 bogoslovnih kola te i trinaestu (vilenjaku) to mu omoguuje da moe zapovijedati vragovima, jahati na zmaju, voditi oblake i ulaziti u vrzino kolo; pren. neuredan ovjek, boem gracija (lat. gratus, gratia, tal. grazia) zahvalnost; milost, naklonost, ljubav koja se nekome ukazuje; ljepota, ljupkost, milina, draesnost; con grazia it. kon gracija (tal.) glaz. s ljupkou, umiljato Gracije (lat. Gratiae) mn. mit. tri ljupke Venerine pratiteljice, boice ljupkosti i draesti kod starih Rimljana: Aglaja, Eufrozina i Talija; Harite gracilan (lat. gracilis) vitak, tanak, suhonjav, mrav; njean, tanan gracilitet (lat. gracilitas) vitkost, suhonjavost; njenost, tananost graciozan (lat. gratiosus) ljubak, mio, umiljat, draestan

gracioznost gracioznost (lat. gratiosus) ljupkost, umiljatost, draesnost grad (lat. gradus) stupanj; mat. jedinica za mjerenje kutova; fiz. podjeljci ljestvice fizikih instrumenata (termometara, areometara, elektrometara i dr.) gradacija (lat. gradatio) postupnost, stupnjevitost; ret. postupnost, nain izlaganja u kojem se predodbe niu jedna za drugom po jaini: od slabijih se prelazi k jaim, sve do najjae, da bi se na nju skrenula to vea pozornost i izazvao to jai dojam (klimaks); slik. neprimjetno prelaenje iz boje u boju gradacija (lat. graduatio) dijeljenje (ili: podjela) na stupnjeve; stupnjevanje, postupno mijenjanje; davanje akademske titule na visokim kolama gradaus (njem. geradeaus) ravno gradela (tal. gratella) rotilj, reetka gradevole (tal.) glaz. ugodno, privlano gradijacija (lat. gradiatio) podjela na stupnjeve (zemljovida); podjela na stupnjeve (termometra i dr.) gradijent (lat. gradi koraati, ii) stupanj pada ili uspona (puta, kolosijeka), iznos nagiba prema vodoravnom pravcu; 2. dio vodoravnog puta; 3. omjerni iznos porasta ili pada barometra ili termometra pri prelasku iz jednog mjesta u drugo gradijenta (lat. gradi koraati) visinska linija eljeznike pruge gradirati (lat. gradus) oplemeniti, popraviti, poboljati vrijednost emu (npr. gradirati zlato dati zlatu jau boju; u solanama: prirodno slanu vodu postupno koncentrirati i dati joj veu slanost; izmjeriti stupnjeve (grade) jaine; npr. rakije graditamente (tal.) dopadljivo, usrdno gradi (njem. Gradel)) vrsta pamune tkanine s utkanim arama (uzorcima), upotrebljava se za rublje

507

grafiki prikaz grao (tal.) glaz. postupno (kad note idu od jedne linije drugoj) gradual (lat. gradus korak, stupanj) dio katolikog bogosluja; prirunik misnih pjesama gradualan (lat. gradualis) postupan; koji se odnosi na stupanj ili in (poloaj) gradualizam (lat. gradus stupanj) postupnost, stupnjevitost gradualni sistem prav. odreivanje reda nasljedstva prema stupnju srodstva graduat (graduatus) onaj koji je dobio neku akademsku titulu graduator (lat.) mjera na nekom ureaju s podjelom na stupnjeve graduirati (lat. graduare) podijeliti na stupnjeve, obiljeiti stupnjeve (na termometru i dr.); dati nekome odreenu akademsku titulu, neko zvanje; pren. postupno mijenjati jainu neemu navie ili nanie, postupno poveavati ili smanjivati gradus cognationis it. gradus kognacionis (lat.) prav. stupanj srodstva gradus prohibitus (lat.) prav. zabranjeni stupanj, stupanj srodstva u kojem se ne moe sklopiti brak grafaa (fr. graffage) utiskivanje ara i likova na tkaninu pomou vruih ploa grafike vjetine svi postupci pri reproduciranju i umnoavanju pisma, slika ih crtea pomou ploa ili peata; drvorezbarstvo, litografiranje, bakrorezbarstvo i elikorezbarstvo, zatim: fotolitografija, cinkografija, ofsetno tiskarstvo, autotipija i dr. grafiki (gr. grafikos) koji pripada vjetini pisanja, crtanja, slikanja ili se tie vjetine pisanja, crtanja ili slikanja; pisan, predoen slovima, prikazan pomou crtea grafiki prikaz slikovit, crtani prikaz rezultata dobivenih prouavanjem odreenih injenica koje, umjesto

-grafija brojki i tablica, prikazuje dobivene rezultate pomou crtea i prostorne slike; podvrste su: dijagram, kartogram i dr. -grafija (gr. grafo piem, opisujem) kao drugi dio sloenica znai: opis, opisivanje, znanost (npr. geografija, biografija, etnografija) grafit (gr. grafo piem) 1. min. crnosivi mineral, mek, mastan i jakog metalnog sjaja, modifikacija ugljika grafit (tal. graffito) 2. natpis, parola ili crte na zidu zgrade grafito (tal. graffito) mozaino ukraavanje podova i zidova od mramora; bojenje zidova sivom vodenom bojom tako da se na zid, koji je je prethodno premazan crnom bojom pa potom obijeljen, uree neka ara grafodrom (gr. grafo piem, dromos tranje, trk) znalac u brzom pisanju grafodromija (gr. grafo, dromos) brzo pisanje, vjetina brzog pisanja grafolog (gr. grafo, logos piem) strunjak u poznavanju karaktera nekog ovjeka po njegovom rukopisu; u kriminalistici: sudski strunjak (vjetak) koji utvruje autora nekog rukopisa grafologija (gr. grafo, logia) vjetina da se po rukopisu objasni karakter ovjeka, moralne i intelektualne osobine uope grafomanija (gr. grafo piem, mania bijes) med. neodoljiva potreba za pisanjem toboe knjievnih djela grafometar (gr. grafo piem, metron) naziv raznih matematikih instrumenata, osobito kuto mjera grafospazam (gr. grafo, spasmos gr) med. pisarski gr, gr u prstima ili aci; v. mogigrafija grafostatika (gr. grafo, statizo stavim) teh. grafiko ispitivanje, pomou crtanja, postojanosti neke konstrukcije, odlikuje se velikom jednostav-

508

gramatolatrija nou i preglednou (za razliku od raunske, analitike metode) grahamov kruh beskvasni kruh od peninog i jemenog brana s mekinjama, nazvan po am. lijeniku i vegetarijancu Silvesteru Grahamu (17941851); upotrebljavaju ga oni koji pate od eluanih tegoba, osobito od eerne bolesti Graje (gr. geraios star) mit. "Starice" (tri sestre: Enio, Pemfredo, Deino), nemani, personifikacije uvenulosti i starosti uope; one su sestre Gorgonama gral (njem. Graal od lat. gradalis posuda) prema srednjovjekovnoj legendi: posuda (zdjela, plitica, kale) od jaspisa iz koje je Krist jeo na Posljednjoj veeri i u koju je kapala krv kad je bio proboden na kriu; pren. tajnovita, "udotvorna" svetinja gram (gr. gramma mala teina, fr. gramme, njem. Gramm) jedinica mase, tisuiti dio kilograma (masa kubinog centimetra destilirane vode na 4 C); teina koju ima jedan gram je sila kojom gram masa pritie podlogu koja je dri ili kojom vue nit na kojoj visi gram-kalorija fiz. v. kalorija gramatiar (gr. grammatikos) onaj koji prouava jezine zakonitosti; poznavatelj jezika, strunjak u gramatici gramatiki (lat. gramaticus) 1. koji je jezino ispravan, koji je u skladu s jezinim zakonitostima; 2. koji se odnosi na gramatiku gramatika (gr. grammatike) dio lingvistike koji utvruje i opisuje zakonitosti nekog jezika (moe biti opisna, usporedna i povijesna), slovnica gramatolatrija (gr. gramma, Iatreia oboavanje) oboavanje slova, tj. slijepo vjerovanje svemu to je napisano i tiskano

gramatologija gramatologija (gr. gramma, logia) naela i upute o sastavljanju gramatike; poznavanje rukopisa po njegovim bitnim osobinama gramija (gr.) krmelj (iz oiju) gramina (lat. gramen trava, gramina) mn. bot. v. graminaceje graminaceje (lat. graminateae) trave graminozan (lat. graminosus) travnat, obrastao travom, bogat travom gramofon (gr. gramma, fone) ureaj . za reproduciranje zvukova snimljenih na vinilnim ploama, savreniji oblik fonografa gramota (rus. od gr. gramma slovo) 1. znanje itanja i pisanja; pismenost; 2. isprava, potvrda, dokument gran (lat. granum zrno, zrnce) zrno, grumeni; nekadanja jedinica za mjerenje malih teina, osobito ljekarnikih (0,073 g); granalije (lat. granalia) mn. metalna zrnca, metalna sama, osobito: granuliranjem usitnjeno eljezo i bakar granat (lat. granum, granatus zrnat, koji ima zrnca sc. lapis kamen) min. veoma rairen mineral, velike tvrdoe, lijepog staklastog sjaja, crvenkast granata (lat. granum, tal. granata, njem. Granate) voj. topniki projektil punjen brizantnim eksplozivom granatina (njem. Granatine) vrsta vrste svile, osobito za crne ipke grancat (tal. lanzardo) zool. riba lokarda, skua grand (fr. grand velik) 2. kartaka igra u kojoj se, bez aduta, pravi najvei broj bodova (tihova) grand (fr. grand, lat. grandis) 3. velik, vaan, otmjen grand (p. grande) 1. velika, dostojanstvenik, pripadnik visokog plemstva u panjolskoj grand merci it. gran mersi (fr.) velika hvala, hvala lijepa

509

granulacija grand prix it. gran pri (fr.) velika nagrada, tj. prva nagrada Grand-Seigneur it. gran- senjer (fr.) "veliki gospodar" (titula bivih turskih sultana) grande mode it. grand mod (fr.) velika moda, tj. ono to je najnovije u modi grandeca (p. grandeza, tal. grandezza) dostojanstvo, mo; oholost, gordost, oholo dranje; con grandezza it. kon grandeca (tal.) glaz. s dostojanstvom, gordo, ponosno grandevitet (lat. grandis velik, aevus vijek) dugotrajan ivot, duboka starost grandi (p. grandes) mn. od 13. st. pripadnici najvieg nasljednog plemstva u panjolskoj, s mnogo povlastica grandilokvencija (lat. grandis velik, loqui govoriti) rjeitost puna fraza, tj. isprazno govorenje grandiozan (lat. grandiosus) velianstven, uzvien grandiozitet (lat. grandiositas) velianstvenost, uzvienost; grandioznost grandioznost v. grandiozitet grando (lat.) 2. grad, tua; med. jemenac u oku grando (tal.) 1. v. grand 2. grandoman (lat. grandis velik, gr. mania ludilo) v. megaloman grandomanija (lat. grandis velik, gr. mania ludilo) v. megalomanija granirati (lat., tal. granare) usitniti, praviti (ili: izraivati) u obliku zrna (npr. kou); u bakrorezu: dati povrini zrnast izgled granit (lat. granum, fr. granit) min. najrairenija sloena eruptivna stijena iji su glavni sastojci kalijski glinenac, kremen i tinjac granolit (tal. grano zrno, grumeni, gr. lithos kamen) smjesa granita i cementa koja se upotrebljava za poploavanje ulica granulacija (lat. granulatio) zrnjenje, pretvaranje u zrna, pravljenje zrna,

granulacijsko tkivo prerada (npr. kovine) u zrna; med. zacjelivanje rane; granuliranje granulacijsko tkivo med. tkivo koje se razvija pri upali rane u obliku crvenkastih, jedrih i nabubrenih bradavica i kvrica granulat (lat. granum zrno) graevinska zrnata masa granuliforman (lat. granuliformis) bot. u obliku zrna, zrnast granuliranje v. granulacija granulirati (lat. granulare) zrniti, pretvarati (ili: preraivati) u zrna; med. zacjeljivati stvaranjem na rani granulacijskog tkiva; usp. granuliran granulocit (lat.-gr.) vrsta bijelog krvnog tjeleca (leukocita) granulom (lat.) med. "divlje meso", upaljena izraslina na korijenu bolesnog zuba; uzronik mnogih gnojnih upala granulom (lat. granuloma) med. oteklina koja se sastoji od granulacijskog tkiva (v.); upaljena izrashna oko zubnog korijena granuloza (lat. granulom zrnce) med. granulozna upala oiju, egipatska okobolja, trahom granulozan (lat. granum, granulosus) zrnast, zrnat granulozitet (lat. granulositas) zrnatost granulum (lat.) zrnce; in granulis (lat.) u zrncima granum salis (lat.) zrno soli, tj. malice pameti, razboritosti, rasuivanja; cum grano salis it. kum grano salis (lat.) sa zrnom soli, tj. zdravim razumijevanjem, shvatiti s malo duha ("soli u glavi"), a ne doslovce grape-fruit it. grejprfut (engl.) voe iz porodice citrusa dobiveno krianjem narane i limuna; limunika graptoliti (gr.) izumrla skupina sitnih morskih ivotinja (iz doba silura) gras (fr. grace, lat. gratia) milost, pomilovanje, oprost; ljubav, naklonost; ljupkost, milina, dra

510

grave grasirati (lat. grassari) uzimati maha, napredovati, pustoiti, iriti se, rasprostirati se (za bolesti) gratake (tal. grattacacia) trenica, ribe graten (fr. gratin) kuh. nain pripremanja jela tako da se preko njega uhvati kora; jelo pripremljeno na taj nain, jelo s korom Gratiani decretum it. Gracijani dekretum (lat.) prav. prvi dio "Corpus juri canonici", nazvan po talijanskom redovniku Gracijanu koji je oko 1150. skupio i priredio zbirku svih dotadanjih izvora crkvenog prava gratificirati (lat. gratificari) darovati, darivati, nagraditi poastiti gratifikacija (lat. gratificatio) poklon, dar, darivanje, nagrada gratinirati (fr. gratiner) kuh. pei tako da se napravi kora, da se zapee gratis (lat.) besplatno, badava, na poklon grativ (tal. gratile) pom. porubnik, optok (ue kao naivak po rubu jedra) gratuitet (lat. gratuitas) nezasluena ljubav ili milost; besplatnost gratulacija (gratulatio) estitanje, estitka gratulant (lat. gratulans) onaj koji estita; gratulator gratulator (lat.) v. gratulant gratulirati (lat. gratulari, gratus) estitati gravacija (lat. gravatio) prav. oteavanje, tereenje, optereivanje gravamen (lat.) prav. alba, tuba; teret, namet gravancije (lat. gravare oteavati, gravantia) mn. prav. oteavajue okolnosti gravat (lat. gravatus) prav. podnositelj albe, uvrijeeni; takoer: okrivljeni, osumnjieni grave (tal.) 1. glaz. ozbiljno, veoma lagano, sveano, dostojanstveno; gravemente, 2. teko; vano, ozbiljno; o tonu: duboko

gravemente gravemente (tal.) v. grave 1. graveolentan (lat. gravis teak, olere mirisati, graveolens) jakog i neugodnog mirisa graver (fr. graveur) reza, onaj koji gravira (drvorezac, kamenorezac, elikorezac) gravidirati (lat. gravidare) oploditi, zatrudnjeti, ostati u drugom stanju graviditet (lat. graviditas) trudnoa, drugo stanje, zdjetnost gravij (fr. gravier ljunak) lomna vrsta rude koja se sastoji od sitniih okruglih kamenih zrnaca; kamen-tucanik gravimetar (lat. gravis, gr. metron) fiz. v. areometar gravirati (fr. graver) 1. rezati, urezivati u razliite materijale (kovinu, drvo, kamen, drago kamenje) gravirati (lat. gravare) 2. teretiti, opteretiti, optereivati; pren. stavljati na teret, zaduiti, zaduivati gravis (lat.) gram. vrsta naglaska, npr. a (teak naglasak) gravissimo (tal.) glaz. veoma ozbiljno; usp. grave 1. gravitacija (lat. gravitatio) fiz. tea, privlana sila medu materijalnim esticama u svemiru; pod utjecajem gravitacije kreu se nebeska tijela gravitet (lat. gravitas) ozbiljnost, dostojanstvenost, sveano dranje, vanost; krutost, ukruenost, pridavanje vanosti samome sebi; glaz. dubina; con gravita it. kon gravita (tal.) s dostojanstvom, ozbiljno gravitetski (gravitas) ozbiljan, dostojanstven, svean; koji se pravi vaan, s usiljenim dostojanstvom gravitirati (lat. gravitare) fiz. teiti, biti teak; pren. biti sklon neemu, stremiti k neemu gravura (fr. gravure) rezbarstvo, rezbarska vjetina; lik (ili: slovo, znak) urezan u drvetu (ili: kovini, kamenu i dr.)

511

greka fides graziosamente it. graciozamente (tal.) glaz. v. grazioso grazioso it. graciozo (tal.) glaz. ljupko, umiljato, dopadljivo; graziosamente grecistika (lat. Graecus Grk) znanost 0 grkom jeziku, knjievnosti i kulturi uope grecitet (lat. graecitas) grki nain pisanja; poznavanje grkog jezika: osobitost grkog duha i jezika grecizam (lat. Graecus Grk) osobitost grkog jezika, ono to je samo za grki jezik karakteristino; oblik u nekom drugom jeziku napravljen prema grkom obliku; helenizam grecizirati (lat. Graecus) pogriti, pogravati, napraviti Grkom, poheleniti; raditi u grkom duhu; govoriti ili pisati grki; osobitosti grkog jezika unositi u drugi jezik, davati grki oblik green horn it. grin horn (engl.) novak, poetnik, utokljunac Green-park it. Grin-park (engl.) Zeleno etalite (u Londonu) green-room it. grinrum (engl.) "zelena soba"; u engleskom kazalitu: soba za glumce koji nisu na pozornici, nazvana po tome to su nekada glumci u zelenoj sobi ekali na red za izlazak na pozornicu greenbacks it. grinbeks (engl.) mn. novanice SAD-a (zbog zelene poleine) grefirati (fr. greffer) med. cijepiti; presaivati, npr. zdravu kou na ranu gregarizam (lat. grex, gen. gregis stado, krdo, jato) osobina i sklonost pojedinih ivotinja da ive u oporima greka (lat. graeca) grki jezik, djela na grkom jeziku; greka et latina grki 1 latinski, tj. humanistike znanosti greka (lat. graecus grki, graeca) mn. grke stvari, grki spisi, grka djela greka fides (lat. graeca fides grka vjernost) u poslovinoj uporabi za vje-

grekoman rolomstvo, nedranje rijei, prevrtljivost grekoman (lat. Graecus Grk, gr. mania pomama, ludilo) pretjeran potovatelj ili oponaatelj onoga to je grko grekomanija (lat. Graecus, gr. mania) pretjerana naklonost i ljubav prema svemu to je grko; slijepo oboavanje svega to je grko gremij (lat. gremium) krilo; sredina, drutvo, udruenje, kolegij grtemijal (lat. gremiale) vrsta pregae U biskupskom ornatu greil (fr. grain, lat. granum zrno) jedinica za mjerenje finih i sitnih stvari (dijamanata, bisera, medicinskih stvari i dr.); usp. gran; jaje dudova svilca grenadin (fr. grenadine) gruba pamuna, vunena ili svilena tkanina; crna svilena ipka iz Liona; vrsta platna tkahog slino damastu grenadir (fr. grenadier) voj. prvobitno; pjeak odreen za bacanje bombi, bomb&; kasnije: jezgra pjeatva grenai (fr. grenage) zrnasto pozlaivanje* osobito dijelova sata grenirati (fr. grain) v. granirati grev (fr. greve) pjeskovita obala; nekadanje gubilite u Parizu (za vrijeme revolucije); zborno mjesto besposlenih radnika; pren. obustava rada, trajk grevist (fr. greviste) radnik koji je napustio posao, trajka grez (tal. greggio) grubo izraen, povrno otesan gre (fr. grege) trg. sirova, nepreraena svila grif (fr. griffe) 2. potpis igom; ig s potpisom grif (njem. greifen, hvatati, Griff) 1. port, hvatanje, zahvat, nain hvatanja (protivnika u borbi, osobito u hrvanju i boksu); drak, rukohvat, balak

512

grisaille grifig (njem. griffig) vrlo fino brano grifl (njem. griffel) kamena pisaljka za pisanje po (nekadanjim) kolskim ploicama, pisaljka od kriljca grifo (p. grifo "kudravac") potomak crnca i mulatkinje grifon (fr. griffon) pas ptiar kutrave dlake, a dugakih i klempavih uiju grifoza (gr. grypos svinut, kukast) med. iskrivljenost noktiju u obliku pandi grijer (fr. gruyere) vrsta finog vicarskog kravljeg sira (po istoimenom selu u kantonu Freiburg) grila (fr. grillage) reetka; zagrijavanje kovine prije taljenja; izgaranje (na zraku); prenje; rotilj s mesom; preni bademi grill (engl. grill, fr. gril) rotilj grill-room it. grilrum (engl.) gostionica u kojoj se jela (meso) pred oima gostiju peku na rotilju; lokal za dorukovanje grilon jedno od imena za umjetna (sintetika) vlakna; usp. najlon grilje (tal. griglia) 1. zastori na prozoru, rebrenice, aluzije; 2. reetka, rotilj grimasa (fr. grimase, lat. grimacea) kreveljenje; iskrivljeno (ih: iscereno) lice; pren. pretvaranje, prijetvornost, licemjerje grimasirati (fr. grimacer) kreveljiti se, praviti iskrivljeno lice, grimase; pren. pretvarati se grincajg (njem. Grunzeug) kuh. zelenje, osobito za juhu gripa (fr. grippe) med. vrsta kataralne, veoma zarazne groznice s visokom temperaturom; influenca gris (njem. Griesz) krupica, ito mljeveno u zrnca s promjerom 0,21,5 mm bez mekinja gris it. gri (fr.) siv, sur; sijed; gris de lin it. gri d'len (fr.) lanena boja, boja lana grisaille it. grizaj (fr.) slikanje sivom bojom s razliitim osjenavanjima;

grisini mjeavina sive i bijele kose u vlasuljama (perikama); bijelo i crno sitno karirano sukno grisini (tal. grissino) slani tapii (vrsta peciva) griveliran (fr. grivele) poprskan sivim i bijelim pjegama kao drozd, pirgav grizeta (fr. grisette) 1. siromana djevojka koja ivi s kakvim mladim ovjekom, osobito studentom, u divljem braku, ali mu je vjerna i odana (izraz postao po haljini od obinog sivog sukna /grisette/ kakve su nosile mlade radnice); 2. vrsta vunene tkanine pomijeane s lanom, svilom i dr.; siva kuna haljina grizli (engl. grizzly) zool. ogroman i snaan kalifornijski medvjed sive ili svijetlosmede boje griele (tal. griselle) pom. mn. ljestve od konopa (vezane uz brodski jarbol) gro (fr. gros, grosse) glavni dio, najvei dio neega, npr. gro posjetitelja, prihoda itd.; glavni dio zgrade; glavni dio vojske, glavna vojska, glavnina; naziv tekih svilenih tkanina; angro (fr. en gros) trg. na veliko grodetur (fr. gros de Tours) vrsta svilena tkanina koja se izrauje u francuskom gradu Toursu grof (njem. Graf) prvobitno: vii inovnik; kasnije: visoka njemaka nasljedna titula grog (engl.) pie od tople vode, eera i ruma ili konjaka (nazvano po nadimku /Old Grog/ izumitelja, engl. admirala Bernona, iz sredine XVIII. st, koji je svojim mornarima davao rum pomijean s vodom) gromada (rus.) velika gomila, masa, mnotvo; geol. velika masa neke magmatske stijene, obino nepravilna oblika gromatik (lat. groma) mjernik; usp. gromatika gromatika (lat. groma geodetsko mjerilo) voj. vjetina ureenja i utvre-

513

groteskan nja poljskih logora; mjernika vjetina; obiljeavanje (kamenjem, kolcima), omeivanje groplan (fr. gros krupan) filmska slika samo jednog predmeta ili jednog detalja (ili: jednog lica ih detalja lica); povean detalj neke filmske scene gros (njem. Gros) trg. 144 komada neke robe; 12 tuceta groserija (fr. grosserie) trgovina na veliko, veleprodaja groseto (tal. grossetto) trg. polovina jednog grosa grosist (njem. Grossist, fr. grossier) trgovac koji se bavi kupnjom i prodajom robe u velikim koliinama, na veliko, veletrgovac gross-weight it. gros-vet (engl.) trg. bruto teina grosso modo (lat.) farm. grubo izmrvljeno ili izrezano (na receptima za pravljenje lijekova); pren. bez potankosti, u glavnim crtama grosular (lat.) zelenouti granat gro (lat. grossus debeo novac, njem. Groschen) naziv za srebrni novac razliith vrijednosti kod Francuza, Nijemaca, eha i dr. grota (tal. grotta) pilja, peina; stijena; jama groteska (tal. grotia, grottesco) fantastino sastavljen ukras iz ivotinjskih, biljnih i drugih oblika, prvobitno upotrebljavan u antikim termama i grobnicama (grotta pilja), a od kraja XV. st. u dekorativnom i plastinom slikarstvu; lit. duhovita, otro poentirana kratka pria ili drama koja prikazuje neobine dogaaje i osobe (Shaw, Wedekind, Evers); ples. ekstreman i neprirodan pokret pri plesanju (izraz nastao odatle to su u ruevinama Titove palae u Rimu, koje su se zvale grote, naene svakovrsne fantastine slike) groteskan (tal. grottesco, fr. grotesque) fantastian, neobian, udan, pretje-

grubijan ran, neprirodan; smijean, nastran; groteskni plesa baletni plesa koji pravi komine pokrete i skokove grubijan (njem. Grobian, der grobe Jan) grub, surov ovjek grubijanizam (njem. Grobian) grubost, surovost, divljatvo grum (engl. groom) mladi sluga (najee djeak) koji se brine oko konja; konjuar; livrirani posluitelj u kuama ili hotelima grumescencija (lat. grumus humak) zgruavanje grund (njem. Grund) osnova, podloga, temelj; zemljite, zemlja za obraivanje; slik. prvo premazivanje bojom povrine na kojoj e se slikati; grunt grundirati (njem. grundieren) napraviti osnovu (ili: temelj) u slikarstvu; povrinu (platno, zid) prvi put premazati i na taj nain pripremiti je za primanje boja; gruntirati grunt (njem. Grund) v. grund gruntirati v. grundirati gruntovnica (njem. Grund) zemljina knjiga s podacima o nekretninama; ured u kojem se vode zemljine knjige grup (fr. group) zapeaen ovei paket s novcem, novano pismo grupa (fr. groupe, tal. gruppo) skupina, skup, gomila, hrpa grupirati (fr. grouper) skupiti, skupljati u gomilu, sastavljati u odreenu cjelinu, skupinu Grus (lat. Grus dral) ime zvijea na junoj polutki gua... (p. gua...) 1. v. pod gva... guano (p. i fr.) izmet morskih ptica, ptije gnojivo, utosmea i zemljasta masa, upotrebljava se kao odlino sredstvo za gnojenje, zbog ega se, kao trgovaka roba (od 1840.), vozi u Europu i Sjev. Ameriku s malih otoka Junog mora; huano, guano

514

guma guber (ma. guba) deka, gunj, pokriva, biljac gubernator (lat.) upravitelj = guverner gubernija (lat. gubernium) podruje, pokrajina, provincija gudok (rus.) ruski glazbeni instrument (violina) sa tri ice gudron (fr. goudron) 1. kem. smola, gust crn ostatak pri destilaciji parafinskog ulja; upotrebljava se umjesto asfalta gudron (fr. goudronne) 2. smolom namazan papir za izoliranje vlage gudronirati (fr. goudronner) mazati (ili: namazati) smolom gudura (ma. gugyor) klanac, klisura gudaratski jezik novoindijski indoarijski jezik (43 mil. govornika gukerl (njem. gucken gledati, viriti) okance, zirka, tzv. "pijunka"; dalekozor, durbin gulanfer (tur. gulampara) 1. ulinjak, beskunik, skitnica, danguba, probisvijet; 2. homoseksualac gula (mad. gulyas) kuh. manji komadi goveeg mesa u soku s dosta luka, paprike i kumina gulden (njem. Gulden) prvobitno zlatan, a zatim i srebrni novac u Austriji i Njemakoj; danas: nizozemski novac gum (ar.-fr. goum) 1. pleme kod Arapa; 2. u sjevernoj i srednjoj Africi: kontingent konjice koji daje jedno pleme guma (gr. kommi, lat. gummi) biljna tvar koja u vodi postaje sluzasta i ljepljiva, nalazi se u biljnim sokovima i staninim tkivima; upotrebljava se u vrstom i elastinom stanju za brisanje papira, a u tekuem za lijepljenje; med. posebna vrsta granulacijskog tkiva izazvanog spirohetama sifilisa, javlja se u obliku sitnih voria ili vorova u veliini kokojeg jajeta, sifilitina izraslina, sifilom

gumbelija gumbelija (lat. convallaria, preko ma.) bot. biljka urica gumenjak predmet izraen od gume (npr. traktor s gumenim gusjenicama, gumeni amac) gumiarabika (lat. gummi arabicum) arapska guma, ljepilo gumigut (lat. gummi, malaj. getah) isuen crvenkastout mlijeni sok nekih tropskih biljaka (upotrebljava se u slikarstvu za pravljenje ute boje, a u medicini kao jako sredstvo za ienje) gumilezung (njem. Losung otopina) ljepilo za lijepljenje gumenih predmeta gumipasta (lat. gummi, pasta) farm. pasta od gumiarabike, bjelanevina i eera; upotrebljava se kao lijek protiv kalja gumiradler (njem. Rad kota) starozagrebaki naziv za fijaker koji je na kotaima umjesto eljezne oplate imao gumu gumirati (lat. gummi) prevui (ili: premazivati, premazati) otopljenom gumom (npr. potanske marke); zalijepiti gumo za (lat. gummi, gummosis) bot. biljna bolest koja se sastoji u velikom izluivanju gume zbog raspadanja staninog tkiva gumozan (lat. gummosus) slian gumi, kao guma med. sifilitian gungula (tur. gulgule) mete, vreva, nered, stiska, lomljava, huka, galama; gomila, mnotvo gurabija (tur. gurabije) kuh. kolaii od meda, maslaca, brana i badema gurdela (tal. cordella) ukrasna vrpca; tehniarska traka za mjerenje gurguran (fr. gourgouran) trg. v. garguran gurman (fr. gourmand) onaj koji voli mnogo jesti; obino u znaenju: onaj koji voli dobra jela i pia, sladokusac;

515

gutolin pren. ovjek profinjena ukusa (ne samo u pogledu jela) gurmandiza (fr. gourmandise) prodrljivost, pohlepnost; sklonost dobrim jelima i piima; slatki, poslastica guru (ind.) vjerouitelj u hinduizmu, esto smatran utjelovljenjem nekog boanstva te stoga izuzetno tovan, vjerouitelj (zapravo misionar) koga potuju i mnogi zapadnajaci gust (lat. gustus) ukus; volja, raspoloenje prema emu; de gustibus non est disputandum (lat.) posl. o ukusima ne treba raspravljati, tj. svatko slobodno misli i voli ono to hoe i to mu se svia gustiozan (lat. gustus) ukusan ili okuan, koji izaziva dopadanje, npr. jelo, odjea itd. gustirati (lat. gustare) kuati (jelo); nalaziti zadovoljstvo, uivati u promatranju nekoga ili neega (jela, odjee, karata pri igri i dr.) gusto (tal.) ukus; con gusto it. kon gusto (tal.) glaz. v. gustoso gustoso it. gustozo (tal.) glaz. s puno ukusa; con gusto guta (fr. goutte, lat. gutta) kap, kapljica; med. kostobolja, giht gutacija (lat. gutta kaplja) bot. izdvajanje vode iz biljke u obliku kapljica, osobito nou (veernja rosa) gutaperka (malaj. guttah, percha) neelastina guma sa Sumatre, slina kauuku, ali omeka i postane elastina u vreloj vodi; upotrebljava se za strojne remene, cijevi, potplate i dr., a u medicini, u obliku papira za zavoje i, otopljena u kloroformu, za premazivanje i zatvaranje rana; gutaperka saten koa od gume gutattim (lat.) med. u kapima, kapljicama, kap po kap, kapajui gutolin (lat, gutta kapljica) mast od voska, terpentinskog ulja i dr. (za obuu)

guttemplerski red guttemplerski red (engl. Order of Good Templars) "red dobrih templara", po ugledu na slobodno zidarstvo sprovedena organizacija za najstroe suzdravanje od alkoholnih opojnih pia guturalan (lat. guttur, gutturalis) grleni, koji se tie grla; guturalni glasovi gram. grleni glasovi, stranjonepani suglasnici ili velari (k, g, h) guvernal (fr. gouvernail krma, kormilo) naprava koja slui za upravljanje biciklom ili motociklom; upravlja na biciklu ih motociklu guvernanta (fr. gouvernante) odgajateljica, privatna uiteljica guvernati (tal. governare) upravljati, vladati guverner (fr. gouverneur) glavni zapovjednik vojnog okruga (ili: provincije, kolonije, grada ili utvrde); u Sjev. Americi: najvii dravni slubenik, upravitelj npr. banke; namjesnik, odgajatelj (prineva itd) guvernirati (fr. gouverner, lat. gubernare) upravljati; rukovati, rukovoditi; vladati; odgajati guvernman (fr. gouvernement) vlada, oblik vladanja: uprava; uprava neke pokrajine, namjesnitvo, upraviteljstvo; upravno podruje, vojni okrug; stan upravitelja, namjesnika i si. gvacet (tal. guazzeto) umokac, "ajngemahtes"; gula; paprika gvajak (p. guayaco, lat. Guaiacum officinale, sanctum) bot. drvo koje raste u tropskim krajevima June Amerike i Indije, visoko do 15 m.; sadri smolastu tvar od koje se dobiva gvajakol i gvajacen (kora mu se prije upotrebljavala kao lijek protiv reumatizma i sifilisa); smola toga drveta gvajakol (p. guayaco, lat. oleum ulje) farm. tvar koja se dobiva od smole gvajaka, najvaniji sastojak kreozota; lijek protiv tuberkuloze plua

516

gva-slikarstvo gvajula (p. guayule) bot. nizak grm podrijetlom iz Meksika, uzgaja se radi dobivanja kauuka gvako (p. guaco) bot. biljka u Novoj Granadi, slui kao protuotrov od zmijskog ujeda gvanako (p. guanaco) zool. vrsta lamedeve u Junoj Americi, ivi jo i sad u divljem stanju gvarana (p. guarana) farm. smea pasta koja se priprema od sjemena junoamerike biljke Paullinia sorbilis i slui kao lijek protiv glavobolje, a razrijeena u vodi kao pie za okrjepljenje, slino kavi i aju gvaranin (p. guarana) kem. alkaloid koji se nalazi u gvarani; kofein gvarapo (p. guarapo) provreli sok eerne trske, pivo Junoamerikanaca gvardaman (tal. guardamano) kona rukavica za zatitu dlana od uboda igle pri ivanju jedara gvardijan (tal. guardiano, lat. guardianus) uvar, straar; poglavar u franjevakim i kapucinskim samostanima; biskupov zastupnik za vrijeme vakancije (u Engleskoj) gvardinfante (tal. guardinfante) "uvar djeteta", iroka enska gornja haljina koja sprjeava primjeivanje trudnoe gvarditi (tal. guardare) uvati, paziti gvarneri glaz. vrsta violine (nazvana po glasovitim graditeljima tih instrumenata iz talijanske obitelji Gvarneri gva (tal. guazzo, fr. goauche) slik. slikanje vodenim bojama koje su pomijeane s gumom i s neto meda; slue kao neprozirne boje, a upotrebljavaju se poglavito za radove iz podruja primijenjene umjetnosti gva-slikarstvo (fr. gouache, tal. guazzo) slikanje (ih: bojenje) gumiranim vodenim bojama (osobito se primjenjuju u bojenju tapeta, lepeza i dr.)

gvelfi gvelfi (tal. Guelfi, po njem. vojvodskoj obitelji Welfen) pristae papinske politike u srednjovjekovnoj Italiji, protivnici gibelina; v. gibelini gvineja (engl. guinea) nekadanji engleski zlatnik u vrijednosti od 21 ilinga, nazvan po zlatom bogatoj Gvineji (Afrika), zato to su prvi zlatnici

517

gvire kovani od zlata donesenog iz nje; vrsta pamune indijske tkanine; med. vrsta groznice koja vlada u Gvineji i koja je slina tzv. utoj groznici gvint (njem. Gevvinde) meh. zavoj (na vijku, u matici) gvire (njem.) medovina

H
H, h dvanaesto slovo hrvatske latinice H kem. kratica za vodik (lat. hydrogenium) h kratica za sat (lat. hora) h. 1. kratica za hoc loco (lat.) na ovom mjestu h. m. kratica za hoc mense (lat.) ovog mjeseca ha kratica za hektar habanera (p. Habana Havana, habanera) vrsta panjolskog plesa, podrijetlom iz Havane (Kuba) habeas corpus actus it. habeas korpus aktus (lat.) "treba imati tijelo", poetne rijei engleskog zakona iz 1679. g. po kojem nijedan engleski podanik ne moe bez sudske istrage biti zadran u zatvoru, a ako nije okrivljen za zloin koji povlai smrtnu kaznu, moe nakon 24 sata uz davanje jamstva traiti putanje na slobodu; ovaj zakon parlament moe u izuzetnim prilikama privremeno staviti izvan snage habeas tibi (lat.) "ima sebi", tj. eto ti, pripii sam sebi (posljedice nekog svog postupka) habeat sibi (lat.) neka mu bude (kad ba hoe), neka pripie sam sebi habemus papam (lat.) "imamo papu", usklik kojim se u Petrovoj crkvi u Rimu objavljuje narodu ime novog, u konklavi izabranog pape habeniks (njem. haben imati, nichts nita) siromah, goljo habilitacija (lat. habilitatio) osposobljavanje; stjecanje prava na dranje predavanja na sveuilitu; prav. sudsko priznanje pravne sposobnosti habilitacijska rasprava v. pod habilitirati se habilitet (lat. habilitas) spretnost, okretnost, sposobnost; pravo dranja predavanja; habilitet svjedoka prav. zakonom priznata sposobnost svjedoka da moe davati iskaze na sudu habilitirati se (lat. habilitare) originalnom znanstvenom raspravom (habilitacijskom raspravom) i pristupnim predavanjem dokazati svoju sposobnost za sveuilinog predavaa habit (lat. habitus) 1. odjea, nonja; 2. odjea nekih katolikih redovnika habitualan (lat. habitus stav, fr. habituel) stalan, uobiajen, koji je preao u naviku habitus (lat, habitus) 1. dranje tijela, izgled, ponaanje; 2. med. tjelesna graa habn (njem. Haben) trg. primanje, potraivanje; Soli und Haben it. zol und habn (njem.) dugovanje i potraivanje Had (gr. Haides) mit. grki bog podzemnog svijeta; pren. podzemni svijet, grob, smrt hadis (ar.-tur. ha dim) muslimanska tradicija, izreke i djela koja se pripisuju Muhamedu ih njegovim najbliim suradnicima hadum (ar.) ukopljenik, eunuh; sluga hadi (ar. had) v. hadija hadija (ar. had, hadi) muslimanski hodoasnik koji je posjetio Meku ih

hadiluk kranski hodoasnik koji je posjetio Jeruzalem hadiluk (ar.-tur.) hodoae u sveta mjesta (u Meku i Jeruzalem) haf (dan. Hav, njem. Haff) zaljev na rijenom uu, odvojen od mora uskim i dugakim obalnim pojasom hafija (tur. hafije tajna) pijun, detektiv hafiz (ar.) kod muslimana: onaj koji zna napamet cijeli Kur'an ili druge znamenite pjesme; poasno ime znanstvenika hagio- (gr. hagios) predmetak u sloenicama sa znaenjem: svetost, sveti hagioglipt (gr. hagios, glyptos izrezan u drvetu, bronci ili kamenu) kip sveca hagiograf (gr. hagios, grafo piem) pisac hagiografija hagiografa (gr. ta hagiografa) mn. knjige Starog zavjeta, osim Pentateuha i Proroka hagiografija (gr. hagios, grafo piem, opisujem) ivotopis kranskih svetaca hagiolatrija (gr. hagios, Iatreia tovanje, oboavanje) tovanje svetaca, sluenje svecima hagiolog (gr. hagios, logos) v. hagiograf hagiologija (gr. hagios, logia nauavanje) nauavanje o svecima; zbirka pria o svecima; takoer: = hagiografija hagiomahija (gr. hagios, mache borba) borba protiv tovanja svetaca hagiotika (gr. hagios) teol. nauavanje o nainu kako postati boljim haj(e)riger (njem. Heuriger) ovogodinje vino hajdlberki ovjek (lat. Homo heidelbergensis) praovjek iz doba srednjeg kvartara, rekonstruiran po nekim nalazima kraj Heidelberga hajduk (ar. hajdud, mad. hajdu) prvobitno: odmetnik koji se borio protiv

519

half turskih nasilnika, borac za slobodu; danas: odmetnik od vlasti i zakona; kod Turaka: razbojnik; kod Maara: lako naoruan pjeak; sluga u maarskom narodnoj nonji, glasnik, vjesnik hak (ar.) ono to je pravo, to je pristojno; plaa; porez, namet hakara (p. hacara, jacara) vrsta romance koja se pjeva; napjev za takvu romancu; ples koji se izvodi po takvom napjevu hakenkrojc (njem. Hakenkreuz) kukasti kri (simbol nacistike Njemake); usp. svastika hakim (ar.) mudrac, filozof; titula lijenika i sudaca; usp. heim haktok (njem. hacken sjei, Stock panj) mesarski panj; naprava s kukama za razapinjanje zaklane stoke radi deranja koe i paranja hala (njem. Halle trijem, dvorana) u tvornicama: velika dvorana (obino sa staklenim zidovima) u kojoj se nalaze strojevi i dr. halastian (gr. chalastikos koji olabavljuje) koji omekava, omekavajui halaza (gr. chalasa) bot. mjesto u sjemenom zametku gdje ulazi ilnini snopi halazion (gr. chalasion dem. od chalasa) med. kronina upala lijezda lojnica na vjei, jemenac halazis (gr. chalasis) med. mlitavljenje, labavljenje, malaksavanje halazozis (gr. chalasa) med. oblikovanje (ili: stvaranje) jamenca na vjei halbcilinder (njem. halb pola) polucilindar (vrsta mukog eira polukuglastog oblika za sveane prigode) halbtarke (njem. halb pola, stark jak) "polujaki", "nedorasli", naziv za mladia koji nee raditi, tj. besposliar, lijenina, razbija haleluja (hebr. hallai) v. aleluja half (engl. half polovica; sredina) port, igra srednjeg reda, tj. igra koji po-

half-blood mae i obrani i napadu; centarhalf srednji pomaga half-blood it. haf-blad (engl.) port. polukrvno grlo, polukrvan konj half-linija (eng. half-line srednja linija) srednji red, pomoni red half-penny it. haf-peni (engl.) novac od 1/2 penija halff-dollar it. haf-dolar (engl.) novac od 1/2 dolara halftime it. halftajm (engl. half pola, time vrijeme) port. 1. poluvrijeme, polovica igre; 2. odmor izmeu prve i druge polovice igre (utakmice) halibeati (gr. chalyps elik, lat. chalybeata) mn. elini preparati halibografija (gr. chalyps gen. chalybos elik, grafo crtam, slikam) elikorez halieutika (gr. halieutikos ribarski, e halieutike ribarski zanat) 1. vjetina lovljenja riba; pren. umijee pridobivanja ljudi; 2. pjesma o ribarenju haligrafija (gr. hals gen. halos sol, grafo opisujem) opis, opisivanje solana halikofilit (gr. chalkos bakar, fyllon list, lithos kamen) min. bakreni tinjac halikoza (gr. chalix gen. chalikos kamiak, ljunak) med. pluna bolest zbog udisanja praine halitozan (lat. halitosus) parovit, pun pare; vlaan od znoja halkantit (gr. chalkos bakar, anthos cvijet) kem. modra (plava) galica, sulfat bakra halkelefantin (gr. chalkos bakar, elefas slon) masa od slonove kosti i bronce halkionski dani vrijeme oko zimskog solsticija (suncostaja) kad je more posve mirno i kad ptica vodomar (gr. halkyon), prema vjerovanju starih, gradi svoje gnijezdo halkograf (gr. chalkos bakar, grafo crtam, slikam) bakrorezac

520

haloidi halkografija (gr. chalkos bakar, grafo crtam, slikam) bakrorez halkokemigrafija (gr. chalkos bakar, chemeia, grafia) v. halkotipija halkopirit (gr. chalkos bakar, pyrites kremen) min. sulfid bakra i eljeza, najea rudaa bakra, sadri gotovo 1/2 bakra, bakreni pirit halkotipija (gr. chalkos bakar, typos otisak, slika) kemijsko pretvaranje crtea izraenog na bakrenoj ploi u reljefan bakreni kalup od kojeg se kasnije na tiskarskom stroju moe uzeti proizvoljan broj otisaka halkozin (gr. chalkos bakar) min. crn i tamnometalan sulfid bakra haima (gr. haima skok, skakanje) japanska igra na ahovskoj ploi sa dva, tri ili etiri igraa, sastoji se u tome da jedna strana premjesti svoje figure na protivnika polja halo (engl. hallo) 2. hej! uj! sluaj! (uobiajeni nain dozivanja i oslovljavanja, osobito telefonom) halo (gr. halos) 1. okruglo mjesto, gumno; fiz. bijeli ili obojen krug (prsten) oko Sunca i Mjeseca; med. crven krug oko bradavice na dojci halo- (gr. hals gen. halos) 3. predmetak u sloenicama sa znaenjem: sol halofiti (gr. hals, fyton biljka) bot. biljke koje uspijevaju u slanim predjelima, osobito na morskim obalama halogen (gr. hals, gen- korijen od gignesthai postati, nastati) kem. element, ili drugi radikal koji tvori sol u spoju s nekom kovinom; halogeni elementi brom, fluor, jod i klor (zato to oni s kovinama daju izravno soli) halografija (gr. hals, grafo opisujem) opisivanje soli; opisivanje solana haloidi (gr. hals, eidos oblik) mn. kem. brom, fluor, jod, klor i dr. = haloidni elementi; haloidne soli soli koje nastaju spajanjem jednog haloida s jednom kovinom, npr. natrijev klorid ili kuhinjska sol

halokemija halokemija (gr. hals, chemeia) kemija soli haloksilin (gr. hals, xylon drvo) puani i minski barut od drvene strugotine natopljene u feridicijankaliju halologija (gr. hals, logia znanost) kem. znanost o solima halomantija (gr. hals, manteia prtkazivanje, gatanje) proricanje po soli, gatanje u sol halometar (gr. hals, metron mjerilo) solna vaga, areometar za odreivanje stupnja slanosti slane vode halometrija (gr. hals, metria mjerenje) mjerenje slanosti solne otopine; odreivanje koliine alkohola u pivu pomou njegove sposobnosti otapanja kuhinjske soli halopega (gr. hals, pege izvor) slani izvor haloskop (gr. hals, skopeo promatram) solna vaga, sprava za odreivanje koliine soli u slanoj vodi prema njezinoj specifinoj teini halotehnika (gr. hals, tehnike) znanost o dobivanju i proizvoenju soli haloterme (gr. hals, thermos topao) izvori tople slane vode halsband (njem. Hals vrat, Band traka) ovratnik; pasja ogrlica haltere (gr. halteres) mn. olovne dralice (kugle) koje se dre u rukama pri vjebanju u skakanju; takoer: gimnastike motke za odravanje ravnotee halucinacija (lat. hallucinatio trabunjanje) privienje; psih. predodba koju smatramo opaanjem predmeta i dogaaja koji ne postoje (posljedica bolesne razdraenosti sredinjeg ivanog sustava); najee su halucinacije osjetila vida (vizije) i osjetila sluha, a rjee osjetila dodira, mirisa i okusa; usp. iluzija halucinirati (lat. hallucinari) imati privienja, opaati predmete i dogaaje koji ne postoje

521

han halurgija (gr. hals sol, ergon djelo) v. halotehnika halva (ar.) alva orijentalni slatki od meda, eera, krobnog brana, masti i dr.; eten halva poslastica od lanenog sjemena i dr. ham (ma.) glavni dio konjske opreme za prezanje pred kola hama (gr. hamma vrpca, zamka) med. uteg hamada (ar.) pusta kamenita saharska visoravan bez pijeska hamadrijada (gr. hamadryas) mit. umska nimfa ili nimfa drveta koja sa svojim drvetom ivi i umire hamakromija (gr. hama istodobno, chroma boja) tisk. istodobno tiskanje u vie boja, viebojni tisak hamaza (ar.) zbirka staroarapskih junakih pjesama hambir (tur. hampa, hempa druba) povorka, niz, skupina (ljudi ili ivotinja) hamburger (prema njem. gradu Hamburgu) 1. vrsta slanine; 2. vrsta vinove loze i groa; 3. u engleskom jeziku: peeno mljeveno ili kosano govee meso koje se prodaje kao obrok izmeu razrezanog peciva s malo salate hamburgirati (njem. Hamburg) zranim bombardiranjem sruiti do temelja; engleski izraz kao odgovor na njemaki koventrirati (Coventry) budui da je njemaki grad Hamburg bio veoma uniten zranim bombardiranjem Hamiti mn. potomci Hama, drugog Noinog sina (Post 10), praoca Etiopljana, Egipana, Feniana i dr. Hamlet legendarni danski kraljevi, prema Sachsu Gramaticu ivio je 500. g. pr. n. e.; glavni junak istoimene Shakespeareove tragedije; tip inteligentna ili neodluna mladia han (tur.-tatar. han) v. kan

handbal handbal (njem. Handball) port, rukomet, igra slina nogometu; igra se najvie u Njemakoj hands off it. hendz of! (engl.) k sebi ruke! hangar (fr.) staja, upa, spremite za kola; osobito: spremite za letjelice hank (engl.) engleska mjera za duinu konca, i to: za pamuni konac = 768,08, za vunicu = 512,06 m, za kudjeljin i laneni konac u Engleskoj = 2743,17 m, u Irskoj = 3291,81 m, za upredenu svilu = 3043,09 m Hannibal ante (ad) portas (lat.) "Hanibal pred vratima" (usklik strave kad se kartaanski voda Hanibal 211. pr. n. e. pribliio sa svojim etama Rimu); pren. prijeti velika opasnost Hansa it. Hanza (njem.) trgovinski savez sjevernonjemakih gradova u srednjem vijeku Hansabund it. Hanzabund (njem.) savez njemakih trgovaca, obrtnika i industrijalaca, osnovan 1909. u Berlinu hansem engl. dvokohce s koijaevim sjedalom straga i vie sjedala za putnike (naziv prema konstruktoru, engl. arhitektu J. A. Hansomu) hansvurst (njem. Hanswurst) lakrdija, komedija hanzeati (njem. Hanseaten) mn. lanovi Hanse; stanovnici i, u uem smislu, vojnici triju njem. slobodnih "hansa-gradova" (Bremena, Liebecka i Hamburga) haomantija (gr. chaos zrak, manteia proricanje, pretkazivanje) proricanje prema zraku i vremenskim pojavama hapaks (gr. hapax jednom, jedanput) lingv. v. hapakslegomenon hapakslegomenon (gr. hapax jedanput, lego kaem) lingv. "samo jednom reeno", rije koja se samo jednom javlja (osobito kod starih klasika)

522

hardware haplografija (gr. haplos jednostavan, grafo piem) "pojednostavljeno pisanje" izostavljanjem (pri pisanju i prepisivanju) istozvunih (homonimnih) slova, slogova i rijei haploskop (gr. haploos jednostavan, skopeo gledam) opt. sprava za ispitivanje binokularnog gledanja haplotomija (gr. haploos jednostavan, tome rezanje) kir. obian, jednostavan rez haploza (gr. haploo uinim razumljivim) pojednostavnjenje haptian (gr. haptikos) opipni, koji se tie dodira (osjetila dodira) ili mu pripada; haptina varka varka osjetila dodira harabatlija (tur. harabati) 1. rasipnik; boem, pijanac; 2. trona i zaputena kua hara (tur. harad) glavarina (vrsta turskog poreza koji se svake godine naplaivao od svakog nemuslimana) harakiri (jap-) samoubojstvo rezanjem trbuha (japanski obiaj, osobito kod lanova tzv. "vieg drutva") haranga (fr. harangue) svean govor, govor pred gomilom ih vojnicima; nagovaranje, podbadanje, hukanje haranger (fr. haranguer) govornik pred gomilom ili vojnicima; podbada, huka harangirati (fr. haranguer) drati svean govor; voditi glavnu rije; govoriti pred gomilom ili vojnicima; otuda: govorom raspaljivati i podbadati, hukati, podjarivati, npr. harangirati mase hard disk (engl. kruta ploa) magnetna memorija raunala, mjesto u koje se pohranjuju raunalni podaci; svojstvo mu je veliki memorijski kapacitet i kratko vrijeme pristupa podacima hardov (ma. hordo) bava hardware it. hardver (engl.) metalna, eljezna roba, eljezarija; u elektronici: materijal koji ulazi u konstruk-

harem ciju elektronskog raunala, pa i samo raunalo harem (ar.) 1. mjesto gdje nije svakom doputen pristup (npr. hram u Meki); 2. poseban odio u muslimanskoj kui u kojem borave ene harfa (starovisokonjemaki harpha, novovisokonjemaki Harfe) glaz. jo kod starih Egipana poznati trokutasti glazbeni instrument s 3040 i vie ica usklaenih po nainu dijatonike ljestvice Haribda (gr. Charybdis) v. pod Scila harijentizam (gr. charis blagost) oznaavanje ega loeg blagim izrazom; takoer: ala haringa (eng. herring) zool. sle (Clupea harengus), morska riba iz porodice kotunjaa; vana trg. roba haris (gr. charis) ljubav, ljupkost, umilnost, naklonost; usp. haritine Harite (gr. Charites) mn. mit. grke boice ljupkosti koje uljepavaju ljudski ivot; kod Rimljana = Gracije harlekin (tal. arlecchino) lakrdija, aljivac; ovjek koji esto mijenja miljenje, prevrtljivac harlekinada (fr. arlequinade) lakrdija, lakrdijaka ala, komedija harlekinijada (fr. arlequinade) ala, lakrdija, poza; prevrtljivost, okolianje harmatan veoma suh, topao i zaguljiv vjetar u sjeverozap. Africi, pue poglavito od prosinca do veljae harmica (ma. harmincz trideset) mjesto gdje se plaala carina (od trideset krajcara); carina, carinarnica, mitnica Harmodije i Aristogiton starogr. junaci (6. st. pr. n. e.), atentatori na tiranina Hiparha; slavljeni kao osloboditelji te im je bio podignut spomenik u Ateni harmoni-elo (tal. harmonicello) glaz. instrument s glasovirskim icama i tonom slinim tonu harmonike

523

harmonist harmonia praestabilita it. harmonija prestabilita (lat.) v. prestabilirana harmonija harmonian (gr. harmonikos) skladan, blagozvuan; sloan; harmonina proporcija mat. v. pod proporcija harmonij (gr. harmonia sklad) glaz. instrument slian orguljama, samo manji od njih (umjesto piskova ima metalne jezike koji proizvode ton svojim titranjem) Harmonija (gr. Harmonia) 1. mit. ki Aresa i Afrodite, ena Kadmova; od njega je dobila kao svadbeni dar ogrlicu koju je napravio Hefest, a koja onome kod koga je donosi razne nesree; 2. astr. asteroid otkriven 1856. gharmonija (gr. harmonia) 1. sklad, skladnost, suglasje; pravilan odnos izmeu dijelova neke cjeline; 2. glaz. spajanje razliitih tonova u skladnu cjelinu; svi akordi u vieglasnom glazbenom stavku; pravilan odnos izmeu pojedinih tonova glazbenog djela; znanost o harmoniji ili harmonika znanost o zakonima po kojima se stvaraju i povezuju akordi; 3. pren. sloga, slaganje, podudaranje harmonika (gr. harmonia sklad) 2. ime raznih glazbenih instrumenata na kojima se proizvode tonovi razvlaenjem, puhanjem (v. mundharmonika) itd.; kemijska harmonika ton to ga proizvodi plamen vodikova plina u staklenoj cijevi harmonika (gr. harmonike znanstveno poznavanje glazbe) 1. glaz. v. pod harmonija harmonirati (gr. harmonia sklad) biti u skladu, biti usuglaen s kim, slagati se, biti u prijateljskim odnosima harmonist (gr. harmonia sklad) majstor u harmoniji, slikar ih glazbenik koji harmoniju osjea i izraava u djelima

harmonisti harmonisti (gr. harmonia sklad) v. harmoniti harmoniti (gr. harmonia sklad) lanovi socijalistiko-pijetistike sljedbe u SAD-u (nazvani po tome to su htjeli uspostaviti ivotnu "harmoniju", tj. prvobitnu istou i to su nevjenano ivjeli u imovinskoj zajednici) harmonizirati (gr. harmonia sklad) glaz. melodiju obraditi prema zakonima o harmoniji, uskladiti; pren. usuglasiti, sloiti harmonometar (gr. harmonia sklad, metron mjera, mjerilo) instrument za odreivanje blagozvunosti Haron (gr. Charon) mit. laar u podzemnom svijetu koji je umrle prevozio na onaj svijet preko rijeke Aheronta ili Stiksa, za to su mu plaali jedan obol koji su mrtvima stavljali u usta; prikazivan kao sijed starac s dugom bradom Harpagon ime krca u Molierovoj komediji "L'Avare"; pren. krtac Harpija (gr. Harpyia) mit. ime krilatih, kao vjetar brzih udovita (pola djevojke, a pola ptice grabljivice), simboli nezasitne pohlepe zato to su grabila sve to stignu harpun (engl. harpoon) 1,201,50 m dugo koplje sa eljeznim iljkom u obliku osti, dugim 6090 cm, slui za lov na kitove harpuna (engl. harpoon) baca harpuna harpunaa (engl. harpoon) lovljenje ribe ostima harpunirati (fr. harponner) bacati harpun; loviti ribu ostima Harun Al-Raid poznati bagdadski kalif (89 st.) tip idealno dobrog vladara Harvardovo sveuilite (engl. Harvard University) najstarije sveuilite u SAD-u (Cambridge, Massachusetts), utemeljeno 1636.

524

hausfrajnd hasidizam (hebr. hasidim poboni) vjerski mistiki pokret Zidova u istonim europskim zemljama, utemeljen na istoimenom pokretu Zidova iz 2. st. hasmonejci (hebr.) pristae Jude Makabejca u borbi protiv Sirijaca; lanovi id. sekte koja je ostala vjerna starom i ne priznaje rabinski zakon, rairena po slavenskim zemljama hai (ar.) opojno sredstvo koje se priprema od cvjetova indijske konoplje; na Istoku ga piju ili pue radi izazivanja pohotljivosti hat (ind.) indijska mjera za duinu, = 1/2 jarda = 0,457 m hat-trick it. het-trik (engl.) port, u nogometu: tri zgoditka istog igraa na jednoj utakmici hata (rus.) maloruska seljaka kua hatalija (tur. hataly) osoba koja donosi nesreu hatib (tur.) 1. propovjednik, imam, muslimanski vjerouitelj; 2. govornik uope hatierif (tur.-perz.) svojeruno pisano sultanovo nareenje koje se mora odmah izvriti, najvii turski dravni ukaz haubica (e. houfnice, njem. Haubitze, tal. obizzo, fr. obus) prvobitno: drvena sprava za bacanje kamenja; voj. vrsta topnikog orua (topa) krae cijevi, slinog merzeru, kalibra 100, 305 i 420 milimetara, sa zakrivljenom i ubacnom putanjom; upotrebljava se za gaanje ciljeva koji se nalaze, npr. iza nekog brda i koje topnik ne vidi izravno; top-haubica topniko oruje konstruirano da moe gaati i ubacnom i poloenom putanjom hauptman (njem. Hauptmann) kapetan haupttrefer (njem. Haupttreffer) glavni zgoditak hausfrajnd (njem. Haus kua, Freund prijatelj) kuni prijatelj (esto u pod-

hausfrau rugljivom smislu: ljubavnik domaice; dosadnjakovi koga se je teko otresti) hausfrau (njem. Haus kua, Frau gospoda) kuevlasnica, kuegazdarica hausher (njem. Hauskua, Herr gospodar) kuevlasnik, kuegazda hausklajd (njem. Haus kua, Kleid haljina) kuna haljina haustus (lat. haustus crpenje; gutljaj) med. lijek koji treba popiti najednom hauzmajster (njem. Haus-meister) pazikua, kuepazitelj havana vrsta finih cigara od duhanskih listova s otoka Kube (naziv po Havani, glavnom gradu Kube) have (lat. have, ave) v. ave havelok (engl. havelock) vrsta mukog poluogrtaa bez rukava (nazvana po engl. generalu Havelocku, 1795 1857) havlija (tur. havli upav, pamuan) runik; pamuan, rutav pokriva; ogrta havra (tur.) idovski hram, sinagoga hazan (hebr. chasan) pjeva u sinagogi hazard (fr. hasard, tal. azzardo) sluaj; srea, igra na sreu; smjeh pothvat; hazardna igra igra na sreu, svaka igra za novac kartama, kockama ili brojevima iji rezultat jedino ili uglavnom zavisi od sree hazardirati (fr. hasarder) stavljati na kocku, izlagati se opasnosti, poduzimati na sreu; kockati se u novac Hazari mn. nomadska plemena turkijske jezine skupine uz obale Volge; krajem 8. st. preli na idovsku vjeru; u 10. st. nestali kao samostalan narod hazena (e. hazeti bacati) port, enska igra nogometnom loptom u kojoj sa svake strane sudjeluje po sedam igraica, slina nogometu, rukomet za ene hazma (gr. chasma) ponor; razjapljivanje usta, zijevanje

525

hebraizam hazmodija (gr. chasmodes koji stalno zijeva) med. bolest zijevanja, neodoljivo zijevanje hazmus (gr. chasma) med. v. hazmodija hazna (perz.) blagajna, riznica heautognozija (gr. heautu sebe, gnosis spoznaja) spoznavanje samoga sebe, samospoznaja heautonomija (gr. heautu sebe, nomos zakon) v. autonomija heautontimorumenija (gr. heautu sebe, timoreisthai kanjavati, muiti) muenje samog sebe, samomuenje Heavisideov sloj it. Hevisajdov ... (A. W. Heaviside, britanski fiziar, t 1923) sloj ioniziranih estica od 50 do 100 milja iznad Zemlje koji djeluje kao reflektor (odbija) beinih valova i primorava ih da se kreu slijedei oblik Zemlje Heba (gr. Chbe) 1. mit. starogrka boica mladosti, peharnica olimpijskih bogova (prije Ganimeda); prikazivana s vrem i aom od koljke (rimska Juventus); 2. astr. asteroid otkriven 1847. g. hebefrenija (gr. hebe stasalost, fren gen. frenos dua) med. mladenako ludilo (obino izmeu 16. i 30. godine) hebetirati (lat. hebetare) otupiti, zatupiti; zaglupiti, zaglupljivati; hebetudo uisus it. hebetudo vizus (lat.) med. slabost vida; hebetudo mentis (lat.) med. slaboumnost; hebetudo sensus it. hebetudo senzus (lat.) med. otupjelost, oslabljenost osjetila hebraicitet (lat. hebraicitas) poznavanje hebrejskog jezika; osobitost hebrejskog jezika hebraizam (lat. Hebraeus idov) starija idovska religija (za razliku od mlade, judaizma); osobitost idovskog jezika; idovski karakter i nain miljenja hebraizam hebrejski izraz u nekom nehebrejskom jeziku

hebrajika hebrajika pisana djela o hebrejskom jeziku i kulturi; Hebrej idov hec (njem. Hetze hajka) zanimljiv dogaaj; ala, glupost Hectora quis nosset, si felix Troia fuisset it. Hektora kvis noset, si feliks Troia fuisset (lat.) Tko bi znao za Hekotra, da je Troja bila sretna (Ovidije), smisao izreke je da veliki dogaaji raaju velike ljude hedipatija (gr. hedys sladak, pathos osjeaj, uvstvo) 1. osjeaj slasti (ugode), ugodnost, udobnost; 2. odanost ugodnom i raskonom ivotu, sladostrasnost hedizma (gr. hedysma zain) farm. sredstvo za razrjeivanje i zaslaivanje lijekova hedonal (gr. hedone zadovoljstvo, ugoda) med. nekodljivo uspavljujue sredstvo hedonija (gr. hedone zadovoljstvo, ugodnost) med. bolesna veselost, bolesna razdraganost hedonisti (gr. hedone) fil. pristae hedonizma hedonizam (gr. hedone zadovoljstvo, ugodnost) fil. teorija koja smatra da je osjetilno uivanje i zadovoljstvo najvie dobro i, prema tome, pobuda i svrha, motiv i cilj cjelokupnog naeg djelovanja; usp. epikurejizam hedrika (gr. hedra stranjica) med. sredstvo (ili: lijek) protiv bolova u debelom crijevu hedrocela (gr. hedra stranjica, kele bruh, kila) med. kila debelog crijeva hedira (ar. hidret) v. hedra hedra (ar. hidret) Muhamedov bijeg iz Meke u Medinu (15. VII. 622. n. e.); od toga dana muhamedanci raunaju svoje godine Hefest (gr. Chfaistos) mit. bog vatre i onih mehanikih vjetina za koje je potrebna vatra, nebeski kova, sin

526

heimarmene Zeusov i Herin, mu Haritin (u "Ilijadi") ili Afroditin (u "Odiseji"); stasom slab, hrom, ali jakih miia, ivi na Olimpu kao Zeusov peharnik (posluitelj), a tu ima i svoju kovanicu (kod Rimljana: Vulkan) heftemimeres (gr. hepta sedam, emipola, polu-, meros dio) metr. od sedam i pol polovica ili tri i pol stope, osobito: cezura u heksametru koja se nalazi poslije tri i pol stope ih u etvrtoj stopi hegelizam fil. filozofija G. W. F. Hegela (17701831) i njegovih pristaa ija je jezgra panlogizam, shvaanje da su miljenje i bie (postojanje) istovjetni hegelovac pristaa hegelizma hegemonija (gr. hegemonia) voenje, upravljanje, vodstvo, vrhovno zapovjednitvo, nadmo, prevlast, prednost, osobito jedne monije drave nad ostalim saveznim dravama, ili nekog jaeg stalea prema drugim staleima hegemonikon (gr. hegemonikon) fil. kod stoika: najvia duevna sila ije je sjedite u srcu, a koja je izvor predodbi, misli i htijenja, kao i jedinstvene veze psihikih funkcija hegemonist (gr. hegemoneuo vodim, vladam) onaj koji sprovodi hegemoniju, pristaa hegemonije Heil! it. hajl (njem.) ivio! heilalgija (gr. cheilos usna, algos bol) med. bol usne, usnobolja heilitis (gr. cheilos usna) med. upala usana heiloplastika (gr. cheilos usna, plastike vjetina uobliavanja) umjetno, operativno pravljenje (krpanje) oteene ili nepravilne usne heiloshiza (gr. cheilos usna, schisis rascjep) razrezana, raspuknuta usna, "zeja usna" heimarmene (gr. heimarmene) sudbina

heirijatar

527

hektar sterokraka zvijezda (lik sastavljen od dva istostranina trokuta meusobno prekriena, znak za raspoznavanje kod pitagorejaca) heksakord (gr. hex, chorde ica, struna) glaz. = seksta; takoer: instrument sa est ica heksametar (gr. hexametros koji se sastoji od est stopa, to hexametron) metr. stih od est stopa od kojih su prve etiri daktili ili spondeji, peta daktil (rjee spondej), a esta spondej ili trohej; epski stih Grka i Rimljana heksandrija (gr. hex, aner gen. andros ovjek, mu) mn. bot. "estomune biljke", biljke iji cvjetovi imaju 6 slobodnih pranikih niti (VI. klasa Linneovog sustava biljaka) heksangularan (gr. hex est, lat. angularis kutni) geo. esterokutan, koji ima est kutova heksapetalan (gr. hex, petalon list) bot. sa est latica Heksapla (gr. hexaplus esterostruk) knjiga koja sadri prijevod Svetog pisma na 6 jezika (u 6 stupaca) heksapodi (gr. hex, pus gen. podos noga) mn. zool. ivotinje sa est nogu = kukci, insekti heksapteri (gr. hex, pteron krilo) mn. zool. kukci sa est krila heksarh (gr. hex, archo vladam) lan vlade estorice heksasilabian (gr. hex, syllabe slog) estosloan, od est slogova (rije) heksastilon (gr. hex, stylos stup) graevina (ili: dvorana) sa est stupova Heksateuh (gr. hex, teuchos knjiga) "koji se sastoji od 6 knjiga", naziv za 5 Mojsijevih knjiga (usp. Pentateuh) i Knjigu Jouinu heksenus (njem. HexenschuB) med. probadanje u kriima, kriobolja hektar (gr. hekaton sto, lat. area povrina) mjera za povrinu = 100 ara, 104 m 2

heirijatar (gr. cheir ruka, iatros lijenik) onaj koji lijei rukama, tj. vidar, ranar, kirurg heiro- (gr. cheir ruka) v. pod hiroheiroskopija (gr. cheir ruka, skopeo promatram) v. hiromantija heirospazam (gr. cheir ruka, spasmos gr) med. pisarski gr u prstima ih cijeloj ruci (nastaje zbog dugog pisanja ili nepravilnog dranja ruke) heirotonija (gr. cheirotonia ispruenost ruke) glasovanje dizanjem ruke; takoer: = hirotonija hekatomba (gr. hekaton sto, bus gen. boos vol, hekatombe) 1. kod Grka: rtva od sto volova; 2. pren. velika i sveano prinesena rtva velikog broja ljudi hekatonheiri (gr. hekaton sto, cheir ruka) mn. mit. "storuk", tri divovska sina Urana i Geje (Kotos, Brijarej ili Egeon, Gijes ili Giges) koji su pomagali Zeusu u borbi s titanima i kasnije ih uvali u Tartaru; centimani hekatostilon (gr. hekaton sto, stylos stup) arhit. hodnik sa sto stupova heklati (njem. hakeln) kukiati, kakati heks- (gr. hex) predmetak u sloenicama sa znaenjem: est, estoheksaedar (gr. hex est, hedra osnova) geom. kocka heksafilan (gr. hex, fyllon list) bot. estolistan, sa 6 listova heksaginija (gr. hex est, gyne ena) mn. bot. "estoene biljke", biljke sa est stupica heksagon (gr. hexagonon) esterokut heksagonalan (gr. hexagonios) esterokutni; min. heksagonalni kristalni sustav tri jednake horizontalne osi koje se sijeku pod kutom od 60 i jedna njima okomita os; usp. teseralni, tetragonalni, rombini, monoklinski, triklinski heksagram (gr. hex est, gramma geometrijska slika, matematiki lik) e-

hektograf hektograf (gr. hekaton sto, grafo piem) stroj za umnoavanje spisa i crtea hektografirati (gr. hekaton sto, grafo piem) umnoavati rukopise na hektografu hektogram (gr. hekaton sto, gramma teina, uteg, 1/24 unce) uteg od 100 grama hektolitar (gr. hekaton sto, litra mjera za teinu i za tekuinu, lat. libra) mjera za tekuine =100 litara hektometar (gr. hekaton sto, metron mjera) mjera za duinu = 100 metara Hektor (gr. Hektor) sin Prijama i Hekube, mu Andromahin, najvei trojanski junak, ubio ga Ahil Hekuba (gr. Hekabe) trojanska kraljica, Prijamova ena, Hektorova mati Hel mit. skandinavska boica smrti i podzemlja Hela (gr. Helle) mit. ki beotskog kralja Atamanta i Nefele; bjeei ispred okrutne maehe Inone na zlatorunom ovnu u Kolhidu padne s ovna i udavi se u morskom tjesnacu (koji je kasnije prema njoj nazvan Helespont Helino more) hela (tur. helak) propast, nesrea; propalica, upropaten ovjek, neradnik, besposliar, nevaljalac; prid. lo, pokvaren Helada (gr. Hellas) Grka, osobito stara, klasina Grka helebarda (fr. hallebarde) starinsko srednjovjekovno koplje sa sjekiricom pri vrhu (ispod iljka), bojna sjekira helebardar (fr. hallebardier) kopljanik naoruan helebardom heleborizam (gr. helleboros kukurijek) med. ienje crijeva kukurijekom Helen (gr. Hellen) mit. sin Deukalionov i Pirhin, kralj u Ftiji, praotac Helena po ijim su sinovima (Eolu, Doru, Jonu i Aheju) nazvana staro-

528

helidonija grka plemena: Eoljani, Dorani, Jonjani i Ah ej ci Helena (gr. Helene) mit. ki Lede (ene spartanskog kralja Tindareja) i Zeusa, sestra Kastora i Poluksa, ena kralja Menelaja, poznata po svojoj ljepoti; oteo ju je Pari (povod Trojanskom ratu) Heleni (gr. Hellenes) mn. stari Grci helenist (gr. Hellen, Helen, Grk) 1. poznavatelj starogrkog jezika; 2. grki idov, ili Grk koji je primio idovsku vjeru; 3. helenisti pisci u razdoblju od Aleksandra Velikog do cara Augusta koji su, roeni na Istoku, primili od Grka jezik i kulturu; 4. filozofi koji se bave starogrkom povijeu i starogrkim jezikom (grecisti) helenizam (gr. Hellenes) osobitost starih Grka, posebno s obzirom na jezik, obiaje i kulturu; u uem smislu: razdoblje grke knjievnosti i kulture od smrti Aleksandra Velikog do cara Augusta; usp. grecizam helenizirati (gr. hellenizo) pogriti, provoditi helenizaciju; ugledati se na grki jezik i nain ivota; usp. grecizirati helenofil (gr. Hellen Grk, filos prijatelj, ljubitelj) prijatelj Grka heler (njem. Heller) filir (najsitnija novana vrijednost u Austro-Ugarskoj dravi) Helespont (gr. Hellespontos) "Helino more" = Dardaneli; usp. Hela heliciti (gr. helix zavojnica, spirala i nastavak -ites) geol. okamenjeni puevi helicitian (gr. helikos) zavojit, spiralan helidonij(us) (gr. chelidon lasta) "lastin vjetar", topao vjetar poetkom proljea helidonija (lat. Chelidonium maius) bot. rosopas, zmijino mlijeko

heliferan heliferan (gr. chele tipaljke, kare, lat. ferre nositi) zool. onaj koji ima tipaljke helij (lat. helium) kem. plinovit element, bez boje i mirisa, atomska teina 4,002, redni broj 2; spada u plemenite plinove (zato to se ne spaja s drugim elementima); upotrebljava se za punjenje zranih balona i elektrinih arulja (jer je lak i ne gori), za plinske termometre helijaktian (gr. heliakos) koji se tie Sunca ili mu pripada, sunani helijaza (gr. heliasis sijanje Sunca, sunanje) med. sunanica helik (gr. helix gen. helikos) v. elisa helikoida (gr. helix gen. helikos zavojnica, spirala, eidos oblik) geom. povrina koja nastaje kad se pravac kree po spirali (zavojnici) pod stalnim kutom s njezinom osi helikoidan (gr. helix gen. helikos zavojnica, spirala, eidos oblik) zavojniast, u obliku zavojnice helikometrija (gr. helix zavojnica, spirala, metria mjerenje) dio geometrije koji se bavi spiralama Helikon (gr. Helikon) gora muza, poznata gora u Beotiji (1749 m visoka), sjedite Apolona i muza; usp. helikonide helikon (gr. helix) kod Grka: etvrtast instrument s 9 ica koji je sluio za odreivanje tona; danas: najvei puhaki instrument u voj. glazbama koji svira nosi preko glave i ramena helikonide (gr. Helikonides) mn. mit. nadimak muza (po gori Helikonu) helikoplan (gr. helix zavojnica, spirala, fr. planer letjeti bez mahanja krilima) zrak. v. helikopter helikopter (gr. helix zavojnica, spirala, pteron krilo) zrak. letjelica ije se odravanje u letu postie uglavnom reakcijama zraka na dvije povrine ili vie povrina koje se okreu pomou motora; odlika mu je sposob-

529

heliograf nost uspravnog (vertikalnog) dizanja, stajanja u mjestu, vodoravnog (horizontalnog) letenja i laganog sputanja na eljenu toku helio- (gr. helios) predmetak u sloenicama sa znaenjem: Sunce, sunani, koji je u vezi sa Suncem heliobiologija (gr. helios, bios ivot, logia znanost) znanost koja prouava izravan utjecaj pojava na Suncu na razne prirodne promjene i pojave heliocentrian (gr. helios, lat. centrum sredite) sa Suncem u sreditu (naziv za shvaanje prema kojem je Sunce sredite Sunevog sustava; supr. geocentrian; heliocentrini sustav = Kopernikov sustav; geocentrini sustav = Ptolemejev sustav helioeentrizam (gr. helios, lat. centrum sredite) astr. fil. nauavanje koja smatra Sunce sredinjim tijelom oko kojega krue svi planeti okreui se istodobno oko svojih osi; ovo je nauavanje na znanstvenu osnovu postavio veliki poljski astronom Nikola Kopernik (14731543); supr. geocentrizam heliofob (gr. helios, fobos strah) onaj koji ne voli svjetlost ili je se plai heliofobija (gr. helios, fobeo bojim se) strah od Sunca, strah od Suneve svjetlosti helioforman (gr. chele tipaljke, kare, lat. forma oblik) zool. u obliku tipaljki, kara heliognosti (gr. helios, gnostes) oboavatelji Sunca heliograf (gr. helios, grafos) 1. instrument pomou kojega se fotografira Sunce; 2. instrument koji pokazuje trajanje sijanja Sunca; 3. aparat koji pokazuje i izraunava jainu Suneve svjetlosti; 4. u vojnoj telegrafiji: naprava kojom se, pomou jednog okretnog zrcala od kojeg se odbija Suneva svjetlost, alju znaci na velike udaljenosti

heliografija heliografija (gr. helios, grafo opisujem, crtam, slikam) opisivanje Sunca, znanost o Suncu kao nebeskom tijelu; takoer: = fototipija heliografski (gr. helios, grafo crtam, slikam) nacrtan ih prikazan utjecajem Suneve svjetlosti heliogram (gr. helios, gramma slovo) papirnata vrpca na heliografu na kojoj Suneve zrake ostavljaju tragove svog zraenja; usp. heliograf 2. heliogravira (gr. helios, fr. gravure rezanje) v. fotogravira heliokromija (gr. helios, chroma boja) v. fotokromija heliolatrija (gr. helios, Iatreia oboavanje) oboavanje Sunca, sluenje Suncu kao boanstvu heliometar (gr. helios, metron mjerilo) astronomski durbin s prepolovljenim objektivom, slui za vrlo tono mjerenje veoma malih udaljenosti i kutova na nebu, osobito promjera Sunca helioplastika (gr. helios, plastike vjetina uobliavanja) fotografiranje reljefnih slika Helios (gr. Helios Sunce) mit. starogrki bog Sunca, prikazivan kao mladi na zlatnim kolima s 4 konja i sa zrakama oko kose (kod Rimljana: Sol) helioskop (gr. helios, skopeo promatram) durbin s obojenom leom za promatranje Sunca heliostat (gr. helios, istemi postavim, stavim) sprava pomou koje se Suneve zrake, i pored Zemljinog gibanja, uvijek projiciraju u istu toku helioteoloki dokaz teol. dokaz da postoji Bog na osnovi postojanja Sunca helioterapija (gr. helios, therapeia lijeenje) lijeenje Sunevim zrakama heliotermometar (gr. helios, thermos topao, metron mjera, mjerilo) poseban termometar za mjerenje iznosa

530

helmintian apsorpcije Sunevog zraenja prolaskom kroz atmosferu heliotipografija (gr. helios, typos otisak, slika, grafo piem, slikam) vrsta fotografije za otiskivanje rukopisa i dr. heliotrop (gr. helios, trepo okreem) 1. instrument za proizvoenje svjetlosnih signala na velikim udaljenostima, osobito kod trigonometrijskih mjerenja (sastoji se od jednog durbina pred kojim stoje, uspravno jedno na drugom, dva zrcala); 2. sunanik, sunani sat; 3. bot. biljka krasnica; 4. min. vrsta kalcedona tamnozelene boje s crvenim mrljama heliotropizam (gr. helios, tropos okret) bot. tenja jednog dijela biljke da se okree prema Suncu (pozitivni heliotropizam) ili od njega (negativni heliotropizam) helioza (gr. heliosis izloenost Suncu) med. v. helijaza helkizmometar (gr. helkysmos vuenje, metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje privlane sile helkologija (gr. helkos gnojna rana, logia znanost) med. grana medicine koja se bavi irevima i zagnojavanjem helkoma (gr. helkoma) med. rana, ir helkozis (gr. helkosis) med. gnojenje helktici (gr. helkos rana, gnojna rana) mn. med. sredstva za stvaranje, za izazivanje ireva helktian (gr. helkos rana, gnojna rana) onaj koji izaziva stvaranje ireva helminti (gr. helmins gen. helminthos glista) mn. zool. gliste, osobito utrobne (crijevne) gliste helmintici (gr. helmins gen. helminthos glista) mn. med. sredstva protiv glista helmintian (gr. helmins) glisni, koji se tie glista

helmintijaza helmintijaza (gr. helminthiao bolujem od glista) med. naziv za bolesti iji su uzrok crijevne gliste helmintologija (gr. helmins glista, logia) znanost o parazitskim glistama i o njihovom odnosu prema ljudima i ivotinjama (grana parazitologije) helmintopira (gr. helmins glista, pyr vatra) med. groznica zbog prisutnosti glista u crijevima helofiti (gr. helos nizina, movara, fyton biljka) mn. bot. movarne biljke helonijarij (gr. chelone kornjaa) kornjanjak, ribnjak za uzgajanje morskih kornjaa helonofagi (gr. chelone kornjaa, fagein jesti) oni koji jedu kornjae (Etiopljani) helopira (gr. helos movara, pyr vatra) med. movarna groznica helos (gr. helos klin, avao) klin; med. ulj, kurje oko heloti (gr. heilotes) robovi u staroj Sparti koji su obavljah poljske radove i sluili kao titonoe i lako naoruani vojnici helotizam (gr. heilotes spartanski dravni rob) sklonost ugnjetavanju heluacija (lat. helluatio) rasko, uivanje Helvetia it. Helvecija (lat.) staro latinsko ime za vicarsku hemagogi (gr. haima krv, ago tjeram, izazivam) mn. med. sredstva koja izazivaju menstruaciju hemataporija (gr. haima krv, aporia nedostatak, oskudica) med. slabokrvnost, = anemija hematemeza (gr. haima gen. haimatos krv, emesis povraanje) med. v. melena hematik (gr. haima krv, lat. haematicum) med. sredstvo za poboljanje sastava krvi hematin (gr. haima krv) krvna boja, nastaje hidrolizom hemoglobina

531

hematonoze hematinon (gr. haima krv) neprozirna staklena masa crvene boje upotrebljavana jo u starom vijeku za mozaik i raskone posude; 1846. g. ponovno pronaena hematit (gr. haima krv i nastavak -ites: slian krvi) min. eljezna ruda, tamnocrven eljezni oksid hematizam (gr. haima krv) med. krvarenje, osobito: krvarenje iz nosa hemato- (gr. haima, haimatos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: krv, krvni hematoblasti (gr. haima, blastos klica) fiziol. obojene stanice od kojih nastaju crvena krvna zrnca; krvne ploice hematofobija (gr. haima, fobos strah) strah od gledanja krvi hematogen (gr. haima, gen- korijen od gignesthai nastati, postati) med. krvotvoran, koji stvara krv, koji daje krv; im. lijek protiv slabokrvnosti hematoglobin (gr. haima, lat. globus kugla, gruda) fiziol. krvno crvenilo hematografija (gr. haia, grafo opisujem) fiziol. opisivanje krvi, opis krvi hematoidan (gr. haimatoeides krvast) boje krvi, kao krv, slian krvi hematokracija (gr. haima, kratos vlada) vladavina u kojoj nositelji dravne vlasti mogu biti samo pripadnici "plemstva po krvi" hematokrom (gr. haima, chroma boja) krvna boja, krvno crvenilo hematologija (gr. haima, logia znanost) znanost o krvi, znanost o stvaranju krvi hematom (gr. haima) med. izljev krvi pod kou, krvna oteklina hematomantija (gr. haima, manteia pretkazivanje) med. predvianje razvoja i posljedica bolesti prema sastavu krvi hematonoze (gr. haima, nosos bolest) mn. krvne bolesti, bolesna odstupa-

hematopoezis nja od normalne koliine i normalnog sastava krvi hematopoezis (gr. haimatopoiesis) med. stvaranje krvi hematoptizija (gr. haima, ptysis pljuvanje) med. pljuvanje krvi hematoskopija (gr. haima, skopeo gledam, promatram) med. pregled krvi, ispitivanje krvi hematostatici (gr. haima, statikos koji zaustavlja, od istemi zaustaviti) mn. med. sredstva za zaustavljanje krvi hematoteologija (gr. haima, Theos Bog, logia nauavanje) etn. nauavanje da se Bog moe umilostiviti prinoenjem krvnih rtava hematoterapija (gr. haima, therapeia lijeenje) med. lijeenje krvlju i krvnim serumom hematoza (gr. haima) fiziol. nastajanje krvi, pretvaranje hranjivog soka u krv hematozoe (gr. haima, zoon ivotinja) ivotinje koje ive u krvi kao paraziti (nametnici) hematurija (gr. haima, uron mokraa) med. prisutnost krvi u mokrai, mokrenje krvi hemendeks (engl. ham and eggs) kuh. unka prena s jajima hemeralopija (gr. hemera dan, ops gen. opos vid) med. nono sljepilo, kokoje sljepilo (ona bolest kod koje se naveer ili nou ne vidi gotovo nimalo, a danju dosta dobro i normalno) hemerobaptisti (gr. hemera dan, baptizo umoim, uronim) mn. lanovi idovske sljedbe koji su svakoga dana vrili vjerski obred pranja hemerologij (gr. hemerologion) "izraunavanje na dane", "brojenje na dane", = kalendar hemeroteka (gr. hemera dan, theke spremnica, koveg) zbirka tiskovina koje svaki dan izlaze (novina)

532

hemiopsija hemi- (gr. hemi-) predmetak u sloenicama sa znaenjem: pola, polovica hemialgija (gr. hemi- pola, polu-, algos bol) med. jednostrana glavobolja, migrena hemianestezija (gr. hemi- a- ne-, bezesthesis osjeaj) neosjetljivost jedne strane tijela hemianopija (gr. hemi-, a-, ops gen. opos) med. v. hemiopija hemiantrop (gr. hemi-, anthropos ovjek) poluovjek hemiantropija (gr. hemi-, anthropos ovjek) med. stanje poluovjeka, ludilo u kojem je ovjek gotovo jednak ivotinji hemicefal (gr. hemi-, kefale glava) med. nakaza roena s pola glave hemicikl (gr. hemi-, kyklos krug) polukrug hemiedrija (gr. hemi-, edra ravnina, ploha) u kristalografiji: pojava jednog kristalnog oblika samo s polovicom njegovih ploha koje se oekuju po kristalnom sustavu (supr. holoedrija) hemifonija (gr. hemi-, fone zvuk, glas) poluglasnost, slaboglasnost, slab glas hemimorfizam (gr. hemi-, morfe oblik) u kristalografiji: pojava kad su kristali koji ne pripadaju regularnom sustavu na suprotnim krajevima omeeni plohama, povrinama razliitih oblika, tj. kad su na gornjem kraju drukije razvijeni nego na donjem hemiolian (gr. hemiolios) koji sadri cjelinu i pol; metr. kod Grka: ritam iji dijelovi stoje u omjeru 2/3 hemionian (gr. hemi-onos mazga) koji je kao mazga, tj. trom, mlitav hemiopija (gr. hemi-, ops gen. opos oko) med. bolest oiju u kojoj bolesnik vidi predmete samo upola hemiopsija (gr. hemi-, opsis gen. opseos vienje, vid) v. hemiopija

hemipareza hemipareza (gr. hemi-, paresis oputanje, poputanje, labavljenje) v. hemiplegija hemiplegija (gr. hemi-, plege udarac) med. nepotpuna, jednostrana uzetost hemipleksija (gr. hemi-, plexis udarac) med. v. hemiplegija hemipteri (gr. hemi-, pteron krilo) mn. zool. polukrilci, rilari hemipterologija (gr. hemi-, pteron krilo, logia znanost) znanost o rilarima hemisfera (gr. hemi-, sfaira kugla) polukugla (nebeska, zemaljska); anat. polukugla velikoga mozga hemisferan (gr. hemi-, sfaira kugla) u obliku polukugle hemistih (gr. hemi-, stichos vrsta, red, stih) metr. polustih hemiton (gr. hemi-, tonos) glaz. poluton hemitropan (gr. hemi-, tropos okret, trepo okreem) min. za polovicu pomaknut, polupomaknut (kristali) hemo- (gr. haima) predmetak u sloenicama sa znaenjem: krv, koji je u vezi s krvlju, krvni hemociti (gr. haima, kytos uplje tijelo; omot) biol. krvna tjeleca hemodinamika (gr. haima, dynamis sila, snaga) znanost o jakosti krvotoka hemodinamometar (gr. haima, dynamis sila, snaga, metron mjera, mjerilo) med. aparat za mjerenje jakosti krvotoka hemofiliar (gr. haima, filia) med. onaj koji boluje od hemofilije hemofilija (gr. haima, filia prijateljstvo, naklonost) med. sklonost krvarenju, bolest tekog zaustavljanja krvi (teka obiteljska i nasljedna bolest koju prenose ene, a od koje boluju poglavito mukarci) hemoftalam (gr. haima, ofthalmos oko) med. izljev krvi u onu jabui-

533

hemoroidi hemoglobin (gr. haima, lat. globus kugla) 1. biol. krvni pigment, krvno crvenilo; 2. med. sredstvo koje stvara krv hemogram (gr. haima, gramma slovo) med. krvna slika, slika iz koje se vidi stanje krvi s obzirom na koliinu hemoglobina, leukocita, eritrocita i dr. hemokatartici (gr. haima, kathartikos koji slui za ienje) mn. med. sredstva za ienje krvi hemokultura (gr. haima krv, lat. cultura uzgajanje) med. sterilno uzimanje krvi radi uzgajanja zaraznih klica i utvrivanja dijagnoze tifusa i dr. bolesti hemoliza (gr. haima, lysis otapanje) med. otapanje (ili: razgradnja) crvenih krvnih tjeleca hemometar (gr. haima, metron mjera, mjerilo) krvometar, sprava za odreivanje kohine hemoglobina hemopatologija (gr. haima, pathos bolest, logia znanost) znanost o bolestima krvi (dio medicine) hemoperikardija (gr. haima, lat. pericardium osrje) med. krvarenje u srcu zbog prekida u sranim ilama hemoptizija (gr. haima, ptysis pljuvanje) med. v. hematoptizija hemoragija (gr. haima, rag- korijen od regnymi slomim, skrham, prekinem) med. krvarenje, jak izljev krvi hemoreja (gr. haima, rheo teem, curim) med. v. hemoragija hemoroidi (gr. haimorois gen. haimoroidos teem, curim) mn. med. uljevi, proirenje vena debelog crijeva u blizini mara (vanjski hemoroidi) ili u miiu zatezau (unutranji hemoroidi); stvara veinom okrugle, kao zrno graha velike izrasline koje povremeno pucaju i iz njih tee ista krv ili se zagnojavaju; javljaju se osobito kod osoba iji rad zahtijeva dugo sjedenje

hemostastici hemostastici (gr. haima, istemi) mn. med. v. hematostatici hemostatina sredstva v. hematostatici hemostaza (gr. haima, stasis stajanje, zaustavljanje) med. zaustavljanje krvi (krvarenja) pomou raznih instrumenata i podvezivanja zavojima i si. hemoterapija (gr. haima, therapeia lijeenje) med. v. hematoterapija hemotoraks (gr. haima, thorax prsni ko) med. izljev krvi u pleuralnu upljinu (kao posljedica povrede prsnog koa, ili tuberkuloze, raka, sifilisa i dr.) hemoza (gr. chemosis) med. oticanje onih vjeda (znak drugih onih bolesti) hemerija (perz.) zemljak hemung (njem. Hemmung) psih. smetnja, psihika prepreka koja kod pojedinca uzrokuje zbunjenost i opadanje zainteresiranosti (najee u seksualnom pogledu) henade (gr. henas gen. henados jedinica) mn. fil. jedinice; prema Platonu: ideje, prema Proklu: duhovne sile koje emaniraju iz "jednog"; usp. monade hendekagon (gr. hendeka jedanaest, gonia kut) geom. jedanaesterokut hendekasilab (gr. hendekasyllabos, hendeka jedanaest, syllabe slog) metr. stih od 11 slogova, jedanaesterac; hendekasilabi mn. trohejskodaktilski stihovi (alkejski, sapfiki i faleki stih), osobito kod Katula i Marcijala hendijada (gr. hen dia dyoin jedno pomou dvoga) ret. v. endijada hendikep (eng. handicap) port, izjednaavanje izgleda na pobjedu, kod konjskih utrka ostvaruje se tako da se pojedinim konjima dodaju razliiti utezi, a u ostalim natjecanjima daje se prednost u vremenu, bodovima i si.

534

hepatici hendikepirati (engl. handicap) oteati, dovesti u tei poloaj, omesti, onemoguiti hendlpaprika (njem. Hendel pile) pilei paprika hends (eng. hand ruka) u nogometu: pogreka uinjena zabranjenim dodirom lopte rukom (kad lopta udari igraa u ruku ih kad je igra namjerno zadri rukom) hengemata (njem. Hangematte) visaljka, visea mrea za leanje henker (njem. Henker) krvnik, izvritelj smrtne kazne henoteizam (gr. hen jedno, Theos Bog) fil. tovanje jednog (glavnog) Boga koje ne iskljuuje postojanje i drugih bogova (prvi stupanj monoteizma) henotian (gr. henoo ujedinjujem, sjedinjujem) koji ujedinjuje, kojem je cilj ujedinjavanje ili koji vodi ujedinjavanju i pomirbi, osobito u vjerskim pitanjima heortologija (gr. heorte blagdan, praznik, logia nauavanje) teol. nauavanje o blagdanima, njihovom nastanku i znaaju hepar (gr. hepar gen. hepatos) 1. anat. jetra; 2. kem. svaki u vodi razgradiv spoj nekog alkalnog metala sa sumporom (naziv po sumpor-kaliju koji ima boju jetara) heparin (gr. hepar jetra) tvar koja sprjeava zgruavanje krvi (supstanca koja se dobiva iz jetara) hepat- (gr. hepar gen. hepatos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: jetra hepatalgija (gr. hepar, algos bol) med. bol jetara hepatemfraksa (gr. hepar, emfraxis zaepljavanje) med. zaepljenost jetara hepatici (gr. hepar gen. hepatos, hepatikos jetreni) mn. med. sredstva, lijekovi protiv bolesti jetara

hepatian hepatian (gr. hepatikos) jetreni, koji se tie jetara ili im pripada; bolestan od jetara; hepatian zrak sumporni zrak, tetan zrak koji zaudara; hepatitina sredstva v. hepatici hepatik (gr. hepar, hepatikos jetreni) med. jetreni bolesnik hepatitis (gr. hepar) med. upala jetara hepatizacija (gr. hepar) med. pretvaranje plua u jetrastu masu hepatizirati (gr. hepar) med. pretvarati se u jetrastu masu (za plua) hepatocela (gr. hepar, kele bruh, kila) med. jetrena kila hepatocista (gr. hepar, kystis mjehur) anat. uni mjehur hepatodinija (gr. hepar, hepatos, odyne bol) med. bol jetara hepatografija (gr. hepar, grafo opisujem) opisivanje, opis jetara hepatologija (gr. hepar, logia znanost) znanost o jetrima hepatomegalija (gr. hepar, hepatos, megas velik) med. poveavanje jetara; poveana jetra hepatonkus (gr. hepar, onkos masa) med. izraslina na jetrima hepatotomija (gr. hepar, tome rezanje) med. rezanje, operacija jetara heperol farm. tvorniki naziv za praak ili tablete s hidrogenovim oksidom ija otopina slui za dezinfekciju i za ispiranje usta, grla i uiju hepiend (engl. happy sretan, end kraj) u knjievnom, kazalinom i filmskom jeziku: neoekivan sretan svretak (nekog romana, kaz. djela, osobito filma) hepta- (gr. hepta) predmetak u sloenicama sa znaenjem: sedam heptada (gr. hepta sedam) razdoblje od sedam dana u svom simbolinom i mistinom znaenju, tjedan heptafilan (gr. hepta, fyllon list) bot. sedmolist, sa sedam listova heptaginian (gr. hepta, gyne ena) bot. "sa sedam ena", naziv za sve

535

heraldika Linneove klase biljaka koje imaju 7 stupia (kao red) heptagon (gr. hepta, gonia kut) geom. sedmerokut heptakord (gr. hepta, chorde ica, struna) glaz. lira sa sedam ica; takoer: = septima heptametar (gr. hepta, metron mjera, mjerilo) metr. stih od sedam stopa heptandrija (gr. hepta, aner gen. andros ovjek, mu) mn. bot. "sa sedam mueva", biljke iji cvjetovi imaju 7 pranikih niti (VII. klasa Linneovog sustava) heptarh (gr. hepta, archo vladam) lan vlade sedmorice heptarhija (gr. hepta, archo vladam) vladavina sedmorice Heptateuh (gr. hepta, teuchos knjiga) "koji se sastoji od sedam knjiga", naziv za 7 prvih knjiga Starog zavjeta (Pentateuh, Heksateuh i Knjiga o sucima u Izraelu) Hera (gr. Chra) 1 mit. sestra i ena Zeusova i, kao takva, najstarija boica, boica brakova i poroaja; inae ponosna, vlastoljubiva, podmukla i ljubomorna boica (kod Rimljana: Junona) Hera (gr. Chro) 2. mit. sveenica Afroditina, ljubavnica Leandrova herakleje (gr. Chrakles) mn. pjesme ija je tema ivot i djela Heraklova heraklitizam fil. nauavanje grkog filozofa Heraklita (oko 500. pr. n. e.) prema kojem se sve sastoji u postojanju, dogaanju i djelovanju Heraklo (gr. Chrakles) mit. najslavniji grki heroj, ideal muke snage, hrabrosti i vrline (kod Rimljana: Herkul) heraldiar (lat. heraldicus) poznavatelj, prouavatelj grbova heraldika (lat. heraldus) znanost o grbovima (obuhvaa poznavanje, vjetinu izradbe i pravo na grbove); heraldini likovi likovi na grbovima

herba herba (lat. herba) travka, biljka, trava herbar(ij) (lat. herbarium) zbirka preanih i osuenih biljaka; slui prouavanju flore nekog kraja, drave i dr. herbarist (lat. herba travka, trava, biljka) poznavatelj biljaka; travar, skuplja biljaka; trgovac biljkama herbarizacija (lat. herbarisatio) skupljanje biljaka (trava) u zbirku herbartijanizam filozofija, psihologija i pedagogija njem. filozofa J. F. Herbarta (17761841) herberg (njem. Herberge) sklonite; prenoite, noite, svratite; lo stan herbicidi (lat. herba biljka, caedere ubiti, cecidi) mn. kem. pripravci za unitavanje korova i drugog tetnog i nepoeljnog raslinja (odlikuju se time to njihovo veoma jako otrovno djelovanje nimalo ne teti ostalim biljkama, npr. itaricama, a potpuno unitava korove) herbivore (lat. herba biljka, vorare jesti, derati) zool. biljoderi, biljojedi herbozan (lat. herbosus) travnat, bogat travom herc (njem. Herz) 1. srce; na kartama: karta sa slikom srca, adut herc 2. fiz. jedinica za mjerenje frekvencije izmjeninih struja: broj titraja u jedinici vremena (naziv po izumitelju, njem. fiziaru H. R. Hertzu, 18571894); usp. frekvencija herc(e)nbreher (njem. Herz srce, brechen lomiti) lomitelj enskih srdaca, tj. veliki zavodnik hercanfal (njem. Herz srce, Anfall napadaj) med. srani gr herceg (njem. Herzog) vojvoda; usp. hercog hercig (njem. herzig, Herz) mio, umiljat, draestan, lijep, krasan hercija (lat. hercia) trokrak crkveni svijenjak

536

Herkul hercklopfn (njem. Herz srce, klopfen kucati, lupati) lupanje srca uzrokovano strahom ili uzbuenjem hercog (njem. Herzog, starovisokonjem. heri vojska, zogo = lat. dux) vojvoda (nekada vladarska i najvia plemika nasljedna titula kod Nijemaca) herculeus morbus it. herkuleus morbus (lat.) med. "Herkulova bolest", padavica herdbook it. herdbuk (eng. herd stado, book knjiga) u racionalnom stoarstvu: matina uzgojna knjiga s podacima (podrijetlo, teina, proizvodna sposobnost i dr.) o govedima, rodoslov goveda; usp. pedigre hereditarni (lat. hereditarius) nasljedan, nasljedni; hereditarno optereenje nasljedno optereenje, naslijeena sklonost nekoj bolesti ili slabosti (piu, krai, zloinu i dr.) hereditet (lat. hereditas) nasljee, nasljedstvo; nasljednost; pravo nasljea heres (lat.) nasljednik; heres ex asse, universalis it. heres eks ase ih heres univerzalis (lat.) jedini nasljednik herezijarh (gr. hairesis hereza, archo vodim, vladam, hairesiarches) glavni heretik (krivovjerac), tvorac, osniva neke hereze herihter (njem. Herrichter) obuar, postolar koji izrauje gornje dijelove obue Herkul (lat. Hercules) mit. = Heraklo; pren. izvanredno snaan i hrabar ovjek; astr. zvijee na sjevernom nebu; Herkul na raskriju navod iz jedne prie sofista Prodika prema kojoj se Herkul na raskriju dugo dvoumio treba li poi putem uivanja ih putem vrline; Herkulovi stupovi (lat. Columnae Herculis) Gibraltarski prolaz na ijim je objema obalama po jedan stup (kao oznaka dokle je u svojim putovanjima stigao najdalje na Zapad)

herkulski herkulski (lat. herculeus) koji je kao u Herkula, koji pripada Herkulu; gorostasan, divovski herma (gr. Hermes, lat. Herma) Hermesovo i svako poprsje postavljeno na stupu ili etverostranom postolju; usp. herme Hermafrodit (gr. Herm-afroditos) mit. sin Hermesa i Afrodite kojega su bogovi, na molbu karijske izvorske nimfe Salmakide, sjedinili s ovom u jedno dvospolno bie (pola mukarac, pola ena) zato to joj nije uzvraao ljubav; usp. hermafrodit hermafrodit (gr. Hermes Hermes, Afrodite Afrodita) dvospolac, ivo bie (ivotinja ili biljka) kod kojega postoje i muki i enski spolni organi; usp. Hermafrodit hermafroditizam (gr. Herm-afroditos) biol. istodobno postojanje mukih i enskih spolnih organa u jednom organizmu (normalna pojava kod mnogih biljaka i niih ivotinja, a kod kraljenjaka, osim malog broja riba, i ovjeka nakaznost i zakrljalost spolnih organa) hermafrodizam (gr. Herm-afroditos) v. hermafroditizam herme (gr. Hermai) mn. kod starih Grka: glave i poprsja (prvobitno Hermesa, kao boga putova, a zatim i drugih bogova i znamenitih ljudi) koja su stajala na etverostranim stupovima; stavljali su ih na vrata hramova i kua, po raskrijima, trgovima i ulicama hermelin (lat. hermellina, njem. Hermelin) 1. zool. zvijer iz porodice kuna (Mustela erminea), sjeverna, velika lasica; 2. skupocjeno krzno te zvijeri hermeneut (gr. hermeneutes tuma, objanjava) tuma, prevoditelj Svetog pisma u staroj kranskoj Crkvi hermeneutika (gr. hermeneutike tumaenje) vjetina tumaenja ili izlaganja nekog govora ih spisa, osobito

537

herniozan biblijskog; vjetina simbolinog prikazivanja nekog umjetnikog djela Hermes (gr. Hermes) mit. sin Zeusa i Maje, glasnik bogova, bog trgovine, putova, putnika, kradljivaca, rjeitosti, voda dua u Had, bog spavanja i snova, pronalaza lire; prikazivan kao umiljat mladi s putnikim eirom, krilatim cipelama i heroldskim tapom (kod Rimljana: Merkur) Hermes Trismegist (lat. Hermes Trismegistus) "triput najvei Hermes", mitski egipatski mudrac kojega su smatrali tvorcem svih tajnih znanosti i ocem alkemije (hermetike filozofije); otuda: hermetika = alkemija; hermetiar = znalac u "pravljenju zlata", alkemiar, zanesenjak hermetian (gr. Hermes) zatvoren tako da ne proputa ni tekuine ni zrak, potpuno zatvoren (po tome to je Hermesu Trismegistu pripisivana vjetina da riznice, posude i dr. pomou magijskog peata uini potpuno nepristupanim) hermetiar v. pod Hermes Trismegist hermetika v. pod Hermes Trismegistus hermoglif (gr. Hermes, glyfo izdubem, reem) izraiva Hermesovih (Merkurovih) kipova; kipar hermoglifika (gr. hermoglyfike) kiparska vjetina, kiparstvo hernija (lat. hernia) med. bruh, kila (ispadanje pojedinih dijelova trbunih organa iz jedne trbune upljine u drugu) herniografija (lat. hernia bruh, kila, gr. grafo opisujem) opisivanje raznih vrsta kile herniologija (lat. hernia bruh, kila, gr. logia znanost) dio medicine koji se bavi vrstama i oblicima kile herniotomija (lat. hernia bruh, kila, gr. tome rezanje) kir. operacija hernije (kile) herniozan (lat. herniosus) med. kilav

Herodot Herodot najstariji grki povjesniar (5. st. pr. n. e.) heroida (gr. herois gen. heroidos) 1. poet. lirsko-elegijska pjesma u obliku poslanice u kojoj neki stari junak (ili stara junakinja) iznosi svoje osjeaje heroida (gr. herois gen. heroidos) 2. v. heroina 2. heroin (njem.) vrsta opojne droge (bijeli prah, diacetilni ester morfina) heroina (lat.) 1. junakinja, poluboica, ena junakinja; 2. glumica koja igra glavnu ulogu; v. heroida 2. heroizam (gr. heros) junatvo, vitetvo, velika duevna i tjelesna nadmonost heroizirati (gr. heros) uzdizati nekog do heroja, potovati kao junaka heroj (gr. heros) nekada: polubog, junak tovan kao boanstvo, osobito onaj kojem je otac ili mati neko vie, boansko bie (Heraklo, Tezej, Kastor i Poluks itd.); pren. junak, ovjek koji se istaknuo hrabrou, duhovnom nadmonou ili sposobnou herojski (gr. heroikos) junaki, koji se tie junaka ih junakog doba jednog naroda; junaki, viteki; herojski; herojska poezija junako, epsko pjesnitvo; herojski stih = heksametar (kod nas: deseterac); herojsko doba junako doba, osobito kod Grka, doba Trojanskog rata i prije herold (lat. heraldus, p. heraldo, njem. Herold) u srednjem vijeku: nadzornik vitekih igara i sveanosti; heraldiar (oblikovao grbove novim plemiima); poklisar, glasnik, vjesnik heromanija (gr. heros junak, mania pomama, strast) strasno potovanje junaka i junakih djela heroologija (gr. heros heroj, polubog, junak, logia nauavanje) nauavanje o junacima i polubogovima heroon (gr. heroon) hram podignut u slavu nekog heroja, grob heroja

538

hetera Herostrat (gr. Cherotratos) zanesenjak iz Efeza koji se elio proslaviti kako bi njegovo ime ulo u povijest te je 356. pr. n. e. zapalio znameniti Artemidin hram u Efezu; pren. ovjek koji se proslavio i postao poznat nerazumnim i loim postupkom (poput Herostrata) heroteizam (gr. heros junak, theos boanstvo) oboavanje heroja herpauka (njem. Heerpauke) vojniki bubanj herpes (gr. herpes gen. herpetos) med. liaj, perutanac (akutna kona bolest u obliku sitnih mjehuria s vodnjikavim ih gnojnim sadrajem) herpetian (gr. herpes gen. herpetos) liaj i v herpetologija (gr. herpes, logia znanost, herpo gmiem) 1. med. znanost 0 herpesu; 2. zool. znanost o gmazovima i vodozemcima herr (njem. Herr) gospodin; gospodar, vlasnik Herta mit. starogermanska boica zemlje, raslinja i plodnosti herzologija (gr. chersos kopno, logia znanost) zem. znanost o oblicima, visinskim i dubinskim odnosima Zemljine povrine, dijeli se na orografiju 1 hidrografiju Hesperija (lat. Hesperia) 1. zapadna zemlja (za Grke Italija, za Rimljane panjolska); 2. astr. asteroid otkriven 1861. g. hesperus (gr. hesperos) veer; zapad; Hesperus zvijezda Veernjica, Danica (planet Venera kad se pojavi po zalasku Sunca; usp. Fosforos) Hestija (gr. Hestia) 1. mit. grka boica zatitnica ljudi i dravnog ureenja, odgovara rimskoj Vesti; 2. astr. asteroid otkriven 1857. g. hetera (gr. hetaira prijateljica) ljubavnica, bludnica; duhovita, obrazovana i slobodna ena

heterarhija heterarhija (gr. heteros drugi, archo vladam) vladavina tudinaca, tuinska vlast Heterija (gr. hetairia prijateljstvo, druina) "Prijateljsko udruenje", ime grkog tajnog politikog udruenja, koje je 1780. osnovano u Rumunjskoj, a obnovljeno 1814. u Odessi; cilj udruenja bilo je osloboenje Grka i drugih balkanskih krana od turske vlasti heteristi (gr. hetairia) mn. lanovi Heterije heterizam (gr. hetaira prijateljica) priznato prilenitvo, priznat konkubinat; pretpostavljena institucija zajednikog braka u plemenu hetero- (gr. heteros) predmetak u sloenicama sa znaenjem: drugo-, razno-, inoheterobiografija (gr. heteros, bios ivot, grafo piem) ivotopis koji netko napie o nekome drugom; supr. autobiografija heterodin (gr. heteros, dynamis snaga, sila) teh. generator izmjeninih struja visoke frekvencije; primjenjuje se poglavito kod radio-prijamnika gdje slui kao lokalni oscilator heterodinamian (gr. heteros, dynamis snaga, sila) bot. naziv za biljke s pranikim nitima razliite duine npr. kriatice i usnae heterodoksan (gr. heteros, doxa mnijenje, miljenje) koji se razlikuje od utvrenog vjerskog nauavanja, krivovjeran, inovjeran; supr. ortodoksan heterodoksija (gr. heteros, doxa mnijenje, miljenje) krivovjerstvo, hereza; supr. ortodoksija heterodontan (gr. heteros, odus, odontos zub) zool. naziv za zubala kraljenjaka koji imaju razne vrsta zuba heteroerotizam (gr. heteros, eros spolna ljubav) psih. pojava kod odraslih koji trae drugu osobu za seksualnog partnera; supr. autoerotizam

539

heteroklizija heterofilija (gr. heteros, fyllon list) bot. razliitost oblika lia istih biljaka u raznim pojasevima heterofonija (gr. heteros, fone zvuk, glas) 1. med. bolesno promijenjeni glas; 2. glaz. najprimitivniji oblik polifonije (pjevai izvode isti napjev slobodno ga varirajui) heteroftalmija (gr. heteros, ofthalmos oko) razliitost oiju, osobito razliita boja oiju heteroftongija (gr. heteros, fthongos glas) drukije govorenje; govor iz trbuha heterogamija (gr. heteros, gamos brak) bot. spajanje gameta koje se razlikuju po veliini, obliku i pokretljivosti; anizogamija heterogen (gr. heterogenes drugoga roda, druge vrste) koji pripada drugoj vrsti, sastavljen od raznovrsnih elemenata, raznovrstan; supr. homogen heterogeneitet v. heterogenost heterogenija (gr. heteros, genos) v. heterogonija heterogenitet y- heterogenost heterogenost (gr. heterogenes raznovrstan) raznovrsnost, nejednakost heterogonija (gr. heteros, gonos podrijetlo) biol. oblik mijenjanja generacija (kad pojedine generacija pokazuju razliite oblike) heterograf (gr. heteros, grafo piem) onaj koji pie drukije od ostalih, tj. onaj koji uvodi novosti u pravopis heterokarpian (gr. heteros, karpos plod, rod) bot. raznosjemeni, koji donosi razliit rod heteroklitian (gr. heteroklitos) gram. s nepravilnom promjenom, nepravilan; neobian, nastran, udan heterokliton (gr. heterokliton) gram. imenica s nepravilnom promjenom heteroklizija (gr. heteros, klisis promjena, heteroklisia) u grkoj gramatici: nepravilna promjena imenica, npr. gyne gen. gynaikos

heterokranij a

540

heterotrofan heteroreksija (gr. heteros, orexis tenja, prohtjev) med. neobina, neprirodna elja za jelom, osobito kod trudnica heteroritam (gr. heteros, rythmos ritam) nepravilan ritam; med. nepravilno bilo (kao posljedica bolesti) heterosciji (gr. heteroskioi) mn. zem. "razliitozasjenjeni", stanovnici umjerenih podneblja koji svoju podnevnu sjenu bacaju uvijek u razliitim smjerovima, u smjeru sjevera ili u smjeru juga heteroseksualan (gr. heteros, lat. sexualis spolni) raznospolan, spolno osjetljiv i naklonjen prema drugom, suprotnom spolu; supr. homoseksualan heteroseksualitet (gr. heteros, lat. sexus spol) spolnost koja se temelji na prirodnom osjeaju i nagonu prema drugom, suprotnom spolu heterostilija (gr. heteros, stylos stup) bot. oblik dimorfizma kod kojega hermafroditni cvjetovi iste biljne vrste imaju kod pojedinih biljaka ili dugaak stupi, a kratke pranike niti, ili kratak stupi, a dugake pranike niti heterotelija (gr. heteros, telos izvrenje, ispunjenje; kraj, svrha, cilj) nesamostalnost, zavisnost, stanje bia kojima su ciljevi njihove djelatnosti odreeni prirodom; supr. autonomija heteroterme (gr. heteros, thermos vru) mn. zool. ivotinje s promjenjivom tjelesnom toplinom (u ove spadaju sve ivotinjske vrste osim ptica i sisavaca) heterotetian (gr. heteros, tithemi stavljam, postavim) nadosjetilan, = transcendentan heterotomian (gr. heteros, tome rezanje) nejednako urezan ili narezuckan heterotrofan (gr. heteros, trofe hrana, prehrana) koji uzima hranu od dru-

heterokranija (gr. heteros, kranion lubanja) med. jednostrana glavobolja, = migrena heterokrazija (gr. heteros, krasis mijeanje) razliito mijeanje sokova heterokromian (gr. heteros, chros boja) raznobojan, aren heterokromija (gr. heteros, chroma boja) uroeni nedostatak: raznobojnost onih arenica (kod iste osobe) heterolalija (gr. heteros, lalia govorenje) nepravilno govorenje heteromeran (gr. heteros, meros dio) sastavljen iz razliitih dijelova heteromorfan (gr. heteros, morfe oblik) drukijeg ili razliitog oblika heteromorfizam (gr. heteros, morfe oblik) pojava jedne iste tvari (supstance) u dvama (dimorfizam), trima (trimorfizam) ili vie (polimorfizam, pleomorfizam) bitno razliitim kristalnim oblicima heteronomija (gr. heteros, nomos zakon) 1. zavisnost od tuih zakona; 2. fil. nesamostalnost ljudskog razuma i volje; supr. autonomija; 3. zool. osobina viih bia kod kojih tjelesni lanci nisu meusobno jednaki, ve se stapaju i tvore tjelesna podruja (glava, vrat, prsa, trbuh i dr.) heterooptika (gr. heteros, optikos vidni) laan izgled, varka, zabluda heteroorganski (gr. heteros, organon) koji pripada drugom govornom organu ili razliitim organima za govor heteropatija (gr. heteros, pathos bolest, patnja) med. 1. v. alopatija; 2. bolesno promijenjena osjetljivost heteroplastian (gr. heteros, platikos uoblien, oblikovan) biol. sastavljen od raznovrsnih stanica heteroplazija (gr. heteros, plasso uobliavam, oblikujem) raznovrsno ili nepravilno organsko oblikovanje heteropteri (gr. heteros, pteron krilo) mn. zool. nejednakokrilci = stjenice

heterotrofija

541

hibridirati Svetoj Gori (Atosu) u XIV. st. koji su provodili ivot po samostanskim sobicama u neprekidnoj molitvi i smirenosti hezihijasti (gr. hesychazo mirujem) mn. v. hezihasti hezitacija (lat. haesitatio) zapinjanje u govoru, mucanje; oklijevanje, ustezanje, kolebanje, neodlunost hezitirati (lat. haesitare) zapinjati u govoru, mucati; kolebati se, oklijevati, ustezati se, biti neodluan, skanjivati se Hg kem. kratica za ivu (lat. hydrargyrum) hibernacija (lat. hibernatio) 1. zool. zimski san nekih toplokrvnih ivotinjskih vrsta; 2. med. lijeenje nekih duevnih bolesnika pomou umjetno izazvanog "zimskog sna" hibernator (lat. hibernus zimski) med. aparat za hlaenje zuba i dr. organa radi postizanja lokalne anestezije; usp. hibernizacija hibernicizam (lat. Hibernia Irska) osobitost irskog jezika; karakter Iraca Hibernija (lat. Hibernia) lat. ime Irske hibernizacija (lat. hibernus zimski) med. metoda lokalne anestezije, osobito zubne: upuhavanje (pomou hibernatora, hladnog zraka i zamrzavanje), npr. u zub koji treba lijeiti ili vaditi hibrid (lat. hibrida krianac, melez, od gr. hybris obijest, nasilje) biol. bie (biljka ili ivotinja) koje je nastalo od dviju razliitih vrsta, krianac, melez, hibridacija (lat. hibrida melez) biol. krianje, parenje razliitih vrsta, dobivanje krianaca ili meleza hibridan (lat. hibrida melez) melezni; hibridna rije gram. rije sastavljena od rijei razliitih jezika, npr. televizija (gr. tele + lat. visio) hibridirati (lat. hibrida) biol. kriati, proizvoditi kriance (meleze)

gih; heterotrofne biljke bot. gotovo iskljuivo ngjnie biljne vrste koje nemaju klorofila i ne mogu proizvoditi biljnu tvar te je moraju uzimati od drugih biljaka (za razliku od autotrofnih biljaka, biljaka koje se same hrane, tj. koje imaju biljno zelenilo i mogu stvarati organsku tvar iz neorganskih, mineralnih spojeva) heterotrofija (gr. heteros, trofe hrana) biol. v. alotrofija heterotropan (gr. heteros, tropos okret, smjer) koji ne ide u istom smjeru, drukije usmjeren, koji se nejednako prelama (zrake) heterozeteza (gr. heteros, zetesis traenje, istraivanje) sklonost postavljanju nastranih tvrdnji; log. pogreka u zakljuivanju koja nastaje kad se iz premisa zakljuuje neto drugo, a ne ono to je trebalo dokazati; sofistiko, dvosmisleno pitanje heterozigotan (gr. heteros, zygon jaram) bot. koji je nastao spajanjem gameta s raznim nasljednim faktorima; supr. homozigotan hetman (polj.) vrhovni vojni zapovjednik u Poljskoj; v. ataman heureka (gr. heurisko naem, nalazim, heureka naao sam) naao sam, pronaao sam! (radostan Arhimedov usklik kad je kupajui se otkrio zakon o specifinoj teini; otuda: radostan usklik kad se rijei neko teko pitanje, neto otkrije itd.) heuristiki (gr. heurisko naem, pronaem) pronalazaki, otkrivaki; heuristika (analitika ili genetika) metoda put koji vodi pronalaenju znanstvenih istina heuristika (gr. heurisko naem, pronaem) vjetina i znanost o metodama u pronalaenju novih, osobito znanstvenih injenica i spoznaja hezihasti (gr. hesychazo mirujem) "oni koji miruju", lanovi mistine sljedbe meu pravoslavnim redovnicima u

hibridizacija hibridizacija (lat. hibrida melez) v. hibridacija Hibris (gr.) mit. boica obijesti, drskosti i raskalaenosti hic et nunc it. hik et nunk (lat.) ovdje i sada hic et ubique it. hik et ubikve (lat.) ovdje i svuda Hic porci cocti ambulant it. Hik porti kokti ambulant (lat.) Ovdje eu kuhani prasci (tj. tee med i mlijeko) hicig (njem. hitzig) vatren, estok, nagao, usijane glave hidalgo (p. hidalgo) plemi, vlastelin, titula nieg plemstva u panjolskoj hidartroza (gr. hydor voda, arthron zglob) med. vodena bolest zglobova hidat- (gr. hydor gen. hydatos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: voda, vodeni, vodohidatide (gr. hydor gen. hydatos) mn. med. 1. vodeni mjehurii hidatizam (gr. hydor gen. hydatos, hydatismos um vode u tijelu oboljelog od vodene bolesti) med. bukanje vode u prsima ili trbuhu hidatodan (gr. hydatoses) voden, pun vode hidatode (gr. hydor, hydatos, odos put) mn. bot. upljine na epidermi biljaka kroz koje biljke izbacuju suvinu vodu u obliku kapljica hidatofil (gr. hydor, hydatos, filos prijatelj) pristaa lijeenja hladnom vodom hidatofiti (gr. hydor, hydatos, fyton biljka) mn. bot. v. hidrofiti hidatogen (gr. hydor, hydatos, genkorijen od gignesthai postati, nastati, stvarati) koji je nastao taloenjem iz vode hidatogeneza (gr. hydor, hvdatos, genesis postanak, nastajanje) stvaranje vode, nastajanje vode hidatonkus (gr. hydor, hydatos, onkos masa) med. vodena izraslina

542

hidrargirizam hidatoskopija (gr. hydor, hydatos, skopeo promatram) vraanje, gatanje u vodu hidatoza (gr. hydor, hydatos) vodena bolest hidatrian (gr. hydor, hydatos) slian vodi, kao voda Hidra (gr. hydra vodena zmija) 1. mit. osmoglava vodena zmija koju je ubio Heraklo; 2. pren. zlo koje biva utoliko vee to se vie trudimo kako bismo ga uklonili hidra- (gr. hydor) predmetak u sloenicama sa znaenjem: voda, vodeni, vodohidracid (gr. hydor, lat. acidum kiselina) kem. vodina kiselina hidradenitis (gr. hidros znoj, aden lijezda) med. upala znojnih lijezda hidragogi (gr. hydor, ago odvodim) mn. med. sredstva koja potiu na mokrenje i znojenje hidrahne (gr. hydor, achne pljeva; pjena; praina) med. vodeni mjehuri na koi ili ustima hidrangije (gr. hydor, angeion posuda) v. limfne ile hidrangiografija (gr. hydor, angeion posuda, grafo opisujem) opisivanje limfnih ila hidrangiologija (gr. hydor, angeion posuda, logia znanost) znanost o limfnim ilama hidrant (gr. hydor) ulini prikljuak za vodovodnu mreu, naprava za uzimanje vode iz uline vodovodne cijevi, osobito za polijevanje ulica i gaenje poara hidrargilit (gr. hydor, lat. argilla glina) mineral sastavljen od gline i vode hidrargirija (gr. hydrargyros) med. v. hidrargirizam hidrargirizam (gr. hydrargyros umjetno napravljena, iz ivinog sulfida izvuena iva) med. trovanje ivom

hidrargirum hidrargirum (gr. hydrargyros) kem. "vodeno srebro", iva hidrat (gr. hydor) kem. spoj vode sa nekom drugom tvari, supstancom, obino kakva neutralna sol hidratirati (gr. hydor) kem. pretvoriti (ili: pretvarati) u hidrat, spojiti (ih: spajati) s vodom hidraulini (gr. hydraulikos) 1. koji spada u hidrauliku; 2. pokretan vodenom snagom; 3. koji se utjecajem vode stvrdnjava (npr. "hidraulino vapno"); 4. hidraulina prea v. hidrostatina prea hidraulika (gr. hydraulikos) fiz. znanost o tekuinama kao pokretnoj sili, znanost o praktinoj primjeni i uporabi kretanja tekuina (dio hidromehanike) hidremeza (gr. hydor, emesis povraanje) med. povraanje vode hidremija (gr. hydor, haima krv) med. vodnjikavost krvi hidrencefalitis (gr. hydor, enkefalos mozak) med. vodena bolest mozga (glave) hidrepigastrij (gr. hydor, to epigastrion dio tijela od prsa do pupka) med. vanjska ili povrinska trbuna vodena bolest hidrija (gr. hydria vedro, kabao) grka trbuasta posuda za vodu s dvije ruke hidrijade (gr. hydrias gen. hydriados) mn. mit. vodene nimfe hidrijatrika (gr. hydor voda, iatrikos lijeniki) vjetina lijeenja vodom, osobito hladnom vodom hidrijaza (gr. hydor, voda, iasis lijeenje) med. lijeenje vodom hidrijaziologija (gr. hydor, iasis lijeenje, logia znanost) med. znanost o lijeenju vodom hidro- (gr. hydor) predmetak u sloenicama sa znaenjem: voda, vodeni, vodo-

543

hidroelektrian hidro-oksigen (gr. hydor) kem. praskavi plin; v. oksigen hidroaeroplan (gr. hydor, aer zrak, lat. planum ravan) v. hidroavion hidroavijacija (gr. hydor, fr. aviation) zrakoplovstvo koje u svom sastavu ima hidroavione hidroavion (gr. hydor, fr. avion) zrakoplov, letjelica koja se die s vode i sputa na vodu (s amcima umjesto kotaa) hidrobat (gr. hydor, baino idem) pliva koji se moe drati uspravno u vodi, znalac u plivanju; zool. vodena stjenica hidrobaza (gr. hydor, basis osnova) baza za uzlijetanje i slijetanje hidroavion a hidrobiologija (gr. hydor, bios ivot, logia znanost) dio biologije koji se bavi prouavanjem vodenih ivotinja i biljaka hidrocefal (gr. hydor, kefale glava) med. ovjek koji boluje od vodene bolesti u glavi hidrocela (gr. hydor, kele bruh, kila) med. vodena kila, nagomilanost vode u sjemenicima hidroderma (gr. hydor, erma koa) med. kona vodena bolest hidrodermija (gr. hidros znoj, erma koa) med. prekomjerno stvaranje znoja hidrodinamika (gr. hydor, dynamis sila, snaga) fiz. dio hidromehanike koji prouava dinamiku tekuina; znanost o uporabi vodene snage hidrodrom (gr. hydor, dromos) mjesto na vodi odakle uzlijeu i kamo se sputaju hidroavioni; usp. aerodrom hidroe (gr. hidros znoj) mn. med. bubuljice koje su nastale od vruine i znojenja hidroelektrian (gr. hydor, elektrikos) vodeno-elektrian; hidroelektrine kupelji med. ljekovite kupelji kod kojih se elektrina struja pomou

hidrofil

544

hidrokranij hidrogenirati (lat. hydrogenium) kem spajati s vodikom hidrogenizacija (lat. hydrogenisatio) kem. spoj s vodikom hidrogenska bomba vrsta atomske bombe, izvanredno razorno oruje koje crpi energiju iz spajanja atoma male atomske teine; da bi se takvo spajanje postiglo, potrebna je temperatura via od 20 milijuna C; na takvoj temperaturi lagane vodikove jezgre spajaju se s teim jezgrama drugih elemenata pa se tom prilikom jedan dio tvari pretvara u energiju; kao detonator hidrogenske bombe upotrebljava se atomska ("klasina") bomba, a kao elementi najpovoljniji za njezinu izradu smatraju se izotopi hidrogena (tritij i deuterij); prva ovakva bomba, koja je proizvedena u SAD-u, eksplodirala je u studenom 1952. g.; naziva se jo i H-bomba, fuzijska bomba i vodikova bomba hidrogeologija (gr. hydor, ge Zemlja, logia znanost) znanost o utjecaju vode na stvaranje Zemljine povrine hidrogliser (gr. hydor, fr. glisseur) port, lagani plosnati motorni amac koji klizi vodenom povrinom velikom brzinom hidroglosum (gr. hydor, glossa jezik) med. izraslina (oteklina) ispod jezika hidrografija (gr. hydor, grafo opisujem) dio geologije koji se bavi opisivanjem vode, osobito morfologije Zemljine kore, koji se bavi fizikom kopnene vode; hidrografske karte zemljovidi rijeka, jezera i mora hidroholecistis (gr. hydor, chole u, kystis mjehur) med. vodena bolest unog mjehura hidroidi (gr. hydor, eidos oblik) mn. zool. vodeni polipi hidrokardija (gr. hydor, kardia srce) med. vodena bolest osrja hidrokranij (gr. hydor, kranion lubanja) med. vodena bolest mozga

elektroda sprovodi u vodu, a kroz nju u bolesnika; hidroelektrina centrala ureaj za proizvoenje elektrine energije iz mehanikog rada dobivenog iz vodenih padova hidrofil (gr. hydor, filos koji voli) bot. naziv za biljke prilagoene ivotu u vodi, osobito za cvjetnice ije se opraivanje vri pomou vode hidrofilan (gr. hydor, filos prijatelj) koji voli vodu (tekuinu); hidrofilna vata vata i gaza koje lako upijaju znoj, gnoj i tekuine; hidrofilne biljke biljke iji se pelud prenosi vodom (usp. hidrofil) hidrofilidi (gr. hydor, filos koji voli) zool. pomorice (zmije otrovnice iz Indijskog i Tihog oceana) hidrofiti (gr. hydor, fyton biljka) bot. vodene biljke; hidatofiti hidrofobija (gr. hydor, fobos strah) med. strah, zaziranje od vode (bolest onih koje ugrize bijesan pas) hidrofon (gr. hydor, fone zvuk) podvodni telefon (za javljanje na obalu o brodovima koji dolaze, a jo se s obale ne vide); ureaj za oslukivanje podmornica hidrofor (gr. hydor, fero, foreo nosim) cijev za vodu hidroftalmija (gr. hydor, ofthalmos oko) med. vodena bolest oiju hidrogaster (gr. hydor, gaster trbuh) med. trbuna vodena bolest hidrogen (gr. hydor voda, gen- korijen od gignesthai postati, nastati) kem. vodik, znak H, element atomske teine 1,0078, redni broj 1, najlaki od svih plinova, gori slabo svijetlim, ali vrlo toplim plamenom; u medicini slui za dezinficiranje i uklanjanje neugodnog mirisa od gnojnih rana, a u kozmetici za bojenje kose; hidrogenij hidrogenij (lat. hydrogenium) kem. v. hidrogen

hidrokritici hidrokritici (gr. hidros znoj, kritikos presudan) mn. med. pouzdani znaci bolesti koji se odreuju prema znoju hidrolit (gr. hydor, lythos kamen) 1. vodeni kamen, umjetna (sintetika) masa za izradu posua hidrolit (gr. hydor, lytos rastopiv) 2. u vodi rastopivo tijelo hidroliza (gr. hydor, lysis rastvaranje) kem. rastvaranje nekog sloenog kemijskog spoja pod utjecajem vode na dva i vie jednostavnijih spojeva; rastvaranje neke tvari, supstance, pomou spajanja jednoga od njezinih elemenata s jednim od elemenata u vodi hidrologij (gr. hydrologion) vodeni sat hidrologija (gr. hydor, logia znanost) znanost o vodama s obzirom na razna strana tijela s kojima su pomijeane hidromanija (gr. hydor, mania pomama, strast, ludilo) med. vodeno bjesnilo, nagon kod bolesnika da se baci u vodu; neutaiva e; pretjerivanje u lijeenju hladnom vodom hidromantija (gr. hydor, manteia pretkazivanje, gatanje) proricanje, gatanje po vodi hidromehanika (gr. hydor, mechanike) mehanika tekuih tijela hidromel (gr. hydor, lat. mel med) mdovina (pie) hidrometar (gr. hydor, metron mjera, mjerilo) vodomjer hidrometeori (gr. hydor, meteoros u visini, u zraku, iznad Zemlje) mn. proizvodi zgunjavanja vode u atmosferi: magla, rosa, kia, snijeg, led i dr. hidrometra (gr. hydor, metra maternica) med. vodena bolest maternice hidrometrija (gr. hydor, metria mjerenje) mjerenje vode, prouavanje teine, koliine, brzine i tlaka vode hidronike (gr. hydor, nike pobjeda) "pobjeda vode", postupak kojim se tkanine, klobuine i koe ine nepro-

545

hidrorahis pusnim za vodu, ah propusnim za zrak hidronoza (gr. hidros znoj, nosos bolest) med. groznica sa znojenjem hidropat (gr. hydor, pathos bolest) lijenik koji lijei vodom hidropatija (gr. hydor, pathos bolest) med. lijeenje vodom = hidroterapija hidropian (gr. hydrops gen. hydropos vodena bolest) med. bolestan od vodene bolesti hidropira (gr. hidros znoj, pyr vatra) med. v. hidronoza hidropizija (gr. hydrops gen. hydropos) med. v. hidropsija hidroplan (gr. hydor, lat. planum ravan) v. hidroavion hidroplanaa (gr. hydor, fr. planage) brzo kretanje hidroplana po vodi, ali bez odvajanja od vode i uzlijetanja hidropneumatian (gr. hydor, pneuma dah, zrak) koji se tie vode i zraka (phna) hidropneumonija (gr. hydor, pneumonia pluna bolest) med. vodena bolest plua hidropoetici (gr. hidros znoj, poietikos tvorben, poieo pravim, izazivam) mn. med. sredstva koja izazivaju znojenje hidroponika (gr. hydor voda, poneo radim, trudim se, nastojim) uzgajanje kulturnih biljaka umjetnim hranjenjem kemijskim otopinama u vodi (korijenje biljaka raste u vodi kojoj se dodaju potrebni hranjivi sastojci) hidropozija (gr. hydor, posis pijenje) pijenje vode hidrops (gr. hydrops gen. hydropos) med. bolesnik od vodene bolesti hidropsija (gr. hydrops gen. hydropos) med. vodena bolest hidroptici (gr. hydrops gen. hydropos vodena bolest) mn. med. sredstva, lijekovi protiv vodene bolesti hidrorahis (gr. hydor, rachis hrptenjaa) med. vodena bolest hrptenjae

hidroreja

546

Higijeja enju vodovoda i kanalizacije po naseljima (sanitarna hidrotehnika), o iskoritavanju vodne snage (industrijska hidrotehnika) itd. hidroteka (gr. hydor, theke kutija, spremnica) zool. hitinski omota proiren u obliku aice oko pojedinih hidranata u koji se hidrant moe uvui hidrotekt (gr. hydor, tekton strunjak) hidrotehniki inenjer hidroterapija (gr. hydor, therapeia lijeenje) znanost o lijeenju vodom; lijeenje vodom (hladnom ili toplom, obinom ili mineralnom, pod tuem, u kadi ili bazenu) hidrotian (gr. hidrotikos) med. koji potie znojenje hidrotoraks (gr. hydor, thorax prsni ko) med. vodena bolest prsa hidrotropizam (gr. hydor, tropos) biol. v. pod tropizam hidroza (gr. hidros znoj) med. znojenje hidrozoe (gr. hydor voda, zoon ivotinja) mn. zool. vodene ivotinje, klasa najjednostavnije graenih ivotinja (polipi, meduze...), ive poglavito u moru hifa (gr. hyfe tkanje, tkivo) bot. dugaka, bezbojna stanica kod gljiva hifen (gr. e hyfen, hyf-, en) gram. 1. crtica (-); 2. spajanje dviju rijei u sloenicu higeist (gr. hygieia zdravlje) onaj koji radi na unapreivanju zdravlja higeologija (gr. hygieia zdravlje, logia znanost) v. higijena high-life it. haj-lajf (engl.) otmjeni, vii drutveni krugovi, otmjen svijet higijastika (gr. hygiastikos ljekovit, hygieia zdravlje) vjetina uvanja zdravlja Higijeja (gr. Hygieia) 1. mit. grka boica zdravlja, Asklepijeva ki (prikazivana kao djevojka sa koljkom u ruci iz koje pije zmija); 2. astr. asteroid otkriven 1849. g.

hidroreja (gr. hydor, rheo teem, curim) med. istjecanje vode, vodoteina hidrorhis (gr. hydor, orchis sjemenik) med. vodena bolest sjemenika (muda) hidrosaharoza (gr. hydor, sakcharon eer, sok iz bambusove trske) zaeerena voda hidrosfera (gr. hydor, sfaira kugla) geom. vodeni Zemljin omota, sva voda na povrini Zemlje (ije dvije treine pokriva) hidroskop (gr. hydor, skopeo gledam) 1. vodeni sat; 2. pronalaza izvora hidroskopija (gr. hydor, skopeo promatram) 1. v. hidatoskopija; 2. ispitivanje vode s obzirom na njezine sastojke hidrostatini (gr. hydor, statikos koji zaustavlja; vian mjerenju teine) koji se tie hidrostatike; uzrokovan, izazvan tlakom vode; hidrostatina prea ureaj koji ravnomjerno prenosi vanjski tlak kroz tekuine, slui za vrenje velikih pritisaka malom snagom; hidrostatina vaga sprava za pokusno dokazivanje Arhimedovog zakona; hidrostatini paradoks pokus kojim se dokazuje da tlak jedne tekuine na dnu posude ne zavisi od oblika posude, nego samo od povrine dna i visine tekuine u posudi hidrostatika (gr. hydor, statike) fiz. dio hidromehanike koji prouava ravnoteu tekuih tijela hidrotahimetar (gr. hydor, tachys brz, metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje brzine vode hidrotehnika (gr. hydor, technike) znanost o graevinarstvu u vodi, o vodogradnji, tj. o radovima na reguliranju rijeka i potoka, o kopanju kanala radi melioracije zemljita (poIjoprivedna hidrotehnika), o izgradnji luka i osposobljavanju rijeka za promet (prometna hidrotehnika), o uvo-

higijena higijena (gr. hygieia zdravlje) znanost o uvanju zdravlja (pojedinca i naroda, tj. osobna, javna i socijalna higijena) higijeniar (gr. hygieia zdravlje) strunjak za higijenu higiokomija (gr. hygieia zdravlje, komizo njegujem) uvanje zdravlja higro- (gr. hygros) predmetak u sloenicama sa znaenjem: vlaga, vlaan higrobarometar (gr. hygros, barys teak, metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje vlanosti zraka higrodermije (gr. hygros, erma koa) med. kone bolesti praene izluivanjem krvnog seruma higroeudiometar (gr. hygros, eudios, tih, miran, metron mjera, mjerilo) v. eudiometar higrofili (gr. hygros, filos koji voli) bot. v. higrofiti higrofilija (gr. hygros, filia naklonost, voljenje) bot. opraivanje pomou bibanja vode (kod nekih vodenih biljaka) higrofiti (gr. hygros, fyton biljka) mn. bot. biljke kojima je potrebno mnogo vlage; usp. kserofiti higrofobija (gr. hygros, fobos strah) psih. strah, zaziranje od vlage ili tekuine higrograf (gr. hygros, grafo biljeim) higrometar koji automatski biljei promjene u vlanosti zraka higrogram (gr. hygros, gramma slovo) crte to ga ispisuje higrograf higrokolirij (gr. hygros, kollyrion mast za oi) med. tekui lijek za oi higrologija (gr. hygros, logia znanost) znanost o vlanosti zraka higrometar (gr. hygros, metron mjera, mjerilo) vlagomjer, instrument za promatranje promjena u vlanosti zraka; higroskop higrometrija (gr. hygros, metria mjerenje) mjerenje vlanosti zraka

547

hijat higroskop (gr. hygros, skopeo promatram) v. higrometar higroskopicitet (gr. hygros, skopeo promatram) svojstvo tvari da upija, privlai vlagu iz zraka higroskopian (gr. hygros, skopeo promatram) koji privlai, upija vlagu iz zraka i zbog toga bubri, npr. kosa, riblja kost, drvo, kuhinjska sol i dr. hijacint (gr. hyakinthos) 1. bot. zumbul; 2. u st. vijeku: dragi kamen boje zumbula; 3. danas: lisnati cirkon (dragi kamen) Hijade (gr. Hyades) mn. mit. nimfe, Atlasove keri koje su toliko tugovale za svojim u lovu nastradalim bratom Hijantom da su ih bogovi iz saaljenja pretvorili u skupinu od sedam zvijezda u glavi zvijea Bika hijalit (gr. hyalos staklasto proziran kamen, lithos kamen) stakleni opal, prozirna i kao staklo sjajna vrsta opala; sjajnocrna, staklasta i prozirna masa za izradu umjetnikih posuda hijalitis (gr. hyalos staklasto proziran kamen) med. upala onog staklastog tijela hijalografija (gr. hyalos staklasto proziran kamen, grafo crtam, slikam) mozaik od jantara, prozirne smole i kristala; takoer: = hijalotipija hijaloidan (gr. hyaloeides) proziran kao staklo, staklast hijaloideja (gr. hyalos staklo, eidos oblik) zool. staklasta ona opna hijalotipija (gr. hyalos staklo, typos otisak, slika) staklopis, tiskanje na staklu (obino sitotisak); slikanje na staklu hijalurgija (gr. hyalos staklo, ergon djelo) proizvoenje stakla, staklarstvo hijat (lat. hiatus) gram. zijev, susret dvaju samoglasnika na kraju jedne i na poetku sljedee rijei (ili sloga); prekid, praznina

hijazam

548

hijetografija hijeroglifi (gr. hieros, glyfo izdubem, reem) slikovito (u obliku figura) pismo starih Egipana; pren. teko razumljivo, neitko pismo hijeroglifika (gr. hieros, glyfo izdubem, reem) poznavanje tajnog pisma; jezik u slikama hijeroglifski (gr. hieros, glyfo izdubem, reem) slikovito prikazan, slikovit; nejasan, neitak hijerograf (gr. hieros, grafo piem, opisujem) opisiva stvari koje se smatraju svetim hijerografija (gr. hieros, grafo piem, opisujem) 1. tajno pismo; 2. opisivanje i objanjenje obreda, svetih spisa itd. hijerograma (gr. hieros, gramma slovo, pismo) tajno sveeniko pismo hijerogramatist (gr. hierogrammateys) poznavatelj sveenikog pisma (kod starih Egipana) hijerokracija (gr. hieros, kratos vlada, vlast) vladavina sveenstva hijerokrat (gr. hieros, kratos vlada, vlast) sveenik-vladar hijerologija (gr. hieros, logia) 1. opisivanje duhovnih stvari; 2. nauavanje o sveenikim obredima hijeromantija (gr. hieros, manteia pretkazivanje, proricanje) proricanje iz utrobe rtvenih ivotinja hijeroskopija (gr. hieros, skopeo promatram, gledam) v. hijeromantija hijeroteka (gr. hieros, theke spremnica, koveg) 1. sandui u kojem se uvaju stvari koje se smatraju svetim (u Katolikoj crkvi); 2. takoer: grob sveca hijerotet (gr. hieros, tithemi) ureiva ili osniva (tvorac) obreda hijerotika (gr. hieros) nauavanje o posveivanju hijetografija (gr. hyetos kia, grafo opisujem) "opisivanje kie", spis o kiovitosti neke zemlje

hijazam (gr. chiasma) 1. znak h (hi) u grkom, u latinskom H, krianje, iskrianost; chiasma nervorum opticorum it. hijazma nervorum optikorum (lat.) zool. krianje, iskrianost onih ivaca hijazam (gr. chiasmos) 2. oznaavanje znakom h (hi) ili kriiem (+) da bi se upozorilo na krivotvorenost nekog mjesta, ili s y da bi se obratila pozornost na njegovu ljepotu; 3. pjesnika figura koja se sastoji u ponavljanju istog izriaja na taj nain to se drugi puta ponavljaju rijei u obrnutom redoslijedu (npr. Neto die, uzdie, uzdie i die) hijena (gr. hyaina) zool. zvijer slina vuku, poznata po tome to se hrani strvinom hijerarh (gr. hieros svet, archo vladam, hierarches) pristaa vladavine sveenstva; prvosveenik, duhovni starjeina (poglavar) kod pravoslavaca hijerarhija (gr. hierarchia) 1. vladavina sveenstva; 2. stroga podjela sveenika po inovima; 3. podijeljenost nekog drutvenog stalea po starjeinstvu, npr. vojna, sveenika, inovnika hijerarhija hijeratian (gr. hieratikos) sveeniki; koji se tie svetih obreda; hijeratino pismo vrsta kurzivnog pisma starih Egipana kojim su se sluili u rukopisima, poveljama, pismima i dr. (za razliku od demotinog pisma) hijerentizam ret. figura u kojoj se ironija javlja u obliku dobrog raspoloenja, npr.: "Blago tebi kad si lud!" hijerodrama (gr. hieros, drama radnja, in, djelo) drama s temom iz Svetog pisma hijerofant (gr. hierofantes) tuma i uitelj bogoslunih obreda kod starih Grka i Egipana; osobito: prvosveenik Demetrin i naelnik (rukovoditelj) eleuzinijskih misterija

hijetometar hijetometar (gr. hyetos kia, metron mjera, mjerilo) kiomjer; usp. ombrometar i pluviometar hijetometrija (gr. hyetos kia, metria mjerenje) mjerenje (pomou hijetometra) koliine kie koja padne hijetoskop (gr. hyetos kia, skopeo promatram, gledam) kiomjer; usp. ombrometar i pluviometar hiju (ma. hius) ris hikjaja (tur. hikaje, hikajet) bajka, legenda, pripovijetka, pria, novela hikmet (tur.) mudrost; udo, zagonetnost hikori (engl. hickory) bot. vrsta tekog i tvrdog sjevernoamerikog drveta iz roda oraha; upotrebljava se za izradu skija hil (gr. chylos sok) fiziol. v. hilus hile (gr. hyle uma; tvar, materija, lat. silva uma, drvo) fil. tvar, materija, pratvar (osobito: tobonji "kamen mudrosti") hilemorfizam (gr. hyle tvar, materija, morfe oblik) fil. nauavanje o spojenosti svih oblika (formi) s nekom tvari (materijom) hiletika (gr. hyle tvar, materija) fil. znanost o materiji, o supstanci svijeta hilifikacija (gr. chylos sok, lat. facere initi, stvarati) v. hilopoezis hilijada (gr. chilias gen. chiliados) zbirka, niz ih broj od tisuu, tisuu (hiljadu) godina hilijast (gr. chilioi tisuu) pristaa ili pobornik hilijazma, osobito u I. i II. st. hilijazam (gr. chilioi tisuu) nauavanje gnostiara i Svetog pisma (Mt 26,29 i Otk 20,4 i d.) o buduem Kristovom kraljevstvu na Zemlji, oekivanje da e Krist osobno sii s neba i vladati 1000 godina prije propasti svijeta; fil. prema Kantu: vjera u napredovanje ljudi prema dalekom cilju moralnog savrenstva

549

hilopoezis hiliogon (gr. chilioi tisuu, gonia kut) tisuukutnik hilizam (gr. hyle tvar, materija) fil. pogled na svijet koji smatra tvar (hyle) supstancom svijeta, ne odriui ipak postojanje "duha" (koji je odreeno preinae nje i kompliciranje tvari); supr. psihizam hilobijci (gr. hyle uma, bioo ivim, hylobion) mn. ljudi koji ive po umama, stanovnici ume hilofagi (gr. hyle drvo, fagein jesti) drvojedi, drvoderi hiloforan (gr. chylos sok, fero, foreo nosim) koji vodi mlijeni sok (hilus) hiloftarza (gr. chylos sok, ftharsis unitenje) med. unitavanje mlijenog soka (hilusa) hilogenija (gr. hyle tvar, materija, genos podrijetlo) nastanak i razvoj tvari hilognozija (gr. hyle tvar, materija, gnosis spoznaja, spoznavanje) nauavanje, znanost o materiji ih pratvari hiloklepsa (gr. chylos sok, klepto skrivam) med. lagano gubljenje hilusa hilologija (gr. chylos sok, logia) 2. znanost o mlijenom, probavnom soku (hilusu) hilologija (gr. hyle materija, tvar, logia znanost) 1. znanost o tvari hilonomian (gr. hylonomos) koji u umama pase, boravi ili ivi hilopatizam (gr. hyle tvar, pathos uvstvo, osjeaj) fil. nauavanje koje tvari kao takvoj pripisuje osjeaje i strasti hiloplastika (gr. cheilos, plastike) 2. v. heiloplastika hiloplastika (gr. hyle tvar, plastikos koji uobliava, koji oblikuje) 1. v. hilogenija hilopoetian (gr. chylos sok, poietikos tvorben) koji stvara ili daje hilus hilopoezis (gr. chylos sok, poiesis pravljenje, stvaranje) fiziol. stvaranje hilusa u elucu

hilopsihizam hilopsihizam (gr. hyle tvar, psyche dua) v. hilozoizam hiloreja (gr. chylos sokv rheo teem, curim) med. bolesni izljev hilusa, mljekast proljev hiloteist (gr. hyle tvar, theos boanstvo) onaj koji tvar, tj. svijet, smatra boanstvom hiloteizam (gr. hyle tvar, theos boanstvo) nauavanje o boanstvenosti tvari hilotoraks (gr. chylos sok, thorax prsni ko) med. izljev mlijenog soka (hilusa) u prsni ko hilozis (gr. chylosis pretvaranje u sok) fiziol. v. hilopoezis hilozoist (gr. hyle tvar, zoe ivot) pristaa hilozoizma hilozoizam (gr. hyle materija, zoe ivot) fil. smjer koji smatra da je sva tvar iva i da ima duevne osobine, shvaanje "da tvar nikada ne moe postojati niti biti djelatna bez duha kao ni duh bez tvari" (Goethe), i da "svaki atom posjeduje odreenu inherentnu koliinu snage i da je, u tome smislu, oduhovljen" (Haeckel) hilurija (gr. chylos sok, uron mokraa) med. mokrenje mlijenim sokom (hilusom) hilus (gr. chylos sok) fiziol. mlijeni, hranjivi sok, bijeli sok koji se stvara od hrane putem druge probave i koji potom prelazi u krv hiljada (gr. hilias, gen. hiliados) tisua him (gr. chymos tekuina, sok) fiziol. v. himus himber (njem. Himbeere) malina himen (gr. hymen opna) anat. djevianska opna na ulazu u rodnicu, djevinjak Himenej (gr. Hymen) mit. starogrki bog braka i svadbe, prikazivan kao mladi sa svadbenom buktinjom i vijencem; himenej (gr. hymenaios) svadbena pjesma

550

Hindu himenitis (gr. hymen opna) med. upala utrobne sluznice himenografija (gr. hymen opna, grafia opis) opisivanje koice (opne) himenologija (gr. hymen opna, logia znanost) znanost o opni himenopteri (gr. hymen opna, pteron krilo) mn. zool. opnokrilci himenopterologija (gr. hymen opna, pteron krilo, logia znanost) zool. znanost o opnokrilcima himenotomija (gr. hymen opna, tome rezanje) med. rezanje opne Himera (gr. Chimaira) 1. mit. legendarna, strana neman kod starih Grka (sprijeda lav, u sredini koza, a straga zmaj); 2. pren. varka, privienje, sanjarija, neizvediva misao himerian (gr. chimaira) neostvariv, nestvaran, neizvediv himifikacija (gr. chymos sok, lat. facere uiniti, nainiti) fiziol. pretvaranje hrane u himus, prva probava hrane u elucu himna (gr. hymnos) 1. kod Grka: pjesma pohvalnica, pohvalna pjesma u ast bogova ili heroja, prvotno epska, kasnije vie hrska; 2. danas: sveana lirska pjesma; 3. kod krana crkvena pjesma (esto u duhu i po obliku Davidovih psalama) himnarij (lat. hymnarium) knjiga katolikih crkvenih himni himniar (gr. hymnos) pjesnik himni himnograf (gr. hymnos) v. himniar himnologija (gr. hymnos, logia) nauavanje o crkvenim pjesmama i pjesnicima himoreja (gr. chymos sok, rheo teem, curim) med. istjecanje kae od hrane iz rana tankog crijeva himoza (gr. chymos sok) v. himifikacija himus (gr. chymos sok) fiziol. djelovanjem ui izmijenjena kaa probavljene hrane, slui prehranjivanju Hindu skupni naziv za arijska plemena naseljena u Indiji

hinduizam hinduizam suvremeni oblik brahmanizma u dananjoj Indiji; svi obiaji, vjerski obredi i shvaanja, tradicije i mitologije koje su utvrene svetim knjigama (Vede i dr.) i propisima brahmana' hindustani glavni jezik u Pakistanu i sjevernoj Indiji hinkeman ukopljeni ili zbog nekog drugog razloga seksualno nesposobni mukarac (naziv prema Eugenu Hinkemannu, glavnom junaku istoimene drame njemakog pisca Ernesta Tolera, 18931939) hintov (ma/ hinto) koija, karuce hinzir (tur. hynzyr) svinja hip-hip-hura! (engl. hip, hip. hurrah) hura! ivio! hipaciditet (gr. hypo, lat. aciditas kiselost) med. nedostatak kiseline hipaktici (gr. hypaktikos koji proiuje, hypago istim, proistim) mn. med. sredstva za blago ienje (crijeva) hipalgezija (gr. hypo pod, ispod, algos bol) med. ublaen osjeaj bola hipantropija (gr. hippos konj, anthropos ovjek) ludilo u kojem bolesnik umisli da je konj hipapopleksija (gr. hypo, apoplexia kap) med. slab, mah udar kapi hiparh (gr. hipp-archos) zapovjednik konjice hiparhija (gr. hipparchia) in hiparha; odred grke konjice od 512 vojnika hipate (gr. hypatos najvii, hypatos sc. chorde) glaz. najvia ili, po dananjem nazivlju, najnia, najdublja ica starogrkog tonskog sustava hiper- (gr. hyper) preko-, nad-, iznad (javlja se kao predmetak u sloenicama i oznaava neto prekomjerno, poveano, suvie i si.) hiperaciditet (gr. hyper, lat. aciditas kiselost) med. viak kiselina, poveana kiselost; supr. hipoaciditet

551

hiperdrama hiperafija (gr. hyper, apto dodirnem, pipnem) med. bolesno poveana sposobnost osjeaja dodira, preosjetljivost pri dodirivanju hiperalgezija (gr. hyper, algesis osjeaj bola) med. poveana, pojaana osjetljivost bola hiperastenija (gr. hyper, astheneia slabost) med. potpuna malaksalost i iscrpljenost hiperaukseza (gr. hyper, auxesis poveanje) med. bolesno poveanje, npr. arenice oka hiperbaton (gr. hyperbaton od hyperbaino) premjetanje rijei iz njihovog uobiajenog reda (kao gramatika figura) hiperbola (gr. hyperbole) 1. geom. krivulja koja ima svojstvo da je za svaku njezinu toku razlika udaljenosti od dviju stalnih toaka uvijek jednaka (konstantna); usp. elipsa, parabola; 2. ret. pretjerivanje, preuveliavanje radi izraavanja odreenog emocionalnog stanja (npr. Imao sam glas kao vjetar, ruke kao hridine...) hiperbolian (gr. hyperbolikos) 1. geom. koji pripada hiperboli, koji se tie hiperbole, oblika hiperbole; 2. ret. pretjeran (izrazom, rijeima) hiperbolizirati (gr. hyperbole) ret. pretjerati, pretjerivati (rijeju, izrazom) hiperboloid (gr. hyperbole, eidos oblik) geom. zakrivljena povrina drugoga stupnja s jednim sreditem koju neke ravnine sijeku po hiperbolama; tijelo omeeno takvom povrinom hiperbulija (gr. hyper, bulomai hou) prekomjerno poveana snaga volje hiperdaktilija (gr. hyper, daktylos prst) prekobrojnost prstiju (ruke ili noge) hiperdrama (gr. hyper, drama radnja) drama nezgodna i teka za prikazivanje (zbog nedostatka sredstava za njezino izvoenje)

hiperdulija hiperdulija (gr. hyper, dulia ropstvo) pretjerano tovanje, npr. nekog boga hiperemija (gr. hyper, haima krv) med. prepunjenost krvlju, prezasienost krvnih ila krvlju hiperepidoza (gr. hyper, epidosis rastenje) med. poveanost nekog tkiva ili organa hipereretizija (gr. hyper, erethizo draim, nadraujem) v. hiperestezija hiperestezija (gr. hyper, esthesis osjeaj, osjet) med. pretjerana osjetljivost i razdraljivost hiperfiziki (gr. hyper, fysikos) nadosjetilni, natprirodni hiperflegmatian (gr. hyper, flegmatikos sluzav) suvie trom, previe spor hipergeuzija (gr. hyper, geusis okus) med. prekomjerna osjetljivost okusa hiperhedonija (gr. hyper, hedone zadovoljstvo) med. pretjerana pohotljivost hiperhidroza (gr. hyper, hidros znoj) med. prekomjerno znojenje hiperkatalektiki (gr. hyper, katalego navodim, po redu kazujem) metr. naziv za stih koji je za jedan slog dui od potpunog hiperkatarza (gr. hyper, katharsis ienje) med. prekomjerno ienje (crijeva) hiperkritiar (gr. hyper, kritikos) pretjerano strog kritiar hiperkritika (gr. hyper, kritike) pretjerano stroga kritika; strast za kuenjem hiperkriza (gr. hyper, krisis odluka, rezultat) med. suvie velik preokret u stanju neke bolesti hiperkultura (gr. hyper, lat. cultora) prekomjerna naobrazba (kultura) hipermangan kem. kalijev permanganat (lat. kalium hypermanganicum), tamnoljubiasti kristali zelenoplava metalna sjaja i trpka okusa; rastopljen u hladnoj vodi slui kao

552

hiperstenija dezinfekcijsko sredstvo za ispiranje rana, ireva, protiv znojenja nogu i dr. hipermastija (gr. hyper, mastos dojka, sisa) med. prekobrojnost bradavica (na dojci) hipermetropija (gr. hyper, metron mjera, ops gen. opos oko) med. uroena dalekovidnost hipermnezija (gr. hyper, mneme sjeanje, pamenje) neprirodna, poveana mo pamenja hipernoja (gr. hyper, noos um, duh) med. svaka bolest s poveanom djelatnou duha hiperoksid (gr. hyper, oxys) v. superoksid hiperoksidacija (gr. hyper, oxys) kem. prezasienost kisikom hiperopsija (gr. hyper, ops gen. opos oko) v. hipermetropija hiperosmija (gr. hyper, osme miris) med. bolesno poveana sposobnost mirisanja hiperostoza (gr. hyper, osteon kost) med. prebujno rastenje kotanog tkiva; takoer: bolesna zadebljalost cijele kosti hiperpatija (gr. hyper, pathos osjeaj, strast; bolest) med. prekomjerna osjetljivost ili sklonost bolestima hiperplazija (gr. hyper, plasso uobliavam, oblikujem) biol. v. pod hipertrofija hiperprodukcija (gr. hyper, lat. productio proizvodnja) proizvoenje neega vie nego to je potrebno, stanje kad se vie proizvodi nego to se moe potroiti hipersarkoza (gr. hyper, sarx gen. sarkos meso) med. prekomjerno rastenje mesa, "divlje meso" hiperskepticizam (gr. hyper, skepsis sumnja) pretjerana sumnjiavost hiperstenija (gr. hyper, sthenos snaga, jakost) prevelika jakost tijela; bolesno poveana ivotna snaga

hipertenzija hipertenzija (gr. hyper, lat. tendere, tensum napinjati, naprezati, tensio napinjanje) med. povienje krvnog tlaka; povien krvni tlak hipertermija (gr. hyper, thermos topao, vru) med. povienje tjelesne topline iznad normale, tj. iznad 37 C; poviena temperatura hipertimija (gr. hyper, thymos dua, srce, osjeaj, strast) 1. med. duevna bolest s ludom hrabrou; 2. pretjeran spolni nagon hipertonija (gr. hyper, tonos zategnutost, napon) 1. prenapregnutost, prenapetost; 2. med. poveana napetost arterijske muskulature; povieni krvni tlak u oku (kod glaukoma) hipertrinoza (gr. hyper, thrix gen. trichos vlas, dlaka) prekomjerna dlakavost hipertrofija (gr. hyper, trofe hrana, prehrana) preuhranjenost; biol. pretjerano poveavanje jednog organa rastenjem njegovih normalnih sastojaka ili njihovim umnoavanjem (hiperplazija); takoer: prekomjerna poveanost cijelog organizma hipestezija (gr. hypo pod, ispod, esthesis osjeaj) psih. nedovoljna, oslabljena osjetljivost hipijade (gr. hippos konj) umj. kipovi ena-konjanika, npr. amazonki hipijatrika (gr. hippos konj, iatreia lijeenje) znanje ili vjetina lijeenja konja hipik (engl. hippie, hippy) pripadnik prosvjednog pokreta iji je vrhunac bio krajem ezdesetih godina 20. st.; karakteristike tog pokreta su odbacivanje konvencionalnog izgleda i ponaanja te propagiranje mira i ljubavi hipnobat (gr. hypnos san, baino idem) mjesear hipnofobija (gr. hypnos san, fobos strah) trzanje od straha u snu

553

hipohipnolepsija (gr. hypnos san, lepsis obuzimanje, napad) med. bolesna elja za spavanjem, stalna pospanost hipnologija (gr. hypnos san, logia znanost) znanost o snu hipnopatija (gr. hypnos san, pathos bolest) med. bolest spavanja Hipnos (gr.) mit. boanstvo sna, sin Noi, blizanac Smrti hipnotian (gr. hypnotikos) koji uspavljuje, koji liava djelovanja svijesti hipnotik (gr. hypnos san) med. sredstvo, napitak za uspavljivanje hipnotizam (gr. hypnos) znanost o promjenama u djelatnosti mozga i ivaca koje u ljudskom tijelu izazivaju sredstva za uspavljivanje hipnozom; bezvoljno i nesvjesno stanje hipnotizirane osobe hipnotizer (gr. hypnos san) onaj koji druge dovodi u stanje hipnoze hipnotizirati (gr. hypnos san) 1. uspavati, uspavljivati; 2. psih. uporabom vanjskih sredstava dovesti nekog u stanje dubokog sna koje ide do potpunog iskljuenja djelatnosti svijesti, a praeno je osjetilnim varkama i automatskim kretnjama; 3. pren. nekim potpuno ovladati, opiniti koga hipnoza (gr. hypnos san) 1. psih. uspavljivanje, umjetno stvoreno stanje svijesti (slino snu) u kojem je svojevoljna djelatnost miljenja i htijenja, zbog odreenog ograniavanja svijesti, smanjena ih posve iskljuena, tako da je osoba dovedena u takvo stanje posebno podobna za sugestije; 2. fiziol. iskljuivanje odreenih ganglij skih stanica kore velikog mozga koje, u budnom stanju, izazivaju svjesne i voljne radnje hipo- (gr. hypo) 1. predmetak u sloenicama sa znaenjem: pod, ispod

hipohipo- (gr. hippos) 2. predmetak u sloenicama sa znaenjem: konj, konjski hipobaza (gr. hypo, basis osnova) podloga, osnova, postolje hipobijazam (gr. hypo, biazo svodim) mat. svoenje jednadbe na nii stupanj hipoblast (gr. hypo, blastos klica) zool. unutranji list u zametku (embriju) hipoblefar(on) (gr. hypo, blefaron ona vjeda) med. 1. oteenost- ispod onih vjeda; 2. umjetno oko hipocentar (gr. hypo,.lat, centrum sredite) geo. toka u dubini Zemljine kore iz koje dolaze potresi i iz koje se ire k povrini i dubini Zemlje hipocikloida (gr. hypo, kyklos' krug, eidos oblik) mat. krivulja koju opisuje toka na krunici koja se kotrlja po unutranjoj strani druge krunice; usp. epicikloida hipodam (gr. hippodamos koji ukrouje konje) krotitelj konja hipodermatian (gr. hypo, erma koa) koji se nalazi ispod koe, potkoni ' hipodrom (gr. hippodromos) 1. mjesto za odravanje konjskih utrka, trkalite hipodrom (gr. hypo-dromos utoite) 2. pokriveno .mjesto za etanje, pokriveno etalite hipofagija (gr. hippos konj, fagein jesti) jedenje konjskog mesa hipofilian (gr. hypo, fyllon list)'bot. koji raste ispod lista hipofilokarpian (gr. hypo, fyllon list, karpos plod) bot. kojem raste plod ispod lista hipofiza (gr. hypofysis porast, prirataj, od hypofysomai rasti poslije, prirasti) anat. modani privjesak (mala lijezda u mozgu s iskljuivo unutranjim lijeenjem) hipoflegmazija (gr. hypo, flegmasia) med. mala upala

554

hipohondrija hipofora (gr. hypofora snoenje, odvoenje dolje) 1. med. ir s fistulom; 2. ret. napomena, primjedba hipoftalmija (gr. hypo, ofthalmos oko) v. hipopion hipogastrij (gr. hypo, gaster trbuh) anat. donji dio trbuha (od pupka do preponske spone) hipogej (gr. hypo, ge zemlja) podzemni prostor; podrum; grob, grobnica, = katakomba hipoginian (gr. hypo, gyne ena) "koji . je ispod enskog organa"; bot. naziv za cvijet kod kojega su pranike niti, vjeni i aica dublje "od plodita hipoglosis (gr. hypo, glossa jezik) med. ir pod jezikom hipoglosus (gr. hypo, glossa jezik, lat. nervus hypoglossus) anat. ivac koji pokree jezik (dvanaesti lubanjski ivani par) hipogram (gr. hypo, gramma pismo, pisano) potpis (osobito pri dnu stupova) Hipogrif (gr. hyppos konj, gryps ptica grif) krilati konj kojega je izmislio talijanski pjesnik Boiardo; takoer: = Pegaz . hipoholija (gr. hypo, chole u) med. smanjeno izluivanje ui hipohondar bolesnik od hipohondrije, sumoran, sjetan ovjek; nastran ovjek, samomuitelj; umiljeni bolesnik hipohondrialgij'a (gr. hypo, chondros hrskavica na donjem dijelu prsne kosti, algos bol) med. hipohondrian bol hipohondrian sumoran, sjetan, samomuiteljski; nastran hipohondrij (gr. hypo, ispod; chondros hrskavica na donjem kraju prsne kosti) anat. dio tijela ispod rebara gdje su jetra, eludac i slezena; abdomen hipohondrija (gr. hypochondrios koji se nalazi ispod prsne hrskavice, ispod prekordija, hypo ispod, chondros hrs-

hipokampi kavica na donjem kraju prsne kosti mislilo se da je donji trbuh sredite hipohondrije) Sumornost, sjeta (kao posljedica .ivane bolesti koja se sastoji u stalnoj zabrinutosti za stanje zdravlja svog tijela ili duha); stalna, pretjerana i bezrazlona zabrinutost za svoje zdravlje, praena strahom od bolesti koje stvarno ne postoje; pren. nastranost; usp. heautontimorumenij a hipokampi (gr. hippo-kampe) mn. mit. morska udovita s konjskim tijelom na kojima jau morski bogovi (est motiv na starim sarkofazima) hipokarpian (gr. hypo, karpos plod) bot. koji se nalazi ispod plodnice hipokofoza (gr. hypokofos nagluh) med. nagluhost hipokoristik (gr. hypokoristikon) 1. imenica od milja, umiljenica (npr. Sanja Sanjica) hipokorizam (gr. hypokorismos laskavo nazivanje, laskav naziv) laskava rije; ublaujui izraz, = eufemizam Hipokrat glasoviti grki lijenik iz 4. st. pr. n. e. (smatra se osnivaem lijenike znanosti) hipokratici lijenici pristae naina lijeenja najglasovitijeg lijenika st. vijeka Hipokrata (460377. pr. n. e.) koje se poglavito sastoji u ekanju da sama priroda pomogne izlijeenju (naelo: medicus curat, natura sanat lijenik se skrbi, priroda lijei) hipokrit (gr. hypokrites) licemjer hipokrizija (gr. hypokrisis) pretvaranje, licemjerje hipolog (gr. hippos konj, logos) poznavatelj konja hipologija (gr. hippos konj, logia) konj arstvo, znanost o konjima hipomahija (gr. hippomachia) konjika bitka

555

hipospadija hipomanija (gr. hippomania ludo voljenje konja) pretjerana ljubav prema konjima hipomantija (gr. hippos konj, manteia pretkazivanje) proricanje po hrzanju konja hipomnema (gr. hypomnema) sjeanje; dodatak, dometak (pismu, spisu); spomenica, ljetopis; takoer: protokol hipomnematograf (gr. hypomnematografos) pisac spomenice, ljetopisac, onaj koji pie u spomenicu, takoer: protokolist hipomorija (gr. hypomoros sulud, luckast) psih. suludost, luckastost Hiponaktov stih metr. stih nazvan prema gr. pjesniku Hiponaktu (Hipponax) oko 550. pr. n. e.); v. holijamb hipopatologija (gr. hippos konj, pathos bolest, logia znanost) znanost o konjskim bolestima hipopion (gr. hypo pod, ispod, ops gen. opos oko, pyon gnoj) med. nakupljanje krvi i gnoja pod okom hipoplazija (gr. hypo, plasso oblikujem, tvorim) med. zakrljalost, nepotpuna razvijenost nekog organa zbog smanjivanja broja i veliine stanica u njemu hipopleksija (gr. hypo, plexis udarac, udar) med., lak modani udar hipopotam (gr. hippos konj, potamos rijeka) zool. vodeni ili nilski konj (u afrikim rijekama) hiposfagma (gr. hyposfagma mjesto podliveno krvlju) med. podlijevanje ili izljev krvi, ospbito u oko hiposkop (gr. hypo, skopeo promatram, gledam) voj. vrsta durbina sa dva dugaka kraka (slui za promatranje neprijatelja iz prikrivenog poloaja, rova i si.) hipospadija (gr. hypo, spao vuem) med. uroena nepravilnost kod koje muka mokrana cijev ima otvor ve

hipospazma pri dnu ili u sredini donje strane uda; supr. epispadija hipospazma (gr. hypo, spasmos gr) med. slab gr, osobito onih vjeda hipostatian (gr. hypostatikos koji stavlja pod, postojan) bitan, predmetan (supstancionalan), samostalan; usp. hipostaza hipostaza (gr. hypostasis podmetanje, stavljanje pod; stavljenost pod; podloga; talog; tvar, supstanca, materija; postojanje, stvarnost) 1. podloga, osnova; 2. bie, supstanca; 3. kem. mokrani talog; 4. med. zastajanje krvi; 5. fil. opredmeenje, popredmeenje nekog svojstva, nekog pojma, uope neega apstraktnog hipostazirati (gr. hypostasis) opredmetiti, opredmeivati, popredmetiti, popredmeivati, uiniti neto predmetom ili supstancom, materijom, stvarnim, oznaku nekog predmeta promatrati kao zaseban predmet, neto zamiljeno pretpostavljati kao da stvarno postoji hipostenija (gr. hypo, sthenos snaga, jakost) med. malaksanje, slabljenje, gubljenje snage hipostil (gr. hypo, stylos stup, hypostylon) arhit. pokriven hodnik sa stupovima hipostrofa (gr. hypostrofe okretanje; vraanje, povratak) med. 1. okrenutost (maternice); 2. povratak bolesti hipotaksa (gr. hypotaxis) podreivanje, podreenost; supr. parataksa hipotaktian (gr. hypotaktikos) koji podreuje, koji se tie hipotakse; naredni, sljedei hipoteka (gr. hypotheke zalog) nepokretan zalog, zajam dan uz pribiljeku na imovinu, pravo vjerovnika na nekretnine koje mu je dunik ustupio kao zalog hipotekar (lat. hipothecarius) davatelj zajma na hipoteku

556

hipotipoza hipotekarni (gr. hypotheke zalog) koji se tie hipoteke; hipotekama banka banka koja daje zajmove na nekretnine; hipotekarni kredit zajam dobiven na zalog nekretnina; hipotekarni poslovi davanje zajmova na podlogu nekretnina hipotenuza (gr. e hypoteinusa) geom. najdua stranica u pravokutnom trokutu, lei nasuprot pravom kutu hipotermija (gr. hypo, thermos topao) med. tjelesna temperatura ispod normalne hipotetian (gr. hypothetikos) koji se temelji na hipotezi, pretpostavljen, uvjetan, nedokazan, sumnjiv; pogodbeni; hipotetina reenica gram. pogodbena reenica; log. hipotetian sud sud sastavljen od dvaju jednostavnih sudova, od kojih je prvi razlog (pogodba), a drugi proizlazi iz njega kao posljedica, tj. predikat P pripada subjektu S samo pod pretpostavkom da predikat R pripada subjektu Q, npr.: Ako sunce sja, trava raste; hipotetian silogizam silogizam ije premise sadre i hipotetine sudove (ist hipotetian silogizam ako su obje premise hipotetini sudovi, onda je i zakljuak hipotetian; mjeoviti hipotetian silogizam ako je jedna premisa kategorian sud, onda je i zakljuak kategorian) hipoteza (gr. hypothesis) pretpostavka, pretpostavljanje; znanstveno: pretpostavka koja treba dopuniti oskudnu empirijsku spoznaju; prethodno uzimanje neprovjerenog i jo nedokazanog, ali i neopovrgnutog, opeg pravila radi objanjenja jedne ih vie injenica; ex hypothesi it. eks hipotezi (lat.) na osnovi, prema pret. postavci; in hypothesi it. in hipotezi (lat.) u primjeni na dani sluaj hipotipoza (gr. hypo-typosis) ret. neposredno, oito pretpostavljanje i prikazivanje; kratak nacrt

hipotireoidizam hipotireoidizam (gr. hypo, thyreos tit, eidos oblik) med. smanjena djelatnost titne lijezde hipotonija (gr. hypo, teino napinjem) med. smanjena napetost tkiva hipotrof (gr. hippotrofos koji hrani konje) uzgajiva konja hipotrofija (gr. hippotrofia hranjenje konja) uzgoj konja, konjarstvo hipotropian (gr. hypotropikos) koji se rado ili lako vraa hipotropijazam (gr. hypotropiasmos) med. povratak bolesti hipso- (gr. hypsos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: visok; uzvien hipsograf (gr. hypsos, grafo piem) ak. aparat koji biljei jakosti zrane struje pri govoru hipsologija (gr. hypsos uzvienost, logia znanost) nauavanje, znanost o uzvienom hipsometar (gr. hypsos visina, metron mjera, mjerilo) visinomjer, aneroid za barometarska mjerenja visina hipsometrija (gr. hypsos visina, metria mjerenje) mjerenje visina hipsotermometar (gr. hypsos visina, thermos topao, metron mjera, mjerilo) fiz. v. termobarometar hipurgija (gr. hypurgia usluga, pomo) bolniarstvo, njega i skrb oko bolesnika kao terapeutska disciplina hipus (gr. hippos) med. gr arenice oka s brzim i izmjeninim suavanjem i proirivanjem zjenice hir (tur. hyr) tvrdoglavost, udljivost, obijest, prohtjev, kapric hira (alb.) sirutka hiragana (jap.) japansko slogovno pismo hiragon (gr. cheir ruka, ago vodim) naprava pomou koje slijepi piu hiragra (gr. cheir ruka, agra plijen) med. kostobolja ruke hircizam (lat. hircus jarac) miris slian jareem, previna

557

hiropteri hiriza (gr. cheirizo vidarski postupam) med. lijeenje rukom; osobito: v. pod magnetizirati 2. hirizam (gr. cheirismos vidarsko postupanje, lijeenje) med. v. hiriza hirkaj-erif (ar.) ogrta Prorokov, veoma tovana muslimanska svetinja hiro- (gr. cheir gen. cheiros) predmetak u sloenicama sa znaenjem: ruka hirograf (gr. cheir, grafo piem) rukopis; ono to je napisano rukom, priznanica hirogramatomantija (gr. cheir, gramma pismo, pisano, manteia pretkazivanje) v. grafologija hirolog (gr. cheir, logos govor) onaj koji govori prstima; takoer: = hiromant hirologija (gr. cheir, lego govorim) 1. govor, sporazumijevanje prstima (kod gluhonijemih); 2. = hiromantija hiromant (gr. cheir gen. cheiros, mantis prorok) gatalac u dlan hiromantija (gr. cheir, manteia pretkazivanje, proricanje) gatanje u dlan, itanje sudbine po crtama na dlanu hironij med. opasan i teko izljeiv ir (koji bi, toboe, mogao izlijeiti samo glasoviti vidar Hiron) hironomija (gr. cheironomia kretanje ruku po odreenim pravilima) znanje o retorikom kretanju rukama, o govornikoj gestikulaciji (dio mimike) hiropedija (gr. cheir, paideyo odgajam) vjebanje radi stjecanja spretnosti u rukama hiroplast (gr. cheir, plasso uobliavam, oblikujem) "rukotvorac", instrument pomou kojega se ruke (prsti) dre u pravilnom poloaju pri sviranju na glasoviru hiroplastika (gr. cheir, plastike vjetina uobliavanja) "rukotvorstvo", izradba kipova od mekanih tvari (voska, gline i dr.) hiropteri (gr. cheir, pteron krilo) mn. zool. netopiri

hiroreuma hiroreuma (gr. cheir, rheuma) med. reumatina oteklina ruke hiroteka (gr. cheir, theke spremnica, koveg) vrsta zavoja koji obuhvaa cijelu ruku hirotezija (gr. cheir, thesis metanje) med. lijeenje stavljanjem ruku na bolesno mjesto hirotonija (gr. cheirotonia ispruanje ruke) posveenje, zaredenje (za pravoslavnog sveenika ili episkopa) hir (njem. Hirsch jelen) u preferansu? pretposljednji stupanj kontriranja prije morda hirleder (njem. Hirsch jelen, Leder koa) jelenja koa, "antilo^" Hispanija (lat. Hispania) panjolska hispanizam (lat. Hispania panjolska) osobitost panjolskog jezika histera (gr. hystera) med. maternica, posteljica, plodnica histeralgija (gr. hystera maternica, algos bol) med. bol u maternici histerektomija (gr. hystera maternica, ektome izrezivanje) kir. operativno vaenje maternice histerergija (gr. hysteros potonji, ergon djelo) med. naknadno djelovanje lijekova histerezija (gr. hystereo kasnim, zakanjavam) zakanjavanje; elastina histerezija fiz. pojava da se elastina tijela po prestanku djelovanja sile koja je izmijenila njihov oblik ne vraaju odmah, nego tek nakon nekog vremena u prvotno stanje; magnetna histerezija pojava da magnetizam nekog eljeznog tijela ne zavisi samo od trenutane magnetne sile, nego i od magnetne sile koja je prije toga na njega djelovala, tako da je ono zadralo neto prijanjeg magnetizma histerian (gr. hystera maternica) bolestan od histerije histerija (gr. hystera maternica) med. poglavito enska ivana bolest koja

558

histeron-proteron se sastoji u odreenoj neusklaenosti naravi, pojaanoj razdraljivosti i osjetljivosti, nedostatku samosvladavanja, u podlonosti utjecajima i velikom radu mate; bolesnik ima osjeaj kao da mu se uz jednjak penje nekakva kugla, ima ivane bolove, glavobolju u jednoj toki lubanje, grevite napadaje (smijeha, plaa i dr.), jake bolove u zglobovima, neosjetljivost (obino u jednoj polovici tijela) itd. histeritis (gr. hystera maternica) med. upala maternice histerofor (gr. hystera maternica, fero nosim) maternina nosiljka (koja sputenu maternicu dri u pravilnom poloaju) histerolitijaza (gr. hystera maternica, lithiasis kamen u mjehuru, bolovi od kamena) med. stvaranje kamena u maternici histerologija (gr. hysteros potonji, lego govorim) poet. figura koja se sastoji u tome da se ono to dolazi kasnije izrie prije (zato to je vanije), npr.: Dobro gleda i pukom i okom histeroloksija (gr. hystera maternica, loxos kos) med. iskrivljenost, iskoenost maternice histeroman^ja (gr. hystera maternica, mania ludilo, pomama) med. v. nimfomanija, enska pohota; histerino ludilo histeron (gr. hysteron) "neto to dolazi poslije"; med. posteljica, plodnica histeron-proteron (gr. hysteron-proteron "kasnije-prije") 1. ret. figura koja se sastoji u obrnutosti uobiajenog reda dvaju reeninih dijelova, npr.: "Obojica, poto ih je odgojila i rodila boanska mati" (Homer); 2. log. pogreka u dokazivanju koja nastaje kad se jedna tvrdnja izvodi iz druge, koju bi tek pomou prve trebalo dokazati

histeroparaliza histeroparaliza (gr. hystera maternica, paralysis uzetost) med. uzetost maternice histeroparatomija (gr. hystera maternica, paratemno uzdu odreem) kir. vaenje maternice kroz trbuh histeropatija (gr. hystera maternica, pathos bolest) med. bolest maternice, bolovi maternice; takoer: = histerija histeroptoza (gr. hystera maternica, ptosis pad, sputenost) med. sputenost, spadnutost maternice histeroskopija (gr. hystera maternica, skopeo promatram, gledam) med. ispitivanje maternice pomou materninog zrcala (lat. speculum uteri) histerotomija (gr. hystera maternica, tome rezanje) kir. prorezivanje Venerinog brijega (mons pubis) i maternice histerotomotokija (gr. hystera maternica, tome rezanje, tokos poroaj) kir. poroaj razrezivanjem Venerinog brijega i maternice histiologija (gr. histion tkivo, logia znanost) v. histologija histo- (gr. histos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: tkivo, tkivni, tkiva (gen.) histogeneza (gr. histos, genesis roenje, postanak) proces pravilnog razvijanja tkiva u organskim (ivotinjskim i biljnim) tijelima histografija (gr. histos, grafo opisujem) opisivanje tkiva organskih tijela histoliza (gr. histos, lysis razgradnja) med. gnojna razgradnja i raspadanje tkiva histologija (gr. histos, logia znanost) znanost o stanicama ljudskog, ivotinjskog i biljnog tijela koje su spojene u tkiva histonomija (gr. histos, nomos zakon) znanost o uzrocima i zakonima razvoja i odravanja organskih tkiva

559

hit Historia (est) magistra vitae it. Historia (est) magistra vite (lat.) Povijest je uiteljica ivota historicizam (gr. historia) 1. socioloko i filozofsko nauavanje koje promatra ljude i dogaaje prvenstveno s povijesnog stajalita, tj. u odnosu prema drutvenoj sredini iz koje su poniknuli; 2. tenja da se umjetnika djela objanjavaju metodom iste povij esnosti, iskljuujui kao prazno i opasno svako estetsko promatranje; 3. shvaanje prema kojem je povijest, ostavljena vlastitoj moi i bez pomoi filozofije, sposobna utvrditi odreene moralne i religijske istine historiar (gr. historikos) pisac historije, prouavatelj historije, povjesniar historija (gr. historia) 1. povijest, znanost koja istrauje i prouava prolost; 2. povjesnica (knjiga, udbenik); 3. pria, dogaaj historijski (gr. historikos) koji se tie povijesti, povijesni; koji se pamti, znamenit; koji je stvarno bio, toan historiograf (gr. historia, grafo piem) pisac historije, povjesniar historiografija (gr. historia, grafo piem) pisanje historije historiomatija (gr. historia, mathema poznavanje, znanost) prouavanje povijesti (historije) historizam (gr. historia) fil. sklonost da se duhovne i kulturne tvorevine (pravo, moralnost, vjera i dr.) promatraju kao proizvod povijesnog razvoja ili da se procjenjuju kao povijesno uvjetovane i promjenjive histotomija (gr. histos tkivo, tome) anat. rezanje organskih tkiva histricizam (gr. hystrix gen. hystrichos ekinja) med. v. ihtioza histrion (lat. histrio, gen. histrionis) glumac i plesa u starom Rimu hit (engl heat) port, pojedinana utrka

hitana hitana (p. gitana ciganka) ciganski ples hitin (gr. chiton odjea, haljina, oklop) zool. osebujna tvar koja daje vrstou raznim konim i ljuskavim kutikularnim tvorevinama crva, lankonoaca i drugih ivotinja hitlerizam politiko-socijalna ideologija i reim koji je njemakom narodu nametnuo Adolf Hitler, imperijalistiki osvaja Europe i izaziva Drugog svjetskog rata (19391945); usp. nacionalsocijalizam hiton (gr. chiton) kod starih Grka: kratka bijela, vunena ili lanena haljina bez rukava koja se nosila slino naoj koulji Hitopadeza (ind. hita, upadesa) "korisna pouka", zbirka pounih pria za mlade; oko 500. g. n. e. sastavili su je iz indijskih vjerskih i filozofskih spisa, po zapovijedi kralja Sudarzane, mudraci, znanstvenici i pjesnici hia (njem. Haus) kua, dom hl kratica za hektolitar hloazma (gr. chloasein izgledati zelenout kao mlade klice) med. pjega boje jetara, osobito kod trudnica hobesijanizam politiki apsolutizam (po engl. filozofu Thomasu Hobbesu (15881679) hobizam fil. nauavanje engleskog filozofa Thomasa Hobbesa (15881679); usp. bellum omnium contra omnes i homo homini lupus hobi (njem. Hobel) blanja hoblati (njem. hobeln) strugati blanjom (hoblom), blanjati hodegetika (gr. hodegetikos putokaz ni, koji umije pokazati put) 1. uputa za sustavno prouavanje neke znanosti; 2. dio pedagogije koji govori o znaaju discipline u odgoju hodometar (gr. hodos put, metron mjera, mjerilo) putomjer (naprava za mjerenje prijeenog puta)

560

holcvole hodoplanija (gr. hodos put, planao lutam, zastranim) skretanje s pravog puta hoda (perz.-ar.) muslimanski sveenik hofirati (njem. Hof, hofieren) udvarati se (dami) hohcajtsrajze (njem. Hochzeit svadba, Reise put, putovanje) brano putovanje hohdoj (njem. hochdeutsch) knjievno njemaki ("visokonjemaki") hohglanc (njem. hoch visok, Glanz sjaj) "visoki sjaj", lakirani papir, drvo i si. hohnazig (njem. hoch visok, Nase nos) koji "visoko die nos", tj. umiljen, ohol hohtapler (njem. Hochstapler) ovjek koji se prikazuje za neto vie nego to jest, otmjena varalica, otmjeni probisvijet hohtaplirati (njem. Hochstapler) vriti prijevare na fin nain, ponaati se kao hohtapler hokej (engl. hockey) port, igra loptom ili ploicom i zakrivljenim palicama (na polju i ledu) hokus-pokus (eng. hocospocos) rije koju maioniari izgovaraju pri izvoenju svojih vjetina; pren. opsjena, varka hol (engl. hali, n. Halle) arhit. predvorje, prostran trijem (u suvremenim kuama) holagogi (gr. chole u, ago izazivam) mn. med. sredstva koja pomau izluivanje ui holazma (gr. cholasma) med. uzetost hole (njem. Holz) drvo, figura u kuglanju holehaker (njem. Holz drvo, hacken sjei; cijepati) drvosjea, cjepa drva holelag (njem. Holz drvo, Lage smjetaj, leite) drvarnica holcvole (njem. Holzwolle) drvena vuna, tanke strugotine koje slue za zamatanje staklene robe i si.

hold hold (ma.) mjera za povrinu u Maarskoj, = 0,57 hektara hole- (gr. chole) predmetak u sloenicama sa znaenjem: u, uni holecistitis (gr. chole, kystis mjehur) med. upala unog mjehura holecistotomija (gr. chole, kystis mjehur, tome rezanje) med. razrezivanje unog mjehura holedohus (gr. choledochos, chole u, dechomai primam) anat. uni kanal holein (gr. chole) kem. tvar od koje se sastoji u, C 5 H 15 N0 2 holelit (gr. chole, lithos kamen) med. stvaranje unog kamena; bolest uzrokovana unim kamenom, kamen u ui holelitotripsija (gr. chole, lithos kamen, tripsis trenje) med. razbijanje unog kamena holelogija (gr. chole, logia) dio medicine koji prouava u holemezija (gr. chole, emesis povraanje) med. povraanje ui holemija (gr. chole, haima krv) med. prodiranje unih sastojaka u krv holepira (gr. chole, pyr vatra) med. una groznica holesterin (gr. chole, stereos vrst, krut) kem. osebujna tvar u ui, unom kamenu, umancetu, ivanom tkivu (C 27 H 45 0H+H 2 0) holijamb (gr. cholos hrom, iambos) metr. hromi jamb, hromi stih, jampski trimetar koji u posljednjoj stopi umjesto jamba ima trohej ili spondej, i koji tom naglom promjenom ritma izaziva poseban ugoaj; zove se i: skazon i Hiponaktov stih holin (gr. chole u) kem., biol. v. holein holoedrija (gr. holos cio, potpun, edra osnova, ploha) min. svojstvo kristala s potpunim brojem ploha, povrina; usp. hemiedrija hologija (gr. chole u, logia znanost) v. holelogija

561

homeopat holograf (gr. holos cio, potpun, grafo piem) svojeruno napisan dokument, npr. oporuka holografski (gr. holos cio, potpun, grafo piem) svojeruno (napisan) holometar (gr. holos cio, potpun, metron mjera, mjerilo) v. pantometar holoragija (gr. chole u, rag- korijen od regnymi slomim, skrham) med. izljev ui holoreja (gr. chole u, rheo teem, curim) med. stalno izlijevanje ui holosterik (gr. holos, stereos) v. aneroid holotonija (gr. holos cio, tonos napinjanje, napetost) med. ukoenost miia, tetanus holoze (gr. chole u) med. bolesti u vezi s resorpcijom ui i uticom holurija (gr. chole u, uron mokraa) med. mokrenje ui homalografska projekcija v. izografska projekcija homeobiotika (gr. homoios slian, bios ivot) tobonja vjetina lijeenja pomou zdrave ivotne snage koja se nalazi u svakom tijelu homeofoni (gr. homoios slian, fone glas) mn. gram. rijei koje slino ili jednako zvue homeografija (gr. homoios slian, grafo crtam, slikam) brzo i tono prenoenje na kamen i umnoavanje starih crtea i otisaka homeomerija (gr. homoios slian, meros dio) slinost dijelova; fil. homeomerijama naziva Aristotel Anaksagorine kvalitativne i nepromjenjive elemente (spermata) stvari; broj tih elemenata je bezgranian, a spajaju se djelii s tijelima s kojima su istovrsni, npr. zlato sa zlatom itd. homeopat (gr. homoios slian, pathos osjeaj, raspoloenje) onaj koji se nalazi u istom poloaju ili raspoloenju, tj. istomiljenik; takoer: pristaa homeopatije

homeopatija

562

homo Krapinensis ajno, nenamjerno ubojstvo; homicidium culposum it. homicidijum kulpozum (lat.) ubojstvo iz nehaja, nemara; homicidium necessarium it. homicidijum necesarijum (lat.) ubojstvo u nunoj obrani homicidoman (lat. homicidium ubojstvo, gr. mania strast, ludilo) med. ovjek koji boluje od neodoljive strasti za ubijanjem ljudi homicidomanija (lat. homicidium ubojstvo, gr. mania strast, ludilo) med. vrsta ludila koje se sastoji u neodoljivom nagonu za ubijanjem homiletiar (gr. homiletikos druevan, drutven) uitelj crkvenog govornitva; propovjednik homiletika (gr. homiletike) vjetina ophoenja, razgovorna vjetina) znanost o crkvenom govornitvu; omilitika homilija (gr. homilia) propovijed s tumaenjem nekog mjesta iz Svetog pisma hominacija (lat. homo gen. hominis ovjek) mn. zool. najstarija ljudska bia, tj. porodica ljudi ije su vrste i rase: Homo primigenius, Homo aurignacensis i crni, uti i bijeli Homo sapiens homo (lat.) ovjek homo alieni iuris it. homo alijeni juri (lat.) prav. ovjek koji je pod tuom vlau Homo aurignacensis it. homo aurignacenzis (lat.) ovjek iz diluvijalnog razdoblja iji su ostaci pronaeni u junofrancuskom mjestu Aurignac homo homini lupus (lat.) "ovjek je ovjeku vuk", Plautova misao, jedna od misli na kojima je engl. filozof Thomas Hobbes izgradio sustav svoje pravne fiozofije homo Krapinensis (lat. homo Krapinensis) krapinski ovjek znanstveni naziv za ostatke diluvij alnog

homeopatija (gr. homoios slian, pathos bolest) lijeenje davanjem malih koliina onih lijekova koji bi u zdravom ovjeku izazvali tu istu bolest; supr. alopatija, heteropatija homeopatski (gr. homoios slian, pathos osjeaj, raspoloenje; bolest) koji je u slinom stanju, istog miljenja; homeopatsko lijeenje v. homeopatija homeoteleuti (gr. homoios slian, teleute kraj) mn. gram. rijei sa slinim ili istim zavrecima homeoterman (gr. homoios slian, thermos topao) zool. "stalno topao", naziv za sisavce i ptice (za razliku od ivotinja hladne krvi) homeotonian (gr. homoios slian, tonos ton) koji ima slian zvuk, koji slino zvui homeoza (gr. homoiosis) usporedba; pouavanje usporeivanjem Homer (oko 800. pr. n. e.) legendarni grki pjesnik kome se pripisuju najstariji grki epovi Ilijada i Odiseja homeridi (gr. Homeridai) potomci grkog pjesnika Homera; pjevai na otoku Hiosu koji su Homerove pjesme prenosili s koljena na koljeno ili su pjevali u njegovom duhu; oni koji su pjevali Homerove pjesme homeristi (gr. Homeros) pjesnici koji su oponaah Homera, npr. Vergilije homerski smijeh smijeh kojim se kod Homera smiju bogovi, tj. grohotan smijeh homeuzija (gr. homoios slian, usia bit) slinost po biti; usp. homuzija homeuzijasti teol. u kranskoj povijesti: pristae miljenja da Krist nije istovjetan (homusios), nego samo po biti slian (homoiusios) s Bogom Ocem; usp. homeuzija homicid (lat. homicidium) prav. ubojstvo; homicidium voluntarium it. homicidijum voluntarijum (lat.) namjerno ubojstvo; homicidium causale it. homicidijum kauzale (lat.) slu-

homo mensura ovjeka pronaene 1899. u pilji nedaleko od Rrapiine homo mensura it. homo menzura (lat.) fil. ovjek je mjera svih stvari (Protagora) homo minister et interpres naturae (lat.) ovjek je upravitelj i tuma prirode homo novus (lat.) v. pod novus Homo primigenius (lat.) prvobitni ovjek, praovjek iz diluvij alnog razdoblja, npr. "krapinski praovjek" homo regius (lat.) kraljevski ovjek, osoba kraljeva povjerenja Homo sapiens (lat.) ovjek obdaren razumom, tj. dananji ovjek Homo solitarius aut bestia aut deus (lat.) ovjek samotnjak ili je zvijer ili je Bog (Aristotelova latinizirana misao) homo sui iuris it. homo sui juri (lat.) prav. neovisan, samostalan ovjek homo- (gr. homos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: isti, jednak, slian, zajedniki homocentrian (gr. homos isti, kentron sredite) v. koncentrian homoerotizam (gr. homos isti, eros spolna ljubav) v. homoseksualizam homoetnija (gr. homos isti, ethnos pleme, narod) istonarodnost, pripadanje istom narodu homofilan (gr. homos isti, fyllon list) bot. s jednakim listovima homofon (gr. homos isti, fone glas, zvuk) istoglasan; glaz. vieglasno glazbeno djelo kod kojega je jedan glas glavni, a ostali slue kao njegova pratnja; usp. polifon homofonija (gr. homos isti, fone glas) istoglasnost (dvaju ili vie glasova u glazbi) homogamija (gr. homos zajedniki, gamos svadba, brak, udaja, enidba) bot. istodobno razvijanje mukih i enskih spolnih organa u nekom cvijetu

563

homomorfan homogen (gr. homogenes) 1. istoga roda, iste vrste, istovrstan, istorodan; 2. fiz. iste gustoe; homogeno tijelo tijelo koje i u najmanjem djeliu svoga prostora ima istu masu; 3. opt. jednostavan, nerastavljiv; homogene boje jednostavne boje, tj. boje spektra (zato to se ne mogu dalje rastavljati); 4. mat. slian po prirodi te otuda usporediv po veliini; istoga stupnja ili istih dimenzija u svakom lanu (promatrano u simbolima, kao homogena jednadba); supr. heterogen homogenizirati (gr. homogenes) tlakom veim od 200 atmosfera mlijenu mast tako rasporediti da se iz mlijeka vie ne moe izvaditi ni maslac ni vrhnje (time je mlijeko prikladnije za transportiranje te se onemoguava umanjivanje vrijednosti oduzimanjem masnoe) homogenost (gr. homogenes) istovrsnost, istorodnost homograf (gr. homos isti, zajedniki, grafo crtam) sprava za izradu perspektivnih crtea homokromija (gr. homos isti, chroma boja) zool. sposobnost nekih ivotinja da boju svoje koe prilagode boji okoline u kojoj ive homologan (gr. homologeo slaem se, suglasan sam) 1. suglasan, odgovarajui; 2. kem. koji u obliku slaganja pokazuje odreenu podudarnost; 3. biol. homologni organi organi s istom osnovom razvoja, makar i ne vrili iste radnje, npr. prednji udovi sisavaca i krila ptica homologija (gr. homologia) 1. suglasnost, slaganje; 2. kem. slinost odreenih organskih spojeva homologumena (gr. homologeo priznajem, priznam) mn. opepriznati spisi Novog zavjeta, oni koje svi smatraju pravim homomorfan (gr. homos isti, morfe oblik) istog oblika, istolik

homoniman homoniman (gr. homonymos istoimeni, homos isti, onyma ime) jednakozvuan, istoimen; dvosmislen homonimi (gr. homos isti, onyma ime) gram. istoglasnice, rijei istog glasovnog sastava, ali razliitog znaenja (npr. repast poput repa; repast poput repe) homonimija (gr. homos isti, onyma ime) gram. istoglasnost (rijei istog glasovnog sastava, a razliitog znaenja); dvosmislenost; usp. antonimija, sinonimija homopteri (gr. homos isti, pteron krilo) mn. zool. istokrilci (vrsta hemiptera) homoseksualac (gr. homos isti, lat. sexualis spolni) mukarac koji osjea spolni nagon prema drugom mukarcu homoseksualan (gr. homos isti, lat. sexualis spolni) obuzet spolnim nagonom prema istom spolu homoseksualizam (gr. homos isti, lat. sexualis spolni) spolni nagon prema istom spolu; homoerotizam, uranizam homoseksualnost v. homoseksualizam homoteizam (lat. homo ovjek, gr. theos boanstvo) vjersko shvaanje i nauavanje koje zamilja svoje bogove kao ljude, s ljudskim likom, stasom, mesom, krvlju i sklonostima homotonian (gr. homos isti, tonos ton) skladan homrul (engl. home, rule) irska narodna samouprava (s vlastitim parlamentom) koju su Irci nakon duge borbe izvojevali od Engleza 1922. g. homunkul (lat. homunculus) ovjeuljak; mali i bijedan ovjek; u Goetheovom "Faustu": ovjek umjetno stvoren, kemijskim putem (prema Paracelzusovom spisu "De generatione rerum naturalium", u kojem su dane iscrpne upute o kemijskom stvaranju homunkula)

564

honoris causa homuzija (gr. homos isti, usia bit) istovjetnost, istobitnost (Krista s Bogom Ocem); usp. homeuzija hondrin (gr. chondros hrskavica) kem. hrska vino ljepilo hondritis (gr. chondros hrskavica) med. upala hrskavice hondrocela (gr. chondros hrskavica, kele prijelom) med. prijelom hrskavice hondrografija (gr. chondros hrskavica, grafo opisujem) anat. opisivanje, opis hrskavice hondrologija (gr. chondros hrskavica, logia znanost) anat. znanost o hrskavicama ljudskog tijela hondrom (gr. chondros hrskavica) med. hrskaviava izraslina hondrotomija (gr. chondros hrskavica, tome rezanje) med. rezanje, razrezivanje hrskavice hondroza (gr. chondros hrskavica) zool. ohrskaviavanje honoracija (lat. honoratio) potovanje, ukazivanje asti; trg. primanje na sebe i otkupljivanje neije mjenice honorant (lat. honorans) trg. onaj koji prima na sebe mjenicu za raun drugog. honorar (lat. honorarium) novana nagrada (lijenicima, nastavnicima za izvanredne sate, odvjetnicima, piscima i dr.) honorat (lat. honoratus) 1. ovjek na visokom poloaju; 2. vii sveenik nekog kat. reda; 3. trg. osoba za iji raun honorant prima na sebe ih isplauje protestiranu mjenicu honorirati (lat. honorare) 1. tovati, potovati, odavati poast; 2. platiti, primiti na sebe (mjenicu); 3. nagraditi novano (iji rad) honoris causa it. honoris kauza (lat.) iz poasti; doktor honoris causa poasni doktor, onaj koji dobije doktorsku titulu bez polaganja ispita (u

honos habet onus znak priznanja za znanstveni rad i druge zasluge) honos habet onus (lat.) ast ima teret honved (mad.) "branitelji domovine", maarsko domobranstvo hopletika (gr. hoplon ratna oprema, oruje) znanost o oruju ili o naoruanju hoplit (gr. hoplites) teko naoruani oklopnik-pjeak u starogrkoj vojsci hoplomahija (gr. hoplomachia) borba u punoj opremi; ratna vjetina uope hoplometar (gr. hople kopito, metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje kopita, kopitometar hoplometrija (gr. hople kopito, metria mjerenje) uzimanje mjere kopita radi potkivanja hoploteka (gr. hoplotheke) skladite oruja; odjel sa starim orujem hora (gr. hora, lat. hora) sat (skraeno: h, npr. lOh = 10 sati); hore (lat. horae) mn. satovi pjevanja i molitve u katolikim samostanima hora ruit, venit mors (lat.) vrijeme tee, ide smrt horag (gr. choragos zborovoa) 1. imuan graanin u staroj Ateni koji je o svom troku sastavljao i opremao zbor za sveane priredbe; 2. prvi plesa u koru, kolovoa, = korifej horda (perz.-tur.) zajednica od nekoliko obitelji kod skitnikih i lovakih plemena, npr. Cigana; pren. divlja, neobuzdana rulja hordapsus (gr. chorde crijevo, apto privrstim, zapletem) med. zapletenost crijeva; v. mizerere hordeolum (lat. hordeolum) med. jamenac na onoj vjei Horeb brdo u Sinajskoj pustinji na kojem je Mojsije primio od Jahve Deset zapovijedi horendan (lat. horrendus) v. horibilan horibilan (lat. horribilis) uasan, straan, grozan

565

horizontalna projekcija horidan (lat. horridus) hrapav, upav; divalj, surov, neotesan; jeziv, straan horioida (gr. chorioeides) anat. v. horioideja horioidan (gr. chorion koa, krzno, chorioeides) koast, opnast horioideitis (gr. chorioeides) med. upala one ilnice horioideja (gr. chorioeides) anat. ona ilnica horion (gr. chorion, lat. corium koa) zool. koast omota embrija (zametka) horioretinitis (gr. chorioeides ona ilnica, lat. retina) med. istodobna upala ilnice i mrenice oka horipilacija (lat. horripilatio) med. nakostrijeenost dlaka horizam (gr. horismos) log. ograniavanje, odreivanje, npr. pojma, = definicija horizmografija (gr. horisma granica, grafo opisujem) opis, opisivanje granica neke zemlje horizont (gr. horizon gen. horizontos) 1. astr. prividna granica neba i Zemljine povrine (prividni horizont), vidik, obzor, krug koji omeuje vidik; 2. ploha koja je paralelna s "prividnim horizontom" i koja prolazi kroz sredite Zemlje (pravi horizont); 3. visina vode u rijekama i jezerima (horizont vode); 4. skupina taloga koja se odlikuje jednim istim glavnim fosilima; 5. pren. mo shvaanja horizontala (gr. horizo omeujem) mat. vodoravna crta horizontalan (lat. horisontalis) vodoravan, koji je pod pravim kutom na vertikalan pravac; horizontalna vaga v. libela 1.; horizontalna sila fiz. sila koja djeluje sa strane horizontalna projekcija nacrt osnove, prikazivanje nekog tijela na vodoravnoj povrini; crtanje zemljovida tako da zamislimo da se nalazimo na nekoj toki Zemljine povrine, pa

horizontalnost crtamo okolne zemlje onako kako ih s te toke vidimo horizontalnost (gr. horizon gen. horizontos vidik, lat. horisontalis vodoravan) vodoravnost, vodoravan poloaj horizonti (gr. horizo odvajam, rastavljam, horizones) mn. grki kritiari Homera koji su odvajali "Ilijadu" od "Odiseje" ne smatrajui ih djelima istog pjesnika (samo su "Ilijadu" priznavali za Homerovo djelo) hormoni (gr. hormao nagonim, potiem, izazovem) mn. biol. proizvodi lijezda s unutranjim izluivanjem koji su vani za ivot ostalih organa horn (njem. Horn) glaz. rog hornist (njem. Horn rog) svira u rog hornizirati (njem. Horn rog) zgusnuti, stvrdnuti, npr. gumu horograf (gr. chora zemlja, predio, podruje, kraj, grafo opisujem) opisiva neke zemlje ili kraja; usp. topograf horografija (gr. chora zemlja, predio, kraj, grafo opisujem) opis, opisivanje neke zemlje ili kraja horologij (gr. horologion) sat, ura horologija (gr. chora zemlja, domovina, mjesto, logia znanost) 1. znanost o rasprostranjenosti biljaka i ivotinja na Zemlji; biogeografija horologija (gr. hora vrijeme, logia znanost) 2. znanost o mjerenju vremena, ili naela i vjetina graenja instrumenata za pokazivanje vremena horomanija (gr. choros kolo, mania pomama, strast) v. horeomanija horometar (gr. chora zemlja, metron mjera, mjerilo) mjernik, geodet, geometar horometrija (gr. chora zemlja, metria mjerenje) mjernitvo horopter (gr. horos granica, opter uhoda, izvidnik) ona povrina u kojoj se, pri odreenom poloaju oiju, sve to-

566

Horvat nem ember ke vide samo kao jednostavne, a ne udvostruene horor (lat. horror) groza, jeza; uas, gnuanje; horror vacui it. horor vakui (lat.) fiz. strah prirode od praznog prostora (svojstvo koje su pripisivah prirodi stariji fiziari da bi time objasnili neke pojave, npr. penjanje vode u crpkama) horoskop (gr. hora sat, skopeo promatram, gledam) "gleda satova"; 1. kod starih Egipana: sveenik koji je vrio astronomska promatranja; 2. astrol. izraunavanje poloaja nebeskih tijela u posebnom trenutku, osobito u trenutku neijeg roenja, radi pretkazivanja sudbine; proricanje sudbine po poloaju zvijezda u trenutku roenja nekog ovjeka; crte koji prikazuje takve poloaje horribile dictu it. horibile diktu (lat.) strano je i kazati, strano je i spomenuti! horse power it. hors pauer (engl.) konjska sila (skraeno: HP). rad od 75 kilogram-metara za sekundu Horst-Wesscl-Lied (njem. Lied pjesma) himna njemakih nacista koju je spjevao student Horst Wessel hortenzija bot. ukrasna biljka, podrijetlom iz Kine i Japana (nazvana prema Francuskinji Hortense Lepaute, 11788.) hortikultura (lat. hortus vrt, vrt, cultura uzgoj) vrtlarstvo hortolog (lat. hortus vrt, gr. logos poznavatelj) poznavatelj vrtlarstva, osobito cvjearstva hortologija (lat. hortus vrt, gr. logia znanost) znanost o vrtlarstvu, vrtlarstvo, cvjearstvo Horvat nem ember (ma.) Hrvat nije ovjek negdanja uzreica maarskih ovinista i nacionalista (sa stalnim pretenzijama da vladaju Hrvatskom)

Horvatorszag Horvatorszag it. Horvatorsag (ma.) u starije doba: Hrvatska drava, Hrvatska hosa (fr. hausse) trg. skakanje teajeva burzovnih papira i dr.; supr. besa hosist (fr. haussier) burzovni pekulant hospital (lat. hospitalis gostoljubiv) bolnica hospitalar (lat. hospes tuinac; domain, hospitalarius) nadzornik bolnice; njegovatelj bolesnika (u kat. samostanima) hospitalitet (lat. hospitalitas) gostoprimstvo; pravo gostoprimstva hospitant (lat. hospitans) onaj koji je nazoan predavanjima kao gost ili kao promatra hospitirati (lat. hospitari biti gost, gostovati) posjeivati ili biti nazoan na predavanjima kao gost ili kao promatra hostija (lat. hostia rtva) posveeni beskvasni tanki listi kojim se katolici prieuju hostilan (lat. hostilis) neprijateljski hot dog (engl. hot vru, dog uhvatiti u kripac uz ostala znaenja) vrua kobasica (najee hrenovka) u pecivu hot money it. hot mani (engl.) "vrui novac", naziv za novani kapital koji se privremeno prebacuje u inozemstvo radi izbjegavanja posljedica od devalvacije valute u vlastitoj zemlji hota (p. jota) panjolski narodni ples u 3/8 taktu; plee se uz pratnju kastanjeta i mandoline hotel (fr. hotel, lat. hospitale) suvremeno ureena gostionica sa sobama za noenje hotelijer (fr. hotelier) ugostitelj, vlasnik hotela Hotentoti (niz. Hottentot) uroenici na jugu i jugozapadu Afrike; pren. divlji, neobrazovani ljudi hozentregeri (njem. Hosen-trager) mn. naramenice za pridravanje hlaa

567

hrizelefantinsk hrematistika (gr. chresmatikos steevinski, dobitni, privredni) znanost o novcu, vjetina zaraivanja novca hrematologija (gr. chrema gen. chrematos stvar, imovina, dobro, novac, logia znanost) znanost o novcu, o novarstvu, o financijama hrematonomija (gr. chrema stvar, imovina, roba, novac, nomos zakon) znanost o svrhovitoj uporabi novca hrematopeja (gr. chrema gen. chrematos dobro, novac, poieo pravim, proizvodim) "pravljenje novca", tj. zarada, zaraivanje novca hrestomatija (gr. chrestos valjan, uporabljiv, koristan, mathesis uenje, znanost, znanje) "prouavanje onoga to najvie vrijedi znati", izbor odabranih mjesta iz djela najboljih pisaca, uzorna itanka (osobito za uenje jezika) hrezmolog (gr. chresmologos) proricatelj sudbine, prorok, vra hrezmologija (gr. chresmologia) proricanje, vraanje, gatanje hrija (gr. chreia) ret. "uporaba", "primjena"; od klasinih retoriara sauvani oblik razvijanja ili obraivanja neke misli ili poslovice; sastoji se od osam dijelova; 1. postavljanje zadatka i pohvala autoru; 2. rastavljanje postavljenog zadatka na sastavne dijelove; 3. utvrivanje istinitosti postavljenog zadatka potrebnim dokazima; 4. opovrgavanje protivnikog miljenja; 5. usporeivanje zadatka s onim to mu je slino u nekom drugom podruju; 6. primjeri radi objanjenja; 7. potvrivanje zadatka izrekama priznatih pisaca; 8. zakljuak s kratkim ponavljanjem dokazane misli i njezina primjena hring avarski okrugli ator, tabor hrizelefantinski (gr. chrysos zlato, elefas slon) izraen od zlata i bjelokosti; hrizelefantini grkorimske statue kod kojih su haljine bile izraene

hrizo-

568

humanizam ski akademski hudoestveni teatar; MHAT) znamenito moskovsko kazalite koje su 1897. utemeljili Konstantin Sergejevi Stanislavski (1863 1938) i Vladimir Ivanovi Njemirovi-Danenko (18581943) hugenoti (fr. huguenots) mn. u poetku podrugljiv, kasnije opi naziv za progonjene protestante (kalviniste) u Francuskoj i vicarskoj human (lat. homo ovjek, humanus) ovjean, ovjekoljubiv, plemenit, milosrdan humaniora (lat.) mn. lijepe vjetine i znanosti koje ovjeka ine ovjekom; osobito: studije klasine (grko-rimske) starine (od renesanse sredite izobrazbe i osnova svakog plemenitijeg odgoja duha i srca) humanist (lat. humanus ovjeji, ljudski; ovjean) 1. pristaa humanizma; 2. takoer: znalac, uitelj, profesor klasinih znanosti i knjievnosti humanistiki (lat. humanus ovjeji, ljudski; ovjean) v. klasini; humanistika gimnazija gimnazija u kojoj se ue grki i latinski jezik i koluje u klasinom duhu = klasina gimnazija-, humanistike studije v. humaniora humanitaran (lat. humanus, fr. humanitaire) ovjeji, ovjeanski, ljudski; ovjean, ovjekoljubiv, sklon pomaganju svojim blinjima humanitarizam (fr. humanitarisme) ureenje ljudskog drutva u duhu potivanja ljudskih prava humanitet (lat. humanitas) ljudskost, ovjenost, ono u ljudskoj prirodi to ini ovjeka ovjekom, ljudsko dostojanstvo; ovjekoljubivost, ljubav prema blinjem humanistika renesansno latinino pismo, nastalo u Firenci u 15. st. humanizam (lat. humanus ljudski, ovjeji; ovjean) 1. pokret u poetku novog vijeka koji je uzor ljudskog

od zlata, a goli dijelovi tijela od bjelokosti hrizo- (gr. chrysos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: zlato, zlatan, od zlata hrizoberil (gr. chrysos, beryllos) min. zelen, proziran i sjajan dragi kamen hrizograf (gr. chrysos, grafo piem) zlatopisac, znalac u hrizografiji hrizografija (gr. chrysos, grafo piem, crtam, slikam) vjetina pisanja ili slikanja zlatom hrizokracija (gr. chrysos, kratos jaina, vlada, vladavina) vladavina zlata, = plutokracija hrizolit (gr. chrysos, lithos kamen) min. "zlatni kamen", zelen dragi kamen, sastoji se od magnezijeve i silicijeve kiseline hrizomanija (gr. chrysos, mania pomama, ludilo, strast) udnja za zlatom hrizomorfan (gr. chrysomorfos zlatast) slian zlatu, kao zlato hrizopeja (gr. chrysos, poieo pravim) tobonja vjetina pravljenja zlata hrizorin (gr. chrysos) zlatu slina slitina od 2/3 bakra i 1/3 cinka hrizot (gr. chrysos) slitina (legura) slina zlatu hrizoterapija (gr. chrysos, therapeia lijeenje) med. lijeenje nekih oblika tuberkuloze plua preparatima zlata htonian (gr. chthonios, chthon gen. chtonos zemlja, tlo) koji pripada zemlji, zemaljski, podzemni; vrst, nepokretan; htonini bogovi starogrki bogovi podzemnog svijeta (Had, Demetra, Perzefona i dr.) hubertus kini ogrta, najee zelene boje (naziv po katolikom biskupu Hubertusu iz Liegea, umro 728.) hudba (tur. hutbe) molitva muslimana; propovijed hudoestvo (rus.) umjetnost; Hudoestveni teatar (krae umjesto Moskov-

humanizirati

569

Huroni humor (lat.) 1. vlaga, tekuina, sok humor (lat.) 2. prvobitno: vlanost u ljudskom tijelu od koje, prema shvaanju starih lijenika, zavisi dobro duevno i tjelesno stanje; otuda: vedro raspoloenje, duhovitost, ala; najvii oblik komike praene odreenom primjesom bola humoralan (lat. humoralis) sokovni, koji se tie (ili: potjee od) tjelesnih sokova; humoralna patologija med. v. humorizam humoreska (lat. humor) duhovita i aljiva pria, duhovit i aljiv prikaz humorist (lat. humor) pisac koji pie s humorom; v. humor 2. humoristian (lat. humor) koji ima u sebi humora, veseo, aljiv, duhovit humorizam (lat. humor tekuina, vlaga) ili humoralna patologija med. teorija koja smatra da bolesti dolaze od kvarenja tjelesnih sokova; supr. solidarna patologija humorizirati (lat. humor tekuina, vlaga) pisati s humorom, prikazivati s humorom; v. humor 2. humus (lat.) gornji sloj zemlje (nastao razgradnjom biljnih i ivotinjskih tijela), zemlja crnica; tamna organska tvar u tlu hunta (p. junta) drutvo, udruenje; odbor za voenje nekog politikog pokreta hur (tur.) velika torba s obje strane sedla hurda (tur.) iznutrica zaklanog ivineta hurdle-race it. hurdl-res (engl.) port. utrka s preponama hurija (ar.) naziv za ljepotice u muslimanskom raju s kojima e se vjernici, nakon smrti, u denetu zabavljati; pren. neobino lijepa ena, ljepotica hurikan (engl. hurricane, p. hurican) v. uragan Huroni mn. nekada mono indijansko pleme u Sjev. Americi koje je ivjelo

savrenstva vidio u ivotu i knjievnosti antikih (klasinih) naroda (predstavnici: Dante, Petrarca, Erazmo Roterdamski, Reuchlin, Maruli, esmiki i dr.); 2. fil. gnoseoloko nauavanje da je naa cjelokupna spoznaja, po svojim pobudama i po svom opsegu i ciljevima, uvijek samo ljudska i da se ne moe uzdignuti iznad ljudskog jer je i stvaraju i uvjetuju ljudske potrebe humanizirati (lat. humanisare) poovjeiti, poovjeivati, dati ljudski oblik i prirodu; nainiti ljudskim, uljuditi, uljudi vati Humboldtova struja hladna morska struja uz zapadnu obalu June Amerike (naziv po njem. znanstveniku Aleksandru Humboldtu, 17691859) humektacija (lat. humectatio) moenje, vlaenje, ovlaivanje humektancije (lat. humectantia) mn. med. sredstva za ovlaivanje, za osvjeavanje humer (njem. Hummer) jastog (morski rak) humermajoneza kuh. jastog serviran s majonezom humidan (lat. humidus) vlaan, mokar humidifikator (lat.) naprava koja isparivanjem vode vlai zrak u prostorijama s centralnim grijanjem humiditet (lat. humiditas) vlanost humifikacija (lat. humificatio) agr. pretvaranje u humus, truljenje biljnih i ivotinjskih tijela i njihovo pretvaranje u zemlju humilijati (lat) religijski pokorniki pokret u Lombardiji (12. st.), laika bratovtina humizacija (lat. humus zemlja crnica) agr. unoenje u zemljite gotovih humusnih tvari (nastalih razgradnjom biljnih i ivotinjskih ostataka) ili tvari iz kojih se one lako stvaraju: gnojidba zemljita stajskim gnojem, zaoravanje zelenila, uzgajanje trava na njivama i dr.

husar istono od Huronskog jezera, osobito u gornjoj Kanadi; Wyandoti husar (mad. huszar) lako naoruan maarski konjanik; konjanik husiti mn. sljedbenici i osvetnici ekog vjerskog reformatora Jana Husa (13691415) koji je ustao protiv pape i zloporaba kat. sveenstva zbog ega je bio spaljen na lomai hutor (rus.) poljoprivredno dobro sa stokom i gospodarstvom, poljski posjed

570

Hyde park hutahtl (njem. Hut, eir, Schachtel kutija) okrugla kona ili kartonska kutija za dranje eira Hutu (Bahutu) pripadnik Bantu naroda u Ruandi i Burundiju (oko 10 milijuna) hvarska kultura arheo. eneolitika kultura sa sreditem u Hvaru, obojena keramika Hyde park it. Hajd... (engl.) park i etalite u zapadnom dijelu Londona

I
I, i trinaesto slovo hrvatske latinice i. e. kratica za id est (lat.) to jest, tj. i. f. kratica za in fine (lat.) na kraju i. m. kratica za in margine (lat.) na rubu L m. kratica za in medio (lat.) u sredini i. q. kratica za idem quod it. idem kvod (lat.) isto to Iadera (Jader) antiko ime za Zadar iberciger (njem. Uberzieher) dugaak jesenski ili proljetni kaput ibercug (njem. Uberzug) prevlaka, prekrivalo; premaz Iberija (gr. Iberia, lat. Iberia) zemlja kojom tee Iber (danas Ebro), dakle stara Hispanija, tj. cijeli Pirinejski poluotok (panjolska i Portugal) ibidem (lat. ibidem) na istom mjestu, u istom djelu, na istoj stranici neke knjige; obino se pojavljuje, kao kratica, u znanstvenim djelima: ib. ili ibid Ibik (gr. Ibykos) starogrki lirski pjesnik iz VI. st. pr. n. e.; na putovanju radi natjecanja na istmijskim igrama ubili su ga razbojnici koje su kasnije razotkrili dralovi ("Ibikovi dralovi", poznata balada Friedricha Schillera) ibis (gr. ibis, lat. ibis) egipatska movarna ptica (veoma slina rodi) koju su stari Egipani oboavali kao simbol boga mudrosti i znanosti Tota iindija (tur. iindi) veernji sat koji dijeli vrijeme na polovice; trea po redu od pet dnevnih molitava kod muslimana, obavlja se naveer, po zalasku sunca id est (lat.) to jest idara (tur. idare) 1. izdravanje, egzistencija; opskrba; 2. dravna vlast ide (lat. idus) mn. u starorimskoj Mjeseevoj godini: dan punog Mjeseca; otuda u rimskom kalendaru: petnaesti dan u oujku, svibnju, srpnju i listopadu, a trinaesti u ostalim mjesecima; ovi dani bili su posveeni Jupiteru ideacija (gr. idea) fil. odnos konkretnog prema ideji, uzdizanje posebnog (pojedinanog) do opeg (trajnog); oblikovanje pojmova i predodaba, spoznavanje onoga to je bitno i utvrivanje toga to je spoznato u jednom odreenom pojmu ideal (gr. idea prauzrok, bie, lat. idealis) uzor, savrenstvo, slika savrenstva, najvii cilj, elja ije bi ostvarenje predstavljalo vrhunac sree; ono to je u potpunom skladu s idejom; predmet posebne elje, ljubavi, divljenja ili oboavanja idealan (gr. idea, lat. idealis) savren, uzoran, koji potpuno odgovara idealu, koji je za eljenje, uzvien, divan, za oboavanje; idealno lijep savreno lijep, koji odgovara svim uvjetima lijepoga; idealna vrijednost zamiljena, nestvarna vrijednost; idealno pravo prirodno pravo; idealni svijet nadosjetilni svijet; usp. materijalan, realan

idealist

572

identitgrafija ti, shvaanje da se realno moe izvesti iz idealnih principa; nauavanje da idealnom odgovara neto realno i da se realno izraava u idealnom; shvaanje prema kojem je realno nositelj i organ idealnog ideja (gr. eidos oblik, idea) misao, pojam, predodba, osnovna misao, zamisao, pomisao; pogled, stajalite; slika koju si duh stvara o nekoj stvari; teorijski ili praktini cilj koji je ovjeku stalno pred oima, misao vodilja; dosjetka; praslika, slika, tip; osnovni nacrt, plan, skica; prauzrok stvari (u Platonovoj filozofiji), logika pretpostavka, hipoteza; sanjarija, matanje; u obinom govoru: neto vrlo malo, malice; asocijacija ideja v. asocijacija idejan (gr. idea) koji postoji samo kao ideja, misaon, pojmovan, zamiljen, koji postoji samo u mislima; nerealan, nestvaran idem (lat.) isti, isto; idem per idem (lat.) log. isto istim (dokazivati, definirati ili pojmovno odreivati), pogreka u dokazivanju ili pojmovnoj odredbi (definiciji) koja se svodi na neto to sadri u sebi znaenje onoga to se treba dokazati (odrediti) idemist (lat. idem est isto je) onaj koji sve odobrava, koji na sve kae: da! identian (fr. identique, tal. identico) istovjetan, jedan i isti, potpuno isti, koji ima isto znaenje identinost v. identitet identificiranje (lat. identitas istovjetnost, facere uiniti) v. identifikacija identificiranje (lat. identitas, facere) v. identifikacija identificirati (lat. identitas istovjetnost, lat. facere) poistovjetiti, poistovjeivati, utvrditi (ili: utvrivati) istovjetnost; smatrati istim identigrafija (lat. identitas istovjetnost, gr. grafia) istovjetnost pisma

idealist (gr. idea) fil. pristaa idealizma; sanjar, zanesenjak, ovjek koji tei za savrenim, idealnim; usp. realist, materijalist idealisti (gr. idea) sanjariti, matati, udjeti za im kao za krajnjim ciljem svojih elja, arko eljeti idealistiki (gr. idea) koji se tie idealizma, koji je u vezi s idealizmom, koji ima svojstva idealizma idealitet (gr. idea, lat. idealis) postojanje kao ideja ih predodba (za razliku od realiteta, tj. postojanja u stvarnosti, u prostoru i u vremenu) idealizam (gr. idea) fil. realizmu i materijalizmu suprotan pogled na svijet prema kojem je vanjski svijet samo predodba subjekta koji opaa, ak je i tvar samo oblik u kojem duh dolazi do izraaja; apstraktni idealizam platonska predodba o samostalnom i neovisnom postojanju prapojmova, zakona: spoznaja stvarnosti jest spoznaja zakona stvari te je zakon stvarnost, a pojedine stvari su prolazne; praktini idealizam usmjeravanje volje prema idealnom, tenja da se u ivotu ostvari ono to se smatra idealnim, savrenim; objektivni ili konkretni idealizam idealizam prema kojem pojmovi razuma postoje u samoj stvarnosti (Hegel); subjektivni idealizam idealizam prema kojem je vanjski svijet samo predodba, a stvarno postoji samo promatra; usp. materijalizam, realizam idealizirati (gr. idea, fr. idealiser) davati emu obiljeje ideala, neto nesavreno u mislima oslobaati njegovih nesavrenstava, izjednaivati neto s idealom, uljepati, uljepavati, prikazivati neto uzvienijim i savrenijim nego to je idealrealizam fil. shvaanje prema kojem je ono to je idealno istodobno i realno, idealitet i realitet su korela-

identist identist (lat. identitas istovjetnost, jednakost) fil. pristaa filozofije identiteta identitet (lat. identitas) istovjetnost; zakon identiteta (lat. principium identitatis) log. svaki pojam, svaki predmet jest ono to jest, znai ono to znai (A = A, ita se: A je A); filozofija ili sustav identiteta filozofski smjer koji smatra da tvar i duh, tjelesno i duevno, subjekt i objekt, miljenje i bie nisu dvije naelno razliite stvari, nego identine (istovjetne), samo dva razliita naina pojavljivanja i shvaanja jedne jedinstvene supstance (Spinoza, Scheling, Fechner i dr.); identificiranje ideograf (gr. idea predodba, grafo piem) v. ideogram ideografija (gr. idea predodba, grafia) pismo u kojem pojedini znak oznauje pojedini pojam, pojmovno pismo (npr. kinesko) ideografika (gr. idea predodba, grafo) vjetina pisanja znacima koji oznauju pojmove, pisanje ideografima; usp. pasigrafija ideogram (gr. idea predodba, gramma znak, slovo) znak ili slika koja simbolizira predodbu neke stvari bez izraavanja njezinog imena, npr. kineska slova; znak za biljeenje pojma, pojmovni znak ideokracija (gr. idea predodba, krateo jak sam, vladam) vladavina razumnih pojmova, vladavina ideja ideokratizam (gr. idea predodba, krateo jak sam, vladam) vladavina razuma, tenja da se sve uredi prema razumnim pojmovima ideolog (gr. idea predodba, logos) predstavnik ideologije neke drutvene skupine; mislilac, teoretiar; sanjar, zanesenjak, onaj koji se zanosi idejama i vjerom u njih ideologija (gr. idea, logia) fil. znanost o pojmovima, o idejama, o osnovama

573

idioelektrian spoznaje, metafizika; nauavanje o psihikim funkcijama i tvorevinama, o nastanku i razvoju miljenja; miljenje, misli koje ine jednu idejnu cjelinu ideoloki (gr. idea, logikos) koji je u vezi s ideologijom; mislilaki, teorijski, sanjarski, zanesenjaki ideomotoran (gr. idea, lat. motus kretanje, pokret) psih. koji se odnosi na automatske miine pokrete koji nastaju zbog potpune obuzetosti svijesti jednom predodbom te su u vezi s modanim sreditima koja kontroliraju takve pokrete ideoplastian (gr. idea, plasso uobliavam) ideoplastina umjetnost umjetnost na koju utjeu ideje, koja stvara pod utjecajem ideja ili prikazuje ideje; supr. fizioplastian idila (gr. eidyllion sliica) poet. pjesnika vrsta koja prikazuje i slika prirodan, zadovoljan i spokojan ivot ljudi u prirodi, osobito pastira, seljaka i ribara: osobito je bila omiljena kod starih Grka (Teokrit) i Rimljana (Vergilije); bukolska pjesma idilian (gr. eidyllion) pastirski, jednostavan, prirodan, bezazlen i njean, seoski, koji ima karakter zadovoljnog i spokojnog ivota u prirodi idio- (gr. idios svojstven pojedincu, pojedinaan) predmetak u sloenicama sa znaenjem: samo-, pojedinano, ono to pripada pojedincu; svojstven, osoban, odvojen, razliit idiobiologija (gr. idios, bios ivot, logia znanost) dio biologije koji prouava pojedina iva bia idioblast (gr. idios, blaste klica) bot. pojedinana, individualna biljna stanica razliite prirode ili sadraja od okolnoga tkiva idioelektrian (gr. idios, elektron jantar) fiz. koji je trljanjem sam od sebe postao elektrian

idioginian idioginian (gr. idios, gyne ena) bot. raznospolan, jednodoman idioginija (gr. idios, gyne ena) bot. spolna odvojenost idiognomik (gr. idios, gnomon poznavatelj) ovjek koji ima vlastite poglede i vlastita stajalita idiograf (gr. idios, grafo piem) vlastiti rukopis, vlastoruan potpis idiografski (gr. idios, grafo piem) vlastoruan; koji prikazuje ili opisuje ono to je individualno, ono to se dogodi samo jednom i to se vie nikada nee ponoviti; supr. nomotetiki idiohiron (gr. idios, cheir ruka) v. idiograf idiokratian (gr. idios, kerannymi mijeam, krasis) tjelesno osebujan, osebujne tjelesne grae idiokraza (gr. idios, kerannymi mijeam, krasis) osobitost prirode jednog ljudskog ili ivotinjskog tijela idiokromatski (gr. idios, chroma boja) koji ima svoju vlastitu boju; idiokro' matske rude min. rude kod kojih je boja bitno svojstvo njihove tvari i koje ne mogu nikada biti bezbojne idioktonija (gr. idios, kteino ubijem) samoubojstvo idiolatrija (gr. idios, Iatreia oboavanje) potovanje (ili: oboavanje) samog sebe idiom (gr. idioma) 1. posebna osobina, osobitost, osebujnost: 2. filol. osobitost jezika, narodni jezik, narjeje, dijalekt, nain govora, svaki osobit i samostalan govor uope idiomatografija (gr. idioma, grafia) v. idiomatologija idiomatologija (gr. idioma osobitost, logia) filol. znanost o osobitostima jezika, znanost o narjejima; idiomatografija idiomatski (gr. idioma osobitost) filol. koji je svojstven nekom narjeju ili

574

idiosinkrazija govoru, koji posebno odlikuje neko narjeje ili govor idiomutacija (gr. idios, lat. mutatio promjena) biol. nasljedna promjena kod ivih bia koja se javlja zbog promjene jednog nasljednog initelja idiopatian (gr. idios, pathos bol) med. koji dolazi neposredno kao posljedica uzroka bolesti; fil. idiopatini osjeaji osjeaji koja se odnose na sebe samog, na vlastito ja idiopatija (gr. idios, pathos bol) lokalna bolest jednog dijela tijela, bez ikakvog utjecaja na ostale dijelove idioplazma (gr. idios, plasma troverina) biol. dio osnovne supstance ivotinjskih i biljnih stanica, tzv. plazme iz koje se stvara odreeno ivo bie (supr. stereoplazma, tj. opa stvaralaka plazma) idioritam (gr. idios, rhytmos sklad, oblik) samostan u kojem je doputeno da svaki redovnik ima osobnu imovinu, da sam za sebe ivi, hrani se i odijeva; prvi put su se javili u Svetoj Gori, osobito u XIV. i XV. st., meu njima i Hilendar idiosinkratian (gr. idiosynkrasia) koji se tie idiosinkrazije, koji je u vezi s idiosinkrazijom, koji potjee od idiosinkrazije; svojstven; usp. idiosinkrazija idiosinkrazija (gr. idios, syn- s, krasis mjeavina, mijeanje tjelesnih sokova) 1. med. osobina nekih ljudi da na odreene podraaje odgovaraju jae nego to je normalno, uroena preosjetljivost prema nekim stvarima, osobito odvratnost prema nekim jelima (jagodama, rakovima), lijekovima (aspirinu, jodu, kininu), mirisima i ivotinjama, ili naklonost prema odvratnim mirisima; 2. temperament (ili: duevno ustrojstvo, nain miljenja) svojstven nekom pojedin-

idiosomnambulizam cu; 3. nain izraavanja svojstven nekom pojedincu idiosomnambulizam (gr. idios, lat. somnum san, ambulare etati) somnambulizam koji je nastao bez utjecaja hipnotizera idiospastian (gr. idios, spasmos gr) med. koji pati od gra u samo jednom dijelu tijela, koji dolazi od takvog gra idiospazam (gr. idios, spasmos gr) med. gr koji se pojavio u samo jednom jedinom dijelu tijela idiot (gr. idiotes) duevno zaostao ovjek, slaboumnik, priglup ovjek idiotian (gr. idiotikos) blesav, slabouman, duhovno ogranien idiotizam (gr. idiotes) med. blesavost, slaboumnost: filol. osobitost nekog narjeja, dijalektalni rjenik; usp. idiom idiotrof (gr. idios, trofos hranitelj) udak u pogledu hrane i naina prehrane idiotski (gr. idiotes) glup, besmislen idol (gr. eidolon, lat. idolum slika) predmet slijepog oboavanja i potovanja; opsjena, varka, natprirodno bie: fil. ljudska predrasuda koja smeta pravoj spoznaji istine (Francis Bacon) idolatrija (gr. eidolon, Iatreia oboavanje) oboavanje idola, idolopoklonstvo idologija (gr. eidolon, logia) znanost o slikama; fenomenologija idolopeja (gr. eidolon, poieo pravim) pravljenje idola Ifigenija (gr. Ifigeneia) mit. ki kralja Agamemnona i Klitemnestre; Agamemnon ju je htio rtvovati boici Artemidi, ali je ona odnese na Tauridu i uini svojom sveenicom; na Tauridi spasi svog brata Oresta i pobjegne s njim i Artemidinim kipom u Atiku gdje je umrla kao sveenica; u svjetskoj umjetnosti i knjievnosti

575

ignorancija tema mnogih obrada; Eshil, Sofoklo, Euripid, Raine, Goethe; Gluckova opera iijur (ma. ifju mlad) mladi ifri (tur.) zao div, demon; pren. veoma ljut, bijesan ovjek igalo (gr. aigialos) morska obala, al igni et fero (lat.) ognjem i maem ignicija (lat. ignitio) izgaranje u vapno i pepeo, pretvaranje u vapno; usijanost, usijavanje igniferan (lat. ignifer) vatronosan, koji prenosi vatru, vatren ignipunkcija med. v. ignipunktura ignipunktura (lat. ignis oganj, vatra, punctura bodenje, ubod) med. zabadanje usijanih igala u bolesne dijelove tijela (npr. kod lijeenja ireva); ignipunkcija ignis (lat.) vatra, oganj; ignis Antonii (lat.) med. crveni vjetar (nazvan po sv. Antunu); ignis persicus it. ignis persikus (lat.) med. perzijska vatra, vrsta opasnog ira; ignis fatuus (lat.) varljiva svjetlost, svjetlost lutalica ignis et aquae interdictio it. ignis et akve interdikcio (lat.) formula osude na progonstvo kod Rimljana: zabrana upotrebljavanja vatre i vode ignispicij (lat. ignis vatra, spectio gledanje, ignispicium) proricanje (ili: vraanje) po nainu gorenja vatre ignoramus et ignoramibus (lat.) fil. glasovita izreka njem. fiziologa Dubois-Reymonda (18181896): "Ne znamo, a neemo nikada ni znati, "tj. nikada neemo moi prekoraiti ljudskom duhu postavljene granice spoznaje prirode; ovome nasuprot postavio je njem. prirodnjak E. Heckel lozinku: impavidi progrediamur (lat.) "Poimo bez oklijevanja naprijed!" ignorancija (lat. ignorantia) neznanje; ignorancija juri ili legis (lat.) nepoznavanje prava ili zakona; ignorantia supina it. ignorancija supina (lat.) hotimino neznanje; ignorantia facti

ignorant it. ignorancija fakti (lat.) nepoznavanje injenice ili dogaaja ignorant (lat. ignorans) neznalica; onaj koji se pravi da ne zna, onaj koji prelazi preko nekoga ili neega kao da i ne postoji ignorantan (lat. ignorans) neuk, koji ne zna, koji je bez znanja ignorirati (lat. ignorare) ne znati, ne htjeti znati za to, praviti se da ne znam za koga ili za to, prelaziti preko ega kao da i ne postoji ignoscibilan (lat. ignoscibilis) oprostiv; ignoti nulla cupido it. ignoti nula kupido (lat.) posl. znano voljeno, neznano nevoljeno iguana (p. iguana, lat. iguana tuberculata) zool. v. leguan iguman (gr. egeomai predvoditi, rukovoditi, egumenos) starjeina pravoslavnog manastira, opat; igumanija nadstojnica enskog manastira ih-form (njem. ich ja, isp. forma) pripovijedanje ili pisanje u prvom govornom licu; suprot, er-form ihneumon (gr. ichneumon) zool. faraonski takor, mala i krvolona ivotinja iz porodice cibetki (lat. viveridae), ivi u junoj Europi i Egiptu; stari Egipani su ga oboavali ihnognomika (gr. ichnos trag, gnome spoznaja) vjetina ulaenja u trag, vjetina pronalaenja traga ihnograf (gr. ichnos trag, grafo piem) onaj koji crta plan ih nacrt, crta plana ili nacrta ihnografija (gr. ichnos trag, grafo piem, opisujem) opisivanje traga; nacrt, plan graevine ihor (gr.) 1. mit. krv starogrih bogova, tj. krvi slina tekuina to tee u ilama bogova; 2. voda u krvi, krvna sirutka; 3. med. krvavo-vodnjikava izluevina upaljenih ireva ihti- (gr. ichthys) predmetak u sloenicama sa znaenjem: riba, riblji

576

ihtiotipoliti ihtiodonti (gr. ichthys, odus, odontos zub) mn. geol. okamenjeni riblji zubi ihtiofagi (gr. ichthyo-fagoi) mn. riboderi, ribojedi; ljudi koji se hrane samo ribom (kao npr. neka divlja plemena u Africi i na obalama Arabije i Crvenog mora) ihtiofagija (gr. ichthyo-fagia) hranidba ribom; usp. ihtiofagi ihtiografija (gr. ichthys, grafia) opisivanje riba ihtioidan (gr. ichyo-eidos) slian ribi, kao riba, u obliku ribe ihtiokola (gr. ichthys, kolla ljepilo) riblje ljepilo, morunin mjehur od kojega se pravi ljepilo ihtiol (gr. ichthys, lat. oleum ulje) med. mineralno ulje koje sadri fosilne ostatke riba (gusta bistra tekuina neugodna mirisa i okusa, upotrebljava se za lijeenje konih bolesti) ihtiolit (gr. ichthys, lythos kamen) min. riblji kamen ihtiolog (gr. ichthys, logos) poznavatelj riba, prouavatelj riba ihtiologija (gr. ichthys, logia) znanost koja se bavi prouavanjem riba ihtiomantija (gr. ichthys, manteia proricanje) proricanje po utrobi riba ihtiomorf (gr. ichthys, morfe oblik) slika ribe; otisak ribe; riblji kamen ihtiomorfan (gr. ichthys, morfe oblik) ribast, u obliku ribe, slian ribi, kao riba, ribolik ihtiomorfit (gr. ichthys, morfe oblik) v. ihtiomorf ihtiosaur (gr. ichthys, sauros guter) riba-guter, pretpotopna ivotinjska vrsta iz jurskog razdoblja, sredina izmeu ribe i gutera ihtioteologija (gr. ichthys, Theos Bog, logia) dokaz za postojanje Boga na osnovi toga to postoje ribe ihtiotipoliti (gr. ichthys, typos otisak, lithos kamen) mn. riblji otisci u kamenu

ihtiotomija ihtiotomija (gr. ichthys, temno reem) anatomija riba ihtioza (gr. ichthys) med. vrsta kone bolesti: krljutica, tj. suenje i perutanje koe ihtiti (gr. ichthys, -ites) mn. riblje okamine ijatrarhija (gr. iatros lijenik, archo vladam) vladavina lijenika, lijenika sila ijatreuza (gr. iatreuo lijenik sam, lijeim) v. ij atrij a ijatreuziologija (gr. iatreuo lijeim, logia) med. znanost o lijeenju bolesti ijatrian (gr. iatrikos) lijeniki, koji se tie lijenika ijatrija (gr. iatreia lijeenje) znanost o lijeenju bolesti; ijatreuza ijatro- (gr. iatros) predmetak u sloenicama sa znaenjem: lijenik, lijeniki ijatrofiziar (gr. iatros, fysikos) onaj koji prouava prirodu s lijenikog stajalita ijatrofizika (gr. iatros, fysis priroda) znanost o prirodi s lijenikog stajalita ijatrognomika (gr. iatros, gnome spoznaja; oznaka, obiljeje) znanost o raspoznavanju i utvrivanju vrsta bolesti; dijagnostika ijatrologija (gr. iatros, logia) znanost o vjetini lijeenja ijatromantija (gr. iatros, manteia proricanje) lijeniko proricanje, gatanje ijatromatematiar (gr. iatros, mathematikos) pristaa lijenike kole (17. st.) koja funkcije ljudskog tijela nastoji objasniti mehanikim zbivanjima; ijatromehaniar ijatromatematika (gr. iatros, mathema) primjena matematiko-mehanikih naela u medicini; ijatromehanika ijatromehaniar (gr. iatros, mechanikos) v. ijatromatematiar

577

ikonoborci ijatromehanika (gr. iatros, mechane sprava) v. ijatromatematika ijatrosofist (gr. iatros, sofistes mudrac, filozof) lijenik koji voli filozofirati, lijenik-filozof ijatro tehnika (gr. iatros, techne) vjetina lijeenja (osobito rana) Ikar (gr. Ikaros) mit. sin Dedalov; spasio se s ocem iz ropstva na Kreti pomou krila napravljenih od voska, ali, budui da se u letu odvie pribliio Suncu, krila su mu se otopila i on je pao u more; prema njemu je jugoist. dio Egejskog mora nazvan Ikarsko more ikarija (gr. Ikaros) u cirkusu: akrobatska toka u kojoj glavni artist leei na leima baca uvis djecu i opet ih doekuje u ruke (kao lopte); ikarske igre ikarijci (gr. Ikaros Ikar) udruenje francuskih socijalista koji su zagovarali naela to ih je fr. odvjetnik Etienne Cabet (17881856) izloio u svom djelu "Voyage en Icarie" ("Putovanje u Ikariju"); 1894. doselili su se u Ameriku radi osnivanja komunistike opine; ikarcima su se nazvali prema Ikaru, usporeujui visinu svoje zamisli s hrabrim Ikarovim letom ikarski komunisti v. ikarijci Ike it. Ajk (engl.) popularni nadimak Dvvighta Eisenhovvera (biveg predsjednika SAD-a) ikebana (jap. ikebana ivi cvjetovi) japanski nain araniranja cvijea, temelji se religioznim predodbama i simbolinom "govoru cvijea" ikona (gr. eikon slika, lat. icon) svetaka slika u bizantskom stilu ikono- (gr. eikon) predmetak u sloenicama sa znaenjem: slika, slikarstvo ikonoborci (gr. eikon, rus. borci) sljedba u Ruskoj pravoslavnoj crkvi koja

ikonoduli je vodila borbu protiv ikona i molila se Bogu pod vedrim nebom ikonoduli (gr. eikon, dulos rob) mn. tovatelji ikona, oboavatelji ikona i slika u crkvi ikonodulija (gr. eikon, dulia ropstvo) tovanje ikona, oboavanje ikona ikonografija (gr. eikon, grafia) opisivanje, poznavanje slika i kipova, osobito onih iz starog vijeka ikonografski (gr. eikon, grafo) koji se odnosi na izradbu (ili: opis, poznavanje) slika i kipova, koji je u vezi s izradbom, opisivanjem, poznavanjem slika i kipova ikonoklast (gr. eikon, klao lomim, razbijem) ikonoborac, protivnik ikona i slika u crkvi ikonoklastija (gr. eikon, klao lomim, razbijem) ikonoborstvo, protivljenje tovanju ikona i slika u crkvi ikonoklazma (gr. eikon, klasma odlomak, dio) v. ikonoklastija ikonolatar (gr. eikon, latreo oboavam) oboavatelj ikona i slika ikonolatrija (gr. eikon, Iatreia oboavanje) tovanje (ili: oboavanje) slika i ikona ikonolog (gr. eikon, logos) onaj koji prouava simbolino i alegorino znaenje ikona, poznavatelj ikona ikonologija (gr. eikon, logia) poznavanje ikona kao simbola, prouavanje simbolinih slika i starih spomenika ikonomahija (gr. eikon, machia borba) borba protiv ikona, borba protiv tovanja i oboavanja slika sa svetakim likovima, ikonoborstvo ikonomanija (gr. eikon, mania pomama, ludilo) pretjerano i ludo tovanje slika sa svetakim likovima ikonometar (gr. eikon, metron) u fotografiji: zrcalu slina naprava kod fot. aparata koja predmet snimanja pokazuje u veoma smanjenom obliku

578

ilata i pomae da aparat pri snimanju bude u pravilnom poloaju ikonostas (gr. eikon, istemi stavim, postavim) u pravoslav. crkvi: pregrada izmeu oltara i ostalog dijela crkve, ukraena ikonama po posebnom i utvrenom rasporedu) ikozaedar (gr. eikosi dvadeset, edra osnova) min. tijelo omeeno s 20 istostraniniih trokuta ikozandrija (gr. eikosi dvadeset, aner ovjek, mu) mn. bot. biljke iji cvjetovi imaju 20 i vie slobodnih pranika (XII. klasa u Linneovom sustavu biljaka) ikozitetraedar (gr. eikosi dvadeset, tetra etiri, edra osnova) min. tijelo omeeno s 24 ravne plohe; leucitoedar ikseutika (gr. ixeuo hvatam ptice na ljepilo, ixos imela) hvatanje ptica na ljepilo iksija (gr. ixia) proirenje vena Iksion (gr.) mit. kralj Lapita u Tesaliji; zaelio je ljubav boice Here te je za kaznu rukama i nogama prikovan za veliki zapaljeni kota koji se neprestano vrti iksografija fotografiranje rengenskim zrakama (x-zrakama); rengenografija ikterian (gr. ikteros) med. onaj koji boluje od utice ikterus (gr. ikteros) med. utica iktus (lat. icere pogoditi: ictus) udar, ubod, hitac, otkucaj, mlaz; glaz. takt; metr. jae naglaavanje pojedinih slogova u stihu, arza, naglasak, dizanje glasa; ictus arteriarum it. iktus arterijarum (lat.) med. kucanje bila, otkucaj bila il- (lat.) predmetak u lat. rijeima koje poinju sa "1" = in ilakrimacija (lat. illacrimare, illacrimatio) med. izljev suza, suzenje ilata (lat. inferre unijeti, illatum) mn. ono to je uneseno u kuu, miraz; vrijednosti koje se unose u posao pri

ilativan osnivanju nekog poduzea i si., a koje se ne sastoje od gotovog novca, npr. strojevi, zgrade, zemljite itd. ilativan (lat. illativus) zakljuni, zakljuan; ilativne reenice gram. posljedine reenice ilegalac (lat. illegalis) onaj koji radi ilegalno ilegalan (lat. illegalis) protuzakonit, nezakonit ilegalnost (fr. illegalite) nezakonitost, protuzakonitost ilegitiman (lat. illegitimus) nezakonit, roen u nezakonitom braku, izvanbraan; nepravedan, nedoputen ilegitimitet (lat. illegitimitas) nezakonitost, protuzakonitost; podrijetlo iz nezakonitog braka, izvanvanbranost ileian (gr. eilein vijugati se) anat. koji pripada tankom crijevu ili donjem dijelu zdjeline kosti ileitis (gr. eilein vijugati se) med. upala tankog crijeva, ileuma ileum (gr. ile, lat. ileum) zool. tanko crijevo, donja polovica tankog crijeva; donji dio zdjeline kosti (lat. os ilium, os ilei) ileus (gr. eilein zbiti, stisnuti, eileos) med. zapletaj crijeva; v. mizerere Iliaeos intra muros peecatur et extra it. Ilijakos intra muros pekatur et ekstra (lat.) grijei se unutar trojanskih zidova i izvan njih (Vergilije); pren. krivi su jedni i drugi iliberalan (lat. illiberalis) nedareljiv, krt; nazadan, neslobodouman iliberalitet (lat. iliberalitas) neslobodoumlje; nedareljivost, krtost iliberalizam (lat. illiberalis) nazadnost, neslobodoumnost; supr. liberalizam ilicija (lat. illitio) med. trljanje uljem ili mau ilicite (lat. illicite) prav. nedoputeno; res illicita (lat.) nedoputena radnja ilida (tur. ylyda) tophce, ljekovito kupalite Ilij (gr. Ilion) v. Troja

579

iluminiran Ilijada (gr. Ilias) veliki herojski spjev u 24 pjevanja koji se pripisuje Homeru, opjevava jednu epizodu iz Trojanskog rata (Ahilovu srdbu zbog uvrede koju mu je nanio Agamemnon i njegovu osvetu nad trojanskim junakom Hektorom koji mu je ubio najboljeg prijatelja Patrokla) ilikvidan (lat. illiquidus) nejasan, mutan, nerazumljiv, sumnjiv, npr. neki raun; trg. nesposoban za plaanje svojih obveza ilikviditet (lat. iliquiditas) nejasnost, nerazumljivost, odnos koji nije raien; nesposobnost plaanja obveza ilingus (gr. ilingos) med. vrtoglavica, nesvjestica ilinirati (lat. linere, Illinere) med. trljati uljem ili mau iliterata (lat. illitterata) mn. tonski spojevi koji se ne mogu biljeiti slovima, npr. umovi, uzdasi itd. ilmihaber (tur.) potvrda da netko nije u braku iloza (gr. illosis) med. razrokost iltifa (tur. irtifa) utvrivanje tonog vremena posebnom napravom za mjerenje visine sunca iludirati (lat. ludere, illudere) zbijati alu, rugati se, ismijavati, vui nekoga za nos; izbjegavati, izigravati (npr. zakonske propise); zavaravati, varati iluminacija (lat. illuminatio) sveano osvjetljavanje; ukraavanje nekog crtea, bakroreza ili otiska u kamenu; iznenadno nadahnue, inspiracija iluminat (lat. illuminatus) prosvijeen ovjek, naobraen ovjek iluminator (lat. illuminator) stakleno okno na brodu ili svemirskoj letjelici iluminiran (lat. illuminatus) sveano osvijetljen; prosvijeen; izraen u ivim bojama

iluminirati iluminirati (lat. lumen svjetlost, illuminare) osvijetliti, osvjetljavati; osobito: osvijetliti sveano, radi ukrasa; pomou boja dati neemu ivost; nadahnuti ilustracija (lat. illustratio) objanjenje, tumaenje teksta; crte kao dopuna ili kao ukras teksta u asopisu ili knjizi; ilustrirani list, asopis sa slikama, list sa slikama ilustrativan (lat. illustrativus) koji objanjava, koji slui kao objanjenje ilustrator (lat. illustratos) crta ilustracija u nekom tekstu; objanjava, tuma ilustriran (lat. illustrare, fr. illustre) koji je, pored teksta, slikovno dopunjen i ukraen, npr. list, asopis, knjiga ilustrirati (lat. illustrare) objasniti, objanjavati, pokazati (ili: pokazivati) u pravom svjetlu, osvijetliti; dopuniti i ukrasiti neki tekst slikama (novine, asopise, knjige) ilustrisimus (lat. illustrissimus) najsjajniji, najuzvieniji, najslavniji; kao oslovljavanje: presvijetli, preuzvieni ilutacija (lat. lutum, illutatio) med. lijeenje stavljanjem neke smjese, kae ili ljekovitog blata na bolesni dio tijela ilutirati (lat. illutare) med. premazivati kaom, stavljati kau ili ljekovito blato na bolesno mjesto iluzija (lat. illusio) osjetilna varka, varka pri kojoj se zapaa neki predmet drukije nego to je u stvarnosti; vrste iluzija: a) iluzija zbog nepanje, b) iluzija zbog afekta, osobito straha (npr. kad nou u umi umjesto panja vidimo ovjeka), c) iluzija bez afekta, tj. one koje ne moraju nestati ni pri budnoj panji iluzionist (lat. illusio) maioniar, onaj koji izaziva iluzije kod drugih, opsjenar

580

imanencija iluzionizam (lat. illusio) filozofski smjer koji smatra da su istina, ljepota i moralnost samo iluzija (varka) iluzoran (lat. illusorius) varljiv, neostvariv, prazan, koji postoji samo u mati, opsjenarski; iluzoran ugovor ugovor koji se ne moe ostvariti iljuin tip zrakoplova (naziv po ruskom konstruktoru Sergeju Vladimiroviu Iljuinu, rod. 1894.) im- (lat.) lat. predmetak u rijeima koje poinju usnenim suglasnikom, = -in imaginabilan (lat. imaginabilis) zamisliv, koji se moe zamisliti, mogu, vjerojatan imaginacija (lat. imaginatio) zamisao, umiljaj; mata; mo zamiljanja, mata, fantazija, zamiljena stvar, stvar koja ne postoji imaginaran (lat. imaginarius) zamiljen, izmiljen, nestvaran, koji postoji samo u mati; imaginarna veliina mat. zamiljena veliina imaginativan (lat. imaginativus) koji ima sposobnost zamiljanja, matanja; koji potjee iz mate, koji je u vezi s matom; koji je pun mate, koji ima jaku matu imago (lat.) slika; lik: zool. naziv za posljednju fazu u probrazbi insekata imam (ar. amma, imam) gospodar, vladar; osobito: bivi gospodar i vladar Jemena u Arabiji; vladar Maskata u Perzijskom zaljevu; dvanaest imama od Iraka potomci Alije ija je vlast u Medini postojala pored kalifata; turski sveenik i znanstvenik, osobito: poznavatelj Kur'ana, glavni hoda neke damije; imam-efendi sveenikhoda u dvorcu imamat (ar.) zvanje i djelokrug starjeine damije; drava jednog imama imanencija (lat. immanentia) postojanje u, nalaenje u, ostajanje u, bitno pripadanje neemu; filozofija imanencije filozofski smjer koji se ogra-

imanentan niava na spoznaje u granicama iskustva i svijesti, koji smatra, dakle, da ne postoji neka stvarnost koja bi bila nezavisna od svijesti imanentan (lat. immanens) unutranji, koji ostaje unutra, bitan, neodvojiv; fil. imanentna metoda metoda koja se odreuje samim predmetom istraivanja; imanentna kritika kritika koja jednu misao ili sustav misli procjenjuje s njihovih vlastitih pretpostavki; u teoriji spoznaje: koji ostaje u granicama mogueg iskustva (Kant), ili u granicama svijesti (Fichte; prema Spinozi, Bog je imanentni uzrok svijeta, dakle sam svijet (Deus sive natura Bog ili priroda); supr. transcendentan imanentnost (lat. immanentia) fil. v. imanencija imarinirati (lat. in, marinus morski) v. marinirati imaterijalan (lat. immaterialis) netjelesan, duhovni; imaterijalna dobra proizvodi duhovnog rada, duhovno vlasnitvo imaterijalist (lat. immaterialis) fil. pristaa imaterijalizma; onaj koji smatra ili tvrdi da je dua bestjelesna; supr. materijalist imaterijalizam (lat. immaterialis) fil. smjer koji porie stvarnost materije tvrdei daje sve to postoji duh (Platon); nauavanje da je dua bestjelesna; spiritualizam (supr. materijalizam) imatrikulacija (lat. immatriculatio) upis, upisivanje u matrikulu neke ustanove, osobito sveuilita, stupanje u red studenata imatrikulirati (lat. immatriculare) upisati u matrikulu, uvesti u popis; osobito: upisati za redovitog studenta sveuilita; supr. eksmatrikulirati imbecil (lat. imbecillus) onaj koji je tjelesno ili duevno slab, duhovno zaostao ovjek, slaboumnik, glupan

581

imerzija imbecilan (lat. imbecillus) tjelesno ili duevno slab, duhovno zaostao, slabouman, blesav, glup imbecilitet (lat. imbecillitas) slaboumnost, duhovna zaostalost, blesavost imbibicija (lat. imbibitio) usisavanje, upijanje, vlaenje, namakanje imbibirati (lat. bibere piti, imbibere) upijati, usisavati, upiti, usisati; u slikarstvu: vlaiti, navlaiti, namakati, natapati imborzirati (tal. imborsare) trg. primiti novac, naplatiti imbroglio it. imbroljo (tal.) glaz. zaplet u akcentima, istodobno spajanje razliitih ritmova i melodija imedijatan (lat. immediatus) neposredan; trenutaan, koji se odmah dogaa ili obavlja; imedijatna molba prav. neposredna molba ili predstavka koja obilazi sve nie vlasti i predaje se neposredno najvioj vlasti, vladaru; imedijatni grad grad koji zavisi samo od najvie vlasti, slobodni grad imedijativan (lat. immediativus) koji radi bez posredovanja, koji neposredno oznaava ili kazuje to, npr. glagol koji bez dodavanja imenice obuhvaa pojam radnje: boriti se, ii itd. imergeti (lat. immergere uroniti) mn. pristae ponovnog krtenja, tj. krtenja odraslih; anabaptisti, menoniti imerzija (lat. immersio) moenje, namakanje, uronjavanje: astr. ulazak jednog nebeskog tijela u sjenu drugog nebeskog tijela, zaklanjanje jednog nebeskog tijela drugim nebeskim tijelom; zamraivanje jedne zvijezde Sunevim zrakama; opt. kad se, radi dobivanja to boljih likova pod mikroskopom, umjesto zraka izmeu donje povrine najdonje lee u objektivu i stakla koje pokriva predmet, pri najveim poveanjima uporabi kakva tekuina; homogena imerzija imerzija

imigracija

582

impanacija za rat; imobilizacijski zavoj med. zavoj koji onemoguava micanje nekog dijela tijela (od gipsa, vodenog stakla itd.) imobilijaran (lat. immobiliaris) nekretninski, sastavljen od nekretnina; imobilijarna egzekucija egzekucija koja se vri na nekretninama; imobijarna imovina nekretnina; imobilijarni kredit zajam na nekretnine; imobilijarna masa masa koja se sastoji od nekretnina imobilije (lat. immobilia sc. bona) mn. nekretnine imobilitet (lat. immobilitas) nepokretnost, nepominost; nepromjenjivost, stalnost; med. ukoenost imoralan (lat. immoralis) suprotan moralu, nemoralan; razvratan imoralist (lat. immoralitas) fil. pristaa imoralizma; protivnik morala, nemoralan ovjek, razvratnik imoralitet (lat. immoralitas) suprotnost moralu, nesuglasje s moralom; nemoralnost, razvratnost imoralizam (lat. immoralis) fil. stajalite "s one strane dobra i zla", tj., uzevi relativno: s one strane onoga to se sada smatra kao dobro i zlo ili, uzevi apsolutno: negiranje svih moralnih vrijednosti, apsolutna uzvienost iznad onoga to vrijedi kao dobro i zlo imortalitet (lat. immortalitas) besmrtnost, vjenost imortela (fr. immortelle) bot. smilje, biljka sa sjajnim i suhim laticama koje zbog toga ne venu imp. kratica za imperativ impaginirati (lat. in-, pagina strana) trg. prelamati tiskani slog na stranice i arke impala zool. vrsta antilope impanacija (lat. panis kruh, imparantio) teol. prema vjerovanju u Kat. crkvi: spajanje tijela Kristova s kru-

kod koje se tekuina i staklo za pokrivanje objekta izaberu tako da oboje imaju isti indeks prelamanja kao i najdonja lea objektiva; imerciono krtenje krtenje koje se vri uronjavanjem u vodu; med. primjena stalne, permanentne kupelji imigracija (lat. immigrare doseliti se, immigratio) useljavanje, useljenje, doseljavanje, doseljenje: useljenost; useljenitvo, svi useljenici imigrant (lat. immigrare doseliti se, immigrans) doseljenik, useljenik imigrirati (lat. immigrare) useliti se, useljavati se, doseliti se, ui u iminencija (lat. imminentia) skoro nastupanje, blizak dolazak iminentan (lat. imminens) koji tek to nije nastupio (ili: naiao), koji neposredno predstoji, koji prijeti dolaskom imisija (lat. immissio) prav. upuivanje na posjed, putanje na posjed; immisio bonorum (lat.) = imisija; putanje unutra, upuivanje; imisijski dekret sudska odluka o putanju na posjed; imisijski termin rok za putanje na posjed imitacija (lat. imitatio) oponaanje; ono to je izraeno po uzoru na neto, npr. umjetno drvo, kamen, mramor itd.; imitatio Christi it. imitacio Kristi (lat.) ugledanje na Krista imitator (lat.) oponaatelj, onaj koji radi po uzoru na koga ili to; ovjek koji oponaa razliite tipove ljudi, ivotinja i dr. imitirati (lat. imitari) 1. oponaati, ugledati se na, stvarati po uzoru na koga ili na to imitirati (lat. immitere) 2. poslati u, metnuti u, pustiti, usaditi; prav. sudskim putem odrediti, narediti, izdati nalog imobilan (lat. immobilis) nepokretan; nepomian, postojan, nepokolebljiv, vrst; voj. neopremljen, nespreman

impanatori

583

imperij al imperfekt (lat. imperfectum) gram. prolo nesvreno vrijeme, tj. glagolski oblik kojim se istie trajanje glagolske radnje u prolosti imperfektan (lat. imperfectus) nedovren, nepotpun, nesvren, nezavren imperfektivan (lat. impervectivus) nesvren; imperfektivni glagol gram. nesvreni glagol imperfektivnost (lat. imperfectivus) gram. nesvrenost, nesvreni vid imperforacija (lat. imperforatio) med. zatvorenost ili sraslost nekih dijelova tijela koji po prirodi trebaju biti otvoreni (npr. stranjica) imperij (lat. imperium) carevina, drava (npr. Rimski imperij, Britanski imperij) imperij (lat. imperium) najvia dravna vlast koja je u starom Rimu prenoena s naroda na najvie inovnike, osobito vojna vlast; najvia vlast, vlada; kasnije: Rimsko Carstvo; imperium Manlianum (lat.) stroga vrhovna vlast, nazvana po Luciju i Torquatu Manhju, poznatim po svojoj strogosti; imperium merum (lat.) ista dravna vlast u upravnim stvarima i u ratu; takoer: neugodnost sudskog poloaja, pravo suenja na ivot i smrt; imperium mixtum it. imperijum mikstum (lat.) mjeovita dravna vlast, tj. upravna i zakonodavna vlast imperijal (lat. imperialis) 1. ruski zlatan novac od 10 rubalja; 2. hladno pie od vode, eera, limunove korice i vinskog kamena (srijea); 3. tisk. vrsta sloga s veoma visokim slovima; 4. vrsta finog sira; 5. bradica pod donjom usnom (naziv po tome to je takvu bradicu nosio francuski car Napoleon III.); 6. panjolska merinoovca; 7. carski ples; imperijal-dukat ruski zlatan novac od 3 rublja; imperijal papir papir najveeg formata; carski papir

hom u kranskom sakramentu priesti; usp. konsupstancijacija impanatori (lat. impanatores) mn. pristae nauavanja o impanaciji imparisilab (lat. imparisyllabum) gram. nejednakoslona rije, tj. rije koja u drugom padeu ima vie slogova nego u prvom, npr. zarez, zareza impastacija (tal. impastre, impasto) pretvaranje u tijesto, u smjesu, u ljepilo; slikanje debelim slojem boja, nabacivanje boja; u bakrorezu: poliranje toaka i crtica impastirati (tal. impastare) grad. praviti zidarsko ljepilo od buke i sitno razmrvljenog kamena; u bakrorezu: ispolirati i izbrisati urezane toke i crte impediment (lat. impedimentum) smetnja, prepreka; impedimenti mn. prav. prepreke zbog kojih se netko oslobaa odgovornosti zato to nije doao na sud imperativ (lat. imperativus) gram. zapovjedni nain; fil. zapovijed, naredba, propis, zakon; Kantov kategoriki imperativ glasi: Radi tako da naelo tvoje volje moe u svako doba postati opim zakonom; kategoriki imperativ zapovijed koja odreuje da se neto radi zbog samog tog ina, bez obzira na cilj samog ina; hipotetiki imperativ zapovijed koja odreuje neto kao sredstvo za postizavanje cilja i koja vrijedi samo pod odreenim okolnostima; energetski imperativ glasi: "Ne troi uzalud energiju, nego se njome koristi!" (Ostwald) imperativan (lat. imperativus) zapovjedni, zapovjedan, zapovjedniki; imperativni mandat prisilna naredba imperator (lat. imperator) zapovjednik; vladar, car imperatorski (lat. imperatorius) zapovjedniki; vladarski, carski

imperijalist

584

imponirati implantacija (lat. implantatio) med. primanje i odravanje transplantata; usadivanje, ukorjenjivanje; cijepljenje, okuliranje implement (lat. implementum) med. bolesno debljanje; popunjavanje; pomono sredstvo; implementum contractus it. implementum kontraktus (lat.) prav. izvravanje ugovora impliciran (lat. implicatus) upleten u neto, umijean u; koji se podrazumijeva, obuhvaen implicirati (lat. implicare) uplesti, umijeati, uvui, uvlaiti; pren. sadravati, obuhvaati sobom implicite (lat. implicite) pril. podrazumijevajui se ve (u); obuhvaeno im; preutno; supr. eksplicite implikacija (lat. implicatio) upletanje u to; umijeanost implorant (lat. implorans) prav. tuitelj; onaj koji trai zatitu; prid. implorantski implort (lat. imporatus) prav. tueni, optueni impluvij (lat. pluvia kia, impluvium) nepokriven i otvoren prostor u predvorju (atriju) starorimskih kua u kojem se obino nalazio bazen za skupljanje kinice; predvorje crkve, ulaz u crkvu; med. kupanje u kinici imponderabilan (lat. imponderabilis) koji se ne moe vagati imponderabilije (lat. imponderabilia) stvari koje se ne mogu vagati, npr. eter; moralne vrijednosti; osjeaji, rasploenja, misli i dr., neodredivi uzroci, neodredivi utjecaji imponente (tal. imponente) glaz. velianstveno, dostojanstveno imponirati (lat. imponere) nametnuti uvjete; narediti (npr. da se uti i si.); osobito: praviti dojam; ulijevati ili zahtijevati potovanje (ili: divljenje, strah, poslunost); imati utjecaja na ljude; tisk. urediti i formirati tiskanu stranicu

imperijalist (lat. imperialis) pristaa imperijalizma; carev privrenik, carist; u Francuskoj = bonapartist: osvaja, pljaka imperijalistiki (lat. imperialis) koji je u duhu imperijalizma, koji se u politikom radu rukovodi i oduevljava idejama imperijalizma, osvajaki imperijalizam (lat. imperialis carski) 1. carska vlast, privrenost carstvu; 2. neograniena vladavina koja se oslanja na vojnu silu, despotska vladavina: 3. najvii stupanj razvoja kapitalizma u koji je ovaj prerastao krajem XIX. i poetkom XX. st.; karakteristika njegove politike je tenja za potinjavanjem drugih naroda i drava (zbog gospodarskih ih stratekih interesa) impersonalan (lat. impersonalis) bezlian; impersonalni glagol gram. bezlini glagol impertinentan (lat. impertinens) nepristojan, neljubazan, neuljudan, bezobrazan, bezobziran, drzak impetigo (lat.) med. kona bolest u obliku mjehuria s bistrom tekuinom (kad se mjehurii otvore i tekuina osui, nastaju ute kraste) impetiologija (lat. impetigo, gr. logia) med. znanost o konim bolestima, osobito o nastajanju, razvijanju i lijeenju krasta impetracija (lat. impetratio) prav. dobivanje, zadobivanje; osobito: dobivanje prava; tuba impetrant (lat. impetrans) prav. tuitelj impetrat (lat. impetratus) prav. tueni, optueni impetuoso it. impetuozo (tal.) glaz. neobuzdano, burno, plahovito, silovito impetus (lat.) estok napadaj, npr. neke bolesti; cum impetu it. kum impetu (lat.) neobuzdano, uno, plahovito; con impeto it. kon impeto (tal.) glaz. v. impetuoso

imporozitet imporozitet (lat. imporositas) neupljikavost; nepostojanje meumolekularnih prostora; med. zatvorenost otvora na koje izlazi znoj import (lat. importare uvoziti, uvesti, engl. import) trg. uvoz, uvozna trgovina; uvezena roba; supr. export importacija (lat. importatio) trg. uvoenje (robe iz inozemstva), uvoz; donoenje sa strane (mode, obiaja, navika i si.) importirati (lat. importare) trg. uvoziti stranu robu na domaa trita, baviti se uvoznom trgovinom, tj. uvozom robe koja nije proizvedena ili se ne proizvodi u zemlji; donositi sa strane, npr. modu, navike, obiaje; supr. eksportirati impost (lat. imponere nametnuti, tal. imposto) posredan porez, porez na robu; grad. dio izmeu stupa i svoda, tako da svod time dobiva iru podlogu impostirati (tal. impostare) nametati porez na, opteretiti porezima, oporezovati impostura (lat. imponere nasamariti) prijevara, varanje, la impotencija (lat. impotentia) spolna nemo mukarca, nesposobnost oploivanja; duhovna nemo, duhovna nesposobnost; nemo da se neto sprovede; impotentia coniugalis impotencija konjugalis (lat.) prav. brana nemo, suprunika nemo impotentan (lat. impotens) nesposoban, nemoan (osobito u spolnom smislu); sakat, bogaljast; duhovno nesposoban, duhovno nemoan impozantan (fr. imposant) koji ulijeva potovanje (ili: divljenje, poslunost), koji zadobiva i osvaja ljude, koji pravi dojam, koji privlai na sebe pozornost; nadmoan, ugledan, znaajan, dostojanstven, velianstven impregnacija (lat. impraegnatio) oploenje, zaee; kem. namakanje, vla-

585

impresionizam enje, proimanje nekog tkiva uljem ili mau, drveta tvarima koje ga uvaju od truljenja (npr. eljeznikih pragova), tkanina neizgorljivim ili nepropusnim tvarima, npr. vodenim staklom, da bi se zatitile od vatre itd. impregnator (lat. impraegnator) prav. oploditelj, otac djeteta impregnirati (lat. impraegnare) zatrudnjeti, oploditi; kem. natopiti, natapati, navlaiti, proeti drvo ih tkaninu uljem, mau ili drugom kakvom neizgorljivom ih nepropusnom tvari impresario (tal.) osoba koja se, u ime kakvog kazalinog ili koncertnog drutva, brine o prireivanju predstava i koncerata i o njihovom materijalnom uspjehu; osoba koja pronalazi i zapoljava talentirane ljude, npr. za neku kazalinu druinu impresija (lat. impressio) dojam, djelovanje koje jedna stvar (npr. proitana knjiga, viena slika, posluano glazbeno djelo itd.) ima na koga impresionisti (lat. impressio) mn. prvotno: pristae naturalistikog smjera u slikarstvu impresionizma, iji je voa bio Edouard Manet (1832 1883) koji smatra da prava umjetnost treba reproducirati samo prvi, neposredan dojam; zatim: umjetnici i knjievnici koji neki predmet reproduciraju onakav kakav je u prirodi, bez ikakvog uljepavanja; supr. ekspresionisti impresionistiki (lat. impressio) koji potjee iz impresionizma, koji pripada impresionizmu, koji je u vezi s impresionizmom impresionizam (lat. impressio) umjetniki i knjievni pravac koji se pojavio ezdesetih godina XIX. st. u Francuskoj i koji smatra da se zadaa umjetnosti sastoji u to iem i vjernijem prikazivanju i reprodu-

impresivan ciranju osjetilnih dojmova (vraanje prirodi) i doivljavanja; fil. pozitivizam (zato to za njega kao jedino realni vrijede osjetilni dojmovi; supr. ekspresionizam impresivan (lat. impressio dojam, fr. impressif) upeatljiv, koji ini dojam, dojmljiv impresum (lat. impressum) tiskana stvar, tiskanica; zakonski obvezno tiskanje (u novinama i asopisima) imena nakladnika, urednika odgovornih za sadraj, suranika, naslov tiskare, broj primjeraka, godine izdanja itd. imprimatur (lat.) "neka se tiska, moe se tiskati"; prije: formula kojom cenzura doputa da se neko djelo smije tiskati; danas: odobrenje kojim pisac, urednik, odgovorni korektor i si. doputa da se neto moe tiskati improbabilitet (lat. improbabilitas) nevjerojatnost improbacija (lat. improbatio) neodobravanje, odbacivanje improperije (lat.) mn. kod katolika: tualjke koje se pjevaju na Veliki petak improporcija (lat. improportio) nerazmjer, nerazmjernost improporijacija (lat. impropriatio) prav. prisvajanje, prisvojenje; davanje crkvenih dobara u leno (feud) improprijetet (lat. improprietas) neprikladnost, pogrena uporaba (izradba) improvidencija (lat. improvidentia) neopreznost, nesmotrenost, nepaljivost improvizacija (lat. improvisatio) initi neto bez pripreme: drati govor, pisati pjesme, recitirati, glumiti, pjevati itd. improvizan (lat. improvisus) nepredvien, nesluen, iznenadan improvizator (lat. improvisator, tal. improvisatore) onaj koji neto ini

586

imunitet bez prethodnog pripremanja, npr. dri govor, sastavlja pjesmu, recitira, glumi, svira, pjeva itd. improvizirati (tal. improvisare) uiniti (ili: raditi, initi, uiniti) bez prethodnog pripremanja: sastaviti neto na brzinu (pjesmu, govor, deklamaciju itd.) imprudencija (lat. in ne, prudens pametan, mudar) nerazboritost, nepromiljenost, neopreznost, nesmotrenost impuberes (lat. impuberes) mn. prav. nestasali za enidbu, nestasale za udaju, neodrasli, nezreli za enidbu impubertet (lat. impubertas) neodraslost, nestasalost, nesposobnost za enidbu (ih: udaju) impudencija (lat. in ne, pudens stidljiv, srameljiv) besramnost, drskost impugnacija (lat. impugnatio) opovrgavanje, osporavanje, napadanje razlozima; impugnacijski spis prav. spis kojim se opovrgavaju dokazi protivnike strane impuls (lat. impulsus) poticaj, nagon, tenja; pokretaka sila; med. neodoljiv nagon impulzija (lat. impulsio) v. impuls impulzivan (lat. impulsivus) pokretaki, koji pokree, koji potie, koji pobuuje imputacija (lat. imputatio) pripisivanje, podmetanje krivnje, klevetanje, ocrnjivanje, lano optuivanje imputirati (lat. imputare) pripisivati, podmetati krivnju, klevetati, lano optuivati imun (lat. immunis) slobodan od dravnih nameta, osloboen poreza, vojne slube; med. otporan protiv zaraznih bolesti, zatien, neosjetljiv imunitet (lat. immunitas) osloboenje svjetovnih i crkvenih posjeda od vlasti javnih slubenika; osloboenje od nameta, poreza i dr.; kaznena neodgovornost narodnih predstavnika za

imunizacija izjave i djela koje ine u svojstvu narodnih predstavnika; med. otpornost organizma protiv bolesti; u meunarodnom pravu imunitet znai osloboenje tuih dravnih organa pritvaranja, npr. pri prekoraenju granice u slubenom prometu; znai i eksteritorijalnost imunizacija (lat. immunis) med. stvaranje umjetnog imuniteta; zatiivanje od zaraze, otrova, bolesti; cijepljenje protiv bolesti imunizirati (lat. immunire) osigurati od bolesti, initi otpornim protiv bolesti, cijepiti protiv bolesti imunologija (lat. immunis, gr. logia) med. znanost o imunosti organizma imunost v. imunitet imunoterapija (lat. immunis, gr. therapeia lijeenje) med. poticanje organizma na stvaranje tijela koja ga ine otpornim na zarazu, otrov, bolest i si. in absentia it. in apsencija (lat.) u odsutnosti, u nenazonosti in abstracto it. in apstrakto (lat.) u opem, promatran zasebno, samo u mislima (bez obzira na konkretne odnose); supr. in concreto in Baccho et Venere it. in Bakho et Venere (lat.) u Bakhu i Veneri, tj. u piu i ljubavi in barbam (lat.) u bradu, u lice (rei) in brevi (tempore) (lat.) u kratko (vrijeme), tj. uskoro in asu it. in kazu (lat.) prav. u sluaju in casum casus it. in kazum kazus (lat. casus sluaj) u sluaju sluaja, tj. u sluaju ako se pojave neke predviene okolnosti in casum it. in kazum (lat. casus sluaj) za sluaj, u sluaju in commune bonum (utilitatem) it. in komune bonum utilitatem (lat.) za ope dobro, za opu korist in communi it. in komuni (lat.) zajedniki, skupno

587

in hoc passu in concreto it. in konkreto (lat.) u nekom odreenom sluaju, tj. stvarno, u zbilji; suprot, in abstracto in continuo it. in kontinuo (lat.) neprekidno, stalno in deposito it. in depozito (lat.) prav. u ostavi, na uvanju kod suda in dorso it. in dorzo (lat., tal.) trg. na poleini, npr. mjenice in dubio pro reo (lat.) prav. jedno od osnovnih naela sudskog kaznenog postupka tzv. klasine kole prema kojem osumnjienog, u nedostatku dokaza o krivnji, treba osloboditi kaznene odgovornosti (lat. in dubiis reus est absolvendus = u nedokazanim sluajevima okrivljenog treba osloboditi) in dulci jubilo (lat.) "u slatkom likovanju", tj. ivjeti u veselju i izobilju in duplo (lat.) dvostruko, u dva primjerka, u duplikatu in durius (lat. in durius tee, otrije) prav. osuditi nekoga tee nego to ga je osudio nii sud in errore (lat.) u zabludi in extenso it. in ekstenzuo (lat.) veoma opirno, sasvim iscrpno, u potpunosti in figura (lat.) slikovito, u slici in fine (lat, fini granica, kraj) na kraju, na svretku in fine finali (lat.) na kraju krajeva in floribus (lat.) u cvatu, tj. u najbolje doba in foro (lat.) pred sudom in foro conscientiae it. in foro konscijencije (lat.) pred svojom vlastitom savjeu in genere (lat.) uope, openito, u svemu, ukupno in grosso (tal.) trg. na veliko in hoc asu it, in hok kazu (lat.) prav. u ovom sluaju, u danom sluaju in hoc passu it. in hok pasu (lat.) prav. u ovome sluaju, s obzirom na ovaj (ih: na dani) sluaj

in honorem in honorem (lat.) u ast in loco it. in loko (lat.) u mjestu, na licu mjesta, na istom mjestu in magnis et voluisse sat est (lat.) u velikim je stvarima dovoljno i htjeti in maiorem dei gloriam it. in majorem dei glorijam (lat.) u to veu slavu Boju in margine (lat.) na rubu, uz tekst in medias res it. in medijas res (lat.) citat (navod) iz Horacija: u sredinu stvari, u srce stvari, tj. odmah prijei (ili: prelaziti) na glavno pitanje in memoriam (lat.) za uspomenu, na spomen, radi uspomene in merito (lat.) u biti in natura (lat.) u prirodi, u stvarnosti, onako kako jest, prvobitno; u istom sastavu, pravi, istinski in naturalibus (lat.) u prirodnom stanju, kao od majke roen, gol in nuce (lat.) u ljusci od oraha, tj. sasvim zbijeno, saeto, ukratko in optima forma (lat.) u najboljem obliku, u savrenom obliku (ili: redu) in parenthesi it. in parentezi (lat.) uzgred, uzgredno, uz to in persona (lat.) u vlastitoj osobi, osobno in petto (tal.) u sebi, u dui, u srcu, u pripravnosti (imati) in pleno (lat. in pleno) u cjelini, u cjelokupnosti; u punoj sjednici, u punoj skuptini in praxi it. in praksi (lat.) u praksi, u primjeni, u stvarnosti, u radu, u praktinom obavljanju in prima instantia it. in prima instancija (lat.) v. instancija in publico politicis it. in publiko politicis (lat.) na javnom politikom mjestu, u politikoj javnosti in puncto it. in punkto (lat.) to se tie..., s obzirom na... in puncto puncti it. in punkto punkti (lat.) u toki toke, tj. tono

588

Ina in puris naturalibus (lat.) v. in naturalibus in rerum natura (lat.) u prirodi stvari, u biti stvari, u cijelom svijetu in residuo (lat.) u ostatku, u viku in saldo (tal.) trg. jo u dugu, jo duan (ostati) in salvo (lat.) u sigurnosti, na sigurnom mjestu in sedecimo (lat.) mit. u esnaestom dijelu veliine tiskanog arka, u formatu esnaestine in silvam ligna ferre (lat.) u umu nositi drva, tj. raditi uzaludan posao in solutum (lat. in solutum) trg. primiti ili dati neto na ime plaanja, ili umjesto plaanja u gotovom novcu in spe (lat.) u nadi, u oekivanju in statu quo ante it. in statu kvo ante (lat.) u stanju u kojem je stvar i prije bila (tj. prije poetka spora, rata i si.) in statu quo it. in statu kvo (lat.) u stanju u kojem je neka stvar i dotle bila, tj. nepromijenjeno in summa (lat.) u svemu, ukratko, jednom rijeju in summo gradu (lat.) u najviem stupnju, u najveoj mjeri in superlativo (lat.) u najviem stupnju in tergo (lat.) na poleini, na stranjoj strani in totum (lat.) u svemu in triplo (lat.) trostruko, u tri primjerka in- (lat. in) 1. nerazdvojan nijeni predmetak u latinskom i romanskim jezicima = ne, oznaava negaciju osnovne rijei; 2) latinski i talijanski prijedlog sa znaenjem: za kretanje i smjer = u, na, k; za vrijeme = do; za smjer i svrhu = na, za, radi Ina (gr. Ino) mit. ki Kadmova i Harmonijina, maeha Hele i Friksa; zatitnica brodara (zajedno s muem Atamantom)

inadekvatan

589

incizivan inauratus (lat. inauratus) pozlaen; pilulae inauratae it. pilule inaurate (lat.) mn. med. pozlaene pilule incalzando it. inkalcando (tal.) glaz. urno, naglo, hitro, brzo incentiv (lat. incentivum) sredstvo za nadraivanje, za poticanje incentivan (lat. incentivus) koji daje ton; poticajan, podoban, uzbuujui, koji uzbuuje, nadraujui, koji nadrauje, uzbudljiv, nadraljiv, razdraljiv inceracija (lat. inceratio) uvotavanje, prevlaenje voskom, prelijevanje voskom, mijeanje s voskom; mijeanje suhe tvari s kakvom tekuinom dok se ne zgusne kao vosak incerirati (lat. cera vosak, incerare) uvotiti, uvotavati, prevui (ih: preliti) voskom; pomijeati s voskom incest (lat. castus edan, incestus) prav. rodoskvrnue, spolno openje s bliskim roacima s kojima je brak, zbog srodstva, zabranjen (npr. izmeu oca i kerke, majke i sina, brata i sestre) inch it. in (eng. inch, lat. unica) mjera za duinu u Engleskoj, = 1/12 engleske stope (foot) = 2,54 cm incident (lat. incidens) dogaaj, sluaj, neugodan sluaj; prigovor, primjedba, upadica; sporedan dogaaj, sporedni in; mali sukob incidentan (lat. cadere, incidens) neugodan; umetnut; uzgredan, sporedan, sluajan incitancije (lat. incitantia) mn. med. sredstva koja izazivaju poveanje ivotne svjeine i djelatnosti inciviliziran (lat. civis graanin, incivilis) neuljuen; grub, surov, prost incizija (lat. incisio) razrezivanje; otvaranje lea incizivan (lat. incisivus) koji izjeda, koji postupno izjeda; med. koji otapa, koji razblauje; pren. zajedljiv; otar

inadekvatan (lat. inadaequatus) nejednak, neodgovarajui, neprikladan inanicija (lat. inanitia) ispranjavanje; ispranjenost eluca; nemo (ili: slabost) zbog nedostatka hrane inapetencija (lat. inappetentia) nedostatak prohtjeva za jelom, neraspoloenje za jelo, nedostatak volje za jelom; gaenje od neega inaplikabilan (lat. inapplicabilis) neprimjenjiv, koji se ne moe primijeniti inapstinencija (lat. inabstitnentia) nesuzdrljivost, nesuzdravanje inartikulacija (lat. inarticulatio) nejasnoa u izgovaranju, mucanje, mumljanje inartikuliran (lat. inarticulatus) nejasno izgovoren, promucan, promumljan inauguracija (lat. inauguratio) sveano uvoenje u slubu, poloaj, dunost; sveano otvaranje, sveano otkrivanje; zapoinjanje, oznaavanje poetka inauguralni (lat. inauguro upuujem, uvodim) koji je u vezi s inauguracijom, koji se tie inauguracije; inauguralni govor govor koji se dri prilikom upuivanja i uvoenja u dunost, slubu ili poloaj, pristupni govor, pristupno predavanje; inauguralna disertacija ili disputacija znanstvena rasprava koju, na sveuilitima, mora napisati i podnijeti fakultetskom vijeu onaj tko eli dobiti titulu doktora inaugurirati (lat. inaugurare) sveano uvesti u dunost ili slubu; sveano otvoriti, sveano otkriti; zapoeti, zapoinjati inauracija (lat. aurum zlato, inauratio) pozlata, pozlaivanje; med. prevlaenje pilula zlatnom pjenom inauratura (lat. aurum zlato, inauratura) v. inauracija

incizivi incizivi (lat. incisivi sc. dentes) mn. zool. sjekutii (zubi) incizorij (lat. incisorium) med. no kojim se otvaraju leevi; stol na kojem se otvaraju leevi incizum (lat. incisum) urez; gram. umetnuta reenica; umetak, parenteza incizura (lat. incisura) razrez; med. izdubina na rubu kosti ili na hrskaviavim dijelovima indebite (lat.) prav. bez krivnje, neduno; bez prava, bez ovlasti indebitum (lat. indebitum jad, nevolja) prav. djelo izvreno iz zablude, djelo koje se nije moralo izvriti indefenzus (lat. indefensus) prav. nebranjen, neobranjen, kojem nema pomoi indefinit(um) (lat.) gram. neodreena zamjenica indefinitan (lat. indefinitus) neodreen, nejasan, nerazumljiv indeklinabilan (lat. indeclinabilis) gram. nepromjenjiv, nesklonjiv, koji se ne moe sklanjati po padeima indeklinabilitet (lat. indeclinabilitas) gram. nepromjenjivost, nesklonjivost imenica, pridjeva ... indeks (lat. index) kazalo lista ili stranice u knjizi; popis, registar; kratak sadraj; mat. eksponent; znak; staviti nekoga ili neto na indeks zabraniti, iskljuiti, oznaiti kao opasno; Index librorum prohibitorum ili samo Index (lat.) popis knjiga koje je Katolika crkva zabranila zbog heretikih nauavanja koja sadre i koje se smiju itati samo uz posebno doputenje; indeksna kongregacija stalni odbor kardinala i dominikanaca koji vodi nadzor nad knjigama i odluuje koje od njih treba odobriti; indeks cijena pokazatelj cijena indemnitet (lat. damnum teta, idemnitas) naknada tete, odeta

590

indicta causa indemniti (eng. indemnity) zatita od kazne, nekanjivost; Act (or Bili) of indemnity it. akt (or bil) ov indemniti (engl.) zakonski prijedlog ili odluka kojom parlament priopava, imajui na umu interese drave, da postupak nekog ministarstva koje je radilo samovoljno smatra opravdanim i nekanjivim independentan (lat. independens) nezavisan, samostalan, slobodan; sklon neovisnosti ili samostalnosti in determinacija (lat. indeterminatio) neodreenost, neopredijeljenost; neodlunost, nerjeivost indeterminiran (lat. indeterminatus) neodreen, neopredijeljen; nerjeiv indeterminist (lat. in, determinare odrediti, opredijeliti) fil. pristaa teorije da je ljudska volja slobodna; usp. indeterminizam indeterminizam (lat. in, determinatio odreenje, opredijeljenje) fil. teorija daje ljudska volja potpuno slobodna u svom opredjeljivanju i djelovanju, tj. da se moe, pod istim okolnostima i uvjetima, razliito opredjeljivati; supr. determinizam indi (tur. imdi) dakle, stoga indicije (lat. indicia) mn. med. znaci, predznaci, karakteristine oznake, simptomi (bolesti); prav. osnove sumnje, okolnosti koje izazivaju sumnju; dokaz indicijama dokaz na osnovi odreenih znakova, dokaz za krivnju optuenoga samo po osnovama sumnje indicirati (lat. indicare) naznaiti, oznaiti, pokazati, pokazivati; nagovijestiti, obeati; uputiti, ukazati, naznaiti posao; indicirana. konjska snaga teh. konjska snaga jednog plinskog ili klipnog parnog stroja koja se pokazuje na dijagramu indikatora indicta causa it. indikta kauza (lat.) prav. bez sasluanja, bez obrane, bez doputene obrane

indiferencija

591

Indijanac indigestan (lat. indigestus) neprobavljen; pren. nepromiljen, neizraen, nedoraen, nesreen indigestija (lat. indigestio) med. loa probava, mala upala eluca indignacija (lat. indignatio) srditost, ljutnja, ogorenost zbog nezasluenog postupanja indigniran (lat. indignatus) ozlojeen, naljuen, koji se opravdano buni protiv koga ih ega, ogoren zbog nezasluenog postupanja indignirati (lat. indignari) naljutiti, rasrditi, izazvati (ih: izazivati) pobunu i zlovolju indignitet (lat. indignitas) nedostojnost, nedostojno ponaanje ili postupanje, niskost, sramota, uvreda indigo (p. indigo, tal. indaco, fr. indigo. lat. indicum = indicus color indijska boja) najstarija i jedna od najljepih prirodnih modrih boja, postojana prema svjetlosti i vodi, a i prema utjecaju kiselina i boja; dobiva se od lia raznih vrsta biljaka roda Indigofera; reducirani indigo v. indigotin; indigo, indigo-papir indigom modro obojen papir koji slui za istodobno prepisivanje orginala indigoterija (p. indigo, fr. indigoterie) sadnja indigo-biljke; mjesto gdje se pravi indigo indigotin (p. indigo) kem. tvar koja kristalizira u tanahnim ravnim romboidnim prizmama plave boje i metalnog sjaja; ist indigo koji slui za bojenje trajno modrom (plavom) bojom; reducirani indigo indij (lat. ind-icum, indigo i -ium prema natrium itd. po dvjema indigo linijama u spektru kovina) veoma rijetka, cinku slina i mekana kovina (metal), nalazi se samo u rudaama cinka i njihovim proizvodima, ne oksidira na zraku Indijanac pripadnik nekog plemena amerikih starosjedilaca (naziv na-

indiferencija (lat. indifferentia) ravnodunost, neosjetljivost, hladnokrvnost, nezainteresiranost indiferentan (lat. indifferens) ravnoduan, koji ne mari, kome je svejedno; indiferentan bankovni posao posao u kojem banka sudjeluje samo kao posrednik izmeu kupca i prodavatelja; indiferentna sredstva bezazlena sredstva, ona koja nemaju nikakvo djelovanje; indiferentna toka fiz. toka na kojoj nema djelovanja, toka izmeu dvaju suprotnih polova gdje se oni uzajamno potiru, npr. magnetna indiferentna toka je toka koja lei u sredini izmeu sjevernog i junog pola nekog magneta; indiferentne terme topli izvori koji ne sadre nikakve karakteristine soli (za razliku od mineralnih voda) indiferentist (lat. indifferens) ravnoduan ovjek, onaj koji ne pokazuje interes za to (supr. fanatik); fil. pristaa indiferentizma indiferentizam (lat. indifferens nerazlian, koji se ne razlikuje, ravnoduan) ravnodunost, nesudjelovanje u neemu, osobito u vjerskim stvarima; fil. ravnoduno ponaanje prema odreenim teorijskim ili praktinim (socijalnim) pitanjima; metafiziki indiferentizam shvaanje da se ljudska volja ne opredjeljuje ni vanjskim ni unutarnjim pobudama; supr: fanatizam indiferentnost v. indiferencija indigen (lat. indigena = indu u, gignere, genui roditi, stvoriti) uroenik, starosjedilac, domorodac indigenan (lat. indigenus) uroeniki, starosjedilaki, domorodaki indigenat (lat. indigena) pravo zaviajnosti, pravo graanstva, dravljanstvo; davanje graanskih prava i plemike titule strancu; inkolat indigencija (lat. indigentia) potrebitost, neimatina, oskudnost, ubogost

indijaner stao na temelju Kolumbove zablude da je doplovio u Indiju) indijaner (njem. Indianer Indijanac) kuh. slastica od jaja, maslaca, eera, brana i okolade indijanist (lat. India, sanskr. sindhu, perz. hindu, fr. indianiste) znanstvenik koji se bavi isptivanjem i prouavanjem indijskih jezika i knjievnosti, osobito starijih (sanskrta i dr.) indijot (tal. Indiotto Indijanac) puran (potjee iz Amerike) indikacija (lat. indicatio) pokazivanje, oznaavanje, oznaka, uputa; prav. osnova sumnje; med. najbolji nain lijeenja ili lijek koji, kao najsvrsishodniji, treba primijeniti u nekoj bolesti; supr. kontraindikacija indikant (lat. indicans) med. znak, pojava, simptom po kojem se moe prepoznati i utvrditi neka bolest indikat (lat. indicatum) ono to se pokazuje, simptom, znak, pojava indikativ (lat. indicativus) gram. pokazni (ili: izjavni) glagolski nain indikativan (lat. indicativus) koji pokazuje, pokazni indikator (lat. indicator) pokazatelj; anat. mii kaiprsta; teh. sprava za biljeenje dijagrama koji pokazuje promjene u tlaku pare u cilindrima za vrijeme rada klipnih parnih strojeva; kem. tvar koja pokazuje drukiju boju u kiselim, a drukiju u alkalnim otopinama i na taj nain pokazuje zavretak jedne reakcije; sredstvo koje pokazuje neko stanje ili promjenu u nekom stanju uope indikatoran (lat. indicatorius) pokazni, koji pokazuje, koji naznauje, koji prikazuje indirekt (lat. indirectus) u nogometu: neizravan slobodan udarac (lopta se ne smije izravno uputiti prema vratima, nego se najprije mora dodati suigrau)

592

individua indirektan (lat. indirectus) posredan, obilazan, zaobilazan; indirektan govor gram. neupravni govor; indirektan dokaz dokaz kojim se dokazuje istinitost zakljuka pokazivanjem neistinitosti njegove kontradiktorne suprotnosti ili dokazivanjem da zakljuak ne moe biti pretpostavljen kao neistinit; indirektan ton odbijen ton, refleksni ton; indirektni porezi posredni porezi, tj. oni koji se ne razrezuju neposredno na porezne obveznike, nego na taj nain to se nameu na odreene vrste robe indiscipliniran (lat. indisciplina) neukroen, neobuzdan, neposluan; voj. neobuen, neuvjeban indiskrecija (lat. indiscretio) nepromiljenost; nesmotrenost, neopreznost: neuvanje tajne; suvina radoznalost, sloboda prema kome; nametljivost indiskretan (lat. indiscretus) suvie radoznao, slobodan u odnosu prema nekome; nerazborit, nepromiljen, nesmotren, neoprezan; koji ne zna utjeti, koji ne zna uvati tajnu, brbljav; nametljiv, nepristojan indiskriminacija (lat. indiscriminatio) nesposobnost ili nemogunost razlikovanja, nerazlikovanje indisponibilan (lat. disponere raspolagati, indisponibilis) neraspoloiv, kojim se ne moe raspolagati, koji nije na raspolaganju, neotuiv indisponiran (lat. indisponere) neraspoloen, zlovoljan, mrzovoljan; koji se ne osjea dobro, boleljiv indisponirati (lat. indisponere) oneraspoloiti, ozlovoljiti, pokvariti dobro raspoloenje indispozicija (lat. indispositio) loe raspoloenje, neraspoloenje, mrzovolja, zlovolja; osjeaj nelagode, boleljivost individua (lat. dividere dijeliti, individuum nedjeljivo) ono to je nedjeljivo, to se ne moe dijeliti, a da time ne izgubi svoju osobitost i svoje posto-

individualan

593

indosament tavlja uobliavanje privrednog ivota slobodnoj djelatnosti pojedinaca; pedagoki individualizam zahtijeva da se odgojni rad prilagodava osobitosti i sposobnostima pitomca; socioloki individualizam tvrdi da drutvene pojave nastaju zbog uzajamnog djelovanja pojedinaca individualizirati (lat. individuum jedinka, fr. individualiser) izdvajati koga ili to da bude samo za sebe, pa ga onda tako promatrati ili prema njemu postupati; odvajati prema osobitosti; supr. generalizirati individualnost (lat. individualitas) v. individualitet individuitet (lat. individuitas) pojedinanost, posebnost; ja indivizibilije (lat. dividere dijeliti, indivisibilia) nedjeljiva tijela, tijela koja se ne mogu dijeliti indocilan (lat. indocilis) neposluan, nepokoran, kojim se ne moe upravljati Indoeuropljani (lat. India, Europa) zajedniki naziv za skupine naroda koji ive u velikom dijelu Azije i gotovo cijeloj Europi, a pripadaju kavkaskoj (bijeloj) rasi: Hindusi, Perzijanci, Armenci, Grci, Rimljani, Romani, Slaveni, Germani, Litvanci i Kelti; indoeuropski jezici jezici kojima su govorili i govore indoeuropski narodi; usp. arijski jezici Indogermani (lat. India, Germani) v. Indoeuropljani indolencija (lat. indolentia) neosjetljivost prema bolu; ravnodunost, neosjetljivost, nehajnost, nemarnost, tromost, lijenost, umalost indolentan (lat. dolere boljeti, alostiti se, indolens) koji ne osjea bol; neosjetljiv, ravnoduan, nehajan, nemaran, trom, lijen indosament (tal. in dorso, indosso na poleini) trg. prenoenje svih prava sjedne mjenice na drugu osobu time

janje, koje zavisi samo od njegove cjelovitosti; pojedinac, pojedinano bie; osoba individualan (lat. individualis) pojedinani, koji pripada pojedincu, koji se tie pojedinca, osobni; osobit, samo jednome svojstven; individualni pojam log. pojam koji obuhvaa samo jednog pojedinca ili samo jedan predmet individualist (lat. individuum) fil. pristaa individualizma; osobito: onaj koji smatra da je pojedinac, heroj, glavni initelj povijesnog zbivanja; supr. kolektivist individualitet (lat. individualitas) pojedinac, osoba; priroda i osobitost pojedinca, skup osobina po kojima se pojedinac razlikuje od svih ostalih pojedinaca iz svoje vrste, posebnost; individualnost individualizacija (lat. individuum pojedinac) zbivanje i proces izdvajanja pojedinca iz neega opeg; in kojim neto postaje pojedincem ili kojim se pojaava neija osobitost (individualnost); promatranje nekoga ili neega prema njegovoj osobitosti; ograniavanje na pojedinca; principium in dividuationis it. principijum individuacionis (lat.) naelo (ili: initelj) na kojem se temelji individualizacija individualizam (lat. individuum pojedinac) fil. smjer miljenja, osjeaja i htijenja koji je usmjeren samo na pojedinca kao takvog, sustav izdvajanja pojedinaca u drutvu; etiki individualizam promatra pojedinca kao krajnji cilj, a njegov svestrani razvoj i sreu kao ono to je prvo i najvanije; povijesni individualizam smatra veliku osobu, heroja, glavnim initeljem u povijesnom zbivanju (Carlyle); politiki individualizam promatra drutvo i dravu samo kao sredstvo za postizanje ciljeva pojedinaca; privredni individualizam os-

indosant to se taj prijenos zabiljei na poleini mjenice; iro indosant (tal. indosso) trg. onaj koji prenosi mjenicu na drugog; irant indosat (tal. indosso) trg. v. indosatar indosatar (tal. indosso na poleini) trg. onaj na koga se mjenica prenosi; indosat, iratar indosirati (tal. indossare) trg. prenositi (ili: prenijeti) mjenicu na drugoga time to se taj prijenos zabiljei na poleini; irirati Indra staroindijsko boanstvo neba, munje i groma indri (madagask. indri "umski ovjek") vrsta polumajmuna, ivi po umama Madagaskara inducije (lat. induciae) mn. primirje; prav. rok koji se ostavlja sluajnim i nenamjernim krivcima inducirana struja fiz. elektrina struja izazvana ili proizvedena indukcijom ili magnetnom indukcijom ili voltaindukcijom inducirati (lat. inducere uvesti, uvoditi) log. zakljuivati (ili: zakljuiti) iz pojedinanog o opem (supr. deducirati); fiz. u zatvorenom vodiu izazvati elektrinu struju kretanjem u blizini magneta (magnetna indukcija), ili vodia kroz koji protjee struja (voltaindukcija), ili zatvaranjem i otvaranjem strujnog kruga indukcija (lat. inductio) 1. uvoenje; 2. log. zakljuivanje iz pojedinanog o opem, metoda miljenja kojom se na osnovi promatranja dolazi do istina o prostornovremenskoj stvarnosti, metoda prirodnih znanosti (induktivna metoda)-, supr. dedukcija; 3. fiz. Faraday je 1831. g. otkrio da u zatvorenom vodiu bez struje, kad se u njegovoj blizini kree magnet ili vodi kroz koji prolazi elektrina struja, nastaju elektr. struje koje traju samo dotle dok se magnet ili vodi kree; ovo zbivanje nazvao je

594

induktor Faraday indukcijom, i to u prvom sluaju magnetnom, a u drugom voltaindukcijom, a struje tako proizvedene indukcijskim strujama indukcijska vaga veoma osjetljiva sprava pomou koje se ispituje unutranji sadraj kovina ili se, pomou elektriciteta, pronalaze skrivene primjese u kovini (slui za otkrivanje lanog novca) indukcijska zavojnica fiz. zavojnica za izazivanje indukcijske elektrine struje indukcijski aparat fiz. ureaj za proizvoenje induciranih struja visokog napona na osnovi voltaindukcije u sporednoj ih sekundarnoj zavojnici (s tankom dugakom icom) prekidanjem i uspostavljanjem struje u glavnoj ili primarnoj zavojnici (s debelom kratkom icom) indukcijski motor fiz. elektrini motor iji se rotor pokree indukcijskom strujom indukcijski stroj fiz. stroj za proizvoenje induciranih elektrinih struja induktivan (lat. inductivus) log. koji se zakljuuje ili je zakljuen putem indukcije; induktivna metoda metoda indukcije (v. indukcija); induktivne znanosti znanosti koje se, uglavnom, temelje na metodi indukcije; supr. deduktivan induktivitet (lat. inducere uvesti, uvoditi, inductivus) fiz. = koeficijent samoindukcije odnos izmeu kapaciteta dvaju kondenzatora jednakih po veliini kad je jedan od njih napunjen posebnim dielektrikom, a drugi je zrani kondenzator induktivnost (lat. inductivus) log. kakvoa postojanja kao induktivan; fiz. v. induktivitet induktor (lat. inductor) fiz. indukcijski aparat aparat koji pokazuje jake naponske pojave

induktorij induktorij (lat. inductorium) fiz. aparat za proizvoenje i izazivanje elektrine struje; v. indukcijski aparat, indukcijski kalem indulgencija (lat. indulgentia) popustljivost, blagost, milostivost; oprost; teol. oprost grijeha; oprost grijeha za novac, to je Kat. crkva inila u sred. vijeku, privikavajui time narod na vjerovanje da se grijesi mogu, ak i budui, otkupiti novcem (trgujui oprostom grijeha za novac, papa Leon X. je golemim prihodima od te trgovine sagradio crkvu Sv. Petra u Rimu) indulgentan (lat. indulgens) koji oprata, blag, popustljiv, milostiv indulin kem. tvorniko ime za indigomodru obojenu tvar; slui za bojenje vune, svile i za pripremanje crnila indult (lat. iddultum) povlastica, doputenje; rok koji je nekome odobren radi izvrenja svoje obveze, odgaanje, odlaganje roka; iznimna papinska povlastica, papinsko pismo kojim daje neku milost ili oprost induracija (lat. induratio) otvrdnue; pren. otupljivanje; nepokajanje, nepopravljanje; induratio cordis it. induracio kordis (lat.) med. otvrdnue srca; induratio lienis it. induracio lijeni (lat.) med. otvrdnue slezene; induratio hepatis it. induracio hepatis (lat.) med. otvrdnue jetara industrija (lat. industria marljivost, umijee, radinost) proizvodna djelatnost; osobito: proizvodnja na veliko, prerada sirovina pomou strojeva i podjele rada (dok obrtnitvo obino proizvodi na malo) industrijalac (lat. industria marljivost, umijee, radinost) onaj koji se bavi obrtom na veliko, vlasnik industrijskog poduzea, tvorniar industrijalist (lat. industria, fr. industrialiste) pristaa industrijalizma

595

inervacija industrijalizacija (lat. industria) pretvaranje u industriju, uvoenje industrije, irenje industrije industrijalizam (lat. industria) teorija po kojoj je industrija glavna svrha radinosti ovjeka i drutva; prevlast industrije ili industrijalaca industrijski (lat. industria) koji se tie industrije, koji je u vezi s industrijom, obrtniki, tvorniki; industrijska eljeznica tvornika eljeznica, ona koja povezuje industrijska poduzea s glavnom prugom; industrijska burza mjesto gdje se trguje sirovinama i tvornikom robom; industrijski sustav sustav politike ekonomije Adama Smitha prema kome su marljivost, rad i tedljivost praizvori cjelokupne teevine nekog naroda, pa i osnovni uvjet njegovog blagostanja i bogatstva te su, prema tome, s pravnog stajalita opravdane tri vrste poreza: porez na zemlju, na obrt i na kapital inedit (lat. ineditum) jo neobjavljen neobjavljen spis, anegdota; mn. inedita inegalan (fr. inegal) nejednak, neravnomjeran; promjenjiv, nestalan inegzaktan (lat. inexactus) nehajan, nemaran, nebriljiv; pogrean, netoan inepcija (lat. ineptus, ineptiae) glupost, budalatina, ludost inercija (lat. inertia) nepokretnost, mrtvilo, tromost, lijenost; nesposobnost, slabost; fiz. tromost; zakon inercije prvi osnovni zakon dinamike (Galillei-Newton): svako tijelo ostaje u svojem stanju mirovanja ili jednakoga pravocrtnog gibanja sve dok ga djelovanje sila ne prisili da to svoje stanje promijeni inertan (lat. iners, inertis) nepokretan, mrtav, trom; fiz. trom inervacija (lat. nervus ivac, innervatio) fiziol. raspored ivaca po pojedi-

inevidentan nim organima; opskrbljivanje ivanom energijom, poticanje nekog organa njegovim ivcima; oivenje; opskrbljenost ivanom energijom; djelovanje ivaca inevidentan (lat. inevidens) nejasan, nerazgovijetan, nerazumljiv infalibilist (lat. infallibilitas) pristaa i branitelj nauavanja i dogme o Papinoj nepogreivosti infalibilitet (lat. infallibilitas) nepogreivost; osobito: papina nepogreivost u pitanjima vjere i kranskog morala; dogma o papinoj nepogreivosti (infalibilitetu) primljena je tek na Vatikanskom koncilu 18. srpnja 1870. (u borbi protiv donoenja ovakve dogme posebno se istaknuo akovaki biskup Josip Juraj Strossmayer) infalibilizam (lat. infallibilitas) nauavanje, dogma o papinoj nepogreivosti; v. infalibilitet infaman (lat. infamis) na zlu glasu, ozloglaen; neastan, sraman, gadan, gnjusan, odvratan, nizak, prljav infamantan (lat. infamans) koji teti asti, koji nanosi sramotu infamija (lat. infamia) ruan glas; neasnost, besramnost, niskost, gadost, sramota, ruglo infant (lat. in, fari govoriti, infans, p. infante) "onaj koji jo ne moe govoriti", tj. dijete; prvobitno: nasljednik kraljevskog prijestolja, prijestolonasljednik; zatim: kraljev sin, kraljevi, kraljevski princ u panjolskoj i Portugalu infantado (p.) zemlja koja se ustupa na doivotno uivanje infantu ili infantkinji; otuda: infantados mn. poznate panjolske merino-ovce infanterija (tal. infanteria) voj. pjeatvo, pjeake trupe infanterist (tal. infanteria) voj. pjeak, vojnik koji slui u pjeatvu

596

infektivan infanticid (lat. infans dete, caedere ubiti, infanticida) prav. ubojica djeteta, djecoubojica; za enu: infanticida infanticidij (lat. infanticidium) prav. djecoubojstvo, edomorstvo infantilan (p. infantil) djeji; djetinjast; maloljetan infantilizam (lat. infans) zastoj u razvoju neke osobe u tjelesnom i duevnom pogledu, oblik bolesti u kojem odrastao ovjek zadrava, i u tjelesnom i duevnom pogledu, djeje crte i osobine infantkinja (p. infanta) kraljevska ki, kraljevna, princeza (u panjolskoj i Portugalu); infant infarkt (lat. infarcire trpati u to, umetati, infarctus) med. zatvaranje kanala u ljudskom tijelu, posebice probavnih kanala; danas se pod ovom rijei podrazumijeva zatvaranje krvnih ila organa, osobito bubrega (hemoragini infarkt) i plua (hemoptoini infarkt); infarkt maternice kronina upala maternice infatuacija (lat. fatuus glup, blesav, infatuatio) do smijenosti pretjerana ljubav prema emu, zaluenost, zaslijepljenost, zanesenost ime infekcija (lat. infectio) med. zaraza, izazivanje zaraze; nastajanje stanja zaraenosti; prodiranje i razmnoavanje klica bolesti; prenoenje ih dobivanje bolesti zarazom infekcijski (lat. infectiosus) med. zarazan, kuan, priljepiv, koji ima svojstvo ili mo prenoenja bolesti infekcijom; zarazni, koji potjee od zaraze ili infekcije, koji je pogodan da se prenese s jedne osobe na drugu infektan (lat. infectus) med. zaraen, kuan, zagaen, otrovan, zatrovan; smrdljiv, gadan, truo; infektivan infektirati (fr. infecter) med. v. inficirati infektivan (lat. infectivus) med. v. infekcijski

infer infer (tal. inferriata) eljezna reetka na prozoru inferencija (lat.) zakljuivanje, zakljuak inferi (lat. inferi) mn. mit. bogovi koji borave u podzemnom svijetu, podzemni bogovi; umrli, pokojnici koji borave u podzemnom svijetu; podzemni svijet (kod starih Rimljana) inferioran (lat. inferior) donji, nii; mladi, slabiji; potinjen, podreden; manji po vrijednosti inferioritet (lat. inferior donji, nii, inferioritas) potinjenost, nii poloaj, podreenost; manja vrijednost, slabija kakvoa; supr. superioritet inferiornost (lat. inferior donji, nii) v. inferioritet infernalan (lat. infernalis) koji se tie podzemnog svijeta, koji je u vezi s podzemnim svijetom, s paklom; pakleni, vraji, neastivi inferno (tal.) podzemni svijet, pakao; naslov prvog dijela Danteove epopeje "Boanstvena komedija" (Inferno Pakao) infertilan (lat. infertilis) neplodan, nerodan, neprinosan infestacija (lat. infestatio) napad, pustoenje, uznemiravanje infeudacija (lat. infeudatio) davanje u feud, davanje u leno infeudirati (lat. infeudare) dati (ili: davati) u feud, davati (ili: dati) u leno infibulacija (1. infibulatio) zakopavanje (ili: zaivanje) vanjskih dijelova enskog spolnog organa ili gornje koe mukog spolnog uda radi sprjeavanja prijevremene obljube ili brakolomstva, ih da bi se sprijeila masturbacija kod mukaraca (negdanji obiaj na Istoku, prisutan i danas kod nekih primitivnih naroda) inficijacija (lat. infitiatio) prav. poricanje, poricanje pred sudom inficirati (lat. in, facere, inficere) med. zaraziti, okuiti, zatrovati (voda inf-

597

infirmarija

icirana kolerom = voda zaraena kolerom); zaraziti, unijeti (ili: unositi) u organizam klice neke bolesti (inficiran kolerom = zaraen kolerom); infektirati infiks (lat. infigere umetnuti, infixum) gram. umetak infiltracija (lat. infiltratio) ulaenje cijeenjem, prodiranje u to; med. ravnomjerno razilaenje i rasporeivanje proizvoda bolesti (gnoja, seruma, masti, stanica raka) po supstanci organa; geol. uvlaenje otopine u pukotine stijena infiltrirati (lat. infiltrare) ulaziti cijedei se u neto; upijati se u, proimati kapljui infinitan (lat. infmitus) beskrajan, beskonaan, trajan, neprestan; opi; gram. neodreen infinitet (lat. infinitas) beskrajnost, beskonanost; bezbrojnost infinitezimalan (lat. infinitesimalis) 1. mat. beskrajno mah, neogranieno mali; infinitezimalni raun ili analiza beskonanog naziv za diferencijalni raun i integralni raun smatrani kao jedan; 2. suvie malen da bi mogao biti izmjeren ili izraunan; krajnje siuan, krajnje beznaajan infinitiv (lat. infinitivum sc. verbum) gram. neodreeni glagolski oblik koji zavrava na -ti ili -i (npr. spavati, lei) infinitorist (lat. infmitus) pristaa evolucijske teorije u nauavanju o organskom stvaranju infinitum (lat.) ono to je beskrajno, beskonano, bezgranino; ad ili in infinitum (lat.) u beskrajnost, u beskonanost infirmarij(us) (lat. infirmarius) uvar bolesnika, onaj koji njeguje bolesnike (u kat. samostanima) infirmarija (lat. infirmaria) bolnica, soba u kojoj se njeguju bolesnici (po

infirmativan

598

influencirati infleksija (lat. inflexio savijanje) opt. skretanje svjetlosnih zraka s njihovog pravog puta; glaz. mijenjanje glasa, tona; gram. mijenjanje, oblici inflektirati (lat. inflectere) savijati, pregibati, mijenjati; gram. staviti nad samoglasnik naglasak (akcent) cirkumfleks inflektor (lat. inflector) naprava koja se stavlja na okna za ventilaciju i kroz koju ulazi zrak u okno inflikcija (lat. inflictio, infligere nanijeti, zadati; priiniti) prav. dosuivanje kazne, odreivanje kazne; izvrenje kazne inflorescencija (lat. inflorescentia) bot. 1. cvat; inflorescentia composita it. inflorescencija kompozita (lat.) sloeni cvat; inflorescentia simplex it. inflorescencija simpleks (lat.) jednostavni cvat; inflorescentia racemosa it. inflorescencija racemoza (lat.) grozdasti cvat; 2. procvjetavanje, cvjetanje, rascvjetavanje inflorescirati (lat. inflorescere) procvjeta vati, procvjetati, rascvjeta vati se influenca (lat. influentia, tal. influenza) utjecaj; fiz. elektrina influenca ili elektrostatika indukcija pojava kad se neko nenaelektrizirano tijelo naelektrizira njegovim unoenjem u polje nekog naelektriziranog tijela, a im se udalji iz toga polja, elektricitet potpuno iezava; magnetna influencija svojstvo, npr. eljeza, koje u magnetnom polju postaje i samo magnetino, ali gubi magnetizam im se magnet dovoljno udalji te se eljezo ne nalazi u njegovom polju; med. gripa (zarazna i veoma priljepiva bolest s temperaturom, klonulou, bolovima u miiima i zglobovima, kaljem, glavoboljom itd.); vet. konjska bolest slinavka influencirati (tal. infulenzare) utjecati, imati utjecaja na koga ili to; zara-

kat. samostanima); mjesto za bolesne biljke u zimskim vrtovima infirmativan (lat. infirmativus) ponitavajui, koji ponitava, koji ini neto nevaeim infirmirati (lat. infirmare) prav. dokinuti, ponititi valjanost, npr. neke oporuke infirmitet (lat. infirmitas) nejakost, slabost, boleljivost inflacija (lat. inflare napuhati, inflatio nadimanje) bank. poveavanje i putanje u optjecaj sredstava za plaanje u znatno veem broju, nego to je, s obzirom na ekonomske prilike zemlje, potrebno, pretjerano tiskanje novanica (supr. deflacija); med. nadimanje tijela zbog vjetrova; napuhanost, napuhnutost inflacionisti (lat. inflatio) mn. pristae financijske politike kojoj je svrha izdavanje i putanje u optjecaj veeg broja novanica nego to je, prema stvarnim ekonomskim prilikama zemlje, potrebno; usp. inflacija inflamabilan (lat. inflammabilis) upaljiv inflamabilije (lat. inflammabilia) mn. zapaljive tvari, gorivo inflamacija (lat. inflammatio) med. upala inflamatoran (lat. inflammatorius) upaljiv; med. koji izaziva upalu, koji je u vezi s upalom; inflamatorna groznica groznica kao posljedica upale inflamirati (lat. inflammare) zapaliti; raspaliti, razdraiti, ogoriti inflatilije (lat. inflatilia sc. instrumenta) glaz. instrumenti na koje se svira puhanjem, puhaki instrumenti infleksibilan (lat. inflexibilis) nesavitljiv; neslomljiv, kojim se ne moe upravljati, neumoljiv, tvrdoglav; gram. nepromjenjiv infleksibilije (lat. inflexibilia) gram. nepromjenjive rijei (veznici, prilozi, prijedlozi, usklici, estice)

influentni stroj

599

infundibul slui samo za upoznavanje itatelja s dogaajima i injenicama; informativna sluba obavjetajna sluba informator (lat.) obavjetava, onaj koji daje upute; kuni uitelj, instruktor informirati (lat. informare) pouiti, uputiti; obavijestiti, obavjetavati, izvijestiti, izvjetavati; informirati se obavjetavati se, obavijestiti se, raspitati se Infortiatum (lat.) prav. drugi dio Digesta, od 21. do 38. knjige, dio zbornika Corpus iuris civilis infra (fr.) prijei, pod, ispod; pril. dolje (supr. supra, super); infra-svijet svijet beskrajno malog, tj. svijet atoma (supr. supra-svijet svijet beskrajno velikog, tj. svijet svemirskih razmjera); infracrvene zrake nevidljive toplinske zrake s valnom duinom veom od valne duine svjetlosnih zraka infra mikrobi (lat. infra, gr. mikros mali, bios ivot) biol. iva bia koja se ne mogu vidjeti ni pod najjaim mikroskopskim poveanjem infrakcija (lat. infractio) prekraj, prijestup, povreda; prekid, npr. sporazuma, saveza; med. prijelom, osobito djelomian prijelom kosti infraktor (lat. infractor) prav. prekritelj ugovora; prijestupnik infula (lat.) bijela ili crvena vunena vrpca koju su nosili oko ela, kao ukras, starorimski sveenici i sveenice (vestalinke); kod katolika: biskupska ili opatska kapa; biskupski eir, vrpca na biskupskom eiru infunde (lat.) dolij; infunde aquae fervidae quantum sufficit, sufficientem quantitatem it. infunde akve fervide kvantum suficit ili suficijentem kvantitatem (lat.) farm. ulij vrele vode koliko je potrebno (ili: koliko je dovoljno) infundibul (lat. infundibulum lijevak) zool. ljevkasto udubljenje, npr. u tre-

ziti, okuiti; podmititi, potkupiti, pridobiti za influentni stroj fiz. na naelu elektrine influence napravljen stroj za proizvoenje elektriciteta influirati (lat. infulare) podariti biskupski eir, tj. promaknuti za biskupa; influirani opati opati kojima je papa podario pravo da mogu nositi znake biskupskog dostojanstva influksija (lat. infuxio) utjecaj; sustav influksije v. influksizam influksionist (lat. influxus) fil. pristaa influksizma influksizam (lat. influxus utjecaj) fil. shvaanje prema kojem dua i tijelo vre jedno na drugo takav utjecaj da svaki dio jednoga izaziva u drugom promjene koje odgovaraju promjenama na njemu samom influksus (lat. influxus) fiz. v. influenca; influxus physicus it. influksus fizikus (lat.) fiziki utjecaj (tj. utjecaj tijela na duu) informacija (lat. informatio) pouavanje, upuivanje, uputa; obavjetavanje; raspitivanje; obavijetenost; obavijest, izvjetaj, izvjee; sudska istraga informan (lat. informis) bezoblian, bez odreenog oblika; ruan, nakazan; bez reda, suprotan redu informat (lat. informativum) prav. pravno miljenje, sud o emu, u obliku miljenja ili savjeta, koji trai neki sudac od nekog pravnika radi svoje osobne upuenosti; pravna uputa koja je ve dobivena informatika (fr. information, automatique) znanstvena disciplina koja se bavi obradom podataka elektronikim raunalima informativ (lat. informativum) prav. v. informat informativan (lat. informativus) obavjetajni, koji slui za obavjetavanje, poujiv; informativni list list koji

infuzija

600

inhalacija bodan (a ne kao rob); prostodunost, bezazlenost, iskrenost ingerencija (lat. ingerentia) mijeanje u to, utjecanje, vrenje utjecaja ingerent (lat. ingerens) prav. sporedni tuitelj ingerirati (lat. ingerere) unijeti, unositi; unositi u eludac hranu; ingerirati se mijeati se, petljati se u to ingesta (lat. ingerere unositi, ingesta) mn. fiziol. tvari (materije) koje se unose u tijelo (hrana i dr.) ingestija (lat. ingestio) unoenje hrane u tijelo kroz usta ingrata progenies (lat.) nezahvalna mlade ingresija (lat. ingressio) ulaenje, ulazak, stupanje u, poetak ingrosacija (lat. ingrossatio) unoenje (ili: upisivanje) u hipotekarnu knjigu ingrosar (lat. ingrossarius) vjerovnik koji je upisan u hipotekarnu knjigu ingrosat (lat. ingrossatus) v. ingrosar ingrosator (lat. ingrossator) onaj koji vodi hipotekarnu knjigu; ingrosist ingrosirati (lat. ingrossare) prepisati spise naisto; osobito: upisati u hipotekarnu knjigu ingrosist (lat. ingrossare) v. ingrosator ingvinalan (lat. inguinalis) anat. preponski, koji se tie prepona inhabilan (lat. inhabilis) nevjet, nevian, nespretan; prav. nesposoban inhabilitet (lat. inhabilitas) nesposobnost; inhabilitas testium it. inhabilitas testijum (lat.) prav. nesposobnost svjedoka inhalacija (lat. inhalatio) med. udisanje pare ili plinova koji se razvijaju iz odreenih tekuina, bilo prirodno ili pod utjecajem zagrijavanja i vrenja; inhalacijski aparat v. inhalator; inhalacijske bolesti bolesti koje nastaju zbog udisanja tetnih plinova; inhalacijsko lijeenje lijeenje udisanjem plinova, pare i dr.

oj modanoj komori; lijevak u glavonoaca; pluni mjehuri infuzija (lat. infusio) ulijevanje, nalijevanje, polijevanje; natapanje; med. unoenje tekuine, obino tzv. fizioloke otopine (kuhinjske soli) pod kou ili u krvne ile radi nadoknaivanja krvi ili tjelesnih sokova; pren. boansko nadahnue infuzoran (lat. infusorius) koji je nastao nalijevanjem neke tekuine ili namakanjem u tekuinu infuzorije (lat. infusoria) mn. zool. naljevnjaci, trepetljae (jednostanini, mikroskopski sitni organizmi, ive u zraku, vodi i drugim tekuinama) infuzum (lat. infusum) naljev, doljev, ono to se nalijeva, to se dohjeva ingeminacija (lat. ingeminatio) udvostruavanje, ponavljanje ingeminirati (lat. ingeminare) udvostruiti, udvostruavati, ponoviti, ponavljati; udvostruiti se, udvostruavati se, mnoiti se ingeneracija (lat. ingeneratio) usaivanje, raanje s im, uroenost ingenij (lat. ingenium, ingignere usaditi) prirodna sposobnost, darovitost, duh, razum, genij; duhovit i otrouman ovjek; otrouman pronalazak; ingenium acutum it. ingenijum akutum (lat.) otrouman i fin duh; ingenium capax it. ingenijum kapaks (lat.) sposoban duh; ingenium stupidum it. ingenijum stupidum (lat.) glupan; ingenium tardum it. ingenijum tardum (lat.) trom duh, glava koja sporo misli ingeniozan (lat. ingeniosus) uman, otrouman, duhovit, darovit, dosjetljiv, domiljat ingeniozitet (lat. ingeniositas) otroumnost, dosjetljivost, domiljatost, darovitost, izumiteljska sposobnost ingenuitet (lat. ingenuitas) kod starih: pravo ovjeka koji se rodio kao slo-

inhalator inhalator (lat. inhalare, inhalator) med. naprava pomou koje se udiu pare ili plinovi (inhalacija) inhalirati (lat. inhalare) med. udisati, usisavati inherencija (lat. inhaerentia) prirodna i nerazdvojna pripadnost, nerazdvojnost, bitno pripadanje emu, odnos dviju stvari u kojem se jedna moe zamisliti samo u drugoj, odnos svojstava jedne stvari prema toj stvari, akcidencija prema supstanciji, npr. okruglost inherira krugu; prav. ostajanje pri emu, nepoputanje inherentan (lat. inhaerens) prirodno i nerazdvojno spojen ili udruen, bitan, svojstven, nerazdvojan inherirati (lat. inhaerere) bitno pripadati, biti nerazdvojan od; biti nerazdvojno spojen ili udruen; prav. produiti, nastaviti, ostajati pri emu, ne poputati inheritor (lat. inhaeritor) prav. nasljednik inhibicija (lat. inhibitio) fiziol. zadravanje neke organske funkcije voljnim ili nevoljnim fiziolokim inom; psih. sprjeavanje koje se vri voljom, ih nagonski i podsvjesno, na kakav osjetilni poticaj ili drugo duevno stanje; prav. zabrana (vieg suda) da se obustavi postupak (u niem sudu) inhibirati (lat. inhibere) zadravati, zadrati, sprijeiti, sprjeavati, zabraniti, zaustaviti inhibitoran (lat. inhibitorius) koji zabranjuje, kojim se zabranjuje to, koji zadrava, koji sprjeava inhibitorij (lat. inhibitorium) prav. v. inhibitorijale inhibitorijale (lat. inhibitoriale) prav. sudska naredba o zabrani; inhibitorij inhoativa (lat. inchoativa) uvoenje, poinjanje = inicijativa inhoativan (lat. inchoativus) poetni, uvodni; verba inchoativa it. verba

601

inicijativan inhoativa (lat.) mn. gram. glagoli koji pokazuju poetak neke radnje ili stanja inhumacija (lat, inhumatio) ukop, pokop inhumanacija (lat. homo ovjek, humanus ljudski, inhumanatio) teol. oovjeenje, poovjeenje, utjelovljenje Kristovo inhumanitet (lat. inhumanitas) neovjenost, neljudskost; neplemenitost, neljubaznost inicij (lat. inire poeti, initium poetak) uvod, pristup, poetak; ab initio it. ad inicio (lat.) od poetka, ispoetka: initium cognoscendi it. inicij um kognoscendi (lat.) fil. naelo, princip, poetak, osnova spoznaje inicija (lat. initium poetak, initia) mn. osnove, elementi, prapoeci; u Katolikoj crkvi: tajna sluba Boja inicijacija (lat. initiatio uvoenje, upuivanje u to) etn. obiaji i obredi (gotovo kod svih primitivnih naroda) kojima se djeak proglaava mladiem, a djevojica djevojkom inicijalan (lat. initialis) poetni, osnovni inicijali (lat. initialia) mn. velika poetna slova; ukraena poetna slova kojima poinju poglavlja ili odlomci u nekoj knjizi; poetna slova imena i prezimena inicijativa (lat. initium poetak, initiativa) samostalan poticaj, prvi poticaj na neto, zapoinjanje; pravo otvaranja sjednice i pravo prve rijei pri savjetovanjima; pravo podnoenja prijedloga u zakonodavnom tijelu; ovjek od inicijative ovjek koji prvi uzima na sebe pokretanje neke stvari ili nekog pitanja, koji prvi daje poticaj za neto, poduzetan ovjek inicijativan (lat. initiativa) koji daje poticaj, koji prvi poinje neto, koji radi iz vlastitih pobuda, pregalaki, poduzetan

inicijator

602

inklinirati inkarniran (lat. caro, carnis meso, incarnatus) utjelovljen, olien, koji je slika i prilika koga ili ega, pravi, istinski; koji je postao ovjekom; koji ima boju mesa inkarnirati (lat. caro, carnis meso) utjeloviti, utjelovljavati, pretvoriti u krv i meso (tj. u tijelo), pretvoriti u ovjeka; oliiti, oliavati inkasirati (tal. cassa, incassare) trg. primiti gotov novac za neto, naplatiti raun u gotovom novcu inkaso (tal. incasso) trg. naplaivanje, naplata u gotovom; inkaso-mandat nalog za naplaivanje novca za tui raun; inkaso-posao bankovni posao koji se sastoji u naplaivanju mjenica, novanih uputnica, kupona kojima je dospio rok i dr. za tui raun inkastratura (lat. incastratura) mala kutija u kamenim oltarima za uvanje relikvija, crkvenih stvari i si. inklavacija (lat. clavus avao, inclavatio) zabijanje, udaranje avala; med. usaivanje, namjetanje zuba u eljust inklinacija (lat. inelinatio) naklonost, sklonost; nagib, pad, nagnutost; inklinacijski kut nagibni kut; astr. nagibni kut ravnine planetske putanje prema ravnini ekliptike; mat. nagnutost dviju ravnina jedne prema drugoj ili jedne linije prema jednoj ravnini; magnetna inklinacija fiz. kut koji ini inklinacijska igla s horizontalnom ravninom kad se njezina ravnina okretanja poklapa s magnetnim meridijanom (inklinacijska igla pokazuje tada nagib silnica zemnomagnetnog polja prema horizontu); med. sklonost organizma nekoj bolesti inklinatorij (lat. inelinatorium) fiz. sprava za mjerenje magnetne inklinacije; u Kat. crkvi: stolac za nemone sveenike u crkvenom zboru inklinirati (lat. inelinare, gr. klino naginjem) imati sklonost, biti sklon e-

inicijator (lat. initiator) poticatelj, zaetnik, uzronik, pregalac, ovjek od inicijative; usp. inicijativa inicijatorski (lat. initator) poticateljski, zaetniki, pregalaki inka titula starih peruanskih kraljeva i prineva iz peruanske vladarske obitelji (prije panjolske vladavine) inkalescencija (lat. incalescentia) zagrijavanje, zaarivanje inkantacija (lat. incantatio) zaaravanje, opinjavanje; formula kojom maioniari opinjuju inkapacitet (lat. incapacitas) nesposobnost, nepodobnost, nedoraslost inkarceracija (lat. carcer zatvor, incarceratio) stavljanje u zatvor, hapenje; incarceratio herniae it. inkarceracio hernije (lat.) med. zatvaranje kile, bruha inkarcerirati (lat. carcer zatvor, incarcerare) staviti u zatvor, zatvoriti, uhapsiti; med. zatvoriti kilu, bruh inkardinacija (lat. incardinatio) prenoenje uprave neke crkve na stranog sveenika (lat. clericus incardinatus) kod katolika; izbor za kardinala inkarnacija (lat. incarnatio) utjelovljavanje, utjelovljenje, oliavanje, olienje, olienost, slika i prilika, osobito neke ideje (u kranstvu je, npr. Isus inkarnacija boanstva, Sokrat je inkarnacija mudrosti, tj. istinska mudrost) inkarnacije (lat. ero, carnis meso, incarnantia) mn. med. sredstva koja pomau rastenje mesa inkarnat (lat. caro, carnis meso, incarnatum) slik. boja mesa, ton boje mesa, zagasitorumena boja; jako rumenilo lica (od stida i si.) inkarnatan (lat. caro, carnis meso, incarnatus) koji ima boju mesa; koji je svijetlocrvene boje inkarnativan (lat. caro, carnis meso) med. koji stvara meso, koji pomae rastu mesa

inklinograf

603

inkompleksan inkombustibilitet (lat. comburare izgorjeti, incombustibilitas) kem. neizgorljivost inkomenzurabilan (lat. incommensurabilis) neprimjerljiv, koji se ne moe mjeriti zajednikom mjerom; mat. koji nema zajednike mjere inkomenzurabilitet (lat. incommensurabilitas) neprimjerljivost inkomestibilan (lat. comedere jesti, pojesti, incomestibilis) koji nije za jelo, koji se ne jede inkomiscibilan (lat. incommiscibilis) koji se ne moe pomijeati, izmijeati inkomodirati (lat. incommodare) dosaivati, smetati, dovoditi u nezgodu, praviti neugodnosti; inkomodirati se biti u nezgodi, praviti sebi neugodnosti inkomoditet (lat. incommoditas) nezgoda, neugodnost inkomparabilan (lat. incomparabilis) neusporediv, jedinstven, izvanredan, orginalan inkomparabilia (lat. incomparabilia) mn. gram. pridjevi koji se ne mogu stupnjevati inkompatibilan (lat. incompatibilis) nesuglasan, nespojiv, koji se ne slae ili ne ide s neim, nesloiv, nepodudaran inkompenzabilan (lat. incompensabilis) nenadomjestiv, nezamjenjiv inkompetencija (lat. incompetentia) nemjerodavnost, nepozvanost, bespravnost za vrenje neega; nesposobnost, nedoraslost; incompetentia dotis it. inkompetencija dotis (lat.) prav. bez prava na miraz ili na dodatak; incompetentia termini it. inkompetencija termini (lat.) nezgodnost ili neprikladnost odreenog roka (npr. ako taj rok dolazi za vrijeme vjerskih blagdana ili dravnih praznika) inkompleksan (lat. incomplexus) nesloen, nesastavljen, jednostavan

mu; voj. top namjestiti tako da sredinja os cjevne upljine bude nagnuta naprijed ispod horizontalne; med. imati sklonost nekoj bolesti inklinograf (lat. inclinare nagnuti, gr. grafo piem) fiz. magnetograf koji biljei magnetnu inklinaciju inklinometar (lat. inclinare nagnuti, gr. metron mjera, mjerilo) instrument za vrenje nivelacije inkludirati (lat. claudere zatvoriti, zakljuati, includere) ukljuiti, ukljuivati sobom, obuhvatiti sobom, sadravati u sebi, podrazumijevati inkluzija (lat. inclusio) ukljuenje, ukljuivanje, obuhvaanje, sadravanje u sebi, uraunavanje u, podrazumijevanje inkluzivan (lat. inclusivus) ukljuiv, koji ukljuuje, koji sadri u sebi, koji obuhvaa sobom, koji se podrazumijeva, zakljuan; pril. inkluziue ukljuno, ukljuujui inkluzum (lat. inclusum) ono to je priloeno, prikljueno, prilog uz to inkoercibilan (lat. incoercibilis) neukrotiv, nesavladiv, nezadriv; koji se ne moe stisnuti ili stegnuti, nezatvoriv inkognito (lat. incognitus nepoznat, incognito) nepoznato, prikriveno, pod tuim imenom; zatajivanje pravog imena ili poloaja inkoherencije (lat. incohaerentia) mn. med. sredstva za zgunjavanje krvi i drugih sokova u ljudskom tijelu inkoherentan (lat. incohaerens) koji nema veze, koji nije u vezi, iji dijelovi nisu povezani, labav; zbunjen, smeten, nedosljedan inkohezija (lat. incohaesio) v. inkoherencija inkolat (lat. incolere stanovati, incolatus) zaviajno pravo, pravo graanstva, dravljanstvo; indigenat inkombustibilan (lat. incombustibilis) kem. neizgorljiv

inkomprehenzibilan inkomprehenzibilan (lat. incomprehensibilis) nepojmljiv, neshvatljiv, nerazumljiv, neobjanjiv; udan inkompresibilan (lat. incompressibilis) koji se ne moe stisnuti inkompresibilitet (lat. incompressibilitas) nemogunost stlaivanja inkondenzabilan (lat. incondensabilis) koji se ne moe zgusnuti inkonfidenti (lat. inconfidentes) mn. prav. nepouzdane osobe, vlastima sumnjive, sumnjivci; usp. konfidenti inkongruencija (lat. incongruentia) nesuglasnost, nepodudarnost, neprikladnost, neumjesnost; nepravilnost, pogreka inkongruentan (lat. incongruens) nesuglasan, nepodudaran, neprikladan, neumjesan; nepravilan, pogrean inkonstancija (lat. inconstantia) nepostojanost, nestalnost inkonstantan (lat. inconstans) nepostojan, nestalan inkonstitucionalan (lat. inconstitutionalis) neustavan, protuustavan inkontineneija (lat. incontinentia) nesuzdrljivost, neumjerenost; med. nemogunost zadravanja neke prirodne potrebe, npr. mokrenja inkontracija (tal. incontratio) trg. meusobno obraunavanje vie osoba radi podmirenja dugova inkontribuabilan (lat. incontribuabilis) koji nije obvezan plaati porez, neoporeziv inkontro (tal. incontro) susret, stjecaj, dogaaj; trg. povoljan stjecaj prilika za prodaju robe inkonvertibilan (lat. inconvertibilis) koji se ne moe preobratiti, nepreobratljiv, neobratljiv; nepretvorljiiv, nepromjenjiv, postojan inkonzekvencija (lat. inconsequentia) nedosljednost; proturjenost sa samim sobom; besmislenost, nepromiljenost *

604

inkrustacija inkonzekventan (lat. inconsequens) nedosljedan; samom sebi proturjean; besmislen, nepromiljen inkonzistencija (lat. incosistentia) nestalnost, nepostojanost; neskladnost, proturjenost, nesuglasnost inkonzonancija (lat. inconsonantia) nesklad, neskladnost inkorekcija (lat, incorrectio) nepravilnost, netonost; neispravnost inkorektan (lat. incorrectus) nepravilan, neispravan; netoan, pogrean inkorektnost (lat. incorrectus) nepravilnost, neispravnost; netonost, pogrenost, nekorektnost inkorporacija (lat. incorporatio) sjedinjavanje, sjedinjenje, spajanje, pripajanje; sjedinjenost, spojenost, pripojenost; primanje u drutvo; teol. utjelovljenje inkorporiran (lat. corpus tijelo, incorporatus) sjedinjen, pripojen, pridruen, primljen u sastav ega, npr. inkorporirane zemlje inkorporirati (lat. corpus tijelo, incorporare) sjediniti, spojiti, pripojiti, pridruiti, primiti u sastav (neke cjeline, drutva) inkorupcija (lat. incorruptio) nepokvarenost, istoa; supr. korupcija inkredibilan (lat. incredibilis) nevjerodostojan, za nevjerovanje, nevjerojatan inkrement (lat, incrementum) rastenje, porast, prirast, napredovanje; mat. prirast inkriminacija (lat. incriminatio) prav. okrivljavanje, okrivljenje, optuba inkriminirati (lat. incriminari) prav. okriviti, okrivljavati, optuiti, optuivati inkrustacija (lat. incrustatio) stvaranje kamene kore, kamena kora; stvaranje vapnenog obloga na organskim i anorganskim tijelima koja se nalaze u vapnenim izvorima; grad. oblaganje zidova raznim vrstama kamena;

inkrustat umetanje tvrih predmeta (kocki i ornamentskih komadia od ilovae, mramora, kovine i dr.) u mekanu masu koja e se zatim stvrdnuti, npr. u kit, gips, cement itd.; oblaganje zlatnim ili srebrnim listiima; inkrustacijski stroj stroj za prevlaenje sjemenja gnojivom inkrustat (lat. incrustatum) ivotinjski ili biljni organizam koji je obloen kamenom ili vapnenom korom; kamen inkrustat cementni kamen, umjetni kamen inkrustirati (1. incrustare) obloiti kamenom korom; oblagati zid ili pod keramikim ploicama; nabaciti na zid cementnu buku; oblagati (ili: obloiti) zlatnim ili srebrnim listiima inkubacija (lat. incubatio) leenje pilia u inkubatoru; med. vrijeme koje proe od prodiranja klica neke bolesti u organizam pa do prvih znakova bolesti, vrijeme razvijanja bolesti inkubator (lat. incubator) naprava za umjetno leenje pilia, "umjetna kvoka" inkulpacija (lat. culpa krivnja, inculpatio) prav. okrivljavanje, okrivljenje, optuivanje, optuba inkulpant (lat. culpa krivnja, inculpare uiniti krivnju, inculpans) prav. onaj koji optuuje, tuitelj inkulpat (lat. culpa krivnja, inculpatus) prav. onaj koga optuuju, optuenik; inculpata tutela it. inkulpata tutela (lat.) obrana u nudi, nuna obrana inkulpirati (lat. culpa krivnja, inculpare) kriviti, okriviti inkultura (lat. incultura) neobraenost, zaputenost, naputenost; nedostatak naobrazbe, nenaobraenost inkunabule (lat. incunabula) mn. najstarije tiskane knjige, knjige tiskane u prvom razdoblju tiskarstva (do 1500. g.); pren. prvi poeci; ab incunabulis it. ab inkunabulis (lat.) od

605

inkvizitor kolijevke, od prvih dana djetinjstva, od samog poetka inkurat (lat. curare brinuti se o kome ili emu, incuratus) upnik, sveenik inkurija (lat. incuria) nehaj, nemarnost, nebriljivost, nepanja; ex incuria it. eks inkurija (lat.) iz nehaja, nepanjom inkuriozitet (lat. incuriositas) neradoznalost, neljubopitljivost inkurzija (lat. incursio) neprijateljski upad, napad, prepad inkvest (engl. inquest) prav. sudska rasprava, istraga inkvijetacija (lat. inquietatio) prav. uznemiravanje u posjedu inkvilinat (lat. inquilinus ukuanin, inquilinatus) prav. pravni odnos meu stanarima inkvilinizam (lat. inquilinus ukuanin, incolinus od incolo stanujem) zool. stanje kad u tjelesnim upljinama ih boravitima nekih organizama ive i drugi organizmi kao nametnici (paraziti) inkvirent (lat. inquirere istraivati, inquirens) prav. onaj koji vodi istragu, istrani sudac, istraitelj inkvirirati (lat. inquirere) istraivati, voditi istragu, pribavljati dokaze o emu, sasluavati inkvizicija (lat. inquisitio) istraivanje, istraga, samovoljna istraga; u Rimokatolikoj crkvi: duhovni sud za pronalaenje i kanjavanje krivovjeraca (heretika); kazne su se sastojale u muenju, oduzimanju imovine, javnom bievanju i spaljivanju na lomai; inkvizicija je vladala u svima zapadnoeuropskim zemljama skoro kroz cijeli srednji vijek (osobito je po zlu bila poznata inkvizicija u panjolskoj); pren. muenje, zlostavljanje inkvizit (lat. inquisitus) prav. onaj protiv koga se vodi istraga, optueni inkvizitor (lat. inquisitor) istrani sudac, istraitelj, sudac, osobito sudac

inkvizitorij alni protiv heretika u sred. vijeku (u vrijeme katolike inkvizicije); veliki inkvizitor vrhovni sudac protiv heretika u panjolskoj, meu kojima je po nemilosrdnoj strogoi posebno poznat Tomas de Torquemada (14201498); pren. muitelj inkvizitorij alni (lat. inquisitorialis) muiteljski, pretjerano strog; inkvizitorijalni sud sud koji mui za vrijeme istrage inkvizitorski (lat. inquisitorius) ispitivaki; koji je kao kod inkvizitora, muiteljski inlandajs (njem. Inland tuzemstvo, Eis led) debeli ledeni pokriva polarnih podruja inlej (engl. inlay umetak) med. vrsta zubarske plombe, zubnog nadomjestka inlet (njem. Inlett) gusta pamuna tkanina (upotrebljava se za izradu strunjaa i jastuka) innocentamente it. inoentamente (tal.) glaz. prostoduno, prirodno inobligatan (lat. obligatus obvezan, inobligatus) neobvezan inocencija (lat. innocentia) nevinost, prostodunost, bezazlenost inocentan (lat. posere koditi, innocens) nekodljiv, nevin, bezazlen, prostoduan inoficiozan (lat. inofficiosus) nesluben inogeneza (gr. is, inos ila, genesis postanak, stvaranje) med. stvaranje vlaknastog tkiva; inoza inokulacija (lat. inoculatio) cijepljenje (kalemljenje) biljke; med. unoenje zaraznih klica u ivo tkivo radi dijagnoze ili postizanja imuniteta inokulator (lat. inoculator) koji cijepi (kalemi) inokulirati (lat. inoculare) cijepiti (kalemiti) inokupacija (lat. inoccupatio) nezauzetost, nezaposlenost

606

insanabilan inokupiran (lat. inoccupatus) nezauzet, nezaposlen, besposlen inominatan (lat. innominatus) neimenovan, bezimen; inominatni kontrakt neimenovani ugovor, tj. realni ugovor inoperabilan (lat. inoperabilis) med. koji se ne moe operirati, koji nije za operaciju inopinata (lat.) mn. neoekivani dogaaji, neoekivani sluajevi inoportun (lat. inopportunus) nezgodan, neumjesan, nekoristan, koji dolazi u nezgodno vrijeme inormalan (lat. innormalis) nepravilan, neprirodan, protuprirodan inovacija (lat. innovatio) novotarija, promjena, preinaka inovirati (lat. innovare) uvoditi neto novo, uvoditi novotarije inoza (gr. is, inos ila) med. v. inogeneza inozit (gr. is, inos ila) kem. eer to ga sadri meso, osobito srce i miii, kao i mnoge biljke (mahune, graak i dr.) inozurija (gr. is, inos ila, uron mokraa) med. vrsta eerne bolesti kod koje se u mokrai nalazi inozit inp- v. impinramo (lat. in ramo) trg. sirovi pamuk, osobito egipatski inrotulacija (lat. inrotulatio) prav. sreivanje i uvezivanje spisa radi upuivanja od nieg suda viemu; inrotulacijski termin dan odreen za pregledavanje i popisivanje spisa inrotulirati (lat. inrotulare) napraviti popis spisa, srediti i uvezati spise insalivacija (lat. saliva pljuvaka, insalivatio) mijeanje pljuvake s jelom pomou vakanja; nedostatak pljuvake insalubritet (lat. insalubritas) nezdravost, npr. nekog mjesta s obzirom na zrak, vodu, podneblje (klimu) i dr. insanabilan (lat. insanabilis) neizljeiv, nepopravljiv

insania nocturna insania nocturna it. insanija nokturna (lat.) med. nono ludilo, lutanje nou ili za vrijeme spavanja insanija (lat. insania) ludilo, duevna bolest, bezumlje insanitet (lat. insanitas) med. nedostatak zdravlja, bolest, ludilo, bezumlje insceniranje (lat. in, scaena) kaz. prilagoavanje nekog kazalinog djela za prikazivanje na pozornici; pren. pravljenje ili prireivanje nekome scene inscenirati (lat. in, scaena) kaz. prilagoditi (ili: prilagoavati) kazalino djelo za prikazivanje na pozornici; pren. praviti ili prirediti nekome scenu, tj. napasti nekoga otvoreno i na javnom mjestu, izazvati ga na svau, tunjavu i si. insekcija (lat. secare rezati, insectio) urez, urezivanje insekt (lat. insecare urezati, insectum kukac) mn. insekti zool. kukci (ui, stjenice, komari, muhe, pele, strljeni itd.) insektarij (lat. insectum kukac) posebno izraen kavez u kojemu se uvaju, uzgajaju i promatraju kukci (vrsta terarija) insekticidan (lat. insectum kukac, saedere ubiti) koji ubija insekte; insekticidna sredstva sredstva za unitavanje insekata insektivori (lat. insectivora) mn. zool. kukcojedi, kukcoderi, ivotinje koje se hrane kukcima (je, krtica i dr.); bot. biljke koje se hrane kukcima insektolog (lat. insectum kukac, gr. logos) zool. poznavatelj kukaca, znanstvenik koji prouava kukce (insekte); entomolog insektologija (lat. insectum kukac, gr. logia) zool. znanost o kukcima; entomologija insektores (lat. insectores) mn. zool. sjekutii, osam .prednjih zuba

607

inskribirati insenescencija (lat. insenescentia) nestarenje, staraka svjeina; agerazija inserat (lat. inseratum) oglas, biljeka ili vijest (u dnevnim listovima); prav. prilog, umetak, podsjetnik insercija (lat. insertio) umetanje, unoenje; med. namjetanje miia na dio tijela koji se treba gibati; insercijska kontrola popis oglasa za objavljivanje (u novinama) inserendum (lat. inserendum) oglas, biljeka (ili: vijest) koju treba objaviti u dnevnom listu inserirati (lat. inserere) umetati, umetnuti, staviti u (osobito u novine) inses (lat. insessus) med. kupanje (ili: parenje) u sjedeem poloaju insesija (lat. insessio) med. sjedenje u kupaonici, parenje u sjedeem poloaju insidijacija (lat. insidiatio) pravljenje zamki, raenje o glavi insignije (lat. insignia) mn. znaci, posebni znaci nekog zvanja ili dostojanstva, pbasni znaci, odlija insimulacija (lat. insimulatio) vie ili manje neutemeljena optuba insimulirati (lat. insimulare) lano optuiti, okriviti insinuacija (lat. insinuatio) vjeto navoenje na neku misao; podmetanje, podvala; prav. predavanje nekog spisa putem suda; insinuacijski termin rok za proglaavanje presude insinuantan (lat. insinuans) spreman na podvalu, koji eli (nekome neto) podmetnuti; insinuativan insinuativan (lat. insinuativus) v. insinuantan insinuirati (lat. insinuare) nekoga vjeto navesti na neku misao; podmetati, podmetnuti, podvaljivati, podvaliti; prav. dostaviti preko suda inskribirati (lat. inscribere) upisati, upisivati, zapisati, zapisivati; staviti natpis; prepisati, pripisati; posvetiti kome to

inskripcija inskripcija (lat. scribere pisati, inscriptio) upisivanje, upis: stavljanje naslova, naslov, natpis inskulpirati (lat. insculpere) urezati, utisnuti insolacija (lat. sol sunce, insolatio) sunanje, iznoenje na sunce, suenje na suncu, izlaganje suncu; med. sunani udar, sunanica insolencija (lat. insolentia) nepristojnost, drskost, oholost, napuhanost insolentan (lat. insolens) nepristojan, neskroman, obijestan, drzak, onakav kakav ne treba biti insolidan (lat. insolidus) neodriv, bez vrstine, slab: nepouzdan, sumnjiv insolirati (lat. insolare) izlagati suncu, sunati, iznositi na sunce, suiti na suncu; usp. insolacija insolvencija (lat. insolventia) trg. nesposobnost plaanja, obustavljanje plaanja obveza insolventan (lat. insolvens) trg. koji ne moe plaati, bez sredstava za plaanje; proglasiti pro insolvente (lat.) proglasiti nesposobnim za plaanje insomnija (lat. insomnia) med. nesanica inspekcija (lat. inspectio) pregledavanje, pregled; nadziranje, nadzor; nadzornitvo; voj. smotra; okularna inspekcija (lat. inspectio ocularis) pregled na licu mjesta, iscrpan sluben pregled inspektor (lat. inspector) nadzornik; starjeina, upravitelj inspektorat (lat. inspectoratum) nadzornitvo, zvanje, djelokrug i ured nadzornika (inspektora) inspektura (lat. inspectura) v. inspektorat insperzija (lat. inspersio) prskanje, kropljenje, trcanje inspicijent (lat. inspiciens) onaj koji vri nadzor; osobito: kazalini suradnik koji nabavlja stvari potrebne za predstavu ili probu, brine se o statistima,

608

instancija daje znak glumcima kad trebaju izai na pozornicu i uope obavlja sve poslove iza pozornice inspicirati (lat. inspicere) ispitati, pregledati; nadgledati, nadzirati, voditi nadzor inspiracija (lat. inspiratio) udisanje; pjesniko nadahnue, nadahnjivanje, oduevljavanje; poticanje, nagovaranje, navoenje na; teol. boansko nadahnue, vie nadahnue inspirator (lat. inspirator) poticatelj, navoditelj, onaj koji nagovara na to; onaj koji daje nadahnue, nadahnjiva inspirirati (lat. inspirare) udisati, udahnuti; poet. nadahnuti, nadahnjivati, odueviti, oduevljavati; poticati, navesti na misao, nagovoriti inspisacija (lat. spissare zgusnuti, inspissatio) med. zgunjavanje instalacija (lat. installatio) sveano uvoenje u dunost, ustolienje (npr. novog biskupa); struno izvoenje vodovodnih, elektrotehnikih i dr. ureaja; ureaji instalater (fr. installateur) struna osoba koja obavlja sve poslove oko uvoenja, ureenja ili popravka vodovoda, elektrine rasvjete i dr., uvoditelj instalirati (lat. installare) uvesti u dunost, ustoliiti; uvesti, uvoditi (npr. vodovod, elektrinu rasvjetu itd.) instancija (lat. instantia) navaljivanje, uporna molba, uporna elja, npr. ad instantiam creditorum it. ad instancijam kreditorum (lat.) na uporno navaljivanje (ili: upornu molbu) vjerovnika; prav. mjerodavna vlast, sudska mjerodavnost, npr. in prima instantia it. in prima instancija (lat.) u prvoj instanciji, tj. kod prvostupanjskog suda; dobiti ili izgubiti parnicu kod svih instancija, tj. kod prvostupanjskog, prizivnog i vrhovnog suda; ret. prigovor, protudokaz; absolvirati

instant ab instancija prav. zbog nedokazane krivnje osloboditi optuenog, obustaviti, prekinuti daljnje progonjenje optuenog instant (engl.) trenutak, brzina; prehrambeni proizvod ije pripremanje za potronju traje vrlo kratko instauracija (lat. instauratio) utemeljivanje, utemeljenje, osnivanje; obnavljanje, obnova instaurator (lat.) utemeljitelj, osniva, osnivatelj; obnavlja, obnovitelj instaurirati (lat. instaurare) utemeljiti, utemeljivati, osnovati; obnoviti, obnavljati instigacija (lat. instigatio) podbadanje, hukanje, nagovaranje, navoenje na instigator (lat.) podbada, huka; skuplja poreza, naplatitelj pristojbi instilacija (lat. instillatio) med. nalijevanje kap po kap, ukapavanje (lijeka) instilirati (lat. instillare) med. nalijevati kap po kap, ukapavati (lijek) instimulirati (lat. instimulare) podbadati, hukati na, poticati, izazivati instinkt (lat. instinguere podbosti, potaknuti, instinctus) nagon, nasljedna sposobnost kod ivotinja i ljudi koja ih potie da bez utjecaja volje i razuma obavljaju nesvjesno neke djelatnosti instinktivan (lat. instinctivus) nagonski, po nagonu, nehotimian, izvren pod utjecajem prirodnog nagona institor (lat.) upravitelj poslova, poslovoa (faktor, disponent, prokurist i prouizor su vrste institora); prodava na malo institucija (lat. institutio) ustanova, zavod, ustanova utemeljena za posebnu svrhu, osobito znanstvenu; ustanova; osnivanje, utemeljivanje, utemeljenje Institucije (lat. Institutiones) mn. dio Corpus juri civilis, zakonika koji sadri pregled rimskog prava i koji je napisan 535. g. (za vrijeme cara Jus-

609

instrument tinijana) radi uvoenja u prouavanje rimskog prava; predavanja i udbenici koji trebaju posluiti kao uvod u izuavanje rimskog prava instituirati (lat. instituere) utemeljiti, utemeljivati, urediti, uvesti, zavesti institut (lat. institutum) ustanova, zavod, znanstveni zavod, kola; zavod za unapreivanje strunog znanja (npr. geografski, botaniki, patoloki, ginekoloki itd. institut) institutor (lat. institutor) osniva, utemeljitelj; uitelj, nastavnik instruent (lat. instruens) istrani sudac, istraitelj; instruktor instruirati (lat. instruere) pouiti, pouavati; davati upute, dati upute, uputiti, upuivati; obavijestiti, obavjetavati, propisivati instrukcija (lat. instructio) uspostavljanje; uputa, upuivanje, pouavanje, nastava; uputa opunomoeniku; propis, uputa o obavljanju slube; punomo, ovlatenje; instrukcija akata prav. sreivanje svih spisa koji se tiu neke parnice; instrukcijska loa masonska loa u kojoj majstor dri slobodna predavanja o ciljevima masonskog pokreta instruktivan (lat. instructivus) pouan, kojem je cilj pouavanje emu i upuivanje u to instruktor (lat. instructor) nastavnik, uitelj, npr. jahanja, skijanja itd.; vojni nastavnik, npr. u rukovanju novom vrstom oruja; vojni strunjak koji organizira i obuava iju (stranu) vojsku instrument (lat. instrumentum) sprava, naprava, orue, alat, pomono sredstvo, orue koje slui tehnikim ili znanstvenim svrhama; mehanizam na kojem se proizvode glazbeni tonovi; med. lijenika, osobito kirurka sprava; prav. dokument, akt, spis; instrumentum authenticum it. instrumentum autentikum (lat.) pra-

instrumentacija

610

intarzija za pokrie njegovih obveza; med. nedovoljna snaga, slabost (posebice srca) insuflacija (lat. insufflare udahnuti, insuffiatio) udahnjivanje insult (lat. insultus) uvredljiv napad, iznenadan napad, uvreda, grdnja, ruganje, podrugivanje; med. napadaj, paroksizam, vanjska povreda insultacija (lat. insultatio) v. insult insultant (lat. insultans) onaj koji nanosi uvredu, vrijealac, napada insultirati (lat. insultare) grubo vrijeati, zlostavljati, napadati, grditi; rugati se, prkositi insultor (lat. insultor) v. insultant insurekcjia (lat. insurgere, insurrectio) buna, pobuna, ustanak, dizanje naroda na oruje insurgent (lat. insurgens) buntovnik, pobunjenik, ustanik, ustaa intabulacija (lat. intabulatio) zapisivanje na plou, upisivanje; prav. hipotekarno upisivanje mjeninog duga, stavljanje hipoteke na imanje intabulando (lat.) prav. putem unoenja u zemljinu knjigu, putem intabulacije intabulirati (lat. tabula, intabulare) zapisati na plou; unijeti u knjigu, zapisati u zemljinu knjigu, u katastar, u intabulacijski protokol intaiti (tur. intak) zapitkivati, istraivati pitanjima intaktan (lat. tangere taknuti, dirati, intactus) nedirnut, netaknut, nepovrijeen, cio, itav; voj. za trupu: koja jo nije uvedena u borbu, koja je jo svjea intaljo (tal. intaglio) gema, dragi kamen ih poludragulj s urezanim ukrasima (lat. gemma insculpta) intanto (tal.) meutim intarzija (tal. tarsia, intarsia) umjetniko ukraavanje predmeta od drveta umetanjem komadia drveta i drugih materijala u razliitim boja-

va isprava, vjerodostojna isprava, pravovaljana isprava; instrumentum cesionis (lat.) spis o ustupanju ega instrumentacija (lat. instrumentatio) glaz. prilagoavanje glazbenog djela za izvoenje na veem broju instrumenata instrumental (lat. instrumentalis sc. casus) gram. sedmi pade u hrvatskom jeziku, odgovara na pitanje (s) kim? (s) im? instrumentalan (lat. instrumentalis) koji se tie instrumenatala; koji se tie instrumenata (glazbala); instrumentalna glazba glazba koja se izvodi instrumentima (simfonije, uvertire i dr.), za razliku od vokalne koju izvode ljudski glasovi instrumentalizam (lat. instrumentum orue, sredstvo) fiz. shvaanje filozofa Johna Deweya prema kojem je miljenje tj. logike, etike i dr. forme sredstvo (instrument) za prilagoavanje promjenjivim uvjetima; usp. pragmatizam instrumentarij (lat. instrumentarium) zbirka razliitih instrumenata koji slue istoj svrsi; instrumentarium chirurgicum it. instrumentarijum hirurgikum (lat.) opis kirurkih instrumenata instrumentirati (lat. instrumentum) glaz. glazbeno djelo prilagoditi za izvoenje na veem broju glaz. instrumenata; prav. izraditi neku ispravu instrumentist (lat. instrumentum) onaj koji svira na nekom glazbenom instrumentu, glazbenik insubordinacija (lat. insubordinatio) neposlunost, nepokornost, protivljenje starijima, otkazivanje poslunosti insubordiniran (lat. insubordinatus) neposluan, nepokoran insuficijencija (lat. insufficientia) nedovoljnost, oskudnost, nesposobnost; osobito: nedovoljnost neije imovine

intarzijator ma (njegovano u Italiji u XV. i XVI. st., s ukraavanjem crkvenih stolaca, zidova i dr.; od XVI. st. upotrebljavao se za umetanje jo i sedef, bjelokost i kovina za ukraavanje namjetaja, nosiljki i dr.; francuski luksuzni namjetaj u stilu Luja XV. i Luja XVI. takoer ima ovakve ukrase; u umjetnosti ist. Azije ova se tehnika takoer njeguje); intarzijatura, intarzijsko slikarstvo intarzijator (tal. intarsiatore) majstor koji izrauje intarziju intarzijatura (tal. intarsiatura) v. intarzija integer (lat. integer) nepovrijeen, itav, nedirnut, potpun, nov; integra res (lat.) nepovrijeena (ili: nenaeta, nepromijenjena) stvar integracija (lat. integratio) obnavljanje, dopunjavanje ega onim to mu je bitno; mat. izraunavanje integrala; fil. prelazak iz rastrojenog i nesreenog stanja u sreeno stanje (supr. dezintergracija) integraf (lat. integer, gr. grafo) v. integrator integral (lat. integralis cjelinski) mat. 1. integral neke funkcije je ona veliina ija je dana funkcija diferencijal ili diferencijalni koeficijent (zove se tako to se moe smatrati cijelim zbrojem niza uzastopnih vrijednosti koje uzima jedna infinitezimalna funkcija, diferencijal, dok se posljednja neprekidno mijenja od jedne vrijednosti do druge); kad su takve granice promjene odreene, onda se zove "odreen integral"; 2. integral neke diferencijalne jednadbe ih sustava diferencijalnih jednadbi je jednadba ili sustav jednadbi od kojih se dana jednadba ih dani sustav jednadbi mogu izvesti diferenciranjem integralan (lat. integralis) cjelinski, koji ini cjelinu, potpun, cjelokupan, cjelovit; koji postoji sam za sebe (npr.

611

intelektualac integralne eljeznice); integralni raun grana infinitezimalnoga rauna koja se bavi pronalaenjem i svojstvima integrala funkcija, takoer slui za rjeavanje diferencijalnih jednadbi itd.; integralne formule uzorci koji se primjenjuju pri rjeavanju zadataka iz integralnog rauna integralitet (lat. integer potpun, integralitas) potpunost, cjelokupnost, cjelovitost integrant (lat. integrans) neto to spada u jednu cjelinu, to je dopunjuje kao bitan sastojak integra tor (lat.) mat. mehanika sprava za dobivanje brojanih vrijednosti nekih veliina, kao to su nepravilne geometrijske slike itd. integrirajui (lat. integrare) prid. koji nuno pripada nekoj cjelini, bitan integrirati (lat. integrare) obnoviti, dopuniti, dodati neto cjelini kao njezin bitni dio; mat. izraunati ili nai integral integritet (lat. integritas) nepovrijeeno, nedirnuto stanje, potpunost, cjelokupnost; nepovrijeenost; istoa due, asnost, estitost; nevinost integrum (lat.) nedirnuta cjelina; neto restituirati in integrum vratiti u prijanje, prvobitno stanje ili prijanji, prvobitni poloaj integument (lat. integumentum) pokriva, zavoj, omota; zool. koa; bot. kod fanerogamne biljke: jednostavni ili dvostruki omota oko sredinjeg stanija u sjemenom zametku intelekt (lat. inter izmeu, legere skupljati, birati, itati, intelligere uviati, shvaati, intellectus) razum, um, zbroj onih duhovnih funkcija koje iz opaaja stvaraju spoznaje; sposobnost spoznaje intelektualac (lat. intellectus) naobraen ovjek, ovjek posveen duhovnom radu; filozof, znanstvenik, knjievnik

intelektualan intelektualan (lat. intellectualis) razumni, umni, pojmovni, duhovni, duevni, koji pripada razumu ili se njega tie; fil. nadosjetilan, do kojega se dolo putem miljenja; intelektualna naobrazba naobrazba duha ili razuma; intelektualno sudionitvo u nekom zloinu prav. posredno sudjelovanje u zloinu savjetom; intelekonaj koji zapovijedi, nagovaranjem, primoravanjem ili koristei se zabludom i si. daje povoda nekom za izvrenje kakvog kaznenog djela intelektualist (lat. intellectus) fil. sljedbenik (ili: pristaa) intelektualizma; prid. intelektualistiki intelektualitet (lat. intellectualitas) svojstvo duhovnih bia, stanje sposobnosti spoznaje, ono to je u ovjeku duhovno; intelektualnost intelektualizam (lat. intellectus) fil. 1. v. racionalizam; 2. vrednovanje intelekta kao najvie moi duha ("um i znanost, ovjekova najvia sila"); 3. filozofski smjer koji intelektu daje prednost pred svim ostalim duhovnim funkcijama; 4. u podruju etike: shvaanje da se intelektom i trijeznim razmiljanjem moe odreivati djelovanje ljudske volje; intelektualna filozofija intelektualizirati (ni. intellectualisare) rastavljati na pojmove ili misli intelektualna filozofija v. intelektualizam intelektualnost (lat. intellectus) v. intelektualitet inteligencija (lat. intelligentia) uroena sposobnost pravilnog razumijevanja stvari i pojava u ivotu i svijetu, razum, um, sposobnost shvaanja i poimanja; kao zbirna imenica: svi ljudi koji imaju ovu osobinu; otmjeniji i bolji svijet uope, kolovani ljudi

612

intenso inteligent (lat. intelligens) ovjek sposoban za pravilno shvaanje i razumijevanje stvari i pojava u ivotu i svijetu, ovjek koji ima inteligenciju, inteligentan ovjek inteligentan (lat. intelligens) sposoban za pravilno razumijevanje stvari i pojava u ivotu i svijetu, razuman, uman, pametan, koji ima duha, mudar, dosjetljiv, bistar; vjet,duhovni vian, zaetnik, tualni zaetnik spretan inteligibilan (lat. intelligibilis) razumljiv, razgovijetan, pojmljiv, shvatljiv; fil. nadosjetilan, pojmovan, koji je dan samo razumu, a nikako osjetilima; inteligibilni svijet nadosjetilni svijet; supr. senzibilan intencija (lat. intendere teiti nekamo, namjeravati, intentio) namjera, namjeravanje, namisao, nakana, tenja za im, cilj, svrha; intentio actionis it. intentio akcionis (lat.) prav. krajnji cilj tube, pobuda za tubu; intentio principalis it. intencio principalis (lat.) glavna namjera; intentio secundaria it. intencio sekundarija (lat.) sporedna namjera, uzgredna namjera intencionalist (lat. intentio) pristaa shvaanja da cilj opravdava sredstva intencionalizam (lat. intentio) shvaanje po kojem su opravdana sva sredstva samo da bi se postigao cilj intendancija (lat. intendantia) vrhovni nadzor, uprava; podruje koje stoji pod jednim nadzornikom ili upraviteljem intendant (fr.) nadzornik, nadstojnik, upravitelj, npr. kazalita; voj. asnik koji nadzire i brine se o plaanju i opskrbi trupa intendantura (lat.) uprava, nadzor; sjedite i djelokrug jednog nadzornika, upravitelja; voj. ustanova koja se brine o opskrbi vojske intenso it. intenzo (tal.) glaz. snano, krepko, pojaano

intenzifikacij a intenzifikacija (lat. intensio napregnutost, facere uiniti) injenje neega jaim, pojaavanje, poveavanje intenzija (lat. intensio) naprezanje, napregnutost, pojaavanje snage; unutarnja snaga, jakost, estina: sadraj, unutarnja vrijednost, stupanj jakosti intenzimetar (lat. intensivus, gr. metron) med. ureaj za doziranje rentgenskih zraka intenzitet (lat. intensitas) jakost, silina, estina; unutarnja jakost djelovanja; djelatna snaga, djelotvornost, veliina snage (supr. ekstenzitet); napregnutost, napetost, naprezanje, sila, silina, stupanj napetosti intenzivan (lat. intensivus) jak, moan, silan, bujan; koji oznaava pojaanu radnju, koji oznaava stupanj napregnutosti; intenzivna veliina jakosna veliina, veliina koja, za razliku od prostorne (ekstenzivne), ima stupnjeve jakosti (kao: svjetlost, zvuk, elektrina struja i dr.); intenzivno gospodarstvo oblik upravljanja dobrom u kojem se na obraivanje zemljita ulae mnogo vie truda i novca, ali se dobiva i znatno vei prinos i prihod; supr. ekstenzivan intenzivirati (lat. intendere zategnuti, napregnuti) uiniti, uiniti jaim, pojaati, pojaavati intenzivnost v. intenzitet intenzivum (lat. intensivum sc. verbum) gram. glagol koji oznaava pojaavanje radnje drugog glagola, npr. "prislukivati" od "sluati" inter (lat.) prijedlog, pojavljuje se kao predmetak u sloenicama sa znaenjem: medu, izmeu, za vrijeme inter arma silent leges (lat.) navod iz Ciceronovog govora Za Milona (Pro Milone, VI, 10): "Pod orujem ute zakoni", tj. u ratu ne vrijede nikakvi zakoni osim zakona vojne sile

613

interdicirati inter arma silent musae it. inter arma silent muze (lat.) "Kad oruje govori, muze ute", tj. gdje se ratuje, ne razvija se umjetnost i znanost inter canem et lupum it. inter kanem et lupum (lat.) izmeu psa i vuka, tj. naveer kad se pas puta s lanca, a vuk se u tami ulja do svog plijena inter jocos et seria it. inter jokos et seria (lat.) izmeu aljivog i ozbiljnog inter pocula it. inter pokula (lat.) "pri ai" (vina) inter praesentes it. inter prezentes (lat.) meu nazonima inter vivos (lat.) meu ivima, za ivota; prav. zaivotni, npr. posao: ugovor, testament itd. interamnij (lat. inter- izmeu, amnis rijeka) podruje izmeu dviju rijeka, meurijeje interartikularni (lat. interarticularis) koji se nalazi meu zglobovima, meuzglobni intercelularni (lat. inter, cellula stanica) fiziol. meustanini, koji se nalazi izmeu tkivnih stanica ivotinjskog tijela, npr. intercelularni prostori zrakom ispunjeni prostori izmeu stanica; intercelularna supstanca tvar koja se nalazi izmeu stanica i koja ih spaja intercesija (lat. intercessio) zauzimanje, zalaganje, posredovanje, moljenje; jamenje, jamstvo; prav. ulaganje prigovora intercizija (lat. intercisio) presjek; prekid, odmor, stanka; odjeljak, odlomak, pasus; gram. umetnuta reenica interdentalan (lat. inter, dens zub, dentalis zubni) koji je izmeu zuba; gram. meuzubni (glas) interdiciran (lat. interdictus) prav. proglaen nesposobnim za samostalno upravljanje imovinom interdicirati (lat. interdicere) zabraniti, uskratiti; zabraniti slobodno raspolaganje svojom imovinom

inter dikcija interdikcija (lat. interdictio) zabrana, uskraivanje, ukidanje, liavanje, lienje interdikt (lat. interdictum) zabrana; u katolikom crkvenom pravu: obustava obavljanja svih crkvenih obreda (osim krtenja, krizmanja, ispovijedanja i prieivanja bolesnika i onih koji su na samrti), vrsta crkvene kazne za pokrajinu, dravu, grad ili opinu (kaznu su primjenjivale prijanje pape da bi prisilile vlade na poputanje) interdiktor (lat. interdictor) onaj koji zabranjuje inter egnum (lat. interregnum) vrijeme od smrti ili silaska s prijestolja jednog vladara pa do stupanja na prijestolje drugog vladara, meuvlada, razdoblje u kojem drava nema vladara interes (lat. intersum, interesse sudjelovati, imati udjela) udio, sudionitvo; odnos, privlanost, zanimljivost, panja, ljubav, naklonost; znaaj, vanost, vrijednost: korist, dobit, dobitak; kamata, prihod od uloenog novca, novac plaen za koritenje posuenog novca; obian interes novac plaen na glavnicu zajma; sloen interes ili interes na interes interes plaen na glavnicu periodino poveanu dodavanjem neplaenog interesa; prav. korist ili teta koju netko ima od ina neke druge osobe ili od dogaaja; per interesse (lat.) iz koristoljublja; interesni raun raun kojim se izraunavaju kamate; politika interesa sebina politika interesantan (fr. interessant) zanimljiv, privlaan, koji pobuuje radoznalost, uzbudljiv, zabavan; vaan, znaajan; rijedak, poseban interesantnost (lat. interesse) zanimljivost, privlanost, znaajnost interesent (lat. interesse, fr. interesser) onaj koga se neto tie, onaj koji ima

614

interiora udjela u emu, onaj kojemu je stalo do ega, sudionik; onaj koji eli to, koji polae pravo na to; kupac, muterija interesirati se (lat. interesse) zanimati se za, imati udjela u, sudjelovati; imati prema emu naklonost ili ljubav, biti odan; zauzimati se za koga; interesira me zanima me, stalo mi je, tie me se, privlai me, izaziva moje sudjelovanje, moju radoznalost, moju pozornost; zainteresiran sam nisam ravnoduan, do toga mi je stalo, to me se tie, to je za mene vano, tu su u pitanju moji rauni interesna sfera tue podruje za koje se zanima neka drava interferencija (ni. interferentia) fiz. uzajamno pojaavanje ili oslabljivanje elektrinih, svjetlosnih i zvunih valova interferirati (lat. interferre) fiz. vriti uzajamno djelovanje valova (elektrinih, svjetlosnih, zvunih) da se djelovanje svakoga vala pojaa, oslabi ili poniti; interferencija interferometar (lat. interferre, gr. metron) naprava za mjerenje duine svjetlosnih valova pomou pojava interferencije svjetlosnih zraka interglacijalna doba (lat. inter, glacialis leden) geol. doba koja su bila izmeu pojedinih ledenih razdoblja na Zemlji, osobito u Europi interijer (fr. interieur, lat. interior unutranji) unutranjost, unutarnja strana; umj. prikazivanje unutranjosti neke sobe ili graevine; supr. eksterijer interim (lat.) 1. meutim; 2. za sada; privremeno interimistik (lat. interimisticum) prav. privremena odredba o nekoj spornoj strani, vrijedi dok se ne donese konana odluka; provizorij interiora (lat. interior unutranji) anat. unutranji organi, utroba

interjekcij interjekcija (lat. inteijectio) gram. uzvik, usklik (ah! oh! jao! fuj! i dr.); prav. podnoenje albe (apelata) na presudu viem sudu interkalaran (lat. intercalaris) umetnut, dodan, dometnut; intercalaris annus it. interkalaris anus (lat.) prijestupna godina; intercalaris dies it. interkalaris dies (lat.) prijestupni dan (29. veljae svake etvrte godine); med. dan bez groznice interklavikularan (lat. interclavicularis) anat. koji se nalazi izmeu kljunih kostiju interkolumnij (lat. inter, columna, stup) grad. razmak izmeu dvaju stupova; meuprostor interkomunicirati (lat. intercommunicare) biti u zajednici, imati meusobnu vezu, opiti interkomunikacija (lat. intercommunicatio) zajednica, meusobna veza interkonfesionalan (lat. interconfessionalis) koji se tie meusobnog odnosa raznih vjera; koji ne dijeli prema vjerskoj pripadnosti interkostalan (lat. intercostalis) anat. medurebreni, koji se nalazi medu rebrima interkruralan (lat. inter, crus, cruris) anat. meubedreni interkurentan (lat. intercurrens) koji se pojavljuje za trajanja nekog stanja, koji izbija; med. za bilo (puls): nepravilan interkutan (lat. intercutanus) anat. koji se nalazi izmeu koe i mesa interlinearan (lat. interlinearis) napisan ili tiskan izmeu redova, meuredni; interlinearna verzija prijevod napisan izmeu dvaju pisanih ili tiskanih redova interlokucija (lat. interlocutio) razgovor; prav. prethodna odluka, privremeni pravorijek koji se nekada izricao prije donoenja konanog pra-

615

intermitirati vorijeka; sporedna osuda u parnici zbog kakve sporedne stvari interlokut (lat. interlocutum) prav. v. interlokucij; prethodno priznanje na parnici interludij (lat. interludere, interludium) glaz. meuigra intermaksilaran (lat. intermaxillaris) anat. meueljusni intermeco (tal. intermezzo, lat. intermedium) meuigra; malo komino kazalino djelo, obino mala komina opera koja se izvodi izmeu inova glavne predstave i koja nema nikakve veze s glavnom predstavom; u instrumentalnoj glazbi: kratko, samostalno djelo; komina epizoda uope intermedij (lat. intermedium) vrijeme izmeu dvaju utvrenih rokova; fiz., kem. tvar koja pomae prelazak jedne tvari u drugu, ili spajanje drugih dviju tvari u jednu; kaz. igra izmeu dvaju inova, meuigra intermisija (lat. intermissio) prekid na neko vrijeme, proputanje; izostajanje na neko vreme, privremeni prestanak; vrijeme izmeu prestanka i ponovnog pojavljivanja ega, npr. intermisija groznice med. vrijeme bez groznice (tj. vrijeme izmeu njezinog prestanka i ponovnog pojavljivanja) intermitentan (lat. intermittere obustaviti, prekinuti) koji ima prekide, koji je s prekidima, na mahove, koji izostaje s vremena na vrijeme, koji prestane pa se pojavi intermitirati (lat. inter-mittere) prekinuti na neko vrijeme, propustiti, proputati; izostajati, prekidati se, prestajati na neko vrijeme; intermitirajue bolesti bolesti s prekidima za vrijeme kojih se bolesnik osjea relativno zdravim (npr. intermitirajua groznica); intermitirajui izvori izvori koji privremeno presuuju pa opet izbijaju; intermitirajui puls bilo

intermittens (puls) koje nejednako udara, s prekidima intermittens (lat.) med. prijestupna groznica, groznica koja se pojavi na mahove, s prekidima intermuskularan (lat. intermuscularis) anat. meumiini, koji se nalazi izmeu miia internacija (lat. internatio) v. pod internirati Internacionala (lat. inter, natio narod) 1. Medunarodna radnika udruga; I. internacionalu (18641872) osnovali su Marx i Engels; II. internacionalu (18891914) osnovao je Engles; III. internacionalu (19191943) osnovao je Lenjin; 2. himna meunarodnog proleterijata, tekst: E. Pottier (1871), glazba: P. Degeyter internacionalan (lat. internationalis) meunarodni (npr. internacionalno pravo, internacionalni odnosi, ugovori, jezik itd.) internacionalist (lat. inter, natio) pristaa ih lan radnike internacionale; kozmopolit internacionalizacija (lat. inter, natio narod) priznavanje ega za zajedniko, meunarodno; sporazum prema kojem sve drave imaju jednako pravo da se neim koriste, npr. nekim teritorijem, tjesnacem, rijekom itd. internacionalizam (lat. inter, natio narod) 1. meunarodni radniki pokret za klasno jedinstvo i solidarnost u borbi za zbacivanje buroaske vlasti, unitenje imperijalizma i uvoenje socijalistikog, odnosno komunistikog poretka; 2. osjeaj solidarnosti i bratstva svih radnika svijeta internacionalizirati (lat. inter, natio narod) initi, uiniti neto zajednikim, meunarodnim; sporazumom odrediti da sve drave imaju jednako pravo neim se koristiti, npr. nekim teritorijem, rijekom, nekim tjesnacem itd.

616

interogativan internat (lat. internatum) odgojni zavod u kojem pitomci, pored nastave, imaju stan i hranu (supr. eksternat) interni (lat. internus) unutranji, unutarnji; osoban; interna medicina dio medicine koji se bavi unutarnjim bolestima; interna trgovina unutarnja trgovina, domaa trgovina (supr. eksterna); koji je odreen za unutarnju slubu, koji nije za javnost (npr. interne stvari, interni spor) internirac (lat. internus) onaj koji je interniran; v. internirati internirati (lat. internare) sumnjive strance, politike ili vojne bjegunce strane drave, podanike neprijateljske drave za vrijeme rata ili domae politiki sumnjive ljude osuditi na ivot pod policijskim ili vojnim nadzorom u odreenom mjestu, u tzv. koncentracijskim logorima; zatvoriti, drati u zatoenitvu, ograniiti slobodu kretanja; kao imenica: interniranje, internacija internist (lat. internus unutranji) ak koji, pored nastave, ima u zavodu i stan i hranu (supr. eksternist); med. lijenik specijalist za unutarnje bolesti; bolesnik koji boluje od neke unutarnje bolesti; u Francuskoj: lijeniki pomonik internodij (lat. internodium) bot. biljni lanak, prostor izmeu dvaju koljena stabljike internuncij (lat. internuncius) pregovara, posrednik; izvanredni papinski izaslanik drugog ranga interoceanski (lat. inter, oceanus, gr. okeanos) meuoceanski, koji lei izmeu oceana, koji povezuje oceane interogacija (lat. interrogatio) pitanje, ispitivanje, sasluavanje, sasluanje interogativ (lat. interrogativum) gram. upitna zamjenica: tko? to? koji? iji? interogativan (lat. interrogativus) upitni, koji ima oblik pitanja

interogatorij

617

interskapul interponirati (lat. interponere) umetnuti, umetati, metnuti izmeu, metati izmeu, stavljati izmeu, staviti izmeu; posredovati, primiti se posredovanja u emu; prav. uloiti (ili: ulagati) pravni lijek protiv nepovoljne odluke interpozicija (lat. interpositio) umetanje, stavljanje izmeu; zalaganje, posredovanje; ulaganje pravnog lijeka; posredovanje vlasti; interpositio appellationis it. interpozicio apelacionis (lat.) prav. ulaganje priziva na vii sud interpret (lat. interpres) tuma, objanjava; prevoditelj; prikaziva, izvoa, npr. neke uloge interpretacija (lat. interpretatio) tumaenje, objanjavanje, izlaganje (spisa, zakona, ugovora i dr.); prikazivanje, izvoenje (npr. neke uloge); prevoenje stranog pisca interpretator (lat.) tuma, izlaga; objanjava, prikaziva, izvoa; prevoditelj interpretirati (lat. interpretari) tumaiti, objanjavati, izlagati; prikazivati, izvoditi; prevoditi interpunkcija (lat. interpunctio) gram. reenini znakovi, razgoci; stavljanje reeninih znakova, razgoda; interpunktacija interpunktirati (lat. interpunctare) gram. staviti (ili: stavljati) reenine znakove: toku, zarez, upitnik itd.; interpungirati intersecirati (lat. intersecare) prorezati, razrezati intersekcija (lat. intersectio) sjecite, presjek, ispreplitanje: sjecite, toka u kojoj se sijeku dvije crte intersept (lat. interseptum) pregradni zid, pregrada; anat. oit, dijafragma interskapilij (lat. interscapilium) zool. v. interskapul interskapul (lat. interscapulum) anat. prostor izmeu lopatica

interogatorij (lat. interrogatorium) prav. sasluanje, sudsko ispitivanje; zapisnik o sasluanju interparlamentarni (lat. inter, parlamentum) koji povezuje sve parlamente, meduparlamentarni interpelacija (lat. interpellatio) upadica, prekidanje u govoru, prigovor; u parlamentarnom smislu: pitanje kojim izaslanik u parlamentu trai od vlade ili nekog ministra pisano ili usmeno izjanjenje o nekom problemu iz podruja unutarnje ili vanjske politike; prav. spreavanje, osporavanje posjeda, prigovor; pozivanje pred sud interpelant (lat. interpellans) podnositelj interpelacije u parlamentu interpelirati (lat. interpellare) prekidati, prekinuti koga u govoru, upadati u rije, smetati; traiti odgovor ili objanjenje o emu od mjerodavnog ministra u parlamentu; prav. sprjeavati neto; prigovarati; zvati pred sud Interpol (kratica za fr. Organisation internationale de police criminelle i za engl. International Police) Meunarodna organizacija kriminalistike policije interpolacija (lat. interpolatio) umetanje, kvarenje prvobitnog teksta nekog spisa kasnijim umetanjem rijei, reenica, strofa i si.; mat. umetanje novih lanova izmeu lanova jednog niza brojeva interpolator (lat. interpolator) falsifikator tuih djela, krivotvoritelj interpolirati (lat. interpolare) dati neemu nov ili drukiji izgled, dotjerati; umetnuti i tim umetanjem pokvariti neto; interpolirana mjesta iskvarena ili kasnije umetnuta mjesta u tekst nekog djela; mat. vriti interpolaciju interponent (lat. interponens) prav. ulaga pravnog lijeka protiv neke odluke

interstelarni interstelarni (lat. inter, stella) meuzvjezdani, koji se nalazi izmeu zvijezda intersticijalan (lat. interstitialis) meuprostorni, koji se tie meuprostora, koji je u vezi s meuprostorima; intersticijalno tkivo zool. potporno tkivo u ivotinjskom parenhimu (vezivno, hrskaviavo i kotano) intertignij (lat. intertignium) grad. prostor izmeu dviju greda intertrigo (lat. terere trti, tritum, intertrigo) med. ojedica, upala koe izmeu dviju konih povrina koje se dodiruju intertritura (lat. intertritura) med. dobivanje stolice pomou trljanja intertropski (lat. inter, gr. trope vraanje, okretanje) zem. meuobratniki, koji se nalazi izmeu obratnica; koji raste ili uspijeva izmeu obratnica interupcija (lat. interruptio) prekidanje; smetanje, ometanje; interruptio praescriptionis it. interupcio preskripcionis (lat.) prav. prekidanje zastare interuzurij (lat. uti upotrebljavati, usus uporaba, intersurium) trg. meukamate, tj. obraunavanje kamata pri plaanju nekog potraivanja koje jo nije dospjelo u razdoblju od dana plaanja do roka plaanja interval (lat. inter, vallus bedem, prostor izmeu bedema, intervallum) meuprostor, udaljenost, razmak, praznina izmeu ega; meuvrijeme; prav. meuvrijeme, rok; glaz. razlika visina izmeu dvaju tonova; per intervalla (lat.) u prekidima, na prekide, s prekidima; dilucida ili obinije lucida intervalla (lat.) mn. svijetli trenuci, osobito kod duevnog bolesnika intervalometar (lat. intervallum udaljenost, gr. metron) voj. u topnitvu: sprava za mjerenje udaljenosti od

618

intervjuist cilja do toke udara zrna ili rasprskavanja u zraku intervencija (lat. interventio) mijeanje, posredovanje, ulazak tree osobe u neki spor u ulozi suca ili posrednika; mijeanje jedne drave u poslove druge drave; bank. posredovanje na burzi radi odravanja teaja vrijednosnih papira; trg. primanje tue mjenice na sebe; voj. ulaenje u rat intervencionisti (lat. interventio) mn. oni koji rade na tome da se intervenira, tj. da neka drava ue u rat intervenijent (lat. intervenines) prav. onaj koji se umijea u neki spor kao trei (lat. tertius interveniens), posrednik, sudac, izborni sudac intervenirati (lat. intervenire) mijeati se, umijeati se u to (npr. u kakav spor), pojavljivati se kao posrednik, posredovati; raditi (ili: utjecati) na burzi da se odri teaj novca ili vrijednosnih papira; voj. umijeati se vojnom silom, pritei vojskom (u pomo i si.) interventivan (lat. interventivus) koji se pojavljuje u ulozi posrednika, posredniki interventor (lat. interventor) posrednik, izborni sudac intervertebralan (lat. intervertebralis) anat. meuprljenski, koji se nalazi izmeu prljenova intervju (engl. intervievv) razgovor, ispitivanje; osobito: razgovor izmeu novinara i kakve poznate osobe iz javnog ivota intervjuirati (eng. interview) razgovarati s nekom osobom radi ispitivanja njezinog miljenja; v. intervju intervjuist (engl. intervies) novinar koji u razgovoru s kakvim istaknutim dravnikom, umjetnikom, znanstvenikom itd. nastoji postavljanjem pitanja doznati njegovo miljenje o va-

intestabilan nim pitanjima da bi ga objavio u sredstvima priopavanja intestabilan (lat. intestabilis) prav. nesposoban za svjedoenje (pred sudom), nesposoban za pravljenje oporuke intestatan (lat. intestatus) koji nije napravio raspodjelu imovine prije smrti; heres intestatus ili heres ab intestato (lat.) prav. onaj koji prima nasljedstvo i bez oporuke, tj. prirodni, zakoniti nasljednik intestatni nasljednik = heres intestatus; v. pod intestatan intestinalan (lat. intestinalis) utrobni; intestinalni tok med. um u crijevima koji se moe uti pomou lijenike slualice (stetoskopa) intestinum (lat. intestinum) anat. crijevo; intestina utroba intiman (lat. interior, intimus) unutarnji; prisan, blizak, osoban, srdaan, prijateljski intimnost (lat. intimus) prisnost, prisno prijateljstvo, tijesna veza intimus (lat.) prisni prijatelj intoksikacija (lat. in, gr. toxikon otrov) med. trovanje, bolest izazvana djelovanjem otrova na organizam; pren. opijanje, zanoenje, oaranje; zanesenost, oaranost, opijenost intolerantan (lat. intolerans) nesnoljiv intolerantizam (lat. intolerantia) nesnoljivost intonacija (tal. intonatio) glaz. davanje tona; proizvoenje tona; sviranje, pjevanje; u Kat. crkvi: poetne rijei molitve koje izgovori sveenik za oltarom i na koje vjernici odgovaraju intonirati (lat. intonare) glaz. dati ton, davati ton; proizvoditi tonove; svirati, pjevati intorzija (lat. intorsio) zavrtanje; krivljenje, iskrivljenost; intorsio uteri it. intorzio uteri (lat.) med. iskrivljenost maternice

619

intriga intra (lat. interus, intra) latinski prijedlog, pojavljuje se u sloenicama kao predmetak sa znaenjem: u, unutra, iznutra; vremenski: za, prije isteka; kod brojeva: ispod; u opsegu, u granicama intra muros (lat.) meu zidovima, tj. tajno intracelularan (lat. cellula stanica, intracellularis) biol. koji je u unutranjosti stanice, u stanici intrada (tal. intrata, starofr. intrade) glaz. uvod, predigra, kratak instrumentalni dio kao uvod u vee glazbeno djelo; intrade mn. dravni prihodi (od poreza, nameta i dr.) intrakapsularan (lat. intracapsularis) med. koji se nalazi u zglobnoj aici, npr. povreda zgloba koja je doprla u zglobnu aicu intranzitiv (lat. intransitivum) gram. neprijelazni glagol intranzitivan (lat. intransitivus) neprijelazan; verbum intransitivum it. verbum intranzitivum (lat.) v. intranzitiv intraokularni (lat. intraocularis) koji se nalazi u oku, oni intrauterinski (lat. intrauterinus) med. koji je u unutranjosti maternice intravenozan (lat. intravenosus) med. koji se ubrizgava (lijek) izravno u vene kako bi se ubrzalo djelovanje intravertan (lat. intra, vertere okretati) okrenut unutra, usmjeren prema onome to je unutra; intravertne osobe psih. prema Jungu, to su osobe koje vole biti same sa sobom, koje su povuene u sebe, misaoni ljudi (supr. ekstravertne osobe) intravilan (lat. intra, villa ljetnikovac) gradski (naziv za izgraeni i naseljeni dio gradske opine); supr. ekstra vilan intriga (fr. intrigue, tal. intrigo) spletka, smutnja; u drami: zaplet koji je

intrigant izazvan da bi se neto sprijeilo ili postiglo intrigant (fr. intrigant) spletkar, smutljivac; u drami: lik koji svojim spletkama najvie pridonosi stvaranju dramskog zapleta intrigantski (fr. intrigant) spletkarski, smutljivaki, lukav, prepreden, podmukao intrigirati (tal. intrigare, fr. intriguer) spletkariti, praviti spletke (ili: smutnje), kovati zamke, raditi kome iza leda; kaz. zaplesti, praviti zaplet intrinsean (fr. intrinseque) prid. unutarnji, bitan, pravi svojstven introdukcija (lat. introductio) uvoenje, uvod; uvoenje u dunost, u slubu; uvod (u knjizi); glaz. uvod u neko glazbeno djelo, obino laganog i ozbiljnog karaktera introjekcija (lat. introjectio) stavljanje u, umetanje intromisija (lat. intromissio) unoenje, uvlaenje, utrcavanje intromitirati (lat. intromittere) pustiti (ili: putati, poslati) unutra intronizacija (gr. thronos prijestolje, lat. inthronisatio) podizanje (ili: stupanje) na prijestolje; sveano ustolienje novoposveenog biskupa ili pape u glavnoj (stolnoj) crkvi; oslobaanje pokajnika i ponovno primanje u crkvenu opinu; ponovno posveenje oskrvnute crkve ili oltara intronizirati (gr. thronos prijestolje, lat. inthronisare) sveano postaviti na prijestolje; biskupa sveano uvesti u slubu i dostojanstvo introspekcija (lat. introspectio) gledanje unutra, zagledanje u sebe, samopromatranje, promatranje svojih misli, osjeaja itd. introspektivan (lat. introspectivus) samopromatraki, koji ispituje (ili: promatra) svoju unutranjost, koji izraava samopromatranje, koji se odnosi na samopromatranje

620

intuitivan introspicirati (lat. intro-spicere) gledati u, promatrati svoju unutranjost, zagledati se u svoju unutranjost, promatrati samoga sebe; ispitivati potanko introverzija (lat. introversio) okrenutost unutarnjoj strani; introversio palpebrarum it. introverzio palpebrarum (lat.) med. okrenutost rubova onih vjeda intruzija (lat. intrusio) bespravno uvlaenje ili ulaenje u slubu; nametanje, nametljivost intruzivan (lat. intrusivus) koji se uvlai (ili: namee), nametljiv; geol. koji je u tekuem stanju utisnut u upljine ili pukotine drugog stijenja intubacija (lat. in, tubus) med. uvlaenje posebne cjevice u grlo da bi se omoguio ulazak zraka u plua, osobito kod difterinih bolesti intuicija (lat. intueor spoznam, zamijetim, intuitio) 1. fil. neposredno zamjeivanje, neposredno uvianje, duhovno promatranje, neposredno steena spoznaja, tj. ona do koje se nije dolo putem iskustva ih razmiljanja (refleksije), neposredno doivljavanje stvarnosti, "otkrie koje se razvija iz ljudske due" (Goethe); 2. nasluivanje, predosjeaj, slutnja intuicionizam (lat. intuitio) fil. nauavanje o neposrednoj, intuitivnoj sigurnosti etikih pojmova i zakona; takoer: nauavanje o intuiciji kao najvanijem i najpouzdanijem izvoru spoznaje intuitivan (lat. intueri uvidjeti, spoznati, intuitivus) fil. 1. koji je predmet intuicije, koji se spoznaje intuicijom, koji se neposredno uvia i zamjeuje bez posredovanja razmiljanja (intuitivna istina); 2. koji ini intuiciju i kojeg prati intuicija, do kojega se dolazi neposrednim shvaanjem biti stvari (intuitivna spoznaja); supr. diskurzivan; 3. koji je obdaren intui-

intuitu

621

invazijski se neto proglaava za nevaee; invalidiranje invalidan (lat. invalidus) iznemogao, nemoan, s manom, nesposoban za slubu, neupotrebljiv, onesposobljen; istroen, kart: prav. nepravovaljan, koji nije utemeljen na pravu invalidirati (lat. in, valere, fr. invalider) prav. ponititi, liiti pravne osnove, staviti izvan zakona invaliditet (lat. invalidus, fr. invalidite) iznemoglost, nemo, neupotrebljivost, nesposobnost za vrenje slube; osobito: nesposobnost neke osobe da, zbog bolesti ili rana zadobivenih u ratu ili javnoj slubi, radom privredi ni treinu onoga to bi, daje tjelesno odnosno duevno zdrava, mogla privrijediti; prav. nevaenje, nevanost, nitavnost invalidnina (lat. invalida) pomo drave invalidima i njihovim obiteljima invar (lat. varius razliit, invariabilis nepromjenjiv) elik s oko 23% nikla, s vrlo mahm koeficijentom rastezanja, zbog ega je prikladan za izradu raznih vrsta mjernih sprava i si. invarijabilan (lat. in ne, varius razliit) nepromjenjiv, koji se ne moe promijeniti, stalan invarijanta (lat. in ne, variare mijenjati) mat., fiz. nepromjenjiva veliina invazija (lat. invasio) navala, najezda, upad s vojskom u tuu zemlju; osobito: neprijateljski upad kojem nije cilj trajno osvajanje zemlje, nego sa- mo postizanje nekog prolaznog cilja invazijski (lat. invasivus) osvajaki, napadaki; invazijska vojska vojska za neprijateljski upad u tuu zemlju; invazijski rat napadaki rat koji poinje iznenadnim upadom u neprijateljsku zemlju; invazijske bolesti bolesti koje izazivaju ivotinjski i biljni nametnici (paraziti)

ijom, koji spoznaje intuicijom, koji moe neposredno uviati i zamjeivati; intuitivan duh duh koji neposredno uvia i zamjeuje, koji spoznaje cjelinski, a ne rasuuje ralanjivanjem (analizom) i apstrakcijom intuitu (lat. intuitu) prav. s obzirom na, u pogledu intuitus (lat. intuitus) gledanje, promatranje, zamjeivanje, spoznavanje; opaaj intumescencija (lat. intumescentia) med. oticanje, oteklina inturgescencija (lat. inturgescentia) v. intumescencija intus (lat.) u unutranjosti, unutra intus-suscepcija (lat. intus-susceptio) fiziol. primanje u unutranjost, u sebe; osobito: unutarnje pripajanje tvari primljenih u organsko tijelo; rastenje primanjem u sebe hranjivih tvari; intus-suscepcija nekog crijeva med. uvlaenje gornjeg dijela jednog crijeva u drugo inulin (lat. inula) kem. farm. krobu slian ugljikohidrat koji se dobiva od korijena biljke oman (lat. inula) inumbracija (lat. umbra sjena, inumbratio) sjenanje, osjenavanje, zamraivanje inunkcija (lat. inunctio) med. trljanje, utrljavanje, lijeenje trenjem inv. (lat. inv. = invenit) v. invenit invaginacija (lat. vagina vrata, korice, invaginatio) uvlaenje u korice, navlaku, kanal i si.; med. uvlaenje jednog crijeva u drugo invalencija (lat. invalentia) nemo, iznemoglost, slabost, boleljivost invalid (lat. invalidus) onaj koji je nesposoban ili onesposobljen za slubu i zaraivanje radi uzdravanja sebe i svoje obitelji, osobito onaj koji je onesposobljen u ratu, ratni invalid invalidacija (lat. invalidatio) prav. proglaenje nevaeim, presuda kojom

invecta et illata invecta et illata it. invekta et ilata (lat.) prav. "sve to je uvezeno i uneseno", pokretnine koje zakupnik donosi na zemlju uzetu pod zakup; invekta invekta (lat. invehere uvesti, invectus uvezen, invecta uvezeno, uvezene stvari); v. invecta et illata invektiva (lat. invehi nasrnuti, napasti, invectivus nasrtljiv, pogrdan) nasrtanje, vrijeanje, uvreda, uvredljivo zadirkivanje, peckanje, grdnja invektivan (lat. invectivus) nasrtljiv, uvredljiv, pogrdan invencija (lat. inventio) pronalaenje; pronalazak, izum; izumiteljski dar, sposobnost pronalaenja; duhovitost, dosjetljivost invenit (lat. invenire pronai, invenit) pronaao je, pronaao (na bakrorezima, obino skraeno inv., pokraj umjetnikova imena) inventar (lat. invenire pronai, inventarnim) popis stvari koje se nau prilikom nekog pregleda, popis pokretnih stvari koje spadaju u sastav neke imovine, ili same te stvari; ivi inventar stoka koja pripada nekoj imovini; mrtvi inventar poljoprivredne sprave, alati i si.; knjiga koja sadri takav popis inventarizacija (lat. inventarisatio) popisivanje (ili: pravljenje popisa) stvari koje pripadaju nekoj imovini ili ostavtini, pravljenje inventara; inventariziranje inventariziranje (lat. inventarisare) v. inventarizacija inventarizirati (lat. inventarisare) popisati (ili: popisivati, napraviti popis) stvari, napraviti inventar; inventirati inventivan (lat. invenire pronai, inventiosus) pronalazaki, izumiteljski; duhovit, dosjetljiv inventura (lat.) pregled i popis onoga to se zatekne, npr. u nekom skladi-

622

inverzor tu; trg. popisivanje robe koja se nae na skladitu; skladina knjiga; skladino stanje invertebrati (lat. invertebrata) mn. zool. beskraljenjaci invertencije (lat. invertentia) mn. med. sredstva za umotavanje ljutih lijekova, osobito kiselina invertirati (lat. invertere) obrtati, obrnuti, preokrenuti, preokretati, premetnuti; voj. postrojiti obrnutim redom invertit (lat. invertere okrenuti) homoseksualac invertor (lat.) teh. izmjenjiva, elektrina naprava za pretvaranje istosmjerne struje u izmjeninu inverzija (lat. inversio okretanje) gram. obratan redoslijed rijei ili reenica; ret. obrtanje redoslijeda rijei radi isticanja onoga dijela reenice koji bi u obinom redoslijedu rijei zauzimao manje vidljivo mjesto, npr.: za junako pitaju se zdravlje (= hiperbaton); voj. formiranje bojnog reda na nain koji se razlikuje od uobiajenog, postrojavanje obrnutim redoslijedom; med. izvrnue pojedinih upljih organa, npr. maternice, crijeva, pri emu unutarnja povrina postane vanjskom, i obratno; meteor, pojava da se na nekoj visini nade topliji sloj zraka nego to je sloj ispod njega, dok je normalno da temperatura na veoj visini bude nia; u seksologiji: spolni ivot osoba koje svoje spolne prohtjeve mogu zadovoljiti samo s osobama istoga spola (homoseksualnost) inverzivan (lat. inversivus) obrnut, premetnut; inverso ordine it. inverzo ordine (lat.) obrnutim redom, u obrnutom poretku inverzor (lat. inversor) fiz. instrument koji slui za pretvaranje galvanske struje, pretvara

investicija

623

injurija involvirati (lat. involvere) umotati, umotavati, zamotati, zamotavati; imati u sebi, sadravati u svom pojmu inzistirati (lat. insistere) uporno nastojati (da neto bude), zahtijevati, ne poputati u nekom zahtjevu, navaljivati, ne odustajati od neega, ostajati pri neemu inzulanac (lat. insula otok) stanovnik otoka, otoanin inzulin (lat. insula) med. jedini i najpouzdaniji lijek protiv eerne bolesti, proizvod endokrinog dijela guterae (pankreasa) u kojoj se nalazi u obliku otoia (prema emu je dobio ime: insula = otok) injekcija (lat. injectio) med. utrcavanje (ubrizgavanje) neke tekuine u tijelo pomou igle za utrcavanje (ubrizgavanje); utrcana tekuina injektirati (lat. injicere) v. injicirati injektor (lat. injector ubaciva) sprava za napajanje vode u parni kotao, ubaciva, usisava injicirati (lat. injicere) ubacivati, ubaciti; med. ubrizgavati, ubrizgati, utrcati, utrcavati; injektirati injunkcija (lat. injunctio) prav. propis, naredba (sudska), zapovijed injunkt (lat. injunctum) prav. v. injunkcija injunktiv (lat. iniungere uglaviti, iniunctivum) lingv. indoeuropski preterit bez augmenta injurat (lat. injuratus) prav. onaj koji nije poloio prisegu, nezaprisegnuti injurija (lat. iniuria) prav. nepravda, povreda prava; uvreda, uvreda asti; iniuria verbalis it. injurija verbalis (lat.) uvreda nanesena rijeima, usmena uvreda; iniuria realis it. injurija realis (lat.) stvarna nepravda ili uvreda; iniuriarum causa it. injurijarum kauza (lat.) zbog nepravde ili uvrede asti (tuiti, optuiti); v. jus

investicija (lat. investitio) ulaganje kapitala u neki unosan posao ili unosno poduzee; investicijska banka novani zavod koji daje zajam za ulaganje novca u unosno poduzee; investicijski zajam zajam koji se zakljuuje za privredno korisne ciljeve (npr. za izgradnju eljeznica, puteva i dr.); investicijski ili melioracijski zajam zajam koji se upotrebljava za popravljanje kakvoe zemljita, za pretvaranje neplodnog zemljita u plodno investirati (lat. investire) postaviti, postavljati, opremiti znacima dostojanstva; trg. uloiti novac u neki unosan posao ili poduzee investitura (lat. investire postaviti, investitura) sveano imenovanje na neki poloaj, npr. biskupski; uvoenje u posjed feudalnog dobra; davanje prstena i tapa biskupima kao znaka njihovog posjednikog prava Inviolata (lat.) Neoskvrnuta, u Katolikoj crkvi: pridjevak Bogorodice invita Minerva (lat.) protiv volje Minervine, tj. bez sposobnosti i znanja invitis non dantur privilegia (lat.) onima koji ne trae, ne daju se povlastice Invocavit it. Invokavit (lat.) prva nedjelja u korizmi; invocirati (lat. invocare) prizvati, prizivati, dozivati; zaklinjati invokacija (lat. invocatio) prizivanje, dozivanje; zaklinjanje involucija (lat. involutio) zamotavanje, omotavanje; zaplet; med. slabljenje tijela u starosti (npr. u klimakteriju) ili pojedinih organa (npr. maternice odmah nakon poroaja); opadanje, slabljenje; supr. evolucija involvencije (lat. involventia) mn. med. sredstva za ublaavanje i neutraliziranje estine nekog lijeka, npr. ulje

injurijant injurijant (lat. injurians) prav. nanositelj nepravde, uvreditelj asti, klevetnik, ogovaratelj injurijat (lat. injuriatus) prav. onaj kome je nanesena nepravda, uvrijeeni inenjer (fr. ingenieur, lat. ingenium duh, dar, otroumnost) izraiva ratnih orua i strojeva (u sred. vijeku); kasnije: tehniar s fakultetskom naobrazbom inenjerija (fr. ingenieur) voj. rod vojske za tehnike poslove u vezi s vojskom i njezinim operacijama ion (gr. ion ono to ide) mn. ioni fiz. materijalni djeli, atom (ili skupina materijalnih djelia, atoma) s elektrinim nabojem koji se kree u elektrinom polju, bilo u plinu bilo u tekuini, dakle spoj elektrinih i materijalnih atoma ili atomskih skupina ioni (gr. ion) mn. fiz. v. ion ionizacija (gr. ion) fiz. u elektrolitima, tekuinama koje provode elektricitet, postoje ve ioni koji nose struju, a u plinovima koji provode elektricitet oni se moraju tek proizvesti; oblikovanje iona u plinovima zove se ionizacija ili ioniziranje, sam plin u stanju provodljivosti ioniziran, pomona sredstva koja oblikuju ione zovu se ionizatori; ionizacija ultraljubiastom svjetlou, rentgenskim zrakama, radioaktivnim zrakama, usijanim kovinama, elektronskim udarom ionizator (lat., gr. ion) fiz. v. ionizacija ioniziranje (gr. ion) fiz. v. ionizacija ionizirati (lat., gr. ion) dovesti u stanje ionizacije ionosfera (gr. ion od, ienai ii, sfaira kugla) spoj atmosfere u debljini od nekoliko stotina kilometara, nalazi se na visini veoj od stotinu kilometara od Zemlje i sadri veoma mnogo iona

624

Ira iontoforeza (gr. ion, ionos, foresis noenje) med. lijeenje putem ionizacije, osobito kod kroninih i akutnih bolesti zglobova ipecacuanha it. ipekakuana (port.) bot. biljka iz porodice broeva, jajastog lia, bijelog cvijeta i modrog ploda, korijen joj se upotrebljava kao sredstvo za povraanje, preznojavanje, ienje i kao lijek protiv kalja; raste u Brazilu iperit kem. opi naziv za skupinu opasnih bojnih otrova plikavaca (diklordietil-sulfid), unitavaju kou, stvaraju rane, izazivaju greve, povraanje i dr. (naziv po belgijskom mjestu Ypresu gdje je 1917. g. prvi put upotrijebljen ipsacija (lat. ipse sam, ni. ipsatio) samozadovoljavanje spolnog nagona kod mukaraca, ena i djece putem vanjskih i misaonih podraaja spolnih organa; masturbacija, manustupracija, onanija ipse (lat.) sam, osobno; ipso iure it. ipso jure (lat.) samim pravom, samo sobom, samo po sebi; ipso facto it. ipso fakto (lat.) samim djelom, tim samim ipsiloida (gr. ypsilon, eidos oblik) anat. av modane kore, nazvan tako zbog slinosti s grkim slovom ipsilonom ipsilon (gr. y psilon "golo i") dvadeseto slovo grkog alfabeta ipsissima verba (lat. ipsissima verba) mn. najvlastitije rijei, tj. prave i tono navedene rijei (pjesnika, mudraca i si.) ipsizam (lat. ipse sam, ipsismus) sebinost, samoljublje; egoizam Ir kem. kratica za iridij IRA kratica za Irish Republican Army (engl.) Irska republikanska vojska (pokret i tajna vojna organizacija za pripojenje Ulstera Irskoj) Ira mit. starorimska boica srdbe i osvete

00

irabiti irabiti (tur. irab) tumaiti, objanjavati iracionalan (lat. irrationalis) nerazuman, koji nije obdaren razumom; nerazloan, nepametan, koji je "iznad razuma", suprotan razumu, koji se razumom (umom) ili pojmovnim miljenjem ne moe shvatiti, koji se ne moe dovesti u sklad sa zakonima loginog miljenja; mat. neracionalan; nemjerljiv obinim veliinama kao to su prirodni brojevi; koji se ne moe izraziti obinim (krajnjim) razlomkom, pravim ili nepravim iracionalitet (lat. irrationalitas) nerazumnost, neobdarenost razumom; nesuglasnost s razumom, neshvatljivost pojmovima, ono na to se ne mogu primijeniti zakoni logike; mat. neracionalnost, nemjerljivost obinim veliinama kao to su prirodni brojevi; nemogunost izraavanja obinim (krajnjim) razlomkom, pravim ili nepravim iracionalizam (lat. irrationalis) fil. metafiziko stajalite kojem je polazna toka za promatranje i shvaanje svijeta ono to je nerazumno i nepodlono zakonima logike iracionalnost v. iracionalitet irada (tur. irad) u bivoj Turskoj: slubeni spis, ukaz (u obliku carske naredbe) koji se dostavlja velikom veziru radi objavljivanja iradijacija (lat. irradiatio) ozraivanje, ozraenje, osvjetljavanje, zraenje; zrakasto irenje; ozraenje, ozraenost, obasjanost; pren. ozarivanje, ozarenje, ozarenost; u fiziolokoj optici: pojava da svijetli (bijeli) predmeti izgledaju na tamnoj (crnoj) osnovi vei nego isto toliki tamni (crni) predmeti na svijetloj (bijeloj); zbog iradijacije mrave osobe radije nose svjetliju odjeu da bi izgledale punije, a debele osobe radije nose tamniju odjeu da bi izgledale vitkije

625

irelativitet iradijirati (lat. irradiare) ozraiti, ozraivati, zraiti, osvjetljavati, obasjavati; zrakasto se iriti; pren. zraiti (npr. umom); ozariti, ozarivati iranski jezici porodica indoeuropskih jezika koja, s indijskim, ini arijsku skupinu jezika; najstariji je staroperzijski i avestiki jezik na kojem su napisane svete knjige Zaratustrinih pristaa; u ovu skupinu, pored ostalih, spada jo novoperzijski, kurdski i afganski (pato) irealan (lat. irrealis) koji nije stvaran, nestvaran Iredenta (tal. Italia irredenta) "neosloboena Italija", politiki savez u Italiji (od 1878. g.) koji je teio za ujedinjenjem svih krajeva u kojima se govori talijanski i u kojima ima Talijana s Kraljevinom Italijom iredentisti (tal. irredento) mn. pristae Iredente; pren. svi oni koji tee pripajanju nekog podruja, koje je pod tuinskom vlau, zemlji ili dravi kojoj bi, po pravu samoodreenja naroda, trebalo pripadati iredentizam politika ili program Iredente i iredentista ireducibilan (lat.) prid. nesvodljiv, koji se ne moe svesti na neto iregularan (lat. irregularis) nepravilan; neredovit, netoan, neuredan; iregularna vojska dio vojske koji nema veze s regularnom vojskom, ak nije isti s obzirom na odoru i opremu, neregularna vojska; iregularan puls med. nepravilno kucanje bila iregularitet (lat. irregularitas) nepravilnost; neredovitost, neurednost; u Katolikoj crkvi: nedostatak jedne od osobina koje se smatraju neophodno potrebnim za dobivanje sveenikog ina ili zvanja iregularnost v. iregularitet irelativitet (lat. irrelativitas) nedostatak odnosa, usamljenost, nepovezanost

irelevancija irelevancija (lat. irrelevantia) neznatnost, beznaajnost, siunost, nevanost; irelevantnost irelevantan (lat. irrelevans) neznatan, beznaajan, siuan, mali, koji je bez znaaja, nevaan irelevantnost (lat. irrelevans) v. irelevancija ireligiozan (lat. irreligiosus) koji nema vjere, nepoboan, bezboan irenarhija (gr. eirene mir, archia vladavina) mirovni sud; vladavina mira i reda ireneje (gr. eirene mir) mn. pjesme o miru, miroljubive pjesme irenika (gr. eirene mir) teol. znanost o miru, nauavanje o miru ireverzibilan (lat. irreversibilis) nepovratan; ireverzibilni procesi procesi iji se smjer i tijek ne moe vratiti, npr. ivotni procesi (razvoj od jajeta do pune zrelosti organizma), povijesni dogaaji i dr.; fiz. proces koji se ni na jedan jedini nain ne moe potpuno vratiti (svi drugi procesi su reverzibilni, tj. mogu se vratiti); drugim rijeima: ireverzibilan proces je onaj nakon kojeg se ne moe, ak ni uporabom svih u prirodi postojeih sredstava (reagensa) uspostaviti svuda tono poetno stanje, tj. ne moe se cjelokupna priroda vratiti u stanje koje je imala u poetku procesa irevolucionaran (lat. irrevolutionarius) nebuntovan; suprotan revoluciji i njezinim naelima, koji nije pristaa revolucionarnih naela i metoda irezolucija (lat. irresolutio) neodlunost, kolebljivost iridektomija (gr. iris arenica, ektome izrezivanje) med. umjetno oblikovanje zjenice izrezivanjem jednog dijela arenice u oku (kad je zjenica pokrivena izraslinama arenice ili ronice)

626

irigator iridenkleiza (gr. iris arenica, enkleio zatvorim, zakljuam) med. ona bolest koja nastaje zbog pritiskanja arenice na ronicu irideremija (gr. iris arenica, eremia nedostatak) med. nedostatak kod arenice zbog ega oko ne moe podnositi svjetlost i otrina vida uope se smanjuje (u tome sluaju moraju se nositi naoale u boji); aniridija irideza (gr. iris arenica, doneo tresem, potresam) med. operativno proirivanje zjenice putem izvlaenja jednog dijela arenice iridij (lat. iridium) kem. element, atomska teina 193,1, redni broj 77, znak Ir, kao srebro bijela kovina koja se veoma teko topi (tek na 2200C); upotrebljava se u tehnici, za izradbu kemijskih sprava i pera za pisanje iridizirati (gr. iris arenica, iridium) v. irizirati iridocela (gr. iris arenica, kele kila) med. kila one arenice kroz ronicu iridodeza (gr. iris arenica, desis vezanje, veza) kir. operacija u kojoj se ona arenica osigurava u odreenom poloaju vezanjem iridodijaliza (gr. iris arenica, dialysis odvajanje) med. umjetno odvajanje one arenice od zranice iridodoneza (gr. iris arenica, doneo tresem) umjetno odvajanje one arenice od zranice iridologija (gr. iris arenica, logia) med. dijagnostika oiju iridoptoza (gr. iris arenica, ptosis pad) med. sputanje arenice iridotomija (gr. iris arenica, tome rezanje) med. zarezivanje one arenice irigacija (lat. irrigatio) navodnjavanje, zalijevanje; med. ispiranje, utrcavanje, osobito ispiranje maternice pomou irigatora irigator (lat. irrigafor) staklena, gumena ili limena posuda s gumenim eri-

irigatoran jevom za klistiranje, ispiranje unutarnjih organa i rana irigatoran (lat. irrigatorius) koji slui za navodnjavanje, za zalijevanje irigirati (lat. irrigare) navodnjavati, zalijevati; med. ispirati maternicu pomou irigatora irija (lat. ira srdba) nevrijeme, oluja iris (gr. iris duga) anat. ona arenica; bot. perunika; iris-staklo prozirno staklo koje se prelijeva u duginim bojama; iris-kamenje kristali, posebice razne vrste kvarca, koji se prelijevaju u duginim bojama; iris-ulje eterino ulje koje se priprema od korijena perunike ili ljubiice; iris-tisak tiskanje kod kojega se razliite boje istodobno tiskaju s jedne ploe tako da na svojim rubovima prelaze jedne u druge iritacija (lat. irritatio) podraavanje, draenje; podraaj, razdraenost; ogorenje, gnjev, srditost iritancije (lat. irritantia) mn. med. sredstva za podraavanje koja ilni i miini sustav pokreu na ivlju djelatnost iritativan (lat. irritativus) koji podrauje, koji izaziva ivlju djelatnost, npr. miia i dr.; koji razdrauje iritis (gr. iris arenica) med. upala arenice (oka) irizirati (gr. iris arenica) pokazivati dugine boje, prelijevati se u duginim bojama; izraivati predmete i stvari u duginim bojama; iridizirati iroborirati (lat. irroborare) prav. pojaati, potkrijepiti irogacija (lat. irrogatio) prav. nametanje kazne, dosuivanje kazne irogirati (lat. irrogare) prav. nametnuti, dosuditi kome to, posebice kaznu ironian (gr. eironikos) podrugljiv, zajedljiv ironija (gr. eironeia, lat. ironia) fina, prikrivena poruga koja se sastoji u

627

ishijas tome to se misli jedno, a govori drugo, npr. kad se plaljivcu kae da je hrabar, gladnom da je sit, glupom da je pametan itd.; metodom ironije osobito se sluio Sokrat u razgovoru s onima koji su svoje znanje precjenjivali ironizirati (lat. ironisare) na prikriven nain ismijavati se, podrugivati se kome ili emu iroracija (lat. ros, roris poca, irroratio) oroavanje, oroenje; med. prskanje, kropljenje iro (ma. iros pisar) kico; enskar irresoluto it. irezoluto (tal.) glaz. kolebljivo, manje odmjereno, manje tono ishemija (gr. ischo zadravam, zaustavljam, haima krv) med. zaustavljanje krvarenja; sprijeenost pritjecanja krvi zbog pojave gra u nekoj krvnoj ili, npr. u mozgu ishemon (gr. ischo zaustavljam, haima krv) med. sredstvo za zaustavljanje krvi ishiagra (gr. ischion sjedna kost, agra lov) med. v. ishijas ishialgija (gr. ischion sjedna kost, algos bol) med. v. ishijas ishidrotian (gr. ischo zadravam, zaustavljam, hydor voda) med. koji sprjeava znojenje, koji dolazi od sprijeenosti (ih: nemogunosti) znojenja ishidroza (gr. ischo zadravam, zaustavljam, hydor voda) med. nemogunost znojenja, nemogunost isparavanja koe ishijadian (gr. ischion) anat. koji pripada jednoj kosti ili koji je s njom u vezi (npr. ishijadini ivac, ishijadina arterija itd.); ishijadina sredstva lijekovi protiv bolova u kukovima ishijadika (gr. ischion) med. v. ishijas ishijas (gr. ischion sjedna kost) med. neuralgina bolest ishijadinog iv-

ishnofon ca koji se nalazi na stranjoj strani bedra (bolest se sastoji u jakim bolovima du toga ivca, tj. od kria pa stranjom stranom noge sve do stopala); iijas, ishijadika, ishiagra, ishialgija ishnofon (gr. ischnos slab, tanak, fone glas) ovjek tanka, slaba glasa; tepavac, mucavac ishuretici (gr. ischo zadravam, uron mokraa) mn. med. sredstva koja zadravaju mokrau ishuretina sredstva v. ishuretici ishurija (gr. ischo zadravam, zaustavljam, uron mokraa) med. prestanak izbacivanja mokrae zato to bubrezi, kod upale bubrega ili kolere, ne izdvajaju mokrau, ili zbog mehanikih prepreka u mokranim kanalima, npr. otekline; anurija iskariotizam podlo izdajstvo (naziv prema Kristovom ueniku Judi Iskariotu koji je Isusa izdao za 30 srebrnjaka) iskufa (tur.) kukuljica, kapica (kod ptica grabljivica za lov) islam (ar. islam, salama) odanost, predanost Bogu; ovim je imenom Muhamed nazvao vjeru koju je utemeljio i iji se najstariji dokumenti nalaze u Kuranu i u Haditu; osnove islama sastoje se u ovih pet glavnih toaka: 1. vjera u Alaha kao jedinog Boga i u njegovog izaslanika Muhameda; 2. salat, moljenje Bogu pet puta dnevno; molitva, recitiranje svetih rijei, klanjanje i okretanje lica Meki; 3. zakat, prilog za sirotinju; 4. post u mjesecu ramazanu; 5) had u Meki; islamizam islamizam (ar. islam) v. islam ispahan runo izraen tepih s uzorcima cvijea, arabeski i si. (po imenu iranskoga grada Isfahana) ispat (tur. ispat, isbat) 1. dokazivanje, svjedoenje; 2. ir, mak, tref (u kartama)

628

Italianissimi Issa antiko ime otoka Visa istamske igre v. pod Istmos istek (tur.) volja, prohtjev istesso tempo (tal.) glaz. isti tempo istiska (tur.) suica, tuberkuloza istmijske igre v. Istmos istmitis (gr. isthmos vrat) med. v. angina istmoragija (gr. isthmos vrat, regnymi prskam, pucam) med. krvarenje vratnih ila Istmos (gr. Isthmos) prevlaka, osobito Korintska prevlaka koja povezuje Peloponez sa srednjom Grkom; istmijske igre viteka natjecanja koja su svake druge godine odravana na Istmosu, u omorikovom gaju posveenom bogu Posejdonu, i to uvijek u prvoj i treoj godini olimpijade; natjecanja su bila gimnastika i glazbena; istamske igre Isus (gr. Iesus) grki oblik idovskog imena Jehoshura, tj. onaj ija je pomo Jahve; usp. Krist iijas (gr. ischion sjedna kost) med. rije nepravilno oblikovana, treba: ishijas Ikariot (hebr. i ovjek, Kerijjoth mjesto u Izraelu) pridjevak biblijskog Jude koji je izdao Isusa Krista; pren. izdajnik ipan (mad. ispan) upan itacist pristaa itacizma itacizam novogrki izgovor starogrkog jezika i po kojem se samoglasnici i, y, e, oi, ei ne izgovaraju razliito, nego svi kao "i"; supr. etacizam Itala (lat.) najstariji starolatinski prijevod Biblije iz kojega je kasnije nastala Vulgata Italia irredenta (tal.) v. Iredenta Italianissimi (tal.) mn. Talijani koji su, u tenji i zahtjevima za slobodom Italije, bili najuporniji, najei, najodluniji i najnepomirljiviji talijanski domoljubi

italik italik (fr. italique) tisk. kosi slog, kosa latinika tiskarska slova, kurzivna slova, kurziv Italiot (gr. Italiotes) prastanovnik Italije, osobito Velike Grke Ite missa est (lat.) Idite, poslana je (tj. rtva Bogu), zavrne rijei jutarnjeg katolikog bogosluja item (lat.) pril. takoer, isto tako; dalje, nadalje iteracija (lat. iteratio) ponavljanje, obnavljanje iterativ (lat. iterativum) gram. uestali glagol (koji izrie radnju koja se ponavlja, npr. lupkati, skakutati) iterativan (lat. iterativus) ponovljen, ponovan, koji se vie puta dogaa, uestali, uestao itifalik (gr. ithufallos razuzdanac) starogrki stih koji se upotrebljavao u falikim obrednim pjesmama itinerarij (lat. itinerarium) opis puta; popis postaja koje se nalaze na cesti izmeu dvaju velikih mjesta, s naznakom udaljenosti jedne od druge; molitva koju kat. sveenici trebaju itati kad su na putu (lat. itinerarium clericorum) Itis (gr. Itys) mit. nesretno dijete koje je zaklala njegova mati Prokna u ljutnji zbog nevjere i okrutnosti svoga mua Tereja ivorit (engl. ivory, fr. ivoire bjelokost) s papirom spojena i izmijeana bijela masa na kojoj se pie olovkom ili crnilom, a kasnije se napisano moe lako izbrisati vlanom krpicom izametrale (gr. isos jednak, metron mjera, mjerilo) mn. crte koje na zemljovidu povezuju ona mjesta koja, s obzirom na toplinu, pokazuju podjednaka odstupanja od normalne mjesene prosjene temperature izanemore (gr. isos jednak, anemos vjetar) mn. zem. crte koje na zemljovidu spajaju mjesta s podjednakom snagom vjetra; izoanemore

629

izobarometarske linije izanomale (gr. isos, anomalos nepravilan) mn. crte na zemljovidu koje spajaju mjesta na Zemljinoj povrini koja za jednak broj stupnjeva odstupaju od krajeva s normalnom temperaturom izaritmian (gr. isos jednak, arithmos broj) koji se sastoji od jednakih, istih brojeva izatin (gr. isatis sa) kem. organski kemijski spoj, sastojak nekih vrsta indiga, otapa se u toploj vodi i alkoholu izbevutiti se (tur. behut, bevut) zaprepastiti se, osupnuti se izegorija (gr. isegoria, isos jednak, agoreyo javno govorim, na zboru govorim) jednaka sloboda, jednako pravo govorenja i glasovanja o dravnim i sudskim stvarima (kod starih Grka); jednakost u graanskim pravima, graanska sloboda, sloboda uope Izegrim (njem. Isegrim "eljezna kaciga") ime vuka u njemakim priama o ivotinjama; pren. surov ovjek; mrzovoljan ovjek izmeakulpirati (lat. mea culpa moj grijeh) oplakati neki grijeh, izvriti pokoru, okajati izmutrati (isp. mutra) izvjebati, disciplinirati; izgrditi, ispsovati; izmlatiti, izbatinati izo- (gr. isos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: isti, jednak, slian izo-povrina (gr. isos jednak) fiz. ekvipotencijalna povrina izoanemore (gr. isos, anemos vjetar) mn. zem. v. izanemore izobare (gr. isos, barys teak) mn. crte koje na zemljovidu spajaju mjesta s jednakim tlakom zraka, tj. s prosjeno jednakim godinjim barometarskim promjenama; izobarometarske linije izobarometarske linije v. izobare

izobate izobate (gr. isos, bathys dubok) mn. na zemljovidu: crte koje prikazuju iste dubine mora i jezera izobronte (gr. isos, bronte grmljavina) mn. crte koje na zemljovidima spajaju mjesta u kojima se, za vrijeme nepogode, najprije uje grmljavina izodimorfan (gr. isos, dimorfos dvooblian) min. koji se pojavljuje u vie razliitih kristalnih oblika, npr. lanovi jednoga izomorfnog niza izodiname (gr. isos, dynamis sila, snaga) mn. crte koje na zemljovidima spajaju mjesta na Zemljinoj povrini na kojima je snaga magnetizma podjednako velika; izodinamine linije izodinamian (gr. isos, dynamis sila, jakost, snaga) podjednako jak, koji ima jednako djelovanje izodinamine linije v. izodiname izodinamija (gr. isos, dynamis sila, jakost, snaga) fiz. podjednaka sila, podjednako jako djelovanje, osobito magnetizma izofona (gr. isos, fone glas) lingv. v. izoglosa izofonian (gr. isos, fone glas) koji ima isti glas, s glasom istog opsega izogeoterme (gr. isos, ge zemlja, therme toplina) crta ili povrina koja spaja toke u unutranjosti Zemlje koje imaju istu temperaturu; geol. geoizoterme izoglosa (gr. isos, glossa jezik) lingv. jednaka pojava u dva razliita dijalekta zbog uzajamnog utjecaja (tako, npr., i neki tokavci kau, kao i akavci, "gospoja" umjesto "gospoa") izogon (gr. isos, gony kut) geom. viekutnik (poligon) s jednakim kutovima izogona (gr. isos, gony kut) na zemljovidu: crta koja spaja sva mjesta na Zemljinoj povrini na kojima se pokazuje ista deklinacija magnetne igle; izogonina linija

630

izokolon izogonian (gr. isos, gony kut) jednakih kutova, koji ima jednake kutove, jednakokutni; izogonina linija v. izogona izogonizam (gr. isos, gone potomak, mladune) biol. proizvoenje spolnih organizama iste grae (strukture) s razliitih stabala, javlja se u nekih hidrozoa (meduza) izografija (gr. isos, grafia) jednako pisanje, pravljenje faksimila; vjerno pretiskivanje starih spisa izografska projekcija crtanje jedne karte pri kojem se zamilja da se oko nalazi za jedan Zemljin polupromjer iznad Zemlje (homalografska projekcija); usp. projekcija izohazma (gr. isos, chasma raspuklina) crta koja na zemljovidima spaja ona mjesta s kojih se polarna svjetlost podjednako esto vidi izohejimalna linija v. izohimena izohijeta (gr. isos, hyetos kia) na zemljovidima: crta koja spaja mjesta na Zemljinoj povrini u kojima pada godinje podjednaka koliina kie; izohijetoza, izohita izohijetoza (gr. isos, hyetos kia) v. izohijeta izohimena (gr. isos, cheima zima) crta na zemljovidima koja spaja sva mjesta s istom srednjom zimskom temperaturom; izohejimalna linija izohipsa (gr. isos, hypsos visina) na zemljovidima: crta koja spaja mjesta na Zemljinoj povrini s istom nadmorskom visinom izohita (gr. isos, hyetos) v. izohijeta izokline (gr. isos, klino naginjem, nagnem) mn. crte koje na zemljovidu spajaju mjesta na kojima se pokazuje ista inklinacija magnetne igle; izoklinine linije izoklinine linije v. izokline izokolon (gr. isos, kolon dio razdoblja) ret. jednakost dijelova u govoru

izokrime

631

izomerija

izokrime (gr. isos, krymos mraz) mn. crte koje na zemljovidu spajaju mjesta koja pokazuju istu temperaturu tijekom najhladnijih dana, npr. za vrijeme 30 najhladnijih uzastopnih dana u godini izokromatian (gr. isos, chroma boja) koji je jednake boje, istobojan; izokromatina fotografija fotografija koja na slici pokazuje boje predmeta onakve kakve su i u prirodi; izokromatini firnis firnis (pokost) koji se upotrebljava za premazivanje slika raenih uljenim bojama izokron (gr. isos, chronos vrijeme) istodoban, koji traje podjednako dugo izokrona (gr. isos, chronos vrijeme) crta koja spaja mjesta na kojima se istodobno javlja neka pojava, npr. crta koja spaja sva mjesta na kojima se istodobno javlja potres; crta koja spaja toke u koje se iz jedne toke moe stii za isto vrijeme; usp. tautokrona izokronian (gr. isos, chronos vrijeme) v. izokron izokronizam (gr. isos, chronos vrijeme) istovremenost, istodobnost, podjednaka duina trajanja; osobito: jednako trajanje oscilacije, titraja njihala na jednom istom mjestu Zemlje izola (tal. isola) otok izolacija (lat. isolatio) izdvajanje, odvajanje; izdvojenost, odvojenost; fiz. osiguranje od prelaenja ili voenja elektriciteta, topline; uklanjanje; med. izdvajanje onih koji boluju od zarazne bolesti kako se bolest ne bi prenosila: izdvajanje umobolnih; izoliranje izolacionist (tal. isolare izdvojiti, osamiti) pristaa usamljivanja, izdvajanja od nekog pokreta; osobito: Amerikanac koji je bio za to da Amerika ne stupi u Prvi svjetski rat izolator (tal. isolatore) fiz. 1. tijelo koje ne vodi ih koje loe vodi elektricitet,

nevodi elektriciteta, npr. staklo, porculan, smola, crveni vosak, ebonit, jantar; 2. svaka stvar koja ne dovodi ili koja loe vodi toplinu ih zvuk izolatorij (lat. isolatorium) klupica na koju treba stati onaj koji se hoe elektrizirati, a koja je staklenim ili porculanskim nogama izolirana od zemlje izolirajui jezici jednosloni jezici kod kojih se meusobni odnos rijei izraava bez promjene (fleksije), jedino mjestom na kojem su ili pomou prijedloga (npr. vijetnamski i klasini kineski jezik) izoliran (tal. isolato) slobodan, sam, usamljen; odvojen, izdvojen, zaseban; koji ivi sam za sebe, povuen od svijeta: fiz. koji je napravljen nevodiem izoliranje (tal. isolare) v. izolacija izolirati (tal. isolare) izdvojiti, izdvajati, odvojiti, usamiti; fiz. odvojiti pomou nevodia tako da nema prelaenja ih voenja elektriciteta, topline, uiniti nevodiem izolirband (njem. Band traka, vrpca)) specijalno impregnirana, s jedne strane ljepljiva tekstilna traka kojom se izoliraju elektrine ice izolircange (njem. Zange klijeta) elektriar ska klijeta obloena gumom za hvatanje predmeta koji bi mogli biti pod djelovanjem elektrine struje izomagnetika krivulja (gr.) krivulja koja spaja mjesta jednakih vrijednosti zemaljskog magnetizma izomeran (gr. isos, meros dio) koji ima jednake dijelove, jednako podijeljen, sastavljen od slinih dijelova; izomerna tijela kem. v. izomerija; izomerian izomerian (gr. isos, meros) v. izomeran izomerija (gr. isos, meros dio) jednak udio, jednako pravo na neto; mat. svoenje razlomaka na iste nazivni-

izometrian

632

izoskelan sredinjoj Aziji, upotrebljava se u ljekarnitvu i proizvodnji likera izopatian (gr. isos, pathos bol, patnja) koji lijei istim onim ime je i uzrokovana bolest izopatija (gr. isos, pathos patnja, bol) med. grana medicine koja, slino homeopatiji, hoe lijeiti isto istim, sredstvima proizvedenim od uzronika bolesti; izopatika izopatika (gr. isos, pathos patnja, bol) med. v. izopatija izoperimetrian (gr. isos, peri-metrikos) koji je istog obujma, koji ima isti obujam (opseg) izoperimetrija (gr. isos, perimetros obujam) jednakost obujma izopletan (gr. isoplethes) isti brojem; iste veliine, podjednak izopleuron (gr. isos, pleura strana) istostranian lik izopolitian (gr. isopolites) s jednakim graanskim pravima, ravnopravan izopren hlapljiva tekuina (metil-butadien), nezasieni ugljikovodik koji izgrauje molekule prirodnog kauuka, vaan u proizvodnji sintetske gume izopsefian (gr. isopsefos) koji ima jednako pravo glasovanja; izopsefini stihovi stihovi ija slova, promatrana kao brojevi, ine isti broj izorahije (gr. isos, rachia plima) mn. crte na pomorskim kartama koje spajaju mjesta na kojima je istodobno plima i oseka; homoplerote izoseiste (gr. isos, seismos potres) mn. geol. crte koje na zemljovidu spajaju mjesta pogoena istom jakou potresa izosilabiki stih jednakosloni stih, sastavljen od istog broja slogova izosiste (gr. isos, seismos potres) mn. geol. v. izoseiste izoskelan (gr. isos, skelos krak) geom. istokraan; mat. djeljiv bez ostatka

ke; kem. pojava da tijela istoga sastava i molekularne teine imaju razliita kemijska i fizika svojstva, i to ne samo u vrstom agregatnom stanju gdje razliitost u svojstvima moe biti uvjetovana istim molekulama koje su razliito rasporeene (alotropija, polimorfija ili fizika izomerija), ve u svim agregatnim stanjima, tako da se razliitost svojstava temelji na razliitom rasporedu atoma u molekuli izometrian (gr. isos, metron) jednak po mjeri, koji ima istu mjeru; izometrini sustav min. regulacijski sustav kristaliziranja (zbog triju jednakih osi) izometrija (gr. isos, metria) mjerenje na jednake dijelove izomorfan (gr. isos, morfe oblik) kem. min. istooblian, koji ima svojstvo kristaliziranja u istom ili bliskom geometrijskom obliku; izomorfne rude min. rude koje uz slian kemijski sastav imaju i sline kristalne oblike izomorfija (gr. isos, morfe) istooblinost; kem. v. izomorfizam izomorfizam (gr. isos, morfe oblik) kem. svojstvo nekih kemijskih supstanci da, pored slinog kemijskog sastava, imaju i sline kristalne oblike; izomorfija izonefe (gr. isos, nefoo naoblaim) mn. crte na zemljovidima koje spajaju mjesta s podjednakom oblanou izonomian (gr. isonomikos) koji vrijedi za sve podjednako; koji ivi slobodnim graanskim ivotom izonomija (gr. isonomia) jednakost pred zakonima, jednakost u pravima, ravnopravnost, politika jednakost, graanska sloboda izop (lat. Hyssopus officinalis) bot. mirisni polugrm modrih i ljubiastih cvjetova iz porodice usnaa; sipan, miloduh; rairen na Mediteranu i u

izosmotian izosmotian (gr. isos, osmos guranje, tiskanje) v. izotonian izostazija (gr. isos, stasis stajanje) geol. znanost o opem stanju ravnotee masa u Zemljinoj kori izostenija (gr. isos, sthenos snaga) ista jakost, ista snaga izostera (gr. isos, stereos tvrd, vrst, krut, ukoen, gust) crta na zemljovidima koja spaja mjesta na Zemljinoj povrini koja imaju istu gustou zraka izotahija (gr. isos, tachys brz) crta na zemljovidima koja spaja toke iste brzine vode na poprenom profilu nekog vodenog toka izotera (gr. isos, theros ljeto) crta na zemljovidima koja spaja mjesta na Zemljinoj povrini koja imaju istu srednju ljetnu temperaturu izoteralna linija v. izotera izoterma (gr.) meteor, krivulja to spaja mjesta s jednakom temperaturom zraka izotermalan (gr. isos, thermos topao) v. izotermian; izotermalne linije v. izoterme izoterme (gr. isos, thermos topao) crte na zemljovidima koje spajaju sva mjesta na Zemljinoj povrini iste srednje temperature, godinje ili mjesene, veinom svedene na morsku razinu; izotermine ili izotermalne linije izotermian (gr. isos, thermos topao) koji ima istu srednju temperaturu, jednako topao; izotermine linije v. izoterme izotoni (gr.) atomske jezgre koje pripadaju razliitim kemijskim elementima, a sadre jednak broj neutrona i razliit broj protona izotonina otopina (gr. isos, tonos napetost, napon) tako se u fiziologiji zove vodena otopina nekih tvari (soli, eera i dr.) koje osmozom s jednakim osmoznim tlakom upijaju i pri-

633

Izraelac vlae jo vie vode (izosmotine otopine); stanini sok morskih biljaka izotonian je s morskom vodom, inae bi u stanicama morala nastupiti plazmoliza i na te biljke tetno djelovati; tzv. fizioloka otopina kuhinjske soli izotonina je sa stanicama crvenih krvnih tjeleca i, prema tome, nekodljiva izotop (gr. isos, topos mjesto) kem. element koji ima isti kemijski karakter kao drugi element koji zauzima isto mjesto u periodikom sustavu, ali se razlikuje od njega na drugi nain, npr. svojom radioaktivnou ili razliitom masom svojih atoma izotopan kem. koji ima svojstvo izotopa izotopian kem. v. izotopan izotopija kem. v. izotopizam izotopizam kem. svojstvenost izotopa izotropan (gr. isos, tropos nain) "koji se vlada na isti nain"; izotropna tijela tijela s istim fizikim, osobito optikim svojstvima u svima smjerovima, tj. kod kojih se svjetlost, toplina i elektricitet rasprostiru na sve strane jednakom brzinom; ovdje spadaju amorfne supstance i kristali teseralnog sustava; supr. anizotropan izotropija (gr.) osobina nekih tijela da u razliitim smjerovima pokazuju jednaka fizikalna svojstva (elastiost, indeks loma, toplinska vodljivost) Izrael (hebr. Jisrael "onaj koji se bori za Boga") 1. poasno ime Jakova i njegovih potomaka: 2. carstvo Izraelovo, i to: a) svi potomci Abrahamovi: b) carstvo Izraelovo (za razliku od carstva Judinog koje se, nakon Salomona, otcijepilo od Izraela) Izrael (hebr. Jisrael) moderna drava na Bhskom istoku, 4.512.000 stanovnika, 20.700 km2 Izraelac (hebr. Jisrael) Izraelov (Jakovljev) potomak, tj. pripadnik idov-

izurija skog naroda, Izraelit, Izraelic'anin, idov izurija (gr. isos, uron mokraa) med. izbacivanje svakog dana podjednake koliine mokrae

634

iula ie naziv slova u staroslavenskoj glagoljskoj i irilskoj azbuci iica ime posljednjem slovu (y) u staroslavenskoj azbuci iula (tal. isola) v. izola

J
J, j etrnaesto slovo hrvatske latinice J kem. kratica za jod J.C. ili J.Chr. kratica za Isus Krist (lat. Jesus Christus) jabiru (brazil. jabiru, jaburu) zool. movarna ptica June Amerike, slina aplji, samo znatno vea jacentan (lat. jacere leati, jacens) prav. koji lei, ostavljen, naputen, bez gospodara ili bez nasljednika, npr. jacentno imanje jacija (tur.) vrijeme kad treba ii na spavanje; peta i posljednja dnevna molitva kod muslimana, dva sata po zalasku sunca, vrijeme oko 22 sata Jacquardov stroj it. Zakarov... mehaniki razboj za izradbu posebno finih tkanina, nazvan po izumitelju, lionskom tkalcu, J. M. Jacquardu (17521834). jadeit (fr.) zeleno obojen ukrasni kamen, mineral iz grupe alkalnih piroksena Jafet (hebr. Jepheth) trei Noin sin kojega su smatrah praocem naroda rasutih istono i zapadno od Palestine (jafetiti) i grkim Japetom; otuda: jafetski narodi i jezici = indoeuropski narodi i jezici jafetiti (hebr. Japheth) mn. v. Jafet jaffa-narana vrsta narane bez kotica (naziv po izraelskom gradu Jaffa) jagma (tur.) plijen, otimanje; navala, gurnjava Jago (p. port. Jago) lik u Shakespeareovoj tragediji "Otelo", ije su spletke i intrige dovele do tragine propasti (katastrofe) Otela i Dezdemone; pren. spletkar, smutljivac jaguar (brazil. jagoara) zool. krvolona ivotinja iz roda maaka, ameriki tigar jahta (niz. jaghte, jahgt, engl. yacht, lat. jagen) vrsta malih i brzih luksuznih jedrilica, brod na jedra ili na mehaniki pogon, za zabavno plovljenje, jedrilica, sportski brodi Jahve (hebr. Jahveh Vjeni, Nepromjenjivi) ime Boga u Starom zavjetu jak (tibet.) zool. grbavo srednjoazijsko govedo crne boje, ivi u visinama iznad 5.000 metara jaka (tur.) 1. ovratnik; 2. kapuca jakaranda (brazil. jacaranda) vrsta junoamerikog drvea, slina akacijama, s velikim zvonastim ili ahurastim cvjetovima jaketa (tal. giacchetta) kratki kaput, sako jakna (njem. Jacke) kratki gornji kaput, haljetak jakobinci (fr. jacobins) mn. 1. po mjestu gdje su se sastajali, prijanjem dominikanskom samostanu sv. Jakoba u Parizu, nazvani lanovi politike udruge za vrijeme Francuske revolucije, koji su u svojim zahtjevima za slobodom i jednakou ili do krajnjih granica i bih glavni oslonac sitnoburoaskog diktatora Robespierrea; otuda: ljudi koji pretjeruju u zahtjevima za slobodom i jednakou, oduevljeni borci za slobodu i jednakost

jakobinizam u pravima graana; 2.vrsta engleskog zlatnog novca jakobinizam (fr. jacobin) stranka i politiko shvaanje jakobinaca; tenja za slobodom i jednakou, pretjeranost u zahtjevima za slobodom jakobinski (fr. jacobin) koji se tie jakobinaca, koji radi kao jakobinci; pretjeran u zahtjevima za slobodom i jednakou, oduevljen slobodom jakobiti mn. kranski monofizi u Siriji jakos med. vrsta osipne bolesti, osobito esta u Africi jal (tur.) nevolja, nesrea Jalta ukrajinski grad i luka na junoj obali poluotoka Krima; osobito poznat po konferenciji saveznika (Roosevelt, Churchill, Staljin) odranoj poetkom mjeseca veljae 1945. radi koordiniranja saveznikih ratnih planova jamavas istonoindijski taft sa zlatnim i svilenim cvjetovima jamb (gr. iambos) poet. stihovna stopa koja se sastoji od jednog kratkog i jednog dugog sloga: U ; bio udomaen u pjesmama u ast Demetre i Bakha, odatle preao u satirinu poeziju Arhiloha; najpoznatiji stih koji se sastoji od jamba je jampski trimetar ili senar jambo (p.) dijete Amerikanca i mestikinje jamboree it. dembori (engl. jamboree "buno veselje") naziv za meunarodni slet skauta jampski trimetar poet. v. jamb jamrati (njem. jammern) jadikovati, tuiti se, kukati, naricati jang (kin. yang) pozitivni princip, naelo dobra, u kineskoj filozofiji; supr. jin (yin) jangin (tur.) boem; pijanac Janikul (tal. Gianicolo) jedan od rimskih breuljaka.

636

janjiar jansenisti mn. sljedbenici i pristae nauavanja jansenizma jansenizam teol. nauavanje niz. teologa i biskupa Corneliusa Jansena (15851638) koji je u svojoj knjizi "Augustinus" nauavao, u duhu sv. Augustina, da je milost Boja tolika da za nju nije potrebno posredovanje Crkve i uope teio za religioznoetikim produbljivanjem, ime je navukao na sebe i svoje pristae (janseniste) gnjev Katolike crkve, osobito jezuita januar (lat. Janus, januarius) "Janusov mjesec", tj. mjesec kojim poinje godina, zimski mjesec, sijeanj; ima 31 dan Janus (lat. Janus) mit. staroitalsko i rimsko boanstvo, najprije bog sunca, kasnije bog godine, bog rata i mira, vremena i svakog poinjanja uope; prikazivan je sa ezlom u desnoj i kljuem u lijevoj ruci, a sa dva lica, jednim mladenakim kojim gleda naprijed, tj. u budunost, a drugim starim kojim gleda unatrag, tj. u prolost, njegov je hram bio u miru zatvoren, a za vrijeme rata stalno otvoren Janus Pannonius humanistiko ime Hrvata Ivana Cesmikoga (1434 1472), znaajan latinist, pisao elegije i epigrame Janusova politika pohtika sa dva lica, politika okolianja, nestalna politika janjiar (tur. jeni eri, jenieri = nova vojska, vojnik nove vojske) vojnik turske policije koju je 1329. osnovao Orkan od mladih i zdravih kranazarobljenika, nasilno islamiziranih; 1360. sultan Murat reorganizirao je ovu novu vojsku i dao joj odreene povlastice, zbog ega su i mnogi Turci u nju stupali; ova vojska, odlino opremljena, predstavljala je jezgru turskog pjeatva; kasnije se jako osi-

janjiarska muzika

637

jektenija

lila, tako da je i samom sultanu bila opasna te ju je Muhamed II. ukinuo 1826. janjiarska muzika vojna glazba u Turskoj, iji su neki instrumeti uvedeni u vojne glazbe i na Zapadu; otuda: svaka vojna glazba uope japanska zemlja v. katehu Japet (gr. Iapetos) mit. jedan od Titana, sin Urana i Geje Japig (gr. Iapyx, gen. Iapygos) mit. sin Dedalov, brat Ikarov; prema njemu: Japigi Iliri koji su se 11. st. pr. n. e. preselili u Italiju japrak (tur.) list biljke; pren. jelo zamotano u list (npr. sarma) japriti (tur.) crveniti, initi to crvenim jaran (tur.) prijatelj; ljubavnik jarbol (lat. arbor stablo, deblo, drvo) visok stup o koji se pripinju jedra, vjeaju zastave i si. jard (engl. yard) engl. mjera za duinu od 3 engl. stope = 0,91439 m jasa (tal. yassa) tatarski zakonik jasmin (tur. jasemin od perz. aisman) bot. tropska i suptropska biljka iz porodice maslina s bijelim ih utim mirisnim cvjetovima jaspis (gr. iaspis) min. veoma tvrd, neproziran kamen razliitih boja i ara, iz skupine kalcedona jastog (gr. astakos) zool. vrsta velikog morskog raka; rarog, prug jastuk (tur. jastyk) uzglavlje, posteljni predmet to se stavlja pod glavu; vanjku, polster jamaar (tur. jamak) materijal od kojeg se izrauje jamak jamak (tur), tanka koprena kojom muslimanske ene pokrivaju glavu, lice do oiju i grudi jat staroslavensko slovo (33. u glagoljici ih 32. u staroj irilici); od njega potjeu razlike izmeu dananjega ekavskog, ijekavskog i ikavskog govora u hrvatskom jeziku

jatak (tur.) nekada: ovjek koji je skrivao hajduke i davao im sklonite preko zime; danas: osoba koja skriva poinitelja kaznenog djela, ortak jataka skupno ime za prie iz budistike knjievnosti u kojima se govori o Budhinim prijanjim roenjima jatro- (gr. iatro) v. pod ijatrojatrokemiar (gr. iatros, chemeia) poznavatelj lijenike kemije jatrokemija (gr. iatros, chemeia) lijenika kemija, smjer u kemiji u 16. i 17. st. prema kojemu je glavni zadatak kemije pripremanje hjekova jauzn (njem. Jause) juina (jelo koje se jede poslijepodne izmeu glavnih obroka) Jazon (gr.) mit. voa Argonauta, mu Medejin Jefta idovski sudac u 11. st. pr. n. e., rtvovao Bogu vlastitu ker jeger (njem. Jager) lovac, strijelac; jegeri rod vojske u bivoj Austro-Ugarskoj jegerka (njem. Jagerhemd) koulja od ovje vune koja se nosi preko donjeg rublja i prsluka (nazvana po zoologu G. Jageru, 18321916) Jehova (hebr. hawah, Jehova) idovsko ime za Boga; Jehova Sabaot Gospodar svjetova, tj. svih bia koja postoje u svemiru; nepravilno izveden oblik od Jahve; v. Jahve; Jehova-kompleks med. duevno stanje u kojem bolesnik tvrdi za sebe da je Bog; Jehovini svjedoci vjerska sljedba koja propovijeda skoranje ostvarenje kraljevstva Bojeg na zemlji i odlikuje se tenjama za osobitom pobonou jejunum (lat. jejunitas izgladnjelost, mravost) dio tankog crijeva izmeu dvanaesnika i ileuma; tato crijevo jektenija (gr. ektenia istezanje; uslunost) pravosl. kratka molitva koju akon ih sveenik izgovora na liturgiji i u kojoj su iskazane potrebe, du-

jektikacija hovne i materijalne, svih vjernika (ima ih vie vrsta) jektikacija (lat. jecticatio) med. bacakanje, trzanje, svako nepravilno kretanje tijela u nekim bolestima: drhtanje bila; vrsta padavice jelek (tur.) prsluk; haljina bez rukava jelo-metal (engl. yellowmetall) "uti metal", legura (slitina) od 60 dijelova bakra i 40 dijelova cinka, veoma slina mesingu jemin (ar. emin) upravitelj, nadzornik jen (jap. yen) od 1871. novana jedinica u Japanu, sadri 100 sena jendek (tur. hendek) jarak, prokop Jenki (engl. Yankee) podrugljivo ime za stanovnike Sjev. Amerike pod kojim se osobito podrazumijevaju njihove rune osobine Jenki-dudl (engl. Yankee-doodle) narodna pjesma Sjevernih Amerikanaca s veoma ivahnom i originalnom melodijom, nekada himna SADa jerala (rus. erla nered, zbrka) starinska kartaka igra, slina vistu i preferansu jerarh (gr. hiereus sveenik, archo vladam) vladika, episkop, arhijerej jerej (gr. hiereus) pravosl. sveenik jeremijada (hebr. Jirmejah) naricaljka, alopojka, tualjka, tubalica (nazvana po starozavjetnom proroku Jeremiji koji je u svojim tubalicama prorekao i oplakao unitenje Jeruzalema); otuda: jadikovanje, tugovanje, naricanje jeribasma (tur. jer zemlja, basmak pasti) vrsta sone krupne kruke Jerihon (ar. Ariha) prastari palestinski grad; jerihonska trublja po biblijskoj su prii Zidovi, da bi osvojili Jerihon, sedam puta obilazili oko grada, i kad su sedmi put zatrubili, zidine su se sruile te su oni uli u grad

638

jezuit jerihonska rua (lat. Anastatica hierochuntica) bot. jednogodinja biljka iz porodice krstaica; uspijeva na istonim obalama Sredozemnog mora; osobita je po tome to se u suno doba savije u loptu te dospijevi na vlano ponovno zakorijeni jeromonah (gr. hiereus sveenik, monachos kaluder) pravosl.: kaluer koji moe vriti sve sveenike dunosti koje obavlja i tzv. bijeli sveenik; sveenik-kaluder Jeronim (gr. hieros svet, onoma ime) "koji ima sveto ime"; Jeronim (Hieronymus) iz Stridona u Dalmaciji (340420), crkveni uitelj, prevoditelj Biblije iz hebrejskog i grkog jezika na latinski Jeruzalem grad u Izraelu; 587. pr. n. e. razorio ga Nebukadnezar II.; kasnije je obnovljen i u njemu se zbivaju znaajni dogaaji u Starom i Novom zavjetu; 70. pr. n. e. ponovno ga razorio rimski vojskovoa Tit Flavije Vespazijan jesidi vjerska sljedba u Kurdistanu, Siriji i Armeniji, nastala u 7. st. sintezom poganskih, islamskih, gnostikih i nestorijanskih elemenata jeti (nepal.) tzv. "snjeni ovjek", ogromno ovjekoliko bie u visokim predjelima Himalaje (njegovo postojanje nije dokazano) jetim (tur.) siroe bez (jednog ili oba) roditelja; maloljetnik malodobnik jeunesse it. enes (fr.) mladost, mladenako doba; mlade, mladii, mlad svijet: jeunesse doree it. enes dore (fr.) "zlatna mlade", bogata rojalistika mlade u doba Francuske revolucije; otuda: lakomislena mlade iz otmjenog svijeta jezan (ar. ezan) poziv kojim mujezin s minareta pet puta dnevno poziva muslimane u damiju na molitvu jezuit (lat. Jesus Isus, Societas Jesu Druba Isusova) mn. jezuiti, lanovi

jezuitizam

639

jodoform lik) kem. element, atomska teina 126,92, redni broj 53, znak J, pronaen 1811. u pepelu morskih biljaka; jednostavno nemetalno tijelo crnosive boje, neugodna mirisa, u vodi se veoma slabo rastapa; upotrebljava se u medicini kao jako antiseptiko sredstvo jodat (lat. iodum) kem. jodno-kisela sol jodid (lat. iodum) kem. spoj joda s drugim elementom, osobito s kovinom (npr. olovom, eljezom, srebrom i dr.); veoma osjetljiv na svjetlost, zbog ega se osobito upotrebljava u fotografskoj industriji jodipin (lat. iodum) kem. spoj sezamovog ulja s jodom, jodni preparat koji lako resorbira, upotrebljava se kao lijek protiv astme, arterioskleroze, rahitisa, sifilisa i dr. jodirati (lat. iodum) kem. pomijeati s jodom; premazati jodom (npr. posrebrnjenu bakrenu plou, pomou jodne pare, pokriti tankim slojem jod-srebra pri izradbi fotografija) jodizam (lat. iodum) med. trovanje jodom zbog uzimanja joda i jodovih preparata u veim koliinama jodkalij kem. preparat joda koji se priprema od istog joda; u medicini se upotrebljava kao unutarnje sredstvo, a osobito mnogo u fotografskoj industriji jodlati (njem. jodeln izvijati u pjevanju; ijukati) poseban nain pjevanja u alpskim podrujima (temelji se na izmjenjivanju prsnih glasova s grlenima) jodna tinktura med. otopina joda u alkoholu, upotrebljava se u medicini kao vanjsko antiseptiko sredstvo jodni preparat med. svaki lijek koji je napravljen pomou joda jodoform (lat. iodum, forma, oblik) kem. spoj joda, CHJ3, stvara ute heksagonalne kristale; u medicini se

ili pristae "Drube Isusove", katolikog reda koji je 1534. osnovao Ignazio Loyola, papa Pavao III. (1540.) potvrdio, papa Klement XIV. (1773.) ukinuo, a Pio VII. (1814.) ponovno uspostavio; dijele se na etiri klase: novici, skolastici, koadjutori i profesi; na elu reda stoji general, sa sjeditem u Rimu, a bira ga generalna kongregacija doivotno; jo se zovu: lojoliti, po imenu svog osnivaa jezuitizam (lat. Jesus Isus) nauavanje Ignazija Loyole, osnivaa jezuitskog reda; shvaanja i nain rada jezuita; pren. dvolinost, licemjerstvo, prijetvornost jezuitski (lat. Jesus Isus) koji se tie jezuita, koji je u vezi s jezuitima, koji je u duhu jezuitskih naela i jezuitskog rada; pren. dvolian, licemjeran, prijetvoran; jezuitski praak v. egzostema\ jezuitske kapljice kapljice za otvaranje rane; jezuitska vuna vuna od panjolskih ovaca Jezus (hebr. Jeschua, lat. Jesus) Isus; Jesus Nazarenus Rex Judaeorum it. Jezus Nazarenus Reks Judaeorum (lat.) Isus Nazareanin, kralj idovski (natpis koji je Pilat naredio da se stavi na kri na kojem je Isus bio razapet) jidi (njem. jiidisch idovski) mjeavina gornjonjemakog jezika s hebrejskim jezinim elementima; tim jezikom govore idovi u nekim zemljama, a postoji i bogata knjievnost na njemu jin (kin. yin) kineska mjera za duinu = 24,556 m; takoer: mjera za teinu = oko 600 g; fil. negativni princip, naelo zla, u staroj kineskoj filozofiji; gin Job starozavjetni bogati pravednik koji pobono i strpljivo podnosi sve nevolje i nedae kojima ga Bog iskuava; pren. strpljiv patnik jod (gr. ioedes poput zagasite ljubiice, ion zagasita ljubiica, eidos ob-

jodoformirati upotrebljava kao antiseptiko sredstvo; slui za posipanje rana i si. jodoformirati med. jodoformom lijeiti, jodoformom proeti jodoformizam (lat. iodoform) med. trovanje zbog lijeenja jodoformom jodou (jodoshu) japanska budistika sljedba, nastala u 12. st. jodovodik kem. spoj joda i vodika Joel (hebr.); jedan od starozavjetnih proroka, izrie zlogukost joga (ind. yoga) hinduska filozofija, jedan od est indijskih filozofskih sustava iji je tobonji pisac Patanjali; vjeruje se u postojanje jednog praduha, tj. boanstva, i tei se za sjedinjenjem s tim boanstvom putem krajnje suzdrljivosti u svim vrstama osjetilnog uivanja, ukoenou tijela, zadravanjem disanja, intelektualnim usredotoenjem (koncentracijom) i moralnom stegom; ovim putem postignuto sjedinjenje dovodi do shvaanja Vjenog, proienja i spasa due; ova filozofija predstavlja osnovu budizma jogi (ind. yogi) pristaa religijskofilozofskog nauavanja joge; asket, isposnik, ovjek koji, po narodnom vjerovanju u Indiji, jakim usredotoenjem (koncentracijom) volje moe razviti u sebi natprirodnu snagu jogurt vrsta kiselog mlijeka, veoma dobrog okusa i velike hranjivosti; nastaje vrenjem mlijenog eera koje izaziva tzv. bugarski bacil; u zgusnutom stanju sadri: bjelanevine (7,1%), masti (7,2%), mlijeni eer i mlijene kiseline (8,9%), vodu (73,7%) i sve vitamine, osobito A i D John Buli it. Dzzzzon Bul (engl.) aljiv naziv za engleski narod (izraz prvi upotrijebio satiriar Swift) Jokasta mit. osoba iz grke prie, ena (i majka) kralja Edipa; objesila se otkrivi da joj je Edip sin; Jokastin kompleks u psihoanalizi: pojava pod-

640

jonizam svjesne majine seksualne ljubavi prema sinu jokus (lat. jocus) ala, lakrdija; joci causa it. joci kauza (lat.) radi ale, u ali, iz ale jola (engl. jolly-boat) portski amac, znatno iri od skutera; dobro izdrava valove zbog ega ga upotrebljavaju na moru Jolaj (gr. Iolaos) mit. sin Ifiklov, Heraklov pratitelj i pomaga u borbi protiv Hidre; pobjednik na prvim olimpijskim igrama Jom Kipur (Chipur) (hebr.) dan pomirenja, najvei idovski blagdan, dan pokajanja za grijehe Jom terua (hebr. dan trubnih znakova) drugi naziv za dan Ro haana; toga dana zapoinje desetodnevno razdoblje pokore jomen (engl. yeoman) slobodni vlasnik zemljita koji nije plemi, seljak; dvorski sluga; kraljevski gardist-konjanik u Engleskoj jomenri (engl. yeomanry) konjica narodne vojske u Engleskoj, sastavljena od slobodnih vlasnika zemlje (upotrebljava se poglavito za uguivanje unutarnjih nereda); vrsta kraljevske tjelesne strae (oko 250 ljudi) Jona (hebr. Jonas "golub") starozavjetni prorok; prema Bibliji, tri dana i tri noi proveo je u utrobi velike ribe Jonija pokrajina u staroj Grkoj; jonski stil jedan od triju stilova starogrke arhitekture (glavna karakteristika: vitak stup koje se zavrava kapitelom u obliku jastuka s volutama jonik(us) (gr. ionikos) u antikoj metrici: etvoroslona, jonska, stihovna stopa sa dva kratka i dva duga sloga, obino se javlja u obliku: U U (lat. ionicus a minori), ili: UU (lat. ionicus a maiori) jonizam (gr. Iones) zbroj duhovnih osobina starih Jonjana; v. jonski

jonski jonski (gr. ionikos) koji pripada Jonjanima, jednom starogrkom plemenu; jonski dijalekt narjeje Jonjana; jonski stil, jonski stupovi arhit. stupovi ija je "glava" (kapitel) imala zavojite spiralne ukrase; jonski stih v. jonik(us); jonska kola fil. najstarija filozofija starih Grka iji su predstavnici: Tales iz Mileta, Anaksimander iz Mileta, Anaksimenes iz Mileta, Heraklit iz Efeza, Anaksagora iz Klazomene i Diogenes iz Apolonije (po ovim filozofima naela prirode su: ili voda, ili beskrajno, ili zrak, ili vatra kao logos, ili duh itd.)

641

judaizam jotacizam suvie esto ponavljanje slova jote; nesposobnost izgovaranja "jote", vrsta tepanja jova (tur.) konj bez gospodara, kljuse Jozafatska dolina u knjizi proroka Joela: dolina u kojoj e se okupiti sve svjetske sile na harmagedonsku bitku jozefinizam socijalno-politike i crkvene reforme koje je austrijski car Josip II. (17651790) elio provesti u svojoj dravi, a koje su bile proete duhom tzv. prosvijeenog apsolutizma Jozua (hebr. Jehoua Jahve je spasio; ime znai isto to i Isus) suradnik i nasljednik Mojsijev; doveo Izraelce u "Obeanu zemlju" jubel (lat. jocus, fr. jouyau, tal. giojello, engl. jewel, niz. juweel) bruen dragi kamen; nakit, dragocjenost jubilarac (lat. jubilare) slavljenik, onaj koji proslavlja jubilej neega, npr. ivota, braka, knjievnog ih umjetnikog rada, slubovanja u nekoj struci, vladanja itd. jubilate (lat. jubilate) u Kat. crkvi: trea nedjelja nakon Uskrsa, nazvana po lat. poetku 66. ili 100. psalma Jubilate Kliite, Veselite se jubilej (lat. annus jubilaeus, jubilaeum) proslava dana ili godinjice nekog dogaaja ili razdoblja ivota od 100, 75, 60, 50, 25 ili 10 godina Juda (hebr. Jehudah) 1. etvrti sin Jakovljev i njegovo pleme; nakon podjele carstva zasebna drava koja se zvala i Judeja; 2. Isusov uenik, koji ga je izdao za 30 srebrnjaka; otuda: izdajnik, ovjek koji je spreman sve uiniti i prodati se za novac judaika knjige pisane hebrejskim jezikom, tj. knjige o Zidovima i o idovstvu (npr. u nekoj knjinici) judaizam (lat. Judas) judejska ili idovska vjera, idovsko shvaanje, idovski nain rada i dr., idovstvo

jopna (njem. Joppe) kaputi, jakna jorga (tur.) vrsta konjskog kasanja pri kojem konj u trku istodobno die obje desne pa onda obje lijeve noge; konj koji tako kasa jorgovan (perz. erghevan) bot. ukrasni grm iz porodice maslina s lijepim grozdastim mirisnim cvjetovima ruiaste i bijele boje jorkir (engl. yorkshire) po engl. grofoviji Yorkshireu nazvana rasa dosad najplemenitijih svinja bijele, rijetke dlake i uspravnih uiju; dostie teinu do 500 kg Josip (hebr. Jasaf) "Bog dodaje, prilae"; prema Bibliji: 1. jedan od sinova Jakovljevih, vlastita braa prodala ga kao roba u Egipat, no tamo se uzdigao do asti kraljeva ministra; 2. galilejski tesar, formalni mu Marijin (Bogorodiin), pooim Isusa Krista jota (gr. iota) ime devetog slova grkog alfabeta; izgovaralo se kao "i", ali ponekad, osobito izmeu suglasnika, i kao "j"; pren. neto malo, sitno, neznatno, beznaajno jotacija gram. stapanje glasa j (jota) s nepalatalnim suglasnikom u novi, palatalni suglasnik (npr. brz + ji = bri, mlad + ji = mlai)

Judeja Judeja najprije pokrajina u Palestini, a kasnije i cijela ta zemlja judeks (lat. judex) sudac; sub judice (lat.) prav. pod sudom, tj. jo nerijeeno judicijalan (lat. judex sudac, judicalis) sudski; sudaki judicijaran (lat. judiciarius) v. judicijalan judicijum (lat. judicium) sudstvo, pravosue; sudska istraga, suenje, parnica; sud, miljenje, shvaanje; pravni in, pravni postupak; sudnica; mo rasuivanja, otroumlje judiciozan (lat. judiciosus) sposoban za rasuivanje, razborit, razuman, razloan, smiljen, otrouman, mudar judika (lat. judica) u Kat. crkvi: peta nedjelja posta, nazvana po lat. poetku 43. psalma Judica me (Sudi mi) judikacija (lat. judicatio) suenje, presuivanje, donoenje presude judikat (lat. judicatum) presuda, sudska odluka, sudsko rjeenje, pravorijek; res judicata it. res judikata (lat.) pravno vaea odluka, stvar pravno zavrena, sudska odluka koja stupa na snagu judikatoran (lat. judicatorius) prav. sudski, sudaki, koji spada u djelokrug suda (ili: suca) Judita (hebr. Jehoudit) prema istoimenoj biblijskoj knjizi starozavjetna junakinja koja se uuljala u ator asirskog vojskovoe Holoferna i ubivi ga oslobodila svoj rodni grad Betuliju judofil (lat. Judas idov, filos prijatelj) onaj koji voli idove, prijatelj idova judofob (lat. Judas idov, gr. fobos strah) v. antisemit jufka (tur. jufka tanak) list razvaljanog tijesta, kora jugalan (lat. jugum jaram, jugalis) spojen, zdruen, udruen; brani, svadbeni; jarmeni, koji se tie jarma,

642

julijanski kalendar slian jarmu; jugalna kost (lat. os jugale) anat. jagodina kost jugularan (lat. jugularis) anat. vratni, grkljanski, koji se tie vrata ili grkljana; jugularna vena vratna ili grudna vena Jugurta numidski kralj (112104. pr. n. e.), zakleti neprijatelj Rimljana; na kraju pobijeen i smaknut juhta (niz. jucht) nepromoiva i vrsta koa, osobito od mlade stoke; juhtovina juhta (niz. jucht, jugt) vrsta crvene govee ili konjske koe koja se izrauje pomou brezovog ulja i upotrebljava za lovake izme, rune torbe, uvezivanje knjiga itd. juka (haianski yucca) bot. ukrasna biljka iz porodice ljiljana podrijetlom iz Amerike; vlakna joj se upotrebljavaju i za proizvodnju tekstila jukluk (tur.) udubina, ormar u zidu (za spremanje posteljine) juksta (lat. juxta) pril. i prijed. pokraj, blizu, kod, kraj, do, uz; kod vrijednosnih papira, sreaka i dionica s kuponima: crta, redovito u nekoj drugoj boji, pokazuje gdje treba otrgnuti kupon jukstapozicija (lat. juxtapositio) stavljanje (ili: metanje) jednog pokraj drugog, granienje s neim, slaganje izvana, dodavanje jul (lat. Julius, Juhi) sedmi mjesec u godini, mjesec etve, srpanj, ima 31 dan (nazvan u ast Julija Cezara koji je reformirao kalendar i toga se mjeseca rodio; prije njega se zvao kvintilis) Julija lik iz Shakespearove drame Romeo i Julija; pren. idealno zaljubljena djevojka julijanski kalendar kalendar koji je ispravio i uveo Julije Cezar postavivi mu kao osnovu Sunevu godinu, umjesto dotadanje Mjeseeve godine koja se zbog toga zove juli-

julimbri

643

jurament

janskom godinom. Ovaj kalendar, koji se jo zove stari kalendar ili stari stil, danas jo upotrebljava Pravoslavna crkva, dok zapadne Crkve upotrebljavaju kalendar koji su za pape Grgura XIII. izraunali uenjaci 1582. i koji se zove novi stil ili gregorijanski kalendar; razlika izmeu ovih dvaju kalendara iznosi 13 dana julimbri (tur. gulibriim) 1. biljka kojoj je lat. ime mimosa julibrissim; 2. ruiasta svila jun (lat. junius = Junonius) esti mjesec u godini, lipanj, ima 30 dana (nazvan, vjerojatno, po boici Junoni kojoj je bio posveen) jun. kratica za junior junctim it. junktim (lat. jungere spojiti, sjediniti) psih. namjerno spajanje dvaju kompleksa misli i osjeaja koji su inae u slaboj ili nikakvoj vezi radi pojaavanja afekta junctura it. junktura (lat.) veza, spoj, sastav, zglob; poloaj, okolnost jungferica (njem. Jungfer djevica) djevojka koja nije imala spolni odnoaj, djevica junior (lat. juvenis mlad, junior mladi) lan podmlatka nekog drutva, osobito portskog, pripravnik; mn. juniori juniorat (lat. junioratus) prav. nasljedstvo najmlaih u najmlaoj liniji; imanje koje se daje na uivanje samo mlaim sveenicima (kod katolika) juniori (lat. juniores) mn. mladi lanovi, podmladak nekog portskog drutva (za razliku od starijih, reprezentativnih lanova drutva, seniora) junker (njem. junger Herr mlad gospodin, Jungherr, Junker) "mladi gospodin", tj. mladi plemi, osobito (mali) seoski plemi u Pruskoj, asniki pripravnik; junkerska partija reakcionarna plemika stranka u Njemakoj koja se protivila izjednae-

nju idova i krana u graanskim pravima i bila protiv velikih gradova, po njihovom shvaanju sredita socijalnih pokreta i revolucije; junkerska politika ratoborna politika koju su u Njemakoj uglavnom vodili asnici s bivim carom Wilhelmom II. na elu, politika zveckanja sabljom junkerirati (lat. junkerieren, junkern) ivjeti (ili: ponaati se, biti bijesan) kao junker, ivjeti u neradu; biti ratoboran, zveckati sabljom junkers najprije vrsta njemakih transportnih zrakoplova, a kasnije bombardera (po imenu konstruktora Huga Junkersa, 18591935) Junona (lat. Juno) mit. ki Saturna i Reje, ponosna i ljubomorna ena i sestra Jupiterova, boica Mjeseca, neba i braka (kod Grka joj odgovara Hera); astr. jedan od malih planeta izmeu Marsa i Jupitera, otkriven 1804. junoa (staroslav.) mladi jupes (engl. upas) otrov pripremljen od soka istoimenog drveta Jupiter (lat. Juppiter) 1. astr. najvei planet Suneva sustava, od Sunca udaljen 778 milijuna kilometara, a 5 1/2 puta udaljeniji od Zemlje; vidi se golim okom Jupiter (lat. Juppiter) 2. mit. vrhovni bog starih Rimljana, bog munje i groma (gromovnik), zatitnik polja i prava (kod Grka Zeus ili Kronion), sin Saturna i Reje, brat Neptuna i Plutona, mu i brat Junonin jura (po planini Jura) geol. v. jurska formacija juracija (lat. juratio) prisega, polaganje prisege jurament (lat. juramentum) prav. prisega; juramentum manifestationis it. juramentum manifestacionis (lat.) prisega kojom dunik, poto prethodno dade podatke o svom materijal-

jurat nom stanju, tvrdi pred sudom da nita od imanja nije zatajio ni prikrio jurat (lat. juratus) prav. onaj koji je poloio prisegu, koji je zaprisegnut; jurata depositio it. jurata depozicio (lat.) iskaz dan pod prisegom; jurata renunciatio it. jurata renunciacio (lat.) nijekanje neega pod prisegom jurator (lat. jurator) polagatelj prisege, zaprisegnuti svjedok, zaprisegnuti sudac juratoran (lat. jurare prisegnuti, juratorius) prav. pod prisegom, dan ili uinjen pod prisegom juratorij (lat. juratorium) obeanje dano pod prisegom jure (lat. jus pravo, jure) s pravom, po pravu: de jure, ex jure it. de jure, eks jure (lat.) s pravom, po pravu, s pravnog gledita; jure divino (lat.) s boanskim pravom, po boanskom pravu; omni jure (lat.) sa svim pravom, s punim pravom jurekonzult (lat. jureconsultus) prav. v. juriskonzult jurget duguljasta tikvica, obino se jede punjena mljevenim mesom juridice (lat. juridice) pril. v. juridian juridian (lat. juridicus) pravni, sudski, zakonski, koji ide zakonskim putem, putem zakona; pril. juridice juri (lat. jus pravo, gen. juri prava) quid juri it. kvid juri (lat.) to je pravo, to je po pravu; biti sui juri (lat.) biti svoj gospodar, tj. ne biti pod oinskom vlau; biti alieni juri it. alijeni juri (lat.) biti podloan tuoj vlasti, osobito oinskoj; juri studiosus it. juri studiozus (lat.) pravnik; juri utriusque doctor it. juri utrijuskve doktor (lat.) doktor obaju prava, tj. rimskog i kanonskog (graanskog i crkvenog) juri utriusque it. juri utrijuskve (lat.) "obaju prava" titula koja se dodaje doktorima prava kao znak da

644

jus aggratiandi su doktori obaju prava, tj. i graanskog (civilnog) i kaznenog jurisdikcija (lat. jurisdictio) pravda, pravo, pravosue, sudstvo; pravo suenja, mjerodavnost suda; djelokrug suda juriskonzult (lat. jurisconsultus) pravnik, poznavatelj prava i zakona; jurekonzult jurisprudencija (lat. jurisprudentia) pravna znanost, pravna uenost; nain sudskog rjeavanja, sudska praksa jurist (lat. jus pravo, jurista) pravnik, poznavatelj prava juristicij (lat. juristitium) v. justicij juristika persona v. persona juristiki (lat. jurista) svojstven pravnicima, koji se tie prava ili je u vezi s pravom, pravniki, pravni, sudski, zakonski; juridian; juristika osoba pravna osoba, pravno tijelo jurodiv (rus. jurodivyj aav, sumanut) "budala Krista radi", naziv apostola Pavla i ostalih apostola; Rusi smatraju da se na ovakvim jurodivima, luacima od roenja, izrazila Boja volja, zbog ega ih nazivaju "Bojim ljudima"; oni koji su se izlagali poruzi i ismijavanju smatrajui to moralnim savrenstvom jurska formacija geol. doba u razvitku Zemljine kore, nazvano po planini Juri; u ovo doba bio je veliki dio Europe pod morem, a Atlanski ocean je kopnio; u ovoj formaciji naeni su mnogi ostaci organskog svijeta (ribe kotunjae, krokodili, osobito ihtiosauri, pleziosauri i dr.) jus (lat. jus, sanskr. yoh) pravo, pravednost, pravda, sila i vlast koja proizlazi iz prava; summum jus summa injuria (lat.) posl. najvee, tj. najstroe pravo esto je najvea nepravda jus aggratiandi it. jus agracijandi (lat.) prav. pravo pomilovanja

jus canonicum jus canonicum it. jus kanonikum (lat.) kanonsko pravo, papinsko pravo jus circa sacra it. jus cirka sakra (lat.) crkveno pravo drave (za razliku od jus in sacra) jus civile (lat.) graansko pravo, civilno pravo jus commune it. jus komune (lat.) ope pravo jus connubii it. jus konubii (lat.) u rimskom pravu: sposobnost rimskog graanina da sklopi zakoniti brak jus criminale it. jus kriminale (lat.) kazneno pravo jus divinum (lat.) boansko pravo jus gentium it. jus gencijum (lat.) meunarodno pravo jus in sacra it. jus in sakra (lat.) pravo to ga ima Crkva nad svojim lanovima jus jurandum (lat.) prav. prisega jus optionis it. jus opcionis (lat.) prav. pravo opcije; v. pod opcija jus praecedentiae it. jus precedencije (lat.) v. precedentno pravo jus primae noctis it. jus prime noktis (lat.) pravo na prvu no koje, prema vjerovanju mnogih naroda, pripada bogovima ili demonima te je, kao opasno za mladoenju, obino ustupano nekom strancu; u sred. vijeku: tobonje pravo feudnog gospodara da, kad njegov sluga ili kmet sklopi brak, provede prvu no s njegovom nevjestom i da joj prvi oduzme nevinost (ovo se zasnivalo samo na pravu gospodara da odobri ili zabrani enidbu svoga potinjenog) jus primogeniturae it. jus primogeniture (lat.) prav. v. pod primogenitura jus protectionis it. jus protekcionis (lat.) pravo zatite jus quaesitum it. jus kvezitum (lat.) steeno pravo jus retorsionis it. jus retorzionis (lat.) pravo osvete, pravo vraanja istom mjerom; jus talionis

645

justicijar jus talionis (lat. tali takav, jus talionis) v. jus retorzionis jusiv (lat. jussivus) gram. v. imperativ jusosi (njem. Jugendsozialisten, junge Sozialisten) pripadnici organizacije mladih socijalista u Njemakoj jussu (lat.) po zapovijedi, po naredbi justic-kolegij (lat. justitia, collegium) sud, sudsko vijee, suci koji predstavljaju sud na nekom zasjedanju justic-mord (lat. justitia pravda, njem. Mord ubojstvo, zloin) pravosudno ubojstvo, tj. izvrenje smrtne kazne nad nedunim zbog nedovoljne savjesnosti i nehaja suca u ispitivanju i utvrivanju kaznenog djela justicij(um) (lat. justitium) obustavljanje sudskih poslova zbog kakvih radosnih ih tunih dogaaja, osobito zbog rata, tekih zaraznih bolesti, potresa i si.; juristicij (um) Justicija (lat. Justitia) mit. boica pravde kod Rimljana, prikazivana kao djevojka zavezanih oiju, s maem i vagom; kod Grka: Temida justicija (lat. justitia) pravda, pravica, pravednost; pravosue; sud, sudnica; justitia distributiva it. justicija distributiva (lat.) pravosue koje vodi rauna, u procjenjivanju nekog djela, i o okolnostima pod kojima se djelo dogodilo; justitia commutativa it. justicija komutativa (lat.) pravosue koje procjenjuje djelo kao takvo, bez obzira na okolnosti pod kojima je izvreno; Justitia regnorum fundamentum it. Justicija regnorum fundamentum (lat.) Pravda je temelj drave, tj. vlasti, "Pravda dri zemlju i gradove" justicijalizam (lat. justitia pravda) ideologija biveg argentinskog predsjednika Juana Perona justicijar (lat. justitiarius) sudac, upravitelj suda; pravni strunjak, savjetnik za pravne poslove i pitanja u nekoj ustanovi ili nekom uredu

justificirati justificirati (lat. justificare) prav. pravdati, opravdati, opravdavati; dokazati, dokazivati; ispraviti; izvriti presudu, osobito smrtnu kaznu, pogubiti, smaknuti justifikacija (lat. justificatio) prav. pravdanje, opravdanje; dokazivanje na sudu, dokaz; odobrenje rauna poto se prethodno ispita; izvrenje kazne, osobito smrtne, pogubljenje justifikatura (lat. justificatura) odobrenje, odobravanje nekog rauna Justinijanov kodeks v. Corpus juri justirati (fr. juste toan, prav) provjeravati, utvrivati valjanost justorij(um) (lat. justorium) tisk. toan pravokutni instrument za ispitivanje i utvrivanje ispravne izradbe visine izljevenih tiskarskih slova juta (beng. chuti, engl. jute) likove niti dviju indijskih biljaka slinih lipi (lat. Corchorus capsularis i Corchorus olitorius), indijska konoplja ili kudjelja koja se mnogo izvozi, osobito u Englesku i Sjev. Ameriku, upotrebljava za izradbu vrstog platna za jedra, uad i si. Juturaa starorimska nimfa jednoga izvora u Laciju, sestra italskog vojsko-

646

juzuk voe Turna, glavnog Enejinog neprijatelja juvancije (lat. juvare pomagati, juvantia) mn. med. sredstva za pojaavanje lijekova, sastojci koji se mijeaju u lijekove da bi im se pojaalo djelovanje juveli (niz. juweel) mn. v. juvel juvelir (niz. juweellier) trgovac dragim kamenjem ili nakitom; majstor u izraivanju predmeta od dragog kamenja i nakita, zlatar Juvenal, Decim Junije starorimski , knjievnik (55130), jedan od svjetski najpoznatijih satiriara juvenilan (lat. juvenilis) mladenaki; juvenilnavoda geol. voda u unutranjosti Zemlje koja nastaje od vodene pare juvenilitet (lat. juvenilitas) mladost, mladenatvo, mladenaka nezrelost juvenilizam (lat. iuvenis mladi) med. pojava mladenakog izgleda kod starijih osoba Juventus (lat.) starorimska boica mladosti juzbaa (tur. yuz sto) voj. zapovjednik nad stotinom vojnika juzuk (tur.) prsten

K
K, k petnaesto slovo hrvatske latinice K kem. kratica za kalij k(a)na (tur. kna, ar. hina) bot. tropska biljka iji list ene na Istoku koriste za bojenje noktiju i kose crvenkastonaranastom bojom Kaba (ar. Ka'bah) duguljasto-etvrtasta, 12 m duga, 10 m iroka i 15 m visoka zgrada u Meki koju je islamski svijet oduvijek smatrao svetinjom, a sam Muhamed proglasio sreditem islamske vjere i ciljem hodoasnika (hadija); u jugoistonom dijelu zgrade nalazi se uzidan sveti "crni kamen" (hadar) to ga poboni posjetitelji s najveim potovanjem dodiruju i ljube kabala (fr. cabale, hebr. kabbalah) idovsko tajno vjersko i filozofsko nauavanje iji je temelj istonjako nauavanje o emanaciji; vjetina openja s duhovima; tumaenje tajanstvenih znakova; pren. tajna udruga; sporazum potajno napravljen radi postignua nekog runog cilja; spletka kabalero (p. caballero) vitez, plemi; gospodin kabaleta (tal. cabaletta) glaz. posebno ugodan i milozvuan umetak u veim glazbenim djelima, u ariji ili kavatini talijanskih opera kabalist (fr. cabale) idovski uitelj i poznavatelj idovskih tajnih nauavanja kabalistiki (fr. cabalistique) tajanstven, nerazumljiv, zagonetan, mraan; koji pripada idovskoj predaji, koji je u vezi sa idovskom predajom; usp. kabala kabalistika (hebr. kabbala) tobonje openje s duhovima; tajno nauavanje, magijska vjetina kabardinci mn. rasa erkeskih konja iz pokrajine Kabarde na sjevernoj strani Kavkaza kabaret (fr. cabaret, ar. hamarat) gostionica, krma; malo zabavno kazalite kabel (fr. cable, engl. cable, lat. caplum, lat. capere hvatati, uhvatiti) debelo ue, pokriveno zatitnim omotaem, za vezanje laa, viseih mostova itd.; ue od bakrene ice, izolirano gumom i gutaperkom, izvana zatieno kovinom, slui kao vodi elektrine struje kod podzemnih i podmorskih telegrafa, telefona i dr. kabildo (p. cabildo, lat. capitulum) mjesto gdje redovnici dre skuptinu, kaptol; opinska sudnica; vijenica, senat u junoamerikim republikama Kabili (ar.) mn. ime mnogobrojnih sjevernoafrikih plemena, Berberi kabina (fr. cabine, engl. cabin) sobica na brodu ili zrakoplovu; sobica u kupaonici; sobica za telefon kabinet (fr. cabinet) mala soba, sporedna sobica; u vladarskim dvorovima: soba za stanovanje i soba za povjerljiva vijeanja i rad; ured, kancelarija; vlada, tj. lanovi ministarskog vijea; osoblje ureda ministara, pred-

kabir

648

kadeti kaua (p. cachucha) andaluzijski ples s kastanjetama kaul (tal. cazzuola) veliki kotao kaua (rus.) tip ruskog viecijevnog raketnog bacaa kadar (fr. cadre, lat. quadrum etvorokut) 1. voj. skupina (zbor) asnika i doasnika u jednoj vojnoj jedinici; stalni kadar voj. mirnodopska vojna sila neke drave, vojnici koji su na odsluenju svog zakonom propisanog roka; 2. slubenitvo, inovnitvo, svi slubenici (ili: inovnici) neke ustanove; 3. struni kadrovi struni ljudi za pojedine djelatnosti u drutvenom i dravnom ivotu kadaver (lat. cadaver) leina, mrtvac, mrtvo tijelo kadaverozan (lat. cadaverosus) mrtvaki, leinski kadenca (tal. cadenza, lat. cadentia) odmor na posljednjem, naglaenom slogu (stiha, reenice); ritam; kretanje po taktu; glaz. zavrni ton, sputanje glasa na zavretku (pjesme); zavretak jednog reda akorada; u plesu: takt kadencirati (fr. cadencer) uskladiti, odmjeriti po taktu, npr. korake pri plesu kadentan (lat. cadens, cadere padati, pasti) koji pada, koji je u padu, koji tone, koji se sputa kadet (fr. cadet, lat. caput) uenik, pitomac, gojenac vojne akademije, asniki pripravnik; mlai sin, sin mezimac (osobito u plemikim obiteljima) koji se sprema za vojnu slubu kadeta (fr. cadette) kamena ploa (za poploavanje); kratak biljarski tap kadeti mn. lanovi nekadanje ruske stranke "konstitucionalnih demokrata" koji su svoj program temeljili na ustavnim slobodama, vjerskoj snoljivosti, slobodi tiska, ravnopravnosti Zidova i agrarnoj reformi; voa stranke bio je P. Miljukov

sjednika parlamenta i si.; zbirka uila (u kolama); soba u kojoj su izloene rijetkosti, osobito umjetniki predmeti; ormar s brojkama; nunik; kabinetsko pitanje pitanje o ijem rjeenju ovisi opstanak nekog kabineta (vlade); kabinetski rat rat koji se vodi iz dinastikih razloga; kabinetsko pismo pismo nekog suverena bez ministrovog supotpisa; kabinetsko vino skupocjeno vino kabir (ar.) voa putnika kroz pustinju kablirati (fr. cabler) telefonirati ili telegrafirati podzemnom ili podmorskom icom; sukati, upredati ue, praviti kablove kablogram (gr. cable, gr. gramma slovo) brzojavka poslana podzemnom ili podmorskom icom (kablom) kaboon (fr. cabochon) dragulj nebruen, ili bruen samo prema svom prirodnom obliku, osobito rubin kaboten (fr. cabotin) putujui glumac; lo glumac; komedija; ovjek koji se ponaa kao glumac kabotinirati (fr. cabotiner) ivjeti ivotom putujueg glumca: loe glumiti; ponaati se kao glumac kabriolet (fr. cabriolet) laka dvokolica sa dva sjedala; vrsta automobila s preklopnim krovom kabuja (p. cabuya) vrsta junoamerike konoplje kacik (p. cacique) haianska rije kojom se naziva poglavica divljih indijanskih plemena u Srednjoj Americi, Meksiku i Guatemali kacjola (tal.) lica zaimaa kacnjamer (njem. Katze maka, Jammer bijeda, nevolja, alost) stanje nakon pijanstva, mamurluk kaa (tal. caccia lov) glaz. lovaka glazba s rogovima kakavalj (tal. caciocavallo) vrsta masnog ovjeg i kravljeg sira kaket (fr. casquette, ta', caschetto) kapa sa titnikom; asnika kapa

kadi kadi (fr. cadis, engl. caddis) trg. fina naborana vunena tkanina kadi (hebr. kaddicsh) idovska molitva za mrtve kadmij (gr. kadmia) kem. element, atomska teina 112,41, redni broj 48, znak Cd, cinku shna kovina, plavkastobijelog sjaja, upotrebljava se u zubarskoj tehnici, kao materijal za elektrode itd.; spojen sa sumporom daje utu slikarsku boju Kadmo mit. starogrki junak, osniva grada Tebe kado (hebr. kadosch) v. kadi kadran (fr. cadran) brojanik, ploa s brojkama na satu; sunani sat; astr. sprava za mjerenje Suneve visine kadrila (fr. quadrille) 1. etvorka, poznati francuski ples s etiri para plesaa; 2. viteka igra koju izvode etiri odreda konjanika; 3. vrsta kartake igre uetvero (kod lombra) kaduceus (lat. caduceus) mit. Merkurov tap (sa dva krila na vrhu, obavijen dvjema zmijama ije glave dopiru do ispod krila), simbol trgovine; glasnika palica, poklisarski (ili: heroldski) tap, tap mira kaducirati (lat. caducus sklon padu; pao) proglasiti propalim, uiniti nevaeim, ponitenim; kaducirano imanje prav. imanje bez nasljednika koje zbog toga treba postati dravno vlasnitvo kaducitet (lat. caducitas) sklonost padu, tronost, dotrajalost; nevaenje; pren. prolaznost kafilerija (njem. Kaffillerei) ustanova u kojoj se unitavaju leine ubijenih i uginulih ivotinja (njemaki izraz iz 17. st.) kafkizam knjievni smjer koji slijedi ideje austrijskog knjievnika Franza Kafke (18831924) koji je u svojim djelima ukazivao na apsurdnost ljudske egzistencije kahal (hebr.) v. kagal

649

kajita kaheksija (gr. kachexia loe tjelesno stanje, kakos lo, exis stanje, svojstvo) med. slabo stanje zdravlja, lo izgled, oronulost, kao posljedica tekih kroninih bolesti (sifilisa, tuberkuloze, raka i dr.); kahektika kahektian (gr. kakos lo, slab, exis stanje, svojstvo) med. slab, tuberkulozan, iscrpljen boleu kahektika (gr. kakos lo, exis stanje, svojstvo) med. v. kaheksija Kain (hebr. Kajin) prema Bibliji, stariji sin Adama i Eve (Post 4.), ubojica svoga brata Abela, te ga je Bog zbog toga igosao (Kainov ig) kainka-korijen farm. korijen meksike i antilske biljke (lat. chiococca racemosa) iz porodice broeva, upotrebljava se kao lijek protiv zmijskog ugriza i vodene bolesti kajak port, amac s posebno prilagoenim dvostrukim veslom te s jednim ili dva veslaa, podrijetlom s Grenlanda, slui za vonju po planinskim rijekama, preko slapova i brzaca, izrauje se od gume ili neprobojnog platna, moe se lako sloiti i nositi na leima kajalit (tur. kaj a cement, gr. lithos kamen) umjetna kamena masa od magnezija-cementa, upotrebljava se za izradbu stolnih kamenih ploa i dr. kajen (fr. cayenne) najbolja boja u vistu; trg. vrsta polusvilene ljetne tkanine s prugama kajenski papar vrlo ljut zain, slian papru (prema gradu Cayenne, Francuska Gijana) kajeput (malaj.) bot. vrsta biljke mirte u Indoneziji i Australiji; od mladica se dobiva ulje koje ublauje bolove kajhustn (njem. keuchen zasopiti se, hripati, Husten kaalj) "magarei" kaalj, hripavac kajita (niz. kajuit, ved. kajuta) pom. soba za stanovanje na lai

kajla kajla (njem. Keil) klin; pren. neznalica, nespretnjakovi; podmetanje kajmakani (ind.) vrsta finog indijskog platna kajt (tur. kajyt) upis; biljeka; zapis kajzer (lat. Kaiser, lat. Caesar) car, osobito bivi njemaki car Vilim II. kajzerinit (njem. Kaiserschnitt "carski rez") med. v. sectio caesarea kajzerizam (njem. Kaiser car) sustav unutarnje (to bolje naoruanje i jaka vojna organizacija), a poglavito vanjske imperijalistike ("Drang nach Osten") politike koju je poglavito provodio njemaki car Vilim II. kakadu (malaj. kakatua) zool. vrsta bijelih papiga s uspravnim uperkom (kukmom), ivi u Australiji i na ind. otocima kakao (meks, kakauati, lat. theobroma cacao) bot. drvo koje raste u tropskoj Americi i Indiji, s plodom slinim krastavcu u kojem ima mnogo sjemena, veliine zrna graha; od sjemenja se prenjem priprema kakaoprah, okolada, mast i kakao-maslac od kojega se prave razne vrste pomada, cerati i fini sapuni kakesteza (gr. kakos zao, lo, aisthesis osjeaj) med. bolestan i nelagodan osjeaj kaki (perz.) tkanina zemljane boje od koje se prave tropske odore kakistokracija (gr. kakos lo, kakistos najgori, krateo vladam) vladavina najgorih; supr. aristokracija kako- (gr. kakos lo) predmetak u sloenicama sa znaenjem: lo, nepravilan, pogrean kakodemon (gr. kako-daimon) zao duh; pren. siromaak, ubogi vrag kakodemonija (gr. kakodaimonia) ludilo, bjesnilo, nesrea, nevolja, ubogost kakodil (gr. kakos) kem. bezbojna, runa mirisa i otrovna tekuina, na zraku gori, radikal koji se sastoji od

650

kakoknem(os) ugljika, vodika i arsena, njegovi su oksidi alkarzin ili kakodil-oksid i alkargen ili kakodilna kiselina kakodoksija (gr. kakodoxia) loe miljenje, zao glas kakoet (gr. kakoethes loeg karaktera) med. neizljeiva bolest, npr. rak; pren. neodoljiva strast, osobito za pisanjem (po jednom Juvenalovom izrazu) kakofil (gr. kakos, filos) prijatelj zla, ovjek odan zlu, zao ovjek kakofonian (gr. kakos, foneo zvuim) neskladan, neblagozvuan kakofonija (gr. kakos, foneo zvuim) neskladnost zvukova, disharmonija; gram. lo izgovor, neblagozvunost; supr. eufonija kakofrazija (gr. kakos, frazein govoriti, kazivati) med. mucanje, loe govorenje, teko govorenje kakogalaktija (gr. kakos, gala mlijeko) med. lo sastav mlijeka kakogamija (gr. kakos, gameo enim se, udajem se) lo brak, loa (ih: nezakonita) enidba (ih: udaja) kakografija (gr. kakografia) runo pisanje, loe pisanje, posebice ono koje nije u skladu s pravopisom kakohilija (gr. kakos, chylos sok) med. lo sastav (ih: pokvarenost) mlijenog i hranjivog soka uope kakohimija (gr. kakos, chemeia kemija) med. loe rastapanje hrane u elucu, stvaranje nezdravih sokova, slaba probava hrane, loa probava hrane kakoholian (gr. kakos, chole u) med. bolestan od ui; koji je nastao kao posljedica bolesti ui kakoholija (gr. kakos, chole u, cholos u) med. bolest ui, pokvarenost ui kakohreja (gr. kakos, chroia boja koe) med. lo izgled, bolesna boja koe kakoknem(os) (gr. kakos, kneme goljenica, hst) anat. ovjek tankih, sla-

kakokracija bih listova (stranjeg, mesnatog dijela goljenice) kakokracija (gr. kakos, kratia vladanje, upravljanje) loe, nezakonito vladanje ili upravljanje kakolekseterije (gr. kakos lo, alexo branim) med. sredstva i lijekovi koji slue za poboljanje i jaanje tjelesnih sokova kakologija (gr. kakologia) zao govor, grdnja; gram. pogrean govor, lo govor kakometar (gr. kakos, metron) fiz. instrument za mjerenje zagaenosti zraka; usp. eudiometar kakomorfija (gr. kakos, morfe oblik) nakaznost organskih dijelova tijela kakomorfoza (gr. kakos, morfosis uoblienje, oblik) v. kakomorfija kakonihija (gr. kakos, onyx nokat, gen. onychos) med. lo sastav (ih: bolest) noktiju kakopatija (gr. kako-pathia) nevolja, munina, zlovolja, loe raspoloenje kakopragija (gr. kako-pragia nezgoda, nesrea) med. slabost utrobe, poremeaj u radu probavnih organa kakorahitis (gr. kakos, rachis kraljenica, kima) med. iskrivljenost kraljenice (kime) kakosfiksija (gr. kakosfyxia) med. nepravilan puls kakosinteton (gr. kakos, syntheton sloeno, sloenica) gram. pogreno, nepravilno sastavljena rije kakositija (gr. kako-sitos) med. odvratnost prema jelima, gadljivost na jela kakospermazija (gr. kakos, sperma sjeme) med. lo sastav sjemena kakosplanhnija (gr. kakos, splanchnon utroba) med. poremeenost utrobe i, kao posljedica toga, loa probava kakostomah(us) (gr. kakos, stomachos eludac) med. ovjek slaba eluca

651

kalamank kakostomija (gr. kakos, stoma usta) lo izgovor, nepravilan izgovor kakotimija (gr. kakothymia) med. neraspoloenje, zlovolja, utuenost; ludilo s pojaanom bjesnoom kakotrihija (gr. kakos, thrix, trichos vlas, dlaka, kosa) med. prorijeenost kose, bolesno stanje kose kakotrofija (gr. kakos, trofeia prehrana, hranjenje) med. loa (ili: nedovoljna) prehrana (djece) kakoza (gr. kakosis) med. pogoranje, loe (ili: bolesno) tjelesno stanje kakozel(os) (gr. kakos, zelos revnost, nagon, tenja) nespretan (ili: zlosretan) oponaatelj kakozelija (gr. kakozelia) pogreno povoenje za kim, glupo oponaanje; oponaanje neega loeg kakozelon (gr. kakos, zeloo oponaam) neukusnost u oponaanju loih uzora kakozmija (gr. kakos, osme miris) ruan (ili: lo, neugodan, nezdrav) miris, smrad kaktus (gr. kaktos) bot. junoamerika zelena i mesnata bodljikava biljka kala-azar (ind.) med. crna groznica (bolest podrijetlom iz Indije, u Europi rijetka; simptomi: tamne mrlje po cijelom tijelu, vrlo visoka temperatura, poveane slezena i jetra i dr..) kalabrezac (lat. Calaber kalabrijski) eir sa irokim obodom kakav su nosili stanovnici Kalabrije, pokrajine u junoj Italiji, znak republikanstva kalada (fr. calade, tal. calare) port, obronak, padina na konjskim trkalitima kalafatirati v. kalfatirati kalamajka (slav.) ivahan narodni ples karpatskih Slavena u 2/4 taktu (nazvan po gradu Kolomeji) kalamank (engl. calamanco, fr. calmande) vrsta prugaste vunene tkanine, najprije izraivane u Brabantu, sa sjajnim licem

kalambur kalambur (fr. calembour) dosjetka, igra rijei koja se sastoji u uporabi rijei s dvostrukim znaenjem, npr. "Tu nek plijen vranom vranu stoji" (Ivan Maurani) kalamir 1. zidarski visak; 2. daica po kojoj se kroji koa kalamitet (lat. calamitas) bijeda, nevolja, nesrea; teta, gubitak, propast; poraz; kalamiteti nesretni sluajevi kalamus (lat. calamus, gr. kalamos) trska; pero za pisanje od trske; lapsus calami it. lapsus kalami (lat.) pogreka pri pisanju; usp. kalem kalanov (mad. koloncz) ukrasno remenje na konjskoj ormi, kianka kalandar (fr. calandre, lat. cylindrus) stroj s nizom valjaka; slui za glaanje (satiniranje), tj. za davanje vee tvrdoe, sjaja i glatkoe tkaninama, papiru, koi i dr. kalandrirati (fr. calandrer) putati tkanine, papir, kou i dr. kroz kalandar da bi im se na taj nain dala vea tvrdoa, sjajnost i glatkoa kalanka (tal. calanca, fr. calencar) vrsta istonoindijskih pamunih tkanina sa arama, uzorcima kalcedon (gr. Kalchedon) min. mlijeni kamen, vrsta poludragulja (nazvan po maloazijskom gradu Kalhedonu) kalcedoniks (gr. Kalchedon, onyx nokat) min. mlijeni kamen sa smeim, bijelim i sivim prugama kalceta (tal. calzetta) arapa kalcidi (lat. calx, calcis) mn. vapnena tijela kalciferan (lat. calx vapno, fero nosim) vapnen, koji ima u sebi vapna kalcij (lat. calcium, calx vapnenac) kem. element, atomska teina 40,08, redni broj 20, znak Ca, metalna podloga vapnene zemlje; kovina bijelosjajne boje, nudan sastavni dio organizma, osobito kostura

652

kaleidoskop kalcinabilan (lat. calcinabilis) pretvorljiv u vapno, koji se moe pretvoriti u vapno kalcinabilitet (lat. calcinabilitas) pretvorljivost u vapno kalcinacija (lat. calcinatio, calx vapno) ovapnjenje, pretvaranje u vapno kalcinirati (lat. calcinare) pretvarati, pretvoriti u vapno; kem. kisik spojiti s kovinama, = oksidirati kalcinozan (lat. calcinosus) vapnen, koji ima u sebi vapna kalcit (lat.calx vapnenac, vapno) min. prirodan kristaliziran romboedarski kalcijev karbonat (CaC03) kalcitrantan (lat. calcitrans) koji se opire, koji se suprotstavlja kalo (tal. calcio) nogomet Kaldejci (gr. Chaldeoi) semitsko pleme koje je prije 1000 i vie godina pr. n. e. provalilo iz ist. Arabije u Babilon i dalo mu ime Kaldeja; oni su stalno vladali Babilonom gdje su postali posebni sveeniki red, odlikovah su se astronomskim znanjem, astrologijom i vjetinom tumaenja snova; kaldejski jezik jezik srodan hebrejskom kojim su od babilonskog suanjstva govorili Zidovi kale (tur.) tvrava (rije koja se esto nalazi na poetku ili zavretku imena mjesta, osobito mjesta koja se nalaze na obalama Crnog mora) kalefacijencije (lat. calefacientia) mn. sredstva za zagrijavanje kalefaktor (lat. calefactor) loa; sluga, posluitelj; ulizica; kalfaktor kaleidofon (gr. kalos lijep, eidos oblik, fone zvuk, ton) fiz. naprava pomou koje se mogu vidjeti titraji potrebni za proizvoenje tonova; foniki kaleidoskop kaleidoskop (gr. kalos lijep, eidos oblik, skopein gledati, promatrati) fiz. optika naprava koja se sastoji od jedne cijevi u kojoj se nalazi obino est ravnih zrcala; kod okretanja ci-

kal

653

kali

jevi raznobojna stakalca, kamenii ili papirii, koji se nalaze medu zrcalima, stvaraju u njima lijepe simetrine uzorke i are kalem (gr. kalamos) 1. zailjena trska za pisanje na Istoku; 2. mladica, cijep kalendar (lat. calendarium, lat. calendae) prvobitno, kod Rimljana: knjiga u koju su se unosili porezi primljeni o kalendama; kasnije: prihod koji se od toga poreza dobivao; u novije vrijeme: godinjak, tj. knjiga s podjelom godine na mjesece (12), tjedne (52) i dane (365), s oznaenimm blagdanima i praznicima kalendariograf (lat. calendarium, gr. grafo piem) pisac (ili: sastavlja, ili: izdava) kalendara kalendariografija (lat. calendarium, gr. grafia) upute o sastavljanju kalendara, sastavljanje kalendara kalende (lat. calendae) mn. kod Rimljana: prvi dan svakoga mjeseca; ad calendas graecas it. ad kalendas grekas (lat.) na sveto nigdaijevo, tj. nikada kaleologija (gr. kalos lijep, logia) znanost o lijepom; usp. kalilogija kalea (fr. caleche, od njem. Kalesche od e. kolesa, slavenskog kola: kota) polufijaker, otvorena putnika kola kaleta (tal. caletta) kod briljanata: bruena povrina koja zatupljuje donju piramidu Kalevala (fin. Kalevvala) "zemlja Kaleva", tj. Finska; naziv starog finskog narodnog epa, s oko 23 tisue aliterirajuih stihova, stoljeima se ouvao u usmenoj narodnoj predaji; prvi put objavljen 1835. kale (lat. calix) metalna aa osobita oblika (s jednim stalkom) koja se upotrebljava pri katolikom bogosluju kalfaktor (lat. calefactor) v. kalefaktor

kalfataa (fr. calfatage) zaepljivanje kuinom i smolom spojeva, rupa ili pukotina na ladi, amcu, prozorima ili vratima kalfatirati (fr. calfater) zaepljivati spojeve na brodu, amcu (ih: ispucaloj, rastoenoj lai) kuinom i smolom, kalavatiti kalibar (fr. calibre, tal. calibro, lat. qua libra) voj. promjer upljine kod vatrenog oruja; promjer metka, zrna; veliina i teina topovskog metka; pren. vrijednost, valjanost, vanost; kalup, uzorak: vrsta, kov, soj kaliblefaron (gr. kallos ljepota, blefaron ona vjeda) sredstvo za uljepavanje trepavica kalibrirati (fr. calibrer) prilagoditi prema odreenoj mjeri (kalibru), odrediti promjer cijevi, zrna (puanog, topovskog), izmjeriti kalibar kalicifloran (lat. calix, gen. calicis aa, stoac, florere cvjetati) bot. aiast, koji ima aku kaliciforman (lat. calix aa, forma oblik) bot. aiast, u obliku ake kaliak (lat. calix aa) udubina na horizontalnoj plohi konjskog zuba, prema kojoj se odreuje starost konja kalie (p. caliche) prirodna rudna smjesa natrijeva nitrata, Glauberove soli, gorke soli, a ponegdje i gvana kalidan (lat. calidus) topao, vru, vreo kaliditet (lat. caliditas) toplina, vrelina; koliina topline kalidukt (calidus topao, ducere voditi) vodi topline, cijev koja vodi toplinu (kod centralnog grijanja) kaliestetika (gr. kallos ljepota, aisthanomai osjeam, zamjeujem) znanost o osjeaju lijepoga, ispitivanje i prouavanje onoga to je u lijepom dopadljivo kalif (ar. hhalif) zastupnik, nasljednik (titula islamskih vladara koji, smatrajui se zakonitim Muhamedovim nasljednicima, stoje na elu islama;

kaliat

654

kali

u poetku su kalifi bili birani i stanovali u Medini, kasnije u Damasku, Bagdadu, Kairu i, na posljetku, u Carigradu gdje su svi turski sultani bili ujedno i kalifi; u oujku 1924. kalifat je ukinula narodna skuptina u Angori) kalifat (ar. hhalifah) dostojanstvo (ili: vlast) kalife kalifonija (gr. kalos lijep, fone glas) ljepota glasa kalifornij (lat. californium) kem. element (transuran), otkriven 1950., redni broj 98, znak Cf kaligraf (gr. kalligrafeo lijepo piem) onaj koji ima lijep rukopis, strunjak u lijepom pisanju, krasnopisac kaligrafija (gr. kalligrafia) lijepo pisanje, vjetina lijepog pisanja, krasnopis kalij (ar. kali, kalaj) kem. element, atomska teina 39,10, redni broj 19, znak K, srebrnobijela, jako sjajna kovina, tali se na 62 C, mekana skoro kao vosak, na zraku brzo potamni, jer naglo oksidira (stoga se ne moe na zraku ni odrati u istom stanju; odrava se u tekuinama bez kisika, npr. u petroleju) kaliko (fr. calicot, eng. calico) prvobitno: katun; fina pamuna tkanina, platno, posebice za uvezivanje knjiga (potjee iz Kalkute, po emu je i dobila ime) kalikstinci (lat. calix) mn. pripadnici jedne stranke husita u XV. st. (pristae Jana Husa) iji su lanovi zahtijevali prieivanje i kruhom i vinom (sub utraque specie, pod obje prilike) Kalila i Dimna zbirka indijskih basana (46 st.) kalilogija (gr. kallilogia) govornika vjetina, rjeitost; znanost o lijepom kaliologija (gr. kalia gnijezdo, logia) prouavanje ptijih gnijezda

Kaliopa (gr. Kalli-ope) mit. "miloglasna", jedna od devet muza (deveta po redu i najstarija), zatitnica epskog pjesnitva, filozofije i retorike; usp. muza kalipedija (gr. kalli-pais koji ima lijepu djecu; lijepo dijete) silna elja trudnice da rodi lijepo dijete kalipter (gr. kalypto pokrivam) med. poklopac, korice kalirati (tal. calare, gr. chalao poputam, labavim) 1. trg. ne imati potrebnu teinu, gubiti (ih: izgubiti) na teini zbog suenja i dr.; 2. pom. spustiti, sputati jedra kalistenija (gr. kallos ljepota, sthenos jaina, snaga) tjelovjeba radi jaanja i ljepote, osobito kod mladih devojaka kalitehnika (gr. kallos ljepota, technike otisak) fotografski postupak pri izradbi zagasitih kopija iz ferioksalata i srebrnog nitrata kalk (fr. calque) toan precrt kroz proziran papir; lingv. rije ih izraz napravljen obinim kopiranjem naina na koji su odgovarajuu rije ili izraz napravili u nekom stranom jeziku, npr. "samostalan" je kalk njem. rijei "selbststandig", "kolodvor" "Bahnhof', "veleizdaja" Hochverrat itd.; mn. slijepo, potpuno oponaanje, obina krivotvorina kalkaneum (lat. calcaneum os) anat. petna kost, petnjaa kalkant (lat. calcare gaziti, calcans) onaj to gazi mjehove na orguljama kalkarija (lat. calcarius vapneni, calx vapnenac, vapno) vapnena zemlja, zemlja u kojoj ima vapna, vapno kalkator (lat. calcator) onaj koji gazi mjehove na orguljama; kalkant kalkatura (lat. calcatura) gaenje, gnjeenje, tijetenje (groa) kalkaa (fr. calquage) precrtavanje kroz prozirni papir; krivotvorenje kalkil (fr. calcul) trg. raun, obraun, predraun

kalkirati

655

kalorija

kalkirati (fr. calquer) precrtati (kroz prozirni papir); slijepo oponaati; usp. kalk kalkje (lat. calquier) vrsta istonoindijske atlasne tkanine kalks (lat. calx) 1. min. vapno; vapnenac; 2. anat. peta kalkulacija (lat. calculatio) izraunavanje, proraunavanje; predraun, proraun kalkulator (lat. calculus raun) elektroniko pomagalo za raunanje kalkulatura (lat. calculus raun) raunanje; proraunavanje, obraunavanje; mjesto (ili: soba, odjel) gdje se vre obrauni i si. kalkulirati (lat. calculare) raunati, izraunati, proraunati, proraunavati, obraunavati, obraunati; pren. odmjeriti, odmjeravati kalkulozan (lat. calculosus, calx vapnenac) med. koji ima kamenac (u mokranom mjehuru, u bubregu); geol. kamenit kalkulus (lat. calx vapnenac, calculus kamiak, kameni) kamiak, kamen za raunanje (usp. kalkil); med. kamenac u mokranom mjehuru ili u bubrezima kalma (tal. calma) tiina, vrijeme bez vjetra; kalmen ili pojas kalma podruje u blizini ekvatora gdje nikada ne pue vjetar kalmank (engl. calamanco) v. kalamank kalmantan (fr. calmant) stiavajui, koji stiava, uminjavajui, koji uminjava, ublaavajui, koji umiruje, koji ublaava (npr. bol) Kalmici (tatar.) mn. "otpadnici", mongolsko pleme koje ivi u unutranjosti Azije nomadskim ivotom kalmuk (fr. calmouc) vrsta dlakavog sukna, nazvana po tome to Kalmici nose ogrtae od slinog sukna kalo (tal. calare gubiti, calo) trg. 1. gubitak, manjak u teini neke robe zbog

suenja, preradbe i dr.; 2. naknada za takav gubitak; usp. kalirati 1. kalobiotika (gr. kalos lijep, bios ivot) vjetina lijepog, tj. razumnog ivljenja, vjetina shvaanja ivota tako da ga ovjek moe smatrati sreom kaloderma (gr. kalos lijep, erma koa) kozmetiko sredstvo za njegu koe (pravi se od elatine, meda, glicerina, vode i parfema) kalodont (gr. kalos lijep, odus gen. odontos zub) pasta za njegu zuba kalokagatija (gr. kalos kai agathos lijep i dobar) fil. udruenost onoga to je lijepo s onim to je dobro, moralna ljepota i dobrota, moralan i istodobno lijep nain ivota (moralni ideal starih Grka) kalologija (gr. kalos ljepota, logia) nauavanje o lijepom kalomel (gr. kalos lijep, melas crn) kem., med. spoj ive i klora, Hg2Cl2, upotrebljava se kao sredstvo za ienje, pri lijeenju sifilisa i nekih vanjskih onih bolesti kalometrija (gr. kalos lijep, metria mi^ra, mjerilo) mjerenje ljepote; znanost o odreivanju stupnja ljepote umjetnikih djela itd. kalopistrija (gr. kallopizo ukraavam) v. kalopizam kalopizam (gr. kallopismos ukraavanje) vjetina uljepavanja i dotjerivanja, vjetina ukusnog odijevanja; kalopistrija kalor (lat. calor) toplina, ega; ar, vatra kalorifer (fr. calorifere) vodi topline, naprava za centralno grijanje, pe od lijevanog eljeza; elektrina grijalica kalorifikacija (lat. calorificatio) proizvoenje topline kalorija (lat. calor toplina) fiz. jedinica za mjerenje topline, tj. ona koliina topline koja jednom kubinom centimetru (1 cm3) iste vode povisi temperaturu za jedan stupanj Celzijusov

kalorika (1 C od 14,5 do 15,5), zvanagramkalorija (cal); tisuu puta vea koliina topline zove se kilogramkalorija (kcal); usp. mehaniki ekvivalent topline kalorika (lat. calor toplina) fiz. znanost o toplini kalorimetar (lat. calor toplina, gr. metron) sprava za mjerenje topline kalorimetrija (lat. calor toplina, gr. metria mjera, mjerilo) mjerenje topline kalorizirati (lat. calor) prevlaiti kovinu aluminijem kalospintekromokrena (gr. kalos lijep, spinther iskra, chroma boja, krene izvor, vrelo) vodoskok koji, osvjetljavan raznim bojama, izgleda kao da baca oko sebe raznobojne svjetlucave iskre kalota (fr. calotte) istonjaka kapa, kapica; okrugla sveenika kapica koja pokriva samo tjeme (osobito kod katolika); mat. odsjeak kugle: arhit. plitki svod, tavanica s okruglim svodom kalotip (gr. kalos lijep, typos otisak) slika izraena putem kalotipije, tj. fotografija kalotipija (gr. kalos lijep, typos otisak) izradba slika na kemijski pripremljenom papiru (izum engleskog kemiara H. Talbota); talbotipija, fotografija kalozan (lat. callosus) uljevit, koji ima debelu kou, koji ima uljeve, nauljan; pren. neosjetljiv, otupio, oguglao kalozitet (lat. callositas) med. zadebljalost koe, otvrdnue koe, uljevitost; pren. neosjetljivost, oguglalost kalp (tur.) nevaljan, krivotvoren, falsificiran kaltgetelt (njem. kalt hladan, stellen staviti) "postavljen na hladno", tj. uklonjen s (visoka) poloaja, lien utjecaja; kaltgemaht

656

kamarad kaluer (gr. kalos lijep, geron starac) pravosl. monah; redovnik, fratar (za kat. redove) kalumet (fr. calumet, lat. calamus) dugaka ukraena lula amerikih Indijanaca iz koje, pri pregovorima o miru, svi pue dodajui je jedni drugima kalumnija (lat. calumnia) v. kalumnijacija kalumnijacija (lat. calumniatio) lana optuba, kleveta, spletka, prijevara; kalumnija kalumnijant (lat. calumniari klevetati) onaj koji lano optuuje, klevetnik, spletkar kalumniozan (lat. calumniosus) klevetniki, spletkarski kalumnirati (lat. calumniari) lano optuivati, klevetati, spletkariti kalus (lat. callus) ulj, oiljak, odebljala koa; kotana masa koja ponovno spaja prelomljene kosti Kalvarija (lat. calva lubanja, calvaria lubanja) "brijeg lubanja", gubilite koje je nekada bilo izvan Jeruzalema, a sada je u samom Jeruzalemu i ima najljepu palestinsku crkvu, = biblijska Golgota; u katolikim zemljama: brijeg s raspelom; pren. muenitvo, stradanje; usp. Golgota kalvicij (lat. calvitium) elavo mjesto kalvila (fr. calville) vrsta glatkih i veoma ukusnih jabuka kalvinist pristaa Calvinovog nauavanja kalvinizma kalvinizam nauavanje vjerskog reformatora Jeana Kalvina (15091564) koje se od Lutherovog razlikuje po nauavanju o priesti i predestinaciji kalvitet (lat. calvitas) med. elavost kalja (tur.) kuh. kiseo kupus sa suhim mesom kamarad (fr. camarade) prijatelj; kolski drug, drug po slubi

kamaraderija kamaraderija (fr. camaraderie) prijateljstvo; drutvo za meusobno pomaganje, klika, koterija kamarera (p. camarera, tal. cameriera) dvorska dama, komorkinja; poasna kraljiina dama kamarero (p. camara soba, camarero) sobar; komornik kamarher (njem. Kammerherr) otmjeni osobni sluga nekog vladara; upotrebljava se esto samo kao titula; kamerjunker kamarila (p. camarilla, lat. camera) "sobica"; dvorska klika, ua okolina nekog vladara koja vri osjetan i negativan, ali neodgovoran utjecaj na vladanje zemljom kamarlengo (tal. camerlengo) sobar; osobni tajnik kamarologija (gr. kammaros rak, logia) znanost o rakovima Kamasutra (sanskr.) najstarije struno djelo o ljubavnoj vjetini; napisao ga je, u prozi i stihovima, indijski mudrac Vatsyayana (45 st.) kambijalno pravo mjenino pravo kambijatura (tal. cambiatura) mjenini raun; mijenjanje pote, talijanska putnika pota kambijirati (tal. cambiare) trg. baviti se mjeninim poslovima kambio (tal. cambio, lat. cambium) trg. mjenica, mjenino pismo; mjenjanica kambist (tal. cambio) trgovac mjenicama kambiza (fr. cambuse) brodska kuhinja kambrijska formacija geol. v. kambrijsko razdoblje kambrijsko razdoblje geol. doba u razvoju Zemljine kore u kojem su nastali najstariji zemaljski slojevi u kojima su naeni pouzdani i mnogobrojni organski ostaci; naziv po imenu Cambria, keltskom nazivu za engleski Wales, gdje su ovi slojevi prvi put proueni

657

kameracija kambrik (engl. cambric) vrsta finog tankog pamunog ili lanenog platna; usp. kamertuh kameja (fr. camee, tal. cameo, cammeo, lat. camaeus, ama, camma) rezan kamen; osobito: rezan dragulj kod kojega ispupena figura ima drukiju boju nego osnova; takoer: slika u jednoj boji, slika u kamenu kamel (gr. kamelos) naprava za izdizanje plovnih objekata (laa, amaca i dr.) iznad vode kameleon (gr. chamaileon) zool. vrsta gutera, ivi u Africi, Australiji i Indiji, glavna mu je odlika sposobnost (pomou pigmentskih stanica) mijenjanja svoje zelene boje; pren. prevrtljivac, prevrtljiv ovjek bez naela, onaj koji lako mijenja boju kamelhar (lat. Kamelhaar) trg. devina dlaka kamelija (lat. camelia) bot. japanska ili kineska rua, nazvana po tal. isusovcu G. Kamelu koji ju je 1639. pronaao na Filipinima i odatle prenio u Europu kamelopard (lat. camelopardalis) zool. irafa kamelot (fr. camelot) 1. glatka tkanina od eljane vune, kostrijeti ih svile, slina taftu; 2. ulini prodava igraaka; prodava novina u Parizu kamera (lat. camera, gr. kamara soba) vladarska soba, komora; fotografski aparat kamera opskura (lat. camera obscura) fiz. "mrana komora", kutija koja ne proputa svjetlo, iznutra crna, na prednjoj strani ima otvor s optikim staklima koja daju stvaran, obrnut i umanjen lik vanjskog predmeta na papiru, staklu itd. koji se nalazi u fokusu lee (svaki fotografski aparat je, zapravo, jedna ovakva komora) kameracija (lat. cameratio) arhit. ispupenje, svod; zidanje na svod

kameralije kameralije (lat. cameralia) mn. znanost o dravnim financijama, znanost o upravljanju dravnim prihodima i rashodima; znanost o trgovini i privreivanju uope; kameralne znanosti kameralist (lat. cameralia) financijski strunjak u teorijskom ih praktinom pogledu, onaj koji se bavi kameralnim znanostima kameralistika (lat. cameralia) znanost 0 dravnim financijama i privredi kameralizam (gr. kamara, lat. camera soba) ekonomska politika kojoj je cilj podizanje nacionalne industrije, poveanje izvoza, a smanjenje uvoza radi aktivnosti vanjske trgovinske bilance kamerarijus (lat. camerarius) nadzornik blagajne, osobito papinski komornik (kardinal koji stoji na elu Apostolske komore) kamerdiner (njem. Kammerdiener) sobar u otmjenim kuama, komornik kamerirati (lat. camera) arhit. zasvoavati, zidati na svod kamerjunker (njem. Kammeijunker) v. kamerher kamerton (lat. camera, tonus, gr. kamara, tonos) glaz. osnovica za ugaanje glazbenih instrumenata po meunarodnom sporazumu = 435 titraja u jedinici vremena kamertuh (njem. Kammertuch, fr. cambresine, engl. cambric) vrsta veoma finog sukna, nazvanog po niz. gradu Kammerichu ili Kambrayu; kambrik kamfin (lat. camphora) kem. tvar koja se pomou joda dobiva iz kamfora; mjeavina terpentina i pirita kamfor (lat. camphora, ar. kafur, sanskr. karpura) bijela smola kamforovog drveta, zapaljiva te jakog mirisa 1 okusa; upotrebljava se u proizvodnji celuloida i eksploziva, a u medicini, u alkoholnoj otopini (pirit-kamfor), za masiranje kod reumatizma i neu-

658

kampanja ralgije, osobito kod slabosti srca i krvnih ila, upale plua i dr. kamgarn (njem. Kamm-garn) tkanina od eljane vune kamilica (lat. Matricaria chamomilla) bot. biljka s mirisnim cvjetnim glavicama iz porodice glavoika; koristi se u medicini i kozmetici kamin (gr. kaminos pe, lat. caminus) pe, sobno ognjite kaminirati (tal. camminare, fr. shemin) kod maevanja: uzmiui pri borbi nastojati da se protivnik navede na otkrivanje kamion (fr. camion) teretni automobil kamizol (fr. camisole) haljetak, zobuni; kamiol kamizol (fr. camisole, tal. camiciuola) prsluk, zobun kamomila v. kamilica kampana (lat., tal. campana, fr. campane) zvono, crkveno zvono: arhit. kapitel u obliku izvrnutog zvona na korintskom stupu; bot. zvoni kampaneta (tal. campanetta) glaz. zvonjenje kampanile (tal. campanile) zvonik, toranj koji je izgraen bez veze sa zgradom crkve kampanologija (lat. campana, gr. logia) znanje o zvonima, znanje o lijevanju zvona kampanula (lat. campanula) bot. zvoni kampanularije (lat. campanularia) mn. zool. koralji zvonolikog obhka kampanja (fr. campagne, tal. campagna, lat. campus polje, campaneus poljski) 1. poljsko dobro; selo; 2. pren. voj. vojni pohod, rat, ratovanje; 3. borba za ili protiv (koga ih ega, osobito putem tiska); 4. svi radovi kojima se priprema ostvarenje nekog socijalno-politikog zadatka, npr. izborna kampanja; 5. doba odreenog rada u godini, sezona radova na neemu, npr. kampanja eerne repe itd.

kamparijus kamparijus (lat. camparius) poljar, uvar polja kampelogija (gr. kampe krivulja, logia) znanost o krivuljama kampemetar (gr. kampe krivulja, metron mjera) sprava za mjerenje krivulja Kampf und das Dasein it. kampf und das dazajn (njem.) fil. pojam borba za ivot kampilogramika (gr. kampylos kos, zakrivljen, gramma crta, linija) znanost o krivuljama i njihovim veliinama kampirati (fr. camper) logorovati; ulogoriti se; pren. privremeno se smjestiti, privremeno stanovati kamuflaa (fr. camouflage) preruavanje; voj. bojenje ratnog materijala tako da se ne razlikuje od okolia u kojem se nalazi; pren. zavaravanje (traga i si.) kamuflirati (fr. camoufler) preruiti, preruavati; voj. obojiti (ili: pokriti) ratni materijal tako da se ne razlikuje od okolia u kojem se nalazi; zavarati, zavaravati (trag i si.) kan (tur.-tatar.) turska sultanova titula; knez, vladar, gospodar, osobito kod Tatara kana (lat., tal. canna, fr. canne) 1. trska; tap, palica kana 2. v. kna Kanaan staroegipatski naziv za podruje od rijeke Jordana prema zapadu do obala Sredozemnog mora, tj. dananji Izrael; biblijska "Obeana zemlja" kanabin (gr. kannabis konoplja, lat. cannabis) kem. alkoholni sastavni dio indijske konoplje koji ima jako narkotino djelovanje kanabinomanija (gr. kannabis konoplja, mania strast) v. kanabizam kanabis (gr. kannabis, lat. cannabis) bot. konoplja

659

kancel kanabizam (gr. kannabis konoplja) bolesni nagon za uivanjem haia; usp. kanabin kanadaris mn. polusvilene istono-indijske tkanine s crvenim i crnim prugama; vrsta francuskih tepiha kanal (lat. canahs brazda, lijeb, canna trska) umjetna rijeka, prokop; vodovod; morski tjesnac; cijev; pren. sredstvo, put i nain za postignue nekog cilja; anat. ila; arhit. lijeb kanaliti (lat. canna trska, cijev, gr. lithos kamen) mn. geol. cjevaste okamine jedne vrste biljki-ivotinja kanalizacija (lat. canalistio) prokopavanje kanala, sustav kanala, poglavito podzemnih (u gradovima); mrea podzemnih cijevi za odvoenje vode i neistoe iz kua i naselja kanalizirati (lat. canalisare) praviti kanal (ili: kanale), izvriti kanalizaciju; pren. dati neemu odreen smjer, uputiti neto odreenim tijekom kanalja (tal. canaglia) nevaljalac, nitkov, hulja; olo, rulja kanape (ar. kanabija, gr. kanopeion) divan, sofa; kanape kanarinac (tal. canarino, fr. canari) zool. mala uta ptica pjevica, podrijetlom s Kanarskih otoka kanaris (ind.) mn. ist.-ind. depni rupii od ute svile s bijelim tokama Kanarska struja hladna morska struja u istonom dijelu Atlantskog oceana kanaster (gr. kanastron koara od vrbovog prua, p. canastro) najfinija vrsta venezuelskog duhana, pakiran u koarice (p. canastro); duhan u valjcima, nepreraen duhan; vrea od ivotinjske koe za pakiranje robe u Indiji kanaus (perz.) vrsta fine perzijske svilene tkanine kancel (lat. cancelli reetka, ograda) propovjedaonica, govornica u katolikoj crkvi (zapravo prostor koji je

kancel-paragraf ograen reetkama); usp. kancelarija kancel-paragraf poznati 130 a) njemakog kaznenog zakona (donesen 1871. i 1876.) koji zabranjuje zloporabu sveenikog poloaja radi mijeanja u dravne poslove na nain koji moe ugroziti javni mir i sigurnost (kazna do 2 godine zatvora) kancelacija (lat. cancellatio) precrtavanje, ponitavanje nekog spisa, mjenice, priznanice i dr.; sudsko ponitenje nekog spisa, dokumenta kancelar (lat. cancellarius) u sr. vijeku: najvii dvorski slubenik, uvar dravnog peata i sastavlja javnih isprava; prvi dravnik (u Njemakoj je prvi dobio titulu kancelara Bismarck) kancelarija (lat. cancellaria, cencelli, gen. cancellorum reetka, od cancellus rai, od cancer reetkasta ivotinja, tj. rak) prvobitno: prostor, soba ili stol koji je reetkama odvojen; danas: slubena soba za rad, ured, uredske prostorije kancelarijski format trg. srednje fini papir za pisanje malog formata (33 x 42 cm) kancelarijski jezik jezik kojim su pisani slubeni spisi i povelje krajem srednjeg vijeka kancelarijski stil krut, suhoparan i suvie formalistiki nain pisanja, kakvim se obino piu slubeni i uope poslovni spisi kancele (lat. cancelli) mn. reetke (ili: pregrade) u nekim uredima (kancelarijama) izmeu slubenika i stranaka (npr. u poti, bankama itd.) kancelirati (lat. cancellare) pregraditi reetkama; napisano precrtati, prebrisati, ponititi kancelist (lat. cancelli) pisar, inovnik, kancelarijski slubenik kancer (lat. cancer) zool. rak; astr. Rak (zvijee); med. rak (bolest)

660

Kandija kanceracija (lat. cancer rak, canceratio) med. oticanje od raka, nastajanje raka kancerin (lat. cancer rak) prah od rajih ljusaka kanceroma (lat. cancer rak) med. oteklina od raka, rak kancona (tal. canzona, p. cancion, lat. canti) u romantinom pjesnitvu, osobito kod Talijana, vrsta lirskih pjesama s uzvienim sadrajem (oda); npr. kod Petrarce kanconeta (tal. canzonetta) glaz. pjesmica, mala pjesma; prvobitno: pjesmica u duhu narodne pjesme kandelabar (lat. candelabrum svijenjak, candela svijea, votanica) bogato ukraen veliki svijenjak u obliku stupa sa tri i vie ogranaka; veliki svijenjak na javnim mjestima, osobito pred trgovima, zgradama itd. kandelir (tal. candeliere) svijenjak kandidan (lat. candidus) ist, bijel, sjajan; iskren, estit; vedar, sretan, veseo kandidat (lat. candidatus "u bijelo obuen", jer su u starom Rimu oni koji su se natjecali za neki poloaj bih, za vrijeme izbora, u bijelo obueni) onaj koji trai mjesto ili slubu; pripravnik; onaj koji se sprema i radi kako bi bio izabran za narodnog izaslanika, predsjednika republike, vladara i si. kandidatura (lat. candidatura) natjecanje za neku slubu (ili: mjesto), neki poloaj; usp. kandidat kandidijaza (lat-gr.) gljivina bolest uzrokovana gljivicom Candida albicans; zahvaa kou, sluznice i unutarnje organe kandidirati (lat. candidatus) istaknuti (ih: isticati) za kandidata; kandidirati se natjecati se, pojaviti se kao natjecatelj za neku slubu, mjesta, poloaj i dr. Kandija (tal. Candia) Kreta

kandirati kandirati (fr. candir) zaeeriti, posuti eerom, prevui eerom; ueeriti; kandirano voe ueereno voe kandis (sanskr. khanda, fr. candis) proien, kristaliziran eer kandizacija (fr. candi) prevlaenje (ili: posipanje) eerom; kristaliziranje eera kanela (lat. canella, fr. cannelle) kora od cimeta, cimet kanelas (fr. cannelle) cimet prevuen eerom kanelirati (fr. canneler) iljebiti, izbrazdati, napraviti prugastim, npr. stupove kanepen (fr. canepin, tal. canapino, lat. cannabis konoplja) fina, bijelo Stavljena janjea ili jarea koa (za rukavice) kaneva (fr. canevas, lat. canevasium) juta, rijetko platno s pravilnim etvrtastim rupicama za vezivo; nizozemsko jedriliarsko platno; pren. prvi nacrt knjievnog djela ili slike, skica, plan; u talijanskoj usmenoj komediji: podjela dramske grade na inove i scene koje zatim glumci ispunjavaju improvizirajui kanibal (p. canibal, Caribal = Caribe) stanovnik Karipskih otoka, ljudoder, antropofag; pren. divlji (ili: grub, surov) ovjek, neovjek, divljak kanibalizam (p. canibal) ljudoderstvo, antropofagija; pren. surovost, neovjenost, divljatvo kanibalski (p. canibal) ljudoderski; divlji, surov, neovjean, zvjerski kanila (fr. cannule, lat. cannula) cjevica; med. cijev na trcaljki, klistiru; kirurka metalna cjevica kanistar (gr. kanistron) koara; zatvorena limena ili plastina posuda za tekuine kankrinski (lat. cancrinus, cancer rak) koji ide kao rak; za stihove: koje treba itati odstraga ili kod kojih je, itani sprijeda ili odstraga, isti red

661

kanonist rijei, npr. Signe te, signa; temere me tangis et angis kankroid (lat. cancer rak, gr. eidos oblik) med. oteklina slina raku; rak jednostavnog epitela kankrologija (lat. cancer rak, gr. logia) znanost koja se bavi ispitivanjem i prouavanjem bolesti raka kankrozan (lat. cancer rak) med. u obliku raka, slian raku, poput raka; bolestan od raka kanobe (eg.) v. kanope kanoal (tal. cannocchiale) dalekozor, durbin kanon (gr. kanon, lat. canon) pravilo, propis, mjerilo, uzor; crkvena odluka, crkveni zakon; zbirka knjiga ili spisa koje je neki autoritet (crkveni sabor) oglasio i priznao kao autentine (Sveto pismo) i koje sadre pravila kranske vjere i kranskog ivota; u Kat. crkvi: srednji dio mise koji se nikad ne mijenja; glaz. djelo za dva glasa ili vie glasova u kojem drugi ili ostali glasovi istu melodiju, upadajui, ponavljaju jedni za drugima; vrsta monokorda u grkoj glazbi; tisk. vrsta velikih slova od 42 i 32 tipografske toke; u likovnoj umjetnosti: pravilo o prikazivanju ljepote ljudskog tijela kanonada (fr. canonnade) pucanje (ili: gaanje) iz topova, topovska paljba, bombardiranje kanonenfuter (lat. njem. Kanonenfutter) "hrana za topove", podrugljiv izraz za vojnike koji su rtve topovskih zrna (fr. chaire a canon it. er a kanon) kanoniar (gr. kanon, lat. canonicus) poznavatelj ili uitelj crkvenog, kanonskog prava; kanonist kanonik (lat. canonicus) u Katolikoj crkvi: vii sveeniki kanonist (lat. canonicus, gr. kanon) v. kanoniar

kanonizacija kanonizacija (gr. kanonizo) proglaavanje nekoga ili neega svetim, uvrtenje u red svetaca, posveivanje kanonizirati (gr. kanonizo) proglasiti nekoga ili neto svetim, blaenika proglasiti svecem, posvetiti kanonske godine godine starosti koje su propisane kao uvjet za primanje sveenikog ina kanonske knjige knjige Svetog pisma koje Crkva priznaje kao svete i nadahnute i koje, zbog toga, smatra najviim vjerskim autoritetom kanonski (lat. canonicus, gr. kanon) koji odgovara crkvenim propisima (kanonima), koji je u skladu s crkvenim propisima ili autoritetom, propisan, vjerodostojan (knjige, spisi); crkveni, papinski; pren. koji slui kao uzor, uzoran, ugledan kanonski satovi (lat. horae canonicae) satovi koje redovnici i sveenici trebaju dnevno provesti u molitvi kanonsko pravo (lat. jus canonicum) pravo kranske Crkve sadrano u Corpus juri canonici koje, osim isto crkvenih odredaba donesenih na crkvenim saborima, sadri i privatne, procesne i kaznene odredbe kanope (eg.) mn. egipatske vaze idoli u obliku trbuastih kraga s ljudskom glavom na vrhu (poklopcu), u kojima su nekada uvali mumificirane unutarnje dijelove tijela (srce i plua); takoer: vaze u etruanskim grobovima; kanobe kantacija (lat. cantatio) pjevanje, pjesma kantalupa (fr. cantaloupe, tal. cantalupo) bot. hrapava dinja (nazvana po dvorcu Cantaluppi blizu Rima) kantaride (gr. kantharis gen, kantharidos panjolska muha) zool. panjolske muhe zlatnozelene boje: skupljaju ih, sue i trljaju, pa od toga prave melem koji izvlai mjehure na koi

662

kantilena kantaridin (gr. kantharis panjoska buba) kem. otrov panjolske muhe kantaridizam (gr. kantharis panjolska muha) med. trovanje otrovom od panjolske muhe, kantaridinom kantata (tal. cantata) glaz. prvobitno, za razliku od sonate, pjesma koja se pjevala uz pratnju instrumenata; sada: vea crkvena pjesma, kompozicija za pjevanje u sveanim prilikama kantatila (tal. cantatilla) v. kantatina kantatina (lat. cantatina) glaz. mala kantata, pjesmica za pjevanje kantatorij (lat. cantatorium) kod katolika: knjiga iz koje pjeva (kantor) na misi odgovara kantautor (lat.-tal.) pjeva koji izvodi vlastite skladbe kantela (fin. Kantele) harfa s pet metalnih ica uz koju finski narodni pjevai pjevaju narodne pjesme kantijanizam fil. kritika i transcendentalna filozofija Immanuela Kanta (17241804) sa svojim razlikovanjem forme od predmeta spoznaje, apriornog od aposteriornog, sa svojom teorijom o apriornosti formi opaanja prostora, vremena i kategorija, sa svojim ograniavanjem cjelokupne spoznaje na pojave, tj. na predmete mogueg iskustva, dok se sama stvar po sebi (das Ding an sich) ne moe spoznati; Kant, dakle, priznaje postojanje stvari neovisno o naoj svijesti; kantizam; v. transcendentalna filozofija, transcendentalni idealizam kantik (lat. canere pjevati, canticum) pjesma koja se pjeva kantilacija (lat.) u idovskom bogosluju: itanje psalama uz povremeno praenje elementima pjevanja kantilena (lat., tal. cantilena) glaz. pjesmica, pjesmica za pjevanje; melodija; kratko glazbeno djelo u obliku pjesme (za pjevanje); istaknuta pjevaka melodija u veim glazbenim djelima

kantina kantina (tal. cantina) baraka, krma, prostor u nekom poduzeu gdje se mogu dobiti hrana i pie; sanduk s pregradama (za boce); glaz. etvrta ica na violini kantiner (fr. cantinier) vlasnik kantine, krmar (vojniki, radniki) kantir (tal. cantiere) 1. brodogradilite; 2. greda kantitis (gr. kanthos oni kut; oko) med. upala onog kutia, upala oka kantizam fil. v. kantijanizam kanto (tal. canto, lat. cantare pjevati, cantus) pjesma; pjevanje kanton (tal. cantone, fr. canton) okrug, podruje kantonada (fr. cantonade) dio pozornice koji se nalazi iza kulisa kantonalni (fr. cantonal) koji pripada kantonu; podruni, pokrajinski kantoniran (tal. canto) arhit. sa stupovima na uglovima kantoniranje (fr. cantonner) voj. smjetaj (ili: razmjetaj) vojske po stanovima i kuama u nekom mjestu; boravljenje vojske po kuama (supr. logorovanje): kantonman kantonirati (fr. cantonner) voj. razmjestiti (ili: smjestiti) vojnike po stanovima i kuama nekog mjesta; boraviti u kantonmanu kantonist (fr. canton) vojni obveznik kantonizirati (fr. canton) dijeliti (ili: podijeliti) na kantone kantonman (fr. cantonnement) smjetaj vojske po kuama u nekom mjestu (kantoniranje); mjesto takvog smjetanja kantor (lat. cantor, canere pjevati) pjeva, crkveni pjeva (kod katolika); uitelj crkvenog pjevanja i glazbe kantovac fil. pristaa kantijanizma, Kantove filozofije kantrida (tal. iz gr. kathedra) stolac; kantriga kanu (p. port. tal. canoa, engl. canoe, njem. Kahn, fr. canot) uski amac

663

kapacitet primitivnih naroda napravljen od izdubenog stabla; u veslakom portu: amac s dvostrukim veslom za jednog, rjee za dva veslaa kanuni (ar.) mn. sastavni dio erijatskog prava, svjetovno pravo muslimanskih naroda koje izdaju islamski vladari, prema prilikama i potrebama drutva, i koje je, prema tome, promjenjivog i mjesnog (lokalnog) karaktera jer se moe mijenjati i vrijedi samo za dravu koja ga je izdala kanja (tal. cagna) morski pas kanjoni (p. canons) mn. geol. rijena korita i rijene doline sa strmim stjenovitim stranama (u podrujima gdje su slojevi zadrali vodoravan poloaj) koje su napravile brdske vode (osobito u Sjevernoj Americi) kaolin (kin. kao-ling, kao visok, ling brijeg, ime jedne planine u sjev. Kini, gdje je najprije dobivan) "porculan", porculanska zemlja, bijela, branasta masa od koje se izrauje porculansko posue kaos (gr. chaos) zbrka, nered kaotian (gr. chaos) zbrkan, u neredu kap (fr. cap, tal, capo, lat. caput glava) predgoije, rt, svaki dio obale koji se sputa strmo u vodu kapa (lat. capa) redovniki ogrta sa irokim rukavima i kapuljaom; kini ogrta; kaket kapacitet (lat. capacitas) sposobnost, umjenost, valjanost; uporabljivost; sposobnost hvatanja, sposobnost sadravanja, obujam, sadraj; ovjek koji uiva velik i nedvojben autoritet, ugled u nekoj struci (znanstvenik, umjetnik i dr.), priznat strunjak; fiz. toplinski kapacitet nekog tijela ona koliina topline koja je potrebna da se to tijelo zagrije za 1 C; elektrostatiki kapacitet nekog vodia mjeri se koliinom elektriciteta koja mu se

kapar mora dodati da bi se njegov potencijal poveao od nule do jedinice kapar (njem. Kaper) bot. biljka kopar kapara (tal. caparra) trg. novac koji se pri sklapanju ugovora ili pogodbe daje unaprijed kao zalog da e sve uvjete ugovora ili pogodbe obje strane tono ispuniti kapcija (lat. captio varljiv zakljuak) namjerno pogrean zakljuak, varljiv zakljuak; sofizam kapeadori (p. capeadores) mn. u borbama s bikovima: pomonici boraca koji razdrauju bika jednim crvenim ogrtaem, pa mu onda vjeto izmaknu i puste borca da on nastavi igru kapela (lat. capella, tal. cappella, fr. chapelle) crkvica; prvobitno: mjesto (sakristija) gdje je sveenik ostavljao svoj ogrta (lat. cappa) i ckrvene stvari; kasnije: mjesto za pjevae i glazbenike u crkvi; crkveni zbor (pjevai i orgulje); glazbeno drutvo, glazbeni orkestar; pjevanje a cappella it. ... a kapela (tal.) zborno pjevanje bez glazbene pratnje; alla cappella it. ala kapela (tal.) kao u kapeli, tj. vokalna i instrumentalna glazba zajedno kapelan (lat. capellanus) pomoni sveenik, mladi sveenik koji je dodijeljen kao pomonik i zamjenik starijem sveeniku kapelanija (lat. capellanus) poloaj, sluba i ured jednog kapelana kapelnik (lat. capella) starjeina (ili: dirigent) glazbene kapele, poglavito opernog orkestra kapelon (tal. capello kosa, vlas) jedan od naziva za tzv. upavce, bitnike kaper (niz. kaper, fr. capre, lat. capere uhvatiti) gusar, morski pljaka; gusarska laa, gusarski brod kapetan (fr. capitaine, tal. capitano, lat. caput glava; glavna osoba) poglavar, starjeina; voj. zapovjednik ete (ili: eskadrona, baterije); zapovjednik

664

kapinika broda (ili: luke); voa portske momadi kapetan (lat. caput glava, engl. captain, njem. Kapitan) kapetan; port, stariji i najbolji igra koji se pojavljuje kao voa, starjeina i predstavnik svoje momadi; postoji u svima portskim disciplinama kad se nastupa momadski kapilacija (lat. capillatio) med. vlaknast, jedva primjetan rascjep lubanje kapilaran (lat. capillus vlas, dlaka, kosa, vlakno, capillaris vlasni, dlani, kosni) vlasni, dlani, koji se tie kose, kosni; vlasast, dlakast, vlaknast, tanak kao dlaka, veoma tanak; kapilarne ile (kapilare) veoma tanke krvne ile koje povezuju arterije i vene; kapilarne cijevi cijevi s vlasastom, tj. vrlo uskom i malom upljinom; kapilarne pojave pojave koje pokazuju tekuine u uskim cijevima kapilare (lat. capillus vlas, dlaka) mn. anat. v. pod kapilaran kapilarnost (lat. capilius dlaka) fiz. svojstvo pokazivanja kapilarnih pojava: ako dvije jednake otvorene staklene cijevi s vrlo uskom upljinom, od kojih je jedna vea, zamoimo donekle u vodu, ona nee u cijevima biti na istoj razini na kojoj je voda u posudi; razina u iroj cijevi via je od razine u posudi, a razina u uoj cijevi via je od razine vode u iroj cijevi; kod ive je obratan sluaj; gornja povrina tekuine (u cijevi, zvana meniskus) koja vlai (voda) je izdubena, a koja ne vlai (iva) ispupena; ove pojave zovu se kapilarne kapilaroskopija (lat. capillus vlas, gr. skopeo promatram, gledam) med. mikroskopsko ispitivanje kapilara na ivom ovjeku (kod poremeaja krvnog ivanog sustava i dr.) kapinika bot. bagrem, akacija

kapirati kapirati (lat. capere) pojmiti, shvatiti, shvatati, razumjeti, razumijevati kapistracija (lat. eapistratio) med. v. fimoza kapistrum (lat. capistrum udar) kirurki zavoj; med. gr donje vilice kapion (fr. capuchon) kapuca, kukuljica kapita (lat. caput glava, capita) mn. glave; capita aversa it. kapita averza (lat.) na kovanom novcu: glave ija su lica okrenuta jedno od drugog; capita adversa it. kapita adverza (lat.) glave s licima okrenutim jedno drugom; capita iugata it. kapita jugata (lat.) spojene glave, dvije glave na novcu kapitacija (lat. capitatio, caput glava) osobni porez, glavarina kapital (lat. capitalis glavni, caput glava) 1. skup dobara, vrijednost koja svojem vlasniku donosi novu vrijednost, tj. vrijednost koju on upotrebljava za proizvodnju; novac, bogatstvo; 2. Kapital glavno djelo K. Marxa kapitalan (lat. capitalis) glavni, osnovni, temeljni, bitni, poglavit; odlian; veoma vaan, odluujui; kapitalna slova tisk. velika poetna slova; kapital-konto trg. raun u glavnoj trgovakoj knjizi u koju se unosi sve ono to se tie poveanja ili smanjivanja osnovne imovine; kapitalni zloin prav. zloin koji povlai smrtnu kaznu kapitalist (lat. capitale) vlasnik kapitala; bogat ovjek, bogata kapitalizam (lat. caput glava, capitalis glavni) 1. naziv za privredni i drutveni poredak u kojem je glavni pokreta privrednog ivota profit; 2. pren. mo novca (kapitala) i bogatih ljudi kapitalizirati (fr. capitaliser) trg. pretvoriti viak vrijednosti u kapital

665

kapo kapitana (tal, p. capitana) glavni, admiralski brod neke flote kapitel (capitellum) 2. arhit. najgornji dio (ili: vrh, glava) stupa kapitel (lat. capitulum, tal. capitolo) 1. glava, odjeljak u knjizi; pren. sadraj jednog odjeljka, predmet razgovora Kapitol (lat. Capitolium) tvrava u starom Rimu na istoimenom breuljku; sjedite Kongresa SAD-a u Washingtonu kapitol (lat. capitulum) skuptina sveenstva jedne Crkve ili redovnika nekog samostana kapitulacija (lat. capitulatio) suglasnost, sporazum; ugovor o predaji vojnika ili nekog mjesta u ratu; ugovor o sluenju drugog roka u vojsci; ugovori po kojima su europske drave imale pravo u Turskoj, njezinim podanikim dravama i u drugim istonim, osobito muslimanskim dravama, njihovim graanima suditi njihovi vlastiti konzuli: pren. poputanje, ubtupanje, rtva, priznanje pobjede, predaja kapitulant (lat. capitulans) vojnik koji po odsluenju roka i dalje dobrovoljno ostaje sluiti; pregovara, onaj koji zakljuuje neku kapitulaciju kapitulat (lat. capitulatum) sporazum, nagodba izmeu drava kapitulirati (lat. capitulare) pregovarati o predaji; predati se, pokoriti se, popustiti, poputati; sporazumjeti se, sporazumijevati se kaplar (tal. caporrale) voj. in nieg zapovjednog kadra u nekim vojskama kapnomant (gr. kapnos dim, mantis prorok) onaj koji prorie sudbinu po dizanju dima kapnomantija (gr. kapnos dim, manteia proricanje) proricanje iz dima, gatanje u dim kapo (tal. capo glava, vrh) starjeina, glavar, glaveina; kaponja

kapotasto kapotasto (tal. capotasto, capo di tato) glaz. gornji dio (onaj koji se dri u ruci) violine i slinih instrumenata; komad od ebanovine i si. koji se upotrebljava za uvrivanje ica na gudakim instrumentima kapotaa (fr. capotage) poznavanje vodenih puteva, znanost o vodenim putevima; vjetina mjerenja puta koji prijee jedna laa kapric (fr. caprice, tal. capriccio, lat. caper) hir, obijest, udljivost; glaz. fantazija; usp. capriccio kapriciozan (fr. capricieux) udljiv, tvrdoglav, jogunast, obijestan; pren. nepravilan, udan, udnovat, fantastian kapricirati se (fr. caprice) uzjoguniti se, biti tvrdoglav, joguniti se, drati se neega uporno kaprifikacija (lat. caprificus divlja smokva) umjetno oploivanje divljih smokava pomou smokvinih osa kapriola (tal. capriola srna, fr. sabriole) skok konja uz istodobni trzaj stranjim nogama; skok rukama na tlo i nogama uvis kapsitis (lat. capsula) med. v. kapsulitis kapsla (lat. capsula kovei, kutijica, sandui) ahura, kouljica, omota; metalni omota na boci; metalna kapica ili cjevica napunjena eksplozivom (slui za paljenje punjenja puanog, topovskog, minskog i dr.): bot. ahura (koja omotava sjeme); kem. trbuasta posuda za isparavanje kapsula (lat. capsula) bot. v. kapsla kapsulaa (lat. capsula) starinska puka koja se pali pomou kapsle kapsularan (lat. capsularis) bot. ahurast, u obliku ahure (ih: omotaa) kapsulitis (lat. capsula) med. upala ahure one lee; kapsitis kaptacija (captatio, captare revnosno teiti za im, vrebati) lukavstvo, majstorija, domiljanje, dokopavanje e-

666

karagoli ga vjetinom; uporaba nepotenih sredstava da bi se dolo do cilja kaptar (ma.) titnik na konici kaptaa (lat. captare hvatati, fr. captage) hvatanje i odvoenje vode (izvorske, rijene, podzemne) kaptiki (lat. capticus) laljiv, lukav, koji se nastoji dodvoriti, ulizati kaptirati (lat. captare) izvriti kaptau izvora kaptivacija (lat. capitivatio) hvatanje vjetinom ili lukavstvom kapuca (lat. caputium, tal. cappuccio, fr. capuce) kapuca, kukuljaa; ogrta s kapucom (redovniki) kapuciner (lat. caputium kapuca) 1. "redovnik s kapucom", lan katolikog franjevakog reda, osnovanog 1525.; 2. crna kava koja je, pomijeana s malo mlijeka, dobila boju kapucinerske mantije kaput (lat. caput, capitis glava) odjeljak, poglavlje (u knjizi); ex capite it. eks kapite (lat.) iz glave, po sjeanju; prav. iz razloga, zbog karabin (fr. carabine, tal, carabina, ar. karab) puka, laka i kraa od pjeake, za konjicu, topnitvo i si. karabinijeri (tal. carabinieri) mn. konjanici naoruani karabinima; u Italiji: andarmerijski korpusi sastavljeni od odabrane momadi karabinjer (fr. carabinier) vojnik naoruan karabinom, laki konjanik karaboja (tur. kara crn) 1. eljezni ili bakreni sulfat koji slui za pripremanje crne boje; 2. modra galica karafa (tal. caraffa) trbuasta boca, staklenka s epom karafina (tal. caraffa, caraffina) mala stolna boca za ulje i ocat karagan (tatar.) zool. stepska lisica, osobito cijenjena zbog svog krzna karagoli (tal. caragolo, p. caracol) mn. vrsta jestivih koljki u Jadranskom moru; njihove sjajne ljuture, oiene od vapnene naslage, upotreblja-

karahaber vaju za izradbu raznog enskog nakita karahaber (tur.) crni glas, tj. tuna vijest, najee vijest o smrti karakal (tur. kahral-kulak crno uho, fr., engl. caracel) zool. grabeljiva ivotinja slina risu iz roda maaka (Felis caracal), ivi u Aziji i Africi karakali (tur. kara crn, ka obrva) crnih obrva karakola (fr. caracole) zavojnica, spirala; puaste, zavojite stube; jah. poigravanje konja udesno i ulijevo karakolirati (fr. caracoler) igrati, poigravati konja tako da poskakuje udesno i ulijevo; pren. trkarati tamo-amo karakter (gr. charasso urezujem, charakter) zbroj osobina ili svojstava kojima se neki ovjek, neka stvar ili pojava odhkuju; trajna osobina volje i naina djelovanja nekog ovjeka koja ga ini onim to je, tj. razliitim od svih drugih ljudi; u uem, psiholokom smislu: trajnost, stalnost i dosljednost u volji, u nainu djelovanja; znak, obiljeje, bitna oznaka, osobitost, osobita odlika, osobina, znaajka, svojstvo; priroda, narav; osoba s dobrim osobinama due i srca: poloaj i in, zanimanje, stale karakteran (gr. chatakter) koji ima karakter; koji tvori i predstavlja karakter, bitan, svojstven; estit, ispravan, poten, valjan; karakterna maska kaz. maska koja prikazuje neki stale, tj, neku osobu, narav i si.; karakterna rola uloga kojoj je cilj ocrtavanje i potpuno razvijanje odreenog karaktera; karakterno djelo kazalino djelo kojem je glavni cilj prikazivanje karaktera karakteristian (gr. charakter) bitan, znaajan, svojstven, obiljeavajui karakteristiar (gr. charakter) slik. prikaziva karaktera, slikar kojem je glavni cilj prikazivanje karakteristinog u predmetu koji obrauje

667

karamela karakteristika (gr. charakter) oznaka, obiljeje, osobina, bit, ono ime se neka stvar ili neki ovjek posebno odlikuje i razlikuje od drugih stvari ili ljudi; obiljeavanje, navoenje glavnih, bitnih osobina ili svojstava koga ih ega; mat. dio logaritma ispred zareza (supr. mantisa) karakterizam (gr. charakter) obiljeavanje (ili: ocrtavanje) navoenjem bitne oznake; retoriko prikazivanje karakterizirati (gr. charakter, fr. caracteriser) bitne znaajke nekog ovjeka ili neke stvari istaknuti (ili: isticati, prikazivati, prikazati, ocrtati, obiljeiti), tono oznaiti karakterogen (gr. charakter osobitost, znamenje, gennao raam) koji stvara karakter, koji utjee na stvaranje karaktera karakterologija (gr. charakter, logia) znanost koja prouava individualne razlike i varijacije kod pojedinaca ili skupina, osobe kao takve, individualne karaktere i tipove; karakterologiju neki nazivaju i individualnom psihologijom karambol (p. carambola) crvena biljarska lopta; biljarska igra sa tri lopte; pren. sukob, sudar (npr. automobila) karambolaa (fr. carambolage) sudar jedne lopte s dvjema od jednog poteza takom (kod biljara); pren. sudar, sudaranje karambolina (p. carambola) uta lopta u biljaru; biljarska igra s pet lopti karambolirati (fr. caramboler) dvije ili vie biljarskih lopti jednim potezom udarati treom; pren. jednim udarcem ubiti dvije muhe; sudariti se karamela (fr. caramel, od lat. canna mellis eerna trska) kestenjasta i gorka masa od prenog eera za bojenje pia; preni eer, bombon od prenog eera

karamelizacija karamelizacija (lat. caramelisatio) prenje eera; zainjavanje (ili: prevlaenje) prenim eerom karanfilovac (gr. karyofyllon) cvjetni pupoljak od tropskog drveta Caryophyllus armoracius; u kulinarstvu se upotrebljava za zain, a i u farmaciji ima veliku ulogu, osobito kao antiseptino sredstvo karankas mn. teke istonoindijske svilene tkanine sa zlatnim, srebrnim i dr. cvjetovima Karantanija mona drava (910 st) iz koje su kasnije nastale Kranjska, tajerska, Koruka (Slovenija) karantena (fr. quarantaine, tal. quarantina) odvajanje zaraznih bolesnika i ljudi kako se bolest ne bi prenijela karapanda (tur. karapande s crnim pandama) vjetica karat (gr. keration, fr. carat, tal. carato, ar. kirat) "sjemenka rogaa", jedinica za mjerenje teine zlata, srebra i dijamanata (= 0,275 grama) karate (jap.) port, vrsta japanskog borilako-akakog porta, slinog dudu karatirati (gr. keration, fr. carat) praviti smjesu od zlata i srebra, ili od zlata, srebra i bakra karatura (gr. keration roga, ar. kirat) smjesa zlata i srebra, ili zlata, srebra i bakra karavan-seraj (perz. karavan-seraj) na Istoku: velika zgrada bez namjetaja za sklonite putnika (po gradovima i putevima); pren. velika, neudobna gostionica karavana (perz. karavan, ar. kairvan, fr. caravane) drutvo, skupina (ili: povorka) putnika, osobito trgovaca, u srednjoj i jugozapadnoj Aziji te u Africi, koje zajedniki poduzima, radi uzajamne obrane, putovanje kroz daleke i divlje krajeve, osobito pusti-

668

karbonari nje; voda takvog drutva je karavanbai karavela (p. caravela, fr. caravelle) u XV. i XVI. st.: veliki brodovi koji su svojom gradom bili zatieni od bure; danas: jedrilica s etiri katarke u panjolskoj i Portugalu; lada za lovljenje haringi, od 120 do 140 tona (u Francuskoj); ovei turski ratni brod s etiri katarke karbid (lat. carbo ugljen) kem. spoj ugljika s nekim drugim elementom, obino kovinom, npr. spoj kalcija i ugljika, dobiva se u elektrinim peima iz vapna i ugljena karbolein (lat. carbo ugljen, oleum ulje) tvar za gorivo, sastoji se od praha drvenog ili kamenog ugljena koji, pomijean s nekim uljem, postaje vrsta masa karbolineum (lat. carbo ugljen, oleum ulje) karbolno ulje (sredstvo za impregniranje i mazanje drveta i za dezinfekciju) karbolizam (lat. carbo ugljen) med. trovanje zbog uzimanja u sebe karbolne kiseline ih dueg neopreznog rukovanja karbolnom kiselinom karbolna kiselina kem. kiselina karbolnog ulja, srodna kreozotu, dobiva se iz smole kamenog ugljena, stvara bezbojne, higroskopne kristalne iglice koje na zraku pocrvene; upotrebljava se, u vodenoj otopini 35%, kao odlino antiseptino sredstvo karbon (lat. carbo ugljen) geol. v. karbonsko razdoblje karbonada (fr. carbonnade) kuh. meso peeno na aru karbonado (port. carbonado) min. upalj i uglast crni dijamant (slui veinom builice) karbonari (tal. carbonari) 1. mn. "ugljenari", lanovi politike udruge u Italiji kojima je prvobitno bio cilj borba protiv francuske vlasti, a nakon

karbonari 1814. osloboenje i ujedinjenje Italije; pren. zavjerenici karbonari (tal. carbonari) 2. irok i dugaak muki ogrta bez rukava karbonarizam (tal. carbonari) ideje, naela i nain rada talijanskih karbonara; usp. karbonari 1. karbonat (lat. carbo ugljen) kem. sol ugljine kiseline karbonescirati (lat. carbonescere) pougljeniti, pretvarati se u ugljen karboniferski (lat. carbo, gen. carbonis ugljen, fero nosim) geol. ugljenonosan karbonizacija (fr. carbonisation) kem. pougljenjivanje, pretvaranje u ugljen; u tkalakoj industriji: unitavanje biljnih primjesa u nepreraenoj vuni pomou sumporne kiseline karbonizirati (fr. carboniser) kem. pretvarati u ugljen, pougljeniti karbonska formacija v. karbonsko razdoblje karbonski (lat. carbo uglja) geol. iz slojeva Zemljine kore s naslagama kamenoga ugljena, iz doba stvaranja kamenoga ugljena, stijena fosila u tim slojevima; karbonski sustav v. karbonsko razdoblje karbonsko razdoblje geol. razdoblje kamenog ugljena, doba stvaranja kamenoga ugljena u slojevima Zemljine kore neposredno nad devonskom formacijom karbunkul (lat. carbunculus) min. crveni plemeniti granit; med. ograniena gnojna upala koe i potkonog tkiva, ir (kod starijih ljudi) karbunkulacija (lat. carbunculatio) bot. stvaranje itne snijet karburiranje (fr. carbure) kem. poveavanje rasvjetne moi plina dovoenjem ugljikovodika koji su bogati ugljikom karcer (lat. carcer tamnica, zatvor) nekada: strogi kolski zatvor karcinit (gr. karkinoa rak, lithos kamen) geol. okamenjeni rak

669

kardinalan karcinofobija (gr. karkinos rak, fobos strah) med. pretjeran strah od raka (bolesti) karcinoidan (gr. karkinos rak, eidos obhk) poput raka, slian raku; karcinomatozan karcinologija (gr. karkinos rak, logia) zool. znanost o racima, znanost o ljuskaima, prouavanje ljuskaa karcinom (gr. karkinoma) med. bolest raka karcinomatozan (lat. carcinomatosus) v. karcinoidan karcinoza (gr. karkinos rak, ivotinja i bolest) med. v. karcinom kardamon (gr. kardamomon, ar. kirtim) bot. sjeme biljke kostri (draguac); upotrebljava se u medicini i kao zain (u kobasicama, likeru i si.) karderonirati (fr. quarderonner) izraditi u obliku etvrtine kruga kardialgija (gr. kardia srce, algos bol) med. bol srca, osjeaj pritiska na srce; gr eluca, zavijanje u elucu kardijaci (gr. kardia srce, lat. cardiaca) mn. sredstva za pojaavanje rada srca, lijekovi za srce kardinal (lat. cardinalis stoerni; glavni; cardo, gen. cardinis stoer) 1. od XI. st.: prvi sveenik do pape u Kat. crkvi, vii po inu od biskupa i nadbiskupa; ima ih 70 i oni, zajedno s papom, ine Sveti kolegij i Papino savjetodavno tijelo (konzistorij); 2. pie od bijelog vina, naranaa i eera; 3. bot. jedna vrsta jabuka: 4. zool. crvena ptica pjevica, duga do 23 cm, ivi u Sjev. Americi kardinalan (lat. cardinalis stoerni; cardo gen. cardinis stoer) glavni, osnovni, bitni, najvaniji, najznatniji; kardinalne toke glavne toke; osobito: etiri glavne strane svijeta (istok, zapad, sjever, jug) i etiri glavna vjetra koji od njih puu (kardinalni vjetrovi); kardinalni brojevi jednostavni brojevi (jedan, dva, tri, etiri itd.);

kardiosupr. ordinalni bojevi redni brojevi (prvi, drugi, trei, etvrti itd.) kardio- (gr. kardia) predmetak u sloenicama sa znaenjem: srce, srani kardiofon (gr. kardia, fone zvuk, glas) aparat, slian telefonu, za ispitivanje i kontroliranje rada srca kardiograf (gr. kardia, grafo piem, biljeim) med. ureaj koji biljei otkucaje srca pomou povlaenja krivulje na papiru, itd.; slui za ispitivanje bolesti srca kardiografija (gr. kardia, grafia pisanje, biljeenje) med. grafiko prikazivanje rada srca kardiogram (gr. kardia, gramma crta, linija) med., fiziol. krivulja koju biljei kardiograf kardiologija (gr. kardia, logia) med. znanost o srcu i njegovim svojstvima kardiometar (gr. kardia, metron mjera, mjerilo) med. instrument za mjerenje snage rada srca kardioneuroza (gr. kardia, neuron ivac) med. nervoza srca kardiopalmija (gr. kardia, palmos skakanje, drhtanje) med. kucanje srca kardiopatija (gr. kardia, pathos bol) med. bolest srca, bol srca kardioperikarditis (gr. kardia, lat. pericardium) med. upala osrja kardiospazam (gr. kardia eluani ulaz, spasmos gr) med. gr u donjem dijelu jednjaka kardiostenoza (gr. kardia eluani ulaz, stenosis suenje, suenost) med. suenost donjeg dijela jednjaka kardiotoniei (gr. kardia, tonikos naponski) mn. med. sredstva (ili: lijekovi) za jaanje srca karditis (gr. kardia srce) med. upala srca kare (fr. carre) kuh. komad mesa s rebarcem

670

karijera karebarija (gr. kare glava, barys teak) med. teka, nesnosna glavobolja kareograf (fr. carre, gr. grafo) aparat za snimanje perspektivnih crtea karfiol (tal. cavoli fiori, lat. cauli flores) bot. cvjetaa, poznata biljka s mesnatim i ukusnim cvjetnim plodom karfolog (gr. karfologeo suhe grane skidam, suhe slamke berem) med. bolesnik, luak ili onaj koji je u bunilu od groznice, koji upa krevetnu plahtu karfologija (gr. karfologia) med. upanje krevetne plahte, kako rade maloumnici i koji su u bunilu od groznice (krocidizam) karga (p. carga, fr. cargaison, lat. carrus) pom. v. kargo kargador (p. cargador) opunomoenik poiljatelja robe brodom, koji putuje s njom i na odreenom mjestu je predaje ili prodaje kargo (p. cargo, fr. cargaison, lat. carrus) pom. teret broda; punjenje, utovarivanje broda; kargo-brod brod s robom; kargo-teina teret koji se moe metnuti na jednu teretnu ivotinju (u panjolskoj = oko 150 kg); karga karibu (lat. Rangifer caribou) zool. vrsta soba iz sjevernih krajeva Sjeverne Amerike Karija (gr. Karia) antika pokrajina u jugozapadnom dijelu Male Azije; danas: Anatolija karijatide (gr. Karyatides Karianke) mn. u grkoj arhitekturi: enske figure koje, kao stupovi, dre na glavi gredu, krov ili balkon (naziv po enama, odvedenim u ropstvo, iz peloponeskog grada Karije ili, vjerojatnije, po sveenicama koje su bile na slubi u Artemidinom hramu u Kariji) karijera (fr. carriere, tal. carriera, lat. carrus kola) trkalite za kola; astr.

karijerist optjecaj zvijezda; pren. vrijeme koje se provede u nekom zanimanju, slubi; tijek slube u nekom pozivu ili nekoj struci; ivotni put karijerist (fr. carriere) onaj koji bezobzirno radi na pravljenju karijere, lakta; usp. karijerizam karijerizam (fr. caffiere) revan rad na lakom i brzom napredovanju u slubi i dobivanju poloaja i slube, ali ne na temelju vlastite vrijednosti i nesebinog uspjenog rada za ope dobro, nego nepotizmom i dodvoravanjem onima o kojima to ovisi karijes (lat. caries trule, gnjilost) med. truljenje, izjedanje kostiju, najee kao posljedica tuberkuloze kostiju karika (ma.) prsten, obru, alka, kolut karikatura (tal. caricare tovariti, opteretiti, caricatura) u knjievnosti, osobito u likovnim umjetnostima, poglavito u slikarstvu: veoma razvijen nain prikazivanja neke osobe, nekog dogaaja ili predmeta u kojem se karakteristine osobine namjerno toliko preuveliavaju da cjelina, i pored slinosti, izaziva dojam smijenoga; pren. nakaza, rugoba, ruglo karikaturist (tal. caricare tovariti, opteretiti) umjetnik koji crta karikature karikirati (tal. caricare teretiti, opteretiti) praviti karikature; unakaziti, nagrditi; preuveliavati odreene osobine kod koga ili ega radi ismijavanja; pretovariti; trg. opteretiti nekoga mjenicama kariogamija (gr. karyon orah, jezgra, gamos brak) biol. stapanje muke i enske predjezgre u procesu oplodnje karioka (prema port. Carioca osoba iz Rio de Janeira) vrsta brazilskog suvremenog plesa u 4/4 taktu, slian rumbi, ali mnogo zanosniji; Karioke popularani naziv za nogometnu reprezentaciju Brazila

671

karma-joga kariozan (lat. cariosus) med. bolestan u kostima; naet, natruo, izjeden (za kosti); upalj (za zub); usp. karijes kariran (fr. carre) kockast, izraen u etverokutima (osobito za tkanine) karirati (fr. carrer) praviti, napraviti etvrtastim, u kockama, na kocke, praviti kocke karitas (lat. caritas, tal. carita) ljubav, kranska ljubav prema blinjima; poglavito majinska ljubav (omiljena tema u likovnim umjetnostima: mati okruena djecom koju s puno njenosti i ljubavi hrani i njeguje) karitativan (lat. caritas ljubav, caritativus uinjen iz ljubavi) milostiv, dareljiv, dobrotvoran karizma (gr. charisma milost, dar) dar; u Svetom pismu (1 Kor 12): posebna duhovna nadarenost za neko zvanje ili slubu u kranskoj opini (govornika, udotvorna i dr.) karlica (njem. Karle) zdjela; anat. zdjelica na ljudskom kosturu karlsbadska sol med. sol koja se dobiva isparavanjem mineralne vode poznatog ekog kupalita Karlovy Vary (njem. Karlsbad); upotrebljava se kao odlino sredstvo za ienje karma (ind. karma) fil. jedna od glavnih dogmi u brahmanizmu, budizmu i inizmu: apsolutni zakon uzronosti koji neizbjeno prati svijet u svim njegovim pojavnostima (manifestacijama); sva iva bia podlona su zakonu karme: on tjera svijet na ponovno raanje, ivot i smrt; svaki, pa i najmanji in ostavlja za sobom svoj karmini uinak koji ini sudbinu svakog ovjeka onakvom kakvu je zasluio svojim prethodnim ivotom karma-joga (ind. karma-yoga) fil. ivotni sustav po kojem se ovjek usavrava sluenjem ovjeanstvu djelovanjem, akcijom (nasuprot meditaciji i askezi)

karmanjola karmanjola (fr. carmagnole) 1. po tal. gradu Carmagnoli nazvana francuska revolucionarna pjesma i ples iz 1792., rugalica M. Antoaneti; internacionalna revolucionarna pjesma; 2. kratak kaput iz vremena Francuske revolucije; pren. revolucionar, jakobinac karmeliani katoliki prosjaki red, osnovan 1156., enski ogranak 1452.; nazvani po palestinskom brdu Karmelu karmen (lat. carmen) pjesma, osobito: prigodna pjesma (svadbena, pogrebna i dr.); mn. karmine karmin (sanskr. krmija, ar. karmez, kermez) jarkocrvena boja; slikarski pigment iz koenile, tj. osuenih tjelaaca jedne vrste uenaca; crvena tinta; crvena mast za usne itd. (ru) karminativ (lat. carminativum, carminare grebenati) med. sredstvo protiv napuhnutosti i vjetrova karminirati (fr. carminer) bojiti (ili: obojiti) karminom karmoazin (fr. carmoisi) zagasitocrvena boja, pomalo plaviasta karnacija (lat. carnatio) slik. boja ljudskog tijela; prikazivanje mesa na slici kamalan (lat. caro meso, carnalis) koji je od mesa, mesnat, tjelesni; pren. osjetilan, puten karnalist (lat. carnalis) onaj koji voli jesti meso, mesojed, prodrljivac; pren. pohotljivac; karnalit karne (fr. carnet) trg. priruna knjiga s popisom dunika i vjerovnika karneol (lat. caro meso gen. carnis) min. vrsta poluprozirnog kalcedona koji ima boju mesa karner (lat. carnarium) prvotno: kosturnica; arhit. mala, okrugla kapela u romanikom i gotikom stilu karneval (tal. carnevale, lat. carne vale "zbogom, meso") mesojede, poklade i razna veselja (makare) koja se u to vrijeme prireuju

672

karoza karnificirati (lat. carnificare) med. pretvoriti u meso; pretvarati se u meso; pren. muiti karnifikacija (lat. carnificatio) med. omekavanje (ih: omekanje) kostiju; pretvaranje u meso, npr. plua karnia (fr. corniche) zastornica, zavjesnica, preka iznad prozora za vjeanje zastora, zavjese karnia (fr. corniche, tal. cornice, lat. coronis) arhit. vijenac, gornji dio na opivnici stupova i dr., glavna opivnica; gornji, krai dio zavjese iznad prozora ili vrata karnivori (lat. caro meso, vorare jesti) mn. zool. mesojedi, tj. ivotinje koje se hrane mesom; bot. biljke koje jedu kukce karnozan (lat. carnosus mesnat) med. zgusnut zbog bolesti; bot. tvrd i soan karo (fr. carreau) crveni etverokut na igraim kartama karoca v. karuca karos (gr. karos) med. v. karus karoserija (fr. carrosserie) gornji dio kola, osobito automobila (pod, sjedala i krov) karota (lat. daucus carota, fr. carotte, gr. karoton) bot. mrkva; smotuljak duhanskih listova za mrvljenje u burmut karotici (gr. karos) mn. v. karotik karotide (gr. karotides, karoyn uspavati dubokim i tekim snom, zanijeti, jer se pritiskanjem ovih dviju krvnih ila proizvodi zanos, oamuenost Galen) mn. anat. dvije velike vratne arterije, desna i hjeva, koje, dolazei iz aorte, vode krv u mozak karotik (gr. karotikos oamuujui, koji proizvodi zanos, lat. caroticum) med. sredstvo za uspavljivanje, za omamljivanje; mn. karotici karotin (lat. caucus carota) bot. crvena boja od kromoplasta karoza (gr. karos dubok san, zanos, smrtni san) med. vrtoglavica, boles-

karpit

673

kartonaa kartezijanizam filozofija utemeljitelja novijeg racionalizma i dualizma R. Descartesa (lat. Renatus Cartesius, 15961650), oca novije filozofije, i njegovih uenika kartidi (fr. quartidi) u kalendaru Francuske revolucije: etvrti dan jedne dekade kartilaginozan (lat. cartilago hrskavica, cartilaginosus) anat. hrskaviav kartilago (lat. cartilago) anat. hrskavica kartirati (fr. carte) zabiljeiti, zapisati; unijeti, upisati u kartu; potanske poiljke (pakete i si.) poslati s potrebnim uputnicama, teretnim listovima itd. kartograf (fr. carte, gr. grafo) crta (ili: izraiva) zemljovida kartografija (fr. carte, gr. grafia) znanost o tome kako se izrauju zemljovidi, zemljopisni planovi i si.; pravljenje zemljovida, zemljopisnih planova i si.; zbirka zemljovida kartogram (fr. carte, gr. gramma) zemljovid koji pomou raznih crtica i si. prikazuje statistike odnose u pojedinim zemljama kartolina (tal. cartolina postale) razglednica, potanska dopisnica kartomantija (fr. carte, gr. manteia proricanje, gatanje) gledanje u karte, bacanje karata, gatanje (ili: proricanje) iz karata kartometrija (fr. carte, gr. metria) mjerenje po kartama, znanost o mjerenju po planovima, na topografskim i zemljopisnim kartama karton (fr. carton, tal. cartone) kruti i debeli papir; slikarska skica; blok za crtanje; korice od debelog papira (meki povez) kartonaa (fr. cartonnage) pravljenje kartona; povezivanje knjiga kartonom; izraivanje kutija i dr. predmeta od kartona; radionica u kojoj

na elja za spavanjem, snom; usp. karus karpit (ma.) zastor, zavjesa karpolit (gr. karpos plod, lithos kamen) geol. okamenjen plod karpolog (gr. karpos plod, logos) bot. poznavatelj plodova biljaka, drvea karpologija (gr. karpos plod, logia) bot. znanost o plodovima bilja, drvea karpus (gr. karpos, lat. carpus) anat. runi zglob ili korijen ake karta (gr. charte, lat. charta) komad krutog, debelog papira; komad krutog papira sa slikom (za igranje); zemljopisna mapa (kopnena, morska, astronomska); podsjetnica; potansko otvoreno pismo, dopisnica, dopisna karta: jelovnik, raun za jelo\ jesti a la carte it. a la kart (fr.) jesti po jelovniku; posjedovati neto per chartam it. ... per kartam (lat.) prav. posjedovati neto na temelju pisane oporuke Kartaga (lat. Carthago, gen. Carthaginis; gr. Karhedon) stari feniki grad na podruju dananjeg Tunisa; svojedobno najjaa pomorska sila na Sredozemlju; 146. pr. n. e. razorena od Rimljana kartamin (ni. carthamus) v. kartamus kartamus (lat. carthamus, hebr. qarthami) bot. divlji afran od kojega se dobiva crvena tvar kartamin kartea (tal. cartoccio, fr. cartouche) voj. topovsko zrno napunjeno komadiima eljeza, rasprskava se jo u topovskoj cijevi kartel (fr. cartel, tal. cartello) udruivanje vie poduzea iste djelatnosti radi zajednikoga djelovanja (dovodi do monopola) kartelski brod (fr. cartel) ratni brod koji vozi zarobljenike radi razmjene kartezijanci mn. fil. uenici filozofa Cartesiusa (Descartesa), pristae kartezijanizma

kartonerija se izrauju predmeti od kartona; prodavaonica predmeta izraenih od kartona kartonerija (fr. cartonnerie) vjetina pravljenja kartona, tvornica kartona; predmeti od kartona kartonirati (fr. cartonner) koriiti, ukoriiti, povezati knjigu kartonom kartoskop (fr. carte, gr. skopein) naprava za gledanje malih kinematografskih nizova slika kartoteka (fr. carte, gr. theke spremite, koveg) mjesto gdje se dre karte; registar karata; u knjiarstvu, bibliotekarstvu (knjiniarstvu), trgovini, administrativnoj struci: ureena zbirka karata na kojima je po abecednom redu, brojevima ili pojmovima zapisano ono to moe zatrebati (knjige s imenima pisaca i izdavaa, adrese i si.) kartua (fr. cartouche) urezani papir ili karton kao uzorak za bojenje ili krojenje; ukrasi oko naslova, u obliku razmotanog lista papira, na planovima, grbovima i si.; na staroegipatskim spomenicima: eliptine figure ispunjene hijeroglifima; arhitektonski ukras karunkula (lat. caruncula komadi mesa, caro meso) med. suzna bradavica, krijestica karus (gr. karos) med. smrtni, dubok san, bolest spavanja u visokom stupnju; karos karusel (fr. carrousel, tal. carosello) viteka igra na konjima u kojoj natjecatelj pokazuje svoju vjetinu jahanja i pogaanja alke; mjesto gdje se odvijaju takva viteka natjecanja na konjima; okretaljka, ringlpil s drvenim konjima kasa (lat. capsa, tal. cassa) blagajna, metalni ormar u kojem se uva novac, mjesto gde se novac prima i isplauje; trg. gotov novac; in cassa it. in kaa (tal.) nalazi se u kasi, tj. u

674

kasetofon gotovom novcu; per cassa it. per kasa (tal.) uz plaanje u gotovom novcu kasa-saldo (tal. cassa-saldo) trg. ostatak nakon zakljuivanja blagajne (kase); zakljuak stanja blagajne (kase) kasa-konto (tal. cassa-sconto) trg. odbitak (ili: smanjenje) kupcima i dunicima kad kupuju za gotovo ili kad plaaju dug prije roka kasa-traca (tal. cassa-strazza) trg. pomona knjiga u koju se privremeno unose primici i izdaci, da bi se kasnije unijeli u glavnu blagajniku knjigu kasaba (tur.) gradi kasacija (fr. cassation) otputanje iz slube, smjenjivanje s dunosti, oduzimanje ina; ponitenje, npr. neke odsude (pravorijeka) i dr.; najvii sud koji donosi konane odluke o odsudama prvostupanjskih i prizivnih sudova kasar (tal. cassero) podignuti dio palube na krmi, najvii kat broda kasarna (fr. caserne) zgrada u kojoj stalno stanuje vojska, vojarna kasatik (njem. Kassen-stiick) kazalino djelo, film i si. koji ima mnogo posjetitelja, te donosi dobar prihod kasatoran (fr. casser ponititi) prav. ukidajui, koji ukida, ponitavajui, koji ponitava, smjenjuje; kasatorna klauzula sporedan ugovor koji se dodaje glavnom ugovoru, po kojem se jedna strana ne mora drati ugovora ako druga ne ispunjava njegove odredbe kaseta (fr. cassette, tal. cassetta, cassa kutijica za novac ili nakit; magnein vrpca u zatitnoj kutiji; fot. plosnata kutija u kojoj se uvaju filmovi; arhit. udubine kao ukras na stropu kasetirati (fr. cassette) arhit. praviti na stropu udubljenja kasetofon (fr. cassetta kutija, gr. fone glas, zvuk) teh. ureaj koji reprodu-

kasino

675

katald

cira zvuk snimljen na magnetofonskoj vrpci smjetenoj u kaseti kasino (tal. asa, casino) klub, lokal; igranica, dvorana za zabave; voj. blagavaonica za asnike kasiopij (prema imenu zvijea Kasiopeje) kem. element iz reda rijetkih kovina, atomska teina 174,99 tablini broj 71, znak Cp kasirati (tal. cassa, incassare) 1. primiti, naplatiti novac; inkasirati kasirati (tal. cassare, fr. casser) 2. ponititi, proglasiti nevaljanim, npr. neki dokument, oporuku i dr.; liiti ina (ili: poloaja, slube), rainiti, otpustiti iz slube kasiterin (gr. kassiteros kositar) metalna smjesa iji je glavni sastojak kositar kasiterit (gr. kassiteros kositar) min. prirodan dioksid kositra, najobinija kositrena ruda kaska (fr. casque) voj. vrsta kacige kaskada (fr. cascade, p. cascada, tal. cascata) vodopad, vodoskok; vatromet u obliku vodopada kasko (p. casco) pom. trup broda; trg. osiguranje broda bez tereta kasonada (fr. cassonade) neproien eer iz francuskih kolonija; kuhinjski eer kasta (p., port. casta, lat. castus ist) stale, zatvorena drutvena skupina kastanija (gr. kastanon, lat. castus ist) stale, skupina ljudi kastanjete (p. castanetas, fr. castagnettes) mn. mali i zvonki kolutovi od drveta ih bjelokosti koji se nataknu na prste i udaraju jedni o druge pri plesanju (nazvani zbog slinosti s prepolovljenim kestenom) kastico (p. castizo) potomak portugalskih uroenika (kreolaca) i mestika u Junoj Americi kastigacija (lat. castigatio) kanjavanje, kazna; prekoravanje, ukor

kastor (gr. kastor, lat. castor, sanskr. kasturi) zool. dabar; dabrovo krzno, dabrovina; eir od dabrove dlake Kastor i Poluks (gr. Kastor, Poludeukes) mit. blizanci spartanskog kralja Tindareja, ih Zeusa, i Lede, nerazdvojna braa koja, poto su pretvoreni u zvijezde, slue mornarima kao vodii i zatitnici; pren. simbol nerazdvojnog prijateljstva; astr. zvijee "Blizanci" u Zodijaku; usp. Dioskuri kastoreum (lat. castoreum) farm. ukasta uljasta tekuina u jednoj lijezdi blizu mar a kod dabra, opojna mirisa i gorka okusa, slui kao odlian lijek protiv bolesti ivaca kastorin (lat. castor) kao svila sjajna tkanina od najbolje panjolske vune; takoer: pamuni konfekcijski pli kastracija (lat. castratio) vaenje spolnih lijezda, kopljenje, trojenje, jalovljenje kastrametacija (lat. castra logor, oko metari omeiti) voj. podizanje i ureivanje poljskog logora; vjetina podizanja logora kastrat (lat. castrare utrojiti, castratus) ukopljenik, eunuh kastrirati (lat. castrare) ukopiti, utrojiti, ujaloviti; izbrisati, izbaciti, smanjiti kastrum (lat. castrum) utvrda, tvrava, utvreni grad; u srednjem vijeku: plemiki dvorac (lat. castrum nobile) kasirati (fr. cacher) kod knjigovea: oblijepiti papirom, prevui papirom; prilijepiti, staviti na platno, npr. zemljovid; kriti, prikrivati, preutjeti, zatajiti kamir (sanskr.- kacmira, fr. cachemir) vrsta fine i mekane tkanine koja se izrauje od k'ostrijeti kamirskih koza kapita (tal. caspita) tako ti svega! do vraga! katald (tal. castaldo) upravitelj crkvenog dobra

katel katel (lat. castellum, castrum) dvorac; mala tvrava, gradi, utvreno mjesto katelan (lat. castellanus) upravitelj (ili: nadzornik) dvorca ili tvrave; upravitelj ili kuhar nekog drutvenog lokala; uvar kue; nadzornik graevina katigati (lat. castigare) kazniti, kanjavati; koriti, karati kaun (tal. cassone) velik sanduk; krinja; kasa, blagajna; pren. brod, laa kat- (gr. kata) v. katakata- (gr. kata) grki prijedlog koji se pojavljuje kao predmetak u mnogim sloenicama i znanstvenim pojmovima, uglavnom izraava neko kretanje i smjer, obzir, odnos, prilagoenost, slinost itd.; slui i za tvorbu prijelaznih glagola; pred samoglasnicima: kat- (kat- i kath-) katadioptrian (gr. kata u katoptrian i dioptrian) opt. koji pripada odbijanju i prelamanju svjetlosti, koji se tie odbijanja i prelamanja svjetlosti; koji prividno poveava ili pribliava predmet gledanja (npr. staklo, zrcalo, naoale) katadioptrika (gr. kata u katoptrika i dioptrika) opt. znanost o pojavama koje se temelje i na odbijanju i na prelamanju svjetlosti katafalk (tal. catafalco, fr. catafalque) postolje ukraeno crnim draperijama i dr. na koje se stavlja lijes s mrtvacem, sveani odar katafonika (gr. kata, fone zvuk) fiz. v. katakustika katafora (gr. katafora san sa zanosom) med. dubok bolesniki san, bolesna elja za spavanjem katafrakt (gr. katafratto oklopim, katafraktos oklopljen) prsni oklop; med. zavoj za prebijena rebra katagma (gr. katagma) med. prijelom kosti

676

kataleptian katagrafologija (gr. katagrafo opiem, opisujem, logia) znanost o opisivanju lijekova katahreza (gr. katachresis) loa uporaba; ret. pogreka u uporabi figura, bilo da je samo jedna figura nelogina i netona, ili da su dvije figure loe povezane, npr.: "Na troje je vojsku razdvojio", "Klie Arap iz grla bijela" itd. kataklaza (gr. kata-klao slomim; savijeni) med. lomljenje kostiju; gr onih vjea kataklizma (gr. kataklysmos poplava, potop) velika elementarna nepogoda; katastrofa, nesrea, propast katakombe (lat. catacumbae, tal. catacomba) mn. podzemni hodnici, dugi ponegdje i vie kilometara, u koje su se pokapali prvi krani (u Rimu, Napulju, Jeruzalemu, Sirakuzi) kataksa (gr. kataxis prelamanje) med. prijelom kosti katakustika (gr. kata, akustike) fiz. znanost o odbijanju zvuka; katafonika katal (tur.) ubojstvo katalekte (gr. kata-lego uraunam, ubrojim, ubrajam) mn. zbirka odlomaka ili kraih pjesama (npr. Vergilijevih); nepotpuni ostaci djela starih klasinih pisaca katalektian (gr. kata-lego prestanem, zavrim, katalektikos koji prestaje) nepotpun, krnj; katalektian stih poet. stih kod kojega je posljednja stopa kraa za jedan ili vie slogova (supr. akatalektian) katalepsija (gr. katalepsis) med. obamrlost, ukoenost, grenje, bolest spavanja; zadravanje tijela i udova u svakom, pa i najnezgodnijem danom poloaju (zbog hipnotinog stanja i kod nekih duevnih bolesnika) kataleptian (gr. kataleptikos) ukoen, obamro; usp. katalepsija

katalitian

677

katareksa

katalitian (gr. kata-lyo) otapajui, koji otapa; kem. koji ima svojstvo da djeluje katalizom, tj. da otapa druga tijela samim dodirom ne spajajui se s njima kataliza (gr. katalysis) otapanje; kem. ubrzavanje jedne reakcije jednostavnom prisutnou jedne tvari (katalizatora), koja pritom ne pretrpi nikakvu stalnu promjenu (na katalizi se zasniva oksidacija sumporne kiseline pomou platine ili eljeznog oksida, zatim katatipija i dr.) katalizator (gr. kata-lyo otapam) kem. supstanca koja ima svojstvo ubrzavanja kemijskih procesa ili ih uzrokuje na znatno nioj temperaturi od one na kojoj bi se ti procesi sami sobom izvrili; usp. kataliza katalo zool. krianac izmeu domaeg goveda i bizona katalog (gr. katalogos) popis, osobito umjetnikih i znanstvenih zbirki, ili popis knjiga javnih ili privatnih knjinica, antikvarijata i izdavakih poduzea katalogirati (gr. katalogos) v. katalogizirati katalogizirati (gr. katalogos) unijeti (ili: unositi) u popis, u katalog; katalogirati katalotian (gr. kat-aloao smrvim) med. koji uklanja oiljke, modrice katamenije (gr. katamenios mjeseni) mn. med. mjeseno pranje kod ena, menstruacija katanac (tal. catena lanac) lokot, zasun katapazma (gr. katapasma, kata-passo pospem, posipam) med. praak za posipavanje i suenje rana katapepsija (gr. kata-pesso probavim) med. probavljanje, potpuna probava hrane u elucu katapeptian (gr. kata-pesso probavim) med. koji se tie probave, koji pomae i olakava probavu, probavili

katapirin (gr. kata, pyr vatra, oganj) med. lijek protiv groznice, glavobolje i dr. kataplazma (gr. kataplasma namazano, premazano, kata-plasso namaem) med. gusta kaa od raznih vrsta brana ili od ukuhanih trava (upotrebljava se, u obliku zavoja, kao sredstvo za odravanje vlage na ranama, oteklinama i drugim bolesnim mjestima) kataplazmirati (gr. kata-plasso namaem) med. stavljati na bolesna mjesta obloge od guste kae; usp. kataplazma katapleksija (gr. kataplexis) med. ukoenost tijela zbog kapi: koenje eljusti, lica i dr.; pren. uplaenost, utuenost kataptoza (gr. kataptosis pad) med. v. epilepsija katapult (gr. katapeltes, lat. catapulta) naprava za bacanje kamenja, strijela ili kopalja u grkoj i rimskoj vojsci katar (gr. katarrus slijevanje, katarrheo slijevam se) med. upala sluznice nekog organa (nosa, drijela, grkljana, dunika, uha, mjehura, crijeva, plua i dr.) zbog prehlade ili mjesnog (lokalnog) podraaja praeno izluivanjem sluzi; hunjavica, prehlada katarakt (gr. katarraktes vodopad, lat. cataracta) vodopad, brzac; med. zamuenost one lee, siva ili bijela mrena, katarakta; teh. sprava za reguliranje rada parnih strojeva katarakta (gr. ) med. v. pod katarakt kataraktian (gr. katarraktes) med. s bijelom mrenom u oima, bolestan od katarakta kataralan kataralna groznica groznica praena izluivanjem sluzi; katarian katareksa (gr. katarrexis) jako trganje, upanje; med. estok proljev

katareuma katareuma (gr. katar-rheo slijevam se) med. izluivanje sluzi, izbacivanje sluzi, sluzotok katareusa (gr. katharos ist) dananji slubeni grki knjievni jezik koji se temelji na starogrkom klasinom iz 5. i 4. st. pr. n. e. katarian (gr. katar-rheo slijevam se) med. v. kataralan katarizam (gr. kathairo istim) ienje jezika; v. purizam katarka (gr. katartios) jarbol katartici (gr. kathartikos za ienje) mn. med. sredstva za ienje crijeva katartika (gr. kathartikos za ienje) fil. znanost, teorija o ienju due, vjetina moralnog oiavanja katartister (gr. katartister) kir. instrument za namjetanje prelomljenih ili iaenih kostiju katartiza (gr. katartisis ureenje, uljepavanje) med. v. katartizam katartizam (gr. katartismos uzglobljenje, uaenje) med. namjetanje prelomljene ili iaene kosti; katartiza katarza (gr. katharsis) med. ienje, pranjenje crijeva; fil. moralno ienje i uzdizanje due iznad svih tjelesnih, osjetilnih strasti i prljavtina (prema Aristotelu cilj tragedije) katasarka (gr. kata, sarx meso) med. v. anasarka katasheza (gr. kataschesis) med. dobra, povoljna tjelesna graa katastaltici (gr. katastaltikos prikladan za zaustavljanje, za sprjeavanje, katastello zaustavljam, sprjeavam) mn. med. sredstva za zaustavljanje krvi katastar (lat. catastrum) dravna ustanova za istraivanje istog prihoda od zemljita i utvrivanje poreza na zemlju; zadatak katastra je prikupljanje potrebnog materijala za procjenu i pripremanje osnove za sastav zemljinih knjiga, gruntovnica

678

katedrala katastaza (gr. katastasis) poet. dramski dio u kojem zaplet, zapoet u epitazi, dolazi do vrhunca dok se, u : katastrofi, potpuno ne rasplete; ret. dio govora u kojem se izlae tema za raspravljanje; med. stanje, sastav katastrirati (lat. catastrum) unijeti (ili: unositi, uvoditi, uvesti, upisati, upisivati) u katastar katastrofa (gr. katastrofe) preokret, prevrat, obrat, odluan trenutak; u drami: odluan dogaaj koji dovodi do razrjeenja zapleta (usp. epistaza i katastaza); svaki odluujui, posebice nesretan obrat; teak (ih: nesretan) dogaaj, propast katastrofizam (gr. katastrofe prevrat, preokret; propast) teorija po kojoj su neke geoloke i bioloke pojave bile uzrokovane katastrofama, ili naglim i silnim poremeajima u prirodi, u ' Zemljinoj kori katataza (gr. katateino isteem, katatasis uzglobljenje istezanjem) med. namjetanje prijeloma kosti katatipija (gr. kata, typos otisak) med. fotografski postupak, utemeljen na katalizi, pri pravljenju kopija s negativa i bez utjecaja svjetlosti katatonija (gr. katatonos manje napregnut nego to bi trebao biti) med. duevna bolest praena povremenom melankolijom, potpunom nepokretlji- vou, grevima, raznim halucinacijama, suludim idejama i si. katedra (gr. kathedra stolac) stolac, uiteljev stol; uzvieno mjesto s naslonom za prsa s kojega nastavnik dri predavanja; biskupski, papinski stolac; pren. znanstveni predmet na sveuilitu (katedra kroatistike, polonistike itd.); ex cathedra it. eks katedra (lat.) na nain onoga koji govori slubeno, s autoritetom katedrala (gr. kathedra stolac) glavna, stolna crkva, crkva sa sjeditem biskupa odnosno nadbiskupa

katedralan katedralan (gr. kathedra stolac) koji se tie biskupske vlasti, stolni kateget (gr. kathegetes) voda, uitelj, odgajatelj kategorian (gr. kategorikos koji tvrdi) koji tvrdi bezuvjetno, bezuvjetan, odluan, odreen, toan, jasan; fil. kategorian sud log. sud u kojem se jednom subjektu jednostavno neto pridaje ili nijee kategoriki imperativ fil. imperativ dunosti koji je njemaki filozof Kant ovako postavio: Djeluj tako da naelo tvoje volje u svako doba istodobno moe vrijediti kao naelo opeg zakonodavstva; usp. imperativ kategorija (gr. kategoria) odsjek, vrsta, rod, klasa, red, skupina; fil. najopenitiji pomovi bez kojih se nita ne moe zamisliti, a da se ne bi moglo podrediti pod jedan od tih najopenitijih pojmova (tvar, vrijeme, prostor gibanje, bitnost, uzronost, jedinstvo itd.) kategorizirati (gr. kategoreo) urediti, ureivati, dijeliti po vrstama (ili: rodovima, strukama), razvrstati, razvrstavati, srediti, sreivati katehet(a) (gr. kat-echetes nastavnik, uitelj) vjerouitelj koji pouava putem pitanja i odgovora; uitelj vjeronauka katehetika (gr. kat-echeo usmeno pouavam) vjetina vjerskog pouavanja u obliku pitanja i odgovora; metodiko upuivanje i uvoenje u ovu vjetinu kateheza (gr. katechesis usmena nastava) pouavanje; u kranskom vjeronauku: pouavanje u obliku pitanja i odgovora; pouavanje onih koji ele prijei na kranstvo katekizacija (lat. catechisatio) pouavanje u vjeri u obliku pitanja i odgovora katekizam (gr. katechismos) svaki kratak i jezgrovit udbenik neke zna-

679

katetometar nosti ili umjetnosti; udbenik o osnovama kranske vjere, napisan u obliku pitanja i odgovora katekizirati (gr. katechizo) pouavati u vjeri u obliku pitanja i odgovora katenaran (lat. catenarius) lanast, u obliku lanaca katenarija (lat. catena lanac, catenaria) mat. krivulja koju tvori lanac ih konopac podjednake gustoe koji slobodno visi o dvjema stalnim tokama koje nisu u istoj okomitoj, vertikalnoj liniji katencija (lat. catenatio) vezanje lancem; spajanje, pripajanje katenuliran (lat. catenula lani) sastavljen od lania kateretici (gr. kathairetikos prikladan za slabljenje) mn. sredstva za slabljenje, umrtvljivanje; sredstva za ubijanje; sredstva za izjedanje katereza (gr. kathairesis smanjivanje, mravljenje) med. klonulost, slabost, utuenost kateta (gr. kathete uspravnica, uspravna crta, kathiemi sputam) geom. stranica u pravokutnom trokutu koja s drugom stranicom toga trokuta zatvara kut od 90; usp. hipotenuza kateter (gr. katheter ono to se sputa) med. valjkasta cijev od kauuka ili kovine koja se uvlai kroz mokranu cijev u mokrani mjehur radi umjetnog isputanja zadrane mokrae; upotrebljava se i za unoenje lijekova u tijelo kateterizam (gr. katheter) med. isputanje zadrane mokrae uvlaenjem katetera u mokrani mjehur kateterizirati (gr. katheter) isputati zadranu mokrau pomou katetera katetometar (gr. kathete okomica, okomita crta, metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje razlike u visini dviju toaka, osobito malih razlika razina tekuih stupova u cijevima;

katgut takoer: naprava za mjerenje lubanje katgut (engl. catgut) kir. konac, nekada izraivan od majeg crijeva (engl. cat = maka) kojim kirurzi podvezuju krvne ile kathipnija (gr. kata, hypnos san) med. veoma tvrd san, dubok san katil (tur.) krvnik, ubojica katilinizam stvaranje zavjera, zavjerenike spletke i intrige (po L. S. Katilini, tvorcu opasne zavjere usmjerene protiv Senata u starome Rimu, a koju je otkrio i sprijeio Ciceron) kation (gr. kation ono to silazi, silazee, katienai silaziti) fiz. elektropozitivan element koji se u elektrokemijskoj razgradnji razvija na katodi, pozitivno nabijen ion katirati (fr. catir) valjati i preati sukna da bi dobila veu vrstou i sjajnost katoda (gr. kathodos put nadolje) fiz. 1. put kojim elektrina struja naputa elektrolit i prelazi u negativan pol; toka, mjesto ili povrina u dodiru s negativnim polom; 2. negativna elektroda katodne zrake fiz. pri elektrinom pranjenju u cijevi u kojoj tlak padne na nekoliko stotih milimetara ive svijetlei stup odvoji se od katode pri emu iz katode izlaze plaviaste zrake koje se zovu katodne; one se prostiru pravocrtno dok ne udare o anodu ili stakleni zid, pri emu staklo fluorescira zelenkasto; usp. katoda katodofon (gr. kathodos put nanie, fone zvuk) vrsta mikrofona za zvuni fillm i radio kod kojega ionizirani zrak slui kao vodi struje izmeu slabo zagrijane svijetle katode i anode katoha (gr. katoche ukoenost) med. krutost, ukoenost udova; tvrdo spavanje pri otvorenim oima katolicizam v. katolianstvo

680

katun katolianstvo (gr. kata, holos cio, katholikos) shvaanje i tumaenje kranstva u duhu Rimokatolike crkve; rimokatohka vjera katoliki (gr. kata, holos cio, katholikos opi, cjelinski) opi, opevaei; pravi, pravovjerni; koji se tie Rimokatolike crkve, koji pripada Rimokatolikoj crkvi, papinski katolik (gr. kata, holos cio, katholikos opi, cjelinski) 1. kranin koji svoje crkveno vjerovanje smatra kao jedino pravo i obvezno, pravovjerni kranin: 2. pristaa (ih: lan) Rimokatolike crkve katolikon (gr. kata, holos cio, katholikon ope) neto ope; osobito: opi rjenik, rjenik cjelokupnog znanja; opi lijek, tj. lijek koji treba lijeiti sve bolesti katolizirati (gr. kata, holos cio, opi) prevesti (ili: prevoditi) na rimokatoliku vjeru, pokatoliiti Katon (lat. Cato) glasoviti rimski dravnik, nepomirljivi protivnik Kartage, velik rodoljub i strog moralist (234149 pr. n. e.); pren. ozbiljan mudrac, strog i neumoljiv sudac u moralnim pitanjima katoptrika (gr. kat-optron zrcalo) opt. znanost o odbijanju svjetlosti; anakamptika katoptromantija (gr. kat-optron zrcalo, manteia proricanje) proricanje iz zrcala katorga (rus., gr. katergon djelo, rad) robija, prisilan rad, kuluk katoterici (gr. katoterikos koji isti) mn. med. sredstva, lijekovi za ienje katren (fr. quatrain) poet. strofa od etiri stiha, etvorostih katun (ar. kyton, tal. cotone pamuk, engl. cotton) vrsta krute i sjajne pamune tkanine, obino sa arama, s uzorcima

Katzelmacher

681

kauza

Katzelmacher it. kaclmaher (njem.) nekada: pogrdan izraz za Talijana ili talijanaa Katzenmusik it. kacnmuzik (njem.) "maja dernjava", vika koja se nekom prireuje za javnu porugu kauboj (engl. cowboy) kravar, govedar, pastir na konju na zapadu SAD-a kaucija (lat. cautio) jamstvo, jamevina, odreena svota novca poloena na ime jamstva za nekoga ili za sebe, zalog; realna kaucija (lat. cautio relis) prav. osiguranje dobara kaucirati (lat. cautio) poloiti kauciju (jamevinu) kau (eng. couch postelja, leaj) suvremeni krevet s malim naslonom te moe posluiti i za sjedenje kauuk (fr. caoutchouc) guma koja se dobiva od mlijenog soka nekih tropskih junoamerikih, afrikih i indijskih biljaka, osobito od drveta ficus elastica; rije je uzeta iz jezika brazilskih Indijanaca (cahuchu) kaudalan (lat. caudalis, cauda rep) zool. koji pripada repu, repni kaudiljo (p. caudillo voa) voa, poglavica, titula panjolskog diktatora generala Franca kauledon (gr. kaulos stabljika) med. poprean prijelom kosti kaulescentan (lat. caulis stabljika zeljastih biljaka) bot. koji utjee na stvaranje stabla, koji stvara stablo kaulikul(us) (lat. cauliculus) arhit. cvjetno stablo na glavi korintskih stupova kaulom (lat. caulis stablo) bot. svaka stabljici slina tvorevina na biljci (za razliku od lia, korijena i dr.) kauma (gr. kauma vruina, ar) med. jaka vatra, groznina vatra kaunt (engl. count) u Engleskoj: naziv za "grofa" koji nije Englez, za razliku od erla, engleskog grofa kaur (ar. gavur) nevjernik, muslimanski naziv za kranina; kaurin

kauri-pu (engl. cowrie) zool. vrsta morskog pua, tzv. "poruclanski pu"; ivi u Indijanskom oceanu kaurma (tur. kavurma) drob; jelo od droba kaustici (gr. kaustikos izjedajui, koji izjeda) mn. sredstva za izjedanje; kaustina sredstva kausticitet (lat. causticitas) izjedenost, mo (ili: svojstvo) izjedanja; pren. zajedljivost, podsmjeljivost kaustian (gr. kaustikos) izjedajui, koji izjeda; pren. zajedljiv, satirian; kaustina krivulja (linija) fiz. krivulja koju oblikuju svjetlosne zrake koje je odbila ili prelomila neka zakrivljena povrina; kem. kaustina soda spoj natrija, vodika i kisika (NaHO) kaustinost v. kausticitet kaustika (gr. kaustikos izjedajui) vjetina izjedanja pomou kaustinih sredstava; takoer: znanost o kaustinim krivuljama (v. pod kaustian) kautela (lat. cautela) prav. mjera opreza, odredba ugovora kojoj je cilj osiguranje od mogue tete kautelarna jurisprudencija dio praktine pravne znanosti koji se bavi mjerama za osiguranje od mogue tete kauterij (gr. kauterion) med. sredstvo za izjedanje, za povrinsko spaljivanje tkiva radi lijeenja; kovina pomou koje se vri kauterizacija kauterizacija (lat. cauterisatio) med. spaljivanje rane radi sprjeavanja daljnjeg procesa, otvaranje rane pomou izjedajuih kemijskih sredstava, usijane kovine ili iskri elektrine struje visokog napona kauterizirati (lat. cauterisare) med. lijeiti pomou povrinskog izjedanja ili spaljivanja tkiva kauza (lat. causa) uzrok, razlog, povod, pobuda: pravna stvar, pravno pitanje, sporno pitanje, parnica; in causa

kauzalan

682

kavernozan

it. in kauza (lat.) prav. u spornoj stvari kauzalan (lat. causalis) uzroan, uzroni; kauzalna konjunkcija gram. uzroni veznik; kauzalna ili uzrona reenica zavisna reenica kojom se izrie uzrok radnje u glavnoj reenici, npr. Pobijedili smo jer smo bolji kauzalitet (lat. causalitas) fil. uzronost, uzrona veza, odnos izmeu uzroka i posljedice; princip kauzaliteta glasi: svaka promjena mora imati i svoj uzrok kauzalni neksus (lat. causa uzrok, causalis uzroni, nexus veza) prav. u kaznenim djelima: uzrona veza izmeu kaznenog djela koje je poinio izvritelj i tetnih posljedica koje su zbog tog djela nastale; dok se ne utvrdi ta veza, smatra se da ne postoji ni kaznena odgovornost kauzalno-genetian (lat. causa uzrok, gr. genesis postanak) koji izlae uzroke razvoja, koji se temelji na uzrocima razvoja kauzativan (lat. causativus) uzroan; kauzativni glagoli gram. glagoli koji izriu uzrok neke radnje, uzroni, faktitivni glagoli (npr. crveniti, crvenim je kauzativan znai: inim neto crvenim prema glagolu crvenjeti, crvenim koji znai: postajem crven) kauzator (lat. causator) poinitelj, tvorac kava (ar. kahva, fr. cafe, engl. coffee, njem. Kaffee) drvo podrijetlom iz Etiopije, raste u Arabiji, Indiji i ostalim tropskim krajevima; sjemenka toga drveta; poznato i omiljeno pie od samljevenih prenih sjemenki toga drveta kavacija (lat. cavatio pravljenje neega upljim) grad. kopanje podruma kavaleta (tal. cavalletta) glaz. v. kabaleta

kavaleto (tal. cavalletto "konjic") drveni konj za vjebanje u skakanju na konju i preko konja (usp. voltigiranje); slikarski nogari, tafelaj kavalir (fr. cavalier, tal. cavaliere) konjanik, jaha; pratitelj, udvara nekoj dami; ovjek usluan i podaan (osobito u novcu), otmjen ovjek, fin gospodin kavalirski (fr. cavalierement) pril. viteki; ljubazno, usluno susretljivo; plemenito, uglaeno; otvoreno, neusiljeno, slobodno kavalkada (fr. cavalcade) sveana povorka na konjima; sjajna povorka ili skupina konjanika; etnja na konjima kavalke (fr. cavalquet) voj. mar konjice; sviranje truba pri ulasku konjice u neki grad kavata (lat. cavus upalj) 2. svod; grad. temelji na crkvenom svodu kavata (tal. cavata, cavare) 1. glaz. mala, laka i jednostavna pjesma (za razliku od raskone operne arije); trg. iznos mjenice prema teaju; prodaja mjeninog pisma za gotov novac kavatina (tal. cavatina) glaz. kratko i jednostavno glazbeno djelo za pjevanje bez ikakvih ukrasa i bez uobiajenih ponavljanja kod napjeva; usp. kavata 1. kavaz (tur.) pratitelj ili poasni straar stranih diplomatskih predstavnika u Turskoj i viih dravnih inovnika uope; straar, policajac kaverna (lat. caverna) upljina, otvor; peina, pilja; podrum; med. upljina u pluima koja je nastala zbog raspadanja tkiva, osobito kod tuberkuloze, a ponekad i zbog apscesa i gangrene kavernozan (lat. cavernosus) pun upljina; upljikav, upljikast, spuvast; kavernozna respiracija med. upljinsko disanje

kaveta kaveta (fr. cavette) fort. mali utvreni opkop izmeu dva vea kavijar (tatar., fr. caviar, tal. saviale, tur. haviar) usoljena ikra od jesetre, morune i drugih riba, osobito iz Volge i Kaspijskog jezera kavilacija (lat. cavillatio) zadirkivanje, podsmjehivanje; pravljenje sofizama, govorenje u sofizmima kavirati (lat. cavere) uvati se; jamiti; pri maevanju: izbjegavati protivnikov udarac odbijanjem njegovog maa udarcem odozdo i izmicanjem tijela; trg. naplatiti (mjenicu) kavitet (lat. cavus upalj, cavitas) upljina, osobito u ljudskom tijelu (glavi, prsna i trbuna upljina) kavkaski koji pripada Kavkazu, koji potjee s Kavkaza; kavkaska rasa bijela ili indoatlantska rasa kojoj pripada veina stanovnika Europe, jugozapadne Azije, Indije i Sjev. Amerike kavul (tal. cavolo) kupus; kelj kavun (tur.) dinja kazak (fr. casaque, tal. casacca) 2. kratak putniki ili jahaki kaput kazak (rus.) 1. sluga odjeven u kozaku nonju; kozaki ples kazamat (lat. asa madida vlana koliba, fr. casemate, tal. casamatta) voj. podzemni odjel na svodove u tvravi koji je siguran od puanih zrna; na ratnim brodovima: oklopljena prostorija za smjetaj topova i municije; podzemno skladite; pren. podzemni zatvor, tamnica kazein (lat. caseus sir) kem. vrsta bjelanevine koja se nalazi u mlijeku i koja se pri usiravanju, pod utjecajem kiseline, izdvaja kazeken (fr. casaquin) vrsta gornjeg kaputa; vrsta enske haljine kazimir (sanskr. kacmira, fr. casimir, cachmir, engl. cassemere) laka, tanka, naborana vunena tkanina, vrsta polusukna; fina i meka tkanina od

683

ke kostrijeti kamirske koze; usp. kamir kazualan (lat. casualis, fr. casuel) sluajan, koji ovisi o sluaju, neizvjestan; sporedan, neredovit kazualije (lat. casualia) mn. sluajnosti; sluajne pojave; neredoviti (ili: sporedni, nepredvieni, sluajni) prihodi ili rashodi kazualist (lat. casus) fil. pristaa kazualizma kazualitet (lat. casualitas) sluajnost kazualizam (lat. casus sluaj) fil. teorija o sluajnosti, tj. shvaanje da u svijetu sve nastaje sluajno kazuar (malaj. cassuwari, suwari) zool. vrsta velike australske i istonoindijske ptice sline noj u kazuar (malaj. kassuvvaris) zool. vrsta ptice trkaice, slina noj u kazuist (lat. casus sluaj, fr. casuiste) znalac u rjeavanju raznih, osobito dvojbenih pitanja savjesti; poznavatelj tekih i zamrenih pravnih sluajeva; usp. kazuistika kazuistika (lat. casus sluaj) fil. teorija o sukobima izmeu razliitih tendencija, interesa i si.; vjetina rjeavanja raznih pitanja savjesti; mudro i umjeno raspravljanje i snalaenje u tekim pravnim pitanjima; openito: vjetina pronalaenja pomirljivog, srednjeg puta: pren. lukavost, domiljatost kazuizam (lat. casus sluaj) fil. v. kazualizam kazus (lat. casus sluaj, asu) sluaj, zasebna injenica; in asu it. in kazu (lat.) prav. u sluaju; in praesenti asu it. in prezenti kazu (lat.) u sadanjem sluaju, u danom sluaju kaolirati (fr. cajoler) laskati, umiljavati se ke (fr. queue, lat. cauda rep) red, povorka ljudi koji ekaju na red (npr. ispred kaz. blagajne i si); ograen prostor pred blagajnom, da bi se iz-

kebar bjegla guva; biljarski tap, tak; glaz. drak na violini kebar (njem. Kafer kukac) zool. hrut (vrsta kukca) kebl (engl. cable) mjera za konac u Sjev. Americi = oko 220 m ke (engl. catch) glaz. kompozicija komine pjesme u stilu fuga, osobito omiljena u Engleskoj keder (njem. Koder) 1. vrsta ribice (pogodna kao mamac); 2. u obuarstvu: koa u cipeli na koju je privrena peta kedi (engl. caddy, caddie) port, pomonik kod golfa (nosi tobolac s potreptinama za igru) kediv (perz. hhidiv) titula biveg egipatskog vicekralj a; vladar, knez, velianstvo kefalagra (gr. kefalargia, atiki za kefalalgia, kefale glava, algos bol) med. ulozi, giht glave kefaleja (gr. kefale) med. jaka, teka glavobolja kefalgija (gr. kefale glava, algos bol) med. bol glave, glavobolja kefalici (gr. kefale) mn. med. sredstva, lijekovi za jaanje glave kefalitis (gr. kefale) med. upala glave, mozga kefalocentrian (gr. kefale glava, lat. centrum sredite) fil. koji se nalazi u glavi, koji postoji samo u glavi kefalodinija (gr. kefale, odyne bol) med. glavobolja kefalometar (gr. kefale glava, metron mjera, mjerilo) glavomjer, sprava za mjerenje glave novoroenadi kefalopodi (gr. kefale, pus gen. podos noga) mn. zool. glavonoci, ivotinje iz reda mekuaca, najsavreniji mekuci kefaloskopija (gr. kefale, skopeo gledam, promatram) med. ispitivanje glave, pregled glave kefalotripsija (gr. kefale, tripsis trenje, tribo tarem, satrem) med. lom-

684

kelologija ljenje, razbijanje glave mrtvog djeteta u utrobi rodilje u sluajevima tekog poroaja kefir (tatar.) pjenuavi, gusti mlijeni napitak od kravljeg mlijeka i kefirskih zrna ili kefirskih gljivica, ugodna i svjea mirisa i okusa, otkrili ga kavkaski Tatari; upotrebljava se i kao sredstvo protiv slabokrvnosti, bljedoe i kroninih plunih bolesti kegla (njem. Kegel) unj koji treba sruiti u kuglanju Keine Rose ohne Dornen it. kaj ne roze one dornen (njem.) Nijedna rua nije bez trnja kej (fr. quai, engl. quay) zid pokraj rijene ih morske obale, podzidana obala; mjesto u luci za utovar i istovar robe: ulica pokraj obale, put izmeu vode i kua; eljezniki peron kekez (tur.) homoseksualac keks (eng. cake, cakes) mn. engleski dvopek, sitni suhi kolaii koji se posebice jedu uz aj keler-mjenica (njem. Keller-wechsel) trg. lana mjenica, na kojoj su potpisi trasanta, akceptanta i indosanta izmiljeni, budui da te osobe ne postoje, a samo je potpis posljednjeg indosanta istinit, i on nema namjeru izvui se iz obveze, nego samo doi za neko vrijeme do novca; fingirana mjenica kelimei ehadet (ar.) dvije glavne osnove islamske vjere: vjerovanje u jedinstvo Boje i poslanstvo Muhamedovo kelner (lat. cellarius podrumar, njem. Kellner) kavanski momak koji posluuje goste jelima i piima, konobar kelneraj (njem. Kellnerei) pregraen prostor u krmama i gostionicama u kojem se nalaze ae, boce, pie i dr. kelnska voda (njem. Kolnisches Wasser) v. kolonjska voda kelologija (gr. kele kila, bruh, logia) med. znanost o kili (bruhu)

kelotom kelotom (gr. kele kila, bruh, tome rezanje) kir. no kojim se operira kila kelotomija (gr. kele kila, tome rezanje) kir. operacija kile Kelti (gr. Keltoi, lat. Celtae) mn. staro indoeuropsko pleme u zap. Europi (osobito u Galiji, panjolskoj i Britaniji) koje se veim dijelom izmijealo s Germanima kemalisti pristae negdanjeg predsjednika Turske Republike Mustafe Kemala Atatiirka; usp. kemalizam kemalizam politike, ekonomske, socijalne i kulturne reforme Kemala Atatiirka (18811938), vode turskog naroda i obnovitelja turske drave koji je, za neto vie od 10 godina, od Turske, nekadanjeg "bolesnika na Bosporu" i sinonima zaostalosti, napravio dravu budunosti kemi- (gr. cheo, chemeia) predmetak u sloenicama sa znaenjem: kemija, kemijski kemiar (gr. chemeia) onaj koji se bavi kemijom, koji prouava kemiju kemiglifija (gr. chemeia, glyfo izdubem, reem) izradba klieja nagrizanjem duinom kiselinom kemigrafija (gr. chemeia, grafo crtam) izrada reljefa pomou duine kiseline u cinku, bakru ili mesingu; = cinkografija kemigrafirati (gr. chemeia, grafo crtam, slikam) kemijskim putem izraivati crtee, slike, arabeske i dr. kemija (gr. cheo lijevam, chemeia) znanost koja se bavi promjenama u tvari, tj. pojavama pri kojima se i tvar tijela kao takvih mijenja, i zakonima po kojima se te promjene dogaaju; organska kemija bavi se ugljikovim spojevima (naziv iz vremena kad se mislilo da organski spojevi mogu nastati samo utjecajem tzv. "ivotne snage" u biljnim i ivotinjskim organizmima)

685

kemurgija kemijatrija (gr. chemeia, iatreia lijeenje) lijeenje po kemijskim naelima kemijski (gr. chemeia) koji se tie kemije ili u nju spada; kemijska tehnologija znanstveno opisivanje razliitih grana kem. tehnike koje govori o kem. preradbi sirovina, njihovoj uporabi, trgovini i si,; kemijski efekt spajanje atoma i stvaranje novih molekula; kemijski proces zbivanje koje se vri pri spajanju kemijskih elemenata ili pri razgradnji spojeva na elemente; kemijski rat rat u kojem se upotrebljavaju kao borbeno sredstvo bojni otrovi; kemijski spojevi tijela koja se mogu razgraditi na svoje elemente kemikalije (gr. chemeia) mn. kemijski proizvodi, kemijski artikli kemiluminiscencija (gr. chemeia, lat. luminiscentia) fiz. svijetljenje uvjetovano kemijskim zbivanjima (procesima) kemitipija (gr. chemeia, typos otisak, slika) pretvaranje radiranih i nagrizenih metalnih ploa kemijskim sredstvima u reljefne ploe kemizam (gr. chemeia) opi naziv za sve kemijske pojave u prirodi; sposobnost (npr. svjetlosti) izazivanja kemijskih promjena, kemijskih zbivanja; fil. shvaanje prema kojem je priroda nastala kemijskim procesom (zbivanjem) kemoterapija (gr. chemeia, therapeia lijeenje) lijeenje bolesti kemijskim sredstvima kemotropizam (gr. chemeia, tropos okret, trepo okreem) biol. v. pod tropizam kemurgija (gr. chemeia kemija, ergon djelo) znanost koja prouava kako iz poljoprivrednih proizvoda dobiti industrijske proizvode (npr. umjetnu gumu, platno, pluto, vunu, boje, eksplozive i dr.)

kenangija kenangija (gr. kenos prazan, angos posuda) med. praznoa krvnih ila, slabokrvnost kenesteza (gr. koinos zajedniki, opi, aisthesis osjeaj) psih. opi osjeaj postojanja koji potjee od ukupnosti tjelesnih dojmova; ivotni osjeaj kengur (urod. gangaruh) zool. klokan, australski tobolar, sisavac, biljojed, dugih i snanih stranjih nogu koje mu slue za skakanje i obranu, te s kratkim, slabim prednjim nogama, nerazvijene mlade enka nosi u tobolcu; meso mu se jede, a krzno je vaan trg. artikl kenhriti (gr. kenchros proso) mn. min. kamenje ija su zrnca slina prosu kenhroiti min. v. kenhriti kenobij (gr. koinobion, koinos zajedniki, opi, bios ivot) samostan kenobit (gr. koinos zajedniki, opi, bioo ivim) onaj koji ivi u samostanu, redovnik; pren. usamljenik, pustinjak kenofobija (gr. kenon prazno, prazan prostor, fobein plaiti se) med. strah od velikih praznih prostora (trgova, poljana i si.) kenogeneza (gr. kenos prazan, genesis postanak) zool. odstupanje od palingeneza u ontogenetskom razvoju; uzrok prilagoavanja vrste novim uvjetima za individualni razvoj, razvoj koji ne odgovara zakonima ivota jednog organizma kenologija (gr. koinos zajedniki, logia) dogovor, vijeanje; vijeanje lijenika o stanju bolesnika, lijeniki konzilij kenotaf (gr. ken-tafion) prazna grobnica (bez mrtvaca) kakve su Grci gradili u ast pokojnicima poginulim u ratu ili na moru kojima se nije znalo za grob; poasni spomenik kenoza (gr. kenosis) med. ispranjavanje, ienje

686

keratitis kenozoik (gr. kainos nov, zoon ivotinja) geol. v. kenozojski period kenozojska formacija geol. v. kenozojski period kenozojski (gr. kainos nov, zoon ivotinja) koji je iz treeg velikog geolokog doba, koji pripada treem velikom geolokom dobu, koji obuhvaa tercijarno i kvaternarno doba, koji sadri ivotinjske ostatke novijeg doba kenozojski period geol. najmlae Zemljine formacije (tj. tercijar, diluvij, aluvij); kenozojska formacija Kentaur (gr. Kentauros) mit. udovite pola ovjek, a pola konj kep (engl. cape, njem. Kappe, lat. cappa) mod. dug enski proljetni ogrta bez rukava kepec (tur. kepaze smijena pojava, osoba) patuljak, ovjek vrlo niskog rasta kepenak (ma. kopenyeg) kabanica kepotaf (gr. kepos vrt, tafos grob) nadgorbni spomenik oko kojega je napravljen vrti keramika (gr. keramike) lonarstvo, izradba posuda i dr. predmeta od gline peenjem; lonarija, lonarski proizvodi keramografija (gr. keramos lonarska glina, grafia) slikanje na glinenim posudama, osobito na vazama, kod starih Grka keramografika (gr. keramos lonarska glina, grafike) v. keramografija keratektomija (gr. keras rog, ek-temno izreem) med. operativno uklanjanje ronice oka keratijaza (gr. keras) med. oronjela izraslina na tijelu keratin (gr. keras rog) fiziol. ronina, bjelanevinasta tvar, supstanca u rogovima, pokoici, noktima i dlakama keratitis (gr. keras rog) med. upala ronice oka

keratogeneza keratogeneza (gr. keras, genesis postanak, oblikovanje) stvaranje roga, oronjavanje keratoidi (gr. keras rog, eidos oblik) mn. geol. rogu sline okamine keratoliti (gr. keras rog, lithos kamen) mn. geol. okamenjeni rogovi keratomi (gr. keras) mn. med. smee ili crvenkastosmee bradavice, obino u veliini lee, pojavljuju se na ovjeku nakon etrdesete godine ivota keratoplastika (gr. keras, plastike) med. oblikovanje ronastog dijela koe umjetnim putem; zamjena neprozirnog dijela ronice prozirnim keratoskop (gr. keras, skopein gledati, promatrati) med. naprava za ispitivanje krivulja ronice i utvrivanje njihovih nepravilnosti keratoskopija (gr. keras rog, skopein) med. ispitivanje ronice pomou keratoskopa keratotom (gr. keras, temno reem) med. instrument za probadanje ih prorezivanje ronice keratotomija (gr. keras rog, temno) med. probadanje ronice, prorezivanje ronice keratoza (gr. keras) med. kona bolest koja se sastoji u hipertrofiji ronastog dijela pokoice keraunofobija (gr. keraunos grom, munja, fobeomai bojim se) med. strah od sijevanja i grmljavine keraunometar (gr. keraunos grom, metron mjera, mjerilo) naprava za mjerenje jaine munje i oluje keraunoskopij (gr. keraunos grom, skopein gledati, promatrati) mjesto s kojega se promatra grm^rvina; stroj za proizvoenje grmljavine na pozoruicamt. keraunoskopij a (gr. keraunos grom, skopein gledati, promatrati) gatanje po oluji, nepogodi, munji

687

keson Kerber (gr. Kerberos) 1. mit. troglavi pas s repom i glavom zmaja, uvao je ulaz u podzemni svijet i na ulazae mahao repom, ali nikoga nije pustio van; pren. grub i neljubazan vratar; 2. astr. zvijee koje sada spada u Herkul kerbila (njem. Korblein) koarica kere (gr. Keres) mn. mit. starogrke boice smrti i sudbine, osobito nasilne smrti Kerempuh (ma. kerek okrugao, poh trbuh) hrvatska varijanta pukog aljivine; simbol objeenjatva kerentina sustav slabe i labave uprave, uplji govori, paradiranje rodoljubljem i besplodna politika (po A. F. Kerenskom, prvom predsjedniku ruske vlade nakon odstupa cara Nikole II. 1917. ) keriktika (gr. keryx glasnik, objavljiva) vjetina propovijedanja; homiletika kermes (engl. kermess) zabava, obino dobrotovorna, koja se prireuje u prirodi; crkveni god, protenje kerner (njem. Korner) teh. svrdlo kojim se poinje buenje rupa kerografija (gr. keros vosak, grafia) slikanje voskom, slikanje u vosku keroidan (gr. keros vosak, eidos oblik) voast, slian vosku keromantija (gr. keros, manteia proricanje) gatanje u vosak keroplastika (gr. keros, plastike) pravljenje votanih figura kerozin (gr. keros vosak) svijetlea tvar koja se dobiva od amerikog petroleja kerubin (hebr.) u kranskoj Crkvi: aneo, nadljudsko bie s djeiom glavom i krilima koje se nalazi uz Bo<?a keson (fr. caisson) kolski sanduk na boku, ispod sjedala; pom. san na stranjem dijelu lae; metalni sanduk koji se sputa u vodu da bi se mogli kopati pod vodom temelji i zi-

kesten dati stupovi za mostove, ureen za radnike da bi mogli raditi pod visokim tlakom zraka bez tete za zdravlje kesten (lat. Castania sativa) bot. listopadno drvo i njegov plod iz porodice bukava ke (engl. cash) gotovina blagajne, isplata u gotovu; cash and carry it. ke end keri (engl.) plati pa nosi kg kratica za kilogram Kibela grko-lidijska boica prirode i kulture kibic (njem. Kiebitz) radoznao promatra i savjetnik nekog igraa pri igri (karata); radoznao promatra uope kibicirati (njem. kiebitzen) promatrati sa zadovoljstvom druge pri kartanju; radoznalo promatrati uope kibitka (rus., ar. kubbat) ator od koa ili kore drveta nomadskih Kalmika i Kirgiza u Rusiji; polupokrivena ruska putnika kola ili saonice kibla (njem. Kiibel) kabao (osobito u zatvorima gdje slui za vrenje nude kibomantija (gr. kybos kocka, manteia proricanje) proricanje iz kocaka, gatanje u kocke ki (njem. Kitsch iz engl. sketch skica) neukusni nazoviumjetniki proizvod, neukusno djelo bez umjetnike vrijednosti, umjetniko smee; und kid (engl.) tavljena jarea koa kiema (gr. kyema) biol. zametak, embrio kiema (gr. kyema) med. trudnoa, bremenitost kienognoza (gr. kyesis trudnoa, gnosis poznavanje) med. poznavanje (ili: utvrivanje) trudnoe kieza (gr. kyesis) med. trudnoa kieziologija (gr. kyesis, logia) med. znanost o trudnoi kifom (gr. kyfoma grba) med. v. kifoza kifoza (gr. kyfos grba) med. iskrivljenost kraljenice (kime) unatrag, grbavost, grba; usp. lordoza, sholioza

688

kilogram kijanizacija natapanje drveta u otopini ivinog sublimata, vitriola bakra i dr. radi zatite od truljenja kijanometar (gr. kyanos tamnoplav, metron mjerilo) instrument za mjerenje jakosti nebeskog plavetnila; cijanometar kik (engl. kick) port, u nogometu: udarac kiker (engl. kicker) port, nogometa, lan nogometnog kluba Kiklop (gr. Kyklops mit. mitski div na Siciliji, s jednim okom na elu; Kiklopi, kod Homera: prastari narod divova na Siciliji kiklja (njem. Kittel) suknja kiks (njem. Kickser, engl. kick) glaz. pogrean ton puhakog instrumenta; pren. pogreka kila (gr. chiloi tisuu) v. kilogram kilar (gr. chiloi, lat. area) mjera za povrinu = 1000 ara = 100.000 m2; kiliar kilasa (fr. culasse) voj. stranji dio topa, leite topa; donji dio briljanta kilenc (ma. kilencz) broj devet u prostakom jeziku zamjena za penis kiler (njem. Kiihler) naprava za hlaenje pri destilaciji i kod automobila, hladnjak kiliar (gr. chiloi, lat. area) v. kilar kilistika (gr. kylistikos koji pripada valjanju, vjet u valjanju) vjetina hodanja na rukama i stajanja na glavi kilka (rus.) zool. ruska srdela, cijenjena zbog veoma ukusnog mesa kilo- (gr. chiloi tisuu) 1. u sloenim nazivima metarskog sustava mjera i teina, kao i elektrinih jedinica = tisuustruki broj jedinice uz koju stoji, npr. kilovat, kilogram, kilometar itd. kilodul (gr. chiloi, engl. joule) fiz. tisuu dula kilogram (gr. chiloi, gramma) 1000 grama

kilogr amkalorij a kilogramkalorija v. kalorija kilogramometar (gr. chiloi, gramma, metron) fiz. jedinica rada u tehnikom ili gravitacijskom (teinskom) mjernom sustavu, rad koji se izvri kada se 1 kg podigne na visinu od jednog metra kilolitra (gr. chiloi, litra) tisuu litara kilometar (gr. chiloi, metron) duljina od 1000 metara kilometraa (gr. chiloi, metron) mjerenje u kilometrima; obiljeavanje kilometara; raunanje po kilometrima, nagrada po prijeenom kilometru kilote (fr. culotte) mn. kratke hlae; kratke gae; enske gaice kilovat (gr. chiloi, engl. watt) = 1000 vata = 1,36 konjske snage; kilovatsat = 1000 vat-sati kiloza (gr. kyllos kriv, iskrivljen) med. iskrivljenost, uzetost udova i, kao posljedica toga, njihanje pri hodu kilt (engl.) muka kratka suknjica kotskih brana, dio kotske narodne nonje kima (gr. kyma) arhit. valoviti dio glave stupa kimografija (gr. kymaino uzbibavam se, grafia) med. mjerenje i grafiko prikazivanje krvnog tlaka kimografion (gr. kymaino uzbibavam se, grafo piem) med. naprava pomou koje se mjeri i grafiki prikazuje krvni tlak kimono (jap.) muka i enska gornja haljina kod Japanaca sa irokim rukavima (prenesena i popularna u Europi i Amreici) kina-kora farm. kora junoamerikog kina-drveta, jednog od najvanijih lijekova protiv groznice; kina-korijen se ne dobiva od ovoga drveta, nego od perzijske biljke kina-smilaks; peruanska kora kinderbet (njem. Kind dijete, Bett krevet) djeji kreveti

689

kinetika energija kinderpil (njem. Kind dijete, Spiel igra) "djeja igra", ono to se moe lako izvesti kined (gr. kinaidos) pasivni homoseksualac, protuprirodan bludnik kinedija (gr. kinaidia neprirodna pohota) homoseksualizam, pederastija, protuprirodan blud kinefot (gr. kineo kreem, pokreem, fos gen. fotos svjetlost) naprava za gledanje malih kinematografskih slika, poredanih na ploi u krugu ili vijugavo, spiralno, slian kartoskopu kinema (gr. kinema pokret, kretanje) v. kinematograf kinematika (gr. kinema pokret, kretanje) znanost o zakonima gibanja tijela bez obzira na sile i mase koje to kretanje proizvode; primijenjena kinematika dio kinematike koji se bavi mehanizmima gibanja; usp. kinetika kinematograf (gr. kinema kretanje, grafein pisati) 1. ureaj za snimanje i reproduciranje predmeta koji se kreu, izumljen 1895., posebna vrsta fotografskog aparata koji u sekundi pravi oko 20 snimaka; 2. dvorana u kojoj se prikazuju i gledaju filmske snimke; kinetograf, kinetoskop kinematogram (gr. kinema kretanje, gramma slika) niz ivih, kinematografskih slika kineskop (gr. kineo kreem, skopeo gledam) naprava sa stereoskopskim slikama koje se okreu kinestetini osjeaji psih. osobiti osjeaji kretanja, napetosti i napregnutosti snage kine ta (fr. cunette, lat. cunae) voj. odvodni kanal u sredini suhog tvrdavskog rova kinetika energija fiz. energija gibanja, tj. sposobnost jednog tijela da svojim gibanjem izvri rad, energija gibanja (supr. potencijalna energija ili energija poloaja)

kinetike vjetine kinetike vjetine mimike vjetine kinetika (gr. kinetikos pokretan, koji pokree) fiz. dio dinamike koji istrauje odnose izmeu gibanja tijela i sila koje djeluju na njih (supr. statika) kinetofon (gr. kinetos pokretljiv, pomian, fone zvuk, ton) Edisonov izum: kombinacija kinematografa i gramofona pri kojoj radnju na shci prate odgovarajue rijei, pretea zvunog filma kinetograf (gr. kinetos pokretljiv, pomian, grafo piem) v. kinematograf kinetoskop (gr. kinetos pokretljiv, pomian, skopein gledati, pogledati) v. kinematograf kineza (gr. kinesis) kretanje kinezijatrika (gr. kinesis kretanje, iatrike lijenitvo) lijeenje (ili: osnaivanje) tijela pomou kretanja, gimnastike kineziometrija (gr. kinesis kretanje, metria) vjetina mjerenja kretanja kinezioneuroza (gr. kinesis kretanje, neuron ivac) med. ivana bolest sustava za kretanje kinezioterapija (gr. kinesis kretanje, therapeia lijeenje) lijeenje pomou kretanja, gimnastike King, Luther Martin (19291968) borac za ravnopravnost Crnaca u Sjedinjenim Amerikim Dravama; dobitnik Nobelove nagrade za mir 1964.; poginuo kao rtva atentata u Memphisu King-Kong ime golemog majmuna iz istoimenog filma (snimljeno vie verzija) kinidin (peruan. quina) kem. smolasti sastojak kore kininskog drveta, po kem. sastavu slian kininu; upotrebljava se kao lijek kod ivanih poremeaja srca kinin (peruan. quina) farm. osebujan alkaloid, sol koja se dobiva od kore

690

kiosk kininskog drveta, odlino sredstvo protiv groznice kininizacija (lat. cininisatio) med. opa uporaba kinina kao sredstva za zatitu od bolesti, osobito u malarinim krajevima kino (gr. kineo kreem) krai izraz za kinematograf kinofobija (gr. kyon pas, fobos strah) med. bolesni strah od pasa kinoidin (peruan. quina, gr. eidos) kem. gorak i bez mirisa proizvod koji se, kao uzgredan, dobiva pri pripremi kinina; upotrebljava se i kao lijek protiv groznice kinologija (gr. kyon gen. kynos pas, logia) znanost o psima i o pseim rasama kinoreksija (gr. kyon pas, orexis tenja, prohtjev, udnja) med. vuja glad, pasja glad, neodoljiva udnja za jelom kinoteka (gr. kineo kreem, theke kutija, sanduk; spremite) zbirka filmova, filmski arhiv; zgrada u kojoj se nalazi ovakva zbirka kinpakl (njem. Kinnbacke) donja eljust (osobito svinjska, u mesarskom jeziku) kinteron (p. quinteron) "petina crnca": potomak Europljanina i kvarteronke; usp. kvarteroni kioforija (gr. kyos zametak, foreo nosim) med. noenje, vrijeme trudnoe, trajanje trudnoe kionitis (gr. kion oteena resa) med. upala resice kionofaranks (gr. kion, faranx klisura) med. rascjep resice kionoptoza (gr. kion. resica, ptosis pad) med. spadnutost resice, sputenost kiosk (tur. kiuk, pers. kuk) sjenica, vrtna kuica za odmor; kuica za prodavanje neke robe na ulici (novina, asopisa, duhana itd.)

kiotrofija kiotrofija (gr. kyos zametak, trofe prehrana) med. prehranjivanje zametka u maternici kir (gr. kyrios) gospodin, gospodar (posebice kao sastavni dio osobnog imena) kiraet (ar.) kod muslimana: itanje, recitiranje Kur'ana kiraethana (tur.) itaonica kirasir (fr. cuirassier) voj. nekada: teki oklopljeni konjanik u nekim zemljama kirenaici mn. fil. pristae Sokratovog uenika Aristipa iz Kirene koji su hedonizam (naelo zadovoljstva) smatrah najviim dobrom kireta (fr. curette, curer) med. strugalica, posebna lica na dugakom drku za ienje maternice kiretaa (fr. curettage) med. ienje maternice pomou kirete Kirgizi mn. nomadski narod turskotatarskog plemena, ivi po srednjoazijskim stepama kiri (fr. Curie) fiz. jedinica za mjerenje radioaktivnosti kirije elejson (gr. Kyrie eleison) Gospodine, smiluj se! (poetak katolikih litanija) kiriologija (gr. kyrios glavni, odluujui, logia) pravo znaenje, stvarno znaenje, pravi smisao kirioloki (gr. kyrios, logos) pril. to treba razumjeti u pravom smislu; u pravom izrazu; prirodno predoeno, prirodno prikazano Kirka (gr. Kirke) mit. glasovita grka arobnica koja je pretvarala ljude u ivotinje, poznata po tome to je kod sebe zadravala Odiseja kad se vraao iz Troje (Homerova "Odiseja"); pren. opasna ljubavnica; astr. ime jednog asteroida otkrivenog 1855. kirner (njem. Korner) v. kerner kirtoma (gr. kyrtoma) med. oteklina kirurg (gr. cheirurgis ruka, cheir, ergon djelo) med. lijenik koji se bavi

691

kistodinija kirurgijom, lijenik koji obavlja operacije kirurgija (gr. cheirurgia) med. lijeenje koje se vri rukama, tj. operativnim putem kirurki (gr. cheirurgikos) kirurki, koji se tie kirurgije kirzocela (gr. kirsos, kele kila, bruh) med. kila, bruh vena, proirenost sjemene vene kirzoftalmija (gr. kirsos, ofthalmos oko) med. upala oiju s proirenjem vena kirzomfalus (gr. pucanje ili proirenje krvne ile, kirsos pupak) med. proirenost trbune vene kirzotomija (gr. kirsos, tome rezanje) med. rezanje vene, odvajanje vene rezanjem kirzus (gr. kirsos) med. proirenje vene kisa (gr. kissa) gaenje na obina jela i bolestan prohtjev za neobinim jelima kod trudnica; kita kismet (tur.) sudbina, udes, ono to je sudbina svakome unaprijed odredila kismis (ind.) vrsta istonoind. katuna kisoida (gr. kissos brljan, eidos oblik) mat. crta brljanastog lista, krivulja treeg stupnja kista (gr. kystis mjehur) anat. mokrani mjehur; med. okruglasta i uplja oteklina s kaastim ili tekuim sadrajem kistalgija (gr. kystis mokrani mjehur, algos bol) med. bol u mokranom mjehuru; kistodinija kistian (gr. kystis mjehur) prid. koji se tie mokranog mjehura; mjehurast kistitis (gr. kysthos stidnica) 2. med. upala usmine (na enskom spolnom organu) kistocela (gr. kystis, kele) med. kila (bruh) mokranog mjehura kistodinija (gr. kystis, odyne bol) med. v. kistalgija

kistolit kistolit (gr. kystis, lithos kamen) med. kamen u mokranom mjehuru kistom (gr. kystis mjehur) med. izraslina podijeljena na vie upljina s tekuim ili hladetinastim sadrajem kistopatija (gr. kystis, pathos bol, bolest) med. bolest mokranog mjehura kistoskop (gr. kystis, skopeo promatram, gledam) med. sprava (ili: zrcalo) za pregled mokranog mjehura kistoskopija (gr. kystis mjehur, skopeo) med. pregled mokranog mjehura kistoskopom kistotom (gr. kystis, tome rezanje) med. no za prorezivanje mokranog mjehura kistotomija (gr. kystis, tome rezanje) med. operativno otvaranje, prorezivanje mokranog mjehura kit (njem. Kitt) meka, tjestasta tvar, supstanca koja se, nakon uporabe, stvrdnjava; slui za privrivanje vrstih tijela (npr. prozorskih okana) kita (gr. kitta) med. v. kisa kitab (ar.) knjiga, pismo; Kur'an, itab kitaj (ar.) trg. vrsta kineske svilene ili pamune tkanine; u ekoj: vrsta finog katuna kitara (gr. kithara) glaz. v. gitara kitati (njem. kitten) spojiti, spajati kitom kitatka (rus.) vrsta kineske pamune tkanine kitnkes (n. Quitten-kase) suh pekmez od dunja kiveta (fr. cuvette) umivaonik; posuda za hvatanje kinice s krova; unutarnji poklopac depnog ili runog sata kivi zool. ptica trkaica s dugim i tankim kljunom, potpuno zakrljalim krilima i repom te dlakastim perjem, ivi u Novom Zelandu kivlaa (fr. cuvelage) podgraivanje, oblaganje okna daskama; uvoenje metalne cijevi u arteki zdenac kizjak (rus.) gorivo od suene govee balege

692

klasa klabo (fr. clabaud) lajalo, lajavac; vrsta lovakih pasa klempavih uiju klafrati (njem. klaffen lajati) brbljati, blebetati, ogovarati klajnbirger (njem. klein malen, Biirger graanin) malograanin, ovjek zatarjelih pogleda, gledita klajster (njem. Kleister) u postolarstvu: ljepilo od brana, krobno ljepilo klak (fr. claque) pljuska; potplaeni pljeskai (u kazalitu); eir (cilindar) na sklapanje klaker (fr. claqueur) plaeni pljeska; usp. klak klamer (njem. Klammer) spajalica, spojnica, kvaica za spise klamfa (njem. Klampfe) u graditeljstvu: eljezna kuka koja slui za spajanje veih predmeta klan (kelt.) 1. u kotskoj: bratstvo iji su lanovi vjerovali da potjeu od jednog osnivaa, tako da je starjeina bratstva imao nad njima neku vrstu partrijarhalne vlasti (klansko ureenje ukinuto je 1745.); 2. etn. naziv za bratstvo iji se lanovi smatraju krvnim srodnicima te, prema tome, ne sklapaju izmeu sebe brakove, osveuju se zajednikom neprijatelju i dr.; pren. skupina ljudi povezanih zajednikim interesima klarifikacija (lat. clarificatio) bistrenje, proiavanje (neke tekuine); prav. objanjenje, izvianje klarina (tal. clarino) glaz. truba klarinet (fr. clarinette) glaz. drveni puhaki instrument, vrsta flaute; napravljen oko 1700. klarinetist (fr. clarinette) svira klarineta klarirati (lat. clarare) razjasniti; obaviti carinski postupak pri dolasku ili odlasku broda; osloboditi robu poto se udovolji svim carinskim obvezama klasa (lat. classis razred) bot. zool. 1. razred, skupina; 2. u sociolokom

klaser

693

klauzura klasirati (fr. classer, lat. classis) razvrstati, razvrstavati, dijeliti ili podijeliti na redove, vrste itd.; odrediti vrijednost, red, rang, klasu klasna svijest cjelokupan pogled na svijet nekog drutvenog stalea do kojega je doao i u kojem je odgajan na temelju svoga politiko-ekonomskog poloaja i opih uvjeta ivota klasni porez neposredni porez pri kojem se porezni obveznici razvrstavaju u odreene klase, prema vanjskim oznakama (socijalni poloaj itd.) i prema tome se razliito oporezuju klastine stijene (gr. klasis lomljenje, razbijanje) sedimentne stijene koje se sastoje od estica nastalih kemijskim ili mehanikim razaranjem starijih stijena klaun (engl. clown, lat. colonus seljak, budala) aljivac na staroengleskoj pozornici (ono to je Hansvvurst kod Nijemaca); danas: komedija, lakrdija u cirkusu klaustar (lat. claustrum) samostan, "zatvoreno mjesto"; u kat. samostanima: unutranje dvorite okrueno trijemovima s arkadama klaustrofobija (lat. claudere zatvoriti, gr. fobos strah) strah od zatvorenih prostora klauza (lat. clausa, clausum, claudere zakljuati, zatvoriti) prebivalite, koliba; redovnikova ili pustinjakova sobica; tjesnac, klanac; naprava za valjanje stabala s planina u doline klauzula (lat. clausula) prav. uvjet koji ograniava, odredba, toka, lanak (ugovora, zakona); ret. glaz. zakljuak jednog perioda; sine clausula it. sine klauzula (lat.) bez ogranienja klauzura (lat. claudere zakljuati, zatvoriti, clausura zatvor, brava) zatvaranje; uhienje, hapenje; samostanska usamljenost; pisani zadatak na zavrnim dravnim ispitima koji se

smislu: skupina ljudi istih drutvenih i ekonomskih interesa; 3. vrsta; razred, uionica, odjel; voj. obveznici kojima iste godine pada rok sluenja; port, izvrstan igra klaser (lat. classis razred) u filateliji: posebna knjiga za umetanje i uvanje maraka i duplikata maraka klasici (lat. classici) mn. u starom Rimu: graani prve klase, prvog stalea; kasnije: istaknuti pisci grke i rimske starine; u suvremenim knjievnostima: pisci koji su pisali ugledajui se na starogrke i rimske pisce, ili oni ija djela imaju osobitu vrijednost; jed. klasik klasicitet (lat. classis) ono to je primjerno, uzorno, nedostino, npr. stil klasicizam (lat. classis) smjer u novijoj knjievnosti i arhitekturi ija je glavna odlika ugledanje na slina djela klasine starine i renesanse; supr. romantizam klasian (lat. classicus) koji se odnosi na klasike ili potjee od klasika, antiki; uzoran, odlian, prvorazredan; klasini jezici grki i latinski jezik klasina knjievnost knjievnost starih Grka i Rimljana; u irem smislu: ono to je u nekoj knjievnosti najbolje, prvorazredno klasina starina vrijeme starih Grka i Rimljana klasificirati (lat. classificare) razvrstati, razvrstavati, podijeliti na vrste, skupine, redove i dr.; ocijeniti (uenike) klasifikacija (lat. classificatio) podjela, raspored, razvrstavanje; logika klasifikacija podjela opsega jednog pojma, tj. podjela toga pojma na one pojmove koje on sobom obuhvaa, npr. pojam paralelograma dijeli se na: kvadrat, pravokutnik, romb i romboid klasik (lat. classicus) v. klasici

klavesen radi pod nadzorom lanova ispitne komisije (u zatvorenoj sobi) klavesen (fr. clavecin) glaz. prvoitni tip glasovira; klavesin klaviembalo (tal. clavicembalo) glaz. v. klavikord klavijatura (lat. clavis klju) glaz. sve tipke, red i raspored tipki na glasoviru i orguljama; tipkovnica, tastatura klavikord (gr. harpazo zagrabim, uhvatim, chorde ica) glaz. zavinut glasovir fortepiano (kod Engleza) klavikord (lat. clavis, gr. chorde ica), stariji, glasoviru slian glazbeni instrument klavikula (lat. clavicula kljui) anat. kljuna kost, kljunica klavikularan (lat. clavicula kljui, clavicularis) anat. kljunini, koji se tie kljune kosti klavir (lat. claviarium, fr. clavier) glaz. glasovir, najvaniji instrument s tipkama i icama kod kojega opseg tonova iznosi est i pol do sedam oktava klavis (lat. clavis) klju: glaz. tipka kod orgulja i glasovira; notni klju, znak kojim se obiljeava ton nota; filoloki klavis jezini klju, ijenik, npr. Clavis Homeria rjenik s tumaenjem Homerovih rijei klefte (gr. kleptes) mn. hajduci koji su se, kad su Turci pokorili Grku, povukli u planine sjeverne i srednje Grke i odatle se borili za osloboenje svoje domovine; klepte kleidagra (gr. kleis kljuna kost, kleidos napadaj) kostobolja kljune kosti, kljunice kleidomantija (gr. kleis klju, manteia proricanje) proricanje po kljuevima, gatanje u kljueve Kleopatra (6830 pr. n. e.) egipatska vladarica, ljubavnica Cezara i Marka Antonija

694

klerofaizam kleplovati (njem. kloppein) u enskom runom radu: plesti ipku drvenim tapiima (iglama) klepsidra (gr. klepsydra, klepto skrivam, hydor voda) starinski vodeni sat slian pjeanom satu klepte (gr. kleptes) mn. v. klefte kleptolagnija (gr. klepto kradem, lagneia blud, uspaljenost) med. seksualno uivanje koje kod nekih ljudi uzrokuje izvrena kraa kleptoman (gr. klepto kradem, mania pomama, ludilo) osoba optereena bolesnim i neodoljivim nagonom za kraom kleptomanija (gr. klepto, mania) med. bolestan i neodoljiv nagon za kraom kod psihopata, epileptiara, maloumnih i histerinih osoba kler (fr. clerc, gr. kleros duhovnitvo, sveenstvo) sveenik, duhovnik; sveenstvo; uen ovjek (po tome to su se, u srednjem vijeku, sveenici gotovo jedini bavili znanou); pisar (odvjetniki, dravni itd.) kler (gr. kleros, lat. clerus) sveeniki stale, sveenstvo klerik (gr. kleros) sveenik, duhovnik; pisac, znanstvenik klerikalac (gr. kleros) pristaa sveenstva i klerikalizma klerikalan (gr. kleros) sveeniki, koji pripada sveenikom staleu; koji u radu strogo vodi rauna o interesima crkve i sveenstva (ultramontan) klerikalizam (gr. kleros) politiki i ideoloki sustav katolikog ultramontanskog sveenstva koje u svim svojim postupcima i javnom radu vodi prije svega rauna o interesima Kat. crkve i svoga stalea klerikat (lat. clericatus) sveeniki stale, sveenstvo klerofaizam (gr. kleros sveenstvo, tal. fascismo) moralna i fizika suradnja i sprega crkvenih i faisti-

klerogamija kih krugova, povezivanje klerikalizma i faizma klerogamija (gr. kleros, gamia enidba, udaja) sveeniki brak klerokracija (gr. kleros, kratia vladavina, vlast) vladavina sveenikog stalea, vladavina, utjecaj i mo klerikalaca kleromantija (gr. kleros kocka, drijeb, manteia) proricanje iz kocaka ili danih brojeva klijent (lat. cliens gen. clientis "onaj koji se odziva" svom zatitniku, gr. klyo ujem, sluam) tienik; osoba koja se povjerila odvjetniku kako bi joj on titio interese; med. bolesnik, pacijent; trg. muterija, kupac klijentela (lat. clientela) tienici, klijenti odvjetnika; bolesnici, pacijenti lijenika; kupci, muterije trgovca klika (fr. clique) drutvo za spletkarenje ili varanje, meusobno pomaganje neasnim sredstvima, bagra, fajta klima (gr. klima nagib, predio zemlje, klino naginjem) podneblje, stanje (ili okolnosti, prilike) nekog predjela, kraja, podruja u odnosu prema preteitim pojavama kao to su temperatura, vlaga itd., osobito ukoliko to utjee na ivotinjski i biljni ivot klimaks (gr. klimax ljestve, stube) penjanje; poet. pojaavanje izraza, nizanje slinih pojmova uzlaznim redom, nizanje pojmova od slabijih prema jaima

695

klinika acija; pren. opasna ili prekretna godina u ljudskom ivotu klimatika (gr. klima) znanost o utjecaju klime, podneblja, na tijelo klimatografija (gr. klima, grafo) opisivanje klime klimatologija (gr. klima, logia) znanost o klimi (dio fizikog zemljopisa) klimatoterapija (gr. klima, therapeia lijeenje) lijeenje utjecajem klimatskih prilika klimatske bolesti bolesti koje uglavnom, posredno ili neposredno, izaziva klima (toplina, vlanost, vjetar, nadmorska visina itd.); preteito su tropske prirode, javljaju se u arkom pojasu klimatski (gr. klima) koji se odnosi na klimu, koji je u vezi s klimom klimazona (gr. klima, zone pojas) geol. podruje s odreenom klimom (o kojoj ovisi stvaranje zemlje) klimentica jedan od naziva za irilicu (po njezinu tvorcu Klimentu) klimprati (njem. klimpern) udarati po glasoviru, tj. loe svirati klin (engl. clinch) port, u boksanju, akanju: poloaj kad se natjecatelj nasloni na protivnika ili se uhvati za njega i na taj nain ga sprjeava u udaranju kliniar (gr. kline postelja, krevet) med. nastavnik u klinici; student koji posjeuje kliniku radi uenja kliniki (gr. klinikos koji lei bolestan u postelji) koji se tie lijeenja bolesnika vezanih za postelju; kliniki institut ustanova za prouavanje bolesti i lijeenje bolesnika klinika (gr. klinikos koji lei bolestan u postelji, krevetu, kline postelja, krevet) med. pouavanje u praktinoj medicini na samim bolesnicima; zavod u kojem se daju takve pouke studentima medicine; stacionarna klinika bolnica iji bolesnici slue i kao nastavni materijal; poliklinika zavod

klimakterian (gr. klimakterikos stupanjski) klimakterine godine kritine, "opasne" godine (kod ena doba kad im se spolne funkcije ponu gasiti, izmeu 4555, a kod mukaraca izmeu 5060 godine); takoer: svaka sedma godina u ljudskom ivotu, kad se u tijelu zbivaju osjetne promjene klimakterij (gr. klimakter stupanj, ljestvna preaga) med. razdoblje u ivotu ene kad joj prestaje menstru-

klinka u koji dolaze bolesnici radi savjeta; ambulatorna klinika posjet bolesnicima u njihovim privatnim stanovima (posebice od strane mladih lijenika), lijeenje bolesnika koji ne lee u postelji klinka (atr.) djevojica klinkeri (engl. clinker) mn. port, trkaki amci preklopne grade klinoidan (gr. kline krevet, postelja, eidos oblik) posteljast, krevetast, u obliku postelje, sedla (kost) klinologija (gr. kline krevet, postelja) med. znanost o najboljem i najsvrhovitijem nainu njege i lijeenja bolesnika klinometar (gr. klinein nagnuti, nagibati, metron mjera, mjerilo) rudarski instrument za mjerenje nagibnog kuta brdskih slojeva klinoskop (gr. klino nagnem, skopeo promatram) rudarski instrument koji pokazuje odstupa li neka povrina ili linija od vodoravnog pravca klinotehnika (gr. kline postelja, krevet, technike) med. vjetina ureenja bolnica, bolesnikih soba i dr. Klio (gr. kleio, kleos dobar glas, slava) mit. jedna od devet muza, muza zatitnica povijesti, najee prikazana s poluotvorenim smotuljkom papira u ruci; usp. muza kliper (engl. clipper) vrsta sjevernoamerikih brzih trgovakih jedrilica u XIX. st. klips (fr. clips) kopa, igla, bro; ukrasni predmet koji se posebnim mehanizmom privruje na eljeno mjesto kliring (engl. clearing) u ekonomskoj politici: sustav razmjene dobara kojem je cilj da uvozi iz jedne drave u drugu budu podjednaki, tj. da roba robu plaa; trg. plaanje obveza bez davanja gotovog novca ili deviza, jednostavnim prenoenjem sa svog rauna kod neke banke na raun ono-

696

kloaka ga prema kojem se imaju obveze plaanja klistir (gr. klyster) ubrizgavanje tople ili hladne vode (esto s dodatkom ulja, soli, sapuna, octa ili male koliine glicerina) u crijeva radi ispiranja i ienja od zaostale hrane (upotrebljava se i za izravno unoenje lijekova i hrane); sprava pomou koje se to vri klistirati (gr. klyzo ispirem, ispirem crijeva) ispirati crijeva pomou klistira klisura (gr. kleisura) 1. klanac, uska i duboka dolina izmeu dvaju visokih planinskih obronaka; 2. hrid, hridina, stijena klie (fr. cliche) fotografski snimak na staklu ili metalnoj ploi, stereotipna ploa, otisak slike, kalup sa slikom (slika za umnoavanje) kliirati (fr. clicher) prenositi (ili: prenijeti) sliku na kalup (klie) radi umnoavanja klitoridektomija (gr. kleitoris gen. kleitoridos draica, ektome izrezivanje) med. operativno odstranjivanje klitorisa klitoris (gr. kleitoris) med. sikilj, draica (valjkast organ na prednjem i gornjem dijelu enskog vanjskog spolnog organa) klitoritis (gr. kleitoris) med. upala klitorisa klitorizam (gr. kleitoris) med. bolesna oteklina klitorisa; protuprirodna uporaba sikilj a, draice radi zadovoljenja spolnog nagona klizeometar (gr. klisis savijanje, nagib, metron) med. instrument za mjerenje enske zdjelice kliziometar (gr. klisis, metron) med. v. klizeometar klizma (gr. klysma) v. klistir kloaka (lat. cloaca) gnojite; podzemni odvodni kanal za neistou; zool. za-

kloce jedniki odvodni kanal za izmet i mokrau kod ptica kloce (njem. Klotz klada, panj) nekada: naziv za klade u koje su stavljali sunjeve; okovi klofer (njem. klopfen lupati) naprava za ispraivanje tepiha; mlatilo, ispraiva klonian (gr. klonos estok pokret, silan pokret) med. trzajni; supr. tonian klonus (gr. klonos) med. trzajni gr, trzavica klopa (atr.) jelo, hrana klor (gr. chloros svijetlozelen, zelenout) kem. element, ukastozelen zaguljiv phn, atomska teina 35,457, redni broj 17, znak Cl; upotrebljava se za bijeljenje lana, pamuka i krpa u proizvodnji papira, kao razorno sredstvo i sredstvo za dezinfekciju kloracid (gr. chloros svijetlozelen, lat. acidum kiselina) kem. antiseptini preparat, djeluje jae od svih prijanjih, a nema nikakvog tetnog djelovanja na tkiva kloral (gr. chloros svijetlozelen) kem. bezbojna tekuina otrog mirisa, CClgCHO; slui za dobivanje posve istog kloroforma i kao sredstvo za uspavljivanje i umirenje kloralizam (gr. chloros svijetlozelen) med. trovanje kloralom klorat (gr. chloros svijetlozelen) kem. sol klorne kiseline kloremija (gr. chloros svijetlozelen, zelenout, haima krv) med. bljedilo, bljedokrvnost kloreterid (gr. chloros, aither) narkotino sredstvo = kloroform klorid (gr. chloros) kem. sol ili ester klorovodine kiseline; spoj klora s nekim drugim elementom ili radikalom klorirati (gr. chloros svijetlozelen) dezinficirati vodu klornim vapnom ili klorom

697

kloroza klorno vapno ukast prah, CaOCl2; slui za bijeljenje lana, pamuka, konoplje, papira i dr. klorofil (gr. chloros svijetlozelen, zelenout, fyllon list) bot. biljno zelenilo, veoma sloen organski spoj bjelanevinaste prirode u svima zelenim dijelovima biljaka, osobito u listu; nastaje samo utjecajem Suneve svjetlosti; klorofilna asimilacija proces stvaranja organskih tvari iz neorganskih, poglavito iz vode i ugljine kiseline kloroform (fr. chloroforme, gr. chloros svijetlozelen, lat. formica mrav) kem. bezbojna tekuina eterinog mirisa i slatkog okusa, CHC13; upotrebljava se u kirurgiji kao narkotino sredstvo; formilklorid kloroformirati med. uspavati kloroformom klorom (gr. chloros svijetlozelen, zelenout) med. opasna zelenkasta izraslina, spada u sarkome klorometar (gr. chloros svijetlozelen, metron mjera, mjerilo) instrument za mjerenje koliine klora u klornom vapnu, klornoj vodi i drugim klorovim spojevima klorometrija (gr. chloros svijetlozelen, metria mjerenje) mjerenje koliine klora pomou klorometra kloroplasti (gr. chloros svijetlozelen, plasso tvorim) bot. okrugla ili elipsoidna tijela u povrinskim biljnim stanicama koja biljkama daju zelenu boju klorovodina kiselina kem. spoj klora i vodika, HC1, klorovodik, upotrebljava se mnogo u kemijskoj industriji kloroza (gr. chloros svijetlozelen, zelenout) 1. med. bljedilo, blijeda boja lica zbog izostale menstruacije, tzv. bijela groznica; 2. bot. bolest biljaka pri kojoj lie gubi zelenilo (klorofil) i postaje uto (klorotino)

kloster kloster (lat. claustrum, njem. Kloster) samostan kloar (fr. clochard) beskunik, siromah, skitnica (u Parizu) klot (engl. cloth) sukno, platno, tkanina za podstavu klozet (starofr. dem. od clos, lat. clausum od claudere zakljuati, zatvoriti) nunik, zahod; engleski klozet zahod u kojem se neistoa ispire vodom u odvodnu jamu klub (engl. club) ue drutvo (politiko, knjievno, prijateljsko) i mjesto gdje se ono sastaje; portsko drutvo km kratica za kilometar knakser (njem. knacken praskati, pucati) u filmskom jeziku: izraz za krckanje, praskanje (u magnetofonskoj vrpci) knedl (njem. Knodel) kuh. poznato jelo od brana i jaja (sa sirom, ljivama i dr.) u obliku loptice, valjuak Knesset (hebr.) izraelski parlament knezma (gr. knesis eanje) med. raeano mjesto, oiljak ih rana napravljena eanjem knezmus (gr. knesmos) med. svrab knidoza (gr. knide kopriva) med. svrab, svrbe; koprivnjaa: ibanje koprivama (kod neosjetljivosti), urtikacija kniks (njem. Knicks) naklon pred kim s malim poklecavanjem knisoregmija (gr. knissa miris peenke, regnymi izbijem, provrim) med. podrigivanje knohnicer (njem. Knochen kost, schiitzen uvati) port, kod nogometaa: titnik za kosti, osobito za zglobove, tzv. kostobran knut (rus. knut, got. hunto) bi; posebni bi od netavljene koe kojim su u Rusiji, sve do 1845., ibah one koji su osuivani na batine koacervacija (lat. coacervatio) ret. gomilanje, nagomilavanje (dokaza, razloga)

698

koalicija koadjutor (lat. coadjutor) pomonik; pomonik ili unaprijed odreeni nasljednik crkvenog velikodostojnika kod katolika, osobito nadbiskupa koadjutorat (lat. coadjutoratus) sluba koadj utora koadjutorica (lat. coadjutor) pomonica ili unaprijed odreena nasljednica poglavarice samostana koadjuvancija (lat. coadjuvantia) pomo, suradnja koadunacija (lat. coadunatio) ponovno spajanje, udruivanje onoga to je prije bilo odvojeno koagulacija (lat. coagulatio) zgruavanje, zgruanje, gruanje, usiravanje, usirenje; zgruanost, usirenje, usirenost koagulancije (lat. coagulantia) mn. med. sredstva koja izazivaju zgruavanje krvi i krvne surutke (krvnog seruma) koagulativan (lat. coagulativus) zgruavjui, koji izaziva zgruavanje, koji pomae usiravanje koagulirati (lat. coagulare) zgruati, zgruavati, usiriti, usiravati; zgruati se, zgruavati se, usiravati se koagulum (lat. coagulum) sredstvo za zgruavanje; med. krvni ugruak koji se stvara pri zgruavanju krvi koakcija (lat. coactio) prisila, prisiljavanje; prisilno naplaivanje koaksacija (lat. coaxatio) v. koasacija koaksijalan (lat. cum ca, axis os, osovina, coaxialis) suosni, suosovinski, sa zajednikom osi (ili: osovinom) koaktivan (lat. cogere primorati, prisiliti, coactio primoravanje, prisiljavanje) prisilan, koji ima pravo priiliti koalescencija (lat. coalescentia) med. sraivanje; sraslost koalescirati (layt. coalescere) srasti, srastati; koalizirati koalicija (lat. coalitio) udruivanje, savez; osobito: udruivanje vie sila ih

koalirati

699

kodoroi kodecernent (lat. co-decernere suodluiti) sudionik u donoenju odluke, suradnik na donoenju odluke kodein (gr. kodeia makova glavica, lat. codeinum) kem. alkaloid koji se nalazi u opiju(mu), priprema se umjetno iz morfina, ah je blai od ovoga; upotrebljava se kao sredstvo za umirenje ivaca i ublaivanje kalja kodeks (lat. codex trupac, deblo, panj; knjiga, jer su stari pisah na drvenim tablicama prevuenim voskom, caudex biljenica) zakonik, zbornik zakona; rukopis; pren. propis, propisi, pravila kodenuncijat (lat. co-denuntatius) prav. suoptuenik, suokrivljenik kodicil (lat. codicillus dem. od codex) prav. dodatak oporuci koji sadri neke sporedne i manje vane odredbe; takoer: oporuka koja nije sastavljena u propisanom obliku i pred dovoljnim brojem svjedoka; kodicilarna klauzula odredba po kojoj se jedna oporuka treba smatrati kao kodicil u sluaju da ne bude priznata kao prava kodificirati (lat. codex zakonik, facere initi, praviti) sastavljati zakonik, sastaviti zakonik (ili: zbornik zakona) kodifikacija (lat. codex zakonik, facere initi, praviti) skupljanje pojedinanih zakona i njihovo sreivanje i unoenje u jedno jedinstveno, sustavno djelo kodifikator (lat. codificator) sastavlja zakonika (ili: zbornika zakona) kodirekcija (lat. codirectio) suuprava, suupravljanje kodirektor (lat. codirector) suupravitelj kodivizija (lat. co-divisio) sporedna podjela neega po drugom nekom naelu kodoroi (tal. codirosso) zool. ptica crvenrepka

politikih stranaka protiv zajednikog protivnika koalirati (lat. coalescere) udruiti, sjediniti koalizirati (fr. coaliser) v. koalescirati koaptacija (lat. co-aptatio) prilagoavanje; med. namjetanje slomljenih ili osakaenih udova koaptirati (lat. co-aptare) sastaviti, priljubiti; prilagoditi koarktacija (lat. coarctatio) jako suavanje, stjenjavanje, zbijanje; jako suenje, jaka suenost, stjenjenje, stijenjenost koartikulacija (lat. coarticulatio) anat. sastav (ili spoj, veza) dviju kostiju; sinartroza kobalt (njem. Kobalt, ista rije kao Kobold, jer su onda rudari smatrali da nema vrijednosti) min., kem. element, atomska teina 58,94, redni broj 27, znak Co, bijelosiva kovina, u prirodi se nalazi samo u rudama spojena s arsenom i sumporom, sama nema tehnike vanosti; od njegovog oksida dobiva se lijepa plava boja (smalta); kobalt-ultramarin plava boja sastavljena od kobaltovog oksida i gline koboldi (njem. Kobolde) mn. u njem. mitologiji: runi, zli, kao patuljci mali kuni i brdski demoni kobra (port. cobra, lat. colubra zmija) zool. istonoindijska naoarka (zmija otrovnica) Kochovi bacili it. Kohovi ... med. bacili tuberkuloze i kolere koje je pronaao dr. Robert Koch (18431910) koda (tal. coda, lat. cauda rep) glaz. zavretak glazbenog stavka; poet. stihovi kao dodatak uz sonet kodak izmiljeni tvorniki naziv kao zatitni znak za ameriko-engleske proizvode fotografskih aparata i filmova; fotografski aparat kodebitor (lat. codebitor) sudunik

kodo kodo (tur.) posrednik pri sklapanju braka koedukacija (lat. co-educatio) zajedniko odgajanje muke i enske djece u iotom razredu (odjelu) u mjeovitim kolama koeficijencija (lat. coefficientia) sudjelovanje, suradnja koeficijent (lat. coefficiens) mat. stalna ili poznata veliina koja je mnoitelj promjenjive ili nepoznate veliine koegzistencija (lat. coexistentia) supostojanje, istodobno postojanje, zajedniko postojanje, postojanje vie stvari istodobno koegzistirati (lat. coexistere) postojati istodobno, zajedno postojati koekstenzija (lat. coextensio) podjednako prostiranje, podjednako pruanje koekstenzivan (lat. ceoxtensivus) koji se podjednako daleko prostire, prua koempcija (lat. coemptio) kupnja, ortaka kupnja; brak pri kojem se ena kupuje koepiskop (lat. co-, gr. episkopos) subiskup koercibilan (lat. coercibilis) ukrotiv, svladiv; za plinove: koji se moe pretvoriti u tekuinu koercibilitet (lat. coercibilitas) ukrotljivost, svladljivost koercicija (lat. coercitio) ograniavanje, obuzdavanje; primoravanje koercirati (lat. coercere) prisiliti, primorati, ukrotiti koercitivan (lat. coercitivus) prisilan; koercitivna sila fiz. sposobnost eljeza da zadri u sebi preostali magnetizam po prestanku djelovanjem induciranog magneta koesencija (lat. coessentia) jednobitnost, ista bit (u nauavanju o Svetom Trojstvu); koesencijalitet koesencijalan (lat. coessentialis) iste biti, istobitan

700

kohabitacija koesencijalnost (lat. coessentialitas) v. koesencij kofein (ar. kahva, lat. coffeinum) kem. organska baza, nalazi se u kavi i aju, u malim koliinama djeluje osvjeavajue, u veim (i dugotrajno) otrovno; sredstvo protiv glavobolje i drugih ivanih bolesti kofer (gr. kofinos koara, fr. coffre) koveg; voj. u utvrdama: prolaz s obje strane utvrde zatien zemljanim nasipom koji vodi preko suhih rovova ili kroz brisani prostor prema vanjskim dijelovima utvrde kofoza (gr. kofosis) med. gluhoa kofraa (fr. coffrage) voj. oblaganje zemljanih prokopa gredama, daskama i si. kofrirati (fr. coffrer) voj. oblagati prokope gredama, daskama i si., vriti kofrau kofta starjeina jedne tajne (slobodnozidarske) udruge u Egiptu kogitabilan (lat. cogitabilis) zamiljiv, koji se moe zamisliti kogitacija (lat. cogitatio) fil. miljenje, razmiljanje, smiljanje; svjesnost, svijest kognacija (lat. cognatio) krvno srodstvo; pren. slinost, srodnost; cognatio spiritualis it. kognacio spiritualis (lat.) duhovno srodstvo, kumstvo kognat (lat. cognatus) roak po krvi, roak po enskoj strani (majci ili eni); supr. agnat kognicija (lat. cognitio) mo spoznavanja, spoznaja, znanje: prav. sudska istraga kognicionalni (lat. cognitionalis) prav. koji spada u sudsku istragu, koji se tie sudske istrage kognitivan (lat. cognitivus) spoznajni, koji se tie spoznaje kohabitacija (lat. cohabitatio) stanovanje zajedno; ivot udvoje; odnoaj, spolno openje

kohabitant kohabitant (lat. cohabitans) sustanovnik, sustanar koherencija (lat. cohaerentia) sveza; spojenost, sraslost, povezanost; fiz. koherencija (sustava valova) koherentan (lat. cohaerens) koji se dri zajedno; povezan, spojen; fiz. povezan (s drugim) tako da se svakoga trenutka titrajno stanje jednoga potpuno slae s titrajnim stanjem drugoga koherirati (lat. cohaerere) drati se zajedno; biti u vezi, biti povezan, biti spojen, imati veze (npr. govor) kohezija (lat. cohaesio) fiz. privlana sila izmeu molekula istog tijela (vrsta tijela imaju najveu, tekua vrlo malu, zrana nikakvu koheziju); pren. veza, povezanost jednog slijeda mish i si. kohezivan (lat. cohaesivus) uzajamno privlaan, koji dri zajedno, koji ima svojstvo koheriranja; usp. kohezija kohibicija (lat. cohibitio) zabrana, sprjeavanje, obuzdavanje, ograniavanje kohinor (ind., engl. kohinoor) "brijeg svjetlosti"; min. znameniti dijamant, veliki indijski dijamant (briljant 108,93 karata) kohliti (gr. kochlos pu, lithos kamen) mn. geol. okamenjeni puevi kohorta (lat. cohors) kod Rimljana: deseti dio legije, jedinica koja se sastojala od est centuriona po 100 vojnika; eta, pratnja, tjelesna straa koilometrija (gr. koilos upalj, to koilon udubljenje, metria mjerenje) vjetina mjerenja upljih tijela, znanost o mjerenju posuda koilostomija (gr. koilos upalj, stoma usta) upljina glasa, upalj glas koincidencija (lat. coincidentia) geom. poklapanje, podudaranje; pren. istodobnost, istovremenost, dogaanje u isto vrijeme; susret; coincidentia oppositorum it. koincidencija opozito-

701

kokarda rum (lat.) fil. podudaranje (ili: slaganje) suprotnosti koincidirati (lat. cioncidere) geom. podudarati se, podudariti se, poklapati se, poklopiti se; pren. dogoditi se (ili: dogaati se, zbivati se, zbiti se) istodobno, istovremeno imati veze s; prid. koincidentan koindikacija (lat. coindicatio) med. suznak, istodoban znak, sporedna pojava, sporedan simptom (neke bolesti) koindikantan (lat. coindicans) med. koji takoer pokazuje (pored ostalih pojava), npr. postojanje neke bolesti koinologija (gr. koinologia) zajedniko vijeanje, dogovor, osobito lijenika (konzilij) koinspektor (lat. coinspector) sunadzornik koitus (lat. co-ire sastati se, spojiti se, coitus) spolni odnoaj; obljuba kojot (p. coyote) zool. ameriki akal (izmeu hsice, vuka i psa) koka (p., lat. erythroxylon coca) peruanska biljka ije mirisavo i gorko lie vau radi njegovog oivljavajueg djelovanja kokain (peruan. koka) kem. alkaloidna tvar koja se nalazi u liu koke, upotrebljava se za umirivanje ivaca i uminjavanje bolova kokainizam (peruan. koka) zlouporaba kokaina, tj. puenje ili pijenje kokaina radi uminjavanja bolova; trovanje kokainom kokainomanija (peruan. koka, gr. mania pomama, ludilo) teka tjelesna i duevna rastrojenost kao posljedica uivanja u kokainu kokarda (fr. cocarde, coq pijetao, nazvana tako po pijetlovoj krijesti) znaka (na kapi ili kaputu) kao znak pripadnosti nekom staleu (vojsci) ili nekoj organizaciji (politikoj, socijalnoj, kulturnoj, portskoj itd.), znak

kokbout lanstva nekog stalea ili neke udruge kokbout (engl. cockboat) ami, barica kokcidije (lat. coccidia) mn. med. nametnike (parazitske) praivotinje, uzronici veoma opasnih bolesti jetara i crijeva kokcidioza (lat. coccidia) med. veoma opasna, obino smrtonosna bolest jetara i crijeva, izazvana prisutnou jednostaninih ivotinjica kokcidija kokcija (lat. coctio) probava hrane u elucu; koktura kokerija (engl. coke) kem. dobivanje koksa koketa (fr. coquette) ena koja se eli dopasti drugima (osobito mukarcima), kaiperka, namigua koketan (fr. coquet) koji se eli dopasti drugima; lijep, krasan, ukusan (za stvari) koketerija (fr. coquetterie) elja za dopadanjem, za svianjem; udvaranje koketirati (fr. coq pijetao, coqueter) "ponaati se kao pijetao", tj. teiti na sve mogue naine da se zadobiju i privuku mukarci koki (fr. cocu, lat. cuculus kukavica) 2. prevaren mu, rogonja (zapravo "kukavica", zato to je kukaviin mujak, toboe, prevaren na taj nain to njegova enka nosi jaja u gnijezda drugih ptica i ostavlja da ih one izvedu) koki (lat. cocci) 1. mn. med. v. kokus Kokit (gr. kokytos jadikovanje) mit. rijeka u starogrkom podzemnom svijetu (Hadu) koja je tekla iz Stiksa i utjecala u Aheront Kokit (gr. Kokytos) mit. "rijeka kukanja", rijeka u podzemnom svijetu koja je tekla iz Stiksa u Aheront; usp. Tartar kokli (fr. coqueluche, lat. cucullus) redovnika kapuca; med. magarei ka-

702

kolabirati alj, hripavac; pren. ljubimac ena kokni (engl. cockney) maza, mekuac (podrugljivo ime za Londonane) koknizam (engl. cockneyism) londonsko narjeje kokolo (tal. coccolo) mezimac, draesno dijete kokon (fr. coque, cocon) ahura dudovog svilca, zapredak (upotrebljava se za pravljenje svile kokota (fr. cocotte koka, kokica) otmjena prostitutka, bludnica, uliarka kokpit (engl. cockpit) prostor za posadu na krmi broda; otvoreno sjedalo zatvorenog amca; prostor za pilota ih za posadu zrakoplova koks (engl. coke) materijal za gorivo koji se dobiva suhom destilacijom kamenog ugljena, laki, ah vri i bolji od njega koksagra (lat. coxa kuk, gr. agra napadaj) med. kostobolja kukova koksalgija (lat. coxa kuk, gr. algos bol) med. bol u kukovima, bol u slabinskom dijelu koksitis (lat. coxa kuk) med. upala bedrenog zgloba koktel (engl. cocktail) "pijetlov rep", konj koji nije iste rase; vrsta rashlaenog groga, gorka okusa (mjeavina rakije, eera, limuna i leda); mala gozba za uzvanike, domjenak koktura (lat. coquere kuhati, coctura) v. kokcija kokus (lat. coccus bobica) med. okruglasta ili jajasta klica, uzronik raznih bolesti, npr. gonokok (uzronik tripera ili kapavca), meningokok (uzronik upale mozga), stafilokok (uzronik gnojenja), streptokok (uzronik crijevnog vjetra, upale u trbunoj i prsnoj upljini i gnojenja); mn. koki kolabirati (lat. collabi) med. naglo malaksati, klonuti snagom; onesvijestiti se; biti napadnut kolapsom

kolaboracija kolaboracija (lat. collaboratio) suradnja, suraivanje; prav. zajedniko privreivanje mua i ene kolaboracionist (fr. collaboration suraivanje, suradnja) ovjek koji je u Drugom svjetskom ratu suraivao s faistikim osvajaem, suradnik okupatora kolaborator (lat. collaborator) suradnik, pomonik; pomoni uitelj, sveenik kolaboratura (lat. collaboratura) suraivanje, suradnja; suradniko mjesto kolaborirati (lat. collaborare) suraivati, sudjelovati u radu kolacija (lat. colare, colatio) 2. v. kolatura kolacija (lat. conferre, collatio) 1. prav. unoenje, spajanje imovine u zajedniku masu (lat. collatio bonorum); davanje crkvenog dobra, sveuiline titule i si.; skromna veera o postu; svaki skroman obrok uope; usporeivanje, usporeivanje prijepisa s originalom kolacionirati (lat. collatio) usporediti prijepis s originalom; razgledati (ili: pregledati) nepovezane knjige, list po list, radi provjeravanja jesu li potpune; uinati, dorukovati kolajna (tal. collana ogrlica) medalja, okrugla kovna ploica sa simbolinim natpisom ili likom koja se daje kao znak odlikovanja; ogrlica, derdan kolaps (lat. collapsus) med. nagla malaksalost, naglo opadanje ivotne energije nakon jakog gubitka krvi i bolesti koje iscrpljuju, praeno hladnoom koe, slabim pulsom, vrlo slabim disanjem i dr.; slom kolaptika (gr. kolapto) klesanje dlijetom

703

kolegij redne utvrde u sastavu jedne tvrave; kolateralni nasljednici prav. nasljednici u pobonoj liniji kolateralna linija pobona hnija, sporedno srodstvo kolator (lat. collator) usporeiva razliitih rukopisa istog djela kolatorij (lat. colatorium) tkanina koja slui za filtriranje tekuine kolatura (lat. colare procijediti, colatura) kem. filtrirana, procijeena tekuina kolaudacija (lat. collaudatio) pohvaljivanje, pohvala: slubeni pregled graevina radi provjeravanja odgovara li njihova izradba ugovoru kolbertizam po J. B. Colbertu (1619 1683) nazvani sustav u narodnoj ekonomiji: pretpostavljanje i povlatenost industrije, a zapostavljanje poljoprivrede, oteavanje uvoza (putem visokih uvoznih carina), unapreivanje izvoza (putem posebnih povlastica); merkantilizam koleda (lat. calendae) prvotno: Boi ili Nova godina; kasnije: povorka mladih momaka koji u vrijeme boinih blagdana idu od kue do kue te pleu i pjevaju pjesme kojima se doarava plodnost i bogatstvo i za koje je karakteristian pripjev koledo (starinski obiaj, postoji i kod nas) koled (engl. college) u Engleskoj i SAD: naziv raznih odgojnih zavoda i kola, od srednjih kola do sveuilita; takoer: naziv specijalnih viih kola kolega (lat. collega) suradnik, drug; suradnik, drug u struci (ili: u slubi, po koli) kolegij (lat. collegium) drutvo (ili: skup) osoba koje su meusobno povezane istim zanimanjem, npr. svi nastavnici jedne kole, vijenici jednog grada, lanovi jednog suda itd.; drutvo s odreenim ciljem; akademsko predavanje na sveuilitu

kolar (lat. collare) ovratnik; kod kat. sveenika: ovratnik zagasite boje s bijelim prugama ili ipkom kolateralan (lat. collateralis) poboni, sporedni; kolateralne utvrde voj. spo-

kolegijalan kolegijalan (lat. collegium) drueljubiv kolegijalni sustav prav. sustav dravnog ureenja po kojem ministarstvom upravlja odbor upravitelja svih odjela ili jedan upravitelj uz suradnju takvog odbora; u crkvenom pravu: sustav po kojem na elu vrhovne crkvene uprave stoji odbor slobodnih lanova Crkve koji crkvene poslove i crkvena pitanja rjeavaju zajedniki, a drava ima samo pravo vrhovnog nadzora (supr. episkopalni sustav) kolegijalnost (lat. collegialitas) prijateljski i srdaan odnos meu lanovima istog stalea ih zanimanja kolegij at (lat. collega) lan nekog akademskog drutva koje uiva prihode od zgrada (kolegijatura) koje pripadaju akademiji kolegij atura (lat. collega) studentski dom, zgrada u kojoj stanuju studenti pod nastavnikim nadzorom nastavnika (najprije u Parizu, zatim i na dr. sveuilitima) koleitis (gr. koleos korice) med. upala vagine; elitritis kolekcija (lat. collectio) zbirka (npr. starog novca, oruja, rukopisa, pisama, maraka itd.); skupljanje kolekta (lat. colligere skupljati, collecta) skupljanje priloga, novac skupljen u dobrotvorne svrhe; u kat. liturgiji: molitva koju sveenik govori ih pjeva prije itanja evanelja kolektacija (lat. collectatio) skupljanje priloga u dobrotvorne svrhe kolektaneja (lat. collectanea) mn. zbirka misli iz djela raznih pisaca, ulomci iz djela kolektant (lat. collectans) skuplja, ubira (npr. milostinje) kolektirati (lat. collectare) skupljati; prirediti kolektu; pjevati ili itati kolektu (kod katolika) kolektiv (lat. collectivum) 1. gram. zbirno ime, zbirna imenica (ona koja jedninom oznaava vei broj osoba ili

704

kolenhim stvari, npr. momad, lie i dr.); 2. sve osobe udruene na istom, zajednikom radu, npr. kolektiv tvornice duhana, kolektiv prosvjetnih radnika i si. kolektivan (lat. collectivus) zbirni, skupni, zajedniki, opi; gram. kolektivna imenica zbirna imenica; kolektivni pojam fil. pojam koji obuhvaa vie predmeta kao jednu cjelinu, npr. puk; kolektivna garancija zajedniko jamstvo, ope jamstvo, jamstvo svih; kolektivna odsuda prav. odsuda koja obuhvaa vie osoba; kolektivna lea opt. mikroskopska lea okrenuta predmetu; kolektivni ugovor a) u meunarodnom pravu dravni ugovor u kojem na svakoj strani sudjeluje vie od jedne strane ugovornice; meunarodno pravo izgraeno je zapravo na zakljuenju kolektivnih ugovora; b) u privrednom pravu ugovor izmeu vie radnika i jednog poslodavca ili vie poslodavaca kolektivna nota zajedniko formalno (pisano) priopenje vie kabineta (vlada) vladi neke drave u kojem se izlae zajedniko stajalite tih kabineta odnosno nekog aktualnog politikog pitanja kolektivna prokura trg. vie ovlatenih osoba koje potpisuju tvrtku, ah se sve smatraju jednim prokuristom (ako sve ne potpiu tvrtku, potpis nema vrijednosti); v. prokurist kolektor (lat. collector) skuplja, osobito igraa za lutriju, prodava sreki i dr.; fiz. skuplja elektriciteta u elektrinom stroju; usp. konduktor; naprava za skupljanje valova odaslanih beinom telegrafijom; glavna cijev u koju se skuplja gradska neistoa kolenhim (gr. kolla ljepilo, enchyma usuto) bot. tkivo s izduenim i po kutovima zadebljanim stanicama,

koleocela kao u lisnim peteljkama i mladim stabljikama mnogih dikotiledona koleocela (gr. koleos korice, kele) med. bruh, kila vagine koleopteri (gr. koleos krilni poklopac, pteron krilo) mn. zool. tvrdokrilci koleoptoza (gr. koleos korice, ptosis pad) med. spadnutost (ili: sputenost) vagine koleoreksa (gr. koleos korice, rexis kidanje) med. iskidanost vagine kolera (cholera, lat. cholera) med. vrlo teka zarazna i pandemina bolest koja se sastoji u iznenadnom i veoma jakom proljevu, povraanju, velikom gubitku tekuine, padu tjelesne temperature, promuklosti i dr.; u najvie sluajeva zavrava se smru kolera (gr. chole, rheo teem, curim) med. istjecanje ui kolereta (fr. collerette) enska ogrlica od tankog platna kolergang (njem. Kollergang) teh. drobilica za usitnjavanje ruda, kamena, ugljena i dr.; sastoji se od tekih kotaa koji se kotrljaju preko materijala i drobe ga kolerian (gr. cholerikos ljut) plah, uan, estok, vatren, kod kojega je energija udruena sa unou i plahovitou, npr. kolerian temperament (usp. kolerik); med. bolestan od kolere kolerik (gr. cholerikos ljut, bijesan) uan i plah ovjek, onaj kod kojega je energija udruena sa unou i plahovitou kolerina (gr. cholera) med. blai sluaj kolere, najee se javlja samo u obliku proljeva; takoer: teak eluano-crijevni poremeaj, osobito kod djece koletici (gr. kolletikos prikladan za lijepljenje) mn. med. sredstva koja sljepljivanjem pomau brzo sraivanje

705

kolimacija koletian (gr. kolletikos prikladan za lijepljenje) koji sljepljuje; med. koji pridonosi zaraivanju koleto (tal. collo) bava, sanduk, bala ili neki drugi komad tereta koleza (gr. kollesis) sljepljivanje; spajanje kovina, lemljenje; med. sraivanje kole (fr. cellege) odgojni zavod; privatna gimnazija (u Francuskoj i Belgiji) kolhoz (rus.) oblik skupne (zadrune) zemljoradnike zajednice u bivem SSSR-u kolibacil (lat. bacillus coli) med. bacil koji ivi u debelom crijevu ljudi i ivotinja, veoma slian tifusnom bacilu kod ljudi; uzrokuje teke bolesti mokranih organa, upalu slijepog crijeva, sranih opni, unih kanala i dr. kolibar (p. colibri) zool. jedna od najmanjih ptica, duga svega 6 cm, ivi u tropskim krajevima Amerike kolidirati (lat. collidere) sudariti se, sudarati se, sukobljavati se, sukobiti se, doi (ih: dolaziti) u opreku kolika (gr. kolikos koji pati od greva u trbuhu) med. svaki jak trbuni bol koji se javlja kao upanje i zavijanje; jak i iznenadan proljev kolikodinija (gr. kolon debelo crijevo, odyne bol) med. bol debelog crijeva kolikvacija (lat. colliquatio) pretvaranje u tekuinu, otapanje; med. otapanje sokova; truljenje kolikvativan (lat. colliquativus) koji pretvara u tekuinu; koji rastapa, koji izaziva slabljenje; kolikvativno znojenje jako znojenje koje iscrpljuje kolimacija (lat. collimatio od collineatio dovoenje u jednu zajedniku ravnu liniju) kod optikih instrumenata za mjerenje: poklapanje vidne linije s optikom osi; kolimacijska linija vidna hnija ih optika os; kolimacijska pogreka iznos za koji vidna linija

kolimator skree od svoga poloaja tone namjetenosti kolimator (lat. collimator) opt. mali durbin za namjetanje linije kolimacije drugoga durbina na kojem je privren; usp. kolimacija; cijev s procijepom i leom (ili samo lea) u spektroskopu za skupljanje svjetlosti i njezino bacanje u paralelnim zrakama na prizmu kolimirati (lat. collimare od collineare dovesti u jednu zajedniku ravnu liniju) opt. dotjerati vidnu liniju (dalekozora, durbina); namjestiti (dvije lee itd.) tako da (njihove) optike osi budu u istoj ravnoj liniji kolitis (gr. kolon debelo crijevo) med. upala debelog cijreva kolizija (lat. collisio) sudar, sukob, opreka, borba kolma (tal. colma) plima na Jadranskom moru kolmajna (engl. coal ugljen, mine rudnik) ugljenokop, rudnik ugljena kolo (tal. collo) trg. sveanj, bala robe kolobom (gr. koloboma osakaeno, osakaen dio) med. unakaenost ili osakaenost nekog organa, osobito priroeni rascjep nekih dijelova oka kolodij (gr. kolla ljepilo) kem. otopina koja se dobiva otapanjem praskavog pamuka u sumpornom eteru koji nakon isparenja ostavlja tanku i prozirnu opnicu; upotrebljava se za premazivanje manjih rana i u fotografiji kolofon (gr. kolofon) vrh, kraj, zavretak, zavrni kamen; otuda, na zadnjoj stranici knjiga: biljeka s imenom pisca, tiskara, mjesta i godine tiskanja kolofonij (gr. Kolofon jedan od 12 jonskih gradova) smola za mazanje violinskog gudala, nazvana po maloazijskom gradu Kolofonu koloid (gr. kolla ljepilo, eidos oblik) med. hladetinasto tkivo koje se raz-

706

kolonat vija u tijelu; fiz., kem. svako tijelo koje se otapa, ali pritom ne stvara kristale, npr. dekstrin, sirup, bjelanevinasta tvar, ljepilo i dr.; usp. kristaloid kolokacija (lat. collocatio) poloaj; smjetanje, odreivanje mjesta; prav. stavljanje vjerovnika u red po kojem e se naplaivati; kolokacijska odsuda rjeenje po kojem e se redu vjerovnici isplaivati (kod steaja) kolokucija (lat. collocutio) v. kolokvij kolokvij (lat. colloquium) razgovor, dogovor; ped. nastavna metoda koja se sastoji u uiteljevim pitanjima i uenikovim odgovorima; ispitivanje uenika (na sveuilitu), usmeni ispit kolokvintina (gr. kolokunte okrugla tikva) bot. gorki indijski krastavac kolokvirati (lat. colloqui) razgovarati, dogovarati se; polagati usmeni ispit kolon 1. (gr. kolon) lan (ili: odsjek) jednog razdoblja, posebice dio reenice; dvije toke (u interpunkciji); 2. gr. kolon.) anat. debelo crijevo kolona (fr. colonne, tal. colonna, lat. columna) stup; spomenik u obliku stupa; stupac (u novinama, knjizi); voj. red, razmjetaj vojnika pri kojem pojedini dijelovi (vodovi, ete i dr.) stoje jedan za drugima; takoer: oznaka za dijelove vojske: streljaka, inenjerijska, sanitetska, automobilska kolona itd. kolonada (fr. colonnade) red stupova: hodnik (ili: dvorana) na stupove kolonat (lat. colonatus) sustav proizvodnih odnosa koji se razvijao u razdoblju raspadanja robovlasnikog poretka; nastao cijepanjem velikih latifundija na sitne parcele koje se daju na obraivanje upropatenim seljacima ih osloboenim robovima, a ovi vlasnicima ustupaju viak prinosa u obliku naturalne rente; zaetak feudalizma

kolonatikum kolonatikum (lat. colonaticum) sluba koju je obraivatelj duan vriti vlasniku zemljita kolonel (fr. colonel) voj. pukovnik; tisk. vrsta sitnijih tiskarskih slova (izmeu nonparela i petita) kolonija (lat. colonia) 1. naseobina, naselje; naselja u nekoj stranoj, osobito prekomorskoj zemlji, koja osniva jedna strana drava radi ekonomske koristi; 2. skupina ljudi neke narodnosti koji ive zajedno u stranoj zemlji 3. ustanova s posebnom svrhom (npr. ljetna djeja kolonija) kolonijalizam borba za kolonije radi njihovog poveanja, uvanja ili stvaranja koju vode imperijalistike zemIje kolonijalna roba trg. nepreraeni proizvodi arkog pojasa, osobito iz kolonija europskih drava: kava, eer, aj, zaini i si. kolonijalni (lat. colonialis) koji se tie kolonija ih potjee iz kolonija; naseljeniki kolonist (lat. colonus) naseljenik, stanovnik kolonije kolonizacija (lat. colonisatio) naseljavanje, naseljenje, osnivanje kolonije kolonizator (fr. colonisateur) osniva naseobine, naseljenik kolonizirati (fr. coloniser) naseliti, naseljavati, osnivati naseobine; uiniti kolonijom kolonjska voda (fr. eau de Cologne) mjeavina raznih mirisnih esencija (jorgovana, rumarina, rue, cedra, limuna i dr.) u utvrenim omjerima s devedesetpostotnim alkoholom kolor (lat. color) boja; izgled, vanjtina koloracija (lat. coloratio) bojenje; obojenost; uljepavanje koloramento (tal. coloramento) slik. nain rasporeivanja na slikama koloratura (tal. coloratura) glaz. pjevaki ukras, finesa, svako s odreenom okretnou i vjetinom izvedeno

707

koloseum spajanje vie nota na jednom slogu; koloraturne pjevaice sopranistice koje umiju pri pjevanju izvoditi kolorature kolorimetar (lat. color boja, gr. metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje jakosti neke boje kolorimetrija (lat. color boja, gr. metria mjerenje) mjerenje jakosti boje; kem. odreivanje jakosti otopine prema jakosti boje kolorirati (lat. clolorare, tal. colorare) bojiti, obojiti; dati lijep izgled, uljepavati, uljepati, ukrasiti; uiniti slikovitim; prid. koloriran kolorist (fr. coloriste) slikar koji vjeto upotrebljava boje, jak u bojama, koji slika u lijepim, svjeim, izraajnim i ivim bojama; pisac iji je stil sjajan, izraajan i slikovit kolorit (tal. colorito) vjetina bojenja, vjetina uporabe boja; prirodan sjaj boje; mjesna, lokalna boja; nain izlaganja nekog pisca ih pjesnika; glaz. nain skladateljeve instrumentacije koloroman slikar koji "boluje" od previe boja (kolora) kolos (gr. kolossos divovski kip, kip izraen preko prirodne veliine) neto golemo, divovsko; Kolos kip boga Helija (visok 34 m) na otoku Rodu (Rodosu) u staroj Grkoj, smatran jednim od sedam svjetskih uda; pren. div, gorostas kolosalan (lat. colossalis) golem, gorostasan, divovski,, veoma velik kolosalnost (lat. colossalis) golemost, gorostasnost, divovska veliina koloseum (lat. colosseum) golem amfiteatar u starom Rimu (opseg 524 m, visina 48,5 m) u kojem su se prireivale javne igre, mogao je primiti 40.00050.000 gledatelja, dovren 80. g. n. e.); u novije vrijeme ovim se imenom nazivaju velike graevine za javne priredbe

kolostracija

708

komandir zubi onjaci kod nekih ivotinja (npr. kod zvijeri, divlje i domae svinje itd.) kolumna (lat. columna stup) tisk. stupac, tiskana strana; usp. kolona kolure (gr. koluros) mn. astr. dva najvea kruga koja se u nebeskim polovima sijeku, od kojih jedan prolazi kroz ekvinokcijalne {ekvinokcijalna kolura), a drugi kroz solsticijalne (solsticijalna kolura) toke ekliptike kolutorij (lat. collutorium) farm. voda za ispiranje usta koluzija (lat. collusio) tajno dogovaranje, urovanje; prav. potajan sporazum izmeu optuenika i svjedoka radi prikrivanja istine; prid. koluzoran kolje (fr. collier) ogrlica, erdan kom- (lat. cum, con- s, sa) predmetak u sloenicama sa znaenjem: s, sa koma (gr. komma od koimao uspavam) 1. med. duboka zanesenost, pospanost u kojoj su modana djelatnost, osjeajnost i voljni pokreti djelomino ili potpuno iezli, tako da bolesnik uope ne moe odgovarati na vanjske podraaje koma (gr. komma urez, zarez od kopto udarim) 2. gram. zarez (reenini znak); glaz. deveti dio tona, devetina tona Komani sjevernoameriki Indijanci (ogranak Soona) u Teksasu i Oklahomi; poznati ratnici komanda (tal. comando) voj. zapovjednitvo; kratka vojnika zapovijed koja se mora odmah izvriti; sjedite neke vojne vlasti, npr. zapovjednitva mjesta, divizijskog podruja i dr. komandant (tal. comandante) voj. zapovjednik (grada, vojne jedinice od bataljuna navie, ratnog broda itd.) komandantura (tal. comandantura) poloaj ih ured komandanta (zapovjednika) komandir (fr. commandeur) voj. zapovjednik osnovne vojne postrojbe

kolostracija (lat. colostratio) med. bolest koju novoroene dobiva od prvog majinog mlijeka, kolostruma kolostrum (lat. colostrum) med. prvo mlijeko rodilje, ono koje mlijene lijezde izluuju prije nadolaenja pravog mlijeka, mljeza kolotomija (gr. kolon, tome) med. operacija kolona (debelog crijeva) kolpalgija (gr. kolpos stidnica, algos bol) med. bol usmine (ili: stidnice, vagine) kolpeurinter (gr. kolpos, eurynter) med. rasteza (ili: proiriva) vagine kolpeuriza (gr. kolpos, euryno proirim) med. proirivanje (ili: rastezanje) vagine kolpitis (gr. kolpos stidnica) med. upala vagine kolpohisterotomija (gr. kolpos stidnica, hystera maternica, tome rezanje) med. otvaranje maternice sa strane stidnice, za vrijeme trudnoe naziva se i stidnini carski rez kolportaa (fr. colportage) raznoenje i prodaja novina i knjiga po ulicama i kuama; torbarenje kolporter (fr. colporteur) ulini prodava sitnica, osobito novina, knjiga i si.; torbar kolportirati (fr. colporter) prodavati po kuama i ulicama, torbariti koltahta (tur. kol ruka, rukav, tahta daska) kod glaanja: daska koja se moe uvui u rukave ili u hlae kolumbarij (lat. columbarium) "golubinjak", udubljenje s pregradama (slinim golubinjaku) u zidu starih rimskih grobnica za posude s pepelom spaljenih; danas: mjesto na kojem se nalaze urne s pepelom spaljenih leeva kolumbij (lat. columbium) kem. v. tantal kolumela (lat. columella) stupi; geol. valjasta okamina; kolumelarni zubi

komandirati komandirati (tal. comandare, fr. oommander) zapovijedati, narediti, nareivati; vladati im komandita (tal. commandita) trg. v. komanditno drutvo komanditar (fr. commanditaire) trg. tajni suradnik; usp. komanditno drutvo komanditist (tal. commandita) trg. vanjski lan komanditnog drutva komanditno drutvo trg. drutvo s dvostrukim jamstvom suradnika: jedni jame cjelokupnom imovinom (komplementari, tj. unutarnji lanovi), a drugi ulogom u novcu, robi ili radu (komanditisti, tj. vanjski lanovi); u voenju poslova sudjeluju samo komplementari, a komanditisti imaju pravo nadzora komar (tur.) hazardna igra komasacija (lat, commassatio) zaokruivanje razbacanih imanja, osobito zemljita komatian (gr. kommatikos odrezan, koji se sastoji od pojedinih odjeljaka ih odsjeka) sastavljen iz pojedinih stavaka ili reenica komatizam (gr. komma odsjek, komad) isprekidan nain pisanja, pisanje u kratkim reenicama komatozan (gr. koma dubok san; zanos u snu, fr. comateux) koji uzrokuje ili pokazuje znakove duboke zanesenosti; usp. koma 1. kombabizirati samog sebe ukopiti, utrojiti, ujaloviti (po imenu Kombabos) kombajn (engl. combine spojiti) stroj sastavljen od vie raznih strojeva tako da istodobno obavlja nekoliko poslova; poljoprivredni kombajn sastoji se od motora, kosilice i vralice kombatanti (fr. combattant) mn. borci ratnici (za razhku od neboraca); ratni drugovi, suborci kombatirati (fr. combattre) boriti se, tui se; pren. opovrgavati (dokaze)

709

kombinirati kombi (engl. comby) maleni autobus kombinabilan (lat. combinabilis) sklopljiv, sastavljiv, sloljiv kombinacija (lat. combinatio) sastav, spoj, spajanje dviju ili vie stvari; splet, stjecaj; log. povezivanje srodnih pojmova; pren. raunanje, proraunavanje; nasluivanje; plan, namjera; kombiniranje kombinacije (lat. combinatio) mn. mat. razliite skupine, skupine odreenoga broja koje se mogu nainiti od svakoga broja danih elemenata bez obzira na njihov poredak kombinacijski ton ak. trei ton koji se uje kad istodobno neprekidno zvue dva tona razliite visine vrlo snano i podjednako jako pri pogodnom intervalu i prikladnoj jakosti, te je broj titraja ovoga tona jednak razlici broja titraja ona dva tona; diferencijalni ton, Tartinijev ton kombinat (lat. combinare spojiti) 1. tehniko povezivanje poduzea gdje proizvodi jednog slue kao sirovina (materijal) drugom poduzeu; 2. niz kola raznih stupnjeva koje daju naobrazbu od osnovnog do vieg strunog (profesionalnog) kombinator (lat. combinator) onaj koji pravi kombinacije kombinatorika (lat. combinare) mat. dio vie matematike koji istrauje povezivanje zadanih predmeta (dijeli se na permutacije, kombinacije i varijacije) kombinezon (fr. combinaison) mod. enska gornja (obino svilena) koulja (izmeu donje koulje i gornje haljine) kombine; radno odijelo (obrtnika, zrakoplovaca, traktorista, rudara i dr.) koje se sastoji od kaputa i hlaa u jednom kombinirati (lat. combinare) sastaviti, sloiti, sjediniti, spajati, spojiti, srediti; praviti plan za neki posao, smisliti, smiljati; kem. spojiti, spajati

kombustibilan dva tijela ili vie raznih tijela po utvrenom mjerilu kombustibilan (lat. combustibilis) zapaljiv kombustibilije (lat. combustibilia) mn. zapaljive tvari kombustibilitet (lat. combustibilitas) zapaljivost kombustija (lat. comburere spaliti) izgaranje, gorenje, spaljivanje; opeklina, opekotina kombustija (lat. combustio) gorenje, izgaranje; poar; zgarite kombustor (lat. combustor) odrava izgaranja; kem. naziv za element koji se, pod utjecajem svjetlosti i topline, lako spaja s nekim drugim elementom, npr. kisik komedija (gr. komodia) prvitno: pjesma u ast boga Dioniza iz koje se razvila starogrka komedija; danas: vesela, aljiva dramska igra; dramsko prikazivanje kominog sukoba u kojem glavni junak tijekom cijele radnje stradava, ali to njegovo stradanje ne izaziva u nama osjeaj saaljenja, nego osjeaj smijenoga koji dostie svoj vrhunac na kraju, kad se ipak sve sretno zavrava (supr. tragedija); pren. ala, aljiv dogaaj komedijant (gr. komos, tal. commediante) glumac, putujui glumac; pren. glumac, licemjer, ovjek koji u ivotu glumi komedija (gr. komodia) aljivac; prikaziva aljivih uloga (cirkuskih), klaun komedijati (gr. komodia) zbijati alu, aliti se komedon (lat. comedo) med. bubuljica; miteser komemorabilan (lat. commemorabilis) vrijedan (ili: zasluan) sjeanja, vrijedan (ili: zasluan) spominjanja komemoracija (lat. commemoratio) spomen, sjeanje; sveana priredba u slavu nekog pokojnika (na kojoj se

710

komercijalan govori o njegovom ivotu, radu i zaslugama); (crkveni) spomen umrhma, poduje komemorativan (lat. commemorativus) koji se prireuje radi sjeanja, za uspomenu, u spomen, koji slui za sjeanje, za uspomenu, u spomen komemorirati (lat. commemorare) spominjati, sjeati se, obnavljati uspomenu na koga ili to; govoriti u poast umrlom komenda (lat. commenda) upranjena upa (kod katolika); imanje sveenikog stalea; imanje koje netko uiva po svom inu ili poloaju (sveenik, uitelj) komendacija (lat. commendatio) preporuka; kod katolika: molitva za umrlog komendirati (lat. commendare) preporuiti, preporuivati komentar (lat. commentarius) objanjavanje, izlaganje, tumaenje; knjiga s objanjenjima komenzal (lat. commensalis) stolni drug, onaj koji se hrani za istim stolom s nekim, u zajednici; zool. v. parazit komenzalizam (lat. commensalis) zool. vrsta parazitizma (nametnitva) kod kojega ivotinje, ivei u zajednici sa ivotinjama druge vrste, uzimaju njihovu nepreraenu hranu komenzurabilan (lat. commensurabilis) mat. naziv za sve veliine koje se mogu dijeliti ili mjeriti bez ostatka nekom drugom veliinom kao njihovom zajednikom mjerom; koji ima zajedniku mjeru; usporediv komenzurabilitet (lat. commensurabilitas) mat. djeljivost; mjerljivost; usporedivost komercij (lat. commercium) v. komers; odnos; openje komercijalan (lat. commercialis) trgovaki, obrtni, privredni, prometni; drutveni; komercijalna ulica trgo-

komercijalist

711

komisiona trata komian (gr. komikos smijean, aljiv, komos terevenka, pijanka, veselje) smijean, aljiv; zabavan komiar (gr. komikos, lat. comicus) pisac aljivih djela, komedija; glumac aljivih, kominih uloga komigracija (lat. commigratio) odlaenje, odlazak, seljenje, selidba komigrirati (lat. commigrare) seliti se, odseliti se komika (gr. komos terevenka, pijanka, veselje, komikos aljiv, smijean) ono to je smijeno, to izaziva smijeh; sposobnost da se izazove dojam smijenog komikscija (lat. commixtio) mijeanje; primjesa; smjesa; komikstura komikstura (lat. commixtura) v. komikscija komilitoni (lat. commilito) mn. suborci, braa po oruju, ratni drugovi; kolski drugovi kominacija (lat. comminatio) prav. prijetnja, zaplaivanje, stroga opomena Kominterna krat. = Komunistika internacionala; v. Internacionala komis (lat. commissus) naziv za stvari koje drava daje vojniku (rublje, cipele, kruh itd.) komisija (lat. commissio) nalog za izvrenje nekog posla; osobe koje trebaju obaviti taj posao; osobito: slubene osobe koje drava ili neka ustanova imenuje radi obavljanja nekog posla (ispitna, anketna, sanitetska, regrutna komisija i dr.); ex commissione it. eks komisione (lat.) po nalogu; tehnika komisija odbor strunjaka; prid. i pril. komisijski komisiona knjiga trg. knjiga u koju se unose svi nalozi i sve narudbe komisiona rimesa trg. mjenica izdana po nalogu i za raun nekog treeg (komitenta) komisiona trata trg. v. komisiona, komisijska mjenica

vaka ulica; komercijalne igre drutvene igre; komercijalni sustav sustav dravne privredne politike koji povlauju trgovinu, osobito na raun poljoprivrede; komercijalni traktat trgovinski ugovor komercijalist (lat. commercium) struna osoba za voenje trgovakih poslova; osoba koja se bavi trgovakim poslovima komers (lat. commercium, fr. commerce) trgovina, trgovanje, trgovinstvo; kartaka igra komes (lat. comes) suputnik, pratitelj; glaz. slino ponavljanje fuge u nekom drugom glasu komesar (lat. commissarius) osoba kojoj je neki naredbodavac, osobito drava, povjerio posebnu dunost (npr. financijski komesar, vladin komesar) komesarijat (lat. commissariatus) poloaj, dunost i sjedite (ured) komesara kome (lat. comes suputnik) grof, knez komet (gr. kometes, lat. cometes) astr. zvijezda repatica, kree se oko Sunca parabolnom ili eliptinom putanjom (velikog ekscentriciteta), tako da je teko razlikovati eliptinu i parabolnu putanju kometografija (gr. kometes, grafia) astr. opisivanje (ili: prouavanje) zvijezda repatica kometologija (gr. kometes, logia) znanost o zvijezdama repaticama kometomantija (gr. kometes, manteia proricanje, gatanje) proricanje po pojavama kometa komfor (engl. comfort) ugodnost, udobnost komfortabilan (engl. comfortable) ugodan, udoban komfortan (engl. comfort udobnost) v. komfortabilan komicije (lat. comitium) mn. narodna skuptina kod Rimljana koja je rjeavala vane dravne poslove

komisiona trgovina komisiona trgovina subjektivni trgovaki posao (kupnja i prodaja) po kojem komisionar sklapa trgovake poslove u svoje ime, ali za tudi raun (za raun komitenta), i uz odreen postotak; komisioni, komisijski posao komisionar (lat. commissionarius) trg. posrednik, onaj koji prima naloge, opunomoenik, osoba koja obavlja trgovake poslove za drugog uz odreen postotak komisioni artikl trg. roba koju trgovac, uz odreen postotak, prodaje za raun vlasnika robe komisioni biro ustanova koja obavlja poslovne naloge uz odreenu nagradu komisioni konto trg. raun o poslovima obavljenim za tui raun komisioni posao v. komisiona trgovina komisiono izdanje u knjiarstvu: kad knjiar, uz odreen postotak, prodaje djela koje je pisac ili netko drugi izdao o svom troku komisiono pismo trg. pismo kojim se izdaje nalog za obavljanje nekog posla komisona mjenica trg. mjenica vuena i prodana po nalogu nekoga treeg (komitenta); komisiona rata komisura (lat. commissura) spoj, sveza; anat. ivani (nervni) spletovi koji spajaju lijevu i desnu stranu sredinjeg ivanog sustava komie alte (njem. komisch smijean, Alte starica) kaz. "smijena starica", lik smijene stare ene komitat (lat. comitatus) pratnja; svita komitent (lat. commitens) trg. naredbodavac, onaj koji posredniku daje poslovne naloge; usp. komisiona trgovina komitet (fr. comite) odbor koji je meu svojim lanovima izabrala neka vea organizacija da radi u njezino ime na ostvarenju odreenih ciljeva (politikih, privrednih, kulturnih i si.)

712

komodor komitirati (lat. comitari) 2. pratiti, biti u pratnji komitirati (lat. committere povjeriti, predati) 1. trg. izdati nalog, narudbenicu; ovlastiti, dati pisano ovlatenje, opunomoiti komitiv (lat. comitivum) 2. pisano ovlatenje ili punomo komitiv (lat. committere povjeriti, predati) 1. trg. narudbenica, narudbeno pismo, punomono pismo komizeracija (lat. commiseratio) saaljenje; dio govora kojim branitelj eli izazvati kod suca saaljenje prema optueniku komlov (mad. komlo hmelj) kruni kvasac od hmelja i kukuruznog brana ili mekinja komocija (lat. commotio) pokret, potres, uzbuenje; med. jak unutranji potres, npr. mozga komoda (fr. commode) nizak ormar s ladicama komodacija (lat. commodatio) prav. posudba; zajam komodan (lat. commodus) ugodan, udoban, pogodan, zgodan; popustljiv, koji gleda kroz prste; nemaran (kod nas se esto upotrebljava, u ovom znaenju, rije komotan) komodant (lat. commodans) prav. v. komodat komodat (lat. commodatum) prav. stvar koju njezin vlasnik (komodant) daje privremeno na uporabu nekome (komodataru) besplatno komodatar (lat. commodatarius) prav. v. komodat komoditet (lat. commoditas) udobnost, ugodnost; popustljivost, nemarnost komodor (engl. commodore) pom. asnik, zapovjednik po inu iznad kapetana, a ispod kontra-admirala; zapovjednik male ratne eskadre kojoj se povjerava izvrenje nekog posebnog zadatka; glavni brod trgovake flote

komodum komodum (lat. commodum) prav. korist, dobit; dobro, blagodat; udobnost; commodum posesssionis it. komodum posesionis (lat.) korist vezana s posjedovanjem neke stvari na temelju prava; commodum publicum it. komodum publikum (lat.) ope dobro; commodum rei venditae it. komodum rei vendite (lat.) pravo uivanja prodane stvari komonicija (lat. commonitio) opominjanje, podsjeanje, opomena komora (gr. kamara, lat. camera) svod; odaja na svod, soba; anat. upljina u nekim tjelesnim organima (modana, srana, ona, grkljanska komora); opt. mrana komora v. kamera opskura; usp. kamera komorna glazba sobna glazba, tj. glazba koja je namijenjena za ui prostor i ui krug sluatelja i koja se, zbog toga, izvodi manjim brojem instrumenata, osobito solo-instrumenata komotan (lat. commodus) v. komodan kompakcija (lat. compactio) sklop, zbijenost, jedrina kompakt (lat. compactum, compacisci sporazumjeti se meusobnim ugovorom) ugovor, sporazum, nagodba; kompakti (lat. compacta) mn. toke ugovora kompaktan (lat. compactus, compingere sastaviti, zbiti) vrst, gust, jedar, zbijen, jedinstven; jak, solidan kompaktat (lat. compacisci uglaviti) ugovor, pakt kompanija (fr. compagnie, tal. compagnia) drutvo, udruga, udruenje; trgovako drutvo; voj. eta kompanjon (fr. compagnon, tal. compagno) trg. ortak, poslovni suradnik; drug, suradnik kompar (tal. compare) kum komparabilan (lat. comparabilis) usporediv komparacija (lat. comparatio) usporedba, usporeenje, usporeivanje; ret.

713

kompaskuum figura kojom se usporeuje neto s neim na osnovi nekih zajednikih osobina; gram. usporedba, stupnjevanje pridjeva komparativ (lat. comparativus) gram. drugi usporedni stupanj pridjeva (npr. ljepi, bolji itd.) komparativan (lat. comparativus) usporedni komparator (lat. comparator) usporeiva; sprava za mjerenje veoma finih razlika u duini komparencija (lat. comparere, comparentia) prav. pojavljivanje pred sudom komparent (lat. comparere pojaviti se) prav. onaj koji se pojavljuje pred sudom komparicija (lat. comparere, comparitio) prav. v. komparencija komparirati (lat. comparare) 1. usporeivati, usporediti; ret. praviti usporedbe; gram. usporeivati, stupnjevati pridjeve komparirati (lat. comparere) 2. pojaviti se pred sudom komparticija (lat. compartitio) podjela na pravilne odjeljke kompartiment (tal. compartimento) pravilna podjela polja ili odjeljaka; eljezniki odjeljak (ili: kupe) komparza (tal. comparsa) kaz. nijema osoba koja samo svojom pojavom sudjeluje u igri, figurant, statist; pren. beznaajna osoba komparzerija (tal. comparsa) kaz. raspored i pojavljivanje statista kompas (lat. cum, passus) sprava, u obliku kutije, s magnetnom iglom, slui za odreivanje strana svijeta (busola); pren. snalaenje u neemu, pravilno opredjeljivanje kompasija (lat. compassio) samilost, suosjeanje, suut kompaskuum (lat. compascuum) prav. zajednika paa

kompaternitet kompaternitet (lat. compaternitas) duhovno srodstvo, kumstvo kompatibilan (lat. compatibilis) suglasan, spojiv, snoljiv; pomirljiv kompatibilitet (lat. compatibilitas) suglasnost, sloljivost, snoljivost; pomirljivost; mogunost da jedna osoba istodobno obavlja vie javnih poslova kompatriot (fr. compatriote) zemljak, sunarodnjak kompaund-stroj (engl. compound) teh. parni stroj s kondenzatorom u kojem mehaniko djelovanje pare poinje u manjem cilindru, a zavrava se u veem cilindru kompendij (lat. compendium) izvadak, kratak sadraj; priruna knjiga, prirunik, podsjetnik kompendiozan (lat. compendiosus) kratak, saet, zbijen kompenzabilan (lat. compensabilis) nadoknadiv kompenzacija (lat. compensatio) nadoknada, odteta, obeteenje; izjednaenje, zamjena; fiz. izjednaenje djelovanja neega to bi, inae, tetno djelovalo; kompenzacijsko njihalo njihalo napravljeno tako da zbog temperaturnih promjena ne mijenja svoju duinu i vrijeme njihanja, te sat s njim niti ubrzava niti zaostaje; med. prilagoavanje srca utjecajima koji mijenjaju krvotok kompenzator (lat. compensator) onaj koji ili ono to nadoknauje, nadoknaiva, regulator kompenzirati (laat. compensare) nadoknaditi, nadoknaivati, vratiti, izjednaiti, izjednaavati; nagoditi se komperendinacija (lat. comperendinatio) prav. odlaganje za trei dan; pozivanje obiju stranaka da se treeg dana pojave pred sudom; obnavljanje spora komperendinator (lat. comperendinator) prav. osoba koja iznosi nove i-

714

komplanirati njenice da bi izazvala odlaganje pravorijeka komperendinirati (lat. comperendinare) prav. odloiti rok pojavljivanja pred sudom za trei dan kompetencija (lat. competentia) mjerodavnost; sposobnost (ili: pozvanost) suca za suenje ili ocjenjivanje; podruje rada neke ustanove; natjecanje vie osoba za neko mjesto; ono to se ostavlja duniku da bi mogao od toga ivjeti; pitanje kompetencije pitanje mjerodavnosti (npr. nekog suda, ustanove itd.) kompetent (lat. competens) suparnik, takmac, supotraitelj, polagatelj prava na kompetentan (lat. competens mjerodavan, formalno ili stvarno osposobljen (kvalificiran) za neki posao, sposoban kompeticija (lat. competitio) polaganje prava na, natjecanje, suparnitvo kompetirati (lat. competere) pripadati po pravu; biti u mjerodavnosti, spadati u mjerodavnost; natjecati se za neko mjesto, zajedno s nekim teiti za im kompetitor (lat. competitor) v. kompetent kompilacija (lat. compilatio) djelo sastavljeno iz vie drugih djela, djelo sastavljeno pabirenjem; sastavljanje djela pabirenjem iz tuih knjiga; skupljanje, pabirenje kompilator (lat. compilator) sastavlja iz tuih knjiga, neoriginalan pisac kompilirati (lat. compilare) skupljati (ili: pabiriti) iz tuih djela komplanabilan (lat. complanabilis) mogu za izravnavanje, izravnjiv; koji se moe izjednaiti, izjednaljiv komplanacija (lat. complanatio) mat. izraunavanje povrine neravnih ploha komplanirati (lat. complanare poravnati) izravnavati, izravnati; pren. ot-

kompleks

715

komportirati se komplicitet (lat. complicitas) prav. sudionitvo, ortatvo komplikacija (lat. complicatio smotavanje, sklapanje) nejasnoa, zamrenost; med. bolest koja se pojavljuje u tijeku neke druge, ve izraene bolesti, i time oteava bolesnikovo stanje i remeti pravilan tijek glavne bolesti; psih. udruivanje izmeu neistovrsnih, po kakvoi razliitih elemenata (osjeaja razliitih osjetila), pri emu je jedan elemenat (osjeaj) preteit, tj. njega smo vie i jasnije svjesni nego ostalih kompliment (lat. complere dopuniti, complementum) dopuna, dodatak, popuna; med. serumska tvar koja ima sposobnost unitavanja bakterija ili neutraliziranja njihovih otrova kompliment (tal. complimento, fr. compliment) izraz potovanja rijeima i pokretima, naklon; laskava rije; kazati nekom kompliment kazati nekom ono to mu godi; praviti komplimente govoriti laskavo, udvarati se, estitati kome na emu komplimentirati (fr. complimenter) pozdraviti, pozdravljati, pokloniti se, klanjati se; estitati, pohvaliti, govoriti ljubazne rijei komplot (fr. complot) zavjera, urota, tajni sporazum, udruivanje vie osoba radi izvrenja nekog zloina, udara, pobune komplotirati (fr. comploter) kovati zavjeru, skovati zavjeru, spremati u potaji (prevrat, udar i si.) komponenta (lat. componere sastaviti) sastavnica, sastojak, svaki sastavni dio jedne cjeline; fiz. sastavnica (supr. rezultanta) komponirati (lat. componere) sastaviti, sastavljati; izraditi plan za neko umjetniko djelo i srediti njegove dijelove; glaL. sastaviti glazbeno djelo komportirati se (fr. se comporter) vladati se, ponaati se; slagati se

kloniti, otklanjati potekoe ili probleme kompleks (lat. complexus) gomila, masa koja ini cjelinu, npr. kue, zemljite; sloeno, sloenost; fil. sloen pojam; u psihoanalizi; sadraji svijesti, veinom osjeajni (emocionalni), potisnuti te zato podsvjesni, dovode do nenormalnog duevnog stanja kompleksan (lat. complexus) sloen, sastavljen od meusobno povezanih dijelova; zamren; mat. sastavljen od realnih i imaginarnih veliina kompleksija (lat. complexio) cjelokupnost, ukupnost; graa tijela; boja lica, izgled komplementan (lat. complementum) v. komplementaran komplementar (lat. complementarius) dopunski, koji dopunjuje, koji slui kao dopuna ili dodatak (emu); komplementarne boje boje koje se nadopunjuju, boje koje pomijeane daju bijelu boju (npr. crvena i modrozelena); komplementarni dan dopunski dan (29.) u veljai svake prijestupne godine komplet (lat. completus) cjelokupna djela jednog pisca; svi brojevi (ih: sva godita) nekih novina (ih: nekog asopisa, neke zbirke i si.); sve to upotpunjuje knjinice, zbirke, trgovine, kue itd.) kompletan (lat. completus) potpun, cjelokupan, sav, cio; savren; popunjen, dovren kompletirati (fr. completer) popuniti, popunjavati, dopuniti, dopunjavati komplezantan (fr. complaisant) usluan, susretljiv komplici (lat. complex gen. complicis saveznik, sudionik) mn. prav. pomagai, sukrivci komplicirati (lat. complicare) zaplesti, zapletati, zamrsiti, zamutiti; zbog nespretnosti uiniti neto teim nego to bi trebalo biti, oteati

komposesija komposesija (lat. compossessio) prav. zajedniko imanje, zajedniki posjed kompost (lat. compositum) mijeano gnojivo, mijeani gnoj, osobito: mjeavina zemlje s istrunulim organskim tvarima, otpacima biljaka kompostirati (lat. compositum) gnojiti mijeanim gnojivom (kompostom) kompot (fr. compote, lat. compositum sastavljeno, componere sastaviti) voe kuhano sa eerom kompozicija (lat. compositio) sastavljanje, sastav, sastavljanje dijelova u cjelinu; u estetici: umjetnika obrada jedne misli prema zahtjevima i zakonima umjetnikog prikazivanja; glaz. umjetniko sastavljanje glazbenog djela, glazbeno djelo; slik. djelo koje prikazuje vie osoba i stvari, vjeto povezanih u cjelinu; u suvremenom slikarstvu, tzv. apstraktnom: slika bez ikakvog motiva, slika u kojoj je najvaniji raspored boja; teh. naziv za razne metalne slitine (legure); kem. spajanje; svi vagoni jednog vlaka kompozit (lat. componere sastaviti, compositum) ono to je sastavljeno od vie dijelova, sloeno; gram. sloena rije, sloenica; mixtum compositum it. mikstum kompozitum (lat.) uasna zbrka, straan mete; ex composito it. eks kompozito (lat.) prav. po sporazumu, po pogodbi, po nagodbi kompozitor (lat. componere) sastavlja glazbenog djela kompozitoran (lat. compositorius) glaz. koji se tie sastavljanja glazbenog djela, koji je u vezi (ili: u odnosu) sa sastavljanjem glazbenog djela komprehenzibilan (lat. comprehensibilis) pojmljiv, shvatljiv, razumljiv komprehenzija (lat. comprehensio) shvatljivost, mo shvaanja, sposobnost shvaanja, razumijevanja; shvaanje, razumijevanje

716

kompromitirati komprehenzivan (lat. comprehensivus) obuhvatan, koji obuhvaa; shvatljiv, koji shvaa, koji razumije kompresa (lat. compressa) med. oblog, zavoj od vie puta presavijenog komada platna ili gaze kompresan (lat. compressus) zgusnut, stisnut, zbijen kompresibilan (lat. compressibilis) stlaljiv, zgunjiv kompresibilitet (lat. compressibilitas) fiz. stlaljivost, zgunjivost kompresija (lat. compressio) tlak; stiskanje, stezanje, zbijanje; pren. prinudivanje, tlaenje; kompresijski stroj sprava za zbijanje elastinih, osobito plinovitih tijela kompresivan (lat. comprimere stisnuti, compressivus) koji tlai, koji stie, stiskajui, zbijajui kompresor (lat. compressor) sprava za stlaivanje zraka ili plinova kompresorij (lat. compressorium) med. kirurki instrument za stiskanje krvnih ila; u mikroskopiji: naprava pomou koje se predmet ispitivanja i promatranja uini tanjim i prozirnijim komprimirati (lat. comprimere) stlaiti, zbiti, zbijati, stisnuti, stiskati, zgunjavati, zgusnuti; pren. uguiti, ukrotiti, priguiti komprobacija (lat. comprobatio) priznanje, priznavanje, odobrenje kompromis (lat. compromissum) sporazum, nagodba; prav. u graanskoj parnici: sporazum stranaka koje su u sporu da e se, izabravi suca spora, pokoriti njegovom pravorijeku kompromisor (lat. compromissor) sujamac kompromitirati (lat. compromittere) izloiti (ili: izlagati) neprilici ili opasnosti, natetiti ugledu ili povjerenju, dovesti (ili: dovoditi) u pitanje, iznijeti (ili: iznositi) na lo glas, brukati, obrukati

kompulzacija

717

komunizam komunice (lat. communis zajedniki) mn. zajednike ispae (gore, ume i planine jednoga plemena, sela ih zadruge); svi kojima one pripadaju imaju podjednako pravo uivanja, ah ne mogu nijedan dio otuiti komunicirati (lat. communicare) priopiti, priopavati objaviti, iznijeti (ili: iznositi) u javnost; biti u vezi s kim, dopisivati se; u Katolikoj crkvi: priestiti se, prieivati se komunikabilan (lat. communicabilis) priopljiv, dostavljiv; spojiv, prometno spojiv, koji se moe povezati, spojiti (prometnom vezom) komunikacija (lat. communicatio) priopavanje, priopenje; veza, ophoenje, openje, dodir; promet; voj. zatien pristup prednjim poloajima, prometnica; komunikacijska linija prometna linija komunikant (lat. communicans) u Katolikoj crkvi: priesnik, onaj koji prima priest komunikat (lat. communicatum) v. komunikej komunikativan (lat. communicativus) prenosiv, koji se lako prenosi na drugoga; priopljiv, koji rado govori svoje misli drugome, razgovoran; pristupaan komunikej (fr. communique) slubena objava, slubeno priopenje, slubeni izvjetaj; komunikat komunist (lat. communis) pristaa komunizma; lan komunistike stranke Komunistika internacionala v. pod internacionala Komunistiki manifest spis koji su 1848. objavili K. Marx i F. Engels i u kojem su izloene osnove komunizma komunitet (lat. communitas) zajednica; smisao za zajednicu; ope dobro komunizam (lat. communis) zamiljeni besklasni drutveni poredak bez pri-

kompulzacija (lat. compulsatio) v. kompulzija kompulzija (lat. compulsio) primoravanje, prisiljavanje, prisila kompulzor (lat. compulsor) naplatitelj (rauna, poreza i dr.) kompulzoran (lat. compulsorius) prisilan kompulzorij (lat. compulsorium) prav. spis kojim vii sud nareuje niem da pouri s odlukom o nekom predmetu kompurgator (lat. compurgator) prav. onaj koji pod prisegom jami za neiju nedunost komputabilan (lat. computabilis) uraunjiv, proraunjiv, izraunjiv, ubrojiv komputacija (lat. computatio) izraunavanje; prav. odreivanje stupnja srodstva po rimskom (civilna komputacija) ili po papinskom pravu (kanonska komputacija) komputirati (lat. computare) izraunati, proraunati, zbrojiti Komsomol (rus..) kratica za "Savez komunistike omladine", omladinska organizacija u bivem Sovjetskom Savezu sa zadatkom da odgaja mlade u komunistikom duhu komun (lat. communis) prid. opi, zajedniki, javni komuna (fr. commune) opina; graani jedne opine; opinski dom; zajednica; Parika komuna socijalistika vladavina u Parizu, utemeljena 18. III. 1871. i, nakon estokih borbi, uguena od versajske vlade u svibnju iste godine komunalije (lat. communalia) mn. opinske stvari, opinski poslovi komunaliziranje (lat. communalis) prelaenje privatnih poduzea u opinske ruke (ili: pod opinsku upravu) komunalni (lat. communalis) opinski, koji pripada opini, koji se tie opine

komutabilan vatnog vlasnitva i iskoritavanja ljudi jednih od drugih komutabilan (lat. commutabilis) zamjenjiv, promjenjiv komutacija (lat. commutatio) mijenjanje, izmjena, promjena, zamjena; prav. zamjenjivanje jedne kazne drugom komutator (lat. commutare) fiz. prekida, sprava koja omoguava prekidanje ili spajanje voda kojim prolazi elektrina struja te izmjenu njegova smjera komutirati (lat. commutare) mijenjati, razmijeniti, zamijeniti kon- (lat. cum, con- s-, su-) predmetak u sloenicama sa znaenjem: s-, su-, skupa Kon-Tiki bog sunca prastarih Peruanaca; takoer: naziv splavi kojom je 1947. norveki istraiva Thor Heyerdahl za 97 dana doplovio iz Perua na Tahiti konat (lat. conatus) pokuaj, namjera; prav. pokuaj nedoputenog djela, ina konata (lat. canna) posuda za vino; posuda u kojoj se uzgaja cvijee konaturalitet (lat. connaturalitas) prirodna veza, srodnost po prirodi koncedirati (lat. concedere) dopustiti, doputati, dati za pravo, ustupiti, popustiti, priznati koncentracija (lat. concentratio) usredotoenje, usredotoenost; prikupljanje, okupljanje; smjetaj, npr. zarobljenika u mali prostor (v. koncentracijski logor); kem. pojaanje otopine smanjenjem njezinog obujma (npr. isparavanjem); pojaanje otopine, pojaanost otopine; rud. uklanjanje mehanikim putem manje vrijednih dijelova rude; zgunjavanje, zgusnue koncentiacija kapitala poveavanje kapitala putem akumulacije Hka vrijednrsti, 'ime se poveava dru-

718

koncept tveno bogatstvo, nasuprot centralizaciji koja ga samo drukije rasporeuje koncentracijski logor voj. mjesto u kojem se interniraju civilni zarobljenici i trupe koje su prele na neko neutralno zemljite koncentricitet (lat. concentricitas) susredinjost, usmjerenost zajednikom sreditu koncentrian (lat. concentrare) susredinji, sa zajednikim sreditem; koji su usmjereni istom sreditu; koncentrian napad voj. napad koji je iz polukrunog poloaja usmjeren jednoj toki; koncentrina vatra voj. unakrsna vatra; koncentrini krugovi mat. susredinji krugovi, krugovi sa zajednikim sreditem; koncentrino odstupanje voj. odstupanje rasprenih dijelova vojske u smjeru iste toke koncentrirati (lat. concentrare) usredotoiti, skupiti, skupljati, sjediniti na jednom mjestu; zbiti, zgusnuti; kem. poveati jakost otopine smanjenjem njezinog obujma; rud. izdvojiti (ili: izdvajati) kovinu ih rudu iz jalovine; koncentrirati se skupiti se; usredotoiti se, pribrati se, srediti se (misli) koncentus (lat. sapere pevati, concentus) glaz. skladno pjevanje, skladna glazba, skladnost, harmoninost koncepcija (lat. conceptio) 1. u duhovnom smislu: shvaanje, razumijevanje; shvatljivost, mo razumijevanja; zamisao; 2. fizioloki: zaee, oploenje, zatrudnjivanje; conceptio immaculata beatae Virginis it. koncepcio imakulata beate Virginis (lat.) teol. bezgrjeno zaee Blaene Djevice Marije (nauavanje Rimokatolike crkve) koncept (lat. conceptum, concipere zamisliti, shvatiti) 1. plan, xiacrt, skica; prvi pisani sastav (nekog djela, spisa); 2. (lat. concpptus) pojam- spo-

koncept-papir sobnost shvaanja, mo poimanja; izii iz koncepta izgubiti povezanost misli, pobrkati se u mislima, zbuniti se; izbaciti nekog iz koncepta poremetiti neiji slijed misli, zbuniti ga koncept-papir polubijeli papir za sastavljanje koncepata konceptakul (lat. conceptaculum) smonica, spremite; sanduk za uvanje stvari; bot. udubljenje na talusu (v. talus 1.) u kojem se razvijaju spolni organi (kod smeih algi) konceptirati (lat. conceptum) izraditi prvi sastav, praviti (ili: napraviti) plan, nacrt, skicu (djela, spisa i si.) konceptivan (lat. conceptivus) zool. oplodiv, sposoban da bude oploen; shvatljiv, sposoban za shvaanje konceptualisti (lat. conceptus pojam) mn. fil. pristae konceptualizma konceptualizam (lat. conceptus pojam) fil. smjer izmeu realizma i nominalizma prema kojem opi pojmovi jesu oblici i prave radnje misli, a ne jednostavni znaci koji se podjednako primjenjuju na vie pojedinaca koncern (engl. concern) najvii oblik privatno-kapitalistikog monopola; ukljuuje niz industrijskih, trgovinskih i bankarskih monopola; obino je na elu najkrupnija banka koncert (lat. concertare natjecati se, tal. concerto) pol. suglasnost, sporazum vie sila radi zajednikog politikog djelovanja; glaz. vee glazbeno djelo za jedan solo-instrument s orkestarskom pratnjom (npr. violinski, glasovirski i dr. koncert); program s vie glazbenih djela (vokalnih ili instrumentalnih); javna glazbena priredba koncert-majstor (lat. concertare, njem. Meister) glaz. prvi violinist (solist) u orkestru; titula istaknutih lanova glazbenih kapela koncertacija (lat. concertatio) prepiranje, prepirka (rijeima); natjecanje,

719

koncilij utakmica; sporazum, suglasnost koncertina (tal. concerto koncert) glaz. vrsta harmonike na razvlaenje koncertirati (lat. concertare natjecati se) glaz. natjecati se javno u sviranju ili pjevanju, prirediti (ih: prireivati) koncert, sudjelovati u koncertu; pol. ugovoriti, ugovarati, sporazumijevati se, dogovarati se o emu koncertist (tal. concertante) glavni pjeva ili svira na koncertu koncesija (lat. concedere dopustiti, concessio) doputanje, ustupak, povlastica, davanje povlastice; odobrenje vlasti (dravne, opinske) za bavljenje nekim poslom koji je slobodan od nadzora te vlasti koncesionar (lat. concessionarius) onaj koji ima koncesiju (povlasticu), povlatenik koncesionirati (lat. concedere ustupati, dopustiti, concessio) dati kome povlasticu, koncesiju koncesivan (lat. concessivus) gram. dopusni (npr. veznik); koncesivna ili dopusna reenica reenica koja izrie doputanje radnje glavne reenice, npr. Nisam ga naao iako sam ga svuda traio koncil (lat. concilium) skuptina crkvenih velikodostojnika radi raspravljanja i rjeavanja aktualnih crkvenih pitanja, crkveni sabor; sveuilini sud koncilij (lat. concilium) v. koncil; concilium academicum it. koncilijum akademikum (lat.) sveuilino vijee (ili: sud); concilium oecumenicum it. koncihjum ekumenikum (lat.) sveopi crkveni sabor ije su odluke (kanoni) obvezne za cijeli kranski svijet, a kojih je, od Nilcejskog (325.) do Tridentskog (15451563), bilo osamnaest; concilium medicum it. koncihjum medikum (lat.) lijeniki sastanak i vijeanje o teim strunim pitanjima; prid. koncilijarni

koncilij antan koncilij antan (lat. concilians) pomirljiv, popustljiv, sklon posredovanju, pogodan za posredovanje i rjeavanje nesuglasica koncilijatoran (lat. conciliatorius) v. koncilij antan koncilirati (lat. conciliare) pomiriti, sprijateljiti, izmiriti (npr. razliita miljenja i si.); sloiti, suglasiti; udruiti, udruivati koncinan (lat. concinnus) ret. skladan, skladno i umjetniki sastavljen s obzirom na oblik i vezu pojedinih dijelova; lijep, dopadljiv koncinator (lat. concinnator) ureiva, urednik; takoer: onaj koji voli praviti smicalice koncinirati (lat. concinnare) skladno sastaviti, urediti, srediti koncinitet (lat. concinnitas) ret. umjetniko i skladno spajanje (rijei, misli), skladnost, harmoninost koncipijent (lat. concipere zamisliti; sastaviti) pisac, sastavlja spisa; pisar (npr. odvjetniki, sudski) koncipirati (lat. concipere) sastaviti; napisati; smisliti, zamisliti (plan, skicu, nacrt); biol. zatrudnjeti, ostati oploen koncitacija (lat. concitatio) poticanje, bunjenje, hukanje koncitament (lat. concitamentum) med. sredstvo za poticanje, razdraivanje koncitativan (ni. concitativus) poticateljski, koji potie, buntovan, buntovniki, razdraujui koncitator (lat. concitator) poticatelj, bunitelj, huka koncitirati (lat. concitare) poticati, buniti, hukati, razdraiti, raspaliti koncizan (lat. concisus) saet, jezgrovit, zbijen, pregledan, kratak, jasan koncizija (lat. consicio) 1. komadanje, raskomadavanje; 2. ret. kraenje (reenica, stavova); 3. zbijenost, jezgrovitost, saetost

720

kondenzacija konciznost (lat. concisio) v. pod koncizija kona (tal. conca) posuda koneti (tal. concetti) lit. briljantan i pun afektiranja pjesniki nain izraavanja, sastoji se u pretjeranoj virtuoznosti metafora, hiperbola, antiteza i u neobinoj igri s beskrajnim nagomilavanjem rijei i fraza; ovaj stil je, na tetu jednostavnog i prirodnog stila, preplavio tal. knjievnost kasnije renesanse (Tasso, Marini), iz Italije preao u panjolsku (gongorizam), Englesku (eufuizam) itd. konetisti (tal. concettisti) mn. pristae pjesnikog smjera koneti (u Italiji, panjolskoj, Engleskoj i Njemakoj u XVII. st.); usp. koneti konetizam (tal. concetti) lit. v. koneti kondebitor (lat. condebitor) prav. sudunik kondemnacija (lat. condemnare osuditi, condemnatio) prav. osuda, kazna kondemnat (lat. condemnare osuditi, condemnatus) prav. osuenik kondemnator (lat. condemnator) prav. tuitelj kondemnatoran (lat. condemnatorius) prav. osuujui; kondemnatorna osuda (lat. sententia condemnatoria) osuda koju izrie sud kad utvrdi da je osuenik kriv za djelo za koje se optuuje kondenzabilan (lat. condensabilis) koji se moe zgusnuti, zgunjiv kondenzabilitet (lat. condensabilitas) mogunost zgunjavanja, zgunjivost kondenzacija (lat. condensatio) fiz. zgunjavanje, pretvaranje pare u tekuinu putem rashlaivanja ili tlaenja; elektrina kondenzacija zgunjavanje, nagomilavanje elektriciteta pomou elektrinog kondenzatora itd.; zbijanje, saimanje

kondenzancije

721

kondominij glavne reenice, npr. Ii emo na izlet ako bude lijepo vrijeme kondicionirati (lat. conditio) uvjetovati; biti u nekoj slubi, zauzimati neko mjesto; biti dobro kondicioniran (fr. conditionne) biti dobro ouvan, u dobrom stanju; kondicionirana mjenica uvjetna mjenica kondicirati (lat. condicere) prav. tuiti, sudskim putem zahtijevati povrat neke stvari ili prava kondikcija (lat. condictio) otkazivanje, otkaz; prav. zahtjev za povratom stvari koja nam pripada ih prava koje nam pripada; svaka osobna tuba uope kondilom (gr. kondylos) med. kvrga, izraslina, bradavica; prid. kondilomatozan kondilus (gr. kondylos) anat. zglob kondir (gr. kantharos trbuasta aa) vr, krag, pehar kondirektor (lat. condirector) suupravitelj konditor (lat. condere osnovati, conditor) 1. osniva, tvorac konditor (lat. condire zainiti; ukusno prigotoviti, conditor) 2. slastiar konditoraj (lat. condire zainiti; ukusno prigotoviti) slastiarnica; prodavaonica finog peciva kondolencija (lat. condolentia) suut, suosjeanje; izjava suuti kondolirati (lat. condolere) sudjelovati u ijoj alosti; izjaviti (ili: izjavljivati) suut kondom (fr. condom) kouljica, gumena navlaka koja se navlai na muki spolni organ radi zatite od zaraze (npr. AIDS-om) i trudnoe, nazvana po izumitelju, engl. lijeniku Contonu; prezervativ, zatitna gumica kondominat (lat. condominatum) zajednika vladavina vie osoba nekom zemljom; imanje s vie gospodara kondominij (lat. condominium) zajedniko vladanje vie drava nekim

kondenzancije (lat. condensantia) mn. v. kondenzans kondenzans (lat. condensans) sredstvo za zgunjavanje; mn. kondenzancije kondenzativan (lat. condensativus) koji zgunjava, zgunjavajui kondenzator (lat. condensator) fiz. zgunjava, skuplja; elektrini kondenzator dvije metalne ploe, odvojene slojem od materijala koji ne provodi elektricitet (zrak, staklo, porculan, parafin i dr.), jedna je ploa povezana s izvorom elektriciteta, a druga sa zemljom (slui za nagomilavanje elektriciteta u veoj koliini nego to bi se to moglo postii samo s jednom ploom); kod parnih strojeva: posuda s vodom u kojoj se zgunjava para; kod talionikih pei: sprava za zgunjavanje tekuih tvari kondenzirati (lat. condensare) zgusnuti, zgunjavati; zbiti, zbijati, skupljati; pren. saeti, saimati kondenzitet (lat. condensitas) gustoa, zgusnutost kondenzor (lat. condensor) ureaj za osvjetljavanje objekta promatranja (kod mikroskopa i projekcijektora) kondicija (lat. conditio) uvjet; stanje, okolnost; sluba, poloaj, namjetenje; mjesto koje se dobiva pod odreenim uvjetima; privatno pouavanje aka, davanje privatnih satova acima; biti u kondiciji port, biti u dobrom (ili: povoljnom) stanju (hrva, boksa, tenisa, nogometa, gimnastiar i dr.) kondicional (lat. conditionalis) gram. pogodbeni nain, npr. Putovao bih kad bih mogao kondicionalan (lat. conditionalis) uvjetan, pogodbeni; gram. kondicionalna ili pogodbena reenica zavisna reenica koja izrie pogodbu ili uvjet pod kojim se vri ili bi se vrila radnja

kondominus podrujem, zajedniko vlasnitvo, suvlasnitvo kondominus (lat. condominus) suposjednik, suvlasnik kondonacija (lat. condonatio) prav. poklanjanje, darivanje; oprost kondor (p. condor) zool. najvei junoameriki sup, leinar kondota (tal. condotta) pratnja; trg. otpremanje, odailjanje robe kondotijeri (tal. condotieri) mn. vode najamnikih trupa u XIV. i XV. st. u Italiji, esto su bili veoma moni konducirati (lat. conducere) voditi; pratiti; prav. unajmiti, zakupiti konduit-lista (fr. conduite, njem. Liste) lista u koju pretpostavljeni biljee kvalifikacije, zasluge, radnu sposobnost i ponaanje slubenika (inovnika) ili asnika konduita (fr. conduite, lat. conducere) vladanje, ponaanje (osobito u slubi); ophoenje, nain ivota; svjedodba o ponaanju kondukcija (lat. conductio) u rimskom pravu: davanje u zakup, iznajmljivanje; fiz. provoenje (topline, elektriciteta itd.), irenje od sloja do sloja ili od djelia do djelia (usp. konveksija, radijacija) kondukter (fr. conducteur) voa, pratitelj (vlaka, tramvaja, autobusa, broda itd.); nadzornik, upravitelj radova konduktibilan (lat. conductibilis) vodljiv, koji se moe iriti voenjem konduktibilitet (lat. conductibilitas) vodljivost, mogunost voenja konduktor (lat. conductor) prav. zakupnik; fiz. vodi (elektriciteta, topline itd.), tvar (ili: graa, supstanca) koja moe provoditi elektricitet, toplinu itd. (usp. konvekcija, radijacija); dio stroja za elektriziranje kuglasti metalni vodi na kojem se skuplja elektricitet; munjovod na zgradama; med. kiruki instrument pomou kojega se u organe unosi neki drugi

722

konfekcionar instrument, uplja sonda; takoer: osoba koja prenosi bolest u prikrivenom stanju konduna (tal. condanna) robija, tamnica kondurango-kora med. kora biljke gonolobus condurango, upotrebljava se kao lijek protiv raka kondolos (tur.) vampir, vukodlak i si. strailo koneks (lat. connexus) spoj, tijesna veza koneksa (lat. connexa) mn. spojene stvari, stvari koje su u meusobnoj vezi koneksija (lat. connexio) veza, tijesna veza; utjecajno poznanstvo konektirati (lat. connectere) svezati, spojiti, skopati; biti spojen, biti vezan, biti u vezi konektiv (lat. connectivum) bot. veza, dio tkiva koji povezuje druge dijelove organizma konetabl (fr. connetable) maral, nekadanji glavni zapovjednik vojske u Francuskoj; takoer: nasljedna poasna titula; u Engleskoj: policijski slubenik konfalun (tal. gonfalone zastava) stjegonoa; zatitnik, pokrovitelj konfederacija (lat. confoederatio, cum, foedus gen. foederis savez) udruivanje (ili: povezivanje) u savez, udruenje u savez; osobito: savez drava sklopljen na due vrijeme konfederirati se (lat. confoederare) udruiti se u savez, vezati se savezom konfekcija (lat. confectio) pravljenje, graenje, gotovljenje; svretak, dovrenje, izvrenje; ivanje odjee; trgovina gotovom mukom (muka konfekcija) ih enskom (enska konfekcija) odjeom; farm. pripremanje lijekova konfekcionar (lat. confectionarius) izraiva gotove odjee; trgovac gotovom odjeom; apotekar

konfekt konfekt (lat. confectum, tal. confetto) kola, slastica (osobito ueereni bademi, orasi itd.) konferansje (fr. conferencier) javni govornik, predava konferencija (lat. conferentia) vijeanje, dogovor; sastanak radi dogovora, raspravljanje (o nekom spornom pitanju i dr.); javno predavanje, obino s raspravom konferirati (lat. conferre, fr. conferer) savjetovati se, vijeati, dogovarati se, pregovarati; sastajati se radi dogovora; drati javno predavanje; usporeivati konfesija (lat. confessio) prav. priznanje; vjera, svaka kranska vjerska konfesija uope (rimokatolika, grkokatolika, luteranska, reformistika, pravoslavna konfesija i dr.); denominacija konfesionalan (lat. confessionalis) koji se tie vjere, vjerski konfesionalizam (lat. confessio) teoloko nauavanje koje smatra da prava religioznost ovisi o pripadnosti nekoj vjeri konfesionar (lat. confessionarius) ispovjednik konfesionist (lat. confessio) pripadnik neke konfesije konfesor (lat. confessor) onaj koji ispovijeda kranstvo; osobito onaj koji je morao stradati za vjeru, muenik; ispovjednik konfeti (tal. confetti) mn. loptice od gipsa ili raznobojnog papira kojima se, posebice u Italiji, gaaju sudionici u karnevalu konfidejusor (lat. confideiussor) prav. sujamac konfidencija (lat. confidentia) povjerenje, povjerljivost; povjerljivo priopenje konfident (lat. confidens) povjerenik, pouzdanik, povjerljiva osoba

723

konfirmirati konfidirati (lat. confidere) povjeriti, povjeravati; osloniti se (na koga), pouzdati se (u koga) konfiguracija (lat. configuratio) uobliavanje, uoblienje, stvaranje oblika, vanjski oblik; astr. odnosni poloaj, prividan ili stvaran, nebeskih tijela konfigurirati (lat. configurare) uobliiti, uobliavati, dati (ili: davati) oblik konfinacija (lat. confinatio) prav. progonstvo; zatoenje; upuivanje nekoga u mjesto u kojem mora stalno ivjeti; kuni zatvor konfini (lat. confmis, confines) mn. susjedi po imanju, graniari, meai konfinij (lat. confinium) mea, granica, granini kamen, mea konfinije (lat. confinia) mn. granice, granine linije, mee; zemlje koje meusobno granie konfinirati (fr. confiner) graniiti; ograniiti slobodu kretanja, zatvoriti, osuditi na kuni zatvor; prognati, protjerati konfinitet (lat. confinitas) granienje, susjedstvo konfirmacija (lat. confirmatio) kod protestanata i katolika: sveani in potvrivanja crkvene punoljetnosti i primanje sakramenta sv. potvrde mladia i djevojica (konfirmandi), krizma, krizmanje; prav. potvrenje, potvrda, ovjera, ovjeravanje konfirmand (lat. confirmandus) krizmanik, onaj koga treba uvrstiti u vjeri, tj. mladi koji se proglaava crkveno punoljetnim, koji je primio sakrament sv. potvrde (kod katolika) konfirmanda (lat. confirmanda) djevojica koja se proglaava crkveno punoljetnom, koja je primila sakrament sv. potvrde; usp. konfirmand konfirmativan (lat. confirmativus) potvrdan, kojim se potvruje konfirmirati (lat. confirmare) potvrditi, potvrivati, uvrstiti, uvrivati, osnaiti; potvrditi nekoga u vjeri,

konfiscirati proglasiti crkveno punoljetnim, krizmati konfiscirati (lat. fiscus dravna blagajna, confiscare) oduzeti (ili: oduzimati) u korist drave (robu, imanje) konfiskabilan (lat. confiscabilis) koji je za oduzimanje, zapljenjiv konfiskacija (lat. confiscatio) prav. oduzimanje privatnog dobra (stvari, neke vrijednosti, imanja) u korist drave konfiskat (lat. confiscatum) ono to je zaplijenjeno (roba, imanje) konfitent (lat. confitens) onaj koji se ispovijeda (kod katolika) konflacija (lat. conflatio) stapanje konflagracija (lat. conflagratio) opi poar; osobito: propast svijeta u poaru sudnjeg dana; pren. prevrat, buna, ustanak, revolucija konflagrirati (lat. conflagrare) spaliti, unititi poarom, pretvoriti u prah i pepeo; pren. pobuniti konflentan (lat. confluere slijevati se, confluens, confluentis) koji se slijeva, sljevni konflikt (lat. conflictus) sukob, sudar, borba; spor, svaa; tragian konflikt sukob koji zavrava smru konfluencija (lat. confluentia) sastav, slijevanje (dviju rijeka); skupljanje, navala (ljudi) konfluirati (lat. confluere) slijevati se, utjecati konfokalan (lat. focus arite, confocalis) opt. sa zajednikim aritem, suarini konformacija (lat. conformatio) grada nekog tijela; prilagodba, skladnost, usklaivanje konforman (lat. conformis) jednolik, istolik konformirati (lat. conformare) prilagoditi, sloiti, uskladiti; dati oblik; konformirati se prilagoditi se konformisti (lat. conformare) mn. engleski protestanti koji su priznali 39

724

konfutirati lanova anglikanske konfesije od 1562. konformitet (lat. conformitas) podudarnost, shnost; prilagodljivost, slaganje konfortacija (lat. confortatio) jaanje, kijepljenje, okrjepljenje konfortancije (lat. confortantia) mn. med. sredstva (ih: lijekovi) za jaanje konfortativ (lat. confortativum) med. lijek za jaanje, lijek za okrjepljenje konfortirati (lat. confortare) okrijepiti, okrjepljivati, ojaavati, ojaati konfrater (lat. confrater) subrat, sudrug, drug po poloaju ili slubi konfraternitet (lat. confrater, confraternitas) bratimstvo, pobratimstvo, prijateljstvo konfraternizirati (lat. confrater) zbratimiti, primiti u bratstvo konfrontacija (lat. confrontatio) prav. suoavanje, suoenje, osobito svjedoka (lat. confrontatio testium), ili okrivljenika iji su iskazi proturjeni; usporedba, usporeenje, usporeivanje konfrontirati (lat. confrontare) prav. suoiti, suoavati (svjedoke, okrivljenike); usporeivati, usporediti Konfucije kineski filozof i propovjednik vjere (vrlina, pravednost, ovjenost), u Kini i danas tovan kao boanstvo, umro 478. pr. n. e. konfundirati (lat. confundere) pomijeati, smijeati, zamrsiti, zbrkati; smesti, zbuniti, dovesti u nepriliku konfutabilan (lat. confutabilis) koji se moe opovrgnuti konfutacija (lat. confutatio) opovrgavanje, dokazivanje suprotnog; uutkivanje konfutator (lat. confutator) onaj koji opovrgava (dokaze, navode), opovrgavatelj konfutirati (lat. confutare) opovrgnuti, opovrgavati, dokazivati suprotno

konfuzija konfuzija (lat. confusio) mijeanje razliitih stvari; pomijeanost, zbrka, nered, nejasnost (stila, misli); pobrkanost, brkanje, mijeanje, nerazlikovanje, pomutnja; pren. zbunjenost, zbrkanost, smuenost, zabuna; prid. konfuzan konfuzionar (lat. confusionarius) smete nj ak, smuenjak kongelacija (lat. congelatio) smrzavanje; smrznue, smrznutost; stvrdnjavanje, zgruavanje kongelativan (lat. congelativus) koji izaziva smrzavanje, koji smrzava kongelirati (lat. congelare) smrznuti, smrzavati; zgusnuti, zgunjavati; zgruati, usiriti kongenerian (lat. congener, genus rod) istorodan, istovrstan kongenijalan (lat. congenialis) duhovno srodan, srodan po duhu kongenijalitet (lat. congenialitas) srodnost po duhu, duhovna srodnost kongenijalnost v. kongenijalitet kongenitalan (lat. congenitus,) uroen, koji postoji od samog roenja, npr. neka bolest (srana mana) kongerirati (lat. congerere) zgrtati, nagomilavati; usp. kongestija kongestija (lat. congestio) med. navala krvi ili sokova, nakupljanje krvi u nekom dijelu tijela kongestivan (lat. congestivus) koji uzrokuje navalu krvi, koji potjee od navale krvi konglobacija (lat. conglobatio) zgrtanje, gomilanje; ret. gomilanje dokaza konglobirati (lat. conglobare) gomilati, nagomilavati; ugrudati, ugrudavati konglomeracija (lat. conglomeratio) gomilanje, nagomilavanje, sljepljivanje; spajanje svega i svaega konglomerat (lat. conglomerare zgomilati, zbiti) geol. gromaa (slijepljena smjesa koja se sastoji od pijeska i pojedinih komada raznih minerala);

725

kongres pren. prenatrpanost, mjeavina svega i svaega konglomerirati (lat. conglomerare) zgrudati, nagomilati, skupiti, spojiti konglutinancija (lat. conglutinatio) sljepljivanje; zgunjavanje, zgruavanje, usiravanje konglutinantan (lat. conglutinans) ljepljiv, sljepljiv konglutinirati (lat. conglutinare) lijepiti, slijepiti; zgusnuti, zgunjavati kongratulacija (lat. congratulatio) v. gratulacija kongratulirati (lat. congratulari) v. gratulirati kongregacija (lat. congregatio) vjerska udruga, zajednica, bratstvo; udruivanje vie samostana istoga reda u organiziranu cjelinu; skuptina kardinala; naziv jedanaest administrativnih odjela kardinalskog kolegija u Rimu (npr. vjerska propaganda) kongregacionalisti (lat. congregatio) mn. lanovi vjerske stranke u Engleskoj koji priznaju kao jedini izvor vjere Sveto pismo, odbacuju svaki simbolini vjerski oblik, ne priznaju nikakve crkvene poglavare (biskupe, papu); independenti kongregacionisti (lat. congregatio) mn. lanovi jedne vjerske kongregacije, osobito isusovake kongregati (lat. congregatum) mn. min. nekristalizirano kamenje koje se samo sobom, bez ljepljive tvari, slabo odrava u vezi kongregirati (lat. congregare) udruiti, sjediniti, skupiti kongres (lat. congressus) skuptina, skup, zbor, sastanak radi dogovaranja i savjetovanja o zajednikim poslovima; osobito: sastanak opunomoenika vie drava (npr. Pariki, Beki kongres); u SAD-u: zakonodavna skuptina narodnih izaslanika; skuptina lanova istog stalea i iste struke (profesorski, uiteljski itd. kon-

kongresija gres), ili istih naela (stranaki kongres) kongresija (lat. congressio) sastajanje, sastanak kongresist (lat. congressus) lan kongresa, sudionik u kongresu kongruencija (lat. congruentia) suglasnost, slaganje; sukladnost, slinost i jednakost, istovjetnost oblika i jednakost povrina; kongruentnost kongruentan (lat. congruens) suglasan, jednak, sukladan; mat. sukladan, jednak i slian, istog oblika i jednake povrine kongruentnost (lat. congruere) v. kongruencija kongruirati (lat. congruere) biti suglasan, slagati se; biti sukladan, poklapati se, biti slian i jednak kongruitet (lat. congruitas) suglasnost, slaganje, potpuna jednakost konha (gr. konche) koljka; zidna udubina sa koljkastim gornjim dijelom; polukupola konhiforman (gr. konche koljka, lat. forma) prid. koljkast, koji ima oblik koljke konhoida (gr. konche koljka, eidos oblik) mat. koljanica, Nikodemova krivulja etvrtog stupnja konicitet (gr. konos stoac) stoatost; kosina, nagnutost konian (gr. konos) stoast, unjast, u obliku stoca; konina refrakcija prelamanje svjetlosne zrake u stoast snop; konino zrcalo stoasto zrcalo konifere (gr. konos eer, lat. ferre nositi, proizvoditi) mn. bot. etinjare, npr. bor, omorika, jela itd. koniin (gr. koneion kukuta) kem. bezbojna tekuina, neugodnog i omamljujueg mirisa, nalazi se u kukuti, veoma otrovan alkaloid (otrov kojim su otrovali Sokrata); cikutin konimetar (gr. konos stoac, metron mjera) sprava za mjerenje stoca

726

konklavist konioza (gr. konis prah) med. bolest koja nastaje zbog udisanja raznih vrsta praha (vapnenog, bakrenog, eljeznog i dr.) konivencija (lat. connivere sklapati oi) obzirnost, obazrivost konkameracije (lat. concameratio) mn. odjeljci, pregrade, komore konkatenacija (lat. concatenatio) povezanost, vezanje (lancima) konkauze (lat. concausae) mn. farm. suuzroci, sporedni uzroci, tj. oni koji djeluju zajedno s glavnim uzrokom konkavan (lat. concavus) udubljen (supr. konveksan); konkavnom se naziva unutranja strana jedne krivulje i povrine; konkavna lea opt. udubljena lea konkavitet (lat. concavitas) udubljen, uleknut konkavno-konkavan (lat. concavus) opt. dvostruko udubljen, uleknut s obje strane konkavno-konveksan (lat. concavus, convexus) opt. udubljeno-ispupen konkilij (gr. konchylion dem. od konchyle = konche) koljka, ljutura; pueva kuica konkista (p. conquista osvojenje) razdoblje prvih otkria u Americi konkistadori (p. conquistadores) osvajai; u nekadanjim panjolskim i portugalskim posjedima Srednje i June Amerike: osvajai zemlje i njihovi potomci koje je dvor nagraivao plemikim titulama i velikim imanjima; pren. osvajai, pustolovi konklamacija (lat. conclamatio) vikanje, vika; klicanje konklava (lat. conclave) "zakljuana odaja", kardinalska skuptina za biranje pape; tajna zakljuana dvorana u kojoj se bira papa (prije u Kvirinalu, zatim u Vatikanu) konklavist (lat. conclave) osoba dodijeljena kardinalu (sluga, lijenik) za vrijeme izbora pape i koja ne moe

konkludirati

727

konkretum konkordirati (lat. concordare) slagati se, biti suglasan konkorporacija (lat. concorporatio) pripajanje, spajanje pridruivanje konkorporirati (lat. concorporare) pripojiti, pripajati, pridruiti, pridruivati, primiti u drutvo, primiti u bratstvo konkrecija (lat. concretio) sraivanje, skupljanje ujedno; zgunjavanje, usiravanje, stvrdnjavanje, smrzavanje nekog tekueg tijela; med. taloenje stranih tvarih u tijelu, npr. kamenca u mokranom mjehuru; min. mineralna masa koja je nastala koncentracijom mineralne supstance oko jednog sredita; pren. otjelovljenje konkrecijanci (lat. concretio) mn. psiholozi koji smatraju da je dua nerazdvojna od tijela konkreditirati (lat. concreditare) sudjelovati s drugima kao vjerovnik, npr. u nekom zajmu konkreditor (lat. concreditor) suvjerovnik konkrement (lat. concrementum) tijelo koje nastaje zgunjavanjem neke tekuine u ljudskom ih ivotinjskom tijelu (npr. kamenac u mokranom mjehuru) konkrescencija (lat. concrescentia) sraivanje, sljepljivanje konkret (engl. concret) engleska kamena buka konkretan (lat. concretus) "srastao", stvaran, koji se moe zamijetiti osjetilima, zamjetljiv, opipljiv, tjelesni; konkretan pojam log. pojam koji oznaava osjetilima zamjetljivu stvar ili osjetilima zamjetljivo svojstvo (supr. apstraktan) konkretizirati (lat. concrescere srasti, concretus) uiniti neto stvarnim, prikazati stvarno, opipljivo konkretum (lat. concretum) ono to postoji, npr. ovjek, ivotinja, drvo itd.; in concreto it. in konkreto (lat.)

napustiti konklavu dok se izbor ne izvri konkludirati (lat. concludere) log. zakljuivati, zakljuiti, izvoditi (ili: izvesti) zakljuak konkluzija (lat. conclusio) log. zakljuak; zakljuivanje iz neke pretpostavke konkluzivan (lat. conclusivus) zakljuni, koji sadri zakljuak, zavrni; gram. konkluzivne ili zakljune reenice nezavisne reenice, od kojih se druga javlja kao zakljuak prve, npr. Nisi uio, dakle ne moe ni znati konkluzum (lat. conclusum) ono to je odlueno, odluka, rjeenje, zakljuak konkokcija (lat. concoquere skuhati) probava hrane u elucu konkomisar (lat. concomissarius) prav. suopunomoenik konkomitantan (lat. concomitari pratiti) koji prati, koji sudjeluje, koji se pojavljuje istodobno konkomitirati (lat. concomitari) pratiti, sudjelovati; konkomitirajui simptomi med. pojave koje samo prate, sporedne (ili: nebitne, nevane) pojave kod bolesti konkordancija (lat. concordantia) suglasnost; abecedni popis svih rijei koje dolaze u jednom spisu s navoenjem citata, npr. u Bibliji (verbalna konkordancija), ili popis svih mjesta koja se odnose na neku misao ili neki predmet (realna konkordancija)', geol. pojava meusobno usporednog pruanja slojeva stijena konkordantan (lat. concordans) suglasan, sloan, jednoduan, skladan konkordat (lat. concordatum) sporazum, nagodba; osobito: sporazum izmeu Vatikana i jedne svjetovne sile o odnosima i pravima Rimokatolike crkve u toj dravi konkordija (lat. concordia) sloga, suglasnost, jednodunost

konkubina u stvarnosti, u danom sluaju, u stvarnom sluaju, ono to se javlja u podruju stvarnoga konkubina (lat. concubina) inoa, prilonica, izvanbrana ena; bludnica konkubinar (lat. concubinarius) nalonik, izvanbrani mu; bludnik konkubinat (lat. concubinatus) divlji brak, nalonitvo; blud konkubitus (lat. concubitus) spolni odnoaj, obljuba; concubitus anticipatus it. konkubitus anticipatus (lat.) prav. prijevremeni odnoaj (npr. zarunika prije vjenanja) konkurator (lat. concurator) prav. suskrbnik, sututor, lan skrbnitva konkurencija (lat. concurrentia) 1. suparnitvo, natjecanje, utakmica; natjecanje vie osoba (npr. za raspisanu nagradu, poloaj i si.); 2. borba robnih proizvoaa za vei profit konkurent (lat. concurrens) suparnik, natjecatelj na licitaciji konkuripik (fr. concours hipique) natjecanje u brzom jahanju ili u brzoj vonji s konjskom spregom konkurs (lat. concursus) natjecanje vie osoba za neku stvar, povlasticu, nagradu, neki poloaj; raspisati konkurs = raspisati natjeaj; trg. steaj, zajedniki istup vjerovnika radi obeteenja svojih potraivanja od zajednikog dunika ija pasiva premauje aktivu, ili je, stjecajem prilika, postao nesposoban odgovoriti svojim novanim obvezama (concursus creditorum) konkurzifeks (lat. concursifex) prav. zajedniki dunik; usp. konkurs konkusija (lat. concussio) zaplaivanje radi iznuivanja novca, primanje mita; crimen concussionis it. krimen konkusionis (lat.) prav. zloin iznuivanja novca, primanja mita konkusionar (lat. concussionarius) prav. iznuiva, ucjenjiva

728

konrektorat konkusor (lat. concussor) prav. v. konkusionar konkvibus (lat. cum quibus ime?) novac (u aljivom znaenju) konkvista (p. conquista osvojenje) razdoblje panjolskog osvajanja Srednje i June Amerike u 15. i 16. st. konkvistadori (p. conquistadores) mn. pogrean izgovor, v. konkistadori konoid (gr. konos stoac, eidos oblik) tijelo koje nastaje okretanjem presjeka stoca oko svoje osi, npr. paroboloid, hiperboloid i dr. konoidan (gr. konoeides stoast, eides oblik) stoast konopejon (gr. konopeion od, konops komarac) mrea za zatitu od muica i komaraca, komarnik; krevet sa zavjesama od tanke tkanine za odbijanje muica; usp. kanape konoplja (lat. Cannabis sativa) bot. jednogodinja biljka iz porodice konoplji; od njezinih se vlakana izrauju tkanine, vlakna i si., a od opojnih smola koju izluuje nakon cvjetanja moe se proizvesti droga konosament (tal. connoscimento) trg. v. konosman konosman (fr. connaissement) trg. pomorski teretni list na kojem kapetan broda potvruje poiljatelju prijam neke robe i obvezuje se da e je, poto mu se plati prijevoz, predati na odreeno mjesto konotacija (lat. con, notare obiljeiti) log. skup svih atributa koji su bitni za znaenje nekog pojma; gram. skup predodbi povezanih s nekom rijeju i njezinim znaenjem konotativan (lat. con, notare obiljeiti) suobiljeavajui, suoznaavajui konrektor (lat. conrector) suupravitelj, nastavnik koji po rangu dolazi iza rektora i koji ga zastupa konrektorat (lat. conrectoratum) poloaj i ured konrektora

konsakramental

729

konsignant i znaaj neke stvari (s obzirom na njezine posljedice) konsekventan (lat. consequens) dosljedan, postojan u naelima, vjeran sam sebi, tj. svojim naelima i tvrdnjama, nepokolebljiv konsekvirati (lat. consequi) slijediti, ii za kim; stei, stjecati, postizati, postii, zadobiti konsens (lat. consensus) v. konsenzus konsentirati (lat. consentire) suglasiti se, suglaavati se, slagati se, sporazumjeti se, jednoglasno odluiti konsenzualan (lat. consensualis) koji suosjea, suosjeajan; konsenzualni ugovor prav. ugovor ija se vanost temelji samo na jednostavnom pristanku ugovarakih strana (kontrahenata) konsenzus (lat. consensus) slaganje, pristanak, odobrenje (npr. za stupanje u brak i si.); pisano odobrenje; suosjeaj; fil. suglasnost misaonih bia (uzima se esto kao jedan od kriterija istine); konsens konsiderabilan (lat. considerabilis) znatan; znaajan, ugledan, vrijedan potovanja konsideracija (lat. consideratio) promatranje, razmatranje, razmiljanje; procjenjivanje, ispitivanje, uzimanje u obzir; potovanje, uvaavanje konsignacija (lat. consignatio) obiljeavanje (znakom), peaenje; trg. deponiranje, predaja robe na uvanje ili radi prodaje; posebna vrsta komisione prodaje, uobiajena pri trgovini robom s udaljenim, osobito prekomorskim mjestima, gdje poiljatelj robe (konsignant) prima od prodavaa iste (konsignatara) u mjenicama predujam na tu robu (obino jednu treinu do dvije treine iznosa fakture) konsignant (lat. consignans) trg. onaj koji daje robu u konsignaciju

konsakramental (lat. consacramentalis) v. konjurator konsangvinian (lat. consanguineus) srodan po krvi, srodan po ocu konsangvinitet (lat. consanguinitas) krvno srodstvo, srodstvo po ocu konscijencija (lat. conscientia) svijest; savjest konscijencijalizam (lat. conscientia svijest) fil. shvaanje da je predmet znanosti ono to nam je dano u svijesti, dakle osjeaji, a da "stvari po sebi" uope ne postoje; gnoseoloki idealizam konscijenciozan (lat. conscientiosus) savjestan konscijus (lat. conscius) suznalac, sudionik, svjedok konsekracija (lat. consecratio) posveenje, posveivanje, npr. crkve; posveenje u in vieg katolikog sveenstva; posveenje kruha i vina pri priesti (kod katolika) konsekrirati (lat. consecrare) posvetiti, posveivati; posvetiti u in konsektarij (lat. consectarium) posljedica, zakljuak konsekucija (lat. consecutio) slijed, redoslijed; posljedica, zakljuak konsekutivan (lat. consecutivus) posljedini, sljedbeni; sljedni, uzastopni; konsekutivne bolesti med. bolesti koje se javljaju kao posljedica prijanjih bolesti; log. konsekutivne oznake nekog pojma oznaka koje dolaze iz drugih, tj. konstitutivnih oznaka; psih. konsekutivne slike posljedine slike; gram. konsekutivna reenica posljedina reenica (ona zavisna reenica kojom se izrie posljedica radnje izreene u glavnoj reenici, npr. Toliko sam umoran da se jedva kreem) konsekvencija (lat. consequentia) posljedica; log. zakljuak; dosljednost, postojanost, nepokolebljivost; vanost

konsignatar konsignatar (lat. consignatarius) supotpisnik, npr. svjedodbe; trg. primatelj konsignirane robe konsignifikacija (lat. consignificatio) dvostruko znaenje konsignirati (lat. consignare) obiljeiti (znakom), obiljeavati (znakom), zapeatiti; voj. izdati zapovijed, odrediti neku jedinicu da bude u pripravnosti (npr. za pokret); trg. predati robu u konsignaciju; dati na uvanje, poloiti u konsignaciju; dati na uvanje, poloiti, deponirati novac konsjererija (fr. conciergerie, lat. concergeria) nadzornitvo kue, pazikustvo; vratarev stan; zatvor; osobito: zatvor starog francuskog dvora, kod "Palae pravde", u Parizu konskribent (lat. conscribens) popisiva vojnika, skuplja novaka (regruta) konskribirani (lat. conscribere popisati) onaj koji je uzet u vojsku, novak, regrut, vojni obveznik konskribirati (lat. conscribere) popisati, popisivati vojnike, novaiti, regrutirati konskripcija (lat. conscriptio) popis, popisivanje vojnika, novaenje, regrutiranje konsocijacija (lat. consociatio) udruivanje, pridruivanje, spajanje; udruivanje; udruga, udruenje konsolacija (lat. consalatio) utjeha, umirenje konsolator (lat. consolari tjeiti, consolator) tjeitelj konsolidacija (lat. consolidatio) utvrivanje, uvrivanje, uvrenje, sreenost (dugova); bank. pretvaranje kratkoronih dravnih dugova u dugorone zajmove; utvrivanje, sreivanje dionikih drutava smanjivanjem osnovnog kapitala; med. zaraenje, zalijeenje (rana i si.) konsolidirati (lat. consolidare) utvrditi, utvrivati, uvrivati, uvrstiti, osi-

730

konspirirati gurati, postaviti na zdrave temelje; sjediniti u cjelinu; med. zalijeiti (ranu) konsolirati (lat. consolari) tjeiti, utjeiti, umiriti, uspokojiti konsonanca (lat. consonantia) v. konsonancija konsonancija (lat. consonantia) glaz. sklad, skladnost, harmoninost, stapanje tonova i zvukova u skladnu cjelinu (supr. disonancija); poet. rimovanje; konsonanca konsonant (lat. consonans) gram. suglasnik, zatvornik konsonanta (fr. consonante) glaz. vrsta harfe konsonantan (lat. consonans) jednoglasan, suglasan, skladan konsonantizam (lat. consonare suzvuati) gram. sustav, tj. broj i svojstva suglasnika nekog jezika konsonirati (lat. consonare) glaz. biti u skladu, biti usklaen, skladno zvuati; poet. rimovati se; pren. suglasiti se, usuglaavati se, biti suglasan sa, slagati se konsort (lat. consors) ortak, drug, sudionik; saveznik (u loem smislu), jatak, lan neke klike; prav. sutuitelj ili suoptuenik konspekt (lat. conspectus) gledanje, razgledanje, vienje, vidik, izgled, pregled; popis; in conspectu omnium it. in konspektu omnijum (lat.) naoigled svih, pred cijelim svijetom konspicirati (lat. conspicere) gledati, razmatrati, motriti, zamjeivati konspiracija (lat. conspiratio) zavjera, urota konspirant (lat. conspirans) zavjerenik, urotnik konspirativan (lat. conspirativus) zavjereniki, koji ima karakter zavjere, urotniki; tajni, strogo povjerljiv konspirirati (lat. conspirare slono puhati; zajedniki djelovati) sudjelovati u zavjeri, sklapati zavjeru

konsponzor

731

konstituirati konstipacija (lat. constipatio) med. zatvor, zatvorenost, tvrda stohca konstipancije (lat. constipantia) mn. farm. lijekovi protiv proljeva, za zatvaranje konstipirati (lat. constipare) med. zatvoriti, zatvarati, uzrokovati tvrdu stolicu konstituant (fr. constituant) lan ustavotvorne skuptine konstituanta (lat. constituere) ustavotvorna skuptina, ona koja donosi osnovni, najvaniji zakon (ustav) jedne drave konstitucija (lat, constitutio) prav. ustav, osnovni dravni zakon; ustanovljenje, odreivanje; anat. skup svih tjelesnih i duevnih osobina jednog ovjeka, tjelesna graa; kem. unutranji sastav kemijskih spojeva; raspored atoma u molekuli konstitucionalan (lat. constitutionalis) prav. ustavni; anat. koji je u vezi s tjelesnom graom, koji potjee iz tjelesne grae; konstitucionalne bolesti med. bolesti kojima je uzrok u samoj tjelesnoj grai; konstitucionalna monarhija ustavna monarhija; konstitucionalni sustav v. konstitucionalizam konstitucionalitet (lat. constitutionalitas) ustavnost, ustavna vladavina konstitucionalizam (lat. constitutio) prijatelj ustava, pristaa ustavnog oblika vladavine, ustavobranitelj konstitucionalizam (lat. constitutio) ustavni sustav kod kojega je vladar pri donoenju zakona vezan za suradnju i pristanak narodnog predstavnitva (supr. apsolutizam); konstitucionalni sustav konstituens (lat. constituens) farm. sredstvo koje propisanom lijeku daje oblik konstituent (lat. constituens) prav. vlastodavac, izdavatelj, punomoi konstituirati (lat. constituere) sastaviti, nainiti, stvoriti, oblikovati, os-

konsponzor (lat. consponsor) prav. onaj koji jami zajedno s ostalima, sujamac; sudunik konstabilirati (lat. constabilire) uvrstiti, uvrivati, utvrditi konstabler (lat. constabularius) voj. donositelj streljiva, topniki pomonik; zapovjednik topa (na ratnim brodovima); straar, policajac; kontabler konstancija (lat. constantia) v. konstantnost konstanta (lat. constare) mat., fiz. stalna veliina, nepromjenjiva veliina konstantan (lat. constans) stalan, nepromjenjiv; postojan, ustrajan; koji je trajnog djelovanja (npr. galvanski elementi); koji vlada, vladajui (obiaj, navika); siguran, nesumnjiv, priznat (injenica) konstantnost (lat. constantia) stalnost, nepromjenjivost; postojanost; ustrajnost, dosljednost, konstancija konstat (lat. constat) stoji kao injenica, sigurno, poznato je; slae se (raun) konstatacija (lat. constat, fr. constatation) utvrivanje, utvrivanje injenica, ustanovljavanje, ustanovljenje; utvrena injenica konstatirati (lat. constat, fr. constater) utvrditi, utvrivati, ustanoviti, ustanovljavati, uvjeriti se da neto postoji, osvjedoiti se; potvrditi konstelacija (lat. constellatio) astr. zvjezdano jato, zvijee; poloaj zvijezda i njihov tobonji utjecaj na ljudsku sudbinu (usp. nativitet); neko odreeno svrstavanje; fil. psihika konstelacija ope prethodno stanje svijesti; pren. stjecaj prilika konsternacija (lat. consternatio) poraenost, preneraenost, zaprepatenje, zaprepatenost, utuenost, zabuna konsternirati (lat. consternare) poraziti, poraavati, zaprepastiti, zaprepaivati, preneraziti, preneraavati, zbuniti; prid. konsterniran

konstitutivan novati, ustanoviti; utvrditi, urediti, rasporediti; prav. pozvati na odgovornost; konstituirati se rasporediti se, odrediti prava i dunosti (poloaje) izabranih lanova uprave; konstituirani autoriteti zakonske sile, dravne vlasti konstitutivan (lat. constitutivus) odreen, utvren, osnovni, bitan, objektivno vaei; sastavni; usp. regula. tivni konstitutivna naredba prav. naredba kojom se nekome daju odreena prava (dozvole, povlastice i si.) konstitutor (lat. constitutor) rasporeiva, ureiva, osniva konstitutum (lat. constitutum) prav. utvreno, ugovoreno; obnovljen ugovor konstrigencije (lat. constrigentia) mn. med. sredstva za stezanje, skupljanje konstrikcija (lat. constrictio) med. stezanje (dijelova tijela), skupljanje, grenje; ograniavanje, suavanje konstriktivan (lat. constrictivus) anat. steui, koji stee, skupljajui, koji skuplja, suavajui, koji suava (mii) konstriktor (lat. constrictor) anat. mii steza konstringirati (lat. constringere) stezati, stegnuti, skupiti, skupljati konstruirati (lat. construere) graditi, izgraditi, napraviti (zgradu, stroj); sastaviti, izraditi plan (za zgradu, stroj itd.); iz osnovnog pojma (iz osnovne zamisli) razviti (teoriju, znanost); geom. nacrtati sliku, tijelo; gram. rasporediti, sloiti rijei u reenici, sastaviti reenicu; napisati, nainiti, sastaviti skicu (knjievnog djela, slike, filma i dr.) konstrukcija (lat. constructio) graenje, gradnja, pravljenje, zidanje, podizanje; nain graenja, nain gradnje; graa (ili: materijal) za graenje;

732

kontagiozan . sastav, nain sastavljanja, ustroj i raspored dijelova neke cjeline; dosljedno, logiko razvijanje neke misli (u teoriju, u znanost, u sustav); gram. sastav, sklop, red, raspored rijei (u reenici); geom. crte nekog geometrijskog lika (ili: tijela) radi izvoenja dokaza ili rjeavanja kakvog zadatka konstruktivan (lat. constructivus) koji sreuje, koji dosljedno, logiki razvija (misao, zamisao); koji gradi, podie; koji je bitan za odravanje u cijelosti dijelova graevine (supr. dekorativan) konstupracija (lat. constupratio) obeaenje, silovanje konsumacija (lat. consummatio) zbrajanje; prav. izvrenje (ugovora, prijestupa, brakolomstva itd.) konsumirati (lat. consummare) zbrojiti, zbrajati, izraunati, izraunavati; zavriti, izvriti konsupstancijalan (lat. consubstantionalis) teol. istovjetan, istobitan konsupstancijalitet (lat. consubstantionalitas) teol. istovjetnost, istobitnost (u kranskom nauavanju o sv. Trojstvu) kontabler (lat. comes stabuli) v. konstabler kont (fr. compte, lat. comes pratitelj) grof, knez kontabescencija (lat. contabescentia) med. suenje, venjenje; usp. tabes kontabilitet (fr. comptabilite) polaganje rauna, odgovornost raunovoe; raunovodstvo, knjigovodstvo kontagij (lat. contagium) med. tvar (ili: supstanca, materija) za koju se pretpostavlja da se njome prenosi zarazna bolest kontagija (lat. contagio) med. zaraza, zaraznost, prijemljivost; zarazna bolest kontagiozan (lat. contagiosus) med. zarazan, prijemljiv, prenosiv

kontagiozitet

733

kontignacija kontemplacija (lat. contemplatio) misaono promatrati, razmiljanje, misaono udubljivanje kontemplativan (lat. contemplativus) promatraki, misaoni, sklon misaonom promatranju svijeta i ivota kontemplatoran (lat. contemplatorius) v. kontemplativan kontemplirati (lat. contemplari) misaono promatrati, razmiljati, udubljivati se duhom u neto kontemporaneitet (lat. contemporaneitas) suvremenost kontemporaran (lat. contemporarius) suvremen kontemporirati (lat. con ca, tempus gen. temporis vrijeme) istodobno postojati, ivjeti u isto vrijeme kontemptibilan (lat. contemptibilis) prezriv, koji je za prijezir kontencija (lat. contentio) naprezanje, napor; spor, rasprava, svaa kontenciozan (lat. contentiosus) sporni, koji se tie spora; svadljiv, prepiraki, nasrtljiv kontente (lat. continere) mn. u primorskim gradovima: popisi dospjele robe s imenima brodara i primatelja kontentivni zavoj (lat. contendere naprezati se) med. zavoj od gipsa i dr. koji, tako to se stvrdne, dri zamotane dijelove tijela u pravilnom poloaju kontesa (tal. contessa) grofica, grofova ki; kneginja, kneginjica kontestabilan (lat. contestabilis) sporan, osporljiv kontestacija (lat. contestatio) prav. posvjedoenje pomou svjedoka, posvjedoenje svjedocima; osporavanje, osporenje, spor kontestirati (lat. contestari) prav. pozivati za svjedoka, tvrditi pomou svjedoka; osporavati, osporiti, sporiti kontignacija (lat. contignatio) arhit. graa od greda, kat

kontagiozitet (lat. contagiositas) med. zaraznost, zarazna mo neke bolesti, prijemljivost kontakt (lat. contactus) dodir; spoj; pren. dodir, druenje, openje, veza kontaktni (lat. contactus) dodirni, koji nastaje dodirivanjem; kontaktna infekcija med. zaraza uzrokovana dodirom; kontaktni elektricitet dodirni elektricitet; npr. onaj koji nastaje dodirom bakra i cinka; kontaktni metamorfizam geol. promjena koju pretrpi neka starija stijena zbog dodira s mlaom usijanom eruptivnom stijenom kontaminacija (lat. contaminatio) kvarenje, prljanje; med. ulaenje zarazne tvari u tijelo; lit. stapanje, spajanje vie rukopisa nekog djela u jedan; gram. stapanje vie oblika rijei u jedan kontaminirati (lat. contaminare) kvariti, unakaziti, uprljati; med. zaraziti; dobro knjievno djelo pokvariti loim umecima i dodacima kontan (fr. comptant) trg. gotov novac, gotovina; plaanje u gotovu; au comptant it. o kontan (fr.) za gotovo, u gotovu kontantan (tal. contante) trg. sposoban za plaanje gotovom; koji plaa u gotovom; in contanti it. in kontanti (tal.) u gotovom; per ili pro contante it. per, pro kontante (tal.) za gotov novac kontati (tal. contare) 1. brojiti, nabrajati, raunati; 2. govoriti na poseban N nain, tj. recitirati konte (tal. conte) knez, grof kontejner (lat. continere sadrati, fr. contenir) prenosivi spremnik za prijevoz robe kontekst (lat. contextus) veza misli u govoru; sadraj nekog spisa u cjelini, smisao, spoj rijei kontekstura (lat. contextura) veza, splet, spoj

kontigvitet

734

konto no utvrivanje broja novanica koje ne moraju imati metalnu podlogu kontingentirati (lat. contingere dopasti, pripasti) utvrditi (ili: utvrivati) kontingent kontinirati (lat. continere) sadravati, obuhvatiti, biti u vezi; kontinirati se suzdravati se kontinuacija (lat. continuatio) produivanje, produenje, nastavljanje kontinuativan (lat. continuativus, continuare produivati) produavajui, koji produava, koji izrie neprekidnu radnju kontinuator (lat. continuator) nastavlja kontinuiran (lat. continuus produan) neprekidan, stalan kontinuirati (lat. continuere) produivati, produiti, nastaviti, nastavljati; neprestano trajati, ne prestajati kontinuitet (lat. continuitas) stalnost, neprekidnost (supr. diskretnost, diskontinuitet); produivanje, stalno trajanje; neprekidna veza, prisna povezanost; kontinuitet svijesti psih. neophodan uvjet logikoga miljenja jer bi bez njega usporedna djelatnost miljenja bila nemogua kontinuum (lat. continuum) mat., fil. neprekidna veliina, cjelina prije dijelova (supr. diskretum, diskretna veliina; prostor i vrijeme su kontinua, tvar je diskretum); in continuo it. in kontinuo (lat.) neprekidno, stalno kontirati (tal. contare) trg. staviti u raun, stavljati u raun; usp. konto kontist (tal. conto raun) trg. onaj koji ima konto, npr. kod nekog kreditnog zavoda konto (tal. conto) trg. raun; u knjigovodstvu: prikazivanje stanja rauna izmeu dvaju poslovnih suradnika na taj nain to svaki od njih na suprotnim stranama ("duguje" i "potrauje") konto-knjige biljei obveze ("duguje") i primanja ("potrauje")

kontigvitet (lat. contiguitas) granienje, dodirivanje; blizina; suvislost kontinencija (lat. continentia) suzdravanje; suzdranost (osobito u spolnom ivotu), umjerenost kontinent (lat. continens sc. terra, continere drati zajedno, sadravati) dio svijeta, kopno, suha zemlja (za razliku od otoka) kontinentalan (lat. continentalis) kopneni, suhozemni; kontinentalne sile drave europskog kopna (za razliku od Engleske); kontinentalne trupe trupe koje su odreene za slubu samo na kopnu; kontinentalni sustav Napoleonove mjere kojima je htio (18061812) iskljuiti Englesku od trgovakog prometa s Europom kontingencija (lat. contingentia) sluajnost, neizvjesnost, mogunost da neto bude i drukije nego to je (supr. nunost) kontingens (lat. contingens) neto sluajno, neki sluaj, sluajnost, mogunost kontingent (lat. contingens) obvezan pripadajui dio, dio obveze pojedinaca, npr. neke drave, da dade odreen broj trupa s kojima sudjeluje u kakvoj meunarodnoj politiko-voj noj akciji; u meunarodnoj trgovini: ograniena koliina robe koju drave meusobno jedna drugoj odobravaju za izvoz, pod odreenim povlatenim uvjetima kontingentan (lat. contingens) dodirni, u dodiru, susjedan, blizak; kontingentni pojmovi log. pojmovi koji u obliku jednog vieg pojma oznaavaju najsitnije razlike (npr. u nizu pojmova: bijeli, svijetlosmei, smei, tamnosmei, crni itd., kontingentni su pojmovi: svijetlosmei u smei); sluajan, koji je neizvjesnog pojavljivanja, mogu; uvjetovan, ovisan o neemu prijanjem kontingentiranje novanica bank. to-

kontoar onoga drugog; nekome otvoriti konto stupiti s nekim u poslovne veze, odobriti mu kredit; saldirati konto izmiriti raun, zakljuiti raun; per conto it. per konto (tal.) po raunu kontoar (fr. comptoir) trg. ured, pisarnica, poslovnica trgovca, osoblja; trgovaka kua; blagajna; kontor kontoarist (fr. comptoir) knjigovoa, trgovaki slubenik (ili: inovnik); privatni slubenik (ili: inovnik) kontor (tal. contoro) trg. v. kontoar kontorcija (lat. contortio) v. kontorzija kontorist (fr. comptoir) v. kontoarist kontorzija (lat. contortio) nasilno iskrivljavanje miia i udova; kreveljenje, razvlaenje lica, pravljenje grimasa; med. grenje, uvijanje, zavijanje kontorzionist (lat. contortio) u cirkusu: znalac u iskrivljavanju tijela, ovjek-zmija kontr-aproi (fr. contre-approches) voj. rovovi koje zaposjednuti podiu prema rovovima opsjedatelja kontr-pa (fr. contre-pas) u plesu: protukorak kojim se odgovara prema plesau, promjena koraka kontra tonovi glaz. najdublji tonovi basa (ispod C) kontra- (lat. contra) prefiks sa znaenjem: protu-, protiv, prema, nasuprot, suprotno kontra-admiral (lat. contra, ar. amiralma) voj. podadmiral, poetni admiralski in kontra-apertura (lat. contra-apertura) med. kod gnojenja: protuotvor na koji izlazi gnoj kontra-brodovi brodovi koji prometuju izmeu izvaneuropskih drava kontra-priznanica trg. priznanica kojom se prije izdana priznanica stavlja izvan snage kontraavionski (lat. contra, avion od avis ptica) protuzrakoplovni, koji djeluje protiv zrakoplova (npr. top)

735

kontradiktornost kontrabanda (fr. contrebande, tal. contrabbando) krijumarenje; krijumarena roba kontrabandirati (tal. contrabbando) krijumariti; baviti se nedoputenom trgovinom kontrabandist (tal. contrabbando) krijumar kontrabas (tal. contrabbasso) glaz. duboki bas, po tonu najdublji instrument orkestra, obino ima 4 ice; onaj koji pjeva duboki bas kontrabasist (tal. contrabbassista) svira kontrabasa; pjeva koji pjeva kontrabas kontrabaterija (fr. contrebatterie) voj. protubaterija kontracepcija (lat. contra protiv, conceptio zaee) med. spreavanje zaea (trudnoe) raznim sredstvima kontrada (tal. contrada) iroka ulica; kraj; predio kontradicent (lat. contradicens) prav. onaj koji proturjei, protivnik kontradicirati (lat. contradicere) proturjeiti; biti u opreci kontradikcija (lat. contradictio) proturjenost, logika suprotnost kontradiktor (lat. contradictor) onaj koji proturjei; prav. zastupnik zajednikog dunika koji pregovara s vjerovnicima o njihovim potraivanjima kontradiktoran (lat. contradictorius) proturjean, logiki suprotan; kontradiktorni sudovi log. kad se u jednom od dvaju sudova stavlja, potvruje odreen odnos (S je P), a u drugom se taj odnos uklanja, negira (S nije P); zakon o iskljuenom treem sudu izmeu dvaju kontradiktornih sudova (lat. principium exclusi tertii inter duo iudicia contradictoria) v. principium exlusi tertii sive medii; usp. kontraran, subkontraran kontradiktornost (lat. contradicere proturjeiti) v. kontradikcija

kontrados kontrados (lat. contrados) prav. protumiraz, protuoporuka koju mu nakon smrti ostavlja eni koja mu je donijela miraz kontraekstenzija (lat. contraextensio) med. rastezanje u suprotnom smjeru (kod namjetanja iaenih udova i prijeloma kostiju) kontrafacijent (lat. contrafaciens) prekritelj naredbe kontrafagot (lat. contra, tal. fagotto) glaz. za jednu oktavu dublji fagot kontrafakcija (lat. contra-factio) nedoputeno oponaanje, krivotvorenje; nedoputeno pretiskivanje (knjige) kontrafaktura (lat. contrafactura) kiparsko djelo, kip, skulptura kontrafazona (fr. contre-fagon) oponaanje, imitiranje kontrafisura (lat. contrafissura) kir. suprotna pukotina, suprotan prijelom (npr. kad lubanja pukne na drugom mjestu, a ne na onome gdje je djelovala vanjska sila) kontrafraktura (lat. contrafractura) kir. v. kontrafisura kontrahaa (lat. contrahere) sklapanje ugovora, ugovaranje; ugovor; izazivanje na dvoboj; utvrivanje uvjeta dvoboja kontrahencije (lat. contrahentia) mn. med. sredstva za stezanje (skupljanje) kontrahent (lat. contrahens) prav. onaj koji sklapa ugovor, ugovorna strana kontrahirati (lat. contrahere) skupiti, skupljati, stegnuti; saeti, saimati, skratiti; trg. sklopiti ugovor, ugovoriti, ugovarati; pozvati na dvoboj; kontrahirati se skupiti se, stegnuti se, zgriti se kontraindicirati (lat. contraindicare) pokazivati suprotne znakove, imati suprotna obiljeja kontraindikacija (lat. contraindicatio) suprotna pojava, suprotan znak; med. nain lijeenja, lijek ili operacija

736

kontramarkirati koji bi bili nesvrhoviti ili ak i tetni u odreenom sluaju bolesti (supr. indikacija) kontraindikans (lat. contra-indicans) med. pojava kod bolesnika koja govori protiv uporabe nekog lijeka kontrakambij (tal. contra-cambio) trg. povratna mjenica kontrakcija (lat. contractio) stezanje, skupljanje, skraivanje; gram. saimanje, skraivanje (npr. dvaju slogova u jedan); med. skupljanje, grenje (miia, vrata i dr.) kontrakt (lat. contractus) prav. ugovor, sporazum kontraktan (lat. contractus) gram. saet, skraen, okrnjen; med. ukoen, uzet, paraliziran kontraktibilan (lat. contractibilis) stezljiv, skupljiv, zgrljiv kontraktibilitet (lat. contractibilitas) stezljivost, skupljivost, zgrljivost; kontraktilitet kontraktilan (lat. contractilis) v. kontraktibilan kontraktilitet (lat. contractilitas) v. kontraktibilitet kontraktivan (lat. contractivus) saimajui, koji saima, stezljiv, koji stee, koji skuplja, koji izaziva skupljanje kontraktura (lat. contrahere skupljati, stezati, contractura) med. zgrenost jednog dijela tijela zbog skraivanja miia, ila i tkiva; uzetost kontralicitirati (lat. contra, licitari) trg. natjecati se pri javnoj prodaji kontralto (tal. contralto) glaz. dublji alt; pjeva koji pjeva alt kontramarka (fr. contremarque) trg. drugi ig na robi; karta u kazalitu koja se predoava pri izlasku izmeu inova radi kontrole pri povratku kontramarkirati (fr. contremarquer) trg. udariti (ili: udarati) drugi peat na robu; usp. kontramarka

kontramar kontramar (fr. contremarche) voj. mar u suprotnom smjeru, vraanje, povlaenje kontramina (fr. contre-mine) voj. protumina zaposjednutih kojoj je cilj bacanje u zrak mina koje su postavili opsjedatelji; pren. protulukavstvo, protusmicalica; trg. pekulacija kojoj je cilj da doskoi drugoj pekulaciji kontraminirati (fr. contreminer) postavljati kontramine; pren. raditi protiv (koga ili ega) kontraponirati (lat. contra-ponere) log. dati jednom sudu, ne mijenjajui mu sadraj, drugi oblik tako da od nijenog postaje potvrdan sud (usp. kontrapozicija); trg. otpisati ih dopisati, unijeti ispravak u knjige kontrapost (lat. contra, tal. psota) u kiparskim radovima: ritmika ravnotea dijelova tijela koji se nalaze u razliitim pokretima; ret. = antiteza kontrapozauna (lat. contra, njem. Posaune) glaz. duboki bas u orguljama kontrapozicija (lat. contrapositio) log. preokretanje, tj. neposredan zakljuak iz danoga suda jednakim formalnim vaenjem s preokretanjem (konverzijom), tj. subjekt danoga suda postaje predikatom zakljuenoga ili izvedenoga suda, a predikat danoga subjektom izvedenoga ih zakljuenoga, uz promjenu kvalitete, npr.: Svi indoeuropski narodi su kulturni narodi; zakljuak preokretanjem: Nijedan nekulturan narod nije indoeuropski; trg. ispravak pogreke u knjigovodstvu; pokrie mjeninog duga kontraprotest (lat. contra, protestari) trg. podizanje mjeninog protesta protiv adresata po potrebi ih akceptanta za ast zbog neprimanja ih neplaanja mjenice kontrapunkt (lat. punctum contra punctum) glaz. "toka prema toki", tj. nota prema noti (zato to su se prije

737

kontrarevolucionar umjesto nota upotrebljavale toke); vjetina sjedinjavanja vie glasova prema zakonima harmoninosti; osobito: dio kompozicije koji s jednom danom melodijom (lat. cantus firmus) stapa u harmoninu cjelinu jednu melodiju ih vie drugih samostalnih melodija kontrapunktirati (lat. contrapunctare) glaz. primjenjivati u komponiranju zakone kontrapunkta kontrapunktist (lat. contrapunctum) glaz. kompozitor koji se dri zakona kontrapunkta, kolovan glazbenik kontraran (lat. contrarius) suprotan, oprean, koji se nalazi na suprotnoj strani; kontrarni pojmovi log. oni koji su, kao lanovi jednog niza koordiniranih pojmova, najvie udaljeni jedan od drugoga, npr.: bijelcrn, dobarlo, vrlinaporok; iz istinitosti jednoga suda proizlazi neistinitost kontrarno suprotnoga suda, a iz neistinitosti jednoga suda ne proizlazi istinitost kontrarno suprotnoga suda, jer oba mogu biti neistinita, npr. sudovi "tijela miriu ugodno" i "tijela miriu neugodno" mogu biti oba neistinita u odnosu na tijela koja uope ne miriu kontr aran seksualni osjeaj psih. osjeaj pripadnosti suprotnom spolu i, primjereno tome, javljanje spolnog nagona prema svom spolu (homoseksualnost) kontrarevolucija (lat. contra-revolutio) proturevolucija, tj. nastojanja i djelovanje protiv uinjenog prevrata u jednoj dravi, bilo da im je cilj uspostava i vraanje prijanjeg stanja (desniarska kontrarevolucija) ili jo radikalnije sprovodenje prevrata (Ijeviarska kontrarevolucija)\ prid. kontrarevolucionaran kontrarevolucionar (lat. contra protiv, revolutio prevrat) pristaa kontrarevolucije

kontrarije kontrarije (lat. contraria) mn. suprotnosti; contraria contrariis curantur it. kontraria kontrariis kurantur (lat.) suprotnosti se lijee suprotnostima (naelo alopatije) kontrarnost (lat. contrarietas) suprotnost, oprenost kontrasignal (lat. contra, signale znak) protuznak, odgovor znakom na znak kontrasignalizirati (lat. contra, signale znak) odgovoriti (ili: odgovarati) znakom na znak, dati (ili: davati) protuznakove (kao odgovor na primljene znakove) kontrasignatura (lat. contrasignatura) premapotpis, supotpis, npr. uz potpis vladara potpis i ministra na ukazu (ime ovaj na sebe prima odgovornost za opravdanost i korist toga spisa) kontrasignirati (lat. contrasignare) supotpisati, premapotpisati (v. kontrasignatura); pored adrese napisati i ime slubenika koji otpravlja pismo kontrast (fr. contraste, tal. contrasto) suprotnost, najvea razlika, jako odudaranje, jako odskakanje kontrastimulist (lat. contrastimulus) med. pristaa kontrastimulizma kontrastimulizam (lat. contrastimulus protupoticaj) med. sustav medicine koji se sastoji u namjernom izazivanju podraaja, npr. bola u jednom dijelu tijela, da bi se time izazvao podraaj u nekom drugom kontrastimulus (lat. contrastimulus protupoticaj) med. protupodraaj; usp. kontrastimulizam kontrastirati (fr. contraster) veoma se razlikovati, jako odudarati, jako odskakati kontrasubjekat (lat. contrasubjectum) glaz. drugi, podreeni stav u fugi kontrapijunaa (lat. contra protiv, fr. espionnage) suzbijanje, osujeivanje neprijateljske pijunae vlastitom pijunaom

738

kontribucija kontravalacija (lat. contra-vallatio) voj. protuopkop, proturov opsjedatelja za zatitu od ispada zaposjednutih kontravencija (lat. contraventio) prav. istup protiv, prijestup (zakona, ugovora); in asu ili in casum contraventionis it. in kazu, in kazum kontravencionis (lat.) prav. u sluaju prekraja, nevrenja; kontravenijencija kontravenijencija (lat. contravenientia) prav. v. kontravencija kontravenijent (lat. contraveniens) prav. prijestupnik kontravenirati (lat. contravenire) prav. raditi suprotno, istupiti, ogrijeiti se (o ugovor, zakon, propis) kontravotirati (lat. contra, votum zavjet) glasovati protiv kontrbalans (fr. contrebalance) protutea, uravnoteenje; pren. naknada kontrbalansirati (fr. contrebalancer) drati u ravnotei, uravnoteavati, uravnoteiti; pren. izjednaivati se sa, nadoknaivati kontrbij (fr. contrebille) protulopta, lopta koja, odbivi se od rubova bilijara, pogodi loptu suigraa kontrdans (fr. contredanse) etvorka, ivahan francuski ples s mnogo figura, sudjeluju po dva para ili vie parova plesaa koji stoje jedni prema drugima; kontr kontrektacija (lat. contrectatio) prav. bespravno prisvajanje, kraa kontrektirati (lat. contrectare opipati, dodirivati) prav. protuzakonito prisvojiti, krasti kontreran (fr. contraire) v. kontraran; au contraire it. o kontrer (fr.) naprotiv, obrnuto, tovie kontreskarpa (fr. contre-escarpe) voj. vanjski nagib rova (okrenut prema neprijatelju) kontribucija (lat. contributio) zajedniki prinos; porez; ratni namet koji se

kontribuent uzima u novcu u okupiranom dijelu neprijateljske drave kontribuent (lat. contribuens) porezni obveznik kontribuirati (lat. contribuere) plaati porez (osobito ratni); plaati razrez, priloiti svoj dio (troka); doprinijeti, doprinositi, pomoi, pomagati, pripomoi kontributivan (lat. contributivus) porezni; pripomoni, doprinosni kontrola (fr. controle) dvostruki registar, dvostruko raunovodstvo u uredima da bi se izbjegle pogreke, zloporabe i sL; kontrolna knjiga; nadzor, nadgledanje kontrolirati (fr. controler) pregledati (rad, raune i si.); nadgledati, nadzirati, motriti na (koga ili to); unositi u kontrolnu knjigu kontrolni aparati naprave koje automatski pokazuju je li neki rad, koji je trebalo izvriti, zaista izvren kontrolor (fr. controleur) nadzornik, nadzorni slubenik kontrordr (fr. contre-ordre) protunaredba, protuzapovijed (kojom se neka ranija ukida) kontrovertist (lat. controversari) v. kontroverzist kontroverza (lat. controversia) znanstvena rasprava, spor; sporno pitanje, sporna stvar; razmimolaenje; nesuglasica kontroverzan (lat. controversus) sporan, osporljiv; osporen, koji je u pitanju kontroverzija (lat. controversia) v. kontroverza kontroverzirati (lat. controversari) prepirati se, sporiti se oko ega (rijeima, perom); sporiti, osporavati kontroverzist (lat. controversari) protivnik, borben govornik kontrparada (fr. contre-parade) u maevanju: odbijanje udarca maem

739

kontura kontrparirati (fr. contre-parer) u maevanju: obraniti, odbiti, odbijati (udarac maa) kontrpart (fr. contre, lat. pars gen. partis dio) protivnik i protivnika strana kontrparti (fr. contre-partie) glaz. protuglas; trg. kontrolna knjiga kontrpoa (fr. contrepoids protuuteg) motka kojom se plesai na konopcu odravaju u ravnotei kontrsali (fr. contre-salut) voj. otpozdrav topovskom paljbom kontran (fr. contre-change) trg. povratna mjenica kontrtan (fr. contretemps) neugodan dogaaj, neprilika, nezgoda; iznenadno prekidanje konja u njegovom pravilnom kretanju; kod maevanja: udarac upotrijebljen u pogrenom trenutku; glaz. razvlaenje tempa kontrtrane (fr. contre-tranchee) voj. rov prema zaposjedateljima kontumac (lat. contumax tvrdoglav, negibak) zabrana kretanja za vrijeme zaraze radi sprjeavanja njezinog irenja kontumacija (lat. contumacia prkos, upornost) prav. neposlunost, neodazivanje sudskom pozivu, nedolazak na suenje; takoer: = karantena; in contumaciam it. in kontumacijam (lat.) zbog neposlunosti, tj. zbog neodazivanja sudskom pozivu, u nenazonosti (npr. biti osuen) kontumacirati (lat. contumacia prkos, upornost) prav. zbog neposlunosti ili nedolaska na suenje suditi i osuditi na temelju podnesene tube (lat. in contumaciam); biti (ili: drati) u karanteni kontumaks (lat. contumax prkosan, uporan) prav. onaj koji je u nenazonosti optuen ili osuen kontura (fr. contour) nacrt; skica, ocrt, opseg, linija koja ide granicom, koja ocrtava neki lik, neku figuru

konturirati konturirati (fr. contour) praviti nacrt; ocrtati, ocrtavati, povlaiti granine linije nekog lika; okruiti, okruivati, zaokruiti; konturnirati konturnirati (fr. contourner) v. konturirati kontu (polj. contusz) kratki gornji kaput s razrezanim rukavima kontutor (lat. contoutor) prav. suskrbnik, lan skrbnikog odbora kontuzija (lat. contusio) uboj, naboj, zgnjeenost zbog udara kakvog vanjskog tupog predmeta, ili zraka zbog eksplozije granate, bombe, dinamita i dr. kontuzirati (lat. contundere) zgnjeiti, prignjeiti, zdrobiti konubij (lat. connubium) brak; pravo na brak (medu lanovima razliitih stalea, plemena i si.); konjugi; konubijalan (lat. connubialis) brani, koji se odnosi na brak konumeracija (lat. connumeratio, lat. cum s, sa, numerare brojiti, raunati) proraunavanje konus (gr. konos stoac, lat. conus) geom. stoac, unj konvalescencija (lat. convalescentia) oporavljanje od bolesti, ozdravljanje, oporavak konvalescent (lat. convalescens) bolesnik koji se poeo oporavljati konvekcija (lat. convectio) fiz. strujanje (usp. kondukcija, radijacija); meteor, strujanje toplog zraka od Zemlje uvis i njegovo mijeanje s gornjim, hladnijim zrakom konveks-konveks (lat. convexus) v. bikonveksan konveksan (lat. convexus) ispupen (supr. konkavan) konveksitet (lat. convexitas) ispupenost (supr. konkavitet) konveksno-konkavan (lat. convexus ispupen, concavus udubljen) ispupeno-udubljen

740

konvergencij a konvenabilan (fr. convenable) zgodan, pogodan, prikladan, povoljan konvencija (lat. conventio) sporazum (ili: pogodba, ugovor) izmeu pojedinih drava kojim se reguliraju njihovi meusobni pravni, politiki i ekonomski odnosi (knjievna, vojnika, financijska i dr.); sporazum, dogovor; obiaj, pravilo, uobiajenost konvencionalan (lat. conventionalis) koji se temelji na konvenciji, koji odgovara sporazumu, sporazumni, ugovorni, dogovorni; uobiajen, koji se dri primljenih navika ili obiaja; konvencionalni brak brak koji je sklopljen prema stalekim ili imovinskim obzirima, a ne prema naklonosti; konvencionalna la neistina prihvaena po sporazumu konvencionalna kazna kazna kojom se netko obvezuje da e platiti odreenu svotu u sluaju ako ne izvri, ili ne izvri kako treba, neki posao konvenijencija (lat. convenientia) pristojnost, uljudnost; ugodnost, udobnost; podudaranje, slaganje, suglasnost, skladnost, prikladnost; obzir prema onome to postoji, to odgovara vanjskim okolnostima (poloaju, znanju, imetku i dr.), obzir konvenirati (lat. convenire) slagati se, odgovarati; svidjeti se, dopadati se, goditi; pristojati, priliiti, biti u skladu s interesima konvent (lat. conventus) sastanak, zbor, skuptina, sabor (osobito redovniki); samostan; Konvent Ustavotvorna skuptina (Convention nationale) sazvana 1792. u Francuskoj konventikl (lat. conventiculum) zakutni sastanak, tajno dogovaranje konventual (lat. conventualis) redovnik, fratar; osobito: redovnik koji pripada redu s blaim i slobodnijim propisima (za razliku od opservanta) konvergencija (lat. convergentia) geom., fiz. uzajamno pribliavanje,

konvergirati stjecanje; pren. stremljenje (ili: tenja) istom cilju, slaganje konvergirati (lat. convergere) pribliavati se uzajamno, stjecati se (u istoj toki); pren. stremiti (ili: teiti istom cilju; prid. konvergentan konverter (eng. converter) fiz. transformator elektrine struje; ureaj za dobivanje Bessemerovog elika, Bessemerova kruka: velika posuda, 4 5 m visoka i iznutra obloena crijepovima dolomita ili smjesom vapnenca i magnezita konvertibilan (lat. convertibilis) pretvorljiv, promjenjiv konvertibilnost zamjenjivost, promjenjivost (u) konvertirati (lat. convertere) preobraati, preobratiti, pretvoriti, pretvarati, promijeniti (u); preobratiti, prevesti u drugu vjeru; bank. pretvoriti (ili: pretvarati) jedan dug u drugi pod povoljnijim uvjetima za dunika konvertit (tal. convertito) obraenik, onaj koji je preao iz jedne vjere u drugu konverza (lat. conversa) v. konvertit konverzacija (lat. conversatio) razgovor, razgovaranje, zabavljanje ili uenje stranog jezika razgovorom konverzacijski leksikon veliki enciklopedijski prirunik koji abecednim redom obrauje teme koje spadaju u opu naobrazbu konverzatorij (lat. conversatorium) soba za razgovor; drutvo za zabavu koja se sastoji u razgovoru konverzija (lat. conversio) obrat, okretanje, promjena, pretvaranje; trg. promjena interesne stope, pretvaranje jednog duga u drugi s povoljnijim uvjetima; preobraenje; preobraanje u vjeru; fil. logika konverzija obrat jednog suda, tj. kad subjekt i predikat promijene svoja mjesta (usp. kontrapozicija); prav. pretvara-

741

konvulzija nje jednog pravnog odnosa u drukiji, npr. zakupa u najam konverzirati (lat. conversari) razgovarati, zabavljati se razgovorom; uiti strani jezik razgovorom konvikcija (lat. convictio, convincere) prav. potvrda, dokaz konvikt (lat. convictus) zavod u kojem stanuju studenti katolike teologije ili aci uope; takoer: ustanova u kojoj se aci hrane besplatno ili uz znatan popust konviktorij (lat. convictorium) zajednika blagovaonica konviktorist (lat. convictus) pitomac konvikta konvincirati (lat. convincere) prav. potvrditi, dokazati konvivij (lat. convivium) gozba, slavlje, goenje konvocirati (lat. convocare) sazvati, sazivati konvoj (fr. convoi) voj. skupina trgovakih ili transportnih brodova s pratnjom jedinica ratnih brodova (radi zatite od napada neprijateljskih podmornica i zrakoplova); svaka oruana pratnja kojoj je zadatak zatita konvokacija (lat. convocatio) sazivanje, saziv; prav. pozivanje vjerovnika konvolatilizacija (lat. convolatilisatio) kem. pretvaranje u paru zajedno s drugim tekuinama konvolucija (lat. convolutio) med. umotavanje konvoiut (lat. convolvere smotati, skotrljati, convolutum) smotak spisa; biljenica za spise konvoluta (lat. convoluta) arhit. zavojnica na jonskom kapitelu konvulzibilitet (lat. convulsibilitas) med. trzavost, trzanje miia konvulzija (lat. convulsio, convellere) med. grenje, grevi, trzanje; pren. trzavica; pokret, potres

konvulzionar

742

konzul konzervirati (lat. conservare) uvati, ouvati, sauvati, odrati; praviti konzerve; prid. konzerviran konzilij (lat. consilium) savjet, prijedlog; savjetovanje, vijeanje konzilijar (lat. consillarius) vijenik, savjetnik; savjetodavac; osobito: savjetodavni lijenik koji slovi kao autoritet u svojoj struci konzilirati (lat. consiliari) vijeati, savjetovati se; davati savjet, savjetovati; udaljiti iz kole konzistencija (lat. consistentia) vrstoa, gustoa, slabija ili jaa povezanost sastojaka, trajnost; pren. stalnost, postojanost konzistentan (lat. consistens) vrst, gust, jedar (npr. konzistentna mast); pren. stalan, postojan konzistirati (lat. consistere) ustrajati, biti ustrajan, odrati se, ostati (ili: ostajati) pri emu konzistorij (lat. consistorium) kod Rimljana: carsko vijee; mjesto gdje se to vijee sastajalo; kod katolika: skuptina biskupovih pomonih organa, skuptina kardinala pod papinim predsjednitvom; kod pravoslavaca: duhovni sud, pomoni organ eparhijskih episkopa pri vrenju njihove sudske vlasti; kod protestanata: crkvena vlast; prid. konzistorijalni konzola (fr. console) arhit. potporanj balkona; polica uza zid za kipove ili vaze; rokoko stoli uvren na zid ili prislonjen na nj konzorcij (lat. consortium) zajednica, udruga, udruenje; u burzovnom prometu: udruivanje banaka i trgovakih kua radi davanja zajmova dravi, osnivanja trgovakih poduzea, dionikih drutava, banaka i si.; brak konzul (lat. consul) u starom Rimu za vrijeme republike: titula dvojice najviih slubenika koji su, zajedno sa senatom, upravljali dravom; dravni

konvulzionar (lat. convulsionarius) med. onaj koji boluje od grenja, trzanja miia konvulzivan (lat. convulsus, convulsivus) med. grevit, praen grevima; koji izaziva greve (ili: trzaje) konzerva (fr. conserve, tal. conserva) posebno prireene i od kvarenja osigurane ivene namirnice (voe, povre, ribe, meso) u limenim, dobro zatvorenim i zalemljenim kutijama ili bocama konzervabilan (lat. conservabilis) sauvljiv, koji se moe sauvati konzervacija (lat. conservatio) 1. odravanje, odranje, uvanje; naelo konzeruacije energije naelo odranja energije; 2. spremanje biljne i ivotinjske hrane (suenjem, salamurom, dimljenjem, toplinom, hladnoom i kemikahjama), tako da se moe sauvati od kvarenja due vremena konzervativae (lat. conservativus) ovjek konzervativnih pogleda i shvaanja; lan konzervativne stranke; supr. liberal konzervativan (lat. conservativus) zastario, staromodan, nesklon novotarijama (osobito u politikom ivotu); supr. liberalan konzervativizam (lat. conservare sauvati) smjer miljenja i tenji onih koji ele odranje i ouvanje staroga, tj. onoga to se naslijedilo (u privatnom, drutvenom, politikom itd. ivotu) konzervator (lat. conservator) nadzornik, uvar; onaj koji odrava u potrebnom redu umjetnike stvari, starine, znanstvene zbirke i si. konzervatorij (lat. conservatorium) visoka glazbena kola (u rangu fakulteta), glazbeni zavod; kua u kojoj se uvaju biljke od zimske hladnoe, zimski vrt konzervatorist (lat. conservatorium) ak visoke glazbene kole; pren. ovjek visoke glazbene kulture

konzular poglavar u Francuskoj (17991804); danas: slubenik koji u inozemstvu zastupa trgovake i privredne interese svoje drave i njezinih graana, a katkad mu se povjerava i diplomatska funkcija (po rangu se dijele na: generalne konzule i vicekonzule) konzular (lat. consularis) u starom Rimu: bivi konzul konzulat (lat. consulatus) ast i poloaj konzula; mjerodavnost konzula; konzulov ured konzulent (lat. consulens) savjetodavac, branitelj, zastupnik; pravni savjetnik konzulirati (lat. consulere) savjetovati se, pitati za savjet konzult (lat. consultum) odluka, rjeenje; pravno miljenje konzulta (tal., p. consulta) savjetodavna skuptina; dravni savjet u Italiji i panjolskoj konzultacija (lat. consultatio) savjetovanje, vijeanje (osobito vie lijenika u ozbiljnijim sluajevima bolesti); pitanje za savjet, traenje savjeta ili miljenja konzultativan (lat. consultativus) savjetodavan konzultator (lat. consultator) onaj koji trai savjet za to ili miljenje o emu konzultirati (lat. consultare) pitati za savjet, za miljenje (npr. lijenika, pravnika i dr.); davati savjet, davati miljenje; traiti obavijesti konzultor (lat. consultor) savjetnik, savjetodavac konzum (lat. consumere troiti, potroiti) potronja, troenje, proda konzumcija (lat. consumtio) trg. troenje, potronja, npr. ivenih namirnica; med. troenje tkiva, slabljenje, suenje, suica konzument (lat. consumere) potroa, posebno ivenih namirnica i robe (supr. producent)

743

konjugata konzumirati (lat. consumere) troiti, potroiti; jesti konzumtibilije (lat. consumtibilia) mn. roba koja se troi, osobito koja je za jelo, ivene namirnice konzumtivan (lat. consumtivus) koji troi, izjedajui, koji izjeda, koji unitava konzumtor (lat. consumtor) potroa konjak (fr. cognac) po fr. gradu Cognac nazvana fina rakija od destiliranog vina, sadri 50% alkohola konjektaneja (lat. conjicere, conjectanea) mn. zbirka napomena, zapaanja, trenutanih dosjetaka i slino konjektura (lat. conjectura) nasluivanje, nagaanje, pretpostavka, vjerojatnost; nain itanja starih pisaca koji se oslanja na pretpostavke i nagaanja konjekturalan (lat. conjecturalis) koji se temelji na nagaanjima, nasluivanjima, pretpostavkama konjekturalizam (lat. conjectura, nasluivanje) fil. teorija prema kojoj je, s obzirom na nedovoljnost nae spoznaje, sve nae znanje samo nasluivanje i nagaanje beskrajne istine konjekturirati (lat. conjectura) nagaati, pretpostavljati konjicirati (lat. conjicere) nagaati, praviti vjerojatne zakljuke; objanjavati (ili: popravljati, utvrivati, postavljati) vjerojatne varijacije nekog teksta konjugacija (lat. conjugatio spajanje) gram. promjena glagola po licu, broju, vremenu, nainu i rodu; bot., zool. sljubljivanje (kod nekih algi i jednostaninih ivotinja jednostavan spolni proces koji se sastoji u stapanju dviju stanica) konjugalan (lat, conjugalis) brani, koji se tie braka, supruniki konjugata (lat. conjugata linea) anat. mali promjer zdjelice

konjugicid

744

koordinacija konjunktura (lat. conjunctura) stjecaj zgodnih prilika, okolnost, prilika; trg. izgled na povoljnu ponudu i potranju robe koji se prua ili ukazuje poslovnim poduzeima konjuracija (lat. conjuratio) zavjera, urota konjurant (lat. conjurans) zavjernik, urotnik konjurat (lat. conjuratus) v. konjurant kooperacija (lat. cooperatio) oblik zajednikog rada u istim ih povezanim proizvodnim procesima i po planu; jednostavna kooperacija svaki radnik vri sve operacije potrebne da se napravi proizvod; sloena kooperacija izvrena je podjela rada: svaki se radnik specijahzira u pojedinim operacijama, a proizvod je gotov kad proe kroz ruke svih radnika kooperativa (lat. cooperativa) zadruga, dobrovoljna udruga privredno slabih graana koji ele, udruenim sredstvima i radom, obavljati odreene privredne poslove u korist svojih lanova (zadrugara) kooperativan (lat. cooperativus) zadruni, utemeljen na zajednikom djelovanju vie lanova jednog stalea kooperativizam (lat. cooperari suraivati) zadrugarstvo, zadruni pokret kooperator (lat. cooperator) suradnik, pomaga kooperirati (lat. cooperari) suraivati, sudjelovati; pren. doprinositi kooptacija (lat. cooptatio) dopunski izbor, biranje novih lanova (radi dopune nekog drutva, udruge) kooptirati (lat. cooptare) birati novog lana (radi dopune nekog drutva, udruge) koordinacija (lat. coordinatio) ureenje, ureivanje, sreivanje; izjednaenje, izjednaivanje (u rangu); gram. usporednost; log. uzajamni odnos iz-

konjugicid (lat. conjugicidium) prav. ubojstvo branog druga konjugij (lat. conjugium) brak konjugirati (lat. conjugare spregnuti, sprezati, spojiti, spajati) gram. mijenjati glagole; geom. konjugirani promjeri spregnuti promjeri (presjeka stoca): takva dva promjera da je svaki paralelan s tangentom na kraju drugoga; fiz. konjugirana zrcala spregnuta zrcala: dva parabolna zrcala postavljena tako jedno prema drugom da se toplinske ili svjetlosne zrake koje izlaze iz arita jednoga od njih odbijaju paralelno prema drugom, pa odatle u njegovo arite konjungirati (lat. conjungere) vezati, spojiti, sjediniti, dodati konjunkcija (lat. conjunctio) spajanje, zdruenje; gram. veznik (a, i, ah, jer); astr. poloaj Sunca, Mjeseca ili planeta kad se nalaze na istom pravcu (supr. opozicija); povoljan ih nepovoljan stjecaj okolnosti (= konstelacija), posebice u politici i na burzi konjunktiv (lat. conjunctivus) gram. zavisni nain u glagolskoj promjeni kojim se izrie radnja koja se pretpostavlja (u grkoj, latinskoj, francuskoj i njemakoj gramatici) konjunktiva (lat. conjunctiva) anat. veznica, sluznika opna koja povezuje onu jabuicu s vjeama i oblae njihovu unutarnju stranu, kao i jedan dio one jabuice konjunktivan (lat. conjunctivus) gram. koji se tie konjunktiva, koji stoji u konjunktivu, uvjetovan; spojni, vezivni konjunktivitis (lat. conjuncitiva veznica onih vjeda) med. upala onih vjeda; v. konjunktiva konjunktivni sudovi log. sudovi s jednim subjektom (S) i s vie predikata (P,, P 2 , P3...), npr. Godinja doba su proljee, ljeto, jesen i zima

koordinata medu pojmova koji su podredeni jednom istom viem pojmu koordinata (lat. coordinata) geom. svaka veliina koja odreuje poloaj toke na ravnini ili u prostoru koordinirati (lat. coordinare) srediti, urediti, ureivati, dovesti u red; prirediti, prireivati, pridodati, pridruiti, pridruivati kopa (tal. coppa) stoi, plasti kopaka (e. kopati udarati nogom) port, specijalna obua (s epovima na potplatu) za nogomet i sline igre kopai-balzam kem. smolasti sokjunoamerikog, posebice brazilskog drveta kopajiva (port., p. copaiba, braz. cupauba) kopaiva (port., p. copaiba, braz. cupauba) bot. junoameriko drvo od kojega se dobiva kopai-balzam kopal (meks. kopalli) jantaru slina, vrsta, sjajna i ugodna mirisa drvena smola koja se dobiva od osuenog soka drveta rhus copallinum; upotrebljava se kao firnis kopar (gr. kapparis, ar., perz. kabar, fr. capre, tal. cappero) bot. biljka iz porodice titarki, upotrebljava se kao zain koparticija (lat. copartitio) sporedna dioba, dijeljenje iste cjeline prema drugim pravilima i mjerilima kopa (tur.) spona, spojka; pren. veza, spoj uope kopejka (rus. kopeika) najmanji ruski (bakreni) novac = 1/100 rublje (nazvan po tome to je prvobitno bio s likom konjanika naoruanog kopljem) kopfus (njem. Kopf glava, Schuss udarac) hitac u glavu kopfton (njem. Kopf glava, gr. tonos glas, zvuk) kaz. piskutav glas proizveden u registru glave (za razliku od brusttona, tj. prsnoga glasa) kopija (lat. copia) prijepis; fot. otisak, snimak; preslikano slikarsko ili ki-

745

koprolalija parsko djelo; pren. oponaanje; neto izraeno oponaanjem; pro copia it. pro kopija (lat.) za prijepis kopiopija (gr. kopos zamor, malaksalost, opsis vid) med. zamorenost oiju kopiozan (lat. copiosus) bogat, obilan kopir-papir papir za kopiranje; est naziv za indigo-papir kopirati (lat. copia, fr. copier) prepisati, prepisivati; precrtavati, preslikavati; umnoavati (spis); fot. praviti otisak, snimati (sliku); pren. praviti po uzoru na, oponaati kopirbuh (njem. Kopier-buch) knjiga s prijepisama, osobito trgovakih pisama i dr. kopirni stroj sprava za umnoavanje rukopisa mehanikim putem kopist (lat. copisa) prepisiva, pisar; pren. oponaatelj koplung (njem. Kopplung) prijenos elektrine energije izmeu dva strujna kruga; spoj uope kopra trg. osueno meso kokosovog oraha od kojega se priprema poznato kokosovo ulje kopragogi (gr. kopros izmet, ago odnosim) mn. med. v. koprokritici kopragogija (gr. kopros izmet, ago odnosim) med. izbacivanje izmeta, ienje crijeva od izmeta koprofag (gr. kopros izmet, fagein jesti) ivotinja koja jede izmet druge ivotinje koprofagija (gr. kopros izmet, fagein jesti) med. jedenje izmeta (pojava kod neke vrste duevnih bolesnika) koprokritici (gr. kopros izmet, krino izluujem, izdvajam) mn. med. sredstva za ienje; kopragogi koprolalija (gr. kopros izmet, lalein brbljati) med. pojava kod nekih duevnih bolesnika da moraju, i protiv volje, izgovarati nepristojne i rune rijei

koproliti koproliti (gr. kopros izmet, lithos kamen) mn. okamenjeni izmeti pretpotopnih ivotinja koproprijetet (lat. co-proprietas) prav. suvlasnitvo, zajedniko vlasnitvo koproskleroza (gr. kopros izmet, skleros tvrd) med. otvrdnjavanje izmeta u crijevima, tvrda stolica kops (engl. cop) preda namotana na vreteno na tkalakom stroju Kopti (ar. Kibti, lat. Aegyptius) mn. kranski potomci starih Egipana koptska umjetnost razdoblje egipatske umjetnosti od II. st. pr. n. e. do VIII. st. n. e. koje se sastoji od elemenata egipatske, grke i sirijske umjetnosti koptski jezik najmlai oblik egipatskog jezika, slui se grkim alfabetom (danas postoji samo jezik Koptske kranske crkve) kopula (lat. copula) gram. spona (rije koja povezuje subjekt s predikatom); zool. stapanje; log. onaj dio u sudu kojim se izraava da veza izmeu subjekta i predikata postoji kao usuglaavanje ih kao opreka, npr. ovjek je smrtan; copula carnalis it. kopula karnalis (lat.) prav. odnoaj kopulacija (lat. copulatio) spajanje brakom, vjenanje; biol. spolno spajanje dviju stanica u jednu zigosporu (kod niih biljaka ih ivotinja); spolno sparivanje uope; nain oplemenjivanja voa spajanjem plemenitog stabla s divljim kopulativan (lat. copulativus) gram. sastavan, spojan; kopulativna konjunkcija gram. sastavni veznik; kopulativna reenica sastavna reenica, tj. nezavisna reenica koja izrie radnje koje se mogu samostalno vriti bez utjecaja jedne na drugu, npr. Idem i pjevam; kopulativni sudovi log. sudovi koji imaju vie subjekata, a samo jedan predikat

746

koraliti kopulator (lat. copulator) katoliki sveenik koji obavlja vjenanje kopulirati (lat. copulare) spojiti brakom, vjenati; spolno opiti; oplemenjivati voke spajanjem plemenitog stabla s divljim kopun (tal. cappone, njem. Kapaun) ukopljeni pijetao (radi boljeg uzgoja i ukusnijeg mesa) kopunizacija (tal. cappone) kopljenje, uklanjanje spolnih lijezda kod mladih pijetlova; usp. kopun kor (fr. corps, lat. corpus) 4. zajednica, drutvo, svi predstavnici istog ranga ljudi (asniki, diplomatski kor); velika vojnika jedinica; corps a corps it. kor a kor (fr.) prsa u prsa, ukotac; usp. korpus kor (gr. choros kolo) 1. prvobitno: plesanje kola s pjevanjem, ili krug plesaa i pjevaa; u starogrkoj drami: skupina glumaca koji su, u odnosu prema glavnom junaku drame, predstavljah narod i pratili dramu samo kao svjedoci, pjevajui i pleui jedino kad bi glavni glumac utio; 2. danas: vieglasno pjevanje; pjevai koji takvo pjevanje izvode, pjevaki zbor; 3. uzvieno mjesto u crkvama (prema oltaru) za pjevae kora (gr. korakion kucalo na vratima, zvekir) eki kojim se potkivaju konji koradijacija (lat. corradiatio) stjecite (svjetlosnih) zraka u jednoj toki koralin (gr. korallion) 2. crvena tvar koja se dobiva od fenola koralin 1. umjetna riblja kost koja se pravi od vlakana nekih biljki koraliniti (gr. korallion koralj, lithos kamen) mn. v. koraliti koralioliti (gr. korallion, lithos) mn. v. koraliti koraliopetri (gr. korallion, petra kamen) mn. v. koraliti koraliti (gr. korallion koralj, lithos kamen) mn. okamenjeni koralji

koralitian koralitian (gr. korallion) arhit. ukraen cvijeem i liem koralj (gr. korallion) zool. nepomina morska ivotinjica iz razreda arnjaka ija se kosturna masa upotrebljava za ukrase korazija (lat. corrasio) geol. troenje stijena i tla pijeskom nanesenim vjetrom korba (polj. korbacz) bi korbeja (fr. corbeille) koarica; na parikoj i bekoj burzi: mjesto rezervirano za burzovne agente korbijar (fr. corbillard) velika putnika kola s koarom straga; takoer: mrtvaka kola korborativ (lat. corroborativum) med. sredstvo za okrjepljenje i jaanje korulje (mad. korcsolya) klizaljke kord (eng. cord) manesterski pamuni samt s prugama korda (fr. corde, tal. corda) ue, konopac; struna, ica (na violini); mat. tetiva, pravac koji spaja krajeve luka; fitilj za paljenje eksploziva; glaz. una corda it. una korda (tal.) jedna ica (kad na glasoviru ekii dodirnu samo jednu icu); a due corde it. a due korde (tal.) na dvije ice; tutte corde it. tute korde (tal.) sve ice, tj. bez pedala kordeljera (fr. cordeliere) redovnica franjevka; konopac za opasivanje (redovniki); enska vorasta ogrlica kordifolij (lat. cordifolium) bot. srast hst, hst oblika srca; biljka sa srastim liem kordiforman (lat. cordiformis) u obliku srca, srast kordijalan (lat. cordialis, cor srce) srdaan, usrdan; koji okrjepljuje (lijek) kordijalitet (lat. cordialitas) srdanost, usrdnost, prisnost, iskrenost kordon (fr. cordon) vrpca (npr. na eiru); traka, lenta (od ordena); arhit. gornji vijenac na podzidu (simsu); voj. lanac vojnih straa za zatitu

747

koreja granice od krijumarskih upada, vojna granica kordonist (fr. cordon) pogranini straar, graniar kordovan (fr. cordouan) fino stavljena ovja ih kozja koa, slui za izradbu finije obue, galanterijske robe i za uvezivanje knjiga (naziv po panjolskom gradu Cordobi, gdje su je izraivali Mauri) kords (engl. cords, fr. corde) mn. trg. razne vrste tekih pamunih ili manesterskih tkanina Kordun (fr. cordon) dio Hrvatske oko rijeke Korane, podruje nekadanje "vojne granice" (pogranini pojas izmeu nekadanje Austro-Ugarske i Bosne) kord (ind., engl. corge) izraz koji, slino naem tucetu, u Indiji oznaava 20 komada neega korealan (lat. correalis) prav. sukriv, koji se temelji na zajednikoj krivnji ili obvezi; korealna obligacija skupna obveza, skupni dug, dugovanje veeg broja osoba; korealni dunik skupni dunik; korealni vjerovnik skupni vjerovnik koredijaliza (gr. kore zjenica, dialysis razdvajanje, odvajanje) med. umjetno stvaranje zjenica odvajanjem arenica; iridodijaliza koreferat (lat. correferre) suizvjetaj, suizvjee, sporedni izvjetaj koreferencija (lat. correferre) suizvjetaj, suizvjee; takoer: korelacija koreferent (lat. correferrens) suizvjestitelj, sporedni izvjestitelj, pomonik referenta koreferirati (lit. correferre) dati (ili: davati podnositi, podnijeti, slati, poslati) suizvjestaj koreja (gr. choreia plesanje u kolu) med. stanje psihike egzaltacije s grenjem miia (neobinim pokretima udova, glave i lica)

koreija korekcija (lat. correctio) popravljanje, ispravljanje, ispravak, popravak; opomena; reguliranje rijenih obala i korita, granica i dr. korekcionalan (lat. correctionalis) popravni, koji pripada popravku (ili: ispravku), koji se tie popravka (ili: ispravka); popravni, koji popravlja korekcionar (lat. correctionarius) onaj koji se nalazi u popravnom zavodu, zatvorenik, kanjenik korektan (lat. correctus) koji je bez pogreke, besprijekoran, ispravan, uredan, toan, pravilan; jezino pravilan; koji odgovara umjetnikim pravilima i propisima; tisk. koji nema tiskarskih pogreaka korektazija (gr. kore zjenica, ektasis irenje) med. proirenost zjenica korektiv (lat. correctivum) sredstvo za popravljanje, sredstvo za dotjerivanje; med. sredstvo koje popravlja ili ublauje svojstva nekog drugog lijeka ili sredstva; pren. ublaenje, popravak korektivan (lat. correctivus) koji popravlja, koji ispravlja, koji poboljava korektnost (lat. correctus) besprijekornost, ispravnost, tonost, pravilnost korektopija (gr. kore zjenica, ek iz, topos mjesto) med. neprirodan poloaj zjenice (kad ne lei u sredini arenice, nego sa strane) korektor (lat. corrector) popravlja, ispravlja; onaj koji ispravlja pogreke koje napravi slagar pri slaganju teksta za knjigu ili asopis korektorijalan (lat. correctorialis) v. korekcionalan korektura (lat. correctura) ispravljanje, popravljanje, ispravak, popravak; tisk. ispravljanje tiskarskih pogreaka; privremeni otisak sloga na kojem treba ispraviti tiskarske pogreke napravljene pri slaganju

748

koria korelacija (lat. correlatio) suodnosnost, uzajamnost, uzajamni odnos, uzajamno pretpostavljanje; takoer: izvjetaj koreferenta; u nastavi: dovoenje u uzajamnu vezu predmeta koji imaju slinost i dodirnih toaka, npr. pedagogije i psihologije, povijesti i zemljopisa, zemljopisa i etnologije, matematike i fizike itd. korelati (lat. correlata) mn. stvari koje stoje u uzajamnom odnosu; log. pojmovi koji pretpostavljaju jedan drugi (npr. uzrok posljedica, pravo dunost, brdo dolina) korelativan (lat. correlatus) suodnosan, uzajaman, koji pokazuje uzajamni odnos; korelativan pojam log. onaj koji pretpostavlja ili zahtijeva neki drugi pojam (npr. mati i ki, gdje mati znai neto u odnosu prema keri, i obratno, otac i sin, ena i mu itd.) korelativitet (lat. correlativitas) suodnosnost, postojanje uzajamnog odnosa, uzajamni odnos, uzajamno pretpostavljanje korelativizam (lat. correlatus) fil. smjer u teoriji spoznaje po kojem su subjekt i objekt korelati te se ne mogu odvajati jedan od drugoga koreograf (gr. choreia plesanje u kolu, kolo, choreuo pleem u kolu, grafo piem, biljeim) strunjak koji uvjebava plesne likove i pokrete koreografija (gr. choreia plesanje u kolu, kolo, choreuo pleem u kolu; prikazujem kolom, grafo) vjetina prikazivanja plesnih pokreta znacima, kao to se glazba prikazuje notama; plesanje; reija plesa, osobito baleta; koreografija koreografija (gr. choreo pleem u kolu, grafein pisati, biljeiti) vjetina biljeenja plesnih koraka, pokreta i figura, vjetina komponiranja baleta koreoliza (gr. kore zjenica, lysis odvajanje) med. odvajanje zjenice

koreomanija koreomanija (gr. choreia plesanje u kolu, kolo, mania pomama, strast, ludilo) bolesna strast za plesanjem, pomama za plesom; tarantizam korepcija (lat. correptio) gram. kraenje slogova (u izgovoru) korepetirati (lat. correpetere) ponavljati s nekim lekciju, pomagati pri uenju korepetitor (lat. correpetitor) onaj koji pomae acima pri uenju; kaz. uvjebava uloge; uvjebava opernih zborova koreskop (gr. kore zjenica, skopeo promatram) med. instrument za ispitivanje zjenica korespondencija (lat. correspondentia, tal. corrispondenza) pisanje pisama, dopisivanje; veza, promet; suglasnost, slaganje, podudaranje (npr. u shvaanju), odgovaranje emu korespondent (lat. correspondens) onaj koji pie pisma, osobito u nekom poduzeu, trgovaki ili bankarski slubenik koji pie pisma i odgovara na prispjela pisma; poiljatelj ili primatelj pisma, poslovni suradnik; vanjski suradnik, dopisnik (novina) korespondirati (lat. correspondere, tal. corrispondere) pisati i odgovarati na pisma, dopisivati se, biti u poslovnoj vezi, slagati se, odgovarati, podudarati se koresponzal (lat. corresponsalis) trg. v. akceptant koret (gr. choreuo) v. koreut koret (tal. coreto srdace) vrsta odjevnog predmeta (izraz ima vrlo iroko znaenje, npr. enska suknja, muko odijelo uope i si.) koretida (gr. choros) sudionica u grkom koru (u drami) koreus (lat. correus) prav. sukrivac, sudunik; correus debendi it. koreus debendi (lat.) sudunik; correus credendi it. koreus kredendi (lat.) suvjerovnik

749

korijamb koreut (gr. choreuo pleem u kolu, pleem) pjeva ili plesa u koru koreutika (gr. choreuo pleem) vjetina, umjetnost plesanja koribantizam (gr. korybas zanesenjak) med. spavanje otvorenim oima; buncanje u groznici korida (p. corrida) borba s bikovima koridonizam naginjanje na homoseksualizam (aluzija na Corydona, lik iz Vergilijeve druge ekloge) koridor (tal. corridore) arhit. trijem, hodnik na koji vode vrata iz soba, loa i dr.; u politikom zemljopisu: dio zemlje ili crta koja spaja jednu dravu s morem korifej (gr. koryfaios poglavar, voa, prvi, koryfe tjeme) najvii dio ega; u starogrkom kazalitu: voa zbora; pren. prvak, onaj koji je najbolji u neemu, osobito u nekoj umjetnikoj ili znanstvenoj grani, "zvijezda"; narodni voa, kolovoa korigencije (lat. corrigentia) mn. med. primjese lijekovima koje poboljavaju okus i otklanjaju tetnost; sredstva za poboljanje sokova korigend (lat. corrigere popraviti, corrigendus) onaj kojega treba popravljati, npr. maloljetni prijestupnik korigenda (lat. corrigenda) mn. sve ono to treba popravljati (ih: ispravljati); ispravci, popravci (osobito tiskarske pogreke) korigibilan (lat. corrigibilis) popravljiv, ispravljiv, koji se moe popraviti korigirati (lat. corrigere) popraviti, ispraviti, popravljati, ispravljati (rukopis, tiskarske pogreke); opominjati, koriti, kanjavati korijamb (gr. choreios sc. pus trohej, tribrah, iambos jamb) metr. etvoroslona stopa sastavljena od jednog koreja i jamba u kojoj su prvi i etvrti slog dugi, a oba srednja kratki: U U

krijere korijere (tal. corriere) v. kurir; potarkonjanik korinta (fr. corinthe) cveba, suho groe bez sjemena, nazvano po grkom gradu Korintu (odakle dolazi) korintski (gr. korinthios) koji je svojstven ili koji pripada grkom gradu Korintu; korintski stil arhit. trei po redu stil (nakon dorskog i jonskog) koji se pojavio u grkoj arhitekturi krajem V. st. pr. n. e., odlikuje se stupom koji se zavrava kapitelom u obliku koarice od akantova lia korivacija (lat. corrivatio, rivus potok) svoenje vie potoka ih rijeka u jedno korito korival (lat. corrivalis) suparnik (osobito u ljubavi) korivalitet (lat. corrivahtas) suparnitvo (osobito u ljubavi) koriza (gr. koryza) med. upala nosne sluznice, hunjavica, prehlada korizma (lat. carisma, quadragesima) uskrnji, etrdesetnica, asni post, razdoblje od Pepelnice do Uskrsa kork (njem. Kork) pluto, ep korlat (ma.) 1. ograda; 2. iroka cijev za sputanje sijena u staju kormofiti (gr. kormos panj, cjepanica, fyton biljka) mn. bot. biljke koje imaju korijen, stablo i hst (za razliku od talofita) kormoran (lat. corvus marinus) zool. morski gavran, crni pelikan (ptica koja se hrani iskljuivo ribom) kornak (ar., fr. cornac) voa slonova, slonar; voa stranaca kornamuza (tal. corno por, cornamusa) "svirala s rogom", tj. gajde korneitis (lat. cornea ronica) med. v. keratitis korneja (lat. cornea) anat. ronica (oka) korner (engl. corner) kut; u nogometu: udarac iz 1r. igralita; trg. udruivanje trgovaca na vehko radi povienja cijena robi

750

korona kornet (tal. cornetto) glaz. mali rog, roi, trubica; obru od roine za dranje kose korneta (fr. cornette) konjika zastava; brodska zastava; enska kapa za spavanje kornetino (tal. cornettino) glaz. mah krivi rog kornetist (tal. cornetto) onaj koji svira u rog, svira u rog, svira u trubu kornioni (fr. cornichons) mn. mali krastavci, krastavii korno (tal. corno) glaz. rog; corno di caccia it. korno di kaa (tal.) umski, lovaki rog kornulit (lat. cornu rog, gr. lithos kamen) min. okamina u obliku roga kornuta (lat. cornuta) kem. retorta sa dva vrata, jednim ravnim kratkim, i jednim dugim savijenim koroboracija (lat. corroboratio) jaanje, okrjepljivanje, okrjepljenje, snaenje koroborancije (lat. corroborantia) mn. med. sredstva za okrjepljenje i jaanje koroborans (lat. corroborans) med. v. koroborativ koroborirati (lat. corroborare) jaati, osnaiti, okrijepiti korodencije (lat. corrodentia) mn. izjedaj ua sredstva, sredstva za izjedanje korodibilan (lat. corrodibilis) v. korozibilan korodirati (lat. corrodere) izjedati korola (lat. corona, corolla krunica) bot. vjeni, cvjetna krunica korolar (lat. corollarium) geom., log. stav ili zakljuak koji proizlazi kao prirodna posljedica iz ve dokazanoga stava; prirodna posljedica korolitian (lat. corolla vjeni) arhit. obavijen liem i cvijeem, ukraen zelenilom korona (gr. korone, lat. corona) vijenac, kruna; kod starih Grka i Rimljana: najvie odlikovanje koje se da-

koronija valo pobjednicima na natjecanjima, zaslunim graanima, vojskovoama i dr.; pren. krug sluatelja, publika; svetaki sjaj; astr. bjeliastosjajan vijenac koji se vidi oko tamnog Mjeseevog koluta za vrijeme potpune pomrine Sunca; opsadna linija vojske koronacija (lat. coronatio) krunidba, posebice mladenaca pri vjenanju koronarit (lat. corona vijenac) med. bolest vjenastih sranih arterija koronida (gr. koronis) u grkoj gramatici: spiritus lenis (apostrof) za oznaku kraze korosa (pan. coroza) vraja kapa, kapa heretika koje je inkvizicija osuivala na lomau (u panjolskoj) Korosante (lat. corpus sanctum sveto tijelo) kat. blagdan: Tijelovo, Braanevo (deseti dan nakon Duhova, ezdeseti nakon Uskrsa) korota (ar. kahret) alost za umrlim korov (ma. koro) nekorisno, esto i tetno bilje, dra korozibilan (lat. corrosibilis) izjedljiv korozija (lat. corrosio) izjedanje; anat. izjedanje ivotinjskog tkiva zbog gnojenja; geol. prirodno otapanje karbonatnih stijena koroziv (lat. corrosivum) izjedajue sredstvo; ljut (ili: izjedajui) otrov; mn. korozivi korozivan (lat. corrosivus) izjedajui, koji izjeda korozivi (lat. corosiva) mn. v. pod koroziv korpet (tal. corpetto) prsluk korporacija (lat. corporatio) vie osoba udruenih s istim ciljem kojima je drava priznala prava pravne osobe, drutvo, udruga korporacijska prava prav. prava pravne osobe korporal (fr. caporal, njem. Korporal) kaplar, najnii doasniki in u nekim vojskama korporalan (lat. corporalis) tjelesni

751

kor korporalitet (lat. corporalitas) tjelesnost korporativno (fr. corporativement) u drutvu, zajedniki, osobno korporifikacija (lat. corporificatio) pretvaranje u tijelo, utjelovljenje, utjeloviti; stvrdnuti korporizacija (lat. corporisatio) v. korporifikacija korporizirati (lat. corporisare) v. korporificirati korpulencija (lat. corpulentia) debljina, punoa tijela; korpulentnost korpulentan (lat. corpulentus) krupan, pun (tijelom) korpulentnost v. korpulencija korpus (lat. corpus) tijelo; cjelina, ukupnost, skup; stale; zbornik; voj. vei vojni odred pod jednim zapovjednikom; tisk. vrsta slova od 10 tipografskih toaka (nazvana po tome to je njima tiskan Corpus juri); in corpore it. in korpore (lat.) listom, svi zajedno korpuskula (lat. corpusculum) malo tijelo, tjelece; takoer: atom (lat. corpusculum primitivum) korpuskularac (lat. corpusculum) pristaa korpuskularne filozofije, atomistiar korpuskularna filozofija (lat. corpusculum tjelece, malo tijelo) nauavanje da su posljednji sastavni dijelovi tijela odreena tjeleca (atomi) koja se ne mogu dijeliti na sitnije djelie, a koja su po veliini i obliku razliita; atomi stika korpuskularna teorija fiz. v. emanacijska teorija korov (ma. korso) vr korteks (lat. cortex) bot. kora kortes (p. corte) narodna skuptina u panjolskoj i Portugalu (oba zakonodavna tijela, senat i parlament) korte (ma. kortes) onaj koji marljivo radi za nekog politiara, stranku ili

korteirati ideju, ili protiv njih, politiki agitator korteirati (mad. korteskedik) raditi kao korte; usp. korte korte (fr. cortege) sveana pratnja, poasna pratnja kakvog visokog dunosnika, svita kortikalan (lat. corticalis) korni, koji pripada kori (supr. medularan), vanjski; korast, korni, ovojni kortikozan (lat. corticosus) korat, pun kore, bogat korom kortina (tal. cortina) v. kurtina korudija (tur. koruk nedozrelo groe; korudu uvar) uvar vinograda; uvar polja; lugar, umar korugacija (lat. corrugatio) mrtenje, boranje ela korugator (lat. corrugator) anat. eoni mii koji nabire kou ela korugirati (lat. corrugare) namrtiti, nabrati (ili: nabirati) kou ela korumpirati (lat. corrumpere) kvariti, pokvariti, izopaiti, izopaivati; podmititi, podmiivati, potplatiti, potplaivati, potkupiti, potkupljivati; prid. korumpiran korund (tamilski, Juna Indija i Cejlon kurand rubin) min. veoma tvrd mineral, upotrebljava se za ienje i glaanje kovina korupcija (lat. corruptio) pokvarenost, kvarnost, izopaenost, razvrat; potkupljivanje, podmiivanje, potkupljenje, podmienje; kvarenje, truljenje, raspadanje; krivotvorenje (spisa, mjere, utega i si.) korupcionist (lat. corruptio) pokvarenjak, pokvaren ovjek; osobito: onaj koji prima mito koruptan (lat. corruptus) pokvaren; potplaen, podmien; naopak, nastran, naopak (u pojmovima) koruptela (lat. corruptela) kvarenje, izopaivanje; podmiivanje, potplaivanje; zavoenje, obeaenje

752

kosinus koruptibilan (lat. corruptibilis) pokvarljiv, raspadljiv, podloan kvarenju, truljenju (za tijela); podmitljiv, potkupljiv koruptibilitet (lat. corruptibilitas) pokvarljivost, podlonost truljenju, podmitljivost, potkupljivost korveta (fr. corvette, lat. corbita) voj. mala izvidnika laa, mala brza krstarica korza (tal. correre, corsa) utrka konja bez jahaa (u Italiji) korzak (rus., tatar.) mala stepska lisica sa skupocjenim krznom, ivi u azijskoj Rusiji Korzakovljeva bolest med. teka duevna bolest koja nastaje kao posljedica kroninog alkoholizma; praena je sumornim raspoloenjem, apatijom, zaboravnou i estom sumanutou korzar (tal. corsare, p. corsario) morski razbojnik, gusar; gusarska laa; naoruana laa za hvatanje neprijateljskih trgovakih laa korzet (fr. corset, lat. corpus tijelo) prsluk, steznik korzo (tal. corso, lat. cursus) trk, tranje; trkalite; ulino etalite (upotrebljava se esto i kao naziv ulica, kavana i si.); trg. = teaj; al corso it. al korzo (tal.) po sadanjoj vrijednosti, po teaju kos (ind.) istonoindijska milja kosekans (lat. cosecans, complementi secans) geom. goniometrijska funkcija jednog kuta: odnos izmeu hipotenuze i suprotne katete, sekanta komplementa jednog kuta (skr. cosec); kosekanta kosekanta (lat. cosecans) geom. v. kosekans kosinus (co-sinus = complementi sinus) mat. sinus komplementa danoga kuta, goniometrijska funkcija: omjer hipotenuze i katete koja je uz kut

koskiomantij a koskiomantija (gr. koskinon sito, manteia proricanje) vraanje u sito kosmoskopija (gr. kosmos, skopeo promatram) prromatranje svemira kostalgija (lat. costa rebro, algos bol) med. bol u rebrima kostalni (lat. costalis) rebreni, koji pripada rebrima kostiki (tal. costi tamo) prid. trg. tamonji; kostika roba tamonja roba kostija dijete bijelca i fustije (u Americi) kostim (tal., fr. costume) "navika, obiaj", odjea, nonja, osobito nonja koja je karakteristina za neko doba, zemlju, stale itd.; enska suknja i kaput od iste tkanine; povijesni kostim nonja minulih vremena kao izraz kulture u pojedinim razdobljima kostimirati (fr. costumer) obui kostim, preruiti; odjenuti, obui; kostimirani bal zabava na koju posjetitelji dolaze u raznim nonjama (povijesnim, pokrajinskim i dr.) kostimje (fr. costumier) kaz. osoba koja se brine o kostimima koji odgovaraju vremenu u kojem se dogaa prikazivano djelo; kazalini kroja; uvar kazaline garderobe koenil (fr. cochenille) zool. amerika titasta u (lat. Coccus cacti), od ijih se osuenih enki dobiva najfinija grimizna boja koer (hebr.) ist, prihvatljiv; doputeno i prireeno jelo (prema idovskim ritualnim propisima) komar (fr. cauchemar) mora, nemiran i teak san; pren. nesnosan ovjek koonerija (fr. cochonnerie) svinjarija, prljavtina; bezobrazluk kota (njem. Kost) hrana, prehrana kotati (njem. kosten) stajati, vrijediti (u novcu); kuati, okusiti (jelo) kotirati (njem. Kost) hraniti, prehranjivati, davati (ili: izdavati) hranu kota (fr. cote) 1. razrez, dio, udio (koji neko treba platiti), kvota; slovo, broj-

753

kotlet ka, broj (za oznaku spisa i si.); teajna lista (na burzi) kota (fr. cote) 2. na zemljovidima: visinska toka (oznaava apsolutnu ili nadmorsku visinu); breuljak, vis, kosa; morska obala, primorje kotangens (lat. cotangens, complementi tangens) geom. goniometrijska funkcija: omjer izmeu prileee i kutu nasuprotne katete kotangenta (lat. cotangens) geom. v. kotangens koterija (fr. coterie) skupina ljudi koji nastoje ostvariti odreene ciljeve na raun drugih; drutvo, udruga, obino politiara ili knjievnika i umjetnika, za meusobno pomaganje (u loem smislu), klika kotei (fr. cottage, engl. cottage) poljska kuica, kua izvan grada, vila, kua za jednu obitelj; dio grada s vilama, kuama za po jednu obitelj kotile (gr. kotyle) aica, zdjelica kotiledon (gr. kotyledon) bot. prvi listi na stabalcu embrija, klini listi, supka kotiljon (fr. cotillon) francuski drutveni ples; glazba za taj ples koting (engl. coating) vrsta engleske guste i upave vunene tkanine (upotrebljava se za zimske kapute) kotirati (fr. coter) obiljeiti, obiljeavati, oznaiti (brojkama, slovima); burz. biljeiti (ili: odreivati) vrijednost (teaj) vrijednosnih papira (usp. kota 1.); odreivati visinsku toku (usp. kota 2.) kotizacija (fr. cotisation) razrezivanje, odreivanje dijela; razrez, razmjeran dio koji je odreen za plaanje, ulog kotizirati (fr. cotiser) razrezati, razrezivati, odrediti dio koji svaki sudionik u nekom poslu treba platiti; davati svoj udio kotlet (fr. cotelette) kuh. rebra s mesom (ovja, telea, svinjska ih od divljai), krmenadl

koton koton (fr. coton, p. al-godon, ar. kotn) 1. pamuk koji se dobiva od sjemenih ahura jedne prvobitno arapske biljke; pamuna tkanina, katun; 2. (fr. condom) v. prezervativ, kondom kotonada (fr. cotonnade) pamuna tkanina, katunsko platno kotonerija (fr. cotonnerie) uzgoj pamuka; zemljite zasaeno pamukom; radionica pamune robe kotonirati (fr. cotonner) ispuniti pamukom kotoniziran (fr. coton pamuk) izraen kao pamuk, pamuast kotonizirati (fr. coton pamuk) vlakna lika ih celulozu preraivati kao pamuk kovan (tur.) 1. konica; 2. ahura od puanog metka kovarijacija (lat. co-variatio) v. korelacija kovent (engl. covent) vrsta engleskog rijetkog piva koventrirati (engl. Coventry) bombardiranjem topovima i iz zraka neki grad ili naselje pretvoriti u gomilu ruevina (kao to su Nijemci, u prvom razdoblju Drugog svjetskog rata, uinili s engleskim industrijskim gradom Coventryem); usp. hamburgirati koverkot (engl. covercoat) glatka vunena tkanina; ogrta od takve tkanine kozaci (rus.) u caristikoj Rusiji; plaanja poreza osloboeni, ali zato uvijek za polazak u rat spremni ruski stanovnici na jugu europske Rusije, sjevernom Kavkazu i du azijske granice (ukrajinski, donski, uralski, kubanski, zaporoki, sibirski i dr.) kozer (fr. causeur) ovjek koji umije i voli lijepo i zanimljivo priati kozerija (fr. causerie) razgovaranje, avrljanje, prianje; predavanje ih napis vie zabavnog nego ozbiljnog i strogo znanstvenog karaktera

754

kozmo grafija kozirati (fr. causer) priati, avrljati kozmarhija (gr. kosmos svijet, svemir, archo vladam) vladanje svijetom kozmetika (gr. kosmetike vjetina ukraavanja) 1. vjetina uljepavanja tijela dotjerivanjem pojedinih dijelova (kose, koe, zuba, ruku i dr.) pomou pomada, mirisa, pudera, minke itd. kozmetika (gr. kosmetikos ukrasni, uresni) 2. mn. sredstva za uljepavanje i dotjerivanje kozmiki (gr. kosmos svijet, svemir) svemirski, svjetski, koji se odnosi na cijeli svijet, svemir; astr. kozmiki izleak zvijezde izlazak zvijezde zajedno sa Suncem; kozmiki zalazak zalazak zvijezde zajedno sa Suncem; kozmike zrake zrake koji neprekidno dolaze iz svemira na Zemlju, odlikuju se vehkom prodornom moi (180 puta veom od moi rendgenskih zraka); supr. telurski kozmika (gr. kosmos) v. kozmologija kozmo- (gr. kosmos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: svijet, svemir, svemirski kozmofil (gr. kosmos, filos prijatelj) prijatelj svemira kozmofizika (gr. kosmos, fysike) ispitivanje prirodnih zakona koji vladaju svemirom kozmoglobus (gr. kosmos, lat. globus) sprava za prikazivanje pojava u svemiru kozmogonija (gr. kosmogonia) znanost o postanku svjetova, osobito o postanku Suneva sustava; prid. kozmogonijski kozmograf (gr. kosmos, grafo) opisiva svijeta, opisiva svemira kozmografija (gr. kosmos, grafia opisivanje) znanost koja opisuje i prikazuje ope znaajke svemira (neba i Zemlje), znanost o svemiru, tj. o svim nebeskim tijelima (prouava poloaj, daljinu, fizika svojstva i giba-

kozmokracija

755

krakeler kozmosfera (gr. kosmos, sfaira kugla) nebeska kugla, svemir, svijet kozmoteizam (gr. kosmos, Theos Bog) fil. nauavanje da su Bog i svijet (svemir) jedno; panteizam kozmoteologija (gr. kosmos, Theos Bog, logia nauavanje, znanost) teol. nauavanje da postoji Bog na temelju injenice to postoji svijet koji je morao imati svoj prauzrok i svog tvorca; prid. kozmoteoloki kozmozofija (gr. kosmos, sofia) ispitivanje svemira putem intuitivnog razmiljanja kozmozoi (gr. kosmos svemir, zoon ivotinja) mn. iva bia svemira; hipoteza kozmozoa shvaanje S. Arrheniusa (1859.) i dr. prema kojem ivot na Zemlji nije nastao putem prazaea, nego se u klicama oduvijek nalazio u supstanci svemira, odakle je s meteoritima, kozmikim prahom ih putem svjetlosti, doao na Zemlju Kr(i)na (sanskrt.) indijsko boanstvo, osmo utjelovljenje boga Vinua kraal (hotent., niz. kraal) hotentotsko selo kraba (fr. crabe) 1. morski rai; 2. arhit. ukras gotskih graevina Kraft durch Freude it. Kraft durh Frojde (njem.) "snaga po radosti", jedna od nacistikih organizacija kragn (njem. Kragen) dio koulje i kaputa koji obuhvaa vrat, ovratnik kraher (njem. krachen praskati, puknuti) poznato bezalkoholno pie u zatvorenim bocama koje, pri otvaranju, izaziva prasak krajcer (njem. Kreuzer) bakreni novac u bivoj Austro-Ugarskoj, = 2 helera krak (dan. crack) 1. pom. vrsta danskih i vedskih brodova sa tri katarke krak (engl. crack) 2. port, najbolji konj u jednoj trkakoj staji; konj koji ima najvie izgleda za pobjedu krakeler (njem. Krakeel svaa) svadljivac, ovjek koji izaziva svae

nja nebeskih tijela, kao i sile o kojima ovise njihova gibanja); prid. kozmografski kozmokracija (gr. kosmos, krateo vladam) v. kozmarhija kozmologija (gr. kosmologia) teorija svemira kao ureene cjeline i opih zakona koji vladaju njome; fil. onaj dio metafizike koji raspravlja o ideji svijeta kao cjelokupnosti svih pojava u prostoru i vremenu; kozmika kozmoloki (gr. kosmos, logikos) koji pripada kozmologiji, koji se tie kozmologije; kozmoloka razmatranja razmatranja o svemiru kao ureenoj cjelini i opim zakonima koji u njoj vladaju; kozmoloki dokaz teol. dokaz o postojanju Boga, na temelju injenice to postoji svemir zakljuuje se da mora postojati i prvi uzrok svemira, neto bezuzrono, bezuvjetno, apsolutno, a to je Bog (jedan od glavnih dokaza kranske dogmatike) kozmonizam (gr. kosmos, monos sam) fil. pogled na svijet koji promatra svemir, zajedno s ovjekom i svim to je ljudsko, kao veliko jedinstvo i cjelinu, a duh kao sliku svemira kozmonomija (gr. kosmos, nomos zakon) znanost o zakonima koji vladaju svemirom kozmopolit (gr. kosmopolites) graanin svijeta, tj. onaj koji cijeli svijet smatra svojom domovinom, a sve ljude svojim sugraanima i svojom braom kozmopolitizam (gr. kosmopolites) graanstvo svijeta, shvaanje kozmopolita kozmopolitizirati (gr. kosmopolites) raditi na irenju kozmopolitizma; praviti se kozmopolitom, izigravati kozmopolita kozmorama (gr. kosmos, orama pogled, prizor) slika svijeta, niz slika' koje prikazuju razne dijelove svemira kozmos (gr. kosmos) svijet, svemir

krakovjak krakovjak (polj krakovviak) 1. veseli poljski drutveni ples u 2/4 taktu, slian mazurki, veoma popularan u 19. st.; 2. jednostavan stih poljske narodne pjesme kraksa (engl. crack smrskati, zdrobiti uz prasak) zrakoplovna nesrea krakuzi (polj.) mn. laka poljska konjica, ustrojena 1812. u Krakovu i nazvana po sv. Krakusu kram(a) (njem. Kram) 1. starudije; 2. trgovina na malo, sitniarija kramlpogaa (njem. Rrammel varak) kuh. pogaica sa varcima krampus (lat. crampus, fr. crampe) med. gr Krampus (njem. Krampus) pratitelj sv. Nikole, u obliku vraga s motkama i vilama, kanjava neposlunu djecu, dok sv. Nikola dobru nagrauje kran (gr. geranos, lat. grus, njem. Kranich dral) teh. dizalica za podizanje velikih i tekih tereta (nazvana po tome to njezina eljezna konstrukcija podsjea na dugaki vrat ptice drala) krancla (njem. Kranz vijenac) djeverua kranij (gr. kranion) anat. lubanja kranio- (gr. kranion) predmetak u sloenicama sa znaenjem: lubanja, lubanjski kraniognomika (gr. kranion, gnome mo spoznaje, razum) psih. odreivanje i prouavanje duevnih sposobnosti i sklonosti jednog ovjeka prema grai njegove lubanje kranioklast (gr. kranion, klao lomim, slamam) med. instrument za razbijanje djeje lubanje u sluajevima vrlo tekih poroaja kranioklazija (gr. kranion, klasis lomljenje) med. razbijanje djeje lubanje u sluajevima vrlo tekih poroaja kranioliti (gr. kranion, lithos kamen) mn. geol. okamenjene lubanje raznih ivotinja

756

krasnoarmej ac kraniolog (gr. kranion, logos) anat. poznavatelj lubanje, prouavatelj lubanje kraniologija (gr. kranion, logia) anat. znanost o ljudskoj lubanji, s obzirom na veliinu, oblik i teinu; prid. kranioloki kraniomalacija (gr. kranion, malakos mek) med. v. kraniotabes kraniomant (gr. kranion, mantis prorok) onaj koji prorie sudbinu prema obliku lubanje kraniomantija (gr. kranion, manteia proricanje) gatanje prema lubanji, proricanje iz lubanje kraniometrija (gr. kranion, metria mjerenje) mjerenje oblika i veliine lubanje kao veoma vanog imbenika za utvrivanje karakteristinih odlika samog ovjeka i rase kojoj pripada kraniopatija (gr. kranion, pathos bol) med. bol lubanje; bolest lubanje kranioskop (gr. kranion, skopeo promatram, gledam) med. instrument za ispitivanje lubanje kranioskopija (gr. kranion, skopeo promatram, gledam) med. pregledavanje, ispitivanje lubanje kraniotabes (gr. kranion, lat. tabes suica) med. omekanje lubanje, posebice zatiljka (kod engleske bolesti); kraniomalacija kraniotom (gr. kranion, tome rezanje, temno reem) med. naprava za otvaranje (ili: buenje) lubanje, vrsta trepana kraniotomija (gr. kranion, tome rezanje) med. razbijanje (ili: buenje) lubanje (u sluajevima tekog poroaja) kranoge (kelt. crannoges) mn. drveni otoci, umjetni pretpovijesni otoci, obino okrugli, u kotskim i irskim jezerima i rijekama krasnoarmejac (rus. krasnoarmeec) vojnik crvene vojske, vojnik u bivem SSSR-u

krasnogvardejac krasnogvardejac (rus. krasnogvardeec) "crveni gardist", vojnik "crvene garde" (19171920) za vrijeme graanskog rata u Rusiji krater (gr. krater) kod starih Grka: posuda sa dva drka u kojoj su mijeali vino s vodom; vulkansko grotlo; otvor staklarske pei krati-erif (perz.) vlastoruan potpis turskog cara; usp. hati-erif kraul (engl. crawl) port, plivaki stil, tzv. slobodni nain plivanja kraval (lat. charavalium, njem. Krawall) gungula, guva, mete (obino praen protuzakonitim povredama osoba ih stvari), vika, galama kravalist (lat. Kravvall) ovjek koji voli praviti nered, buka, svadalica kravata (fr. cravate) prvobitno: vratni rubac; danas: povez oko vrata (naziv po Hrvatima, jer su hrvatski vojnici takve rupce nosili oko vrata za vrijeme napoleonskih ratova u XVII. st., najprije su ih prihvatili Francuzi, a potom i ostali zapadni narodi) kraza (gr. krasis mijeanje) med. mijeanje sokova u tijelu o emu, po zastarjelom shvaanju, ovisi zdravlje; gram. mijeanje, stapanje, saimanje dvaju samoglasnika u jedan ili dviju rijei u jednu kraziologija (gr. krasis mijeanje, logia) med. znanost o mijeanju sokova u ivotinjskom tijelu; usp. kraza krag (lat. carchesia) vr, pehar kreacija (lat. creatio) stvaranje (npr. kazaline uloge); pronalaenje, proizvoenje; djelo, tvorevina; trg. izdavanje kreditnog papira kreacionisti (lat. creatio) mn. fil. pristae kreacionizma kreacionizam (lat. creatio) fil. nauavanje Aristotela i crkvenih otaca po kojem je Bog stvorio ljudsku duu pri samom stvaranju tijela i udahnuo je u tijelo (supr. tradicionizam)

757

kreditirati kreansje (fr. creancier) vjerovnik, zajmodavac, kreditor kreatin (gr. kreas meso) kem. glavni sastojak mesa, krvi, mozga itd. kod kraljenjaka kreatinin (gr. kreas meso) kem. proizvod izluivanja bjelanevina, stvara se iz kreatina, nalazi se u mesu, krvi i mokrai kraljenjaka kreativan (lat. creativus) stvaralaki, tvoraki kreatofagija (gr. kreas meso, fagein jesti) mesoderstvo; v. kreofagija kreator (lat, creator) tvorac, stvaralac; izumitelj kreatura (lat. creatura) stvor, stvorenje; miljenik (ili: tienik) nekog uglednog ovjeka; nakaza; pren. nitarija kre (tur. kire) vapno kreda (lat. creta) min. po otoku Kreti nazvana vrsta zemljastog bijelog vapnenca; geol. razdoblje u razvoju Zemljine kore, trea mezozojska formacija kredenc (tal. credenza) prvobitno: postavljen stol s kojega su kuana jela i pia za vladara; kuhinjski ormar kredencirati (tal. credenza) kuati jela i pia za stolom vladara (za dokaz da nisu otrovana); posluiti, posluivati jelom i piem kredenda (lat. credenda) mn. ono u to treba vjerovati, znakovi vjere kredibilan (lat. credibilis) kome se moe vjerovati, vrijedan povjerenja, vjerodostojan, vjerojatan kredit (lat. credere vjerovati, credit, fr. credit) povjerenje u neku osobu da svoje novane obveze moe i hoe ispuniti, poek; zajam; otvoren raun; pren. povjerenje, uvaavanje, ugled, utjecaj; bank. svota predviena proraunom koja se ne moe prekoraiti kreditirati (fr. crediter) dati (ili: davati) na povjerenje (ih: na poek)

kreditiv

758

krep (cilindar) koji pokazuje jakost sloja vrhnja u mlijeku kremonska violina vrsta odlinih violina iz talijanskog grada Cremone (Amatijeve, Guarnerijeve, Stradivarijeve i dr.) kremor (lat. cremor) gust sok, vrhnje; cremor tartari it. kremor tartari (lat.) kem. vinski kamenac krenchen njem. (Kranzchen vjeni) posijelo; zabava s plesom krenclerica (njem. Kranzeljungfer) v. krancla krenelirati (fr. creneler) voj. praviti (ili: napraviti) zupaste otvore na zidovima tvrava, nainiti pukarnice; izupati obod novca kreno (fr. creneau) voj. pukarnica; zupasti otvori na zidovima tvrava krenologija (gr. krene izvor, logia) znanost o izvorima, osobito ljekovitim kreofag (gr. kreas meso, fagein jesti, derati) mesojed, onaj koji se hrani mesom, mesoder kreolci (fr. creole, p. criollo) mn. djeca europskih roditelja roena u bivim francuskim, panjolskim i portugalskim kolonijama Amerike, Afrike i Indije kreolski jezici mjeavine romanskih, nizozemskog ili engleskog jezika s jezicima crnaca, Indijanaca i dr. Kreont (gr. Kreon) mit. brat Jokastin, urjak Edipov, nakon smrti Edipovih sinova kralj u Tebi, zapovijedio da se Antigona iva zakopa kreozot (gr. kreas meso, sozo spaavam, odravam) kem. tvar koja slui odranju mesa; uta, bistra i uljasta tekuina, mirie na dim i ljuta okusa, dobiva se iz smole bukovog drveta; slui i kao odlino dezinfekcijsko sredstvo, osobito kao lijek protiv zubobolje krep (lat. crispus kovrast, fr. crepe) laka i rijetka svilena, polusvilena,

kreditiv (lat. creditivum) pisana punomo nekog izaslanika, akreditiv kreditna zadruga novana ustanova kojoj je cilj zatita privredno slabijih od zelenatva i njihovo privredno odravanje, ojaavanje i osposobljavanje za privrednu djelatnost kreditni papiri vrijednosni papiri, obveznice kreditno pismo trg. dokument kojim se adresat (obino banka) izvjetava da u pismu naznaenoj treoj osobi (akreditiranom) isplati, pod odreenim uvjetima, neku svotu novca kreditor (lat. creditor) vjerovnik kredo (lat. credo) vjerujem; simbol vjere, "vjeruju", "Vjerovanje"; vjera kreirati (lat. creare) stvoriti, stvarati, napraviti; izmisliti, pronai; utemeljiti, osnovati; kreirati ulogu kaz. prvi prikazati neku ulogu u novom djelu (na pozornici ili filmu) krejon (fr. crayon) olovka; slika izraena olovkom, kredom; slikanje olovkom ili kredom; skica, nacrt krema (engl. cream, fr. creme, tal. crema, lat. cremor lactis) vrhnje; jelo od mlijeka, jaja, brana i eera; pomada, mast za lice i ruke; pren. ono to je najbolje, najodabranije i najbolje (u staleu, drutvu) kremacija (lat. crematio) spaljivanje, osobito mrtvaca (u krematoriju) kremajera (fr. cremaillere) voj. iskrivljena, izlomljena, cikcak crta rova kremajerija (fr. cremaillerie) voj. iskrivljen, cikcak rov kremajirati (fr. cremailler) voj. praviti iskrivljene, cikcak rovove krematorij (lat. crematorium) pe za higijensko spaljivanje mrtvaca, spaljivalite kremirati (lat. cremare) spaliti, spaljivati mrtvace (u krematoriju) kremometar (fr. creme vrhnje, gr. metron mjera) graduiran stakleni valjak

krep-maroken vunena ili pamuna tkanina kovrasta izgleda; laka crna tkanina za enske haljine krep-maroken (fr. crepe-maroquin) marokanski krep, laka svilena tkanina sa zrnasto-hrapavom povrinom krepdein (fr. crepe de Chine) kineski krep (tanka svilena tkanina od vrsto upredenih niti sirove ili umjetne svile) krepitacija (lat. crepitatio) pucketanje vatre; med. kripanje (prelomljenih kostiju); pucketanje zglobova krepanan (fr. crepe changeant) krep ije se boje prelijevaju krepuskularan (lat. crepuscularis) sumrani, sutonski, veernji krescencija (lat. crescentia) rastenje, bujanje; prinos, etva; prinos od berbe groa kresent (engl. crescent) polumjesec, red kua u obliku polumjeseca kreta (fr. crete, lat. crista) pijetlova kresta; greben, vrh; perjanica; iljak na kacigi; voj. kruna, vijenac prsobrana kretacejski (lat. cretaceus kredast, creta kreda) kredni, kredast; geol. iz doba krede, iz formacije krede, naen u formaciji krede; kretacejski period razdoblje u kojem su naslagani kredni slojevi (usp. trijas, jura, kreda) kreten (fr. cretin, tal. cretino, lat. christianum ljudski stvor) med. osoba koja je zaostala u svom duhovnom razvoju, te tjelesno zakrljala (premali rast, guavost, velika glava, krive noge itd.); psih. najtei sluaj umne zaostalosti; pren. blesan, blesavac, slaboumnik kretenizam (fr. cretinisme) med. bolest kretena koja se zasniva na prijevremenom prestanku razvijanja kostiju i nerazmjerno velikom razvoju mekanih dijelova (najtei oblik umne zaostalosti); pren. blesavost, umno i tjelesno bogaljstvo, opa zakrljalost

759

krimatologija kreton (fr. cretonne) vrsto bijelo platno od konoplje; vrsta vrstog katuna krevasa (fr. crevasse) pukotina, osobito na ledenjaku (gleeru) krevele mn. trg. mali slonovi zubi s Gvineje (vana trgovaka roba ) krevet (tur. kerevet) leaj, postelja kreveta (fr. crevette) vrsta morskog raka Krez (gr. Kroisos) posljednji lidijski kralj (555541 pr. n. e.), poznat po svojem bogatstvu; pren. truli bogata, ovjek koji ni sam ne zna to sve ima krezol kem. fenolu slian sastojak suhe destilacije ulja drvenog i kamenog ugljena (sredstvo za dezinfekciju ruku, rublja, podova itd.) kribed (engl. cribbage) engleska i sjevernoamerika kartaka igra, obino sa dva igraa i pet karata vista kribrozan (lat. cribrum sito) izbuen, izreetan, kao sito, sitast, reetast kridar (lat. cridarius) zajedniki dunik, onaj koji je u nemogunosti plaati svoje obveze, insolvent krigl (njem. Krugel) aa od pola litre (osobito pivska); vr, krag krigsgefangene (njem. Krieg rat, ge fangen uhvaen) ratni zarobljenik krigsmarine (njem. Krieg rat, Marine mornarica) 1. ratna mornarica; 2. nain plivanja, tzv. slobodni stil kriket (engl. cricket) engleska loptaka igra drvenim tapovima i gumenim loptama tekim po 200 grama, igraju dvije momadi sa po 11 igraa krikoidan (gr. krikos prsten, eidos oblik) koji je u obliku prstena, prstenast krikotraheotomija (gr. krikos prsten, arteria e tracheia dunik, tome rezanje) med. v. laringotraheotomija krimatologija (gr. krima sud, logia) log. znanost o sudovima i zakljucima

krimen krimen (lat. crimen zloin) prav. kanjivo djelo, zloin, zloinstvo, prijestup Krimhilda (njem. Kriemhild) glavna junakinja njemake narodne epike ("Pjesma o Nibelunzima") kriminacija (lat. criminatio) okrivljavanje, optuba; klevetanje kriminalan (lat. criminalis) prav. koji se odnosi na kazneno pravo ili kazneni postupak; kazneni; zloinaki, zlikovaki, kanjiv; kriminalno pravo kazneno pravo kriminalist (lat. crimen zloin, fr. criminaliste) poznavatelj (ili: profesor) kaznenog prava kriminalistika antropologija znanost koja objanjava zloine tjelesnim i duevnim osobitostima (anomalijama) zloinaca (utemeljitelj C. Lombroso) kriminalistika politika znanost o ciljevima kazne i o to svrhovitijem ureenju kaznenog zakonodavstva i metoda kanjavanja kriminalistika psihologija znanost koja se bavi ispitivanjem sposobnosti za odgovornost optuenog kriminalistika statistika brojani (ili: statistiki) podaci o zloinima u pojedinim vremenskim odsjecima kriminalistika (lat. crimen zloin) znanost o otkrivanju zloina, grana sudskog prava koja se bavi metodama i traenjem dokaza o poinjenim kaznenim djelima kriminalitet (lat. criminalitas) kaznenost; vladanje pojedinca, cijelog naroda ili pojedinih klasa drutvenih s obzirom na vrstu i opseg vrenja kaznenih djela kriminator (lat. criminator) tuitelj, optuitelj; klevetnik kriminologija (lat. crimen zloin, gr. logia) znanost o zloinu, tj. znanstveno ispitivanje zloina s obzirom na okonosti pod kojima je izvren i

760

kriptogame na unutarnje, psiholoke uzroke koji su ga izazvali krimodinija (gr. krymos mraz, studen, odyne bol) med. hladan reumatizam zglobova krin (gr. krinon) bot. ljiljan, lijer krinoidee (lat. crinis kosa, vlasi, gr. eidos oblik) mn. geol. okamine morskih ljiljana i drugih izumrlih ivotinjskih vrsta, veinom biljnog oblika krinolina (lat. crinis kosa, dlaka, fr. crinoline) tkanina u koju je utkana konjska dlaka da bi bila krua; iroka donja suknja od ovakve tkanine kriofor (gr. kryos mraz, foreo nosim, donosim) fiz. sprava pomou koje se voda, putem brzog isparavanja, pretvara u led kriohidrat (gr. kryos mraz, hydor voda) kem. otopina (npr. kuhinjske soli u vodi) koja se smrzava na stalnoj temperaturi, kao da je jedinstveno tijelo (eutektika mjeavina) krioskopija (gr. kryos mraz, skopein promatrati) odreivanje toke smrzavanja kod tekuine krioterapija (gr. kryos mraz, therapeia lijeenje) med. lijeenje rashlaivanjem, osobito raka, pri emu se u bolesnim dijelovima organizma pomou hladnoe uzrokuju znatne promjene u ivotu i funkciji stanica kripta (gr. krypte, lat. crypta) grobnica ispod kora u starim kranskim crkvama, kasnije proirena u samostalne kapele ispod crkve kriptestezija (gr. kryptos skriven, aisthesis osjeaj, zamjeivanje) skrivena sposobnost, npr. kod telepata, vidovnjaka i dr. kriptian (gr. kryptos) skriven, ezoterian kripto- (gr. krvpto skrivam, krijem, kryptos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: skriven, tajni kriptogame (gr. krvptos, gamos svadba) mn. bot. jednostavne biljke bez

kriptogamian cvijeta koje umjesto viestaninog sjemena sa zametkom (klicom) imaju jednostaninu trusku, bez klice, kojom se mnoe, bescvjetnice, biljke s nevidljivim ili skrivenim spolnim organima (XXIV. i posljednja klasa u Linneovu sustavu) kriptogamian (gr. kryptos, gamos brak) koji ivi u skrivenom (ili: tajnom braku; iji je nain razmnoavanja zagonetan (ili: nejasan) kriptogamija (gr. kryptos, gamos svadba, i- ia nastavak za stanje) skriven brak, tajni brak kriptogamologija (gr. kryptos, gamos svadba, logia) bot. znanost o bescvjetnicama, tj. o biljkama kod kojih se ne raspoznaju spolni dijelovi; usp. kriptogame kriptogenetian (gr. krypto, genos podrijetlo) kojem se ne zna podrijetlo, koji je nepoznata podrijetla kriptograf (gr. kryptos, grafo piem) onaj koji pie tajnim pismom; pisai stroj pomou kojeg se mogu pisati ifre; prid. kriptografski kriptografija (gr. kryptos, grafo piem) pisanje tajnim znakovima, ifriranje kriptografika (gr. kryptyos, grafo) vjetina pisanja tajnim znakovima kriptogram (gr. krj'ptos, gramma) pismo napisano (ili: spis napisan) tajnim pismom; ifra kriptokarpian (gr. krypto, karpos plod) bot. koji rada skrivenim plodovima kriptoklerikalac (gr. krypto, kleros) potajni (ili: skriveni) privrenik sveenstva i njegove ideologije kripton (gr. krypto) kem. element, atomska teina 83,7, redni br. 36, plemeniti plin bez boje, mirisa i okusa, sastoji se od veeg broja izotopa; nalazi se u zraku u malim koliinama (0,028%)

761

kristal kriptonim (gr. krypto, onyma ime) sa skrivenim imenom, anoniman kriptoportik (gr. krypto, lat. porticus trijem, hodnik) arhit. skriven ili podzemni hodnik kriptorhija (gr. krypto, orchis mudo) med. skrivena muda, tj. kad se muda, umjesto u svojoj monji, nalaze u trbunoj upljini ili preponskom kanalu kriptorhit (gr. krypto, orchis mudo) med. onaj kod kojega se muda nalaze u trbunoj upljini ili preponskom kanalu kriptorhizam (gr. krypto, orchis mudo) med. kriptorhija kriptoskop (gr. krypto, skopeo gledam) instrument za snimanje rentgenskim zrakama u svijetlom prostoru kris (malaj.) bode naotren s obje strane te s otricom iljasta oblika kriskindl (njem. Krist, Kindlein djetece) dijete Isus Krist; boini dar (prema katolikim priama za djecu, novoroeni Krist donosi u boinoj noi darove) krispacija (lat. crispatio) kovranje, nabiranje, smeuravanje; med. skupljanje, grenje (ivaca, miia) krispatura (lat. crispatura) kovravost, smeuranost, zgrenost, naboranost krispirati (lat. crispare) kovrati, nabirati, griti, smeuravati; med. krispirati ilu odsjeenu ilu malo zavrnuti da bi se zaustavilo krvarenje Krist (gr. chrio pomazujem, Christos, lat. Christus) "Pomazanik", prvobitno samo nadimak Isusov (zato to je on sam o sebi govorio da je oekivani Mesija); kasnije kao osobno ime spojeno s imenom Isus kristal (gr. krystallos) 2. ledu slino oblikovanje minerala; min. tijelo omeeno ravnim geometrijskim povrinama (ravninama) i u svim dijelovima podjednakih kemijskih svoj-

kristalstava; prozirno kristalno staklo, teko i veoma skupocjeno staklo kristal- (gr. krystallos) 1. prva, poetna rije u sloenicama sa znaenjem: led, sve to je slino ledu, kristal kristalan (gr. krystallos) koji ima svojstvo kristala; pren. savreno bistar, proziran, ist (kao kristal); supr. amorfan kristaliti (gr. krystallos, lithos kamen) mn. min. mikroskopski sitne tvorevine, jo neizraeni i neodreeni poeci kristalizacije pojedinih minerala (za razliku od mikrolita koji ve imaju odreene oblike) kristalizacija (gr. krystallos) min. oblikovanje kristala, nastajanje pravilnih oblika kristalizirati (fr. cristaliser) pretvarati (ili: prelaziti) u geometrijske oblike, npr. kocku, tetraedar, oktaedar, estostraninu prizmu, tj. u kristale; pren. utvrditi, tono odrediti kristalna lea anat. zbirna lea oka, sastavljena od mnogobrojnih prozirnih slojeva, nalazi se odmah iza zjenice Kristalna palaa velika londonska palaa, graena od 1851. do 1854., napravljena od eljeza i stakla, s kazalinim i koncertnim dvoranama i stalnim umjetnikim i kulturno-povijesnim izlobama kristalni sustav naziv za sve skupine kristalnih oblika koji se mogu svesti na jedan, zajedniki sustav osi simetrije (v. kubini, tetragonski, heksagonski, rompski, monoklinski, triklinski sustav) kristalofizika (gr. krystallos, fysike) dio mineralogije koji se bavi fizikim svojstvima kristala kristalogenija (gr. krystallos, gignomai postati, nastati) stvaranje (ili: nastajanje) kristala kristalogija v. kristalologija

762

kristoicija kristalografija (gr. krystallos, grafia) min. opisivanje kristala, dio mineralogije koji prouava geometrijske oblike minerala kristaloidan (gr. krystallos, eidos oblik) kristalast, slian kristalu, kao kristal kristaloidi (gr. krystallos, eidos oblik) mn. min. tijela koja neposredno ili u spoju s drugim tijelima dobivaju oblik kristala i koja su sposobna za difuziju; agregati sastavljeni od sitnih kristala skupljenih oko zajednikog sredita tako da im se ne moe tono odrediti kristalni oblik; usp. koloid kristalokemija (gr. krystallos, chemeia) dio kristalografije koji prouava odnose izmeu grae kristala i njihovih kemijskih svojstava, kao i uzajamnu vezu izmeu kemijskih s jedne, i fizikih i geometrijskih svojstava s druge strane kristalologija (gr. krystallos, logia) znanost o kristalima; kristalogija kristalomantija (gr. krystallos, manteia proricanje, gatanje) proricanje iz kristala ili zrcala kristalometrija (gr. krystallos, metron mjera, mjerilo, metria mjerenje) vjetina mjerenja kristala kristalonomija (gr. krystallos, nomos zakon) znanost o zakonima nastajanja kristala kristalotehnika (gr. krystallos, technike) vjetina postakljivanja kristalotomija (gr. krystallos, tome cijepanje) razdvajanje kristala kristijanizacija (lat. christianisatio) pokrtavanje, obraanje na kranstvo kristijanizam (gr. Christos) Kristova vjera, kranstvo kristijanizirati (lat. christianisare) preobratiti na kranstvo, pokrstiti, pokrtavati kristoicija (gr. Christos, ethos obiaj) Kristovo moralno nauavanje

kristokracija kristokracija (gr. Christos, krateo vladam) vladavina, vlast Kristove Crkve kristologija (gr. Christos, logia nauavanje) teol. nauavanje o Kristu (dio kranske dogmatike) kristozofija (gr. Christos, sofia mudrost) kranska mudrost, kranska filozofija kripindl (njem. Kriicke taka) krljavac, slabi krite (gr. krithe) med. jemenac (u oku) kriterij (gr. kriterion) mjerilo, znak raspoznavanja; npr. kriterij za formalnu istinu su logiki zakoni kriticizam (engl. criticism) fil. smjer filozofske kritike, ono gnoseoloko stajalite koje smatra osnovnom zadaom filozofije sustavno ispitivanje podrijetla, mogunosti, vanosti i granica nae spoznaje (Kant); u pitanju podrijetla spoznaje kriticizam se nalazi izmeu racionahzma i empirizma, a u pitanju njegove mogunosti, vanosti i granica, izmeu skepticizma i dogmatizma kritian (gr. kritikos) koji se odnosi na kritiku ili ima karakter kritike; koji ocjenjuje, koji kudi; med. opasan, odluujui, sudbonosan; kritine godine godine klimakterija; kritiki kritiar (gr. kritikos) ocjenjiva, sudac (u pitanjima knjievne, umjetnike, znanstvene, moralne itd. vrijednosti); pren. zanovijetalo kritiki (gr. kritikos) v. kritian kritika (gr. kritike, krino sudim, ocjenjujem) ocjenjivanje, vjetina ocjenjivanja, tj. utvrivanja i razlikovanja onoga to je dobro ih vrijedno od onoga to je loe ili slabo (u knjievnosti, umjetnosti, znanosti, javnom ivotu itd.); prikaz (ili: ocjena) nekoga umjetnikog, znanstvenog i dr. djela kritikaster (gr. kritike) zanovijetalo, tobonji kritiar

763

kroazada kritikomanija (gr. kritike, mania pomama, bjesnilo) strast za kuenjem, kritiziranjem kritizirati (gr. krino sudim, ocjenjujem) ispitivati vrijednost, ocjenjivati, pisati kritiku; kuditi, zamjerati kritomanija (gr. krino sudim, ocjenjujem, mania) v. kritikomanija kriza (gr. krisis) preokret, obrat, nastupanje odlunog, presudnog trenutka; med. obrat u nekoj bolesti (nabolje ili nagore); pren. prekretnica, poremeaj, zbrka; politika kriza neredovito stanje, osobito izmeu ostavke i sastavljanja nove vlade; privredna kriza poremeaj u irim privrednim krugovima u pogledu proizvodnje ili potronje proizvoda nacionalne privrede krizalide (gr. chrysallis gen. chrysalidos zlatna leptirova kukuljica) zool. leptirove kukuljice, osobito: zlatnim pjegama ukraene kukuljice raznih dnevnih leptira krizantema (gr. chrysos zlato, anthos cvijet) bot. "zlatni cvijet", poznato jesensko cvijee iz porodice glavoika krizma (gr. chrisma pomazanje) sakrament potvrde u Kat. crkvi, potvrivanje u vjeri krizmarij (gr. chrio pomazujem, lat. chrismarium) posuda sa svetim uljem (u Kat. crkvi) krklama (tur. kyrkmak klati, sjei; strii) 1. klanje ivotinja; sjeenje mesa; 2. ostriena vuna krntija (tur. kyrynty) starudija, ropotarija, neto staro i odbaeno; pren. star, oronuo ovjek kroatistika znanost o hrvatskom jeziku i knjievnosti kroatizam hrvatski izraz u nekom stranom jeziku; osobina hrvatskog jezika kroazada (fr. croisade) krstarenje; u maevanju: unakrsan udarac

kroaze kroaze (fr. croise, croisee isprepleten) 1. naziv razliitih svilenih i vunenih tkanina, osobito za podstavu; 2. plesni korak krocidizam (gr. krokydismos) med. v. karfologija krofter (engl. crofter) kotski seljak koji nema vlastite zemlje nego plaa za nju veleposjedniku neku malu zakupninu krojcer (njem. Kreuzer) voj. krstarica, vrsta brzih ratnih brodova; krajcer krok(us) (gr. krokos, lat. crocus) bot. v. afran krokantan (fr. croquant) hrskav, koji pri jelu pucketa pod zubima (kolai od badema) kroket (engl. croquet) 1. port, drutvena igra u kojoj sudjeluju dvije strane s drvenim loptama i ekiastim batiima kroket (fr. croquette) 2. kuh. okruglica, valjuak, knedl (od mesa, krumpira i dr.) kroki (fr. croquis) prva zamisao, nacrt, skica slike ih predjela izraena jednostavnim sredstvima (olovkom, estarom, mjerenjem odoka) krokirati (fr. croquer) praviti nacrt nekog predjela odoka; crtati (ili: nacrtati) u glavnim potezima, skicirati krokodil (gr. krokodeilos) zool. vrsta velikih grabeljivih i veoma opasnih gutera, ivi u veim afrikim rijekama, osobito u Nilu; krokodilske suze neiskrene, licemjerne suze (je r krokodil, po prii, kad vreba plijen oponaa glas djeteta koje plae) krokomagma (gr. krokos afran, magma mast) afranova mast krom (gr. chroma boja) kem. bijelosiv, sjajan element, kovina, atomska teina 52,01, redni broj 24, znak Cr; od velikog znaaja za industriju elika kroma (gr. chroma) boja; mjeavina boja; boja koe

764

kromatopseudoblepsija kroma (tal. croma, gr. chroma boja) glaz. sputanje ili povisivanje note za pola tona (naziv vjerojatno po tome to su se prije polutonovi oznaavah drukijom tintom, ili po tome to su ih smatrali samo kao boju i nijansu osnovnih, glavnih tonova); takoer: osmina note kromametar (gr. chroma, boja, metron mjera, mjerilo) glaz. instrument za ugaanje glasovira kromat (gr. chroma boja) kem. sol kromne kiseline kromatian (gr. chroma gen. chromatos boja) v. kromatski kromatika (gr. chroma gen. chromatos boja) 1. znanost o bojama, znanost o nastanku i odnosima boja (dio optike); 2. glaz. ritmiko kretanje glasa po polutonovima; 3. slik. vjetina mijeanja boja kromatin (gr. chroma gen. chromatos boja) biol. tvar u staninoj jezgri, lako se moe bojiti nekim drugim tvarima, npr. safraninom i dr. kromatizam (gr. chroma gen. chromatos boja) boja, obojenost, osobito dijelova tijela kromato- (gr. chroma gen. chromatos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: boja kromatofori (gr. chroma. fero nosim) mn. 1. zool. stanice u koi kameleona i dr. ivotinja (nekih riba itd.) koje su uzrok promjene boja (usp. pigment); 2. bot. zrnasti dijelovi stanine protoplazme, nositelji lisnog zelenila (klorofila) i drugih obojenih tvari (klorofilnih zrnaca ili kloroplasta i kromoplasta) kromatologija (gr. chroma, logia) v. kromatika kromatopseudoblepsija (gr. chroma gen. chromatos, pseudos pogrean, laan, blepsis vienje) med. pogreno vienje boja (nedostatak vidnog osjetila)

kromatopsija

765

kromosfera kromo- (gr. chroma) predmetak u sloenicama sa znaenjem: boja kromocinkografija (gr. chroma, njem. Zink, gr. grafo crtam, slikam, piem) tiskanje u vie boja kromofor (gr. chroma, fero nosim) 1. kem. "nositelj boja", skupina atoma koja, kao sastojak organskih spojeva, daje ovima obojena svojstva; 2. fiz. atomska ih elektronska jedinica na osnovi koje obojeno tijelo ima boju kromofotografija (gr. chroma, fos gen. fotos svjetlost, grafo crtam, slikam, grafia) 1. fotografiranje u bojama; 2. fotografska slika u boji kromofototerapija (gr. chroma, fos gen. fotos svjetlost, therapeia lijeenje) med. lijeenje duevnih bolesnika obojenom svetlou kromofototipija (gr. chroma, fos gen. fotos svjetlost, typos otisak, slika) v. kromotipija kromogen (gr. chroma, genos podrijetlo) kem. bezbojna tvar iz koje se, vrenjem ili kakvom drugom razgradnjom, moe proizvesti neka obojena * tvar kromoksilografija (gr. chroma, xylon drvo, grafo crtam, shkam) izrada obojenih ploa u drvorezu kromolitografija (gr. chroma, lithos kamen, grafo crtam, shkam) litografiranje u bojama kromoplasti (gr. chroma, plasso uobliavam, oblikujem) mn. bot. kromatofori koji daju utu i crvenu boju mnogim cvjetovima i plodovima; usp. kromatofori kromopsija (gr. chroma, orao vidim, opsis vienje) med. vienje boja, pojava da bolesnik vidi na predmetima boje koje oni nemaju kromosfera (gr. chroma, sfaira kugla) kozmogr. ruiasti sloj usijanih plinova koji obavija Sunevu fotosferu, a sastoji se od vodika, helija, kalcija i dr.

kromatopsija (gr. chroma, opsis vienje) v. kromopsija kromatoptometar (gr. chroma, orao vidim, metron mjera, mjerilo) med. aparat za mjerenje stupnja sljepila za boje kromatoskop (gr. chroma, skopeo promatram, gledam) kaleidoskop koji se upotrebljava u crtanju ara i uzoraka; ideador, tiposkop kromatotehnika (gr. chroma, technike) primjena kemije u pripremanju boja kromatoza (gr. chroma) med. bolest koe koja se sastoji u nepravilnom stvaranju pigmenta kromatrop (gr. chroma, tropos okret) sprava sastavljena od dviju staklenih ploa koje se okreu u suprotnim smjerovima, a iarane su likovima u boji, zvjezdicama i si. (spojena s projekcijskim aparatom slui za proizvoenje igre boja na zidu ili platnu) kromatski (gr. chroma) koji se tie boja; glaz. kromatska ljestvica podjela oktave na 12 stupnjeva, u ljestvicu sa 7 stupnjeva umetnuto je 5 stupnjeva izmeu osnovnog tona i sekunde, sekunde i terce, kvarte i kvinte, kvinte i sekste, sekste i septime (crne glasovirske tipke), usp. temperirati; kromatska aberacija v. aberacija; kromatska polarizacija obojene pojave to ih pokazuju u polariziranoj svjetlosti tijela koja dvojno prelamaju svjetlost krombi (engl. crombie) teka rebrasta tkanina za zimske kapute; kaput od takve tkanine kromiomantija (gr. kromon luk, manteia proricanje) gatanje u luk kromit (gr. chroma boja) min. oksid eljeza i kroma; ima raznovrsnu primjenu, poglavito u industriji elika kromleh (kelt. erom, lech) pretpovijesni keltski kameni oltar, druidski nadgrobni spomenik

kromoskop

766

kronogram kronistorija (tal. cronistoria) povijest u obliku kronike krono- (gr. chronos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: vrijeme kronodeik (gr. chronos, deiknymi pokazujem) astr. sprava za priblino odreivanje vremena kronodistih (gr. chronos, distichon dvostih) v. pod kronogram kronofon (gr. chronos, fone zvuk, glas) elektrini depni sat-budilica kronofor (gr. chronos, fero nosim) satbudilica s njihalom kronofotografija (gr. chronos, fos gen. fotos svjetlost, grafo biljeim, slikam, crtam) fotografsko prikazivanje nekog kretanja nizom trenutanih slika snimljenih u kratkim, ah jednakim vremenskim razmacima; ovo se vri kronofotografskim aparatima (stroboskopom, kinetoskopom, kinematografom i mutoskopom) kronograf (gr. chronos, grafo piem) 1. ljetopisac, pisac kronike; 2. kronoskop s napravom za automatsko biljeenje kronografija (gr. chronos, grafo piem) pisanje ljetopisa; elektrina kronografija tono biljeenje poetka i svretka neke pojave, tijeka radnje i dr. pomou elektriciteta kronogram (gr. chronos vrijeme, gramma pismo, pisano) latinski zapis ili stih u kojem se prema nekim slovima (pod uvjetom da su napisana majuskulom) moe odrediti godina nekog dogaaja (npr. C.D.M.V.L.I.); ako je samo u jednom stihu, zove se kronostih ili eteostih, ako je u dva stiha, zove se kronodistih; tako, npr., godinu Hubertusburkog mira (15.11. 1763.) kojim je zavren Sedmogodinji rat, sadri ovaj kronodistih(on): Aspera beLLa SILent: reDIIt bona gratia paCLs; O si parta foret seMper In orbe qVies! (Surovi ratovi ute: vraa se blagodat mira; o neka

kromoskop (gr. chroma, skopeo promatram, gledam) aparat za reprodukciju prirodne boje tijela mjeavinom triju osnovnih boja kromosomi (gr. chroma, soma tijelo) mn. bot. protoplazmatina tijela odreenog oblika za koja je vezan klorofil kromoterapija (gr. chroma, therapeia lijeenje) med. lijeenje raznobojnim zrakama kromotipija (gr. chroma, typos otisak, slika) fotomehaniki postupak pri izradi reljefnih ploa u cinku i pri tiskanju u raznim bojama kromotipografija (gr. chroma, typos otisak, slika, grafo crtam, slikam) v. kromotipija kromotrop (gr. chroma, tropos) v. kromatrop kromurgija (gr. chroma, ergon djelo) v. kromatotehnika Kron(os) (gr. Kronos) min. gospodar svijeta prije Zeusa, najmlai sin Uranov i Gejin, mu Rejin, pojeo svu svoju djecu poto mu je bilo proreeno da e ga sin zbaciti s prijestolja, ostao je samo Zeus kojega je skrila mati; Zeus ga je kasnije svrgnuo i bacio u Tartar; kod Rimljana: Saturn kronian (gr. chronikos vremenski) povremen, dugotrajan; kronine bolesti dugotrajne bolesti i bolesti koje se javljaju povremeno, povremene bolesti kroniar (gr. chronika) ljetopisac kronika (gr. chronikos vremenski, ta chronika) 1. ljetopis, povijest (svijeta, neke zemlje, naroda i njegovih voa, neke obitelji ili nekog mjesta) pisana tono po godinama; 2. dio u novinama u kojem se pie o dnevnim dogaajima i biljee dnevne vijesti i si. kronikalan (gr. chronika) u obliku kronike; uzet iz kronike, npr. podatak

kronoizoterme

767

krucijacija kros (engl. cross) port. v. kros-kontri kros-kontri (engl. cross-country) port, lakoatletska disciplina: tranje po raznolikom terenu (uzbrdo, nizbrdo, kroz ume, polja i dr.) na stazi od 3 do 15 km; odrava se obino u proljee (proljetni) i u jesen (jesenski kros) krosa (fr. crosse, tal. croccia) pastirski tap, biskupski tap; voj. kundak na puci; stranji dio lafete kro (fr. croche) glaz. osmina note kroe (fr. crochet) port, u boksu: udarac prednjim dijelom stisnute ake krotule (lat. crustulum kola, slatki) kuh. vrsta hrskavog kolaa; fanjki, lepirice krotafij (gr. krotafos sljepoonica) med. kucanje u glavi, osobito u sljepoonicama krotafit (gr. krotafites) anat. sljepooni mii krotalist (gr. krotalon) plesa uz kastanjete; usp. krotalon krotalon (gr. krotalon) atnika klepetaljka, egrtaljka, kastanjeta krotonin (gr. kroton) kem. solna organska baza koja se nalazi u sjemenu biljke croton tiglium krsmet (tur. k'cmet) sudbina, udes kranin (gr. christianos) pristaa kranstva kranski socijalisti lanovi politikih stranaka u Njemakoj i, osobito, u Austriji (Christlich-soziale Partei), tee za rjeenjem socijalnog (radnikog) pitanja u duhu kranstva kranstvo (gr. Christos) religija koju je osnovao Isus iz Nazareta, nazvan Krist (tj. Pomazanik, obeani Mesija) krucifer (lat. crucifer) krionosac krucifiks (lat. crucifixus) Kristovo raspee prikazano na slici ili kao kip (na Zapadu se poeo umjetniki prikazivati tek od XIII. st.) krucijacija (lat. crux kri, cruciatio) razapinjanje na kri

bi Vsvijetu vladao vjeni mir!) = L + L+I+L+D+I+I+I+C+I+ I + M + I + V + I(= 50 + 50 + l + 50 + 500 + 1 + 1 + 1 + 100 + 1 + 1 + 1000 + 1 + 5 + 1) = 1763. kronoizoterme (gr. chronos, isos jednak, thermos topao) crte koje u dijagramu istodobno prikazuju podjelu temperature prema danima u godini i dobu dana kronolog (gr. chronos, logos poznavanje) poznavatelj znanosti o vremenu (kronologije) kronologija (gr. chronos, logos poznavanje) znanost o vremenu, znanost o odreivanju vremena kad se zbio neki dogaaj kronoloki (gr. chronos, logikos) koji se tie znanosti o vremenu ili joj pripada; ureen po vremenskom slijedu; koji ide vremenskim slijedom; kronoloka povijest prianje dogaaja slijedom kojim su se zbili; kronoloke tablice vremenske tablice kronometar (gr. chronos, metron mjerilo, mjera) sprava, sat za tono mjerenje vremena kronometrija (gr. chronos, metria mjerenje) mjerenje vremena; znanost o mjerenju vremena kronos (gr. chronos) vrijeme kronoskop (gr. chronos, skopeo promatram) sprava za tono mjerenje veoma malih dijelova vremena kronostih (gr. chronos, stichos red, vrsta, stih) v. pod kronogram kronprinc (njem. Kronprinz) prijestolonasljednik, najstariji carev sin (u bivem Njemakm Carstvu) kroogenezija (gr. chroos boja, genesis nastanak) nastajanje boja kroologija (gr. chros gen. chrotos i chroos boja, logia znanost) znanost o bojama krop (engl. crop) berba, osobito: berba duhana u Sjev. Americi; velika bava u koje se pakira duhan u listu

krudelitet krudelitet (lat. crudelitas) surovost kruditet (lat. cruditas) med. neprobavljivost; prenatrpanost eluca kruentacija (lat. cruentatio) krvarenje, okrvavljenost, umrljanost krvlju kruks (lat. crux) krst; pren. muka, patnja kruna (gr. korone, lat. corona, njem. Krone) 1. novana jedinica u nekim europskim dravama; 2. znak vladarskog dostojanstva koji se, u sveanim prigodama, nosi na glavi; v. korona kruor (lat. cruor) usirena, prolivena krv, krv izvan tijela; crvena boja krvi krup (engl. croup, njem. Kropf) 1. med. upala grkljana i dunika, veoma teka bolest (osobito kod djece od dvije do pet godina) kod koje bolesnik izgleda kao da je zadavljen; difterija, grlobolja, guobolja krup (fr. cronpe) 2. sapi kod konja krupada (fr. croupade) jah. kolski skok kod kojega konj prednje noge izbaci uvis, a stranjima se odbaci i izvede skok preko prepone krupje (fr. croupier) pomonik, zastupnik onoga to dri bank, mijea karte, prima izgubljeni novac i naplauje dobitke; namjetenik koji upravlja igrom u kockarnici; saveznik u igri; trg. tajni saveznik kruralan (lat. crus, cruralis) zool. butni, bedreni kruka (tal. crusca) trice, mekinje; Accademia della crusca it. Akademija dela kruka (tal.) znanstveno drutvo za ienje talijanskog jezika (kao brana od trica), utemeljeno 1582. krusta (lat. crusta) kora, ljuska krustaceologija (lat. crustacea, gr. logia) zool. znanost o rakovima, ljuskarima . krustacija (lat. crusta kora) dobivanje kore, okoravanje, skoravanje; okrastavanje, dobivanje krasta; med. krastanje

768

ksenije krustar (lat. crustarius) izraiva reljefa krustiki instrumenti (gr. kruo udaram, lat. instrumentum) glaz. instrumenti u koje se udara, npr. bubanj krustoderme (lat. crusta kora, gr. erma koa) mn. zool. ribe s tvrdom koom krustozan (lat. crustosus) korat, koji ima koru; med. krastav kruok (rus.) drutvo, manji zatvoreni krug ljudi, intimni krug ksako (jap.) vrhovni sveenik religije fo u Japanu i Kini ksantin (gr. ksanthos ut) kem. organska baza koja se nalazi u mokrai, krvi i jetrima sisavaca, bezbojna masa koja se u vodi teko otapa (C 5 H 4 0 2 N 4 ); uta boja koja se dobiva od broa Ksantipa (gr. Ksanthippe) "uta kobila"; ime zle i goropadne Sokratove ene; pren. zla ena, svaalica ksantofil (gr. ksanthos ut, fyllon list) bot. uta boja kromoplasta; utilo lia, uti pigment koji sadri lie kad pouti ksantogen (gr. ksanthos ut, gen- korijen od gignesthai roditi se, nastati, postati) kem. tvar koju sadri lie i cvjetovi te koja, spojena s alkalijama, pouti ksantopsija (gr. ksanthos ut, opsis vid, vienje) med. utovidnost (kod utice i trovanja pikrinskom kiselinom i santoninom) ksenelazija (gr. xenos tuinac, elasis tjeranje, istjerivanje, elauno tjeram) progonjenje stranaca, tuinaca ksenije (gr. xenia) mn. pokloni za goste; kod rimskog pjesnika Marka Valerija Marcijala: naslov XIII. knjige njegovih epigrama; naslov knjige Goetheovih i Schillerovih epigrama (1797.) protiv izopaenosti u ondanoj njemakoj knjievnosti; kratki

ksenofilija /" tihovi duhovitog ih satirinog sadraja ksenofilija (gr. xenos tu, filos prijatelj, koji voli) ljubav prema strancima i onome to je strano, tuinsko ksenofob (gr. xenos tuinac, fobos strah) neprijatelj stranaca; onaj koji se plai stranaca i zazire od njih ksenofobija (gr. xenos tuinac, fobeo bojim se) mrnja prema tuincima, strah od stranaca ksenografija (gr. xenos tud, grafein pisati) poznavanje stranog pisma; strano pismo ksenokracija (gr. xenos tu, kratia) vladavina stranaca, tuinaca ksenologija (gr. xenos tu, logia) znanost o tajnom, skrivenom, = okultizam ksenoman (gr. xenos tuinac, stranac, mania pomama, bjesnilo) onaj koji pretjerano voli strance i sve strano ksenomanija (gr. xenos tuinac, mania) pretjerana ljubav prema strancima i onome to je strano, tuinsko, ludovanje za tuintinom ksenomizija (gr. xenos tuinac, stranac, miseo mrzim) mrnja prema tuincima, strancima ksenon (gr. xenos) kem. element, atomska teina 131,3, redni broj 54, znak X, 1898. otkriveni "plemeniti plin", u malim koliinama (0,005%) nalazi se u zraku; u spektru pokazuje plave linije ksenotafij (gr. xenos tud, tafos grob) tuinsko groblje, groblje za strance ksenoza (gr. xenosis) otuivanje, odrodi vanje kserafij (gr. xeros suh) farm. suhi lijek protiv osipa kserazam (gr. xerasmos suhoa) med. suenje kose, elavljenje, elavost; kserazija kserazija (gr. xerasia suhoa) med. v. kserazam

769

ksiht kserion (gr. xeros suh) farm. suhi lijek, osobito lijek u obliku praka za posipanje ksero- (gr. xeros) predmetak u sloenicama sa znaenjem: suh kseroderma (gr. xeros, erma koa) med. suenje koe, suhokonost kserofagija (gr. xeros, fagein jesti) hranjenje suhom hranom; hranjenje suhim plodovima i kruhom za vrijeme posta (kod prvih krana) kseroform (gr. xeros, lat. forma oblik) farm. ut i bezmirisan praak; slui izvana kao antiseptik za rane, a iznutra protiv prehlade crijeva kseroftalmija (gr. xeros, ofthalmos oko) med. suha upala oiju sa zakrvavljivanjem bjeloonice, upala oiju praena crvenilom i bolom kseroma (gr. xeros) med. suhoa, posebice oiju kserometar (gr. xeros, metron mjera, mjerilo) sprava kojom se mjeri gubitak tjelesne teine zbog sasuivanja kserostomija (gr. xeros, stoma usta) med. suenje usta, suhoa usta kserotian (gr. xeros) koji sui, koji zasuuje kserotribija (gr. xeros, tribe trljanje) med. suho masiranje bolesnog dijela tijela kserotripsija (gr. xeros, tripsis trljanje) med. v. kserotribija kseroza (gr. xeros) med. suenje, sasuivanje, suhoa ksifijas (gr. xifos ma) zool. vrsta grabeljive morske ribe kotunjae (sabijan), osobito poznata po svojim usoljenim perajama koje se pripremaju na Siciliji ksifodan v. ksifoidan ksifodonti (gr. xifos ma, odus, odontos zub) mn. geol. maozupci, vrsta okamenjenih pretpotopnih sisavaca ksifoidan (gr. xyfos ma, eidos oblik) u obliku maa, kao ma, maast ksiht (njem. Gesicht) lice, izgled

ksilem ksilem (gr. xylon drvo) dio biljke kroz koji voda i otopine soli prelaze iz tla (preko korijena) u listove, stabljike i ostale dijelove biljke ksilit (gr. xylon drvo, lithos kamen) kem. posebna vrsta alkohola koji se dobiva od drveta; mineral po vanjtini slian drvetu ksilo- (gr. xylon) predmetak u sloenicama sa znaenjem: drvo, drveni ksilofag (gr. xylon, fagein jesti, derati) zool. drvoder, crv koji ivi u drvetu ksilofon (gr. xylon, fone zvuk) glaz. drvena citra, instrument koji se sastoji od tankih daica razliitog tona i na koji se svira udarajui batiima ksiloglif (gr. xylon, glyfo dubem, reem) drvorezac, drvorezbar ksiloglifika (gr. xylon, glyfo dubem, reem) vjetina urezivanja figura ili slova u drvetu, drvorezbarstvo; ksilogliptika ksilogliptika (gr. xylon, glyfo dubem, reem) v. ksiloglifika ksilograf (gr. xylon, grafein pisati) drvorezac, drvorezbar, strunjak u pravljenju likova i slika u drvetu ksilografija (gr. xylon, grafein pisati) rezbarstvo, rezbarija, vjetina pravljenja figura i slika u drvetu; tiskanje drvenim slovima i ploicama; vjetina pretiskivanja na drvo ksilografski (gr. xylon, grafein) rezbarski; tiskan drvenim slovima, izraen putem pretiskivanja na drvo ksiloidan (gr. xylon, eidos, oblik) slian drvetu, nalik na drvo ksilolatrija (gr. xylon, Iatreia oboavanje) oboavanje drveta, tj. slika ili kipova od drveta, drvenih idola ksilolit (gr. xylon, lithos kamen) kameno drvo, umjetna kamena masa od strugotine drveta i magnezija kita (upotrebljava se za izradbu podova, stubita itd.)

770

kuboidan ksilologija (gr. xylon, logia) znanost o raznim vrstama drveta, opisivanje raznih vrsta drveta ksilometar (gr. xylon, metron mjera, mjerilo) u tiskarstvu: naprava za mjerenje obujma stabala nepravilnog oblika (drvo koje treba izmjeriti uroni se u vodu, i obujam vode koja je pri tome istisnuta jednaka je obujmu uronjenog drveta) ksister (gr. xyo struem) med. sprava za skidanje zubnog kamenca katrija (ind.) druga po redu indijska kasta koju ine ratnici i narodni pravci; pripadnik ove kaste kir (njem. Geschirr) sue, posue Ku-Klux-Klan it. Kju- klaks-klan (engl.) tajna teroristika organizacija u junim dravama SAD-a, osnovana 1867., borila se teroristikim sredstvima protiv svega to je bilo suprotno stranci pristaa robovanja (ukinuta zakonom 1871., ponovno oivjela 1915.) kubacija (lat. cubatio) v. kubatura kubatura (lat. cubatura) broj kubinih jedinica u volumenu nekog tijela ili prostorije; izraunavanje volumena; konstruiranje jednako velikih tijela kubirati (lat. cubus kocka) mat. podignuti (ili: dizati) jedan broj na kubus, tj. na trei stupanj; izraunati volumen nekog tijela kubisti (lat. cubus kocka) pristae kubizma, slikari koji u svojim kompozicijama figure (brda, drvee, ak i ovjeka i ivotinje) prikazuju u obliku kocke ili valjka kubitalni (lat. cubitalis) anat. lakatni kubitus (lat. cubitus) anat. lakat kubizam (lat. cubus kocka) slik. shvaanje i smjer kojega se dre kubisti kubni (gr. kubikos) prid. kockast, u obliku kocke; kubni korijen mat. trei korijen nekog broja; usp. kubus kuboidan (lat. cubus, gr. eidos oblik) kockast, slian kocki, u obliku kocke

kubre kubre (p. cubras) mn. potomci mulata i crnaca u Junoj Americi kubus (lat. cubus, gr. kubos kocka) mat. kocka (pravilno esteroplono tijelo omeeno sa est kvadrata); trei stupanj nekog broja, trea potencija kuchenkroatisch it. kihnkroati (njem.) kuhinjsko-hrvatski, tj. mjeavina njemakog i hrvatskog jezika kojom se nekada govorilo s kuhinjskom poslugom kudu zool. junoafrika antilopa kudin (tal. cugino) roak kueizam med. psihoterapijska metoda lijeenja koja se zasniva na utjecaju volje na ozdravljavanje putem autosugestije (naziv po fr. ljekarniku E. Coueu) kuenovtina sustav vladavine koji je u Hrvatskoj od 1883. do 1903. zaveo ban Karlo Khuen Hedervary; pren. poniznost pred vlau, puzavost kufer (njem. Koffer) koveg, sanduk; kofer kufsko pismo najstarije arapsko pismo, danas u uporabi samo kao ukrasno pismo (na novcu, u natpisima i si.) kugla (njem. Kugel) geom. tijelo ije su sve toke njegove povrine (periferije) jednako udaljene od sredita; lopta za igru (drvena, gumena, staklena itd.) kuglof (njem. Gugelhupf) kuh. peeni kola od brana, jaja, mlijeka, eera, suhog groa i si. kuguar zool. v. puma kuhldoj (njem. Kucheldeutsch) njemaki jezik bekih slukinja, tj. lo njemaki jezik uope kujavjak (polj. Kujawsze ime jedne poljske pokrajine) poljski narodni ples; usp. krakovjak kujundija (tur. kujumdu) zlatar; obrtnik koji izrauje umjetnike filigranske predmete

771

kulminacija kukularis (lat. cuculla kapa, kukuljaa, cucullaris) anat. vratni mii kukurbita (lat. cucurbita) bot. bundeva; med. aica, sprava za isisavanje krvi kukurbitacija (lat. cucurbitatio) med. stavljanje aica, isisavanje krvi kulak (rus. kulak) seoski bogata kulan (tatar.) divlji magarac, osobito u Tatarstanu, Iranu i Indiji kulant (fr. coulant) pokretan ukras (dragulj i si.) na enskim ogrlicama; pokretni prsten (na kiobranu) kulantan (fr. coulant) lak, tean (stil); ugodan, prirodan; usluan, ljubazan, prilagodljiv kula (tur. kul pepeo; pepeljast) konj mije, pepeljaste ih ukaste boje kulaa (fr. coulage) trg. gubitak u tekuoj robi zbog curenja (ih: istjecanja); iscurena tekuina kulevrina (fr. coulevrine, lat. coluber zmija) voj. poljska zmija, vrsta lakog dugakog topa kuli (fr. coulis) 1. rijetka i jaka juha (od peradi, teletine, rakova i dr.) kuli (u hindu-jeziku: kuli, engl. cooley) 2. mn. nadniari, nosai u Indiji i Kini, lanovi jedne od najniih i najsiromanijih kasta, veoma ilavi i izdrljivi kulinaran (lat. culinarius) kuhinjski, koji spada u pripremanje jela kulisa (fr. coulisse) pokretni zid na pozornici (izumljen u XVI. st. u Italiji); dio pozornice koji publika ne vidi, tj. onaj koji je iza kulisa; otuda; raditi neto iza kulisa raditi tajno, skriveno; pren. tajna kulminacija (lat. culminatio) astr. prolazak zvijezde kroz meridijan (podnevnik) nekog mjesta; gornja kulminacija prolazak nekog nebeskog tijela kroz podnevnik nekog mjesta iznad horizonta (vidika); donja kulminacija prolazak nekog nebeskog tijela kroz podnevnik nekog mjesta ispod

kulminacijska tok horizonta (vidika); pren. najvia toka u razvoju neega, vrhunac kulminacijska toka najvia toka u razvoju neega, vrhunac, najvii stupanj, krajnji stupanj kulminirati (lat. culmen vrh, culminare) astr. proi (ili: prolaziti) kroz meridijan (podnevnik) nekog mjesta i, prema tome, doi do krajnje toke; pren. dostignuti najviu toku ih najvii stupanj, doi do vrhunca, biti na vrhuncu kuloar (fr. couloir) hodnik, prolaz (u kazalitu, burzi, zgradi parlamenta); koridor, foaje kulon (fr. coulomb) fiz. jedinica za mjerenje koliine elektriciteta; kulon za sekundu = amper (nazvana po fr. fiziaru Coulombu); kao kratica: Coul ih C kulpa (lat. culpa grijeh, pogreka) prav. krivnja (bez zle namjere, tj. iz nemarnosti ili neopreznosti); in culpa it. in kulpa (lat.) u krivnji, kriv, kanjiv kulpabilitet (lat. culpabilitas) kanjivost kulpirati (lat. culpare) prav. kriviti, okriviti; koriti, ne odobravati kulpozan (lat. culposus) grjean, kriv kult (lat. cultus, colere uzgajati; tovati) tovanje Boga; crkveni obredi, vjera; visoko potovanje, divljenje do oboavanja (npr. kult slobode, Kafke itd.) kultivacija (lat. cultivatio) obraivanje, uzgajanje; usavravanje, oplemenjivanje kultivator (lat. cultivator) uzgajatelj, zemljoradnik; svaka poljoprivredna sprava za povrinsku obradu zemljita (nakon osnovnog oranja plugom) kultivirati (lat. cultivare) uzgajati, obraivati, kriti zemlju; odravati dobre odnose i veze s nekim; razvijati, vjebati, izobraavati, usavravati, poboljavati, oplemenjivati

772

kumulativan kultura (lat. colere uzgajati, njegovati, cultura) 1. obraivanje, uzgajanje, racionalno poboljavanje neke privredne grane; 2. racionalno poboljana privredna grana; 3. pren. razvijanje, izobrazba, usavravanje, oplemenjivanje, bogaenje duha; struna, osobito opa naobrazba, naitanost; etika kultura odgajanje pojedinca i cijelog drutva u duhu pravednosti, istinitosti, ljudskosti i uzajamnog potovanja; 4. uzgajanje nekih vrsta bakterija u znanstvene svrhe; bakterije dobivene umjetnim putem kulturan (lat. cultura) uzgojen, obraen; razvijen, usavren, oplemenjen; koji ima strunu i, posebice, opu naobrazbu, naitan kulturna tehnika znanost o svemu to je u vezi s racionalnim obraivanjem zemlje (geodezija, reguliranje malih voda i njihovo iskoritavanje, poznavanje poljoprivedenih strojeva itd.) kulturni sustavi djelomini izrazi jedne kulture, povezani meusobno stvarnom srodnou, od kojih su najvaniji: vjera, umjetnost, znanost, privreda, drava i pravo kulturtreger (njem. tragen nositi) "nositelj kulture" ironian naziv za porobljivae koji svoj rad prikrivaju geslom irenja kulture meu narodom koji ele porobiti kum (tur.) sitan pijesak kuma (tur.) vrsta svile, atlas, saten; tkanina uope kumi (mong., rus.) mlijeni napitak, stepsko mlijeko, kobilje kiselo mlijeko koje se dobiva od kobila s ruskih stepa, proizvod vrenja mlijenog eera; znaajno kao prehrambeno i ljekovito sredstvo kumulacija (lat. cumulatio) gomilanje, nagomilavanje; ret. nagomilavanje slinih pojmova (supr. distribucija) kumulativan (lat. cumulativus) sveukupan, nagomilan; nagomilavajui,

kumulirati koji gomila; skupni, udrueni; kumulativna, ^granata voj. granata ije je zrno napravljeno za probijanje oklopa, npr. tenkovskog, puni se posebnim eksplozivom, pri udarcu razvija toplinu uz visoku temperaturu koja rastapa oklop i probija ga kumulirati (lat. cumulare) gomilati, nagomilavati, stavljati na hrpu; zbrajati kumulonimbus (lat. cumulus gomila, nimbus taman olujni oblak) meteor, veliki oblak u obliku planine, a nekad u obliku nakovnja; obino donosi oluju, pljusak, grmljavinu i tuu kumulus (lat. cumulus gomila, nagomilana masa) meteor, vrsta gustih oblaka, obino blistavo bijelih, u obliku tornjeva ili glavica cvjetae; obino se pojavljuju pri lijepom vremenu zbog sunevog zagrijavanja vlanih predjela kundak (tur.) drveni ili metalni dio puke koji slui za dranje prilikom gaanja kundalini (sanskr. kundalini) "vatrena mo", velika magnetna mo (koja se nalazi u tvari i u ovjeku) kunealan (lat. cuneus klin, cunealis) klinast, u obliku klina kuneiforman (lat. cuneiformis) v. kunealan kunetrica (tal. canestro) koarica kuneus (lat. cuneus klin) voj. klinasti bojni red kunktacija (lat. cunctatio) oklijevanje, otezanje, odgaanje kunktator (lat. cunctator) oklijevalac, kolebljivac, ovjek koji oklijeva kunst (njem. Kunst) vjetina; umjetnost; pren. vjetina; to je kunst to je vjetina, to nije lako kunstdruk-papir (njem. Kunst-druck) papir prevuen kazeinom, glatkog i porculanskog izgleda (slui za precizne umjetnike otiske autotipija)

773

kuple kunstgrif (njem. Kunstgriff) spretni rukohvat koji ne moe svatko izvesti (osobito u raznim vrstama porta) kunsttajn (njem. Kunststein) umjetna kamena masa, umjetni kamen kunsttik (njem. Kunststiick) majstorija, vjetina; pren. objeenjatvo kunjad (tal. cognato) svak, djever, uljak, paanac kup (engl. cup) pehar, osobito: nagradni pehar koji se dodjeljuje za postignue dobrih portskih rezultata kupaa (fr. coupage) mijeanje razliitih vrsta vina; mijeanje alkohola razliite jakosti; dodavanje vode u pie kupe (fr. coupe) zatvorena kola sa dva sjedala, polufijaker; prednji dio potanskih kola; odjeljak u eljeznikom vagonu; plesni korak kupela (lat. cupella) kem. mala posuda za ienje srebra ili zlata od olova; eljezna posuda s pjeanom podlogom, slina kotlu, za zagrijevanje retorti kupelacija (lat. cupella) kem. ienje zlata ih srebra od olova oksidacijskim taljenjem; usp. kupela kupelirati (lat. cupella) kem. istiti zlato ili srebro od olova oksidacijskim taljenjem kupeza (fr. coupeuse) stroj (ili: sprava) za rezanje papira Kupidon (lat. Cupido) mit. starorimski bog ljubavi; Amor kupirati (fr. couper, tal. colpire) sjei, odsjei; presjei, npr. put; mijeati razliite vrste nekog pia (vina); voznu kartu probuiti i time je ponititi; skratiti rep (konjima, psima); voj. presjei odstupnicu; med. u samom poetku sprijeiti razvijanje neke bolesti; u kartama: presjei, uzeti adutom; u maevanju; obii protivnikov ma pa izvesti udarac kuple (fr. couplet) v. kuplet

kupler *kupler (lat. copulare spojiti, skopati, njem. Kuppler) svodnik; vlasnik javne kue kupleraj (njem. Kupplerei) javna kua, bordel kuplet (fr. couplet, lat. copulare spojiti, skopati) strofa (kitica) u pjesmi; u fr. kominoj operi: pjesmica duhovitog, socijalnog ili politikog sadraja; u vodvilju: pjesma ije se strofe pjevaju po istoj melodiji, obino s refrenom kupletirati (fr. coupleter) rugati se, ismijavati u stihovima; pjevati kuplete kuplirati (njem. kupeln od lat. copulare vezati) spajati; kuplung spojka, kvailo (dio motora) kuplung (njem. Kupplung) meh. spoj dvaju vratila koji prenosi pogonsku snagu jednog vratila na drugo, kvailo, spojnica kupola (lat. cuppula, tal. cupola) arhit. svod u obliku polukugle ili drugog rotacijskog tijela, osobito na monumentalnim graevinama kupon (fr. coupon) odsjeak, ostatak tkanine (restl); bank. odsjeak, npr. dionice, na osnovi kojega se prima interes ili dividenda; priznanica kuproza (fr. couperose, lat. cupri rosa) kem. bakrena voda, vitriol; med. bubuljice, bubuljiavost Kur'an (ar.) muslimanska vjerska knjiga koja sadri u govorima, psalmima, zakonima, savjetima i legendama objavljena Muhamedova boanska otkrivenja, izvor muslimanske vjere i zakona, sastoji se od 114 poglavlja (sura) kur-first (n. Kurfiirst) knez izbornik, jedan od kneeva koji su od XIII. st. birah njemake careve kura (lat. cura, njem. Kur) med. mjere za suzbijanje i otklanjanje bolesti, lijeenje, tijek lijeenja

774

kurbatura kurabilan (lat. curabilis) izljeiv, koji se moe lijeiti kurabilitet (lat. curabilitas) izljeivost, iscjeljivost kuracija (lat. curatio) lijeenje kurand (lat. curandus) prav. maloljetnik, tienik, siroe kurantan (fr. courant(e), lat. currere) tekui, koji je u optjecaju (osobito novac koji optjee po svojoj nominalnoj vrijednosti); koji prolazi, koji ima prou, koji se trai (roba); kurantni dugovi sitni dugovi (bez podloge mjenice i si.); kurantan koji je u tijeku ega, koji je s im upoznat kurare jak biljni otrov u koji junoameriki uroenici umau strjelice; u medicini se upotrebljava protiv tetanusa i pri vivisekcijama; urari kurarin kem. otrovni alkaloid od kojih se sastoji otrov kurare kurasao vrsta finog likera od naranine kore, priprema se u Nizozemskoj (naziv po otoku Cura^ao u Karipskom moru) kurat (lat. curare brinuti se, curatus) kod katolika: zastupnik upnog sveenika, kapelan kuratela (lat. curatela) prav. skrbnitvo, tutorstvo kurativan (lat. curativus) koji lijei, koji je za lijeenje, ljekovit kurator (lat. curator) prav. skrbnik, tutor kuratorij (lat. curatorium) prav. skrbnitvo, tutorstvo (sluba i mjerodavnost) kuraa (fr. courage, lat. cor) hrabrost, sranost, odvanost; prid. kuraan kurba (fr. courbe, lat. curvus kos, zakrivljen) arhit. kosina, luk; geom. krivulja; vet. vrsta otekline na konjskom koljenu kurban (ar.) prinos, rtva, rtva Bogu; Kurban bajram v. bajram kurbatura (fr. courbature) vet. ukoenost (konja)

kurbet kurbet (fr. courbette) jah. podskok konja prednjim nogama, vrlo kratak galop; pren. klanjanje, naklon kurbetirati (fr. courbetter) jah. juriti kratkim galopom; usp. kurbet kurclus (njem. Kurzschluss) fiz. "kratak spoj", tj. sluajan spoj vodova elektrine struje koji dovodi do njezinog prekida kurdela (tal. cordella) vrpca, traka; usp. kurdela kurdela v. kurdela kurentan (lat. currens) tekui, koji je u tijeku; kurantan kurer (fr. coureur, lat. currere trati) trka; trkai konj; voj. laki konjanik, izvia; enskar kurija (lat. curia) u starom Rimu: jedna od 30 rodovskih skupina na koje su bile podijeljene najstarije rimske obitelji (patriciji); mjesto, kua u kojoj se sastajala kurija radi vijeanja o zajednikim poslovima; kasnije: zgrada za senatske sjednice, vijenica; danas: vijenica, sudnica; vijee, sud; papin dvor u Rimu kurijalije (lat. curialia) mn. formalnosti kurijalnog stila; uredski (kancelarijski) obiaji i formalnosti; izrazi ljubaznosti u naskmma i si. kurijalisti (lat. curia) mn. katolici koji priznaju papi neogranienu crkvenu vlast, ultramontanci; supr. episkopalisti kurijalni (lat. curialis) napisan kurijalnim stilom; kurijalni stil kancelarijski stil, formalistiki stil kuriozan (lat. curiosus) radoznao, ljubopitljiv; rijedak, neobian, udan, udnovat, zanimljiv kuriozitet (lat. curiositas) radoznalost, ljubopitljivost; rijetkost, neobinost, osebujnost, udnovatost; rijetka stvar, zanimljivost, znamenitost kuriozum (lat. curiosum) neobinost, rijetkost, znamenitost, zanimljivost

775

kurtina kurir (fr. courrier) glasnik, vjesnik; slubenik ih povjerljiva osoba koju vlada ili izaslanstvo alju s vanim vijestima, spisima i si. (zbog urnosti i vee sigurnosti); prid. kurirski kurirati (lat. curare) med. njegovati bolesnika, lijeiti kurmaher (njem. machen raditi, initi) udvara kurmuzirati (v.) obrubi ti, uokviriti; osobito; krupniji dragulj okruiti vijencem sitnijih kamenia; karmozirati kurotrofij (gr. kuro-trofos koji odgaja djecu) zavod za nahoad kurs (lat. cursus tok, fr. cours) tijek, putanja, smjer (npr. broda); optjecaj jedne vrste novca; burzovna cijena pojedinih vrsta novca, mjenica, dravnih obveznica, dionica i si.; teaj, niz predavanja, satova nekog predmeta (npr. kurs panjolskog jezika, stenografije itd.) kurs-makler trg. burzovni posrednik koga, za pojedine burze, postavlja i otputa vlada (sudjeluje u slubenom utvrivanju burzovnih teajeva za robu i vrijednosne papire) kursalon (lat. cura lijeenje, fr. salon dvorana za prijam) dvorana u kojoj se skupljaju topliki posjetitelji, dvorana za zabavu i provod u toplicama kursirati (fr. cours) biti u tijeku, biti u optjecaju, optjecati, biti u prometu kurtaksa (lat. cura lijeenje, lat. taxa propisana cijena) propisana cijena koju plaaju kupai (bolesnici) i posjetitelji toplica kurtana engleski kraljevski ma bez iljka koji se za vrijeme sveanosti krunidbe nosi ispred kralja kurtaa (fr. courtage) posredovanje u trgovini; nagrada koju dobiva posrednik za svoj trud; usp. kurtje kurtina (fr. courtine, tal. cortina) zavjesa, osobito u kazalitu pri promjenama na otvorenoj pozornici; posteljna

kurtizan zavjesa; voj. bedem koji spaja dva uporita ili kule, srednji bedem; kortina kurtizan (fr. courtisan) dvorjanin; laskavac, udvara; ljubavnik kurtizana (fr. courtisane) elegantna ljubavnica, milosnica, prilenica kurtje (fr. courtier) trg. posrednik u trgovakim poslovima, broker, meetar kurtoazija (fr. courtoisie) otmjeno ponaanje, fino, viteko ophoenje, osobito prema enama, dvorska uglaenost, ljubaznost, uljudnost kuruci (mad. od lat. crux kri) mn. maarski seljaci koji su 1514. trebah kao "kriari" krenuti u rat protiv Turaka, ah su se pobunili protiv svojih gospodara kurva (lat. curva, sc. linea) geom. krivulja kurvacija (lat. curvatio) v. kurvatura kurvatura (lat. curvatura) iskrivljenost; krivulja; kurvacija kurvilinearan (lat. curvilinearis) geom. krivocrtni kurvimetar (lat. curva krivulja, gr. metron mjerilo, mjera) instrument za mjerenje krivulja (na crteima i kartama) kurziv (lat. curisva sc. scriptura) tisk. poloeno (ih: ukoeno) pismo, slova nagnuta nadesno pa izgledaju kao da tre, slui za isticanje u tekstu kurzoran (njem. currere trati, lat. cursorius) koji tee bez zadravanja, bez prekida kustodija (lat. custodia) uvanje, nadzor, straarenje, zatvor, tamnica kustos (lat. custos) uvar, nadzornik, nadzorni slubenik (npr. biblioteke, zbirke, muzeja itd.); crkvenjak, zvonar ku! (fr. couche) naredba psima: lezi! miruj! uti! umukni! kuet-kola (fr. couchette kreveti) eljezniki vagon u kojem se izvla-

776

kvadernarija enjem sjedala moe nainiti leaj kuevati (njem. kiissen) ljubiti, cjelivati kuin (tal. cuscino) 1. jastuk, uzglavlje; 2. odbojnik kulec (njem. Kiiss) kajk. poljubac, cjelov kuter (engl. cutter) brza jedrilica, posebice kod ratnih brodova; takoer: brz mali engl. brod s jednom katarkom kuti (fr. coutil, lat. culcita) vrsto i gusto laneno, kudjeljno ili pamuno platno (za postelje), cvilih kutikula (lat. cuticula) zool. pokoica; bot. koasta opna na biljkama kutis (lat. cutis koa) zool. potkono tkivo, bot. kora jednogodinjih biljki kutitis (lat. cutis) med. upala koe kutka (rus.) kratka bluza ruskih ratnika kuton v. kondom kuvada (fr. couvade leanje) etn. veoma rairen obiaj da se mukarac, kad mu se rodi dijete, ponaa u svemu kao da ga je on rodio: lei u postelji, njeguje dijete, prima estitke, suzdrava se od jela zabranjenih rodiljama itd.; ovo je jedan od obiaja koji ukazuje na prelazak iz matrijarhata u patrijarhat kuverta (fr. couvert) omotnica za pisma kuvertira (fr. couverture) posteljni pokriva; korice knjige; omot kuvertirati (fr. couvert) metnuti (ih: metati, zatvoriti) pismo u kuvertu kuveza (fr. couveuse) med. grijalica, ureaj za zagrijavanje prije vremena roene i slabunjave djece kuina (tal. cucina) kuhinja kuiti (atr.) shvaati, razumjeti kva (njem. Quatsch) gluposti, budalatine, brbljarije naklapanje kvadar (lat. quadra) 1. geom. etvorni ili pravokutni paralelopiped: 2. arhit. tesan kamen, tesanac kvadernarija (tal. quadernario) poet. strofa od etiri stiha (u sonetu)

kvadragezima

777

kvadrisekcija kvadrifilan (lat. quattuor etiri, gr. fyllon hst) bot. etverolisni, s etiri lista kvadrifloran (lat. quadrifloris) bot. s etiri cvjeta, etverocvjetni kvadrifolij (lat. quadrifolium) bot. etverolisni, s etiri lista kvadriforman (lat. quadriformis) etverooblian, koji ima etiri oblika kvadriga (lat. quadriga, quattuor etiri, jugum zaprega) etveropreg pred kolima na dva kotaa (u st. vijeku upotrebljavane osobito na natjecanjima, trijumfima i si.); umj. plastino prikazivanje ovakvih kola kvadrilijun (lat. quadrillio) milijun trilijuna: jedinica s dopisane 24 nule (u Engleskoj, Njemakoj), ih jedinica s dopisanih 15 nula (u Americi, Francuskoj) kvadrimani (lat. quadrimani) mn. zool. v. kvadrumani kvadrinom (lat. quattuor etiri, nomen ime) mat. veliina koja se sastoji od etiri lana, etvorolan izraz, etveroimena koliina kvadrinoman (lat. quattuor etiri, nomen ime) mat. koji ima etiri lana, etverolan, etveroimen (izraz) kvadriparticija (lat. quadripartitio) dijeljenje na etiri djela, etvrtanje kvadripartirati (lat. quadripartire) dijeliti sa 4, podijeliti na etiri dijela kvadripartitan (lat. quadripartitus) podijeljen na etiri dijela, etverostruk kvadrirati (lat. quadrare) napraviti etverokutnim; mat. broj (ili: izraz) podignuti na drugi stupanj, tj. pomnoiti ga sa samim sobom kvadrirema (lat. quadriremis) laa s etiri reda vesala (veslakih klupa) kvadrisekcija (lat. quattuor etiri, secare rezati, quadrisectio) dijeljenje na etiri dijela, razrezivanje na etvero, etvrtanje

kvadragezima (lat. quadragesima) kod katolika: etrdeseti dan prije Uskrsa, prvi dan uskrnjeg posta kvadragezimale (lat. quadragesimale) kod katolika: etrdesetodnevni post, uskrnji post kvadrant (lat. quadrans) etvrti dio neke cjeline, etvrtina kruga; astr., brod. sprava za mjerenje visine (etvrtina kruga podijeljena na stupnjeve): voj. instrument za usmjeravanje topova; sprava za mjerenje kutova, kutomjer kvadrantni elektrometar fiz. veoma osjetljiv instrument za mjerenje elektrinog naboja (optereenja) kvadrat (lat. quadratum) mat. etverokut s jednakim stranicama i kutovima; kvadratni metar povrina od 1 m duine i 1 m irine; alg. drugi stupanj (druga potencija) kvadrat (lat. quadratum) mat. jednadba drugog stupnja (kod koje nepoznata veliina stoji na drugoj potenciji) kvadratni (lat. quadratus) koji je u obliku kvadrata; kvadratni broj mat. druga potencija, tj. proizvod koji se dobiva kad se jedan broj pomnoi sam sa sobom; kvadratni korijen mat. isto to i drugi korijen, rezultat korjenovanja brojem 2; kvadratni kristalni sustav v. tetragonalni kristalni sustav; kvadratni metar v. pod kvadrat kvadratura (lat. quadratura) 1. mat. postupak izraunavanja povrine; broj kvadratnih jedinica u povrini nekog lika; 2. astr. odnosni (relativan) poloaj dvaju nebeskih tijela kad je njihova razlika duine 90 kvadricikl (lat. quadri-cyclus) bicikl na etiri kotaa; usp. bicikl kvadrienalan (lat. quadriennalis) koji ima etiri godine, etverogodinji kvadrienij (lat. quadriennium) razdoblje od etiri godine

kvadrisilab kvadrisilab (lat. quattuor etiri, gr. syllabos slog) etveroslona rije kvadrivalentan (lat. quadrivalens) kem. etverovrijedan, koji je (tj. jedan atom nekog spoja) vezan s etiri atoma vodika, etverovalentan; usp. valencija kvadrivalvan (lat. quattuor etiri, valva krilo vrata, valvulae mahune, ljuske) bot. koji ima etiri mahune, etveromahunast; zool. koji ima etiri ljuske kvadrivaskularan (lat. quattuor etiri, vasculum posudica) bot. koji ima etiri aice, etverodomni kvadrivij (lat. quadrivium, quattuor etiri, via put) mjesto gdje se sastaju etiri puta, raskrije; u srednjem vijeku: etiri dijela matematike: aritmetika, geometrija, astronomija i glazba, koje su stari, pored trivijuma (gramatike, retorike i dijalektike), pod imenom "sedam slobodnih znanosti", smatrah glavnim predmetima vie kolske naobrazbe kvadro (tal. quadro) glazbeno djelo za etiri glasa ili instrumenta (kvartet); arhit. ploa (kocka) u podnoju spomenika kvadrumani (lat. quadrumani) mn. zool. sisavci s etiri ruke, tj. majmuni kvadrupedi (lat. quadrupedes) mn. zool. etvoronoci, etvorononi sisavci kvadruplicirati (lat. quadruplicare) v. kvadruplirati; prav. predati sudu kvadrupliku kvadruplika (lat. quadruplum) prav. etvrti spis ili trei obrambeni spis optuenoga, odgovor na tripliku kvadruplirati (lat. quadruplare) uetverostruiti, uetverostruavati, izraditi u etiri primjerka kvadruplum (lat. quadruplum) ono to je etverostruko, u etiri primjerka kvadiling (niz. quadschilling) nizozemski srebrni novac

778

kvaliteta kvaga (hotentot. kvaha) vrsta zebre, nekad rairena u junoj Africi, danas istrijebljena kvale (lat. qualis kakav, quale kakvo) svojstvo, osobina, kakvoa kvalificiran (lat. qualificatus) sposoban (ili: dorastao) za neki posao, osposobljen, struno spreman kvalificirati (lat. qualificare) odrediti (ili: odreivati, pridavati, pripisati, pripisivati, pridati) odreene osobine, kakvou nekomu ili neemu, utvrditi neemu vrijednost, priznati sposobnost za neto; kvalificirati se pokazati se sposobnim (ili: vrijednim, doraslim) za neki posao, osposobiti se kvalifikacija (lat. qualificatio) odreivanje kakvoe ili svojstva, pridavanje (ili: davanje) naziva emu; vrijednost, sposobnost, uporabljivost; prav. pravni temelj tube, tj. zakonski naziv nekog kaznenog djela koje je predmet tube, zajedno s navoenjem kaznenog zakona koji se, prema prijedlogu tuitelja, treba primijeniti; kvalifikacije mn. neije sposobnosti za to, osobito s obzirom na svjedodbe o zavrenom kolovanju, osposobljenje, osposobljenost kvalifikativan (lat. qualificativus) odreujui, koji poblie odreuje, koji pridaje ili odreuje osobinu, svojstvo kvalifikator (lat. qualificator) prav. izvjestitelj, odreiva nekog kaznenog djela prema kaznenom zakonu, referent, tuitelj (u kaznenim djelima) kvalitativan (lat. qualitativus) kakvoni, osobinski, koji se odnosi na osobinu, kakvou, vrijednost neke stvari; kvalitativna razlika razlika zbog pripadnosti dvama rodovima, razlika po kakvoi (supr. kvantitativna razlika); kem. v. analiza kvaliteta (lat. qualitas) kakvoa, svojstvo, osobina; vrlina, vrijednost, dobra osobina; log. kvaliteta suda svojstvo suda s obzirom na potvrivanje

kvalitetni

779

kvart opsegu subjekta (univerzalni opi, partikularni djelomini, singularni pojedinani) kvantitetski (lat. quantitas kohina) gram. koliinski, koji se tie koliine, npr. kvantitetske promjene kvantitirati (lat. quantitas) metr. slogove u stihu mjeriti i graditi po kvantiteti, tj. s obzirom na duinu i kratkou, a ne po naglasku kvantum (lat. quantum) koliina, odreen udio, mjera, iznos, zbroj, broj, mnoina, veliina; fiz. energijski atom, element energije; usp. elektrini elementarni kvantum kvarat (lat. quartarius) etvrti dio, etvrtina neke mjere; usp. kvart kvare (njem. Quarz, podrijetlo tamno) min. bjelutak, kremen, vrsta kamena velike tvrdoe, u vodi i kiselinama gotovo neotopiv, po kemijskom sastavu silicijeva kiselina bez vode; na 1780 C postaje teku i tada se od njega izrauju predmeti za kemijske, fizike i medicinske laboratorije kvarc-lampa med. "kremena svjetiljka", svjetiljka kod koje elektrina struja prolazi kroz ivinu paru, ima veoma jaku svjetlost i zrai ultraljubiaste zrake; staklo u ovoj svjetiljci je od kvarca kvarcanje (njem. Quarz) med. zraenje ultraljubiastim zrakama pomou kvarcne svjetiljke radi zatite i sprjeavanja irenja nekih bolesti kvarcit (lat. Quarz) geol. obian kvare, stijena od kvarca kvargl (njem. Quargel) vrsta kravljeg sira kiselkasta okusa kvari v. kvazari kvart (lat. quartum) etvrt, etvrtina; tisk. format papira u veliini etvrtine jednog arka; mjera za tekuine i ito u nekim zemljama; gradska etvrt; in quarto it. in kvarto (lat.) u kvartu, tj. u vehini 1/4 arka (knjiga)

i nijekanje predikata (afirmativni potvrdni i negativni nijeni); psih. kvaliteta osjeaja ono glavno svojstvo nekog osjeaja koje ga ini onim to je kvalitetni (lat. qualitas kakvoa) koji je dobre kakvoe, koji ima vrijednost kvant (lat. quantum koliko) kohina iji se iznos ne odreuje potpuno; fiz. najmanja koliina energije; kvantna teorija teorija novije fizike po kojoj energija nije bezgranino djeljiva, tj. i energija je diskretna kao i tvar (Planck) kvanta (lat. quantum koliko, koliina, veliina, quanta) mn. od kvantum; quanta discreta it. kvanta diskreta (lat.) prekidne, neprodune veliine; quanta continua it. kvanta kontinua (lat.) neprekidne veliine, produne veliine; v. kvantna teorija kvantificirati log. po opsegu izjednaiti sa subjektom kvantifikacija (lat. quantificatio) odreivanje stupnja koliine; log. izjednaavanje, poklapanje; kvantifikacija predikata izjednaavanje predikata sa subjektom po opsegu, tj. odreivanje veliine predikatova opsega prema veliini opsega subjekta kvantitativa (lat. quantitativa sc. pomina) mn. gram. imenice koje oznauju koliinu kvantitativan (lat. quantitativus) koliinski, veliinski, s obzirom na koliinu, na veliinu, na kvantitetu; kvantitativna razlika koliinska ili vehinska razlika, razlika po koliini, po veliini, a ne po pripadnosti dvama rodovima; kem. v. analiza; supr. kvalitativan kvantiteta (lat. quantitas) koliina, mnoina, veliina; broj, brojna odreenost; gram. duina i kratkoa slogova, kohina sloga; glaz. vremenska mjera, tonska mjera; log. kvantiteta suda odreenost jednog suda prema

kvarta kvarta (lat. quarta) etvrti razred neke kole; glaz. etvrti ton po redu poevi od osnovnog tona, kvarta izvri 4/ 3 puta toliko titraja u sekundi koliko izvri osnovni ton; trea ica na violini; u maevanju: etvrti nain zadavanja udarca; u igri karata: 4 karte iste boje koje dolaze jedna za drugom kvartacija (lat. quartatio) odvajanje zlata od srebra pomou salitrene kiseline ako je omjer izmeu obje kovine 1 : 3; usp. kvartirati 2. kvartal (lat. quartale) etvrtina godine, tromjeseje, tromjeseni prihod ili rashod; kvartalni asopis tromjesenik, asopis koji izlazi svaka tri mjeseca kvartana (lat. quartana sc. febris groznica) groznica koja dolazi svaka 4 dana kvartar (lat. quartarius) geol. najmlai slojevi Zemljine kore (diluvij i aluvij) s prvim ljudskim tragovima kvartarni (lat. quartarius) etvrti po redu, koji zauzima etvrto mjesto u nekom redu ili nizu, npr. kvartarno razdoblje; geol. v. kvartar kvarter (eng. quarter) engleska mjera za suhe predmete, = 290,78924 1; takoer: mjera za teinu = 12,701 kg kvarteroni (p. cuarteron) mn. potomci Europljanina i terceronke, ih terceronca i Europljanke kvartet (tal. quartetto) glaz. kompozicija za etiri instrumenta ili etiri glasa; kvadro kvartetino (tal. quartettino) glaz. malo glazbeno djelo za etiri glasa kvartir (fr. quartier, njem. Quartier) stan, sklonite, nastamba; voj. logor, logorite, vojniki stan izvan vojarne kvartirati (fr. quartier, njem. quartieren) 1. smjestiti (ili: smjetati) vojnike u logor, vojarnu, ulogoriti; stanovati

780

kvaternio kvartirati (lat. quartus etvrti, quartare) 2. zlato i srebro stopiti u omjeru 1 : 3, pa ih onda, putem kvartacije, odvojiti kvartirmajstor (njem. Quartier-meister) voj. onaj koji se brine o smjetaju vojnika; pom. pomonik kormilara, nadzornik brodskih straa kvarto (tal., p. quarto) etvrti dio neega, etvrtina kvartola (lat. quartus etvrti) vrsta glazbene figure od 4 note jednake vrijednosti kvartus (lat. quartus) etvrti kvas (rus.) kiselkasto, osvjeavajue bezalkoholno narodno pie u Rusiji, priprema se vrenjem slada, raenog brana i vode kvasija (lat. quassia amara) bot. junoameriko drvo s gorkim korijenom i gorkom korom; upotrebljava se lijeenje eluanih bolesti te openito za okrjepu (naziv po otkrivau crncu Coassiju) kvasin (lat. quassia) kem. alkaloid, glavni sastojak kvasije; upotrebljava se za klisitranje i kao sredstvo protiv glista kvaterna (lat. quaterni po etiri; etiri odjednom, quaterna) dobitak na etiri broja uzeta i izvuena (kod tombole ih lutrije) kvaternar (lat. quaternarius koji se sastoji od po etiri) poet. etverostopni stih; v. dimetar kvaternaran (lat. quaternarius koji se sastoji od po etiri) etvorostruk, od etiri dijela; kvaternarni slojevi geol. etvrti i posljednji slojevi u oblikovanju Zemljine kore kvaternio (lat. quaternio) efc ; na, cjelina koja se sastoji od etiri Ojv osobito u starim rukopisima i knjigama: jedan sloj od 4 dvostruka lista koji su umetnuti jedni u druge; mn. kvaternioni

kvaternion kvaternion (lat. quaterni po etiri, quaternio) 1. skupina etiriju osoba ili stvari; 2. mat. a) kolinik dvaju vektora, ili operator koji mijenja jedan vektor u drugi, tako nazvan zbog zavisnosti od etiriju geometrijskih elemenata; b) mn. kvaternioni onaj oblik rauna vektora u kojem se upotrebljava ovaj operator kvaternitet (lat. quaternitas) etvornost, etvorostrukost kvatricinij (lat. quatricinium) glaz. glazbeno djelo s etiri roga ili etiri trube kvatriduum (lat. quatriduum) vrijeme od etiri dana, etverodnevni rok kvatro (tal. quattro, lat. quattuor) etiri; a quattro voci it. a kvatro voi (tal.) glaz. za etiri glasa (glazbeno djelo) kvatroentisti (tal. quattrocento etiri stotine) mn. talijanski pisci i umjetnici iz XV. st, tj. u poetku renesanse kvatroento (tal. quattrocento etiri stotine) talijanski naziv za XV. st., osobito s obzirom na knjievnost i umjetnost toga vremena kvazari (quasari od lat.-engl. quasi stellar source, tj. tobonji zvjezdani izvor) izvanredno sjajni kozmiki objekti udaljeni nekoliko milijardi svjetlosnih godina, jo nedovoljno istraeni; kvari kvazi (lat. quasi) kao, kao da, gotovo, skoro, donekle, otprilike; glaz. kao, skoro; u sloenicama obino u znaenju: tobonji, polu-, nazovi-, npr. kvazi-znanstvenik, kvazi-umjetnik itd. kvazi legitimitet (lat. quasi legitimitas) prav. prividna (ih: tobonja) zakonitost kvazi-afinitet (lat. quasi affinitas) prav. odnos slian rodbinskom odnosu

781

kvekeri kvazi-delikt (lat. quasi delictum) prav. djelo ili in koji granii s prijestupom i koji se, u svojim privatnopravnim djelovanjima, tretira kao prijestup; nenamjeran prijestup, prijestup bez promiljaj a kvazi-dezercija (lat. quasi desertio) prav. postupak jednog suprunika koji je slian naputanju brane zajednice, nevrenje brane dunosti kvazi-dominij (lat. quasi dominium) prav. prividno vlasnitvo, koje se prethodno tretira kao vlasnitvo kvazi-kontrakt (lat. quasi contractus) prav. prividan ugovor; pravni odnos koji se tretira i smatra ugovorom budui da ne postoji pravi ugovor, preutan ugovor kvazi-posesija (lat. quasi-possessio) prav. nestvarno posjedovanje, posjedovanje neeg netjelesnog, ije se stvarno posjedovanje u pravnom smislu ne moe zamisliti kvazi-tradicija (lat. quasi traditio) prav. in koji zamjenjuje in formalne predaje kvazi-uzusfruktus (lat. quasi ususfructus) prav. pravo uivanja neke stvari koje se daje nekome pod uvjetom da kasnije stvar iste vrste i vrijednosti dade u naknadu za nju Kvazimodo (lat. Quasimodo) grbavi zvonar Bogorodiine crkve u Parizu, glavni junak romana Victora Hugoa Notre-Dame de Pari; pren. nakaza, rugoba kvekeri (engl. quakers) mn. oni koji drhte, drhtavci (nazvani po tome to dru kad padnu u vjerski zanos), kranska sljedba u Engleskoj i Americi koja nema ni sveenika, ni crkvenih obreda; oni ne priznaju prisegu, vojsku (rat), zadovoljstva, prazne formalnosti itd., sve ljude oslovljavaju sa "ti", ni pred kim ne skidaju kapu, a same sebe nazivaju "dru-

kverulant tvom prijatelja"; osniva sljedbe je engl. obuar G. Fox (1850.) kverulant (lat. querulans) tuibaba, svadljivac, onaj koji stalno tuaka; prav. podnositelj tube sudu kverulat (lat. querulatus) prav. osoba protiv koje se podnosi tuba, tueni kverulirati (lat. querulus, querulare) tuakati, podnositi tubu bez posebno opravdanih razloga kvescionirati (lat. quaestio) prav. pitati, istraivati, ispitivati, muiti ili dosaivati pitanjima kvestor (lat. quaestor) 1. visok financijski slubenik kod starih Rimljana, dravni blagajnik kome je bila dunost skupljanje dravnih prihoda; 2. na sveuilitima: skuplja, naplatitelj honorara za profesorska predavanja; 3. u nekim dravama: upravitelj policije kvestura (lat. quaestura) zvanje i sluba kvestora kvezitor (lat. quaesitor traitelj) prav. istrani sudac kvezitum (lat. quaesitum) ono to se trai, traeno kviditet (lat. quidditas, od lat. quid to) fil. bitnost, bit stvari kvijer (lat. corium ivotinjska koa) pergamena kvijescencija (lat. quiescere poivati) povremeno odmaranje, mirovanje; mirovina, penzija kvijetisti (lat. quies mir) mn. pristae filozofskog ili vjerskog kvijetizma kvijetiv (lat. quies mir) fil. spoznaja prave biti stvari koja vodi zatomljivanju volje za ivotom, nijekanju te volje u razoaranju, rezignaciji (usp. pesimizam) kvijetizam (lat. quies, gen. quietis mir) 1. fil. tenja za odvraanjem od ivotnog nemira i elja za to pasivnijim i bezosjeajnijim stavom u ivotu, za kontemplativnim udubljivanjem u boanstvo; 2. nauavanje

782

kvinta jedne kranske sljedbe, osnovane u XVII. st. u panjolskoj, koje se sastoji u stjecanju unutarnjeg mira putem potpunog udubljivanja i predavanja due Bogu; usp. kvijetisti kvikstep (engl. quick ivahan, step korak) ples brzog tempa i ritma koji se izraava topotanjem vraka nonih prstiju i lupkanjem peta po podu kvinar (lat. quinarius koji sadri pet) metr. stih od pet stopa kvinaran (lat. quinarius koji sadri pet) koji se sastoji od pet, djeljiv sa pet, petostruk; kojem je osnova pet kvindekagon (lat. quindecim petnaest, gr. gonia kut) geom. petnaesterokutnik kvinkvagezima (lat. quinquagesima) sedma nedjelja, odnosno pedeseti dan prije Uskrsa (kod katolika); estomihi kvinkvenal (lat. quinquennalis petogodinji) trg. petogodinji poek plaanja; usp. moratorij kvinkvenalan (lat. quinquennalis petogodinji) koji traje pet godina, petogodinji kvinkvenij (lat. quinquennium) razdoblje od pet godina, petogodite kvinkvercij (lat. quinquertimu petoboj) peterostruka borba, pet vrsta borbenih disciplina kod starih Grka i Rimljana; skakanje, bacanje diska, bacanje koplja, tranje i hrvanje; kod Grka: pentatlon kvinkverema (lat. quinqueremis) laa sa pet redova vesala, ili sa pet veslakih klupa kvinkvilijun (lat. quinque pet) milijun kvadrilijuna kvins-metal (engl. queens-metal) metalna smjesa od cinka, olova, antimona i bizmuta kvint (lat. quintus peti) v. kvinta kvinta (lat. quinta) peti razred neke kole; glaz. alt-violina; E ica na violini; peti ton od osnovnog tona koji u sekundi izvri 3/2 puta toliko titraja

kvintal koliko izvri osnovni ton (zvana jo dominanta); u maevanju: peti nain zadavanja udarca; u piketu: peta po redu karta iste boje kvintal (p. quintal, fr. quintal. ar. kintar) pedeset kilograma; metarski kvintal sto kilograma kvintana (lat. quintana) med. groznica koja dolazi svakog petog dana kvinternio (lat. quinternio) petina, cjelina sastavljena od pet dijelova; u starim rukopisima i knjigama: sloj od pet dvostrukih listova koji su umetnuti jedni u druge; mn. kvinternioni kvintesenca (lat. quinta essentia peta bit) fil. prvobitno: eter, koji je Aristotel dodao kao peti uz 4 elementa (vatru, vodu, zrak, zemlju), ali koji zbog svoje finoe vrijedi kao prvi, glavni element; pren. ono to je najfinije i najistije u neemu, bit, jezgra, skup onoga to je najbolje, ekstrakt; kem. najfiniji dio; alkem. glavna tvar za pretvaranje kovina; kvintesencija kvintesencija (lat. quinta essentia) v. kvintesenca kvintesenciran (lat. quinta essentia) prid. kem. koji je pretvoren u ekstrakt, iz kojega je izvaen ekstrakt kvintet (tal. quintetto) glazbeno djelo za pet glasova ih pet instrumenata kvintirati (fr. quinter) glaz. svirati u kvintama; igosati kovinu, osobito zlato i srebro kvintola (lat. quintus peti) glaz. tonska figura od pet nota koje, izvedene povezano, dobivaju vrijednost etiriju takvih nota kvintuplika (lat. quintuplum petostruko) prav. peti protuodgovor kvintuplum (lat. quintuplum) peterostruko, peterostruka kohina kvirc (njem. Gewiirz) zain, mirodija Kvirinal (lat. Quirinalis sc. collis breuljak) jedan od sedam breuljaka u

783

kvoti dij ana Rimu na kojem se od 1870. nalazio kraljev dvor; otuda pren. talijanska vlada (usp. Vatikan) kvisling onaj koji je u slubi tuina, a protiv interesa svoga naroda, izdajnik domovine, pomaga osvajaa (po norvekom politiaru Vidkunu Quislingu koji je u Drugom svjetskom ratu stupio u slubu njemakih osvajaa i bio predsjednik norveke marionetske vlade) kvit (fr. quitte, lat. quietus) gotov, svren; izmiren, slobodan, razrijeen obveze, razduen kvita (fr. quittance) priznanica kvitancija (fr. quittance) v. kvita kvitirati (fr. quitter) osloboditi, razrijeiti, razrjeavati; osloboditi se obveze, razduiti se; potvrditi prijam novca (priznanicom); ostaviti, napustiti (posao, slubu); razii se, raistiti s kim ih s im kviz (engl. quiz) ispit, ispitivanje; anketa; zagonetka, pitalica, postavljanje zagonetaka kvjetanca (tal. quietanza) priznanica kvocijent (lat. quotines koliko puta) mat. kolinik, broj koji pokazuje koliko je puta jedan broj sadran u nekom drugom broju kvorum (engl. quorum kojih) zakonom predvien broj lanova jedne organizacije ija je nazonost na sjednici potrebna da bi se poslovi mogli obavljati; u parlamentu: potreban broj lanova (izaslanika) za punovaljano rjeavanje kvota (lat. quota sc. pars koliki dio) dio koji pri nekoj diobi pripada pojedincu, razmjeran dio, pripadajui dio, udio; porezni iznos; pro quota it. pro kvota (lat.) prema udjelu, razmjerno kvotacija (lat. quotatio) obraunavanje i podjela kvote, udjela; kvotizacija k (lat. quotidiana) med. svakodnevna groznica

kvotirati kvotirati (lat. quota sc. pars koliki dio) prav. podijeliti na razmjerne dijelove, obiljeiti brojevima spise koji se tiu jedne parnice kvotizacija (lat. quotisatio) v. kvotacija, kotizacija kvotizirati (lat. quota sc. pars koliki dio) razmjerno dijeliti (ili: podijeliti),

784

Kyrie, eleison! utvrivati (ili: utvrditi, odrediti) kvotu; financijskim zakonom utvrditi, u parlamentu, visinu poreza koji se treba prikupiti u svakom proraunskom razdoblju, prema dravnim financijskim potrebama Kyrie, eleison! (gr.) Gospodine, smiluj se!

L
L, 1 esnaesto slovo hrvatske latinice 1 kratica za litru 1. c. kratica za loco citato (lat.) na navedenom mjestu 1. kratica za lice L. S. kratica za locus sigilli (lat.) mjesto peata La kem. kratica lantan la bamba (p.) ivahan drutveni ples u 4/4 taktu, junoamerikog podrijetla la belle epoque it. la bei epok (fr.) doba ljepote, razdoblje poetkom 20. st. kada se u umjetnosti razvilo naelo larpurlatizma: "ljepota radi ljepote" la la (fr. la la) svakojako, povrno, osrednje, donekle, prilino l'art pour Part it. lar pur lar (fr. "umjetnost zbog umjetnosti") shvaanje da umjetnost treba postojati samo zbog umjetnosti, a nikako ne smije biti sredstvo ili cilj neemu drugom (geslo Theophilea Gautiera) La vendetta e una meta che e bisogna mangiare a freddo it. la vendeta e una meta ke e bizonja manare a fredo (lat.) Osveta je jelo koje valja jesti hladno la volta (tal.) dosta raskalaen ples iz 16. st.; nalik na kasniji kankan labar (gr. labaron, lat. labarum) rimska ratna zastava za vrijeme kasnijih careva; nakon Konstantina Velikog sa znakom kria i grkim poetnim slovima imena Isusa Krista; kod katolika: crkveni etverokutni ophodni barjak od skupocjenog materijala sa slikom raspela ih nekog sveca labdacizam v. lambdacizam Labdak mit. unuk Kadmov, kralj u Tebi, otac kralja Laja, djed Edipov label it. lejbel (engl. label marka, etiketa) posebna vrsta stalnog bojkota koji radniki sindikati primjenjuju prema odreenim poduzeima: poduzeima koja izlaze u susret radnikim zahtjevima sindikati daju svoje kontrolne markice (labele) da ih stavljaju na robu koju proizvode, po emu e lanovi sindikata i ostali potroai znati da je to roba poduzea koja su u dobrim odnosima sa sindikatima te da, prema tome, samo nju kupuju; ovo je nain posrednog bojkotiranja neije robe time to se preporuuje roba tvorniara koji su naklonjeniji radnicima laberdan (niz. labberdaan) svje bakalar pripremljen kao sle (ili: haringa) labiatae it. labijate (lat.) bot. usnae (npr. alfija, bosiljak, majina duica i dr.) labidometar (gr. labis drak, ruka, metron mjera, mjerilo) v. labimetar labij (lat. labium) usna, gubica; glaz. jeziak na orguljskim cijevima labijal (lat. labialis) gram. usneni glas labijalan (lat. labialis) usneni labijirati (lat. labium) glaz. orguljske cijevi opskrbiti, osigurati jezicima, labijima labilan (lat. labilis) nemoan, slab, prolazan, troan, nesiguran; fiz. nepo-

labimetar

786

ladinjos laboratoriju; u srednjem vijeku: kemiar koji pravi zlato, alkemiar laboratorij (lat. laboratorium) radionica, osobito kemijska, ljekarnika, pukarska itd.; zavod u kojem se vre razni pokusi laborirati (lat. laborare) raditi; kem. izluivati, destilirati, topiti; med. trpjeti, bolovati, leati zbog bolesti labrador glinenac lijepih boja, ukrasni kamen (po imenu sjevernoamerikog poluotoka Labradora) labradorska struja hladna morska struja puna ledenih brjegova u sjevernom dijelu Atlantskog oceana; tee od Baffinova zaljeva do Newfoundlanda laburisti (engl. labourist; labour trud, rad) mn. pristae, lanovi britanske radnike stranke (Labour Party i Independent Labour Party Radnika stranka i Neovisna radnika stranka) lac-dye it. lek-daj (engl.) posebna vrsta laka koja se upotrebljava poglavito za bojenje vune crvenom bojom laceracija (lat. laceratio) deranje, kidanje, cijepanje, razdiranje lacrimula it. lakrimula (lat.) suzica; pren. tobonja suza, neiskren pla lacrosse it. lakros (fr.) port, u Kanadi: vrsta hokeja (dvije momadi po deset igraa tapom nastoje ugurati loptu opsega 20 cm u protivnika vrata) Ladini narodnosna skupina u istonoj vicarskoj i junom Tirolu; govore ladinom (jednim dijalektom retoromanskog jezika) ladino (p.) 1. jedan dijalekt retoromanskog jezika; 2. iskvareni panjolskoidovski govor; 3. mestik, mjeanac bijelca i Indijanke u Junoj Americi ladinjos (p. ladinos, lat. latinus) lat. oni koji pristaju uz Katoliku crkvu, Indijanci i mulati u Sred. Americi koji su primili katoliku vjeru

stojan, nestalan; labilna ravnotea nepostojana ravnotea (kad teite tijela stoji u vertikali iznad osovine); supr. stabilan labimetar (gr. labis drak, ruka,metron mjera, mjerilo) med. kirurka sprava za mjerenje razmaka izmeu krakova klijeta, odnosno razmaka izmeu lica na kracima tih klijeta, pomou kojih se vri poroaj; u grkopravoslavnoj crkvi: liica kojom se vjernici prieuju labiodental (lat. labialis usneni, dentalis zubni) gram. usnenozubni glas labiodentalan (lat. labialis usneni, dentalis zubni) koji se izgovara pomou usana i zubi, usnenozubni labionazal (lat. labiahs usneni, naali nosni) gram. usnenonosni glas labirint (gr. labyrinthos) mit. golema Minotaurova zgrada s bezbroj soba i isprepletenih hodnika, u kojoj je bio zatvoren Tezej i iz koje se spasio samo pomou Arijadnine niti; otuda: isprepletene staze na kojima se nije lako snai; pren. zamrenost, nejasnost; viestrukost, sloenost, zbrkanost, zapletenost; zamren posao; poloaj u kojemu se teko snai i nai iz njega izlaz; anat. unutranje uho labirintis (gr. labyrinthos) med. upala uha, osobito labirinta labirintski (gr. labyrinthos) isprepleten, zamren, zapleten, nejasan, zbrkan, bez poetka i kraja, sloen, viestruk; labirintska voda anat. sluna voda labis (gr. labis) klijeta; med. klijeta kojima se vri porod Labor callum obducit dolori it. Labor kalum obducit dolori (lat.) Rad otupljuje bol Labor omnia vincit (lat.) Rad pobjeuje sve laborant (lat. laborans) suradnik, osobito u kemijskom, ljekarnikom itd.

Laert Laert mit. otac starogrkog junaka Odiseja laeva manu it. leva manu (lat.) glaz. lijevom rukom lafeta (fr. l'affut) voj. prednjak, postolje na kojem stoji topovska cijev lafetirati (fr. l'affut) namjestiti (ili: namjetati), metati, metnuti top na prednjak, na lafetu laga (njem. Lage) poloaj (osobito u govoru glazbenika za poloaj usnih organa pri proizvodnji tonova) lagena (lat. lagoena) trbuasta posuda za vino s dugakim i uskim grlom i s ruicama sa strane lageniforman (lat. lagoeniformis) koji ima oblik boce, koji je kao boca lager (njem. Lager) stovarite, smjestite, skladite; voj. tabor, logor; leite, postelja lago (tal., p. lago, lat. lakus) jezero lagoftalmija (gr. lagos zec, ofthalmos oko) med. zeje oi, dranje otvorenih oiju pri spavanju, kao zec, zbog smetnje u onim kanalima lagohilus (gr. lagos zec, cheilos usna) hrnja, razrezana gornja usna; v. lagostoma lagonoponos (gr. lagon slabina, ponos muka, bol) med. bol (ili: probadanje) u slabinama lagostoma (gr. lagos zec, stoma usta) hrnja, razrezana gornja usna; hrnja, hrnjica, hrnjavac, hrnjo, ovjek s razrezanom gornjom usnom lagrimoso it. lagrimozo (tal.) glaz. plano, tuno, u plano-uzbudljivom tonu lagune (tal. lago, lat. lacunae) mn. mala jezera, pliaci otoka u Jadranskom moru, plitki morski rukavci lai it. le (fr.) srednjovjekovna kratka narativna ili lirska pjesma u osmercima koja se pjevala uz pratnju glazbala laicizirati (gr. laikos narodni, puki, lat. laicus) liiti sveenikog ina,

787

lajtmotiv rainiti, vratiti sveenika u poloaj svjetovne osobe, raspopiti, raspopljavati laiki (gr. laikos narodni, puki) svjetovan, nesveeniki, nevjet, nevian, neiskusan; nestruan laik (gr. laos narod, puk, laikos narodni, puki) svjetovnjak, svjetovna osoba, osoba koja nije sveenik; pren. ovjek nevian i neiskusan u nekoj umjetnosti ili vjetini; nestrunjak Laj mit. mu Jokastin, otac Edipov; ubio ga sin Edip koji nije znao da mu je Laj otac (takvo je bilo i proroanstvo) lajbec (njem. Leibchen) prsluk, prslui lajbnicijanizam nauavanje njemakog filozofa i matematiara Gottfrieda Wilhelma Leibniza (16461716), obiljeeno monadologijom, spiritualizmom i optimizmom osobito, a zatim prestabiliziranom harmonijom, racionalizmom, teleologijom i determinizmom lajdenska boca fiz. staklena posuda obloena izvana i iznutra, do odredene visine, kositrenim listovima (staniolom), slui za skupljanje elektriciteta (pronaena u Leydenu); kondenzator lajhar (njem. leihen posuivati) lihvar, zelena lajm (njem. Leim) ljepilo, osobito stolarsko ljepilo lajna (njem. Leine ue) crta, linija lajner (engl. liner) veliki prekooceanski brod ili zrakoplov za prijevoz putnika i pote lajter (njem. Leiter) upravitelj, voa, kolovoa; fiz. vodi (struje) lajtmotiv (njem. leiten, voditi, lat. motivum) pobuda u radu, misao vodilja; glaz. u novijim opernim kompozicijama, osobito kod Richarda Wagnera: odreena glazbena tema kojoj je cilj karakterizacija nekog junaka ili nekog dogaaja, i koja se uvijek ponavlja pri pojavljivanju na pozornici

lak toga junaka i pri sjeanju na taj dogaaj lak (lat. lac) 1. mlijeko; lac sulfuris it. lak sulfuris (lat.) kem. sumporno mlijeko, sumporni talog mlijenog izgleda lak (sanskr. lakscha, lat., tal. lacca, fr. laque) 2. neproziran firnis koji se izrauje od raznih smola i u raznim bojama, a predmetima njime namazanim daje sjajan izgled; vrsta veoma fine i sjajne koe za izradbu obue, runih torbica itd. lakaj (fr. laquais, p. lacayo) pratitelj, sluga; osobito: uniformirani sluga u otmjenim kuama; pren. ulizica, podlac lakirati (fr. lacre vrsta voska za peaenje, hind. lakh crvena smolasta tvar) premazati lakom, premazivati lakom lakirer (perz.) radnik ili obrtnik koji radi lakom, koji lakira lakmus (niz. lakmoes, lak, moes vona kaa) plavo obojena tvar koja se dobiva od raznih vrsta liajeva, osobito od Lecanora tartarea i Roccella tinctoria; upotrebljavaju je kemiari, bilo u vodenastoj otopini (lakmusova tinktura), ih kao papir obojen tom otopinom (lakmusov papir), za prepoznavanje kiselina i luina, budui da ona u kiselinama pocrveni, a u luinama ponovno poplavi lakoliti (gr. lakkos, udubljenje, rupa, jama, lithos kamen) mn. geol. mase kristalastih stijena zasvoenog oblika i veeg ili manjeg obujma, katkad vie kilometara iroke, nastaju kad se magma utisne meu slojeve talonih stijena, razdvoji ih i u njima ovrsne u obliku ilne stijene lakonikum (gr. Lakon, lat. laconicum sc. balneum lakedemonska kupelj) med. odjel u kupaonici za parenje i preznojavanje, suha kupelj, parna kupelj

788

laksament lakonizam (gr. Lakon Lakedemonjanin) ret. pretjerana kratkoa i zbunjenost u iskazivanju misli, osobito kad se izostavljaju rijei koje se po smislu mogu nagaati da bi reenice bile to krae, no to esto smeta jasnoi stila i misli, npr. dan i komad, krv i no itd. (izraz postao po starim Lakedemonjanima, koji su se odlikovah ovom osobinom; supr. pleonazam, tautologija) lakonizirati (gr. lakonizo) ugledati se na Lakedemonjane, tj. govoriti kratko i jezgrovito; usp. lakonizam lakonski (gr. lakonikos) kratak i jasan, zbijen, jezgrovit, saet, koji s malo rijei kazuje mnogo (po obiaju starih Lakonijaca, tj. Lakedemonjana, koji nisu marili za opiran govor) lakrdija (tur. lakirdi) poet. vrsta nie komedije kojoj je glavni zadatak izazivanje smijeha bez ikakvog cilja, tako da je, zbog pretjerivanja u svemu, vie karikatura nego prava komedija, farsa; pren. ala lakrdija (tur. lakirdi) aljivina, komedija lakrdijati (tur. lakirdi) praviti ale, aliti se lakrima (lat. lacrima) suza; lacrimae Christi it. lakrime Kristi (lat.) "Kristove suze", vrsta svijetlocrvenog veoma finog i skupocjenog vina od groa "lakrima", koje se proizvodi u Italiji, u podnoju Vezuva lakrimalan (lat. lacrimalis) med. koji se tie suznih kanalia, suzni lakrimalije (lat. lacrimalia) mn. anat. suzne kosti lakrimatorij (lat. lacrimatorium) posuda u kojoj se uva balzam laks (njem. Lachs) zool. losos, pastrva, (grabeljiva morska i slatkovodna riba, veoma ukusna za jelo) laksament (lat. laxamentum) olakanje, olakica; prav. rok od dva mje-

laksativ

789

lalofobija areometar za ispitivanje specifine teine mlijeka: brojevi od 20 do 40 na skali, ljestvici, odgovaraju specifinoj teini 1,020 do 1,040; osobito prilagoena vaga za utvrivanje kakvoe mlijeka laktolin (fr. lactoline) v. laktein laktometar (lat. lac mlijeko, gr. metron mjera, mjerilo) razliite sprave pomou kojih se ispituju i mjere sastojci mlijeka laktoskop (lat. lac, lactis mlijeko, gr. skopeo promatram) v. laktometar laktovegetarijanac (lat. lac, lactis, mlijeko, lat. vegetarianarius) vegetarijanac koji se hrani, uz bilje, i proizvodima od ivih ivotinja, posebno mlijekom i njegovim preraevinama, jajima i medom laktoza (lat. lac, lactis mlijeko) kem. eer koji se dobiva od mlijenog eera laktozurija (lat. lac mlijeko, gr. uron mokraa) med. vrsta eerne bolesti kod koje se u mokrai nalazi mlijeni eer lakuna (lat. lacuna) nedostatak, praznina, upljina, npr. u knjizi lakunar (lat. lacunar) arhit. tavanica s izdubljenim kockastim poljima, obojenim ih s ukrasima od zlata i slonove kosti lakunozan (lat. lacunosus) koji ima praznina, s nedostacima, nepotpun, krnji lakustrian (lat. lacus jezero) jezerski, koji se tie jezera, koji pripada jezerima lalacija (gr. lalia govor) tepanje, mucanje laletika (gr. laleo tepam) znanost o govorenju, poznavanje vjetine govorenja lalija (gr. lalia) govor, govorenje lalofobija (gr. lalia govor, fobeomai bojim se) med. strah pred govorenjem kao posljedica mucanja

seca koji se daje starateljima za vraanje pupilnog maloljetnikog novca laksativ (lat. laxativum) med. sredstvo za ienje, laksativan (lat. laxativus) med. koji isti, koji tjera van laksir (lat. laxare razlabaviti, omekati) med. proljev laksirati (lat. laxare) med. imati stolicu, istiti crijeva laksitet (lat. laxitas) labavost, nemarnost, neurednost laksizam (lat. laxismus) labavost, nepostojanost u moralu Lakmi hinduska boica sree i ljepote; simbol: lotosov cvijet laktacija (lat. lactatio) stvaranje (ili: izluivanje) mlijeka iz mlijenih lijezda; prehranjivanje djeteta majinim mlijekom laktagogi (lat, lac, lactis mlijeko, gr. ago izazivam, dovodim) mn. med. sredstva koja potiu izluivanje mlijeka laktati (lat. lac, lactis mlijeko) mn. kem. soli mlijene kiseline laktein (lat. lac, lactis mlijeko) vrhnju slina masa koja se dobiva isparavanjem mlijeka lakticinije (lat. lasticinium) mn. mlijeni proizvodi (sir, mlijeko, vrhnje i dr.) laktian (lat. lac, lactis mlijeko) mlijean, mlijeni; taktina groznica med. mlijena groznica kod rodilja laktiferan (lat. lac, lactis mlijeko, fero donosim) mlijean, koji daje mlijeko laktifugij (mn. lactifugium) med. sprava za crpljenje mlijeka pumpom laktirati (lat. lactare) dojiti laktizma (gr. laktisma ritaj, ritnue, laktizo ritnem) med. osjetno kretanje djeteta u maternici laktobioza (lat. lac, lactis, gr. bios ivot) v. laktoza laktodenzimetar (lat. lac mlijeko, densus gust, gr. metron mjera, mjerilo)

laloneuroza laloneuroza (gr.) med. govorna neurotska smetnja lalopatija (gr.) med. smetnja govora (bez obzira na vrstu) lama (peruan. Hama) 2. zool. ovca-deva, dugovrata ivotinja, velika kao jelen, ivi u oporima po planinama Perua, pripitomljena slui kao najvanija domaa ivotinja za tegljenje (cijenjena i zbog vune i mesa); vrsta fine vunene tkanine lama (tibet. blama, lama) 1. titula budistikih sveenika u Tibetu koji, kod Mongola i Kalmika, veinom ive po samostanima; v. dalaj-lama lamaisti (tibet. blama, lama) mn. pristae budistike, lamajske religije u Tibetu i Mongoliji; usp. lamaizam lamaizam (tibet. lama) hijerarhijski oblik budizma u Tibetu i Mongoliji, osobito njegov preobraaj koji je izvrio u XIV. i XV. st. Tsong-Kha-Pa i njegovi uenici lamaj ska religija v. lamaizam lamantin (fr.) zool. vodeni sisavac iz reda sirena; vrsta kita lamarkizam nauavanje francuskog prirodnjaka Jeana Lamarca (1744 1829), po kojemu upotrebljavanje ili neupotrebljavanje pojedinih organa ima utjecaja na preobraavanje same vrste organskih bia, a steene osobine postaju nasljedne, i po kojemu iva bia imaju sposobnost prilagodbe okolini u kojoj ive (u neolamarkizmu pitanje nasljeivanja steenih osobina je dvojbeno) lamaserija tibetski ili mongolski samostan Lamasu asirsko i akadsko boanstvo (prikazivano s bikovskim tijelom, ljudskom glavom i orlovskim krilima lambda (gr. lambda) grko ime slova "1"; lambda-av anat. spoj tjemenih kostiju sa zatiljkom kosti u obliku gr. slova "L"

790

laminaa lambdacizam (gr. lambda) pogreno izgovaranje glasa "1" umjesto "r" lambdoidan (gr. lambda, eidos oblik) slian grkom slovu lambda (L), uglat lambetvok (engl. lambethwalk) vrsta suvremenog plesa lambik (tal. lambicco) kotao za destilaciju lambskin it. lemskin (engl.) imitacija janjeeg runa od plia (koristi se za izradu djejih ogrtaa i si.) lame (fr.) metalna svila, tkanina protkana metalnim nitima lamela (lat. lamella) listi, ploica, ljuska; tanak hm od razliitih metala lamelacija (lat. lamellatio) listavost, listanje, ljuskavost, ljuskanje lamelaran (lat. lamellaris) ploast, u obliku ploice (ih: lima, listia, ljuske) lameliforman (lat. lamelliformis) ploast, koji ima oblik listia ili ploice lamentabile (tal.) glaz. tuno, plano, alosnim tonom lamentacija (lat. lamentatio) tugovanje, jadikovanje, oplakivanje, naricanje, kukanje, ridanje, pla lamentirati (lat. lamentari) oplakivati, aliti, jadikovati, tuiti, kukati, cviliti, naricati lamentoso it. lamentozo (tal.) glaz. v. lamentabile lameta (tal. lametta) lat. tanahne niti od metala, obino u boji, za ukraavanje boinog drvca lami rije sastavljena od imena glazbenih tonova la i mi; glaz. neto to zvui runo ih tuno; zavriti s lami zavriti runo, alosno lamija (gr.) mit. enski demon, vjetica (smatralo se da mladiima sie krv) laminacija (lat.) postupak za ouvanje starih novina i asopisa laminaa (lat. lamina ploa, franc. laminage) izradba metalnih ploica i listova, valjanje, stanjivanje metala

laminerija laminerija (lat. lamina ploa, franc. laminerie) radionica za valjanje i stanjivanje metala, valjaonica laminirati (lat. lamina ploa, franc. laminer) izraivati od metala lim, praviti metalne listove ili ploice, tanjiti (ili: valjati) metal laminoar (fr. laminoir) stroj za stanjivanje (ili: valjanje) metala lamiran (fr. laminer, lame) protkan srebrom ili zlatom lampadarijus (gr. lampas, lat. lampadarius) bakljonoa, zubljonoa lampadedromija (gr. lampas buktinja, dromos tranje) utakmica u tranju sa zapaljenim votanim buktinjama lampadefor (gr. lampas buktinja, foreo nosim) onaj koji nosi buktinju, zublju, bakljonoa lampadist (gr. lampas buktinja) trka sa zapaljenom buktinjom lampadodromija (gr. lampas, dromos) v. lampadedromija lampadomantija (gr. lampas buktinja, manteia proricanje) proricanje po tome kako gori buktinja lampas (fr. lampas, lampasse) vrsta svilene istonjake i kineske tkanine sa slikama i arama; voj. iroka vrpca od tkanine druge boje (obino crvene), umetnuta du vanjskog ava hlaa viih asnika lampion (fr. lampion) mala lampa, lampica; lopta od papira, sa arama i slikama u ivim bojama, u kojoj gori svijea i koja visi nepomina ili se nosi na tapu u sveanim prilikama, na proslavama i si. lampiris (gr. lampyris) zool. krijesnica lampreta (lat. lambere lizati, petra kamen, stijena, lampreta, lampetra) zool. morska ili rijena paklara, ivotinja iz razreda krunousta lamprofonian (gr. lampros jasan, fone glas, zvuk) jasnoglasan, s jakim i jasnim glasom

791

landturm lamprofonija (gr. lampros jasan, fone glas, zvuk) jasnoglasnost, veoma jasan i jak glas lana (lat. lana) vuna lanbri (fr. lambris) arhit. drveni ili mramorni oblog donjeg dijela sobnih zidova; gipsana tavanica, strop u gipsu lanbrisirati (fran. lambrisser) obloiti (ili: oblagati) zidove drvetom ili mramorom; obloiti gipsom lanceta (fr. lancette) kirurg, instrument s dva reza i iljatim vrhom za otvaranje vena, kalemljenje itd; kratak iljat drvorezbarski no lancun (tal. lenzuolo) plahta; lancul lan (engl. lunch) drugi doruak kod Engleza, zakuska oko podne, izmeu ranog doruka i ruka landauer (njem. Landauer) putnika kola, koija s etiri sjedala, iji je krov u sredini rastavljen, tako da se jedna polovica moe spustiti naprijed, a druga nazad. Nazvan po tome to je na takvim kolima car Josip I. 1702. putovao na opsjedanje grada Landaua landcman (njem. Landsmann) zemljak landgraf (njem. Landgraf) titula vladara u staroj njemakoj dravi landkarta (njem. Land zemlja, gr. charte papir) zemljovid, zemljopisna karta Landliga (engl.) 1879. osnovano politiko udruenje u Irskoj koje je zahtijevalo ukidanje vlastelinstva i vraanje zemlje irskom narodu landolet (niz., fr. landaulet) mali landauer, polulandauer, male poluzatvorene koije landrati (njem.) 1. skitati se, lutati; 2. brbljati, blebetati landaft (njem. Landschaft kraj, pokrajina) slika nekog kraja, pejza u slikarstvu; krajolik, krajobraz landturm (njem. Landturm) voj. posljednja obrana, mladii i starci u

landver njemakoj vojsci (obuhvaala je sve vojne obveznike od 17 do 45 god. ivota koji nisu uvrteni u redovitu vojsku) landver (njem. Landwehr) voj. prvi i drugi poziv u njemakoj i vicarskoj operativnoj vojsci; u bivoj Austrougarskoj: dio vojske koju je davala sama Austrija (za razliku od zajednike. tzv. L. und K. = carske i kraljevske vojske langetirati (fr. languetter) rezuckati rubove na bijelom rublju, praviti upljike, upljiiti languente (tal. languente, lat. languere) glaz. eznutljivo, udno, s uzdisajima languido (tal. languido) glaz. v. languente langust (lat. locusta, fr. langouste) zool. jastog (veliki morski rak); vrsta skakavaca langviditet (lat. languiditas) malaksalost, iscrpljenost, slabost, nemo; enja, sahnjenje, ljubavna strast laniferan (lat. lana vuna, ferre nositi) koji nosi vunu, vunar lanoform (lat. lana vuna, forma) farm. mast za rane, priprema se od lanolina i formaldehida lanolin (lat. lana, lanolinum vuna) kem. ukasta masa koja se dobiva od vunene masti i alkalija; upotrebljava se za premazivanje suhe i krhke koe i slui kao vaan sastojak kozmetikih i medicinskih masti (lat. adeps lanae = mast od vune) lans (fr. lance) vrsta plesa sa dva para ih vie parova, slina kadrih lansadirati (fr. lan^ade) jah. praviti s konjem polukrune skokove uvis lansaa (fr. lancage) pom. porinue, sputanje lade u vodu lansirati (fr. lancer) hitnuti, hitati, baciti, bacati; dobaciti pitanje (ili: slutnju, sumnju, prijedlog); uvesti (ih: uvoditi) u svijet (ili: u drutvo, u mo-

792

laparohisterektomija du); dati (ili: davati) maha neemu: vjeto, ali ne slubeno, dati u javnost vijest, priopenje, prijedlog; lansirati brod spustiti brod u vodu; brzo plesati; sa psima ii po tragu divljai dok se ne ulovi lansje (fr. lancier) konjanik naoruan kopljem, ulan lantan (gr. lanthano skrivam) kem. metalni element olovne boje, pronaen 1839., atomska teina 138,92, redni broj 57, znak La lanterna (fr. lanterne, lat. la/n/terna) fenjer, svjetiljka lanugo (lat.) njene svijetle dlaice po tijelu sisavaca (malje, vunica, pahuljica) Lao-Ce (-Tse) kineski filozof i promatra prirode, roen 604. pr. n. e., smatra se piscem znamenitog djela "Tao-teh-king" ("Kanonske knjige o Tao i vrlini") i osnivaem taoizma Laokont (lat. Laocoont) mit. sveenik Apolonov u Troji, kojega su, zajedno s njegova dva sina, udavile dvije goleme zmije, zato to je savjetovao Trojancima da ne unose u grad drvenog konja i prvi bacio koplje na njega govorei: "Bojim se Danajaca i kad darove donose." Laokontoua skupina znamenita helenistika skulptura (iz II. st. pr. n. e., sada u Vatikanu), koja prikazuje trenutak kada zmije dave Laokonta i njegove sinove laokracija (gr. laos narod, kratos vladavina, vlast) vladavina naroda, demokracija lapaktian (gr. lapazo ispraznim) med. koji pomae da se crijeva blago ispranjavaju, koji regulira stolicu laparocela (gr. lapare slabina, kele kila) med. kila, bruh, hernija laparohisterektomija (gr. lapare slabina, hystera maternica, tome rezanje) med. operativno otvaranje trbuha i maternice radi vaenja djeteta,

laparoskopija

793

laringizam calami it. lapsus kalami (lat.) pogreka uinjena pri pisanju; lapsus linguae it. lapsus lingve (lat.) pogreka napravljena u govoru; lapsus memoriae it. lapsus memorije (lat.) pogreka u pamenju; lapsus palpebrae it. lapsus palpebre (lat.) med. mana u onom kapku lararij (lat. lararium) kuna kapelica ili osobito mjesto kod ognjita gdje su stajale slike i kipovi kunih bogova zatitnika (lara) kod starih Rimljana larbord (engl. larboard) pom. lijeva strana broda largeza (tal. larghezza) obilje, izobilje; trg. znatna priuva novca za mjenina pisma na jednom tritu larghetto it. largeto (tal.) glaz. malo sporije, rastegnutije, gotovo andante larghissimo it. largisimo (tal.) glaz. veoma lagano i sveano; usp. largo largicija (lat. largitio) darivanje; podmiivanje largo (tal.) glaz. lagano, polagano, rastegnuto, razvueno; trg. obilno, i zbog toga jeftino largo di molto (tal.) glaz. v. larghissimo largus (lat.) obilat, bogat; dareljiv, izdaan, podatan; larga manu (lat.) dareljivom rukom, tj. izdano, obilno, bogato lari (lat. Lar, Lares) mn. mit. kod starih Rimljana: kuni bogovi, bogovi zatitnici doma, dobrohotni duhovi preminulih ukuana; usp. penati larifari (tal.) brbljarija, besmislica laringealan (gr. larynx grkljan) grkljanski, grleni laringitis (gr. larynx grkljan) med. opi naziv za sve vrste upale grkljana i dunika laringizam (gr. larynx grkljan) med. grevito stezanje miia grkljana i ije kod djece, djeja astma

u sluaju velike suenosti zdjelice kod rodilje, "kajzernit", carski rez laparoskopija (gr. lapare slabina, skopeo promatram) med. ispitivanje trbuha radi utvrivanja uzroka bolesti laparotomija (gr. lapare slabina, tome rezanje) otvaranje trbuha na slabinama lapen (fr. lapin) zool. pitomi zec lapidacija (lat. lapidatio) kamenovanje, bacanje kamena na nekoga lapidar (lat. lapidarius) sredstvo za premazivanje koje ima svojstvo da premazani predmet otvrdne kao kamen (moe se mijeati i s bojom) lapidaran (lat. lapidarius) urezan u kamenu; kratak, zbijen, jezgrovit; lapidaran stil zbijen, kratak i jezgrovit stil (kao stil starih rimskih natpisa) lapidarij (lat. lapis kamen, lapidarium) zbirka kamenih spomenika lapidifikacija (lat. lapis, lapidificatio kamen) okamenjavanje, pretvaranje u kamen, nastajanje eolskog pjeanika time to u nanose pijeska voda unese vapneni cement lapili (lat., tal. lapilli) mn. vrsta ljunka kojeg izbacuju vulkani; omaleni, uglati ih zaobljeni komadii sa staklenom korom, a unutarnjom masom esto kristalastom lapis (lat. lapis) kamen; lapis inferinalis (lat.) kem. srebrni nitrat; lapis causticus it. lapis kaustikus (lat.) kem. med. natrij hidroksid; lapis philosophicus it. lapis filozofikus (lat.) kamen mudrosti lapor (kelt.) tupina, mineral sastavljen gline i vapnenca (osnovna sirovina za proizvodnju cementa) lapot (slav.) nekadanji obiaj ubijanja staraca, tj. beskorisnih i nemonih ljudi lapsus (lat. labi, lapsus) greka, pogreka; pad, padanje, opadanje, propadanje; lapsus bonorum (lat.) prav. opadanje, propadanje imanja; lapsus

laringolaringo- (gr. larynx) predmetak u sloenica sa znaenjem: grkljan, grkljanski, grleni laringofisura (gr. larynx, lat. fissura pukotina, napuklina) med. operativno rezanje grkljana radi uklanjanja stranih tijela laringoftiza (gr. larynx, fthysis suica, tuberkuloza) med. tuberkuloza grkljana, dunika laringokirurgija (gr. larynx, cheir ruka, ergon djelo, rad) med. operacije grkljana laringolog (gr. larynx, logos) lijenik, strunjak za grkljan i njegove bolesti laringologija (gr. larynx, logia) med. znanost o grkljanu i njegovim bolestima laringoragija (gr. larynx, regnymi prskam, pucam) med. krvarenje iz grkljana i dunika laringosirinks (gr. larynx, syrinx frula; uplja naprava) med. igla za utrcavanje (ili: trcaljka) za dunik ili plua laringoskop (gr. larynx, skopeo promatram) med. malo zrcalo veliine kovanice, na drku, pomou kojega se obavlja pregled grkljana, dunika i obhnjih organa (pronaeno 1840., usavreno 1858.) laringoskopija (gr. larynx, skopeo promatram) med. pregled grkljana i oblinjih organa laringoskopom laringoskopirati (gr. larynx, skopeo promatram) med. pregledati grkljan i oblinje organe laringoskopom laringospazmus (gr. larynx, spasmos gr) med. gr u glasnici laringostenoza (gr. larynx, stenosis suenje) med. stjenjavanje (ili: suavanje) grkljana zbog ega dolazi do potekoa pri disanju laringostroboskop (gr. larynx, strobos vrtlog, skopeo promatram) instrument za ispitivanje titraja glas-

794

larviran nica i za prouavanje drugih titravih tijela laringotomija (gr. larynx, tome rezanje) kirurg, otvaranje grkljana radi uklanjanja izraslina, ireva, stranih tijela itd. laringotraheitis (gr. larynx, tracheia dunik) med. upala grkljana udruena s upalom dunika laringotraheotomija (gr. larynx, tracheia dunik, tome rezanje) med. najuobiajenija metoda otvaranja zranih puteva rezanjem prstenaste hrskavice i dviju najgornjih dunikovih hrskavica; krikotraheotomija larinks (gr. larynx) anat. grkljan larinksedem (gr. larynx grkljan, oidema oticanje, oteklina) med. oticanje glasnica, oticanje grkljanove sluznice koje dovodi do potekoa pri disanju i guenja; glotisedem larma (njem. Larm) buka, vika, galama, halabuenje larmoajantan (fr. larmoyant) koji lije suze, plaan, cmizdrav larpurlartizam (fr. l'art pour l'art) v. l'art pour l'art Larus (fr. Larousse) znameniti francuski enciklopedijski rjenik, leksikon u velikom i malom izdanju, nazvan po leksikografu i izdavau Pierreu Larousseu (18171875) larva (lat. larva) kod starih Rimljana: sablast, privienje, utvara; obrazina, maska; zool. mlad oblik neke ivotinje koji se veoma razlikuje od roditeljskog oblika (prvi stadij u razvitku kukaca), liinka larvalan (lat. larvalis) zool. koji pripada liinki, larvalan; larvalni organi organi koje neka ivotinja ima samo dok je liinka, a koji se kasnije, kad se razvije, gube larviran (lat. larva) pod obrazinom, prikriven; larvirane bolesti bolesti kod kojih se neki simptomi ne pojavljuju

lasalijanci lasalijanci mn. pristae nauavanja njem. socijalista Ferdinanda Lassallea (18251864), iji je cilj podizanje radnikog stalea pomou drave i opi preobraaj drutvenog poretka lasalijanizam nauavanje F. Lassallea 0 drutvu i dravi; v. lasalijanci Lasciate ogni speranza voi ch'entrate it. laate onji speranca voi k'entrate (tal.) Napustite svaku nadu vi koji ulazite (prema Danteovoj Boanstvenoj komediji: dio natpisa iznad ulaza u pakao) lascivan (lat. lascivus) razvratan, pohotljiv, pohotan, sladostrastan, razuzdan, bestidan, sablanjiv lascivnost (lat. lascivitas) razvratnost, pohotljivost, pohotnost, sladostrasnost, bestidnost, sablanjivost lase (fr. lacet) vrpca, uzica; vrpca za enske kune haljine laser kratica za light amplification by stimulated emission of radiation (engl.) irenje svjetla stimuliranim zraenjem; naprava koja se sastoji od tapia crvenog stakla ili rubina 1 sustava ogledala, a slui za sinkroniziranje svjetlosnog zraenja, to snopu svjetla daje razornu snagu lasi (fr. lacis) mreasto tkivo; vrsta polusvilene tkanine, marli laskari (ind.-engl.) mn. nekadanji indijski vojnici i mornari laso (p. lazo, lat. laqueus) konopac ili remen s olovom ili omom na kraju, 10 do 15 m dug, kojim kauboji u Ju. Americi, bacajui ga, hvataju bivole, konje i druge ivotinje last but not least it. last bat not list (engl.) posljednje, ah ne i najmanje vano lastadija (lat. lastadium) pom. v. lastagija lastagija (lat. lastagium) pom. teret broda; mjesto u velikim primorskim gradovima gdje brodovi utovaraju i istovaraju robu

795

laterna lasteks (gr. elauno vuem, rasteem, lat. elasticus) veoma elastina tkanina izraena od gume i razliitih tekstilnih ica; upotrebljava se za izradu podvezica, steznika, naramenica za dranje hlaa i dr. lasting (engl. lasting trajan) vrsta atlasaste glatke i sjajne vunene tkanine (upotrebljava se osobito za zimske kapute) latentan (lat. latere, latens) tajni, potajni, prikriven, skriven; pren. vezan, skriven (supr. osloboen), npr. latentna toplina vezana toplina, tj. toplina koju neko tijelo prima a da se pritom ne zagrijava, da mu se temperatura ne povisuje, npr. led kad se zbog topline topi, i dok god se topi, temperatura mu se ne poveava; latentna snaga prikrivena snaga; latentne bolesti bolesti koje ne pokazuju nikakve vidljive znakove latentnost (lat. latentia) potajnost, prikrivenost, skrivenost lateralan (lat. lateralis) boni, poboni, sa strane, sporedan; lateralni nasljednici nasljednici iz pobone linije; lateralno srodstvo srodstvo po pobonoj (ili: sporednoj) liniji Lateran (lat. Lateranus) palaa u Rimu u kojoj su pape stanovale do progonstva u Avignon, od 1843. u njoj se nalazi znameniti muzej za poganske i kranske starine; do nje je crkva Sv. Ivana, u kojoj su odravani ekumenski, tzv. lateranski crkveni sabori (sinodi) laterirati (lat. latus strana) raunske stavke po stranama zbrojiti da bi se iznos dobiven na jednoj strani (latus) prenio na sljedeu stranu laterizirati (lat. laterna) objesiti koga na fenjerski stup laterna (lat. laterna) fenjer, svjetiljka; laterna magica it. laterna magika (lat.) opt. arobna svjetiljka, projekcijska svjetiljka, skioptikon

laterna laterna (lat.) 1. svjetiljka, fenjer, feral; 2. arhit. zavrni tornji na kupoli lateropulzija (lat. latus bok, pulsus potisnut) med. pojava da se kod nekih bolesti bolesnik pri hodanju zanosi u stranu latest novelty it. letest novelti (engl.) trg. posljednja novost, tj. najnovija trgovaka roba lati (ind.) pahca od bambusovine latifolan (lat. latifolius) irokolist, koji ima iroke listove latifundij (lat. latifundium) veliko poljsko imanje, veliki posjed latina (lat.) mn. knjievna djela na latinskom jeziku Latini (lat.) mn. prastari stanovnici Lacija, stare pokrajine dananje Italije u kojoj lei Rim; katolik, rimokatolik latinica latinsko pismo, nastalo iz grkog alfabeta u 6. st. pr. n. e.; danas se latinicom slui veina europskih jezika i mnogo izvaneuropskih jezika latinist (fr. latiniste) poznavatelj latinskog jezika i knjievnosti, ovjek kojemu je latinski jezik struka latinitet (lat. latinitas) poznavanje latinskog jezika, osobito: isto latinsko izraavanje; latinsko pravo latinizam (lat. Latini) osobitost latinskog jezika, posebno reda rijei, to upada u oi kod doslovnih prijevoda s latinskog na hrvatski, npr. "Cezar, poto je... ", umjesto "Poto je Cezar..." latinizirati (lat. latinizare) oponaati latinski jezik, osobitosti i nain izraavanja latinskog jezika prenositi u drugi jezik; prevoditi na latinski; polatiniti, polatinjavati latinofobija (lat. Latini, gr. fobos strah) 1. strah od Latina i njihovog utjecaja, osobito od Rimokatolike crkve; 2. mrnja prema Latinima; usp. Latini 2.

796

latrocinij latirizam kronino otrovanje ljudi i domaih ivotinja, osobito konja, sjemenkama nekih mahunarki iz roda graholika (naziv po biljci Lathyrus sativus) latiroste (lat. latus irok, rostrum kljun) mn. zool. ptice sa irokim kljunom latituda (lat. latitudo) irina, prostranstvo; zem. irina, kutna udaljenost na podnevniku (meridijanu) nekog mjesta na Zemljinoj povrini sjeverno ili juno od polutnika (ekvatora); astr. kutna udaljenost nekog nebeskog tijela od ekliptike ("nebeska latituda"); sloboda, polje djelatnosti latitudinalan (lat. latitudinalis) irinski, koji se tie (zemljopisne) irine latitudinaran (lat. latitudinarius) irokogrudan, slobodouman, koji ne pretjeruje, nepretjeran latitudinarci (lat. latitudo) mn. irokogrudni, slobodoumni ljudi; fil. po Kantu; predstavnici i pristae irokogrudnosti i popustljivosti u pitanjima morala (supr. rigoristi), oni koji su za vrijeme unih vjerskih borbi i sukoba u Engleskoj i kotskoj u XVII. st. htjeli posredovati izmeu zavaenih strana latitudinarizam (lat. latitudo) irokogrudnost, slobodoumnost; popustljivost u pitanjima morala lato senzu (lat. lato sensu) u irem smislu latom (gr. latomos) radnik u kamenolomu; slobodni zidar latomij (gr. latomia) kamenolom, rudnik kamena; podzemne tamnice u kamenolomima kod Sirakuze (za vladavine tiranina Dionizija); slobodno zidarstvo latrija (gr. Iatreia) sluba; bogosluje; osobito: oboavanje svetaca latrina (lat. latrina) nunik, zahod latrocinij (lat. latro razbojnik, hajduk) cestovno, ulino razbojnitvo

latrunkulator latrunkulator (lat. latrunculator) sudac koji istrauje zloine cestovnih, ulinih razbojnika latun (p. laton, fr. lation, isl. latun) hm od mesinga latus (lat. latus strana, bok) strana lista; zbroj (ili: iznos) rauna napisanog na jednoj strani knjige tekuih rauna; latus per se (lat.) strana ili iznos rauna za sebe, tj. iznos pojedinih strana, kada jedna strana sadri samo jednu stavku ili stupac; ad latus (lat.) pridodan kao pomonik, kao savjetnik i si laubseg (njem. Laub lie, Sage pila) sitna pila, rezbarska pila lauda (lat. laudare hvaliti) srednjovjekovna religiozna puka pjesma u hvalu Bogu ili nekom svecu; hvalospjev, slavospjev laudabilan (lat. laudare hvaliti) pohvalan, hvale dostojan laudacija (lat. laudatio) hvaljenje, pohvala; pohvalni govor; posmrtni govor laudanum (lat.) prije: svako sredstvo za umirivanje ivaca i uspavljivanje; danas: jednostavna alkoholna tinktura opijuma, opijum, opij, napitak za uspavljivanje laudativan (lat. laudativus) koji ima karakter pohvale, pohvalan laudator (lat. laudator) hvalitelj; onaj koji dri posmrtni govor, govornik na pogrebu laudatoran (lat. laudotorius) pohvalan, pohvalni, koji govori pohvalno laudemij (lat. laudemium) porez koji se davao vlasniku lena za ustupljeno iskoritavanje lena laudetur Iesus Christus (lat.) hvaljen (bio) Isus Krist laudirati (lat. laudare) hvaliti, pohvaliti, slaviti; laudirati svjedoka prav. naznaiti (ili: imenovati) svjedoka laufer (njem. Laufer) figura u ahu; dugaak i uzan sag (ili: ilim)

797

lavi laufpas (njem. laufen trati, Pass putovnica) otputanje iz slube lauftepih (njem. Laufteppich) sag koji se prostire iznad finijeg saga kako bi ga zatitio laureacija (lat. laureatio) v. promocija laureat (lat. laureatus) pjesnik ovjenan lovorovim vijencem, tj. pjesnik koji je dobio kao nagradu lovorov vijenac; knjievnik ili umjetnik koji je dobio najviu nagradu, nositelj najvie nagrade ili najvieg priznanja laus (lat. laus gen. laudis) hvala, pohvala, slava, priznanje; usp. cum laude, magna cum laude, suma cum laude (pod suma) lauta (njem. Laute) instrument slian gitari, s 45, kasnije s 24 ice lautfertreker (njem. Lautverstarker); ureaj za pojaavanje glasa (kod telefona) lautirati (njem. Laut, glas, lautieren) slovkati, pri uenju itanja: slova odmah izgovarati prema njihovom glasu, a ne sricati, tj. izgovarati svako slovo zasebno; metoda lautiranja metoda slovkanja lautist (njem. Laute) svira laute lautpreher (njem. Laut-sprecher) glasnogovornik; zvunik (npr. kod radioaparata) lava (lat., tal. lavare prati, spirati, lava) uarena i tekua masa koju izbacuju vulkani, koja tee iz njih a koja, kad se ohladi, ovrsne kao kamen lavabo (lat. lavare prati, lavabo) umivaonik lavanda (lat. lavandula) bot. despik, poznata vrtna biljka veoma ugodna mirisa; upotrebljava se mnogo u kozmetici lavanja (tal. lavagna) vrsta kamena koji se osobito upotrebljava za izradu mozaika lavatorij (lat. lavatorium) posuda za pranje (ili: kupanje); kada, kupka lavi (fr. lavis) crtanje (ih: bojenje) tuem

lavina lavina (lat. lavina, tal. lavigna) usov, snjena masa koja se kotrljanjem s visokih planina povea do golemih razmjera ruei i unitavajui sve to je pred njom; pren. neto to se kree velikom brzinom i neodoljivom silinom i emu je nemogue suprotstaviti se lavirati (lat. lavare) slik. slikarsku boju stavljenu na sliku vodom isprati; tuirati, izraditi crte razrjedenim tuem ili crnilom lavirati (niz. laveren, fr. louvoyer, louvier) 2. pom. prema vjetru ploviti cikcak linijom; pren. postupati oprezno, ne izjanjavati se brzo o neemu, sluiti se svakojakim izgovorima da bi se to izbjeglo (plaanje, vraanje duga i si.), izmicati se, okoliati lavman (fr. lavement) med. ispiranje crijeva radi ienja, klistiranje lavor (lat. lavatorium, fr. lavoir) umivaonik; posuda za pranje lavra (rus., gr. lauros) prvobitno: sobica anahoreta; kasnije: vei pravoslavni manastir, osobito onaj koji je sjedite i episkopa (lavri ima u Jeruzalemu, Rusiji, Svetoj Gori i dr.) Lazar (hebr. Eleazar) ime ovjeka kojega je Isus, trei dan po smrti, uskrsnuo iz groba, brat Martin i Marijin; ime jednog u Bibliji opisanog (Luka 12,20) gubavca; pren. ubog i bolestan ovjek lazaret (fr. lazaret, tal. lazzaretto) prvobitno, u sred. vijeku: dom za gubavce kod Jeruzalema, posveen sv. Lazaru; kasnije: bolnica, osobito vojna bolnica; karantena lazaroni (tal. lazzaroni) mn. uboge lijenine i prosjaci u Napulju i Siciliji, koji ive od nosatva i drugih nadniarskih poslova, ih od prosjaenja (nazvani po ubogom Lazaru, iz Evanelja po Luki) lairati (lat. lazurium) slik. ve izraenu i gotovo suhu sliku u boji ih

798

leblebija metalnu osnovu povrno premazati rijetkom, prozirnom bojom, tako da se slika ispod te boje vidi, npr. kod lakiranja lazum (tur. lazym) potrebno je, treba lazur (lat. lazurium, lazur, ar. lazvard) miner, vrsta plavog kamena koji se upotrebljava poglavito za ukras lazura (lat. lazurium) lagano premazivanje ve izraene slike u boji nekom prozirnom, ranije plavom bojom, tako da se donja boja moe vidjeti; boja kojom se vri takvo premazivanje lazuran (lat. lazurium, ar. lazvard) boje kao lazur, svijetloplav, plav kao nebo lazume boje v. lazura lazzo it. ladzo (tal.) pov. nijema igra u tal. komediji, osobito u komediji dell'arte, radi ispunjavanja stanki u govoru, govor bez rijei; smijeno ponaanje, lakrdija, ala; mn. lazzi Le roi est mort, vive le roi it. L' roa e mor, viv 1' roa (fr.) Kralj je mrtav, ivio kralj! (staro dinastiko naelo kojim se istodobno objavljuje smrt vladajueg kralja i nastup novoga na prijestolje) Le roi soleil it. L' roa solej (fr.) KraljSunce (naziv za francuskog kralja Luja XIV., 16381715) Leander (lat. Leander) mit. ljubavnik Herin, koji je svake noi plivao iz Abida u Sest dragoj na sastanak, dok se nije udavio u Helespontu Lear it. Lir (engl.) mitski kralj Britanije, junak istoimene Shakespearove tragedije; pren. simbol nesretnog i teko razoaranog oca lebel-sistem (engl. label, gr. systema) v. label lebervurt (njem. Leber jetra, Wurst kobasica) kobasica s nadjevom od jetara, jetrenica lebi jugozapadni vjetar u Primorju leblebija (tur. leblebi) sjeme biljke slanutka (preno je omiljena grickalica)

lebnsraum lebnsraum (njem. Leben ivot, Raum prostor) "ivotni prostor" naelo njemake agresije koje se sastojalo u tenji za osvajanjem tuih teritorija u kojima ive pripadnici njemakoga naroda lebus (lat. laesus) prav. onaj koji je uvrijeen, oteen lecitin (gr. lekithos umanjak) fiziol. karakteristian sastojak mozga, ivaca i umanjka, ima ga i u ivotinjskim i biljnim organizmima, sadri fosfor, spada u litoide lecitoblast (gr. lekithos utanjak, blastos klica, izdanak) fiziol. utanana lijezda Leda (gr. Leda) mit. neobino lijepa ena spartanskog kralja Tindareja, u koju se Zeus zaljubio i prilazio joj preruen u labuda dok se kupala; mati Kastora i Poluksa, lijepe Helene, Klitemestre; omiljena tema mnogih umjetnikih djela; astr. naziv asteroida pronaenog 1856. god ledent (lat. laedens) prav. onaj koji nanosi uvredu, uvreditelj, vrijeatelj ledi (engl. lady) izraz kojim se oslovljava otmjena ena ili djevojka u Engleskoj, dama ledi petrones (engl. lady patroness) otmjena gospoa kao pokroviteljica (npr. priredbe u dobrotvorne svrhe) ledi-lajk (engl. lady-like) ono to odgovara jednoj otmjenoj gospoi, to je u skladu s poloajem jedne ledi ledian (njem. ledig) sam, koji ivi kao samac, neoenjen ledirati (lat. laedere) povrijediti, uvrijediti; otetiti ledirati (lat. leadere) otetiti, pokvariti, ozlijediti, pozlijediti; vrijeati, uvrijediti; uskratiti, nanijeti (ih: priiniti) tetu ledizam v. ladizam leden (perz. legen, leden) v. legen legabile (tal. legabile) glaz. vezano, spojeno, sli veno

799

legat legacija (lat. legatio) izaslanstvo; osoblje izaslanstva; zgrada izaslanstva legalan (lat. lex zakon, legalis) zakonski, zakonit, zakonom doputen, pravni, pravovaljan; legali modo (lat.) zakonski, po zakonu, putem zakona; legalis medicina (lat.) sudska medicina legalitet v. legalnost legalizacija (fr. legalisation) ozakonjavanje, ozakonjenje, potvrda (ili: odobrenje) kod vlasti, ovjeravanje (po propisima zakona) legalizirati (fr. legaliser) ozakoniti, ozakonjavati, pozakoniti, pozakonjavati, uiniti da neto ima zakonsku vrijednost; potvrditi na sudu, ovjeriti, prijei u legalnost legalnost (lat. legalitas) zakonitost, zakonski propisi, suglasnost nekog ina sa zakonom; fil. postupanje (ili: djelovanje, ponaanje) koje je u skladu s dravnim, vanjskim zakonom (za razliku od moraliteta, tj. postupanja ih djelovanja ih ponaanja koje je u skladu s unutarnjim zakonom, tj. moralom); naelo legaliteta prav. naelo po kojemu se, kod kaznenih djela za koja se progoni i sudi po slubenoj dunosti, kazneni postupak mora poeti im se steknu dovoljni, stvarni i pravni razlozi legat (lat. legatum) 1. ostavtina, ostavljanje u nasljedstvo jednog dijela ostavtine nekoj osobi koja inae ne bi, po zakonu, imala pravo na nasljedstvo legat (lat. legatus) 2. kod starih Rimljana: podvojvoda koji je zapovijedao jednim krilom vojske u ratu; najvii pomonik namjesnika neke pokrajine; namjesnik carske pokrajine; u novije doba: papin izaslanik ili stalni predstavnik u nekoj dravi; legatus a latere ili de latere (lat.) papin izaslanik prvog reda, kardinal-izaslanik; opunomoenik Svete Stolice u

legatar predmetima duhovnog suda zajedno vee podruje legatar (lat. legatarius) osoba kojoj je oporukom ostavljeno u nasljedstvo dio oporuiteljeve ostavtine, a koja inae ne bi imala pravo na nasljedstvo legativan (lat. legativus) zastupniki, koji spada u zastupnitvo, koji se tie zastupnitva legato (tal. legato) glaz. v. ligato legator (lat. legator) onaj koji ostavlja oporuku, oporuitelj legatura (tal. legatura) mijeanje (ih: mjeavina) dviju ili vie kovina putem stapanja, slitina; aligacija, legiranje, legura lege artis (lat. lex, gen. legis zakon, ars, gen. artis umjetnost) po zakonu umjetnosti legen (perz.) 1. vrsta posude s poklopcem i drkom legen (engl. lagan, lagon) 2. pom. roba s neke razbijene lae izbaena vodom na kopno legenda (lat. legere itati, legenda) ono to treba itati; u sred. vijeku: naslov knjige koja je sadravala tiva koja su se svakog dana morala itati na bogosluju; pria iz ivota svetaca, ivotopis svetaca; izmiljena pria, bajka, gatka, arobna pria; natpis na vijencu metalnog novca ih medalje; vanjski rub metalnog novca na kojem, da bi se otealo falsificiranje, obino stoji kakva misao ili geslo; tuma, objanjenje znakova (na crteu, planu, zemljovidu i si.) legendar (lat. legendarius) pisac pria iz ivota svetaca, ivotopisac svetaca; pisac legendi legendaran (lat. legendarius) koji ima karakter legende, koji spada u legende, bajoslovan; glasovit, slavan (kao neki junak iz bajke) legendarij (lat. legendarium) knjiga s priama iz ivota svetaca, zbirka pria o svecima, ivotopis svetaca

800

legirati legestenija (lat. lego itam, gr. astheneia nemo) nesposobnost itanja iji je uzrok psihike naravi leggerie it. leere (tal.) glaz. lako, s lakoom, bez neprirodnosti leggerissimo it. leerisimo (tal.) glaz. veoma lako, posve lako, bez imalo neprirodnosti leggiermente it. leermente (tal.) glaz. v. leggiere leghorn (engl. leghorn) vrsta plemenite talijanske kokoi legibilan (lat. legere itati) itak, itljiv legija (lat. legere, legio) u starorimskoj vojsci: jedinica od 1200 do 6000 pjeaka i 300 konjanika, podijeljena na 30 manipula i 60 centurija, a kasnije na 10 kohorata; pren. mnotvo vojske, eta, odred, vojska legion d'honneur it. lejon d'oner (fr. veoma ugledno francusko odlije "Legije asti" Legion etrangere it. lejon etraner (fr.) "stranaka legija", trupa osnovana nakon Srpanjske revolucije u Francuskoj (1830.) i sastavljena od politikih bjegunaca i pustolova svih naroda (na slubi je poglavito u Aliru) legionar (lat. legionarius) vojnik rimske legije; vojnik stranake legije (Legion etrangere); posjednik ili vitez francuskog odreda Legije asti (Legion d'honneur); eko-slovaki legionari dobrovoljci od izbjeglica te Ceha i Slovaka bjegunaca i zarobljenika austrougarske vojske koji su se u Prvom svjetskom ratu borili protiv Centralnih sila; lan poljske legije koja se u Prvom svjetskom ratu borila protiv Rusije legirati (lat. lex, legis zakon, legare) 1. oporukom odrediti, oporuiti, praviti oporuku, ostaviti (ili: ostavljati) u nasljedstvo; poslati koga kao poslanika; postaviti (ili: uzeti) za legata

legirati legirati (tal. legare, lat. ligare spojiti, zdruiti.) 2. mijeati (ili: stapati) vie kovina, osobito: zlato i srebro mijeati s kovinama manje vrijednosti; u kuharstvu: juhe ili umake zainiti jajetom ili branom da bi bih gui; u maevanju: v. ligirati legislacija (lat. legis-latio) donoenje zakona, zakonodavstvo, zakonodavna vlast; zakoni legislativa (lat.) zakonodavno tijelo, zakonodavna skuptina, zakonodavna vlast legislativan (lat. legislativus) zakonodavan; zakonodavni, koji se tie zakonodavstva; zakonski legislatura (lat.) zakonodavstvo, donoenje zakona; zakonodavna skuptina, zakonodavna vlast; zakonodavno tijelo; legislaturni period vrijeme trajanja i rada zakonodavne skuptine legist (lat. lex zakon, fr. legiste) poznavatelj zakona, pravnik; nastavnik svjetovnog prava, pristaa rimskog prava u sred. vijeku (supr. dekretist); u Italiji: protivnik faizma legitima (lat. legitima sc. pars zakonski dio) prav. zakonski dio oinstva ih materinstva koji nasljedniku, bez obzira na oporuku, mora pripasti legitimacija (lat. legitimatio) pozakonjenje, usinovljenje, usvojenje izvanbranog djeteta; potvrivanje, akreditiranje stranog izaslanika; ovjeravanje ovlasti (ili: punomoi); osobna iskaznica; pravo na podnoenje tube legitiman (lat. legitimus) zakonit, zakonski; pravedan, opravdan, pravilan (zahtjev); roen u zakonitom braku, brani legitimirati (lat. legitimare) pozakoniti, posvojiti, posiniti; ovjeriti, ozakoniti, potvrditi; traiti od nekoga da pokae svoje isprave; legitimirati se pokazati svoju punomo ili ovlast, doka-

801

ladino zati svoje pravo na neto, pokazati svoje isprave legitimisti (fr. legitimistes) mn. pristae naela legitimiteta, po kojemu pravo na prijestolje jedne vladarske dinastije ne zavisi od narodne volje te se, kao i svako privatno pravo, ne moe i ne smije krnjiti; u Francuskoj: stranka koja priznaje pravo na prijestolje samo starijoj lozi Burbonaca; maarski legitimisti pristae ponovnog dovoenja Habsburgovaca na kraljevsko prijestolje Maarske legitimistiki (fr. legtimiste) koji je uz zakonitu vladu i naelo legitimiteta; usp. legitimitet legitimitet (fr. legitimite) zakonitost, utemeljenost na pravu; zakonito roenje djeteta; pravo na prijestolje po roenju; naelo legitimiteta naelo po kojemu se ne mogu krnjiti prava nasljednih vladarskih dinastija legitimizam (fr. legitimiste) shvaanja i naela legitimista legno it. lenjo (tal.) drvo; col legno it. kol lenjo (tal.) glaz. drvetom gudala, a ne strunom (svirati) legograf (lat. lex, legis zakon, grafo piem) pisac zakona, sastavlja zakona legografologija (lat. legare itati, gr. lego itam, grafo piem, logia) znanost o itanju i pisanju legologija (lat. legare itati, gr. lego, logia) vjetina itanja, znanje itanja legovati (njem. legen poloiti) praviti nabore na tkanini, glaati te nabore jedan preko drugoga leguan (p. iguana) zool. vrsta gutera u tropskim krajevima, osobito u tropskoj Americi, 1/2 m dug legulejizam (lat. lex zakon, legulejus zakonski sitniar) loe odvjetnitvo, slijepo dranje (ili: pridravanje) zakonskih paragrafa legumen (lat. legumen) bot. mahuna

legumin legumin (lat. legumen) bjelanevinasta tvar u plodovima mahunastih biljaka, slina kazeinu, biljni kazein leguminoza (lat. leguminosa) hranjivi preparat koji se dobiva od brana ploda mahunastih biljaka pomijeanog s branom penice ili rai; daje hranjive, lako probavljive juhe leguminoze (lat. leguminosae) mn. bot. mahunarke, mahunaste biljke legura (tal. legare) v. legatura lej (rum. leu) od 1868. novana jedinica u Rumunjskoj = 100 bani, odgovara naoj kuni lek albanski novac, sadri 100 kintara lekaa (njem. lecken istjecati, curiti) trg. istjecanje iz oteenih posuda, gubitak zbog istjecanja; svota (ili: iznos) koji se unosi u obraun na ime odbijanja od ukupnog iznosa rauna zbog istjecanja lekcija (lat. lectio) nastava, pouavanje, predavanje, sat nastave; zadatak za uenje; odlomak iz biblijskih ih drugih crkvenih knjiga; grdnja, karanje; oitati lekciju oitati bukvicu, ukoriti nekoga lekcionarij (lat. lectionarium) u Katolikoj crkvi: zbirka odlomaka iz Biblije koji se itaju na bogosluju (ako su iz Evanelja = evangelijarij, ako su iz apostolskih poslanica = epistolarij, ako su iz obojega = plenarij) lekit (gr. lekythos) starogrki vr s uskim vratom i jednom rukom leks (lat. lex, legis) zakon, zakonski prijedlog, zakonska odredba, propis, pravilo; lege artis (lat.) po zakonu umjetnosti; lex abrogata it. leks abrogata (lat.) zakon vie ne vrijedi, ukinut zakon; contra leges it. kontra leges (lat.) suprotno zakonima leksem (gr. legein govoriti) lingv. najmanja znaenjska jedinica koja nosi osnovno znaenje (npr. it-ati, itatelj, it-aonica itd.)

802

lektul leksiki (gr. lexikon rjenik) rjeniki, koji spada u rjenik, koji se tie rjenika; u obliku rjenika, npr. djelo leksikalan (lat. lexicalis) v. leksiki leksikalije (lat. lexicalia) mn. sve to se tie rjenika ili spada u rjenik leksikograf (gr. lexikon rjenik, grafo piem) pisac (ili: sastavlja) rjenika leksikografija (gr. lexikon, grafia) pisanje, sastavljanje rjenika leksikolog (gr. lexikon, logos) znanstvenik koji se bavi prouavanjem rijei leksikologija (gr. lexikon, logia) znanost o rjenicima i njihovom sastavljanju leksikon (gr. lexikon sc. biblion) rjenik; mn. leksikoni, rjenici leksipireton (gr. lexis prestanak, prestajanje, pyretos groznina vruica) med. sredstvo (ih: lijek) protiv groznice leksis (gr. lexis) med. poputanje (ili: prestajanje) bolesti leksiti (engl. lakists) mn. lit. lanovi "Jezerske kole" (Lake school), jedne engleske pjesnike kole s poetka XIX. stoljea, koja je teila prirodnosti u izraavanju i izboru grae, jezerci lektira (fr. lecture, lat. lectura) itanje; tivo, knjige ili gradivo koje treba proitati uope ih za odreeno vrijeme, npr. u jednoj kolskoj godini, kolsko tivo lektor (lat. legere litati, lector) itatelj, predava; na fakultetima; uitelj ivih jezika, glazbe i dr., koji ne mora imati akademski stupanj; itatelj i ocjenjiva rukopisa u veim izdavakim poduzeima lektorat (lat. lectoratum) posao i dunost predavaa i uitelja ivih jezika na fakultetu lektul (lat. lectulus) med. zavoj za uvezivanje u daice (slomljenih ruku, nogu itd.)

lektura lektura (lat.) itanje, ispravljanje; pravopisno, gramatiko i stilsko dotjerivanje tekstova lelija (lat. laelia) 1. bot. vrsta tropskih orhideja; 2. bot. perunika lema (gr. lemma) fil. pretpostavka, premisa, pravilo koje jedna znanost uzima od neke druge znanosti u kojoj je ono ve dokazano, npr. neko pravilo koje fizika uzima od matematike; lozinka, geslo, deviza; naslov lanka koji sadri objanjenje onoga o emu se u lanku govori leming (lat. Lemmus lemmus) zool. arktiki glodavac, slian poljskom miu lemniskata (gr. lemniskos vrpca, zavoj) geom. naziv za odreene zatvorene krivulje koje su nalik na poloenu osmicu lemozitet (gr. leme krmelj, lat. lema) med. krmelj i vost lemur (lat.) zool. polumajmun iz porodice lemura; ivi u umama Madagaskara, u Africi i u jugoistonoj Aziji lemuri (lat. lemures) mn. mit. kod starih Rimljana; due pokojnika, od kojih su dobre due tovane kao kuni bogovi (lari), a zle su tumarale kao none sablasti lemurije (lat. lemuria) mn. mit. kod starih Rimljana: sveanosti koje su se slavile u pono 9., 11. i 13. svibnja radi otklanjanja moi zlih duhova od domova lend-lease it. lend-lis (engl. lend-lease acte) zakon o zajmu i najmu koji je objavljen listopada 1941. u Sjedinjenim Amerikim Dravama na osnovi kojega se saveznikim vladama dodjeljuje pomo u materijalu, brodovima itd. lendler (njem. Landler) omiljeni ples stanovnika tzv. Landla, u Gornjoj Austriji, mjera 3/8 ili 3/4

803

lentitis lendlord (engl. landlord) veliki posjednik zemlje u Engleskoj, veleposjednik, vlastelin Leneje mn. vrsta starogrkih Dionizovih svetkovina lenger (tur. lenger, tal. l'ancora, fr. l'ancre, gr. ankyra) sidro lengo (fr. lingot) ipka, poluga, slitina (olova, zlata, srebra i dr.); tisk. kvadrat za popunjavanje praznina lenijencije (lat. lenientia) mn. med. sredstva za uminjivanje (ih: ublaavanje) bolova; omekavajua sredstva, sredstva za omekavanje lenitiv (lat. lenitivum) med. sredstvo za uminjivanje (ili: ublaavanje) bola; takoer: v. palijativ lenitivan (lat. lenitivus) ublaavan, koji ublaava, koji stiava, koji umiruje leno (njem. Lehn) zemlja ili imanje koje su u sred. vijeku vladari darivali svojim zaslunim ratnicima (vazalima, podanicima) uz obvezu da im ovi budu vjerni i odani u slubi (jedan od osnovnih pojmova srednjovjekovnog drutvenog ureenja); feud lenta (rus.) iroka svilena vrpca preko ramena na kojoj se nose visoka odlikovanja lentando (tal.) glaz. s otezanjem, sve sporije i sporije lentante (tal.) glaz. v. lentando lentescentan (lat. lentensces) med. koji se polako razvija, kronian (za bolesti) lentiginozan (lat. lentiginosus) med. koji ima po tijelu pjege od sunca lentigo (lat.) med. pjege na koi lentikular (lat. lens lee, lenticularis least) kirurki no u obliku lee lentikularan (lat. lens lee, lenticularis) u obliku lea, least lentinis (lat. lens lee, gen. lentis) med. upala (one) lee lentitis (lat. lens, gen. lentis lea) med. upala one lee

lento lento (tal.) glaz. lagano, otegnuto, sporo, potanko lento assai it. lento asai (tal.) glaz. veoma sporo lenjinizam marksizam kako ga je dalje razvio Vladimir Ilji Uljanov Lenjin (18701924), voda ruske revolucije i dravnik lenjir (njem. linieren vui crte, crtati) ravnalo leonezas (p. leonesas) trg. vrsta najbolje panjolske vune Leonida (gr. Leonidas) slavni spartanski kralj (vladao od 488. pr. n. e.), koji je 480. god. s 300 Spartanaca i oko 6000 saveznika junaki branio Termopilski klanac od daleko nadmonije perzijske vojske, koju je vodio Kserkso, dok nije, izdajom Efijalta, poginuo sa svim vojnicima Leonidi (lat. leo, leonis lav) astr. roj meteora koji se javlja svake godine u prvoj polovici studenoga kao da polazi iz zvijea Lava leoninski stihovi metr. heksametar i pentametar kod kojih se kraj rimuje sa sredinom stiha, nazvani po jednom srednjovjekovnom pjesniku koji se zvao Leo leoninski ugovor (lat. societas leonina) nepravedan ugovor, po kojem jedna strana vue "lavovski dio", tj. svu korist, a druga malo ih nimalo, poput onog lava (lat. leo, leonis = lav) u poznatoj Ezopovoj basni leoninsko drutvo (lat. societas leonina) drutvo, druenje s lavom; v. leoninski ugovor leonsko srebro lano srebro, posrebren bakar; leonsko cvijee umjetno cvijee od posrebrene ili pozlaene bakrene ice leonsko zlato lano zlato koje se pravi od istog bakra i cinka, pozlaeni bakar i cink, nazvano po panjolskom gradu Leonu; lionsko zlato

804

lepidopteri leontijaza (gr. leon, leontos lav) med. lice slino lavovskom zbog vornatog zadebljanja koe kod gube i krasta, ih pretjerane razvijenosti eljusnih kostiju i kostiju lica leopan krianac leoparda i lavice; usp. leopon leopard (gr. leon lav, pardos pantera) zool. afriki tigar, grabeljiva ivotinja iz porodice maaka, ali se hrani i biljem; ivi u Africi, Perziji i Indiji leopoldovae pripadnik nekadanje vojne jedinice u Zagrebu (naziv po austrijskom nadvojvodi Leopoldu) leopon krianac lava i leopardice; usp. leopan lepeza (tur. jelpaze) naprava koja se sastoji od plonog dijela i drka te slui za hlaenje (dok njome maemo); mahalica, hladilica; lepeza boja slikarsko umijee prikladnog rasporeivanja boja lepidantian (gr. lepis, gen. lepidos ljuska, anthos cvijet) bot. koji ima ljuskaste cvjetove, s ljuskastim cvjetovima lepido- (gr. lepis, lepidos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: krljut, ljuska, ljuskav, ljuskast lepidodan (gr. lepis, eidos oblik) ljuskast, u obliku ljuski; lepidodian lepidodendron (gr. lepis, dendron drvo) geol. vrsta okamenjenih, drvetu slinih crvotoina s rompskim lisnim oiljcima oblika ljuske na povrini (osobito u razdoblju kamenog ugljena) lepidodian (gr. lepis, eidos) v. lepidodan lepidoida (gr. lepis, eidos oblik) zool. ljuskasti av lubanje lepidolit (gr. lepis, lithos kamen) miner. ljuskasti tinjac ljubiastocrvene boje; lilalit lepidopteri (gr. lepis, pteron krilo) mn. zool. leptiri i moljci

lepidopterolog lepidopterolog (gr. lepis, pteron krilo, pero, logos) poznavatelj leptira, zoolog koji prouava leptire i moljce lepidopterologija (gr. lepis, pteron krilo, pero, logia) zool. znanost o leptirima i moljcima lepidostej (gr. lepis, gen. lepidos ljuska, osteon kost) zool. vrsta ribe koljivice; naraste do metar i pol, slina tuki lepidotian (gr. lepidotos) ljuskav, s ljuskama lepidoza (gr. lepis, eidos) med. ljuskasti osip, krastanje lepindopteriti (gr. lepis, pteron krilo, lithos kamen) mn. geol. otisci leptira u kamenu lepra (gr. lepos ljuska, lepros ljuskav, krastav, gubav, lepra guba) med. guba, kronina bolest koju uzrokuje bacil Mycobacterium leprae lepralgija (gr. lepra guba, algos bol) med. bol u miiima koji se pojavljuje pri gubi leproidan (gr. lepra, eidos oblik) med. slian gubi, nalik na gubu leproza (gr. lepra) med. v. lepra leprozan (gr. lepra, lat. leprosus) bolestan od gube, gubav leprozorij (lat. leprosorium) bolnica za gubavce lepta (gr. leptos tanak, sitan, lepton) starogrki bakreni novac; novogrki sitan novac = 1/100 drahme, odgovara naoj lipi leptocefalija (gr. leptos sitan, mali, kefale glava) uskoglavost, jedan oblik dolihocefalije leptofilan (gr. leptos sitan, tanak, fyllon list) bot. tankolistan, koji ima tanko lie leptofonija (gr. leptos, fone glas) blagoglasnost, finoa glasa leptografski (gr. leptos tanak, tanahan, sitan, grafo piem) napisan finim ili sitnim slovima

805

Leta leptokroa (gr. leptos, chroia koa) tanka i fina koa leptomerija (gr. leptos sitan, meros dio) sastojak od sitnih dijelova leptoni (gr. leptos sitan, tanahan) fiz. najsitniji sastojci tvari: elektroni, atomi, ioni i molekule leptonologija (gr. leptos, logia) znanost o leptonima leptospira (gr.) vrsta spirohete koju prenose glodavci i psi, uzrokuje probavne smetnje, otjecanje slezene i si., tj. bolesti zvane leptospiroze leptotrihija (gr. leptos sitan, mali, thrix, trichos vlas, dlaka) fina, tanka kosa; finoa perja leptotrinks (gr. leptos sitan, thrix vlas, dlaka) med. vrsta bakterija kojih ima naroito mnogo u upljim zubima lerbub (njem. lehren uiti, Bube djeak) egrt lereza (gr. lereo) brbljanje gluposti, lud i djetinjast govor, osobito: podjetinjenje u dubokoj starosti lermajstor (njem. Lehrmeister) obrtnik kod kojega netko ui zanat Lesbos grki otok u Egejskom moru, danas Mitilini; Lezb lessto it. lesto (tal.) glaz. ivo, ivahno, okretno Lestrigonci mit. starogrki divovi-ljudoderi koji su poubijah Odisejeve drugove let (engl. let zapreka, smetnja, prepona) port, u tenisu: udarac koji "ne vrijedi", tj. smije se ponoviti Leta (gr. Lethe) 1. mit. boica noi i svega skrivenog kod starih Grka, mati Apolona i Artemide (kod Rimljana: Latona); astr. asteroid pronaen 1861 Leta (gr. Lethe) 2. mit., rijeka zaborava u podzemnom svijetu iz koje se, po vjerovanju starih Grka, oni to silaze u podzemni svijet napiju vode i zabo-

letalan rave sve to su proivjeli ranije; pren. zaborav, zaboravnost letalan (lat. letalis) smrtan, smrtonosan; exitus letalis it. egzitus letalis (lat.) smrtonosan ishod letalitet (lat. letalitas) smrtonosnost, ubitanost, smrtnost Letare (lat.) "Raduj se" etvrta nedjelja nakon Uskrsa u katolikoj crkvenoj godini letargian (gr. lethargia) bolesno pospan, obamro, trom, neosjetljiv; krajnje nemaran letargija (gr. lethargia, lethe zaborav) med. bolesna elja za spavanjem, bolest spavanja, obamrlost, tromost, neosjetljivost; pren. nemar, krajnja nemarnost L'etat c'est moi it. L'eta s'e moa (fr.) Drava sam ja (izreka koju pripisuju fr. kralju Luju XIV. radi oznaavanja njegovog apsolutizma) leteomanija (gr. lethe zaboravljanje, zaborav) narkomanija letera (tal. lettera) pismo;, lettera di cambio it. letera di kambio (tal.) trg. mjenino pismo, mjenica letifikancije (lat. laetificantia) mn. med. sredstva za okrjepljivanje (ili: razvedravanje, oivljavanje) letovati (njem. loten) lemiti, spajati dva metala pomou posebne smjese za lemljenje letrizam (fr. lettrisme) zvukovnost, zvunost letskis (engl. let's kiss poljubimo se!) suvremeni drutveni ples finskog podrijetla; ples u kojem su obvezni poljupci lettre de change it. letr de an (fr.) trg. mjenino pismo, mjenica lettre de creance it. letr de kreans (fr.) akreditivno pismo; potraivanje lettre de grosse it. letr de gros (fr.) u trgovakom pravu: pismo kojim se osigurava brod u sluaju nesree

806

leukoderma lettre de repit it. letr de repi (fr.) trg. pismo kojim se nekom duniku odgaa rok plaanja duga letva (njem. Latte) uska, dugaka daska koja se koristi za izradu ograda i si.) leucin (gr. leukos bijel) prva izolirana aminokiselina (1818.), sastavni dio mnogih bjelanevina, neophodna za odranje ivota leucitis (gr. leukos bijel) med. upala bjeloonice leucizam (gr. leukos bijel) med. v. albinizam leuka (gr. leuke) med. bijela guba Leukadija (gr. Leukas) jedan od otoka u Jonskom moru; danas Santa Maura; poznat po tome to su nekada s njegove vrletne hridine strmoglavljivali osuenike na smrt; leukadski skok nasilna smrt leukangitis (gr. leuko bijel, angos posuda) med. upala limfnih ila leukemija (gr. leukos bijel, haima krv) med. bjelokrvnost, bolest organa koji stvaraju krv pri kojoj se bijela krvna zrnca (leukociti) izvanredno umnoavaju, a crvena smanjuju leuketiopija (gr. leukos bijel, Aithiops Etiopljanin) med. v. albinizam leuko- (gr. leukos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: bijel, bijeli leukoblastian (gr. leukos, blastos klica, izdanak) med. koji se tie stvaranja bijelih krvnih zrnaca leukociti (gr. leukos, kytos uplje tijelo, uplja posuda) mn. zool. bijela krvna zrnca (supr. eritorciti) leukocitoza (gr. leukos, kytos uplje tijelo, uplja posuda) med. prolazno umnoavanje bijelih krvnih zrnaca, za vrijeme trudnoe, kod novoroenadi, nakon velikog gubitka krvi, kod zaraznih bolesti (npr. arlaha, sepse, pneumonije i dr.) leukoderma (gr. leukos, erma) med. v. leukodermija

leukodermija leukodermija (gr. leukos, erma koa) med. v. albinizam; takoer: stalna bijela, bez pigmenta, mjesta na koi, pojavljuju se od roenja ili zbog bolesti, npr. sifilisa ili upale ivaca leukofan (gr. leukos, faino sjajim, svijetlim) miner, bijeli i sjajni mineral; osobito ga ima u Norvekoj leukofobija (gr. leukos, fobos strah) med. strah od bijele boje leukom (gr. leukoma) med. bijela mrlja na ronici (oka), kao posljedica upale leukomatozan (gr. leukoma) med. koji boluje od leukoma leukopatian (gr. leukos, pathos) med. blijed, slabokrvan leukopatija (gr. leukos, pathos bol, bolest) med. bljedoa, slabokrvnost leukopenija (gr. leukos, penia siromatvo, potrebitost) med. smanjivanje broja bijelih krvnih zrnaca leukoplakija (gr. leukos, plasis formiranje, uobliavanje) med. stvaranje bijelih zadebljanja na sluznici jezika i usta, osobito kod puaa; teko se lijei i dosta esto prelazi u rak leukoplasti (gr. leukos, plasso formiram, tvorim) bot. mala, bezbojna tijela u oblike lopte ili elipsoida koja imaju sposobnost da se, prema potrebi, pretvaraju u kloroplaste ili kromoplaste leukoreja (gr. leukos, rheo teem, curim) med. bijelo pranje kod ena Leukoteja (gr.) mit. "blistava boica", pridjevak Ine kao zatitnice mornara leukotom (gr. leukos, temno reem) med. kirurki instrument kojim se vri leukotomija leukotomija (gr. leukos, temno reem) med. prerezivanje odreenih vlakana u bijeloj modanoj supstanciji s ciljem lijeenja odreenih duevnih poremeaja i bolesti lev (bug.) novana jedinica u Bugarskoj od 100 stotinki, odgovara naoj kuni

807

levha levacija (lat. levatio) dizanje, osobito ruke pri udaranju takta levada (fr. levade) u jahanju: kad se konj visoko propne, a prednje noge skupi, tako da tijelo pritom kratko vrijeme nepokretno stoji samo na stranjim nogama Levant (tal. Levante) sve zemlje na Sredozemnom moru koje lee istono od Italije, do Eufrata i Nila; u uem smislu: obale Male Azije, Sirije i Egipta; Istok, Orijent levantina (tal. Levante, fr. levantine) trg. svilena ili polusvilena tkanina s kriiima za enske haljine, podrijetlom s Levanta Levantinci (tal. Levantino) mn. Europljani, osobito Grci i Talijani, i melezi izmeu ovih i istonjaka koji su roeni i koji ive u primorskim gradovima Levanta, osobito kao trgovaki posjednici i trgovci levantski (tal. levante) istonjaki, koji potjee s Istoka ih pripada Istoku; levantski vjetrovi estoki zapadni vjetrovi na obalama Sirije levat (atr.) 1. obian ovjek, svatko tko ne ivi atrovakim ivotom; 2. neiskusan cestovni razbojnik; sluajni ubojica levata (lat.) optuba, pokretanje sudbenog postupka levator (lat. levare dizati, podizati, lat. levator podiza) zool. mii podiza levatorij (lat. levatorium) med. v. elevatorij levee it. leve (fr.) dizanje, podizanje; zbrajanje (usjeva); pozivanje u vojsku; ustanak; levee en masse it. leve an mas (fr.) narodni ustanak, opi ustanak, posljednja obrana leventa (perz. levend, tal. levantino) lijenina, besposliar, hvalisav besposlen vojnik; turski vojnik levha (tur.-ar. levha, lavha) reenice iz Kur'ana krasopisno ispisane arap-

Levi

808

libela lezbijski (gr. Lesbos) koji pripada otoku Lezbosu, koji potjee s otoka Lezbosa, u Egejskom moru; lezbijska ljubav neprirodno zadovoljavanje spolnog nagona izmeu dviju ena, po lezbijskoj pjesnikinji Saphi (tribadija) lezedrama (njem. lesen itati) drama pogodnija za itanje nego za kazalinu izvedbu lezija (lat. laesio) prav. ozljeda, povreda; vrijeanje, uvreda; oteenje, priinjavanje tete, zakidanje leeran (fr. leger, legere, lat. levis) lak, prirodan; lakomislen, brzoplet, nesmotren, nemaran; povran leernost (fr. legerete) lakoa; lakomislenost, nesmotrenost, nemarnost, brzopletost; povrnost li (engl. 1. lea) engleska mjera za konac = 1, 1 1/2 ili 2 jarda li (engl. lee side) 2. pom. strana zaklonjena od vjetra, tj. strana koja je u zavjetrini, zavjetrina Li kem. kratica za litij libacija (lat. libatio) u starom Rimu: rtva ljevanica (ulje, vino ih mlijeko) libanomant (gr. libanos tamjan, mantis prorok) onaj koji prorie (ili: gata) po mirisu tamjana libanomantija (gr. libanos tamjan, manteia proricanje) proricanje, gatanje po mirisu tamjana libar (lat. liber) knjiga libel (lat. libelius) knjiica, mali spis; prav. dokument, pismena molba, pismena tuba; pogrdan spis, pamflet, paskvil libela (lat. libella) 1. obrt. ravnjaa, ravnomjer, vodena vaga u kojoj se, iznad tekuine (etra), u jednoj blago savijenoj cijevi nalazi mjehur zraka (slui za pronalaenje vodoravnog poloaja); vaservaga; 2. zool. vilin konjic, kukac lijepe boje s etiri mreasta krilca

skim pismom; sentencije ispisane po zidovima muslimanskih kua Levi (hebr. Levi privren, odan) po Bibliji: trei sin Jakovljev, praotac istoimenog izraelskog plemena levigacija (lat. levigatio) glaanje; farm. pretvorba vrstih tijela u prah usitnjavanjem levigirati (lat. levigare) glaati, uglaati; kem. vrsta tijela usitniti u prah Levijatan strana i golema biblijska morska neman; zvijer uope; pren. neto ogromno, sablasno levir (lat. levir, gr. daer) prav. muev brat, djever; leviratski brak brak izmeu ene i brata njezinog pokojnog mua, brak izmeu roaka (kod idova i nekih naroda u Aziji) levirati (fr. lever, lat. levare) u jahanju: natjerati konja da se propne na zadnje noge; levirati protest trg. protestirati mjenicu levisice traperice (po Levy Straussu) levit (lat. levita, gr. leuites, hebr. lewi) kod starih idova: potomak Levija, lan plemena Levi koji je morao biti sveenik; slubenik hrama i kulta levitacija (lat. levitatio) u spiritizmu: tobonje lebdenje jednog tijela, uklanjanje Zemljine privlane sile duhovnom snagom levite prigovor, savjet, kritika (prema Liber leviticus trea knjiga Mojsijeva, koja je sadravala odredbe o levitima) levkoja (gr. leukoion ) bot. drijemovac, poznato vrtno cvijee iz porodice sunovrata levuloza (lat. laevus lijevi) kem. eer koji se nalazi u mnogom slatkom vou, medu, skree ulijevo ravninu polariziranog svjetla (usp. dekstroza); fruktoza Lex duodecim tabularum (lat.) Zakon dvanaest ploa najstariji rimski pisani zakon, urezan 451450 pr. n. eT na dvanaest mjedenih ploa

libelant libelant (lat. libeilans) pisac pogrdnih spisa, paskvila, pamfleta libelirati (lat. libella) 1. ispitivati i pronalaziti vodoravan poloaj pomou ravnjae; usp. libela libelirati (lat. libellus) 2. prav. podnijeti (ili: podnositi) pismenu molbu ili tubu libelist (lat. libellus) v. libelant Liber mit. starorimsko boanstvo plodnosti, simbol vedre raspojasanosti; kasnije poistovjeen s Bakhom Libera (lat.) 1. latinsko ime boice Prozerpine; 2. ime koje je dobila Arijadna postavi Bakhova ena liberacija (lat. liberale osloboditi, liberatio) osloboenje, putanje na slobodu; proglaenje nedunim na sudu liberal (lat. liberalis) ovjek slobodouman i napredan; lan liberalne stranke liberalan (lat. liberalis), slobodouman, koji nema predrasuda, napredan, slobodnjaki, plemenit, blag, dobroudan; dareljiv Liberalije (lat. Liberalia) svetkovina u ast boanstva Libera; tom su prilikom rimski mladii proglaavani punopravnim graanima i primali muku togu (toga virilis) liberalistiki (lat. liberalis) slobodouman na nezgodan i tetan nain liberalitet (lat. liberalitas) slobodoumno i plemenito miljenje, slobodoumnost; plemenitost; dareljivost liberalizam (lat. liberalismus) slobodoumniji politiki pokret; koncepcija koja zastupa odreene napredne reforme, npr. moderni liberalizam u SAD-u zahtijeva smioniji razvoj dravnog kapitalizma liberalizirati (fr. liberaliser) uiniti slobodoumnim, staviti na slobodoumne temelje; pokazivati se (ili: ponaati se) kao slobodouman i napredan ovjek

809

libidinozan liberator (lat. liberator) oslobodiltelj, letea utvrda, vrsta velikih zrakoplova bombardera u Sjedinjenim Amerikim Dravama (u Drugom svjetskom ratu) liberatorij (lat. liberatorium) v. apsolutorij libero (tal.) port, u nogometu: slobodnjak, igra koji nema poseban zadatak, ve se mora nai gdje je god to potrebno Libertas (lat. Libertas) mit. boica slobode kod starih Rimljana liberte (fr. liberte) sloboda; liberte, egalite, fraternite it. liberte, egalite, fraternite (fr.) sloboda, jednakost bratstvo; glasovita lozinka Francuske revolucije, koju je iznio u lipnju 1793. Klub Cordeliers; ona je bila i slubeno geslo Druge republike (18481852) liberticid (lat, hberticidus) onaj koji ubija slobodu, ubija slobode, tj. onaj koji rui ili ukida slobodu libertina dubrovaki srebrni novac potkraj 18. st. libertinizam (lat. libertinismus) tenja (ili: udnja) za slobodom, slobodnjatvo; nauavanje o slobodi liberum arbitrium (lat.) fil. slobodna volja, sloboda volje, sloboda opredjeljivanja liberum veto (lat.) pravo slobodnog nijekanja ih uskraivanja, do 1791. zakonsko pravo svakog lana Poljske skuptine da, glasovanjem protiv, onemogui donoenje neke odluke libesbrif (njem. Liebe ljubav, Brief pismo) ljubavno pismo; pren. pismo s neugodnim vijestima (ironino) libhaber (njem. Liebe ljubav, haben imati) ljubitelj, amater libidinist (lat. libido pouda) sladostrasnik, pohotljivac, razvratnik libidinozan (lat. libidinosus) sladostrastan, pohotljiv, osjetilan, razvratan

libido

810

lido fesionalno bavljenje nekim portom; zlouporaba slobode, razuzdanost; licentia poetica it. licencija poetika (lat.) pjesnika sloboda, doputenje da pjesnik smije odstupiti od strogih propisa poetike i gramatike licencijat (lat. licentiatus) onaj koji je, na visokim kolama, dobio doputenje da bude doktor i da predaje svoju znanost, osobito teologiju i pravo licencirati (lat. licentiare) dopustiti, doputati; osloboditi, dati slobodu, otpustiti, razrijeiti licet (lat. hcet) doputeno je, slobodno je, doputa se, smije se, moe se liit (lat. licitum) trg. ponuda pri javnoj prodaji koja se vri nadmetanjem licitacija (lat. licitatio) trg. javna prodaja nadmetanjem, javna prodaja koju vre organi vlasti; rasprodaja licitando (lat.) trg. putem javne prodaje nadmetanjem licitant (lat. licitans) trg. nadmeta, sudionik u javnoj prodaji nadmetanjem licitar (njem. Lebzelter) slastiar koji pripravlja razne kolae s medom licitirati (lat. licitari) trg. prodavati na javnoj prodaji koja se vri nadmetanjem; sudjelovati na javnoj prodaji kao nadmeta lider (engl. lead, leader) upravitelj, voa, prvak; lider stranke voa (ili: prvak) stranke; liding artikl (engl. leading article) u novinama: uvodni lanak, uvodnik lidijski kamen (lat. lydius lapis) miner, v. lidit lidit (lat. lydius sc. lapis) miner, melinit s mnogo ugljena, slui za ispitivanje istoe zlata u zlatnim predmetima lido (tal. hdo, lat. litus morska obala, al) obala; pjeani sprudovi iznad morske povrine, obino dugaki i uski, esto u obliku otonog lanca; osobito: obala jako utvrenog otoka

libido (lat. libido pouda) seksualna strast, sladostrae, povean spolni nagon, pohotljivost, pohota; psih. psihika energija, tj. intenzitet psihikog procesa, njegova psiholoka vrijednost (Jung) Libitina mit. starorimska boica smrti; pren. smrt libitinarij (lat. Libitina boica smrti) u starom Rimu: namjetenik u arenama koji je palim gladijatorima razbijao glave prije nego bi ih iznijeli iz arene (radi sprjeavanja gladijatora da se samo pretvaraju kako su mrtvi) libitum (lat.) volja, nahoenje, dopadanje, hir; ad libitum (lat.) ih pro libito (lat.) po volji, po nahoenju, npr. pjevati; libitum libracija (lat. libratio) astr. prividno nepravilno gibanje Mjeseca zbog njegovog nejednakog kretanja eliptinom putanjom ija je ravnina nagnuta za 5 stupnjeva prema ekliptici 1 zbog nagnutosti njegove osi za 1 1/ 2 stupnja prema okomici na ravninu ekliptike; to je uzrok to moemo, umjesto 1/2, vidjeti gotovo 6/10 Mjeseeve povrine libretist (tal. librettista) pisac teksta za operu, pisac libreta libreto (tal. libretto) knjiica, osobito s tekstom opere ili operete; rijei opere Libua legendarna utemeljiteljica ekoga kraljevstva licej (gr. Lykeion, lat. Lyceum) gimnazija u staroj Ateni s vrtovima, u kojoj su predavali filozofiju Aristotel i peripatetiari (nazvana po oblinjem gaju koji je bio posveen Apolonu Likejskom); otuda: via, srednja kola, gimnazija, osobito: enska srednja kola licencija (lat. licentia) doputenje, dozvola, odobrenje; pravo uporabe, pravo obavljanja, pravo izvedbe ili prikazivanja; povlastica; dozvola za pro-

liferacija Mallamocco, koji dijeli lagune Venecije od Jadranskog mora liferacija (njem. Lieferung) isporuivanje, isporuka, nabavljanje, nabava, opskrbljivanje, dobavljanje liferant (njem. Lieferant, fr. livrer) isporuiti, isporuivati trg. opskrbljiva, nabavlja, dobavlja, isporuitelj (robe i si.) lifrati (njem. liefern) isporuiti, isporuivati, opskrbiti, naruiti robu i si. lift (engl. lift) uspinjaa, dizalica za ljude i robu u viekatnicama liftboj (engl. lift-boy) posluitelj u liftu lifting (engl.) med. zatezanje naborane koe u estetskoj kirurgiji lig (engl. league) engl. mjera za duinu: na kopnu = 4,827 km, na moru = 5,565 km liga (p., tal. liga, fr. ligue) savez, drutvo, udruenje, zajednica; savez vladara ili drava; Liga naroda nekadanje udruenje naroda osnovano nakon Prvog svjetskog rata radi rjeavanja meunarodnih sporova mirnim putem, sa sjeditem u Zenevi ligacija (lat. ligatio) med. kirurki zavoj ligada (fr. ligade) u maevanju; ukljetenje ili izbijanje maa protivniku iz ruke jednim krunim plotiminim pokretom maa ligament (lat. ligamentum) anat. iliasta tvorevina pomou koje se veina dijelova kostura dri u vezi, veza, ila: tisk. dvostruka slova, slivena slova, npr. oe liganj, lignja (lat. Loligo vulgaris) zool. jestivi grabeljivi glavonoac s deset krakova ligato (tal.) glaz. vezano, spojeno, sliveno; legato ligatura (lat.) glaz. spajanje dviju nota iste visine ili vie nota nejednake visine lukom; tisk. spajanje dvaju slova (npr. oe); med. podvezivanje vena, podvez za vene; zavoj, omot knjige

811

lijenterija ligel tender (engl. legal tender) bank. primanje od strane engleskih dravnih blagajni novanica koje izdaju pojedine banke u Engleskoj poto se prethodno proglase valjanim sredstvom plaanja ligetul (njem. Liegestuhl) (vrtni) stolac za leanje i odmaranje koji se moe namjestiti; lealjka, poivaljka ligirati (lat. ligare) u maevanju: izvesti ligadu; ligirati metale v. legirati 2. ligmus (gr. lygmos tucanje) med. grevito tucanje lignin (lat. lignum drvo) drvena tvar lignit (lat. lignum drvo) vrsta smeeg ugljena, drveni ugljen lignozan (lat. lignosus) drvenast, kao drvo lignozitet (lat. lignositas) drvenastost, slinost drvetu lignum (lat.) drvo ligroin teki benzin, jedan od produkata destilacije nafte lihen (gr. leichen) bot., med. liaj lihen (gr. leichen, lat. lichen) bot. liaj; med. liaj (na koi) lihenologija (lat. lichen, gr. logia) bot. znanost o liajevima lihomantija (gr. lychos svjetiljka, manteia proricanje) proricanje (ili: gatanje) po plamenu svjetiljke liht (njem. licht) usp. svijetao, vidljiv; jasan; rijedak lijas (engl. lias vapnenac) najstarije doba jure (razdoblje u razvoju Zemlje) lijas (engl. lias, fr. liais) geol. donji slojevi jurske formacije koji se sastoje od plavog glinovitog vapnenca Lijej (gr. lyios koji ubija brige) mit. jedan od pridjevaka starogrkog boga Dioniza (Bakha) lijen (lat. hen) anat. slezena lijenalan (lat. lienalis) zool. slezenski, koji se tie slezene lijenterija (gr. leios gladak; podjednako teku, bez grudica, enteron crijevo) med. jak proljev, gria

lijer lijer (gr. leirion) bot. ljiljan, krin lijerica (gr. lyra) glaz. narodni troiani gudaki instrument u okolici Dubrovnika Likamb (gr. Lykambes) Tebanac koji je svoju lijepu ker Neobulu obeao pjesniku Arhilohu za enu, ali obeanje nije ispunio; prevareni pjesnik se osvetio tako to ga je nemilosrdno izrugivao u svojim pjesmama te su se otac i ki objesili likantropija (gr. lykos vuk, anthropos ovjek) med. vrsta ludila koja se sastoji u tome to bolesnik umilja da se pretvorio ili da se moe pretvoriti u vuka (bolest koja je osobito bila esta u starom i srednjem vijeku) Likaon (gr. Lykaon) mit. arkadijski kralj, sin Pelazgov; 2. jedan od Prijamovih sinova Likaonija maloazijska antika pokrajina liker (fr. liqueur) fina rakija s dodatkom eera, biljnog ekstrakta, eterinih ulja, vonih esencija itd. Likija (gr. Lykia) maloazijska antika pokrajina; glavni grad Ksanthos; saveznik Troje u Trojanskom ratu likoreksija (gr. lykos vuk, orexis udnja, prohtjev) med. osjeaj strane gladi liksivijacija (lat. lixiviatio, lat. lixivia lug, cije) iskuhavanje u cijedu, luenje liktori (lat. lictores) mn. sluge i pratitelji najviih dravnih inovnika kod starih Rimljana (diktatora, konzula i pretora); oni su nosili pred svojim gospodarima snopove prua (fasces), iz ije je sredine strila sjekira, kao znak sudske vlasti; inae su bih u svemu slijepi izvritelji volje svojih gospodara Likurg 1. spartanski zakonodavac (9. st. pr. n. e.); 2. atenski dravnik u 4. st. pr. n. e.

812

likvidator likvacija (lat. liquatio) pretvaranje u tekuinu; topljenje, taljenje, izdvajanje metala taljenjem likvefakcija (lat. liquefactio) topljenje, rastapanje, pretvaranje vrstih tijela u tekua likventan (lat. liquens) teku; pren. jasan, razumljiv likvescencija (lat. liquescentia) topljenje, pretvaranje u tekuinu likvescirati (lat. liquescere) pretvarati se u tekuinu, topiti se likvid (lat. liquidum) neto tekue, tekuina; trg. jasno dokazano potraivanje, jasno dokazan dug likvidacija (lat. liquidatio) trg. obraunavanje, proiavanje, raiavanje, rasprodavanje, rasprodaja; obraunavanje trokova; naputanje i prestanak neke djelatnosti ili posla i sve to je s tim u vezi; plaanje dugova; likvidacijski odbor odbor iji je zadatak konano raiavanje stvari nekog trgovakog poduzea, banke, ustanove itd; likvidacijski termin rok koji sud odredi vjerovnicima za podnoenje prijava njihovih potraivanja likvidan (lat. liquidus teku); trg. jasan, ist, pravilan, siguran, pouzdan; likvidna sredstva u trg. bilanci: ona aktiva koje se brzo i bez veih napora i tekoa moe upotrijebiti kao sredstvo plaanja, ili pretvoriti u sredstvo za plaanje, npr. gotov novac, potraivanje kod banke, iste mjenice, sigurna potraivanja i dr. likvidant (lat. liquidans) vjerovnik koji putem suda opominje dunika i trai isplatu svog potraivanja likvidat (lat. liquidatus) tueni dunik, dunik od koga vjerovnik preko suda trai vraanje duga likvidator (lat. liquidator) osoba koja vri obraunavanje i raiavanje rauna, predstavnik ili zastupnik mase, obraunavatelj

likvidi likvidi (lat. liquidae sc. litterae) mn. gram. tekui glasovi, suglasnici 1, lj, r; supr. mute likvidirati (lat. liquidare) trg. proistiti, srediti, raspraviti; meusobna potraivanja obraunati; obustaviti plaanja; postupno napustiti neki posao rasprodajom robe, raspustiti neko trgovako drutvo, postupno ugasiti neku trgovaki kuu ili posao; izvesti obraun trokova koje treba platiti, izvriti konano obraunavanje; rasprodavati; povui, ukloniti likviditet (lat. liquiditas) tekuina, tekue stanje; trg. odnos sredstava kojima raspolae neko trgovako poduzee prema obvezama kojima uskoro dospijeva rok plaanja likvidnost (lat. liquiditas) v. likviditet likvor (lat. liquor) tekuina; alkohol, pirit, esta; med. otopina nekog vrstog tijela koja se daje u kapljicama; osobito: hrptena tekuina koja se nalazi pod mreastom opnom, a nastaje izluivanjem u mozgu lila (fr. lilas, p., eng. lilac, tur. leilak) bot. jorgovan; boja jorgovana, tj. svijetla plavorumenkasta boja lilacin (fr. lilas) kem. gorka tvar koja se dobiva iz listova i lisnih pupoljaka jorgovana lilija (lat. lilium, gr. leirion) bot. ljiljan Liliput izmiljena zemlja iji su stanovnici (Liliputanci) veliki kao palac (u Swiftovim "Guliverovim putovanjima") Liliputanac stanovnik zemlje Liliput, visok kao palac; pren. ovjek duevno ili tjelesno mah i zakrljao; pren. beznaajan ovjek, nitko i nita lima (gr. leimma) glaz. veoma kratka stanka, pauza, odmor, interval limaceae it. limacee (lat. limax pu ) mn. zool. puevi limakografija (gr. leimax, lat. limax pu gola, grafia) zool. opisivanje pueva

813

limfa limakologija (gr. leimax pu gola, logia) zool. znanost o puevima liman (rus., tur., gr. limen luka, zaljev) movaran ili morski rukavac u ju. Rusiji, osobito ue rijeke koje je proireno u prostran morski rukavac limanhija (gr. limos glad, ancho davim, muim) skapavanje od gladi, smrt od gladi limatura (lat. limatura) piljevina, strugotina od turpijanja limb (lat. limbus) rub, porub na haljinama; na instrumentima za mjerenje kutova: rub s podjeljcima na stupnjeve, minute; po nauavanju Rimokat. crkve: limbus infantum (lat.) odvojeno mjesto pokraj pakla u kojem borave djeca koja su umrla nekrtena, sve dok se ne oiste od istonog grijeha i time postanu sposobna ui u raj; limbus patrum (lat.) slino predvorje pakla u kojemu su boravili sveti i boguugodni ljudi Starog zavjeta dok ih nije Krist odatle oslobodio svojim pobjednikim silaskom u podzemni svijet limburger vrsta pikantnog belgijskog sira (naziv po podruju Limburg) limenereutika (gr. limen luka, zaljev; utoite, ereunao istraujem, teim za) nauk o pomorstvu, osobito o upravljanju brodom, o kormilarenju limerik (engl. limerick) aljiva besmislena pjesmica i kitica u takvoj pjesmi (pet stihova, rimovanih aabba); nonsens-lirika limes (lat.) 1. utvrena granica Rimskoga Carstva; 2. mat. granina vrijednost, tj. broj kojemu se lanovi nekoga konvergentnog reda mogu po volji pribhiti limfa (lat. lympha ih limpha voda, gr. nymfe nimfa) fiziol. bjelanevinasta, bezbojna ih pomalo ukasta tekuina koju ine krvna plazma i bijela krvna zrnca i koja oblijeva tkiva i

limfadenitis

814

limnologija limfoza (lat. lympha) fiziol. oblikovanje (ili: stvaranje) limfe u limfnim ilama limigraf (gr. limne jezero, grafo) v. limnograf limit (lat. limes, limitis granica, meda) trg. najvia utvrena cijena, granica teaja; granica kredita koji jedan trgovac daje drugom limitacija (lat. limitatio) ograniavanje, ogranienje; odreen rok, propisan rok limitativan (lat. limitativus) ograniavan, koji ograniava, ograniavajui; limitativan sud log. sud koji je po svom obliku potvrdan, ah sadri negativan predikat, npr. Dua je besmrtna limited (engl. to limit ograniiti, limited) ogranien, tono utvren, odreen; kao sastavni dio naslova dionikih drutava u Engleskoj znai: da lanovi toga drutva jame za dugove drutva samo u visini iznosa kapitala koji su uloili, drutvo s ogranienim jamstvom (limited company); kao kratica: Itd. ili ld. limitip tisk. slagai stroj konstruiran na osnovi fotografije limitiran (lat. limes granica, limitatus) ogranien, utvren, tono odreen limitirati (lat. limitare, engl. to limit) ograniiti, ograniavati, omeivati; tono odrediti, propisati cijenu ili teaj nekoj robi, osobito vrijednosnim papirima limnade (gr. limne jezero, ribnjak) mn. mit. vile jezerkinje, vodene nimfe limnograf (gr. limne jezero, ribnjak, grafo piem) naprava koja automatski biljei vodostaj; limnografska krivulja linija koja pokazuje promjene u kretanju vodostaja limnologija (gr. limne stajaa voda, jezero, logia) znanost koja prouava sve to je u vezi s jezerima i slatkim vodama uope, dio hidrografije

stanice u organizmu, bijela krv; bot. vodenast sok u biljkama limfadenitis (lat. lympha voda, gr. aden lijezda) med. upala limfnih lijezda limfadenom (lat. lympha voda, gr. aden lijezda) oteklina limfnih lijezda limfagiom (lat. lympha, gr. agneion posuda) med. oteklina koja se oblikovala iz proirenih limfnih ila limfangitis (lat. lympha voda, gr. agneion posuda) med. upala limfnih ila limfatian (lat. lymphaticus) fiziol. v. limfni; limfatian temperament v. flegmatian temperament limfni (lat. lymphaticus) fiziol. koji se tie limfe, koji pripada limfi; limfni sustav sustav limfnih ila koje se nalaze u svima organima ljudskog tijela a kojima je cilj skupljati tkivu tekuinu koja je izvan krvnih ila, i ponovno dovoditi u krv od koje je i postala; limfne ile tanke, venama sline cjevice limfo- (lat. lympha ili limpha) predmetak u sloenicama sa znaenjem: voda, tj. bijela krv; v. limfa limfociti (lat. lympha, gr. kytos uplje tijelo, trbuasta posuda) fiziol. mala bijela krvna zrnca, limfne stanice limfocitoza (lat. lympha, gr. kytos uplje tijelo, trbuasta posuda) med. bolesno umnoavanje limfocita u krvi limfoidan (lat. lympha, gr. eidos oblik) fiziol. slian limfi; limfiodno tkivo tkivo slino tkivu limfnih hjezda limfom (lat. lympha, gr. nast. -oma kao u rijei karcinom) med. v. limfadenom limfotok (lat. circulatio lymphae) fiziol. optjecanje limfne tekuine tijelom limfotomija (lat. lympha, gr. tome rezanje) med. operacija limfnih ila

limoktonija limoktonija (gr. limoktonia) ubijanje glau, smrt od gladi limonin (tal. limone, fr. limon, engl. lemon, ar. laimun) kem. gorka tvar koju sadre limunove sjemenke limonit (gr. leimon luka, livada, navodnjena ravnica) miner, veoma vana eljezna rudaa: eljezni oksid s vodom, prvobitni oblik eljezne rudae iz vodene otopine; boje je ute ili smee, esto izmijean s glinom, tvori utu pranjavu masu (uti oker), koja se upotrebljava za boju limoterapija (gr. limos glad, therapeo lijeim) med. lijeenje pomou gladovanja limoza (gr. limos glad) med. bolesni osjeaj gladi, neodoljiv prohtjev za jelom limpidan (lat. limpidus) bistar, jasan, proziran limunada (fr. limonade, tal. limonata) osvjeavajue pie od limunova soka, eera i vode limuzina (fr. limousine) vrsta zatvorenih automobila (naziv po francuskoj grofoviji Limousin) linament (lat. linum lan, linamentum rainjeno platno) svilaa lin (engl. lynch) samovoljno vrenje narodne osvete ili narodnog kanjavanja omrznutih osoba koje bi, po shvaanju gomile, zakoniti sud osudio na suvie blagu kaznu; ovakvo suenje, nekada osobito esto u Sjev. Americi, gomila vri obino neposredno nakon izvrenog kaznenog djela, vjeanjem, kamenovanjem ili premlaivanjem (naziv po imenu Johna Lyncha, farmera koji je ivio krajem XVI. st. u Virginiji, i koji je od svojih sugraana dobio neogranienu vlast da nemilosrdno kanjava odbjegle robove, razbojnike, lopove i dr.); narodno suenje, sud gomile linovati (engl. lynch) izvriti nad nekim lin, premlatiti krivca bez sue-

815

lineja descendens nja i na licu mjesta. Ova vrsta kazne primjenjivala se u Sjedinjenim Amerikim Dravama najee na crncima lindy hop it. lindi hop (engl.) ameriki drutveni ples crnakog podrijetla linealan (lat. hnealis) crtast, koji ima oblik crte ili linije, koji se kree u ravnoj liniji; linealni sustav prav. odreivanje nasljedstva po najblioj liniji srodstva (supr. gradualni sistem); linealno-gradualni sustav odreivanje nasljedstva po najbliem stupnju najblie linije lineamenti (lat. lineamenta) mn. crte, potezi, crte lica; crte na ruci, na dlanu linearan (lat. linearis) crtast, koji ima oblik linije ili crte; linearna jednadba mat. jednadba ija je nepoznanica, odnosno nepoznanice, na prvom stupnju; linearna taktika voj. nain borbe s rasporedom trupa u dugim linijama; linearni crte crte raen u linijama, tj. skica, nacrt, kontura linearibolian (lat. linearis, gr. bolos gruda zemlje) bot. koji ima renjeve u obliku linija linearifolan (lat. linearis, fohum list) bot. koji ima listove u obliku linija, s crtolikim liem lineja (lat.) v. linija; a lineja ih alineja (lat. a linea) sprijeda, ispoetka, iznova; odjeljak, odsjek, pasus, novi red lineja alba (lat. linea alba) zool. bijela linija, vrpca ila u sredini trbuha, gdje su miii meusobno srasli lineja ascendens (lat. linea ascendens) prav. linija srodstva koja se penje, uzlazna linija (roditelji, djedovi, pradjedovi itd.) lineja descendens (lat. linea descendens) prav. linija srodstva koja ide nanie, silazna linija (djeca, unuci, praunuci itd.)

lineja facijalis lineja facijalis (lat. linea facialis) anat. linija lica lineja inferior (lat. linea inferior) v. linea descedens lineja lateralis (lat. linea lateralis) zool. bona linija u riba, tj. sa svake strane tijela po jedna linija kojom prolazi posebno osjetilo lineja medija (lat. linea media) anat. srednja linija tijela lineja superior (lat. linea superior) v. linea ascendens lineta (fr. lunette) dalekozor; staklo za poveavanje; naonjaci (kod konja); fort. mala istaknuta utvrda ispred rovova u obliku polumjeseca; arhit. polukruno polje na zidu, iznad prozora, vrata i dr., esto ukraeno arama i slikama u boji; prozori, otvor na svodu u obliku polumjeseca; polukruna slika iznad kakve vee slike (na oltaru) lingula (lat.) mali jezik, jeziac; zool. koljka iz reda ramenonoaca lingvafon (lat. lingua jezik, fone glas) serija gramofonskih ploa ili kaseta na koje je snimljen potpuni teaj za uenje nekog stranog jezika (kod nas se esto uje pogrean oblik: lingafon) lingvalan (lat. lingualis) jezini, koji se tie jezika, koji pripada jeziku lingvian (lat. lingua jezik) jezini, govorni, koji se tie govora, koji je u vezi s govorom lingviforman (lat. lingua jezik, forma oblik) jeziast, u obliku jezika lingvist (lat. lingua jezik, fr. linguiste) jeziar, poznavatelj jezika, onaj koji se bavi prouavanjem jezika lingvistiki (fr. linguistique) koji se tie znanosti o jeziku, koji pripada znanosti o jeziku lingvistika (fr. linguistique) znanost o jeziku, znanost analitikog karaktera kojoj je zadatak svestrano analizirati injenice koje je prikupila fi-

816

linoleum lologija, utvrditi njihove veze i uzroke, i tako otkriti i utvrditi opu zakonitost u ivotu i razvitku jezika linija (lat. linea) crta, potez, pravac, niz, red, nit; mat. idealno prostiranje u duinu, bez debljine i irine; u mat. i zem. ekvator; u genealogiji i znanosti o nasljeivanju: niz srodstava koji potjee od jednog zajednikog praoca ili osnivaa porodice (prava, pobona, uzlazna, silazna linija); voj. taktiki raspored trupa u dugakoj fronti i s malom dubinom; regularna vojska (osim garde); pren. naela kojih se ovjek pridrava u ivotu (on je ostao na staroj liniji, tj. ostao je vjeran svojim naelima); takvo shvaanje nije na liniji = nije u skladu s naelima, npr. stranke linijski (lat. linea) koji se odnosi na liniju, koji pripada liniji; linijski brdovi brodovi koji se upotrebljavaju u jednoj borbenoj liniji, veliki oklopni brodovi s 50 do 110 topova; linijska perspektiva pravilno skraivanje linije i skice predmeta koje treba nacrtati po zakonima perspektive; linijski sustav glaz. pet paralelnih linija na kojima se piu note liniment (lat. linimentum) gusta tekuina za mazanje i trljanje napravljena od masnih ulja ili sapuna Linkejoskop (gr. Lynkeus jedan od argonauta, poznat po svom otrom vidu, skopeo promatram) opt. fotografski objektiv koji daje perspektivno tone slike; aplanat linkrusta (lat. linum lan, crusta kora) vrsta linoleuma od koga se izrauju umjetne kone tapete links (gr. lynx) zool. ris linoleum (lat. lan, oleum ulje) materijal za pokrivanje podova i oblaganje zidova: smjesa od lanenog firnisa ulja i 50% smole (kolofonija) otopi se i pomijea s prakom od pluta i mine-

linon ralnih boja, pa se onda ta masa stavi na vrstu jutenu tkaninu linon (lat. linum, fr. linon) veoma fino laneno ili pamuno platno od najfinijeg konca, fini batist Linos (gr. lat. Linus) mit. sin Apolona i muze Terpsihore, izvrstan glazbenik i pjeva te izuzetno lijep mladi; simbol lirske tualjke (zbog prerane smrti) linotip (engl. linotype) tisk. slagarski stroj koji odmah izlijeva cijele redove; usp. monotip lint (engl. lint) raehani lan, kuina, svilaa; flanelasta tkanina od pamuka za medikamentozne preparate (karbol-lint, borlint itd.) linurgija (gr. linurgia) izraivanje platna, tkanje platna, platnarstvo liparija (gr. liparos mastan) med. debljina, pretilost lipemija (gr. lipa masnoa, ulje, haima krv) med. poveavanje inae malog sadraja masti u krvi, kod tekih sluajeva eerne bolesti i kroninog alkoholizma liphaber (njem. Liebhaber) ljubavnik, dragi; ljubitelj ega, amater lipicaneri (njem. Lippizaner) mn. vrsta poznatih, obino bijelih, punokrvnih arapskih konja, nazvanih po nekadanjoj austrijskoj dvorskoj ergeli Lipica (Lippiza), kod Trsta lipil (gr. lipos masnoa) kem. materijal iji oksid stvara bazu masnih ulja lipoidi (gr. lipos mast, eidos oblik) kem. veoma razliita tijela, slina masti, ah koja se, za razliku od masti, ne mogu pretvarati u sapun lipoliza (gr. lipos mast, lyo rastapam) fiziol. rastapanje hranjivih masti u masne kiseline i sapun tijekom eluane probave, pod utjecajem ui i guteranog soka lipom (gr. lipos mast i nastavak -oma) med. tumor koji stvaraju masna tkiva

817

lirist lipomatoza (gr lipos mast) gomilanje sala u vezivnom tkivu odnosno u pojedinim organima lipotimija (gr. lype jad, tuga, thymos duh, dua lipothymia) sjeta, alost, tuga, neveselost lipsana (gr. leipo, leipsanon) ostatak svetinja, svete moi, relikvije lipsanografija (gr. leipsanon ostatak, preostatak, grafo piem) opisivanje relikvija lipsanoteka (gr. leipsanon ostatak, preostatak, theke priuvite, sanduk) mjesto gdje stoje relikvije liptajer (njem. Liptauer) vrsta finog ovjeg sira koji se proizvodi u Liptovu, u Slovakoj liptauer masni mekani ovji ih kravlji sir (naziv prema njem. Liptau za ime slovakog okruga Liptov) lipurija (gr. lipos mast, ureo mokrim) med. izluivanje masti putem mokrae kod neprirodnog spoja mokranih kanala s limfnim ilama lira (gr. lyra) 2. najstariji glazbeni instrument (glazbalo) kod starih Grka, slian kitari, no s dubljim i punijim zvukom, najprije s 4 ice, a poslije sa 7 ica; pren. simbol lirskog pjesnitva, pjesnitvo Lira (gr. Lyra) astr. zvijee na sjevernom nebu, s najsjajnijom zvijezdom Vegom lira (lat. libra, tal. lira) 1. novana jedinica u Italiji od 100 enteima liriar (gr. lyrikos) poet. v. lirik lirik (gr. lyrikos) pisac lirskih, osobito ljubavnih pjesama lirika (gr. lyra, lyrike) poet. pjesnika vrsta koja rijeima izraava pjesnikove osjeaje; moe biti: lirika sveanog i zanosnog raspoloenja (himna, oda, ditiramb), lirika istog osjeaja (osobito ljubavna pjesma), misaona i promatraka, refleksivna lirika (elegija) lirist (gr. lyra) svira lire

lirizam

818

literatura pren. dugo i dosadno ponavljanje, gnjavljenje, zanovijetanje litantraciti (gr. lithos kamen, anthrax ugljen) mn. okamenjene biljke u kamenom ugljenu litantraks ( gr. lithos kamen, anthrax ugljen) kameni ugljen litar v. litra litargir (gr. lithos kamen, argyros srebro) olovni oksid (PbO) koji se dobiva izlaganjem otopljenog olova zranoj struji litaura (gr. poly mnogo, taurea bubnjevi od volujske koe) glaz. instrument za udaranje, sastoji se od dviju metalnih polukugala presvuenih koom litera (lat. littera, sanskr. likh) slovo; ad literam (lat. ad htteram) doslovno, bukvalno; in literam (lat. in htteram) abecednim redom, po abecednom redu literalan (lat. litteralis) doslovan, od rijei do rijei; literalni kontrakt ugovor kod kojega izdavatelj ugovora ve samim podneskom postaje obvezan; literalna metoda metoda sricanja u nastavi itanja (za razliku od tzv. "glavne metode") literalist (lat. littera) onaj koji se kruto dri napisanog, cjepidlaka literalizam (lat. littera slovo) doslovnost, zanemarivanje duha i duhovnog rada zbog krutog i slijepog pridravanja napisanog literaran (lat. litterarius) koji se odnosi na knjige, koji je u vezi s knjigama, koji spada u pismenost; knjievan, koji ima knjievnu vrijednost, koji je od znaaja za knjievnost; literarna povijest povijest pismenosti i knjievnih djela jednog naroda literat (lat. litterator) onaj koji se bavi knjievnou, koji poznaje knjievnost, knjievnik literatura (lat. litteratura) knjievnost, pismenost uope; osobito: lijepa knji-

lirizam (gr. lyra, fr. lirisme) oduevljenje, zanos, toplina; lirski jezik; lirsko raspoloenje; pjesniki stil lirod (gr. lyrodos) pjeva uz liru lirodan (gr. lyra, eidos) slian liri, u obliku lire, kao lira lirska poezija v. lirika lirski (gr. lyrikos) koji pripada liri; koji se tie lirike, koji pripada lirici; koji se moe pratiti lirom; koji se moe pjevati, koji ima oblik pjesme; pun osjeaja, njean, koji izraava osjeaje; lirska pjesma pjesma u kojoj je glavno izraavanje osjeaja; lirska poezija v. lirika; lirski pjesnik v. lirik lisa (gr. lyssa) med. bijes, bjesnilo, osobito: psee bjesnilo; mjehuri, oteklina ispod jezika kod bijesnih pasa lisans (fr. licence) fakultetski stupanj u Francuskoj, diplomski ispit lisansje (fr. licencie) onaj koji je poloio lisans, diplomirani student fakulteta u Francuskoj liscio it. lijo (tal.) glaz. jednostavno, prirodno, glatko lisodegma (gr. lyssa bjesnilo, degma ugriz) med. ugriz bijesnog psa lisodegmus (gr. lyssa, degma) med. v. lisodegma lista (fr. liste, tal., p., lat. lista) popis listerioza (gr. lysseter bijesan, mahnit) vrsta encefalitisa kod domaih ivotinja (kod ovjeka rijetko); listereloza l'isteso tempo (tal.) glaz. isti tempo (kad se u nekom glazbenom djelu takt mijenja, ali i dalje ostaje isti tempo) listrin (fr. lustrine) peeni krob, koji se upotrebljava za apretiranje tkanina da bi im se dao sjaj litagogi (gr. lithos kamen, ago tjeram) mn. med. sredstva koja pomau izbacivanje kamena litanija (gr. litaneia molitva, preklinjanje) molitva koja se pjeva ili govori; crkvena alopojka, tubalica;

litere evnost, pjesnitvo; struna literatura ona koja obuhvaa samo pojedine struke (npr. tehnika, medicinska, glazbena, vojna, filozofska, pedagoka literatura) litere (lat. litterae) mn. slova; pismo, pismeni sastav, rukopis; knjige, knjievnost; uenost, znanost literija (gr. lyo ublaim, lat. lyteria) lat. med. predznaci povoljnog i sretnog obrata u razvoju opasnih bolesti literomanija (lat. litterae spis, gr. mania pomama, strast) strast za pisanjem, osobina onoga koji voli mnogo pisati litica (gr. lithos kamen) visoka strma stijena, hrid, hridina litigacija (lat. litigatio) parnica, spor; parnienje, sporenje, suenje; prepiranje litigant (lat. litigans) prav. onaj koji vodi spor, parnina strana, parniar litigiozan (lat. litigiosus) parnini, sporan, koji je u sporu; koji se voli parniiti, parniarski litigiozitet (lat. litigiositas) spornost, sumnjivost neke stvari; litigioznost litigirati (lat. litigare) svaati se, parniiti se, suditi se, voditi spor litija (gr. litaneuo molim, prosim) u pravosl. crkvi: 1. molitva uoi nedjelje i blagdana; 2. povorka vjernika sa sveenstvom i crkvenim barjacima, kao manifestacija pobonosti, za velike blagdane; 3. povorka (kao pod 2.) kao poseban obred za prestanak kie, sue, rata, kakve zarazne bolesti itd. litijaza (gr. lithiasis kamen u mokranom mjehuru) med. stvaranje kamena u mokranom mjehuru lito- (gr. lithos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: kamen, stijena litobolija (gr. lithos, bole bacanje, hitac, od balio bacam) ubijanje kamenjem, kamenovanje

819

litografika litodendron (gr. lithos, dendron drvo) okamenjeno drvo, kameno drvo litodijaliza (gr. lithos, dialysis razluivanje, rastapanje) med. rastapanje kamena u mokranom mjehuru litofag (gr. lithos, fagein jesti, derati) onaj koji jede ili gloe kamen litofagija (gr. lithos, fagein jesti, derati) jedenje (ili: gutanje) kamenja litofanija (gr. lithos, faino svjetlim) izradba slika na tankim, neglaziranim ploama od porculana; litofani su slike utisnute u ploe i, kad se svjetlost kroz njih probija, daju stupnjevite prijelaze svjetlosti i sjena (slue kao ukras na prozorima, eirima, svjetiljkama itd.) litofil (gr. lithos, fyllon hst) okamenjen list litofiti (gr. lithos, fyton biljka) mn. okamenjene biljke litofize (gr. lithos, fyo postajem) mn. geol. povelike upljikave lopte od koncentrino naslaganih ljusaka kristaliziranog silicija litogenija (gr. lithos, genos od gignomai nastajem, postanem) jedan od najvanijih dijelova ope geologije koji prouava nastanak stijenja i kamenja; petrogenija litoglif (gr. lithoglyfos) klesar; kamen koji slui za ukras litoglifika (gr. lithos, glyfo urezujem, kleem) klesarska vjetina litoglipt (gr. lithos, glyptos urezan, isklesan) v. litoglif litogliptika (gr. lithos, glyfo urezujem, kleem) v. litoglifika litograf (gr. lithos, grafo piem) crta (ih: pisac) na kamenu litografija (gr. lithos, grafia) vjetina da se crtei, slova i dr., izraeni na kamenu, umnoavaju pomou posebnog tijeska; opisivanje kamenja litografika (gr. lithos, grafike) vjetina itanja (ili: pisanja, tiskanja) na kamenu; v. litografija

litografirati

820

litotomist litGmorfi (gr. lithos, morfe oblik) mn. kamenje koje ima oblik neega (ivotinje, ovjeka, glave i dr.) litonefroza (gr. lithos, nefros bubreg) med. bolest uzrokovana kamenom u bubrezima litontriptika (gr. lithos, tripsis trenje, trljanje) mn. med. v. litotriptika litopedion (lat. lithos, pais, paidos dijete) med. u sluajevima izvanmaternine trudnoe: obamrli zametak koji se, u trbunoj upljini, pretvorio u vapnenac litoralan (lat. litus morska obala, litoralis) primorski litorale (lat. litorale) primorje litosfera (gr. lithos, sfaira lopta) geol. tvrdi plat Zemljine kore litosteje (gr. lithos, osteon kost) mn. okamenjene kosti litostratum (gr. lithos, lat. stratum pod) pod izraen u mozaiku litota (gr. litotes nepretjeranost, jednostavnost) poet. ublaavanje, umanjivanje, jedan od tropa pjesnikog stila u kojem se prave rijei zamjenjuju slabijim i suprotnim izrazima, tj. kad se uporabi blai izraz da bi se ono o emu se govori utoliko vie i jae istaknulo, npr. nije loe (tj. dobro je), dobro nije (tj. loe je) litotamnij (gr.) rod crvenih algi litotipografija (gr. lithos, typos otisak, grafia) prenoenje tiskanog teksta na kamen i umnoavanje po metodi izumitelja, brae Dupont, u Parizu litotom (gr. lithos, tomos otar, koji ree) med. instrument za rezanje kamena u unom ili mokranom mjehuru litotomija (gr. lithos, tomia rezanje) med. operacija koja se sastoji u razrezivanju ili neposrednom rezanju kamena u unom ili mokranom mjehuru litotomist (gr. lithos, tomia rezanje) kirurg, lijenik-specijalist za vaenje

litografirati (gr. lithos, grafo) tiskati ili crtati i slikati na kamenu, pa onda otiske s toga kamena umnoavati; miner, opisivati kamenje litografski (gr. lithos, grafo) koji se tie litografije, izraen putem litografije; koji se odnosi na opisivanje kamenja; litografski kamen posebni kamen kriljevac za uporabu u litografiji litoidan (gr. lithos, eidos oblik) slian kamenu, kao kamen, kamenast litoklast (gr. lithos, klao lomim, razbijem) med. instrument za razbijanje kamenia u mokranom mjehuru litoklaze (gr. lithos, klasis lomljenje) mn. geol. pukotine koje se, utjecajem raznih geodinamikih sila, stvaraju na Zemljinoj kori litokoletian (gr. lithokolletos) optoen, ukraen dragim kamenjem litokromija (gr. lithos, chroma boja) vjetina slikanja na kamenu uljenim bojama i skidanja naslikanog na platno, otisak u boji snimljen s kamena; kromolitografija litoksilon (gr. lithos, xylon drvo) miner. okamenjeno drvo litolabon (gr. lithos, lambano hvatam, uzmem) med. instrument za vaenje kamena iz mokranog mjehura litolatrija (gr. lithos, Iatreia oboavanje) oboavanje kamenja, vrsta fetiizma litolog (gr. lithos, logos) poznavatelj kamenja, znanstvenik koji se bavi prouavanjem nastanka i prirode stijena i kamenja; petrolog litologija (gr. lithos, logia) znanost o nastanku i prirodi stijena i kamenja; poznavanje stijenja i kamenja; petrologija litomantija (gr. lithos, manteia proricanje) proricanje (ih: gatanje) po kamenju, ili po poloaju kamenja

litotrintist kamena iz unog ili mokranog mjehura litotrintist (gr. lithos, lat. tero tarem, trljam, tritum) med. lijenik-specijalist za vaenje kamena iz unog ili mokranog mjehura litotripcija (gr. lithos, lat. tero tarem, trljam, tritum) med. razbijanje (ili: drobljenje) kamena u unom ili mokranom mjehuru litotripsija (gr. lithos, tripsis trljanje) med. razbijanje kamena u unom ili mokranom mjehuru litotriptika (gr. lithos, tripsis trljanje) mn. sredstva za razbijanje ili usitnjavanje kamena u unom ili mokranom mjehuru litotriptor (gr. lithos, tribo trljam) med. instrument za razbijanje i usitnjavanje kamena u unom ili mokranom mjehuru litotritor (gr. lithos, lat. tero, tritum) med. v. litotriptor litozoa (gr. lithos, zoon ivotinja) mn. zool. koraljne ivotinje, koralji litra (gr. litra, lat. libra) u metrikom sustavu mjera: jedinica za mjerenje obujma tekuine, iznosi priblino kubini decimetar (skraeno: 1) litrametar (fr. htre, gr. metron mjera, mjerilo) sprava za odreivanje specifine teine tekuine litura (lat. htura) precrtavanje, brisanje ili popravljanje onoga stoje napisano; precrtano, izbrisano ili popravljeno mjesto liturgija (gr. leiturgia) 2. u staroj Ateni: radovi koje su graani o vlastitom troku morali obavljati u korist drave; u crkv. jeziku: sluba Boja, bogosluje liturgija (gr. lithos, ergon djelo, posao) 1. preraivanje kamena; poznavanje kamena, kemija kamena liturgika (gr. leiturgike) 2. nauk o bogoslunim radnjama i bogosluju, o bogoslunom ritualu

821

lizeza liturgika (gr. lithos, ergon djelo, rad) 1. primijenjen nauk o kamenu, nauk o preraivanju kamena i minerala uope liturija (gr. lithos, ureo mokrim) med. izbacivanje kamena ili pijeska putem mokrae livan (gr. libanos od hebr. lebonah bijel) tamjan live (fr. livet) posljednji po redu igra u biljaru lividan (lat. lividus) olovne boje, modar, modrikast, boje kao zemlja; pren. zavidan, zloban, pakostan lividitet (lat. lividitas) olovna boja, modrina; pren. zavist, pakost living-room it. living-rum (engl. living ivot, ivljenje, room soba, prostorija) dnevna soba, soba za dnevni boravak livor (lat. livot) med. modrica livra (fr. livre) funta = livra sterlinga; v. sterling livreja (fr. livree, tal. livrea, p. librea) prvobitno: ogrta i dr. koje je francuski kralj u posebno sveanim prilikama davao svojim stjegonoama i gardistima; kasnije: odijelo koje nosi posluga i vratar u jednoj otmjenoj kui, dvoru itd., sluiteljska uniforma livrezon (fr. livrasion, lat. liberatio) trg. isporuka, predaja (robe) liza (gr. lysis razrjeenje) razrjeenje, otkup, osloboenje; med. postupno oslabljenje simptoma bolesti, osobito groznice (supr. kriza) lizerginska kiselina proizvod dobiven od jednoga parazita na rai (lat. Secale cornutum); v. LSD lizeza (fr. liseuse) itaica; enska gornja haljina koja se oblai pri itanju; oznaiva od kartona, znaka, obino u obliku noia, za oznaavanje strane u knjizi na kojoj se stalo u itanju bookmark; stol za itanje

lizijeran

822

lodi loc (njem. Lotse) brodar koji, kao dobar poznavatelj vodenih putova, sprovodi lae kroz opasna mjesta loch it. loh (engl.) 1. jezero; 2. morska uvala; fjord; Loch Ness jezero u sjeverozapadnoj kotskoj u kojem je, navodno, viena neka golema i nepoznata vodena ivotinja loci (lat. loci, locus) mn. mjesta; ad loca it. ad loka (lat.) na svoja mjesta sjednite; loci memoriales it. loci memorijales (lat.) mjesta koja treba uiti napamet locij (lat. lotium) med. mokraa, urin locija (lat. lotio) pranje, ispiranje, kupanje, ienje; lotura locirati (lat. locare) metnuti na jedno mjesto, smjestiti, namjestiti; dati na zajam, posuditi, npr. novac; izdati pod najam, dati pod zakup; prav. odrediti vjerovnike steajne mase loco it. loko (lat.) na mjestu, u mjestu; umjesto, namjesto; loco sigilli it. loko sigili (lat.) mjesto peata (kao kratica: L. S.); loco laudato ili loco citato it. loko laudato, citato (lat. loco laudato, citato) na navedenom ili na oznaenom mjestu (kao kratica: 1. 1., 1. c.) trg. mjesto gdje se roba prodaje loco roba it. loko roba trg. roba koja se nalazi na tritu locomotion it. loukomoun (engl.) "micanje", vrsta suvremenog plesa locum tenens it. lokum tenens (lat.) onaj koji dri mjesto; zastupnik, upravitelj, zapovjednik, ef lod (engl. load) engl. mjera za ito = 5 kvartera = 14,539 hl; kao mjera za drvo = 40 engl. kubinih stopa (= 1,13 cbm) za nepreraeno drvo, a 50 kubinih stopa (= 1,41 cbm) za preraeno; kao mjera za teinu = 2240 funti = 1016 kg lodi (njem. Loden) sukno od grube vune, osobito za portska odijela

lizijeran (tal.) lako lomljiv, krhak, krt Lizistrata (gr. lysis razrjeenje, stratos vojska) poznata komedija starogrkog pisca Aristofana (445385 pr. n. e.) ija je osnovna ideja mirotvorstvo lizoform (gr. lysis rastapanje, lat. forma, oblik) kem. dezinfekcijsko sredstvo, napravljeno od formaldehida i sapuna lizol (gr. lysis rastapanje, lat. oleum ulje) kem. veoma jako dezinfekcijsko i antiseptiko sredstvo, dobiva se mijeanjem krezola s ricinusovim ili lanenim uljem, otrovno loa (p.) kratki uvodni prikaz u srednjovjekovnom kazalitu (glumci su najavljivali sadraj drame koju e odigrati); vesela gluma kao uvod u dramsku izvedbu lob (engl.) port, u tenisu; udarac koji se izvodi oborenim reketom okrenutim uvis; lopta baena visoko lobby it. lobi (engl.) predvorje (osobito parlamenta); lobist politiar koji privatnim razgovorima nastoji pridobiti zastupnike za svoju (ih: odreenu) politiku lobektomija (gr.) med. kirurko uklanjanje jednoga renja oboljelog organa (plua, jetara, titnjae) lobelija bot. vrsta tropske vrtne biljke; sadri alkaloid lobelin koji slui za lijenje astme (naziv po flandrijskom botaniaru M. de l'Obelu) loberan (lat. lobus reanj, krilo) med. koji se tie cijelih plunih krila; loberna pneumonija upala plunih krila lobuleran (lat. lobus reanj, krilo) anat. koji se tie jednog dijela plunih krila lobuli (lat. lobuli) mn. anat. pluna krilca lobus (lat. lobus, gr. lobos) anat. pluno krilo

loa

823

logodijareja logiku ini osnovom, naelom filozofije; supr. psihologizam logian (gr. logikos) koji je u skladu sa zakonima miljenja, koji pravilno misli, dosljedan u miljenju i rasuivanju logiar (gr. logike) uitelj pravilnog miljenja; onaj koji pravilno misli, razuman, razborit ovjek logiki (gr. logike) koji se tie logike, koji pripada logici, koji je u vezi s logikom logija (gr. logos slovo, pojam, razlog, odnos, uenje) zavrna rije u sloenicama, znai: znanje, nauavanje, znanost, npr. bio-logija, psiho-logija, socio-logija, filo-logija itd.) logika (gr. logos, razum; odnos; pojam, logikos koji se tie razuma, razumni, logike sc. techne vjetina) fil. znanost 0 zakonima miljenja, tj. o onim zakonima miljenja kojih se valja pridravati pri stjecanju znanstvenih spoznaja; u uem smislu: znanost o prirodi i postanku pojmova, sudova i zakljuaka; pren. zdravo miljenje i rasuivanje, dosljednost u miljenju 1 rasuivanju; logika injenica zakonitost u prirodnom zbivanju logistika (gr. logistike) vjetina raunanja pomou slova (umjesto brojki), algebra; vjetina izvoenja zakljuaka, sposobnost zakljuivanja; voj. znanost koja ui kako se proraunavaju vrijeme i prostor koji su potrebni da bi se izveo kakav taktiki pokret logo- (gr. logos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: rije, govor; razum, um logodedalija (gr. logos, daidallo uresim, krasim) slatkorjeivost, krasnorjeivost, vjetina govora logodijareja (gr. logos, diarreo protjeem, istjeem) bujica rijei bez smisla, pretjerano govorenje, pretjerana opirnost u govoru

loda (tal. loggia) = loa; osobito: pokriven i poluotvoren hodnik, u prizemlju ih na katu, oko neke kue, galerija, hodnik sa svodovima log (njem. Logge, engl. log) pom. instrument za mjerenje brzine brodova logaedski stihovi (gr. logos rije, aoide pjevanje, pjesma) metr. stihovi kod kojih su sjedinjene stope raznih ritmova, npr. daktilski i trohejski, pa izgleda kao da stoje u nekoj sredini izmeu pjesnikog (aoide) i proznog (logos) ritma logaritam (gr. logos odnos, arithmos broj, lat. logarithmus) mat. logaritam jednog broja (z) za neki osnovni broj ili osnovu, bazu (b), zove se eksponent (izloitelj) koji nam pokazuje kojoj je potenciji, stupnju baze b, jednak broj z. Ako je dakle z = b1, onda je 1 = log z (za bazu b). Tako je, primjerice, po obinom, Briggsovom ili dekadnom sustavu logaritama (s bazom: b = 10) 1 log. od 10, 2 log. od 100, 3 log. od 1000, 5 log. od 100.000 itd. budui da su brojevi 10, 100, 1000 itd. prva, druga, trea itd. potencija od 10 logaritamski (gr. logarithmos) mat, koji se tie logaritma; logaritamske tablice knjiga u kojoj su izraunani logaritmi jednog sustava brojeva logaritmika (gr. logarithmos) mat. nauk o logaritmima; v. logaritam logat (tur.) rjenik loger (njem. iz niz. logger, lugger) pom. mali obalni jedrenjak s jednim do tri jarbola logi- (gr. logizomai mislim, sudim) predmetak u sloenicama koji oznaava neto u vezi s miljenjem, suenjem, prosuivanjem logicitet (gr. logike, lat. logicitas) karakter onoga to je logino; supr. fakticitet logicizam (gr. logikos razumni, logiki) fil. nauavanje (ili: metoda) koja

logofor logofor (gr. logos, foreo nosim) prenosa rijei, cijev za govor, telefon logograf (gr. logografos) kroniar, povjesniar, naziv za najstarije grke povjesniare koji su pisali pouzdane ili potvrene vijesti i predaje o osnivanju pojedinih grkih gradova i si. u prozi, za razliku od pjesnika (poietes), npr. Herodot i njegovi prethodnici: Hekatej, Ferekid i Helanik logografija (gr. logografia) kroniarstvo, povjesniarstvo, pisanje najstarije povijesti na osnovi pouzdanih predaja itd; usp. logograf logogram (gr. znak ih slovo koje predstavlja cijelu rije; v. sigla logogrif (gr. logos, grifos zagonetka) zagonetka slovima kod koje rije, isputanjem, dodavanjem ili mijenjanjem jednog slova, dobiva razliita znaenja; pren. zamrena, nejasna stvar, zagonetna osoba logoklonija (gr. logos govor, rije, machia borba, bitka) borba rijeima, prepirka logokracija (gr. logos razum, kratos vladavina) vladavina razuma logolatrija (gr. logos, Iatreia oboavanje) pretjerano potovanje rijei ih razuma, vjera u svemo razuma logomah (gr. logomacheo prepirem se) onaj koji se bori rijeima, shvaanjima logomahija (gr. logomachia) borba rijeima, prepirka, svaa logomanija (gr. logos, mania pomama, ludilo) pretjerana govorljivost (esto znak duevne bolesti) logoneuroza (gr. logos, neuron ivac) med. poremeaji u govoru zbog pogrenog oblikovanja misli logopatija (gr. logos, pathos bolest) med. v. logoneuroza logopedija (gr. logos, paideia odgoj) vjebanje izgovaranja rijei i govora (kod gluhonijemih) logor (njem. Lager) voj. v. lager

824

lohioragija logoreja (gr. logos govor, rije, rheo teem) med. bolesna brbljavost, besmislena bujica rijei logos (gr. logos) rije, govor; um, razum, mo miljenja i rasuivanja; odnos; u stoikoj filozofiji: boanski razum koji vlada svemirom i proima ga; u idovskoj i aleksandrijskoj religioznoj filozofiji: boanska stvaralaka snaga i promisao; u kranskoj teologiji: boanska priroda Isusa Krista (u Ivanovom Evanelju). Po Heraklitu: sve tee, ali otac ili kralj ovoga tijeka je rat, tj. opreka suprotnosti; u vjenom unitenju i ponovnom stvaranju vlada nepromjenjivo jedinstvo logos, svjetski um ili svjetski zakon logoka (ma. lugas sjenica) loza koja se penje po drvenom kosturu i oblikuje sjenicu, hodnik i si. logotet (gr. logotheteo traim raun od koga, logos raun, tithemi stavljam) pisac; pisar, brzopisac; visoki inovnik, kancelar u Bizantu logotip (gr. logos, typos otisak) vie slogova ih itavih rijei lijevanih zajedno logozofija (gr. logos, sofia poznavanje, znanje) znanje (ih: poznavanje) rijei, temeljito i svestrano poznavanje rijei Lohengrin it. Loengrin viteki lik iz starogermanske prie (vitez svetoga Grala), sin Parsifalov lohija (gr. locheia raanje, porod) med. sluzasta, ispoetka malo sukrviava tekuina koja izlazi iz maternice rodilja i traje 3 do 6 tjedana (to je zapravo ienje rodilja nakon poroaja, a dolazi od ponovnog stvaranja sluznice u maternici, koja se zbog poroaja bila istroila i propala) lohioragija (gr. locheia raanje, porod, regnymi prskam, pucam) med. krvarenje maternice nakon poroaja

lohodohij lohodohij (gr. lochos porod, docheion primalite, mjesto za primanje) med. rodilite, zavod (ili: bolnica) za rodiIje loimijater (gr. loimos kuga, iatros lijenik) lijenik koji lijei kugu loimografija (gr. loimos kuga, grafia) opis, opisivanje kuge lojalan (fr. loi zakon, loyal zakonski, lat. legalis) vjeran, iskren, odan; estit, astan, poten; ispravan, pravian, propisan lojalist (fr. loyal) vjeran (ili: odan, iskren) ovjek; = rojalist, osobito onaj koji je u sjevernoamerikom ratu ostao vjeran engleskom kralju lojalnost (fr. loyal) iskrenost, odanost, vjernost, podanika vjernost; estitost, asnost, potenje; ispravnost, pravinost; zakonitost, propisnost lojd (engl. Lloyds, Lloyd) naziv drutava za razvrstavanje brodova radi pomorskog osiguranja i pomorskog prijevoza (naziv po Edwardu Lloydu, potkraj XVII. st., posjedniku jedne kavane u Londonu, koja se nalazila u blizini burze i u kojoj su se sastajali pomorci i trgovaki posjednici, osobito radi osiguranja brodova i prijevoza, kao i radi primanja i davanja obavijesti). Ovo londonsko drutvo kasnije se razvilo u osiguravajue, a od 1834. bavi se i razvrstavanjem pomorskih brodova, ima svoj veliki obavjetajni ured za trgovaka i pomorska pitanja, izdaje svoj list itd. Po ugledu na ovo, osnovana su udruenja sa slinim ciljevima i u nekim drugim europskim dravama (Italiji, Njemakoj, Rusiji) lojtra (njem. Leiter) ljestve; pren. visoka ena ili mukarac lokabilitet (lat. locabilitas) skladnost s prilikama i prirodom jednog mjesta lokacija (lat. locatio) izdavanje ili uzimanje pod zakup ili najam, iznajmljivanje; zakupnina, najam

825

lokarda lokajata (sanskrt.) staroindijsko nauavanje o etiri osnovna elementa (vatra, voda, zemlja, zrak); nijee tradicionalne autoritete i ivot nakon smrti lokal (lat. locale) prostor, prostorija, mjesto; prostorija ureena za neku svrhu (prodavaonicu, radionicu, itaonicu, gostionicu, kavanu); vlak ili stalno prijevozno sredstvo (autobus, brod) jednog grada i njegove blie okolice lokalan (lat. localis) mjesni, prostorni; koji je ureen prema jednom mjestu, koji odgovara potrebama ili prilikama jednog mjesta i njegovog poloaja, koji pripada jednom mjestu, koji se nalazi ili upotrebljava u jednom mjestu, koji ima vanosti samo za jedno mjesto; lokalna vlast mjesna vlast; lokalni list mjesni hst, tj. onaj koji se bavi poglavito prilikama mjesta u kojem izlazi; lokalni patriotizam ljubav prema zaviaju, u uem smislu, i svemu to je u njemu i to iz njega dolazi; lokalni promet unutranji promet jednog grada ili opine lokalitet (lat. localitas) mjesto, predjel, kraj (s obzirom na njegove posebne prilike, njegov poloaj i dr.) lokalizacija (lat. localisatio) ogranienje na odreeno mjesto, na ui prostor, npr. bolesti, poara, rata itd.; odreenje mjesta gdje se neto zbiva lokalizirati (lat. localisare, fr. localiser) ograniiti (ili: ograniavati) na odreeno mjesto, npr. rat, bolest, poar itd lokanda (tal. locare, locanda) soba za izdavanje, gostionica, krma, svratite (u Italiji, Grkoj i nekim dalmatinskim gradovima) lokarda (tal. lacerto, lanzardo) zool. vrsta morske plave ribe; plavica, skua, grancat

lokarij lokarij (lat. locarium) zakupna cijena, zakupnina, stanarina, najamnina lokat (lat. locatum) ono to je dano u zakup ili pod najam lokatar (lat. locatarius) zakupnik stana, stanar, najmoprimac lokativ (lat. locativus sc. casus) gram. mjesni pade, esti pade lokativni (lat. locativus) gram. koji se odnosi na lokativ, npr. nastavak lokator (lat. locator) iznajmljiva, izdavatelj pod zakup ili pod najam lokatorij (locatorium) v. lokarij lokaut (engl. lock-out) iskljuenje, kad poslodavci, da bi suzbili trajk i natjerali radnike na umjerenost, otpuste sve radnike ili samo jednu skupinu radnika iz jednog ili vie poduzea; supr. trajk lokna (njem. Locke) kovrica, uvojak (kose) lokocesija (lat. lococessio) pravljanje mjesta, ustupanje, uklanjanje s mjesta lokofiksitet (lat. loco fixus utvren za jedno mjesto) nepokretnost, nepominost, neprenosivost lokomobil (lat. loco mobilis s mjesta pokretljiv) prijenosni (ili: pokretni) parni stroj lokomobilan (lat. loco mobilis s mjesta pokretljiv) sposoban za mijenjanje mjesta, s mjesta pokretljiv, prijenosan, pomian lokomobilitet (lat. locomobilitas) pokretljivost s mjesta, pominost lokomocija (lat. locomotio) kretanje s jednog mjesta na drugo, pokretanje lokomotiva (lat. locomotiva) vuni transportni stroj na kotaima za pokretanje eljeznikih vlakova po tranicama, eljezniki stroj lokomotivitet (lat. locomotivitas) pokretljivost, sposobnost kretanja lokomotivni (lat. locomotivus) koji moe izazvati mijenjanje mjesta, koji pokree ili pomie s mjesta

826

lombardi lokomotor (lat. locomotor) elektrina lokomotiva lokomotoran (lat. locus mjesto, motor) koji slui za pokretanje s mjesta, koji se tie pokretanja s mjesta lokris (engl. locchreas) platno iz Irske loksartroza (gr. loxos kos, arthron lanak) med. iskrivljenje lanaka loksodroma (gr. loxos kos, dromos put) pom. v. loksodromska linija loksodromska linija pom. dvostruka krivulja koja se, povuena povrinom jedne lopte ili jednog eliptinog sferoida i presijecajui pod istim kutom sve meridijane, pribliava polu u obliku spirale loksoftalmian (gr. loxos kos, ofthalmos oko, loxofthalmos) med. razrok loksokozmos (gr. loxos kos, kosmos svijet, svemir) naprava koja predstavlja kretanje Zemlje oko Sunca i oko svoje osi lokucija (lat. loqui govoriti, locutio) govor, izraz, nain izraavanja lokus (lat. locus) mjesto; locus delicti it. lokus delikti (lat.) prav. mjesto gdje je kazneno djelo izvreno; locus communis lokus komunis (lat.) ope mjesto, mjesto svakom razumljivo; locus minoris resistentiae it. lokus minoris rezistencije (lat.) med. mjesto slabijeg otpora, tj. mjesto kroz koje se neka bolest najlake moe uvui u organizam lombard (fr. lombard) trg. lombardni posao davanje zajmova uz zalog pokretnog imetka; zaloni zavod, zalona banka; zalog. Ovaj kreditni posao dobio je ime po mjenjaima (novarima) iz Lombardije, u Italiji, koji su, kao pristae Gibelina, poetkom XIII. st. morah bjeati u Francusku i prvi se poeli baviti ovom vrstom posla i osnivati ovakve zavode lombardi (fr. lombards) mn. priznanice za zaloene stvari, zaloenice

lombardirati

827

los (lord-admiral, lord-kancelar i dr.) i biskupa engleske narodne Crkve lord-major it. lord-mer (engl.) "gospodin predsjednik", titula prvog predsjednika opine gradova Londona i Yorka lordoma (gr. lordoma) med. v. lordoza lordotian (gr. lordos) med. iskrivljen naprijed, grbav lordoza (gr. lordosis) med. savijenost kraljenice naprijed, nagnutost, povijenost tijela naprijed lordship it. lordip (engl.) dostojanstvo lorda; gospodstvo, gospodarstvo, vlast; your lordship it. jor lordip (engl.) u oslovljavanjima: Vae gospodstvo Lorelaj (njem. Lorelei) veoma strma stijena na desnoj obali Rajne, visoka 200 m, znamenita po svom odjeku, nekada je brodarima bila veoma opasna; po mitologiji, boravite i ime jedne vodene vile, koja je svojim pjevanjem primamljivala brodare dok im se lae ne bi razbile o stijenu (tema mnogih pjesnikih i glazbenih djela) loreta (fr. lorette) malo otmjenija javna ena u Parizu, fina bludnica (nazvana po crkvi Notre-Dame de Lorette, u ijoj blizini veinom stanuju) loricirati (lat. loricare) staviti oklop, oklopiti; kem. ae obloiti ilovaom da se ne bi na vatri rasprsnule lorika (lat. lorum, lorica) oklop, pancir, osobito od koe; voj. prsobran, grudobran lornjet (fr. lorgnette) optiko staklo za jedno oko, vrsta naoala koje ne stoje na nosu, nego vise o vratu i uvrene su na jednom, obino lijepo ukraenom drku, a stavljaju se pred oi samo kad zatreba lornjon (fr. lorgnon) obino poveavajue staklo, optiko staklo samo za jedno oko, monokl los (rus.) sjeverni jelen, sob, irvas

lombardirati (fr. lombard) trg. dati u zalog, zaloiti lombardni posao trg. v. lombard lombr (fr. l'hombre) kartaka igra, podrijetlom iz panjolske, obino izmeu troje igraa Lombrozov tip tip ovjeka koji se rodio sa sklonostima zloinu, roeni zloinac (izraz po talijanskom znanstveniku, neurologu i kriminalistu Lombrosu Cesareu (18361909) koji se osobito bavio prouavanjem kriminalnih tipova) lon-tenis (engl. lawn-tenis) poznata igra malim gumenim loptama, engleskog podrijetla longaniman (lat. longus dug, animus duh, dua) strpljiv Longchamp it. Lonan (fr.) mjesto u Bois de Buologne, kod Pariza, gdje je ranije bilo trkalite; otuda: trkalite, trkaka staza longeta (fr. longuette) duga i uska platnena vrpca za komprese i gipsane zavoje longimetrija (lat. longus dugaak, gr. metria mjerenje) mjerenje duina longituda (lat. longitudo) duina, zemljopisna ili astronomska duina longitudinalan (lat. longitudinalis) uzduni; koji se odnosi na duinu; longitudinalni valovi fiz. uzduni valovi, tj. valovi koji se prostiru u smjeru poremeaja ravnotee djelia elastine sredine (supr. transverzalan) longplejka (engl. long play duga igra, dugo sviranje) gramofonska vinilna ploa na 33,5 okretaja s desetak pjesama lord (engl. lord, staroengleski = uvar kruha: loaf) gospodin; u uem smislu; lan engl. Gornjeg doma, per; poasna titula engl. visokog plemstva po rangu ispod vojvode (markiza, grofa, vikonta i baruna); slubena titula nekih visokih dravnih inovnika

losion losion (fr. lotion) pranje, ispiranje; ljekovito sredstvo za ispiranje losos (rus.) zool. vrsta ribe iz roda pastrva lost (engl.) port, izgubljena lopta u golfu Lot prema Bibliji: ovjek kojega je Bog zbog njegove estitosti spasio prigodom unitenja Sodome loto (tal. lotto) poznata drutvena igra koja se sastoji u izvlaenju brojeva, tombola, lutrija lotos (gr. lotos) bot. zvjezdan; naziv razliitih biljaka s hranjivim i osvjeavajuim plodovima, posebno biljka koju su stari Egipani i Indijanci smatrah svetom, a njezin cvijet simbolom zemlje; ime veeg broja morskih i vodenih rua lotrak (balt.-slav. lotar skitnica, pijanac; rasipnik) v. lumpngloke lotura (lat. lotura) v. locij; sredstvo Lourdes it. Lurd (fr.) francuski gradi na rijeci Gavi, gdje se u 19. st., prema tradiciji, seljakoj djevojici Bernardici ukazala Bogorodica; danas: jedno od najveih katolikih svetita Louvre it. Luvr (fr.) stara kraljevska palaa u Parizu, na desnoj obali Seine, od 1793. glavni francuski muzej s veoma raznovrsnim i bogatim umjetnikim zbirkama lozinka (njem. Losungswort) parola, geslo, kratka, jasno izraena ideja; voj. ugovorena tajna rije u straarskoj slubi; odziv, doziv, parola lozung (njem. Losung) utrak, tj. novac koji u nekoj trgovini ude u blagajnu u odreenom vremenskom razdoblju loa (fr. loge, tal. loggia, lat. logia) kolibica, kuica, sobica; kaz. zasebno i pregradama odvojeno mjesto s vie sjedala; soba za oblaenje glumaca; u slobodnom zidarstvu: dvorana ili mjesto gdje se odravaju skuptine i sastanci, sama skuptina, udruenje slobodnih zidara u jednoj pokrajini

828

luciditet ih dravi; zasebna soba za bolesnike u bolnici za umobolne; pom. sobica, kabina; u menaerijama: kavez za divlje ivotinje; u Engleskoj: stan za uvara nekog parka; kuica na selu; kancelarija trgovakog poduzea, poslovnica, biro, ured loi (fr. logis, lat. logicium) stan, kua, obitavalite, prebivalite loiranje (fr. logement) stan, stanovanje; voj. u opsadnom ratu: utvrivanje jedne toke koju su opsjedatelji osvojili; sama ta utvrena toka; razmjetanje vojnika po kuama LSD halucinogeno sredstvo, dietilamid lizerginske kiseline (lysergamid), jak otrov, djeluje ve u najmanjim koliinama; upotrebljava se i radi drogiranja lubin (port.) zool. morska riba kotunjaa slina ciplu; brancin lubitum (lat. lubitum) v. libitum Lubjanka zloglasna moskovska tamnica lubricitet (fr. lubricite) pohota, pohotljivost, sklonost bludu lubrifikacija (fr. lubrification) v. lubrikacija lubrikacija (lat. lubricatio) izazivanje; podmazivanje, vlaenje lubrikancije (lat. lubricantia) mn. sredstva koja izazivaju pohotljivost; predmeti, slike, spisi i si. koji izazivaju pohotu; sredstva za smanjivanje trenja izmeu dvaju vrstih tijela lubrikator (lat. lubricator) mazalica, sprava za automatsko podmazivanje strojeva lucerna (fr. luzerne) bot. biljka iz porodice leptirnjaa, plava djetelina lucidan (lat. lux svjetlost, lucidus) jasan, svijetao, blistav (npr. duh); svjestan; lucida intervala v. interval luciditet (lat. luciditas) vedrina, bistrina duha; jasnost; svjesnost

lucidnost lucidnost (lat. lucidatis) v. luciditet Lucifer (lat. Lucifer = lux, ferre) onaj koji nosi svjetlost, svjetlonosac; astr. ime planeta Venere kada se javlja prije izlaska Sunca, zornjaa, zvijezda Danica; vladar tame, poglavica vragova, sotona, vrag, po alegorinom prikazu proroka Izaije (14,12) i apostola Luke (10,18) lucimetar (lat. lux, lucis, svjetlost, gr. metron mjerilo, mjera) instrument za mjerenje jaine svjetlosti, fotometar; instrument za mjerenje ishlapljujueg djelovanja suneve svjetlosti lucrum cessans it. lukrum cesans (lat.) "izmakla dobit"; u rimskom pravu: teta koja nastaje gubitkom zarade koju bi oteeni ostvario da nije bilo nedoputenog ina neke druge osobe luum (tur. lokun) vezivno tkivo (pamuk, vapno i ulje) za sastavljanje ili zaepljivanje cijevi, vrsta ljepila ludisti mn. v. luditi luditi mn. engleski radnici koji su radili na suzbijanju besposlice time to su se sustavno borili protiv uvoenja strojnog rada, kao najveeg neprijatelja svoga opstanka (ludizam); nazvan po svom voi Luddu, koji je prvi razbio stroj za pletenje arapa ludizam pokret engleskih radnika u poetku XIX. stoljea s ciljem unitavanja tvornica i strojeva, koji su uzrok bijede radnitva (naziv bez potvrde, po radniku Luddu, koji je prvi unitio jedan stroj). Radi suzbijanja ludizma u Engleskoj je bio donesen vrlo strog zakon Ludolfov broj mat. iracionalan broj koji pokazuje omjer krunice i njezina promjera, biljei se obino grkim slovom k (pi) i iznosi 3,141592... (nazvan po matematiaru Ludolfu van Ceulenu (15401610); k je transcendentan broj

829

Lukrecija lues (lat. lues) pom. zaraza; lues venerea (lat.) med. v. sifilis luetiar (lat. lues) med. onaj koji boluje od sifilisa, sifditiar luf (engl. loof) pom. strana izloena vjetru lufa (ar.) bot. biljka iz porodice bundeva; upotrebljava se za izradu uloaka za cipele luft (njem. Luft) zrak luftati (njem. Luft, luften) zraiti, provjetravati luftbad (njem. Luftbad) med. zrano kupanje, lijeenje pomou svjetlosti i zraka; fototerapija luftbalon (njem. Luft zrak, fr. ballon) zrani balon, aerostat luftgever (njem. Luft zrak, Gevvehr puka) puka na zrani potisak (puni se prelamanjem); zrana puka Lufthansa (njem.) njemaka zrakoplovna kompanija luftlinija (njem. Luft, lat. linea) zrana linija, tj. najkraa udaljenost izmeu dvaju mjesta na Zemljinoj povrini lujdor (fr. louis d'or) "Luj od zlata", fr. zlatan novac od 20 zl. franaka, nazvan po Luju XIII.; usp. napoleon lujzit bojni otrov iz skupine plikavaca; uzrokuje ireve na koi lukati (njem. Luke okance; Luke rupa) potajno gledati, zavirivati Lukijan (gr. Lukianos) glasoviti grki satiriar (125180); u svojim se dijalozima ruga praznovjerju, mistici i moralistikom filozofiranju lukrativan (lat. lucrativus, lucrum dobit, korist) koji donosi zaradu, unosan, koristan, probitaan Lukrecija (lat. lucrum dobitak, korist) prema rimskoj tradiciji: ena Tarkvinija Kolatina koja se ubila kad ju je obeastio Seksto Tarkvinije, lan kraljevske porodice; to je bio povod za pobunu i ukidanje kraljevstva

luks

830

lumpenproletarij at hrptene modine, izmeu prljenova, ubrizga petpostotna otopina tropakokaina ili novokaina, zbog ega postanu neosjetljiva oba donja uda i trup ispod pupka; lumbalna punkcija vaenje tekuine iz kanala hrptene modine, u slabinskom dijelu, u terapeutiku ili dijagnostiku svrhu lumbaran (lat. lumbus kria; but, kuk, dio tijela oko bubrega) anat. v. lumbalan lumbarda (tal. (bombarda) starinski top; lumen (lat. lux, lumen) svjetlost, sjaj; pren. sjajna glava, velik duh; lumen naturale (lat.) fil. prirodna svjetlost, tj. prirodna, prvobitna, ovjeku uroena mo spoznavanja; fiz. jedinica svjetlosne struje: svjetlosna struja koju alje u svima smjerovima tokast svjetlosni izvor koji svijetli jedinicom svjetlosne jaine ujedan prostorni kut himija (tal. lumia, lomia) bot. vrsta sitnih, lakih i slatkih limuna, slinih narani lumin (tal. lumino) iak, svjeica luminal farm. bijel kristalni praak gorka ukusa; slui za smirenje ivaca i za uspavljivanje; usp. veronal luminarizam (lat. lumen svjetlost) umj. smjer u slikarstvu koji poglavito obraa pozornost na djelovanje i preljeve svjetlosti luminescensija (lat. luminescentia) fiz. svijetljenje tijela na drugi nain, a ne zbog usijanosti, proizvodnja tzv. "hladne svjetlosti" (zajedniki naziv za fluorescenciju i fosforescenciju) luminiferan (lat. lumen, fero) koji prenosi svjetlost, svjetlosan luminozan (lat. luminosus) svijetao, sjajan, blistav, jasan lumpenproletarij at (njem. Lump odrpanac, prosjak, lat. proletarius graanin najnieg reda) u starom Rimu: propalo, osiromaeno seljatvo, pre-

luks (lat. lux, lucis svjetlost, svjetlo) fiz. jedinica za mjerenje jakosti rasvjete: jedan luks ima povrinu koja je jedinicom svjetlosne jakosti (jakosti svjetlosti) na udaljenosti od jednog metra osvijetljena okomito luksacija (lat. luxatio) med. uganue, iaenje (kosti) luksmetar (lat. lux svjetlo, metron mjera) svjetlomjer, naprava za mjerenje jakosti svjetla (u fotografiranju, pri filmskom snimanju i si.) luksuz (lat. luxus) rasko, raskonost, sjaj, obilje; ljubav prema sjaju i raskoi; ono bez ega se moe, tj. to nije neophodno za ivot luksuzan (lat. luxus rasko) raskoan, sjajan, rasipan; luksuzni artikl trg. raskoan predmet, predmet koji je, po carinskoj pristojbi, ocijenjen kao raskoan i, prema tome, ocarinjen po vioj stopi luksuzirati se (lat. luxus) ivjeti u raskoi lukubracija (lat. lux svjetlost, lucubratio) sjedenje i rad nou, nono prouavanje, noni rad, vrlo savjestan rad Lukul (lat. Lucullus) glasoviti rimski vojskovoa (11457 pr. n. e.), osobito se istaknuo u ratu protiv Mitridata, poznat po bogatstvu i veoma raskonom ivotu (lukulske gozbe) lukulski raskoan, bogat i obilan (po ugledu na raskoni nain ivota rimskog vojskovoe Lukula) lula (tur.) naprava za puenje duhana; svaka naprava koja ima oblik lule lumbago (lat. lumbus kria, lumbago) med. kriobolja, usjed, uganuta leda, reumatino-ivani bolovi u kriima, bol u kriima lumbalan (lat. lumbalis) anat. koji se tie kria, koji pripada kriima; lumbalna anestezija med. postizavanje neosjetljivosti na bolove, npr. kod operacija, na taj nain to se u kanal

lumpngloke tvoreno u vojsku skitnica, prosjaka, koji su doli u Rim i ivjeli od milostinje velikih. Nisu radili, jer je rad bio samo za robove, neto to se preziralo, ve su ivjeli na raun robova; u kapitalizmu: najdonji, uboki sloj nezaposlene radnike klase; osim skitnica, prostitutki i si. obuhvaa tri kategorije: a) sposobne za rad, b) siroad i paupersku djecu, c) propale gole siromahe, za rad nesposobne, invalide, rtve industrije, bolesnike, udovice lumpngloke (njem. Lump bekrija, Glocke zvono) zvono za bekrije, pijance, tzv. lotrak luna-park zabavite na otvorenom ili pod atorima (kupolama itd.) s vrtuljcima, ljuljakama, panoramama, streljanama i slinim ureajima za razbibrigu (ureeni su i stalno postavljeni veliki luna-parkovi Disneyland, Prater, Tivoli, Euro Disney, Gardaland) lunacija (lat. lunatio) Mjeseeva mijena lunambulist (lat. luna mjesec, ambulare hodati, etati) mjesear, somnambulist, epileptiar lunambulizam (lat. lunambulismus) mjesearstvo, padanje u stanje slino snu pod utjecajem Mjeseeve svjetlosti, tumaranje zatvorenih oiju po mjeseini; lunatizam Lunar Orbiteur (engl.) naziv za amerike umjetne Mjeseeve satelite Lunar Rover (engl.) mjeseev dip, vozilo to su ga ameriki astronauti koristili prihkom ekspedicija na Mjesecu u okviru programa Apollo lunaran (lat. lunaris) koji se tie Mjeseca, Mjeseev; u obliku Mjeseca, mjeseast; lunarski lunarij (lat. lunarium) ureaj za predoavanje kretanja Mjeseca oko Zemlje (obino spojen s telurijem)

831

luperkalije lunatian (lat. lunaticus) med. koji pati od mjesearstva, epileptian lunatik (lat. lunaticus) v. lunambulist; lunatikus morbus (lat. lunaticus morbus) med. mjesearstvo, padavica, epilepsija lunatizam (lat. lunatismus) mjesearstvo; v. lunambulizam luneta (tal) arhit. uokvireno polukruno polje iznad portala crkve (ili iznad prozora), obino s reljefnim prizorom i ukrasima lunker (njem.) tehnol. nepoeljna upljina u metalnom odljevku luniforman (lat. luna Mjesec, forma oblik) koji ima oblik mladog mjeseca, mjeseast lunisolaran (lat. luna Mjesec, sol Sunce) koji se tie kretanja Sunca i Mjeseca Lunohod (lat. i rus.) sovjetsko automatsko vozilo s osam kotaa za istraivanje povrine Mjeseca upravljano sa Zemlje lunta (njem. Lunte fitilj) top, puka, samokrijes ili koja druga vrsta vatrenog oruja koje se palilo na fitilj; fitilj aa lunula (lat. lunula) mah mjesec; enski ukras, bro (u obliku polumjeseca); bijeli polukruni korijen nokta lunje rod ptica grabljivica iz porodice jastrebova, opstoje dvije vrste: crvena i crna lunja luogo it. lugo (tal. luogo, lat. locus mjesto) glaz. na pravom mjestu lupa (fr. loupe) opt. instrument, jako ispupena zbirna lea kratke arine udaljenosti pomou koje se sitni bliski predmeti mogu vidjeti pod mnogo veim vidnim kutom nego golim okom, tako da izgledaju jako poveani luperkalije (lat.) starorimska svetkovina u ast boga pastira Fauna

>ina

832

lutrija enja od grijeha i pokajanja za cijeli narod; otuda: razdoblje od pet godina, petoljee luster (lat. lustrum) svijenak s vie svijea ili arulja, obino raskono izraen lustracija (lat. lustratio) sveano ienje od grijeha, ienje rtvom, ispitivanje savjesti; razgledanje, razmatranje lustrin (tal.) vrsta starinskog, vrlo vrijednog zlatnog novca lutecij (lat. lutetium) kem. kasiopij (element iz skupine lantanoida) lutein (lat. luteus ut, ukast) uta boja u liu biljaka i u utanjku od jaja luteran pristaa nauavanja Martina Luthera (14831546), osnivaa njemake reformistike Crkve; pren. (s katolikog gledita) otpadnik od prave vjere, izdajnik luteranizam v. luteranstvo luteranstvo pokret i nauavanje velikog reformatora i osnivaa njemake narodne Crkve Martina Luthera lutirati (lat. lutare) gusto premazati ljepilom, kitati, zakitati lutnja (tal.) glaz. starinsko iano glazbalo (instrument), najee s l i ica; lauta, leut lutoterapija (lat. lutum blato, mulj, gr. therapeia lijeenje) lijeenje u blatnim kupeljima, u tolicama ih kupkama s ljekovitim blatom (zbog kemijskih elemenata koji uglavnom djeluju na kou) lutrija (fr. lot, lotterie) igranje srekama; klasna lutrija lutrija s vie, obino pet, izvlaenja, s tono odreenim planom izvlaenja sreaka, koje se najee dijele na etvrtine, polovine i cijele; lutrijski zajam dravni zajam koji zajmodavcu daje mogunost izvlaenja kakvog veeg zgoditka, ah zato nosi manje kamate

ina (lat. lupinus) bot. vuika, ukrasna biljka iz porodice leptirnjaa > ng (engl. looping) zrak. jedna od jodvanijh i najteih zranih akroacija: obrtaj avionom u vertikalnoj ravnini za 360 stupnjeva inotoksini (lat. lupinus vuika, gr. toxikon otrov) otrov kojeg ima u upini (vuici); v. lupinoza noza (lat. lupinus obrnika) bolest aca koja se pojavljuje kad se ovce irane vuikom, od otrova koji sadri u sebi vuika (lupina), tzv. lupinotoksina lupomi mn. ukaste pjege na licu, odraz lupusa lupulin (lat. lupulinum) hmeljno brano, gorak smolasti sastojak enskih cvatova hmelja koje daju pivu aromatian okus; upotrebljava se u medicini i kao sredstvo koje potie mokrenje lupus (lat. lupus) zool. vuk; med. iva rana, lokalna tuberkuloza koe, osobito na nosu ili kojem drugom dijelu tijela; lupus in fabula (lat.) posl. citat iz Terencija: mi o vuku, a vuk na vrata (kad iznenada naie netko o kome se ba u tom trenutku govorilo) lur glaz. prastaro duhako glazbalo (instrument) sjevernoeuropskih naroda, vrsta bronanog roga luscitet (lat. luscus, luscitas kiljav) med. kiljavost lusingando it. luzingando (tal.) glaz. umiljavajui se, s umiljavanjem, umiljato lusinghevolmente it. luzingevolmente (tal.) glaz. v. lusingando luskozitet (lat. luscus, luscositas kiljav, orav) med. kratkovidnost lustar (lat. lustrum) razdoblje od 5 godina, petoljee lustar (lat. lustrum) razdoblje od pet godina kod Rimljana nakon ega je cenzor prireivao sveanu rtvu oi-

lux in tenebris lux in tenebris (lat.) svjetlo u tami, svjetlo u tmini (prema Svetom pismu Iv 1,5); geslo s peata protestantskog pokreta valdenza ili valdovaca (podruje sjeverne Italije i graninih francuskih pokrajina) Luzijadi (port. Os Lusiadas) mn. potomci Luzusa, praoca Portugalaca; naslov slavnog Camoesovog (1524 1580) epa, u kojemu slavi djela svojih zemljaka koji su, pod vodstvom

833

luzus Vasca da Game, sudjelovali u pohodu na Indiju Luzitanija (lat. Lusitania) rimska pokrajina u panjolskoj, otprilike dananji Portugal; veliki engleski parobrod koji su Nijemci, poetkom Prvog svjetskog rata (7. svibnja 1915.), potopili kod june obale Irske, kojom su se prilikom utopile 1134 osobe luzitanski (lat. Lusitania) portugalski luzus (lat. ludere, lusus) igranje, igra

Lj
Lj, lj sedamnaesto slovo hrvatske latinice ljama v. lama ljaneros (p. llaneros) mn. pastiri i uzgajivai stoke koji ive na stijenama panjolske i nekadanjih panjolskih podruja June Amerike; v. ljano ljano (p. llano) velika, ravna i nepoumljena stijena u panjolskoj i na sjeveru June Amerike koja, u doba kia, obraste bujnom travom i zelenilom; omiljeno prebivalite pastira i uzgajivaa stoke; mn. ljanosi ljevat v. levat ljubiti se (e. libiti se) biti drag, sviati se ljubviinjenije (crkv.-slav.) spolni odnoaj, koitus ljulj (lat. lolium) bot. utrinac, "engleska trava" ljupka v. jufka ljuska atr. odijelo

M
M, m osamnaesto slovo hrvatske latinice m kratica za metar m. gram. kratica za masculinum (lat.) muki rod m2 kratica za kvadratni metar m3 kratica za etvorni (kubini) metar maca (hebr. mazzah) neposoljen kruh ih pashalni kola kod Zidova, mijesi se samo od brana i vode macakan (tal. mazza toljaga, bat, cane pas) ivoder, inter Macbeth it. Magbet kotski kralj iz 11. st., poznat po svojoj okrutnosti; glavni junak istoimene Shakespeareove tragedije maceracija (lat. maceratio) dui utjecaj neke tekuine (vode, alkohola, etera, kiselina i dr.) na neku vrstu biljnu ih ivotinjsku tvar na obinoj temperaturi; omekavanje u vodi, natapanje, namakanje, moenje; pren. iscrpljivanje, kinjenje, muenje macerat (lat. maceratum) farm. tekuina dobivena putem maceracije macerirati (lat. macerare) natopiti, namakati, moiti, natapati, vlaiti, omekavati (npr. macerirati kosti namoiti kosti u vodi da bi mekani dijelovi s njih otpali, posebno radi anatomskih prepariranja); pren. muiti, kinjiti, iscrpljivati macijes (lat. macies) mravost; med. suica; tuberkuloza maeta (p. macheta) junoameriki bode, prikladan za sjeenje eerne trstike i ikarja maa (tal. macchia) 1. pjega, mrlja; 2. bot. biljka mediljika; 3. snijet, peronospora, plamenjaa mauka (rus. matuka) majica, mamica madam (fr. madame) gospoa, gospa, milostiva gospoa, milostiva, izraz kojim se oslovljava udana ena u Francuskoj i Engleskoj, takoer i ugledne starije djevojke madaroza (gr. madarosis) med. elavljenje; osobito: opadanje trepavica; madeza made in Germany it. meid in ermeni (engl.) trg. izraeno u Njemakoj, trgovaka oznaka koja mora, po propisima engleskog zakona o zatiti domaih proizvoda od 1887., stajati na robi koja se iz Njemake uvozi u Englesku madefakcija (lat. madefactio) vlaenje, moenje, kropljenje madeira (port. Madeira) v. madera mademoiselle it. madmoazel (fr.) gospoica madera (p. Madera) vrsta odlinog vina s otoka Madeire madeza (gr. madesis) med. v. madaroza madija (p. madi, madia) bot. junoamerika uljarica iz porodice glavoika madir (tal. madeire) brodska oplata madison it. medisn (engl.) drutveni ples na bazi boogie-ritmova; plee se u paru, pojedinano ili u redu

madlen madlen (fr. madeleine) pren. pokajnica (po biblijskoj pokajnici Mariji Magdaleni) madlonete (fr. madelonnettes) mn. 1. pokajnice, bive razvratne ene koje u samostanima okajavaju svoje grijehe, nazvane po novozavjetnoj pokajnici Mariji Magdaleni (Madleni); 2. samostani u kojima ive takve ene; 3. zavodi za propale ene Madona (tal. Madonna) moja gospoda; slikarski ili kiparski prikaz Majke Boje koja dri u naruju malog Isusa, esto okruena i svecima madrac (lat. matratium, tal. materasso) jastuk ispunjen konjskom dlakom ili morskom travom pa proiven; proiven kolski jastuk madrigal (gr. mandra tor, fr. madrigal, tal. madrigale) poet. prvobitno: pjesma koju su pjevali pastiri, pastirska pjesmica; od Petrarce: kratka idilina pjesma; kasnije: idilina aljiva pjesmica; glaz. vrsta umjetnike zborne pjesme, osobito njegovana u XVI. i XVII. stoljeu madron (tal. madre majka) med. upala

836

magaziner maestoso it. maestozo (tal.) glaz. velianstveno, sveano maestral (tal. maestrale) sjeverozapadni vjetar koji pue na Jadranskom i Sredozemnom moru maestro (tal. maestro, lat. magister) majstor, uitelj, umjetnik, osobito: veliki majstor u stvaranju glazbenih djela, uitelj glazbe; veliki umjetnik u ahu; gospodin, gospodar, pretpostavljeni mafija (tal. Mafia, Maffia) tajno razbojniko i pljakako drutvo na Siciliji, postoji od 1860.; pren. opasno drutvo, udruga ljudi s opasnim ciljevima mag (gr. magos, lat. magus) staroperzijski oboavatelj vatre, osobito njegovi sveenici, koji su bili zvjezdoznanci i tumai snova; istonjaki mudrac koji prijevaru i praznovjerje iskoritava u vradbine i arolije; rec, vra, arobnjak magal slitina (legura) magnezija i aluminija maganja (tal. magagna) mana, nedostatak magarac (ar. homar) zool. poznata domaa ivotinja, sisavac iz porodice konja; osao, tovar magaza (tur.) skladite, duan, prodavaonica magazin (ar. mahhazin, fr. magazin, tal. magazzino) stovarite, skladite, spremite za robu; itnica, ambar; voj. spremite ubojitog materijala; leite za metke u puci; duan, trgovina robom na veliko; struni asopis, zbornik magazinaa (fr. magasinage) trg. vrijeme stajanja robe u spremitu, magazinu; magazinska taksa, learina; smjetaj robe u magazin, u stovarite, u skladite magaziner (tal. magazziniere) upravitelj, nadzornik magazina (stovarita, skladita)

maternice i uope bolovi u utrobi maduro-mikoza gnojni irevi na nogama, esta bolest tropskih krajeva (naziv po indijskom mjestu Madura) maarizacija pomadarivanje, nasilno pretvaranje u Maare nemaarskog stanovnitva, osobito slavenskog Madarorsag (mad. Magyarorszag) maarski naziv bive Kraljevine Ugarske Madenta (tal. Magenta) 1. grad u gornjoj Italiji gdje su, 4. lipnja 1859., Francuzi i Pijemontezi pobijedili austrijsku vojsku; 2. madenta vrsta crvene anilinske boje maioniar (gr. magos, lat. magus) vra, arobnjak, umjetnik u izvoenju tobonjih natprirodnih pojava koje su, zapravo, vjete prijevare i lai

magazinirati

837

magnetizam

magazinirati smjestiti (ili: smjetati) u magazin (ili: u skladite, u stovarite) magazinska puka voj. puka s magazinom ispod cijevi u koji stane vie metaka (od 3 do 10), brzometka Magdalena "podrijetlom iz Magdale" (u Galileji, Izrael); biblijska Marija Magdalena najprije velika grjenica, a onda iskrena pokajnica magfiret (tur. magfirte) oprotenje grijeha, Boji blagoslov magi (maggi) poznati hranjivi zain za juhe, sastavljen uglavnom od biljnih :astojaka (nazvan po pronalazau Julijusu Maggiju) magija (gr. mageia) arolija, vradbina, vjetina potinjavanja -vojoj volji tajanstvenih sila prirode, duhova i demona. Vjerovanje u magiju je kaldejskog podrijetla, odakle se, preko Perzije i Egipta, proirilo ak na Zapad; bijela magija ona koja priziva u pomo nebeske sile, tj. dobre duhove; crna magija ona koja priziva u pomo zemaljske sile, tj. zle duhove magijski (gr. magos, lat. magnus) vraarski, vradbinski, arobnjaki; aroban

pruga, glavna vodovodna cijev, glavni elektrini vod i dr.) magistralan (lat. magistralis) kolski, uiteljski; majstorski, izvrstan, vjet; glavni, poglavit, koji ini osnovu neega; med. napravljen po lijenikom receptu; magistralna formula (lat. formula magistralis) recept koji je propisao lijenik magistrale (lat. magistrale) voj. vanjski greben crte utvrenja magistrand (lat. magistrandus) onaj koji se sprema postati magistar magistrat (lat. magistratus) sudski (ili: policijski) slubenik; opinski sud, opinsko vijee, opina magnet (gr. magnetis lithos, Magnes lithos) ili prirodni magnet, mineral koji ima svojstvo privlaenja i dranja eljeznih tijela (nazvan po gradu Magneziji, gdje su ga stari Grci prvi put nali); umjetni magnet onaj koji se dobije kad se komad elika prevlai u jednom smjeru prirodnim magnetom magnetian (gr., lat. magneticus) koji ima privlanu silu magneta; pren. neodoljivo privlaan, neodoljiv; usp. magnetski magnetit (gr. Magnes, i nastavak -ites) Magis vident oculi quam oculus it. eljezna rudaa (Fe 3 0 4 ) na kojoj je magi vident okuli kvam okulus (lat.) Vie vide oi nego oko prvo primijeeno magnetno svojstvo magistar (lat. magister) v. magister privlaenja magister (lat. magister) uitelj, nastavmagnetizam (gr. Magnes lithos) svojnik; uitelj slobodnih (humanistikih) stvo odreenih tijela, eljezne rude, umjetnosti; magister farmacije diploda privlae i dre druga tijela u komirani ljekarnik (kao kratica: mr. jima ima eljeza; prirodna sila ije ph.) se djelovanje oituje u tankim pojavama privlaenja (i odbijanja); nauk magisterij (lat. magisterium) upravitelj stvo, nadzornitvo, upraviteljska o magnetnim pojavama; ivotinjski sluba, nadzornika sluba; upravmagnetizam magnetna sila za koju ljanje, nadzor; dostojanstvo magistra se pretpostavlja da postoji u ivotinjmagistrala (lat. magistralis uiteljski; skom, osobito u ljudskom organizmu, glavni) svaka glavna linija (ili: prupomou koje neki ovjek moe znatno ga) u odnosu na sve drugostupanjske utjecati na volju i na tjelesno stanje i sporedne linije koje iz nje izlaze nekoga drugog ovjeka; usp. som(npr. glavna cesta, glavna eljeznika nambulija

magnetizer

838

magnificencija struje pomou relativnog kretanja . elektrinog vodia i magneta magnetokemija (gr. Magnes, chemeia) grana fizikalne kemije koja ' prouava vezu magnetnih i dijamag- netnih svojstava kemijskih eleme- ' nata s njihovim kemijskim svojstvima magnetologija (gr. Magnes, logia) dio fizike koji prouava magnet i magnetizam magnetometar (gr. Magnes, metron mjerilo, mjera) instrument za tono odreivanje magnetne deklinacije i za mjerenje jaine Zemljinog magnetizma; naprava kojom se sigurno i brzo ispituje sadraj Zemljine kore u svrhu otkrivanja nalazita bogatih rudaom i naftom magnetopat (gr. Magnes, pathos bol) v. magnetizer magnetoskop (gr.) ureaj za registraciju i reprodukciju televizijskog programa na magnetnoj vrpci magnetoterapija (gr. Magnes, therapeo lijeim) med. lijeenje ivanih bolesti putem ivotinjskog magnetizma, osnovano na djelovanju sugestije magnetski (gr. Magnes) v. magnetni magnezij (lat. magnesium) kem. element iz skupine luina, srebrnasto bijela kovina; atomska teina 24,32, tablini broj 12, znak Mg magnezit (gr. Magnesia Magnezija, grad u Maloj Aziji) miner, bezbojan ili ukast mineral, magnezijev karbonat; upotrebljava se za pravljenje gorke soli i magnezijeva oksida Magnificat it. Magnifikat (lat.) poetak jedne sveane katolike crkvene pjesme (Magnificat anima mea Dominum Velia dua moja Gospoda) magnificencija (lat. magnificentia) uzvienost, velianstvenost, divotnost, raskonost

magnetizer (fr. magnetiseur) onaj koji pomou ivotinjskog magnetizma hoe lijeiti, onaj koji hipnotizira magnetizirati (lat. magnetizare) 1. dati jednom tijelu magnetnu silu; 2. po metodi lijenika Mesmera, trljanjem ili pravilnim kretanjem ruke i dodirivanjem (manipulacijom) probuditi u ljudskom tijelu skrivene sile i na taj nain lijeiti bolesti; 3. dovesti nekoga u stanje magnetinog sna; 4. imati neodoljiv utjecaj, neodoljivo privui ili privlaiti magnetizmomanija (gr. Magnes magnet, mania pomama, ludilo) med. bolest govorenja u snu magnetni (gr. magnetikos) koji ima privlanu silu magneta; magnetna igla igla koja zauzima smjer sjeverjug, igla koja zauzima smjer magnetnog podnevnika (ili: meridijana); magnetna indukcija v. magnetoindukcija; magnetno lijeenje primjena ivotinjskog magnetizma u lijeenju bolesnika; magnetno polje okolina magneta do udaljenosti na kojoj se jo opaa njegova sila, njegovo djelovanje; magnetski magneto- (gr. Magnes) predmetak u sloenicama sa znaenjem: magnet, magnetni magnetoelektricitet (gr. Magnes, elektron) fiz. elektrina struja koja je izazvana pomou magneta magnetofon (gr. Magnes, fone glas) ureaj koji biljei govor na vrpcu prevuenu eljeznim prahom, tako da se zvuk na nju prenosi elektromagnetnim putem magnetograf (gr. Magnes, grafo piem) magnetometar koji automatski biljei veliinu zemnomagnetnih varijacija (ako biljei deklinaciju = deklinograf, ako biljei inklinaciju = inklinograf) magnetoindukcija (gr. Magnes, lat. inductio) fiz. izazivanje elektrine

magnificus magnificus it. magnifikus (lat.) velianstven, sjajan; plemenit, uzvien; titula rektora sveuilita (na nekim sveuilitima Zapada, "rektor magnificus") magnifikacija (lat. magnificatio) velianje, slavljenje, uzdizanje hvalama magnifikan (lat. magnificus) velianstven, plemenit, divan; divotan, sjajan, uzvien, raskoan magnituda (lat. magnitudo veliina) mjera za energiju potresa koja je osloboena u obliku elastinih valova magnokemija grana fizikalne kemije koja prouava odnose izmeu magnetizma i kemijske grae tvari magnolija (lat. Magnolia grandiflora) bot. ukrasna zimzelena drvenasta biljka s lijepim bijelim cvjetovima magnum ignotum (lat.) neto potpuno nepoznato i neisgurno, tj. velika nepoznanica magnus (lat. magnus) vehk, osobito kao sastavni dio imena vladara magot (hebr.) vrsta uskonosog majmuna bezrepca; ivi u sjev. Africi i oko Gibraltara (jedina vrsta majmuna u Europi) mah (njem. mach) jedinica za mjerenje najveih brzina zrakoplova ih projektila (naziv po austrijskom fiziaru Ernstu Machu, 18381916) maha- (ind.-perz. maha-) velik (javlja se u mnogim sloenim rijeima) Mahabharata (sanskr.) "velika pjesma o Bharti"; veliki narodni ep Hindusa, ima oko 215 000 stihova, opisuje borbu Bharte s Pandavom i propast prvog; u epizodama sadri Bhagavadgitu, pjesme o kralju Nali i Daraajanti i o Savi tri mahagoni (eng. mahogany) bot. fino i veoma tvrdo drvo, raste na sjeveroindijskim otocima i u Ju. Americi, crvenosmee boje, slui za izradbu pokustva, tipki na glasoviru, furnira, tapova i dr.

839

maja mahala (tur. mahalle) gradska etvrt; ulica; zaselak maharada (sanskr. maha, rajan) "Veliki kralj", vladar u Indiji pod kojim stoji vie rada; esto samo titula obinog vladara (rade) mahatma (sanskr. maha velik, ataman dua) fil. najvia titula koja se moe dati ovjeku koji je napredovao i otiao daleko u duhovnoj spoznaji (kod Hindusa): velika dua, dua svega (u filozofiji vedante); u teozofiji: duhovni voa Mahavasta (sanskrt.) legenda o Budhi (jedan od temeljnih tekstova budizma) Mahdi (ar. Mehdi) mit. prorok, oekivani spasitelj, muslimanski mesija koji, po predaji, ivi skriven u nekoj pilji blizu Bagdada mahdum (tur.) sin maher (njem. Macher initelj) ovjek koji se umije u svim prilikama snai, vjet ovjek;.spletkar, prevarant maheraj (njem. Macherei rad) posao koji je izveden na tetu nekoga drugog, vjeto izveden podvig, spletka, podvala maheta (port. machete) oruje i orue u Junoj Americi, sredina izmeu noa i sablje, handar, lovaki no mahetika (gr. mache borba) vjetina borbe, borilaka vjetina mahfil (tur.) odjel u damiji gdje se klanjaju ene mahluk (tur.) ivo bie; ivotinja mahnitost (gr. mania pomama, ludilo) v. manija mahut (ind. mahut) goni ili uvar slonova u Indiji maina (tal. ammainare spustiti) utiha, bonaca maj (lat. maius) ime petog mjeseca u godini, svibanj, ima 31 dan (nazvan po rimskoj boici prirode Maji) maja (perz. maje) kvasac

Maja Maja mit-, indijsko boanstvo, enska prasnaga koja proizlazi iz Brahme; boica privida i razoaranja mnjandaht ("njem. Mai svibanj, Andacht pobonost) kod katolika: .svakodnevna veernja sluba Boja, veernji ca tijekom mjeseca svibnja majestet (lat. maiestas. fr. majeste) najvia i najvea vlast i najvie dostojanstvo; titula careva, kraljeva i njihovih ena: velianstvo majestetiiin (lat. maiestes) velianstven, uzvien; kraljevski, vladarski majcutiki (gr. maicutike) koji pripada primaljskoj vjetini, primaljski majeutika (gr. maicutike) vjetina vrenja poroaja, pri mali ska estina; fil. vjetina kojom jc Sokrat, ija je mati bila primalja, umio zgodnim pitanjima i odgovorima izvui tonu spoznaju koja je nesvjesno amila u nekom ovjeku; moja majkefer (njem. Mai svibanj, Kafer kukac) hrut; kebar majnher (niz. mupheer) izraz kojim se oslovljavaju u Nizozemskoj; gospodine, moj gospodine; nadimak za Nizozemce majolika (tal. Majolica, Majorca) posude izraene od fine ilovae, 5 bijelom glazurom i umjetniki iarano, raene osobito u XVI. st., kad su najvei umjetnici, iz osobnog zadovoljstva, izraivali slike na takvim posudama; naziv po otoku Mallorca ili Majolika majoneza (fr. mayonnaise) kuh. vrsta hladnog umaka (sosa) od kiselog vrhnja, limunova soka, ujja i umanaca, a jede se uz hladno peenje i ribu major (lat. magnus velik, major vei) stariji od dva brata, usp. senior; voj. poetni in vieg asnika, zapovjednik bataljuna ili baterije; upravitelj, nadzornik imanja majora (lat. maiora sc. vota) mn. veina glasova, premo u glasovima; per

840

majstergezang maiora it. per majora (lat.) veinom glasova majoran (tal. majorana, mn. majoraea) boi. poznata vrtna biljka iz porodice usnaa ije se lie upotrebljava (kao mirodija) za zaine; mauran majorat (lat. majoratus) utvreni red nasljedstva koji daje pravo nasljedstva najstarijem lanu obitelji. Ovdje spada: primogenilura pravo prvoroenog, najstariji lan iz najstarije linije srodstva prima nasljedstvo; seniorat po koicm najstariji lan obitelji uope ima pravo nasljedstva; major at u uem smislu po kojem prima nasljedstvo najblii roak prema stupnju srodstva, a kad ima vise podjednako bliskih roaka, onda nasljeuje najstariji; neotuiva imovina, nekretnina majordom (lat. maior domus) najvii dvorski i dravni slubenik u staroj franakoj dravi, nadstojnik kraljevskog dvora i kraljev zastupnik; kasnije, pod slabim vladarima. esto imao svu vlast u svojim rukama, npr. Pipin Hcristalski, Karlo Martel, Pipin Mali majorenitet (lat majorennitas) prav. punoljetstvo. punoljetnost majorentan (lat. majorennis. major annis) prav. punoljetan majoristi (lat. maior) mn. u Kat. crkvi: nositelji viih sveenikih inova, od susveenika navie majoritet {lat. majoritas) veina, veina glasova; supr. minoritet majorizirati (lat. maior vei} nadglasati, nadglasavati, nadvladati veinom glasova, npr. protivniku stranku majstergezang (njem. Meistergesang) lit. umjetniko lirsko pjesnitvo kojim su se u XIV. st. bavili u Njemakoj tzv. "majstori-pjevai"; v. majsterzingeri

mnjstcrzingeri majstcrzingcri (njem. Mcistcrsingcr) mn. lit. "majstori-pjevai", njemaki pjesnici iz graanskog stalea, u XIV. st., koji su se u svojim profesionalnim udruenjima bavili umjetnikim pjesnitvom (majstergezang), drei se strogo pjesnikih propisa koji su bili izloeni u njihovoj tabulaturi majstor (njem. Mcistcr, lat. magister) obrtnik, osobito onaj koji je poloio majstorski ispit i stekao majstorsko pravo; uitelj, onaj koji je u neemu dostigao savrenstvo, umjetnik majuskula (lat. majusculus povei, ovei) mn. tisk. velika slova, poetna slova; tiskanje samo velikim slovima, i7. verzala; supr. minuskuln Makabejci mn. v. pod. makabijada makabijada p. priredba na kojoj se okupljaju Zidovi portai iz cijeloga svijeta, u Palestini, gdje se natjeu u svim portovima i vjetinama, idovska olimpijada (naziv po slavnoj idovskoj vladarskoj obitelji Makabnjaca, iz II. st. pr. n. e.); usp. olimpijada. spartakijada maknbr (fr. dansc macabrc) mrtvaki ples, slikovito prikazivanje tzv. mrtvakog plesa na grobljanskim zidovima

841

makijavclistiki tastine doivljaje pojedinih junaka; 2. glaz. podij n orijentalnoj glazbi na kojem su stajali dvorski pjevai makao (braz. inacao) zool. brazilska papiga s dugakim repom makaron (tal. macaronc, fr. macaron) kolai od badema mnkaroni (tal. maccaroni) mn. vrsta suhog tijesta, tvorniki izraenog od brana tzv. "tvrde penice" u obliku dugih upljih cjevica (veoma omiljeno narodno jelo u Italiji); podrugljivo: Talijani; niakaronski stihovi aljivi stihovi u koje su umijeane rijei iz drugih jezika makasar-ulje farm. ulje koje pomae rastu kose, nazvano po gradu Makasaru, u istonoj Indiji makat laka vunena tkanina s kriiima, za prekrivanje divana, kreveta itd. muke up it. meik ap (engl.) ureivanje. minkanje lica maketa (fr. maquette) prva kiparska skica od ilovae, voska ili gipsa (obino umanjena), model neke palae, crkve, statue, knjige i dr. maki (fr. maquis ikara, ikarje, zemljite obraslo bunjem) mn. "umski ljudi"; naziv za francuske rodoljube koji su, u vrijeme Drugog svjetskog rala, ustali protiv njemakih okupatora i vodili protiv njih uspjene gerilske i druge operacije (maki je prvobitno znailo "gutik" koji je nekada bio postojbina i utoite korzikanskih pastira i svakoga tko je doao u sukob sa sudom i zakonom) makija (tal. inacchia) mediteranska ikara, gusta, teko prolazna uma, gutara mukijavelist (tal. Machiavelli) onaj koji se dri ili koji smatra da se treba drati naela: cilj opravdava sredstva, pristaa makijavelizma makijavelistiki (tal. MachiaveHi) koji je u duhu makijavelizma, podmukao,

makadam (engl. macadam) nain izgraivanja ulica i putev;i, kod kojeg se kolnik obino sastoji samo od dobro nabijenog sloja izmrvljenog kamena, nazvan po kotskom inenjeru Johnu Londonu MacAdamu (17561836); grada od koje sc pravi makadamski put makadamizirati (engl. macadam) graditi ulicu ili put nasipavanjem kolnika slojem izmrvljenog kamena; usp. makadam makako (pori. macaco) zool. morska maka, vrsta majmuna koji ive na obali Gvineje, Angole itd. makama (ar.) 1. stara arapska rimovana proza koja prikazuje fan-

makijavelizam nevjeran, bezobziran, kojem je glavno postignue cilja makijavelizam nauavanje tal. dravnika i povjesniara Niccola -Vlachiavellija (14691527), izloeno u njegovoj knjizi "Vladar" UI1 Principe", kojim preporuuje da se vladari u svom radu pridravaju samo neogranienih naela mudrosti, ne obvezujui se nikakvim moralnim kriterijima i sentimentalnim obzirima, tj. da nc prezaju ni od kakvih sredstava samo da bi doli do cilja, s geslom: cilj opravdava sredstva makijaa (fr. maciuillage) 1. sredstva za minkanje oiju; 2. obiljeavanje igraih karata znakovima radi varanja ma kina (lat. maehina) v. maina makina (tal. macehina) stroj, sprava, orue; naziv za zrakoplov, automobil i si. makinacija (lat. mahinatio) podbadanje, poticanje; spletka, smicalica, podvala makinalno Gat. macliinale, fr. maehinal) nehotino, nesmiljeno. kao stroj; mehaniki makinirati (lat. maehinari) izmisliti, izmiljati; smiljati (ili: snovati) neko zlo ili podvalu, potajno spremati neto, ples ti zamke makinist (lat. maehina) v. mainist makinjon [fr. maejuignon) vjet trgovac konjima, koji umjesto dobrih konja podmee hirovite, tvrdoglave konje; pren. vjet posrednik, posrednik-prevrtljivac (npr. makinjonska politika) makinjonaa (fr. maquignonnage) trgovanje konjima; pren. podvaljivanje. podvala, prijevara makler (njem. Makler) trg. posrednik, osoba koja za nekoga drugog posreduje pri ugovorima o kupnji ili prodaji robe. vrijednosnih papira, pri osiguranju, odailjanju ili prijevozu, i

842

makrofauna to obavlja kao stalno zanimanje; mekler. broker, senzal makleraa (njem. Makler) trg. nagrada koju makler dobiva za svoje posredovanje, a ija je visina obino odredena burzovnom uredbom ili obiajem koji vlada na tritu, ili prema tome kako su obje strane ugovorile; mekleraa, senzarija mako crvenkastouti egipatski pamuk odline kakvoe (nazvan po Makobeju, koji se najvie bavio uzgojem ovog pamuka) makrela (niz. makreel, lat. macarcllus) zool. skua (vrsta veoma ukusne morske ribe) makro (fr. maquereau) 1. svodnik; uljez; vlasnik javne kue, kuplcr makro- (gr. makros) 2. predmetak u aloenicama sa znaenjem; velik, visok; dug, dugotrajan makrobiotian (gr. makrobiotos) koji dugo ivi, dugovjean; koji se tie pnn duenja ivota, koji pomae produenju ivota makrobiotika (gr. makros. bios ivot) vjetina dugog ivljenja, nauk o uvanju i odravanju zdravlja uope; dijetetika. higijena, ortobiotika makrolnoza (gr. makros, bios ivot) dug ivot, dugovjenost makrociti (gr. makros, kytos uplje tijelo, trbuasia posuda) mn. med. izvanredno velika crvena krvna zrnca koja se nalaze kod perniciozne anemije, malarije, trovanja krvi i drugih bolesti: megalociti, megalobiasti, gigantociti makrodaktil (gr. makros, daktylos prst) med. dugoprsti, onaj koji ima dugake prste; prid. makrodaktilan makrofauna (gr. makros, lat. fauna ivotinjski svijet) zool. dio faune koji obuhvaa ivotinje koje se mogu vidjeti golim okom; supr. mikrofauna

makrofon makrofon (gr. ma kros, fone glas, zvuk) koji ima jak glas, s glasom (ili: zvukom) koji sc daleko uje makroftalmos (gr. ma kros, ofthalmos oko) ovjek krupnih oiju, krupnooki makrogameta (gr.) enska spolna stanica jednoataninih organizama makroglosijn (gr. makros velik, glossa jezik) med. neprirodno povean jezik makroglosija (gr. makros, glossa jezik) med. neprirodno poveanje jezika, kao posljedica prosirenosti limfnih ila (mahom uroen nedostatak) makroheilija (gr. makro, cheilos usna) ined. zadehljenjc gornje i donje usne, kao posljedica kronine upale makroheir (gr. makro-cheir) onaj koji

843

makro stru ktura makronozija (gr. makros, nosos bolest) med. dugotrajna bolest, iscrpljenost makroplasija ( gr. makros, plasso uobliavam, gradim) med. prekomjerna razvijenost pojedinih dijelova tijela makropnoja (gr. makros, pneo diem) med. duboko i lagano udisanje zraka makropodi (gr. makros, pus, podos noga) mn. zool. glodavci a dugakim stranjim nogama makropsija (gr. makros, opsis vid, vienje) med. vienje stvari u poveanom obliku, bolest oiju koja nastaje zbog slabosti odredenih vanjskih onih miia, zbog ega predmeti izgledaju vei i udaljeniji nego to zapravo jesu; megalopsija makropteri (gr. makros, pteron krilo) mn. zool. kukci s dugakim krilima makroskopian (gr. makros, skopeo promatram) golim okom vidljiv, koji se moe vidjeti bez poveala ili mikroskopa (supr. mikroskopian) makroskopiju (gr. makros, skopeo gledam) promatranje, ispitivanje golim okom (supr. mikroskopija) makroskopski v. makroskopian makrosomija (gr. makros, soma tijelo) gorostasna razvijenost cijelog tijela, svih njegovih dijelova; gigantizam makrospore (gr. makros, spora) mn. hot. enski spolni organi kod bescvjelnica

ima duge ruke, dugoruki makrohir (gr. makro-cheir) v. makroheir makrokefal (gr. makros, kefale glava) onaj koji ima pretjerano veliku lubanju (ili: glavu), glavonja makrokozmika (gr. makros, kosmos svijet, svemir) mn. vanjske stvari, stvari iz vanjskog svijeta; usp. kozmos makrokozmologija (gr. makroa, kosmos svijet, svemir, logia) znanost o stvarima i pojavama iz vanjskog svijeta makrokozmos (gr. makros. kosmos) svijet u velikom, veliki vanjski svijet, svemir (supr. mikrokozmos) makrolit (gr. makros velik, lithos makrostihian (gr. makroa, stichos) kamen) veliki kamen; makroi ili teko koji ima dugake redove, s dugim rekameno orue mezolitskih ljudi dovima, S dugim redovima ili stihovimakrologija [gr. makrologia) opirno ma govorenje, opirnost, sklonost dramakrostomian (gr. makros, stoma unju dugih i opirnih govora sta) s velikim ustima makromeran (gr. makros, meros dio) makrostruktura (gr. makros, lat. miner, kae sc za kamen iji se sasstruetura sastav) graa i sastav netojci mogu vidjeti i prepoznati golim kog prirodnog objekta, npr. kamena, okom, faneromeran (supr. mikromekoji se mogu vidjeti i raspoznati goran) lim okom

makrotija

344

malakostcon makubn vrsta finog duhana (burmuta) koji ima miris ljubiice (nazvan po podruju Makulia /.VIartinique/, gdje se kultivira i proizvodi) makuln (lat. macula) mrlja, pjega; ig srama, ljaga, sramota; med. mjestimina. manja ili vea, promjena u Iniji koe makulatura (lat. macula tura) umrljani i pokvareni tiskani listovi papira koji ae upotrebljavaju za pakiranje, loe tiskani arak; pren. knjievno djelo bez ikakve vrijednosti, rukopis "za ko" makulirati (lat. macularc) uprljati, isprljati, umrljati (papir pri tiskanju); umrljani ili pokvareni papir upotrijebiti za pakiranje mala fide Gat.) u zloj namjeri, zlonamjerno, podmuklo malacija (gr. malakia mekoa, slabost) med. bolesna elja za jelom, osobito kod trudnica malaga vrsta poznatog slatkog i aromatinog vina, nazvanog po panjolskom gradu Malagi malagenja (p. malaguena) panjolska plesna pjesma srodna fandangu malagma (gr. malagma) med. sredstvo za omekavanje, oblog, sredstvo za umirivanje bola, zavoj koji ublaava bol malahit (gr. malachc crni sljez) miner. mineral zelene boje, poludragulj malakodermi (gr. malakos mek, erma koa) mn. zool. mekuci: puevi, koljke i glavonoci; moluske malakolit (gr. malakos mek. lithos kamen) miner, meki kamen, augitu srodna vrsta kamena malakologija (gr. malakos mek, logia) zool. znanost o mekucima malakopteri (gr. malakos mekan, pteron krilo) zool. ribe mekoperkn malakosteon (gr. malakos mek, osteon kost) med. omekavanje kostiju

makrotija (gr. makro velik, us. gen. otos uho) med. abnormalna veliina uiju, uhatost makrourija (gr. makros velik, ura rep) dugorepost (npr. kod ptica) makrulija (gr. makros velik, ulon desni, eljust) med. oteklina na zubnom mesu makrure (lat.. maerura) mn. zool. ptice s dugakim repom kod kojih je rep dui od nogu; dugorepi raci maksila (lat. maxilla.) zool. eljust maksilarnn (lat. maxillari8) koji se Lie eljusti ili pripada eljustima, eljusni maksima (lat. maxima sc. regula) osnovno naelo kojeg se ovjek pridrava U ivotu i radu, misao vodilja, pravilo. lozinka; izreka, kratko i jasno iskazana misao; glaz. najvea ili najdua nota maksimalan (lat. maximalis) najvei, najvii, preko kojega se vie ne moe (npr. brzina, teina, iznos itd.); supr. minimalan maksimalisti (lat. majcimum najvea vrijednost, najvei iznos) mn. = boljevici; supr. miniinalisti, menjevici maksimirati (mn. maximaro, fr. maximer) utvrditi (ili: utvrivati) najveu vrijednost (ili: c\jenu) neemu; povisiti (ili: povisivati) do najvieg stupnja; maksirnirane cijene propisane, najvie cijene po kojima se odreeni proizvodi mogu i smiju prodavati maksimum (lat. maximum) ono to je najvee ili najvie; najvia vrijednost, najvii stupanj: najvea koliina; najvea cijena, najvea svota; najvea kazna; supr. minimum maksimus (lat. maximus) najvei, najvii maksura (tur. raaksure) povieni i daicama ograeni dio damije na kojem stoje slubene osobe pri bogosluju

malakozoa malakozoa (gr. malakos, zoon ivotinja) mn. zool. mekuci; v. malakodermi malakozoologija (gr. malakos, zoon ivotinja, logia) zool. v. malakologija malaksacija (lat. malaxatio) med. umekavanje, ublaavanje malnksirati (iat. malaxare, gr. malasso) raz meka vati, mijesiti, gnjeili malnktici (gr. malaaao, lat. malactica) mn. med. sredstva za omekavanje (ili: za ublaavanje, za uspavljivanje) malaktian (gr. malaktikos) med. omekavan, koji omekava, ublaavan, koji ublauje, uspavljuje malambo (p.) narodni ples argentinskih gaua malandrija (lat. malandria. tal. ma landra) vet. vrsta konjske bolesti malarija (tal. malaria, mala aria lo zrak) med. kronina i povratna groznina bolest izazvana ubodom komarca malariara Aporheles maculirennis malarijatifoid (tal. malaria, gr. tyfos para. dim. eidos oblik) med. istodobna oholjclost od malarije i tifusa; malarija koja se razvija kao tifus malami (lat. mala obraz, lat maiaris obrazni) obrazni, koji pripada obrazu, koji se tie lica ili obraza malati (njem. malen) raditi kao liilac ili soboslikar malati (njem. malen) raditi sliku, slikati bojom ma.lbaa (tur. ma halb asa) upravitelj mahale; seoski starjeina male (njem. Malz) slad, osobito sirovine koje se upotrebljavaju u proizvodnji piva i este, u prvom redu jeam, u ijim klicama nastaje razgradnjom kroba pomou dijastaze, koja pretvara jeme ni krob u eer (maltoza); male ili slad je, zapravo, tako promijenjen jeam malc-homboni (lat. Malz, fr. bonbon) mn. bomboni koji se pripremaju od

845

maligan sladovog ekstrata i obinog eera maleabilan (lat. malleabilis) kovan (metal), koji se dade (ili: moe) kovati malederija (fr. maladic bolest) bolnica, osobito bolnica za gubavce malein (lat. malleus slinavka) vet. preparat izraen od bacila slinavke; slui za utvrivanje postojanja slinavke; usp. maleinizacija maleinizacija (lat. malleus slinavka) vet. znanstveni pokus kojim se utvruje jesu li papkari zaraeni slinavkom ili nisu; usp. malein maleolaran (lat. mallcolus ekii) anat. glenjevi, koji se tie glenja, koji pripada glenju maler (njem. Maler) 1. slikar-umjetnik, slikar, kod nas: maler slikar-obrtnik, mazalo maleraj (njem. Malcrci) soboslikarslvo, slikarstvo maleus (lat. malleus eki) 2. anat. naziv za najveu slunu koicu u srednjem uhu mnlcus (lat. malleus) 1. vet. v. slinavka malevolencijn (lat. malevolontia) zluradost, zlonamjemost; nesklonost malevolentan (lat. malevolens) zlonamjeran, zlotjst; supr. benevolentan malez (fr. malasie) med. boleljivost, slabost, osjeaj tjelesne nelagode Malho sluga velikog sveenika Kaifc; sudjelovao pri uhienju Isusa Krista malicija Gat. malitia) zloba, pakost. podmuklost; nevaljaLstvo, podvala maliciozan (lat. malitiosus) zloban, pakostan, podmukao, lukav; nevaljao maliciozitet (lat. malitiositas) zloba, pakost, podmuklost. lukavost; novaljalstvo malicioznost (lat. malitiositas) v. maliciozitet maliforman (lat. mnlum, maliformis jabuka) u obliku jabuke, jabuast maligan (fr. malligand) 1. ureaj za brzo odreivanje koliine alkohola u vinu; zasniva se na naelu da je toka

maligni

846

mamaliologijn sa Roberta Malthusa; v. maltuzijanizam maltuzijanist v. maltuzijanac maltuzijanizam sociol. nauavanje engl. ekonomista Thomasa Roberta Malthusa (17661834) po kojem se tenja porasta stanovnitva kree u geometrijskoj, a proizvodnja ivenih namirnica u aritmetikoj progresiji, ime objanjava sva drutvena zla i siromatvo niih slojeva naroda. Ovo uenje je navelo Darwina na misao o borbi za opstanak; neomaltuzijanizam pokret koji je nastao pod dojmom jakog porasta proletarijata po gradovima, i koji zahtijeva da drava, u interesu cjeline, ogranii porast stanovnitva malum (lat.) zlo, nesrea, nevolja; muka, jad, bolest; malum necessarium it. malum necesarijum (lat.) nuno zlo malvaceae it. malvacee (lat.) mn. bot. sljezovi malvazija (tal. malvagia. malvasia) poznato balzamno i slatko crno vino koje se prvobitno dobivalo u Napoli di Malvasia. na istonoj obali Pcloponeza, a kasnije i na ostalim grkim otocima, u sred. vijeku veoma cijenjeno; takoer: vrsta umjetno nainjenog francuskog vina od mukata malverzacija (r. malversation) neispravnost u obavljanju slube ili obnaanju dunosti, pronevjera, utaja; zlouporaba sluhenog poloaja zlnjg primanja mita malverzant ( f r. malversor) onaj koji ne obavlja ispravno i poteno svoju slubu, pror.rvj,--* ;telj, utaiiva maiverzirati (lat. male versare, fr. malverser) pronevjeriti, pronevjeravati, vriti pronevjere, utajiti, utaji vati mama (lat. mamma) sisa. dojka; u djejem govoru: majka mamaliologija (lat. mammalis, gr. logia) zool. znanost o sisavcima

vrenja vina nia t<j je sadraj alkohola vei (nazvan po izumitelju, fr. enologu Maliganu (usp. ebulioskop); 2. postotak alkohola u vinu, npr. vino je jako 12 maligana maligni (lat. malignus zloudan, zlurad, opak) med. maligni tumor zloudni tumor, onaj koji se sastoji od nezrelih stanica i prodire duboko u tkiva irei se i po drugim mjestima tijela putem tjelesnih sokova i tekuina (limfom i krvlju); supr. benigni malignitet (lat. malignitas) zlobnost, pakost, opasnost, zluradost; med. zloudnost malignus morbis (lat. malignus inorbus) med. opaka bolest, teka bolest malinconicamente it. inalinkonikamente (tal.) glaz. v. mclankoliko malinconico it. malinkoniko (tal.) glaz. v. melankoliko maiizam (lat.. malum zlo) pren. nauavanje da li svijetu i ivotu, zbog stalnog kretanja i mijenjanja, ima vie zla, bola i patnje, nego to ima zadovoljstva i radosti maiora (tal.) propast, nesrea, nevolja, bijeda maltcr (njem. Mortel) smjesa od vapna, pijeska i vode, na zraku otvrdne, jer se mijeanjem gubi mehaniki vezana voda maltezer vrsta bijelog dugodlakog psia Malteanin (tal. Mallese) 1. domorodac i stanovnik otoka Malte; vitez s Malte. tj. lan redovnikog reda sv. Ivana, koii je osnovan u doba kriarskih ratova ma^oza (njem. Malz slad) kem. vrsta eera koja nastaje utjecajem sladnog ekstrakta na krob, kristalizira se u finim bijelim iglicama maltretirati (lat. male tractarc, fr. maltraiter) zlostavljati, kinjiti, muiti, loe postupati s nekim maltuzijanac sociol. pristaa na u avanja engleskog ekonomista Thoma-

mnmba mamha ivahan drutveni ples junoamerikog podrijetla mameluci (p. inamelucos) mn. melezi oca bijelca i majke Indijanke u Brazilu ma me luk (ar. mamluk, tal. mammalucco) rob rodcn od roditelja kranina. a odgojen u muslimanskoj vjeri; danas: otpadnik od vjere, renegat; takoer: slijepi pristaa, slijepi sluga i branitelj neega, npr. vlade, reima i si. mamifere (lat. mamina sisa, dojka, fero nosim) mn. zool. sisavci mamiforman (lal. mamma sisa, forma oblik) u obliku sise, dojke, sisat mamila {lat. mammilla) anat. bradavica (na sisi) mamilaran (lat. mammillaris) bradaviast, poput sisne bradavice mamlaz (mad. mamlasz) glupan, blesan. budala mammalia (lat.) mn. zool. sisavci mamografija (lat.-gr.) rengensko snimanje dojke radi pronalaenja eventualnog karcinoma mamon (gr. mamonas bogatstvo, kald. mamon. hebr. matmon) zlatno tele. zlatni kumir, bog zlata; pren. blago, novac, zemaljsko blago i bogatstvo za kojima ovjek udi mamonist (kald. mamon) Mamonov sluga, oboavatelj novca, tvrdica. krtac; onaj koji je za carstvo zemaljsko mamonizam (kald. mamon) udnja za novcem, vladavina i svemo novca, oboavanje boga Mamona, klanjanje zlatnom teletu mamozan (lat. mammosus} sisat, koji ima velike sise mamozitet (lat. mammositas) velike i pune grudi, punoa grudiju, sisatost mamur (tur.) ureen, dotjeran, lijepo namjeten; bogat mamut (rus. mamont, tatar, mamma zemlja) zool., geol. golema prethistorijska ivotinja, veoma slina dana-

847

mnnester njem indijskom slonu (naziv po tome to su Tunguzi i Jakuti vjerovali da je ivio pod zemljom i rovao kao krtica) mamzel (fr. mamselle) izraz kojim je u XVIII. st. i prvoj polovici XIX. st. oslovljavana djevojka iz graanskog stalea, gospoica; danas: gospodarica. domaica i dr. mana (gr. manna. lat. manna, hebr. man, ar. marin) 1. nebeski dar, med iz zraka: hrana koja je Izraelcima padala s neba kad su bili u pustinji; med. ukasta, itka i sladunjava masa. sa 6050% manita, koja slui kao sredstvo za otvaranje manncija (lat, manatio) izljevanje, istjecanje; usp. emanacija mancando it. mankando (tal. mancare) glaz. postupno poputajui, -eznvajui, gubei se mancipacija (lat. mancipatio) u rimskom pravu: prodaja neke stvari drugom u svojinu po svim zakonskim propisima; primanje u svojinu, prisvajanje, podvrgavanje pod vlast; u>p emancipacija mancipij (lat. mancipiuin) u rimskom pravu: formalna kupnja zakljuena pred sudom, ugovor o kupnji; pra'- o svojine, svojina, vlasnitvo; prij -: kupljeni rob mancipirati (lat, mancipare) u rimskom pravu: dati neto u svojinu, prdati, zakljuiti prodaju pred nadlinom vlasti manester (engl. Manchestor) vrst i pamune tkanine, sline barunu, sobito za portska odijela, enske ha ljine i dr. (nazvana po engl. grad Manchesteru, gdje se najprije pocl; izraivati); manfrsterska stranka il kola pokret i shvaanje jedne grupt velikih industrijalaca i ekonomista koji zahtijevaju slobodu trgovine i nemijeanje dravo u industriju, njiho-

mandal vo nauavanje zove se: manesterska teorija mandal (tur.) zasun, reza. kraun mandamus (lat. mandare, mandamus) "nareujemo, zapovijedamo"; naredba kraljevskog suda u Iiondonu, koja se izdaje u ime kralja ili kraljice mandant (lat. mandans) v. mandator mandarin (sanskr. inanlrin, mantra, port. mandarim) svaki visoki dravni slubenik u Kini; titula otmjenog Kineza uope; vrsta vunene ili poluvunenc tkanine za zimske kapute mandarina (port. mandarim) bot. vrsta sitnih i slatkih narani s otoka Malte mandat (lat. mandatum) nalog, naredba; punomo, ovlast; izaslanika punomo; uputnica, nalog za isplatu mandatar (lat. mandatarius) prav. osoba koja se obvezuje da, u ime i za nekoga drugog (mandatora), izvri neki posao, opunomoenik, zastupnik, predstavnik; poslovoa mandatni Gat. mandatum) naloili, naredbeni, koji se tie naloga, koji je u vezi s nalogom (ili: naredbom, mandatom); mandatna podruja bive njemake kolonije i dijelovi nekadanje Turske Carevine 'Palestina, Sirija. Mezopotamija), kojima su, po Versajskom ugovoru o miru, nakon Prvog svjetskog rala. upravljale druge sile po nalogu Lige naroda; ma.ndatno pismo pismo koje sadri nalog ili ovlast da se izvri neki posao; mandatni postupak u graanskom procesnom pravu: postupak koji poinje tune to sudac izdaje nalog duniku da ispuni ono to povjeritelj od njega trai mandator (lat. mandator) prav. onaj koji daje nekome nalog da u njegovo ime obavi neki posao, opunomoitelj, naredbodavac; supr. mandant, mandatar mandeji mn. vjerska sljedba u Mezopotamiji, spoj idovstva i kranstva

mnnckinaa mandelada (njem. Mandel badem) pie od bademovog mlijeka, umanca, eera, cimeta ili vanilije mandman (fr. mandement) nareenje koje ima vie karakter savjeta i opomene nego obine naredbe, nalog, raspisivanje, poziv; biskupska poslanica mandoln (tal. mandola) glaz. instrument potpuno slian mandolini, samo od nje vei i s dubljim zvukom mandolat (tal. mandorlato) bademovac (slatki od badema) mandolina (fr. mandoline) glaz. vrsta malo i kratke tambure s 4 do (> ica mandora (tal. mandora) glaz. v. mandolina mandorla (tal. manorla badem) svetaka aureola koja ne obuhvaa samo glavu, nego cijelu osobu, izraena u obliku badema mandra (gr. mandra staja, obor, tor) pustinjaka soba. pilja; samostan mandra (tal. mandracchio) 1. veoma mala luka: 2. zatieni dio luke mandragora (gr. mandragoras, lat. mandragora) bot. biljka za iji se korijen ranije pretpostavljalo da ima slinosti s ljudskim likom, alrauna mandrijn (tal. mandra, mandria) opor. krdo; pren. olo mandukntori (lat. manducaro vakati. manducatores) mn. zool. miii vakai manda (tal. manginre) jelo maneken (fr. mann(jquin) drvena lutka s pokretnim udovima (krojaeva, slikarova), koja slui za isprobavanje; u modnim trgovinama: mlada i lijepa dama koja slui za isprobavanje haljina: pren. ovjek bez karaktera, lutka. igraka u ludim rukama; med. umjetno izraeni pojedini dijelovi tijela za vjebanje operiranja manekinaa (fr. mannequimage) kiparski rad na graevinama

mnneros maneros egipatska tualjka, naricaljka manevar (fr. manoeuvre) rukovanje, upravljanje, obavljanje nekog posla, nain postupanja; in koji se izvodi vjeto i lukavo, smicalica, spletka, podvala; voj. vjeba veeg broja jedinica u ratnoj slubi; u ratu: sva sredstva kojima je cilj slabljenje neprijatelja, osim borbe, osobito vana u tzv. strategiji zamaranja i zbunjivanja protivnika; pom. kretanje i vjeba jednog broda ili vie brodova, vjeto izvedeno kretanje; u prometu: razmjetanje vagona i vlakova manevrirati (fr. manoeuvrer) upravljati svojim pokretima, izvoditi vjete pokrete; voj. izvodili vjebe u veem opsegu: raznim strategijskim sredstvima raditi na zamaranju i zbunjivanju neprijatelja; pom. vjeto upravljati brodom; razmjetati vagone i vlakove: pren. vjeto i lukavo raditi, vjeto se snalaziti u nezgodnim situacijama

849

mani hej izam mani (lat. manes) mit. dobri duhovi podzemnoga svijeta kod starih Rimljana; due pokojnika kojima su iskazivali tovanje mani-hroker (engl. money-broker) mjenja, novar mani-meking (engl. money-making) pravljenje novca, zaraivanje novca manifest (lat. manifestus) proglas, objava; proglas koji upuuje vlada narodu o nekom vanom pitanju da bi nagovijestila, objasnila ili opravdala svoje dranje i postupke manifestacija (lat. manifestatio) javno oitovanje, javno izraavanje odobravanja ili neodobravanja, objava, objavljivanje, iznoenje na vidjelo, pokazivanje mnnifestant (lat. mnnifestans) onaj koji javno izraava svoje miljenje, sudionik u javnom izraavanju politikih i drugih uvjerenja i raspoloenja manifestator (lat. manifestator) otkriva, objavljivao, obznanjiva, pokaziva; takoer: = manifestan t manifestirati (lat. manifestare) izraziti, izraavati, objaviti objavljivati, oitati, oitavali, iznijeti u javnost; javno izraziti svoje miljenje ili raspoloenje mnnihejci dal. Manichaei) mn. pristae pogansko-kranske sekto koju je osnovao perzijski heretik Manes ili Mani oko 242. n. e.: v. mnnihejizam manihejizam nauavanje perzijskog heretika Manesa i njegovih pristaa, neka mjeavina staroperzijskog dualizma i kranskog gnosticizma, po kojemu je od samog poetka postojalo carstvo svjetlosti i carstvo mraka: iz ovoga posljednjeg postao je Sotona i ukrao dijelove svjetlosti koji su prognani u tvar; da bi bili osloboeni, dolo je stvaranje svijeta i dolazak Kristov na zemlju; apostoli su izopaili pravo Kristovo nauavanje, koje je tek Manes uspostavio; potpuni ma-

manc (fr. manege, tal. maneggio, lat. managium) .kola jahanja; jahaica, jahaka staza: vjetina jahanja, vjetina ukroivanja i obuavanja konja mangan (gr. magnes, lat. manganesium) kem. metalan, eljezu slian element, atomska teina 54,93, redni broj 25, znak Mn; vrlo rasprostranjen, ali nikada sam, nego pomijean s drugim mineralima, crvenkastobijel, veoma krhak i tvrd mango (lat. Mangifera indiea) l>ot. sladak, mirisan plod istoimenog tropskog drveta iz porodice vanjae; velik je poput jabuke, a cvate naranasto uto mangrove (engl.) bot. zimzelene biljke na ravnim obalama tropskih mora mani (engl. money) novac mani (engl. muney) novac; Lime Li money it. tajm iz mani (engl.) vrijeme je novac

manija nihcjci strogo su so suzdravali od svakog osjeti Inog uivanja, runog rada i zemaljskog posjeda manija (gr. mania) oblik duevne bolesti koji se javlja na razne naine, esto u nastupima; bijes, sumanutost, ludost, ludilo; u glavu uvrgnula misao; nastranost, zanesenost, strast za neim, npr. za knjigama (= bibliomanija), za Englezima i svim to je njihovo (= anglomanija) itd.; mahnitost manijabilan (fr. maniable, lat. manus ruka) sretan, zgodan i lak za rukovanje, koji se lako radi rukom; pren. gibak, zgodan, pogodan, prikladan manijaki (gr. mania pomama, ludilo) koji se zasniva na maniji; nastran, zanesen, luaki manijak (gr. manikos) luak, zanesenjak; nastran ovjek, onaj koji si je neto umislio, npr. bezrazloni strah od neega to zapravo i ne postoji itd. manikir (fr. manucure, manicure) njegovanje ruku i noktiju, osobito ono koje vre struno osposobljene osobe; pribor za njegovanje ruku i noktiju manilovtina prazno sanjarenje, pasivan odnos prema stvarnosti (po Manilovu, junaku Gogoljevog romana "Mrtve due") maniluk (tur.) zavist maniman (fr. maniement, manier) rukovanje, upravljanje, nain rada; rukovanje kistom (kod slikara) manioka (port. mandioca) bot. branom bogati korijen biljke Iatropha manihot. koja raste u Indiji i Ju. Americi; daje veoma ukusan i zdrav kruh mnnipul (lat. manipulum) u grkoj crkvi: rubac za brisanje ruku i sv. posudo koji je akon nosio preko lijevog ramena; kod katolika: iroka iskiena vrpca koju nosi sveenik na misi manipul (lat. manipulus) 1. farm. na receptima: pregrt, npr. trave ili li-

850

mankirati a; 2. kod starih Rimljana: jedinica pjeatva, od 60 do 120 ljudi manipulacija (lat. manipulatio) vjeto, struno rukovanje ili upravljanje neim; pravljenje poslovnih smicalica; dodirivanje ili previaonje rukom preko ivano oboljelog tijela, kao to ini magnetizer da bi izazvao u tijelu povoljne promjene manipulirati (lat. manipul are) rukovati, upravljati; rukom obraivati (ili: raditi, spravljati); praviti smicalice; dodirivati ili provlaiti rukom, pipati manira (fr. maniere, tal. mnniera) nain ponaanja ili postupanja, nain obraivanja koji prelazi u jednolikost i ablonu; fin nain ivota, ponaanje, dranje; un\jetniki potez, u knjievnosti i umjetnosti: neduhovito oponaanje ili stalno ponavljanje jednoga po sebi dobrog i originalnog stila, neprirodnost; maniri mn obiaji, ponaanje: glazbeni ukrasi: < vjek lijepih manira ovjek lijepog pmuianja i ophoenja manirist (fr. maniere) knjievnik ili umjetnik koji radi po ma ni", tj. koji se jednolikim i posebnim nainom rada udaljuje od prirode predmeta koji obraduje odgovarajueg shvaanja i izlaganja; slijepi op naatelj; usp. manirizam manirizam (fr. manierisme.) umj. stvaranje slijepim oponaanjem oblika, tehnike i ideja starijih, dobrih uzora; neprirodnost manit (gr. manna, ar. mann.j kem. sladak glavni sastojak mane, slui kao lijek za otvaranje; manin eer Manitu mit. veliki duh, bog sjevernoamerikih Indijanaca manizam (lat. mancs cijeni, dui- pokojnika kod Rimljana i starih italskih naroda) rel. potovanje predaka svog naroda ili svoje obitelji mankirati (fr. manquer, tal. mancarc; ne pogoditi, promaiti; proputati,

manko

851

manufakt pokriva dio lica i dopire do pojasa mantincla (fr. mantinelle) 1. zelena presvlaka na biljarskom stolu; ograda biljarskog stola; 2. ograda klizalita za hokej na ledu mantinjada (tal. mattinata) svirka uza sopile mantisa (lat. mantissa) dodatak, dometak; mat. desntinske (decimalne) brojke logaritma, kazaljka mantlirati (lat. mantellum) voj. ograditi, opasali, uvrstiti, utvrditi mantra (sanskrt.) sastavni dijelovi hinduske molitve, magine formule kojima se pripisuje nadnaravna mo manu (lat. manus ruka) rukom; manu armata (lat.) oruanom silom; manu propria (lat.) vlastitom rukom, svojeruno; manu forii (lat.) prav. siiom. silom dravne vlasti manual (lat. manualis runi) trg. runa knjiga, biljenica, prirunik: osobito: knjiga u koju se unose izdaci i primici (s rubrikama: od koga i zato); dnevnik, podsjetnik, memorijal; kod orgulja: niz tipki, klavijatura manuale (lat.) glaz. kod orgulja: sviranje na klavijaturi koja je za ruke (za razliku od pedale, to znai sviranje na klavijaturi za noge} manualiter (lat. manualiterj pril. glaz. runo, izvoditi na orguljama samo rukama, bez pedala manudukcija (lat. manuduetio) upravljanje, uputa manuduktor (lat. manuduetor) rukovoditelj manuelan (lat. manus ruka, r. manuol runi) runi, koji radi rukama; koji je izraen rukama; manualni radnik onaj koji radi fiziki, obrtnik (za razliku od intelektualnog, koji radi glavom i perom) manufakt (lat. manu factum) rukotvorina, ono to je izraeno rukom, runi rad

propustiti priliku: ne uspjeti, ne poi za rukom, izraditi loe; trg. ne odgovarati obvezama, obustaviti plaanja, pasti pod steaj, bankrotirati manko (tal. manco) manjak na robi ili u blagajni; pomanjkanje manko (tal. manco) trg. nedostatak, gubitak, manjak u robi mankoo (tal. manco, almanco) barem mano :tal. mano, lat. manus ruka; mano destra ili dri.tta (tal. mano destra, dritta desna ruka) glaz. desnom rukom: mano sinistra (tal. mano sinistra lijeva ruka) glaz. lijevom rukom (tj. svirati) manometar (gr. manos rijedak, metron mjera, mjerilo} fiz. instrument za mjerenje elastine sile plinova ili para mansarda (fr. mansarde) soba ili stan na tavanu, potkrovlje; krovna prijelom. nizozemski krov (naziv po imenu fr. graevinara Francoisca Mansarda (15981666) manetn (fr. manchetfce) v. maneta mantala slatko od brana i kuhanog vina mantevizam (gr. manteyo proriem) lak oblik vidovitosti (sposobnosti predvianja) mantiki (gr. manteia proricanje, mantikos) koji se tie proricanja, koji je u vezi s proricanjem, proroki mantija (gr. mandve, lat. mantelum kabanica) 1. irok, dugaak plat; sveenika haljina mantikn (gr. mantikos proroki) vjetina proricanja sudbine, vjetina gatanja (ili: vraanje) mantil (iat. mantellum, fr. manteau, njem. Mantel) ogrta bez rukava, plat; gornji kaput uope, proljelni muki i enski kaput: zaklon mantilja (p. mantilla, lat. mantellum) dugaki rubac od ipke koji ene u panjolskoj nose na glavi i koji im

manufaktura manufaktura (lat. manufactura) 3, sloena kooperacija koja poiva na podjeli rada; njezinu tehniku osnovicu ini zanat; razvija do virtuoznosti umjetnost radnika u vrenju djelominih opcracija, ali ga ini nesposobnim da sam izradi cijeli proizvod; radnik postaje bogalj, nesposoban za rad izvan manufakture, ali umjetnik u njezinom .sklopu; podjelom rada u manufakturi vri se i pojednostavljenje zanatskog alata, njegovo prilagoavanje djelominim operacijama radnika: time se u manufakturnom razdoblju kapitalizma pripremaju materijalni uvjeti za mehanizam koji se sastoji iz kombinacije jednostavnih instrumenata; predstavlja oblik krupne proizvodnje koji se javlja u raznim povijesnim razdobljima; meutim, karakteristina je za kapitalizam od 16. do 19. st.; postaje ili kombinacijom prije samostalnih raznih zanata u jedan povezani proces proizvodnje u kojemu se dalje usavrava podjela rada ili koncentracijom radnika istog zanata, koji se takoer ralanjuje;; prema karakteru proizvoda razlikujemo heterogenu i organsku manufakturu; 2. naziv za tekstilnu industriju manufakturirati (fr. manufacturer) raditi, izraivati, proizvoditi (robu) manufakturist (fr. manufacturier) obrtnik, zanatlija; tvorniar; trgovac manufakturnom robom mauukapcijn (lat. manucaptio) prav. pismeno jamstvo manukaptor (lat. manucaptor) prav. onaj koji daje pismeno jamstvo manumisija (lat. manumissio putanje iz ruku) u starom Rimu: davanje slobode robu manus (lat. manus) ruka manuskript (lat. manu scriptum) rukopis, osobito onaj koji je pripremljen za objavljivanje, za tiskanje

852

maran tican

maran/a maranza (gr. maransis) med. slabljenje, venjenje, gubljenje snage i svjeine marnskin {fr. marasquin), tal. marasehino) vrsta finog likera od treanja, trenjevaa marastian (gr. maraino) med. v. marantian maraton 1. trkaka disciplina na 42 km; 2. pren. sve to dugo traje marnugija (gr. maraugia) med. titranje pred oima, gubljenje vida; fotopsija maraznm (gr. marasmos nestajanje, venjenje, gubljenje) med. gubljenje tjelesne snage i svjeine zbog bolesti; senilni morazam (lat. marasmus senilis) gubljenje snage i svjeine zbog starosti, staraka nemo marcando (tal.) glaz. istaknuto, s posebnim naglaskom, inarcato it. markato (taL) glaz. v. marcando marcescirati (lat. marcescere) postajati trom, slab, slabiti, mlitaviti marciale it. marale (tal.) glaz. kao mar, vojniki, ratniki Marcijal starorimski pjesnik (45104), poznat- po duhovitim epigramima marcijalan (lat. marlilis Marsov, boga rata, Mars) ratniki, ratoboran, borben. ratni; sran, hrabar, odvaan; divlji; usp. Mars marcijalitct (lat. martialitas) v. marcijalizam marcijalizam (lat. martialis Marsov, boga rata, Mars) ralobornost, borbenost, sklonost ratovanju marcipan (lat. Marci panis, tal. marzapane) kola od badema i eera Marduk glavno boanstvo starih Babilonaca, tvorac svijeta i gospodar ivota mareaa (fr. mareage) mornarska, brodarska plaa; ugovor izmeu vlasnika broda ili trgovca i posade broda

853

marginirati marela (lat. amarus gorak, tal. amareflla) bot. v. amarela marenda (tal.) doruak, uina mareograf Gat. mare more, gr. grafo piem) ureaj koji automatski biljei visinu morske vode; slui za odreivanje srednje razine povrine mora. prema emu se odreuju nadmorske visine ostalih toaka, plimomjer mareometar (lat. mare more, gr. metron mjera, mjerilo) v. mareograf margarin (gr. margaron biser, fr. margarine) umjetni maslac, pravi se od smjese biljnog ulja (sezamova ulja) i obranog mlijeka, ukusan je i hranjiv kao i prirodni maslac, samo to ne sadri vitamine; danas se proizvodi vie vrsta margarina, od kojih se nekima dodaju i vitamini margarit (gr. margaron biser) miner, biserasti tinjac, sn;brnast tinjac sedefa stog sjaja margnrita (gr. margaron, margarites biser) med. pjega na ronici, slina zrnu bisera margarite (Jat. margarilae) mn. u Kat. crkvi: komadii posveene hostije koji se daju bolesnicima margaritom (gr. margarites biser] med. izraslina slina zrnu bisera, bisernik mnrgerita (fr. marguerite) bot. biljka krauljak, ivanica margina (lat. margo, gen. marginis rub, tal. margine) prazan prostor sa strane na pisanim i tiskanim listovima, bjelina; usp. margo marginalan (lat. marginalis) koji se tie ruba. koji se nalazi na rubu. rubni marginalije (lat. marginalia) mn. biljeke (ili: napomene, primjedbe) napisane na rubu, sa strane (npr. neke knjige) marginirati (lat. marginare) obrubili: napisali (ili: pisati) primjedbe na rubu lista (ili: sa strane) u knjizi, pokraj tiskanog teksta

manustupracija (lat. manu-stupratio) spolno samozadovoljenje. onanija, masturbaciji!, ipsacija manutencija (lal. manu-tentio) prav. v. manutenencija manutenencija (lat. manu-tenentia) prav. odravanje na snazi. npr. nekog zakona; zatita prava posjedovanja manx it. menks (engl.) keltski jezik manjanerija (fr. magnanerie) zavod za uzgoj dudovih svilaca; svilarstvo manjkati (tal. mancare) nedostajati, ne biti nazoan: ne biti dovoljno manc.ta (fr, manchette) narukvica, orukvica; manseta mnpa (lat. mappa) zemljovid, plan. crte: torba, aktovka, korice za dranje spisa, planova, crtea maper (fr. mappeur) voj. crta zemljovida, osobito vojnih zemljovida, karata i crtea mapirati (lat. mappa) crtati zemljovide; neki predjel ili zemlju kartografski snimati (ili: snimiti) mapmond (fr. mappeinonde) mapa cijele Zemlje, planiglob marabu-pera (fr. marabouts) pera od marabua (rode toplih krajeva), zbog izvanredne ljepote sluti kao ukras, osobito na enskim eirima marabut (ar.) 1. musliman starosjedilac ili svetac; 2. muslimanski nadgrobni spomenik Maranatha (aram.) Gospodine, doi! (zazivanje ponovnog Kristova dolaska na kraju prakranskih obreda) mnrangun (tal. marangone) tesar, drvodjelja marani (p. marranos) idovi i Mauri u panjolskoj koji su, pod pritiskom inkvizicije, morali primiti kranstvo, ali su potajno i dalje ostali vjerni svojoj ranijoj religiji marantian (gr. marantikos) med. koji je nastao zbog slabosti, zbog gubljenja tjelesne snage: marastian

marginoplastika marginnplastika (lat. margo rub. gr. plastike) med. porubljivanje one vjede margo (lat. margo) rub; trg. prazan prostor na rubu teretnog lista na kome se biljee oznake i brojevi poslane rol>e marifct (tur.) vjetina, majstorija, okretnost, spretnost, prepredenost, lukavost; marifetluk marihuana (lat. Cannabis indica indijska konoplja) bot. biljka od koje se proizvodi opojna droga slina opijumu; hai Marijana (fr. Marianne) ensko ime; olienje Francuske revolucije marija (fr. mariage) brak, brano stanje; u kartama: kralj i dama u jednoj ruci marimba crnaki glazbeni instrument od drvenih ploica s rezonantom, slian ksilofonu marina (fr.' marina, lat. marina) mornarstvo, brodarstvo; pomorska sila. mornarica, brodovlje, flota; u slikarstvu: motiv s mora, slika mora marinac (lat. marinus) mornar, pomorac; vojnik na ratnom brodu; brodar, ladar marinada (fr. marinade) salamura; jelo, posebno riba iz salamure; marinat marinat (fr. marinade) v. marinada marinaa (fr. marinage) stavljanje u salamuru, useljavanje, usoljenje marinirati (fr. mariner) usoliti, metnuti u salamuru; staviti ribu u ocat i zaine mari ni st 1. (tal. Marini) lit. pristae i sljedbenici marinizma u pjesnitvu; v. marinizam; 2. Gat. mare more) slikar koji slika pejzae s mora marinizam (lat. marinus morski) 1. tenje jedne drave da stvori i odrava to jau pomorsku silu, mornaricu marinizam 2. lit. nain pisanja tal. pjesnika G. Marinija (15691625), kuji se odlikuje neprirodnou. pose-

854

markantan bno traenim slikama i aluzijama; ovaj stil je bio uzeo maha u tal. knjievnosti XVII. st. marinski (lat. marinus) morski, pomorski; marinska akademija visoka kola u kojoj se koluju pomorski asnici marioneta (fr. marionette) "Marijana", mala lutka s pokretnim udovima koja moe oponaati ljudske pokreti; (pokreti udova izvode se pomou konca ili ice); s ovakvim lutkama izvode se itava manja kazalina djela u tzv. marionetskim kazalitima, kazalitima s lutkama; pren. ovjek koji se moe za sve i svakoga pridobiti, povodljiv ovjek mariska (lat. marisca) med. bradavica maritalan (lat. maritalis) brani, muev; maritalis potestas (lat.) prav. mueva vlast; maritalis sociclas (lat.) brana zajednica; maritalis tutela (lat.) pravo muevog skrbnitva; maritali usufruetus it. maritalis usufruktus (lat.) pravo mua da uiva enino imanje dok jo u braku maritman (lat. maritimus) morski, pomorski; koji se tie pomorstva, pomorske sile i dr.; primorski maritomanija (gr.) bolesna eUa ovjeka da bude patnik, bolesna strast za podnoenjem muka marja (ma.) 1. maarski srebrni novac u XVII. st. s likom Djevice Marije, u vrijednosti od 17 krajcara; 3. naziv za vise vrsta igara s 32 karte marka (njem. Mark) 1. granica kotara ili podruja; 2. dananja novana jedinica u Njemakoj, od 1871. = 100 pfeninga; 3. {fr. niarque, tal. marca) znak, biljeg, obiljeje; ig; potanska vrijednost koja se lijepi na pisma, dopisnice i razglednice; eton; znak (ili: ig) neke trgovake kue ili robe markantan (fr. marquant) istaknut, znatan, vaan, vidljiv, upadljiv, koji upada u oi, koji se odlikuje

markasit mnrkasit (fr. marcasitc) sumporni ili eljezni oksid istoga kemijskog sastava kao i piril; koristi se za proizvodnju sumporne kiseline i eljezne galice mnrker (fr. marquour) onaj koji biljei pogotke kod biljara; konobar u gostionicama koji biljei pia i jela to se iznesu iz kuhinje, zabiljeiva; stroj za udaranje iga marketender {tal. mercatante) trgovi koji prodaje vojnicima ivene namirnice i ostale sitne potreptine marketerija (fr. marqueterie) mozaik iaran utiskivanjem komadia raznobojnog drveta ili kamenia, aranje utiskivanjem marketing (engl.) trgovanje; prodaja robe na tritu; sve djelatnosti i mjere u vezi s boljim plasmanom trgovake robe marketirati (fr. marqueter) poprskati, prskati, arati umetanjem raznobojnog drveta u mozaiku markgraf (njom. Markgraf) od Karla Velikog; zapovjednik jednog pograninog okruga, marke: ovo dostojanstvo kasnije je postalo nasljedno markirati (fr. marquer) oznaiti, oznaavati, obiljeiti; staviti ig, igosati; metnuti potansku marku ili biljeg; skrenuti pozornost na vanost neke; misli i si. time to se tiska masnijim slovima ili kurzivom: na kazalinim probama: ulogu samo itati, bez glumljenja: u biljaru: biljeiti pogotke markiz (fr. marquis) visoka plemika titula u Francuskoj, Engleskoj i I bili,! i (po rangu izmeu vojvode i grofa) markiza (fr. marquise) ena ili ki markiza; platneni zaklon od sunca ili kie pred prozorima i vratima; krov nad peronom: naslonja markizat (fr. marquisat) dostojanstvo i plemiki posjed markiza

85-5

raarmont mnrkizet (fr. marquisctte) tanka konana tkanina, raznobojna, upotrebljava se za enske haljine markotaa (fr. marocttage polaganje) nain razmnoavanja biljaka stavljanjem granice u zemlju marksist fil. sociol. pristaa marksizma marksizam (njem. Marxismus) filozofske, ekonomske i politike teorije njemakog filozofa i sociologa Karla Marxa (1818188,*!); filozofski: marksizam je tzv. dijalektiki materijalizam primijenjen na prirodu i drutvo; njegovo osnovno drutveno-ckonomsko naelo je: "U drutvenoj proizvodnji svoga ivota ljudi stupnju u odreene, nune, od njihove volje nezavisne odnose odnose proizvodnje, koji odgovaraju odreenom stupnju razvitka njihovih materijalnih proizvodnih snaga; cjelokupnost tih odnosa proizvodnje stvara ekonomsku strukturu drutva, realnu osnovu na kojoj se stvara pravna i politika nadgradnja i kojoj odgovaraju odreeni oblici drutvene svijesti; nain proizvodnje materijalnog ivota uvjetuje drutveni, politiki i duhovni proces ivota uope." (Marx) markt (njem. Markt) svako javno mjesto na kojem se razmjenjuju dobra, trg, trite, sajmite marli (fr. marli) mreasta i pomalo kruta tkanina, lul; mreast ukras na rubu srebrnih tanjura, rub porculanskih tanjura; vrsta polusvilene tkanine (nazvana po selu Marli-la-Machine, gdje se najprije poela izraivati) marmarita (gr. marmaire) med. v. maraugija marmelada (fr. marmelade, od gr. meli me, melon jabuka) pekmez od raznog voa ukuhan sa eerom marmont (fr. marmonlte) zool. brdski takor, mrmot, svizac (ivi u porodicama po najviim planinama Kurope i Azije)

marmor

856

maral astr. jedan od veiikih planeta, izmeu Zemlje i Jupitera marala (tal. vino di Marala) slatko sicilijansko vino, priprema se dodavanjem zgusnutog mota, slino malvaziji (nazvano po sicilijanskom primorskom gradu Marali) marselin (fr. marcellinc) vrsla lake, obino crne svilene tkanine (tafta); nazvana po francuskom gradu St. Marccllin Marseljeza (fr. Marseillaise) marseljslci mar. omiljena fr. narodna pjesma koja je. za vrijeme Prve francuske revolucije, poticala narod na borbu za slobodu i jednakost, spjevao ju je i komponirao kapetan Rouget. de Lisle 1792.; danas francuska narodna himna (ime dobila po tome to su je u Parizu prvi put pjevali vojnici iz Marseillca) marsilijana (tal. marsiliana) venecijanska. sprijeda okrugla laa za obalnu trgovinu na Jadranskom moru marsupijal (lat. inarsupialis) zool. tobolar, oposum marsupijali (lat.) mn. zool. toholari marsupijalizaeija (lat. marsupialisatio) med. pravljenje trbunog tobolca mar (fr. marehe) hod, hodanje, gledanje, koraanje; uredno kretanje jedne vojne jedinice k odreenom cilju; glazbeno djelo kao pratnja sveanih, osobito vojnikih kretanja, stupanja, "vojniki", "alosni", ' paradni" mar; forsiran mar ubrzan mar, brz mar; kao komanda: mar! = naprijed! polazi!; dalje! bjei! kidaj! marruta put kojim se ima marirati, smjer mariranja (ili: putovanja) mar-ruta (fr. marehe-route) v. mar maral (njem. Marschal, lat. marescalcus, tal. mariscalco, fr. marechal) prvobitno: konjuar, nadzornik tale; zatim: vrhovni nadzornik vojske i dvora nekog vladara; nadzornik i upravitelj javnih sveanosti; danas:

marmor (lat. marmor, gr. marmnros) miner, mramor, fin i veoma tvrd vapnenac, sastavljen od sitnih nepotpunih kristala, raznobojan marmoracija ;lat. marmoratio} mramoriranje, oblaganje mramornim ploama marmorirati 'lat. marmorarc; izradiLi pjege ili pruge kao kod mramora; obloiti (ili: oblagati) mramornim ploama marod (r. maraud. lat. moratus) bolestan, slab, nemoan, iscrpljen od puta maroder (fr. maraudeur) pljaka, vojnik koji, pod izgovorom promorenosti ili slabosti, zaostaje iza svoje jedinice pa kriom ide u kradu i pljakanje; vojnik koji pljaka poginule i ranjene vojnike; pren. hulja, nitkov marodirati (fr. marauder) bolovati, biti slab; voj. pod izgovorom premorcnosti ili slabosti zaostati iza svoje jedinice pa ii u pljaku po okolici; drsko prosjaiti; pljakati poginule i ranjene vojnike marok (fr. maroc) laka vunena tkanina maroken (fr. maroijuin, tal. marrochino) marokanska koa, obojena kozja koa s finim oiljcima, safijan maroko (marocco) vrsta amerikog burmuta; pamuna tkanina za povezivanje knjiga marnn, marun (tal. marrone} bot. pitomi kesten, krupan i vrlo okuan za jelo; marnu glase (fr. marrons glacs) kestenje u eernoj ocaklini mnroniti mn. pripadnici posebne katolike crkve sirsko-antiohijskog obreda u Libanonu, Siriji i dr. (osniva Ivan Maron u 6. st.) marota (fr. marottc) strast, manija, ludovanje Mars (lat. Mars. gen. Martis) mit. bog rata kod starih Rimljana (kod Grka Arcs); pren. rat, boj. borbena huka:

marulat najvii vojni in u vojskama nekih drava; maral dvora najvii dvorski inovnik, nadzornik i upravitelj unutarnjih poslova vladarskog dvora; feldmaral vrhovni zapovjednik vojske u nekim dravama maralat (fr. marechalat) 1. zvanje i nadlenost marala; 2. vrhovno vojno zapovjednitvo, s maralom na elu, uvedeno u Francuskoj od veljae 1858. godine; 3. zgrada u kojoj se nalaze uredi marala i njegovih slubenika maran (fr. marehand, lat. merx, mercatus) trgovac, prodava mnrsberajt (njem. Marsch hod, bereit pripravan) spreman za putovanje marse (fr. marehe) trite, trg. trite; trina cijena, kupovna cijena marirati (fr. mareher) pravilno koraati, ii propisnim vojnikim korakom; pjeaiti, ii, putovati; nekoga marirati nekoga najuriti, otjerati kazavi mu: mar! mnrt (lat. martius) mjesec posveen bogu Marsu, trei mjesec u godini, oujak (31 dan); prvi mjesec u godini starih Rimljana martclosi (tal. martellos, lat. martulus) mn. zasvodene okrugle kule na obalama Sardinije i Korzike za obranu od morskih razbojnika (gusara) martengal (fr. marlingal) bilal, remen koji prolazi izmeu prednjih nogu kod konja i ne da mu da die ili sputa glavu, nego je mora drati uvijek u istom poloaju martir (gr. martvros svjedok) svatko Iko je progonjen i zlostavljan zbog svoje ideje, osobito onaj tko jc muen i ubijen zbog toga to uporno ostaje, ne alei i ne tedei svoj ivot, pri kranskoj vjeri, muenik, junak vjere martirij (lat. mnrturium) muenitvo, patnje i smrt onoga koji nevino stra-

857

masagran da (za svoju vjeru); dio crkve u kojem sc nalazi grob muenik;! za vjeru mnrtirologij (gr.) knjiga sa ivotopisom i opisom stradanja svetaca i muenika martirologija (gr.) istraivanje i ispitivanje ivota i stradanja kranskih muenika maruflirati (fr. maroufler) slik. nalijepiti slikarsko platno na drvo; maruflirana slika slika nalijepljena na drvo marunka (lat. malus armeniaca armenska jabuka) bot. armenska uta jabuica; vrsta krupnih, okruglih, plavocrvenih ljiva mar (fr. marge) v. margo mara (lat. margo, fr. marge rub) burz. razlika izmeu dnevnog i emisijskog kupca nekog vrijednosnog papira: razlika izmeu najvieg i najnieg kupca ih najvie i najnie cijene; razlika izmeu kupovne i prodajne cijene; usp. margo mnsa (lat. raassa, fr. masse) 1. fiz. kolinik iz sile i ubrzanja ( j e & n i c a mase v. gram); masa nekog tijela mjeri se kolinikom tvari koja je sadrana u njemu; proizvod iz obujma i gustoe; 2. velik broj, gomila, mnoina, mnotvo; 3. puk, svijet, narod, rulja; 4. tijesto, smjesa; 5. tijelo bez odreenog oblika; 6. ulog u kocki; 7. prav. imanje koje ostane nakon neije smrti; imanje pokretno i nepokretno, koje ostaje nakon pada neke trgovine pod steaj, a od kojega sc moraju podmiriti vjerovnici; massa bonorum it. masa bonorum (lat.) imovinsko stanje; masna concursus it. masa konkurzus (lat.) stjecina masa, ona iz koje se imaju naplatiti vjerovnici; massa hereditatis it. masa hereditatis (lat) cjelokupna ostavtina onoga tko ostavlja nasljedstvo masagran (tal. massagrano) crna kava s komadiima leda i alkoholom

masakr masakr (fr. massacre) pokolj, mrcvarenje, ubijanje, krvoprolie nasakrirati (fr. massacrer) ubijati, klati, mrcvariti, unakaziti rtvu, prolijevati lcrv masa] (hebr. masal) utjecaj neba ili zvijezda na ovjekov ivot, srea, sudbina masaa (fr. massage) trljanje tijela, gnjeenje tijela {osobito nakon kupanja) radi pojaavanja cirkulacije krvi, odravanja zdravlja, jaanja miia i dr. masenjo (tal. masegno) bijeli vapnenaki kamen iz Verone za poploavanje ulica maser (fr. masseur) osoba koja vri trljanje, trlja (u kupaonici i dr.) maserka (fr. masseuse) trljaica maseter (.gr. maseter) anat, mii vaka mashala (gr. masehale) med. pazuho mashalister (gr. masehalister naramenica anat. drugi vratni prljen masirati (gr. massein mijesiti, gnjeiti. lat. massare, fr. masser) tijelo (nakon kupanja) trljati, gnjeiti, valjati da bi se izazvao ivlji krvotok i dr.; usp. masaa masiv (fr. inassif) petrografski: nepravilna eruptivna gromada; orografski: planina bez grebena: masa kristalastih kriljevaa koja moe od iskona biti nepokrivena mlaim formacijama, ili je bila pokrivena pa ogoljena erozijom i dislokacijama masivan (fr. massiO teak, pun, jak, vrst, nainjen od jednog dijela; nezgrapan, trom, sirov; u graevinarstvu: vrsto sagraen, jak. otporan, jakih i temeljitih zidova; kod kovina (metala): gust, pun, teak, neprobojan, koji nije upalj masivitet (fr. massivete) v. masivnost masivnost (fr. massivete) punoa, teina zbog punoe, vrstina

858

maskoki maska (fr. masque, lat. masca) obrazina; osoba pod obrazinom, preruena linost; stalna karakterna uloga u aljivim igrama; pren. privid, vanjski izgled; izgovor, pretvaranje, lukavstvo; ovjek koji se eli prikazati drukijim no to je, pretvorili; makara makara (ar. mashharat) ala, ismijavanje, sprdanje; ovjek s obrazinom. maskom; aljivina, lakrdija, podrugljivac maskarada (fr. mascarade. tal. mascherata) preruavanje, preruenost; gomila ili povorka preruenih osoba (pod obrazinama), krabuljni ples maskaron (fr. mascaron. tal. mascarone) arhit. ljudska glava, obino iscerena lica, koja se, kao ukras, oduvijek upotrebljavala u graevinarstvu, osobito na vratima, nad prozorima, na bunarima i dr. maskenbal (njem. Maskenbali) zabava (ili: ples) na koju sudionici dolaze pod obrazinama (maskama) maskerata (tal. maseherata) pokladna pjesma maskiran (fr. masque) koji je pod obrazinom. preruen, preobuen; skriven, prikriven, zaklonjen; maskirana, baterija voj. prikrivena baterija, ona koju neprijatelj ne moe primijetiti sve do trenutka dok ne pone djelovati, zato to je prikrivena bilo kakvim prikladnim predmetom (granjem, zelenilom i si.) maskirati (fr. masquer) metnuti obrazinu, preruiti, preobui; voj. poloaje, topove i druge vojne objekte pomou granja, zelenila i si. uiniti nevidljivim za neprijatelja, zakloniti, skriti; pren. prikriti, prikrivati, skrivati prave namjere maskoki (mascoshi) trg. vrsta pamune tkanine ukraene cvjetovima, izrauje se u Austriji

maskota maskota (fr. mascotte) dijete sree, srekovi; supr. peh; javna ena maskulin (lat. masculina) gram. rije mukog roda; v. maskulin um maskulinum (lat. masculinum) gram. muki rod; rije mukog roda maskuliranje (lat. masculinum) fiziol. pretvaranje enskih ivotinja u muke time to im se na mjesto enskih vanjskih lijezda, koje se uklone, usade muke spolne lijezde, tako da se ivotinja dalje razvija, i u tjelesnom i duevnom pogledu, kao muka jedinka mason (fr. mafon, ihn. macio) zidar, osobito: slobodni zidar; v. franmason masonerija (fr. maconnerie) slobodno zidarstvo: slobodni zidari masora (hebr. masorah predaja, tradicija) kritika redakcija i interpretacija starozavjetne Biblije radi utvrivanja t-one i konane verzije masoterapija (fr. massage masaa, gr. therapeia lijeenje) med. lijeenje trljanjem, masaom masovan (lat. massa) koji je u masi. u velikom broju; masovan rad rad u kome sudjeluje veliki broj radnika masovik (rus. massovik) dobar organizator, ovjek koji umije djelovati na narodne mase masovne scene prikazivanje zbivanja s mnogo ljudi u istom prizoru (u filmovima ili u knjievnim djelima) mastaba (ar.) staroegipatska grobnica u obliku paetvorine s ravnim krovom i kosim stranama mastalgija (gr. mastos dojka, sisa. algos bol) med. hol u sisama, bol dojke maste! (tal. mastello) kabao, vedro, drvena posuda master (engl. master, lat. magister) gospodar, starjeina, vlasnik; majstor; mladi gospodin; gospodin, uitelj; upravitelj, nadzornik; izraz kojim posluga oslovljava mlade sinove svog gospodara

859

man mastif (engl. masti samsov, buldog (vrsta velikog psa) mastika (gr. mastiehe) v. mastiks mastikacija (lat. masticatio) vakanje mastikatorij (lat. masticatorium) sredstvo za vakanje mastikatorije (lat. masticatoria) mn. med. lijekovi koji se uzimaju vakanjem mastiks (gr. mastiehe, fr. mastic) blijedouta i mirisna smola mastikovog drvet-a, koje raste osobito na Hiosu. upotrebljava se za pravljenje raznih balzama, masti, firnisa, lakova i kao zain za kolae, ueereno voe i dr.; staklorezako ljepilo, kit; vrsta rakije zainjene ovim mirisom (mastika) mastitis (gr. mastos dojka, sisa) med. upala sisa, dojki mato- (gr. mastos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: sisa, dojka mastodan (gr. mastos) v. mastoidan mastodinija (gr. mastos, odyne bol) med. osjeaj bola u sisama (ili: dojkama), sisobolja mastodon (gr. mastos. odus zub) geol. zool. velika pretpotopna ivotinja, surla iz porodice slonova, s kljovama u gornjoj i donjoj eljusti mastoidan (gr. mastos, eidos oblik) slian sisi, sisat, dojast mastopatija (gr. mastos, pathos hol, bolest) med. v. mastodinija mastozoolit (gr. mastos, zoon ivotinja, lithos kamen) geol. okamenjen sisavac mastozoon (gr. mastos, zoon ivotinja) zool. sisavac masturbacija (lat masturbatio) spolno samoz ado voljenje, onanija, ipsacija. v. manustupracija masturbirati (lat. masturbare) spolno se samozadovoljavati, onanirati maa (lat. missa) misa, jutarnja sluba Boja

maina maina (gr. mcchanc orue kojim se neto umjetno izrauje, lat. maehina) leh. umjetni spoj tijela slobodnih za davanje otpora u obliku naprave koja prisiljava mehanike sile da. pod odreenim uvjetima, izazivaju odro dena kretanja, stroj, naprava, i to naprava koja se upotrebljava za prenoenje; ili pretvaranje rada ili energije; 2. lokomotiva; pren. stvor bez duha, ovjek bez duha mainerija (fr. machinerie) strojevi, maine; strojarski dijelovi; izradba strojeva; od,jel u kojem se nalazi vie strojeva koji svi slue istoj svrsi; osobito: sve naprave pomou kojih se vre promjene na pozornici; ustroj marngevcr (njem. Maschinengewehr) voj. suvremeno vatreno oruje kalihra obine vojnike puke i automatskog djelovanja, prikladno za lako prenoenje s mjesta na mjesto, u minuti moe izbaciti oko 600 metaka mainist (fr. maehiniste) rukovatelj strojem, strojar; graditelj strojeva; pov. nadzornik strojeva mainizacija (gr. mechane, lat. maehina naprava) uvoenje maina (strojeva) u poslovanja i proizvodnju gdje se ranije upotrebljavao fiziki rad ljudi i ivotinja (u obrtnitvu, poljoprivredi, vojsci itd.); mehanizacija mainski (fr. maehine) koji se tie strojeva, koji pripada strojevima; izraen na stroju makara (tal. mascara) 1. v. maska maknra (ar. mashharat) 2. v. makara makul (til. maseolo) mali top, muar, prangija mana (njem. Masche) petlja, zamka; vrsta kratke kravate mat (fr. mat) 1. prid. hcz sjaja, taman. tamne boje, zagasit mat (perz.) 2. u ahu: zavrni protivnikov potez nakon kojega ugroeni

860

matematiki kralj vie nemn nikakvog izlaza; pren. pobijeen, propao, izgubio igru mata (p.) paragvajski aj od biljke ilex paraguayensis, omiljeno pie Junoamerikanaca matador (p. matador, lat. mactator kolja, ubojica) glavni borac u borhi s bikovima u panjolskoj, koji ranjenoj ivotinji zadaje smrtni udarac: u kartama: najjai aduti; pren. istaknut, vaan, ugledan ovjek, znamenita osoba, prvak u nekoj struci, vaim u svojoj struci, "zvjerka" matamorizam (p. matamoros; samohvala; izraz koji se upotrebljava za one koji vikom i drekom, nadutim i teko razumljivim reenicama pokuavaju zbuniti svoje protivnike: zool. izraz kojim se oznaava nain obrane kojim sc slue neki kukci da bi se obranili od svojih napadaa time to se silno kostrijee, nadimlju, istiu svoje bodlje i dr., samo da bi zastraili svoje neprijatelje matamoro (p. matamoros) lit. "ubojica Ma ura", veoma omiljeni lik u starijoj panjolskoj komediji, panjolski vojnik-laljivac koji pria o svojim junatvima i podvizima koji se, zapravo, nikada nisu dogodili; bot. naziv za vei broj neofenzivnih biljakii, ali po izgledu veoma opasnih i otrovnih matema (gr. mathano uim, nauim, mathema znanje, znanosl) ono to je naueno, predmet uenja, znanje, znanost; pravilo, osobito matematiko matematiar (lat. mathematicus, gr. mathema) nastavnik matematike; onaj koji se znanstveno bavi matematikom matematiki (gr. mathema) koji pripada matematici ili sc na njoj zasniva: siguran, pouzdan, nesumnjivo utvren

matcmntika matematika (lat. mathemalica, gr. mathema) znanost o veliinama, tj. aritmetika, algebra i geometrija; matezis maten (fr. matin, tal. mattino, lat. matutium) jutro; jutarnji kaput, jutarnja haljina mateologija (gr. mataios uzaludan, nitavan, logia) nekoristan govor, prazne rijei, lupetanje mateopeja (gr. mataios uzaludan, nitavan, poieo inim, radim) nekoristan, besciljan, uzaludan posao mateoponija (gr. mataioponia) uzaludan trud, uzaludan rad mateotehnya (gr. mataios uzaludan, bezvrijedan, techne vjetina) vjetina ili umjetnost bez vrijednosti mateoznfijn (gr. mataios uzaludan, nitavan, sofia) bezvrijedna mudrost, nadrimudrost mnter (lat. mater) mati. majka; alma mater (lat.) blaga, asna majka (poasno ime za sveuilite); dura mater (lat.) anat. tvrda modana opna, modani omota Mater dolorosa it. Maler doloroza (lat.) "bolom skrena majka"; Bogorodica u bolu zbog patnji svoga Sina (omiljena tema slavnih slikara i kipara) mater familias (lat.) majka obitelji, majka mater pia Gat.) njena, boguugodna majka; anat. meka modana opna, meki modani omota materija (lat. mater mati, materia) tvar, stvarni sadraj prostora ili jednog dijela prostora, ono io ispunjava prostor a iji se fiziki karakter oznaava kao ':masa", tjelesna tvar, ono od ega je tijelo sastavljeno (supr. forma); sadraj, predmet (npr. govora, prouavanja); tkanina; materija morbi ili materija pekans (lat. materia morbi, m. peccans) med. uzrok bolesti

861

materijalizam materijacija (lat materiatio) stvaranje (ili: oblikovanje) grade (ili: materije, tvari) materijal (lat. materia) grada za neki rad, predmet obrade; sprema, pribor, oprema; grada materijalan (lat. matcrialis) tvarni, tjelesni, stvaran, koji se tie onoga od ega se neko fiziko tijelo sastoji; bitan, sadrajan (supr. formalan); materijalna istina prav. najvei stupanj sigurnosti do koje sudac moe doi u kaznenom postupku; materijalni interes stvarna korist, bitna korist; materijalna toka geometrijska toka s fizikim znaenjem, tj. toka koja ima svojstvo lijenosti ili inercije (pojam koji je u XVIII. st. stvorio Dubrovanin Ruder Bokovi); usp. geometrijska toka materija list (fr. materialisie) fil. 1. pristaa materijalizma; supr. idealist; 2. ovjek koji cijeni samo materijalna dobra i tei samo za materijalnim dobrima, sebinjak materijalistiki (fr. materia li ste) koji je u skladu s nauavanjem materijalizma, naklonjen materijalizmu materijalizaeija (lat. materialisatio) tobonje utjelovljenje duhova onih koji su umrli, kako vjeruje spiritizam; postajanje tjelesnim, pretvaranje neega eterinog u tjelesno materijalizam (fr. materi a lisme, lat. materialis) fil. teorijski: shvaanje koje smatra tvar ili materiju kao jedinu supstanciju svijeta i kao bit svih stvari, pa i psihike (duevne) pojave samo kao funkcije materije; dijalektiki materijalizam marksistika filozofija; praktini ili etiki materijalizam nauavanje koje postavlja kao cilj ivota osjeti Ino uivanje sadanjice, a osjetilna ili materijalna dobra smatra kao jedino za im val ja teiti, odbacujui i preziru i tzv. idealne; vrijednosti, budui da su materijalna

materijalizirati

862

matrikula matinata (tal. mattinata) jutarnja pjesma pod prozorom drage; supr. serenada matineja (fr. matine) vrijeme od svanua do podneva, prijepodne; zabava (ili priredba, predstava, sijelo) koja se odrava prijepodne i poslijepodne; jutarnja haljina matirati (fr. mater) 1. uiniti nesjajnim, tamnim, zagasitim; usp. mat 1. matirati (perz.) 2. pobijediti protivnika u ahu; pren. pobijediti, svladati, ukrotiti, onesposobiti za daljnji rad ili borbu, dovesti u bezizgledan poloaj; usp. mat 2. matokit (lat. montem acutum iljasto hrdo) vrhunac brijega, osobito iljast ma trak (fr. matraque) batina, toljaga; "pendrek" matrica (fr. matrice) tisk. bakreni kalup u kojemu se izlijevaju tiskarska slova; u galvanoplastici; obrnut kalup koji se dobiva otiskivanjem drvoreza ili autotipije pomou jednog tijeska, u ploi od voska ili od iste gutaperke, pri emu se ispupeni dijelovi prvobitne ploe pojavljuju udubljeni, dok su udubljeni dijelovi ispupeni; badarska mjera, pramjera matricid (lat. matricidium) ubojstvo majke, materoubojstvo matrijarhat (lat. mater mati, gr. arehos voa, starjeina) vladavina ene, odnosno majke; 1. drevni oblik druLvenog ureenja u kojem je majka bila glava obitelji i upravljala zadrugom: 2. materinsko pravo, stanje u kojem dijete ne pripada oevoj, nego materinoj lozi matriks (lat. matrix mati) anat. maternica; pren. podrijetlo, izvor, uzrok; javni popis, popis, matica matrikula (lat. matricula) popisna knjiga, popis imena lanova nekog drutva; upisnica na fakultetima; popis prihoda neke duhovne ili svjetovne

dobra jedina stvarna osnova ivota i kulture; historijski materijalizam primjena dijalektikog materijalizma na istraivanje povijesti, primjena na drutvene znanosti; mehaniki materijalizam nauavanje koje smatra da ivi organizam nije nita drugo nego sloen mehanizam i da se, prema tome, iva tvar ne razlikuje od mrtve; supr. idealizam materijalizirati (fr. malerialiser) uiniti neto tjelesnim, pretvarati (ili: pretvoriti) u tjelesno, utjeloviti, utjelovljavati; pridati (ili: pridavati; neemu prirodu tjelesnog materijat (lat. materiatum) neto to je izraeno ili sastavljeno od neke tvari (ili: grae, materije) materna (lat. mater mati, materna) 1. mn. prav. materinstvo, materinski dio nasljedstva, nasljedstvo koje nekome pripada po majci materna (lat. materna) 2. hranjivi preparat bogat fosforom koji se priprema od klica ita maternite (lat. mater mati. fr. maternite) rodilite; kola za primalje maternitet (lat. mater, maternitas mati, fr. maternite) materinstvo; postojanje majke; princip maternileta prav. naelo po kojem je dunost majke uzdravati svoje izvanbrano dijete mateziologija (gr. mathesis uenje, znanje, logia) nauavanje o znanosti, tj. metodika matezis (gr. mathesis uenje, znanje) v. matematika; matkenia applicata it. matezis aplikata (lat.) primijenjena matematika; malhesitt pura it. matezis pura (lat.) ista (ili: neprimijenjena) matematika, tj. ona koja prouava veliine same za sebe matiko (lat. folia matico) lie jedne peruanske biljke paprena okusa, a koristi se za pripremu lijeka protiv gonoreje

matrimunij ustanovo; popis lanova jedne upe: roenih, krlenih, umrlih i vjenanih, matica, matina knjiga matrimunij dat. matrimonium) brak, brano stanje; supr. konkubinat matrimonijalan (lat. matrimonialis) koji sc tie braka, brani matrimoTiijalijc lat. matrimonialia) mn. brane stvari, brani poslovi matrona (lat. matrona) kod starih Rimljana; ugledna gospoa visokog redaj ugledna ena u godinama, gospa matronimika (gr. mater mati, onyma ime) izvoenje obiteljskog imena (prezimeaa) od enskog, majinog imena, npr. Katii (Katica), Anii (Anica- . dr. matroz niz matroos, dan., v. matros) mornar brodar, sluga na brodu matura (lal matura) v. maturitet maturacija 'lat. maturalio) ubrzavanje, pourivanje; zrenje, sazrijevanje, dozrijevanje; med. gnojenje, zagnojcnje maturancije (lat. maturantia) mn. med. lijekovi koji pomau sazrijevanje, gnojenje maturant (lal. malurare dozrijevati, maturans) uenik zavrnog razreda srednje kole koji c'c polagati vii teajni ispit (maturu) maturativan (lat. maturalivus) sazrijevan, koji pomae sazrijevanje, gnojenje maturirati (lat. maturarc) dovesti do zrelosti, uiniti zrelim; zreti, dozrijeti. sazrijeti; poloiti ispit zrelosti u srednjoj koli; uhrzati, brzo izvesti, pouriti neto; prav. zahtijevati da se ubrza donoenje rjeenja maturitet (lat. maturitas) zrelost, dozrelost, dosljednost; osobito: ispit zrelosti u srednjoj koli, vii teajni ispit (matura) matutina (lat matutina sc. hora) u Kat. crkvi: jutarnja sluba Boja

863

meandrian mauzerka voj. brzometna puka, brzometka kalihra 7,9 mro i s najveim dometom do 4000 m (nazvana po pronalazaima Wilhelmu i Faulu Mauseru) mauzolej (gr. Mausoleion, lat. Mausoleum) divan nadgrobni spomenik, raskono ukraena grobnica, vladarska grobnica; naziv po spomeniku koii je kraljica Artemizija podigla, u Halikarnasu, svom muu Mausolu, karijskom kralju (377-353 pr. n. e.), i koji je bio ukraen kiparskim radovima mazohizam izopaena spolna strast koja se sastoji u tome to neka muka ili enska osoba osjea povean spolni nagon i uivanje ako joj osoba suprotnog spola zadaje tjelesne bolove, npr. ako je tue, tipa, grize i si.; ova izopaenost nazvana je po njem. piscu Leopoldu Sacher-Masochu (18361895), koji ju je u svojim pikantnim romanima i novelama prikazivao; usp. sadizam mazurka (rus., polj. mazurek) poljski narodni ples u troetvrtinskom taktu, veoma iv ples (nazvan po Mazurima, stanovnicima nekadanje vojvodine Mazovije) mazut (rus. mazut) ostatak od destilacije petroleja, tekue gorivo mbret (ar., lat. imperator vladar) poglavica drave, vladar (titula vladara u Arabiji) men culpa it. mea kulpa Gat.) moja krivnja, moj grijeh, kriv sam! (usklik kojim se pokajniki priznaje vlastita krivnja) menndri (gr. Maiandroa) inn. v. meandrine meandrian (gr. maiandrios) krivuda\\ vijugav, zavojit, (kao maloazijska rijeka Meander, koja je znamenita po svojim mnogobrojnim zavojima, vijugama)

meandrine meandrine (gr. Maiandros) mn. zavoji, okuci; vijuge (ili: okuke; koje neka rijeka stvara pri toku kroz ravnicu (nazvane po maloazijskoj rijeci Meandru). koja ima neobino vijugav tok); u ornamentici: vijugave are meatus (lat. meatus) hod, hodanje, kretanje; meatus auditorius (lat.) anat. slunik, slunica, usnica mebl (fr. meuble, lat. mobile) pokretnina, pokrelnost, pokretno imanje: osobito: kuni namjetaj, pokustvo; mebl-io f tkanina za pokrivanje pokustva mcblirati (fr. meubler) kuu namjestiti, opskrbiti pokustvom meca (tal. mczza, lat. medius) v. meza mccela (ar.) rezime kodeksa erijatskog prava mecena pokrovitelj i zatitnik knjievnika, umjetnika i znanstvenika, po Gaju Cliniju Meccnatu (lat. Maecenas, 70. pr. n. e.S. n. e.). uglednom Rimljaninu, ljubimcu cara Augusta, zatitniku i prijatelju znanstvenika i pjesnika, posebno Vergilija i Horacija meccnstvo pokroviteljstvo; v. mecena me (engl. match) port, utakmica, nadmetanje, borba, dvoboj (osobito boksaki, ahovski); u uem smislu: utrka u kojoj se natjeu samo dva konja medalja (fr. medaille). tal. medaglia. lat. medalla) kolajna, spomenica izraena od kovine; odlikovanje, odlije, orden mealjist (fr, medailliste) poznavatelj (ili: skuplja) medalja i starog novca medaljon (fr. medaillon) velika spomenica, krupna medalja; okrugla ili u obliku jajeta slika, sa skupocjenim i umjetniki izraenim okvirom, koja se nosi o vratu; sam takav okvir; an medaljon (fr. en meidaillon) u obliku spomenice, npr. okrugla slika medano (p. medano) pjeani brijeg, dina

medicvalan Medeja (gr. Medeia) mit. ki kralja Eeta u Kolhidi, pomogla svojim arolijama argonaulu Jazonu da se doepa zlatnog runa, udala se za njega i pobjegla s njim u dol kos, gdje mu se za nevjeru okrutno osvetila ubivi njihovo dvoje djece; pren. ljubomorna i osvetoljubiva ena medesimo modo (tal.) glaz. v. medesimo tempo medesimo tempo (tal.) glaz. istim tempom Medici it. Medici (tal.) poznata fiorentinska porodica, vladala Firencom od 1434. do 1737., osobito pomagala umjetnost i znanost; doba Medicija doba cvjetanja umjetnosti i znanosti u Firenci pod utjecajem i zaslugom obitelji Medici medicina (lat. medicina) znanost o lijeenju i njegovanju bolesnika; sredstvo koje pomae lijeenju, lijek; medicina forensis it. medicina forenzis (lat.) sudska medicina; medicinae doctor it. medicine doktor (lat.) onaj koji je zavrio medicinski fakultet i stekao titulu "doktor"; medicinae practicus it, medicine praktikus (lat.) lijenik koji obavlja praksu, praktini lijenik medicinar (lat. medicinarius) student medicinskog fakulteta (ili: medicinske visoke kole); onaj koji ui lijeenje ili koji se bavi lijeenjem; poznavatelj medicinske znanosti mcdicinirati (tal. medicinare, fr. mdiciner) upotrebljavati ili primjenjivati lijekove, davati lijekove medicinski (lat. medicinus) koji se tie medicine; koji spada u lijekove: slubeno priznat kao ljekovit; lijeniki medieval (lat. rnedium acvum srednji vijek) mit. vrsta starinskih tiskarskih slova, = antiqa medievalan (lat. mediurn aevum srednji vijek) koji pripada srednjem vijeku, srednjovjekovni

medij

865

meditirati dravu ili vladara staviti pod vrhovnu vlast druge drave medijator (fr. mediateur) posrednik; sudac medijatoran (lat. mediatorius) posredniki, koji ima karakter posredovanja medik (lat. medicus) lijenik; mn. medici, lijenici medikahilan (lat. medicabilis) izljeiv, koji se moe lijeiti medikacija (lat. medicatio) lijeenje medikament (lat. medicamcntum) lijek medikaster (lat. medicaster) nadrilijenik, lo lijenik medikasterija {lat. medicaster) nadrilijenilvo medikokirurg (lat. medicus, gr. eheirurgos) lijenik-kirurg koji lijei i unutranje bolesti medikomanija (lat. medicus lijenik, gr. mania pomama, ludilo) strast za davanjem ili uzimanjem lijekova medino (lat. medio) u sredini, sredinom; trg. u sredini mjeseca (mjenice koje sc izdaju "per medio" moraju se petnaestog u mjesecu isplatiti, i za njih nema poeka) mediokritet (lat. mediocritas.) 1. osrednjost; 2. osrednje stanje: 3. osrednja sposobnost; 4. djelo osrednje vrijednosti; 5. ovjek osrednjih sposobnosti i vrijednosti (umnih) meditacija (lat. meditatio) razmiljanje, misaono promatranje; pobono razmiljanje o Bogu. tiha i usrdna molitva meditativan (lat. meditivatus) koji misli, koji razmilja, utonuo u misli, sklon razmiljanju, zamiljen mediteranski (lat. mediterraneus) sredozemni; Mediteransko more Sredozemno more meditirati (lat. meditari) misliti, razmiljati, promiljati, misaono promatrati; moliti se Bogu tiho i usrdno, utonuti u misli o Bogu

medij (lat. mednim) 1. ono to ae nalazi u sredini ili to predstavlja sredinu, sredina, srednji put; 2. fiz. sredina, posrednik, ono kroz to se prenosi djelovanje; pomono sredstvo, sredstvo usporeivanja; 3. u spiritizmu: posrednik izmeu ljudi i duhova; 4. u grkoj gramatici: srednje stanje, koje stoji izmeu radnog i trpnog stanja kod grkih glagola; 5. medium aevum it. medijum evum (lat.) srednji vijek, razdoblje od V. do kraja XV. st. medijacija (lal. mediatio) posredovanje, posrednitvo; glaz. zastoj pri pjevanju u sredini stiha medijalan (lat. medialis) koii se nalazi u sredini, srednji, sredinji medijana (lat. medianus srednji) mat. svaka od triju duina povuenih iz vrhova trokuta do sredina suprotnih strana medijanta (lat. medius) glaz. srednji ton, onaj koji se nalazi izmeu osnovnog tona i njegove kvinte ih terce medijante (lat. mediante) pril. pomou, posredovanjem, putem; mediante juramento it. medijante juramento (lat.) prav. prisegom, pomou (ili: putem) prisege medijastiuitis (lat. mediastinum) med. upala poplunice medijastinum (lat. mediastinum) anat. poplunica, koica koje dijeli prsni ko na polovine medijatan (lat. mediatus) posredan, koji biva posredovanjem nekoga ili neega medijativan (lat. mcdiativus) koji posreduje, posredan mcdijatizacija (lat. mediatisatio) pretvaranje jedne nezavisne drave u zavisnu stavljanjem pod vlast druge medij atizirati (lat. medi are) uiniti zavisnim od nekoga drugog: nezavisnu

mcdivisti medivisti (lat. medium aevum srednji vijek) mn. ljudi iz srednjeg vijeka; osobito: pisci srednjeg vijeka medoe it. medok (fir.) crveno bordoko vino, nazvano po istoimenom francuskom gradu, u ijoj se okolici proizvodi medorcja (gr. mcdos muki spolni organ. rheo teem, curim) med. v. gonoreja medresa (ar. medres, medreset) muslimanska srednja kola, gimnazija u kojoj se. pored znanstvenih predmeti!, ue i vjerski predmeti, arapski jezik itd.

866

megaliti medzotinta (tal. mezzo-tinto) slik. srednja boja. boja koja se stvara prelaskom jedne boje u drugu, poluboja mefijantan (fr. metiant) nepovjerljiv; oprezan, koji sumnja Mefisto mit. v. Mefistofeles Mefistofeles mit. "onaj koji ne voli svjetlost, koji se plai svjetlosti*, tj. vrag. sotona; irne vraga u Goetheovom "Faustu" mefitian Gat. mephiticus) koji dolazi od zaraznih isparavanja, kuan, zarazan, zaguljiv, smrdljiv mefitis (lat. mephitis) kodljivo, kuno isparenje, zaguljiv, zarazan zrak mefitizam (lat. mephitis kodljiva para, tetno isparavanje, osobito iz zemlje) med. otrovanost zraka zbog tetnih isparavanja; zaguljiva, zarazna, kuna mo, zaraznost, kunost mefitizirati (lat. mephitis, fr. meiphitser) okuiti, zaraziti mega- (gr. megas. megale, mega velik, -a, -o) predmetak u sloenicama sa znaenjem: velik, veliko, golem megafon (gr. megas, fone glas, zvuk) dugaka cijev za govor s otvorom u obliku zvona i dvjema cijevima za sluanje, slui za pojaanje zvuka i za razgovor na veim udaljenostima (Kdisonov izum) megagastrija (gr. megas, gaster eludac) med. poveanje eluca, povean eludac megalantropogenezija (gr. megas velik, megale velika, mega veliko, anthropos ovjek, genesis stvaranje, raanje) vjetina stvaranja uvjeta za raanje krupne, zdrave i snane djece megalegorija (gr. megalegoria) hvaljenje, razmetanje megaliti (gr. megas, lithos kamen) mn. veliki kamenovi, starodrevni spomenici koji se sastoje, od velikih kamenih trupaca, blokova

medula (lat. medulla) zool. modina,

dulla ossium (lat.) kotana 3r; medulla spinaliis (lat.) hrptena mo-

sr; jezgra; medulla oblangata (lat.)

produena modina, pamodina; me-

dina

modularan (lat. modullaris) modani, srni, hrpteni; medula mi sarkom med. modana mesnata izraslina; medularna supstancija modina medulin (lat. medullinus) bijela tvar koja se izdvaja iz sri raznih biljaka, osobito bazge medulitis (lat. medulla) med. upala lene modine medulozan (lat, medullosus) srat, modan, koji je pun sri. modine Meduza (gr. Medusa) 1. mit. jedna od tri Gorgone, tj. keri Gorgonove, koja je htjela boici Ateni porei prvenstvo u ljepoti, zbog ega je ova njezinu lijepu valovitu kosu pretvorila u zmije, a oima joj dala strahovitu mo da se svatko pod njihovim pogledom mora pretvoriti u kamen 2. meduza zool. morski klobuk medvedki (rus.) mn. trg. koe mladih morskih vidri, dok su jo bijele medzotermino (tal. me zzo-termin o) srednji put; sredina izmeu dviju krajnosti

megalomegalo- (gr. megas velik) v. megamegaloblasti (gr. moga a, blastos klica, izdanak) mn. med. v. makrociti megalocefal (gr. megas, kefale glava) v. makrocefal megalociti (gr. megas. kytos upljina, uplje tijelo) mn. med. v. makroiti megalnfon ( gr. megas, fone glas) ovjek jaka i puna glasa megalofonian (gr. mogalofonos) koji ima jak i pun glas, jaka i puna glasa megalofonija [gr. megas. fone glas) pun i jak glas megalograf (gr. megas, grafo piem) slikar koji slika predmete, osobito ljude, u prirodnoj veliini megnlografija (gr. megas, grafia) slikanje (ili prikazivanje) vanih predmeta u poveanom obliku, npr. junaka, bogova i dr. megalo karpian (gr. megas. karpos plod) koji ima krupan plod megaloman (gr. megas, mania pomama, ludilo) umiljena veliina, ovjek koji boluje od ludila veliine, koji precjenjuje samog sebe, svoju vrijednost; grand oman megalomanija {gr. megas, mania pomama, ludilo) oholost: ludilo veliine, umiljena veliina, bolesno precjenjivanje samog sebe; grandomanija megaloniks (gr. megas, onyx nokat, panda) zool. vrsta prelpotopne ivotinje iz diluvijalne i najmlaih slojeva neogenske formacije, bila je duga 2,5 m i imala na prstima veoma velike pande megalopsihijn (gr. megas. psyche dua) veliina due, velikodunost megnlopsija (gr. megas, opsis vid) med. v. makropsija mcgalosaur (gr. megas. sauros guter) zool. div-gutcr, golema pretpotopna ivotinja, slina krokodilu, duga oko 18 m

867

mehaniar megametar (gr. megas, metron mjera, mjerilo) astr. instrument slian heliometru; danas bez znaaja megapodi (gr. megas. pus, podos noga) mn. zool. velikonoci, vrsta ptica slinih kokoima megarici mn. fil. pristae starogrke filozofske kole (megarska kola), iji je osniva Sokratov uenik Kuklid iz Megare (oko 444369 pr. n. e.); oni su se poglavito bavili logikom, vjetinom u borbi rijeima i spajali sokratovsku etiku s eleatskim nauavanjem o vjenom i nepromjenjivom biu, o dobru, koje je samo jedno, premda ga ljudi razliito nazivaju megaskop (gr. megas, sicopeo promatram, gledam) opt. vrsta kamere opskurc, laternc magike, pomou koje se dobije povean lik (nekog predmeta) na poklopcu megaterij (gr. megas, therion zvijer, divlja ivotinja) zool. vrsta golemog pretpotopnog sisavca iz porodice tipavaca (krezubica), koji je hio vei od dananjeg slona; takoer: opi naziv za velike pretpotopne ivotinje megavat (gr. megas, engl. watt) fiz. "veliki vat", elektrina jedinica = milijun vati; znak: MW; usp. vat megnvolt (gr. megas, tal. Volta) fiz. "veliki volt", elektrina jedinica = 1 milijun volta; znak: MV; usp. volt Megera (gr. Megaira) mit. jedna od tri furije kod starih Grka; pren. goropadna ena, zla ena, "otrokonda" megom (gr. megas velik, njem. Obm) fiz. "veliki om", elektrina jedinica = 1 milijun oma; znak: M ; usp. om 2. megometnr (gr. megas velik, Ohm i metron metar) fiz. ureaj za mjerenje veoma velikog otpora, reda veliine od milijun oma; usp. megom mehaniar (lat. meehanicus, gr. meehanikos) onaj koji se bavi mehanikom, osobito primijenjenom; onaj koji

mehaniki izrauje i popravlja strojeve, pomone alate i instrumente, strojar mehaniki 'gr. mechanikos) zanatski, runi, rukom izraen; psih. izraen ili uinjen po navici, bez udjela miljenja i svijesti, makinalan; koji se tie mehanike, koji spada u mehaniku; koji je izazvan kretanjem, prirodnim (fizikim) uzrocima; mehanike znanosti dijelovi mehanike, znanosti koje spadaju u mehaniku (v. mehanika); mehanike vjetine vjetine koje se izvode rukom; mehaniki dokaz dokaz koji se izvodi pomou instrumenata mehanika (gr. mechanao umjetno radim, pronalazim, mechanike) dio fizike koji se bavi prouavanjem pojava kretanja i mirovanja, tj. zakonima, silama i pomonim sredstvima koja izazivaju kretanje i ravnoteu tijela, znanost o kretanju i ravnotei; dijeli se na statiku (hidrostatiku, aerostatiku) i dinamiku (hidrodinamiku, acrodinamiku i dr.); znanost o strojevima; ustroj, grada stroja itd. mehanistiki (Jat. mechanismus) prid. fil. koji je u duhu mehanizma, tj. koji objanjava sve pojave u prirodi, svodei ih na neku vrstu mehanike, mehanizma mehanizacija (gr. mechanao umjetno radim) 1. zamjena fizike (ljudske i stone) snage strojevima, uvoenje i uporaba strojeva u proizvodnji: 2. voj. opskrbljivanje vojske ubojitim i motoriziranim vozilima (tenkovima, automobilima itd); usp. mainizacija ili motorizacija mehanizam (gr. mechanao umjetno radim, lat. mechanismus) 1. graa (ili: sastav, unutarnji ustroj) nekog stroia (sata, puke i dr.); 2. zakonski odreden sustav kretnji ili zbivanja, kao i naprava koja izvodi te kretnje; 3. fil. pogled na svijet po kojemu je

mekonij sve to se zbiva u prirodi mehaniko djelovanje tvari mehanograiSka (gr. mechane orue za umjetno izvoenje neega, grafo opisujem) mehaniko slikanje, mehaniko slikarstvo mehanologija (gr. mechane umjetna sprava, logia) znanost o spravama koje izazivaju kretanje, tj. o strojevima mehanoterapeut (gr. mechane, therapeo lijeim) vjetak, strunjak u lijeenju pomou kretanja (masae); usp. mehanoterapija mehanoterapija (gr. mechane, therapeia lijeenje) nauk o lijeenju pomou kretanja, osobito trljanjem, gnjeenjem, valjanjem i dr. miia (= vedsko lijeenje gimnastikom, masaa); tvorac i osniva ovakvog lijeenja je veanin P. H. Ling mehanurgija (gr. mechane, ergon djelo, posao) 1. vjetina izraivanja strojeva. 2. dio medicine koji obuhvaa mehaniko lijeenje bolesnika mejligma (gr. meiligma) med. sredstvo za uminjavanje (ili: ublaavanje), osobito lijek za umirivanje, za razvod rava nje mejoza (.gr. meiosis) med. smanjivanje nekog organa zbog bolesti; rct. tobonje smanjivanje, prividno umanjivanje mekinto (engl. mackintosh) nepromoiva, gumi rana tkanina i ogrta s kapuljaom za kiu od takve tkanine, nazvan po imenu engl. industrijalca Maclntosha (umro 1843.) mekometar (gr. mekos duina, veliina. metron mjera, mjerilo) naprava za mjerenje duine mekomotrija (gr. mekos duina, metria mjerenje) mjerenje duine mekonij (gr. mekon mak, lat. meconium) sok od nedozrele makove ahure, opijum; takoer, zbog slinosti po

mekonin boji, prva. itka stolica kod novoroenadi mekonin (gr. mekon mak) kem. makova tvar, krislalast sastojak opijuma mekonizam (gr. mekon mak) med. trovanje opijumom mekteb (ar.) kola, osobito osnovna kola: meklebati visoka, velika kola mel (lat. mol) med melafir (fr. mlaphyrc, gr. melas, porfyra) crni porfir, grimiz melancolico it. melankoliko (tal.) glaz. sjetno, tuno, alosno mcI anemija (gr. melas crn, haima krv) med. prisutnost u krvi krvnog crnila (melanina), gotovo uvijek kao posljedica tekih nastupnih groznica, nastaje raspadanjem crvenih krvnih zrnaca i stvara crnu boju koe i unutarnjih organa; crnokrvnost. crnokrvica melanin (gr. melas cm) crno obojena tvar koje ima u ilnici oka, koi crnaca, crnilu sipe itd. melnnit (gr. melas crn) miner, granat crne boje, eljezni granat, granatu srodna vrsta kamena; smjesa od tvrde gume, crne boje (.upotrebljava se za izradbu eljeva i dr.) melanklorus (gr.melas crn, chloros svijetlozelen) med. koji boluje od melanoze melankolian (gr. melaneholikos) sjetan, tuan, snuden, potiten; melankolian temperament, v. melankolik melankoliar ( gr. melaneholikos) v. melankolik melankolija (gr. melas crn, chole u, melaneholia) sjeta, sjetnosl, tuga, snudenost, potilenost; vrsta duevne bolesti kod koje prevladava muno i potiteno raspoloenje; melaneholia agitans it. melankolija agitans (lat.) nemirna sjeta s nastupima straha; melaneholia misanthropica it. melankolija mizantropi ka (lat.) sjeta spojena sa strahom od ljudi; melaneholia hypochondrica it. melan-

R69

melasa kolija hipohondrika (lat.) sjeta na osnovi umiljenih bolesti melankolik (gr. melaneholikos) ovjek melankolina temperamenta, tj. sklon jakim, i obino, punim bola uzbuenjima koja se lagano mijenjaju i prolaze melano- (gr. melas, melaina, melan) predmetak u sloenicama sa znaenjem; crn, crna, crno melanodermija {gr. melan, erma koa) med. crnopjcgavosL vrsta kone bolesti melanom (gr. melanoma) crnilo, crna masa; med. crna izraslina melanoragija (gr. melas, regnymi prsnem, pucam) med. crna griza; usp. melena melanotip (gr. melan, lypos otisak) fotografska slika izraena na pocrnjenom bakru melanotipija (gr. melan, typos otisak) vjetina izradbe fotografskih slika na pocrnjenom bakru melanozn (gr. melas, nosos bolest) med. crnokonost, pocrnjivanje tjelesnih organa i tkiva zbog mijenjanja krvnog crvenila u tvar crne boje meianurija (gr. melas crn. uron mokraa) med. crno mokrenje, izluivanje melanina mokraom, obino znak melanoznih oteklina u unutarnjim organima, osobito u jetri melan (fr. melange) mjeavina, smjesa; mijeani sladoled, bijela kava melas (gr. melas) med. crna pjega na koi melasa (fr. mlasse, lat. mollaceum ukuhani mot) smei sirup koji ostaje nakon ukuhavanja eera, s mnogo primijeanih soli. zbog ega se iz njega vie ne moe eer iskristalizirati; osobitim postupkom moe se iz njega vaditi i ostatak eera; slui za stonu hranu i za vrstu eerne rakijo

melatrofija melatrofija (gr. melos ud. atrofia nehranjenje) med. suenje jednog dijela tijela melazma (gr. melasina) med. crnilo ili crna pjega na oboljelom dijelu tijela kod oboljelih od kostoboljc (gihta) melem (perz.-tur. merhem, melhem) mast za mazanje, flaster; lijek; pren. blag ovjek melena 'gr. melaina crna) med. crna bolest, crni proljev; hemat-emeza melez (ar. meles) 0110 to je sastavljeno od dviju razliitih stvari, ono to je smijeano; rod od dviju razliitih ivotinja, npr. od magarca i kobile, bastard; takoer: dijete od, primjerice, oca bijelca i majke crnkinje itd. meliferan (lat. mellifer) medonosan, koji proizvodi med melifikacija 'lat. mellificatio) proizvodnja meda melifluentiin (lat. mcllifluens) obilat medom; sladak kao med meliglnsus (gr. meli-glossos) onaj koji ima medena usta, zlatousti: pren. odlian govornik melikrat (gr. melikraton) pie od mlijeka i meda koje su Grci prinosili na rtvu duama pokojnika i podzemnim bogovima me li lit (gr. meli med, lithos kamen) miner, s granitom srodan kamen, kao med ute boje, vulkanskog podrijetla melinit razorna tvar koji se sastoji poglaviLo od pikrinske kiseline melioracija (lat. melioratio) poboljavanje. popravljanje, osobito poljoprivredne vrijednosti nekog zemljita; usp. meliorirati meliorament (lat. melioramcntum) v. melioracija meliorirati Gat. meliorare) poboljati, poboljavati, popravljati; popraviti, poboljati poljoprivrednu vrijednost nekog zemljita (navodnjavanjem,

870

melodika odvodnjavanjem, unitavanjem korova, gnojenjem i dr.) meliorizam (lat. bonus dobar, melior boji) fil. shvaanje da ovaj svijet, istina. nije ba najbolji, ali da nije ni posve lo, osobito da bi se mogao ljudskim djelovanjem, nastojanjem i pregalatvom poboljati melis (fr. melis) trg. kudjeljno platno za jedra (fr. izgovor: meli) melisa (gr. melissa) hot. matinjak melitemija (lat. mel, gr. meli, melitos med, haima krv) med. eerna bolest melitizam (gr. melitismos) med. uporaba meda u lijeenju bolesti meliturija (gr. meli, melitos med, uron mokraa) med. izluivanje eera mokraom. eerna bolest melizma (gr. melisma) glaz. pjesma, arija, melodija kao suprotnost recitativnoj ili deklamatorskoj glazbi Melkior (hebr.) "kralj svjetlosti"; jedan od sveta tri kralja Melkisedek (hebr. Malki-zedek) "kralj pravde"; u Starom zavjetu: id. prvosveenik i car u Jeruzalemu u vrijeme Abrahamovo, vrijedi kao uzor Kristu melodeklamacija (gr. melos pjesma, lat. declamatio) umjetniko govorenje ili itanje nekog teksta (u stihu ili prozi) uz glazbenu pratnju melodian (gr. melodos) blagozvuan. milozvuan, umilan; koji se moe pjevati, pogodan za pjevanje; melodiozan melodiar (gr. melodia) pisac (ili: sastavlja) ugodnih melodija; glazbenik koji ima vie sklonosti melodiji nego harmoniji melodija (gr. melodia) glaz. skladan, ritmian, metrian i prema zakonima glazbene arhitektom ke sreen niz tonova; nain pjevanja, pjevanje, napjev melodika (gr. melos pjesma, ode pjevanje) glaz. znanost o melodiji; ins-

melodiozan trument slian orguljama, vrsta malog koncertnog glasovira; puhako glazbalo s klavijaturom melodiozan Gat. melodiosus) v. melodian melodrama (gr. melos pjesma, drama radnja, kazalino djelo, tal. melodrama) lit. kazalino djelo u kojemu govor dramskog lika prati glazba, ili svuda ili samo na znaajnijim mjestima; vrste: monodrama (ako u djelu govori samo jedan lik) i duodrama (ako u djelu sudjeluju dva lika) melograf (gr. melos pjesma, grafo piem) pisac i biljeitelj narodnih melodija; pisac nota; stroj za pisanje nota (na glasoviru, koji sve to se svira automatski stavlja u note, = notograf) melografija (gr. melos pjesma, graHa) pisanje nota; biljeenje narodnih melodija; opisivanje narodnih melodija melokopija (gr. melos ud, kopiao sustanem. klonem) rned. uzetost udova meloman (gr. melos pjesma, manikos pomaman, ushien) oduevljen, strastan ljubitelj glazbe melomanija (gr. melos pjesma, mania pomama, ludilo) strasna, pretjerana ljubav prema glazbi melomnntija (gr. melos ud, manteia proricanje) proricanje (ili: gatanje) po nehotinim pokretima udova tijela melon (gr. melon jabuka) med. ispupenje oka u obliku jabuke melonkus (gr. melon obraz, or.kos nadutost) med. oteklina obraza melopeja (gr. melos pjesma, poieo pravim) pisanje pjesama; sastavljanje melodija; govor u stihovima, recitativ meloplast (gr. melos pjesma, plasso oblikujem, uobliavam, oblikujem) glaz. metoda pronalaenja i davanja intonacije bez pomoi glazbenog instrumenta

871

membrirati meloplastika (gr. melon obraz, plastike vjetina uobliavanja) med. ispravljanje nakaznosti obraza kirurkim putem melos (gr. melos) kod starih Grka: lirska pjesma ko ja se pjevala uz pratnju instrumenata; zatim: pjesma uope, pjevanje, nain pjevanja, melodija, zvuk melotet (gr. melos pjesma, tithemi stavljam, meem) glaz. sastavlja melodijo, kompozitor melotezija (gr. melolhesia) glaz. sastavljanje melodije, komponira nj e melotipija (gr. melos pjesma, typos otisak) tiskanje nota Melpomena (gr. melpo pjevam, Melpomene) mit. ime jedno od devet- muza, muza zatitnica pjevanja i tragedije, koju su prikazivali s traginom obrazinom i brljanovim vijencem oko glave; naziv etvrte knjige Herodotove povijesti; astr. naziv asteroid a otkrivenog 1852. melski (gr. melos pjesma) prid. koji se moe pjevati, koji je za pjevanje, npr. mehko pjesnitvo lirsko pjesnitvo ili pjesnitvo prikladno za pjevanje melton Cer.gl. Malton) trg. vrsta vunene tkanine za odijela, osobito muka, zagasita sjaja (nazvana po engl. gradu Maltonu, gdje; se izrauje) member (engl.) lan, npr. nekog drutva membrana (lat.) opna, njena koa, koica; fiz. elastina metalna ploica za prijenos zvunih titraja gotovo bez promjene membrnniforman (Jat. membraniformis) opnast, koiast membranozan (lat. membranosus) opnast, koast, koiast membratura lat. membratura) oblikovanje udova, grada udova: svi udovi membrirati (lat. membrum ud) staviti udove, oblikovati udove; supr. dini embrirati

me me rito

872

menetekel npr. neke portske utakmice, javne priredbe i si. menajon (gr. meniaios mjeseni) "mjesena knjiga"; misna knjiga u pravoslav. crkvi, knjiga koja sadri mise za blagdanske dane; minej menaa (fr. mnage, lat. managium, mansio boravite) kuno gospodarstvo, domainstvo; zajednika prehrana, udruivanje vie osoba radi zajednike i jeftinije prehrane (npr. asnika, slubenika menaa); mjesto gdje se tako udruene osobe hrane menaer (fr. mnageur) domain, onaj koji vodi domainstvo ili gospodarstvo menaerija (fr. mnagerie) zvjerinjak, mjesto gdje su smjetene strane i rijetke ivotinje, zbirka ivotinja, zooloki vrt menairati (fr. menager) tedjeti, uvati, dobro gospodariti; hraniti se u menai: upravljati menaom mendacitet Gat. mendacitas) sklonost lai, laljivost mendelizam bot. zakonitost u prenoenju roditeljskih osobina na potomke kod biljnog svijeta; otkrie njem. botaniara Gregora Mendela (1822 1884) mene (fr. menee) lov. trag divljai u bijegu Menelaj (gr. Menelaos) mit. spartanski kralj, sin Atrejev, brat Agamemnonov, mu lijepe Helene koju je Pari bio odveo i zbog ega je dolo do Trojanskog rata; jedan od najhrabrijih grkih boraca pod Trojom menestrel (fr. mencstrel) svira, pjevacpjesnik u srednjem vijeku, sluga i pratitelj provansalskih truhadura koji je umio samo pjevati, ali ne i sastavljati pjesme menetekel ili potpuno: mene mene tekel ufarsin (= brojio, brojio. izmjerio i razdijelio) tajanstvene rijei koje je nevidljiva ruka ispisala na zidu dvo-

mementn [lat. memini sjeam se. mcmento) kao usklik: pamti! sjeaj se! misli na! kao imenica: znak za podsjeanje, podsjetnik; mp.inc.nto mori (lat.) sjeaj se smrti, pomiljaj na smrt! memoar (fr. mmoire) spomenica; pismeno izlaganje, predstavka; mn. memoari uspomene, djelo u kojem pisac iznosi svoja sjeanja na dogadaje koje je sam doivio ili u kojima je sudjelovao, kao i sjeanja na znaajne ljude memorabilan (lat. memorabilis) vrijedan spomena, znaajan, znamenit memorabilij (lat. memorabilia) mn. ono to vrijedi pamtiti, znamenitosti memorncija (lat. memoratio) sjeanje, podsjeanje, spominjanje, spomen memorandum (lat. memorandum) predstavka, diplomatski nota; podsjetnik. spomenica; trg. pismo s podsjeanjem na neto memorija (lat. memoria) uspomena; pamenje, sjeanje, opominjanje; mo pamenja, in memoriam it. in nemorijam (lat.) radi sjeanja, u spomen memorija] (lat. memoria I is liber) ono to slui za sjeanje, kao podsjetnik; spomenica, knjiga uspomena; predstavka, pismena molba; trg. biljenica, trgovaki dnevnik memorijalist (fr. memorialiste) pisac uspomena, memoara; podnositelj predstavke (ili: molbe), molitelj memorirati (lat. memorari sjeati se) pamtiti, uiti napamet menadn (gr. mainas, mainados) mit. sveenica boga Bakha, bijesna bakantica; pren. goropadnica, bijesna i goropadna ena, zla ena menader (engl. menager) nadzornik pozornice, redatelj, reiser; tehniki upravitelj ili direktor u engleskim tvornicama; poslovoa, prireiva,

meni rane u kojoj je bezboni babilonski kralj Baltazar sa svojim doglavnicima pio vino iz zlatnih posuda ukradenih iz jeruzalemskog hrama, a koje su mu proricale skoru pogibao i propast njegove drave, koju su Ferzijanci 539. p. n. e. zaista i unitili (Stari zavjet, Dn 5): otuda: tajanstvena opomena i prijetnja meni (fr. monu) jelovnik; osobito: popis jela koja ine jedan obrok meningitis (gr. meninx modana opna) med. upala modane opne, uzrokovana najee bacilom tuberkuloze meningizam (gr. meninx modana opna. modanica) med. znaci slini upali modane opne meningo- (gr. meninx) predmetak u sloenicama sa znaenjem: modana opna, modanica meningoeela (gr. meninx, kele kila) med. prodor modane opne meningoknki (gr. meninx, coccus bobica, zrno) mn. med. klice upale modane opne meningoreja (gr. meninx, rheo curim, teem) med. prodiranje krvi kroz modanu opnu meningosimfiza (gr. meninx, symfysis sraslost) med. sraslost lubanjske opne meninks (gr. meninx) anat. modana opna, modanica menisheza (gr. menes mjeseno pranje kod ena, sehazo zadrim) med. prostim ak mjesenog pranja kod ena meniskus (gr. meniskos mjesei) predmet u obliku polumjeseca; opt. konveksno-konkavna lea; geom. kruni odsjeak u obliku polumjeseca; fiz. konveksna ih konkavna gornja povrina tekueg slupa koju uzrokuje kapilarnost; med. srpasta, polukruna hrskavica izmeu zglobova

873

menstroirati men (tal. meno, lat. minus) glaz. manje; mp.no allegro (tal.) manje brzo; meno piano it. meno pijano (tal.) manje slaho: meno forle (tal.) manje jako menologij (gr. men mjesec, logion) povijest svetaca sreena po mjesecima, danima, kalendar svetaca menopauza (gr. menes mjeseno pranje kod ena, pausis prestanak) med. prestanak mjesenog pranja kod ena menoplanija (gr. men mjesec, planao skreem) med. neurednost u javljanju mjesenog pranja kod ena menoragija (gr. menes mjeseno pranje kod ena, -ragia od korijena ragod regnymi prsnem, puknem) med. suvie esto ili suvie dugotrajno mjeseno pranje kod ena menoreja (gr. men mjesec, rheo teem, curim.) med. mjeseno pranje kod ena menosheza med. v. menusheza menostazija (gr. men mjesec, stasis stajanje, mirovanje) med. zastoj (ili: izostanak) mjesenog pranja mens (lat. mens, menlis) misaoni duh, razum, um; raspoloenje, shvaanje, smisao; mens legis (lat.) prav. duh zakona, smisao zakona; mens sana in corpore sano it. mens sana in korpore sano (lat.) treba eljeti da bude zdrav duh u zdravom tijelu (navod iz Juvenalovih "Satira") menstruacija (lat. mensis, menstruatio mjesec) mjeseno pranje kod ena, enski cvijet, mjesenica, menzes menstrualan (lat. menstrualis) mjeseni; koji traje mjesec dana; osobito: koji se tie enskog mjesenog pranja, koji je u vezi sa enskim mjesenim pranjem; menstrualni kolik med. iznenadna i nagla pojava mjesenog pranja, praena bolom menstruirati (lat. mensis, menstruarc) dobiti ili imati mjeseno pranje

mcnstrum menstrum (lat. mcnstruum} ono to biva svakog mjeseca, mjeseno pranje kod ena: kem. .sredstvo za otapanje, otapalo menta (gr. mintha, minthe, lat. menta, inentha) bot. metvica mentagra (lat. mentum brada. gr. agra lov, plijen) med. liaj na usnama. bradi i obrazima mentalan (lat. mentalis) koje se tie duha, due, uma. duevni, umni mentalitet (lat. mentalis. fr. mentalite) cjelokupno duhovno ustrojstvo nain miljenja, shvaanja, sklonosti, raspoloenja i r. jodnog ovjeka, drutvenog stalea, narataja itd., duevno slanje, duhovno poimanje mentni (fr. maintenue) prav. sudska zatita vlasnitva mentol {lat. menta metvica, oloum ulje) glavni sastojak metvice, slui kao lijek protiv glavobolje, katara i dr.; takoer kao sredstvo za osvjeavanje Mentor (lat. Mentor) mit. odani prijatelj Odisejov i odgojitelj sina mu Telemaha, kojemu je Odisej, pred polazak U Trojanski rat. povjerio na uvanje svoju kuu; otuda; voda, savjetnik, odgojitelj, nastavnik mentula (lat. mentula) anat. muko udo, falus mentnlagra (lat. tnentula muko udo, gr. agra lov, lovina) med. v. prijatizam menuet (fr. menuet, lat. minutus siuan) nekadanji fr. ples s laganim, odmjerenim i sveanim pokretima, sveani ples; glaz. djelo prikladno kao pratnja za taj ples menneto (tal. menuetto) u tempu menueta menza (lat. mensa.) stol; prostorija gdje se hrani vie ljudi menzijn (lat. mensio) mjerenje, premjeravanje

874

menjcvizam menzis (lat. mensis) dvanaesti dio godine. mjesec menzoln (tal. mensola) grad. kamen koji podupire zid, potporanj menzula (lat. mensula) geodetski stol, daska za crtanje koia lei vodoravno na stativu s rairenim papirom na kojem se prave snimci terena menzurn (lat. metiri mjeriti, mensura) mjera; osobito: graduirana staklena posuda u obliku valjka koja slui za mjerenje koliine tekuine; mjerenje vremena; glaz. vremenska vrijednost pojedinih nota, mjera za vrijeme jedne jcdinice ta leta, tempo jedne kompozicije; pravilna podjela vrata instrumenta sa icama; u maevanju: izmjerena udaljenost izmeu boraca; u studentskom govoru: dvoboj sabljama; ad mensuram

(lat.) prema mjeri i teini menzurabilan (lat. mensurabilis) mjerljiv, izmjerljiv menzurabilitet (lat. mensurabilitas)

it. ad menzuram

mjerljivost, izmjerljivost mcnzuraeija (lat. mensuralio) mjerenje menzuralan (lat. mensuralis) mjerni koji slui za mjerenje; menzurulna glazba prijanja glazba s tono odredenim tempom i taktom; menzuraltu: note srednjovjekovne note koje su tono biljeile trajanje pojedinih tonova menzurirati (lat. mensurarc) mjeriti, izmjeriti; orguljske cijevi odmjeriti prema tonovima koje trebaju dali menjevici (rus. menjeviki manjinai) mn. pristae menjevizma. minimalisti menjeviznm (rus. manjina) ideologija i politika manjine socijalistike stranke u carskoj Rusiji, koja se (1903.) odvojila od boljevika; bila je protiv revolucije i eljela ostvariti komunistiki poredak putem postupnih ustupaka i reformi, a za vrijeme Drugog svjetskog rata pomagala caristiki reim u ratu s Njemakom

mer mcr (fr. maire) 1. predsjednik opine, gradski sudac, gradski naelnik; seoski kmet mcr (cngl. major) 2. predsjednik opine; usp. lordmer mer-emfraksis (gr. meros dio, emfrasso zaepim) med. djelomina zaepIjenost ili pretrpanost mcr atrofija (gr. meros dio, atrofia nehranjenje) med. v. melatrofija mercedes pupilorum (lat. mercedes pupillorum) mn. prav. trokovi oko uzdravanja i kolovanja maloljetnika mcrcerizirati tehnol. postupak u industriji pamuka: ispiranje pamuka vi=okopostotnim natrijevim hidratom, da bi se pamunim vlaknima dala svilasta sjajnost (izum engleskog kemiara Johna Mercera, 1844.) meridijan (lat. meridianus sc. circulus, od meridies podne} zem. podnevnik, krug (zapravo elipsa zbog splotenosti Zemlje) koji prolazi kroz neko mjesto na Zemlji i kroz stoere, tj. sjeverni i juni pol; to je Zemljin meridijan ili terestriki meridijan (naziv otuda to sva mjesta na jednom podnevniku imaju podne u isto vrijeme); astr. najvei krug nebeskog svoda koji prolazi kroz nebeske polove i zenit nekoga mjesta na Zemljinoj povrini; pren. visina, najvii stupanj, vrhunac meridionalan (lat. meridies, meridionalis podne) podnevni, juni; junjaki meridionalitet (lat. meriodionalitas) podnevnost, podnevni ili juni poloaj ili smjer, junost meridrotian (gr. meros dio, hidrotikos koji tjera na znojenje) med. koji se znoji samo na pojedinim dijelovima tijela meridrozis (gr. meros dio, hidroo znojim se) med. djelomino ili lokalno

875

merkantilistiki znojenje, znojenje samo pojedinih dijelova tijela merino (p. merinos) poznata panjolska ovca a najfinijom kovrastom vunom, sviloruna ovca; vuna merinslcih ovaca; tkanina od vune merinskih ovaca merinovka (p. merinos) v. merino meristem (gr. merizo dijelim) bot. buino tkivo, ono koje je podlono stidnoj diobi stanica, iz kojih neprestano postaju i razvijaju sc nova tkiva merit (fr. meirite, lat-. meritum) zasluga; vrijednost, valjanost; mn. mariti zasluni ljudi meritirati (fr. mriter) zasluiti, zasluivati; biti zasluan, valjan; steci zasluge meritoran (lat. meritorius) zasluan, pohvalan; koji se uputa u samu stvar, koji se tie biti same stvari ili predmeta, koji odgovara znaenju; bitan, pravi, istinski; pozvan za, struan, nadlean, zasluan, sposoban dati svoje miljenje o neemu meritum (lat. meritum) zasluga; vrijednost, valjanost merkancija (lat. rnercantia) trgovaka pekulacija, nepotena dobit merkantilnn (lat. mercantilis) trgovaki, koji se tie trgovca, trgovinski, koji spada u trgovinu, koji se tie trgovine (merkatioran); merkantilni sustav Hi mc.rkantilizam ekonomski pojam po kojem se obrt i trgovina povlauju na raun poljoprivrede, i po kojem se blagostanje i bogatstvo jednog naroda sastoji u to veem nagomilavanju zlata i srebra; supr. fiziokratski suslav merkantilisti (lat. mercantilis) mn. pristae merkantilizma ili merkantilnog sustava merkantilistiki (lat. mercantilis) koji je u skladu s teorijom merkantilizma; pren. kramarski

merkantilizam merkantilizam Gat. mercantilis) u ekonomiji: shvaanje po kojom je trgovina jedini pravi izvor narodnog blagostanja i hogatstva; kramarstvo; v. pod merkantilan; trgovina i obrt-, trgovaki poslovi sa Svojim obiajima, zakonima i osobitostima uope merkantilni sustav v. pod. morkanti lan merkatoran (lat. merx roba, stvar, mercatorius) v. merkantilan merkatura (lat. mercatura) trgovina, trgovanje, promet robe Merkur (lat. Mercurius) 1. mit. rimsko ime grkog boga Hermesa, vjesnik bogova, bog trgovine, simbol mira, pronalaenja, mudrosti i vjetog govorenja. ali i lukavstva, prijevare i krade; pren. vjesnik, poklisar; 2. astr. najmanji od velikih planeta i najblii Suncu; 3. kem. iva merkurificirati (lat. mercurius iva, facere uiniti, napraviti) kem. pretvoriti u ivu; pomijeati sa ivom merkurifikacija (lat. mercurificatio) kem. spoj (ili: spajanje) sa ivom, pretvaranje u ivu; izdvajanje metala pomou ive merkurijalan (lat. mercurialis) koji se tie Merkura; koji sadri u sebi ivu. ivin, od ive merkurijalci (lat. mercuriales sc. viri) ljudi iji je zatitnik bog Merkur; znanstvenci i pjesnici; trgovci merkurijalizncija (lat. mercurialisatio) med. lijeenje ivom mnrkurijalizam (lat. mercurius) med. ivina bolest, lagano trovanje zbog uporabe ive Merlin (cngl.) mit. poznati mitoloki ;, )bnjek. sin jednog demona i nekog engleskog kralja, drug za stolom kralja Artura u VI. at.: tema esto obraivana u umjetnosti merlon (fr. merlon) voj. dio grudobrana izmeu dviju pukarnica

876

mesalina merluki (rus.) mn. koe mladih janjaca. osobito s Krima inerobalneum (gr. meros dio, udo, Int. balneum kupanje) med. lijeenje udova i pojedinih dijelova tijela kupanjem merocela (gr. meros stegno, bedro, kele bruh, kila) med. bedrena kila meropija (gr. meros dio, ops, opos oko) med. djelomino pomraenje vida meropsi (gr. meropes ljudi) kmetovi u srednjem vijeku; usp. parik Merovinzi mn. najstarija vladarska porodica u nekadanjoj franakoj dravi (vladala od 486. do 752.) mersi (fr. merci, lat. merces plaa, nagrada) hvala, zahvaljujem mertrijera (fr. meurtriere) voj. pukarnica merula (lat. merula) zool. kos merum (lat. merum sc. vinum) isto, nepomijeano vino; rnerum ju$ (lat.) prav. isto, izrino, zakonsko pravo; rnem jure (lat. mero jure) po zakonskom pravu, po slovu zakona merzer (njem. Morser) I. voj. teki top za unitavanje jako utvrenih toaka; 2. muar (posuda za mrvljenje tvrdih tvari) mesa (tal. messa, p. misa. fr. mcsse. lat. missa) 1. kod katolika; sluba Boja; duhovna glazha koja se izvodi za vrijeme slube Boje (sastoji se od est dijelova); 2. javna prodaja ivotnih namirnica i robe, sajam mesalijani (sir. zala, kald. zela) mn. kranska sekta u Mezopotamiji i Siriji Mesalina 'lat. Messalina) zloglasna prva ena rim. cara Klaudija, poznata po svom razvratnom ivotu, gramzivosti i vlastoljublju (ubijena 48. n. e.); otuda: bestidna, drska i sladostrasna ena uope mesalina vrsta veoma fine svilene tkanine u boji

mesa mesa (fr. messagc, lat. mossagium) poruka, glas; zakonit, slubeni izvjetaj; poslanica mesaerija (fr. messagerie) prijevoz putnikim kolima; putnika pota, zgrada u koioj je putnika pota; brz prijevoz; privatna ustanova za prijevoz putnika brzim kolima (u Francuskoj i Belgiji); autobusno poduzee mesidor (fr. messidor, lat, messis) mjesec etve, deseti mjesec u nekadanjem francuskom republikanskom kalendaru, od 19. VI. do 18. VII. Mesija (hebr. maschiach, maschach) pomazanik, kralj; u kasnijem idovstvu: kralj koji e, po obeanju starozavjetnih proroka, nakon razdoblja patnji i muka doi i osnovati savreno (mesijansko) kraljevstvo i spasiti idovski narod; kranstvo smatra Mesijom Isusa Nazarcanina; pren. donositelj i propovjednik spasonosnih ideja, spasitelj mesijanitet (hebr. maschiach) bie i bit . V I e sije mesijanizam (hebr. maschiach) dostojanstvo Mesije; nauavanje o Mesiji; oekivanje Mesijinog carstva i vjera da e ono doi; pren. vjera u "boansku misiju" svog naroda koji je Bog izabrao da jednog dana donese spas cijelom ovjeanstvu mesinder (engl. messengcr) glasnik, vjesnik (ime mnogih engleskih novina) mesinder-boj (engl. rr.csscnger-boj) sluga za vanjski posao, raznosa robe i poruka mesing (lat. massa) slitina, metalna masa (legura) bakra s 40 % cinka (taj omjer moe hiti i drukiji) mesmeriznm med. nauavanje i nain lijeenja pomou magnetizma Franza Mesmera (17341815), osnivaa nauavanja o ivotinjskom magnetizmu

877

mctabolija mestang [engl. mustang, p. mestengo stoarski) poludivlji konj u amerikim prerijama; mustang mestiei (p. mestizo, lat. mixtus pomijean) melezi od oca bijelca i majke Indijanke u Americi mesto (tal. mesto, moestus tuan) glaz. tuno, alosno, sjetno mestozo (tal. mestdso) glaz. v. mesto met (engl. Metropolitan Railway) 2. londonska gradska eljeznica, londonska podzemna eljeznica met (fr. meute, lat, movita) 1. lov. opor od 50 do 60 pasa hajkaa meta (lat, meta) 1. cilj, granica, kraj za kojim se tei; stoast stup na kraju niskog zida u trkalitu meta (tal. meta, fr. moitie, laL. medietas) 2. polovina; a meta (tal. a meta) trg. popola, na jednak dobitak i gubitak meta- (gr. meta) 3. prijedlog koji se pojavljuje u mnogim sloenicama i oznaava, uglavnom, promjenu mjesta, reda, slanja, prirode; dalje: sudjelovanje, zajedniku radnju; teenje, traenje; katkad ima znaenje; za, iza, poslije, po; odgovara latinskom transmetabaza (gr. meta-baino prelazim na drugi predmet) 1. ret. figura kojom se govornik obraa nenazonima ili kakvom mrtvom predmetu (apostrofa); 2. log. pogreka u dokazivanju koja se napravi kad se iz jednog podruja najednom prijee u neko drugo metabola (gr. metahole promjena) v. metabolizam metabolian (gr. metabole) promjenjiv, koji trpi ili proivljava odredenu preobrazbu, koji se mijenja; biol. kem. koji pripada metabolizmu, koji je povezan s metabolizmom, koji je proizveden metabolizmom mctabolija (gr. metabole promjena) v. metabolizam

metabolizam metabolizam {gr. metaboie promjena) 1. biol., kem., fiziol. zbivanje ili proces u jednom organizmu ili u pojedinoj stanici kojom hranjiva grada (nutrivan materijal) prelazi u ivu tvar (konstruktivni metabolizam, anabolizam), ili kojim sc proto plazma raspada na jezgre tvari (supstance) kako bi vrila posebne funkcije (destruktivni metabolizam, katabolizam); 2. mijenjanje obiaja, navika i si.; 3. tisk. premjetanje slova; 4. rct. sjedinjavanje suprotnosti obrnutim redom metabulija (gr. meta-buleo mijenjam odluku) mijenjanje volje, mijenjanje prijanje odluke metacentar (gr. meta, kentron, lat. centrum sredite) u mehanici tekuih tijela i brodogradnji: granini poloaj toke presjeka (ili presjecita) izmeu vertikale koja prolazi kroz teite plivajueg tijela kad je u ravnotei i vertikale povuene kroz napadnu toku potiska kad je tijelo malo skrenulo (tijelo plovi stabilno dok mu je teite ispod metacentra) metafaza (gr. meta, fainomai pojavljujem se. fasis pojava) fiziol. v. mitoza metafiziar 'gr. meta, fysika) fil. poznavatelj ili uitelj metafizike, filozof koji se u svom nauavanju dri metafizikog smjera raspravljajui o metafizikim problemima metafiziki (gr. meta, fvsika) fil. koji spada u metafiziku; koji sc nalazi izvan granica iskustva, nadstvaran, natprirodan metafizika (gr. ta meta, ta fysika ono to dolazi nakon fizike) Hl. u zbirci Aristotelovih djela stajale su knjige koje su se bavile naelima i uzrocima stvari nakon (meta) njegove fizike (ta fysika}; ovo, prvobitno isto vanjsko obiljeje, upotrijebljeno je kasnije kao obiljeavanje miljenja koje se bavi

878

meta globulin onim to je izvan granica iskustva, onim to je izvan prostornovremenske stvarnosti; otuda: znanost o posljednjim naelima i uzrocima stvari, o spoznaji stvari po sebi; tri glavna problema kojima se metafizika oduvijek bavi jesu: Rog. sloboda volje i besmrtnost due; supr. dijalektika metafora (gr. metafora prenoenje, prijenos) poct. figura u kojoj rije umjesto svoga prvobitnog znaenja dobiva drugo, zbog toga to je govornik u svom duhu usporedio dva predmeta; skraena usporedba u kojoj nije izriito kazano da je neka stvar usporeena s drugom U; je. umjesto rijei koja se treba usporediti, jednostavno dola rije s kojom se ona usporeuje, npr. "glava drave" (umjesto vladar), "drutveni talog" (umjesto olos), "elina volja" (umjesto nepokolebljiva volja) itd; slikovit izraz, preneseno znaenje, preneseni smisao metaforino (gr. meta-fero) slikovito, u prenesenom znaenju ili smislu metafragma {gr. mela, fragma ograda, plot) zool. pregrada izmeu grudne i trbune upljine kod insekata metafrast (gr. meta-frazo.) onaj koji prevodi po smislu, opisno metnfraza (gr. metafrasis) opisan prijevod, prijevod po smislu; osobito: prijevod stihova u prozi metagoneza (gr. meta. genesis postanak, raanje) biol. pravilno izmjenjivanje spolnog i nespolnog razmnoavanja kod nekih ivotinja (salpe) i mnogih biljaka, esto povezano s razliitim nainom ivota i tjelesnim ustrojstvom organizma metaglobulin (gr. meta, lat. globulus loptica) zool. oblik proteinskih tijela u ivotinjskom carstvu, tj. bjelanevinastih Lvari koje sadri ivotinjsko tijelo

mc.tagnostika metagnostika (gr. rneta. gnostike) fil. v. metafizika metagogija (gr. metagoge) ret. govorniko ponavljanje istih rijei radi izazivanja jaeg i boljeg djelovanja kod sluatelja mctagram (gr. meta. gramina slovo, pismo) nadoplata pismu, prilog uz pismo; prijepis; prijevod metagramatika (gr. meta, grammatike) filozofija znanosti o jeziku (gramatike) metagramntizam (gr. meta, gramma slovo) mijenjanje slova, prepisivanje slova metahoreza (gr. metachoreo prelazim) med. mijenjanje mjesta, premjetanje ili selidba tvari koja uzrokuje bolest metakarpij (gr. metakarpion) anat. zapee, dio kostura ake metakinema (gr. metakinema) premjetanje.. mijenjanje mjesta, prelazak; med. premjetanje bolesti metakineza [gr. metakinesis) v. metakinema metakondili (gr. meta-kondvloi) mn. anat. dijelovi izmeu zglobova na prstima metakozmije (gr. meta, kosmos svemir) mn. meusvjetovi, prostor izmeu svjetova u kojima bogovi, po Epikuru, provode ivot u blaenstvu; intermundije metakritika (gr. mela, kritike) kritika neke druge kritike, kritika na kritiku metakromatipi (gr. meta, chroma boja, typos otisak) mn. slike u boji prenesene na papir pomou litografije metakromatipija (gr. meta, chroma boja, typos otisak) vjetina prenoenja slika u boji, tiskanih na posebnom papiru koji je prevuen nekim lakotopivim slojem, na drvo. staklo, metal, porculan, kou, lim i dr., poto se obratna strana papira na kojoj je slika prethodno ovlai; dckalkomanija

879

metali zam metakronizam (gr. meta, chronos vrijeme) premjetanje jednog dogadaja u neko budue vrijeme (u kojem se taj dogaaj nije mogao dogoditi); anakronizam metaksilogija (gr. melaxylogia) pravljenje umetnutih reenica (u govoru ili pisanju), umetanje reenica metal (gr. metallon iskopina, rudaa. metaliao istraujem, lat. metallum) mn. metali kovine, kemijski elementi, svi osim ive. vrsti na obinoj temperaturi, dobre topline i elektrine provodljivosti, neprozirni, s osebujnim metalnim sjajem metalaga (gr. metali age) v. metalaksa metalaksa (gr. metallaxis) promjena, izmjena, razmjena metalan (lat. metallicus) izraen od kovine ili metala; koji sadri metal; slian metalu; zvonak kao metal metnlensa (gr. meta-lepsis) retoriko premjetanje ili zamjenjivanje kad se umjesto prethodnog stanja spomene ono koje treba doi tek poslije, npr. "grob1' umjesto "smrt" metaliferan (lat. me tal li fer) koji proizvodi kovine, koji ima u sebi kovina, bogat kovinama, kovinovit metali (lat, metallum) tvar sastavljena od olova, cinka i ugljika (slui za podmazivanje strojarskih dijelova) metalisti (lat. metallum) mn. u narodnom gospodarstvu: pristae metalizma; supr. nominalisti metalizacija (fr. mtallisation) pretvorba u ist metal; oblaganje predmeta tankim metalnim slojem; proimanje metalom; unovavanje, pretvaranje u novac metalizam (gr. metallon, lat. metaliuin) u gospodarstvu; shvaanje po kojem novana jedinica treba biti uvijek odreena koliina zlata i srebra, jer samo metal daje novcu, kao sredstvu plaanja, njegovu stvarnu vrijednost i samo on moe sluiti kao

metalizirati stvarno mjerilo vrijednosti; supr. nominalizam metalizirati (fr. motalliser) preobraziti u metal ili rudu; drvo nainiti trajnijim i otpornijim impregniranjem, proimanjem zelenom galicom i klorkalcijem; obloiti (ili: obiagati; predmete tankim metalnim slojem metalno doba zajedniko ime za bakreno, bronano i eljezno doba u povijesti ovjeanstva, doba u kojem su ljudi izraivali svoja orua od metala a koje je dolo nakon kamenog doba metalo- (gr. metallon) predmetak u sloenicama sa znaenjem: kovina meta logika (gr. meta, logike logika) fil. znanost o osnovama na kojima poivaju logiki zakoni metalografija (gr. metallon. grafia pisanje, opisivanje) opisivanje metala i legura s obzirom na njihova kemijska, fizika i tehniki! svojstva; vjetina izradbe crtea na metalnim ploama (kao u rezbariji), metalopis, metalan urez metalografirati (gr.'metallon, grafo piem) izraivati crtee na metalnim ploama, praviti ureze u metalu metaloidan (gr. metallon, eirios oblik) metalast, slian metalu, nalik na metal. kovina st metaloidi (gr. metallon, eidos oblik) kem. tijela slina metalima, ali keja nemaju metalnih svojstava: fluor, klor, brom, jod, kisik, sumpor, selen, telur, duik, fosfor, arsen, bor, silicij, ugljik; kod nekih kemiara: laki metali metalokemija (gr. metallon, chemeia) kemija metala ili kovina mctalokromija ( gr. metallon. chroma boja) galvansko bojenje metala; iriziranje metaloksid (gr. metallon. oxys otar, ljut) kem. spoj metala s kisikom

880

metamerija metalosfera (gr. metallon, sfaira lopta) gcol. sloj magme, debljine oko 1400 km, u kojem se nalazi, po miljenju nekih geologa, meta I no-plastina jezgra Zemlje metalokopija (gr. metallon, skopeo promatram.) med. u metaloterapiji: vrenje ispitivanja metalom na koji je oboljela osoba osjetljiva; takoer: tobonja sposobnost naslucivanja i pronalaenja metala u zemlji metalotehnikn (gr. metallon, tcchnike) vjetina preraivanja i primjene metala metaloterapija (gr. metallon, thnrapeia lijeenje) med. lijeenje oduzetih dijelova kod histerinih i ivano oboljelih stavljanjem metalnih ploa na oboljela mjesta metaloza (gr. metallon) med. bolest plua zbog udisanja metalnog praha metalurg (.gr. metallurgos) strunjak u pripremanju metala iz njihovih rudaa. talioniar metalurgija (gr. metallon, ergon djelo) 1. znanost o procesima putem kojih se od ruda a dobivaju metali i neki njihovi spojevi, talioniarsivo; 2. industrija koja proizvodi crne i obojene metale metamatematika (gr. meta, mathemaiike) filozofija matematike: znanost koja promatra i analizira osnove matematike s dubljeg filozofsko-logikog gledita metameri (gr. meta, meros dio) mn. zool. dijelovi tijela kod ivotinja koji se pravilno niu jedan za drugim, npr. prsteni kod prstenastih glista i zglobova, prljenovi kod kraljenice ild. metamerija (gr. meta, meros dio) 1. kem. stanje tzv. metamernih tijela, tj. stanje onih izomernih jedinica koje i pored istog sastava i molekularne; teine imaju razliita kemijska svojstva; 2. zool. metamerno segmenti-

metnmerizam ranje, podijeljenost na jednake S < J gmcnt<; metamerizam (gr. meta, meros dio) kom. zool. v. metamerija mntamikroskopski (gr. meta, mikros mali, skopeo gledam) koji se ne moe vidjeti ni pod najveim mikroskopskim poveavanjem (kod bia i stvari) metamorfizam (gr. meta. morfe oblik) geol. promjene u sastavu Stijena izazvane utjecajem vulkanskih para, vode ili dodira s eruptivnim kamenjem metamorfologija (gr. meta, morfe oblik, logia znanost) biol. znanost o preobraajima organizama od samog poetka (jajeta) do zavrne, adultne faze razvitka metamorfopsija (gr. meta, morfe oblik, opsis vid, vienje) med. nedostatak u oima zbog kojega oblik i veliina predmeta izgledaju izmijenjeni, razvueno gledanje metamorfoza (gr. meta-morfosis) preobraavanje, preobraaj, promjena, preobraenje, pretvaranje: u gr. mitologiji: pretvaranje ljudi u ivotinje, kamenje, drvee i dr. (esto pjesniki obraivana tema, osobito kod riin. pjesnika Ovidija); zooL proces razvijanja od jajeta do zrele ivotinje metnmorfozirati (gr. meta-morfoo preobraavam, preinaujem, preobliavam) preobraavati, preobraziti, preobliiti, pretvarati, preobraati, preobratiti metan kem. plin bez boje i mirisa, nalazi se u vulkanskim plinovima i rudnicima kamenog ugljena, nastaje suhom destilacijom kamenog ugljena i drugih organskih supstancija (ako se pomijea sa zrakom ili kisikom pa zapali, nastaje strana eksplozija), barski, movarni plin metanastaza (gr. metanastasis selidba) pojedinano ili grupno prese-

881

metnptoza ljavanje stanovnitva radi promjene mjesta dotadanjeg stanovanja metaneologija (gr. metanoia promjena miljenja ili odluke, logia) nauk o pokajanju (ili: popravljanju, obraanju na pravi put, u pravu vjeru) metanirati (gr. meta-noeo mijenjam svoju odluku) kajati se, initi pokoru; pokazivati svoju skruenost i pokornost padanjem niice (npr. pred oltarom); pren. ropski se ponaati metaplastian (gr. metaplasso preobliavam, preinaujem) preinaavan, koji preinauje, preobliavan, koji preobliava, koji mijenja, koji se tie preinaavanja (ili: preobliavan ja, preobraavanja), koji je u vezi s preinaavanjem metaplazija (gr. metaplasis preinaenje. preobraavanje) fiziol. mijenjanje tkiva, izmjena tkiva metaplazmn (gr. metaplasso preobliavam, preinaujem) lingv. preinaenje, mijenjanje, npr. oblika jedne rijei, osobito: sluaj kad se pojedini padei izvode iz druge osnove, a ne nominativne metapodij (gr. meta. pus, podos noga) 1. anat. grana stopala; geol. otisak u kamenu koji je nalik na otisak gorostasne ljudske noge metapolitika (gr. meta, politike) isto filozofsko nauavanje o dravi metapsihika (gr. meta, psyche dua) fil. v. parapsihologija metapsihologija (gr. meta. psvehe dua, logia znanost) fil. znanost o najosnovnijim, posljednim naelima psihikog (duhovnog i duevnog) ivota metnpsihoza (gr. meta, psychosis davanje due, oivotvorenje) v. metempsihoza metaptoza (gr. inetaptosis preokret) med. preokret jedne bolesti u drugu; metashematizam

metar metar (gr. metron mjera, mjerilo, lat. metrum) 1. jedinica (metarskog) sustava mjera, jedinica duine: priblino desetmilijunti dio jednog Zemljinog kvadranta, raunajui ga od pola do ekvatora (od stoera do ekvatora); metar je udaljenost izmeu dvaju zareza na ipci od slitine platine i iridija koja se uva u jednoj meunarodnoj ustanovi u Parizu metar (gr. metron mjera, mjerilo, lat. metrum, sanskr. ma) 2. poet. mjera stiha, stopa stiha, mjera kojom se prepoznaju vee zvune cjeline: ritmiki redovi ili stihovi metarkilogram (gr. metron, ehilioi. gramma) fiz. jedinica za mjerenje rada u tehnikom sustavu mjera, tj. rad koji je potreban da se sila od 1 kg svlada na putu od 1 m metarski (gr. metron) koji ima metar za jedinicu mjerenja, npr. metarski sustav mctnrziologija (gr. metarsis uzdignut, u zraku, logia) znanost o promjenama i uzrocima promjena u zranom Zemljinom omotau; meteorologija metashematizam (gr. metashcmatismos preoblienje, preobraaj) med. v. metaptoza; anat. grana stopala metasifilitian (gr. meta, v. sifilis) med. izraz kojim se oznaavaju bolesti to dolaze kao posljedica sifilisa (progresivna paraliza, suenje kimenjae i proirenost aorti) metasinkritian (gr. meta, syn-krino sastavljam, spajam) med. koji preobraava ili poboljava ope stanje tijela putem izbacivanja kodljivih tekuina iz koe metasinkriza (gr. meta, syn-krino sastavljam, spajam) med. poboljanje opeg tjelesnog stanja zbog izbacivanja kodljivih tekuina iz koe pomou melema (flastera) za izazivanje plikova

metempsihoza metasomatoza (gr. meta, soma tijelo) geol. pretvaranje jedne sti jene u drugu sasvim razliite vrste; metensomatoza metastabilan (gr. meta, lat. stabilis postojan) koji pokazuje tenju za prelaskom u stanje stabilnosti, u stabilnu ravnoteu metastatian (gr. metastatikos) premjetajni, koji je preao na drugo mjesto metastaza (gr. metastasis premjetanje, premjetaj; preoblienje, preinaenje) med. stanje kada klice bolesti ne izazivaju bolesne promjene samo na mjestu zaraze, nego se ire i po ostalim dijelovima tijela, krvotokom ili limfnim ilama, te se tako pojavljuju nove bolesti na drugim mjestima, npr. kod klica gnojenja metastrofa (gr. metastrofe preokret, preokretanje) odvraanje misli od neke stvari metateza (gr. metathesis) gram. premjetanje slova i glasova u rijei, npr. vas umjesto sav metatoraks (gr. meta, thorax trup; prsni ko) zool. zadnji grudni prsten kod insekata metatorij (lat. metatorium sc. jus} prav. pravo smjetaja, pravo logorovanja metatropizam (gr. meta, tropos nain) neprirodan uzajamni odnos spolova u seksualnom pogledu metazoa (gr. meta, zoon ivotinja) mn. zool. vie, viestanine ivotinje, tj. one ije se tijelo sastoji iz staninih kompleksa i diferenciranih tkiva, dakle sve ivotinje osim protozoa, koje se sastoje samo od jedne stanice metempsihoza (gr. melempsychosis) fil. selidba due iz jednog tijela u drugo nakon smrti (vjera u me tempsihozu bila je rairena kod Hindusa i Egipana, i ona je sastavni dio budistike, orfistike i pitagorejske filozofije, zatim Platonove, Plotinove,

metempsihoziti

88,1

meteorosk meteorografski (gr. meteoron. grafia) koji opisuje vremenske pojave, koji pokazuje promjene u zraku meteorolit (gr. meteoron, lithos kamen) v. metiiorit meteorolog (gr. meteoron. logos) znanstvenik koji prouava atmosferu i sve prirodne pojave u njoj meteorologija (gr. meteoron, logia) znanost koja se bavi prouavanjem atmosfere i svih pojava u njoj: temperature zraka, atmosferskog tlaka, vjetrova, oblaka, magle, vodenih taloga, svjetlosnih i elektrinih pojava i dr., a osobito ispitivanjem uzroka vremenskih pojava, uvjeta njihovog razvitka i preobrazhe i, napokon, predvianjem (prognozom) vremena meteoroloki (gr. meteoron, logikos) koji se tie meteorologije, koji je u vezi s meteorologijom; meteoroloka postaja ustanova u kojoj se redovito vre promatranja vremenskih pojava i biljee njihove promjene i razna stanja (temperatura, vlanost, tlak zraka itd.). meteoromant (gr. meteoron, mantis prorok) onaj koji prorie kakvo e vrijeme biti, prorok, pretkaziva vremena meteoromantija (gr. meteoron, manteia proricanje) proricanje vremena; proricanje dogaaja po pojavama u zraku meteoronomija (gr. meteoron. nomos zakon) znanost o zakonima po kojima se dogadaju promjene u zraku meteoropatologija (gr. meteoron. pathos bolest, logia znanost) jedna od najmlaih grana medicine kojoj je zadatak tono odreivanje veliine; i karaktera utjecaja meteorolokih promjena na ljudski organizam meteoroskop (gr. meteoron, skopeo promatram) instrument koji pokazuje promjene u zraku

Empedoklove i dr.); danas su pristae ovog nauavanja teofizi; metensomatoza metempsihoziti (gr. metempsycho5is) mn. pristae nauavanja o metempsihozi metemptoza (gr. meta, emptosis upadanje) u gregorijanskom kalendaru isputanje jednog prijestupnog dana u 134 godine metensomatoza (gr. meta, cn u, soma tijelo) 1. geol. v. metasomatoza; 2. fil. v. metempsihoza meteor (gr. meteoron) 1. "ono to lebdi u zraku", zrana pojava, sve ono to se dogaa u atmosferi: taloi, duga, jutarnje rumenilo i dr.; u uem smislu: komad stijene koji iz nebeskog prostora pada na Zemlju; pren. neobina (ili: udna) pojava: 2. pamuni saten; gruba umjetna svila motenracija (lat. meteoratio) vremensko stanje, vremenski uvjeti, ponaanje vremena meteorika (gr. meteoron) znanost o zranim pojavama, znanost o vremenu meteorizam (gr. meteoron) med. nagomilavanje zraka u elucu, nadimanje meteore- (gr. meteoron koji se nalazi u zraku, nad Zemljom) predrnetak u sloenicama koji oznaava pojave i promjene u zranom omotau Zemlje meteorognostiar (gr. meteoron, gnostes poznavatelj) onaj koji prouava vremenske pojave meteorograf (gr. meteoron, grafo opisujem) opisiva vremenskih pojava; sprava koja na jednom postolju sadri vie automatskih instrumenata koji biljee zrane promjene; instrument koji od red uje putanju meteora metoorografija (gr. meteoron, gralia opisivanje) opisivanje vremenskih pojava i zranih promjena

meteoroskopija

88-1

meto dino kem. spoj klora s metilom; upotrebljava se kao sredstvo za opijanje metileter (gr. methv opojno pie, hyle drvo, aither) kem. drvni eter, bezbojan plin, nastaje od metilalkohola sa sumpornom kiselinom; metiloksid metilizam (gr. mcthy, hvle drvo) med. trovanje metilalkohol om metilklorid (gr. methy opojno pie, hyle drvo, chloros svijetlozelen) kem. spoj klora s metanom, slui za proizvodnju smolastih boja i umjetnog leda metiloksid (gr. inethy, hyle, oxys otar, ljut) kem. v. metileter metiologija (gr. inethy opojno pie. vino, logia) vjetina pijenja, nauk o pijanstvu; v. metiologija metistika (gr. methy opojno pie, vino, lat. mcthvstica) 2. mn. med. opojna sredstva metoda (gr. methodos istraivanje, ispitivanje, put i nain istraivanja, lat. methodus) smiljeno i plansko postupanje pri radu radi postignua nekog uspjeha, istine, spoznaje, odreeni put i nain ispitivanja, miljenja i rada; u istraivake metode ili heuristike metode ubrajaju se: analiza ili analitika metoda, sinteza ili sintetika metoda, indukcija ih induktivna metoda, dedukcija ili deduktivna metoda; dijalektika metoda v. dijalektika i metafizika: osobito: nain pouavanja i predavanja; Sokratova metoda nain pouavanja kojim se do spoznaje dolazi putem vjeto postavljenih pitanja i odgovora metodiar (gr. methodos) nastavnik ili znanstvenik koji se u radu strogo pridrava neke nastavne ili znanstvene metode, koji pie o metodama uspjene nastave metodino (gr. methodos) pril. prema tono odreenim naelima rada, po redu, po planu, planski, smiljeno;

meteoroskopija (gr. metcoron, skopeo promatram.) promatranje (ili: prouavanje) vremena i vremenskih promjena u atmosferi meteorski (gr. meteoros) koji se tie meteora, zrani; meteorsko eljezo, meteorsko kamenje, v. meteorit; meteorski elik elik spojen s niklom meter (fr. metteur en pages) mit. slagar koji prelama slog u strane meterognozija (gr. metcoron, gnosis poznavanje, znanje) znanstveno prouavanje i poznavanje vremenskih pojava; predvidanje vremena meteroit (gr. meteoron) stjenovita ili metalna masa to pada s neba na Zemlju; postoje dvije vrste: meteorsko kamenje (sastoji sc od silikatnih minerala u raznim kombinacijama) i meteorsko eljezo (jednostavno eljezo s neto nikla) methemerski (gr. meta, hemera dan) med. dnevni, svakodnevni, koji sc javlja svakog dana, npr. napadaj groznice metil (gr. met,hy opojno pie, vino, hyle drvo, tvar) kem. pretpostavljeni radikal jednougljinog niza (OH2), baza drvne este, mravlje kiseline i drugih organskih tvari metilalkohol (gr. methy opojno pie, hyle drvo. tvar, ar. alkoholy) kem. drvna esta, estok otrov, dobiva sc suhom destilacijom drveta, upotrebljava se za otapanje lakova i firnisa, za gorivo i za dobivanje anilinskih boja, a najvie za pripremanje formalina metilamin (gr. methv opojno pie, hyle drvo, tvar, amin = ammonia) kem. spoj u kojem je jedan atom vodika u amonijaku zamijenjen metilom metilbenzol (gr. methy opojno pie, hyle, lat. bensoe) kem. v. toluol metilbiklorid (gr. methv opojno pie, hyle, drvo, tvar, chloros svijetlozelen. zelenkast, utozelen, lat. bis dvaput)

metodika

885

metra tonija gim ili neku rije drugom iz kojih se moe pogoditi zamijenjeno ime ili zamijenjena rije metonomazija (gr. metonomasia mijenjanje imena) mijenjanje jednog osobnog imena, osobito prevoenjem toga imena na neki strani jezik, npr. Dominik umjesto Dinko metopantralgija (gr. metopon elo, antron upljina, pilja, algos bol) med. bol u eonoj upljini metopantritis (gr. metopon elo, antron upljina) med. upala eone upljine metopantron (gr. metopon, antron) anat. eona upljina metopi (gr. metopon) mn. arhit. obino reljefima ukraena polja izmeu triglifa na dorskom frizu (osobito znameniti na atenskom Partenonu) metopomantija (gr. metopon elo, manteia proricanje) proricanje (ili: vraanje) po crtama lica i ela metoposkop (gr. metopon elo. skopeo promatram) onaj koji predvia ili vraa po crtama ela i lica; fiziognom metoposkopija (gr. metopon elo, skopeo promatram) proricanje iz crta lica ili ela metr (fr. maitre, lat. magister, tal. maestro) gospodar; posjednik, vlasnik; uitelj, nastavnik; vjetak, onaj koji sc usavrio u svojoj struci, majstor, virtuoz; majstor slobodnih zidara; metr dzotel (maitre d'h6tel) glavni konobar metra (gr. meter, metra) med. maternica mctralgian (gr. metra maternica, algos bol) med. koji se tie bola u maternici: s bolovima u materinci metralgija (gr. metra maternica, algos bol) med. hol u maternici metratonija (gr. metra maternica, thonesko venem, nestajem) med. uvenue (ili: malaksalost} maternice

kolski, nastavno; vjeto, spretno, znanstveno; metodika jedinica met. manji dio nastavnog gradiva koje se obraduje obino na jednom satu, a moe i na vie satova i predstavlja jednu cjelinu, tijesno povezanu i s prethodnim i s buduim izlaganjem. Pri planiranju se gradivo jednog nastavnog predmeta obino dijeli na "metodike jedinice" metodika (gr. methodike sc. techne) znanost o metodama nastave uope (metodologija), i pojedinih nastavnih predmeta posebno (specijalna metodika) metodisti (gr. methodos) mn. kranska sljedba, osobito u Engleskoj i Sjevernoj Americi, a osnovao ju je oko 1720. J. Wesley u Oxfordu, nazvana po tome to se za njezine lanove govorilo kako su pronali neku novu metodu kranskog ivota; prije: kat. pisci u XVII. at. koji su htjeli obustaviti borbu s protestantima sluei se novim dijalektikim metodama metodizam (gr. methodos) strogo utvrdim nain pouavanja i izvoenja nastave; osobito: uenje i nain ivota metodista metodologija (gr methodos. logia) v. metodika metoh (gr. meteeho sudjelujem, metoehos) 1. zemljoradniko naselje nekog manastira u kojem su ivjeli sami monasi; 2. svako imanje jednog manastira koje je udaljeno od njega metonimija (gr. metonvmia zamjena imena) poet. figura u kojoj se jedan pojam zamjenjuje drugim pojmom koji s onim prvim, po svom smislu, stoji u blioj vezi, npr. "sto puaka" (umjesto sto vojnika), "sijeda kosa" (umjesto duboka starost) metonimijski (gr. metonymia zamjena imena) zamjenjujui jedno ime dru-

metratrezija mctratrezija (gr. metra maternica, atresis probuenje) med. bolesna zatvorenost maternicc metraa (fr. metrag) mjerenje metrom: broj metara metrektomija (gr. metra maternica, ek iz, tome rezanje) med. vaenje maternice rezanjem metremfizema (gr. metra maternica, emfyscma udubina) med. napuhanost (ili: nadutost) maternice metresa (fr. maitresse) gospodarica, domaica; ljubavnica, prilenica metreurizma (gr. metra materinca, eurys prostran, irok) med. proirenje (ili: rastezanje) maternice metriar (gr. metrike) poet. poznavatelj znanosti o pravljenju stihova; pjesnik koji pie u stihovima metriki (gr. metrikoa) 1. poet. koji se odnosi na metriku, odmjeren tono po zakonima metrike; napisan u stihovima: 2. (metron mjera, mjerilo) koiem je metar jedinica za mjerenje (usp. metar 1) metrika (gr. metrike sc. technc; poet. teorija pjesnike melodinosti ili znanost o stihovima uope; prvi dio metrike je znanost o mjerenju slogova (proz<dija), a drugi se bavi poetskim stopama, stihovima i strofama metriopatija (gr. inetrios, umjeren, suzdrljiv, pathos osjeaj, strast) umjerenost u strastima, duevni mir, staloenost metritis (gr. metra maternica) med. upala maternice metrizirati (fr. malstriser) vladati, gospodariti; svladati, ukrotiti metro (fr. metro, mtropolitain) gradska podzemna ili nadzemna elektrina eljeznica metrocela (gr. metra maternica, kele bruh, kila) med. prodor maternicc metrografika (gr. metron mjera, mjerilo, grafike) vjetina pisanja stihova po metrikim zakonima

8S6

metrorngija metrologija (gr. metron mjera, mjerilo, logia) nauk o mjerama i utezima metromanija (gr. metra maternica, mania pomama, ludilo, bijes) 1. enska pohoti; usp. nimfomanija metromanija (gr. metron. mania pomama, ludilo, hijes) 2. strast za pisanjem (ili: stvaranjem) stihova, pretjerana ljubav prema stihovima metrometar (gr. metron) glaz. v. metron om; kronometar metronimian (gr. meter mati, onyma) nazvan po imenu svoje majke metronimikon (gr. meter mati, onyma = onoma ime] majino ime, ime izvedeno iz majinog imena: supr. patronimikon metronom (gr. metron mjera, nomos zakon, pravilo) fiz. kratko fiziko njihalo (s teitem iznad toke vjeanja) ije se trajanje titraja (oscilacija) regulira micanjem jednog tijela du ipke njihala, na ipci su urezani podjeljci na kojima je oznaen broj oscilacija u minuti; upotrebljava su u glazbi za davanje takta, esto za brojanje sekundi metropola (gr. metro-polis) grad-matica, za razliku od gradova u pokrajinama i kolonijama; glavni grad, prijestolnica metropolip (gr. metra, polys mnogi, pus noga) med. materini polip metropolit (gr. metropolites) kod katolika: nadbiskup; usp. mitropolit metropolitan (gr. metropolites) kod evanelista: glavni sveenik, starjeina glavne (saborne) crkve metropolitanski (lat. metropolitinus) nadbiskupski; mc.tropolitska crkva nadbiskupska, glavna crkva metroptoza (gr. metra maternica, ptosis pad) med. sputanje maternice metroragija (gr. metra maternica, regnymi prsnem, pucam) med. v. metroreja

metroreja metroreja (gr. metra maternica, rheo teem, curim) med. curenje (krvi, sluzi) iz maternice metroskop (gr. metra maternica, skopeo promatram) med. instrument kojim se pregledava maternica, maternina slualica metroskopijn (gr. metra maternica, skopeo promatram) med. pregled maternice, posebno pomou metroskopa metrotomija (gr. metra maternica, tome rezanje) med. rezanje maternice Metuzalem (hebr. Methuschelach) po Starom zavjetu (Post 5,27) ovjek koji je doivio starost od 969 godina; otuda: star kao Metuzalem, onaj koji doivi duboku starost Mevlud (ar.) roendan proroka Muhameda, veliki muslimanski blagdan meza (tal. mezza, lat. medius) pola, upola; a mezza voe it. a meza voe (tal.) glaz. u pola glasa, poluglasno mezalijansa (fr. mesalliance) neprilian brak, brak izmeu osoba vrlo razliitih po rodu ili poloaju mezalijirati (fr. mesallier) oeniti se ili udati za osobu koja svojim rodom ili svojim drutvenim poloajem nije ravnopravna mezanin (tal. mezzanino) grad. polukat, meukat, svaki nii kat koji se nalazi izmeu dvaju viih; poluprozor, manji prozor izmeu dvaju veih meze (tal. mc;se, lat. mensis) mjesec; per meze (tal. per mose) trg. na mjesec, mjeseno mezclin (fr. mseline) fino francusko platno od vune i svile (za zavjese, prekrivae i dr.) mezenterij (gr. mesenterion) anat. opna koja omotava crijeva mezenterijalan (gr. mesenterion trbuna maramica) anat. opneni, koji se tie trbune opne. koji pripada trbunoj opni. koji je u vezi s trbunom opnom

887

mezolabij mezenteritia (gr. mesenterion) med. upala opne koja omotava crijeva, upala mezenterija mezenterski anat. v. mezenterijalan mezil (ar. menzi!) mjesto gdje se putnik zaustavlja, gostionica, postaja, obdanica; pota, posebno ona koju su nosili stalni kuriri na konjima; mezul mczilnna [ar. menzilhhanc) potanska postaja gdje se mijenjaju konji, usputna postaja na kojoj su stalni kuriri, tzv. tatari, nosei slubena pisma, dokumente i novac iz raznih pokrajina u Carigrad, mijenjali umorne konje odmornim, kako hi bez zastoja inogli produiti put; mezulana mezildija (ar.-tur.) onaj koji nosi potu na konju, potar, kurir meziolitski (gr. mesos, lithos kamen) geol. koji pripada prijelaznom dobu od paleolitskog prema neolitskom razdoblju mezo- (gr. mesos) predmetak u slozenicama sa znaenjem: sredina, srednji mezoccfalitis (gr. mesos, kefale glava) med. upala srednjeg mozga mezocefalum (gr. mesos, kefale glava) anat. srednji mozak mezoderm (gr. mesos, erma koa) anat. srednji list zametka mezogastrij (gr. mesos, gaster trbuh) anat. srednji dio trbuha mezognati (gr. mesos. gnathos eljust) mn. antrop. ljudi u kojih su eljusti malo izlKiene, a zubi malo koso usaeni mezokor (gr. mesochoros) onaj koji stoji u sredini zbora, zborovoa, koro voa mezokranij (gr. mesos, kranion lubanja) anat. tjeme mezolabij (gr. mesolabion) starinski, Eratostenov. instrument za nalaenje srednjih proporcionala izmeu dviju danih linija

mczolitik mezolitik (gr. mesos, liLhos kam on) gool. srednje kameno doba izmeu paleolitskog i neolitskog razdoblja mezon (fr. maison) 1. kua, dom mezon (gr. mesos.) 2. fiz. v. mezotron mezopotnmski (gr. mesos, pulamos rijeka) koji loi izmeu dviju rijeka mczostilon (gr. mesos. stvlos stup) arhit. prostor izmeu dvaju stupova mc7x>trou (gr. mesos sredinski, srednji, i tron iz rijei elektron) fiz. teki elektron s masom otprilike nekoliko stotina puta veom od mase obinog elektrona, mezon mezozoik (gr. mesos, zoon ivotinja) geol. zajedniko ime za formacije: Lrijas, jura i kreda, gdje nema vie paleozojskih ivotinja, a prvi put se javljaju ptice, sisavci i rihe okotala kostura mezozojski (gr. mesos. zoon ivotinja) geol. koji sadri ostatke ivotinja to predstavljaju prijelaz prema ivotinjama koje jo ive, koji stoji u sredini izmeu paleozojskog i kenozojskog razdoblja mczulnna (ar.) v. mezilana mezuza (hehr. mezuza) drveni okvir na vratima, dovratak; limeni valji koji je uvren na dovratcima idovskih stanova i koji sadri, na pergamenlskom listiu, deset Bojih zapovijedi mezzofant (tal.) ovjek koji zna vie stranih jezika, poliglot (izraz stvoren po kardinalu G. Mez.zofantiju (1771 IS49), koji je znao oko 60 stranih jezika mezzoforte it. medzoforte (tal.) glaz. s pola jaine, polujako mezzopiano it. medzo pijano (tal.) glaz. pol u slabo, polutiho mezzosopran it. medzosopran (tal.) glaz. glas izmeu soprana i alta, osobito se odlikuje punoom srednjih tonova mezzotinto (tal. meco tinto) slik. srednja boja, tj. boja koja sc stvara prije-

S88

migma lazom jedne boje u drugu, poluboje u bakrorezu: pripremanje ploe tako da sc dobije blago rezanje mf. glaz. kratica za mezzoforte (tal.) polujako Mg kem. kratica za magnezij mi-parti (lat. mi-partitum) moda koja je bila od XI. do XVI. st., kad je bio obiaj da svaka polovici odijela bude u drugoj boji i drukije saivena mialgija (gr. mys mii, algos bol) med. bol u miiima miastenija (gr. mys mii, astheneia slabost, nemo) med. slabost (ili: nemo!) miia micetofag (gr. mvkes gljiva, fagem jesti, derati) gljivojed, gljivoder micetologija (gr. mykes gljiva, logia) v. mikologija micetozoa (gr. mvkes gljiva, zoon ivo bie, ivotinja) mn. bot. vrsta najniih biljnih organizama koji su u mnogo emu slini odreenim ivotinjskim organizmima midalein (gr. mydao istrulim) med. otrov koji se stvara u truloj leini mider (njem. Mieder) steznik, grudnjak, korzet midezis (gr. mvdao istrulim) med. truljenje zbog sluzi ili neke druge vlage midinetkinja (fr. midinettes) pomonica u pomodnim prodavaonicama u Francuskoj; mlada radnica midolina tisk. vrsta slova, mjeavina izmeu slova antiqe i frakture, tzv. akcidentna slova midon (gr. mydao istrulim) med. trula izraslina na tijelu midrijatian (gr. mydriasis) med. koji boluje od proirenja zjenica midrijatik (gr. mydriasis) med. sredstvo koje izaziva proirenje zjenice midrijnza [gr. mvdriasis) med. proirenje zjenice izazvano umjetnim putem ili zbog bolesti migma (gr. migma, mignymi mijeam) mijeanje, mjeavina; mikstura

migmos migmos (gr. mygmos) med. v. mihmos migracija (lat. migratio) selidba, seljenje; selidba ivotinja, osobito ptica selica migratoran (lat. migratourius) koji se seli, pokretan, nestalan migren-tift (fr. migrainc, njem. Stifl) farm. mentol u obliku male olovke (lijek protiv glavobolje i zubobolje, kao i sredstvo za rashladivanje) migrena (gr. hemikrania, hemisvs pola, kranion lubanja, lat. hemicrania, fr. m igra i ne) med. jednostrana glavobolja migrenin (fr. migraine) med. lijek protiv migrene (mjeavina antipirina, kao i kofeina i limunske kiseline) migrirati (lat. migrare) seliti se, preseliti sc, iseliti se, odseliti se, otii; seliti, preseliti Mihl (njem. Michel) podrugljiv naziv za Nijemce, tj. isticanje njihovih slabih strana, osobito sporosti i tromosti mihmos (gr. mvchmos) med. stenjanje, jecanje; migmos mijazam (gr. miasma skvrnjenje) med. zarazna, kuna klica u zraku, zaraznica, kuno isparavanje mijazmatian (gr. miasma skvrnjenje) med. zarazan, kuan, okuen, zagaen mijelalgija (gr. myelos sr, mozak, algos bol) med. bol u lenoj modini mijelin (gr. myelos sr, mozak) zool. ivana modina mijelitis (gr. myelos sr, mozak) med. upala lene modine mijelo- (gr. mvelos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: sr, mozak mijelociti (gr. myelos, kytos posuda, Stanica) mn. zool. stanice kotane sri mijeloftizis (gr. mvelos, fthisis suica) med. suenje kraljenice mijeloidan (gr. myelos, eidos oblik) slian sri, srast

889

mikotian mijelom (gr. mvelos) med. izraslina u kotanoj sri mijelomalacija (gr. mvelos. malakia mekoa) med. omekavanje lene modine mijelomeningitis (gr. mvelos, meninx modana opna) med. upala lene modine i njezinih omotaa mijelopatija (gr. mvelos, pathos bolest) med. bolest, bolest lene modine mijcloplakse (gr. myelos, plax ploa) mn. zool. krupne srne stanice mijelospongns (gr. myelos, spongos spuva) med. modinska spuvasta izraslina mijitis (gr. mys mii) med. upala miia mijoeefal (gr. myia muha, kefales glava) med. prodiranje arenice (oka) kroz ronicu mika (lat, mica zrno, mrvica, neto sitno) miner, tinjac, maje srebro, maje zlato mikaeija (lat. micatio) med. protjecanje (ili: kruenje) krvi po tijelu mikndo (jap.) titula japanskog cara, koju osobito upotrebljavaju stranci; takoer: kratak muki zimski kaput mikagrafija (lat. mica zrno. mrvica, gr. grafia pisanje) oponaanje slikanja na staklu lijepljenjem na staklo bojom iaranih listia tinjca mikeleti (p. miqueletos, fr. miquelets) mn. ratoborni i hajduki gortaci, stanovnici junih Pirineja koji, kao odlini strijelci, tvore neku vrstu narodne obrane mikologija (gr. mykes gljiva, logia znanost) znanost o gljivama; poznavanje gljiva mikotanat (gr. mykes gljiva, thanatos smrt) od sumporne kiseline i kuhinjske soli pripremljeno sredstvo za unitavanje i sprjeavanje pljesnivosti i truljenja drveta mikotian (gr. mykes gljiva) med. izazvan gljivicama, gljivian

mikoza mikoza (gr. mvkes gljiva) med. gljivina bolest opi naziv za sve bolesti izazvane gljivicama mikozis (gr. mykes gljiva) med. sluzni polip, gljivasta izraslina na mesu, gljivina bolest mikrakustian (gr. mikros mali. akuo ujem) koji moe uti i slab zvuk, koji pojaava zvuk (naziv za instrumente koji pojaavaju mo slunog osjetila dovodei mu zvune titraje) mikro- (gr. mikros) predmetak u sloenicama sa znaenjem: mali, sitan, golim okom nevidljiv mikroanalizn (gr. mikros, analysis razgradivanje, razluivanje) v. mikrokemija mikrobarometar (gr. mikros, barys teak, metron mjera, mjerilo) fiz. barometar koji pokazuje stanje u uveanoj mjeri (to olakava oitavanje vrlo malih promjena u tlaku zraka) mikrobi (gr. mikros, bios ivot) mn. najmanja ivotinjska ili biljna iva bia; zarazne klice, bakterije; mikroorganizmi mikrobiologija (gr. mikros, bios ivot, logia znanost) znanost o mikrobima mikroblasti (gr. mikros, blastos klica, izdanak) mn. med. jezgrovita crvena krvna zrnca mikrocefal (gr. mikros, kefale glava) onaj koji ima mikrocefaliju, maloglavac mikrocefalija (gr. mikros. kefale glava) maloglavost, osobina ljudi koji, zbog toga to im prerano srastu kosti lubanje, imaju neobino malu lubanju, zbog ega im se i mozak nedovoljno razvije te ostaju duevno zaostali mikrociti (gr. mikros. kytos upljina, uplje tijelo, trbuasta posuda) med. neprirodno sitna, loptasta krvna zrnca mikrofara (gr. mikros, engl. l'aradav) miliiunti dio jednog farada; znak: | L I F

890

mikrokozmologija mikrofauna (gr. mikros, lat. fauna ivotinjski svijet) zool. dio faune koji ohuhvaa ivotinje koje se mogu promatrati samo pod mikroskopom; supr. makrofauna mikrofili (gr. mikros, fS'llon list) mn. bot. biljke s malim liem mikrofiti (gr. mikros, fvton biljka) mn. bot. biljni mikrobi mikrofon (gr. mikros, fone zvuk) fiz. ureaj za pojaavanje zvuka, osobito u telefoniji i radiofoniji mikrofonija (gr. mikros, fone zvuk, glas) slabost zvuka, slabozvunost mikro fotografija (gr. mikros, fos, fotos svjetlost, grafia pisanje) snimanje (ili: slikanje) u uveanom obliku, pomou mikroskopa, mikroskopski malih predmeta mikrofotoskop (gr. mikros. fos, fotos svjetlost, skopeo promatram) ureaj kojim se mogu itati posebni zemljovidi u smanjenom omjeru i danju i nou mikroftalmija (gr. mikros, ofthalmia ona bolest) med. bolesna smanjenost one jabuice, sitnookost; prid. mikroftalmian mikrografija (gr. mikros, grafia opisivanje) 1. opisivanje malih tijela promatranih pod mikroskopom; 2. pisanje malim slovima mikrokardija (gr. mikros, kardia srce) anat. slaba razvijenost srca mikrokemija (gr. mikros, chemeia) dio kemije koji se bavi posebnim svojstvima malih i najmanjih djelia, i utvrivanjem sastojaka koji se mogu nai samo pomou mikroskopa, ultramikroskopa, mikrovage i dr. mikrokozmiki (gr. mikros, kosmos svijet, svemir) koji se tie mikrokozmosa, koji pripada mikrokozmosu mikrokozmologija (gr. mikros, kosmos svijet, svemir, logia nauk, znanost) nauk o malom svijetu, nauk ili

mikrokozm os znanost o svijetu u malome; znanost 0 ovjeku, antropologija; usp. mikrokozmos mikrokozmos (gr. mikros, kosmos svijet, svemir) svijet u malome, jedan mali dio svijeta, ukoliko se on moe promatrati kao donekle zaseban svijet, kao umanjena slika velikog svijeta ili makro kozmosa, svijeta u velikome; osobito od Parecelsusa, tako sc zove ovjek kao sredite makrokozmosa: u najnovijoj fizici: atom mikrokristnlast (gr. mikros, kristali os) sastavljen od kristala vidljivih samo pod mikroskopom mikrokronometar (gr. mikros, chronos vrijeme, metron mjerilo, mjera) sprava za mjerenje veoma malih vremenskih odsjeaka. sat za odreivanje vrlo malih vremenskih razmaka mikrolepidopterologija (gr. mikros, lepis, lepidos ljuska, pahulja, pteron krilo, logia znanost) zool. znanost o leptirima mikrolog (gr. mikro-logos) cjepidlaka, sitniava osoba, pedant mikrologija (gr. mikro-logia) cjepidlaenje, sitniarenje, bavljenje beznaajnim stvarima, pedanterija mikrnmanija (gr. mikros, mania pomama, ludilo) psih. holesno potejenjivanje samog sebe, osobito kod melankolije (supr. psih. megalomanija); umiljaj da se tijelo smanjilo i skupilo, ludilo smanjivanja mikromeran (gr. mikro-meres) koji je sastavljen od veoma malih dijelova (osobito se kae za minerale iji se sastojci mogu vidjeti samo pomou mikroskopa) mikrometar (gr. mikros, metron mjerilo. mjera) fiz. sprava na durbinima 1 mikroskopima koia slui za mjerenje vrlo malih predmeta i kutova (obino pomou mikrometarskog vijka, malog vijka za preciziranje fizi-

891

mikroptcri kih, astronomskih i matematikih instrumenata) mikrometrija (gr. mikros, metria mjerenje) fiz. vjetina mjerenja vrlo malih predmeta i kutova mikromilimetar (gr. mikros, metron mjera, mjerilo, lat. mille tisua) opt. v. mikron mikron (gr. znak p, mikron) stara jedinica duljine (p = 10 "m = mikrometar mikroorganizmi (gr. mikros, organ on orue, alat) biol. ivotinjski i biljni organizmi koji se mogu vidjeti samo pomou mikroskopa; mikrobi mikroparaziti (gr. mikros, parasitos gotovan) biol. mikrobi koji ive kao nametnici i uzrokuju bolesti mikropetalan (gr. mikros, petalon list) bot. koji ima male latice mikropila (gr. mikros, pvle vratnice, vrata) zool. na jajetu koljki, insekata i dr.: mali otvor na vrstoj opni oko neoplodena jajeta, slui za disanje, prehranjivanje za vrijeme razvijanja i za prolaz sjemene stanice pri oplodnji; bot. na sjemenom zametku biljnog ploda: prolaz koji vodi kroz intelument k nucelusu, slui za prodiranje cvjetnog praha ili cvjetnoprane cijevi radi opraivanja ili oplodnje mikropsihija (gr. mikros, psvehe dua) malodunost, duevna klonulost; sitniarenje, uskogrudnost mikropsija (gr. mikros, opsis vid, vienje) med. gledanje stvari u smanjenom obliku, bolest oiju koja nastaje zbog slabosti nekih unutranjih onih miia i odreenih bolesti mrenice, zbog ega se predmeti gledanja ine manji i blii nego to zapravo jesu; supr. makropsija mikropteran (gr. mikros, pteron krilo) zool. koji ima mala krila, malokril mikropteri (gr. mikros, pteron krilo) mn. zool. malokrilci meu kukcima

mikrosarkom

892

miksomicete mikrosomija (gr. mikros, soma tijelo) patuljstvo, sitna grada tijela mikrospore (gr. mikros, spora sjetva, usjev) mn. bot. muki spolni organi kod paprati i si. mikrostoman (gr. mikros, stoma usta) prid. koji ima mala usta, maloust mikrostruktura (gr. mikros, lat. struetura sklop, sastav) graa jednog tijela koja se moe promatrati samo pomou mikroskopa mikrotazimetar (gr. mikros, tasis napetost, zategnutost, metron mjera, mjerilo) fiz. instrument koji pokazuje i najmanje istezanje nekog tijela zbog topline, vlanosti zraka i dr. mikrotehnika (gr. mikros. tehnike) sve metode istraivanja najfinijie (mikroskopske) grade tijela mikrotom (gr. mikros, tome rezanje) sprava kojom se ivotinjska i biljna tijela reu na posve tanke i prozirne listie (do 0 , O O T > mm debljino) i na taj nain pripremaju za mikroskopska ispitivanja mikrotroGja (gr. mikros. trofe prehrana, hrana) med. oskudna (ili: nedovoljna) prehrana mikro vaga (gr. mi kros, njem. \Vage vaga) kem. posebno osvijetljena (do 1/10.000 g) vaga za mikroanalitika ispitivanja miksa (gr. myxa sluz) med. nosna sluz miksedem (gr. myxa sluz, oidema oteklina) med. sluzasta podbulost koe, osobito na licu mikseoliza (gr. mignvmi mijeam, Ivo rastapam) pripremanje iih mijeanih boja mijeanjem njihovih otopina miksodan (gr. myxa sluz.) pr. med. slian sluzi, sluzav miksom (gr. myxa sluz) med. sluznik, sluzna izraslina, osobito na pljuvanim lijezdama, sjemenicima i dr. miksomicete (gr. myxa sluz, mvkes gljiva) mn. bot. v. micetozoa

mikrosarkom (gr. myxa si uz, sarx, sarkos meso) med. sluznomesnata izraslino, sluzni polip mikroseizmian (gr. mikros. seismos potres) koji potjee od malih potresa Zemlje; koji pokazuje i biljei male potrese; koji sc moe vidjeti samo na seizmografu, tj. neosjetan (potres) mikrosekundn (gr. mikros, lat. secunda) milijunti dio jedne sekunde mikrosfiksija (gr. mikros. sfyzo uzbudim se. uzrujam se) med. slabo kucanje pulsa (bila) mikroskop (gr. mikros, skopeo promatram, gledam) opt. sitnozor, instrument (uglavnom) s dvije konvergentne (zbirne) lee. pomou kojih sc sitni bliski predmeti mogu vidjeti pod mnogo veim vidnim kutom nego golim okom, zbog ega takvi predmeti izgledaju jako poveani; microscopium simplex it. mikroskopijum simpleks (lat.) jednostavno poveavajue staklo; microscopium campositum it. mikroskopijum kompozitum (lat.) ureaj za poveavanje koji se sastoji od vie lea; elektronski mikroskopi poveavaju daleko vie puta nego spomenuti (oko sto tisua puta) mikroskopija (gr. mikros, skopeo promatram, gledam) uporaba ureaja za poveavanje (mikroskopa) i znanosL o tome; promatranje, ispitivanje, prouavanje pomou mikroskopa mikroskopirati (gr. mikros, skopeo gledam, promatram) raditi mikroskopom, poveavati mikroskopski (gr. mikros, skopeo promatram, gledam) koji se odnosi na mikroskop; promatran mikroskopom; koji se moe vidjeti samo pod mikroskopom, npr. mikroskopske ivotinje; mikroskopska tehnika v. mikrotehnika mikrosomi (gr. mikros, soma tijelo) mn. fiziol. jezgrasti djelii u protoplazmi stanica

miksoreja miksoreja (gr. myxa sluz, rhco teem, curim) med. istjecanje sluzi, izluivanje sluzi mikstum (lat. mixtum) smjesa, mjeavina mikstura (lat. mixtura) smjesa, mjeavina; farm. mjeavina od raznih lijekova, pomijeano pie; glaz. orguljski registar za pojaavanje tonova, mjeavina osnovnog tona, kvinte i oktave. ili duodccime miktere (gr. mykter) mn. anat. nosnice mikterizam (gr. mykterismos) ruganje, izrugivanje, podrugivanje, ismijavanje; mikterofonija (gr. mvkter nos. fone glas) med. govorenje kroz nos, unjkanje mil (lat. mille) tisua, npr. jedan pro mile jedan na tisuu, dva pro mile dva na tisuu milei (engl. miladv) izraz kojim se oslovljava jedna ledi: milostiva gospoda, milostiva gospoica; usp. ledi milefjori (tal. millefiori) mn. "tisuu cvjetova', stakleni mozaik od ivopisnih staklenih prutia umetnutih u neobojeno staklo (za alice, burmutice i dr.) milefolij (lat. millefolium) bot. spori, hajduka trava, stolisnik milenarist (Jat. milleimarius) v. hilijast milennrizam (lat. millennium tLsuu godina) nauk o buduem tisugodisnjem carstvu Mesijinom na Zemlji: usp. hilijazam milenij (lat. millenniiun) razdoblje od tisuu godina; tisugodinje carstvo milepes (lat. millepes) zool. stonoga mileraniznm oportunistika struja u socijalistikom pokretu koja zahtijeva sudjelovanje socijalista u buroaskim vladama; naziv po iinenu fr. socijalistikog voe Alexandra Millerana; usp. ministeriializam milezim (fr. rnillsime) godina utisnuta na novcu (ih: spomenici, medalji itd.)

893

mililitar mili- (lat. mille, mille-) predmetak u sloenicama sa znaenjem: tisuiti dio cjeline (1/1000) miliamper (lat. mille, inilli-, fr. Ampere) fiz. tisuiti dio jednog ampera miliar (lat, mille tisua, area povrina) tisuiti dio jednog ara, deseti dio kvadratnog metra milibar (lat. mille, milli-. gr. baros teina, teret) dinamika jedinica za mjerenje atmosferskog tlaka, = tisuiti dio jednog bara; usp. bar 1. milicija Gat. militie) narodna vojska, naoruani narod (za razliku od redovne ili regularne vojske); oruani dio dravne i javne sigurnosti milicionar (lat. militia) lan milicije miligram (laL. mille tisua, gr. gramma) tisuiti dio grama (skra. mg) milij (lat. milium proso) med. sitna bijela ili ukasta zrnca koja nastaju skupljanjem epidemskih stanica u lojnim lijezdama koe. ponajee na onim kapcima milijada (lat, milliada) vrijeme od tisuu godina, tisuljee milijaran (lat. milium proso) sitan kao zrno prosa; milijarna tuberkuloza med. tuberkuloza s tuberkulama sitnim kao zrno prosa milijarda (fr. milliard) tisuu milijuna milijarder (fr. milhardaire) bogata ije imanje predstavlja vrijednost od jedne milijarde ili vie milijardi milijarija (lat. milium proso, miliaria) med. osip u obliku mjehurii na zavrecima lijezda znojnica; miliarin febris it. milijaris febris Gat.) milijarna groznica milijun (lat. millio, tal. milione) tisuu tisua = 1.000.000 milijuna (fr. millionnaire) bogata ije imanje predstavlja vrijednost od jednog ili vie milijuna; pren. vrlo bogat ovjek, truli bogata mililitar (lat. mille tisua, gr. litra) tisuiti dio litre

oldcnburger oldenburger vrsta rasnih sjevernonjemakih konja (naziv po pokrajini 01denburg) oldtimcr it. oldtajmer (engl.) stari, iskusni i zasluni porta, senior neke portsko momadi; pren. starudija uope olea (lat. oleuin ulje, olea) rnn. od oleum olenginozan (lat oleagineus. fr. oleagineux) uljen, koji ima u sebi ulja oleandar (lat. oleander, tal. oleandro, lat. oleandrum, lorandrum) bot. junjaka zimzelena biljka s velikim ruiastim cvjetovima i bijelim, veoma otrovnim, sokom u stabljici oleastcr (lat.) bol. divlja maslina (drvo) oleati (lat. olea ta) mn. kem. uljene soli olein (lat. oleum ulje, fr. oleine) kem. osebujni sastojak svih biljnih i ivotinjskih masti; elain olekranon (gr. olekranon izboena glava lakatnc kosti u pregibu) med. lakat oleodukt (lat.) nafotovod oleografija (lat. oleum ulje. gr. grafo piem) umj. otisak slike naslikane uljenom bojom oleohalkografija (lat. oleum ulje, gr. eha I kos bakar, grafia pisanje) bakrorez s uljenim bojama oleokarta (lat. oleum ulje, gr. ehartes papir, list papira) tapeta natopljena u ulju (tako da sc moe prati) oleomargarin (lat oleum ulje, gr. margaron biser) umjetni maslac oleometar (lat oleum ulje, gr. metron mjera, mjerilo) sprava za ispitivanje valjanosti ulja. uljomjer oleoza (lat. oleosa) mn. farm. naziv za sve uljene lijekove oleraceac it oleracee (lat olus, olcraceae zelenje, povre) mn. bot. kuhinjske biljke, povre, zelenje oleum (lat.) ulje olfaktofobija (lat. olfacere mirisati, njuiti, gr. fobeomai bojim se) med. bolestan strah od pojedinih mirisa

982

oligocitemija olfaktometar (lat. olfactus miris, gr. metron mjera, mjerilo) naprava za mjerenje otrine mirisa olfaktometrija (lat. olfactus miris, gr. metria mjerenje) mjerenje, ispitivanje otrine mirisa olfaktoran :lat. olfactorius) koji sc; tie osjetila mirisa, koji pripada mirisnom osjetilu olfaktorijus [lat. olfactorius) anat. mirisni ivac olfaktus (lat. olfactus) miris; osjetilo mirisa olgatin vunena tkanina ukraena perzijskim arama i crteima oliban ( lat. olibanum) tamjan olifant (fr. olifant. lat. elcphantus slon) 1. rog od slonove kosti koji su nosili na bedrima srednjovjekovni vitezovi-lutalicc; rog paladina Karla Velikog Rolanda; 2. papir najveeg formata s markom slona (za tabele i bakroreze) oligarh (gr. oligos mali brojem, brojano malen, arehos voda, poglavar) lan ili pristaa vladavine malog broja plemikih obitelji; oligokrat oligarhija (gr. oligarehia) vladavina malog broja plemikih (aristokratskih) obitelji; oligokracija oligarhijski (gr. oligarchikos) koji je pod vladavinom malog broja; koji ima oblik vladavine malog broja plemikih porodica; koji je pristaa ovakvog oblika vladavine; oligokratski oligemija (gr. oligos malen brojem, haima krv) med. smanjenost koliine krvi, malokrvnost oligo- (gr. oligos) predmetak u slocnicama sa znaenjem: brojem malen, mali brojem: mali, malen oligocen (gr. oligos, kainos nov) geol. po starosti druga po redu grupa slojeva u tercijarnoj formaciji koja dolazi nakon eocena oligocitemija (gr. oligos, kytos upljina, uplje tijelo, haima krv) med.

oligofilan smanjenost crvenih krvnih zrnaca (obino kao posljedica gubitka krvi, duge groznice, slabe prehrane i dr.) oligofilan (gr. oligos, fyllon list) bot. koji ima malo lia oligofrenija (gr. oligoi malo njih, fren dua) slaboumnosi, duevna nerazvijenost oligofrenopedagogija (gr. oligos mali, fren gen. frenos dua, duh, um, razum, pais. gen. paidos dijete, ago odgajam} med. znanost o odgoju i obrazovanju umno zaostale, maloumne djece oligoklas (gr. oligos. klao lomim) min. natrijev i kalijev glinenac (feldpat), obino mutne boje oligokracija (gr. oligos, kralos jaina, snaga, vlast, vladavina) v. oligarhija oligokrat (gr. oligos. kratos jaina, snaga, vlast, vladavina) v. oligarh oligokratski (gr. oligos, kratos jaina, vladavina) v. oligarhijski oligokronian (gr. oligo-ehronios) koji traje kratko, kratkotrajan, malovjean oligokronometar (gr. oligos, chronos vrijeme, metron mjera, mjerilo) instrument za mjerenje malih vremenskih razmaka oligomeri (gr.) zool. mn. malokolutinjaci, morski slabo pokretni organizmi (mahovnjaci, ramenonoci, bodljikai) oligopol (gr. oligoi malo njih, poleo trgujem) trgovina u kojoj nekoliko prodavaa vlada cjelokupnim tritem s nekim proizvodom oligopsihija (gr. oligos, psyche dua) slabost duha, siromatvo duha oligotrihija (gr. oligos, thm gen. triehos vlas, dlaka) med. oskudica kose. rijetka kose, slaba dlakavost; prid. oligotrihian oligotrotija (gr. oligos, trofe hrana, prehrana) med. smanjeno uzimanje

983

olitorian hrane, nedovoljna elja za jelom, post oligurija (gr. oligos, urein mokriti) med. smanjenost mokrenja zbog bolesti Olimp (gr. 01ympos) glasovito brdo na granici Makedonije i Tesalije, visoko '2970 m; mit. stan. prebivalite Zeusa i ostalih bogova po vjerovanju starih Grka; pren. nebo Olimpija (gr. Olympia) kraj u Elidi gdje su odravane poznate olimpijske igre, posveen bogu Zeusu olimpijac predstavnik neke drave na Olimpijadi; umjetnik velikog ugleda (pripadnik "literarnog", "slikarskog" ili kakvog drugog "Olimpa") olimpijada (gr. olympias) razdoblje od etiri godine, tj. razdoblje od jednih olimpijskih igara do drugih (Grci su po njima raunali godine, poevi od 776. pr. n. e.): olimpijske igre; pobjeda na olimpijskim igrama: danas: medunarodne utakmice u svima glavnijim portskim disciplinama olimpijske igre v. pod olimpijski olimpijski (gr. olympios) koji se nalazi na Olimpu; pridjev Zeusa i ostalih bogova koji, po vjerovanju starih Grka, borave; na Olimpu: pren. nebeski; olimpijske igre sveane narodne igre kod starih Grka koje su se svake etvrte godine odravale u Olimpiji, kraju u Elidi koji je bio posveen Zeusu; u ovim igrama sudjelovala su sva grka plemena, a sastojale su se od natjecanja u borbi, tranju, skakanju, bacanju koplja itd. olimpski (gr. olvmpikos) koji pripada Olimpu; usp. olimpijski oliteti (lat oleum ulje) mn. mirisava ulja, tinkture i esencije koje sadre u sebi ulja; lijekovi pripremljeni od ulja olitorian (lat. olitor povrtlar, olitorius) koji raste u povrtnjacima, koji se tie kuhinjskog povra

milimetar milimetar (lat. mille tisua, gr. metron, mjera, mjerilo) tisuiti dio metra milimikroii Gat. mille tisua, gr. mikron inali, sitan) opt. jedinica za mjerenje posve malih duina = 1 milijunti dio milimetra milister (lat. mille, fr. millistefre) tisuiti dio jednog stera; usp. ster militarist (fr. militariste) pristaa militarizma militarizacija (fr. militarisation) uvoenje vojnikog ureenja, ureivanje neke ustanove (kole, drave, drutva, stalea itd.) po vojnikom sustavu, povojaivanje, povojaenje; proirenje vojnih zakona i vojne discipline na odreene privredne grane (industrije. eljeznice i dr.); uvoenje ope vojne obveze militarizam (fr. militarisme) prevlast vojnikog stalea i davanje prednosti vojnikom staleu u ivotu jedne drave; sustav primjene vojne sile u konanom rjeavanju spornih pitanja vanjske i unutarnje politike; politika naoruanja i pripremanja za rat; vojniki sustav, vojna uprava, vojnika vladavina militarizirati (fr. militariser) uvesti (ili: uvoditi) vojniko ureenje, povojniiti, povojniavati; uvoditi (ili: uvesti) opu vojnu obvezu milord (engl. mylord) gospodin, milostivi gospodin; titula visokog plemstva u Engleskoj miltoza (gr. miltos crvena kreda) med. ispadanje trepavica zbog upale: mari aro za

894

mimikrija ivo bie, pa i ovjeka: 2. mali stolnjak (vezen ili od ipke) miljo (tal. miglio) tal. milja = 1,48 km mima (gr. niimos, lat. mimus) oponaanje; lakrdija, aljiva igra kod starih Grka i Rimljana koja se poglavito sastojala u kominom oponaanju raznih karaktera i tipova; mimska umjetnica, balerina mimanza (sanskr. mimangsa) fil. iine jednog ind. filozofskog sustava panteistikog pravca, koji smatra supstanciju kao jedino to je stvarno, a sve ostalo kao puku varku i zabludu mimeograf (gr. mimos, grafo piem, biljeim) ureaj za umnoavanje pisanih stvari (Edisonov izum) mlmeza (gr. mimesis oponaanje) 1. oponaanje pokreta i ponaanja nekog ovjeka; 2. ret. podrugljivo ponavljanje rijei: oponaanje uope, npr: ;'On e doi, ja velim." "Hm!... On e doi. ja velim." mimiar (gr. mimos) umjetnik u oponaanju i predstavljanju nekog drugog, glumac; aljivac, lakrdija mimiki (gr. mimikos oponaan, oponaateljski. mimos) oponaateljski, koji oponaa, koji predstavlja pokretima nekoga drugog, oponaateljski; koji spada u mimiku: mimiko predstavljanju predstavljanje oponaanjem pokreta; mimike vjetine oponaanja; mimiki umjetnici, glumci mimika (gr. mimos) oznaava izriajne pojave na licu ukoliko ove poivaju na pokretima miia mimikrija (engl. mimicry od gr. mimikos oponaati) zool. bot. stalna ili privremena slinost po obliku, boji i drugim vanjskim osobinama nekih ivotinja, u manjoj mjeri i biljaka, s okolicom u kojoj obino ive (s granjem. liem, korom drvea, kamenjem i dr.), zbog ega ih je teko prepoznati kada su na tim predmetima; takoer: velika slinost jednih ivo-

milja (engl. mille, lat. tisua) jedinica za mjerenje duina (engleska milja) = 1760 jardi = 1523,986 m; mjera za povrine u Kngleskoj = 258,99 ara, 2,58 km2; morska milja u nautici jedinica za udaljenosti; ona je jednaka lunoj minuti i iznosi 1852 m milje (fr. niilieu) 1. sredina, okolina, drutvo, sve ono to okruuje jedno

mimodrama tinja s drugima, tako da ih je teko razlikovati, iako medu sobom nemaju nikakve druge veze osim te vanjske slinosti (npr. neki leptiri nalikuju na ose. zbog ega ih sc neprijatelji ne usuuju napasti) mimodrama (gr. mimos, drama) mirni ko kazalino djelo, mimika drama mimograf (gr. mimos. grafo piem) pisac mimikih kazalinih djela mimografija (gr. mimos, grafia.) pisanje mimikih kazalinih djela i drama mimnlog (gr. mimos, logos) oponaatelj. umjetnik u oponaanju drugoga mimologija (gr. mimos, logia) oponaanje govora i ponaanja drugih osoba mimoza (lat. mimosa, p. mimoso) bot. porodica biljaka veoma srodnih s leptirastim biljkama, samo sa zrakastim cvjetovima; osobito je zanimljiva tzv. mimosa p udica, it. mimoza pudika (lat.) "stidljiva mimoza'', iji se listii pri dodiru sklapaju mina (fr. mine) 2. izraz lica, izgled, lice; praviti minu izrazom lica pokazivati svoje raspoloenje mina (tal. mina, fr. mine) 1. podzemni hodnik u rudniku i utvrdi: tamnik, lagum; rudnik, rudno okno; rudna ica; ruda; voj. elina kutija napunjena jakim razornim materijalom za unitavanje neprijateljskih objekata (utvrda, brodova, mostova i dr.); pren. skriven plan iji je cilj unitavanje; grafit za olovke minaccevole it. minaevole (tal.) glaz. v. minaccioso minaecioso it. minaozo (tal.) glaz. prijetei, silno minatoran (lat minatorius) prijetei, koji prijeti, opasan mine (njem. Miline) ljubav, udvaranje enama; usp. minezengeri

895

mineralizirati minej (gr. miniaios mjeseni) kod pravoslavaca: mjesenik, knjiga koja sc upotrebljava na bogosluju, a sadri tropare i sve sto se pjeva za blagdane. rasporeeno po mjesecima minen-verfer (njem. Minenwerfer) voj. sprava za bacanje mina na neprijateljske objekte i poloaje, minobaca miner (fr. mineur) vojnik koji slui u rodu vojske kojem je zadatak pravljenje i namjetanje mina; pionir; rudar, rudarski radnik; na burzi: pekulant koji rauna s dizanjem kupca (supr. kontra-miner, onaj koji pekulira padanjem kupca) mineral (lat. minerale, fr. mineral) ruda, svako homogeno anorgansko prirodno tijelo koje susreemo kao sastavni dio Zemljine kore, kao i neki proizvodi raspadanja organskih tvari (ugljen, smola, petrolej i dr.), prirodna tvar koja nije ni ivotinja ni biljka mineralan (lat. mineralis) rudni, koji sadri u sebi rude; mineralna voda ljekovita voda, voda sa znatnim sastojkom raznih soli ili plinova koja se, prema svom glavnom sastojku, zove: kisela, gorka, sumporna, eljezna, jodna voda; mineralna teorija bot. nauavanje njem. kemiara I. Licbiga (18031873), po kojemu se biljke hrane rastopivim mineralnim sastojcima koji se nalaze u tlu; mineralna fizika dio mineralogije koji prouava fizike osobine ruda: mineralna kemija znanost koja prouava kemijski sastav i kemijska svojstva minerala mineralne (lat. mineralia) mn. minerali, rude; kabinet mineralija zbirka ruda i raznog kamenja mineralizacija (fr. minraliser) pretvaranje u mineral; mijenjanje sastava vode dodavanjem mineralnih sastojaka mineralizirati (fr. mineraliser) pretvoriti (ili: pretvarati) u mineral; izmije-

mineralna fizika niti vodu dodavanjem mineralnih sastojaka mineralna fizika v. pod. mineralan mineralna kemija v. pod mineralan mineralna teorija v. pod mineralan mineralog (lat. mineralis, gr. logos) poznavatelj minerala, znanstvenik koji se bavi mineralogijom; mineralogist. mineralogija Gat. mineralis, gr. logia) znanost o sastavu i svim ostalim svojstvima minerala mineralogist (lat. mineralis, gr. logist.es) v. mineralog mineralurgija (lat. mineralis, gr. ergon djelo) dobivanje i prerada minerala minerogen (lat mineralis, gr. gen- korijen od gignesthai nastati, postati) koji je nastao od minerala, izraz za rude iji su sastojci nastali ili kristalizacijom iz razgradene tvari ili iz otopine, dakle bez suradnje organskih bia; supr. organogen minerogeneza (lat. mineralis, gr. korijen gen- od gignesthai nastati, postati, s dodatkom genia u znaenju naina proizvodnje, postajanja) dio mineralogije koji se bavi povijeu postanka i razvitka minerala minerognozija (lat. mineralis, gr. gnosis poznavanje, znanje) dio mineralogije koji se bavi opisivanjem i svrstavanjem minerala minerografija (lat. mineralis. gr. grafia opis) opisivanje ruda (minerala) Minerva (lat. Minerva) mit. kod starih Rimljana: ki Jupilerova, boica mudrosti, vjetina (osobito tkanja) i znanosti; takoer: boica rata i ratne vjetine ;kod starih Grka: Atena) minezingeri (njem. Minnesangcr) mn. njemaki lirski pjesnici iz XII. i XIII. St., nazvani po tome to je glavna tema njihovog pjevanja bila ljubav i udvaranje enama

896

mi ni mu s Minhauzen (njem. Munchhauscn) aljivac koji grubo uveava svoje lovake i ratne lai; pren. veliki laljivac minij (lat. mini um crvenilo) olovni oksid (PbO); spajanje olovnog oksida sa superoksidom olova (2PbO + PbO,) minijator (tal. miniatre) umjetnik koji izrauje slike u malom formatu minijatura (tal. miniatura) prvobitno: slika minijatora, obino redovnika koji su, u sred. vijeku, ukraavali rukopise, osobito velika poetna slova, crteima; otuda: slika izraena u malom formalu, slika u malome minijaturan (lat. miniatus, fr. miniature) malen, smanjen, u malom ili smanjenom obliku; minijaturna slikarstvo slikanje srednjovjekovnih minijatura; slikarstvo koje izrauje slike u malom formatu gumi-bojama minijaturist (fr. miniaturisLe) v. minij ator minima Gat.) glaz. mala nota, nota koja oznaava pola takta minimalan (lat. minimalis) najmanji, najsitniji, najnii, najneznatniji; najneophodniji, najpotrebniji; minimalni termometar termometar koji pokazuje samo najniu temperaturu za neki vremenski razmak; supr. maksimalan minimalisti (lat. minimum) mn. v. menjeviei; supr. maksimalisti minimum (lat.) (ono to je) najmanje, najsitnije, najnie, najneznatnije, najmanja mjera, najmanja vrijednost neke veliine, najmanji iznos neega, najnii stupanj neke veliino (supr. maksimum): baromclarski minimum podruje najnieg ili najdubljeg zranog tlaka; minimum egzistencije materijalna sredstva koja su neophodno potrebna za odravanje ivota i za opstanak minimus (lat. minimus) vrlo mali, vrlo sitan, najmanji, najsitniji

minirati

897

Minos vladama, "ministarski socijalizam" (usp. mileranizam) ministerijat (lat. minister) zvanje i poloaj jednog ministra ministracija (lat. ministratio) sluba, posluivanje, pomaganje, suraivanje ministrativan (lat. ministrativus) koji slui, posluuje, pomae, surauje ministrator (lat. ministrator) sluga, pomonik, suradnik; ministrator juri (lat.) pravni savjetnik minitacija (lat. minitatio) prijetnja, gronja, ugroavanje minitator (lat. minitator) onaj koji prijeti, prijetitelj, grozitelj minor (lat. minor) manji, slabiji, neznatni ji: mlai po godinama; log. druga premisa u posrednom zakljuku minoraeija (lat. minoratio) smanjivanje, umanjivanje; med. blago ienje minorat (lat. minoratus) pravo prvenstva mlaeg u nasljeivanju; supr. majorat. minorativ (lat. minorativus) farm. sredstvo za blago ienje minorativan (lat. minorativus) med. koji pomae blago ienje minore (tal. minore) glaz. v. mol minorenitet Gat. minorennitas) prav. malodobnost, maioljetnost minorentan (lat. minorennis) prav. malodoban, maloljetan nepunoljetan; supr. majorentan minorist (lat. minor) katoliki sveenik nieg ina minoritet Gat. minoritas) manjina, manji broj glasova; supr. majoritet minoriti (lat. fraters minores) mn. manja ih neznatnija braa, ime kojim se, iz skromnosti i skruenosti, nazivaju franjevci minorka plemenita rasa kokoiju bijelog ili crnog perja (nazvana po panjolskom otoku Menorca) Minos (gr. Minos) mit. 1. sin Zeusov i Europin, kralj i zakonodavac na Kre-

minirati (fr. miner) potkopati, potkopavati podzemne hodnike, lagume; namjestiti minu, namjetati mino, praviti minske prepreke; pren. skriveno i lukavo raditi protiv nekoga ili neega, podrivati temelje neega ministar (lat. minister) "sluga"; najvii dravni slubenik koji, stojei neposredno pod poglavarom drave, upravlja jednom granom dravne uprave i koji je odgovoran samo poglavaru drave, a u ustavnim dravama, i narodnom predstavnitvu. Svi ministri zajedno ine ministarsko vijee ili kabinet, na ijem elu stoji ministar predsjednik (minister-prezident); ministar bez portfelja ministar bez lisnice, koji samo sudjeluje na vijeanjima ministarskog vijea, a nema svog resora ministar-rezident (lat. minister residens) opunomoeni ministar jedne drave kod vlade i vladara druge (po rangu nii od veleposlanika) ministarski (lat. minisLerialis) koji se tie ministra ili ministarstva, koji pripada ministru ili ministarstvu, koji potjee od ministra ili ministarstva ministarstvo (lat. ministerium) odsjek cjelokupne vrhovne dravne uprave koji je pod upravom jednog ministra i njegovi slubenici; zgrada za to ministerij (lat. ministerium) dravna uprava ili vlada; svi ministri jedne drave i njezinog poglavara: resor koji stoji pod upravom jednog ministra i njegovi inovnici ministcrijnlitet (lat. ministerialitas) zvanje i poloaj ministra ministerijallzam (lat. minister) 1. politika ministara; 2. odobravanje rada ministara i dranje uz njih, tj. uz vladu: U. oportunistika struja u socijalistikom pokretu koja zahtijeva udio socijalista u buroaskim

Minotaur ti, znamenit po svojoj strogoj pravednosti, sudac u podzemnom svijetu; 2. unuk prvoga, tvorac znamenitog labirinta, kretski kralj koji jc primorao Atenjane na plaanje tekog i sramotnog danka u krvi; usp. Minotaur Minotaur (gr. Minos, tauros bik) mit. sin Fasifaje, ene kritskog kralja Minosa, i jednog bika. udovite, pola ovjek, a pola bik; kralj Minos izgradio je labirint i zatvorio u njega Minolaura. branei ga ljudskim mesom, zbog ega su mu Atcnjani morali slati, kao danak u krvi, svake devete godine po sedam mladia i sedam djevojaka, za kaznu zbog ubojstva Minosovog sina; grki junak Tezej, koji se takoer nalazio meu tom sedmoricom mladia, ubije udovite uz pomo Minosove keri Arijadne, i tako oslobodi Atenjane te sramotne i teke kazne minster (njem. Munster, lat. monasterium) glavna crkva, stolna crkva, saborna crkva minstrel (engl. minstrel) pjeva, guslar minucije (lat. minutiae) mn. sitnice. beznaajnosti, besposlice minuciozan (fr. minutieux) koji ide do sitnica, podroban, iscrpan; veoma toan, saet, svjestan; cjepidlaki minucioznost (fr. minutieux) podrobnost, iscrpnost; tonost, briljivost, krajnja savjesnost; cjepidlaenje minuend (lat. minuendu.s) mat. broj koji se umanjuje, od kojeg treba oduzeti neki drugi broj, umanjenik minuirati [lat minuere} smanjiti, umanjiti, suziti, ograniiti minus (lat. minus) manje; mat. znak kojim se oznaavaju negativne veliine (, x, y) znak za operaciju oduzimanja; fiz. znak za elektricitet izdvojen na svili kojom se trlja staklo; znak za temperaturu ispod temperature leda koji se topi ili vode koja

898

miodinamometar se smrzava pod normalnim tlakom; kod termometra: znak kojim se obiljeava stanje ive ispod nule (tj. ispod toke smrzavanja); kao imenica: manjak, nedostatak; to je njegov minus to je njegova mana, nedostatak, neuspjeh, neto to mu ne ide u prilog minuskule (lat. minusculus omanji) mn. tisk. vrsta veoma malih slova minuta (lat. minuta sc. pars umanjen dio) ezdeseti dio jedne cjeline, osobito jednog sata, stupnja; zem. ezdeseti dio jednog stupnja; pren. veoma mali dio vremena, asak, trenutak: slik. mala mjera za duinu ljudskog tijela, etresetosmi dio duine jedne glave: arhit trideseti dio jednog modela; ala minuta ili al minuto (tal. alla minuta, al minuto) trg. na malo, na sitno, tj. trgovati, prodavati; minutna trgovina trgovina na malo minuterij (lat. minuta) mn. v. minucije minutisimc (lat. minutissima) mn. sitnice, potankosti, najsitnije (ili: najsporednijc) pojedinosti, npr. nekog dogaaja minutist (lat. minuere umanjiti) trgovac na malo, sitniar, detaljist minjon (fr, mignon) malen i Ijubak, njean, umiljat, draestan, sladak, omiljen, najmiliji; kao imenica: miljenik, ljubimac; kuh. vrsta malih i veoma slatkih kolaa; tisk. vrsta sitnih slova mio conto it. mio konto (tal.) trg. na moj raun, za mene;; per mio mio- (gr. mys, myos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: mii miocen (gr. mcion manji, kainos nov) geol. razdoblje u razvoju Zemlje; etvrta epoha tercijara miodinamija (gr. mys, dvnamis snaga, sila) snaga miia miodinamometar (gr. mys, dynamis sila, snaga, metron mjera, mjerilo) v. miograf

miodinijn miodiTiija (gr. mvs, odyne bol) med. bol u miiima, reumatizam miia miofon (gr. mvs, fone zvuk, glas) med. sprava za sluanje miinih umova, miina slualica, v. pod eocen miograf (gr. mys, grafo piem, biljeim) ureaj kojim se mjeri snaga miia miografija (gr. mys, grafia opisivanje) opisivanje miia; crtanje miinih kretnji miokard (gr. mys, kardia srce) anaU srani mii, miini dio srca miokarditis (gr. mys, kardia srce) med. upala sranog miija mioklonija (gr. mys, klonos gr) med. miini gr miologija (gr. mys, logia) anat. znanost o miiima miom (gr. mys) med. miina izraslina, obino na maternici, miinjak; fibroid miomantija (gr. mys, manteia) gatanje {ili: vraanje) po mievima mioparalizn [gr. mya, paralysis uzetost. oduzetost) med. uzetost miia miopatian (gr. mys, pathos bol) prid. bolestan od miia, bolesnih miia miopatija (gr. mys, pathos bol, bolest) med. bol u miiima miopian (gr. mvein. ops) kratkovidan miopija (gr. myein zatvarati, ops, opos oko, vid) med. kratkovidnost miopodiortotikon (gr. myein, ops, orthos) med. sprava za lijeenje kratkovidnosti miops (gr. myein zatvarati, ops. opos oko, vid) med. kratkovidan (miini gr) miospazmus (gr. mvs, spasmos gr) med. miotomija (gr. mvs, tome rezanje), razrezivanje miia miotonija (gr. mys, tonos, zatezanje, napetost) med. napetost miia, miini gr

899

mirijalitar miozis (gr. myein zatvoriti) med. suavanje zjenica miozitis (gr. mvs, myos) mejd. upala miia mir (fr. mire) 2. muica (na puci); kazaljka za dotjerivanje (na dalekozorima) mir (rus. mir svet) 1. u Rusiji nekadanja seoska opina sa svojim lanovima mira (lat. murrha, murra) 1. sok koji je kapao s arapskog drveta mire, kojim su stari mazali kosu te je inili sjajnom i lijepom mira (gr. myron, hebr. mor. ar. mur) 2. izmirna, gorka, veoma mirisava i ljekovita smola koja se dobiva od vie vrsta drveta Commiphora mirabela Gat. mirabella) bot sitna crvenkastosmeda ili uta ljiva, ljiva ranka (po fr. gradu Mi rabe au, lat. Mirabella.} mirakl (lat. miraculum) udo, udna stvar, udan dogaaj; u srednjovjekovnoj fr. i engl. knjievnosti: dramatiziran dogaaj iz ivota svetaca mirakuloznn (lat. miraculosus) udan, vrijedan uenja ili divljenja, koji nalikuje na udo; udotvoran; miraku lozan ovjek ovjek koji izaziva divljenje

mirarh (gr. myrios deset tisua, areho vodim, predvodim) pukovnik u novogrkoj vojsci miri-ar (gr. myrias deset tisua, lat. area povrina) deset tisua ara = milijun kvadratnih metara Miriditi mn. albansko katoliko pleme, ivi juno od Drima mirijada (gr. myrias, gen. myriados) najvei broj za koji su stari Grci imah jednu rije: deset tisua; mirijade mn. bezbrojno mnotvo mirijagram (gr. mvrias deset tisua, gramma) deset tisua grama mirijalitar (gr. myrias deset tisua, litra) deset tisua litara

mirijametar

900

misal mirmekologija (gr. myrmex mrav, logia) znanost o mravima miro (gr. myron mirisavo ulje) kod pravoslavaca: posveeno mirisno ulje Csveto miro"), koje se kuha od mirisnih tvari i koje crkveni poglavar posveuje na Veliki etvrtak mirolog (gr. mvron mirisno ulje, logos) poznavatelj mirisnih ulja i pomasti: strunjak u pripravljanju mirisnih ulja, balzama, melema i si. mirotecij (gr. mvron mirisno ulje, theke ostava) posudica. kutijica za balzam i dr.

mirotekn (gr. mvron mirisno ulje. theke ostava) posuda ili kutija za mirisno ulje, balzam i dr. mirski (rus. mir svet) svjetovni; mirsko sveenstvo svjetovno sveenstvo, za razliku od monaha mirta (gr. mvrtos, lat. myrtus) bot. poznato zimzeleno grmlje ili drvee iz mediteranskog pojasa, s bijelim vrlo i mirisnim cvjetovima i bobicama mirisno ulje. pomast, balzam veliine graka; kod pjesnika simmirmecija (gr. myrmex mrav) mn. bol ljubavi zato to je, kod starih med. v. mirmekija Grka i Rimljana, bilo posveeno Vemirmecizam (gr. myrmex mrav) med. neri (Afroditi); rnirtin vijenac sveamravci, osjeaj kao da po tijelu mile ni vijenac kojim su se u antici kitile mravi, mirmelcijazis, mirmekije nevjeste mirmekija (gr. myrmex mrav) med. mraviaste bradavice, osobito na dlamirza (perz.) sin vladarske porodice, nu i tabanu; mirmecije kraljevi, kneevi; plemi; kad mirmirmekofag (gr. mvrmex mrav, fagein za stoji iza imena, npr. Abas-mirza jesti, derati) zool. mravoder, mra= kraljevi, kneevi iz vladajue vojed porodice u Perziji; kad stoji ispred imena, npr. Mirza-afi = gospodin mirmekofili (gr. myrmcx mrav, filos mis (engl. miss) gospoica; ranije: ki prijatelj, koji voli) mn. zool. prijatelji iz obitelji nieg engleskog plemia mrava, tj. lankonoci koji ive zajedno s mravima; mirmekofUne biljke misa (lat. missa) sluba Boja, bogosluje kod katolika koje su s mravima u tijesnoj vezi, tj. misal (lat. missale) kod katolika: knjiga koje im daju obitavalite i hranu, a koja sadri molitve i pjesme koje se mravi opet njih tite od napadaja itaju i pjevaju na bogosluju, molidrugih ivotinja (mirmokofiti) tvenik; tisk. vrsta velikih slova komirmekolog (gr. myrmex mrav, logos) jima se tiskaju naslovi i poetni reprirodnjak koji se bavi prouavanjem dovi u misalima mrava, poznavatelj mrava

mirijametar (gr. mvrias deset tisua, metron) deset tisua metara mirijapodi (gr. mvrias mnotvo, pus. podos noga) mn. zool. stonoge; miriopodi mirijarh (gr. mvri-archos) zapovjednik nad deset tisua vojnika; u novogrkoj vojsci: divizijski general mirijaster (gr. mjrrias deset tisua, fr. steire) deset tisua stera = deset tisua kubinih metara miriomorfoskop (gr. mjrrias silno mnotvo, morfe oblik, skopeo promatram, gledam) fiz. zrcalo s be7broj slika = kaleidoskop miriopodi (gr. myrias mnotvo, pus, podos noga) mn. zool. v. mirijapodi miriorama (gr. myrias bezbroj, orama pogled, izgled) naprava pomou koje se pojedine slike predjela mogu sastaviti tako da izgledaju kao sasvim novi predjeli mi riz ma 'gr. mjrrisma miriljava mast)

miscela

901

mistificirati uvoenje u misterije; teol. uvoenje u nauk kranske Crkve mister (engl. mister) gospodin (skra. Mr.), izraz kojim se oslovljavaju u Engleskoj sva gospoda koja nemaju pravo na titulu lord. sir i dr. misterija (gr. mvsterion tajna, mn. mvsteria) tajna: mn. misterije tajno; kod starih Grka: tajna nauavanja, tajni obredi nekom boanstvu koji su sc sastojali 11 tome to su pred narodom izvoene neke njemu nerazumljive ceremonije (npr. eleuzinske, orfike, samotrakijske i dr. misterije); u srednjem vijeku: dramska prikazivanja scena iz ivota svetaca, osobito prizora iz roenja, muka, uskrsnua i ponovnog dolaska Kristova na Zemlju, najprije samo na lat. jeziku u crkvama, a poslije i na narodnom na javnim mjestima (usp. moraliteti) misteriozan (mn. mvsteriosus, fr. mysterieux) tajanstven, zagonetan, nerazumljiv, nejasan, mutan, mraan misterioznost (mn. mysteriositas) tajanstvenost, zagonetnost, nerazumljivost misteriozofija (gr. mystcrion tajna, sofia znanost, nauk) znanost (ili: nauk) o tajanstvenom misticizam (gr. mvstikos tajni, tajanstven, fr. mysticisme) sklonost mistici, tj. vjerovanju u uda i u mogunost spoznaje onoga to je tajanstveno i neshvatljivo: vjera u mogunost neposrednog sjedinjenja s boanskim biem i strasna tenja za postignuem toga sjedinjenja mistian (gr. mystikos) odan mistici, tajan, tajnovit, tajanstven, neobjanjiv, taman, skriven, zagonetan mistiar (gr. mystikos) onaj koji vjeruje u mistiku, koji tei za mistikom; pren. zanesenjak mistificirati (lat. mystifkare) iskoritavati lakovjernost nekog ovjeka

miscela (lat. miscella) odredha u zavjetu kojom mu eni koja ga nasljeuje zabranjuje stupanje u drugi brak miscelanea (lat. miscellaneae) mn. lanci, spisi raznih, mjeovitih sadraja; razni zapisi, sitne vijesti i priopenja, razno miscele (lat. misccllae) mn. v. miscelanea miscirati (lat. miscere) mijeati, izmijeati; na lijenikim receptima: misce Gat.) mijeaj; misce, da, sigrut (lat.) mijeaj, podaj, oznai; misce, fial pulvis (lat.) mijeaj, neka bude prah; misceatur (lat.) neka se izmijea misija (lat. mittere, misio poslati, slali, slanje, poslanje) nalog, zadatak; izaslanstvo s posebnim ciljem; poslanje; diplomatsko zastupstvo u nekoj dravi; drutvo ili ustanova za obraenje nevjernika na pravu vjeru, osobito kod katolika: mi smo in possessionem (lat.) prav. slubeno, sudsko upuivanje nekoga da primi u posjed dodijeljeno mu imanje misionar (lat. missionarius) sveenik koji je poslan da obraa inovjerne na pravu vjeru: pren. propovjednik neke nove ideje; prid. misionarski misionarstvo (lat. missio poslanje) pokret za obraenje nevjernika na pravu vjeru, osobito vjerska politika Katolike crkvc kojoj je cilj obraenje nekranskog naroda i rasa na kat. vjeru: pren. propovijedanje novih ideja misis (engl. rnistress) izraz kojim se u Engleskoj oslovljava udana ena: gospoda, mndam (upotrebljava se zajedno 3 obiteljskim imenom) mistagog (gr. myatagogos) kod Grka: sveenik koji je upuivao u misterije; danas u podrugljivom smislu: onaj koji pretjeruje u uvanju tajni mistagogija (gr. mystagogia) pripremanje za posveivanje u misterije;

mistifikacija navodei ga da vjeruje u smijene i nemogue stvari, zaluivati; varali, prevariti mistifikacija Gat. mystificatio) prijevara. varka, la; zbunjivanja; knjievna prijevara, knjievna preruenost mistifikator (lat. mvstificator) prevarant. varalica mistika (gr. mvstikos tajni, tajanstven) prvobitno: nauavanje o tajanstvenom u koje su samo izabrani bili upuivani: zatim: tobonje shvaanje nadosjetilnog, transcendentalnog i boanskog putem pronicanja u mrane dubine vlastitog bia i sjedinjavanja s boanstvom; tenje za tajanstvenim, nepoznatim i neobjanjivim da bi se. putem neposredne spoznaje i doivljavanja, shvatilo i pribliilo dui i srcu mistral (fr. mistral) v. maestral mistress it. mistris (engl. mistress, fr. maitresse) domaica, gospodarica; uiteljica; gospoda, izraz kojim se oslovljavaju sve ene koje nemaju pravo na titulu ledi; draga, mcteresa misu rit (Missouri SAD) miner, vulkanska stijena sastavljena od olivina, pirokscna i leucita mi-ma (njem. Mischmasch) smjesa, mjeavina, zbrka, nered; usp; pel-mel Misna (hebr. Mischnah) prvi dio Talmuda, sadri sve zakonske; odredbe koje su stvorene do kraja II. st. n.e. mit (gr. my thos) lit. bajka, pripovijetka 0 dogadajima iz ivota natprirodnih 1 boanskih bia, u kojoj se ta boanska bia sputaju na zemlju, ive i rade kao ljudi, s kojima se esto drue i zajedno s njima ine mnoge udnovate i junake podvige (najljepe primjere mita imamo u staroj klasinoj, osobito grkoj mitologiji); mito s mitacizam (gr. my, mvtakiosmos) pogreno nagomilavanje slova "m", tj.

902

mitologizirati izgovaranje glasa "m" umjesto drugih glasova mitela (lat. mitra, mitella) povezaa za glavu; med. zavoj za podravanje bolesne ruke miteser (njem. Mitesser) bubidjica, sujedica mitificirati (gr. mythos mit. lat. facere uiniti, nainiti) uiniti priom, pretvoriti u priu ili bajku, uiniti da neto bude mit mitigacija (lat. mitigatio) ublaavanje; mitigacio pene (lat. mitigatio poenae) prav. ublaavanje kazne mitigancija (lat. mitigantia) med. lijek za ublaavanje bola; prav. razlog za ublaavanje kazne, olakavajua okolnost mitigativnn (lat. mitigativus) ublaavan, ublaavajui; mitigantan mitilizam (gr. mytilos. lat. mvtilus puica, koljka) med. trovanje koljkama mitilotoksizam (gr. mytilos puica, toxikon otrov) med. v. mitilizam miting (engl. meeting) skup, skuptina, sastanak, zbor; javni narodni zbor mitingantan (lat. miligans) v. mitigativan mitlfajn (njem. mittel-fein) koji je srednje finoe, srednje fini (osobito papir) mitograf (gr. mvthos mit. graf os pisac) pisac pria ili bajki, osobito o junacima, natprirodnim pojavama, vilama. bogovima i dr. mitografija (gr. mythos mit, grafia pisanje) pisanje pria ili bajki mitolog (gr. mvthologos) pripovjeda pria ih bajki, skuplja bajki, poznavatelj i prouavatelj bajki (mitova) mitologija (gr. mvthologia) naziv za mnogoboake religije, nauk o bogovima i herojima, osobito staroga vijeka; grka, rimska, germanska, slavenska mitologija mitologizirati (gr. mytnologeo) obraditi (ili: obraivati) neto kao priu

mitoloki

903

mizandrija

ili bajku, tumaiti ili smatrali neto pri6m ili bajkom mitoloki (gr. mvthologikos) koji spada u podruje pria i bajki o bogovima, herojima, vilama i udesima mitopeja (gr. mvthos, poieo inim, pravim) prianje, stvaranje pria ili bajki, pjesniko obraivanje bajki mitos (gr. mvthos) mit, v. mit mitoteologija (gr. mythos mit, Theos Bog, logia znanost) spajanje mitologije s nauavanjem o Bogu mitoza (gr. rnitos nit osnove) anat. dioba stanine jezgre na omanje niti mitra (gr. mitra, lat. mitra) prvobitno: pojas, povezaa; vrsta turbana kod starih naroda prednje Azije, osobito kod njihovih vladara, koji su ga nosili kao znak svog dostojanstva; u kr. crkvama: kruna pravoslavnih episkopa; kapa katolikih biskupa koju nose kod bogosluja; mitra Hipobrati (lat. mitra Hippocratis) med. "Hipokratova kapa", zavoj oko glave mitraizam (perz.) kult staroiranskog boga Mitre, zatitnika istine i pravde. koji se od 1. stoljea n. e. bio jako rairio po cijelom Rimskom Carstvu, ali ga je kasnije potisnuo kult prema Kristu, koji mu je umnogome slian

mitraljirati (fr. mitrailler) voj. zasipati neprijatelja karteom, tui (ili: gaati) karteom Mitras (perz.) mit. u staroiranskoj religiji: bog dana i sunca, iji je kult osobito bio razvijen za vrijeme prvih stoljea kranstva mitridat protuotrov, sredstvo protiv trovanja, lijek koji sadri opijum i jo 54 razne supstancije, upotrebljava se protiv najraznovrsnijih bolesti, nazvan po pontskom kralju Mitridatu (oko 120. pr. n.e.) koji je, da bi se sauvao od trovanja, priviknuo svoje tijelo na razne vrste otrova mitridatizam privikavanje organizma na otrov; usp. mitridat mitropolija (gr. meter mati, polis grad) crkveno podruje koje stoji pod upravom pravoslavnog mitropolita; zgrada u kojoj stanuje i radi mitropolit mitropolit (gr. meter mati, polites graanin) iza patrijarha najvii arhijereski in u Pravoslavnoj crkvi mitski (gr. mythikos) koji spada u podruje pria (ili: mita), bajoslovan, stvoren matom, izmiljen miurinn (gr. mvs mi, ura rep, myuros miji rep) koji ima miji rep. slian mijem repu; metr. "kratkomitrajada (fr. mitraillade) voj. kartona repi", tj. stih iji metar na kraju nije vatra, gaanje karteom potpun mitralnn (lat. mitralis) kapast, u obliku miurus pulzus (gr. myuros zatuhasL kape, dvoperni, dvokrilni, dvoiisni; lat pulsus bilo) slabo ili veoma brzo mitralna valvula (lat. valvula mitrabilo; med. slab, ali veoma brz puls lis) med. v. mitralis miza (fr. mise) ulog u igri; trg. kapital mitralis (lat.) med. dvoperni zalistak, uloen u neki posao ili trgovako podvolista k duzee i dr. mitraljez (fr. mitrailleuse) voj. suvremizaletija (gr. miseo mrzim, aletheia meno vatreno oruje s mecima kalibistina) mrnja prema istini, zaziranje ra vojnike puke i automatskim od istine punjenjem i paljenjem, izbacuje u minuti oko 600 metaka; maingever mizandrija (gr. miseo mrzim, aner, mitraljezac (fr. mitrailleur) vojnik koji andros ovjek) mrnja prema muslui u mitraljeskom vodu, vojnik koji karcima. strah i zaziranje od murukuje mitraljezom karaca

mizantrop mizantrop (gr. miseo mrzim, anthropos ovjek) ovjekomrzac; osoran i povuen ovjek mizantropija (gr. miseo mrzim, ant'nropos ovjek) mrnja prema ljudima, zaziranje od ljudi; osornost i povuenost mizantropski (gr. miseo mrzim, anthropos ovjek) koji ima osobine ovjekomr.se;i i osorna ovjeka mizautija (gr. miseo mrzim, autos sam) mrnja prema samom sebi, preziranje samoga sebe mizerabilan (lat. miserabilis) jadan, bijedan, kukavan, nesretan mizerabilitet (lat. miserabilitas) bijeda, jad, kukavnost, nesrea mizeraeija (lat. miseratio) aljenje, sa-

904

Mn mizogamski (gr. miseo, gamikos brani) neprijateljski raspoloen prema braku mizogin (gr. miseo, gvne ena) onaj koji mrzi ene, enomrzac mizoginija (gr. miseo, gyne ena) mrnja prema enama mizokal (gr. miseo, kalos lijep) onaj koji mrzi i prezire ono to je lijepo i dobro mizokapnos (gr. miseo. kapnos dim) neprijatelj (ili: protivnik; puenja duhana mizokozmija (gr. miseo, kosmesis kienje, rjeenje) mrnja prema luenju i dotjerivanju, preziranje kienja i dotjerivanja mizoksenija (gr. miseo, xenos tudinac) mrnja prema strancima (ili: prema tuincima) mizolog (gr. miseo, logos) onaj koji mrzi i prezire razum i znanost mizologija (gr. miseo, logia) mrnja prema razumu ili znanosti: prid. mizoloki mizoneizam (gr. miseo. neos nov) mrnja prema novome, otpor protiv onoga to je novo, protiv novih ideja, novih obiaja, novih ureenja itd., tj. protiv onog to se odbacuje, bez ispitivanja i provjeravanja, samo zato to je u suprotnosti sa starim i naslijeenim mizopedija (gr. miseo, paideia mlade, djeca) mrnja prema djeci mizopogon (gr. miseo, pogon brada) hradomrzac, onaj koji mrzi bradu, protivnik noenja brado mizoponija (gr. miseo, ponos trud. muka) mrnja prema radu, zaziranje od rada mizopsihija (gr. miseo, psycho dua) zasienost ivotom, mrnja prema ivotu mm kratica za milimetar Mn kem. kratica za mangan

aljevanje; dirljiv nain govora mizerere (lat. misererc) poetak 57. psalma; Miserere mei, Dc.us! = Boe, smiluj se meni; med. povraanje izmeta zbog zapletenih crijeva mizerija (lat. miseria) bijeda, nevolja, nesrea; bijeda od ovjeka, olienje bijede i nevolje mizerikordija (lat. misericordia) milosre. saaljenje, samilost; milost, pomilovanje mizerikordije (lat. misericordiae) mn. kod katolika: stolci za stare i nemone sveenike na kojima sjede za vrijeme bogosluja mizet(fr. musette) glaz. male gajde; fr. narodni ples ili malo glaz. djelo, mjera 6/8; vojnika torba; aka torba mizo- (gr. miseo mrzim) predmetak u sloenicama sa znaenjem: mrnja mizogal (gr. miseo, lat. Gallus Gal) onaj koji mrzi Francuze, francuzomrzac mizogam (gr. miseo, gamos brak) onaj koji mrzi brak ili zazire od braka; stari neenja mizogamija (gr. miseo, gamos brak) mrnja prema hraku. zaziranje od braka

mnema mnema (gr. mneme pamenje) psih. opi naziv svih sposobnosti organizma za primanje i zadravanje vanjskih dojmova, nadraaja; to se sposobnosti sastoje u tome da nadraaji izazivaju u ivim biima trajne promjene (engrami), koje meusobno stoje u odreenoj sreenoj vezi i koje se mogu ponoviti im slini nadraaji ponu djelovati mnemoneutika ;gr. mnemoneutos to se pamti, ega se ovjek moe sjetiti, to se moe pamtiti) v. mnemonika mnemoniar (gr. mnemonikos pamtljiv) pamtijivac, onaj koji dobro pamti, vjetak u pamenju mnemoniki (gr. mnemonikos) u vezi s vjetinom pamenja, putem pamenja

905

modalitet mob (engl.) prost svijet, svjetina, olo mobilan (lat. mobilis) pokretan, pokretljiv, pomian; voj. gotov, spreman za pokret, za polazak u rat; v. perpetuum mobile mobilijar (lat. mobiliare) pokretnost, pokretnina, pokretna imovina, osobito pokustvo mobilije (lat. mobilia) mn. pokretuosti, pokretnina, pokretna imovina; pokustvo, mebl mobilitet (lat. mobilitas) pokretnost; mogunost kretanja, pokretljivost: pren. ne postojanost, promjenjivost mobilizacija (fr. mobilisation) voj. injenje pokretnim, pokretanje, stavljanje u pokret, stavljanje vojske iz mirnodopskog stanja u ratno stanje po ranije pripremljenom mobilizacijskom planu mobilizirati (fr. mobiliser) voj. nainiti (ili: uiniti) pokretnim, pokrenuti, staviti u pokret, stavljati u pokreL, staviti vojsku iz mirnodopskog stanja u ratno po mobilizacijskom planu moceta (tal. mozzo, mozzetta) kaput bez rukava visokog katolikog sveenstva u Italiji mocijn (lat. motio) kretanje, pokretanje tijela, gibanje; mijenjanje, promjena; usmeno podnesen prijedlog na skuptini; duhovni poticaj moda (fr. mode, lat. modus nain) ud, ukus, obiaj, nain nonje i odijevanja nekog vremena; a la mocie itala mod (fr.) po modi, u modi, po sadanjem obiaju, po najnovijem ukusu modalan (lat. niodalis, modus nain) koji je uvjetovan prilikama ili koji ovisi o prilikama; gram. nainski modalitet (lat. modalitas) fil. put i nain na koji neto postoji, zbiva sc ili zamilja; kategorije modaliteta su: mogunost nemogunost, stvarnost nestvarnost, nunost sluajnost; log. svojstvo suda da se u

mnemonika (gr. mnemon koji pamli, koji se sjea, mnemonikos koji se tie pamenja, koji je u vezi s pamenjem ) vjetina pamenja, tj. vjetina da se mogunost pamenja potpomogne odreenim pomonim sredstvima; sastoji se poglavito u tome da se ono to treba zapamtiti asocijacijom dovede u vezu s neim drugim, obino po mehanikoj shemi, ime sc olakava sjeanje na ono prvo mnemotehnika (gr. mneme pamenje, sjeanje, technike) v. mnemonika mnestiki (gr. mneso sjeam se, pamtim) psih. koji se tie pamenja, koji je u vezi s pamenjem; mnestiki poremeaji poremeaji u pamenju Mo kem. kratica za molidben moarirati (fr. moiror) dati neemu, npr. tkanini, ili metalu, prelivni sjaj, plameni ili mramorast izgled moatje (fr. moitie, tal. medieta, lat. medielas) polovina, polutka; praviti moatje dijeliti s nekim dobitak i gubitak. npr. u igri; preuzeti u zajednici s nekim posao na osnovi jednake diobe dobitka i gubitka

modeartikl njemu iskazuje odnos kao mogu (problematian), stvaran (aaertoran) ili nuan (apodiktian sud); neposredno zakljuivanje modalitetom: Ako je istina da S mora biti H, onda je istina da S jest P, i istina je da je S mogue kao P. Ako Sjest P, slijedi da je S kao P mogue, a ne slijedi da S mora bili P. Ako S jest mogue kao P, ne slijedi niti da S jest P, niti da S mora biti P: glaz. tonski red; pren. sluajna razlika, sporedna razlika modeartikl (fr. mode, lat articulus) trg. roba koja odgovara najnovijoj modi, pomodna roba modedama (fr. mode dame) ena koja se odijeva po najnovijoj modi, pomodarka model (tal. modello, fr. modefle, lat. modulus) 1. v. modul; 2. obrazac, uzorak, mustra; 3. umj. potpuno ili djelomice gola osoba prema kojoj umjetnik stvara sliku ili kip; 4. u graevinarstvu i tehnici: uzorak predmeta koji treba izvoditi, izraen od jeftinog materijala i, najee, u smanjenom obliku; 5. kalup po kojemu se neto izrauje, npr. izlijevaju se u pijesku strojarski dijelovi i dr.; pren. ugled, primjer, uzor modelar (fr. modeleur) izraiva uzoraka, probnih primjeraka, stolar, izraiva modela od drveta po kojima e se predmet lijevati u pijesku modelar (lat. modulus mjera, mjerilo, fr. modeleur) 1. umjetnik koji oblikuje kipove, statue, i reljefe; kipar koji je sposoban izraditi svaki oblik do sitnica, u najsavrenijim i najivljim nijansama (npr. Rodin): 2. radnik koji izrauje modele; 3. proizvoa statua; trgovac statuama modelirati (tal. modellrire, fr. modeler) raditi (ili: izraditi) po odreenom uzorku; izraditi u malom obliku, predstaviti u manjim razmjerima; iz-

90 K

moderni zam

raditi (ili: izraivati) modele (od ilovae, gipsa, voska i dr.) modelist (fr. modelliste) izraiva uzoraka, probnih primjeraka, modela moderaeija (lat. moderatio) ublaavanje, usmjeravanje; odmjeravanje; ublaavanje, obuzdnvanje moderan (fr. moderne, lat. modernus) sadanji, dananji, koji je u duhu novog vremena, suvremen, koji ima obiljeje novog, koji odgovara najnovijem ukusu ili shvaanju; u knjievnosti i umjetnosti: koji nosi obiljeje novijeg doba (supr. antiki) moderantist (fr. moderantiste) umjerenjak, pristaa umjerenosti, osobito u politici moderantizam (lat. moderantismus) umjerenjatvo. duh umjerenosti; umjereni sustav vladanja moderatan (lat. moderatus) umjeren, skroman; ravnoduan; jeftin moderato (tal.) glaz. umjereno moderator (lat.) upravlja, rukovatelj; na strojevima: dio koji usmjerava kretanje, regulator modcrirati (lat. moderare, moderari) usmjeriti, usmjeravati, ublaiti, smanjiti, stiati, umiriti moderna (fr. moderne) raniji izraz kojim su se oznaavali svi najnoviji knjievni i umjetniki smjerovi modernist (fr. moderne) pristaa ukusa i duha novog vremena modernizacija (fr. modcrnisation) preinaavanje (ili: prilagoavanje) po najnovijem ukusu (ili: nainu, shvaanju) modernizam (lat. modernismus) 1. malo slohodniji smjer u katolikoj teologiji. koji se temeljio na suvremenoj teoriji spoznaje i povijesnoj kritici (papa Pio X. osudio je ovaj smjer). 2. ukus novog vremena i sklonost takvom ukusu (u knjievnosti, umjetnosti, modi i dr.)

modernizirati modernizirati (fr. modcrniser) preinaiti po novom, na nov nain prekrojiti, prilagoditi po najnovijem, vladajuem ukusu ili modi modestan (lat. modestus) umjeren, trijezan, razborit; skroman, poten, edan modestija (lat. modestia) umjerenost, trijeznost, razboritost, skromnost, smjernost. estitost, ednost modi (lat. modus nain, modi naini) mn. od modus modicitet (lat. modicitas) umjerenost, neznatnost, malenkost modificirati (lat. modus nain, facere nainiti, uiniti, modificare) preinaiti, preinaavati, izmijeniti, izmjenjivati; drukije ili blie odrediti, ograniiti; odmjeriti kako treba, svesti na pravu mjeru, uobliiti modifikacija (lat. moditicatio) preinaka. promjena oblika, izmjena; odreivanje mjere; blie odredivanje, npr. jednog pojma; ograniavanje, ublaavanje modijon (fr. moillon, tal. modiglione) arhit. glava kao ukras ispod krovnog vijenca modikus (lat. modicus) umjeren, koji vodi rauna o potrebnoj mjeri, o onome koliko je potrebno modist (fr. modiste) trgovac pomodnom robom modistica (fr. modiste) prodavaica pomodne robe; radnica koja izrauje pomodnu robu (enske eire, fino rublje i dr.) modi (njem. Model, lat. modulus mjera, n\jerilo) metalni ili drveni kalup za pravljenje kolaa, slatkia modo (lat. modo) pril. odmah (na trg. priznanicama, raunima i dr.) modul (lat. modulus mjera, mjerilo) arhit. mjera za odreivanje veliine pojedinih dijelova stupova i svodova graevine; jedinica za mjeru, mjerilo;

907

modus vivcndi promjer metalnog novca, medalje i dr.; figura ili slika kod krojaka i tkalja; kalup za izradu metaka; fiz. modul elastinosti, moduo elastinosti reciprona vrijednost koeficijenta elastinosti; model modulacija Gat. modulaLio) glaz. pravilno odmjeravanje ili mijenjanje glasa, dizanje i sputanje glasa, prijelaz iz tona u ton ili iz skale u skalu; nain sviranja ili pjevanja; pren. raznolikost (stila) modulirati Gat. modulari) glaz. mijenjati. praviti prijelaz!, imati melodine prijelaze, mijenjati ton u melodiji i harmoniji modus (lat. modus mjera; nain) mjera, mjerilo; put i nain nekog zbivanja ih postojanja; glaz. vrsta tona, tonski red, skala; gram. glagolski nain (modus indicativus = odreeni nain, modus kenjuetivus = savezni nain, zavisni nain /u grkoj, latinskoj, francuskoj i njemakoj gramatici/; modus optativ us = eljni nain; modus imperalivus = zapovjedni nain); mn. modi; fil. nain postojanja (Spinoza) modus major (lat.) glaz. velika ili durljestvica modus minor (lat.) glaz. mala ili molljestvica modus ponens (lat.) log. hipotetian zakljuak u kojemu druga premisa potvruje pogodbu izraenu u prvoj premisi modus procedendi (lat.) nain postupanja, metoda rada modus tolens (lat. modus tollens) log. hipotetian zakljuak u kojemu druga premisa odrie pogodbu izraenu u prvoj premisi modus vivendi Gat.) nain ivljenja, snoljiv ivot u zajcdnici protivnikih strana, po naelu: ivjeti i dopustiti drugom da ivi

mofeta mofcta (tal. mofelta) geol. izbijanje otrovnog plina iz pukotine zemlje; pukotina iz koje izbija otrovan plin mog (engl. mogg) engleska pamuna tvar. slina pikeu moget (fr. moguette) pliu slina vunena tkanina s utkanim figurama, upotrebljava se za sagove mogigrafija (gr. mogis 3 mukom, jedva, graHa pisanje) med. pisarski gr, bolesni ili nervozni poremeaji miia i ivaca ruke i prstiju koji su u radu pri pisanju javljaju se zbog prekomjernog pisanja ili nepravilnog dranja olovke pri pisanju) mogila (rus.) stari mongolski nadgrobni breuljak, na stijenama june Rusije

908

mol-skala Mojre (gr. Moira) mn. mit. boice sudbine, suenice kod starih Grka; kod starih Rimljana: Parke mojsijanstvo (hebr. Moscheh) skup svih propisa i uredaba, religioznih i socijalno-politikih, koji sc pripisuju Mojsiju, Mojsijevo nauavanje, hebrejstvo; inozaizam Mojsije (hebr. Moscheh, masehah 'onaj koji je spaSen iz vode") osloboditelj, osniva vjere, prorok, voda i zakonodavac Izraelaca, ivio oko 1500. pr. n. e. mok (engl. mock) nepreradeni elik. eljezo slino eliku moka vrsta najbolje kave (iz Moke, grada u arapskoj pokrajini Jemen) mokasin (am. moccasin) opanak sjevornoamerikih Indijanaca izraen od netavljenc koe moket (fr. moquette) ranije: briselski sag; danas, obino, barunasta vunena ili pamuna tkanina mokirati se (fr. se moquer) podsmjehivati se, rugati se mol (fr. mollc, lat. mollis mek) 1. skala ili mol ljestvica, tonovi koji odgovaraju crnim tipkama na glasoviru; naziv nema nikakve veze s mekoom tonova, ve stoji u vezi s uglatim i oblim oblikom znakova (razrjeilica i snizilica), to jest B durum (tvrdo be) i B molle (meko be) srednjovjekovnog pisanja nota (Helmholtz); supr. dur mol (lat. molecula, masica, mala masa) 2. Hz. kem. broj grama mase neke tvari koliko iznosi njezina molekularna teina, npr. 1 mol vodika je 2 grama vodika. 1 mol kisika je 32 grama kisika mol-akord (lat. mollis mek, tal. accoirdo) glaz. trozvuk u inolskoj ljestvici mol-skala (at. mollis, scala) glaz. tonska ljestvica u molu; melodijska molskala. ona kojoj se pri penjanju i esti

mogila lij a (gr. mogis s mukom, jedva, lalia govor) teko govorenje, mucanje, zamuckivanje mogul ili veliki mogul, titula mongolskih osvajaa Hindustana nakon 1525., ijem su gospodarstvu, u prolom stoljeu, Englezi uinili kraj (nazvani zbog mongolskog podrijetla) mohatra (ar. muhatrax, lat. contractus mohatrae, mohatrae pactum) prav. tobonji ugovor, zelonaki ugovor koji dvije strane prividno sklapaju, obino da bi izvrile kakav nezakonit in mohel (hebr. mohel) osoba koja obrezuje novoroenu djecu kod idova moher (engl. mohair) kostrijet angorske koze; materijal za odijela od angorske vune; vrsta materijala koji osim kostrijeti sadri vunu i lan Mohikanci mn. izumrlo pleme Indijanaca u Sjcv. Americi, istoni ogranak Irokeza; posljednji Mohikanac po naslovu poznatog romana .J. F. Coopera = posljednji iz svog plemena, posljednji iz svoje vrste mohlija (gr. mochleia namjetanje polugom) med. namjetanje iaenih zglobova pomou istezanja

mola

909

moment molibdomantija (gr. molybdos olovo, manteia proricanje) proricanje po rastopljenom olovu molifikncija (lat. molificatio) umekavanje, ublaavanje, uminjavanje molifikativnn (lat. mollificativus) umekavan. umekavajui, uhlaujui, uminjujui molijencije (lat. inollientia) mn. med. omck.avajua sredstva, sredstva ili lijekovi za omekavanje moliment (lat mollimentum} med. lijek za uinekavanje ili ublaavanje bolova molo (tal., lat. moles) nasip, kamena brana na ulazu u pristanite Moloh (hebr. molech) mit. boanstvo, idol starih Feniana, Amonaca i Moabaca, u kojemu su tovali Sunce i prinosili mu djecu za rtvu; poznat je njegov mesingani kip s volovskom glavom i rairenim rukama; pren. neU) to zahtijeva velike i teke rtve. npr. Moloh gladi. Moloh rata i dr. molops (gr. molops) med. masnica, oiljak molos (gr. molossos sc. pus) metr. stihovna stopa od tri duga sloga ( ), nazvana po epirskoj pokrajini Molosiji molski (lat. mollis) glaz. koji je u molu mol to (tal.) glaz. mnogo, vrlo; molto alegro (tal. molto allegro) vrlo brzo; non molio (tal.) ne previe, ne prejako molton (fr. mollcton) mekana i topla vunena tkanina, vrsta finog flanela moluske (lat. mollusca) v. malakodermi moment (lat. momentum za movimentum od movere kretati, pokretati), trenutak, as, asak, hip; vrijeme za poinjanje nekog posla; presudan, odluan trenutak; razlog, povod, ono to pokree, potie na neki rad; bitni sastojak, bitna okolnost, bitna toka; fiz. moment inercije ili moment tromosti zamiljena masa koja, po-

stupanj povisuje za polustupanj, a pri sputanju esti i sedmi stupanj snizuju za polustupanj; harmonijsku, mol-shala ona koja i pri penjanju i pri sputanju ima podjednak razmak stupnjeva mula (lat.) med. plod, plodina molasa (fr. mollasse, lat. mollis) geol. glinovit i pjeskovit vapnenac, osobito izmeu Alpa i Jure molekula (fr. molcfcule, lat. molecula masica, mala masa, od lat. molcs masa) fiz. najsitniji dijeli jednog tijela koji jo zadrava sva svojstva svoje prvobitne cjelino; svako tijelo sastoji se od molekula, a svaka molekula wl atoma; teina molekula ili molekularna teina jednaka je zbroju teine atoma koji su u njemu sjedinjeni; molekularne, sile. privlane i odbojne sile molekula; pren. veoma mali dio. djeli molekularni [lat. molecula masica, mala masa) koji se tie (ili koji potjee od) molekula, koji se zasniva na (ili koji je u vezi s) molekulama molcs (lat. moles) teret, masa, teko tijelo, npr. velika graevina, kolos; napor, tekoa, muka, trud, nevolja moleskin (engl. moleskin) fina pamuna tkanina s utkanim arama od fine vune molestan (Int. molestus) teak, muan, dosadan, neugodan, nelagodan molestirati (lat. molestare) dosaivati. zlostavljati, uznemiravati moleta (port. moleta, fr. molette, lat. molare) slik. tuak za ra trlja van je boja; mali elini valjak za snimanje uzorka na katun moletirati (fr. moleter) snimati uzorak pomou elinog valjka na bakar: latiti zrcala molibden (gr. molvbdos olovo) kem. element, kovina, atomska teina 96, redni broj 42, veoma dragocjen u proizvodnji elika

mnment-aufname

910

monarh nisu dijelovi, ve osnove pojava; zool. veoma sitna jednostanina ivotinjica iz Klagcllata, bia; kem. element ih radikal koji ima sposobnost spajanja jednog atoma vodika monadelfija (gr. monos jedini, adelfos brat) bot. jednobratstvo, svojstvo biljaka kod kojih su pranici svojim pranikim nitima srasli u jednu cijev, npr. kod sljezova (u I.inneovom sustavu biljaka XVI. klasa); prid. monadelfian monadologija (gr. monas jedinica, logia) fil. nauavanje o monadama; po (Jiordanu Brunu, sve stvari sastoje se od tjelesnih i oduhovljcnih monada; pravi osniva nauavanja o monadama je Leibniz, po kojemu su monade, iz kojih se sastoje sve stvari, netjelesne. jednostavne, vjene, oduhovljene jedinice sile, sposobne stvarati predodbe i teiti; one su metafizike toke, psihiki atomi, entelehije; Monadologija djelo Leibnitzovo, gdje je on iznio svoj pogled na svijet monah (gr. monos sam, monachos) "onaj koji ivi sam", tj. usamljenik, kaludcr, redovnik, fratar monahinja (gr. monaehe) redovnica, opatica, asna sestra monahizam [gr. monachos) redovniki red, redovnitvo, duh redovnitva monahologija (gr. monachos, logia) nauk o redovnitvu i redovnikom ivotu, izlaganje biti redovnitva monahomahija (gr. monachos, maehe boj, borba) borba protiv redovnitva i biti redovnitva monandrija (gr. monos sam. jedini, aner, andros mu, ovjek) bot. svojstvo biljaka iji cvjetovi imaju samo jedan pranik (I. klasa u Linnovom sustavu) monarh (gr. monarehos) vladar, samodrac, samovladar

stavljena na udaljenosti = 1 od obrtne osi, pri istoj kutnoj brzini, ima istu energiju koju ima i stvarno tijelo koje se obre (zbroj proizvoda iz materijalnih toaka i njihovih kvadrata udaljenosti od obrtne osi mr1); magnetni moment jednog magneta: proizvod iz jaine jednog pola toga magneta i razmaka obaju polova; mehaniki i statiki moment proizvod iz iedne sile P i udaljenosti r neke toke od pravca sile zove se (statiki) moment sile u odnosu prema toj toki moment-aufnnme (lat. momentum trenutak, njem. Aufnahme snimanje; snimak) fot. snimanje trenutanih fotografija; trenutano snimljena fotografija (npr. polaroidom) moment-bild (lat. momentum, njem. Rild slika) fot. trenutano snimljena slika moment-fotografija (lat. momentum, gr. fos, fotos svjetlost, grafia pisanje) izradba trenutanih slika: takoer: = moment-bild momentalan (lat. momentaneus, fr. momentane) trenutan, trenutaan, asovit; iznenadan, letimian, brz, prolazan momentativ (lat. momentativum) gram. trenutni glagol (koji oznaava radnju koja se u jednom trenutku zbiva) momentulum (lat. momentulum) glaz. estnaestina jedne strnke momentum (lat. momentum) glaz. osmina jedne stanke momo manija (gr. momos kuenje, mania pomama, ludilo) strast za greniem (ih: za kuenjem) monacidan (gr. monos, lat. acidum kiselina) kem. koji ima mo zasienja jedne molekule monobazne kiseline monada (gr. monas, monados jedinica) fil. jedinica, jednostavno bie, nedjeljiv sastojak tvari; Leibniz: monade

monarhija

911

Moneta monastir (gr. monasterion, lat. monasterium) "mjesto gdje se ivi samakim ivotom", samostan mnnaki (gr. monachos) koji se tie redovnitva. redovniki monauralan (gr. monos sam, jedan, lat. auris, uho) koji ima samu jedno uho mond (fr. monde, lat mundus) svijet, svemir; ljudski rod, ljudi; svijet, drutvo; fini svijet, dobro drutvo, odahrano drutvo; svjetska mudrost, fini nain ivota monden (fr. mondain) svjetski ovjek, ovjek koji odlazi u via i otmjenija drutva, ovjek koji hoe i umije uivati u zadovoljstvima ovoga svijeta mondenka (fr. mondainc) svjetska dama, svjetska ena; usp. monden mondenski (fr. mondain) svjetski, svjetovni, ovosvjetski; visokodrutveni, koji ivi ili koji se umije dobro snalaziti u visokodrutvenom ivotu monecije (gr. monos sam. jedini, oikia kua, dom) mn. bot jednodomne bil jke s odvojenim mukim i enskim cvjetovima najednom stablu (11 Linneovom sustavu biljaka XXI. klasa) monepigrafian (gr. monos sam. jedini, epi-grafo piem za, napiem na) na novcu: koji ima samo slova ili natpis, bez lika monere (gr. moneres) mn. zool. po Heckelovu shvaanju najjednostavnija iva bia koja bi se trebala sastojati samo od protoplazme bez jezgre, ali takva iva bia nisu pronaena; djelii protista bez jezgre nisu sposobni za ivot Moneta (lat. Moneta sc. Juno, moneo, opominjem) mit. "ona koja opominje", nadimak boice Junone, zbog dobrih opomena koje je davala Rimljanima; u blizini njezinog hrama na Kapitolu bila jc kovnica novca (usp. moneta)

monarhija (gr. monarchia) oblik vladavino u kojoj jc na elu drave stalno neka osoba (monarh), vlada jednog ovjeka; apsolutna monarhija drava u kojoj vladar ima neogranienu vlast: konstitucionalna monarhija ustavna monarhija, drava u kojoj je vladareva vlast od red ona i ograniena ustavom monarhijski (gr. monarchikos) osnovan na monarhijskom sustavu vladavine, koji se tie monarhije ili joj pripada; carski, kraljevski, vladarski monarhist (gr. monarchia) pristaa monarhistikog sustava vladavine monarhistian (gr. monarchikos) koji je odan monarhiji ih monarhu monarhizam (gr. monarchia) sustav monarhijske vladavine, samovlada; privrenost monarhijskom sustavu monarhizirati (gr. monarcheo sam i neogranieno vladam) jednu dravu ili republiku pretvoriti u monarhiju monarhofaist pristaa i sljedbenik monarhofaizma monarhofasizam (gr. monarchia, tal. fascismo) faizam koji se tijesno vezuje za monarhiju i dinastiju i oslanja se na njih (npr. nekad u Italiji) monarhomah (gr. monarchos, macheomai borim se) protivnik monarhijskog sustava vladavine, protivnik vladavine jednog ovjeka monarhomahi (gr. monarchos, macheomai) mn. "oni koji se bore protiv monarhije", ovako su nazivani pisci koji su sc u XVI. i XVII. st. borili protiv apsolutne monarhije i dokazivali da je nositelj vlasti narod monartrizam (gr. monos jedini, arthron zglob) med. jednozglobni reumatizam monasticizam (gr. monastikos) redovniki, kaluerski nain ivota monastian (gr. monastikos) usamljeniki, manastirski, samostanski; kaluerski, redovniki

moneta moneta (lat. moneta) novac, osobito: kovani novac monetizacija (Int. moneta, fr. monetisation) kovanje novca; unovavanje, unovenje, pretvaranje u novac monetizirati (lat. moneta, fr. monetiser) kovati novac, iskivati novac; pretvoriti (ili: pretvarati) u novac, unoviti, unovavati mongolizam vanjski izgled poput Mongola monihi (gr. monos. onyx nokat) mn. zool. v. mononihi monirati (lat. monere.) opominjali, podsjeati, upuivati, pouavati; koriti, ukoriti, kaznili monist (gr. monos sam, jedini) fil. pristaa monizma monistiki (gr. monos) koji promatra ivot i svijet u duhu monizma, koji smatra da se duhovno i tjelesno ne mogu odvajati, budui da su u biti jedno monitaa (fr. mortitage) prskanje vinograda monitor (lat. monitor) savjetodavac, savjetnik, opominja; uenik koji pouava svoje kolege; pravni savjetnik: voj. manji bojni brod za operacije uz morsku ohalu, rijeni bojni brod monitorij (lat. monitorium) opomena, osobito pismena opomena monitum (lat. monitum) podsjeanje, opomena, prijekor monizam (gr. monos sam, jedini) fil. filozofsko shvaanje koje sve pojave svodi na jedno jedino naelo, bilo u pogledu njihove supstancije, bilo u pogledu zakona koji u njima vladaju, bilo u pogledu morala po kojemu, dakle, tjelesno i duhovno imaju isto podrijetlo i u biti su isto; usp. dualizam, pluralizam mono- (gr. monos) prtidmetak u sloenicama sa znaenjem: sam, jedan, jedini

912

monofiziti monoceros (gr. monos, keras rog) zool. jednoroac, narval. morska ivotinja slina kitu i delfinu, sa zubom u gornjoj eljusti koji je esto dui od ,] m monocikl (gr. monos. kyklos krug, kota) hicikl samo s jednim kotaem (na kojemu artisti izvode svoje toke); supr, bicikl monodaktilan (gr. monos, daktylos prst) zool. koji ima samo jedan prsi, jedno prst monodija (gr. monodia) pjevanje pojedinca, solo-pjevanje; pjesma u jednom tonu; monolog u stihovima monodontan (gr. monos, odus, odontos zub) zool. koji ima samo jedan zub, jednozub monodrama (gr. monos, drama radnja, kazalino djelo) melodrama u kojoj sudjeluje samo jedan lik monofagija (gr. monos, fagein jesti) v. monositija monofazija (gr. monos, fasis iskaz, tvrenje) med. poremeaj u sposobnosti govora koji obino nastaje nakon modane kapi ili kod duevne bolesti, a sastoji se u tome to bolesnik moe izgovarati samo jednu rije ili najvie nekoliko rijei, dok je os Lile rijei ili zaboravio ili ih ne moe izgovarati

monofobija

913

monokl monoginija (gr. monos, gyne ena) jednoenstvo; bot. svojstvo biljaka sa cvjetovima iji tukovi imaju samo po jedan stupi (I. red u klasama I XIII. Linneovog sustava biljaka) monogonija (gr. monos, goneia raanje, stvaranje) zool. hespolno razmnoavanje (dijeljenjem, pupanjem, klicinim tjelecima, dijelovima tijela ili truskama) monografija (gr. monos, gratia pisanje) knjievna ili znanstvena rasprava koja se potanko bavi samo jednim predmetom neke znanosti, ili ivotom i djelom samo jednog pisca, umjetnika, filozofa, povijesne osobe itd. monogram (gr. monos, gramma slovo) jednim potezom napisana poetna slova jednog imena, ili imena i prezimena; jednostavan, samo linijama nainjen crte; figura koja predstavlja marku neke trgovake kue ili nekog proizvoda; znak koji stavlja umjetnik na svoje radove umjesto imena monogramisti (gr. monos, gramma slovo) mn. u povijesti umjetnosti; umjetnici, poglavito slikari, o kojima se ne zna nita opirnije i koji su poznati samo po svojim monogramima monoidejizam (gr. monos. idea misao, predodba) psih. ogranienost svijesti koja je obuzeta samo jednom jedinom milju ili predodbom; supr. poliidejizam monokarpan (gr. monos, karpos plod) bot. jednoplod, koji ima samo jedan plod; monokarpne biljke biljke koje za vrijeme svog ivota samo jednom cvjetaju i donose plod pa nakon toga uvenu monokeros (gr. monos, keros rog) koji ima samo jedan rog, jednorog monokl (gr. monos, lat. oculus, fr. monoclc) optiko okruglo staklo samo za jedno oko; supr. binokl

monofilan (gr. monos, fvllon nit) bot. jednonitan, koji ima samo jedan list; supr. polifUan monoilletian (gr. monos, fvlc pleme) koji potjee od jednog plemena, istoplemen; po monofiletikoj teoriji postanka sva iva bia potjeu od jednog najnieg organizma, Lj. stanice; supr. politiletian monofiziti (gr. monos, fvsis priroda) mn. pristae nauavanja carigradskog arhimandrita Kutihesa o samo jednoj boanskoj prirodi Isusa KrisLa; izopeni na crkvenim saborima u Kalcedonu (451. g.) i Carigradu (553. g.)

monofobija (gr. monos, fobos strah) med. strah od samoe monofon (gr. monos, fone glas, zvuk) prid. jednoglasan; jednozvuan; supr. polifon monofonija (gr. monos, fone glas zvuk) jednoglasnost, jednozvunost monoftalmian (gr. monos, ofthalmos oko) jednook. koji ima samo jedno oko monoftong (gr. monos, fthongos zvuk. glas) gram. dug samoglasnik, jednoglasnik monoftongiranje (gr. monos, fthongos zvuk, glas) gram. pretvaranje dvoglasnika (diftonga) u jednoglasnik (monoftong) monogame (gr. monos, gamos brak) bot. biljke sa sraslim pranicima u jednostavnim cvjetovima monogamija (gr. monos, gamos brak) brak izmeu jednog mua i jedne ene, jednoenstvo; zool. ivot u parovima; supr. poligamija monogamski (gr. monos, gamos brak) s jednom enom ili s jednim muem; bot. koji ima srasle pranike; zool. koji ivi sparen monogen (gr. monos, gen- korijen od gignesthai nastati, postati) koji potjee samo od jednog roda ili stabla, jenovrstan; monogene s-lijene geol. stijene koje se sastoje samo od jednog minerala monogeneza (gr. monos, genesis postanak, raanje) zool. samozaec, nespolno mnoenje monogenizam (gr. monos, gignomai postajem, nastajem) u biologiji i antropologiji: shvaanje da sve ljudske vrste potjeu samo od jedne vrste koja je nastala na jednom zemljopisnom mjestu; supr. poligenizam monoginian (gr. monos, gynaikeios enski) bot. jodnoen, tj. cvijet iji tukovi imaju samo po jedan slupi

monoklinian monoklinian (gr. monos. kline krevet) bot. koji ima i pranike i tukove u istom cvijetu monoklinski sistem (gr. monos, klino naginjem) u kristalografiji: sustav u kojemu su tri nejednako duge osi, od kojih se dvije sijeku pod otrim kutom, a troa je na njima okomito monokolon (gr. monokolos jednostran, jednolik, jednovrstan) poct. pjesma koja se sastoji samo od jedne vrste stihova; supr. diko I on monokord (gr. monoehordon, monos jedini, ehorde ica, struna} sprava pomou koje sc ispituju zakoni titranja (osciliranja) ica; slui za matematiko odreivanje glazbenih intervala (dugaka kutija od Lan kog suhog drveta, na kojoj su razapete, i pomou utega zategnute, jedna ili vie ica) monokordan (gr. monos, ehorde ica, struna) jednoian, s jednom icom, s jednom strunom monokotiledone (gr. monos, kotyledon klicin listi) mn. bot. biljke koje imaju samo jedan klicin listi; prid. monokotiledonski monokracijn (gr. monos, kratos jaina; vlast) samovlada, monarhija monokrat (gr. monos, kratos jaina; vlast) samovladar, samodrac, monarh monokroizam (gr. monos, chros boja koe) jednobojnost monokrom (gr. monos, chroma boja) slika u jednoj boji monokromatski (gr. monos, chroma boja) koji ima samo jednu boju, jednobojan monokronian (gr. monos, chronikos vremenski) istodoban, istovremen monokronian (gr. monos, chros boja koe) u jednoj boji, jednobojan monoksilon (gr. monos, xylon drvo) amac izraen od jednog stabla, izduben iz debla

914

moTiomah monokularan (gr. monos, lat. oculus oko) koji ima samo jedno oko, jednoolc; monokularno gledanje gledanje samo na jedno oko; supr. binokularan monokultura (gr. monos, lat. cultura uzgajanje) agr. obraivanje samo jedne vrste usjeva u nekoj zemlji, one koja je njezina glavna privredna grana (npr. uzgoj kave u Brazilu). Nedostatak ovog sustava je u tome to, 11 sluaju loe etve, narod ostaje bez izvora za podmirenje svojih potreba; podizanje i njegovanje samo jedne vrste nasada, npr. bukova uma, hrastova uma i si.; supr. polikultura monolajn (engl. monoline) tip. slagarski stroj koji slae i izlijeva cijele redove, "strojni slog" monolema (gr. monos, lenima primljeno, uzeto) log. polovini zakljuak, zakljuak kojemu nedostaje jedna premisa monolit (gr. monos, lithos kamen.) djelo nainjeno od jednog kamena, npr. spomenik ili stup (obelisk) od jednog jedinog kamena: prid. monolitan monolitan (gr. monos, lithos kamen) kao iz jednog kamena isklesan, cjelovit, jedinstven, nedjeljiv monolog (gr. monos. logos govor, razgovor) razgovor sa samim sobom; lit. dio drame u kojem neki lik sam sa sobom govori i upoznaje sluatelje sa svojim duevnim stanjem i pobudama monologizirati (gr. monos. logos govor, razgovor) govoriti monolog; govoriti sam sa sobom monom (lat. rnonomius s jednim izrazom) mat. jednolani izraz (tj. izraz iji dijelovi nisu vezani s plus (+) i minus (); mononom; usp. binom monomah (gr. monomachos) pojedinani borac, borac u dvoboju (kod Rimljana = gladijator); nadimak Via-

monomahija d i mira II., kijevskog kne za (1113 1125) monomahija (gr. monomachia) pojedinana borba, dvoboj monoman (gr. monos, mani a ludilo) med. duevni bolesnik koji ima samo jednu bolesnu misao (fiks-ideju) monomanija (gr. monos, mania ludilo) med. naziv za odreene bolesno nagone koji sc smatraju samostalnim duevnim poremeajima, jednostranim ludilom (npr. kleptomanija, piromanija, bolesni nagon za ubijanjem, megalomanija i dr.); dokazano je da su ovakve pojave znaci ope duevne bolesti monomatian (gr. monos. omma oko} koji ima jedno oko, jednook monomerija (gr. monos, meros dio) sastavljenost iz jednostavnih dijelova, jednostavnost monometalizam (gr. monos, metallon) u ekonomiji: sluaj kad je novana jedinica neke drave propisana kao odreena koliina nekog metala (zlata ih srebra), kad se, dakle, obvezno novac sastoji samo od jednog metala; supr. bimetalizam monometar (gr. monos, metron mjera, mjerilo) metr. stih koji se sastoji od istih stopa, npr. dvostopni jampski ili trohejski stih monometrian (gr. monos, metron mjera, mjerilo) metr. koji sc sastoji od istih stopa, istostopni monomjernn (gr. monos, meros dio) sastavljen iz jednostavnih dijelova monomorfan (gr. monos, morfe oblik) koji ima isti oblik, jednooblian monomorfija (gr. monos, morila oblik) isti oblik, istooblinost, jcdnooblinost mononihi (gr. monos, onyx gen onyehos nokat, kopito) mn. zool. lihoprsti papkari (konji, nosorozi i dr.) mononom (lat. mononomium) mat. v, monom

915

monopolist mononukleari (gr. monos, lat. nucleus jezgra) mn. fizioL bijela krvna zrna, krupna i s velikom okruglom jezgrom monopatija (gr. monos, pathos bolest, bol) med. bolest samo jednog dijela tijela, bolest samo due, bolest samo tijela monopetalan (gr. monos, petalon list) bot. jednolistan monopirenian (gr. monos, pyren kotica) bot. koji ima samo jednu koticu, jezgru monoplan (gr. monos, lat. planum ravan) zrakoplov koji ima sa svake strane trupa samo po jedno krilo (za razliku od bitlana, triplana i multiplana) monoplastidi (gr. monos, plastos uoblien, oblikovan) mn. zool. jednostanine ivotinje: protozoa monoplegija (gr. monos, plege udarac, rana) med. uzetost samo jednog uda ih samo jedne grupe miia monopodija (gr. monos, pus gen. podos noga, stopa) metr. istostopnost s obzirom na grau stihova (supr. dipodija); bot. jednononost monopodijski (gr. monos, pus gen. podos noga, stopa) metr. koji se sastoji od istih stopa, napisan u jednakim stopama; monopndijsko grananje bot. jednonono grananje monopol (gr. monopolion pravo samotrgovine, samoprodaje) iskljuivo pravo trgovanja nekom vrstom robe (osobito kad drava zadri za sebe pravo na proizvodnju i trgovinu nekom vrstom robe, npr. solju, ibicama, duhanom, naftom i dr.); jedan od najviih stupnjeva udruivanja kapitalistikih pod uzea, karakteristian za razdoblje imperijalizma, v. imperijalizam; prid. monopolski monopolist (gr. monos jedini, poleo prodajem) posjednik iskljuivog prava proizvodnje i trgovine nekom vr-

monopolizirati stom robe; slubenik monopola, radnik u monopolu monopolizirati 'gr. monopolion, pravo sainoprodaje, od monos jedini, poleo prodajem) uvesti za neku vrstu robe monopol; pren. zadrati Ci li: zadravati) samo za sebe pravo na neto monopsihizam (gr. monos, psyche dua) fil. nauavanje Averroesa, po kojemu su pojedine due samo modifikacije jedne univerzalne, ope due monopteran (gr. monos, pteron krilo, pero) zool. jednokrilni, s jednim krilom; arh. s jednim redom stupova, u obliku okrugle graevine s jednim redom stupova monopteron (gr. monos, pteron krilo. pero) zool. jednokrilac monopteros {gr. monos, pteron krilo) arhit. okrugla graevina koja lei samo najednom redu stupova (antiki hram) monorema (gr. monos, rema rije) ling. jednolan izraz (kad se jednom rijeju obuhvati cijela misao, npr. u djejem govoru) monorhidija (gr. monos, orehidion jajace) anat. uroeni nedostatak jednog jajeta, testisa, jednojajnost, lihomudost; jednostrani kriptorhizam monorhit (gr. monos, orehis jaje) ant. onaj koji se rodio samo s jednim jajetom, testisom monorhizam (gr. monos, orehis jaje) anat. v. monorhidija monorim (gr. monos, fr. rime, srok) poet, pjesma s jednom vrstom rime, ili s istim rimama monosciji (gr. monos, skia sjena) mn. zein. "jednosjenani", tj. stanovnici umjerenih pojaseva kojima sjene, tijekom cijele godine, padaju u podne samo u jednom smjeru; u sjevernom umjerenom pojasu k sjeveru, u junom k jugu monosilab (gr. monos, svilabe slog) gram. jednoslona rije

91K

monotelctizam monosilabian (gr. monos, syllabe slog) jednosloan, koji ima samo jedan slog; monosilabini jezici jezici kod kojih se rijei sastoje samo od jednog sloga (npr. kineski, tibetanski i dr.) monosimptomatian (gr. monos, symptoma sluaj, dogaaj) koji pokazuje samo jedan simptom monositija (gr. monos, sitos jelo, hrana) osobina onoga koji voli jesti sam: uzimanje hrane samo jedanput dnevno; monofagija monospermian (gr. monos. sperma sjeme) jednosjerneni, sa samo jednom sjemenom stanicom monospermija (gr. monos. sperma sjeme) fiziol. postojanje samo jedne sjemene stanice; prodiranje samo jedne sjemene stanice monostih (gr. monos, stichoa red, stih) poet pjesma od strofa s jednim stihom monoteist (gr. monos, Theos Bog) onaj koji vjeruje u postojanje samo jednog Hoga ili jednog boanstva, jednoboac; supr. politcist monoteistiki (gr. monos, Theos Bog) jednoboaki, koji vjeruje samo u jednog Roga ili u jedno boanstvo; koji je u vezi s nauavanjem o postojanju samo jednog Boga ili jednog boanstva; supr. politeistiki monoteizam (gr. monos, Theos Bog) vjera u postojanje jednog Boga ili jednog boanstva, jednobotvo; supr. politeizam monoteleti (gr. monos, thelo hou) rel. pristae uenja o dvjema prirodama, ali samo jednoj volji Isusa Krista (na VI. crkvenom saboru, u Carigradu 680., oni su, nastojanjem protivnika, tzv. bioteleta, izopeni) monoteletizam (gr. monos, thelo hou) rel. nauavanje o postojanju samo jedne volje u Isusu Kristu; usp. monoteleti

monotian monotian (gr. monos, us gen. otos uho) med. koji uje samo na jedno uho monotip (gr. monos, typos otisak) 1. tisk. slagarski stroj koji slae i izlijeva pojedina slova (usp. monolajn); 2. slik. samo jedan otisak slike prethodno izraene uljanim bojama na bakrenoj ploi; monotipija monotipija {gr. monos, typos udarac) slik. v. monotip 2. monotom (gr. monos, tome rezanje) mineral koji ima samo jednu cjcpljivost monoton {gr- monos, tonos naglasak, ton) u jednom glasu (ili: zvuku); jednolian, istolik, dosadan monotonija (gr. monos, tonos naglasak, ton) jednolikost. istolinost, dosada monotreme (gr. monos, trema rupa, otvor) mn. zool. ivotinje koje imaju samo jedan otvor za izbacivanje izmeta, mokrae i sjemena, kljunai monotriglif (gr. monos, triglvfos) arhit. na fasadama dorskih hramova; trostruki razrez izmeu dvaju stupova, kad su stupovi blizu jedan drugog monotropan (gr. monos, tropos obrtaj, pravac) miner, naziv za mineralne tvari koje mogu prijei iz jedne modifikacije u drugu, ali iz ove ne mogu prijei u onu prvu monovalentan (gr. monos. lat. valere vrijediti) kein. jednovrijedan, tj. element iji se jedan atom spaja s jednim atomom vodika, ili moe zamijeniti jedan njegov atom (klor, brom, jod, fluor, kalij, natrij, srebro i dr.) monozof (gr. monos, sofos mudrac) onaj koji misli da je samo on pametan, umiljeni mudrac monozofija (gr. monos, sofia mudrost) umiljena mudrost onoga koji misli da je samo on pametan

917

monstrozitet Monroeva doktrina shvaanje Jamesa Monroea (17581831), petog predsjednika Sjedinjenih Amerikih Drava, po kojemu treba od hiti svako mijeanje europskih drava u poslove nezavisnih drava, i obrnuto, i po kojemu SAD treba smatrati zatitnikom drava Srednje i June Amerike, a energino odbijati svako daljnje irenje europskih drava na tlu Amerike monroist pristaa Monroeve doktrine monroizam v. Monroeva doktrina mons (lat. mons, fr. mont, tal., p. morite) brijeg, planina, gora; mons Ven.eris (lat mons Veneris) anat. Venerin breuljak monsenjer (fr. monseigneur) milostivi gospodin; u Francuskoj: titula kojom se oslovljavaju lanovi vladarskog doma (Visoanstvo, Vaa visost Vaa milost), osim cara i kralja, i crkveni velikodostojnici (Vaa svjetlost, Vaa svetost. Preuzvieru) monsieur it. mesje (fr.) u Francuskoj: titula koja se, iz uljudnosti, daje svakoj mukoj oso hi monsinjor (tal. monsignore) titula kat. crkvenih velikodostojnika: preasni, prosvijetli, preuzvieni monstracija (lat. monstratio) pokazivanje, prikazivanje: usp. demonstracija monstranca (lat. monstrate, monstrantia pokazivati) u Kat. crkvi: posuda bogato ukraena zlatom i srebrom u kojoj se dri posveena hostija (radi pokazivanja vjernicima da bi joj se mogli pokloniti), sakrament, sveto otajstvo, pokaznica monstrativan (lat monstrativus) koji se zasniva na pokazivanju ili neposrednom opaanju, opaajni monstrozitet (lat monstrositas) udovinost, nakaznost nakaradnost: nevjerojatan postupak; nevjerojatnost, gadost

monstrum

918

momunent tanjara ili "brdske stranke", ekstremni republikanci u fr. nar. skuptini (1792. i 18481S49), nazvani zato to su u skuptinskoj dvorani, koja je imala stupnjevito uzviena sjedala, zauzimah najvia sjedala na krajnjoj ljevici, za razliku od umjerene stranke irondista (g. 1792.) koji su zauzimali nia sjedala i zbog toga nazivani purti de la plaine it. parti de la plen, tj. stranka ravnice ili stranka doline montaa (fr. montage) 1. postavljanje neke naprave 1 1 a mjesto uporabe; namjetanje. sklapanje, sastavljanje (strojeva, puaka, topova i dr.); 2. voj. punjenje metaka, granata itd.; 3. odabiranje pojedinih odlomaka, dijelova, crteii, slika i dr. i sastavljanje u jednu skladnu umjetniku cjelinu (u knjievnosti, glazbi, grafici, fotografiji i dr.) monte (tal. monte) bank. zajam uzet na osnovi nepokretnog imanja monter (fr. monteur) sastavlja (ili: urediva) strojeva, satova i dr.; optoitelj dragog kamenja; sastavlja puaka, topova td. montir (fr. monturc) optok kod nakita montiranje (fr. monter) v. montaa montirati (fr. monter) 1. penjati, podignuti, podizati, uzdignuti; 2. sklopiti, namjestiti stroj na mjestu uporabe iz gotovih dijelova; namjestiti (ili: optoiti. uglaviti) dragi kamen: opremiti kuu pokustvom; voj. uglaviti puku u drvo; sastaviti top i uiniti ga sposobnim za djelovanje; puniti puane i topovske metke; supr. demontirati, usp. montaa montisti (tal. monte) mn. bank. davatelji zajmova na osnovi nekretnina montura (fr. monture) vojniko odijelo, oprema, mundir; odijelo posluge; podloga vlasulje (perike) monument (lat. monumentum) umjetniki izraen predmet koji neposred-

monstrum 'engl. monster, fr. monstre. lat. monstrum) udovite, grdosija; u sastavljenim rijeima predmetak monstre it. monstr oznaava neto divovski veliko, neizmjerno, npr. monstre-adresa predstavka s vrlo mnogo potpisa; monstre-koncerl koncert u kojemu 5 1 1 svi instrumenti zastupljeni u velikom broju, obino koncert u kome su spojene dvije glazbene kapele; mnnstre-mUing zbor s ogromnim brojem pjevaa; monstrepe.iidja molba s velikim brojem potpisa; monatre-proces parnica s veoma velikim brojem optuenih, svjedoka i branitelja monstrum {lat. monstrum) udovite; nakaza, nagrda, rugoba; grdosija; udovite od ovjeka, neovjek: nevjerojatno djelo, nevjerojatna stvar monstruoznn (lat. monstrosus, monstr uosus, fr. monstreux) udovian, nakazan, nagrdan; uasan, strahovit; grdan, golem, strano velik monsun (engl. monsoon, fr. mousson) vjetar koji redovito pue, u odreeno doba godine, zbog nejednakog zagrijavanja kopna i mora, na Kineskom moru i Indijskom oceanu; od svibnja do rujna s jugozapada, od listopada do travnja sa sjeveroistoka; pri mijenjanju smjera puhanja vladaju estoke bure montan (fr. montant) trg. iznos, veliina jednog rauna montanist (lat. montanus) poznavatelj umarstva i rudarstva, strunjak za umarstvo i rudarstvo montanistika (lat. montanus brdski, planinski) nauk o rudarstvu i rudnicima montanski (lat. montanus) brdski, gorski, planinski; branski, gortaki; rudarstveni, koji se tie rudarstva, rudarski montanjar (fr. montagnard) gortak, branin, planinac; naziv tzv. mon-

monumentalan no ili simbolino slui kao uspomena, spomenik monumentalan {lat. monumentalis) koji pripada spomeniku ili se tie spomenika; kao spomenik, tj. veleban, velianstven, predivan, koji ima svojstva onoga to se ne moo zaboraviti monumentomanija (lat monumentum spomenik, gr. mania pomama, ludilo) pretjeranost u elji za podizanjem spomenika mops (fr. mops, njem. Mops) zool. rasa pasa kratke dlake i male, zatupljenc njuke, mala doga mora (lat. mora) 2. oklijevanje, odlaganje, otezanje mora (tal.) 1. omiljena talijanska i dalmatinska igra prstima U kojoj sudjeluju dva igraa: jedan brzo prua jednu ruku ili obje pokazujui odreden broj prstiju, a protivnik odmah mora, takoer prstima, pogoditi koliko je onaj prstiju pokazao; ala mora (tal. alla mora) moral (lat. mos gen. mori obiaj, moralis) fil. skup obiaja, osobito dobrih obiaja, onih koji omoguuju povoljan i skladan opstanak i razvitak pojedinca i drutva, vrlina, krjepost, najvii zakon odravanja ljudskog drutva; misao kojoj je cilj pouiti, pouka (npr. neke prie, basne); pren. duevno raspoloenje, duh, hrabrost, npr. vojniki moral; usp. etika moralan (lat. moralis) koji pripada moralu; koji ivi u skladu s moralnim propisima, tj. koji svojim ivotom i radom sLvara sebi najvee doputene koristi, a istodobno nikome drugom time ne kodi: ispravan i poten u seksualnom pogledu; hrabar, odvaan, pun vjere u uspjeh; usp. etiki moralist (fr. moraliste) uitelj, propovjednik morala, pisac koji pie o moralu; sudac u moralnim pitanjima

919

moralna teologija moralisti (lat. moralisare) v. moralizirati moralitet (lat. moralitas) ono to je u skladu sa zahtjevima morala, svojstvo slaganja s najviim zakonom odranja ljudskog drutva, cjeline ljudskog roda (supr. legalitet svojstvo slaganja sa zakonima ili pravnim poretkom jedne drave), ono to jc u moralnom pogledu dobro, moralno ponaanje nekog ovjeka; vrlina, krjepost, istoa i etika vrijednost nekog postupka moraliteti (fr. moralitas) mn. u kasnijem srednjem vijeku: vrsta pobonih drama koje su, za razliku od misterija, predoavale u izmiljenim primjerima pojedine moralne pouke moralizacija (lat moralisatio) potpomaganje (ili: unapreivanje) morala i njegovih propisa; usp. moralizirati moralizam (lat. moralis) priznavanje i strogo zahtijevanje jednog moralnog shvaanja dunosti; supr. amoralizam ili i moralizam moralizirati (lat. moralisare) initi (ili: uiniti) moralnim, popravljati koga ili to u moralnom pogledu; uliti moral, ulijevati moral; razmiljali o moralu, govoriti o moralu, propovijedati moral; pren. koriti nekoga, popovati nekome moralnn filozofija v. pod moralni moralna pedagogija odgajanje u duhu shvaanja ivota koje sc oslanja na filozofsku i znanstvenu, a ne na religijsku etiku moralna statistika statistika odreenih, u moralnom pogledu znaajnih pojava i djelovanja u ljudskom drutvu koja sc dogaaju po nekoj pravilnosti. npr. zloini, samoubojstva, sklapanja i razvodi brakova itd. moralna teologija po Kantu, pokuaj da sc, na osnovi uroene tenjo razumnih bia da ive u skladu s od-

moralni redenim moralom, zakljui o postojanju Boga i Bojih osobina moralni Gat. moralis) koji se tie morala i njegovih propisa; moralni zakon unuLarnji zakon po kojemu nitko nc treba initi ono to ne hi elio da se njemu ini (vidi kategoriki imperativ): moralna osoba pravna osoba, juristika osoba, ona to ima sva zakonska prava, a stvarno ne postoji kao osoba, npr. neki zavjet; moralna naela moralni zakon; moralni filozof filozof koji moralna i etika pitanja sustavno prouava i obraduje; moralna filozofija nauk o moralu, praktina filozofija, etika moralnost (lat. moralis) v. moralitet morando (tal.) glaz. oteui. razvlaei, zadravajui moratorij (lat. inoratorium, morari oduiti, odugovlaiti) odlaganje roka plaanja nekog duga, bilo pristankom pojedinih vjerovnika ih putem zakona; odgoda plaanja do odredenog roka, koji odreduje vlada kad nastupe izuzetne okolnosti i prilike, npr. rat i dr. morbicid (lat. morbus bolest, caedere ubijati) kem. formaldehidni sapunski preparat (dezinfekcijsko i antiseptiko sredstvo) morbidan (lat. morbidus) bolestan, boleljiv; slik. mekan, njean morbiditet (lat. morbiditas) med. bolesno stanje, boleljivost; brojni odnos bolesnih prema zdravima, npr. u vojsci morbili (lat.) mn. med. ospice, sipanice, male boginje morbilitet (lat. morbilitas) med. v. morbiditet morbilozan (lat. morbillosus, fr. morbileux) med. ospini, koji spada u ospice morbozan (lat. morbosus) bolestan; nezdrav, boleljiv, slabunjav

920

moreka morbozitet (lat. morbositas) bolest, boleljivost, slabunjavost morbus (lat. morbus) med. bolest mordacitet (lat. mordacitas) mo i sposobnost nagrizanja; pren. zajcdljivost mordeksin (fr. mordcxin, p. mordeehin) med. azijska kolera mordent (tal. mordente) glaz. ukraavanje sviranja ili pjevanja time to se iz glavnog tona brzo prelazi u najblii ivi ton, pa se opet vraa u glavni; osnova (grund) za pozlnivanje i posrehrnjavanje morcl inseniti (engl. moral insanitjr) med. moralno ludilo, bolesni poremeaj u duhovnoj djelatnosti koji dolazi do izraaja u nedostatku moralnih (etikih) osjeaja i pojmova, u slabosti volje i u sklonosti nemoralnim i zloinakim djelima (obino uroena, ali nastaje i kao posljedica odanosti piu i si.) morela (tal. morello, fr. moreau, lat. mauru3) bot. odlina vrsta krupnih, crnih ili tamnocrvenih treanja morena (fr. moraine) geol. s obronaka i proplanaka, ispod kojih sc nalaze ledenjaci (gleeri), pada na ledenjake krupno i sitno kamenje i zemlja; ledenjak, kreui se polako nanie, nosi sobom taj kameni materijal koji se lagano slae uz njegove bokove u dugake redove; sav taj materijal zove se bona morena; kad se dva ledenjaka sa svojim morenama sastanu i spoje ujedan, onda sc i njihove bone morene spoje u jednu, tzv. sredinju inorenu morendo (tal.) glaz. izumirui, gubei se, sputajui ton toliko da se jedva uje; morijente raures (lat. mos, mores) mn. v. pod mos mnreske (tal. moreseo, p. moriseo) mn. v. arabeske i groteske moreka (tal. moresca, fr. moresque) "maurski ples", ples s maevima u troetvrtinskom taklu, osobito je bio

Morfej omiljen u XV. i XVI. st. (kod nas i danas postoji i izvodi se svake godine u gradu Koruli, za blagdan gradskog zatitnika sv. Augustina, 28. kolovoza, i prikazuje borbe protiv Moura i pobjedu nad njima) Morfej (gr. morfe oblik, lat. Morpheus) mit. po Ovidiju, sin boga spavanja Somnusa, hog sna, nazvan tako zbog toga to se njegovom pomoi, u dui onoga koji spava, stvaraju razne slike i oblici (morfe = oblik) morfeja (gr. morfe oblik) med. bijela kona pjcgavost (predznak gube) morfij (gr. morfe oblik, Morphoeus) kem. glavni sastojak opijuma, sasuen mlijeni sok to curi iz zarezanih ahura nezrela maka. kristalizira bezbojno, u manjoj koliini uspavljuje i ublaava bolove, a u veoj otrovan (mnogo se upotrebljava u medicini) morfinist (gr. morfe oblik) onaj koji je strasno odan uivanju u opijumu morfinizam (gr. morfe oblik) med. tnn vanjc zbog stalne uporabe morfij a, oituje se u tekim ivanim poremeajima i bolestima; strasna i neodoljiva odanost uivanju morfija morfinoman (gr. morfe oblik, mani a) v. morfinist morfinomanija (gr. morfe oblik, raania pomama, strast) strast uivanja u morfiju; usp. morfinizam morfo- (gr. morfe) predmetak u sloenicama sa znaenjem: oblik morfogeneza (gr. morfe, genesis postanak, postajanje) fiziol. optogenetski i filogenetski razvitak oblika ivih bia (organizama) morfografija (gr. morfe, grafia opis) opisivanje prirodnih tijela s obzirom na njihove oblike morfologija (gr. morfe, logia) znanost o postanku i razvitku oblika: organskih tijela (ivotinja i biljaka), Zemljine kore, rijei itd.

921

mormoni morfometrija (gr. morfe, metron mjerilo, mi^ra) mjerenje oblika morfonomija (gr. morfe, nomos zakon) znanost o zakonima postanka i razvitka oblika prirodnih tijela morfutika (gr. morfe, lat. morphotica) mn. dijelovi iz kojih su sastavljena prirodna, osobito organska tijela morfotomija (gr. morfe, tome sjeenie, rezanje) znanost o rastavljanju i razluivanju organskih tijela, = anatomija morfotropija (gr. morfe, tropos) u kristalografiji: slinost morfolokih i fizikih svojstava spajanja koja kemijski nisu analogna morfoza (gr. morfe) uoblienje, postajanje oblika, razvijanje oblika, oblik Morgana (lat.) u bretonskoj mit-ologiji: sestra kralja Arthura i prezrena ljubavnica Lancelotova, pretvorila se u vilu i ivi kao fata morgana, tj. vila Morgana morganatika (lat. morganatica) jutarnji dar koji je, nekada, mladoenja davao eni nakon prve brane noi morganatski brak (Int. matrimonium ad morganaticam, starovisoko njemaki morgan jutro) neravnopravan brak, tj. brak to ga sklopi lan neke vladarske kue ili visokog plemstva sa enom koja mu po roenju nije jednaka; djeca iz takvog braka nasljeduju samo majino ime i imanje moribundus Gat. mori, moribundus) med. koji je na smrt obolio, umirui morija (gr. moria) med. v. moroza morijcnte (tal. moriente) glaz. v. mnrendo Morlaci (tal. Morlacchi) 'Vlasi s mora", Slaveni (katolici i pravoslavci) s istone obale Jadranskoga mora, tj. iz Hrvatskog primorja i Dalmacije do Splita mormoni mn. Sveci posljednjih dana (engl. I.attcr-day Saints), vjerska sljedba koju je 1827. osnovao u Sje-

mormon stvo

922

mo rtu rij jela govedine, s paprom, muskatom i dr. mortalitet (lat. mors smrt, mortalitas) smrtnost, umiranje; zbroj sluajeva umiranja u jednom odreenom razdoblju, za razliku od sluajeva raanja (fertiliteta); tablice mortaliteta tablice iz kojih se vidi broj smrtnih sluajeva u odredenom razdoblju mortar (tal. mortario) muar, avan Mortem effugere nemo potest Gat.) Smrti izbjei ne moe nitko mortificirati Gat. mortificare) iz umirati; kinjiti, muiti (svoje tijelo); priguivati, npr. prohtjeve, strasti; skraivati, umokavati meso time to se ostavlja na zraku; prav. ponititi, objaviti da ne vrijedi (ugovor, testament); med. umrtviti; pren. poraziti, poniziti; teko uvrijediti; takoer: amortizirati mortifikacija Gat. mortificatio) izumiranje, umrtvljenje, izumiranje pojedinih dijelova; muenje, umrtvljivanje (tijela); skraivanje, umekavanje, npr. mesa, time to se dri na zraku; trg. unitavanje, ukidanje, npr. potraivanja nekog duga; prav. proglaenje izgubljene isprave za nevrijednu ili nekog duga da se ugasio; pren. poraenost, ponienje; amortizacija mortira (niz. mortier) muar, merzor; kratkocijcvno topniko orue za ubacnu paljbu mortisdonacija (lat. mortis donatio, donatio mortis causa) prav. poklon u sluaju smrti, oporuivanje, ostavljanje u nasljedstvo mortsezona (fr. morte-saison) mrtva sezona, doba godine kad nastupa veliki zastoj u trgovakim poslovima, obino za vrijeme ljetnih mjeseci mortnrij (mn. mortuarium) u feudalnom sustavu: pravo gospodara da, u sluaju smrti nekog njegovog kmeta,

vernoj Americi Joseph Smith (180-5 1844), koji je 1830. g. izdao knjigu proroka Mormona, navodno pisanu 420 g. n. e., punu pria o biblijskim plemenima u Sjevernoj Americi, uda i objave; mormonska vjera doputa i propovijeda mnogoenstvo, inae sadri kranska i suvremena nekranska gledita mormonstvo, mormonizam vjera i shvaanja sljedbe mormona mormornndo (tal.) glaz. uborei, kao da ubori mormorevolc (tal.) glaz. v. mormorando mormoroso it. mormorozo (tal.) glaz. v. mormornndo morodnhij (gr. moros budala, luda, docheion prihvatilite) luda kua, ludnica; morokomij morokomij (gr. moros, kome selo) v. morodohij mororaor (p. moromoro) zool. vrsta lame, arena, crne i bijele boje. samo vea od obine lame moroza (gr. moria) med. tupoglavost, ludost, ludilo; morija morozan (Jat. morosus) mrgodan, nabusit, nezahvalan, licemjeran, osoran, mrzovoljan morozofija (gr. moros luda, sofia mudrost) med. vrsta mranog ludila mors Gat. mors) smrt; mors oparen* ili mors spurija (lat. mors apparens, spurija) med. prividna smrt; mcr$ civilis (lat. mors civilis) prav. graanska smrt morsele (lat. morsuli, mcrscUi) mn. farm. duguljaste i etvrtaste ploice od eera u koje se, dok su otopljene, stavljaju razne ljekovite supstancije mort (njem. Mortel) buka, lijep, maz (smjesa od gaenog vapna, cementa, pijeska i vode) mortadela (tal. mortadella) debela bolonjska kobasica od jednog dijela svinjskog mesa sa slaninom i dva di-

mortus

923

motiv

trai za sebe neto od njegove ostavtine; takoer: manus mortua mortus (lat. mori umrijeti, mortuus) mrtav, umro, mrtvac; manus mortua (lat. manus mortua mrtva ruka) prav. svojina koja je, putem oporuke, postala neotuiva, imanje koje je, putem oporuke, prelo u svojinu Crkve i time poslalo za dravu gotovo mrtvo (takoer: morturij); de mortus nil nisi bene it. de mortus nil nizi bene (lat.) posl. o mrtvima ne treba govoriti nita, nego samo ono to je dobro morula (lat. morum malina, kupina) prvi embrionalni stadij u razvoju ivog organizma (skupina stanica nastala brazdanjem jajeta nalik na malinu, kupinu) morum (gr. moron, lat. morum) dud, murva; med. dudasti ir moruna Gat. murena iz gr. mvraina) zool. riba hrskavinjaa iz porodice josetri; moe biti dugaka i 5 metara: ivi u Crnom i Jadranskom moru morus (lat. morus) bot. dudovo drvo, murva mor (rus.) zool. morski sisavac iz reda perajara, morski konj; ivi uz obale Atlanskog i Tihog oceana mos (lat. mos gen. mori) obiaj, navika, nain ivota mosflaa (njem. Massflascho) boca od litre i pol, oka: okanica, okanik mosholatrija(gr. moschos tele, latreia oboavanje) mit. oboavanje telela, osobito: oboavanje zlatnog teleta kojemu su se klanjali Izraelci dok su bili u pustinji moskitero (p. mosquitro) zavjesa na krevetu za zatitu od uboda komaraca (moskita) i drugih dosadnih kukaca; muhobran moskito (p, mosca, mosquito, lat. mu sca muha) komarac nekoliko raznih vrsta roda Culex, ija enka dugakim rilcem probada kou ivoti-

nja i ljudi i sie krv, komarac, komarac malariar moskovada (fr. moscouadc. tal. moscovalo) neproien eer; kasonada mosso it. moso (tal.) glaz. s malo ivljim kretanjem, pokretljivo mosur (tur. masura) 1. cijev, kalem, pula; 2. klip kukuruza ih neka druga stvar u obliku klipa; 3. naprava za izvlaenje tekuine iz bave moeja (ar. masid, tal. moschca) muhamedanska bogomolja, turski hram drugog reda; usp. damija moknvac (lat. Moschinae) zool. bezrogi preiva iz porodice jelena mot (njem. Most) novo, tek iscijeeno vino s 1230% eera, slatko vino mous (lat. moschus, muscus, ar. musk) sekret mujaka mokavca, dok jc svje predstavlja meku, crvenkastosmeu masu, jakog mirisa i gorkog, otrog okusa: osuen postaje crnosme i moe se pretvoriti u prah; slui za parfem, a ranije se upotrebljavao i kao lijek: bizam mot (tal. motto) pokret, znak, mig, grimasa; initi mole davati znakove motacile (lat. motacillae) mn. zool. red ptica pastirica (u koji spadaju slavuj, vrabac, grmua i dr.) motel amerika kratica od Motorists Hotel, tj. hotel za motoriste (odmaralite uz cestu sa servisnom stanicom i restoranom) molet (lat. motetum, fr. motet, tal. mototto) glaz. crkvena pjesma u vie glasova, bez instrumentalne pratnje, obino s tekstom iz Biblije; predstavnici: Palestrina, Lasso, Bach i dr. motilitet (lat. movere kretati, motus kretanje, motilitas pokret) pokretljivost, pokretnost, sposobnost svojevoljnog kretanja motiv (lat. motivum. tal. motivo, fr. motiO pobuda, povod, poticaj, razlog; u umjetnosti: izvorno zasnovana umjetnika misao koja prevladava cjelo-

motivacija kupnim umjetnikim djelom ili cjelokupnim umjetnikim opusom; glaz. figura od vie tonova iz ijeg se ponavljanja, mijenjanja i mijeanja s drugim motivima razvijaju vee tonske cjeline motivacija (lat. motivatio) obrazlaganje, obrazloenje, navoenje pobuda ili razloga za neto motivirati (fr. motiver) obrazloili, obrazlagati, navesti (ili: navoditi) pobude ili razloge za neto moto (tal. molto, fr. mot, lat. muttire apnuti, aputati) jezgrovita misao, poslovica ili navod (citat) nekog pisca koji se stavlja na elo nekog spisa, rasprave ili veeg djela, obino odmah iza naslova, a koji treba naznaiti i nagovijestiti sadraj, smisao ili svrhu onoga o emu se pisalo moto-kros (engl. moto-cross) port, natjecanje u vonji motociklima po terenima bez putova motocikl (lat. motor, gr. kvklos kota)

924

moviola motorni ivci; koji je u vezi s motorom, koji se zasniva na motoru, koji pripada motoru; motorna kola kola koja pokree motor; motorni kota v. motocikl; motorni amac amac koji pokree motor motornjak motorni vlak ili brod motoskaf (tal. motoseafo) voj. veoma brz bojni amac, s tri lana posade, naoruan malim topom i torpedom motuproprio (lat. motuproprio iz vlastite pobude) poslanica, bula ili naredba koju izdaje papa po vlastitom miljenju, tj. bez poticaja sa strane motus (lat. molus kretanje, pokret) kretanje, pokret; duevni pokret, pokret due. jako osjeanje, duevni in. strast; con moto it, kon moto (tal.) glaz. s kretanjem, ivo; moto precednte it. moto prccdcntc (tal.) glaz. v. medessimo tempo: molu propno Gat.) iz vlastite pobude, po vlastitom miljenju (usp. motuproprio) motus peristaltikus (lat. motus peristalticus) fiziol. v. peristaltika mount (engl. mount, lat. mons brijeg, brdo) rije koja se pojavljuje kao sastavni dio mnogih zemljopisnih naziva (npr. Mount Iiverest) movencije (lat. moventia) mn. dijelovi imanja koji se mogu sami kretati, npr. stoka (za razliku od mobi lija, stvari koje treba drugi pokrenuti) movens (lat. movere kretati, pokrenuti, moves pokretan, koji kree, koji pokree) sredstvo koje izaziva kretanje, pokretljiva sila, uzrok kretanju; spiritus movens (lat.) duhovni (ili: glavni) pokreta neke djelatnosti movibon (lat. movere kretati se, bonus dobar) naziv za jedno sredstvo koie smiruje ivce i omoguuje dobar san movimento (tal.) glaz. mjera za vrijeme, tempo inovioln (lat. moverc kretati) stoi na kojem se montiraju filmovi i kopira tonska vrpca

bicikl koji sc pokree motorom motor (lat. motor) pokreta, pokretna sila, pokretalo; pogonski mehanizam kod strojeva (pokretan snagom vode, vjetra, pare, plina, benzina ih elektriciteti); motocikl motorist (engl. motorist) voza na motociklu, molociklist motorizacija (lat. moverc, motorisatio kretati) zamjenjivanje ljudske i ivotinjske energije motorom (npr. u poljoprivredi); usp. mehanizacija motorizirati (lat. moverc kretati, motor pokreta) opskrbili, opskrbljivati motorom; motorizirana divizija ona koja.je pomou automobila i traktora za topnitvo sposobna za brzo pokretale; motorizirano pjeatvo ono koje se pomou automobila i motocikala moe brzo prenositi i prohacivati s mjesta na mjesto motorni Gat. motori us) pokretan, koji pokree, koji proizvodi kretanje, npr.

mozaiar

925

muhasil obje strane otvorene, koji se izrauje od toplog krzna, kolak mufl (fr. moufle. eng. muffle, lat. muffilla) kem. posuda od peene ilovae u kojoj se mogu jako zagrijati predmeti koji ne smiju doi u dodir ni s gorivom ni s plinovima to ih razvija vatra (npr. porculan) muflon (fr. mouflon, tal. muffo, njem. MufD zool. divlja ovca (ivi po brjegovima Sardinije i Korzike, u Sibiru i sjeverozapadnoj Americi); argali mufoln (engl. muflle) posuda od vatrostalnog materijala; slui za arenje, spaljivanje ih taljenje razliitih materijala mufti (ar. mufti) v. muftija muftija (ar. mufti) uenjak-bogoslov kod muslimana, tuma zakona na osnovi Kur'ana, turski vrhovni sveenik i vrhovni sudac; ministar prosvjete u Turskoj (veliki muftija) muhniri (ar. mohadir) mn. pristae Muhamed ove koje su se u Medini skupljale oko njega; iseljenici, izbjeglice nvuhafis (ar.) zapovjednik utvrde; garnizonski vojnik, straar. uvar Muhamed (ar. Muhammed) onaj koji je dostojan slave, hvaljeni, slavljeni: osniva muhamedanske religije, roen u Meki oko 570. g. n. e., umro 632. muhamedanizam nauavanje Muhamedovo, islam muhamedinei pripadnici vjere koju je osnovao Muhamed, muslimani, muhamedanci muhareba (tur. moharehe, muharebe) rat, bitka, boj muharem (ar. harama) prvi mjesec u muhamedanskom kalendaru (ima 30 dana), nazvan po tome to ie u njemu zabranjen rat i borba (harama = zabraniti) muhasera (tur. muhasara) opsada muhasil (tur.) sultanov namjesnik

mozaiar {fr. mosaique) umjetnik koji izrauje slike i ornamente u mozaiku mozaik (fr. mosaique, p., port. mos&co, tal. musako, lat. opus musivum, grd. museion) slika ili ornament, na zidu ili podu. izraen od kamenii, mramornih ih staklenih komadia u boji mr. kratica za magister Mr. kratica za mister (engl.) gospodin mrgin (lat. margo) meda izmeu dvaju imanja mrmot(a) (tal. marmotta) zool. svizac (vrsta glodavaca) mu kineska mjera za povrinu zemlje mualakat (ar.) zbirka sedam n?uljepih lirskih pjesama sedmorice najboljih arapskih predislamskih pjesnika mualim (tur. muallim) uitelj; profesor; nastavnik u mektebu mucescirati (lat. mucescere) pretvarati se u sluz, postajati sluzav Mucije Seevola (lat. .Vlucius Scaevola) rimski plemi koji je. kad su Etruani 507. g. p. n. e. bili opsjeli Rim, otiao u logor kralja Porzene da ga uhije, a kad su ga uhvatili, da bi dokazao svoju neustraivost, spalio je svoju desnu ruku, zbog ega je dobio nadimak Scaevola, tj. Ljevak mueilaginozan (lat. mucilaginosus) v. mukozan mucilago (lat.) med. v. mukus; rnuciiagogumi arabici (lat. mucilago gummi arabici) guma otopljena u etiri dijela vode, gusta gumena otopina muderis (ar.) uitelj na vioj koli. nastavnik, profesor mudras (sanskr.) kod Indijaca: vjetina prianja rukama mueda (port. mueda, lat. moneta) novana jedinica u Portugalu muf (njem. MufTe) 2. teh. naglavak, za vezivanje (ili: spajanje) dviju cijevi koje se dodiruju muf (njem. Mufti) 1. enski odjevni predmet za ruke u obliku torbice s

muhendis muhendis (tur.) inenjer muhimat (tur.) 1. prtljaga, oprema (osobito vojnika); 2. municija, streljivo mnjaa (fr. mouillage) "krtenje vina", dodavanje ukiseljenom vinu este, eera i vode da bi se uinilo u pora bljivim mujezin (ar. miezin) hoda koji s minareta poziva vjernike na molitvu mujirati (fr. mouiller) kvasiti, vlaiti mukada (tur.) sultanov spahiluk, carski posjed mukngo (lat. mucago) med. v. mukus mukata (tur. mukataa) zakup, najam muknti (lat. mucus sluz, mn. muca ta) mn. kem. sluzaste soli muket (mocuhette) votani stijenj svijen u klupko ili u spiralu mukozn (lat. mucosa sc. membrana) anat. sluznica muknzan (lat. mucosus) sluzast, balast, slinast; sluzav, balav, slinav mukozitet (lat. mueositas) sluzavost, balavost, slinavost mukte (tur. muft, muft) besplatno mukulencija (lat. muculcntia) balavost, sluzavost, slinavost mukulentan (lat. muculcntus) sluzast, balast, slinast; slinav, sluzav, balav mukus (lat. mucus) med. sluz, slina, bala mnl (ar. Mozul) 1. tanak i fin muslin (najprije doao iz ist. Indije) mul (fr. moule) 2. vrsta malih jestivih koljki: klapavica, klapunica, puica mula (ar. mevla) 1. gospodin, gospodar, sudac u velikom gradu; sveenik mula (lat. mulus) 2. zool. mazga mularija (tal. mulo) djeurlija mulat (p.. port. mulato, lat. mulus mazga) prvobitno: mazga (od drijepca i magarice); poslije: polucrnac (roen od oca crnca i bijele ene, ili obratno); za ene: mulatkinja mulatkinja (p. rnulata) v. pod mulat mulaa (fr. moulage) kalupljenje, izraivanje kalupa, lijevanje u kalupu,

926

TTiulteka izlijevanje; uzimanje otiska, otisak: koloriran anatomski preparat od voska mulijebrije (lat. mulier ena, muliebria) mn. enske stvari, enski spolni organi; med. ensko mjeseno pranje mulijebritet Gat. muliebritas) enska priroda, enskost, enstvenost mulinaa (fr. moulinage) predenje svile i sve to je potrebno za taj posao (strojevi i dr.) muline (fr. moulinot, tal. mulino, lat. molina) mali mlin, mlinica; okret u plesu; sprava za mjerenje brzine rijenog toka; okretni kri (na prolazu za pjeake); u maevanju: kruno vitlanje maem da bi se istodobno odbili udarci vie protivnika mulinirati (fr. mouliner) presti u dvije boie, npr. svilu mulir (fr. moulure) arh. vijenac na kui, pervaz, sims mulirati (fr. moulcr) liti u kalup, izliti u kalupu; uzeti otisak, otisnuti, tiskati mulk (tur.) nekretnina, posjed, imanje, vlasnitvo mulkija (tur. midkive mektebi) visoka kola, sveuilite mulkta (lat. muleta) prav. v. multa 1. mulktirati (lat. muletare) prav. kazniti novano, kanjavati novano mnlomedicina (lat.) znanost o lijeenju ivotinja multa Gat.) 1. prav. novana kazna, globa (mulkta) multa (lat.) 2. mn. mnogo (u kvantitativnom smislu), mnoge stvari, mnogo toga: non multa. nad muli um (lat.) ne mnogo stvari (kazati, uiniti), nego od jedne kazati ih uiniti mnogo, tj. malo, ali temeljito, bolja je kakvoa nego koliina rada multeka (ar.) = sluba Boja (u islamu)

nrult i multi (lat. multum) predmetak u slocnicama sa znaenjem: mnogo, vie multiangularan (lat. multiangularis) viekutan, mnogokutan multicikl (lat. multi-, gr. kyklos krug, kota) spajanje po est dvokolica u jednu, tako da se na njima moe smjestiti dvanaest ljudi i jo prikopati jedna laka kola (osobito u vojsci) multidimenzionalan (lat.) koji ima mnogo dimenzija, velik, ogroman multifnran (lat. multifarius) koji ima mnogo redaka, vieredni multifidan (lat. multifidus) jako rascjepkan, iscjepkan, s mnogo pukotina multifloran (lat. multiflorus) bot. s mnogo cvjetova, mnogocvjetan, koji ima vie od pet cvjetova multiforman (lat. mulliformis) koji ima mnogo oblika, raznooblian, raznolik, mnogolik multigenerian (lat multigeneris) raznovrstan, raznorodan multikoioran (lat. multicoloris) raznobojan, aren multilateralan (lat. multilateralis) viestran multimedijalan (lat.) viemedijalan, koji se istodobno slui s nekoliko tehnika reprodukcije i prenoenja komunikacija multimodnn (lat. multiinodus) na mnogo naina, viestran multinacionalan (lat.) vienacionalan multinuklcnran (lat. mullinuclcaris) s mnogo jezgri, mnogojezgreni multiokularan Gat. mullus mnogi, oculus oko) koji ima mnogo oiju, mnogook multipara (lat. multipara) ena koja je mnogo puta raala multipl (lat multiplus) prid. viestruk; sloen: kao imenica: mat. broj koji sadri drugi neki broj vie puta bez ostatka, viekratnik

927

mumificirati multiplan (lat multus, planum ravan) zrakoplov s vie redova krila; usp. monoplan multipleks (lat. multiplex) viestruk multiplicirati Gat. multiplicare) umnoiti, umnoavati; mat. mnoiti multiplicitet (bit. multiplicitas) mnotvo, mnoina, raznovrsnost multiplikacija (lat multiplicatio) mat. mnoenje; umnoavanje multiplikand (lat. multiplicandus) mat. broj koji treba pomnoiti drugim brojem, mnoenik: usp. multiplikator multiplikativan (lat. multiplicativus) umnoavajui, koji izraava mnoenje ili umnoavanje multiplikator (lat. muitiplicator) mat. broj kojim se mnoi drugi broj (multiplikand), mnoitelj, umnoiva multiplum (lat. multiplum) viestruk, viestruka veliina; mat. broj koji sadri u sebi drugi broj vie puta bez ostatka (npr. 9 je multiplum od 3), sadratelj multipolaran (lat. multipolaris) mnogostoerni, koji ima mnogo stoera, polova, s mnogo stoera, polova multipotentan (lat multipotens) koji mnogo moe, veoma moan multivalentan (lat. multivalens) kem. koji ima vie valencija, tj. vievrijedan element multivitaminski (lat. multum, vita ivot) koji sadri mnogo (ili: vei broj) vitamina multum (lat) mnogo; v. pod multa multus (lat.) mnogi, mnogobrojan, obilan; usp. multa mulu (tur. mu luk) kralj, vladar mulzum (lat. mulsum sc. vinum) vino pomijeano s medom, medovina mumificirati latnl. mumificare) pretvarati (ili: pretvoriti) u mumiju, balzamirati; pren. smraviti, biti mrav i suh

mu m ifikacij a

928

municipija mundtik (njem. Mundstuck) cigarnik, cigaretnik, cigarluk; glaz. pisak, dio koji se stavlja u usta (na puhakim instrumentima) mundus (lat. mundus) svijet, svemir; ovjeanstvo, ljudi; mundus intelligibilis (lat.) razumni svijet, svijet razuma; mundus scnsibilis (lat.) osjetilni svijet, priroda; mundus vult decipi, argo decipiatur (lat.) posl. svijet (ljudi) hoe biti zavaravan, prema tome, da bi se zavarao, treba ga zavaravati mungo (lat. mungos iehneumon) 1. zool. v. ihneumon; 2. vrsta umjetne vune od stare, raehane tkanine municija (lat. munitio utvrivanje, utvrda, lat. munire utvrdiLi, zatititi, osigurati, fr. munition) voj. streljivo, tj. puani meci, granate, rapneli, bombe i dr.; munieijski geto skladite streljiva, spremite streljiva; municijska kolona vojna jedinica koja opskrbljava operativnu vojsku streljivom municipalitet (lat. municipalitas) gradski odbor, opinsko vijee, sud opine, gradsko poglavarstvo, gradska uprava; slubenici (ili: slubenitvo. inovnici, inovnitvo) gradskog odbora, opinski inovnici, opinsko inovnitvo municipalizirati Gat. municipium} dati nekom gradu opinski sud ije lanove biraju graani municipalni Gat. municipalis) koji se tie gradskoga odbora (ili: samostalne gradske uprave) gradski, opinski; municipalni inovnik slubenik gradskog odbora, opinski inovnik municipija (lat. munus cepare, municipium) grad u Italiji ili izvan Italije pod vrhovnom rimskom vlau, ali sa svojom samoupravom, ustavom i zakonima (graani ovakvih slobodnih gradova dobili su kasnije i rim-

munificencija sko graansko pravo, ak i pravo glasa) munificencijn (lat. munificentia) dareljivost, velikodunost, dobrotvornosl muniment (lat. munimentum) zatitno sredstvo, tvrava, utvrda: prav. dokazno sredstvo, okolnost koja jednoj parninoj strani ide u prilog munus (lat.) zadatak, dunost murale Gat. murus zid, murales) mn. biljke koje rastu po zidovima murasela (tur. miirasele) 1. doputenje: 2. sudbeni poziv; 3. korespondencija muratori (lat. murus, muratores zid) rnn. slobodni zidari murdum (tur. merdum) ovjek, osoha murijacit (lat. muria) kem. v. anhidrit murijati (lat. muria, muriata salamura, rasol) mn. kem. kloridi murijatian Gat, inuriaticus) kem. koji sadri solnu kiselinu; murijatini prah barutu slina smjesa koja umjesto salitre sadri kloro-kiseli kalij murijatik (lat. muriaticum sc. asidum, muria salamura, rasol) kem. solna kiselina, klorovodina kiselina murina (lat. Muraena helena) zool. morska riba iz skupine jegulja s otrovnim lijezdama na nepcu; ivi u Sredozemnom moru, Atlanskom i Tihom oceanu murmur (lat.) uborenje, romorenje; med. krkljanje, utanje murus Gat.) zid, bedem; mn. muri murva (lat. Morus) bot. dud (drvo i plod) musaka (tur. musakka) kuh. jelo od kosanog mesa, krumpira ili plavog patlidana i rie muscide (lat. musca) mn. zool. muhe, kao porodica kukaca muse (fr. mousseux) pjenuavo vino; kao pridjev: pjenuav, koii se pjenua. npr. ampanjac

929

muskularitet Musej (gr. Musaios) mit. staro atenski pjeva, prorok i sveenik, suvremenik Orfejev muselin (fr. mousseline, tal. mussolino) fina pamuna tkanina (nazvana po irakom gradu Mosulu, gdje se najprije poela izraivati) music-hall it. mjuzik-hol (engl.) glazbena dvorana, varijete musical it. mjuzikl (engl.) glazbenoscensko djelo u kojem se spajaju glazba, pokret i rijei; ujedinjuje dramu, operu i balet muka (lat. musca) zool. muha muskarin (lat. musca) kem. otrovni alkaloid koji sadri otrovna gljiva muhomor (Agaricus muscarius) muskarinizam (lat. musca) med. trovanje gljivama; usp. muskarin muskat (fr. muscade, p. moscada, lat.

mumifikacija (lat. mumificatio) bal zamiranje, pretvaranje u mumiju, pravljenje mumija: pren. mravljenje mumija (perz. mum, fr. inomie, tal. mummia) kod starih Egipana: le ovjeka oien od svih mekanih dijelova, ispunjen smolom, asfaltom ili gumom, omotan posebnim likom i premazan smolom; pren. ishlapjeli i oronuli starac, starkelja; mrav ovjek; mineralna mumija vrsta veoma skupocjenog perzijskog balzama. ugodna mirisa i za rane vrlo ljekovitog, koji su stari Egipani upotrebljavali pri mumificiranju leeva mumin (tur.) ovjek koji vjeruje, muslimanski vjernik mumps (engl. Mumps) med. zarazna upala parotisa (podune lijezde); zaunjaci, podunice munadija (tur. miinadi) oglaiva, izvikiva mundanitet (lat. mundanitas) v. mundanizam mundanizam Gat, mundus svet) svjetovnost, duh ovog svijeta mundanski (lat. mundanus) koji je u vezi sa svijetom, svjetski, svjetovni mundharmonika (njem. Mundharmonika) glaz. instrument s elinim jezicima na kojem se proizvodi zvuk puhanjem Mundial (lat. mundus svijet) port, portska natjecanja na kojima sudjeluju predstavnici pojedinih zemalja iz itavog svijeta; svjetsko nogometno prvenstvo mundifikacije (lat. mundificantia) med. sredstva za ienje mundij Gat. mundium) pravo mua nad enom, staratelja nad tienikom i dr. mundir (fr. monturc) voj. v. montura mundrcklama (njem. Mund usta) preporui vanje nekog umjetnikog djela (ili bilo kojeg drugog proizvoda ili dobra) od usta do usta

muscatum) mousov orah, orai muskatel (tal. moscatello, lat. muscatellum sc. vinum, ar. muskat) muka tno groe, mukat; vino od toga groa musklfiber (njem. Muskel mii, Fieber groznica) bolno otvrdnue miinih spletova zbog prenaprezanja ili nenaviklih pokreta muskologija Gat. muscus mahovina, gr. logos rije, govor) bot. znanost o mahovinama i slinom bilju muskozan (lat. museosus) mahovinovit, obrastao mahovinom muskoze (lat. museosae) mn. bot. mahovi nas te biljke muskozitet (lat. museositas) mahovinovitost muskul (lat. mus mi, musculus mah mi, mii) mn. muskuli anat. miii, mesnati dijelovi ljudskog i ivotinjskog tijela koji ga, skupljanjem i ispruivanjem, ine sposobnim za izvoenje svojevoljnih pokreta muskularitet (lat. muscularitas) snaga miia, sposobnost i djelatnost miia

muskularni

930

mutacizam muketir (fr. mousquelaire) vojnik naoruan muketom, pjeak; muketar mula (njem. Muschel) 1. koljka, ljutura; 2. izljev; umivaonik, koljka i si. mumula (gr. mespilon) l>ot. zimzeleno drvce s ukusnim kiselo-slatkim plodovima iz porodice rua, podrijetlom iz istone Azije muriki (ar.) mn. mnogoboci, polileisti, ime kojim islamski teolozi zovu krane, zato to vjeruju u tri boanske Osobe. Sveto Trojstvo mutarda (tal. mostarda) goruica mutarda (tal. mostarda) slaica, goruica, senf (vrsta umaka) muterija (tur. muteri) 1. kupac uope; 2. stalan kupac; 3. klijent, tienik; 4. prosac. udvara mutuluk (tur.) nagrada donositelju dobre vijesti muta (lat. muta sc. liltera) gram. mukli (ili: bezvuni) suglasnik (zatvornik): c, , d, f. h, k, p, s, , t mutabilan (lat. mutabilis) promjenjiv, kolebljiv, nestalan, nepostojan mutabilan (lat. mutare mijenjati) promjenjiv mutabilitet (lat. mutabilitas) promjenjivost, kolebljivost, nepostojanost mutacija (lat. mutatio) promjena, mijenjanje: gram. pomicanje, premjetanje glasova; mijenjanje glasa kod djeaka u doba spolnog sazrijevanja (puberteta); iznenadna pojava novih svojstava kod biljnih i ivotinjskih vrsta mutacijski (lat. mutatio promjena) koji je u vezi s mutacijom; mutacijska teorija biol. oblik neodarvinizma koji je osnovao nizozemski biolog de Vries: organske vrste ne razvijaju se jedna iz druge neprimjetno, tj. u postupnim prijelazima, ve naglo, bez malih postupnih prijelaza, putem mutacije mutacizam (lat. mutacismus) svojevoljna nijemost, namjerna nijemost

muskularni (lat. muscularis) anat. miini; niuskulami sustav sastav i raspored svih miia u jednom tijelu muskulatura Gat. musculalura) anat. miini materijal, svi miii jednog tijela, sustav miia muskulozan (lat. musculosus) miiav, razvijenih miia, jakih miia, snaan, jak muskuloznost (lat. musculositas) miiavost, razvijenost miia, tjelesna snaga (zbog jakih miia) muskus (lat. muscus) 1. bot. mahovina musliman (ar. muislim) pripadnik islamske vjeroispovijesti muslimanstvo (tur.-perz. muslimanlik) prava vjera, muhamedanstvo muson (fr. mousson, ar. mausim) v. monsun mustae (fr. moustache, tal. mostaccio, gr. mustax) brk, brkovi mustang (engl. mustang) v. mestang muster one vert (njem. Muster ohne Wert) trg. "uzorak bez vrijednosti", natpis na posve maloj koliini robe koja se alje besplatno na probu mustija ki bijelca i mulatkinje; usp. fustija mustik (fr. moustique) v. moskito mustra (njem. Muster) uzorak, primjerak, primjer: proba, pokus mu franc. (inouche) 1. strogo sredite, pun pogodak; 2. muica, bradica ispod donje usne muanka (e.) vrsta jabuke muema (ar.) votano platno mueta (fr. mouchctte) arh. nadstrenica, dio na zidu sa lijebom otraga da se ne bi voda slijevala niza zid mukatelka (lat. muscatellum) vrsta mirisne kruke muketa (fr. mousquet) v. musketa muketa (tal. moschetto, fr. mosquet, lat. museheta) stara vojnika puka, u XVI. i XVII. stoljeu, koja se palila fitiljem; muketa

mutnrd

931

Muzagct

mutnrd (fr. moutarde, tal. mostarda, lat. mustrum, njem. Most) kuh. goruica zainjena slatkim vinom ili vinskim octom mutaskop Gat. mutare mijenjati, skopeo gledam) v. mutaskop mutatis mutanriis (lat. mutatis mutandis) poto se izmijeni to se mora izmijeniti, kad se izvre potrebno izmjene mutato no mi ne dc te fabula narratur (lat.) ako se promijeni ime, o tebi se govori muteber (tur.) ugledan, cijenjen mutekarib (ar.) poet. arapski jedanaesterac koji se sastoji od 4 bakhijske stope s kataleksom na kraju muteklija (tur. muttoki) ovjek koji izbjegava svaki grijeh mutesarif (ar.) upravitelj, guverner jedne pokrajine u Turskoj muteselim (ar.) privremeni upravitelj jedne pokrajine u Turskoj mutilacija (lat. mutilatio) sakaenje, bogaljenje, obogaljenje, kvarenje; osakaenje, osakaenost, obogaljenje, obogaljenost mutilirati (lat. mutilare) osakatiti, obogatiti. okrnjiti, kvariti, pokvariti mutirati (lat. mutare) mijenjati, zamjenjivati, promijeniti; osobito; mijenjati (djeaki) glas pri nastajanju doba spolnog sazrijevanja (puberteta) mutizam (lat. mutismus) nijemost; utnja mutmelj (njem Mund usta, Mehl brano) najfinije brano mutograf (lat. mutare mijenjati, grafo piem, biljeim) ureaj za fotografsko snimanje predmeta u kretanju muton (fr. mouton) ovan, ovetina; podrugljiv naziv za francuske tajne policajce mutoskop (lat. mutare, gr. skopeo) ureaj za pokazivanje prizora snimljenog mulografom

mutuacija (lat. mutuatio) uzajmljivanje, pozajmica, zajam mutualisti (lat. mutuari uzajmiti) mn. 1. lanovi jednog tajnog udruenja, osnovanog 1833. u Lyonu, kojemu je bio cilj borba za jednakost u pravima; 2. lanovi drutva kojem je cilj uzajamno osiguranje: 3. zool. vrsta nametnika koji su ivotinji, od koje i na kojoj ive, vrlo korisni mutualitet (lat. mutualis) uzajamni odnos, uzajamnost mutualizam (lat. mutuus uzajmljen; uzajamni) umjereni oblik socijalizma koji hoe, umjesto bezobzirne borbe konkurenata, uspostaviti jednu snoljivu uzajamnost (ovo shvaanje izgradio je u sustav francuski socijalist P. J. Proudhon): biol. slabija ili jaa uzajamnost medu ivotinjama, ili meu biljkama razliite vrste, ili meu ivotinjama i biljkama (usp. mutualisti i simbioza) mutulan (lat. mutualis) uzajamni, meusobni, obostran mutuum (lat. mutuum) zajam, pozajmica, dug u novcu muza (gr. Musa) mn. muze mit. keri Zeusa i Mnemosine, boice i zatitnice znanosti i umjetnosti, osobito pjesnitva i glazbe. Broj muza bio je najprije tri ili etiri, dok napokon nije utvren na devet, i to: Kaliopa zatitnica epskog pjesnitva; Kilo muza povijesti; Melpomena muza tragine i lirske poezije; Talija muza komedije i komine poezije; Eu.te.rpa. muza lirskog pjesnitva; Kralo muza ljubavne (erotine) poezije; U ranija muza astronomije; Polihimnija "bogata pjesmom", muza sveane pjesme i rjeitosti; Terpsihora muza plesa; pren. pjesnitvo, pjesma, spjev, vjetina, umjetnost, znanost Muzaget (.gr. Musegetes) glaz. "voa, proelnik muza", nadimak Apolona i I-Ierakla; pren. prijatelj muza, za-

Muzaget titnik i pokrovitelj znanosti i umjetnosti Muzaget (gr.) mit. voda muza, pridjeva k starogrkog boga Apolona muzej (gr. museion) kod Grka i Rimljana: mjesto posveeno muzama, hram posveen muzama; od renesanse: mjesto gd je se uvaju zbirke predmeta iz podruja umjetnosti, etnografije, povijesti, tehnike iid.; zbornik, znanstveni asopis razliitog sadraja muzeograftja 'gr. muscion, grafia opis) opisivanje umjetnikih i prirodopisnih zbirki i njihovih rijetkosti muzeolog(gr. museion, logos) onaj koji se struno bavi muzejskim pitanjima i poslovima muzeologija (gr. museion, logia) znanost ili uputa o sastavljanju i odravanju prirodopisnih zbirki itd. muzicirati (tal. musicare) proizvoditi glazbene tonove; baviti st; glazbom; svirati; pjevati muziar (lat. musicus) glazbeni umjetnik, kompozitor muziki (gr. museios) posveen muzama, koji sc tie muza; koji se tie glazbe, koji pripada glazbi (npr. muziki koncert, instrument, muzika naobrazba itd.); muzike vjetine kod starih Grka: sve ono to spada u viu

932

mu ik duhovnu i umjetniku naobrazbu (za razliku od gimnastike) muzika (gr. musike sc. tcchne, lat. muica) umjetnost muza kod starih Grka obuhvaala je, za razliku od gimnastike, sve umjetnosti koje utjeu na naobrazbu duha i srca. a tek u kranskom razdoblju dobila je ue znaenje kao isto tonska umjetnost muzikalan (gr. musikos, tal. musicale) koji odgovara zakonima glazbene umjetnosti; koji poznaje glazbu; koji ima smisla i dara za glazbu, koji ima dobar sluh; hlagozvuan, milozvuan muzikalije (lat. musicalia) mn. ono to spada u glazbu ili se tie glazbe, osobito; biljenice s notama muzikant (tal. musicante) onaj kojemu je sviranje stalno zanimanje, svira muzikologija (gr. musike, logia) znanost o glazbi (bavi se poglavito teorijom i povijeu glazbe) muzirnti (fr. mousser) praviti pienu, pjeniti se, pienuati se muzomanija (gr. mu sa, mania pomama, strast) strasna ljubav prema umjetnosti, osobito prema glazbi, oduevljenje za glazbu muar (njem. Morser) 1. stupa, avan; 2. prangija, vrsta topa, merzer muik (rus.) seljak u Rusiji; pren. grub, neotesan, neobrazovan ovjek

N
N, n devetnaesto slovo hrvatske latinico N kem. kratica za nitrogen N meunarodna kratica za sjever (engl. Kor Ih, fr., njem. Kord) n. kratica za nomen, numerus, neutrum, nominativus (na rim. natpisima i rukopisima) N. B. kratica za nola bene (lat.) pamti dobro! N. C. = nuovo ili nostro conto (tal.) trg. novi raun. na raun Na kem. kratica za natrij nabob (ar. navvab, engl. nabob) upravitelj, guverner, zapovjednik u Indiji; bogat inovnik englesko-istonoindijske kompanije; otuda: veoma bogat ovjek koji je stekao bogatstvo u Indiji; pren. veliki bogata, krti bogata naci skraeni oblik izraza nacionalsocijalist nacija (lat. nasci roditi se, natio) narod, drutvena zajednica ljudi koji govore istim jezikom, koji su zajedniki prozi vjeh politiki i kulturni razvoj i koji su proeti svijeu o uzajamnoj pripadnosti i cjelovitosti u odnosu prema drugim nacijama nacional (lat. nationale) popis svih ljudi koji se nalaze u sastavu neke vojne jedinice (s podacima za svakog posebice: ime, prezime, mjesto roenja, dob, vjeroispovijest itd.); obrazac (formular) s osobnim podacima koji ispunjavaju studenti pri upisu na fakultet; osobni podaci o jednom ovjeku uope; narodno obiljeje nacionalan (lat. nationalis) narodni, koji pripada nekom narodu, koji se tie jednog naroda, koji je svojstven jednom narodu, domovinski, zaviajan; nacionalni karakter skup svih onih osobina kojima se jedan narod posebno izdvaja od drugih naroda; nacionalna ekonomija narodna privreda, znanost kojoj je cilj sustavno prouavanje pojava i zakona privrednog ivota naroda nacionalist (fr. nationaliste) narodnjak, domoljuh, rodoljub, patriot; mn. narodnjaci, rodoljubi, pristae politikih struja i stranaka koje sc poglavito brinu o interesima svoje zemlje i naroda i rade za njihove interese nacionalitet (fr. nationalit) narodnost, narodna osobitost, pripadnost jednom narodu: princip /iacUinalilela naelo suvremenog politikog shvaanja po kojem svaki narod iina pravo samostalno sc opredijeliti i, neovisno od drugih drava, sam rjeavati svoja ivotna pitanja nacionalizacija (fr. nationalisalion) primanje u dravljanstvo, prirodenje, s bi panj e; podravljivanje, podravljenje, proglaavanje neega narodnim, tj. drutvenim, dravnim vlasnitvom nacionalizam (fr. nationalisme) narodnjatvo, ljubav prema svom narodu, domoljublje, rodoljublje; narodni egoizam

nacionalizirati nacionalizirati (fr. nationaliser) primiti (ili: primati) dravljanstvo, prirediti, pri roda vati, stopiti jedan narod s drugim; podraviti, podravIjivati, proglasiti neto vlasnitvom naroda nacionalsocijalizam Hitlorov faistiki poredak u Njemakoj {1933 1945) i njegova ideologija; nacionalsocijalistika stranka osnovana 1918., naglo jc uzela maha u godinama velike krize (19291933) koja jc najjae pogodila Njemaku; u otrom klasnom sukobu koji se rasplamsao uspjela jc, potpomognuta krupnim kapitalom, privui u svoje redove velike mase upropatene sitne buroazije a dijelom i radnitvo sluei se demagokim parolama "socijalizma", "kontrole kapitala", "nacionalizma"; teror, guenje svega demokratskog i najagresivniji imperijalizam odlike su njezine politike na vlasti; propovijedajui svoju pseudoznanstvenu, zapravo mizantropsku teoriju o istoi njemake rase, ovaj je sustav uspio zavesti i opiti znatan dio njemakog naroda i ideoloki ga pripremiti za osvajaki rat; za filozofsku podlogu svoje imperijalistike politike hitlerovci su zloporabi I i Nietzscheovu misao: "Slabi i nepotrebni neka umru, a prvi znak nae milosti prema njima bit e da im pomognemo kako bi to prije doli do propasti"; izazvavi Drugi svjetski rat i pregazivi u munjevitom naletu gotovo cijelu Zapadnu Europu, Jugoslaviju. Grku i veliki dio SSSR-a, Hillerovi Nijemci su nemilosrdnim masovnim ubijanjem podjarmljenih naroda pokuali ostvariti svoj zloglasni "ivotni prostor" (Lebensraum); ovaj nasrtaj na ovjeanstvo izazvao je opravdan revolt cijelog demokratskog svijeta i udruio ga protiv Njemake i njezinih savez-

934

naivan nika, Italije i Japana, tzv. "Osovine BerlinRimTokio"; to je rezultiralo potpunim vojnim, moralnim i politikim porazom osovinskih sila iji jc logian epilog bio Meunarodni vojni sud u Niirnbergu koji je glavne vode nacionalsocijalizma osudio kao ratne zloince: nacizam, hitlerizam; usp. faizam nacizam skraeni oblik izraza nacionalsocijalizam nacr ehinois it. nakre inoa (fr.) mn. djela u laku u koje je umetnut sedef nadir (ar. nadir) zem. toka koja lei suprotno od zenita, a nalazi se na donjoj nevidljivoj polovici nebeskog svoda; nadir i zen.il su polovi horizonta i za po 90 stupnjeva od njega udaljeni; nazir nafora (gr. ana-fero, ana-foreo uznosim) u pravoslavnoj crkvi: posveen kruh koji u priesti predstavlja tijelo Kristovo nafta (kald. naphta, ar. naft) kem. kameno ulje, sirovi petrolej (smea, uljna i lako zapaljiva tekuina, jaka mirisa i laka od vode) naftalin (kald. naphtha) kem. ugljikovodik koji nastaje suhom destilacijom organskih tijela, a dobiva se iz smole kamenog ugljena; upotrebljava se za unitavanje moljaca. za pripremanje umjetnih boja i smola, eksplozivnih tvari i dr. naftiferan (kald. naphtha, lat. fere nositi) naftonosan, koji sadri naftu nagajka (rus.) debeli kozaki bi s olovnim kuglicama na kraju, knuta nagari (ind.) naziv za najmlau staroindijsku abecedu na kojoj se obino tiska sanskrt nagor zool. vrsta afrikih antilopa nahname (njem. Nachnahmo) pouzee, doplata; per nahname preporueno, s pouzeem, na doplatu naivan (fr. naif, lat. nativus, naivus) priroen, prirodan, bezazlen, prosto-

naivitet duan, neskuen, otvoren, neiskusan, djetinjast; pren. priglup naivitet (r. naivit) v. naivnost naivka (fr. naivc) glumica koja igra uloge mladih i bezazlenih djevojaka naivno slikarstvo slikarstvo samoukih slikara koje se odlikuje naivnou poimanja svijeta, svjeim pristupom, poetinou, realizmom i fantastinomu; u svjetskom slikarstvu poznato je mnogo tzv. kola i stvaralaca-individualaca, a u Hrvatskoj je osobito poznata Hlebinska kola i mnotvo individualnih umjetnika iz svih krajeva naivnost (fr. naivete) prirodnost, bezazlenost, prostodunost, iskrenost, neiskusnost, djetinjastost; esto i u znaenju: priglupost, ogranienost najada (gr. Naias) mit. rijena nimfa, vodena nimfa, vila brodarica; zool. rijena koljka najide (gr. nais, naias) mn. zool. slatkovodni maloekinjai, prstenaste gliste, ive na vodenim biljkama najkvire (njem. neues Gewiirz) "novi zain"; trg. bobice tropske mirte Pimenta officinalis. imaju paprenast okus i upotrebljavaju se kao zain; dolaze iz Meksika, Antila i Jamajke; piment najlon (od nitrogen duik i samovoljnoga nastavka -Ion) sintetina graa, kemijski proizvod proteinaste grade koji se sastoji od polimernih amida, dobiva se iz ugljena, zraka i vode, pogodan za oblikovanje u niti krajnje ilavosti, jaine i elastinosti: upotrebljava se za padobrane, etkice, za zamjenu japanske svile i za papirnati novac u SAD-u najt (engl. knight) vitez u Kngleskoj; knight ofthe garter it. najt of d gate (engl.) vitez ordena podvezice nakere (tal. nacchere) mn. drveni kolutii koji se nataknu na prste pa se udaraju jedan o drugi kao glazbena

935

napeza pratnja uz. ive i vesele melodije; kastanjete Nala (sanskr.) junak u jednoj epizodi Mahabharate, kralj koji je kockajui se izgubio svoju dravu, u umi napustio i svoju vjernu enu Damajantu s kojom se, tek nakon mnogo patnji i muka. ponovno sjedinio namaz (perz., sanskr. namas) molitva, klanjanje koje su muslimani duni obavljati pet puta dnevno nanizam (gr. nannos kepec, paLuljak) med. neprirodnost u razvitku ljudskog bia koja se sastoji u pretjerano maloj, patuljastoj razvijenosti tijela u odnosu prema obinom ovjeku istih godina i iste rast;, patuljavost; nanosomija nankin prvobitno kineska, veoma gusta i jaka pamuna tkanina, obino ute boje (po kineskom gradu Nankingn) nankinet nankingu slina, gusta i iaka, samo finija pamuna tkanina nanking v. nankin nanocefalija (gr. nannos patuljak, kefale glava) med. neprirodnost u razvitku ovjeka koja se sastoji u sitnoi cijele glave ili samo pojedinih dijelova, maloglavost nanomelija (gr. nannos patuljak, melos ud) med. neprirodnost u razvitku koja sc sastoji u pretjeranoj kratkoi cijelih udova ili samo njihovih pojedinih dijelova nanosomija (gr. nannos patuljak, soma tijelo) v. nanizam naos (gr. naos) starogrki hram, osobito unutranjost hrama gdje je stajao kip boanstva kojem je hram posveen napeja (gr. napaios s gorovitim dolinama, sa umovitim dolinama, nape umovita dolina, gora) mit. dolinska vila, dolinska nimfa napeza (fr. nappeuse) parom zagrijavan stroj koji sui vunu i izrauje od nje vatu

napirati

936

narkotian

narcitin (gr. narkissos) med. tvar keja napirati (fr. nappe) kuh. preliti, prelijevali jelo sokom ili hladetinom tjera na povraanje, a dobiva se iz Napoleon (gr. napos, nape umovita lukovica vodenih narcisa dolina, leon lav) "lav iz doline"; ime narcizam (gr. Narkissos Narcis) sklovelikog i pobjedonosnog francuskog nost zaljubljivanju u samoga sebe, vladara (17691821); napoleon franuivanje u samom sebi, samodopacuski zlatnik od 20 franaka s likom danje Napoleona I. i III. narda (gr. nardos, lat. nardus, hebr. napoleondor (fr. Napoleon, d'or zlatan) nerd, perz. nard, sanskr. nalada) mn. zlatnik = napoleon narde, bot. mirisni podanci veeg napoleonist pristaa Napoleona I., = broja biljaka, osobito porodica odobonapartist ljena (lat. valerianaceae), u starom i napoleonizam (fr. napoleon i srne) nasred. vijeku veoma cijenjeni; od njih ela kojih se Napoleon I. kao vladar se dobiva skupocjeno nardovo ulje i pridravao to odobravanje tih naela nardova mast napoleonomanija (fr. Napoleon, gr. nardisino (tal. narcissino) pov. karakmania pomama, ludilo} strasno poterna uloga glupana u talijanskoj mitovanje francuskog cara Napoleona mikoj komediji L nargila (perz. nargile) istonjaka lula napoliten (fr. napolitaine, tal. Napoli) kod koje duhanski dim pomou duge glatka tkanina vunene osnove i potgumene cijevi prolazi kroz posudu s ke, esto mijeana i s pamukom vodom, tako da puau dolazi u usta (upotrebljava se za ogrtae i odijela) rashlaeni dim nar (tur. enar. nar) bot. ipak narka (gr. narke ukoenost, gr) med. naracija (lat. narratio) pria, pripoviukoenost, opijenost: zool. riba drhjetka. pripovijest; prianje, pripotulja vijedanje narko- (gr. narke) predmetak u sloenarata (lat. narrare priati, naratta) nicama sa znaenjem: ukoenost, gr mn. ono to se pria; prie ili u tannarkolepsija (gr. narke, lepsis napaine ispriane okolnosti nekog dodaj) med. iznenadan napadaj elje za gadaja spavanjem narativan (lat. narrativus) pripovjedan. narkologija (gr. narke, logia) med. dio pripovjedaki, koji je u obliku prie medicine koji sc bavi ublaavanjem, narator (lat. narrator) pripovjeda, priuguivanjem i pritajivanjem bolova alac opojnim sredstvima narcein (gr. narke) kem. jedna od narkom (rus.) zvanje lanova vlade u biljnih baza koju sadri opijum bivem SSSR-u do 1947.g., kad jc zanarcis (gr. narkissos) bot. sunovrat mijenjeno nazivom "ministar* Narcis (gr. Narkissos) mit. sin Kefiza narkoman (gr. narke, mania) med. i Liriope, veoma lijep mladi koji se, onaj koji je odan narkomaniji vidjevi svoj lik u potoku, toliko sam narkomanija (gr. narke, mania pomau sebe zaljubio da je od enje za ma, strast) med. strast za uivanjem samim sobom umro; njegovo mrtvo opojnih sredstava tijelo bogovi su poslije pretvorili u narkotian (gr. narke opojan, omamcvijet koji nosi njegovo ime; pren. ovjek zaljubljen u samog sebe, lijep ljiv) koji opija, koji uspavljuje, koji mladi. uminjava bol; narkotina sredstva

narkotik opojna sredstva, sredstva za uspavljivanje, za uminjavanje bola narkotik (gr. narke, lat. nareotisum.) med. sredstvo za uspavljivanje, za uminjavanje bola; mn. narkotici narkotin (gr. narke) farm. jedan od alkaloida opijuma, srodstvo za uspavljivanje (lijek protiv malarije i glavobolje) narkotizacija (gr. narke, lat. narcotisatio) opijanje narkotikim sredstvima narkotizam (gr. narke.) med. slanje opijenosti, uspavanost osjetila, neosjetljivost na bolove; narkoza narkotizirati (gr. narke) med. pomou narkotikih sredstava uiniti neosjetljivim na bolove, dovesti u stanje narkoze, opiti, uspavati narkoza (gr. narkosis, ukoenost, nesvijest) med. opijenost, neosjetljivost zbog uporabe narkotinih sredstava nartecij (gr. narthcx, lat. narthecium) kutijica za bjelilo i rumenilo, masti i meleme; med. daica za lijeenje prijeloma kostiju; arhit. usko, etvrtasto predvorje kod bazilika i crkava; bot. ljekovita biljka iz porodice ljiljana nartek (gr. narthex) v. nartecij narval (v. narhval, engl. narwhale) zool. jednorog (lat. mondon monoceros) sisavac iz roda delfina u Sjev. ledenom moru, do 5 m dug, bijeli s mrkim pjegama; mujak ima do 3 m dug, zbijen zub u gornjoj eljusti, slian slonovom zubu, u sred. vijeku bio veoma cijenjen nascencija (lat. nasci roditi se, nascentia) roenje, raanje; postajanje, postanak nnsciturus (lat. nascilurus) onaj koji e se tek roditi, dijete koje je jo u majinoj utrohi; nasciturus pro jam nato habetur Gat.) prav. onaj koji e se tek rodili, tj. dijete u utrobi, sma-

937

nativitct tra se, s obzirom na njegova prava, kao da je ve roen nasta (gr. nastos) med. velika mesnata izraslina, osobito na vratu natales (Int. natales sc. dies) mn. v. natal iije natalicijc (lat. natalicia) mn. proslave roendana; u Rimokat. crkvi: proslave dana sinrli svetaca i muenika natalitet (lat, natalis koji se tie raanja, fr. natalite) broj poroda u jednom odredenom vremenu u nekom narodu, dravi), odnos broja poroda prema broju stanovnitva, rodnost; supr. mortalitet natalni (lat. natalis) koji se tie roenja, rodni, roeni, zaviajni; dies natalis (lat.) roendan Natan (hebr. Nathan) izraelski prorok koji je svojom mudrom priom prekorio cara Davida to je muki oteo enu Urije Hetita natatores (lat.) mn. zool. ptice plivaice natir mort (fr. nature morte mrtva priroda) umj. slika neivih predmeta (cvijea, voa, povra, mrtve divljai, riba i dr.), nije slikana u slobodnoj prirodi, nego u ateljeu natirel (fr. naturel) priroda, prirodna osobina, prirodno svojstvo; narav, ud, prirodna naklonost, prirodni osjeaj; prirodni dar, prirodna sposobnost nativan (lat. nativus) uroen, priroen, dobiven roenjem, prirodan nativistiki (lat. nativus uroen, priroen) koji je zasnovan na nativizmu, s gledita nativizma nativitet (lat. nativitas) u astrologiji: roenje, trenutak roenja, sretna zvijezda jednog ovjeka, poloaj zvijezda u trenutku roenja nekog ovjeka i proricanje njegove sudbine po poloaju zvijezda, horoskop koji se odnosi na roenje nekog ovjeka; otuda: itati nekome nativitet proitati

nntivizam sudbinu po poloaju zvijezda u trenutku njegovog roenja nativizam (lat. nativus uroen, priroen) fil. nauavanje po kojem su odreeni pojmovi, neke istine, neka naela i ope ideje ovjeku uroene (za razliku od onih do kojih se dolazi tek putem iskustva); pol. shvaanje po kojem domorocima pripada prednost natrij (lat. natrium) kem. element, atomska teina 22.997, redni broj 11, znak Na, nalazi se poglavito u kuhinjskoj soli, morskoj vodi, slanim izvorima, ilskoj salitri, mnogim silikatima i dr.; natrijeo sulfat v. Glauberova sol; natrijev klorid kuhinjska sol natrijev klorid (gr. chloros svijetlozelen, lat. natrium) kem. kuhinjska sol, NaCl natron {fr., engl. natron, ar. natrun, lat. nitrum. gr. nitron) kem. natrijev oksid, pored kalija najjaa od svih baza natura (lat. nasci roditi se, natura) priroda (osobina, bit, narav, karakter, temperament); priroda (kao svijet, svemir, red u svijetu), sve ono to je samo sobom postalo, neovisno od ljudi i umjetnih utjecaja natura naturans (lat.) fil. stvaralaka priroda, priroda koja stvara (izraz pod kojim filozof Spinoza zamilja prirodu kao ivotvorno jedinstvo koje u svojoj stvaralakoj djelatnosti proizvodi iz sebe natura naturata) natura naturata (lat. natura naturata) fil. stvorena priroda, skup svega onoga to ini prirodu natura non facit saltus Gat.) fil. priroda ne pravi skokove (naelo kontinuiteta, po kojem se cjelokupni razvitak u prirodi odvija organski i postupno) natura] seleetion it. neerel silekn (engl.) biol. prirodno odabiranje u

naturalizam borbi za opstanak (po Darwinovom nauavanju) naturalan Gat. naturalis) prirodan (a ne umjetni) naturalije (lat. naturalia) mn. prirodna tijela koja nisu umjetnim putem izmijenjena, osobito u zbirkama kabinetima naturalija izloene ivotinje. biljke, minerali, fosili; zemaljski proizvodi, ivene namirnice, sirovine, prirodna tijela; prav. prirodne posljedice i osobine jednog ve postojeeg prava naturalije (lat. naturalia) mn. prirodne stvari, prirodne potrebe, prirodnosti naturalist (fr. naturaliste) 1. prirodnjak, onaj koji se bavi prouavanjem prirode; 2. fil. pristaa naturalizma; 3. onaj koji propovijeda prirodnu religiju, a ne priznaje mogunost, transcendentalnog naela: 4. prirodan ovjek, ovjek koji tei ivjeti u skladu s prirodom i njezinim zahtjevima; 5. umj. knjievnik i umjetnik koji tei u svojim djelima prikazati prirodu onakvom kakva jc, bez uljepavanja i idealiziranja; 6. zool. ispunjava ivotinja naturalistiki (lat. naturalis prirodan) u duhu naturalizma; koji jc u skladu s prirodnim, koji promatra s gledita prirodnih znanosti i uzima prirodu za primjer, ih samo nju smatra mjerodavnom; koji smatra prirodu, prirodne injenice i prirodna zbivanja jedinom osnovom svega naturalizacija (lat. naturalisatio) prilagodavanje. primanje u dravljanstvo. u graanstvo, nacionalizacija; bot. presaivanje, prilagoavanje biljaka drugom tlu i podneblju; zool. punjenje ivotinja naturalizam (lat. naturalismus) fil. pogled na svijet koji smatra prirodu kao jedino to stvarno postoji, i duh i njegove tvorevine svodi pod pojam prirode (stoici, Kpikur, G. Bruno, fipi-

naturalizirati noza, Goethe, Heckel i dr.); po Kantu, objanjavanje cjelokupnog zbivanja prirodnim uzrocima i zakonima; u etici: zahtjev da se ivi u skladu s prirodom (Kousscau); u teologiji: objanjavanje uda prirodnim uzrocima; u knjievnosti i umjetnosti: to vjernije oponaanje prirode i prikazivanje ivota onakvog kakav je, bez ikakvog uljepavanja i idealiziranja (Zola): u religiji: = panteizam naturalizirati {fr. naturaliser) prirediti, primiti u dravljanstvo, u graanstvo, nacionalizirati; primiti nekoga u obitelj i proglasiti ga da ima pravo nasljedstva, usvojiti; bot. neku biljku priviknuti na drugo podneblje. odrati biljku u prirodnom stanju; zool. puniti, ispuniti ivotinju naturizam (lat. natura priroda) shvaanje po kojem su se primitivne religije sastojale u oboavanju pojava i predmeta u prirodi; rned. metoda lijeenja prirodnim lijekovima natus (lat. natus) prid. roen; umj. sin naufragij (lat naufragium) brodolom; pren. stradanje, propast naumahija (gr. naumachia) bitka na moru, pomorska bitka nauskop (gr. naus brod, laa, skopeo promatrati) pom. ureaj za pronalaenje udaljenih brodova nauskopija (gr. naus brod, skopeo promatrati) pom. vjetina pronalaenja udaljenih brodova naut (ar. nahhud) bot. slanutak, slani grah, biljka iz porodice lepirniae nautiar (gr. nautikos) pomorac, poznavatelj pomorstva; nastavnik vjetine pomorstva nautiki (gr. nautikos) pomorski, plovidbeni, koji je u vezi s pomorstvom nautiki instrumenti sprave koje su potrebne pomorcu (kompas, kvadrant, sekstant i dr.)

939

nazal

nautika (gr. naus brod, laa, nautike sc. techne vjetina plovidbe, brodarstvo) I. pomorstvo, skup svili teorijskih i praktinih znanja koja su potrebna mornaru da bi najkraim putem sigurno mogao prevesti brod preko mora; navigacija; 2. pomorska kola ili: akademija nautil (fr. nautile) pom. pojas za odravanje na vodi, pojas za spaavanje nautilit (gr. naulilos, lithos kamen) geolog, okamenjeni nautilus nautilus (lat. nautilus, gr. naulilos) zool. laica, vrsti morskog mekuca nautomanija (gr. naus brod, laa, mania pomama, ludilo) med. strah od vode nauzeja (lat. nausea, gr. nausin) med. morska bolest; munina, povraanje, bljuvanje; gaenje nauzeoza (lat nauseosa) mn. med. sredstva koja tjeraju na povraanje nauzeozan Gat. nauseosus) gadan, koji izaziva gaenje, odvratan; koji tjera na povraanje naval (lat. navale.) cijena za najam broda ih za prijenos robe, pomorska vozarina navalijc (lat. navalia) mn. graa za brodove; brodska oprema, sve to pripada brodu; brodarska radionica navalni (lat. navali) morski, pomorski., plovidbeni, koji se tie pomorstva: navalni rat pomorski rat navigabilan (lat. navigahilis) plovan; sposoban za plovidbu navigacija (lat navigatio) 1. plovidba, pomorstvo; brodarenjc; brodarstvo, nautika; 2. plovidba zrakom, zrakoplovstvo navigator (lat. navigator) brodar, mornar, pomorac navikularan (lat. navicularis) u obliku una, un ast nazal (lat. naali) gram. nosni glas (koji se izgovara proputanjem daha

nazalan kroz nos); glaz. nosni registar na orguljama nazalan {lat. naali) nosni, npr. nazalni suglasnik = nosni suglasnik nazalije (lat. nasalia) med. sredstva za umrkivanje u nos nazalLrati 'lat. naali nosni) govoriti kroz nos, izgovarati kroz nos; nazalizirati nazalizacija (lat. nasalisatio) izgovaranje kroz nos nazalizirati (fr. naali.ser) v. nazalirati nazarcnni mn. 1. krani, pristae kranske vjere (ime kojim su protivnici nekada nazivali krane, po Nazaretu, mjestu u kojem su ivjeli Kristovi roditelji); 2. kranska sekta u Palestini iz II. st. koja je smatrala da treba spojiti idovski ceremonijal s Kristovim propisima; 3. slik. pristae religijskog smjera (nazarenizma) u novijem njemakom slikarstvu, na elu s Overbeckom, Corneliusom i dr. Nazareanin (gr. Nazarenos, Nazoraios, hebr. ben nezer) ovjek iz galilejskog grada Nazareta, nadimak Isusa Krista nnzarcni mn. pristae pijetistiko-baptistike sekte koju je osnovao kalvin ski pastor Heinrich FrGhlich u panjolskoj (oko 1830. g.); sva njihova nauavanja svode se samo na Sveto pismo, ne potuju kri i njegovo znamenje, a od svetih sakramenata priznaju samo krtenje i priest po kalvinskom obredu, a ne priznaju sveenstvo, svece, svete slike. hramove i crkvene obrede; odbacuju sve gozbe i veselja, ne sviraju i ne pleu, ne piju alkohol i ne pue, protivnici su prisege i svakog ubojstva, stoga ni kao vojnici nee poloiti prisegu niti nositi oruje; odbacuju nacionalizam i propovijedaju internacionalizam

940

nefelinit nazarenizam slik. v. pod nazareani 3. Nb kem. kratica za niobij nc bis in idem (lat.) prav. naelo u kaznenom pravu po kojem se jedna osoba ne moe osuivati dvaput za isto kazneno djelo ne recipuatur (lat. ne recipiatur) prav. ne prima se, odbija se neartroza (gr. neos nov. arthron zglob) med. stvaranje novog zgloba, ali ne na pravom mjestu nebula (lat. nebula magla; oblak) nebula corneae it. nebula kornee (lat.) med. mrlja u ronici (oka), nefelij; astr. maglica, neko nebesko tijelo nalik na oblak, gledano golim okom ili dalekozorom nebulist (lat. nebula) umj. slikar oblaka nebulistiki (lat. nebula) maglovit, oblaan; mutan, nejasan; crtati nebuhsliki crtati tako da se likovi i crte veoma nejasno naziru nebulozan (lat. nebulosus) maglovit, oblaan, mutan; pren. maglovit, nejasan, nerazumljiv nebulozitet (lat. nebulositas) v. nebuloznost nebuloznost (lat. nebulositas) oblanost, naoblaenost; pren. natmurenost; maglovitost, nejasnost, nerazumljivost ncc (njem. Nctz) mrea; predivo nec plus ultra it. nek-plus-ultra (lat.) v. non-plus-ultra necesitet (lat. necessitas) nunost, nuda, potreba necesitirati (lat. necessitare) primorati, primoravati, prisiljavati, prisiliti, prinuditi, prinudivati, natjerati, nagnati nefelij (gr. nefelion oblai, maglica) med. maglica, oblai u ronici (oka) i u mokrai; bijela pjega na noktima nefelinit (gr. nefele oblak, magla) min. bazaltni eruptivni kamen, sastoji se od augita, magnetnog eljeza i nefelina

nefeloform ctar

941

negativ nefrolitijaza (gr. nefros, lithos kamen) med. bolesno stanje zbog kamena u bubregu, u bubrenoj zdjelici, zbog taloenja sastojaka inae normalno rastopljenih u mokrai (mokrana kiselina, oksalna kiselina, fosfati) nefrologija (gr. nefros, logia) znanost o bubrezima i njihovom radu. funkcijama, prouavanje bubrega, poznavanje bubrega nefropatija (gr. nefros, pathos bolest) med. opi naziv za sve bolesti bubrega nefropeksija (gr. nefros, pexis privrcnje) med. v. nefrorafija nefropijelitis (gr. nefros, pvelos korito) med. upala bubrenog lijevka ili bubrene zdjelice nefropioza (gr. nefros. pvosis gnojenje) med. gnojenje bubrega nefrorafija (gr. nefros, rafe av) med. operativno privrivanje (ili: priivanje) bubrega; nefropeksija nefroragija (gr. nefros, rag- korijen od rcgnvmi prskam, pucam) med. krvarenje bubrega nefrotomija (gr. nefros. tome rezanje) med. vaenje kamena iz bubrega operativnim putem nefroza (gr. nefros, nosos bolest) med. bolest bubrega negacija (lat. negatio) nijekanje; gram. nijena rije; supr. afirmacija; fil. Hegel: "... da se proturjeno ne razrjeava u nulu, u apstraktno nita, nego u negaciju svog odreenog sadraja"; zakon negacije negacije kao jedan od triju zakona dijalektike: jedinstvo protuijenosti i jedinstvo suprotnosti; "Istina bia kao i niega jest otuda jedinstvo obojega; ovo jedinstvo je nastajanje." fllegel) ncgnndo (lat. negando) odriui, odricanjem, putem odricanja negativ (lat negativus) u fotografiji: negativna slika, fotografska ploa ili film na kome mjesta gdje je svjetlost

ncfeloformetar (gr. nefelo oblak, magla, fore) nosim, odnosim, metron mjera, mjerilo) ureaj za mjerenje oblanosti i kretanja oblaka nefeloidan (gr. nefele ohlak, magla, eidos oblik) oblaan, maglovit, mutan, sumoran nefelologija (gr. nefele oblak, magla, logia) dio meteorologije koji prouava nastajanje oblaka nefrulgija (gr. nefros bubreg, algos bol) med. bol u bubrezima nefratonija (gr. nefros bubreg, teino zateem) med. uzetost bubrega, slabost bubrega nefrektomija (gr. nefros bubreg, ektome izrezivanje) med. vaenje bubrega, cijeloga ili samo jednog njegovog dijela, operativnim putem nefridij (gr. nefros bubreg, lat. nephridium) med. bubrena inast nefrit (gr. nefrites bubreast) min. "bubreni kamen", mineral koji se upotrebljava za izradu peata, balaka (drke) na maevima, a u prapovijesno doba od njega su izraivali kamene sjekire nefritici (gr. nefros bubreg, lat. nephritica) mn. med. sredstva protiv stvaranja kamena u bubrezima nefritian :gr. nefros bubreg) bubreni; nefritian bol bol u bubrezima; nefritina sredstva sredstva protiv bolova uzrokovanih kamenom u bubrezima nefritis (gr. nefrilis) med. upala bubrega nefro- (gr. nefros) predmetak u sloenicama sa znaenjem: bubreg, u vezi s bubregom, bubreni nefrodian (gr. nefros, eidos oblik) bubreast, slian bubregu nefroftiza (gr. nefros, fthisis suica) med. tuberkuloza bubrega nefrografija (gr. nefros. grafia opis) med. opisivanje bubrega

negativan

942

negus negligencija (lat. ncgligentia) nemarnost, neurednost, nehajnost, zanemarivanje negligentan (lat. negligens) nemaran, nehajan, neuredan, lakouman negligente it. negliente (tal.) glaz. nemamo, nehatno, bez velike panje neglie (fr. neglig) kuna haljina (nona ili jutarnja); u neglieu u kunoj haljini, nepropisno obuen, nedotjeran negocijacijn (lat. negotiatio) trgovaki posao, trgovina, trgovanje; pregovaranje, ugovaranje, posredovale (osobito u politici); prodaja mjenice kojoj jo nije dospio rok plaarua, prodaja nedospjele mjenice, prenoenje mjenice na drugog negocijanizam (lat. negotianismus) trgovaki duh negocijant (lat. negotians) trgovac, onaj koji trguje naveliko negocijator (lat. negotiator) trgovac naveliko; osobito: trgovac novcem, bankar negosijabilan (fr. negociable) koji se moe prodati, koji sc moe prenijeti na drugog (npr. mjenice, vrijednosni papiri i dr.) negosjater (fr. ngociateur) posrednik. pregovara (osobito u politici) negresa (fr. ngresse) crnkinja negreti (p. negretti) mn. vrsta panjolskih ovaca s gustom i jakom vunom (nazvana po nekom grofu Negreti koji je, navodno, imao takve ovce) negrilo (p. negrilo, lat. niger crn) vrsta crnog nizozemskog burrnuta negrofil (p., tal. negro crnac. gr. filos prijatelj, koji voli) prijatelj crnaca, onaj koii eli osloboenje crnaca od robovanja bijelcima negroirian (p. negro crnac, gr. eidos oblik) slian crncu, kao crnac, poput crnca negus (etiop. negus) "okrunjeni", titula etiopiiskog kralja

jae djelovala jae pocrne, mjesta gdje je slabije djelovala pocrne slabije, a mjesta na koja nije uope djelovala ostanu sasvim prozirna (negativ se, u daljnjem postupku, mora fiksirati, tj. uiniti da svjetlost na njega vie ne djeluje) negativan (lat. negativus) nijean; log. negativan sud nijean sud (supr. afirmativan sud); negativan odgovor nijean, nepovoljan odgovor (supr. pozitivan odgovor); negativna veliina veliina sa znakom minus (); negativan znak znak minus (); negativni brojevi mat. brojevi ispod nitice, sa znakom minus (); v. elektricitet negativni; supr. pozitivan negativitet (lat. negativitas) nijenost, suprotan stav ili odnos negativizam (lat. negativus) psih. strast za odricanjem, bolesna sklonost odredenih duevno poremeenih osoba da svemu protuijee i da uivaju radei suprotno onome to treba negativo (p. negativo) za vrijeme panjolske inkvizicije: onaj "heretik" koji nije htio pred inkvizitorslcim sudom priznati nita od onoga za to je optuivan (ovakve heretike inkvizicija jc, nakon temeljitog muenja, spaljivala na lomai kao nepopravljive grjeni kc negatorijska tuba (lat. actio negatoria, negativa) prav. tuba kojoj je cilj ukidanje polaganja prava ili zahtjeva neke druge osobe na stvarno pravo onoga koji podie tubu negatur (lat. negatur) odrie se, porie se, tvrdi se da neto nije; odbija se. ne prima se neger (p., tal. negro, fr. negre, lat. niger) pripadnik crne rase, crnac neget (engl. nugget) gruda neko plemenite kovine, osobito zlata negirnti (lat. negare) odricati, odrei; poricali, govoriti ili tvrditi da neto nije bilo ili da ne postoji

negusa nagast negusa nagast (etiop.) "kralj kraljeva ', slubena titula etiopijskog cara, potjee jo iz IV. st., iz vremena kad su Ktiopljani primili kranstvo nekacija (lat. nccare ubiti, necatio.) ubijanje, usmrivanje nekiomancija (gr. nekys le, mantcia proricanje) v. nekromancija nckratizija (gr. nekros, thysis) med. odumiranje, npr. nekog mjesta u tijelu zbog djelovanja bacila nekro- (gr. nekros mrtav; le) predmeLak u sloenicama sa znaenjem: mrtav; leni, leinski nekrobioza (gr. nekros, bios ivot) med. postupno kvarenje, odumiranje ivih dijelova organskog tijela, a da pritom ti dijelovi ne trunu nekrodermitis (gr. nekros. erma koa) med. upala koe povezana s truljenjem, kono odumiranje nekrofag (nekros, fagein derati) zool. leinar

943

nektar nekrologija (gr. nekros, logia) ivotopis pokojnika, zbirka ivotopisa pokojnika nekromanijn (gr. nekros, mania pomama, strast) v. nekrofilija nekromant (gr. nekromantis) onaj koji priziva duhove da bi od njih doznao ono to je bilo i to e biti, arobnjak, priziva duhova umrlih nekromantija (gr. nekromantia) prizivanje duhova umrlih da bi se od njih doznalo stoje bilo ili to e biti, arobnjatvo nekropola (gr. nekros, polis grad) v. nekropolis nekropolis (gr. nekros, polis grad) grad mrtvih, podzemna grobnica, groblje; mjesto gdje su stari, osobito Grci i Egipani, pokapali mrtve nekropompn (gr. nekros, pompe sveana povorka) pratnja mrtvaca, sprovod nekropsija (gr. nekros, opsis vid, vienje, gledanje) v. nekroskopija nekrosilij (gr. nekros, sylao pljakam) pljakanje mrtvaca nekroskopija (gr. nekros, skopein promatrati, gledati) pregled mrtvaca (ili: lea); nekropsija nekrotian (gr. nekros) med. koji je u upali, odumro (osobito u vezi s kostima i hrskavicama) nekrotomija (gr. nekros, tome rezanje) prav. otvaranje lea da bi se mogao utvrditi uzrok smrti; med. odstranjivanje odumrle kosti operativnim putem nekroza (gr. nekrosis izumrlost) med. upala kostiju i hrskavica neksus (lat. nexsus) sveza, veza; pravni odnos, pravna obveza; nexsus cauzalus it. neksus kauzalus (lat.) uzrona veza, uzrona povezanost nektar (gr. nektar) mit. boansku pie. vino koje su, po vjerovanju starih Grka, pili olimpijski bogovi; pren. odlino pie, osvjeavajue pie; po-

nekrofilija (gr. nekros, filoo voljeti, filia sklonost, naklonost) sklonost nemoralnim i izopaenim, osobito seksualnim postupcima s umrlim, obljuba mrtvaca, mrlvooskvrnue; nekromanija nekrofobijn (gr. nekros, fbbos strah) strah od mrtvaca, strah od lesa nekrograf (gr. nekros, grafo piem) pisac povijesti umrlih (ili: mrtvih) nekrografija (gr. nekros, grafia pisanje) pisanje povijesti mrtvih, povijest mrtvih nekrokaustija (gr. nekros, kaio spaljujem) spaljivanje mrtvih nekrolatrija (gr. nekros. latreia oboavanje, potovanje) potovanje mrtvih nekrolog (gr. nekros, logos rije, govor) lanak napisan povodom smrti nekoga tek umrlog pokojnika (s podacima o njegovom ivotu, radu i zaslugama); popis umrlih, osmrtnica; zbirka ivotopisa umrlih

nektar znalo grko vino s otoka Skio od suhnrka (polusuhog groa) bot. mednik, mednica (u cvijeu) nektar (gr. nektar, lat. nectarium) bot. mednik, mednica (u cvijeu) nektarski (gr. nektareos) sladak i osvjeavajui kao nektar, boanski nekton (gr. nektos. koji pliva) u oceanografiji: ivi svijet koji samostalno pliva vodama; usp. plankton, bentos nel tempo (tal.) glaz. u tempu, u taktu nematelmintes (gr. nema konac, lat. nemathelminthes) mn. zool. v. nema* toidi

944

neoimpresionizam nemolit (gr. nemos panjak, gaj, lug, lithos kamen) min. v. dendrit nemoralije (lat. nemoralia) mn. umske, dubravske sveanosti kod starih Grka i Rimljana nemorozan (lat. nemorosus) umovit, bogat umom; s gustim drveem nemoroze (lat. nemorosae) mn. bot. umske biljke, biljke koje rastu po umama nenija (lat. nenia) naricaljka, alopojka, tubalica (koju su, kod starih Rimljana. na pogrebima pjevale osobito ene slavei pokojnika); uspavanka neo- (gr. neos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: nov. novo neofilolog (gr. neos, filos, logos) poznavatelj i istraiva novijih jezika i knjievnosti, osobito slavenskih, romanskih i germanskih neofobija (gr. neos, fobos strah) strah (ili: zaziranje) od uvoenja svega to je novo neogen (gr. neos, gen korijen od gignesthai postati, nastati) geol. mlai odjeljak tercijarnog razdoblja u razvitku Zemljine kore; dijeli se na dva pododjeljka: pliocen i miocen neograf (gr. neos, grafo piem) pisac koji se ne dri propisanog pravopisa, inovator u pisanju neografija (gr. neos, grafia pisanje) nov nain pisanja, odstupanje od propisanog pravopisa neografizam (gr. neos, grafo piem) strast za uvoenjem inovacija u pisanju, posebno u pravopisu neogrek (gr. neos, fr. nco-grec) stil koji je teio razviti klasicizam do bogatijih grkih umjetnikih oblika: osobito je cvjetao za Napoleona III. neohegelijanizam fil. smjer u suvremenoj filozofiji koji, oslanjajui se na njemakog filozofa Ilegela, razvija dalje njegove misli neoimpresionizam (gr. neos, lat. impresio dojam) slik. v. poentilizam

nematoidi (gr. nema konac, nit, cidos oblik) mn. zool. oble gliste, oblii nemejade (gr. Nemeia) mn. v. nemejske igre Nemejske igre viteke utakmice starih Grka koje su se, u Zeusovu ast, odravale u Nemoj i svake tree godine nemejski lav mit. golemi lav koji je pustoio okolicu argolidskog sela Nemeje sve dok ga Herkul nije uspio ubiti neme (ma.) plemi, vlastelin Nemeza (gr. Nemesis) mit. v. Nemezis Nemezis (gr. Nemesis, nemo dodjeljujem, dodijelim, dosudim, dosuujem) mit, boanstvo u kojem je utjelovljena boanska pravednost koja nagrauje dobro, a kanjava zlo, osobito nepravde i nasilja uinjena iz obijesli nemo (lat. nemo, gen. neminis) nitko: nemo iudcx. nemo testis idoneus in propria causa it. nemo judeks, nemo testis idoneus in proprija kauza (laU) prav. nitko ne moe u vlastitoj stvari, tj. gdje jc osobno zainteresiran, biti ni pravi sudac ni pravi svjedok Nemo huc ingrediatur expres geometria it. Nemo huk ingrediatur ekspers geometrija (lat.) Neka ovamo ne ue nitko tko ne zna geometriju

ncokantizam

945

nora ma neomarksizam socijalno-demokratski smjer koji je revidirao (promijenio) Marxovo nauavanje time to se odrekao revolucije i diktature proleterijala, glavni ideolog bio je njemaki socijaldemokrat Eduard Bcrnstein (18501932) ncomutacija (gr. neos, lat. mutatio promjena) biol. nasljedna promjena kod ivih bia zbog pojave nekog novog nasljednog initelja neon (gr. neon novo) kem. element, spada u plemenite plinove zato to se ne spaja s drugim elementima, ima ga u zraku, atomska teina 20,1S3, redni broj 10, znak Ne neonomisti (gr. neos, nomos zakon) mn. pristae nekog novog zakona neopedagog (gr. neos, paidagogos) onaj koji se, kao odgajatelj, slui novim odgojnim metodama ncopitagorejizam fil. obnova i, pod utjecajem istonjake religije, modifikacija pitagorejizama spojenog s elementima raznih grkih lozofema, predstavlja teozofsku spekulaciju neoplatonizam fil. stapanje Platonovih, Aristotelovih, stoikih i dr. nauavanja s istonjakim religioznospekulativnim elementima u jedinstven pogled na svijet, uz jaku primjesu mistikih i teofizikih crta; nakon propasti antike kulture neoplatonizam je imao jak utjecaj na razvoj kranske filozofije neoplazma (gr. neos, plasrna tvorevina) med. normalno ili bolesno nagomilavanje novih tkiva u tijelu, novo tkivo, izraslina, ili izrastak neopoganizam (gr. neos, lat. paganus seljak} novo poganstvo, pokuaj da se stara neznaboaka vjerovanja obnove i da zamijene kransku religiju; usp. poganizam neorama (gr. neos, orama pogled, prizor) kombinacija panorame i diora-

neokantizam filozofski smjer koji se sredinom prolog stoljea javio u Njemakoj kao reakcija na spekulativni Fichteov, Schcllingov i Hegelov idealizam, i koii je istaknuo kao polaznu toku vraanje Kantu i njegovoj kritikoj filozofiji Ticoklasicizam (gr. neos, lat. classis) knjievni smjer na Zapadu od 1905. koji, oslanjajui se na klasinu knjievnost, posebni naglasak polae na to vee savrenstvo oblika neolitik (gr. neos, lithos kamen) gcol. mlae kameno doba, doba glaanog kamena (trajalo u Europi od 10000. do 3000. pr. n. ej, kad su ljudi upotrebljavali kamen za svoje potrebe: (oruje, orue, zidanje i dr.), podizali gradove, naselja i ve se bavili zemljoradnjom i stoarstvom neolitski (gr. neos, lithos kamen) geol. koji pripada novijem, mlaem kamenom dobu; usp. neolitik neolog (gr. neos, logos rije, govor) onaj koji unosi novosti u neko starije nauavanje; osobito: onaj koji uvodi nove rijei i konstrukcije u jezik neologija (gr. neos, logia izgovaranje, govor) uporaba starih rijei u novom znaenju, tvorba novih rijei, novotvorba, kovanica neologistieki (gr. neos. logos rije, govor) prid. sklon uvoenju novotarija i novotvorbi, osobito u jeziku i vjeri; novostvoren, novoskovan neologizam (gr. neos, logos rije, govor) novost u nekom starom nauavanju ili religiji, novotvorina; strast za uvoenjem novotvorina; gram. nova rije napravljena po uzoru na strane jezike, kovanica, stara rije s novim znaenjem, npr. brzojav, vodovod, dvoboj, kiobran, kolodvor, olovka, znatieljan itd. neomaltuzijanizam soc. v. pod rnaltuzijanizam

neoromantika

946

nero antiko ne i utjecajne poloaje; prvobitno: utjecaj papinih roaka na dravne poslove Neptun (lat, Neptunus) 1. mit. bog mora kod starih Rimljana (kod Grka Posejdon); 2. astr. planet u naem Sunevom sustavu, nalazi sc iza Urana neptunij (lat. Neptunus) kem. radioaktivni element (transuran), redni broj 93, znak NP; u prirodi ne postoji, nego je dobiven umjetnim putem od 1943. do 1944. kad je prirodni uran bio bombardiran neutronima; raspadajui se radioaktivno on sc pretvara u drugi transuranski kem. element: plulonij neptunisti geol. pristae neptunizma neptunizam geol. shvaanje nekih geologa, tzv. neptunista, po kojem je Zemljina kora, u svom sadanjem obliku, nastala utjecajem vode (supr. vulkanizam, po kojem je vatra jedini uzrok sadanjeg oblika Zcmljine kore. i plutonizam, shvaanje po kojem je unutranja toplina Zemlje utjecala na stvaranje oblika njezine kore) Ncptunov (lat. Ncptunius) Ncptunov pojas med. mokar oblog oko tijela, preko kojega se stavlja vunena tkanina; Neptunova pota slanje vijesti u staklenim bocama koje se, u sluaju opasnih nepogoda na moru, putaju u more Nerej (gr. Nercus) mit. sin Ponta i Geje, mu Doridin, bog mora i otac pedeset keri (nerejida), stanuje s njima u morskim dubinama nerej ide (gr. Ncreides) mn. 1. mit. keri Nerejeve, morske nimfe (medu kojima su najpoznatije: Tetida, Kalipsa i Amfitrita) nerejidc (gr. nereides) 2. zool. morske ivotinje iz porodice glista ekinjaa nero antiko (tal. nero antico) crni egipatski mramor

me, ureaj koji prikazuje sliku unutranjosti neke graevine, hrama i si. neoromantika (gr. neos, fr. romantique) smjer u novoj knjievnosti koji se javio oko 1890. kao suprotnost naturalizmu i pozitivizmu neosalvarzan med. spoj salvarzana s formaldehid-natrijsulfoksilatom, upotrebljava se kao lijek protiv sifilisa i drugih spirohetnih bolesti neoslavizam smjer panslavizma kojem jc cilj ujediniti sve Slavene, ostavljajui svakom slavenskom narodu to veu samostalnost; ova ideja uzela je osobito maha nakon 1908., kad je A u stro-Ugarska nasilno i iznenadno anektirala Bosnu i Hercegovinu neospinozizam filozofski smjerovi kojima slui kao polazna toka Spinozina filozofija, osobito njegov inonistiki pogled na svijet neoterian (gr. neoterikos mladenaki) novotarski, koji je po novom ukusu, koji tei za novim neoterizam (gr. neoterizo novotarim, uvodim novine) tenja za novim, ljubav prema novotarstvu; uporaba novih rijei i konstrukcija neovitalizam (gr. neos, lat. vitalis ivotni) fil. suvremeni oblik vitalizma, spajanje mehanikog pogleda na svijet s vitalizmom neozoik (gr. neos, zoon ivotinja) geol. v. kenozojski period nepentes (gr. nepenthes) med. sredstvo za ublaavanje bolova; sredstvo za osvjeavanje i razvedravanjc, razbibriga; bot. vrsta mesojednih biljaka iz tropske Azije i Australije, listove imaju u obliku kantica nepotizam (lat, nepos, nepotis neak) povlatenost roaka u davanju poloaja i slube na raun drugih zaslunijih ljudi koji bi, s obzirom na svoje zasluge i sposobnosti, trebah imati prednost; uvlaenje roaka na unos-

neroli neroli (tal., fr. nroli) eterino ulje od naraninog cvijcta, veoma jakog i ugodnog mirisa Ncron (lat. Nero) zloglasni rimski car (5468 n. e.), poznat po svojoj okrutnosti i strahovitom progonu krana koje je optuivao da su zapalili Rim (64. n. e.), ubojica svoie majke, ene i mnogih drugih uglednih Rimljana; otuda: svaki okrutan i krvoloan gospodar i vladar neronski (lat. Ncroncus) nesmiljen i

947

nct nervus rerum (lat. nervus rerum ivac stvari) glavna stvar, ono stoje stvarna, bitna osnova neega ncscijcncija (lat. ncscientia) neznanje nescio (lat. nescio) ne znam nescirc (lat.) ne znati; a nescire ad non esse (lat.) log. nepravilno zakljuivanje "iz neznanja o nepostojanju", tj. misliti da se neto zna, a zapravo to ne znati, pa na osnovi takvog neznanja zakljuivati da to neto ne postoji neseser (lat. necessarius, fr. neeessairc) ono to je nuno, potrebno; osobito: putnika kutija ili torba s onim to je ovjeku najpotrebnije (pribor za toaletu); alatni sandui, torba s alatom; najpotrebniji lijeniki instrumenti Nestor (gr. Nestor) mit. sin Helejev, kralj u Pilu, poznat po svojoj mudrosti i velikom iskustvu; u dubokoj starosti sudjelovao u Trojanskom ratu i svima sluio kao odlian savjetodavne; otud: mudar, iskusan i astan starac, najstariji i najiskusniji medu sebi ravnima nestorijanci pristae carigradskog patrijarha Ncstorija koji je, 431. g. zbog svog nauavanja o dvjema odvojenim prirodama Isusa Krista, boanskoj i ljudskoj, kao heretik svrgnut sa svojeg poloaja i protjeran nestorijanizam teol. nauavanje carigradskog patrijarha Ne storija koje je kr. Crkva proglasila i osudila kao heretiko; v. nestorijanci nestoterapija (gr. nesteia poenje, therapeia lijeenje) med. v. nestrij atrija nestrijatrija (gr. nesteia post, iatreia lijeenje) med. lijeenje gladovanjem net (njem. nett, fr. net. tal. netto) 1. lijep, zgodan, pristao, dotjeran net (engl.) 2. mrea, posebna mrea kod tenisa koja stoji izmeu protivnikih igraa; elektronska mrea u koju su

okrutan kao Neron ners (engl. nursc) dojkinja, dadilja, odgajateljica, uvarica nerterologija (gr. nerteros, enerteros donji, logia) znanost o tijelima koja sc nalaze pod zemljom nerteromorfija (gr. nerteros donji, morfe oblik) stvaranja podzemnih tijela i oblika nerv (lat. nervu, gr. neuron) anat. ivac; nervni sistem ivani sustav, ivelje; pren. snaga, mo, jaina; ivac, dua, glavni pokreta neega, npr. nerv drutva = dua, stup drutva: nervus probandi (lat) log. glavna osnova dokazivanja ncrvacija (lat. nervatio) bot. rebra, ilice na listu, lisna rebra nervatura (lat. nervatura) bot, v. nervacija nervina (lat. nervina) mn. med. sredstva za jaanje i smirenje ivaca nervna supstancija fiziol. tvar od koje se sastoje ivci nervni sistem fiziol. v. nerv nervoza (lat. nervus ivac) med. bolest ivaca, slabost ivaca; razdraljivost, uzbudljivost nervozan (lat. nervosus) koji se tie ivaca, ivani; danas obino u znaenju: ivano obolio, razdraljiv, lako uzbudljiv, oslabljenih ivaca nervozitet (lat. ncrvositns) v. nervoza nervus probandi (lat. nervus probandi) log. v. pod. nerv

netivz

948

neurolog neurektomija (gr. neuron, ek iz, lome rezanje) med. djelomino rezanje jednog ivca neuri- (gr. neuron) predmetak u sloenicama sa znaenjem: ivac, koji se tie ivaca, ivan neurilcma (gr. neuron, eilyma omot, zavoj) anat. v. neurilima neurilima (gr. neuron, eilyma omot, zavoj) anat. ivana opna, ivanica neurin (gr. neuron) med. veoma otrovan proizvod koji nastaje zbog truljenja leeva ncuritian (gr. neuron) med. koji se tie (ih: nastaje od) upale ivaca; koji utjee na ivce, koji jaa ivce neuritik (gr. neuron, lat. ncuriticum) med. sredstvo za lijeenje i jaanje ivaca ncuritis (gr. neuron) med. upala ivaca neuro- (gr. neuron) predmetak u sloenicama sa znaenjem: ivac, koji se tie ivaca, ivan neurobat (gr. neuron, baino koraam, idem) plesa na konopcu neuroblasti (gr. neuron, blastos klica, izdanak) mn. anat. stanice koje stvaraju ivce neurodinija (gr. neuron, odyne bol) med. bolest ivaca, neuralgija neurogamija (gr. neuron, gamos brak) spajanje ivane djelatnosti = ivotinjski magnetizam neurografija (gr. neuron, grafia opis) Opisivanje ivaca neurokirurgija (gr. neuron, chcir ruka. ergon rad) med. lijeenje kirurkim putem bolesti ivanog podrijetla, kao i raznih bolesti mozga i modine (dio medicine) neurolema (gr. neuron. eilyma omot, zavoj) anat, v. neurilima neurolog (gr. neuron, logos rije, odnos) znanstvenik, biolog koji se bavi prouavanjem ivaca; lijenik strunjak za ivane bolesti

umreeni milijuni raunala diljem svijeta, internet netivz (engl. natives) mn. oni koji su se rodili u Americi, roeni Amerikanci; lanovi politike stranke koja se organizirala u Sjedinjenim Amerikim Dravama s ciljem obrane prava prvenstva roenih Amerikanaca u odnosu prema strancima i doseljenicima, i koja trai da se rok za naturaliziranje produi od 7 godina na 21 godinu neto (tal. netto) trg. izraz, uobiajen od poetka XVII. st.} a oznaava istu teinu (neto-teina) neke robe. tj. kad se odbije od ukupne bruto-teine ono u emu roba stoji (vrea, bava, sanduk i dr.), ili ist prihod (neto-prihod) od nekog posla, tj. kad se odbije iznos svih rashoda itd. neto tara (tal. netto tara) trg. odbitak stvarne, a ne prihlinc teine onoga u emu roba stoji, npr. vree, bave, sanduka i dr. neur- (gr. neuron) predmetak u sloenicama sa znaenjem: ivac, koji se tie ivaca, ivan neuralgija (gr. neuron, algos bol) med. bolest ivaca koja se, u nastupima, pojavljuje u odreenom dijelu tijela, a nije izazvana nekim vidljivim anatomskim promjenama; prid. neuralgian neuraatenian (gr. neuron, asthcncia slabost) med. koji boluje od slabosti ivaca, ivano oboljeli neurastenija (gr. neuron, astheneia slabost) med. slabost ivaca neurastenija (gr. neuron, sihenos jaina, snaga) med. prevelika ivana djelatnost neurastenik (gr. neuron, asihenikos slabunjav) med. onaj koji boluje od slabosti ivaca neurastian (gr. neuron ivac) med. v. neurastenian

neurologija

949

neutralizirati neurotik (gr. neuron, lat. neurotisum) med. v. neuritik neurotomija (gr. neuron, tome rezanje) med. prerezivanje, prerez ivca neurotonija (gr. neuron, teino zateem) med. zatezanje ivaca neuroza (gr. neuron) med. nervoza ncutra (lat. neutra) mn. gram. v. neutrurn neutralan (lat. neutralis) nepristran, koji ne pripada ni jednoj stran(c)i, koji ne sudjeluje u ratu; gram. ni mukog ni enskog roda; kem. koji ne reagira ni kiselo ni alkalno; neutralne drave drave kojima je, iz meunarodnih razloga, zajamena neutralnosti npr. vicarska; tiz. neutralna zona magneta onaj dio magneti koji ne pokazuje magnetno djelovanje; fiz. bez + ili naboja neutralist (lat. neutralis) onaj koji ne pripada nijednoj religiji ili nijednom filozofskom smjeru, slobodni mislilac; nepristran promatra neutralitet (lat. neutralis) nepristranost, nepripadanje ni jednoj strani, nemijeanje u rasprave i sporove drugih; oruani neutralitet ako se jedna drava naoruava da bi po svaku cijenu mogla odrati i obraniti svoju nepristranost neutralizacija (lat. neutralisatio) dovoenje u stanje nepripadanja nijednoj strani, izjednaenje suprotnih stanja, poliranje, otklanjanje djelovanja, injenje nekodljivim; kem. zasiivanje, spajanje kiseline s bazom u sol, u kojoj su izgubljena svojstva i kiseline i baze nentralizam (lat. neutralis) nepripadanje nijednoj odreenoj religiji ili nijednom filozofskom smjeru, slobodno miljenje neutralizirati (lat. ncutralisare) uiniti neutralnim, dovesti u stanje nepripadanja nijednoj strani, uiniti neutjecajnim, otkloniti utjecaje nekog

neurologija (gr. neuron, logia) znanost koja prouava ivce neurom (gr. neuron) med. v. neuron ncurom (gr. neuron) med. ivana izraslina, ivanik ncuromalacija (gr. neuron, malakia mekoa) med. omekavanje ivaca neuron (gr. neuron) anatomska i fizioloka jedinica ivanog sustava, osnovni element ivanog (ili: ncrvnog) tkiva, nervna stanica, ivana stanica neuronal (gr. neuron) med. lijek za smirenje ivaca i uspavljivanje ucuroparaliza (gr. neuron. paralysis uzetost) med. uzetost ivaca ncuropat (gr. neuron, pathos bolest) nu;d. onaj koji boluje od ivane bolesti neuropatija (gr. neuron, pathos bolest) med. bolest ivaca neuropatologija (gr. neuron, pathos bolest, logia) med. znanost o ivanim bolestima;, poznavanje ivanih bolesti neuropira (gr. neuron, pyr vatra) med. ivana groznica ncuropsiliozc (gr. neuron, psvche dua) mn. med. ivano-duevne bolesti koje se javljaju bez anatomskih promjena neuropteri (gr. neuron, pteron krilo) mn. zool. mreokrilci, kukci s etiri prozirna i mreasta krila neuroretinitis (gr. neuron, lat. retinitis upala mrenice) med. upala vidnog ivca i mrenice neuroskop (gr. neuron, skopeo gledam) ureaj za ispitivanje i mjerenje karaktera i talenta neurospazme (gr. neuron ila, vrpca, spasmos gr) mn. lutke koje se kreu pomou ice ili konca; marionete neurotian (gr. neuron) ivani, koji se tie ivaca; koji nastaje kao posljedica bolesti ivaca

neutralnost djelovanja ili stvari, osujetiti: kem. jednu kiselinu s bazom ili neku bazu s kiselinom tako pomijeati da ta mjeavina vie nije ni kisela ni alkalna, nego neutralna neutralnost (lat. neutralis) v. ncutralitet neutrino (lat. neutroni nijedno ni drugo) fiz. neutralna materijalna estica manje inase od mase neutrona neutrofili (lat. ncutrum, gr. filos koji voli) mn. med. bijela krvna zrnca koja primaju neutralne boje neutron (lat. neutrum ni jedno ili drugo) fiz. materijalna praestica (Chadwick) koja se javlja u zrakama i koja je bez naboja (v. elektrini elementarni kvantum) mase vee od mase protona; osim jednake mase s masom vodikovog atoma, razlikuje se od neutralnih vodikovih atoma mnogo manjim obujmom, ime se objanjava njihova jako prodorna mo; usp. neutrino neutrum Gat. neutrum ni jedno ni drugo) gram. srednji rod kod imcnica, zamjenica, pridjeva i brojeva; rije srednjeg roda (mn. ncutra); verbum neutrum (lat.) neprijelazni glagol nevra- (gr. neuron ivac) v. pod ncuranevro- (gr. neuron ivac) v. pod neuronevus (lat. nevus) med. made Nevvgate it. Njuget(engl.) veliki zatvor u l/ondonu, zgrada u kojoj se izvravaju smrtne kazne nezologijn (gr. nesos otok, logia) dio fizikog zemljopisa koji prouava otoke ne (fr. neige snijeg) vunena tkanina proarana bijelim tokicama, lako da izgleda kao posuta snijegom Ni kem. kratica za nikal Nibelungenlid (njem.) N'ihelunka pjesma, najznaajniji njemaki srednjovjekovni junaki ep u kojem je opjevana Siegfridova smrt i osveta njegove ene Krimhilde

nihilisti nibclun.ka vjernost (njem. Nibelungentreue) izraz kojim je 1909. oznaena iskrenost i vrstina saveza izmeu Njemake i Austro-Ugarske; nepokolebljiva vjernost Nibelunzi (njem. Nibelungen) mn. u njemakoj mitologiji: pleme patuljaka, posjednika Izv. nibelunkog blaga nievo (rus. niego) v. njievo nidifikacija (lat. nidificatio) zool. pravljenje gnijezda nidologijn (lat. nidus gnijezdo, gr. logia) dio biologije koji prouava gnijezda nidor (lat. nior) para, miris, vonj od izgorjelih ivotinjskih tijela; med. miris po trulei (kod podrigivanja) nidorozan (lat. nidorosus) koji vonja po trulei, na muak, trulean nife geol. sredinji dio Zemljine jezgre za koji se pretpostavlja da je, uglavnom, sastavljen od nikla i eljeza (Ni + Fe = nikal + eljezo) Niflheim it, Nitlhajm (njem.) u nord. mitologiji: hladni sjeverni dio svijeta; podzemni svijet u koiemu vlada boica Hela niger (engl. nigger) prijezirni naziv za crnca niger (lat. niger) crn nigerseentan (lat. nigrescens) koji crni, prelazi u crno, crnkast nigromant (lat. niger, crn, gr. mantis prorok) maioniar, 6irobnjak, onaj koji vraa i prorie pomou zlih duhova nipromantija (lat. niger cm, gr. manteia proricanje) tobonja crna vjetina, gatanje i proricanje sudbine pomou zlih duhova nigror (lat. nigror) med. crna ili modroaiva pjega na koi nihil (lat. nihil) nita nihilisti (lat. nihil) mn. pristae nihilizma

nlhilitct

951

nikotin nje graviranih ukrasa na zlatnim i srebrenim ploama, crni emajl nikal (lat, nicolum, fr. nickel. njem. Nickel) kem. element, atomska teina 58,69, redni broj 28, znak Ni; isti nikal je srebrna s lobije I a kovina, uglaan ima viKima lijepu sjajnost, na zraku postojan, moe sc kovati i legirati Nikejski sabor crkveni sabor koji je 325. sazvao u bilinijskom gradu Nikeji Konstantin Veliki radi rjeavanja arijanskih raspri. Na njemu je arijanizam proglaen herezom i donesen tzv. nikejski simbol vjere (kojega se i danas dre sve kransko vjere) nikerbokeri (engl. knickerbockers) mn. Nizozemci koji ive u New V'orku; iroke hlae do koljena (kakve oni nose) niklati eljezne predmete prevui niklom galvanskim putem nikocijana (lat. herba nicotiana) bot. duhan, duhanska biljka nikocijanin (lat. nicotiana) kem. v. nikotin nikol opt. uobiajeni i krai naziv za Nikolovu prizmu nikolaiti mn. pristae heretike gnostike sekte u II. st. kr. Crkve; pristae ponovnog krtenja u XVI. st.; kat. sveenici koji naputaju sveeniki red radi enidbe Nikolova prizma opt, prizma od islandskog kristala, slui za ispitivanje polarizirane svjetlosti (nazvana po kotskom fiziaru Wilhamu Nicolu, 17681851) nikotin kem. veoma otrovan alkaloid, nalazi se u liu i sjemenu duhana, vezan uz jabunu i limunsku kiselinu, inae l>ezbojna i uljana tekuina koja na zraku dobije smeu boju (naziv po Francuzu Jcanu Nicotu. koji je 1560. donio duhan u Francusku)

nihilitet (lat. nihilitas) nitavnost, nitavih), nedostatak svake vrijednosti nihilizam Gat. nihil nita) fil. stajalite potpunog odricanja vrijednosti uope: teorijski nihilizam nijee mogunost spoznaje istine, a etiki nihilizam vrijednost moralnih zakona; u politiko-socijalnom pogledu: shvaanje da dananje drutvo i cjelokupni njegov poredak ne valja nita, zbog ega bi ga trebalo potpuno unititi, pa tek na L i m ruevinama gradili jedno posve novo drutvo; izraz nainjen po idejama koje je ruski pisac I.S. Turgcnjev iznio kroz Bazarova, glavnog junaka svog romana Oevi i djeca {1862. g.), a koji jc odluno negirao sva naela i tradicije ruske plemike kulture nihilum album (lat.) med. cinkovo bjelilo (lijek za oi) nijansa (fr. nuance, lat. nubes oblak) postupan prijelaz, postupno prelijevanje boja, sjenanje bojama; pren. fina i neprimjetna razlika, jedva primjetan prijelaz iz jednoga u drugo; glaz. prijelaz: gram. finoa jezika, tanahnost izraza, istananost nijansiran (fr. nuance) izraen (ili: izraen.) u nijansama, u finim prijelazima, predstavljen u tanahnostima, istanan nijansirati (fr. nuancer) praviti postupne prijelaze u bojama, prilagoditi (ili: prilagoavati) boje mijeanjem, sjenati; pren. praviti ili iznositi istanane i posLupne razlike nijelirati (tal. niellare) na zlatnim i srebrnim ploama urezivati ukrase pa ih onda ispunjavati crnim emajlom; usp. nijolo nijelo (tal. niello, lat. nigellus) tamna masa pripremljena od zajedno rastopljenog srebra, bakra, olova, sumpora i t>oraksa; sluzi za ispunjava-

nikotin iz am nikotinizam (lat nicotinismus) med. Lrovanje duhanom niksis (gr. nysso bodem, probadam) med. bodenje, bockanjc nikt- (gr. nyx, nvklos) predmetak u sloemcama sa znaenjem: no, noni niktacija (lat nictatio) med. treptanje, Irepkanje. mirkanje niktalopija (gr. nyx. nyklos, ops vid, vienje) med. ona bolest koja se sastoji u tome to je bolesnik slijep za dnevnu svjetlost, a ima sposobnost vidjeti nou niktalops (gr. nyx. nvktos, ops vid) med. onaj koji je slijep na dnevnu svjetlost, onaj koji bolje vidi nou nego danju; supr. hemeralops niktegersija (gr. nyx, nyktos, egersis buenje) med. buenje nou, trzanje iz sna

952

Nioba nimfa (gr. nymfe) mit. manje ensko boanstvo kod Grka, vila. Irna ih vie vrsLa, a zovu se po mjestima u kojima ive: aulonijade, oreade, leimonijade, limnade, napeje, nerejide, i oceanide, najadc i potamide, drijade i hamadrijade; pren. lijepa djevojka. ljepotica; ljubavnica, javna ena; zool. liinka insekta nimfe (gr. nymfe) mn. anat. male ruiaste usmine na enskom spolnom organu, male stidnicc nimfitis (gr. nymfe) med. upala malih ruiastih usmina (ili: malih stidnica); usp. nimfe nimfnmanija (gr. nvmfe, mania pomama, strast) pretjerana pohotljivost i spolna razdraljivost ena prema mukarcima, andromanija nimfonanija (gr. nymfe) enski samoblud; usp. onanija nimfonksus (gr. nymfe. onkos masa, tjelesina) med. otcklina stidnica, usmina nimfotomija (gr. nymfe, tome rezanje) med. operativno odstranjenje malih ruiastih usmina na enskom spolnom organu Nimrod idovsko osobno ime, sin Kuov, unuk Hamov, legendarni osniva babilonskog carstva i graditelj babilonskog tornja i asirskih gradova; po Starom zavjetu (Post 10,9): "silan lovac voljom Jahve"; otuda se za dobrog lovca uope kae: lovac kao Nimrod Nioba (gr. Niobe) mit. ki Tantalova i Dionina, ena tebanskog kralja Amfiona; u materinskoj gordosti io ima 7 sinova i 7 keri, drznula se usporediti s boicom Letom, koja ie imala samo dvoje djece (Apolona i Artemidu); da bije kaznili za ovu drskost, Apolon i Artemida poubijaju joj pred oima svu djecu strijelama; bol i oa janje pretvoric nesretnu majku, voljom Zeusovom, u jednu stijenu; ovaj

niktitacija (lat, nictitatio) med. v. niktacija niktobacija (gr. nyktohatia) med. lutanje nou, mjesearstvo niktofiti (gr. nyx, nvktos, fyton biljka) nm. bot. biljke kojima se cvjetovi nou otvaraju, a danju zatvaraju niktograf (gr. nyx, nyktos, grafo piem) naprava za pisanje u mraku nikt (grafija (gr. nyx, nvktos. grafia pisanje) vjetina pisanja nou, u mraku nikturijn (gr. nyx, nvktos, uron mokraa) med. pojaano mokrenje nou nil (nihil) admirari (lat.) niemu se ne treba uditi na latinski jezik prevedena reenica Meden thaumazein starogrkog filozofa Pitagore; poetak jedne Horacijcve epistule nimbus (lat. nimbus) prstenast sjaj oko glave sveca, svetaki vijenac (krug) oko glave; u meteorologiji: kini oblak, olujni oblak (usp. kumulus, stratus, cirus); pren. sjaj koji okruuje neku istaknutu, znaajnu osobu, veliki ugled

niobi

953

ni trom

motiv jc est u knjievnosti i umjetnosti niohij Gat, niobium) kem. element, vrlo rijetka kovina bijelog sjaja, atomska teina 93,3, redni broj 41, znak Nb nirvana (sanskr. nirvvana) u budistikoj religiji i filozofiji: "ugasnuc". stanje vjeitog i blaenog mira koje se nalazi s one strane svijeta svijesti i individualnog ivljenja; do ovoga stanja, za kojim prosvijeeni budist tei kao za najviom i konanom svrhom, dolazi se potpunim ugasnuem svoga "ja" i volje za ivotom, tj. potpunim osloboenjem duha od tvari; u kasnijem budizmu: blaeni ivot u nekom Budinom svijetu punom sjaja i velebnosti Nisa (gr. Nysa) mit. jedna od nimfi koje su odgojile Bakha, nazvana po istoimenom gradu i brijegu u Indiji; astr. asteroid otkriven 1857. nistagmus (gr. nystaxis klimanje glavom, drijemanje) med. bolesno treptanje oima, drhtanje oiju, gr u onoj jabuici ili kapcima nia (fr. m'che) arh. udubina u zidu, udubljenie, slijepi prozor; obino slui da se u nju stavi kip, poprsje ili kakav drugi ukras niador (ar.-perz.) kem. amonijev klorid (NH4C1), salmijak; okusa je ljutoslanog, a u vodi se otapa; slui kao lijek, za proizvodnju amonijaka, punjenje Leclancheovih elemenata, pri lemljenju i kositrcnju kovina itd. nitnn (njem. Niet) teh. zakovica, zakovak. avao nitovati (njem. meten) teh. zakovati, zakivati zakovicama, udarati zakovice nitr- (gr. nitron) predmetak u sloenicama sa znaenjem; luna sol nitrat (gr. nitron luna sol) kem. sol duine kiseline, kalijev nitrat ih salitra u svom prirodnom stanju; na-

trijev nitrat ih ilska salitra; nitrat srebra lapis, pakleni kamen, slui za spaljivanje rana i bradavica nitridi (gr. nitron) mn. kem. spojevi elemenata s duikom nitrifikacija (lat. nitrificatio) kem. pretvaranje amonijaka u saliirenu kiselinu, pravljenje salitre nitrirati (lat. nitrare) kem. praviti salitru; salitriti nitriti (gr. nitron) mn. kem. soli duine kiseline nitrobenziri (gr. nitron, p. benjui) kem. v. nitrobenzol nitrobenzin (gr. nitron. p. benjui) kem. v. nitrobenzol nitrobenzol (gr. nitron, p. benjui) kem. tekuina ukaste boje, dobije se ako benzol stavimo u smjesu koncentrirane duine i sumporne kiseline; mirie kao ulje gorkog badema pa se zato njime parfimiraju tzv. bademovi sapuni; najvie se upotrebljava u industriji anilinskih boja nitroceluloza (gr. nitron, lat. cella stanica) kem. praskavi pamuk nitrofosfat (gr. nitron, fos svjetlost) kem. ti mj etno gnoj vio; mjeavina duika i fosforne kiseline nitrogen (gr. nitron, gen- korijen od gignesthai postati, nastati) kem. duik, azot nitrogliecrin (gr. nitron, glykys sladak) kem. veoma jako eksplozivno sredstvo, dobiva se preradom glieerina duinom i sumpornom kiselinom; po izumitelju dinamita Alfredu Nobclu zove se jo i Nobelovo praskavo ulje; nitroleum nitroleum (gr. nitron, lat. oleum ulje) kem. v. nitrogliccrin nitrozan (lat. nitrosus) kem. koji ima u sebi salitre; sali tras t, slian salitri nitrozitet (lat. nitrositas) kem. salitrastost nitrum (gr. nitron, lat. nitrum) kem. salitra

nitruracija

954

nocija No-poperi (engl. No-Popery) "nikakvog papinstva", geslo engleskih episkopala kojom se odbija svaka pojava papinske vlasti u Engleskoj No., Nr., Nro. kratica za broj, brojka (tal- numero, lat. numerus) Non (hebr. Noach) po Starom zavjetu, jedini pravednik u grijenom ljudskom rodu, a koji se, po Bojoj odredbi, sa svojom obitelji spasio od sveopeg potopa u tzv. Noinoj arci, i sa svojim sinovima emom, Hamom i Jafctom postao praotac dananjeg ovjeanstva Nobelova nagrada zavjet koji je, svojom oporukom od 27. XI. 1895., ostavio pronalaza dinamita, vedski kemiar Alfrcd Nohcl (18351896). On je odredio da se kamate od njegovog imetka (44 milijuna franaka) nakon njegove smrti dijele, kao nagrada, onim velikanima koji su tijekom prole godine najvea dostignua postigli u podruju kemije, f i zike, knjievnosti, medicine i odravanja svjetskog mira Nobelovo praskavo ulje kem. v. nitrogliccrin nobilas (lat. nohilis) plemenit; plemi nobiles (lat. nobiles) mn. plemii nobilitacija (lat. nobilitatio) davanje (ili: podarivanje) plemike titule, proglaavanje za plemia nobilitet (lat. nobilitas) plemstvo, plemiko podrijetlo, plemiki stale, plemii; plemiki duh nobl (fr. noble, lat. nobilis) plemenit; odlian, izvrstan; uzvien, sjajan, raskoan; otmjen, gospodski; plemenit po roenju, plemeniti nobles (fr. noblesse) plemstvo, plemiko dostojanstvo, plemenitost; noblesse oblige it. nobles obli (fr.) plemika titula obvezuje, tj. tko je plemi, taj se mora plemiki i ponaati nocija (lat. notio) log. pojam, misao

nitruracija (lat. nitrum salitra) stvrdnjavanje elinih povrina pomou duika (osobito pri izradbi cilindara za zrakoplovne motonO niveleta (fr. nivelctte) razulja, ravnjaa, libela nivelira (fr. niveleur) onaj koji mjeri libelom, mjera; izjcdnaitelj niveliranje (fr. niveler) mjerenje ravnjaom (ili: razuljom, libelom); odreivanje razlike u visini izmeu raznih toaka Zemljine povrine; izravnavanje, poravnavanje; pren. uklanjanje razlike izmeu neega, izravnavanje, izjednaavanje nivelirati (fr. niveler) odrediti (ili: odreivati) razlike u visini izmeu raznih toaka Zemljine povrine; mjeriti ravnjaom (ili: ravnomjerom, libelom); uvodoravniti, napraviti vodoravnim, izravnati, poravnati, sravniti; pren. otkloniti razlike, izjednaiti, izravnati nivelman (fr. nivellement) v. niveliranje nivo (fr. niveau, lat. libclla) vodoravna povrina, razina; morska povrina, povrina mora (morski nivo); ravnjaa, ravnomjer, libela; pren. stupanj visine neega, npr. naobrazbe, kulture ild.; bili ispod nivoa biti ispod prosjenosti nivosc it. nivoz (fr. nivose, lat. nix, nivis, snijeg) "snjeni mjesec", etvrti mjesec u nekadanjem francuskom republikanskom kalendaru (od 12. XII. do 19. I.) nizam (ar.) red, pravilo, pravilnost, uredba; redovni turski vojnik; titula nekih vladara-vazala u Hajdarabadu (Indija) No kem. kratica za norij No pasaran (p.) "Nee proi", lozinka panjolskih revolucionara koji su se borili protiv faistike diktature u panjolskoj

nodozan

955

nomadi noktambulizam Gat. noctambulismus) med. mjesearstvo; usp. somnambulizam nokturno (lat. nocturnus) glaz. v. notturno nokturnus (lat. nocturnus noni sc. cantus pjesma) kod katolika: nona misa, nona pjesma u samostanima, nonica nokuta (lat. noctua) zool. sova, sovuljaga noledo (tal. noleggio) pom. v. nolo nolens volens (njem.) htio-nehtio, milom ili silom noli me tangere (lat.) nc diraj me, ne dodiruj me; slik. prikazivanje prizora kad Krist, us bivi iz groba, kae Magdaleni: "Ne dodiruj me!" (Iv 20,17); bot. mimoza; med. naziv za rane. osohito sililitine, koje se lokalnim lijeenjem pogoravaju; glaz. tremulant na orguljama; pren. stvar koju je bolje ne dirati Noli turbare cirkulos meos (lat. Noli turbarc circulos meos) "nemoj kvariti moje krugove!" Po Liviju (XXV., 31,10) rijei kojima se Arhimed, udubljen u svoja matematika razmiljanja, obratio rimskom vojniku kad je ovaj provalio u njegovu kuu i ubio ga nolo (tal. nolo) pom. uzimanje broda pod zakup; zakupnina za brod; teret broda, cijena za prijenos tereta nom de guerre it. nom d' ger (fr.) "ratno ime", lano ime koje su uzimali vojnici-najamnici, nadimak; lano knjievniko ime, pseudonim nom de plume it. nom ' plim (fr.) v. nom de guerre noma (gr. nemo pasem, nome paa) med. vodeni rak (zarazna bolest koja se javlja u obliku rane na obrazima i drugim dijelovima lica, osobito kod slabane i boleu iscrpljene djece) nomadi {gr. Nomades, nome paa) mn. pastirski narodi bez stalnog boravi-

nodozan Gat. nodosus) vornat, vorast, vornovat, kvrgav; zapleten, zamren nodozitet (lat. nodositas) vornatost, vornovitost, vorovitost, kvrgavost; med. vorasta pritavost nodulus {lat. nodulus) anat. vori, koica nodus Gat. nodus) vor, zaplet; tekoa, smetnja; med. tvrda oteklina na zglobovima, tkivima i dr., oteklina, izraslina; nodus gordijua (lat. nodus gordius) v. Cordijcv vor noema (gr. noema) fil. predmet miljenja, miljeno, misao noetinn (gr. noetikos) fil. koji spada u podruje miljenja ili spoznaje noctika (gr. noeo mislim, spoznajem) fil. znanost o miljenju ili spoznaji noeza (gr. noesLs) fil. spoznaja, miljenje, in miljenja, svijest nokaut (engl. knock udarac, out vani, izbaen iz igre) port, u boksu: kad od protivnikovih udaraca (obino u bradu, eludac ih srce) boksa padne i bude omamljen te sc za 10 sekundi ne moe dignuti i nastaviti borbu: tehniki nokaut- je kad protivnik ne padne, ah nije sposoban nastaviti borbu nokautirati (engl. knock-out) port, u boksu: pobijediti protivnika nokautom; pren. onesposobiti nekoga za daljnju borbu nokdaun (engl. knock udarac, dovvn oboriti, baciti na zemlju) port, u boksu: udarac koji rui protivnika na zemlju; boksa je u nokdaunu im padne na zemlju noksa Gat. noccre koditi, noxa) teta, krivnja, prijestup; prav. teta koju neijem imanju nanese neko po sebi neodgovorno bie, npr. ivotinja noktnmbul (lat. nox, noctis no, ambulare hodati, etati, noctambulus) med. mjesear; usp. somnambul noktambulacija {lat. noctambulatio) med. v. noktambulizam

nomadizirati

956

nominalizam promjenjivost ivih jezika a razumljive su i zajednike svim narodima nomina (lat. nomina) mn. imena, nazivi; nomina sunt ocliosa it. nomina sunt odioza (lat.) citat iz Ciceronova govora "Za Scksta Roscija"; imena su mrska, imena treba izbjegavati (tj. kad sc govori o moralu i kude mane, poroci i si., bolje je i uputnije, navodei primjere o tome, ne spominjati imena) nominncija (lat. nominatio) imenovanje: nominatio auctoris it. nominacio auktoris (lat.) u graanskom procesnom pravu: pravo optuenog da odredi svog zastupnika nominala Gat. nomen ime, nominalis imenski) v. pod nominalan nominalan (lat. nominalis) koji se tie imena, imenski; po imenu, nazovi; nominalna vrijednost ili nominala bank. imenska, nazivna. oznaena vrijednost tj. vrijednost tiskana ili utisnuta na novcu, vrijednosnim papirima i dr. (supr. stvarna, realna vrijednost): nominalna definicija log. definicija koja, pored istog objanjenja rijei, ne zamjenjuje samo tu rije, nego daje i znaenje rijei; nominalna distinkcija razlikovanje znaenja rijei; nominalni iznos naznaeni iznos; nominalni katalog popis knjiga po abecednom redu imena pisaca nomlnalisti (lat. nomen) mn. pristae nominalizma u filozofiji i ekonomiji; supr. realisti nominalizam (lat nomen ime) 1. fil. skolastiko shvaanje po kojem su opi pojmovi (univerzalije) samo rijei, imena, koja slue kao oznake za stvari i njihova svojstva i, osim toga apstraktnog i misaonog, ne oznaavaju nita stvarno (supr. realizam); 2. u nacionalnoj ekonomiji; gledite po kojem novana jedinica nije odreena koliina vrijedne ko-

ta koji, mijenjajui panjake, lutaju sa svojim stadima, osobito kod Arapa i Turaka nomadizirati (gr. nomas, lat. nomadisare) lutati, skitati; ivjeti nomadskim ivotom nomadski (gr. nomadikos) skitniki, lutalaki, bez stalnog boravita nomantija (lat. nomen ime, gr. mantcia proricanje) proricanje sudbine iz slova od kojih se sastoji neko ime nomen Gat. nomen} ime, naziv; gram. rije koja oznaava neku stvar (nomen substantivum) ih osobinu i svojstvo neke stvari (nomen adjnctivum); mn. nomina nomen est omen (lat) ime je znak, predznak, tj. esto ve samo ime sadri veliko znaenje, pokazuje bitnu osobinu onoga koji ga nosi, npr. kad je netko drag pa se zove Draen itd. nomen gen lile (lat) narodno ime, npr. Hrvat, Francuz itd. nomen materiale it. nomen materijale (lat.) gram. gr a divno ime, gradivna imenica, npr. voda, kamen, zlato, drvo itd. nomen patronvmicum it nomen patronimikum (lat) oevo ime, prezime napravljeno po oevom imenu, npr. Petri po imenu oca Petra nomen proprium it. nomen proprijum (lat.) gram. vlastito ime (zemlje, osobe itd.) nomenklator (lat. nomenelator) kod Rimljana: rob koji je svom gospodaru kazivao imena onih koje bi sretali; Otuda: popis iinena bez ikakvog daljnjeg objanjenja, registar imena nomenklaura (lat. nomenelatura) zbirka tehnikih izraza, skup uobiajenih imena i naziva u nekom znanstvenom podruju; bot, zool. utvren nain davanja naziva biljnim i ivotinjskim vrstima s latinskim ili latiniziranim rijeima, koje iskljuuju

no mi na t vino, nego odredena koliina apstraktne kupovne i platene moi koja moe biti predstavljena i predmetom koji, sam po sebi, nema nikakve posebne vrijednosti, kao to je. primjerice, papirnati novac (supr. metalizam) nominat (lat. nominatus) imenovani. novopostavljeni nominativ (lat. nominativus sc. casus) gram. prvi pade, nazivni pade, pade koji u reenici pokazuje gramatiki podmot (subjekt) ili prirok (predikat), ako je taj prirok ime nominatori (lat. nominatores) prav. osoba koja mjerodavnoj vlasti predlae jednog ovjeka za staratelja maloljetniku koji je ostao bez staratelja primajui istodobno na sebe i odgovornost za njega nnmo- (gr. nomos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: zakon nomodidakt (gr. nomos, didaktos uen) poznavatelj zakona, pravnik nomofilaks (gr. nomos, fylax uvar) uvar zakona, onaj koji se brine da sc zakoni primjenjuju kako treba nomograf (gr. nomos, grafo piem) pisac zakona, sastavlja zakona, zakonodavac, skuplja zakona nomografija (gr. nomos, grafia pisanje) pisanje zakona, zakonodavstvo nomokanon (gr. nomos, kanon pravilo, propis) zbirka dravnih i crkvenih zakona; u Grko-pravosl. crkvi: knjiga crkvenog prava koju je oko 883. izradio patrijarh Focije nomokracija (gr. nomos, kratia vladavina, vlast) vladavina zakona, dravno ureenje u kojem vladaju zakoni, kao kod starih Izraelaca nomokratska vladavina v. nomokracija nomologija (gr. nomos. logia znanost) vjetina donoenja zakona; fil. znanost o zakonima zbivanja

957

non posmus nomomah (gr. nomos, machomai borim se) onaj koji se bori protiv zakona, koji napada zakon nomomnhija (gr. nomos, machomai borim se) borba protiv zakona, napadanje zakona nomos (gr. nomos) zakon, uredba, odredba, obiaj; glaz. melodija, napjev, glazbeno djelo kod starih Grka koje se izvodilo na kitari ili flauti nomoteletika (gr. nomos, telos izvrenje) znanost o odravanju i primjenjivanju zakona; crkvena disciplina nomotet (gr. nomothetes) onaj koji donosi zakon, zakonodavac nomotetiki (gr. nomolhetikos) zakonodavstvom, koji sc tie zakonodavstva, zakonodavni; po Winelhandu, prirodne znanosti su nomotetike zato to one obuhvaaju u "prirodne zakone" doga daje u prirodi koji se stalno ponavljaju na isti nain (supr. idiografski) nomotetika (gr. nomothetike) donoenje zakona, zakonodavstvo, vjetina donoenja zakona nomotezija (gr. nomothesia, nomos zakon, tithemi postavljam, stavljam) donoenje zakona, zakonodavstvo non (lat. non, fr. non) ne non bis in idem (lat.) prav. v. ne bis in idem non likvet (lat. non liquet) v. likvet non multa, sed multum posl. v. multa non plus ultra (lat.) ono to je najvie i nenadmaivo u svojoj vrsti; nek plus ultra non posmus (lat. non possumus) "ne moemo", formula kojom rimska kurija odbija razne zahtjeve svjetovnih vlasti koji su u suprotnosti s dogmama Kat. crkve (ovu formulu je prvi upotrijebio papa Klement VII. odbijajui dati rastavu braka Henriku VIII.)

non uzus

958

nonvaler nonidi (lat. nonus deveti, dies dan) deveti dan dekade u nekadanjem franc. republikanskom kalendaru; usp. dekada nonijus po Portugalcu Pedru Nunezu (14921577) nazvano mjerilo podijeljeno na dijelove metra (obino na milimetre), du kojega se moe pomicati drugo mjerilo na koje je prenesena duzina od devet podjeljaka prvog mjerila, i ona (tj. duina) podijeljena na deset jednakih dijelova te se moe neto izmjeriti tono na desete dijelove milimetra; isto mjerno naelo prirrgcnjujc sc i na mjerenje desetih dijelova i kod mjerenja kutova, du limbusa pomie se pomoni nonijusni luk (stvarni izumitelj ovog instrumenta je P. Vernier 1631. pa ga esto zovu i po njemu: vernije) nonkomformisti Gat. non ne. conformis suglasan, istolik) mn. engleski protestanti koji ne pripadaju vladajuoj episkopalnoj Crkvi; disenteri, prezbiterijanci, independenti nonopstancija (lat. nonobstnntia) povelja (ili: akt) o ponovnom postavljanju ili o ponovnom uspostavljanju nonparel (fr. nonpareille) bez premca, bez ravnog sebi; tisk. vrsta najsitnijih tiskarskih slova od tipografskih toaka; uope naziv za sve stvari koje se odlikuju svojom posebnom vrijednou, npr. velik hriljant, vrsta uskih svilenih vrpci itd. nonsens (lat. non-sensus) besmislica, glupost, ono to nema nikakvog smisla nonalantan (fr. nonehalant) nehajan, nemaran; bezbrian nonalantnost (fr. nonehalance) nemarnost, nehajnost; bezbrino st nonvalencija (lat. nonvalentia) trg. nesposobnost plaanja nunvaler (fr. nonvaleur) bezvrijednost; stvar ili imanje koje ne donosi prihoda; neprinosnost, neunosnost; vri-

non uzus (lat. non usus) prav. ncuobiajcnost primjenjivanja nekog prava nona (lat.) 1. glaz. deveti ton po redu (poevi od osnovnog tona) nona (lat nonna, fr. nonnc) 2. kod katolika: redovnica, opatica; zool. duvna, noni paunovac (vrsta nonog leptira ija gusjenica pustoi borove i omorikove ume) nona (tal. nona) 3. med. neodoljivi nagon za spavanjem koje moe trajati po nekoliko dana, pa i tjedana (obino nastaje kao posljedica gripe) nonagenarijus (lat nonagonarius) dcvedesetogodinjak, ovjek od 90 godina nonagon Gat. nonus deveti, gr. gonia kut) geom. mnogokut s 9 kutova, deveterokut nonandrija (lat. nonus deveti, gr. aner. andros mu, ovjek) mn. bot biljke a devet pranikih niti na mukom cvijctu; prid. nonandrian None (lat. none) mn. u starorimskom kalendaru: peti dan u svim mjesecima, osim u oujku, svibnju, srpnju i listopadu (u kojima je bio sedmi dan); nazvane po tome to su uvijek bile devet dana bile prije ida nonegzistencjja (lat nonexistentia) fil. nepostojanje, nesivarnosl nonen-akord (lat. nona deveta, tal. accordo) glaz. petozvuk, tj. istodobno zvuanjc pet tonova jedne skale, i to: osnovnog tona, njegove terce, kvinte, septime i none nonens (lat. nonens, non ens) fil. nestvar, nita, stvar koja ne postoji niti moe postojati; non eniis nuUa sunt praedicata it. non entis nula sunt predikata (lat) ono to ne postoji nema nikakvih oznaka nonentitet (lat. nonentitas) fil. nepostojanje, nitavilo, nita nonet (tal. nonetto) glaz. kompozicija za devet glasova noneto (tal. nonetto) glaz. v. nonet

noogonija jednosni papiri koji ne donose nikakve prihode noogonija (gr. noos razum, gone raanje) log. nauavanje ili znanost o nastajanju pojmova noohirija (gr. noos razum, chcir gen. cheiros ruka) nasilje nad neijim duhovnim sposobnostima, zloin izvren nad neijim duevnim ivotom noologija (gr. noos razum, logia) fil. nekad: znanost o duevnom ivotu, psihologija; po Gomperzu, dio filozofije koji se bavi problemom miljenja

959

normativan normalan (lat. normalis) koji odgovara pravilu, pravilan, propisan, redovan, prirodan; uzoran, za primjer, primjeran; mat. okomit, ortogonalan; pren. duevno i tjelesno zdrav, npr. normalan ovjek normalije (lat. normalia) mn. osnovni oblici; uzorni crtei, uzorne skice, uzorni obrasci normalitet (lat. normalitas) stanje koje odgovara propisima ili pravilima, redovito stanje; stanje potpunog duevnog i tjelesnog zdravlja normalka (lat. normalis) ped. v. normalna kola; takoer: osnovna kola normalna brzina teh. srednja brzina stroja normalna mjera propisana mjera, osnovna mjera normalna kola uzorna kola, kola u kojoj se radi po najpriznatijim i najboljim nastavnim metodama; normalka normalna teina tono utvrena i propisana jedinica teine prema kojoj se odreuju sve ostale teine normalni kolosijek pun i propisan razmak izmeu eljeznikih tranica od 1,435 m (za razliku od uskog i nadnormalnog kolosijeka) normalno pravo prirodno pravo, pravo kojem je podrijetlo u razumu normalno vrijeme jedinstveno vrijeme, ono koje vrijedi za eljeznice normalnost (lat. normalitas) v. normalitet Normani (germ. Normannen, Nordmanen) mn. "ljudi sa sjevera", ime germanskih stanovnika Skandinavskog poluotoka koji su od VII. do XI. st. u Europi bili poznati kao gusari i pomorci normativan (lat. normativus) koji slui kao pravilo, koji postavlja pravila ili propise; koji propisuje to treba i kako treba neto raditi (usp. norma); normativne znanosti logika, etika i

noologist (gr. noos razum, logos) fil. po Kantu, svaki mislilac koji smatra da spoznaje, neovisno od iskustva, imaju svoj izvor u razumu (Platon); supr. empirist (Aristotel) nooloki (gr. noos razum, um, logos rije, odnos) fil. koji se odnosi na duh, koji je samostalan, aktivan, stvaralaki i napredan izvor duhovnog ivota; supr. psiholoki noostereza (gr. noos razum, steresis gubitak) med. gubitak svijesti pod utjecajem opojnih sredstava nop (niz. nop. fr. nope) vori u vunenoj tkanini (suknu, ohi) nopalin (meks. nopalli) crveno obojena tvar, griiniz, crvena boja nopovati (fr. noper) istiti tkaninu, sukno, ohu od voria norija (p. noria) kota za navodnjavanje polja u panjolskoj norki (rus.) mn. krzna mladih polarnih lisica u Rusiji norma (lat. norma) pravilo, propis, mjerilo, osnova, naelo rada, razmjer neega; utvrena mjera (ili: koliina) rada; tisk. skraeni naslov knjige pri dnu svakog novog tiskanog arka; ad normam (lat.) prema pravilu, po propisu norma!n (lat. normalis) geom. okomica, tj. linija pod pravim kutom sputena na neku liniju ili plohu

normiranje estetika, pedagogija, pravna znanost i politika ;kao primijenjena sociologija), zato to se one, uz ostalo, bave i normama miljenja, htijenja, umjetnikog shvaanja, odgoja i drutvenog ivota; normativne odredbe osnovne odredbe normiranje (lat. normare) utvrivanje, sreivanje, reguliranje; propisivanje, odreivanje, usklaivanje a pravilima, usklaivanje s propisima normirati (lat. normare) utvrditi osnovna pravila ili propise; prilagoditi (ili: prilagoavati) prema pravilima ih propisima (npr. cijene ivenih namirnica); srediti, propisati, utvrditi, regulirati, odrediti uinak, odrediti koliinu rada koji se mora obaviti u zadanom vremenu Norne (nord. norn) u skandinavskoj mitologiji: boice sudbine (Urda Biva, Naranda Sadanja i Skulda Budua) nornik (rus.) mlada polarna lisica ije je krzno (norki) vrlo cijenjeno noselija (gr. noseleia) med. boleljivost, slabunjavost; njega bolesnika; bolnica nosema (gr. nosos, nosema bolest) vet. opasna bolest odraslih pela koju izaziva nametnik Nosema apis dolazei s hranom u pelin crijevni trakt nosetiologija (gr. nosos bolest, aitia uzrok, logia znanost) med. znanost o uzrocima bolesti noso- (gr. nosos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: bolest nosodohij (gr. nosos, docheion prihvatite) v. nosokomij nosofobija (gr. nosos, fobos strah) med. strah od bolesti, hipohondrija nosogenjja (gr. nosos, gennao rodim, raam, stvaram) v. nosogonija nosogeografija (gr. nosos, gr. zemlja, grafia opis) med. prikazivanje zemljopisne i klimatske rairenosti bolesti, zemljopis bolesti

960

nostrifikacija nosogonija (gr. nosos, gonos roenje, podrijetlo) med. postanak bolesti, zaetak bolesti nosograf (gr. nosos, grafo opisujem) onaj koji se havi opisivanjem bolesti nosografija (gr. nosos, grafia opis) opisivanje bolesti nosokomij (gr. nosokomeion bolnica) bolnica nosokomij a (gr. nosos, komizo njegujem) med. njega bolesnika nosolog (gr. nosos, logos) med. znanstvenik koji detaljno prouava pojedine bolesti; patolog nosologija (gr. nosos. logia) med. znanost o bolestima; patologija nosoloki (gr. nosos, logikos) med. koji se tie znanosti o bolestima; patoloki nosomanija (gr. nosos, mania pomama, ludilo) med. umiljanje bolesti nosonomija (gr. nosos, nomos zakon) med. znanost o zakonima postanka i razvitka bolesti nostalgian (gr. nostos povratak u zaviaj. algos bol) koji se tie tuge za zaviajem; koji tuguje za rodnim krajem nostalgija (gr. nostos povratak u zaviaj, algos bol) tuga za zaviajem, enja za rodnim krajem; pren. enja za neim to nam je nekada bilo veoma drago i ugodno; nostomanija nostomanija (gr. nostos povratak u zaviaj, mania pomama, strast) v. nostalgija nostrat (lat. nostras, nostratis) naijenac, zemljak nostrificirati (lat. nostrificare) uiniti svojim ili naim; usvojiti, priroditi, primiti u graanstvo, dati nekome graanska prava; priznati svjedodbi neke strane kole ravnopravnost sa svjedodbom istovrsne tuzemne kole nostrifikacija (lat. nostrificatio) u dvojenje, primanje u graanstvo; da-

not-adresa vanje ravnopravnosti svjedodbi neke strane kole sa svjedodbom tuzemne kole iste vrste not-aresa (njem. Not nuda, fr. adrcsse) trg. adresa u nudi, adresa trgovake; klie koja se stavlja na mjenicu za sluaj da mjenini trasat ne plati mjenicu not-bremza (njem. Not-bremse) na vlakovima: konica koja se upotrebljava samo u sluaju opasnosti not-signal Gat. Not, signale) znak koji upozorava na opasnost nota (lat.) smak, oznaka, podsjetnik; pismena primjedba, zabiljeka, napomena radi dopune i objanjenja nekog mjesta u knjizi; u diplomaciji: formalno priopenje jedne vlade drugoj; trg. kratak raun, privremena priznanica, zabiljeka koja slui kao potvrda o prijaznu robe; banknota; glaz. odreeni znak kojim se biljee pojedini tonovi, glazbeno pismo; ocjena (u koli); nota caratteristica it. nota karakteristika (tal.) ton kojim jedno glazbeno djelo poinje; prima nota osnovna knjiga, trgovaka knjiga u koju se unose dnevni poslovi; uzeli neto ad notam (lat. ad notam) uzeti zabiljeku, primili k znanju, zapamtiti nota bene Gat.) zapamti! znaj! imaj na umu! notabene im. znak za podsjeanje. pribiljeka koja sluzi kao podsjetnik notabilan (lat. notabilis) vien, ugledan, znamenit, znaajan, utjecajan notabilitet (lat. notabilis) videnost, uglednost, utjecaj nosi, znaaj, ugled; notabiliteti mn. najuvaenije (ili: najuglednije) osobe drave ili grada, prvaci notacija (lat. notatio) biljeenje, oznaavanje, primjeivanje; glaz. pisanje nota notalgija (gr. notos leda, algos bol) med. bol u leima

Notre-Damc notar (Jat. notarius) prvobimo: brzopisac, onaj koji pie pomou kratica ili znakova (notae), pisar notnrijat (lat. notariatus) sluba i mjerodavnost notara notat (lat. notatum) biljeka, pribiljeka, napomena, primjedha note (lat. notae) mn. od nota = muzikalije notenplan (lat. nota, planus, njem. Notenplan) glaz. pet linija na kojima se piu note notes (lat. notitia, fr. notes mn. od note nota, pribiljeka) biljenica, depna knjiica za sitne pribiljeke notica (lat. nota) mala biljeka, kratka vijest, kratko priopenje notificirati (lat. notus poznat, facere uiniti, notificare) objaviti, objavljivati, proglasiti, proglaavati, oglasiti; priopiti, priopavati, dostaviti, dostavljati, izvijestiti, izvjetavati notifikacija (lat. notificatio) objavljivanje, proglaavanje; objava, proglas, oglas; priopenje, izvjetaj notifincctura (lat. notificetura) v. notifikacija notiologijn (gr. notios vlaan, logia) v. higrologija notiometar (gr. notios vlaan, metron mjera, mjerilo) v. higrometar notirati (lat. notare.) biljeiti, ubiljeili, zapisati; trg. unijeli u knjigu, uknjiiti notist (lat. nota) glaz. pisac nota, onaj koji iz partiture ispisuje note za pojedine glasove notograf (lat. nota, gr. grafo piem) glaz. sprava koja odmah pie note djela koje sc svira na glasoviru notoran (lat, noscere upoznati, poznati, notorius) opepoznat, javan notorijetet (lat. notorietas) opepoznatost, opepoznata stvar notornost (lat. notorietas.) v. notorijetet Notre-Dame it. notr-dam (fr.) Majka Boja, Gospa, Bogorodica: crkva po-

notummo

962

novokain novela Decameron); manja pripovijetka u prozi koja se, za razliku od romana koji prikazuje opirnu i sloenu sliku vremena i ivota, ograniava na samo jedan dogadaj iz ivota glavnog junaka, ili na samo jednu crtu iz ivota i karaktera, dok se osLali likovi i sporedne radnje samo usput spominju i nagovjeuju; 2. prav. mn. novele (tj. constilutiones odredbe) nove odredbe ili zakoni Justinijanovi nakon objavljivanja drugog Kodeksa (jedan dio Corpus juri); 3. naknadne izmjene i dodaci jednom zakoniku noveleta (tal. novclletta) lit. mala pripovijetka, novelica: glaz. malo glazbeno djelo napravljeno u sasvim slobodnom obliku (kakve je prvi komponirao Robert Schuman) novelist (tal. novellista) lit- pisac novela; ljubitelj novosti, raznosa novih vijesti, brbljavac novelistiki (tal. novella) lit. napisan u obliku novele novelti (engl. novoltv) trg. novost, novitet, nov trgovaki artikl novembar (lat. novem devet, novembar} deveti mjesec u kalendaru starih Rimljana; danas: jedanaesti mjesec, studeni (ima 30 dana) novicijat (lat. noviciatus) kunja, razdoblje koje onaj koji eli stupiti u neki sveeniki red mora provesti kao iskuenik ili pripravnik (novicijus), a koje obino traje jednu do dvije godine (kod katolika) novicijus Gat. novicius) novak, poetnik; u Katolikoj crkvi: samostanski iskuenik, pripravnik za redovnika novitet (lat. novitas) novost, novina; trg. svjea roba, nov trgovaki artikl; u knjiarstvu: nova, tek objavljena knjiga novokain (lat. novus nov, per. koka) med. sintetika zarajcni za kokain, slui za lokalnu anesteziju

svedena Bogorodici; ime glasovite katedrale Majke Boje u Parizu noturnino (tal. notturnino) glaz. v. noturno noturno (tal. nottumo) glaz. nona ili veernja pjesma: serenada, podoknica; obino: glasovirska kompozicija sanjalakog karaktera (najznaajniji predstavnik Chopin) notus (gr. nothos izvanbrani, lat. nothus) 1. izvanbrani sin, kopile notus (gr. notos, lat. notus} 2. juni vjetar ili, tonije, jugozapadni vjetar noumenon (gr. noumenon) fil. stvar koja (ili: bie koje) se ne moe opaziti, nego samo razumom zamisliti, pojam bez predmeta koji bi mu odgovarao u iskustvu; ideja kojoj u stvarnosti ne odgovara nita: supr. fenomenon nova (lat. nova) mn. nove stvari, novine, novosti; usp. noviteti; jed. astr. nova zvijezda (stajaica) novacija (lat. novatio) prav. obnavljanje, ponitavanje jedne zakonske obveze time to umjesto nje slupa na snagu druga; zamjena jedne isprave drugom novantiki (lat. novus nov. fr. antique starinski) izraen sada, ali po starom, osobito klasinom ukusu novantikc (lat. novus nov, fr. antiques starine) mn. nove stvari izraene po starom, osobito klasinom ukusu novator (lat. novare uvodili novine) onaj koji uvodi nove ideje i metode rada u nekom podruju pridonosei time kvalitativnom i kvantitativnom unapreivanju neke vrste rada noveento (tal. nove cento devet stotina) umj. izraz za umjetnost XX. st. Gikovnu, arhitekturu i glazbu) novela (tal. novella, lat. novellus nov) "mala novina" 1. lit, prvobitno: lako i lijepo isprian dogadaj koji irna dra neega novog (veliki majstor u ovoj vrsti je Roccacio sa svojom zbirkom

novum novum (lat. novum) neto novo; prav. okolnost koja, nakon ve zavrenog pravnog postupka, daje povoda pokretanju drugog postupka Novum testament um (lat.) Novi zavjet, jedan od dva dijela Biblije ili Svetog pisma novus (lat.) pr. nov; im. novak; homo novus (lat.) novi ovjek, novak, skorojevi nubekula (lat. nubecula) med. oblaak, bijela pjega u ronici (oka); nefelion nubelist (fr. nouvelliste) raznosa novih vijesti; novinarski suradnik nubilan (lat. nubilis) stasala za udaju; stasao za enidbu nubilitet (lat. nubilitas) stasalosl, sposobnost za stupanje u brak nubilozan (lat. nubilosus) oblaan, mutan. tmuran, natmuren nudisti (lat. nudus gol) mn. pristae pokreta goliavosti, goliav ci; usp. nudizam nuditet (lat, nuditas) razgohenost, golotinja; slika ih kip golog ljudskog tijela, gola figura nudizam (lat. nudus gol) 1. nauavanje po kojem bi tjelesnoj i moralnoj higijeni najbolje odgovaralo kad bi sc ljudi kretali i bavili portovima u prirodi potpuno ili djelomice goli: 2. kult golotinje, pokret koji tei osloboditi ovjeka predrasuda i stida od golog ljudskog tijela nudi (njem. Nudcl) valjuak od brana i krumpira nudlvalger (njem. Nudelvvalker) valjak za razvijanje tijesta, valjalo, rasuka nudus (lat. nudus) gol, razgolien nugacitet (lat. nugacitas, nugax aljiv) lakrdijatvo, ruganje nugat (fr. nougat, lat. nux orah) kola od oraha ili badema (kod nas poznat pod imenom francuski nugat) nuklearan (lat. nuclearis) bot. zool. fiz. jezgreni, jezgrin; nuklearno fizika grana suvremene fizike koja se bavi

96-3

nulLii poena sine lege prouavanjem svojstva atomske jezgre; nuklearna energija jezgrena energija atoma nukleolus (lat. nucleolus) zool. bot. jezgrica nukleus (lat. nude us) 1. zool. bot. jezgra stanice: 2. fiz. jezgra atoma nuklid (lat.) skup svih atoma oredenog rednog i masenog broja (poznato ih je vie od 1600) nuks (lat. nux) orah, ljenjak; in nuce (lat.) zbijeno u orahovu ljusku, tj. ukratko, zbijeno, saeto; nux vomica it. nuks vomika (lat.) med. pasji orah, sjeme istonoindijskog drveta (Strvchnos nux vomica) koje izaziva povraanje nula (lat. nulla) mat. nitica, znak koji oznaava niticu ili nedostatak jednog broja; pren. vrijednost jednaka nitici, nitavilo nulibisti (lat. nullibi) mn. oni spiritualisti koji tvrde da dua, kao netjelesno bie, ne moe postojati u jednom ogranienom prostoru kao to je ljudsko tijelo; supr. holomerijanci nulificirati (lat. nullificare) ponititi, ponitavati, staviti (ili: stavljati) izvan snage, proglasiti nevaljanim, ukinuti, ukidati; izjednaiti s niticom, potcijeniti nulifikacija (lat. nullificatio) ponitavanje, ponitenje, stavljanje izvan snage, ukidanje nulipara (lat. nullipara) ena koja jo nije raala, nerotkinja; supr. multipara nulite (lat. nulla) vorite nekog sustava izmjenine elektrine struje u kojem vlada potencijal Zemlje nulitet (lat. nullitas) nitetnost, nevanost, nevrijednost, gubitak zna&ijnosti ili vrijednosti nulla poena sine lege it. nula pena sine lege (lat.) nikakva kazna bez zakona; prav. naelo zakonitosti u pogledu kazne po kojemu se kazna mo-

nulla ratione e utvrditi samo zakonom i primijeniti jtnlino na djela za koia je zakon unaprijed propisao kako e hiti kanjena nulla ratione il. nula racione (lat.) ni na koji nain, nikako, nipoto nulti (lat. nulla nitica) mat. koji ima kazaljku nula (tj. lan niza), npr. a5, X,,. y0 itd.; nulti meridijan nulti podnevnik, zem. meridijan, podnevni k, koji prolazi kroz poetak obiljeavanja duina, greemvichki meridijan; fiz. apsolutna nula toka temperature je na 273C nulto-valentan (lat. nullus nijedan, valere vrijediti) kem. koji se ne spaja s drugim elementima (takvi su, npr. helij, neon, kripton, ksenon i radon) numaran (lat. nummarius) novani numen (lat. numen) izraz kojim su Rimljani obiljeavali bogove, silu boanstva, velianstvenu i udesnu mo boanstva; boanstvo, velianstvo numenalan (lat. numen boanstvo) boanstven, velianstven, udesan numenon (gr. noumenon) fil. pogreno mjesto, noumenon numer (lat. numerus, njem. Nummer) broj numeracija (lat. numeratio) mat. brojenje, izgovaranje brojeva; udaranje brojeva, obiljeavanje brojevima; numeriranje numerale (lat. numerale, sc. nomen) gram. broj, rije koja oznaava broj; mn. numeralia numeralia (lat.) mn. gram. v. numerale numerativ (lat. numerativum) gram. v. numerale numerator (lat. numerator) mat. brojnik (kod razlomaka); sprava za udaranje (ili: biljeenje) brojeva po redu Numeri (lat. Numeri) Brojevi, naziv 4. knjige Mojsijeve zato to poinje brojenjem izraelskih plemena

9H4

numizmatika numerian (lat. numerus) koji se lie brojeva, brojni; brojem izraen numeriko rainalo stroj za obavljanje raunskih operacija s brojevima izraenim znamenkama numerirati (lat. numeraro) brojiti; udarati brojeve, obiljeili (ili: obiljeavati, oznaavati) brojevima (predmete, stranice u knjizi i si.); trg. cijene robi oznaiti slovima ili kakvim drugim, samo trgovcu poznatim znacima na samoj robi numero Gat, numero) prema broju, prema cifri; aub numero (lat.) pod brojem. tj. pod rednim brojem, npr: 1., 2., 3. itd. numerozan (lat. numerosus) mnogobrojan, est; ret. milozvuan, harmonian, ritmian numerozitet (lat. numerositas) mnogobrojnost, velik broj, masa, gomila; ret. ritmika milozvunost govora numeroznost Gat. numerositas) v. numero z i te t numerus Gat- numerus) broj; brojka, cifra; gram. tj. jednina (singular), dvojina (dual) i mnoina (plural); glaz. takt, melodija; ret. govorniki ritam, blagoglasnost numerus clausus it. numerus klauzus (lat.) "zatvoren broj", odredba po kojoj se u neku slubu, na neku priredbu itd. moe primili samo odreden broj slubenika ili sudionika numifilacij Gat- nummus novac, gr. fvlatto uvam) zbirka novca, osobito starinskog numinozan (lat. numen) v. numenalan numizmatiar (gr. nomisma novac, lat. numisma) onaj koji se bavi skupljanjem i prouavanjem starinskog novca i starinskih medalja numizmatika (gr. nomisma novac, lat. numisma) znanost koja se bavi prouavanjem starinskog novca i starih medalja; dijeli se na: staru numizmatiku koja prouava doba do Zapad-

numizmatograf

965

nutus nunkupativ (lat, teslamentum nuncupativum) prav. oporuna elja iskazana usmeno nunkupativan (lat. nuncupativus) koji jc izjavljen usmeno, usmeni, npr. nunkupativna oporuka nunkupirati (lat. nomine caporc, nuncupare) prav. izjaviti neto u zakonskom obliku i javno izjaviti; nuncupata voluntas it. nunkupata voluntas (lat.) volja iskazana jasno i odredeno nupcijalitct (lat. nuptiae svadba) soc. odnos sklopljenih brakova neke zemlje prema ukupnom broju njezinih stanovnika, ili prema broju osoba sposobnih za brak nupeijalni (lat. nuplialis) svadbeni, vjenani, brani; pacta nuptialia it. pakta nupcijaiia (lat.) mn. brani ugovori nuraghi megalistike, prapovijesne kule na Sardiniji nus (gr. nous um) fil. duh, intelekt; kod Anaksagore: dua svijeta; kod Platona i Aristotela: dua koja misli. a po kojoj se ovjek razlikuje od ivotinje nutacija (lat. nutatio) klimanje, njihanje: kolebanje; astr. kolebanje ZemIjine rotacijske osi do kojeg dolazi zbog djelovanja privlane sile Mjeseca na splotenu Zemlju ija os nije okomita na ravninu eklipLike, a ravnina Mjeseeve putanje nagnula je prema Zemljinom polutniku; bot. okretanje biljke prema Suncu nutricija (lat. nutritio) hranjenje; prehranjivanje, prehrana nutrijencija (lat. nutricntia) mn. hranjive tvari nutriment (lat. nutrimentum) sredstvo za prehranu, hrana nutritivan (lat, nutrilivus) koji hrani. hranjiv, koji slui za prehranu nutus (lat. nuere, nutus) mig, dani znak

nog Rimskog Carstva, srednjovjekovnu koja poinje s Bizantom i novcem iz vremena seobe naroda, i modernu koja poinje a renesansom; prid. numizmatiki numizmatograf (lat. numisma. gr. grafo piem) onaj koji se bavi opisivanjem atarinskog novca i starinskih medalja, spomenica numizmatografija (lat. numisma, gr. grafia opis) opisivanje starinskog novca i starinskih medalja; prid. nuinizmatografski numularan (lat. nummularis) koji ima oblik kovanog novca numularij (lat. nuinmularius) mjenja novca, novar numuliti (lat. nummus novac, gr. lithos kamen) mn. geol. naslage vapnenca, pjeanika i dr. u kojima se nalaze mnogobrojni ostaci nekadanjih organizama, osobito pueva i koljki, u obliku novca mm ime etrnaestog slova hebrejskog i fenikog pisma (za glas n) nuncij (lat. nuntium) 2. vijest, izvjetaj. izvjee; izaslanstvo nuncij (lat. nunLius) 1. glasnik, vjesnik, poslanik; osobito: papin izaslanik na stranom dvoru ili pri vladi neke strane dravo (potpuna mu je titula: nuncius apostolicus) nuncijacija (lat. nunciatio) objavljivanje, dostavljanje, prijava nuncijant (lat. nuncians) prav. potkaziva, dostavlja, tuitelj nuncijat (lat. nunciatus) prav. polkazani, dostavljeni, tueni nuncijatura (lat. nuntialura) zvanje, mjerodavnost i sjedite papinog izaslanika na nekom stranom dvoru, pri vladi neke strane drave nundine (lat.) sajmovi odravani u starom Rimu svakih devet dana nunkupaeija (lat, nuncupatio) sveano imenovanje nasljednika

nuvote nuvote (fr. nouveautes) mn. novosti, novino; osobito: modne novosti, stvari posljednje mode nuzla (ar. nezle) med. mjehurii u ustima

966

nynorsk nylon (engl) umjetno stvorena rije za vrstu tkanine izraene od sintetikih vlakana nynorsk it. ninork (norv.) novonorveki jezik. tj. norveki narodni jezik

Nj
Nj, nj dvadeseto slovo hrvatske latinice njanci (tal. neanehe) ni, niti njanja (rus.) uvarica male djece, dadilja, dojkinja; u deminutivu: njanjeka i njanjuka njanjuka (rus.) v. pod njanja njemuti (starosL) nijem; njemuti Jezik jezik nijemih (ljudi i ivotinja) Njerdr (nord. Njordhr) u nordijskoj mitologiji: bog mora, pomorstva, bogatstva i obilja uope njet (rus.) ne, nije njievo (rus. niego) ne kodi nita, ne znai nita; nievo njila (mad.) strijelac, pripadnik maarske faistike organizacije za vrijeme Drugog svjetskog rata ' njoki (tal. gnocchi) kuh. mn. valjuci, knedli, okruglice nju (engl. new, lat. novus, njem. neu) nov, skoranji (osobito sc javlja kao sastavni dio amerikih i engleskih naziva mjesta, npr. New York, New Orleans, New Wcstminster; pa New Delhi i dr.) njufaundlanac (engl. Nevv-Foundland) rasa velikih i snanih pasa crnosjajne dlake s bijelim pjegama na grudima; slui za spaavanje utopljenika i odlian je uvar; podrijetlom je s otoka New Foundlanda (na sjeveroistonoj obali Amerike) njukeri (engl. nevvkerrv) vrsta surinamskog pamuka slabije kakvoe njusboj (engl. news-boy) raznosa, prodava novina njustovina (mad. nvuszt kuna) krzno od kune, kunovina

o
O, o dvadeset i prvo slovo hrvatske latinice O kem. kratica za kisik O. K. it. o ke govorna kratica za ali correct (engl.) sve je ispravno, u rodu j oaks it. ouks (englj port, utrka trogodinjih drijebaca na dva ili vie kilometara oarion (gr. oarion) anat, malo jaje. jajace; jajnik; ovarij oarionkus (gr. oarion jajnik, onkos masa. tjelesina) med. otcklina jajnika oaritis (gr. oarion jajnik) med. upala jajnika oaskop (gr. oon jaje, skopeo promatram) sprava za pregled jaja oaza (gr. oasis, auasis. koptski ouah.si) plodim komad zemlje s vodom usred velikih pjeanih pustinja Afrike, kao neki kopneni otok u ogromnom pjeanom moru; pren. udobno odmorite nakon velikog i napornog posla; prid. oazni ob-art kratica za objektivnu umjetnost, tj. umj. smjer slian pop-artu, samo dosljednji u predoivani u konkretnog obad (fr. aubade, tal., lat. alba) jutarnja pjesma trubadura; koncert u zoru u neiju ast jutarnja serenada, podoknica obadavati (tal. badare osvrtati se na koga) osvrtali se. marili, posveivati pozornost obaudicija (lal. obaudilio) med. gluhost, gluhoa ob defeetum it. ob defektum (lat.) zbog pomanjkanja obducent (lat. obducens) lij<xhiik koji otvara i pregledava le radi utvrivanja uzroka smrti; usp. obdukcija obducirati (lat. obducere) u sudskoj medicini: otvoriti i pregledati le radi utvrivanja uzroka smrti itd. obdukcija (lat. obduetio) u sudskoj medicini: otvaranje i pregled lea radi utvrivanja uzroka smrti; obdukcijski izvjetaj slubeni izvjetaj o otvaranju i pregledu lea; protokol obdukcije slubeni popis injenica naenih i utvrenih prilikom otvaranja i pregleda lea obdulja (tur. ondiil) 1. oklada (na utrkama); 2. utrka, osobito konjska obedijencija (lal. oboedienlia) poslunost, pokornost obelisk (gr. obeliskos) u starom Egiptu; etverokutan, 15 do 20 m visok, obino iz jednog kamena isklesan kameni stup koji se pri vrhu suava; svaki visoki spomenik koji se pri vrhu suava obeliznm (gr. obelismos) obiljeavanje obelusom. oznaavanje sumnjivih mjesta u starijim izdanjima klasika obelus (gr. obelos raanj) znak kojim se obiljeavaju mjesta i izrazi, u starijim izdanjima klasika, u iju se autentinost ima razloga sumnjati ober (njem. Ober) v. obcrkelner oherfeldher (njem. Oberfeldherr) voj. vrhovni zapovjednik (u njemakoj vojsci)

oberkelner

969

objekti vizam objektirati (lat. objeetare) v. objicirati objektitet Gat. objeetum) fil. ono to za jedan subjekt postoji kao objekt objektiv (lat, objeetivus) kod optikih instrumenata (dalekozora, durbina, mikroskopa i fotografskog aparata): bikonkavna lea ih kombinacija vie lea koje skupa djeluju kao zbirna lea, koja stvara od predmeta promatranja ili snimanja (objekta) stvaran preokrenut lik objektivacija (lat. objeetivatio) opredmeivanje, opredmeenje, injenje neega predmetom, objektom; psihiki in kod kojeg svijest projicira svoje sadraje u vanjski svijet pa ih onda smatra predmetima vanjskog svijeta (npr. kod iluzija i halucinacija); javljanje stvari po sebi u obliku koji se moe opaaLi objektivan (lat objeetivus) objektni, koji se tie objekta, predmetni; stvaran, istinski, koji nije samo zamiljen, nego zaista postoji, neovisan o subjektu i subjektivnom miljenju, prirode i od interesa subjekta, koji vrijedi za sva razumna bia. opevaljan; nepristran, pravedan; supr. subjektivan objektivirati (lat. objeetum) opredmetiti, opredmeivati. uiniti predmetnim, tvorevinu naih osjetila shvatiti kao neto (predmet, stvar) to postoji izvan nas i neovisno o nama objektivisti (lat. objeetum) 1 1 1 1 1 . fil. pristae objektivizma objektivitet (lat. objeetum) predmetnost, stvarnost; neovisnost o subjektivnim primjesama i utjecajima, nepristranost, pravednost objektivizam (lat, objeetum predmet) fil. u teoriji spoznaje: priznanje objektivnih, tj. opevaljanih istina, vrijednosti i normi koje postoje neovisno 0 subjektu koji spoznaje; u etici: smjer koji, suprotno subjektivizmu, odnosno kao njegova dopuna, priznaje i

oberkelner (njem. Oborkellner) u gostionicama: glavni konobar, glavni kelner, onaj koji naplauje; ober ohcrliht (njem. Obcrlichl) grad. otvor za putanje svjetlosti u zatvorene prostorije (obino na krovu itd.), svjetlarnik Oberon (njem. Oberon, fr. Aubcron) mit. vilinski kralj, mu Titanijin, zaLitnik prave i iskrene ljubavi; naslov i tema poznatog romantinog epa njem. pjesnika Wielanda obesitas (lat.) prekomjerna debljina obezitet (lat. obesitas) gojnost obfirmirati (lat. obfirmare) uvrstiti, utvrditi, pojaati obi (jap.) irok pojas japanskoga kimona koji se nekoliko puta ornata oko tijela te na leima vee u masivan vor obit (lat. obitus) sveana obredna sluba Boja umrlom kod katolika; godinja zadunica; dlas obitus (lat.) dan pogreba ohituarij (lat. obituarium) popis umrlih, osmrtnica obitus (lat.) propast, smrt; obitus jurium it. obitus jurijum (lat.) prav. prestanak ili gubitak odreenih prava ili polaganja prava zbog zastarjelosti objekcija (lat. objeciio) primjedba, napomena; prigovor, zamjerka; prepreka objekt (lat, objeetum) predmet, stvar, ono to se vidi ili spoznaje, predmet ili osoba na koju je promatranje usmjereno; zadatak, svrha, cilj neke djelatnosti; gram. predmet, tj. ona rije u reenici na koju prelazi (ili: na koju se odnosi) glagolska radnja; fil. predmet ili sadraj neke misli, bila ona stvarna (realni objekt) ili samo zamiljena (idealni objekt); supr. subjekt objektacija (lat, obloctatio) uivanje, zanimanje, zabavljanje, zabava

objektivnost

970

obnubilacija oblikvitet (lat. ohliquitas) kosost, kosina, nagnulost, nagib; licemjernost, neiskrenost, okolianje, izlika, isprika; gram. zavisnost oblikvum (lat. obliquum) kosost, kosina oblikvus (lat. obliquus) kos; nakrivljen; oratia obliqua it. orado oblikva (lat.) gram. neupravni govor obliteracija (lat. oblitteratio) brisanje, prebrisavanje slova; pren. brisanje iz pamenja, predavanje zaboravu; med. zaepljenost, zaptivenost (krvne ile, kanala itd.) obLiterirati (lat. oblitterarc) brisati, izbrisati slova; pren. izbrisali iz pamenja, predali zaboravu; med. zaepiti, zaptivati oblivioznn (lat. obliviosus) zaboravan obliantan (fr. obligeant.) usluan, susretljiv, uljudan, ljubazan oblok (mad. ablak) prozor, okno oblokueija (lat. oblocutio) proturjeje, prigovaranje; oblokvij olilokvij (lat.. ohloquium) v. oblokueija Oblomov (rus.) v. pod oblomovlina oblomovtina (rus.) osobina ovjeka nepokretnog, lijenog, bez volje, po prirodi dobrog i pitomog, ali od kojega su odgoj i drutvena sredina uinili gotovana (po Oblomovu, glavnom junaku istoimenog romana ruskog pisca I. A. Gonarova) oblong (lat. oblongum) duguljast elvorokut, pravokutnik oblongan (lat. oblongus) duguljast, duguljast i etverokutan obnoksijacijn (lat. obnoxiatio) prav. podreenost kojom je onaj koji nije mogao sam sebe prehranjivati, ili poloiti dunu krvarinu, ili nadoknaditi to je ukrao, sebe ih svoju obitelj jednom formalnom poveljom (lat. eharta onboxiationis) prodavao nekoj treoj osobi obnubilacija (lat. obnubilatio) med. pomraenost vida; pomraenost uma

tei odrediti objektivna mjerila i ciljeve etikog djelovanja; naziv za tendenciju prikrivanja drutvene odreenosti znanosti i filozofije objektivnost (lat. objeetum) v. objektivi tet objicirati (lat. objicere) primijetiti, prigovoriti, zamjeriti; odgovoriti, odvratiti. suprotstaviti obkonian (lat. ob, gr. konos stoac) koji je u obliku stoca okrenutog naopako. tj. a osnovicom prema gore oblacija (lat. oblatio) prinoenje, posveivanje nekomu ili neemu; rtvovanje Bogu ili Crkvi; darivanje, dar, poklon; posveivanje kruha i vina za priest oblata (lat. oblata od offcrre) prvotno: kruh koji su stari krani donosili na obrede; kod katolika: sveta priest, hostija, rtveni kruh: list ili tanka ploica od beskvasnog tijesta (podloga za kolae); okrugla markiea od papira za peaenje pisama, paketa i dr. oblatorije (lat. oblaloria) mn. tiskane trgovake ponude, preporuke i si. obligacija Gat. obligatio) obveza, obveznost; dug; obveznica, priznanica; obligatio accessoria it. ohligacio akcesorija (lat.) prav. sporedna obveza obligatan (lat. obligatus) vezan dunou, obvezan obligato (tal.) glaz. izraz koji oznaava da neki glas pripada glavnom glasu, da slui kao pratnja uz glavni glas te se, prema tome. ne smije izostavljati; supr. ad libitum obligatoran (lat. obligatorus) obvezan, propisan, zakonom utvren i odreen, prisilan; supr. fakultativan obligo (tal.) trg. dug ili obveznost jednog trgovca prema drugom trgovcu; jamstvo, garancija; biti in obligo = biti nekome obvezan (ili: duan); dati za nekoga svoj obligo = jamiti za nekoga

oboa oboa (fr. hautbois, hoboe) glaz. drveni puhaki Instrument s otrijim tonovima od tonova flaute oboist (fr. hautbois) giaz. svira oboe; svira u vojnoj glazbi uope obol (gr. obolos) starogrki sitan novac, L'6 drahme; od 183K. grka jedinica za mjerenje teine = 1/10 drahme = 1 decigram; pren. novi, marija, lepton obovalan (lat. obovalis) u obliku jajeta okrenutog naopako, naopake obrepcija (lat. obreptio) potkradanje, dobivanje neega na vjet nain, prijevarom obrogacija (lat. obrogatio) prav. prijedlog da se neki zakon ukine ili izmijeni obrogirati (lat. obrogare) prav. stari 7akon sasvim ih djelomice ukinuli, tj. zamijeniti ga novim zakonom, nekom zakonu oduzeti punu snagu obr.st (njem. Oherst) 1. u njemakoj vojsci: zapovjednik puka, pukovnik obrst-lajtnant (njem. Oberst, fr. lieuienant.) u njemakoj vojsci: zastupnik pukovnika, potpukovnik obrusa (gr. obrusos isto zlato, lat. obrusa) proiavanje zlata pomou vatre obs... (lat., fr. obs...) v. pod ops... obt (lat., fr. obi...) v. pod opi... obumbracija (lat. obumbratio) sjenanje, osjenavanje, zamraivanje obunacati (tal. abbonacciare) stiati se, utihnuli (npr. vjetar); smiriti se, proIjepati sc (vrijeme) obveneija (lat. obvenlio) susret, srednje. doek: prav. prihodi; dobrovoljni prilog, porez, osobito crkveni prirez obvolucija (lat. obvolutio) med. zavijanje, zamatanje, ovijanje, povijanje obvolutan (lat. obvolvere, obvolutus) izvana savijen, ljebast obvolvencija (lat. obvolventia) mn. med. lijekovi u obliku zavoja, koji

971

ocu 1 us razgoliena ili ranjiva mjesta pokrivaju ljekovitim oblogom ocean (gr. Okeanos) 2. veliko svjetsko more (Atlanski, Tihi i Indijski ocean); pren. more, bezbroj, innogo, sva sila Ocean (gr. Okeanos) mit. po najstarijem grkom vjerovanju, mona rijeka koja optjee cijeli svijet, praizvor svih stvari, pa i bogova; zatim: sin Uranov i Gejin, mu Tetidin, otac mnogobrojne djece (3000 sinova i 3000 keri), Okean Oceanide (lat. Oceanides) mit. keri Oceana, morske nimfe; Oceanilide Oceanija (lat, Oceania) opi naziv za sve otoke, otoje u Tihom oceanu, zajedno s Australijom; Polinezija Oceanitide (lat. Oceanitides) mit. v. Oceanide oceanografija (lat. oceanus, gr. grafia opis) opisivanje mora, znanost koja se bavi prouavanjem oceana, kemijskih i fizikih svojstava njihove vode, faune i Hore itd. oceanotelegrafija (lat. oceanus, gr. tele u daljinu, na daljinu, daleko, grafia pisanje) telegrafija pomou podmorskog kabela oceanski (lat. oceanus) koji pripada oceanu ili otocima Junog mora; oceanski jezici jezici kojima govore stanovnici otoka Junog mora, polinezijski jezici ocelot (meks. oceloii, lat. felis pardalis) zool. ivotinja slina panteri iz porodice maaka (u Ju. Americi) ocelus (lat, ocellus okce, oculus oko) okane*:, oko ociozan (lat. otiosus) dokon, besposlen; neiskoriten, npr. novac, grada i si. Oculi it. okuli (lat.) Oi naziv tree nedjelje u Korizmi oculus it. okulus (lat.) oko; oculus elepkanlinus it. okulus elefantinus (lat.) med. volovsko, buljavo oko; ad ocidum, ad oculos il, ad okulum ili ad okulos demonstrirati Gat.) iznijeti

ocalin pred oi svima, pokazati tako da svi jasno vide i uvjere se, nepobitno dokazati, dokazivati oalin (tal. ocialino) 1. ocijeniti, prosuditi; 2. pregledati tijelo ubijenog ovjeka od (isl. odr) neka neobina prirodna sila koja, po miljenju njemakog prirodnjaka Karla Reihenbachua (1788 1869), strujanjem izlazi iz predmeta, osobito iz ljudi, i koju osjetljivi, tzv. senzitivni ljudi, vie ili manje jako osjeaju oda (gr. ode pjesma) poet, vrsta sveane i uzviene pjesme, pune bujnog zanosa i strasnih osjeaja u koje pjesnik dolazi motrei uzviene i velianstvene pojave i stvari u prirodi i ljudskom drutvu (npr. more, Bog, vjera, prijateljstvo, junatvo itd.) odaja (tur. oda) soba, prostorija oduksestiki (gr. odaxo griz em) med. koji pee od bola, koji jako boli odaksezmus (gr. odaxesmos ujedanje, grizenje, upanje) med. sijevanje, otra i snana bol, osobito bol pri izbijanju zuba = odontiiaza odaliska (tur. odalik) slukinja, bijela robinja u orijent. haremu koja obavlja tee kuanske poslove, sobarica; osobito: ime slukinja viih turskih sultana izmeu kojih on bira za sebe sedam kaduna; pren. prilenica; vrsta vunene tkanine Odeon (fr. Odeon) poznato pariku kazalite na lijevoj obali Seine odeon (gr. odeion, lat. odeum) kod Grka i Rimljana; zgrada u kojoj su se odravala pjesnika i glazbena natjecanja; zbirka lirskih pjesama odeda (crkv.-slav.) odjea, sveane haljine, ornat (sveenika, kraljeva, aristokrata i si.) odijum (lat. odium) mrnja, neprijateljstvo; nenaklonost, nezadovoljstvo, ogorenje

972

odontalgija Odin (nord. Odin. Odhinn) mit. najstariji i najtovaniji bog kod svih starogermanskih plemena, bog pobjede; Wodan odio za (lat. odiosa) mn. mrske (ili: odvratne, gnusne) stvari odiozan (lat. odiosus) mrzak, odbojan, odvratan, gnusan, grozan, dosadan odiozitet (lat. odiositas) mrskost, odvratnost, odbojnost, mrnja odioznost (lat. odiositas) v. odiozitet odiozus dat. odiosus) mrzak, odvratan, gnusan ovjek Odisej (gr. Odvssevs) mit. sin Laertov, mu vjerne Fenelopc, otac Tclemahov, kralj Ilake, hrabri, lukavi i dosjetljivi grki junak pod Trojom; pren. lukav i dosjetljiv ovjek Odiseja (gr. Odvsseia) mit. znameniti Homerov ep o desetogodinjim lutanjima i neobinim doivljajima itakog kralja Odiseja kad se, nakon pada TVojc, vraao morem u domovinu; pren. pustolovno putovanje, pustolovine, lutanje oditologija (gr. odites putnik, logia) v. hoditologija odol (gr. odus zub, lat. oleum ulje) farm. voda ih pasta za ispiranje i dezinficiranje zuba i usta (mjeavina alkohola, metanola. metviinog ulja i antiseptika) odometar (gr. odos put, metron mjerilo, mjera) v. hodometar odont- (gr. odus, odontos) predmetak u sloenieama sa znaenjem: zub, zubni odontagogum (gr. odus. odontos, ago vuem, privlaim) med. klijeta za vaenje zuba odontagra (gr. odus, odontos, agra plijen) med. zubna kostobolja odontalgici (gr. odus, odontos, algos bol) mn. med. sredstva protiv zubobolje odontnlgijn (gr. odus, odontos, algos bol) med. zubobolja, bolest zuba

odontici

973

ofenzivan

odontici (gr. odus, odontos) ran. med. v. odontalgici odontijatrija (gr. odus. odontos, iatria lijeenje) med. znanost o lijeenju zuba, zubarstvo odontijaza {gr. odus. odontos) med. teko dobivanje zuba kod djece odontin (gr. odus, odontos) med. lijek protiv zubobolje; sredstvo za odravanje zuba odontitis (gr. odus, odontos) med. upala zuba odontizis {gr. odus, odontos) med. dobivanje zuba. nicanje zuba, oblikovanje; zuba odontoblaste (gr. odus, odontos, blastos klica, izdanak) mn. tvorbene stanice zubne kosti odontogeneza (gr. odus, odontos, genesis postanak, stvaranje) oblikovanje zuba, stvaranje zuba odontoglifon (gr. odus, odontos, glyfeion rezbarski no, Siljilo, duba) med. lijeniki instrument za ienje zuba odontografija (gr. odus, odontos, grafia opis) opisivanje zuba odontoidan {gr. odus. odontos, eidos oblik) zubolik, u obliku zuba odontolit (gr. odus. odontos, lithos kamen) med. zubni kamen, kamenac odontoliti (gr. odus, odontos, lithos kamen.) ran. geol. okamenjeni zubi sisavaca odontolitijaza (gr. odus, odontos, lithos kamen) med. stvaranje, pravljenje zubnog kamenca odontologija (gr. odus, odontos, logia znanost, nauk) znanost o zubima, zubno lijenitvo odontom (gr. odus, odontos) med. zubna izraslina, zubnik odontnplastika (gr. odus, plastike vjetina oblikovanja) zamjenjivanje loih zuba umjetnim odontotehnija (gr. odus, odontos, techne vjetina) odravanja zuba u

dobrom stanju; zamjenjivanje loih zubi novim odnntotehnika (gr. odus, odontos, technikc) zubna tehnika odontoterapija (gr. odus, odontos, therapeia lijeenje) med. znanost o lijeenju i odravanju zuba odor Gat. odor) miris, vonj odorata (lat.) mn. ugodni mirisi; stvari ugodna miris odoratan (lat. odoratus) v. odorativan odorativan (lat. odorans) mirisav, mirisan. odoriferan (Int. odor miris, fero nosim) mirisan, mirisav Odra esto ime rijeka 11 slavenskim zemljama; OdraXysa politiki pojam kojim se oznauje nepromjenjivost dravnih granica Poljske prema Njemakoj odak (tur. ) 1. ognjite; dimnjak; 2. dvor; 3. obitelj; kua, dom, koljeno, rod; 4. dinastija; 5. druba, drutvo, udruga; 6. jamica u zemlji za sadenje sjemena of (engl. off izvan, po strani) u filmskom jeziku: naziv za glasove, umove ili druge zvune efekte koji se snimaju izvan kadra ofenzija (lat. offensio) navala, napad, napadanje, nasrtaj; vrijeanje, uvreda ofenziva {fr. oflensive) voj. napad; nastupanje; napadako i izazivako dranje; prijei u ofenzivu prijei u napad, napasti; supr. defenziva ofenzivan (fr. offensif) napadni, napadaki, ke)ji slui za napad; ofenzivni poloaji voj. poloaji koji trebaju posluiti kao esnova za iznenadan napad na neprijatelja ili za namamIjivanje neprijatelja da prijee u napad; ofenzivne pripreme pripreme za napad; ofenzivni ral napadaki rat; ofenzivni savez savez za napadaj; ofenzivni i defenzivni savez savez za napad i obranu

ofcrirati

974

ofijnnci vine; oficijelni izvjetaj slubeni izvjetaj oficina (lat. officina, opificina) radionica, laboratorij (osobito ljekarniki, tiskarski) oficinalan (lat. offieinalis) lijeniki, propisan; opi naziv za sve prirodne proizvode, kemikalije i dr. koje se, kao sredstva za lijeenje, nalaze u ljekarnama u skladitu; u uem smislu: samo oni lijekovi koji se nalaze u Ijekopisu jedne drave; oficinalne biljke sve biljke koje se upotrebljavaju u medicinske svrhe, ljekovite biljke; oficinalna formula (lat. formula officinalis) recept sastavljen u ljekarni oGcinalije (lat. officinalia) ljekarnika roba, lijekovi oOcinelan (lat. officinalis) v. oficinalan oficinozan (lat. orficiosus) poluslubeni; oficiozni lisl poluslubeni list, neslubeni vladin list: usluan, susretljiv, ljubazan oficiozitct (lat. officiositas) u slunost, susretljivost, ljubaznost oficir (lat. ofTicium dunost, sluba, fr. officier) voj. svaka vojna osoba koja je po inu starija od doasnika; oficir-a$pi.rant prvi asniki in u nekim europskim dravama, zastavnik, avantaer; oficirski kor svi asnici jedne vojske ili vee vojne jedinice ofidije (gr. ofis, lat. ophidia)mn. zool. zmije ofidiologija (gr. ofis zmija, logia znanost) dio zoologije koji prouava zmie, znanost o zmijama ofidiznm (gr. ofis zmija) med. trovanje uzrokovano zmijskim ujedom, trovanje zrni i<kim otrovom oGfag ( fj- * fis zmija, fagein jesti) onaj koji jeo. /mije, zmijojed ofijanci (gr. ofis) mn. krianska gnostika sekta, od 11. do VII. st., potovala je zmiju koja je navela prvog ovjeka (Adama) na grijeh; ofiti

oferirati (lat. offerre) trg. nuditi, ponuditi, podnijeti (ili: podnositi) ponudu za prodaju neke robe; prinositi, rtvovati ofert (lat. offerre ponuditi, nuditi, fr. offert) trg. ponuda (osobito usmena) za prodaju neke robe ofertalni (fr. offert) ponudni, koji je podnesen u obliku pismene ponude; afertalna licitacija nadmetanje u obliku pismenih ponuda Ofertorij (lat. offertorium) u Kat. crkvi: Prikazanje, podizanje i prikazanje svete hostije koja se nalazi u monstranci i pjesma koja sc pjeva uz, taj obred; molitve prije i nakon toga obreda; glaz. djelo za orgulje koji sc izvodi izmeu Creda (Vjerujem) i Sanctusa (Svet) officier du jour it. offisje di ur (fr.) deurni asnik oficiLrati (lat. officum) obavljati slubenu dunost; sluiti slubu Boju; govoriti slubenim tonom oficij (lat. officium) dunost, obveznost, obveza; osjeaj dunosti, obavljanje dunosti; eks oficio (lat. ex officio) po slubenoj dunosti, slubeno; besplatno, badava oficijal (lat. officialis) slubenik, inovnik; kod katolika: zastupnik biskupa u duhovnom sudu, duhovni sudac. osobito u branim sporovima; predsjednik biskupskog duhovnog suda (oficijalijata) oficijalijat (lat. ofiicialiatus) kod katolika: biskupski duhovni sud, konzistorij; zvanje i djelokrug oficijala ofieijalije (Int. officialia) slubeni poslovi, poslovi koji se obavljaju po slubenoj dunosti oficijant (lat. officians) sluga, posluitelj; nii inovnik, slubenik; u Katolikoj crkvi: sveenik koji slui misu oficijelan (fr. officicl) sluben, zakonit; vladin; oficijelne novine slubene no-

oJfijazis

975

oftalmolog stroj za ravno tiskanje s prijenosnim tiskanjem; otisak prelazi s kalupne ploe na jedan gumeni cilindar na suprotnom valjku (cilindru), a ovaj predaje slog. koji treba otisnuti, na papir (izum Amerikanca J. W. Rubclla). oftalm (gr. ofthalmos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: oko. oni oftalmalgija (gr. ofthalmos, algos bol) med. bol u oima, okobolja oftalmici (gr. ofthalmikos oni) mn. med. lijekovi za oi, one kapi, one masti oftalmiki (gr. ofthalmikos) oni; koji se tie lijeenja oiju; oftalmika sredstva v. oftalmika oftalmija (gr. ofthalmos) med. vanjska upala oiju oftalmijatar (gr. ofthalmos, iatros lijenik) oni lijenik oftalmijatrija (gr. ofthalmos. iatreia lijeenje) med. znanost o lijeenju oiju. ono hjenitvo oftalmijatrika (gr. ofthalmos. iatrike lijenitvo, znanost o lijeenju) med. v. oftalmijatrija oftalmitis (gr. ofthalmos) med. unutranja upala cijele zjenice oftalmobiotika (gr. ofthalmos, biotikos ivotni, koji slui ivotu, bios ivot) znanost o njezi oiju oftalmoblenoreja (gr. ofthalmos, blenna sluz, rheo lecem, curim) ined. gonorejina upala veznico onih kapaka oftalmodinija (gr. ofthalmos, odyne bol) med. bol u oima oftalmofantom (gr. oflhalmos. fantisma pojava) med. naprava za vjebanje operiranja oiju oftaLmografija (gr. ofthalmos, grafia opis) opisivanje oiju oftalmolog (gr. ofthalmos, logos pojmovna odredba; pouak; znanost) poznavatelj oiju, oni lijenik

ofijazis (gr. ofiasis) med. zmijasto elavljenje pojedinih mjesta na glavi ofikleid (gr. ofis zmija, kleis, kleidos kraun, zasun, zapor) glaz. puhaki instrument od mesinga, u obliku zmije, sa est rupa za tonove; daje vrlo dubok ton ofiolatrija (gr. ofis zmija, latreia oboavanje) potovanje zmija, oboavanje zmija; ofitizam ofioliti (gr. ofis zmija, lithos kamen) mn. geol. okamenjene zmije ofiologija (gr. ofis zmija, logia znanost) dio zoologije koji prouava zmije ofiomantija (gr. ofis zmija, manteia proricanje) proricanje sudbine pomou zmija (>fir u biblijskom izvjeu: daleka, arobna zemlja odakle su feniki pomorci idovskom kralju Salomonu dovozili zlato, sandalovinu i drago kamenje ofis (engl. office, lat. officum) 2. poslovnica, kancelarija; ekspedicija, biro ofis (fr. office, lat. officum) 1. soba za stolni pribor u otmjenim kuama; soba u kojoj jede posluga; kuhinjska posluga ofit (gr. ofites i ofites lithos) min. v. serpentina ofiti (gr. ofis zmija) mn. v. ofijanci ofitizam (gr. ofis zmija) v. ofiolatrija ofiuriti (gr. ofis zmija, ura rep) mn. geol. okamine sline zmijinom repu ofrand (fr. offrande) rtva Bogu; dar. prilog, poklon ofsajd (engl. off-side) port, u nogometu: zalede; nepravilnost u igri koja se sastoji u tome to se igra nae izmeu protivnikih brania i vratara, pa u tome poloaju dobije loptu; za ovu se nepravilnost dosuuje slobodan udarac za protivniku momad ofset (engl. ofiset) tisk. tiskanje na ofsetnom tiskarskom stroju ofset-presa (engl. ofr'sct, lat. pressare tiskati] tisk. litografski rotacijski

oftalmologija

976

oidijum nftalmoterapijn (gr. ofthalmos, therapcia lijeenje) med. vjetina lijeenja bolesnih oiju oftalmotomija (gr. ofthalmos, tome rezanje) med. rasijecanje oiju, operiranje oiju oftalmotonomctar (gr. ofthalmos, tonos zategnutost, napon, metron mjera, mjerilo) ined. instrument za mjerenje napona one jabuice oftalmotonometrija (gr. ofthalmos. tonos zategnutost, napon, metri a mjerenje) med. mjerenje napona one jabuice pomou oftalmoionometra oftnlmotrop (gr. ofthalmos, tropos okret; nain, sklop) med. model koji nam predoava kretanja onih miia oftalmotropometrija (gr. ofthalmos, tropos okret; nain, splet, melria mjerenje (ili: odreivanje) kretanja onih miia ogro (p. ogro, fr. ogre, tal orco, lat. Orcus) mit. vukodlak, divlji ovjek, div koji jede djecu ohema (gr. oehema nosa) med. tekui zamotak za suvie suhe i jake lijekove ohlokracija (gr. oehlos gomila, svjetina. kratos jaina, snaga, vladavina) vladavina puka. svjetine (za razliku od demokracije, tj. vladavine naroda u pozitivnom smislu) ohlokrat (gr. oehlos gomila, svjetina, kratos jaina, snaga, vladavina) voa svjetine (ili: onaj koji ima utjecaja na svjetinu); usp. demagog ohrijaza (gr. ochriasis) med. ukasto bljedilo lica ohropira (gr. oehros blijed, blijedout, pyr vatra) med. uta groznica Oida boti uden oida (gr.) Znam da nita ne znam (glasovita Sokratova izreka) oidijum (lat. oiium) bol. pepelnica, mna, sijer (vrsta veoma sitnih glji-

oftalmologija (gr. ofthalmos, logia znanost} znanost o oima, ono lijenitvo oftalmometar (gr. ofthalmos, metron mjera, mjerilo} instrument za mjerenje oblika oka i polupromjera krivulje ronice oftalmometrija (gr. oflhalmos, motria mjerenje) dio oftalmologije koji se bavi ureenjem i uporabom oftalmomelra; mjerenje oblika oka i polupromjera krivulje ronice oftalmoplegija (gr. ofthalmos. plege udarac) med. oduzetost onog miia oftalmoptoza (gr. ofthalmos, plosis pad) med. ispadanje one jabuice oftalmoreja (gr. ofthalmos, rheo lecem, curim) med. suenje oiju, suzavost oftalmoskop (gr. ofthalmos, skopeo promatram} med. ono ogledalo, naprava za ispitivanje i pregled oiju oftalmoskopija (gr. ofthalmos, skopeo promatram) med. ispitivanje, bolesnog oka oftalmoskopoin; prije: proricanje iz oiju oftalmoskopirati (gr. ofthalmos, skopeo gledam, promatram) med. ispitivati oi pomou onog zrcala (oftalinoskopa) oftalmoskopski (gr. ofthalmos, skopeo promatram, gledam) koji se tie ofalmoskopa. koji se vri pomou oftalmoskopa oftalmospazam (gr. oflhalmos, spasmos gr) med. oni gr oftalmospcktroskop (gr. ofthalmos, lat. speetrum spektar, gr. skopeo promatram, gledam) med. ureaj za ispitivanje onog sljepila za boje; spoktro-kolorimeta r oftalmostat (gr. ofthalmos, statos postavljen, stavljen, metnut) med. instrument za privrivanje one jabuice

ojkofobija

977

okluzija predstavnici ovoga smjera, okazionalisti, su: A. Ceulincx (1624 1fiB9) i N. Malebranche (16381715) okazionalni sistem fil. v. okazionalizam okazionalno (lat. occasionaliter) pril. sluajno, zgodom, prigodno okazionar (lat. occasionarius) v. partizan okcidcnt (lat. occidere obii, sjesti, occindes) zalazak Sunca, zapad; supr. orijent; Okcidcnt Zapad, dravo na zapadu, kultura zapadnih naroda okcidentalan (lat. occidentalis) zapadni, zapadnjaki Okcidentalno carstvo Zapadno Rimsko Carstvo okcipicij (lat. occipitium) anat. zadnji dio glave, zatiljak okcipitalni (lat. occipitalis) koji se tie zatiljka; koji pripada zatiljku, zatiljni; os uccipUalis it. os okcipitalis (lat.) anat. zatiljna kost, zatiljaa okciput (lat. occiput) anat. v. okcipicij oker (gr. oehros blijed, ukast, zclcnkast) ilovaa uta od eljeznoga oksida; prid. okerasl okidrom (gr. okys brz, dramein infinitiv aorista od treeho trim) onaj koji brzo tri, tekli, glasnik-pjeak okigrafija (gr. okys brz, grafo piem) vjetina brzog pisanja; tahigrafija Okinasva otona skupina u zapadnom dijelu Tihog oceana i ime otoka; poznat po velikoj ratnoj operaciji u Drugom svjetskom ratu okipod (gr. okys brz, pus. podos noga) brzonog oklagija (tur. oklagu) valjalo, suka (oblo drvo za razvijanje tijesta) okludirati (lat. occludere) zatvoriti, zatvarati. zakljuati; smetati. Sprijeiti; fiz. zadravati plinove na svojoj vrstoj povrini okluzija (lat. occlusio) zatvaranje, sprjeavanje; fiz. adsorpcija plinova na povrini vrstih tijela

vica koje se na biljkama i ivotinjskim tijelima pojavljuju kao uzrok pojava bolesti, osobito kod vinove loze) ojkofobija (gr. oikos kua, fobos strah) med. strah od kue, duevno-ivani poremeaj koji sc sastoji u osjeaju straha od vlastitog doma oka (peruan., p.) 2. biljka s hranjivim korijenom (lat. Oxalis tuberosa), glavna hrana Indijanaca-uroenika oka (tur. okka, vakije) 1. nekadanja jedinica za mjerenje teine u Turskoj, Bosni, Grkoj, Bugarskoj, Maarskoj i Rumunjskoj = 1,2501,280 kg okalescencija (lat. ocallescentia) zadeblja vanje koe, otvrdnjavanje koe, dobivanje debele koe; pren. neosjetljivost. otupjelost oknluk (tur.) predmet teine jedne oke; posuda u koju stane jedna oka neke tekuine okanica (tur. okka) boca koja sadri jednu oku; okanik, okanjaa okapi zool. vrsta male irafe, velike kao konj, u praumama sredinje Afrike, veoma rijetka ivotinja okarina (tal. oca, ocarina) glaz. mali, poglavito djeji puhaki instrument od ilovae s 10 rupa za tonove okazija (laL occasio gen. occasionis) prilika, zgoda, prigoda, povoljan sluaj; povod, razlog okazionalisti (lat. occasio) mn. fil. pristae okazzonalizma okazionalizam (lat. occasio) fil. nauavanje o sluajnim uzrocima, po kojem Bog svuda neposredno djeluje sluei se voljom ljudi i nagonom ivotinja samo kao povodom za djelovanje: ne utjeu tijelo i dua jedno na drugo, kako je tvrdio Dcscarates, nego Bog stvara, u zgodnoj prilici (lat. occasio), od kretnji osjeaje; u osjetilnim organima, a od inova volje, opet u zgodnoj prilici, pokrete miia; glavni

okluzivan okluzivan {lat. occlusivus) koji zatvara; koji sprjeava; okluzivni zavoj med. zavoj koji sprjeava da do rane dopro vanjske ozljede i prljavtina okrn mjeavina gline s hidroksidom eljeza oksalati (lat, oxalis kiselica) mn. kem. soli oksalne kiseline, nalaze se u mnogim biljkama, osobito u kiselici, avu oksalemija (lat. oxalis kiselica, gr. haima krv) med. prisutnost oksalne kiseline u krvi vie no to treba, npr. kod eerne bolesti i dr. oksalij (lat. oxalium) kem. dvostruko kiseli kalij oksalis (lat. oxalis kiselica, av) bot. cecelj oksalit (lat. oxalis kiseljak, gr. -ites) mineral koji se sastoji od oksalnog eljeznog oksida i vode: humboltit oksalna kiselina (lat. acidum oxalicum) kem. otrovna kisehna koja nastaje oksidacijom mnogih organskih spajanja, danas se dobiva od celuloze (slui u bojarstvu i za odstranjivanje mrlja od crnila, ienje metala i dr.) oksalurija (lat. oxalis kiseljak, gr. uron mokraa) med. prisutnost oksalne kiseline u mokrai vie nego to je normalno oksengalerija (njem. Ochs vol) podrugljiv naziv za kazalinu galeriju na kojoj su gledatelji koji ne razumiju umjetnost, a obino slue kao plaeni pljeskai okser (engl. oxer) vrsta ogr ida za stoku; vrsta prepone u jahakim natjecanjima (dvostruka ograda sa ibljem izmeu jedne i druge) oksford (engl. oxf'ord) 1. vrsta pamune tkanine; 2. port, u nogometu: udarac lopte stranjim dijelom kopake, petom oksi- (gr. oxys) pred me lak u sloenicama sa znaenjem: otar

978

oksikroceum-flaster

oksid (gr. oxys) kem. spajanje s kisikom. osobito spajanje neke kovine s kisikom, npr. oksid eljeza oksid-hidrat (gr. oxys, hvdor voda) kemijsko spajanje oksida s vodom oksidabilan (gr. oxys. lat. oxydabilis) kem. koji se moe spojiti s kisikom, tj. koji moe oksidirati oksidabilitet (gr. oxys, lat. oxydabilitas) kem. sposobnost spajanja s kisikom. spojivost s kisikom oksidabilnost (gr. oxys, lat. oxydabilitas) kem. v. oksidabilitet oksidacija (gr. oxys, lat. oxydatio) kem. spajanje nekog tijela s kisikom, sagorijevanje oksidirati (gr. oxys, lat. oxydare) kem. spajati se (ili: spojiti se) s kisikom, pretvarali se u oksid oksifonija (gr. oxys, fone glas, zvuk) otar glas, piskav glas oksigen (gr. oxys, genos podrijetlo, usporedba. korijen gen- od gignesthai roditi se, postati, lat. oxygenium) kem. kisik, najrasprostranjeniji element u prirodi, sastojak zraka, vode, veine minerala i gotovo svih spojeva koji ine gradu biljaka i ivotinja oksigenacija (gr. oxys, genos. lat. oxygenatio) kem. v. oksidacija oksigenirati (gr. oxys, genos) kem. v. oksidirati oksigon (gr. oxys, gonia kut) geom. figura s otrim kutovima oksigonian (gr. oxys, gonia kut) geom. otrokutni, s otrim kutovima oksihidrat (gr.) kem. spoj oksida i vode oksikloridi (gr. oxys, chloros svijellozelcn) mn. kem. spojevi metalnih oksida s klornim spojevima oksikrat (gr. oxys, krasis mjeavina) octena voda, mjeavina octa i vode oksikratirati (gr. oxvs, krasis mjeavina) prati, ispirali octenom vodom oksikroceum-flaster (gr. oxys, krokos afran, njem. Pflaster) med. afra-

oksimel nov flaster, crvcnosmedi melem od utog voska, kolofonija, omorikove smole, tcrpentina. afrana i drugih sastojaka (lijek protiv reumatizma) oksimel (gr. oxys, lat. mcl med) farm. kiseli med, preparat od proienog meda pomijeanog s biljnim octom oksimctar ( gr. oxys. metron mjera, mjerilo) sprava 7.a mjerenje jakosti kiseline oksimoron (gr. oxys otrouman, moros tup. glupav) ret. duhovita glupost, duhovita besmislica, misao koja na prvi pogled sadri u sebi neku proturjenost, a ipak oba pojma stoje jedan pokraj drugog i povezuju se u jedan pojam, npr. nijemi glas, glasna tajna, pametna budala, rjeita utnja i si. oksinitron (gr. oxys, nitron luna sol) kem. salitrena kiselina oksiopija (gr. oxys, ops gen. opos vid) otar vid. otrovidnost; pren. otroumnost oksirodin (gr. oxys, rodon rua) ruin ocat (ocat (d rue), oksisahar (gr. oxys, sakehar eer) kem. octeni eer, mjeavina octa i eera oksitiminn (gr. oxythymos) ljut, plahost. prgav, prijek oksitimija (gr. oxythymia) plahovitost, prgavost, prijekost oksitona (gr. oxytonon) gram. u grkoj gramatici: rije s otrim naglaskom (akutom) na posljednjem slogu oksitonirati (gr. oxys, teino zateem) gram. jedan slog, osobito posljednji slog neke rijei, izgovoriti visokim ili otrim naglaskom (akutom) oksiuris (gr. oxys, ura rep) zool. bijela glista oksiuroza (gr. oxys, ura rep) med. opi naziv za sve bolesti uzrokovane bijelom glistom oksuz (tur. oksuz sirotan, siroe) neenja, samac

979

oktava oktaedar (gr. oktiedron. okto osam, edra sjedite, osnova) geom. tijelo kojemu su sve stranice pravilni trokuti. pravilan osmerokutnik; u kristalogratiji: oblik teseralnog. regularnog sustava oktaedarski (gr. okto osam, edra osnova) koji ima osam povrina oktneterida (gr. okto, etos godina) vremensko razdoblje od 8 godina oktacterisa (gr. okto. etos) v. oktaeterida oktagon (gr. okto osam, gonia kut) geom. v. oktogon oktagularan (lat. octangularis) geom. koji ima osam kutova, osmokutni oktakord (gr. okto osam, ehorde ica, struna) glaz. instrument s osam ica; oktokord oktandrija (gr. okto, aner, andros mu, ovjek) mn. bot. cvjetovi s osam slobodnih pranikih niti (VIII. klasa u Linneovu sustavu biljaka) oktangul (lat. octo osam, angulus kut) geom. osmokulnik oktant (lat. octans) osmi dio kruga; luk od 45 stupnjeva; astr. poloaj Mjeseca ili drugog nehoskog tijela koje jc udaljeno 45 stupnjeva od nekog drugog poloaja, osobito od poloaja konjunkcije ili opozicije; opt., astr. instrument za mjerenje kutova, s podijeljenim lukom od 45 stupnjeva oktapla (gr. okta-plasios osmerostruk) izdanje Biblije na osam jezika oktav (lat octavus osmi) format papira koji je jedna osmina obinog formata; format knjige iji tiskani arak ima 8 listova ili 16 stranica (odstupanja u veliini nanie ili navie zovu se mali oktav i veliki oktav); in octavo it. in oktavo (lat) u formatu osmine, tj. tako da se arak presavije na osam listova oktava (lat. octo osam, octava) glaz. osmi ton poevi od osnovnog tona; tonska skupina na kakve se dijeli jedan

Oktavijan tonski plan; cjelokupan obujam svih osam tonova; fiz. ton iji je broj titraja u sekundi dvaput vei od broja titraja onoga tona iji je on oktava (via oktava); ton iji je broj titraja u sekundi dvaput- vei; u Kat. crkvi: osmodnevni vjerski obredi u proslavi nekog velikog blagdana (npr. uskrnja oktava); posljednji, osmi dan takve osmodnevne svetkovine; poet. strofa od osam stihova Oktavijan (lat.) "sin Oktavijev"; prvi rimski car (poslije prozvan August) oktavnni (fr. octavon, p. octavo) mn.

980

okiilar oktoginija (gr. okto osam. gyne ena) mn. bot. cvjetovi koji imaju osam stupica (osmi red u klasama I.XIII. Linnovog sustava biljaka); prid. oktoginian oktogon (gr. okto osam, gonia kut) gcom. osmero kut; oktagon oktogonalni (gr. okto osam, gonia kut) geom. osmerokutni oktoih (gr. okto osam) kod pravoslavaca: osmoglasnik, bogosluna knjiga u kojoj su pjesme za veernju, jutarnju i liturgiju za svaki dan u tjednu podijeljene na osam glasova oktokord (gr. okto osam, ehorde ica. struna) v. oktakord oktonarij Gat. octonarius.) poet. stih od osam stopa: tetrametar oktopetalan (gr. okto osam, petalon list) bot. koji ima osam listia (ili: latica) u obliku vjenia oktnpodi (gr. okto osam. pus. podos noga) mn. zool. osmoruci; hobotnice oktostilon (gr. okto osam, stylos stup) arhit. niz od osam stupova, svodova oktroirati (fr. octroyer, lat. auctorare) dati, podariti, ustupiti, odobriti, dopustiti; dati (ili: dopustiti) slobodu trgovanja; nametnuti, silom odrediti; oktroirani zakon ili ustav silom vlasti i autoriteta nametnuti zakon ili ustav, bez prethodnog odobrenja i suglasnosti narodnog predstavnitva oktuplum (lat. octuplum) ono to je osmerostruko, osmerostruka veliina (ili: koliina) okujisati (tur. okujudu ita, pjeva) pozivati na molitvu (mujezin 3 minareta) okulacija (lat. oculatio) bot. cijepljenje okular (lat. ocularis oni) opt. lea u dalekozoru, mikroskopu itd. koja je okrenuta oku i koja ima ulogu poveala za promatranje lika dobivenog prelamanjem svjetlosti kroz objektiv

djeca Europejca i kvarteronke oktet (lat. octo osam) glaz. djelo od osam samostalnih glasova; otet oktiduum (lat. octiduum) rok od 8 dana, razdoblje od 8 dana oktifonij (gr. okto, fone glas) glaz. djelo za osam samostalnih glasova oktiLijun (lat. octo osam i nastavak illion) 1. kod Francuza i Amerikanaca; IO2*', tisua podignuta na deveti stupanj, broj predstavljen jedinicom uz koju stoji 27 nula; 2. kod Engleza i Nijemaca; KP, milijun podignut na osmi stupanj, broj predoen jedinicom uz koju stoji 48 nula oktobar (lat october) vinski mjesec, u rimskom kalendaru osmi, kod nas deseti mjesec u godini, listopad, ima 31 dan Oktobarska revolucija v. revolucija 1. Oktoberfest (njem.) zabavno-privredna priredba koja se svakog listopada odrava u bavarskom gradu Munchenu oktobristi (lat. october) mn. nekadanja monarhistiko-ustavna stranka u carskoj Kusiji, osnovana 1905. oktodec (lat. octodecim osamnaest) tisk. tormat papira s osamnaest listova, 36 stranica, u jednom tiskanom arku oktofilan (gr. oktos, fyllon list) bot. osmolisni, koji ima osam listova

okularan okularan (lat. ocularis) oni; vidljiv; okularna inspekcija pregled, smotra: okularni svjedok prav. oevidne; okularno staklo v. okular okulirati (lat. OCulare) bot. jedno biljno oko umetnuti u strano drvo, cijepiti; inokulirati okulist (lat. oculus oko) med. oni lijenik okulistika (lat. oculus oko) med. dio medicine koji prouava ono bolesti, ono lijonitvo okulomotorijus (lat. oculomotorius sc. nervus) anat. zajedniki ivac onih miia okulta (lat. occulla) mn. skrivene stvari, tajne okultacija (lat. occullalio) prikrivanje, skrivanje, tajenje, zatajivanje; astr. pomrina zvijezde okultan (lat. occultus) skriven prikriven, tajni, potajni; okultna znanost = spiritizam; okultne bolesti potajne (ili: skrivene) bolesti okultans dat. occultans) farm. sredstvo za prikrivanje mirisa i ukusa okultator (lat. occultator) prikriva, zatajiva, osobito nekog zloina okultisti (lat. occultus tajni, skriven) mn. pristae okultizma okultizam (lat. occultus tajni, skriven) tajna znanost, znanost o okultnom (tj. mranom, skrivenom, nadosjetilnom), o "mnogim stvarima izmeu neba i zemlje, o kojima naa kolska mudrost ne inoe ni sanjati", kako potvruju okultisti Hamletu; nauavanje o nekim pojavama koje se. kako kau, ne mogu objasniti obinim putem. tj. na osnovi poznatih prirodnih zakona; ovdje razlikuju: fizike (parafizike) i psihike (parapsihike) pojave; u prve ubrajaju: kucanja, pojave svjetlosti, kretanja i lebdenja bez dodira (telekineza i Icvitaeija), pojave tjelesnih likova koji se mogu ak i fotografirati {materi-

old-boj jalizacija); u druge: telepatiju i vidovitost; metapsihika, parapsihologika okupacija (lat. occupatio) zaposjedanje, zauzimanje, osvajanje: voj. zaposjedanje vojskom jedne sirane zemlje radi prisilnog zadobivanja ili priznanja nekih zahtjeva ili uvjeta; prav. uzimanje u posjed neke stvari koja je dotle bila bez gospodara; pren. zaposlenost, zauzetost, posao, zanimanje; okupatoran (lat. occupatorius) zauzimaki, osvajaki, kojemu je cilj osvajanje okupatorski (lat. occupatorius) v. okupatoran; okupatorska vojska vojska koja zaposjeda ili zauzima tuu zemlju ili dravu okupiran (lat. occupalus) zaposjednut, zauzet, osvojen; zapremIjen; zaposlen, zauzet poslovima okupirati Gat, occupare) zaposjedati; zauzeti, zauzimati, osvojiti; zapremiti, zapremati; drati neku stvar, doepati se neke stvari; zaposliti, zapoljavati okurencija (lat. occurrentia) dogaaj, sluaj, povod, prilika; u crkvenom jeziku: dva blagdana u istom danu; ali' occorenza it. al okorenca (tal.) trg. sluajno, prema prilikama okurentan (lat. occurrens) koji se dogaa sluajno, koji se zbiva sluajem old (engl. old) star; old England it. old Inglend (engl.) "stara Kngleska*, od 1643. naziv za Englesku kao zemlju starih predaja i stare slave (za razliku od engleskih naselja u Sjevernoj Americi); old Jack it. old Dek (engl.) stari Dek (engleska zastava) Old Vic it. ould vik (engl.) poznato londonsko kazalite, osnovano 1818. old-boj (eng. old-boy) port drutvo starijih igraci nekog portskog kluba koji se ne bave vie aktivno portom

oldenburger oldenburger vrsta rasnih sjevernonjcmakih konja (naziv po pokrajini 01denburg) oldtimcr it. oldtajmer (engl.) stari, iskusni i zasluni porta, senior neke portske momadi; pren. starudija uope olea (lat. oleum ulje, olea) mn. od oleum oleaginozan (lat. oleagineus, fr. oleagineus) uljen, koji ima u sebi ulja oleandar (lat. oleander, tal. oleandre, lat. oleandrum, lorandrum) bot. junjaka zimzelena biljka s velikim ruiastim cvjetovima i bijelim, veoma otrovnim, sokom u stabljici oleaster (lat.) bot. divlja maslina (drvo) oleati (lat. oleata) mn. kem. uljene soli olein (lat. oleum ulje, fr. oleine) kem. osebujni sastojak svih biljnih i ivotinjskih masti; elain olekranon (gr. olekranon izboona glava lakatne kosti u pregibu) med. lakat oleodukt (lat.) nafotovod oleografija (lat. oleum ulje, gr. grafo piem) umj. otisak slike naslikane uljenom bojom oleohalkografija (lat. oleum ulje, gr. eha I kos bakar, grafia pisanje) bakrorez 3 uljenim bojama oleokarta (lat. oleum ulje, gr. ehartes papir, list papira) tapeta natopljena u ulju (tako da se moe prati) oleomargarin (Lit. oleum ulje, gr. margaron biser) umjetni maslac oleometar (lat. oleum ulje, gr. metron mjera,.mjerilo) sprava za ispitivanje valjanosti ulja, uljomier oleoza (lat. oleosa) mn. farm. naziv za sve uljene lijekove oleraceae it. oleracee (lat. olus, olcraceac zelenje, povre) ran. bot. kuhinjske biljke, povre, zelenje oleum (lat.) ulje olfaktofobija (lat. olfacerc mirisati, njuiti, gr. fobeomai bojim se) med. bolestan strah od pojedinih mirisa

982

oligocitemija olfaktometar (lat. olfactus miris, gr. metron mjera, mjerilo) naprava za mjerenje otrine mirisa olfnktometrija (lat. olfactus miris, gr. metria mjerenje) mjerenje, ispitivanje otrine mirisa olfaktoran (lat. olfactorius) koji se tie osjetila mirisa, koji pripada mirisnom osjetilu olfaktorijus (lat. olfactorius) anat. mirisni ivac olfaktus (lat. olfactus) miris; osjetilo mirisa olgatin vunena tkanina ukraena perzijskim arama i crteima oliban ( lat. olibanum) tamjan olifant (fr. olifant, lat. elephantus slon.) 1. rog od slonove kosLi koji su nosili na bedrima srednjovjekovni vitezovi-lutalice; rog paladina Karla Velikog Kolanda; 2. papir najveeg formata s markom slona (za tabele i bakroreze) oligarh (gr. oligos mali brojem, brojano malen, arehos voda, poglavar) lan ili pristaa vladavine malog broja plemikih obitelji: oligokrat oligarhija (gr. oligarehia) vladavina malog broja plemikih (aristokratskih) obitelji; oligokracija oligarhijski (gr. oligarehikos) koji je pod vladavinom malog broja; koji ima oblik vladavine malog hroja plemikih porodica; koji je pristaa ovakvog oblika vladavine; oligokratski oligemija (gr. oligos malen brojem, haima krv) med. smanjenost koliine krvi, malokrvnost oligo- (gr. oligos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: brojem malen, mali brojem; mali, malen oligocen (gr. oligos. kainos nov) geol. po starosti druga po redu grupa slojeva u tercijarnoj formaciji koja dolazi nakon eocena oligocitemija (gr. oligos. kvtos upljina, uplje tijelo, haima krv) med.

oligofilan

983

olitorian hrane, nedovoljna elja za jelom, post oligurija (gr. oligos, urcin mokriti) med. smanjenost mokrenja zbog bolesti Olimp (gr. Olympos) glasovito brdo na granici Makedonije i Tesaliie, visoko 2970 m; mit. stan, prebivalite Zeusa i ostalih bogova po vjerovanju starih Grka; pren. nebo Olimpija (gr. Olvmpia) kraj u Elidi gdje su odravane poznate olimpijske igre, posveen hogu Zeusu olimpijac predstavnik neke drave na Olimpijadi; umjetnik velikog ugleda (pripadnik "literarnog", "slikarskog" ih kakvog drugog "Olimpa") olimpijada (gr. olyrapias) razdoblje od etiri godine, tj. razdoblje od jednih olimpijskih igara do drugih (Grci su po njima raunali godine, poevi od 776. pr. n. e.); olimpijske igre; pobjeda na olimpijskim igrama; danas: medunarodne utakmice u svima glavnijim portskim disciplinama olimpijske igre v. pod olimpijski olimpijski (gr. olympios) koji se nalazi na Olimpu: pridjev Zeusa i ostalih bogova koji. po vjerovanju starih Grka, borave na Olimpu; pren. nebeski; olimpijske igre sveane narodne igre kod starih Grka koje su sc svake etvrte godine odravale u Olimpiji, kraju u Elidi koji je bio posveen Zeusu; u ovim igrama sudjelovala su sva grka plemena, a sastojale su se od natjecanja u borbi, tranju, skakanju, bacanju koplja itd. olimpski (gr. olympikos) koji pripada Olimpu; usp. olimpijski oliteti (lat. oleum ulje) mn. mirisava ulja, linkture i esencije koje sadre u sebi ulja; lijekovi pripremljeni od ulja olitorian (lat. olitor povrtlar, olitorius) koji raste u povrtnjacima, koji se tie kuhinjskog povra

smanjenost crvenih krvnih zrnaca (obino kao posljedica gubitka krvi. duge groznice, slabe prehrane i dr.) oligofilan (gr. oligos. fyllon list) bot. koji ima malo lia oligofrenija (gr. oligoi malo njih, fren dua) slahoumnost, duevna nerazvijenost oligofrenoped.agogi.ja (gr. oligos mali, fren gen. frenos dua, duh, um, razum, pais, gen. paidos dijete, ago odgajam) med. znanost o odgoju i obrazovanju umno zaostale, maloumne djece oligoklas (gr. oligos, klao lomim) min. natrijev i kalijev glinenac (feldpat), ohino mutne boje oligokracija (gr. oligos, kratos jaina, snaga, vlast, vladavina) v. oligarhija oligokrat (gr. oligos, kratos jaina, snaga, vlast, vladavina) v. oligarh oligokratski (.gr. oligos. kratos jaina, vladavina) v. oligarhijski oligokronian (gr. oligo-ehronios) koji traje kratko, kratkotrajan, malovjean oligokronometar (gr. oligos, chronos vrijeme, metron mjera, mjerilo.) instrument za mjerenje malih vremenskih razmaka oligomeri (gr.) zool. mn. malokolutinjaci, morski slabo pokretni organizmi (mahovnjaci, ramenonoci, bodljikai) oligopol (gr. oligoi malo njih, poleo trgujem) trgovina u kojoj nekoliko prodavaa vlada cjelokupnim tritem s nekim proizvodom oligopsibija (gr. oligos, psyche dua) slabost duha, siromatvo duha oligotrihija (gr. oligos, thrix gen. triehos vlas. dlaka) med. oskudica kose. rijetka kose, slaba dlakavost; prid. oligotrihian oligotrotija (gr. oligos, trofe hrana, prehrana) med. smanjeno uzimanje

oliva

984

omfaloeela sloeni saasti vidni sustav kod kukaca omazum (lat omasum) zool. knjiavci, trei dio u elucu preivaa ombrologija (gr. ombros kia. logia znanost.) grana meteorologije koja prouava kiu ombrometar (gr. ombros kia. metron mjera, mjerilo) kiomjer, dadomjer ombrometrija (gr. ombros kia, pljusak, metria mjerenje) mjerenje koliine kie koja pada ombudsman (ved.) parlamentarni zastupnik kojem se povremeno povjerava kontrola nad radom izvrni; vlasti omega (gr. o mega) veliko, tj. dugo ili produeno "o" u grkom jeziku, posljednje, dvadesetetvrto slovo u gr. ahccedi: alfa i omega poetik i kraj, sve i sva omen (lat) znak, predznak, kob, slutnja omentitis (lat. omentum) med. upala crijevne mreice, korice omentum (lat.) anat. korica, koica omfal- (gr. omfalos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: pupak, pupani Omfala (gr. Omfale) mit, lidijska kraljica koja je bila sposobna Ilerkula toliko oarati da se, preobuen u ensku odjeu, kretao medu njezinim ropkiniama i preo na preslici; zato se kae: svaki e Herkul nai svoju Omfal u omfalelkozis (gr. omfalos, elkosis gnojenje) med. ir na pupku, gnojenje pupka omfnlian (gr. omfalos. omfalikos) koji se tie pupka, pupani; u obliku pupka, pupast omfalitis (gr. omfalos pupak) med. upala pupka omfalocela (gr. omfalos, kele kila, bruh) med. kila pupka, pupani prodor

oliva (lat., p. oliva, fr. olive, tal. uliva) bot, maslina, plod maslinovog dr veta; pren. ukras u obliku masline, metalni drak na kvaki u obliku masline, gumb (puce) u obliku masline olivnran Hat, olivaris) maslinov, maslinast, u obliku maslino olivenit (njem. Oliven-crz maslinasta rudaa, nastavak gr. -ites) min. maslinastozelena rudaa bakra, prirodni arsenat bakra olivet 'lat. olivetum) maslinjak; maslinov vrt. maslinova uma olivil (lat. oliva maslina) kem. osebujno kristalasto tijelo maslinove gume olivin (lat. oliva maslina) rompski mineral maslinastozelene boje olona (fr. olonne) vrsta vrstog francuskog platna (nazvana po mjestu Olonne gdje se izrauje) olsun (tur.) neka bude! oltar (lat. altare) rtvenik; mjesto u crkvi gdje se vri bogosluje olja podria (p. olla podrida) omiljeno panjolsko narodno jelo d raznih vrsta sitno izrezanog mesa i raznog zelenja i zaina ( vrsta naeg "lonca" tj. junog jela od mesa i povra); posuda napunjena raznim mirisnim cvijeem ili korijenjem: lit. est naziv knjiga s raznolikim, obino aljivim sadrajem, svatice om fiz. praktina jedinica za mjerenje elektrinog otpora, nazvana po njemakom fiziaru Georgu Simonu Ohmu (17871854); otpor stupa ive dugakog 106,3 cm, a poprjenog presjeka jedan kvadratni milimetar na 0 omagra (gr. omos rame, agra plijen) med. kostobolja u ramenima omalgija (gr. omos rame, algos bol) med. bol u ramenima; omoalgija omartritis (gr. omos rame, arthron zglob) med. upala ramena omatida (gr. omma oko, eidos lik) jedno od mnogobrojnih oka koja tvore

omfaloflebitis

985

omnipotencija omitirati (lat. omitterc) propustiti, proputati, izostaviti, izostavljati, napustiti, naputati, okaniti se neega, prijei preko neega omlet (fr. oeufs meles mijeana jaja, omelette) prena jaja, cvrtje omne (lat.) sve; svako; cijelo, potpuno; mn. omnia Omne initium difficilc ost it. omne inicijum difficilc est (lat.) Svaki poetak je teak omne vivum ex ovo it. omne vivum eks ovo (lat.) liziol. sve ivo razvija se iz jajeta (misao koju je formulirao William Harvey, 1578 1K58) omnin it. omnija (lat.) mn. od omne; omnia mea mecum porto it. omnija mea mekum porto (lat.) sve to imam nosim sa sobom (izreka gr. mudraca Bijanta, kojem je najvee blago bilo u njegovoj mudrosti) Omnia mca mecum porto it. omnija mea mekum porto (lat.) sve svoje sa sobom nosim, tj. pravo bogatstvo ovjeka je njegova unutarnja vrijednost omnibus (lat. omnis sav, sva; svaki, svaka; omnibus svima) "za sve, svima"; u javnom promelu: prostrana putnika kola s vie sjedala za redovit javni promet na odreenoj liniji; autobus omnifag (lat. omnis, gr. fagein jesti) zool. svejed omniforman (lat. omniformis) koji se javlja (ili: nalazi) u svakom obliku omnikoloran Gat. omnis. color boja) svakojakih boja, aren omniparentan (lat. pario rodim, proizvodim, omniparens) koji sve rada, sveproizvodan, koji sve proizvodi omniparitet (lat. omniparitas) svejednakost, opa jednakost omnipotencija (lat. omnipotentia) svemo, svemogu (kao oznaka savrenosti bia)

omfaloflebitis (gr. omfalos, fleps gen. flebos ila, vena) med. upala pupanih vena omfalomantija (gr. omfalos, manteia proricanje) proricanje (ili: itanje) sudbine iz vijuga pupanog vora novoroeneta omfaloneuron (gr. omfalos. neuron ila, vrpca) anat. pupana vrpca omfalonkus (gr. omfalos, onkos masa, tjelesina) med. tvrda oteklina pupka omfaloragija (gr. omfalos, korijen ragod regnymi prskam, puknem) med. krvarenje pupka kod novoroenadi omfalotaksa (gr. omfalos, tasns ureenje, namjetanje) med. namjetanje ispale pupkovine, pupane vrpce. omfalotom (gr. omfalos. tome rezanje) med. instrument za odreivanje pupane vrpce omfalotomija (gr. omfalos, tome rezanje) med. odrezivanje pupane vrpce omikron (gr. o mikron) malo, tj. kratko grko *o" (o) ominirati (lat. oininari) predviati, slutiti, nasluivati ominozan (lat. ominosus) koban, zlokoban, koji nasluuje zlo ili nesreu omisija (lat. omissio) izostavljanje, proputanje, propust, zanemarivanje; omisija nasljedstva prav. proputanje zakonskog roka za preuzimanje nasljedstva omisum (lat. omissurn.) ono to je izostavljeno, isputeno, izostavljena toka, reenica, stav (mn. omi sa); casus omissi it. kazus omisi (lat.) mn. prav. u pravnim odredbama, zakonima i dr.: izostavljeni, nespomenuti sluajevi, o kojima poslije, ocijenivi okolnosti, odluuje vrhovna vlast; salvo errore et omisione (lat.) trg. "izuzevi pogreku i propust, uz ogradu od zabluda i izostavlja nj a'', formula koja se stavlja ispod rauna i si.

omnipotentan nmnipotentan Gal. omnipotcns) svemoan, svemogu omniprezencija (lat. omnipraesentia) sveprisutnost omniprezentan (lat. omnipraesens) svuda prisutan, sveprisutan omnis (lat.) sav, sva; svaki, svaka; cio, cijela, potpun, potpuna Omnis amans nmens lat. svaki jc zaljubljenik lud omnis cclula e celula (lat. omnis celula e cellula) biol. svaka stanica razvija se iz stanice (misao Rudolfa Virchowa, 18211902) omniscijencija (lat. omniscLentia) sveznanje, svcznalost (kao oznaka savrenosti bia) omniscijentan (lat. omnisciens) koji sve zna, sveznajui omnium (lat. omnium svih, sviju) port, utrka u kojoj sudjeluju svi konji (bez obzira na njihovu starost, rasu i si.) Omnium vitiorum fundamentum avaritia est it. omnium viciorum fundamentum avaricija est (lat.) Svim je manama osnova lakomost (Seneka) omnivoran (lat. omnivorus) zool. koii sve guta (ili: jede), svejed; usp. omnivori omnivori (lat. omnivorus koji sve guta, prodire, omnivora) mn. zool. svejedi (ivotinje, poglavito neke ptice koje sc hrane i biljem i mesom) omoalgija (gr. omos rame, algos bol) med. v. omalgija omofag (gr. omos sirov, prijesan, fagein jesti) onaj koji jede sirovo, prijesno meso oinofagija (gr. omos sirov, prijesan, fagein jesti) prehranjivanje sirovim, prijesnim mesom omofor (gr. omos rame, forco, fero nosim) kod pravoslavaca: naramenica, dugaka i iroka vrpca od iste vune koju arhijerej nosi na ramenima i

oncirobez koje ne moe obavljati nijedan bogosluni in omoplata (gr. omos rame, lat. omoplata) anat. lopatica, pleka omotokija (gr. omos nezreo, prijevremen, tokos raanje, poraanje, poroaj) med. prijevremeni poroaj, nodonoenie, pobaaj onager (gr. onagros, lat. onagrus) zool. divlji (ih: umski) magarac; ratna sprava starih Rimljana za bacanje kamenja onagrokracija (gr. onagros divlji magarac. krateo vladam) vladavina divljih magaraca (izraz kojim je talijanski filozof Bencdctto Croce nazvao vladavinu talijanskih faista) onanija samozadovoljavanje spolnog nagona nadraivanjem vanjskih spolnih organa, samoblud: naziv po starozavjetnom Onanu (Post 38,9), koji "znajui da nee biti njegov porod, kad lijegae sa enom brata svojega, prosipae na zemlju, da ne rodi djece bratu svojemu"; masturbacija onanirati vriti samoblud, sam sebe spolno zadovoljavali onanist onaj koji vri samoblud onaniznm v. onanija Ondas (p.) ugledna panjolska nagrada za televizijska najholja ostvarenja (tekst, gluma, reija, spikeri itd.) ondatra (huronski ondatra) zool. bizamski takor; dczman ondcggiamento it. ondcdamento (tal.) glaz. v. ondeggiare ondcggiare it. ondedare (tal.) glaz. valovito kretanje, drhtanje, podrhtavanje ondulacija (fr. ondulation) njihanje, Iclujanje, valovito kretanje; dotjerivanje kose da bude valovita ondulirati (fr. onduler) lelujati se; kovrati kosu, praviti (ili: napraviti) kosu valovitom, kovravom oneiro- (gr. oneiros) predmetak u sloenicama sa znaenjem: san

oneirodinija

987

nnkotoiriija kretanja krvnog tlaka u noktima pomou onihografa onihogrifoza (gr. onyx, onychos, grypos iskrivljen, kukast) med. v. onihogripoza onihogripoza (gr. onyx, onvchos, grvpos iskrivljen, kukast) med. savijenost. noktiju; pandastost noktiju onihokritija (gr. onyx. krino presuujem, sudim) nasluivanje (ili: pogaanje) osobina karaktera jednog ovjeka po obliku noktiju njegove ruke onihologija (gr. onyx nokat, kopito, logia nauk) vet. nauk o potkivanju onihomantija (gr. onyx. manteia proricanje) proricanje sudbine po noktima. onihomikoza (gr. onyx, onychos, mykes gljiva) med. gljivina noktobolja onihoreksis (gr. onyx. regnymi prskam. pucam) med. krhkost noktiju, lomljivost noktiju oniks (gr. onyx) min. vrsta prugastog kaleedona, sastoji se od jednog crnog i jednog sjajnog sloja (upotrebljava se za izradbu nakita); med. nagomilavanje gnoja izmeu ploica ronice oniomanija (gr. one kupovanje, kupovina, mania pomama, strast) med. bolesni nagon za kupovanjem svega i svaega onirizam (gr. oneiros san, sanja) med. psihiko stanje slino snu koje se javlja kod duevnih bolesnika, ali i kod zdravih ljudi kao posljedica prenapetih ivaca oniromantija (gr. oneiros san, sanja, manteia gatanje, proricanje) tumaenje snova onkologija (gr. onkos masa, debljina, logia znanost) med. znanost o bolesnim izraslinama onkotomija (gr. onkos masa. debljina, tome rezanje) med. rezanje (ili: odstranjivanje) otekline ili izrasline operativnim putem

oneirodinija (gr. oneiros san, odyne bol, muka) sanjanje da te netko gui, mora oneirokricija (gr. oneiros, krites presuditelj, sudac) v. onoirologija oneirokrit (gr. oneiros, krites prosuditelj, sudac) v. oneirolog oneirolog (gr. oneiros, logos) tuma snova oneirologija (gr. oneiros, logia) nauavanje o snovima; tumaenje snova, proricanje iz snova oneiromant (gr. oneiromantis) onaj koji prorie iz snova, tuma snova oneiromantija (gr. oneiros, manteia proricanje) proricanje iz snova, tumaenje snova oneiropol (gr. oneiropolos) v. oneiromant oneiroskopija (gr. oneiros, skopeo promatram) promatranje snova, prouavanje snova onera (lat. onus teret, mn. onera) mn. v. onus; onera publika (lat. onera publica) dravni porez, javni nameti onerabilan Gat. onerabilis) oporezljiv oneraeija (lat. oneratio) tereenje, optereenje onerozan (lat. onerosus) teak, tegoban, tcreian, muan, dosadan onihija (gr. onyx, onychos nokat) med. upala noktiju, zanoktice onihistorion (gr. onyx, onychos nokat, stereo liim, liavam) no za rezanje noktiju onihitis (gr. onyx, onvchos nokat.) med. v. onihija onibo- (gr. onyx, onvchos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: nokat; kopito onihograf (gr. onyx, onychos, grafo piem, biljeim) med. instrument koji mjeri i biljei kretanje krvnog tlaka u noktima onihografija (gr. onyx, grafia pisanje, biljeenje) med. mjerenje i biljeenje

onkus

988

ori to geneza

ontogenija

989

op-art ontozofija (gr. on, ontos, sofia mudrost, znanost) fil. v. ontologija onus (lat.) teret, breme; tegoba, dosadnost; dunost, obveznost; onus probandi (lat.) teret dokazivanja oo- (gr. oon) predmetak u sloenicama sa znaenjem: jaje ooforektomija (gr. oon, foreo nosim, ektemno odreem) med. vaenje jajnika ooforin (gr. oon, foreo nosim) farm. preparat izraen od jajnika svinja i goveda, lijek protiv bolova pri menstruaciji i klimakterinim tegobama ooforilis (gr. oon, foreo nosim) med. upala jajnika ooforon Igr. oon, foreo nosim) zool. jajnik; ovarij oogeneza (gr. oon jaje, genesis postanak) biol. postanak jaja iz klicinih prastanica u jajnicima; med. odreivanje spola po jajetu oogonijc (gr. oon. gone raanje) mn. biol. klicine prastanice u jajnicima od kojih nastaju jaja oolit (gr. oon jaje, lithos kamen) min. ikrovac, vapnenac od zrnaca slinih ikri oolitski (gr. oon, lithos.) u obliku ikrovca, sastavljen od sitnih zrnaca slinih ikri; ooiitska formacija geol. v. jura-formacija oologija (gr. oon, logia znanost) biol. znanost o jajima; znanost o ptijim jajima i gnijezdima oomantija (gr. oon. manteia proricanje] proricanje iz jaja; ooskopija oonin (gr. oon) bjelanevina, bjelanevinasta tvar ooskopija (gr. oon, skopein promatrati) v. oomantija op-art kratica od pojmova optiki i ari; prema tome: vidna umjetnost ili umjetnost oka; tendencija u suvremenoj likovnoj umjetnosti koja se na egzaktan nain bavi iskljuivo opliko-vi-

onkus (gr. onkos) med. tvrda otcklina, izraslina onocefalus (gr. onos magarac, kefale glava) magarea glava onokrotalus (gr. onos magarac, osao, krotalon klepetalo) zool. v. pelikan on ol a trija (gr. onos magarac, osao, laIreia oboavanje) sluba magarcu, tovanje magarca (zbog oga su stari optuivali idove i kasnije krane, vjerojatno zbog toga sto je Krist, jaui na magarcu, uao sveano u Jeruzalem.) onoma- (gr. onoina) predmetak u sloenicama sa znaenjem: ime onomastika (gr. onomatike) znanost 0 znaenju i tvorbi imena onomastikon (gr. omima) 1. popis imena ili rijei; 2. osobito: rjenik koji nije sreen abecednim redom, nego po predmetnim skupinama, realni leksikon; 3. pjesma u ast neijeg imendana ili rodendana ouomatolalija (gr. onoma, lalia blebetanje) med. nagon za ponavljanjem odreenih rijei onomatolatrija (gr. onoma. latreia oboavanje.) pretjerano potovanje, oboavanje imena nekog slavnog ovjeka onomntologija (gr. onoma, logia nauk) v. onomastika; takoer: tumaenje imena, proricanje iz imena onomatomanija (gr. onoma, inania pomama, ludilo) med. bolestan strah 1 zaziranje od novih rijei onomatomantija (gr. onoma, manteia proricanje) proricanje (ili: itanje) sudhine iz imena onomatomorfoza (gr. onoma, morfosis oblikovanje) pravljenje (ili: sastavljanje) imena, oblikovanje (ili: pravljenje, tvorba) rijei onomatopeja (gr. onomalopoiia) ret. pravljenje (ili: tvorba) imena ih rijei; oponaanje zvuka, tvorba rijei oponaajui prirodni glas ili zvuk neke

stvari ih radnje (npr. bubanj, topot, u tanje, srkanje, blejanje, rikanje, zveckanje, kukurikanje itd.) onomatopejski (gr. onoma, poiein initi, praviti) v. onomatopoetski onomatopoetika (gr. onoma, poiein initi, praviti) mn. rijei sastavljene prema prirodnom glasu ili zvuku predmeta kojeg oznaavaju onomatopoetski (gr. onoma, poiein initi, praviti) oponaajui zvuk; poet. koji ritmom oponaa prirodni zvuk i prirodne glasove onomatotet (gr. onoma, titheini meem, stavljam, thetes stavlja, meta) sastavlja rijei, izumitelj novih rijei, osobito novih imena onomaziologija (gr. onomazo imenujem, logos rije, govor) iingv. znanost koja se bavi ispitivanjem na koji nain stvari, bia i pojmovi dobivaju imena onoscelit (gr. onos magarac, skelos krak, noga) onaj koji ima magarea bedra ontario vrsta jabuke nazvane po svojoj postojbini, kanadskoj pokrajini Ontario; plod ove jabuke, koja se i kod nas uzgaja, velik je, gladak, okruglog oblika i veoma ukusan ontoizam (gr. on, gen. ontos bie, prilog glagola einai biti, postojati, Theos Bog) lil. izraz kojim Hacckel. za razliku od panteizma, naziva predodbu o postojanju Boga kao individualne osobe koja, kao samostalan subjekt, postoji izvan prirode ontiki (gr. einai biti. postojati, to on gen. tu ontos bie, stvarnost) lil. koji se tie onoga to postoji, koji se tie opih svojstava stvari i bia on to- (gr. einai biti, postojati, to on, gen. tu ontos bie, stvarnost) predmetak u sloenicama sa znaenjem: bie, postojei, slvaroosni ontogeneza (gr. on ontos. genesis postanak) biol. razvitak jedinke od oplo-

denog jajeta pa do potpunog organizma ontogeni.ja (gr. on, ontos, gignomai nastajem, postajem, raam se) biol. znanost o postanku organskih bia na Zemlji, znanost o ontogcnc-zi ontografija (gr. on, ontos, gratia opis) opisivanje stvari ili bia ontologija (gr. on, ontos, logia znanost) fil. znanost o biu, o onome to postoji, osnovna znanost, znanost o opim svojstvima stvari i bia ontologizam (gr. on. ontos, logos razmiljanje, dokazivanje) fil. 1. zakljuivanje da postoje stvari na osnovi toga to postoje pojmovi o tim stvarima; 2. shvaanje racionalista po kojem potpuno, logino miljenje sadri u sebi istodobno realitet (stvarno postojanje) onoga o emu se mislilo; 3. nauavanje koje se temelji na Platonu, Augustinu i Malebrancheu. a po kojem je bie Boga istinski predmet neposrednog i islo duhovnog opaanja itd. ontoloki (gr. on, ontos, logikos koji se tie miljenja) fil. koji se tie ontologije ili sc temelji na njoj; ontoloki dokaz o biu ih postojanju Boga dokaz postojanja Boga iz pojma Boga kao beskrajnog ili savrenog bia; ontoloka metoda logiki postupak koji, oslanjajui se na naelo proturjenosti i naelo dovoljnog razloga, eli na osnovi postojanja pojmova zakljuiti o postojanju onoga io li pojmovi predouju; usp. kozmoloki, fizikotcoloki ontonomija (gr. on, ontos. nomos zakon) fil. zakonitost bia, zakonitost postojanja ontoteologijn (gr. on, ontos, Theos Bog, logia nauavanje, znanost) nauavanje da postoji Rog, sa svim svojim atributima, na osnovi toga to postoji pojam o Bogu kao takvom

Op. zualnim senzacijama koje ine osnovu spoznaje plastinog svijeta Op. kratica za opus Opa (lat. ops, gon. opis obilje) starorimska boica zemlje, ena Saturnova, mati poljskih plodova; Ops opal (sanskr. upala kamen, gr. opallios, lat. opalus) min. kvarcu slian mineral, po kemijskom sastavu silicijev dioksid s vodom, raznobojan i prelijeva sc (upotrebljava se osobito za nakit)

990

operativni opera (lat.) 1. djelovanje, djelatnost; rad, trud, muka opera (tal.) 2. glaz. drama u kojoj se cijeli sadraj pjeva, pri emu instrumentalna glazba dolazi dijelom kao pratnja pjevanju, a dijelom samostalno (sastoji se od uvertire, recitativa, arija, solo-ulomaka, dueta, terceta, zborova i dr.); opera buffa (tal.) komina opera: opera lyrique it. opera lirik (fr.) lirska opera; opera seria it. opera serija (tal.) ozbiljna, velika opera operacija (lat. operatio) djelovanje, rad, obavljanje, vrenje; med. lijeenje kirurkim putem, rezanje; trg. vjeto izveden posao, pekulacija; voj. ratno djelovanje, planski izveden pokret jedinica radi postizanja odreenog cilja; mat. raun, raunanje; pren. uporaba nekog tajnog sredstva operacijski (lat. operatio djelovanje, rad) prid. koji se tie operacije, koji je u vezi s operacijom; operacijska baza voj. osnova, oslonac za ratna kretanja i pothvate, osobito niz utvrda i mjesta iz ijih se zaliha vri dopunjavanje utroenog ratnog materijala; operacijska linija glavna linija ratnih operacija; operacijski objekt cilj jedne operacije; operacijski plan plan po kojem se radi u cilju postizanja odreenog cilja; operacijska sala med. dvorana u kojoj se vre kirurke operacije operat (lat. opereri raditi) spis, pisana uredba, iscrpna pismena predstavka operater (fr. operateur) med. lijenik kojem je struka kirurgija, kirurg, operator; rukovatelj nekim strojem, npr. filmskim aparatom itd.; fotograf koji obavlja kinematografska snimanja operativni (lat. operativu) koji se tie rada, radni; operativna vojska sve jedinice i rodovi vojske koji sudjeluju

opalescentan (lat. opalescens) koji prelijeva boje kao opal; opcLle.ftcent.no staklo opalno staklo, staklo koje 3e prelijeva poput opala opalcscirati (lat. opalescerc) v. opalizirati opalizirati (lat. opalisare) prelijevati boje kao opal opat (aramcj. abba otac) predstojnik samostana u nekim katolikim redovima: biran doivotno te izravno odgovoran papi opcija (lat. optio) slobodno biranje, slobodan izbor, pravo biranja; osobito: pravo slobodnog opredjeljivanja u biranju domovine- ili podanike pripadnosti, pravo se daje, do jednog odredenog roka, stanovnicima osvojene ili pripojene (anektirane) pokrajine; optionis ius it. opcionis jus (lat.) pravo slobodnog opredjeljenja u izboru domovine ili podanike pripadnosti; trg. povlastica za izvrenje ili neizvrenje, po izboru, u nekom odreenom roku neke trgovake transakcije po sad utvrenim odredbama opekunski sovjet (rus. opekunskii sovet) skrbniko vijee (u Rusiji) opel marka automobila (po osnivau tvornice Adamu Opelu) opera (lat. opus, opera) 3. mn. djela; opera omnia (lat.) cjelokupna djela; opera seleeta it. opera selekta (lat.) izabrana djela, odabrana djela

operator

991

opistokranij za uspavljivanjc. glavobolju itd.; narkotin opijat (lat. opium, gr. opion makov sok) farm. lijek koji sadri opijum (za uspavljivanje) opijum (lat. opium, gr. opos, opion makov sok) mlijeni sok koji se dobiva zarezivanjem nedozrelih makovih ahura; od davnina vano sredstvo za lijeenje, utjee na umirenje ivaca, uminjava bolove i pomae spavanju; od srednjeg vijeka upotrebljava se kao opojno sredstvo, osobito u Kini. Engleskoj i Sjevernoj Americi; laudanum, mekonij opijumomanija (gr. opion makov sok, mania strast) strast za uivanjem opijuma opilacija (lat. oppilatio) med. zatvaranje. zaepljivanje opinant Gat. opinari misliti, pretpostavljati) onaj koji daje svoje miljenje (glas), glasa opinion publique it. opinion piblik (fr.) javno mijenje, javno miljenje opiofag (gr. opion makov sok. fagein jesti) med. onaj koji jede opijum, koji je odan poroku uivanja u opijumu opiofagija [gr. opion makov sok, fagein jesti) med. jedenje opijuma, strast uivanja opijuma opistenar (gr. opisthenar) anat. nadlanica opistobranhijati (gr. opisthen iza, branehia krge) mn. zool. puevi sa krgama iza srca opistocefal (gr. opisthen pozadi, kefale glava) anat. zatiljak opistodom (gr. opisthodomos) arhit. stranji dio hrama opistografija (gr. opisthen iza, grafia pisanje) pisanje na zadnjoj strani lista opistokefal (gr. opisthen iza, kefale glava) anat. v. opistocefal opistokranij (gr. opisthen iza, kranion lubanja) anat. zatiljak; zatiljaa. za^. tiljna kost

vi izvoenju ratnih operacija; operativno lijeniLvo = kirurgija operator (lat. operator radnik, izvritelj) 1. med. lijenik koii vri operacije, kirurg (v. operater): 2. mat. simbol ili znak koji pokazuje neku operaciju (radnju) i sam predmet operacije, npr. operator za diferenciranje d/dx opereta (tal. operetta) mala opera, obino aljivog sadraja, u kojoj se i pjeva i govori operirati (lat. operari djelovati, raditi) raditi, obavljati; djelovati; med. lijeiti neku bolest kirurkim putem, odstranjivati, rezati operist (tal. opera) pjeva u operi, operni pjeva opcristica (tal. opera) pjevaica u operi. operna pjevaica operkuliti (lat. operculum poklopac pueve kuie, gr. lithos kamen) mn. geol. okamenjeni puevi operkulum (lat. operculum) zool. poklopac pueve kuice; bot. poklopac, opem-glas (njom. Opernglas) v. opernguker opemguker (tal- opera, njem. (Jucker dalekozor) kazalini dalekozor (operni) operozan (lat. operosus) marljiv, radian. radin; koji se mnogo bavi neim ophoblati (njem. abhobeln) odblanjati, odsjei blanjalicom; obraditi drvo, izgladiti ga; pren. uljuditi, kultivirati opignoraeija (lat. pignus, oppignoratio zalog) davanje u zalog, zalaganje opignorirati (lat. pignus zalog, opignorare) dati u zalog, zaloiti; decretum dc oppignorando it. dekretum de opignorando (lat.) prav. akt kojim vrhovna skrbnika vlast doputa da se zaloi imanje tienika (maloljetnika) opijanin (lat. opium, gr. opion makov sok) farm. alkaloid opijuma, sredstvo

opistotonus

992

Ops prilika radi ostvarivanja ciljeva bez obzira na naela, osobito u politici oportuno (lat. opportune) pril. korisno. probitano, zgodno, povoljno oposum (indijan.) zool. vrsta sjevernoamerikog tobolara cijenjenog krzna opotorapija (gr. opos biljni sok, therapeia lijeenje) med. lijeenje bolesti (izraslina, raka itd.) organskim sokovima (pripravcima organskih sokova); organo terapija opozicija (lat oppositio.) protivljenje, suprotstavljanje, suprotnost; protivnika stranka, obino stranka manjine koja je suprotna vladi i njezinoj veini; log. odnos izmeu dvaju suprotnih pojmova, sudova ili stavova; astr. planet je u opoziciji sa Suncem ako je Zemlja na liniji koja spaja planet sa Suncem, ili kad je razlika u duini dvaju nebeskih tijela 180 stupnjeva: usp. konjunkcija opozicijski (lat. oppositio) suprotni, protivni, koji pripada opoziciji; opozicijska stranka- suprotna strana, politika stranka koja radi protiv vladaj ude stranke i vlade opozit (lat. oppositum) suprotno, suprotnost opreno, oprenost opozita (lat. opposita) mn. suprotne stvari, suprotnosti, oprenosti Opp. glaz. kratica za opera (lat opus, opera) opresija (lat, oppressio.) pritiskivanje, ugnjetavanje, tlaenje; pritisak; potlaenost; med. guenje, zaguivanje, zaptivanje, teko disanje opresivan (lat. opprimere tlaiti, ugnjetavati, oppressivus) ugnjetaki, nasilniki, tlaiteljski: med. zaguljiv, zaptivan, koji gui, zaguuje, zaptiva oprimirati (lat. opprimere) pritiskivati, ugnjetavati, tlaiti; guiti, zaguivati, zaptivati Ops (lat.) mit. boica plodnosti kod Rimljana, zatitnica zemljoradnje, plod-

opistotonus (gr. opisthen iza, tonos) med. ukoenost vrata, zatiljni gr npizma (gr. opizo, opos sok) skupljanje i zgunjavanje biljnih sokova oplccija (lat. opplctio) med. prenatrpavanje eluca opobalzam (gr. opobalsamon) vrsta skupocjenog, mirisnog arabijskog balzama od soka drveta Amvris gileadensis; mekabalzam opodcldok (gr. opos biljni sok) farm. mast za masiranje protiv kostobolje, nainjena od sapuna, kamfora i amonijaka (kovanica Thcophrastusa Hombastusa Paracelzusa) opol (gr. hapalos mekan, njean) vrsti dalmatinske loze i vino od nje (crvene boje) opolenije (rus. opolenie) rusko domobranstvo, trei poziv opolonjec (rus. opolenec) vojnik treepozivac u Rusiji, domobran oponent (lat. opponens) onaj koji proturjei. protivnik, zastupnik oprenog miljenja oponirati (lat. opponere) biti protivan nekomu ili neemu, staviti (ili: stavljati) nasuprot, suprotstaviti, suprotstavljati, navesti protiv, sporiti, osporavati, protiviti se, prigovarati, initi napomene (ili: upadice) oportun (lat op portun us) zgodan, pogodan, povoljan, koji dolazi u zgodnom trenutku, u dobar as, koji je s ruke oportunist (lat. opportunus zgodan, pogodan, fr, opportuniste) ovjek koji se zna snalaziti, koji se prilagoava prilikama iz interesa, v. oportunizam; prid. oportunistiki oportunitet (lat. opportunitas) povoljnost prilike, zgodna prilika, zgoda, povoljno vrijeme, povoljna okolnost; podobnost sklonost, primljivost, npr. za neku bolest oportunizam (lat. opportunus, fr. opportunisme) iskoritavanje povoljnih

opscen

993

opskuritct opsesija (lat. obsessio) salijetanje, navaljivanje, opsjedanje, dosaivanje; opsjednutost, obuzetost neim (npr. milju, idejom) opsiantian (gr. opse, opsi kasno, anthos cvijet, anthikos cvjetni) bot. koji kasno cvjeta opsidijan (lat.) vrsta vulkanskoga kremena koji izgleda poput stakla za boce opsigamija (gr. opsi kasno, gamos brak) kasni brak, brak u starosti opsignacija (lat. obsignatio) peaenje, zapeaivanje, udaranje peata; potvrivanje. ovjeravanje (udaranjem peata) opsigonian (gr. opsi kasno, gone roenje) kasno roen, kasno postao ili stvoren, kasni opsimacija (gr. opsi kasno, manthano uim) kasno uenje, izuavanje neega pod starost opsiometar (gr. opis vid, vienje, metron mjera, mjerilo) v. optometar opskuracija (lat. obscuratio) med. zamraenje, zamraenost, npr. ronice (oka) opskuran (lat. obscurus) mraan, taman, zatvoren, mrk; mraan, nejasan, nerazumljiv, maglovit, neodreen; pobijan, prikriven; nepoznat, neznatan; ivjeti in obscuro it. ... in ohskuro (lat.) ivjeti u tiini, u povuenosti, kao nepoznat opskurant (lat. obscurans) mranjak, natranjak, neprijatelj svjetlosti (ili: prosvijeenosti, napretka] opskurantizam (lat. obscurantismus) mranjatvo, natranjatvo, mrnja prema napretku, strah od prosvijeenosti, tenja da se razmiljanje i napredak prosvijeenosti sprijei, da sc narod odri u mraku neznanja itd. opskuritet (lat.) v. opskumost opskurnost (lat. obscuritas) tama, mrak; nejasnost. nerazumljivost, ma-

nosti, obilja i bogatstva, sestra i ena Sat urnova opscen (lat. obscoenus) bestidan, gadan, odvratan, gnusan, prljav, sramotan, nepristojan opscenitct (lat. obscoenitas) bestidnost. sramotnost, nepristojnost, gnusnost opscenosti (lat. obscoena) mn. bestidnosti, gadosti, odvratnosti, gnusobe, nepristojnosti; nepristojne rijei opsedirati (lat. obsidere, fr. obseder) opsjedati; biti stalno uz nekoga, dosaivati, oblijetati. salijetati, spopadati, spopasti, uporno moljakati, ne prestajati s molbama opsekracija (lat. obsccratio) preklinjanje, moliti ponavljajui "radi Boga" opsekvije (lat. obsequiae) mn. kod katolika: pogreb, pokop opservabilan (lat. opservabilis) koji moe biti promatran, koji se moe promatrati, primjetan, opaljiv opscrvabilije (lat. observabilia) stvari koje se mogu oima opaati, oevidne stvari, bjelodani predmeti opservacija (lat. observatio) primjeivan je, promatranje, ispitivanje, motrenje: mn. opservacije primjedbe, napomene, opaske opservancija (lat. observantia) potivanje utvrenog reda. potivanje (ili: pridravanje) propisa (ili: pravila, zakona), potivanje nekoga ili neega; oservanca opservat (lat. observatus promatran) onaj koji je pod policijskim nadzorom, sumnjivac opservator(lat. observator) promatra, motritelj, ispitiva; promatra na zvjezdarnici opservatorij (lat. observatorium) promatranica, motrilite; osobito: astronomska promatranica, zvjezdarnica opservirati (lat. observere) promatrati, ispitivati, motriti, paziti na neto, vriti promatranja

opsofag

994

optiki opstipirati (lat. obstipare) med. zatvoriti, zapei (stolicu) opstipitet (lat. obstipitas) med. iskrivljenost vrata opstrueneije (lat. obstruentia) mn. med. sredstva za zatvaranje opstruiratl (lat. obstruere) prijeiti, sprjeavati, smetati, ometati; koiti rad sabora (parlamenta) dugim govorima; med. zaguiti, zaguivati, zaepiti opstrukcija (lat. obstructio) sprjeavanje, smetanje, koenje; ometanje saborskog (parlamentarnog) rada dugim govorima; med. zatvaranje, zatvorenost, zaguenost opstrukcionisti (lat. obstruere zakrivati, zatvoriti, engl. to obstruct) mn. lanovi stranke u engl. parlamentu, koju su inili Irci, i koja se istaknula time to je 1882. i 1887., dok jo nije hio usvojen stroi pravilnik o poslovnom redu. pokuala ometati skuptinski rad raznim parlamentarnim smicalicama (dugim govorima, besciljnim prijedlozima i si.) opstruktivan (Int. obstructivus) med. koji zatvara, zaepljuje, zaguuje optabilan (lat. optabilis) poeljan optacija (lat. optatio.) eljenje, elja optant (lat. optarc, optans) prav. onaj koji ima pravo slobodnog opredjeljivanja u odabiru domovine ili podanike pripadnosti; usp. opcija optativ (lat. optativus) gram. nain kojim se iskazuje elja (u grkom jeziku). eljni nain optativan (lat. optativus) eljni, koji sadri ili iskazuje neku elju optiar (gr. optikos vidni, koji se tie vida, gledanja) izraiva onih stakala, naoala i optikih instrumenata optiki (gr. optikos vidni, koji se tie vida, gledanja) koji spada u znanost o svjetlosti: svjetlosni, vidni, oni; opiiki instrumenti razne kombinacije

gl ovi tost, neodreenost, neizvjesnost; potajnost, prikrivenost, skrivenost; nepoznatost, neznatnost opsofag (gr. opson kuhano jelo, na vatri pripremljeno jelo. fagein jesti, erati) onaj koji jede mnogo povra (variva); takoer: izjelica, prodrljivac, mesojed opsofagija (gr. opson kuhano jelo, na vatri pripremljeno jelo. fagein jesti) ljubav prema povru (varivu); prodrljivost opsolesclrati (lat. obsolere, obsolescero) v. ops obrati opsoletan [lat. obsoletus) zastario, istroen, iznoen, otrcan, neuporabiv (osobito u rijeima i izrazima) opsomanija (gr. opson kuhano jelo, na vatri pripnrmljcno jelo, mania pomama, strast) pretjerana strast za jelima opsonini (gr. opson hrana) supstance koje ulaze u grau normalnih sastojaka krvi. a koje oslabljuju djelovanje zaraznih tvari i time pomau fagocitima opstag'ij (lat. obses, obstagium talac, tal. ostaggio) prav. jamstvo koje se sastojalo u tome to glavni dunik, a esto i njegovi jamci, uu u neki grad, zamak ih stan i tu ostaju, kao taoci, dok povjeriteljevi zahtjevi ne budu zadovoljeni opstetrika (lat. obstetrix babica, primalja) porodiljstvo, primaljstvo, vjetina poraani a opstinacija (lat. obstinatio) upornost, tvrdoglavost, svojeglavost, nepopustljivost opstinatan (lat. obstinatus) uporan, tvrdoglav, svojeglav opstipacija (lat. obstipatio) med. zatvorenost, zapeenost. tvrda stolica opstipiran (lat. obstipatus) med. zatvoren, zapeen, tvrde stolice

optika

995

optundirati optimizam (lat, optimus najbolji) fil. shvaanje koje sve stvari i dogaaje u svijetu promatra s njihove najbolje strane, u ruiastoj boji; osobito: filozofsko nauavanje po kojem je ovaj svijet najbolji od svih moguih svjetova (Leibniz); pren. sklonost promatranja stvari s njihove najljepe strane; supr. pesimizam optimum (lat optimum najbolje) skup najpovoljnijih uvjeta; najbolje, najvie to se moe postii u odreenim prilikama; vrhunsko doslignue optirati (lal. optare) eljeti, htjeti: birati, izabrati; opredjeljivati se (ili: opredijeliti se) u izboru podanike pripadnosti optofon (gr. optikos vidni, koji se tie vida, fone glas, zvuk) "slua svjetlosti", ureaj sastavljen od komore i telefona pomou kojega slijepi mogu zamjeivati svjetlosne dojmove putem sluanja (izumljen 1912.) optometar (gr. optikos vidni, koji se Lie vida, metron mjerilo, mjera) med. vidometar, ureaj za odreivanje i mjerenje jaine vida radi propisivanja naoala; opsiometar optometrija (gr. optikos vidni, koji se tie vida, metria mjerilo, mjera) med. odreivanje i mjerenje jaine vida pomou optometra optorpescirati (lat. obtorpescere) ukoiti sc, utrnuli, postati neosjetljivim optrcktacija (lat. obtrectatio) prav. zlonamjerno ogovaranje, kuenje, objedi va nje optruzija (lat. ohtrusio) uguravanje, umetanje; prisiljavanje, primoravanje optruzivan (lat obtrusivus) nametljiv, primorljiv, prisilan, nasilan optundencije (lal. obtunentia) mn. med. sredstva za opijanje optundirati (lat. obtundere) otupiti, otupljivati, zatupljivati, zalupiti; oa-

zrcala, ledi i prizmi pomou kojih moemo dobiti, prema potrebi, poveane ili umanjene likove predmeta, dakle, to su instrumenti koji poveavaju sposobnost vida (povealo, mikroskop, durbini, teleskopi, fotografski aparati itd.). optika (gr. orao vidim, gledam, optikos vidni, koji se tie vida) fiz. znanost 0 svjetlosti i svjetlosnim pojavama uope; znanost o prirodi svjetlosti i zakonima gledanja; geometrijska optika znanost o pravocrtnom prostiranju svjetlosti i pojavama koje su s tim u vezi; praktina ili primijenjena optika bavi se leama, kombinacijama lea i optikim instrumentima; fizika ili fizikalna optika prouava ope pojave svjetlosti (interferenciju, difrakciju, disperziju, polarizaciju, dvostruko prelamanje, fosforescenciju, fluorescenciju i dr.) optilogion (gr. optike, logos govor, govorenje) sprava kojom se sporazumijevaju gluhonijemi optima fido (lat.) u najboljoj namjeri optima forma (lat.) najbolji oblik, u najboljem obliku optimacija (lat. optimatia) plemstvo, aristrokracija optimat (lat. optimas) plemi, aristrokrat optimati (lat. optimates) mn. ljudi iz najboljih krugova, odlinici, plemii, aristokrati; lanovi aristokratske i konzervativne slranke kod starih Rimljana optimist (lat. optimus najbolji) fil. pristaa optimizma; ovjek sklon sve stvari i pojave u ivotu gledati u lijepoj, ruiastoj boji; supr. pesimist optimistiki (lat optime) koji odgovara optimizmu, koji je zasnovan na optimizmu, koji je u vezi s optimizmom; pren. vedar, pun ivotne radosti optimitet (lat. optimitas) od linost izvrsnost

opturacija

996

Orate. ne intretis... it. oracio indirekta (lat.) gram. neupravni govor orada (fr. aurade) kem. kamfor od naraninog cvijeta orakul (lat. oraculum) kod starih Grka: proroile, mjesto na kojem su posebni sveenici primah poruke od bogova i priopavali ih ljudima; proroanstvo, odgovor bogova; proricanje; pren. svaka zagonetka ili dvosmislena izreka uope orakulski (lat. oraculum) pril. kao u proroitu, tj. tajanstveno, zagonetno, nejasno, mrano, dvosmisleno oralni (lat. os gen. oris usta, lice) usni; usmeni; oralni zakon usmeni zakon, nepisani zakon orangutan (maiaj. orang utan "umski ovjek") zool. veoma snaan, oko 1,35 m visok majmun na Bomeu, od kojega je, po nekim prirodnjacima, postao ovjek orant (lat. orans, gen. orantis onaj koji moli) u starokranskoj umjetnosti: lik ovjeka s rukama uzdignutim na molitvu oran {fr. orange, tal. orancia, lat. auranlia, p. naranja) bot. narana (drvo i plod); naranasta boja oranada (fr. orangeade) napitak od naraninog soka. eera i vode oranat (fr. orangeat) ueerena naranina kora oranelete (fr. orangeletles) sitne, nedozrele, osuene narane oranerija (fr. orangerie) vrt s naranama i limunovima, naranite; mjesto gdje se narane uzgajaju zimi oraneta (fr. orangette) naraniea, zelena narana za slatko orar(ij) (tal. orario) raspored sati, satnica; vozni red, red vonje Orate, ne intretis in tentationem (lat.) Molile, da ne padnete u napast (rijei koje je Krist uputio apostolima na Maslinskoj gori)

mutiti, opiti, zanijeti, onesvijestiti, oslabiti, zagluiti, zagluivati opturacija (lat. obturatio) kir. zatvaranje. zaepljivanje opturatori (lat. obturatorii sc. musculi) mn. anat. miini zatvarai, epovi opturbacija (lat. obturbatio) pomutnja, zabuna; med. zatvaranje, zaepljivanje opturbirati (lat. obturbare) smesti, dovesti u zabunu, zbuniti; med. zatvoriti, zaepiti opturgescirati (lat. obturgescere) oticati, bubriti, nadimati se optuzan (lat. obtusus; tup, Otupljen; 1 K : Z osjeaja, oarnuen, opijen, onesvjjeten; slabouman optuzija (lat. obtusio) tupost, otupljenost; bezosjcainost, neosjetljivost; slabo umno st opugnaeija (lat. oppugnatio) navala, napad, juri; napadaj rijeima, protustav opulencija (lat. opulentia) veliko bogatstvo, izobilje; raskonost, velianstvenost opulentan (lat. ops, opulentus) veoma bogat; bujan, raskoan; veoma moan opus (lat. opus) djelo, osobito: znanstveno ili umjetniko djelo, knjiga, spis; glaz. kompozicija; mn. opera Opus Dei (lat. "Djelo boje") panjolska desniarska politika organizacija katolike orijentacije, tzv. katoliki masoni opus musivum (lat.) v. mozaik opus posthumum (lat.) posmrtno djelo, djelo koje je ohjavljcno tek nakon smrti njegova pisca opuskulum (lat. opusculum) djelce, malo djelo, mali spis, mala rasprava ora pro nobis (lat.) moli za nas (iz katolikih molitava) oracija (lat. oratio) govor, besjeda; nratio tdireeta it. oracio direkta (lat.) gram. upravni govor; oratio indireeta

orator orator (lat. orator) govornik, besjednik; propovjednik; lan duhovnikog reda oratorij (lat, oratorium) 1. soba za molitvu, bogomolja; 2. glaz. vrsta glazbene drame s ozbiljnim sadrajem (najee iz Biblije) koja sc ne prikazuju igrom, nego se samo glazbeno izvodi oratorika (lat. orator govornik, besjednik) govornitvo, besjednitvo, govornika ili besjednika vjetina oratorski (lat. oralorius) govorniki, hosjedniki orbikularan (lat. orbicularis) kruan, kolutast, okrugao, prstenast Orbilijc (lat. Orbilius) rimski gramatiar, strogi uitelj pjesnika Iloracija; otuda: strog i ljut uitelj, aki tiranin; pril. orbilslci orbis (lat.) krug; obru: svijet orbis pictus it. orbis piktus (lat.) naslikani svijet, svijet u slikama, prikazivanje predmeta iz prirode i umjetnosti u slikama; naslov poznate knjige za djecu, koju je 1657. izdao Jan Ainos Komensky orbis terarum (lat. orbis terrarum) Zemljina kugla, Zemlja, svijet orbita (lat.) kolosijek, putanja; astr. putanja kojom sc kreu nebeska tijela; anat. ona upljina orbitalni (lat. orbita, orbitalis ona upljina) anat. koji pripada onoi upljini, koji se tie one upljine orbitet (lat. orbitas) sigurnost, neimanje djece; neimanje roditelja, samohranost, sirotanstvo ordal (lat. ordalium) "Boji sud", vrsta sudskog dokazivanja u srednjem vijeku, sastojalo se u tome to je optueni svoju krivnju trebao dokazati time to je morao izdrati odreene, po ivot opasne kunje; dvoboj, guranje ruke u vatru i dr.; mn. ordalije orden (lat. ordo red) 1. stale, drutvo, udruga, svjelovno ili duhovniko

997

ordinarijum bratstvo s odreenim vjerskim ili humanim) ciljevima, znacima itd.; 2. odlije, odlikovanje, ordenati (tal. ordinare) urediti, rasporediti. zapovjediti ordija (tur. ordu) Lahor; vojska; gomila, rulja ordinacija (lat. ordinatio) med. lijeniki propis, lijenika odredba: prostorija za pregled bolesnika; u Kat. crkvi: zaredi van je ordinalan (lat. ordinalis) redni: usp. kardinalan ordinale Gat. ordinale, fr., engl. ordinal) 2. knjiga koja sadri pravila Anglikanske crkve i sveenstva ordinale (lat.) 1. gram. redni broj (prvi, drugi, itd.): mn. ordinalia redni brojevi ordinalia (lat.) gram. mn. od ordinale: v. ordinale 1. ordinand (lat. orinandus) onaj koji je zareen, koji je dobio sveeniki in ordlnant (lat. ordinans) kod katolika: onaj koji zareuje za sveenika, biskup koji vri zareivanje ordinaran (lat. ordinarius) redovan, obian, pravilan, prosjean, osrednji; prost, neotesan, nculjudan, nepristojan; ordinarna cijena trg. trina cijena: kod knjiara: duanska, prodajna cijena knjige, za razliku od neto-cijene ordinarij (lal. ordinarius) redoviti profesor fakulteta, glavni predstavnik jedne znanstvene struke, katedre (supr.: ekstraordinarij); razrednik; svaki sveenik koji stoji na elu jedne crkve ili upe; biskup kao stvarni upravitelj svoje biskupije (dijeceze) ordinarijat (lat, ordinariatus) kod katolika: dijecezni duhovni upravni sud pod predsjednitvom biskupa: na fakultetima: sluba i poloaj redovnog profesora (ordinarijusa) ordinarijum Gat, ordinarium) kod katolika: stalni dijelovi mise. tj. oni koji

ordinario se na svakoj misi redovno ponavljaju (npr. Gospodine, smiluj se. Slava Bogu i dr.}; u dravnom gospodarstvu: redovni, proraunom predvieni prihodi i rashodi ordinario (tal.) glaz. obino, na obian nain ordinata (lat. orinata) geom. u Oescartesovu koordinatnom sustavu: mjerni broj razmaka bilo koje toke u ravnini od apscisne osi; ordinatna os pravac koji ima okomit, normalan poloaj prema apscisnoj osi u koordinatnom sustavu; aplikata ordinirati (lat. ordinare) med. propisati. prepisati, odrediti lijek; primati bolesnike na pregled i lijeenje: kod katolika; zarediti sveenika ordo (lat. ordo gen. ordinis red) red; poredak; sloj; odjel, odsjek, razred, vrsta; stale ordonans (fr. ordonnance) raspored, ureenje, red; naredba, uredba, odredba, odluka, propis, rjeenje; voj. nii asnik, desetar ili obian vojnik koji je dodijeljen nekom viem asniku da izvrava njegova nareenja; slik. raspored i razmjetaj predmeta na slici ordonans-oficir (fr. ordonnance-officier) voj. mladi asnik dodijeljen na slubu viem asniku (zapovjedniku) radi izvravanja njegovih naredbi ordonirati (fr. ordonner, lat. ordinare) srediti sreivati, ureivati, urediti, rasporediti, rasporeivati; nareivati, propisivati, odreivati ordovicij drugo razdoblje paleozoika (naziv po kelt. plemenu Ordovices u sjevernom VValesu) ordr (fr. ordre, lat. ordo) red, poredak; pravilo, propis; voj. zapovijed, naredba; lozinka; trg. nalog; na mjenicama: prijenos mjenice na drugog; par ordre il. par ordr (fr.) po naredbi, po vioj zapovijedi; ordre du jour

998

Orest it. ordr di ur (fr.) dnevni red; voj. dnevna zapovijed oreada (gr. oros brijeg, planina, Oreias gen. Oreiados) mit. planinska nimfa, gorska vila (kod Grka); usp. nimfa oreksija (gr. orexis tenja, udnja) elja. pouda; med. prevelika elja za jelom, prodrljivost orelin kem. v. pod orlean oreljef (fr. haut-relief, tal. a I to riiievo) umj. reljef s veoma ispupenim. gotovo punim likovima oremus (lat.) pomolimo se (rije koja se esto pojavljuje u kat. bogosluju) orenda (indijan.) prema vjerovanju Irokeza: nadnaravna snaga i arobna mo u ljudima, ivotinjama i stvarima oreofiti (gr. oros gora, planina, fyton biljka) mn. bot. alpske biljke, tj. biljke; koje rastu na visokim planinama i na kojima se jasno vidi utjecaj visinske klime, visinskog podneblja oreol (fr. aureole, lat. aureola) svjetao vijenac ili krug oko glave sveca; pren. sjaj, slava; usp. aureola, numbus oreopitek (gr. oreios gorski, pithekos majmun) znanstveni naziv za ovjeka iji je kostur pronaen u talijanskom rudniku Baccinello; pretpostavlja se daje ivio prije 12 milijuna godina oreri (Orrery) v. orerij orerij (lat, orrerium) sprava pomou koje sc prikazuje kretanje nebeskih tijela oko Sunca (nazvana po grofu Orreriju, kojem je prva takva sprava bila posveena); planetarij Orest (gr. Orestes) mit. sin mikenskog kralja Agamemnona i ene mu Klitemestre; da bi osvetio podmuklo ubojstvo svog oca, ubije majku Klitemestru i njezinog ljubavnika lOgista, ali zbog ubojstva majke ponu ga progoniti eumenide te poludi. Jedan od glavnih junaka starogrke tragedije, p<rznat po svom prisnom prijateljstvu s vjernim Pilaom

orcstijada orestijada (gr. orestias, orestiados) mit. v. orcada orfana (gr. orfano.s siroe) robinja orfaniti (gr. orfanos siroe) mn. husiti koji su se nakon ikine smrti odvojili. a poslije spojili s taboritima orfanotrofij (gr. orfanos siroe, gr. trefo hranim) sirotite Orfej 'gr. Orfeus) mit. sin muzo Kaliope i Apolona, slavni grki pjeva i svira lire koji je svojom pjesmom oaravao ne samo ljude nego i divlje ivotinje, rijeke, potoke i vjetrove, pa i same bogove, koje je na taj nain toliko udobrovoljio da su pristali vratiti mu iz podzemnog svijeta enu Euridiku pod uvjetom da se, vodei je, ne osvrne na nju, sto on ipak uini, te nje teko nestane orfej on (gr. Orfeus. fr. orpheon} naziv mukih pjevakih drutava u Francuskoj; glazbena dvorana; dvorana za ples i druge zabave; orfeum orfelinat (gr. orfanos, siroe, fr. orphelinat) dom za siroad (sirotu djecu) orfeonist (gr. Orfeus, fr. orpheoniste.) lan mukog pjevakog drutva; orfionist orfeum (gr. Orfeus) v. orfejon orfici {gr. Orfeus) mn. starogrka religiozna-mistika sljedba u VII. i VI, st. pr. n.c., svojim osnivaem smatrala je legendarnog trakog pjevaa Orfeja; vjerovali su u seobu due i u njezino proiavanje putem zatvaranja u tijelo i kazni u podzemnom svijetu: tijelo (soma) je grob (sema) iz kojega se dua eli osloboditi; oni su uveli kajanje i askezu u grki ivot orfiki (gr. orfikos) koji se tie Orfeja, npr. arfiki kult prastari rcligioznomistiki obred kod starih Grka: usp. orfici orfika (gr. orfika) glaz. instrument sa icama koji sc svira udaranjem batiima. po tonu slian leutu

999

organizatorski orfionist (fr. orphioniste) v. orfeonist orfizam smjer u francuskom slikarstvu pred Prvi svjetski rat. pretea apstraktne umjetnosti organ (gr. organon orue; naprava, sprava) orue; nekad: glazbeni instrument (otuda nae orgulje, lat, organum); pomono sredstvo, lan pomaga; fiziol. dio jedne ive jedinke koji ima neku samostalnu funkciju, ud, dio tijela, osobito: osjetilo, osjetilno orue; govorno orue, glas (pjevaa, glumca): pren. predstavnik, npr. organ vlasti i si.; osoba po kojoj sc neto poruuje ili koja za nekoga obavija neki posao, posjednik; glasilo, list, asopis koji jc predstavnik nekog pokreta, stalea, grupe i dr. organcin (tal. organzino, fr. organsin) upredena svila organdin (fr. organdi) vrsta rijetke istonoindijske pamune tkanine, sline muslinu i linonu; slui poglavito za izradu podstave organist (lat. organi ste) glaz. svira orgulja, orgulja organizacija (lat. organisatio) spajanje pojedinih dijelova (organa) u cjelinu, tako da ta cnelina bude sposobna za ivot, organiziranje; ustrojstvo, ureenje; sastav, sklop; drutvo, udruenje, ustanova, organizam (gr. organon orue, naprava, sprava, fr. organisme) ivo bie, iv stvor; cjelina, sposohna za ivot ili za neki rad, sastavljena od veeg broja razliitih dijelova (organa) od kojih svaki ima svoju posebnu funkciju, ali svi zajedno ipak slue odravanju te cjeline i stoje u uzajamnom odnosu kao sredstvo i svrha organizator (lat. organisator) ustrojitelj, onaj koji zna organizirati, urediva, sreiva; osniva (ili: tvorac) organizacije organizatorski (lat. organisatorius) ustrojilaki, ureivaki, sredivaki;

organiziranje

1000

organski

stvaralaki; koji ima smisla i duha za stvaranje, za organizaciju organiziranje (gr. organ on. lat. organisatio) osnivanje, stvaranje organizacije; v. organizacija organizirati (fr. organiser) opskrbiti organima potrebnim za ivot, oiviti; ustrojiti, ustrojavati, stvoriti (ili: urediti) po odreenom planu, dati rieemu pravilan oblik; voj. uiniti neku vojsku sposobnom za akciju; supr. dezorganizirati organo- (gr. organon) predmetak u sloeni ama sa znaenjem: orue, naprava, sprava, orudni, napravni, spravi n organogen (gr. organon, gen- korijesi od gignesthai postati, nastati, roditi sc, genos podrijetlo) prid. koji je organskog podrijetla organogeneza (gr. organon. genos) znanost o postanku organskih (ivih) bia organognozija (gr. organon, gnosis spoznaja, spoznavanje) spoznavanje organskih tijela, pravljenje razlike medu organskim tijelima organografija (gr. organon, grafia opis, opisivanje) opisivanje organskih prirodnih tijela; opisivanje glazbenih instrumenata organologija (gr. organon, logia znanost) znanost o organskim prirodnim tijelima: med. znanost o instrumentima koji sc upotrebljavaju za pomaganje pri porodu organon (gr. organon) fil. pomono sredstvo, orue; ime kojim su izdavai nazvali Aristotelove logike spise, smatrajui ih "oruem" koje pomae da se doe do istine; za razliku od Aristotela, Francis Raconje nazvao svoje novo nauavanje o metodama "Nova organon" (Novum organon)organonomija (gr. organon, nomos zakon) znanost o zakonima organskog ivota

organopatija (gr. organon, pathos bolest) med. bolest organa, organska bolest organo patologija (gr. organon, pathos bolest, logia znanost) med. znanost o bolestima organa organoplastika (gr. organon, plastikos koji pripada oblikovanju, vian oblikovanju) stvaranje, nastajanje organa organoskopija (gr. organon, skopeo gledam, promatram) ispitivanje organa promatranjem organoterapija (gr. organon, therapeia lijeenje) med. lijeenje odreenih bolesti, osobito raka i izraslina uope, preparatima od sitno izrezanih ili iscijeenih organa koji utjeu na rast izraslina (slezene, jetara. eluca i dr.); opoterapija organozoa (gr. organon, zoon ivotinja) mn. nametnici (paraziti) koji ive u ivotinjskim i biljnim organima organozoizam (gr. organon, zoon ivotinja) fil. vrsta hilozoizma. nauavanje koje cjelokupni ivot, ak i vii ivot miljenja i htijenja, izvodi iz organskog ivota tvari organozoonomija (gr. organon, zoon ivotinja, nomos zakon) teorija o zakonima ivota u organskoj prirodi, organski (gr. organikos) biol. koji je opskrbljen organima ili oruima, tj. svim onim to je potrebno za ivljenje, rast i razmnoavanje ivotinja i biljaka, iv; koji tvori ivu cjelinu, jedinstven; koji je svojstven ili koji pripada organskim tijelima, npr. jedan organski prirodni zakon; koji se tie unutranjeg sklopa ili unutranjeg ivota; koji predstavlja harmonijski sreenu i za ivot i postojanje slohodnu cjelinu, cjelinski, cjelovit; organska kemija dio kemije koji sc bavi prouavanjima sastava sloenih skupina kod biljaka i ivotinja; supr. anorganski

orgastian

1001

originalan

orgastidan (gr. orgao) bujan, estok; neodoljiv, zanosan, spolno zanosan orgazam (gr. orgao bujam, gorim od estine; uspaljujem se) med. jako kretanje krvi i drugih sokova u tijelu, navala krvi (osobito u smjeru spolnih organa), zanos: bujanje, jak nagon: orgasmus venerus it. orgazmus venerus (lat.) spolni zanos; orgoza orgijast (gr. orgiastes) mit. posveeni, koji slavi orgije orgijastiki (gr. orgiastikos) pril. oduevljeno, zanosno; divlje, ohijesno, pomamno, plahovito orgijati (gr. orgiazo slavim orgije) pirovati, pijanevati, divljaki se zabavljati; usp. orgije orgije (gr. orgia) mn. prvobitno: svaki tajni vjerski obred u slavu nekog boanstva. osobito pomamne none gozbe i prinoenja rtve u slavu Bakha; pren. pijanka, terevenka orgoza (gr. orgao bujam, pucam od zdravlja; uspaljujem se) med. v. orgazam orgulje (gr. organon) glaz. najvei glazbeni instrument u kojem su sjedinjeni mnogi puhaki instrumenti, upotrebljava sc poglavito u crkvenoj glazbi kod katolika i protestanata; orgulje-harmonij spoj orgulja i harmonija, instrument koji esto zamjenjuje orgulje orheotomija (gr. orcliis testis, sjemenik, tome rezanje) med. v. orhitomija orheziografijn (gr. orehesis plesanje. grafia opis) opisivanje plesa orhialgija (gr. orcliis sjemenik, algos bol) med. bol u sjcmcnicima (testisima) orhidalgija (gr. orehis sjemenik, algos bol) med. v. orhialgija orhideje (gr. orehis sjemenik) mn. bol. porodica kauna (oko 15 tisua poznatih vrsta)

orhidektomija (gr. orehis sjemenik, ektome rezanje; kopljenje, trojenje) med. operativno vaenje sjemeni ka (testisa), kopljenje, trojenje; usp. v. orhitomija orhidocela (gr. orehis sjemenik, kele kila, bruh) med. kila monji, mudna kila orhidodinija (gr. orehis sjemenik, odyne bol) med. v. orhialgija orhidopeksija (gr. orehis sjemenik, pepsis umetanje, privrivanje) med. pri.ivanjc monji (sjemenika) orhidoterapija (gr. orehis sjemenik, thcrapcia lijeenje) med. lijeenje monji (sjemenika) orhis (gr. orehis) zool. sjemenik, testis, monje; bot. kaun. orhideja orhitis (gr. orehis) med. upala moAji (sjemenika) orliitomijo (gr. orehis, tome rezanje) med. rezanje sjemenika; usp. orhidektomija orhotomija (gr. orehis, tome rezanje) med. v. orhitomija origani (jap.) umj. nain izraivanja najrazliitijih papirnatih figura modeliranjem ili izrezivanjem originncija (lat originatio} poetak, postanak, podrijetlo, izvor neega original (lat orgio podrijetlo, iskon, originahs prvobitni, iskonski) neto to je prvo u svojoj vrsti, to nije izraeno ugledanjem na druga slina djela, nego samostalno, izvorno, samoniklo; izvorno djelo, izvornik, prvobitno djelo, onako kako ga jc izradio njegov tvorac (za razliku od prijepisa, kopije i si.; usp. kompilacija); uzor, obrazac, primjer; pren. ovjek osobit u svojoj vrsti ili struci; udak originalan (lat orgio podrijetlo, originalis) izvoran, iskonski, prvobitan, samonikao, samostalan, pravi, koji nije izraen oponaanjem i ugledanjem na druge; rijedak, udan, koji se razlikuje od obinog, neobian, po-

originaliter

1002

Orion

seban, osobit; originalno izdanje iz- orijentirati se (fr. s'orienter) zapravo: danje jednog djela koje priredi zakotraiti izlazite Sunca, istok, da bi niti, ovlateni izdava (za razliku od se po tome mogle nai i ostale strane pretiskanog); originalan pjesnik pjessvijeta i po njima sc usmjeriti (to nik koji pjeva samostalno, ne uglesu morah raditi mornari prije prodajui se na druge nalaska magnetne igle); snai sc u originaliter (lat. originaliter) prav. u prostoru, snalaziti se u prostoru, izvornom obliku, u originalu, npr. poupoznati sc s poloajem i prilikama kazati neku ispravu nekog mjesta; upoznati se s neim; originali tet (lat originalitas) izvornost, pren. snai se, snalaziti se, upoznati samoniklost, samostalnost, prvobitse. raspitali se nost; osobitost, neobinost, udnoorijon (fr. oreille. orillon) uica, drak, vatost ruica; voj. gornji dio na utvrdi; arhit. originalnost (lat. originalitas) v. origiukras na uglu nali tet oriktogeneza (gr. orykton kopano, isorija (mad. orias) div, gorostas, gigant kopano, gen- korijen od gignomai orijent (lat. oriri roditi se, izai, oriens) postanem) postanak kamenja raanje sunca, istok; Orijent Istok; oriktognozija (gr. orykion kopano, issupr. okcident kopano, gnosis znanost, poznavanje) orijentacija (fr. orientation) snalaenje znanost o raspoznavanju jednostavu prostoru; odreivanje poloaja nenih ili nepomijeanih minerala kog mjesta prema stranama svijeta; oriktografija (gr. orykton iskopano, pren. snalaenje, sposobnost nalagratia opis) opisivanje kamenja i ruenja pravog puta, upuivanje u, upoda znavanje, obavjetavanje oriktokemija (gr. orykton iskopano, orijental (lat. orientale) vrsta pamune chemeia) kemijsko ispitivanje katkanine, saten menja i rudaa orijentalac (lat. orientalis) ovjek s isoriktologija (gr. orykton iskopano, lotoka, istonjak. gia) v. mineralogija orijentalist (fr. orientaliste) poznavaoriktometrija (gr. orvkton iskopano, telj istonih naroda u knjievnosti, melria mjerenje) vjetina mjerenja osobito semitslcih kamenja, mjerenje kamenja orijentalitet (lat. onentalilas) istoni oriktozoologija (gr. orykton, iskopapoloaj: istonjatvo, priroda i osono, zoon ivotinja, logia znanost) znabitost Istoka i istonih naroda nost o okamenjenim ivotinjama (foorijentalizam (lat. orientalismus) ososilima) bitost istonjakih jezika; poznavaoringle (njem. Ohr uho, Kingol kolut) nje istonih naroda i knjievnosti naunice, rinice orijentalni (lat. orientalis) istoni; isorinjak (fr. orignac) zool. v. ori nj a I tonjaki; orijentalna pitanje istono orinjal (fr. original) zool. kanadski los, pitanje, nekada veoma vano politisjeverni jelen, veoma snana ivotiko pitanje: kakva sudbina oekuje nja iz roda jelena Tursku Carevinu na Balkanu, odnoorinjasijen (fr. aurignacien) najstarije sno kad e Turci biti sasvim prorazdoblje gornjeg paleolita ili miolitjerani iz Europe; Orijentalno Cartika stvo Istono Rimsko ih Bizantsko Orion (gr. Orion) mit. po Odiseji, odliCarstvo an lovac, veliki junak, izvanredno

Ork

1003

ornaturn

jak i lijep ovjek, ljubimac boice Kos (Zore), nakon smrti pretvoren u zvijee; astr. zvijee od 136 zvijezda koje sc mogu vidjeti golim okom Ork (lat. Orcus) mit. prebivalite mrtvih, donji, podzemni svijet kod starih Rimljana; Tartar orkan (tal. oragano, fr. ouragan, p. huracan) rije iz jezika otoka Haiti: velika bura, osobito u tropskim krajevima. vihor; pren. bura, vihor, npr. strasti, gnjeva, oduevljenja itd. orkestar (gr. orehestra plesalite) kod starih Grka: mjesto gdje se plesalo i pjevalo; prostor izmeu pozornice i gledalita gdje je kor plesao i pjevao: mjesto na atenskom trgu gdje su se prodavale knjige; kod Rimljana: mjesto ispred pozornice gdje su sjedili senatori; danas: skup veeg broja sviraa i glazbenih instrumenata radi izvoenja nekog glazbenog djela; osobito: mjesto u kazalitima i koncertnim dvoranama za glazbenu kapelu; orkestar orkestika (gr. orehestike) vjetina plesanja orkestracija (gr. orehestra plesalite) preradba i prilagodavanje glazbenog djela za razne instrumente orkestra orkestrion (gr. orehestra plesalite) glaz. 1. orgulje sa icama, izum opata Voglera, u Amsterdamu 1789. (zove se i organokord); 2. slian prvome glazbeni instrument sa icama i cijevima, u obliku koncertnog glasovira, izumljen u Pragu 1791.; 3. veliki automatski glazbeni instrument, napravljen 1851. u Dresdenu orkestrirati (gr. orehestra plesalite) glazbeno djelo preraditi i prilagoditi za razne instrumente orkestra orko (tal. orco pakao) u talijanskim psovkama: eufemistika rije umjesto porko (proklet) Orlando furioso it. Orlando furiozo (tal.) poznati ep talijanskog pjesnika

Ludovika Ariosta (14741533) o "mahnitom" Rol and u, junaku iz doba Karla Velikoga (8. st.) orlean lijepa crveno obojena tvar, dobiva st: od sjemena junoamerike biljke Bixa orcllana; sadri naranastocrvenu obojenu tvar (biksin) i jednu smeu (orelin); upotrebljava se, u hojarstvu, za izradbu uljenih i vodenih boja, za bojenje maslaca, sireva, ulja, margarina, flrnisa i dr. ormanica (tal. armare oruati) brod. brodica, laka senjska laa ormolju (engl. ormolu) pozlaena bronca; predmeti ukraeni takvom pozlatom Ormuzd (perz. ah ura mazda) mit. genij koji stoji na elu prvog dana stare perzijske sunane godine; u nauavanju Zaratustrine religije: svjetlost, naelo dobra (za razliku od Ahrimana u kojem je olieno naelo zla) ornacija (lat. ornatio) kienje, ureavanjc, ukraavanje, uljepavanje, rasporeivanje ukrasa ornament (lat, ornamentum) ukras, ures, ara, nakit; osobito: ukras ili ara na graevinama, posudama i dr. ornamentika (lat. ornamentum) skup ukrasa; vjetina ukraavanja; nauk o uporabi i primjeni ornamenata ornamentirati (lat. ornamentare) ukrasiti, ukraavati, uresiti, ureavati, kititi, opskrbiti ornamentima omamentist (lat. ornamentum) ukraavatelj, uresitelj, onaj koji pravi ukrase, ornamente na graevinama, posudama i dr. ornat (lat. ornatus) ukras, nakit; osobito: propisno odijelo, sveano odijelo velikodostojnika, sveenika, sveeniko ruho; u punom ornatu u propisnom sveanom odijelu i sa svim znacima svog ina i dostojanstva ornatamente (tal. ornatamente) glaz. ukraeno, izvodeno s ukraavanjem ornatura (lat. ornatura) v. omacija

ornitihniti

1004

orolog

ornitihniti (gr. ornis, ornithos ptica, ichnos stopa) mn. geol. tragovi nogu pretpotopnih ptica (u kamenju) ornito- (gr. ornis, omithos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: ptica, ptiji ornitoeefal (gr. ornis, ornithos. kefale glava) ptija glava; zool. pretpotopna okamenjena ivotinja (po Scmcringu) omitofnunn (gr.-1 at.) zool. sve ptice nekog podruja ornitofobijn (gr. ornis, gen. ornithos ptica, fobeomai bojim se) med. l>olestan strah od ptica omitogalum (gr. ornis, ornithos, gala mlijeko) bot. ptije mlijeko ornitograf (gr. ornis, ornithos, grafo opisujem) zool. opisiva ptica, prirodnjak koji sc havi prouavanjem ptica omitografija (gr. ornis, ornithos, grafia opisivanje) zool. opisivanje ptica ornitolit (gr. ornis, ornithos, lithos kamen) ptiji kamen, okamenjena ptica ornitolog (gr. ornis, ornithos, logos rije, miljenje) poznavatelj, prouavatelj ptica; pisac o pticama ornitologijn (gr. omis, ornithos, logia znanost) dio zoologije koji se bavi prouavanjem ptica, znanost o pticama ornitomant (gr. ornis, ornithos, mantis prorok) onaj koji motri ptice pa po njihovom letu i glasu prorie; orni toskop ornitomantija (gr. ornis, ornithos, manteia proricanje) proricanje sudbine po letu i glasu ptica; ornitoskoP'ja orniton (gr. ornis, ornithos) kua za ptice, kavez, krletka omitorinhus (gr. ornis, ornithos. rynehos njuka) zool. kljuna. kljunasta guja (vrsta neobinog sisavca, slinog guji, s kljunom poput pajeg i s

4 noge za plivanje; ivi po jezerima New Holanda) omitoskup (gr. ornithoskopos) v. ornitomant ornitoskopijn (gr. ornithoskopia) v. ornitomantija ornitoteologija (gr. ornis, ornithos, Theos Bog, logia) dokazivanje da postoji Bog na osnovi promatranja ptica i njihovog ivota ornitotrofija (gr. ornithotrofia) hranjenje ptica, uzgajanje ptica oro- (gr. oros) predmelak u sloenicama sa znaenjem: brdo, gora, planina orodermatoza (gr. orros. oros sirutka, serum, erma koa) med. v. orodermitis orodermitis (gr. orros, oros sirutka, serum, erma koa) med. vlana upala koe orogeneza (gr. oros, genesis postajanje, postanak) geol. nastajanje (formiranje) brda i planina, orognostiki (gr. oros. gnostikos vian spoznaji, vian poznavanju) koji se tie prouavanja, poznavanja brda i planina orognozija (gr. oros, gnosis spoznaja, poznavanje) prouavanje (ili: poznavanje) brda i planina orograf (gr. oros, grafo opisujem) opisiva brda i planina orografija (gr. oros, grafo piem, opisujem) opisivanje, opis brda i planina orografski (gr. oros, grafo piem, opisujem) koji se odnosi na opisivanje brda i planina; orografska karta zemljovid na kojem su prikazane planine i brda orohezija (gr. orros, oros surutka, vodnjikav dio, serum, eheo lijem, ulijevam) med. vodnjikava, surutki slina stolica orolog (gr. oros, logos) znanstvenik koji se bavi prouavanjem brda i planina

orologija

100(3

ortodromija

orologija (gr. oros. logia) 1. din zemljopisa koji se bavi opisivanjem i prouavanjem brda i planina orologija (gr. orros, oros surutka, serum, logia) 2. med. dio normalne i patoloke anatomije koji ispituje i prouava sokove u organizmu (krv, limfe i dr.) oromctrija (gr. oros, mctria mjerenje) znanost koja hoe izraziti srednjim vrijednostima karakteristine odnose oblika i veliina planina; radi samo na osnovi zemljovida te je, prema lome, i njezina pouzdanost poglavito ovisi o pouzdanosti zemljovida kojima radi ororeja (gr. orros, oros sirutka, vodnjikav dio, serum, rheo teem, curim) med. vodnjikava stolica, vodnjikav proljev oros (gr. orros, oros surutka, vodnjikav dio, serum) fiziol. vodnjikavi sastojak mlijeka, krvi itd. oroteologija (gr. oros, Theos Hog, logia) dokazivanje da postoji Bog na osnovi toga to postoje brda i planine oroz (tur. horoz) 1. pijetao, kokot; 2. okida na puci orpingtonka (engl. Orpington) vrsta plemenite rase kokoiju, dobivena krianjem azijske rase i drugih rasa kokoiju; moe teiti do 4,5 kg ors (engl.) mn. mali amci s dva vesla. slue za prijevoz preko Temze orsan (tal. arzana, arsenale) brodogradilite, kver orsej (fr. orseille, tal. oricello, lat. lichen roccella) bojadisarski liaj. slui za pripremanje Ijubiastocrvene boje i lakmusa; usp. eritrin orta (tur.) sredina, sredite; pren. pozornica ortaluk (tur. ortalvk) strop, tavanica ortian (gr. orthios uspavan; ravan) glaz. visok; ortina melodija melodija koja se kree u visokim tonovima

orto- (gr. orthos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: ravan; pravi, pravilan; uspravan ortobiotikn (gr. orthos, biotike vjetina ivljenja) znanost o pravilnom i dobrom ivljenju ortocentrian (gr. orthos, lat. centrum sredite) koji ima sredite na pravilnom mjestu (izraz u optici) ortodidaktika (gr. orthos, didasko uim. pouavam, didaktikos nastavni, pouan) pravilna, svrsishodna nastavna metoda ortodijagonala (gr. orthos, dia kroz. gonia kut) min. vodoravna poprena os u monoklinskom kristalnom sustavu ortodijagraf (gr. orthos, dia-grafo nacrtam) med. ureaj za biljeenje rengenskih slika unutranjih organa, poglavito srca i eluca, u prirodnoj veliini ortodijagrafija (gr. orthos. dia-grafo nacrtam) med. metoda odredivanja veliine unutarnjih organa, osobito srca i eluca, pomou ortodijagrafa ortodoksan (gr. orthodoxos) pravovjeran, koji strogo vjeruje, nepokolebljiv; pravi, istinit ortodoksija (gr. orthodoxia) pravovjerje, pravovjernost, puna suglasnost s nauavanjem Crkve; supr. hcterodoksija ortodoksist (gr. orthos, doxa miljenje, mnijenje) pravovjernik, zatitnik pravovjerja ortodoksografija (gr. orthodoxos, pravovjeran, grafia pisanje) pisanje koje se strogo pridrava crkvenog nauavanja ortodoncija (gr. orthos, odus, odontos zub) med. ispravljanje nepravilnosti zubala, tj. zuba koji stoje nepravilno ortodromija (gr. orthos, dromos kretanje) pom. plovidba broda u smjeru jedne od etiriju glavnih strana svijeta; supr. loksodromija

ortoepija

1006

ortopedija

ortoepija (gr. orthos, epos rije) v.

ortoeptika ortoepika (gr. orthos, cpos rije) znanost o pravilnom izgovoru rijei ortoepistiki (gr. orthos, epos) v. ortoepski ortoepograCja (gr. orthos, epos. grafia) znanost o pravilnom izgovoru i pisanju ortoepski (gr. orthos. epos rije) koji se tie pravilnog izgovora rijei ortofonija (gr. orthos, fone zvuk. glas) pravilno izgovaranje rijei; ortoepija ortofonika (gr. orthos, fone zvuk, glas) uputa za pravilno izgovaranje rijei ortofrenija (gr. roto., fren dua) znanost koja prouava redovit duevni razvoj ortognati (gr. orthos, gnathos eljust) mn. ljudi u kojih je prednji dio glave u profilu priblino okomito s linijom donje eljusti; supr. opistognati, prognati , ortogon (gr. orthos. gonia kut) geom. pravokutnik ortogonalan (gr. orthos, gonia ugao) geom. pravokutni ortograf (gr. orthos. grafos) poznavatelj (ih uitelj) pravilnog pisanja ortografija (gr. orlhos, grafia pisanje) pravilno pisanje, pravopis; vjetina crtanja uspravne strane nekog tijela onako kako pada u oi ortografika (gr. orthos, grafike) nauk o pravilnom pisanju, o pravopisu ortografska projekcija crtanje zemljovida pri kojem se zamilja da se oko nalazi na beskrajnoj udaljenosti od Zemlje pa vidi pojedine zemlje kao da stoje jedna pokraj druge na nekoj ravnoj plohi; usp. projekcija ortografski (gr. orthos, grafikos koji se tie pisanja, pismeni) koji odgovara pravopisu, pravopisni; ortografska pogreka pravopisna pogreka ortoid (gr. orthos ravan eidos lik) geom. etverokut

ortoklas (gr. orthos, klasis lomljenje) mit. kalijev fcldspat, lomi se vrlo lijepo na dva, jedan na drugom okomita pravca koji idu paralelno bazi i pinakoidi; upotrebljava se za izradbu porculana i raznog kamenog posuda ortokolon (gr. orthos, kolon ud) med. ukoenost (ih: nepravilna ispruenost) jednog uda ortologija (gr. orthos, logia pravilnost jezika, pravilan govor) ortometrija (gr. orthos. metria mjerenje) pravilno mjerenje ortomorfan (gr. orthos, morfe oblik) fiz. za tijelo sc kae daje ortomorfno kad se pokusom ili s pokusom sloenom simetrinom operacijom moe dovesti u poloaj koji se ne da razlikovati svakidanjom metodom, a kad se moe razlikovati, zove se enantiomorfan ortomorfija (gr. orthos, morfe oblik) med. lijeenje iskrivljenosti kraljenice i udova ortomorfizam (gr. orthos, morfe oblik) med. v. ortomorfija ortonimian (gr. orthos. onoma ime) s pravim imenom, pravilno nazvan ortopankromatinost (gr. orthos, pan sve, chroma boja) fot. svojstvo ploa i filmova koji su sposobni osjetiti i primiti sve boje spektra i prenositi ih onako kako ih vidi ljudsko oko ortopedij (gr. orthos, pais gen. paidos dijete) med. = ortopedski institut ortopedija (gr. orthos, pais. gen. paidos dijete) dio kirurgije koji se bavi lijeenjem iskrivljenosti i izoblienja, deformacija ljudskog tijela, osobito kostura, prvobitno samo kod djece (pais = dijete), a poslije .i kod odraslih; ovo lijeenje se vri na kirurkim klinikama i posebnim ortopedskim institutima ili zavodima pomou gimnastike, masae, elektriciteta, povezivanja, aparata i izvoenja odreenih vjebi

ortopedski

1007

osheitis

ortopedski (gr. orthos, paidikos djeji) koji se Lie ortopedije ortopedski institut med. v. pod ortopedija ortopneja (gr. orthos, pncin disati) med. mogunost disanja samo u uspravnom stavu, najvii stupanj tekoe disanja (osobito kod astme, kada bolesnik uope ne moe disati leei) ortopteri (gr. orthos, pteron krilo) mn. zool. ravnokrilci ortorendgenografija med. v. ortodijagrafija ortosomatika (gr. orthos. soinatikos tjelesni) med. v. ortopedija ortotonija (gr. orthos, tonos naglaavanje, naglasak) gram. pravilno naglaavanje rijei ortulan (lat. Emberiza hortulana) zool. vrsta ptice pjevice ortus (lat. oriri raati se, izai, ortus) raanje, porod, izlazak orvijetan farm. vrsta lijeka koji suzbija trovanje, protuotrov, nazvan po tal. gradu Orvictu ori a da {fr. orge jeam, orgeade) pie od jema i sluzavih biljnih tvari (pije se radi osvjeavanja) os (lat. os gen. ossis, mn. ossa) 2. anat. kost os (lat. os, oris) 1. usta; lice; otvor, ue; per os (lat) med. kroz usta, na usta, tj. unositi lijek, lijeiti Os kem. kratica za osmij osa (lat. os gen. ossis kost, ossa) mn. kosti. o saneta simplicitas! it. o sankta simplicitas (lat.) ao blaena gluposti!" (rijei koje je izgovorio Jan Hus kada je stojei na lomai vidio kako neki seljak prinosi cjepanice) osari (fr. hausser povisti, podii) mn. valovite uzvisine ljunka i pijeska zaostale nakon otapanja diluvijalne ledene mase u sjev. Kuropi

osarij (lat. ossarium) mjesto na groblju gdje sc uvaju mrtvake kosti, kosturnica osnturn (lat. ossatura) med. kostur, splet kostiju Oscar it Oskar (engl.) pozlaena bronana figura visoka 28 cm koju od 1929. amerika Akademija filmskih umjetnosti i znanosti dodjeluje kao filmsku nagradu za najbolji film, glumicu, glumca, reiju, scenarij itd. u prethodnoj godini oscilacija (lat. oscillatio) titraj, klaenjc, njihanje; pren. kolebanje; vibracija. oscilatoran (lat. oscillatorius) titrav, litrajni, koji se klati, ljulja, njie oscilirati (lat. oscillarc) klatiti se njihati se, ljuljati se, titrati, treperiti; pren. kolebati se; vibrirati oscitacija (lat. oscitatio) zijevanje, drijemanje; nemarnost, nemar, tromost; nain izraavanja otmjenosti poneke gospode koja, u razgovoru s mladima od sebe, nemarno sudjeluju u razgovoru i esto zijevaju; otuda: potcjenjivanje, gledanje s visine, izigravanje gospodstva i otmjenosti oscitancija (lat. oscitanlia) v. oscitacija oscitirati (lat. oscitare) otvarati usta, zijevati; biti nemaran; praviti se otmjenim oservanca (tal. osscrvnnza) v. opservancija; con osservanza it. kon oservanca (tal.) glaz. pozorno, pomnjivo osfialgija (gr. osfys kuk, algia bol) med. bol u kukovima osfitis (gr. osfys kuk) med. upala bedrenog zgloba osfrcza (gr. osfresis) mirisanjc, miris, vonj, von janje osfreziologija (gr. osfresis mirisanjc, miris, logia znanost) znanost o osjetilu mirisa i mirisima osheitis (gr. osehe monje) med. v. oshitis

osheocela

1008

osram-lampa

osheocela (gr. osche monje, kele kila, bruh) med. v. oshocela osheofima (gr. osche monje, fyma izraslina, oteklina) med. v. oshofima osheonkus (gr. osche monje, onkos masa. tjelesina) med. v. oshonkus oshitis (gr. osche monje) med. upala monji (sjemene monje): osheitis oshocela (gr. osche monje, kele kila, bruh) med. kila monji. bruh; osheocela oshofima (gr. osche monje, fyma izraslina. oteklina) med. mekana oteklina ili ir monji; osheofima oshonkus (gr. osehe monje, onkos masa, tjelesina) med. tvrda oteklina (ir) monji: osheonkus osificirati (lat. ossificare) pretvarati u kost, okotati, okotavati osifikacija (lat. ossificatio) pretvaranje hrskavice u kost; okotavanje, okotanje. okotenje; okotalost Osijan (kelt, Ossian) legendarni sin keltskog kralja Fin gala, navodno je u svojim bardskim pjesmama opjevao slavna djela svoga oca osilegij (lat. ossilegium) skupljanje kostiju; zbirka kostiju osivorian (lat. ossa kosti, vorare derati) med. koji nagriza kosti, koji dere kosti oskulacija (lat. osculatio) ljubljenje; geom. dodirivanje dviju krivulja u vie toaka, dodir drugog stupnja oskulirati (lat. oserulari) ljubiti, poljubiti; geom. dodirivati u vie toaka oskulum (lat. osculum) ustaca; poljubac osmanizam ovinistika doktrina turskih buroasko-spahijskih krugova u 19. st. koja je nasilno poturivala potlaene narode u tadanjoj Turskoj Carevini osmazom (gr. osme miris, zomos juha) kem. v. osmozom

osmij (gr. osme miris) kem. element, kovina, atomska teina 190,8 redni broj 76. znak Os, slian platini, modro siv ili crn, javlja se zajedno s platinom, upotrebljava se za ice u aruljama; njegov oksid ima jak miris i otrovnu paru osmodisforija (gr. osme miris, dys-forco teko podnosim) nemogunost podnoenja nekih mirisa osmologija (gr. osme miris, logia znanost) znanost o mirisima, o mirisnim tvarima osmonozologija (gr. osme miris, nosos bolest, logia) med. znanost o bolestima osjetila mirisa osmoza (gr. osmos guranje, tiskanje, otheo guram, gurnem, tiskam) fiz. mijeanje dviju tekuina difuzijom kroz pregradu, propustljivu opnu, semipermeabilnu membranu (polupropusnu opnu) koja ili razdvaja. Ako je jedna od ovih tekuina otopina, onda otopljena tvar. budui da ne moe proi kroz opnu, vri pritisak na nju jer se ne moe kretati i to je osnu)zni ili oamotini tlak', osmozni tlak neovisan je o sredstvima za otapanje i pokorava se plinskim zakonima, tj. osmozni tlak neke otopine je isLi kao tlak koji bi vrile molekule kad ne bi bilo sredstva za otapanje, ve bi prostor koji je njime zauzet bio na raspolaganju onim molekulama u plinovitom stanju (usp. diosmoza, egzosmoza, endosmoza); osmoiirii postupak u proizvodnji eera: dobivanje veeg prinosa iz melase prolaskom kroz celulozu i pergamentni papir osmozom (gr. osme miris, zomos juha) osobit zain koji se dobiva iz miinog mesa osram-lampa elektrina arulja koja daje jaku svjetlost, a istodobno tedi struju (rije osram je kratica od pr-

ostalgija

1009

osteopatologij a

vog sloga rijei osmij i drugog rijei wolfram) ostalgija (gr. osteon kost., algos bol) med. bol u kostima, kostobolja ostalgitis (gr. osteon kost, algos bol) med. upala kostiju ostealgija (gr. osteon kost, algos hol) med. v. ostalgija ostedistrofija (gr. osteon kost, dys ne, trefo hranim) med. bolesne promjene na kostima ostcitis (gr. osteon kost) med. v. ostalgitis ostentacija (lat. ostentatio) iznoenje na vidjelo, razmetanje, hvalisanje ostentaciozan (lat. ostentatiosus) v. ostentativan ostentntivan (lat. ostentativus) kojem je cilj isticanje (ili: pokazivanje, iznoenje na vidjelo); razmetljiv, hvalisav ostentirati (lat. ostentare) iznositi na vidjelo, razmetati se, hvaliti se ostentum (lat.) znak, predznak, udan i neobian znak; neobina prirodna pojava (kao predznak neega) oste.nzibilan (lat. ostensibilis) koji se treba ili moe pokazati, vrijedan pokazivanja; javan, oit, zoran, oevidan, jasan kao dan ostenzivan (lat. ostensivus) koji samo pokazuje, a ne objanjava pojavu, npr. ostenzivna metoda nastavna metoda koja se sastoji samo u pokazivanju bez objanjavanja; oevidan, oit, jasan ostenzorij (lat. ostensorium) kod katolika: pokaznica; v. monstranca osteo- (gr. osteon) predmetak u sloenicama sa znaenjem: kost osteoartritis (gr. osteon, arthron zglob) med. upala zglobova kostiju osteoblasti (gr. osteon, blastos klica, izdanak) mn. fiziol. tvorbene stanice kotanoga tkiva, stanice iz kojih nastaju kotane stanice

osteocela (gr. osteon, kele kila, bruh) med. prijelom kosti osteodermi (gr. osteon, erma koa) mn. zool. hrskaviave ribe osteoektomija (gr. osteon, ektome izrezivanje) med. uklanjanje jednog dijela kosti kirurkim dlijetom osteofima (gr. osteon, fyma izraslina) med. mekana kotana izraslina osteogeneza (gr. osteon, genesis postanak, postajanje) nastajanje kostiju, nastanak kostiju osteografija (gr. osteon, grafia opis) opisivanje, opis kostiju osteoid (gr. osteon, eidos oblik) med. kotana izraslina, kotanik bez vapnenih soli (osobito kod "engleske bolesti") osteokemija (gr. osteon, cherneia) znanost o kemijskim svojstvima i prirodi kostiju osteoklast (gr. osteon, klao lomim, slomim) kir. instrument za lomljenje iskrivljene kosti, osobito kod nepravilno izlijeenog prijeloma nsteoklaza (gr. osteon, klao lomim, slomim) med. prijelom kosti osteolit (gr. osteon, lithos kamen) geol. okamenjena kost osteolog (gr. osteon, logia) poznavatelj kostiju, prouavatelj kostiju osteologija (gr. osteon, logia) znanost o kostima, dio anatomije koji prouava i opisuje kosti osteom (gr. osteon) med. kotana izraslina, kotanik osteomalacija (gr. osteon, malakia mekoa) med. omekavanje kostiju osteonekroza (gr. osteon, nekros le, mrtvac) med. truljenje kostiju osteopatija (gr. osteon, pathos bol, bolest) med. bol u kostima, bolest kostiju osteopatologija (gr. osteon, pathos holest, logia znanost) med. znanost o bolestima kostiju

osteopedion

1010

otava

osteopedion (gr. osteon, pais, paidos dijete) med. zametak koji se pretvorio u kost; usp. litopedion osteoplastika (gr. osteon, plastike vjetina uobliavanja) med. krpanje kostiju, zamjenjivanje kostiju osteoskleroza (gr. osteon, skleros lomljiv, tvrd) med. otvrdnjavanje kostiju osteotom (gr. osteon, tome rezanje) kir. pila za rezanje kostiju osteotomija (gr. osteon, tome rezanje) med. djelomino rezanje kostiju ostijarijat (lat. ostiariatus; zvanje vratarevo; prvi od etiriju najniih sveenikih inova u Katolikoj crkvi ostijarijus (lat, ostium vrata, otvor, ostiarius) uvar vrata, vratar u samostanima; u Kat. crkvi: osoba koja je primila najnii od etiriju poetnih inova (ostala tri su: lektor, egzorcist i akolut) ostije (lat. ostia) mn. med. srani otvori ostinato (tal.) glaz. uporno, stalno (za tonske figure koje se stalno ponavljaju. veinom u basu) ostinostenoza (lat. ostium ulaz, vrata, gr. stenosis suenje) med. suavanje (ih: suenost) sr&mih otvora ostintis (gr. osteon kost) med. v. ostalgitis ostracizam (gr. ostrakismos, od otra kon crjepi) kod starih (Jrka: progonstvo iz Atene na 10, kasnije na 5 godina kakvog uglednog graanina (za kojega su smatrali da se suvie osilio te da bi zbog toga mogao biti opasan) narodnim glasovanjem (sa 6000 glasova) koje se vrilo na taj nain to su glasai ispisivah ime kandidata za progonstvo na crjepie (ostrakon) ili ljuske od koljki; ovakvo progonstvo nije se smatralo ni kaznom ni sramotom, nego poau, premda neugodnom ostrakizam (gr. ostrakismos) v. ostracizam

ostrakode (gr. ostrakon ljuska) mn. zool. red malih rakova s tijelom neralanjenim i oklopljenim s dvije ljuture ostriciti (gr. ostrakon ljuska, koljka, kora) mn. goel. okamenjene koljke i otrige ostriga (lat. ostrca) kamenica, otriga, koljka ostrizam (lat. ostrea kamenica) med. trovanje kamenicama, otrigama Ostrogoti (njem.) pov. naziv za Istone Gote osuarij (lat, ossuarium.) v. osarij. oindija (tur. houndu) osveta, odmazda otanjati (tal. stagnare pokositriti) obojiti, ocrniti otarija (tal. osteria) krma, gostionica, birtija otija (tal. ostia) v. hostija; kod Primoraca i Dalmatinaca: kletva kao izraz uenja ili prijekora otro (lat. auster, tal. otro) juni vjetar; jug, jugo, jugovina, junjak ot- (gr. us, otos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: uho, uni otakustian (gr. us, otos, akustikos sluni) koji pojaava sluh, koji slui pojaavanju sluha otakustika (gr. us, otos, akuo ujem, akustikos sluni) vjetina pojaavanja osjetila sluha otalgici (gr. us, otos, algos bol) mn. farm. sredstva za ublaavanje i otklanjanje bola u uima otalgidna sredstva farm. v. otalgici otalgija (gr. us, otos, algos bol) med. bolest uiju, uhobolja otarga (gr. us, otos uho, agra plijen) med. una kostobolja otava (tal. ottava, lat. octava) glaz. v. oktava; ailioitava it. ali otava (tal.) u oktavi, u osmini tona ih za osam tonova vie; alta ottava, ottava alti

otava rima

1011

otoskopija

it. alta otava, alt otava (taL) visoka otava, znak da treba svirati za jednu oktavu vie nego to pie u notama otava rima (tal. ottava rima) poet. strofa od osam stihova, tal. stanca (stihovni oblik tal. epskog pjesnitva s rimom: a b a b a b c c ) otavina (tal. ottavina) glaz. mala oktava

otelkozis (gr. us, otos, elkos gnojna

rana) med. zagnojavanje uha Otelo (Othello) 1. ht. "Crnac mletaki", glavni junak istoimene Shakespeareove tragedije, zatrovan neopravdanom ljubomorom udavio je svoju vjernu i nedunu enu Desdemondu a potom i sebi oduzeo ivot; pren. ljubomoran mu otelo (othello) 2. vrsta vinove loze o tempora, o mores! (lat.) o udnih li vremena, o udnih li obiaja! (usklik kojim se izraava nezadovoljstvo vremenom u kojem se ivi i njegovim obiajima: navod iz Ciceronovog I. govora protiv Kaliline) otenhita (gr. us, otos, cn u, cheo lijevam) med. trcaljka za unoenje lijeka u ui otet (tal. ottetto) glaz. v. oktet otii (gr. us, otos, otikos usni.) mn. med. sredstva (ih: lijekovi) protiv bolesti uiju otijatar (gr. us, otos. ialer lijenik) lijenik za bolesti uiju, usni lijenik otijatrija (gr. us, otos, iatreia lijeenje) znanost o lijeenju uiju, znanost o bolestima uiju otijatrika (gr. us, otos, iatreia lijeenje) v. otijatrija otitis (gr. us, otos) med. upala uiju oto- (gr. us, otos) predmetak u slocnicama sa znaenjem: uho, uni otoento (tal. ottoccnto osam stotina) naziv za knjievnost i umjetnost XIX. st., osobito talijansku otodinija (gr. us, otos, odyne bol) med. bol u uima

otofon (gr. us, otos, fone zvuk, glas) naprava koja omoguava gluhima sluanje, una slualica otoglifis (gr. us, otos, glyfo dubem, urezujem) med. v. otoglifon otoglifon (gr. us, otos, glyfo dubem, urezujem) med. liica za ienje uiju otografija (gr. us, otos, grafia opis) opisivanje uiju, opis uiju otolit (gr. us, otos, lithos kamen) med. uni kameni otologija (gr. us, otos, logia znanost) znanost o uima i o usnim bolestima otoman (ar. Othman, ime osnivaa turske osmanlijske dinastije, 1326.) istonjaka poivaljka bez uzglavlja, kanape, divan otomikoza (gr. us, otos, mykes gljiva) med. upala vanjskog usnog kanala otopatija (gr. us, otos, pathos bolest) med. bolest uiju, una bolest otoplastika (gr. us, otos, plastike vjetina oblikovanja) umjetno pravljenje (ili: krpljenje, zamjenjivanje) vanjskog uha otnragija (gr. us, otos, rag- korijen od regnvmi prsnem, puknem) med. krvarenje iz uiju otoreja (gr. us, otos, rheo teem, curim) med. curenje gnoja iz uiju otorinolaringologija (gr. us, otos. ris nos, larynx grkljan, logia znanost) med. znanost o bolestima uiju, nosa i grkljana otoskleroza (gr. us, otos, skleros lomljiv, tvrd) med. kronina upala srednjeg uha S otvrdnjavanjem sluznice bubnjike upljine, umanjivanjem pokretljivosti slunih koica i dr., a posljedica je ogluivanje otoskop (gr. us, otos, skopeo promatram) med. sprava (zrcalo) za pregledavanje uiju otoskopija (gr. us, otos, skopeo promatram) med. pregled uiju pomou otoskopa

ototomija

1012

ozena

ototomija (gr. us, otos, tome rezanje)

med. razrezivanje uha otrok (starosl.) 1. kmet. sluga, roh; 2. dijete O urhem venalem et mature (brevi) perituram, si solum emptorem invenerit Gat.) O podmitljivog li grada, koji e uskoro propasti, samo ako se nae kupac (rijei kralja Jugurte to ih jc rekao odlazei iz Kima nakon to je podmitio mnoge ugledne i utjecajne osobe) ovacija (lat. ovalio) kod Rimljana: mali trijumf, ulazak pobjedonosnog vojskovoe u grad pjeice ili na konju i s mirtinim vijencem na glavi pri emu je pobjednik, umjesto vola, prinosio bogovima na rtvu ovcu (ovis); danas: javno i burno odobravanje ili ukazivanje poasti oval (lat. ovalis, ovale) duguljastookrugla slika; jajolikost, okruglost; u ovalu, u duguljastookruglom obliku, npr. slika ovalan (lat. ovalis) u obliku jajeta, jajolik, duguljastookrugao ovaralgija (lat. ovarium jajnik, gr. algos bol) med. v. ovarialgija ovarialgija (lat. ovarium jajnik, gr. algos bol) med. ivana bol u trbuhu, a dolazi od jajnika ovarij (lat. ovarium) v. ooforon ovarijalan (lat, ovarialis) jajnini, koji pripada jajniku, koji se tie jajnika jajniki ovarioterapija (lat. ovarium, gr. therapeia lijeenje) med. lijeenje jajnika ovariotomija (lat. ovarium, gr. tome rezanje) med. operativno uklanjanje jajnika ovaritis (lat. ovarium jajnik, jajnjak) med. upala jajnika ovasar golem duh u ljudskoj spodobi ovatan (lat. ovatus jajolik) u obliku jajeta, jajolik (osobito u botanici)

ovati-folian (lat. ovatus jajolik, folium list) bot. koji ima lie u obliku jajeta ovato-oblongan (lat. ovatus jajolik, oblongus duguljastookrugao) koji jc vie duguljast nego jajolik overol (engl. overall) jenodijclno radno odijelo koje sc navlai preko obinog odijela Ovidije starorimski pjesnik iz 1. st.: snano utjecao na cjelokupnu europsku knjievnost ovidukt (lat. oviduetus) anat. jajovod oviforman (lat. oviformis) jajolik. u obliku jajeta ovipara Gat. ovum jaje. parere raati, lei; nositi, snijeti) mn. zool. ivotinje koje se legu iz jaja; supr. vivipara oviparan (lat. ovum. parere) zool. koji sc lee iz jaja ovogeneza (lat. ovum, gr. genesis raanje, nastajanje) biol. v. oogeneza ovoidan (lat. ovum jaje, gr. eidos. oblik) u obliku jajeta, jajolik ovologija (lat. ovum jaje, gr. logia) v. oologija ovoskop Gat. ovum jaje, gr. skopein promatrati) zrcalo za pregled jaja ovovipari (lat. ovum, vivus iv. parere raati, lei) mn. zool. ivotinje ija snesena jaja, u normalnim okolnostima, imaju u sebi vie ili manje razvijen zametak (npr. pticc, kljunai itd.) ovula (lat. ovulum) malo jaje, jajace; bot. sjemeni zametak; zool. enska spolna stanica, jaje ovulacija (lat. ovulatio) med. izbacivanje zrelog jajeta iz jajnika ovum (lat. ovum) jaje; poeli ab ovo (lat. ab ovo) od jajeta, tj. sasvim od poetka, od same osnove ozemund vrsta kvalitetnog vedskog eljeza u ipkama, nazvana po istoimenom rudniku eljeza Oscmund. ozena (gr. ozaina izrastao u nosu neugodna mirisa) med. kihavica, upala nosa s balama runog mirisa

Oziris

1013

oivnlan

Oziris mit. glavni bog starih Egipana, bog Sunca, stvoritelj vremena, zatitnik Egipta i Nila, mu Izidin ozokerit (gr. ozein mirisati, keros vosak) kem. zemljani vosak (prirodna smjesa vrstih ugljikovodika); upotrebljava se za pravljenje parafina i ceresina ozon (gr. ozein mirisati) kem. koncentriran kisik, nastaje pranjenjem elektriciteta u kisiku; oksidira jae nego kisik, stoga otirc biljne bojo i ubija klice; ima ga u zraku, osobito u umskom i morskom, iji je veoma koristan sastojak jer ga isti od kodljivih klica; upotrebljava sc za

bijeljenje (slonova kost, lan) i za ienje pitke vode od tetnih klica ozonirati (gr. ozein mirisati) kem. pretvoriti u ozon. pretvarati u ozon ozonizacija (gr. ozein mirisati) kem. pretvaranje u ozon ozonometar (gr. ozein mirisati, metron mjera, mjerilo) kem. sprava za mjerenje koliine ozona u zraku: papir natopljen u ljepilo jod kalija od ozona poplava ozostomija (gr. ozein mirisati, stoma usta) mtid. neugodan zadali iz usta, zaudaranje iz usta oivalan (fr. ogival) arh. koji ima iljat oblik, iljatog oblika; duguljast

p
P, p dvadeset i drugo slovo hrvatske latinice P kom. kratica za fosfor (lat. phosphor) p. ili pag. kratica za paginu Gat.) stranica (u knjizi) p. glaz. kratica za piano (tal.) polako, tiho p. m. kratica za per mille ih promile P. S. kratica za posl scriptum p. t. kratica za pro tem pore ili pleno titulo, premiso titulo pa (fr. pas, lat. passus) korak, osobito: korak u plesu: klanac, tjesnac pac (njem. Bcizc) kuh. salamura, rasol, mar inat za meso pace-maker it. pejsmejker (engl.) kod konjskih utrka: konj-vodi koji svojom brzinom ostale potie i izaziva da ga stignu pacer (njem. Patzer) cprtlja, neznalica, nespretnjakovi pacificirati (lat. pacificare) uspostaviti mir, stiati zadjevice, izmiriti pacifiki (lat. pacificus) mirotvoran, miroljubiv, miran, tih; koji se tie Pacifika; Pacifika obala obala Tihog oceana; Pacifike drave zapadne drave Sjedinjenih Amerikih Drava koje lee na obali Tihog ceana Pacifik (lat. pacificus mirotvoran, miran) Tihi ili Veliki ocean; Pacifikeljeznice velike sjevernoamerike eljeznice koje spajaju obale Tihog oceana s Atlantskim oceanom pacifikacija 'lat. pacificatio) uspostavljanje mira, vraanje jedne zemlje, koja je u ratu ili u kojoj vladaju unutranji neredi, u stanje mira, umirenje, umirivanje, izmirenje, pomirenje pacifikale (lat. pacificus, pacificalc) u kat. crkvi: ostava za svetinje, kutija u kojoj se uvaju hostije pacifikator (lat. pacificater) uspostavlja mira, posrednik za mir, miritclj, mirotvorac pacifist (lat. pacificus mirotvoran, koji izmiruje, miran) prijatelj rjeavanja meunarodnih sporova (i sporova bilo koje vrste) mirnim putem, protivnik rata, miroljubiv ovjek, pristaa pacifizma pacifistiki (lat. pacificus mirotvoran, miran) koji je u duhu pacifizma, naklonjen miru, protivan ralu, mirotvoran, miroljubiv pacifizam Gat. pacificari napraviti mir, zakljuiti mir, gen. pacis mir, facio inim, uinim, pravim, pacificus mirotvoran) kulturno-etiki i politiki pokret u svijetu (nastao u Zapadnoj Europi krajem XVIII. i poetkom XIX. Sl.) koji je protiv svakog rata i zahtijeva rjeavanje meunarodnih sporova mirnim putem i odranje vjeitog mira medu narodima pacijencija Gat. patientia) strpljenje, strpljivost; ustrajnost, izdrljivost, postojanost pacijent (lal. patiens) onaj koji pati, koji boluje, bolesnik paciscenti (lat. paciscor sporazumijevam se, pogodim se, paciscentes) prav. oni koji zakljuuju ugovor, koji

paciscentne strane

1015

pahimeningitis

ugovaraju, ugovorne strane, strane u govornice paciscentne strane prav. v. paciscenti pack it. pek (engl.) etvrtinka, engleska mjera za ito i dr. = 9,087 l pacanga drutveni ples koji u sebi sadri elemente starih kubanskih plesova te sambe i arlstona paariz (tur. paariz prepona, prepreka) teta, kvar, neprilika, nezgoda paati se (tal. impacciarsi) mijeati se u to, upletati sc pnuli (patcholi) biljka veoma jakog mirisa (lat. plectranthus graveolens); vrsta jakog mirisa koji se priprema od te biljke paura (tur. paavra) krpa. dronjak; pren. beznaajan ovjek paddy it, pedi (engl.) 1. u Istonoj Indiji: ria u ljuskama, neoljutena ria Paddy it. pedi (engl.) 2. podrugljivo ime kojim u Engleskoj i Sjev. Americi zovu Irce (rije postala kvarenjem imena Si. Patrick, zatitnika Iraca) padela (tal. padella) tava padiak (perz.) gospodar nad kraljevima, samo dra, car, sultan, veliki sultan '(jedna od titula bivih turskih sultana) padok (engl. paddock) ograda na livadi za okupljanje konja pred utrku padovana (tal.) vrsta tal. plesa, pavana padrone (tal. padrono, lat. patronus) gospodin, gospodar; gospodar broda; zatitnik, pokrovitelj paga (tal. paga, lat. pacare) plaa, nagrada; radnika dnevnica; obraunska knjiga; knjiga u koju se upisuju radnike zarade u nekim poduzeima pagament Gat. pagamentum) pomijeana kovina, slitina, legura; staro, izlomljeno srebro (za topljenje); kovani novac, osobito sitan novac; trg.

plaanje gotovinom; rok do kojeg treba izvriti plaanje pagar (lat. Pagrus vulgaris) zool. morska riba, slina zubacu pagina (Jat. pagina) stranica u knjizi. broj koji oznaava stranicu knjige paginacija (lat. paginatio) tisk. brojevi koji obiljeavaju stranice knjige; obiljeavanje stranica knjige brojevima, numeracija paginirati (lat. paginare) obiljeiti (ih: obiljeavati) brojevima stranice knjige (ili: rukopisa) pngoda (hindust. but-kadah) u Europi udomaen naziv za idolskc hramove u Indiji i Kini; sam idol; idol koji klima glavom; mala figura koja klima glavom i pokree ruke; istoni>indijski zlatni novac razliite vrijednosti pagopleksija (gr. pagos mraz, plexis udarac) med. smrznu tost, uzetost zbog smrzavanja pahi (gr. pachvs) predmetak u sloenicama s znaenjem: debeo, odebljao, zgusnut, zgruan, stvrdnut pahidermi (gr. pachys, erma koa) zool. debelokoci. ivotinje debele koe, npr. slonovi, svinje i dr pahidermian (gr. pachvs. erma koa) koji ima debelu kou, dehelokoac pahidermijn (gr. pachys, erma koa) med. zadebljavanje i otvrdnjavanje koe pahiemian (gr. pachys, haima krv) med. koji ima zgusnutu krv, zgusnute krvi pahicmija (gr. pachys, haima krv) med. zgusnue krvi, zgusnuta krv pahimenija (gr. pachys, hymen koa, opna, koica) med. zadebljavanje koica pahimeningitis (gr. pachvs, meninx opna, modana opna) med. upala tvrde modane opne

pahimeninks

1016

pako

pahimeninks (gr. pachys, meninx modana opna) anat. tvrda modana opna pahintici (gr. pachyno udebljavam, inim da postane debeo, tovim) mn. med. sredstva koja pomau debljanje pahintian (gr. pachynein udebljavam, inim da postane debeo, tovim) med. koji deblja, koji izaziva debljanje pahisomija (gr. pachys, soma tijelo) med. zadebljavanje mekanih dijelova tijela pahitrop (gr. pachys, tropos okret, pravne; nain) fiz. naprava koja omoguava brze veze elemenata da bi se dobila najpovoljnija veza koju zahtijeva Ohmov zakon: najveu jainu struje daje ona veza kod koje je unutranji otpor to blii danom vanjskom otporu pahometar (gr. pachos debljina, metron mjerilo, mjera) opt. instrument za mjerenje debljine stakla za zrcala paja (tur.) polaaj, in, stupanj pajac (tal. pajazzo) 1 1 1 tak; cirkuski klaun, komiar pajan (gr. paian) himna u slavu nekog boanstva, osobito Apolona; sveana, radosna, pobjednika pjesma koja je pjevana vieglasno; pean pajdak (tur. pajtak) 1. pjeak u ahu, pijun; 2. kratak ibuk pajda (mad. pajtas) drug, prijatelj, istomiljenik pnjda (mad. pajtas, perz. pada) drug, istomiljenik, prijatelj pnjet (fr. paillette) zrnce zlata u pijesku ili vodi, listi zlata; vrsta lake svilene tkanine pajkeles (hebr. peie) dugaki uvojci u ortodoksnih (poljskih) idova pajnkrt (njem. Bankert) izvanbrano dijete, kopile pajnt (engl. pint, p.. port. pinta) mjera za tekuine i ito u Engleskoj = 0,568 1

pajol (tal. pagliolo) pomina daska na dnu lade pajon (fr. paillon) listi srebra ili neke druge kovine pajonist (fr. pajoniste) teol. pristaa pajonizma pajonizam teol. nauavanje o posebnoj milosti Bojoj prema izabranima, nazvano po fr. reformistu Claudeu Paillonu (16261685) koji je branio to nauavanje pajzl (njem. Beiscl) krma, gostionica pak (njem. Pack) 1. v. paket pak (engl. pack) 2. mjera za vunu u Engleskoj = 108,86 kg, paket pnka (port., braz. rasa, lat. savia rasa) zool. brazilski takor Pakalije (lat. pax mir) starorimska sveanost opeg izmirenja pakan krzno kanadske Uice pakaret (p. pacaret) vrsta najboljeg panjolskog vina; cherry paket (fr. paquct, tal. paccetto, njem. Pack) rukovet, sveanj; roba sloena i umotana u papir, kutija ili sanduk ' s robom; pak paketirati (fr. paqueter) praviti svenje (ili: pakete); paketir-maina sprava za pravljenje paketa, osobito duhana, zaina, jaja i dr. paketni brod potanski brod, obino manji hrod koji u odreene dane prevozi putnike i potu od jedne luke do druge pakfnng (packfong) v. pakvon pakirati (njem. packen) zamotali (ili: spremiti) stvari radi poiljanja, praviti paket: pren. namjetati karte, varali na kartama pako (peruan. paco) 1. zool. vrsta peruanske lame, manja od obine, osobito cijenjena zbog veoma fine i skupocjene vune koju u Engleskoj prerauju kao devinu dlaku pako (tal. paco) 2. trg. sveanj robe, bala robe, zaveljaj s robom

pakpapir

1017

palatal

pakpapir (njem. Paekpapicr) vrst papir za pakiranje pakt (lat. pacisci sporazumjeti se, pactum) ugovor, pogodba, dogovor, sporazum; savez; ex paclo il. eks pakto Gat.) prema ugovoru, prema pogodbi; jmcki dotoka it. pakta dotalija Gat.) prav. brani ugovori paktirati (lat. pactare) ugovarati, sastavljati ugovor, pogoditi se, pogaati se; sporazumjeti se, sporazumijevati se pakung (njem. Packung) pravljenje; paketa, pakiranje; nain pakiranja pakvon (packfong) slitina, legura bakra (50%) cinka, (35%) i nikla (15%), po boji veoma slina srebru i na zraku postojana; upotrebljava sc za izradbu stolnog posuda, raznih ukrasa itd.; "novo srebro", argentan, pakfong pala (tur.) dugaak bojni no Palacij (lat. Palatium) v. Palatin 2 palaa (lat. palatium carski dvor) velika i lijepa kua, dvorac Palada (gr. Pallas, Pallados) mit. v. Palas paladij (gr. Palladion) 1. mit. Palady, legendarni kip Atene u Troji o kojemu je ovisila sudbina Prijamovog grada, jer ga nije nitko mogao osvojili dok se kip nalazio u njemu; otuda pren. svaka stvar koja se smatra svetom i za koju se vjeruje da ima zatitu i mo; okrilje zatita; 2. kem. platini veoma slina kovina koja se javlja zajedno s njom, otkrivena 1803., atomska teina 106,7, redni broj 46, znak Pd paladijanizam arhit. oponaanje, osobito u XVII. i XVIII. st u Engleskoj, umjetnikog graditeljskog stila glavnog majstora tal. renesanse Andrea Palladija (15181580) paladin (fr. paladin, lat. palatinus carski) u francuskim i panjolskim romanima: ime viteza iz pratnje

Karla Velikog, dvorski vitez; pren. otmjen vitez, junak; vitez lutalica, pustolov palador shtina (legura) zlata i paladija palafiti (tal. palafitta kolje, stupova) mn. sojenice, stanovi na sohama ili kolju radi zatite od poplava, vlage i dr.; u ovakvim stanovima i danas ive neka indijska, amerika i dr. plemena Palamed mit. sin eubejskoga kralja Nauplija, istaknuti junak u Trojanskom ratu; karakterizira ga velika domiljatost (pripisuje mu se izum pisma, brojanog sustava i astronomije) palnmida (tal. palamita) zool. vrsta morske ribe, polanda palanceger (njem. barmherzig milosrdan) pripadnik laikog reda "Milosrdna braa" (uobiajeni naziv u starom Zagrebu) palander (tal. palandra) pom. vrsta bojnog broda (za bombardiranje) palankin (hindust palki, port., fr., engl. palanquin) nosiljka; pom. kotur za dizanje jedara palan (fr. palanehe) gruba tkanina od vune i lanenog konca, upotrebljava se za podstavu, mornarske ogrtae i dr. palarizacija metoda zagrijavanja mlijeka parom, jedan od postupaka za konzerviranje svjeog mlijeka na dulje vrijeme Palas (gr. Pallas) mit. nadimak Atene, boice mudrosti, lijepih vjetina, ratnike hrabrosti i vjetine itd. (kod Rimljana: Minerva); astr. planetoid otkriven 1802.; Palada palas glavna zgrada u srednjovjekovnom zamku, sa sveanom dvoranom i odjelima za stanovanje: sama sveana dvorana palatal (lat. palatum, palatale nepce) gram. nepanik. prednjonepani glas (, , d, , j, lj, nj, , )

palatalizirati

1018

paleontografij a

palatalizirati Gat. palatum nepce, palatalis) gram. omekati, umekavati (glasove); usp. palatal palntalni (lat. palatum, pnlatalis nepce) anat. nepani; gram. nepani, tj. mek. prednjonepani (glas) palatin (fr. palatinc) 1. enski krzneni ovratnik Palatin (lat. Pnlatinus) 2. palatinski brijeg i kraj u starom Rimu, gdje je bio dvor cara Augusta i njegovih nasljednika (Palacij); pren. palaa, dvor rimskih careva palatin (lat. palatinus) 3. prvotno: svatko tko pripada palaciju; u sred. vijeku: velikodostojnik iz najblie kraljeve okoline; u Ugarskoj, do 1853., najvii dravni velikodostojnik. kraljev zamjenik, vicekralj; vojvoda (u Poljskoj) palatinat Gat. palatinatus} zvanje, dostojanstvo i podruje palatina, palalinstvo, vojvodstvo; usp. palatin 3 palatinis (lat. palatum nepce) med. upala nepca palatoplastika (lat. palatum nepce, gr. plastike vjetina oblikovanja) med. umjetno pravljenje nepca palatum (lat. palatum) anat. nepce palntum artificiale (lat.) u zubarstvu: umjetno nepce palavordn (tur. palavra la, lakrdija) 1. razmetljivac, hvalisavac; 2. nitkov, hulja paleglaj drutveni ples udvoje i s nekoliko parova palenta (tal., lat. polenla) gusto skuhano kukuruzno brano i preliveno vrelom mau ih maslacem te mlijekom ili vrhnjem; ganci, pura paleo- (gr. palaios) predmetak u sloenicama sa znaenjem: stari, drevni paleoantropologija (gr.) znanost koja prouava ljudske rase u pretpovijesno doba

paleohiologija (gr. palaios, bios ivot, logia znanost) biologija pretpotopnih ivotinja i biljaka paleobotanika (gr. palaios, botanike) v. paleontologija paleodoksija (gr. palaios, doxa miljenje, mijenje) starinsko miljenje, miljenje u starinskom duhu paleontologija (grd. palaios, fyton biljka, logia znanost) znanost o okamenjenim ostacima biljaka koje su ivjele u prijanjim geolokim razdobljima; paleobotanika paleofron (gr. palaiofron) onaj koji (ih: ona koja) se ponaa kao star ovjek, starmali, starmala paleogen (gr. palaios, gen- korijen od gignesthai postati, nastati) geol. stariji tercijar, doba u kojem su mnogi krajevi Kurope bili pod morem paleogeografija (gr. palaios. ge zemlja, grafia opis) znanost koja se bavi zemljopisnim problemima i prilikama u prijanjim geolokim razdobljima i koja tei rekonstruirati sliku prijanjih doba paleograf (gr. palaios, grafos) poznavatelj starinskog pisma, strunjak u itanju starih rukopisa paleografija (gr. palaios. grafia pisanje, pismo) poznavanje starinskog pisma, poznavanje starinskih rukopisa, vjetina itanja starih rukopisa pnleolitian (gr. palaios, lithikos kameni) koji pripada starijim kamenim razdobljima paleolog (gr. palaios, logos rije; povjesnica) 1. pristaa stare vjere, starovjerac 2. poznavatelj, prouavatelj starina paleologija (gr. palaios, logia znanost) staro nauavanje (supr. ncologija); znanost o starinama, poznavanje starina paleontogrnfija (gr. palaios, on gen. ontos bie, ono to postoji, grafia opis)

paleontolog

1019

palijacija

opisivanje okamenjenih ostataka biljaka i ivotinja koje su ivjele u prijanjim geolokim razdobljima paleontolog (gr. palaios, on gen. ontos bie, pril. od einai biti, postojati, logos znanstveno istraivanje) znanstvenik koji prouava ivotinje i biljke iz prijanjih geolokih razdoblja paleontologija (gr. palaios stari, drevni, cthnos narod, logia znanost) etnologija najstarijih i pretpovijesnih naroda paleontologija (gr. palaios, on gen. ontos bie, postojee, od einai biti, postojati, logia znanost) znanost koja prouava ivotinje i biljke koje su ivjele na Zemlji u prijanjim razdobljima i iji sc tragovi i ostaci nalaze i danas u Zemljinoj kori palcoterion (gr. palaios, therion divlja ivotinja, zvijer) pretpotopna ivotinja: vTsta pretpotopnih ivotinja koje znae sredinu izmeu tapira i nosoroga

Palestina (gr. Palaistine, lat. Palestina, hebr. Pflcscheth) zemlja idova (Hchreja), obeana zemlja, Kanaan (nazvana po Filistejcima koji su drali velik dio te zemlje i dugo ratovali sa idovima) palestra (gr. palaistra hrvalite; vjebalite, vjebaonica; lat. palestra) hrvalite, kola hrvanja, kola za maevanje, mjesto za gimnastika vjebanja kod starih Grka i Rimljana palestrika (gr. palaistrikos hrvalini, vjebalini) vjetina maevanja, hrvanja. boksanja i borbe uope, v. gimnastika palestrina-stil glaz. ih a-capella-stil it. a kapela ( tal.) glazba za pjevanje bez instrumentalne pratnje (nazvan po kompozitoru Giovanniju Palestrini, 15261594) palcstrit (gr. palaistrites, lat. palestrita) borac, hrva, gimnastiar paleta (fr. paltte, tal. paletta, lat. pala lopata) jajolika daica s otvorom za palac lijeve ruke, slui slikarima pri radu za dranje i mijeanje boje paleto (fr. paletot, p. paletoque) gornji kaput, ogrta, pelerina pali (sanskr.) sveti indijski jezik kojim su napisano svete knjige budistike religije, mladi izdanak jednog dijalekta slinog san krtu paliditet Gat. pallidus blijed, palliditas) bijedilo, bljedoa; usp. palor palifikacija (lat. palus, palificatio kolac) utvrivanje zemljita koljem da bi se sprijeilo odronjavanje i odnoenje zemlje palij (lat. pallium) omota, pokriva; ogrta, osobito grki ogrta (za razliku od rimske toge); biskupski ogrta koji su od IV. st. rimski carevi davali crkvenim velikodostojnicima kao znak njihove duhovne vlasti, pren. okrilje palijacija (lat palliatio) ogrtanje. ornata nje, dotjerivanje neega da ima

paleotipi (gr. palaios, typos otisak) mn. poetne, prve tiskane knjige nakon izuma tiska; inkunabule paleozoik (gr. palaios, zoon ivotinja) geol. v. pod paleozojski paleozojski (gr. palaios, zoon ivotinja) koji se tie pretpotopnih ivotinja; u znanosti o planinama: koji sadri u sebi ostatke najstarijeg ivotinjskog svijeta na Zemlji; geol. paleozojsko doba ili paleozoik doba u razvitku Zemljine kore koje obuhvaa formacije: permsku, karbonsku, devonsku, silursku i kambrijsku paleozon (gr. palaios, zoon ivotinja) pretpotopna ivotinja paleozoologija (gr. palaios, zoon ivotinja, logia znanost) znanost o ivotinjama koje su ivjele u prijanjim geolokim razdobljima Pales starorimska boica, zatitnica stada i pastira

palijata

1020

Pali mir

ljepi izgled, uljepavanje; med. prividno, povrno lijeenje, privremeno ublaavanje bolesti ili bola palijata Gat.) starorimska komedija sa sadrajem iz starogrkog ivota i u grkoj odjei palijativ Gat. paillatus, palliativum ogrnut palijom) med. lijek ili sredstvo koje uklanja privremeno bol i vanjske znakove bolesti, a ne njezin uzrok, lijek koji privremeno lijei i trenutano umiruje bol; pren. sredstvo koje samo privremeno pomae, privremena pomo, trenutana pomo palijativan (lat. pallialivus) koji lijei samo privremeno; koji rjeava neko pitanje samo naoko, samo za neko vrijeme, koji zatakava, ublauje; palijativno lijeenje lijeenje koje otklanja prividno samo vanjske znakove bolesti, a ne samu bolest i njezin uzrok (supr. radikalno lijeenje) palije (fr. palier) zrak. u govoru zrakoplovaca: krai horizontalni let (najee pri uzlijetanju i slijetanju zrakoplova) palikari (novogr. palikari) mn. neredovite trupe, vojnici dobrovoljci 11 novogrkoj voisci Palilije (lat.) seoska svetkovina (21. travnja) u ast boice Pales palilogija (gr. palin opet, ponovno, logos rije) ret. vraanje, ponavljanje jedne rijei ili vie rijei s kraja reenice ili stiha na poetku sljedee reenice ili stiha, npr. Tko je junak na drijelo, na drijelo junak tko je palimbakhej (gr. palimbakcheios) metr. troslona stopa koja se sastoji od dvaju dugih i jednog kratkog sloga: U; antibakhej palimpsest (gr. palimpsestos) pergament s kojega je, u doba oskudice pergamenata, prvobitni tekst izbrisan pa napisan novi; pomou kemijskih reagensa esto je mogue pro-

itati i prvobitni tekst; codex rescriptus palindrom (gr. palindromos koji sc vraa, povratan) poet. rakovski stih (versus kankrinus), tj. stih koji i sprijeda i straga jednako glasi; rije koja kad se ita sprijeda i straga jednako glasi, a ima isto (npr. ratar, potop) ili razliito znaenje, npr. dan = dan i nad palindromija [gr. palindromia vraanje, povratak) med. povratak iste bolesti, nov napadaj iste bolesti; recidiv palingeneza (gr. palin opet, ponovno, genesis roenje, postanak) ponovno raanje, preporaanje; teol. uskrsnue mrtvih na sudnji dan; nauavanje da e i grjeniei na posljetku ui u carstvo nebesko (apokataslaza); moralni preporod ovjeka; ponavljanje (ih: nasljeivanje) osobina predaka palingrafija (gr. palin opet. ponovno, grafia pisanje, pismo) vjerno prenoenje drvoreza, bakroreza i dr. na kamen a da se original ne pokvari palinodija (gr. palinodia) opozivanje pjesme, pisanje pohvalne pjesme umjesto prije napisane uvredljive (kao to je Stcsihor Himeranin. umjesto uvredljive pjesme za lijepu Helenu, poslije spjevao pohvalnu); prav. opozivanje onoga to sc prije 0 nekomu pogrdno reklo ili napisalo palinodirati (gr. palinodia) opozvati (ili: opozivati) reeno ili napisano Palinur (lat. Palinurus) mit. u Vergilijevoj Eneidi: vjerni Enejin kormilar, utopio se u moru kraj jednog rta u Lukaniji kad su plovili u Italiju; otuda: vjeran kormilar uope; zool. vrsta velikog morskog raka, hlap Gat. Palinurus vulgaris); pom. nautiki instrument za odreivanje skretanja (devijacije) kompasa

paiir

1021

palor

palir (njem. Palier, Pallier) staijeina zidara i radnika na nekom gradilitu i dr., rasporeuje i nadzire rad, pomonik (ili: povjerenik) glavnog poduzetnika; graevni poslovoa; polir palisada (fr. palissade, lat. palissata, palus kolac) ograda od kolja; voj. kolje, u gornjem dijelu zailjeno, zabijano u zemlju uspravno ili ukoso, osobito kod poljskih utvrda; bot. paiisadno tkivo biljno tkivo graeno od jednakih parenhimskih stanica, bogatih klorofilom (ovako nazvano zbog slinosti s ogradom od kolja, palisadom) palisander-drvo grimizno drvo, vrsti veoma finog gvajanskog i brazilskog drveta ljubiastoplave boje, koje pod utjecajem zraka mijenja boju (upotrebljava se za fine stolarske izradbe. glazbene instrumente itd.) palizirati (fr. palisser) vezati mlado drvee tako da raste u odreenom smjeru pall-mall it. pel-mel (engl.) igra s kuglama i drvenim batiem (uobiajeniji naziv kroket); igralite za ovu igru palma (lat. palma, gr. palame dlan, aka) 1. dlan, aka; mjera za duinu: pedalj palma (lat.) 2. bot. poznato tropsko drvo, visoko i golo, s liem i plodom (datulama) samo pri vrhu; pren. palmina granica nagrada, slava, znak pobjede, simbol mira palmaran (lat. palma, pn I mari) dlaneni, koji pripada dlanu; dlanast, slian dlanu; palmama manipulacija dodirivanje rukom (kod magnetiziranja) palmarij Gat, palmarium) nagrada za uspjeh ili pobjedu, osobito nagrada odvjetniku za dobivenu parnicu Palmarum (lat. palma, dies palmarum) kod katolika: nedjelja pred Uskrs, dan kad se proslavlja uspomena na

sveani Kristov ulazak u .Jeruzalem kad su mu bacali pred noge palmine granice, Cvjetna nedjelja, Cvjetnica palmatura (lat.) zool. sraslost prstiju opnom, npr. kod ptica plivaica palmerston teko, dvostruko tkano sukno za zimske kapute (naziv po lordu Palmerstonu, 1784 1865) palmestrija (lat. palmestria) gatanje u dlan, hiromantija, hiromancija palmete (lat. palm, fr. palmettes) mn. arhit ukrasi na grkim svodovima u obliku palminog lia ili granica palmin (lat. palma) proiena kokosova mast (za jelo i za pripremanje margarina) palmipedes Gat, palmipedes) mn. zool. ptice plivaice, ptice sa sraslim prstima, s opnom za plivanje Palmira 1. oaza s ruevinom antikog grada u Sirijskoj pustinji, sjeveroistono od Damaska; 2. est naziv razliitih trgovakih predmeta, osobito kozmetikih palmit (lat palma) palmino brano, palmina sr palmona (lat. palma) margarin pripremljen od kokosove masti palmos (gr. palio vitlam, zavitlam, palmos vitlanje; drhtanje) med. udaranje, kucanje (osobito srca, bila) palmoskop (gr. palmos udaranje, skopeo promatram) med. instrument za mjerenje otkucaja bila. pulsa palmoskopija (gr. palmos, udaranje, skopeo promatram) med. promatranje otkucaja pulsa; gatanje (ili: proricanje) po otkucajima bila, pulsa palmospazam (gr. palmos drhtanje, spasmos gr) med. gr koji izaziva drhtanje palomantija (gr. palos drijeb, kocka, manteia proricanje) proricanje iz kocke; kleromantija palor (lat. pallere, pallor) med. bljedilo, bljedoa; problijedjelost, mrtvako bljedilo; usp. palidilet

palpabilan

1022

panaraa

palpnbilan (lat. palpabilis) opipljiv; oit, oit. jasan palpacija (lat, palpatio) dodirivanje, pipanje, opipavanje palpe (lat. palpae, palpes.) mn. zool. ticala u kukaca (insekata) palpehracijn (lat, palpebratio) treptanje, mirkanje palpebralni (lat. palpebralis) koji pripada onim kapcima, kapani palpirati (lat. palpare) blago dodirivati, gladiti rukom, pipati palpitacija (lat. palpitatio) med. kucanje srca; kucanje bila, udaranje pulsa palpitirati (lat. palpitare) med. kucati, lupati; drhtati, treperiti, titrati; trzati se, micati se palto (fr. palctot) muki ogrta, saivcn u struk i s ovratnikom od baruna; ogrta uope paludizam (lat. palus gen. paludis bara) med. movarna groznica, malarija paludozan (lat. paludosus) movaran, barovit. barski parna vrlo opasna otrovna zmija (lat. Bungarus fasciatus) pambioma (gr. pan sve, bios ivot) fil. ope naelo ivota pamflet (engl., fr. pamphlet) kratka nepovezana rasprava, obino o nekoj spornoj, politikoj ili drugoj temi od opeg interesa: letak, mali spis ili knjiica, s pievim imenom ili bez njega, ija je svrha nanesti nekome uvredu ili sramotu (njime se obino slue politiki protivnici, osobito pred znaajne dogadaje, npr. izbore itd.) pamfietist (engl., fr. pamphlet) pisac pogrdnog spisa (pamfleta) pampa (peruan.) velika i travom bogata ravnica u Junoj Americi pampeiro (port. pampeiro) hladan i jak vjetar sa zapada ili jugozapada koji pue s Anda preko ravnica June Amerike

pampero (p. pampero) v. pampeiro pamplegija (gr. pan sve, plege udarac) med. modana kap u cijelom tijelu, opa uzetost tijela pamuk (tur.) poznata biljka iz porodice sljezova i tvar koja se dobiva od njezina ploda Pan (gr. Pan) 2. mit. sin Hermesa ili Zeusa i jedne nimfe, bog polja, uma, stada i pastira, izumitelj pastirske fi-ule, s kozjim uima, jareim rogovima, bradom i nogama, runjav po cijelom tijelu; smatrali su ga i izazivaem iznenadnog i neopravdanog straha, te otuda izrazi: panika, panian strah pan (polj., e.) 1. gospodin; gospodar pan- (gr. pas sav, pasa sva, pan sve) 3. predmetak u sloenicama sa znaenjem: sve pan-nacionalan (gr. pan, lat. natio narod) koji se tie cijelog naroda, svenarodni, openarodni pan-negrizam (gr. pan, p. negro crnac) pokret za ujedinjenje afrikih crnakih plemena pan-pan-restoran (engl. pan tava) restoran u kojem se jela prireuju pred oima gostiju i odmah serviraju panaccjn (gr. panakeia) lijek za sve. opi lijek, lijek protiv svake bolesti, udotvorni lijek; usp. Panaceia Panaceja (gr. Panakeia) mit. lijenica koja sve lijei, boica ozdravljenja, ki Eskulapova; usp. panaceja panada (tal. panata) popara, juha s ukuhanim kruhom panafrikanizam tenja za ujedinjenjem svih afrikih naroda panagija (gr. pan sve, agios svet, sveti) u pravosl. crkvi: prslui, ikonica Krista ih Bogorodice koju arhijerej, pored kria, nosi na lancu na grudima; usp. enkolpija panama 1. vrsta poluvunenih tkanina s kvadratinim uzorkom, osobito za

patiama

102.1

pandero

eire; eir izraen od takvih tkanina panama 2. izraz kojim se oznaava slom jednog sustava, poduzea, osobo itd., prema aferi koja je izbila za vrijeme izgradnje Panamskog kanala (prokopa) panamerikanizam{gr. pas, pasa, pan sav, sva, sve) opi naziv za sva nastojanja kojima je cilj ostvarenje politike i gospodarstvene zajednice svih amerikih drava pod vodstvom Sjedinjenih Amerikih Drava panamski eir osobita vrsta runo tkanih eira od najfinijih trava i prireenih niti panar (tal.) iroka koara za lovljenje riba
panaricij (lat. panaricium) med. prit

na prstu, kukac panairati (fr. panaehure) izraditi u raznobojnim prugama panateneje (gr. Pan-athenaia) mn. velike narodne svetkovine u Ateni u ast boice Atene (svake etvrte godine) panaugija (gr. pan sve, auge svjetlo) openito osvjetljenje nekog pitanja, objanjenje sa svih strana panazijatizam tenja za ujedinjenjem svih azijskih naroda pnnbabilonizam (gr. pan) miljenje po kojem se sve religije i cjelokupna kultura starog svijeta uope, a potom i dananje religije i kultura, svode poglavito na utjecaje starih babilonskih shvaanja panbiotizam (gr. pan sve, bios ivot) fil. shvaanje po kojem svuda u prirodi vlada ivot (A. Bergson) pancer (tal. panziera) 1. prsni oklop od eljeza ili elika; 2. oklop ratnih brodova; 3. tenk, borbeno vozilo panceta (tal. pancetta) slanina s mesom, trbuina. tzv. carsko meso, "kajzcrflaj" pancir (tal. panziera) v. pancer

Panatantra (sanskrt.) glasovita staroindijska zbirka pripovijedaka panda zool. ivotinja nalik na medvjeda, "himalajski medvjed" pandan {fr. pendant) predmet, osobito slika, koji se radi simetrije stavlja uz drugi slian predmet, uz drugu slinu sliku ih prema drugom slinom predmetu ili drugoj slinoj slici; pren. (ono stoje) slino, jednako, "slika i prilika" pandantiv (fr. pendentif) arhit. dio kuglastog svoda izmeu velikih lukova to dre kupole pandekta (gr. pan sve, dechesthai sadravati, pandektes koji sve sadri u sebi) mn. "knjige koje sadre sve", glavni sastavni dio Corpus juri civilis, zbornika koji sadri spise starijih rimskih pravnih pisaca (koji je sastavilo, po naredbi cara Justinijana, sedamnaest pravnika, i koji je objavljen 16. XII. 533. sa zakonskom snagom); takoer: naziv koji obuhvaa cjelokupno rimsko graansko pravo i predavanja o njemu: digesta pandektist (gr. pandektes) strunjak za pandekte; profesor fakulteta koji predaje pandekte i rimsko pravo pandemian (gr. pandemios) koji sc tie cijelog naroda, opi, svuda rairen, u cijelom narodu, u cijeloj zemlji, na cijelom kontinentu, na cijelom svijetu; supr. endemian, epidemian pandemija (gr. pandemios koji sc tie cijeloga naroda, opi) med. opa bolest. bolest koja pogaa cijeli narod ili kraj, opa epidemija pandemonij (gr. pandaimonion) hram posveen svim demonima ili polubogovima; svi zli duhovi, svi vragovi; prebivalite svih vragova, carstvo sotone, pakao pandereta (p. pandereta) glaz. mali tambur i n pandero (p. pandero) glaz. v. tamburin

pitonisa

1102

placangst

pitonisa (gr. Pyton, fr. pvthonisse) proroica, gatalica, vraarica pitoreskan (tal. pittoresco, lat. pictor slikar) ivopisan, ivopisno lijep, slikarski. zgodan za slikanje, npr. krajolik; koji sadri ivopisno izlaganje ili opisivanje (pria, putopis i si.) pitoreske (tal. pittoresco) mn. ivopisni opisi, ivopisna ocrtavanja pitos (gr. pithos) velik, odozgo otvoren up; vr, krag, barilo za vino pituitn (lat.) med. si uz, itka tekuina u tijelu pituitozan (lat. pituitosus) sluzav, pun sluzi pitur (tal. pittore) 1. slikar: 2. soboslikar i liilac piu it. piju (tal. piu, lat. plus) glaz. vie piulkija (gr. pvulkos koji izvlai gnoj, pvon gnoj, elko vuem, od vuem) med. iscjeivanje gnoja, isputanje gnoja piulkon (gr. pyulkos koji izvlai gnoj, pyon gnoj, elko vuem, od vuem) med. cijev za isputanje gnoja pium corpus it. pijum korpus (lat.) dobrotvorna ustanova, zaklada piurija (gr. pyon gnoj, urein mokriti) med. izluivanje gnoja s mokraom, posljedica upale mokranog mjehura ili bubrenog zagnojavanja pius it. piius (lat.) poboan, bogobojaljiv; poten, savjestan, boguugodan piut (hebr., gr. poieton) religijske pjesme i molitve sinagogalnog kulta (kod idova) pivotmen (engl. pivotman) najvaniji ovjek, sredinja osoba, as, onaj u koga se polau najvee nade (npr. u nekoj momadi) pizzicando it. picikando (tal.) glaz. proizvodei zvuk trzaj ui prstom umjesto gudalom (na violini) pizzieato it, picikalo (tal.) glaz. v. pizzicando

pion (fr. pigeon, lat. pipio) golub; vrsta finih jabuka; vrsta fr. papira malog formata; ples slian otiu pjaca (tal. piazza, lal. platca, gr. plateia irok put) u Italiji: trg, trite; iroka ulica; usp. pijaca, plac pjat (tal. piatto) tanjur, plitica pjati (tal. piatti) mn. glaz. dvije metalne ploe kojima sc udara jednom o drugu, cimbli; tanjuri, plitice pjedestal (fr. pidestal) v. pijedestal pjedu (fr. pieduche) malo podnoje za poprsja, akvarije, vaze i dr. pjekse (fins.) mn. port, posebne cipele za skijanje s vrhovima savijenim nagore pjereta (fr. picrctte} ena obuena u karnevalsku haljinu, slinu kostimu glupog Augusta pjes (fr. piece, tal. pezza, lat. pecia) dio. komad: komad novca, novac; top; kazalino djelo; glazbeno djelo; toka u konceptnom programu; kratka pjesma, kratak sastav u prozi (pijesa); u ahu: svaka figura osim pjeaka; sudski dokaz, dokument, diplomatska nota; soba, odjel, npr. stan od 6 pjesa pjusijizam teol. nauavanje religiozne stranke iji je osniva oksfordski teolog Pusey (18001882) i koja tei (priznavi crkvenu predaju, ponovno uvoenje posta, pokore, mise i dr.) pribliiti englesku Crkvu Katolikoj i suzbiti racionalistiki protestantizam; ritualizam pl. ih plur. gram. kratica za plural (lat.) mnoina plac (njem. Platz, mjesto; prostor lat. platea) 1. mjesto gdje se prodaju namirnice, trg, trite, trnica, sajmite; 2. slobodno mjesto za zidanje, gradilite plae-komandant (njem. Platz-kommandant) voj. zapovjednik mjesta placangst (njem. Platzangst) med. strah ljudi koji su slabih ivaca od

place d' armes

1103

plagiostoma

praznog prostora i od prelaenja preko ulica, trgova itd.; agorafobija place d' armes it. plas d'arm (fr.) stalno vojno vjebalite placebo (laL) 1. svidat u se; 2. med. naziv za tobonji lijek koji se ponekad daje bolesnicima (umjesto pravog lijeka) radi izazivanja aulosugestivnog djelovanja; 3. dvoranin; dvorski laskavac, ulizica placenta (gr. plakus kola, lat. placenta kola) anat. posteljica kod poroda; bot. sjemenik, ono mjesto na plodnom listiu odakle izlaze sjemeni zameci placenta sanguinis it. placenta sangvinis (lat.) med. krvni ugruak placenta uterinn (lat.) anat. posteljica kod rodilje placentncija (lat. placentatio) bot. namjetanje sjemenih zametaka u plodnici placentalni (lat. placentalis) anat. koji pripada posteljici, posteljini placet (lat. placere, placet) dopada se, prima se, usvaja se, odobrava se; kao imenica: odobravanje, usvajanje, potvrda placidamente it. plaidamente (tal.) glaz. v. placido placiditet (lat. placiditas) mirnoa, tihost, blagost placido it. plaido (Lal.) glaz. mirno, spokojno, blago placitum :lat. placitum) ono to se d < pada, to se voli, to je omiljeno; miljenje, shvaanje, smatranje pladanj (gr. plathanon) tanjur, zdjela. posluavnik pladaroma (gr. pladaros mokar, vlaan) med. oteklina onih kapaka pladarozLs (gr. pladaros mokar, vlaan) med. v. pladaroma plafon (fr. plafond) 1. strop; slike na stropu, ukrasi na stropu; 2. najvii ili najvei iznos (npr. plae); 3. zrak.

najvea visina do koje moe doi zrakoplov, "vrhunac" plafonaa (fr. plafonnage) pravljenje stropa; ukraavanje stropa slikama; ukrasi na stropu plafonirati (fr. plafonner) praviti strop; ukraavati strop slikama i figurama plagn (lat plaga, gr. plege) udarac, rana; med. oteklina zbog udarca, pada itd. plagiedar (gr. plagios poprean, kos, edra osnova, baza) geom. tijelo omeeno kosim povrinama plagijarizam (lat plagiarius lopov ljudi, prodava due; uenjak lopov) sklonost knjievnoj kradi i nedoputenom prisvajanju tueg duhovnog vlasnitva uope plagijat (lat plagium kraa ljudi, prodaja due) knjievna kraa, prepisivanje iz tuih djela, nedoputeno prisvajanje tueg duhovnog vlasnitva plagijator (lat. plagiarius, plagiator lopov ljudi, prodava due) knjievni kradljivac, onaj koji prepisuje iz tuih djela, onaj koji prisvaja tudc duhovno vlasnitvo plagiocefalija (gr. plagios poprean, kos, kefale glava) med. krivog!avost deformacija lubanje koja nastaje kao posljedica rahitisa ili kakvih mehanikih povreda plngioklnsi (gr. plagios poprean, kos, klao lomim) mn. min. glinenci ili feldspati kod kojih pravci stoje meu sobom koso; supr. ortoklasi plagiostoma (gr. plagios poprean, kos, stoma usta) zool. ''krivoustica", vrsta okamenjenih koljki; plagiostome mn. ribe iljoglavke s hrskavinim kosturom, bez krnih poklopaca, s vanjskim krnim otvorima koji su kao prorezi, usta odozdo i poprijeko poloena, npr. morski psi, kamenice i dr.

pandijatonika pandijatonika (gr.) u suvremenoj glazbi: potpuno slobodna uporaba svih tonova dijatonske ljestvice, bez obzira na njihove meusobne funkcionalne odnose pandikulacija (lat. pandiculatio) med. rastezanje (ili: protezanje) miia u cijelom tijelu, osobito kod groznice pandil (fr. pendule) njihalo; 3at, sat s njihalom

1024

panerotizam

pandipanj (tal. pan di Spagna panjolski kruh) kuh. vrsta suhog kolaa od brana, eera, jaja i oraha; pandipanj a. pandit (sanskr. pandita) titula indijskog, osobito bramanskog znanstvenika koji se poglavito bavi prouavanjem starih sanskrtskih tekstova (odgovara tituli "doktora" kod nas); pundit: Pandora (gr. pan, doron dar) "od sviju obdarena"; mit. prva ena na svijetu koja je stvorena za kaznu ljudima po naredbi Zeusa, srditog to mu je Prometej ukrao vatru; stvorio ju je Vulkan, a ostali bogovi obdarili svim draima, darovima i ljepotom. Ona je sva zla ovoga svijeta nosila u jednoj zatvorenoj kutiji koju je Epimetej otvorio i tako su sva zla izletjela i rairila se po Zemlji; u kutiji je samo ostala Elpis (Nada); Pandorina kutija izvor svakog zla; astr. asteroid otkriven 1858 Pandorina kutija mit. v. pod Pandora pandur (lat. banderius sljedbenik zastave) prvobitno: naoruani sluga i pratitelj hrvatskih i slavonskih plemia u XVII. i XVIII. st.; vojnik pjeak iz june Maarske; pren. prost i neotesan ovjek, bezobraznik pandus (fr. pente douce blagi nagib) kosa ravnina koja zamjenjuje stube panegiptijanizam (gr. pan) miljenje po kojem se u religiji starih Egipana nalaze svi elementi kasnijih, tzv. viih religija

panegiriar (gr. panegyrikos) pisac pohvalnih spisa i govora (panegirika) panegiriki (gr. panegyris) koji ima svojstva pohvalnog spisa ili pohvalnog govora panegirik (gr. panegyris skup cijeloga naroda, slet radi svetkovanja) sveani govor pred narodom, sveani pohvalni govor u neiju slavu i ast, pohvalni spis, oduevljena pohvala; pren. pretjerano hvaljenje i velianje nekoga ili neega panegirist (gr. panegyristcs sudionik u opem narodnom slavlju) onaj koji dri pohvalne govore, onaj koji u govoru slavi i velia; pren. onaj koji nekoga ili neto pretjerano hvali i velia panegirizam (gr. panegyrismos ope narodno svetkovanje) pohvalno govomitvo panel (engl. panel, lat. pannellus dern. od pannus komad sukna) arh. udubljena povrina na zidu sobe obrubljena i ukraena arama; isto tako izraene drvene ploe kojima su obloeni donji dijelovi sobnih zidova panela (port. panela, fr. panelle) jednostavni uti eer, u obliku ploa, iz June Amerike i Antila panelirati (engl. panel) donje dijelove sobnih zidova obloiti iaranim drvenim ploama; usp. panel panem et circenses it. panem et circenzes (lat.) "kruha i zabave!" tj. cirkuskih igara (lozinka naroda u starom Rimu i sredstvo kojim su ga njegovi tirani drali u poslunosti) panenteizam (gr. pan sve, en u, Theos Bog) fil. nauavanje po kojem je svijet sadran u Bogu, tj. po kojem je sve u Bogu, a Bog u svemu panerotizam (gr. pan, eros ljubav) med. duevni poremeaj kod kojega se spolni nagon pojavljuje u svima moguim oblicima

panetizam

1025

panijer

panetizam (gr. pan sve, ethos obiaj; unutranja bit, bie miljenja) fil. nauavanje po kojem je moralno dobro osnova i mjerilo cjelokupne stvarnosti (predstavnici: Platon, Kant, Wundl i dr) paneruropizam (gr. pan, Europe Europa) ekonomsko-poliliki pokret iji jc osniva Austrijanac grof Coudenhove-Kalergi (1923.) iji je cilj bio stvaranje ekonomsko-politikog saveza europskih drava ("Sjedinjene Europske Drave") koji bi bio protutea Sjedinjenim Amerikim Dravama Pangea (gr.) 1. pretpostavljeno jedinstveno kopno u doba paleozoika koje se kasnije raspalo u dananji oblik Zemlje; 2. ideja ujedinjenja cijelog svijeta u jedinstvenu politiku formaciju pangen (gr. pan, genos rod) biol. nevidljiva jedinica koju sadre stanice organizama i koja, dobivena nasljeem, odreduje svojstva stanica pangeneza (gr. pan sve, genesis postanak. postanje) shvaanje po kojem sc iz samih stanica stvaraju nova, nasljedno optereena organska bia pangermanist (gr. pan. lat, Germanus) pristaa ideje pan germanizma, borac za ideje pangermanizma pangermanizam (gr. pan sve, lat. Germani) tenja da se svi njemaki narodi duhovno i politiki ujedine, svegermanstvo panglosijn (gr. pan. glossa jezik) brbIjivost, govorljivost pangolin (ind.) zool. Ijuskavac, jedan od najprimitivnijih sisavaca, bezub i . pokriven ljuskama; ivi na jugu Azije i u Africi panharmonian (gr. pan, armonikos skladan) savreno skladan, potpuno suglasan panharmonikon (gr. pan, armonikos skladan) glaz. instrument koji sje-

dinjuje U sebi vie puhakih instrumenata panhelenion (gr. pan Hellencs Heleni, Grci) 1. hram Zeusa Panheleniosa (tj. Zeusa kojega tuju svi Grci), na Egini, kod kojega su se proslavljale panhclenije; 2. dravno vijee u Grkoj, osnovano 1828 panhelenizam (gr. pan, Hellenes Heleni, Grci) tenja za ujedinjenjem svih grkih plemena u jednu narodnu dravu panhistorija (gr. pan, historia) sveznanje panhrest (gr. pan, chrestos upotrebljiv, koristan) med. lijek koji lijei sve bolesti; usp. panaceja panhrestian (gr. pan, chrestos upotrebljiv, koristan) koji pomae u svemu, koji lijei sve, za sve koristan, za sve upotrebljiv panhumanizam (gr. pan, lat. humanus ovjeanski, ovjean) sveovjenost, opeovjenost. opeljudskost paniberizam (gr. pan, Iberes Iberci) 1. pokret za ujedinjenje u jednu dravu obiju drava na Pirinejskom (Iberskom) poluotoku; 2. tenja drava tzv. Latinske Amerike (June i Srednje Amerike) za to prisnijom vezom sa panjolskom i Portugalom sa svrhom da se to vie paralizira ekonomski i politiki utjecaj SAD-a i pan amerikanizma panian strah v. Pan 2 paniar onaj koji pravi paniku panifikacija (lat, panis, panificatio kruh) pravljenje kruha, mijeanje kruha; pretvaranje u kruh panihida (gr. pannychis, pannychidos nona sveanost) u pravosl. crkvi: opijelo, spomen za pokoj due mrtvima; usp. vigilije i rekvijem panijer (fr. panicr) iroka suknja s obruem

pan se

1028

Pantalone

panse (fr. pensc, lat. pensare) misao, miljenje, uvjerenje, shvaanje; bot. dan i no (cvijec); ljubiasta boja koja prelazi u crvenosmeu panseksualiznm (gr. pan, lat. sexsus spol) fil. nauavanje po kojemu se sve duevne pojave moraju izvoditi iz seksualnog, spolnog ivota i seksualnog. spolnog nagona, po kojemu je. dakle, spolni nagon osnova cjelokupnog duevnog ivota, od njegovih najniih do najviih izraaja, gdje se, u ovim posljednjim pojavljuje kao transformiran i sublimiran pansimbioza (gr. pan, svmbiosis zajedniki ivot) fil. izraz kojim se naziva injenica da u cijeloj organskoj prirodi vlada naelo uzajamnog i meusobnog pomaganja, podravanja u borbi s tekoama; ovo naelo ima u razvitku ivih bia i u kulturi istu znaajnu ulogu kao i borba za opstanak ili. tovie, ono je sredstvo u borbi za opstanak pansion (fr. pension) cijena za stan i hranu; kua, ustanova gdje se moe dobiti stan i hrana za novac; odgojni zavod pansionat (fr. pensionnat) v. pansion panslavist (gr. pan, lat. slavismus) sveslaven, pristaa i pobornik ideja i ciljeva panslavizma panslavizam (gr. pan. lat. slavismus) sveslavenstvo, tenja za ujedinjenjem svih slavenskih naroda u jednu dravu. ili za stapanjem u jedan narod pansof (gr. pan, sofos mudar, pametan) onaj koji sve zna, sveznalica pansofija (gr. pan, sofia mudrost) svemudrost, sveznanje; umiljeno sveznanje paneotoniznm (gr. pan, hebr. sotona) fil. sveavolstvo, izraz kojim O. Lihmann naziva Schopcnhauerovu pesimistiku metafiziku volje; Herbart ovako naziva panleizara, jer bi sc po

njegovom nauavanju i sve zlo u 3vijelu trebalo pripisati Bogu pansperminn (gr. pan, sperma sjeme) koji se sastoji od samog sjemena panspermij (gr. pan, sperma sjeme) osnovna tvar, pratvar, pramaterija panspermija (gr. pan, sperma sjeme) fil. teorija vedskog fiziara Arrheniusa (1859.) po kojoj se klice ivih bia mogu prenositi s jednog planeta na drugi pomou sile sunanih zraka, a zatim sc pod povoljnim okolnostima mogu potpuno razviti; na taj nain on objanjava mogunost postanka organskog ivota na Zemlji i bez sudjelovanja i pomoi prazaea panstereoramn (gr. pan, stereos krut tvrd, vrst, orama pogled, prizor) umj. prikazivanje nekog predmeti u jako ispupenom reljefu panan (fr. penehant, lat. pendere) sklonost osobita ljubav prema emu pant (njem. Band veza) eljezna naprava o koju se vjeaju vrata; spojka, arka, zglobnica panta rei (gr. panta rhei) fil. "sve tee", tj. sve je podlono vjeitom mijenjanju (izreka starogrkog filozofa Ileraklita) pantafobija (gr. panta sve, fobos strah) med. v. pantofobija pantagogi (gr. panta sve, ago odnosim) mn. med. lijekovi koji potpuno iste crijeva pantalone (fr. pantalon) 2. mn. do stopala duge muke hlae koje su se pojavile u doba Francuske revolucije; hlae uope Pnntalone (tal. Pantalone, Pantaleone) 1. zatitnik stanovnika Venecije, osobito tovan, pa su djeci na krtenju esto davali njegovo ime, zbog ega su dobili nadimak pantaloni; karakterna uloga u tal. narodnoj komediji (commedia doli' arte): mudar, bogat, as krtac, as ljubomoran, ponekad zaljubljen venecijanski trgovac, ubi-

pantamorfija

1029

pantokrator

no otac obitelji, star i mrav ovjek, u papuama koje, osim njega, nitko na pozornici ne nosi: takoer: lakrdija. aljivac, budala pantamorfija [gr. panta sve, amorfos bezoblian) potpuni nedostatak oblika, potpuna bozohlinost panta skija (gr. panta sve, a- bez, skia sjena) zem. potpuna odsutnost sjene pantatipija (gr. panta sve, typos otisak) tisk. pretvaranje grafikih radova. namijenjenih za litografiranjc i dr., u ispupene ploe za tiskarski stroj pantatrofija (gr. pania sve, a- bez, trofe prehrana, hrana) med. potpuna uvenulost, potpuna klonulost, potpuna iznemoglost; v. atrofija panteist (gr. pan. Theos) fil. pristaa panteizma panteizam (gr. pan sve, Theos Bog) fil. nauavanje po kojemu su Bog i priroda jedno te isto, a stvari i pojave u svijetu samo trenuci boanskog sveivota po kojemu, dakle. Bog i svijet ne stoje u odnosu kao tvorac i stvoreno djelo: glavni predstavnici: elcjci, Spinoza i Bruno; usp. deizam pantelegraf (gr. pan sve, tele na daljinu, daleko, grafo piem) telegraf koji moe prenositi i rukopis, crtee itd pantelizam (gr. pan sve, thelo hou) fil. nauavanje o svevolji, nauavanje da je volja osnovni i glavni initelj cjelokupnog postojanja i bivanja; ovim imenom je nazvana Schopenhauerova metafizika koja u volji gleda bit stvari, osnovu i razlog postojanja svijeta; voluntarizam panteologija (gr. pan sve, theos bog, logia nauavanje, znanost) nauavanje osvim bogovima panteon (gr. pan sve, theios boanski) "sav boanski"; 1. kod starih Grka i Rimljana: hram posveen kultu svih bogova; 2. ranije crkva sv. Genoveve

u Parizu, a od 1791. hram asti u kojemu se pokapaju veliki i zasluili Francuzi pantera (gr. pan. sve, thera lovljenje, lov, fr. pantiere) mrea za hvatanje ptica, obino opskrbljena zrcalima (u Italiji) pantera (gr. panther, lat. panthera) zool. tigru i leopardu slina afrika i istonoindijska grabeljiva ivotinja pantin it. panten (fr.) lutka (na konopcu}^. pren. prevrtljivac, nestalan ovjek pantina (fr. pantine) cipela s drvenim potplatom, "drvenjak" pantlika (njem. (Band, Bandel) vrpca, traka pnntofag (gr. pan, pan los, fagein jesti) zool. svejed pantofagija (gr. pan, pantos, fagein jesti, derati) uporaba svake hrane bez razlike pantofle (njem. Paiiloffel) papue pantofobijn (gr. pan, pantos, fobos strah) med. bolesni strah od svaega; strah od vode; pantafobija pantograf (gr. pas, pantos sav, grafo piem, biljeim) stroj za mehaniko prenoenje crtea, zemljovida, uzoraka tkanina i dr., u poveanom i smanjenom obliku pantografija (gr. pas, pantos sav, grafia pisanje, biljeenje) vjetina prenoenja crtea pomou pantografa; crte dobiven pomou pantografa Pantoj (gr. Panlhous, Pantus) mit. sin Otrijev, otac Buforbov, sveenik Apolonov u Troji pantokracija (gr. pan, pantos, kratos jaina, snaga, vladavina) svemo, svemogunost pantokrat (gr. pantokrator) Svemogui, Vladar svih stvari. Bog pantokrator (gr. pantokrator) 1. Svemogui (kod starih Grka naziv za Zeusa, a kod krana za Krista); 2. u pravosl. crkvi: ikona koja prikazuje

panika

1026

panlogizam

panika (gr. Pan, fr. panique, engl. panic, njem. Panik) iznenadna i bezrazlona vika i galama, iznenadna i bezrazlona opa prestravljenost i zbunjenost, ijim su tvorcem stari Grci smatrali boga Pana; kao burzovni izraz: iznenadan pad vrijednosti svib dravnih obveznica i vrijednosnih papira uope, Opa poremeenost i gubljenje kredita panikografija v. panikonografija panikonografija (gr. pan sve, eikon slika, lik, grafo param, urezujem) postupak prenoenja slika, likova na cinkane ploe za tiskanje, fotocinkografija panikulus (lat. panniculus) krpica; med. tvrda, debela koa panir (fr. bannifcre, tal. bandiera, njem. Band, lat. bandieria) stijeg, glavna dravna zastava, vojnika zastava panirati (fr. paner) kuh. komade mesa, ribe, kruha i dr. prije peenja umoiti u razmueno jaje pa posuti mrvicama kruha ili branom panis (lat. panis) kruh, kruac panislamizam (gr. pan, ar. islam) politiko-religiozni pokret kojemu je svrha zdruivanje svih muslimana, osobito ujedinjenje sunita i iita, radi ojaanja i irenja islama i radi obrane od svega to je upereno na slabljenje islamskih drava panist {lat. panis kruh) onaj koji dobiva besplatno hranu u katolikim samostanima pankalizam (gr. pan, kallos ljepota) fil. nauavanje po kojemu je osnova svega u svijetu ljepota, po kojemu je bie i sutina svega ono to je lijepo (osniva am. filozofi psiholog James Mare Bold\vin) pankarta (fr. panerate, gr. pan sve, ehartes list papira) objava koja se stavlja na zid; veliki papir s carinskom pristojbom

pnnkosmizam (gr. pan, kosmos svemir) fil. hudistiko nauavanje po kojemu postoji samo svemir (kozmos), a Bog ne postoji; svijet bez Boga uope pankratezija (gr. pan sve, kratesis gospodarenje, vladavina) svemo, svevlast, neogranieno vladanje pankratija (gr. pan sve, kratos jaina, snaga, lat. pancratium) port, borba ili utakmica s uporabom svih sila i borbenih sredstava; vjebanje u borbi kod starih Grka u kojemu je bilo spojeno hrvanje i akanje (boksanje) i koje je zahtijevalo uporabu cjelokupne tjelesne snage; stroj sastavljen od vie kotaa i pogonskih kotaa, iji se prvi kota pokree pomou jednog tijela (slui za prikazivanje i objanjenje raznih naela koja se odnose na utedu u vremenu i snazi) pankratijast (gr. pankratiastes) gimnastiar koji se bavi pankratijom pankreas (gr. pankreas guteraa, pan sve, kreas meso) anat. guteraa, trbuna lijezda iza eluca pankreasu i (gr. pan sve, kreas meso) anat. koji se tie guterae, guterani; pankreasna lijezda v. pankreas pankreatitis (gr. pan, kreas meso) med. upala guterae pankristijaniznm (gr.-lat.) tenja za jedinstvom svih kranskih crkvi; ekumenizam pankroatizam (gr.-lat,) 1. tenja za ujedinjenjem svih zemalja u kojima ive Hrvati; 2. lingv. rije ili izriaj koji se upotrebljava na itavom podruju gdje ive Hrvati pankromatienost (gr. pan, chroma boja) fot, osjetljivost za sve boje spektra i sposobnost njihovog reproduciranja (kod ploa i filmova) panlogizam (gr. pan sve, logos razlog) fil. Hegelovo nauavanje po kojemu

pnnmelodion

1027

panpsihizam

je svijet utjelovljenje jednog apsolutnog razuma koji ima slinosti s razumom panmclodion (gr. pan, melos pjesma) glaz. instrument: na kojem se proizvode tonovi pomou metalnih sipki panmiksija (gr. pan, mixis mijeanje) fiziol. nesmetano mijeanje dobrih i loih individualnih osobina pri razmnoavanju i nasljeivanju, glavni uzrok razvitka rudimetarnih organa i drugih za organizme nepovoljnih pojava, to vodi kvarenju i propadanju rasa pano (fr. panneau) arhit. udubljena ili ispupena povrina na vratima, zidovima i si. (radi ukrasa, natpisa i dr.); svaki ukraen dio graevine; naslikano prozorsko okno; iroko sedlo na kojem jahai u cirkusima jau stojeki panofobija (gr. pan, fobos strah) med. iznenadno trzanje iz sna zbog prestraenosti panoftalmitis (gr. pan, ofthalmos oko) med. gnojna upala cijelog oka praena bolom panon neogene naslage Panonske nizine koje su taloene na prijelazu iz miocena u pliocen panoplija (gr. pan, oplon oruje) puna viteka ili vojnika oprema; zbirka oruja umjetniki razmjetenog po zidu panoptian (gr. pan, optikos vidni) koji sve vidi, koji svuda gleda panoptikon (gr. pan sve, optikos vidni, koji sc tie gledanja, orao vidim) zavod u kojemu su smjetene razne umjetnike i znanstvene zbirke, osobito figure od voska, radi zornog pouavanja posjetitelja rijeju i pokusom panoptikum (gr. pan, optikos vidni, lat. panopticum) v. panoptikon panorama (gr. pan sve, orama pogled, prizor) cjelokupan izgled svih pred-

meta u prirodi koji sc mogu obuhvatiti pogledom s odreene toke i umjetniko prikazivanje takvog izgleda u obliku okrugle ili dugake slike (u novije vrijeme obino u posebno za tu svrhu unsenim prostorijama gdje se preteito prikazuju panorame bitaka) panoramograf (gr. pan sve, orama pogled, prizor, grafo piem, biljeim) ureaj koji izrauje slike za panoramu panos (gr. fanos lu) svjetlosni signal panostitis (gr. pan, osteon kost) med. opa upala kostiju panotip (lat. pannus komad sukna, krpa, gr. tvpos otisak) fotografska slika izraena u sloju kolodija koji lei na votanom platnu panotipija (lat. pannus komad sukna, krpa, gr. Lypos otisak) vjetina izraivanja panolipa panotitis (gr. pan, us, otos uho) med. upala cijelog si usnog organa, tj. srednjeg i unutranjeg uha panplegija (gr. pan, plege udarac) med. opa uzetost, potpuna uzetost panpneumatizam (gr. pan, pneuma dah; duhovno bie) fil. nauavanje da svuda u svijetu postoji samo duh, sveduhovnost panpsihisti (gr. pan. psyche dua) mn. fil. pristae panpsihizma (Platon, Plotin, Bruno, Leibniz, Schehng, Feehner i dr.) panpsihizam (gr. pan. psyche dua) metafiziko shvaanje po kojemu je sve to postoji duevno, oduhovljeno. odnosno po svom unutranjem biu duhovno ili slino dui; kao to ni u jednom djeliu tvari nema beivotnosti. tako nigdje ne postoji, u pravom smislu, potpuno umiranje i apsolutni prestanak ivota: lakoer: pretpostavke o postojanju jedne ope due svijeta

pantometar

1030

papayaceae

Boga kao stvoritelja svijeta, obino stoji u kupali crkve pantometar (gr. pan, pantos, metron mjerilo, mjera) kutomjer za vrenje najraznovrsnijih mjerenja, na polju i na nebu pantomima [gr. pas, pantos sav, pan sve, mimein oponaati) "oponaanje svega; igra izraajnim pokretima, bez rijei; govor samo pokretima i izrazima lica; dramska radnja koja se prikazuje samo pokretima tijela i izrazima lica bez govora pantomimiar (gr. pantomimos) "onaj koji sve oponaa": glumac koji prikazuje misli, osjeaje i kretnje samo pokretima tijela i izrazom lica, obino uz ples i glazbu (a bez rijei); oponaatelj pokreta drugih pantomimiki 'gr. pan-to-mimein) iskazan izraajnim pokretima bez rijei pantomimika (gr. pan-to mimein.) vjetina oponaanja drugih; vjetina govorenja i prikazivanja samo izraajnim pokretima bez rijei pantomimist (gr. pantomimos) v. pantomimiar pantomimizirati (gr. pan-to-mimein) oponaati nekoga, iskazivati ili prikazivati (misli, osjeaje, radnje) samo izraajnim pokretima bez rijei pantomorfan (gr. pan. pantos, morfo oblik) sveoblian. koji se javlja u svima oblicima pantozofija (gr. pan, pantos, sofia mudrost) v. panzofija pannrg (gr. panurgos, pan sve, ergon djelo) onaj koji hoe sve uiniti, svemu vian, vjet za sve; lukav, prepreden ovjek panurgija (gr. panurgos svemu vian, vjet za sve; lukav, prepreden) lukavost, prepredenost, domiljatost, sposobnost snalaenja u svakoj prilici panus (lat. pannus) krpa, dronjak; pannus cutaneus it. panus kutaneus

(lat.) med. pjega, mrlja na koi; pannus oculi it panus okuli (lat.) mrlja ili navlaka na oku panvitalizam (gr. pan sve, lat. vita ivot) fil. panbiotizam panzootian (gr. pan sve, zoon ivotinja) koji se tie cjelokupnog ivota, koji je u vezi sa ivotom uope panzootija (gr. pan, zoon ivotinja) med. opa stona zaraza papa (lat. papa, gr. pappas tata) 1. u djejem govoru: tata, otac papa (lat. papa, gr. pappas tata) 2. u Grkoj crkvi: naziv za sva, osobito via sveenika lica (papas); u Rimokatolikoj crkvi: od V. stoljea naziv za biskupe, a od XI. iskljuivo za vrhovnog poglavara Rimokatolike crkve papabili (tal.) mn. kardinali za koje se misli da bi mogli biti izabrani za papu, kandidati za papu papaja (lat. Carica papava) l>ot voka tropskih krajeva; soni okruglasti plodovi s mirisom na mokat; papain papalini (tal. papalini sc. soldati) mn. papini vojnici, vojnici papinske drave papalitet (lat. papalitas) papinstvo, papinsko dostojanstvo papalizam (lat. papa) v. papaizam papalni (lat. papa li s) papinski, papin; jKipalrM- misa. sveana misa koju slui papa; papalni sustav papinska vrhovna vlast, u Rimokatolikoj crkvi papat (tal. papato) papinstvo, papinsko dostojanstvo; vlast pape kao vrhovnog poglavara Kat, crkve pnpaver (lat.) bot. mak papaveraceae it. papaveracee (lat) mn. bot. biljke iz porodice maka, makovi papaverin (lat. papaver) kem. jedna od biljnih baza koie se nalaze u opijumu papavaceae it.. papajaccc (lat.) mn. bot. hundeve

papendekl

1031

papjemae

papendekl (njem. Pappcndeckel) slijepljeni debeli papir za zamatanje, karton paperta (lat. pars aperta otvoren dio) u starim kranskim hramovima: otvoreni dio ili predvorje, mjesto na kojemu su stajali gijenici koji su bili odbaeni od Crkve i oni koji su se spremali primiti kranstvo (oglaeni) papeterija (fr. papeterie) trgovina papirom. papimica; tvornica papira; izradba papira; kutija od drveta ili kartona u kojoj stoji papir i pribor za pisanje papiamen to jezik koji se govori na otocima nizozemskih Antila; nastao je mijeanjem panjolskog i portugalskog jezika s jezikom doseljenih afrikih crnaca papiga (tur. papagai, perz. bapga. ar. babaga, maloj, bavan, p. papagayo, tal. pappagallo, njem. Papagei, lat. papagallus) zool. poznata, veoma mnogobrojna porodica, veinom lijepili umskih ptica u Aziji, Africi i Americi papila (lat. papila) anat. bradavica, kvrica; osobito: prsna bradavica papilaran (lat. papili ari) brada viav; papilarno tijelo kvrini sloj. gornji sloj krzna s papilama u kojima zavravaju ivci papilionaceae it. papilionacee (lat.) mn. bot. leptiraste biljke papillio (lat.) zool. leptir papiloforman (lat. papilliformis) bradaviav = papilaran papilom (lat. papilla) med. tvrda i bezopasana mala oteklina, obino na vanjskoj koi i sluznici grkljana, ih na maternici, u elucu, crijevima i mokranom mjehuru gdje moe izazvati jaka krvarenja papilota (fr. papillote) komad papira ili lima oko kojega se omola pramen kose da bi ostao ukovran

papilotirati (fr. papilloter) kovrata kosu, praviti kovrice uvijanjem kose oko komada papira ili lima papilozan (lat. papillosus) bradaviast, kvricav, koji ima kvrico sline bradavicama papir (gr. papyros) biljna tvar na kojoj se pie; usp. papirus papirin (gr. papyros) pergament-papir papirkorb (njem. Korb koara) koara za papir (uredniki ko) papirmae (fr. papier papir, maehe savakan) papirna masa pomijeana s ljepilom, kredom, gipsom i dr. od koje se izrauju razliiti predmeti; ljepenka papirograf (gr. papyros, grafo piem) sprava za umnoavanje rukopisa papirografija (gr. papvros, grafo piem) kopiranje i umnoavanje rukopisa pomou stroja papirografa papiroska (rus.) cigareta papirus (gr. papvros) staroegipatski papir koji su pravili od tanke kore ili lika jedne vrste egipatskog aaa; rukopisi na papirusu, kakvi su pronaeni u Egiptu, Pompejima i drugdje papisa (tal. papcssa) ena imenom Giovanna, za koju neki pisci i povjesniari tvrde da jc uspjela., preruena u mukarca, 88-5. postati papa papist (lat. papa) papinac, bezuvjelm pristaa pape i njegove to potpunije vlasti; rimokatolik papizam (lat. papa) papinstvo; nauavanje Rimokatolike crkve o papi kao Kristovom namjesniku na Zemlji i o njegovoj nepogreivosti u vjerskim pitanjima papjemase (fr. papiermaehe) uobliljiva masa. ukalupljiva masa. napravljena od starog papira, s dodatkom ljepila, kroba, gipsa, krede i ilovae, ukalupljena, premazana firnisom i obojena; upotrebljava se za duhanske i

papocezarija

1032

paraboloni

dr. kutijo, lutke, ivotinjski; figure itd. papocezarija (lat. papa, Caesar) papina vrhovna vlast; mijeanje pape u prava svjetovnih vladara pappa in bocca it. papa in boka (tal.) hrana u usta: pren. pitanje koje sadri i odgovor (npr. Koja rijeka tee ispod Savskog mosta?) paprika (mad. paprika) kuh. govee, telee, svinjsko ili meso od peradi upreno s dosta luka i paprike papula (lat.) med. bubuljica, koni mjehuri papulozan (lat. papulosus) med. bubuIjiav, hubuljiast par (lat.) 1. pr. jednak, ravan; im. dvoje par avance il. par avans (fr.) unaprijed. na ime predujma par avion (fr.) na potanskim poiljkama: oznaka za otpremu zrakoplovom par distance it. par distans (fr.) izdaleka. na razmaku; ne intimno, otueno par et impar (lat.) par-nepar (vrsta igre na sreu) par exccllence it. par ekselans (fr.) pril osobito, izvrsno, izvanredno, u prvom redu; usp. kat'egzohen par force it. par fors (fr.) silom, nasilno, usiljeno; parforce lov hajka; parforce pas hajkaki pas par forfait it. par-forfe (fr.) port, kazna za nedolazak na zakazanu utakmicu ili zbog prekida utakmice (po kojoj se protivnikoj strani pobjeda priznaje bez borbe. npr. u nogometu 3 : 0) par ordre it. parordr (fr.) po naredbi, po zapovijedi par preference it. par preferans (fr.) prije, radije, prvenstveno par renomme it. par renome (fr.) po dobrom glasu poznavati nekoga par- (gr. par-) 2. v. pod para-

para- (gr. para) grki prijedlog, javlja sc u mnogim sloenijima i oznaava: promaaj, pogreku, zabludu; prekoraenje ili preinaaj, protivljenje ili suprotnu tenju; pored i, konano, neku promjenu ili preobraaj; pred samoglasnicima = par parabaza (gr. parabasis) 1. odstupanje; 2. prekoraenje, prekraj; 3. skakanje s jednog predmeta na drugi; 4. u starogrkoj komediji: dio umetnut u sredinu djela (a s prikazivanim djelom nije imao nikakve veze), u kojemu se voda zbora, u ime pisca djela, obraao gledateljima i slavio dravne bogove, a ljude i zablude svog vremena izvrgavao ponizi i ismijavao parablepsa (gr. parablepsis, gledanje pored) med. prividanje, varka vida parabola (gr. parabole stavljanje usporedo, usporeenjc) poet. pouna pria u usporedbama, tj. pria u kojoj sve to sc pria treba uzimati u prenesenom znaenju, npr. Kristove prie o sijau i sjemenu, o razmetnom sinu, o vinogradarima i dr.; geoin. krivulja drugog stupnja, presjek stosca ija je svaka toka podjednako udaljena od zadane toke, fokusa, i zadane linije, parabole parabolian (gr. parabolos) iskazan u obliku poune prie u usporedbama; geom. koji ima oblik parabole; parabolino zrcalo opt. izdubljeno zrcalo koje ima povrinu paraboloida; upotrebljava se u reflektorima parabolizirati (gr. parabole) govoriti u usporedbama, u prenesenom smislu parabolni v. parabolian parnboloid (gr. parabole, eidos oblik) geom. tijelo koje nastaje okretanjem parabole oko svoje osi paraboloni (gr. parabolos smion, opasan) kat. sveenici koji su se posvetili njezi bolesnika

Paracelzus

1033

paradoksan

Paracelzus njemaki lijenik i filozof (149315-11), utemeljitelj nove medicine na iskustvima pukog lijeenja i kemije, tzv. iatrokemije paracenteza (gr. para-kenteo probodem pokraj, probodem sa strane) kir. ubadanje u upljinu tijela, osobito u trbuh ili prsa, radi vaenja tekuine koja je u njoj paracentezirati (gr. para-kenteo prohodom pokraj, probodem sa strane) med. ubosti, ubadali; usp. paracenteza paracentrian (gr. para, lat. centrum sredite) koji lei nejednako oko sredita; koji se kree oko sredita paracijeza (gr. para, kvesis trudnoa, bremenitost) med. izvanmaternina trudnoa parada (fr. parer. parade, lat. parata, enski rod participa perfekta od parare pripremiti, spremiti) sveanost, sveana priredba kojoj je cilj neto pokazati ih istaknuli; voj. sveana smotra; ma. odbijanje udarca sabljom paradentoza (gr. para, lat. dens zub) med. prijevremeno ispadanje zubi bez ikakvih simptoma bolesti; kronina bolest desni i zubne aice paradigma {gr. paradeigma) primjer za ugled, uzor, uzorak, primjerak, obrazac; gram. rije koja slui kao uzorak za mijenjanje svih ostalih rijei iste promjene; model za likovne umjetnike paradigmatian (gr. paradeigma) uzoran, primjeran, koji moe posluiti kao uzor; koji pouava primjerom paradigmatik (gr. paradeigma primjer, uzor) pisac ivotopisa svetih i bogu u god n ih ljudi, onih koji svojim ivotom i djelom mogu drugima sluiti za uzor paradigmatika (gr. paradeigma primjer, uzor) vjetina pravljenja gipsanih figura, oblikovanje u gipsu

paradigmatizirnti (gr. paradeigma primjer, uzor) iznositi primjere za ogled, pouavati, objanjavati na primjerima paradijastola (gr. paradiastoic stavljanje jednog pokraj drugog i rastavljanje) ret. rastavljanje stvari koje inae ine cjelinu (radi boljeg razumijevanja), objanjavanje neega pomou njegovih suprotnosti paradirnti (fr. parader) sudjelovati na paradi; razmetali se neim, isticati neto tako da upada u oi, kooperiti se paradis (gr. paradeisos, lat. paradisus, sanskr. paradesa, hebr. parades, perz. i ar. firdaus mn. faradis, fr. paradis, njem. Paradies) zvjerinjak. raskoan vrt. perivoj; teol. prebivalite prvih ljudi dok ih Bog, zbog grijeha, nije odatle istjerao; mit. mjesto u koje dolaze pravednici nakon smrti, raj; aljivo: posljednja galerija u kazalitu paradni (fr. parade) koji se tie parade, koji sudjeluje u paradi, sveani; paradna kola kola za sveane prilike; paradni konj konj koji se upotrebljava samo u paradama; paradni mar voj. sveana koranica, sveani mar, mar kojim vojnici idu prilikom smotre, osobito kad odaju poast starjeini paradoks (gr. paradoxos protiv miljenja, protiv oekivanja, neoekivan, nevjerojatan) miljenje suprotno opem miljenju; 1. prividna besmislica, osebujnost, nastranost, neobina i udna misao ili stvar; 2. ret. podvrsta antiteze: reenica ija su dva dijela na prvi pogled potpuno suprotni, a ipak stoje jedan pokraj drugog, npr.: Ne bojim se, ali me je strah paradoksalan (gr. para. doxa) v. paradoksan paradoksan (gr. paradoxos) suprotan opem miljenju (ili: shvaanju, oe-

paradoksija

1034

parafrazirati

kivanju), prividno besmislen, osebujan, neobian, nastran, udnovat paradoksija (gr. para, doxa miljenje, mnijenje) osebujnost u nainu miljenja i shvaanja, nastranost, neoekivano, prividna besmislenost (ili: proturjenost, nevjerojatnost); ljubav prema onome to je nastrano paradoksologija (gr. paradoxologia govorenje o nevjerojatnom ) govorenje ih pisanje u neobinim reenicama ili izrazima paradoksomanija (gr. para protiv, nasuprot. doxa miljenje, mania pomama, strast) pretjerana sklonost nastranom miljenju i nauavanju paraf (fr. paraphe, lat, paraphus, gr. para-grafos) potez pera pri potpisu, skraeni potpis, obino poetna slova imena i prezimena, npr. na nekoin aktu (ime se oznaava da je mje;rodavni slubenik imao akt u ruci i upoznao se s njegovim sadrajem) parafemalije (lat. paraphernalia srednji rod mnoine pridjeva od parapherna "osobina", zasebno imanje udane ene, od gr. para i fernc miraz) mn. prav. osohno vlasnitvo, osobno imanje supruge, koje ne spada u miraz i nad kojim je ona zadrala neogranieno pravo slobodnog raspolaganja parafernalno imanje prav. v. parafemalije parafimoza (gr. para, fimoo u veem, stegnem) med. oteklina i, zbog toga, suavanje gornje koice mukog spolnog uda; panjolski ovratnik parafin (fr. paraffine, lat. parum malo. afTinis srodan: naziv dao njemaki kemiar K. von Reinchenbaeh) kem. mjeavina vrstih ugljikovodika, nalazi se kao sastojak petroleja, dobiva sc osobito destilacijom nekih vrsta smeeg ugljena, treseta i bituminoznih kriljevaca (parafinski kri-

Ijevci); upotrebljava se za izradbu svijea, votanog papira, votanog platna, voska za latenje namjetaja i podova, za natapanje ibica i za izoliranje kao dielektrik parafinski kriljevci mn. v. parafin parafinsko ulje ulje koje sadri parafin parafirati (fr. parafer) nainiti umjesto punog potpisa svoj uobiajeni znak, skraeno se potpisati (v. paraf) parafiza {gr. parafvsis sporedan izdanak) bot. u plodonosnom tijelu odredenih gljiva: sterilna vlakna koia stoje pokraj vlakana u kojima su spore parafonian (gr. para, fone glas) koji ima ruan, neskladan zvuk parafonija (gr. para, fone glas) med. poremeaj u glasu koji se sastoji u tome to se, pored pravog glasa, uje jo jedan sporedan glas parafonist (gr. para, fone glas) supjeva, zborski pjeva; prvi pjeva, predvodnik u pjevanju paraforn (gr. para-fero, paraforeo prinosim) med. ludilo malog stupnja, suludost, sumanutost pnrafrast (gr. parafrastes) opisiva, prepriavatelj, onaj koji objanjava neki tekst opisno pojednostavljujui ga prepriavanjem parafrastian (gr. parafrazomai) opisan, koji objanjava, koji prepriava; perifrastian parafraza (gr. parafrasis) ret. opisno iskazivanje neega u cilju bolje razumljivosti, prepriavanje; kao ret, figura: iskazivanje neke predodle ne jednom, njezinom rijeju, nego s vie drugih rijei koje jasno iznose njezina najvanija svojstva, npr. preselio se u vjenost umjesto umro, dobro gleda i pukom i okom umjesto dobro niani itd.: peri fraza parafrazirati (gr. parafrazomai) opisati, opisivati, prepriavati, objanjavati, razviti, razgranati neku misao; porifrazirati

parafrenezija

1035

paragun

parafrenezija (gr. para, firen preka, poprenica) med. v. parafreniti3 parafrenitis (gr. para. fren preka, poprenica) med. upala poprenice (dijafragme) i bjesnilo kao posljedica te bolesti parafronetican (gr. para-fronco lud sam) pomuena uma. bezuman parafroneza (gr. parafronesis) med. poremeenost, pomuenost uma, ludilo parageneza (gr. para, genesis postanak) nastajanje (ili: raanje) u zajednici s nekim ili s neim; min. znanost koja prouava okolicu i prilike pod kojima su nastali pojedini minerali i nastoji utemeljiti zakone po kojima to biva parageuzija (gr. para-geuomai okusim pored toga, okuam uz to) med. ispitivanje ukusa i sposobnosti za ukus paragij (lat. par, paragium) prav. podjednako pravo na feud; osobito kod podjele nasljedstva u nekoj vladarskoj porodici; namirenje jedne sporedne linije time to joj se odvoji jedan dio posjeda na uivanje; supr. apanagij paragirati (lat. paragere) odvojiti, odijeliti; paragirana finija sporedna linija neke vladarske porodice koja je namirena time to joj je jedan dio zemlje odvojen i predan u vlasnitvo (supr. apanagirana linija) paraglas (fr. paraglace) pom. ledobran, ledolom, naprava na brodu koja ga titi od udara ledenih santi paraglosa 'gr. para. glossa jezik) med. upala jezinih miia paragoga (gr. paragoge dovoenje) gram. produenje zavretka jedne rijei time to se na zavretak doda jedno slovo ili dva, npr. 'daklem" umjesto "dakle"; mijenjanje rijei, promjena. izvoenje; med. omekavanje kostiju

paragogian (gr. par-agogos izveden) gram. na zavretku produen; izveden paragomfoza (gr. para, gomtos klinac) med. nepotpuna uglavljenost djeje glave u zdjelici paragon {tal. paragone) 2. vrsta tal. crnog mramora paragon (tal. paragone, p. paragon) 1. predstavnik, primjer, tip; usporedba, izravnanje; krupan biser, biser, dijamant bez mane; tisk. vrsta slova izmeu teksta i tercije (od 21 toke odnosno 18 toaka) paragraf (gr. paragrafos linija ili crta sa strano s tokom iznad nje radi obiljeavanja dijelova zbora i parabaze u tragediji i staroj komediji koji odgovaraju jedan drugom) odsjek, odjeljak nekog teksta koji govori samo o jednoj temi ili razvija samo jednu misao; odjeljak, lan (zakona, uredbe, pravilnika i si.); znak () kojim se obiljeava takav odjeljak paragrafija (gr. para, grafia pisanje) med. nesposobnost pisanja obinim slovima (znak odreenih bolesti mozga) paragrafirati (gr. para-grafo napiem pokraj, dopiem) dijeliti, podijeliti na odsjeke ih odjeljke; obiljeiti odjeljke nekog teksta (spisa, zakona, uredbe i dr.} posebnim znacima, paragrafima () paragrama (gr. para, gramma slovo, pismo) dodatak, umetak, rijei ih reenice umetnute u neki spis; ispremjetana slova u rijei radi dobivanja aljive igre rijei; takoer = anagram paragrnmatizam (gr.) med. smetnje koje se javljaju pri primjenjivanju gramatikih pravila u govoru paragrel (fr. paragrele) top za rastjerivanje tuonosnih oblaka paragun (tur.) 1. grimiz; 2. vrsta puke

paraluman

1038

parap legija

paraluman slitina (legura) od aluminija i magnezija parama gnetina tijela v. paramagnelizam paramagnefiznm 'gr. para, Magnes) fiz. svojstvo nekih tijela {paramagnetina tijela) da se svojom uzdunom osi (tijela oblika pruta, tapa) postave paralelno s linijama sile dvaju suprotnih magnetnih polova (aksijalno postavljanje, npr. krom); supr. diiamagnetizam paramecij (lat. paramecium caudatum) zool. papuica obina (vrsta trepljara, praiva) pnramenti (lat. parare, paramcnta spremiti, pripremiti) mn. u evangelikoj ili katolikoj crkvi: crkvene stvari i dragocjenosti, svi predmeti koji spadaju u sastavne dijelove crkve (ukrasi, ae, krievi, svijenjaci, misno ruho i dr.) parametar (gr. para, metron mjera, mjerilo) mat. svaka veliina o kojoj ovisi funkcija ili oblik krivulje; kod nekog stoastog presjeka: duina tetive okomite u sreditu na glavnu os; min. udaljenost od toke u kojoj jedna kristalna ploha presijeca os do toke presjeka osi parametrij (para, metra maternica) anat. zdjelino tkivo koje obavija maternicu parametritis (gr. para, metra maternica) med. upala zdjelinog tkiva (onoga to obavija maternicu), koje se javlja kao posljedica poroda paramimija (gr. para- pogreka, mimeomai oponaam) med. neodgovarajui odnos izinedu izraza lica i pravog raspoloenja (bolesnik pria o nekom veselom dogadaju, ali istodobno plae) paramitija (gr. para-mythia) poet. vrsta parabole koja neku viu moralnu istinu zaodijeva u izmiljen dogadaj

iz ivota mitskih bia (bogova, anela, dobrih i zlih duhova) paramnezija (gr. para- pogreka, mimnesko sjeam se) med. smetnje u pamenju, tj. mijeanje sjeanja na stvarne dogadaje s kojekakvim izmiljotinama paramo (p.) ledina, pustara, pustopoljina; mn. paramosi visoravni u Andania paramorfizam (gr. para. morfe) oblik) mit, istodobno pojavljivanje obaju oblika jednog dimorfnog tijela u istom kristalu, pseudomorfoze kod kojih sc tvar samo fiziki promijenila paramorfoza (gr. para, morfe oblik) min. v. paramorfizam paranak (tal. paranco) sprava kojom se to die ili vue, koloturnik, dizalica, vitao parangal (tal. paranco konop, vitao) ribarska sprava od niza udica na dugakom konopu; strukovi parangon (fr. parangon) v. paragon paranimf {gr. paranvmfos, para, nymfe nevjesta, mlada) onaj koji vodi mladu u mladoenjinu kuu: voditelj svadbenih sveanosti paranoja (gr. para-noia ludilo) med. poremeenost uma, vrsta ludila paranomija (gr. paranomia, para, nomos zakon) djelovanje protiv zakona, protuzakonitost para pet (tal. parapetto) nizak zid, zaklon, grudobran; ograda parapetal (gr. para, petalon list) bot. sporedna latica parapetazma (gr. parapetasma) zavjesa, osobito kazalina paraplazma (gr. paraplasma) nakaza, izrod paraplegija (gr. paraplegia) med. uzetost odgovarajuih dijelova gornje i donje polovice tijela, npr. obiju nogu, obiju ruku, oba oka (kao posljedica bolesti lene modine ili mozga)

parapleksija

1039

parataktiki

parapleksija (gr. para-plcxia) med. v. paraplegija parnplektian (gr. paraplektikos) med. uzet u jednoj strani ili u jednom dijelu tijela zbog kapi parapleroma (gr. para-pleroma) ret. suvinost, suvina uporaba rijei u govoru, tj. rijei koje nisu potrebne ni radi smisla ni radi kakve gramatike veze, npr.: dakle, znale i dr parapleuritis (gr. para, pleuritis upala plune opne. upala porebrice) med. upala plune opne parapraksija (gr. para- pogreka. pratio radim) pogreka parapsihologija (gr. para. psyhe dua, logia znanost) fil. dio psihologije koji kritiki ispituje spiritizam, telepatiju, telekinezu, materijalizaeiju, vidovitost i druge okultne pojave; usp. okultizam pararitmian (gr. pararhvthmos} koji neprirodno (ili: neobino) udara, npr. bilo, puls pararitmus (gr. pararhythmos) med. neprirodno bilo, neobian puls parartrema (gr. par-arthrema zglob) med. v. parartreza parartrezn (gr. par-arthresis uganue, iaenje) med. malo, nepotpuno uganue zgloba parartroma (gr. para, arthron) med. v. parartreza parasanga (gr.) starogrka mjera za duinu, = 30 stadija (oko jedan sat puta) para scena (gr. para. skene skela, pozornica) sporedna scena, sporedan dogadaj parascenij (gr. para, skene skela, pozornica) kaz. soha pokraj pozornice (u kojoj se glumci oblae) paraselen (gr. para, selene Mjesec) meteor, sporedni Mjesec, prozrana slika Mjeseca, svijetli krug oko Mjeseca

parasifilitian (gr. para, v. sifilitian) med. opi naziv za bolesti koje ne pokazuju simptome samog sifilisa, ali se smatraju njegovim posljedicama paraspadija (gr. para-spao odvuem. otrgnem) med. neprirodan razvitak mukog spolnog uda, a sastoji se u tome to mokrana cijev ima boni otvor za isputanje mokrae paraspadijnza (gr. para-spao) med. v. paraspadija parastati (gr. para-slales) mn. arhit. sporedni stupovi, podupirai parastatian (gr. parastatikos) koji pomae; pomoni; koji samo prividno pomae parastih (gr. para-stichos) poet. v. akrostih parastos (gr. parastasis stajanje uz nekoga) u pravoslavnoj crkvi: sluba za pokoj due umrlog, panihida; kod katolika: rekvijem parasuz (tur. para novac, syz bez) koji nema novaca, siromah parait (fr. paraehute) 1. zrak. padobran, sprava u obliku velikog otvorenog kiobrana za sputanje iz zrakoplova i balona; 2. rud. mehanizam koji sprjeava da kabina (u oknu) padne u sluaju puknua konopca na dizalici paraitist (fr. paraehute) zrak. padobranac, onaj koji skae iz zrakoplova ili balona pomou padobrana (paraita) paraitizam (fr. paraehule) teorija i praksa uporabe i koritenja padobrana; padobranski skok parataksa (gr. para-taxis metanje pokraj, stavljanje pokraj, metanje prema, stavljanje prema) gram. usporednost; ret. knjievna figura kojom se iskazuje neka usporedba, npr.: ovjek snuje, a Bog odreuje; koordinacija parataktiki (gr. para-taxis metanje pored, stavljanje pokraj, metanje pre-

parahidroza

1036

paralelepiped

pnrnhidroza (gr. para, hidor znoj) med. abnormalno izluivanje znoja pnrakadutist (tal. paracadutista) voj. talijanski vojnik osposobljen za uporabu padobrana, padobranac parakcratoza (gr. para, keras rog) med. nepravilno stvaranje roine pnrakinezija (gr. para, kinesis kretanje) med. poremeaj u pravilnom kretanju miia paraklaza (gr. para, klasis lomljenje, razvijanje) geol. vea tektonska pukotina paraklet (gr. parakletikos ohrabriv, utjean) utjeni spis; grka crkvena knjiga koia sadri rijei utjehe pnrakletian (gr. parakletikos) utjean, pun utjehe parakma (gr. par-akmazo ocvjetam, opadam) med. v. parakmaza parakmastian (gr. parakmastikos) med. koji poputa, koji opada (posto je ve bio dostigao svoj vrhunac) parakmaza (gr. par-akmazo ocvjetam, opadam) med. poputanje, slabljenje bolesti (poto je ve bila dostigla vrhunac) parakopa (gr. parakope ludilo) med. buncanje, trabunjanje u groznici parakroja (gr. para, chroma boja) med. promjena boje lica zbog bolesti parakromn (gr. para, chroma boja) varka vida, oko vidi druge boje a ne one to stvarno postoje parakromatopsija (gr. para, chroma boja, opsis vienje) med. sljepilo za boje, nesposobnost pravilnog razlikovanja boja parakromoblepsija (gr. para, chroma boja, blepsis vienje) med. pogreno vienje boja parakroninn (gr. para, chronos vrijeme) pogreno odreen s obzirom na vrijeme, koji se ne slae s raunanjem vremena, koji ne odgovara vremenu

parakronizam (gr. para. chronos vrijeme) pogreka u odreivanju vremena kad se zbio neki dogaaj parakrozn (gr. para, chrosis bojenje) med. promjena boje, gubitak boje; neistoa boje parakuza (gr. par-akuo ujem pored toga, uiem pritom) med. pogrean sluh; zujanje u uima parakuzija (gr. para- pogreka, akuo sluam) med. iluzije sluha, tj. pojava da ovjek uje zvukove koji zapravo ne postoje) paralaga (gr. parallage) mijenjanje, zamjenjivanje; med. duhovni poremeaj, zabuna, zbrka paralaksa (gr. paralaxis mijenjanje, promjena) astr. kut koji ine dvije razliite vidne linije prema istom predmetu, ih: paralaksa nekog predmeta jest razlika izmeu pravaca k tome predmetu kad se ovaj gleda iz dviju razliitih toaka paralalija (gr. paralalco brzo blebeem) med. poremeaj u govoru, pogreno izgovaranje rijei paralnmpsa (gr. paralampsis) med. bijela i sjajna pjega na ronici oka pnraleksija (gr. para, lexis govorenje, izraavanje) med. nesposobnost pravilnog itanja, itanje zamiljenih rijei umjesto onih koje su napisane paralela (gr. parallelos usporedan, koji usporedno stoji, lei, ide itd.) usporedba. izjednaavanje; lit. usporedba dvaju karaktera; voj. spojnica, prometnica izmeu dvaju rovova; geoin. jedna od dviju ili vie paralelnih linija paralelan (gr. parallelos) usporedan, istoga pravca, koji je. kae se, u svim tokama jedan od drugog jednako udaljen; pren. suglasan, koji odgovara drugom, izjednaen paralelepiped (gr. parallelepipedon, parallelos usporedan, epipedon ravan) geom. tijelo omeeno sa est pa-

paralelizam

1037

parnlogizirati

ralelograma, od kojih su suprotni meusobno jednaki paralelizam (gr. parallelos) fil. odnos slinih stvari jednih prema drugima; biogeneliki paralelizam slinost i podudarnost izmeu individualnog i opeg razvitka; psihofiziki paralelizam odnos izmeu miljenja i bia, psihikog i fizikog, prema kojemu ove dvije grupe jedna drugoj odgovaraju. ah nisu identine; geom. usporedan tijek ravnih linija ili povrina, svojstvo izraeno u sljedeem: "Ako jedna linija u presjeku s dvjema linijama ini s iste strane dva unutranja kuta iji je zbroj manji od dvaju pravih kutova, te dvije linije, beskrvno produene, sjei e se, i to s one strane s koje su ovi kutovi manji od dviju linija" (Euklid); teol. sukladnost, podudarnost, slinost pojedinih mjesta u Svetom pismu, slinost pojedinih stihova u psalmima paralelizirati (lat. parallelisare) usporediti, usporeivati paralelna mjesta mjesta koja su jednaka ili slina, osobito u Svetom pismu paralelne linije geom. "Paralelne su one linije koje sc nalaze u istoj ravnini i koie se, produene u beskrajnost na obje strane, ne sijeku jedna s drugom" (Euklid) paralelni krugovi usporednici, krugovi koji idu paralelno s polutnikom (ekvatorom) a koji su sve manji to su blii stoerima; oni na Zemlji spajaju mjesta iste zemljopisne irine, a na nebu zvijezde iste dcklinacijc paralelnost (gr. parallelos) v. paralelizam paralelograf (gr. parallelos. grafo piem, biljeim) glaz. v. rastral paralelogram (gr. parallelogrammon) gnom. etverokuL kod kojega su suprotne strane paralelne, te zbog toga

i jednake; paralelogram sila fiz. rezultanta dviju sila koje djeluju u istoj toki pod odreenim kutom jednaka je, po jaini i pravcu, dijagonali paralelograma konstruiranog od danih sila kao strana paralelopiped v. paralepiped paralipomona (gr. para-leipo propustim. izostavim) mn. ono to se jo treba kazati, tj. ono to je bilo isputeno ili preko ega se prelo, naknadni prilozi ih dopune nekog djela paralipsa (gr. parnlcipsis) ret. figura kojom se neto istie i podvlai ba time to govornik izjava kako, toboe, eli prijei preko Loga; v. prctericija pnralitican (gr. paralytikos) med. uzet, ukoen; bolestan od suenja mozga; koji potjee od paralize paralitik (gr. paralvtikos) med. onaj koji je uzet, onaj koji je ukoen; onaj koji boluje od suenja mozga paraliza (gr. paralysis uzetost, oduzetost, paralvo oduzmem, ukoim) med. potpuna uzetost, ukoenost; paralysis agilans it. paralizis agitans (lal.) uzetost sa drhtanjem (osobito glave i ruku); progresivna paraliza uzetost mozga kao posljedica neizlijeenog sifilisa (lijeenje pomou umjetnog izazivanja malarije) paralizirati (gr. para-lyo oduzmem, ukoim, fr. paralyscr) med. ukoiti, umrtviti; pren. slabiti, oslabiti, ukoiti, liiti snage; otkloniti, zaustaviti paralogija (gr. paralogia) suprotnost razumu, besmislica, zabluda; med. trabunjanje, govorenje bez smisla parnlogistika (gr. para logistike) vjetina namjernog izvoenja pogrenih zakljuaka, = sofistika paralogizam (gr. paralogismos) pogrean zakljuak; log. nenamjerno napravljen pogrean zakljuak paralogizirati (gr. para-logizomai) praviti pogrene zakljuke, pogreno zakljuivati

paraian

1040

pnrcijalitet

ma, stavljanje prema) gram. usporedan paratan (lat. pararc, paratus) spreman, gotov, pripremljen pnrateizam (gr. para, theos bog) izraz kojim neki istraivai religija oznaavaju budizam, budui da on i nije religija u pravom smislu, nego neka vrsta ivotne filozofije koja Hindusima zamjenjuje religiju: usp. pankosmizam parnteza (gr. para-thesis) pridodavanje, dodavanje, dometanje; usporeivanje, prispodobljavanje; suprotnost, opreka paratifus (gr. para, tyfos) med. zarazna bolest trbuha, slina ti fuu, samo znatno manje opasna od njega paratimija (gr. para, thymos dua, srce) med. neraspoloenje, bolesna sjeta paratiroidne lijezde etiri male lijezde S unutranjim izluivanjem koje su smjetene iza lijezde titnjae; reguliraju metabolizam kalcija i fosfora paratonija (gr. para, tonos zategnutost, napon) med. holesno napinjanje, bolesna napetost paratrihoza (gr. para, thrix, trichos vlas. dlaka) med. izbijanje (ili: rast) dlaka na mjestima gdje njihov rast nije prirodan, paratrima {gr. para tri mm a) med. ojedenost stranjice, ojedica paratrofija (gr. para, trofe hrana, prehrana) med. bolest zbog loe i nedovoljne prehrane paratropija (gr. para-trofe odvratiti, skrenuti) med. nepravilan (ili: neprirodan) poloaj nekog dijela tijela paravan (fr. paravent) vjetrobran: pomini zid, panjolski zid, zaklon parazit (gr. para-sitos) onaj koji se hrani zajedno s drugim; drug za stolom, tj. mukta, onaj koji ivi na raun drugoga

paraziti (gr. para-sitos) mn. biol. nametnici, ivotinje i biljke koje ive na drugim organskim tijelima ili u njima i hrane se na njihov raun; kod profesionalnih kartaa-varalica: tajni saveznici glavnog igraa parazitizam (gr. para-sitos) muktatvo, ivljenje na L u d raun parazitofobija (gr. parasiteo jedem zajedno s nekim, fobeomai bojim se) med. bolestan strah od nametnika (parazita) na ljudskom tijelu parazitologija (gr. para-sitos, logia) biol. znanost o parazitima, nametnicima, znanost o biljkama i ivotinjama koje ive na raun drugih parazitski (gr. para-sitos) muktaki, na raun drugoga parazlama (tur.) prsten, karika kao okov na pucanoj cijevi parazol (lal. parasole, fr. parasol) titnik od sunca, suncobran parcela Gat. parcclla) komadi, djeli cjeline, npr. zemlje, gradilite parcelacija (lat. parcellalio) komadanje, dijeljenje na komade, osobito zemljita; parceliranje parodiranje (lat. parcellare) v. parcelacija parodirati (lat. parcel lare) dijeliti na komadie, komadati; vee zemljite podijeliti na pravilne parcele parcijalan (lat. partialis) 1. djelomian; parcijalni tonovi fiz., glaz. jednostavni tonovi koji zvue zajedno s osnovnim tonom i ine boju tona;gornji parcijalni tonovi oni koji su vii od osnovnog tona; astr. parcijalna pomrina pri kojoj je samo dio svijetlog nebeskog tijela pokriven ili pomraen (supr. totalna pomrina); 2. pristran parcijalist (lat, pars dio) onaj koji dri nekom stranu, pristran ovjek parcijalitet (lat. pars dio, fr. partialite) slranarstvo, pristranost

parcijalnik

1041

Farentalije

parcijalnik (lat.) knjiga tekuih rauna u kojoj svaki poslovni partner ima svoju stavku (partiju) pardon (fr.) oprost; oprost kazne, pomilovanje; molba za oprost; kao usklik: pardon! = molim, oprostite', pardonabl (fr. pardonnable) oprostiv, koji se moe, kojemu se moe oprostiti pardonirati (fr. pardonner) pratati, oprostiti; pomilovati, pokloniti ivot; gledati kroz prste, trpjeti nekoga ili neto parebelum (gr. para, lat. bellum rat) veliki automatski pitolj veoma jakog djelovanja paregorian (gr. paregoros ohrabrujui, osokoljujui, utjean) koji ublaava, koji uminjuje bol paregorik (gr. paregorikos koji ohrabruje, koji osokoljuje, koji ublaava) med. lijek koji ublaava i uminjuje bol parehetian (gr. pareehetikos) koji oponaa zvuk parehezn (gr. parechesis oponaanje tona ih glasa) oponaanje zvuka; spajanje rije.i koje slino zvue pareki (gr. paroikoi) mn. pridolice, doljaci (bez graanskih prava) parekija (gr. par-oikia) stanovanje u nekom mjestu u svojstvu doljaka ili tuinca, bez graanskih prava parektoza (gr. par-ekteino isteem pokraj, proteem pritom) med. prekomjerno rairenje pareLipsa (gr. par-elleipsis izostavljanje) gram. isputanje jednog slova ili samoglasnika parembola (gr. par-emhole umetanje) gram. umetak, umetnuta reenica; usp. parenteza paremija (gr. paroimia poslovica) poslovica, izreka\ paroemia juri it. paremija juri (lat.) zakonsko pravilo koje je postalo poslovica

paremiograf (gr. paroimia poslovica, grafos pisac) skuplja poslovica, pisac poslovica, izreka paremiografija (gr. paroimia poslovica. grafia pisanje) skupljanje po slovica, pisanje poslovica (ili: izreka) paremiologija (gr. paroimia poslovica, logia) poznavanje poslovica, objanjenje poslovica; zbirka poslovica paremptoza (gr. paremptosis upadanjc pokraj, dospijevanje pokraj) med. prodiranje krvi u dijelove tijela gdje joi nije mjesto, to izaziva razne upale parentHifalis (gr. para, en-kefalos mozak) anat. mali mozak pareneefalitis (gr. para, en-kefalos mozak) med. upala malog mozga parenetinn (gr. parainetikos koji pripada hrabrenju, sokoljenju, opominjanju. koji ohrabruje) koji savjetuje (ili: opominje, preporuuje), pouan pareneza (gr. parainesis hrabrenje, sokoljenje, opominjanje.) opomena, preporuka, savjet, potpisivanje i hrabrenje na vrlinu, govor kojim se hrabri parenhim (gr. pareneheo ulijem pokraj, dolijem pokraj, par-enchvma ulijevanje pokraj, dolijevanje pokraj) fiziol. biljno i ivotinjsko stanino tkivo bez osobita oblika, dijelom s donekle ravnomjerno ispruenim stanicama (supr. prozenhim); med. bitni sastojak utrobe, meso od kojega se sastoje lijezde parenhimatiean (gr. par-enchyma) fiziol. koji se sastoji od parenhima parenhimatozan (gr. par-enchyma, lat. parenchvmatosus) fiziol. koji se tie parenhima, sadran u parcnhimu parenije (gr. para, oinos vino, par-oinia) mn. pjesme uz vino, vinske pjesme Parentalije (lat. parentalia) mn. sveano prinoenje rtava u ast umrlih

parcntela

1042

parfumer

roditelja i roaka kod Rimljana, poduje, karmine parentela (lat. parentela) rodbina, srodstvo, rod, svi potomci zajednikog pradjeda, rodbinska loza (ili: linija) parcntela (lat. parentcs roditelji) rodbina, rod, srodstvo, roaci, obiteljska loza parenteral (gr. para. enteron crijeva, utroba, drob) med. lijek koji se ne unosi kroz eludac, nego putem injekcija. masiranja i dr parenteralni (gr. para, enteron utroba) med. koji se unosi u organizam putem cijepljenja, injekcija, masiranja i sL, a ne kroz eludac; supr. enteralni parentetian (gr. parenthesis umetanje, umetak) umetnut, stavljen u zagrade, u zagradama; sporedan, uzgredan, udaljen od teme o kojoj je rije (i zbog toga stavljen u zagrade); in parenthezi; usp. parcnteza parenteza (gr. parenthesis) umetanje, umetak; gram. umetnuta reenica, oznaena time to je stavljena u zagrade: ( ) ih / /, Hi izmeu crtica: ; zagrada; pren. udaljavanje od teme o kojoj se govori; mat. znak da se s veliinama koje se nalaze u zagradama treba raunati kao s cjelinom: in parenthezi it. in parentezi (lat.) u zagradi, u zagradama; pren. figura koja nastaje uporabom suvinih i za razumijevale potpuno nepotrebnih rijei, npr Kad jc Ive konja dobavio. / On se dipi konju na ramena, i Pa utee, vesela mu majka. (usp. parapleroma); v. parentetian parentirzus (gr. para, en, thyrsos) ret. izraz lanog oduevljenja, pretjerivanje u neprirodnom zanosu, strasno pretjerivanje u govoru ili predavanju parere (tal.) trg. pismeno struno miljenje o nekom trgovakom sporu; med. lijeniko miljenje koje se, po

slubenoj dunosti, izdaje o obdukciji lea i svemu to je pritom naeno (parere medicum) parere medicum it. parere medikum (lat.) med. v. pod parere parerga (gr. par-ergon sporedno djelo) mn. ovako su, prvobitno, nazivani oni Herkulovi podvizi koje mu Eurislej nije bio naredio da ih izvri, koje je on, dakle, izvrio pored svojih 12 glavnih podviga; otuda: sporedna djela, sporedni radovi, sporedne stvari, sporedne figure, manji spisi parergon (gr. par-ergon sporedno djelo, uzgredno djelo) v. parerga pares (lat. par jednak, pares jednaki) mn. jednaki, podjednako jaki, dorasli jedan drugom; po poloaju ili staleu jednaki; otuda: judicium parium it. judicijum parijum Gat.) sud koji sudi lanovima jednog stalea, u kojemu optuenom sude samo njemu jednaki parestezijn (gr. para, aisthcsis osjeaj) med. neobian, izopaen osjeaj (npr. kao da mile mravi po tijelu), izazvan abnormalnim unutranjim podraajima paretian (gr. paretos omlitavio, oslabio, malaksao) med. nepotpuno uzet, poluuzel, oduzet za kretanje (a ne i za osjeaje): usp. pareza pareza (gr. paresis poputanje, slabljenje) med. nepotpuna uzetost, poluuzetost, uzetost za kretanja (a ne i za osjeaje) parezija (gr. paresia) otvorenost, prostodunost, iskrenost; bezobzirnost u govoru parfe (fr. parfait) kuh. krema s leda parfem (fr. parfum, lat. per, fumus dim) miris, mirisna vodica parfimirati (fr. parfumer) namirisali; iriti ugodan miris parfumer (fr. parfumeur) prodava mirisa; proizvoa mirisa

parfumerija

1043

paritet

parfumerija (fr. parfumerie) prodavaonica (ili: trgovina) mirisa; tvornica mirisa, radionica mirisa parfumerijska roba roba koja se prodaje u parfumeriji: mirisne vodice. mirisni sapuni, puder i si parhel(ij) (gr.) odraz sunca na oblacima, pasunco parhet (lal. barracanus, njem. Barchent) s jedne strane gruba pamuno-lanena tkanina (za zimsku odjeu, osobito za zimsko rublje) pari (tal. pari, lat. par) Irg. v. al-pari; iznad pari iznad nominalne vrijednosti; ispod pari ispod nominalne vrijednosti pari passu (lat.) jednakim korakom, ravnomjerno paricid (lat. parricidium) prav. ubojstvo roditelja, ubojstvo oca, majke ili roaka; veleizdaja pari (tal. pareccbio) malo veslo pariati (lal. apparccchiare) 1. spremati, pripremali; 2. veslati malim veslima. paride (lat. paridae) zool. sjenice, ptice sline sjenicama parifikacija (lal. parificatio) izjednaavanje, izjednaenje parija (hind. paharija) indijska kasta, pleme koje Hindusi preziru kao neisto, pleme prastanovnika Indije koje su sanskrtska plemena pobijedila i otjerala u planine, koji se raaju kao robovi i ponajvie slue kod tamonjih Europljana; pren. siromaan i bijedan ovjek iz najnieg stalea ljudi, prezreni rob parija (lat. paria sc. vota jednaki glasovi) mn. isti broj glasova, jednakost u glasovima (kod izbora) parijacija (lat. pariatio) oprost duga; plaanje gotovinom; prav. usvojenje tueg djeteta s uvaavanjem svih prava djeteta parijamb (gr. para, iambos) poet. v. pirihij

parijetalni (lat. parietalis) zidni; anal. tjemeni; os parietale it. os parijetale (lat.) tjemena kost, tjemenjaa parimija (gr. paroimia) u pravoslavnoj crkvi: pria, izabrana mjesta iz starozavjetnih i novozavjetnih knjiga koja se odnose na dogaaj koji Crkva toga dana slavi (itaju se na veernjici) parir (fr. parure) ukras, nakit; ukraavanje, kienie parirati (lat. parare, fr. parer) 1. ma. odbiti udarac sablje, izmaknuti udarcu sablje; odbiti, otkloniti, sprijeiti, zaustaviti, onemoguiti parirati (lat. parere) 2. sluati, pokoravati se parirati (lat. pariare, fr. parier) 3. kladiti se, okladiti se Pari (gr. Pari) mit sin trojanskog kralja Prijama i Hekube, u sporu izmeu boica Here, Atene i Afrodite oko toga koja je od njih najljepa, on dodijeli nagradu za ljepotu (Eridinu zlatnu jabuku) Afroditi; odveo je Helenu, enu kralja Menelaja. i time izazvao Trojanski rat, ubio Ahileja, a njega je ubio Kiloktet parisiennc it parizijen (fr.) tisk. vrsla sitnih tiskarskih slova od 5 toaka; vrsta najfinijeg katuna parisilaban (lat, par jednak, gr. syllabe slog) gram. s istim brojem slova, istosloan parisizam (fr. Pari) v. parizijanizam paristmijc (gr. paristhmia krajnici) med. krajnici i njihove bolesti (upala) paristmitis (gr. paristhmia krajnici) med. bolest krajnika, angina paritas votorum (lat.) jednaki broj glasova, neodluen rezultat glasovanja paritet (lat. parilas jednakost) jednakost, ravnopravnost (osobito pripadnika raznih vjera pred sudom i u dravnoj upravi); bank. utvreni odnos izmeu vrijednosti novca pojedinih

paritetian

1044

parlament

tikim crkvama: prostor u "lai" u drava; metalni paritet stalni odnos izmeu metalnih, tj. zlatnih i srebrkojemu sjede crkveni oci; 4. u fr. sunih, novanih jedinica pojedinih drdu: mjesto u sudskoj dvorani izmeava, po kojemu je, npr., novana jeu sjedala sudaca i mjesta za oddinica teka jedan gram zlata jedvjetnike; 5. u parikoj burzi: odvojenaka svim novanim jedinicama druno mjesto za mjenjae i mjesto s kogih drava koje imaju istu teinu jega posrednici objavljuju teajeve paritetian (lat. paritas jednakost; parketar (fr. parqueteur) majstor koji zajedniki, ravnopravan, ravnomjerpravi i namjeta parket; v. parket 1 no sastavljen od raznih stranaka, parketirati (fr. parqueter) namjetati npr. Paritetina crkva = Crkva na (ili: namjestiti) pod od parketa koju imaju jednako pravo pripadnici parkezin kem. tvar slina gumi, sastavraznih vjera; paritetini izborni sud ljena od pamuka za pravljenje barusud u kojemu su poslodavci i radnici ta i ricinusova ulja, lako prima boju, zastupljeni s jednakim brojem laslui za izradbu tkanina, zamjenjuje nova kauuk i materijal za izolaciju teleparizer (njem. Pariser-vvurst) vrsta kografskih ica basica od teleeg i svinjskog mesa Parkinsonova bolest med. degeneraparizijanizam (fr. parisianisme) izraz tivna bolest centralnog ivanog sui rijt; iz parikog narjeja; pariki stava; uzrok nepoznat, a glavni simobiaj: parisizam ptom drhtanje (naziv po engleskom park (engl. park, fr. pare, njem. Park, lijeniku Jamesu Parkinsonu, 1755 tal. parco, lat. parcus, parricus) eta1824) lite, osobito: gradsko etalite, uparkirati (fr. parquer) praviti etalite, mica pretvorena u etalite, gradski neko mjesto pretvoriti u etalite (u vrt zasaen cvijeem i drveem; voj. park); po gradskim ulicama i trgopovorka kola, municijski odjel; topvima poredati vozila na za to odreniki park topovi, mjesto gdje stoji enim mjestima: voj. smjestiti, natopnitvo; plovni park brodovi i teglenice: automobilski park svi automjestiti, postaviti park, navui, namobili nekog poduzea; tenkovski vesti; biti (ili: leati, stajati) u parku park svi tenkovi neke vojske ih vee (topnikom, plovnom, automobilvojne jedinice skom, tenkovskom i dr.) Parke (lat. Parcae) mn. mit. prvobitno: parkur (fr. parcours) put, staza, pruga. boice poroda Parka, Nona i 13clinija; vonja kuma kod Rimljana (poslije izjedparlnk (tur.) lak, pokosi; sjajna koa naene s Moirama, trima boicama parlament (lat. parlare, parlamentum, sudbine, suenicama koje. kao Jupifr. parlament, engl. parliament) izraz terove slukinje, upravljaju ljudskim koiim se oznaava narodno predstavivotom i predu mu nit, i to: Kloto nitvo (izraz su uveli Englezi); u dri preslicu i poinje nit, Lahezis Francuskoj prije revolucije: najvii nastavlja i prede konac, a trea, Atrrosud jedne pokrajine koji je imao udjepos, presijeca) la i u najvioj vlasti; u Engleskoj: parket (fr. parrjuet) 1. pod sastavljen narodna skuptina, narodno predod posebno impregniranih hrastovih stavnitvo; danas, u svim zemljama: daica; 2. kaz. prednji redovi sjedala narodna skuptina, narodno predu kazalinoj dvorani; 3. u reformisstavnitvo, kod nas: sabor

parlamentar

1045

parod

parlamentar (fr. parlamentaire) voj. poklisar, izaslanik ovlaten za pregovaranje 5 neprijateljem (o uvjetima primirja i dr.) parlamentarae (fr. parlamentaire) skupsti nar, pristaa skuptine i u njoj uobiajenog reda, onaj koji je sposoban snai se u skuptini i njezinom radu parlamentaran (fr. parlamentaire) suglasan s obiajima i pravilima parlamenta; pren. pristojan, uljudan; usp. parlamentarni parlamentarizam (lat, parlamentarismus) ustavni politiki sustav koji .smatra da potrebama naroda ponajbolje odgovara parlamentarna vladavina (usp. parlamentarni reim); takoer: mijeanje parlamenta u prava Krune parlamentarni (fr. parlamentaire) koji se tie narodne skuptine, koji pripada narodnoj skuptini, skuptinski; koji odgovara obiajima i propisima parlamenta; pren. koji potuje red, pristojan, uljudan (npr. to nije parlamentarni izraz); parlamentarni reim vlada koja upravlja dravom u suglasnosti i uz potporu veine lanova parlamenta, dakle reim u kojemu je parlament stvarni nositelj cjelokupne dravne vlasti parlamentarni reim v. parlamentarni parlamentirati (fr. parlementer) voditi pregovore, biti u pregovorima, pregovarati; raspravljati parlando (tal.) glaz. govorei, kao kad se govori, tj. vie govoriti nego pjevati parlante (tal.) glaz. v. parlando parlati (tal. parlare) govoriti stranim jezikom parlatorij (lat. parlntorium) soba za razgovor, za prijam; soba za razgovor u samostanima parlmenti (tal.) takoer, na isti nain

parlog (mad. parlag od slav. prclog) zaputen, divlji, nekultiviran vinograd; pusta, neobraena zemlja parlogrnf (fr. parler. gr. grafo) ureaj koji, poput fonografa, prima rijei (diktat) i moe ih ponoviti kad god zatreba, tako da stenogram uope nije potreban; diktafon parma (njem. Barn jasle, stog) itnica, tagalj; stog parmak (tur.) 1. prst; 2. reetka; letva, daska za ogradu; 4. otvor na odjei, rasporak, prorez parmelija (lal. Parmelia) bot. vrsta biljke liaja (raste po drveu i stijenama) parmezan (fr. parmesan) fin i ukusan polumastan talijanski sir koji se proizvodi u Parmi i okolici Milana Parnas (gr. Parnasos, lal. Parnasus) mil. brijeg muza, brijegu Fokidi koji je bio posveen Apolonu i muzama, na ijem su podnoju bili grad Delti i izvor Kasta lija; otuda: sjedite pjesnika, carsLvo pjesnike umjetnosti; popeti se na Parnas posvetiti se pjesnitvu; sin Par/iasa sin muza, tj. pjesnik parnaside (gr. Parnasos) mn. v. muze parnasovci (fr. parnassiens) mn. lanovi francuske pjesnike kole koji su izdavali (1866., 1869. i 187K.) antologiju "Le Parnasse contemporain" kojom su zajedniki izlazili pred itatelje. Premda su se razlikovali jedni od drugih u ciljevima, ipak ih je spajala tenja za jasnim i istim formama parnes (kald.) starjeina vjerske zajednice (opine) kod idova parod (gr. par-odos) izlazak zbora na pozornicu i pjesma koju on pritom pjeva (u starogrkoj tragediji); u starogrkom kazalitu: vrala, s lijeve i s desne strane, koja su vodila u orkestar

partenogeneza

104S

pnrtijn

partenogeneza (gr. parthcnos djevica, djevojka, genesis postanak, postajanje, raanje) biol. razvijanje jaja ili raanje ivih, mladunaca bez prethodne oplodnje (.poglavito kod ljuska vaca, krgonoaca, kod kukaca, npr. lisnih osa, osa iarica i, donekle. kod pela); kod biljaka ova je osobina svojstvena samo nekim algama partenokarpija (gr. parthenos djevojka. karpos plod) bot. oblikovanje i razvoj ploda bez oploenja jajeta (sjemena), u tom je sluaju plod najee bez sjemena (kod nekih vrsta groa, narani, banana, krastavaca, bua, patlidana, lubenice, kruaka, smokava i dr.) Partenon (gr. Parthcnon) hram u atiko-dorskom stilu djevianske boice Atene Partcnos na Akropoli u Ateni, sazidan u doba Periklovo (435. pr. n. e.) i ukraen kiparskim djelima Fidije i njegovih uenika; u srednjem vijeku pretvoren u kransku crkvu, za vrijeme Turaka u damiju: sruen 1687 Partenopej (gr. Parthenopaios, lat. Parthenopaeus) 1. mit. sin Atalantin, jedan od "Sedmorice protiv Tebe"; 2. antiko ime dananjeg Na pulja parter (fr. par terre, parterre) najdonji kat kue, prizemlje (Francuzi ovo nazivaju rez-de-chaussee); cvjetni, travnati perivoj, vrtna gredica; kaz. zadnji dio gledalita koji se nalazi u dvorani (za razliku od balkona i galerija); svi gledatelji koji sjede u lome dijelu; port, u hrvanju: poloaj kada se hrva nalazi na zemlji, ali jo nije pobijeen; vrsta damasta s utkanim cvjetovima partes (lat. pars dio. partes) mn. dijelovi, npr. nekog modela itd Parti (gr. Parthoi, Parthiaioi) mn. turanski nomadi, naseljeni u Perziji

gdje su u starom vijeku stvorili monu dravu parti blan (fr. partie blanehe) u biljaru: obina igra u kojoj sudjeluju samo dva igraa s dvije lopte (otuda usklik "parti!" znai isto to i "dobivena igra") particija (lat. partitio) dijeljenje, dioba, podjela; log. dijeljenje jednog pojma prema njegovom sadraju, npr. drvo = korijen + stablo + kronja particip (lat. participium) gram. glagolski pridjev; particip aktivni glagolski pridjev radni; particip pasivni glagolski pridjev trpni participacija (lat. participatio) sudjelovanje, udjel; imanje udjela participant (lat. participans) sudionik, udjelnik participirati (lat, participare) imati u emu udjela, dobiti dio, sudjelovati u dijelu participni (lat. participium) gram. koji se tie participa ili pripada participu, npr. nastavak pnrtic morte it. parti mort (fr.) voj. pasivan zaklon, mjesto koje nije izloeno neprijateljskoj vatri, mrtvi kut partija (fr. partie. engl. party, tal. partita, njem. Partei, lat. partiri podijeliti) 1. stranka, skupina ljudi istog miljenja, osobito u politikom smislu, koji se udruuju da bi mogli initi to jau frontu prema neistomiljcnicima; 2. stranka, suprotna strana, protivnika strana, vie osoba ih jedna osoba u pravnom sporu s drugima, parniar; 3. dio, npr. jedne slike i dr.; 4. odreen broj ili odreena koliina, npr. neke robe; 5. drutvo; ft. zabava, putovanje ili etnja radi zabave; 7. jedna cijela igra (npr. biljara, aha, sansa i dr.); 8. enidba, udaja (dohra ili loa partija); 9. glaz. note ispisane, iz kompozicije, za jedan glas; 10. stav u raunu, raun;

partijac

1049

partizana

drali nekome partiju, biti pristaa, pristati uz nekoga partijac (fr. partie stranka) lan partijo (stranko), osobito politike partijski (fr. partie) koji sc tie partije, koji pripada nekoj partiji partikla (njem. Barttuchlcin) komadi tkanine (platnene, gumene i si.) koji se vee djeci pod bradu umjesto scrvijetc; oprsnjak partikula (lat. particula) djeli, komadi; gTam. rijeca, estica; nepromjenjiva rije (prilog, prijedlog, veznik, usklik) partikulacija (lat. particulatio) razdjeljivanje, rastavljanje, komadanje partikularan (lat. particularis djelomian) koji se tie samo jednog dijela, djelomian, odvojen, zaseban; poseban, osobit; opiran, toan: partiku larna akceptacija trg. samo djelomino primanje na sebe obveza po jednoj mjenici; partikulania historija povijest pojedinih drava; partikularno pravo pravo jedne pokrajine, pravo jedne od njemakih saveznih drava da ima svoje zasebno zakonodavstvo zasnovano na obiajima i posebnim prilikama zemlje; partikuiami sud log. djelomian sud: neki S jesu (ili nisu) R partikularist (lat. particularis) pristaa (ili: pobornik) partikularizma partikul ari teti (lat. particularitas) mn. pojedinosti, potankosti, osobitosti, pojedinanosti, poblie vijesti, okolnosti i si partikularizacija (fr. particularisation) iscrpno izlaganje, opirno prikazivanje; posebno izdvajanje, pojednostavnjenje partikularizam (lat. particularis djelomian) sklonost odvajanju, uvanju pojedinanih interesa; 1. miljenje idova po kojemu su oni "izabrani narod Gospodnji'*, tj. da Bog daje prednost njima pred svim ostalim

narodima i da e samo oni imati udjela u vjenom blaenstvu; 2. nauavanje o nekoj posebnoj milosti, naime da je Krist umro samo radi nekih, i da e samo neki doi u kraljevstvo nebesko; 3. u politici: shvaanje da povlastice, ili samostalnost jednog dijela ne treba podredivali niti rtvovati interesu neke vee cjeline; tenja za to veom samostalnou drava sastavnica u nekoj saveznoj dravi partikularizirati (fr. particulariser) izdvojiti, izdvajati, odvojiti, odvajati; iscrpno iznositi, opirno izlagati, u pojedinostima prikazivati partimenti (tal.) mn. glaz.' djela za vjebanje u izvoenju oznaenih kolora tura partimento (tal.) glaz. oznaeni bas; pratnja po pravilima glavnog basa partipri (fr. partipris) unaprijed utvreno miljenje i stajalite, unaprijed doneseno rjeenje partiti (tal. partire) otputovati, otii partitiv (lat. partitivum) gramatiki izraz koji oznaava dio neke cjeline partitivan (lat. partitivus) dijelni, koji dijeli, koji izraava djelomian pojam, kojemu je cilj dijeljenje par ti to (tal.) glaz. podijeljen na glasove partitura (lat. partitura) glaz. pregledno napisane note za sve glasove jednog vieglasnog glazbenog djela partizan (fr. partisan pristaa) 1. ime kojim su Napoleonovi osvajai 1812. nazivali skupine ruskih seljaka i domoljuba koji su se samostalno organizirali i, orujem otetim od neprijatelja, napadali i uzncmiravali pozadinu francuske vojske; 2. borac, sudionik antifaistike borbe na tlu bive Jugoslavije za vrijeme Drugog svjetskog rata; 3. pristaa neke stranke ili osobe partizana (njem. Partisane, fr. pertuisane) vrsta koplja s dvosjeklom o-

poroda

1046

pnronlmika

paroda (gr. parodos) nastupna (ulazna) pjesma zbora u starogrkoj drami parodija (gr. parodia) poet. pjesma kojoj jc cilj uiniti neku ozbiljnu pjesmu smijenom time to. oponaajui njezin vanjski oblik i ton, pria ono to nema veze sa sadrajem ozbiljne pjesme; smijeno ili podrugljivo oponaanje ozbiljnog djela; usp. travestija parodirati (gr. parodeo pjevam pjesmu sa smijenim izmjenama) pisati parodiju; izigravati, prikazivati nekoga ili neto u smijenoj boji, rugati sc oponaanjem parodist (gr. parodia) pisac parodija; ismjehiva pnrodontide (gr. para, odus gen. odontos zub) med. izrasline na desnima koje izazivaju jak bol paroftalmija {gr. para. ofthalmos oko) med. upala onih kanala paroh (lat. parochus) sveenik koji je starjeina jedne parohije parohija (lat. parochia, gr. par-oikia stanovanje kao tudinac na nekom mjestu bez prava graanstva) '"tuina"; izraz kojim su kranske opine same sebe nazivale smatrajui se tudincima u ovome svijetu; podruje koje se nalazi pod upravom jednog sveenika, paroha, a ima bar jednu svoju crkvu (parohijska crkva!, pravoslavna upa parohijani (lat. parochiani) mn. vjernici koji pripadaju jednoj parohiji parohijski (lat. parochialis) koji pripada parohiji, koji se tie parohije; parohijska crkva glavna crkva jedne parohije; parohijski sveenik v, paroh paroksitonon (gr. paroxytonon) u grkoj gramatici: rije koja ima otar akcent (akut) na pretposljednjem slogu, npr. lego, famo paroksizam (gr. paroxysmos ogorenje; pootrenje) zaotrenost, poo-

trenost; med. pojaavanje karakteristinih simptoma neke bolesti, pogoranje koje nastupa iznenada i do krajnjih granica (npr. kod neuralginih, epileplinih i dr. nastupa); pren. najvii stupanj bola, strasti, gnjeva, oajanja, uzbudenosti uope paroksizmalan (gr. paroxysmos, lat. paroxysmalis) koji se javlja u estokim napadajima, napadajni. nastupni parola (fr. parole, Lil. parola, lat. parabola, gr. parabole) prvobitno: pouna izreka; zatim: rije, govor; obeanje, asna rije; voj. rije koja slui za prepoznavanje, lozinka parole d' honneur it, parol d' oner (fr.) asna rije paromeoza (gr. par-omoiosis usporeivanje) retorika figura: izjednaavanje dijelova jednog govora koji dolaze jedan za drugim paromologija (gr. paromologia) prividno priznanje, prividno poputanje, lano slaganje paron (tal. patrono) gospodin, gospodar, brodovlasnik; zatitnik, pokrovitelj paronihija (gr. para, onyx gen. onyehos nokat) med. v. panaricij paronihoza (gr. para, onyx gen. onyehos nokat) med. rast nokata gdje no smiju rasti paronim (gr. para, onvma = onoma ime) gram. rije koja je isto izvedena kao neka druga rije, izvedena rije, npr. govoriti, govor, govornik, dogovor, razgovor; rije koja isto glasi, ah se razlikuje po podrijetlu, pravopisu i znaenju, npr: gradgrad, dugaduga itd. paroniman (gr. para, onvma) koji je izveden od istog korijena, srodan po korijenu, koji isto glasi, ali se razlikuje po podrijetlu, pravopisu i znaenju; jednakozvuan (o rijeima) paronimika 'gr. para, onvma ime) dio gramatike koji prouava paronime

paronomazij a

1047

partenogcnetian

paronomazija (gr. par-onomasia istozvunosl razliitih, po znaenju esto suprotnih rijei, zdruivanje takvih rijei u jednu retoriku figuru, npr. prevareni varalica; igra rijei koja se temelji na slinosti njihovog zvuka; anominacija paropsija (gr. para, opsis vienje) med. poremeaj vida zbog bolesti oiju paropteza (gr. paroplesis peenje na povrini) med. preznojavanje u vruem pepelu ili pijesku paroptian (gr. para. optikos) med. koji spada u paroptiku paroptika (gr. para, optikos vidni, koji se tie vida) med. znanost o poremeajima u sposobnosti vida paroraza (gr. parorasis pogreno vienje) med. pogreno vienje (ili: gledanje), varka sada paroreksija (gr. para, orexis tenja, prohtjev) med. poremeaj u volji za jelom koji se sastoji u izopaenosti prohtjeva za jelom ih u bolesnom teku pnrorhidija (gr. para, orehis sjemenik. testis) med. zastalost sjemenika u preponi, oteklina prepone parosmija (gr. para, osme miris) med. poremeaj osjetila mirisa zbog bolesti parotis (gr. para, us gen. otos uho) anat. velika una pljuvana lijezda, zaunica parotitis (gr. para. us gen. otos uho) med. zaunjaci, mumps pars (lat. pars gen. parlis) dio, udio pars litigans (lat.) prav. zavaena strana. stranka koja je u sporu pars pro toto (lat. dio za cjelinu) ret. figura u kojoj se upotrebljava dio umjesto cjeline, npr. "glave" umjesto "ljudi", "oruje'' umjesto "vojska" itd. Parsi mn. potomci starih Perzijanaca koji su ostali vjerni uenju ZaraLustre (parsizmu), oboavatelji vatre; Gchri

Parsifal mit. legendarni junak starogermanske prie, jedan od lanova Okruglog stola kod kralja Artura parsizam nauavanje Zaratustrino, kojemu su Parsi oslali vjerni parski mramor po izvanrednoj ljepoti poznat bijeli mramor s otoka Para (Paros) u Egejskom moru partaa (fr. partage. lat. pars dio) dijeljenje, dioba, podjela; dio, udio, nasljee; partazni traktat sporazum (ih: ugovor) o podjeli, npr. zemlje, nasljedstva i dr partairati (fr. partager) dijelili, podijeliti; dijeliti neto s nekim, zajedniki posjedovati neto s nekim, imati udjela parte (tal.) glaz. uloga u operi; glavni glas partecetl (fr. partir otii, umrijeti, njem. Zcttcl listi, cedulja) osmrtnica partecust 'Jat. partus raaje, porod, gr. akuo ujem) naprava koja u trenucima poroaja nadzire rad djetetova srca u majinoj utrobi, a ujedno i rodiljinc trudove (na pokretnoj vrpci ispisuju se krivulje prema kojima se mogu uoiti eventualna odstupanja od normale) partenij (gr. parthonios djevianski) starogrka lirska pjesma koju je pjevao djevojaki zbor partenija (gr. partheneia) med. djevianslvo. djevianska nevinost partenios (gr. parthenios djevianski, djevojaki) med. djevianska bolest: bljedoa i malokrvnost partenofilija (gr. parthenos djevojka, djevica, filia ljubav, prijateljstvo) duhovna ljubav ena prema djevojkama, bez ikakve seksualne podloge partenogenetian (gr. parthenos djevica, djevojka, genesis postanak, poslajanje, raanje) neoplodcn, koji je postao bez oploivanja

partizanstvo

1050

pasavan

tricom na vrhu (nazvana, vjerojatno, po tome to je to oruje nekada davano partijskim pristaama) partizanstvo (fr. partisan) v. parcijalitet partner (engl. partner, fr. partenaire) sudionik, partner u plesu, u kartanju itd. partnerip (engl. partnership) vrsta suradnje izmeu radnika i poslodavaca, sudjelovanje radnika u dobiti jedne tvornice partska strijela pren. napad iz potaje, neoekivan (zato to su Parti, po Herodotu, bjeei odapinjali strijele na neprijatelje koji su ih progonili) parturicija (lat. parturitio) porod, raanje; zool. koenje partus (lat. parere, partus) raanje, roenje; vrijeme raanja; novoroene party-karta (fr. partout-billct) karta koja vrijedi kao ulaznica za sve predstave jednog kazalita parulis (gr. para, uion desni) med. upala eljusne pokosnice zbog gnojne upale koice zubnog korijena parun (tal. patrono) zapovjednik broda parurija (gr. para, uron mokraa) med. nepravilnost kod mokrenja zbog bolesti parusija (gr. parusia) prisutnost; fil. prisutnost ideja u njihovim pojavama (po Platonu); u kranskoj teologiji: ponovni dolazak Kristov na svretku svijeta Parvati mit. hinduska boica mudrosti, ena boga Sivo parveni (fr. parvenir, parvenu) skorojevi, skorotek, beznaajan ovjek koji je najednom izbio na povrinu pas (fr. passer, passe) 1. u maevanju: ispad, skok prema protivniku pas (lat. passus. tal. passo. fr. pas, njem. Pa.) 2. putna isprava koju izdaju vlasti za slobodno putovanje, putovnica; tjesnac; nepravilan hod konja,

sastoji se u tome to konj, poput deve, obje noge jedne strane die istodobno, tj. u isto vrijeme obje desne na obio lijeve, ravan, ljuljajui kas pasabl (fr. passablc) prilian, poprilian, podnoljiv, osrednji pasada (fr. passadc) prolazak, kratak boravak u jednom mjestu pri putovanju, obdanica; u maevanju: pokret u smjeru naprijed; kratak prohtjev, prolazna ljubav; port, jahanje tamo-amo stalno na istoj, jednako dugoj liniji pasan zool. vrsta divlje koze (antilopo) u perzijskim planinama pasant (fr. passant) putnik u prolazu, prolaznik; pa santi mn. vrpce kroz koje se provlae asnike naramenice (epolete) pasaport (fr. passeport) putna isprava za slobodno putovanje, putovnica pasara (tal.) 1. ladica, ami; 2. zool. vrsta ribe (lat. Platessa passer) Pasaremos (p.) Proi emo geslo panjolskih revolucionara u vrijeme graanskog rabi (19361939) pasarile (fr. passarilles, p. uva pasa) mn. suho groe u panjolskoj i Francuskoj pasati (fr. passer, tal. passare) 1. proi, minuti, npr. vrijeme je pasalo (u sjevernoj Dalmaciji) pasati (njem. passcn, tal. passare) v. pasirati pasati (tal. passare) 2. mn. stalni prizemni vjetrovi koji puu na svima morima, od 30 stupnjeva sjeverne i june zemljopisne irine prema ekvatoru i imaju na Sjevernoj polutki sjeveroistoni, a na Junoj jugoistoni smjer; njihovu pojavu izaziva stalno postojanje niskog tlaka u blizini ekvatora i stalno postojanje visokog tlaka na zemljopisnim irinama oko 30 stupnjeva pasavan (fr. passavant) propusnica, carinska propusnica; pom. most za

pasa prelazak iz prednjeg dijela broda u .stranji pasa (fr. passage) prolazak, prelazak, prolaenje; prijelaz, prolaz; osobito: pokriven prolaz, pokrivena ulica, galerija; kretanje gore-doljc, jahanje i vonja na istom mjestu; stavak, odlomak ih mjesto u knjizi ili glazbenom djelu, pasus: glaz. melodian niz tonova; port, odmjeren i propisan hod konja, tzv. "panjolski korak" (izvedeno od tal. spasseggio = etnja), tj. koraanje po taktu pasa-instrument (fr. passage, lat. instrumentum) astr. vrsta dalekozora koji slui za promatranje prolaska (pasaa) zvijezda kroz meridijan

1051

pasionirnn

pasaer (fr. passageur) putnik, prolaznik; osobito: onaj koji je stigao vlakom, brodom itd paseizam (fr. passer proi; velianje prolosti, tradicionalizam pasent (njem. passen, passend) zgodan, pogodan; prikladan, primjeran Pasha (hebr. pesach, pasach) glavni idovski blagdan, slavi sc u spomen na izlazak idova iz Egipta pod Mojsijevim vodstvom; slavi se 14. niana, tj. prvog proljetnog punog mjeseca pasibilan (lat. passibilis) osjetljiv, sposoban za osjete, osjetljiv na radosti i alosti Pasifaja mit. ki Helijeva, sestra Kirkina, ena kretskoga kralja Minosa, kojemu je rodila Androgeja, Arijadnu i Fcdru; rodila je i Minotaura pasiflora (lat passiflora) mn. bot. porodica junoamerikih biljaka u koje, pored ostalih, spada i tzv. "Kristov cvijet", na yem liu se nekima ini da vide predmete koji su imali ulogu u Kristovim mukama (trnovu krunu, koplje itd.) pasifrazija (gr. pas, frazo govorim, fra si s govorenje) v. pasilalija

pasigrafija (gr. pas sav, grafia pisanje, pismo) pismo za sve, vjetina iskazivanja misli pisanjem znakova ili slova koje razumiju svi ljudi pasigrafika (gr. pas, grafikos pismen) v. pasigrafija pasigrafski (gr. pas sav, grafo piem) slovima ili znakovima svima razumljivim pasija (lat. passio, fr. passion, tal. pasione) 2. strast ljubavna strast; estina; ar, toplina; vatrena elja, velika sklonost neemu, neodoljiva volja za neto; uzbuenje, uzbuenost, uzrujanost pasija ("lat, pati trpjeti, patiti, passio patnja) 1. patnja, muenje, trpljenje, tjelesna bol; osobito: muka Kristova i vrijeme posveeno uspomeni na U; muke; dramsko ih glazbeno prikazivanje tih muka: usp. oratorij pasijans (lat. patientia strpljenje, fr. paticnce) kartaka igra za jednu osobu s mnogo varijacija (sastoji se u tome da sc karte dvostrukog ih samo jednog svenja (pila) slau po odroenom redu, jedne pokraj drugih ih jedne na druge s ciljem da se sve karte pokriju) pasilalija (gr. pas sav, lalia brbljanje) opi jezik, svjetski jezik koji bi sjedinjavao u sebi ono to je najbolje u svim jezicima pasilingva (gr. pas sav, lat. lingua jezik) v. pasilalija pasilogija (gr. pas sav, logos rije) v. pasilalija pasim (lat. passim) pril. ovdje-ondje, na sve strane, ratrkano; bez razlike Pasional Gat. Passionale) zbirka kranskih srednjovjekovnih legendi koje opisuju, poglavito, muke Kristove (lat. passio = stradanje), zatim i prie o Bogorodici, apostolima i svecima-muenicima pasioniran (fr. passionne) strastan, oduevljen, jako zagrijan za neto,

pasionirati sc

1052

pasmandija

strasno obuzet neim (npr. pasioniran lovac, itatelj romana, porta itd.) pasionirati se (fr. sc passionner) odueviti sc, zanositi se neim pasions-pile (laL. passio, njem. Passionsspiele) mn. pobone igre za narod u kojima se dramatski prikazuju muke i stradanja Kristova (najpoznatije su one to se svake godine odravaju u Obcrammergauu u Bavarskoj) pasirati Gat. passus korak, tal. passare. fr. passer) proi, prolaziti, proputovati; protei, protjecati; preletjeti, provesti se, projedriti, projahati; dogoditi se, dogadati se, zbiti se, zbivati sc: dobro stajati (npr. odijelo), biti za neto zgodan ili prikladan, pasati, npr. taj klju ne pasira (ne pae) za bravu; kuh. procijediti, cijediti kroz sito, tako da mekani dio proe, a tvrdi dijelovi (ljuske, sjemenke) ostanu, npr. pasirati rajice, ipke, ljive i dr.; port, dodati loptu jednom od svojih suigraa (u nogometu) pasitelegrafija (gr. pas sav. tele na daljinu, daleko, grafia pisanje) telegrafija iji hi znakovi trebali biti razumljivi svim narodima pasiv Gat. pati trpjeti, patiti, passivum) gram. trpno stanje (kod glagola); Supr. aktiv pasiva (lat. passiva) trg. dugovi koji se trebaju platiti, obveze (unose se na desnu stranu bilance); supr. aktiva pasivan (lat. pati trpjeti, patiti, passivus) koji trpi, koji saino prima dojmove, a ne odgovara na njih, koji samo promatra, a ne sudjeluje osobno, koji ne radi, nedjelatan, nepokretan; duan; gram. trpni; pasivan dug v. pasiva; pasivna legitimacija prav. optuljivost; pasivna trgovina ona koja radi podmirivanja potreba jednog naroda mora uvoziti iz inozemstva; pasivna rezistencija borba protiv nadmonog neprijatelja bez

uporabe sile i formalnog krenja postojeih zakona, obino se provodi sustavnim suzdravanjem od suradnje u svima javnim poslovima; pasivno birako pravo pravo biti biran za narodnog zastupnika pasivirati Gat. pati, passus) dovesti u stanje trpljenja, nedjelatnog promatranja, uiniti neradnim, umrtviti; supr. aktivirati pasivist (lat. pati trpjeli, patiti, passus) pristaa pasivizma pasivitet (lat. passivitas) ponaanje ili stanje nerada, nedjelatnost, nedjelovanje. nerad, ncprotivljenje; kem. pasivitet eljeza stanje eljeza kad ga uronimo u sahtrenu kiselinu pa se pokrije slojem oksida i nakon toga postaje nepristupano utjecaju kiseline pasivizam (Jat. pati trpjeti, patiti, pasivus koji trpi, koji ne radi) stanje nerada, nedjclatnosti, nesuprotstavIjanja, neotpora; Hl. shvaanje da ivot pojedinca, naroda i cijelog ovjeanstva ne ovisi o volji pojedinaca i skupina, budui da ga smatra proizvodom neke vie sile, prirodnih zakona i dr.; supr. aktivizam pasivna rezistencija v. pod pasivan pasivnost (lat. pati, passus) v. pasivitet paskvil (tal. pasquillo) podrugljiv spis na neiji raun, javna uvreda ili kleveta putem spisa, slike i si. iji je pisac nepoznat paskvilant (tal. pasquillo) pisac paskvila paskvilantski (tal. pasquillo) u obliku paskvila, tj. uvredljiv, klevetniki (a nepotpisan) paskvilirati (tal. pasquillo) pisati (ili: sastavljati) paskvile pasma (gr. pasma, passo posipam) med. lijek koji se posipa po oboljelom mjestu pasmandija (tur. p&zvant) noni straar, noobdija

pasometar

1053

pasti

pasometar (lat. passus korak, gr. metron mjerilo, mjera) instrument za brojenje koraka paso (njem. Pass , fr. passeport) v. pasaport pnspalj (gr. paspale) 1. prah koji otpada pri mljevenju ita; 2. otpaci kod grebenja lana ili konoplje pasparol (fr. passe-parole) voj. usmena zapovijed koja se izda na elu i ide, od usta do usta, do zaelja jedinice paspartu (fr. passe-partout) glavni klju, klju koji otvara vie brava; besplatna, stalna karta za sve predstave jednog kazalita; okvir od bakra ili kartona u koji se mogu stavljati figure i slike razne veliine; tisk. tapi koji slui kao ukras nekog slova paspoal (fr. passepoil) porub, istaka na haljini; arena vrpca na hlaama (kod odora i livreja) paspoalirati (fr. pasepoil) v. paspulirati paspul (fr. passepoil) porub, istaka na haljinama: v. paspoal paspulirati (fr. passepoil) opiti uskim trakama (vrpcama), porubiti, praviti istake passacaglia it. pasakalja (tal.) 1. drutveni ples panjolskog podrijetla iz 17. i 18. st., 3/4 mjera, teki duboki koraci; 2. vrsta polagane glazbene kompozicije passamczzo (tal.) Lalijanski drutveni promenadni ples iz 16. st, 3/4 mjera, plesai sami pjevaju; pancir passato (tal. passare, passato) trg. proli, minuli mjesec, npr. 6. passato = 6. prolog mjeseca passe pied it. pas pje (fr.) drutveni ples na dvorovima u 17. st; ivahnija varijacija menueta, 3/8 mjera passionato it. pasionato (tal.) glaz. strasno, s uzbuenjem; con passione pasta (gr. paste jemena kaa, lat., p., tal. pasti, fr. pate) 1. biljni ekstrakt

zgusnut u itku masu; tijesto, preraevina od tijesta; 2. otisak stnog bruenog kamenja u smjesi od peatnog voska, sumpora, gipsa ili stakla; 3. meso, sardine itd. usitnjeno u kaastu masu koja se mae na kruh pastel (tal. pastello) olovka u boji. bojica; slika izraena takvom olovkom, slika izraena suhom bojom; en pastel it en pastel (fr.) "u pastelu", tj. olovkom u boji, suhom bojom (slikati) pasteiirati (fr. pasteler) raditi olovkom u boji, slikati suhom bojom pastelist (fr. pastelliste) slikar koji radi olovkom u boji, tj. pastelom pasterizacija (fr. pasteurisation) kem. unitavanje toplinom u tekuinama vinu, pivu, mlijeku i dr. gljivica i klica koje izazivaju vrenje da bi sc due ouvale u ispravnom stanju i bile bezopasne po zdravlje pasterizirati (fr. pasteuriser) kem. zagrijavanjem tekuine (mlijeka, vina, piva i dr.) do 55 i 60 stupnjeva ubijati u njima gljivice i druge klice koje izazivaju vrenje, i na taj nain uiniti ih odrljivijim (kao to je radio Louis Pasteur); ubijati klice pastila (lat. paslillus loptica) loptica od brana, vonog soka, eera itd.; plosnati mirisav bombon; med. vrst kolai, u obliku loptice ili kolutia, od eera, okolade, gume ih traganta, u koji je umijean praak neke ljekovite tvari, supstancije (tableta); loptica ili svijeica za kadenje pastinaka (lat. pastinaca) bot. pastrnjak pasti (fr. pastiehe) pateta, smjesa, pomijeano jelo; slik. oponaanje stila nekog poznatog shkara, krivotvorina, nadomjestak; glaz. operna glazba sastavljena od kompozicija raznih kompozitora (kvodlibet); varka, prijevara

pastor

10.54

patareni

pastor (lat. pascerc pasti, pastor pastir) protestantski sveenik, evangeliki sveenik, upnik pastorala (lat. pastorale) poet. pastirska pjesma; kaz. djelo s pjevanjem, s temom iz seoskog ivota, pastirska igra: glaz. djelo pastirskog, idilinog karaktera pastorale (lat. pastorale) biskupski tap pastoralije (lat. pastoralia) mn. sveeniki poslovi i sveenike dunosti pastoralna pisma mn. pastirska pisma apostola Pavla (Novi zavjet) Titu i Timoteju. sadre upute o upravljanju crkvenom opinom Pastoralna simfonija glaz. Beethovenova esta simfonija (F- dur) koja velia poeziju seoskog, pastirskog ivota pastoralna teologija nauk o obavljanju sveenikih dunosti pastoralni (lat. pastoralis pastirski, seoski) koji se tie sveenika i njegove dunosti, sveeniki, pastveni, propovjedniki, duobriniki, duhovniki pastoralni prsten prsten koji dobivaju biskupi i opati (kao simbol njihovog duhovnog vjenanja s Crkvom) prilikom posveenja u in pastorat (lat. pastoratum) upa, upni ured, poloaj i stan protestantskog pastora pastorela (p. pastorala, fr. pastourellc) pastirska pjesma aljivog sadraja i vesele melodije pastozan (tal. pastoso) tjestast, gnjecav, mek kao tijesto, u obliku paste pnstrma (tur. pastyrma) usoljena i osuena govedina ili ovetina pasulat (lat. passulatum) med. zgusnuti sok od groa, grodani med pasus (lat. passus) korak: kao mjera za duinu: dvostruki korak = 5 stopa; mjesto u knjizi ili spisu, mali odlomak; sluaj; in hoc passu it. in hok

pasu (lat.) u ovom sluaju, za ovaj sluaj paa (perz. badiah, basa) upravitelj pokrajine u Turskoj; dravni savjetnik; ugledan vojskovoa, vojvoda; titula velikodostojnika u Turskoj; kod nas, u prenesenom smislu: samovoljan i bezobziran gospodar koji radi to god hoe paaluk (tur.) podruje kojim upravlja paa; in i zvanje pae pakanat (lat. pastinaca) bot. biljka pastrnjak (titarka sa utim cvjetovima, slui kao zain) paovati (tur.) biti paa, upravljati paalukom; pren. raditi bezobzirno i samo po svojoj volji, biti samovoljan, ponaati sc kao paa pata (tal. pasta) tijesto, tjestenina; pata uta (tal. pasta asciuta) tjestenina prelivena sokom ili inae zainjena; pata fazol (tal. pasta fagiolo) Ijestenina s grahom patetn (lat. pastata. fr. pate) jelo od mljevenog mesa i razliitih primjesa; kola od tijesta u koje je umotano meso, riba, sir itd paticjer (tal. pasticciere) slastiar pat (tal. patto, fr. chec pat) u ahu: stanje kad se "kralj" treba pomaknuti, a ne moe, budui da su sva polja oko njega ili zauzeta ih u ahu; ah-pat Pat i Pataon popularni komini likovi predratne filmske industrije (Pat je dugajlija, a Pataon gotovo patuljak) patagij (lat. patagium) zool. koica za letenje, lelna koica Patagonci mn. junoameriki narod, odlikuje se veoma visokim rastom patakun (tal. pataccone) vrsta starinskog mjedenog novca; pren. prljavac, zamazanac patareni (tal.) mn. 1. podrugljivo ime kojim su nazivali protivnike braka katolikih sveenika (celibata) u dolja pape Grgura VII. u Milanu, na-

patas

1055

paterno

zvani po jednoj zloglasnoj etvrti Milana; 2. pristae bogumilske hereze; v. bogumili patas vrsta majmuna patati (tal., p.) mn. bot. krumpiri; batati patavinitet (lat. Patavium. patavinitas) narjeje kojim govore stanovnici tal. grada Padove; poglavito: nain pisanja rimskog povjesniara Livija, roenog u Padovi, koji se razlikovao od uobiajenog naina pisanja ostalih rimskih pisaca pate (fr. psi te, ptes) 2. mn. srebrne neigosane ipke koje krijumare iz panjolskih posjeda u Americi pate sur pate it. pat sir par (fr.) glaziran porculan u boji, s ispupenim (reljefnim) bijelim i prozirnim ukrasima patela (lat. patella} anat. trokutna kost na koljenu, aica; zool. zdjelasti pu. lupar patelarni refleks trzaj potkoljenice uzrokovan udarcem ispod ivera (obino ga izvodi lijenik malim ekiem) patelioforman (lat. patelliformis) koji ima oblik tanjura, tanjurast patema (gr, pathnma patnja, jad) patnja, nesrea, osobito duevna patnja; strast patemalologija (gr. pathema patnja, logia znanost) dio psihologije koji prouava strasti patena (lat. patella) plitica ili zdjelica koja se koristi u kat. bogosluju patent (lat. patere biti otvoren, patens) javno pismo, otvoreno pismo; objavljena naredba vlasti (lat. litterae patentes); povelja o imenovanju na neki slubeniki poloaj; zatitno pismo kojim se nekome zakonski osigurava iskljuivo pravo proizvodnje neke robe; poglavito: akt kojim se tvorcu nekoga korisnog izuma daje iskljuivo pravo iskoritavanja toga izuma za odreeno razdoblje; majstor-

sko pismo; porez na radionicu; priznanica o plaenom porezu na radionicu patent licencija (lat. patens, liccntia) dozvola za izraivanje i iskoritavanje nekog patenta patente netta (tal.) potvrda koja se izdaje putnicima ili za robu da je s polaznog mjesta krenula zdrava i ispravna, osobito da nema nikakve zarazne bolesti patentirati (fr. patenter) dati ili dobiti prvenstveno ili iskljuivo pravo iskoritavanja ega, osobito nekog izuma, zatititi patentom; pren. ponaati se kao da ima iskljuivo pravo na neto, npr.: Taj misli daje patentirao mudrost patentizirati (fr. patenter) v. patentirati pater (lat. pater, gr. pator otac) crkveni otac, crkveni uitelj (u prvim stoljeima kranstva); redovnik, lan katolikog redovnikog reda pater adoptivus (lat.) prav. otac usvojitelj, pooim pater familias it. pater familijas (lat.) gospodar, otac obitelji (pod ijom su vlau, po rimskom pravu, bih djeca i robovi) pater Langsam (lat.-njem.) podrugljivi naziv za sporog ovjeka pater patriae il. pater patrije (lat.) otac domovine (poasni naslov osobama koje su svojim radom izuzetno doprinijele dobrobiti svoje domovine) pater patriae it. pater palriie (lat.) otac domovine, poasna titula zaslunih ljudi, a kasnije i rimskih careva paternitet (lat. paternitas) oinstvo, pravni poloaj oca prema djetetu patemo (lat.) socioloki izraz za pojavu meu iseljenicima: djed (doseljenik) govori hrvatski, sin nee tako govoriti, a unuk bi htio govoriti hrvatski jer je ponosan na svoga djeda

patrimonij

1058

patronimik

patrimonij (lat. patrimoniurn) oevina, imanje naslijeeno od oca, batina patrimonij a lan (lat. patrimonialis) oevinski, koji pripada oevom imanju, od oca naslijeen, batinski patrinus (lat.) krsni kum patriomanija (lat. patria domovina, gr. mania pomama, strast, ludilo) pretjerana ljubav prema domovini patriot (lal. patriota, gr. patriotes zemljak od patrios oima ili precima svojstven, narodski) onaj koji voli domovinu, domoljub patriotard it. patriotar (fr.) domoljub na jeziku patriotizam Gat. patriota) ljubav prema domovini, domoljublje; lokalni patriotizam ljubav ograniena samo na najui zaviaj ili mjesto roenja patristiar (lat. pater) v. patrolog patristika (lat, pater) v. patrologija patrocinacija (lat. patrocinatio) zatiivanje, branjenje, potpomaganje patrocinancija (lat. patrocinatia) v. patrocinacija patrocinij (lat. patrocinium) pokroviteljstvo, zatita, pravna pomo; primanje na sebe voenja neke parnice; zatitno sredstvo patrocinirati (lat. patrocinari) zatiivati. uzeti pod okrilje, braniti, potpomagati Patroklo (gr. Patroklos) sin Menetijev, prijatelj Ahilejev, pred Trojom ga je ubio Hektor (Ilijada. XVI) patrola (fr. patrouillc) voj. straa, izvidnica, odred samo od nekoliko vojnika ija je dunost izvidjeti poloaj ili kretanje neprijatelja; mali vojniki odred koji obilazi neko mjesto radi nadzora i odravanja mira i reda patrolac (fr. patrouille) noni straar; vojnik iz patrole patrolirati (fr. patrouiller) obilaziti straom, krstariti, izviati patrolog (gr. pater otac, logos) poznavatelj ivota, spisa i nauavanja cr-

kvenih otaca; poznavatelj i prouavatelj stare kranske povijesti patrologija (gr. pater otac, logia) dio povijesne teologije koji se bavi ivotima. spisima i nauava^jima crkvenih otaca; filozofija crkvenih otaca (Justina, Tertulijana, Klementa, Ivana Zlatoustog, Augustina, Jeronima i dr.) koja spaja kransku dogmatiku s antikom filozofijom pntron (lat. patronus) svetac kao zatitnik doma ili obitelji; vlasnik broda; ef industrijskog ili trgovakog poduzea, gospodar; branitelj, odvjetnik; zatitnik, pokrovitelj, npr. neke sveane priredbe i si.; metak za puku ih revolver (usp. patrona 2.) patrona (lat. patrona) 1. zatitnica, pokroviteljica; svetica (kao zatitnica osobe, doma ili ustanove) patrona (fr. patron) 2. uzorak, kalup po kojem se neto izrauje, ablona; osobito: metak za puku ih revolver patronacija (lat. patronatia) v. patronaa patronar (fr. patronneur) crta slikarskih uzoraka; izraiva ara, uzoraka u tvornici tkanina patronat (lat. patronatus) pokroviteljstvo, dostojanstvo ili djelokrug patrona; lanovi pokroviteljskog odbora neke ustanove patronaa (fr. patronage) zatitnitvo, pokroviteljstvo patronesa (fr. patronnesse) pokroviteljica, zatitnica; prireivaica zabave u dobrotvorne svrhe patronim (gr. pater otac, onyma ime.) ime po ocu, ime izvedeno iz oevog imena, plemensko ime, npr. Heraklidi po Heraklu. iinunovii po imunu itd.; mn. patronimika patronimian (gr. pater otac, onvma ime) nazvan po oevom imenu, nazvan po plemenskom imenu patronimik (lat. patronymicum) v. patronim

patrontaa

1059

paviljon

patrontaa (fr. patron, njem.. Patronentsche) v. ficklija patrontaa (v. patrona, njem. Tasche torba, dep) konata torba za dranje metaka (patrona); fieklija, naboj nj aa patrueli (lat. patrueles) mn. braa i sestre po stricu, strievii pauerlum. (engl. povverloom) strojni razboj za tkanje pauke (njem. Pauke) glaz. instrument s razapetom koom koja se moe pomou vijka prilagodavati i tako dobivati potreban ton: bubanj. Lupan paulicijani mn. gnostiko-dualistika sekta u Armeniji, osnovana oko 650., zahtijevala je od svojih lanova skroman i jednostavan ivot kakvim su nekada ivjeli apostoli paulin (tal.) vrsla starinskog novca (naziv prema imenu Paolo) paulinizam (lat. Paulus) teol. istinsko nauavanje apostola Pnvla, za razliku od tzv. idovsko-kranskog nauavanja, a posebno od nauavanje apostola Petra i Ivana pauper (lat. pauper siromaan) siromaan. neimuan; skuen, ogranien pnuperijes (lat. pauperies siromatvo; teta koju napravi etveronona ivotinja) prav. teta kojom je oteeni postao siromaniji: teta koju je nekom priinila tuda stoka pauperizam Gat. pauper siromaan, fr. pauperisme) osiromaenje, oskudica, bijeda, ope osiromaenje nekog naroda, osobito veliko u doba ekonomskih kriza kad nezaposlenost zahvaa velike mase radnika paupertet (lat. paupertas) siromatvo, neimatina oskudica paus-papir (njem. Paus-papier) plavi ih ugljeni papir za precrtavanje i umnoavanje rukopisa paual Gat. pausehale) prosjena, proraunska, predraunska svota; svota koja se plaa paualno, svota koja se

plaa po pogodbi za sve, svota odredena otprilike pausaliranje (lat. pausehale) pravljenje predrauna; plaanje paualom paualno (lat. pausehale) pril. prosjeno po predraunu, otprilike pauza (gr. pausis prestajanjc, pauo zaustavim, lat. pausa) 1. privremen mali prekid u nekom radu, predah, stanka, odmor, osobito u glazbi; znak za utnju, znak za mirovanje; med. zastoj, prestanak, poputanje, smirivanje neke bolesti pauza (lat. pausis) 2. kopija crtea snimljena pomou prozirnog papira pauzirati (lat. pausare) praviti (ih: napraviti) prekid u poslu, zastati; glaz. praviti, napraviti stanku (ili: predah); odmarati se; biti bez posla, ne raditi pavana (p. pavana, lat. pavo) paunov ples, vrsta panjolskog plesa u XVI. i XVII. st., 3 veoma ozbiljnim i dostojanstvenim pokretima; glaz. pratnja uz taj ples; dostojanstven i uznosit hod, panjolski korak pavezada (fr. pavesade) pom. oklop na ratnim brodovima pavija (fr. pavie, p. pavia) bot. breskva ije je meso sraslo s koticom, nazvana po tal. gradu Paviji odakle potjee; trg. vrsta finog bijelog lanenog platna pavijan (fr. babouin, tai. babbuino, lat. babovinus, pa pio) zool. vrsta veoma divljeg afrikog majmuna s kratkim repom; pom. straar kod amca paviljon (fr. pavillon, lat. papilo, pavilio leptir; ator) ator, vrtni i logorski ator; pokrov nad krevetom u obliku atora, baldahin; krilo u obliku atora; mah ljetnikovac s okruglim krovom. kuica sa svodom; kruna ih gornji dio na briljantu; okvir grba; svaka zastava s nacionalnim bojama jednog naroda, osobito brodska; iroki

paviment

1060

pedant

dio lijevka na glazbenim p u bakim instrumentima paviment Gat. pavimentum) aren pod (od kamiaka, zemlje i vapna), pod od mozaika pavlin redovnik katolikog reda pustinjaka Pavla, tzv. "bijeli fratar" (zbog bijele haljine) pavonija (lat. pavo, pavonia) vrsta koralja; bot. biljka iz porodice sljezova pavor (lat. pavor) drhLanje, strah; med. trzanje od straha pri spavanju Pax it. Paks (lat.) 1. boica mira kod Starih Rimljana pax it. paks (lat.) 2. mir pnzmati (gr. spasma gr) klonuti, (o)slabiti pa (fr. page, gr. paidion djetece; mali rob, mladi rob, lat. pagius, tal. paggio) prije: mladi plemi koji se spremao postati vitezom; mladi plemi na slubi kod vladara, skutonoa; tipaljka za podizanje haljine panr teko shvatljiv i nepouzdan prijevod s klasinih jezika Pb kem. kratica za olovo (lat. plumbum) Pd kem. kratica za paladij Pe kem. kratica za pelotij pean (lat. paean, gr. paian) pjesma zahvalnica za pobjedu (prvobitno posveena Apolonu); pjesma pohvalnica, pjesma u slavu, pjesma radosnica peanizam (lat. paean. gr. paian) rel. oduevljen pokli, usklik pebl (njem. Pobel) svjetina, prosti puk peci (tal. pczzi) mn. novac, vrste novca peeo (tal. pezzo) komad, komadi (u svakom smislu) pealba (maked.) nadnica, teaenje; putovanje u svijet radi zarade pedagog (gr. paidagogikos odgojni, nastavni) poznavatelj sredstava i ciljeva odgoja pedagog (gr. pais, paidos dijete, djeak, ago vodim, paidagogos koji vodi

djeake; kao imenica: rob koji je djeake iz roditeljske kue vodio u kolu ili na vjebalite i natrag kui, odgajatelj, uitelj muke mladei) odgajatelj, uitelj; ovjek koji se struno bavi kolskim i nastavnim pitanjima pedagogarh (gr. pais dijete, ago vodim, areho vladam, upravljam) upravitelj odgajanja, upravitelj kole pedagogij (gr. paidagogeion boravite pedagoga, kola) naziv kola koje su i odgojni zavodi pedagogija (gr. paidagogia voenje, upravljanje, pouavanje i odgajanje mladog ovjeka) znanost o odgoju, vjetina odgajanja, znanost koja istrauje i prouava zakone i sredstva pomou kojih sc najbolje mogu postii odgojni ciljevi pedagogika (gr. paidagogike vjetina odgoja) v. pedagogija pedagogist (gr. paidagogeion) odgajani k, pitomac, gojenac pedagogija pedagogomanija (gr. paidagogos odgajatelj, uitelj, mania ludilo, pomama) strast (ih: sklonost) nekoga da, u odnosu i dodiru s drugima, stalno zauzima nekakav odgojni stav pedagoki (gr. paidagogikos odgojni, nastavni) odgojni, koji je u sldau sa zakonima i ciljevima odgoja, koji spada u pedagogiju, koji je u vezi s pedagogijom pedal (lat. pedalis stopni, noni, tal. pedale) podnonik, podnonica, podnoje, papuica: poluga na orguljama, harfi i glasoviru koja se pritie nogom i mijenja karakter zvuka; podnonik kojim se kree bicikl i dr pedanhone (gr. pais, paidos dijete, anehone guenje) med. krajnici kod djece pedant (fr. pedant, tal. pedante, prvi dio, moda, od gr. paidagogos) ovjek koji pretjeruje u tonosti, koji i najbeznaajnijim sitnicama pridaje velik znaaj, cjepidlaka, sitniar

pedantan

1061

pedoGl

pedantan (fr. pdant) pretjerano toan, dosadan zbog pridavanja vanosti sitnicama, cjepidlaki, sitniarski pedanterija (fr. pedanterie) pretjerana tonost, polaganje velikog znaaja i najbeznaajnijim sitnicama, cjepidlaenje, sitniarenje pedantizam (lat. pedantismus) v. pedanterija pedantnost (fr. pedant) v. pedanterija pedatrofija (gr. pais dijete, atrofia suica) med. djeja suica pedel (lat. pedellus) njem. Pedell. fr. bedeau) sluga, sudski podvomik; sveuilini podvornik pederast (gr. pais, paidos djeak, era ste s ljubitelj, ljubavnik) ovjek koji osjea spolni nagon prema osobama istog spola; homoseksualac pederastija (gr. paiderastia ljubav prema djeacima) bolesna i protuprirodna spolna strast prema istom spolu, osobito mukarca prema mukarcu; homoseksualite t pedcuterij (gr. paidcuterion kola) odgojni zavod, kola, kola za djeake pedeutiki (gr. paideutikos) odgojni, popravni, koji se moe upotrijebiti radi popravljanja vrline pedeutika (gr. paideulike) fil. izraz kojim je Pitagora nazvao pouavanje u nauku o dobrom i lijepom, tj. o vrlini pedezn (gr. pedesis skakanje, skakutanje) med. kucanje srca pedialgija (lat. pes, pedis stopalo, noga, gr. algos bol) med. bol u stopalima, tabanima pedicolarije (lat. pedicellus noica) zool. tipaljke na bodljama nekih bodljikavih ivotinja; slue za ienje i za obranu pedigree it. pedigri (engl. rodoslov) u racionalnom stoarstvu: matina uzgojna knjiga o domaim ivotinjama (s podacima o podrijetlu, teini, proizvodnoj sposobnosti i dr. o svakom

pojedinom grlu); port, podrijetlo (rodoslov) trkakog konja pedijatar (gr. pais gen. paidos dijete, iater lijenik) djeji lijenik, lijenik za djeje bolesti pedijatrija (gr. pais gen. paidos dijete, iatreia lijeenje) 1. znanost o djejim bolestima; 2. znanost koja prouava sva pitanja i pojave u vezi sa zdravim i bolesnim djetetom pedijatrika (gr. pais gen. paidos dijete, iatreia lijeenje) med. v. pedijatrija pedikeb (lat. pes, gen. pedis noga, engl. cab koija, fijaker) prijevozno sredstvo koje je zamijenilo nekadanje rike (kola sc pokreu pomou pedala) pedikir (fr. pedicure) njegovanje nogu, rezanje i ienje noktiju i rezanje uljeva; osoba koja taj posao struno obavlja pedikuloza (lat. pediculosis) med. uljivost. bolest dobivena od uiju pedikulozan (lat. pediculosus) u.ljiv peding (engl. padding) vunena tkanina slabije kakvoe; peding-maina sprava za pranje i tirkanje (krobljenje) tkanina pediometar (gr. paidion djetece, metron mjera, mjerilo) med. vaga za mjerenje teine, duine tijela i veliine glave kod novoroenadi pedler (engl. pedlar) trgovi koji prodaje po kuama, torbar, osobito u
8AD-U

pedo- (gr. pais. paidos) 1. predmetak u sloen i ama sa znaenjem: dijete, djeji pedo- (gr. pedon) 2. predmetak u sloenicama sa znaenjem: zemlja, tlo pedobaptizam (gr. pais, paidos, baptismos krtenje) krtenje djece pedofil (gr. pais gen. paidos dijete, filos prijatelj, koji voli) 1. prijatelj djece, ljubitelj djece; 2. ovjek sklon pedofiliji

pcdofilija

1062

pehblenda

pedofilija (gr. pais, paidos. fileo volim) med. kod uroene i starake slaboumnosti: postojanje spolnog nagona prema djeci suprotnog spola pedogcueza (gr. pais, paidos, genesis postanak, raanje) zool. vrsta partonogeneze kod nekih ivotinja koje ne postaju odmah u potpuno razvijenom obliku, npr. liinki nekih muha iarica pedok (engl. paddock) ograda u kojoi se dre konji; ograen prostor za ivotinje u zvj eri ujacima pedologija 1. (gr. pedon tlo, zemlja, logia znanost) znanost koja prouava fizika, kemijska i bioloka svojstva zemljita, tla); 2. (gr. pais, paidos dijete) znanost o djetetu (prouava zakone djejeg razvitka u razliitim razdobljima djetinjstva, kao i patoloke pojave kod pojedine djece) pedometnr (lat. pes gen. pedis noga, stopalo, gr. metron mjera, mjerilo) ureaj za mjerenje prijeenog puta, putomjer pedopeja (gr. paidopoia) raanje djece pedopsihijatrija (gr. pais. gen. paidos dijete) psihologija djeteta, djeja psihologija pedotizija (gr. pais gen. paidos dijete, thysia rtva, rtvovanje) rtvovanje djece, prinoenje djece na rtvu pedotrib (gr. paidolribes) uitelj d jece u gimnastici kojemu ie, osobito kod starih Grka, bila dunost gimnastikim vjebama uiniti da djeca budu lijepa, zdrava i jaka pedotribija (gr. paidotribia vjetina pouavanja djeaka u hrvanju ili u gimnastici) vjetina zabavljanja djece pedotrofija (gr. paidotrofia) prehranjivanje, njegovanje i podizanje djece pedum (lat. pedum) starorimska pastirska palica; pedum episkopate (lat. pedum episeopale) biskupski tap

Peer Gynt lik iz istoimene drame II. Ibsena; tip slabia i lutalice koji konano smirenje nalazi u zagrljaju ene koja ga voli unato njegovim slabostima Pegaz (gr. Pegasos) 1. mit. krilati konj koji je postao od krvi Meduze kad joj je Perzej odsjekao glavu; od udarca njegovog kopita poslao je izvor Hipokrene ija je voda nadahnjivala pjesnike; u novije vrijeme: konj muza; pren. pjesniko nadahnue; zajahati Pegaza posvetili se pjesnitvu, pisali pjesme; 2. astr. zvijee na Sjevernom nebu s 2 promjenjive zvijezde druge, 4 zvijezde tree, 8 zvijezda etvrte veliine i s mnogobrojnim slabijim zvijezdama koje se mogu vidjeti i golim okom pegel (njem.) letva podijeljena na stupnjeve za mjerenje vodostaja, vodomjer pegijatrija (gr. pege izbor, iatreia lijeenje) med. lijeenje mineralnim vodama pegma (gr. pegma skela, postolje) skela, osobito na pozornici pegmatit (gr. pegma, gen. pegmatos vrsta veza) vrsta krupnozrnate rude iz novije faze razvoja zemaljske kore pegnija (gr. paizo, paignion) mala, laka i aljiva lirska pjesma pegologija (gr. pege izvor, logia znanost) znanost o lijekovitirn. mineralnim vodama pegomantija (gr. pege izvor, manteia proricanje) proricanje iz izvorske, bunarske vode peh (njem. Pech) smola; pren. nevolja, nesrea, neprilika nezgoda pehblenda (njem. Pechblcnde) min. uranski smolinac, mineral mutan i smolasta masna sjaja, veoma vaan u znanosti i tehnici budui da se iz njega dobiva najvie radioaktivnih tvari

pehiagra

1063

peku lij

pehiagra (gr. pechys lakat, agra plijen) med. bol u lakLu pehist (njem. Pech smola; nevolja) ovjek koji nema sree u poslovima, kojega prati nevolja pehlevi perzijski jezik kojim su preteito govorili zapadni Perzijanci, mjeavina perz. i senatskog jezika u kojoj je prevladavala perzijska gramatika; pahlavi peinture-mate it. penlir-mat (fr.) slikanje terpentinskim bojama na negrundiranom platnu Peitho (gr. peitho nagovor; starogrka boica nagovora, dobrog savjeta pejabl (fr. payable) koji se treba platiti; s dospjelim plaanjem, plativ pcjeraeija (lat. pejeratio) prav. krivo prisizanje, krivokletstvo, kriva prisega pejgamber (tur.) izaslanik Boji; prorok pejirama [gr. peirao pokuam, okuam, ispitam) pokuaj, ispitivanje; pokus, proba; ono do ega se dolo ispitivanjem, pokusom, iskustvom pejiramologija (gr. peirao pokuam, okuam, ispitam, logia nauk) nauk o pravljenju pokusa; uputa o pravljenju pokusa, eksperimenata pejirazmologija (gr. peirasmos pokuavanje, logia znanost) v. pejiramologija pejoracija (lat. peius, pejoratio) pogoranje, pogoravanje, pogoranost pejorativan (lat. peius gori, loiji, fr. pejoratif) koji daje lo ili ruan smisao, pogrdan, koji pogorava pejus (lat. malum loe, peius loije) loije, gore; osuditi nekoga in peius, in durius it. in pejus ili in durijus (lat.) prav. osudili nekoga tee no to ga je osudio nii sud pejza (fr. paysage) krajolik; slika krajolika pejzaist (fr. pavsagiste) slikar koji slika pejzae

pekan zool. kuna bjelica i njezino skupocjeno krzno (u Kanadi) pekari zool vrsta malih, do 30 kg tekih. divljih svinja s jednom lijezdom koja lui tekuinu veoma jaka mirisa (u tropskim podrujima Amerike); bizamska svinja pekatifobija (lat. peccarc grijeiti, gr. fobeomai) med. bolestan strah od grijeha Pekila (gr. Poikile) znamenita galerija 11 staroj Ateni, ukraena Polignotovim, Mikonovim i Panenovim slikama (bitka Atenjana i Spartanaca kod Eneje. boj amazonki, zauzimanje Troje, bitka kod Maratona i dr.) pekinezer siuan pas kineske rase peksimit (tur.) kruh dvaput peen, dvopek peksis (gr. pexis zgruavanje, smrzavanje) med. zgruavanje, zgruanost pekten (lat. pecten ealj; greben; grablje) zool. koljka kapica; anat. stidne dlake; preponska kost, stidna kost pektin (gr. pektos zgruen, gust) kem. osebujna biljna tvar koja zagrijavana s kiselinama tvori ele pektoral (lat. poctus, pectorale prsa, grudi) u Kat. crkvi: na prsni k koji nose vii inovi (opati i biskupi), u obliku malog tita, kria ili kakve relikvije pektoralije (lat. pectoralia) med. lijekovi za prsa. sredstva koja pomau izbacivanje sluzi (ispljuvka) pektoralni (lat. pectoralis) prsni, grudni pektorilokvija (lat. pectoriloquia) med. govor iz prsa (kod tuberkuloznih bolesnika) pektus (lat. pectus gen. pectrois) prsa; srce, dua pekulij (lat. peculium) prav. osobno imanje, imanje koje je osobno stekao sin, rob itd.. i u kojem olac, odnosno

pckulijaran gospodar, nema nikakva prava ni udjela pekulijaran (lat. peculiaris) osobit, osebujan, razliit pekulijamo imanje v. pekulij pekunijaran (lat. pecuniarius) novani, koji se sastoji u novcu pokus (lat. pecus gen. pccoris) stoka; ovjek glup kao stoka pel-svila (tal. p. pelo, lat. pilus vlas, dlaka} svila od grubih niti koji se dobivaju od neispravnih 6ihura dudova svilca pelada (fr. peiade) 2. med. mjestimino elavljenje pelada (p. pelada. fr. peiade) 1. luenjem s koe skinuta, a nesiriena vuna, ouvana vuna pelagijanci mn. pristae engl. redovnika Pelagija (umro nakon 418.). koji je od 410. u Kartagi i Rimu propovijedao da ne postoji nasljedni grijeh i da su 6>vjekovc prirodne sile dovoljne za stjecanje vjenog blaenstva; ovo nauavanje je osueno kao heretike na crkvenom saboru u Efezu 431

iue>4

pelengator

pelagijaniznm nauavanje redovnika Pelagija iz. V. st.; usp. pelagijanci pelagijski (gr. pelagios) morski, koji je postao ili se nalazi u moru; pelagijski. slojevi geol. slojevi koji su se staloili na morskom dnu\ pelagijske ivotinje zool. puinska fauna, morske ivotinje koje nalazimo u moru do otprilike 300 m dubine pelagizam (gr. pelagos more) med. morska bolest pelagoskop (gr. pelagos more, skopeo promatram, gledam) ureaj za gledanje u morsku dubinu pelagra Gat. pellis krzno, koa, tal. pelle, gr. pelina taban, agra plijen) med. endemina kona bolest, osobito u gornjoj Italiji, junoj Francuskoj i panjolskoj: kronina upala koe s Ijuskanjem i otpadanjem koe s lica

i ruku praena poremeajima u probavi i ivanim bolovima; vraa se svakog proljea u sve teim oblicima i, ako se ne lijei, zavrava, izmeu tree i sedme godine, smru pelagrozan (lat. pellis krzno, koa, tal." pelle, gr. agra plijen} med. koji boluje od pelagre pelami mn. kineske i istonoindijske svilene ih atlasaste tkanine pelard slitina (legura) platine i bakra s neto srebra ili neke druge kovine pelargonija (gr. pelargos roda) bot. ukrasna biljka lijepih bijelih cvjetova s plodovima koji nalikuju na plijc kljunove Pelazgi (gr. Pelasgoi) mn. dio najstarijih stanovnika Grke koji su se postupno pretopili u Helene; oni su, po predaji, podigli kiklopske bedeme Pelazgi (gr. Pelasgoi) starogrko pleme, grki starosjedioci pelc (lat. pellis krzno, koa, njem. Pelz) preraeno ivotinjsko krzno; odjevni predmet napravljen od preraena krzna, osobito bunda pelc-mantl (njem. Pelzmantel, lat. pellis mantellum) ogrta od krzna, bunda pelenti (njem. pelzen) med. cijepiti protiv bolesti; bot. cijepiti mladice peleer (njem. Pelzer) cijep, mladica pelefuter (njem. Peizfutter) podstava od krzna pele-mele it. pel-mel (fr.) pomijeano, bez reda, kako koji stigne; mjeavina, zbrka, dar-mar; mi-ma Pelej (gr. Peleus) mit. sin Kakov, mu Nerejeve keri Tetide, otac Ahilejev pelencije (lat. pellentia) mn. farm. sredstva koja pomau pobacivanje, pobaajna sredstva peleng (niz.) kut izmeu pravca kompasne igle i pravca u kojem se vidi neki predmet; v. pelengator pelengator (niz.) poni. naprava na kompasu pomou koje sc odreuje pe-

pelengirati leng razliitih toaka na obali ili predmeta na moru; usp. radiopelengalor pelengirati (niz.) 1. pom. odrediti kut izmeu pravca kompasne igle i pravca na vidljivi predmet; 2. pomou radiopelengatora odreivati mjesta gdje se nalazi cmisijska radiopostaja; 3. odreivati mjesto izvora zvuka pomou hvatanja zvukova pelerino (lat. peregrinari putovati, fr. pelerine) putniki ogrta bez rukava i s kapuljaom; ogrta uope pelevr (engl. palaver. port. palavra, p. palabra) zborno mjesto crnaca na kojem obavljaju vjerske obrede ili plemensko suenje; zbor, skuptina, dogovor

1065

pelotaa kidanosti najtanjih krvnih ila; purpura pelir-papir (fr. pelure ljuska, koica) vrsta finoga papira Pelitimi (hebr.) Filistejci, stanovnici Fenicije i Palestine, zakleti neprijatelji starih Hebreja peliti mn. geol. mehaniki sedimenti sastavljeni od praha i mulja pelivan (tur. pohlivan) 1. akrobat: plesa na uetu; cirkuski artist; 2. borac, hrva; junak, vitez; 3. komedija, lakrdija; 4. vrstan jahai konj pelo (tal., p. pelo) v. pel-svila Pelop (gr. Pelops) mit. sin Tantalov, otac ga je, kao djeaka, zaklao i dao bogovima za ruak, ali su ga ovi ponovno oivjeli. Kasnije je preao iz Frigije u, po njemu nazvani, Peloponez i, oeniv.i se Hipodamijom, dobio podruje Elis i pokrenuo olimpijske igre; njegovi sinovi su bili Atrej i Tijest, a unuci Agamemnon i Menelaj pelopij (lat. pclopium, gr. Pelops) min. kovina pronaena u tantalitu Peloponez (gr. Pelopov otok) staro ime dananjeg grkog poluotoka Moroje; peloponeski ratovi borbe izmeu Alenjana i Spartanaca od 431. do 404. pr. n. c. za prevlast u Grkoj (pobijedili Spartanci) pelorion (gr. pelorios gorostasan, golem) med. pretjerano razvijen i velik neki dio tijela peloron (gr. peloron udovite, neman) med. v. pelorion pelota (fr. pelote, p., port., lat. pelota, pila) med. loptasti dio pojasa protiv kile koji pritie kilavo mjesto i ne da mu ispasti; krojaki jastui za zabadanje igala; bijela pjega na konjskoj glavi; mah trkaki brod pelotaa (fr. pelotago) fina devina dlaka; obina vigonjska vuna za pravljenje eira; u biljaru: nepravilno udaranje lopte

pelidnoma (gr. pelinos crnka st, nacrn) med. v. pelioma pelidnus (gr. pelinos crnkast) med. vrsta konog crnila (melanoze) pelikan (gr. pelekan, lat. pelicanus) zool. nesit, gem. najvea ptica plivaica koja ima izmeu grana donjeg dijela kljuna rastegljivu kou za rezervnu hranu; med. instrument za vaenje zubi; voj. vrsta starog topa; kem. staklena posuda za destiliranjc; stolarski kripac pelikometar (gr. pelys, pelike posuda za crpenje, metron mjerilo, mjera) med. naprava za mjerenje enske zdjelice; pelvimetar pelikula (lat. pellicula koica) vanjski plazmatiki sloj trepetljikaa (praivi) pelioma (gr. pelioma krvlju pod liveno mjesto olovne boje, pelios) med. pjega na koi od udarca, olovne boje, zelena, uta ili modra; pelidnoma pelioza (gr. peliosis izljev krvi, modrica, pelios crnkast) med. krvna pjegavost, kronina bolest s mnogobrojnim malim izljevima krvi (petehijama) u kou i sluznicu zbog po-

pelta

1066

penetracija

pelta (gr. pelte) starogrki malen i lagan tit, oblikom podsjea na mjesec pelte (tur. pelte) slatko (hladetina) od dunja pelucidan (lat. per-licidus, pellucidus proziran) proziran, prozraan pe Kn metar (lat. pelvis zdjelica, gr. metron mjera, mjerilo) med. v. pclikometar pemfigus (lat. pemphigus, gr. pemfix mjehuri) med. izbijanje mjehuria po tijelu pemfiks (gr. pemfix) med. v. pemfigus pemiknm sueno i smrvljeno koncentrirano meso bizona kojim se hrane lovci i putnici na krajnjem sjeveru Sjeverne Amerike pemptejos '.gr. pemptaios) med. petodnevka. petodnevna poetna groznica PEN-klub kratica za Poets, Playwrights, Essavists, EdiLors, Novelists (engl.) pjesnici, dramski pisci, esejisti, urednici, romanopisci meunarodna udruga knjievnika (osnovana 1921.) (pen engl. = pero, pisaljka) pena (lat. penna) 2. pero, pero za pisanje pen a (lat. poena. gr. poinc) 1. kazna, osveta, naknada; sub poena it. suh pena (lat.) prav. pod kaznom, uz kaznu, pod prijetnjom kazne penal (lat. poenalis, kazneni) svota novca koja se plaa u sluaju neispunjenja ih krenja ugovora, npr. u sluaju zakanjenja poduzee e na ime penala za svaki mjesec zakanjenja odbiti po \0% autorskog honorara; u nogometu: najstroi kazneni udarac, izvodi se s 11 metara izravno prema golu kanjene strant; pen a li to t (lat. poena kazna, fr. penalite) prav. kanjivost; kazneni sustav; kazna

penalizam (lat. pennale) na njemakim protestantskim sveuilitima, osobito u XVII. st. (do 1662.): zlostavljanje i despotske postupanje starijih studenata prema sLudenlima-novacima u emu se ilo dotle da je moralo biti ak i zakonom zabranjeno penalni (lat. poenalis) koji se Lie kazne, koji spada u kaznu, kazneni penati (lat. penates) mit. kod Rimljana: bogovi zatitnici drave i svake obitelji posebice, kuni bogovi koje je svaka obitelj tovala i prinosila im rtve u samoj kui: pren. dom, stan, kuno ognjite pendakul lat. pendere visiti, biti objeen, pendaculum) arobna hamajlija koja se, kao zatita od zla i nesree, nosi oko vrata pendenlan (lat. pendere visjeti) 1. koji visi, lebdi, neodreen, neodluan, nedovren, nerijeen; 2. prav. koji se nalazi u postupku, a nije jo sigurno kakvo e biti rjeenje pendl-ur (njem. Pendel njihalo, L'hr sat) zidni saL, sal sa seta Ijkom Penelopa (gr. Penelope) mit. ena Odisejeva, mati Telemahova, poznata po svojoj vjernosti muu: dok je Odisej 10 godina ratovao pod Trojom i 10 godina lutao morima, nju su salijetali mnogobrojni prosci, ali ona ih je. vjeto nalazei izlike, uporno odbijala sve dok joi se nije vratio mu; pren. vjerna i odana ena peneplen (engl.) blago valovita povrina zemlje penetrabilan ;lat. penelrabilis) pojmljiv, shvalljiv, pronicav; probojan, prohodan penetrabilitet (lat. penetrabilitas) pojmljivost, shvatljivost. pronicavost; probojnosl. prohodnost penetracija lat. penetralio) prodiranje; prodorna snaga, pronicljivost, otroumnost. sposobnost pronicanja i shvaanja sutine; kulturno ili eko-

penetrancije

1067

penta-

nomsko prodiranje jedno drave (naroda) u drugu penetrancije (lat. peneiranlia) mn. med. lijekovi koji prodiru, koji proimaju penetrantan (lat. penetrans) prodoran, koji prodire, proiman, koji proima (miris, hladnoa itd.); proziran, koji prozire, pronicljiv (pogled); otar, bistar (razum) penetration pacifique it. penetrasion pasifik (fr.) "mirno prodiranje", sustav politikih, privrednih i vojnih, ali ne ratnih mjera kojima se sluila Francuska kako bi pofrancuzila ncfrancuske zemlje (npr. u sjev. Africi) penetrirati (lat. penetrare) prodrijeti, prodirati, probiti; prozreli, proniknuti, dokuiti, shvatiti; ispitati, istraiti penez (staronjem. Pfonning) novac penholdcr (engl.) 1. dralo za pero; 2. port, u stolnom tenisu: nain dranja reketa kao t.o se dri dralo pri pisanju peni (engl. penny) prije srebrni, potom bakreni, danas bronani silan novac u Vol. Britaniji = 1/12 ilinga peni-bank (engl. penny-bank) tedionica za siromanije u Londonu peni-post (engl. pennv-post) "pota po poni", gradska pota u Londonu koja obavlja samo lokalni promet penibilan (lat. poena, poenibilis muka. tegoba, patnja) muan, teak, nevoljan, tegoban penicil (lat. penicillum kist) med. kist, osobito kist za rane penicilin (lat. Pcnicillium kao rod) med. farm. tvar koja se dobiva kristalizacijom iz tekue kulture plijesni Penicillium notalum: djeluje antibiotiki na stafilokoke, streptokoke i neke druge bakterije, te se s uspjehom primjenjuje kao lijek protiv meningitisa, upale plua i drugih gnojnih upala; unosi se u organizam pu-

tem intramuskularnih injekcija i brzo iz njega izlazi, te se mora davati ee (svaka 3 sata); eluana kiselina ga razara i zato se rijetko uzima na usta penid-eer (lat. saccharum penidium. ar.-tur. fanid) proieni eer u ohliku sipki; jemeni eer penikulus (lat. peniculus etka; kist) zool. etkica (na stranjim nogama u pele na unutranjoj strani prvoga stopnog lanka) peninzula (lat. paeninsula) poluotok peninzularni (lat. paeninsularis) poluotoni, koji pripada poluotoku, koji se tie poluotoka penis (lat.) anal. muki spolni erektilni organ, muki ud penitencija (lat. poenitentia) kajanje, pokajanje; ispatanje; crkvena kazna peniteneijar (lat. poenitentiarius} sveenik. ispovjednik kod katolika; osobito: papin predstavnik, obino kardinal, koji, u izuzetnim sluajevima, daje dispenzacije u papino ime penitencijarija (lat. poenitentiaria) papinski sud u iji djelokrug spada sve to sc tie penitencije, koji daje dispenzacije i odreduje crkvene kazne, pokoru penkala vrsta umjetne olovke (po imenu izumitelja, Zagrepanina Penkale. 18711922) penologija (lat. poena kazna, gr. logia) znanost o sredstvima za kanjavanje pens (cngL pcncc) mn. od peni pensa ( lal.) raunska jedinica (40 denariusa) u srednjovjekovnoj Hrvatskoj pensirati (fr. pincer) rezati, potkresivati mlade izdanke na vokama iznad treeg ih etvrtog lista: zalamati vinograd penta marka motora za amac; svaki amani motor uope penta- (gr. pente) predmetak u sloenicama sa znaenjem: pet

peti tada

1068

pentasperman smatrao tajanstvenim simbolom koji krije u sohi tajanstvenu snagu pentakord (gr. pente, ehorde ica. struna) glazbeni instrument s pet ica (struna), peterostruna lira pentakrostih (gr. pente, akrostichis, akrostichon) pjesma od pet stihova ija poetna, ponekad i krajnja slova, tvore neko ime ili neku rije pentnlema (gr. pente, lemma dobit, dobitak) log. sud koji se sastoji od pet lanova pentaletalan (gr. pente, petalon list) bot. koji ima pet evjelnih listia pentalfa (gr. pente. alfa) v. pentagram pentametar (gr. pente. metron mjera) metr. petostopni, odnosno tonije, eslostopni. daktilski stih koji se sastoji od polovica odvojenih nepromjenjivom cezurom. a upotrebljava se samo s heksametrom pentandria (gr. pente, aner gen. andros ovjek, mu) mn. bol. biljke iji cvjetovi imaju pet slobodnih pranikih niti (peta klasa u Linneovom sustavu biljaka) pentangulami (gr. pente, lat. angulus kut) peterokutni pentangulum (gr. pente. lat. angulus kut) v. pentagon pentapteran (gr. pente, pteron krilo) koji ima pet krila, peterokrilan pentaptoton (gr. pentaptotos s pet padea) gram. imenica s pet padea pentarh (gr. pentarehos, pente pet, areho vodim, upravljam) lan vlade petorice pentarhat (gr. pente, areho vodim, upravljam) vlada od pet lanova, vlada petorice pentarhija (gr. pente, areho vodim, upravljam) v. pentarhat pentasilabum (gr. pente, svllabe slog) gram. rije od pet slogova pentasperman (gr. pente, sperma sjeme) bot. koji ima pet sjemenki, peterosjemeni

pentada (gr. pentas petina, pet) cjelina sastavljena od pet dijelova, razdoblje od pet godina pentadaktil (gr. pente, daktylos prst) koji ima pet prstiju, peteroprst pentadekagon (gr. pente, kai deka petnaest, gonia kut) geom. petnaesterokutnik pentadika (gr. pentadike) sustav brojeva iji jc osnovni broj pet pentaedar (gr. pente, edra osnova, strana, sijelo) geom. tijelo omeeno s pet strana ili povrina, peterokutu i k pentaeteris (gr. pente pet, etos godina) razdoblje od etiri godine i svetkovina koja se slavila na poetku svake pete godine; pentaelija pentafarmakon (gr. pente. farmakon lijek) petostruki lijek, peterostruki lijek pentafilan (gr. pente, fyllon list) bot. koji ima pet listova, peterolist pentafonij (gr. pente. fone glas) glaz. djelo prilagoeno za pet glasova pentnginian (gr. pente, gyne ena) bot, naziv za biljku iji cvijet ima pet stupica; usp. pentaginije pentaginije (gr. pente, gyne ena) mn. bot. peti red u klasama IXIII u Linneovom sustavu biljaka pentaglota (gr. pente, glotta jezik) knjiga na pet jezika, osobito Biblija tiskana na pet jezika u jednoj knjizi pentagon (gr. pente, gonia kut) geom. peterokut pentagonalni (gr. pente, gonia kut) peterokutni pentagram (gr. pente, gramma slovo) "Salomonovo slovoJ'; prvobitno: lik koji se dobije kad se sve strane pravilnog peterokuta produe toliko dok produene linije jodna drugu ne dodirnu; zatim: lik koji se dobije kada se dva trokuta jedan drugim pokriju i koji se. u starom i srednjem vijeku,

pcntastih

1069

peon

pcntastih (gr. pente, stichos red) kitica od pet stihova pcntastilon (gr. pente, stylos stup) arhit. zgrada s pet redova stupova Pentateuh (gr. pente. teuchos biljenica, knjiga) grko-aleksandrijski naziv za tzv. pet knjiga Moj sije vih koje se zovu: Genvsis (Knjiga Postanka), ftxodus (Knjiga Izlaska), Leoiticas (Levitski zakonik), Numeri (Knjiga brojeva), Deuteronomium (Ponovljeni zakon) pcntatlist (gr. pentathlos) kod starih Grka: onaj koji vjeba potoboj, pctcrostruku borbu (pentatlon) pentatlon (gr. pentathlon) pctoboj (haima skakanje, diskos bacanje diska, dromos Lranje, palo hrvanjc, pvgme akanje); kvinkvercij pentaton (gr. pente, tonos ton) glaz. razmak od pet cijelih tonova, mala septima Pcntccostc it. rentekoste (gr. pentekostos pedeseti, tj. hcmera pedeseti dan, pentekoste) pedeseti dan po Uskrsu, tj. Duhovi Pcntej (gr. Pentheus) mit. sin Ehionov i Agavin; ostarjeli mu je Kadmo jo za svoga ivota predao vladavinu nad Tebom pentemcron (gr. pente, hemera dan) razdoblje od pet dana pentcmimcris (gr. pente, hemi pola-, polu-, meros dio, hemimeres od polovina, prepolovljen) metr. dio stiha koji se sastoji od pet polustopa ili dvije i pol cijele stope; osobito: cezura iza druge i pol ili u treoj stopi hcksametra Pentesilcja (gr. Penthesileia) init. ki boga Marsa i kraljica amazonki, kao trojanska saveznica junaki se borila protiv Grka dok je Aliilej nije ubio: pren. ratnika, ratoborna ena Pentinkostar (gr. pentekostos pedeseti) u pravoslavnoj crkvi: Cvjetni triod, bogosluna knjiga koja se, po-

evi s prvim danom Uskrsa, upotrebljava za vrijeme svete Pedesetnice, tj. od Uskrsa do Duhova pcntogen (gr. pepto kuham, varim gennao rodim, stvaram) med. ope ime za sve hranjive tvari, supstance koje pomau stvaranje pepsina u eluanom soku penultima Gat. paenultimus pretposljednji, paenultima tj. syllaba pretposljednji slog) gram. pretposljednji slog jedne rijei penultimus (lat. paenultimus) pretposljednji (npr. dak u razredu) penumbra (lat. penumbra) polusjena koja se neprimjetno gubi u svjetlost; sumrak penzija (lat. pendere objesiti, mjeriti: platiti, pensio plaanje) prestanak aktivne slube dravnog slubenik;!, mirovina; plaa koju slubenik prima kad prestane aktivno raditi penzioner (lat. pensio plaanje, fr. pensionnaire) slubenik koji je prestao aktivno raditi i koji prima nove, penzijske prihode, umirovljeni slubenik penzionirati (fr. pensionner) prevesti (ili: prevoditi) iz aktivne; slube u mirovinu, staviti u penziju penzum (lat. pendere mjeriti po teini, izmjeriti, pensum dnevni posao, dnevni rad; zadatak) ono to je nekome odmjereno, dodijeljeno, odreeno; zadatak, osobito aki penje (fr. peignec) tkanina od eljane vune, kamgarn; mn. (peignees) eljana svila u boji penjer (fr. peigneur) stroj za grebenanie vune i kudelje, grebenara penjoar (fr. peignoir, lat. peetinare) eljati) enski ogrta koji se upotrebljava pri eljanju, pudranju i kupanju; vrsta iroke i udobne enske jutarnje i veernje haljine peon (gr. paion) metr. stih-igra, etvoroslona stihovna stopa u kojoj su li sloga kratka, a 1 dug, pojavljuje se

peonija

1070

Per Dominum nostrum

u 4 razliita oblika koji sc nazivaju prema mjestu duine: prvi peon: U U U, drugi peon: U IJ U, trei poon: U U U, etvrti peon: U U U peonija (gr. Paionia) hot. bour, nazvan po staroj pokrajini Peoniji u sjev. Makedoniji odakle jc donesen pepanzis (gr. pcpansis sazrijevanje, sazrelost} med. dozrijevanje neke bolesti; probava, probavljanje pepastian (gr. pepaino sazrijevam) med. koji pomae sazrijevanju bolesti; koji probavlja pepastik (gr. pepaino sazrijevam, dozrijevam) farm. sredstvo (ili: lijek) koji pomae sazrijevanju bolesti pepermint (lat. Menta piperita) osvjeavajui bombon s primjesom paprene metvice pepita (p.) krupnije zrno ili grumen istog zlata peplos (gr. peplos) enska haljina u starih Grka i Rimljana pepsi-cola it, pepsikola (engl. pep dobro raspoloenje, usp. coca-cola) vrsta slatkog osvjeujueg napitka pepsin (gr. pepto kuham, pepsis kuhanje) kem. lerment eluca u eluanom soku koji, rastvarajui bjelanevine, pomae probavu hrane pepsis (gr. pepto kuham, pepsis kuhanje) med. kuhanje, probava (hrane) peptiei (gr. pep-i kos koji slui za kuhanje, probavu) mn. med. sredstva koja pomau probavljanje hrane poptian (gr. peptikos koji pomae kuhanju, probavi) koji kuha, koji pomae kuhanju, probavi peptidi (gr.) spojevi od dviju ili vie aminoki solina pepton (gr. pepto kuham, varim) med. hranjiva tvar koja se zbog probave preobrazila; duikovi spojevi koji nastaju od bjelanevina stih tijela pod utjecajem eluanog soka

peptonizirati (gr. pepto kuham, varim) kem. rastapati bjelanevine peptonurija (gr. pepto kuham, varim, uron mokraa) med. luenje peplona s mokraom (kod grozninih zaraznih bolesti, trovanja itd.) per (fr. pair, engL peer. lat par jednak) 1. prije: nadbiskupi, vojvode, grofovi, baruni itd. koji su, kao s vladarom istorodni krunski vazali, bili meusobno jednaki i ravnopravni lanovi u najviim dravnim tijelima; lan Gornjeg doma u Engleskoj; velika; pir per (lat.) 2. kroz, prijeko, po, u, kod: pred; za, za vrijeme, u tijeku; pomou, putem ega; zbog, radi; trg. per kilo = po kili, za kilu itd. per abusnm it. per abuzum (lat.) zloporabom, putem zloporabe per accidens it. per akcidens (lat.) sluajem, sluajno per aliud (lat.) fil. v. pod per se per analogiam (gr.-lat.) po analogiji, tj. po uzoru na prijanja iskustva per annum it. per anum (lat.) za godinu, na godinu, godinje: pro anno per aspera ad astra (lat.) posl. kroz trnje do zvijezda, tj. kroz borbu k pobjedi (cibit iz Vcrgilija i Seneke) per aval (fr. per a val) uz jamstvo, kao jamac per aversionem it. averzionem (lat.) ne brojei, otprilike per Bacco it. per hako (tal.) kao formula prisege: tako mi Bakha per cassa it. per kasa (tal.) trg. uz plaanje gotovinom per eontante it. per kontante (tal.) trg. uz plaanje u gotovom per conto it. per konto (tal.) trg. na raun Per Dominum nostrum Jesum Christum (lat.) Po Gospodinu naem Isusu Kristu (zavrni dio katolikih molitava)

per cxtensum

1071

pera gracija

per extensum it. per ekstenzum Gat.) t-isk. slog koji se tiska kroz nekoliko stupaca (npr. naslovi, vane vijesti) per interim (lat.) privremeno, za neko vrijeme per litteras (lat.) slovima, pismeno, putem pisama Per me si va nella citta dolente it. per me si va nela ita dolente) Po meni (tj. kroz mene) se ide u grad jada (natpis nad vratima pakla u Danteovoj Boanstvenoj komediji) per mille (lat.) na tisuu, po tisui, za tisuu (komada); pro mille per modum (lat.) na nain; posredstvom per omnia saecula saeculorum it. per omnia sekula sekulorum (lat.) na sve vijeke vjekova per omamento (tal.) za ukras: toboe, prividno per os (lat.) med. kroz usta per pedes (lat.) nogama, tj. pjeice per pedes apostolorum (lat.) "nogama apostola", tj. pjeice (kao to su putovali apostoli) Per piu vie si va a Roma (tal.) Svi putovi vode u Rim per posta (tal.) potom, preko pote. putem pote per primam intentionem it. per primam intencionem (lat.) "prvim naprezanjem"; med. lijeenje rane neposrednim srastanjem rubova rane, za razliku od lijeenja par secundam intentionem ("drugim naprezanjem") kod kojega se rana zatvara putem drugih zbivanja, procesa, npr. stvaranjem granularnog tkiva per procura it. per prokura (tal.) prav. preko punomoi, preko opunomoenika per procurationem it. per prokuracionem (lat.) v. per procura per procuratorem it. per prokuratorem (lat.) prav. preko opunomoenika

per ricapito it. per rikapito (tal.) trg. v. pod ricapito per rollam (lat.) "po krugu"; naziv koji se u velikim uredima upotrebljava za predstojnikovo slanje nekog spisa od referenta do referenta kako bi dali svoje miljenje (umjesto da ili sve sazove na sjednicu) per saldo (tal.) trg. za obraunavanje, za izravna nje; pro saldo per saltum (lat.) skokom per se (lat.) fil. po sebi. ono to postoji samostalno, samo za sebe, samo sobom, npr. to je, kod skolastiara, supstancija, za razliku od akcidencije koja postoji samoperalliud, ti. preko drugog, pomou drugog per secundam intentionem it. per sekundam intencionem (lal.) med. v. pod per primam intentionem per si (lat. per, njem. sie) na "vi"; biti a nekim par si govoriti nekome "vi", oslovljavati nekoga sa *vi':; supr. per tu per subreptionem ct obreptionem it. per subrepciunem et obrepcionem Gat.) prav. putem prijevare i preuivanja (istine) per up (lat. per, njem. Schub) protjerivanje u pratnji straara, pod straom per tacitum consensum it. per tacilum konsenzum (lat.) uz pristanak utnjom per testamentum lat. po oporuci per tu (lat.) na "ti" ; biti s nekim par tu govoriti nekome "ti", nekome se obraati sa "ti"; supr. per si per ultimo (tal.) na kraju mjeseca per vota majora (lat.) veinom glasova per-ub (fr. pair, njem. Schub) istodobno imenovanje veeg broja lanova Gornjeg doma da bi se time osigurala vladi potrebna veina peragracija (lat. peragratio) putovanje, proputovanie, prolaenje

peracija perakcija Gat. poradio) zavretak, zavrna radnja, zavrni in perald slitina (legura) platine i bakra s neto srebra i neke druge kovine perambulator (lat.) v. hodometar porcent (lat. per centum) v. procent percepcija Gat. pcrceptio) psih. primjeivanje, zamjeivanje, opaanje, shvaanje, svi oni psihiki procesi koji (ili: sva ona psihika zbivanja koja) se neposredno izazivaju osjeti Inim podraajima (usp. aperccpcija); prav. naplaivanje, skupljanje, primanje (prihoda, novca, plodova itd.)

1072

pereta

percepcionalizam (lat. perceptio primjoivanje, opaanje) fil. nauavanje da cjelokupno miljenje i znanje vodi podrijetlo iz percepcije, tj. primjeivanja. i da su primjeivanja same primijeene stvari (Aristotel, HarniIton) perceptibilan (lat. percoptibilis) zamjetljiv, primjetljiv osjetom, shvatljiv, pojmljiv, osjetljiv perccptibilitct (lat. perceptibilitas) zamjetljivost, primjetljivost osjetom, osjetljivost, sposobnost za perccpcije pereeptivan (lat. perceptivus) koji primjeuje. koji prima vanjske dojmove pcrceptivitet Gat. perceptivitas) psih. sposobnost primjeivanja. sposobnost primanja vanjskih dojmova percipijent (lat. percipiens) onaj koji prima, primatelj percipirati (lat. percipere) primati, primiti, dobiti; opaati, shvaati, pojmiti, uiti perdniti (tur. perdah sjaj, politura; brijanje) rastezati kou, da bi se mogla oistiti od dlaka i izgladiti perdendo (tal.) glaz. gubei se, postupno nestajui perdendosi it. perdendozi (tal.) glaz. v. perdendo perdicija (lat. perditio) propast; vjeno prokletstvo, vjena smrt.

perdita (tal.) trg. gubitak pereant (lat. perire propasti, pereant) neka propadnu, dolje s njima pereat (lat, perire propasti, pereat) neka propadne, dolje s njim. dolje peregrinacija (lat. peregrinatio) boravljenje u tuini, putovanje po tuim, dalekim zemljama peregrinitet. (lat. peregrinitas) tuina, tui obiaj peregrinoman (lat. peregrinari ivjeti u tuini, putovati, gr. mania pomama, ludilo, strast) ovjek koji ima strast putovanja peregrinomanija (lat. peregrinari ivjeti u tuini, putovati, gr. mania pomama, strast) strast za putovanjem peregrinus (lat. peregrinus) tudinac, stranac perekvator (lat. peraequator) prav. izborni sudac perempeija (lat. peremptio) unitavanje; prav. zastarijevanje, prestanak valjanosti neke tube; konana odluka peremptoran (lat, peremptorius) koji ne trpi primjedbe, odluan, presudan; bezuvjetan, neodloan; supr. dilatoran peremtoran (lat. peremtorius) v. peremptoran perene (lat. perennis trajan, stalan) mn. u cvjearstvu: viegodinje biljke, trajnice, tj. one koje, jednom zasaene, mogu godinama ostati na istom mjestu gdje prezimljuju i svake godine listaju i cvjetaju irei se i razmnoavajui bez posebne njege perenitet [lat. perennitas) trajnost, dugotrajnost, nepresunost peresa (fr, pairesse) ena francuskog pera; plemkinja; piresa pereta (fr. perette, tal. pera) bot. vrsta sitnih, blijedoutih i slatkih limunova u obliku kruke

1073 pcretcrion {gr. pereterion builica, svrdlo, perao probijcm. probodem) kir. svrdlo, osobito za otvaranje lubanje; usp. trepan pcrfekcija (lat. porfectio) svretak, savrenstvo, odline osobine pcrfekcionirati (lat. perfectionarc) usavriti; zavriti, dovriti perfekeionisti (lat. porfectio) mn. fil. pristae perfekcionizma; lanovi kranske sljedbe u Sjevernoj Americi koji tee potpunoj zajednici obitelji i imanja, "biblijski komunisti" perfckeionizam (lat. perfectio) fil. nauavanje po kojem je usavravanje ovjeka svrha moralnog htijenja pcrfekt (lat. perfectum) gram. prolo vrijeme (npr. od raditi: radio sam, od biti: bio sam), tvori se od nenaglaenog prezenta pomonog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog perfektan (lat. perfeetus) gotov, svren, potpun; savren, usavren perfektibilist (lat. perfcctibilis) fil. pristaa perfektibilizma pertektibilizam (lat. perfectibilis usavrljiv) fil. nauavanje o sposobnosti ovjeka i ovjeanstva za usavravanje perfektuirati (lat. perficere, perfectum) izvriti, izvesti, privesti kraju, okonati; zakljuiti neki posao, ostvariti neto perfeto (tal. perfetto) glaz. potpuno perfetto modo it. perfeto modo (tal.) glaz. potpun tempo (naziv za trotakt. jer se 3 ne moe dijeliti s parnim brojem bez ostatka) perfetto modo it. perfeto moto (tal.) glaz. trodijelni takt perfidan (lat. perfidus) nevjeran, vjeroloman, izdajniki; zloban, podmukao perfldija Gat. perfidia) nevjerstvo. vjerolomstvo, izdajstvo; zloba, podmuklost perfiditet (lat. perfiditas) v. perfldija perfidnost (lat. perfidia) v. perfldija perforacija (lat. perforatio) buenje, probijanje; 1. med. pucanje upljih organa ili vena zbog bolesti, npr. perforacija ira u elucu i dr.; 2. kir. umjetno otvaranje upljina napravljenih u tijelu prirodnim ili neprirodnim putem; kod poroaja: umjeLno otvaranje djeje lubanje radi vaenja mozga da hi se glava lake izvukla i time olakao porod; ova operacija obavlja se pomou perfbratora (kod uskih zdjelica): 3. rupianje papira, potanskih maraka i dr. pomou "perfor arijskog stroja" perforacijski stroj sprava za pravljenje rupica na papiru, npr. na potanskim markama itd. perforacijski ig ig koji bui rupice perforativ (lat. perforativum) med. v. perforator perforativ-trepan (lat. perforativum, fr. trepan) kir. builica kojom se kosti samo otvaraju, a koja ne izbacuje onaj komad koji otrica obrezuic perforator (lat. perforatorium) kir. builica za otvaranje kostiju ili lubanje perforiran (lat. perforare) izbuen, probuen, izrupan, opskrbljen rupicama; perforirani papir u knjigovetvu: papir sa sitnim rupicama da bi se listovi lake mogli otkidati, ili s takvim rupicama da bi se mogli ulagati u poseban mehanizam koji je sastavni dio korica perforirati (lat. perforare) buiti, probuiti, vrtjeti, provrtjeli performansa (fr. performance) 1. uspjeh, dostignue, rezultat; 2. radne karakteristike; tehniki podaci, parametri; 3. vrhunski sporta perfrigetorij (lat. perfrigetorium) med. osjeaj hladnoe u velikoj mjeri kod grozninib bolesti, velika zimogroznost

pcrfrikcija perfrikcija (lat. perfrictio) promrzlost, ukoenost od zime perfuzija (lat. perfuderc pokvasiti) med. prskanje krvi izazvano na umjetan nain pergament (lat. pcrgamena) papir iz azijskog grada Pergama gdje su ga. u starom vijeku, izraivali kao zamjenu za papirus; posebno ustrojena i prireena ivotinjska koa, tj. samo od dlaka oiena i vapnom luena i uglaana ivotinjska (magarea, ovja ili telea) koa; upotrebljava se za bubnjeve i povezivanje knjiga, a prije pronalaska papira sluila je, pored papirusa, za pisanje; spis ili povelja napisana na takvoj koi

1074

periculum in mora

pergament-papir veoma vrst, koast i proziran papir koji se dobiva ako nelijepljeni papir ostavimo malo u hladnoj mjeavini od 8 dijelova koncentrirane sumporne kiseline i jednog dijela vode, pa ga potom dobro isperemo vodom (slui za dokumente, planove, povezivanje boca, pakiranje itd.); vegelabilni pergament pergamentna koa koi slian pergamentni papir za povezivanje knjiga pergola (tal. pergola, lat. pergula) vinova loza koja raste uz drvene ili kamene stupove; sjenica od loze i drugih penjaica, brajda perhidrol (lat, per, gr. hydor voda) farm. 30-postotna otopina vodikovog superoksida (za dezinficiranje i si.) perhorescencija (lat. perhorrescentia) prav. strah od pristranosti (suca, svjedoka i dr.) i zahtijevanje izuzea perhorescentnn prisega prav. tvrdnja pod prisegom da se neki sudac ili svjedok ne mogu smatrati nepristranim perhorescirati Gat. pcrhorresccre) uasnuti se, uzdrhtati od; osjetiti gaenje prema neemu, odbiti to od sebe; prav. ne primiti, ne priznati,

odbiti, zahtijevati izuzee, npr. suca ili svjedoka, zbog pristranosti peri (gr. peri oko, okolo) grki prijedlog koji se pojavljuje u mnogim sloenicama i oznaava: okolicu, rasprostranjenost, provedbu nekog krunog tijeka; nadmaivanje, nadilaenje, prekoraenje, poveavanje ili pojaavanje perialgian (gr. peri, algos bol) med. koji boluje od perialgije, koji je nastao kao posljedica perialgije perialgija (gr. peri, algos bol) med. veoma jaka bol u cijelom tijelu peri ama (gr. peri a m ma) v. amulet periastrum (gr. peri, astron zvijezda) astr. kod dvojnih zvijezda: toka na putanji pratitelja kad je ovaj najblie glavnoj zvijezdi, slino perihelu planetne putanje periblepsis (gr. peri. blepsis gledanje, blepo gledam) med. plaljivo gledanje oko sebe (kod duevnih bolesnika) peribola (gr. peribolc) obujam, opseg; ret. govorniko ukraavanje jedne misli; zaokruena reenica; opisivanje nadugako i nairoko; anat, v. perikard peribolos (gr.) sveto zemljite s hramom peribronhitis (gr. peri, ta bronehia kraj dunika koji ulazi u plua) med. upala opne koja obavija dine cijevi peribrozis (gr. peri, brosis jedenje, bibrosko jedem, razjedam) med. iravost onih kuteva pericement (gr. peri, lat. caementum kamen tucanik) zool. koni omota zubnog korijena pericementitis (gr. peri, lat. caementum kamen tucanik) med. upala pericementa pericistitis (gr. peri, kvstis) med. upala potrbunice periculum in mora it. perikulum in mora (lat.) opasnost je u odgaanju (oklijevanju)

peridentiti

1075

pcrihei

vanjski dio nekog predmeta; 3. predperidentitis (gr. peri, lat. dens, dcntis, grae zub) med. upala koice zubnog koperiferija (gr. perifereia obujam, oprijena seg) geom. obujam, opseg; pren. dio periderma (gr. peri, derma koa) bot. grada koji je najudaljeniji od sredizatitno kono tkivo koje je sastavta (centra), predgrae; kraj, rub ljeno od dva tkiva: tvornog, koje se naziva plutna kambija ili felogen, i periferijski (gr. perifereia obujam, opseg) koji se nalazi na periferiji, trajnog, koje je poznato pod nazivom krajnji, rubni, najudaljeniji od sredipluto; zool. vrst hitinski, rjee vapta; periferijski kut kut koji ine dvinenaki omota kod hidrozoa je tetive, a ije tjeme lei na perifeperidesmij (gr. peri, desmos veza; riji (supr. sredinji kut) okov) zool. koni omota iliastih periflebitis (gr. peri. fleps gen. blebos tvorevina (veza) pomou kojih se veila, vena) med. upala vanjske opne ina dijelova kostura dri u vezi vena peridesmitis (gr. pei, desmos veza; perifrastian (gr. perifrasiikos opisan) okov) med. upala peridesmija v. parafrastian peridot (fr.) min. v. olivin (ukastozeperifraza (gr. perifrasis opisivanje) lena vrsta hrizolita) ret. v. parafraza peridrom (gr. peridromos ono to opperifrazirati (gr. perifrazo opisujem) koljava, hodnik, galerija) arhit. hodv. parafrazirati nik sa stupovima, hodnik izmeu perifriksis (gr. perifrisso treperim, stupova i zidova; vrsta plesa na kodrhtim jako) med. jeza od hladnoe, nopcu drhtavica perieget (gr. peri-egetes) onaj koji vodi strance i pokazuje im znamenitosti; perigej (grki perigeion) astr. Zemlji opisiva gradova i zemalja najblia toka Mjeseeve putanje; periegeza (gr. peri-egesis voenje uoijee: loka planetove putanje u kokolo i pokazivanje) voenje stranca joj je planet najblie Zemlji; supr. po okolici i pokazivanje znamenitoapogej sti; opisivanje mjesta i zemalja; paperiginian (gr. peri, gyne ena) bot. riegaza mn. spisi, knjige u kojima se naziv za cvijet iji pranici i oplodni nabrajaju i opisuju umjetniki spolistii stoje na istoj visini, kao npr. menici i si. kod trenje periereza '.gr. periairesis) med. uklaperiginije (gr. peri, gvne ena) bot. njanje (ili: rezanje) ireva biljke kod kojih se spolni dijelovi cviperiergija (gr. peri-ergia) pretjerana jeta nalaze na aici revnost, sitniarenje, cjepidlaenje; periglotis (gr. peri. glotta jezik) anat. suvie neprirodan i posebno traen koni omota jezika nain pisanja (stil) perigon (gr. peri, gone rod) bot. unuperifacitis (gr. peri. fake lea) med. tranji cvjetni vjeni. ocvijee peri gon ijalije (gr. peri. gone rod) bot. upala one lee listii koji tvore unutranji cvjetni periferan (gr. periferni a obujam, opvjeni ili ocvijee seg) v. periferijski perihel (gr. peri, helios Sunce) astr. periferija (gr. perifereia krug, obilapoloaj nekog planeta kad se u svom enje) 1. mat. zatvorena krivulja koja kretanju najvie priblii Suncu, npr. omeuje dio povrine; obodnica; 2.

perija

1076

perneriti

Zemlja se nalazi u perihelu oko 1. sijenja; supr. afel perLhoiija (gr. pori, ehole u) med. prckomjernost ui periholus (gr. pori. eholos u) med. onaj koji boluje od utice perihondrij (gr. peri, ehondros hrskavica) zool. hrskavina opna perihondritis (gr. peri, ehondros hrskavica) med. upala hrskavine opne perija (Dr. pairie) perstvo, zvanje i dostojanstvo jednog pera; perov posjed, feud; lanstvo u engl. Gornjem domu; usp. per 1 perijant (gr. peri oko, anthos cvijet) bot, ocvijee, cvjetni omot, vanjski dio cvijeta perijoci (gr. peri-oikos) mn. okolni stanovnici. susjedi; zem. svi oni koji ive na istoj zemljopisnoj irini; u staroj Sparti: pokoreni seljaci, starosjedioci koji nisu imali graanskih prava perijeki (gr. peri-oikos) mn. v. perijeci perijen (engl. parian) porculanska masa koja izgleda kao perzijski mramor, upotrebljava se za izradbu malih kipova i svih kiparskih radova perika (fr. perruque, tal. perruca, lat. pilus vlas, dlaka) lana, tua kosa, vlas ulja perikard (gr. peri, kardia srce) anat. osrdaje, osrje, srana opna perikardijski (gr. peri, kardia srce) anat. osrni, koji se tie osrdaja (ili: osrja), koji pripada osrdaju, npr, perikardijske arterije, vene i dr. perikarditis (gr. peri, kardia srce) med. upala osrdaja perikarp (gr. peri, karpos plod) bot. sjemeni omota; med. koni lijek koji se stavlja oko anog korijena periklazis (gr. peri-klasis prelamanje) med. prijelom, osobito kosti Pcriklo (gr. "okruen slavom") glasoviti starogrki dravnik (500429. pr. n. e.)

porikohlion (gr. perikochlion) teh. navrtak, matica perikopa (gr. perikope okresivanje: vanjski oris oblika; ukras, ures) odsjek, odjeljak; osobito: odjeljak u Evanelja, apostolskih poslanica, Hjela apostolskih i Starog zavjeta, koji se nedjeljom i blagdanom ila u crkvi i objanjava; inetr. sustav nejednakih strofa; ret. mali reenini dio perikranij (gr. kranion lubanja, perikranios koji obavija lubanju) anat. koa koja obavija lubanju perikulozan (lat. periculosus) opasan, nezgodan; smion, drzak perikulum (lat. periculum) pokuaj, pokus: opasnost perimadariati (gr. peri. madaros gol, ogoljen) med. koji unitava, koji izjeda kou perimetar (gr. perimetron) mat. obujam, opseg perimetarski (gr. perimetros koji mjeri uokolo, perimetron obujam, opseg) obujmili, opseni, koji se tie obujma (ili: opsega), koji pripada obujmu (ih: opsegu) perimetralan (gr. peri. metron) mat. v. perimetarski perimetrian mat. v. perimetarski perimetrij (gr. peri, meter maternica) anat. potrbunica koja obavija maternicu, materniica perimetritis (gr. peri, meter maternica) med. upala potrbunice koja obavija maternicu, upala matemiice perimizij (gr. peri, mys mi; mii) anat. koasti omota miia, miina navlaka perimorfoza (gr. peri, morlbsis uobliavanje. oblikovanje) min. kristalni omota, ponekad tanak kao papir, koji obavija agregat nekog posve drugog minerala kao kakva jezgra perinefritis (gr. peri, nefros bubreg) med. upala bubrene opne (bubrenice)

perineoccla

1077

periost

koji pusu u odreenim vremenskim perineocela (gr. peiinaion medica, kerazmacima le kila) med. prodor medice (periperiodini sistem kem. raspored kene uma) mijskih elemenata prema njihovim perineoreksis (gr. porinaion) med. atomskim teinama kako rastu porascjep mcdice; v. perinenm evi s vodikom (H, He, Li, Be, B, C perine um (gr. porinaion, perincon) ... do Th. Pa, U), u vodoravnom redu anat. medici, spona izmeu stidnice (periodu) pokazuje sc stupnjevilost i mara promjene svojstava elemenata; a svoperineurij (gr. peri, neuron ivac) jim svojstvima meusobno slini (hoanat. tkivni omota koji obavija pomologni) elementi stoje uspravno jedina ivana vlakna, a i cijeli ijedni ispod drugih (grupa); ovaj rasvac pored postavio je ruski kemiar Menperiod (gr. peri, odos put, periodos hodeljcjev; prirodni sustav danje uokolo; obilaenje, obilazak, periodinost (gr. periodos) v. periolat. periodus) obilaenje, ophod; astr. dicitet vrijeme za koje planet prijee svoj put oko Sunca; ponavljanje nekog pcriodik(a) (gr.) tiskano djelo koje izzbivanja ili dogadaja i si. u pravilnim lazi povremeno (mjeseno, dvomjevremenskim razmacima; doba, odseno, polugodinje); asopis uope sjek, dio vremena, razdoblje; pren. periodinija (gr. peri, odyne bol) med. trajanje jednog titraja; poet. umjetjaka bol u cijelom tijelu niki zaokruen odjeljak, umjetniperiodist (gr. periodos, fr. priodiste) ki zaokruena reenica: gram. sloesuradnik u povremenim asopisima na reenica; med. v. perioda periodizacija dijeljenje povijesnih properioda (gr. periodos v. period; med. cesa na osnovne periode (razdoblja); redovito mjeseno pranje kod ena; vremenski raspored menstruacija periodizirati (gr. periodos) dijeliti (ili: periodicitet (gr. periodos, lat. periopodijeliti.) na periode, utvrditi (ili: oddicitas) pravilno vraanje, u odreerediti) periode nim vremenskim razmacima, odreperiodontitis (gr. peri, odus, odontos enih pojava (zbivanja, sjeanja, raszub) med. upala pozubnice (cementa) poloenja, psihoza, pojava koje prate perioha (gr. perioehe) obujam, cjelina; roenje pojedinca, rast, smrt i dr.), kratak sadraj (npr. neke knjige); tapovremenost koer: samostalan odjeljak, dio koji periodian (gr. periodikos) koji se ini zasebnu cjelinu vraa u pravilnim vremenskim razperiopa (gr. peri-orao gledam uokolo) macima; povremeni, koji se povrepromatranica, zvjezdarnica meno mijenja; prolazan; />eriodina kontrola nadzor (ili: pregled) u odre- perioptrika (gr. peri-orao) fiz. dio fizike koji prouava prelamanje svjetenim vremenskim razmacima; periodina reenica, gram. sloena ree- losnih zraka na povrinama tijela periorama (gr. peri, orama pogled, nica, ona koja je sastavljena od dvaju izgled) razglednica; usp. panorama nerazdvojno povezanih dijelova (properiorhita (gr. peri, lat. orbita ona taze i apodoze); periodine bolesti poupljina) anat. koni omota one vremene bolesti; periodini spisi aupljine sopisi (ili: urnali) koji izlaze povremeno; periodini vjetrovi vjetrovi periost (gr. peri. osteon kost) anat. pokosnica, koni omota kostiju

periostitis

1078

periskop

periostitis (gr. peri, osteon kost) med. upala pokosnice periostoza (gr. peri, osteon kost) med. zadebljavanje kosti peripat (gr. peri, patos stupanje, korak) zool. vrsta stonoge peripatetici (.gr. peripatetikos filozof peripatetik, peripatetiki filozof, peri-pateo etam i raspravljam) fil. starogrki filozofi koji su izili iz Aristotelove kole, on je svoje uenje izlagao uenicima etajui se hodnicima (peripatoi) liceja u Ateni peripatetika filozofija v. peripatetizam peripatetiki (gr. peri-pateo etam ) etajui; fil. koji pripada Aristotelovom nauavanju i koli, arislotelovski peripatetizam (gr. peri-pateo etam i pritom raspravljam) fil. nauavanje i nain nauavanja peripatetika; Aristotelova filozofija, peripatetika filozofija peripateza (gr. peripatesis) etanje, etnja; ozbiljan razgovor, ozbiljna zabava peripetija (gr. peripeleia obrat, preokret) preokret u sudbini glavnog junaka drame; neoekivana, iznenadna promjena u nekom stanju; rasplet u drami; obrat, preokret, prijelom peripijema (gr. peri, pvon gnoj) med. zagnojavanje, stvaranje gnoja peripleuritis (gr. peri, pleura rebra) med. upala tkiva koje obavija prsnu maramicu, pore bricu periploka (gr. periploke obavijanje, obuhvaanje; zapetljavanje, upetljavanje, zamrzavanje) uvijanje u govoru; uvijen, prikriven govor periplus (gr.) u antikom zemljopisu: brodarenje, oplovljivanje, plovidba uz obalu neke zemlje i opis te plovidbe peripneumonija (gr. peri-pneumonia) med. upala prsne maramice, porebrice

peripsiksis (gr. peripsyxis ohladenje, rashladenje) velika prehlada; med. osjeaj hladnoe u cijelom tijelu peripter (gr. peri, pteron poloaj stupova) arhit. zgrada sa svih strana okruena hodnikom sa stupovima, osobito takav starogrki hram; usp. dipteros peripterij (gr. peri, pteron poloaj stupova; krilne zgrade glavnih vratnica) arhit. vanjski hodnik, dvorana sa stupovima periptoza (gr. periptosis sluaj, priroda) med. presudan preokret u razvoju neke bolesti perireja (gr. perir-rhoo optjeem, perirroia) med. optjecanje, istjecanje na vie mjesta ili na svim mjestima perireksis (gr. porirrexis krunjenje okolo kostiju) med. otkidanje, odvajanje (npr. kosti) perisciji (gr. peri?kios krunosjenani, koji baca sjenu unaokolo) mn. zem, stanovnici u polarnom pojasu gdje Sunce po vie dana ili mjeseci nikako ne zalazi, tako da njihova sjena u 24 sata obie oko njih periscitizam (gr. pcriskythismos) etn. obiaj deranja koe s glave (koji je nekada vladao kod Skita); skalpiranje perisfera (gr. peri, sfaira kugla) vanjski dio kugle perisistola (gr. peri, systello skupim, stegnem) med. zastoj srca, vrijeme izmeu stezanja i irenja srca, tj. izmeu dva udarca pulsa (bila) periskop (gr. peri-skopeo gledam uokolo, promatram uokolo, obazirem se) kod podmornica: optika sprava pomou koje se moe promatrati vidik iznad vode: nekoliko metara duga elina cijev, 1020 cm u promjeru, koja se pri zaronjavanju podmornice moe teleskopski toliko produiti da gornji kraj. na kojem sc nalazi jedna

periskopski

1079

perjurant

peristatian (gr. peristasis, peri-ispotpuno reflektirajua staklena pritemi postavljam unaokolo) zameten, zma, ostane iznad povrine vode dugotrajan, podroban, opiran periskopski (gr. peri-skopeo gledam peristil (gr. peristvlon) arhit. slobodan unaokolo) opt.. koji gleda unaokolo, prostor okruen stupovima i pokrikoji vidi unaokolo; periskopska stakla ven; hodnik sa slupovima konkavno-konveksna ili konveksnoperistola (gr. peri-stello obuhvatim) konkavna stakla za oi koja pokazuju fiziol. gmizavo kretanje crijeva; usp. slabije sferno odstupanje nego biperistaltika konveksna i bikonkavna stakla, te peristom (gr. peri, sloma usta) zool. stoga omoguuju jasnije gledanje i rub usta na rubovima perisodaktili (gr. perissos preko broja, perisan (tur.) 1. prid. nesreen, razbapreko obine mjere, neparan, daktycan; neuredan; 2. im. vrsta ukrasne los prst) mn. zool. neparnoprstai, igle za nakit na glavi red sisavaca kopitara s neparnim peritccija (gr. peritheo naokolo trim) brojem prstiju (konj, nosorog, tapir plod gljive mjeinarke itd.) peritiflitis (gr. peri, tyflos slijep) med. upala potrbunice koja obavija slijeperisologija (gr. perissos preko broja, po crijevo preko obine mjere, prekomjeran, daktvlos rije, govor) bujica rijei, superitoma (gr. pcrittos prekomjeran, vinost izraza; pleonazam suvian) ono to preostaje, suvinost; perisoma (gr. perissos prekomjeran, med. ostatak hrane koji preostaje nakon probave u elucu, neistoa; suvian) v. peritoma ostatak bolesti perisomeran (gr. perissos prekomjeperitonealan (gr. peri-tonaion) koji ran, suvian, meros dio) zool. koji pripada potrbunici, koji se tie potrima prekobrojne udove bunice perisperma (gr. peri, sperma sjeme) bot. sjemeni omota: perikarp peritoneitis (gr. peri-tonaion potrbuperispomenon (gr. perispomenon) u nica) med. upala potrbunice grkoj gramatici: rije koja ima zaviperitonejski (gr. peri-tonaion potrbunut akcent (cirkumfleks) na posljednica) v. peritonealan njem slogu, tj. na prvom od kraja peritoneum (gr. perilonaion) zool. pozdesna nalijevo, npr. andron, skias trbunica perisprit (gr. peri, lat. spiritus duh. peritonitis (gr. peri-tonaion potrbudua) po shvaanju spiritisla: neka nica) med. v. peritoneitis sredina izmeu due i tijela koja perivjen (fr. peruvienne) vrsta svilena zajedno s duom prelazi u drugi svitkanina ukraena cvjetovima jet, duhovno, oduhovljeno tijelo perivoj (novogr. periboli vrt) umica, peristaltika (gr. peristaltikos obujavni park hvatan i saimljiv, peri- stello) fiziol. perizoma (gr. perizoma) pojas; preka; gmizanje, od volje nezavisno gibanje anat. oil (dijafragma) eluca. crijeva i ostalih upljih orperizozis (gr. perizosis) med. opasigana pomou stezanja miinih vlavanje, omotavanje, podvezivanje kana sa svrhom pomicanja naprijed perjuracija (lal. perjuratio) prav. krivo i izbacivanja crijevnog sadraja (izprisezanje, krivokletstvo meta); motus peristallicus. peristalperjurant (lat. perjurans) krivokletnik, t.iko kretanje koji je krivo prisegnuo

perjurijum

1080

permeacija

perjurijum (lat. perjurium) prav. kriva prisega.. krivokletstvo perjuriozan (lat. perjuriosus.) krivokletan; nevjeran, laljiv perjurus (lat.) prav. krivoklelnik, nevjernik, laljivac perkal (fr. pcrcale) gusto tkana istonoindijska pamuna tkanina, finija od mitkala perkelt (mad. porkolt) kuh. maarski paprika od govedskog ili teleeg mesa perkinizam med. metoda lijeenja trljanjem oboljelih dijelova dvjema iglama od razliitih kovina, nazvana po izumitelju Perkinu (umro 1799.) perkolacija (lat. percolatio) kem. procijedivanje. proiavanje, razbistri vanje perkurirati (lat. per-currere) pregledati letimino, povTno pregledati perkurzija (lat. percursio) prelijetanje, pretravanje; letimino prelaenje preko ega, promiljanje na brzinu perkusija (lat. pcrcussio) udaranje, sudar, udar, potres: med. kucanje, opkucavanje, ispitivanje kucanjem perkusioni (lat. percussio) udarni, koji biva pomou udarca; perkusioni stroj fiz. sprava za ispitivanje brzine tijela pokrenuti h udarcem; perkusiana puka puka ije se punjenje pali udarom okiastog okidaa u kapslu; perkusiono paljenje paljenje udarcem perkusor (lat. percussor) sprava za razbijanje, za lomljenje perkutanski (lat. per, culis koa) koji djeluje kroz kou (lijek) perkutirati (lat. percutere) med. kucati, i=pitivati kucanjem, vriti perkusiju, npr. prsa, eluca perkutorij (lat. percutere, percutorium) med. lijenika kucaIjka perkvizicija (lat. perquisitio) sudska istraga, istraivanje; perouisitin dame.stica it. perkvizicio domestika

(lat.) premetaina, pretres kue ili stana pcrkvizicijski protest prav. protest mjenice koji sc ini ako se Lrasal. u vrijeme plaanja, ne moe nai u mjestu plaanja perkvizitor (lat. perquisitor) istraitelj peri ((lat. perla, fr. perle) tisk. poslije dijamanta najsitnija tiskarska slova (od pet tipografskih toaka) perla (lat. perla, fr. perle) biser; med. kao mlijeko bijela, biseru slina pjega na ronici (oka) pcrlmuter (njem. Perlmuttcr) unutranji biserasti sloj u koljci, sedef perlon sintetika tekstilna sirovina; zbog elastinosti i vrstoe upotrebljava se za izradu arapa, rublja, odjee i tehnikih tkiva perlustracija (lat. pcrlustratio) razgledavanje, pregledanje; otvaranje i itanje tuih pisama bez znanja adresata (sa svrhom policijskog nadzora) perm (rus.) geol. v. permski period permnnencija (lal. permanentia) neprekidno trajanje, postojanost, ustrajnost; stalno zasjedanje, npr. zakonodavnog tijela, do okonanja odreenih pitanja; teol. neprestana prisutnost tijela Kristovog u priesti permanentan Gat, permanens) trajan, ustrajan, stalan, postojan, neprestan, neprekidan; permanentni plinovi kem. postojani plinovi (koji se prije nisu mogli pretvoriti u tekue stanje); permanentno bjelilo trajna vodena boja koja se dobiva od barijsulfata permanentnost (lat. permanentia) v. permanencija permeabilan (lat. permeabilis) prol>ojan, propustljiv pcrmeabilitet (lat. permeabilitas) probojnost, propustljivost permeacija Gat. permoatio) prodiranje dvaju tijela jednog u drugo, mijeanje

permen

10 I

perpetracija

permen {engl. pearmain) vrsta jabuke knja ima ukus kruke, parmenka permiscibilan (lat. permiscibilis) koji se moe pomijeali, izmjeljiv permisija {lat. permissio) doputenje, dozvola, odobrenje permisionar (lat. permissionarius) posjednik dozvole, besplatne karte; vojnik na dopustu; kod putujuih cirkusa i kazalita: poslovoa koji putuje ispred trupe da na vrijeme izvadi dozvolu za prireivanje predstava i pripremi sve to je potrebno permisionisti (lat. permissio doputenje, odobrenje) mn. stranci koji imaju dozvolu boravka u nekom gradu ' permocija (lat. permotio) pokretanje, pobuivanje, pobuda; razd raen je, afekt permska formacija geol. v. pcrmski period permski period geol. razdoblje u razvoju Zemljine kore koje se nalazi izmeu karbonskog i trijaskog razdoblja (nazvano po ruskoj pokrajini Permu, gdje su njegovi slojevi vrlo dobro razvijeni i prvo proueni); perm permutabilan (lat. permutabilis) zamjenjiv, razmjenjiv, premjestiv permutahilitet (lat. permutabilitas) zamjenjivost, premjesiivost permutacija (lat. permutatio) promjena, razmjena, razmjenjivanje, zamjenjivanje; mat. premjetanje, mijenjanje mjesta u nizu odreenog broja danih elemenata permutirati Gat. permutare) razmjenjivati, zamjenjivati, promijeniti; razmjetati. premjestiti, premjetati pcmamhuko crveno brazilsko drvo ija se strugotina upotrebljava za bojenje i pravljenje crvene tinte (nazvano po brazilskoj pokrajini Pernambuco); fernambuko

pcmieiozan (lat. perniriosus) ubitaan, razoran, kodljiv, opasan; pcrnicinzna groznica poetna groznica pernioni (lat. pernio, perniones) mn. med. pritevi na nogama od zime, ozebline, smrzotine perodinija (gr. pera torba. odyne bol) med. bol eluca; kardialgija peroksid (lat. per. gr. oxvs otar) kem. oksid s veim omjerom kiselina nego drugi oksidi istog niza peroksidirati (lat. per., gr. oxys) kem. pretvoriti, pretvarati u peroksid peroma (gr. peroma uzetost, osakaenost) med. osakaenost, oteen ost osj etilnih organa peron (fr. perron) slobodan trijem (terasa) pred kuom; mjesto na postajama odakle se ulazi u vlak ih izlazi iz njega perona (gr. perone bica) anal. golijen, goljenica peroneji (lat. musculi peronei) mn. anat. goljenini miii peronospora (gr. perone izraslina na kosti, spora sjetva) bolest lista i bobica vinove loze koje izaziva parazitna gljivica Peronospora viticola; suzbija se prskanjem otopinom modre galice i dr. peroralni (lat. per, os usta, peroralis) koji se uzima kroz usta, npr. lijek perotina (fr. perrotine) stroj za bojenje tkanina, moe istodobno bojiti u tri boje: nazvana po izumitelju Perrotu perozis (gr. perosis ozljeda, povreda) med. sakaenje, osobito udova i osjetila perpendikl (lat. perpendiculum) visak; njihalo na satu, pendel perpendikularan (lat. perpendicularis) uspravan, okomit: vertikalan perpendikularitet (lat. perpendicularitas) uspravnost, okomitost; vertikalnost perpetracija (lat. perpelratio) izvrenje, izvoenje, sprovocnjc

perpetuacija

1082

persona grata

persona publica

108-3

perspektiva

perpetuacija (lal. perpetuatio} neprekidno trajanje, ovjekovjea vanje porpetuana (lat. perpetuus neprekidan, neprestan, stalan) vrsta veoma vrsto vunene tkanine sline seru perpetuelan (fr. perpetuel) stalan, neprestan, doivotan, vjean perpetuirati (lat. pcrpetuare) neprekidno nastavljali ili odravati, pustiti da neto neprekidno traje, ovjekovjeiti, ovjekovjeavati perpetuitet (lat. perpetuitas) neprestanost, stalnost, vjeitost, doivotnost, neprekidno trajanje, npr. slube, dunosti itd. pcrpetuiteti (lat. perpeluitates) mn. neprekidnosti, zakladna imanja perpetuum mobile (lat. perpetuum mobile vjeito pokretno) fiz. zamiljeni stroj koji bi sam sebe stalno pokretao i obavljao nekakav rad ne primajui sa strane energiju (to je, po zakonu o odranju energije, nemogue); ili: injenica je daje nemogue na bilo koji nain, ni mehanikim, ni termikim, ni kemijskim aparatima sagraditi periodino djelatan stroj kojim bi se stalno dobivao rad (ili iva sila) ni iz ega (zvano: perpetuum mobile prve vrste); smisao sljedeeg stava zove se perpetuum mobile druge vrste (Ostvvald): "Nemogue je sagraditi stroj koji periodino radi, a koji pritom samo die teret i hladi neki toplinski rezervoar"; ovakav stroj ne stoji u opreci s naelom odranja energije perpetuus (lat.) neprestan. neprekidan, stalan, vjean perpleksan (lat. perplexus) zbunjen, smeten, smuen; nerjeiv perpleksitet (lat. perplexitas) zabuna, zbunjenost, smetenost, nerjeivost persau (fr. persan "perzijski") arhit. kip poput stupa koji dri svod persekucija (lat. persecutio) gonjenje, proganjanje

persekutirati (fr. persccuter) prav. sudski progoniti, tuiti, tjerati, goniti, progoniti; persekvirali persekutor (lal. persecutor) gonitclj, progonitelj, dosadan ovjek, nasrlljivac persening (engl. persenning) pom. vrsto, smolom premazano platno za pokrivanje persevcracija (lat. perseveratio) fil. postojanost, osobito: predodba u svijesti, injenica da sve to je ikada ulo u svijest i postalo dijelom njezinog sadraja izaziva u njoj jae ili slabije promjene i ostavlja neki trag perseverirati (lat. perseverare) ustrajati, biti ustrajan, ostajati pri svome persiflaa (fr. persiflage) ismijavanje, izrugivanje na fin nain persifler (fr. persifleur) ismijava, podrugljivac persiflirati (fr. persifler) ismijavati se, pravili nekoga ili neto smijenim na fin nain persiko (fr. persicot) liker od breskvinih kotica, breskovaa persistencija (lat. persistentia) ustrajnost, postojanost, stalnost, izdrljivost. upornost; tvrdoglavost persistentan (lal. persistens) ustrajan, postojan, stalan, izdrljiv, uporan perskripcija (lal. perscriptio) trg. knjienje, unoenje u knjigu rauna; pismena uputnica za isplatu, doznaka persona (lat.) osoba, pojedinac, linost, svako bie obdareno sposobnou slobodnog i razumnog htijenja i djelovanja (fizika persona), za razliku od stvari, koja je samo predmet bez volje i razuma, nema svoga dostojanstva; prav. svaka osoba koja ima sposobnosti stjecati odredena prava i primati na sel>e obveze, pravna osoba (juristika persona); in persona osobno persona grata (lat.) omiljena osoba, osoba koja je kod pretpostavljenih u milosti

persona publica it. persona publika Gat, javna osoba) osoba koja radi u javnoj slubi, dravni slubenik, javni radnik, pisac, glumac, umjetnik; podrugljivo: javna ena personal (lat. personalis osobni) osoblje, svi namjetenici i slubenici nekog poduzea ili ustanove; broj svih osoba koje ine jedan kolegij personalac (lat. personalis osobni) onaj u iji djelokrug spada skrb o osoblju nekog poduzea ili ustanove personalije (lat. personalia) mn. osobni podaci o starosti, imovinskom stanju, zanimanju itd personalist (lat. persona) onaj kojem je priznato neko pravo samo u odnosu prema njemu osobno personalitet (lat. personalitas) osobnost, ono to je osobno, osobina; svijest- o svojoj osobnosti, samosvijest; personaliteti mn. osobne uvrede, osobna zadirkivanja personalizam (lat. persona) fil. nauavanje da se svijet sastoji od pojedinaca koji su ivi, koji svjesno tee cilju i koji su svjesni svoje vrijednosti (Leibniz, Boslrijm, Renouvier, I..V. Stern); shvaanje osobe i osobnosti kao najvie vrijednosti (Kant); teol. vjera u Boga kao osobu personalizirati (fr. personnaliser) navoditi (ili: oznaavati) osobe ili osobne podatke; osobljavati, osobiti; zadirkivati, zadjevati, peckali personalna unija ujedinjenje dviju ih vie inae samostalnih drava pod jednim vladarom ili jednom vladarskom obitelji, dravno-pravni odnos kakav je, npr., postojao do 1918. izmeu Austrije i Ugarske i, od 1102., izmeu Hrvatske i Ugarske personalna zamjenica gram. osobna zamjenica '(ja, Li, on, ona, ono, mi, vi, oni, one, ona) personalni (lat. personalis) osobni, koji se tie osobe ih osoblja

personalni akti mn. akti o osobnim prilikama, sposobnostima, dieliina i dr. nekog slubenika personalni konto trg. raun koji sc pojedincima otvara i, kao takav, vodi personalni kredit Lrg. zajam koji sc zasniva na osobnom povjerenju personalni porez osobni porez, glavarina, porez po poreznim osobama personalni vjerovnik trg. vjerovnik koji za svoja potraivanja nema nikakve osnove Personcncultus it. personenkultus Gal.-njem.) tzv. kuli linosti personificirati (lal. personificare) poosobljavati, poosobiti, pretvarati, preobraavati u osobu; ope pojmove, osobine, mrtve stvari ili ivotinje prikazivati da rade i misle kao razumna bia (kao osobe) personifikacija (lat. personificatio) poosobljenje, utjelovljenje, prikazivanje neke stvari kao ivog bia; ret. vrsta metafore kojom se neive stvari i pojmovi zamiljenih predmeta prikazuju kao bia sa svim znakovima ljudskog ivota i koja ne samo to rade, misle i osjeaju kao ljudi, nego i govore s njima, npr.: nesrea koraa brzo, vjetar je opet uzeo svoju slaru gitaru itd.; prozopopeja perspektiv (lat. perspeetivus, perspeclare uoiti, uoavati) mali dalekozor perspektiva (lal. perspeetiva) prikazivanje predmeta na zadanoj ravnini onako kako ih. s odreene toke promatranja, vidi nae oko; slika predmeta u daljini; pren. pogled u budunost; izgledi za budunost; poljska perspektiva kad toka oka lei u visini ovjeka iznad vidika; ptija perspektiva slikanje (ili: crtanje, pogled) na neki predmet s visine ptijeg leta, tj. u koso i odozgo; ablja perspektiva slikanje (ili: crtanje, pogled) ukoso i odozdo

perspektivizam

1084

perverzan

perspektivizam (Int. perspeetiva) fil. nauavanje po kojem stvarnost uvijek shvaamo samo s gledita svojih potreba, interesa i ciljeva, i po kojem nae spoznavanje ima vrijednosti samo u tome smislu, a nikako u apsolutnom; predstavnik: Nietzsche perspektivna projckcijn crtanje zemljovida pri kojem se zamilja da oko stoji u sreditu Zemlje i odatle gleda i prikazuje zemlje koje oko sebe vidi; centralna projekcija perspektivni (lat. perspeetivus) crtan (ili: slikan, gledan) u daljini, onako kako se vidi izdaleka, u perspektivi; pren. koji je u izgledu, u budunosti pcrspiracija (lat, perspiratio) isparivanje. znojenje, kono disanje perstvo (fr. pairie) v. perija persuasio dolosa it. persuazio doloza (lat.) prav. lukavo (ili: zlonamjerno) nag varanje persuazija (lat. persuasio) nagovaranje, nagovor; nagovorenost; uvjeravanje; uvjerenost persuazorije (lat. porsuasoria) mn. prav. sredstva kojima se vri nagovaranje persuflacija (lat. flare puhati) propuhivanje pereronski konj (fr. cheval perch(jron) vrsta tekih i brzih konja, podrijetlom iz pokrajine Perch (sjeverna Francuska) pertinaks (lat. pertinax) 1. prid. tvrdoglav, uporan, postojan, jogunast; 2. im. izolacijski materijal iz skupine tvrdih papira s vezivom od neke smole, npr. elaka pertineneije (lat, pertinentia) mn. prav. pribor; pripadajui dijelovi, npr. imanja, zemlje i koji se. pri otuivanju glavne stvari, podrazumijevaju uz nju pertl (njem. Bortlein) traka, uzica, vezica (za cipele)

perturbacija (lat. perturbatio) poremeaj, poremeenost; smetenost, zbrka, zabuna, nemir; perturbacije mn. astr. poremeaji, odstupanja u putanjama nebeskih tijela ili odstupanja od Kcplerovih zakona, a koja pokazuje tijek jednog dijela Sunevog sustava, planeta, kometa ili mjeseca, osobito naeg Mjeseca, zbog istodobnog privlaenja ostalih tijela perturbatio critica it. perturbacio kritika (lat.) med. uznemirenost koja prethodi krizi neke bolesti perturbiran (lat. porturbatus) uznemiren, smeten, poremeen, zbrkan, zbunjen, doveden izvan sebe perturbirati (lal. perturbare) smutiti, poremetiti, uznemiriti, pobrkati, zbuniti, zastraiti, dovesti nekoga da bude izvan sebe; astr. remetiti pertusis (lat.) med. hripavac, rikavac, "magarei kaalj" peru-balzam v. peruvijanski balzam peru-salitra ilska salitra peru-srebro novo srebro perula (lat. pera torba, naprtniaa, perula vreica) bot, koasti ili korasti omota jednog dijela biljke, npr. pupoljka peruvijanskn kora farm. kora junoamerikog kina-drveta (jedan od na jvanijih lijekova protiv groznice) peruvijanski balzam (lat. balsamum peruvianum) smolast sok, tamnocrven i ugodnog mirisa po vaniliji, dobiva sc od kore peruanskog balzamovog drveta Myrohxylon perirae; mae sc kao lijek na otvorene rane, a upotrebljava se i za pripremanje raznih pomada; peru-balzam, indijski balzam pervertirati (lat. pervertere) izopaiti, kvariti, pokvariti perverzan (lat. pervertere pokvariti, unititi, perversus) izopaen, pokvaren; neprirodan (spolno); u uem smislu: homoseksualan

pereija

1085

petaon

perverzija (lat. perversio) izopaenost, izopaenje, pokvarenost, proluprirodnost (spolna), protuprirodno zadovoljavanje spolnih nagona, perverzitet (lat. perversitas) izopaenost, pokvarenost, pokvarenjatvo, protuprirodnost; u psihijatriji: izopaenost prirodnih osjeaja i nagona, osobito spolnih perverznost (lat. perversio) v. perverzitot i perverzija pervestigacijn (lat. pervestigaiio) traganje, istraivanje, pretraivanje pervulgaeija (lat. pcrvulgatio) objavljivanje, iznoenje u javnost Perzcj (gr. Perseus) 1. mit. sin Jupitera i Danaje, argivski heroj, ubio gorgonu Meduzu (iz ije krvi poslao Pegaz); 2. astr. zvijee na Sjevernom nebu sa 134 zvijezde koje se mogu vidjeti i golim okom perzer v. perzijanac perzijanac 1. veoma Uno crno janjee krzno iz Buhare (u L'zbekistanu: = karakul); 2. vrsta porculanskih valjaka perzijaner v. perzijanac perzijen (fr. persienne) vrsta finog perzijskog kretona, katuna; rebrenice, aluzine perzijski koji pripada Perziji, koji sc odnosi na Perziju, koji potjee iz Perzije; perzijska zemlja engleska tamnocrvena boja; pcrzijsfio plavetnilo (fr. bleu de Perse) zelenoplava ili tamnoplava boia; perzijsko crvenilo koraljnocrvena boja; perzijski )X>redak arhit. poredak stupova u kojem kipovi robova zamjenjuju stupove pes (lat. pes gen. pedis) 1. stopa; metr. slihovna stopa pes (engl. pace, fr. pas. lat. passus) 2. korak, hod; tranje iz sve snage, utrka, natjecanje u tranju; kao jedinica za duinu = 2 1/2 engl. stope = 0,762 m

pesante it. pezante (tal.) glaz. teko, veoma lagano i dostojanstveno pesarij (gr. pessos kocka, lat. pessarium) med. matemini prsten, prstenasta naprava od mekane ili tvrde gume koja sputenu maternicu dri u normalnom poloaju; takoer: duguljasta i okrugla svjeica od vune, svile i dr. umijeana sa smolom ili voskom i izmijeana ljekovitim sredstvima, stavlja se u maternicu ili stranjicu Pesehito it, Peito (sir.) naziv najstarijeg sirijskog prijevoda Starog i Novog zavjeta (iz II. st.) pesimist (lat. pessimus najgori) fil. pristaa pesimizma; ovjek sklon sve pojave u ivotu uzimati s najrunije strane; supr. optimist pesimizam (lat. pessimus najgori) ti i. pogled na svijet koji smatra da su ovaj svijet i ivot, u svojoj biti, nepopravljivo loi i da je, prema tome, bolje ne ivjeli no ovako ivjeti; sklonost da se sve gleda s najgore strane: supr. optimizam peskarija (tal. peschcria) ribai'nica pestilencija (lat. pesiilentia bolest, zaraza) kuga pestilencijalan (lat. pestilentialis) kao kuga, slian kugi, kuast; izloen kugi; kuan, okuen, zaraen pesulum (lat. pessulum) med. v. pesa"j pe (tal. pesce) zool. glavo (vrsta ribe) peikan (tal. pescecane) morski pas pekun (tur.) okrugli stoli petalizam (gr. petalon) progonstvo na pet godina iz Sirakuze, pri emu se o onome koga je trebalo prognati glasovalo liem masline (petalon = list); usp. otrakizam potaloidan (gr. petalon list, eidos oblik) slian listu, latici, kruninom listiu petalon (gr. petalon} bot. v. petalum

pctnlosome

1086

petitorij

petalosome (gr. petalon list, soma tijelo) zool. ribe s tijelom slinim listu, listovi Petar (gr. petra stijena, kamen) "stijena", "hrid", "tvrd kao kamen"; Petrov kri obrnut kri (apostol Petar je bio razapet glavom nadolje) petarda (fr. petard, tal., p. petardo) voj. stoast top za ruenje vrata i bedema, metalna bavica napunjena barutom (za ruenje mostova, bedema i dr. objekata); prskalica za zaustavljanje vlaka (u sluaju opasnosti) petaurist (gr. petauron sjedalo, motka) plesa na konopcu, akrobat petegola (tal. pettegolo brbljav, jeziav) brbljavica. blebetua, jeziara petehe (lat. petechia) mn. med. v. petehije petekijalna groznica med. groznica pri kojoj izbijaju po tijelu sitne crvene pjege; v. petekije petekije (fr. ptechie, lat. petechia) mn. med. crven(kast)i peati, sitne crvene piege na koi, obino znak neke vrste ivane groznice, znak kuge petenoteologija (gr. peteinos, petcenos koji leti, krilat, pernat, Theos Bog, logia) teol. pobono razmiljanje o pticama; dokaz o postojanju Boga na osnovi postojanja ptica petent (lat. petens) molitelj, podnositelj molbe Peter Pan it. Piter Pan lik djeaka vilenjaka iz prie kotskog knjievnika Jame3a Matthcwa Parriea (18B01937) peticija Gat. petitio) molba, osobito: pismena molba, molbenica; potraivanje, zahtijevanje peticionar Gat. petitionaris) molitelj, podnositelj molbe nekom viem mjestu peticionirati (fr. petitionncr) prav. podnositi (ili: podnijeti) molbu, moliti

petikout (engl. pellicoat donja suknja) enska podsuknja ija je svrha davanje i odravanje eljene linije haljine petinoteologija (gr. peteenos krilat, Theos, logia) v. petenoteologija petiolaran (lat. petiolaris, potiolus stapka) bot. koji pripada stapci, koji potjee od stapke, stapkin petiolus (lat. petiolus dem. od pes) bot. stapka (kod lista) petiotizirati umnoavati vino time to se na ve iscijeeno grozde (kominu) lijeva zaeerena voda pa se onda pusti da ponovno provrije, od ega se dobije tzv. kominjak; naziv po burgundijskom vinogradaru Petitv koji je 1859. prvi poeo ovako raditi petirati (lat. petere) moliti, traiti; usp. petent petit (fr. petit mali) tisk. vrsta tiskarskih slova od osam tipografskih toaka (izmeu borgisa i kolonela) petit gris it. pti gri (fr.) krzno i krznena roba od sibirske, sive vjeverice petitio principii it. peticio principiji (lat.) traenje naela, log. pogreka u zakljuivanju i dokazivanju koja nastaje kad se stav koji sc tek treba dokazati uzme kao premisa, kao razlog dokaza; drugi naziv ove pogreke je circulus in probando it cirkulus in probando (lat.) krug u dokazivanju petitor (lat.) molitelj, osobito za neko mjesto; prav. tuitelj u civilnim (graanskim) parnicama petitoran (lat. petitorius) prav. koji se tie tube (ili: koji spada u tubu) za dobivanje odreenog prava, tubeni petitorij (lat. petitorium) prav. tuba ili pravni spor ija je svrha dobivanje odreenog prava uope (za razliku od posesorija, gdje je prethodno posrijedi samo rjeavanje pitanja o posjedovanju ili pravu vlasnitva neke stvari)

pctitorijska tuba

1087

peucedanin

petitorij ska tuba prav. v. petitorij pctitum (lat.) molba, traenje; fil. naelo ije se usvajanje pretpostavlja peto (tal. petto, lat. pectus) grudi, srce, dua petrara (tal.) 1. kamenolom; 2. kamenjar, uzvisina puna kamenja pctrarkizam pisanje na nain talijanskog pjesnika Francesca Petrarke (13041374) koji je u duhu trubadura stvorio svoj posebni pjesniki stil petrefakt (gr. petra kamen. lat. factum nainjeno) okamina, okamenjena ivotinja ili biljka; znanost o petrefaktima v. paleontologija petrefaktan (gr. petra, lat. factus) v. petrificiran petrel (fr., engl. petrel, lat. petrellus, Petrus) zool. mala burica, ptica sv. Petra (najmanja vodena ptica) petrificiran (lat. potrificatus) okamenjen, skamenjen, pretvoren u kamen; petrefaktan, fosilan petrificirati (lat petrificare) skameniti, okameniti, okamenjivati: pretvoriti u kamen, u stijenu; pren. ukoiti, okameniti petrifikacija (gr. petra, lat. petrificatio) skamenjivanje, okamenjivanje, okamenjenjc; pretvaranje u kamen, okamenjenje, okamenjenosl, skamenjenje, skamenjenost; okamina petrinizam (lat petrinismus) nauavanje prvobitne idovsko-kranske vjere iji je predstavnik apostol Petar pet roge ne za (gr. petra stijena, kamen, gen- korijen od gignomai postanem, na stan em) dio geologije koji izuava rezultate rada geolokih sila s pogledom na stvaranje i pretvaranje glavne Zemljine grade, tj. stijena petrogenska geologija v. petrogeneza petrografija (gr. petra stijena, kamen, grafia opis) dio pctrologijc koji opisuje minerale

petrografska mineralogija znanost o mineralima i stijenama petrografski (gr. petra stijena, kamen, grafo opisujem) koji opisuje stijene; petrografske karte zemljovidi na kojima su oznaene vrste planina s obzirom na njihov stijenski sastav i njegove granice petrolej (gr. petra stijena, kamen, lat. oleum ulje, petroleum) kameno ulje sastavljeno od smjesa i otopina plinovitih, tekuih i vrstih ugljovodika; nalazi se u pukotinama i podzemnim slojevima gdje natapa upljikavo kamenje, a slui kao odlino sredstvo za osvjetljenje; nafti petrolej-benzin benzin koji se priprema od petrolej a petrolej-pirit dio petroleja koji se, pri proiavanju, najprije pretvara u paru; upotrebljava se kao zamjena za terpentinsko ulje petrolet (fr. petroletle) automobil koji se kree pomou petroleja pctrolcter destilat nafte s vrlo niskim vrelitem; slui kao otapalo za masti, smole, gumu petroliferan (lat. petrolifer) petrolejonosan, petrolejovit, koji ima u sebi petroleja, petrolejski petrologija (gr. petra stijena, kamen, logia znanost) dio geologije koji se bavi prouavanjem stijena, kamenja; litologija Petronije Arbiter ugledan Rimljanin u Neronovo doba; prozvan arbiter elegantiarum propisiva ukusa (budui da se uvijek ukusno oblaio) petunija (lat. petu ni, petunia) bot. junoamerika ukrasna biljka iz porodice pomonica, shna duhanu peueedan (gr. peukedanon, lat. peucedanum) bot. pukovica, smudnjak, biljka iz porodice tilarki peucedanin (gr. peukedanon pukovica, smudnjak) kem. veoma gorka

pignorator

1090

pijetizam

pignorator (lat.) onaj koji prima u zalog pignus (lat.) prav. zalog; ugovor o zalogu, zalono pravo; pignus imperii it. pignus imperiji (lat.) dravni zalog, dravna podloga pijaca (tal. piazza, lat. platea ulica) trg, trite: usp. pjaea, plac pijndc (perz.) vojnik-pjeak; pjeak u ahu pijafa (fr. piafe) odmjeren i po taktu izvoen kas konja u mjestu; pijafa koja se izvodi kretanjem naprijed zove sc "panjolski korak" pijafirati (fr. piaffcr) gordo, ponosno koraati, posebno kad konj. stojei u mjestu, prednje noge izbacuje veoma visoko i sputa ih ustro na zemlju, odravajui ravnoteu samo pomou stranjih nogu pijanino (tal. pianino) glaz. vrsta glasovira kod kojega su ice napete uspravno pijanist (fr. pianiste) glaz. svira koji svira na pijanu, glasoviru, klaviru pijanistkinja (fr. pianiste) glaz. sviraica koja svira na pijanu, glasoviru, klaviru pijanoforte (tal. pianoforte) glaz. instrument sa icama na kojima se proizvodi zvuk pomou ekia ili batia; fortepiano, glasovir, koncertni glasovir pijanola (lat. pianola) mehaniki glasovir kod kojega se, pomou podnonika ih elektriciteta, izaziva udaranje batia pijanotip (tal. piano, gr. typo? otisak) tisk. slagarski stroj, linotip pijarci mn. v. pijaristi pijaristi "oevi pobonih kola" (lat. paters scholarum piarum), kat. duhovniki red osnovan 1597. u Kimu, lanovi se zavjetuju da e mlade besplatno pouavati i ititi znanje; u Poljskoj = pijarci

pijasava (tal. piasava) vrsta rogoza s Antila, upotrebljava se osobito za metle i si.; takoer: vlakna junoamerike palme Attalea funifera Mart., a slue za izradbu metli, etaka i dr pijaster (tal. piastra. lat. plastra) "metalna ploa"; nekadanja novana jedinica u razliitim zemljama i u razliitoj vrijednosti pijedestal (fr. piedestal, tal. piedestallo) podnoje, postolje, podloga; arhit. stopa, podnoje, sokl; u cirkusu: stup na ijem gornjem kraju akrobat izvodi svoje vjetine Pijemont sjevernotalijanska pokrajina koja je imala veliku ulogu u ujedinjenju Italije (polovicom 19. st.); pren. arite pokreta za osloboenje, ali i svake druge korisne javne djelatnosti pijeta (tal. pieta) pobonost; smjernost, milosre; u likovnoj umjetnosti nakon XIV. st.: umjetnike kompozicije koje prikazuju Bogorodicu, samu ili okruenu apostolom Ivanom i trima Marijama, kako na rukama ili koljenima dri i oplakuje tijelo svoga Sina skinutog s kria pijetet (lat. pictas) pobonost; djetinja ljubav, uspomena puna potovanja i ljubavi prema nekomu ili neemu, zahvalna ljubav, odanost i svaki njeni osjeaj prema roditeljima, dobrotvorima, domovini itd., osobito prema dragim pokojnicima pijetist (lat. pielista) pohonjak; u Lutherovoj i reformiranoj Crkvi, od Spenera 1670.: lan sekte koja, pored ostalog, osobit znaaj pridaje odravanju sastanaka radi vjebanja u pobonosti pijetistiki (lat. pietas) pobonjaki; u duhu pijetizma pijetizam (lat. pietas pobonost) pobonjatvo, smirenost, ednost; sklonost da se religija prvenstveno shvaa osjeajem i da se odravaju po-

pi j c zoelektric ite t

1091

piknolepsija

sebni tajni sastanci radi vjebanja u pobonosti i injenju dobrih dijela; bolesna religiozna osjeajnost kojoj ljudska priroda izgleda potpuno pokvarena i koja svako dobro to ga uine ljudi smatra neposrednim djelom i izljevom boanske milosti pyezoclcktricitet (gr. piezo prilieru, elektron jantar) fiz. svojstvo nekih kristala, osobito kvarca, da se pod pritiskom naelektriziraju na svojoj povrini pijezometar (gr. piezo pritiem, metron mjera, mjerilo) fiz. sprava za mjerenje tlaljivosti (kompresivnosti) tekuine pik (fr. pique) 1. koplje s dugakim kopljitem; u kartama: crno srce pik (fr. pique, njem. Pik) 2. potajna srdba, prikrivena mrnja, elja za osvetom u prvoj zgodnoj prilici; imati pik na koga ili io eljeti se komu osvetiti ili nanijeti tetu emu pikacija (lat. pix smola, picatio) smoljenje, mazanje, pre maziva nje smolom pikada (p. picar) prosjecanje puta kroz praumu pikador (p. picadore) borac na konju, naoruan kopljem, u borbama s bikovima (u panjolskoj) pikantan (fr. piquant; koji nadrauje, koji izaziva prohtjev, nadraljiv, "slan" (npr. pikantna pria); duhovit, zanimljiv, primamljiv, dopadljiv, privlaan; zajedljiv, peckav pikanterija (fr. piquant) ono to nadrauje, to izaziva prohtjev: duhovitost, zanimljivost, primamljivost; dvosmislena, "slana" napomena, pria i si. pikaro (p. piearo) lopov, skitnica, pustolov, vragolan; pikarski roman roman u kojem je glavni junak neki pustolov i si. pikat (tal. fegato) jetra i plua zajedno, ivotinjska iznutrica

pikati (njem. picken, fr. piquer) bosti, nabadati, udarati (npr. loptu vrhom kopake) pike (fr. pique) trg. vrsta pamune tkanine piker (fr. piquer) lovac na konju koji vodi pse; jaha koji obuava konje; poznavatelj vina, kua vina. proba vina piket (fr. pinuet) lcoli za mjerenje zemljita; voj. jedinica vojnika, obino 50, koja jc uvijek u pripravnosti, osobito radi promatranja neprijatelja da ne bi izvrio iznenadan napad; kartaka igra u kojoj sudjeluju dva igraa s 32 karte pikir-bod (fr. piquire) nain ivanja ili vezenja pri kojemu nit ini neprekidnu liniju s gornje i s donje strane tkanine pikiran (fr. piquer) dirnut, uvrijeen, izazvan, koga neto titi, pee pikirnti (fr. piquer) bosti, ubosti: peckali, pecnuti, uvrijediti; ra zri rai ti; zrak. velikom brzinom poletjeti ravno prema zemlji; giaz. /tal. piccare/ jednim prevlaenjem gudala jedno za drugim ukratko proizvesti vie tonova; kuh. nadijevati meso slaninom; u vrtlarstvu: ee presaivati mlade biljke da bi bile to bolje; pikiraii se smatrati neto au, ponositi se im, iznositi to na velika zvona pikniki tip (gr. pyknos gust, debeo, vrst) tip ljudi zbijene tjelesne grade te sklonih debljanju piknik (fr. pique-niquc) zajednika gozba, izlet na kojem svaki sudionik doprinosi ili plaa svoj dio piknit (gr. pyknos gust, vrst, zbijen, lithos kamen) min. vrsta topaza piknolepsija (gr. pvknos razuman, pametan, lepsis hvatanje) med. djeja bolest koia se oituje u napadajima kratkotrajnog suenja svijesti (dijete izvre oi prema gore, udovi mu omlohavljuju i si.)

piknometar

1092

pilada

piknometar (gr. pvknos. gust, zbijen, metron mjera, mjerilo) fiz. sprava za odreivanje specifine teine; sprava za mjerenje gustoe; u proizvodnji papira: sprava za mjerenje debljine piknoskop (gr. pj'knos gust, zbijen, skopeo promatram) v. piknometar piknostilan (gr. pyknos gust., stylos stup) arhit. koji je s gustim stupovima piknostilon (gr. pvknos gust, stylos stup) arhit. graevina sa stupovima nagusto, u kojoj udaljenost izmeu dvaju stupova iznosi jednu i po debljinu stupa piknotici (gr. pvknos gust) mn. med. lijekovi koji pomau zgunjavanje piknoza (gr. pyknosis) zgunjavanje, zgusnue, zadebljavanje pikolino (tal. piccolino) glaz. v. pikolo 1 pikolo (tal. piceolo) 1. glaz. drveni puhaki. instrument: manja vrsta flauta, s tonovima za oktavu viim od tonova flaute pikolo (t;il. piccolo) 2. stari novac u Veneciji i Siciliji, odgovara naoj lipi; piiolo pikolo (tal. piccolo) 3. konobarski egrt, uenik u ugostiteljskoj struci pikoti (fr. picots) mn. fino izraene toke, tokice, zupii na ipkama ili Opavima; uski konani opavi na tkaninama pikotiran (fr. picotcr) poprskan, pokropljen tokicama (kod grbova) pi kotirati (fr. piquer, picoter) bockati, izbockati; zaglavljivati (ili: udarati) klinove u; praviti zupie (na koi, ipkama i dr.) pikpapir (njem. pichen mazati smolom) papir koji je sjedne Strane namazan ljepilom pikrin (gr. pikros ljut, otar, gorak) kein. gorka tvar koja se dobiva iz Digitalis purpurea; digitalin pikrinska kiselina kem. nastaje utjecajem sumporne kiseline na mnoge

organske tvari, a tehniki od fenola i salitrene kiseline; upotrebljava se za uto bojenje svile i vune i kao odlino sredstvo za razaranje, za punjenje granata, bombi i si.; trinitrofenol pikrit (gr. pikros ljut, otar) mineral koji po mineralnom sastavu odgovara peridolu pikrobolan (gr. pikroeholos s gorkom ui, pikros ljut, otar, eholos u) sklon jarosti, uan, nagao, nabusit piks (lat. pix= smola; pik.s alba (lat. pix alba) bijela smola; piks lik vida, Gat. pix liquida) tekua smola, katran; piks navali (lat. pix navali) brodarska smola; piks nigra (lat. pix nigra) crna smola piks kai laks (gr.) rukama i nogama. svom snagom piksa (gr. pyxis) drvena kutija, osobito od imirova drveta piksla (njem. Biichse, gr. pvxis kutija od imirovine) kutija Pikti drevni narod u sjevernoj kotskoj, hrabri borci protiv Rimljana; kasnije se stopLili sa kotima piktografija (lat. pictus slikan, naslikan, gr. grafia pisanje) umnoavanje rukopisa ili tiskanog sloga pomou preslikavanja pikturalnn (lat. pictura slika, slikanje; slikarstvo) slikarski; slikovit; izraen slikama, ilustriran pil (gr. pilos pust, tilc) pusteni (iilcani) putni eir starih Grka pila Gat.) kugla Pilad (gr. Pvlades) mit. sin Strofijev, neak Agamemonov, vjeran prijatelj i pratitelj Orestov, za kojega je htio i ivot rtvovati i iju je sestru Elektru uzeo za enu; pren. uzoran i portvovan prijatelj pilada (lat. pila) drveni stup oko kojega konj, vezan za konopac, tri radi vjebanja u kasa nj u

I pilar 1093 pinakl

pilar (p. pilar) stup u stajama koji stoji izmeu dva konjska mjesta; pilari mn. u cirkusima; dva jaka stupa, udaljena po dva metra jedan od drugog, izmeu kojih se obuavaju konji pilaster (tal. pilaster) etvrtast stup Pilat, Poncije ime Kristova suca; ii od Pancija do Pilata traiti, lutati za nekim ciljem; dospjeti kao Pilat u Vjerovanje, sluajno se negdje nai (Pilat se naime spominje u molitvi "Vjerovanje"); oprali, ruke kao Pilat skinuti sa sebe odgovornost Pilatovo pitanje pitanje koje je, ozbiljno ih ironino, Poncije Pilat uputio Kristu: "to je istina?" pileus Gat, pileus kapa od pusta, Pikana kapa) bot. med. klobuk pilirati (fr. piler) tucati, istucati, stucati; pilirani. sapuni fini toaletni sapuni koji se pri proizvodnji istucaju (piliraju) da hi se, pod utjecajem zrane ugljine kiseline, a I kalij koji je u njima pretvorio u manje otar ugljikokiseli alkalij pilokarpiu alkaloid iz jedne droge koja se dobiva od junoamerike biljke Pilocarpus; koristi se u lijeenju glaukoma pilon (gr. P3'lon velike vratnice, portal) vrata, velika vrata; osobito: visoka, kuli slina graevina na ulazu u staroegipatske palae i hramove, izvana obino prikrivena likovima i slikama u boji pilorij (lat. piloriuin, r. pilori) mjesto na kojem su zloinci hi li vezani i izlagani javnom prijeziru, stup srama pilorirati (fr. pilorer) privezati za stup srama, izloiti javnoj poruzi pilorus (gr. pvloros) anat. vratarnik, donji otvor eluca pilot (fr. pilote, tal. pilota) prvobitno: kormilar, peljar brodova kroz nesigurna i opasna mjesta; voa zrakoplova ili drugog letakog aparata,

specijalist u upravljanju zrakoplovom ili drugim letakim aparatom pilot-baloni mah zrani baloni koji se putaju radi odreivanja pravca i brzine vjetra pilotaa (fr. pilotage) zrak. upravljanje (ili: vjetina upravljanja) zrakoplovom ih drugim letakim aparatom; pom. upravljanje brodom, krmarenje; plaa (ili: nagrada) onome to sprovodi lau kroz opasna mjesta; grad. zabijanje stupova pilotirnti (fr. piloter) rukovati, upravljati (zrakoplovom, avionom); sprovoditi brod kroz nesigurna i opasna mjesta; gra. zabijati stupove pilozan (lat. pilus vlas, dlaka, pilosus dlakav, kosmat) kosmat, dlakav, runjav pilula (jat. pila lopta, dem. pilula loptica) lijek u obliku kuglice, obino veliine grakovog zrna pilverizater (fr. puIverisateur) sprava za pretvaranje vrstih tijela u prah, muar: sprava za pretvaranje lekuine u prah, raspriva. prskalica, trcaljka pimeloza (gr. pimeie mast) med. sklonost debljanju, goinost piment (fr. piment, lat. pigmentom) papru sline bobice istonoindijskog drveta Myrtus pimenta (upotrebljava se, kao zain); najkvirc pimentiranje Gat. pigmentum) v. pigmentacija pimpinela (lat. pimpinella) bot, dinjica, bedrenik, divlji kim (aromatina ljekovita biljka) pina (lat. pinna) 1. pero, perjanica na kacigi konjanika; 2. vrsta avlia bez glave; avli u kompasu na kojem stoji magnetna igla; 3. mah, iljasti tapovi (u geodeziji); 4. vrsta duguljastih koljki (lat. Pinna marina) ije se okamine zovu piniti pinakl (fr. pinaele) arhit. iljak, osobito na gotikim graevinama

pinakoteka pinakoteka (gr. pinakothekc dvorana sa slikama, pinax gen. pinakos daska, tabla, tablica, tilhemi metnem, stavljam) slikama ukraena prostorija u atenskim Propi I oj ama: kod Rimljana: prostorija sa slikama; danas: zbirka slika, dvorana s umjetnikim slikama; osobito: poznata galerija umjetnikih slika u Munchenu pinas istonomdijska tkanina ori lika ili vlakana ananasovog lia pinasa (tal. pinassa. engl. pinnacc, lat. pinus bor) vrsta drvenog ratnog broda s najmanje 6 vesala; dugaak i uzak manji brod, korveta; mala laa s dvije katarke; po veliini drugi amac na ratnim brodovima, naoruan malim topom pinceta (fr. pincette) male i tanke kirurke hvataljke za ienje rana, mala klijeta (za upanje dlaka), tipaljice, maice pinbek (engl. pinchbcsck) uti bakar, bakrena bronca, slitina bakra, cinka i eljeza (nazvana po izumitelju, engleskom mehaniaru Pinchbeku); tombak

1094

pinta

piner (engl. pineher) rasa engl. pasa, inteligentnih, ivahnih, pouzdanih, izdrljivih, glatke ili hrapave dlake pindarizam (gr. Pindaros) oponaanje Pindarovog naina pisanja pindarski kao Pindar, Pindarovim stilom i jezikom, tj. zanosno, oduevljeno, napuhnuto, neprirodno pinel (tal. pennelo) kist; pren. majstor, slikar pinen kem. bezbojna, optiki aktivna i ugodna mirisa tekuina (C10H.fi), glavni sastojak terpentinskog ulja, zbog ega je tehniki veoma vaan ping-pong (engl.) port, tenis koji se igra na stolu, stolni tenis pingvin (lat. pinguis mastan, debeo, kelt. pen gwyn) zool. ptica iz porodice gnjuraca, ini prijelaz izmeu ptica i

riba, ispod koe ima debeo sloj masti koja ga uva od hladnoe, ivi po morima Junog pola pinija (lat. pinea srnrekin eer) 1. kod vulkana: stup ori vodene pare i ostalog oruptivnog materijala koji se penje do velikih visina pa se onda raspri na sve strane (izraz koji je upotrijebio Plinijc mlai u opisu erupcije Vezuva, 79. n. e.) pinija (lat. Pinus pinea) bot. 2. crnogorica koja raste samoniklo u zemljama oko Sredozemnog mora i u Dalmaciji: uzgaja se kao ukrasna biljka zbog krunice koja je visoka i slina titu; njezin plod (pinjol) slian je bademu i dobar za jelo pinika (gr. pino pijem) rije napravljena u aljivom smislu: nauk o piu i pijenju pinin (lat. pineus smrekov, omorikov) omorikova smola pininska kiselina kem. kiselina omorikove smole, jedan od sastojaka kolofonija; v. pinin pinipedi (lat. pinna peraja, peraje, pes gen. pedis noga) zool. sisavci koji ive u vodi (npr. morski pas, morski konj i morski lav), perajari pink-colour it. pink-kolor (engl.) karanfllasta boja, crvena porculanska boja, mineralni lak pinkl (njem. Biinel) zaveljaj, zamotIjaj, naramak pinksit (lat. pingere slikati, naslikati, pinxit slikao, naslikao) na slikama, pokraj umjotnikovog iinena (obino skraeno pinx.): slikao, crtao pinolin (lat. pineus smrekov, omorikov, oleum ulje) ulje od smole, alkohol od smole, smolina esencija; svijetlouta tekuina, jako mirisna, dobiva se od ulja om ori kove smole i upotrebljava se za osvjetljavanje i kao firnis pinta (p. mal de los pintos) med. kona bolest u Srednjoj Americi, s razno-

pintado

1095

pioseptikemija

bojnim pjegama koje se Ijuskaju i blistaju pintado (p. pintar, pintado) istonoindijska pamuna ili lanena tkanina sa arama i slikama u razliitim bojama pinja (tal.) krtac, tvrdica pinjal (tal. pugnale) bode pinjata (tal. pignatta) lonac, kotli pinjol (tal. pignolo) sjemenka piniie pinjon (fr. pignon) arhit. kalkan, zabat, zavretak zida pod krovom pio- (gr. pyon) predmetak u sloenicama sa znaenjem: gnoj, gnojni piocela (gr. pvon, kele bruh, kila] med. gnojna kila piocijanin (gr. pyon gnoj, kyancos zagasitoplav) med. obojena tvar (C^H^NOp u plavom gnoju piocistitis (gr. pyon. kvstis mjehur; kcsica) med. gnojni mjehur, gnojna kesica piociti (gr. pyon, kytos upljina) mn. med. stanice gnoja piodermija (gr. pyon. erma koa) med. v. piodermitis piodermitis (gr. pyon. erma koa) med. gnojna upala koe pioemija (gr. pyon, haima krv) med. prisutnost gnoja u krvi, trovanje krvi zbog zagnojavanja pioftaimija (gr. pyon, ofthalmos oko) med. gnojna upala oiju piogeneza (gr. pyon, genesis postanak, postanje) med. stvaranje gnoja, zagnojavanje piogenian (gr. pvon, gen- korijen od gignomai postanem, nastanem) med. koji stvara, koji izaziva zagnojavanje piohezija (gr. pvon, chco lijem) med. proljev s gnojem piokareinom (gr. pvon, karkinoma rak, rak-rana) med. bolest raka praena zagnojavanjem oboljelog mjesta piokenoza (gr. pyon. kenosis ispranjavanje) med. ienje gnoja

piometra (gr. pvon, metra maternica) med. skupljanje gnoja u maternici pion (fr.) 1. u ahu: pjeak; pren. malo vaan ovjek pion (gr. pvon) 2. gnoj pionefroza (gr. pyon, nefros bubreg) med. zagnojavanje bubrega pionir (fr. pionnier) prvotno: vojnik-pjeak; danas: kopa rovova, vojnik koji gradi i popravlja vojne putove: pren. onaj koji kri nove putove, koji u neemu prednjai, koji utire put, kritelj, zaetnik neega novog; pioniri mn. voj. odredi koji obavljaju tehnike poslove: grade mostove, putove, poljske utvrde, miniranje razliitih objekata itd.; u Sjcv. Americi: prvi naseljenici u jednom jo nenaseljenom podruju (koji su kasnijim doseljenicima, moe se rei, prokrili put) pionirati (fr. pionner) u ahu: uzimali to vie pijuna: u dami: gubiti pijun za pijunom; voj. kopati rovove; pren. kriti put, prednjaiti pioplanija (gr. pyon. plana o lutam) irenje (ili: rasprostiranje) gnoja po tijelu piopneumotoraks (gr. pyon. pneuma dah, disanje, thorax trup; prsni ko) med. nagomilavanje zraka i zagnojavanje u podruju porebrice piopoeza (gr. pvon, poiesis pravljenje, stvaranje) med. v. piogeneza pioptiza (gr. pyon, ptyo pljujem) med. ispljuvavanje gnoja pioragija (gr. pvon. rag-korijen cd regnymi prsnem, puknem) med. pojava, poetak gnojenja pioreja (gr. pyon, rheo teem. curim) med. istjecanje gnoja, sukljanje gnoja piosalpinks (gr. pvon, salpinx truba} med. zagnojavanje jajovoda pioseptikemija (gr. pyon, septos koji izaziva trule, haima krv) med. v. piemija

pioskop

1096

pirargirit

pioskop (gr. pyon mastan, debeo, skopeo promatram) sprava za mjerenje masnoe mlijeka, mljekomjer piotoraks (gr. pvon, thorax trup; prsni ko) med. nagomilavanje gnoja u prsnoj upljini pioza (gr. pyosis) med. gnojenje, zagnojavarge pipa (tal.) lula pipe it. pajp (engl.) v. pod pipa 2; cijev pipe it. pajp (engl.) dugaka i uska bava u kojoj se alje vino i ulje. osobito u panjolskoj i Portugalu; jedinica za mjerenje tekuine u Engleskoj = 572,491 l pipe-line it. pajp-lajn (engl.) cjevovod, vod eljeznih cijevi kroz koje tee petrolej (od izvora do trita, rafinerije!), vode piperidin (lat. piper papar) kem. tvar koja se nalazi u papru, kao sastojak piperina: bezbojna tekuina koja mirie kao papar piperin (lat. piper biber) kem. slaba organska baza koja se dobiva od bijelog papra (slui za pravljenje zaina za kobasice) pipetn (fr. pipette) lulica; kem. kapaljka, staklena cjevica s valjkastim proirenjem u sredini ili na zailjenom kraju (za crpenje tekuina) pipitr (fr. pupitrc) naslon, stalak, podloak za knjige, note i dr. u obliku nagnuto daske koja je privrena na nogarima pips (njem. Pips. lat. pipita) kataralna bolest kod ptica, osobito kokoi, u vezi s oticanjem vratnih lijezda i zaepljenjem nosnih otvora; lijei se premazivanjem oboljelih mjesta klornom vodom) pipser (engl. pip pijukati, cijukati) pijukanje i slini umovi koji se katkada nepotrebno pojave pri snimanju zvukovnih efekata na magnetofonsku vrpcu

pipun (gr. pepon od sunca skuhan, zreo) dinja piraja (pirana) indijan. zool. junoamerika riba s veoma otrim zubima; opasna grabeljivica, ivi pri dnu tropskih junoamerikih i afrikih rijeka u velikim jatima; kariba Pirnm i Tizba mit. dvoje njenih zaljubljenika o kojima se pria da su vodili ljubav kroz pukotinu zida; poinili samoubojstvo jer su, zbog nekog nesporazuma, mislili jedno za drugo da su mrtvi piramida (gr. pyramis, gen. pyramidos, eg. piromi) velianstvena grobnica starih egipatskih kraljeva: golema kamena graevina, u osnovici etvrtasta, ije se etiri strane pri vrhu zavravaju u zajednikom tjemenu; graevina, osobito spomenik, u obliku piramide; geom. poliedar ija je osnova slika 3 tri strane ili vie strana, a druge strane, ili plohe, jesu trokuti piramidalan (gr. pyramis) koji ima oblik piramide, kao piramida; pren. ogroman, divovski, velianstven, gorostasan piramidi on (gr. pvramis) mala piramida, piramidica; zavretak obeliska iljastog oblika piramidon (gr. pyramis) farm. dimetilamino-antipirin, lijek protiv groznice, glavobolje i neuralgije pirandelizam smjer u knjievnosti koji teme obrauje po uzoru na talijanskog pisca Luigija Pirandella (1867 1936); osnovne znaajke: sklonost paradoksima, opreka pojedinacdrutvo itd. pirnnometar (gr.) instrument za mjerenje intenziteta Suneva zraenja na povrinu Zemlje; solarimetar pirargirit (gr. pyr vatra, argvros srebro) min. tamnocrvena ruda srebra, sulfid antimona i srebra

pirat

1097 za obranu od gusara i dr. (u srednjem vijeku) pirheliometar (gr. pyr vatra, helios Sunce, metron mjerilo, mjera) fiz. ureaj za mjerenje iznosa energije koju Sunce dozrai povrini Zemlje, a za lo se inora odrediti koliina topline koju mogu proizvesti sunane zrake kad padaju na neku povrinu odreene veliine koja ih potpuno upije pirian (gr. pyr vatra) vatreni, koji sc tie vatre, koji dolazi od vatre piridin (gr. pyr vatra) kem. isparljivi. bezbojni organski spoj (temperatura vrenja 115 stupnjeva), mijea se s vodom, nastaje pri destilaciji duinih organskih tijela, glavni sastojak kotane masti; slui za inhalacije kod astme i sranih bolesti piridoksin (gr.) vrsta vitamina B. kristalna tvar koja se nalazi u itaricama, mesnim proizvodima i u kvascu Piriflegetont (Flegeton) (gr. pyr vatra, llego gorim, plamLim) mit, jedna od rijeka u starogrkom podzemnom svijetu, tzv. Vatrena rijeka pirih (gr. pvrrichc) ples s orujem i pjesma koja se uz to pjevala; u grkoj i rimskoj metrici: stopa od dva kratka sloga; dibrahis pirija (gr. pyria) med. kupaonica s toplim zrakom za preznojavanje, kupelj u pari. u vruem pijesku pirit(gr. pvrites bakrena rudaa) min. disulfid eljeza, javlja se najee u ilama, veoma rasprostranjen; slui poglavito za dobivanje sumporne kiseline piritian (gr. pyr vatra, pvretos groznica) koji daje vatru, koji proizvodi (ili: izaziva) vatru piritologija (gr. pyrites kremen, logia znanost) min. opisivanje ljunka; znanost o ljunku piro- (gr. pyr) predmetak u sloenicama sa znaenjem: vatra, poar

pirat (lat. pirata, gr. peirates) pomorski razbojnik, gusar; pren. razbojnik, lupe; prid. piratski piraterija (fr. piratcrie) v. piratika piraterija (lat. piratica) razbojnitvo na moru. gusarstvo; pljaka, iznuivanje; knjievna kraa pire (fr. puree) kub. kaa od kuhanog graka, krumpira i plodova raznih mahunastih biljaka pireksija (gr. pvresso u vatri sam od groznice, hvata me groznica) med. napadaj groznice, groznica pireterij (lat. pyroterium) ognjite; dio kemijske pei u kojem gori vatra piretici (gr. pyrctos groznica, vruica) mn. med. sredstva (ih: lijekovi) protiv groznice (vruice) piretian (gr. pyrelos groznica, vruica) med. grozniav, koji izaziva groznicu; koji smiruje groznicu piretin (gr. pyr vatra) kem. smola za gorenje piretion (gr. pyretos groznica, vruica) med. laka groznica piretogeneza (gr. pyreios groznica, vruica, genesis postanak, postajanje) med. postanak groznice piretografija (gr. pyretos groznica, vruica. grafia opis) med. opisivanje groznice piretolog (gr. pvretos groznica, vruica, logos znanstveno istraivanje) lijenik koji se posebice bavi prou6ivanjem groznice, poznavatelj groznice piretologija (gr. pyretos groznica, vruica, logia znanost) dio medicine koji se bavi uzrocima, pojavama i lijeenjem groznice piretoterapija (gr. pyr vatra, pyretos, therapeia lijeenje) med. lijeenje (sifilisa i dr. zaraznih bolesti) umjetno izazvanom groznicom pirg (gr. pyrgos) toranj, toranj tvrave, kula; kula sagraena uz samostan

pirobalistika

1098

piroksen

piroksilan

1099

pirosom

pirobalistika (gr. pyr vatra, balio bacim) vjetina bacanja vatre; vatromelna vjetina pirobolika (gr. pyr vatra, bole bacanje, hitac) v. pirobalistika pirodinamika (gr. pvr vatra, dynami.s snaga, sila) dio fizike koji prouava snagu vatre piroelektricitet (gr. pyr vatra, elektron jantar) fiz. elektricitet izazvan toplinom, npr. kad se kristal lurrnalin zagrijava, onda se njegova povrina na jednom kraju osi naelektrizira pozitivno, a na drugom negativno, i obrnuto pri hlaenju; isto se tako ponaaju drugi hemimorfni kristali: usp. pijezoelektricitct piroelektrian (gr. pyT vatra, elektron jantar) fiz. koji ima svojstvo naelektriziravania na povrini zbog zagrijavanja ih hlaenja, koji je naelektriziran na svojoj povrini zbog zagrijavanja ili hlaenja pirofng (gr. pyr vatra, oganj, fagein jesti, erali) tobonji guta vatre, vatroder pirofan (gr. pyr vatra, faino iznosim na svjetlo) opal koji usisavanjem rastopljenog voska postaje proziran; usp. hirofan pirofilit (gr.) mineral masna opipa, aluminijev silikat pirofob (gr. pyr vatra, fobos strah) med. onaj koji boluje od pirofobije pirofobija (gr. pyr vatra, fobos strah) med. bolestan strah od vatre pirofon (gr. pvr vatra, fone glas, zvuk) glaz. instrument na kojem se proizvode tonovi pomou vodikovog plina pirofor (gr. pyr vatra, fero nosim, donosim) vatronosac; zrani upalja, tvar koja sc na zraku sama pali, npr. fosfor piroforan (gr. pvr, fero.) koji proizvodi vatru ili svjetlost; koji se sam od sebe pali, samozapaljiv

pirofotografija (gr. pyr vatra, fos gen. fotos svjetlost, grafia pisanje) izradba fotografija na topljivoj osnovi i topljivim bojama pirog (rus.) tjestenina, kola punjen mesom, zelenjem, ribom piroga (fr. pirogue, p. piragua) amac junoamerikih Indijanaca od izdubljenog stabla, drveta, vcx*i i vii od naeg obinog amca pirogalna kiselina (gr. pyr vatra, lat. galla iarka) kem. bijela, lisnata i bezmirisna masa koja se dobiva sublimacijom iz ekstrakta dobro osuenih eera; upotrebljava se u fotografiji za otapanje soli srebra pirogalol (gr. pyr vatra, lat. galla eer) kem. trovalentni fenol, dobiva sc zagrijavanjem sumporne kiseline; u alkalnoj otopini jako redukcijsko sredstvo, lako apsorbira kisik iz zraka zbog ega se upotrebljava u plinskoj analizi, takoer i za bojenje kose i u fotografiji (kao razvija) pirogen (gr. pyr vatra, gen- korijen od gignomai postanem, naslanem) koji je postao iz vatre, vulkanski pirogenetian (gr. pyr vatra, gennetikos vian stvaranju) koji proizvodi vatru, koji stvara vatru pirogeneza (gr. pvr vatra, genesis postanak, nastajanje) postanak (ih: stvaranje, proizvoenje) vatre pirogenian (gr. pvr vatra, gen- korijen od gignomai postanem, naslanem) v. pirogen pirogrnfija (gr. pyr vatra, grafia pisanje) proizvoenje (i postupak pri proizvoenju) crtea na drvetu vrelim eljezom pirogrnfija (gr. pyr vatra, oganj, fagein jesti, erali) gulanie vatre, vatroderstvo piroka (fr. pirogue) v. piroga piroksen (gr. pyr, xenos)min. v. augit (nazvan po tome to se u vatri = pvr ponaa kao tuinac = xenos)

piroksilan (gr. pyr vatra, xylon drvo) kem. praskavi pamuk, trinitrat celuloze, izgleda kao pamuk, samo je od njega pod prstima otriji; zbog jake eksplozivne moi primjenjuje se u tehnici eksploziva; dobiva se obradom celuloze salitrenorn kiselinom pirol (gr. p.yrros boje vatre, crvenout kao vatra, lat. oleum ulje) kem. bezbojna tekuina, nalazi sc u smrdljivom ivotinjskom ulju, osobito onome koje je dobiveno iz kostiju kojima je oduzeta mast pirolater (gr. pyr vatra, latreo oboavam, potujem) potovatelj valre, oboavatelj vatre pirol atrij a (gr. pyr vatra, lalreia oboavanje, potovanje) potovanje vatre, oboavanje vatre pirolejin (gr. pyr vatra, lat. oleum ulje) kem. ulje kuhano s olovnim oksidom piroliza (gr. pyr vatra, lvsis razgradnja) razgradnja tvari pod utjecajem topline pirologija (gr. p.yr vatra, logia znanost) znanost o vatri piroluzit (gr. pyr vatra, luo kupam, perem; moim) min. manganov oksid, crn kao eljezo, veoma mek, ostavlja na prstima taman trag, poput grafita; upotrebljava se za dobivanje kisika i za ienje stakla od boje piromanija (gr. pyr vatra, mania pomama. strast, ludilo) strast za paljenjem, bolesni nagon za izazivanjem poara piroman (gr. pvr vatra, mania pomama, strasl, ludilo) psihiki bolestan ovjek koji podmee poare piromant (gr. pyr vatra, mantis prorok) onaj koji prorie iz vatre piromantija (gr. pyr vatra, manteia proricanje) proricanje po nainu gorenja vatre pirometar (gr. pyr vatra, metron mjerilo, mjera) fiz. sprava za mjerenje temperature pomou tcrmoelcktrici-

teta (termoelektrini pirometar) ih sprava za vrlo tono odreivanje temperature na osnovi zavisnosti svjetlosti od temperature (optiki pirometar) pirometrija (gr. pyr vatra, metria mjerenje) fiz. mjerenje temperatura koje se ne mogu odrediti obinim toplomjerima piromis (gr.) lijep i dobar ovjek, skladno bie piromorfit (gr. pyr vatra, morfe oblik} min. olovni fosfat koji jc nastao utjecajem fosforne kiseline na galenit pironist fil. pristaa pironizma; onaj koji sumnja u sve; skeptik pironizam (gr. Pyrron) fil. nauavanje Pirona iz Elie (360/5270/3 pr. n. e.), osnivaa starije skeptike kole, po kojem nita u svijetu nije ni lijepo ni runo, ni pravedno ni nepravedno, u svemu ima i jednog i drugog, ovisi samo o tome kako i 3 koje se strane neto uzima; stvari su naoj spoznaji nepristupane i zbog toga se pravi mudrac treba suzdrati od donoenja sigurnog suda o hilo emu; usp. skepticizam s, pironski u duhu pironizma. kao Piron, tj. sumnjajui u sve; skepliki pirop (gr. pyropos plamena lica) min. tamnocrveni granal, magnezi.jski granat u kojem u pravilu ima poneto eljeza, a ponekad i kroma (ima ga u ekoj, zbog ega se zove eki granat) pirosfern (gr. pvr vatra, sfaira kugla) geol. usijana sfera koja, po miljenju veine geologa, postoji ispod vrste Zemljine kore (litosfere) piroskaf (gr. pyr vatra, skafos brod, amac) brod koji pokree vatra, tj. parobrod piroskop (gr. pvr vatra, skopeo promatram) fiz. v. pirometar pirosome (gr. pyr vatra, soma tijelo) mn. zool. svijetlee morske ivotinjice

piroke

1100

pisti!

s hrskavinim, gotovo prozirnim tijelom piroke (rus. pirook) mn. utipci punjeni slanim nadjevom (usitnjenim mesom, ribom, jajima, sirom i si.) pirotehniar (gr. pyr vatra, poar, technikos) onaj koji se bavi pirotehnikom, vairometar pirotehnika (gr. pyr vatra, oganj, teehnike) vjetina uporabe vatre, primijenjena znanost o toplini (prouava i obraduje procese paljenja, loenja, taljenja, arenja, izradbe baruta, zapaljivih i eksplozivnih smjesa, raketa, signalnih vatri itd.); takoer: vatrometstvo pirotian (gr. pyrotikos) koji pee, koji pali, koji izgriza, izjeden pirotik (gr. pyrotikos gorui, palei) med. lijek koji pali ili izgriza pirotin (gr. pyrrotes crvena boja, uta kao vatra) mineral kovna sjaja, neproziran i ute bronane boje s prijelazom u smeu; vaan za dobivanje nikla, a ako ga ne sadri, onda se upotrebljava za dobivanje zelene galice pirotipija (gr. pvr vatra, oganj, typos otisak) utiskivanje u drvetu reljefnih ukrasa pomou usijanih graviranih valjaka Pirova pobjedn pobjeda ostvarena s golemim gubicima, pobjeda koja vie oslabi pobjednika nego pobijeenog; nazvana po pobjedi epirskog kralja Pira (306272 pr. n. e.) nad Rimljanima kod Auskula, a iz koje je iziao oslabljeniji nego Rimljani piroza (gr. pvrosis zagrijavanje, grijanje, ar) med. garavica, Ijutina. osjeaj peenja koji se od eluca protee uz jednjak i grlo, obino praen podrigivanjem kiseline; vatreno rumenilo lica pirozija (gr. pvrosis zagrijavanje, grijanje, paljenje) v. piroza

pirueta (fr. piruette) vrtuljak, okretaljka; u plesu i klizanju: okret oko sebe na jednoj nozi i na vrhu prstiju; jah. galopni okret konja u mjestu izveden na jednoj od stranjih nogu i s uzdignutim predniim dijelom; kod akrobala u jahanju koji jau stojei na konju: okret oko sebe pisasfalt (gr. pwsa smola, asfaltos zemljana smola. brdska smola piscem nntare doces (lat.) ribu ui plivati, tj. radi nepotreban posao piscina (lat. piscina) ribnjak; bazen za vodu u rimskim termama: krstionica u baptisteriju pisela (fr. pucelle) nevina djevojka, djevica piseleum (gr. pissa smola, lat. oleum ulje) spoj smole i ulja, ter pisluk (tur.) prljavtina, neistoa pisoar (fr. pissoir) nunik za mokrenje pisotjera (fr. pissotiere) mjesto gdje se mokri, nunik za mokrenje; mah vodoskok; slavina iz koje voda slabo curi pista (fr. piste, p. pista) trag konja, trag divljai; ograda trkaline staze u cirkusu; staza; zrak. Ictilite (dio zrane luke odreen za uzlijetanje i slijetanje zrakoplova pistacija (gr. pistake, lat. pistacium) ljenjaku i bademu slini plod drveta Pistacia vera, uljevit i veoma ukusan, trilja, trialj, pista, pislak; raste na Istoku i u junoj Kuropi pistelj (tal. pastello tuak) morski krastavac, trp pisteologija (gr. pistis vjera, Theos Bog, logia nauavanje) nauavanje o vjeri, vjeronauk pisti! (lat. pistillum) 1. farm. ljekarniki tuak (pistila), muarski tuak; 2. bot. tuak, plodnica (enski spolni organ u cvjetovima biljaka, koji se sastoji od 3 dijela: ovarija, stupia i iga)

pistila

1101

piton

pistila (lat. pislillum) farm. v. pod pistil 1 pistolc (fr. pistolet) v. pitolj; par pistolet il. par pis lole (fr.) u biljaru: iz slobodne ruke, tj. ne naslanjajui ruku na biljar udariti loptu piston (fr. piston) teh. klip (kod crpke, pumpe); na pukama kapsulaama: klipi na koji se mee kapsla; glaz. mehanika naprava kod puhakih instrumenata koja prekriva zvune otvore; sapnica, pikota (tal. biscotto) vrsta slatkog, vrlo sipkog kolaa pila (njem. Buschel) sveanj, vezica, kita, rukovet- (npr. cvijea! pimolj (tal. pesce molo) u gotica, vrsta oslia pipek mad. (piispok) biskup pitolj (fr. pistolet, tal. pislola) runo vatreno oruje sa spremitem za metke koji se moe brzo zamjenjivati (naziv po tal. gradu Pistoja) PitagorLn pouak poznato matematiko pravilo da je kvadrat nad hipotenuzom jednak zbroju kvadrata nad objema katetama pitagoristi (gr. Pvthagorcioi) fil. uenici Pitagore, osnivai i pristae pitagorizma pitagorizam (gr. Pvthagoras) fil. nauavanje grkog filozofa, matematiara i astronoma iz Samosa Pitagore (580500 pr. n. e.) i njegovih uenika, religiozna i etiko-politika udruga sa strogo ureenim nainom ivota (suzdrljivosl, utnja, vjernost, autoritet uitelja); inae od njih potjee nauavanje o brojevima kao naelima svega to postoji, o harmoniji sfera i dr. Pitak (gr. Pittakos) "iz Miti Ine"; jedan od sedmorice starogrkih mudraca (651569. pr. n. e.) pitanologija (gr. pithanos uvjerljiv, logia) vjetina uvjeravanja

pitar (tal. pitale) zemljana posuda (za none potrebe, kahlica), tegla (za uzgajanje cvijea i si.) pitenkantrop (gr. pithekos majmun, anthropos ovjek) zool. majmun-ovjek iji su ostaci naeni 1891/92. u diluviju Jave (najstariji, navodno prijelazni tip u razvitku ovjeka) pitigrilizam vrsta literature koja obrauje pornografske motive (naziv po talijanskom piscu Dinu Sogrcu Pitigrihju) Pitija (gr. Pythia, Pytho) mit, Apolonova sveenica koja je proricala u DelfLcia ili, po najstarijem imenu, Pitu, glasovitom grkom gradu na Parnasu; njezina "proricanja" sastojala su sc iz rijei bez smisla i zagonetnih i dvosmislenih reenica; otuda pren. osoba koja pravi nejasne i dvosmislene zakljuke; otuda se zove i pitijska sveenica pitije (gr. ta Pythia) mn. v. pod pitijski pitijski (gr. pythios) 1. koji se tie Apolona, posveen Apolonu; pitijske igre sveane igre i natjecanja starih Grka u Apolonovu ast i koje su sc (od 590. pr. n. e. do IV. st. n. e.) svake 4 god. odravale kod Delta (pitije); 2. nerazumljiv, dvosmislen pitirijaza (gr. pitvriasis od pityron mekinje) med. zarazna bolest koe praena prhutanjem pitometar (gr. pithos bava, metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje obujma posuda, bavi i si. pitometrija (gr. pithos bava, metria mjerenje) mjerenje obujma posuda i bavi piton (gr. Python velika zmija koju je Apolon uhio i dobio naziv pitijski, Python naziv predjela pokraj Parnasa u Fokidi, gdje je bio grad Delfi) zool. rod velikih, neotrovnih zmija u Africi i istonoj Indiji, srodan s boom: udav, zmijski car

plagoskop

1104

planetoid

planetski

1105

planter

plagoskop (gr. plagos strana, skopeo crt, crte graevine: zemljovidno pripromatram) sprava koja pokazuje kazivanje nekog manjeg podruja; 3. strane svijeta; sprava koja pokazuje red, poredak smjer puhanja vjetra planar (lat. planarius) opt. fotografski plajvaz (njem. Bleivveis) olovka objektiv koji nadmauje anastigmat, plaka (fr. palque) ploica, tablica, list; posebice veom jainom i otrinom metalna ploica koju, kao znak, nose svjetlosti, zbog ega je poznat kao policajci, nosai i dr. najbolji objektiv za veoma kratka, plakar (fr. placard) drveni ukras iznad trenutana snimanja (kinematografvrata; ormar u zidu; tisk slog u stupske slike), velika poveavanja i za cu; takoer: plakat reprodukcije bogate pojedinostima plakardirati (fr. placarder) priopiti planer (fr. planeur) 1. osoba koja prineto javnosti putem objava, proprema planove; 2. zrak. zrakoplov glasa i si.; lijepiti (ili: izlijepili) objave bez motora, jedrilica (ili: proglase); tkaninu luiti i ukraplanerist (fr. planeur) onaj koji leti plasiti arom, mustrom; usp. plakatiranerom, jedriliar ti planerizam (fr. planeur) 1. vjetina leplakat (lat. placare, plactum) oglas, tenja i upravljanja planerima; 2. plaobjava, proglas na zidu i drugim javnerski port, jedriliarstvo nim mjestima da bi ga mogao svatplanet (gr. planaomai lutam, zalutam, ko vidjeti i prouiti planeles koji luta, ti. aster zvijezda) plakatirati (lat. placatum) objaviti, pri1. astr. tamno nebesko tijelo koje doopiti javnosti putem plakata; lijepibiva toplinu i svjetlost od Sunca, vidti ili pribijati plakat; na javnim mjeljivo stoga to odbija Sunevu svjetstima lost, mirnog i rijetko titravog sjaja, plakaa (fr. placage) oblaganje finih stoistodobno se okree oko svoje osi larskih radova listovima nekog fi(rotacija) i oko Sunca (revolucija) u nijeg drveta, furnir smjeru zapad-istok; do danas ih je plaketa (fr. plaquctte) ploica, osobito poznato devet: Merkur, Venera, Zemreljefna ploica, spomenica, umjeti lja, Mars, Jupiter, Saturn, Uran. niki izraena mala ploa (obino od Neptun i Pluton bronce, nikla, srebra itd.), ukraena planetar (lat. planetarium) popis plamalim figurama; plakatna umjetnost neta; model pomou kojega se preumjetniko izraivanje ovakvih plodoava kretanje planeta oko Sunca ica; zbirka plaketa muzejski odjel u planetarij (lat. planetarium; model kojem se uvaju ovakvi predmeti Sunevog sustava (planetar) plakirati (fr. plaqucr) obloiti (ili: obplanetarni (gr. planetos) v. planetski lagati. obljepljivati. oblijepiti, preplanetoid (gr. planetes koji luta, eidos vui) listiima; osobito: pozlatiti ili oblik) astr. nebesko tijelo koje se posrebriti ohlagarviem zlatnim ili sreokree oko Sunca izmeu Marsove i brnim Listiima Jupiterove putanje; dosad ih je otplakoidi (gr. plax gen. plakos ploa, kriveno preko 1200, od kojih mnoga tablica, povrina, ploha, eidos oblik) imaju u promjeru jedva 10 km; imaju zool. hrskaviave ribe (keiga, morurazliite nazive, ah st; oznaavaju na, jesetra i dr.) rednim brojevima, po slijedu kako su plan (lat. planum) 1. ravnica, povrina, otkrivani; asteroid ravan prostor, ravno zemljite; 2. na-

planetski (gr. planetos) koji luta naokolo; koji pripada planetima; planetska godina vrijeme koje je potrebno da jedan planet ohide oko Sunca planfilm film u obliku plohe veliine jednoga snimka, za razliku od rolfilma planiglob (lat. planiglobium) zemljovid koji pokazuje Zemljinu ili nebesku kuglu, upravo obje Zemljinc ili nebeske polukugle u ravnini: planisfer, astrolab planigrafija (lat. planus ravan, gr. grafo piem) snimanje povrina na zemljovid planimetar (lat. planiun ravnica, gr. metron mjerilo, mjera) sprava za mjerenje ravnih povrina planimetrija (lat. planum ravnina, ravnica, gr. meiria mjerenje) mjerenje ravnih povrina; geom. dio geometrije koji prouava prostorne veliine koje lee u ravnini; ravna geometrija planir-hamer (fr. planer glaati njem. Ilammer eki) eki kojim zlatari i oni to rade s bakrom glaaju metal planirati (lat. planum ravnica, ravnina, planare poravniti, poravnjivali, fr. planer) 1. ravnali, poravnjivati, izgladiti; 2. smiljati, snivati, namjeravati; 3. praviti nacrl (plan) privrednog razvoja; 4. zrak. prekinuti rad motora i elipse, pa se zrakoplovom postupno, lagano, pribliavati zemlji; sputati se jedrilicom (planerom) lagano planisfer (lat. planus ravan, gr. sfaira kugla) zem. v. planiglob planka (njem. Planke) ravno izdjelana daska plankonkavan (lat. planus ravan, concavus izduben) opt. ravnoizdubljen, koji jc ravan i izdubljen; plankonkauno staklo ravnoizd ubij eno staklo plankonveksan (lat. planus ravan. convexus ispupen) opt. ravnoispup-

en. koji je ravan i ispupen; plankonueksno staklo ravnoispupeno staklo plankton (gr. planktos koji luta tamoamo, skitnica, plankton) zool. "svijet koji skita", zajedniko ime za sve biljne i ivotinjske organizme koji ive u slobodnoj vodi na povrini ili ispod same povrine, a sami nemaju dovoljno pokretne snage oduprijeti se vodenim strujama nego ih one nose; planktonska ekspedicija, putovanje po moru radi prouavanja ivota i prirod; ivota u moru; usp. bentos i nekton planparnlelan (lat. planus ravan, gr. par-allelos) ravan i iste debljine plana (fr. planche, njem. Planke) ploa, metalna ploa u kovnici novca i medalja (odlija); bakrorez, bakrena ploa planeta (fr. planchette; daica; geodetska sprava, stoli za premjeravanje; drveni ili kotani prutiu stezniku (mideru) planta pedis (lal.) anal. taban plantacija (lat. plantatio) sadenje, zasaivanje) v. plantaa plantagLneae it. plamagineje Gat.) mn. bot. porodica bokvica, bokvice plantago (lat. plantago) bot. bokvica plantarij (lat. plantarium) poljoprivredna kola; rasadnik plantami (lat. plantaris) anat. koji se tie tabana, ta banski plantaa (fr. plantago) sadnja, zagaivanje; osobito: industrijskim i trgovakim biljkama zasaeno i racionalno obraivano zemljite u Americi i kolonijalnim zemljama, osobito u Ist. i Zap. Indiji (kavom, eernom trskom, pamukom, ajem, duhanom itd.) planter (fr. planleur) onaj koji sadi, sadilac; vlasnik plantae u kolonijama; vrtlar

plnnteza

1106

plastolog

planteza (fr. planteuse) stroj za sadenje krumpira

plantigradan (lat. plantigradus) koji plantigradi (lat. plantigrada) mn. zool.

ide na tabanima

ivotii\je koje idu na tabanima, tabanai (npr. medvjedi) plantirati (lat. planta sadnica, mladica, plantarc) saditi, zasaditi planura (lat.) poravnana i ureena povrina kao podloga za ceste i eljeznike kolosijeke planurija (gr. planos koji luta, koji vrlja, uron mokraa) med. izluivanje mokrae neprirodnim putovima plasiranje (fr. placer) v. plasman plasirati (fr. placer) namjestiti, postaviti koga ili to, nai kome slubu; ulagati, uloiti, uloiti novac u neko poduzee; prodavati, prodati, nalaziti prou
plasman (fr. placement) namjetanje,

sposoban primiti i zadrati dani oblik (supr. elastian), koji se upotrebljava za pravljenje lika. oblika, npr. plastina ilovaa; koji djeluje ljepotom linija i oblika, ivo opisan, prikazan kao da je iv, ivopisan
plastiar (gr. plasso uobliavam, ob-

likujem) kipar, likovni umjetnik

plastina kirurgija opi naziv za ope-

racije ija je svrha pokrivanje i uklanjanje raznih tjelesnih nedostataka (kod koe, kostiju, itavih dijelova tijela itd.) lazi zbog upale ili kod rana, zgruava se i prima organski oblik sredstva koja pomau hranjenje i obnavljanje tkiva nost

plastina limfa med. tekuina koja iz-

plastina sredstva (lat. plastica) med.

plastina umjetnost likovna umjetplastine operacije v. plastina kirur-

umjetna zamjena ilovae u kiparstvu: stiklarskom kitu slina masa od voska, cinkovog oksida, sumpora, ilovae i olivinskog ulja plasterskni (p. estilo plalereseo) arhit kieni stil (ukrasi od cvijea i lia) u panjolskoj ranoj renesansi plnstici (gr. plasso uobliavam, oblikujem, lat. plastica) mn. med. v. plastina sredstva
plasticitet (lat. plasticitas) uobliljivost,

plastelin (gr. plasso, tal. plastilina)

smjetanje u slubu; davanje (ili: ulaganje) novca u neko poduzee; uloen novac; prodaja, proda (neke robe); imati dobar plasman imati dobro mjesto, imati dobru prou, dobro se prodati; plasiranje

gija

plastini ugljen trg. ugljen u obliku

kocke, jajeta i si.

plastian (gr. plastikos, lat, plasticus)

sposobnost uzimanja raznih stalnih oblika pod djelovanjem odreenog pritiska: ivo prikazivanje, ivopisnost, slikovitost, zornost

stvaralaki, trgovaki; uobliavan, oblikovan, koji daje oblik; uobliljiv,

ticitet plastidul (gr. plasso pravim, stvaram) biol. najmanji organski djeli ivota, osjetljiva organska molekula (Ilaeckel) plastifikatori esteri nekih kiselina, omekivai plastika (gr. plasso uobliavam, oblikujem. plastike sc. techne) izradba likova od neke mekane tvari (ilovae, gipsa, voska itd.), kiparstvo, kiparska djela plastograf (gr. plasso, pravim, tvorim, plastos, grafo piem) krivotvoritelj, falsifikator spisa plastografija (gr. plastos, grafo) falsificiranje spisa; takoer: postupak pri izraivanju reljefa pomou kemijskog djelovanja svjetlosti plastolog (gr. plastos izmiljen, laan logos rije, govor) laac, laljivac

plastinost Gat. plasticitas) v. plas-

plastron

1107

platonizam

plastron {fr. plastron, Lat. plastra) zatitni oklop; prsluk od koe koji nose oni koji ue maevanje; iroka vrpca za vezivanje; na enskim haljinama: umetak koji pokriva otvor na grudima; nian, predmet podsmijeha plata (fr. plat, plate, gr. platys irok) 2. pjeskovita povrina, pijesak i kamenje pred lukama i uima rijeka plata (p. plala, gr. platys irok) 1. srebro, srebrni novac (za razliku od belona. tj. bakrenog novca) platana (lat. platanus, gr. platys irok, platanoa) bot. visoko i lijepo drvo s glatkom korom koja se listato ljuska i irokim, dlanastim liem, slino javoru, istoni javor (Platanus orientalis L.) plateja (gr. platy3 irok, platcia) med. irokolana trakavica platforma (fr. plat-forme) ravan krov na graevini; voj. mjesto na kojem su namjeteni topovi za uspjeno djelovanje; odjeljak izmeu vanjskog ulaza i ulaza u kupe (kod vagona, tramvaja, trolejbusa i autobusa); visoravan, visoje; u vrtovima i parkovima: umjetno napravljena izravnana uzvisina s koje je lijep pogled na bliu ih dalju okolicu; grad. izravnano mjesto za temelj; pren. osnova ega. polazna toka, misao ih pobuda kao pokreta i osnova neke djelatnosti; programska odluka (stranke, skuptine); politiki program stranke platfus (njem. Plattfuss) med. ravan Laban platin au titre it. platen o tilr (fr.) slitina ili legura platine i srebra (upotrebljava se za izradbu ukrasa i nakita) platina (fr. platine) 2. ploa na koju se naslanjaju svi dijelovi sata; metalna ploa kroz koju prolazi klju u bravu platina (p. platina dem. od plata srebro, od gr. platys irok) 1. "malo

srebro"; kem. metalni element, rijedak, atomska teina 195.23, redni broj 78, znak Pt, boje kositrenobijele ili elinosive, veoma rastegljiv i kovan, teko topljiv, specifina teina 21,5, zbog postojanosti upotrebljava se za izradbu kemijskog posuda; pronaena 1736. u Brazilu, ima je osobito u Uralu platinin amalgam kem. platinina iva, spoj platine i ive pomou kojega se vri oblaganje platinom platinirati (p. platina, fr. platiner) poplatinili, oblagati plalinorn, poplatinjavati platinit (p. platina) slitina ih legura nikla i eljeza, slui kao zamjena platine za tehnike svrhe platinoid (p. platina, gr. eidos oblik) slitina ili legura nikla, cinka, bakra i volframa (za ice elektrinih otpora) platinotipija (p. platina, gr. typos otisak) u fotografiji: izradba pozitiva na papiru natopljenim kalij-plalinkloridom i eljeznim oksid-oksalatom platinski metali min. rijetki metali koji se javljaju pomijeani s platinom: radij, rutenij, paladij, osmij, iridij platinsko zrcalo metalna ploa prevuena platinom platirati (fr. plaquer, njem. plattieren) v. plakirati plato (fr. plateau) 1. plitica ili zdjelica na vagi; 2. posluavnik; 3. zem. omanja visoravan platonisti fil. uenici i pristae nauava nj a (platonizam) grkog filozofa Platona (427347 pr. n. c.) platonizam (gr. Tlaton) fd. sustav Platonove filozofije koja predstavlja vrhunac grkog filozofskog miljenja, osobito u pojmu ideje, u znaenju hipoteze, logike pretpostavke koja slui kao osnova shvaanju, spoznavanju, te je i Galilei poao od nje,

platonizirati

1108

plebiscit

nasuprot Aristotelu, u traenju prirodnih zakona; ideja je logina pretpostavka koju iskustvo ili potvruje (pokusom, eksperimentom) ili odbacuje, takoer eksperimentom, mjerenjem; mjerenjem provjerena ideja jest prirodni zakon; po drugom shvaanju Platonove ideje one su transcendentna bia, Lj. bia koja postoje izvan prostora i izvan vremena platonizirati (fr. platani ser) proizlaziti iz Platonova nauavania; voljeti istom duhovnom ljubavlju bez ikakvih osjetilnih pobuda; usp. platonizam platonska ljubav ljubav o kojoj Platon govori i koju preporuuje u svom djelu "Simpozion" ("Gozba''): nadosjetilna ljubav, ona koja jc izazvana isto duevnom ljepotom, a ne tjelesnim odlikama ljubljenog bia, idealna ljubav platonska republika drava sa savrenom upravom kakvu je zamiljao i preporuivao Platon platonski (gr. Platon) fil. koji se tie Platona, koji potjee od Platona, koji je u skladu s njegovim nauavanjem; nadosjetilni, savren, idealan; pren. praktino nemogu, neostvariv; usp. platonska ljubav, platonska republika plattdeutsch il. platdoj (njem.) sjevernonjemako narjeje. Plaut (lat.) najpoznatiji starorimski komediograf (250184 pr. n. e.) plauzibalan (lat. plausibilis) vrijedan pljeskanja, vrijedan javnog odobravanja; prihvatljiv, usvojiv, vjerojatan, vjerodostojan plauzibilitet (lat. plausibilitas) zasluznost javnog odobravanja (pljeskanja); prihvatljivost, usvojivost, vjerojatnost, vjerodostojnost plav it. plaj (engl.) igra. zabava (npr. tenis, utrke); kocka, kockanje; kazalino djelo, predstava

play-back it. plej-hck (engl. play gluma, igra, back natrag, odostraga) u kinematografiji, osobito kod glazbenih filmova: snimanje slika uz istodobno reproduciranje prije snimljenog tona plazma gr. plasso oblikujem, uobliim, plasma tvorevina) tvorevina, umjetniko djelo; med. tekuina krvi i limfe (protoplazma); zeleni jaspis, vrsta obojenog kalcedona plazmodij (gr. plasma tvorevina, lat. plasmodium) med. klica, uzronik malarije plazmogonija ({gr. plasma tvorevina, gone raanje, stvaranje) biol. postanak organskih tvari bez zaea i oploivanja, to je danas, nakon pronalaska mikroskopa i Pasteurovih otkria o bakterijama, samo jo hipoteza o postanku najjednostavnijih ivih bia plazmoliza (gr. plasma tvorevina, lysis razluenje, rastapanje) rastapanje stanice u otopini gue koncentracije, npr. u jaoj otopini eera, pri emu vanjska gua otopina izvue iz stanice vodu, zbog ega se protoplazma odvaja od stanine opne i skuplja u sredini stanice kao lopta plaa (fr. plage) obala (rijena, jezerska, morska) pogodna za kupanje, kupalite, al pleba (njem. Blaue) plavilo, plava boja za ispiranje rublja plehejac (lat. plebs narod, plebejus) 1. graanin, puanin, ovjek iz nieg stalea u starom Rimu, onaj koji ne pripada staleu senatora i plemia; supr. patricijac; 2. kasnije, u srednjem vijeku: pripadnik irokih slojeva gradske sirotinje plebejski (lat. plebejus) graanski, puki. puanski, neplemiki. prost, niskog podrijetla plebiscit (lat. plebis scitum, plebiscitom odluka naroda) kod Rimljana: zakon

plebiscitarni

1109

plemirija

donesen narodnim glasovanjem; narodno glasovanje, opredjeljivanje naroda putem opeg glasovanja; usp. referendum plebiscitarni (lat. plebiscitarius) donesen opim narodnim glasovanjem plebokracija (lat. plebs narod, puk, gr. kralos jaina, snaga; vlada, vlast) vlada puka (ili: svjetine); ohlokracija plebs (lat. plere, plebs, plebis, gr. plethos mnotvo, gomila) "ono ega ima mnogo", svjetina, gomila, puk, puani, narod; graanski stale (u Rimu) pled (engl. plaid) 2. ogrta od karirane vunene tkanine koji je dio kotske narodne nonje; velik debeli al; putniki pokriva uope pled (fr. plaid) 1. obrambeni govor pred sudom koji dri odvjetnik pleder (fr. plaideur) branitelj, zastupnik, odvjetnik kao glavni govornik u ime jedne parnine strane pleding (engl. plaiding) gruba deka za ogrtanje s bijelim i crnim kvadrati nim uzorcima, osobito vunena pledirati (fr. plaider, lat. placitare) voditi parnicu, braniti pred sudom (kao odvjetnik), zauzimati se za, govoriti u prilog, govoriti za, zastupati pledoaje (fr. plaidoyer) obrambeni govor odvjetnika na sudu; zavrni govor, zavrna rije dravnog tuitelja i branitelja u jednoj parnici pledoajirati (fr. plaidover) v. pledirati pleh (njem. Blech) lim pleistocen (gr. to pleisLon ono to je najvee, kainos nov) geol. gornji, najmlai sloj pliocena plejada (gr. Pleiades) skupina od 7 slavnih ljudi (knjievnika, filozofa i dr.), nazvana po 7 Atlantovih keri (Plejade); osobito: 7 traginih pjesnika koji su sc u 111. st. pr. n. e., javili u Aleksandriji u doba filozofa Ptolemeja; skupina od 7 francuskih pjesnika u XVI. st. koja je radila pod

vodstvom Ronsarda i Bellava i nastojala uvesti u pjesnitvo antiki dub i antike oblike; danas: zajedniki naziv za skupinu najboljih ljudi u nekoj struci, pokretu i si.; fiz. skupina izotopnih elemenata Plejade (gr. Pleiades) mit. 7 keri mauritanskog kralja Atlanta, ljubimice bogova i ljudi; kad su doznale da im otac Atlant mora drati na leima itav nebeski svod, oajne zbog njegove patnje izvrile su samoubojstvo, nakon ega ih je Zeus pretvorio u zvijezde, tzv. "Vlake"; astr. Vlaii (zvijee gledano golim okom izgleda kao da ima sedam zvijezda, ali se teleskopom vidi oko 400); usp. plejada plekseoblasti (gr. plexis pletenje, tkanje, bi as to s klica, izdanak) mn. bot. biljke s dvostrukim kotileonima pleksi-staklo (lat. plexus pleten) vrsto staklo koje se izrauje od nekih posebnih smjesa pleksus (lat. plexus) zool. splet ivaca ih krvnih ila pleksus solaris (lat. plexus solaris) zool. "sunani splet", splet ganglijskih ivaca u srednjem trbuhu ili u podruju eluca plektognati (gr. plektos pleten, gnathos zubalo, eljust) zool. ribe oklopnjae, skupina tropskih riba ivih boja plektopodi (gr. plektos pleten, pus gen. podos noga) zool. ribe sa sraslim stranjim perajama plektron (gr. plesso udaram, lat. plectrum) pero, Lrzalica (od slonove kosti, drveta ih kovine) kojom su stari udarali u ice citre, harfe plcmirian (gr. plemmvro prelijevam se) koji ima puno sokova, koji potjee od obilja sokova plemirija (gr. plemmyris priljev, plima, bujica) med. obilje sokova, pri-

plena potestas

1110

plerotici

plerotizam

1111

plezir

sulnost sokova u tijelu vie no Sto treba plena potestas (lat.) v. plenipotcncija plena proprietas (lat.) prav. potpuno vlasnitvo plenaria fides (lat.) puna vjera, potpuna vjera plenarij (lat. plenarnim) zbirka biblijskih odjeljaka iz evanelja (evangelijarija) i apostolskih poslanica (epistolarija) koji se itaju na katolikoj misi; kutija u obliku knjige u kojoj se uvaju relikvije plenarna sjednica v. plenum plenarni (lat. plenarius) potpun, pun. s punim brojem plener (fr. plein-air) umj. slika naslikana pod vedrim nebom, obasjana sa svih strana svjetlou; plenerslikarstvo prikazivanje predmeta na slici u punoj svjetlosti, obasjanih sa svih strana sunanom svjetlou i bez sjene plenerist (fr. plain-airist) slikar koji radi slike pod vedrim nebom, na punoj sunanoj svjetlosti plenilunium (lat.) lat. pun mjesec, utap plenipotencija (lat. plenipotentia) puna vlast, neograniena vlast; punomo. akt kojim se nekome daje punomo plenist (lat. plenus pun) fil. pristaa nauavanja da u prirodi ne postoji prazan prostor pleno ehoro it. pleno horo (lat.) glaz. cijeli zbor, sa svim glasovima pleno jure (lat.) s punim pravom pleno titulo (lat.) s punim naslovom, s punom titulom: kao kratica, na adresama; p. t. plenpuvoar (fr. plein pouvoir) v. plenipotencija plenum (lat.) puna sjednica, puno zasjedanje, sjednica u kojoj sudjeluju svi lanovi (za razliku od odborske i komisijske sjednice); in plena (lat.) u

punoj sjednici, s punim brojem lanova plenus ventor non studet libenter (lat.) pun trbuh nerado ui pleo- (gr. pleon) predmetak u sloenicama sa znaenjem: mnogo, vie pleogamija (gr. pleon, gamos brak) bot. javljanje raznospolnih cvjetova na jednoj biljci, ih na raznim primjercima iste vrste pleokroizam (gr. pleon vie, chros gen. chrolos boja koe, boja) fiz. svojstvo obojenih dvoosnih kristala da u svim anizotropnim pravcima pokazuju drukije boje i, osim toga, za razliite boje na razliit nain pleomastija (gr. pleon, mastos sisa) med. v. polimastija pleomorfizam (gr. pleon vie, morfe oblik) vieoblije, innogolikosl, vichkost, raznolikost; usp. polimorfizam pleonastian (gr. pleonazo imam previe) suvian, pretjeran izrazima istog znaenja pleonazam (gr. pleonasmos viak, pretek) ret. uporaba suvinih rijei u govoru ili pisanju, suvino obilje rijei (tj. kad se uz rije irega znaenja upotrijebi i druga ije je znaenje sadrano ve u prvoj rijei), npr. siromah prosjak, stara baba, mali ovjei itd.; med. pretjerana razvijenosl ili prekobrojnost jednog dijela tijela, npr. est prstiju na ruci pleorama (gr. pleo plovim, orama pogled, izgled) slika plovljenja, slika obale koja polako prolazi ispred oiju gledatelja, dok ovome izgleda kao da plovi amcem pokraj predmeta prikazanih na slici plerofonija (gr. pleres pun, fone glas, zvuk) glaz. bujnost tona, punoa tona, snaga tona plerotici (gr. pleno punim, ispunjavam, lat. plerotica) mn. med. lijekovi koji pomau popravljanje i jaanje

tijela nakon preleane bolesti; usp. sarkotici plerotizam (gr. plerotes punoa, potpunost) fil. nauavanje o stalnoj ispunjenosti prostora tvarima; supr. atomizam plcroza (gr. plerosis) med. punjenje, jaanje tijela nakon bolesti plesigraf (gr. plesso udaram, grafo piem, biljeim) sprava koja opisuje prostor iz kojega dopire jeka (kod perkusijskih ispitivanja) plesimetar (gr. plesso udaram, metron mjera, mjerilo) med. potuk, ploica koja se upotrebljava kod perkusijskih ispitivanja plesioanthropus (gr. plesios blizak, anthropos ovjek) junoafriki praovjek iz pliocena plesiosaur (gr. plesios blizak, sauros guter) pal. "ivotinja bliska guteru", zmija-guter, fosilni gmaz, dug 35 m, dugaka vrata, male glave, kratka repa i s perajama umjesto nopletar (gr. plethron) starogrka mjera za povrinu (jutro, ral) i duinu (100 stopa, petina stadija, oko 30 metara) pletizmograf (gr. plethos irina, veliina, grafo piem, biljeim) med. instrument koji biljei kolebanje obujma jednog organa pletomerija (gr. plethos mnotvo, meros dio) med. prekobrojnost dijelova tijela, npr. est prstiju itd. pletora (gr. plethore punjenje, zasienje: med. prenapunjenost sokovima, punokrvnost pletorian (gr. plethore prepunost) koji ima suvie krvi, punokrvan pleumodan (gr. pleumodes bolestan na plua, pleumon plua) med. koji boluje od tuberkuloze, suiav pleumodes (gr. pleumon = pneumon) plua med. onaj koji boluje od tuberkuloze, suiavac

pleumonija (gr. pleumonia = pneumonia) med. v. pneumonija pleupropijeza (gr. pleura, pyon gnoj) med. zagnojavanje poplunice pleura (gr. pleura) anat. poplunica, porebrica, pluna maramica pleuralgija (gr. pleura porebrica, algos bol) med. bol poplunice, bol porebrice pleurezija (gr. pleura) med. v. pleuritis pleuritian (gr. pleura) bolestan od upale poplunice (porebrice, plune maramice) pleuritis (gr. pleura) med. upala poplunice (porebrice, plune maramice) pleurodinija (gr. pleura, odyne bol) med. reumatina bol u visini meurebrenog miia pleuropneumonija (gr. pleura. pneumon plua) upala plua i poplunice pleurotomija (gr. pleura, tome rezanje) med. rezanje poplunice, porebrice radi uklanjanja kodljivih tekuina koje su u njoj nakupljene pleurotonus (gr. pleura, tonos zategnutost, napon) med. v. pleurototoI1US

pleurototonus (gr. pleurothen bono, sa strane, tonos zategnulosl, napon) med. boni tetanus, iskrivljenost tijela na jednu stranu (vrsta tetanusa) plezantan (fr. plaisant) ugodan, zanimljiv, zabavan, smijean, aljiv plczanterija (fr. plaisanlerie) ala, zabava na neiji raun, zadirkivan je; pUusante.ric. a pari it. plezantri a par (fr.) ala nastranu, bez ale, sasvim ozbiljno pleziopija (gr. plesios blizak, susjedan, ops gen. opos oko) med. v. pleziopsija pleziopsija (gr. plesios blizak, susjedan. opsis vid) med. kratkovidnost plezir (fr. plaisir) zadovoljstvo, uivanje, zabava, ugodnost, udobnost; man

pliding

1112

plumula

plaisir it. raon plezir (fr.) moie uivanje, moje veselje (est naziv ljetnikovaca i mjesta za provod) pliding (engl. pleading) prav. voenje parnice; obrana na sudu plijirati (fr. plier) savijali, previjati. borati, praviti nalvirc; voj. poputati, povlaiti se; jah. navikavati konja da se lako okree desno i lijevo plika (lat. plia, polonica, fr. pliquo) med. poljska kika, bolest kose zbog neistih sokova (u Poljskoj dosta esta, po emu i dobiva naziv) plikarija (lat. plicaria) bot. obina crvotoina (kao tobonji lijek protiv "poljske kike"); usp. plika plimaa (fr. plumage) perje; ukras od perja na eiru i kacigi, perjanica plimo (fr. plumeau) velik jastuk punjen pahuljicama, slui za pokrivanje plinta (gr. plinthos) arhit. etvrtasta ploa (kao podnoje kipova, stupova, spomenika); dio zida kue od zemlje pa do visine prizemlja, stopa, "sokl" plioeen (gr. pleion vie, kainos nov) geol. drugi, mladi pododjeljak neogena ili mlaeg tercijara, u ijim se okaminama nalazi najvie novih organskih vrsta pliocenska formacija geol. v. plioeen plisc (fr. plisse) pravilni nabori na enskim haljinama, nabor, bora plisirati (fr. plisser) nabirati, praviti naboro na enskim haljinama pli (njem. Plusch. engl. plush, lat. pilus vlas, dlaka) barunasta tkanina, samt, barun od pamuka, lana, jute ili vune, polusamt, polubarun plonjirati (fr. plovjer, Lit. plicare) saviti, savijati, previjati, slagali; voj. izvesti (ih: izvoditi) pokret radi oblikovanja kolone plomba (fr. plomb olovo, lat. plumbum) olovni peat ili znak na paketima, vratima, sanducima, vagonima i dr.; masa kojom se puni upljina pokva-

renog zuba (kod nas se to esto uje pogreno: blomba.) plombaa (fr. plombage) zalijevanje olovom; udaranje olovnog peata (plombe); ispunjavanje upljih zuba olovom ili kakvom drugom smjesom plomberija (fr. plomberie) ljevaonica olova; lijevanje i proradivanje olova; izradba olova; peaenje olovom plombirati (fr. plomber) zapeatiti olovom, udariti plombu na poiljku, vrata, sanduk i dr.; zaliti (ili: zalijevati, ispuniti) olovom; upalj zub ispuniti olovom ili drugom kovinom, nekom smjesom (pogreno: blom birali) plonirati (fr. plonger) roniti, zaronjavati: voj. otvor topovske cijevi spustiti, pucati nadolje plot (rus.) 1. pul, koa, tijelo; 2. ljubavna strast, putenost; 3. ten, boja koe plotun (fr. peloton. tal. plotone) voj. eta, polueta ih vod pjeaka koji, po zapovijedi, istodobno okidaju puke; plot unska paljbu istodobno okidanje puaka jednog odreda vojnika (pjeaka), istodobno ispaljivanje vie vatrenih oruja (i topova) plovan (tal. piovano) upnik, paroli pluderhoze (njem. Pludorhose) mod. iroke hlae do koljena, obino u boji plumbaeijn (lat. plumbatio) zalijevanje olovom: udaranje olova (plombe) plumbago (lat.) min. v. grafit plumbati (lat. plumbum olovo) kem. spojevi superoksida olova s bazama plumbatura (lat.) v. plumbaciia plumbizam (lat. plumbum olovo) med. trovanje olovom, tj. olovnim parama i prainom plumbum (lat.) olovo; olovni peat; olovna kugla; olovna cijev plumozan (lal. plumosus) pernat; dlakav plumpudding it. plampuding (engl.) kola s groicama plumula (lat.) bol. pupolji

plural

1113

plutonisti

plural (lat. pluralis sc. numerus) gram. mnoina; supr. singular plurale tantum (lat.) gram. jednobrojna rije, rije koja ima samo mnoinu, npr.: ljudi, naoale, gae, gusle, kare, grudi, prsa. vrata, kola, Vinkovci, Krievci itd. pluralis majestaticus il. pluralis majestatikus (lat.) "mnoina velianstva", obiaj da vladar o sebi govori samo u mnoini ("mi" umjesto "ja") pluralis modestatis (lat.) "mnoina skromnosti", obiaj da pisac, iz skromnosti, govorei o sebi i u svoje iine upotrebljava mnoinu umjesto jednine ("mi" umjesto "ja") pluralisti (lat. pluralis mnoinski, u mnoini) 1. (11. pristao i sljedhenici pluralizma: Demokrit, Leibniz, Herbart, James, Himmel i dr.; 2. vlasnici veeg broja imanja koja pripadaju poloaju pluralitet (lat. pluralitas) mnoina, veina: pluralitas votarum (lat.) veina glasova pluralizam (lat. pluralis mnoinski, u mnoini) fil. postojanje mnoine, prisutnost mnoine; metafiziki smjer koji shvaa stvarnost kao mnotvo odvojenih i samostalnih naela pluralni (lat. pluralis) gram. mnoinski pluralni izborni sistem sustav biranja po kojem jedan bira (prema svojim godinama, imanju, poloaju i naobrazbi) moe imati pravo na vie glasova, npr. u Belgiji Plurima vota valent (lat.) Veina glasova odluuje plus (lat.) vie; mat. znak za zbrajanje (+); znak kojim se oznaava pozitivan broj (+); fiz. znak za oznaavanje pozitivnog elektriciteta, pola; viak, ostatak, vei iznos; nadmonost. prednost; supr. minus plus-elektrieitet (lat. plus, gr. elektron) fiz. elektricitet koji se izaziva

na staklu kad se ono trlja svilom, pozitivan elektricitet, oznaava se znakom plus (+), za razliku od minus-elektricileta, tj. elektriciteta koji se izaziva u ovome sluaju na svali i to u podjednakoj koliini, ili na ebonitu i smolama kad se trljaju krznom, i koji se zove negativni elektricitet i oznaava znakom minus () plus-minus (lat.) vic-manje, otprilike pluskvamperfekt (lat. plus-quam-perfeetum) gram. glagolski oblik koji izrie radnju koja se izvrila u davnoj prolosti, tj. prije neke druge prole radnje, pretprole glagolsko vrijeme plutej (lat. pluteus krov, zaklon) 1. streha, nadstrenica; 2. liinkasti (larvalni) oblik morskih jeinaca i zmijokrakih morskih zvijezda plutokracija (gr. plutokratia) 1. vladavina bogatih (pomou novca i kapitala), vlada novca; bogati ljudi, plutokrati plutokrat (gr. plutos bogatstvo, kratos jaina, snaga, vlast) onaj koji vlada, koji se odrava na vlasti pomou bogatstva (novca) Pluton (gr. Pluton, lat. Pluto) 1. mit. bog podzemnog svijeta kod starih Grka i Rimljana, vladar carstva mrtvih; 2. astr. 12. oujka 1930. pronaen transneptunski planet, udaljen od Sunca 5920 milijuna km. a vrijeme njegove revolucije iznosi 249 godina plutonij (lat. plutonium) kem. radioaktivni element (transuran), redni broj 94. atomska teina 238 i 239, znak Pu; u prirodi ne postoji, ve je dobiven umjetnim putem 1943/44. prilikom radioaktivnog raspadanja takoer umjetnim putem dobivenog kem. elementa neptunija; ima iskljuivo vanu primjenu u dobivanju atomske energije plutonisti (lat. Pluto) geol. pristae plutonizma

plutonistiki

1114

pneumatika

plutonistiki (Jat. Pluto} koji je postao utjecajem i djelovanjem usijane ZemIjinc unutranjosti pluto nit mn. dubinske eruptivne stijene plutoniznm (lat. Pluto) geol. teorija po koioj se stvaranje stijena, pa i svih ostalih geolokih pojava, ne pripisuje samo djelovanju vode, nogo i utjecaju Zemljinc unutranjosti koja se jo nije ohladila (za razliku od teorije rieplutonizrrui, po kojoj su svi vrsti sastavni dijelovi Zemlje postali jedino djelovanjem vode ih uz njezinu pomo pluvijal (lat. pluvia kie, pluviale) ogrta protiv kie, kina kabanica; ogrtau slina odjea katolikih sveenika koju nose na popodnevnim bogoslujima i drugim sveanim crkvenim obredima pluvinograf (lat. pluvia kia. gr. grafo piem, biljeim) pluviometar s registrom pluvinozan (lat. pluviosus) kian, kiovit; koji donosi kiu pluviometar (lat. pluvia kia, gr. metron mjerilo, mjera) kiomjer. sprava za mjerenje visine oborina; ombrometar, hijetomelar pluviose it. plivioz (fr.) peti mjesec u novom kalendaru Prve francuske republike (1793.), od 20. I. do 18. II Pluvius (lat.) "kini", pridjevak vrhovnom starorimskom bogu .lupitru kao nositelju kie plymouth rock il. plimut rok (engl.) vrsta amerike oplemenjene kokoi pneuma (gr. pneuma dah) dah, zrak, eterina vatra; ivotna snaga, duh ivota, duh, dua; Cl. kod gnostiara; boanska klica ivota u svijetu; u kranskoj teologiji: Sveti Duh pneumat (gr. pneuma dah, teko disanje) med. ovjek kratka daha, uskih plua pneumatemija (gr. pneuma dah, haima krv) med. prodiranje zraka u krv

pneumatiari (gr. pneuma dah) fil. 1. pristae nauavanja o ivotnom dahu (Hipokrat i dr.); 2. po gnosliarima: oni koji su ispunjeni kranskim duhom, za razliku od hiliara (hyle = tvar, materija) i psihiara (psyche = dua) pneumatina kada kem. sandui ispunjen vodom ili ivom u kojem se. pri kemijskim radovima, hvataju i dre plinovi u staklenim valjcima pneumatina maina zrana pumpa pneumatinn posta pola koja se prenosi kroz cijev zranim tlakom pneumatinn eljeznica eljeznica, najee podzemna, koja se kree pomou zranog tlaka i slui poglavito za prenoenje paketa i si. pneumatini (gr. pneumatikos) koji se tie zraka, zrani; nastao zbog zranog tlaka, zasnovan na zakonima pneumatike ili aeromehanike pneumatini jastuk jastuk, obino od gume, koji sc puni zrakom pneumatini telegraf brzojav u obliku zamotuljka koji se alje djelovanjem zranog tlaka kroz cijevi pneumatino lijeenje lijeenje planinskim zrakom ili udisanjem zbijenog zraka (u pneumatskom kabinetu) pneumatino ognjilo fiz. sastoji se od jedne cijevi s pokretnim klipom; kad se klip naglo gurne u tu cijev u kojoj ima zraka, zbijeni zrak se toliko zagrije da se komad truda, koji se nalazi iznutra na klipu, zapali jer kad se jedna zrana masa od 20 stupnjeva zbije adijabatski na polovinu svog volumena, njezina temperatura se popne za 96 stupnjeva; kompresijsko ognjilo pneumatika (gr. pneuma dah, puhanje) 1. unutaranja guma sa zbijenim zrakom (na kotau motocikla, automobila itd.); 2. fiz. dio fizike koji prouava kretanje zraka, tj. teinu.

pneumatizam

1115

pneumometar

tlak i kretanje zraka i plinova, aeromehanika; pneumatizam (gr. pneuma dali; duhovno bie) fil. shvaanje da u svijetu stvarno postoji samo duh, a da je tvar samo prividnost pojava; spiritualizam pneumato- (gr. pneuma) predmetak u sloenicama sa znaenjem: dah, disanje; tlak; plin pneumatocela (gr. pneuma, kele prodor) med. oteklina nastala zbog prodiranja zraka; zrani prodor u pluima pneumatod (gr. pneuma) med. v. pneumat pneumatodan (gr. pneumatodes) m(*l. napuhnut; koji ima uska prsa, koji kalje pneumatofor (gr. pneuma, fero, foreo nosim) zool. zrana komora kod cjevastih meduza pneumatograf (gr. pneuma, grafo piem, biljeim) med. v. pneumograf pneumatokemija (gr. pneuma, chemeia) kemijska prerada plinova i zraka pneumatokord (gr. pneuma, ehorde ica, struna) Eolova harfa, kutija s tankim bokovima na kojoj jc razapeto vie ica prilagoenih na isti glas i koje, kad se stave na vjetar, titraju i proizvode zvuk pneumatolitski (gr. pneuma, lyLos raspadljiv, razluiv, otopiv) koji je nastao od plinova i para utjecajem kemijskih reakcija: pneuma loli Iske rude one koje su postale od plinova i para utjecajem kemijskih reakcija, mijeajui se ih same medu sohom ili s rudama u okolnom kamenju pneumatoliza (gr. pneuma dah, puhanje, vjetar, lysis raspadanje, razluivanje) geol. raspadanje minerala i stijena pod utjecajem vrelih plinova, a vri sc u blizini vulkana i vrelih izvora

pneumatomahija (gr. pneuma dah; duhovno bie, maehe borba, boj) fil. nijekanje postojanja duha uope, nijekanje postojanja duhovnog u ovjeku pneumatoraks (gr. pneuma, thorax trup, prsni ko) med. v. pneumotoraks pneumatoterapija (gr. pneuma, therapeia lijeenje) med. lijeenje zgusnutim ih razrijeenim zrakom pneumatoza (gr. pneumatosis nadimanje) med. skupljanje zraka ili drugih plinova, osobito u organima i tkivima u kojima ih, normalno, ne bi trebalo biti, napuhnutost, nadim pneumaturija (gr. pneuma, uron mokraa) med. izluivanje zraka ili plinova s mokraom pneumo- (gr. pneuma, pneumon plua) predmetak u sloenicama sa znaenjem: plua pneumograf (gr. pneuma, grafo piem, biljeim) med. sprava koja grafiki biljei kretanje prsnog koa pri disanju pneumokok (gr. pneuma, kokkos, lat. coccus zrno, bobica) med. loptasta klica, najei uzronik upale plua pneumokonioze (gr. pneuma dah, disanje, konia prah. praina, pijesak, pepeo) med. zajedniko ime za silikozu, siderozu. aluminozu, tj. za bolesti koje nasLaju udisanjem kovne ih kamene praine i njezinim, taloenjem u pluima pneumolit (gr. pneumon, lithos kamen) med. kamenu slian sloj vapna u pluima, pluni kamen pneumoliza (gr. pneuma dah. disanje, ly6is rjeavanje) med. operativno uklanjanje priraslica izmeu poplunice i porebrice pneumometar (gr. pneumon, metron mjera, mjerilo) med. naprava za odreivanje kapaciteti plua za primanje zraka u zdravom i bolesnom sta-

pneumom ctrij a

1116

poco allcgro

nju, odnosno snage kojom se udie i izdie zrak pneumometrija {gr. pneumon, melria mjerenje) med. mjerenje plua s obzirom na veliinu prostora za primanje zraka pneumon (gr. pneumon) anat. plua pneumonalgija (gr. pneumon, algos bol) med. bolest plua, suica, tuberkuloza pneumonektazija (gr. pneumon, cktasis istezanje, irenje) med. proirenje plua pneumonici (gr. pneumonikos pluni) inn. med. lijekovi za bolesti plua pneumonian (gr. pneumonikos) pluni; pneumonina sredstva v. pneumonici pneumunijn (gr. pneumon) med. upala plua pnenmonitis (gr. pneumon) med. v. pneumonija pneumonocela (gr. pneumon, kele prodor, kila) med. pluna kila pneumonofteja (gr. pneumon, fthio propadam, stradavam, iezavam, nestajnm) med. v. pneumonoftizis pneumonoftizis (gr. pneumon, fthisis suica) med. tuberkuloza plua pneumonogastrian (gr. pneumon, giister eludac) koji sc tie plua i eluca, pluno-eluani pneumonografija (gr. pneumon. grafia pisanje, opis) opisivanje plua pneumonologija (gr. pneumon. logia znanost) dio medicine koji prouava plua pneumonomantijn (gr. pneumon, manteia proricanje) proricanje, gatanje iz plua pneumonometar (gr. pneumon, metron mjera, mjerilo) med. v. pneumom etar pneumonopntian (gr. pneumon, pathos bolest) koji boluje od plua, suiav, tuberkulozan

pneumonopatija (gr. pneumon, pathos bolest) med. opi naziv za sve bolesti plua pneumonospazam (gr. pneumon, spasmos gr) med. gr u pluima pneumoperikardij (gr. pneumon, perikardion osrdaje. osrje) med. skupljanje zraka u osrdaju pneumopiotoraks (gr. pneumon, pvon gnoj, thorav trup, prsni ko) med. skupljanje zraka i gnoja u prsnom kou pneumopleuritis (gr. pneumon, pleuron bok, rebro) med. istodobna upala plua i poplunice pneumoragija (gr. pneumon, rag- korijen od regnvmi lomim, kidam, prolomim) med. krvarenje iz plua, pljuvanje krvi pneumotifus (gr. pneumon. tvfos) med. tifus s upalom plua pneumotomija (gr. pneumon, tome rezanje) med. operacija plua radi uklanjanja nakupljenog gnoja, stranih tijela, odumrlih dijelova plua, nametnika (parazita) i dr. pneumotoraks (gr. pneumon, thorax trup, prsni ko) med. nagomilavanje (ih: upumpavanje) zraka u plua tuberkuloznih bolesnika da bi se oboljeli dio plua stisnuo i na taj nain prestao raditi; pneumatoraks pnigalion (gr. pnigalion) med. mora pnigma (gr. pnigma guenje) med. izljev krvi koji ovjeka ugui pnigmus (gr. pnigmos guenje) med. guenje pochissimn it. pokisimo (tal.) glaz. vrlo malo poco it. poko (tal. poco, lat. paucum) glaz. malo neto; un poco it. un poko (tal.) neto malo poco a poco it. poko a poko (tal.) glaz. malo po malo, postupno poco allegro it. poko alegro (tal.) glaz. malo bre, malo ivlje; un poco allegro

poco forte

1117

poenter

poco forte it. poko forte (tal.) glaz. malo jae poco lento it. poko lento (tal.) glaz. malo sporije, ne suvie sporo poco meno it. poko meno (tal.) glaz. malo manje, neto manje poco piano it.. poko pjano (tal.) glaz. neto tie poco piu it. poko pju (tal.) glaz. malo vie, vie, neto vie poco presto it. poko presto (tal.) glaz. malo hre pocolana (lal. pozzolana) v. pucolana podagra (gr. pus gen. podos noga. agra plijen, lat. podagra) med. kostobolja u nogama, ulozi, giht podagrian (lat. podagricus) koji boluje od kostobolje, kostobolan u nogama podagrik (lat. podagricus) onaj koji pati od kostobolje u nogama podagrist Gat. podagra) v. podagrik podagrozan (lat. podagrosus) v. podagrian podalgija (gr. pus gen. podos noga, stopalo, algos bol) med. bol u tabanima: takoer: podagra pod artritis (gr. pus gen. podos noga, arthron zglob) med. v. podagra poderbrod (niz. poderbrood) trg. vrsta eera, izmeu jednostavnog i rafiniranog podest (gr. pus, podos noga) arhit, odmorite na stubama, iri stupanj stuba podesta (tal. podesta. lat. potestas mo, vlast; glavar, poglavar) vlastodrac; namjesnik, upravitelj pokrajine: gradski sudac, gradski naelnik u Italiji podestat (tal. podesta) v. podesta podij (gr. podion, lat. podium) uzvieno mjesto (za govornika, glumca i dr.); podnoje, postolje; prednji dio pozornice (onaj ispred zavjese) podolatrija (gr. pus gen. podos noga, Iatreia oboavanje, potivanje) potivanje nogu, oboavanje nogu (idola, kumira)

podologija (gr. pus gen. podos noga, logia nauavanje, znanost) dio medicine koji prouava noge podometar (gr. pus gen. podos noga, metron mjera, mjerilo) sprava koja broji korake pjeaka ili konja, broja koraka, vrsta hodometra podoreuma (gr. pus gen. podos noga, rheuma tok, teenje, bolesna Lvar koja eta po tijelu) med. reumatizam nogu podozoa (gr. pus gen. podos noga, zoon ivotinja) mn. zool. rod u koji spadaju lankonoci, ljuskavci, pauci i dr. podrum (gr. hypo ispod, dromos cesta, put) 1. podzemnna prostorija ispod kuo; 2. vinara, konoba, krma, pivnica; 3. drvarnica; 4. staja, konjunica podumenta (tal. fundamentum) temelj podvig (rus.) pothvat, djelo poema (gr. poiema) vea pjesma, pjesniko djelo (najee epsko), spjev poen (fr. point, lat. punetum) toka, bod; dio, odjeljak; oko na kockama i kartama, vrijednost pojedine karte; u kocki i portu: bod, jedinica koja se pri ocjenjivanju rauna u uspjeh: pobijedili na poene na kraju borbe ili natjecanja imati vei broj bodova (tj. toaka koje se, pri ocjenjivanju, raunaju kao uspjeh i na zavretku zbrajaju) poena capitalis it. pena kapitalis (lat.) prav. smrtna kazna poenae aggravatio it. pene agravacio (lat.) prav. pootrenje kazne, povienje kazne poentn, poanta (fr. pointe, lat. puneta bod) lit. glavna misao, cilj, alac (dosjetke, epigrama ih anegdote) poenter (engl., fr. pointer) 1. lovaki pas kratke dlake: ptiar, prepeliar poenter (fr. pointeur) 2. onaj koji utvruje i biljei poene; provjerava rada, osoba koja u radionici biljei podatke o radu koji obave radnici, normi-

poentilizam

1118

poker

rac; voj. onaj koji niani topom, niandija; u kartama: bankarov protuigra, onaj to na neku kartu stavlja odredenu svotu poentilizam (fr. point toka) smjer u novijem slikarstvu koji. udaljujui se od impresionizma, tei na slici ouvati prvobitnu jasnou i istou boja i zbog toga ne stavlja na platno mijeane, nego iste boje u odvojenim tokama ili crticama, tako da se, gledane s odreene udaljenosti, u mrenici oka same mijeaju u tonove koji se ele stvoriti; neoimpresionizam poentiran (fr. pointer) naglaen, podvuen, osobito istaknut; zaotren poentirati (Ir. pointer) istokati, praviti toke, opskrbiti tokama, punktirati; istaknuti (ili: isticati, naglasiti) neto i time skrenuti pozornost na vanost toga; udariti toku, obiljeiti tokom, oznaiti tokom (svretak neega); usmjeriti, uperili, nanianiti; pren. smjerati, ciljati, nanianili, pucati na, teiti; u kartama: staviti ulog na kartu poet (lat. poela, gr. poictes) pjesnik poeta laureatus (lat.) lovorovim vijencem ovjenani pjesnik, nagraeni pjesnik poetaster (lat.) nazovipjesnik, stihoklepac poetian (lat. poeticus, gr. poietikos) pjesniki, pjesniki lijep, pjesniki vrijedan, zanosan; usp. poetski poctidar (lat. poetica) uitelj pjesnike umjetnosti, poznavatelj poetike poetika (lat. poetica, gr. poietike) znanost o pjesnitvu, teorija pjesnitva poetizirati (lat. poeta, fr. poetiscr) praviti stihove, pisati pjesme; baviti se pjesnitvom; dati (ili: davali) emu pjesniki karakler (ili: pjesniko obiljeje); izlagati (ili: prikazati, iznijeti, prikazivali) to na pjesniki nain

poetski (lat. poeticus. gr. poietikos) pjesniki, koji se tie pjesnitva; zanosan, pun poleta; poetian poezija (gr. poiesis) pjesnika umjetnost, pjesnitvo; pjesma, pjesme; pren. divota, ar; supr. proza poganizam (lat. paganus seljak.) noznabotvo, mnogobotvo (izraz nastao po tome to se neznabolvo najdue zadralo po selima, pagus = selo) poganski (lat. paganus seljak) neznaboaki, mnogoboaki poganstvo (lat. paganus) v. poganizam pogonijaza (gr. pogon brada, pogonias bradat) med. bradatost; rast brade kod ena pogonofil (gr. pogon, filos koji voli, prijatelj) prijatelj, ljubitelj brade pogonologija (gr. pogon brada, logia) dio medicine koji se bavi bradom i bradatou pogrom (rus.) proganjanje nedunog stanovnitva; masovno strijeljanje, istrebljenje pohati (njem. backen pei, priti) kuh. v. panirati poil de chvre it. poal d'evr (fr.) kozja dlaka; vrsta tkanine od vune i pamuka poil de laine it. poal d'len (fr.) trg. fina nojeva pera poiln d'Orient it. poali d'Orjan (fr.) "upavac s Istoka", popularan naziv za francuskog vojnika koji se u Prvom svjetskom ratu borio na Solunskoj fronti (19151918), "Solunac" point-lace it point-lcis (engl.) ipka raena rukom, ipkane vrpce points de Venise it. poen d'Vniz (fr.) mn. venecijanske ipke, mletake ipke pokal (fr. bocal, njem. Pokal) pehar, bukara, bokal, vr poker (engl. poker) kartaka hazardna igra sa dva do est igraa s ulozima, karte igraa ne procjenjuju se prema

poklisar

1119

polarizirana zraka

vrijednosti pojedinih karata, nego prema broju istih karala, broju uzastopnih karata, npr. duplum. truplum itd. poklisar (gr. apokrisarios) diplomatski predstavnik visokog ranga, veleposlanik, ambasador; izaslanik uope pokulirati (lal. poculum vr; pijanka) pijaniti. pijanevati pol (lat. polus, gr. polos stoer, os, osovina, Zernljina os, nebeska os) stoer; astr., zem., kozmogr. stoer, obje krajnje toke na simetrinoj osi kugle, npr. Zemlje, oko koje sc okree: krajnja toka Zemljine osi prema sjeveru zove se Sjeverni ili Arktiki pol (lat. polus artieus), a prema jugu Juni ili Antarktiki pol (lat. polus antarticticus); nebeski polovi krajnje toke nebeske osi oko koje se prividna nebeska kugla u 24 sata jedanput okrene; fiz. toke ili mjesta koja su sjedite suprotnih sila ili svojstava, npr. magnetni polovi su mjesta na magnetu koja tee suprotnim smjerovima i u kojima jc njegova privlana sila najjaa; Zeruljini magnetni polovi ne poklapaju se s njezinim zemljopisnim polovima (v. deklinacija) polaka (tal. polacca) poljski narodni ples = poloneza polakikoproza (gr. pollakis esto, kopros gnoj, kal, blato) med. preesto odlaenje na zahod kod nekih duevnih bolesnika polanda (tal.) zooL palamida, vrsta skue polarimetar (lat. pol ari, gr. metron mjera, mjerilo) fiz. v. polariskop polariskop (lat. polaris, gr. skopeo promatram) fiz. dio polarizacijskog ureaja (za ispitivanje polarizirane svjetlosti) polaristrobomcitar (lat. polaris, gr. otrobos, vrtlog, meto) kem. ureaj za

odreivanje mogunosti optikog okretanja (okretnog kuta), osobito kod eernih otopina i drugih optiki aktivnih tekuina, tj. onih koje okreu polarizacijsku ravninu polaritet (lat. polaritas) teenje ili smjer dvaju slobodnih magneta prema magnetnim polovima Zemlje: u irem smislu: svojstvo pozitivnog i negativnog postojanja, posjedovanje dvaju polova, ili dvaju potpuno suprotnih mjesta sa suprotnim (privlanim ili odbojnim) svojstvima, otuda magnetni i elektrini polaritet; uope: cijepanje jedne sile na dvije suprotne djelatnosti koje tee ponovnom sjedinjavanju, suprotnost dvaju svojstava ih dviju sila koje stoje u meusobnom odnosu polarizacija Gat. polarisatio) fiz. davanje ili primanje polariteta; polarizacija svjetlosti svojstvo koje dobiva prirodna svjetlosna zraka prelamanjem. osobito kod tijela s dvostrukim prelamanjem (islandski kristal), koje se pokazuje u tome to se takva polarizirana zraka razliito ponaa u razliitim pravcima (za razliku od prirodne svjetlosti); svaka odbijena reflektirana svjetlost je polarizirana, to znai da se titranja takve svjetlosti vre u odreenoj ravnini, ti trajnoj ravnini; v. dieleklrina polarizacija polarizacijski aparat fiz. ureaj koji slui za promatranje prozirnih tijela u polariziranoj svjetlosti; Nikolova prizma polarizator (lat. polarisator) fiz. dio polarizacijskog ureaja koji daje polariziranu svjetlost, prva Nikolova prizma kroz koju proe prirodna svjetlost i polarizira sc, tj. litra u odreenoj ravnini; usp. polariskop polarizirana zraka fiz. zraka koja se u razliitim pravcima ponaa razliito

polarizirati

1120

polenin

polarizirati Gat. polaris, fr. polariser) polemiar (gr. polemikos ratni; ratofiz. davati ili primati polaritet boran) vjetak u voenju znanstve polarna distanca astr. udaljenost jedprepirke; onaj koji se voli prepirali ne zvijezde od Sjevernog nebeskog (osobito o znanstvenim i umjetnikim pola pitanjima i shvaanjima); pisac polemike polarna lisica lisica u zemljama oko polemiki (gr. polemikos ratni; ratoSjevernog pola, veoma cijenjena zbog boran) koji pripada polemici; koji se svog krzna ko.ie je inae bijelo kao prepire, koji napada, napadaki; ;x>snijeg, a ljeti postane sivo hrrliki upisi, spisi koji sadre obrapolarnn svjetlost titrava tinjaj uda nu jednog i napadanje oprenog svjetlost koja sc vidi nou u krajeshvaanja vima oko Zemljinih polova, zvana auro r a barealis sjeverna zora, aurora polemika (gr. polemos rat; prepirka) australis juna zora vjetina prepiranja, vjetina voenja Polarna zvijezda astr. sjeverna zvijezznanstvene prepirke; prepirka izmeda, Sjevernjaa, posljednja zvijezda u predstavnika dvaju razliitih u repu Malog medvjeda, u njezinoj znanstvenih shvaanja, a sastoji se se blizini nalazi Sjeverni nebeski stou obrani svoga i napadanju protiver ili pol nikog shvaanja; rat perima polarne koordinate v. koordinate polemizirati (gr. polemos rat; prepolarne struje morske struje koje idu pirka, fr. polemiscr) boriti se, preod polarnih podruja k umjerenim pirati se. voditi polemiku, osobito o pojasevima te, nosei sobom ledene raznim znanstvenim shvaanjima brjegovc, ugroavaju pomorstvo polemograf (gr. polemos rat, grafo pipolarne zemlje zemlje koje lee oko em, opisujem) opisiva rata, pisac o pola ratu. ratni povjesniar polemografija (gr. polemos rat, grafo polarni (lat. polaris) koji se lie ili popiem, opisujem) opisivanje rata, opis tjee od polova, stoerni; suprotni, rata suprotnog djelovanja, suprotnih svojstava polemografika (gr. polemos rat, grafo piem, opisujem) vjetina opisivanja polarni krugovi stoernici, polarnici, rata usporednici (ili: paralelnici) od 66 V 2 stupnjeva sjeverne ("sjeverni popolemologija (gr. polemeo ratujem, larni krug") i june ("juni polarni logos rije, govor) znanost o ratovakrug") .irine, koji odvajaju tzv. ponju, njegovim uzrocima i posljedilarne pojaseve od umjerenih pojasecama va polemoskop (gr. polemos, skopeo glepolarnici Gat. polus, gr. polos stoer) dam, promatram) ratni i kazalini zem. stoernici: v. polarni krugovi dalekozor (opernguker) polamost Gat. polaritas) fiz. v. polaritet polen (lat. pollen prah od brana u mlipolaroid specijalno staklo koje niti odnu) vrlo sitno brano, prah; bot. cvjetbija svjetlo, niti zabljetava: fotoani prah. pelud parat koji odmah izrauje slike polenin (lat. pollen prah od brana u polderi (niz. polder) plodni dijelovi kopmlinu) kem. biljni sastojak koji se na nii od morske razine (ograeni priprema od cvjetnog praha; usp. posu nasipima) len. pelud

polenta polenta (tal., lat.) omiljeno lal. jelo: kaa od kukuruznog brana ili kestenja, prelivena maslacem, uljem ili mau i posuta parmezanom (slina gancima ili puri); usp. palenta poleografija (gr. polis grad, grafia opis) opisivanje gradova, opis gradova poli- (gr. poly) predmetak u sloenicama sa znaenjem: mnogo-, viepoLiakantian (gr. poly, akantha bodlja, trn) koji ima mnogo trnja, s mnogo bodljika poliandrija (gr. poly, aner gen. andros mu, ovjek) l. mn. bot. XIII. klasa u Linneovom sustavu biljaka: biljke iji cvjetovi imaju vei broj slobodnih pranikih niti poliandrija (gr. po!y, aner gen. andros mu, ovjek) 2. mnogomutvo, brana veza ili odnos jedne ene s vie mueva; bot. svojstvo s 20 do 100 slobodnih pranikih niti u cvijetu poliangije (gr. poly, angos posuda) bot. biljke s mnogo pregrada u plodnici poliant 'gr. poly mnogo, anthos cvijet) bot. centralnoamerika biljka krasnica s mnogo miomirisnih cvjetova; luberoza polianteja (gr. poly, anthos cvijet) zbirka cvijea; zbirka raznovrsnih odabranih belelristikih djela poliantidan (gr. polv, anthos cvijet) bot. mnogocvjetni; koji ima mnogo cvijetova poliarhija (gr. polvarchia) vladanje mnogih u jednoj dravi: usp. monarhija poliarhijski (gr. polvarchia) naziv za dravno ustrojstvo u kojem vlada vie lanova; usp. monarhijski poliartritis (gr. poly, arthron zglob) med. akutna upala veeg broja zglobova poliautografija (gr. poly, autos sam, grafia pisanje, crtanje) vjetina umnoavanja crtea, spisa i si. putem

1121

policijski

utiskivanja na mramornim ploama; litografija poliban (poly mnogo, bain kupka, kada) prostorija s vie naprava za pranje {tuevi, kade i si.) poliblastian (gr. poly, blastos izdanak) koji ima mnogo ogranaka, koji je razgranat poliblastija (gr. poly, blastos izdanak) velika razgranatost. obilje ogranaka, obilnost rasta poliblenija (gr. polv, blenna sluz) med. jako nagomilavanje (izluivanje) sluzi, lajma polica (engl. policv, p. poliza, fr. police) isprava (ili: podnesak, povelja) o osiguranju osobe ili stvari s tonim i detaljnim popisom osiguranih stvari i s uvjetima pod kojima je osiguranje ugovoreno policajac (lat. politia, gr. politeia dravna uprava; ustav; drava) osoba koja je u slubi javnog poretka i sigurnosti, redar, straar policefalan (gr. poly, kefale glava) koji ima mnogo glava, mnogoglav policeman it. polismen (engl.) policajac u Engleskoj i Sjedinjenim Amerikim Dravama policija (gr. politeia dravna uprava; ustav, drava, lal. politia) ogranak dravne vlasti koji se brine o odranju javnog poretka, osobne i imovinske sigurnosti; djelatnost te vlasti i osoblje u njezinoj slubi; zgrada u kojoj se nalazi ta vlast; redarstvo policijezija (gr. polv, k.vesis trudnoa, kyeo zatrudnim) med- viestruka trudnoa policijska drava drava u kojoj se briga o javnom poretku i sigurnosti cjeline vri na raun slobode pojedinaca i neovisnog pravnog ivota; supr. pravna drava policijski (lat. politia) koji se Lie policije, koji dolazi od policije, koji pripada policiji, redarstveni

policitaeija policitncija (lat. policitatio) prav. jednostrano obeanje policitemija (gr. poly, kytos uplje tijelo; opna, omot, haima krv) med. pretjerano stvaranje crvenih krvnih

1122

polifonija

zrnaca

polidakrija (gr. poly, dakryon suza) med. pretjerano izluivanje suza, pretjerano suzenje polidaktilan (gr. poly, daktylos prst) koji ima mnogo prstiju, mnogoprst. estoprst polidaktilizam (gr. poly, daktvlos prst) mnogoprstost, pojava estog prsta na jednoj ruci ili na obje ruke, ih na rukama i na nogama polidelfija (gr. poly mnogo, adelfos brat, sestra) ran. bot. XVIII. klasa u Linneovom sustavu biljaka: biljke sa cvjetovima ije su pranike niti srasle u tri ili vie snopia polidemonizam (gr. polv, dairaon duh) vjerovanje u postojanje velikog broja dobrih i zlih duhova (demona) polidinamika (gr. polv. dvnamis sila, snaga, mo) obilje, velika jakost polidipsija (gr. poly, dipsa e) med. eanje. velika, prekomjerna, neprirodna e, osobito kod eerne bolesti Polidor (gr. polv mnogo, doron dar) "s mnogo darova"; mit. jedan od sinova trojanskoga kraljevskog para Prijama i Hekube poliedar (gr. poly, edra osnova, baza) geom. tijelo omeeno s vie strana polieneefalitis (gr. polios siv, bjeliast. en- u, kefale glava) med. upala sive modane supstancije poliestezija (gr. polv, aisthesis osjeaj) med. pojava kod bolesnika oboljelih na ivce i lenu modinu da jedan jednostavan vanjski dodir osjete kao da ie izvren vie puta polifag (gr. poly, fagein jesti, derati) mnogojedac, mnogoder, svatojedac, svatoder

polifagija (gr. poly, fagein jesti, derati) med. pretjerani tek, prodrljivost polifarmacijn (gr. poly, farmakon lijek) prenatrpanost lijekovima, pretjerivanje u uporabi lijekova polifarmakon (gr. poly-farmakon) med. lijek sastavljen od vie ljekovitih tvari; lijek za mnoge bolesti Polifem mit. jednooki div kod kojega sc sklonio Odisej na svojim lutanjima od Troje prema kui poliferacija (lat. proles dijete, potomak, ferre nositi, donositi) biol. umnaanje pojedinih sastojaka staninog tkiva, umnaanje stanice dijeljenjem; bot. pupanje na dijelovima koji obino no nose pupoljke, npr. kad iz sredine aice izbije nov cvijet polifilan (gr. poly, fvllon list) bot. mnogolist, mnogohsnat polifiletican (gr. poly, fylon stablo, pleme, rod) biol. koji vodi podrijetlo od vie njih;polifdetina hipoteza hipoteza po kojoj je organski svijet nastao od veeg broja razliitih najniih ivih bia; supr. monofiletian politilija (gr. poly, fyllon list) 2. bot. mnogolisnost, umnoenost lia ili cvjetova neke biljke koja odstupa od redovitog, pravilnog broja polifilija (gr. poly, fylos prijatelj, polyfilia) 1. ljubav prema mnogima; obilje u prijateljima polifleks (gr.-fr. polyLex) cijev od plastinog materijala polifobija (gr. poly mnogo, fobeomai bojim sc) med. bolestan strah od mnotva pojedinih stvari polifon (gr. poly, fone glas, zvuk) glaz. instrument; vrsta aristona polifonian (gr. polv, fone glas. zvuk) vieglasan; mnogozvuan polifonija (gr. poly, fone glas. zvuk) glaz. vieglasnost, mnogoglasnost, mnogozvunost; vieglasnost glazbenog stavka, pri emu svaki glas ima

polifonizom

1123

pol igrafija

svoju punu melodinu samostalnost; istodobno izvoenje dviju, triju i vie razliitih melodija polifonizam (gr. poly, fone glas, zvuk) v. polifbnija polifrazija [gr. poly, frasis govorenje, nain izraavanja) velika govorljivost, brbljavost (osobito kod nekih duevnih bolesnika) poligalaktian (gr. poly, gala gen. galaktos mlijeko) bogat mlijekom, koji ima puno mlijeka poligalaktija (gr. poly, gala gen. galaktos mlijeko) med. obilje mlijeka, punomlijenost poli galija (gr. poly, gala mlijeko) med. v. poligalaktija poligamian (gr. poly, gamos) koji ivi s vie ena; bot. v. poligamija poligamija (gr. poly, gamos svadba, brak, udaja, enidba, lat. polygamia) mn. bot, XXII. klasa u Linneovom sustavni biljaka: biljke koje, osim hermafroditnih cvjetova, imaju i muke ili enske cvjetove, ili i jedne i druge istodobno poligamija (gr. poly, gamos svadba, brak, udaja, enidba) brana veza jedne osobe s vie osoba drugog spola, u uem smislu: veza jednog mukarca s vie ena, mnogoenstvo poligamist (gr. polv, gamos svadba, brak, udaja, enidba) pristaa mnogoenstva poligenizam (gr. poly, gen- korijen od gignomai postanem, nastanem} biol. shvaanje da sve ljudske rase nemaju podrijetlo samo od jedne vrste, nastale na jednom zemljopisnom mjestu, nego da su postale na raznim zemljopisnim tokama; supr. monogenizam poliginija (gr. poly, gyne ena, lat. poIvginia) 1. mn. bot. dvanaesti red u klasama IXIII. Linneovog sustava biljaka: biljke iji cvjetovi imaju mnogo tuaka

poliginija (gr. poly, gyne ena) 2. brak izmeu jednog mukarca i vie ena, mnogoenstvo; usp. poligamija poliglobulija (gr. poly, lat. globulus loptica) med. pretjerano veliki broj (ili: nagomilanost) crvenih krvnih zrnaca poliglot (gr. poly, glotta jezik) ovjek koji zna vie jezika: pisac koji pie na vie jezika; djelo koje ima isti sadraj na vie razliitih jezika (osobito izdanja Biblije kod kojih su osnovnom tekstu dodani, u paralelnim stupcima, prijevodi na vie jezika) poliglotski (gr. poly, glotta jezik) viejezian, koji zna vie jezika; na vie jezika; poliglotski leksikon rjenik vie jezika poligon (gr. poly, gonia kut) 1. geom. geometrijska slika (ili: lik) omeena s vie duina, viekutnik; 2. voj. utvrenje, anac zatvoren s vie strana; topniko strelite; velik nenaseljen prostor ili posebno ur eena prostorija za ispitivanje tehnikih vojnih sredstava i za vjebanje u tehnikim rodovima vojske, npr. inenjerijski poligon, kemijski poligon i dr. poligonija (gr. poly, gignomai nastanem, postanem, rodim se) velika sposobnost raanja, velika plodnost poligonometar (gr. poly, gonia kut, metron mjera, mjerilo) geom. sprava za mjerenje viekutnika poligonometrija (gr. poly, gonia kut, metria mjerenje) geom. mjerenje viekutnika, dio geometrije koji sc bavi mjerenjem pravocrtnih likova s vie od tri strane poligonski (gr. poly, gonia kut) viekutan, koji se tie viekutnika poligraf (gr. poly-grafos) mnogopisac, pisac koji pie mnogo i o svemu i svaemu; stroj za kopiranje poligrafija (gr. poly-grafia) pisanje o svemu i svaemu (obino na tetu vrijednosti i duhine)

poligrafski

1124

polikronian

poligrafski (gr. poly-grafikos) koji mnogo pie; izraen na stroju za kopiranje poligram (gr. poly, gramma crta. linija) lik omeen s vie strana; pretiskana stvar umnoena kopiranjem poligramatski (gr. polv, gramma slovo) koji ima mnogo slova, S mnogo slova polihezijn (gr. poly, cheo lijem) me. stalan proljev polihidrija (gr. poly, hiroo znojim se) med. prekomjerno znojenje polihilanian (gr. poly, chylos sok) soan, bogat sokom, pun soka, suvie hranjiv polihilija (gr. poly, chvlos sok) med. obilje hranjive tvari koja daje mnogo mlijenog soka, dakle hrane polihimija (gr. polv, chymos sok) 30nost. bogatstvo sokom, obilje sokova Polihimnija (gr. polv, hvmnos pjesma) mit. "bogata pjesmom", jedna od devet muza: muza lirske poezije i glazbe; astr. ime planetoida polihistor (gr. polv, historeo znam, poznajem; upoznajem, iskusim) znanstvenik koji vlada cjelokupnim znanjem svog vremena; onaj koii poznaje sve znanosti ali, najee, nijednu temeljito, sveznalica, sveznadar poliliistorija (gr. poly, historia znanje, poznavanje) velika uenost, velika naitanost iz svih znanstvenih podruja poliholija (gr. poly, ehole u) med. jako izluivanje ui polihrestan (gr. polv. chrestos uporabljiv) uporabljiv za mnoge stvari, uporabljiv u mnogim sluajevima, npr. pohhreslna sol poliidejizam (gr. poly, idea predodba, misao) psih. obilje misli i cjelokupne duevne djelatnosti; supr. monoidejizam

poliiririja (gr. poly, idris vian, iskusan. obavijeten) v. polihistorija polikarpian (gr. poly, karpos plod) bol. koji ima mnogo plodova, s mnogo rodova polikladija (gr. poly, klados izdanak, mladica) bot. umnoeno, poveano stvaranje izdanaka i pupoljaka kod biljaka poliklinika (gr. polv. klinikos koji lei u postelji) ustanova u sklopu bolnice koja prua lijeniku pomo ambulantnim pacijentima; opa bolnica gdje se lijee razliite bolesti (u Engleskoj); usp. klinika polikord (gr. poly, ehorde ica, struna) glaz. instrument s vie ica, napravljen 1799., pretea klavikorda polikotiledoni (gr. poly, kotvledon supka) bot. biljke s vie od dvije supkc Polikrat (gr. Po!ykrates) moan vladar na grkom otoku Sam osu te velik dobrotvor kulture (vladao od 5H8 do 522 pr. n. e.) polikromnn (gr. poly. chroma boja) koji ima vie boja, viebojan polikromatian (gr. polv, chroma boja) v. polikroman polikromemija (gr. poly, chroma boja, haima krv) med. pretjerano poveanje krvnog crvenila polikromija (gr. poly, chroma boja) viebojnosl; Inijenje dijelova graevine i plastinih umjetnikih djela raznim bojama (osobito u starom i srednjem vijeku; u novije doba ponovnu ulazi u modu) polikromografija (gr. poly, chroma boja, grafia pisanje, biljeenje) istodobno tiskanje u vie boja na tiskarskom stroju polikron (gr. poly. chronos vrijeme) koji dugo traje, dugotrajan polikronian (gr. poly, chronos vrijeme) v. polikron

poliksen

1125

polinezijski

poliksen (gr. poly, xenos tuinac, stranac) min. platinina ruda koja sadri eljezo; platina pomijeana s drugim kovinama Poiiksena (gr. Polyxene) "gostoljubiva"; mit. ki Prijama i Hekubc polikrultura (gr. poly, lat. cullura uzgoj) 1. agr. obraivanje pod priblino podjednakim uvjetima raznih vrsta usjeva i raslinja u nekoj zemlji, vrlo prikladno zbog toga to se, ako jedan usjev svojim prinosom podbaci, narod moe koristiti ostalim; 2. rast raznih vrsta drvea na jednom kompleksu (sluaj sa svakom prirodnom umom, kod koje je mjeavina raznovrsne vegetacije); supr. monokultura polilema (gr. polylemma) log. kod disjunktivnog silogizma: sluaj kad disjunkcija prve premise sadri vie mogunosti; usp. dilema, tri lema polilog (gr. poly, logos rije) razgovor izmeu vie osoba: dijalog u kojem sudjeluje vie osoba polilogija (gr. poly-logia) razgovorljivost, govorljivost, priljivost polimaslijn (gr. polv, mastos sisa, dojka) med. pojava postojanja triju ili vie dojki kod ena polimat (gr. poly-mathcs) onaj koji je puno uio, ovjek pun znanja polimatija (gr. polv-mathia) velika uenost, velika naitanost polimelija (gr. poly, melos ud) med. prekobrojnost dijelova tijela, npr. est prstiju itd.; pletomelija, polidaktilija polimeran (gr. polv, meros dio) koji ima mnogo dijelova, s mnogo lanova, mnogolan polimerija (gr. poly, meros dio) mnogodijelnost; kem. stanje dvaju ili vie spojeva koji, dodue, imaju jednak relativni, ah nemaju jednak apsolutni broj kemijski istorodnih atoma

polimerizaeija (lat. polymeri salio) kem. proces stvaranja polimernih kemijskih spojeva; v. polimerija polimerizam (gr. polv, meros dio) mnogodijelnost. mnogolanost polimetalan (gr. poly, metallon kovina) koji sadri nekoliko kovina polimetar (gr. poly, metron mjera, mjerilo) u klimatologiji: sprava koja je spoj termometra i higrometra polimetrija (gr. poly, metria mjerenje) glaz. ritmika mnogostrukost jedne melodije polimitija (gr. poly, mythos gatka, pria) lit. vie manjih pria u jednoj veoj; prenatrpanost zapletenih dogaaja u kazalinim djelima polimorfan (gr. polv, morfe oblik) mnogooblian, koji se javlja u mnogo ohlika, u razliitim oblicima polimorfija (gr. poly, morfe oblik) mnogooblinost; min. svojstvo nekih kristala da se javljaju u razliitim kristalnim oblicima, a imaju isti kemijski sastav (usp. hemimorfija. holiedrija); zool. u vezi s podjelom rada: razliitost tjelesnog sastava lanova iste ivotinjske zajednice (npr. kod cjevastih meduza) ili ivotinjske zajednice (kod pela, mravi, termita); bot. lie razliitog oblika na istoj bi Ijci polimorfizam (gr. poly, morfe) v. polimorfija polinacija (lat. pollinatio) bot. opraivanje polinemian (gr. polv, haima krv} koji ima mnogo krvi, punokrvan polinemija (gr. poly, haima krv) med. obilje krvi, punokrvnost polineuritis (gr. poly, neuron ivac) med. istodobna upala veeg broja ivaca Polinezija (gr. poly, nesos otok) "zemlja s mnogo otoka" (Australija) polinezijski (gr. poly, nesos otok) koji pripada ili ivi na otocima Junog

Polinik

1126

polipteri

mora; polinezijski jezici = oceanijski jezici Polinik (gr. Polvneikes) mit. sin Edipa i Jokaste, brat Rteokla, Antigone i Izmenc; poveo ''Sedmoricu" protiv Tebe i poginuo u dvoboju s bratom polinktura (lal. pollinctura) pranje mrtvaca; promazivanje mrtvih tijela ulje.m polinom (gr. poly, lat. ime. naziv) mat. brojana veliina s vie lanova, vielani algebarski izraz, npr. a + b c+d polinoman (gr. polv. lat. nomen ime, naziv) koji ima mnogo dijelova, mnogo lanova, vielan poliomileitis (gr. polios siv, sijed, myclos sr, modina, mozak) med. upala i degeneracija sive modinske supstancije kod djece, bolest koja dovodi do uzetosti polionlman (gr. poly, onyma ime) mnogoimen, koji ima vie imena, koji je s mnogo imena polionimija (gr. polv, onyma ime) mnogoimenost, vieimenost poliopija (gr. polv, opsis vienje) med. mnogostruko vienje, dvoslrukovidnosl poliopsis (gr. polv, opsis) v. poliopija poliopter (gr. poly, orao vidim, gledam) opt. staklo za umnoavanje poliorketika (gr. poliorketikos opsadni, poli-orkeo opsjedam) voj. dio vojne znanosti koji se bavi opsjedanjem, zauzimanjem. opsjednim ratovanjem poliozis (gr. poliosis sijeenje, polios sijed) med. osijedjelost, sijedost kose polip (gr. polypus koji ima mnogo nogu) 1. med. mesnata i bradaviasta izraslina u ljudskom tijelu ili na njemu (na srcu. u nosu, jednjaku, elucu. mokranoj cijevi, maternici i dr.); 2. zool. vrsta morskih ivotinja koje provode ivot privrene na jednom mjestu; od njih se, bespolnim putem ili pupanjem, razvijaju me-

duze. a od meduza spolnim putem, tj. iz oploenih jaja, postaju polipi polipar (lat. polvparium) zool. mjesto u vodi na kojem su utvreni polipi; v. polip 2 polipatian (gr. poly, pathos bolest) med. koji pali od vie bolesti polipatija (gr. poly, pathos bol, patnja) med. mnogi bolovi, mnogostruki hol polipedija (gr. poly, pais gen. paidos dajete) mnogodjetnost, mnotvo djece, obilje u djeci; politeknija polipetalan (gr. poly. petalon list) bot. koji ima mnogo, tj. vie od est latica polipilan (gr. polv, lat. pilus dlaka, vlas) koji ima mnogo dlaka (kose), kosmat. polipionija (gr. poly, pion masian, gojan, debeo) med. gojnost, pretilost, sklonost debljanju poliplan (gr. poly, lat. planum ravnina) zrakoplov s vie od tri krila koja su rasporeena jedno ispod drugog poliplazijazam (gr. poly-plasios) umnoavanje crtea, spisa i dr.; polia utografija polipol (gr. polv, poleo prodajem) prodaja naveliko; supr. monopol polipozan (lal. polyposus) slian polipu, polipast; bolestan od polipa polipozija (gr. poly, posis pijenje; pie) prevelika sklonost piu, elja za piem polipragmatian (gr. poly, pragmatikos djelatan; iskusan u poslovanju) veoma zauzet, veoma zaposlen, nemirna duha, koji se stalno neim bavi poliprngmatik (gr. poly, pragma djelo, rad) veoma zaposlen ovjek, radoholiar polipteri (gr. poly, pteron krilo) mn. zool. mnogokrilci (lankonoci s vie pari krila); vieperajari (ribe s vie lenih peraja)

poliptih

1127

polistilon

poliptih (gr. poly-ptychon) 1. vie slika meusobno povezanih tako da ine odreenu cjelinu (osobito na oltarima); 2. knjiga s mnogo listova, antika knjiga s vise od tri tablice; 3. popis crkvenih dobara (lat. Polyptyehon ecclesiasticum) poliptoton (gr. poly, ptosis pade) esto ponavljanje jedne rijei s promijenjenim zavretkom, npr. ovjek ovjeku vuk polir (njem. Policr) v. palir polirati (lat. polire, fr. polir) gladiti, glaati, latiti, uglaati, napraviti sjajnim. usjajiti trljanjem (npr. kovinu); popraviti, dotjerati, napraviti ljepim; profiniti poliritmika (gr. polv, rhvthmos mjera vremena, takt) glaz. istodobna uporaba razliitih ritmova u raznim glasovima; supr. izoritmika polis (gr. polis) grad, grad koji je ujedno i zasebna drava (npr. kod starih Grka) polisarkija (gr. poly, sarx gen. sarkos meso) med. mesnatost, velika razvijenost miia, gojnost polisarkoza (gr. poly, sarx gen. sarkos) med. v. polisarkija polisemija (gr. poly mnogo, semeion znak) lingv. vieznanosL, svojstvo neke rijei da ima vie znaenja, npr. rije zemlja moe imati vie znaenja: a) vrsta tla; h) kopno; c) povrina tla kao imovina; d) domovina, drava polishematistian (gr. poly, sehematizo oblikujem, uobliavam) mnogooblian, koji ima mnogo oblika, s razliitim oblicima; polusiiematitiki slihovi poet. stihovi koji izgledaju kao da imaju nepravilan oblik polisijalija (gr. poly, sialon pljuvaka) med. preveliko izluivanje pljuvake, slinjenje polisilab (gr. poly, syllabe slog) gram. vieslona rije

polisilabian (gr. polv, syllabe slog) gram. viesloan, koji ima vie slogova polisilogizam (gr. poly, sylogismos silogizam. posredni zakljuak) log. sloen posredni zakljuak, lanac silogizma, izvoenje jednog iz vie od dva suda polisindeton (gr. poly, svndeton sveza) reL. figura gomilanja veznika bez gramatike potrebe radi pojaavanja dojma, npr.: bila je i lijepa i zgodna i pametna, supr. asindeton polisinodija (gr. poly, synodia zajedniki put) esto sastajanje, esto odravanje sastanaka polisintetian (gr. poly, synthetikos koji pripada sastavljanju ih sklapanju, slaganju; sastavan) koji spaja u sebe mnogo dijelova, viestruko sloen; poli sintetini jezici jezici koji razne reenine dijelove stapaju u jednu rije s glagolom (polisinietizam), kakvi su, npr., gotovo svi ameriki jezici polisintetizam (gr. polv, svnthesis sastavljanje, slaganje, sklapanje) v. pod polisintetian polisinteza (gr. poly, svnthesis sastavljanje. sklapanje, slaganje) spajanje vie dijelova u jednu cjelinu poliskop (gr. poly, skopeo gledam) opt. staklo za umnoavanje, za umnogostruavanje polisomatija (gr. poly, soma tijelo) med. punoa tijela, gojnost polisperman (gr. poly. sperma sjeme) bogat sjemenom, pun sjemena polispormija (gr. poly, sperma sjeme) prodiranje veeg broja sjemenih stanica u jaje; prevelik odljev sjemena polistilan (gr. poly-stylos) arhit. mnogostupni, koji ima mnogo stupova, s mnogo stupova polistilon (gr. polv-stylon) arhit. zgrada s mnogo stupova

polistomi

1128

politokija

polistomi (gr. poly, stoma usta) mn. zool. vieuatice (vrsta utrobnih crva) poliinel (fr. polichinelle) aljivac, lakrdija; komian lik u nekim zapadnocuropskim kazalitima lutaka; usp. pulinela politehniki (gr. poly. tecbnikos) koji obuhvaa mnoge grane umjetnosti i znanosti; koji pripada politehnici politehnika (gr. poly, techniko umjetnost, vjetina) prijanji naziv za viu tehniku kolu; kola u kojoj se ue sve grane tehnike politeist (gr. poly, theos bog) pristaa politeizma, mnogoboac politeizam (gr. poly, theos bog) vjerovanje u vie bogova, mnogobotvo; usp. monoteizam politeknija (gr. poly, teknon dijete, edo) v. polipedija politelija (gr. poly, thelc bradavica na dojci, sisi) med. pojava vie bradavica na do i ci politesa (fr. politesse) uljudnost. pristojnost. ugladenost. dobar odgoj politiar (gr. politikos javni, dravni) ovjek koji se praktino ili teorijski bavi dravnim poslovima, vjetak i znalac upravljanja dravom, dravnik; pren. snalaljiv, vjet, okretan, lukav i oprezan ovjek politika ekonomija znanost o zakonima ekonomskog razvoja drutva te su njezin predmet drutveni proizvodni odnosi koji se razvijaju i mijenjaju po odredenim zakonima u vezi s razvijanjem materijalnih proizvodnih snaga drutva; u ljudskoj povijesti razlikujemo proizvodne odnose prvobitne zajednice, ropstva, feudalizma i kapitalizma politika geografija dio antropogeografije koji se bavi zemljopisnim promatranjem i prikazivanjem povijesnog oblikovanja zemalja i drava, sluei se osobito statistikom

politiki (gr. politikos javni, dravni) koji je u vezi sa znanosti o dravi, koji se tie znanosti o dravi, dravni, javni; pren. mudar, snalaljiv, okretan, oprezan, prepreden, lukav politika (gr. polis grad, drava, politikos graanski, dravniki od polites graanin, dravni graanin, politike skraeno od episteme politike, techne politike poznavanje drave, vjetina upravljanja dravom.) 1. znanost i vjetina upravljanja dravom; znanost o ciljevima drave i o najboljim sredstvima i putevima koji vode ostvarenju tih ciljeva; dijeli sc na unutranju (trgovina, financije, privreda, prosvjeta, vojska) i vanjsku politiku, koja se bavi odnosima prema drugim dravama; pren. metoda rada neke drave, stranke, ustanove ih pojedinca, mudrost i vjetina ophoenja s ljudima i snalaenja u ivotu, dosjetljivost, snalaljivost, lukavost, prepredenost politika (lat politica) mn. 2. dravni poslovi, djelatnosti koje se tiu drave politikant (gr. politike politika) v. politikaster politikaster (gr. politike politika) nazovi politiar, takozvani politiar, ovjek koji sc bavi politikom, a nije za nju dorastao politipi (gr. poly, typos otisak.) mn. tisk. reljefne ploe za natpise; rijei koje se esto pojavljuju u jednom komadu; takoer: vinjete, ukrasi itd. politipija (gr. poly, typos otisak) tisk. umnoavanje tiskanog sloga; tiskanje ukrasa, vinjeta i dr. politirati (lat. politura) glaati, davati (ih: dati) vanjski sjaj emu politizirati (lat. polisitare) baviti se politikom. govoriti o politici; bistriti politiku politokija (gr. poly, teknoo raam, stvaram djecu) raanje mnogo djece, velika plodnost

politoman

1129

polucija

politoman (gr. po!y, tomos odsjeak, reanj) koji ima mnogo renjeva, s mnogo renjeva polito p (gr. poly, to po 5 mjesto) mat. geometrijski oblik u prostoru od etiri dimenzije ili vie dimenzija politopian (gr. polv. lopos mjesto) koji vrijedi za mnogo mjesta, koji sc nalazi na mnogo mjesta; politopian sat sunani sat koji pokazuje vrijeme u vie gradova ili mjesta politrihija (gr. polv, thrix gen. tnrichos dlaka, vlas} med. neprirodno povean rast kose ili dlaka, prekomjerna runjavost, dlakavost politrofiao (gr. poly. trotikos prehrambeni) suvie uhranjen; suvie hranjiv politrofija (gr. poly, trofe prehrana) med. preobilna prehrana; prehranjenost politropija (gr. poly, tropos okret; nain) velika okretnost, domiljatost dosjetljivost, lukavost; raspoloenje, ukus za mnoge stvari politura (lat.) glaanje; uglaan ost, sjaj; pren. vanjski sjaj. lijep vanjski izgled, gladak poliurija (gr. po!y, uron mokraa) med. poveano izluivanje mokrae polivinil-klorid tehnol. sintetika vlakna koja se dobivaju od acetilena nizom polimerizacijskih kemijskih procesa; neosjetljiva su na djelovanje vode, a znatno otporna i postojana prema djelovanju alkalija i kiselina, ali su nepostojana na povienoj temperaturi; polivinil slui za izradbu ribarskih mrea, predmeta za tehniku uporabu, kinih ogrtaa, odijela za zatitu u kemijskoj industriji itd. polivitaminski (gr. polv, lat. vita ivot) biol. koji sadri vie vitamina; usp. vitamini polka (polj.) "Poljakinja"; ivahan (izvorno poljski) ples u dvootvrlinskom taktu

polka-mazurka (polj. polka-mazurek) okretni ples u troetvrtinskom taktu pollice verso it. police verzo (lat.) "obrnutim palcem"; gesta u rimskom amfiteatru kojom se pobijeenom gladijatoru uskrauje milost; znai: nema milosti, ubij ga! pollutio templi it. poluio lem.pli (lat.) prav. oskvrnjenje (ili obeaenje) hrama ili crkvo polo (ind.) port, igra udaranja lopte s konja, slina hokeju polografija (gr. polos stoer, gTafia opis) zem. opis stoera, opisivanje polova: v. pol poloneza (fr. polonaisc) poljski okretni ples i njegova melodija u troetvrtinskom Laktu (polaka, polka); vrsta enskog krznenog ogrtaa; starinska haljina slina redengotu polonij (lat. polonium od Polonia Poljska) kem. radioaktivni element (koji su otkrili u uraninitu suprunici Ourie), atomska teina 210, redni broj 84, znak Po polonistika (lal. Poloni Poljska) znanost o poljskom jeziku i knjievnosti polonizirati (lat. Polonia) napravili Poljakom, popoljaiti polos (gr. pelo kreem se, miem se) vrsta sunanog sata poltron (fr. poltron), tal. poltrdne, njem. Polstcr jastuk) plaljivac, kukavica; junak na jeziku, razmelljivac; kod nas i u znaenju: ulizica, puzavac, beskimenjak, podrepa, pripuz poltronstvo (fr. poltronnerie) kukaviluk, plalj i vost; junatvo na jeziku, razmctljivosl; kod nas: puzavost, uliznitvo polucija (lat. polluere ukaljati, uprljati, pollutio kaljanje, prljanje) zagaenje, oneienje; med. nehotino nono izbacivanje sjemena zbog spolne nadraenosti u snu ili slinih duevnih podraaja po danu

polueirati

1130

pondus

polueirati (lat. pollutio) oskrnavili. obe asti ti; med. izbaciti (ili: izbacivati) sjeme zbog spolnih podraaja Poluks (lat. Pollux, gr. Polydeukes) mit. Zeusov i Ledin, nerazdvojni brat Kastorov: astr. ime zvijezde prve veliine, jedna od dviju glavnih zvijezda u zvijeu Blizanci poma (gr. poma poklopac) 1. poklopac; zool. lcrni poklopac (kod riba) poma (lat.) 2. mn. voe pomada (fr. pommade, tal. pomata) 1. mirisna mast za njegu lica i kose pomada (fr. pommeau, pommade) 2. jah. skok preko konja pri emu se skaka pridrava za jabuku sedla pomeridijanski (lat. pomeridianus) popodnevni; pomeridijanske biljke biljke koje cvjetaju samo poslije podne pomfrit (fr. pommes frites) kuh. krumpir izrezan na prutie i ispren na masti ili ulju pomidor (tal. pomodoro) rajica pomodar (fr. mode) onaj koji u odijevanju i dr. slijedi modu, kico, gizdelin; za enu: pomodarka pomolog (lat. pomum voe. gr. logos) strunjak, poznavatelj voa i voarstva, voar pomologija (lat. pomum voe, gr. logia) poznavanje voa, znanost o vou, voarstvo; znanost o poznavanju voa Pomona (lat. pomum voe) mit. starorimska boica vrtova i voa pompa (lat. pompa, gr. pompe) sjajna sveanost, sjaj, rasko; sveana povorka, sveani pohod pompadur (fr. pompadour) 1. stil namjetaja i enskih haljina; vrsta torbica koju dame nose na ruci (nazvani po markizi Pompadour, ljubavnici Luja XV.); 2. francuski salonski ples u XIX. st.; 3. junoamerika ptica lijepog perja pomposo it. pompozo (tal.) glaz. siajno, velebno, sveano

pomp>ozan {lat. pomposus, fr. pompeux) sjajan, raskoan, veleban, divan, velianstven, svean; teko razumljiv, npr. stil pomum (lat.) voe, plod drveta; osobito: jabuka pomum Adami (lat.) anat. ispupeni dio grkljana. "Adamova jabuica" pono (p. poneho) vrsta grubog ogrtaa koji se sastoji od etvrtastog komada tkanine s jednim otvorom u sredini kroz koji se provlai glava; osobito sc nosi u Argentini, Peruu i ileu pond (niz.) osnova nizozemskog metrikog sustava mjera = 1 kilogram ponderabilan (lat. ponderabilis) teinski, teinski mjerljiv, koji se moe mjeriti po teini ponderabilije (lat. ponderabilia) teinska tijela, ono to sc moe vagali; supr. imponderabilije ponderabilitet (lat. ponderahilitas) teljivost, mogunost vaganja, izmjerljivost pondoracija (lat. ponderatio) mjerenje, odmjeravanje; ravnotea, ravnomjerna i odgovarajua raspodjela tereta; u kiparstvu: ravnomjerna podjela teine tijela na pojedine udove; slik. ravnotea u poloaju i kretnji jedne figure ponderometar (lat. pondus gen. ponderis teina, teret, gr. metron mjerilo, mjera) sprava za mjerenje tereta ponderoso it. ponedrozo (tal.) glaz. s puno vanosti, s naglaskom ponderozan (lat. ponderosus) teak; vaan, znaajan; vrijedan razmiljanja, ozbiljan (s obzirom na svoju vanost) pondus (lat.) teina; uteg; ad pondus omnium (lat.) med. isto toliko od svih drugih dijelova koji dolaze u jedan lijek

pondus medicinale

1131

pop-art

pondus medicinalc (lat.) ljekarnika mjera (uteg) ponentc (tal.) mjesto gdje: zalazi sunce, zapad; supr. levante ponerologija (gr. poneros umoran, muan; los, poroan, logia) nauavanje o zlu, osobito o zlu u ljudskoj prirodi pongo zool. vrsta afrikog majmuna bez repa. "afriki divlji ovjek", impanza, orangutan poni (engl. pony) vrsta malih kotskih konja za jahanje i uprezanjc. obino su visoki samo 85100 cm. a najvie do 140 cm ponirati (lat. ponere) metnuti, metati, staviti, stavljati ponistra (tal. finestra) prozor, okno ponlevi (fr. pontlevis, lat. pons levaticus) pokretni most za dizanje i sputanje (pred starim dvorcima) ponpon (fr. pompe, pompon) svileni cvjetovi proarani zlatom ili srebrom (kao ukras za glavu kod ena; kita, resa (npr. na vojnikoj kapi) ponseta (fr. poncettc) vreica s ugljinim prahom za prevlaenjc izbockanih crtea koje treba prenositi ponsirati (fr. poncer, lat. pumex plovak) gladiti (ih: glaati) plovkom; izbockanc crtee prevui bojom u prahu, ai, i tako ih prenositi Pont (gr. Pontos, lat. Pontus) stari naziv za Crno more i zemlje koje ga okruuju Ponte de' sospiri (tal.) 'Most uzdisaja" u Veneciji preko kojega su nekada vodili osuene na smrt pontielo (tal. ponticello mosti) glaz. mosti, kobi lica (na gudakim glazbenim instrumentima) pontifeks (lat. pontifex) vrhovni sveenik u starom Rimu; prvosveenik, biskup pontifeks maksimus (lat. pontifex maximus) vrhovni prvosveenik kod

starih Rimljana; u Katolikoj crkvi, od V. st., slubeni naziv za papu Pontifikale (lat. Pontificale) katolika obredna knjiga koja sadri prava i dunosti kat. biskupa (izdana 1485., 1595. preraena i dopunjena u doba pape Klementa VIII. i propisana za cijelu Katoliku crkvu) pontifikalije (lat. pontifkalia) mn. sveeniki obredi koje moe obavljati samo biskup; dijelovi odjee koje nosi samo biskup te posebni znaci biskupskog dostojanstva: sveenika odjea; sveane haljine pontifikalni (lat. pontiflcalis) prvosveeniki; papinski: biskupski pontifikat (lat. pontificatus) in i zvanje pontifeksa; prvosveenstvo. papinstvo, dostojanstvo i vlast pape; biskupstvo pontirati (fr. ponter) stavljati novac na jednu kartu, igrati protiv bankara; poentirati ponton (fr.) 1. amac za most, amac optoen bakrom ili limom, kao podloga za tzv. ponton.ske mostove, osobito u ralu; pontonski most; 2. barka s plosnatim dnom na kojoj stoje sprave za vaenje zlatonosnog pijeska; 3. bavi slina elina sprava koja slui pri dizanju brodova pontonir (fr. ponlonnier) onaj koji gradi i postavlja mostove; vojnik iz pontonske (mos tovne) ete pontonski lim vrsta najjaeg eljeznog lima pontonski most most sastavljen na podlozi amaca; v. ponton 1 pontonski tren voj. povorka kola, vlak, trupa koja prevozi amce i sve to je potrebno za postavljanje pontona pontus (lat. pontus. gr. pontos) more Pontus euxinus it. Pontus cuksinus (lal.) Crno more pop-art kratica od popular art (engl.), tj. popularna umjetnost, jedna od tendencija u suvremenom umjetni-

popada

1132

porfrr

kom oblikovanju; izraava reakciju na apstraktno slikarstvo i obnovu osjeaja za predmetni svijet i figurativnu umjetnost popada (tal. pappataci) sredozemna sitna muica koja prenosi groznicu; am: palac, nevid popelin (fr. popelinc) polusvilena sjajna tkanina, slina taftu popita (tal. pipita) 1. bolesna izraslina na kokojem jeziku; 2. zanoktica poplitini (lat. poples gen. poplitis koljeni zglob; potkoljenica) anat. potkoljenini popolo (tal. popolo. lat. populus) narod populacija (lat. populatio) naseljavanje. nastanjivanje; stanovnitvo, ljudstvo populacionisti (lat. populatio) mn. u Engleskoj: protivnici nauavan ja nacionalnog ekonomista Malthusa o prenatrpanosti stanovnitva, pristae mnoenja stanovnitva populacionistika (lat. populatio) znanost o stanovnitvu, o nastanjivanju; statistika stanovnitva popularan (lat. popularis, engl. popular, fr. populairc) narodni; narodski; pisan za narod, pristupaan i razumljiv irim slojevima; omiljen u narodu, koji nalazi odziv u narodu popularitet (lat. populariias) omiljenost u narodu; naklonost narodu, uslunost; razumijevanje za svakoga, pristupanost irim narodnim slojevima popularizacija (lat. popularisatio) irenje u narod, rasprostiranje u narod; injenje pristupanim narodu, injenje razumljivim irokim narodnim slojevima, npr. znanosti; omiljenost u narodu popularizirati Gat. popularisare) uiniti da neto bude operaz umij ivo i pristupano irim narodnim slojevima; iriti u narod; omiljeti u narodu; popularizirati se stei ljubav i

naklonost naroda, omiljeti u narodu; iriti se u narodu popularnost Gat. popularitas) v. popularitet popu listi (lat. populus narod) lit. pristae populizma; takoer: proleterski pisci u Francuskoj koji u svojim djelima izraavaju revolucionarni duh svoje klase populizam (lat. populus narod, fr. populisime) lit. pokret u novoj francuskoj knjievnosti kojem je cilj, budui da je voen i nadahnut ljubavlju prema narodu, prikazivanje narodnog ivota i njegove biti populus (lat. populus) narod, rimski narod (i patriciji i plebejci); populus romanus (lat.) rimski narod porcija (lat. portio) dio, udio, obrok, pripadanje, osobito hrane; vojnika limena posuda za jelo; prav. dio nasljedstva porculan (tal. porcellana) fina smjesa od masne gline (kaolina) i sitno izmrvljenog glinenca (feldpata), slui za izradbu posuda i dr. predmeta; nazvana po "porculanskom puu" (lat. porcellana, concha, cypraea). zbog svoje glatkoe i mlijenog sjaja, ili to se vjerovalo da se izrauje od takvih pueva; porculanske slike prozirne reljefne slike od tankog porculana pore (gr. poros prolaz; otvor, cijev, 1 1 1 1 1 . poroi, lat. porus) mn. mah meuprostori, otvori na koi; rupice kroz koje se izluuje znoj; fiz. meumolekularni prostori, nevidljivi otvori poreneefalija (gr. poros otvor, cijev, en- u, kefale glava) med. uroena ih boleu steena upljikavosl mozga, esto spojena s blesavou (idiotijom) i uzetou porfir (gr. porfyra) 1. min, purpurni kamen, grimizni kamen, mjeavina raznih stjenovitih masa s kristalima glinenaca (feldpata) i dr.; 2. grimiz,

porfiran

1183

porpecit

purpur; purpurna odjea, grimizna haljina (purpur) porflran (gr. porfvreos) grimizan, grimizne boje; purpuran porfiristian (gr. porfyra) med. kuji sc Lice ili potjee od arlaha porfirit (gr. porfyra) mramor s purpumim prugama porfirizma (gr. porfyra) med. v. ari ah porfirogenet (bizantski gr. porfyrogennetos, porfvra purpur, gennao rodim) "onaj koji se rodio u purpurnoj dvorani", nadimak nekih bizantskih careva, "zakoniti car" (izraz nastao od obiaja da sc bizantske carice poraaju u "purpurnoj dvorani" carske palae) porfirogenit (lat. porphvrogenilus u purpuru roen) v. porfirogenet porhet (lat. baraccanus, njem. Barehent) tehnol. jaa tkanina koja je na naliju raupana porigo (lat. porrigo) med. kraste, kona bolest; pitirijazis poriomauija (gr. poreia putovanje, put, mania pomama, ludilo, strast) med. bolesni nagon za putovanjem (osobito kod epileptiara) poristian (gr. poristikos) koji je po pravilu, pravilan; usp. poristika poristika (gr. poristikos dobiven, pronaen, poristike) log. znanost o pravljenju zakljuaka, o zakljuivanju porizma (gr. porisma) zakljuak iz neega to je ve dokazano, dodatak, npr. u matematici porko (tal. porco) 1. svinja; 2. gadan, proklet porkulab (njem. Burggraf) nekada: naziv i,a razliite dunosti: 1. sudac; 2. upravitelj grada ili tvrave; 3. sudski glasnik pomija (gr. porneia bludnienje, preljub) preljub, blud, bludnienje pomograf (gr. porneia bludnienje, blud, grafo piem) pisac ih slikar bes-

tidnih, nemoralnih, razvratnih djela, osobito iz ivota bludnica pornografija (gr. porneia bludnienje. blud, gTafia pisanje) irenje bludnienja knjievnou; bestidna knjievnost. slikarstvo, fotografija, film pornografski (gr. porneia, grafo piem) bestidno i sablanjivo napisan ili naslikan; koji spada u pornografiju, koji ima pornografski karakter pomolagnija (gr. pornc bludnica, lagneia tjelesno uivanje, blud) med. bolesna sklonost za spolnim odnoajem samo s prostitutkama porocela (gr. poros otvrdnue, kele kila) med. tvrda kila, lana kila (koja nastaje zbog otvrdnjavanja) poromfalocela (gr. poros otvrdnue, omfalos pupak, kele prodor, kila) med. v. poromfalon poromfalon (gr. poros otvrdnue, omfalos pupak) med. kila pupka, ispupenost pupka zbog stvaranja Otvrdnua poropeja (gr. poros otvor, cijev, poieo pravim, inim) med. otvaranje, pomou raznih lijekova, konih pora ili upljiica za znoj Poros (gr.) mit. boanstvo domiljatosti porotian (gr. poros otvrdnue) koji stvrdnjava; koji pomae sraivanjc porotikum (gr. poroo otvrdnem, lat. porpticum) med. sredstvo za zalijeivanje, za sraivanje porozan (lat. porosus) nevidljivo upljikav, pun malih nevidljivih otvora, pun pora, propuslljiv porozis (gr. porosi.s otvrdnue) okorjelost; med. sraslost prelomljenih kostiju porozitet (lat. porositas) nevidljiva uplji kavost poroznost (lat. porositas) v. porozitet porpecit min. brazilska ruda a koja se sastoji od istog zlata s 4 < & srebra i 10% paladija

port

1134

portlandstone

port (lat. portus) morska luka, pristanite; utoite, prihjcite, mjesto mira i sigurnosti; uski brdski prolaz. tjesnac (osobito u Pirinejima) port-boner (fr. porte-bonheur) donositelj sree, srekovi port-ope (fr. porte-pe) remeni za vjeanje maa na remen oko pasa; vojniki pojas; ukrasna resa na balaku (drci) sablje porta (lat) 1. vrata, ulaz; 2. prostor oko crkve, crkveno dvorite (kod pravoslavnih crkava) Porta (tal.) ime kojim su prije, u Europi, nazivali tursku vladu; Visoka porta portabilan (lat portabilis) nosiv, koji se moe nositi, koji je za noenje portabilitet (lat. portabilitas) nosivost portabl (fr. portable) 1. v. portabilan; 2. mali pisai stroj prikladan za noenje, putniki stroj portal (lat. porta, portale ulaz, vrata, fr. portail) glavna vrata, glavni ulaz, sveana vrata s ukrasima, osobito na crkvama, dvorcima itd.; prednja strana portament (tal.) glaz. kod pjevanja i sviranja na gudake instrumente: prelaenje iz jednog tona u drugi portamcnto di voe it. portamento di voe (tal.) glaz. v. portiment portantina (tal. portare nositi) nosiljka portati (tal. portala) mn. trg. u pomoskim lukama i trgovakim gradovima: popisi robe koja svakog dana stie s imenima onih kojima je upuena portativ (lat. portitivum) depna knjiga, priruna knjiga portativan (lat. porialivus) v. portahilan porter (fr. porteur) nositelj; nosa (prtljage); trg. vlasnik mjenice ili obveznice, donositelj; mjenica glani na porlera = na donositelja; au porteur papiri it. o porter... vrijednosni papiri koji glase na donositelja

portfelj (fr. portfeuille) lisnica, novarka; torba, slubena torba (osobito ministra), otuda: ministarstvo, ministarsko mjesto, resor, npr. primiti portfelj prosvjete postati ministar prosvjete; trg. novarka, lisnica; mjesto gdje novane ustanove dre vrijednosne papire; vrijednosni papiri, mjenice portfolio (engl. portfolio) v. portfelj portijera (fr. portiere) vrata (na zatvorenoj koiji, vagonu); zavjesa na vratima portik (lat. porta ulaz, vrata porticus) dvorana, galerija, hodnik na stupovima, hodnik sa svodovima (gr. stoa) portilan (fr. portulan, tal. portolano) pom. knjiga s podacima o poloaju obala i pomorskih luka portio gratialis it. porcio gracijalis (lat.) prav. dio imanja ih novca koji se daje dobrovoljno, iz milosti portio hereditaria it, porcio hereditarija (lat.) prav. dio koji se nasljeduje, nasljedni dio portio legitima it. porcio legitima (lat.) prav. dio koji nekome pripada po zakonu, zakoniti dio portio statuaria it. porcio statuarija Gat.) prav. dio koji ena, po zakonu, nasljeduje nakon mueve smrti, udoviki dio portio virilis it porcio virilis (lat.) prav. jednak dio nasljedstva koji pripada djeci portir (fr. portier, lat. portarius) pazikua, vratar; hotelski namjetenik koji uva kljueve soba portirka (fr. portiere) vratarka portland cement (Portland, poluotok Dorsetshire) cement po boji slian portlandskom kamenu (portlendstonu), ukastohijelom vapnencu portlandstone it. porllendostoun (engl.) portlandski kamen, vrsta oolitskog vapnenca s otoka Porthlanda

porto

1135

post Christum natum

porto (tal. portare nositi, porto) 1. taksa za pisma, potarina porto 2. poznato portugalsko crveno vino iz grada Porta porto morto (tal.) mrtva luka. tj. luka u koju vie ne mogu ulaziti brodovi porto-fraj (tal. porto potarina, njem. frei slobodan) v. porto-franko porto-franko (tal. porto-franco) I. osloboeno potarine, slobodno od potarine; 2 (tal. porto franco) slobodna luka koja ima pravo izvoziti i uvoziti robu bez plaanja carinske pristojbe portolano (tal.) pom. v. portilan portret (fr. portrait) slika, osobito poprsje neke osobe; pren. vjeran opis neke osobe, prava slika portretirati (fr. portrait) slikati, praviti sliku neke osobe; opisivati nekoga portretist (fr. portraitiste) slikar koji slika portrete portun (tal. porlone) velika kuna vrata, vea porus (lat. porus, gr. poros otvrdnue) med. izraslina na kosti, nauljano mjesto Po sej don (gr. Poseidon) mit. bog mora kod starih Grka, sin Saturnov i Rejin, mlai brat Jupiterov, mu Amfitritin; kod Rimljana: Ncptun posesija (lat. possessio) posjedovanje; svojina, posjed, imanje, dobro; teol. opsjednutost neastivim silama, bjesomunost posesiv (lat. possessivum sc. pronomen) gram. zamjenica koja oznaava neko posjedovanje, posvojna zamjenica, npr. moj, tvoj, na, va itd. posesivan (lat. possessivus) posvojan, koji se tie posjeda, posjedovanja; gram. posvojni, koji oznaava posjedovanje posesor (lat. possessor) prav. vlasnik, posjednik posesoran (lat. possossorius) vlasniki, koji se tie vlasnitva, koji spada u vlasnitvo, posjedniki, posjedan

posesorij (lat. possessorium) prav. tuba ih pravni spor u kojima je rije samo o raspravljanju pitanja o posjedovanju ili pravu vlasnitva neke stvari (supr. petitorij) posesoma tuba prav. v. posesorij posesorni proces prav. v. posesorij posibilan (lat. possibiiis) mogu, izvediv posibilisti (lat. possibiiis mogu) pristae posibilizma posibilitet (lat. possibilitas) mogunost posibilizam (lat. posse moi, possibiiis mogu) struja u meunarodnom socijalistikom pokretu, podrijetlom iz Francuske, protivi se revolucionarnim metodama, nego hoe "politiku mogunosti", tj. eli postii svoje ciljeve postupno, malo-pomalo, i initi ono to je mirnim putem mogue positiones cnptiosae it. poziciones kapcioze (lat.) mn. prav. zapleteni, zamreni, delikatni stavovi, zapletena, zamrena, delikatna pravna pitanja posologija (gr. posos koliki, logia) dio medicine koji se bavi koliinom u kojoj se mogu i smiju davati lijekovi possessio praoscripta it. posesio preskripta (lat.) prav. zastarjelo vlasnitvo, osnova za stjecanje prava vlasnitva putem zastarjelosti possessor bonae fidei it. posesor bone fidei (lat.) prav. astan vlasnik, onaj koji misli da po zakonskom pravu posjeduje neku stvar possessor malae fidei it. posesor male fidei (lat.) prav. neastan vlasnik, onaj koji zna da nema zakonsko pravo na posjedovanje neega post (lat.) 1. predmetak u sloenicama sa znaenjem: poslije, nakon, iza, straga post (engl. post) 2. greda, stup, kolac (osobito na trkalitu, sa strane) post bellum (lat.) nakon rata post Christum natum it. post Kristum natum (lat) nakon Kristova ro-

post factum

li:iH

pOSti K I I T I postegzistencija (lat. postexistentia) budue postojanje, budui ivot (supr. precgzistencija) poster (engl.) 1. oglas, plakat; velika slika neke popularne osobe (portaa, glumca, glazbenika i si.) posteri (lat.) mn. potomci poste rij (us) (lat. posterius) kasniji posterioran (lat. posterior) kasniji, koji se dogodio nakon neega drugog posterioritet (lat. posterior i tas) zaostalost u inu, manji poloaj, poloaj koji trai potinjenost; supr. prioritet posteritet (lat. posteritas) potomstvo, potomci posterus (lat.) prid. idui, sljedei, naredni. budui postformacijn (lat. postformatio) biol. v. epigeneza posthuma (lat. poslhuma) posmre, ensko dijete roeno nakon oeve smrti posthuman (lat. posthumus) posmrtni, ostao u rukopisu nakon pieve smrti, objavljen nakon pieve smrti posthumus (lat.) dijete roeno nakon oeve smrti, posmre; liberi posthumi (lat.) mn. djeca roena nakon oeve smrti, posmrad postila (post illa sc. verba) kod katolika; knjiga s propovijedima o nedjeljnim i blagdanskim evaneljima postiljon (fr. postillon) potanski momak, potanski koija, sprovodnik potanskih kola; jaha najednom od pn^njih zapregnutih konja postioplastika (gr. posthc kapica na udu, plastike vjetina uobliavanja) med. stvaranje kapice na mukom udu umjetnim putem postirati (fr. poster) postaviti, postavljati, namjestiti, namjetati postian (fr. postiehe) kasnije nainjen i dodan, laan, umjetan, pravljen, npr. postina kosa, zubi itd.

enja (formula za oznaivanje kranskog brojenja godina) post factum it. post faktum (lat.) nakon svrenog djela (ili: ina) post festum (lat.) "nakon sveanosti", tj. kasno, prekasno, nakon lx>ja kopijom u trnje post homLnum memoriam (lat.) otkako ljudi pamte, od pamtivijeka, oduvijek post nubila Phoobus it. post nubila Febus (lat.) nakon kio sunce post tcucbras Iux it. post tenebras luks (lat.) nakon tmine svjetlo; usp lux in tenebris post urbem coriditam it. post urbem konditam (lat.) "od osnivanja grada", tj. Rima, po emu su stari Rimljani raunali godine postalijc (tal. posta pota) potanske stvari postament (lat. postamentum) postolje, podnoje, podloga (stupa, spomenika); temelj, osnova postdatirati (lat. post poslije, datum oznaka vremena, nadnevak) na pismu ili aktu staviti kasniji nadnevak, a ne onaj kad je pisano; usp. antidatirati postdebit (fr. poste, dbit) otprema novina potom uz povlatenu, snienu
potarinu

postdentalan (lat. post poslije, dens, gen. dentis zub) gram. koji se tvori iznad zuba, zazubni (glas) postdentalan (lat. postdentalis) gram. zazubni, npr. glas postdiluvijski (lat. post poslije, diluvium potop) poslijepotopni, koji se dogodio. postojao ili postao nakon potopa; supr. antediluvijski poste restante it. post restant (fr.) pismo, novana uputnica ili druga potanska poiljka koja se ne donosi primatelju u stan, nego on sarn dode po nju

postitis

1137

poeta

postitis (gr. posthc kapica na udu) med. upala kapice na mukom udu postliminij (lat. postliminimn) povratak kui. povratak u zaviaj; jus postliminii (lat.) prav. ponovno stupanje u prijanji posjed, pravo kojo nekome ponovno pripada kad se vrati iz zarobljenitva ili tuine u zaviaj; vraanje prijanjih pravnih odnosa u jednoj zemlji nakon njezinog osloboenja (K! neprijateljske vlasti postmeririijanski (lat. postmeridijanus) popodnevni; v. pomeridijanski postnatalan (lat.) med. koji se zbiva nakon poroda, poslijeporodajni postnumerano (lat.) plaajui unazad (ili: naknadno) postnumerirati (lat. postnumerare) platiti kasnije, plaati naknadno; supr. prcnumerirati postonkus (gr. posthc kapica na udu, onkos masa) med. oteklina kapice na mukom udu postortnlan (lat.) med. koji se zbiva nakon smrti, posmrtni postplioccnski (lat. post. gr. pleion, kainos) geol. koji je postao nakon plioccnskih tvorevina postpozieija (lat postpositio) zapostavljanje; gram. prijedlog koji ne stoji ispred imcnicc koju treba blie odrediti, nego iza nje, npr: ''"Mojoj kui preko puta"; mnogi neindoeuropski jezici imaju samo postpozicijc postremitet (lat. postremitas) stanje posljednjega, poloaj posljednjega postremum (lat. postremum; (ono to je) posljednje; prav. posljednja rije pred sudom, pravo na zavrnu rije koje optuenom pripada postremus (lat. postremus) zadnji, poljednji, krajnji postsoonij (lat. post poslije, iza, gr. skene pokrivena drvena skela) prostor iza pozornice; supr. proscenij postsinkronizacija (lat. post poslije, gr. syn s, chronos vrijeme) u kine-

matografiji: naknadno ozvuavanjc filma, u dvorani za tonska snimanja, kada glumci govore svoje uloge pratei slike na platnu; usp. sinkronizacija postskribirati (lat. postscribore) napisati iza ega, pismu dodati jo neto pri dnu, ispod potpisa postskriptum (lat. postseriptum) dodatak pismu (upotrebljava se obino kao kratica: P. S.) postulacija (lat. postulatio) zahtijevanje, potraivanje, eljenje; osobito: davanje sveenikog ina osobi koji ona, po kanonskom pravu, zapravo ne bi mogla dobiti postulant Gat. postulans) onaj koji trai neko mjesto, molitelj; onaj koji trai da bude primljen u samostan postulat (lat. postulatum) zahtjev; log. zahtjev koji se logiki ne moe dokazati, ali koji je nuan za razumijevanje odreenih injenica, pretpostavka; mat., giiom. pretpostavka istinitosti nekog stava bez dokaza; usp. aksiom iti, zahtijevati, pretpostavljati kao uvjet, eljeti; pretpostaviti (ili: pretpostavljati) kao istinito bez dokaza; postaviti iznimno nekoga za biskupa postumat (lat. postumatus) posljednje mjesto, najnii stupanj, najnii in postumum (lat.) knjievno ili znanstveno djelo objavljeno nakon pieve smrti; rukopisna ostavtina; opus posthumum posturnus (lat. postumus) v. posthumus posada (fr. poehade) prvi nacrt jedne slike, slika izraena na brzinu, u nekoliko poteza kistom, nacrt, skica; djelo napisano na brzinu poeta (fr. pochctte) mali dep. depi; depna violinica sa 3 do 4 ice, bila u modi od XVI. do XVIII. stoljea
postulirati (lat postularc) iskati, tra-

poirati

1138

potencijalni kolotumik

poirati (fr. pocher) kuh. istui jaja, skuhati jaja bez ljusaka, tj. poto se razbiju, pa kuhaju u putru ili vodi pota (tal., p., port. posta, fr. la poste, lat. ponore metnuti, staviti, postavili) javna, najee dravna ustanova za prijenos pisama, paketa i vijesti; pren. vijest, glas pot (niz. Fott) jedinica za mjerenje tekuine u Nizozemskoj = 0,96612 1 potamide (gr. potaraos rijeka) mit. vodene nimfe kod starih Grka, vile vodarice potamofobija (gr. potamos rijeka, fobeomai bojim sc) med. bolestan strah od voda tekuica potamograf (gr. potamos rijeka, grafo piem, opisujem) opisiva rijeka potamografija (gr. potamos rijeka. grafia opisivanje) opisivanje rijeka potamologija (gr. potamos rijeka, logia znanost) znanost o rijekama i vodenim strujama potasij (lat. potassium) kem. v. kalij potaa (engl. potash, fr. potasse) kem. kalij-karbonat, prije dobivan iz pepela kopnenih biljaka, osobito iz pepela drveta, a kasnije iz melase i dr.; upotrebljava sc za proizvodnju stakla, sapuna i uope kalijevih spojeva, kao i pri pravljenju kolaa potatorij (lat. potatorium) med. sklonost piu, odanost piu pota (fr. potage, lat, potagium) juha; francusko jelo s mnogo vrsta zelenja Potemkinova sela opsjene, predoivanjc lanih injenica kao da su istinite; po ruskom generalu i ministru G. A. Potemkinu (17391791) koji je po pustim stepama june Rusije dao sagraditi pokraj puta umjetna sela, sa seljacima, pastirima i stadima, samo da hi carica Katarina II., prolazei tuda (1787.). vidjela kako Rusija pod njegovim ministrovanjem cvjeta i napreduje

potencija (lat. potentia) mo, sila. snaga. jaina: med. spolna mo, sposobnost oploivanja; fil. snaga, sposobnost, podobnost koju neka stvar sadri u sebi; mogunost; oivljavajua sila, ivotvorna sila, pokretna sila; mat. stupanj jednog broja potencijal (lat. potentialis moan) 1. fiz. elektrini potencijal: potencijal neke toke ili potencijal u nekoj toki jest rad koji se mora izvriti da se pozitivna jedinica elektriciteta s beskrajne udaljenosti prenese u tu toku u polju pozitivno optereenog tijela; slina pojmovna odredba glasi za gravitacijski potencijal, magnetni potencijal; 2. ono to ima moguu mo ili skrivenu, latentnu mo; ono to se moe zbiti, dogoditi, npr. ratni polencijal, svi industrijski izvori jedne zemlje koji su potrebni i korisni za voenje rata mogu se smatrati ratnim potencijalom; 3. gram. mogui nain, glagolski oblik kojim se kazuje da je neto mogue ih vjerojatno, ili da se eli vriti ih izvriti potencijalan (lat. potentialis) 1. koji moe, koji ima snage, koji djeluje, koji ima djelatnu snagu; osobito: koji ne djeluje neposredno, nego posredno, skriveno, npr. potencijalni lijekovi. (za razliku od aktualnih); 2. gram. mogui, pogodbeni potencijalna energija fiz. energija poloaja, nagomilana sposobnost za vrenje rada; supr. kinetina energija potencijalni kolotumik fiz. stroj s odreenim brojem pominih kolulova kojim se moe dizati teret silom koja je onoliko puta manja od tereta koliki je broj koji se dobije kada se 2 uzme onohko puta kao initelj koliko ima pominih kolutova; ako ih npr. ima tri, onda 2 x 2 x 2 = 2:| = 8, dakle, osam puta slabijom silom moe se dizati teret (bez uzimanja u obzir trenja)

potencirati

1139

pozauna

potencirati (lat. potentia) dati mo, ovlastiti, opunomoiti; poveati, pojaati, dati veu snagu; mat. podignuti (ili: podizati) na stupanj, stupnjevati potentan (lat. potens) moan, snaan, jak: med. sposoban za spolni odnos potentat (lat. polentalus) onaj u ijim je rukama sila i vlast, samodrac, apsolutni vladar, car, kralj, knez potestas (lat.) mo, snaga, sila, vlast; in potestate (lat.) u vlasti, u rukama potostas imperii Gat.) snaga drave, mo drave potestas patria (lat.) prav. oinska vlast, pravo ili ugled oca u odnosu prema djeci potior crcditor it. pocior kreditor (lat.) prav. povjeritelj koji ima prvenstveno pravo naplate svog potraivanja Potior visa est pcriculosa libertas quieto servitio it. pocior viza est perikuloza libertas kvijeto servicio (lat.) Bolja je opasna sloboda nego mirno robovanje potiomanija (fr. potiehe posuda od kineskog ili japanskog porculana, gr. mania pomama, strast) vjetina da se posudama od obinog stakla dade izgled pravih japanskih ili kineskih porculanskih posuda lijepljenjem arenog papira, crtea ili cvijea i dr. poto (fr. poteau, lat. postellum, postis) stup. greda; port, polazna ili dolazna toka na trkalitu potografija (gr. poton napitak, pie, grafia opis) opis (ili: opisivanje) raznih vrsta pia potologija (gr. poton napitak, pie, logia) znanost o piima potomanija (gr, poton napitak, pie, mania pomama, strast) odanost piu, strast za piem, pijanstvo potpuri (fr. potpourri) glaz. djelo sastavljeno i7. vie ve poznatih djela,

niz vie ili manje razraenih tema neprimjetno medu sobom povezanih, smjesa; kuh. paprika od razliitog mesa; pren. mjeavina potura (mad. pollura) stari bakreni novac od pola groa poudre de riz it. pudr d' ri (fr.) najfinije brano od rie (za pripremanje bijele minke i pudera) poulijasi (ind. pouliahs) mn. lanovi jednog ind. plemena koja Hindusi preziru vie nego parije; oni nemaju ni koliba, nego stanuju po umama i drveu, i ne smiju se lanovima drugih kasta pribliiti vie od sto koraka pound it. paund (engl.) funta; kao a.voirdupoia-pound it. avoardipoapaund = uteg od 16 unca = 453,593 g.; kao troy-paund it. trou-paund = 12 unca = 372,242 g.; takoer: funta sterlinga poundage it. paundeid (engl.) trg. naziv za carinu na svu robu koja izlazi u trgovinu (u Engleskoj) pour acquit it. pur aki (fr.) trg. primljeno, plaeno (na potvrdama o prijamu, raunima i dr.) poza (fr. pose) 1. tjelesni stav, poloaj, dranje; stav modela u kojem ga pravi slikar ili kipar; 2. neprirodno dranje pozamenterija (fr. passemcnterie) trgovina ili radionica traka, vrpci, resa; tvornica vrpci; gajtanska roba pozamenterija (njem. Posamenteric, fr. passamenterie) 1. izrada gajtana, resa, traka i dr. za porube, opivenih gumba, vrpci, resa itd; 2. radionica u kojoj se izrauje ovakva roba pozauna (njem. Posaune, lat. buccina, gr. bvkane) glaz. puhaki glazbeni instrument slian trubi, samo sa savijenom cijevi, pokretni se dijelovi pomiu navie i nanie i time proizvode razlike u tonovima; ima tonove snanije od tonova trube

poirati

1138

potencijalni kolotumik

poirati {fr. pocher) kuh. istui jaja, skuhati jaja bez ljusaka, tj. poto se razbiju, pa kuhaju u putru ili vodi pota (tal., p., port. posta, fr. la poste, lat. ponore metnuti, staviti, postaviti) javna, najee dravna ustanova za prijenos pisama, paketa i vijesti; pren. vijest, glas pot (niz. Pott) jedinica za mjerenje tekuine u Nizozemskoj = 0,96612 1 potamie (gr. potamos rijeka) mit. vodene nimfe kod starih Grka, vile vodarice potamofobija (gr. potamos rijeka, fobeomai bojim se) med. bolestan strah od voda tekuica potamograf (gr. potamos rijeka, grafo piem, opisujem) opisiva rijeka potamografija (gr. potamos rijeka. grafia opisivanje) opisivanje rijeka potamologija (gr. potamos rijeka, logia znanost) znanost o rijekama i vodenim strujama potasij Gat. potassium) kem. v. kalij potaa (engl. potash, fr. potasse) kem. kalij-karbonat, prije dobivan iz pepela kopnenih biljaka, osobito iz pepela drveta, a kasnije iz melase i dr.; upotrebljava se za proizvodnju stakla, sapuna i uope kalijevih spojeva, kao i pri pravljenju kolaa potatorij (lat. potatorium) med. sklonost piu, odanost piu pota (fr. potage, lat, potagium) juha; francusko jelo s mnogo vrsta zelenja Potemkinova sela opsjene, predoivanjc lanih injenica kao da su istinite; po ruskom generalu i ministru G. A. Potemkinu (17391791) koji je po pustim stepama june Rusije dao sagraditi pokraj puta umjetna sela, sa seljacima, pastirima i stadima, samo da hi carica Katarina II., prolazei tuda (1787.). vidjela kako Rusija pod njegovim ministrovanjem cvjeta i napreduje

potencija (lat. potentia) mo, sila. snaga, jaina: med. spolna mo, sposobnost oploivanja; fil. snaga, sposobnost, podobnost koju neka stvar sadri u sebi; mogunost; oivljavajua sila, ivotvorna sila, pokretna sila; mat. stupanj jednog broja potencijal (lat. potentialis moan) 1. fiz. elektrini potencijal: potencijal neke toke ili potencijal u nekoj toki jest rad koji se mora izvriti da se pozitivna jedinica elektriciteta s beskrajne udaljenosti prenese u tu toku u polju pozitivno optereenog tijela; slina pojmovna odredba glasi za gravitacijski potencijal, magnetni potencijal; 2. ono to ima moguu mo ili skrivenu, latentnu mo; ono to se moe zbiti, dogoditi, npr. ratni potencijal, svi industrijski izvori jedne zemlje koji su potrebni i korisni za voenje rata mogu se smatrati ratnim potencijalom; 3. gram. mogui nain, glagolski oblik kojim se kazuje da je neto mogue ili vjerojatno, ili da se eli vriti ih izvriti potencijalan (lat. potentialis) 1. koji moe, koji ima snage, koji djeluje, koji ima djelatnu snagu; osobito: koji ne djeluje neposredno, nego posredno, skriveno, npr. potencijalni lijekovi (za razliku od aktualnih); 2. gram. mogui, pogodbeni potencijalna energija fiz. energija poloaja, nagomilana sposobnost za vrenje rada; supr. kinetina energija potencijalni kolotumik fiz. stroj s odreenim brojem pominih kolulova kojim se moe dizati teret silom koja je onoliko puta manja od tereta koliki jc broj koji se dobije kada se 2 uzme onohko puta kao initelj koliko ima pominih kolutova: ako ih npr. ima tri, onda 2 x 2 x 2 = 2:| = 8, dakle, osam puta slabijom silom moe se dizati teret, (bez uzimanja u obzir trenja)

potencirati potencirati (lat. potentia) dati mo,

1139

pozauna

ovlastiti, opunomoiti; poveati, pojaati, dati vou snagu; mat. podignuti (ili: podizati) na stupanj, stupnjevati potentan (lat. potens) moan, snaan, jak; med. sposoban za spolni odnos potentat (lat. polentalus) onaj u ijim je rukama sila i vlast, samodrac, apsolutni vladar, car, kralj, knez potestas (lat.) mo, snaga, sila, vlast; in potestate (lat.) u vlasti, u rukama potestas imperii Gat.) snaga drave, mo drave potestas patria (lat.) prav. oinska vlast, pravo ili ugled oca u odnosu prema djeci potior crcditor it. pocior kreditor (lal.) prav. povjerite^ koji ima prvenstveno pravo naplate svog potraivanja Potior visa est pcriculosa libertas quieto servitio it. pocior viza est perikuloza libertas kvijeto servicio (lat.) Bolja je opasna sloboda nego mirno robovanje potiomanija (fr. potiehe posuda od kineskog ili japanskog porculana, gr. mania pomama, strast) vjetina da se posudama od obinog stakla dade izgled pravih japanskih ili kineskih porculanskih posuda lijepljenjem arenog papira, crtea ili cvijea i dr. poto (fr. poleau, lat. postellum, postis) stup. greda; port, polazna ili dolazna toka na trkalitu potografija (gr. polon napitak, pie, grafia opis) opis (ili: opisivanje) raznih vrsta pia potologija (gr. poton napitak, pie, logia) znanost o piima potomanija (gr. poton napitak, pie, mania pomama, strast) odanost piu, strast za piem, pijanstvo potpuri (fr. potpourri) glaz. djelo sastavljeno iz vie ve poznatih djela,

niz vie ili manje razraenih tema neprimjetno medu sobom povezanih, smjesa; kuli. paprika od razliitog mesa; pren. mjeavina potura (ma. pollura) stari bakreni novac od pola groa poudre de riz it. pudr d' ri (fr.) najfinije brano od rie (za pripremanje bijele minke i pudera) poulijasi (ind. pouliahs) mn. lanovi jednog ind. plemena koja Hindusi preziru vie nego parije; oni nemaju ni koliba, nego stanuju po sumama i drveu, i ne smiju se lanovima drugih kasta pribliiti vie od sto koraka pound it. paund (engl.) funta; kao avoirdupois-pound it. avoardipoapaund = uteg od 16 unca = 453,593 g.; kao troy-pound it. trou-paund = 12 unca = 372,242 g.; takoer: funta sterlinga poundage it. paundeid (engl.) trg. naziv za carinu na svu robu koja izlazi u trgovinu (u Engleskoj) pour acquit it. pur aki (fr.) trg. primljeno. plaeno (na potvrdama o prijamu, raunima i dr.) poza (fr. pose) 1. tjelesni stav, poloaj, dranje; stav modela u kojem ga pravi slikar ili kipar; 2. neprirodno dranje pozamenterija (fr. passcmenterie) trgovina ili radionica traka, vrpci, resa; tvornica vrpci; gajtanska roba pozamenterija (njem. Posamenterio, fr. passamenterie) 1. izrada gajtana, resa, traka i dr. za porube, opivenih gumba, vrpci, resa itd; 2. radionica u kojoj se izrauje ovakva roba pozauna (njem. Posaune, lat. buccina, gr. bvkane) glaz. puhaki glazbeni instrument slian trubi, samo sa savijenom cijevi, pokretni se dijelovi pomiu navie i nanie i time proizvode razlike u tonovima; ima tonove snanije od tonova trube

pozcr

1140

prado

pozer (fr. poseur) ovjek namjetenog dranja, onaj koji daje sebi vaan izgled, koji hoe skrenuti na sebe pozornost neprirodnim dranjem i nainom izraavanja, (usp. poza 2.) pozicija ;lat. positio) poloaj, starce; sluba, mjesto, namjeste nje; voj. poloaj, utvreni poloaj za obranu ili napad; trg. stavka, raunska stavka, proraunska stavka; u plesu: poloaj noge (prvi, drugi, trei poloaj noge); glaz. = aplikatura; u maevanju: osnovni stav maevaoca; poet. produavanje jednog samoglasnika time to iza njega dolaze dva ili vie suglasnika, zbog ega, u grkom i latinskom, slog postaje dugim; raspored figura (u ahu i dr.); fil. stavljanje pozicijski kut opt. vidni kut, tj. kut koji ine pravci povueni od krajnjih toaka hka vanjskog predmeta na mrenici do odgovarajuih toaka predmeta; astr. pravac komponenata (sastavnica) dvostrukih zvijezda rauna se od sjevera (0 stupnjeva) preko istoka (90 stupnjeva), juga (180 stupnjeva) i zapada (270 stupnjeva) pozicijski rat voj. rat koji se vodi s prije utvrenih poloaja, rovovski rat, obrambeni rat pozicijski top teki, dalekometni top poziranje (fr. pose) stajanje (ili: sjedenje} kao model (slikaru, kiparu i dr.); namjeteno, neprirodno dranje; pridavanje sebi vanosti budalaenjem pozirati (fr. poser) stajati (ili: sjediti itd.) kao model (slikaru, kiparu); namjeteno se drati, praviti se vaan, glupi ra ti se pozitiv (lat. positivus) gram. prvi usporedbeni stupanj, prvi stupanj usporeivanja pridjeva, npr. dobar, lijep, visok, star itd. (usp. komparativ, superlativ); glaz. male sobne orgulje: fot. slika, otisak, kopija (supr. negativ)

pozitivan (lat. positivus) utvren, odreen, siguran, poznat; stvaran, koji se zasniva na injenicama, injenini; potvrdan (supr. negativan); trijezan (duh); koristan: koji postoji, stvarno dan; fiz. pozitivni elektricitet = plus-clcktricitet pozitivan broj mat. broj koji je vei od nule, biljei se znakom plus pozitivisti Gat, positivus) mn. fil. pristae i sljedbenici pozitivizma pozitivizam Gat. positivus) fil. smjer u filozofiji i znanosti kojem je polazna toka samo ono to je pozitivno, injenino i iskustvom dano i koji svoja istraivanja i izlaganja vri samo u ovim granicama, odbacujui svaki metafiziki put kao potpuno nepotreban i nekoristan; ovim se imenom osobito naziva filozofska i socijalistika kola A. Comtea (17981857), koji je i stvorio ovaj izraz, njegova kola, odbacujui metafiziku, ograniava ljudsko znanje samo na odnose i zakone, na pozitivne znanosti: matematiku, astronomiju, fiziku, kemiju, biologiju i sociologiju pozitivno pravo utvreno, razumno pravo: pravo koje je sad na snazi; supr. prirodno pravo pozitivnost (lat. posilivitas) odreenost, sigurnost, pouzdanost, injcninost, tonost, utvrenost; potvrdnost; fiz. pozitivno-clektrino svojstvo pozi tron (lat. positivus, gr. elektron} fiz. elementarna estica pozitivnog elektriciteta, pozitivan elektron pozitura (lat. positura) poloaj tijela, dranje tijela, stav; zauzeli puzituru uzeti svean ili sluben stav i sveano ili slubeno dranje, pripremiti se, biti u pripravnosti prado (p. prado, lat. pratus) "livada"; etalite, park, perivoj; ime glavnog etalita u Madridu

praccipitando

1141

pragmatizam

praecipitando it. prccipitando (lat.) glaz. v. precipitando praelegatum dotis it. prelegalum dotis (lat.) prav. oporuka kojom primatelj miraza ostavlja ono to je primio kao miraz u nasljedstvo eni praelegatum dotis restituendae it. prelegatum dotis restituende (lat.) prav. v. prelegatum dotis praesens historicum it. prezens historikum (lal.) gram. pripovjedaki prezent., historijski prezent (glagolski oblik koji kazuje radnju iz prolosti kao da se dogada u sadanjosti) Fraesente medico nihil nocet it. prezente mediko nihil nocet (lat.) U prisutnasti lijenika nita ne kodi praestatio damni it. prestacio damni (lat.) prav. naknada za pretrpljenu tetu praestatio doli it. prestacio doli (lat.) prav. naknada za zlonamjerno uinjenu tetu praestatio evietionis it. prestacio ovikcionis (lat.) prav. naknada za jamstvo prnestationes annuae it. prcstaciones anue (lat.) mn. prav. godinja plaanja, godinje kamate; godinji nameli, obvezna godinja plaanja podanika ili zakupaca prnestationes publiene it. prestaciones publice Gat.) mn. prav. javni dravni nameti, porezi i prirezi prnestita cnutiooc it. prestita kaucione Gat.) prav. poto se poloi jamevina, po izvrenom jamstvu praesumtio juridica it. presumcio juridika (lat.) prav. pravna slutnja, pravna sumnja, tj. smatranje, na osnovi zakonskog propisa, da se neto inoe smatrati dokazanim sve dotle dok se ne dokae suprotno praesumtio juri it. prcsumcio juri (lat.) v. presumtio juridica

pragma (gr. prasso ili pratio radim, djelujem, obavljam, vrim, pragma djelo) ono to je uinjeno, djelo, radnja, in, posao, stvar, poduzee; mn. pragmala pragmatian (gr. pragmatikos djelatan. djelotvoran; koji sc tie djela, osobito dravnih poslova, poslovni) stvaran, koji se tie djelovanja, koji slui djelovanju; opekoristan, pouan, koji daje pouno objanjenje o emu (npr. pragmatino pisanje po vijesti je ono koje prouava uzroke i posljedice dogaaja, pa iz toga izvodi poune zakljuke) pragmatina sankcija opekorisna dravna uredba, nepovrediv osnovni dravni zakon koji je odreden da bude stalno na snazi, a za dobro svih (vane su: francuska, iz 1438., i njemaka pragmatina sankcija, iz 1439., kojima se ograniava mo pape, kao i austrijska, koju je izdao Karlo VI. 1724., kojom se pravo nasljea prenosi i na ensko potomstvo) pragmatika (gr. pragma djelo, pragmatikos djelatan, djelotvoran; koji se tie djela, poslova, osobito dravnih) poslovna djelaLnost, poznavanje i raspored poslovanja, znanost o redu u poslovnom prometu, poslovnik; ono to je od ope koristi pragmatizam (gr. pragma djelo) 1. Hl. noviji filozofski smjer, iji je osniva am. filozof VVilliam James (1842 1910), po kojem se cjelokupna naa spoznaja treba mjeriti i cijeniti samo po njegovoj praktinoj vrijednosti i kori sli za ivot, i po kojem je samo ono "istinito" to moe imati i praktinu vrijednost; istina je ono to pomae postojanju; istina ili istinitost nekog suda sastoji se u lome to "je koristan", to "uspijeva, polazi za rukom", to "zadovoljava" (u Sjev. Americi ovo nauavanje zovu i humanizam); 2. nain pisanja i izlaganja

prajs

1142

pras

povijesti u kojem je prianje dogaaja praeno razmatranjem o stvarnim uzrocima i posljedicama prikazivanih dogadaja prajs (njom. Preis) vrijednost neke stvari izraena u novcu, cijena prajsknraot (njem. Preis cijena, fr. courant tekui.) trg. cjenik prajzelber (njem. Preiselbeero) bot. borovnica, brusnica prakatur {lat. procurator zastupnik) crkveni posluitelj, crkvcnjak prakrit (sanskr. prakrita) naziv odreenog broja srednjoindijskih dijalekata kojima se pisalo i govorilo, pored sanskrta, od Budina vremena (C00. pr. n. e.) pa do kraja 1000. n. e. prakriti (sanskr. prakrili) fil. ono to jc prvobitno; elementi iz kojih sve potjee; priroda, tvar, materija praksa (gr. praxis radnja, djelo) rad, vrenje, obavljanje nekog rada; vinost, izvjebanost, iskustvo (supr. teorija); svi kupci nekog trgovca; svi pacijenti nekog lijiinika; svi klijenti nekog odvjetnika; prav. uobiajeni nain rada u sudu; in praxi it. in praksi (lat.) u radu. u praktinoj primjeni prakticirati (lat. practicare) raditi, obavljati, vriti neki posao, vriti praksu (kao lijenik, odvjetnik i dr.) praktian (gr. praktikos djelatan, radan, poduzetan; koji se tie injenja ih djelovanja, prasso djelujem, radim, obavljam, vrim) iskusan, izvjeban, vian; pogodan, zgodan: primijenjen, primjenjiv, izvodljiv; okuan, ogledan, isproban; koji se umije mudro koristiti svim prilikama, koristan za ivot; praktina, filozofija filozofija koja se bavi ljudskim djelovanjem, dakle: etika, sociologija, pravo, ekonomija, politika, tehnika; praktine znanosti znanosti iji jc: neposredan predmet neka praksa, neko djelova-

nje, npr. pedagogija, etika, pravo; supr. teorijski praktiar (gr. praktikos djelatan, radan, djelotvoran, poduzetan) onaj koji vri neki posao, ovjek vian i iskusan u poslu; ovjek koji se lako i spretno snalazi u poslovima; supr. teoretiar praktina teologijn v. pastoralna teologija praktika (gr. praktikos djelatan, radan, poduzetan; koji se tie injenja di djelovanja, prasso djelujem, radim, obavljam, vrim, lat. practica) vrenje pravila neke vrste rada, neke vjetine (obinije: praksa); nain postupanja; u kalendarskom jeziku: znanost o vremenu, predvianje vremena; aslroloko tumaenje nebeskih pojava praktikabilan (lat. practicabilis) izvriv, izvediv, uinljiv. obavljiv; upotrebljiv, primjenjiv; prohodan, prolazan praktikabilitet [lat. praciicabilitas) izvrivost, izvodljivost, obavljivost, uinljivost; upotrebljivost, mogunost primjenjivanja praktikabl (praticabie upotrebljiv) kaz. posebno napravljen praktian sanduk koji slui kao dio pozornikog ureaja za gradnju pozornike slike praktikant (lat. practicans) slubeniki (ili: inovniki) vjebenik, pripravnik; lijenik-pripravnik; vjebenik, pripravnik uope praktikum (gr. praxis rad) vjebe na visokim kolama pralinc (fr.) mn. bademi peeni u eeru; okolada punjena bademom, marcipanom, vonim sokom i dr. pranger (njem.) stup na javnom mjestu za koji su u srednjem vijeku vezali zloince, tzv. "stup sramote" prangija mali top, muar pras (gr. prason) poriluk (povre)

pratika

1143

preciozan

pratika (tal. pratica) dozvola za pristajanje u lukama ili za trgovanje, osobito ako brod ili roba dolazi iz zemlje u kojoj vlada kakva zarazna bolest prazeodim (gr. prasinos zcien kao poriluk, didymos dvostruk) kem. element, kovina ukaste bojo, jedna od rijetkih rudaa, atomska teina 140,92, tablini broj 59, znak Pr pre (lat. prae) predmetak u sloenicama sa znaenjem: pred, ispred, pra- (s obzirom na mjesto, vrijeme, poloaj, prednost ili vrijednost) prc-dcoesor (lat. prae-decessor) prethodnik na nekom poloaju, u nekom zanimanju preambula (lat. praeambulum) predgovor, uvod, uvoenje, npr. u govor; pren. predigra, okolianje, opirnost preambulirati (lat. praeambulare) praviti predgovor ili uvod, pripremati, okoliali preanimizam (lat. prae, animus duh, dua) u usporednom prouavanju religija: shvaanje po kojem u stvarima ne postoje due, nego samo sile; dinamizam preaprehezija Gal. praeapprehensio) unaprijed stvoreno miljenje, predrasuda prebenda (lat. preabenda) prihodite, crkveno imanje koje pripada poloaju; godinji prihod od takvog imanja; sluba kojoj pripada prihod od takvog imanja prebendar (lat. preabendarius) katoliki sveenik koji uiva prihod od nekog crkvenog imanja; usp. prebenda preeedencija (lat. praecedentia) prethodnost; prvenstvo, prednost, nadmonost, prevaga, preteitost precedencije (lat. praeceenliae) mn. prav. prethodni sluajevi, prijanji sluajevi (presude i dr.) koji su, po svom nainu ijeavanja, uzorci pre-

ma kojima se rjeavaju svi kasniji slini sluajevi; usp. presedan precedentni sluajevi v. precedencije precedentno pravo (lat. jus praecedentiae) pravo prvenstva, prvenstveno pravo precedirati (lat. praecedere) prethoditi, prednjaiti, nadma.avati, imati prvenstvo, imati prevagu preeent (lat. praeceptum) nauavanje, pouka, propis, pravilo; naredba, zapovijed; sudska naredba, nalog prccentor (lat. praecentor) svira, pjeva; voa zbora i uitelj pjevanja crkvenih i kolskih zborova; kantor preceptivan (lat. pracceptivus) pouan, koji savjetuje, opominje, upuuje preceptor Gat. praeceptor) kuni uitelj, odgojitelj, pouavatolj preeesija (lat. pracccssio prethodenje, praeceere prethoditi) prethodnost, prednjaenje toaka, ckvinocij, lagano pomicanje proljetne i jesenske toke na zapad i ono iznosi 50,2 za godinu dana ili priblino 1 stupanj za 70 godina. Ta promjena nastaje zbog kretanja nebeskog polutnika (ekvatora), a ovo kretanje jest posljedica promjene pravca Zemljine osi, odnosno nebeske osi; zapravo, preeesija se sastoji u vrlo laganom krunom kretanju pola ekvatora oko pola ekliptike i vrijeme jednog punog optjecaja iznosi 26.000 godina precesor Gat. praecessor) prethodnik u slubi, na nekom poloaju; antecesor prccijum (lat. pretium) vrijednost, cijena; nagrada precioza (fr. precieuse) otmjena i uglaena ena; pren. ena neprirodnog naina odijevanja, ponaanja i govora; usp. precioze 1 preciozan (lat. praeciosus) skupocjen, dragocjen, skup, vrijedan; pren. neprirodan, usiljen

preciozc

1144

predeterminirati

precioze (fr. precieuses) 1. mn. u Francuskoj, u prvoj polovici XVII. st.: dame koje su teile profinjenosti drutva, a to su nastojale postii pretjerivanjem u nainu odijevanja, ponaanja i govora; otuda: precioza precioze (fr. precieuses, lat. preli um) 2. mn. skupocjenosli, dragocjenosti, nakit i si. preciozitet (lat. pretiositas), skupocjenost, dragocjenost; pren. nakindurenost, neprirodnost, usiljenost precipirati (lat. praeciperc) unaprijed uzeli, priie dobiti; propisati, propisivati, narediti, zapovjediti precipitacija (lat, praecipitalio) naglost, brzopletost; kem. taloenje precipitalna mast farm. bijela ivina mast protiv konih bolesti precipitando it. preipilando (tal.) glaz. urei, ubrzavajui, sve bre i bre prccipitans Gat. praccipitans) kem. sredstvo koje izaziva taloenje: med. sredstvo koje unitava eluanu kiselinu precipitat (lat. praecipitalum) kem. talog, ono to je palo na dno precipitiran (lat. praecipitatus) koji se staloio (na dno); prenagao, prebrz precipitirati (lat. praecipitare) kem. taloiti, staloiti; taloiti se, staloiti se; padati na dno; pren. nagliti, prenaglili, prenagljivati, biti brzoplet, srljati precipuum (lat. praecipuum) prav. pravo prvenstva pri diobi nasljedstva (usp. prelegat); pravo prvenstva pri diobi prihoda; dio koji se, pri diobi, unaprijed uzima, tj. prije poetka diobe precizan (lat. praecisus) toan, tono odreden, pravilan; jasan i razgovjetan (npr. stil);precizna mehanika izradba veoma finih i tonih ureaja, instrumenata i si.

precizirati (lat. parecisio, fr. preciser) tono odrediti, tono odreivati, tono utvrditi, tono utvrivati, tono izloiti, tono se izraziti preciznost (lat. praecisio) tonost, odreenost, opredijeljenost; tono odreivanje, tona odreenost pojmova; kratkoa, jasnost, izraavanja, izlaganja predamnacija 'lat. praedainnatio) osuda unaprijed, prokletstvo unaprijed predcizam (lat. prae, Deus Bog) doha prije postojanja vjere u Boga. doba kad su bogovi bili jo samo numina; v. numen predela (tal. predella) donji dio krilnog oltara u kat. crkvi, obino ukraen slikama ili reljefima; najgornja stuba pred oltarom na kojoj sveenik stoji dok vri bogosluje prcdcliberacija (lat. praedeliberatio) prethodno dogovaranje, prethodno savjetovanje predestinacija (lat. praeestinatio) teol. nauavanje da je ovjeku njegova sudbina unaprijed odreena; unaprijed utvrena odluka Boja po kojem e jedni imati vjeno blaenstvo, a drugi vjeno prokletstvo (nauavanje sv. Augustina); sudba, sudbina predestinacijannc (lat. praedestinatanus) pristaa nauavanja o predestinaciji i predctermiiiizmu predestiniran (lat. praedestinatus) unaprijed odreen, preopredijeljen, predodreen; namijenjen vjenom blaenstvu ili prokletstvu predestinirati (lat. praedestinare) unaprijed odrediti; predodrediti vjeno blaenstvo ili vjeno prokletstvo predetermi nacija (lat. praede termina tio) teol. predodredila ljudske volje i sudbine predeterminirati Gat. prac-determinare) unaprijed odrediti, predodrediti, unaprijed opredijeliti ljudsku volju

preetermi ni st

1145

predominantnost

predeterminist {Int. prac-detcrminarc) pristaa (ili: pobornik) nauavanja o predodredbi ljudske volje i sud hine (Augustin, Anselmo. Kalvin i dr.) preeterminizam (lat. prac-determinare) fil. nauavanje o predodredbi, po kojem je ovjeku, bez. obzira na to to on sam eli i hoe. unaprijed odredeno hoe li biti sretan ili nesretan, dobar ili poroan, hoe li doekati vjeno blaenstvo ili vjeno prokletstvo predicirati (lat. praedicare) objaviti, objavljivati, isticati neto s pohvalom; iskazivati, tvrditi, pridati (ili: pridavati, pripisivati, pripisati) neko svojstvo ili neku osobinu predigestija (lat. praedigestio) med. prerana prohava, prijevremena probava prtidij (lat. praedium) 1. zemljite, poljoprivredno dobro koje se davalo na nasljedno uivanje; 2. uivalac predija koji je bio obvezan ii u vojsku pod zastavom darodavca predikabilijc (lat. pracdicabilia) mn. fil. 1. kod rorfirija i po njegovom nauavanju kod svih skolastiara: pet tipova predikata: rod, vrsta, razlika, svojstvo, sluajne odlike (zvane takoer quinque voces i modi praedicandi); 2. kod Kanta: svi pojmovi a priori koji se mogu izvesti iz kategorija, npr. iz kategorije uzronosti sila, radnja, patnja prodikabilitet (lat. praedicabilitas) fil. sposobnost pridavanja ili pripisivanja neke osobine ili nekog svojstva, izricljivost predikacija (lat. praedicatio) javno objavljivanje; propovijedanje, propovijed; log. pridavanje (ili nijekanje) predikata subjektu predikacija Gat. praedicere) praedicitio) pretkazivanje, proricanje, gatanje

predikaeijskn teorija log. teorija suda po kojoj je sud sastavljen od dva lana, subjekta i predikata, od kojih u jednostavnom sudu svaki predstavlja samo jedan pojam; hit ovog suda sastoji sc u pridavanju (ili: nijekanju) predikata subjektu, tj. u predikaciji predikament (lat. praedicamentum) osobina, svojstvo, ono to se o nekome moe rei ili navesti kao njegova osobina, npr. nekoga hvalili ili kudili svim predikamentima = nekome pridavati sve mogue dobre ili loe osobine; fil. = kategorija predikant (lat. praedicans) propovjednik, protestantski sveenik predikat (lat. praedicatum) gram. prirok, tj. onaj dio reenici; koji kazuje neto o podmetu (subjektu); log. ono to se kazuje o subjektu kao njegovo svojstvo (u formalnoj logici oznaava se sa P); poasno ili slubeno ime, titula, naziv predikatni (lat. praedicatum) gram. priruni, npr. predikatni dodatak, predikatna reenica predilekcija (lat. praedileetio) osobita ljubav, osobita naklonost, povoljna predrasuda o kome ih emu predisponirati (lat. praedisponere) unaprijed rasporediti, pripremiti; uiniti sklonim, osposobiti, osposobljavati, pripremati unaprijed za neto predispozicija (lat. praedispositio) nadarenost. prirodna sklonost, sklonost (npr. nekoj holesti); prirodna sposobnost za to (za glazbu, filozofiju itd.) predominacija (lat. praedominatio) nadmonost, prevladavanje, prvenstvo, prevaga, prevlast predominantan (lat. praedominans) nadmoan, koji ima prevlast predominantnost (fr. prdominance) v. predominacija

preominirati

1146

preformirati

preominirati {lat. praedominare) prevladavati, biti nadmoan, imati prvenstvo, imati prevlast, prevagu predostroan (rus. prcdostcrcgat opominjati) oprezan, obziran preegzistencija (lat. praeexistentia) prethodno postojanje, prethodni ivot; osobito: postojanje due prije postanka tijela; metempsihoza preegzistencijanci (lat. praeexistentia) mn. oni koji tvrde da su ljudske due postojale i prije roenja ljudi preegzistencijanizam (lat. praeexistenlia) fil. nauavanje po kojem su due postojale prije postanka tijela preegzistirati (lat. prae, existcre postojati) prethodno postojati, pretpostojati preemcija (lat. praeemtio) prav. ranija kupovina; pree pravo kupovine preemincncijn (lat. praeeminentia) prednost, nadmonost, prvenstvo (u inu, dostojanstvu, pravu) preeminentan (lat. praeeminen.s) izvrstan, odlian, istaknut, nadmoan prefacio (lat. prae fari unaprijed govoriti, praefatio) predgovor, uvod; kod katolika: molitva zahvalnica (izmeu prinoenja rtve i pretvaranja u Kristovo tijelo i krv) prefekt (lat. praefeetus) pretpostavljeni starjeina, naelnik; naziv raznih graanskih i vojnih poloaja u starom Rimu; glaz. prvi pjeva, voa zbora; danas: upravitelj grada, policije, npr. u Parizu; odgojitelj (u odgojnim zavodima, konviktima i si.) prefektura Gat. praefeetura) staijeinstvo, naelnitvo, uprava grada, uprava policije; in, poloaj, mjerodavnost i sjedite prefekta preferans (fr. prefrance) vrsta kartake igre s 32 karte i tri igraa; sans preferencija (lat. praeferentia) pretpostavljanje, davanje prvenstva, davanje prednosti; vea ljubav prema

emu; u kartama: jaca boja, boja koja ima prvenstvo preferencijalan (lat. praeferentia Iis) povlaten, koji ima prvenstvo; prtferencijalni ugovor ugovor izmeu dviju drava kojim daju jedna drugoj vee povlastice od onih koje se priznaju treoj dravi preferirati (lat. praeferre) pretpostavljati kome ili emu. dati prednost, davati prednost, vie cijeniti, vie voljeti prefiguracija (lat. praefiguratio) prethodno uobliavanje, prethodno stvaranje prefiks (lat. praefixum) gram. slog koji se jednoj rijei dodaje sprijeda, predmetak. npr. predgovor, suradnik, zaraditi itd.; (supr. sufiks); trg. plaanje kod kojega ne vrijedi poek prefiksija (lat. praofixio) metanje ispred, dodavanje sprijeda; odreivanje, utvrivanje, ugovaranje (npr. roka) prefinicija Gat. praefinitio) odreivanje unaprijed, prethodno utvrivanje, propis prefiso (tal. prefisso, lat. praefixum) trg. plaanje mjenice bez odlaganja, plaanje po vienju prefokacija (lat. praefocatio) med. guenje, uguen je preformacija (lat. praeformatio) prethodna uoblienost, prethodno uobliavanje; biol. nauavanje po kojem se dijelovi tijela potpuno oblikuju ve u samom jajetu ili u sjemenoj stanici, samo to su toliko mali da ih je nemogue zamjeivati; sam daljnji razvitak, po ovoj teoriji, nije nita drugo nego postupno poveavanje i razvijanje tih ve postojeih dijelova; supr. epigeneza ili post formacija preformirati (lat. praeformare) ranije uobliiti, prethodno stvoriti ili prethodno oblikovati

pregat

1147

prekeran

pregat (tal. pregarc moliti) u starom Dubrovniku: lan Vijea Umoljenijeh (Consilium Kogatorum) pregijcra (tal. preghiera) glaz. molitva preglacijalni (lat. pracglacialis) geol. koji je postojao prije ledenog doba pregnacija (lat. praegnatio) zatrudnjivanje, oploivanje; trudnoa; skotnost prcgnancija (lat. praegnantia) trudnoa; skotnost; plodnost, obilnost; pren. bogatstvo misli, bogatstvo smisla ili pojmova, dubina i saetost misli pregnantan (lat. praegnans) trudan; skotan, steon; plodan; vaan, koji mnogo kazuje, duboko misaon, pun smisla, veoma znaajan pregnantnost (lat. praegnantia) v. pregnancija prcgravaeija (lat. praogravatio) preoptereenje, pretrpavanje teretom pregustirati (lat. praegustare) kuati jelo i pie prije iznoenja na stol (kako bi se vidjelo da nije otrovano) prehenzija (lat. prehonsio) med. ukoenost; kaialepsija prejudicij (lat. praejudicium) prelhoan sud, prethodna odluka, odluka donesena unaprijed; unaprijed doneseno miljenje, predrasuda; prav. teta koju podnosi jedna strana zbog neispunjavania sudskog propisa; presuda o jednom pravnom pitanju koja vrijedi kao primjer i norma za budue sline sluajeve; trg. teta koja moe proizii zbog primanja neke obveze prejudicijalna tuba prav. tuba kojoj je svrha utvrivanje odreenog pravnog odnosa, a ije je postojanje od presudne vanosti za donoenje odluke o svim ostalim zahtjevima prcjudieijalni predmet prav. sporni predmet koja se mora rijeiti prije poetka rjeavanja glavnog predmeta i ima presudan utjecaj na njega

prejudicijalni prijedlog u parlamentarnom ivotu: prijedlog ijim usvajanjem svi drugi prijedlozi sami po sebi moraju otpasti prejudicirana mjenica mjenica koja je izgubila valjanost zbog zastarjelosti ih nepodnoenja protesta na vrijeme prejudicirati (lat. praejudicare) prethodno suditi, donijeti prethodnu odluku; stvoriti miljenje o emu unaprijed, praviti pretpostavke bez stvarne osnove; nanositi tetu; jednim prijedlogom ostale gurnuti u stranu prejudikat (lat. praejudicare) prav. prethodna sudska presuda o nekom pravnom pitanju koja vrijedi kao norma za sve kasnije sline sluajeve prekambrij (lat. praecambrium) geol. geoloko doba prije kambrijskog doba ih kambrijskog perioda (naziv po Kambriji, keltskom imenu engleskog Walesa. gdje su kambrijski slojevi prvi put proueni) prekarau (lat. precarius) izmoljen, isproen. dan privremeno, ovisan o ijoj volji ili milosti; opozivljiv, privremen, nestalan, nesiguran, prolazan prekardaiti (lur. karda veliki prijatelj) pretjerati, dopustiti sebi vise nego je doputeno prijatelju prekarij (lat. precarium) prav. preputanje stvari drugome na uporabu do opoziva; opozivljivost, pravno stanje koje se moe uvijek opozvati prekativ (lat. precativus sc. modus) gram. glagolski oblik kojim se izrie neka molba prekativan Gat, precativus) izmoljen, preputen ili ustupljen iz milosti, privremeno stavljen kome na raspolaganje prekaucija (lat. praecautio) oprez, opreznost; mjera opreza prekeran (fr. prcaire) nesiguran, neizvjestan, nestalan, opozivan

prekludirati

1148

preliminarna konvencija

prekiudirati (lat. praccludcrc) zakljuati. zatvoriti, iskljuiti; prav. odbiti zauvijek, proglasiti nekoga lienim prava ili polaganja prava na to. pretenzija prekluzija (lat. praeelusio) iskljuivanje, odbijanje od nekog potraivanja prekluzivan (lat. praeelusivus) isklju6in, koji iskljuuje, koji odbija; prekluziuni rok iskljuivi, zaporni, konani rok, rok nakon ijeg isteka netko gubi ono na to polae pravo; prekluzivna presuda presuda kojom se netko odbija ili iskljuuje od nekog potraivanja prekocitet Gat. praecocitas) prerana

prekurzoran (lat. praecursorius) prethodni, uvodni prelacija (lat. praelatio) izvanrednost; premo, prednost, prvenstvo, pravo prvenstva prelat (lat. praeferre pretpostaviti, dati prvenstvo, praelatus izvrstan, odlian) 1. visoki crkveni dostojanstvenik u Kat. crkvi te ima i sudsku vlast (kardinal, nadbiskup, biskup, opat); visoki crkveni dostojanstvenik u Evangelikoj i Protestantskoj crkvi; crkveni dostojanstvenik koji upravlja sekulariziranim samostanima i zakladama; 2. vrsta crvenog vinskog likera s razliitim zainima, osobito zrelost; prijevremen ost s ekstraktom od naranine i limuprekoks (lat. praecox) prerano zreo, prinovu kore: prv.latskc. arape ljubiaste je vremena zreo arape koje nose katoliki dostojanprekoncept (lat. praeconceptum) unastvenici prijed stvoreno miljenje o emu, prelatura (lat. praelatura) dostojanpredrasuda stvo, djelokrug i sjedite prelata prekoncipirnti (lat. praeconcipere) prelegat (lat. praelegatum) prav. unaumisliti neto unaprijed, stvoriti prijed napravljena oporuka, neto predrasudu, stvoriti miljenje o neunaprijed oporueno emu unaprijed prelegirati (lat. praelegare) prav. unaprckonizirati (lat. praeconisare) hvaprijed oporuiti, oporuivati liti, slaviti, obasipati pohvalama; prelekcija (lat. praeleetio preditapredloiti nekog za biskupa prekonzumacija Gat. praeconsumtio) vanje) javno predavanje troenje unaprijed, primanje unapriprelibacija (lat. praelibatio) kuanje jed unaprijed, okuavanje unaprijed; pravo pre.hbacije pravo prve noi prekordij (lat. praecordium) anat. liprelibirati (lat. praelibare) kuati unaica, udubljenje ispod prsa, a iznad prijed, okusiti unaprijed, probati trbuha unaprijed prckordijalni (lat. praecordialis) lipreliminari (lat. praeliminaria) mn. v. ini, koji pripada u dubljenju ispod prsa, a iznad trbuha, koji je u vezi preliminarije sa liicom; prckordijalni strah med. preliminarije Gat. praeliminaria) mn. jak osjeaj straha koji je u vezi sa uvodi, pripreme, prethodni stavovi, stezanjem srca, tj. s pritiskom na prethodne toke sporazuma; mirovne srce preliminarije mn. pripreme za zaprekurzija (lat. praecursio) prethodkljuenje mira, prethodne, osnovne nitvo toke za sklapanje mira prekurzor (lat. praecursor) prethodnik; preliminarna konvencija prethodni pretea (npr. Ivan Krstitelj kao presporazum; prethodne toke sporatea Kristov) zuma

preliminarni

1149

premonstratenci

preliminarni (lat. prae limine, praeliminarius) uvodni, prethodni preliminirati (lat. praeliminare) prethodno utvrditi u glavnim crtama, ne ulazei u pojedinosti prelogian (lat. prae, gr. logi kos) izraz kojim Levy-Bruhl oznaava nain miljenja primitivnih naroda, miljenje koje ne osjea potrebu izbjegavati proturjenosti preludij (lat. praeludium) glaz. uvodna pjesma, uvod u neko glazbeno djelo, uvodni dio; pren. uvod, predznak, prvi znak, poetak preludirati (lat. praeludere) svirati neto kao pripremu ili uvod; pren. raditi neto manje vano prije prelaska na glavni posao, nagovijetaii to preluzija (lat. praelusio) predigra premati (tal. premere) 1. pritiskati, stiskati; 2. biti stalo, npr. Sto ti prema? Zato ti je do toga stalo? prematuran (lat. praematurus) preran, prijevremen, koji sazrijeva prije vremena prematurirati (lat. praematurare) uraniti, prerano dozrijeti, pojaviti se prije vremena prematuritet (lat. praematurita) preranost. prijevremenost, prijevremena zrelost prematurus (lal.) prijevremeni poroaj premeditacija (lat. praemeditatio) umiljaj, namjera, razmiljanje prije ina; odluka da se neto uini premija (lat. praemium) nagrada, nagrada kao znak priznanja za pokazani uspjeh (u koli, na natjecanju i si.); u vanjskoj trg. poli Lici: pomo koju drava daje u obliku uvoznih i izvoznih premija; glavni zgoditak u lutrijskim izvlaenjima; kod osiguranja: iznos koji osiguranik plaa osiguravatelju za primanje rizika premijant (lat. praemians) nagraeni, dobitnik poasne nagrade

premijat (lat. praemiatus) v. premijant premijer (fr. premier prvi, lat. primarius) onaj koji je prvi, najbolji, najstariji; osobito: prvi ministar, tj. predsjednik ministarskog vijea; u novinarstvu: prvi, uvodni lanak premijera (fr. prcmicro) prvo prikazivanje kazalinog ih glazbenog djela, filma i dr. premijske obligacije obveznice premijskog zajma, dobavljanje broja s mogunou dobivanja lutrijske premije premijski papiri v. premijske obligacije premijski posao burz. terminski posao kod kojega je jedna strana slobodna, uz plaanje odreene naknade (premije) do odreenog roka, odustati od toga posla premijski zajam vrsta dravnog zajma kod kojega mamac za upisivanje nije u visini interesa koji zajam donosi, nego u mogunosti dobitka lutrijske premije; lutrijski zajam premijsko pismo pisani ugovor o zakljuenju premijskog posla premisa (lat. pracmissa tj. proposiLio ili sentenlia prije postavljen sud) neto to je naprijed istaknuto, pretpostavljeno; log. jedan od dvaju sudova u silogizmu, posrednom zakljuku; gornja premisa (lat. propositio maior) ili donja premisa premiso titulo (lat, praemisso titulo) s naprijed stavljenom titulom; obino kao kratica: P. T premolari (lat. praemolares sc. dentes) mn. anat. prednji kutnjaci premonitoran (lat. prae naprijed, monere opominjati) koji unaprijed upozorava premonstracija (lat. praemonstratio) pokazivanje pred drugima, prednjaenje premonstratenci mn. pripadnici katolikog crkvenog reda osnovanog u 12.

premonstrator

1150

preparirati

stoljeu (naziv po fr. samostanu Premontre) premonstrator (lat. praemonstrator) pokaziva (osobito kod tjelesnih vjebi i porta) premunicijn (lat. praemunitio) zatita, osiguranje; prethodno utvrivanje, naoruanje prenatalan (lat. prae naprijed, natus roen) koji sc zbio prije poroda, pretporodajni prcner (fr. preneur) kupac mjenice; kladioniar na utrkama prenomen (lat. prannomen) ime prenotacija (lat. praenotatio) prav. sudska prethodna napomena, pravodobna opomena vjerovnika u sluajevima namjernog bankroliranja prenotirati (lat. praenotarc) prethodno zabiljeili. prije napomenuti prenumeracija (lat. praenumeratio) pretplaivanje, pretplata; ahonoman prenumerando {lal. praenumerando) plaajui unaprijed, putem pretplate; supr. postnumerando prenumerant (lat. pnienumerans) onaj koji plaa neto unaprijed; abonent-, pretplatnik prenumerirati (lat. praenumerare) platiti unaprijed, plaati unaprijed, pretplaivati, pretplatiti, poslati pretplatu; abonirati preokupacija (lat. praeoccupatio) prijanje zauzimanje nekog mjesta; zauzetost neim; briga, zabrinutost; predrasuda prcokupacijska libela prav. obrana koju optueni podnosi prije nego to je sud to zahtijevao preokupatoran (lat. praeoccupatorius) prav. preduliitran, koji preuhitrava, preuhitravajui; naziv za predstavku osobe koja je tuena viem sudu prije nego stoje pozvana da se brani pred ti ni sudom preokupirati (lat. pracoccupare) prije zauzeti, prije zauzimati, unaprijed

zadobiti, obuzeti, npr. neiji duh; zadavati brigu, zabrinjavati, uliti nekome predrasude; biti preokupiran ve unaprijed biti neim zauzet, imali prije stvoreno miljenje o emu, imati predrasude preopinant (lat. praeopinari) onaj koji prvi glasuje ih daje miljenje o emu preorijentacija (lat.) promjena orijentacije, usmjeravanje nekog rada u novom smjeru prep. kratica za propoziciju preparacija (lat. praeparatio) pripremanje, pripravljanje, spremanje (kolskog zadatka); pripremljenost, pripravljenost; pripremanje za konfirmaciju (kod katolika); biljenica u kojoj se pripremaju zadaci za kolu; gotovljenje, spra vijanje preparand (lat. praeparandus) pripravnik, onaj koji se sprema za uitelja, tj. ak uiteljske kole preparandija Gal. praeparare) pripremna kola; uiteljska kola preparant (lat. praeparans) farm. onaj koji priprema lijekove preparat (lat. praeparalum) neto pripremljeno, prireeno, npr. pripremljen lijek i dr.; osobito: anatomski preparati umjetno napravljeni dijelovi ljudskog ili ivotinjskog tijela za istraivanje i pokazivanje acima ild.; mikroskopski preparat tanko odrezan komadi neke tvari radi stavljanja pod mikroskop sa svrhom promatranja i prouavanja preparator (lat. praeparator) onaj koji sc bavi prepariranjem, onaj koji priprema preparate preparatorni Gat, praeparatorius) pripravni, pripremni, prethodni preparatura (lat. praeparatura) pripremanje, pripravljanje, spravljanjc preparirati (lat, praeparare) spremiti, spremati, pripremiti, pripremati, izraditi, gotoviti; izraivati anatomske preparate; med. v. secirati; prepari-

preponderancij a

1151

preses

rati se spremali se, spremili se za to, pripravljati se, opremiti sc preponderancij a (lal. praeponderantia) prevaga, preteitost, nadmonost preponderantan (lat. praeponderans) vaniji, preteit, nadmoan preponderirati (lat. praeponderare) pretezati, pretegnuti, imati prevagu, biti nadmoan preponirati (lat. praeponere) staviti na elo, uiniti nekoga pretpostavljenim, postavili za starjeinu preposteritet (lat praeposteritas) naopakosl, izvrnut red, naopak red prepotencija (lat. praepotentia) nadmonost. vea sila, vea vlast, vei sposobnost; oholost, drskost, napuhnutost, samovolja prepotentan (lat. praepotens) vrlo moan, nadmoan; ohol, drzak, nasilniki, napuhnut prepotentnost (lat. praepotentia; v. prepotencija prepozicija (lat. praepositio) grain. prijedlog, rije koja pokazuje odnos jednog predmeta prema drugom (npr. bez, blizu, do, kod, na, od itd.) prepozitura (lat. praepositura) poloaj i dostojanstvo pretpostavljenog (starjeine); osobito, kod katolika: poloaj i dostojanstvo stnjeine jednog redovnikog reda prcpucij (lat. praeputium) anat. koica na mukom udu prerafaeliti mn. grupa engleskih slikara koja se pojavila 1850., ugledali su se na lal. slikare prije pojave Rafaela (146:31520); osnovna znaajka njihove umjetnosti je jednostavnost i iskrenost, a motivi esto mistinog sadraja; glavni predstavnici; Rossctti, Hunt, Millais i drugi prerija (fr. prarie, p. praderia, lat. pratum livada) livada; osobito: prostrana. travom obrasla ravnica, bez drvea, u Sjevernoj Americi

prerijal (fr. prarial) trei, proljetni mjesec, a deveti mjesec u novom kalendaru Prve francuske republike (od 20. V. do 18. VI.) prerogativ (lat. praerogare) v. prerogativa prerogativa (lat. praerogativa) povlastica, pogodnost, prvenstveno, iskljuivo pravo, npr. vladara da odluuje o pomilovanjima itd.; kod Rimljana: pravo centurije da glasuje prva presa (fr. presse, njem. Presse) stroj za pritiskivanje; sprava za gnjeenje i cijeenje groa, muljaa; tiskarski stroj; dnevni tisak, novine, listovi presaldumiti (tur. saldyrmak baciti) prebacili se, prijei na drugu siranu; promijeniti miljenje presantan (fr. pressant) hitan, neodloan, prijeko potreban; dosadan, nasrtljiv, nametljiv presbiro (fr. presse tisak, bureau kancelarija, ured) novinsko poduzee, privatno ih dravno, koje se bavi organizacijom obavjetajne slube, prima vijesti iz cijelog svijeta od svojih posebnih dopisnika i daje ih pretplatnicima u svojim biltenima, osobilo dnevnim listovima prescijencija (lat. praescientia) predznanje, uroeno znanje, znanje koje prethodi iskustvu; poznavanje budunosti presedan (fr. precedanl) prijanji sluaj, prijanji sluaj, sluaj koji se prije bio dogodio i koji kasnijim slinim sluajevima slui kao primjer presenij (lat. prae naprijed, sencx starac) doba ljudskoga ivota pred starost presepc (lat. praesaepe jasle, tala) slik. scena koja prikazuje Kristovo roenje u tali; astr. skupina zvijezda u zvijeu "Rak" preses (lat. praeses gen. praesidis) v. prezident

prezviterat

1156

prima elementa

obavljali sve crkvene obrede, osobito sv. sakramente, osim zaredi vanj a prezviterat (gr. presbvteros stariji) u Pravoslavnoj crkvi: in, djelokrug jednog sveenika i podruje (parohija) koje spada u njegov djelokrug; usp. prezbiterijat prezvurt (njem. pressen tlaiti, tiskati, Wurst kobasica) vrsta kobasice (svinjski eludac ispunjen mesom); tlaenica prina (njem. Pritische) drveni leaj (obino u zatvorima) priderija (fr. pruderie) tobonja ednost, skromnost; prenemaganje priglbok (njem. Prugel batina, IJock jarac) naziv za "jarca otkupitelja" na kojega je hebrejski veliki sveenik na Dan pomirenja prenosio sve grijehe idovskog naroda priglholc (njem. (Pruge! toljaga, batina, Holz drvo) oblo tanko drvo za loenje, oblica Prijam (gr. Priamos) mil. trojanski kralj, sin Laomedontov, mu Hekubin, imao 50 sinova, meu kojima Hcktora. iji je les otkupio Ahilcj, i Parisa, ijom je krivnjom dolo do 'IVojanskog rata; prilikom zauzimanja Troje ubio ga Ahilejev sin Neoptolem Prijap (gr. Priapos) mit. bog oploivanja i plodnosti, vrtova, polja i vinograda, sin Dioniza i Afrodite; prikazivan kao bradat ovjek s velikim mukim udom (falusom), k&o simbolom muke plodnosti; pren. pohotUivac, razvratnik prijapeje (gr. Priapos, lat. priapeae) mn. poet- vrsta epigramskih razvratnih pjesama kod Rimljana, nazvanih po Prijapu prijnpitis (gr. Priapos) med. upala mukog uda prijapizam (gr. Priapos) med. bolom praena trajna ukruenost mukog uda (kod trovanja kantaridinom, bo-

lova u kraljenici i nekih duevnih bolesti) prijapski (gr. Priapos) koji se tie Priiapa; pren. razvratan, bludan, pohotIjiv; prijapske pjesme = prijapeje; prijapski stih poel. stih kojim su pisane prijapeje (sastojao se iz jednog glikonejskog i jednog ferekratejskog stiha) prijapus (gr. Priapos, lat. priapus) med. suvie velik muki ud prim (lat. prima od primus prvi) 1. glaz. instrument prilagoen za prvi, vodei glas; a prim a sa crticom = a'; 2. bank. viak koji se plaa na neki novac. vrijednosni papir preko nominalne vrijednosti ili zakonom utvrenog teaja; 3. u kat. samostanima: prvi jutarnji sal za molitvu, u 6 sati, ili drugi kanonski sat; 4. u maevanju: prvi borilaki stav; usp. prima prim-brojevi brojevi koji se ni s jednim drugim brojem, osim broja 1, ne mogu dijeliti bez ostatka, npr. 7, 11, 13, 17, 19, 23. iid. prima (lat. prima od primus prvi) 1. trg. prva, najbolja ili najfinija vrsta neke robe (prima sorte); 2. glaz. prvi ton oktave, prva partija, prvi glas; 3 . prvi i najstariji razred neke vie kole: 4. prvo izdavanje mjenice, prva mjenica; usp. prim prima balerina (lal. prima hailerina) prva plesaica, prvakinja u baletu nekog kazalita i si. prima vista (tal.) trg. po vienju, tj. platiti mjenicu; glaz. svirati neto odmah, im se vidi, 3 lista, bez pripreme prima causa it. prima kauza Gat.) prvi razlog, prauzrok prima classis it, prima klasis (lat.) prolazna ocjena u nekadanjem kolstvu prima elementa (lal.) prve osnove, poeci, uvod (u neku znanost)

Prima pioggia d'agosto..

1157

primitivci

Prima pioggia d'agosto rinfresca mare e bosco it. prima pjoa d'agosto rinfrcska mare e bosko (tal.) Prva kia u kolovozu osvjeuje (ohladujc) moro i umu prima sorte (tal.) trg. prva, najbolja, najfinija vrsta robe; prima prima-mjenica naziv za prvu (?a razliku od drugog primjerka ili sekunda-mjenice) prima-nota (tal.) trg. prva biljeka, trgovaka knjiga u koju trgovac najprije unosi sve dnevne poslove; memorijal primadona (tal. prima donna) prva pjevaica (opere); umjetnica koja pjeva ili glumi glavne uloge (u operi, drami, filmu) primaliteti (lat. primalitaLes) mn. fil. po Campanellu: atributi koji ine bit onoga to jest i onoga to nije; primaliteti onoga to jest su: sposobnost bivanja i djelovanja (potentia), znanje (sapientia) i ljubav (amor); primaliteti onoga to nije jesu: nesposobnost (impoteiitia), ludost (insipientia) i mrnja (odium) primaran :lat. primarius) prvi, osnovni, poetni, prvobitni; nepatvoren, izvoran, koji postoji onakav kakav je postao, bez ikakvih kasnijih utjecaja i dodataka primarij(us) (lat. primarius) prvi, glavni lijenik bolnikog odjela; kod katolika: prvi, glavni propovjednik primarna kola osnovna kola primarne bolesti med. bolesti koje nisu nastale kao posljedica nekih drugih bolesti (sekundarnih, tercijarnih), nego su nastale neposredno, npr. sifilis primarne pojave prve, prvohitne pojave, one koje su nastale neovisno o drugima, npr. kod bolesti primarni oblik osnovni oblik, prvobitni oblik, osobito kod kristala

primas (lat.) u Kat. crkvi: najvii crkveni dostojanstvenik u nekoi dravi prima (lal. primas) glaz. prvi violinist ciganske glazbene kapele; primas primat (lat. primatus prvo mjesto, prvenstvo) fil. prvenstvo bia nad svijeu, tvari nad duhom; primat volje, tj. prvenstvo volje nad razumom, volja prije razuma; u Kat. crkvi: prvenstvo pape nad svima ostalim crkvenim velikodostojnicima; nadliiskupstvo; dostojanstvo i djelokrug primasa; pren. prvenstvo po rangu, prednost, prvenstveno pravo, npr. na neki poloaj, prijestolje itd. primati (lat. primates) mn. od primas; zool. prema Linnu: prvi red sisavaca koji obuhvaa ovjeka, majmune i polumajmune (obino sc pod ovim imenom podrazumijevaju samo ovjek i majmun) primator (lat. primus prvi) gradski naelnik primaa (fr. primage) pom. novac ili premija koju, u odreenim sluajevima, utovara robe plaa kapetanu broda, npr. kad hoe da mu roba hre putuje primicije (lat. primitiac prvi plodovi: prvi pokuaj) 1. mn. prvi plodovi; 2. kod katolika: prva misa koju slui novozareeni sveenik, tzv. mlada misa primipara (lat.) ena koja je prvi put rodila, prvorolkinja; usp. multipara i nulipara primitivan (lat. primitivus) prvobitan, izvoran, osnovni; nepotpun, poetniki, koji sadri samo ono to je najnunije, jednostavan, obian, prost: duhovno slabo razvijen, nekulturan, koji je na niskom stupnju primitivci (lat. primitivus prost, nepotpun, poetniki) 1. prosti, jednostavni, nekullurni ljudi; 2. slik. naziv za talijanske slikare prije rene-

primitivizam

1158

principalitet

sanse, bili su jo neuki i naivni, daleko od znanja velikih renesansnih majstora (usp. primitivizam 2.) primitivizam (lat. primiti vus) 1. v. primitivnost; 2. slik. tehnika primitivaca primitivni ivac zool. ivana stabla koja izlaze neposredno iz mozga ili lene modine primitivnost (lat. primititivas) prvobitnost, izvornost, jednostavnost, prostota, nesloenost, obinost; nerazvijenost (duhovna, kulturna itd.) primo (lat. primo) najprije, prvo. na prvom mjestu, prije svega; pro primo primo cantante (it. primo kantante) prvi pjeva, nositelj glavne uloge u operi primo intuitu (lat.) na prvi pogled primo uomo (tal.) prvi ovjek, tj. nositelj glavne uloge u nekom glazbenom djelu primogenitura Gat. primogenitura) prvorodstvo, prvoroenje; pravo prvorodstva, posebno s obzirom na nasljedstvo prijestolja; jus primogeniture primordijnlitet (lat. primordialitas) prvobitnost, prapoetnost, osnovnost, bitnost primordijalna fauna geol. okamenjene ivotinje primordijalne zone primordijalna zona geol. najdonja zona silurske formacije primordijalni (lat. primordialis) prvobitni, prapoetni, glavni, bitni primus (lat. primus prvi); 1. prvak, onaj koji je prvi, najbolji, osobito uenik u razredu; 2. naprava za kuhanje na esti (piritu) primus Lnter pares (lat.) prvi meu jednakima po inu primus omnium (lat.) prvi izmeu sviju princ (lat. princeps prvi. glavni, poglavar, fr. prince) titula lana vladar-

ske obitelji koji nije vladar; vladarev sin, knez princeps (lat. prvi, glavni) onaj koji je prvi, najugledniji, glavni; dakle: prvak, poglavar, gospodar, vladar, knez princesa (fr. princesse) v. princeza princeza (fr. princesse) titula enskih lanova vladarske obitelji (osim ene prijanjeg ili sadanjeg vladara), vladareva ki, kneginja princip (lat. principium) poetak, podrijetlo. poelo, izvor, praizvor; naelo, osnova, praosnova, osnovni uzrok, prabie, tvorac, zaetnik; osnovna tvar, pratvar, pramalerija; temelj, podloga, osnovno pravilo, osnovni pojam, osnovno nauavanje, osnovna misao neke znanosti; naelo, osobito ono po kojem ovjek ivi i radi; fil. izvor spoznaje, osnova spoznaje, ono to lei u osnovama stvari (princip bia), ili ono na to se spoznaja nuno oslanja (princip spoznaje), ili naelo po kojem se radi (praktini princip) princip kauzaliteta zakon uzronosti; v. kauzalitet princip-regent (fr. prince, lat. regens koji vlada) lan vladarske kue koji ima vladarsku (kraljevsku) vlast do punoljetnosti zakonitog vladara, knez-namjesnik principal (lat. principalis) glavna linost, naelnik, poglavar, upravitelj, gospodar; osobito: upravitelj kole, gospodar kue, vlasnik, gazda, ef; opunomoenik; glaz. glavna svirala na orguljama; u sloenicama znai: glavni, npr. principal-bas glavni bas; principal-glas glavni glas, solo; principal dunik glavni dunik; principul-vjerovnik glavni vjerovnik itd. principalan (lat. principalis) prvotan; otmjen, odlian; glavni, poglaviti, najvaniji, najznatniji prineipalitct (lat. prmcipalitas) prvenstvo, starjeinstvo, upraviteljstvo; pravo i vlast gospodara

principa! ka

1159

prioritet

principalka (lat. principalis) domaica kue, gospodarica; efica principat (lat. principatus) prema Mommsenu: prvo doba Rimskog Carstva nasuprot dominatu Dioklecijanovu; prvenstvo, prvo ili najvie mjesto u dravi ili vojsci, zapovjednike mjesto; vladarstvo, vladavina; kneevski poloaj i vlast, kneevstvo, kneevina principe it. prinipe (tal.) vladar; naslov djela N. Machiavellija ("Vladar'') principi (lat. principi a) mn. poetna nauavanja, osnovna nauavanja, osnovne misli, naela: fil. poeci, osnove svega to postoji, npr. voda (Tales), zrak (Anaksimen), vatra ili eter (Heraklit), broj (PiLagora), atomi (Demokrit), ideje (Platon), oblik i tvar (Aristotel), dah ili pneuma (stoici), supstancija (Spinoza), monade (Leibniz), ja (Kichte), apsolutno (Schelling), volja (Schopenhauer), nesvjesno (E. Hartmann} itd. principijelan (lat. princip(i)alis) prvobitan, osnovni, poetni; koji je u skladu s principom, naelan, dosljedan principium contradictionis it. principijum kontradikcionis (lat.) log. jedan od etiriju zakona miljenja, "stav proturjenosti" po kojem: 1. nijedan pojam nije ono to nije (A nije non-A); 2. jednom istom subjektu ne moe se i pridati i negirati jedan isti predmet (A ne moe i biti i ne biti B); 3. nemogue je da jedna ista stvar u isto doba i postoji i ne postoji; 4. od dvaju proturjenih sudova jedan mora biti netoan, ne mogu oba biti istinita principium exclusi tertii sive medii it. prinipijum ekskluzi tercii sive medii (lat.) log. jedan od etiriju zakona miljenja, "stav iskljuenja treeg" ih "stav iskljuenog treeg suda" izmeu dvaju kontradiktornih su-

dova, po kojem svaka stvar mora ili postojali ih ne postojali, budui da je neto tree nemogue; ili, logiki formuliran: 1. Jednom subjektu mora se ih pridati ili zanijekati jedan dani predikat (A mora ili hiti B ili ne biti B, neto tree je nemogue); 2. Od dvaju proturjenih sudova jedan mora biti istinit, ne mogu oba biti lana principium identitatis it. prinipijum identitatis (lat.) log. jedan od etiriju zakona miljenja, "stav istovjetnosti" ili "identinosti" po kojem je svaki pojam istovjetan sa samim sobom (A je A), a svaka stvar jest ono to jest (A = A); v. identitetprincipium racionis sufficientis it. prinipijum racionis suficijenlis (lat.) log. jedan od etiriju zakona miljenja, "stav dovoljnog razloga", koji glasi: sve to se zamilja i sve to postoji mora imati dovoljno razloga i opravdanja zato se lako zamilja kako se zamilja, zato tako postoji kako postoji, a ne drukije prinel (engl. prunollo, fr. prunelle) vrsta fine i guste svilene tkanine; vrsta vunene tkanine, lasting prion (gr. prion pila) med. pila za rezanje lubanje, svrdlo za buenje lubanje prior (lat.) naelnik, nadstojnik, starjeina (osobito kal. samostana) prior tempore, potior iure. il. prior tempore. pocior jure (lal.) prvi po vremenu, jai po pravu priora (lat. priora) mn. ono io je bilo prije, prijanje stvari, prijanji dogaaji prioran (lat. prior) prvi, prednji (od dvojice), raniji, prijanji; stariji, bolji prioritet (lat. priorilas) prvenstvo, prednost, prvenstveno pravo; starjeinslvo, prvenstvo s obzirom na starost

prioritetni

1160

privilegija

prioritetni (lat. priori tas) prvenstveni, privatist (lat. privatus) slobodan ovjek; koji ima pravo prvenstva; prioritetne dak koji ne pohaa kolu kao redovit obligacije mn. obveznice zajmova i uenik, nego se priprema kod kue i dioniarskih drutava ije se kamate na kraju godine polae ispit moraju isplatiti prije ili obraunati privativaii (lat. privativus) liavajui, prije 1 1 0 to se dioniarima isplati koji liava, odrie, iskljuuje; gram. dividenda; prioritetno pravo pravo koji oznaava lienje, iskljuenie. neprvenstva, pravo prednosti; prioridostatak, odrian; alfa privativum tetni. dugovi dugovi koji se. prilikom slovo a koje oznauje lienje, odricaotvaranja steaja, najprije moraju nje (u grkom jeziku); privatno prauzeti u obzir, prioritetno rjeenje sud- vo, iskljuujue pravo sko rjeenje o tome koji vjerovnici privatizirati (lat. privatisare) ivjeti imaju prvenstvo pri isplaivanju iz kao slobodan ovjek, tj. bez slube, steajne mase bez nekoga stalnog zanimanja prismotra (rus.) nadzor privatna audijencija nesluben pripritnn (gr. prvtanis) u staroj Ateni: jam. povjerljiv prijam, razgovor s vlalan odbora prdcsetorice dravnih darom vijenika koji su upravljali narodnom privatna biblioteka kuna, osobna skuptinom; redatelj vitekih igara kod starih Grka knjinica pritanej (gr. prvtancion) dravna zgraprivatna korespondencija osobno, da u staroj Ateni u kojoj je bilo sjeprivatno dopisivanje dite dravne vlade i u kojoj su sc privatna nastava kuna, pojedinana pritani, za vrijeme svoje slube, hranastava nili o dravnom troku, a zasluni privatna tuba prav. osobna, graanljudi doivotno; naziv odredenih odska tuba gojnih, osobito vojnih zavoda u HVanprivatni docent znanstvenik koji je, cuskoj, iji se pitomci izdravaju i na osnovi habilitacije, dobio od fakoluju o dravnom troku kulteta odobrenje da dri predavanja, privncija (lat. privatio) liavanje; liea nije obvezan i ne prima za to ninje, lienost; oduzimanje, nedostatak, kakvu nagradu, osim to se moe naoskudica u najpotrebnijem; gubitak, dati da e, poto se istakne u struci, oduzelost. lienost; odsutnost, nepobiti izabran za stalnog docenta stojanje (nekog svojstva ili neke osoprivatno pravo dio dravnog zakonobine) davstva koji priznaje pojedincima prava koja ih ovlauju za obavljanje privado (p. privado, lat. privatus) ljuodredene djelatnosti ili za nabavbimac, povjerenik; prvi ministar u ljanje. sa svrhom zadovoljenja svojih panjolskoj ivotnih potreba i koja im priznaju privatan (lat. privatus) koji nije dravodreen poloaj (status) u ohiteljii, ni, koji pr.pada jednoj osobi, osobni, drutvu i dravi vlastit, domai, kuni; nesluben; poprivilegija (lat. privilegium, privus. lex) vjerljiv, skriven;privatan ivot osobzakon koji se odnosi samo na pojeni ivot neke osobe (ivot koji nema veze s njezinim slubenim radoin) dinu osobu (kod Rimljana); posebno, privatisime (lat. privatissime) pril. poiznimno, iskljuivo pravo, povlastica; sve sam, sasvim za sebe, najprisniprednost, prvenstvo, premo; prije, najintimnije rodni dar; rum privilegio it. kum

privilegiran

1161

pro persona

privilegio Gat.) s doputenjem, s dozvolom, s povlasticom privilegiran (lat. privilegiatus) povlaten, koji ima prvenstveno pravo; posebno olnlaren privilegirati (lat. privilegium) povlastiti, povlaivati, dati (ili: davati) povlasticu, davati prvenstvo, dati prvenstveno, iznimno (ili: posebno) pravo; posebno obdariti privilegium prioritatis (lat.) pravo prvenstva, prioritetno pravo prix it. pri {fr. prix, njem. Preis, tal. prezzo, lat. pretium) vrijednost ega izraena u novcu, cijena: prix fixe it. a pri fiks (fr.) po utvrenoj cijeni; a toutprix it. a tu pri (fr.) po svaku cijenu, ma i po najmanju cijenu; grand prix it, gran pri (fr.) velika, glavna nagrada prix fixe it. pri fiks (fr.) trg. stalna.

prizmatoid (gr. prisma gen. prismatos, eidos oblik) geom. tijelo nalik na prizmu koje ima shne osnove, ali koje nisu jednake priz rak (rus.) prikaza, privienje, neto zamiljeno, stvoreno u mati pro (gr. pro) 1. gr. prijedlog, javlja sc kao predmetak u mnogim sloenicama i znai: pred, ispred, naprijed; prije, prije toga, ranije; radije, drae, vie pro (lat. pro) 2. lal. prijedlog, javlja se kao predmetak u mnogim sloenicama i znai: za, prema, s obzirom, putem, pomou pro ano Gat. pro anno) v. per anum pro ara (lat. pro arrha) kao zalog, na ime predujma, kao predujam pro bono publico (it. pro bono publiko) za ope dobro pro domo (lat.) za svoju kuu, tj. za svoju korist, za svoj raun, u svom utvrena cijena interesu (govoriti, raditi) pri7. (fr. prise plijen) voj. sva privatna Pro Ecclesia et Pontifice it. pro ekleimovina neprijateljskih brodova kozija et pontifice (lat) za Crkvu i paja se, za vrijeme blokade, zaplijeni pu (visoko odlikovanje koje dodjena moru. kao i brodovi neprijateljljuju rimski pape) skih zemalja, zajedno s teretom, kad pro et contra it. pro et kontra Gat.) pokuaju probiti liniju blokade pa za i protiv; pm et contra neke stvari, pritom padnu u ruke zaraenoj stratj. ono to se moe navesti u prilog i ni koja je objavila blokadu prizis (gr. prisis piljenje, prisis odonprotiv nje ton krgutanje zubima) med. piljenje, pro forma (lat.) po izgledu, toboe, sabuenje lubanje; takoer: grevito mo da ljepe ili bolje izgleda, forme krgutanje zubima radi prizma (gr. prisma) geom. viekutnik pro futuro (lat) za budunost, ubudue kojemu su dvije bone strane parapro i kontra (lat. pro, contra) v. pro et lelogrami; optika prizma prozirno kontra tijelo takvog oblika od stakla, krispro kvota (lat. pro quola) razmjerno, tala itd., obino s trokutnim osnoproporcionalno vama, upotrebljava se za refrakciju pro parte virli (lat.) "prema mukom ili disperziju svjetlosti; v. Nikolova udjelu", tj. prema snazi, po moguprizma, polarizacija nosti; prav. s glave na glavu, na jedprizmatian (gr. prisma) koji ima nake dijelove oblik prizme; svojstven prizmi; prizpro pntria (lat.) za domovinu matini barut barut prean u obliku pro persona (lat.) na osobu, po ovjeku, prizama (za punjenje tekih topova) npr. plaa se

pro prodigo

1 lfi2

problem

pro prodigo (lat) prav. proglasiti koga nje mogu biti samo vjerojatni; naerasipnikom i staviti ga zbog toga pod lo daje samo miljenje o nekom inu skrbnitvo koji bi mogao biti dobar i koristan pro rata (lat. pro rata) razmjerno, predovoljno pa da se taj in poduzme; ma izraunanom udjelu; pro rata teol. smjer u kat., moralnoj teologiji temporis (lat.) prema vremenu, pre- koji je isusovac Katreiner ovako forma isteku roka, ripr. kod utvrivamulirao: "Ako je dopustivost ili nenja dividende novih akeija: 12% pro dopustivost neposredno i iskljuivo rata temporis od 1. listopada do kraja sumnjiva, onda sc treba ravnati po godine = 3% od nominalne vrijednoblaem shvaanju samo ako je ono sti stvarno vjerojatno, pa makar suprotpro saldo (tal.) trg. v. per saldo no shvaanje bilo nesumnjivo vie pro secundo it. pro sekundo (lat.) u vjerojatno" drugom redu, drugo (pri nabrajanju); probacija (lat. prubatio) ispitivanje, usp. pro primo pregledavanje, odobravanje; pokus, pro tempore (lat.) za sada; privremeno eksperiment; dokazivanje, dokaz; ispro tertio it. pro tercio (lat.) tree, u kuenitvo, vrijeme iskuenitva treem redu probati (lat. probare) v. probirati pro-mile (lat. pro mille) na tisuu, po probatum est (lat.) ispitan je, iskuan tisui = 0/00; 1 promile = 1/10 poje, pomae sigurno (esto kao natpis stotka na lijekovima) proagogija (gr. proagogeia) zavoeprobeharati (tur. bahar miris; proljee) nje, podvoenje, provoenje bluda procvasti, procvjetati pronpodoza (gr. proapoidomi prije probiologija (gr. pro. bios ivot, logia vratim, prije ili prethodno predam) znanost) dio biologije o predstupnjeret. figura u kojoj reenica ili neki vima ivota stav i poinje i zavrava istom rijei probionti (gr. probioo prije ivim, pretproba (lat.) ispitivanje, pregledavanje, hodno ivim) mn. prabia, najjednokuanje; mat. ispitivanje pravilnosti stavniji praorganizmi i tonosti matematikog zadatka ih probirati (lat. probare) ispitivati, prekonstrukcije matematikim putem ili gledavati. kuati, provjeriti je li necrtanjem; ispitivanje sadraja kovine to onako kako treba bili; ispitati i od koje se kuju novci; trg. uzorak, odrediti toan i pravi sadraj ruda i mustra; vjchanje, priprema za izvokovina enje ili prikazivanje (glazbenog i kazalinog djela); generalna proba problem (gr. problema znanstveni glavna, posljednja vjeba prije javzadatak, sporno pitanje, od proballo nog izvoenja ili prikazivanja postavim pitanje, postavim zadatak) probnbilan (lat. probabilis) vjerojatan. pitanje, zadatak koji eka rjeenje, koji se moe dokazati, dokaziv probabilisti (lat. probabilis) fil. pristae i predstavnici stajalita vjerojatnosti, tj. proba bi I i zrna (Arkesilaj, Karnead, Ciceron, Hume i dr.) probabilizam (lat. probabilis) fil. stajalite vjerojatnosti; teorijski: shvaanje po kojem naa spoznaja i znasporno i sumnjivo pitanje koje treba rijeiti; zagonetka; glavnim problemima ljudskog miljenja u filozofiji smatraju se: problem odnosa duha i tvari, problem istine i stvarnosti, bit prostora i vremena, tvari i sila, podrijetlo i bit ivota, podrijetlo i bit due, problem slohodne volje i vri-

problematian

1163

produkcija

jcdnosti, podrijetlo i budunost ljudskog roda problematian (gr. problematikos koji se tie zadatka ili spornog pitanja) koji je u pitanju, upitan, sumnjiv, nepouzdan, nepoznat, dvosmislen, zagonetan; problematian sud log. sud ija je potvrda ili nijekanje samo mogue i vjerojatno; usp. apodiktian, asertoran. modalitet problematika (gr. problematikos koji se tie zadatka ili spornog pitanja) 1. spornost rjeivosti zadatka, spornost ijeivosti pitanja, zagonetnost, sumnji vost, dvosmislenost; 2. skup svih problema u nekoj drutvenoj, znanstvenoj ili umjetnikoj grani ili podruju, usp. tematika proboscidi (lat. probostidea, gr. proboskis gen. proboskidos surla) mn. zool. surlai probrahis (gr. pro, hrachvs kratak) metrika stopa koja se sastoji od jednog kratkog i etiri duga sloga procedirati (lat. procedere) ii naprijed, napredovati, uspijevati; raditi, postupati; non prvcedatur (lat) prav. neka se ne ide dalje, neka se obustavi postupak procedura (lat) nain rada, nain postupanja, postupak; pravni put, zakonom propisani slijed sudskog postupka, sudski red proceleuzmatikus (gr. prokelcusmatikos) metr. stopa od etiri kratka sloga: procelijus (lat. procoelius, gr. prokoilios) med. debeo trbuh, trbuh koji od debljine visi procent (lat. pro, centum sto, stotina) postotak, kamate, dobitak od stotine, (oznaava se znakom npr. 4 ih 5% = 4 ili 5 kn na svakih 100 kn procentualan (lat. pro centum) odreden po procentima (postocima), koji donosi procente, postotni

proces (lat. procossus) tijek, put i nain kojim neto postaje ili biva, razvitak, postupak; prav. sudski spor, parnica; med. nastavak, tijek, npr. bolesti, lijeenja procesija (lat. processio) sveana povorka, sveani ophod proccsni (lat. processus) koji se tie spora, parnini; procesni red red po kojem se vodi parnica processus verbalis (lat.) prav. usmena parnica, sudsko sasluavanje; pismeno prikazivanje nekog dogaaja, napisan iskaz procidencija (lat. procidentia) med. sputenost jednog dijela tijela; proptoza, proploma prodekan (lat. prodecanus) zamjenik dekana (na sveuilitu); v. dekan prodoto (tal. prodotto) trg. ist iznos mjenica i robe prodrom (gr. prodromos koji istrava, koji tri ispred) ret. uvod, predgovor; med. predznak bolesti, nelagodan osjeaj koji prethodi bolesti i nagovjetava jc; pren. pretea, vjesnik producent (lat. producens koji proizvodi. proizvodan) 1. svaka osoba koja svojim radom neto proizvodi, proizvoa, radnik, tvorniar, poljoprivrednik (supr. konzument); 2. prav. osoba koja dovodi sudu svjedoke ili podnosi dokaze, isprave i si.; usp. produkt 2; 3. reiser produciranje (lat. producere) izvoenje, prikazivanje, pokazivanje, izlaganje; proizvoenje, izraivanje; raanje producirati (lat. producere) izvoditi, prikazivati, pokazivati, iznositi na vidjelo, izlagati; proizvesti, proizvoditi, izraivati, graditi; raati; donositi prihod; producirati se javno pokazivati svoje sposobnosti ih osobine, pokazivati se; isticati se produkcija (lat. produetio) predstavljanje. prikazivanje, npr. nekih vje-

pre valencija

1154

prezbiter

prevalencija (lat. praevalentia) nadmonost, preteitost, prevaga prcvalcntnn (lat. prcavalcns) nadmoan, preteit, koji ima prevagu, vrjedniji, vaniji, jai prevalirati (lat. preavalere) biti nadmoan, imati prevagu, vie vrijediti; prevladati, prevladavati, prcuahrati se trg. izvlaiti korist, koristiti se prcvaricirnti (lat. praevaricari) ne ii pravim putem dunosti; prekriti dunost, ogrijeiti sc o dunost, raditi nepoteno, zloupotrebljavati povjerenje ili poloaj prevarikacija (lat. praevaricatio) prekraj dunosti, povreda dunosti, nesavjesnost u obavljanju slube, izdaj nitvo prcvarikirati (lat. prevaricare) v. prevaricirati prevencija (Int. pracvcntio) onemoguavanje, sprjeavanje, preduhitrivanje; opovrgavanje primjedaba za koje se pretpostavlja da bi ib suprotna strana mogla navesti; predrasuda; prije uinjena opomena: prav. stavljanje u pritvor, pritvaranje, pritvor prevencijska teorija prav. teorija koja pravo dravne vlasti da kanjava krivce zasniva na pravu i dunosti drave da sprjeava ponavljanje krivnje lime io e kazna na izvritelja i ostale imati zastraujue djelovanje preveniran (lat. preavonirc) prije (ili: prethodno, na vrijeme) obavijeten prevenirati (lat. praevenire) pretei, osujetiti, sprijeiti, preduhitriti, doskoiti; predvidjeti, predvidati; prije obavijestiti, skrenuti pozornost na vrijeme preventivan (lat. praeventivus) zatitni, koji neto sprjeava, koji slui za sprjeavanje, koji onemoguava, koji osujeciije preventivna cenzura pregled knjige, spisa, novina i dr. u rukopisu ili u

prvim tiskanim otiscima da bi se, po potrebi, mogli zabranili prije objavljivanja preventivna medicina medicina kojoj je svrha otklanjanje uzroka koji bi mogh izazvati bolesti preventivna policijn policija kojoj je povjereno uvanje javne sigurnosti, tj. kojoj je zadatak pravodohno poduzeti mjere kako bi se onemoguilo izvrenje kaznenih djela; administrativna policija preventivna sredstva sredstva koja sprjeavaju zarazu; sredstva koja spreavaju oploivanje preventivni rat rat kojem je svrha preduhitriti napad neprijatelja koji se jo priprema za ratovanje previgilije (lat. praevigiliae) rnn. kod katolika: dan uoi predveerja kakvog velikog blagdana; usp. vigilije previo examine it. previo egzamine (lat.) prav. po prethodnom ispitivanju previzija (lat. praovisio) predvidanjc, nasluivanje onoga to e se dogoditi prez. kratica za prezent preza (tal. presa) 1. prstohvat, koliina to se moe uhvatiti medu prste; 2. kamen ih eljezni stup na obali za koji sc veu hrodovi prezbiakuzija (gr. presbys star, vremean, akuo ujem) staraka nagluhost prezbidohij (gr. presbys star, boehe prijam, ugoenje) dom za siromane i iznemogle starce prezbiopija (gr. presbvs star. opsis vid) med. dalekovidnost (staraka) prezbit (gr. presbys star) med. onaj koji daleko vidi. dalekovidan ovjek (koji ne vidi izbliza); supr. miops prezbiter (gr. presbyteros najstariji) u najstarijoj kran. Crkvi: crkveni slubenik-svjetovnjak kojega je izabrala vjerska zajednica; u Evangelikoj crkva: svjetovnjak kao lan uprave crkvene opine; sveenik

prezbiter^

1155

prezviter

prezbiterij (gr. prcsbvterion vijee starijih) crkveno vijee, crkvena uprava prezbiterijanci (gr. presbytcros stariji) pristae prezbiterijalnog crkvenog ustrojstva, osobito u Kngleskoj i Sjcv. Americi, ovo ustrojstvo nc priznaje nikakve biskupe, nego eli da njihovom Crkvom, kao u prvim vremenima kranstva, upravljaju samo sveenici prezbiterijanizam (gr. presbvteros stariji) nauavanje i crkveno ustrojstvo prezbiterijanaca prezbiterijat (gr. presbvteros stariji) uprava Crkve; in i poloaj starjeine Crkve prezbitija (gr. presbvtes starac) med. v. prezbiopija prezbitizam (gr. presbys) med. v. prezbiopija prezencija (lat. praesentia) nazonost, prisutnost; in praesentia it. in prezencija (lat.) u nazonosti, u prisutnosti, pred prezent (fr. present) 1. dar, poklon prezent (lat. od prae, sum jesam, praesse, praesens) gram. sadanje vrijeme (glagolski oblik koji izrie radnju koja se vri istodobno s govorom govorne osobe); osobno prisutan, koji je sada tu prezentabilan (lat. pracscntabilis) ugledan, reprezentativan; preporuljiv prezentacija (lat. praesentatio) podnoenje; prijedlog, predlaganje, pravo pred lagan ja kandidata za neko slobodno mjesto (lat. jus praesenlandi); predstavljanje, prikazivanje prezentan (lat. praesens) nazoan, prisutan; sadanji prezentant (lat. praesentans) imalac, vlasnik mjenice; onaj koji nekoga predlae ili preporuuje (za neko zanimanje, neki poloaj) prezentirati (lat. praesentare) podnijeti, podnositi, nuditi, ponuditi; po-

kazati, pokazivati; predstaviti, predstavljati, uvesti, uvoditi (u drutvo); pruiti, pruati, predati, predavati; izloiti, izlagati; dati poklon, darivati, darovati; prezentirati se predstaviti se, pokazivati se, pokazati se, praviti se, pojaviti se, praviti dobar ili lo dojam, imati dobar ili lo izgled prezervacijn (lat. praeservatio) uvanje, zatiivanje, zatita prezervativ (lat. praeservativum} zatitno sredstvo, sredstvo za zatitu; osobito: navlaka od fine gume koja uva muki ud pri spolnom odnosu od spolne bolesti (usp. kondom) prezervativnn (lat. praeservativus) koji uva, koji titi, zatitan prezervirnti (lat. praeservare) izbjei, zatititi prezes (lat. praeses naelnik, poglavar) predstojnik, nadstojnik, predsjednik prezident (lat. praesidens) predsjednik; starjeina, najstariji lan nekog kolegija; najvii predstavnik izvrne dravne vlasti u SAD-u prezidentura (lat. praesidentura) predsjednitvo, poloaj i dostojanstvo predsjednika prezidij (lat. praesidium) predsjednitvo, sve osobe koje su izabrane za rukovoenje nekom skuptinom, zasjedanjem, ustanovom i dr.; predsjedniki poloaj; zatita, obrana, pomo prezidijalni (lat. praesidialis) predsjedniki, koji pripada predsjednitvu, koji potjee od predsjednitva prezis (gr. presis) med. upala, oteklina s upalom prezle (njem. broseln mrviti) mrvice od mljevenog isuenog kruha; veinom se koriste za oblaganje mesa prije prenja prezma (gr. presma upala, oteklina, pretho upalim; otoem) med. v. prezis prezviter (gr. presbyteros stariji) u Pravosl. crkvi: sveenik koji smije

proforos

1166

progres

proforos (gr.) voda to izlazi iz porodiljina tijela pred poroaj profoz (tal. profosso) tamniar; nadzornik vojnog zatvora profundimetrija (lat. profundus duhok, gr. metria mjerenje) mjerenje dubine progastor (gr. pro, gasler) zool. pracrijevo progastor (gr. progastor) med. trbuavko, onaj kojem trbuh od debljine visi progastridion (gr. gaster) jastuk za trbuh (kako bi se glumac prikazo debljim nego to jest) progenitura (lat. progenitura) djeca. potomstvo; nasljednici progerijn (gr. progeros koji stari prije vremena) med. prijevremeno starenje, prerano starenje progimnazija (gr. pro, gymnasion) nia gimnazija, kola koja priprema uenike za viu gimnaziju proglotiri (gr.) zool. lanak tijela trakulje prognati (gr. pro, gnathos eljust) ljudi u kojih su eljusti isturene preko gornjeg dijela lica, a zubi u njima koso usaeni; supr. ortognati prognatizam (gr. pro, gnathos eljust) oblik luhanje u prognata prognostiar (gr. prognosis) onaj koji zna unaprijed, proricalelj, pretkaziva prognostika (gr. prognostikos koji se tie prethodnog znanja ili spoznaje, koji je vian prethodnoj spoznaji) vjetina ili sposobnost prctkazivanja (predvianja), na osnovi odreenih podataka, ishoda nekog stanja, osobito vremena, neke bolesti i dr. prognostikon (gr. prognostikos koji se tie prethodnog znanja ih spoznaje, koji pripada pn;thodnom znanju ili spoznaji, vian pretknzivanju) predznak. pretea, glasnik; znak; pretkazivanje na osnovi odreenih, obi-

no astrolokih, znakova: vrsta barometra koji pokazuje kakvo e biti vrijeme po zamuivanju tekuine kojom je napunjen (baroskop); postaviti nekome pmgnostikon= nekome neto pretkazati, osobito sudbinu prognoza (gr. prognosis prethodno znanje, prethodna spoznaja) odreivanje ishoda nekog slanja koje je ve u tijeku ih u oekivanju, predvianje, pretkazivanje, zakljuivanje unaprijed o emu, npr. o tijeku i ishodu neke bolesti: vremenska prognoza predvianje, na osnovu odreenih podataka, kakvo e biti vrijeme (moe biti: opa, pokrajinska, mjesna ili lokalna, kratkorona i dugorona.) program (gr. programma) raspored po kojem e se neto izvoditi; popis glazbenih djela i drugih toaka u nekoj priredbi i redoslijed kojim e se izvoditi: popis predmeta i opseg u kojem e se ti predmeti uiti u jednoj vrsti kole ili u jednoj kolskoj godini; u politici: naela i ciljevi politike stranke, ministarstva, vlade programer strunjak koji priprema i obraduje programe elektronskih raunala (kompjutora) programska muzika instrumentalna glazbena djela u kojima kompozitor nastoji tonovima prikazati odredeni dogadaj. neku misao i si. (u ovoj vrsti posebno se istiu simfonije BeTlioza i simfonijske poeme Liszla, \Vagnera, Straussa, ajkovskog i dr.) progredirati (lat. progressus napredovanje) napredovati, razvijati sc progres (lat. progressus) napredak, napredovanje, uspjeh; razvijanje, irenje, poveavanje; pomicanje naprijed, prodiranje naprijed; fil. tijek misli koji se kree u odreenom smjeru: od uzroka prema posljedici, od razloga prema posljedici, od opega prema posebnom, od cilja prema sredstvu, od uvjeta prema uvjetova-

progresija

1167

projekt

prohibicijski sistem v. prohibitivni sinom, i obratno; progres moe biti kostem naan i beskonaan (ovaj posljednji prohibita (lat) mn. nedoputene, zakoesto se zove progresus in infinitum)-, nom zabranjene stvari supr. regres prohibitivan (lat prohibitivus) koji zaprogresija (lat. progresaio) kretanje branjuje, koji sprjeava; prohibitoran unaprijed, napredovanje, postupno prohibitivna carina zatitna carina; kretanje; mat. niz brojeva koji se kreusp. prohibitivni sistem e po odredenom zakonu, moe biti prohibitivni sistem u vanjskoj trgoaritmetiki, gdje jc razlika izmeu vinskoj pohtici: opi pojam koji obudvaju uzastopnih brojeva stalna, npr. hvaa sve mjere koje neka drava 1, 3, 5, 7, 9, 1 I itd. (aritmelil'.a propoduzima s ciljem bilo potpune zagresija), ili geometrijski, gdje jc kobrane uvoza ili izvoza robe, bilo to linik izmeu narednog i prethodveeg oteavanja putim visokih uvoznog broja stalan, npr. 1,2,4, 8, 16, nih, odnosno izvoznih pristojbi 32, 64 itd. (geometrijska progresija)-, prohibitoran (lat. prohibitorius) v. proglaz. ponavljanje jedne figure u razhibitivan nim vrstama tonova projekcija (lat. projeetio) u mehanici: progresist (lat. progressus) pristaa bacanje, izbacivanje nekog tijela; u progresa, naprednjak (est naziv lacrtanju: nacrt, predoavanje crteom nova raznih politikih stranaka) prividnog poloaja ili oblika nekog progresivan (lat. progressivus) koji se predmeta, osobito: crtanje zemljovikree naprijed, koji se razvija; napreda (v. centralna ili perspektivna, ordan, uspjean; koji pomae napredotografska, stereografska, homalografvanje; postupan; koji se postupno poska ili izograf'ska projekcija; polarveava; supr. regresivan na, ekvatorijalna, horizontalna, verprogresivna metoda fil. miljenje koje tikalna projekcija); baeni zraci, slika se kree od opega prema posebnom baena svjetlosnim zracima na neku progresivna paraliza (lat. paralysis povrinu, zid, platno; znanost o proprogressiva) med. sifilitina bolest jekciji znanost o predoavanju promozga koja pripada tercijarnom stastornih oblika (toke, duine, ravnidiju sifilisa, a javlja se nakon 10 ne, tijela) u ravnini (upotrebljava se 20 i vie godina od zaraze i vodi pou geometriji, kartografiji i optici) stupno unitavanju mozga sifilitiprojekcijska vjetina prikazivanje slinim klicama, sve veem ludilu i smrka, crtea i si. pomou skioptikona ti; zove se i: progresivno ludilo, sueprojekcijske slike slike proizvedene na nje mozga zidu ili platnu pomou projekcijskih progresivni porez oporezivanje kod aparata kojega sc porezna stopa penje u razprojekcijski aparat opt. elektrini bamjeru s penjanjem (poveanjem) prica svjetlosti, baca slika; sprava pohoda i kapitala poreznih obveznika mou koje na platnu dobivamo veprogresu in infinitum Gat.) fil. v. pod oma poveane slike progres projekt (lat. projcctus) plan. nacrt skica; prijedlog; nakana, namjera;geneprohibicija (lat. prohihitio) zabranjivaralni projekt opi nacrt, prethodni nje. sprjeavanje; zabrana proizvoplan, plan u glavnim crtama; specienja, prodaje i uporabe alkoholnih jalni projekt nacrt u pojedinostima pia

projektant

1168

proksima

proksimitet proksimitet (lat. proximitas) blizina. susjedstvo; bliskost, blisko srodstvo proksimo (lat. proximo sc. monsc) trg. idueg, sljedeeg, tj. mjeseca proksimus (lat. proximus) najblii, najprei; proxirnus successrir it. proksimus sukcesor (lat.) prav. najblii nasljednik prokt-artezija (gr. proktos mar. abez-, ne. Iresis probuenost) med. suenost mara, zaepljenost debelog crijeva prokt-odinija (gr. proktos mar, odyno bol) med. bol u maru ili debelom crijevu proktagra (gr. proktos mar, trtica, agra plijen) med. reurnatian bol mara proktalgija (gr. proktos mar, algos bol) med. bol mara, marni bol proktitis (gr. proktos mar) med. upala sluznice debelog crijeva proktocola (gr. proktos mar, kele bruh. kila) med. bruh, kila debelog crijeva proktonkus (gr. proktos mar, onkos masa) med. oticanje, oteklina mara proktoragija (gr. proktos mar, ragkorijen od regnymi slomim, prekinem, skrim) med. krvarenje mara ih debelog crijeva proktoreja (gr. proktos mar, rheo teem, curim) med. curenje sluzi iz debelog crijeva proktoreuma (gr. proktos mar, rheo teom, curim) med. reumatini bol u maru, u debelom crijevu proktospazam (gr. proktos mar, spasmos gr) med. gr na zavretku debelog crijeva (na maru) proktostenoza (gr. proktos mar, stenosis suenje) med. suenost debelog crijeva proktotomija (gr. proktos mar, lome rezanje) med. prosjek miia stezaa debelog crijeva

1169

prolegat

projektant (lat. projcctans) izraiva plana, nacrLa projektil (fr. projcctilc) svako tijelo baeno nekom silom, osobito: topovsko zrno, puano zrno projektirati (lat. projicere) v. projicirati; nacrtati, obiljeiti, praviti plan (nacrt) namjeravati, smiljati projekti van (lat. projeelivus) koji baca, bacaki, projekcijski; naziv za figuri; koje sc pomicanjem mogu dovesti u perspektivni poloaj projektor (lat. projektor) optiki ureaj koji baca svjetlo; takoer: projekciski aparat projektura (lat. projeclitra} arhit. krajnji dio graevine, streha projicirati (lal. projicere baciti pred) nacrtati, praviti nacrt, ili plan, predoavati na nekoj povrini ih ravnini, praviti projekciju prokancelar (lat, procancellarius) zamjenik kancelara prokartarktian (gr. prokatarktikos prethodni) med. prethodni, pripremni prokatalepsa [gr. prokatalepsis prethodno oduzimanje, prethodno uzimanje) ret. prelazak s toaka optube na toke koje govore u prilog optuenom prokimen (gr. prokeimenon) u Pravosl. crkva: kratak stih, izabran iz Davidovih psalama, pjeva se prije itanja apostolskih poslanica i evanelja proklama (lat. proclama) v. proklamacija proklamacija (lat. proclamatio) proglas, objava, objavljivanje; proklama proklamator (lat. proelamator) objavljivah, vika (na licitaciji) proklamirati (lat, proelamare) proglasiti, proglaavati, objavljivati, objaviti proklitika (gr. pro-klino naprijed nagnem) gram. prislonjenica, predna-

glasnica, rije koja nema svog naglaska. nego se izgovara s rijeju koja dolazi nakon nje (to su neki prijedlozi, veznici i nijenica ne; ponekad naglasak moe prijei s naglaene rijei na proklitiku, npr. ni ja, ne radim itd.); usp. enklilika prokonzul (lat. proconsul) kod Rimljana: bivi konzid i pretor koji je, po isteku svog slubovanja, dobivao na upravljanje neku pokrajinu, potkonzul prokrastinacija (lat. procrastinatio) prav. odlaganje od jednog dana do drugog prokronizam (gr. pro. chronos vrijeme) pogreka u raunanju vremena (kad se izrauna da je neto hilo prije nego to se stvarno dogodilo); usp. anakronizam Prokrust (gr. Prokrusles) mit. nadimak legendarni atiki razbojnik koji je imao dvije postelje, jednu kratku ijednu dugaku; ako bi mu navratio radi prenoita kakav putnik visoka rasta, on bi ga smjestio u kratku postelju i odsjekao od njega toliko da moe stati u postelju; ako bi namjernik bio mala rasta, odveo bi ga u dugaku postelju i istezao dok ne bi ispustio duu; ubio gaje Tezei; otuda: Prokrulova postelja znai bilo kakav oblik ili kalup u koji netko silom hoe ugurati neku stvar proksenetizam (gr. proxeneo dobavim djevojku za enu) trgovanje bijelim robljem; svodnitvo proksenija (gr. proxenia) kod starih Oka: dravno gostoprimstvo, odnos i pravo dravnog gostoprimstva prema izaslaniku, uglednoj osobi ili vladaru strane drave; ovu dunost, u ime drave, obavljao je za to posebno odreen graanin, proksenos proksima (lat. proxima) trg. najblii rok koji izdavatelj n\ienice odreduje

prokura Gal. procura) upravljanje nekim poslom, zastupanje, zamjenjivanje, skrb u emu, preuzimanje neke stvari na sebe; pismena punomo koju principal daje prokuristu prokuracija (laL procuratio) trg. v. prokura prokuraor (p. procurador) 1. v. prokurator: 2. lan druge komore u panjolskoj, narodni izaslanik prokurant (lat. procurans) trg. v. prokurist prokurator (lat. procurator) poslovoa, zastupnik, opunomoenik; zastupnik, odvjetnik; starjeina, nadzornik, upravitelj; ekonom u samostanima (redovnik); kod Rimljana: upravitelj carskih ili dravnih prihoda prokuratura ( lat. procuratura) voenje poslova (ili: dunosti) prokuratora; javno tuiteljstvo prokurist Gat. procurare brinuti se o emu) trg. pomonik, poslovoa ovlaten od principala da moe u njegovo ime zakljuivati trgovake poslove i punovaljano potpisivati njegovu firmu; prokurant prolabij (lat. labium usna, prolabium) anat. prednji dio usne, prednja crvena pruga na usni prolacija (lat. profferc iznijeti, prolatio) iznoenje, prianje, spominjanje; proirenje; odlaganje: glaz. produenje tona, produavanje vrijednosti jedne note prolaps(us) (lat, prolapsus) med. sputenost mekanih dijelova prolaps(us) ani (lat. prolapsus ani) med. sputenost mara ili debelog crijeva prolapsus oculi it. prolapsus okuli (lat.) med. sputenost oka prolapsus utori (lat. prolapsus uteri) med. sputenost maternicc prolegat (lat. prolegatus) papinski namjesnik u jednoj pokrajini nekadanje crkvene (papinske) drave

prolegomena

1170

promemorija

prolegomena (gr. prolego kaem prethodno, kaem unaprijed) mn. ono to je unaprijed reeno, ono to slui kao podsjetnik, prethodne napomene, predgovor veem djelu, uvod, priprema za ulaenje u neku znanost; na visokim kolama: pripremna predavanja prolepsa (gr. pro-lepsis uzimanje unaprijed} med. prijevremeno nastupanje neke bolesti (npr. napadaj groznice); bot. prijevremeno pupanje (kad se pupoljci, koii trebaju izbiti idue godine, razviju jo iste godine); ret. odgovaranje unaprijed na napomene ih prigovore za koje govornik pretpostavlja da bi mogli uslijediti (anticipacija) prolcptian (gr. proleptikos koji preduhilruje) prenagljen, preran, prethodan, koji pretie, koji susree proletarijat (lat, proletariatus) klasa suvremenog drutva koja nema sredstva za proizvodnju i ivi samo od rada u najmu; radnika klasa; antiki proletarijat klasa slobodnih graana antikog (rimskog) drutva koja je ivjela na raun drave ih imunih sugraana proletarizacija (lat. proletarius) osiromaenje, osiromaivanje, umnoavanje sirotinje (proletarijata) loom socijalnom i ekonomskom politikom; poveanje broja proleterskog stanovnitva proletarizirati (lat. proletarius) srozati neto na najnii red i najniu vrijednost, uiniti siromanim, osiromaiti, osiromaivati, osirotiti, obeskuiti, ol>eskuivati proleter (lat. proles potomak, dijete, proletarius graanin najnie klase) 1. u Rimu: graanin najnieg stalea, siromah koji je koristan samo po svome potomstvu (proles); 2. u kapitalizmu: najamni radnik; on jc lien sredstava za proizvodnju koja su vlas-

nitvo kapitalista i raspolae jedino svojom radnom snagom koju mora prodavati kapitalistu, podvrgavati se njegovoj naredbi u radu i besplatno mu proizvoditi viak vrijednosti, jer samo pod tim uvjetima moe sebi pribaviti nuna sredstva za ivot te za kapital vrijedi kao njegovo najvanije. ivo orue prolifcran (lat. proles dijete, potomak, ferre nositi) biol. koji umnaa pojedine sastojke staninog tkiva, koji pupa, koji naglo raste prolificirati (lat. proles, dijete, potomak, facerc initi) biol. oploivati, raati prolifikacijn (lat. proles dijete, potomak, facere initi, prolificatio) biol. oploivanje, raanje, proizvoenje proliksan Gat, prolixus) dugaak, razvuen, opiran, dosadan prolog (gr. pro-logos predgovor) u antikoj drami; prvi dio koji se prikazivao prije pojave kora, a cilj mu je bio uvjeriti sluatelje u razumijevanje dramske radnje; otuda: predgovor, uvodni govor, osobito: govor sluateljima prije poetka prikazivanja nekog djela; predigra; supr. epilog prolongaeija (lat. prolongatio) produi vanje, produenje; odgaanje, odlaganje; produenje, produenost prolongirati (lat. prolongare) produiti, produivati: odgoditi, odloiti, produiti rok; prolongirati mjenicu produiti mjenicu (tj. odreeni dan plaanja, po meusobnom sporazumu, pomaknuti unaprijed za odreeno vrijeme) prolon (fr. prolonge) voj. ue koje povezuje lafetu s prednjakom promemorija Gat. prometnoria) spis ili knjiga radi uspomene na koga ili to, spomenica; podsjetnik; pismena molba

promenada

1171

pronacija

promenada (fr. promenade) etnja, etanjc; etalite promcnoar (fr. promenoir) 1. hodnik za etanje (npr. u kazalitu); 2. stajae mjesto u kazalitu promesa (fr. promese. lat. promittere obeati) obeanje, odobrenje; trg. priznanica, pismena obveza da e se u odredenom roku izvriti plaanje Prometej (gr. Promeiheus.) mit. sin litana Japeta i Klimene, brat Epimetejev i Deukalionov, izumitelj mnogih vjetina, osobito likovnih. Pravio je ljude od ilovae i voe i, da bi ih oivio, ukrao vatru s neba, zbog ega jc razljueni Zeus naredio Hefcstu da ga prikuje o jednu stijenu na Kavkazu gdje mu je orao mogao kljuvati jetra koja su se, meutim, neprestano obnavljala; ovu stranu kaznu Prometej je prkosno izdravao sve dok ga Herkul nije oslobodio; otuda: uman i vjet umjetnik, osobito kipar; junak u podnoenju bola prometejski (gr. Promothcus) koji je kao Prometej, koji je junak u podnoenju bola, velianstven, koji se ne boji neba, koji prkosi nebu kao Prometej; koji strano trpi i pati (kao okovani Prometej), velianstven i gord u patnji prometij (lat. promethium) kem. element, otkriven 1945., redni broj BI, znak Pm promil (lat. pro mille) v. pro-mile prominencija (lat. prominentia) istaknutost, znaajnost, veliina prominentan (lat. prominens) istaknut, odlian, znaajan, vodei prominentnost v. prominencija promisija (lat. promittere obeati) obeanje, davanje rijei, jamenje, jamstvo promiskuitet (lat. promiscuitas) mjeavina, pomijeanost, zbrka; spolno openje bez obzira na osobu s kojom se

vri i bez trajne veze, zajednica ena (kod primitivnih naroda) promisoran (lal. promissorius) koji obeava, koji daje rije; promisorna prisega prav. prisega prije davanja iskaza, njome se obeava govorenje istine (supr. asertorna prisega) promocija Gat. promotio) unapreenje, promaknue na stupanj "doktora" nekog fakulteta sveuilita promontorij (lat. promontorium) 1. rt; uzvisina; predgorje; 2. anat. prirodno ispupenje na nekom dijelu tijela promorfolgija (gr. pro, morfe oblik, logia) znanost o vanjskom obliku ivih bia i o njihovoj stereometrijskoj osnovi promoteka (gr. protome poprsje, theke spremnica) u arheologiji: zbirka razliitih poprsja promotor (lat. promotor) dekan fakulteta sveuilita koji, po utvrenom ceremonijalu, uvodi nekoga u ast "doktora"; unaprediva u vii in ih vii poloaj promovirati (lat. movere, promovere) unaprijediti, podignuti na vii stupanj; na sveuilitima: dati nekome titulu "doktora"; primiti titulu "doktora" prompt Gat. promptus) v. promptan promptan (lat. promptus) gotov, spreman, pripravan; brz, okretan; otrouman, pronicljiv, dosjetljiv, doskoIjiv; toan, gotov (novac); neodloan; promptno plaanje plaanje u gotovom novcu, odmah promulgacija (lat. promulgatio) proglaenje, objavljivanje, objava promulgator (lat. promulgator) objavIjiva promulgirati (lat. promulgare) proglasiti, objaviti, objavljivati, proglaavati, objaviti zakon pronacija (lat. pronatio) med. zaokretanje, npr. maternice; osobito: pokret ruke i ake pri kojem, kod sputene

pronaos

1172

propaganda

ruke, dlan stoji otraga, a palac unutra; supr. supinacija pronaos (gr. pro-naos) kod antikih hramova: trijem pred ulazom u glavni dio hrama (lau): anat. prednji dio usmine pronator (lat.) anal. mii koji okree ruku naprijed, okreta pronomen (lat. pro-noinen) gram. zamjenica pronomen adjektiv(um) (lat. pronomen adjectivum) gram. pridjevska zamjenica pronomen supstantiv(um) (lat. pronomen substanlivum) gram. imenika zamjenica pronomina (lat. pronomina) mn. gram. zamjenice; usp. pronomen pronomina demonstrativa (lat.) mn. gram. pokazne zamjenice (Laj, ovaj, onaj i dr.) pronomina indefinita (lat.) mn. gram. neodreene zamjenice (neki, neka, netko itd.) pronomina interogativa (lat.) mn. gram. upitne zamjenice (tko, koji, to itd.) pronomina personali (lat.) mn. gram. osobne zamjenice (ja, ti, on, mi, vi i dr.) pronomina posessiva (lat.) mn. gram. posvojne zamjenice (moj, tvoj, njegov itd.) pronomina reflexiva (lat.) mn. gram. povratne zamjenice pronomina relativa (lat.) mn. gram. odnosne zamjenice pronominacija (lat. pronominatio) izbjegavale spominjanja nekog imena na taj nain to se, umjesto imena, spomene neka okolnost koja je s tim imenom u poznatoj vezi pronominalan (lat. pronominalis) gram. zamjeniki pronominalia (lat.) mn. gram. oblici koji, u nekim jezicima, slue za ozna-

avanje kvantitete i kvalitete, veliine i broja predmeta prononsijacija (fr. prononciation) gram. izgovor, izgovaranje; javna objava prononsiran (fr. prononce) jako izraen, jako oznaen, jasno obiljeen ih istaknut; glasovat; pronuncirnn prononsirati (fr. prononcer) izgovoriti, izgovarati, izrei, izricati presudu; obiljeiti; prononsirali sc snano se izrazili, jasno izjavili, odluno se izjasniti, obiljeiti se; pronuncirati prontamente (lal.) glaz. brzo, hitro pronunciamento it. pronuncijamcnto (p.) u Italiji i Latinskoj Americi: vojni ustanak sa svrhom politikog prevrata, vojni pu pronuncinto it, pronuncijato (tal.) glaz. jasno, istaknuto, naglaeno pronuncij (lat. pronuntius) titula nuncija koji je poslao kardinal pronnncijancija (lat. pronunlialio) gram. v. pronon sijai ja pronunciran (lat. pronuntiatus) v. prononsiran pronuncirati (lat, pronuntiare) v. prononsirati pronuntiatum juri il. pronunciiatum juri (lat.) sudska odluka, pravno rjeenje Pronjjeva konicn pren. dinamometar 5 koenjem kod kojega je primijenjeno trenje radi mjerenja uinaka strojeva (nazvana po izumitelju, francuskom inenjeru i matematiaru Pronvju) propagacija (lat. propagatio) irenje, promicanje, razmnoavanje propaganda (lat.) ona djelatnost kojoj je svrha utjecaj na najire slojeve, irenje ideja; naziv udruge koju je 1623. godine osnovao u Kimu papa tJrban VIII. (lat. Congregatio de propaganda fide), sa svrhom rada na irenju katolike vjere; svaka udruga za irenje politikih ili religijskih

propagandist

1173

proporcionalan

nauavanja i naela; praviti propagandu raditi na .irenju nekog miljenja, pokreta i si. propagandist (lat. propagare) iritelj, promicatelj ideja; pristaa i pobornik neke propagando; lan drutva za irenje katolike vjere (u Rimu) propngandizam (lat. propagare) naela i naini rada neke propagande: marljivost u irenju ega (ideja, pokreta i si.) propagator Gat, propagator) iritelj, promicatelj, revan pobornik i iritelj neke ideje ili pokreta propagirati (lat. propagare) iriti, promicati, radili za koga ili to; razmnoavati propagul(um) (lal.) bot. prah pomou kojega se razmnoavaju liaji, klicin prah propan zasieni parafin, bezbojni plin koji dolazi u zemnim plinovima proparoksitonon (gr. proparoxytonon) u grkoj gramatici: rije koja ima otar akcent (akut) na treem slogu od kraja, npr. legelai propatija (gr. pro, pathos bolest, patnja. bol) med. predosjeaj neke bolesti propedcutiki (gr. propaideuo prethodno pouavam) koji slui kao prethodna vjeba, pripremni; propedeueUki zavod pripremna kola propedeutika (gr. propaideuo prethodno pouavam) prethodno vjebanje, predkola, znanje koje slui kao uvod i priprema u neku znanost, pripremna obuka, pripremna nastava; filozofska prapedeuliJea znanosti koje slue kao uvod i pripremu za uspjeno izuavanje filozofije, osobito logika i filozofija propeler (lat, propellere tjerati naprijed, engl. propellcr) fiz. Arhimedov vijak; vijak, brodski vijak za pokretanje brodova; vijak, zrani vijak za pokretanje zrakoplova (elisa)

properi.sponaenon (gr. properispomenon) u grkoj gramatici; rije koja ima zavinuti naglasak (cirkumfleks) na pretposljednjem slogu propileji (gr. pro, pyle velika vrata, to propylaion predvorje, ta propvlaia predvorja) mn. predvoija, raskoan ulaz u kakvu veliku graevinu; osobito: monumentalan i raskoan ulaz u Akropolu, tvravu stare Atene; pren. spisi koji slue kao uvod u razumijevanje ega, npr. umjetnikih zbirki proplnzma (gr. pro, plasma tvorevina) uzor. uzorak, model od ilovae (prema kojein umjetnik radi) propo (fr. propos) v. propozitum; prigodno kazalino djelo; v. a propo propolis (gr. propolis) "predgrae"; smolasta tvar kojom pele zatvaraju rupice na konici i na sau proponent (lal. proponens) podnositelj prijedloga, predlagatelj; onaj koji se nepozvan mijea u govor proponirati (lat. proponere) predlagati, predloiti; pretpostavili Propontida (gr. Propontis, gen. Propontidos) "more ispred Ponta", stari naziv za Mramorno more proporcija (lal. proportio) razmjer, omjer. odnos; mat. jednakost dvaju odnosa, npr. 5 : 15 = 6 : 18, a : b = c : d; aritmetika proporcija odnosna jednadba s jednakim ostacima, npr. 11 8= 10 7; geometrijska pro porcija jednakodjeljiva odnosna jednadba, npr. 12 : 4 = 6 : 2; harmonina proporcija odnos izmeu 4 veliine kad se razlika prvih dviju odnosi prema razlici tree i etvrte kao prva veliina prema posljednjoj proporcionalan (lat. proporlionalis) razmjeran, koji stoji u nekom razmjeru, odmjeren; proporcionalne veliine mn. veliini; koje Su jedne prema drugima u nekom odnosu, npr. proporcionalne linije; proporcionalni

proporcionalitct
izborni sistem

1174

prosektura

izborni sustav kod kojega se broj izabranih izaslanika pojedinih politikih stranaka odreuje u razmjeru prema ukupnom broju svih glasaa proporcionalitct (lat proportionalitas) razmjernost, jialnakosl odnosa proporcioniran (fr. proportionne) razmjeran, ravnomjeran, koji stoji u odnosu ili razmjeru s im; razmjerno prilagoen, razmjerno skrojen, pravilno ureen ih podijeljen, tono odmjeren, pravilnog rasta proporeionirati (fr. proportionner) dovesti (ili: staviti, dovoditi, stavljati) u razmjer, uiniti razmjernim, prilagoditi prema emu propositio maior it. propozicio major Gat.) log. gornja premisa propositio minor it. propozicio minor (lat.) log. donja premisa proposta (tal.) prijedlog, predlaganje; trg. ponuda; glaz. tema propotizam (gr. pro-potizo) med. ljekoviti napitak i njegovo davanje propozicija (lat. propositio) prijedlog, predlaganje, ponuda; postavka, stav, tvrdnja; log. sud; ret. izlaganje predmeta) port, svi uvjeti predvieni za neku utrku i druga portska natjecanja (nagrade, ulozi, teina, duljina staze i dr.), uvjeti i pretpostavke oupe propozitum (lat. propositum) govor, rijei, iskaz; prijedlog, ponuda; namjera. odluka, rjeenje; propo propretor Gat. propraetor) kod starih Rimljana: upravitelj ih vrhovni sudac neke pokrajine proprin auctoritate it. proprija auktoritate (lat.) vlastitom silom ili vlau, nasilno, samovoljno proprin causa it. proprija kauza (lat.) vlastita slvar, osobni posao proprin manu it. proprija manu (lat.) vlastitom rukom, svojeruno

proprijetet (lal. proprietas) vlasnitvo; pravo vlasnitva; vlastitost, svojstvo, osobina; imanje, dobro proprio (tal.) ba, upravo proptoma (gr. propioma ispadanje) med. v. procidencija proptoza (gr. proptosis ispadanje) med. v. propidencija propulzija (lat. pro naprijed, sprijeda, pulsus potisnut) 1. med. pojava da se bolesnik pri hodanju zanosi prema naprijed; 2. pogonska sila potrebna za pokretanje nekog tijela propulzija (lat. propulsio) pokretanje naprijed, guranje naprijed; pogon broda propulzivan (lat. propulsivus) koii pokree, koji gura naprijed, pogonski proratizirauje (lat. pro rata) prav. podjela na rate, tj. na udjele prorektor (lat. proreclor) na visokim kolama: zastupnik rektora (poloaj za koji se obino bira prijanji rektor) prorektorat (lat proreetoratus) poloaj i dostojanstvo prorektora prorex it. proreks (lat.) zamjenik kralja, potkralj prorogativan (lat. prorogativus) odgodan, koji odgaa, odloan, koii odlae, produan, koji produava prorogirati (lat prorogare) odloiti, odlagati, odgoditi, odgaati (npr. saborske sjednice); produiti rok, npr. neke mjenice; usp. prolongirati proscenij (gr. pro-skenion, lat. proscaenium) prednji dio antikog kazalita; u suvremenom kazalitu: prednji dio pozornice (izmeu zavjese i orkestra) prosektor Gat, proscctor) med. lijenik koji obavlja seciranje lea; takoer: onaj koji obavlja ispitivanja seciranjem ljudskog tijela prosektura (laL prosectura) ustanova pri velikim gradskim i dravnim bolnicama za praktino rjeavanje zada-

prosekucija

1175

prosperitet

taka iz podruja patoloke anatomije (u kojem sc, dakle, obavljaju seciranja i bakterioloka ispitivanja) prosckucija (lat. prosecutio) nastavljanje, produivanje; sudsko progonjcnjc prosekutiv (lat.) naziv za pade instrumental kad oznauje prostorne odnose, npr. idem cestom prosekutor (lat. prosccutor) pratitelj, vodi; sudski progonitelj, tuitelj proselit (gr. prosclvtos) v. prozelit proseuha (gr. pros-euche bogomolja) idovska bogomolja pokraj putova, bunara itd.; takoer = sinagoga prosferomenn (gr. pros-fero) mn. med. sredstva koja djeluju izvana prosfizn (gr. prosfysis prirastanje, srastanje) med. sraslost udova prostora (gr. pros-fora) u pravosl. crkvi: "prinos", krui od peninog brana koji sc upotrebljava za priest i dijeli vjernicima (nafora) nakon mise proshematizam (gr. prosehematismos) gram. produljivanje neke rijei dodavanjem jednog slova ili sloga na kraju; pogreno: proematizam prosilogizam (gr. pro, syllogismos posredni zakljuak) log. prednji silogizam, tj. onaj iji je zakljuak gornja ili donja premisa sljedeeg zakljuka u polisilogizmu prosit! Gat. prosum, prosit) neka je na korist, u zdravlje, nazdravlje! proskineza (gr. pros-kvnesis) tovanje nekog kao boanstva, klanjanje, padanje niice pred kim, npr. pred vladarom; prostemacija proskomidija (gr. pros-komizo prinosim) u pravoslavnoj crkvi: pripremanje za liturgiju, tj. pripremanje svetih darova (kruha i vina) za priest proskribirati Gat. pro-scribere) staviti izvan zakona, stavljati izvan zakona, liiti (ili: liavali) koga zatite zako-

na; osuditi na smrt bez sudskih formalnosti; progoniti, prognati, iskljuiti, istjerati (iz drutva); zabraniti, ukinuti; bojkotirati proskripcija Gat. proscriptio) stavljanje izvan zakona, osuda na smrt bez sudskih formalnosti; proganjanje, progonstvo; progonstvo, izgon, iskljuenje; zabrana, ukidanje; bojkotiranje; izraz potjee od Sulinih proskripcija u starom Rimu proskriptivan (lat. proscriptivus) koji stavlja izvan zakona; koji progoni, protjeruje, protjerivaki; koji izgoni, iskljuuje, iskljuan; koji zabranjuje, ukida; koji bojkotira proskura (gr. prosfora) v. proslbra prospekcija (lat. prospeetio) ispitivanje zemljita sa svrhom traenja minerala, istraivanje minerala prospekt (lat. prospeelus) izgled, pogled, prizor; u likovnoj umjetnosti: predoavanje izgleda skupine graevina, ulica, trgova itd. (prospektno slikarstvo); iroka ulica (npr. Novski prospekt u Pctrogradu); kaz. slikana pozadina, dubina pozornice; nacrt, plan, slika neke zgrade prema vanjskom izgledu; pregledan plan o ureenju nekog industrijskog, znanstvenog, umjetnikog ili prosvjetnog poduzea; trg. reklama neke robe u obliku tiskanog letka ili broure prospektivan Gat. prospeetivus) koji predvia ono to e doi, dalekovidan prospektor (lat. prospeetor) istraiva zemljita u mineralnom pogledu, onaj koji se struno bavi istraivanjem i pronalaenjem minerala prosperirati (lat. prosperare) uspijevati, napredovati, ii od ruke, polaziti za rukom; imati sree, dospijevati u ponajbolje prilike prosperitet (lat. prosperitas) uspijevanje, polaenje za rukom; blagostanje, uspjeh, srea (u poslovima)

prossimo

117B

prota

prossimo (tal. prossimo sc. mese, lat. proximo) trg. idueg mjeseca, sljedeeg mjeseca prossimo passato (tal.) trg. prolog mjeseca prossimo vcnturo (tal.) trg. za idui mjesec, za sljedei mjesec prostuglandini (gr.-lat.) mn. masne kiseline koje se stvaraju u ljudskom tijelu i imaju vrlo povoljno djelovanje na itav organizam prostat (gr. proslales starjeina, pretpostavljeni, lat. prostata) starjeina, pretpostavljeni, zapovjednik, poglavar; u Staroj Ateni: zatitnik onoga koji nije bio atenski graanin; med. ono to stri, to izviruje prostata (gr. proslales branitelj, zatitnik, lat. prostata) anat. prcdsjcmenjaa (muka spolna lijezda, na gornjem dijelu mokrane cijevi i ispod mokranog mjehura, izluuje sok koji se mijea sa spermom) prostatalgija (gr. prostates, algos bol) med. bol u sjemenjai (prostati, mukoj spolnoj lijezdi) prostatektomija (gr. proslales, ektomc rezanje) med. operativno odstranjivanje prostate prostatelkozis (gr. prostates, elkosis gnojenje) med. gnojenje (ili: zagnoiavanje) prostate prostatian (gr. prostatikos) koji stri, koji se istie, koji stoji na elu, odlian. izvrstan prostatitis (gr. prostates) med. upala sjemenjae (prostate) proslatizam (gr. prostates) med. opi naziv za sve sluajeve poveanja (hipertrofije) sjemenjae (prostate) prostatolit (gr. prostates, lithos kamen) med. kamen u prostati prostatonkus (gr. prostates, onkos masa) med. oteklina prostate prostazija (gr. prostasia) prvenstvo, prednost; starjeinstvo

prostemidij (gr. proslernidios koji se nalazi pred prsima, pretprsni) med. melem (ili: flaster) za prsa prosternirati (lat. pro-sternere) prostrijeli na zemlju, oborili; prosLernirati se baciti se pred nekim na zemlju, pasti na koljena, ponizili se prosteta (gr. prostithemi dometnem, prislonim) mn. med. lijekovi koji se upotrebljavaju izvana prostetis (gr. pro, stethos prsa) med. mesnatost na prednjem dijelu prsa kod snanih mukaraca; mesnatost ruku i nogu, tzv. "mi" na ruci i lopta iza nonog palca prosteza (gr. prosthcsis dodavanje) gram. dodavanje jednog slova ili sloga na poetku rijei; med. naknada, zamjenjivanje izgubljenih udova umjetnim. namjetanje umjetnog dijela tijela, npr. drvene noge; proteza prostil (gr. pro. stylos stup) arh. vrata, ulaz. sa stupovima sprijeda; stupovi samo sprijeda; pr. prostilan prostitucija (lat. prostitutio) blud, bludni ivot, bludnienje; davanje tijela za novac kao poziv (profesija); pren. obeaenje, oskvrnjivanjc, oskvrnue prostituirati (lat. prostituere) navesti na blud. navoditi na blud, javno izlagati bludu; osramotiti, obeastiti, poniziti;prostituirati se odati se bludnom ivotu, obeastiti se, prodavati se, postali javna ena, bludnica; obrukati se, blamirati se prostitutka (lat. prostituere) ulina ena, javna ena, bludnica prostratio virium it. prostracio virijum (lat.) med. iscrpljenost, iznemoglost, klonulost, oslabljenost proek (tal. prosecco) poznato dalmatinsko desertno vino od suhog grozda, obino bijelog (nazvano po selu Prosecco u okolici Gorizie) prota (gr. protos prvi) prvi sveenik; poasni in u Pravosl. crkvi iji no-

protagonist sitelj ima pravo na crveni pojas; takoer: sveenik pod ijim su nadzorom svi sveenici iz dijela jedne eparhije; protojerej, protoprezbiter protagonist (gr. protagonisr.es) prvi borac, prvoborac, voda, glavni pobornik, glavni pokreta, glavna osoba, prvak; u starogrkom kazalitu: glumac koji igra glavno ulogu protaktinij (lat. protactinium) kem. radioaktivni element, atomska teina 231, tablini bnij 91, znak Pa protalija (gr. pro prije, thallos zelena granica, mladica) bot. proklinica (i klijanje uope) protandrija (gr. protos prvi, andria mukost) biol. kod nekih ivotinja i biljaka: ranije razvijanje mujaka nego enki, odnosno mukih spolnih organa nego enskih; supr. protaginija protantrop (gr. protos prvi, anthropos ovjek) zajedniki naziv za pojam praovjeka protargoi (gr. protos prvi, argurion srebro) med. spoj bjelanevine srebra, utjee antiseptiki, upotrebljava se pri lijeenju rana, oiju i tripera protaza (gr. protasis) ret. u samom poetku istaknuto pitanje; gram. zavisna reenica koja Stoji pred glavnom; kaz. uvodni (ih: prvi dio) draine u kojem poinje dramski zaplet; supr. apodoza protaza (gr. protasso stavim naprijed) 1. gram. zavisna reenica koja stoji pred glavnom; 2. kaz. uvodni dio drame; 3. ret. na samom poetku istaknuto pitanje; suprot, apodoza proteidi (gr. protos prvi) mn. kem. spojevi proteina s organskim spojevima protein (gr. protos prvi, lat. protenium) kem. bjelanevina, glavni sastojak protoplazme biljnih i ivotinjskih stanica, ima ga i u krvi, mesu. mlijeku, kostima, kosi; najvanija

1177

protektorat

hrana organizma koji bez nje ne moe opstati proteinoterapija (lat, proteinum bjelanevina, gr. therapeia lijeenje) med. lijeenje ubrizgavanjem bjelanevinastih tvari; usp. protein Protej (gr. Proteus) mit. morski bog starih Grka koji je imao dar proricanja i sposobnost da se pretvara u sve mogue oblike; pren. prevrtljiv ovjek, prcvrtljivac; u alkemiji: iva protekcija (lat. pruteelio) zatita, zatiivanje, pokroviteljstvo; polpora, pomo, pomaganje; preporuka, preporui vanje protekeiona (lat. proteetio) v. protekcionist protckcionist (lat. proteetio) pristaa uvoenja zatitne pristojbe, zabrane uvoza, kontingentiranja i drugih mjera u borbi protiv konkurencije inozemnih poljoprivrednih i industrijskih proizvoda; tienik, ljubimac, onaj koji ima preporuku, pomo i potporu utjecajnih ljudi (protee) protekcionizam (lat. proteetio.) sustav trgovake politike kojem je svrha zaliivanjc domaih proizvoda od inozemne konkurencije putem uvoenja visokih uvoznih pristojbi na stranu robu. a sniavanjem izvoznih itd. protektivni (lat. protcctivus) zatitni, obrambeni, potpuni, pomoni protektivsilk (engl. proteetive silk zatitna svila) med. smolom premazana tanka tkanina za zatitu rana (kod antioptikog zavoja) protektor (lat. protcctor) 1. pokrovitelj, zatitnik, onaj koji nekoga preporuuje; 2. titula Olivera Oromvvella nakon ukidanja kraljevstva u Engleskoj; 3. drava koja uzima neku zemlju pod "pokroviteljstvo" protektorat Gat. proteetoratus) zatitnitvo, pokroviteljstvo; u meunarodnom pravu: odnos zavisnosti koji po-

protektorij

1178

proto-

stoji izmeu jedne drave (kao "zatitnice1") i druge (kao "zatiene"); naziv za zemlju uzetu pod ovakvu "zatitu", a zapravo okupiranu od jae drave protektorij (lat. proteetorium) ustanova za zatitu ili obranu od ega. obrambeni spis; tienie, zatita, pokroviteljstvo protektura (lat. proteetura) v. protektorij protenzija (lat. protonsio) ispruenost, protegnutost; takoer: prota za proteolitian (gr. protos prvi, lylikos razluan. koji razlae) koji probavlja bjelanevine (pepsin, tripsin, fermenti) proteoliza (gr. protos prvi, lysis razluivanje) med. razlaganje bjelanevina u organizmu proteroandrija (gr. proteros prijanji. anria mukost) biol. v. protandrija proteroginija (gr. proteros prijanji, gyne ena) biol. v. protoginija protest (lat. prote stus, tal. protesto) prigovor, izraz ljutnje protiv ega; u mjenikom pravu: akt kojim vlasnik mjenice izvjetava trgovaki sud da mjenini dunik nije udovoljio ili odgovorio obvezama; senza protesto it. senea protesto (tal.) trg. bez prigovora, bez protesta; sopra protesta (tal.) preko protesLa, tj. iz prijateljstva primiti na sebe mjenicu protestacija Gat, protestatio) prigovor, sveana izjava protiv ega, javno izraavanje srdbe protestant (lat. protestans koji javno svjedoi) kranin evangelikolutcranske vjere (naziv po tome; to su Lutherovi pristae 1529. protestirali protiv odluka Katolike crkve); nakon Vcstfalskog mira ovim imenom zovu i reformiste protestantizam Gat. protostans) naziv za sve kranske crkvene zajednice

koje su proizale iz velikog pokreta reformacije u XVI. st.; usp. protestant protestirati Gat, protestari javno posvjedoiti; javno iskazati, glasno objaviti) otvoreno se izjasniti protiv ega, dii se protiv ega, izraziti srdbu zbog ega; protestirati- mjenicu po utvrenoj formi izvijestiti trgovaki sud da vlasnik mjenice nije mogao isposlovati primanje ili plaanje mjenice i pored svih zakonom propisanih uvjeta i mjera protetika (gr. pro-tithemi postavljam ispred) med. vjetina zamjenjivanja izgubljenih dijelova tijela (ruke, noge, zuba i dr.) umjetnim; usp. prosteza proteza (gr. pro, tithemi, prothesis izlaganje) v. prosteza protee (fr. protege) tienik, ljubimac. onaj koji ima protekciju proteirati (lat. pro-tegere, fr. proteger) tititi, zatititi, zatiivati, zaklanjati, poma,ga ti, potpomagati koga; preporuiti, preporuivati protfan (njem. braten pei ili Brot kruh, Pfanne tava) tava, posuda za peenje protimija (gr. prothymia) sklonost, pripravnost, raspoloenje za to; naklonost. raspoloenje prema komu ili emu protipografski (gr. pro, typos otisak, grafo piem, biljeim, crtam) izraen prije pronalaska tiska protiron (gr. prolhyron) arhit. starogrko predvorje izmeu vanjskih i unutarnjih vrata graevina protisti (gr. protos prvi) mn. biol. izraz kojim Ilaeckel oznaava najnie organizme, one kod kojih jo nisu potpuno razvijene razlike koje postoje izmeu viih ivotinja i biljaka; dijele se na protozoe i protoflte proto- (gr. protos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: prvi, glavni, najraniji, najvii, najugledniji

protobionti

1179

protonotar

protobionti (gr. protos prvi, bios ivot) mn. prvi ivi organizmi u razvoju ivih bia na Zemlji protofiti (gr. protos, fyton biljka) bot. jednostanine biljke, prabiljke (jednostanine algo, bakterije itd.), za razliku od vieslaninih biljki (metafita); usp. proti sti protogala (gr. protos, gala mlijeko) med. prvo, majino mlijeko protogeja (gr. protos, ge Zemlja) prvi, prvobitni oblik Zemlje (prema Ix;ibnizu) protogenian (gr. protos prvi, gcnkorijen od gignomai rodim se, nastanem, postanem) koji je prvi nastao, prvonastali, prvostvoreni, prvorodeni protoginija (gr. protos, gyne ena) biol. kod nekih ivotinja i biljaka: ranije razvijanje enki nego mujaka, odnosno enskih spolnih organa nego mukih; supr. protandrija protografija (gr. protos, graha pisanje) prvo crtanje, prvi crte, pravljenje nacrta; vjetina pravljenja nacrta, planova, skica; prvo pismo, prapismo protohistorija (gr. protos, historia) znanost koja prouava vrijeme o kojem u drugim zemljama ve postoje pisani izvori i spomenici, ali ih jo nema u onoj zemlji u kojoj se obavljaju prouavanja toga vremena, te se poglavito prouava na osnovi ostataka materijalne kulture protojerej (gr. protos, hiereus sveenik) v. prota protokol (gr. protos, kolla ljepilo, protokollon) 1. zapisnik koji sadri odluke ih zakljuke nekog kolegija, zapisnik s iskazima sasluanih osoba; zapisnik sjednice; 2. zapisnik diplomatske konferencije koji sadri odluke donesene na takvoj konferenciji; 3. diplomatski pravilnik koji sadri propise o ceremonijalu kojeg

se valja pridravati u dopisivanju i slubenim odnosima s pojedinim dravama, kao i prilikom sastanaka efova drava ili njihovih predstavnika; 4. odjel pri ministarstvu vanjskih poslova koji vodi ove poslove; ef ovog odjela zove se ef protokola; napravili protokol v. protokolirati protokolant (lat. protocollum) v. protokolist protokolnrni (lat. protocollarius) zapisniki protokolirati (lat. protocollum) zapisati po slubenoj dunosti; unijeti u zapisnik, napraviti zapisnik, vodili zapisnik, sasluati (ili: sasluavati) i iskazano zapisati protokolist (lat. protocollum) zapisniar protolog (gr. proto-logos) prvi glumac, onaj koji igra glavnu ulogu protologija (gr. protos, logia) prva filozofija. osnovna filozofija protoma (gr. pro-temno, protome) slika poprsja, poprsje, bista protomus (gr. pro-temno) med. v. proek tor proton (gr. protos prvi) fiz. pozitivna jezgra vodikovog atoma iji naboj ili optereenje iznosi jedan pozitivni elektrini elementarni kvantum; protoni se. zajedno s neutronima, nalaze u sastavu atomske jezgre; usp. elektron proton pseudos (gr. proton, pseudos la) fil. prva la, prva zabluda, pogrena osnova, pretpostavka kao izvor svih kasnijih pogrenih zakljuaka (Aristotel) protonema (gr. protos prvi, nema nit, vlakno, preda, tkanje; prvobitna nit to se stvara iz truski u mahovina; proklinica protonotar (gr. protos, lat, noiarius biljenik, pisar) prvi pisar, glavni sekretar (ili: tajnik); prvi sveenik poslije patrijarha u Carigradu; u Kat.

protopatija

1180

prova

crkvi: titula visokog sveenika, po rangu odmah iza biskupa, a obavlja sve poslove koji se tiu pape i Kat. crkve protopatija (gr. protos, pathos bol) osobita naklonost emu; med. prvi osjeaj bola, prvi znaci bolesti protoplast [gr. protos. plastos uoblien. oblikovan) biol. stanino tkivo bez opne. npr. kod biljnih stanica protoplasti (gr. protos, plastos uoblien, oblikovan) mn. prvostvoreni ljudi, praljudi, prvi ljudi protoplastian (gr. protos. plastikos uoblien, oblikovan) prvostvoren, praovjeji, praljudski protoplazma (gr. protos, plasma tvorevina) biol. bjelanevina, aktivna bjelanevina stanica, osnovna tvar iz koje se sastoji svaka biljna i ivotinjska stanica (ima oblik polutekue, bezbojne i ljepljive mase); pren. prapraslika, praslika protopter (gr. protos p r v i , pteron pero, krilo; plivaa koica) zool. riba dvodihalica; 11 suho doba godine die na plua, a inae na krge protoraks (gr. pro, thorax trup. prsni ko) zool. prednji dio prsa u lankononea (kukaca) protorganizmi (gr. protos, organon orue) biol. v. protisti protosindik (gr. protos, syndikos zastupnik) prvi, glavni branitelj, glavni sudac protosinel (gr. protos, synkloio spojim, blisko veem) u Pravoslavnoj crkvi najstariji monaki in poslije arhimandrita, po rangu odgovara protoprezbiteru protoskop (gr. proktos mar. skopeo promatram) med. zrcalo za pregledavanje debelog crijeva protoskopija (gr. proktos mar, skopeo promatram) med. pregled (ili: ispitivanje) mara ih debelog crijeva pomou protoskopa

prototeza (gr. protos, thesis tvrdnja) fil. nasluivanje o postojanju neke injenice koje se zasniva na zakljucima po slinosti (analogiji); hipoteza (pretpostavka) koja se moe braniti i injenicama crpljenim iz iskustva, prototip (gr. pro, typos otisak) uzorak, ogledni primjerak, obrazac prototip (gr. protos, lypos otisak) prva slika, praslika. prauzor; obrazac, model, uzor; prvi snimak, prvi otisak prototipian (gr. protos, tvpos otisak) koji slui kao obrazac (uzor) prototipski (gr. protos, typos) v. prototipian protozoa (gr. protos, zoon ivotinja) zool. praivotinje, mikroskopski mala .iednostanina iva bia (za razliku od metazoa, tj. viestamnih organizama); usp. protisti protozojski (gr. protos, zoon ivotinja) praivotinjski, koji se tie protozoa protrahirati (lat. protrahere) 1. zavlaiti, produljivati; 2. priznati protraktor (lat. protractor) u geodeziji: kutomjer za odreivanje velikih kutova; med. instrument za ienje rana protuberanca (lat. protuherantia) med. prstenasto ispupenje, jabuica, kvrga, izraslina, grba; astrofiz. Suneve protuberance su ruiasti plamenovi koji s povrine Sunca sukljaju u vrlo velike daljine i u drugoj polovici devetnaestoga stoljea ve je utvreno da protuberanca ne svijetli kao neka stvar osvijetljena Sunevom svjetlou, ve da je to golema masa usijanoga vodikovog plina; protuberance se mogu vidjeti i bez pomrine Sunca protuherantia oculorum it, protuberancija okulorum (lat) med. hulja vost, izbuljenost oiju protutela (lat.) prav. zamjena u skrbnitvu, su skrbnitvo prova (tal. prua, prova) prainac. prednji dio broda

provansalski jezik

1181

provocirati

provansalski jezik jezik kojim se govori u ju. Francuskoj, danas samo narjeje, ali nekada je bio samostalan knjievni jezik provansalski pjesnici francuski pjesnici XII. i XIII. st. iz Provanse i sjeveroistone panjolske, opjevali su viteke motive; romantini pjesnici, trubaduri provazal (lat. provasallus) zamjenik podanika (vazala) provonijenco (lat. provenientiae) mn. osobe koje dolaze (ili: roba koja dolazi) iz inozemstva provenijencija (lat. provenientia) podrijetlo uvezene robe. proverb(ij) (fr. proverbe, lat. proverbium poslovica) poslovica; osobito: mala komedija i manje kazalino djelo u kojem se razvija neka poslovica {osobita vrsta fr. dramske knjievnosti) Proverbia (lat. Proverbia) mn. Prie Sa lom on ovo proverbijalni (lat. proverbialis) posl<>vian providencija (lat. providenlia) 1. predviale, opreznost; 2. briga, briljivost; Boja providnost providur (tal. provveditorc) naslov poglavara zemlje u doba mletake uprave nad Dalmacijom provijant (lat, providere predvidjeti, pripremiti, tal. provianda) hrana, jelo, ivene namirnice; osobito: ivene namirnice koje su potrebne i predviene za prehranu vojske provijant-kolona voj. sva prijevozna sredstva i cjelokupno osohlje pomou kojih se vojska opskrbljuje hranom, osobito za vrijeme rala provincija (lat. provincia) kod Rimljana: osvojeno ili naslijeeno podruje; danas: pokrajina, podruje; unutranjost; u Katolikoj crkvi: podruje koje spada pod jednu nadbiskupiju

provincijal (lal. provincialis) poglavar nekog crkvenog reda ija vlast obuhvaa nekoliko samostana provincijalac (lat provincialis) stanovnik pokrajine, ovjek iz unutranjosti provincijalizam (lat. provincialis) rije koja je poznata samo u jednoj pokrajini (provinciji), dijalektalna rije, dijaloktizam; uporaba rijei koje su poznate samo u jednom kraju provincijski (lat, provincialis] pokrajinski, podruni; koji pripada ili se lie unutranjosti; izvangradski provitnmini mn. tvari u hrani iz kojih se u organizmu ivih bia stvaraju vitamini provizija (lal. pruvisio) trg. postotak od obavljenog posla koji se daje kao nagrada za trud posredniku u tom poslu (agentu, pediteru ili komisionaru); hrana, ivene namirnice; opskrbljivanje ivenim namirnicama; u Katolikoj crkvi: imenovanje na neki crkveni poloaj ih u neku upu provizionalan (lat. provisionalis) v. provizoran; provizionalni dekret prav. rjeenje kojim neka sporna stvar prelazi u posjed jedne od parninih strana provizor (lat, provisor) nadstojnik, upravitelj (ljekarne, fonda, kole i si.) provizoran (lat. provisorius) odreen samo za kratko vrijeme, privremen, probni, pomoni provizorij (lat. provisoriuin) stanje privremenosti, privremeno slanje, privremeno rjeenje, privremenost provocando ad actn it. provokando ad akta (lat.) prav. pozivom (ili: pozivajui se) na sudske akte (spise) provocirati (lat. provocare) izazivati, hukati, podbadati; davati povoda, prouzroiti; navoditi na protuzakonito djelo i izjave s ciljem kompromitiranja i prijave

provokacija

1182

prozoomanija

provokacija (lal. pro voa ti o) izazivanje, podbadanje, hukanje; navoenje na protuzakonito djelo ili protuzakoniti in; izazivanje na dvoboj; prav. izazivanje na podizanje tube; pozivanje na vii sud (apelaeija) provokant (lal. provocans) prav. onaj koji poziva na vii sud; apelant provokat (lat. provocatus) prav. onaj koga zovu na vii sud; apelat provokativan (lat. provocalivus) izazovan, koji izaziva, izazivaki provokator (lat. provocator) izaziva, podbada; agent provokator plaeni buka, onaj koji zlonamjerno navodi na akciju, na neto tetno, pomonik tajne policije proza (od lat. prosa u izrazu prosa oralio izravan govor, upravan govor, neukraen govor; enski rod od prosus postalo od prorsus od proversus ravno naprijed okrenut; nevezan govor) nevezan slog, govor upuen neposredno, nain izraavanja koji nije ogranien rimom ili ritmom; pren. suhoparnost, svakidanjost, odsutnost svega pjesnikog, lijepog i uzvienog; supr. poezija prozackvirati (lat. prosequi) v. prosekvirati prozaian Gat, prosaicus) nevezan, nepjesniki; svakodnevni, suhoparan, plitak, obian, dosadan; supr. poetian prozaiar Gat, prosa) onaj koji pie u prozi, tj. nevezanim slogom; pren. suhoparan ovjek prozaist (lat. prosa) v. prozaiar prozaizam (lat prosaismus) osobitost nevezanog, ne pjesnikog govora; pren. suhoparnost, neduhovitosl prozaizirati (lal. prosa) pisali u prozi; pren. initi (ili: uiniti) neto suhoparnim prozekucija (lat. prosecutio) v. prosekucija

prozekutor (lat. prosccutor) v. prosekutor prozelit (gr. pros-clythos) doljak, pridolica; obraenik, onaj koji je preao na drugu vjeru, onaj koji je iz jedne zajednice, osobito vjerske, preao u neku drugu (izraz poljee od grkog idovstva kad su se, u Kristovo vrijeme, ovako nazivali neznaboci koji su primili idovsku vjeru) prozelitizam, (gr. proselytos) manija ih pomama za prikupljanjem novih sljedbenika, tenja onih koji nastoje, osobito neasnim i runim sredstvima, pridobiti pristae drugih vjera za svoju vjeru prozenhim (gr. pros-enchyma) bot. oblik biljnog staninog tkiva kod kojega je stanina opna odrvenjela, a stanice izduene i na oba kraja zaotrene, tako da svojim vrhovima zalaze jedna u drugu i nemaju meustaninog prostora Prozerpina (lat. Proscrpina) mil. ena Hadova i, po tome, kraljica podzemnog svijeta (kod Grka: Perzefona); astr. ime planeloida otkrivenog 1853. godine prozimiti (gr. pro, zyme kvasac) mn. naziv za pravoslavce, budui da so ovi prieuju kvasnim kruhom; usp. azimati prozni (lal. prosa) napisan u prozi; prozaian prozodija (gr. prosodia) dio metrike: izgovaranje rijei po naglasku (akcentu) u duini slogova; pravila o duini i kratkoi slogova; knjiga koja sadri pravila i primjere o duini i kratkoi slogova prozodika (gr. prosodikos naglasili, koji se lie naglaavanja slogova) znanost o duini i kratkoi slogova, znanosl o naglasku prozoomanija (gr. prosodia, mania strast, pomama) strast za pravljenjem stihova, stihoklepslvo

prozopalgija

118-3

p alter

prozopalgija (gr. prosopon lice, algos bol) med. bol u licu prozopografija (gr. prosopon lice, grafia opis) opisivanje osoba, crtanjc karaktera prozopologija (gr. prosopon lice, logia znanost) znanost o izgledu lica; usp. fiziognomika prozopomant (gr. prosopon lice, mantis prorok) onaj koji prorie sudbinu iz crta lica prozopomantija (gr. prosopon lice. manteia proricanje) proricanje sudbine iz crta lica prozopopeja (gr. prosopon lice, poico pravim, inim) ret. oliavanje, prikazivanje neega neosobnog i neivog kao da je ivo, oivljavanje; personifikacija prozopoplegija (gr. prosopon lice. plege udarac) med. kljenut lica, kljenut linog ivca prozoposkopija (gr. prosopon lice, skopeo promatram) promatranje lica, ispitivanje lica; osobito: znanost o bolesnom izrazu lica, = patoloka iziognomika prozopospazmus (gr. prosopon lice, spasmos gr) med. grenje lica, gr u licu prudoncija (lat. prudens mudar) mudrost, razboritost; predvidanje; iskustvo, znanje prudentior cedit it. prudencior cedit (lat.) pametniji poputa, pr uf (engl. proof) pokus, proba; osobito: probni arak, probni otisak prunin (lat. prunus) v. cerasin prunus (lat.) bot. ljivovo drvo. ljiva prurigo (lat.) med. svrab koe, svrbe: pren. neodoljiv nagon, velika elja za im prurit (lat. pruritus) med. kronian svrab koe, osobito kod oboljelih od eerne bolesti i bolesti jetara, kod nervoznih i starih ljudi

Prus 1. pripadnik jednoga od baltikih plemena, srodnih Letoncima i Litvancima; 2. pripadnik njemake povijesne pokrajine Prusije prusofil (lat. Prussia Pruska, gr. filos prijatelj, koji voli) prijatelj Prusa, onaj koji voli Pruse prusofob (lat. Prussia Pruska, gr. fobos strah} neprijatelj Prusa, onaj koji mrzi Pruse prun (tal. prigione} zatvor, tamnica psafaroza (gr. psafaros) med. krhkost, omekalost. omekavanje; kostiju psalam (gr. psalmos udaranje u ice, strune) pobona pjesma u slavu Boju; osobito: 150 pohvalnih pjesama Starog zavjeta kojima je uglavnom autor kralj David psalenda (lat. psallere pjevati uz pratnju instrumenata, psallenda) mn. ono to se treba pjevati, pjesme (blagdanska pjesma kod katolika koja st; pjeva naizmjence) psaleta (fr. psallette) kola zlnirnog pjevanja psalidij (gr. psalidion) karice; mali svod; med. modani svod psalidoma (gr. psalidoma svod, iebdei svod) svod; anat. unutranja povrina lubanje psaligrafija (gr. psalis kare, grafia pisanje, crtanje) vjetina izrezivanja karama i slobodnom rukom oblika (siluete) nekog lika ili predmeta na crnom papiru psalis (gr. psalis) kare, noice; svod, luk, podzemni vodovod psalmist (gr. psalmos udaranje u ice, strune) pisac psalama u St. zavjetu; pjesnik psalama uope, pisac pobonih pohvalnih pjesama psalmodija (gr. psaimoia) pjevanje psalama i drugih starozavjetnih tekstova u kranskom bogosluju psalmograf (gr. psalmos, grafos) v. psalmist psalter (gr. psalterion) v. psalterion

psalterion

1184

pseudodemokracija

pseudoepigrafi

1185

pseudoperipter

psalterion (gr. psalterion ini instrument) srednjovjekovni glaz. instrument sa icama, slian harfi; zbirka biblijskih psalama (usp. psaltir); dugake krunice koje nose redovnice u nekim katolikim samostanima; zool. knjiavci (trei dio eluca kod preivaa) psaltir (gr. psalteron} u pravoslavnoj crkvi: bogosluna knjiga iz koje se itaju i pjevaju psalmi (naziv po tome to su se nekada psalmi pjevali uz pratnju psalteriona) psnltirati (gr. psalterion iani instrument, psallo sviram na ianom instrumentu pomou prstiju) pjevati psalme, itati psalme; psamiti (gr. psammos pijesak) mn. geol. mehaniki sedimenti sastavljeni od zrnaca pijeska u veliini do 1 m m psamizam (gr. psammos pijesak) med. izbacivanje pijeska s mokraom, kod oboljelih od kamena u bubrezima; takoer: kupanje (ili: parenje) u toplom pijesku psamofiti (gr. psammos pijesak, fvton biljka) mn. rasline koje uspijevaju na pijeska psamografija (gr. psammos pijesak, grafein pisati) prouavanje pijeska i karakteristika pjeanih terena psamomantija (gr. psammos pijesak, manteia proricanje) gatanje, vraanje. proricanje iz pijeska psamos (gr. psammos pijesak) med. pijesak u mokrai (kod kamena u bubrezima) psamoterapijn (gr. psammos pijesak) med. lijeenje pijeskom, pjeane kupke psataroza (gr. psathvros krhak, lomljiv. mek) med. v. psafaroza psatiroza (gr. psathyros krhak, lomljiv, mek) med. v, psafaroza psefiti (gr. psefos oblutak, ljunak) geol. mehaniki sedimenti sastavljeni

od veih i krupnijih komada, bilo zaobljenih (konglomerati) bilo uglatih (krnici) psefizma (gr. psefisma) u staroj Grkoj: zaklju6ak narodne skuptine koji je vrijedio samo za pojedine sluajeve i za pojedine ljude psefokratski (gr. psefos kameni za glasovanje, kratos jaina, snaga, vladavina) koji vlada na osnovi veine u parlamentu pselafetika (gr. pselafetos opipljiv, pselafao opipam) vjetina prepoznavanja stvari dodirivanjem (pipanjem) pselafija (gr. pselafao) dodirivanje, pipanje, trljanje rukama pselizam (gr. psellizomai mucam, tepam) med. mucanje, zamuckivanje, tepanje pseudo- (gr. pseudos neistina, la, varka) predmetak u sloen i ama, oznaava neto lano, netono, pogreno, neto to sadri u sebi varku i si. pseudoafija (gr. pseudos, afe pipanje, dodirivanje, appo dodirnem, pipam) med. varka osjetila dodira (opipa) pseudoakuza (gr. pseudos, akuo ujem) med. varka osjetila sluha pseudnangelija (gr. pseudos, angelia vijest) lana vijest, lana poruka pseudoapostema (gr. pseudos, apistemi uklanjam, odvraam) med. lani ir, lana gnojna bubuljica pseudoartroza (gr. pseudos, arthron zglob) med. oblikovanje lanog zgloba. osobito kod potpuno neizlijeenog prijeloma kostiju i kod uganua koje nije sasvim sanirano pscudoastmn (gr. pseudos, asthma teko disanje) med. lana astma (zbog otekline u dinim organima) pseudnblepsija (gr. pseudos, blepsis vid) med. varka osjetila vida; uope svaki nedostatak u oima pseudodemokracija (gr. pseudos, demokratia) lana, tobonja demokracija

pseudoepigrafi (gr. pseudos, epi-grafo) spisi s lanim natpisima, podmetnuti spisi, osobito: spisi koji su objavljeni pod imenima starih Bojih ugodnika i proroka, ali ija je vjerodostojnost veoma sumnjiva pseudoestezija (gr. pseudos, aisthcsis osjeaj, osjet) med. varka osjeaja, postojanje osjeta koji zapravo ne moemo imati budui da nam nedostaje organ koji je za njega potreban, npr. osjeaj da miemo prstima noge koja je odrezana, amputirana pseudofilozof (gr. pseudos, filosofos) lani filozof, nazovifilozof psoudoftiza (gr. pseudos, fthisis suica) med. lana suica pseudogeuzija (gr. pseudos, geusis okus) med. varka osjetila okusa pseudograf (gr. pseudos, grafo piem) laan, podmetnut spis pseudograf (gr. pseudos, grafo piem, biljeim) krivotvoritelj spisa, falsifikator spisa pseudografija (gr. pseudos, grafia pisanje) krivotvorenje spisa, falsificiranje spisa pseudokijeza (gr. pseudos, kyesis trudnoa) med. lana trudnoa pseudoklasicizam (gr. pseudos. lat. classis, red, razred) lit. slijepo i zbog toga neuspjelo oponaanje starogrkih i rimskih pisaca, osobito pjesnika; usp. klasicizam pseudokriza (gr. pseudos, krisis) med. lana, neprava, nepotpuna kriza pseudoleukemija (gr. pseudos, leukos bijel, haima krv) med. poveavanje limfnih lijezda i dr. organa, prividna bjelokrvnost pseudologija (gr. pseudos, logia) laganje, la; lano nauavanje pseudomant (gr. pseudos, mantis prorok) lani prorok pseudomesija (gr. pseudos, hebr. masschiach) lani mesija, lani prorok

pseudomnezija (gr. pseudos, mimnesko sjeam se, mnesis sjeanje) psih. varka u sjeanju, kad nam sc neto to prvi put vidimo uini poznatim, ili kad nam se neto to smo ve prije uli ih vidjeli uini poLpuno novim i nepoznatim pseudomorf (gr. pseudos, morfoma oblik, lik) psih. lana, neprava ili bolesna tvorevina pseudomorfoza (gr. pseudos, morfe oblik) min. javljanje minerala u kristalnim oblicima drugog minerala pseudonim (gr. pseudos, onyma = onoma ime) lano ime. izmiljeno ime; pisac koji pie pod lanim imenom pseudoniman (gr. pseudos, onyma ime) s lanim imenom, pod lanim ili izmiljenim imenom pseudoodontoza (gr. pseudos, odus gen. odontos zub) med. stvaranje bolesnog zuba pseudoorgnnizmi (gr. pseudos, organon orue) mn. prirodne ili anorganske tvorevine koje svojim oblikom podsjeaju na biljke ili ivotinje, zbog toga su ih prije smatrali okamenjenim ostacima organizama pseudoosfrazija (gr. pseudos, osfrasia mirisanje, miris) med. v. pseudoosmija pseudoosmija (gr. pseudos, osme miris) med. varka osjetila mirisa, pogrean osjeaj mirisa pseudoostoma (gr. pseudos, osteon kost) med. nepravo, lano stvaranje kosti pseudoparaziti (gr. pseudos, parasitos nametnik) mn. biljke ih ivotinje koje ive na drugim organskim tijelima, ah ne izvlae hranu iz njih; usp. paraziti pseudoperipter (gr. pseudos, peri oko, okolo, pteron krilo) arhit. grki hram sa slobodnim stupovima na prednjoj i stranjoj strani, a na uzdunim

pseudopetrefakti

1186

psihijatar

psihijatrija

1187

psihogimnastika

stranama s polustupovima koji samo upola vire iz zidova pseudopetrefakti (gr. pseudos, lat. pctreffacta) mn. v. pseudoorganizmi pseudopija (gr. pseudos, orao vidim) med. v. pseudopsija pseudoplazma (gr. pseudos, plasma tvorevina) med. bolesna izraslina pseudopleurezijn (gr. pseudos, plcuron bok, rebro) med. v. pseudopleuritis pseudopleuritis (gr. pseudos, pleuron bok, rebro) med. neprava, lana upala plune opne pseudopneumonija (gr. pseudos. pneuma plua) v. pse udo pneumon ili s pseudopneumonitis (gr. pseudos, pneuma plua) med. neprava, lana upala plua pseudopolip (gr. pseudos, polvs mnogi, pus noga) med. nepravi, lani polip; usp. pohp pseudopsija (gr. pseudos, opsis vid) med. varka osjetila vida koja se sastoji u tome to se nekome ini da vidi neto to ne postoji pseudorazis (gr. pseudos, orasis vienje, vid) med. v. pseudopsija pseudoreksija (gr. pseudos, orexis tenja, prohtjev) med. lana elja za jelom

pseudotanatos (gr. pseudos, thanatos smrt) med. prividna, lana smrt psidracij (gr. psydrakion) med. vodeni mjehuri, osobito na nosu ili vrhu jezika, nazvan po tome to se nekada vjerovalo da sc takav mjehuri stvori na jeziku kad netko neto slae (psydros = pseudes laljiv) psiha (gr. psyche) dua. duh; fil. naelo ivota, osnova ivota; zool. vrsta leptira (kao olienje ivota i besmrtnosti due); mit. Amorova ljubavnica koju su stari Grci prikazivali kao izvanredno lijepu djevojku s leptirovim krilima; veliko i pokretno sobno zrcalo koje stoji na podu i u kojem se moe ogledati cijeli stas psihagog (gr. psycbagogos) voda dua; mit. nadimak Hermesa, koji je vodio due pokojnika u podzemni svijet psihagogi (gr. psychagogeo) mn. med. sredstva, lijekovi protiv nesvjestice i prividne smrti; psihagogici psihagogici (gr. psychagogeo) mn.

psihijatrija (gr. psyche, iatreia lijeenje) med. znanost o duevnim bolestima, njihovim uzrocima, o njihovom razvitku i lijeenju psihizam (gr. psyche) filozofsko nauavanje po kojem jc dua neto materijalno ili tekue; takoer: nauavanje daje dua neto isto duhovno i nadosjetilno; duevni ivot uope, svjesni i nesvjesni: idealizam, spiritualizam psiho- (gr. psyche) predmetak u sloenicama sa znaenjem: duh, dua, duevni psihoanaliza (gr. psyche, analysis ralanjivanje, razlaganje) ralanjivanje due sa svrhom to boljeg razumijevanja i poznavanja njezinih osobitosti; otkrivanje skrivenog, zaboravljenog i u podsvijest potisnutog u duevnom ivotu, kao i nesvjesnih elja i nagona, poglavito spolnih, koii nisu bih zadovoljeni te nesvjesno tee za zadovoljenjem izazivajui pritom esto bolesne pojave koje sc otklanjaju time to njihovi pravi uzroci, tj. one nesvjesne elje, prijeu iz podsvijesti u svijest; osniva ovoga psiholokog smjera je Sigmund Freud (18561939), po kojem se naziva i frojdizam: prid. psihoanalitiki psihobiologija (gr. psyche, bios ivot, logia znanost) fil. biologija duevnog ivota, znanost o biolokim zakonima duevnog ivota, ili znanost o duevnim silama; biopsihologija psihodinamika (gr. psyche. dynamis snaga) fil. dinamika duevnog ivota, znanost o duevnim silama (Hcrbart), o dinamikim izraajima duevnog psihodrama (gr. psvehe. drama) poet. monoloka pjesma koja prikazuje neku dramsku radnju, a od monodrame ili solo-scene razlikuje se osobito

med. v. psihagogi psihalgija (gr. psyche dua, algos bol) bol uzrokovana psihikim faktorima psihastenija (gr. psyche dua, astheneia slabost) med. duevna slabost ili bolest koja se sastoji u nesposobnosti za voljne odluke, u utuenosti, pseudosifilis (gr. pseudos. sys svinja, u stalnoj uplaenosti, u tenji za safilos prijatelj, koji voli) med. pojava moom i u izbjegavanju drutva koja ima slinosti sa sifilisom, ah nije psihentonian (gr. psyche, enteino sifilis zategnem, napregnem) koji izaziva pseudoskop (gr. pseudos, skopeo produevno naprezanje, koji je u vezi s matram) opt. sprava kroz koju produevnim naprezanjem matrani predmeti izgledaju drukiji psihentonija (gr. psvehe, enteino zanego to su stvarno, kroz koju se, tegnem, napregnem) prekomjerna npr. ispupenja vide kao udubljenja duevna napregnutost i obratno; pseudoskopske mrke nehopsihiki (gr. psvehe, psvchikos dutine optike varke u pogledu velievni), duhovni, duevni, koji se tie ine, oblika i smjera linija, likova i due; psihike bolesti duevne boledr. sti pseudotabes (gr. pseudos, lat. tabes) psihijatar (gr. psvehe, iatros lijenik) med. prividno, lano suenje kraljenice med. lijenik za duevne bolesti

po tome to svoje efekte postie bez ikakvih scenskih naprava psihodrama (gr.) med. metoda lijeenja duevnih bolesti koja se sastoji u tome da se pred bolesnikom, pod vodstvom hjenika-psihijatra, izvode scene iz knjievnih djela u kojima bolesnik moe prepoznati svoj problem psihofiziki paralelizam fil. odnos izmeu due i tijela, psihikog i tjelesnog, sastoji se u tome to ovo dvoje jedno drugom odgovara i na svoj se nain dopunjuje, ali nije istovjetno psihofizika (gr. psvehe, fvsike) znanost o odnosima izmeu due i tijela, osobito: matematika usporedba tjelesnih podraaja s djelovanjem tih podraaja na duu (Wcber-Fechnerov psihofiziki zakon: podraaji ine geometrijsku progresiju, osjeti ine aritmetiku progresiju) psihofonija (gr. psyche, fone zvuk, glas) med. psiholoko lijeenje ivotnih bolesti pomou glazbe koja djeluje na ivani sustav psihogenetiki (gr. psyche, genesis postanak) koji se tie (ili koji dolazi u tijeku) razvitka due; koji se prouava s obzirom na postanak i razvitak duevnog ivota psihogeneza (gr. psvehe, genesis postanak) razvitak due, znanost o duevnom razvitku djeteta, ivotinja itd. psihogeni (gr. psyche dua, gen- korijen od gignomai postanem) koji je uzrokovan psihikim putem, koji je psihikog podrijetla, koji je postao pomou predodaba psihogimnastika (gr. psychcgymnastike, gymnastike vjebanje) kolovanje (ili: uvjebavanje) duhovnih radnji, funkcija: miljenja, osjeaja i htijenja (npr. antropozofsko kolovanje duha austrijskog filozofa K.udoIfa Steinera, 18611925)

psihognozija

1188

psihometrija

psihognozija (gr. psyche, gnosis poznavanje, spoznavanje) fil. poznavanje dae, vjetina upoznavanja due psihograf (gr. psvche, grafo piem, biljeim) spiritistika naprava koja spiritiste dovodi u vezu s "duhovima": jedna ploa sa slovima, brojkama i rijeima koje se esto javljaju (npr. "da" i "ne"), na kojoj duhovi, zapravo medijeva ruka. sastavljaju rijei i reenice i tako priopavaju svoje poruke psihografija (gr. psyche, grafia pisanje, crtanje) predoavanje individualnih duevnih pojava i sadraja psihogram (gr. psyche, gramma crta) opis duevnih osobina nekog ovjeka psihohigijcna (gr. psvche, hygicia zdravlje) dio socijalne medicine koja se bavi pitanjima koja su u bilo kakvoj vezi s duevnim zdravljem naroda, vodi rauna o duevnim bolesnicima koji su otputeni iz bolnice, o tjelesno defektnoj i duevno zaostaloj djeci i si. psihoid (gr. psyche, eidos oblik) tvorevina ili sila slina dui, jedan kompleks, npr. kod niih hia, koji ba nije istovjetan s pojmom "dua", ali sc ipak samo psihiki moe protumaiti da bi se odredene radnje tih bia mogle shvatiti psihokineza (gr. psyche dua, kineo kreem) 1. seljenje dua, tj. vjerovanje da se ljudska dua nakon neije smrti nastani u nekom drugom novoroenom biu; 2. djelovanje psihikih sila na neivu tvar, npr. pomicanje predmeta bez doticanja psihokirurgija (gr.) metoda lijeenja duevnih bolesti kirurkim zahvatima u podruju mozga psiholatrija (gr. ps.yche, Iatreia oboavanje) duboko potovanje dua umrlih psiholog (gr. psyche, logos) ispitiva due, poznavatelj duevnih pojava i

duevnog ivota uope, onaj koji se bavi psihologijom kao strukom psihologija (gr. psyche, logia) znanost o dui, tj. o onome to se pod pojmom "dua1" razumijeva, o injenicama, zakonima i razvitku duevnog ivota uope; za razliku od filozofije, odnosno metafizike, ona je empirijska znanost, tj. njezin predmet su pojave tzv. neposrednog, unutarnjeg iskustva, one koje svaki svjesni pojedinac nalazi u sebi kao neto to mu je neposredno dano psihologisti (gr. psyche, logos) mn. fil. pristae psihologizma psihologizam (gr. psyehe, logia) fil. shvaanje po kojem je psihologija osnova cjelokupne filozofije, sve ostale znanosti zapravo su samo primjenjivanje psihologije te je, prema lome, ona jedina znanost; shvaanje da sc iz zbivanja duevnih procesa mogu izvesti zakoni miljenja i 7nacnja, pojmovi; supr. logicizam. fenomenologija psiholoki (gr. psyche. logikos) koii spada u psihologiju, koji je u vezi s psihologijom psihom (gr. psvche) duevni, psihiki dogadaj, psihika pojava psihomahija (gr. psyche, maehe borba) duevna, duhovna borba psihomant (gr. psyche, manlis vra, vidovnjak, pretkaziva) priziva duhova, onaj koji je u vezi s duhovima; takoer: istjeriva duhova psihomantija (gr. psyche, manteia vraanje, proricanje, pretkazivanje) prizivanje duhova, openje s duhovima; istjerivanje duhova; usp. nekromantija psihomatika (gr. psyche, mathein uiti) znanost o psihikim pojavama psihometrija (gr. psvche, metria) pokuaj ili, zapravo, elja da se psihiko predoi matematikim putem

psihomonisti

1189

psihrometar

psihomonisti (gr. psyche, monos jedini) mn. fil. pristale psihomonizma (Pfandcr, Ziehen i dr.) psihomonizam (gr. psvche, monos jedini) fil. shvaanje po kojem je sve sto je dano i to postoji psihike prirode psihoneuroze (gr. psyche, nenron ivac) mn. med. funkcionalne t>olesli ivanog sustava s tjelesnim simptomima, uzetostima, bolovima i dr., osobito s neurastenijom, histerijom i epilepsijom; neuropsihoze psihonomija (gr. psvche. nomos zakon) fil. znanost o zakonima duevnog ivota psihonozologija (gr. p?ychc, nosos bolest, logia znanost) med. znanost 0 duevnim bolestima psihoopomp (gr. psyche dua, pompos pratitelj) mit. pratitelj dua u podzemni svijet, psihopat (gr. psvche. pathos bolest) onaj koji je duevno poremeen, umobolnik psihopntian (gr. psvche. pathos bolest) uinno poremeen, duevno oboljeli, umobolan psihopatija (gr. psyche, pathos bolest) med. duevni poremeaj, bolest duha, uinobolnost psihopatologija (gr. psvche, pathos bolest, logia znanost) znanost o bolesnim duevnim pojavama psihoseksualan (gr. psvche, lat, sexualis spolni) koji se tie duevnih osobina svojstvenih svakom od dvaju spolova posebice psihosociologija (gr. psvche, lat. socius drug, gr. logia) znanost koja ispituje duevna zbivanja, tj. duevne procesi; koji imaju ulogu u postanku, razvitku i izraajima ivota drutvenih gomila i veih zajednica psihosomatika (gr. psyche dua, soma, gen. somntos tijelo) med. lijeenje tjelesnih bolesti uz pomo ukla-

njanja duevnih smetnji koje uzrokuje dotina bolest psihotehnika (gr. psvche, technike) dio primijenjene eksperimentalne psihologije koji ispituje prilike i uvjete ljudskog rada u granicama danih stvarnih, privrednih i tehnikih mogunosti i potreba, kako bi radnik dao to bolji rezultat u to kraem vremenu i sa to manje troenja svoje snage; ona znanstvenim metodama utvruje osobine svakog radnika i odreuje mu radno mjesto koje mu ponajbolje odgovara; usp. lajlorizam, fordizam psihoterapija (gr. psvche, therapeia lijeenje) lijeenje duevnih poremeaja (bolesti ivaca) duevnim utjecajima na oboljele, lijeenje utjecanjem na duu, osobito sugestijom i autosugestijom psihotonik sredstvo koje djeluje poticajno na centralni ivani sustav psihovitalizam (gr. psyche. lat. vita ivot) fil. v. psihobiologija psihoza (gr. psvehosis dua) duevni poremeaj, bolest duha zbog neke bolesti mozga, osobito bolesti asocijacijskih centara i asocijacijskih vlakana psihroalgija (gr. psychros hladan, algos bol) med. osjeaj boli pri sniavanju temperature, bolan osjeaj hladnoe psihrofobija (gr. psychros hladan, tobos strah) strah od hladnoe, osobito od hladne vode psihrologija (gr. psychros hladan, bljutav, logia govorenje) hladan, bljutav, neslan, glup govor; pretjerivanja u govoru uporabom mnogih retorikih figura, hombastinost psihroluzija (gr. psychros hladan, luomai kupam se) med. kupanje u hladnoj vodi psihrometnr (gr. psychros hladan, metron mjera, mjerilo) instrument koji

psihrometrija

1190

ptero satiri

ae sastoji od dva termometra na istom postolju, a od kojih jedan pokazuje temperaturu zraka, a di-ugi, navlaen zbog isparavanja tekuine, pokazuje niu temperaturu, i to toliko niu koliko je zrak sui (jer je tada isparavanje jae); na laj nain odreduje se apsolutna i relativna vlanost zraka psihrometrija (gr. psvehros hladan, metria mjerenje) mjerenje vlanosti zraka iz snienja temperature zbog isparavanja psiksis (gr. psyxis) med. hlaenje, rashlaivanje; nahlada, prehlada psiktiei (gr. psyktikos rashladan, koii rashlauje, lat, psyctica) mn. lijekovi za rashlaivan je psiktian (gr. psyktikos rashladan, koji rashlauje, lat. psycticus) koji hladi, koji rashlauje psiloma 'gr. psi 1 os elav) med. elavostpsilometrija (gr. psilometria) herojska, epska poezija kod starih Grka, pjevala se bez glazbene pratnje psilotrian (gr. psilos elav, gol, thrix dlaka, vlas) koji skida dlake ili kosu, koji oelavljuje psiloza (gr. psilosis elavljenie, elavost) med. gubljenje kose ili dlaka, elavljenje p-sitacizam (gr. psittakos papiga, lat, psittacus) psih. papagajsko brbljanje, nedostatak neposrednosti miljenja, govorenje bez svijesti o znaenju izgovaranih rijei psitakoza (gr. psittakos papiga) "papagajska bolest" (bolest slina tifusu) psoas (gr. psoa, lat, psoas musculus) anat. slabinski mii psoitis (gr. psoa slabinski mii) med. upala slahinskog miia psora (gr. psora) med. uga, svrab psorian (gr. psorikos) koji se tie uge; koji slui kao lijek protiv uge psorijaza (gr. psora, psoriasis) med. oboljelost od uge, ugavost

psorik (gr. psorikon, lat. psoricum) med. sredstvo ili lijek protiv uge psoroftalmija (gr. psora uga, ofthalmos oko) med. ugavost onih kapaka psoromijazma (gr. psora uga, miasma zagaenje, zaraza) med. zaraza ugom, ugin otrov psychopathia sexualis it. psihopatija seksualis (lat.) med. duevni poremeaj na spolnoj (seksualnoj) osnovi, bolest duha kao posljedica spolnog ivota oboljelog Pt kem. kratica za platinu Ptnh staroegipalski bog, stvoritelj svijeta ptarmian (gr. ptarmikos) koji izaziva kihanje ptarmik(um) (gr. ptairo kiem, ptarmikos koji tjera na kihanje, lat. ptarmieum) med. sredstvo za kihanje pteridofiti (gr. pteron krilo, fvton biljka) mn. bot. papratnjae pterigijum (gr. pterygion) med. zadebljanje veznice oka u smjeru ronice i po njoj pteriks (gr. pteryx) krilo; med. krilo nosnice pteriodan (gr. pteron krilo, eidos oblik) krilast, u obliku krila, slian krilu pterodaktil (gr. pteron krilo, daklylos prst) fosilna ivotinja koja obiljeava prijelaz od gmazova prema pticama pteroenta epea (gr.) u starogrkom pjesnitvu: krilate, lj. uznosite rijei pteroforan (gr. pteron krilo, fero nosim) s krilima, krilat pteroma (gr. pteron krilo) arhit. krilo jedne graevine: takoer: portikus pteropodi (gr. pteron krilo, pus gen. podos noga) mn. zool. krilonoci. vrsta velikih slijepih mieva u Indiji pterosauri (gr. pteron krilo, sauros guter) mn. zajedniki naziv za kri-

ptijalagogi

1191

publika

late gutere (izumrio gmazove sline pticama) ptijalagogi (gr. ptvsma pljuvaka, ago izazivam, uzrokujem) mn; med. sredstva koja izazivaju i pomau izluivanje pljuvanih lijezda ptijalin (gr. ptyalon pljuvaka) kem. amilolitiki fcrmenl pljuvake ptijnlizam (gr. ptyalismos esto pljuvanje, ptvalizo mnogo pljujem, usta su mi puna sline) med. prekomjerno izluivanje pljuvanih lijezda, esto pljuvanje; salivacija ptiloza (gr. ptilosis) mijenjanje perja kod ptica, mitarenjc; ispadanje kose; med. gubljenje obrva i trepavica ptipoen (fr. petit point tokica) vrsta veoma sitnog i finog goblenskog veziva ptisana (gr. ptisane) med. jemena voda, aj od jema ptizis (gr. ptysis) pljuvanje ptizma (gr. ptysma) med. pljuvaka, ispljuvak, slina, sluz ptizmagogi (gr. ptysma pljuvaka, sluz, ago izazivam, uzrokujem) mn. med. sredstva za izluivanje sluzi Ptolemej 1. aleksandrijski zemljopisac (oko 150. pr. n. e.); 2. vojskovoa Aleksandra Makedonskoga, osniva jedne egipatske dinastije ptomain (gr. ptoma le) kem. otrov koji sc razvija u leinama pri raspadanju, Iruleni otrov, leinski alkaloid ptozis (gr. ptosis pad, padanje} med. I. sputen eludac; 2. sputenost onih kapaka; 3. takoer: = prolapsus; 4. gram. pade, kazus pubertet (lat. pubertas) spolno sazrijevanje, spolna zrelost; doba spolnog sazrijevanja (kod djeaka izmeu 1418 god., kod djevojica izmeu 1215 god.) pubes (lat.) anat. mjesto gdje sc nalazi spolni ud, dlake oko spolnog uda, dlakavost stidnog hum ka; muevnost

pubeseencija (lat. pubescentia) poetak rasta brade i dlaka oko spolnog organa, spolno sazrijevanje, odraslost; dobivanje dlaka, dlakavost pubescentan (lat. pubescens) koji se nalazi u razdoblju spolnog sazrijevanja; bot. obrastao iinim dlaicama, dlakav pubicum it. pubikum (lat.) anat. preponska kost, stidna kost pubiotomija (lat. pubis stidnik, gr. tome rezanje) med. prerez (ili: operacija) preponske kosti u sluajevima tekog poroaja; puhotomija publicatio bonorum it. publikacio bonorum (lat.) prav. javno konfisciranje (ili: pljenidba) imovine publicirati (lat. publicare) objaviti, priopiti, iznijeti u javnost; tiskati (djelo, lanak), izdati knjigu publicist (lat. publicista) pisac o javnim, osobito politikim i drutvenim pitanjima, novinar (urnalist); nekada: poznavatelj ili nastavnik dravnog prava i znanosti o dravi publicistika (lat. publicista) tisak koji se bavi dnevnim i aktualnim pitanjima i dogaajima, dakle: novine, asopisi, prigodni spisi i sve to putom tiska utjee na stvaranje takozvanog javnog mnijenja, javnog mnijenja; novinarstvo, urnalistika; dio literature stilom i sadrajem slian novinarstvu publicitet (lat. publicitas) javnost, javno izlaganje, iznoenje u javnost; rasprostranjenost; ova knjiga ima veliki publicitet ova je knjiga veoma razglaena, tj. ima velik broj itatelja publicum colegium it. publikom kolegijum (lat.) javno predavanje na visokim kolama (sveuilitima); supr. privatum colegium publika (lat. publicum) svijet; osobito: itateljstvo, gledateljstvo, sluateljstvo, javnost, narod, ljudi

publikacija

1192

pulmonalrii

publikacija (lat. publicatio) objavljivanje, objava, proglas; izdanje, izdavanje (knjige); objavljeno djelo, izdano djelo, tiskano djelo pubotomija (lat. pubis stidnik, gr. tome rezanje) med. v. pubiotomija pucolana (tal. puzzolana) vulkanski tuf (prinac), vrsta vulkanske zemlje od koje se pravi buka koja se, pod utjecajem vode, stvrdnjava (naziv po tal. gradu Puzzoli, odakle se osobito dobavlja) pu (vic.-njem. Putsch) "udarac'': iznenadan oruan ustanak jednog dijela naroda ili kakve skupine (najee biva brzo uguen), prepad, mali prevrat puist (vic.-njem. Putsch) sudionik u puu, prevratnik, pobunjenik pud (rus. pud, lat. pondus teina) ruska jedinica za mierenie teine = 16.3805 kg pudenda (lat.) mn. stidni dijelovi tijela, spolni organi puder (fr. poudre, lat. pulvis gen. pulveris} prah, bjelilo za lice; praak, lijek u prahu; pijesak za posipanje puding (engl. pudding) omiljeno engl. jelo; ima ga vie vrsta, ali se svako, uglavnom, pravi s branom, jajima, grizom, riom, maslacem, eerom, groicama ili dr. voem; kuha se u pari pudl (njem. Pudel) vrsta malih pasa kovrasle dlake, kudrov pudler (engl. puddle) sprava za proiavanje lijevanog eljeza pudlovati (engl. puddle mijeati) lijevano eljezo proiavati oslobaajui ga ugljika pudrati (fr. pouderer) posuti prakom, posipati prakom; mazati lice puderom pudreta (fr. poudrette) gnojivo u praku prireeno od ljudskog izmeta; takoer: mokraa umjetno preraena u gnojivo (urata)

pudrijera (fr. poudriero) kutija za puder pueblo (p. pueblo narod) indijansko selo, indijansko naselje puerperalni (lat. puerperalis) porodiljski; puerperalna groznica porodiljska groznica, babinja groznica puf (engl. pufO pretjerano hvaljenje, izmiljotina, velianje; napadna reklama: neslana, pretjerana ala pufer (njem. Pufper) na eljeznikim vagonima: odbojnik, odbija (eljezna naprava u obliku tanjura na oprugu za ublaavanje sudara) pufna (engl. putf) prailica za pudranje pukati (njem. pflucken brati) upati, vaditi pul (engl. pool) trg. udruivanje vie trgovakih poduzea u pekulativne svrhe, kartel pulard (fr. poularde, lat. pullus) ukopIjen pijetao, kopun (od 3 do 5 mjeseci) pularderija (fr. poularderie) njegovanje peradi, peradarstvo; osobito: peradarnik gdje se ukopljena perad (kopuni) uzgaja na veliko pule (lat. pullus mladune) magare, osli, tovari pulen (fr. poulain, lat. pullus drijebo) gojenac, pitomac neke portske kole (boksake, hrvake i dr.) pulena (fr. pulaine kljun broda) lik ene ili ivotinje kao ukras broda; bastion, zvir pulfer (njem. Pulver, lat. pulvis) barut u prahu; prah, praina; praak pulijn (tur, pul) 1. puce, kopa; 2. ukrasni metalni predmet koji se priiva na odjeu; 3. kolut, koluti; 4. sitan novac, potanska marka, biljeg Pulmanova kola vrsta salonskih i spavaih vagona (naziv po izumitelju, am. industrijalcu G. M. Pullmanu) pulmonalni (lat. pulmonalis) pluni, koji se Lie plua ili im pripada; koji lijei plune bolesti

pulmonarni

1193

puma

pulmonarni (lat. pulmo) v. pulmonalni pulmonati (lat. pulmo pluno krilo) 1. sve ivotinjo koje diu na plua; 2. puevi pluai pulmonian (lal. pulmoneus) bolestan na plua, susiav; pluni pulmonija (lat. pulmonia) med. tuberkuloza plua, suica; upala plua pulmotor (lat. pulmo plua, motor pokreta) med. sprava za umjetno disanje pulomantija (lat. pullus pile, pilece, gr. manteia vraanje, gatanje, proricanje) proricanje po kokoima pulover (engl. pullover) pletena, obino vunena muka bluza, nosi se ispod kaputa i oblai preko glave pulpa Gat. pulpa mekota, krhko meso) 1. med. zubna sr koja sadri ivac i krvne ile; 2. mesnati dijelovi ivotinjskog tijela; meso voa i povra; u ljekarnama i industriji vonih konzervi: hladetinasto meso ili hladetinasta sr korijenja i plodova, kaa pulpet (lat. pulpitum) naprava slina stolu s kosom povrinom (za pi sanji;, note i si.); pult pulpitis (lat. pulpa mekoa, krto meso, meso) med. upala zubne sri; usp. pulpa puls (lat. pulsus) zool. proirenje arterija izazvano rilmikim potiskivanjem krvi iz srca, odgovara kucajima srca i ovisi o djelatnosti srca i sastavu zida arterija, bilo; pren. najosjetljivije mjesto neke stvari ili ovjeka; napipati nekome puls pronai nekome najosjetljivije mjesto; opipati puls na. fin nain uvijeno ispitati to netko o neemu misli pulsacija (lat. pulsalio) udaranje, kucanje, osobito srca; treperenje svjetlosti Pulsate et aperietur vobis it. pulzale et aperietur vobis (lat.) Kucajte i otvorit e vam se (Isus)

pulsatila (lal. Anemona pulsatilla) but, umarica, anemona pulsatio aurium it. pulzacio aurijum (lat.) med. kucanje u uima pulsatio capitis it. pulzacio kapi ti s (lat.) med. kucanje u glavi, osobito u sljepooicama pulsatio cordis it. pulzacio kordis (lat.) med. kucanje srca pulsator (lat. pulsator) zrani utiskiva, ljevkasta sprava za dovoenje zraka, npr. strojarskih odjela na brodovima itd. pult (lat. pulpitum, njem. Pult) stalak; stol s kosom povrinom za itanje, za pisanje, za note i si. pulvan (polj. polowanie) ispunjeni letrijeb tkao mamac u lovu na tetrijebe) pulverizacija (lat. pulverisatio) pretvaranje u prah pulverizirati (lat. pulverisarc) imljeti, stui u prah, pretvoriti u prah, pretvarati u prah, smrviti; raspriti, rasprivati, tekuinu kroz trcaljku rasprivati u vrlo sitne kapljice pulvilus (lat. pulvillus jastui) med. jastuast zavoj pulvis (lat.) v. pulfer pulzacija (lat. pulsatio) v. pulsacija pulzator (lat, pulsator) v. pulsator pulzimantija (lat. pulus bilo, gr. manteia gatanje, proricanje) proricanje po nainu kucanja bila pulzimetar (lat. pulus bilo, gr. metron mjerilo, mjera) med. ureaj u obliku krivulje za grafiko predoavanje kretanja bila, pulsa; sfigmograf pulzirati (lat. pulsarc) udarali, kucati, biti (kao puls) pulzometar (lat. pulsus udaranje; bilo, gr. metron mjera, mjerilo) vrsta crpke za crpljenje vode pomou pare puma (peru. puma) zool. ameriki lav ili crveni tigar, kuguar (lat. Kelis concolor)

pumeks

1194

punktirati

pumeks Gat. pumcx) kamen plavac, upljikav kamen pumpa (njem. Pumpe) mrk, crpka pumrl (njem. Pummel debeljko) toka koja se biljei uz ime kartaa koji izgubi partiju; pren. biljeka o neijem loem ponaanju punca (tal. punzone, lat. punetio) etvrtast ili okrugao elini ig pomou kojega se izrauju u kovini izdubljene ili ispupene figure, znaci itd.; kalup za kovani novac i medalje: ig na zlatu, srebru i platini puneheon it. pann (engl.) engleska mjera za tekuine = 381,661 1 punchingball it. paningbol (engl.) port, visea konata lopta za vjebanje boksaa puncirati (tal. punzone) praviti pomou elinog iga u kovini izdubljene ili ispupene figure i dr.; igosati (zlato, srebro, platinu, nakit) puneto homicidii it. punkto homicidii Gat.) prav. zbog ubojstva ovjeka punetum litis it. punktum litis (lat.) prav. predmet spora, osobito pravnog punetum materiae it punktum materije (lat.) fiz. materijalna toka, geometrijska toka 5 fizikim znaenjem, toka a masom (pojam koji je uveo "najdosljedniji njutnovac* Ruer Bokovi) punetum saliens it punktum salijens Gat. punetum saliens toka koja odskae) ono to jc bitno, bit neega, glavna toka oko koje se sve okree, ono to jc odluujue u nekoj stvari, glavna stvar, jezgra ega pun (engL punch, hindost panch, panteh, sanskr. paneha, panteha) pie koje ima pet sastojaka (panch, paneha = 5): alkohol (arak, rum ili konjak), kiselkast sok (limunov ili kakvog drugog ploda), aromatian zain (aj, cimet, limunovu koru i dr.), eer i vruu vodu ili vrue vino

pun-bola (engl. punch-bowle) posuda u kojoj se priprema pun pun-ekstrakt (engl. punch. lat. extractum) svi sastojci od kojih se priprema pun, osim vode; pun-esencija pun-esencija (engl. punch, lat. essentia) v. pun-ekstrakt Punica fides it. punika tides (lat.) "punska vjera'', tj. vjera Punjana (Kartaana) koji su bih poznati po tome to nisu drali zadanu rije punk it. pank (engl.) pokret medu mladima nastao sredinom sedamdesetih godina 20. st.; karakterizira ga razoaranost, anarhija te prijeziran pogled na svijet; pripadnici pokreta oblae se u poderanu odjeu te sc minkaju na upadljiv nain i kite lancima, "zihericama" i si. punkeija (lat. punetio) med. bodenje, ubadanje, probadanje tijela radi utvrivanja prirodo bolesti; lumbalna punkeija ubod iglom u slabinski prIjen radi vaenja tekuine iz kraljenice (likvora) punkt (lat. punetum toka) bod, ubod; gram. znak koji se stavlja na zavretku reenice i kod skraenih rijei, toka; geom. granica, poetak i kraj hnije; ret. potpuna i zaokruena reenica; odjeljak nekog spisa koji predstavlja odreenu cjelinu s obzirom na smisao i sadraj, predmet govora, komad, stvar punkta dicrczos (lat. puneti, gr. diairesis razdvajanje, dijeljenje) mn. gram. toke koje se stavljaju iznad samoglasnika kao znak da ga treba itati kao zaseban i samostalan glas, npr. pot = poet punktacija (lat. punetatio) skica, nacrt ugovora, toke, uvjeti sporazuma, osnovne odredbe ega punktirati Gat. punetare) oznaiti (ih: oznaavati) tokama, stavljati (ih: staviti) znake interpunkcije; istokali, nainiti od toaka; naglaavati,

punktuacija

1195

puriforman

podvlaili, obiljeavati; med. probosti neko mjesto na tijelu da bi iscurila bolesna tekuina; trg. postaviti, navesti prethodno uvjete ugovora; napraviti toku, tj. obustaviti plaanja; vjerno reproducirati u kamenu jedan model; glaz. tokom oznaiti da jedna nota vrijedi za polovinu vie od svoje uobiajene vrijednosti punktuacija (lat. punetuatio) stavljanje pravopisnih znakova; pravopisni znaci; interpunkcija punktualan (lat. punelum toka) toan, vrlo toan; tokast, u obliku toke punktura (lat. punetura) med. v. punkcija punski (lat. punicua) koji se tie Punjana, Kartaana ili Feniana, njima svojstven, koji od njih potjee ili im pripada; Punski ratovi ratovi voeni izmeu Rima i Kartage u treem i drugom st. pr. n. c.; bilo ih je tri, a najvaniji je Drugi punski rat (219 201); pren. laan, nevjeran, vjeroloman (punska vjernost) punta (tal.) vrh brda, rt (u Dalmaciji) punta (tal.) vrh. iljak; rt punta d'arco it. punta d'arko (tal.) glaz. v. a punta d'arco punta dell'arco it. punta del'arko (tal.) v. a punta d'arco puntapet (tal. pontapetto) pribadaa pup (engl. poop) stranji dio broda, krma pupa (njem. Puppe) 1. lutka; 2. liinka (larva) stupanj u preobrazbi kukaca pupil (lat. pupilla) prav. siroe; tienik; maloljetnik (bez oca) koji je pod skrbnitvom pupila (lat.) anat okrugao otvor u arenici oka s prosjenim promjerom od 2 do 3 mm, zjenica pupilaritet (lat. pupillaritas) prav. maloljetnilvo, razdoblje pod skrbnitvom pupilarni (lat. pupillaris) prav. siroadski, koji se tie siroeta, tienika,

maloljetnika, maloljetniki; anat. koji se tie zjenice (oka), rjenini; pupilarni depozit novac maloljetnika-siroeta koji se nalazi u banci pod nad; zorom suda pupilni (lat. pupilla zjenica) anat. zjenini pupilni (v. pupila 2.) prav. v. laksament purana (sanskr. purana) vrsta staroindijskih epsko-didaktikih knjievnih djela koja sadre mitoloke prie o stvaranju, propasti i obnovi svijeta, djela bogova i junaka, propise o vjerskim obiajima i praznovanjima, ulomke o pravima i dunostima pojedinih kasta, filozofska razmatranja itd. purgacija (lat. purgare, purgatio) med. ienje, proiavanje; prav. opovrgavanje neke sumnje pred sudom purgancija Gat. purgantia) med. proiavanje crijeva; lijek za ienje purgar (njem. Burgcr) graanin uope; malograanin, sitniav ovjek purgativ (lat. purgativum) med. sredstvo (ili: lijek) za ienje crijeva purgativan (lat. purgalivus) koji proiava, koji pomae ienju (criieva) purgatorij (lat. purgatorium)kod katolika: (vjerovanje u) islihte. mjesto gdje due umrlih moraju najprije okajati svoje grijehe prije nego to dospiju u carsvo vjenog blaenstva purger (njem. Biirger graanin) graanin pren. malograanin, filistar purgirnti (lat, purgare) med. istiti, oistiti, proistiti crijeva; prav. osloboditi se optube, opravdati se; pripraviti svilu za bojenje puriOkacija (lat. puriticatio) ienje, proiavanje purifikatorij (crkv.-kat.) ubrus za brisanje kalea pri misi puriforman (lat. purifbrmis) med. gnojast

puri lan

1196

putativan

purilan (lat. puerilis) djetinji, djetinjski, djeaki; djetinjast, neozbiljan ili nezreo kao dijete Purim (hebr. pur, purim) veseli idovski blagdan kojim 14. i 15. adara (oujka) proslavljaju spomen na sretno izbavljenje Zidova, kad ih je Kstera spasila od unitenja purin (lat. purus ist) organski duinati spoj; nalazi se u organizmu kao proizvod izmjene tvari (u ljudskom, ali i u nekim biljnim organizmima) purist (lat. purus ist) onaj koji tei ienju jezika od nepotrebnih tuih rijei, onaj koji pretjeruje u tenji za ienjem jezika, istunac puritanac (lat puritas istoi) istunac, onaj koji se strogo pridrava postavljenih naela; lan engleske Prezbiterij anske crkve koja se htjela strogo pridravati evangelike istoe puritanizam (lat puritas istoa) istunstvo, preLjerana strogost u vjernosti postavljenim naelima i obiajima: pokret medu engleskim protestantima u XVI. st. za odravanjem Crkve u cvangelikoj istoi (nasuprot Anglikanskoj crkvi koja se u mnogome ugledala na Katoliku crkvu) purizam (lat. purus ist) ienje jezika od nepotrebnih tuih rijei i loih kovanica; pretjeranost u tenji za istoom govora, istunstvo puro Gat. purus ist) med. ist sok (ekstrakt) od mesa (sredstvo za okrjepu i jaanje) purpur (lat purpura, gr. porfyra purpurni pu; grimizna boja) najfinija Ijubiastocrvena boja koju su prvi prireivali stari Feniani od bezbojnog soka tzv. "purpurnog pua" koji se tek na svjetlosti oboji; skupocjena tkanina ove boje; purpurna ih grimizna odjea, purpurni ih grimizni ogrta, osobito kardinalski; pren. lje-

pota, sjaj, rasko, skupocjenost, dragocjenost purpura Gat.) med. v. pelioza purpurin (lat. purpurinum) kem. trioksiantrahinon. nalazi se, pored alizarina, u kani (lat. rubia tinetorum), umjetno se dobiva iz antracena purpurna kiselina (lat. purpuricum aciduin) kem. ivotinjska kiselina koja sc priprema od mokrae purtropo (tal.) na alost, aliboe purulencija (lat purulentia) med. zagnojenost, gnojenje purulentan (lat. pus, puris gnoj, purulentus) med. gnojan, zagnojen purulenti (lat, purulcnta) mn. med. sredstva za gnojenje, za izvlaenje gnoja purulescencija (lat. purulescentia) med. gnojenje, zagnojavanje, stvaranje gnoja purus putus Gat.) "ist deko", tj. onaj koji poznaje samo svoju struku, a o svemu drugom nema pojma pusa (njem. Pussel) poljubac pusta (mad. puszta) velika i travom bogata ravnica, panjak, stepa u srednjoj Maarskoj (danas veinom zasijana penicom, kukuruzom i dr.) pustula (lat pustula) med. gnojna bubuljica, prit pustulozan (lat. pustulosus) med. bubuljiav, pritav pusula (tur.) cedulja, potvrda, pisamce put mjera za teinu, uteg u Indiji = 1 1/ 2 engl. funte = 680,388 g; vrsta kositrenog novca putamen (lat) bot. jezgra u vou s koticom. kotica putar (njem. Butter) maslac putativan Gat. putativus) tobonji, zamiljen; koji se smatra zakonitim, a nije; putativni brak prav. brak u kojem, pri sklapanju, obje strane, ih samo jedna, nisu znale da postoje zakonske prepreke sklapanju toga braka

pute ili

1197

putri dan

puteal (lat. puteal) ograda oko zdenca ili esme puti (tal. putti) u slikarstvu i kiparstvu: goli djeji likovi, obino aneli 3 krilima i bez krila Putifarka ena egipatskog dvorskog dostojanstvenika Putifara (Potifara) koja je htjela zavesti idovskog mladia i roba Josipa; pren. bludnica, zavodnica putir (gr. poter posuda za pie, asa, pino pijem) u pravosl. crkvi: zlatna ili srebrna aa u koju se toi vino,

razblaeno vodom, i kojim se vjernici prie s uju puto (tal. putto) umj. lik malog golog djeteta, obino kao ukras na umjetnikim graevinama, osobito slavinama i slino putrefakcija Gat. putrefacere) truljenje, trule, raspadanje putresciu (lat. putresccre prelaziti u truljenje, truliti) kem. otrov koji se razvija pri truljenju mesa putri dan (lat. putridus) truo; pokvaren, smrdljiv

Q
Q, q slovo latinskog podrijetla koje se umee poslije dvadeset i treeg slova hrvatske latinice quaestio it. kvcstio (lat.) pitanje, sporno pitanje; znanstveno pitanje, znanstveno ispitivanje; zadatak, istraga, sporna toka; muno pitanje, muka, muenje quaestio facti it. kvescio fakti (lat.) prav. ispitivanje (ili: pitanje) o stvarnom, injeninom (za razliku od ispitivanja pravnog naela) quaestio juri it. kvestio juri (lat.) prav. pravno pitanje, pitanje koje spada u podruje prava quantite negligeable it. kantite negliabl (fr.) zanemariva veliina, beznaajna veliina, veliina o kojoj se ne mora voditi rauna; okolnost o kojoj se ne mora voditi rauna pri rjeavanju kakvog politikog ili ekonomskog pitanja Quasimodngeniti it. kvazimodogeniti (lat.) u Kat. crkvi: prva nedjelja nakon Uskrsa, Bijela nedjelja (prema jednom psalmu koji poinje rijeima Quasimodogeniti, to u prijevodu znai: kao novoroena djeca) quaternio terminorum it. kvaternio terminorum (lat.) log. etvrtina pojmova, etiri pojma, pogreka u zakljuivanju koja nastaje zbog dvosmislenosti jednoga od triju pojmova (gornji, srednji i donji pojam) u zakljuku (silogizmu) koji u ovom sluaju ima, umjesto tri, etiri lana querela nulitatis it. kverela nuhtatis (lat.) prav. nitavna alba, tuba zbog nitavnosti kojoj je cilj da, i nakon formalne pravomonosti, ukloni dva najtea razloga nitavnosti: sudjelovanje iskljuenog suca pri donoenju opovrgnutog rjeenja i nedostatak stranakog zastupanja qui vivra, verra it. ki vivra, vera (fr.) tko ivi, vidjet e. tj. budunost e pokazati, vidjet e se quid pro quo it, kvid pro kvo (lat.) jedno umjesto drugog, brkanje, nesporazum, zamjena u pojmu, osobi ih imenu quieta non movere it. kvijeta non movere (lat.) ono to miruje ne treba dirati (prema Platonu), opomena vladama da ne pretjeruju u donoenju reformi quieto it. kvijeto (tal.) glaz. mirno, spokojno quitte ou double it. kit u dubi (fr.) u igri: ih gubitak povratiti ih dvostruko platiti; pren. staviti sve na kocku, ili ostati ili propasti quo titulo? it. kvo titulo (lat.) na temelju ega? kojim pravom? Quo vadi? it. Kvo vadi? (lat. Quo vadi. Domine?) Kamo ide, Gospodine? pitanje koje je apostol Petar uputio Isusu kad su ga vodili na Golgotu (Iv 13,36); naslov poznatog romana H. Sienkievvicza quod erat demonstrandum it. kvod erat demonstrandum (lat.) stoje bilo

quotidianuB typus

1199

quousque tandem!

za dokazivanje, to se je trebalo dokazati qnotidianus typus it. kvotidijanus tipus (lat.) med. svakodnevni povratak neke bolesti

quousque tandem! it. kvouskve tandem (lat.) "ta dokle e!" izraz kojim se izraava nestrpljivost (prema poetnim rijeima Ciceronovog prvog govora protiv Katiline)

R
R, r dvadeset i tree slovo hrvatske latinice K oznaka za stupanj Reaumurova toplomjera Ra kem. kratica za radij rabarbara (gr. ra, lat. rha barbarum) bot. poznata biljka iz porodice dvornika (podrijetlom iz srednje Azije) iji se uti korijen upotrebljava u medicini, osobito kao sredstvo za osvjeavanje i ienje; inae povrtnica i ukrasna biljka rabarbarin (lat. rha barbarum) kem. kiselina koja se nalazi u rabarbari rabat (tal. rabaliere oboriti, fr. gabais) trg. odbitak, popust u utvrenoj cijeni robe, snienje cijene, smanjena cijena rnbat-konto trg. raun o uinjenom popustu u cijeni neke robo rnbdologija (gr. rabdos prut, logia) vjetina raunanja na tapie rabdomahija (gr. rahdomachia) borba palicama u borilakim kolama rabdomnnt (gr. rabdos prut, mantis pretkaziva, prorok) onaj koji prorie pomou tapia, osobito koji pomou tzv. vilinskih raalja otkriva rude, izvore i si. rabdomantija (gr. rabdos prut, manteia pretkazivanje. proricanje) proricanje po tapiima, otkrivanje pomou tzv. vilinskih raalja pod zemljom skrivenih stvari, osobito ruda, vodenih izvora i tokova rabi (hebr. rab. rabbi) uitelj; u Kristovo vrijeme poasna titula palestinskog uitelja koju su esto i Isusu pridavali uenici i tovatelji rabic njem. (Drahtnetz) iana mrea rabies canina it. rabijes kanina Gat.) med. psee bjesnilo rabijatan (tal. arrabbiato, lat. rabies bijes) grub, surov, bijesan rabijatan (tal. rabbia srdba, gnjev, bijes, bjesnilo) bijesan, razbjenjen, estok, grub, razbijaki, uvijek spreman na tunjavu, goropadan rabin (hebr. rabbi) idovski sveenik, idovski vjerouitelj rabinat (hebr. rabbi) zvanje i djelokrug rabina rabiniti (hebr. rabbi) mn. v. talmudisti rnbinizam (hebr. rabbi) znanost 0 hebrejskom jeziku i idovskoj religiji rnbinski jezik novohebrejski jezik koji su stvorili rabini, osobito znanstveni jezik idovskih pisaca od X. st. rabulist (lat. rahulista) lo pravnik koji naopako tumai zakone, brbljavac rabulistiki dokaz log. tobonji dokaz, dokaz koji je utemeljen na lanim zakljucima rabulistika (lat. rabula) izopaavanje zakona rabuni (hebr. rabbuni) na gospodar i uitelj (titula kojom su uenici oslovljavah Isusa) raee-bout it. res-bot (engl.) port, trkaki amac racija (fr. ration) 1. odreena mjera, dnevni obrok u vojsci, osobito za konje (za razliku od obroka hrane koji pripada vojnicima, porcije)

racija

1201

raddoppiamento

rncija (ar. rgaca, rgaria) 2. prvotno: pohod muslimana u borbu protiv nevjernika; pljakaki pohod (po pohodu fr. trupa na sjev. Afriku); policijska akcija ili potjera za sumnjivim osobama raciocinacija (lat. ratiocinatio) promiljanje, razmiljanje; razumno zakljuivanje, razumni zakljuak, dokaz; retorika ili poetska figura kojom govornik ili pisac sam sebe poziva na navoenje razloga zbog kojega je neto tvrdio racionnlan (lat. rationalis) fil. razuman, obdaren razumom, razumni, utemeljen na razumu, znanstveni; mat. koji se moe izraunati potpuno, izraunljiv, izraen bez korijenskog znaka; izraziv cijelim koliinama (supr. fil. empirijski; mat. iracionalan) racionalist (lat. ratio razuin) onaj koji vjeruje u razum kao u jedini pravi izvor spoznaje; onaj koji i nauavanje i naela svog vjerovanja izvodi razumom. a trudi se otkrivenu religiju shvatiti razumom (razmiljanjem); pristaa (ili: pobornik) racionalizma racionalistiki (lat. ratio razum) razumni, stvoren razumom, koji je u duhu racionalizma, koji se tie racionalizma, koji je u vezi s racionalizmom, koji pripada racionalizmu racionalizacija (lat. ratio razum) organizacija neke djelatnosti na temelju najsvrhovit.ijih metoda i naina rada, usavravanje, poboljavanje, poboljanje; racionalizacija proizvodnje srniljenost u radu kojoj je cilj da sa to manjim utrokom vremena i energije radnika postigne najvii proizvodni uinak racionalizam (lat. rationalismus) primjena razuma na sve to je ovjeku dano u iskustvu, da razum o tome sudi, ispituje i shvaa; fil. smjer koji

smatra razum i miljenje kao jedini, ili bar najvaniji izvor spoznaje;, kojim se jedino moe doi do istine (racionalistiki filozofi su: elejci. Platon, Descartes, Spinoza, Leibniz, Fichte, Schelling, Hegel, Herbari i dr.); smjer aktivistike etike koja smatra razum i znanost najveom ljudskom snagom; u religiji: naelo da nijedno vjersko nauavanje ne treba primati bez razumnog ispitivanja i provjeravanja; uvjerenje da je razum najvii sudac u vjerskim pitanjima, razumna vjera (supr. supernaturalizam); lit. knjievno razdoblje pod utjecajem ideja filozofskog racionalizma racionalizator (lat. ratio razum) onaj koji u praktinom djelovanju radi po savjetima razuma, onaj koji radi u duhu racionalizacije racionalnost (lat. ratio razum) fil. razumnost, obdarenost razumom, sposobnost miljenja; ivljenje i postupanje prema propisima razuma; mat. izraenost bez korijenskog znaka; izrazivost cijelim koliinama, sraunanost, proraunanost racionirati (fr. ration obrok) 1. dijeliti na obroke, podijeliti na obroke; usp. racija 1. racionirati (lat. ratio razum) 2. raditi razumno, Ij. onako kako je najsvrhovitije i najpraktinije ralati (njem. ratschen) izgovarati glas r stranjojezino radar (engl. skraeno: radio deteeting and ranging radio koji otkriva i odreuje tono mjesto u prostoru) ureaj koji emitiranjem ultrakratkih radio valova otkriva vrste predmete na velikoj udaljenosti u zraku, vodi ili na kopnu raddolcendo it. radolendo (tal.) glaz. blago, ljupko, umiljato raddoppiamento it. radopijamenlo (tal.) glaz. udvostruavanje

raddoppiato

1202

radio

raddoppiato it. radopijato (tal.) glaz. izraz koji znai da neto treba dvaput svirati ili pjevati radesiga (dan. radesvge) med. veoma teka bolest, slina gubavosti (u Norvekoj, vedskoj, Islandu i dr.) radicirati (lat. radicari) ukorijeniti, uhvatiti korijen; svesti, vratiti na osnovu, poetak ili podrijetlo; osnovati, zasnovati, postaviti na vrste i sigurne osnove; mat. izvaditi korijen nekog broja, korj eno vati radiestezija (lat. radium, gr. aisthanomai osjeam) noviji naziv za sposobnost da se, pomou tzv. vilinskih raalja i slinih mehanikih naprava, otkrivaju podzemne vode, izvori, rude i si. radiestezist onaj koji se bavi radiestezijom radij (lat. radium, radius zrak, radiare zraiti) kem. element koji su otkrili supruzi P. i M. Curie (1898.) u uranovoj rudai, atomska teina 225,97, redni broj 88, znak Ra, radioaktivan; javlja se kao raspadni proizvod urana u svima uranovim mineralima radijacija (lat. radiatio) fiz. zraenje radijalan (lat radialis) zrakast; koji se odnosi na radijus, koji ide u smjeru polumjera radijan (lat. radius polumjer) mat. luk kruga ija je duina jednaka s polumjerom; sredinji kut kruga koji lei pod takvim lukom radijant (lat. radiare zraiti, radians koji zrai) astr. toka na nebeskom svodu iz koje prividno izviru meteori i meteorske pojave radijnran (lat. radiare zraiti) koji zrai radijator (lat. radiator) 1. grija, uplje tijelo od lijevanog eljeza ili elinog lima kroz koje prolazi vrela voda ili para radi zagrijavanja; 2. pribor sastavljen od tankih cjevica kroz koje prolazi voda za rashladivanje motora, hladnjak

radijeva emanacija (lat. radium, emanatio istjecanje) kem. fiz. radioaktivan plin koji se stalno razvija iz radijevih preparata i koji se pretvara u kakav vrst radioelement radijus (lat radius) zraka (suneva ili svjetlosna); mat. polumjer radijus-vektor (lat radius vector) mat duina koja spaja sredite elipse, parabole ih hiperbole s bilo kojom njihovom tokom radikal (lat, radicalis od radix gen. radicis korijen) 1. mat. rezultat korjenovanja; 2. kem. osnova baza i kiselina, jednostavna ili sloena tvar koja s nekom drugom tvari moe formirati kiselinu ili bazu; 3. pren. ovjek koji tei za korjenitim mijenjanjem nekog stanja radikalan (lat. radicalis od radix gen. radicis korijen) korjenit, ukorijenjen, potpun, temeljit, prvobitan, uroen, koji je od prirode, prirodan; mat. korijenski; radikalno lijeenje lijeenje u potpunosti (za razliku od palijativnog lijeenja) radikali (lat. radicalis korjenit, korijenski) mn. oni koji tee za korjenitim mijenjanjem nekog stanja radikalizam (lat. radicalis korjenit, korijenski) 1. korjenitost, temeljitost, potpuna dosljednost u zastupanju nekog shvaanja ih ostvarivanju nekog programa; 2. naela i ciljevi kojima tee radikali radikalno (lat, radicale) korjenito, potpuno, iz temelja, temeljito, iz korijena radikand (lat. radicandus) mat. broj ili izraz iz kojega se vadi korijen radikula (lat. radicula) bot. klica kod biljaka sjemenjaa radio (lat radium) 1. naziv za beino prenoenje zvukova na velike udaljenosti; 2. u uem smislu: ureaj za primanje zvukova koji se prenose beinim putem

radio-amater

1203

radiolokator

radio-amater {lat. radium, fr. amateur) onaj koji sc radiulehnikom i radiofonijom bavi iz ljubavi (a ne profesionalno) radio-aparat Gat. radium, apparatus) ureaj za primanje valova emisijskih radio-poslaja radio-boje kisele obojene tvari za bojenje vune. odlikuju se jednostavnou i postojanou; upotrebljavaju se za bojenje raznih pletiva radio-metar (lat. radium, gr. metron mjerilo, mjera) fiz. "svjetlosni mlin', ureaj kojim se energija toplinskih /.raka pretvara u mehaniku energiju gibanja radio-peleng (lat. radium, niz. peiling) odreivanje mjesta radiopostaje pomou radio-pelengatora radio-pelengator (lat. radium, niz. peiling) ureaj za pelengiranje pomou eicktromagnetnih valova radioaktivan (lal. radium, activus djelatan) koji ima svojstva radije vi h zraka, koji zrai; radioaktivne pojave svojstvo nekih tijela da stalno zrae nevidljivim zrakama; sve tvari, supstance, koje zrae slino kao uran i radij, tj. koje prodiru kroz tvari svake vrste, zovu se radioaktivne radioaktivnost (lat. radium, activitas djelatnost) kem. svojstvo elemenata da svojim zrakama pocrne fotografsku plou, da ioniziraju zrak, da prodiru knrz tvari svake vrste; osim tirana i radija lo svojstvo imaju torij, aktinij. polonij (prirodna radioaktivnost); umjetna radioaktivnost radioaktivnost koja je izazvana najprije kod aluminija radioautografijn (lat. radium, gr. autos sam, grafo piem) ispitivanje nagomilavanja radioaktivnih tvari i njihove razdiobe u biljnom i ivotinjskom tkivu pomou fotografskih ploa i filmova (primjenjuje se u medicini, mikrobiologiji i dr.)

radioficirati (lat. radium, facere) sprovesti. s provoditi radiofikaciju radiofikacija (lat. radium, facere raditi) uvoenje radioinstalacija, izgradnja radiopostaja i si. radiofonija Gat. radium, gr. fone zvuk, glas) izazivanje (ili: proizvoenje) zvuka putem svjetlosnih ih toplinskih zraka koje se u pravilnim prekidima putaju na osjetljivu plou radiofor (lat. radium, gr. fero donosim, nosim) med. ureaj sa strujom visokog napona, slui za lijeenje bolesti ivaca, reumatizma i si. radiogen (lat. radium, gr. gennao raam, proizvodim) med. radijev preparat s ravnomjernim i mjerljivim zraenjem, uzima se kao lijek u razliitim oblicima radiografija Gat. radium, gr. grafia pisanje) ispitivanje pomou rendgenskih zraka; osobito: izraivanje fotografskih slika {radiograma) pomou rendgenskih ureaja radiogram (lat. radium, gr. gramma pismo, pisano) brzojav koji se alje beinom telegrafijom; med. slika stvorena posebnim zrakama, obino slika rendgenskim zrakama (rengenogram) radiolog (lat. radium, gr. logos) onaj koji se bavi radijevim i rendgenskim zrakama i njihovim ureajima radiologija (lat. radium, gr. logia) znanost o zrakama, osobito radijevim i rendgenskim, i njihovoj praktinoj primjeni, poglavito u medicini rndiolokacija Gat, locatio postavljanje, radium) nain otkrivanja poloaja i puta udaljenih predmeta, osobito neprijateljskih zranih i pomorskih snaga, pomou radiolokatora odnosno radara radiolokator (lat locare postaviti, metnuti, locus mjesto, radius zraka) fiz. u Britaniji naziv za radar (naziv radar obino se upotrebljava u SAD-u)

radio skopi ja

1204

raglan

radioskopija (lat. radium, gr. skopeo promatram) med. ispitivanje rendgenskim zrakama radiotehnika (lat. radium, gr. technike) tehnika koja se slui djelovanjem eleklromagnelnih valova, tj. tehnika prenoenja na daljinu znakova, govora, glazbe ili slika elektromagnetnim valovima radiotelefonija (lat, radium, gr. tele na daljinu, fone zvuk, glas) opi naziv za sve ono sto obuhvaa prenoenje na daljinu govora putem eleklromagnetnih valova, telefoniranje bez ica radiotelegrafija (lat. radium, gr. tele na daljinu, grafia pisanje, biljeenje) telegrafija bez ica, beina telegrafija radioterapija (lat. radium. gr. therapeia lijeenje) znanost o ljekovitom djelovanju zraka, i to: lijeenje svjetlosnim zrakama = fototerapija, lijeenje rendgenskim zrakama = rendgenoterapija, lijeenje radijevim zrakama = radioterapija radirati (lal. radere) 1. strugati, ostrugati; izbrisati, brisati struganjem ili gumom; 2. praviti crte elinom iglom na bakrenoj, cinanoj ili elinoj ploi premazanoj voskom ili lakom Radix omnium malorum avaritia it. radiks omnium malorum avaricija (lat.) Korijen sviju zala je lakomost radl(a) (njem. Rad kota) kotai za rezanje tijesta rada (engl. raja, rajah, sanskr. rajan, radsehan, lat. rex) "kralj", titula indijskih vladara; usp. maharada rafa (gr. rafe) anat. av. npr. lubanjski av rafal (fr. rafale) vihor, jak i iznenadan vjetar; voj. iznenadan napad brzom paljbom (rafalna vatra) rafalna vatra voj. v. rafal rafanija (gr. rafanos) med. ruski katar (prehlada)

rafija vlakno dobiveno od madagaskarske biljke Raphia ruffia rafinada (fr. raffinade) proiavanje eera; proieni eer, najfiniji eer rafinaa (fr. raffinage) v. rafinada rafiner (fr. raffincur) proiava eera, preraiva eera rafinerijo (fr. raffincrie) tvornica za preradu eera; proiavanje eera, prerada eera; pogon za proiavanje i oplemenjivanje neeg, npr. bakra, mineralnog ulja, nafte i dr; pravljenje neega finijim, profinjenost; pren. neprirodnost, prepredenost rafiniran (fr. raffine) proien, napravljen finijim, profinjen; prepreden, lukav, dosjetljiv, domiljat rafinirati (fr. rattiner) proistiti, proiavati (eer, petrolej i dr.); oistiti kovinu; praviti finijim, profiniti rafinoza (fr. raffmose) vrsta eera kojega ima u melasi eerne repe; melitoza rafioli (tal. ravioli) valjuii od kosanog mesa rafosimfiza (gr. rafe av, symfyo sraslem) med. sraslost lubanjskih avova rafunk v. rauhfang rafunkirer (njem. Rauchfangkehrer) dimnjaar ragade (gr. ragas napuklina, pukotina) mn. med. pukotine na koi. osobito venerine na spolnim udovima i u blizini stranjice ragadij (gr. ragas napuklina, pukotina. lat. rhagadium) med. mala pukotina na koi rager (ved.) mladi koji nita ne radi, skitnica (u skandinavskim zemljama) raglan (engl. raglan) dug, portski ili kini, muki gornji kaput kod kojega rukavi nisu uiveni u ramenima, nego idu od samog ovratnika (nazvan po zapovjedniku engleske vojske u Krimskom ratu, lordu Raglanu)

ragu

1205

raketni aparat

ragu (fr. ragout) jelo od kosanog mesa ili ribe 5 finim zainima i umacima; pren. mjeavina, smjesa Ragusa 1. tal. naziv za Dubrovnik; 2. pokrajina na Siciliji i njezin glavni grad ragutantan (fr. ragoutant) koji izaziva volju za jelom, ukusan; pren. ugodan, umiljat, draestan raguzino (tal. ragusino) srebrni novac u vrijednosti 1 L'2 dukata, kovan u Dubrovniku do 1800. g. rahi- (gr. rachis) predmetak u sloenicama sa znaenjem: leda; kraljenica rahiagra (gr. rachis, agra plijen) med. kostobolja u kraljenici rahialgija (gr. rachis, algos hol) med. bol u kraljenici rahialgitis (gr. rachis, algos bol) med. upala lene modine rahiofima (gr. rachis, fyma izraslina, oteklina) med. oteklina kraljenice rahiokifoza (gr. rachis, kyfos zakrivljen) med. iskrivljenost kraljenice unatrag rahiolordoza (gr. rachis, lordos naprijed iskrivljen) med. iskrivljenost kraljenice unaprijed rnhiomijelitis (gr. rachis, myelos sr) med. upala lene modine rahiomijeloftiza (gr. rachis, mvelos sr, fthisis suica) med. suenje kraljenice rahioparaliza (gr. rachis, paralysis uzetost) med. uzetost lene modine rahioplegija (gr. rachis, plege udarac) med. uzetost ivaca lene modine rahioreuma (gr. rachis, rheo teem, curim) med. bol u kriima, kriobolja rahiotom (gr. rachis, tome rezanje) kir. instrument za rezanje hrptene upljine rahitian (gr. rachis) med. koji boluje od rabitisa (mekanih kostiju) raliitis (gr. rachis) med. esta bolest kostiju kod djece, sastoji se u tome to se kosti, zbog nepravilne prehra-

ne, ne ovapnjenjuju nego ostaju meke i gipke, engleska bolest; iskrivljenost kraljenice raison d'etre it. rezon d-etr (fr.) razlog koji opravdava postojanje neega, pravo stupanja u ivot raja (ar. ra'ijak stado) nemuslimanski podanici u nekadanjoj Turskoj, uglavnom krani koji su bili podloni plaanju haraa; pren. sirotinja, prezreni stale rajetin (ar. ra'ijah stado) kranin u bivoj Turskoj koji je morao plaati hara; pren. siromaan, prezren ovjek; usp. raja rajf (njem. Reif) kota, obru rajh (njem. Reich) drava; carstvo rajmeraj (njem. Raumen spremanje, ienje) ope ienje kue, tzv. "veliko spremanje" rajnvajn (njem. Rhein Rajna, Wein vino) rajnsko vino rajsferlus, ciferlus (njem. ReiJ3verschlutt) smiak, naprava za brzo spajanje (zatvaranje) i razdvajanje (otvaranje) rubova tkanine povlaenjem zupanog zatvaraa rajsnadl (njem. ReiBnagel) pribada, avli s velikom glavom za uvrivanje papira raket (njem. Racket) glaz. stari puhaki instrument, slian oboi, u obliku cilindrino kutije; registar na orguljama koji oponaa ton raketa raketa (njem. Rakete, tal. rocchetto, engl. rocket) 6ihura napunjena barutom i dr. zapaljivim raznobojnim tvarima, slui za osvjetljavanje (npr. neprijateljskih poloaja) i vatromet; voj. granata koja se kree po zakonu reakcije; letjelica s reaktivnim pokretaem raketar (njem. Raketierer) izraiva i baca raketa; v. raketa 2. raketni aparat sprava kojom se. pomou posebne rakete, s morske obale

raketni avion ili otoka dobacuje brodolomcima konopac za spaavanje raketni avion zrakoplov koji se kree pomou raketnog motora, zrakoplov na mlazni pogon, mlanjak raketni motor motor kod kojega se plinovi nastali izgaranjem neke eksplozivne smjese izbacuju velikom brzinom unatrag i time odbacuju motor i spravu na kojoj se on nalazi (npr. zrakoplov i dr.) u suprotnom smjeru od smjera strujanja plinova; reaktivni motor rakun (engl. raccoon) zool. vrsto malih medvjeda ukastosive boje iz Sjev. Amerike, peru sve to ele pojesti, mogu se lako pripitomiti ralantir (fr. ralcntir) 1. zrak. smanjenje brzine; 2. u kinematografiji: usporeno projekcija kako bi se mogli dobro promotriti razliiti pokreti rallcntando (tal.) glaz. usporavajui, sve lake i lake ramn (njem. Kahm) okvir na slici Rama (sanskr) mit. glavni junak ind. epa Ramajana, ramajiti (glavna skupina vinuita) ga potuju kao najvie bie; i u dananjem narodnom govoru Indije skraeni oblik ram upotrebljava sc esto umjesto Rog ram a dan (ar.) v. ramazan Ramnj;ina (sanskr. Ramayana) ime vis likog indijskog umjetnikog epa iz III. ili IV. st. pr. n. e., sadri 7 knjiga i 24 tisue stihova; opisuje doivljaje Kame, sina kralja Daarate, u borbi za otetu mu enu ramajiti (sanskr. Rama) mn. v. pod Rama ramazan (Lur., perz.) deveti mjesec muslimanske mjeseeve godine u koji muslimanski zakon propisuje vjernicima strog post. suzdravanje od svih tjelesnih uivanja preko dana, a noi se provode u molitvi i veselju; nakon ramazana dolazi blagdan bajram

1206

rondevu

rambada (fr. rambade) pom. ograda na brodovima rnmifikacija (lat. ramus grana, rainificalio) grananje; pren. razgranatost rnmiforman (lat. ramiformis) bot. koji ima oblik grane, grana st ramisti fil. pristae francuskog humanistikog filozofa i filologa Petru sa Ramusa (15151572) koji je. kao izrazit Aristotelov protivnik, utemeljio novu logiku koja se oslanjala na gramatiku i retoriku ramolitiv (lat. ramollitivum) med. omekavajue sredstvo, sredstvo (ili: lijek} za omekavanje ramozan (lat. ramosus} granat; razgranat rampa (fr. rampe) brklja, preka koja slui za zatvaranje prolaza; postolje za izbacivanje projektila i raketa; rub pozornice izhoen prema gledalitu rampa (njem. Rampes) kiselkasto mlado vino ramstek (eng. rumpsteak) kuh. peen ili pren komad govtdskog buta rana (lat.) zool. aba; med. prit, mala oteklina ispod jezika rana in fabula (lat.) aba u basni koja se napuhavala ne bi li postala velika kao vol, dok se na kraju nije raspukla ran (p. raneho) stoarska farma rnncri (p. raneheros) mn. meksikanski seljaci paniolsko-indijanskog podrijetla, odlini radnici, jahai i lovci rand-glosa (njem. Rand rub. gr. glossa jezik) primjedba napisana sa strane, pokraj samog teksta na koji se odnosi, na listu knjige ili rukopisa; marginalija randem kabriolet ili laka kola sa dva kotaa u koja su upregnuta, jedan ispred drugog, tri konja; usp. tandem randevu (fr. rendez-vous) zakazani sastanak (osobito ljubavni); mjesto sastanka

randman

1207

rapsodist

rnndman (fr. rendement) prinos; dohodak, poglavito: omjer prinosa u proizvodima koji sc dobije od sirovina, npr. koliko se sirovog i rafiniranog eera dobiva od 100 kg eerne repe, ili npr., kad se kae da je "randman dobivanja masti" 30%, to znai da se od svinje teke 150 kg ive vage dobiva 45 kg masti; dinamiki randman koristan rad (stroja) rang (fr.) stupanj u nekom drutvenom ili duhovnom staleu, red, vrsta, poloaj: prvi u rangu prvi po redu (glede vrijednosti ili poloaja) rang-lista (fr. rang, liste) popis po redu Starjeinstva, redni popis (posebice u vojsci) ranimirati (fr. ranimer) ponovno oivjeti, povratiti u ivot, ohrabrili; pojaati boju, osvjeiti boju rankontr (fr. rencontre) sluajni sastanak, neoekivan susret; iznenadna svaa, neoekivana svaa, neprijateljski susret, sukob, dvoboj, megdan; prilika, povoljan stjecaj prilika, povoljan sluaj; trg. oznaka, broj stranice glavne trg. knjige u drugim knjigama ranz dtis vaches it. ran(s) de va (lat.) vicarska pastirska pjesma i ples rnnirati (fr. ranger) urediti, ureivati, postrojiti, postrojavati; manevrirati vagone; ranirna postaja manevarska postaja rapcl (fr. rappel) opozivanje, pozivanje natrag; akt o opozivu, osobito izaslanika u stranoj dravi; voj. znak trubom za okupljanje, sviranje na "zbor"; trg. doplata; kaz. pozivanje glumaca da se ponovno pojave; slik. zgodna razdioba svjetlosti na slikama; dobiti rapel biti opozvan, dobiti opozivno pismo rapelirati (fr. rappeler) opozvati, opozivati; nanovo pozvati: pozivati glumce da se pojave ponovno; voj. svirati

"zbor*; slik. ravnomjerno razdijeliti svjetlost na slici rnpert (njem. Rapert) voj. postolje s kotaima na kojem stoje; brodski topovi rapidamente (tal.) glaz. brzo, ivo; rapido rapidan (lat. rapidus) brz, hitar; ustar, nagao, estok, prijek; ivahan (nain izraavanja, stil); letimian; strm, strmenit rapidi (lat. rapidus brz, eng. rapids) mn. brzaci i vrtlozi, virovi (u amerikim rijekama) rapido (tal. rapido) glaz. v. rapidamente rapir (fr. rapiere) dug i iljat ma za udaranje bodimice (stariji naziv za floret) rapl (njem. Rappel) napadaj ludovanja, isticanje neke fiksne ideje raport (fr. rapport) prijavak, izvjetaj, priopenje, izjava (usmena ih pisana); voj. prijavak, slubeni izvjetaj raportirati (fr. rapporter) izvijestiti, izvjetavati, podnijeti prijavak, izvjetaj, po slubenoj dunosti, priopiti; trg. prenositi stavke iz jedne knjige u drugu rapsod (gr. rapsodos) onaj koji pojedine pjesme ih odlomke pjesama sastavlja u cjelinu; putujui narodni pjeva kod starih Grka koji je staro junake pjesme, osobito Homerove, spajao u vee cjeline i javno pjevao ili kazivao narodu, slino naim guslarima rapsodija (gr. rapsodia) pjesma koju je rapsod pjevao ili kazivao; osobito: pojedini odlomci Homerovih pjesama; otuda: odlomak iz neke vee pjesme; pjesma potpuno slobodnog oblika; glaz. fantazija slobodnog oblika koja sc naslanja na narodnu melodiju rapsodist (gr. rapsodia) pisac pjesama ili glazbenih djela potpuno slobodnog oblika i bez meusobne veze

rapsodomantija

1208

ratel im dijelom, sastojao u borbi protiv semitizma, u sprjeavanju idovskog utjecaja na duhovni, ekonomski i politiki ivot naroda raskacija (lat. rascatio) med. iskaljavanje, izbacivanje sluzi iz grla raskol (rus.) cijepanje Pravoslavne crkve u Rusiji, sektalvo raskolnici (rus. raskolnik) heretici, otpadnici od pravoslavne (dravne) vjere u Rusiji koji su se 1666. otcijepili i osnovali bezbroj raznih sekta, sektai, starovjerci raspa drutveni ples u 4/4 taktu iz pedesetih godina 20. st, danas gotovo zaboravljen raspacija (lat raspatio) med. struganje, uklanjanje struganjem raspatorij (lat. raspatorium) kir. instrument za skidanje pokosnice. noi za struganje raspatura (lat) med. v. raspacija raspekmeziti se (isp. pekmez) pren. raznjeiti se, omekati rastral (lat. rastrum grabi je) glaz. sprava od mesinganog lima s pet kukica pomou koje se povlae ih izvlae notne.crte rastrirati (lat. rastrum) povlaiti notne crte pomou rastral a ra (engl. rash, fr. ras) vrsta lake i glatke vunene tkanine raomon izraz kojim se oznauje relativnost i subjektivnost istine (prema filmu Akira Kurosave Rashomon) raspa (njem. Raspe, Raspel) turpija, strugalica ratel (lat rastellum) pov. mjesto odreeno za trgovinu na nekadanoj hrvatsko-turskoj granici ratel (tal. rastello) voj. izlaz iz neke utvrde u otvoreno polje; naziv nekih mjesta u Hrvatskoj du bive austrougarske granice prema Turskoj ratel (tal. rastello) eljezna reetka, rotilj, gradela

rapsodomantija (gr.rapsodia rapsodska pjesma, manteia pretkazivanje, proricanje) proricanje iz stiha koji prvi upadne u oi kad se nasumce otvori knjiga pjesama rapsodski (gr. rapsodos) istrgnut iz cjeline, koji je u odlomcima; potpuno slobodan po obliku, bez meusobne veze raptus (lat. raptus) otmica, odvodenje silom; oduevljenje, zanos; izljev srdbe rara avis (lat.) "rijetka ptica", tj. neto rijetko, velika rijetkost, "bijela vrana" rarefaciencije (lat. rerefacientia) mn. med. lijekovi za irenje znojnih otvora rarefakeija (lat. rarefactio) med. proirenje, irenje znojnih otvora; fiz. razrjedivanjc zraka toplinom raritet (lat. raritas) rijetkost, skupocjenost; rijetka stvar, neto to se rijetko via ili susree ras (ar. ra's) "glava"; vojni ili civilni zapovjednik jedne pokrajine u Etiopiji; vojvoda, knez. rasa (fr. race, p. raza. tal. razza. njem. Kasse) vea skupina srodnih bia ivotinja ili ljudi s istorodnim glavnim oznakama, tenjama, navikama, i s istorodnim duevnim ustrojstvom; pleme, loza. rod; podrijetlo, koljeno, pasmina; biologija rasa znanost o sastavu i ustrojstvu, nainu ivota, postanku i razvoju rasa; rasna higijena v. eugenika rasisti (fr. race, njem. Kasse) mn. pristae i pobornici rasizma; v. rasizam rasizam (fr. race. njem. Kasse) 1. nauavanje o nejednakosti ljudskih rasa, o postojanju viih i niih rasa; ovo nauavanje javlja sc u politikom djelovanju kobnom po ljudski rod da nie rase trebaju sluiti nekoj vioj rasi; 2. pokret za odravanjem rasne istoe (osobito u nacistikoj Njemakoj) koji se, najve-

rast imati

1209

reagirati

rasti mati (njem. stimmen usklaivati) pokvariti sklad rata (lat. rata sc. pars izraunani dio) obrok, razmjeran prinos ili udio svakog pojedinca, dio plaanja, otplata; pro rata (lat.) razmjerno, u dijelovima, u obrocima, u ratama ratanija (p. ratania, lat. radi rathaniae) larm. korijen jedne peruansko biljke veoma trpkog okusa iji se sok, kao tinktura, upotrebljava kao sredstvo protiv povreda i za zaustavljanje krvi ratificirati (lat. ratificare) potvrditi, potvrivati, odobriti, suglasiti se, usvojiti naknadno; izvriti ratifikaciju ratifikacija (lat. ratificatio) potvrivanje, potvrda da je opunomoenik postupao i radio u duhu elja i uputa naredbodavca, naknadno odobrenje, naknadno priznanje rntihabicija (lat. ratihabitio) v. ratifikacija ratihabirati (lat. ratihaberc) v. ratificirati rafinirati (fr. ratiner) sukna i druge vunene tkanine kovrati, praviti na njima s jedne strane vorie ratio it. racio (lat.) raun; obzir; razmiljanje, miljenje ureenje, put i nain, mjera; razlog, uzrok, osnova ratio legis it. racio legis (lat.) prav. zakonska osnova; duh i cilj zakona ratiolatrija it. raciolatrija (lat. ratio razum, gr. Iatreia oboavanje) ohoavanje (ili: pretjerano potovanje) razuma rattenendo (tal.) glaz. usporavajui. sve lake i lake rattcnuto (tal. rattenulo) v. rattenendo ratula (lat.) med. v. raspatorij raub (njem. Raub razbojstvo, otimaina) 1. u kartanju: izjava da djelitelj uzima otkrivenog aduta; 2. razbojnik raubriter (njem. Raub razbojstvo, otimaina, Ritter vitez) plemi koji se bavio pljakom

raubic (njem. Raub razbojstvo, otimaina, Schutze strijelac) zvjerokradica, krivolovac raucedo (lat.) med. v. raucitas raucitas (lat.) med. promuklost, hrapavost glasa raudi (engl. ro\vdy, rovvdies) grubijan, nasrtljivac (gradovima SAD-a) raudijizam (engl. rowdy) nered i uznemirenost u grau koji izazivaju raudi svojim pustolovinama i ispadima raut (eng. rout) sveana veera za uzvanike, prijam koji ima esto i politiki znaaj Rb kem. kratica za rubidij re (tal. re) 2. glaz. drugi stupanj C-dur ljestvice re bene cognita it. re bene kognita (lat.) dobro upoznavi stvar re sol (tal.) glaz. promjena po kojoj se nakon tona "d" ili "g" ne pjeva vie "re", nego "soF re vera (lat. res stvar, verus istinit) zaista, doista re- (lat.) 1. latinski i romanski predmetak (u tal. ri-) koji u sloenicama znai: natrag, protiv, ponovno, opet, jo jednom reader it. rider (engl.) "ita", titula docenata i izvanrednih profesora na engleskim visokim kolama readopcija (lat. readoplio) prav. ponovno primanje, ponovno usvajanje ready it. redi (engl.) pripravan, spreman ready-made it. redi-meid (engl.) konfekcijski izraeno (odijelo, obua i si.) reagencije (lat. reagentia) mn. kem. v. reagens reagens (lat.) kem. svaka kemijska tvar, supstanca koja, dodana drugoj tvari, izaziva u njoj kemijsku promjenu reagirati (lat. reagere) protudjelovati, raditi nasuprot; kemijski djelovati.

reakcija

1210

realizacija

vrili kemijske promjene; oduprijeti se, odupirati sc, opirati sc, davati otpor, suprotstavljati se reakcija Gat. reagere, reactio, fr. reacLion) suprotno djelovanje, protujelovanje; fiz. zakon jednakosti akcije i reakcije: djelovanje i protujelovanje su meusobno jednaki, a po smjeru suprotni (trei zakon gibanja, trei Nevvtonov zakon); med. djelatnost nekog dijela tijela izazvana pritiskom na njega; prav. obnova nekog pravnog spora: u politici: nazadna struja, nazadan pokret, nazad nj atvo, namjerno koenje napretka u dravnom i drutvenom ivotu i unitavanje ve ostvarenog napretka da bi sc, umjesto loga, opet uspostavilo ono to je prije postojalo i to je ve jednom bilo odbaeno kao zastarjelo, tj. kao smetnja napretku reakcionar (fr. rcactionnairc) 6vjek nazadnih i zastarjelih pogleda i metoda u radu, nazadnjak reakcionaran (fr. reactionnaire) nazadan, nazadnjaki; zastario reaktiv (lat. reagere proludjelovati) med. funkcionalni duevni poremeaj koji sc javlja kao posljedica (reakcija) jakih duevnih potresa ili afekata reaktivan. Gat. re-, agere raditi, reactivus) koji djeluje suprotno, koji ima suprotno djelovanje; reaktivni motor v. raketni motor reaktivirati (lat. reactivare) vratiti u djelovanje, vratiti u prijanju slubu reaktivitet (lal. reactivitas) obnovljena djelatnost, obnovljeno djelovanje; fiz. sila koja vri suprotno djelovanje, otporna sila real (lat. realis) 3. fil. kod Herbarta: elementarni faktor stvarnosti, apsolutno jednostavan, nematerijalan, nerazoriv, nepromjenjiv i supstancijalan princip bia (slian Leibnizovim monadama); tako je, npr., jedan od reala i diia

rcal (njem. Real) 1. tisk. postolje na kojem stoji sanduk sa slovima; usp. regal 1. real (p.. port. rcal) 2. novana jedinica u raznim zemljama i razliite vrijednosti realan (lat. res stvar, realis) stvaran, predmetan (supr. personalan i verbalan); koji zaista postoji, istinski, objektivan, koji postoji neovisno .o miljenju (supr. idealan) realgar (ar., fr. realgar) min. crveni arsenov sulfid realije (lat, realia) mn stvari koje imaju znaaja za prakti6in ivot, stvarnosti, stvarna znanja, stvarne znanosti, stvarne injenice realist (lat. realista) u praktinom ivotu: ovjek koji umije, ne podlijeui nikakvim tradicionalnim obzirima i njenim osjeajima, vidjeti stvarnost kakva jest, snalaziti se u njoj na najsvrhovitiji nain i ii. ne obazirui se ni na to, prema cilju koji je sebi postavio, trijezan praktiar; fil. pristaa realizma; supr. idealist i teoretiar realistiki Gat. realista) koji shvaa stvarnost onakvu kakva je, koji se usmjeruje samo prema stvarnosti, koji trai u praktinom ivotu samo ono to je korisno realitet (lat. realitas) stvarnost, bitnost, injeninost, bie, stvarnost onakva kakva je, neovisno o subjektu koji je doivljava i spoznaje; istina, istinitost; pouzdanost; pravednost karaktera; subjektivni realitet ono to se zamilja da postoji, zamiljivost; objektivni realitet stvarnost, izvodljivost, izvrljivost realiteti (lat. realitates) mn. posjedi, nekretnine, zemljite realizacija (fr. ralisatio) ostvarivanje, ostvarenje, izvrenje, izvoenje, provoenje neke ideje u djelo; trg. unovavanje, unovenje

realizam

1211

reangaman

realizam (lat. realismus) fil. nauavanje da stvari postoje neovisno o subjektu koji ih spoznaje (supr. idealizam); oznaka za materijalizam; tenja da se stvari gledaju i prikazuju onakvim kakve su u stvarnosti; u skolastikoj filozofiji: miljenje da opim pojmovima odgovara realno postojanje; knjievni i umjetniki smjer koji tei prikazivanju ivota onakvim kakav je u stvarnosti; surova stvarnost, smisao za pravilno shvaanje stvarnosti; naivni realizam shvaanje prema kojem jc svijet onakav kakva ga opaamo osjetilima realizator (fr. realisateur) ostvarivatelj, ostvarivao, izvritelj, prevoditelj u djelo realizirati (fr. raliscr) ostvariti, ostvarivati, izvravati, provesti u djelo, provoditi u djelo; trg. prodati, pretvoriti (imanje i si.) u novac, unoviti, unovavati; fil. smatrati stvarnim, postojeim realka (lat. realis) osmorazredna srednja kola koja, uglavnom, priprema uenike za studiranje relanih znanosti na sveuilitu i dr. visokim kolama realna eitaeija prav. poziv na sud preko sudskog dostavljaa poziva realna definicija log. stvarno, jedino pravo objanjenje neke stvari; supr. nominalna definicija realna enciklopedija stvarni rjenik, rjenik stvari realna gimnazija tip osmorazredne srednje kole koja tei da u svom naplavnom planu i programu spoji ciljeve i nastavna sredstva gimnazije i realke. te pored nacionalne skupine predmeta (u koju spadaju narodni jezik s knjievnou, narodna povijest i zemljopis), obraa pozornost na ive jezike (francuski, engleski, ruski i njemaki), latinski i matematiku

realna injurija prav. stvarna uvreda, uvreda asti nanesena djelom; supr. verbalna injurija realna kaucija prav. stvarno jamstvo, jamstvo osigurano davanjem u zalog neke stvari realna unija potupno ili stvarno spajanje dviju ili vie drava u jednu; supr. personalna unija realna vrijednost stvarna vrijednost, prava vrijednost kovine od koje je neki novac iskovan; supr. nominalna vrijednost realna znanja stvarna znanja; usp. realne znanosti realne znanosti znanosti koje sc bave predmetima koji su u neposrednoj vezi sa ivotom i njegovim potrehama, npr. prirodne znanosti, tehnika i dr. (za razliku od spekulativnih i filolokih znanosti) realni indeks popis stvari, stvarni registar realni katalog popis knjiga sastavljen s obzirom na njihov sadraj; supr. nominalni katalog realni kontrakt prav. ugovor koji stupa na snagu tek poto jedna od ugovarakih strana izvri neki stvarni, realni in, tj. ugovor koji se zakljuuje predajom neke stvari, kao to su zajam, depozit, zalog renlni leksikon stvarni "rjenik, rjenik koji sadri stvarna znanja realni nameti nameti kojima podlijee neka nekretnina i koji prelaze na svakog vlasnika toga imanja renlni novac stvarni, tj. kovani novac (za razliku od papirnog i fmgiranog novca) realno (lat. reale) neto stvarno, ono to postoji realno pravo stvarno pravo, pravo koje st; ima na neku Stvar bez obzira na osobu reangaman (fr. reengagement) ponovno primanje u slubu

reapelirati

1212

receptar

reapelirati (lat. reappcllare) ponovno pozvati, pozvali po drugi put rearmirati (lat. rearmare) ponovno naoruati, preoruati, preoruavati; brod ponovno naoruati reasekurancija (lat. reassecurantia) ponovno osiguranje, dvostruko osiguranje, osiguranje jednog osiguranja drugim, reosiguranje reasekurirati (lat. reassecurare) ponovno osigurati, jedno osiguranje osigurati drugim reasumcija (lat. reassumtio) prav. ponovno poduzimanje, obnavljanje, obnova. npr. parnice (reasumcio litis) prav. v. pod reasumcija reat (lat. rcus kriv, reatus) prav. optueniku slanje, optuenost; zloin, prijestup, zloinaki pothvat Reaumurov termometar it. Reomirov ... toplomjer koji je izmeu toke smrzavanja i toke vrenja vode podijeljen na 80y (nazvan po izumitelju, fr. fiziaru i zoologu R. A. Reaumureu, 16831757) rebab (ar.) glaz. arapski dvoiani gudaki instrument rebek (ar.) glaz. srednjovjekovna mala violina u obliku polukruke s dvije ih tri ice rebel (lat. rebeliis) buntovnik, odmetnik, osoba koja zakonitoj dravnoj vlasti prua oruan otpor rebelija (lat. rebellio) buna, pobuna, ustanak rebi (fr. rebut) odbijanje, otkazivanje, otkaz, nepovoljan odgovor; trg. loa, pokvarena, upropatena roba koja je za odbacivanje rebemdirati (fr. rebondir) odskoili, odskakati (za metke i lopte) rebus (lat. res stvar, rebus stvarima, fr. rebus) zagonetka u slikama, rije ili misao izraena slikama ili znacima (koje treba rijeiti) umjesto rijeima

rebus sic stantibus it. rebus sik stantibus (lat.) kad stvari tako stoje, u takvim prilikama, pod tim okolnostima recentan (lat. recens gen. recentis) nov, svje, sadanji, skoranji, nedavni recenzent (lat. recensens) ocjenjiva, prikaziva, sudac o knjievnim i znanstvenim djelima, kritiar recenzija (lat. recensio od recensere kritiki potanko pregledati) 1. tenja da se usporeivanjem raznih rukopisa, osobito starih pisaca, uspostavi najbolji i najpotpuniji tekst, djela nekog pisca; kritiki popravljeno izdanje: 2. ocjena, kritiki prikaz (knjige, kazaline predstave, umjetnike priredbe i si.) recenzirati (lat. recensere) kritiki pregledati, struno prikazati, ocijeniti (knjigu, kazalinu predstavu, umjetniku priredbu, izlobu itd.) recepcija (lat. receptio) primanje, usvajanje; prijam, doek recepis (lat. recepisse od recipcre prihvatili, primiti) 1. trg. predalnica, onaj dio priznanice kojom se dokazuje vlasnitvo: 2. pisana potvrda da je pismo predano poti; povratni recepis potvrda primatelja poiljke da je poiljku primio reccpLsirati (lat. recepisse) trg. izdati predatnicu (recepis) recept dat. reccptum prihvaeno, primljeno) svaki ukratko napisan propis, formula za pripremanje neke mjeavine za tehnike i druge svrhe; osobito: pisana uputa o pripremanju nekog lijeka koju lijenik daje za ljekarnika: kratka uputa za pripremanje nekog jela i si. receptakul (lat. receptaculum) bol. cvjetite, plodnica (dio cvijeta u kojem su srasli oplodni organi) receptar (lat. receptarius) onaj koji se brine o lijenikim receptima (u velikim ljekarnama)

receptator

1213

recitativo parlantc

receptator (lat.) primatelj; prav. utaji va rcceptirati (lat. receptare) propisati lijf;"k i izraditi ga po propisu reccptivan (lat, receptivus) sposoban za primanje, primljiv, osjetljiv za to receptivitet (lat. receptivitas) sposol>nost primanja, primljivost; fil. sposobnost osjetila da utjecajem vanjskih predmeta bivaju potaknuta na opaanje (Kant); supr. spontaneitet, produkt i vitet reeeptor (lat. receptor) primatelj, skuplja (poreza, carina, duga i si.); telefonska slualica; telefonist; din stroja koji neposredno prima motornu snagu receptum juri (lat.) pravni propis, zakonski propis receptura (lat. reccptura) primanje, ubiranje, skupljanje (poreza, duga, carine); propisivanje lijekova; pripremanje i izdavanje lijekova po receptima (u ljekarnama) reces (lat. recossus) prav. konaan zakljuak pregovora, osobito: sporazum nasljednika o diobi ostavtine (nasljedni reces), o spornim pitanjima izmeu pojedinih obitelji (obiteljski reces)', protokol ih pisani ugovor veeg opsega; trg. zastoj u plaanju, proputeno plaanje, duna svota; biti u recesu biti u zaostatku s plaanjem; u Katolikoj crkvi; otpusna molitva (na kraju mise) recidiv (lat. recidivus koji se ponovno pojavljuje) med. povratak, vraanje bolesti za koju se ve mislilo da je prola recidivirati (lat. recidivus koji se ponovno pojavljuje! med. vraati se, povratili se (bolest); pren. pasti (ih: padati) u istu pogreku recidivist (lat, recidivus koji se vraa, ponovno javlja) onaj koji je ponovno uinio neku pogreku ili prijestup

recipe (lat. reeipo) na lijenikim receptima: uzmi; kao kratica: Rp recipijent (lat. recipiens) onaj koji prima, primatelj; med. bolesnik koji prima transfuziju krvi; kem. posuda za primanje i skupljanje tekuina i plinova; fiz. stakleno zvono (kod zrane crpke) recipiran (lat. reciperc) primljen, usvojen; recipirano pravo Lude, od nekog drugog (drave, naroda) primljeno pravo recipirati (lat. recipere) usvojiti, primiti (u drutvo), dopustiti pristup reciprocitet (lat. reci proita) uzajamnost, uzajamni odnos; protuusluga; u vanjskoj trgovinskoj politici: naelo po kojem se stranoj dravi ne moe odobriti povlastica hez odgovarajue povlastice od strane ove drave prvoj reciproan (lat. reciprocus) uzajaman, meusoban, izmjenian, koji se meusobno uvjetuju, koji su u uzajamnom odnosu; reciproni glagol uzajamno povratni glagol; mal. reciprona vrijednost broja vrijednost koja se dobije kad se 1 podijeh tim brojem recitacija (lat. recitatio) umjetniko, sveano i glasno kazivanje ih itanje pjesme; pjevanje kao deklamacija recitando (tal.) glaz. vie govorei nego pjevajui recitativ (tal. recitativo) glaz. vrsta govoreeg pjevanja pri emu se govorenje izraava vie nego glazbeni element, stiliziran govor reci tati van (tal. recitativus) glaz. koji sc vise govori nego pjeva recitativo obbligato (tal.) glaz. govoree pjevanje s instrumentalnom pratnjom recitativo parlante (tal.) glaz. pjevanje koje sc vie govori nego pjeva (uz pratnju samo basa)

recitator

1214

redondilja

recitator (lat. recitator) onaj koji kazuje ili ita pjesmu umjetniki pravilno, ritmiki, melodino, sveano i glasno; deklamator recitirati (lat. recitare) umjetniki i glasno kazivati ili itati npr. neku pjesmu; priati; glaz. vie govoriti nego pjevati recto folio it. rekto folio (lat.) na prvoj ili prednjoj strani jednog lista rector magnificus it. rektor magniCkus Gat.) "velianstveni upravitelj", slubena titula rektora sveuilita reijak (lat. retc mrea, prea) vrsta mree za lovljenje riba ream (tal. richiamo) ptica mamilica, mamac, vabilo, meka reat (tur. rekat) odlomak muslimanske molitve, dio namaza, padanje niice (jedan namaz ima tri ili etiri reata) reine (tal. orecchino) naunice Red Star Line it. Red star lajn (engl.) "Linija crvcno zvijezde", belgijsko parobrodske drutvo, osnovano 1872. sa sjeditem u Antwerpenu, prometovalo izmeu Antwerpena i sjevernoamerikih luka rcdakcija (lat. redactio) skupljanje i sreivanje rukopisa za tisak; obrada, prerada, jezino i pravopisno ujednaavanje svih rukopisa lcoji se trebaju objaviti u jednoj knjizi, ureivanje; svi pisci koji stalno surauju u nekom listu ili asopisu; mjesto u kojem se ureuje list ili asopis, urednitvo redakcijski (lat. redactio) koji pripada redakciji ili potjee od nje redaktor (lat. redactor) 1. urednik, osoba koja upravlja izdavanjem rukopisa za tiskanje i utvruje njihov sadraj; 2. osoba koje sreuje, priprema i redigira neki tekst za tisak i time daje izdanju konaan oblik redan (fr. redan) voj. uglato poljsko utvrenje, izboccnjc

redatirati (lat. rc-, datum) pomaknuti unatrag datum nekog pisma i si. redemarkacija (fr. redemarcation) ponovno stavljanje graninih znakova na dravnoj granici redemcija (lat. redemtio) spasenje, iskupljenje: prav. otkupljivanje iz zarobljenitva, osloboenje redhibicija (lat. redhibitio) prav. vraanje i uzimanje natrag neke stvari kupljene s grekom koja je, pri zakljuivanju kupovine, bila prikrivena; redhibivijskci tuba tuba kojom se trai vraanje plaenog novca uz povrat kupljene robe redicija (lat. rcdditio) vraanje: navoenje nekog razloga ili uzroka; voj. predaja utvrde redif (ar.) priuvna turska vojska koja je pozivana samo za vrijeme rata, a podlijegala vojnoj obvezi 15 godina; supr. nizam redigirati Gat. redigere urediti, srediti) pisane sastave skupiti, pregledati, dovesti u red i prirediti za tiskanje (u obliku knjige, asopisa itd.); urediti, ureivati, pripremiti, preraditi; ureivati, izdavati list i si. redmgot (fr. redingotc, od engl. ridingcoat jahaki kaput) dug muki kaput. osobito putniki i jahaki redintegracija (lat. redintegratio) ponovno uspostavljanje, obnova, obnavljanje rediskontiranje (tal. re-diseonto) bank. ponovno diskontiranje, tj. kad bankar ili banka daju ponovno u eskont mjenice koje su sami eskontirali da bi i na taj nain doli do zarade redon jedno od imena za sintetika vlakna redondilja (p. rodondilla) panjolska i portugalska strofa od 4 osmoslona, rjee esloslona trohejska stiha, od kojih se rimuju prvi s treim (abba). ili prvi s treim, a drugi s e-

redop

1215

reeksportirati

tvrtim (abab); upotrebljava se u lirici i drami rcdop (lat.-tal.) vrlo kratak galop trkaih konja redovaka (e. rejdovak) v. rejdovak redresirati (fr. rodrcsser) ponovno ispraviti, ponovo uputili na pravi put; opet uspostaviti, krenuti nabolje; osujetiti, unazaditi; trg. = stornirati redublirati (fr. redoubler) udvostruiti, umnoili, poveali rcducibilan (lat. reducibilis) svodljiv, smanjiv; med. koji sc moe vratiti na staro mjesto; kem. koji se moe osloboditi kisika rcducirati (lat. reducere) svesti, svoditi; pretvarali, obraunati, obraunavati (novac, mjere i utege); smanjiti, smanjivati, spustiti, sputali, sniavali, sniziti (cijenu); svesti, svoditi na manju mjeru: ograniiti, ograniavati; glaz. prilagoditi djelo (partituru) za manji broj instrumenata; kem. osloboditi kovine njihovih spojeva s kisikom, sumporom ili drugim nekim elektronrgativnim tijelom; pe za reduciranje pe u kojoj se kovine izdvajaju iz svojih prirodnih spojeva; kuli. ukuhati, ukuhavati; ukinuti, otpustiti iz slube redukcija (lat. reduetio) smanjenje, smanjivanje; uklanjanje, otputanje iz slube; smanjivanje broja radnika ih slubenika; kem. dobivanje istih kovina oslobaajui ih kisika, sum pora, soli i dr.; fil. svoenje pojedinane spoznaje na osnovno i ope, tj. na princip; mat. svoenje, skraivanje, pretvaranje jedne slike u drugu: pretvaranje, obraunavanje (mjera); med. namjetanje, vraanje u prirodan poloaj; fiz. vraanje u prijanje stanje, vraanje u prijanji poloaj; trg. smanjivanje (ili: snienje, sputanje) cijena nekoj robi; smanjivanje (ili: suavanje) nekog lika; glaz. izvod

iz partiture; prenoenje iz nepoznatije melodije u poznatiju redukcijska tablica tablica za obraunavanje ili usporeivanje raznih vrsia novca, mjera i utega reduktor (lat. reduclor) 1. med. namjela, kirurka sprava za namjetanje uganutih ili slomljenih udova; 2. teh. mehanizam koji usporava, umanjuje brzinu kretanja; -3. kem. sredstvo za oslobaanje kovina od kisika, sumpora i dr. redulcerirati (lat. redulccrarc) med. ponovno zagnojavati, izazivati gnojenje, ponovno se otvarati (za irevc) reduplicirati (lat. re-duplicare) udvostruili, udvostruivati; gram. ponavljati rijei, slogove ili slova reduplikacija (lat. reduplicatio) udvostruavanje, ponavljanje; gram. udvostruavanje, ponavljanje rijei, slogova ili slova reduplikativ (lat. reuplicativum) gram. reenica u kojoj sc jedan od glavnih pojmova udvostruuje (ponavlja) reduplikativan (lat. reduplicativus) gram. udvostruavajui. koji udvostruuje; bot. presavijen s vanjske Strane reduta (fr. redoule, lal. reduetus) 1. voj. mala, sa svih strana prsobranima opasana poljska utvrda reduta (fr. redoule, lal. ridotio) 2. zahava, zabava s krinkama, krabuljni ples redeb (ar.-tur.) sedmi mjesec u muslimanskom kalendaru, ima 30 dana reedicija (lal. re-editio) novo izdavanje. nove izdanje (knjige), prel.iskivanje reegzekucija (lal. reexccutio) prav. vraanje onoga to je sudskim putem bilo naplaeno reeksportacija (lat. re-exporlalio) trg. izvoz uvezene robe reeksportirati (lat. re-e\-portare) trg. ponovno izvoziti uvezenu robu

rccl reel it. ril (engl.) ivahan kolski i irski ples

reeskontiranje (fr. reescompte) trg. poreeskontirnti (fr. reescompter) trg. po-

1216

refleksija manja ili odbacivanja nekog vanog zakonodavnog akta (plebiscit); uzeti neto ad referendum (lat. ad referendum) uzeti neto na prouavanje, da bi se kasnije o tome podnio struan izvjetaj mjerodavnoj vlasti referent (lat referens) izvjestitelj; predava; slubenik koji podnosi usmeni ih pisani struni izvjetaj pretpostavljenom o sadraju spisa referirati (lat referre) izvijestiti, izvjetavati, podnositi izvjetaj, podnijeti izvjetaj; javiti, javljati, dostaviti, ispriati; referirati koga optuili (po slubenoj dunosti)
reficijencijc (lat. reficientia) mn. med.

novno odbijanje, ponovan odbitak

novnu eskontirati refakcijn (fr. rofaction) trg. popust u cijeni zbog slabije kakvo; robe;; godinji popust za prijevoz = fusli; kod eljeznica: popust u cijeni pri veim poiljkama refaktirati (fr. refaction) odobriti popust u cijeni za prijevoz robe refe (fr. refair ponovno igrati) u preferansu: neuspjelo dijeljenje karata (kad svi igrai izjave "dalje") refekcija (lat. refeelio) prepravljanje, prerada; oporavljenje, okrj ep ljenje; u katolikim samostanima i sjemenitima: objed nakon posta od 24 sati refektorij (lat. refeetorium) dvorana za ruanje, blagovaonica (u katolikim samostanima i sjemenitima) refektura (lat refeetura) pravo uzimanja iz ume grade za popravak kue refena (tur. herifane drugarski, cehovski) zajednica, sloga; zajedniki troak za jelo i pie referat (lat. referatus) izvjetaj, predavanje; pisani ili usmeni struan izvjetaj o emu (npr. o knjizi, o sadraju spisa, o stanju neke stvari ili pitanja ild.) referenca (fr. rfercncc, njem. Referenz) trg. izvjetaj, obavjetenje; preporuka od poznate i ugledne trgovake kue; podaci o slubovanju neke osobe, ocjene (dobre ili loe) koje mogu posluiti nekom kao povoljna ili nepovoljna preporuka
referendum (lat, referendum) "ono o

sredstva za oporavak, sredstva za okrjepljenje refino (p. refino) trg. najfinija panjolska vuna; tkanina od takve vune reflacija (lat. reflare puhati u suprotnom smjeru, reflatio) bank. umjereno poveanje kontingenta novanica (papirnog novca) u optjecaju da bi se sprijeio rast cijena ekonomskih dobara (robe) koja su u prometu; ovo se poduzima kad se pokae da na tritu ima vie robe nego novca u optjecaju refleks Gat. reflexus) odbljesak, odsjaj; odbijena svjetlosna zraka; odjek; fiziol. nevoljna ili nehotina reakcija ivaca i miia izazvana vanjskim podraajima, prenesena natrag ivanom sreditu, pa onda odovodnim ivcima van opet prema dijelu na koji je utjecao podraaj rcfleksan (lat. reflexus) fiz. odbijen; fiziol. refleksna reakcija v. refleks refleksibilan (lat. reflexibilis) fiz. koji
relleksibilitet (lat rcflexibilitas) fiz.

se moe odbiti

emu se treba izvijestiti", pravo naroda da opim glasovanjem odlui o nekom novom zakonu; u ustavu nekih drava: openarodno glasovanje O osobito vanim pitanjima radi pri-

svojstvo odbijanja, mogunost odbijanja refleksija Gat. reflexio) odbijanje (valova, svjetlosti, svjetlosnih zraka, zvuka itd.); odbljesak, odsjov, odsjaj;

refleksijska toka

1217

reformirati

fil. razmiljanje, rasuivanje, razmatranje, prenoenje pozornosti s objekta promatranja na subjekt i razmatranje odnosa u kojem se nalazi subjekt prema objektu; znanje radi znanja; promatranje, zapaanje, primjedba refleksijska toka opt. toka u zrcalu s koje zraka dopire u oko

reflektirati (lat. refleetere) odbijati, odbiti (svjetlost, zvuk itd.); misliti, razmiljati, prosuivati; reflektirati na to pomiljati na to, imati to na umu, polagati pravo, htjeti to (npr. kupiti, dobiti neko mjesto i si.) reflektor (lat. refleetor) opt. odbija svjetlosti, baca svjetlosnih zraka; durbin iji je objektiv izdubeno zrcalo refleksijski goniometar kutomjer za koje daje stvaran lik predmeta koji kristale koji se temelji na odbijanju se promatra okularom; usp. refraksvjetlosti tor refleksijski kut kut odbijanja, odbojni reforma (lat.) preinaenje, preinaka, kut, kut to ga zraka odbijena od preobraaj, promjena nabolje, preuszrcala ini s okomicom na povrinu trojstvo, izmjena, popravak; popraod koje se odbio; supr. incidentni kut vak nekog stanja bez promjene njerefleksiv (lat. reflexivum sc. verbum) gove biti; mijenjanje nal>olje postogram. povratni glagol jeih ureenja zakonskim putem; refleksivan (lal. reflexivus) fiz. koji odusp. agrarna reforma bija. odbijajui; gram. povratan (glareformacija (lat reformatio) preinagol, zamjenica); koji je nastao na teenje, mijenjanje nabolje, preustrojmelju razmiljanja ili promatranja; stvo, popravak; osobito: crkveni porefleksivna mo ino (ili: sposobnost) kret iz XVI. st. usmjeren protiv parazmiljanja i rasuivanja; refleksivpinstva i srednjovjekovne Kat crkve na poezija misaono pjesnitvo, ono u ija je posljedica bila otcijepljenje kojem pjesnik udruuje osjeaje s luteranske i reformirane Crkve od razmiljanjem Rima
refleksni pokret psih. pokret koii na-

staje neposredno nakon nekog vanjskog podraaja, bez sudjelovanja volje i miljenja, npr. zatvaranje oiju kad im se naglo priblii svjetlost, trzanje ruke pri iznenadnom osjetu dodira itd.

reformatio in peius it. reformacio in

refleksologijn (lat. reflexus, gr. logia) psih. znanost o refleksima, smjer u psihologiji, iji je zaetnik ruski znanstvenik V. M. Behterev koji kao temelj ispitivanja uzima samo vanjske naine ponaanja ivotinja i ljudi, svodei sve to na naslijeene ih" tijekom ivota navikavanjem steene refleksne pokrete reflektant (lat. refleetere) onaj koji je na to bacio oko, koji polae pravo na to, koji eli dobiti neto; onaj koji namjerava neto kupiti

pejus (lat) prav. u kaznenom postupku: preinaavanje sudbene odluke na tetu optuenoga reformator Gat.) obnovitelj, popravlja reformatorski (lat. reformator) koji se tie reformatora, koji potjee od reformatora; popravljaki, obnavljaki kvena zajednica koju su, u prvoj polovici XVI. st. u vicarskoj, osnovali Zvvingli i Calvin reformirani Gat. reformare) mn. preinaeni nabolje, popravljeni; pristae vjerskog nauavanja U. Zvvinglija i J. Calvina, lanovi reformirane Crkve reformirati (lat. reformare) preinaiti, mijenjati nabolje, izmijeniti nabolje,
reformirana Crkva protestantska cr-

reformist

1218

regalije

popraviti, poboljati, ukloniti nedostatke, dati nov oblik reformist (fr. reformiste) prijatelj (ili: pristaa) novina (reformi i reformizma); u Francuskoj: onaj koji tei za novinama kojima je cilj poboljanje drutvenog i ekonomskog poloaja radnika reformizam (lat. reformare) struja u meunarodnom radnikom pokretu koja se odrie revolucije u korist reformi; usp. revizionizam refok (tal. refoseo) vrsta dalmatinskog slatkog crvenog vina refrakcija (lat. refractio) opt. prelamanje svjetlosti retrakteran (fr. refractaire) v. refraktaran; teko topljiv; izdrljiv na vatri
refraktivan (lat. refractivus) opt. pri-

refrigerativ (lat. refrigerativum) sredstvo za hlaenje, za rashlaivanie

refrigerativan (lat. refrigerativus) ras-

hladan, osvjeavajui, koji slui za hlaenje refrigerator (lat. refrigerator) hiadilica, naprava na kotlu u obliku cijevi (za bre hlaenje rakije pri peenju) refugium (lat.) utoite, sklonite, zaklon, azil; pren. pomono sredstvo, izlaz iz teke situacije refus it. refi (fr.) odbijanje, nijean odgovor
refusis expensis it. rofuzis ekspenzis

Gat.) uz povratak trokova

refusis expensis it. rofuzis ekspenzis

jeloman, koji prelama svjetlost, koji izaziva prelamanje svjetlosti refraktometar Gat. refractus prelomljen, refringere prelomiti, prelamati, gr. metron mjera, mi(nilo) opt. sprava za odreivanje koeficijenta ili indeksa prelamanja svjetlosti nekog tijela; med. ureaj za odreivanje ope sposobnosti prelamanja svjetlosti jednog oka refraktor (lat. refractor) opt. "prclama svjetlosti", dalekozor ili durbin iji objektiv i okular jesu lee kroz koje se svjetlost to dolazi od predmeta prelama i daje poveanu sliku predmeta za promatraevo oko; dioptrini durbin; usp. reflektor
refrangibilan (lat. refrangibilis) opt.

prolom ljiv, koji se moe prelamati (za zrake)

refren (fr. refrain) poet. stih koji se pravilno ponavlja, najee na kraju strofe, napjev, pripjev; pren. neto na to se ovjek neprestano vraa, stalno ponavljanje, stara pjesma
rofrigcrancije (lat. refrigerantia) mn.

med. sredstva za hlaenje, hladila

(lat.) prav. po odbitku trokova; takoer: ne priznajui trokove (za koje se ak smatra da ih treba snosili suprotna strana); usp. refuzija refutacija (lat, refutatio) opovrgavanje refuzijn (lat, refusio) naknada trokova; prav. prijenos parninih trokova regal (lat. rega, tal. riga red, vrsta) 1. polica za knjige, robu i dr.; tisk. ormar gdje stoje sanduci sa slovima: glaz. vrsta orguljskog registra, tzv. "ljudski glas" (lat. vox humana); male prenosive orgulje bez pedala regal (lat. regalis kraljevski) 2. v. regalija; tisk. "kraljevsko slovo'*, vrsta velikih tiskarskih slova koja po veliini dolaze iza tzv. impcrijal-slova regal (fr. regal, p. regalo) 3. ast, gozba, goenje, uivanje; omiljeno jelo; alica crne kave s konjakom rogal-pnpir (lat. regalis) "kraljevski papir" (papir veoma velikog formata, za zemljovide, bakroreze i dr.) regalija (lat. regalia) "kraljevska cigara", vrsta velikih cigara regalije (lat. jura regalia) mn. prvotno: suverena prava i povlastice vladara (u srednjem vijeku); iskljuiva prava drave da vri zakonodavnu, sudsku,

regali tet

1219

registar

nadzornu i izvrnu vlast; znaci kraljevskog dostojanstva regnlitet (lat. regalitas) pravo vladanja. pravo posjedovanja regalija regalni (lat. rex kralj, regalis) kraljevski, vladarski regata {tal. rcgatta) prvotno: natjecanje gondolama u venecijanskim kanalima; kasnije, osobito u Engleskoj: veslako natjecanje, utakmica, utrka na amcima; vrsta lake pamune tkanine 2a radnika, bolesnika i ljetna odijela regdova (e. regdovak) eki narodni ples u 2/4 i 3/4 taktu (vrsta valcera) regelacija (lat. rcgclatio) ponovno smrzavanje regeneracija (lat. regeneratio) obnavljanje, obnova, preporod, pomlaivanje, ponovno uspostavljanje; biol. obnavljanje izgubljenih dijelova ivotinjskog ili biljnog tijela, osobito kod niih organizama regonernt (lat. regeneratus obnovljen) dio organizma koji je nastao putem regeneracijc regenerntor (lat. regenerator) 1. obnovitelj, preporoditelj, proustrojitelj; 2. naprava s kanalima kroz koju prolazi topao dim iz pei ili topao plin nakon izgaranja radi iskoritavanja njihove topline regenerirati Gat. regenerare) obnoviti, obnavljati, pomladiti, preporodili, ponovno urediti i time osposobiti za nov ivot ili rad; ponovno proizvesti, ponovno uspostaviti; u kemijskoj industriji: ponovnom preradom dobiti od otpadaka dobar materijal regenstvo Gat. regens, regentis) namjesnitvo; v. regent regent (lat. regens koji vlada, regere vladati) vritelj vladarske vlasti, onaj koji vlada u ime kralja (jo neizabranog. maloljetnog itd.), kraljevski, vladarski namjesnik

regerminacija (lat. regerminatio) bot.

ponovno klijanje, ponovno proklijavanjc regerminirnti (lat. regerminare) l>ot. ponovno klijati, ponovno proklijavati regesta (lat. regesta popis) mn. sreeni i u biljenice povezani prijepisi svih vanijih spisa, povelja, pisama i dr. u kancelarijama i arhivima kraljevskih dvorova, biskupskih rezidencija, samostana i si.; kronoloki sreeni popisi povelja s oznakom sadraja, zbirke starih spisa i povelja (veoma vane za prouavanje povijesti) regija (lat. regio) predio, kraj, pokrajina, podruje; sloj; med. dio tijela; zrani sloj regimenta Gat. regimentum, fr. regimenl, tal. reggimento) voj. puk; pren. mnotvo, gomila svijeta regionalist (lat. regio) pristaa (ili: pobornik) regionalizma regionalizam (lat. regio) pokrajinsko rodoljublje, pokrajinski duh, tenja za pokrajinskom, samostalnou; partikularizam regionalni (lat, regionaha) podruni, pokra jinski, lokalni, koji pripada jednom predjelu; koji pripada jednom dijelu tijela regionar (lat, regionarius) katoliki pokrajinski sveenik, pokrajinski biskup regirati (lat. regere) vladati, upravljati, rukovati, voditi; gram. zahtijevali odreeni pade, npr. sjeati se ega (gdje "sjeati se" zahtijeva genitiv); usp. reirati registar (lat. registrum, G r . registre, tal., p. registro) popis, popis rijei ili stvari abecednim redom (na kraju knjige), popis, sadraj, pregled, uputa; matica roenih, vjenanih, umrlih; glaz. jedan potpun niz orguljskih puhaljki za mijenjanje visine, tim-

registar-papir

1220

regresirati

bra i snage zvuka; na strojevima i napravama: regulator ili brojilo registar-papir vrsti papir velikog formata (za raunske knjige) registra (lat.) mn. v. regesta registracija (lat. registra lio) uvoenje u popis (u registar), registriranje; graansko vjenanje registrator (lat. registrator) slubenik koji sreuje i uvodi u registar spise koji dolaze i odlaze registratura (lal. regislratura) mjesto, kancelarija gdje se vodi registar; vjetina rukovanja slubenim spisima registrirati (lat, registrare) uvesti u registar, upisivati u registar; vjenati graanskim brakom regius morbus (lat.) kraljevska bolest, utica reglaa (fr. rglage) dovoenje u pravilan poloaj i osposobljavanje za djelovanje (npr. motora); reglaa zrakoplova radnja kojom se krilima zrakoplova i repnim povrinama daje odreen nagibni kut rcglcman (fr. reglement) uredba, pravilnik o vrenju slube, odredba, propis, poslovnik; egzercirni regleman voj. pravilnik o uvjebanju vojnika (o vojnoj obuci) reglementacija (fr. reglemenlation zakonsko ureivanje) socijalni pokret koji zahtijeva da se prostitucija prizna kao slobodna profesija, ali s tim da sc obavlja pod strogim nadzorom sanitetskih i dravnih vlasti; usp. kasarnacija reglementaristi (fr. rglementer zakonom odrediti) mn. pristae reglementacije; supr. abolicionisti regnikolaran (lat. regnum kraljevstvo, kraljevina; regnicola stanovnik kraljevine) kraljevinski, koji zastupa stanovnike kraljevine regnum (lat.) kraljevstvo, kraljevina regnum animale (lat.) ivotinjske carstvo

Regnum Croatiac, Slavoniac ac Dalmatiae seu totius Croatiae it.

Regnum Kroacije, Slavonije ak Dalmacije seu lotijus Kroacije (lat.) Kraljevstvo itave Hrvatske nekadanji slubeni naslov Hrvatske regnum hominis (lat.) carstvo ovjekovo, tj. na znanosti utemeljena ljudska vlast nad silama prirode (krajnji cilj znanosti koji su postavili filozofi Bacon i Hobbes) regnum minerale (lat.) carstvo ruda regnum vegetabile (lat.) hiljno carstvo rcgrcdijcncija (lat. rcgrcdientia) v. regres regredijent (lat, regrediens) u mjeninom pravu: zakoniti posjednik mjenice koji trai naplatu te mjenice od potpisnika (regresata)
regredijentni nasljednik prav. na-

sljednik koji ima pravo nasljedstva u sluaju ako ono ne pripadne nekom drugom regres (lat. rogrossus) povratak, povlaenje. nazadovanje; trg. naplata, nadoknada tete, npr. od potpisnika na mjenici; log. vraanje od posljedice uzroku, od uvjetovanog uvjetu, od zakljuka pretpostavkama na kojima je zakljuak utemeljen (ovakav nain miljenja naziva se regresivna ili analitika metoda) regresant (lal. regressus) v. regredijent regresat (lal. regressatus) u mjeninom pravu: potpisnik od kojega sc trai plaanje mjenice regresija (lat. regressio vraanje, odstupanje) 1. geol. povlaenje mora od obale (supr. transgresija); 2. u psihoanalizi: vraanje ovjekovog spolnog nagona na ciljeve spolnog prohtjeva u ranom djetinjstvu; 3. ret. v. palilogija regresirati (lal. regredi vraati se, ii nazad) ii natrag, vraati se; povlaiti se, uzmicati; nadoknadili; regresirati

regresivan se naplatiti se, nadoknaditi sehi poinjenu tetu regresivan (lat. regressivus) nazadan, povratan, odstupni, koji djeluje povratno; supr. progresivan
regresivna metoda log. v. pod regres

1221

Reichsbank

regresni dunici drugi red mjeninih dunika koii su obvezni platiti mjenini dug u sluaju da ga ne plati glavni mjenini dunik
regresni nasljednik v. regredijentni

nasljednik regrut (fr. recrue, tal. reduta) vojnik koji tek treba proi vojnu obuku, novak; pren. poetnik, novak regrutacija (fr. rccrutcr) v. regrutiranje regrutiranje (fr. recrutement) popunjavanje kadra novim vojnicima, uzimanje novaka u vojsku, novaenje regrutirati (fr. recruler, tal. reelutare) dopuniti (ili: popuniti) novom snagom, uzimati nove vojnike, vrbovati nove vojnike, novaiti; pren. vrbovati, pridobivati (nove pristae, nove lanove i sL) regtaim (engl. ragtiine) amerika plesna glazba nastala oko 1900., pretea deza regula (lat.) pravilo, propis, zakon; mjerilo; red, poredak; pravilnost; naelo koje odreduje nain rada; med. = menstruacija regula falsi it. regula falzi (lat.) nain raunanja pri kojem se za traenu veliinu uzima bilo koja proizvoljna veliina da hi se kasnije, iz dobivenog pogrenog rezultata, izvela prava traena veliina regula juri (lat. regula juri) pravno naelo, pravno pravilo regulacija (lat. regulatio) ureenje, ureivanje, upravljanje; v. reguliranje regularan (lat. regularis) pravilan, propisan, redovit; uredan, ureen; regularna vojska redovita vojska, stajaa vojska

regulari (lat. regulares) mn. u Kat. crkvi: svi duhovnici svjetovnog i redovnikog reda koji su se zavjetovah da e se u ivotu pridravati odreenih vjerskih pravila; religiozi; supr. sekulari regulativ (lat. regulativom) uredba, propis, pravilnik; poslovni red regulativa (lat. regulativa) v. regulativ regulativni Gat. regulativus) koji ureuje, koji upravlja, koji slui kao naelo, kao osnova nekog rada regulator (lat. regulator) ureiva, usklaiva; naprava za odravanje jednolinog rada nekog mehanizma; vrsta tonog sata reguliranje (lat, regula) ureivanje, ureenje, dovoenje u red, u sklad sa zakonima, propisima, pravilima i dr.; reguliranje rijeka obuhvaa ukupne radove koji se obavljaju za poboljanje prirodnih okolnosti rijeka radi postizanja to iziednaenijeg otjecanja vode smanjenom koliinom visoke vode i poveanom koliinom niske vode; regulacija regulirati (lat. regulare) urediti, ureivati, dovesti u red; ozakoniti, dovesti u sklad s propisima ili zakonima; regulirati mjenicu u odreenom roku odgovorili svojoj mjeninoj obvezi, tj. poloiti odreenu otplatu i interes na ostatak duga regurgitacija (lat. regurgitatio) med. vraanje mlijeka kod dojenadi; podrigivanje, strujanje unatrag rehabilitacija (lat. rehabilitatio) uspostavljanje, povrat izgubljenih prava; vraanje u prijanje stanje; vraanje dobrog glasa (asti) rehabilitirati (lat. rehabihtare) vraditi (ili: vratiti) izgubljena prava; vratiti u prijanje stanje; vratiti dobar glas, ast, ugled Reichsbank it. rajhsbank (njem.) njemaka dravna (narodna) banka

Reichstag

1222

reklamirati

Rcichstag it. rajhstag(njom.) narodna skuptina u Njemakoj, njemaki parlament Reichswehr it. rajhsver (njem.) vojna sila njemake; drave (kopnena i pomorska). njemaka vojska reid (eng. raid) voj. upad, prepad, iznenadan napad manjim konjikim ili motoriziranim jedinicama na neprijatelja; port, konjika utakmica na dugoj slazi da bi se pokazala ustrajnost jahaa i konja reimprimatur (lat. reimprimatur) 'neka sc ponovno tiska", doputenje za ponovno tiskanje, za pretiskivanje reinkarnacija (lat rcincarnatio) prema nauavanju o utjelovljenju dua: ponovno ulazak due u tijelo (utjelovljenje) nakon smrti tijela u kojem je dotle bila reintegracija (lat. re-, integratio) upotpunjavanje, dopuna; prav. vraanje oduzetih stvari, slube, prava i dr. reis (ar.) glavar, staijcina; zapovjednik trgovakog broda reis (pori.) mala novana jedinica u Portugalu i Brazilu reis-ul-ulema (ar.) titula vrhovnog poglavara islamske vjerske zajednice rejdovak (e.) eki narodni ples u 2/4 i 3/4 taktu rcjckc.ija (lat. rejeetio) odbacivanje, odbijanje, neprimanje rejektorij (lat. rejcctorium) prav. odbijanje priziva jedne parnine strane, presuda vieg suda kojom se odbija priziv rekadencija (lat recadentia) prav. vraanje nekog prava onome koji ga je prije posjedovao rekamijera vrsta lealjke (na kakvoj slikari prikazuju francusku mondenku Madame liecamicr; 17771849) rekantacija (lat. rccantare poricati, recantatio) prav. poricanje, opozivanje onoga io je netko prije govorio ili pisao; retraktacija

rekapitulacija (lat. rccapitulatio) ponavljanje sadraja u kratkim crtama; nit. figura koja se sastoji u tome da se. u opirnom i iscrpnom dokazivanju, na kraju svakog dijela i cjeline govora svi razlozi ili glavne toke izlaganja ukratko i saeto ponove; trg. saeto ponavljanje glavnih raunskih stavki rekapitulant (lat. recapitulans) onaj koji u glavnim crtama ponavlja sadraj ega, ponavlja rekapitulirati (lat. recapitulare) glavni sadraj ukratko ponoviti, saeto ponavljali, saeto izloiti; trg. raun, na kraju, ukratko ponovili rekcija (lat. regere upravljati, rectio) gram. u reenici: zavisnost jedne rijei od druge, npr.: Sjeati se rado svojih roditelja (dakle, glagol "sjeati se'f zahtijeva genitiv); usp. rogirati rekesn (lat. recessus vraanje, odmicanje) oseka rckln (njem. Rocklein) kaputi, najee enski noni kaputi reklama (lat. reelamare glasno vikali, fr. reelame) preporuka, javno isticanje, rijeju ili putem tiska (objava, oglasa) dobrih svojstava svoje robe i povoljnih cijena radi pridobivanja kupaca (muterija); trgovako hvaljenje rcklnmacija (lat. reelamatio) zahtijevanje, potraivanje; usmena ili pisana prijava da poiljka upuena na nau adresu nije dospijela; prav. zahtjev za povrat ega; alba protiv odluke ili rjeenja suda ili vlasti reklamiranje (lat. reelamare) v. reklamacija, reklama reklamirati (lat reelamare glasno vikati; glasno se ljutiti) javno hvaliti svoju robu, mamili (ili: dozivati) kupce isticanjem dobrih svojstava i povoljne cijene robe; traiti, zahtijevati; potraivali; prigovarati, ulagati protest ili prigovor; podnijeli (ili:

reklinacija

1223

rekonstrukcija

podnositi) prijavu da poiljka upuena na nau adresu nije dospijela reklinacija (lat. reelinatio) naginjanje unazad, zavaljivanje; med. operacija one mrene pri emu se mrena potisne reklinirnti (lal. reelinare) nagnuti unazad. prevrnuti, zavaliti: med. potisnuti onu mrenu rekluzija (lat. reelusio) zatvor, zatoenje; povuenost, usamljenost; iskljuivanje iz dosadanjeg mjesta boravka rekognicija (Jat. recognilio) raspoznavanje; prav. sudsko priznanje osobe, stvara ili spisa za ono za to se izdaje, priznanje identiteta (istovjetnosti); pregledavanje spisa radi ispitivanja i popravljanja rekognoscirati (lat. recognoscere) prav. ponovno saznati; priznati, potvrditi tonost i ispravnost ega na osnovi prethodnog pregleda i ispitivanja; voj. upoznati se putem izvianja s pravim stanjem ega, izvijestiti se, ispitati, uhoditi, promotriti rckolekcija (lat.) pribranost; crkv. duhovna vjeba rckolirati (ni. recolare, fr. recoler) 1. prav. svjedocima jo jednom proitati njihove iskaze; provjeriti, usporediti rckomandacija (fr. recommandation) preporuka; preporuka, preporuivanje (pisma, post. poiljke) rekomnndiran (fr. recommander) preporuen; rekomandira.no pismo preporueno pismo, pismo koje se uvodi u potansku knjigu i o kojem poiljatelj dobiva potvrdu rekomandirati (fr. recommander) preporuiti, preporuivati, davati na preporuku (pismo) rekombinacija (lat. recombinatio) ti/, ponovno stvaranje elektrinoneutralnih molekula od iona rekompenza (lat. rocompensa) v. rekompenzacija

rekompenzacija (lat. reoompenatio) obeteenje, odteta, nadoknada tete; osveta, kazna, milo za drago rekompenzirati (lat. recompcnsare) obetetiti; obeteivati, nadoknaditi tetu; nagraditi; osvetiti, kazniti, vratiti milo za drago rckoncilijacija (lat. reconciliatio) ponovno sjedinjenje, izmirenje, pomirenje; u Kat. crkvi: ponovno primanje grjenika u crkvenu zajednicu nakon odrane pokore posta; sveano posveenje oskvrnute crkvene stvari rekoncilirati (lat. reconciliare) ponovno pridruiti, ponovno sjediniti, izmirili, pomiriti; u Kat. crkvi: ponovno primiti u crkvenu zajednicu; ponovo posvetili crkvu rekonfrontacija (lat. rcconfrontatio) prav. ponovno suoenje, ponovno suoavanje rekonfrontirati (lat. reconfrontare) prav. ponovno suoiti, ponovno suoavati re konstitucija (lat. rcconstiiutio) ponovno uspostavljanje, ponovno utemeljenje; prav. prijenos nekog prihoda, stupanje u prava nekoga drugog rekonstruirati (lat. reconstruere) ponovno izgraditi, iznova sazidati; iz pojedinih dijelova ili ostataka stvoriti sebi sliku prvobitne cjeline, pa onda ponovno sastaviti tu cjelinu, obnoviti rekonstrukcija (lat. reconstructio) zidanje iznova, ponovno uspostavljanje; ponovno podizanje i obnavljanje propalih starih umjetnikih spomenika. o ijem se nekadanjem obliku i izgledu zakljuuje po naenim planovima, ostacima, pisanim predajama i si; u paleobiologiji: pokuaj da se iz okamenjenih ostataka, osobito kostiju, ponovno sastavi lik neke izumrle ivotinje

rekonvalescencija

1224

rekta-papiri

rekonvalescencija (lat. reconvalesccntia) prizdravljavanje, prizdravljenje, oporavljanje od bolesti rekonvalescent (lat. reconvalescens) med. oporavljenik. prizdravljenik, onaj koji se oporavlja od bolesti, koji je na putu potpunog ozdravljenja rekonvencija (lat. reconventio) prav. tuba koju optueni podnosi protiv tuitelja istom sudu, protutuba rekonvencijska tuba v. rekonvencija rekonvenijent (lat. reconveniens) prav. podnositelj protulube rekonvenirati (lat. reconvenire) prav. podnijeti (ili: podnositi) protutubu rekonvent (lat. re-, conventus) prav. onaj protiv koga je podnesena protutuba rekonverzija (lat. re-converaio okretanje, vraanje prijanjem) rekonverzija industrije vraanje industrije, po zavretku rata. od vojne proizvodnje na mirnodopsku; pretvaranje ratne industrije u mirnodopsku rekopirati (fr. recopier) ponovno prepisati, ponovno prepisivati rekord (engl. record, fr. record, lat. recordum, recordari sjeati se) port, najvei pokazani uspjeh u nekoj portskoj grani koji je mjerodavna portska vlast priznala i slubeno potvrdila; najvee postignue, najvei uspjeh, romek-djelo rckordacija (lat recordatio) sjeanje rekorder (engl. record) onaj koji je postigao najvei uspjeh u nekoj portskoj grani, onaj koji je postigao rekord, prvak rekreacija (lat. recrcatio) okrjepljenje, osvjeavanje, osvjeenje; razonoda, razbibriga, zabava; ponovno stvaranje rekreativan (lat. recreativus) koji oporavlja, osvjeavajui, koji osvjeava, okrjepljujui, koji slui za odmor, razonodan, zabavan

rckredencija Gat. credere, rccredentia) prav. privremeno posjedovanje ili uivanje nekog spornog imanja rekredencijar (lat. recredenliarius) prav. osoba koja privremeno posjeduje ili uiva neko sporno imanje rekreditiv (lat. recredilivum) pisani odgovor koji poglavar jedne drave daje kod sebe akreditiranom predstavniku druge drave, koji mu predaje opozivno pismo svoje vlade, s tim da ga ovaj preda poglavaru svoje drave rekreirati (lat. recreare) oiviti, oivljavati, okrijepiti, okrjcpljivati. osokoliti; razonoditi; ponovno stvoriti rekrement (lat recremcntum) izmet: neistoa; med. tekuina koja se odvaja iz krvi rekriminacija (lat. recriminatio) protutuba, odgovor na tubu tubom, uzajamno optuivanje; odgovor na grdnje grdnjama rekrudescencija (lat. rccrudescentia) ponovno otvaranje rane; med. pogoranje bolesti u stanju prizdravljivanja rokrudescentan (lat. rocrudescens) med. koji se nalazi na putu pogoranja reksis (gr. rexis) med. pucanje (ireva, vena i dr.) reksisti (lat. rex kralj) mn. pripadnici kvislinke organizacije u Belgiji za vrijeme Drugog svjetskog rata rekta-indosament (lat. recta, fr. indosament) trg. mjenica na kojoj indosanl. prilikom prijenosa mjenice, stavi napomenu "ne po naredbi" rekta-klauzula (lat. recta clausula) trg. oznaka na mjenici kojom izdavatelj mjenice naznauje da je takva mjenica prenosiva samo u obliku i s djelovanjem obinog nasljedstva rekta-papiri (lat. recta) trgovaki papiri koji se izdaju na ime nekog vjerovnika i koji se ne mogu prenositi ni na koga drugog

rektalni

1225

rekvijem

rektalni (lat. metalis) anat. koji pripada stranjem crijevu rektangularni (lat. rectangularis) geom. pravokutni rektascenzija Gat. rectus prav. ascensio penjanje, uzlaenje) astr. luk na nebeskom ekvatoru koji lei izmeu proljetne toke i deklinicijskog kruga jedne zvijezde raunajui od 0* do 360f' sa zapada na istok rektificirati (lat. rectificare) ispraviti, ispravljati, popraviti, popravljati, poboljati, dotjerati; mat. odrediti duinu krivulje; kem. destiliranu tekuinu ponovnim dostiliranjem jo vie proistiti i pojaati; rektifteirani pirit potpuno proieni pirit rektifikacija (lat. rectificatio) ispravljanje, popravljanje; mat. pretvaranje krivulje u pravac, odreivanje duine kri\-ulia; kem. potpuno proiavanje tekuina ponovnom destilacijom rektitis (lat. rectum stranje crijevo) med. upala stranjeg crijeva rektocela Gat. rectum mar, gr. kele kila, bruh) med. kila (ili: bruh) stranjeg crijeva rektor (lat. rector) upravitelj, gospodar; kod Rimljana: LiLula namjesnika pojedinih pokrajina koji su bili pod vlau prefekata ili egzarha; u crkvenom pravu: upravitelj konventa, sveenikog kolegija ili zaklade (u Katolikoj crkvi); upravitelj visoke kole, osobito sveuilita rektorat (lat. rectoratum) zvanje, djelokrug i ured rektora rektoskop (lat. rectum mar, gr. skopeo promatram) med. zrcalo za ispitivanje mara. stranjeg crijeva rektoskopija (lat. rectum mar, gr. skopeo promatram) med. pregled stranjeg crijeva pomou rektoskopa rektotomija (lat. rectum mar. gr. tome rezanje) med. prorezivanje stranjeg crijeva

rektum Gat. rectum sc. intestinum) anat. mar. stranje crijevo, ravno crijevo rekuperacija Gat. recuperatio dobivanje natrag) teh. 1. iskoritavanje sporednih proizvoda proizvodnje, npr. iskoritavanje plinova koji se stvaraju pri koksiranju ugljena: 2. ponovno dobivanje tvari koje se troe pri raznim tehnolokim procesima rekuperator (lal. recuperare natrag uzeti) teh. ureaj za hvatanje korisnih sastojaka koji se nalaze u otpacima proizvodnje radi njihovog ponovnog iskoritavanja; rekuperator topline ureaj kojim sc toplina to izlazi s ogijevnim plinovima ponovno iskoritava za grijanje zraka koii se troi na gorenje rekurent (lat rccurrons) onaj koji trai pomo; prav. onaj koji se slui rekursom kao pravnim lijekom rekurirati (lat. recurrere; opet doi, vratiti se, vraati se (na stvar ih predmet); obratiti se kome, potraiti utoite; uloiti albu rekurs (lal. recursus) prav. alba vioj vlasti na odluku ih postupak nie vlasti, osobito u administrativnim pitanjima; takoer: regres, regredijencija rekusijn (lat. recutere odjekivati, recussio) odbijanje, odjekivanje; odskakanje, od skok rekuzacija (lat. recusatio) prav. odbijanje, iskljuenje, izuzee (suca, svjedoka) rckuzirati (lat. recusare) prav. traiti izuzee suca, izuzeli suca; odbiti, ne primiti, odbaciti rekvijem (lat. requi.es mir, poinak) u Kat. crkvi: sveano poduje i glazheno djelo koje se na njemu izvodi (nazvan po poetnim rijeima molitve: Requiem aeternam dona eis, Domine ets. Pokoj vjeni daruj im, Gospodine! itd.)

rekvinteron

1226

relativan

rekvinteron (p. requinleron) sin kvinterona i Europljanke, ili obratno rekvirent (lat. requirens) istraitelj; molitelj, traitelj rekvirirati (lat. recjuirerc) zahtijevati, potraivati; prav. neku drugu vlast moliti za pomo ili suradnju; zahtijevati neto natrag, izlagati svoje pravo na neto; istraivati, ispitivati; voj. popisati (ili: popisivati, i..zeti, uzimati) na priznanicu za vojne ili dravne potrebe (hranu, stoku, prijevozna sredstva i dr.) rekvizicija (lat. requisitio) zahtjev, molba; prav. zahtjev koji jedna vlast upuuje drugoj radi pomoi i suradnje u nekoj stvari; popisivanje ili uzimanje stvari za vojne ili dravne potrebe (osobito u vrijeme rata) koic se ne plaaju gotovim novcem, nego uzimaju na priznanicu; zabrana na neto, polaganje prava na to, npr. neto zabranu rekvizicijski sustav voenje rata na taj nain to se vojska uzdrava sredstvima pokupljenim putem rekvizicije u samoj zemlji rekvizicionar (lat. re^uisitionarius) prav. onaj koji polae pravo na neto, koji stavlja zabranu rekvizit (lat. rcquisitum) potreba, predmet koji je potreban da bi sc mogla izvesti kazalina predstava; v. rekviziti rekvizitar (lat. requisitum potreba) osoba koja dobavlja predmete potrebne pri izvoenju kazalinog djela rekviziti (lat. rcquisita> kaz. sve potreptine koje su, pored dekoracija i garderobe, potrebne da bi se moglo prikazati neko kazalino djelo; potreptine, potrebne stvari i orua; pren. potrebne osobine, potrebna svojstva rekvizitorij (lat. requisitorium) prav. v. rekvizitorijali
uzeti neto u rekviziciju staviti .na

rekvizitorij ali (lat. roquisitoriales sc. litterae) mn. prav. akt kojim jedna vlast trai neto od druge vlasti slubenim putem relacija Gat. relatio) odnos, veza; poslovna veza; izvjetaj, izvjetavanje, obavijest, pria; voj. pisani izvjetaj, npr. zapovjednika o ratnim operacijama svojih trupa; opis ratnog podviga pri prijedlogu za odlikovanje; glaz. razmak, interval: fil. meusobni odnos dviju ili vie stvari ili sadraja svijesti relacijski (lat. relatio odnos) odnosni relacionalizam (lat. relatio) fil. smjer koji u svemu i svuda obraa pozornost na odnose meu stvarima relaksacija (lat. rclaxatio) med. mlitavosl (ivaca); prav. osloboenje, olakanje, oprotenje, oprost, npr. kazne relaksancije (lat. relaxantia) mn. med. sredstva koja izazivaju slabljenje bola, olakanje, poputanje relansirati (fr. relancer) divlja koja je umakla pronai i ponovno krenuti; u kartanju: vratiti, vraati, ponuditi vie, davati vie relapsus (lat. relapsus) padanje nazad, ponovno okliznue; onaj koji ponovno pada u staru pogreku, posebice koji ponovno podlijee herezi relntn refero (lat. refero predajem, prenosim, priopavam, rolntum priopeno) priam ono to sam ili kako sam uo, ne jamim za istinitost onoga to priam relativan Gat. relativus) odnosan, koji se odnosi na to ili prema emu. koji se tie ega, koji je u vezi s neim, koji vrijedi samo pod odredenim uvjetima; relativna visina je, za razliku od apsolutne ih nadmorske visine, udaljenost od neke toke na povrini zamiljenoj paralelno s morskom povrinom, npr. visina hrijega od neke toke u njegovu podnoju do vrha; gram. relativna zamjenica odnosna

relativitet

1227

religioso

zamjenica; relativna ili odnosna reenica reenica koja se odnosi na neka rije glavne reenice, pa tumai subjekt, objekt, atribut i dr. glavne reenice, npr.: Neka doe onaj koji mi jc poruio; relativna vrijednost vrijednost koja ovisi o raznim okolnostima te, prema tome, moe biti veoma razliita, razmjerna vrijednost; relativni pojmovi log. pojmovi koji nastaju tek iz usporedbe jednog predmeta s nekim drugim; supr. apsolutan relativitet (lat. relativitas) odnosnost, uvjetovanost, razmjernost; teorija relativiteta fizikalna leoriia koju je utemeljio Albcrt Kinstein (rod. 1879.) prema kojoj su prostorne i vremenske veliine samo relativne veliine, te se ne mogu ni odredi vati neovisno jedne o drugima; specijalna teorija relattvileta: svaki opi prirodni zakon koji vrijedi u odnosu prema koordinatnom sustavu K mora takoer nepromijenjeno vrijediti u odnosu prema koordinatnom sustavu K koji se u odnosu prema K kree jednako (uniformno) translatorno; ova se teorija temelji dalje na naelu da svjetlost u vakuumu ima uvijek odreenu brzinu rasprostiranja; opa teorija relativiteta: fiziki zakoni neovisni su o stanju kretanja koordinatnog sustava; istodobnost zbivanja u prirodi odrediva je jedino mjerenjem koje je povezano s gibanjem relativizam (lat. relativus) fil. smjer koji smatra daje svaka spoznaja samo relativna, tj. uvjetovana i ovisna 0 odnosu u kojem se nalazi onaj koji spoznaje prema predmetu spoznaje, 1 o stajalitu koje on uzima s obzirom na svoju psihofiziku organizaciju; etiki relativizam shvaanje prema kojem su "dobro" i "zlo'* relativni relativno (lat. relative) pril. odnosno, razmjerno

relaxatio arresti it. relaksacio aresti (lat.) prav. osloboenje ( k 1 zatvora relavatio jurnmenti it. relaksacio juramenti (lat.) prav. osloboenje od izvrenja obeanja danog pod iznu'r denom prisegom relaxalio juri it. relaksacio juri (lat.) : prav. neprimjenjivanje zakona u sluaju koji je iznimne prirode rclcgacija (lat, relcgatio) protjerivanje, progon (iz drave, grada); udaljenje, iskljuenje (sa sveuilita) relegirati (lat. relegare) udaljiti, iskljuiti (sa sveuilita) reloj (fr. relais) nova. odmorena zaprega, smjena konja; postaja na kojoj eka odmorena zaprega radi smjene; naprava koja regulira prekide i izmjene u vodovima jake struje; telekomunikacijski ureaj koji omoguava vez: na velike udaljenosti relejni konji odmorni konji; usp. relej rolevacija (lat. relevatio) prav. razrjeenje, osloboenje obveze; olakanje relcvaneija (lat. rel ovan ti a) vanost, znaajnost, osobito vanost pravnog sredstva, sudskog postupka i si.; supr. irelevancija relevantan Gat, relevans) znaajan, vaan, istaknut; bitan, jezgrovit; supr. irelevantan releve (fr. releve) trg. izvod iz nekog rauna; kub. prvo jelo nakon juhe relicitacija (lat. relicitatio) trg. ponov- : na draba, ponovna prodaja ili kupnja putem javne drabe religija (lat. religio) nauavanje koje se tie najvieg bia (boanstva, Boga:; vjera: pren. svetinja, moralno naelo kojim je neki ovek duboko proet, savjest religiosnmente it. relidozamente (tal.) glaz. pobono, ozbiljno, sveano, dostojanstveno religioso it, reliozo (tal.) glaz. v. religi osa monte

religiozan

1228

remi

religiozan Gat, religiosus) koji je u vezi s? religijom, koji pripada religiji; poboan, bogu ugodan, bogobojazan, smjeran; savjestan, duboko proet osjeajem dunosti prema sebi i prema drugima religiozitet (lat. religiositas) v. religioznost religioznost Gat. religiositas.) vjerovanje u Boga, ljubav prema Bogu, tovanje Boga, strah od Boga; ivljenje; u skladu s vjerskim propisima, pobonost relijanisti pristae nauavanja I. Rellvja i XVIII. st. u Engleskoj koji je nauavao da su aveti sakramenti samo simboli relijanizam nauavanje I. Rellvja; v. relijanisti relikt Gat, relietus ostavljen) ostatak; biljna ili ivotinjska vrsta, ih kakva druga pojava koja u nekom podruju postoji kao ostatak jo iz doba kada su u njoj vladali drukiji ivotni uvjeti; relikt na jezera ostatak starih velikih jezera relikvija (lat. reliquiae) ono stoje ostalo od nekog sveca, svetinja; obina: relikvije mn. u crkvenom jeziku: svetake moi relikvijar (lat. reliquiarium) zbirka svetih moi; posuda ih kutija u kojoj se u crkvama uvaju svetake moi reling (germ.) pom. ograda oko gornje palube reliquiae reiiquiarum olim magni ct inclvti regni Croatiac it. relikvije relikvijarum olim magni et inkliti regni Kroacije (lat) ostaci ostataka nekada velike i slavne kraljevine! Hrvatske (naziv za Hrvatsku u doba turskih ratova) relokacija (lat. relocatio) ponovno izdavanje u zakup reljef (fr. relief. lal. relievo, lat. relevare podii, uzdii) umj. ispupen plasti-

an lik izraen na ravnoj povrini (u drvetu, kamenu ili kovini), vrsta kiparske umjetnosti kod koje likovi ne stoje slobodno u prostoru, nego su vezani za povrinu (usp. bareljef, oreljef); pren. isticanje, istaknutost, sjaj, znaaj, ugled, slava; nekoj stvari dati reljef ili prikazati u reljefu = prikazati stvar tako da upada u oi, da bude u punoj svjetlosti, posebno naglaena reljef-intarzija (fr. relief. tal. intarsia) umj. djelo u drvetu kod kojega se, za razliku od intarzije, raznobojni komadii drveta slau tako da ne predstavljaju ravnu povrinu, nego likovi ine blaga ispupenja reljefan (fr. relief) I. ispupen; 2. pren. istaknut, jasan, pregledan, razumljiv reljefne karte zcm. zemljovidi na kojima su slike predjela prikazane reljefno, na kojima su predjeli prikazani onako kakvi su u prirodi, tj. sa svim visinama, nizinama itd.: takoer: zemljovidi koji pokazuju kartografski ili fotografski otisak nekog reljefa Kem aeu tetigisti it. rem aku tetigisti (lat.) Stvar si iglom dotakao, tj. pogodio si rembaznm (gr. rembasmos) lutanje; med. tumaranje nou (niktobatija) remedij (lat. remedium) sredstvo, lijek; prav. pravni lijek; u ekonomiji: zakonom doputeno odstupanje od propisane finoe i teine zlata ili srebra u kovanom novcu (tolerancija); remedium juri (lat.) pravno sredstvo, pravni lijek re-medura (lat.) sudski lijek, otklanjanje, spreavanje neke zloporabe, popravljanje, poboljanje remeta (gr. eremites) pustinjak remi (engl. remmy) 2. hazardna igra sa dva pila ili vie pilova karata remi (fr. remis) 1. u ahu i kartama: izraz koji oznaava da nitko nije do-

remilitarizacija

1229

rendgenizirati

bio, nerijeeno, neodlueno; nerijeena igra remilitarizacija (lat re, fr. militarisation) ponovno uvoenje vojnikog ureenja u nekom podruju koje je bilo demilitarizirano remington vrsta pisaeg stroja i voj. puke (naziv prema izumitelju, am. tvorniaru F. Rcmingtonu, lBlfi
1889)

reminiscencija (lat. rcminisccntia) opominjanje, nejasno sjeanje, uspomena; mjesto u pjesmi ili kompoziciji koje je sluajno, po sjeanju, uzeto od drugog autora remis (lat. remissus) odlaganje roka plaanja; popust u nekom plaanju, osobito od zakupnine; popust od kupovne cijene, rabat remisija :lat remissio) vraanje; oprost (grijehova); prav. milost, pomilovanje, oprost kazne; ukidanje, povlaenje (zabrane); med. prolazno slabljenje, poputanje bolesti, posebice groznice remisionar (fr. remissionnaire) prav. onaj koji je pomilovan, pomilovani remisivnn (lat. remissivus) koji oprata. koji poputa, popustljiv remissio jnramenti (lat.) prav. razrjeenje prisegve remitendn (lat. remittere poslati natrag) ono to treba vratiti, npr. vratiti neprodane knjige, novine i si. izdavau remitent (lat. remittens) vlasnik mjenice, osoba koja je, samim izdavanjem mjenice, ovlatena mjeninu svotu naplatiti u roku, a i prije roka svoja vjerovnika prava ustupiti drugom remitirati (lat. remittere) natrag poslati, vratit; trg. dostaviti novac ili mjenicu; odobriti popust u nekom potraivanju remiza (fr. remise) odgaanje, odlaganje; oprost, popust; trg. = rimesa;

spremite za vozila; lov. gutara u koju se sitna plemenita divlja sklanja od neprijatelja ili od studeni; kaz. ponovno prikazivanje djela rcmocija (lat. remotio) udaljenje, otputanje, smjenjivanje s poloaja remoliencije (lat. rcmollientia) mn. med. sredstva za umekavanje, sredstva za ublaavanje remonetizirati (lat. re-, moneta novac) bank. novac povuen iz optjecaja ponovno pustiti u optjecaj; usp. moneti remonstranca, rcmonstracija (lat. remonstrare) protupredstavka, prigovor, alba remontirati (fr. remonter) bot. nakon glavnog cvjetanja jo jodnom cvjetati, kasno cvjetati; voj. nabaviti nove konje, istroene konje nekog puka zamijeniti novim; teh. ponovno sklopiti, ponovno sklapati, ponovno sastaviti; ponovno opremiti, ponovno opskrbiti remorkaa (fr. remorquage) pom. vua, vuenje, tegljenje; usp. remorker remorker (fr. remorqueur) vuni brod, brod za vuu drugog; vuna kola remorkirati (fr. remorquer) vui lau (konopcima) remotio ab officio it remocio ah oficio (lat.) prav. udaljenje s dunosti remotis arbitris (lat.) prav. poto se uklone svjedoci, bez svjedoka, u etiri oka remotis partibus (lat remotis partibus) prav. poto se uklone stranke removirati (lat. re movere) ukloniti, udaljiti, smijeniti renalni Gat, rcn bubreg, renalis) anat. koji sc tie bubrega, bubreni renban (njem. rennen trati. Bahn pruga, staza) trkalite, trkaka staza rendgen (njem. ROntgen) med. v. rentgenski aparat rendgenizirati (njem. Rontgen) v. rentgenoskopirati

rendgenografija

1230

rentirati se

rendgenografija {njem. Rontgen, gr. grafia biljeenje, crtanje) v. radiografija rendgenogram (njem. Rontgen, gr. gramma crta) snimka koja se dobije rentgenskim aparatom rendgenologija (njem. Rontgen, gr. logia znanost o rendgenskim zrakama i njihovoj primjeni rendgenos kopija (njem. Rontgen, gr. skopeo promatram) gledanje (ili: promatranje) pomou rcntgcnskih zraka, odnosno renlgenskog aparati rendgenoskopirati (njem. Rontgen, gr. skopeo promatram) promatrati ili snimati rentgenskim aparatom rendgenoterapijn (njem. Rontgen, gr. therapeia lijeenje) med. v. pod radioterapija rendgenske zrake fiz. nevidljive zrake koje nastaju pri udarcu vrlo brzih elektrona u povrinu nekog tijela; zovu sc jo i x-zrake; nazvane po izumitelju, njemakom fiziaru, W. C. Rontgen u (18451923; rendgenski aparat ureaj za dobivanje snimaka pomou rcntgenskih zraka; upotrebljava se osobito u medicini renegat (lat. renegatus) otpadnik od vjere, osobito: kranin koji je preao na islam; pren. otpadnik, odmetnik, izrod renegirati (lat. renegare) ponovno nijekati (ili: oporei, porei, poricati) renesansa (fr. renaissance) 1. obnova, preporod, procvat; 2. osobito: ponovno raanje, preporod klasine starine ili, tonije, slobodnog i stvaralakog ljudskog duha u Europi od 14. do 16. St.; pokret se javio u Itahji (oko 1350. g.), odakle se nadmono rairio i zagospodario duhovima cijelog Zapada odravi se do poetka XVI. st.; glavna obiljeja ovoga doba su: odbacivanje autoriteta, obraanje stvarnom ivotu i iskustvu, vjerovanje u vlastiti razum itd.; arhit graevinski

stil ovoga razdoblja s elementima grko-rimske arhitekture reneta (fr. reinette) bot. kraljiina jabuka reniforman (lat. ren gen. roni bubreg, rcniformis) bot. bubreast, u obliku bubrega (list) renij (lat. rhenium) kem. element, sjajna i vrlo tvrda kovina, znak Re; otkriven 1925. renome (fr. renomme) dobar glas. d < > bro ime; slava, ugled, potivanje, glasovitost renomiran {fr. renomme) poznat, slavan. ugledan, glasovit; rijedak; na zlu glasu; koji uiva dobar glas. dobro posjeen (za gostionice) renomirati (fr. renommer) slaviti, proslaviti renonsirnti (fr. renoncer) odrei se, odricati :se, odustati; u kartama: baciti drugu boju. ne odgovoriti kartom iste boje renovacija (lal. renovatio) obnova, obnavljanje, popravljanje, mijenjanje nabolje renovaturn (lat.) prav. ponovan nacrt i opis imanja renovirati (lat, renovare) obnoviti, obnavljati. popraviti, osvjeiti, pomladiti; renovirati mjenicu staru mjenicu zamijeniti novom, tj. produivati je renta (fr. rente, tal. rendita. lal. renda) redovit prihod od zemljita, kapitala ih nekih prava, a da pritom niie potrebna nikakva poduzetnika djelatnost rentabilan (lat. renta bili s) koji donosi prihod, koji se isplauje, unosan rentabilnost (lat. rentabilitas) donoenje prihoda, isplativost, unosnost rentijer (fr. renticr) onaj koji ivi od dohotka svog imanja ili kapitala, uivatelj rente rentirati se (fr. renter) isplatiti se. isplaivati se, donositi prihod

renumeracija renumeracija (lat. renumcratio) vraanje novca, doplata, doplaivanje; ponovno izdavanje renuncijacija (lat. rcnuntiatio} objavljivanje; otkaz, otkazivanje; odricanje, odustajanje od ega rcnuntiatio litis it. renuncijacio litis (lat.) prav. ukidanje nekog pravnog spora renuntiatio suecessionis it. renuncijacio sukcesionis (lat.) prav. odricanje, otkazivanje nasljedstva Reo negante, actori iucumbuit prohatio it. reo negante aktori, inkumbuit probacio (lat.) Ako optuenik nijee, tuitelj mora donijeti dokaze rcoksidacija (lat. rcoxydaUo} kem. ponovna oksidacija, ponovno spajanje s kisikom reoksidirnti (lat. re-, gr. oxys otar, ljut) kem. ponovno spajati s kisikom reokupncija (lat. reoccupatio) ponovno zauzee, ponovno zauzimanje (zemlje, podruja) reorganizacija (lat. reorganisatio) ponovno ureenje, preureenje, preureivanje, preustrojstvo, preustrojava nje, npr. nekog posla, vojske itd. reorganizator (lat. reorgnnisator) preuslrojitelj. prcureiva reorganizirati (lat. reorganisare) iznova urediti, preurediti, preustrojiti, preustroja vati reoskop (gr. rheos tijek, teenje struja, skopeo gledam, promatram) fiz. pokaziva struje, ureaj koji pokazuje prisutnost elektrine struje roostat (gr. rheos tijek, teenje, struja, od rheo toem, istemi postavim, stavim) fiz. otpornik, naprava kojom se otpori poznate veliine inogu po volji uvoditi u strujni krug ili iz njega iskljuivati, a da se struja pritom ne prekida, bilo radi dobivanja eljene jakosti struje, bilo radi usporeivanja poznatih otpora s nepoznatim; agometar

1231

repertoar

reparabilan (lat. reparabilis) popravljiv. uspostavljiv; nadoknadiv reparacija (lat. reparatio) popravak, ponovno uspostavljanje, obnavljanje, obnova; nadoknada, plaanje tete; nadoknada tete uinjene ratom, ratna odteta reparatura (lat. reparatura) popravak; naknada tete reparirati Gat. reparare) popraviti, popravljati; ponovno uspostaviti; nadoknaditi, platiti uinjenu tetu; repurirati se okrijepiti se, oporaviti se, ojaati reparticija (lat. repartitio) podjela, razdioba; razrez, razrezivanje repasaa (fr. repassage) ponovno prelaenje. pregled i dotjerivanje; novih satova (u urarstvu) repasirati (fr. repasser) nov sat prije uporabe ih kupovine tono pregledati i ispitati repatrijacija (lat. repatriatio) povratak u domovinu; ponovno primanje prijanjeg podanika u podanitvo repatrirac (lat, repatriare) osoba koja se vraa u domovinu, povratnik repatrirati (lat repatriare) vratiti u domovinu; ponovno primiti u domovinu reper (fr. reperc snalazite) u geodeziji: visinska toka, uoljiva taka reperkusija ( lat. rcpcrcussio) fiz. odbacivanje, odbijanje (zvuka, svjetlosnih zraka i dr.); mini. suzbijanje; glaz. ponavljanje istog tona; ponavljanje postavljene teme u svima glasovima fuge; pren. protudjciovanje, odjek reperkutirati (lat. repercutere) fiz. odbiti. odbijati, odudarati; protudjelovati na neto, odjekivati repertoar (fr. repertoire) popis uloga koje je glumac ili pjeva prouio i koje moe izvoditi; popis djela koja se prikazuju u jednom kazalitu ili e se prikazivati u odreenom razdoblju, raspored, plan prikazivanja ili predstavljanja; popis djela koji e

repertorij

1232

reporter

se prikazivati ili predstavljati u jednom. tjednu repertorij (lat. re per tori um) popis prilagoen za brzo snalaenje i obavjetavanje (otuda esto naslov asopisa koji sadri preglede, kratke prikaze i priopenja o knjievnim i dr. djelima); popis stvari, registar; ureena zbirka, zbornik repete (lat. repetere natrag traiti; ponoviti) ponovi! opet! jo!; repetatur lijenika naznaka na receptima sa znaenjem da se propisani lijek izda ponovno repetent Gal. repetens) uitelj koji ponavlja s uenicima na kolskom satu obraeno gradivo, pouavatelj; uenik koji ponavlja razred; repetitor repotieija (lat. repetitio) ponavljanje, opetovanje; proba kazalinog djela repetirati Gat. repetere) ponoviti, ponavljati, opetovati; ponavljati razred repetirka (lat. repetere) puka u iji spremnik stane vie metaka, brzometka repetitio est mnter studiorum it. repeticio est mater studiorum (lat.) ponavljanje je majka uenja repetitor (lat. repetitor) v. repetent repetitorij (lat. repelilorium) pouavanje; koje sc sastoji u saetom ponavljanju obraenog gradiva repetunde (lat. repetundae sc. res, pecuniae) mn. prav. stvari ili novac koji se mogu traiti natrag repignoracija (lat. repignoratio) prav. ponovno zalaganje, ponovno davanje u zalog replantacija (lat. replantatio) med. ponovno usaivanje, p e > n e > v n o umetanje, npr. izvaenih zuba replatirati (fr. replaler) ponovno premazati, pone>vo oblijepiti gipsom; pren. zamazati, zabauriti; popraviti, opravdati

replecija (lat. repletio) punokrvnost; pretjerana debljina; prenatrpanost eluca; zatrudnjivanje (ene) repledirati (fr. replaider) prav. epe;t povesti spor, ponovno u sporu zastupati, ponovno braniti (pred sudom; replicato it. replikalo (tal.) glaz. ponovno, iznova replicirati (lat. replicare) prav. odgovoriti. dati odgovor na govor suprotne strane; prolurijeiti replika (lat. replica) 1. glaz. ponavljanje jednog niza tonova, osobito u drugom glasu replika (lat. replica) 2. prav. odgovor na odgovor (ekscepciju), odgovor tuitelja na govor optuenog kojim je odgovorio na tubu; spis koji je odgove>r na drugi nc;ki spis; suprotstavljanje; ponavljanje, oponaanje, kopija nekeg umjetnikog djela koju izrauje umjetnik koji je izradio i original; replikacija rcplikacijn (lat. replicatio) v. replika
2.

rcplumbirati (lat. plumbum olovo) tehnol. izdvojiti olovo od srebra, oistiti od olova reponibilan (lat. reponibilis) med. koji se moe vratili na svoje mjesto (iaena kost, kilava utroba itd.) reponirati (lat. reponerc) poloiti, ostaviti, smjestiti u pohranu; med. kilavi dio tijela vratiti na svoje mjesto; namjestiti iaenu kost report (engl. report) izvjetaj, izvjetavanje; trg. prijenos u trgovakim knjigama reportaa (fr. reportage) 1. izvjetavanje, skupljanje i dostavljanje politikih i drugih novosti u dnevnim listovima; 2. knjievna vrsta koja neki dogaaj, temu i dr. prikazuje novinarskim stilom i nainom, tj. lako i zanimljivo reporter (fr. rapporleur) izvjestitelj

reportlrati

1233

repriza

reportirati (lat. reporlare, fr. reporter) natrag odnijeti, vratiti; u novinarstvu: vidjeti neto na licu mjesta i o vienom izvijestiti list, donijeti izvjetaj, prepriati dogaaj; trg. unijeti u knjigu, pisati na raun repozicija (lat. reposilio) med. ponovno namjetanje iaene ili slomljene kosti; vraanje kilavog dijela utrobe u trbunu upljinu repozitar (lat. repositarius) onaj koji sreuje i uva spise repozitorij (lat. repositorium) polica s pregradama za spise ili knjige; ormar za spise ili knjige repozitura (lat. reposilura) mjesto gdje stoji repozitorij; sreivanje spisa ili knjiga u repozitorij represalija (lat. repressalia) u meunarodnom pravu: opravdano nanoenje neke nepravde od jedne drave drugoj kao osveta za nepravdu koju je ova prije toga nanijela onoj prvoj; osveta, vraanje uvrede uvredom, nepravde nepravdom i si. represija (lat. repressio) sprjeavanje, uguivanje, guenje, obuzdavanje, suzbijanje represivan (fr. reprcssif) koji sprjeava, koji koi, koji obuzdava, koji suzbija represivne mjere zakonske i druge mjere koje dravna vlast poduzima protiv osobe ili skupina osoba koje svojim djelovanjem, radom i tenjama ugroavaju sigurnost ili opstanak drave reprezentacija (lat. representalio) pred stavljanje, zastupanje, zamjenjivanje; gospodski izgled, dostojanstveno dranje, ponaanje koje odgovara poloaju koji netko ima; narodno predstavnitvo; port, najbolji predstavnici neke portske grane koji se natjeu kao cjelina te predstavljaju jednu dravu

reprezentncijsko prnvo pravo zamjenjivanja; u nasljednom pravu: stupanje u prava umrlog pretka reprezentand (lat. repraesenlandus) onaj koga treba predstavljati (zastupati) reprezentant (lat repraesentans) predstavnik. zastupnik, zamjenik (odsutnoga); osobito: predstavnik neke pokrajine, grada ili tijela u slalekoj skuptini, narodni zastupnik; port, glavni predstavnik jedne poriske grane u nekoj dravi (rep reze n ta livac) reprezcntativac (lat. repraesentativus) port, najbolji predstavnik nekog porta u dravi, osobito: igra koji igra u dravnoj reprezentaciji reprezentativan (lat representativus) koji predstavlja, zamjenjuje, zastupa; koji slui za reprezentaciju reprezentativna monarhija ustavna monarhija reprezentativni sustav ustavni sustav, tj. sustav po kojem je narodu dana mogunost da preko svojih izabranih predstavnika (izaslanika) u narodnoj skuptini sudjeluje u upravljanju dravom, osobito u donoenju zakona reprezentativni ustav v. reprezentativni sustav reprezentirati (lat repraesentare predstavljati, predstaviti, izraziti) zastupati ili predstavljali nekoga odsutnog; znaiti, oznaavati, predstavljali sobom (npr. gospodstvo, vlast, silu); dostojanstveno se drati, predstavljali dostojno svoj poloaj reprint (engl.) ponovno otisnuta stara, ve tiskana knjiga repriza (fr. reprisc) ponovno uzimanje, vraanje prije uzetog; ponavljanje, ponovno prikazivanje kazalinog djela, priredbe; prva predstava nakon premijere; glaz. ponavljanje glavnog dijela neke izvedbe; znak za ponav-

reprobacija

1234

republika

Ijanje; u cirkusu: stanka zbog izmorenosti artista koju obino ispunjavaju klaunovi svojim alama reprobacija (lat. reprobatio) teol. odbacivanje, prokletstvo, vjeno prokletstvo; u koli: popravni ispit, popravak; prav. protudokaz reproduccnt (lat. reproducens) onaj koji ponovno proizvodi, koji ponovno stvara; prav. podnositelj protudokaza reproducirati (lat. reproducere) ponovno proizvesti, ponovno proizvoditi, ponovno stvarati, ponovno stvoriti; ponovno izvesti, ponovno izvoditi, ponovno prikazivati, ponovno prikazati; pretiskati; umnoiti, umnoavati; prav. navesti proturazloge, pro tud okaze, navesti svjedoke koji e dokazati suprotno; psih. doivljeni sadraj ponovno oiviti u svijesti, ponovno usvijestiti; reproducirati, se ponovno se pokazati, ponovno se pojaviti, pojavljivati se ponovno; reproducirati reprodukcija (lat. roproduetio) u ekonomiji: obnavljanje proizvodnje: moe biti: a) jednostavna reprodukcija ako se obnavlja proizvodnja u istom omjeru; b)proirena, reprodukcija ako je proizvodnja u sljedeem razdoblju na vioj razini, vea po opsegu nego u prethodnom; karakteristina za kapitalizam, a jo u veoj mjeri za komunizam; c) smanjena reprodukcija ako se obnavljanje proizvodnje vri u manjim razmjerima; obino posljedica elementarnih nepogoda. ratova, epidemija itd.; stvar izraena putem umnoavanja (za razliku od originala); psih. ponovno oivljavanje u svijesti prije doivljenog sadraja; biol. popunjavanje ili nadoknada unitenih ili oteenih dijelova na ivotinjskim tijelima, npr. naknadno rastenjc repa kod gutera; popunjavanje ili nadoknada tvari izluenih iz organskih tijela

reprodukcijska metoda nain (ih: postupak) pri umnoavanju (slika, knjiga itd.) reprodukcijska sposobnost biol. v. reproduktivnost reprodukcijski organi bot. spolni organi pomou kojih se rasplouju organska bia (za razliku od nespolnili organa, pomou kojih se takoer vri rasploivanje, npr. truske) reproduktivan (lat. reproduetivus) koji ponovno proizvodi, koji ponovno stva ra; reproduktivne umjetnosti ili vjetine one koje ponovno proizvode neto to ve postoji (gluma, pjevanje, glazba) reproduktivnost (lat. reproduetivitas) mo ponovnog proizvoenja i uspostavljanja; biol. sposobnost nadoknaivanja osakaenih ili potpuno unitenih dijelova tijela kod biljki i ivotinja, osobito kod crva i amfibija (vodozemaca) reproduktor (lat. re- ponovne], producere proizvodili) naprava koja pojaava i ponovno proizvodi govor ili glazbu primljenu radio prijamnikom ili prenesenu telefonskim putem; zvunik reprotestirati (lat. reprotestare) prav. odgovoriti na protest ili prigovor, odbiti prigovor i proglasiti ga nevaljanim ih neopravdanim reprozelit (lat. re- opet, ponovno, gr. proseKtos) onaj koji se ponovno vratio prijanjoj vjeri ili zajednici reptil (lat. repere gmazili) zool. gmaz; pren. ulizica, plaenik reptilije (lat.. repere gmaziti, reptilia) zool. gmazovi, kraljenjaci koji diu pluima, kreu se nogama (koje su u nekih vrsta posve iezle, npr. kod zmija), razmnoavaju Se najee jajima: guteri, zmije, krokodili i kornjae republika (lat. res publica drava, fr. republique) u antikom smislu: dr-

republikanac

1235

resecirati

rcpunca (lat. re-, tal. punzone) peat ava, osobito drava s priznatim narodnim pravima; u novije doba: drkoji se utiskuje na robu izraenu od avno ureenje u kojem dravna plemenitih kovina (zlata, srebra, vlast pripada narodu ("narodni suplatine) kao znak da je istoa isverenitet7'), bilo cijelom narodu (.depravna mokratska republika), bilo najugledrepuncirati (lat. re-, tal. punzone) na nijem staleu, kao u antiko doba predmete od plemenito kovine (zla((aristokratska republika)-, u "demota, srebra, platine...), kao potvrdu da kratskoj republici" vlast moe biti u su iste, udariti (utisnuti) osim obirukama samog naroda (neposredna nog peata (punce), jo jedan (rcdemokracija), ili u rukama od naroda puncu) izabranih predstavnika (;reprezentarepurgirati (lat. repurgare) med. potivna demokracija) novno oistiti, ponovno proistiti republikanac (fr. republicain) grareputacija (lat.. repu tati o) ime, glas; anin republike; pristaa republiosobito: dobar glas koji neki ovjek kanskog oblika vladavine; lan stranuiva, ugled ke koja tei uvoenju republikanskog res Gat) stvar, predmet; stanje, poloaj, oblika drave; supr. monarhist odnos, okolnost; posao, poduzee; oerepublikauizam (fr. republique) prividnost, stvarnost, istina; imanje, dovrenost republikom obliku dravbro, posjed; gradivo, grada, sadraj; nog ureenja pravna stvar; zajednica, drava republikanizirnti (fr. republicaniser) res communis it. res komunis (lat.) uiniti republikom, pretvoriti u republiku; zadojiti republikanskim duopa stvar, ope dobro hom, uiniti pristaom republike res controversa it res kontroverza repudij (lat. repudium) v. repudijacija (lat) sporna stvar repudijacija (lat. repudiatio) odbijanje res facti it. res fakti (lat.) istinsko stas preziranjem, odbacivanje; prav. raznje stvari, injenica vod braka; izjava jedne od sjeverres integra (lat) prav. stvar neokrnoamerikih saveznih drava da ne njena, stvar u cijelosti pristaje platiti u punom iznosu drres judicata it res judikata (lat) prav. avne dugove i interese na njih pravovaljana odluka, stvar o kojoj je repudium nccessarium it, repudijum donesena zakonska presuda necesarijum (lat.) pravno utemeljen, res naturales (lat) mn. prirodne stvari opravdan razvod braka res publica it. res publika (lat.) opa repudium voluntarium it. repudijum stvar, ope dobro; drava, zajednica; voluntarijum (lat.) svojevoljan razvod usp. republika braka rescindirati (lat. re-scindere) prav. raskinuti, proglasiti nevaljanim, ponirepulzija (lat ropulsio) odbijanje, odbatiti, npr. oporuku civanje, nepovoljan odgovor (na molrcscisibilitet (lat. rescissibilitas) prav. bu) ponitivost, mogunost ponitenja repulzivan (lat. repuslivus) koji odbija, pravnog akta odbojan; repulziona sila fiz. odbojna rescisija (lat. rescissio) prav. ponitesila (supr. atraktivna sila privlana nje, ponitenje oporuke sila) rcsecirati (lat. re-secare) med. izrezirepulzoran (lat. repulsorius) v. repulvati, vriti resekciju zivan

resekcija

1236

respectus parcntelae

resekcija (lat. resectio) med. izrczivanjc, vaenje (npr. kostiju, zglobova, ivaca) rescrancijc (lat. reserantia) mn. med. sredstva (ili: lijekovi) za otvaranje reservatio honoris it. rezervacio honoris (lat.) prav. izuzimanjc asti, po kojem izreena kazna ne liava osuenog asti i asnih prava reservatio mentalis it. rezervacio mentalis (lat.) preutna ograda, lukava, podmukla ograda, npr. pri polaganju prisege kad netko, u mislima, svojim rijeima daje drukije znaenje i tumaenje nego to ga one samo po sebi imaju residencija (lat. residentia) kem. ostatak, talog koji ostaje u posudi za destilaciju residuum Gat.) ostatak; kem. talog resignacija (lat. resignatio) prav. otvaranje oporuke; odricanje, odustajanje, ustupljenje, ustup; ostavka na zvanje; takoer: = rezignacija resignirati (lat. resignare) odrei se, odustati od; ustupiti, ustupati, ostaviti zvanje, dati ostavku, zahvaliti se na poloaju; prav. otpeatiti, raspea ti ti, otvoriti, npr. oporuku; pren. = rezignirati resina (lat.) smola resinat (lat. resina smola, resinatum) kem. smolina sol resinejin (lat. resina smola) kem. smc>lino ulje res unifikacija (lat. resinificatio) pretvaranje u smolu, usmoljavanjc resinirati (lat. resina smola, resinare) nasmoliti, mazati smolom, premazati smolom; komad smole pustiti u vino resinoznn (lat, resinosus) smolast; s molili Resistancc it rezistans (fr.) 1. skupina konzervativnih francuskih stranaka u 19. st.; 2. francuski pokret otpora u Drugom svjetskom ratu

Resistcnza it, rezistenca (tal.) talijanski pokret otpora protiv njemake okupacije u Drugom svjetskom ratu resiver (engl. receiver) kem., fiz. v. recipijent: u tenisu: igra koji se brani (usp. server) reskontrirati (tal. reseontrare) trg. v. riskontrirati reskontro (tal. reseontro) trg. v. riskontro rcskripcijn (lat. rescriptio) zapovijed, naredba: trg. pisani nalog za podizanje ili isplatu novca reskript (lat rescriptum) pisani odgovor vladara ih nekog visokog tijela podreenim tijelima i ustanovama na pitanja, molbe i si.; u rimskom pravu: carska naredba resolucija (lat. resolutio) rastvaranje; poputanje, labavljenje, labavost, umrtvljenost; usp. rezolucija resolutio domini it, resolucio domini Gat.) prav. ukidanje, ponitenje prava vlasnitva resolutio nervorum it resolucio nervorum Gat.) med. uzetost ivaca resolutivan (lat. resolutivus) otapajui, koji otapa resolveneijc (lat. resolventia) mn. med. sredstva za razluivanje, za otapanje resor (fr. ressort) djelokrug, mjerodavnost; podruje djelatnosti; resorni ministar ministar kojem je povjereno neko ministarstvo (npr. prosvjeta, financije, vojska i dr.), za razliku od ministra bez portfelja resorbencije (lat. resorhentia) mn. med. sredstva, lijekovi koji ponovno upijaju resorbirati (lat. resorbere) ponovnu upiti, ponovno upijati, ponovno usisati, ponovno usisavati resorpcija (lat. resorptio) ponovno upijanje. usisavanje, npr. neke tekuine u kredu ili u tijelo respectus parentelae it. respektus parentele (lat.) prav. zakonski odnos

reapekt

1237

restaurator

k*

prema brai i sestrama ili prema neposrednim roacima roditelja, potovanje roditelja respckt (lat. respcctus) obzir; potovanje, poslunost iz potovanja rcspektabilan (lat. respectabilis) koji zasluuje potovanje, dostojan potovanja, ugledan respektirati (lat. respectarc, fr. respecter) imati obzira, potovati, uvaavati; tedjeti, potedjeti: trg. primiti na sebe mjenicu i isplatiti respoktive (lat. respective) pril. s obzirom, odnosno, prema prilikama respektivni Gat. respoctivus) odnosni, dotini, uzajamni, obostrani respcktni dani trg. dani poeka, rok koji se odobrava kao poek za plaanje mjenice nakon dana isteka roka; diskrecijski dani respicijcnt (lat. respiciens) izvjestitelj, izvjeta; nadglednik respirabilan (lat. respirabilis) pogodan za disanje, mogu za disanje, za udisanje respirabilitct (lat. respirabilitas) mogunost disanja respiracijn (lat. respiratio} disanje, udisanje; oporavljanje, odmor; isparavanje (vode) rcspiracijski aparat organi za disanje; sprava koja dovodi ist zrak u radionice s neistim zrakom; instrument za ispitivanje ivotinjskog disanja respiraeijski organi organi za disanje (plua, dunik, krge) respirator (lat. respirator) pomaga disanja; sprava za omoguivanje disanja; sprava koja se stavlja na usta i nos i koja sprjeava neposredno prodiranje suvie hladnog ili tetnog zraka u plua respirirati Gat. rcspirare) disati, udisati respiro (tal.) dah; trg. strpljenje, produen rok, odlaganje plaanja

rcspondencija (lat. respondentia) trg. osiguranje za zajam na robu koja sc izvozi morem respondent Gat, rcspondens) na sveuilitima: branitelj disertacije respondirati (lat. respondere) odgovarati, odgovoriti, dati odgovor, davati odgovor; slagati se, podudarati se, biti nalik na; odgovarati (dunosti); biti dorastao, moi se mjeriti s responzivan (lat. responsivus) koji daje odgovor, koji odgovara na to responzum (lat. responsum) pisani odgovor, miljenje o emu izloeno u pismu, svaki pisani odgovor neke ustanove, neke ustanove na pitanje privatnih osoba; responsum juri it. responzum juri (lat.) pravno miljenje, npr. nekog pravnog tijela ili pravnog fakulteta o nekom zamrenom i spornom pravnom pitanju rest (fr. reste, lat. restare ostati) ostatak, ono to prcostaje; zaostatak duga, zaostali dug; mat. ostatak koji se odbije pri oduzimanju, razlika restnnt (lat. restans) onaj koji je u zaostatku, dunik; zaostali dug; zaostalo potraivanje; preostala roba, neprodana roba restati (njem. rosten) priti na masti, na ulju, npr. meso, krumpir itd. restauracija (fr. restaurant) mjesto za okrjepljenje (gostionica, pivnica i si.) restauracija (lat. reslauratio) ponovno uspostavljanje, obnova; popravak, npr. umjetnikih djela, spomenika i si.; vraanje na prijestolje revolucijom ili uzurpacijom svrgnute dinastije, vraanje prevratom ukinutog oblika vladavine u nekoj zemlji; gostionica. restoran restaurancije Gat, restaurantia) mn. med. sredstva za okrjepljenje restaurator (r. restaurateur) obnavlja, popravlja: onaj koji popravlja oteene umjetnike predmete

restaurator

1238

retencija

restaurator (lat.) umjetnik koji je strunjak za obnavljanje i popravljanje oteenih starinskih graevina, kipova ili slika restaurirati (lat. restaurare) uspostaviti, uspostavljati, ponovna podignuti: obnoviti, obnavljati, popraviti; osvjeiti, krijepiti, okrijepiti; vratiti na prijestolje, opet dovesti na vlast restela (tal.) leaj s prorijeenim daskama (obino u zatvorima) restitucija (lat. restitutio) uspostavljanje, vraanje u prijanje stanje, obnova; nadoknada, popuna, vraanje restituirati Gat. restituere) uspostaviti, uspostavljati, vratiti u prijanje stanje; nadoknaditi, vratiti; popraviti restitutio in integrum it. restitucio in integrum (lat.) vraanje u prijanje slanje (posjed i si.); med. potpuno ozdravljenje restitutio naturalium it. restitucio naturalijum Gat.) ozakonjenje izvanbrane djece restl (fr. reste, njem. Restlein ostatak) ostatak, osobito neke tkanine i si. resto (lat. restare ostati) ostatak u kartama, osobito u "ajneu": ostajanje na dobivenim kartama rcstrikc.ijn (lat. restrictio) smanjenje, ogranienje; log. ograniavanje pojma restriktivan (lat, restrictivus) koji ograniava, ograniavajui restringirati (lat. restrignere) smanjiti, ograniiti, ograniavati, suziti resumcija Gat. resumptio) v. rezime resumirati (lat. resumere) v. rezimirati resumtiv (lat. resumptivum) med. lijek za jaanje, okrepljujue sredstvo, sredstvo za okrjepljenje resumtivan (lat. resumptivus) med. koji jaa. koji slui za jaanje, okrjepljujui resupinacija (lat. resupinarc. resuupinatio) bot. okrenutost cvjetne stapke nanie

resurekcija (lat. resurrectio) ustajanje od mrtvih, uskrsnue; umj. slika koja prikazuje Kristovo uskrsnue resurs (fr. ressource) pomono sredstvo, izvor pomoi; izvor (privrede) iz kojega se dobavljaju sirovine; mjesto za razonodu; ue drutvo resuscitacija Gat. resuscitatio) ponovno pokretanje, obnavljanje (npr. spora) resuscitirati (lat. re-suscitare) opet probuditi, ponovno razbuktati; prav. obnoviti (parnicu, spor) re (njem. rbsch) hrskavo ispeen, dobro peen reedija (tur.-ar. reidije) kuh. vrsta slatkog jela rema (tur. reme) 1. ular. povodac; 2. vrsta mreastog veza remeta (tur.) predmet od koralja (najee narukvica) reso (fr. rechaud) grijalica, naprava za kuhanje (na elektrinu struju ili plin) ret (njem. Arrest) zatvor rctnbl (fr. retable) okomiti dio kalolikog oltara s kipovima, slikama i si.; zaelje rtvenika retablirati (fr. retablir) ponovno urediti, vratiti u prijanje stanje, obnoviti retake it. ritejk (engl.) u filmskom jeziku: ponovno snimanje isloga kadra retardacija Gat. relardatio) otezanje, oklijevanje; usporavanje, usporenje, zaostajanje retardirati (lat. retardare) usporavati, usporiti, izostajali, zakanjavati, ii sporo (sat) retencija (lat. retentio) zadravanje, uskraivanje, odbijanje za sebe. npr. od neke svote; med. zadravanje, zaustavljanje, zastoj; psih. sposobnost zadravanja doivljaja nakon prestanka njegovog vanjskog povoda, tako da on, pri kasnijem slinom doivljaju, neprimjetno ponovno iskrsne u svijesti

retencijsko pravo

1239

rctrakeija

retencijsko pravo pravo zadravanja stvari do konano isplate duga rctentio alvi it. retcncio aivi (lat.) med. zadravanje u crijevima, zatvor retentio mensium it. retcncio menzijum (lat.) med. izostanak mcnstruacije retentio placentae it. retencio placente (lat.) med. zaostajanje posteljice nakon poroda retentio urinae it. retencio urine (lat.) med. zadravanje mokrae, nemokrenje retenuto glaz. v. ritenuto reterirati (fr. retircr) v. retirirati reticcncija (lat. reticentia) preuivanje. prelaenje utke preko ega; ret. prekid u tijeku reenice, apoziopeza retikul(um) (lat. reticulum) med. mrenica retina (lat. rctina) anat. mrenica (oka), unutarnja ovojnica one jabuice retinirati (lat. retinere) zadrati, zadravati; zadrati za sebe, uskratiti; uvati, sauvati u polirani; unajmiti, naruiti, npr. automobil i si.; retinimno ureenje voj. utvreno mjesto koje se nalazi samostalno u nekoj tvravi retinitis (lat. rctina) med. upala mrenice (oka); usp. retina retinitis pigmentosa it. retinitis pigmentoza (lat) med. nagomilavanje crne tvari u mrenici koje dovodi do sljepila retinitis septica it. retinitis septika (lat.) med. upala mrenice (oka) zbog trovanja krvi retinoid (gr. rhetine smola, eidos oblik) farm. lijek sa sloenom smolastom osnovom retinol (gr. rhetine smola, lat. ohrum ulje) farm. lijek s jednostavnom smolastom osnovom retipedi (lat. retipedes) mn. zool. ptice s mreastom koicom na nogama

retiracija (lat retiratio) tisk. tiskanje druge strane arka retirirati (fr. rotirer) povui, povlaiti; povui se, povlaiti se, udaljiti se, ukloniti se, skloniti se. pobjei; povui se, povlaiti sc, smiriti se, povui se u miran ivot retor (gr. rhetor) govornik retoriki (gr. rhetorikos) govorniki; krasnorjciv retorika (gr. rhetorike) vjetina lijepog govorenja i tehnika govornitva uope; dio stilistike koji se bavi nevezanim govorom u rijei i pismu retoriznm (gr. rhetor govornik) nain govornikog izraavanja i izlaganja; u prijezirnom smislu; prenemaganje u govoru, slatkoijeivost, razmetanje rijeima retorski (gr. rhetorikos) govorniki retorta (lat.) kem. metalna, porculanska ili staklena posuda sa svinutim grlom; slui pri destilaciji kao posuda za zagrijavanje re torzija (lat. retorsio) odvraanje istim razlozima, uzvraanje nanesenih uvreda uvredama, vraanje istom mjerom, uporaba istih mjera prema kome retorzijske carine poveane uvozne carine kojima se optereuju strani proizvodi, kao sredstvo u borbi protiv inozemne carinske politike ili drugih trgovinsko-politikih mjera retorzijsko pravo pravo osvete (odgovaranja istim mjerama); usp. retorzija retraetatio juramenti it. retraktacio iuramenti (lat.) prav. pobijanje vanosti prisege zato to je bila lana retrahent (lat, retrahens) posjednik preeg prava, osobito prava prekupa retrahirati (lat. retrahere) v. retraktirati retrakcija (lat. retractio) povlaenje, uvlaenje; med. grenje, stezanje,

retrakt

1240

retur

skupljanje ivaca; smeuravanjc oiljaka retrakt (lat. retractus) prav. stupanje u prava prc kupca; pro kup retraktacija (lat. retractatio) vraanje, opozivanje, povlaenje dane rijei rctrnktirati (lat. retractare) povui, opovrgnuti, opozvati danu rije; ispostaviti povratnu mjcnicu retraktno pravo (lat. jus retractus) pravo prc kupa retrasirati (fr. retracer) ponovno crtati, ponovno nacrtati; ponovno izloiti, ponovno prikazati retrata (tal. retralla) trg. v. ritrata rctribucija (lat. retributio) plaanje po zasluzi, naknada, nagrada retro- (lat.) pred metak u sloenicama sa znaenjem: natrag, nazad, opet. naprotiv; lit retro (lat.) kao na prednjoj strani lista retroakcija (lat. retroactio) povratno djelovanje. povratna sila retroaktivan (lat, retroactivus) koji djeluje unatrag; s povratnim djelovanjem, s povratnom silom; retroaktivan zakon zakon koji ini kanjivim, ili njemu podlonim, djelo izvreno prije svoga stupanja na snagu retroaktivnost (lat, retroactivitas) povratno djelovanje, povratna sila retro auri kularan (lat. retroauricularis) anat, koji se nalazi iza donjeg mekog kraja usne koljke retrohulharan (lat. retrobulbaris) anat. koji se nalazi u onoj upljini iza one jabuice retrodatirati (lat. retro-dare) na spis ili pismo staviti raniji datum, a ne onaj kada je pisano retrofaringealan (lat. retropharyngealis) anat. koji sc nalazi iza drijela retrofleksija (lat. retroflezio) med. presavijenost maternice unazad retrognatijn (lat. retro nazad, unazad, gr. gnathos eljust) anat. prevelika zabaenost gornje eljusti

retrogradacija (lat. retrogradatio) uzmak, uzmicanje, kretanje unazad; voj. vraanje na nii in; astr. prividno kretanje planeta unazad, tj. s istoka na zapad retrogradan (lat. retrogradus) koji ide; unazad, unazadan; nazadan, zaostao retrogradirati (lat. retrograd) ii unazad, kretati sc kao rak, uzmicati; pren. nazadovati retrogradivan (lat. retrogradivus) v. retrogradan retrogrado (tal.) giaz. sve sporije i sporije retrnnazalan (lat. retronasalis) anat. koji se nalazi iza nosa, koji pripada dijelu drijela koji se nalazi iza nosa retroperitonealan (lat. retroperitonealis) anat. koji se nalazi iza potrbunice retrorsum versus it. retrorzum verzus (lat.) okrenut natrag retrospekcija (lat. retrospeclio) gledanje unazad, osvrt, podsjeanje retrospektivan (lat. retrospeetivus) koji gleda unazad, koji se osvre, koji se podsjea, podsjetni retrosternalan (lat. retrosternalis) anat. koji se nalazi iza prsne kosti retrovakcinacija (lat. retrovaccinatio) med. ohnavljanje tvari za cijepljenje ponovnim cijepljenjem djece retroversio uteri it. retroverzio utori (lat.) med. okrenutost maternice retroverzija (lat. retroversio' okrenutost natrag, okrenutost retur (fr. retour) vraanje s puta, povratak; trg. roba vraena zbog neispravnosti; roba koja se vraa zbog toga to se ne moe prodati; roba koja se prima kao protuvrijednost za robu prodanu u inozemstvu; na pismima i dr. post. poiljkama: retur! = natrag, ne prima se!; retur pismo pismo koje se potom vraa poiljatelju; relurraun povratni raun (u mjeninom pravu); retur karta povratna karta

retu

1241

revelin

retu (fr. rctouchc) preradba, popravljanje, dotjerivanje; popravljanje slike tuem; popravljeno ili preraeno mjesto na slici retuer (fr. retoucheur) preraiva, popravlja, osobito fotografija retuirati (fr. retoucher) preraditi, preraivati, dotjerati, dotjerivati, popraviti (kemijskim i mehanikim metodama i sredstvima); popraviti sliku, osvjeiti sliku: na fotografskim snimkama ih kopijama: svijetle toke ih druge nedostatke ponovno premazati tuem; glaz. ukrasiti kolorat urama reuma (gr. rheo teem, rheuma) med. v. reumatizam reumartritis (gr. rheuma tok, teenje, struja, arthron zglob) med. reumalina upala zgloba reumatalgija (gr. rheuma tok. teenje, struja, algos bol) med. v. reumatizam reumatian (gr. rheo teem, rheuma tok, teenje, struja) koji boluje ili potjee od reumatizma reumatizam (gr. rheo teem, rheuma tok, teenje, struja) med. opi naziv za razne, nestalne i bolom praene bolesti miia, zglobova, ivaca, ila i krvnog tkiva kod kojih je zajedniko to to nastaju zbog hladnoe i vlage, i to sc hladnoom pogoravaju, a toplinom ublauju reumatopira (gr. rheuma tok, teenje, struja, pyr vatra) med. reumatina groznica reunija (lat. reunio) sjedinjenje, ujedinjenje; pomirenje, izmirenje; drutvo, udruga; skup, zbor, sastanak; med. zatvaranje, zaraivanje, zalijeenje rane rcus (lat.) prav. optueni, optuenik Reuter it. rojter (engl.) engleska novinska agencija, utemeljena 1849. revakcinacija (lat. revaccinatio) med. ponovno cijepljenje protiv boginja

revakcinirati (lat. revaccinare) med. ponovno cijepiti protiv boginja revaiidacija (lat. validus zdrav, krjepak, snaan, revalidatio) prav. ponovno osnaenje, ponovno proglaavanje valjanim, npr. zakona revalidirati (lat. revalidare) prav. osnaiti, ponovno proglasiti valjanim revalirati (lat. revalere) trg. ponovno se oporaviti od nekog izdatka ili plaanja za drugog, nadoknaditi svoju tetu, materijalno ozdraviti revalorizacija (lat. revalorisatio) vraanje prijanje vrijednosti nekom novcu ili robi koja je bila pala revalvacija (lat. re-valvatio) bank. popravljanje vrijednosti neke vrste novca; supr. devalvacija revandikacija (fr. revandication) prav. v. revidikacija revan (fr. revanehe) uzvraanje, uzvrat, vraanje (u dobrom ili loem smislu); vraanje milo za drago, osveta; uzdaije; u kartanju: druga igra na koju igra koji je izgubio poziva svog suigraa da bi nadoknadio prijanji gubitak; port, druga utakmica, na kojoj pobijeeni imaju priliku uzvratiti za poraz na prvoj: politika revanizma tenja neke drave da novim ralom vrati podruje koje jc izgubila nakon poraza u prethodnom ratu revanirati (fr. revaneher) osvetiti; revanirat i se osvetili se, vratiti milo za drago, dobiti zadovoljtinu; uzvratiti dar, oduiti se revejon (fr. reveillon) objed usred noi (nakon plesa ili zabave, uoi Boia i si.); kod slikara: jai potez kistom ime se nekim predmetima daje vie svjetlosti i izraenosti; ivlje obojeno, izrazitije mjesto na slici revelin (fr. ravelin) voj. vanjski dio utvrde u obliku polumjeseca revelin (tal. rivelino) utvrda u obliku polumjeseca

rever

1242

revirman

rever (fr. revers, Int. rcvcrsus vraen, okrenut) stranja strana, nalije, poleina, strana kovanog novca na kojoj je grb ili simbol s oznakom vrijednosti (supr. avcrs); suvratak na (dijelu (rukavima i ovratniku); voj. strana bedema ili rova koja je zaklonjena od neprijateljske vatre revcrans (fr. reverence) v. reverencija reverber (fr. rverbere) limeno zrcalo koje se stavlja iza plamena radi jaeg bacanja svjetlosti ili topline u nekom smjeru, odbija svjetlosti reverberacijn (lat. revcrbcratio) odbijanje svjetlosti ili topline, odbljesak reverencija (lat. reverentia) potovanje; dubok naklon, klanjanje reverend (lat. reverendus) preasni, veleasni (titula kat. i engl. sveenika) reverenda (lat.) duga crna gornja haljina (mantija) katolikih i evangelikih, sveenika; talar, sulana reverendissimus (lat.) visokopreasni, veleasni reverendus (lat.) potovani, asni, preasni (osobito kao titula katolikih sveenika) rcverentan (lat. reverens) pun potovanja, smjeran revers (lat. revertere okrenuli, vratiti, reversus) pisana potvrda prijama, priznanica na stvar uzetu na posudbu (npr. knjigu i dr.); nalije, druga sirana novca; usp. rever reverzibilan (lat. reversibilis) povratan, koji se moe povratiti; koji se moe prevrtati, okretati (sukno); fiz. povratan (supr. ireverzibilan); budui da u prirodi ne postoji nijedno zbivanje (nijedan proces) koje nije povezano s trenjem ih provoenjem topline, onda su sva zbivanja u prirodi zapravo ireverzibilna, a reverzibilna zbivanja su samo idealan graniili sluaj; tijek svakog zbivanja u prirodi usmjeren je tako da se zbroj entropija

svili tijela koja sudjeluju u zbivanju poveava; kod reverzibilnog zbivanja, graninog sluaja, ovaj zbroj ostaje nepromijenjen reverzibilitet (lat reversi bi I i tas) prav., fiz. povralnost (supr. ireverzibilnost, preverzibilitet) rever/ija (lat. reversio okretanje; vraanje) prav. povrat ustupljenog dobra gospodaru; ret ponavljanje rijei u obrnutom ili razliitom znaenju reverzijsko njihalo fiz. njihalo prilagoeno da se moe objesiti izmjenino i o svoju obinu toku vjean ja i 0 svoju toku oscilacije, a da se ne promijeni vrijeme oscilacija revident (lat revidens) prav. onaj koji sc slui pravnim sredsLvom revizije revidirati (lat. revidere) pregledati, izvriti pregled, ispitali revija (fr. revue, eng. revievv) 1. knjievno-umjelniki asopis s knjievnim, znanstvenim, kulturnim i politikim pregledom; 2. kazalino djelo sastavljeno od niza odvojenih scena, epizoda i toaka s aktualnim sadrajem, s glazbom i plesom (baletom): voj. smotra trupa; 4. prikazivanje najnovije mode, modne revije rcvindicirati (lat. revindicare) polagati pravo na neto, zahtijevati povrat izgubljenog ih otetog vlasnitva revindikainja (lat. revindicatio) prav. zahtjev za povratom vlasnitva, tuba vlasnika-neposjednika protiv nevlasnika-posjedni ka revir (njem. Revier, lat. ripa obala, fr. riviere rijeka, rive obala) kraj, predio, podruje, okrug (npr. ugljeni revir predio hogat ugljenom) revirman (fr. revirement) pom. okretanje broda; trg. obraun izmeu vie dunika i vjerovnika putem prijenosa 1 obrauna; bank. uporaba vika u jednoj stavki prorauna na druge proraunom nepredviene ili neodobrene izdatke

rcviviscencija

1243

revotirati

reviviseencija {lat. reviviscentia) zool. ponovno oivljenje, ponovno oivljavanje, npr. kolnjaka i dr. revizija Gal. revisio ponovno vienje, ponovno gledanje) pregled; prav. obnova spora (procesa); pregled i mijenjanje zakona, ugovora, ustavnih odredaba i si; tisk. posij ed nj i pregled sloga prije ulaska u tiskarski stroj, posljednja korektura revizionist Gal. revisio ponovno gledanje) pristaa izmjene ustava; pristaa revizionizma u socija I demokratskom pokretu; pobornik mijenjanja odredaba Versajskog ugovora o miru (v. revizionizam 3.) revizionizam (lat. revisio ponovno gledanje) 1. pokret za mijenjanje ustava: 2. smjer u socijaldemokratskom pokretu koji bi htio dovesti u sklad _Ylarxovo nauavanje sa stvarnim prilikama i potrebama povijesnog razvoja; 3. zahtjev za promjenom odredbe Versajskog ugovora o miru (u razdoblju izmeu Prvog i Drugog svjetskog rata) revizor (lat. revisor) ispitiva, pregledavao; tisk. pregled a va revizije (posljednje korekture) rcvocirati (lat. revocare) pozvati natrag, opozvati; oporeci, oporicati povui. npr. danu rije revokacija (lal. revocatio) opozivanje, poricanje; oduzimanje poloaja ili slube; otkazivanje, otkaz revolt (fr. revolte) buna. pobuna, ustanak; bunjenje, jaka ljutnja protiv koga ili ega revoltirati (fr. rvolter) buniti, pobuniti, izazvati pobunu; uzbuniti, izazvati ljutnju; revoltirati se pobuniti se, buniti sc, ustati protiv koga ili ega, ljutiti se revolucija Gat. revolutio) 1. prevrat, preokret, naglo i nasilno mijenjanje postojeeg drutvenog poretka koje

vre dotle priguivane klase, npr. buroaske ili graanske revolucije (1618 st.) dovele su do novog poretka u drutvu (npr. Francuska revolucija); 2. astr. gibanje ili optjecanje manjeg nebeskog tijela oko veeg. npr. Zemlje oko Sunca, optjecaj, optjecanje, vrijeme optjecanja; 3. potpuna izmjena ili preobrazba ega, npr. ivotinjskog organizma, Zemlji ne kore (zbog velikih poplava, potresa i si.); 4. okretanje revolucionar (fr. rvolutionnaire) prevratnik, sudionik u revoluciji, onaj ije je shvaanje da se napredak u drutvu zbiva putem revolucije revolucionaran (fr. rvolulionnaire) prevratniki, koji potjee iz revolucije, koji jc utemeljen na revoluciji Revolucionarni tribunal (fr. Tribunal revolutionnaire) izvanredni prijeki sud za vrijeme Francuske revolucije, utemeljen 10. oujka 1793. u Parizu radi suenja svim protivnicima revolucije; ukinut 23. svibnja I79.5). revolucionirati (fr. rvolutionner) pobuniti, podignuti bunu, izazvati prevrat; uzbudili, uzrujati, uzrujavati; promijeniti iz temelja revolver (engl. to revolvo okretati, revolver) kratko runo vatreno oruje (pitolj) s rotacijskim bubnjem koji slui kao spremnik i dobavlja streljiva revolving-kredit (engl. revolve okretati, fr. credit dug) bank vrsta zajma koji traje odreeno vrijeme, ah se u tom roku stalno obnavlja oko prvotne visine ime korisnik zajma vrati u roku vjerovniku bilo ukupan iznos bilo samo jedan dio odobrenog zajma; najee se javlja u meunarodnom kreditnom prometu revotirati (lat, votum rezultat glasovanja) ponovno glasovati; promijeniti neku odluku ponovnim glasovanjem

revulzija

1244

rezilijacija

revulzija (lat. revulsio odvoenje) med. jako kretanje tjelesnih sokova; od voenje i rasporeivanje sokova po tijelu; lijeenje izazivanjem navale krvi daleko od bolesnog organa da bi se sprijeila navala krvi na bolesni organ (vri se putanjem krvi) reza (tur. reze) zasun, zatvara, kraun; zavornica, prijevornica; jeziac u bravi koji se pomie kljuem; arka na vratima i prozorima rezaija (tur. razaky) suho groe, groice, cvebe, rozine rezalet (tur.) stid, sram, bruka, blamaa. skandal; srameljivost; ponienje rezeda (lat. Keseda lutea) bot. vrsta mirisne biljke krasnice; katanac rezeda (lat. resedare ublaavati, reso da) bot. katanac, poznata biljka ugodna mirisa, podrijetlom iz Kgipta rezerva (fr. reserve) zadrano pravo, ograda; zaliha, priuva, ono stoje ostavljeno ili to se uva za sluaj potrebe; voj. vojnici koji su odsluili redoviti vojni rok i koji se pozivaju ponovno u vojsku samo u sluaju rata; vojska koja nije u prvom borbenom redu, nego na raspolaganju vrhovnom (strateka rezerva) ili nekom drugom zapovjedniku daje iskoristi tamo gdje se ukae potreba; dopunska vojska, dopuna; pren. suzdravanje, suzdrljivost, opreznost; s rezervom s iznimkom, uz ogradu, osim; bez rezerve bez iznimke, bez ograde, bezuvjetno, potpuno rezervacija (lat. reservatio) zadravanje prava na to. npr. na prodanu stvar, dok ne bude potpuno isplaena; cum raseroaiione it. kum rezervacione (lat.) s iznimkom, osim, uz ogradu rezervat (lat. reservatum ono to je zadrano) 1. prav. zadrano pravo, pravo po kojem uporaba neega pripada samo odreenim osobama; 2. spis povjerljive prirode

rezerviran (lat. reservatus) zadran, ostavljen za kasnije; namijenjen za kasnije; koji se ne opredjeljuje ili ne izjanjava o emu otvoreno, suzdran, oprezan; drati se rezervirano drati se po strani, ne opredjeljivati se, ne izjanjavati se rezervirati (lat. reservare) zadrati, zadravati, imati u pripremi (za ubudue); uvati, priuvati, sauvati, tedjeti; namijeniti to za kasniju uporabu rezervist (fr. rserviste) vojnik iz rezerve, iz priuve, priuvnik rezervoar (fr. rservoir) spremnik, priuvite za vodu, petrolej. benzin; ribnjak rezidencija (lat. residentia) mjesto stalnog prebivanja, boravite, prebivalite, stan; osobito: mjesto stalnog boravka poglavara zemlje, prijestolnica; dvor; mjesto stalnog prebivanja visokog crkvenog dostojanstvenika, npr. patrijarha, episkopa, biskupa itd., kao i njegov dvor rezident (lat. residens) 1. opunomoeni izaslanik (nieg reda), otpravnik poslova; 2. graanin neke drave koji stalno ivi u nekoj drugoj dravi; 3. tajni voditelj pijunae u nekoj stranoj dravi rezidirati (lat. residere) stanovati, boraviti, stalno prebivati rezignacija (lat. resignatio) utuenost. predanost volji Bojoj, pomirenje sa sudbinom, tj. s onim to je neizbjeno, pripravnost na sve rezigniran (lat. resignatus) utuen, predan sudbini, pomiren sa sudbinom, pripravan na sve rezil (tur.) posramljen, blamiran, obrukan, osramoen, ponien; podao, prost; na zlu glasu, gnusan, beastan rezilijacija (lat. rosiliatio) prav. odustajanje od ugovora, ponitenje (ili: raskidanje) ugovora

rezilirati

124-5

reans

rezilirati (fr. rsilier) prav. odustati od ega, raskinuti ugovor sudskim putem rezilja (p. resilla) svilena mrea ili vrpca za kosu (enski ukras) rezime (fr. resume) saetak, saeto ponavljanje glavnog sadraja, kratak pregled, izvod; zavrna rije rezimirati (fr. resumer) saeti, saimati, ukratko ponoviti, saeto, ukratko izloiti, dati kratak i saet pregled neega prije opirno izloenoga rezistencija (lat, resistentia) otpor, otpornost, odupiranje, odolijevanje; obrana; protivljenje, suprotstavljanje; izdrljivost; pasivna rezistencija izvravanje rada tono po slovu propisa, ali ne u duhu i cilju istih, tako da se time stvarno ometa i koi uspjeh rada, namjerno ometanje i usporavanje rada rezistentan (lat. resistere) otporan, tvrd rezistirati (lat. resistere) protiviti se, opirati se, davati otpor; braniti se; izdravati, podnositi to, ustrajati, odolijevati rezolucija (lat. resolutio, fr. rsolution) pisani zakljuak, odluka, rjeenje (npr. na kraju neke skuptine) u kojem se iznosi raspoloenje i miljenje sudionika i formuliraju zahtjevi); odlunost, spremnost rezolutan (lat. resolutus) odluan, spreman na djelo, odvaan, smion, sran; pribran, priseban rezolutnost (lat. resolutio) odlunost, spremnost, odvanost, smjelost, sranost, postojanost rezon (fr. raison, lat. ratio) um, razum; razlog, povod, pobuda, uzrok; pravo, pravda, pravednost (imati rezona = imati pravo, biti u pravu); trg. ime trgovakog poduzea, firma rezonancija (lat. rcsonantia) odjek, odjekivanje; fiz. svojstvo odgovaranja

na broj titraja u jedinici vremena u kojoj je neko tijelo sposobno i samo zatitrati, prenoenje titraja jednog zvunog izvora, kroz zrak ili neku drugu sredinu, na drugi zvuni izvor; ovo svojstvo sutitranja javlja se i kod elektrinih titraja; pren. odjek, suosjeaj; rezonanca rezonantan (lat. resonans) koji odjekuje, koji se ori, koji se razlijee; zvuan, snaan (glas); fiz. koji odgovara svojim titrajima u jedinici vremena kada do njega dopre isti broj titraja u jedinici vremena rezonator (lat. resonator) fiz. sprava pomou koje se mogu uti gornji tonovi koji zvue istodobno s osnovnim tonom, suzvunik rezonirati (fr. raisonner) misliti, razmiljati, umovati, promatrati, govoriti, rasuivati i zakljuivati razumno; promatrati i zakljuivati o emu na temelju razumom opravdanih razloga; prijezirno: mudrijaiti, proturjeiti, prigovarati, stavljati primjedbe. rezonirati (lat. resonare) odjekivali, orili se, razlijegati se; fiz. suzvuati; rezultanta (laat. resultare) fiz. sila koja nastaje zajednikim djelovanjem vie sila; usp. komponenta rezultat (lat. resultatus) rezultat, iznos, krajnje rjeenje neke raunske operacije; uspjeh, rezultat nekog rada, krajnji zakljuak do kojega se doe ispitivanjem rezultirati (lat. resultare) proizlaziti, proizii, doi (ili: dolaziti) kao posljedica ega reans (fr. rgence) namjesnitvo, regentslvo; osobito: doba namjesnitva Filipa Orleanskog u Francuskoj (17151723), poznato po svojoj razvratnosti. predstavlja prijelazno razdoblje izmeu stila koji je vladao u doba Luja XIV. (baroka) i stila u doba Luja XV. (rokoko)

reija

1246

rigidan

reija (fr. regie) odgovorno i na polaganje rauna obvezna uprava koja upravlja dravnim privrednim poduzeima (umska, duhanska itd. reija); troak, rashodi oko podizanja ega ili oko voenja nekog privrednog poduzea; u vlastitoj reiji raditi sam, raditi kao poduzetnik, tj. sam upravljati radovima; kaz. upravljanje pozornicom u umjetnikom smislu, osobito; umjetniko iznoenje na pozornicu nekog dramskog djela reim (fr. rgime, lat. regimen) upravljanje, uprava; vlada, oblik vladavine; nain vladanja i upravljanja dravom; ustrojstvo, ureenje; nain ivota; med. higijenski nain prehrane, dijeta reimlija (fr. regime) slijepi pristaa jednog ohlika vladavine, vladin ovjek reimski (fr. rgime) koji pripada reimu, koji pristaje uz vladu, vladin, reimski list reiranje (fr. regir) v. reija reirati (fr. regir, lat. regere) vladati, upravljati, voditi; obavljati posao kazalinog reisera reiser (fr. regisseur) 1. raunski poslovoa, raunovoa; 2. kaz. redatelj, umjetniki voditelj kazalinog ili filmskog izvoenja koji usklauje i organizira, umjetniki i tehniki, sav rad na pripremanju predstave; 3. osoba koja rukovodi pripremama i izvoenjem neke sveanosti Rgvcda (sanskr.) v. Rigveda Rh kem. kratica za rodij ri (jap.) mjera za duinu u Japanu: kopnena = 3,927 km.; morska = 1,852
km

ricercare it. rierkare (tal.) glaz. osobito vjeto izraena fuga ricinus (lat.) bot skoac, biljka iz porodica mljoika (osobito jc vana zato to se iz njezinog sjemena dobiva ukastozeleno ulje (ricinusovo ulje) koie se upotrebljava kao lijek protiv glista, zacpljcnosti itd.) ridikil (fr. ridiculc) mrea za kosu; enska torbica za pletivo rido (fr. rideau. ar. rudhat) zavjesa na krevetu i prozoru; zavjesa na pozornici; voj. niz blagih uzviica, valovita povrina, polje, mala uzvisina s koie se inoe bombardirati neko mjesto; zatitni bedem ridoto (tal. ridotto) izdvojeno, zasebno mjesto, skrovite; soba u kojoj kockaju maskirane osobe; glaz. ulomak iz nekog velikog djela za jedan instrument ili manji broj instrumenata; usp. reduta rif (ma.) stara mjera za duinu, = 0,777 m riff (engl.) glaz. nain glazbene pratnje puhakim instrumentima i udaraljkama u dez-glazbi rifiormenti (tal.) mn. glaz. proizvoljni ukrasi (pri pjevanju ili sviranju) rifljaa (njem. Kiefe brazda, ljebi) drvena ih metalna naprava s ilijebljenim limenim prednjim dijelom koja slui za trljanje rublja pri pranju rifondo (tal.) trg. protupokrie za vuenu (trasiranu) mjenicu rifugium peccatorum il. rifugium pekatorum (lat) utoite grjenika (esto upotrebljavana fraza iz jedne katolike molitve, kao izraz za neko mjesto kamo se sklanjaju svi koji nigdje drugdje ne mogu nai sklonita) rignndon (fr.) provansalski ivahni drutveni ples u 17. i 18. st. rigidan (lat. rigidus) krut; ukruen, ukoen; strog, neumoljiv

ribaso (tal. ribasso) trg. v. rabat ribiz (lat. ribes, ar. riba) bot. poznata biljna vrsti iz porodice Grosslariaceae, obino s crvenim plodom u obliku grozdia

rigl

1247

rimovati se

rigl (njem. Riegel) zasun, jezine na bravi ili zasunu rigocefal (lat. rigare moiti, gr. kefale glava) med. sprava za rashlaivanie glave rigol (fr. rigole) kanali, mali jarak za utjecanje vode rigometar (gr. rhigos studen, metron mjera, mjerilo) naprava za mjerenje veoma niskih temperatura rigor (lat. rigor krutost; ukoenost) ukoenost od hladnoe, hladnoa; strogost, neumoljivost; ukoenost, krutost rigorizam (lat. rigor krutost) pretjerana strogost, nepopustljivost u pitanjima morala i naelnosti; potpuna vjernost naelima, posebice moralnim rigoroz (lat. rigorosum sc. examen) na sveuilitu: strog dravni ispit, doktorski ispit rigorozan (lat. rigorosus) strog, neumoljiv, nepokolebljiv u naelima; toan, nepobitan; neosporan rigoroznost (lat. rigor) strogost, neumoljivost Rigsdag (dan.) danski parlament Itigveda (sanskr.) najstariji spomenik indijske knjievnosti, u 10 knjiga i sa 1028 pjesama (himni), veinom vjerskog sadraja; Rgveda rijas (gr. rheo teem, curim, rhyas) med. suzenje oiju rijaset (tur.) zgrada muslimanskog vjerskog starjeinstva rijenist (fr. rien nita) v. nihilisl rijeri (fr. rire smijati se. rieurs) mn. u francuskom kazalitu: ljudi plaeni da se smiju alama rikambio (tal. ricamhio) trg. povratna mjenica, mjenica koja se vraa s protestom; relur-mjenica rikapitirati (tal. ricapitare uputiti, predati. dostaviti) trg. uputiti nalog, poruiti; primiti na sebe, isplatiti, otkupiti mjenicu

rikapito (tal. ricapito) trg. natpis, naslov, adresa; primanje ili isplata mjenice; per ricapito it. per rikapito (tal.) putem isporuke ili dostave rikavio (tal. ricavio) trg. ist prihod od prodane robe riknoza (gr. rhiknos ukoen, rhiknosis) dobivanje bora, naboravanje, smeuravanje, smeuranost rikolirati (lal. ricolare) iskopati odvodne kanale ili duboke brazde radi odvodnjavanja polja rikordanca (tal. ricordanza) glaz. sjeanje rikorzo (tal. ricorso) trg. v. rckurs, rikambio rikoe (fr. ricochct) odslcok, odskakivanje plosnatog kamena baenog povrinom vode, abica; voj. odskok zrna (ili projektila) od predmeta u koji je udarilo pod malim kutom; par ricochet it. par rikoe (fr.) posredno, okolinim putem rikovero (tal. ricovero) ponovno dobivanje; trg. obeteenje, nadoknada tete = regres, rekurs rikn (jap., eng. ricksha) u Japanu, Kini i drugim zemljama Dalekog Istoka: ovjek koji prevozi putnike na lakoi dvokolici koju sam vue rilasciando it. rilaando (tal.) glaz. poputajtii u tempu, usporavajui rima (fr. rime, njem. Reim) poet. srok, podudaranje glasova na kraju stihova rima glottidis (lat.) anat. glasnica rima oris (lat.) anat. usni otvor rima palpebrarum (lat. rima palpebrarum) anat. om. otvor rima pudendorum (lat. rima pudendoruin) anat. otvor, prorez stidnice rimesa (tal. rimessa) trg. tuzemna mjenica, ona koja glasi na tuzemnu valutu i isplauje se na domaem tritu rimovati se (fr. rime) glasovno se podudarati (za stihove); usp. rima

rimski brojevi rimski brojevi starorimski brojani znakovi koji se jo i danas upotrebljavaju (I = 1, V = 5, X = 10, L = 50, C = 100. D = 500, M = 1000 kombinacijom ovih znakova sastavljaju se svi ostali brojevi) rina (njem. Rinne) lijeb rrnalgija (gr. rhis gen. rhinos nos, algos bol) med. bol nosa, nosobolja rinanhena (gr. rhis gon. rhinos nos, anehono guenje) ined. suenost nosa. stijenjenost nosa rinica (njem. Ring) naunica rinclflaj (njem. Rind govedo, Flcisch meso) govedina, govee meso rinelkoza (gr. rhis gen. rhinos nos, clkosis zagnojavanje) med. zagnojavanje nosnice, stvaranje ira u nosnici rinenhit (gr. rhis gen. rhinos nos, cncheo ulijevam) med. brizgalica, trcaljka za nos rinenhizija (gr. rhis gen. rhinos nos, cnheo ulijevam) med. ubrizgavanje lijeka u nos rinezmus (gr. rhis gen. rhinos nos) med. govorenje kroz nos, unjkanje, unjkavo si rinforz^indo it. rinforcando (tal.) glaz. pojaavajui, u jakom crescendu rinforzato it. rinforcato (tal.) glaz. v. rinforzando rinfranko (tal. rinfranco) trg. nadoknada trokova (ili: izdataka) rinfuza (tal. alla rinfusa na gomilu, poprijeko) trg. roba, utovar robe (u vagon, ladu, teglenicu) u rasutom stanju, bez vrea, sanduka i si., npr. ilo, ugljen itd. ring (engl. ring. njem. Ring) prsten, kalup, alka; port, borilite, etvorokutni prostor ograen konopcima, osobito za hrvake, boksake i dudo borbe ringlpil (njem. Ringclspicl) vrtuljak, okretaljka

124

rinoplnstikn

ringofen (njem. Ringofen) pe u obliku prstena, kruna pe u kojoj se peku cigla, vapno i cement rinhofori (gr. rhvnchos rilo, fero nosim) mn. zool. ici, pipe (kukci iz porodice kornjaa) rinhos {gr. rhynchos) zool. njuka, surla, rilo rinitis (gr. rhis gen. rhinos nos) med. upala nosa, kihavica, hunjavica. prehlada rinkonada (p. rinconada) junoameriko zlato u prahu rino- (gr. rhis, rhinos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: nos. nosni rinoblenoreja (gr. rhis gen. rhinos nos, blenna sluz, rheo teem, curim) med. slinavost nosa rinofima (gr. rhis, rhinos. tyma izraslina) vorugavost nosa. kvrgavost nosa rinofonija (gr. rhis, rhinos, fone zvuk, glas) med. govorenje kroz nos, unjkanje, unjkavost rinokarcLnom (gr. rhis gen. rhinos nos, karkinos rak) med. rak nosa rinolalija (gr. rhis. lalia brbljanje) med. v. rinofonija rinolit (gr. rhis, rhinos, lithos kamen) med. nosni kamiak rinologija (gr. rhis gen. rhinos nos, logia znanost) dio medicine koji se bavi bolestima i lijeenjem nosa rinometrija (gr. rhis, rhinos. metria mjerenje) med. mjerenje sposobnosti nosnica za proputanje zraka rinoplast (gr. rhis, rhinos, plasso uobliavam, oblikujem) popravlja oblika nosa, strunjak u rinoplastici (plastina kirurgija) rinnplastika (gr. rhis, rhinos, plastikos uoblien, oblikovan, koji pripada uobliavanju) operativno popravljanje (ili: uljepavanje) oblika nosa unakaenog kakvom upalom ili vanjskim povredama

rinoragija

1249

rispostirati

rinoragija (gr. rhis gon. rhinos nos, rag- korijen od regnvmi slomim, prekinem) med. krvarenje iz nosa rinoreja (gr. rhis, gen. rhinos nos. rheo teem, curim) med. izluivanje tekuine iz nosa, curenje vode iz nosa rinoskop (gr. rhis, rhinos, skopeo promatram) med. zrcalo za pregled nosa rinoskopija (gr. rhis, rhinos, skopeo promatram) med. pregled nosa pomou rinoskopa rinostegnoza (gr. rhis, rhinos, stegnos zaepljen) med. zaepljenost nosa zbog velike koliine sline, polipa itd. rinotomija (gr. rhis, rhinos. tome rezanje) med. operacija nosa riparograf (gr. rhvparos prljav, grafo crtam, slikani) mazalo, lo slikar; slikar koji slika prljave predmete riparografija (gr. rhvparos prljav, graha) loe slikarstvo, loe slikanje, mazanje ripieno (tal. ripieno) 2. pril. glaz. svi. u punom zboru: riplciio-glas dopunjujui glas, glas koji samo prati i pojaava neki drugi glas; usp. solo-glas ripieno (tal.) 1. glaz. popunjavanje, dopunjavanje glasova ripijenist (tal. ripieno) glaz. dopunjava, onaj koji ne pjeva ili ne svira solo, nego samo slui kao pojaanje solistu ripileri (engl. ripealer) mn. opozivai, otkazi vai; Irci (lanovi engleskog parlamenta) koji trae ukidanje jedinstva izmeu Engleske i Irske riposta (tal.) doskoica, brz i zgodan odgovor; u maevanju: brz protuudar maem ripostirati (tal. ripsota) na porugu ili uvredljivu alu brzo i zgodno odgovoriti, doskoiti; u maevanju: odbiti udarac i odmah zadati protuudarac; parirati ripozo (tal. riposo) mir, tiina; slika mrtve prirode

ripresa it. ripreza (tal.) glaz. ponavljanje glavnog stavka; poet. vrsta stance rips (engl. ribs, njem. Rips) pamuna ili svilena tkanina s ispupenim uzdunim ili poprenim brazdama (za haljine i presvlaenje namjetaja) riptici (gr. rhvpto istim) mn. med. sredstva, lijekovi za ienje, npr. krvi riptian (gr. rhyptikos koji isti) med. koji isti; osobito: koji isti krv, koji sniava krvni tlak Rira bien qui rira lc demier it. rira hjen ki rira Vdernije (fr.) Najbolje se smije tko se posljednji smije risentito (tal. risentito) glaz. izraajno, ivo riskantnn (fr. risque) smion, opasan, povezan s mogunou neuspjeha, s izgledom i bez izgleda na uspjeh; rizian; v. rizik riskirati (fr. risquer) usuditi se, izloili se opasnosti, staviti na kocku, stavljati na kocku, raditi ili pokuati to na sreu riskontrirati (tal. riseontrare) trg. meusobno se obraunati, izjednaiti stanje dugovanja i potraivanja riskontro (tal. riseontro) trg. meusobno izjednaavanje, obraunavanje dugovanja i potraivanja risolutamente (tal.) glaz. odluno. snano, krepko risoluto (tal.) glaz. v. risolutamente risonante (tal.) glaz. zvuei, jeei risorgimento it, risordimento (tal.) razdoblje talijanske povijesti od 1S40. g. u kojem jc doao do punog izraaja pokret za zbacivanjem austrijske vlasti, stvaranja ujedinjene i slobodne, tzv. "Nove Italije'' rispedirati (tal. ri-spedire) poslati dalje, ekspedirati (robu) dalje ris posta (tal.) v. riposta rispostirati (tal. risposta) v. ripostirati

ristorirati

1250

ritual

ristorirati (tal. ristornare) trg. ponovno upisati u glavnu knjigu, otpisati i odobriti nekome neku svotu; usp. stornirati ristorno (tal.) trg. v. ritorno ristreto (tal. ristringere, ristretto) trg. kratak izvod, glavni sadraj rauna; najnia cijena neke robe Risu inepto res inoptior nulla est it. rizu inepto res inepcior nula est (lat.) Nema neumjcsnije stvari od neumjesna smijeha risus saronius it. rizus sardonijus (lat.) "sardonski smijeh", usiljen, gorak i kiseo smijeh; t;ikoder: grevito razvlaenje miia lica (slino smijehu) koje navodno nastaje od neke otrovne biljke u Sardiniji (Sardonia herba) od ijeg se okusa usta razvlae; pren. podrugljiv, pakostan smijeh risvegliato it. ris vel jato (tal.) glaz. budno, ivahno, veselo, sve ivahnije rielje (fr. richelieu) vrsta veza s izrezima ritam (gr. rhvtmos) ravnomjerno, odmjereno kretanje; glaz. i poet. pravilno. izmjenino dizanje (arza) i sputanje (teza) glasa, izmjenina uporaba naglaenih i nenaglaerh (dugih i kratkih) slogova u rijeima i reenicama pjesnikog stila ritardando (tal.) glaz. usporavajui, oteui, poputajui u brzini, sporije; ritardalo ritardato (tal. ritardalo) glaz. v. ritardando ritenuto (tal.) glaz. sa zadravanjem u taktu, usporavajui riter (njem. Ritter) vitez, plemi ritidoza (gr. rhytis gen. rhytidos bora, rhytidosis boranje) med. smeuranost; nestajanje one jabuice zbog suenja oka ritmiki (gr. rhytmikos) koji se kree odmjereno, ravnomjerno, po taktu: ritmika jedinica poet. povezivanje

dvaju naglaenih ili nenaglaenih (dugih i kratkih) slogova ih vie naglaenih i nenaglaenih (dugih i kratkih) slogova u cjelinu; ritmiki period udruivanje cijelih "ritmikih redova", tj. stihova, u vee zvune cjeline (strofe); ritmiki red = stih; ritmika gimnastika gimnastika kojoj je cilj dovesti u sldad kretanje i ritam, tj. uiniti pokrete lijepim i odmjerenim ritminost (gr. rhytmos) postojanje ritma; dranje ritma; skladnost, meu dijelovima reenico ritmika (gr. rhvtmos) znanost o ritmu, osobito u govora i glazbi, tj. znanost o vremenskoj vrijednosti tonova (za razliku od metrike) ritmomahija (gr. rhytmos, mahe borba) igra brojevima koja se izvodi kameniima na ahovskoj ploi ritmometar (gr. rhvtmos, metron mjerilo, mjera) glaz. sprava za mjerenje takta ritmopeja (gr. rhytmos, poieo inim, pravim) glaz. znanost o ritmu u kompoziciji ritomol (tal. ritornllo) glaz. vraanje, ponavljanje, svaki glazbeni slavak koji se ponavlja, refren; svako mjesto na kojem solo-glas zauti, a pojavljuje se samo zbor; poel. strofa, kitica od tri stiha od kojih se prvi i trei rimuju (potjee iz talijanskog narodnog pjesnitva i predstavlja osnovni oblik terci ne) ritorno (tal. ritorno) vraanje, povratak; trg. otpisivanje i ponovno upisivanje jedne svote ih jedne stavke u glavnu knjigu ritrata (tal. ritratta) trg. povratna mjenica; povlaenje vuene mjenice; retrata ritual (lat. rituale) knjiga o vjerskim i crkvenim obiajima i obredima (agenda); knjiga koja sadri propise 0 vrenju odreenih ceremonija; svi

ritualan

1251

rizopodi

obiaji i obredi koji su u vezi sa slobodnim zidarstvom ritualan (lat. ritualis} koji spada u vjersko-crkveno obiaje i obrede; obiajni. obredni; ritualno klanje, klanje ivotinja namijenjenih za prehranu po posebnim vjerskim propisima (npr. kod Zidova); ritualno ubojstvo ubojstvo iz vjersko-obrcdnih pobuda, pripisano, bez osnovo, idovima koji, toboe, upotrebljavaju kransku krv za kruh i vino za Pashu Rituale romanum (lat. Rituale Romanum) knjiga koja sadri propise o vrenju vjerskih i crkvenih obreda u Rimokatolikoj crkvi, objavljena 1614. g.. vrijedi i danas ritualist (lat. ritualisla} poznavatelj ili polw)rnik vjersko-crkvenih obiaja i obreda

rivolgimento it. rivoldimento (tal.) glaz. obrtanje glasova u udvostruenom kontrapunktu rivoltato (tal.) glaz. obrnuto, obratno rizalit (tal. risalirc isticati se, risalto) arhit. istaknuti dio proelja (fasade) graevine koji se protee kroz sve katove rizanteje (gr. rhisa korijen, anthos cvijet) mn. bot. biljke koje cvjetaju iz korijena rizi-bizi (tal. risi-pisi) kuh. jelo od rize i graka rizian 'fr. risque) v. riskantan rizik (tal. risico, fr. risque) prvobitno: opasnost koja je prijetila brodovima od hridina i stijena (riseo); kasnije: opasnost, izlaganje opasnosti, smion podvig; posao ili ulog povezan s opasnou a propadne; osiguranje; trg. ritualistika (lat, ritus) nauavanje o vrosigurana roba, osiguran predmet enju vjersko-crkvenih obiaja i obrizling (njem. Riesling) vrsta vinove reda loze s bijelim, sitnim i veoma slatkim ritualizam (lat. ritus) struja u Anglizrnima; bijelo vino od ovog groa, kanskoj crkvi, osobito snana od veoma ugodna mirisa i ukusa 1830. g., tei zbliavanju s katolianrizofag (gr. rhiso korijen, fagein destvom; usp. prusijizam, traktarijarati, jesti) zool. korjenoder nizam rizoidan (gr. rhisa korijen, eidos oblik) ritus (lat.) vjerski obiaj, obred, vjerski bot. korjenast. slian korijenu propis; obiaj, nain, navika rizoidi (gr. rhisa korijen, eidos oblik) rival (lat. rivalis suparnik, fr. rival, onaj mn. geol. okamine u obliku korijena koji ima S nekim na njivi zajedniki rizoliti (gr. rhisa korijen, lithos karivus = potok, i zbog toga potoka sa men) mn. geol. okamenjeno korijenje susjedom dolazi u sukob); suparnik, drvea protivnik; osobito: suparnik u ljubavi rivalitet (lat. rivalitas) v. rivalstvo rizolog (gr. rhisa korijen, logos) poriva 1 iz ir a ti (fr. rivaliser) natjecati sc u znavatelj korijenja, skuplja korijenja emu ili oko ega rizomn (gr. rhisoma korijenska masa) rivalstvo (lat. rivalitas) natjecanje; suparnitvo. ljubomora bot. podanak, podzemno stablo koje riverso it. riverzo (tal.) glaz. obrnuto, je slino korijenu natrake (tj. itati note i svirati ) rizopodi (gr. rhisa korijen, pus gen. rivescio it. riveo (Lal.) glaz. v. riverso podos noga) zool. praivotinje, jerivijera (Lal. riviera) primorski kraj, nostanine ivotinje s proLoplazmaprimorje; osobito: primorski krajevi tinim izraslinama ("lanim noicana Sredozemnom moru, odlini zbog ma") koje st; stidno izvlae i uvlae u tople klime i dobrog zraka svrhu pokretanja

riotom

1252

rojalistiki

riotom (gr. rhisa korijen, tome rezanje) prouavatelj korijenja: poznavatelj i skuplja ljekovitih biljaka rizotomija (gr. rhiso korijen, tome rezanje) razrezivanje i prouavanje korijenja; skupljanje ljekovitih biljaka rioto (tal. risotto) jelo od rie i mesa ro umjetni jezik koji je oko 1906. stvorio Amerikanac E. Foster; odbacuje sve postojee rijei i korijene roaring forties it. roring fortiz (engl.) uzburkana podruja morske povrine izmeu 39. i 50. stupnja june zemljopisne irine roba (tal.) proizvod rada namijenjen za trite, tj. za drutvenu uporabu putem razmjene; odjea, rublje Robin Hood it. Robin Hud (engl.) glavni junak velikog broja engleskih narodnih balada i veih pjesama iz XV. st.; odmetnik koji je sa svojom druinom pljakao bogatae, a siromahe pomagao i titio, te bio vjeran i odan svom kralju Robinson Crusoe it. Robinson Kruso (engl.) junak slavnog romana Daniela Defoa, objavljenog 1719. g., mladi koji se nakon brodoloma spasio na nekom pustom otoku u Tihom oceanu i, zahvaljujui svojoj domiljatosti i mudrosti, odrao se tu dug niz (28) godina; pren. usamljenik robinzonade rnn. romani, osobito iz XVIII. st., pisani po uzoru na roman D. Defoa "Robinson Crusoe" roborancijc (lat. roborantia) mn. med. lijekovi za jaanje, lijek ili sredstvo za okijepljenje roborans (lat.) med. v. roborativ roborativ (lat. roborativum) med. lijek za jaanje, za okijepljenje robot (slav.) mehaniki ovjek, automat, po vanjskom izgledu slian ovjeku, oponaa tyjekove pokrete i moe zamijeniti ovjeka u obavljanju odreenih mehanikih poslova

rock and roll it. rok end roul (engl. "ljuljanje i valjanje, kotrljanje") glazba i ples s dvotaktnom ritmikom frazom, nastao poetkom pedesetih godina 20. st. roco it. roko (tal.) glaz. tupo, muklo rodelejon (gr. rhodon rua. elaion ulje) ruino ulje rodij (lat. rhodium) kem. element, kao srebro bijela kovina, otkriven 1804. u platinskim rudaama, atomska teina 102,91, broj 45, znak Rh rodlanje (njem. Rodeln) sanjkanje rododendron (gr. rhodon rua, dendron drvo) bot. porodica grmastih biljki s lijepim Ijevkastim cvjetovima, mnoge vrste su zimzelene; gotovo sve rastu po visokim planinama Europe, Azije i Sjeverne Amerike rodologija (gr. rhodon rua, logia) bot. opisivanje rua; znanost o ruama rodomel (gr. rhodon rua, lat, mel med) ruin med. ined od rua rodomont (tal. rodomonte) hvalisavac (izraz stvoren po Rodoinontu, hvalisavcu i razmntljivcu u Ariostovom epu "Bijesni Orlando") rodomontada (fr. rodomontade, tal. rodomontata) razmetanje, hvalisanje rodosaharon (gr. rhodon rua, sakehar eer, sok koji curi iz koljenaca bambusove trske) ruin eer rodostagma (gr. rhodon rua, stagma kap, tekuina) rui na voda rogacija (lat. rogatio) molba ilogate (lat.) u kat. crkvenoj godini: naziv za petu nedjelju nakon Uskrsa rojal (fr. royal, lat. regalis) kraljevski; format papira srednje veliine rojalist (fr. royaliste) pristaa kraljevstva, kraljevske vlasti, monarhijskog oblika vladavine; u Francuskoj: pristaa Burbona (za razliku od bonapartista i republikanaca) rojalistiki (fr. royalistc) odan kralju ili kraljevstvu, kraljevski; supr. repu blikansV

rojalizam

1253

romanca

rojalizam (fr. royalisme) odanost i vjernost kralju i monarhiji; pripadnost monarhijskoj stranci rojta (mad. rojt) resa isprepletena metalnim icama rok (ar., perz.) legendarna plia ogromne snage i veliine u arapskim priama. posebice u Tisuu i jednoj noi" rokada (perz. roh, fr. ros, rochade) u ahu: potez kod kojega kralj, ako nije u ahu i ako su polja izmeu njega i topa slobodna, a dotle se nije pomicao sa svog mjesta, mijenja svoje mjesto s jednim od topova i osigurava bokove na taj nain to se pomie za dva mjesta ustranu, a top zauzima mjesto do njega s druge strane roke ta (tal. rocchetta) stjenovita tvrava roketa (tal. rocchetto) kratka bijela koulja katolikog biskupa s donjim dijelom u ipkama rokfor (fr. roquefort) vrsta odlinog fr. ovjeg ih kravljeg sira sa zelenim gljivicama plijesni rokirati (fr. roa.uer) u ahu: izvriti rokadu; voj. pomaknuti, premjestiti, prebaciti trupe s jednog mjesta (ili: poloaja) na drugo; pren. pomicati ustranu rokoko (fr. roc, rococo) umj. stil u Francuskoj koji se u doba namjesnitva Filipa Orleanskog i vlade l.uja XV. (u XVIII. st) razvio iz baroka; odlikuje se bogatim i prenatrpanim ukrasima, osobito u graevinskim ukrasima, namjetaju i odjei rokost (njem. roh sirov, Kost hrana) nekuhana hrana (voe, orasi, ljenjaci itd.) rola (njem. Rolle) smotuljak, paket u obliku valjka; kotur, klupko rola (njem. Rolle) uloga u kazalinom djelu Roland (fr. Roland, tal. Orlando) proslavljeni junak pria iz "Karolinkog

ciklusa" iji su viteki podvizi i borbe protiv Maura u panjolskoj, tema velikog broja narodnih i umjetnikih pria i pjesama u fr., p. i tal. knjievnosti roler (njem. Roller) 1. kanarinac iz Ilarza (goija u Njemakoj); 2. port, u nogometu: udarac lopte tako da se lopta kotrlja po zemlji; 3. takoer = trotinet roleta (njem. Rollette) prozorska zavjesa koja se svija, smata rolfilm (njem. Rolllilm) fot. film namotan na kotur, predvien za vie snimaka rolo (fr. rouleau zavijutak) drvena ili platnena zavjesa koja se pri dizanju savija u svitak; metalna (limena) zavjesa na duanskim izlozima, vratima i dr. rolomobil (fr. rouleau valjak, lat. mobilis pokretan) v. trotinet roltul (njem. Rollstuhl) stolac na kotaiima Romagna it. Romanja (tal.) pov. pokrajina u Italiji (gradovi: Ravenna, Rimini, Imola, Faenza, Forli, Cesena) roman (fr. roman, tal. romanzo, lat. romanicus rimski, u Rimu napravljen.) prvobitno (u Francuskoj): izraz kojim su oznaavane epske pjesme napisane romanskim, tj. narodnim jezikom (lat. lingua romana), za razliku od svega drugog to je pisano latinskim jezikom; danas: opirna umjetnika pripovijetka koja obuhvaa cjelinu odreene stvarnosti; pren. rijedak i zanimljiv doivljaj, osobito ljubavni (koji kao da je iz nekog romana) roman-cement prirodni cement (za razliku od umjetnog portland-cenienta) romanca (p., sfr. romans neto napisano na narodnom jeziku, ne na latinskom) u narodnom tonu spjevana

romancero

1254

romboid

epsko-lirska pjesma vedrog sadraja i sretnog zavretka romancero (p. romanccro) knjiga romanci, zbirka manjih epsko-lirskih, posobicc starih panjolskih romanci romanco (tal. romanzo = lingua romanza) romanski jezik romaneskan (fr. romanesque) koji je kao u romanu, izmiljen, udnovat, pun dogadaja; pren. pretjeran, zanesen romanist (lat. romanista) poznavatelj romanskih jezika i knjievnosti; znalac i pobornik rimskog prava; pristaa rimokatolikog crkvenog nauavanj a romanizam (lat. Roma Rim) riinstvo, rimski jezik, rimska kultura, rimski duh i sve to je s tim u vezi; u vezi s religijom, vjerom: papinstvo, tj. rimokatolika vjera, njezino nauavanje i njezina naela romanizirati {fr. romaniser) poromaniti, dati emu karakter kakav ta stvar ima kod romanskih naroda; privesti u krilo Kat. crkve, drati se Kat. crkve; dati oblik romana, priati u obliku romana, pretvoriti u roman, npr. ep ili dramu romanomanija (fr. roman, gr. mania pomama, strast) pretjerana strast, za itanjem romana romansa (fr. romance) poet, v. romanca romansijer (fr. romancier) pisac romana, romanopisac romansirati (fr. romancer) pretvoriti u roman, obraditi u obliku romana; romansirana, biografija ivot nekog ovjeka napisan u obliku romana romanski (fr. roman) 1. v. romaneskan romanski (lat. romanus) 2. koji vodi podrijetlo od starorimskog ili latinskog jezika; romanski jezici j ezici koji su u sred. vijeku nastali od latinskog: francuski, talijanski, panjolski, portugalski i dr.; romanski stil

stil u arhitekturi koji se razvio od X. do XV. st ( = bizantski stil) romanticizam (lat. romanticismus) v. romantika romantiar (fr. romantique.) pristaa {ili: sljedbenik) romantike u knjievnosti i umjetnosti romantika kola pjesnika kola u njem. knjievnosti XVIII. i XIX. st. iji su predstavnici pravi izvor poezije i umjetnosti gledah u kranskom srednjem vijeku i narodnim motivima i umotvorinama romantiki (fr. romantique) napisan (ih: sastavljen) na jednom od romanskih jezika; koji je u duhu i po ukusu kranskog srednjeg vijeka (supr. antiki, klasini, moderni); koji ima u sebi pomalo vitekog ih pjesnikog duha, pjesniki lijep, ivopisan, ljubak i ugodan, s mriogo drai, kao izmiljen romantika (fr. romantique) duhovni i umjetniki, osobito knjievni smjer koji se na Zapadu pojavio krajem XVIII. st., i poglavito radio u duhu, ukusu i po motivima kranskog srednjeg vijeka; supr. antika, klasika romar (lat., tal. Roma Rim) hodoasnik (budui da se nekad ponajvie hodoastilo u Rim) romb (gr. rhombos) geom. paralelogram s istim stranama sa dva otra i dva tupa kuta, kosi kvadrat romb-dodekaedar (gr. rhombos romb, dodeka dvanaest, edra osnova) min. kristalni oblik teseralnog sustava omeen s 12 podudarnih rombova; granatoedar rombian (gr. rhombos romb) rombni, oblika romba, koji ie kao romb romboedar (gr. rhombos, edra osnova) tijelo omeeno sa est rombova romboid (gr. rhomboeies u obliku romba, rhombos, eidos oblik) geom. paralelogram ije su samo suprotne

romen

1255

rotacija

strane jednako i suprotni kutovi jednaki romen (fr. romain) 1. tisk. latinica u slogu antikva romen (fr. romaine) 2. rimska vaga, brza vaga Romeo glavni junak poznate Shak(jspeareove tragedije "Romeo i Julija", mladi koji je zbog svoje velike ljubavi izgubio ivot: pren. strasno zaljubljen mladi Romul (lat. Romulus) mit. brat Remov, osniva i prvi kralj grada Rima (753- 716). sin vestnlko Reje Silvije i boga Marsa romulidi (lat. romulidae) mn. potomci Romulovi, tj. Rimljani rondel (fr. rondcl) poet. pjesma od 14 stihova u tri strofe (4-4-6) u kojoj se prva dva stiha ponavljaju na kraju druge i tree strofe rondela (fr. la rondellc) okrugli cvijetnjak rondinetto (tal.) glaz. v. rondino rondino (tal.) glaz. mali rondo rondo (fr. rondeau) 1. mala pjesma, obino od 13 redaka, u dva dijela i s jednim refrenom koji se po odrodenim zakonima ponavlja rondo (tal.) 2. glaz. djelo veselog i vedrog karaktera, obino u dva dijela, u kojem se glavna tema vie puta ponavlja; takoer: zavrni stavak sonate rondoletto (tal.) glaz. v. rondino ronhus (gr. rhonchos) med. hrkanje, krkljanie room sprav il. rum sprej (engl.) tekuina u hermetiki zatvorenim posudama s prikladnim napravama za rasprivanje (slui za osvjeivanje zraka u zatvorenim prostorijama) ropalinn (gr. rhopalon buzdovan) u obliku buzdovana, koji se iri prema donjem dijelu; ropalini stihovi stihovi kod kojih svaka sljedea rije ima po jedan slog vie

rora (njem. Rohr cijev) 1. tajni izlaz; 2. stranjica rosaceae it. rozacee (lat) mn. bot. rue rosata (tal.) soli ka; sitan dad roshar (njem. RoBliaar) struna, konjska dlaka od repa i grive, slui prekuhana za violinske strune, posebne tkanine i za punjenje jastuka itd. Rosinanta (fr. Rossinante) ime Don Kihotovog konja; otuda: kljuse. kljusina roskona (fr. rosconne) vrsta bijelog bretanjskog platna rosso antico it, roso antiko (tal.) antiki, crvenkasti mramor rost (njem.) reetka za propust pepela (u loitu pei ili tednjaka rostbif (eng. roastbcof) kuh. govedsko meso peeno na aru po engleskom nainu, tj. da ostane polukrvavo rostbratn (njem. Roslbraten) prolica od goveeg mesa rostfraj (njem. rostfrei) koji nije podloan hranju, koji ne hrria rostrai Gat. rastrum) glaz. v. rastral Ro hasana (hebr.) "poetak godine", blagdan Kove godine kod idova, 1. j 2. ti.rija (rujna), dan koji treba posvetiti razmiljanju o Bogu i samopromatranju Ro hodes (hebr.) "poetak mjeseca", prvi dan u mjesecu kod idova rota (lat. ruta, rus. rota, njem. Rotte) 2. voj. mali odred vojske, vod rota (lati, tal. rota kota) 1. najvii papinski prizivni sud. vrhovni crkveni sud pod iju mjerodavnost spada cijeli katoliki svijet; ruota rotacija (lat. rotatio) okretanje, kretanje svih toaka nekog tijela oko jedne toke ili oko niza toaka, tj. oko okretne osovine, tako da svaka toka opisuje krunu putanju ija je ravnina okomita na okretnu os, npr. okretanje Zemlje oko svoje osi; u poljoprivredi: izmjenino zasijavanje

rotacijska fotografija

1256

roznkavalir

zemljita; takoer: skraen naziv za rotacijski stroj; usp. translacija rotacijska fotografija postupak pri kojem se strojnim putem s jednog negativa moe brzo napraviti veliki broj kopija; kilometarska fotografija rotacijski (lat. rotatio okretanje) okretni, koji nastaje okretanjem, koji se temelji na okretanju, koji je u vezi s okretanjem; rotacijska tijelo mat. okretno tijelo, tijelo koje nastaje okretanjem neke povrine rotacijski stroj tisk. vrsta tiskarskog stroja sastavljenog od vie tiskarskih agregata, slui za brzo tiskanje rotacizam (gr. ro slovo "ro", nae r) u povijesnoj gramatici: prelazak zvunog "s" u Y\ npr. u lat. flos, gen. fioris (cvijet); med. pogreka u izgovaranju izazvana potekoom ili nosposobnou izgovaranja nekih slova, osobito slova V rotang (p. rota, malaj. rotan) ind. ili tzv. panjolska trska (vrsta palme) rotar (eng. rotary) lan Rotary-kluba rotarstvo (engl. rotarv) pokret i osnovna naela lanova Rotarv Cluba Rotarv Club it. Rotari-klab (eng. rotarv okretni, koji je u vezi s okretanjem, club. Rotary Club) udruga osnovana najprije u Chicagu 1905. g., a zatim i po mnogim gradovima Novog i Starog svijeta, kao udruga poslovnih i profesionalnih ljudi u nekom gradu ih nekoj pokrajini radi pruanja uzajamne pomoi svojim lanovima rotirati (lat. rotare) okretati se (oko svoje osovine) rotlauf (njem. Rotlauf) med. crveni vjetar, grozniava upala koe zbog zaraze uzrokovane bakterijama Streptococcus pyogcnes; erizipel rotule (lat. rotulae) mn. farm. lijek u kuglicama rotulirati (lat. rotulare) spise po redu obiljeiti, srediti i povezati

rotulus testium (lat.) prav. sveanj s iskazima svjedoka rotunda (lat. rotunda) okrugla graevina s kupolom, osobito ljetnikovac rotvel (n. Rotwclsch) "nerazumljivi jezik prosjaka", jezik njem. atrovaca rouge et noir it. ru e noar (fr.) "crveno i crno", fr. hazardna igra s 3 12 karata s crvenim i crnim poljima rovesciamento it. roveijamento (tal.) glaz. promjena glasova u kontrapunktu Royal Socicty it. Rojel sosajiti (engl.) naziv znanstvenih drutava (akademija) u Londonu, Edinburghu i Dublinu roza (lat. rosa) crvena boja rue, ruiasta boja; sub rosa it. sub roza (lat.) "ispod rue", tj. u povjerenju rozalija (fr. rosalie) glaz. ponavljanje jednog mjesta partiture u viem ili dubljem tonu rozarij (lat. rossarium) ruinjak: brojanica, krunica rozein (lat. rosa rua) vrsta crvene obojene tvari rozeola (lat, roseola) med. crvene ospice (kona bolest koja se pojavljuje za vrijeme tifusa, sifilisa i nakon uzimanja odreenih lijekova) rozeta (fr. rosetle) ruica, ruiica, ukras u obhku rue; vrpca savijena u obliku rue; ukras u obliku rue koji se nosi u rupici od kaputa kao znak nekog odlija ili lanstva u nekoj udruzi; gumb na depnom satu; dijamant bruen slino piramidi rozetirati (fr. rosette ruica) opiti zlatnim ili srebrnim ruicama, ukraavati ornamentima u obliku rue; izbrusiti dijamant tako da pokazuje samo rompske ili trokutne povrine rozine (njem. Rosinen) mn. suho groe, groice, cvebe roznkavalir (njem. Rosenkavalicr) "kavalir s ruom" (lik iz istoimene ko-

rozolna kiselina

1257

rutcren

mine opere R. Straussa); pren elegantan i galantan mukarac rozolna kiselina (lat. roseus ruiaist, oleum ulje) lijepa crvena tekuina koja se pravi od katranskog ulja ili karbolne kiselino rozoljo (tal. rosolio, rosoglio) talijanski liker od ruinog lia, naraninih cvjetova i dr., nazvan po tome to se nekada slino pie pripremalo od lia "suneve rose" (lat. ros solis), trave roda Drosera rozomak (polj. rosomak, mad. rozomak) zool. mnogoder (zvijer slina medvjedu, ivi u sjev. Europi) Ru kem. kratica za rutenij rubalj (rus.) novana jedinica u Rusiji od 100 kopjejki; rublja rubaka (rus.) ruska studentska i radnika koulja rubato (tal.) glaz. oteto, otrgnuto, oduzeto: tempo rubato (tal.) "ukradeni takt", osobit nain sviranja ili pjevanja pri kojem je glavnom glasu, s obzirom na takt, ostavljena potpuna sloboda rubefacijencije Gat. rubefacientia) mn. med. sredstva koja izazivaju crvenilo i vruinu rubefakcija (lat. rubefactio) min. pretvaranje crne, zelene i sive boje stijena u crvenu (pri raspadanju) rubiacceae it. rubijacee (lat.) mn. bot. broevi rubiij (lat, rubidium, lat. ruber crven) kem. element, slian kaliju, srebrnasta sjaja, nazvan po dvjema crvenim crtama koje pokazuje njegov spektar; atomska teina 85,44, redni broj 37, znak Rh rubifikaeija (lat. rubificatio) med. pocrvenjelost, pojava crvenila, izazivanje crvenila na koi rubijacin (lat. rubia bro) naranastouta tvar koja se dobiva od broa; pur purin

rubijacitin (lat. rubia) tablete keslenjaste boje, lijek protiv impotencije, spolne nemoi Kubikon (lat. Rubico) ime nekadanje granine ijeice izmeu stare Italije i Galije; 49. g. pr. n. e. preao ju je Julije Cezar sa svojim legijama te je time zapoeo graanski rat; usp. alea iacta est rubin (tal. rubino, p. rubin, lat. rubens crven, crvenkast) min. proziran crveni dragi kamen, pored dijamanta najtvri rubinsko staklo staklo obojeno crvenom ili utom bojom rubina pomou zlata (zlatni rubin), bakra (bakreni rubin) ili srebra (srebrni rubin) rubricirati (lat. rubricare) opremiti (crvenim) natpisom, stavili naslov crvenim slovima; oznaiti naslov, napisati naslov; srediti po odjeljcima; odjeljke (ili: poglavlja) obiljeiti crtama rubrika Gat. ruber crven, rubrica crvena zemlja) prvobitno: naslov zakona crveno pisan; natpis, naslov (knjige, poglavlja, spisa i dr.); oznaka, odjeljak, crta kao znak novog odjeljka, pregrada; vrsta, struka; u Kat. crkvi: obredne upute za bogosluje, tiskane crvenim slovima u misnim knjigama rubrikntor (lat. rubricator) u sred. vijeku: pisac crvenih naslova i crta u knjigama; osobito: slikar koji je izraivao velika poetna slova (inicijale) u rukopisima i prvim tiskanim knjigama ruban (njem. rutschcn kliziti, Bahn staza) naprava za sputanje posjeenih stabala u gorskim umama; vlaka ruteren (njem. Rutsch odron zemlje, fr. teren) klizavo tlo koje se vrlo lako moe odroniti; nesigurna podloga

ru derai ja

12.58

rundisa

rudcracijn (lat. ruderatio) gradnja kaldrme ili poda od ljunka i silnog kamenja s cementom rudimentacija (lat. rudimentatio) zakrljalost, zaostalost u razvoju rudimentaran (lat. rudimentarius) poetni, osnovni; biol. nerazvijen, zaostao u razvoju, zakrljao; rudimentarni organi mn. tijekom povijesnog razvoja zakrljali organi biljki i ivotinja koji su izgubili svoju funkciju rudimenti (lat. rudimentum prva nastava. vjebaonica, prvi pokuaj, rudimenta} mn. osnove, poeci, prvi pokuaji, prvi pojmovi, osnovna znanja; zakrljali (ili: turi) ostaci neega rudisti (lat. rudis) geol. koljke s debelim ljuturama iz razdoblja krede rufijan (tal. ruffiano) svodnik; nitkov, hulja, pokvarenjak rufijanstvo (tal. ruffiano) podvoenje, pomaganje bluda iz koristoljublja ruina (lat.) propast, nesrea, gubitak; razvalina, ruevina, ostatak graevino koja se vremenom sama sruila; pren. ovjek propala zdravlja, ruiniran (lat. ruina) sruen, razoren, uniten; upropaten, propao, oteen, pohaban; upropatena zdravlja ruinirati (fr. ruiner) sruti, razoriti, unititi, upropastili, upropativati (imovinu, odjeu, zdravlje, ugled itd.); pretvarati u ruevine ruksak (njem. Rucksack) planinarska i vojnika torba koja se nosi na leima, ranac, teleak ruktacija (lat. ructatio) med. v. ruktus ruktus (lat. ructus) med. podrigivanje rulnda (fr. roulade) glaz. trk, tehniki sloen pasa u solo-pjevanju, koloratura; kuh. svitak nadjevenog mesa ih kola rulati (engl. roll geganje, valjanje, kotrljanje) posrtati, ljuljali se u pokretu; voziti zrakoplov po pisti

rulet (fr. roulette) kota sree, kolo sree, hazardna igra ko.ia se izvodi bacanjem kuglice na pokretnu okruglu plou koja je podijeljena na 37 polja rulman (fr. roulement) glaz. brzi triler na bubnjevima rum (eng. rum) vrsta alkoholnog pia, dobiva se vrenjem melase od sirovog eera (eerne trske), sadri 40 60% alkohola rumba (p.) poluritmiki salonski ples u 4/4 taktu, podrijetlom s Kube rumicin (lat rumcx) kem. ekstrakt iz korijena biljke Runiex patienlia, po svojstvima jednak rabarbari Kumina mit. stirorimska boica, zatitnica dojenadi ruminacija (lat. ruminatio) zool. prcivanje; pren. ponovno razmiljanje o emu ruminancije (lat. ruminantia) mn. zooL preivai ruminirati Gat. ruminare) zool. po drugi put uzimati hranu koja sc vraa iz eluca u usnu upljinu, preivati; pren. ponovo razmiljati, zrelo promisliti ruml (njem. Rumrnel) nered, zbrka, mete, gungula, strka, vreva, tutnjava, urnebes, rusvaj Rumores fuge! (lat.) Kloni se metea! rumpirati Gat. rumpere) slomiti, razbiti, raskinuti, razvaliti, rasjei; provaliti, prokriti (put); ma. izbiti protivniku ma iz ruke rumuz (tur.) alegorian govor; rumuzat runda (fr. ronde) krug; put oko ega, kretanje u krugu: port, dio borbe ih utakmice izmeu dva odmora (npr. u boksu jedna runda traje 3 minute) runda (njem. Rundi;, fr. rondo) v. ronda rundela (njem. Rundell) v. rondela rundirati (njem. runden, rundieren) zaokruiti, zaobliti; brusiti drago kamenje rundisa (njem. Rundissc) izbrueni rub briljanta koii se uokviruje

rundlet

1259 rustikn (lat. rustica) graevina od kamenja oklesanog samo na sastavci#ma rustikacija Gat, rusticatio) ivot na selu; poseljaivanje, poslajanje selja_kom rustikale (lat. rusticale) seljatvo, seoski ivot i prilike rustikalni (lat. rusticalis) poljski, seoski, seljaki rusvaj (tur. rusvaj predmet poruge) velika guva, mete, kr i lom; divlja pijanka, orgija rupija (tur.) najistiji zlatan novac, dukat ruta (fr. route, lat. rupla probijena sc. via staza, put) put, dio puta koji treba prijei, smjer putovanja Ruta (hebr.) pramajka kralja Davida, uzor dobre i estite ene ruta caesa it. ruti ceza (lat.) prav. pokretna imovina, pokretnine rutenij (lat ruthenium) kem. element, veoma teko taljiva kovina, atomska -.teina 101,7, redni broj 44, znak Ru rutina (fr, routine) vinost u radu, uvjebanost u nekoj vrsti poslovanja, spretnost, vie mehaniki nain rada. po iskustvu i navici, bez udubljivanja u samu stvar rutiner (fr. routinier) ovjek iskusan i uvjeban u nekom poslu na temelju dugog rada, praktiar; nestrunjak koji je nauio neki posao gledajui druge, a sam nema nikakvog dubljeg poznavanja stvari kojom sc bavi, npr. takav lijenik rutiniran (fr. routine) vian, uvjeban, spretan, iskusan u nekom poslu rutinirati se (fr. rouliner) stei (ili: stjecati) okretnost i vinost u nekom poslu ru (fr. rouge, lat. rubeus) crvenilo, rumenilo za lice ih usne; rouge vegetal it. ru veetal (fr.) biljno crvenilo, portugalska minka

rundlet it. rendlet (engl.) mjera za tekuinu u Engleskoj od 18 galona = 81,785 I rune (got. runa) mn. "tajne", pravocrtna slova kojima su se sluili stari germanski narodi dok nisu upoznali i primili latinicu; najstariji alfabet runa imao je 24 znaka runografija (got. runa, gr. grafia pisanje) runsko pismo, rune ruota (tal.) v. rota rupija (hindust. rupivah, sanskr. rupva) vrsta zlatnog i srebrnog novca u Indiji i Perziji ruptorij (lat. ruptorium) med. sredstvo koje najeda kou i Lime otvara ir ruptura Gat.) prekid, prijelom; proboj, probijanje: razbijanje, obijanje, provala; prekid pregovora ili odnosa, raskid ugovora; med. pucanje ruralizam (lat. rus selo, ruralis seoski) osobitost sela. ureenje sela s obzirom na karakter, potrebe i nain ivota njihovih stanovnika ruralni Gat. rus polje, selo, ruralis) poljski, seoski, seljaki ruristiki (lat. rus, ruris polje, selo) v. ruralni rusalke (slav.) mn. mit. umske i vodene vile kod starih Slavena rusificirati (fr. russificr) poruiti, napraviti u ruskom duhu. napraviti Rusima rusifikacija (Rus, lat. -ficatio, facere initi, uiniti) pretvaranje neega stranog u rusko, pretvaranje u Ruse rusizam rije ili jezina osobina koja ukazuje na utjecaj ruskog jezika na hrvatski, npr. dozvola rusofll (Rus, gr. filos prijatelj, koji voli) prijatelj Rusije i Rusa rusofob (Rus, gr. fobos strah) onaj koji se boji Rusa. koji zazire od Rusa, neprijatelj Rusa rusomanija (Rus, gr. mania pomama, ludilo) pretjerana ljubav prema Rusiji i svemu ruskom

rudija rudija (tur.) srednja kola, gimnazija ruirati (fr. rouge) rumeniti, mazati rumenilom, crvenilom (obraze, usne, nokte)

1260

rz

rumarin (lat. ros marinus) bot. "morska rosa", poznata biljka veoma ugodna mirisa iz porodica usnaa rz (tur. yrz} ast, potenje, estitost

s
S, s dvadeset i etvrto slovo hrvatske latinice S glaz. kratica za solo S ili s = oznaka za subjekt suda (u formalnoj logici) S kem. kratica za sumpor S kratica za jug (engl. south, fr. sud, njem. Sud) S. L. kratica za sigilli loco sahnh (ar. sabaha) jutro, svitanje Sabaot (hebr. zebaoth) zvijee, nebeski svjetovi; u kranstvu upotrebljava se u znaenju: "Bog nad vojskama sabat (hebr. abbat) subota, dan odmora kod idova i sabatarijaca sabatarijci (hebr. abbath) mn. kr. crkve i sljedbe koje, drei se strogo Svetog pisma, smatraju da treba svetkovati subotu (namjesto nedjelje); saba titi sabatisti (hebr. abbat) mn. v. pod sabatarijci Sabazije (gr. Sabazios) trako-frigijsko boanstvo koje su ljudi (posebice ene) orgijastiki slavili; kasnije: pridjevak Dioniza Bakha sabejci (hebr. zaba) oboavatelji zvijezda, osobito Sunca i Mjeseca; usp. sabejizam sabejizam (hebr. zaba) oboavanje zvijezda, osobito Sunca i Mjeseca, stara vjera Arapa, Egipana i dr. Sabinjani (lat. Sabini) staroitalsko pleme, susjedi Latina; prema prii, Romulovi podanici prilikom jedne sveanosti oteh su Sabinjanke (sabinske ene i djevojke), i iz tako nastalih brakova proizilo je stanovnitvo Rima sabir (p. saber znati) mjeavina arapskog, francuskog, talijanskog i panjolskog jezika; slui kao pomoni jezik u mediteranskim lukama sablun (tal. sabbia pijesak) sitan pijesak, prina sabo (fr. sabot) drvena cipela, klompe sabon (fr. sabon) tisk. vTsta velikih slova, od 68 tiskarskih toaka, za naslove u novinama i knjigama sabotao (fr. sabotage pravljenje drvenih cipela) 1. \Tsta trajka koja se sastoji u tome to radnici namjerno zabuavaju pri radu, ometaju rad oteivanjem alata, strojnih dijelova i si., da bi se poslodavci natjerali na prihvaanje njihovih zahtjeva; 2. potajna, maskirana protudjelatnost kojoj je cilj onemoguavanje, oslabljivanje ih produivanje ostvarenja neega (kao to obino rade domoljubi, za vrijeme rata, u okupiranim zemljama) saboter (fr. saboteur) radnik koji namjerno zabuava i ometa rad, onaj koji sabotira sabotirati (fr. saboter) namjerno zabuavati i ometati rad, vriti sabotau sabura (lat. saburra pijesak, pijesak za optereenje broda) optereenje broda pijeskom, balast; med. crijevna neistoa saburalan (lat. saburralis) med. uzrokovan neistoom

sacelan

1262

saharifikacija

sacelan (lat. sacellanus) v. kapelan sacelar (lat. saccllarius) uvar crkvenih dragocjenosti i crkvenog novca; osobito jedan od prvih Papinih slugu Saccr Mons (lat.) Sveto brdo. breuljak istono od Rima kamo su sc 494. pr. n. e. iselili plcbejci kako bi od patricija iznudili svoja politika prava sacra con.su I ta it, sakra konzulta (lat.) najvii kazneni i kasacijski sud u Rimu za podanike Svete Stolice Sacra scriptura it. sakra skriptura (lat.) Sveto pismo (ili: crkveno pismo) sacro egoismo it. sakro egoizmo (tal.) "sveti egoizam", izreka talijanskog ministra Salandre (1914.) koja slui kao lozinka talijanskog imperijalizma sacrum os it. sakrum os (lat.) anat. krina kost sariaka (tur. sadaka) milostinja, milodar; sadakaj-fitra milostinja udijeIjena u posljednjih deset dana mjeseca ramazana sadc-kava (tur. sadekahve) nezaeerena kava sadist (fr. sadiste) ovjek optereen sadizmom, surov pohotljivac; prid. sadistiki sadizam (fr. sadisme) izopaena spolna pohotljivost koja nalazi zadovoljenje u tjelesnom muenju osoba prema kojima se osjea pohota (naziv po fr. piscu bestidnih romana rnarkizu de Sadeu. 17401814. koga je N'apoleon 1., kao duevno bolesnog, zatvorio u bolnicu); usp. mazohizam saduceji (hebr. zaddukim) idovska vjerska sljedba iz II. st. pr. n. e. koja nije priznavala predaje i nije vjerovala u anele i besmrtnost due, nego samo u Mojsijevc zakone, konzervativci i protivnici farizeja sadukejizam nauavanje sadukejaca

safalada Gat. Zervclatvvursi) vrsta kratkih i debelih kobasica od smjese svinjskog i goveeg mesa safe-room it. sef-ruin (engl.) odjel u banci u kojem su sefovi; v. sef saOjan (polj. safian, perz. sahhtijan) vegetabilno stavljena fina crvena kozja i jarea koa, nazvana po marokanskom gradu Safi; maroken safir (ar. safir, hebr. sappir) min. plavi korund (dragi kamen) saflor (fr. afran, lat. flos gen. floris cvijet) osueni cvjetni vjenii afranike; prena i obino s pijeskom pomijeana kohaltova ruda od koje se dobiva smalta Saga (nord. Saga, njem. Sage) mit. staronordijska boica pria i povijesti, ljubavnica Odi nova; otuda: saga, pria u prozi, gatka, bajka (posebna vrsta islandske literature) sagalin praak za pranje i ienje mrlja, nazvan po istonoaziiskom otoku Sahalinu gdje se proizvodi; sakalin sagitalan (lat. sagittalis) u obliku strijele, strjelast, koji prolazi sredinom tijela saglnm (tur.) zdrav, u dobru stanju; vrst, pouzdan, ispravan sago (malaj. sagu) zrnasto krobno brano od hranjive sri sago-palme i drugih palmi sagoma (tal. sagoma, lat. sacoma) protuuteg kod automatske vage; voj. promjer zrna, kalibar; arhit. promjer stupa sahalin v. sagalin Saharn (ar.) pustinja; ime ogromne, preko 340 milijuna hektara velike pjeane pustinje u sjev. Africi sahnrat (lat, saccharatum) kem. spoj sirovog eera s raznim bazama saharifikacija (lat. saccharificatio) pretvaranje u eer, pretvaranje kroba u eer; pripremanje eera; ueeravanje

saharLmetar

126(1

sakrarij

saharimotar (gr. sakchar eer, mctria mjerilo, mjera) sprava za mjerenje koliine eera u otopini pomou polarizacije svjetlosti saharimetrija (gr. sakchar eer, metria mjerenje) mjerenje koliine eera pomou saharimelra saliarin (gr. sakchar eer, sok koji curi iz bambusove trske Bambuca arundinacea, lat. saccharum) kem. eerna tvar; takoer: slatka tvar, dobiva se iz toluola, 500 puta slada od eera, nije hranjiva, zbog ega se preporuuje eernim bolesnicima saharini (lat. saccharina) mn. farm. lijekovi koji sadre eer saharometar (gr. sakchar, metron) sprava za odreivanje koliine eera u Otopini specifinom teinom saharometrija (gr. sakchar, metria) mjerenje saharometrom saharoza (gr. sakchar eer) obini eer od trske ih eerne repe (usp. glukoza) saharum (gr. sakchar, sanskr. carhara) eer, eerna trska; saccharum laclis it. saharum laktis (lal.) mlijeni eer; saccharum Sat umi it. saharum Saturni (lat.) olovni eer sahem poglavica sjevernoamerikih Indijanaca; skuptina starih indijanskih ratnika sajfan (tur. sajvan) I. ator; 2. suncobran, kiobran sajga (turkm.) preiva iz roda antilopa, ivi ti Kazahstanu i u stepama oko Volge sajhcr (njem. Seiher) cjedilo, cjediljka saji (fr. saillie) arhit. izboina, istaknuti dio; pren. ispad, nagla ljutnja; duhovita dosjetka sajla (njem. Seil) eljezno ue sakadn (fr. saccade) jah. jak trzaj konjskom uzdom; pren. otar prijekor; glaz. jak potez gudalom kojim se odsvira vie nota

sakadirati (fr. saccader) jah. trzati, jako trznuti konjskom uzdom sakagija (tur. sakagi) vet. slinavka (veoma opasna zarazna bolest domaih ivotinja, prelazi i na ovjeka, za kojega je gotovo uvijek smrtonosna); usp. malein, maleinizacija sako (tal. sacco, lat. saccus) kratak muki kaput sakofori (gr. sakkos vrea, fero nosim) vreonosci. pokajnici koji nose haljine od vrea sakos (gr. sakkos vrea, haljina) gornja odjea pravoslavnih episkopa od skupocjene tkanine sakra (lal. sacra) mn. svete stvari, svetinje; crkveni predmeti; crkveni obredi sakrnlni (lat. sacralis) 1. koji se tie crkvenih obreda; 2. anat. koji se tie krine kosti kod ovjeka i ostalih kraljenjaka snkrament (lat. sacramentum) prvotno: sredstvo kojim netko sebi ih drugom namee neku obvezu (kapara, kaucija, prisega i dr.); u kranskim Crkvama: otajstvo, sakrament, osobito priest sakramental (lal. sacramentali) prav. onaj koji pod prisegom dokazuje iju nevinost sakramentalije (lat. sacramentalia) mn. u Kat. crkvi: svi oni sveti ini (obredi, blagoslov) koji nisu sakramenti; posveeni, blagoslovljeni predmeti, npr. posveena, blagoslovljena voda, krunice, medaljice, sliice i dr. sakrameritalni (lat. sacramentalis) koji se tie otajstva, svet, svean sakrnmentari (lat. sacramen tari i; mn. reformisti koji ne priznaju stvarno postojanje Kristova tijela i krvi u priesti sakrarij (lat. sacrariuin) mjesto za uvanje svetih stvari, svetite; kapela, hram; mjesto gdje se uvaju hostije

sakrificij

1264

salcgurkn

sakrificij (lat. sacrificium) rtva; u Katolikoj crkvi: misa sakrificirati (lat sacrificare) rtvovati, prinijeli na rtvu, prinositi na rtvu; pron. posvetiti sakrileg (lat. sacrilegus) onaj koji ini svetogre, oskvrnitclj svetinje; bezbonik. bogohulnik sakrilegij (lat. sacrilegium) svetogre; oskvrnue, povreda svetinje; bezbotvo, bogohulstvo sakrirati (lat. sacrare) posvetiti, zarediti sakristan (lat. sacristanus) crkvenjak (kod katolika) sakristicij (lat. sacristitium) kod katolika: zabrana vrenja bogosluja (kao sveenika kazna) sakristija (lat. sacristia) u kat. crkvama: prostorija uz svetite u kojoj se sveenici oblae za bogosluje i u kojoj se uva sveeniko ruho i crkveno posude, crkvena riznica safcropolitika (lat. sacer svet, gr. politike) veza duhovnog i svjetovnog (kao u papinstvu) sakrosanktan (lat. sacrosanctus) presvet; nepovrediv saksifraga (lal. saxifraga sc. herba) bot, kamenika (biljka) saksifragan (lat. saxifragus) med. koji lomi, tj. koji otapa kamen saksija (tur. saksi) posuda za uzgajanje cvijea; tegla saksofon (gr. fone zvuk, glas) glaz. metalan puhaki instrument s klarinetskim piskom i stoastom cijevi, razliite veliine (od soprana do kontrabasa); nazvan po izumitelju Adolfu Saxu (18141894) sal (lat,) kem. sol; sal amarum (lat) gorka sol; sal catharticum. it. sal kalartikum (lat.) gorka sol (za ienje); sal culinam it. sal kulinare (lat) kuhinjska sol sala (njem. Saal) velika sveana dvorana za prijame, plesove, koncerte i si.

saladcros (p.) mn. klaonice u Brazilu, Urugvaju, Paragvaju i Argentini u kojima sc prireuje usoljeno meso za izvoz i usoljava koa; sirove koe koje odande dolaze salama (tal. salame) "slano meso", debela, tvrda suha kobasica (osobita mjeavina odabranog svinjskog i goveeg mesa sa zainima, veoma otporna na kvarenje) salamander (gr. salamandra, lat. salamandra, sanskr. salamandala) zool. dadevnjak (ivotinja o kojoj se nekada prialo da ivi u vatri); mit. vatreni duh salamina (fr. salamine) teka jednobojna fr. svilena tkanina s tokama u boji i sjajnom povrinom Salamun (hebr. Sch'lomdh) legendarni kralj Izraelaca, oko 970930 pr. n. c., sin kralja Davida i Batebe, poznat po svojoj pravednosti i mudrosti ("Premudri'*); pren. mudar vladar ili sudac, Salomon salamunski mudar poput kralja Salamuna (Salomona); salamunski sud otrouman sud, slian onome kojim je Salamun presudio spor dviju majki oko djeteta salangana zool. istonoindijska lastavica, cijenjena zbog svojih gnijezda (tunkin) koja se jedu i smatraju poslasticom (nazvana po otoku Salangu, zapadno od poluoloka Malake) salarij (lat. salarium) godinja plaa; plaa, zarada; nagrada sala (mad. szallas) poljsko imanje s potrebnim zgradama, stokom i spravama za racionalno obraivanje (u Slavoniji, Vojvodini i Maarskoj) salata (tal. salato, fr. salade, lat. sal sol) kuh. hladno jelo od raznih biljaka i dr., zainjeno octom, uljem i paprom salegurkn (njem. Salz, sol, Gurke krastavac) krastavac ukiseljen samo vodom i solju, tzv. slani krastavac -

sales tanga

1265

salitra

salctanga (njem. Salzstange) vrsta peciva: slani klipi, slanac saldirati (tal. saldare) trg. zakljuiti raune, usporediti, utvrditi razliku izmeu strane ulaza i strane izlaza, izmiriti ostatak duga, isplatiti dug saldo (tal.) trg. stanje nekog rauna; ostatak koji se po zakljuenom raunu jo treba platiti, razlika izmeu dugovanja i potraivanja u jednom raunu; takoer: zakljuak rauna; moj raun je saldo moj raun je zakljuen, tj. izveden naisto; jo sam u saldu jo sam u zaostatku, dunog ostatka radi potpunog podmirenja jednog rauna; kasa saldo stanje blagajne saldo-konto ( tal. saldo conto) trg. raun izjednaavanja; usp. saldo salep (tur. salob) u doba cvjetanja iskopani, popareni pa osueni gomoljasti korijeni nekih orhideja koji sadre krob, sluz, eer i bjelanevinu; mljeveni u prah i skuhani daju gusto i hranjivo pie, osobito omiljeno na Istoku sales deliquescentes it. sales delikvescentes (lat.) mn. kem. otopive soh sales fatiseentes (lat.) mn. kem. soh koje ishlapi ju ju ih se otapaju salicil (lat. salix gen. salicis vrba) kem. v. saligenin salicilizam (lat. salix gen. salicis vrba) med. trovanje salicilnom kiselinom salicilna kiselina kem. bijeli kristalasti praak, u hladnoj vodi teko otopiv, sprjeava vrenje i truljenje, unitava mikrobe (zbog ega se upotrebljava za konzerviranje ivenih namirnica, pia i dr.); upotrebljava se i u internoj medicini salicin (lat. salix gon. salicis vrba) indiferentna gorka tvar koja sc dobiva
jo dugujem; per saldo, pro saldo v. pod per i pro; saldo plaanje plaanje

u obliku bijelih kristala od kore i lia vrba (lat. salix) salicineae it. salicineje (lat.) mn. bot.. vrbe, vrste vrba salificirati (lat. salificare) kem. pretvoriti u sol, pretvarati u sol salifikacija (lat. salificare) kem. stvarati soli, pretvaranje u sol saligenin (lat. salix vrba, gr. gen- korijen od gignomai postajem, nastajem) kem. alkohol koji odgovara salicilnoj kiselini (u koju se moe oksidacijom pretvoriti), nastaje hidrolizom od salicina; salieil salijski zakon (lat. leges salicae) zbornik obiajnog prava njemakog plemena Sahjaca ili Salfranaka, prireen u V. st., najstariji zbornik njemakih zakona; osobito je zanimljiv l. 62. toga zakona koji iskljuuje keri iz nasljea imanja i prijestolja; otuda: salijska dobra dobra koja prelaze samo na muko potomstvo salina (lat.) rudnik soli, solana salinijski (lat salinus) solni, koji sadri sol, kao sol, koji se tie soli ili stvaranja soli; salinijske vode mineralne vode koje sadre natrijev i magnezije v sulfat salinitet (lat. sal sol) postotak soli to ga sadri neko tijelo, tekuina i dr., slanost salinograd (lat. salinogradus) areometar za odreivanje koliine soli u nekoj prirodnoj slanoj vodi salinometar Gat. sahnus slan, gr. metron mjera) v. salinograd salipirin (lat. salix vrba, gr. pyr vatra) farm. spoj antipirina sa salicilnom kiselinom; slui kao lijek protiv prehlade i gripe salitra (tal. salnitro) kem. spoj KNO,; upotrebljava se kao sredstvo za gnojenje (ilska salitra); obina salitra upotrebljava se za konzerviranje mesa, u medicini, kao oksidacijsko sredstvo u pirotehnici i dr.

sa] iva

1266

salubritet

salpingemfraksa (gr. salpinx cijev, saliva (lat.) pljuvaka, slina, bala emfrasso zaepim) med. zaepljenost salivacija (lal. salivntio) suvino izluiune cijevi vanje sline (pljuvake), baljenjc salpingitis (gr. salpinx cijev) med. salivancije (lal. salivantia) mn. med. upala une cijevi (otosalpingitis); sredstva koja pomau izluivanje sliupala jajovoda ioosalpingitis) ne (pljuvake) salpingofaringeus (gr. salpinx cijev. salivin (lat. saliva pljuvaka) kem. glavfarynx drijelo) anat. trubno-drijelni sastojak sline (pljuvake) ni mii salmijak (lat. sal ammoniacum) kem. salpingoskopija (gr. salpinx cijev, nmonijev klorid, otopina amonijaka; salmijaknv cvijel (lat. flores salis am- skopeo promatram, gledam) med. pregledavanje une cijevi posebnim, moniaci) salmijak proien sublimiza to prilagoenim napravama ranjem salpingostafilinus (gr. salpinx cijev, salmonele bakterije koje uzrokuju neke stafvle oteena resica) anat. cijevnocrijevne bolesti (naziv po amerikom resini mii biologu Salmonu); salmoneloze mn. snlpingostenohorija (gr. salpinx cicrijevne zarazne bolesti iji su uzjev, stenochoria uzak prostor) med. ronici salmonele (npr. trbuni tifus, suenost une cijevi svinjska kuga) salpingotomija (gr. salpinx cijev, tome salmonide (lat.) zool. ribe visinskih vorezanje) med. rezanje jajovoda, vada. pastrve enje jajovoda Saloma (hebr. Schalom) ki Herodijasalpinks (gr. salpinx cijev) zool. vrsta dina, koja je za nagradu traila i domorskih koljki; anat Eustahijeva bila od kralja Ileroda Anlipe glavu truba, una cijev; jajovod Ivana Krstitelja (Mr 6,21 i d.); drama salta (lat.) "skai"; igra slina ahu, sa Oscara Wildea, opera Richarda Stradva igraa sa po 15 kamiaka podijeljenih u tri skupine (Sunce, Mjesec ussa i zvijezde) na dasci na sto polja salon (fr. salon, tal. salone) prvobilno: saltacijn (lat. saltatio) skakanje, plevelika dvorana; sada: mala dvorana, sanje s poskakivanjem; med. kucanje elegantna soba za prijam (i u restoila kucavica (arterija) ranima); dvorana sa slikama, dvosaltarello (tal.) ivahan talijanski, porana u kojoj se prireuju izlobe, izsebice napuljski narodni ples u 3/8 loba slika i kiparskih radova; osoili 6/8 taktu; poskoica, rimski nabito: izloba djela ivih umjetnika rodni ples u 6/8 taktu uz pratnju koja se svake godine prireuje u Pabubnja; glaz. brza tonska figura rizu; pren. otmjeno drutvo, otmjen salto (tal. salto skok) port, slobodan svijet; salonska dama otmjena gosposkok s gimnastike sprave: naprijed, da, elegantna dama; salonska kola unatrag ili sa sirane; salio mortale eljeznika kola udobno namjetena (tal.) "smrtni skok", vratoloman skok kao drutvena soba pri kojem se skaka u zraku prevrne saloon it. salun (engl.) gostionica, topreko glave; pren. veoma hrabar i ionica, bar opasan pothvat salpe (gr. salpe, lat. salpa) mn. zool. salubritet (lat. salubritas) zdravost, vrsta mekuaca, prozirne morske istanje povoljno po zdravlje (npr. zravotinjice koje nou svijetle plavkaska), ljekovitost tom svjetlou

salus

1267

samsara

salus (lat. salus gen. salutis) zdravlje; blagostanje, srea, uspjeh, spas; alim pubiica it. salus publika (lat.) ope dobro, dravno dobro; saus publika supr cm a leks esLo (lat.) dobro drave mora biti najvii zakon salutirati (lat. salutare) pozdravljati, pozdraviti; osobito: pozdraviti po vojniki salva (fr. salve) pucanj u znak radosti ili poasti, pozdravljanje topovskim pucanjem; takoer: istodobno pucanje veeg ili manjeg broja puaka ili topova, plotunska paljba, plotun salva venia (lat.) s doputenjem, ako je slobodno rei salvarzan med. lijek protiv sifilisa i drugih zaraznih bolesti , izumio ga 1910. njem. prof. Paul Ehrlich i njegov asistent Japanac Hala; poznat i pod nazivom Ehrhch-Hata 606 Salvntion Army it. salvein armi (engl.) Vojska Spasa vojniki organiziran ogranak metodista koji se bavi socijalnom i karitativnom djelatnou; osniva Englez William Booth, 1865. u Londonu Salvator (lat.) Spasitelj; vrsta poznatog bavarskog crnog piva salvaa (fr. salvage, lat. salvagium) pom. nagrada za spaavanje lae salve! (lat.) dobro doao! (pri doeku); zbogom! (pri odlasku) salvija (lat. salvia) bot. alfija, kadulja, pelin, ku (ljekovita biljka ije lie sadri odreeno eterino ulje, jednu gorku tvar. tanin i smolu) salvis ommissis Gat.) uz mogunost propusta salvo honore (lat.) ne nanosei tete asti, neka je doputeno rei salvus Gat.) neoteen, u dobrom stanju; o salvo (lat.) trg. neoteeno, dobro ouvano (na teretnim listovima); in salvo (lat.) u sigurnosti, na sigurnom mjestu, siguran
biica suprema lex esto it. salus pu-

salvus conductus it. salvus konduktus (lat.) sigurna pratnja, zatitna pratnja; takoer: zatitno, -sprovodno pismo, isprava koja nekome osigurava siguran prolaz, npr. pregovaraima u ratu salze (tal. salse) mn. geol. blatni vulkani, mah vulkani koji umjesto lave izbacuju blato i sumporni plin salzola (lat. salsola) bot. biljka od ijeg se pepela priprema soda Sam it. Sem (engl.) engleska kratica imena Samuel; Unc/e Sam it. Ankl Sem (engl.) "Ujak Sam", aljiv naziv za Sjevcrnoamerikance i njihove vlade (nastao od kratice USAM = United States of America) Samaritanci (hebr. sehomron) mn. prastanovnici Palestine; po dogaaju to ga je Isus ispriao u Evanelju po iAiki (10,23); u crkvenom jeziku Samaritanac znai: milosrdan ovjek samaritanski koji se tie Samari ta naca ih je u vezi s njima; pren. milosrdan samaritanstvo samilost, milosre prema onima koji su u nevolji sambenito (p.) uta koulja i kapa s crvenim Andrijinim (kosim) kriem i sa slikama ognja i vraga koju su nosili krivovjerci osueni panjolskom inkvizicijom na lomau; morali su je nositi neko vrijeme i oni koji su se odrekli svojega krivovjerstva i bili puteni na slobodu sambukus (lat. sambucus) bot. bazga samet (njem. Sammet, tal. sciamito, gr. hexamitos) pli velur, kadifa, teka svilena tkanina s dlakavom i mekom povrinom; samt Samojedi (rus.) mn. nomadski narod, altajskog plemena, ivi na krajnjem sjeveru Rusije i Sibira; Neneci samsar (ar. cemcor) trgovaki posrednik, senzal, meetar samsara (sanskrt.) u budistikoj filozofiji: vjeiti tijek svjetskog kretanja

Samson

1268

sangvin ifikacij a

Samson (hebr.) izraelski narodni junak jedan od tzv. "sudaca", zadavao veliko jade izraelskim neprijateljima Filistejcima dok im nije, lukavou svoje ljubavnice Dalile, koja mu je na spavanju odrezala kosu u kojoj je bila sva njegova snaga, pao u ruke, oslijepljen i zatoen samsov (tur. samsun) buldog (vrsta psa); pren. glupan, blesan Samnel (hebr.) jedan od velikih izraelskih starozavjetnih proroka samum (ar.) vreli pustinjski vjetar, esto smrtonosan, u Arabiji, Siriji i Indiji samur (perz.-ar. semur) kuna; krzno od kune; samurovina samurovina (perz.-ar semur) v. samur san (tal., p. san) kratica od santo san-nijans (fr. sans-nuance) vrsta teke svilene tkanine sa zlatnim cvjetovima sanacija (lat, sanatio) v. saniranje sanatogen (lat. sanus zdrav, gr. genkorijen od gignomai postajem, nastajem. rodim se) med. "onaj koji raa zdravlje", poznati pripravak za jaai\je ivaca i snage uope, sadri 95% kazeina sanatorij (lat. sanatorium) ljeilite, bolnica na klimatski povoljnim mjestima, osobito za lake i kronine bolesnike, tuberkulozne i si.; po veim gradovima: bolnica za lijeenje akutnih bolesti, osobito kirurke prirode Sancho Panza it. Sano Pansa (p.) nespretni tilonoa Don Quijotea, olienje trijeznosti, praktinosti i snalaljivosti saneta simplicitas it. sankta simplicitas (lat.) sveta naivnost, blaena ogranienost (bezazlenost, neprosvijenost, glupost) Sanctitas it. Sanktitas (lat.) Svetost, titula kat. biskupa, osobito pape sandale (gr. sandalon, lat. sandalium) mn. 1. jednostavne drvene cipele kod

starih Grka (samo potplati) koje su vezivali za noge remenima; 2. danas: veoma lake muke i enske ljetne cipele s izbuenom gornjom koom; 3. kratke, zlatom i draguljima bogato izvezene i ukraene arape koje nosi visoko kat. sveenstvo u sveanim prilikama; 4. jednostavne, plitke kone cipelo (potplati) na remene, kakve nose redovnici sandalovina (lat. santalum, ar. sandel) fino, mirisno drvo iz Indije i s junomorskih otoka; upotrebljava se za izradbu rezbarenih predmeta sandarah (gr. sandarake, perz. sandarah) kem. blijedouta smola od sjevernoafrike smreke od koje se pravi lirnis, lakovi i dr.; branjava tvar koju pele skupljaju u sae sebi za hranu sandarak (gr. sandarake, perz. sandar) min. crveni sumporov arsen, realgar sandolina (perz. sandol) vrsta malih i lakih amaca za jednu ili dvije osobe sandak (tur.) prvobitno: zastava; podruje koje su sultani davali na upravljanje svojim vojvodama; uprava nad manjim podrujem sangvifikacya (lat. sanguificntio) zool. stvaranje krvi u ivotinjskim tijelima sangvifikancije Gat. sanguificantia) mn. med. sredstva koja pomau stvaranje krvi sangvinacija (lat. sanguinatio) med. krvarenje sangvinaran (lat. sanguinarius) krvoedan, krvoloan, surov sangvinian (lat. sanguinicus) bogat krvlju, lako uzbudljiv, lako podloan dobrom i loem raspoloenju, plahovit, veoma ivahan (npr. temperament); takoer: lakomislen, lakovjeran, sanjarski sangvinifikacija Gat. sanguinificatio) zool. v. sangvifikacija

sangvinik

1269

sanskrt

sangvinik (lat. sanguinicus) ovjek bogat krvlju, tj. lako uzbudljiv, plah, ivahan ovjek, usijana glava sangvinokracija (lat. sanguis krv, gr. kratos jakost, snaga, vlada) vladavina krvi, krvava vlada, npr. u Francuskoj za vrijeme Robespierrea sangvinolentan (lat. sanguinolentus) krvav, poprskan krvlju; boje krvi, obojen krvlju, pomijean s krvlju sangvinozan (lat. sanguinosus) koji ima puno krvi, punokrvan sanijes (lat. sanies) med. rijedak, krvav gnoj, sukrvica saniozan (lat. saniosus) sukrviav saniranje (lat. sanare lijeiti) izlijeenje; popravljanje, poboljavanje, sreivanje, ozdravljavanje (stanja, prilika, privrede); sanacija sanirati (lat. sanare lijeiti) izlijeiti; popraviti, srediti (stanje, prilike) sanitacija (lat. sanitatio) v. saniranje sanitarni (lat. sanus zdrav, fr. sanitaire) koji se tie zdravlja, zdravstveni snnitet (lat. sanitas) zdravlje; ope stanje zdravlja, zdravstvenost; djelatnost i ustanove za uvanje i poboljanje zdravlja i njegu bolesnika koje ostvaruje drava; dravna vlast u iju mjerodavnost spadaju sve sanitetske ustanove; prid. sanitetski sankcija Gat. sanetio sveana naredba) 1. sveana potvrda nekog zakona, ugovora i si. koju vri via vlast ili dravni poglavar, davanje zakonske snage emu; 2. prav. kazna, prisilna mjera kao jamstvo za uvanje zakona. potovanje ugovora i dr.; 3. ekonomske, financijske i vojne mjere koje se poduzimaju protiv drave koja ne potuje medunarodne ugovore sankcionirati (lat. sanetus svet. fr. sanctionncr) jedan zakon uiniti svetim i nepovredivim, potvrditi, odo-

briti; neto utvrditi, uiniti zakonom; dati emu zakonsku snagu sankilot (fr. sansculotte) gola; u vrijeme Francuske revolucije: onaj koji ne nosi kratke hlae (kakve su nosili plemii) nego duge (pantalons), podrugljiv naziv za proletere, dosljedne revolucionare; pren. domoljub, junak sankiloterija (fr. sansculotterie) v. sankilotizam sankilotizam (fr. sansculottisme) goljatvo; zanos za slobodom, odanost naelima sankilota, neobuzdanost sankilotizirati (fr. sansculottiser) raditi na irenju sankilotizma sankja (sanskr. sankhja) sustav indijske predbudistike filozofije koja nauava da sc ovaj svijet razvio iz pratvari, da postoji apsolutna i bitna razlika izmeu duha i tvari, i da u spoznaji le razlike lei sredstvo za spas iz sansare sankt (lat. sanetus, sanet) sveti; skraeno: S., Set., St., npr. Set., St. Paulus Sv. Pavao sanktifikacija (lat. sanetificatio) posveenje, proglaenje svetim sanktuarij (lat. saneluarium) svetinja, najsvetije mjesto u hramu starih Zidova; unutranji kor u kat. crkvama; .prostor oko glavnog oltara; mjesto gdje se uvaju relikvije i svetinje; sveto, nepovredivo mjesto sans (fr. sans atout bez aduta) v. preferans sans-genc it. san en (fr.) bez ustezanja. bez ustruavanja, neusiljeno sansara (sanskr.) fil. kruni tijek ivota u indijskoj filozofiji, ivot koji se ponovnim raanjem stalno obnavlja, sa svima svojim patnjama i neudovoljenim eljama, i od kojega je u nirvani jedini spas; usp. sankja sanskrt (sanskr. samskrta) "savren, klasini jezik", jezik Hinda u Hindustanu kojim su napisana njihova klasina vjersko-filozofska i pjesnika

Sansouci

1270

snprogen

djela; kao narodni jezik izumro ve Sapfa (gr. Sapfo) starogrka lirska u VI. st. pr. n. e., ali znanstvenici u pjesnikinja iz Mitilene na otoku LezIndiji i danas njime govore i piu bosu (oko 600. pr. n. e.); astr. asteroSntisouci it, Sansusi (fr.) "bezbrinost", id otkriven 1864. ime omiljenog dvorca njemakog cara snpfijski stih metr. stih nazvan po staFridricha Velikog, kod Potsdama rogrkoj pjesnikinji Sapli; sapfijska santa (tal., p.) prid. sveta; im. svetica; strofa strofa od tri sapfijska stiha i santa asa it. santa kaza {p.) "sveta jednog adonijskog kua", zgrada inkvizicije u Madridu sapfiznm (gr. Sapfo) homoseksualnost santalin (lat. aantalum) obojena tvar medu enama, lezbijska ljubav (po koja se dobiva od crvene sandalovine gr. pjesnikinji Sapfi); tribadizam santim {fr. centime) francuska i vicarsapiens (lat. sapiens) mudar, pametan; ski! novana jedinica = 1/100 franka sapienti sat! (lat.) mudrom dosta!, tj. santinela (fr. sentinelle) voj. straa; pametnom ne treba mnogo (govoriti straar itd.) santo (tal., p.) prid. svet; im. svetac sapo (lat.) sapun; sapo amygdalinus it, santonin (lat. santoninum) farm. gorak sapo amigdalinus (lat.) baemov saprah koji se dobiva od biljke Arthepun; sapo medicinalis (lat. sapo memisia cinae, slui kao lijek protiv glidicina lis) ljekoviti sapun sta saponificirati (iat. saponiHcarc) kem. santonizam (lat. santoninum) med. usapuniti, usapunjavali, pretvoriti u trovanje glistomorom; usp. santonin sapun, pretvarati u sapun santorin vulkanska zemlja sa grkog saponifikacija (lat. saponificatio) pravotoka Santorin a, upotrebljava se za ljenje sapuna, vjetina pravljenja sapravljenje vodene buke i cementa puna; kem. usapunjavanje, usapunjesantra (tur. santyra) 1. sveanj prua; nje, pretvaranje u sapun 2. karirano platno; 3. ograda, okvir; saponin (lat. sapo) kem. sapunska tvar, 4. vrsti ranja, rotilj, gradela; 5. drvena ograda oko bunara; 6. okolica u korijenju biljki sapunika i dr. santur (tur.) glaz. istonjako glazbalo sapremija (gr. sapros truo, haima krv) med. trovanje krvi zbog prodiranja slino cimbalu u krv bakterija koje uzrokuju trusanjinizam shvaanje da ovjek treba ivjeti u slobodnom uivanju u podljenje mirivanju svojih prirodnih potreba i saprinum (gr. sapros truo. lat. sa priprohtjeva, osobito erotskih (slobodna mim) kem. truleni alkaloid, leni ljubav i si.); predstavnik ovoga prialkaloid lino izopaenog shvaanja je Sanjin. saprofiti (gr. sapros truo, fvton biljka) glavni junak istoimenog romana med. trulene klice, biljni organizmi ruskog pisca M. P. Arcibaeva koji se nesposobni da asimiliraju saorija (lat. saoria) farm. etiopska biljugljinu kiselinu i, prema tome, bez ka koja sadri bornu kiselinu, upobiljnog zelenila hrane mrtvim ortrebljava se kao lijek protiv trakavice ganskim tvarima, poglavito bakterisapa (fr. sape, lat. sappa. tal. zappa) jama i gljivicama voj. zatien rov, podzemni hodnik saprogen (gr. sapros truo, gen- korijen koji vodi u tvravu od gignesthai nastati, postati, rodili saparina (p. zarzaparrilla) bot. v. sarse) koji uzrokuje truljenje; koji je saparila nastao truljenjem

sapropira
sapropira

1271

sarkitis

(gr. sapros truo, pvr vatra, jaka groznica) med. trula groznici! saprostoma (gr. sapros smrdljiv, stoma usta) med. neugodan zadah iz usta sapun (gr. sapon) tvrdo sredstvo za uklanjanje neistoa (na bazi natrijevih i kalijevih soli masnih kiselina) sara (mad. szar cijev) 1. gornji dio izme; 2. uplji valjak; 3. kutija, futrola sarabanda (tal. sarabanda, p. zarabanda) umjeren i ozbiljan panjolski ples u 3/4 taktu, slian menuetu; takoer: koraanje konja po taktu Saraceni (lat.) istonjaei, orijentalci; prvobitno: ime kojim su u Europi nazivali Arape, a zatim sve muslimane, Turke i sve nekranske narode protiv kojih su vodeni kriarski ratovi; pren. grubi, surovi, ratniki narodi snraf (ar. saraf, sajraf) mijenja novca, trgovac novcem, vrijednosnicama i si. sarafan (rus., gr. sarapis bijela perzijska odjea s grimiznim prugama) dugi kaput bez rukava ruskih seljanki araj (perz. seraj) v. seraj saraori (tur. salahhor) mn. stanovnici nekih sela u Turskoj koji su bili osloboeni od plaanja poreza i dr. daa, ali su, u naknadu za to, obavijali javne radove (odravali ceste i si.) sarapa (p.) areni al koji u Latinskoj Americi nose kao gornju haljinu, ali i kao ukras; serapa sarapus (gr. sarapus onaj koji je irokih stopala i vue ih pri hodu, sairo metem. pus stopalo) med. onaj koji ima ravna stopala sarasker (perz.) glavni zapovjednik vojske; danas: vojni ministar (u Turskoj ) sarazina (fr. sarrasine) voj. reetka za sputanje (na tvravama)

sarcidij (gr. sanc meso lat. sarcidium) mesna bradavica sarcina (lat. sarcina sveanj) med. vrsta bakterija kod kojih se pojedine bakterije (koki) dijele u tri smjera i tako oblikuju gomile sline unakrsno povezanim svenjevima robe; sarcina ventriculi it. sarcina ventrikuli Gat,) nagomilavanje ovih bakterija u elucu sarcitis (gr. sarx gen. sarkos meso) med. upala miia Sardanapal (gr. Sardanapalos) ime posljednjeg asirskog kralja (667626 pr. n. c.) kojega su Grci smatrali olienjem raskoi, rnekutva i sladostraa; otuda; pren. mckuac, pohotljivac, sladostrasnik sarder (gr. sardion) min, sardski kamen, kalcedon smee boje, nazvan po lidijskom gradu Sardu sardina (lat.., tal., p. sardina, fr. sardine) zool. v. srdela
sardonski smijeh (gr. Sa ro Sardi-

nija) v. risus sardonius sargasum (lat. sargassum) bot. morska trava, vrsta smeih algi ije dijelove nose morske struje (u Atlanskom oceanu, Sredozemnom i Jadranskom moru) sari (sanskrt.) umjetniki izraen plat koji pokriva i glavu sariluk (tur. sary ut) utica (vrsta bolesti) sarin vrsta bojnog otrova koji djeluje na ivce sarkastian (gr. sarkazo grizom usne od ljutine, rugam se stisnutih usana) koji grize, koji ujeda, tj. zajedljiv, pakosno aljiv sarkazam (gr. sarkasmos) 1. "grizenje usana od ljutine", tj. zajedljiva, pakosna ala, zajedanje; 2. ret. vrsta krajnje zajedljive i pakosne ironije sarkitis (gr. sarx meso) med. v. sarcitis

sarko-

1272

satinirati

sarko- (gr. sara gen. sarkos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: meso sarkocela (gr. sara gen. sarkos, kele bruh, kila) med. tvrda oteklina sjemenjaka (muda) tuberkulozne, kancerogene ili sifilitine prirode sarkoda (gr. sarkodes mesnat, poput mesa) zool. v. protoplazma sarkofag (gr. sarko-fagos koji jede meso, mesojed, mesoder) koji dere, koji jede meso; kod starih: mrtvaki sanduk od trojanskog vapnenca koji je imao svojstvo da brzo izjeda le; kasnije: mrtvaki sanduk od kamena, osobito od mramora, luksuzan koveg, grob u obliku kamenog kovega sarkofagi (gr. sarko-fagos koji jede meso, mesojed ) mn. med. sredstva za izjedanje, nagrizanje mesa sarkofija (gr. sara gen. sarkos, fyo nastanem, postanem) med. mesnata izraslina, divlje meso sarkolema (gr. sara, lemma ono to je primljeno) zool. tkivni omota pojedinih miinih vlakana sarkologija (gr. sara gen. sarkos meso, logia znanost) znanost o mesnatim dijelovima tijela, o miiima sarkom (gr. sarkoma mesnat? izraslina mesa) med. mesnata i aslina, mesnik sarkomatoza (gr. sara, lat. sarcomatosa) med. sarkom koji se krvnim kanalima rairio po cijelom tijelu sarkomfalus (gr. sara, omfalos pupak) med. sarkom na pupku sarkoplazma (gr. sara, plasma tvorevina) zool. protoplazma miinih stanica sarkostoza (gr. sara gen. sarkos, osteon kost) med. otvrdnjavanje mesa sarkotici (gr. sarkotikos koji pomae rastenje mesa) mn. med. sredstva koja pomau stvaranje mesa

sarkotian (gr. sarkotikos) med. koji pomae stvaranje mesa, koji uzrokuje oblikovanje mesa sarkoza (gr. sarkosis stvaranje mesa) med. stvaranje mesa, oblikovanje mesa Sarmati (gr. Sarmatai, lat. Sarmatae) mn. nomadski slavenski narodi, stanovnici podruja Sarmatije, u starom vijeku, koja se nalazila u sjeveroistonoj Europi i susjednom dijelu Azije sarsaparila (p. zarzaparrilla) bot. v. sasasaparila sarsenet (engl.) laka, kao platno tkana, jednobojna pamuna tkanina; upotrebljava se za podstavu i uvezivanje knjiga saruk (tur. (saryk) al omotan oko kape na glavi, nalik almi; turban, ahmedija sasolin kem. prirodna borna kiselina satelit (lat. satelles gen. satellitis) 1. pratitelj, tjelesni straar, pomaga, ortak (u loem smislu); 2. astr. naziv za nebeska tijela koja krue oko planeta po istim zakonima kao ove oko Sunca, npr. Mjesec je satelit, pratitelj Zemlje; trabant; 3. pren. poslunik, npr. "satelitska drava" saten (fr. satin, tal. setino, lat. seta svila) vrsta svilene tkanine, atlas; atlasu slina vunena tkanina sati (sanskr. sati) "dobra, prava ena"; u Indiji: ena koja nakon smrti mua dobrovoljno pristaje biti spaljena ili iva pokopana s njim; sam takav in naziva se satja satinada (fr. satin, satinade) lak polusvileni atlas satinet (fr. satinette) polusvilena tkanina sa prugama, poluatlas satinirati (fr. satiner) izraditi slino atlasu, dati emu sjaj atlasa; zlatan konac priiti na ispupen vez; latiti, sjajiti, posebice papir

satir

1273

save our souls

satir (gr. Satyros) 1. mit. pratitelj Bakhov, umski bog s kozjim nogama, malim rogovima, konjskim ili kozjim repom i upavom kosom, simbol gruboosjetilne poluivotinjske ljudske prirode; 2. lan zbora u satirinoj drami kod starih Grka; 3. zool. = orangutan satira (lat. satira, satura; satur sit, zasien) prvobitno: zdjela (lat. satura sc. lanx) napunjena svakojakim voem; kasnije: pjesma razliitog sadraja; danas: pjesma, pria i si. koja duhovito i na podrugljiv nain osuuje i iba sve to ne valja u drutvu ili kod pojedinaca; podsmijeh, ruganje satiriar (lat. catiricus) pisac satira; duhovit podsmjehiva satirijaza (gr. Satyros) med. bolesna pojaanost spolnog nagona, spolna nezasitnost kod mukaraca; takoer: unakaenost lica gubom satirska igra (gr. Satyros) parodian epilog u starogrkoj tragediji u kojem su satiri tvorili zbor satisfakcija (lat. satisfactio) zadovoljenje, u sluaju uvrede asti, dostojanstva i si., posebice putem dvoboja; isprika, opravdanje; nadoknada tete sati (njem. Sattel sedlo) dio odjee na ramenima satler (njem. Sattler) sedlar satrap (st.-perz. kshatrapavan zatitnik podruja, gr. satrapes) pokrajinski namjesnik u staroj Perziji; pren. velik, ugledan, ohol i samovoljan vladar, despot satrapija (gr. satrapeia) 1. veliko podruje na kakva je bila podijeljena stara perzijska drava; 2. namjesnitvo (ili: upraviteljstvo) perzijske pokrajine; 3. pren. zemlja ili podruje u kojem neki pojedinac samodraki vlada

saturacija (lat. saturatio) kem. zasiivanje, zasienje; zasienost; proiavanje otopine eera; neutralizacija saturancije (lat. saturantia) mn. med. sredstva za upijanje i odvodenje eluane kiseline saturirati (lat. saturare) kem. zasititi, zasiivati, neutralizirati Saturn (lat. Saturnus) 1. mit. po starorimskoj legendi, najstariji kralj Lacija, zatim bog usjeva i zemljoradnje, kasnije smatran kao grki Kronos; 2. astr. nakon Jupitera najvei planet Sunevog sustava, u ravnini njegova polutnika (ekvatora) lebdi sustav od tri prstena koji se sastoje od velikog broja vrlo malih pratitelja (tijela koja optjeu oko Saturna); 3. kem. olovo saturnalije (lat. Saturnalia) mn. sedmodnevne sveanosti u ast Saturna kod Rimljana, slavljene poetkom prosinca, dani veselja, odmora, slobode i jednakosti, kao uspomena na zlatno doba Saturnove vladavine u Laciju saturnijski (lat. saaturnius) prastari, starodrevni; jednostavan, sretan; saturnijski stih starorimski stih (prije nego to su primili grku metriku) saturninski (lat. satuminus) kem. koji sadri olovo, olovni; usp. Saturn 3. saturnit (lat. Saturnus olovo, gr. nastavak -ites) min. smea olovna ruda satumizam (lat. saturnismus) med. trovanje olovom, olovna bolest saum (ar.) muslimanski post sauroliti (gr. sauros guter, lithos kamen) mn. geol. okamenjeni guteri savana (p.) velika travnata ravnica u Sjevernoj Americi i Africi, s raslinjem slinim stepskom save our souls it. sev aur solz (engl.) "spasite nae due", meunarodni radiotelegrafski doziv u pomo koji, kao kraticu SOS, alju zrakoplovi i

savio

1274

scijenciologija

oni koji se nalaze na moru u ivotnoj opasnosti savio (tal.) u nekadanjoj Veneciji: savjetnik, vijenik, ministar savoir vivre it. savoar-vivr (fr.) "znati ivjeti", mudrost ivota, vjetina ophoenja, fino ponaanje savoneta (fr. savonnette) okrugao sapun za brijanje; kutija za sapun; poklopac preko stakla na depnim satovima savornja (tur. sabur, safra) pritega (balast) broda Sb kem. kratica za stubij Sc kem. kratica za silicij Scala it. Skala (tal. Teatro alla Scala) zgrada opere na Piazza della Scala u Milanu, jedno od najveih kazalita u Europi (3600 sjedala) Hipokratis Gat.) med. "Hipokratova klupa", sprava za namjetanje iaenih udova Scapin it. Skapen (fr.) tip prepredenog sluge u francuskoj komediji Scaramouche it. Skaramu (fr. Scaramouche, tal. Scaramuccio) ime pod kojim je glasoviti tal. glumac-komiar Tiberio Fiorelli (16081694) dugo vremena nastupao u Francuskoj na istoj pozornici s Molireom; skaramu tip razmetljivog kukavice, stalna karakterna uloga na staroj tal. i fr. pozornici (u panjolskoj odjei i sav odjeven u crno) scelerat (lat. sceleratus) zloinac scelus (lat. scelus) zloin, prijestup scemando (tal. scemando, scemare) glaz. slabei, gubei se, iezavajui scena (gr. skene drvena skela, drvene skele, pozornica, lat. scaena) pozornica, kazalite; prizor, pojava (dio ina kazalinog djela); predstava, radnja, dogaaj; slika; mjesto na kojem se dogaa neka radnja; pren. neto to skree na sebe pozornost, prizor- svaa; prirediti scenu prirediti
scamnum Hippocratis it. skamnum

prizor svijetu (izazivanjem svae, nereda i dr.). scenarij (lat. scaenarium) knjiga scena, uputa o promjenama, pojavama i dr. u kazalinim djelima; tekst prema kojem se snima film; vrsta knjievnog djela pisanog tako da moe posluiti kao osnova za snimanje filma scenarist (gr. skene pozornica) osoba koja vodi nadzor nad pozornicom i rukovodi kretanjem glumaca na pozornici te daje znakove za scenske efekte i dr. scenerija (lat. scaena) sve ono to treba biti na pozornici u nekom kazalinom djelu, osobito namjetaj; slika; predio, okolica sceniti (gr. skene ator; boravljenje u atoru) mn. stanovnici atora scenograf (gr. skene pozornica, grafo crtam, slikam) instrument za lake perspektivno crtanje nekog predmeta; sprava za snimanje panorama; kazalini slikar scenografija (gr. skene pozornica, grafia crtanje) slikanje kazalinog dekora. kazalino slikarstvo; slikanje predmeta u daljini, perspektivno slikarstvo scenski (lat. scaenicus) kazalini, koji se tie kazalita, koji pripada pozornici schiettamente it. skijatamente (tal.) glaz. v. schietto schietto it. skijeto (tal.) glaz. jednostavno, bez ukraavanja scibala (gr. skybalon izmet) mn. med. brabonjci (kod tvrde stolice) science fiction it. sajens-fikn (engl.) znanstveno fantastini roman ili film scifoid (gr. skyfos pehar, vr, eidos oblik) geol. okamina u obliku pehara scijenciologija (lat. scientia znanje, znanost, gr. logia nauavanje) fil. nauavanje o znanosti, tj. znanost o metodama, osnovama, pretpostavka-

scijentizam

1275

seansa

ma i ciljevima znanosti, teorija spoznaje scijentizam (lat. scientia znanje, znanost) "kranska znanost", sljedba koja smatra da se bolesti mogu lijeiti vjerom u Sveto pismo i molitvom, jer jedini Bog je ono to je stvarno, a sve materijalno, dakle i bolesti, nestvarno je; zrnce istine i povoljnog djelovanja lei u sugestivnom utjecaju vjere i molitve Scila (gr. Skylla, lat. Scylla) visoka i opasna stijena u Sicilskom tjesnacu, kod Mesine, prema vrtlogu Haribdu; u grkoj mitologiji prikazivana kao ensko udovite koje prodire mornare koji tuda prolaze; nalaziti se

kad opasnost prijeti s dviju strana, i kad se izbjegne jedna doekuje druga, jo vea; pren. bliska opasnost scilicet (lat. scire licet, scilicet) naime, to jest; skraeno: sc. = tj. scimpodij (lat. scimpodium, gr. skimpodion) med. stolac na sklapanje, poljski stolac scintigrafija (lat. scintilla iskra, grafo piem) med. prikaz pojedinih organa i patolokih pojava u njima nakon ubrizgavanja radioaktivnih tvari (izotopa) u krv scintilacija (lat. scintillatio) titranje, blistanje, sijevanje, prtanje iskri; astr. treperenje zvijezda scioltezza it. olteca (tal.) glaz. okretnost, sloboda; con scioltezza it. kon olteca (tal.) glaz. slobodno, okretno sciolto it. olto (tal.) glaz. okretno, slobodno u izvoenju
Scire leges non hoc est verba earum tenere, sed vim ac potestatem it.

izmeu Scile i Haribde biti u poloaju

sciroftalmija (gr. skirroo otvrdnuo ir, ofthalmos oko) med. rak u oima sciroma (gr. skirros otvrdnue) med. raku slina oteklina sciroza (gr. skirros otvrdnue) med. stvaranje scirusa, otvrdnjavanje scirozan (gr. skirros otvrdnue, lat. scirrhosus) med. tvrdo oteen, s oteklinom slinoj raku scirus (gr. skirros otvrdak) med. raku slina oteklina, tvrda oteklina lijezde scisalije (lat. scissaliae, scindere cijepati) mn. novanice koje izlaze iz kovnice s nekim nedostatkom scisija (lat. scissio) razdvajanje, odvajanje, rascjep scisura (lat. scissura) rascjep, pukotina; med. razderano mjesto, rasjeeno mjesto scititis (gr. skytos koa) med. upala koe scitogen (gr. skytos koa, gen- korijen od gignesthai nastati, postati) sredstvo za tavljenje koe, tanin Scotland Yard it. Skotland jard (engl.) naziv zgrade u kojoj se nalazi sredinja uprava engleske policije u Londonu; pren. engleska politika i tajna policija scrap-book it. skrap-buk (engl.) knjiga u koju se lijepe isjeci iz novina ili slike sdegnoso it. zdenjozo (tal.) glaz. prkosno, srdito, neraspoloeno; con sdegnoso sdrucciolando it. zdruolando (tal.) glaz. klizei preko tipki
se non e vero, e ben tronato (tal.)

scire leges non hok est verba earum tenere, sed vim ak potestatem (lat.) Poznavati zakone ne znai drati se njihovih rijei, nego smisla

ako nije istinito, ipak je dobro izmiljeno seansa (fr. seance) sjedenje, zasjedanje; sjedenje kao model (pred slikarom, kiparom); osobito: spiritistiki sastanak na kojoj medij posreduje izmeu nazonih i duhova

seboreja

1276

sef

seboreja (lat. sebum loj, gr. rheo teem, curim) med. perutanje koe s pretjeranim izluivanjem masti sec it. sek (fr.) fino pjenuavo vino s 1,2% eera secati (njem. setzen) igrati lutriju, kladiti se na neto secco it. seko (tal. secco, fr. sec, lat. siccus) suh, osuen; slikati al secco (tal.) slikati na suhoj podlozi secer (njem. Setzer) tisk. slagar, slovoslagar secesija (lat. secessio seoba) odvajanje, politiko odcjepljenje, otpadnitvo; u suvremenom slikarstvu: naziv za umjetniki smjer jedne skupine slikara koji su se potpuno odvojili od predstavnika starijeg smjera u shvaanju i tehnici secesionisti (lat. secessio) mn. 1. slik. pristae (ili: predstavnici) secesije; 2. pristae skupine (ideoloke, politike i si.) koji su se odvojili od neke vee cjeline secessio plebis (lat.) iseljenje naroda secirati (lat. secare) rezati, razrezati, parati, otvarati (le) aurea, sekcio divina (lat. sectio aurea, sectio divina zlatni presjek, boanstveni presjek) geom. podjela duine u dva dijela, tako da se vei dio odnosi prema manjem kao itava duina prema veem dijelu sectio caesarea it. sekcio cezarea (lat.) med. carski rez (operativno otvaranje trbuha i maternice radi vaenja ploda u sluaju velike suenosti zdjelinih kostiju); kajzernit seentist (tal. secentista) talijanski pjesnik XVII. st. (seenta) seentizam (tal. secentismo) stil talijanskih knjievnika XVII. st., odlikovao se pretrpanou i kitnjastou; konetizam seento (tal. secento) XVII. st. talijanske knjievnosti; usp. seentizam
sectio aurea, sectio divina it. sekcio

sedalna crkva (lat. sedes sjedite) stolna (ili: saborna) crkva, katedrala sedancije (lat. sedantia od sedare umiriti, stiati, uminuti) mn. med. lijekovi za uminjenje (ili: utiavanje, umirenje) bolova sedativan (lat. sedativus ublaavajui, koji ublaava) ublaavajui, umirujui, koji ublaava bol; sedativna sol sol za ublaavanje bolova, borna kiselina sedativi (lat. sedativa) mn. med. v. sedancije sedec (lat. sedecimus esnaesti) oblik (ili: format) esnaestine (arka, knjige) sedef (ar.) v. perlmuter sedentaran (lat. sedentarius) stalan, stalno nastanjen; koji mnogo sjedi, naviknut na dugo sjedenje; sedentaran ivot. (lat. vita sedentaria) ivot koji se veinom provodi u sjedenju, sedes (lat.) sjedalo; stolac; stan, boravite; med. stolica, ienje; per sedes (lat.) putem stolice, putem ienja Sedes Apostol ica it. Sedes Apostoli ka (lat.) Apostolska Stolica (Sveta Stolica) sedilja (fr. cdille) pravopisni znak ispod francuskog slova s (5), koji kazuje da se 9 ispred a, o, u ne ita kao k, nego kao "s" sediment (lat. sedimentum) talog (neke tekuine); tvar izdvojena iz vode; naslaga, sloj sedimentacija (lat. sedimentatio) taloenje estica mehaniki smrvljenih tvari; nataloenost sedimentaran (lat. sedimentarius) taloni, koji je nastao taloenjem; sedimentarne planine geol. planine koje su nastale od naslaga iz vode sedimentozan (lat. sedimentosus) taloan, koji ostavlja talog sef (engl. safe) u bankama: od vatre i krade osigurani sandui (pregradak)

sefardi

1277

sekretar

to ga banke iznajmljuju privatnim osobama da u njemu uvaju dragocjenosti, novac, vrijednosnice i si. sefardi (hebr. s'pharajd) mn. panjolci, osobito panjolski idovi, koji su se, nakon protjerivanja iz panjolske, raselili po Europi, najvie po balkanskim zemljama (po imenu nekog nepoznatog predjela u panjolskoj) Segesta (lat. seges usjev) mit. starorimska boica proljetnih usjeva Segestica it. Segestika (lat.) starorimski naziv za Sisak segidilja (p. seguidilla) vrsta panjolske pjesme u strofama od stihova sa po sedam i pet izmjeninih stihova, pjeva se uz ples u 3/4 taktu i uz pratnju gitare ili kastanjeta segl (njem. Segel jedro) vrsta tkanine od koje se prave jedra, jedrenina segment (lat. segmentum od secare sjei) odsjeak; geom. odsjeak, dio (krune) povrine izmeu luka i njegove tetive; dio nekog luka odsjeen pravcem ili ravninom; zool. lanak, koluti; biol. stanica nastala segmentacijom segmentacija (lat. segmentatio) dijeljenje ili cijepanje na odsjeke; biol. brazdanje, nastajanje stanica cijepanjem segno it. senjo (tal. segno, lat. signum) glaz. znak; fin al segno it. fin al senjo (tal.) do znaka segras (njem. See more, Gras trava) "morska trava" travnate biljke u morskoj vodi; haluge segregacija (lat. segregatio) odvajanje, izdvajanje iz neke cjeline; dioba zajednikog zemljita segregat (lat. segregatum) ono to je odvojeno, udaljeno, uklonjeno segregatorij (lat. segregatorium) kem. sprava za odvajanje raznih tekuina segregirati (lat. segregare) odvojiti od stada; odvojiti, odvajati, udaljiti, ukloniti

seizmian (gr. seismos potres) trusni, koji se tie potresa, potresni, koji potjee od potresa seizmograf (gr. seismos potres, grafo piem, biljeim) sprava koja automatski biljei potres seizmogram (gr. seismos potres, gramma slovo) geol. krivulja koju biljei siezmograf seizmologija (gr. seismos potres, logia znanost) znanost o potresima seizmometar (gr. seismos potres, metron mjerilo, mjera) v. seizmograf sejm (polj.) poljska narodna skuptina sejmen(in) (perz.) pisar; vojnik janjiarskog puka sekans (lat. secans) geom. goniometrijska funkcija: omjer izmeu hipotenuze i katete uz nju (skraeno: sec); reciprona vrijednost kosinusa sekanta (lat. secans) geom. linija koja sijee drugu liniju; sekanta kruga pravac koj sijee povrinu ili krivulju u dvjema tokama sekativ (tal. secco suv) v. sikativ sekcija (lat. sectio) 1. med. rezanje, otvaranje lea; 2. dio (knjige, zemljovida); 3. odjeljak, odsjek (neke vee ustanove); 4. dio puta ili pruge; voj. vod sekelji-gula (mad.) kuh. jelo od kisela kupusa i komadia svinjskog mesa seke (mad. sztikes) pogrdno: star ovjek koji se udvara mladim djevojkama sekirati (tal. seccare suiti) dosaivati, srditi, ljutiti, gristi koga sekrecija (lat. secretio) fiziol. odvajanje, izluivanje tekuine iz tijela, npr. znoja; izluena tekuina sekret (lat. secretum) tajna; tajni peat (vladara); nunik, zahod sekretar (lat. secretarius) 1. pisar; tajnik; onaj koji vodi zapisnik (sjednice, skuptine); 2. pisai stol; 3. zool. afrika stepska ptica grabljivica, poznata kao unitava zmija

sekretarijat

1278

sekt

sekretarijat (lat. secretariatum) in i sluba sekretara, tajnitvo; soba u kojoj radi tajnik, tajnikov ured sekretaa (fr. secretage) salitrena kiselina u kojoj je otopljena iva, pomou koje klobuari (eirdije) izrauju od dlake pustinu (filc) sekretirati (lat. secretum) drati u tajnosti, preuivati; drati pod bravom u pisaem stolu (sekretaru); izluivati sekretist (lat. secretum) onaj koji je odvojen; u industrijskim poduzeima: radnik na tajnim poslovima, uvar industrijskih tajni seks (lat. sexus) v. seksus seks-bomba lijepa i privlana ena (obino filmska glumica ili manekenka) koja kod mukaraca pobuuje erotske elje seksagezimalni (lat. sexagesimus) mat. ezdesetni; seksagezimalna podjela podjela sata na minute i minute na sekunde, te podjela punog kuta na minute i minute na sekunde seksagon (lat. sex est, gr. gonia kut) v. heksagon seksangulum (lat. sex est, angulus kut) geom. esterokutnik seksepil (engl. sexappeal) neposredna privlana sila za osobe drugog spola, spolna (seksualna) privlanost seksi (engl. sexy spolno uzbuen) pridjev kojim se oznauje seksualna zavodljivost, npr. seksi-djevojka seksologija (lat. sexus spol, gr. logia znanost) znanost o seksualizmu seksta (lat. sextus esti, sexta sc. classis) esti razred neke kole; glaz. esti ton ljestvice; u kartama: est karata iste boje koje dou jedna za drugom sekstant (lat. sextans) astr. instrument sa dva ravna zrcala i durbinom, slui za mjerenje kutova do veliine gotovo 2 puta po 60, udaljenosti zvijezda, dakle i zemljopisne irine i duine;

geom. esti dio kruga, sektor od 60 stupnjeva (usp. kvadrant, oktant) sekstet (lat. sextetum, tal. sestetto) glazbeno djelo za 6 glasova sekstilijun (lat. sextus esti i nastavak po slinosti sa bilijun) broj koji se pie brojkom 1 i 36 nitica sekstola (lat. sextola) glaz. skupina od 6 tonova koji imaju vrijednost od 4 tona seksualan (lat. sexualis) 1. spolni, koji se odnosi ili koji je u vezi sa spolnim ivotom; 2. koji ima jake spolne prohtjeve, osjetilan seksualist (lat. sexualis) pristaa Linneovog seksualnog sustava seksualitet (lat. sexualitas) v. seksualizam seksualizam (lat. sexualis) spolni ivot, spolnost; seksualitet seksualna biologija znanost o spolnom ivotu seksualna etika znanost koja se bavi pitanjima spolnog ivota s etikog (moralnog) stajalita seksualna higijena higijena spolnog ivota seksualna patologija znanost o bolesnim sklonostima spolnih osjeaja seksualna pedagogija odgojna naela i mjere to ih primjenjuju roditelji, kola i medicina da bi se mlade sauvala od opasnosti spolnog ivota, spolno prosvjeivanje mladei
seksualna psihologija dio psihologije

koji se bavi prouavanjem spolnog nagona seksualni nagon spolni nagon seksualni sistem bot. podjela biljaka prema njihovim spolnim dijelovima, Linneov sustav; takoer: svi muki ili enski spolni organi seksus (lat. sexus) spol, spolnost sekt (fr. sec, tal. secco suh) fino panjolsko i talijansko vino koje se dobiva od suhog groa; opi naziv za fina bijela vina iz panjolske i s Ka-

sekta

1279

sekvestar

narskih otoka; danas se obino upotrebljava kao naziv za ampanjac sekta (lat. secta od sequi slijediti, stvarati naela kojih se netko dri; stranka, kola) vjerska sljedba ili manja udruga koja se odvojila od neke vee, vladajue vjere; hereza sekta (lat. secta) pristaa neke sljedbe (sekte); onaj koji je sklon odvajanju od skupine (npr. knjievne, politike itd.) kojoj pripada sektor (lat. sector isjeak) 1. geom. isjeak, dio kruga izmeu luka i dva polupromjera povuena iz sredita do krajeva toga luka; 2. voj. dio borbene ili utvrene linije; 3. u privredi: podruje proizvodnje gdje se proizvodi na nain svojstven tom podruju (dravni sektor, privatni sektor) sekularitet (lat. saeculum vijek) v. sekularizam sekularizacija (lat. saecularisatio) posvjetovljenje, pretvaranje neega crkvenog u svjetovno sekularizam (lat. saeculum vijek) svjetovnost, svjetovno pravosue u Crkvi sekularizirati (lat. saecularisare) posvjetoviti, uiniti svjetovnim, crkvenu osobu ili crkvenu stvar uiniti svjetovnom sekularni (lat. saecularis) stoljetni, stogodinji; svjetovni, necrkveni; svjetski; sekularna proslava proslava stogodinjice sekulum (lat. saeculum) stoljee; vijek, dug niz godina; ljudski vijek, jedan narataj; u sred. vijeku: svijet, zemaljski ivot sekunda (lat. secundus drugi, drugi po redu, secunda od lat. pars minuta secunda drugi umanjeni dio, pa je ostalo, radi kratkoe, samo secunda) ezdeseti dio stupnja ili vremenske minute (usp. minuta); ma. drugi nain izvoenja udarca maem; glaz. drugi ton nakon osnovnog tona; se-

kunda mjenica druga mjenica (v. trata); sekunda vuna manje fina vuna, vuna druge klase; pro secundo it. pro sekundo (lat.) drugo sekundant (lat. secundans povoljan, koji pomae) pomonik, svjedok u dvoboju sekundar (lat. secundarius) 1. kod katolika: sveenik po rangu drugi nakon opata; kod evangelika: drugi propovjednik, onaj koji dri propovijedi poslijepodne; 2. glaz. pratitelj, onaj koji u orkestru na istom instrumentu svira drugi glas sekundarni (lat. secundarius) koji zauzima drugo mjesto u nekom redu, drugog reda, sporedan, usputan, pomoni, podreen, zavisan; sekundarne pojave med. pojave u bolesti koje su nastale kao posljedica prvih (primarnih) pojava, pojave kasnije po moni lijenik (u bolnicama) sekundina (lat. secundina) med. posteljica (opna u kojoj dijete lei za vrijeme trudnoe); secundina retenta it. sekundina retenta (lat.) zaostala posteljica sekundirati (lat. secundare) pomagati kome, potpomagati koga, ii na ruku kome, povlaivati kome; biti nazoan kao svjedok (u dvoboju); glaz. svirati ili pjevati drugi glas, pratiti sekundni koji se tie sekunde, koji pripada sekundi, koji je u vezi sa sekundom, koji traje sekundu; usp. sekunda sekundogenitura (lat. secundogenitura) prav. drugo roenje, prava drugog sina i njegovih nasljednika na nasljedstvo; supr. primogenitura sekundus (lat. secundus) prid. drugi, drugi po redu, sljedei; prav. onaj koji nasljeduje ako prvi nasljednik (primus) ne dobije nasljedstvo sekvestar (lat. sequestrum) prav. davanje na uvanje neke sporne stvari
nastanku; sekundarni lijenik po-

sekvester

1280

self-service

po sudskom nalogu ili po sporazumu stranaka u ruke treem koji je treba uvati do konanog rjeenja spora; sudska pljenidba imovine; staviti pod sekvestar staviti pod zabranu; med. trula kost koja se jo dri u novostvorenoj kotanoj masi, odvojak sekvester (lat. sequester) v. sekvestrator sekvestracija (lat. sequestratio) prav. stavljanje pod zabranu spornog imanja (sekvestriranje); med. odvajanje trule kosti sekvestrator (lat. sequestrator) prav. dravom ili sudom odreeni upravitelj ili skrbnik imanja i stvari koje su u sporu o vlasnitvu; sekvester sekvestrirati (lat. sequestrare) prav. na imanje u sporu staviti (ili: stavljati) sudsku zabranu i dati ga nekome treem na upravljanje ili uvanje sekvestrotomija (lat. sequestrum, gr. tome rezanje) med. vaenje rezanjem kosti koja je u truljenju selekcija (lat. seligere odabrati, odabirati, selectio) odabiranje, izbor; selekcijska teorija prema Ch. Darvvinu, borbom za opstanak uzrokovano prirodno odabiranje i odranje pojedinaca najsposobnijih za ivot, tj. onih koji se uvjetima ivota mogu ponajbolje prilagoditi (usp. darvinizam) selekcionizam v. selekcija selekta (lat. selecta sc. pars) 1. odabrano, odabrani dio, izabrano, izabrani dio; 2. (lat. selecta sc. classis) najbolji razred, razred odabranih uenika (u nekim kolama) selektiran (lat. seligere odabirati, fr. slectif) koji ima svojstvo odabiranja; sposoban da tono i isto prima emiselektivnost (lat. selectivitas) odabirnost, mo< (ili: sposobnost) odabiranja; usp. selektivan sije radio-postaja (za radio-ureaje)

selen (gr. Selene Mjesec) kem. element, metaloid, atomska teina 79,2, redni broj 34, znak Se, upotrebljava se u televiziji Selena (gr. Selene Mjesec) mit. boica Mjeseca kod starih Grka (usp. Luna i Dijana); med. selena bijela pjega na noktu selenati (lat. selenium) mn. kem. soli selenske kiseline selenij (lat. selenium) kem. v. selen selenijaza (gr. Selene) med. v. selenogamija selenogamija (gr. Selene Mjesec, gamia brak) brak s Mjesecom; med. mjesearstvo; somnambulizam selenograf (gr. Selene, grafo piem, opisujem) opisiva Mjeseca, prouavatelj Mjeseca selenografija (gr. Selene, grafia) opisivanje Mjeseca, prouavanje povrine i drugih svojstava Mjeseca; grafiko prikazivanje Mjeseeve povrine selenolabij (lat. selenolabium) v. lunarij selenolog (gr. Selene, logos) v. selenograf selenologija (gr. Selene, logia) v. selenografija selenostat (gr. Selene Mjesec, istemi postavim, namjestim) sprava za promatranje Mjeseca selenotopografija (gr. Selene Mjesec, topos mje; ,j, grafia opisivanje) opisivanje Mjeseevih mjesta self-feeder it. self-fidr (engl.) samopunja, sprava koja automatski domee ugljen pri loenju kotla, stroja i dr. self-help (engl.) samopomo, samoinicijativa self-service it. selfservis (engl.) samoposluivanje, samoposluga (restoran ili trgovina u kojoj se kupci sami posluuju)

selfaktor

1281

semiografija

selfaktor (engl. self sam, actor radnik) automatski stroj za fino predenje (u proizvodnji pamuka) selfgovernment (engl.) samouprava selfi sistem (engl. selfish system) fil. "sebini sustav", shvaanje prema kojem se ljudska priroda uglavnom usmjerava po nagonu samoodranja, a altruizam je samo profinjena sebinost koja je nastala putem uviavnosti i navike; glavni predstavnici; T. Hobes, Helvtius i dr. selfmademan it. selfmejdmen (engl. self-made man) ovjek koji vlastitom snagom kri put kroz ivot, stvara karijeru, koji za sve to postie i to ima treba zahvaliti samo sebi selheraj (njem. selchen suiti u dimu) trgovina suhomesnatom robom; suhomesnata roba selvasi (p. selva uma) mn. zem. vlane tropske ume u Junoj Americi, u poduju rijeke Amazone semafor (gr. sema znak, fero, foreo nosim) nosa znakova, stup s napravom za davanje signala semaforski (gr. sema znak, fero, foreo nosim) koji daje znak u daljinu; koji se tie semafora ili mu pripada semantika (gr. semantikos koji oznaava, koji znai) v. semaziologija semazija (gr. semasia) davanje znaka, oznaavanje; med. nagovjetaj, predznak semaziologija (gr. semasia oznaavanje, logia) znanost o znaenju rijei; filozofija jezika (dio gramatike)
Semel scriptum, decies lectum it.

semel skriptum, decies lektum) Jedanput pisano, deset puta proitano, tj. budi oprezan u pisanim djelima semen (lat. semen) sjeme; mn. semina semestar (lat. sex est, mensis mjesec, semestris) pola godine, polugodite, estomjeseje

semi (lat. semi, gr. hemi) pola-, upola*, polu- (pojavljuje se samo kao predmetak u sloenicama) semibrevis (lat. semibrevis) glaz. polubrevis, cijela nota semidijametar (lat. semi pola, polu, gr. diametros promjer) polupromjer kruga; radijus semifinale (lat. semi-, finale kraj) port, poluzavrnica pretposljednja borba (ili: utakmica), nakon koje dolazi zavrnica (finale) semifuza (lat. semifusa) glaz. 1/16 note semikolon (lat. semi, gr. kolon ud, dio) gram. toka i zarez (;); u grkom se upotrebljava kao znak pitanja (upitnik) semiluksacija (lat. semiluxatio) med. poluiaenje, poluuganue semimetali (lat. semi-, gr. metallon) mn. polumetali, polukovine semiminima (lat. semiminima) glaz. etvrtina note semina (lat. semen gen. seminis sjeme, semina sjemenje) mn. v. semen seminacija (lat. seminatio) biol. irenje sjemena prirodnim putem, sijanje; oploivanje seminar (lat. semen gen. seminis sjeme, seminarium) rasadnik; pripravni zavod ili pripremna kola (za bogoslove, uitelje), sjemenite; na sveuilitima: zavod za struno usavravanje u znanosti (povijesni, filoloki i dr. seminar); seminarski rad probni pismeni sastavak koji se ita i o kojem se kritiki raspravlja na seminaru seminarist (lat. seminarium) ak, pitomac, polaznik nekog seminara; sjemenitarac, bogoslov, student teologije semiografija (gr. semeion znak, grafia pisanje) pisanje znacima, brzo pisanje; glaz. znanost o glazbenim znacima, vjetina stavljanja tonova u note, pisanje nota

semiotian

1282

senat

semiotian (gr. semeiotikos koji pokazuje, koji nagovjetava, pokazujui, nagovjetavajui) koji pokazuje, koji slui kao znak (bolesti) semiotika (gr. semeiotike) opa teorija znakova (u lingvistici i logici); znanost koja se bavi svime ime ljudi komuniciraju (jez'kom, pokretima, umjetnou, nainom odijevanja itd.) semioza (gr. semeiosis oznaavanje, zabiljeavanje) v. semioza semipermeabilan (lat. polu..., permeabilis proputan) fiz. polupropustan (opna) semiplata (p.) "polusrebro"; metalna smjesa koja se sastoji od jednakih dijelova kositra i cinka
semiplena probatio it. semiplena pro-

bacio (lat.) prav. nepotpun dokaz, nedostatan dokaz semi (njem. samisch) 1. im. mau utavljena koa divokoze, jelena, srne; 2. prid. svijetlosmed, blijedout semitestes (lat. semitestes) mn. prav. polusvjedoci, tj. sumnjivi, nepouzdani svjedoci Semiti mn. istonjaki narodi kavkaske rase koji potjeu od Sema, najstarijeg od trojice Noinih sinova (Zidovi, Etiopljani, Arapi i dr.; u uem smislu samo idovi); semitski jezici jezici Semita: hebrejski, sirski, arapski i dr. semitist prouavatelj, znalac semitskih jezika semitizam idovstvo promatrano s etnolokog stajalita semitologija znanost koja se bavi prouavanjem povijesti i kulture Semita, osobito semitskih jezika, semitska filologija semiton (lat. semitonium) glaz. poluton semitonije (lat. semitonia) glaz. mn. polutonovi semivokal (lat. semivocalis) gram. polusamoglasnik, poluotvornik

semlprezle (njem. Semmel emlja, isp. prezle) mrvice od isuenih i mljevenih emlji semnologija (gr. semnos potovanja vrijedan, dostojan; astan, dostojanstven, logia govor, govorenje) govorenje ozbiljnim i sveanim tonom semons (fr. semonce) pom. opomena pucanjem iz topova s ratnih ili patrolnih brodova kojom se pozivaju trgovaki brodovi da stanu kako bi bili pregledani semovencije (lat. se movere kretati se) mn. pokretne stvari, ija je pokretljivost posljedica sile koja je u njima kao ivim biima sempervivum (lat. sempervivum "uvijek ivo") bot. uvarkua sempiterna (lat. sempiterna vjena) veoma vrsta vunena tkanina; v. perpetuana sempiternel (lat. sempiternus vjean) vrsta grube keplovane tkanine semplice it. semplie (tal. semplice, lat. simplex jednostavan) glaz. jednostavno, bez ukrasa sempliisimo (tal. semplicissimo) glaz. sasvim jednostavno sempre (tal. sempre, lat. semper) glaz. uvijek, stalno, neprestano sempre pianissimo it. sempre pijanisimo (tal.) glaz. neprekidno vrlo tiho, stalno vrlo tiho
sempre piu mosso it. sempre pju mo-

so (tal.) glaz. sve bre, sve bre i bre sen (jap.) japanska novana jedinica, = 1/100 jena sena (tal., p. sena, ar. sena) farm. sredstvo za ienje koje se dobiva od lia drveta Cassia senna (raste u Egiptu, Siriji i dr.), kasija senar (lat. senarius) metr. v. trimetar senat (lat. senex gen. senis starac, senatus) "vijee staraca"; zbor, vijee; kod starih Rimljana: dravno vijee; od sred. vijeka: opinsko vijee u velikim gradovima; na sveuilitima:

senator

1283

sentina

samoupravno tijelo; sudski kolegij; u novije doba: naziv gornjeg doma parlamenta u mnogim dravama; zgrada, dvorana u kojoj zasjedaju lanovi senata senator (lat.) lan senata; vijenik, savjetnik senatus academicus it. senatus akademikus (lat.) akademski senat, vijee iji su lanovi redoviti sveuilini profesori senatus consultum it. senatus konzultum (lat.) odluka senata, zakljuak senata
senatus populusque Romanus it.

senatus populuskve romanus (lat.) senat i narod rimski sendvi (engl. sandwich) dvije krike kruha, namazane maslacem, izmeu kojih je umetnuta unka, salama, sir i dr. (naziv po grofu Johnu Sandvvichu, 17181792); pren. ovjek koji ide ulicama nosei na prsima i leima velike reklamne plakate senega-korijen korijen biljke Polygala senega (lijek protiv ujeda zmije zvearke); usp. poligala senegin kem. tvar koju sadri senegakorijen senf (njem. Senf, gr. sinapi) goruica; zain za jelo koji se pravi od mljevenog sjemena goruice senilan (lat. senilis) staraki, oronuo; ishlapio senilitet (lat. senilitas) v. senilnost senilnost (lat. senilis) staraka slabost i nemo (duhovna i tjelesna), klonulost senior (lat. senex gen. senis starac, senior) stariji (za razliku od juniora); stariji lan nekog portskog kluba; seniorum (lat.) vijee (ili: skuptina) starijih lanova seniorat (lat. senioratum) sluba i dostojanstvo seniora; prav. pravo na
collegium seniorum it. kolegijum

nasljedstvo najstarijeg u obitelji (vrsta majorata) senkfus (njem. senken spustiti, sniziti, Fuss noga) sputeno stopalo; platfus, blatfus senkrub (njem. Senkgrube) jama, rupa za zahodsku ili stajsku neistou; latrina sensimonisti mn. pristae sen-simonizma; simonisti sensimonizam socijalistiki sustav koji je utemeljio grof Claude Henry de Saint-Simon (17601825) i njegovi uenici: dravom trebaju vladati privrednici, a ne plemstvo i visoko inovnitvo; drutvo treba preustrojiti u duhu naela prvih krana, na osnovi proizvoakih zadruga, ukidanja privatnog vlasnitva i prava nasljea proizvodnih sredstava u korist drave; simonizam sentencija (lat. sententia) miljenje, sud, odluka; izreka, mudra izreka, moralna misa; sudska odluka; smisao, znaenje, pojam
sentenciozan (lat. sententiosus) pun

izreka, bogat mislima, zbijen, jezgrovit, kao izreka, npr. nain pisanja, stil sentiment (tal. sentimento, lat. sentire osjetiti) osjeaj; uvstvo, osjetljivost; duevni pokret, afekt; sud, miljenje; con sentimento it. kon sentimento (tal.) glaz. s osjeajem, osjeajno sentimentalan (fr. sentimental) podoan osjeajima, osjetljiv, osjeajan, uvstven, pun osjeaja sentimentalnost (fr. sentimental) pojaana osjeajnost, pojaana osjetljivost, laka uzbudljivost osjeaja; u poeziji: prevladavanje subjektivnog nad objektivnim (supr. naivitet) sentina (lat.) pom. najnii dio broda u koji se skuplja voda i neistoa; pren.
sentimentalnost

sentimentalitet (fr. sentimentalit) v.

senza

1284

senjorita

izmet, ljam, kaljua, rasadnik prljavtine senza it. senca (tal. senza, lat. sine) bez; senza repetizione it. senca repeticione (tal.) glaz. bez ponavljanja; senza sardini it. senca sordini (tal.) glaz. bez sordine, prigunice; senza tempo it. senca tempo (tal.) glaz. bez odreenog tempa senzacija (lat. sensatio) psih. osjet, osjeaj, dojam koji se dobiva od energije iz vanjskog svijeta (supr. refleksija); pren. uzbuenje, stvar ili pojava koja uzrokuje uzbuenje, novost koja uzrokuje opu i veliku pozornost, zanimljiv dogadaj senzacionalan (lat. sensationalis) koji uzrokuje uzbuenje, uzbudljiv senzal (tal. sensale, lat. censualis procenski) burzovni, trgovaki posrednik senzibilan (lat. sensibilis) opaljiv, primjetan, zapaljiv; osjetljiv, sposoban za primanje dojmova, sposoban za osjete; osjetljiv, pun osjeaja, njean; supr. inteligibilan senzibilitet (lat. sensibilitas) osjetljivost, sposobnost opaanja osjetom; pojaana osjetljivost, osjeajnost, uvstvenost, njenost osjeaja
senzibilizatori (lat. sensibilisatores)

senzitometar (lat. sensitus, gr. metron

mjera) sprava za mjerenje fotografskih emulzija senzoran (lat. sensorius) osjetni, osjeajni, koji se tie sjedita osjeaja u mozgu; senzorni ivci osjeajni ivci, osjetni ivci, oni koji vanjskim podraajem uzrokovani ivani pokret sprovode od jednog osj etilnog organa do ivanog centra, sredita senzorij (lat. sensorium) psih. dio mozga u kojem je sjedite osjetljivosti; komune (lat.) ope sjedite osjeaja, dio mozga u kojem se susreu osjeaji senzualan (lat. sensualis) osjetilan, ulan, puten, tjelesan; sklon tjelesnim uivanjima, razbludan senzualist (lat. sensualis) pristaa senzualizma (usp. empirizam, empirist); ovjek sklon osjetilnim uivanjima, razbludnik senzualizam (lat. sensualis osjetilni) fil. teorija koja cjelokupnu spoznaju svodi na osjetilne doivljaje, ali ipak ostavlja jednu neosjetilnu aktivnost: pozornost (Condillac); pren. sklonost osjetilnim uivanjima senzus (lat. sentire osjetiti, osjeati, sensus) osjeaj; smisao; sensus communis it. senzus komunis (lat.) zdrav razum; sensu bono it. senzu bono (lat.) u dobrom smislu; sensu malo it. senzu malo (lat.) u loem smislu; sensu proprio it. senzu proprio (lat.) u pravom smislu; sensu strictissimo it. sensu striktisimo (lat.) u najuem smislu senjer (fr. seigneur, lat. senior) gospodin, gospodar; vlastelin senjor (port. senhor, p. senor, lat. senior) gospodin; gospodar, vlastelin senjora (port. senhora, p. senora) gospoda; gospodarica, vlastelinka senjorita (p. senorita) mlada, otmjena djevojka, gospoica
sensorium commune it. senzorijum

mn. u fotografiji: obojene tvari koje se dodaju elatini bromnog srebra da bi se dobile ortokromatske ploe senzificirati (lat. sensificare) poosjeajiti, poosjetiti, uiniti da se moe osjetiti ili osjetilima opaziti, predoiti, uiniti neto da bude pristupano osjetilima senzitivan (lat. sensitivus) sposoban osjetiti, osjetljiv; koji se temelji na opaanju, osjetilnom opaaju (senzaciji) senzitivitet (lat. sensitivitas) osjetljivost, sposobnost osjeaja, senzibilitet

senjorito seujorito

1285
sepedonian

septenat

(p. senorito) mlad, otmjen gospodin separacija (lat. separatio) odvajanje, razdvajanje, npr. zajednike imovine;, rastava; neslaganje, podvojenost;
separatio quoad thorum et mensam

it. separacio kvoad torum et menzam (lat.) rastava braka od stola i

postelje; separatio quoad vinculum

it. separacio kvoad vinkulum (lat.) potpuna rastava braka separat (lat. separatus) v. pod separatan separatan (lat. separatus) odvojen, odjelit, razliit od drugih; separatan mir zaseban mir, mir koji sklopi jedna drava bez sudjelovanja drava s kojima je dotle bila u savezu; separatan otisak zaseban otisak, npr. iz nekog asopisa (separat); uputiti ad separatum (lat. ad separatum) prav. uputiti neki predmet na poseban, odvojen postupak separatist (fr. separatiste) onaj koji tei za odvajanjem iz neke zajednice (politike, vjerske), pristaa odvajanja separativan (lat. separativus) odvajajui, koji odvaja, razdvajajui separatizam (fr. separatisme) sklonost odvajanju, tenja za odvajanjem, pokret za odvajanjem iz neke zajednice (dravne, vjerske i si.), otpadnitvo separator (lat. separare odvojiti) centrifuga za pripremanje maslaca, za vaenje meda iz saa (vrcaljka) itd. separe (fr. separ) zasebna soba u gostionicama i dr. (za ue drutvo, prisne sastanke i dr.) separirati (lat. separare) odvojiti, odvajati, razdvajati, izdvojiti, razdvojiti; rastaviti, rastavljati, razvoditi sepedogeneza (gr. sepedon trule, genesis postanak) med. nastanak truljenja, truljenje sepedon (gr. sepedon trule) med. trule; zagnojena oteklina, ir

(gr. sepedonikos truleni) med. truleni sepija (gr. sepia) zool. sipa, morska ivotinja, najsavrenija iz reda mekuaca, poznata osobito po crnoj tekuini koju isputa pred neprijateljma da bi zavarala trag; crnosmeda boja ove ivotinje; sepija crtei crtei raeni sepija-bojom seplasijar (lat. seplasiarius) prije: putujui prodava lijekova; danas: trgovac lijekovima naveliko (po Seplasiji, ulici u Kapui gdje su se prodavali mirisi i razne masti) sepsa (gr. sepsis) med. trovanje organizma zaraznim klicama, truljenje, truleno raspadanje septana (lat.) med. sedmodnevna groznica, groznica koja se vraa svakih 7 dana septangulum (lat. septangulum) geom. sedmerokut septem (lat) sedam septembar (lat. september) jesenji mjesec, sedmi mjesec u najstarijem rimskom kalendaru; danas: deveti mjesec, rujan septembristi (lat. september) mn. pristae ustava iz 1820. u Portugalu (nazvani po svome pobjedonosnom ustanku od 9. rujna 1836.)
septembrizade (fr. septembrisades)
septempunktata

rujanski pokolji u Parizu 1792. (lat. Coccinella septempunctata) "sa sedam toaka"; zool. boja ovica, boji volak, buba mara septemvir (lat.) lan kolegija sedmorice (za obavljanje kakvog posla); osobito: lan suda od 7 sudaca septemvirat (lat. septemviratus) zvanje i sluba septemvira; "stol sedmorice" septenat (lat. septennatum) sedmogodinje trajanje, osobito: razdoblje sedmogodinjeg mandata predsjednika Francuske Republike

Septentrion Septentrion

1286

serija

(lat. Septentrio) astr. naziv za sedam zvijezda na Sjevernom nebu koje tvore zvijea Velika (Mala) kola ili Veliki (Mali) medvjed; otuda: sjever, sjeverni vjetar septet (lat. septetum, tal. settetto) glaz. djelo za 7 glasova ili 7 instrumenata septici (gr. septikos koji uzrokuje truljenje) mn. med. sredstva za nagrizanje, izjedanje septian (gr. septikos) truleni, zagaen, zaraen, okuen; koji uzrokuje truljenje, koji uzrokuje trovanje septikemija (gr. septikos koji uzrokuje trule, haima krv) med. trovanje krvi septililjun (lat. septem sedam, i -illion po slinosti s millijun) broj koji se pie brojkom 1 i 42 nitice septima (lat.) glaz. sedmi ton ljestvice iji broj titraja u sekundi iznosi 15/ 8 broja titraja osnovnoga tona; akord septima etverozvuk koji se sastoji od osnovnog tona, terce, kvinte i septime septimola (lat. septem sedam, mollis oznaka za mol ljestvicu) glaz. figura od 7 nota koje se smatraju kao 4 note iste vrijednosti; septmola septina (lat. spetem sedam) poet. strofa od sedam stihova septohimija (gr. septos truleni, chymos tekuina, sok) med. truljenje sokova, sklonost sokova truljenju septola (lat. septem sedam) glaz. v. septimola septon (gr. septein trunuti) kem. trulena tvar septopira (gr. septos truleni, pyr vatra) med. groznica koja se javlja zbog trovanja Septuagesima it. Septuagezima (lat.) deveta nedjelja (otprilike 70 dana) prije Uskrsa; Sedamdesetnica Septuaginta (lat. septuaginta "sedamdeset") naziv za grki prijevod Sta-

rog zavjeta koji su, prema prii, izradili 72 uena idova u Aleksandriji (200. pr. n. e.) po naredbi egipatskog kralja Ptolemeja Filadelfa; aleksandrijski prijevod, aleksandrijska verzija septum (lat. saeptum ograda) med. opnasta pregrada izmeu dviju tjelesnih upljina, npr. u nosu ili izmeu polovica srca sepulkralan (lat. sepulcralis) grobni, nadgrobni, pogrebni; pren. mrtvaki seque it. segve (tal. segue, lat. sequi) glaz. slijedi sequitur it. sekvitur (lat.) slijedi, proizlazi serafim (hebr. saraph, kasnolatinski seraphim) aneo svjetlosti sa est krila serafimski (hebr.) aneoski; nebeski, velianstven seraj (pers., fr. serail) palaa biveg turskog sultana; dvor istonjakog velikana i njegovih ena, u kojem je harem samo jedan njegov dio; araj serapa (p.) v. sarapa Serapis egipatsko boanstvo podzemnih du seraskerijat (perz.) ured seraskera serenada (fr. srnade) veernja ili nona glazba, nona pjesma pod prozorom djevojke, podoknica; tendhen serenata (tal.) v. serenada serenissimus (.lat. serenus vedar, serenissimus presvijetli) kao vladarska titula: Presvijetli sereno (tal.) glaz. vedro, zadovoljno sericit (gr. serikos svilen) min. mek. mastan, bjeliast ili zelenkast mineral svilenkasta sjaja sericitiranje (gr. serikos svilen) geol. stvaranje bijelog, mekog tinjca iz feldpata, posebice iz ortoklasa, najvie pod utjecajem orogenog tlaka, vie temperature i vode serija (lat. series) red, niz, skupina, lanac; skupina, niz predmeta koji ima-

serijski

1287

servijeta

ju neka zajednika obiljeja i namjenu, npr. serija slika iz Dubrovnika serijski (lat. series) koji je izraen u serijama; objavljen u serijama serimetar (gr. serikos svilen, metron mjera, mjerilo) svilomjer, instrument za ispitivanje jakosti i elastinosti svile serineta (fr. serinette) ptije orgulje, vergli za uenje ptica pjevanju serio (tal.) glaz. ozbiljno, sveano serioso it. seriozo (tal.) glaz. v. serio seriozan (lat. serius ozbiljan, fr. srieux) ozbiljan, svean, znaajan, vaan serkl (fr. sercle, lat. circulus) krug, podruje, opseg; drutvo, skup, udruga, drutveni krug; prednji redovi parketa u kazalitu; drati serkl na
sermo (lat.) govor sermo rusticus it.

serpent (tal. serpentone) glaz. zmijasto,

dvorskim sveanostima razgovarati s

gostima

u obliku slova S savijen drveni puhaki instrument za najdublji bas serpentarij (lat. serpentarium) zmijinjak, kavez za zmije serpentin (lat. serpentinus zmijinji) min. smedezelen ili svijetlozelen, veoma rairen mineral; upotrebljava se za zidanje, a moe se i glaati (nazvan po tome to je proet bijelim mineralnim icama vijugavim poput zmije) serpentina (lat. serpentina) vijugav put, vijugava staza, krivudava staza; papirnata zmija (za bacanje na zabavama i si.) serpentinski stihovi stihovi iji poetak i kraj sadri iste rijei serpentist (tal. serpentone) glaz. onaj koji svira serpent
serpiginozan (lat. serpiginosus) bot.

(lat.) seljaki govor sermo pedestris pjeaki govor, tj. govor u prozi sermo plebeius it. sermo plebejus (lat.) obian, puki govor sermo urbanus (lat.) gradski govor sermo vulgaris prost, nekultiviran govor

sermo rustikus

sermocinacija (lat. sermocinatio) raz-

govor; retorika Egura kojom se netko govorei uvodi na pozornicu sermologij (lat. sermologium) zbirka, zbornik propovijedi serodijagnostika (lat. serum, gr. diagnosis razlikovanje, raspoznavanje) med. ispitivanje i utvrivanje bolesti pomou krvnog seruma serologija (lat. serum, gr. logia) med. znanost o krvnom serumu i njegovoj terapeutskoj uporabi seroterapija (lat. serum, gr. therapeia lijeenje) med. lijeenje serumima serozan (lat. serosus) vodnjikav, sukrviast, slian sukrvici; koji sadri ili izluuje serum

koji vijuga po zemlji, krivudav, vijugav; med. razjedljiv serpuliti (lat. serpula zmijica, gr. lithos kamen) geol. okamenine iz porodice glista cjevaica serso (fr. cerceau obru) vrsta igre u kojoj se obrui tapiem bacaju uvis, a drugi ih igra doekuje na isto takav tapi sert (tur.) tvrd, vrst; otar, estok, ljut (npr. duhan); opor, hrapav, grub, surov; strog, nagao; nemiran, uzburkan (npr. more); sertli sertaun (port. sertao) udaljena, jo nekultivirana unutranjost Brazila serum (lat.) zool. tekuina koju izluuje usirena krv, sukrvica; surutka; med. umjetnim putem umnoena ljekovita tvar koju bolesno tijelo samo stvara borei se protiv zaraze (ta se tvar ubrizgava bolesniku kao lijek protiv difterije i dr. bolesti) server (engl.) u tenisu: igra koji poinje igru, napada servijeta (fr. serviette) salveta; kona torba (za spise i si.)

servilan servilan

1288

sezona

(lat. servilis, servus rob) ropski, pokoran; podao servilizam (lat. servilis ropski) v. servilnost servilnost (lat. servilis ropski) sluganstvo, puzavost, ropski duh, ropska pokornost bez dostojanstva servirati (lat. servire. fr. servir) sluiti; sluiti, posluiti (jelom, piem), iznijeti na stol, iznositi na stol; ruak je serviran ruak je na stolu; u tenisu: poinjati igru, napadati servis (fr. service, lat. servitium) sluba, sluenje; podvorba; nagrada za posluivanje, napojnica (npr. konobaru); stolni pribor, stolno posude (jednako po obliku i boji) servitut (lat. servitus) robovanje; sluenje; potinjenost; prav. stvarno pravo na neije vlasnitvo; teret na jednom dijelu neijeg imanja ili na cijelom imanju (npr. sloboda prolaza kroz iju kuu, dvorite i si.) servus (lat.) rob, sluga; vrsta pozdrava servus servorum Dei (lat.) sluga slugu Bojih (tako pape nazivaju sebe u slubenim spisima) ser (fr. serge) trg. vrsta lake vunene, pamune ili svilene tkanine; slui poglavito za izradbu podstave serant (fr. sergent) doasnik, narednik u francuskoj vojsci sesija (lat. sedere sjediti, sessio) sjednica; zasjedanje, skup sjednica; vrijeme zasjedanja, razdoblje zasjedanja (npr. skuptine) sestercij (lat. sestertius) starorimski sitan novac sestet (tal. sestetto) v. sekstet sestina (tal.) poet. 1. kitica (strofa) od est stihova; 2. pjesma od est kitica (strofa) se (fr. seiche) stojni val, periodina promjena razine vode u jezerima ili morima, tj. na jednoj se obali jezera povrina vode uzdie, a na suprotnoj opada); tiga

set (engl.) port, est dobivenih igara (gemova) u tenisu Set mit. staroegipatski bog oruja, tame i zla, Ozirisov ubojica seteentist (tal. settecento sedam stotina, settecentista) tal. knjievnik i umjetnik iz XVIII. st. seteento (tal. settecento sedam stotina) naziv za XVIII. st. u povijesti tal. knjievnosti i umjetnosti seter (engl. setter) pas ptiar duge dlake (engleski, irski seter i gordon-seter) setlement (engl. settlement) naselje, naseobina, kolonija; posjed (npr. britanski posjedi na Malajskom poluotoku); osobito: naseobina akademski obrazovanih ljudi u najsiromanijim radnikim dijelovima nekog velegrada da bi se uspostavio dodir izmeu viih i niih stalea u materijalnom i moralnom pogledu setler (engl. settler) naseljenik, kolonist sevdah (tur. sevda seta, tuga) ljubav, ljubavna enja i strast sevdalinka (tur. sevda sjeta, tuga) ljubavna pjesma puna enje i strasti sevicije (lat. saevus bijesan, okrutan, saevitiae) mn. prav. surovi postupci, zlostavljanja Sexagesima it. Seksagezima (lat.) osma nedjelja (otprilike 60 dana) prije Uskrsa; ezdesetnica sezam (gr. sesamon, lat. sesamum) bot. orijentalna zeljasta biljka iz porodice Pedaliaceae (lat. Sesamum orientale) od ijeg se utog sjemena dobiva bistro i slatko ulje Sezame, otvori se! arapska arobna formula pomou koje se otvaraju vrata do tajnog blaga (iz prie "Alibaba i 40 hajduka" u "Tisuu i jednoj noi") sezona (lat. saison, lat. satio sijanje, sjetva od serere sijati) godinje doba, doba najpogodnije za neku vrstu poslova ili djelatnost (kupanja, etve, berbe, skijanja, kazalita, plesova,

sezonski

1289
sfericitet

sferometar

zabava i dr.); a la saison it. a la sezon (fr.) prema dobu godine, u prazon (fr.) u nezgodno vrijeme, u nevrijeme sezonski (fr. saisonnier) koji se tie godinjeg doba, koji odgovara odreenom dobu godine, koji se javlja s godinjim doba; sezonska industrija, trgovina, roba i dr. ona koja se obavlja, trai, samo u odreeno doba godine; sezonska karta mjesena, dvomjesena, stalna karta; sezonski radovi radovi koji se mogu obavljati samo u odreeno doba godine sfacelozan (gr. sfakelos) med. bolestan od vuca sfacelus (gr. sfakelos) med. vuac sfen (gr. sfen klin) min. naziv za titanit, zbog kristalizacije u obliku klina sfendona (gr. sfendone) praka; med. zavoj u obliku prake (za glavu) sfenoid (gr. sfen gen. sfenos klin, eidos oblik) min. hemiedarski oblik tetragonalnog i rompskog kristalnog sustava sfenoidan (gr. sfen gen. sfenos klin, eidos oblik) klinast; os sphenoides it. os sfenoides (lat.) anat. klinasta kost sfera (gr. sfaira, lat. sphaera) kugla; osobito: nebeska kugla; krug, putanja; pren. krug djelovanja ili rada, djelokrug, domaaj, podruje; opseg; drutveni krug; armilarna sfera (lat. sphaera armillaris) astr. sprava za prikazivanje raznih putanja nebeskih tijela; sfera utjecaja podruje ili dio podruja neke poluzavisne drave koja se stvarno nalazi pod politikim i ekonomskim utjecajem neke velike sile; vie sfere nadzemaljski svjetovi ili krajevi; glazba ili harmonija sfera nebeska glazba koja nastaje gibanjem nebeskih tijela u svemiru (prema Platonu i pitagorejcima)
vo vrijeme; hors de saison it. or o'se-

(lat. sphaericitas) kuglatost, svojstvo nekog tijela koje ima oblik kugle sferika (gr. sfaira kugla) v. sferologija sferni (gr. sfaira kugla) kuglast, okrugao kao kugla; kuglin, koji pripada kugli i povrini kugle; sferna zrcala opt. zrcala ija je povrina dio kugle, dakle, udubljena kad je uglaana unutranja povrina uplje kugle (konkavna), i ispupena kad je uglaana vanjska povrina kugle (konveksna) zrcala; sferna trigonometrija trigonometrija koja se bavi rjeavanjem sfernih trokuta; sferni eksces viak zbroja kutova sfernog trokuta preko dva prava kuta; sferni poligon svaki viekutnik na povrini kugle koji je omeen lukom najveih krugova; sferni trokut trokut koji tvore tri sferne duine odreene kugline povrine; sferni kut kut pod kojim se sijeku dvije glavne krunice povrine kugle sferoid (gr. sfaira kugla, eidos oblik) tijelo slino kugli (Zemlja je sferoid) sferoidalan (gr. sfaira kugla, eidos oblik) slian kugli, nalik na kuglu sferoidan (gr. sfaira kugla, eidos oblik) kuglast, slian kugli, kao kugla sferoidicitet (lat. gr. sfaira kugla, sphaeroidicitas) tenja za poprimanjem oblika kugle, npr. vode sferologija (gr. sfaira kugla, logia znanost) znanost o kugli, znanost o Zemljinom sferoidu sferoma (gr. sfaira kugla) zaobljeno, kuglasto tijelo sferomahija (gr. sfaira lopta, mache boj, borba) loptaka utakmica sferometar (gr. sfaira kugla, metron mjera, mjerilo) kuglomjer, sprava za odreivanje promjera neke kugle od ije je povrine dan samo mah dio; opt. sprava za odreivanje oblika staklenih lea i debljine tankih ploica

sferometrija sferometrija

1290

shema

(gr. sfaira kugla, metria mjerenje) mjerenje kugle sferosiderit (gr. sfaira kugla, sideros eljezo) min. siderit oblika kugle, bubrega sfigmian (gr. sfygmos bilo) koji se tie bila, pulsa sfigmodan (gr. sfygmos bilo, eidos oblik) slian bilu (pulsu) sfigmofon (gr. sfygmos bilo, foneo zvuim) prekida struje spojen s galvanskom baterijom i telefonom, stavlja se na arteriju i omoguuje da se otkucaji bila uju sfigmograf (gr. sfygmos bilo. grafo biljeim) instrument za mjerenje bila (pulsa), za biljeenje krivulje bila (ili: pulsne krivulje) sfigmografija (gr. sfygmos bilo, grafia pisanje, opisivanje, biljeenje) vjetina uporabe sfigmografa; prouavanje sfigmograma, opisivanje pulsa sfigmogram (gr. sfygmos bilo, gramma pisano, pismo) grafiki snimak otkucaja bila ili otkucaja sfigmografom sfigmologija (gr. sfygmos bilo, logia znanost) znanost o bilu (pulsu) sfigmomanometar (gr. sfygmos bilo, manos labav, metron mjera, mjerilo) naprava za mjerenje krvnog tlaka sfigmometar (gr. sfygmos bilo, metron mjera, mjerilo) v. sfigmoskop sfigmoskop (gr. sfygmos bilo, skopeo promatram) naprava za mjerenje, za ispitivanje bila (pulsa) sfigmoskopija (gr. sfygmos bilo, skopeo promatram) ispitivanje, pregled bila (pulsa) Sfinga (gr. Sfinx gen. Sfingos) mit. fantastina figura s lavljim tijelom i ljudskom ili ovnujskom glavom, u starom Egiptu, kao simbol boga Sunca, esto je stajala pred hramovima i u blizini nadgrobnih spomenika (uva grobove); kod Grka: udovite (s lavljim tijelom, a djevojakom gla-

vom i grudima) na jednoj stijeni kod Tebe; svakom je putniku postavljalo jednu zagonetku i razdiralo svakog tko je ne bi rijeio; kad je Edip uspio rijeiti zagonetku, Sfinga se strovalila sa stijene; smatrali su je ponekad simbolom plodnosti zemlje, a ponekad simbolom mudrosti i tajni u prirodi; pren. zagonetna osoba sfingodonti (gr. sfingo steem) mn. med. lijekovi i sredstva koja izazivaju jako stezanje sfinksis (gr. sfinxis) med. stezanje, zatvaranje sfinkter (gr. sfinkter od sfingo steem) anat. mii steza, mii zatvara sforzando it. sforcando (tal.) glaz. pojaano, jae, naglaeno sforzato it. sforcato (tal.) glaz. v. sforzando sfragid (gr. sfragis) peatna zemlja sfragida (gr. sfragis peat) kratka autobiografska biljeka antikih pjesnika (u nekoliko zavrnih stihova kakve zbirke) sfragistika (gr. sfragis gen. sfragidos peat) pomona povijesna znanost: znanost o peatima, poznavanje peata na poveljama, osobito starim; prid. sfragistiki sfumato (tal. sfumato) slik. nejasno, mutno (slikano); slikanje blagim sjenama (npr. Leonardo da Vinci) Sh. kratica za iling shaza (gr. schasis) med. putanje krvi shazma (gr. schasma) med. zarezano mjesto na tijelu na kojem se puta krv shedijazma (gr. schediasma) kratak, na brzinu izraen sastav, nacrt, skica shema (gr. schema) dranje, ponaanje, oblik, forma; slika, uzor; nacrt, skica, uzorak i uputa za sreivanje, istraivanje i prikazivanje ega; osnovni nacrt, pregled; gram., poet. = figura

shematian shematian

1291
shizogen

sibaritizam

(gr. schema oblik, nacrt) izraen u obliku nacrta, pregleda, u glavnim potezima shematizam (gr. schematismos dranje, ponaanje; vanjtina; oblik) oblik nacrta; formalizam, krut i jednolian poslovni (kancelarijski, administrativni) nain postupanja; slubeni kalendar s popisom svih dravnih vlasti i ustanova, slubenika i si., npr. uiteljski, sveeniki shematizam; fil. postupak razuma s predodbama danim u opaaju iz kojih se sintezom na osnovi vremenske sheme i transcendentalne apercepcije dolazi do spoznaje predmeta (prema Kantu) shematizirati (gr. schematizo napraviti nacrt, izraditi u obliku pregleda, nacrta, skicirati shematografija (gr. schema oblik, grafo crtam) crtanje likova ili slika shematopeja (gr. schema oblik, poieo inim, pravim) vjetina prikazivanja (ili: prikazivanje) neke radnje pokretima, tj. pantomimom shenobat (gr. schoinobates) plesa na konopcu shenobatika (gr. schoinos konopac, baino idem) vjetina plesanja na konopcu shizofiti (gr. schizo razdvajam, fyton biljka) mn. bot. biljke (bakterije i neke alge) koje se razmnoavaju iskljuivo bespolnim putem, tj. dijeljenjem shizofrenija (gr. schizo razdvajam, schiza razdvajanje, fren gen. frenos dua) med. duevni poremeaj koji se sastoji u odreenom razdvajanju duhovne osobe, oituje se u nagloj promjeni miljenja, nedostatku jedinstva htijenja, nadmonosti unutranjeg ivota i u izbjegavanju vanjskog svijeta (osobito se javlja kod tzv. mladenakog ludila; usp. demencija); izofrenija

(gr. schizo razdvojim, genkorijen od gignesthai nastati, postati) koji je nastao putem razdvajanja, odvajanja shizogonija (gr. schiza razdvajanje, schizo razdvajam, gone raanje) biol. bespolno mnoenje neprestanim dijeljenjem cjelokupnog organizma (kod sporozoa, bakterija i dr.) shizotrihija (gr. schizo razdvajam, thrix gen. trichos vlas, dlaka) med. razdvajanje kose pri vrhu sholija (gr. scholion tumaenje, objanjenje) mn. sholije znanstvena izlaganja, objanjenja; napomene kao objanjenja grkih i latinskih pisaca koje su pisali starogramatiari sholijast (gr. scholiastes tuma, objanjava) pisac sholija, tuma nekog starogrkog ili latinskog pisca sholiograf (gr. scholion tumaenje, objanjenje, grafo piem) v. sholijast Shylock it. ajlok (engl.) idov-zelena koji je u Shakespeareovoj drami "Mletaki trgovac" nemilosrdno zahtijevao od svog dunika izvrenje ugovora; pren. nemilosrdan zelena
Si quid movendum est, move it. si

kvid movendum est, move (lat.) Ako to treba maknuti, makni (Hipokrat) si replica it. si replika (tal.) glaz. ponavlja se, treba ponoviti it. si takuises, filozofus, manzises (lat.) Da si utio, ostao bi filozof si vis amari, ama (lat.) eli li biti ljubljen, ljubi! si vis pacem, para bellum (lat.) ako hoe mir, pripravljaj se na rat Sibarit (gr. Sybarites) stanovnik starogrkog grada Sibarisa u donjoj Italiji, poznatog po svojoj razvratnosti; otuda: pren. razbludnik, razvratnik; mekuac; prid. sibaritski sibaritizam (gr. Sybaris) pouda, razvrat; mekutvo; usp. Sibarit
Si taxuisses, philosophus mansisses

siberit
siberit min. siberjen (fr.

1292

sideromantija

crveni turmalin iz Sibira siberienne) tkanina slina kalmuku (za zimske kapute) Sibila (gr. Sybylla, lat. Sibylla) ime veeg broja (oko 10) proroica u starom vijeku (kod Grka i Rimljana); pren. babetina, stara vjetica sibilacija (lat. sibilatio) med. umljenje u uima sibilant (lat. sibilare itati, sibilans) gram. piskavi suglasnik (c, s, z,) Sibilinske knjige zbirka proroanstva i sentencija na grkom jeziku sibilizam (lat. sibilare) med. v. sibilacija Sibirea croatica it. sibirea kroatika (lat.) bot. "hrvatska sibireja", biljka iz porodice sibireja (pronaao je i opisao maarski botaniar Degen) sic it. sik (lat.) tako; sic! tako!, tako pie, od rijei do rijei (obino se stavlja u prikazima i dr. kod izraza i mjesta na koja se eli skrenuti pozornost) Sic eunt fata hominum it. sik eunt fata hominum (lat.) Tako idu ljudske sudbine sic satis it. sik satis (lat.) toliko je dosta sicilijana poet. lirska strofa od osam stihova, podrijetlom s otoka Sicilije; sicilijanski pastirski ples; glaz. pratnja za ovaj ples sicilijanska veer pobuna stanovnika Palerma koji su 30. oujka 1282. u trenutku zvonjave na veernjicu pobili francusku posadu i time dali povoda protjerivanju dinastije Anuvinaca sa Sicilije sideracija (lat. sideratio) poloaj zvijezda; med. potpuno izumiranje jednog dijela tijela; sunanica sideralan (lat. sideralis) zvjezdani, koji se tie zvijezda, koji pripada zvijezdama, koji je pod utjecajem zvijezda; sideralna svjetlost bijela svjetlost

praskavog plina, upotrebljava se za projekcijske ureaje i reflektore sideriki (lat. sidereus zvjezdani, sidus gen. sideris zvijezda) v. sideralan; sideriki dan vrijeme za koje zvijezda stajaica jedanput opie svoj krug oko polarne osi na nebeskom svodu ili vrijeme koje protekne izmeu dviju uzastopnih gornjih ili donjih kulminacija jedne stajaice; sideriki mjesec zvjezdani mjesec, vrijeme ophoda Mjeseca oko Zemlje (27 dana, 7 sati, 43 minute, 11,8 sekundi.; usp. sinodiki mjesec); siderika godina zvjezdana godina, vrijeme ophoda Zemlje oko Sunca (365 dana, 6 sati, 9 minuta, 9 sekundi.; usp. tropska godina) siderit (gr. sideros eljezo) min. eljezni karbonat, eljezna ruda siderizam (gr. sideros eljezo) 2. tobonji utjecaj kovina, vode i dr. na ovjeka; osobito: sposobnost ovjeka da osjeti gdje pod zemljom ima kovina i vode siderizam (lat. sidus gen. sideris zvijezda) 1. teorija o utjecaju zvijezda na ovjekov ivot i ovjekovo zdravlje; vjera u takav utjecaj siderograf (gr. sideros eljezo, elik, grafo piem, biljeim) elikorezac siderografija (gr. sideros eljezo, elik, grafia pisanje) vjetina urezivanja slika u eljezu ili eliku sideroksilon (gr. sideros eljezo, xylon drvo) eljezno drvo, tj. neto proturjeno, nemogue, neto to samo sebe iskljuuje, contradictio in adjecto siderolit (gr. sideros eljezo, lithos kamen) eljezni kamen, masa od koje se pravi posue slino fajansi, pobronano ili pozlaeno, prevueno lakom umjesto glazurom, caklinom sideromantija (gr. sideros eljezo, manteia proricanje, gatanje) gatanje u eljezo, vraanje iz iskri koje baca

sideroskop

1293

sifiloida

slamka dok izgara na usijanom eljezu sideroskop (gr. sideros eljezo, skopeo promatram, gledam) sprava za pronalaenje eljeznog truna koji padne u oko (magnetna igla ije se pomicanje vidi pomou zrcala i ljestvice; kad je pomicanje jae, onda je traeni predmet blie) siderostat (lat. sidus gen. sideris zvijezda, gr. istemi postavim, stavim) opt. heliostat s jednim vrstim i jednim pokretnim zrcalom siderotehnika (gr. sideros eljezo, technike) izraivanje eljeza, eljezna industrija, metalurgija eljeza i njegovih slitina sideroza (gr. sideros eljezo) med. oeljezavanje plua, bolest koja se dobiva od udisanja eljezne praine (kod metalurkih radnika) siderurgija (gr. sideros, ergon) v. siderotehnika sidi (ar.) gospodin, gospodar (kao titula plemenskih poglavica, kneeva i dr.) siecle it. sjekl (fr. sicle, lat. saeculum) stoljee; fin de siecle it. fen d'sjekl (fr.) "kraj stoljea", izraz kojim se oznaava boleivo raspoloenje europskog drutva potkraj 19. st. te odraz takvog rasploenja u knjievnosti i likovnoj umjetnosti siesta (p. sista, lat. sexta sc. hora esti sat) "esti sat dana", tj. podnevni odmor, spavanje nakon ruka (za vrijeme najvee ege u panjolskoj i Italiji) sifilid (gr. sys svinja, syn, filos) med. mekani vor (osip) koji se, kod sifilisa, stvara na raznim organima, brzo se rasprskava i zasuuje; sifilidi mn. venerine kone bolesti sifilidofobija (gr. sys svinja, fobos strah) med. v. sifilofobija sifilidoklinika (lat. syphilis, gr. klinikos bolestan, koji lei u postelji, lat. clinice lijenika znanost kraj

bolesnike postelje) bolnica za lijeenje oboljelih od sifilisa sifilidolog (lat. syphilis, gr. logos) med. specijalist za lijeenje sifilisa sifilidologija (lat. syphilis, gr. logia) dio medicine koji prouava sifilis i pronalazi mjere za borbu protiv njega sifilis (izraz nastao u sr. vijeku od gr. sys svinja i filos drag, mio); naziv se, izgleda, prvi put pojavio 1530. u latinskoj pjesmi Hijeronimusa Fracastora pod naslovom "Syphilis", ali kao ve udomaen naziv, koji pjesnik izvodi iz imena svoga izmiljenog junaka, pastira Syphilusa; kako se bolest najprije pojavila u vojsci francuskog kralja Karla VIII., nazvana je i francuskom boleu (morbus Gallicus); med. lues, francuska bolest, kronina i veoma rairena zarazna spolna bolest, nastaje prenoenjem sifilitinog uzronika dodirom, obino putem spolnog openja ili putem nasljea (hereditarni ili kongenitalni sifilis); uvjet za prenoenje zaraze je povreda pokoice; uzronik bolesti je spiroheta (lat. spirochaeta pallida); primarni sifilis tvrdi ir na spolnim dijelovima, tvrdi ankir; sekundarni ili konstitucionalni sifilis oboljelost cjelokupnog tijela od ove bolesti, praena oticanjem lijezda, konim bolestima i mnoenjem sluzi u grlu i ustima; tercijarni sifilis nastaje od sekundarnog i izraava se u bolestima najrazliitijih organa (jetara, mozga, plua, kostiju, crijeva i dr.) sifilitici (lat. syphilitica) mn. med. lijekovi protiv sifilisa sifilitian (lat. syphilis) obolio od sifilisa, koji se tie ili potjee od sifilisa, venerian sifilofobija (lat. syphilis, fobos strah) med. strah od spolnih bolesti sifiloida (lat. syphilis, gr. eidos oblik) kona bolest slina sifilisu

sifilom sifilom (lat. syphilis) med. sifilomanija (lat. syphilis,

1294
signatar

signo

v. sifilid gr. mania pomama, ludilo) med. vrsta hipohondrije u kojoj se bolesnik bez razloga smatra spolno zaraenim sifon (gr. sifon cijev, lat. sipho) nategaa; boca za dranje i izlijevanje pjenuavih pia koja su pod tlakom; odvodna cijev za plinove i tekuine u obliku slova S sigilacija (lat. sigillatio) udaranje peata, peaenje sigillum (lat.) peat; loco sigilli it. loko sigili (lat.) mjesto peata sigilografija (lat. sigillum peat, gr. grafia opisivanje) opisivarye peata sigla (lat. sigillum, siglum) znak za skraivanje pojedinih rijei i slogova, osobito u stenografiji sigma (gr. sigma) naziv za grko slovo "S" () sigmatizam (gr. sigma) izbacivanje glasa s iz zavrnih slogova is i us ispred suglasnika da bi se izbjegla poloajna duina (kod starijih rimskih pjesnika); med. pogreno izgovaranje glasa "s" sigmatski (gr. sigma) gram. koji se zavrava slovom "s" (osnova rijei) sigmodan (gr. sigma, eidos oblik) koji je u obliku srpa ili polumjeseca; sigmoidan sigmoidan (gr. sigmoeides polumjeseast) v. sigmodan signal (lat. signum znak, signale) znak, poziv objavljen nekim instrumentom (trubom, rogom, zvonom, plamenom); voj. znak kojim se neto javlja (pomou posebnih zastava, zrcala, raketa i dr.) signalirati (lat. signale) v. signalizirati signalist (lat. signale) davatelj znakova signalizirati (lat. signale) dati znak, davati znak (ili: znakove), objaviti znakom; signalizirati se istaknuti se, pokazati se; prid. signaliziran

(lat. signatarius) potpisnik; signatarne sile drave potpisnice nekog ugovora koje tim potpisivanjem jame za njegovo potivanje signatum (lat. signare udariti peat, zapeatiti, signatum) potpisano i opremljeno peatom (na poveljama) signatura (lat.) znak koji obiljeava bit ega; potpis, potpisivanje javne isprave, osobito skraenim potpisom; potpis umjetnika, posebice slikara, na svome djelu; tisk. stavljanje broja na prvu stranicu pri dnu svakog arka, broj na prvoj stranici pri dnu svakog novog arka; u kartografiji: znak za obiljeavanje odredenih predmeta, prirode zemljita itd.; na receptima: uputa o nainu uporabe propisanog lijeka i ime onoga za koga je lijek; glaz. oznaavanje nota brojkama (osobito kod basa); takoer: predznak, klju; trg. stavljanje znaka, znak (na robi); teorija o signaturi teorija Paracelzusovih sljedbenika prema kojoj se djelovanje jednog prirodnog tijela na ljudski organizam moe prepoznati po njegovim vanjskim svojstvima (obliku, boji i dr.), npr. divljeg maka na krv (na ovoj se teoriji temelji vjerovanje u mnoge narodne lijekove) signet (lat. signetum) osobni, privatni peat; prsten s urezanim grbom ili poetnim slovima imena koji slui umjesto peata; znak, oznaka (u knjizi); osobito: vinjeta tiskara ili izdavaa na naslovnoj stranici knjige signifikantan (lat. significans) oznaavajui, koji oznaava, naznauje; znatan, znaajan, karakteristian
signifikativan (lat. significativus) v.
signirati

signifikantan (lat. signare) oznaiti, obiljeiti; potpisati, obiljeiti skraenim potpisom (parafom); posvjedoiti (potpisom, peatom); igosati, zapeatiti signo it. sinjo (tal.) glaz. v. segno

signum signum

1295
sikativ

Sikstinska kapela

(lat.) znak, obiljeje, oznaka; stijeg, zastava; predznak; slika u peatu, peat sijagonagra (gr. siagon eljust, agra plijen) med. kostobolja eljusti sijaladenitis (gr. sialon pljuvaka, aden lijezda) med. upala pljuvanih lijezda, lijezda slinovnica sijalagogi (gr. sialon pljuvaka, ago dovodim, izazivam) mn. med. sredstva koja izazivaju izluivanje pljuvake, sline sijalizam (gr. sialon pljuvaka) med. v. ptijalizam sijalofagija (gr. sialon pljuvaka, fagein jesti, derati) med. gutanje pljuvake, esto povezano s aerofagijom, ima najee za posljedicu razne eluane bolesti sijalologija (gr. sialon pljuvaka, logia znanost) med. grana medicine koja prouava pljuvaku i njezino izluivanje sijalonkus (gr. sialon pljuvaka, onkos masa) med. oteklina pljuvanih lijezda, lijezda slinovnica sijaloreja (gr. sialon pljuvaka, rheo teem, curim) med. ptijalizam sijaloshezija (gr. sialon pljuvaka, schesis zadravanje) med. zadravanje pljuvake, zastoj izluivanja pljuvake, sline sijalosirinks (gr. sialon pljuvaka, syrinx truba) med. pljuvana fistula sijalostenoza (gr. sialon pljuvaka, stegnosis suenje) med. suenost pljuvanog kanala sijalozemija (gr. sialon pljuvaka, zemia gubitak) med. gubitak (ili: prestanak) izluivanja pljuvake sijenit min. zrnasta gromadna stijena sastavljena od ortoklasa i augita (ili tinjca); naziv po egipatskom gradu Syeni sikancije (lat. siccantia) mn. med. sredstva (ili: lijekovi) za zasuivanje

(lat. siccativum) med. sredstvo za ubrzavanje suenja: od olovnog eera, lanenog i terpentinskog ulja (kod uljenih boja i lakova) sikativan (lat. siccativus) koji sui, koji zasuuje, zasuujui sikeri (engl. seekers) mn. "oni koji trae", lanovi jedne prezbiterijanske sekte u XVTI. st. koja je smatrala da pravu vjeru tek treba traiti sikhazija (gr. sikchasia) med. gaenje, gnuanje, odvratnost sikofant (gr. sykofantes) u staroj Ateni: osoba koja je prokazivala vlastima one koji su oteivali svete smokve i, suprotno zabrani, prodavali ili izvozili smokve iz Atene: pren. dounik, prokaziva, pijun izdajnik, klevetnik, podlac, ucjenjiva sikofantija (gr. sykofantia) v. sikofantizam sikofantizam (gr. sykofantia) douSnitvo, prokazivatvo, klevetnitvo, podlatvo, ucjenjivatvo sikom (gr. sykon zrela smokva; smokvasta bradavica) med. smokvasta bradavica; liajasta ogrubjelost onih vjeda, ija je unutarnja strana posuta grudicama slinim smokvinim zrncima sikomantija (gr. sykon smokva, manteia gatanje, proricanje) gatanje, proricanje iz smokvinog lia sikomora (gr. sykon) bot. divlja egipatska smokva i njezin plod (od njezinog su drveta stari Egipani izraivali sarkofage) sikoza (gr. sykon zrela smokva; smokvasta bradavica) med. stvaranje smokvastih bradavica; bolest smokvastih bradavica; smokvast made Sikstinska kapela papinska kapela u Vatikanu, izgraena 1473. u doba Siksta IV., s Michelangelovim freskama. radenim od 1508. do 1512.; udruga glazbenika koja u toj kapeli iz-

Sikstinska Madona

1296
silhueta, silueta

siliskin

vodi, za vrijeme velikih blagdana, visoku crkvenu glazbu Sikstinska Madona slik. glasovita Rafaelova slika Bogorodice, nazvana po tome to je na njoj prikazan i sv. Siksto (II.) sikter (tur. siktirmek potjerati) odlazi! nestani! sikter-liava crna kava (druga) koja se daje gostu kao znak da moe otii sil (engl. seal) krzno izraeno od koe morskog psa; silskin silabian (gr. syllabikos) slogovni, koji se sastoji od slogova; silabini stihovi poet. stihovi koji se mjere samo po broju slogova, a ne po duini i naglasku silaa (fr. sillage) 2. pom. brzina broda silaa (p. silo ambar) 1. konzervirana zelena stona hrana, iju fermentaciju uzrokuju posebne bakterije; priprema se od zelenih biljaka koje sadre dosta eera (zeleni kukuruz, repa, suncokretovo sjeme, sirak i dr.) silberfuks (njem. Silber srebro, Fuchs lisica) srebrna lisica, sjeverna lisica sa srebrnastim krznom Silen (gr. Seilenos, lat. Silenus) mit. odgajatelj i pratitelj Bakhov, prikazivan s debelim trbuhom i elav, pijan i na magarcu; simbol pijanstva silencij (lat. silentium) tiina, utnja: kao zapovijed: mirno! tiho! silencijari (lat. silentiarii) mn. utljivci; vrsta viih slubenika na dvoru grkih careva, tajni savjetnici; katoliki redovnici koji su se zavjetovali da e vjeno utjeti, npr. trapisti Silent leges inter arma (lat.) U ratu ute zakoni sileps (gr. syllepsis) gram. obuhvaanje vie predmeta jednom rijeju; stezanje dvaju slogova u jedan; uporaba jednog predikata za vie subjekata, koji pripada samo jednom silfide mn. enski zrani duhovi, vile; pren. njene i ljupke ene

(fr. silhouette) slika oblika, lica i dr. izraena sa strane po sjeni, profil (kao slika), slika izrezana karama po rubovima iz crnog papira pa zalijepljena na bijeli, i obratno (nazvana, zbog svoje jeftinoe, po tedljivom fr. ministru financija Silhouetteu, u XVIII. st.); pren. sjena, prilika silicificirati (lat. silicium, facere) kem. pretvarati se u silicijsku kiselinu
silicij

silicifikacija (lat. silicificatio.) kem. pre-

tvaranje u silicijsku kiselinu (lat. silex gen. silicis kremen, silicium) kem. nakon kisika najraireniji element na Zemlji (25%), atomska teina 28,06, redni broj 14, znak Si; silicij-bronca bronca koja je, primjesom silicija, dobila veu tvrdou (upotrebljava se za telefonske i telegrafske ice) silicijati (lat. silicium) mn. kem. v. silikati silicirati (lat. silex) kem. v. silificirati silificirati (lat. silex kremen, facere uiniti, nainiti) kem. v. silicificirati silikati (lat. silex gen. silicis kremen) kem. spojevi silicija s kisikom i nekim mineralima, soli raznih silicijskih kiselina (pored kvarca, glavni sastojci Zemljine kore) silikael (lat. silex, gen. silicis kremen, fr. gel mraz, studen, led) upljikava bijela masa koja ima veliku sposobnost adsorpcije (po sastavu kremenov dioksid); upotrebljava se u kemijskoj industriji za suenje i ienje plinova, masti, naftnih proizvoda i si. silikoni (lat.) organski derivati silicija s vrlo razliitim svojstvima i primjenom silirati (p. silo ambar) konzervirati zelene biljke koje sadre dosta eera radi spravljanja stone hrane; v. silaa 1. siliskin (engl. sealskin) v. silskin

silk-nankins
silk-nankins (engl. silk-nankeens) mn.

1297

simbol

polusvileni nanking sa arenim atlasastim prugama silkin (engl. silk svila, silkeen) vrsta teke svilene manesterske tkanine Silly-simfonija (engl. silly luckast) naziv za niz crtanih filmova Walta Disneya u kojima se prikazuju nemogue i aljive dogodovtine silogistike figure log. oblici kategorinih silogizama, u kojima su premise kategorini sudovi, proizlaze iz poloaja srednjeg pojma (M) u objema premisama silogistiki (gr. syllogistikos) koji ima oblik logiki pravilnog posrednog zakljuka, koji pripada silogizmu silogistika (gr. syllogismos posredni zakljuak) log. znanost o izvoenju silogizama silogizam (gr. syllogismos) log. posredni zakljuak, zakljuak iz dvaju sudova ili iz vie sudova, npr. "Kovine su elementi", "eljezo je kovina", zakljuak: "eljezo je element" silogizirati (gr. syllogizomai) zakljuivati posredno, praviti (ili: izvoditi) posredne zakljuke silograf (gr. sillos onaj koji podrugljivo prevre oima, grafo piem) pisac satirinih pjesama (silosa) silometar (fr. sillage, gr. metron mjerilo, mjera) pom. sprava za mjerenje brzine brodova silos (gr. sillos) 2. vrsta starogrih satirinih pjesama u kojima su ismijavane izreke glasovitih filozofa i stihovi velikih pjesnika primjenjivani, u podrugljivom smislu, na druge predmete
silos (p. silo)

1. veliki, suvremeno ureeno, od betona izraeno skladite za ito i hranu silskin (engl. sealskin) krzno izraeno od koe morskog psa ili morskog medvjeda; vrsta finog svilenog plia

izraenog slino ovome krznu (kod nas uobiajeno: siliskin) silur geol. v. silurski period silurski period geol. slojevi u razvoju Zemljine kore koji su se oblikovali nakon kambrijskog, a prije devonskog razdoblja (naziv po starom britskom plemenu Siluri koji su ivjeli u jugoistinom dijelu Walesa); silur Silvan (lat. Silvanus) mit. starolatinski bog ume, polja i stada Silvestrovo posljednja veer u godini, veer uoi Nove godine (naziv po papi Silvestru I. koji je umro posljednjeg dana 335. god.) silvin kem. kalijev klorid (naziv po imenu nizozemskog lijenika Franca Sylviusa) s'il vous plait it. silvuple (fr.) "ako vam je po volji", tj. izvolite! sim- (gr. syn) predmetak u sloenicama sa znaenjem: v. sinsimahija (gr. symmachia) savez za napad i obranu simbionti (gr. syn s, bioo ivim) mn. biol. v. pod simbioza simbioza (gr. syn s, bios ivot, biosis ivot, nain ivota) biol. zajedniko ivljenje, korisna, tijesna i trajna zajednica dvaju ili vie raznovrsnih organizama (simbionata), ivotinje i ivotinje, ivotinje i biljke, biljke i biljke simblefaron (gr. syn s, blefaron ona vjea) med. sraslost one vjede s onom jabuicom simblefaroza (gr. syn, blefaron ona vjeda) med. v. simblefaron simbol (gr. symbolon) znak po kojem se neto moe raspoznati, spoznati ili zakljuiti, oznaka, znak koji prikazuje neto to se inae ne moe slikovito prikazati (apstraktno, nadosjetilno, duhovno, pojam, ideal); ugovoreni znak, usmeni znak, lozinka, utjelovljenje, simbol vjere

simbolian simbolian

1298
simbolologija (gr.

simfoniar

(gr. symbolikos) slikovit, iskazan znacima, prikazan znacima, koji ima prijenosno znaenje; koji se tie simbolike; simbolina logika logika koja tei logike operacije i odnose pojmova i sudova izraziti kao matematike funkcije i jednadbe, dakle, stvoriti algebru logike (matematika logika); simboline knjige vjerske knjige koje sadre nauavanja po kojima se jedna konfesija razlikuje od drugih simbolik (gr. symbolikos) uitelj simbolike na visokim kolama; bezuvjetni pristaa simbolinih knjiga, koji ih stavlja ispred i gotovo iznad Biblije simbolika (gr. symbolike) nauavanje ili znanost o izraavanju vjerskih predodbi slikovitim znacima; nauavanje o simbolima, uzorima; ispitivanje i tumaenje simbola vjere kranske Crkve; znanost o simbolinim knjigama neke konfesije (v. simbolian) simbolizacija (lat. symbolisatio) predoavanje znacima (simbolima) simbolizam (gr. svmbolon) pjesniki i slikarski smjer koji tei slikovitim nainom izraavanja i zvunim rijeima utjecati na stvaranje odreenog raspoloenja i izraziti pomou simbola osjeaje i apstraktne pojmove; ujedinjenje, sudjelovanje, suradnja vie njih s istom svrhom simbolizirati (lat. symbolisare) prikazivati znacima, predoavati znacima; prikazivati (ili: govoriti) u prenesenom znaenju; stajati u odreenoj vezi s im, slagati se, biti srodan s im simboloklastika (gr. symbolon, klao lomim, skrham, prelomim) unitavanje simbola, borba protiv simbola simbololatrija (gr. symbolon, Iatreia oboavanje, potovanje) potovanje simbola; pretjerano potovanje simbolinih knjiga

symbolon, logia) teorija o znacima, osobito o znacima bolesti simbolomahija (gr. symbolon, mache borba) borba protiv simbola; borba protiv simbolinih knjiga simelija (gr. syn s, melos, ud) med. v. simpodija simentalsko govedo plemenita pasmina goveda (nazvana po dolini rijeke Simme u vicarskoj) simering (njem.) vrsta brtvila simetrala (gr. syn s, metron mjera) geom. pravac koji dijeli duinu ili kut na dva potpuno jednaka dijela simetrian (gr. symmetros mjerljiv; razmjeran) ravnomjeran, skladan, suglasan u rasporedu dijelova (predmet i njegov lik u ravnom zrcalu su simetrini); geom. simetrian je geometrijski lik prema pravcu ili ravnini kad okomice iz toaka lika na pravac ili ravninu, produene za svoju vlastitu duinu, daju opet toke lika (simetrine toke pravca) simetrija (gr. symmetria) ravnomjernost, skladnost, slaganje, ravnomjeran odnost pojedinih dijelova neke cjeline, suprotna skladnost, suprotno slaganje simfili (gr. syn, filos prijatelj) mn. biol. v. pod simfilija simfilija (gr. symfilia uzajamno prijateljstvo) biol. sljubljenost, pr"iteljstvo (mravi primaju i dre u . ^ojim mravinjacima neke kukce od kojih imaju koristi; njih i njihove liinke oni njeguju i hrane jer oni izluuju neke slatke sokove koji mravima gode; ti kukci su tzv. gosti, prijatelji ili simfili mrava) simfiza (gr. symfysis) med. srastanje, sraslost kostiju simfoniar (gr. symfonia) sastavlja simfonija (Beethoven, Shubert, Schumann, Brahms, ajkovski i dr.); glaz-

simfonija

1299

simpatian

simiografija (gr. semeion znak, grafia benik koji svira u simfonijskom orbiljeenje) pisanje nota i melodija crkestru ticama, lukovima i dr. znacima, tzv. simfonija (gr. symfonia slaganje, sutrilama (upotrebljava se i danas u glasnost) sklad; glaz. veliko glazbeno istonim Crkvama) djelo za orkestar (obino ima 4 glavsimit (tur.) bijeli kruh na stavka) u kojem se pojedini insimonija (lat. simonia) Simonov grijeh, strumenti pojavljuju samostalno, a kupovanje ili prodavanje svetih stvane kao pratnja ri, osobito crkvenih poloaja, djelo po simfonijski (gr. symfonos koji skladno kanonskom pravu strogo zabranjeno zvui, skladan) koji pripada simfoni(naziv po kaldejskom arobnjaku Siji, napravljen kao simfonija; simfomonu koji je, po legendi, htio kupiti nijska poema simfoniji slina komod apostola tajnu stvaranja udesa; pozicija koja u slobodnoj formi obrausp. u Novom zavjetu: Dj 8,18-21) duje poznate pjesme ili pjesnike mosimonist (lat. simoniacus) onaj koji daje tive (Liszt, Berlioz, Richard Strauss); ili dobiva svete stvari za novac; usp. simfonijski orkestar orkestar u kojem simonija sudjeluju svirai puhakih (drveni i limeni), gudakih (sa icama) instrusimonisti (St. Simon) mn. v. sen-simenata i udaraljki (bubnjevi, kamonisti stanjete i dr.). simonizam (St. Simon) v. sen-simosimfonion (gr. symfonia) glaz. mehanizam niki instrument na kojem se, umesimp sintetika masa nepropusna za tanjem okruglih ploa, moe svirati vodu i masnoe, slui za oblaganje svako djelo; ariston, melifon, polifon, podova, zidova i fasada orfenion, herifon simpatetian (gr. sympatheia suossimforeza (gr. symforesis zbijanje) jeanje) koji jednako osjea; koji tajno med. nagomilavanje, posebice krvi ili djeluje, koji djeluje tajanstvenim drugih sokova; kongestija sredstvima, aroban; simpatetino similaran (lat. similis slian, fr. arlijeenje lijeenje tobonjom tajangent srebro) novo srebro i druge srestvenom silom i tijelima koja nisu bru sline slitine, legure lijekovi; simpatetino crnilo tajno crsimile (lat. simile) prid. slino; im. slinilo koje se ne moe odmah vidjeti, nost, slian primjer nego tek nakon odredenih kemijskih simili-dijamanti mn. lani dijamanti postupaka (npr. utjecaja topline) koji se izrauju od stakla s primjesimpatian (gr. sympathes) suosjesom talija, tako da prelamaju svjetajan, istih osjeaja, duhovno srodan; lost gotovo kao pravi, samo su mnogo koji sudjeluje u boli ili osjeaju nekog manje tvrdoe nego pravi dijamanti dijela tijela; ugodan, drag, ljubazan; simili-gravura prenoenje fotografija simpatine bolesti one koje nastaju kao posljedica drugih bolesti (za razna ploe radi umnoavanja liku od idiopatinih bolesti koje se similia similibus curantur it. similpojavljuju samostalno); simpatini na similabus kurantur (lat.) slino ivani sustav v. ganglijski sustav; se slinim lijei (naelo homeopatije) simpatino bojenje zool. zatitno bosimilor (lat. similis slian, fr. or zlato) jenje ivotinja, tj. bojenje koje izgleda lano, manhajmsko zlato, slitina od kao okolina u kojoj ivotinje ive. 4 dijela bakra i jednog dijela cinka

simpatija

1300
simplificirati

simulacija

tako da ih je teko primijetiti i progoniti (mimikrija) simpatija (gr. sympatheia) suosjeanje; prirodno slaganje u osjeajima, duhovna srodnost, potajna naklonost nekome; arobna, tajanstvena sila i tajanstveno djelovanje jednog tijela na drugo; veza pojedinih dijelova tijela; pren. naklonost, ljubav; predmet naklonosti, ljubavi (moja, tvoja simpatija) simpatizer (gr. sympatheo suosjeam) onaj koji s nekim suosjea, koji nekoga voli, koji je nekom naklonjen simpatizirati (gr. sympatheo suosjeam, saaljevam) biti iste naravi, istih osjeaja s kim, suosjeati, slagati se, biti naklonjen, voljeti simpazma (gr. syn s, passo posipam) v. katapazma simpepsa (gr. sympepsis) med. probavljanje, probava simpetalan (gr. syn, petalon list) bot. koji je srastao ih spojen s laticama simpetale (gr. syn, petalon list) mn. bot. biljke sa sraslim laticama; monopetale simpijezometar (gr. sympiezo stiskam, obuhvaam, metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje tlaka zraka, vrsta barometra simplegmata (gr. symplegma splet) mn. kipovi hrvaa koji su se uhvatili u kotac; skupine sastavljene od vie kipova i reljefa, npr. Laokont, Nioba; spojene glave i slike poprsja na novcu simplex sigillum veri it. simpleks sigilum veri (lat.) posl. jednostavnost je peat (znak) istine simplicije (lat. simplicia) mn. farm. jednostavni lijekovi simplicitet (lat. simplicitas) neukraenost; jednostavnost, prostodunost, bezazlenost, prirodnost; ogranienost, glupost

(lat. simplificare) pojednostaviti, uiniti razumljivim simplifikacija (lat. simplificatio) pojednostavnjenje simploka (gr. symploke) isprepletenost, splet, spletenost; ee ponavljanje rijei; poet. anafora udruena s epiforom, tj. ponavljanje na poetku i na kraju stiha simpodija (gr. syn s, pus gen. podos noga) med. sraslost nogu; nakaza sraslih nogu; simelija simpozij (gr. symposion gozba, lat. symposium) 1. sastanak ueg kruga strunjaka, najistaknutijih predstavnika neke znanosti, na kojem se strogo znanstveno raspravlja samo o jednom pitanju iz njihove struke simpozij (gr. symposion) 2. gozba, pijanka (kod starih Grka) simpsihija (gr. syn s, psyche dua) duevna sloga, jednodunost, suglasnost simptom (gr. symptoma sluaj) znak, obiljeje; med. predznak, znak po kojem se poznaje neka bolest; pren. znak, nagovjetaj, pretea sluajan) koji se pojavljuje kao znak ega, nagovjetavajui, koji nagovjetava; med. koji se pojavljuje kao znak neke bolesti; simptomatino lijeenje ono koje lijei samo simptome, a ne uzroke bolesti simptomatografija (gr. symptoma sluaj, grafia opis) med. opisivanje znakova (pojava) i sluajeva pojedinih bolesti simptomatologija (gr. symptoma sluaj, logia znanost) med. znanost o znacima po kojima se poznaje postojanje pojedinih bolesti simptoza (gr. symptosis) ruenje; med. naglo slabljenje, mravljenje, opadanje simulacija (lat. simulatio) pretvaranje, zabuavanje; prav. prikazivanje nesimptomatian (gr. symptomatikos

simulant

1301

sinapizam

kog pravnog stanja drukije nego to je zapravo simulant (lat. simulans) prenemagalo, pretvorica, onaj koji se pravi (npr. da je bolestan), zabuant simulirati (lat. simulare) praviti se onim to nije, izdavati se za to, predstavljati se; oponaati koga; zabuavati simultan (lat. simul istodobno, u isti mah) zajedniki; istovremeni, isto-

sin- (gr. syn) prijedlog koji se pojavljuje u mnogim sloenicama i znai: s, zajedno, skupa, istodobno i si.; = lat. cum, con sin-neurozis (gr. syn, neuron ila) zool. spojenost kostiju ilastom koom i vezom sinafija (gr. synafe veza, povezanost) fiz. v. kohezija sinagoga (gr. synago skupim, okupim, synagoge skup, skuptina) skuptina vjernika, zborno mjesto; osobito: dobni; simultana pozornica tip poidovska kola, idovski hram zornice na kojoj se, jedno pokraj drusinaksa (gr. synaxis skupljanje, okupgog, mogu istodobno vidjeti mjesta ljanje; skup) skuptina, zbor, sastana kojima se odigravaju svi dijelovi nak, osobito crkveni radnje; simultana promatranja astrosinaktici (gr. synaktikos koji skuplja, nomska i meteoroloka promatranja stezajui) mn. med. sredstva za skupkoja se vre istodobno na razliitim ljanje, za stezanje mjestima; simultana utakmica ili sisinaktian (gr. synaktikos koji skupmultanka ahovska igra u kojoj jedan lja, stezajui) med. koji skuplja, koji dobar majstor igra istodobno protiv stee veeg broja (30 i vie) igraa (majstor sinalefa (gr. synaleifo) gram. spajanje, ide od ploe do ploe i im kojoj pristapanje dvaju samoglasnika ili dvostupi, protivnik mora povui potez, glasnika na kraju jedne i na poetku na koji majstor obino odmah odsljedee rijei; kraza govori); simultana crkva crkva kojom sinandrija (gr. syn, aner gen. andros se slue dvije vjere; simultana kola ovjek, mu) bot. straslost pranikih kola za uenike razliitih vjera niti (filamenata) i pranica (antera) simultaneum (lat. simultaneum) stvar kod nekih biljaka kojom se istodobno slue dvije ososinanhe (gr. synanche) med. upala be; zajedniko sluenje istom crkvom grkljana, upala krajnika od strane dviju razliitih vjera sinanteran (gr. syn, anthos cvijet) bot. simultanitet (lat. simultaneitas) istosraslih pranica vremenost, istodobnost sinantrop (lat. sinanthropus pekinensimultanizam (lat. simultaneus) umj. sis kineski ovjek iz Pekinga) zool. smjer (.jedna vrsta kubizma) kod koostaci ljudskih kostiju pronaeni u jega su. npr. na slici, ruke i noge blizini Pekinga, isti kao kosti piteumnoene ("make s osam nogu") da kantropa bi dale izraajnost pokretu, koji je sinapeleon (gr. sinapelaion) kem. goukoen na trenutano uhvaenoj sliruiino ulje ci sinapis (lat. sinapis, gr. sinapy, sinapi) simultanka (lat. simultaneus istobot. goruica doban) v. pod simultan sinapizac^ja (lat. sinapisatio) med. prisin kratica za sinus vijanje goruice na bolesno mjesto sinapizam (gr. sinapismos) med. oblog sin al fine (tal.) glaz. do kraja, tj. treba od goruice ponoviti do kraja

sinapizirati sinapizirati (gr.

1302

sine loco et anno

sinapizo) oblagati goruicom, posipati goruicom sinarhija (gr. synarchia) zajedniko vladanje, suvlada sinartroza (gr. syn, arthron zglob) v. koartikulacija
Since Cerere et Baccho friget Ve-

nus it. since Cerere et Bakho friget Venus (lat) Bez Cerere i Bakha smrzava se Venera, tj. bez kruha i vina nema ljubavi sincere et constanter it. sincere et konstanter (lat.) iskreno i postojano sinciput (lat. sinciput = semi caput pola glave) anat. gornji dio glave, tjeme sindeza (gr. syndesis) zool. veza, spoj sindezmitis (gr. syndesmos veza) med. upala zglobnih veza sindezmologija (gr. syndesmos veza, logia) anat. znanost o vezama (iliastim tvorevinama koje dre dijelove kostura) sindezmoza (gr. syndesmos veza. spoj) anat. vrst spoj kostiju pomou zglobnih veza sindicirati (gr.syndikeo branim na sudu) kupovati i prodavati na zadrunoj osnovi, preko profesionalnih udruga; davati pravne savjete (drutvu, poduzeu i dr.) brak mukarca s jednom enom (monogamija), ali tako da povremene nevjere, pa ak i poligamija ostaju pravo mukarca sindik (gr. syndikos) pravni zastupnik, predstavnik, opunomoenik, pravni savjetnik (neke zajednice, ustanove, dravne ustanove, poduzea i si.); poslovoa trgovake komore; opunomoeni slubenik sindikalist (gr. syndikon) pristaa (ili: pobornik) sindikalizma sindikalizam (gr. syndikos) upravljanje poslovima preko sindikata; oblik sindikalne organizacije, osobito radnika, kojoj je cilj prelazak prosindijazmiki brak (gr. syn s, dia raz)

izvodnih sredstva u ruke proletarijata putem izravne akcije, te ukidanje kapitalistikog vlasnitva sindikat (gr.syndikos) sluba ili poloaj sindika; udruga, savez na profesionalnoj osnovi radnika jedne struke, slubenika, trgovaca, bankara (sindikat banaka), brodovlasnika (brodarski sindikat i dr.), poslovni, upravni odbor jedne profesi-

radnika kao cjeline (osobito u odnosu prema poslodavcima), profesionalne udruge radnika kojima je cilj otklanjanje konkurencije medu radnicima iste struke pri zakljuivanju ugovora o radu, a time i ublaavanje tekih ekonomsko-socijalnih posljedica koje moe za radnike imati takva konkurencija sindikatni (lat. syndicatus) prav. sindikatna tuba (lat. actio syndicatus in factum) tuba radi zatite od imovinske tete koju je tuitelj pretrpio zbog neispravnog obnaanja sudske vlasti; sindikatni zloin (lat. crimen syndicatus) sudaka pristranost sindon (gr. sindon) fina indijska tkanina, indijsko platno, vrsta muslina sindrom (gr. syndrome) stjecaj; zajedniko djelovanje, sudjelovanje vie initelja; med. skup simptoma koji se istodobno pojavljuju u odredenom broju bolesti, skup znakova bolesti sindel (gr. syn s, lat. cella elija) "onaj koji je zajedno s kim u eliji", tajni savjetnik episkopa (vii monaki in kod pravoslavaca); usp. sincelus pjesnik bez nadahnua (lat.) bez mrnje i naklonosti, tj. nepristrano (pisati, govoriti o komu ili emu) sine loco et anno it. sine loko et ano (lat.) u bibliografiji: bez oznake mjesine ira et studio Sine furore magnus poeta non potest (lat.) Ne moe (ovjek) biti velik

je; radniki sindikati predstavnitva

Sinedrij

1303

singlosa

sta i godine (gdje i kad je knjiga tiskana) Sinedrij (gr. synedrion) zasjedanje, skuptina vijea; osobito: nekadanje idovsko Veliko vijee u Jeruzalemu, imalo je 72 lana, Sanhedrin sinegdoha (gr. synekdoche) "zajedniko uzimanje"; ret. zamjenjivanje znaenja jedne rijei znaenjem druge po opsegu i koliini, gdje se umjesto cjeline uzima dio (par pro toto) ili cjelina umjesto dijela (totum pro parte), ili jednina umjesto mnoine i obratno, npr. glava umjesto ovjek, grlo umjesto govedo sinehija (gr. synecheia) veza, jedinstvo; med. neprestano trajanje neke bolesti; bolesna sraslost arenice oka sinehiologija (gr. synecheia veza, logia) fil. teorija o vezi stvari, o postojanosti stvari u prostoru, ili o jedinstvu tvari (Herbart, Fechner) sinehologija (gr. synecheia, logia) fil. v. sinehiologija sinekdroma (gr. synekdrome isti zavretak, isti oblik) gram. zajednika osnova, korijen razliitih rijei sinekfoneza (gr. synekfonesis) gram. spajanje slogova, spojeno izgovaranje odvojeno napisanih samoglasnika ili slogova jedne rijei sinekija (gr. syn-oikia) zool. zajednika kua, zajedniko stanovanje, pojava kad mravi grade svoja gnijezda na biljkama; usp. simbioza sinekura (lat. sine cura bez brige, engl. sinecure) sluba koja donosi dobar prihod, a u kojoj ne treba gotovo nita raditi sinereza (gr. synairesis saimanje) gram. slijevanje dvaju samoglasnika ili dvaju slogova; supr. dijereza sinergetian (gr. synergos sudjelatan) koji zajedno djeluje, pomoni sinergija (gr. synergia) zajedniko djelovanje, suradnja, pomaganje; fiziol. udruivanje vie organa (miia) radi

obavljanja nekog procesa ili nekog pokreta sinergist (gr. syn, ergon djelo) pristaa sinergizma; prid. sinergistiki sinergizam (gr. syn, ergon djelo) nauavanje o sudjelovanju, nauavanje 0 slobodnom sudjelovanju ljudi u tenji za svojim popravljanjem i stjecanjem blaenstva sinestezija (gr. synaisthesis suoseaj) sposobnost jednog nenadraenog osjetila da osjeti podraaj nekog drugog osjetila, npr. da se vidi boja kad se uju tonovi, tzv. "sluanje boja" (pri zvuku trube vidi se crvena boja itd.) sineza (gr. synesis) mo shvaanja, razboritost; gram. red rijei po smislu Sing-Sing poznata kaznionica u amerikoj dravi New York, dobro uvani 1 osigurani zatvor iz koga se ne moe pobjei sing. kratica za singular singenezija (lat. syngenesia) mn. bot. biljke ije su pranike niti srasle na anterama (XIX. klasa u Linnovom sustavu biljaka) singerica ivai stroj (nazvan po am. industrijalcu i utemeljitelju industrije ivaih strojeva I. M. Singeru, 18111873) singl (engl. single pojedinaan) port, igra samo jednog igraa, npr. u tenisu, protiv samo jednog protivnika single-tax it. singl-taks (engl.) "jedini porez", shvaanje fiziokrata i pristaa agrarnog socijalizma, osobito H. Georga (18391897), prema kojem bi konfisciranje zemljine rente od strane drave uinilo suvinim sve ostale poreze singlosa (gr. syn, glossa jezik) ispitivanje veze izmeu pojmova i oblika ljudskog govora; prikazivanje srodnosti razliitih jezika na temelju sli-

singlton

1304

sinkopa

nosti korijena koji slino glase i imaju isto znaenje singlton (engl. singleton) u vistu: boja u kojoj igra ima samo jednu kartu u ruci singrafa (gr. syn-, grafo piem) prav. pisanje isprave pred svjedocima, koju sastavlja i pie trea osoba, a potpisuju izdavatelj i svjedoci singpil (njem. singen pjevati, Spiel igra) igrokaz praen pjevanjem i glazbom, veoma popularan u 18. st. singular (lat. singularis sc. numerus) gram. jednina; supr. plural singularan (lat. singularis) pojedinaan, poseban; osobit, izvanredan, odlian, jedinstven; osebujan, svojstven; rijedak, neobian, udnovat; singularan sud log. pojedinani sud, sud iji se predikat pripisuje ili nijee samo jednoj jedinici, npr: Derenin je hrvatski junak; singularan ovjek osobenjak; mat. koji ima svojstva u kojima ne sudjeluju druge stvari iste grupe, razreda singulare tantum (lat. singulare tantum) rije koja se upotrebljava samo u jednini, tj. imenica koja ima samo singular, npr. ovjek, Kupa, Medvednica itd.; supr. plurale tantum singularij (lat. singularium) med. poseban lijek, lijek koji ima osobito povoljno djelovanje protiv neke bolesti singularitas testium singularitas testijum (lat.) prav. pojedinanost svjedoka, kad za svaku injenicu koju treba dokazati postoji samo po jedan svjedok; testes singuli singularitet (lat. singularitas) pojedinanost, posebnost; osebujnost, nastranost, udnovatost singularizam (lat. singularis pojedini) fiz. metafiziki smjer koji: 1. samo Boga priznaje kao uzrok svijeta; 2. smatra da postoji samo jedan svemir; 3. mnotvo raznovrsnog izvodi iz jed-

nog naela; 4. smatra da postoji jedinstvo ideala kojeg gleda u Bogu ili svemiru; 5. pretpostavlja samo kvantitativno razliite elemente bia (atome); supr. pluralizam singultus (lat. singultus) med. jecanje; tucanje sinhiza (gr. synchysis slijevanje, ulijevanje) razblaivanje, razvodnjavanje, mijeanje sinhondroza (gr. syn, ehondros hrskavica) anat. vrsta spojenost zglobova hrskavicom siniceza (gr. synizesis saimanje) stapanje u jedno; gram. izgovaranje dvaju samoglasnika u jednom slogu sinister (lat. sinister lijevi) naopak, nespretan; nepovoljan, zlokoban; odvratan, lo; colla sinistra it. kola sinistra (tal.) glaz. lijevom rukom sinkarpija (gr. syn, karpos plod) bot. sraslost plodova sinkatateza (gr. syn-katathesis) usporedba, usporeivanje miljenja jednog ovjeka s miljenjem nekog drugog da bi se miljenja uskladila; odobravanje, priznavanje tueg miljenja sinkategorema (gr. syn, kategorema) ono to se u drutvu s drugim kae o kome ili emu; poet. umetnuta rije, npr. da bi se ispunio jedan stih sinklinala (gr. synklino naginjem se istodobno) geol. geoloka tvorevina kod koje se slojevi naginju prema osi nabora, ulegnuti dio nekog sloja; supr. antiklinala sinklonus (gr. syn, klonos gr) med. opi gr koji obuhvaa sve dijelove tijela sinkopa (gr. synkope) 1. gram. skraivanje rijei izbacivanjem iz sredine jednog sloga ili jednog samoglasnika izmeu dvaju suglasnika, npr. za nj'ga, stan'te; 2. med. iznenadna duboka nesvjestica zbog zastoja kucanja srca; iznenadna smrt zbog odu-

sinkopirati

1305

sinod

zetosti srca; 3. glaz. spajanje u jedan ton druge polovice prvog dijela takta s prvom polovicom drugog, tj. nenaglaenog s naglaenim sinkopirati (gr. syn-kopto skratim) gram. skratiti rije izbacivanjem jednoga sloga ili vie slova iz sredine; med. onesvijestiti se sinkoptian (gr. synkoptikos koji izaziva naglu malaksalost, koji pati od iznenadne malaksalosti) med. koji je u nesvjestici, malaksala srca sinkracija (gr. synkrateo zajedno drim, vladam) suvladavina, oblik dravne uprave u kojem narod, preko svojih izabranika, uzima odredeno sudjelovanje u vrhovnoj upravi sinkranian (gr. syn, kranion lubanja) med. povezan (ili: spojen) s lubanjom sinkrazija (gr. synkrasis smjesa, syn, kerannymi mijeam) mijeanje, mjeavina, smjesa sinkretist (gr. synkretizo ujedinjujem dvije protivnike stranke protiv treeg neprijatelja) tvorac ujedinjenja protivnikh stranaka, ujedinitelj vjerskih stranaka; fil. lan skupine filozofa u XVI. st koji su htjeli spojiti Platonovo i Aristotelovo nauavanje; nekritian eklektiar; usp. sinkretizam sinkretistiki (gr. synkretizo) ujedinjujui, mijeajui; eklektiki; v. sinkretist sinkretizam (gr. synkretismos sjedinjenje dviju protivnikih stranaka protiv treeg neprijatelja) nain rada slian radu antikih Kreana, koji su se, usprkos unutranjim svaama i podijeljenosti na razne politike stranke, ujedinili protiv vanjskih neprijatelja; ujedinjenje dviju protivnikih stranaka protiv treeg, zajednikog neprijatelja; fil. nesustavno i nekritino spajanje dijelova razliitih

filozofskih sustava bez otklanjanja njihovih proturjenosti (najnii stupanj eklekticizma) sinkritici (gr. synkritikos koji sastavlja, sastavljajui) mn. med. sredstva (ili: lijekovi) za spajanje sinkriza (gr. synkrisis sastavljanje, sjedinjenje; usporeenje) sastavljanje, mijeanje; usporeenje, usporedno prosuivanje sinkron (gr. synchronos) istovremen,

istodobno snimanje (kad se ton snima istodobno sa slikom) sinkronian (gr. synchronos istodoban) istodoban, istovremen; sinkronine tablice povijesne tablice u kojima su istodobni dogaaji pregledno stavljeni jedni pokraj drugih; usp. sinkron sinkronija (gr. syn, chronos vrijeme) lingv. dananje, sadanje stanje jezika; stanje u nekom jeziku u jednom odreenom razdoblju, npr. prouavanje odnosa i svojstava samoglasnika u naem dananjem knjievnom jeziku; supr. dijakronija sinkronizacija (gr. syn, chronos vrijeme) istodobno obavljanje dviju radnji koje su u vezi; osobito: ozvuavanje, ozvuenje filma, tj. snimanje i tona i slike u isto vrijeme; usp. postsinkronizacija sinkronizam (gr. synchronismos) istovremenost, istodobnost sinkronizirati (gr. synchronos istodoban) uiniti da dvije radnje ili vie radnji imaju isto trajanje, da pokazuju isto vrijeme, da se pojavljuju istodobno (npr. slika i ton u tonskom filmu) sinod (gr. synodos sastanak, skup, skuptina) skuptina, sabor, osobito sveenika radi rjeavanja vjerskih ili crkvenih pitanja, crkveni sabor; crkvena upravna vlast, crkveno vijee

istodoban; sinkrono snimanje u filmu

sinoda] sinodal

1306

sintaksa

(gr. synodos skup, skuptina) lan crkvenog vijea, lan crkvene skuptine, lan sinoda sinodalni (gr. synodos sastanak, skup, skuptina, lat. synodalis) koji se tie sinoda, koji potjee od sinoda; sinodalni dekret odluka crkvene skuptine ili sinoda; sinodalna pitanja pitanja koja spadaju u mjerodavnost crkvene skuptine; sinodalno i prezkojem Protestantskom crkvom upravljaju sinodi i prezbiteriji sinodian (gr. synodikos koji se tie sastanka) zborni, skuptinski; sinodiki mjesec vrijeme od jednog mlaaka do drugog (29 dana, 12 sati, 44 minute, 2 sekunde); usp. sideriki mjesec sinoha (gr. synoche spoj, stjecaj) med. potajna groznica koja traje nekoliko dana, sa stalnom promjenom temperature sinolog (gr. Sinai Kinezi) prouavatelj (ili: poznavatelj) kineskog jezika, kineske povijesti, kulture, umjetnosti, knjievnosti sinologija (lat. Sinae, gr. Sinai Kinezi, kineski narod, logia znanost) prouavanje kineskog jezika, kineske povijesti, kulture, knjievnosti, umjetnosti sinonim (gr. synonymos istog imena, istog znaenja) lingv. istoznanica, rije razliitog glasovnog sastava, ali istog ili slinog znaenje, npr. pijetao kokot sinoniman (gr. syn, onyma ime) slian, srodan po znaenju, slinog znaenja (rije) sinonimija (gr. synonymia istoimenost, istoznanost) lingv. slinost znaenja, srodnost znaenja; slino znaenje sinonimika (gr. synonymos istog imena, istog znaenja) lingv. dio lingvistike koji prouava rijei slinog znabiterijalno ustrojstvo ustrojstvo po

enja; zbirka i objanjenje rijei slinog znaenja sinopsis (gr. synopsis) pregled, nacrt, skica (npr. neke znanosti); usporedni pregled veeg broja slinih stvari; usporedba spisa koji govore o istoj temi; sinopsis Evanelja usporedba poglavlja iz Evanelja koja jednako ili slino govore o ivotu Isusa Krista, osobito iz Evanelja po Mateju, Marku i Luki, a koja se, za razliku od Ivanovog, zovu sinoptika Evanelja sinoptici (gr. synopsis pregled) mn. prva tri evanelista (Matej, Marko i Luka), iji se opisi Kristovog ivota mogu srediti u preglednu cjelinu; usp. sinopsis sinoptiki (gr. synoptikos pregledan) koji se moe istodobno vidjeti, tj. pregledan, ukratko izloen, u obliku nacrta, skice; sinoptika Evanelja menske karte, na brzojavnim izvjetajima meteorolokih postaja utemeljene i izraene karte koje, pomou posebnih znakova, istodobno prikazuju vremenske prilike u raznim predjelima sinorganizam (gr. syn, organon orue) organsko bie koje je nastalo iz ivotinjskog tijela, npr. utrobna glista sintagma (gr. syntagma sastav; spis; propis) sastavljanje, sreivanje; zbornik, zbirka spisa, napomena itd.; gram. skupina rijei koje oblikuju jedan pojam, npr.: dobar ovjek, zeleno drvo itd.
sintagmatian (gr. syntagmatikos pov. pod sinopsis; sinoptike karte vre-

put ili na nain sintagme) skupljen, sastavljen sintagmatik (gr. syntagma sastav; spis) skuplja, sastavlja sintaksa (gr. syntaxis jezino toan reenini sklop) ureenje, ureivanje; gram. dio gramatike koji se bavi reenicom i njezinim sastavnim dijelovima

sintaktiki

1307

sinzoian

(gr. syntaxis) gram. koji se tie sintakse, koji je u vezi sa sintaksom sintema (gr. synthema) ono to se temelji na nekom dogovoru; ugovoreni znak, kratka i nejasna izreka koju treba rjeavati gotovo kao i kakvu zagonetku; ugovor, sporazum
sintaktiki

sintematian (gr. synthematikos u

dogovorenim znacima, ugovorenim znacima) koji je utemeljen na ugovoru, na sporazumu, na dogovoru sintematografija (gr. synthema ugovoren znak, grafia pisanje) pisanje tajnim znacima; uputa o iskazivanju misli ugovorenim znacima jasno kao obinim govorom sintetian (gr. synthetikos) spojni,
sjedinjavajui; sintetina metoda v.

sinteza; sintetiki sud log. sud koji proiruje nau spoznaju, tj. iji predikat izrie neto o subjektu to nije identino vezano sa subjektom, dakle, sud ije se jedinstvo temelji na zamjeivanju, npr. Neka tijela su teka; sintetika reenica gram. reenica iji predikat nije sadran ve u subjektu, nego je samo spojen s vene namirnice i dr. sirovine napravljene kemijskim putem sintetiar (gr. syhthesis) onaj koji se slui sintetikom metodom; supr. analitiar sintetizam (gr. syntithemi sastavljam, spajam) sintetiki sustav, sintetika teorija sintetizirati (gr. syntithemi sastavljam, slaem, spajam) sastavljati, spajati; log. postupati sintetiki, po sintetikoj metodi sinteza (gr. synthesis) sastavljanje, spoj, spajanje; log. spajanje vie dijelova u cjelinu (npr. pojam je sinteza, tj. spoj vie raznih oznaka u cjelinu);
sinteza ili sintetika metoda progrenjim; kem. sintetiki proizvodi i-

sivna metoda, jedna od istraivakih

ili heuristikih metoda; put ili polaenje od jednostavnijega kao poznatoga, istinitoga, k sloenijim istinama dovodenjem u vezu tih jednostavnijih istina (npr. Euklidova geometrija izgraena je sintetikom metodom); put od dijelova k cjelini; postupak kojim se od suprotnih pojmova (teze i antiteze) stvara vii pojam u kojem su suprotnosti uklonjene (dijalektika metoda); kem. postupak izgraivanja neke tvari spajanjem njezinih sastojaka (elemenata); supr. analiza sinto (jap. sinto, shinto) v. into sintomija (gr. syntomia) kratkoa, saetost izraavanja; kratak, saet izraz sintonin (lat. syntoninum) kem. tvar miinih vlakana sinumbra-arulja (lat. sine umbra bez sjene) vrsta arulje koja ne baca sjenu sinuozan (lat. sinuosus) s naborima, krivudav, vijugav, izvijugan, valovit sinuozitet (lat. sinuositas) naboranost, vijugavost, krivudavost, valovitost sinus (lat.) poluokrugla povrina; zaljev, zaton; nabor na odijelu; anat. upljina (kosti, mekog tkiva); geom. goniometrijska funkcija: odnos izmeu suprotne ka tete i hipotenuze (sin) sinusitis (lat. sinus eona upljina) med. upala eone upljine sinusna busola magnetna igla s pokretnim vodiem struje (za mjerenje galvanske struje) sinusoida (lat. sinus, gr. eidos oblik) mat. krivulja u ravnini koja prikazuje promjene sinusa kad se kut ili luk mijenja; anat. venska mrea u tkivima nekog organa sinuzijasti (gr. synusiastes) mn. krani koji smatraju da su u Kristu obje prirode, boanska i ljudska sinzoian (gr. syn, zoikos ivotinjski) koji se obavlja suradnjom ivotinja:

sinjor

1308
sirijaza (gr.

sirvant

sistem sistem

1309

sitomanija

seiriasis) med. sunanica, sjemena i plodova koje ine neke iupala mozga i modane opne votinje, osobito glodavci (poglavito Sirijus (gr. Seirios, lat. Sirius) astr. vjeverica i hrak) koji skupljaju sjenajsjajnija zvijezda u zvijeu Velime i plodove kao zalihu hrane za kog psa zimu siringa (gr. syrinx) cijev, trska, svirala, sinjor (tal. signore, lat. senior stariji} pastirska frula; zool. organ za pjevanje (kod ptica); med. v. fistula gospodin, gospodar siringa (lat. svringa) med. panjolska sinjora (tal. signora) gospoa, gospogroznica darica sinjorija (tal. signoria) gospodstvo; siringomijelija (gr. syrinx cijev, myeplemstvo; kao titula: Visost, Svjetlos sr, modina) med. bolest poglalost vito vratnog dijela hrptene modine, oituje se u postupnom i sve veem sinjorina (tal. signorina) gospoica obamiranju i uzetosti miia ruke sinjorino (tal. signorino) mladi gosposiringotom (gr. syrinx cijev, tome redin zanje) med. no za rezanje fistule sir it. ser (engl.) gospodin; izraz kojim sirmgotomija (gr. syrinx cijev, tome se oslovljavaju vitezovi i koji se stavrezanje) med. rezanje fistule, razrelja ispred imena; izraz kojim se oszivanje fistule lovljava svaki oLmjen ovjek, samo sirmaizam (gr. svrmaia uljena rotbez spominjanja imena; izraz kojim kvica za povraanje i ienje) med. se oslovljavaju kralj i prinevi uporaba kakvog jakog sredstva za siraa (ir. cirage, lat. cera vosak) mazaienje nje voskom, votenje; slika izraena nekom mutnom bojom slinoj vosku sirmeja (gr. syrmaia uljena rotkvica sirena (gr. Seiren) fiz. sprava za ispiza povraanje i ienje) med. sredtivanje nastanka tonova i za mjerestvo za povraanje i ienje, za stonje njihove visine; cijev iz koje zguslicu nuti zrak ili para isputa jake i duge sirpriz (fr. surprise) iznenaenje, utonove (objavljuje u tvornicama poenje; zgranutost etak i prestanak rada, slui u posirta (gr. syrtis) geol. prud od pominog morstvu kao signal u magli, daje pijeska; poglavito dva opasna pjeznak za uzbunu zbog neprijateljskih ana pruda (grebena) na obali sjezrakoplova itd.); znak za uzbunu; verne Afrike zool. morska krava; med. nakaza sirtu (fr. surtout) Ogrta; srebrna i porsraslih nogu; usp. sirene culanska posuda (sa eerom, solju, sirene (gr. Seiren, lat siren) mn. mit. paprom i dr.) nasred stola morske nimfe s arobnim glasom koje sirup (lat. syrupus, tal. siroppo) gust su svojom zavodnikom pjesmom eerni sok; gusto ukuhan biljni ili primamljivale pomorce pa ih onda voni sok; farm. gusto ukuhan lijek ubijale; pren. zanosna pjevaica, lijes 2/3 eera koji slui za poboljavapa zavodnica, ena opasna za munje okusa toga lijeka karce zhog svoje ljepote; a iranska pje- sirvant (fr. sirvente) prigodna pjesma, sma arobna pjesma, zanosna pjesma vrsta lirske pjesme starih trubadusirigmofonija (gr. sj'rigma svirka, fora (prvobitno u slubi svetaca i vlane glas, zvuk) med. piskavost glasa, dara), pohvalnog ili satirinog sadrpiskav glas aja
sinzoicna irenje plodova bot. irenje

(gr. systema) ono to jc sastavljeno, sastav, sustav, cjelina; prema odreenom stajalitu ureena i od raznovrsnih stvari ili spoznaja sastavljena cjelina, skup ureenih dijelova, npr. u matematici po logikim naelima ureena raznovrsnost matematikih tvorevina poput jednadbi, toaka, krivulja, povrina; oblik ureenja i upravljanja dravom; nain rada, nain postupanja; plan, svrhovito sastavljena cjelina (npr. sustav svijeta, Sunev sustav, notni sustav itd.); bez sistema bez veze, bez plana, neznanstveno sistematian (gr. systematikos) koji je u skladu s nekim utvrenim sustavom, koji odgovara jednom utvrenom sustavu sistematika (gr. systematikos u cjelinu spojen, u cjelinu sreen) 1. vjetina planskog i znanstvenog izlaganja, prikazivanja; plansko, znanstveno prikazivanje; 2. razvrstavanje i grupiranje odreenih stvari i pojava; 3. biol. grana biologije koja razvrstava i grupira organizme prema njihovoj slinosti ih razliitosti u: vrste, rodove, porodice, redove, klase i si. (gr. systema sustav, cjclinski sastav, crjelinski sklop) sreivanje (ili: izgraivanje) po strogo znanstvenim metodama; naela po kojima se ovako radi; sklonost ovakvom nainu rada sistematizirati (gr. svstema cjelinski sastav, cjelinski sklop) izvoditi (ili: izvesti) neto tako da ini skladnu cjelinu, srediti znanstveno, sreivati po loginom naelu, urediti u sustav sistematologija (gr. svstema, logia) znanost o svrhovitom i pravilnom sreivanju znanstvene grae sistematomanija (gr. systema, mania pomama, strast) pretjerivanje u tesistematizam

nji da se sve dovodi i sreuje u znanstvene sustave sistematski (gr. systcmatikos u qclinu spojen, u cjelinu sreen) ureen u obliku sustava, planski, metodian, ureen prema utvrenim stajalitima (naelima), znanstveno obraen; dosljedan sistil (gr. syn, stylos, systylos sa stupovima s meusobnim razmakom od dva promjera) arhit. graevina, dvorana sa stupovima izmeu kojih razmak iznosi samo dvije debljine stupa, tj. sa stubovima naguslo sistilan (gr. systylos) arhit. s gustim stupovima sistilije (gr. systylos s gustim stupovima) mn. arhit. hodnici, dvorane sa stupovima nagu sto sistirati (lat. sistere) zadrati, zaustaviti, obustaviti, prekinuti, sprijeiti, ukinuti sistola (gr. systole) gram. skraivanje slogova, kratak izgovor dugog samoglasnika; med. stezanje srca (supr. dijastola) sistrofa (gr. svstrofe) med. oteklina, ir sitakratija (gr. silos hrana, akratia nemogunost) med. nemogunost zadravanja hrane sitilistika (lat. stilus drak, pisaljka) 1. znanost o stilu, tj. dobrom i pravilnom pisanju; prid. stilistiki sitiologija (gr. sition hrana, namirnice, logia znanost) znanost o hrani; v. sitologija sitofag (gr. sitos ito, fagein jesti) zool. itojed sitofobija (gr. sitos hrana, folx)s strah) med. bolesna odvratnost, gadljivost prema jelu sitologija (gr. sitos penica, ito; hrana, logia znanost) znanost o hrani sitomanija (gr. sitos hrana, mania pomama, strast, ludilo) med. bolesna elja za jelom

sitomctnr
sitometar

1310

skala

(gr. sitos penica, ito, metron mjerilo., mjera) sprava za mjerenje ita Sitting Buli (engl.) "Sjedei Hik" (indijanski: Tatanka Yotanka), poglavica Sioux-Indijanaca (18341890); pobijedi amerikog generala Georgea Custera na rijeci Little Bighorn u junoj Monlani (1876.) situacija (Int. situs poloaj, situatio) stanje, poloaj (kuo, mjesta); drutveni poloaj, imovinsko stanje; ope stanje, prilike (vojske, drave i dr.); sadanje politiko stanje (u drava, Europi, svijetu); komedija situacija kazalino djelo u kojem se smijeh ne izaziva rijeima, nego samom radnjom i temom djela; situacijski plan plan, npr. graevine, s obzirom na poloaj (lat. situs poloaj, fr. situer) staviti, stavljati, postaviti, postavljati, poloiti, dati poloaj; bili dobro situiran biti u ekonomski povoljnom stanju, biti imuan situs (lat) poloaj; anat. prirodni poloaj nekog organa prema svojoj okolini; situs obliquu$ uten it. situs obtikvus uteri (lat.) kosi poloaj maternice sivrije (tur. sivri iljast) klijeti sa iljastim vrhom, tzv. "cvikcange" sispenec it. sikspens (engl.) engleski srebrni novac od 6 pensa, = 1/2 ilinga sizeren (fr. suzerain, lat. sursum, susum navie, gore) u feudalizmu: vlastelin ih vladar koji je dao vazalu zemlju u feud, ili mu nametnuo svoju vlast sizerenitet (fr. suzerainete) vlast i dostojanstvo sizerena Sizif (gr. Sisyfos) miL sin Ko lov, kralj Korinta, po prii otac Odisejev, poznat kao prepreden i grabeljiv ovjek; zato to je odavao tajne bogova, morao je za kaznu u podzemnom svijetu vjeno gurati golem kamen uzsituirati

brdo koji bi sc uvijek skoLrljao natrag kad bi ga dogurao do vrha; otuda: Sizifov posao uzaludan teak posao, besciljan posao koji umara sizigija (gr. syn s, zygon jaram) astr. konjunkcija i opozicija Sunca i Mjeseca (mlad i utap. Mjeseeve mijene); gram. v. konjugacija; takoer: izostavljanje srednjeg sloga; poet. v. diopoija sizmian (lat. sismicus) v. seizmian sizmograf (lat. sismicus. gr. grafo) v. seizmograf sizmometar (lat. sismicus, gr. metron) v. seizmometar sie (fr. sujet. lat. subjeetum) predmet, sadraj (nekog govora, spisa, umjetnikog djela i dr.); glaz. glavni stavak, tema skabijes (lat. scabies) med. svrab (vrsta kone bolesti) skabin (lat. scabinus, tal. scabino) prav. porotnik skabinat (lat. scabinatus) prav. sluba porotnika, porotnitvo skabiozan (lat. scabiosus) med. svrabljiv skadenca (tal. scadenza) trg. rok, dan dospijea, dan plaanja mjcnice skadirati (tal. scadcrc) trg. dospjeti, istei (za rok plaanja mjenica) skafander (gr. skafe) pojas za plivanje; od pluta i dr.; plivako, ronilako odijelo skafoidan (gr. skafoeides kori ta St) u obliku amca, unast skala (lat scala) ljestve, stube; glaz. ljestvica, niz od est uzastopnih tonova izmeu osnovnog tona i oktave, dakle, sedam stupnjeva izmeu oktave i osnovnog tona; fiz. na stupnjeve podijeljna ljestvica kod barometra i slinih instrumenata; podjela na stupnjeve, mjerilo, razmjer; u osiguranju: promjenjiva vrijednost osigurane robe za vrijeme trajanja osiguranja; otuda: skala osiguranja osi-

skalar

1311

skas

guranje robe s promjenjivom vrijednou skalar (lat scala ljestve, stube) fiz. svaka veliina koja je potpuno odreena brojnom vrijednou; usp. vektor s k a l a m a veliina (lat. scalaris Ijestvini) fiz. v. skalar (usp. vektorska veliina), ljestvina veliina skaldi (nord.) mn. islandski i norveki pjesnici-pjevai, od VIII. do XIII. st. skalenoedar (gr. skalenos raznostranian, nejednakih stranica, edra osnova) min. kristalni oblik omeen s 8 ili 12 raznovrsnih trokuta sknlmn (gr. skalmos) vet. zarazna konjska bolest, javlja se u obliku upale dinih organa, praena slabom groznicom, bronhitisom, kaljem i ba ljenjem
skalp (engl. sealp lubanja) zguljcna

skandalizirati (lat. scandalisare) sa-

koa s glave pobijeenih neprijatelja, ratniki trofej sjevernoamcrikih Indijanaca i nekih drugih naroda skalpel (lat. scalpellum) med. manji kirurki no kod kojega je otrica nepomino usaena u drak skalpirati (lat. scalpere grepsti, rezati, engl. scalp lubanja) oderati kou s glave (po obiaju sjevernoamerikih Indijanaca i nekih drugih naroda koji su to inili pobijeenim neprijateljima u znak pobjede) skulptura (lat. scalptura) rezanje (ili: urezivanje) dubaem; osobito: vjetina pravljenja malih reljefa u kamenu i na peatima (razliito od skulpture) skaljola (Lal. scagliola) mjeavina od finog gipsa i tinjca u prahu sastavljena u smjesu pomou ljepila; upotrebljava se za izradbu kamenih slika slinih mozaiku skandal (gr. skandalon) sablazan; bruka, sramota, sramotna stvar; vika. galama, nered; ljutnja, srdba
skandal i ra ti (lat. scandalum) praviti

blazniti, sablanjavati; izazivati jaku ljutnju, srditi, rasrditi; skandalizirali se sablanjavati se, ljutiti se skandalozan (lat, fr. scandaleux) sablanjiv, sramotan, odvratin, uasan skandij (lat. scandium) kem. element, atomska teina 45,10, redni broj 21, znak Sc, kovina skandinavizam (lat. Scandinavia) 1. tenja da se skandinavske zemlje (Danska, vedska i Norveka) ujedine ili barem sklope savez za napad i obranu; 2. knjievni smjer B. Bi0rnsona i II. Ibsena skandirati (lat. scandere) metr. dijeliti stihove po stopama i itati ih po taktu (ritmu), bez obzira na znaenje skanzija (lat. scansio) metr. dijeljenje i itanje stihova po stopama; skandiranje skapulalgija (lat. scapula plea. gr. algos bol) med. bol u pleima skapulodinija (lat. scapula plea, gr. algos bol) med. v. skapulalgija skarabej (lat. scarabaeus, gr. karabos) zool. kotrljan (kukac) skaredan (rus.) ruan, gadan, nakazan. neprilian; prljav, bezobrazan skarificirati (lat. scarificare) med. malo zarezati, boenuti lancetom, npr. desni, radi putanja malo krvi
skariflkacija (lat. scarificatio) med.

malo zarezivanje. ubod skarifikatorom radi putanja malo krvi skarifikator (lat. scarificator) kirurki instrument za povrinsko zarezivanje koe radi putanja malo krvi; poljoprivredna sprava koja okomito ree zemlju noevima (ekstirpator) skarlatinn (lat scarlatina) med. v. arlah lahni, slian arlahu skas (tal. scossa) 1. udarac; 2. strmenit put
skarlatlnozan (lat. scarlatinosus) ar-

(ili: izazvati, izazivati) skandal

skaska
skaska (rus.) pria, bajka skating-ring it. sketing-ring

1H12

skijagrafija sa) med. oteklina bedra (gr. skepsis promatranje, razmiljanje) sumnja, sklonost sumnjanju. osobito glede mogunosti spoznavanja istine skeptar (lat. sceptrum, gr. skeptron) ezlo (kao znak vladalarske moi careva i kraljeva); pren. vlast skepticizam (gr. skepsis promatranje, miljenje) fil. shvaanje koje sumnja u mogunost spoznaje, a dolaenje do istina smatra iskljuenim i nemoguim skeptiki (gr. skeptikos) sumnjivo skeptik (gr. skeptikos koji nita odredeno ne tvrdi, ve samo izrie svoje miljenje uz. dvojbu) fil. onaj koji sumnja u mogunost spoznavanja istine, pristaa skepticizma; nepovjerljiv ovjek skercando (tal. seherzando) glaz. aljivo, nestano, vragolasto; skereozo s k e r c o (tal. seherzo, njem. Scherz) aljivo i nestano glazbeno djelo s k e r e o z o (tal. seherzoso) v. skercando skica (tal. schizzo) na brzinu izraen (neizveden potpuno) crte; nacrt, osnova, glavni potezi neeg (npr. slike, kipa, graevine i si.); lit. crtica, priica (tal. schizzare) izraditi (ili: izraivati) u glavnim potezima, na brzu ruku nacrtati, naznaiti, napraviti nacrt ega skicist (tal. schizzare izraditi u glavnim potezima) slikar koji se zadovoljava izradbom karakteristinih dijelova na slici, a ne ulazi u briljivo izvoenje pojedinosti skif (ongl. skiff) port, dug i uzak trkaki amac, vrsta skulera, u kojem vozi samo jedan vesla sa dva vesla skijagrafija (gr. skia sjena, grafia biljeenje. crtanje) izraivanje fotografskih rentgenskih snimaka; vjetina odreivanja vremena prema sjeni,
skicirati

(engl.) port, betonska ili asfalt na staza za klizanje na cipelama s 34 kotaia skatofagija (gr. skor gen. skatos izmet, fageo jedem) med. jedenje izmeta (duevna bolest) skatol (gr. skor gen. skatos izmet. lat. oleum ulje) kem. trula bjelanevinasta tvar u ljudskom izmetu koja uzrokuje njegov neugodan miris skaut (engl. scout) izvidnik, lan meunarodnog omladinskog saveza izvidnika (skautizma) skautizam (engl. seaut izvidnik) nain tjelesnog odgajanja mladei kojem je cilj da se gradska mlade dovede u vezu s prirodom i upozna s pojavama u prirodi putem izleta i logorovanja po umama, gdje se ui razvijanju samopomoi s lozinkom: "Budi spreman"; ovaj pokret zahtijeva od svojih lanova trijeznost, osobito zabranjuje pie i puenje skavid (engl. scavage) gradska carina, troarina (u Londonu) sknzon (gr. skazo hramljem) metr. v. holijamb sketch) nacrt, skica; kratak sastav; kaz. kratka dramska aljiva igra zasnovana na vanjskim scenskim efektima; kratka glaz. izvedba skelalgija (gr. skelos bedro, algos bol) med. bol u bedrima skelet (gr. skeleton sc. soma) "isueno tijelo", Lj. kostur skeletografija (gr. skeleton kostur, grafia opis) opisivanje kostura skeleton (engl.) kostur, rebra (broda, kiobrana); port, niske sanjke na kojima voza lei potrbuke i pokree ih nogama skeletopeja (gr. skeleton kostur, poieo pravim, inim) vjetina pravljenja kostura
s k e (engl.

skelonkus (gr. skelos bedro, onkos maskepsa

skijamahija

1313

sklerometar

vjetina izraivanja sunanih satova; skio grafija skijamahija (gr. skia sjena, mache borba) borba sa sjenom, borba sa zrcalima; port, borba sa zamiljenim protivnikom, npr. kod boksakog treninga; skiomahija skijaskop (gr. skia sjena, skopeo promatram) ispitiva sjena sunani sat skijaskopija (gr. skia sjena, skopeo promatram) med. promatranje stvaranja siena u oku; opt. = rentgenoskopija skija (norv. ski) sport, skliza na skijama skijati (norv. ski) port, sklizati se na skijama skijatrofija (gr. skia sjena, trofeo hranim) odgajanje u sjeni, tj. u sobi, bez blagotvornog utjecaja vanjskog svijeta: takoer: sobna uenost, kabinetska uenost, bez veze sa stvarnou skijo (norv. ski) mn. port, drvene sklizaljke 810 cm iroke, do 3 m duge i na vrhu zavrnute za 1315 cm skije (norv. ski) mn. port. v. ski skijering (norv. ski) port, skijanje pomou konja ili motocikla koji skijae vuku o konopcu dugom desetak metara (u krajevima gdje nema dovoljno prikladnih terena za taj port) skijeropija (gr. skieros sjenovit, orao vidim) med. varka vida kod koje bolesnik sve predmete vidi zamraene skiografija (gr. skia sjena, grafia pisanje, biljeenje, crtanje) v. skijagrafrja skiomahija (gr. skia sjena, mache borba) v. skijamahija skiomnntija (gr. skia siena, manteia proricanje, gatanje) proricanje iz sjene; takoer: = nekroinantija skioptikon (gr. skia sjena, optikon vidni, koji pripada vidu) opt. ureaj za prikazivanje poveanih shka u mra-

ku (usavrena "arobna svjetiljka") pred velikim brojem gledatelja (npr. u koli) skiostat (gr. skia sjena, istemi postavim) sat za odreivanje sunanog vremena Skiti (gr. Skythai, lat. Scythae) mn. u starom vijeku: ime svih nomadskih naroda sjeverno od Crnog mora i Kaspijskog jezera do duboko u istonu Aziju skitovi (gr. skytos stavljena koa) mn. mali samostani u kojima su ivjeli redovnici pustinjaci (naziv po tome to su prvi takvi pustinjaci bili pravi beskunici, te se zadovoljavali koama raznih ivotinja od kojih su sebi pravili atore) sklambe (tur.) pojas koji sc opasuje konju oko prsa, konjski oprnjak sklera (gr. skieros tvrd) anat. bjeloonica (oka) skleradenitis (gr. skieros tvrd, aden lijezda) med. otvrdnue limfnih lijezda zbog upale sklereide (gr. skieros tvrd) mn. bot. veoma tvrde i vrste stanice s odebljalim opnama (membranama) koje biljku ine vrom sklerenhim (gr. skieros tvrd, enchvma uljev) bot. odcbljalo i otvrdnulo stanino tkivo koje biljci daje vrstou sklerija (gr. skieros tvrd) med. ulj skleritis (gr. skieros tvrd) med. upala
sklerocija (gr. skieros tvrd; suh) klupsklerodaktilija (gr.

bjeloonice

ko gljivinih vlakana skieros tvrd, daktvlos prst) med. otvrdnjavanje prstiju sklerodermija (gr. skieros tvrd, erma koa) v. ski orem sklerom (gr. skleroma otvrdnjavanje. otvrdnue) med. v. sklerem sklerometar (gr. skieros tvrd, metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje tvrdoe neke tvari

sk I erotici sklerotici (gr.

1314 skoleks

skotizam

sklcros suh, lat-. sclerotica) med. sredstva za zasuivanje sklerotian (gr. skleros) tvrd, otvrdnut, zadebljan, ovapnjenjen .sklcrotika (gr. sideros tvrd) v. sklera skleroza (gr. skleros tvrd, suh) suenje, otvrdnjavanje, ovapnjenjc; med. bolesno otvrdnjavanje organa i tkiva; arterioskleroza s k o l a s t i c i z a m (gr. scholastike) fil. pogledi i naela skolastiara skolastiari (gr. schole kola. lat. scholastici) fd. kolski znanstvenici, kolski mudraci; srednjovjekovni kranski filozofi koji su pokuavali utvrditi znanstveno-filozofski sustav kranske Crkve (S. Eriugen, Roscelin, A. Canterburjjski, Ablard, Toma Akvinski, D. Scotus i dr.); prijezirno: naklapala ija je mudrost vise za kolu nego za ivot skolastiki (gr. scholastikos dokon; kolski; ovjek kolske mudrosti) kolski; pren. domiljat, mudrijaki; skolastiko pitanje kolsko pitanje, mudrijako pitanje; skolastika filozofija v. skolastika skolastika (gr. scholastikos kolski; ovjek kolske mudrosti; prvo znaenje: dokon, koji ima vremena uiti, scholastike) 1. fil. srednjovjekovna filozofija koja je nastojala dokazati da su vjerske istine istodobno i nune istine razuma; to je, zapravo, teologija ili, kako su je nazvali, "slukinja teologije" Gat. scholastica. gr. schole kola) 2. kod katolika: asna sestra koja je i uiteljica skolekijaza (gr. skolex glista) med. glisna bolest, bolest od glista skolekodian (gr. skolekodes crvast, skolex glista, crv, eidos oblik) kao crv, crvast skolekologija (gr. skolex glista, logia znanost) znanost o prstenastim glistama
skolastika

(gr. skolex. gen. skolekos crv, glista) prednji dio gliste skolijc (gr. skolios krivuljasl) starogrke stolne pjesme (poamee) koje su sc, uz liru, pjevale kod gozbe skoLiom (gr. skolioma iskrivljenje) med. v. skolioza skolioza (gr. skoliosis iskrivljenje) med. bono krivljenje hrptenjae, kralj enice skolopendra (gr. skolopendra) zool. sLriga. stonoga skontirati (tal. seontare) trg. v. diskontirati skonto (tal. seonto) trg. v. diskonto skontracija (tal. seontro) trg. obraunavanje meusobnih potraivanja i obveza na Laj nain to jedan plaa drugom samo razliku (skontro) skontrirati (tal. seontrare) trg. v. riskontrirati skontro (tal. seontro) trg. riskontro skor (engl. seore) port, broj bodova u igri, broj golova na utakmici bolest s poveanim gubljenjem snage i povrinskim krvarenjem, osobito u miiima lista i desnima; nastaje zhog nedostatka vitamina i jednoline prehrane (pomanjkanja bjelanevina i svjeog povra), gnjilac skorifikacija (lat. scorificatio) pretvaranje u trosku (ljaku) skorija (gr. skoria) troska, drozga, ljaka skorzo (tal. seorso) trg. proli mjesec, = pasato; takoer: rok plaanja mjenice skotazma (gr. skotasmos pomrina, tama) med. mrak pred oima, nesvjestica koja sprjeava sposobnost gledanja, mrlje vidnog polja skotisti fil. pristae filozofije Dunsa Scotusa; v. skotizam 1. skotizam 1. fil. filozofija srednjovjekovnog franjevca Dunsa Scotusa koji je smatrao volju osnovnom silom
skorbut (lat. seorbutus) med. zarazna

skotizam

1315

skrutinij

due i nastojao odvojili filozofiju od teologije skotizam (lat. Scoti) 2. osobitost kotskog jezika skotodinija (gr. skolia pomrina, mrak, odvne bolest) med. v. skotazma skotofobija (gr. skotia mrak, fobos strah) med. strah od mraka skotograf (gr. skotia pomrina, mrak, grafo piem) sprava pomou koje se moe pisati u mraku skotoma (gr. skotoma mrak na oima zbog nesvjestice) med. v. skotazma skotomija (gr. skotizo pomraim) med. v. skotazma skrab (engl. scrub) biljna zajednica suhih ikara niskih akacija u sjeveroistonom dijelu Australije skrahirati (isp. krah) propasti, slomiti se, pasti pod steaj skram (engl. seramble) port, u ragbiju: otimanje oko lopte skrejper (engl. serape strugati, grepsti. seraper struga, greba) teh. stroj za kopanje i prenoenje velikih koliina zemlje, upotrebljava se pri velikim zemljanim radovima (skrejper od 4,6 n v * moe za I sat iskopati 84 m~ zemlje i preniieti je na daljinu od skribent (lat. scribens) pisar, prepiiva krinja (lat. scrinium) sanduk, drveni koveg, kutija; krinja krip (engl. scrip) privremena priznanica koja se izdaje za jo u cijelosti neisplaene ili neizradene originalne dravne vrijednosnice (engleski burzovni izraz, kratica od inscription) skripta (lat. scriptum) pisano, napisano, pismeno; kolski sastav radi vjehanja u prevoenju; pisano predavanje; pisana naredba skriptgerl(a) (engl. scriptgirl) zapisniarka, enska osoba koja vodi sve pisane radnje pri snimanju filma
60 m)

skriptor (lat. scriptor) pisac; pomonik kustosa (u bibliotekama, knjinicama) krip turist (lat. scripturista) prouavatelj Svetog pisma: lan sljedbe "skripturusta" koji su bili pristae ponovnog krtenja i vjerovah samo u ono to pie u Svetom pismu skrofula (lat. scrofa krmaa, scrofula krmaica) med. tuberkulozna oteklina lijezda, oteena i otvrdnula vratna lijezda skrofulizam (lat. scrofula krmaica) med. oteenost vratnih lijezda skrofulozan (lat. scrofulosus) med. s oteenim, tuberkulozno oholjehm lijezdama skrotalnn (lat. scrotalis) anat. koji pripada monjama skrotiformao (lat. scrotiformis) monjiast, u obliku monji, slian monjama skrotocela (lat. scrotum monje, gr. kele bruh, kila) med. bruh, kilavost (monji) skrotum (lat. scrotum) anat. monja (u kojoj se nalaze sjemenici) skrupula 1. (lat. serupulum) georri. deseti dio jedne linije; ezdeseti dio stupnja (jedna minuta); 2. (lat. serupulus) uplaenost (ili zabrinutost) zbog dunosti, bojaljivost. pretjerana tonost, savjesnost u poslu s k r u p u l o z a n (lat. serupulosus) pretjerano toan, krajnje oprezan i savjestan
skrupulozitet (lat. scrupulositas) preakrutator

tjerana tonost, krajnja savjesnost (lat. serutator, tal. serutatore) istraiva, ispitiva; osobito: skuplja glasova, broja glasova; skrutalori (tal. serutatori) mn. tri skupljaa glasova pri izboru biskupa ih pape skrutinij (lat. scrutinium) ispitivanje, istraivanje; u crkvenom pravu: ispitivanje sposobnosti pristupnika prije

skuleri

1316
skvou (engl.

slavomanija

nego Sto e primiti neku crkvenu slubu ili poloaj (kod katolika); biranje (ili: izbor) biskupa ili pape; biranje putem glasovanja listiima ili kuglicama, tajno glasovanje; per $cru.tinium it. per skrutinijum (lat.) putem skupljanja glasova (osobito pri izboru pape) skuleri (engl. scull) mn. port, uski trkaki amci u kojima svaki vesla vozi sa po dva vesla, tj. sa po jednim u svakoj ruci. bez kormilara; skuleri su i amci kojima se slue za prevoenje preko rijeka, posebice na Temzi skulpsit (lat. sculpere klesati, seulpsit) na bakrorezima, pokraj imena umjetnika: isklesao (je) N. N. skulptor (lat. sculptor) kipar skulptura (lat. sculptura) kiparska umjetnost, kiparstvo; kiparsko djelo, kip, statua; kiparski ukras; bakrorezaka umjetnost s k u n k (engl.) zool. ameriki tvor, smrdIjivac (ivotinja iz porodice kuna, Mephitis mephitis); 2. trg. crno krzno amerikog tvora skurilan (lat. scumlis) prostaki aljiv, lakrdijaki, sramotan s k v a d r i s t (tal. squadrista) faistiki dobrovoljac (u doba Mussolinijeve diktature); faist koji je priao pokretu u samom poetku i pomogao Mussoliniju uvesti vlast s k v a m o z a n (lat. squamosus) s ljuskama, Ijuskav s k v e r (engl. square, lat. exquadra) skupina ili blok kua u obliku etvorokutnilca; osobito: etvrtast ili okrugao manji park u gradovima; mjera za povrinu, = 55,3 m2 ekvoter (eng. squatter) u Sjev. Americi: naseljenik koji se bespravno naseli na neobraenoj zemlji; u Australiji: onaj koji uzme u zakup panjake izvan granica ve izmjerenog zemljita i bavi se ovarstvom i stoarstvom

squaw) ena sjevernoamerikog Indijanca sky-scraper it. skaj-skrejpr (engl.) neboder, vrsta veoma visokih kua u Americi (30 i vie katova) skyjacker it. skajdeker (engl) otmiar zrakoplova, zrani gusar Skylab it. Skajleb (engl.) kratica od sky laboratory nebeski laboratorij, amerika svemirska postaja za ispitivanje uvjeta ivota u dugotrajnom besteinskom stanju skylight it. skajlajt (engl.) prozor na tavanici (za svjetlost odozgo); oberliht slacks it. sleks (engl.) dugake, iroke enske hlae slajd (engl. slide) projekcija, dijapozitiv, snimka prikazana na ekranu slajding (engl. slidingseat) pokretno sjedalo u portskom amcu slalom (norv.) port, teka skijaka disciplina na kratkoj, ali strogo propisanoj i veoma krivudavoj stazi slang (engl.) posebni govor jednog stalea (portski, ribarski, studentski, vojniki, lovaki, glumaki itd.); vulgarne rijei i izrazi londonske ulice slargando (tal.) glaz. proirujui slavistika znanost koja prouava duhovni ivot i kulturu slavenskih naroda, osobito slavenske jezike i knjievnosti, slavenska filologija slavi zam (fr. slavisme) slavenstvo sla\ T izirati (fr. slaviser) poslaveniti slavofil (fr. Slave Slaven, gr. filos prijatelj, koji voli) prijatelj Slavena, ljubitelj Slavena slavofob (fr. Slave Slaven, gr. fobeo bojim se) onaj koji se boji Slavena, koji mrzi Slavene slavoman (fr. Slave Slaven, gr. mania pomama, ludilo, strast) ovjek koji se oduevljava slavenstvom slavomanija (fr. Slave Slaven, gr. mania pomama, ludilo, strast) pretjerana ljubav prema slavenstvu

sle

1317

socida

sle (niz. Slee) sprava za izvlaenje brodova na suho, brodske saonice (u Nizozemskoj) sleeping-ear it. shping-kar (engL) kola za spavanje (u eljeznikom prometu) slentnndo (tal.) glaz. usporavajui slink (engl.) trg. krzna mladih janjaca iz Kine slip (engl.) engleska mjera za konac = 1800 jardi sliper (engl. slipper) papua; cipela od gume; grijalica za noge slogan (engl.) stari ritmiki ratni pokli kotskih gortaka: u SAD-u: lozinka, gfislo, krilatica (politika, kulturna i dr.), npr. "Svakog tjedna kupi jednu knjigu" sloka (sanskr.) dvostih u epskim pjesmama Hindusa, sastoji se od dva reda sa po 16 slogova, od kojih svaki ima u sredini stanku (cezuru) slup (engl. sloop) mala, brza portska jedrilica s jednom katarkom; vrsta ratnih brodova u Engleskoj, Sjev. Americi i Rusiji smatta (tal. smalto) kem. plavo staklo koje se dobiva taljenjem prenih kohaltovih ruda; izmrvljeno slui kao lijepa plava boja za bojenje porculana, stakla i fajanse smanioso it. smaniozo (tal.) glaz. bijesno, zgranuto smaragd (gr. smaragdos, sanskr. marakata) min. skupocjen dragulj, proziran i kao trava zelen, vrsta berila smegma (gr. smegma mazanje, masiranje; mast) sapun; zool. koni loj koji izluuju lojne lijezde; med. sirasti proizvod lojnih hjezda na glaviu penisa smektici (gr. smeeho obriem, lat. smectdca) mn. farm. lijekovi za ienje i ispiranje smektian (gr. smeeho, obriem) koji isti, koji ispire

smerdakovtina izvedcnica prema pre-

zimenu merdakov (lik pokvarenjaka u romanu Braa Karamazovi F. Dostojevskoga) smoking (engL) zapravo: kaput koji se nosi u sobi za puenje; kratak, duboko izrezan crni kaput, opiven svilom, za sveane prilike s m o r e n d o (tal.) glaz. umirui s m o r z a n d o it. smorcando (tal.) glaz. gasei se, sve slabije; smorzato smorzato it. smorcato (tal.) glaz. v. smorzando Sn kem. kratica za kositar (lat. stan um) snajper (engl. sniper) voj.. port, odlian strijelac, onaj koji dobro vlada vjetinom gaanja, prikrivanja i promatranja, otro strijelac; vrsta precizne puke s dalekozorom s n o b (engl.) onaj koji slijepo slijedi modu i obiaje tzv. "vieg svijeta", onaj koji hoe izigravati gospodina, a nema za to ni smisla ili sredstava, umiljen ovjek (izraz je, vjerojatno, kratica od lat. izraza sine nobititate = bez plemstva, od napomene koju su u XVIII. st. stavljali, u skraenom obliku s. nob., u katalozima engleskih sveuilita uz ime mladia graanskog podrijetla) snobizam (engl. snob) osobine kojima se odlikuju snobovi: pridavanje vanosti sebi. izigravanje gospodina bez uvjeta za to, umiljenost soap it. soup (engl.) sapun soareja (fr. soiree, lat. serus kasni) veer; veernje drutvo (ili: posijelo), veernja priredba soarija (fr. soierie) svilara; tvornica svile; svilena roba soave (tal. soave) glaz. blago, ljupko, umilno
soavemente (tal.) glaz. v. soave socida (lat. socida) prav. vrsta ugovora

o zakupu po kojem zakupnik prima inventar zakupljenog imanja, osobito

Societas Jesu

1318
socijalizam

sociologija

stoku, po procjeni, dakle, /opravo ga kupuje Societas J e s u (lat.) Druba Isusova slubeni naziv isusovakog (jezuitskog) reda. isusovci socijalan (lat. socialis) 1. drutveni, koji se tie drutva; socijalna demokracija oblik vladavine koji se temelji na drutvenoj jednakosti i ravnopravnosti; socijaldemokrat pristaa socijalne demokracije; socijalna etika smjer u etici koji smatra predmetom etikog djelovanja ovjekov drutveni ivot; socijalna medicina grana medicine koja prouava zdravstveno slanje naroda i pronalazi puteve i naine da se ono popravi; socijalna politika na potrebama graanskog drutva znanstveno utemeljen dravni sustav koji tei za ostvarenjem naela socijalizma, dravna politika s "ciljem pomaganja" drutveno ugroenih; socijalna reforma postupno mijenjanje drutvenih odnosa nabolje; socijalna higijena grana socijalne medicine koja prouava higijenske prilike u narodu i radi na njihovom poboljanju, bori sc protiv alkoholizma, spolnih bolesti, tuberkuloze i ostalih zaraznih bolesti itd.; socijalni konirakt drutveni ugovor; socijalno pravo drutveno pravo; 2. drutven, drueljubiv, druevan socijalisti Gat. socialis drutveni) pristae naela socijalizma; takoer: engleska udruga za filantropizam i racionalizam socijalistiki (fr. sodalisme) koji pripada socijalizmu, koji se tie socijalizma, koji oznaava socijalizam, koji se temelji na socijalizmu socijalitet (lat. socialitas) druevnost, drutvenost-, drueljubivost, nagon za drutvenim ivotom, sklonost drutvenom ivotu socijalizacija (lat socialisatio) pretvaranje osobnog vlasnitva u zajedniko

(lat. socialis drutveni od socius drug, fr. socialismc) filozofska, ekonomska ili politika teorija i pokret kojemu je cilj postizanje drutvene jednakosti ljudi na osnovi zajednice dobara, prije svega sredstava za proizvodnju, tj. zalae se za prevladavanje opeg interesa i dobara nad privatnima; utopijski socijalizam opi naziv za socijalistike teorije koje se javljaju na prijelazu iz feudalizma u kapitalizam, tj. prije K. Marxa (predstavnici: C. H. de Saint-Simon, Ch. Fourier, R. Owen) socijalizirati (lat. socialisarc) podruLveniti, uiniti drutvenim, druevnim, drueljubivim; podrutviti, podrutvljavati, pretvarati (ili: pretvoriti) osobno vlasnitvo u ope; ureivati (ili: urediti) po naelima socijalizma socijativ (lat. socius drug) gram. instrumental s prijedlogom s kojim se oznaava drutvo, npr. Doao sam s bratom socijetet (laL. societas) udruga, zajednica; trgovako drutvo; znanstveno drutvo socijus (lat. socius) drug, pratitelj; sudionik, ortak; saveznik sociografija (lat. socius drug, gr. grafo piem) opisivanje ivotnih prilika i opeg stanja nekog naroda u jednom odreenom vremenskom razdoblju sociolog (lat. socius drug, gr. logos) znanstvenik koji se havi sociologijom sociologija (lat. socius drug, gr. logia znanost) znanost o osnovnim uvjetima ljudskog drutva (izraz potjee od O. Comtea, osnivaa novije sociologije); kao socijalna statika i morfologija, sociologija prouava oblike, ustrojstvo i razloge trajanja i vrstine odreenih stanja ljudske zajednice; kao socijalna dinamika, ona prouava uvjete i zakone razvoja ljudskog drutva

sociologizam

1319

sofizam

sociologizam (lat. socius drug, gr. logia znanost) fil. shvaanje po kojem sve duhovne i kulturne injenice i pojave treba objanjavati iskljuivo drutve ni m stanjem soda (fr. soude, tal., port,, p. soda, lat. salsus) 1. kem. natrijev karbonat, ima veliku vrijednost u industriji stakla, sapuna, kao i za pranje, bijeljenje i dr. (prije se dobivala iz pepela nekih morskih i primorskih biljaka, a sada gotovo iskljuivo od kuhinjske soli); 2. voda s otopljenom ugljinom kiselinom, C02 (u posebnim, vrstim staklenim hocama, tzv. sifonima) sodij (lat. sodi um) kem. v. natrij Sodoma (hebr.) legendarni grad u Palestini. na podruju sadanjeg Mrtvog mora, koji je s Gomorom zbog bezbonosti i razvrata bio uniten vatrom; (Post 19): pren. grad grijeha i razvrata sodomija protuprirodno zadovoljavanje spolnog nagona izmeu ovjeka i ivotinje (po gradu v? od omi gdje su, prema predaji, bludniili na ovakav nain) sodomist onaj koji vri sodomiju sofa (ar. sofet, p., tal. sofa) iroka klupa du zida, u sobama, pokrivena tkaninama, na kojoj se sjedi i spava soferimi (hebr.) "knjievnici", skupljai, tumai i uitelji "zakona" kod idova nakon izgnanstva, uivah su vei ugled i od sveenika sofija (gr. sofi a) mudrost sofioni (tal. soffioni) mn. kem. pare (fumarole) koje sadre bornu kiselinu i izbijaju iz pukotina zemlje (u Toscani), iznad kojih su bazeni s vodom u koju skupljaju bornu kiselinu sofist (gr. sofistes) onaj koji se namjerno slui lanim zakljucima, prepreden mudrija; fil. u V. st. pr. n. e.: ovjek od znanosti, mudrac, narodni uitelj i prosvjetitelj; kasnije, malo-pomalo, sofisti su se izvrgnuli

u ljude koji su od svog znanja napravili unosan posao, sluei se iskrivljavanjem istine, zakona itd., kako je kad trebalo; najznaajniji i znanstveno najsolidniji bio je Protagora sofisterija v. sofistikacija sofistiki (gr. sofistikos) namjerno krivotvoren i pogrean (sud, dokaz) sofjstika (gr. sofistes) filozofija prvih sofista, tj. uvjerenost u odnosnost (ili: relativnost) ljudske spoznaje u teorijskom i praktinom pogledu; namjerno iskrivljavanje istine i pravljenje lanih zakljuaka pomou govornike vjetine sofistikacija (lat. sophisticatio) krivotvorenje, kvarenje; krivotvorevina; fil. sofistikacijama istog uma naziva Kant zakljuke istog uma koji ne sadre empirijske premise i pomou kojih na temelju neeg to znamo stvaramo zakljuke o neemu o emu nemamo ni pojma, a emu ipak pridajemo objektivnu realnost; to su sofistike opsjene istog uma, npr. kada na temelju toga to postoji svijet, ili na temelju svrsi shodnostd organizama. ih na osnovu postojanja "moralnog zakona u nama" zakljuujemo da postoji Hog sofita (tal. soffitta) arhit. izgled luka, arhitrava ili ukraenog stropa kad se gledaju odozdo; kaz. pokretna, visea dekoracija na pozornici koja prikazuje nebo, oblake i dr. sofizam (ar.) 1. mistino nauavanje jedne vjerske sljedbe, osobito u Perziji i Indiji, po kojem je sve to u svijetu postoji identino, a ovjek emanacija boanstva koja tei ponovnom sjedinjenju s boanstvom sofizam (gr. sofisma lukavstvo, zavaravanje} 2. neto mudro ili lukavo smiljeno; osobito: zakljuak na temelju dvosmislenosti izraza za srednji pojam gdje se to ini radi obmanjivanja drugog (primjer: Epimenid,

sofologija

1-320

sol ari zacija

Kreanin, kae da svi Krcani lau; a Kpimenid je sam Kreanin. te, prema tome. nije istina da Krcani lau; dakle. Epimenid govori istinu: dakle. svi Krcani lau sofologija (gr. sofos mudar, logos govor) podrugljiv (ironian) nain na koji neki pisac ili govornik, na osnovi premisa nekog prihvaenog miljenja (s kojim se on u dui ne slae), izvodi zakljuke formalno pravilne ali stvarno potpuno apsurdne, pa ih onda, drei se strogo logine dosljednosti, s "uvjereiiou" brani i zastupa; to, zapravo, ini s namjerom kako bi uinio oiglednom svu glupost toga miljenja; sofologijom su se ljudi esto sluili da bi mogli, bez opasnosti po sebe, izrei neku misao koju su vladajue drutvene snage strogo zabranjivale sofra (tur.) stol sofronisterij (gr. sofronizo opametim, pouim, lat. sophronisterium) bolnica, dom za umobolne sofrosine (gr. sofrosyne) razboritost, umjerenost, suzdrijivost, trijeznost (jedna od etiri kardinalne vrline u starogrkoj filozofiji) softa (tur.) student islamske teologije i prava, uenik medrese softbaU it. softbol 'engl. sofi mek, bali lopta) port, vrsta bejzbola, ali se igra mnogo veom i mekom loptom software it. softver (engl.) programi i naini uporabe elektronikog raunala soggetto it. sodcto (tal.) glaz. stavak ih tekst koji treba glazbeno obraditi soja (lat. soja hispida) bot. vrsta graha u Kini i Japanu ije se brano upotrebljava za jela sokak (ar. zukak, tur. cokak) kratka i uska ulica sokl (fr. socle, njem. Sockel. lat. socculus) podloga, podnoje, postolje, stopa

Rokratika nain pouavanja grkog filozofa Sokrata (470399. pr. n. e.) koji se sastoji u tome da se ideje razviju iz duha samog uenika, time to ovaj, vjeto postavljenim pitanjima, malo-pomalo sam doe do poima koji mu je uitelj htio objasnili; v. majeutika sokratovci fil. Sok ratovi prijatelji i uenici: Kscnofon, Eshin, Euklid, Fedon, Antisten, Aristip i dr.
sokratovska ironija upoznavanje ne-

sokratovska metoda v. sokratika

ijih ideja i intelektualne vrijednosti na taj nain to se pred njim napravi kao da nita ne zna

sokratovske kole fil. kole starog vijeka koje su proizile iz Sokratovog nauavanja sokslet ureaj za steriliziranje mlijeka (nazvan po izumitelju K. Soxhlety, 18481926) Sol (lat.) mit. rimski bog sunca; Sunce; kem. ime za zlato solak (tur.) 1. ljevoruk ovjek, ljevak; 2. nekada: pripadnik posebnog turskog gardijskog janjiarskog korpusa solanaceae it. solanacee (lat.) mn. bot. pomonice (mnoge sadre otrovne alkaloide, a neke su jestive) solanin (lat. solanum) kem. otrovan alkaloid u mnogim vrstama biljke solanum, npr. i u klicama starog krumpira solanum (lat.) bot. pomonica, biljna porodica s oko 1200 vrsta solarij 1. (lat solum tlo, zemljite, solarium) prav. porez na zemljite; 2. (lat. sol Sunce) sunani sat, sunanik; sat uope; mjesto izloeno suncu, ravan krov (za sunanje), sunana kupka solarizacija (lat. solarisatio) sunanje, osunavanje; u fotografiji: pojava kad nastupa suprotno djelovanje svjetlosti ako se ploa veoma dugo osvjet-

solarni

1321

solidnost

ljava, npr. kod snimaka predjela: slika sunca je u negativu staklasto sjajna, a u pozitivu duboko crna solarni (lat. solaris sunani) koji se tie Sunca, Sunev, sunani; salama konstanta fiz. koliina topline koju svaki kvadratni centimetar crno Zemljine povrine primi zraenjem od Sunca u jednoj minuti pri okomitom ozraenju na granici zranog oceana ili omotaa (= 1.93 gram-kalorije): solarni stroj mehanika naprava koja toplinu sunanog zraenja koristi kao pogonsku snagu; solarna svjetlost sunana svjetlost; solarno ulje sunano ulje koje se dobiva od smeeg ugljena i ima veliku mo svijetJjenja soldat Ctiil. soldato, lat. soldatus) prvobitno: vojnik koji slui za plau, plaenik; sada: vojnik soldateska (tal. soldatesca) razuzdana vojska, nedisciplinirana vojska solecizam (gr. soloikismos) jezina pogreka, osobito u pravilnom izgovoru i sintaksi; pren. pogreka protiv prirodnih zakona (naziv po cilicijskoj koloniji Soloi gr. Soloi iji su Stanovnici svoj atiki materinski jezik pod stranim utjecajem sve vie kvarili) solenitet (lat. solennitas) sveanost, svetkovina: prav. zakonski oblik; solennitas testamenti (lat.) oblik koji. po zakonu, treba imati oporuka solenoid (gr. solen cijev, eidos oblik) fiz. cjevasta metalna zavojnica koja se pri voenju elektrine struje ponaa kao magnet solfatara (tal. solfo, lat. sulphur sumpor) geol. izvor vrele vodene pare sa sumporastom kiselinom i sumporovim vodikom, pojava koja kod vulkana znai prelazak iz rada u mirovanje solfeirati (tal. solfeggiare) glaz. pjevati solfedo, vjebati se u pjevanju soimizacije

solfeggio it. solfeo (tal.) glaz. melodijsko vjebanje u pjevanju bez rijei (teksta) solgabirov (mad.) kotarski naelnik solicitacija (lat. solicitatio) uznemiravanje; moljenje s navaljivanjem; prav. voenje parnice solicitant (lat. sollicitans) prav. traitelj. molitelj, podnositelj molbo solicitator (lat. sollicitator) prav. voditelj parnice solicitirnti (lat. sollicitare) pokrenuti, pokretati; draiti, razdraiti; uznemiravati; prav. sudskim putem goniti, traiti pravni lijek solidan (lat. solidus) vrst, gust, zbijen; trajan, izdrljiv, valjan; temeljan, postojan, pravi, istinit, estit; trijezan, umjeren; zdrav, jak (tijelom) solidaran (lat. solidaris) zajedniki, uzajamno odgovoran (po naelu: svi za jednog, a jedan za sve) solidarizam (lat, solidaris) sustav koji se, najprije u Francuskoj, samostalno razvio (pored individualizma i socijalizma) s idejom o potrebi odreenog prirodnog solidariteta koji bi naao izraz u pravednom rjeenju pitanja podjele rada, nasljednosti doh;ira i dr. solidarizirati (lat. solidaris) uiniti uzajamno obveznim i odgovornim; solidarizirali se suglasiti se, sloiti sc s kim, uzajamno se obvezati
solidarna patologija med. teorija o bo-

lesti koja smatra da su osnove bolesti vrsti dijelovi tijela, osobito ivci; supr. humoralna patologija solidarnost Gat, solidaritas) zajednika obveza, uzajamna odgovornost, svijest o potrebi uzajamne odgovornosti solidnost Gat, soliditas) gustoa, tvrdoa, vrstoa; trajnost, izdrljivost, jakost, postojanost; valjanost; temeljitost, pouzdanost, ispravnost; umjerenost

soiilokvij

1-322

somatoliza

.soiilokvij (lat. soliloquium) razgovor sa samim sobom; monolog solingen (njem. Solingen) opi naziv za proizvoda elino i eljezne industrije u njem. gradu Solingenu (noevi, sablje, pribor za jelo i dr.) solipsist (lat. solus sam, bez drutva, ipse sam, osobno) fil. pristaa solipsizma; sebinjak, egoist solipsizam (lat. solus sam, bez drutva, ipse sam, osobno) sebinost, egoizam; fil. shvaanje koje vjeruje samo u postojanje vlastitog ja i u njegove doivljaje, a sve drugo to je izvan njega smatra predodbama (posebni oblik subjektivnog idealizma) solist (tal. solo) pjeva koji pjeva sam, uz pratnju glasovira ili orkestra snlitar (lat. solitarius) 1. usamljenik, pustinjak, udak; 2. jedan briljant uglavljen u prstenu; 3. astr. zvijee na Junom nebu, izmeu "Djevice" i "Vage" solitaran (lat. solitarius) usamljen, povuen, nedrueljubiv sollcito it. soleito (tal. sollcito, lal. sollicitus) glaz. zabrinuto, tuno, nujno solmizacija (lat. solmisatio) glaz. izgovor samoglasnika, pravilno naglaavanje i jasno izgovaranje rijei pjesme koja sc pjeva; svako vjebanje glasa uope soLmizirati (lat. solmisare) glaz. v. solfedirati solo (Lal. solo. lal. solus) sam, bez pratnje, bez pomoi; glaz. pjevanje samo jednog glasa, izvoenje samo jednog insLrumenta; svako izvoenje u kojem sudjeluje samo jedna osoba; soloparlija mjesto u kompoziciji koje izvodi samo jedan pjeva ili svira; $0ska ili komina scena koju izvodi samo jedan glumac solo-mjeniea (tal. solo) vlastita mjenica
la-pjeva v. solist; solo scenu dram-

solokrat (lat. solus sam, bez drutva, gr. krateo vladam, gospodarim) samovladar; monokrat, monarh solsticij (lat. sol Sunce, sistere stati, zastati, solstiliuin) astr. suneostaj, vrijeme najduljih dana (dugodnevica, ljetni solsticij, lat. solstitium aestivum oko 21. lipnja) ili najkraih dana (kratkodnevica, zimski solsticij, lat. solstitium hibernum ili brumale oko 21. prosinca) solsticijskc toke astr. v. solsticij solubilan (lat. solubilis) koji se moe rastopiti, otopiti, rastopiv, otopiv; rjeiv solucija (lat. solutio) kem. rastapanje; otopina; pren. rjeenje nekog pitanja; prav. plaanje, isplata (duga) solvabilan (fr. solvable) v. solventan solvatur (lat. solvere otopiti; platiti; solvatur) na receptima: neka sc otopi!; na nalozima za plaanje: neka se plati!; usp. solve solve (lat. solvere otopiti; platiti, solve) na receptima: otopi! na nalozima za plaanje: plati! Solvejg(a) lik iz drame Peer Gynt norv. dramatiara H. Ibsena; tip vjerne i odane ene solvencija (lat. solventia) sposobnost plaanja, platenost solvens (lat. solvens) med. otapaj ue sredstvo, sredstvo, lijek za otapanje; mn. solvencije solventan (lat. solvens) koji moe platiti, platean; solvabilan somacija (fr. sommation, lat. summonere) prav. poziv pred sud; posljednja (pismena) opomena; takoer: ultimatum soma tican (gr. soina tijelo) v. somatski somatist (gr. soma tijelo) v. materijalist somatoliza (gr. soma tijelo, lysis razrjeenje) prilagodavanje boje tijela ivotinja ivotnom okoliu radi zatite od neprijatelja

somatologija

1323

sondaa

somatologija (gr. somn tijelo, logia znanost) znanost o ljudskom tijelu (dio antropologije) somatomika (gr. soma tijelo, mimikos prikazujui, koji prikazuje, oponaajui) prikazivanje duevnog stanja pokretima somatotomija (gr. soma tijelo, tome rezanje) v. anatomija somatski (gr. soma tijelo, somatikos tjelesni) koji se tie tijela, tjelesni sombrerit ivotinjske gnojivo, slino fosforilu, dohiva se S antilskog otoka Sombrero sombrero (p.) panjolski eir sa irokim obodom; nosi se u Junoj Americi i Meksiku sombrero-fosfat v. sombrerit soraer-salama (njem. Sommer ljeto) vrsta ljetne salame (tee se kvari); somerica somist (tal. sommista) skuplja, kompilator teolokih djela; prepisivao, izraiva papinskih bula somnnmbul (lat. somnus san, ambulare etati, hodati) onaj koji seta spavajui, mjesear; onaj koji je postao vidovit pomou magnetiziranja; usp. somnambulizam somnambulirati (lat. somnus san, ambulare hodati, etati) etati pri spavanju, mjeseari ti somnambulizam (lat. somnus san, ambulare hodati, etati) spavanju slino stanje koje nastaje ili samo od sebe (prirodni somnambulizam, rojesearstvo) ili hipnotikim utjecajem (umjetni somnambulizam. hiponotizam u uem smislu); u popularnom smislu somnambulizam jc i vidovitost (budnost u spavanju), stanje u kojem odredene, za to podobne osobe (somnambuh) mogu predvidjeti dogadaje, vidjeti predmete itd., bez obzira je li (nevidljivi) predmet blizu ili daleko i jesu li u pitanju dogadaji

prostorno ili vremenski udaljeni somnifera (lat.) mn. med. uspavljujua sredstva, sredstva za uspavljivanje somnilok (lat, somnus san, loqui govoriti) onaj koji govori u snu son et 1 u mi ere it. son e limjer (fr.) nona priredba na kojoj se zvunim i svjetlosnim efektima oivljuje neki kulturni ili povijesni spomenik sonant (lat. sonans) gram. glasnik, artikuliran glas koji se nalazi izmeu samoglasnika (to su: j. 1. lj. m, n. nj. r, v) sonante (tal.) glaz. zvuei, zvuno sonar (lat. sonarc zvuati) 1. naprava za mjerenje dubine mora; 2. u ribolovu: naprava za otkrivanje ribljih jata u morskim dubinama (pomou odailjanja u dubinu osjetljivih ultrazvunih valova) sonata (tal.) glaz. kompozicija samo za glasovir, ili uz pratnju malog broja instrumenata, sastoji se od dva do etiri, a najee od tri stavka: jednog allcgra, jednog andanta ili adagia i jednog prosta ih ronda
sonata da camo.ra it. sonata da ka-

mera (tal.) glaz. kamerna sonata, = suita

sonatina (tal. sonatina) glaz. mala sonata sonda (fr. sonde) 1. med. tanak srebrni pruti s gumbom na vrhu za ispitivanje rana, kanala i tjelesnih upljina; 2. tanka, uplja i elastina gumena cijev kojom se iz upljih tjelesnih organa (eluca, bubrega i mokranih kanala) vade izluine radi ispitivanja; 3. pom. naprava za mjerenje morskih dubina; 4. svrdlo za buenje zemlje; -5. prut za ispitivanje kojim se slue carinici sondaa (fr. sondage) med. ispitivanje pomou sonde; pom. mjerenje dubine; ispitivanje zemlje buenjem: pren. ispitivanje, probanje; sondiranje

sondirati

1324

sorti

sondirati (fr. sonder) ispitivati (ili: mjeriti) dubinu vode viskom; med. ispitivati ranu i dr. pomou sonde; pren. ispitivati, izviati; stvarati uvjete za neto, pripremati teren za to sonet (tal. sontto, fr. sonnet) poet. vrsta pjesme, poglavito lirske, sastavljene od 14 jedanaesteraca sloenih u dva katrena i dvije tercine sonetist (tal. sonetto) pjesnik soneta sonitet (lat. sonus zvuk) lingv. zvunost, zvuni sadraj glasa sonometar (lat. sonus zvuk. gr. metron mjera, mjerilo) fiz. zvukomjer, sprava za odreivanje broja zvunih titraja; med. sprava za odreivanje stupnja gluhoe neke osobe sonoramente (tal.) glaz. v. sonoro sonoran (lat. sonorus) koji je ugodna i puna zvuka, zvuan, zvonak, jasan sonoro (tal.) glaz. zvuno, zvonko, jasno sopijeneije (lat. sopientia) mn. med. lijekovi za uspavljivanje, ublaavanje, uminjavanje sopirati (lat. sopire) uspavati, uspavljivati, opijati, opiti, utiati, ublaiti, utaiti; asupirati sopor Gat. sopor vrst san. dubok san) spavanje, drijem; med. duboka pospanost, elja za spavanjem soporativan (lat. aoporativus) koji uspavljuje, uspavljujui; pren. dosadan soporifera (lat. soporo vrst san, dubok san, soporifera) mn. med. sredstva, lijekova za uspavljivanje sopra (tal. sopra, lat. supra nad, iznad, preko) trg. preko, vie od ; gore; v. supra sopran (tal. soprano) glaz. najvii enski ili djeji glas, diskant: pjeva ili pjevaica koja pjeva ovaj glas sopranist (taL soprano) glaz. pjeva koji pjeva sopran Sorbonna (fr.) prvobitno: kola za sveenike na sveuilitu u Parizu i zgrada u kojoj se nalazila (naziv po teo-

logu Robertu de Sorbonu, 1201 1274. koji je osnovao taj zavod 1250.); kasnije, do 1972., naziv za teoloki fakultet u Parizu; sada: povijesnofiloloki i matematiko-prirodoslovni fakulteti sa sveuilinom bibliotekom u Parizu sordamente (tal.) glaz. prigueno, potmulo sordina (tal. sordino) glaz. prigunica, glazbeni ealj, dempfer; r.on sordino it. kon sordino (tal.) prigueno, s prigunicom, npr. svirati sordo (tal. sordo, lat. surdus potmuo.) glaz. potmulo, prigueno, tiho soredija (gr. soreuo gomilati) bot. rasplodna tjeleca kod liajeva, tj. organ razmnoavanja sorgo (tal. sorgo sijerak) veoma vana itarica koja raste u toplim azijskim i afrikim zemljama sorgu (tur.) perjanica sorit (gr. soroa gomila, hrpa, sorites) log. lanani zakljuak (npr. svi A su B, svi B su C, svi 0 su D, svi D su K; dakle svi A su E: lavovi spadaju u porodicu maaka; ivotinje iz porodice maaka su zvijeri: zvijeri su mesoderi; dakle: lavovi 3u mesoderi) sororalan (lat. soror sestra, fr. sororal sestrinski) koji se tie sestre; sorosororat (lat. soror sestra) etn. prav. brak sa sestrom umrle ene, brak sa svastikom sororicida (lat. sororicida) sostroubojica sororijacija (lat. sororiatio.) med. razvijanje enskih dojki sorta Gat. sors gen. sortis vrsta. tal. sorta, fr. sorte) vrsta (robe, novca); soj, kov (za ajvjeka, konja i si.) sorte (lat. sors gen. sortis drijeb, kocka, abl. sorte.) kockom, drijebanjem; per sortom sorti (fr. sortie, lat. sortiri izii) izlazak, izlaenje; isplovljavanje
rahii brak v. sororat

sorti legij

1325

spada

soterologija (gr. soter spasitelj, logia nauavanje) teol. kransko nauake vanje o spasenju ljudi od grijeha, nasortiment (tal. sorta vrsta, kov) zbirka uavanje o Kristu kao Soteru, tj. Spa(ili: zaliha) razliitih predmeta iste sitelju i Otkupitelju ovjeanstva; vrste, skladite robe sreeno po vrsotirologija stama; u knjiarstvu: zaliha tuih i sotirologija (gr. soter, logia) teol. v. stranih izdanja soterologija sortimentar (tal. sorta vrsta, kov) knjisotoar (fr. sautoir, lat. slatare) poloeni ar koji na skladitu ima i prodaje kri, kri sv. Andrije; mah enski rutua izdanja bac koja sc nosi o vratu a na prsima sortirati (tal. aortire) razvrstati, razvrsje unakri presavijen tavati, odabrati (ili: odabirati, odvasotona (hebr. satan, gr. satanas projati, odvojiti, srediti, sreivati) po vrtivnik. vrag) protivnik, neprijatelj; u stama (ili: po veliini, po kakvoi); Starom zavjetu (knjiga o Jobu): anupotpuniti, opremiti (zbirku, knjieo nesree i kazne; aneo koji se nicu) odmetnuo od Boga, zao duh, vrag, sos (fr. sauce, lat. salsa) kuh. umak od avao; pren. zao i pokvaren ovjek povra s raznim zainima; pren. krisotonizam (hebr. satan) 1. religiozno pac tovanje, kult sotone: 2. strahopotovanje prema naelu zla u ivotu: aSOS kratica za save our souls (engl.) spasite nae due znak krajnje volstvo opasnosti brodova ili zrakoplova sotto voe it. soto voe (tal.) glaz. "isSos i gen aleksandrijski astronom (1. st. pod glasa", tj. tihim, priguenim glapr. n. e.); reformirao kalendar (reforsom mu je prihvatio Julije Cezar te se souvereign it. soverin (engl.) engleski taj kalendar zove Julijanski kalenzlatan novac = 1 funta sterlinga dar) sovhoz (rus.) skraen naziv za opesospirando (tal.) glaz. uzdiui, tuei dravno gospodarstvo u bivem sospire (tal. sospiro) mn. glaz. maie SSSR-u stanke (pauze) u pjevanju koje su spacij (lat. spatium pmstor; meupropjevau potrebne da udahne zrak stor; rok) glaz. prostor izmeu dviju sospirevole (tal.) v. sospiriindo notnih crta; tisk. veoma tanke olovne sospiroso it. sospirozo (tal.) v. sospiploice za ispunjavanje prostora izrando meu rijei spacionirati (lat. spatium prostor, mesostonuto (tal.) glaz. postojano, izdrljivo, stalno uprostor) tisk. umetati (ili: umetsotadian (lat. sotadicus) prljav, raznuti) izmeu rijei tanke ploice, vratan, bludan; soiadirru stihovi razprorijediti slova u rijei, prorjeivavratni stihovi (nazvani po starogrti slova u rijei, tiskati razmaknuto kom pjesniku Sotadesu) (s p a c i o n i r a n o); prid. spacioSoter (gr. Soter) Spasitelj; nadimak niran bogova (Zeus) i vladara; teol. Krist spnek (slov.) izrod, nakaza; aljiv naziv (kao Spasitelj, Otkupitelj ovjeanza nekadanji model francuskog stva) automobila marke citroen soteriologija (gr. soter spasitelj, logia spaka (slov.) zbrka, smetnja nauavanje) teol. v. soterologija spada (tal. spada sablja) v. spada sortilegij (lat. sors gen. sortis drijeb, kocka, sortilegium) proricanje iz koc-

pageti

1326

spazmatioan

pageti (tal. spaghetti) mn. v. pageti spagirian (gr. spao izvuem, ageiro skupim) koji je dobiven izvlaenjem, koji oplemenjuje rude; spagirini lijekovi lijekovi dobiveni kemijskim putem, koje je prvi pravio glasoviti srednjovjekovni lijenik, kemiar i teozof Theophrastus Paracelzus, 14931541 (za razliku od galenskih lijekova); spagirina vjetina (lat. ars spagirica) vjetina rastapanja i proiavanja ruda radi tobonjeg pretvaranja u plemenite kovine spahi (perz. sipah) mn. vojnici-konjanici iz uroenikih trupa u Aliru i Senegalu koji su u francuskoj slubi, mameluci spnhija (perz. sipah) I. konjanik u nekadanjoj turskoj vojsci; 2. veliki posjednik zemlje, veleposjednik spahiluk (perz.-tur.) veliki posjed, spahijino imanje spalm (tal. spalmo) loj pomijean sa smolom za premazivanje lada spalmirati (tal. spalmare, fr. spalmer) premazivati ladu lojem pomijeanim sa smolom; usp. spalm spanemijn (gr.spanios rijedak, oskudan, haima krv) med. bolesno stanje krvi sa smanjenjem krvnih zrnaca i vrstih sastojaka sparadrnp (lat. spnradrapa) med. flaster s obje strane namazan voskom ili melomskom masom sparagmodian (gr. sparagmodes koji kida. sparagmos kidanje; jak gr) med. sklon grevima; koji pati od greva sparagmus (gr. sparagmos) med. jak gr sparaktican (gr. sparasso trgam, upam, sparaktes kida, rastrza) koji trga, koji upa (za greve) sparganoza (gr. sparganon pelena, povoj) povijanje; zavijanje bolesnog uda spargoza (gr. spargosis bubrenje) med. bubrenje; nabubrele dojke, nabubre-

lost ili oteenost dojki zbog navale mlijeka sparing (engl. spar vjebati se u boksakim pokretima bez protivnika) sparing-partner protivnik kod treninga Spartak (lat. Spartacus) glasoviti rimski gladijator, podrijetlom Traanin, voa pobunjenih robova i gladijatora protiv Rimljana, pobijedio vie rimskih vojski, poginuo 71. pr. n. e. (tema mnogih knjievnih i umjetnikih djela) spartakisti (lat. Spartacus) mn. lanovi skupine njemakih socijalista-ljeviara koja je, pod vodstvom K. Liobknix:hta i R. Luxemburg, pokuala za vrijeme Prvog svjetskog rata (1918.) prov(;sti socijalistiku revoluciju i zavesti diktaturu proletarijata u Njemakoj; nazvani po Spartaku, voi pobunjenih robova i gladijatora; usp. Spartak Spartam et Martham (lat.) Spartu i Martu, tj. ti hoe i ovce i novce Spartanci (lat. Spartanus) mn. stanovnici grada Sparte u staroj Grkoj, poznati po strogoi, otpornosti, vrlini i nainu odgajanja mladei spartito (tal.) glaz. = partitura; kod Talijana: glazbeno djelo, kompozicija uope spnstian (gr. spastikos trzav, koji vue) med. v. spazmodian spatula (gr. spathe lopatica, lat. soatula) iroka i plosnata drvena lopatica, npr. slikarska (za stavljanje i razmazivanje boja); med. metalna lopatica za mazanje melemom spaza (gr. spao trzam. upnem) med. upanje, trganje spnzam (gr. spasma trzaj, gr) med. gr spnzmacij (gr. spasma gr,) med. mali gr, lak gr spazmatian (gr. spasmos trzaj, gr) med. koji pati od greva

spnzmodian

1327

specijalizirati

spazmodinn (gr. spasmodes) med. nalik na trzaj, poput trzaja, nalik na gr, poput gra, trzajast, grast, grevit; naklonjen grevima; koji smiruje greve, npr. lijek (bolje: antispazmodian) spazmofilija (gr. spasmos gr, filos prijatelj- naklonjen) med. velika sklonost grevima spnzmologija (gr. spasmos gr, logia znanost) med. znanost o grevima spccies (lat.) izgled, vanjtina; pojam, predodba: vrsta (nekog roda); dodatak, sastojak (lijeka, jela i si.); med. mjeavina usitnjenih biljnih dijelova species facti it. speciies fakti (lat.) prav. izlaganje injenica, injenino stanje specificirati (lat. specificare) posebno oznaiti (ili: oznaavati), posebno navoditi, posebno navesti, nabrojiti, poimence ili tono odrediti, navesti (ih: navoditi) toku po toku, oznaiti sve pojedinano specificitet Gat. specificitas) specifina osobina, specifino svojstvo, specifian sastav, osobitost, svoistvenost, npr. neke bolesti specifian Gat. specificus) svojstven samo jednoj osobi ili stvari, koji njoj iskljuivo pripada, osobit, poseban, odreen, opredijeljen; specifina diferencija razlika koja tvori vrstu ih rod; specifina teina odnos izmeu teine nekog tijela i teine istog volumena vode, teina kubinog centimetra neke tvari izmjerena gramima; specifina toplina koliina topline koju je potrebno dodati jedinici mase nekog tijela da bi se zagrijalo za 1 od 14,5 C do 15,5 C; specifino sredstvo lijek koji ima posebno djelovanje na neku bolest (npr. iva na sifilis, kinin na malariju itd.), ili koji posebno utjee na neki organ (npr. digitalis na srce)

specifik (lat. specificum) posebno sredstvo, osobit, siguran i svrsishodan lijek protiv neke bolesti specifikacijn (lat. specificatio) nabrajanje pojedinosti, podroban (detaljan) opis, popis svih pojedinanih predmeta koji spadaju zajedno; posebna oznaka specija (lat. species vrsta) farm. smjesa od raznih sastojaka koja slui kao lijek specijal (lat. spccialis) dobar poznanik, povjerljiva osoba, prisni prijatelj; vrsta velikih vinskih aa: osobito dobro pie (vino, pivo) specijalan (lat. specialis) osobit, naroit; odreen, toan, poblii; struan; supr. generalan specijalije Gat. specialia) mn. posebne okolnosti, blie okolnosti, pojedinosti, podrobnosti specijalist (lat. specialis poseban) strunjak, onaj koji sc posvetio iskljuivo jednoj grani (umjetnosti, znanosti, zanata i si.); osobito: lijenik koji sc posvetio jednoj grani medicine, npr. specijalist za tuberkulozu, za unutranje bolesti itd. specijalitet (lat, specialitas) 1. osobitost, posebnost, svojstvo vrste, svojstvo rada; 2. struka, strunost; posebna grana neke umjetnosti kojoj se. netko (specijalist) iskljuivo posveuje; 3. posebni proizvod neke tvornice ija su vanjska i unutranja svojstva (sastav i oblik) uvijek ista; farm. lijek koji se prodaje gotov u svom originalnom pakiranju specijalizacija (lat. spccialisatio) posebno oznaavanje, pojedinano oznaavanje, posebno navoenje; struno usavravanje, struno spremanje i izuavanje (neke znanstvene grane, zanata i dr.); specijaliziranje specijalizirati (lat. spccialis, fr. specialiser) posebno (ih: pojedinano) oznaiti (ili: oznaavati, navoditi, na-

Rpccilum vesti); specijalizirati se usavravati sc (u grani neke znanosti, zanata i dr.), struno izuavati spccilum (lat. speciHum) med. v. sonda specimen (lat.) proba, probni rad, pokus, pokuaj, dokaz spectabilis it. spektabilis Gat.) nekadanja titula sveuilinih dekana: uvaeni, ugledni, uzoriti spcdicija (tal. spedizione) trg. slanje, otpremanje, odailjanje robe; pedicija

1328

spektroskop

spedirati (tal. spedire, lat. expedire) trg. poslati, otpremati, otpremiti, odaslati (robu i si.) na iji raun pediter (tal. spedire) trg. poiljatelj, otpravljao, otpremitelj, odailja robe; carinski posrednik; pediter speed-gun it. spid-gan (engl.) port, elektronska naprava za daljinsko mjerenje brzine trkaa, skijaa i si., tzv. "brzinski pitolj", spektabilan (lat. speetabilis) vrijedan da se vidi, sjajan, ugledan, uvaen spektakl (lat. sp<;ctaculum, fr. speetaclc) pogled, prizor; kazalite; gledalite; predstava, osobito: djelo u kojem ima mnogo raskoi, plesa i drugih lijepih prizora kako bi se privuklo to vie ljudi; pren. galama, prizor na javnom mjestu spektar (lat. speetrum) sablast, privienje; fiz. raznobojna pruga svjetla koja nastaje pri prelamanju zraka bijelog svjetla kad ono prolazi kroz staklenu prizmu; sunani spektar spektar zraka koje dolaze od sunca, to su tzv. dugine boje crvena, naranasta, uta, zelena, sviietloplava, tamnoplava, ljubiasta spektator (lat. speetator) gledatelj, promatra spektatorij (lat. speetatorium) krug gledatelja, gledatelji, promatrai spektralna analiza fiz. ispitivanje kemijskog sastava nekog tijela promatranjem njegovog spektra (ako u jed-

nom Lijelu ima vie elemenata, pa se ono unese u Bunsenov plamen da isparava, u spektru e se vidjeti karakteristine crte za svaki od tih elemenata, svaka na svom odreenom mjestu) spektralne boje opt. boje spektra, dugine boje; v. spektar spektralni apnrati fiz. sprave za promatranje i tonije ispitivanje spekLralnih pojava spektro-kolorimetar (lat. speetrum color, gr. metron) v. oftalmo-spcktroskop spektrograf (lat. speetrum, gr. grafo biljeim, crtam) kombinacija spektralnog aparata s fotografskom kamerom, slui za fotografiranje spektra; na mjesto mrenice osjetljive na svjetlost, kao kod spektralnog aparata, dolazi fotografska ploa osjetljiva na svjetlost spektroheliograf (lat. speetrum, gr. helios Sunce, grafo biljeim) ureaj koji prima samo jednu jedinu vrstu svjetlosti (jedne valne duine), a za sve ostale je neosjetljiv; pomou njega se fotografira Sunce u svjetlosti jedne odreene spektralne linije, radi ispitivanja podjele i gibanja para koje izazivaju tu liniju, na temelju usporeivanja mnogobrojnih uzastopnih fot. snimaka (spcktroheliograma) spektroheliogram (lat. speetrum, gr. helios. gramma) v. pod spektroheliograf spektrokemijadat. Speetrum, gr. chemeia) ispitivanje, osobito kemijskih elemenata, pomou spektralne analize spektrometar (lat. speetrum, gr. metron) fiz. sprava za odreivanje veliine skretanja obojenih zraka spektra spektroskop (lat. speetrum, gr. skopeo promatram) fiz. sprava pomou koje

spe k trosko pija

1329

spermatian

je u vezi sa spekulacijom, koji ima se dobiva jasna slika nekog svjetloskarakter spekulacije (v. spekulacija nog izvora jer se kod spektra dobivenog obinom prizmom boje meu2.) sobno mijeaju, dok se kod spektrospekulirati (lat. speculari promatrati, skopa, sastavljenog od vie lea i priizgledati gledati unaokolo) 1. udubzmi, boje jasno nalaze jedna pokraj Ijivati se duhom u to, razmiljati, druge i ne mijeaju se mudrovati; 2. praviti trgovake plaspektroskopija (lat. speetrum, gr. skonove, razmiljati o mogunosti zarapeo promatram) kem. nain ispitide putem kupnje i prodaje (robe, vrivanja sastava kemijskih spojeva projednosnica i dr.); pekulirati uavanjem njihovih spektara; usp. spekulum (lat. speculum zrcalo) kir inspektralna analiza strument pomou kojega se odreespektro telegrafija (lat. speetrum, gr. ni dijelovi tijela dre otvoreni, protele, grafia) optika telegrafija kod iruju ili pomou kojega se gleda u koje svjetlosne zrake prolaze kroz njih, npr. speculum am it. spekulum jednu izbuenu metalnu plou, koja ani (lat.) marno zrcalo (za irenje i odgovara Morseovoj abecedi, i kroz pregled stranjeg crijeva); speculum prizmu se raspadaju u pojedinane oculi it spekulum okuli (lat.) zrcalo spektre; primatelj vijesti takoer za pregled oiju; speculum oris it. promatra kroz prizmu spekulum oris (lat.) zrcalo za pregled spekulacija (lat speculatio; 1. fil. ispiusta; speculum uteri it. spekulum tivanje istim miljenjem, tenja za Uteri (lat.) zrcalo za pregled materspoznajom putem istog miljenja uz nice suradnju intuicije i fantazije, tenja za spoznajom koja prelazi granice speleologija (gr. spelaion pilja, logia iskustva; 2. trgovaki! tenja za zaznanost) dio zemljopisa i geologije radom. predvianje vjerojatnog dokoji prouava pilje i druge srodne bitka ili gubitka u nekom trgovapojave u krnom zemljitu kom poduzeu, osobito u burzovnom spelin svjetski jezik, sastavljen prema poslovanju; mudro zamiljen trgovavolapiku, samo jednostavniji ki posao; pekulacija spelter (engl.) trgovaki naziv za cink spekulant (lat. speculans) promatra, spelunka (lat. spolunca) pilja, razbojistraiva, teoretiar; mudrija; oniko gnijezdo; mraan i prljav stan, vjek poduzetan u trgovakim poslovmrana i prljava gostionica; pelunka ima, onaj koji zarauje putem kupsperma (gr. sperma sjeme) 1. zool. inje i preprodaje, osobito na burzi (za votinjsko i ljudsko sjeme, gusta i bjeovo znaenje ee se upotrebljava liasta sjemena tekuina spolno zreoblik pekulant) lih mujaka koju pri odnoaju izbaspekulativan (lat. speculativus) 1. isto cuje ud i koja sadri sperma to zoe, 2. misleni, do kojega se dolazi putem bot. sjeme istog miljenja, koji nastaje putem spermacet (gr. sperma sjeme, lat. cespekulacije, teorijski; spekulativna fitus kit) zool. itka masna bjelkasti lozofija filozofija Fichtea, Schellinga tvar u lubanji kitova; upotrebljava i Hegela, budui da su oni, neovisno se u kozmetici o iskustvu, stvorili sustave kojima spermatian (gr. spermatikos) sjemesu htjeli ostvariti apsolutnu spoznaju ni, koji sadri ili proizvodi sjeme. npr. stvarnosti; supr. empirijski; 2. koji takvo sredstvo

spermatidn

1330

spinozizam

spermntida (gr. sperma sjeme) zool. zrela spolna stanica iz koje nastaje sperma to zoon spermatin (gr. sperma sjeme) zool. sjemena tvar spermatisti (gr. sperma sjeme) mn. zool. zastupnici teorije o preformaciji budue generacije u mukim sjemenim stanicama; usp. anim alku listi; supr. ovulisti sperma ti tis (gr. sperma sjeme) med. upala sjemenih kanala spermatocidan (gr. sperma sjeme. lat. caedo ubijam, cecidi) med. koji unitava spermu spermatofiti (gr. sperma sjeme, fyton biljka) mn. bot. biljke sjemenjae; spermofiti spermatofore (gr. sperma sjeme, fero nosim ) mn. zool. sjemene grudice kod beskraljenjaka koje se, pri parenju (stapanju), prenose u ensko tijelo i tamo postupno vre oploivanje spermatogeneza (gr. sperma sjeme, genesis postanak, roenje) zool. postanak, oblikovanje sjemena ili sjemenih stanica; spermiogeneza spermatologija (gr. sperma sjeme, logia znanost) zool. znanost o sjemenu spermatoreja (gr. sperma sjeme, rheo teem, curim) med. neprekidno curenje sjemena (kod nekih bolesti) spermatozoe (gr. sperma sjeme, zoon ivotinja) mn. zool. sjemeglavci, sjemene stanice, diferencirane stanice u mukom sjemenu koje vre oploivanje spermatozoidi (gr. sperma sjeme, zoon ivotinja) mn. zool. v. spermatozoc spermaturija (gr. sperma sjeme, uron mokraa) med. prisutnost sjemenih tjeleaca u mokrai spermiogeneza (gr. sperma sjeme, genesis postanak) zool. v. spermatogeneza

spermisti (gr. sperma sjeme) mn. zool. biolozi koji su smatrali spermatozoid pravom klicom iz koje se razvija ivo bie, a jaje i embrionalnu mosnjicu samo pogodnom sredinom za razvoj muke klice; supr. o vis ti spermofiti (gr. sperma sjeme, fvton biljka) mn. bot. v. spermatofiti spermozoe (gr. sperma sjeme, zoon ivotinja) mn. v. spermatozoe spes (lat.) nada; in spe. (lat.) u nadi spianato (tal.) glaz. jednostavno, prirodno spicato it. spikato (tal.) glaz. jasno naglaeno. razgovijetno (kod pjevanja) spiarija (tal. spezieria) ljekarna, drogerija spiker (engl. speaker) 1. govornik, predsjednik Donjeg doma u engleskom parlamentu (zato to on uzima rije u ime skuptine); 2. stalni govornik, objavljiva vijesti i dr. na mikrofonu u radio-postaji pilom (gr. spiloma mrlja) med. made spln (engl.) okretanje, vrtnja, rotacija spina Gat. spina trn, bodlja) anat spina dorsalis (lat.) hrbat, kraljenica, hrptenjaa spinalni (lat. spinalis) hrpteni, hrptenjani; spinalna iritacija nadraenost hrptene modine; spinalna punkcija v. lumbalna punkcija; spinalni meningitis- upala koaste opne hrptene modine; spinalni sustav sustav hrptene modine, hrptena modina i njezini ivci spinel (fr. spinellc) min. ljuhiastocrveni rubin spinet (tal. spinetto) glaz. instrument sa icama u obliku trapezoida, pretea glasovira spinozist Hl. pristaa spinozizma spinozizam filozofija Baruha Spinoze (16321677), osobito njegov panteizam prema kojem su Bog i priroda isto, jedno (,deus sive. natura)

spinteriskop

1331

spiritus

spinteriskop (gr. spinther iskra, skupno gledam) ureaj za promatranje i ispitivanje alfa-zraka spinterizam (gr. spinther iskra) bacanje iskri, frcanje iskri spinterometar (gr. spinther iski-a, metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje duine elektrinih iskri spirala (gr. speira vijuga, lat. spira) zavojnica; mat. krivulja s beskrajno mnogo zavojaka (postoji: Arhimedova. hiperbolna, parabolna, logaritamska itd. spirala); najobinija je valjana ili cilindarska spirala (zavojnica) zvana jo i loza; teh. vitiasto zavijeno pero (opruga); lozasto zavijena ica; 3. zrak. akrobacija koja se sastoji u tome to se zrakoplov, pri sputanju, okree oko zamiljene; vertikalne osi spiralan (gr. speira vijuga, uvojak, zavojak, lat. spira) lozan, zavojit splrant (lat. spirans) gram. suglasnik koji se moe proizvoditi sve dok nam traje dah; to su: f, h, s, , z: , spirato (tal.) trg. u prolom mjesecu, u proloj godini spiriloze (lat. spirillum dem. od spira zavojnica} mn. med. bolesti koje uzrokuje bakterija spirilus spirilus Gat, spira zavojnica, loznica. dem. spirillum) med. skupina bakterija u obliku zavojnice, uzronika raznih bolesti, osobito kolere spiritist (lat, spiriLista) onaj koji vjeruje u postojanje duhova i u mogunost openja s njima spiritizam Gat. spiritus duh) vjerovanje u duhove, vjerovanje da postoji svijet duhova s kojima se moe, pod odredenim okolnostima (posredstvom stolia i posebnih posrednika medija). doi u dodir i opiti; spiritizam je polovicom XIX. st. doao iz Amerike u Europu; usp. okultizam spiritoso it. spiritozo (tal.) glaz. v. spirituoso

spiritualan (fr. spiritucl) bogat duhom, duhovit, otrouman; duhovni, bestjelesni, nadosjctilni; duhovniki, crkveni spiritualije (lat. spiritualia) mn. duhovne stvari, vjerske stvari; duhovna prava koja su povezana s nekom crkvenom slubom (supr. temporalije) spiritualisti Gat. spiritus) fil. pristae, predstavnici piritualizma spiritualitet (lat. spiritualitas) duhovnost, duhovna priroda, duhovni ivot apiritualizacija (lat, spiritualisatio) kem. pretvaranje u alkohol, izvlaenje alkohola; pren. oduhovljenje, pripisivanje duha, tumaenje u duhovnom smislu spiritualizam Gat. spiritus duh) fil. metafiziko shvaanje po kojem je ono to postoji, u svojoj biti, duhovne prirode, duhovna supstanca sastavljena od duhovnih bia, a tijela su samo predodbe ili prividi pojave jedne isto duhovne stvarnosti; supr. materijalizam spiritualizirati (lat. spiritualisare) kem: pretvoriti (ih: pretvarati) u alkohol, uiniti alkoholnim, izvui iz ega alkohol; pren. oduhoviti, ocluhovljavati, dati emu duhovno obiljeje. tumaiti u duhovnom smislu spiritudso it. spirituozo (tal.) glaz. s duhom i arom, plameno, ivo; con s piri to spirituozan (lat. spiriluosus) koji ima u sebi alkohola, alkoholni (za pia) spirituoze (lat. spirituosa) mn. pia koja sadre alkohol, alkoholna pia spiritus (lat, spiritus dah; duh) disanje, dah; ivotni dah, ivot; duh, dua, jak i poduzetan duh; kem. alkohol, pirit, esta; spiritus agens (lat.) duhovni (ili: glavni) pokreta, dua pokreta; spiritus asper i spiritus lenis (lat.) u grkom jeziku: grubi dah, h-

spirohete

1332

spondijak(us)

glas i blagi dah na poetnom samoglasniku; spiritus movens (lat.) v. spiritus agens; spiritus rector it. spiritus rektor (lat.) oivljavajui duh. duhovna ivotvorna sila. duh upravlja, duhovni pokreta; bot. mirisna tvar kod biljaka spirohete (lat. spirochaeta) mn. med. jednostanina iva bia iz skupine bakterija spirila, uzronici sifilisa (spirochaeta pallida) i dr. bolesti spirometar (lat. spirare disati, gr. metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje koliine udahnutog i izdahnutog zraka spisitas (lat. spissitas) med. gustoa, zgusnutost tekuih tijela (zbog ega postaju manje tekua, npr. krv) spisitudo (lat. spissitudo) med. v. spisitas splanhnian (gr. splanehnon utroba, iznutrica, drob) utrobni, koji se tie utrobe, iznutrini, drobili splanhnografija (gr. splanehnon utroba, iznutrica, drob) opisivanje utrobe splanhnologija [gr. splanehnon utroba, logia znanost) znanost o utrobi, znanost o unutranjim organima splanhnopatija (gr. splanehnon utroba, pathos bolest) med. bolest utrobe spLanhnoptoza (gr. splanehnon utroba, ptosis pad) med. sputenost utrobe splenalgija (gr. splen slezena, algos bol) med. bol slezene; prid. splenalgian splendidau (lat. splendidus) raskoan, sjajan; pren. dareljiv, podaan; tisk. S velikim proredima (slog) splenektomija (gr. splen slezena, ektome izrezivanje) med. operativno odstranjivanje slezene splenij (gr. splenion zavoj, lat. splenium) med. oblog; zavoj, kompresa

splenitis (gr. splen slezena) med. upala slezene splenografija (gr. splen slezena, grafia opisivanje) opis, opisivanje slezene splenologija (gr. splen slezena, logia znanost) znanost o slezeni (dio anatomije) splenomegalija (gr. splen slezena, megas velik, megale velika, mega veliko) med. poveanje slezene, osobito kod malarije splin (engl. spleen, lat. splen) med. mrzovolja. vrsta hipohondrije koja esto donosi osjeaj zasienosti ivotom, a obino se javlja kao posljedica dosade; zlovolja, neraspoloenje spodij (gr. spodion metalni pepeo) kem. kotani ugljen, ugljen koji se dobiva pougljivanjem kostiju; zbog velike upljikavosti upotrebljava se za ienje eernog soka; bijeli spodij kotani pepeo spodomant (gr. spodos pepeo, mantis pretkaziva, prorok) onaj koji prorie iz pepela spodomantija (gr. spodos pepeo, manteia pretkazivanje, proricanje) proricanje iz pepela spolij (lat. spolium) plijen, pljaka; osobito: zaplijenjeno oruje i dr. kao znak pobjede; prav. oduzimanje posjeda; actio spolii it. akcio spolii (lat.) prav. tuba kojom se zahtijeva trenutani povrat ih nadoknada ukradene stvari spolije (lat. spolia) mn. u srednjem vijeku: znaci viteke asti (ma, tit. kaciga i dr.) koji su se nosili pri pogrebima i u drugim sveanim prilikama spondej (gr. Spondeios, lat. spondeus) metr. stihovna stopa od dva duga sloga: spondijak(us) (lat. spondiacus) metr. heksametar ija je peta stopa spondej

spondiiitis

1333

sporta, porta

spondiiitis (gr. spondylos, sfondvlos kraljcak) med. tuberkulozna upala kraljeaka spondiloartrokacc (gr. spondylos kraljcak. arthron zglob, kakon zlo) med. zagnojavanje, truljenje kraljeaka spondilozoa (gr. spondvlos kraljeak, zoon ivotinja) mn. zool. v. vertebrata spondilus (gr. spondylos, sfondylos) anat. kraljcak spongija (gr. spongos) zool. spuva spongioliti (gr. spongos spuva, lithos kamen) mn. geol. okamenjeni spuvasti koralji spongiozan (gr. spongos spuva, lat. spongiosus) spuvast, upljikav spongozoe (gr. spongos spuva, zoon ivotinja) mn. zool. morske spuve spontan (lat. spontaneus) dobrovoljan, svojevoljan, iz vlastitih pobuda; sam sobom postao, samonikao; iznenadan; spontano iaenie med. iaenje zbog neke bolesti zgloba, bez vanjskog utjecaja spontaneitet (lat. spontaneus) svojevoljnost, dobrovoljnost, vlastita pobudenost, pobudenost samim sobom, dobrovoljno odluivanje; samodjelovanje, samoodredivanje; samoniklost; pojava bez vanjskih i vidljivih uzroka; fil. stvaranje (ili: oblikovanje) iz sebe (supr. receptivitet); sposobnost razuma da sam stvara pojmove (prema Kantu) spora (gr. spora sjetva) bot. truska. klica sjemena, stanica koja vri razmnoavanje (kod biljki bescvjetnica) sporadi (gr. sporas gen. sporados rasut, ratrkan, speiro ijem) mn. razasuti otoci i otoii sporadian (gr. sporadikos rasut, ratrkan, pojedinaan; osamljen) razasut, raspren po raznim podrujima, pojedinaan, usamljen; sporadine bolesti bolesti koje napadaju samo pojedince (za razliku od epideminih,

koje napadaju itave pokrajine i narode) sporadinost (gr. sporadikos rasut, ratrkan, pojedinaan; osamljen) pojedinanost, osamljenost, pojedinano pojavljivanje, povremeno pojavljivanje sporangidij (gr. spora sjetva, angos posuda) bot. sjemena posudica; plodni ovoj kod bescvjetnica; maticastanica truska kod algi sporangij (gr. spora sjetva, angos posuda) bot. v. sporangidij sporko (tal. sporco, lat. spurcus) trg. = bruto sporofite (gr. spora sjetva, fyton biljka) bot. biljke koje se razmnoavaju pomou truski (spora) sporogeneza (gr. spora sjetva, genesis postanak, raanje) biol. razmnoavanje putem truski (spora); sporagonija sporogon (gr. spora sjetva, gonos roenje, raanje) bot. kod mahovina: plod koji stvara truske (spore), a koji se razvija iz oploenog jajeta arhegonija, tj. enskih spolnih organa sporogonija (gr. spora sjetva, gonos raanje) biol. v. sporogeneza sporozoe (gr. spora sjetva, zoon ivotinja) mn. zool. jednostanine praivotinje koje ive kao nametnici (paraziti) u drugim ivotinjama, a razmnoavaju se pomou truski (spora) koje imaiu ljusku sport, port (lat. disportare raznositi, disportus raznoenje, engl. sport) igra, ala, provod u prirodi; osobito: sve one tjelesne vjebe za koje je potrebna snaga, hrabrost, izdrljivost, okretnost i umijee (npr. jahanje, veslanje, klizanje, lov, tranje, loptanje, hrvanje, vjebanje na posebnim spravama itd.) sporta, porta (engl. sport) ljubitelj sporta, porta

sportsmen

1334

stabi lizani

sportsmen (engl.) onaj koji se bavi (ili: oduevljava) sportom, portom sporulaoija (gr. spora sjetva, lat. sporulatio) biol. stvaranje truski (spora), npr. kod bakterija sprej (engl. spray) tekuina razbijena u kapljice koja sprjeava truljenje i upotrebljava se pri operacijama; sprava za prskanje, prskalica sprint (engl. sprint) port, tranje na kratku stazu, natjecanje u brzini sprinter (engl. sprint) port, trka na kratkoj stazi; usp. sprint sprinterice (engl. sprint) mn. posebna obua s avlima na prednjem dijelu, da se trka ne bi klizao spru (engl. sprue) med. tropska bolest koja osobito napada Europljane, sastoji se u propadanju sluznice probavnog kanala, u tekoi jedenja i govorenja te u upali crijeva spumozan (lat. spuma pjena, spumosus) pjenuav; pjenast spun (engl. spoon) 1. palica za golf; 2. zaljubljenik, udvara spuneriznm (engl. spoonerism) gram. zamjena glasova u dvjema uzastopnim rijeima (npr. amen i kavao umjesto kamen i avao) spurjnnin (tal. spurio) izvanbrano dijete. kopile sputaeija (lat. sputatio) med. pljuvanje sputnjik- (rus. sputnik suputnik, pratitelj) ruski naziv za umjetni satelit Sputnjik I. koji je krenuo na kruenje oko Zemlje 4. listopada 1957. sputum (lat.) pljuvaka, ispljuvak square mile it. skver maji (engl.) kvadratna milja squash it. skvo (engl.) port, vrsta igre slina tenisu Sr kratica za stroncij srdela (tal. sardella) zool. po otoku Sardiniji nazvana vrsta malih sleeva u Sredozemnom i Jadranskom moru; sardina srdela konzervirana u ulju

srklet (tur. svklct) kazna, patnia; prijetnja kaznom: tegoba, potekoa, nevolja, uzrujanost srma (tur. svrma) srebro; srebrni konac koji se upotrebljava za filigranske proizvode S romanom (lat. S romanum) med. "rimsko S", iskrivljenost debelog crijeva u obliku slova S, na mjestu gdje prelazi u zadnje crijevo srt (tur. syrt) ivotinjski hrbat; hrbat planine SS izgovor: cs-cs kratica za Schutzstaffel (njem. zatitni odred) oznaka za njemake oruane faistike formacije koje su obavljale specijalne zadatke (npr, kaznene ekspedicije, uvanje zatoenika u logorima itd.) Stabat Mater (lat.) "Stala Majka (Isusova) pod raspelom", poetne rijei poznate kat. crkvene pjesme, napisane oko 1300., pjeva se na Veliku subotu; glazbeno esto obraivana (Palestrina, Pergolesi, Rossini, Haydn, Zajc i dr.) stabilan (lat. stahilis) postojan, stalan, trajan, nepromjenjiv, vrst; supr. labilan; usp. indiferentan stabilirati (lat. stabilire) v. stabilizirati stabilist (lat. stabilis) pristaa onoga to ve postoji, tj. postojeeg stanja stabilitet (lat. stabilitas) postojanost, vrstina, stalnost, ustaljenost; fiz. tenja za odravanjem postojeeg stanja, koja je tim vea to je vea teina i to je vei oslonac te to je teite dublje; u politici: tenja za odravanjem onoga to ve postoji (naslijeenog), politika ustaljenost. stajanje na sigurnim nogama (stabilizam), stabilizacija stabilizacija (lat.stabilisalio) ustaljonje, ustaljivanje, uvrenje, uvrivanje; stabilizacija valute bank. uvrivanje meunarodnog teaja novca neke drave stabiliznm (lat, stabilis) v. stabilitet

stabilizirati

1335

stanca

stabilizirati (lat. stabilis) ustaliti, ustoljivati, uvrstiti, utvrditi, uiniti postojanim, stalnim, trajnim stabilnost v. stabilitet staccato it. stakato (tal.) glaz. odsjeno, nevezano; usp. legato stacija (lat. stare, statio) stanica, postaja; u kat, crkvenim ophodima: mjesto na kojem sudionici zastanu radi molitve stacionaran (lat. stacionarius) koji miruje, stalan, nepokretan, postojan, koji ne mijenja mjesto, utvren u svom mjestu, poloaju i al.; stalan; stacionarno lijeenje lijeenje bolesnika u bolnici, u postelji (za razliku od ambulantnog); stacionarna struja stacionirati (fr. stationner) namjestiti, postaviti, npr. strau stadij (lat. stadioni trkalite, gr. stadion) v. stadion stadiometrija (gr. stadion odreen dio puta, metna mjerenje) grana geodezije koja na terenu utvruje, pomou optiko-geodetskih instrumenata, udaljenost odreenog niza toaka od jedne osnovne toke stadion (gr. stadion) stara mjera za duinu od 125 koraka ili 600 grkih i 625 rimskih stopa, 40 stadija = 1 zem. milja; trkalite, mjesto na kojem su Grci odravali viteke igre; ureeno mjesto za vee portske utakmice; pren. odsjek vremena, razdohlje u neprestanom razvoju nekog dogaaja ili stanja, npr. neke bolesti (lat. staaiuni morbi); pitanja i si.: stanje stvari, poloaj stvari (kod nas: stadij) stafaa (fr. staffagc) u slikarstvu: oivljavanje slike dodavanjem pojedinih likova ili itave skupine ljudi, ivotinja i dr.; sami ti dodaci; dodatak emu, neto uzgredno stafilngra (gr. stafvle grozd, agra plijen) med. maice za pridravanje resice (nepane)

stafilion (gr. stafvle grozd) med. priti na ronici (oka) slian kotici groa stafilitis (gr. stafvle grozd; oteena resa) med. upala resice (nepane) stafilokoki (gr. stafyle grozd, kokkos kotica, zrnce) mn. med. loptaste, grozdaste bakterije, uzronici raznih vrsta gnojenja (bubuljica i ireva) stafiloplastika (gr. stafvle oteena resa, plasso uobliavam, oblikujem) med. umjetno pravljenje nepca pomou sluznice usne upljine Stagiranin ponekad umjesto Aristotel (budui da je bio rodom iz Stagire) stagnacija (lat, stagnatio) stanje, zastoj, npr. u industriji, trgovakim poslovima itd. stagnirati (lat. stagnare) stajati, ne otjecati (za vou); pren. biti u zastoju, ne napredovati, ne razvijati se (za poslove i dr.) stalagmit (gr. stalagma kap) min, siga koja nastaje na tlu pilje gdje voda koja se cijedi ostavlja talog, stoasta ledena svijea; supr. stalaktit stalaktit (gr. stalazo kapljem, stalaktos kapljav, koji kaplje) min. siga (ledena svijea) koja visi sa stropa ih sa strane pilje, a nastaje kapanjem vode; supr. stalagmit staltici (gr. staltikos koji skuplja, zatee) mn. med. sredstva za zaustavljanje krvi Stambul tursko ime za Carigrad: zapravo Istambul, od grkog eis ten polin = u grad stamen (lat.) bot. pranika nit. pranika posuda u cvijetu (usp. antera); pren. poetak stamionodij (lat. staminodium) bot. sporedna pranika posudica koja nema antere i koja je zbog toga neplodna tampa (tal.) v. tampa stanca (tal. stan za) mjesto prebivanja, soba, odaja; zidna slika kao sobni ukras (osobito znamenite Rafaelove

stand-in

1336

stasim(un)

zidne slike u Vatikanskoj palai); kitica, strofa, osobito talijanska strofa (ottava rima) koja se sastoji od osam petostopnih jampskih stihova; elini udubljeni kalup za utiskivanje u lim; elini valjak za nizanje ili preanje metalnih predmeta stand-in it. stendin (engl.) zamjenik, dvojnik filmskog glumca u teim zadacima standard (engl.) svaka zakonom utvrena mjera, normalna mjera, mjerilo; zakonska novana stopa i sL; neto to vrijedi kao uzorak, to jo priznato kao klasino; ivotni standard (engl. standard oflife) prosjena mjera zadovoljavanja pojedinih ekonomskih potreba pojedinca, pojedinih drutvenih klasa (apstraktno naroda); standardno zlato normalno, novano zlato, zlato od 22 karata; standardni uzorak trg. uzorak neke robe kojem mora odgovarati isporuena roba standard of life it. standard of lajf (engl.) ivotni standard standard-book it. standard buk (engl.) standardna knjiga standard-work (engl.) standardno djelo standardizacija (engl. standardizalion) racionalizacija proizvodnje putem smanjivanja veeg broja oblika proizvodnje na manji broj tipinih uzoraka (standarda) iste kakvoe, oblika, veliine, teine itd. standardni (engl. standard) koji se odnosi na standard, koji odgovara standardu; istog tipa, tipian standarta (engl. standard, p. estandartc) zastava, stijeg; konjika zastava stanin (lat. stannum) kovina koja se sastoji od kositra, bakra, eljeza i cinka staniol (lat. stannum kositar, tal. stanguolo) kositar razvuen u veoma tan-

ke listie (upotrebljava se za umatanje okolade, aja, sapuna itd.) stante (tal.) trg. ovoga mjeseca, tekueg mjeseca stante pede (lat.) smjesta, odmah, iz ovih stopa stanum (lat. stannum) kem. kositar, sjajna bijela kovina, mekana i jako rastegljiva, atomska teina 118,70, redni broj 50, znak Sn stapel (niz.) 1. mjesto na brodogradilitu s podijem nagnutim prema vodi na kojem se sastavljaju dijelovi broda i s kojega se brod sputa u vodu: 2. podij na koji se izvlae hidroplani iz vode; 3. pomona naprava na kojoj se sklapaju zrakoplovi star (engl.) 1. zvijezda; pren. kazalina veliina, portska veliina, filmska "zvijezda", virtuoz i si. star (njem. Star) 2. med. naziv veeg broja onih bolesti ija je posljedica djelomino ili potpuno sljepilo; ztleni star zelena mrena = glaukom; sivi star zamuenost i neprozirnost one lee, zbog ega svjetlosne zrake ne mogu doprijeti u unutranjost oka (lijei se operativnim odstranjivanjem one lee); crni star neizljeivo sljepilo kao posljedica bolesne neosjetljivosti mrenice ili onog ivca starbord (engl. starboard) pom. desna strana borda start (engl.) port, na trkakim natjecanjima: polazite, crta s koje polaze natjecatelji (konji, biciklisti, pjeaci, amci i dr.); poetni trenutak utakmice startati (engl. start) port, sudjelovati na natjecanju (kao trka, vesla, pliva); krenuti s polazne trkake toke; zrak. poletjeti starter (engl.) port, na trkakim natjecanjima: onaj koji zastavicom i dr. daje natjecateljima znak za polazak stasim(on) (gr. stasimon melos) u starogrkoj drami: "stajaa pjesma".

stataran

1337

statns

tj. korska pjesma koju zbor u orkestri pjeva stojei na mjestu stataran (lat. statarius koji se zbiva u stajanju) koji sloji mimo. nepomian, trajan, koji polako napreduje; statarrui lektira itanje sa zastajkivanjima radi objanjavanja State Departement it. stejtdipartment (engl.) Ministarstvo vanjskih poslova Sjedinjenih Amerikih Drava statiki (gr. statikos) koji se tie znanosti o ravnotei (statike) statika (gr. statike) fiz. dio mehanike koji prouava uvjete pod kojima neki mehaniki sustav ostaje u stanju mirovanja, znanost o ravnotei; supr. dinamika statist (lat. stare stajati) kaz. lik koji se pojavljuje na pozornici samo u sporednim, obino nijemim ulogama, osobito u prizorima kada nastupaju narod, vojnici i si. statistiar (lat. status stanje) onaj koji prikazuje stanje ega u brojevima, koji se bavi statistikom statistiki (lat. status stanje) koji prikazuje stanje ega u brojevima, brojani; statistiki biro dravna ustanova koja ispituje prilike u dravi pomou podataka izraenih u brojevima; statistika zakonitost zakonitost koja se temelji na vjerojatnosti, za razliku od dinamike zakonitosti, koja se temelji na nunosti, i ova je dvojakost izmeu statistike i dinamike zakonitosti u najprisnijoj vezi s dvojakou izmeu makrokozmosa i mikrokozmosa statistika (lat. status stanje) prvotno: znanost o stanju u dravi izraenom u brojevima; dio sociologije kojem je zadatak, usporeujui u brojevima injenico koje sc javljaju u nekom podruju dravnog i drutvenog ivota, izvoenje opih zakljuaka i

utvrivanje uzroka i posljedica opaanjem utvrenih injenica, te prouavanje metoda sustavnog utvrivanja, sreivanja i preglednog usporeivanja tih injenica (npr. u poduju kolstva, trgovine, poljoprivrede, zdravstvenog stanja nekog kraja, drave, naroda itd.) stativ Gat. stativum) stalak, postolje, osobito za geodetske instrumente; stativa port, u nogometu: preka gola statmika (gr. stathmos uteg) poznavanje utega, znanost o utezima statmograf (gr. stathmos postaja, grafo biljeim, piem) naprava koja automatski biljei vrijeme vonje i vrijeme zadravanja vlaka na postajama stator (lat. stare stajati) tch. nepomini dio elektrinog generatora ili motora; pokrivnica, ono u emu se okreu lopatice parne turbine statoreaktor (lat. status stanje, reagere protudjelovati) zrak. zrakoplov a posebnom vrstom mlaznog pogona, male teine i veoma jednostavne konstrukcije; razvija vrlo veliku brzinu statoskop Gat. status stanje, gr. skopeo promatram) sprava koja biljei nagle promjene u tlaku zraka pri nepogodama; zrak. sprava koja biljei visinske razlike u metrima statua Gal. statua, statuere postaviti, staviti) umj. kip; pren. osoba hladna (kao kip) statuar (lat. statuarius) kipar statueta dal. statuetta) mah kip, kipi statuirati Gat. statuere) odrediti, odreivati, opredjeljivati, opredijeliti, utvrditi, utvrivati; osnovati; narediti, odluiti', rijeiti: dopustiti statura Gat. statura) stas, struk; rast, uzrast status Gat.) prav. stanje, pravni poloaj neke osobe, sastav, prilike, poloaj

status eognationis

1338

steganografija

status cognationis it. status kognacionis (lat.) prav. stanje srodstva, srodstvo status conjugalis it. status konjugalis (lat.) prav. brano stanje, brak status in statu (lat.) drava u dravi status insolventiae it. status insolvencije (lat.) nesposobnost plaanja obveza status nasccndi (lat.) kem. trenutak postojanja, tj. ono veoma kratko vrijeme kad sc atomi oslobaaju iz spojeva dok se jo nisu udruili u molekule status qvo it. status kvo (lat. status quo sc. ante) stanje koje je bilo prije, prvobitno stanje, dosadanje stanje statut (lat. s ta tu tu m) zakon, osnovni zakon; propis, odredba; osobito: pravila nekog drutva (statuti) statutaran (lat. statutum odredba) zakonski, koji je po pravilima, propisan pravilima statuti (lat. statutum) mn. v. statut staurodulija (gr. stauros kri. duleia ropstvo) potovanje kria, oboavanje kria staurofilaks (gr. stauros kri, fylax uvar) uvar kria, prijanja titula jeruzalemskog patrijarha kao uvara ostatka kria na kojem je Krist bio razapet stnurolater (gr. stauros kri. Iatreia oboavanje) oboavatelj kria stauroskop (gr. stauros kri, skopeo promatram) polarizacijski aparat za ispitivanje optikih svojstava kristalnih ploa stavrofor (gr. stauros kri, fero nosim) krionosac; kod pravoslavaca: sveenik-protoprezhiter odlikovan pravom da nosi o vratu zlatan kri; staurufori mn. nosai krieva pri crkvenim ophodima staza (gr. stasis) stajanje; stajalite, npr. filozofsko; med. zastoj sokova,

osobito krvi (koji obino dovodi do zgruavanja) stazofobija (gr. stasis stajanje, fobos strah) psih. bolestan strah od nemogunosti uspravnog dranja sta (fr. stage) pripravna sluba, pripravnitvo, vrijeme koje netko nakon zavrenog kolovanja mora provesti u pripravnikoj slubi, osobito mlad pravnik, lijenik i dr. stairati (fr. stage) izdravati obvezno vrijeme pripravnike slubo, sluiti kao pripravnik staist (fr. stage) onaj koji izdrava sta, pripravnik stearin (gr. stear gen. steatos loj) kem. smjesa stearinske i palmitinske kiseline (slui za pravljenje raznih svijea); stearinska kiselina glavni sastojak biljnih i ivotinjskih masti; steatin stearodermija (gr. stear loj, erma koa) mii. bolesna masnoa koe steatin (gr. stear gen. steatos loj, dem. steation) v. stearin steatinian (gr. stear gen. steatos loj) lojast, koji ima loja. lojni steatit (gr. stear. gen. steatos loj) min. slaninac, masnik, vrsta guste i masne milovke steatitis (gr. stear gen. steatos loj) med. sklonost debljanju steatopigija (gr. stear gen. steatos loj, pyge stranjica) prekomjerno razvijena stranjica, zbog velikog nagomilavanja sala na trtinom dijelu tijela steatorejn (gr. stear gen. steatos loj, rheo teem, curim) med. izluivanje masti kroz izmet steatoza (gr. stear gen. steatos loj) med. stvaranje masti, debljanje steganografija (gr. steganos utljiv; pokriven^ grafia pisanje) vjetina tajnog pisanja, tajno pismo; znanost o igranju aha

stegnnopodi

1339

stenizirati

steganopodi (gr. stcganos nepromoiv, pokriven, pus gen. podos noga) mn. sisavci s plivaim koicama stegnotici (gr. Btegnos) mn. med. .sredstva, Ijjekovi za stezanje, za skupljanje stegnotian (gr. stegnotikos koji zaepljuje) koji skuplja, koji zatvara, stee ili zaepljuje stegnoza (gr. stegnoo zaepljujem) med. stezanje, zatvorenost, zaepljenost, npr. znojnih rupica; usp. stenoza stegopteri (gr. stcgos krov, pokrivalo, ptnron krilo) mn. zool. tvrdokrilci stehiogenijn (gr. stoicheion element, poelo, gen- korijen od gignesthai roditi sc, postati) stvaranje, nastajanje elemenata stehiogonija (gr. stoicheion element, poelo, gone raanje) v. stehiogenija stehiologija (gr. stoicheion element, poelo, logia znanost) znanost o prat vari ma ili elementima, = kemija stehiometrija (gr. stoicheion element, pratvar, metri a mjerenje) mjerenje elemenata, kemijsko mjerenje; kem. znanost o proporciji, znanost o vrstim ili prostornim uvjetima pod kojima se raznorodne tvari kemijski spajaju u nova, istorodna tijela stehiometrijski (gr. stoicheion element. poelo, metria mjerenje) koji se tie kemijskog mjerenja ili teorije o proporciji; stehiometrijski broj = atomska teina ili kemijski ekvivalent steiroza (gr. steirosis jalovost, neplodnost) med. neplodnost stek (engl. take) 1. ulog pri igri, u okladama, osobito na konjskim utrkama stek (engl. steak) 2. kuh. komad mesa; biftek stelarni (lat. stella zvijezda, stcllaris zvjezdani) zvjezdani; stelarna astronomija dio astronomije koji prouava

sastav svemira i bavi se mjerenjem zvjezdanih mjesta i gibanja zvijezda, mjerenjem jakosti njihove sjajnosti i ispitivanjem njihovih spektara stelaa (njem. stellcn postaviti, Stellage) polica, ormar u zidu ih uza zid bez vrata (u knjinicama, radionicama itd.) stele (gr. stele) uspravan stup; osobito: uspravna mramorna ploa, ukraena reljefima ili slikama, kao nadgrobni spomenik starih Grka stelionat Gat. stelhonatus) prijevara, prijevarna prodaja, lani bankrot (lat. stello = guter, kao simbol varalice zbog njegove hitrosti i vjetine da se izvue iz kripca) stelit Gat. stella zvijezda, gr. lithos kamen) 1. geol. okamenjena morska zvijezda; 2. tehnol. mjeavina nikla, kobalta i kroma (upotrebljava st; za medicinske instrumente) stelografija (gr. stele kameni stup. grafia opisivanje) izradba natpisa na stupovima; usp. stele stema (gr. stcmma vijenac) kod starih Rimljana: vijenac kojim su kitili slike predaka; otuda: vijenac, niz predaka, rodoslov, rodoslovna tablica; mn. stemata. stematografija (gr. stcmma rodoslov, grafia pisanje) v. genealogua stendin v. stand-in stenian (gr. stlienos jakost, snaga) u punoj snazi, krjepak; stanina groznica v. stenopira; psih. stenian afekt duevni pokret koji pojaava ivotne funkcije organizma, npr. radost (supr. astenian) stenija (gr. sthenos jakost, snaga) puna snaga, jakost, krjepkost, poveana ivotna djelatnost tijela; 3upr. astenija stenizirati (gr. stheno) jaati, krijepiti, poveavati djelatnost ivotne snage; supr. astenizirati

steno-

1340

stenotoraks

steno- (gr. stenos) predmetak u slocnicama sa znaenjem: tijesan, uzak stenodaktilograf (gr. stenos tijesan, uzak, daktylos prst) onaj koji je vian stenodaktilografiji stenodaktilogratija (gr. stenos tijesan, uzak. daktylos prst. grafia pisanje) kombiniranje stenografije i daktilografije: kad stenograf sam otkucava na pisaem stroju ono to je stenografirano stenodaktilografkinja (gr. stenos tijesan, uzak, daktvlos prst) ona koja je vina stenodaktilografiji stenofilan (gr. stenos tijesan, uzak, fvllon list ) koji ima gusto lie, gustog lia stenograf (gr. stenos tijesan, uzak, kratak, grafo piem) onaj koji pie stenografijom. brzopisac stenografija (gr. stenos tijesak, uzak. kratak, grafia pisanje) brzo pisanje pomou posebnih znakova, tako da se njim moe vjerno zabiljeiti i najbri govor, brzopis, kratkopis stenografirati (gr. stenos tijesan, uzak, kratak, grafo piem) brzo pisati sluei se stenografijom stenogram (gr. stenos tijesan, uzak, kratak, gramma slovo, pismo) ono to je napisano stenografski, rukopis napisan stenografijom stenohorija (gr. stenos tijesan, uzak, ehora prostor) med. suenost nekog prirodnog otvora, osobito enske usinine stenokardija (gr. stenos tijesan, kardia srce) med. stezanje srca, jako stezanje u prsima praeno oteanim disanjem stenokromija (gr. stenos uzak, tijesan, chroma boja) postupak pri tiskanju u bojama, kod kojega se tjestasta obojena tijela sastavljaju stenopira (gr. sthenos jakost, mo, pyr vatra) med. groznica zbog upale; stanina groznica

stenostomija (gr. stenos tijesan, uzak, stoma usta) med. grenje donje eljusti stenotahigrafija (gr. stenos tijesan, uzak. tachys brz, grafia pisanje) "usko i brzo pisanje", jedan od stenografskih sustava, objavljen 1875. stenotelegraf (gr. stenos tijesan, uzak, tele na daljinu, grafo piem) telegraf koji radi sustavom znakova stroja za stenografi ranje, u minuti moe poslati do 400 rijei stenoterman (gr. stenos uzak, tijesan, thermos topao) biol. prilagoen odreenoj temperaturi sredine u kojoj ivi, koji teko podnosi vee temperaturne promjene (za iva bia); supr. euriterman stenotici (gr. stenos uzak, tijesan, lat. stenotica) mn. sredstva i lijekovi za stezanje, za suavanje stenotian (gr. stenos tijesan, uzak) koji suava, suavajui; suen stenotip (gr. stenos uzak, tijesan, typos otisak) stroj za stenografi ranje, koji pie slogove ili cijele rijei stenotipija (gr. stenos uzak, tijesan, tvpos otisak) stenograflranje, pisanje stenotipom stenotipirati (gr. stenos uzak. tijesan, tvpos otisak) pisati strojem stenotipom stenotipist (gr. stenos uzak, tijesan, tvpos otisak) onaj koji stenografira i stenografirano prepisuje obinim slovima na pisaem stroju, daktilograf koji zna stenografiju stenotopan (gr. stenos uzak, tijesan, top os mjesto) koji ima malu, slabu rairenost zbog toga to moe ivjeti i uspijevati samo pod strogo uvjetovanim i veoma ogranienim klimatskim prilikama (osobito sc odnosi na biljke i ivotinje); supr. euritopan stenotoraks (gr. stenos tijesan, uzak, thorax prsni ko) med. ovjek uskih prsa

stenoza

1341

stereotipirati

stenoza (gr. stenosis suavanje, suenje) med. suenost krvnih ila i kanala; stegnoza stentando (tal.) glaz. oteui, razvlaei stentato (tal.) glaz. bolno, tonom koji izraava bol; slik. plaljivo, usiljeno, kruto, teko, glomazno Stentor (gr. Stentor) ime jednog Grka pod Trojom koji je mogao nadglasati 50 ljudi; otuda: ovjek jakog, gromkog glasa; Stentorov glas neobino jak, gromak glas; prid. stentorski step (engl.J u plesu: korak stepn (rus.) velika, pusta i suha ravnica u Rusiji, s travama i biljkama koje mogu podnositi suu ster (fr. stere, gr. stereos krut, tvrd, vrst) fr. jedinica za mjerenje volumena suhih tijela, osobito drva, = 1 kubini metar stereo- (gr. stereos krut, tvrd, vrst) predmetak koji se javlja u sloenicama i znai: vrst, tvrd, jak, gust, tjelesni, prostorni stereoautograf (gr. stereos, autos sam, grafo piem) aparat za snimanje terena stereogrnfija (gr. stereos, grafia crtanje) perspektivno crtanje vrstih tijela u ravnini (supr. ihnografija) stereografska projekcija crtanje zemljovida pri kojem se oko zamilja kao da se nalazi na jednoj toki povrine Zemljine kugle, pa kroz Zemlju obuhvaa pogledom suprotnu polukuglu i ova kao da se ogleda u ravnini koja raspolavlja Zemlju; usp. projekcija stereokemija (gr. stereos. chemeia) znanost o prostornom rasporedu atoma u molekulama, ispituje izomeriju kod spojeva stereokromija (gr. stereos, chroma boja) vrsta zidnog slikarstva kod kojega se na prepariranom suhom sloju buke izrauju slike obinim vodenim bojama

stereometar (gr. stereo3, metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje volumena mase sipkih i upljikavih tijela stereometrija (gr. stereos, metria mjerenje) mjerenje volumena tijela; geom. znanost o prostornim veliinama za ije je prikazivanje potrebno vie od jedne ravnine (supr. planimetrija) stcrcoplazma (gr. stereos, plasma) fiziol. v. pod. idioplazma stereorama (gr. stereos, orama pogled, prizor) reljefna karta stereoskop (gr. stereos, skopeo promatram) opt. aparat pomou kojega se moe najjasnije prikazati prostornost likova: kutija s dvije pregrade, od kojih svaka ima kao okular po jednu posebnu leu, a na suprotnoj strani je zatvorena mutnim staklom stereostatika (gr. stereos, statike) fiz. znanost o ravnotei vrstih tijela stereotelemetar (gr. stereos, tele na daljinu, u daljini, metron mjera, mjerilo) opt. sprava za mjerenje udaljenosti neke toke od promatraa stereotian (gr. stereotikos koji ini vrstim, koji ovrava) med. suh, sasuen, koji je nastao suenjem stereotip (gr. stereos, typos otisak) mn. tisk. ploe s nepokretnim slogom; kliej; stvari tiskane ovakvim ploama stereotipan (gr. stereos, typos otisak) tisk. tiskan ploama s nepokretnim slogom; pren. uvijek isti, otrcan, nepromjenjiv, u istom obliku, ukalupljen, uobiajen stereotipija (gr. stereos, typos otisak) tiskanje ploama s nepokretnim slogom, kliejima, matricama stereotipika (gr. stereos, tvpos otisak) v. stereotipija stereotipirati (gr. stereos, tvpos otisak) izraivati ploe s nepokretnim slogom; tiskati takvim ploama

stereotomija

1342

stigma

stereotomija (gr. stereos, tem no sijeem, tome presjek) dio stereometrije koji se bavi presjecima povrina onih tijela koja prodiru jedna u druga djelomino ili potpuno (.kod klesarstva, strojeva i dr.) sterilan (lat. sterilis) jalov, neplodan, suh, mrav, oskudan, siromaan; uzaludan, heskorisan, nesposoban, neodriv; med. osloboen od zaraznih klica (zavojni materijal, kirurki instrumenti i si.) sterilizacija (lat. sterilisatio) jalovljcnje, ujalovljavanje, pravljenje jalovim ili neplodnim; ujalovljenje. ujalovljenost; unitavanje klica i mikroba, npr. u mlijeku, na kirurkim instrumentima, zavojima i dr.; unitenost klica, mikroba; usp. pasterizacija sterilizirati (fr. steriliser) jaloviti, ujaloviti, uialovljavati, inili neplodnim; ubijati (ili: ubiti, unititi, unitavati) klice, mikrobe; takoer: dezinficirati; usp. pasterizirati sterilnost (lat. sterilis) jalovost, neplodnost, nerodnost; pren. mravost, siromanost, oskudnost sterkoracija (lat. stercus izmet, stercoratio) stvaranje izmeta; gnojenje izmetom sterling (engl.) ono to ima punu, pravu, utvrenu vrijednost; srednjovjekovni engl. srebrni novac; funla ili Hura steriinga prije kovani novac, danas samo novana raunska jedinica = 20 engl. ilinga stemalan (gr. sternon prsa, lat, sternalis) anat. koji se tie prsne kosti, koji je u vezi s prsnom kosti stemalgija (gr. sternon prsa, algos bol) med. v. stenokardija sternodinija (gr. sternon prsa, od3'ne bol) med. v. stenokardija sternum (gr. sternon prsa, lat. sternum) anat. prsna kost sternutament (lat. sternutamentum)

med. sredstvo (ili: lijek) protiv prehlade stemutativan (lat. sternutativus) koji uzrokuje kihanje sternotatorij (lat. sternutatorium) sredstvo koje uzrokuje kihanje steroidi (gr.) mn. kem. hidromatski spojevi s vie prstena u molekuli, prisutni u svim ivim stanicima te imaju vanu fizioloku ulogu (kolesterol, crgostcrol, kortizon, una kiselina, spolni hormoni, srani glikozidi) stcroli mn. 1. v. steroidi; 2. alkoholi steroidne kiseline steso it. stezo (tal.) glaz. otegnuto; moio it. stezo moto (tal.) laganim kretanjem, polako, razvueno, otegnuto stetodezmis (gr. stethos prsa, desmos veza) med. zavoj za prsa stetograf (gr. stethos prsa, grafo piem, biljeim) naprava za grafiko prikazivanje kretanja disanja stetografija (gr. stethos prsa, grafia biljeenje) biljeenje kretanja disanja stetoskop (gr. stethos prsa, skopeo promatram) med. Ijevkasta slualica za ispitivanje plunih promjena (auskultaciju), umova srca itd. stetoskopija (gr. stethos prsa, skopeo promatram) med. ispitivanje plua sluanjem, auskultacijom stibij (lat. stibium) min. v. antimon stibilalije (lat. stibium antimon, stibialia) mn. med. lijekovi napravljeni od antimona ili s antimonom stigijski (gr. stygios) 1. koji pripada Stiksu i podzemnom svijetu uope; pren. uasan, grozan, straan, jeziv, paklen; 2. kem. koji najeda, izgriza, kao npr. duina kiselina (zbog vode rijeke Stiksa koja jc, po vjerovanju starih Grka, bila otrovna) stigma (gr. stigma) ubod, toka, mrlja; bot. dio cvijeta koji prima pelud; zool. vanjski otvor traheje (dunika) kod lankonoaca; oiljak, opekotina; ig.

stigmatizacija

1343

stilist

znak srama koje su stari Grci i Rimljani udarali zloincima i odbjeglim robovima; pren. sram, stid; mn. stigmata stigmatizacija (bit. stigmatisatio) udaranje iga, igosanje; psih. obino bolom praena tobonja sposobnost uivljavanja u Kristove patnje na taj nain to se kod nekih osoba (stigmatiziranih) pojavljuju po tijelu Kristove rane (prema miljenju psihopataloga, ovo stanje jc slino stanjima kod nekih hipnotiziranih i histerini h osoba) stigmatizirati (gr. stigmatizo) obiljeiti igom, igosati; pren. oklevetati; stigmatizirane osobe psih. osobe na kojima se rane sline Kristovim pokazuju bilo izvana, bilo da ih one osjeaju u sebi (prema miljenju psihopatologa, stanje slino stanju kod nekih sluajeva hipnotizma i histerije) stigmatograf 'gr. stigma bod, ubod, toka, ig, grafo piem) onaj koji radi stigmatografiju stigmatografija (gr. stigma bod, ubod, toka, ig, grafia pisanje, biljeenje) pravljenje malih ara, uzoraka u boji, npr. sitnih crvenih toaka na plavoj osnovi itd. stigmeologija (gr. stigme toka, pjega, logia) gram. v. akcentuacija stih (gr. stichos) poet. v. vers stihar (gr. stieharion, stoicharion) dio odjee pravoslavnog sveenika: dugaka i iroka haljina, slina dugakoj koulji, od bijele i arene tkanine stihija (gr. stoichcion ono stoje osnovno, element, pratvar) 1. neodoljiva sila prirode; bura, oluja, poplava, poar, nepogoda; 2. fil. osnovni element svijeta {prema starogrkim filozofima bilo ih je 4; vatra, voda, zemlja i zrak; 8. kem. v. element; prid. stihijski

stihomantija (gr. stichos red, vrsta, stih, manteia) proricanje iz stihova, sreaka ili ceduljica kod Rimljana: stihove iz Sibilinskih knjiga napisali bi na ceduljice, koje bi potom izmijeali. zatim ih izvlaili i itali iz njih budunost stihometrija (gr. stichos red. vrsta, stih, metri a mjerenje) mjerenje stihova, brojanje redaka (u rukopisima) stihomitija (gr. stichos rod, vrsta, stih, mythos govor, razgovor) poet. govorna figura, podvrsta antiteze; razvijeni stihovi (u dramama i dr.), koji su obino jedni drugima i odgovori stik (engl. stick) jahaki bi Stiks (gr. Styx) mit. rijeka ili izvor u podzemnom svijetu preko kojeg je Haron prevozio due umrlih i u iju su vodu bogovi pri si za li najsvetijom i najstranijom prisegom (po vjerovanju starih Grka, koje se odralo do danas, ova voda je bila smrtonosno otrovna) stil (gr. stvlos, lat. stilus drak, najednom kraju zailjeno eljezo kojim se paralo, tj. pisalo po votanim tablicama); 1. olovka starih Grka i Rimljana; 2. nain pisanja i izraavanja misli (prozni, pjesniki, govorniki, poslovni stil); 3. u likovnim umjetnostima, arhitekturi, pokustvu itd.: umjetniki ukus, oblik prikazivanja, umjetniki smjer, nain davanja oblika; osobito: ist, plemenit i prirodan nain prikazivanja (za razliku od manira); 4. pren. obiaj, navika; 5. stari i novi stil v. julijanski i gregorijanski kalendar stilet (tal. stilctto, fr. stilet) bode s obje strane otar i s kratkom otricom; tilet stilist (lat. stilus drak, pisaljka) pisac koji pie dobrim stilom, poznavatelj dobrog i pravilnog naina izraavanja pismom

stilistika

13*14

stipendija

stilistika (lat. stilistica) mn. stvari koje su u vezi sa znanou o dobrom i pravilnom pisanju ili se odnose na znanost o dobrom i pravilnom pisanju stiliti (gr. stylos stup, stvlites) mn. kr. asketi u V. st. koji su, po uzoru na sirijskog redovnika Simeona, vei dio ivota provodili na platformi visokih stupova stilizacija (lat. stilisatio) davanje stila, tj. pravilnog i lijepog oblika nainu izricanja misli; umj. mijenjanje prirodnog oblika u duhu nekog umjetnikog shvaanja (odbacivanjem svega sporednog u predmetu prikazivanja itd.) stilizirati (lat. stilisare) napisati, sastaviti, prikazati pravilnim i lijepim stilom; umj. mijenjati (ili: izmijeniti) prirodni oblik u duhu odreenog umjetnikog shvaanja (odbacivanjem svega sporednog u predmetu prikazivanja itd.) stilizirati (lat. stilisare} napisati, sastaviti, prikazati pravilnim i lijepim stilom; umj. mijenjati (ih: izmijeniti) prirodni oblik u duhu nekog umjetnikog shvaanja (npr. odbacivanjem svega sluajnog, sporednog itd.) stilklajd (njem. isp. stil, Kleid haljina) "stilizirana haljina", enska haljina napravljena prema motivima neke narodne nonje stilo (gr. stylos drak) drak s perom i tintom za pisanje, nalivpero stilobat (gr. stylobates stupno podnoje) arhit. zajedniko podnoje za vie stupova stilograf (gr. stylos drak, grafo piem) v. stilo stilografija (gr. stylos drak, grafia pisanje) urezivanje ih graviranje u masi koja nije vodi elektriciteta, radi izradbe bakrenih tiskarskih ploa galvanoplastinim putem

stiloliti (gr. stvlos stup, lythos kamen) mn. geol. vapnenc tvorevine u obliku stupova stilometar (gr: stvlos stup, metron mjera, mjerilo) sprava za lake pronalaenje i odreivanje odnosa na stupovima, stupomjer stilometrija (gr. stvlos stup, metria mjerenje) vjetina mjerenja stupova stilopinakije (gr. stylopinakion, stvlos stup, pinax gen. pinakos slika) mn. um. reljefi na stupovima koji prikazuju mitoloke i povijesne slike i motive stilus (gr. stylos stup, lat. stilus) bot. stupi, dio cvjetnog tuka stimatoza (gr. styma ukruenost mukog uda) med. krvarenje iz mokrane cijevi praeno kruenjem mukog uda; uretroragija stimer (engl. steamer) parobrod stimpot (engl. steampot) med. parni lonac za udisanje tople pare stimulacija (lat. stimulatio) med. podraivanje; poticanje stimulancije (lat. stimulantia) mn. med. podraavajua sredstva, sredstva za podraavanje; v. stimulans stimulans (lat. stimulans) med. podraavajue sredstvo, sredstvo za podraavanje, za poticanje stimulantan (lat. stimulans) med. podraavajui, koji podrauje; koji potie stimulirati (lat. stimulare) pobuditi, pobuivati, poticati; u ekonomici: poticati na veu proizvodnost ih intenzivnost rada, npr. sustavom plaa i zarada stimulus (lat. stimulus) podraaj, nagon, poticaj stipaa (fr. stypage) med. lokalna obamrlost ili utrnulost zbog hladnoe stipendija Gat. stipendium od stips gen. stipis novani prilog, pendere odmjeriti) kod starih Rimljana: plaa, nagrada u novcu; porez, danak (tri-

stipendist

1345

stomahale

but); danas: novana pomo siromanim uenicima i studentima za kolovanje stipendist (lat. stipendium) primatelj stipendije stipleis (engl. stecple-chase) prvotno: utrka preko polja kojoj je bio cilj neki toranj; danas: utrka s preponama stipler (engl. Steepler) konj treniran za utrke sa zaprekama stipsa (gr. styfo, stypsis skupljanje) 1. kem. kiseli kamen, alaun stipsa (gr. stypsis skupljanje, stezanje) 2. med. stezanje, skupljanje, zatvaranje; zaustavljanje krvi; zatvor (stolice) Stiptici (gr. slyplikos trpak, styfo skupljam, kupim, steem, lat. styptica) mn. med. sredstva za stezanje, osobito za zaustavljanje krvi stipticin (gr. styfo skupljam, kupim, steem) farm. proizvod oskidacije narkotina, utiee na stezanje ila; pije se kao sredstvo protiv krvarenja stiptian (gr. styptikos trpak) med. koji stee, koji skuplja, koji zaustavlja krv stipulacija (lat. stipulatio) prav. uvjet, pogodba; pristanak, obeanje; ugovor; sveano priznanje ugovorene obveze stipulant (lat. atipulana) onaj koji sklapa pogodbu, ugovara, ugovorna strana stipulirnti (Int. stipulari) ugovoriti, ugovarati, utvrditi; ugovoriti, sklopiti ugovor; obeati, obvezati sc stjuard (engl. stevvard) konobar (na brodu i zrakoplovu) stjuardesa (engl. ste\vardess) konobarica (na brodu i zrakoplovu) stoa (gr. stoa) dvorana sa stupovima; osobito: arena dvorana sa stupovima (stoa poikile) u Ateni, u kojoj je nauavao Zenon iz Kitije i njegovi sljedbenici; stoika kola v. stoici stohastika (gr. stoehastike) vjetina pogaanja, vjetina pogaanja ono-

ga to je tono; nauavanje o onome to je vjerojatno stoici (gr. Stoikoi. lat. Stoici) mn. fil. starogrki filozofi iz stoike kole, pristae stoicizma; pren. hladni, mirni, neuzbudljivi i nepokolebljivi ljudi koji sve nedae podnose mirno i spokojno stoicizam (lat. stoicismus) fil. nauavanje Zenona. osnivaa stoike kole, i njegovih sljedbenika, koje zahtijeva ivot u strogoj vrlini, suzbijanje slabosti, preziranje bola i ravnodunost prema svakom bolu i ivotnim nedaama; pren. duevni mir, mirnoa, ravnodunost, neuzbudljivost, nepokolebljivost stoiki (gr. stoikoa) miran, ravnoduan, neuzbud^jiv stoik v. stoici stok (engl. stock) lager, koliina robe na skladitu, koliina robe na tritu; glavnica, gotovina, oanovni kapital; osobito: dravna glavnica; udio, ulog; dravne obveznice koje su u optjecaju (u Engleskoj); dionica stok-broker (engl. stock-broker) posrednik u trgovini dravnim papirima stokfi (engl. stock-fish) zool. bakalar stokliolder (engl. atock-holder) vlasnik dravnih obveznica, dioniar stola (gr. stole, lat. stola) duga enska haljina starih Rimljanki; mod. iroka vrpca koju dame nose preko haljine oko vrata: vrpca s kriiima kat. i anglik. sveenika koju nose preko odjee oko vrata stoma (gr. stoma) usta, ue; ustaca stomahalan (gr. stomachoa eludac, lat. stomachalis) koji se tie eluca, eluani; stomahalne kapljice kapljice za jaanje eluca stomahale (gr. stomachos eludac, lat. stomaehale) med. lijek za eludac, sredstvo za jaanje eluca

stomahalgija

1346

stralo

stomahalgija (gr. stomachos eludac. algos bol) med. eluana bol stomahici (gr. stomachikos eluani) mn. med. sredstva, lijekovi 2a eludac stomak (gr. stomachos) zool. eludac stomatitis (gr. sloma usta, lat. stomatitis) med. upala usne upljine, upala desni stomatitis aftoza (gr. stoma usta. lat. stomatitis aphothosa) med. mjehuravost usta stomatografija (gr. stoma usta, graGa opis) opisivanje usta ili usne upljine stomatologija (gr. stoma usta, logia znanost) znanost 0 bolestima usne upljine stomatoplastika (gr. stoma usta, plasso uobliavam. oblikujem) med. umjetno pravljenje usta stomatopodi (gr. stoma usta, pus gen. podos noga) mn. zool. vrsta rakova kojima dva para nogu (pored usta) slue za hvatanje plijena stomatoskop (gr. stoma usta. skopeo promatram) med. usno 2rcalo, zrcalo za osvjetljavanje i ispitivanje usne i oblinjih upljina stop! (engl. stop!) stoj, stani, prekini!; u brzojavima: toka stopina (tal. stoppino) voj. upalja, falili; v. tapin stoping (engl. stopping) sat za mjerenje veoma malih dijelova vremena; upotrebljava se osobito u portu stopirati (engl. stop. fr. stopper) zaustaviti, zaustavljati (brod, stroj); stati, zaustaviti se stor (engl. store) zaliha, priuva, rezerva; skladite robe; u Sjev. Americi: prodavaonica u kojoj se prodaju sve ivene namirnice stora (fr. store) prozorska zavjesa; osobito: zavjesa ukraena bogatim motivima (za cijeli prozor)

storija (tal. storia, engl. story) pripovijest, pria bajka, anegdota, opis, dogaaj, izvjetaj i si. stornirati (tal. stornare suzbiti; skrenuti) trg. dovesti u red; ispraviti pogreku u pisanju ili raunanju (ne precrtavanjem, nego otpisivanjem i prepisivanjem); ispraviti pogreku u knjienju suprotnom pozicijom (stavkom); ponitili, ponitavati (narudbu itd.) storao (tal.) trg. ispravljanje pogreno uknjiene stavke otpisivanjem i pripisivanjem, suprotna pozicija, stavka (u knjigovodstvu); usp. ritorno storting (norv. stor, thing) "velika narodna skuptina''; norveki parlament. sastoji sc od lagtinga (gornjeg doma) i odelstinga (donjeg doma) storv v. storija stov (engl. stove) pe, visoka pe; sunica (u tvornici eera) strabitian (gr. strabon) razrok strabizam (gr. strabismos razrok) med. razrokost strabo (gr. strabon, lat. strabo) med. razrok ovjek strabometar (gr. strabon razrok, metron mjera, mjerilo) med. sprava za mjerenje stupnja razrokosti strabotomija (gr. strabos razrok, temno reem, tome rezanje) med. lijeenje razrokosti operacijom straca (tal. strazza) trg. v. traca strafotizam (tal. strafottersi ne mariti) nemaran odnos prema pojavama i zbivanjima stragoplan (lat. stratum sloj, fr. planer letjeti bez mahanja krilima) zrak. zrakoplov prilagoen za letenje u stratosferu strakcija (lat. extractio) tisk. izdizanje rijei ih redaka koji se trebaju tiskati u jednoj boji ili u vie boja stralo (tal. stralcio) trg. nagodba, sporazum

stramin

1347

strcptnzol

stramin (lal. slramen stelja, slama, tal. strame) fina tkanina; takoer: gusta pamuna tkanina za papue i dr. strangulacija (lat. strangulatio) guenje, vjeanje, priguivanje, stiskanje; smrt vjeanjem strangurija (gr. stranguria) med. oteano mokrenje praeno bolovima stranj (Lal. stragno) podrum, pivnica, konoba strapac (tal. strapazzo) v. trapac strascicando it. straikando (tal.) glaz. v. strascinando strascinando it. strainando (tal.) glaz. povlaei, vukui; strascinando i'arco it. strainando l'arko (tal.) s pripijenim gudalom strateg (gr. strategos) poznavatelj vjetine ratovanja, vojskovoa strategem (gr. strategema) ratno lukavstvo; pren. lukavstvo, majstorija strategija (gr. strategia) znanost o voenju rata, ratna vjetina; knjiga o ratnoj vjetini strategijski (gr. stratogikos koji se tie vojskovoe; sposoban voditi vojsku koii se tie voenja ratnih operacija, ratne vjetine strategika (gr. strategike) v. strategija strategist (gr. strategia) vjet vojskovoa; pisac knjiga o vjetini ratovanja stratificirati (lat. stratum sloj, facere nainiti) geol. uslojiti, uslojavati, slagati u slojeve, sloj na sloj stratifikacija (lat. stratificatio) geol. oblikovanje slojeva, slaganje u slojeve; naslaganost u slojeve, slojevitost stratigrafija (lat. stratum sloj, gr. grafia opis) znanost ili opisivanje odnosnog (relativnog) poloaja slojeva stijena; povijesna geologija (po tome to su slojevi materijalni ostaci i predstavnici pojedinih faza Zcmljine povijesti)

stra to grafija (gr. stratos vojska, grafia opis) opisivanje vojske, povijest ratova uope stratokracija (gr. stratos vojska, krateo jak sam, vladam) vladavina vojnika (ih: vojske) strato kn mulus (lat. stratoeumulus) meteor, sloj okruglastih ili valjastib oblaka, poredanih u skupine, nizove ili valovite oblike, obino sivih ili bjeliastih stratonaut (lat. statum sloj, gr. nautes brodar, mornar) zrak. pilot koji je strunjak za letenje u stratosferu stratopedija (gr. straLopedeia) voj. vjetina podizanja logora, dio vojne znanosti o biranju mjesta prikladnog za logorovanje trupa i o podizanju i ureenju logora stratosfera (lat. stratum sloj, gr. sfaira kugla) sloj zraka, debeo 1260 km, koji se nalazi iznad troposfere. s tekim plinovima, gotovo stalnom temperaturom, bez vremenskih pojava itd. stratostat (lat. stratum sloj, gr. istemi postavim, stavim) zrani balon posebno napravljen za dizanje u stratosferu stratus (lat. stratus prostrt, razastrt od sternere prostirati) meteor, visoka magla, sloj niskih oblaka slian magli, obino lokalni oblak koji se stvara od magle strebloza (gr. strebloo uganem) med. uganue, iaenje udova 5trema (gr. stremma) 1. med. uganue, iaenje nekog uda strema (gr. stremma) 2. mjera za povrinu u dananjoj Grkoj, = 1000 m2 strepitoso it. strepitozo (tal.) glaz. sa umom, buno, viui; con strepito streptazol (gr. slreptos povij en) farm. veoma uspjean lijek protiv streptokoka i mnogih drugih mikroba;

streptocid

1348

stroncij

lijei anginu, gripu, upalu plua, sepsu i dr. streptocid (gr. streptos povijen, lat. caedo ubijam) farm. sredstvo za unitavanje streptokoka streptokoki (gr. streptos sukan, povijen; okretijiv, kokkos kotica, zrnce) mn. med. bakterije okruglasta oblika koje povezujui sc oblikuju lance, uzronici gnojenja streptomicin (gr. streptos povijen, mykes gljivica) farm. veoma uspjean lijek (antibiotik) protiv tuberkuloze, tifusa, dizenterije i dr. stres (engl. stress napor; povienje tlaka od duevne uzbudenosti) iscrpljenost uzrokovana duevnim, ili tjelesnim preoptereenjem organizma stretta (tal.) glaz. v. pod stretto stretto (tal.) glaz. prid. kratko, brzo, zbijeno; im. ivahan pasa na zavretku (stretta) strictissimo sensu it. striktisimo senzu Gat.) u najstroem smislu (rijei) strignendo it. strinjendo (tal.) glaz. v. stringendo strihnin (gr. strvehnos) kem. veoma otrovan alkaloid koji se nalazi u sjemenu biljki strihnoza; i u veoma maloj koliini djeluje na ivani sustav i uzrokuje ukoenost miia i smrt strihnomanija (gr. strycnos velebilje, mania pomama, ludilo) med. ludilo izazvano uzimanjem velebilja (beladone) striktan (lat. strictus) strog, odsjean, tono odreden, izrian; stricto jure it. strikto jure (lat.) po starom pravu, tono po zakonu; stricto sensu it. stritko senzu (lat.) u uem smislu, strogo uzevi striktura (lat. strictura) stezanje, suavanje nekog prirodnog kanala, npr. crijevnog kanala, mokrane cijevi i dr. stringendo it. strinendo (tal.) glaz. zbijeno, urei se, sve bre

strip (engl. strip, njem. Strcifen) pruga, vrpca (koe, papira, zemljita); roman u stripovima roman u slikama s posve malo slika, dakle, niz slika koji nalikuje dugakom remenu striptiz (engl. strip svlaiti, tease draiti) postupno svlaenje (ene ih mukarca) praeno glazbom u nekom lokalu; pren. razgolienje, otkrivanje potpune istine o neemu strisciando it. striando (tal.) glaz. razviaei, pretapajui jedan ton u drugi strobiloidan (gr. strobilos zvrk, eidos oblik) zvrka st, slian zvrku, kao zvrk stroboskop (gr. strobos vrtlog, skopeo promatram) v. zootrop strofa (gr. strofe okretanje) 1. prvotno kod starih Grka: okretanje zbora dok je plesao i pjevao, te dio zborne pjesme koji se pjevao za vrijeme toga okretanja; 2. poet. ritmiki period koji se dobije povezivanjem dvaju ih vie ritmikih redova (stihova) u cjelinu koja se vie puta ponavlja, kitica; 3. glaz. (ne)promijenjeno ponavljanje melodije strofika (gr. strofe okretanje) 1. poet. podjela stihova na strofe; dio poetike koji govori o pravljenju strofa: teol. odmjeravanje stavova u pjesnikim knjigama Starog zavjeta strofulus (gr. strofos) med. kona bolest kod male djece, javja se u obliku kvrica i mjehuria strofus (gr. strofos) med. zavijanje u trbuhu stroma (gr. slroma prostira, stronnymi prostrem) fiziol. osnovna supstanca nekog tkiva, osobito vezivnog tkiva ljezdastih organa, pokriva stromatika (gr. stromata prostirai, tepisi) vjetina tkanja tepiha stroncij (lat strontium) kem. element, atomska teina 87,63, redni broj 38, znak Sr, bijel kao srebro; njegovi spo-

stroncij ani t

1349

Suada

jevi daju plamenu crvenu boju te se mnogo upotrebljava u pirotehnici stroncijanit (lat. strontium) kem. bezbojan ili u obojen mineral, staklasta sjaja, karbonat stroncija; slui za stroncijske pripravke i u proizvodnji eera (nazvan po prvom nalazitu Strontian u kotskoj) strop (engl. strop remen) oma od konopca za vuu ili dizanje; konopac ili metalno ue za vezivanje tereta za dizalicu, gondole za diriabl ili aerostat, padobrana za ovjeka struggle for life it. stragl fbr lajf (engl.) biol. borba za ivot, za opstanak (izraz koji Damin esto upotrebljava izlaui svoju teoriju o prirodnom odabiru) struktura (lat. struetura) nain graenja, sastav, ustrojstvo; raspored; geol. nain kako su spojeni dijelovi stijena i planina; tvorevina, graevina; usp. konstrukcija struma (lat. struma oteklina lijezda) med. skiofulozna oteklina i zagnojenjc limfnih lijezda, osobito na vratu, gua strumektomija (lat. struma, gr. ektome izrezivanje) med. odstranjenje gue operacijom strumitis (lat. struma oteklina lijezda) med. upala gue strumozan :lat. strumosus) med. guav struprum (lat. stuprum) prav. oskvrnue djevojake nevinosti, silovanje, blud studbook it. stadbuk (engl. stud stado, book knjiga) u racionalnom konjarstvu: matina uzgojna knjiga s podacima (podrijetlo, teina, sposobnost ploenja i dr.) o konjima, rodoslovnik konja student (lat. studens) redoviti sluatelj sveuilita ili neke visoke kole studija (lat. studium) tenja, nastojanje, raspoloenost za to; ispitivanje, is-

traivanje, prouavanje; bavljenje nekom znanou ili umjetnou; rasprava iz podruja znanosti i umjetnosti; prethodan rad, nacrt nekog umjetnikog djela; pro studio et tabore Gat.) za pokazanu marljivost i rad studio (tal. studio) 1. soba za rad umjetnika, osobito slikara, kipara, glumca itd.; kinematografska radionica, atelijer; 2. odjel u radio-postaji iz koje se daju emisije studirati (lat. sLudere) nastojati da se neka stvar ispita, pomno ispitivati ili razmiljati; osobito: baviti se znanou, posvetiti se znanosti, uiti, prouavati; biti sluatelj sveuilita, velike kole, visoke kole (radi prouavanja neke znanosti) stuff it. staf (engl.) opojna droga stukatura (tal. stucco) v. tukatura stupa (sanskrt.) vrsta sakralne budistike graevine koja se razvila iz grobnog hum ka stupcfncijencije (lat. stupcfacicntia) mn. med. sredstva za uspavljivanje, za umrtvljivanje stupidan (lat. stupidus) glup, tup, tupoglav, blesav stupor (lat. stupor) med. ukoenost, utrnulost, obamrlost, neosjetljivost; duevna bolest u kojoj se volja gotovo nimalo ne izraava; pren. preneraenost, zaprepatenost stuprator (lat.) prav. obeastitclj djevojake nevinosti su (fr. sou, lat. solidus) francuski bakreni novac od 5 santi ma sua sponte (lat.) v. pod sponte Suada (lat. suadere nagovarati. Suada) mit. boica nagovaranja kod Rimljana (grka Peilho); pren. rjeitost, umijee nagovaranja, vjetina izlaganja lijepim prianjem; prijezirno: govorljivost, brbljavost

Suadela Suadela (lat. Suadela) mit. v. Suada

Suae qusque fortunae fabcr est it.

1350

subdominnnta

Sue kviskve fortune faber est (lat.) Svatko je kova svoje sree suave (tal. suave) glaz. v. soave feliciter (lat.) ugodno i sretno (osjeam se) sub (lat.) prijedlog, javlja se u mnogim sloenicama i znai: a) za prostor: pod, do, u; b) za vrijeme: oko, ba pred, odmah nakon; c) za stanje: pod; d) za prostor: pod, ispod; d) za vrijeme: u tijeku, pri, oko, za vrijeme sub conditione it. sub kondicione (lat.) prav. pod uvjetom sub fide Dobili (lat.) na asnu (plemiku) rije sub hac voe it, sub hak voe (lat.) pod ovom rijeju (potrai) sub lege libertas (lat.) prav. sloboda u granicama zakona sub modo (lat. sub modo) prav. uz obvezu, pod uvjetom (tj. da se neto izvri pa da se odbije odreena korist, npr. kad netko naslijedi imanje sub modo da ispuni kakav uvjet, u suprotnom gubi pravo na to imanje) sub pena (lat.) prav. pod prijetnjom kazne sub rosa it. sub roza (lat.) "pod ruom" (kao simbolom utljivosti), tj. U povjerenju, povjerljivo, tajno sub specie aeternitatis it. sub spocije eternitatis (lat.) u svjetlu vjenosti, sa stajalita vjenosti i beskonanosti sub spccic it. sub specije Gat.) u obliku sub una specie it. sub una specije (lat.) pod jednom prilikom, naime samo kruhom (kako se katolici prieuju) sub utraquc it. sub utrakve (lat. sub utraque sc. specie) pod obje prilike, naime kruhom i vinom (kako se prieuju protestanti i pravoslavci); usp. utrakvisli
suaviter ac felicitcr it. suaviter ak

sub utraque specie it. sub utrakve specije (lat.) v. sub utrakve sub voe (lat.) pod rijeju... (kod upuivanja na neki rjenik) subaciditet (lat. subaciditas) med. slaba, smanjena koliina kiseline subakcijn (lat. subactio) med. obraivanje. preraivanie, umekavanje subakutan (lat. subacutus) med. koji se ne razvija naglo, koji se javlja s umjerenom groznicom subalimentacija (lat. suh, alimentum hrana, subalimentatio) med. pothranjivanje, nedovoljna prehrana, nedovoljnost koliine hrane potrebne za povoljno stanje i razvoj organizma subalteran (lat. subalternus) koji stoji pod nekim drugim, ovisi od komu, podreden, potinjcn, nii; log. posebno prema opem stoji u subalternom odnosu; neki stoji subaletorno prema svima; suballerni slubenik poiinjeni, nii, mladi slubenik
sobalternacija (lat. suhaltomatio) log.

odnos podreenosti uih pojmova prema openitijim, posebnih sudova prema opim

sobarenda (lat. suharrenda) podza-

kupljivanje, podzakup, subarendacija Gat. subarrendatio) v. subarenda zakupac subarktian (lat. sub, gr. arktos sjever) koji se nalazi ispod sjevernog pojasa, sjevernog pola, tj. u ledenom pojasu subdermalan (lat. sub, gr. erma koa) anat. potkoni, koji sc nalazi pod koom povrine tijela subdititius infans it. subditicijus infans (lat.) prav. podmetnuto dijete; kopile subdominanta (tal. sub-dominanto) glaz. donja dominanta, ton ispod dosubarendator (lat. subarrendator) pod-

subdukcija

1351

su bkontraran

mina n te, etvrti ion u dijatonikoj ljestvici tonova subdukcija (lat. subductio) odvodenje, uklanjanje; med. odvodenje neistoe u tijelu; cijeenje, filtriranje suberit (lat. subcr pluta.) tehnol. sintetiki, umjetni proizvod od izmrvljenog pluta i kakvog mineralnog ljepila, tvrdi od pluta suberizacija (lat. suber pluta, suberisatio) bot. o pluta va nje suberozan (lat. suberosus) plutast subfebrilan Gat, subfebrilis) med. podgroznini, kae sc za temperature koje su blizu temperaturama groznice, izmeu 38 3C i 38,5 C subinvolucija (lat. sub, involutio povijanje) med. nepravilno i nedovoljno smanjivanje i skupljanje maternice nakon poroda i pobaaja subito (lat. subito) iznenada, odjednom; glaz. brzo, urno suhjekcija (lat. subjeetio podmetanje) ret. pitanje koje govornik sam sebi postavlja, pa zatim sam na njega odgovara subjekt (lat. subjeetum ono to je podmetnuto) podloga, temelj; gram. reenini dio koji vri radnju ili o kojem se govori (supr. predikat); pojedinac, osoba (za razliku od objekta ili stvari); pren. ovjek predodreen za neki posao (s obzirom na svoju sposobnost ili valjanost): fil. nositelj doivljaja, ono to ima opaajc, predodbe, osjeaje i elje, tj. ja subjektivan (lat. subjeetivus) osobni, unutranji, koji se tie subjekta, koji potjee od subjekta (osobe), a ne od stvari; pren. koji polazi od sebe, jednostran, pristran, osoban; subjektivni osjeaj psih. osjeaj koji je nastao unutranjim podraajem; supr. objektivan; v. idealizam subjektivitet Gat, subjeetivitas) postojanje i valjanost neega samo za duh

koji spoznaje, osobno zamjeivanje i shvaanje; jednostranost, pristranost; supr. objektivitet. subjektivizam (lat. subjeetivismus) fil. 1. u teoriji spoznaje: shvaanje daje cjelokupna spoznaja subjektivna, i to: a) da svi iskazi ovise o subjektu koji ih daje, tako da jedan sud za nekoga moe vrijediti kao istinit, a za drugog kao laan, a objektivne istine su iskljuene, ili da jedna vrsta subjekata moe neto smatrati istinitim, a druga lanim, te prema tome apsolutne istine nema; b) da svaka spoznaja shvaa stvari onako kako se prikau subjektu koji ih spoznaje, a ne kakve su zapravo (glavni predstavnici su solisti, posebice Protagora sa svojom milju: "ovjek je mjerilo svih stvari"); 2. u etici: shvaanje da je cilj moralnog djelovanja uspostavljenje subjektivnog stanja, bila to radost (hedonizam) ili blaenstvo (eudajmonizam); pren. pristranost; supr. objektivizam subjektivnost (lat. subjeetivitas) v. subjektivitet subjonctif it. sibonktiv (fr.) naziv za konjunktiv u francuskoj gramatici subjunktiv (lat. subjunctivus modus) gram. v. konjunktiv subkarbon Gat, sub, carbo ugljen) geol. donja formacija kamenog ugljena subkontraoktava (lat. sub. contra, octava) glaz. ljestvica C.H2, koja je za jednu oktavu ispod kontraoktave (njezin najdublji ton sa 16, 17 titraja u sekundi je najdublji ton cijelog tonskog sustava) subkontraran (lat. subeontrarius) "podsuprotan"; log. naziv za suprotnost izmeu djelomino potvrdnih i djelomino nijenih sudova od kojih jedan ne nijee isto to drugi potvruje. npr. "Neke ptice su selice'' i "Neke ptice nisu selice" (oba subkontrarna suda mogu biti istinita)

subkontrarnost

1352

subsekvens

subsemifuza

1353

sufuzija

subkontrarnost (lat. subcontrarius) subkontrarna suprotnost; usp. kontrarnost. kontradiktornost subkonzekvencija (lat. subconsequentia) log. zakljuak izveden iz zakljuka subkntan (lat. sub, cutis koa, potkono tkivo) potkoni; subkutna injekcija med. ubrizgavanje ljekovitih tvari (morfij, kinin i dr.) ili hranjivih sastojaka u potkono tkivo sublicitacija (lat. sublicitatio) trg. ustupanje najeftinijem ponuditclju subligacija (lat. subligatio) med. podvezivanje, potpasivanje subligakul (lat. subligaculum) pregaa; med. potpasa, uteg (kod kile) sublimacija (lat. sublimatio) kem. prelaenje vrstog tijela u paru i ponovno zgunjavanje te pare u vrst oblik subliman (lat. sublimis) uzvien; divan, velianstven sublimat (lat. sublimatum) kem. vrsto tijelo koje je zagrijavanjem pretvoreno u paru pa vraeno u vrsto stanje; osobito: ivin klorid (HgCl2), najotrovniji ivin spoj (upotrebljava sc kao antiseptino sredstvo, za konzerviranje drveta, ivotinjskih i anatomskih pripravaka i dr.) sublimatorij (lat. sublimatorium) kem. mjesto gdje sc vri sublimacija; sredstvo za sublimiranje sublimirati Gat. sublimare) kem. vrsto tijelo zagrijavanjem pretvoriti u paru, pa hlaenjem pustiti da ponovno ovrsne; pren. uzvisiti, pretvoriti u neto vie. oplemeniti (npr. osjeti Inu poudu u potovanje itd.) sublokacija (lat. sublocatio) trg. podzakup subluksacija (lat. subluxatio) med. nepotpuno iaenje sublunaran (lat. sub, lunaris Mjeseev) koji se nalazi pod Mjesecom, tj. zemaljski, prolazan

submisija (lat. submissio) 1. podinjenje, pokoravanje, poniavanje; pokornost, ponienost, poslunost; 2. (fr. soumission; obavljanje nekog posla po utvrenoj ih po najnioj cijeni; ponuda subnormala (lat. subnormalis) geom. projekcija okomice na x-os (iksnu os) suboksid (lat. sub, gr. oxys ljut, otar) kem. podoksid, stupanj oskidacije neke kovine koji sadri manje kisika nego baza te kovine; usp. hiperoksid subordinacija (lat. subordinatio) 1. podreenost, podlonost, zavisnost; poslunost, osobito u vojsci; 2. log. odnos nieg pojma prema viem; odnos vrste prema rodu subordinirnti (lat. subordinare) podrediti, podreivati, podvrgnuti, podloiti; subordiniran pojam log. pojam iji se opseg nalazi pod opsegom nekoga vieg pojma subotnik it. subotnjik (rus.) u bivem Sovjetskom Savezu: dobrovoljni rad kakav se obavijao u subotu sredinom travnja u ast Lenjinova roendana subrepcija (lat. subreptio) prav. prijevara izvrena prikrivanjem istine; subrcpcijska pogreka log. pogreka u miljenju i rasuivanju koja nastaje potkradanjem osjetilne varke (nedovoljnom pozornou, nepromiljenou i si.) subreta (fr. soubrette) sobarica; osobito: uloga nestane i duhovite sobarice na pozornici; pjevaica veselih i smijenih uloga u opereti, najee sopran subrogacija Gat, subrogatio) prav. postavljanje na mjesto drugoga, stupanje u ija prava subsekcija (lat. subsectio) pododjeljak, pododsjek; usp. sekcija subsekvens (lat. subsequor idem za kim ili za im, subsequens) sljedee, koje se odnosi na neto prethodno

subsemifuza (lat. subsemifusa) glaz. trideset drugi dio taktne note subsi- (lat.) v. pod supsisubspecijes Gat, subspecies) podvrsta subsultus tcndinnm (lat. subsulLus tendinum) med. poigravanje ila; trzanje miia ruke u smrtnom gru subt- (lat. subt-) v. pod suptsubvencija (lat, subventio) pomo, pripomo; osobito: dravna pomo u novcu (npr. kazalitu, strunim kolama, strunoj ili humanitarnoj ustanovi itd.) subvencioniran (lat. subventio) pomognut (novano) od drave subvencionirati (lat. subventio) v. subvenirati snbvenirati (lat. subvenirc) pomagati, pomoi, pritei u pomo (novano) subverzija (lat. subversio) prevrat, razorenje, ruenje; subuersio atomaefu it. subverzio stomahi (lat) med. izokrenutost eluca, tj. jako povraanje subverzivan (lat. subversivus) razoran, ruilaki, prevratni, prevratniki subway it. subvej (engl.) podzemni hodnik; podzemna eljeznica, metro subzis- (lat. subsis-) v. pod supsissuecessio ab intestato it. sukcesio ab intestato (lat.) prav. zakonsko ili prirodno nasljeivanje (bez oporuke) sudacija (lat. sudatio) med. znojenje, preznojavanje sudamina (lat. sudare znojiti se, sudarnina) mn. med. znojni mjehurii, znojne ospice sudatorij (lat. sudatorium) dio kupaonice za preznojavanje, znojilite sudra (sanskr.) etvrti, najnii stale stare Indije, koji ine obrtnici; udra suclto it svelto (tal.) glaz. slik. lako, neusiljeno, prirodno sufeti (hebr. sehofet, lat sufes, sufetis) mn. suci, dva najvia slubenika u staroj Kartagi

suffrage universel it. sifra iniverzel (fr.) ope pravo glasa suficit (lat. sufficere biti dovoljan, dostajati, sufficit) dovoljno je, dostie; im. pretek, vei iznos u raunu; svoti za koju su prihodi vei od izdataka; viak u kasi; supr. deficit sufiks (lat. sufflxum) gram. nastavak, dodatak (dio rijei izmeu korijena ili osnove i zavretka, npr. potpisivati, ru-i-ast, nos-iitd.); nastavak uope: supr. prefiks sufioni (tal. suffioni) mn. geol. vodena para i plinovi s bornom kiselinom, vodikom i movarnim plinom koji sukljaju iz zemlje kod Siene i dr. sufle (fr. souffle) kuh. nabujak, kola od jaja, brana i slatkog ili slanog dodatka, napravljen tako da bude vrlo mek sufler (fr. souffleur) kaz. apta; pren. dounik sufleza (fr. soulTleuse) stroj za puhanje, puhalica suflirati (fr. souffler, lat. sufflare) kaz. aptati; pren. doaptavati kome to sufokacija Gat. suffocatio) guenje, zaguivanje, zaguljivost sufragan (lat. suffraganeus) svaki lan jednog kat. sveenikog kolegija koji ima pravo nazonosti i glasa; osobito: biskup koji je podreen nadbiskupu, nadbiskupov zastupnik sufragij (lat. sufragium) glas, glasovanje; pravo glasa (kod Rimljana) sufraetkinje (fr. suffragette) pobornice enskog pokreta i enskog prava glasa, osobito u Engleskoj sufumigacija (lat. suffumigatio) med. v. apokapnizam sufuzija (lat. suffusio) med. podlijevanje krvi; suffunio corneae it. sufuzio kornee (lat.) pomraenost ronice; suffunio lentis cryslallinae it. sufuzio lentis kristaline (lat.) pomraenost. kristalne lee, zelena mrena; suffusio nigra it. sufuzio nigra (lat.) crna

sugerirati

1354

sulfiti

mrena; suffusio sangumis it. sufuzio sangvinis (lat.) podljev krvi sugerirati (lat. suggerere) "podmetnuti", duhovno utjecati na neiju volju, miljenje ili osjeaj, utjecati na koga da uini to; osobito: hipnotiziranom narediti neto to e ovaj morati izvriti za vrijeme svoga hipnotinog sna ili tek kad se probudi sugestija (lat. suggestio) utjecanjc na koga, nadahnue nekom milju; nagovor, nagovaranje, navoenje na to; osobito: utjecanje na onoga koji se nalazi u hipnotinom snu; usp. autosugestija sugestivan (lat. suggestivus) sposoban za vrenje sugestije, utjecajan; koji potie osjctilnost, privlaan; sugestivna osoba osoba sposobna utjecati na druge; sugestivna terapija med. lijeenje sugestijom i hipnozom (dio psihoterapije) suggetto it. sueto (tal.) v. soggetto sugilacija (lat. sugillatio) med. podlijev krvi, modrica; pren. ruganje, grenje sui generis (lat.) "svoje vrste" kae se za osebujne i orginalne ljude ili za neto jedinstveno, osobito, osebujno suita (tr. suite, lat. sequi pratiti) pratnja, praenje, osobito vojniko; posluga visokog gospodina; glaz. kompozicija od vie dijelova, obino plesova, koji su bez potrebne povezanosti (npr. kod simfonije ih sonate); a la suite it. a la svit (fr.) u pratnji, iz pratnje (za asnike koji nemaju svoga zapovjednitva, nego su u pratnji vojskovoe ili vladara, da bi po potrebi mogao njima raspolagati) suk (ar.) duan, robna kua (obino otvorena i velika kako bi njome mogle prolaziti i ivotinje magarci natovareni robom) sukcesija (lat. successio) stupanje na ije mjesto; uzastopnost; prav. na-

sljeivanje, red nasljedstva; nasljedstvo, ostavtina sukcesivan (lat. successivus) uzastopan, koji dolazi uzastopce, koji dolazi jedan za drugim, postupan sukcesor (lat. successor) prav. sljedbenik, nasljednik sukcinati (lat. succinatum, succinum jantar) mn. kem. soli jantarne kiseline sukuh (tal. succubo) prema srednjovjekovnom vjerovanju: enski vampir; enski demon koji spolno opi s usnulim mukarcima sukulencija (lat. succulentia) sonost, obilje soka; hranjivost sukulenta (lat. sucus sok, sr) bot. tustika, biljka sa sonim, mesnatim stabljikama i liem koje sadri vlagu sukulentan (lat. succulentus) soan, pun soka; hranjiv, snaan, jedar sukumbencija (lat. succumbentia) podlijeganje; prav. gubljenje parnice (spora) sukus (lat. succus) sok sukusija Gat. succussio) potresanje; med. potresanje nekog bolesnika da bi se utvrdilo postojanje bolesti ili da bi mu se olakah bolovi; farm. mukanje sukusoran (lat. succussorius) potresan, koji potresa, npr. sukusorno kretanje potresa (za razliku od undulatornog) sul (tur. sul, sulh) nagodba, pomirba sule (njem. Sulze) v. ele sulfati (lat. sulfur sumpor) mn. kem. soli sumporne kiseline sulfatijazol (lat. sulfur sumpor) farm. lijek protiv zaraza uzrokovanih gonokokama, stafilokokama, streptokokama i dr. sulfidi (lat. sulfur sumpor) mn. kem. spojevi elemenata, osobito kovina, sa sumporom sulfiti (lat. sulfur sumpor) mn. kem. soli sumporaste kiseline

sulfoksizam

1-355

sunet

sulfoksiznm (lat. sulfur sumpor, gr. oxys otar, ljut) med. trovanje sumpornom kiselinom sulfonal (lat. sulfur sumpor) kem. spoj, nastaje oksidacijom iz merkaptola (koji se pravi od merkaptana i acetona), bezbojno je bezmirisno i bezukusno; slui kao sredstvo za spavanje i anesteziju sulfonali2am (lat. sulfur) sumpor med. trovanje sulfonalom sulfozan (lat. sulfur sumpor) kem. sumpor natopljen sumporastom kiselinom, slui kao dezinfekcijsko sredstvo sulfur (lat. sulfur, sulphur) kem. sumpor, jednostavno, nemetalno tijelo, ute boje, atomska teina 32,06, redni broj 16, znak S sulfuracija (lat sulfuratio) kem. sumporenje; spoj sa sumporom sulfurator (lat. sulfur sumpor, sulfurator) sprava za posipanje biljki prahom sumpornog cvijeta sulfurid Gat. sulfur sumpor) kem. spoj sumpora, osobito sumporna kovina sulfurirati (lat sulfurare) sumporiti, nasumporiti, zasumporiti; kem. spojiti sa sumporom suLfurozan (lat. sulfurosus) sumporni, koji pripada sumporu; sumporast Sulioti mn. kransko pleme, mjeavina Ilira i Grka sultan (ar.) muslimanski vladar, samodrac, car; prije: turski car suma (lat summa) zbroj, iznos, rezultat zbrajanja; svota (novca); pren. mnotvo, mnoina; in summa (lat.) u svemu, u cjelini, uglavnom, ukratko; summa rum laude it. suma kum laude (lat.) s najveom pohvalom, s odlinim uspjehom (na kolskim diplomama); summa summarum (lat.) zbroj zbrojeva, svega skupa, ukupno sumacija (lat. summatio) mat. zbrajanje; adicija

sumandi (lat. summandus) mn. mat. pribrojnici, bn>jcvi ili veliine koje treba zbrojiti; adendi sumaran (lat summa) zbijen, saet, kratak; pregledno izveden, ukratko izveden, skraen; ukupan, dobiven zbrajanjem; sumaran proces prav. kratak sudski postupak, parnica kod koje se. radi ubrzanja, uzima u obzir samo stoje najglavnije u jednom postupku sumciju (lat. sumere) v. sumpcija sumirati (lat. summare) mat. zbrojiti, zbrajati sumitet (lat summitas) vrh, vrhunac; najistaknutija osoba; najvia vlast; farm. cvjetna krunica sumpcija (lat. sumptio) uzimanje; log. pretpostavka, premisa sumptuami zakoni (lat. leges sumptuariae) zakoni protiv pretjerane raskoi sumptum Gat. sumptum "uzeto") prijepis, kopija (za razliku od originala) surntibus petentis (lat.) na troak molitelja sumtibus publicis (lat.) na dravni troak suna (ar. "obiaj, navika") predaja, obiaj; kod muslimana: vjerska i pravna Muhamedova shvaanja sunamitizam oivljavaj ue djelovanje to ga vri na stare ljude, po narodnom vjerovanju, blizina mladih osoba, osobito mladih djevojaka (po primjeru kralja Davida i lijepe djevojke Abiage unamke, koju su mu bili doveli da ga ostarjelog i onemoalog zagrije i okrijepi) sund (norv.) morski tjesnac, kanal sunet (ar.) pravilo, zakon, Prorokov propis (obvezatan kao i Boja zapovijed); obred obrezivanja muke djece kod muslimana; sunel mn. djela i izreke Muhamedove

sunetiti

1356

superinnkt

sunetiti (ar. sunet) obrezati, obrezivati muku djecu (kod muslimana) suniti (ar.) mn. lanovi islamske sljedbe koji, osim Kurana, smatraju obveznim samo predaje, sauvana djela i izreke Muhameda i etvorice prvih kalifa; usp. ijiti Sunt certi dcniquc fines it, sunt certi denikve fines (lat.) Svemu, napokon, postoje granice (Horacije) sunjatsenizam kineski narodnooslobodilaki pokret iji je voda bio kineski revolucionar-demokrat Sunlat-Sen (18661925); Sun-Jat-Senovo nauavanje sadri tri glavna naela: a) nacionalnu neovisnost (nacionalizam); b) uvoenje demokratske republike (demokracija); c) sprovoenje socijalnih reformi, koje olakavaju ivot narodnih masa (narodno blagostanje) suomijski jezik (fin. Suomi) knjievni jezik naroda koji pripadaju finskoudskom jezinom stablu sup- (lat. sub) premetak u slocnicama sa znaenjem: v. subsupedaneum (lat. sub pod, ispod, res gen. pedis noga. suppedaneum) med. kaast oblog oko nogu super (lat.) prijedlog, javlja se u mnogim sloenijima i znai; nad, iznad, preko, vie, previe; osim superaciditet (lat. supcraciditas) med. neprirodna poveanost kiseline u eluanom soku supcracija (lat, superatio) prednost, nadmonost, nadilaenje, prevladavanje; astr. razlika u brzini kretanja planeta superarbitrij (lat. superarbitrium) prav. odluka (ih: rjeenje) u vioj instanci, najvia odluka supercesija (lat. supercessio) prav. osloboenje, proglaenje nedunim supercilijaran (lat. supercillaris) anat. obrvni, vjem, koji pripada obrvama, vjedama

superdividenda Gat. super-dividenda) dio dividende koji se, po pokriu svih ostalih rashoda, isplauje dioniarima kao viak superdrednot (lat. super, engl. superdreadnought) pom. vrsta najveeg bojnog bn>da, po veliini i naoruanju veeg od drednota (preko 40.000 tona) superelekta (lat. superelecta najodabranija) trg. vrsta najfinije vune supererogirati (lat. supererogare) ili supererogativno postupati plaati (ih: davati, initi) vie no to si duan superfekundacija (laL. superfoecundatio) v. supcrfctacija superfetacija (lat. superfoetatio) fiziol. tobonje ponovno oploivanje, zatrudnjenje ve trudne ene (stoje fizioloki nemogue); bot. bujnost rastenja, bujanje; pren. suvino ponavljanje superficies (lat.) povrina; vanjska strana; prav. sve to je na povrini nekog zemljita izgraeno ili zasaeno superficijalan (lat. superficialis) koji se nalazi na povrini, povrinski; pren. plitak, povran superficijar Gat. superfiearius) prav. obradivalac tueg zemljita, ony koji moe, uz odreeno godinje plaanje, obraivati tude zemljite i sluiti sc zgradama podignutim na njemu superfosfat (lat. superphosphatum) kem. smjesa kalcijevog sulfata i monokalcijevog fosfata, dobiva se utjecajem sumporne kiseline na triknlcijev fosfat, kemijsko gnojivo superimpregnacija (lat. superimpraegnatio) fiziol. ist4dobno oploivanje vie jaja superindukt (lat. superinduetum) izvanredni porez, prirez koji se razrezujc kad redovni porezi ne mogu podmiriti dravne potrebe

superior

1357

supinator

superior Gat, su per us, superior) prid. vii, bolji, izvrsniji, nadmoniji; im. starjeina, upravitelj, nadstojnik (osobito u katolikim samostanima) superioran (lat. superus, superior) nadmoan, vii, preteniji, istaknutiji; supr. inferioran superioritet v. superiornost superiornost (lat. superioritas) nadmonost. prevaga, prednost; via vlast; starjeinstvo, nad stojnitvo; supr. inferiornost superlativ (lat. superlativus sc. gradus) gram. trei stupanj usporedbe pridjeva (npr. superlativ od dobar je najbolji); usp. pozitiv, komparativ suporlntivan (lat. superlativus) koji je u superlativu; pren. krajnji, pretjeran, izvanredan superman (engl.) nadovjek, ovjek izvanrednih sposobnosti supematancija (lat. supernatantia) med. prekomjernost sokova supernaturalist (lat. super, natura) fil. v. supranaturalist supernaturalizam (lat. super, natura priroda) fil. v. supranaturalizam superoksid (lat. super, gr. oxys otar, ljut) kem. stupanj oskidacijc neke kovine koji sadri vie kisika nego baza, a manje nego kiselina te kovine; hiperoksid superoksigenian (lat. super. gr. oxys otar, ljut, genos roenje, raanje) kem. spoj s kisikom preko odreenog stupnja superordinirati (lat. superordinare) staviti u vii red, pretpostaviti; superordiniran pojam log. pojam pod iim opsegom lee opsezi drugih pojmova superponirati (lat. suprponere) staviti, stavljati, slagati nad (ili: iznad, preko); fiz. superponirati se. slagati se jedno na drugo (kod valovM-'ff gibanja); v. interferencija

superporta (lat. super porta iznad vrata) arhit. ukras ili slika nad vratima superpozicija (lat. superposotio) stavljanje jednog preko drugoga; produivanjc, npr. posta superprofit nadprofit supcrpurgacija (lat. superpurgatio) ined. prekomjerno ienje superpurgativan (lat. superpurgativus) med. koji uzrokuje prekomjerno ienje superrevidirati (lat. super-revidere) ponovno pregledati superrevizija (lat. super-rcvisio) ponovan pregled, ponovno ispitivanje i provjeravanje, npr. rauna superrojal papir (lat. super, fr. roval) papir veoma velikog formata, izmeu rojal- i imperijal-papira supersaturacija (lat. supersaturatio) kem. prezasienost supersaturirati (lat. supersaturare) kem. prezasititi, prezasiivati supersenzibilan (lat supersensibilis) nadosjetilan supersesija (lat. supersessio) prav. obustava, odgaanje, odgoda supersticiozan (lat. superstitiosus) praznovjeran superstrukeija (lat. superstruetio) nadgradnja, vii sloj; gornji dio graevine supertunika (lat. supertunica) plat; osobito: zlatotkani plat engleskih kraljeva koji nose pri krunidbi supertvrdavn voj. vrsta divovskih zrakoplova bombardera supin (lat. supinum) gram, drugi infinitivni oblik u latinskom jeziku, zapravo glagolska imenica od koje se upotrebljavaju samo akuzativ i ablativ supinacija (lat. supinatio) leanje poIcice; osobito: okretanje dlana nagore (supr. pronacija) supina tor (lat.) anat. mii koji vri supinaciju

supir

1358

supresivan

supir (fr. soupir, lat. suspirium) uzdah, uzdisaj; glaz. etvrtina stanke suplantalna sredstva (lat. sub, planta taban) med. sredstva za lijeenje tabana suplement Gat. supplementum) dopuna. dodatak (knjizi, novinama); dopunski svezak (knjizi, leksikonu); mat. kut koji dopunjava neki drugi kut do 180 suplementaran (lat, supplcmcntarius) dopunski, naknadni; suple mentor ni kutovi, suplementni kutovi geom. kutovi koji sc dopunjavaju do 180 suplencija (lat. supplcrc dopuniti; zamijeniti) zamjenjivanje redovitog nastavnika na satu predavanja suplent (lat. supplens koji dopunjava) pomoni nastavnik, nastavniki pripravnik (u srednjoj koli) suples (fr. soupless gipkost; savitljivost; pokornost) Sport, hrvaki zahvat, tzv. stranji pojas (protivnika zahvatimo straga i sasvim priljubimo k sebi radi spreavanja njegove obrane) supletivan (lat. supplcrc dodati, dopuniti, popuniti) dopunski, dopunjujui, naknadni supletoran (lat. suppletorius) dopunski, dopunjujui, naknadan: supietorna prisega prav. prisega koja se polae za drugu osobu, npr. prisega potinjenog umjesto prisege starjeine; prisega koja se daje umjesto dokaza suplikant (lat. supphcans) podnositelj molbe, molitelj suplirati (lat. supplcrc, fr. suppleer) dopuniti, dopunjavati, popuniti, popunjavati; zamijeniti, zamjenjivati, zastupati; dopuniti (iju misao) supntopf (njem. Suppe juha. Topf lonac) zdjela za serviranje juhe, junik suponirati (lat. supponere) podmetnuti, podmetati; pretpostaviti, pretpostavljati, uzeti kao da jest, zamisliti,

zamiljati, misliti; prav. pripisati, pripisivati, podmetnuti (kome to) suport (fr. support) 1. podloga, nogari, slalak, oslonac, leite, leaj; 2. dio tokarskog stroja koji nosi alat supozicija Gat. suppositio) pretpostavljanje, zamiljanje, nagaanje, nasluivanje; pretpostavljeni stav, pretpostavka (hipoteza); prav. podmetanje supozita (lat. supposita) mn. prav. podmetnute stvari supozitorij (lat. suppositorium) med. zailjen epi, sapuni koji se stavlja u mar (za poticanje stolice) supozitum (lat. suppostium) ono to sc pretpostavlja, to se zamilja supra (lat.) gore, iznad; na gornjoj povrini, na gornjem dijelu; ut supra (lat.) kao gore. kao prije (pri upuivanju na mjesta u knjizi) supranaturalan (lat. supra. naturalis prirodan) natprirodan, nadosietilan supranaturalist (lat. supra iznad, natura priroda) fil. pristaa, sljedbenik supranaturalizma supranaturalizam (lat. supra, naturalis prirodan) fil. vjerovanje u postojanje nekih natprirodnih sila i u natprirodno i nadosjetilno boansko otkrivenje vjere; supr. naturalizam, racionalizam suprarenin (lat, supra iznad, nad, ren hubreg) v. adrenalin supremacija (lat. suprematum, fr. suprematie) vrhovni nadzor, vrhovna vlast, osobito Pape nad biskupima i Crkvama; pren. nadmonost supremat (lat, suprematum) v. supremacija supresija (lat. suppressio) med. sprjeavanje (ili: suzdravanje) tvari koje treba izbacivati; zatajivanje, preuivanje supresivan (lat. suppressivus) prigui vaki, zaustavljaki, obustavljaki

suprimirati

1359

supstantivan

suprimirati (lat. supprimere) prignjeivati. uguivati, zaustavljati, zadravati: izostavljati, brisati; sakriti, preutjeti supsetizorij (lat. snspensorium) med. uteg u obliku vreice za pridravanje viseih dijelova tijela (grudi ili monji); upotrebljava se i u portu supsidencija (lat. subsidentia) med. suenost, suavanje, osobito zjenice; taloenje, talog supsidij (lat. subsidium) priuva, pozadina, rezerva; pomo, potpora, pomono sredstvo; pomo u ratnom materijalu, vojsci, novcu i dr. koju jedna drava daje drugoj; dravni prirez, narodna novana pomo, npr. za voenje rata supsidijaran Gat. subsidiarius) prav. pomoni, koji prua pomo; drugostupanjski, sporedan; supaidijarna obveza obveza koja stupa na snagu tek kad se netko drugi ne odazove svojoj; supsidijarni poziv poziv koji se moe dostaviti samo pomou nekog drugog suca ili suda; supsidijarno pravo pravo ije se odredbe poinju primjenjivati tek kad se odredbe drugog prava pokau kao nedovoljne supsignacija (lat. subsignatio) potpisivanje, potpis svoga imena supsistencija (lat. subsistentia) postojanje, trajanje, ivljenje; opstanak (ivota), izlaenje na kraj (glede potreba); ono to postoji samo po sebi, to je supstancija (a ne akcidens) supskribent (lat. subscribens) potpisnik supskribirati (lat. subscriberc) potpisati, potpisivati, potpisivanjem svog imena obvezati se (kao supskribent) na sudjelovanje u nekom poduzetnitvu supskripcija (lat. subscriptio) potpisivanje, potpis, primanje obveze na

sudjelovanje u nekom poduzetnitvu davanjem svog potpisa: poziv na aupskripciju poziv kojim drava ili banka javno poziva graane na upisivanje zajma, dionica i si. supstanc(ij)a Gat. substantia) 1. ono to jc osnova ega, samostalan i trajan nositelj nesamostalnih i promjenjivih pojava, bit; fil. prema pinozi: ono ija bit (ili pojam) obuhvaa sobom egzistenciju, postojanje, ili ono ija se bit ne moe zamisliti da postoji (ona ima dva atributa: miljenje i rasprostranjenost); 2. tvar, cjelina, materija nekog tijela ukoliko se promatra kao sastavljeno od neistovrsnih dijelova (vie kemijski, nego mehaniki); 3. bitnost, bit, najvaniji sadraj ega, jezgra, glavni sastojak, ono to je najbolje i najsnanije u nekoj stvari supstancijalan (lat. substantialis) bitan, glavni; samostalan; snaan, hranjiv supstancijalitet (lat. substantiahtas) bitnost, bit, samostalnost; fil. teorija supstancijaliteta 1. u metafizici: teorija da sc stvarnost sastoji u mirujuem, trajnom, supstancijalnom. a ne u zbivanju (predstavnici: cicati, elejci); 2. u psihologiji: teorija da se duevna zbivanja temelje na odreenoj supstanciji, i da je dua stvarno, jedinstveno i samostalno bie (predstavnici: Demokrit, Descrates, Leibniz, Berklcy, Herbart i dr.) supstancijaliziranje Gat. substantia bit) fil. opredmeenje; v. hipostaza supstanciozan (lat, substantiosus) v. supstancijalan supstantiv (lat. substantivum) gram. imenica; supstantivum verbale. (lat.) imenica napravljena od glagola, glagolska imenica supstantivan (lat. substantivus) gram. imeniki; samostalan

supstantivirati

1360

surgun

supstantivirati (lat. substantivum imenica) gram. napraviti imenicom, poimeniiti supstitucija (lat. substitutio) zamjenjivanje, zastupanje; lingv. zamjena jednog glasa drugim; mat. zamjenjivanje, zamjena; prav. postavljanje drugotnog nasljednika za sluaj ako prvi nasljednik ne primi nasljedstvo; kem. zamjena atoma ili atomskih skupina drugim atomima ili atomskim skupinama (supstituentima); pismena supstitucija punomo supstituent (lat. substituens) kem. v. pod supstitucija supstituirati (lat. substituere) "podmetnuti"; postaviti (ili: postavljati, metnuti) na ije mjesto, zamijeniti, zamjenjivati; prav. oznaiti, imenovati nasljednikom supstitut (lat substitutus) zamjenik, zastupnik; prav. osoba koja nasljeduje u sluaju da prvi nasljednik ne moe primiti nasljedstvo, drugotni nasljednik supstrat (lat. substratum od suhsternere podastrijeti) podloga, osnova, nositelj, supstancija sups tr a tos fer a Gat. sub, stratum sloj, gr. sfaira kugla) sloj zraka izmeu troposfere i stratosfere na visini od 9 do 13 km u kojem se javlja odredeno povienje temperature supstrukcija (lat. sub- dolje, struere slagati, sklapati; zidati) podgradnja, temelj, osnova supsumcija (lat. subsumptio) log. podreivanje posebnog pod ope, podrazumijevanje; zakljuivanje iz posebnoga o opem i obratno; pretpostavljanje supsumirati (lat. subsumere) podreivati emu to, podrazumijevati pod im; log. podvui (ili: podvlaiti) ui pojam pod iri supsumtivan (lat. subsumtivus) podreujui, koji podreuje, podrazumijeva, pretpostavlja

suptangenta (lat. sub, tangens) mat. dio apsicsne linije omeen tangentom i ordinatom za jednu toku jedne krivulje suptilan (lat. subtilis) istanan, fin, profinjen, njean; toan, izotren (za osjetila); vjet, lukav, domiljat suptilnost (lat. subtilitas) osjeajnost, istananost; izotrenost (osjetila); otroumnost, domiljatost; lukavost prepredenost suptilnost (lat subtilitas) v. suptilitet suptrahent (lat subtrahendus) mat v. suptrahend suptrahirati (lat. subtrahere) inat. oduzeti, oduzimati (broj od broja) suptrakcija (lat subtractio) mat. oduzimanje 'jedna od etiriju osnovnih raunskih operacija); usp. adicija, divizija, multiplikacija suptrnktivan (lat. subtractivus) koji se moe oduzeti; mat. oduzimljiv, izraz za veliine sa znakom suplrakcije (), tj. negativne veliine; supr. aditivan suptraktor (lat. subtractor) mat. v. suptrahend suptropski Gat. sub, gr. tropos okret) zem. koji se nalazi ili pojavljuje izmeu tropskog i umjerenog pojasa, koji je blizak tropima (obratnicaina), koji je neto hladniji nego arki pojas, koji sc nalazi izmeu umjerenog i arkog pojasa; polutropski; suptropski pojas prijelazni pojas izmeu tropskog i umjerenog sura (ar. sure, suret) glava, poglavlje, odjeljak iz Kurana (kojih ima 115) surdina (fr. sourdine) glaz. v. sordina surditas nervosa it. surditas nervoza (lat.) med. gluhoa zbog bolesti ivaca surditas organica it. surditas organika (lat.) med. gluhoa ztx)g bolesti slunih organa surdomutitet (lat. surdomutitaa) med. gluhonijemost surgun (perz.) prognanik, izgnanik

surogat

1361

su\*ereni

surogat (lat. surrogatum) zamjenik; zamjena, sredstvo zamjene; roba koja zamjenjuje neku drugu robu, ali joj mje jednaka po vrijednosti i kakvoi, npr. margarin umjesto maslaca; pren. krivotvorina, falsificirani proizvod sursum corda it. surzum korda (lat.) gore srca, uzdignite srca survivnl (engl. survive preivjeti, nadivjeti) kulturna batina, tj. ostatak iz prolosti koji je jo i danas vidljiv u narodnim obiajima i vjerovanima surzumverzija (lat. sursumversio) med. okretanje uvis (oiju); dalekovidnost (staraka) Sus Minervam docet (lat.) Svinja ui Minervu, tj. boicu znanja (Ciceron) suscepcija (lat. susceptio) primanje sveenikog ina, zaredenje (kod rimokatolika) suseipirati (lat. suscipere) poduzeti, primiti sc ega; su.vi pere et fatiire (lat) primiti se ega i privesti kraju suscitacija (lat. suscitatio) buenje; pokretanje, raspirivanje, poticanje, izazivanje suspendirati (lat. suspendere) "objesiti"; odloiti, odlagati, odgoditi, odgaati; prekinuti, obustaviti, zadrati; ostaviti nerijeeno; razrijeiti koga dunosti za neko vrijeme, udaljiti s dunosti; trg. obustaviti plaanje suspenzija (lat. suspensio) odgaanje, zadravanje, obustavljanje nekog izvrenja; privremeno uklanjanje, udaljavanje od dunosti; neizvjesnost. nerjeivost, sumnja; ostaviti to in siuspenso it. in suspenzo (lat.) ostaviti nerijeeno, u sumnji; fiz. stanje u kojem djelii lebde ili vise u nekoj sredini, npr. praak razmuen u vodi suspenzionist (lat. suspensio) akrobat koji se vjea rukama ili nogama, osobito na trapezu

suspenzivan (lat. suspensivus) odgaajui, koji odgaa izvrenje neega, koji zadrava; suspenzivan pravni Lijek pravni lijek kojim sc zadrava izvrenje pravorijeka sussurando (tal.) glaz. sa uborom, uborei su (fr. souche) trg. lijevi dio lista u ekovnoj knjizi, knjizi s priznanicama, protokolu itd. koji radi kontrole ostaje, dok se desni dio otkida sutnna (fr. soutane, lat. subtana) haljina (mantija) katolikih sveenika; pren. sveeniki stale, sveenstvo sutanela (fr. soutanclle) kratka haljina (mantija) kat. sveenikih pripravnika sutener (fr. souteneur) zatitnik prostitutke koji ivi od njezine zarade; makro suteren (fr. soutcrrain, lat. subterraneus podzemni) dio zgrade ispod prizemlja, podzemni kat, podzemlje; stan u tom dijelu zgrade ako nije u zemlji dublje od 1 m Sute staroegipatski bog rata suti (ind.) spaljivanje na lomai udovice zajedno s tijelom mua, prema shvaanju da je brak neraskidiv (stari obiaj u Indiji, koji se ponegdje odrao do danas, premda je zakonom zabranjen) sutra (sanskrt.) saeti aforizmi koji slue kako bi uenika podsjetili na neko filozofsko, vjersko ili knjievno pravilo sutura (lat.) anat bot. av; za ivanje suum cuique it. suum kuikve Gat.) svakom svoje, sv;ikome ono to mu pripada suveren (fr. souverain, lat superanus, super nad, iznad) neogranieni gospodar, samodrac; vladar suvereni (fr. souverain) prid. najvei, najvii, nenadmaan; vrhovni, neogranien; neprijeporan; suverena drava slobodna i neovisna drava

suverenitet

1362

syntaxis ornata

suverenitet (fr. souverainete) vrhovna vlast, neograniena vlast; potpuna dravna neovisnost; neprijepornost svastika (sanskr. swastica sretan) kukasti kri, prvotno: znak Sunca; u Hitlerovoj Njemakoj: simbol nacionalsocijalistikog pokreia Svebi (lat. Sucbi) mn. veliko germansko pleme na obalama Baltikog mora. odakle sc rairilo na zapad i jug (kasnije je od ove rijei nastala rije vabo, koja sc kod nas. u narodu, upotrebljava za Nijemce openito) svedcnborgovci mn. pristae vedskog prirodnjaka, teozofa i navodnog vidovnjaka Kmanuela Svedenborga (16881772) svegliato it. sveljato (tal.) glaz. ivo, ivahno, krjepko sveng (engl. swing) port, u boksu: irok postrani udarac iz. vee udaljenosti sveting sistem (engl. sweating system) "sustav znojenja", vrsta radnog odnosa (najma) u kojem sc izmeu poduzetnika i radnika pojavljuje trea osoba (sweater) koja uzima od poduzetnika posao po utvrenoj cijeni, a zatim nastoji da mu radnici obave

taj posao to jeftinije, dakle, sustav iskoritavanja radnika svipsteks (engL swcepstakes) mn. vrsta klaenja na konjskim utrkama u Engleskoj gdje vlasnici grla ulau odreene svote koje sve dobiva vlasnik najboljeg grla; vrsta kockanja gdje jedan igra dobiva sve uloge sviter (engl. s\veater skuplja znoja) debela pletena vunena ili pamuna portska koulja (za zatitu od prekomjernog znojenja) svomps (engl swamps) mn. movare u dolini rijeke Mississippi i na istoku SAD-a swing it. suing (engl.) 1. stilsko razdoblje u dez-glazbi od 1930. do 1945. (osnovne karakteristike: isprcplitanje crnake i europske glazbe, veliki sastavi uz istaknute pojedince slobodne u improviziranju); 2. drutveni ples crnakog podrijetla, popularan nakon Prvog svjetskog rata switch (engl.) skretnica, sklopka syntaxis ornata it. sintaksis ornati (lat.) kiena sintaksa, zbirka i prikaz odreenih osobitosti izraza ija uporaba daje govoru nacionalnu boju

s
. dvadeset i peto slovo hrvatske latinice abaka (tal. sciabica) vrsta mree i barke za ribolov aban (ar.) osmi mjesoc u muslimanskom kalendaru, izmeu 15. V. i 15. VI., ima 29 dana abes-goi (hebr. schabbes-goi) kranin koji subotom obavlja idovu poslove koji ovome nisu doputeni ablona (fr. echantillon, njem. Schablonc) 1. uzorak, model, kalup; 2. pren. otrcanost, banalnost, neoriginalnost (u izraavanju i ponaanju); usp. model ablonizam (njem. Schablonc) mehaniki rad prema gotovom uzorku (hez sudjelovanja duha) ablonizirati (njem. schablonieren) raditi po abloni, (mehaniki, bez duha) .afar (njem. Schaffner) upravitelj; ekonom na imanju agren (fr. ehagrin) 1. fino Stavljena kozja koa (safijan) agren (fr. ehagrin) 2. tuga, jad, zlovolja, neraspoloenje ahit- (tur.) svjedok, oevidac ahter (hebr. schachat) v. ehter ajba (njem. Scheibe) prozorsko okno; nian, meta ajeta (tal. saetta) strijela, strjelica ajn (njem. Schein sjaj; priznanica) stari austrijski papirni novac akal (perz., sanskr. srigala) zool. grahIjiva, vuku slina ivotinja sive i zlatnoute dlake (u Aziji i Africi), agalj akona (tal. ciaccona) ples slian menuetu, samo polaganiji (nekada je bio osobito omiljen u panjolskoj, Italiji i Francuskoj) aku (jap.) "stopa", jedinica za mjerenje duine u Japanu, = 0,304 m al (eng. shawl, perz. al) veliki vuneni ih svileni rubac ale (fr. ehalet) drvena kua, vicarska seljaka kua alica (njem. Schale) omanja limena ih porculanska posuda s drkom alin (tal. scialino) kratak al salina tal. scialino) velik al alom Alejhem (hebr. Schalom Aleichem) mir s vama! (idovski pozdrav) alter (njem. Schalter) 1. fiz. prekida,' sprava za uspostavljanje i prekidanje elektrine struje; 2. kod automobila: prekida paljenja; 3. prozori kroz koji slubenik obavlja poslove s graanima (na eljeznikim postajama, u bankama, potama i dr.) alupa (fr. ehaloupe) 1. pom. veliki amac na brodovima: 2. mala obalna i ribarska jcdrilica s jednom katarkom alvare (tatar, alavar) duge i vrlo iroke istonjake (enske) hlae amada (fr. ehamade, tal. ehiamata) bubnjarski i dr. znak kojim zaposjednuti grad javlja da je voljan pregovarati o predaji amani (sanskr. sehama) mn. najnii stale budistikih sveenika kod Tatara, Mongola i dr. koji su ujedno i lijenici, airobnjaci i prizivai duhova

amot

1364

arlah

amot (fr. chamotte) umjetno pripravljena masa od vatrostalne gline u kojoj nema mnogo primjesa (vapna, eljeznog hidrata, alkalnih silikata i dr.); upotrebljava se za unutranje oblaganje pei s visokom temperaturom, za talionike lonce itd. ampanjac (fr. champagne) fino pjenuavo vino, dobiva sc kad se mladom vinu doda eera, pa se onda podvrgne naknadnom vrenju u vrstim, dobro zatvorenim i ne posve napunjenim bocama (naziv po francuskoj pokrajini Champagni) ampinjon (fr. champignon) bot. pitoma peurka, vrsta gljive ampion (fr. champion, lat. campio) port, prvak, pobjednik (u hrvanju, boksu, tranju, plivanju i dr.) ampionat (fr. championnat) port, natjecanje za prvo mjesto, prvenstvo anac (njem. Schanze) voj. poljsko utvrenje, rov, opkop andela (fr. cbandelle svijea) port, u nogometu: let lopte gotovo okomito u visinu, tzv. "svijea"; zrak. gotovo okomit uzlet zrakoplova ank [njem. Schank) dio gostionice gdje se toi pie ankr (fr. chancre, lat. cancer) med. raku slina venerina bolest, sifilitian ir ansa (fr. chance) srea, sretan sluaj, mogu povoljan sluaj, dobar izgled za uspjeh, vjerojatnost uspjeha: imati povoljne, nepovoljne anse, imati povoljne, odnosno nepovoljne izglede za uspjeh ansona (fr. ehanson, lat. cantio) pjesma; popularna pjesma s lakom glazbenom pratnjom ansonijerka (fr. chansonnette) pjevaica koja pjeva ansone. ant (engl. shunt) teh. sporedni prikljuak, otpornik koji se ukljuuje u elektrini krug u paralelnom spoju s nekim drugim elementom u kojem se zbog toga smanjuje jakost struje antan (fr. ehamant) mjesto, gostionica s pjevaicama

antaa (fr. ehantage; prav. ucjena, ucjenjivanje, protupravno pribavljanje imovinske koristi sebi ili drugom pomou prijetnji antaist (fr. ehantage) onaj koji se slui antaom, ucjenjiva anterela (fr. chanterelle) glaz. najtanja, najfinija ica (na violini itd.); kantina, kvinta anti (engl. chanty) koliba ih brvnara sjevernoamerikih gortaka antung (kin.) "japanska svila", slui za izradbu enskih ljetnjih haljina i kostima (naziv po istoimenoj kineskoj pokrajini i poluotoku) anan (fr. ehangeant) arena svilena tkanina koja se prelijeva ap (tur.) stipsa; vct. upala papaka (stona i svinjska zarazna bolest) apirograf (njem. Schapirograph) sprava za umnoavanje rukopisa na kojoj se posebnim crnilom napisano prenosi na pripremljeni papir; otisci se dobivaju kao kod hektografa apirografirati (njem. schapirographieren) umnoiti, umnoavati rukom napisano na apirografu apka (rus., tur. abka) sveana asnika kapa apo (fr. ehapeau) eir, klobuk; u plesu: gospodin (za razliku od dame) Sarada (fr. eharade) zagonetka u slogovima; pren. nejasnoa araf (njem. Schraube) vijak, zavrtanj araf (njem. Schraube) zavrtanj, vijak arage (njem. Schragcn) ko u kolima, stranji dio kola arf (njem. scharf) otar, jasan (izraz uobiajen za dobro vidljivu filmsku sliku) arivari (fr. eharivari, lat. eharivarium) maja glazba, dernjava; zbrka, urnebes; u kartan ju: sve 4 dame u jedno j ruci arlah (perz., tal. scarlatto, fr. carlate, engl. scarlet, njem. Scharlach) 1. svijetlocrvena boja; tkanina u toj boji;

arlatan

1365

eik-al-islam

2. med. djeja zarazna bolest praena groznicom kod koje je cijelo tijelo pokriveno svijctlocrvenim tokicama arlatan {fr. charlatan) brbljavac; onaj koji bez poznavanja lijenitva nastoji hvalisanjem stvoriti sebi ugled dobrog lijenika; otuda: varalica, opsjenar, nazovi- (lijenik, znanstvenik, umjetnik i dr.). arlataniznm (fr. charlatanisme) razmetljivost, nazoviznanje, nazovilijenitvo i si. nrm (fr. cbarme, lat, charmcn) arolija, arobnjatvo; ar, ljupkost, umiljatost armantan (fr. charmantan) divan, krasan, mio, ljubak, umiljat, dopadljiv armirati (fr. charmer) oarati, zadiviti, ushititi, ushiivati ara (fr. charge) 1. teret, breme; 2. pren. sluba, zvanje, poloaj, in; 3. voj. juri; znak za polazak na juri (trubom, bubnjem); 4. kaz. pretjerivanje u umjetnikom prikazivanju, karikiranje arer (fr. chargcur) voj. eljezni okvir s mecima koji se odjednom stavljaju u brzometnu puku arirati (fr. charger) 1. pretrpati, natovariti. opteretiti, npr. poslom; 2. narediti, staviti u dunost; 3. pretjerivali u prikazivanju ega. karikirati; 4. voj. puniti (oruje); obasuti vatrom aav (tur.) luckast, budalast asijast (tur. ai) razrok, kiljav aka (rus.) erkeska sablja; sablja ruske konjice (nosi se o ramenu) saten (fr. ehatain smed, kestenjast) ovjek tamne, zagasite puti atika (tal. sciatica) v. iijas ato (fr. ehaudeau) kuh. 1. pun s jajima; 2. preljev za kolae od vina ili mlijeka, jaja i eera ebat(hebr. schebath) jedanaesti mjesec u idovskom kalendaru, = veljaa

cd-dah (engl. ched jednokatna tvornika zgrada, njem. Dach krov) arhit pilast krov, krov koji se sastoji od niza paralelnih i nejednako kosih, zupcima pile slinih krovova s prozorima (radi to boljeg osvjetljavanja tvornikih prostorija) edrvan (perz.) vodoskok, osobito kod damija ef (fr. chef, lat. caput glava} starjeina, poglavar, pretpostavljeni, zapovjednik, principal; en chef it. an ef (fr.) kao stirjeina, u svojstvu starjeine efak (tur. afak) prelijevanje boja; sjaj uope, jutarnje ih veernje rumenilo na obzorju; efak sabaJi cik zore efija (ar.) prvi susjed do imanja efijsko pravo (ar. haki ufaa) prvenstveno pravo prvog susjeda na kupnju susjednog imanja efiluk (ar.) v. efijsko pravo efla (njem. schopfcn crpsti, grabiti, Loff'el lica) velika lica za grabljenje jela, zaimaa, kutlaa ch (perz.) kralj, vladar; u ahu: napad na "kraljicu"; usp. ah eher (perz. ehr, ehir) grad elierezada (perz.) lijepa pripovjedaica iz "Tisuu ijedne noi" koja svojim zanimljivim priama uspijeva odgoditi izvrenje smrtne kazne ehinah (perz.) kralj nad kraljevima ehiti (ar.) mn. lanovi islamske vjerske sekte koji priznaju samo Kur'an, a odbacuju nauavanje sunita; usp. suniti ehter (hebr. schachat, njem. Schachter) mesar koji kolje stoku po idovskom vjerskom obiaju eih (ar.) v. eik cih-ul-islam (ar.) vrhovni muflija, poglavar uleme kod muslimana eik (ar.) starac; titula uvaenih osoba, opinskih ili plemenskih poglavara, samostanskih starjeina i uglednih propovjednika (na Istoku) eik-al-islam (ar.) v. eik-ul-islam

e islam

1366

evrotirati

eLslam (ar. eihh-ul-islam) muslimanski vjerski poglavar ejh (ar. cjh starac, astan ovjek) plemenski ili seoski staijeina; poglavar muslimanske vjerske zajednice, sljedbo, kole; ejh-ul-islam vrhovni poglavar muslimanske vjerske zajednice u sultanskoj Turskoj, vrhovni muftija ekeri (engl. chakers) mn. "drhtavci", vjerska sekta u Engleskoj i Sjev. Americi, 1774. otcijepila se od kvckcra; propovijeda bezbranost i zajednicu dobara ekret (lat. secretus tajni, skriven) zahod, nunik ekspiroman oduevljeni potovatelj velikog engleskog dramatiara Williama Shakcspearea (15641616) elak (engl. shel-lac) tvrda smola koja curi iz istonoindijskih smokava kad ih ubode insekt; slui za proizvodnju lakova (za poliranje namjetaja) i crvenog peatnog voska elit min. ruda slina volframitu, esto proizvod njegovog kemijskog troenja (nazvana po kemiaru Scheeleu) delizirati (njem. Scheele, sheelisieren) glicerinom zasladi vati vino, pivo i ocat (naziv po njem. kemiaru Scheeleu, 17421786) elong (polj. szelong) poljski iling emizet (fr. chemisctte) kouljica; ormari za rublje enhajtsfeler (njem. Schdnheit ljepota, Fehler pogreka) "nedostatak u ljepoti". mana koja nije osobito teka, ali "teti ljepoti" enluk (tur. enlik) veselje, radost, svetkovina, praznovanje. javno veselje eping-stroj (eng. shaping, gr. mechane) stroj za ohraivanjo manjih metalnih predmeta er-koa (fr. ehair) strana koe koja je do mesa (osobito se upotrebljava za izradbu rukavica); zove se jo: danska i vedska koa

erardizirati pocinavati eljezo (npr. eljezni novac) u jakoj vatri (naziv po izumitelju Sherardu) eri (engl. cherry) vrsta jakog panjolskog bijelog vina eri-brandi (engl. sherry-brandy) vino eri s rakijom prepeenicom ili konjakom, vrsta likera erif (ar. eri'f) 1. odlian, plemenit; titula Muhamedovih potomaka, titula upravitelja Meke = emir erif (engl. sherifT) 2. u Engleskoj: najvii slubenik grofovije; u SAD-u: najvii sudski izvritelj u nekoj pokrajini; u kotskoj: najvii sudac grofovije erijat (ar.) uenje (ili: osnovni propisi) islamske vjere; pravi put, zakon Boji. zakon utemeljen na Kur'anu (za razliku od adeta zasnovanog na obiajnom pravu); erijatsko pravo pravni sustav kojem je svrha, na osnovi vjerskih propisa, upravljanje odnosima u islamskoj vjerskoj zajednici erkroperi (engl. sharecroppers) mn. siromani seljaci napoliari koji rade na amerikim veleposjedima erting (engl. shirting) vrsta pamuna tkanina; upotrebljava se za izradbu rublja e-be (tur.) "est-pet" igra kockama, kockanje eula (tal. scssola) lopatica za izbacivanje vode iz amca, palj ev-val (ar.) deseti mjesec u muslimanskom kalendaru, poinje 7. srpnja i ima 29 dana eviot (fr.. engl. cheviot brdska ovca) janjea vuna; glatka tkanina od ove vune (za enske haljine) evro (fr. chvre koza) kozja koa; fina koa (kozja i telea), veoma elastina i mekana; slui za izradbu obue i fine konfekcijske robe evroten (fr. chvrotin) stavljena kozja koa evrotirati (fr. chevroter) 1. koziti se; 2. skakanjem tamo-amo pokazivati

ibedah

1367

ir

nestrpljenje; 3. u pjevanju: pjevati drhtavim glasom ibedah (njem. schieben micati, prenositi, Dach krov) pomini krov na automobilu ibetir (njom. sehibeten micati, prenositi, Tur vrata) vrata "na pomak", pomina vrata ibolet (hebr. schibbolcth) znak raspoznavanja, lozinka u Starom zavjetu (Suci 12.6) ifon (fr. chifTon "krpa") 1. vrsta meke vunene tkanine koja se ne guva; 2. vrsta finog i gusto tkanog platna, upotrebljava sc za izradbu donjeg rublja i posteljine ifra (fr. chiffrc brojka) 1. poetna slova imena i prezimena, monogram; 2. tajno pismo, pismo tajnim znacima (osobito brojevima) umjesto slovima, posebice U obavjetajnoj slubi, diplomaciji i vojsci ifrant (fr. chiffreur) onaj koji pie tajnim pismom (iframa) ifrirati (fr. chiffrer) 1. pisati tajnim pismom; 2. trg. cijenu robe oznaiti tajnim znacima umjesto obinim brojevima koje svatko razumije ihta (njem. Schicht sloj) 1. smjena, radno vrijeme (kod radnika iji posao zahtijeva rad bez prekida); 2. smjena, skupina radnika koji rade istodobno iiti (ar.) mn. lanovi islamske vjerskopolitike sekte (osobito rairene u Perziji) koji ne smatraju samo Muhameda za proroka, nego i Aliju, Muhamedovog zeta, i imame koji potjeu iz njegove obitelji, u kojima takoer vide utjelovljenje boanstva; usp. suniti ijun (tal. scione) vihor, jak vjetar; ijunada vijavica od vjetra, morska pijavica ik (fr. chic) prid. ukusan, lijep, pristao, dopadljiv, pomodan; im. lijep vanjski izgled (koji je u skladu s propisima

mode), dobar nain ivoLa (koji odgovara drutvenim formama) ikana (fr. chicane) zloba, kinjenjc, zlonamjerno stvaranje tekoa, neugodnost stvorena kome iz pakosti iknnirati (fr. chicancr) kinjiti, stvarati kome tekoe iz pakosti, zlonamjerno uz nemira vati iler (njem. Schiller, Schielcr) vrsta blijeocrvenog vina, ruica iling (engl. shilling. njem. Schilling) 1. engleska novana jedinica; = 12 pensa = 1/20 funte sterlinga; 2. dananja austrijska novana jedinica iljboiti (njem. Schildwache stehen) uvati strau, straariti iljbok (njem. Schildvvache) straa; straar imi (engl. shimmy) ameriki salonski okretni ples u 4/4 taktu, nastao iz fokstrota imija (tal. scimmia) majmun imlati (njem. Schimmel konj) bjeati; trati imir (tur. imir, imir) bot. zimzeleni ukrasni grm; zelenika ine (njem. Schienen) mn. eljeznike tranice ing (jap.) mjera za tekuine u Japanu, = 1,804 1 inirati (Cr. ehiner) niti u osnovi tkanine razno obojiti tako da sc dobiju are, utkivati are u tkanine inter (njem. Schinder) strvoder, ivoder into (jap. sinto, shinto) slubena vjera u Japanu, mjeavina budizma i kami kulata, tumai da su mikado i njegovi preci koji su vladali Japanom neposredni potomci Stvoritelja svijeta ipolen (fr. ehipolin, tal. cipolhno) premazi va nje stvari izraenih od drveta vodenom bojom i firnisom tako da dobiju izgled porculana ir (engl. shire) okrug, engleska grofovija

ira

136

lauh

ira (tur.) slatko vino. mot irfeh (tur., ar. arufa) galerija oko minareta na moeji odakle mujezin poziva vjernike na molitvu irm (njem. Schirm) 1. kiobran, suncobran; 2. obod (na eiru); 3. eir (na svjetiljci), titnik iroko (tal. scirocco) veoma topao i suh jugoistoni vjetar na Jadranu irting (engl. shirting) fina pamuna tkanina za koulje iva (sanskr. Siwa) jedno od triju najviih boanstava u Indiji, prvobitno bog vatre, stvoritelj i razaratt;Ij svijeta; usp. Brahma i Vinu izma (gr. sehisma procijep, pukotina, schizo cijepam, rascijepim) rascijep, raskol, odvajanje (osobito od Crkve ili vjere); pren. podvojenost, rascjep izo- (gr. schizo cijepam, rascijepim) v. pod shizojor (tal. signore) gospodin kaf (gr. skafe korito) drvena posuda za vodu, kabao kapular (lat. scapularium) dvije platnene svetake sliice spojene uzicom; na ramenima se skopavaju i vise preko plea i prsa; poboni katolici ih nose kao hamajliju; med. naramenik karam (tal. scalmo) vilica na amcu o koju se privruje veslo karpa (tal. a scarpa koso) kosa podgradnja klizavog terena, zid koji sprjeava klizanje i 2aru.avanje zemlje na kosim terenima kart (tal. scarto) ono to jc oteeno, neupotrebljivo, za odbacivanje kartirati (tal. scartare) izdvojiti, odbaciti ono to je neprikladno, pokvareno i neupotrebljivo (u nekoj robi i dr.); iskljuiti, ukloniti katula (lat. scatula, tal. scatola) kutija kola (lat. sehola) 1. opi naziv za prosvjetne ustanove u kojima se sustavno i organizirano stjee znanje;

2. pouka, iskustvo; 3. smjer u znanosti, filozofiji ili umjetnosti kombra (gr. skombros, lat. seomber) zool. skua (morska riba) kopci (rus.) mn. lanovi jedne niske vjerske sljedbe u XVIII. st. koji su sami sebe kopili da bi se onesposobili za razmnoavanje korpion (gr. skorpios, lat. seorpio) zool. raku slian lankonoac, srodan s paukom, njegov je otrovni ubod veoma Opasan kriban (tal. serivere pisati) pisar, inovnik: piskaralo kver (engl. square) brodogradilite lafrok (njem. Schlafrock) muka i enska kuna haljina u obliku ogrtaa lag (njem. Schlaga udar, udarac) 1. med. kap, udar (srani udar, modani udar); 2. podrijetlo, vrsta, soj, kov (npr. ovjek starog laga); 3. kuh. tueno vrhnje lager (njem. Schlager) 1. neto to privlai, to izaziva posebno dopadanje, rijetka zanimljivost (npr. kazalino djelo, film, najjaa toka programa neke priredbe i si.); 2. ono to je ba sada u modi; 3. opeomiljena pjesma za ples lagfertig (njem. schlagfertig) koji je uvijek spreman nai prikladan odgovor. domiljat, snalaljiv lagvort (njem. Schlagvvort) 1. krilata rije, krilatica, izraz koji snano i u osebujnom obliku iskazuje neko odreeno stajalite (za ili protiv) prema nekom ustrojstvu, radu. strujanju (u duhovnom, politikom, drutvenom, vjerskom ivotu), npr. emancipaciji ena, europskoj ravnotei, korupciji lajer (njem. Schleicr) veo, koprena lajm (njem. Schleim) med. sluz lampav (njem. schlampig) prid. neuredan, nemaran lnnk (njem. sehlank) vitak, tanak lauh (njem. Schlauch) gumeno crijevo za zalijevanje vrbi, vaenje vina i

legi

1369

ok

dr.; port, unutarnji, gumeni dio (kotaa, nogometno lopte i dr.) legi (njem. Schlegel) but lep(er) (njem. Schleppe) 1. mod. skut na enskim haljinama (koji se vue po podu); 2. teglenica, teretna lada bez vlastitog pogona koju vue remorker; teki kamion lic (njem. Schlitz) prorez na odjei liuhe (njem. Schlittschuh) klizaljke lif (njem. sehliff) ugladenost, finoa u ponaanju; imati lifa biti uglaen lif at i (njem. schleifen. sehliff) 1. brusiti, otriti; 2. glaati, izglaavati, dotjerivati glaanjem; 3. pren. uiti nekoga da postane uglaen los (njem. Schlofi) brava, zatvara: dvorac, zamak loser (njem. Schloaser) bravar luk (njem. Schluck) gutljaj lus (njem. SchluB) konac, kraj, zavretak ljahta (polj. szlachta) poljsko plemstvo ljahti (polj. szlachcic) lan poljskog plemstva, poljski plemi ljaka (njem. Schlacke) troska, otpaci pri taljenju ruda ljam (njem. Schlamm) blato, glib, kal; pren. olo ljupka (engl. sloop) ovei amac sa 6 do 8 vesala za prijevoz ljudi i robe majser (njem. schmeiflen hitnuti, Schemeifier) kratka brzometna puka kojom je bila naoruana njemaka vojska u Drugom svjetskom ratu marn (njem. Schmarren) kuh. mrvice, jelo od jaja, brana, mlijeka i eera; pren. bezvrijedna stvar smekati (njem. schmecken) slatko jesti, ii u tek; kuati (jelo); to mi ne meka to mi ne ide u tek minka (njem. Schminke) sredstvo za uljepavanje lica, bjelilo, rumenilo mir (njem. Schimere) mast, mazivo za strojeve, kolomaz mirgl (njem. S mir gle, tal. smeriglio) sitnozrni korund pomijean s kvar-

com i obojen eljezom; upotrebljava se za ienje i glaanje kovina mirvurt (njem. Schmire, Wurst kobasica) kobasica od mljevenih jetara; lebervurt ini zla (fr. chemisette) ena koja sc voli prenemagati. prencmagalica mucig (njem. schmutzig) prid. prljav. neist; pren. krt, sebian mugler (njem. Schmuggler) krijumar najder (njem. Sohncidnr) kroja nala (njem. Schnalle) kopa, spona naps (njem. Schnaps) rakija nicl (njem. Schnitzel) tanko odrezan i na masnoi pren komad mesa nit(a) (njem. Schnitt) 1. rez. zarez; 2. komad (torte, sladoleda, salame i dr.); 3. kroj (odjee); 4. pola ae piva njofati (njem. schnupffcln) njuiti, njukati; pren. uhoditi oc (njem. Schatz blago) dragi, ljubavnik oder (njem. Schotter) kamen tucanik: ljunak odi (engl. choddy) vrsta umjetne vune od otpadaka vunenih tkanina; tkanina od ove vune; pren. po vanjtini fin, ali nestalan ovjek, vjetrogonja; udi odizam (eng. choddy) vjetrogonstvo; usp. odi ofer (fr. chauiTeur) loa; danas: voza automobila ofirati (fr. chauffcr) voziti auto. upravljati autom ofroa (fr. ehaud-froid) kuh. hladna pee nka s preljevom ogor (njem. Schwager) roak po eni, urjak, djever, svak ok (fr. choc, njem. Schock udar, napad) 1. med. poremeaj u radu (funkcioniranju) nekog organa mehanikim ili psihikim utjecajem, npr. nesvjestica nakon zadobivene rane i operacije (traumatian ok): uzetost nakon

sokantan

1370

perploa

velikog straha i dr. duevnih potresa (psihiki ok): 2. voj. estok napad konjice na konjicu hladnim orujem sokantan (engl. chock) koji bode oi, koji izaziva ljutnju., ruan, odvratan, neugodan okeca (tal. scioocca) glupost, budalatina okirati (fr. choquer) udariti, gurnuti; izazivati ljutnju, ne sviati se, ne dopadati sc, vrijeati, uvrijediti, sablanjavati, zgranuti or (mad. sor) ulica, klanac orts (eng. shorts) mn. port, kratke portske dokoljenice; enska bluza s kratkim hlaicama (za plau) osoni (fr. chaussons) mn. lake plesne cipele od meke koe; maevalake cipele; cipele od pustine (filca) ot (ar.) naziv za slana jezera i movare u Aliru i Tunisu, nastaju u vrijeme kia u pustinjskim udubljenjima prevuenim solnom korom oti (njem. Schotisch) ivahan ples kotskog podrijetla, prije u 3/4, sada u 2/4 taktu; ekoseza ovinist (fr. ehauviniste) onaj koji je zadojen ovinizmom, propagator, pristaa ovi nizina ovinizam (fr. ehauvinisme) politiki smjer u Francuskoj koji je pod svaku cijenu htio vratiti staru slavu francuskog oruja; raspaljivanje nacionalne mrnje, propovijedanje nacionalne iskljuivosti pacirati (lat. spazieren) etati, hodati pada (tal. spada) kratak ma; vrsta bodea paga (gr. spaggos, Lal. pago) v. pagat pagat (gr. spaggos tal. spaghetto, niem. Spagat) uzica, tanak konop pageti (tal. spaghetti) dugi rezanci, makaroni koji nisu uplji pajscimer (njem. speisen jesti, Zimmer soba) soba za blagovanje, blagovaonica

pajza (njem. Speisekammer) smonica, mjesto za ostavljanje jela pajzevagen (njem. Speise hrana, \Vagen kola) kola za ruanje, vagon-restoran palir (tal. spalliera, njem. Spalier) 1. voj. vojniki stroj u dva reda (jedan prema drugom okrenutih licem) sa slobodnim prostorom izmeu njih kojim prolazi neki uglednik kojem se time odaje poast; pravi se pri vojnim paradama i slubenim doecima panjolet(a) (tal. spagnoletta) 1. cigareta panjoletn (tal. spagnolata) 2. hvalisanje, nadmetanje rijeima parati (njem. sparen) uvati, tedjeti parkasa (njem. Sparkasse) tedionica; kutija u koju se radi tednje stavlja novac paroga (lat. Asparagus officinalis, njem. Spargel) bot. rod zeljastih biljaka iz porodice ljiljana (dugovjena biljka, veoma cijenjena kao povre) peceraj (njem. Spezcrei, tal. spezieria, lat. species) ivene namirnice pekulacija (lat. speculatio) v. spekulacija; nedoputena trgovina robom ili vrijednosnim papirima radi lake i brze zarade penadl (njem. Spendel, Stecknadel) pribadaa, zabadaa, ioda pencer (engl. spencer po lordu Spenceru) kratak seljaki vuneni kaput pendirati (njem. spendieren, tal. spendere) darovati, pokloniti, obdariti pendlati (njem. Spcnadel pribadaa) privrivati pribadaama pengler (njem. Spengler) limar perhole (njem. Sperrholz) perano drvo. tj. perploa perploa (njern. Sper-platte) zan. slijepljena ploa, upreka, ploa koja se dobiva, pod hidraulinim tlakom, isprepletenim lijepljenjem neparnog broja (najmanje triju) tankih daica debljine 820 mm pod kutom od 90

pertunde

1371

tafelaj

stupnjeva; primjenjuje se u raznim obrtnikim granama budui da znatno poveava jakost drveta i postie utedu u skupocjenom drvetu; usp. furnir pertunde (njem. sporren zatvoriti, Stunde sat) 1. sat zatvaranja lokala; 2. zabrana kretanja po ulicama nakon odreenog vremena, policijski sat pic (njem. Spitz) vrh. iljak; stara rasa pasa male glave i iljastih uiju pica (njem. spitzc) vrh, iljak; ipka; bica na kotau piebart (njem. Spitzbart) iljasta brada pici (njem. Spitzel) tajni policajac; dounik; pren. prepreden ovjek, prepredenjak pigiajzen (njem. spiegeleisen) sirovo eljezo koje sadri ispod 20% mangana piglmetal (njem. spicgelmetall) slitina (legura) bakra i kositra, esto s neto arsena ih nikla (za metalna zrcala) pijun (tal. spione) uhoda; dounik, potkaziva pijunaa (fr. espionnage) uhoenje; potkazivanje pijunirati (fr. espionner) uhoditi, potajno motriti (iji rad, kretanje nekoga) pikati (njem. spicken) kuh. nabosti slaninom, nadjenuti slaninom, mjestimice ispuniti meso (telee, divlja i dr.) komadiima slanine da bi bilo sonije pil (njem. Spiel) igra; igrae karte pilernj (njem. Spielcrei) igraka, ala; silnica pilhonorar (njem. Spiel, lat. honorarium) novana nagrada koju glumac ili pjeva, pored redovite plae, prima za prekoduno odigrane predstave pilman (njem. Spielmann) svira, glazbenik; u srednjovjekovnoj Njemakoj;

putujui pjesnik-pjeva (slino hrvatskom narodnom guslam) spilul (njem. Spiel-schule) dicje igralite pinat (lat. spinacium, tal. spinaca, njem. pinat) bot. lisnato povre iz porodice loboda; cijenjeno zbog vitaminske vrijednosti pital Gat. hospitalis, njem. Spital) zastarjeli izraz za bolnicu poret (njem. Sparherd) tednjak port (engl. sport, njem. Sport) v. sport prica (njem. Spritze) 1. mrk, trcaljka; 2. med. sprava za davanje injekcija (valjkasta oblika, sa upljom iglom za ubrizgavanje tekuih lijekova ubodom u kou, miie, vene i dr.) pricer (njem. Spritzer) vino pomijeano sa sodom i li mineralnom vodom pula (njem. Spule) cjevica na koju se namata konac, ica i si.; svitak, mosur, kalem rajbmaina (njem. sehreiben pisati, fr. maehine stroj) pisai stroj drajbti (njem. sehreiben pisati, Tisch stol) pisai stol rapnel(a) (engl. shrapnel) voj. topniko zrno ija je upljina ispunjena olovnim ili eljeznim kuglicama: leti do odreene daljine, rasprskava se u zraku, a kuglice se razlijeu u obliku lijevka; kad se rasprsne, ima strano djelovanje (naziv po izumitelju, engleskom topnikom pukovniku Henrvju Shrapnel u, 17611842) rauba (njem. Sehraube vijak) port, u rukometu: iznenadni udarac na gol izveden iz zaokreta rot (njem. Schrot) sama; krupno mljeven kukuruz tab (njem. Stab) 1. voj. asnici dodijeljeni kao pomonici, suradnici i savjetnici zapovjednika (puka, brigade, divizije, armije); 2. glavni rukovodei organ neega, vrhovno vodstvo tacija (lat. statio) v. stacija tafelaj (lat. StafTelei) slikarski stalak

tafeta

1372

topati

tafeta (tal. staiTctta, fr. estafette) glasonoa, glasnik; slafet.no tranje porl. natjecanje u tranju s vie sudionika u kojoj svaki trka, kad prijee svoj dio puta, predaje sljedeem trkau zastavicu ili palicu, koji ini to isto tafirati (njem. staflicren) 1. opskrbiti potrebnim, opremiti (npr. sobu); 2. ukrasiti, nakititi (npr. odjeu); 3. slik. ukrasiti, oiviti sliku dodavanjem pojedinih figura (usp. stafaa) tajer (njem. Steier) lagani tajerski ples u 3/4 taktu (vrsta valcera) tajgor (njem. Steiger penja) vatreni ljubavnik; strastveni, uporni udvara tajgerica (njem. Steige postaja, kolodvor) ulina djevojka tala (njem. Stali) staja za goveda i konje tambilj (njem. Stempel) peat, ig tambiljati (njem. stempeln) udariti peat tampa (tal. tampa) tisak, otisak nekog novca; tiskane stvari i rad oko toga: dnevni listovi; novine uope tampati (tal. tampare) tiskati, otiskivati, izdavati (knjige, novine itd.) tanga (njem. Stange) motka, poluga tapin (tal. stoppino) voj. upalja, fitilj (za paljenje bombi, mina i dr.) tatut [lat. statutum) v. statut tekdoza (njem. siecken utaknuti, gr. dosis davanje) utinica u zidu za prikljuivanje elektrinih ureaja na elektrinu mreu toker (njem. stecken utaknuti, lat. contactus dodir) teh. naprava za brzo spajanje vodia elektrine struje dodirom, utika, utinica tolati (njem. stellen) postaviti, namjestiti, dotjerati, dotjerivati telice (njein. Stelzen) take (hodulje), drvene noge pomou kojih se mogu praviti veliki koraci temajzl (njem. Stemmeisen) dlijeto, duba

tender (njem. Stander) ono na emu to stoji, stup, stalak, pult tepati (njem. steppen) proivati tift (njem. der Stift) klinac; pisaljka; u telefoniji: utika, ep (slui za davanje telefonske veze govornicima preko telefonske centrale) tigli (njem. stieglitz) zool. eljugar tih (njem. Stich) 1. bod, ubod, rez; 2. bod (u igri) tihati (njem. sticheln) kopati zemlju okomitim zabadanjem lopate tihvort (njem. Stichvvori) 1. kaz. posljednja rije u govoru glumca nakon koje drugi glumac poinje govoriti ili neto initi; 2. u rjenicama i si. djelima obino masnim slovima tiskana rije koja se objanjava, odrednica; lagvort tikati (njem. sticken) vesti tikla (njem. Stiick komad, zakrpa. Fersenstiick peta na arapi) potpetica tiklee (njem. Stiicklein komadi) komadi; pren. pikantan dogaaj, pustolovina stil (njem. Stiel) dralo, drak til-lcben (njem. Stilleben) slik. "miran ivot", slika stvari, "mrtva priroda"; nature morte tilet (tal. stilletto. njem. Stilett) v. stilet timati (njem. stimmen) glaz. ugaati, usklaivati (glasovir i druge iane instrumente); pren. stvoriti, stvarati (povoljno ili nepovoljno) raspoloenje prema kome ili emu timung (njem. Stimmung) raspoloenje tof (njem. StofT) 1. tvar, glavni sastojak, materijal; 2. tkanina za odjeu: 3. predmet razgovora; 4. graa (za roman, sliku itd.) tok (engl. stock) 2. trg. v. stok tok (njem. Stock) 1. tap za pomaganje pri hodu; kat (kuni) topati (engl. stop zaustaviti) 2. na toperici biljeiti (ili: zabiljeiti) tono trajanje neke radnje

topati

1373

uber

topati (njem. stopfen) 1. krpati, zakrpati (arape, rublje, odjeu i dr.) toperica (engl. stop-watch) kronoskop na zaustavljanje, sat za tono mjerenje vremena (vrsta depnog ili runog sata s velikom sekundnom kazaljkom koja skae i koja se pritiskom na poseban gumb zaustavlja); upotrebljava se poglavito na utrkama i drugim natjecanjima koja se temelje na utvrivanju brzine stopi (njem. Stoppel) ep tos (njem. StoB) 1. udar, udarac; 2. gomila, hrpa, naslaga (npr. banknota, knjiga i dr.); pren. omiljena izreka, dosjetka tosati (njem. Stoss udarac) u prostakom jeziku: izraz za spolno openje tosdemfer (njem. Stoss udarac, dampfen priguivati) teh. priguiva, napras'a na vozilima za ublaavanje udarca traca (tal. strazza) trg. dnevnik, knjiga dnevnih primitaka i izdataka trajh-okrestar (njem. streichen, gr. orehestra) glaz. orkestar sastavljen samo od gudakih instrumenata, gudaki orkestar trajk (engl. strike) "udar", jedna od prisilnih mjera na tritu rada: organizirano naputanje posla da bi se time poslodavac primorao na prihvaanje radnikih zahtjeva (npr. poveanje plae ih smanjenje broja radnih sati); usp. bojkot, lokaut trajka (engl. strike) sudionik u trajku, onaj koji trajka trajkati (engl. strike) biti u trajku, sudjelovati u trajku trajkbreher (njem. Strik-brccher) trajkolomac, radnik koji ne pristaje na trajk i dolazi na posao u poduzee protiv kojega se trajka trajkbreker (engl. strike-breaker) v. trajkbreher trapac (tal. strapazzo, njem. Strapaze) zamoran rad, naprezanje, napor, trud

trapacirati (tal. strapazzare) zamarati radom; smanjivati vrijednost neke stvari prekomjernom uporabom tras (fr. strass) bezbojna staklasta masa od koje se najee prave imitacije dijamanta; umjetni dijamant, lani dragulj treber (njem. treber) ovjek koji marljivim radom i dodvoravanjem eli postii unapreenje treka (njem. Strecke) udaljenost, put; eljeznika pruga triga (tal. striga) vjetica; arobnica trigun (tal. stregone) vjetac, arobnjak trih (njem. Strich) potez, crta, linija trik (njem. Strick) ue. konopac trikati (njem. stricken) plesti, npr. arape trikeraj (njem. Strickerei) pletivo truca (njem. Strutzen) kruh duguljastog oblika; usp. vekna trudl (njem. Strudel) kuh. savijaa, guvara, gibanica tuc (njem. Slutzcn) kratka puka tucati (njem. stutzcn) podrezati, skratiti (brkove, bradu i dr.) tuka (njem. Sturzkampfllugzcug) zrak. mah brzi njemaki bombarder za obruavanje tukadent (tal. stuzzicadenti) akalica tukatura (taL stucco, njem. Stokkatur) 1. mjeavina gaena vapna, mljevenog mramora i sadre (slui za izradbu reljefnih ornamenata na zidovima i stropovima, za lijevanje kalupa, uzoraka i dr.; 2. ukras od takve mjeavine tuklati, -am njem. (stiickcln) dodavati (komad po komad), krpati tula (tal. stollo motka) taka, hodulja turm (njem. Sturm) bura, vihor; voj. juri uber (njem. Schub) otvor na guranje u obliku prozora (u gostionicama, bankama i dr.)

ubler

1374 utirati (engl. shoot) port, pucati, udarati, udariti, npr. loptu (nogom ih glavom, u nogometu); usp. ut vabe (njem. Schwaben, lat. Sucbi) mn. v. Svebi vadron (njem. Schwadron, tal. squadrone) voj. v. eskadron vajsbleter (njem. Schwei99 znoj, Blatt list) znojnica, impregnirano platno uiveno pod podstavu ispod pazuha kako znoj ne bi prodirao do tkanine svale (fr. shevalet) 1. drveni konj za muenje; 2. kobilica na gudakim instrumentima; 3. slikarski stalak, tafelaj valer (fr. chevalier) ljubavnik; enskar valerati se (fr. chevalier) odravati ljubavne odnose, ljubakati se valerka (fr. chevaliere) ljubavnica vnrgl (njem. Sch\vartenmagcn) svinjski eludac ispunjen komadiima mesa od svinjske glave, srca, koicom, krvlju i zainima vasati (njem. schweifien) zan. zavariti, zavarivati (kovine) vejk dobroudni vojnik; smijean vojnik uope (po imenu Jozefa vejka, glavnog junaka Haekova romana Dobri vojak vejk) veleri (njem. Schwelle prag) mn. pragovi za koje su privrene eljeznike tranice (ine) verc (njem. Schwrzung) krijumarenje, "crna burza"; krijumarena roba vercati (njem. schvvarzen) krijumari ti vercer (njem. Schvvarzer) krijumar vermati njem. (schvvarmcn) sanjariti, eznuti, prieljkivati vicati se (njem. schvvitzcn) znojiti se vindlati (njem. sch\vindeln) varati vora (tal. suora) redovnica, opatica vorc (njem. schwarz) biti bez novca

ubler (njem. Schublehre) sprava za tono mjerenje, osobito veoma malih duina ucbund (njem. Schutzbund obrambeni savez) borbena organizacija austrijskih socijalista, osnovana po uzoru na vojne organizacije poetkom 1918. g. uft (njem. Schuft) podlac, nitkov uko (njem. Schutzkontakt); teh. vrsta zidnog utikaa kojemu je svrha omoguivanje ukljuivanja elektrinih ureaja koji troe vee koliine elektrine energije nego obini utikai; ukoteker; usp. teker ulkolega (njem. Schulc kola, lat. collega drug) kolski drug, suuenik und (njem. Schund) nikakva, loa roba, roba za bacanje, bofl; und-literatura knjige bez ikakve umjetnike vrijednosti, po sadraju obino kriminalistike, avanturistike, pornografske i nemoralne, knjievno smee unegla (njem. Schuh cipela, Nagel avao) avao za potkivanje cipela upa (njem. Schuppen) daara, staja (za kola, alat, drva i dr.) upirati (njem. Schub protjerivanje) policijski protjerati u mjesto zaviajne pripadnosti us (njem. Schufl) 1. pucanj; 2. rana od puanog zrna; 3. pren. muica u glavi (npr. "doao mu us") uster (njem. Schuster, Schuh, lat. sutor) obuar, postolar; pren. nesposoban 6>vjck ut (engl. shoot) pucanj, hitac, udarac; port, udar, npr. lopte nogom (u nogometu) uta (njem. Schutt) ruevine, razvaline, smrvljeni crijep, cigla i buka od poruene kue; uope: otpaci, troska, zgura

T
T, t dvadeset i esto slovo hrvatske latinice t kratica za tonu t. kratica za tenor ili titulu t. p. kratica za titulo pleno t. t. kratica za titulo toto Ta kem. kratica za tantal tab it. teb (engl.) istaknuti dio kartice u kartoteci za oznaku opih podataka tab. kratica za tabula tabak (p. labaco, tal. tabacco, fr. tabac, njem. Tabak) biljka za puenje i umrkivanje, duhan (nazvana po pokrajini Tabaco u St. Domingu, gdje je 1496. najprije otkrivena; po nekima. rije tabako znai, u jeziku otoka Haiti, posudu iz koje su uroenici puili) tabakera (fr. tabac duvan, tabatiere) kutija za duhan, cigarete ih burmut (kona, drvena ih metalna) tabakoza (lat. tabacosis) med. bolest radnika u tvornicama duhana koja nastaje od udisanja duhanske praine taban (tur. daban, taban) stopalo, donji dio noge tabardiljo (p. tabardillo) arlahna groznica u Junoj Americi tabela (lat. tabella) ploica, tablica, pregledna tablica, krialjka, pregledno sreen popis (grafiki ih u brojkama), npr. genealoke, povijesne, kronoloke tablice tabelaran (lat. tabcllarius) tabliast, u obliku tablice; prikazan na tablici ili pomou tablica; pregledan, prikazan ili sreen po rubrikama tabelirati (lat. tabella) farm. pomou eerne tvari izraditi u obliku ploica, npr. okoladu tabernakul (lat. tabernaculum) ator, kuica; sjenica sa zavjetnim kovegom kod starih idova; kod katolika: svetohranite, ormari na oltaru u kojem se uva monstranca, sakrament s posveenom hostijom; zatiti krov za kipove, oltare, grobove i dr. tabes (lat. tabere sahnuti, raspadati se. tabes raspadanje) med. suenje tijela; tabes abdomiiialis (lat.) tuberkuloza trbuha; tabes dorsalis it. tabes dorzalis (lat.) suenje hrptene modine praeno poremeajima ravnotee i sigurnosti hoda, posljedica sifilisa; tabes pulmonalis (lat.) tuberkuloza plua tabescencija (lat, tabescentia) med. suenje, mravljenje tabetiean Gat. tabes) med. bolestan od tabesa, tabesni, koji se tie tabesa tabian (lat. tabes) med. v. tabetian table dTiote it. tabl d'ot (fr.) gostioniko jelo, ruak u gostionici s istim brojem i vrstama jela i s istom cijenom za sve goste, za razliku od ruka a la carte it. a la kart (fr.) gdje gost bira i plaa jela po jelovniku tableta (fr. tablette) lijek u obliku ploice, pa stila tabletirati (fr. tablette ploa) farm. od ljekovite smjese praviti okrugle ili etvrtaste ploice (tablete, pastile) tablo (fr. tableau, lat. tabula) slika; popis, lista; u kazalinom djelu: dra-

tablonet

1376

tahigeneza

matska situacija; pren. veliko iznenaenje, zaprepatenje tablonet (fr. tableau) vrsta kartaka igre sa dva ili etiri igraa i 52 karte tabor (ma.) vojni logor, atorje; utvrda . za obranu tabori ti boraviti u taboru, logorovati; v. tabor tabu svetost i nedodirljivost stvari, mjesta ili osoba posveenih bogovima, jer ako se dodirnu, oni, toboe, donose veliku nesreu, bolesti i smrt (u vjeri nekih primitivnih naroda), jedan od najniih kultova demona i prirodnih predmeta: pren. ono to je zabranjeno, nedodirljivo; tabuizam tabuizam v. tabu tabula (lat.) daska, ploa (posebice za pisanje); mn. spisi, povelje, dokumenti, rauni, raunske knjige tabula rasa it. tabula raza (lat. tabula rasa ploa iji je vosak poravnan, na kojoj, dakle, nita nije napisano, jer se prije pisalo stilom po takvim ploicama) istrugana, glatko izbrisana, neispisana ploa; otuda: glatka, prazna bakrena ili kamena ploa, neispisan list; ovaj izraz najee se upotrebljava da sc oznai kako ljudska dua nema nikakvih uroenih ideja, predodbi (podrijetlo mu je u jednom mjestu Aristotelova djela "O dui*, IH, 4); napraviti, fabulu rasu neto potpuno ukloniti, potpuno raistiti tabula votiva (lat.) spomen-ploa tabulat (lat. tabulalus popoen) opl<eni strop tabui ator (lat.) na pisaem stroju: naprava za pravljenje redaka i rubrika (za tabele) tabulatura (lat.) najtoniji red i pravilnost; glaz. na nekim instrumentima: oznaavanje tonova slovima i brojkama umjesto notama tabulet (lat. tabuleta) lak drveni sanduk s pregradama koji putujui trgovci nose na leima

tabun (tur. tabun, rus. tabu'n) velika stada konja u ruskim stepama taburet (fr. tabouret, p. ta bore te) stolac bez naslona; klupica za noge (pri sjedenju): floretna tkanina sa arenim cvjetovima taca (tal. tazza) plitak tanjuri za alicu, plitica; posiuavnik tacet (lat.) glaz. on (ona, ono) uti tacite (lat.) pril. utke, preutno; kriom, neopaeno tacitovski (lat. Tacitus) kratak, zbijen, saet, teak za razumijevanje (kao nain pisanja rimskog povjesniara Tacita, 55^117 n. e.) tacitus consensus it. tacitus konsenzus (lat.) preutan pristanak tafefobija (gr. lafe pogreb, grob, foheo bojim sc) strah od groba, strah onoga koji se boji da ne bude iv pokopan tafelpic (njem. Tafelspitze) govee meso s buta, u blizini repa tafija (p., fr. tafia) v. ratafija tafofilija (gr. tafos grob, fileo volim) ljubav prema groblju, bezrazlono posjeivanje groblja taft (njem. Taft, fr. taffetas, perz. taftah) laka i glatka svilena tkanina, slina platnu, izrauje se od kuhane svile; slui poglavito za izradbu podstava Tagalci mn. malajski narod na Filipinima koji govori tagalskim jezikom malajskog jezinog stabla, potomci malajskih doseljenika tagikomedija (gr. tragodia, komodia) polualosno i poluveselo kazalino djelo, drama u kojoj se tragina tema prikazuje ih zavrava komino tahiblastija (gr. tachys brz, blastano klijam, niem) bot. brzo klijanje, brzo razvijanje tahidrit (gr. tachys brz, hydor voda) kem. lako otopiv prirodni spoj klorkalcija, klor-magnezija i vode tahigeneza (gr. tachys brz, genesis postanak) biol. ubrzan razvoj nekog organizma, ili sluaj ka neka faza

ta hi graf

1377

taksi-gerl

u razvoju izostane, te 50 razvoj zbog toga ubrza tahigrnf (gr. tachvs brz, grafo piem) znalac u brzom pisanju; stenograf tahigrafija (gr. tachys brz, grafo piem) vjetina brzog pisanja, brzopis, starogrka stenografija tahikardija (gr. tachys brz, kardia srce) med. ubrzano kucanje bila (pulsa) do 200 i vie otkucaja u minuti, zbog naprezanja, tranja, psihikih uzbuenja, nervoze, trovanja nikotinom itd. tahimetar (gr. tachys brz, metron mjera, mjerilo) geod. sprava za brzo mjerenje udaljenosti, brzo snimanje zemljita tnhimetrija (gr. tachvs brz, metria mjerenje) brzo mjerenje; brzo pravljenje snimaka tahograf (gr. tachos brzina, grafo biljeim) lahometar koji, pored mjerenja brzine okretanja, istodobno i biljei, tj. registrira tahometar (gr. tachos brzina, metron mjera) teh. mjera brzine, sprava na strojevima, motornim kolima i dr. koja mjeri brzinu okretanja kotaa, osobito kod elektrodinamikih strojeva tnjfl (njem. Teufe!) vrag tajga (rus. taiga) golema sibirska prauma. 10002500 km iroka, neprohodna i bogata ivotinjama (lisicama, vukovima, smeim medvjedima, samurima, vidrama, sjevernim jelenima i dr.) tajkun (engl.) gospodar, gospodin; bogat i moan poduzetnik s velikim utjecajem u drutvenom i politikom ivotu; novopeeni bogata, koji se obogatio naglo i uglavnom na raun osiromaenih radnika i potroaa svojih proizvoda i usluga tajloriznm po amerikom inenjeru F. Tayloru (18561915) nazvan sustav znanstvene organizacije rada koji se

sastoji u tome to se tonim aparatima i metodama mjere pojedini pokreti radnika pri radu pa se, izbjegavajui premaranje i rasipanje snage, utvruje formula najsvrhovityeg vrenja potrebnih radnih pokreta; ovom se metodom postie velika uteda u vremenu i poveava proizvodnja tajmkiper (engl. timc-koeper) port, sat za tono mjerenje vremena takelaa (njem., niz. Takel) sve to slui kretanju lae pomou jedara i to dri katarke (jarboli, ueta, krievi i jedra na brodu) taksa (lat. taxare procijeniti, taxa, fr. taxe) slubeno propisana cijena (kruha. mesa, vonje autom itd.); vrsta posrednog tarifnog poreza: daa. pristojba, zakonom utvrena novana svota koju je potrebno poloiti u hiljezima ili novcu da bi sc neka stvar, npr. molba, mogla uzeti u postupak, ili da bi neto moglo stupiti na snagu (prijenosna taksa, nasljedna taksa itd.); taxa stolne it. taksa stole (lat.) utvrena nagrada kat. sveeniku za pojedine sveenike bogoslune inove taksacija (lat. taxatio) odreivanje vrijednosti, utvrivanje cijene; procjenjivanje, procjena; polaganje propisjinog biljega; stavljanje biljega 1 1 a neku ispravu itd. taksativan (lat. taxativus) koji se moe taksirati, koji se moe tono odrediti ili utvrditi; taksativno nabrajanje prav. poimenino nabrajanje, npr. u nekom zakonu, svih sluajeva na koje se odreena zakonska odredba moe primijeniti taksator (lat. taxator) procjenjiva, odrediva cijene taksi (fr. taxi) putniki automobil s taksimetrom taksi-automobil v. taksi taksi-gerl (engl. taxi-girl) plaena plesaica koja u lokalu plee sa svakim koji to zaeli

taksidermn

1378

talasoterapija

taksidermn (gr. taxis ureenje, erma koa) ispunjena ivotinja taksidermija (gr. taxis ureenje, erma koa) vjetina punjenja ivotinja; uputa o punjenju ivotinja i o njihovom odravanju taksidermist (gr. taxis ureenje, erma koa) ispunjava ivotinja taksija (gr. taxis red; ureenje) biol. v. trop i 7. a m taksijarh (gr. taxiarchos) vii asniki in u starogrkoj vojsci taksimetar (fr. taxi, gr. metron mjera, mjerilo) na automobilima: sprava koja biljei prijeeni put u kilometrima (radi odreivanja cijene vonje) taksiologija (gr. taxis ureenje; red, poredak, logia znanost) znanost o redu, rasporeivanju, o usustavljivanju taksionomija (gr. taxis ureenje; red, poredak, nomos zakon) v. taksiologija taksirati (lat. taxare) odrediti cijenu; utvrditi cijenu; procijeniti, procjenjivati; poloiti (ili: platiti) propisani biljeg, priljepiti biljeg (na molbu) taksit (tur.) obrok plaanja, rata taksofon (lat. taxa, gr. fone glas, zvuk) telefonski automat takt (lat. tangerc dodirnuti, dirati, taknuti, tactus) dodir, dodirivanje, pipanje, sposobnost dodirivanja, opip; pren. smisao za fino. finoa i sigurnost ponaanja u ophoenju s drugima, osjeaj za ono to prilii; glaz. skupina tonova dobivena ravnomjernom podjelom jednog niza tonova; ravnomjerna podjela vremena, ravnomjerno kretanje, npr. u plesu taktian (gr. taktikos) koji se tie taktike, vjet u voenju trupa; umjean, koji radi po planu i smiljeno; obziran, paljiv, fin u ophoenju taktiar (gr. taktikos strojni, vian postrojavanju, vjet u rasporeivanju bojnog reda) voj. onaj koji vjeto primjenjuje taktiku; umjean, paljiv ovjek (pri radu itd.)

taktika (gr. taktike od tasso postavim, postrojim) voj. znanost o uporabi trupa prije, za vrijeme i nakon borbe, vjetina voenja trupa; grana ratne vjetine koja se bavi rjeavanjem taktikih zadataka na zemljovidima i terenu; pren. svrsishodno i odmjereno postupanje pri radu ili ophoenju. umjenost taktilan (lat. tactilis) koji se tie osjetila dodira, opipljiv, dodirljiv taktirati (lat. tactus) biljeiti takt. oznaavati takt; rukom odbrojavati trajanje nota; davati takt, udarati takt taktizirati (gr. taktike) raditi, postupati po taktici: postupati pri radu i ophoenju oprezno i smiljeno taktmeser (lat. tactus, njem. Messcr) v. metronom ili kronometar tal (njem. Teil) dio neke cjeline, udio (npr. u imanju, nasljedstvu i sL) talnmbas (perz-tur. tulumbaz) vrsta bubnja talamus (gr. thalamos) anat. dio velikog mozga u kojem se nalaze mnogi vani centri kretanja i osjeta; bot. sjemeno leite ploda talant (gr. talanton) v. talent 1. talar (lat, talaris) duga sveana haljina, kraljevski ogrta; duga gornja haljina katolikih i evangelikih sveenika; slubena odjea sudaca talas (gr. thalatta, thalassa) val talasarhija (gr. thalassa more, areho vladam) gospodarstvo na moru, pomorska nadmo talasografija (gr. thalassa more, grafia opisivanje) v. oceanografija talasokracija (gr. thalassokratia) v. talasarhija talasoterapija (gr. thalassa more. therapeia lijeenje) med. lijeenje morem; znanost o ljekovitosti mora, znanost koja prouava utjecaj morske klime na ljudski organizam

talbotipija

1379

talofiti

talbotipija (gr. tvpos otisak) fotografija, nazvana po jednom od izumitelja, Englezu Foxu Talbotu; usp. kalotipija tale quale it. tale kvale (lat.) takvo kakvo jest (bez popravljanja) talcman (ved. tala, man) govornik u ime seljakog stalea u vedskom parlamentu talent (gr. talanton, lat. talentuin) 1. kod starih Grka i idova: odredena teina i odredena svota novca (talant); u novoj Grkoj: uteg od 100 mina = 150 kg; 2. pren. prirodan dar, darovitost koja se vjebom moe razviti u sposobnost lakog, sigurnog i dobrog obavljanja poslova u nekom podruju, bez postojanja stvaralake snage genija; darovit, obdaren ovjek talentiran (lat. talentum) darovit, od prirode sposoban, obdaren za to talij (gr. thallos mladica, izdanak, lat. thallium) kem. osobita kovina, u spektru pokazuje sjajnu zelenu liniju, otuda joj i naziv; atomska teina 204,39, redni broj 81, znak TI; slui za izradbu optikih stakala koja jako lome svjetlost Talija (gr. Tlialia, Thalcia) mit. 1. jedna od triju gracija; 2. jedna od devet muza, muza zatitnica dramskog pjesnitva, osobito komedije; otuda: Talijin hram = kazalite talijanizacija (fr. italianisation) potalijanjavanje, potalijanjenje, nasilno pretvaranje pripadnika drugih narodnosti u Talijane; upotrebljavanje u govoru talijanskih izraza talijanizirati (fr. itahaniser) potalijaniti, potalijanjivati; silom pretvarati u Talijane; sluiti se u govoru talijanskim izrazima talik (ar.) vrsta poloenih perzijskih slova, koja su kasnije primili i Turci talio (lat. tali, talio) uzvraanje, osveta, uzvraanje istom mjerom; talionis (lat.) pravo osvete

talir veoma est i star naziv novca u mnogim zemljama i u raznim oblicima (taler, daler, daalder, dolar i dr.); naziv po Joachimstalu u dananjoj ekoj, gdje je kovan jo u XVI. st. talisman (fr., p. talisman, ar. tilsaman, gr. t e l e s m a danak, porez, daa, od teleein platiti; izvriti, ispuniti, telos izvrenje, ispunjenje) arobno, magijsko sredstvo koje, po veoma rairenom narodnom praznovjerju, daje onome tko ga nosi arobnu mo, titi ga od zla i donosi mu sreu, hamajlija tnlit (hebr.) etvrtasta deka kojom idovi za vrijeme molitve u sinagogi pokrivaju glavu i vrat; takoer: mrtvaka haljina, mrtvaka koulja talizijanizam (gr. thalvsia sc. iera rtve prvih plodova) v. vegetarijanizain i talizije talizije (gr. thalvsia sc. iera rtve prvih plodova) mn. rtve u slavu boice Deinetre, sastojale su se od prvih zemaljskih plodova talmi-zlato uta slitina bakra, sadri samo do zlata, kao ica ili hm upotrebljava se za izradbu ukrasa i nakita (naziv po fr. tvorniaru Talloisu) Talmud (hebr. Talmud. rab. thalmud "usmena pouka") zbirka idovskih predaja i zakona, prireena izmeu II. i VI. st. n. c., sadri cjelokupni idovski nauk, idovsko boansko i ljudsko pravo talmudisti (hebr. Talmud usmena pouka) mn. idovi koji priznaju Talmud zovu se jo i rabiniti (za razliku od karaima, koji ne priznaju ni Talmud ni predaje) talofiti (gr. thallos mladica, izdanak, fyton biljka) mn. bot. biljke koje nemaju ni jednog pravog biljnog organa, tj. ni korijena, ni stabla, ni listova (npr. alge, liaji, gljive itd.)

talon

1380

tanatofobija

talon (fr., p. talon, tal. tallone, iat. talus peta, potpetica) 1. voj. ispupenje na vanjskom zidu tvrave; 2. u kartanju: karte (za kupovanje) koje preostanu nakon podjele karata igraima; 3. arhit. ukras na donjem djelu izduben. a na gornjem ispupen; 4. glaz. donji dio gudala, bica; 5. kod dionica i vrijednosnih papira: arak s kuponima, od kojega se svake godine otkida po jedan kupon radi unovavanja po utvrenoj cijeni talus (gr. thallos mladica, izdanak, fyton biljka) 1. bot. biljno tijelo na kojem se ne razlikuje ni korijen, ni stablo, ni list; usp. talofiti talus (lat. talus) 2. zool. skona kost; kocka (za igru); nagib zemljita, nagnuto zemljite tamandu (braz. tamandua) zool. mravojcd, juznoameriki bezubi sisavac tamarind (tal., p. tamarindo, lat. Tamarindus indica) bot. afrika i islonoindijska kisela datulja od koje se pravi pekmez koji se upotrebljava kao blago sredstvo za ienje tamaris (lat. tamariscus) bot. azijsko, afriko i junoeuropsko zimzeleno drvo iji se solju bogati pepeo upotrebljava za tavljenje i bojenje; metlika tamaa (tal. Lambascia) ala. poruga; lakrdija, aljivina, komedija tamaar (tur. tamahkjar) pohlepnik tambur-maor (fr. tambour-major) starjeina bubnjara, tj. kapehiik vojne glazbe tamburelo (tal. tamburello) v. tamburin tamburin (tal. tamburino) mali bubanj u koji se udara dlanom i koji ima praporce u obruu, daire (upotrebljava se na Istoku i u panjolskoj); iv panjolski i junofrancuski ples, slian gavoti, u kojem plesa sam sebe prati lamburinom tamiz (fr. tamisc) uglaana vunena tkanina

tampon (fr.) ep; med. ep od vate, gaze i dr. koji se stavlja u prirodne ih boleu nastale otvore na tijelu da bi 5C zaustavilo krvarenje; tamponuka drava mala drava koja se nalazi, kao kakav ep, izmeu dviju velikih drava tamponacija v. tamponada tamponada (fr. tampon) med. zatvaranje rane tamponom, stavljanje tampona tamponaa (fr. tampon) rud. 1. svi radovi koji se izvode radi odvajanja slojeva vode od slojeva nafte i sprjeavanja ulaska vode u izbueno mjesto; 2. kod probijanja rudnog okna: umjetno zaepljavanje praznina i pukotina cementom, glinom, bitumenom itd. tamponirati (fr. tamponncr) zaepiti; med. staviti tampon, zaustaviti krv (vatom, gazom i si.) tamtam (kin.) gong, kineski ili indijski runi bub:inj od slitine bakra i bijelog lima. u obliku okrugle ploe, u koji se udara batiem; pren. sajamska galama, graja, buka tan (engl. thane) 2. visoka plemika titula u kotskoj tan (kin.) 1. najvea kineska i japanska trg. mjera = 100 kina = 60,453 do 60.479 kg (cikul); japanska mjera za povrine = 9,917 a tanagra (gr. Tanagra) mali ivotinjski i ljudski kipovi napravljeni od peene gline, odlikuju se gracioznou (naziv po beotskom gradu Tanagri. gdje su izraivane u IV. st. pr. n. e.) tanaimi (hebr.) mn. idovski tumai Mojsijevih zakona od I. do HI. st. n. e. tanntizam (gr. thanatos smrt) nauavanje i vjerovanje da je ljudska dua smrtna tanatofobija (gr. thanatos smrt, fobos strah) med. pretjeran (ili: bolesni) strah od smrti

tanatoidc

1381

tant pis

tanatoide (gr. thanatos smrt, eidos oblik; mn. med. bolesna stanja slina smrti, npr. obamrlost, bolest spavanja. nesvjestica, tetanus i dr. tanatologija (gr. thanatos smrt, logia znanost) znanost o prirodi i uzrocima smrti tanatometar (gr. thanatos smrt. metron mjera, mjerilo) sprava za utvrivanje smrti tanatoza (gr. thanatosis usmrenje) med. odumiranje jednog dijela tijela tane (njom. Tanz) ples tancati (njem. tanzen) plesati tanemajstor (njom. Tanzmeister) uitelj plesa tandara (tur. tandvr) 1. penica, rotilj; 2. trgovina suhomesnatom robom; lundara-mandara zbrda-zdola, loe (uraeno) tandem (engl., fr. tandem) 1. lake otvorene dvokolicc sa dva konja koji su upregnuti jedan ispred drugog; 2. bicikl sa dva sjedala jedno iza drugog; 3. teh. sustav motora sa dva cilindra jedan iza drugog tang (ind.) 1. vrsta istonoindijskog muslina tang (jap.) 2. mjera za povrine u Japanu, u duzini od 20 i irini od 15 kenga = 9,917 a; lan tang. ili tg. kratica za tangens tanga (dan. tang, isl. thang) biljna vrsta iz porodice algi. bojadisarska mahovina od koje se dobiva crvena boja fukus tangencijalni (lat. tangentialis) koji je u smjeru dodirnice, koji djeluje u smjeru dodirnice, koji se kree u smjeru tangente; tangencijalna sila komponenta sile u smjeru tangente (supr. normalna sila) tangens Gat, tangens dodiran, koji dodiruje) geom. goniometrijska funkcija: omjer katetc koja je kutu nasuprot i katete uz kut

tangent (lat. tangore dodirivati, tangens) ekii, bati kod glazbenih instrumenata sa icama i satova koji sviraju tangenta (lat, tangere dodirivati, tangens) geom. dodirnica, pravac koji spaja dvije uzastopne (konsekutivne) toke krivulje tangent ni (lat. tangere dodirivati) dodiran, koji dodiruje tangentometar (lat. tangere dodirivati, tangens, gr. metron mjera, mjerilo) tahimetar za mjerenje visina trigonometrijskim putem tangirati (lat. tangere) dirati, dodirivati, taknuti, taknuti se; graniiti; pogoditi, pogaati, praviti dojam; ticati se tango (p.) argentinski ples uz pratnju narodnih instrumenata, preraen u Parizu odakle se rairio po cijeloj Europi i postao jedan od najomiljenijih drutvenih plesova; melodija mu ima teke i melankoline ritmove s mnogo sinkopa tanimi (hebr.) mn. velike morske nemani, zmajevi, zmije, krokodili tanin (fr. tanin) kem. tvar koja se dobiva od eera i kore hrasta, jasena, breze, vrbe i dr.. bezbojan, bijeli ili ukast prah, gorka okusa, upotrebljava se u industrijske svrhe, posebice za tavljenje koa; scitogen tanizirati (fr. tanin, taniscr) dodavati vinu tanin tank (engl.) veliki spremnik za tekuine (vodu, ulje, benzin i dr.) tanker (engl. tank) brod za prijevoz nafte i dr. tekuina tanker (engl. tanker) brod-cisterna za prijevoz nafte tnnsa (tal. tanza. tansa) sudski trokovi, novana kazna tant mieux it. tan mje (fr.) utoliko bolje, to bolje tant pis it. tan pi (fr.) utoliko gore. to gore

Tantal

1382

tapir

Tantal (gr. Tantalos) mit. sin Zeusov, otac Pelopa i Niobe, kralj u Frigiji; zbog toga to jc odavao tajne bogova, s kojima je bio u prijateljstvu, i to je, da bi iskuao njihovo sveznalatvo, iznio pred njih na stol roenog sina (Pelopa) kao jelo. baen je po kazni u donji svget u kojem je morao edan stajati u vodi do vrata (koja bi mu se ispred usta odmaknula im bi se pokuao napiti) i gladan glodati u divno voe iznad svoje glave (koje bi mu se odmah odinaknulo im bi posegnuo prema njemu); otuda: trpjeli Tantalove muke = uzaludno eznuti za neim to je ovjeku veoma blizu, ali to ipak ne moe ostvariti tantal (lat. tantalum) kem. element, kovina, atomska teina 181,4, redni broj 73, znak Ta; rastegljiv (duktilan), sjajno bije li, upotrebljava se za izradbu tanlal-arulja, opruga (pera) za satove, kirurkih instrumenata koji ne hrdaju itd. (nazvan po tome to se njegov oksid, tj. kiselina, ne otapa u kiselinama koje ga okruuju te se, dakle, ne moe zasititi; usp. Tantal); kolumbij tantal-arulja elektrina arulja ije su ice od tantala tantalit (lat. lantalum, gr. lithos kamen) min. rijedak, kao eljezo crnosiv i veoma sjajan mineral; sadri (pored eljeza i mangana) tantal, niohij i Litan tante grazie! it. tante gracije (tal.) velika hvala! tantijem(a) (fr. tantieme) odredcni udio u emu; dobitni dio koji pripada predsjednicima, lanovima upravnog i nadzornog odbora, slubenicima i suradnicima u nekom dionikom drutvu, privrednom poduzeu (banci); osobito: postotni dio koji pripada dramskim piscima i kompozitorima od prihoda ostvarenih izvoenjem njihovih djela

tantra (sanskrt.) vjersko nauavanje hinduizma (knjige i tekstovi) tantuz (p. tanto. mn. tantos) novac za obraunavanje, obino od lima, kartona i si., osobito u kavanama, eton tao (kin.) kod kineskog filozofa Lao-Cea: apsolutno bie, nevidljivo, neujno, nedodirljivo, neodreeno, pa ipak savreno; ono miruje, pa ipak je stalno u pokretu; samo sebe ne mijenja, a ipak jc uzrok svih mijenjanja; ono je vjeno jedno, svuda prisutno, vjeito; ono je korijen svega, majka svih stvari, u svemu je i sve je u njeinu; ono je podrijetlo i svrha spoznaje; to ono spozna, to je mudro, to jc "sveti ovjek'' (rije tao sc prevodi sa: Bog, put, razum, rije, smisao) Tao-teh-king (kin.) "Knjiga o tao i teli", tj. o logosu i vrlini, osnovna knjiga taoizma i najznaajnije djelo kineske filozofije, pripisuje se Lao-Ceu taoizam (kin.) nauavanje Lao-Cea o tao; kasnije se izrodilo u zadrtu mistiku i obino praznovjerje; usp. tao taper (fr. tapeur) pijanist ih klaviristkoji za plau svira na veernjim plesovima tapeta (gr. tapes prostira, tepih, lat. tapetum) papir, tkanina ili plastika za obljepljivanje zidova ili pokustva; stolni prekriva: otuda: staviti rtu tapetu uiniti to predmetom razgovora; biti na tapeti biti na dnevnom redu, na rjeavanju tapetar (njem. Tapezierer) radnik koji presvlai pokustvo koom ili tkaninom tapetirati (njem. tapezieren, fr. tapisser) sobne zidove obloiti tapetama tapioka (braz. tapioca) zrnate krobno brano koje se dobiva od gomolja biljke manihot (Manihot utilissima) tapir (braz. tary'ra) zool. ivotinja slina svinji, ivi oko rijeka i movara u praumama Ju. Amerike i Azije

tapiserija

1383

Tarpejska stijena

tapiserija (fr. tapisscrie) vuneno ili svileno figuralno Lkanje izraeno na tkalakom stanu; tkanina ili papir za oblaganje zidova; tapetarska trgovina tapsel grub istonoindijski katun s prugama. obino plave boje tapati (mad. taps pljesak) pljeskati tara (tal., p. tara, fr. tare, ar. tarah) trg. dara, odbitak teine omota od ukupne teine mjerene robe; teina sanduka, bave, vree i dr.; sopixi tara (tal.) odbitak koji sc odobrava preko uobiajene tare; tara-raun raun o odbitku tare taraba (tur. taraba, daraba) ograda od dasaka ili letava; plot tarabit (p. taravita) panjolski i junoameriki visei mostovi (na lancima ili elinim konopcima) tarai mn. nezdrave, vegetacijom i zvjeradi veoma bogate movarne ravnice na junom podnoju Himalaje taraksakum (gr. larasso uznemirujem, lat. I.eontodon taraxacum) bot. maslaak, veoma ljekovita biljka (nazvana po tome to uzrokuje uznemirenost u trbuhu i proljev ako se uzme u veoj koliini); usp. taraksis taraksis (gr. larax:s uznemirenje) med. uznemirenost u trbuhu, proljev; takoer: laka upala oiju tarantas (rus.) vrsta ruskih putnikih kola s platnenim natkrovljem tarantcla (tal. tarantella; ivahan narodni ples u 6/8 taktu i glazbena pratnja, osobito na Siciliji i u Kalabriji (nazvan po gradu Tarantu) tarantizam (tal. tarantola) med. ivana bolest koja se oituje u trzanju cijelog tijela, a iji je uzrok ugriz pauka tarantu I e, crne udovice (postojalo je narodno vjerovanje da se njegov ubod moe izlijeiti mahnitim plesanjem tarantele); manija plesa, epidemija plesa u srednjem vijeku

(mnotvo ljudi plesalo bi do iznemoglosti) tarantula (tal. tarantola) vrsta otrovnog pauka u Italiji, osobito kod grada Ta ran ta, te u tropsko) Aziji i Americi, crna udovica tara tor (ar. terator) salata od zelenih krastavaca, enjaka, kiselog mlijeka, ulja i soli tardando (tal.) glaz. oklijevajui, zateui, usporavajui tardato (tal.) glaz. v. tardando tardo (tal.) glaz. lagano, sporo targum (aram.) prijevod starozavjetne Biblije na aramejski jezik tarifa (ar. ta'rif, fr. tariO utvrena cijena za obavljanje r;iznih poslova, npr. tarifa grafikih radnika, automobilska, nosaka itd. tarifa; cjenik za prijevoz putnika i robe (eljeznika tarifa); popis s cijenama robe; utvrene stavke po kojima se naplauje carina na razne uvozne i dr. proizvode tarifirati (fr. tarifer) odrediti (ili: odreivati, utvrivati, utvrditi) cijenu, carinsku stavku itd.; usp. tarifa tarirati (tal., p. tara) trg. odrediti istu teinu neke robe prije pakiranja i izraunati taru tarlntan (fr. tarlatane) fini i laki pamuni muslin za enske haljine tamkapa (njem. Tarnkappc) mit. arobni ogrta koji je onoga koji ga je nosio inio nevidljivim i davao mu neobinu snagu (kod starih (Jerinana) taro (ind.) krobom bogat gomoljasti korijen jedne istonoind. biljke, slui za hranu tarok (tal. tarcco, njem. Tarock) kartaka igra, podrijetlom iz Egipta, u kojoj sudjeluju tri igraa sa 78 karata, od kojih su 22 taroka (aduti) Tarpejska stijena (lat. saxum Tarpeium) stijena u Rimu s koje su osuenike na smrt bacali u Tiber (nazvana

Tarsatica

1384

Tatari

po Rimljanki Tarpeji koia je je izdala svoje sugraane u borbi sa Sabinjanima, zbog ega su je sami Sabinjani ubili) Tarsatica antiki naziv za Trsat tartan (engl. tartan) kotska vunena ili svilena tkanina iarana kockama; kotski ogrta, = pled Tnrtar (gr. Tartaros) mit. dubok i mraan ponor ispod podzemnog svijeta, sa eljeznim vratima i elinim pragovima, u koji je Zeus bacio Ti tane kad su se protiv njega pobunili i gdje borave grjesnici i zloinci; pren. ponor, pakao tartar (lat. tartarus) kem. vinski kamen, srije tartarizacija (lat. tartarisatio) ienje vinskim kamenom; stvaranje vinskog kamena; usp. tartar tnrtarizirati (lat. tartarisare) istiti vinskim kamenom; stvarati vinski kamen (tartar) Tartinijev ton ak. v. kombinacijski ton (nazvan po tal. virtuozu na violini i glazbenom teoretiaru (i. Tartiniju, 16921770) tartrati (lat, tartarus vinski kamen) mn. kem. soli vinske kiseline tartuf (njein. Truffel, engl. truffle, fr. truiTe) vrsta malih i okruglih, veoma ukusnih gljiva koje rastu pod zemljom Tartuffc it. Tartif (fr.) ime glavnog junaka u istoimenoj Molireovoj komediji; pren. neiskren ovjek, licemjer, farizej tarzalgija (gr. tarsos stopalo, algos bol) med. bol stopala, stopalnog korijena Tarzan ovjek-majmun (odgojila ga je majmunica u praumi), veoma popularan lik mnogih romana (autor E. Hice Burroughs) i filmova tarzija (tal. tarsia) v. intarzija tarzitis (gr. tarsos rub vjee i trepavica) med. upala hrskavice onih vjea

tarzofima (gr. tarsos stopalo; rub vjee i trepavica, fyma izraslina) med. izraslina na stopalnom korijenu; izraslina na hrskavici one vjede tarzus (gr. tarsos, lat. tarsus) anat. stopalni korijen; hrskavica onih vjea taseta (fr. tassette) dio oklopa koji pokriva donji dio bedra, nadbedrenica tasta (njem. Taste, tal. tato) glaz. tipka (na glasoviru, orguljama) tasta solo (tal.) glaz. udaranje jednostavnih bas-tonova, bez pratnje tastatura (tal.) sve gornje i donje tipke najednom instrumentu (npr. na glasoviru, pisaem stroju itd.) taster (njem. Taster) tipka, tipkalo, sprava na kojoj se, pritiskivanjem i otputanjem posebnog dugmeta, otkucava brzojav tastijera (tal. tastira) glaz. v. klavijatura; sulla tastiera it. su I a tastijera (tal.) kod gudakih instrumenata: napomena da treba prevlaiti gudalom po icama to dalje od kobilice tairati (njem. tasehieren) kipove od drveta i platna prevlaiti gipsom taka (njem. Tasche, tal. ta sca) torbica. osobito kona talili (hebr. schalach) idovski blagdan ienja, prvog dana Nove godine tanbiljar (njem. Tasche dep) bolestan nagon poigravanja spolnim udom (drei ruke u depovima), depni biljar tat aham asim (sanskr. tat aham asim) fil. v. tat tvam asi tat tvam asi (sanskr, tat tvvam asi) "to si ti!", (at aham asmi 'to sam ja!", izraz u ind. filozofiji kojim se izraava identitet subjekta i objekta, izmeu Ja i vanjskog svijeta; cjelokupna prividna mnoina temelji se na jednom identinom biu, atmanu Tatari (perz.-tur.) mn. prvobitno: naziv jednog mongolskog plemena; kasnije, u sred. vijeku: opi naziv razliitih ratnikih plemena mongolskih, tun-

Tatarin

1385

tavan

guskih i turskih u srednjoj Aziji; danas: Turcima srodno pleme koje ivi u krajevima na sjevernom dijelu Crnog mora (Krim, Kavkaz, Ural i dr.); zbog svoje brzine i poznavanja mjesta bili su poznati, te su ih u Turskoj koristili kao glasnike; otuda: tatarin = glasnik, tekli Tatarin (perz.-lur.) v. Tatari tatarski (perz.-tur.) koji se tie Tatara, koji pripada Tatarima; tatarska vijest nepouzdana vijest, vijest kojoj se ne smije vjerovati (po tome to je jedan Tatarin, za vrijeme Krimskog rala 1854., donio netonu vijest o padu eva stopo I ja) tatersal (engl. tattersall) ustanova za uzgoj i prodaju konja trkaa, obraunavanje oklada i sL, konjska burza; trkalite za konje sa sjeditima za gledatelje (naziv po R. Tattersallu, koji je 1777. osnovao prvu ovakvu ustanovu u Londonu; danas postoje i u drugim velikim gradovima) tntonirati (fr. tatonner) traiti pipanjem; slik. raditi nesigurnom rukom, plaljivo; lutati u radu tatu (braz., pori. latu) zool. junoameriki oklopnik; armadilj taumatologija (gr. thauma gen. thaumatos udo, logia znanost) znanost o udima taumatomah (gr. thauma gen. thaumatos udo, machcomai borim se) protivnik vjerovanja u uda taumatomahija (gr. thauma gen. thaumatos udo, mache borba) borba protiv vjerovanja u mogunost uda taumatrop (gr. thauma udo, tropos okret) opt. v. zootrop taumaturg (gr. thaumaturgos udotvorac, opsjenar) udotvorac taumaturgija (gr. thauma udo, thaumaturgia opsjena rstvo) udotvorstvo; arolije Indijanaca taurat (hebr.) Stari zavjet (kod idova)

taurofag (gr. tauros bik, fagein derati) onaj koji jede bikove, bikoder taurofon (gr. tiiuros bik, foneuo ubijam} onaj koji ubija bikove taurokola (gr. tauros bik, kolla ljepilo) ljepilo pripremljeno od bikove koe tauromahija (gr. tauros bik, mache borba) borba s bikovima tauirati (njem. lauschiercn) plemeniti kovinu, obino zlato, srebro ili platinu umetati radi ukrasa u kovnu podlogu (od eljeza, bakra, bronce i dr..); tauirano srebro = tula-srebro tautacizam (gr. tauton, to auto isto) gram. nagomilavanje istih ili slinih glasova tautofonija (gr. tauton isto, fone zvuk) stalno ponavljanje istog zvuka, neprestano ponavljanje istog tona ta uto gram (gr. to auto, gram ma) poet. pjesma iji redovi poinju islim slovima tautokrona (gr. tauton isto, chronos vrijeme) geom. istovremenica, krivulja koju teka toka m opisuje u padu s poetnom brzinom nula iz poetnoga poloaja A do krajnjeg poloaja B pri emu vrijeme pada T ostaje isto, bez obzira gdje se uzme poetni poloaj A na krivulji, cikloida; usp. izokrona tautokronian (gr. tauton, chronos) istodoban, istovremen; tautokronina krivulja geom. tautokrona tautologija (gr. tautologia ponavljanje reenoga) ponavljanje jedne misli istim ili razliitim rijeima, npr. Uzmimo, na primjer, sljedei primjer tautomerija (gr. tauton isto, meros dio) kem. svojstvo nekih spojeva da reagiraju na osnovi dviju svojih izora cm ih formula tautometrija (gr. tauton isto, metron mjera) razmjer, skladnost tava (tur.) tiganj, posuda za peenje tavan (tur.) potkrovlje, podstreje; strop; pod

tavclirati

1386

tehniki

tehnika

1387

tekst

tavelirati (fr. tavoler) slik. iarali pjegama, poprskati tavoletn (tal. tavoletta) slik. daica na kojoj slikar, pri radu. dri boje; paleta tavoloca (tal. tavolozza) v. tavolota Taylorov sustav v. tajlorizam tazimetar (gr. tasis zatezanje, napon; irenje, metron mjerilo, mjera) sprava za mjerenje irenja nekog tijela zbog djelovanja topline itd. Tb kem. kratica za terbij Te kein. kratica za telur te ago g (gr. theos bog, ago dovodim, prizivam} doziva, prizivao bogova (duhova) teagogija (gr. theos bog, ago dovodim, prizivam) dozivanje (ih: prizivanje) bogova (duhova) teatar (gr. tlieatron) pozornica; kazalite (zgrada); mjesto, poprite neke radnje, nekog dogaaja; kazalina predstava teatika (gr. theaomai gledam; promatram) znanost o gledanju, znanost o vidu teatralan (lat. theatralis) kazalini; pren. slian onome kako se radi na pozornici, neprirodan, afektiran teatromanija (gr. theatron kazalite, mania pomama, strast, ludilo) strast za posjeivanjem kazalita Teha (gr. Thebai, lat. Thebae) 1. prastari beotijski grad koji je, prema legendi, izgradio Kadmo; 2. stari glavni grad gornjega Kgipta; 3. grad i pokrajina u Troadi, zaviaj Hektorove ene Andromahc tebain kem. otrovan alkaloid opijuma, bez boje i mirisa, otapa se u alkoholu i eteru: i u najmanjim koliinama izaziva greve (nazvan po starom egipatskom gradu Tebi) tebaizam med. trovanje opijumom; usp. tebain tebeein med. tvorniko ime za pripravak koji se priprema od arsenifici-

ranih kultura bacila tuberkuloze; slui kao lijek protiv tuberkuloze tebeir (tur.) kreda tebet (hebr. tebeth) etvrti mjesec graanske, a deseti crkvene godine kod idova, odgovara naem prosincu tebrik (tur.) estitka teeedon (gr. tekedon kopnjenje; suica) med. suica, tuberkuloza Teeum (lat. Te Deum laudamus Tebe Boga hvalimo) sluba Boja, sveana zahvalnica nakon ohreda (u Katolikoj crkvi.) tediber (engl. teddv bear) 1. "medo" (djeja igraka); 2. vrsta tkanine nalik na medvjee krzno tediboj (engl. Teddy, boy djeak) danguba, huligan, razbija, frajer tefilin (rab. thephilien) uski crni remen s kutijicom u kojoj sc nalaze izreke iz Biblije napisane na pergamentu (idovi ga pri molitvi obino stavljaju oko glave i ruke) tefromantija (gr. tefra pepeo, manteia proricanje) proricanje iz pepela, osobito iz pepela spaljenih rtava; spodomantija tegument (lat. tegumentum) pokriva, zastor; zool. koa; bot. ljuskasli omota pupoljia tehnicizam (gr. technike) vjetina postupanja i rada, strunost tehniar (gr. technikos) 1. poznavatelj pravila s obzirom na materijalni i mehaniki dio neke umjetnosti, vjetine ili obrta; znalac u svom poslu, strunjak 2. strunjak u primjeni znanstvenih metoda na proizvodnju tehniki (gr. technikos) umjetniki, struni, koji se tie materijalne i mehanike strane neke umjetnosti ih vjetine, koji jc; u vezi s materijalnom i mehanikom stranom neke umjetnosti ili vjetine; koji sc tie tehnike, koji je u vezi s tehnikom, tj. podrujem primijenjenih znanosti: matematike, fizike, kemije radi proizvod-

nje dobara; tehniko, komisija odbor Strunjaka; tehnika kemija dio kemije koji se bavi kemijsko-tehnikim procesima koji sc izvode u kemijskim tvornicama; tehniki izrazi Gat. termini tcchnici) struni izrazi i nazivi iz nekog obrtnikog, umjetnikog ili znanstvenog podruja, termini tehnika (gr. techne vjetina, mehanika spretnost; vinost, umjenost; zanat; znanost, umjetnost, technikos umjetniki; zanatski; vjet, vian, umjean) 1. umjetnika i zanatska djelatnost uope; 2. znanost o pravilima kojih se valja pridravati u radu neke umjetnosti, vjetine ili nekog zanata, osobito glede uporabe mehanikih sredstava (npr. tehnika slikanja, sviranja, plesanja, pisanja, plivanja, lijeenja, glumljenja, pamenja itd.); 3. podruje primijenjenih znanosti: matematike, fizike, kemije radi proizvodnje dobara tehnikolor (gr. techne vjetina, lat. color boja) film u bojama tehnikum (gr. lechnike, lat. technicum) via tehnika kola tehno- (gr. techne) predmelak u sloenicama sa znaenjem: vjetina, vinost, umjenost tehnoglif (gr. techne. glyfo dubem, reem) umjetniki izrezan kamen tehnografija (gr. techne, grafo opisujem) opis vjetina ili zanata tehnokrncija (gr. techne, kratos jakost, snaga) 1. vladavina tehnike i tehniara; 2. socijalno-ekonomska teorija po kojoj bi U organizaciji privrede i ureivanju svih drutvenih odnosa trebalo primijeniti "mjerilo energije", tj. punu primjenu utvrenih i znanstveno moguih injenica u svima granama drutvenog ivota, ime bi blagostanje naroda bilo udeseterostrueno tehnolit (gr. techne, lithos kamen) umjetni kamen, umjetna kamena masa

tehnolog (gr. techne. logia znanost) struni poznavatelj vjetina i zanata tehnologija (gr. techne, logia znanost) znanost o vjetinama i zanatima; znanstveno prikazivanje ljudske djelatnosti kojoj je svrha prerada prirodnih proizvoda (sirovina) za ljudsku uporabu; mehanika tehnologija se bavi preradom sirovina kod koje se mijenja samo njihov oblik: kemijska tehnologija se bavi preradom sirovina kod koje sc mijenja njihov unutranji sastav tehnoloki koji sc tie tehnologije tehnomorf (gr. techne, morfe oblik) kamen s likom ili siikom teihoskopija (gr. teichoskopia gledanje s bedema gradskoga zida) "promatranje sa zida", sredstvo koje sc esto primjenjuje u dramskoj tehnici pri prikazivanju dogaaja, bitaka i si. koji bi se na pozornici veoma teko mogli izvesti ili se nikako ne bi mogli izvesti: na pozornici se nalazi bedem, kula, breuljak i si. gdje stoji promatra i prikazuje onima na pozornici dogaaj koji toboe promatra (npr. u Shakespeareovom "'-Juliju Cezaru", V, 3) tein kem. osebujna tvar koju sadri aj (Thea ehinesis) = kofein teist (gr. Theos Bog) onaj koji vjeruje u Boga: pristaa teizma teizam (gr. Theos Bog) vjera u Boga uope (za razliku od ateizma); vjera u postojanje jednog Boga (za razliku od panteizma) tek (tur., perz.) istom: jedva, teko tek-drvo v. tik-drvo teka (gr. theke priuva, sandui, koveg, od tithemi meem, lat. thcca.) kutija, sanduk, ormar; biljenica (aka) tekija (ar.-tur.) muslimanski (derviki) samostan u Turskoj; turska kapela tekst (lat. texerc tkati, plesli. textus tkanje, pletivo; prikazivanje, sadraj)

tekstil

1388

telefij

1. rijei, sadraj nekog djela, napisa i si. (za razliku od slika, napomena i dr. u njemu): 2. odlomak, reenica iz Biblije (kao osnova propovijedi); 3. glaz. rijei pjesme, opere i dr. za razliku od glazbe (npr. tekst opere i dr.); 4. tisk. vrsta slova u veliini od 20 tipografskih toaka tekstil (lat. textile sc. opus tkanina, tkivo, sukno, platno; tkanina, tkivo, tkanje, sukno, platno tckstilac (lat. textile sc. opus tkanina, tkivo, sukno, platno) radnik u tekstilnoj industriji, tkaninac tekstilije (lat. textilia sc. opera tkane stvari, tkanine) ran. opi naziv za sve predivne sirovine, polupreradevine i gotove proizvode, tekstilni materijal tekstilni (lat. textilis tkan, pleten, tkaninski, tkivni, sukneni, platneni, pletivni) koji se tie tkanja, koji se moe tkati, tkalaki; tekstilna industrija opi naziv za razliite grane predenja, tkanja, pletenja, vezenja, bojenja itd. kojima jc svrha izradba tkanina za odijevanje; tekstilna kemija kemija vlaknastih tvari,' osobito bojarstva; tekstilne biljke biljke od kojih sc dobivaju predivna vlakna (konoplja, lan, pamuk itd.) tekstologija (lat. textus tkivo; sadraj, gr. logia znanost) grana filologije koja se bavi povijeu i kritikom tekstova i njihovim znanstvenim objavljivanjem tekstualan (lat. textus, fr. textuel) koji se tono dri teksta, vjeran tekstu, dolovan, od rijei do rijei tekstura (lat. textura) tkanje, tkanina; sklop, sastav, spoj tektian (gr. tektikos) otapljajui, koji otapa toktologija (gr. tekton drvodjelja, tesar, graditelj, radnik, izraiva, logia) znanost o stvaranju ega, npr. jednog organizma

tekton (gr. tekton) umjetni graevni materijal, slian betonu tektonika (gr. tektonikos drvodjeljski, tesarski. graditeljski, tektonike sc. techne vjetina obrade drveta) 1. vjetina crtanja i pravljenja alata, orua, posuda, pokustva itd. koja udruuje korisno i umjetniko; 2. vjetina spajanja, izvoenja i rasporeivanja materijalnih i umjetnikih elemenata u umjetnikom djelu; 3. geol. dio gHilogijc koji prouava grau Zemljine kore i procese koji se u njoj zbivaju = geotektonika tektonski (gr. tektonikos graditeljski) koji je u vezi s gradom Zemljine kore; tektonski potres potres uzrokovan poremeajima i pomicanjima Zemljine kore tektura (Int. tectura) zavoj; preljepnica, isti komadi papira koji sc lijepi preko onoga dijela u rukopisu koji se eli ispraviti, drukije stilizirati i si. tela (lat.) tkanje, tkivo telamon (gr. telamon) koni remen za ma ili no; med. pojas za potpasivanje; telamom mn. arhit. stupovi u ljudskom obliku koji dre opivnicu (sims), atlanti telaza (gr. thelazo dojim; sisani) med. sisanje: dojenje tele- (gr. tele) predmetak u sloenicama sa znaenjem: daleko, u daljinu, na daljinu, u daljini telecitometar (gr. tele, metron mjera, mjerilo, lat. citus brz) voj. naprava za odreivanje smjera, brzine i visine leta zrakoplova telefaks (gr.) stroj za prijenos rukopisa i crtea na daljinu telefonskim putem telefian (gr. Telefos) teko izljeiv, neizljeiv; usp. telefij telefij (gr. Telefos) med. vrsta opasnog, neizljeivog prita (po Tclcfu, Herkulovom sinu, koji nije mogao izlijeiti ranu koju mu je zadao Ahil)

telefon

1389

telelnlija

telefon (gr. tele na daljinu, u daljini, daleko, fone zvuk) brzoglas, aparat za prenoenje izgovorenih rijei i drugih glasova na noku udaljenu postaju pomou elektrine -struje; radio je boini telefon gdje se zvui pronose elektromagnetnim valovima telefonija (gr. tele. fone zvuk) vjetina govorenja na daljinu; prenoenje tonova pomou elektrine struje telefonika (gr. tele. fone) v. telefonija telefonirati (gr. tele, foneo zvuim, zovem) telefonom govoriti (ih: javiti, j a vi j ati, pri opi ti, pri opa vati), govoriti, javljati preko telefona telefonist slubenik na telefonu koji daje veze telefonistica slubenica na telefonu koja daje veze telefonogram (gr. tele na daljinu, fone glas, zvuk, granitna slovo) vijest, priopenje. tekst i dr. koji se dostavljaju putem telefona telefotograf (gr. tele na daljinu, fos gen. fotos svjetlost, grafo crtam, slikam) sprava kojom se, pomou elektriciteta, prenose i dostavljaju slike, rukopisi, crtei i dr. na udaljena mjesta telefotografija fotografija udaljenih predmeta poveana pomou posebnih objektiva (teleobjektiva) telefrazija (gr. tele. frasis govorenje) vjetina govorenja na daljinu telefunken (gr. tele, njem. Funke iskra) mn. elektrine iskre koje sc upotrebljavaju za beinu telegrafiju telegonija (gr. tele na daljinu, u daljini. gone raanje; potomak) utjecaj prve muke jedinke na sve kasnije roene jedinke (znanstveno nedokazan) telegraf (gr. tele na daljinu, u daljini, grafo piem, biljeim) 1. svaka optika, akustika ili elektromagnetna naprava za brzo dostavljanje

vijesti na velike udaljenosti; 2. ustanova koja alje i prima brzojave telegrafija (gr. tele na daljinu, u daljini, grafo piem, biljeim) brzo dostavljanje vijesti na daljinu pomou telegrafskih ureaja, brzojavljanje telegrafika (gr. tele, grafo) v. telegrafija telegrafirati (gr. tele na daljinu, u daljini, grafo piem) javljati telegrafom, javiti telegrafski, brzojavki, depei rati telegrafist (gr. tele, grafo) slubenik koji alje i prima brzojave telegrafon (gr. tele na daljinu; u daljini, grafo piem, biljeim, fone zvuk) spoj prijamnog ureaja s fonografom iji votani valjak automatski biljei govor tako da se moe ponoviti telegram (gr. tele na daljinu, u daljini, gram ma pisano, pismo) priopenje putem telegrafa, brzojav, depea tele ikonografija (gr. tele na daljinu, daleko, eikon slika, grafo piem, crtam, slikam) vjetina slikanja veoma udaljenih predmeta telekineza (gr. tele na daljinu, u daljini, kinesis kretanje) sposobnost nekih medija koji mogu, prema tvrdnjama okultizma, neki udaljeni predmet pokretati i ne dodirujui ga, samom "snagom duha" telekomanda (gr. tele na daljinu, tal. comando) zrak. ureaj pomou kojega se sa zemlje upravlja zrakoplovom u letu posredstvom radiovalova telekomunikacija (gr. tele, lat. communicatio priopavanje; openje) prenoenje na daljinu vijesti, izvjetaja, slika itd. icom (putem elektriciteta) ili beino (putem radiovalova) tclelal (gr. tele na daljinu, daleko, laleo brbljam, govorim) sprava za dovikivanjc na daljinu telelalija (gr. tele na daljinu, daleko, lalia govorenje, razgovor) govor na daljinu

telelog

1390

teleskopiran

telelog (gr. tele na daljinu, daleko, logos govor) voj. vrsta poljskog telegrafa koji sc upotrebljava pri vjebama u topnikom gaanju; izumljen 1877. Tclcmah (gr. Telcmachos) mit. sin Odisejev i Penelopin, nazvan ("koji se bori u daljini") po tome to se rodio kad mu je otac polazio u Trojanski rat

telemark port, skijaki zahvat za pnn

mjenu smjera ili za zaustavljanje telematizam (gr. thelema volja) fil. v. voluntarizam telematologija (gr. thelema volja, logia znanost) znanost o volji (dio psihologije) tclcmchanika (gr. tele, mechanao pronalazim) upravljanje mehanizmima (ureajima, napravama) na daljinu; mjerenje na daljinu telemctnr (gr. tele na daljinu, u daljini, daleko, metron mjera, mjerilo) daliinomier, sprava za mjerenje udaljenosti neke toke od promatraa (osobito kod topnitva) telemetrija (gr. tele na daljinu, u daljini. metria mjerenje) vjetina uporabe telemetra, mjerenje udaljenosti izmeu promatraa i predmeta promatranja telemikroskop (gr. tele na daminu, u daljini, mikros mah, skopeo promatram) sprava za poveavanje slika udaljenih predmeta teleobjektiv (gr. tele. bit. objeetivum) opt. v. pod tclefotografija teleologija (gr. telos kraj, rezultat; svrha, cilj, logia nauavanje) fil. nauavanje o svrhovitosti; nauavanje prema kojem se sve to se zbiva u svijetu, u prirodi, u ivotu ovjeanstva ravna nekom svrhom, nekim ciljem; promatranje stvari i pojava sa stajalita svrhovitosti teleoloki (gr. telos svrha, cilj, logia nauavanje) koji se tie nauavanja

0 svrhovitosti, koji se promatra sa stajalita svrhovitosti; usp. Leleologija teleosaur (gr. leleos potpun, sauros guter) krokodilu slian pretpotopni gmaz iz donje jure. s dugom njukom 1 trbunim oklopom telooza (gr. teleo vodim k cilju) fil. usavravanje, razvijanje u smjeru savrenijeg stanja, organsko usavravanje (Haeckel) tclepat (gr. tele na daljinu, u daljini, pathos osjeaj; zbivanje, dogaaj) ovjek sposoban vidjeti i osjetiti udaljene stvari i dogaaje, vidovit ovjek, vidovnjak telepatija (gr. tele na daljinu, u daljini, pathos osjeaj; zbivanje, dogadaj) izvanosjetilno zamjeivanje i osjeaj na daljinu, vidovitost, sposobnost da se jako udaljene stvari i veoma udaljeni dogaaji koji sc zbivaju na tim udaljenim mjestima osjete i vide istoga trenutka kad se odigravaju, tako kao da sc nalaze i zbivaju u neposrednoj blizini (ova sposobnost nije opepriznata) teleprinter (gr. teles, engl. printer tiskar) "stroj koji tiska na daljinu"; pisai stroj koji prenosi tiskane tekstove preko ica na velike udaljenosti (moe prenijeti 6575 rijei u minuti) telesitometar (gr. tele na daljinu, u daljini, metron mjera, mjerilo, lat. citus brz) voj. v. tcloitometar teleskop (gr. tele na daljinu, u daljini, daleko, skopeo promatram) opt. veliki durbin (dalekozor) za promatranje svemirskih tijela teleskopija (gr. tele, skopeo promatram) dio optike koji se bavi durbinima, dalekozorima, njihovom graom i njihovom uporabom teleskopiran (gr. tele, skopeo promatram) uvlaljiv (jedan u drugi); izvlaljiv (jedan iz drugog)

toleskopski

1391

temelj

teleskopski (gr. tele, skopeo) koji se tio teleskopa; koji se moe vidjeti samo pomou teleskopa telestereoskop (gr. tele na daljinu, u daljini, daleko) opt. Helmholtzov veliki stereoskop za promatranje udaljenih predmeta, predjela i dr. telestih (gr. telos kraj, stichos rod, stih) rije ili izreka sastavljena od posljednjih slova stihova ili strofa neke pjesme (obino zajedno s akrostihom u zagonetkama) teletajp (gr. tele, tvpos otisak, pismo, engl. teletype) aparat u obliku velikog pisaeg stroja koji otkucava slova i pomou kojega se moe tekst prenositi na daljinu, pri emu se primanje teksta vri mehaniki televizija (gr. tele na daljinu, lat. visio vienje, gledanje) "gledanje u daljinu"; fiz. prenoenje (transmisija) i dostavljanje slika na daljinu pomou elektromagnetnih valova televizor (gr. tele, lat. visor promatra) fiz. dio televizijskog prijamnika koji proizvodi na filmskom platnu predanu sliku telin (nord. telyn) harfi slian instrument staronordijskih skalda telitis (gr. thele bradavica, dojka, sisa) med. upala prsnih bradavica, dojki tclizam (gr. thelo hou) fil. v. voluntarizam telodinamidan (gr. tele na daljinu, daleko, dynamis sila) koji djeluje na velike udaljenosti (kablovi, transmisijski ureaji itd.) telonisnim (gr. telos svretak) krajnja slova pieva imena umjesto punog potpisa telonkus (gr. thele dojka, onkos masa) med. oteklina (ili: oticanje) dojki Telstar (gr. tele daleko, engl. star zvijezda) ime prvog javnog telekomunikacijskog satelita za prijenos radio-signala i televizijskih emisija na

udaljenost od vie tisua kilometara (lansiran 1962.) telur (lat, tellurium) kem. selenu slian, rijedak element, u prirodi se obino javlja sa zlatom, srebrom, olovom i bizmutom, atomska teina 127,5, redni broj 52, znak Te telureti (lat. tellurium) mn. kem. spojevi telura s clektropozitivnim kovinama teluridi (lat. tellurium) mn. kem. spojevi telura s elektronegativnim kovinama telurij (lat. tellurium) sprava za predoavanje gibanja Mjeseca oko Zemlje (lunarij) i Zemlje s Mjesecom oko Sunca telurizam (lat. tellus gen. telluris Zemlja, bil, graa Zemlje) prirodna snaga Zemlje, sustav ope grae Zemlje; takoer: zemaljski magnetizam telurski (lat. tellus) zemaljski, zemaljskog podrijetla, koji pripada zemlji, koji je vezan za zemlju, kojem zemlja daje snagu ili djelatnost; telurska fizika v. geofizika Telus (lat. Tellus) Zemlja (nebesko tijelo); mit. rimska boica Zemlje i plodnosti (kod Grka: Gea) tema (gr. thema stavljeno, postavljeno, tithemi stavim, postavim) 1. predmet, osnovna misao, glavna misao (govora, spisa itd.); 2. pismeni zadatak, predmet koji treba pismeno obraditi; 3. glaz. osnovna misao (ih: glavna misao) glazbenog djela, motiv koji sluzi kao osnova za varijacije; 4. naziv za vojno-adminis trati vna podruja na koje jc bilo podijeljeno Bizantsko CarsLvo od poetka VH. sL. tematika (gr. thema stavljeno, postavljeno) skup svih aktualnih problema nekog drutvenog, znanstvenog ili umjetnikog podruja; usp. problematika temelj (gr. themeilia) osnova, podloga; donji dio graevine

temfati

1392

templari

temfati [njem. Dampf para) pariti, tuiti. pirjati, pei u pari. "dinstati" T e m i d a mit. starogrka boica pravosua, prikazivana sa zavezanim oima i s vagom u jednoj i maem u drugoj ruci; pren. pravosue; astr. jedan od devet Saturnovih satelita tempera (tal.) slik. 1. slikanje mineralnim bojama, gdje se boje povezuju umancetom. smokvinim mlijekom, medom ili ljepilom; bilo u uporabi do otkria uljanih boja, osobito u srednjem vijeku; 2. slika napravljena ovakvim bojama tempera-slikc (tal. tempera) slike napravljene bojama pomijeanim s mlijekom mladih smokava, umancetom, ljepilom i dr.; prije otkria uljanih boja i slikanja uljanim bojama uobiajeni nain slikanja s mineralnim bojama na krednoj ih gipsanoj osnovi koje su poslije prevlaenc al seko (tal.) slikanje na suhim zidovima

uljem; tempera al secco it. tempera

tempernncija (lat. temperantia) suzdrljivosl, umjerenost temperans Gat, temperans ublaavajui, koji ublaava) med. sredstvo za rashlaivanje, za ublaavanje temperatura (lat.) ublaavanje; fiz. stupanj zagrijanosti; stanje topline: srednja ili prosjena kinetika energija ili iva sila svih molekula jednog tijela; glaz. izjednaenje intervala ljestvice (skale) medu sobom; v. temporirati 4. temperirnti (lat. temperare) 1. ublaiti, ublaavati; 2. u talioniarstvu: uiniti kovine otpornijim, oduzeti im lomljivost, napraviti ih kovnim; 3. umjereno zagrijati; temperiran zrak umjereno zagrijan zrak; 4. glaz. izjednaiti intervale ljestvice tempesta (tal.) nevrijeme, bura, meava; slik. slika koja prikazuje nevrijeme, buru, meavu i si. tempestoso it. tempestozo (tal.) glaz. neobuzdano, burno tempil (lat, templum hram) prvobitno: svaki posveen omeen prostor ih mjesto; zatim: zgrada, dom posveen nekom boanstvu, hram (npr. idovski) tempira (tal. tempo) voj. v. pod tempirati tempirati (Lal. tempo vrijeme) odrediti vrijeme; voj. pomou posebnog kljua (tem pira a) namjestiti upalja topovskog zrna (rapnola, tempirane granate, bombe) tako da u tono odreenom trenutku izazove eksploziju zrna
tempirnik (Lal. temo vrijeme) voj. sprava koja automatski regulira visinu i daljinu toke rasprsnua topovskog zrna (granate, rapnela) templari (lat. templum) mn. viteki red osnovan za vrijeme kriarskih ratova (1118.) radi zatito hodoasnika koji putuju u Palestinu, borbe protiv ne-

temperament (lat. temperamentum

temperamentan (lat. temperamentum)

prid. koji ima temperamenta; pren. bujan, plah, ulan, strastven

pravi odnos pomijeanih stvari, valjana mjeavina; prava mjera) psih. narav, ud, skup sklonosti nekog ovjeka, oblik stanja svijesti, osohito osjeaja, koji u nekom ovjeku prevladava; prema Lotzeu: "formalne i stupanjske razlike u uzbudljivosti prema vanjskim dojmovima, u veem i manjem opsegu s kojim izazvane predodbe izazivaju druge, u brzini kojom se predodbe mijenjaju, u jakosti kojom se za te predodbe veu osjeaji radosti ih tuge, napokon u lako. s kojom sc za ta unutranja stanja veu i vanjske radnje" (usp. kolerian, melanholian, sanginian, flegmatian); pren. bujnost, plahovitost, osjetilnost, strastvenost

templinsko ulje
vjernika i uvanja Kristovog groba; red je ukinuo 1312. papa Klement V. templinsko ulje (lat. oleum templinum) kem. eterino ulje od sjemena eera jelo; upotrebljava sc kao terpcntinsko ulje i u proizvodnji parfema tempo (lal. tempo, lal. tempus vremc; pravo vrijeme! glaz. brzina kretanja tonova, stupanj brzine kojom se izvodi glazbeno djelo; u plesu: brzina kretanja; a tempo (tal.) na vrijeme; trg. za odreeno vrijeme; a lempoudarac udarac izveden istodobno s protivnikovim udarcem (u maeva-

1393

tene ta

nju); ni tempo ili al rigore di tempo

(tal.) glaz. strogo po taktu; tempi passati! (tal.) prola vremena, tj. prolo je! bilo pa prolo! tempora (lat. tempus vrijeme, tempora vremena) mn. v. tempus temporalan (lat. temporalis) 1. gram. vremenski, za vrijeme (pridjev, prilog); zemaljski, svjetovni, prolazni; gram. temporalna ili vremenska reenica zavisna reenica koja izrie vrijeme zbivanja radnje u glavnoj reenici, npr. Javit u ti kad budem stigao temporalan (lat. temporalis) 2. anat. sljepooni, koji pripada sljepoonicama temporalije (lat, temporalia) svjetovna prava i prihodi katolikih sveenika: supr. spiritualije temporalist (lat. temporalia) pristaa i pobornik papine svjetovne vlasti tem pore criminis it. lempore kriminis (lat.) u doba zloina temporeran (lat. lemporarius) vremenski, privremen, prolazan, prilagoen prema vremenu i prilikama tempori parendum (est) (lat.) vremenu se valja pokoravati tempus clausum it. tempus klauzum (lat.) kod katolika: zatvoreno vrije-

me, tj. vrijeme posLa (u koje se ne mogu obavljati svadbe, slavlja i si.) tempus feriatum it. tempus ferijatum (lat.) v. tempus clausum ten (fr. feint, lat. tingere bojiti, obojiti) boja; boja lica, boja i kakvoa koe tenacitet (lat. tenacitas) upornost, izdrljivost; privrenost; jakost kovine tenakul (lat. tenaculum) 1. tisk. dra, naprava za pridravanje rukopisa (kod slagara); 2. med. kirurka sprava, osobito za pridravanje otekline koju treba razrezati tenalja (fr. tenaillo, tal. tanaglia, lat. tenaculum klijeta) voj. klijeta, mali vanjski bedem koji slui za zatitu tvrave tenaljon (fr. tcnaillon) voj. bedem u obliku klijeta tenciona (tal. tenzone) pjesma u obliku dijaloga dvojice trubadura, obino ljubavnog ili aljivog sadraja tendencija (lat. tendentia) tenja (u odreenom smjeru, za nekim ciljem}; sklonost; smjer; stremljenje; namjera, cilj (npr. knjige); na burzi: sklonost cijena (skakanju ili padanju) tendenciozan (lat, tendentiosus) usmjeren prema posebnom cilju, namjeran, s (osobitom) tenjom, koji ima (skrivenu) tenju tender (engl. tender') 1. dio lokomotive u kojem su ugljen i voda; 2. manji brod kao pratnja velikog bojnog broda (za prenoenje zapovijedi i izvjetaja) tendirati (lat. tendcrc) razapeti, pruili, ispruiti; teili; ii za im, naginjati emu. nastojati tendo (lat.) anat. ila tendovaginitis (lat. tendo ila, vagina) med. upala ilnice teneramente (tal.) glaz. njeno, s njenou tenero (lal.) glaz. v. teneramente teneta (fr. tentte) med. klijetica za vaenje kamena iz mjehura

tenezam

1394

tcnzor

tenezam (gr. tenesmos) med. napinjanje; veoma jak i muan gr u miiima steacima crijevnog kanala i mokranog mjehura koji oteava ispranjavanjc izmeta i mokrae tenija (lat. taenia) vrpca, traka oko glave; osobito: rtvena vrpca oko glave ili pojas: arhit. ukras u obliku ravne vrpce s geometrijskim ornamentima; zool. trakavica tenis (engl. tcnnis) port, vrsta igre reketom i loptama (podrijetlom iz Engleske) tenisa (engl. tcnnis) port, igra tenisa tenk (engl. tank) voj. oklopljcno motorno vozilo, naoruano mitraljezima i (malim) topovima, kree sc pomou tzv. "gusjenica" tenka (tal. tenca) linjak (vrsta ribe) tenkist (engl. tank) lan posade tenka teno (jap. lenno) gospodar neba (slubena titula japanskog cara) tenontagra (gr. tenon gen. tenontos ila, agra plijen) med. giht ila ih miia tenontograflja (gr. tenon gen. tenontos ila, grafia opis) anat. opis ila, opisivanje ila tenontologija (gr. tenon ila, logia) anat. znanost o ilama tenontomijn (gr. tenon ila, tome rezanje) med. prerez ile tenor (lat. tenere drati, tenor) 1. neprekidan tijek, neprekidno trajanje; uno tenore (lat.) neprestano, neprekidno; smisao, sadraj nekog zakona, pravorijeka, nareenja i si.; put i nain miljenja; glaz. glavna melodija u nekom vieglasnom glazbenom djelu tenor (tal. tenore); 2. glaz. najvii muki glas; lirski tenor njean i mek tenor (za pjevanje njenih i ljubavnih pjesama); herojski tenor tenor za pjevanje junakih melodija; tenorski klju klju na etvrtoj crti crtovnog notnog sustava, pokazuje da se nota koja

je na toj crti zove c (cc) i da tako treba itati i ostale tenore (tal.) glaz. v. tenor 2.; tenore, primo (tal.) prvi, vii tenor; tenore secondo it. tenore sekondo (tal.) drugi, dublji tenor tenotom (gr. tenon ila, tome rezanje) med. no za vrenje tenontomije tenotomija (gr. tenon ila, tome rezanje) med. v. tenontomija tentakule (lat. tentacula) mn. zool. ruice lovkaa, pipaljke tentamaresk (fr. tintamaresque) malo kazalite u kojem se pojavljuje samo lice glumca, a udovi su mu umjetno izraeni u veoma smanjenom obliku tentamen (lat.) predispit, meduispit;
tentamen physicum it. tentamen

Uzikum (lat.) predispit iz prirodopisa, anatomije i fizike koji medicinari polau nakon druge godine, a kad ga poloe, postaju kandidati medicine i tek tada poinju dobivati pravu medicinsku naobrazbu tentati (lat. tentare kuati) nagovarati na neto loe, uznemirivati, navoditi na grijeh tenuitet (lat. tenuitas) tanahnost; mravost; njenost, suhonjavost; siromatvo, malenkost tennta (tal. tenuta, tenere) 1. glaz. ton u kojem treba neko vrijeme izdrati; 2. poljsko imanje tenuto (tal.) glaz. izdravajui tenzija (lat. tenderc ispruiti, usmjeriti, tensio) napregnutost, napetost; usiljenost, neprirodnost; fiz. napon tenziometar (lat. tensio napetost, gr. metron mjera) zrak. vrsti dinamometra koji, u zrakoplovstvu, slui za mjerenje napetosti ica tenzor (lat. tensor) 1. anat. mii oprua; 2. mat. uopen pojam vektora ili usmjerene veliine za iji je opis potrebno vie od tri komponente, veliina kojom se izraava odnos u kojem se duina vektora poveava

teo-

1395

teozof

teo- (gr. Theos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: Bog, boanski, Boji teobn (tur. tovbe) prijekor; pokajanje, skruenost teodiceja (gr. Theos Bog, dike opravdanje) teol.-fil. "opravdanje Boga", nauavanje teologa i nekih filozofa (stoika i Lcibniza) koje usklauje zlo koje postoji u svijetu s Bojom pravednou t e o d o l i t (podrijetlo nepoznato) opt. sprava za mjerenje azimuta i visine nebeskih tijela; sprava za mjerenje kutova teofngija (gr. theos Bog, fagein jesti) vjersko nauavanje da sc Bog nalazi u odredenoj hrani i da osoba koja tu hranu jede, prima u sebe Boga teofanija (gr. theofaneia) javljanje Boga ljudima (kod mnogoboaca i u Starom zavjetu); u kranstvu: Sv. tri kralja (kod katolika), Bogojavljenje (kod pravoslavaca) teofobija (gr. Theos Bog, fobos strah) strah od Boga teognmija (gr. theos bog, gamos svadba) svadba bogova; svadbena pjesma u slavu bogova teognozija (gr. Theos Bog, gnosis spoznaja) spoznaja Boga teogonija (gr, theogonia) postanak (ili: stvaranje) bogova, povijest bogova; naslov jedne pjesme grkog pjesnika Hesioda; fil. ispitivanje o psiholokom podrijetlu ideje o Bogu teokracija (gr. theokratia) Boja vladavina, oblik dravnog ureenja u kojem Bog vlada preko sveenstva ili nekog svjetovnog poglavara kao njegovog zastupnika, npr. kod starih Izraelaca, papinska drava Vatikan itd. teolog (gr. iheologos; poznavatelj naU a van ja o Bogu; onaj koji ui o Bogu; bogoslov; student teologije; vjerouitelj, sveenik

teologija (gr. theologia) znanost ili, tonije, nauavanje o Bogu, o bogovima; bogoslovlje; takoer: sustav nauavanja kranske Crkve teomanija (gr. Theos Bog, mania pomama ludilo, strast) pretjeran vjerski zanos, vjersko ludilo teomonizam (gr. Theos Bog, monos jedini) fil. monizam koji samo Bogu pripisuje postojanje, a sve ostalo smatra njegovim djelom (za razliku od Gziomonizma, koji smatra prirodu kao jedino to stvarno postoji) teoplegija (gr. Theos Bog, plege udarac) Boji udarac; med. kap koja odmah uzrokuje smrt teopleksija (gr. Theos, plesso udarim) med. v. teoplegija t e o p o r n i j a (gr. Theos Bog, porneia preljub) sveeniki nemoral, popovski blud teorem (gr. theorema) pravilo, pouak, postavka koju treba dokazati, dokaljiva istina teoretiar (gr. theoretikos) promatra, istraiva ptitem miljenja, poznavatelj neke znanosti koji se ne bavi njom i praktino; supr. praktiar teoretizirati (gr. theoria) praviti teorije, razmiljati o emu bez osvrtanja na stvarnost teoretski (gr. theoretikos) osnovan na teoriji, misaoni, isto znanstveni; supr. praktian i empirian teorija (gr. theoria gledanje, promatranje) u irem smislu: uopeno iskustvo, ista spoznaja (supr. praksa); u uem smislu: sustavno izlaganje neke znanosti, izvoenje jedne pojave iz zakona na kojem se ona temelji (supr. empirija); nauavanje stvoreno od zakona i pretpostavki; isto znanstveno promatranje bez obzira na stvarnost; kolska mudrost teorijski (gr. theoria) prid. v. teoretski teozof (gr. Theos Bog, sofos mudar) pristaa teozofije

teozofija
teozofija (gr. Theos Bog, sofia mudrost) boanska mudrost, spoznaja Boga putem neposrednog duhovnog zamjoivanja i udubljivanja u sebe i u nadosjetilni svijet (sustav religiozne mistike, sastavljen od prastarih praznovjernih kransko-magijskih predodbi, vjeruje u seobu dua i reinkarnaciju) tepidarij (lat. tepidus mlaan, blag u starorimskim kupalitima: prostorija za toplu kupelj tepih (lat. tapium, njem. Teppich) sag, ilim

1396

terca

ter (njem. Teer) smola ter-pnpir (njem. Teerpapicr) tvrdi papir (karton) natopljen terom (katranom, smolom, paklinom) tera Gat, terra) zemlja teraco (tal. terrazzo) mletaka kamena masa za izradbu terasa i si. terakota (tal. terra eotta) kuhana, tj. peena zemlja; glinena roba (jo neprevuena glazurom) crvenkaste ili ukaste boje; od nje se prave kipovi, ukrasi na kuama, cijevi, ploe za podove i dr. teralit (lat. terra zemlja, gr. lithos kamen) lonarska roba slina sideroliLu, samo polirana terapeut (gr. therapeutes) praktini lijenik, onaj koji obavlja lijeniku praksu terapeutika (gr. therapeutike) v. terapija terapija (gr. therapeia posluivanje, dvorenje, njega; lijeenje) znanost o lijeenju uope (opa terapija) ili samo pojedinih bolesti (specijalna terapija): ona je ili kauzalna (s ciljem otklanjanja uzroka bolesti), ih simptoma lina (s ciljem otklanjanja bolova, groznice i si.), i oekivana (eksterarij (lat. terrarium) zagraen prostor ili staklena posuda napunjena zemljom i kamenjem u kojoj se dre i

pektalivna)

uzgajaju tropske biljke i kopnene ivotinje terasa (fr. terrassc) 1. uzvienje tla, zemljani nasip; 2. arhit. povien i otvoren prostor na graevini ili uz nju; ravan krov terasirati (fr. terrasser) uzdizati, graditi u obliku terasa; pren. oboriti, poraziti teraster (lat. terra zemlja) vozilo koje se kree po vodi, dubokom blatu i normalnim putovima teratogenija (gr. teras gen. teratos udovite, nakaza, gen- korijen od gignomai postanem, nastanem, raam sc) raanje (ili: nastajanje) nakaza teratologija (gr. teras gen. teratos znak, udo; nakaza, udovite, logia) znanost o udima, prianje uda (osobito biblijskih); med. znanost o nakazama; znanost o nepravilnim tvorevinama kod biljki i minerala tera tom (gr. teras gen. teratos nakaza.) med. uroena nakazna izraslina koja se sastoji od najrazliitijih tkiva teratoskopija (gr. teras gen. teratos udo, skopeo promatram) gledanje uda, vienje uda; tumaenje uda terbij (lat. torbium) kem. element, jedna od rijetkih ruda, atomska teina 159,2, redni broj 65, znak Th terca (tal. terza, lat. tertius trei) 1. glaz. trei ton poevi od osnovnog tona (broj tiLraja u sekundi iznosi 5/ 4 broja titraja osnovnoga tona; v. tonika); velika terca terca koja se sastoji od dvaju cijelih tonova; mala terca terca koja se sastoji od jednog cijelog tona i jednog polutona; umanjena terca terca koja se sastoji od dvaju polutonova: prekomjerna terca terca koja se sastoji od jednog cijelog tona i jednog prekomjernog tonskog stupnja; 2. u biljaru: udaranje lopte treom loptom koja stoji izmeu igraeve lopte i one koju eli pogoditi; 3.

tercera

1397

terijer

u kartama: tri karte u istoj hoji jedna za drugom; 4. u maevanju: trei nain zadavanja udarca; 5. u katolikim samostanima: vrijeme molitve koje poinje od 9 sati ujutro Gat. tertia horarum canonicarum) tercera (p.) trea vrsta (vune) tercerol (tal. terzeruolo) depni pitolj i t c r c c r o n (p. terceron) dijete mulatkinje i Europljanina tercet (tal. terzetto, lat. tertium tree) glaz. kompozicija za tri glasa; pren. drutvo od tri lana tercijn (lat. tertius trei) tisk. vrsta slova u veliini od 16 tipografskih toaka; tercija mjenica trea mjenica, mjenica u tri primjerka (v. trala) tercijal (lat. terciale) treina godine tercijnnski (lat. tertianus koji pripada treem) tercijanska groznica Gat. febris tertiana) groznica koja se vraa svakog treeg dana tercijar (lat. tertius trei.) geol. tree, novo doba u razvoju Zemlje, u kojem su kontinenti i mora poeli dobivati svoj dananji izgled i u kojem jc stvoren najvei dio smeog ugljena; slojevi od eocena do pliocena; tercijarna formacija tercijarci (lat. terlius) mn. redovnici treeg reda, svjetovne osohe koje pristupaju nekom kat. redu, osobito kod franjevaca, samo iz pobonosti i radi askeze, a ne polau glavni zavjet, i ne naputaju svoi poziv u graanstvu i obiteljski ivot tercijarni (lat. tertius trei) koji je na treem mjestu, trei po redu; tercijarna formacija geol. v. tercijar tercina (tal. terzina) poet. strofa od tri stiha u jampskom ritmu terciogcnitura (lat. tertiogenitura) dio imanja i prava koji pripada roenom treem po redu terduman (ar.-perz.) tuma; takoer: posrednik kod turskih vlasti

terebra (lat. terebra) builica, osobito kao kirurki instrument; usp. trepan terebracija (lat. terebratio) buenje, npr. drveta radi dobivanja soka torela (lat. lerrella) magnet oblika kugle za predoivanje i prikazivanje Zemljinog magnetizma teren (fr. terrain) zemljite, tlo, zemlja; oblik zemljita, osobito glede njegovog utjecaja na poloaj i kretanje trupa; pren. poloaj, okolnosti; podruje gdje se djeluje, radi;gubiti teren gubiti uvjete uspjeha terestrian (lat. terrestris) zemaljski, zemni; Zemljin, koji potjee od Zemlje, koji se tie Zemlje; takoer: kopneni; terestrini taloi geol. kopneni taloi (za razliku od morskih); terestrini durbin opt. zemaljski durbin, durbin kojim se vide uspravni predmeti. a ne preokrenuti kao kod astronomskog durbina teretnim (gr. teretron) med. v. trepan terevenka (tur. tereffii skakanje, dizanje) pijanka, orgija, buna zabava terezin vrsta asfalta od smole kamenog ugljena, sumpora i vapna tergum (lat.) lea, lena strana, poleina; in tergo (lat.) na leima, na poleini mjenice terijaci (gr. theriakon) mn. oni koji jedu opijum (na Istoku) terijak (gr. theriakon sc. antidoton) poznati protuotrov sastavljen od gotovo 70 razliitih sastojaka (meu njima je i meso zmija otrovnica) koji su stari upotrebljavali kao lijek protiv ujeda otrovnih ivotinja, protuotrov terijakalnn (gr. theriakon) koji sadri terijak terijakologija (gr. theriakon. logia) znanost o ivotinjskim otrovima; znanost o pripremanju protuotrova terijer (engl. terrier, lat, terra zemlja. Terrarius canis) ptiaru bliska rasa pasa, srednje veliine, slui za lov na mieve i takore

teriodan
t e r i o d a n (gr. theriodcs) ivotinjski, zvjerski; med. ljut, estok, opasan teriodeksa (gr. therion zvijer, divlja ivotinja, dexis ujed) med. ugriz divljih i otrovnih ivotinja teriodonti (gr. therion zvijer, odus gen. odontos zub) mn. geol. okaminski (fosilni) golemi gmazovi izmeu trijasa i jure, po lubanji i zubima slini mesodernim sisavcima terioliti (gr. therion zvijer, divlja ivotinja, lithos kamen) mn. geol. okamine iz ivotinjskog svijeta teriom (gr. therioma) med. opasan raz-

139

termidor

jedni ir, osobito na pluima teriotomija (gr. therion ivotinja, tome rezanje) v. zootomija terirati (lat. terrere plaiti, zaplaiti, zastraiti) kem. uzavrelu eernu masu naglim (Jolijevanjem hladne vode razbistriti terirati (njem. teeren) namazati teroin (smolom, katranom, paklinom), npr. drvo, konopac, krovni papir itd. teritorij (lat. terra zemlja, tcrritorium) zemljite, okrug, podruje; u SAD-u: podruje koje jo nema dovoljan broj stanovnika da bi moglo biti priznato za dravu te, prema tome, nema pravo glasa u saveznom Kongresu (engl. territory) teritorijalitet (fr. territorialite) dravnopravno shvaanje prema kojem se suverenitet temelji na posjedovanju teritorija; pripadnost dravnom zemljitu teritorijalizam (Jat. territorium zemljite) u crkvenom pravu: shvaanje prema kojem jc Crkva, kao jedan dio drave, u svemu podlona vrhovnoj dravnoj vlasti, po naelu: cujus regio, ejus religio (ija je vlast, njegova je i vjera); voj. obrambeni sustav ije se ureenje u svemu temelji na podjeli zemlje teritorijalna politika dravna politika kojoj je cilj poveavanje vlastitog

zemljita, a sprjeavanje poveavanja zemljita drugih drava teritorijalne vode dijelovi mora koji se smatraju dijelom neke drave ili su pod kontrolom te drave teritorijalni (lat. territorialis) koji pripada teritoriju, koji sc tie teritorija, podruni teritorijalni princip pravno naelo prema kojem su sve osobe koje se nalaze u jednoj dravi podlone vrhovnoj vlasti i zakonima U; drave teritorijalni sistem v. teritorijalizam teritorijalnost (fr. territoriaht) v. teritorijalitet torma (gr. therme toplina) topao izvor; v. termo termalan (lat. thermalis, gr. thermos topao, vru, vreo) koji se tie toplih izvora; termalna voda topla mineralna voda termanterije (gr. thermantorios prikladan za zagrijavanje) mn. med. sredstva za zagrijavanje termantiei (gr. thermantikos prikladan za zagrijavanje) mn. med. v. termanterije termazma (gr. thermasma) med. topao oblog terme (gr. thermai topli izvori, mn. od therme toplina, lat. thermae)mn. topli izvori, tople kupelji termesteziometar (gr. therme toplina, aisthesis osjeaj, osjet, meLron mjera, mjerilo) instrument za ispitivanje sposobnosti za osjeaj topline termiki (gr. thermos topao, therme toplina) toplinski termidor (gr. thermos topao, fr. thermidor) mjesec topline, XI. mjesec u fr. revolucionarnom kalendaru (od 19. ili 20. srpnja do 17. ih 18. kolovoza): osobito je znaajan 9. termidor II. godine (27. VII. 1794.) kad je sruen Robespierre. iji su protivnici, zbog toga, nazvani termidoristi

termidoristi termidoristi (fr. thcrmidor) v. pod tcrmidor

termika (gr. thcrrne toplina) znanost o toplini termin (lat. terminus mea, granina linija, granica: kraj) 1. granina toka u vremenu, odreeno vrijeme u kojem se neto treba dogoditi ili obaviti, rok; 2. izraz koji tono oznaava neto iz podruja znanosti ili umjetnosti, struan izraz (terminus technicus); 3. log. glavni pojam u zakljuku; 4. mat. lan jednog algebarskog izraza, proporcije itd. terminal (tal. terminale) 1. kolodvor, postaja; poetak i zavretak neke eljeznike, autobusne ili zrane transportne linije; 2. poetno mjesto elektronske obrade podataka terminalan (fr. terminer ograniiti, zavravati) zavren, krajnji, konaan terminala (lat) mn. prav. svrene stvari, zavrene stvari terminator (lat. terminus meda, granica) onaj koji omeuje, omeiva; ono to se omednjo terministi [lat. terminus) mn. teol., fil.

1399

termobarometar

terminologija (lat. terminus granica, mea, logos rije, govor) umjetni govor, skup umjetno stvorenih (strunih) izraza (termina) nekog znanstvenog podruja terminski (lat terminus) roni, vezan za rok, ogranien rokom; terminski posao trg. roni posao, posao robom koja se mora isporuiti u odriideno vrijeme koje jc utvreno pri zakljuivanju posla termintus (gr. tcrminthos vrsta ira) med. psee boginje, modrocrni krvavi pritevi, posebice na bedrima terminus maior (lat. terminus maior vei lan) log. poiam koji je uvijek predikat zakljuka terminus medius (lat. terminus medius srednji lan) log. srednji pojam, zajedniki pojam premisa u zakljuku terminus minor (lat terminus minor manji lan) log. pojam koji je uvijek u zakljuku subjekt, terminus technicus it. terminus tehnikus (lat.) v. pod termin termiti (fr. termites, lat. termes gen. termitis potkornjak) mn. zool. razred kukaca, vrsta tropskih bijelih mrava; ive u velikim zajednicama i grade gnijezda od gline i pijeska (u obliku valjka, 34 m visoka); strani neprijatelji uma budui da izjedaju drvo termo- (gr. therme, thermos) predmetak u sloenicama sa znaenjem: toplina, toplinski, topao termo-stup (gr. thermos topao) fiz. spoj bizmutovih i antimonovih stupia radi proizvoenja termoelektri-

pristae i pobornici terminizma terminizam (lat. terminus mea, granina linija, granica, mea; kraj, svretak) 1. postavljanje cilja, znanost o odreivanju cilja; 2. teol. nauavanje terminista koji su smatrali da je Bog svakom ovjeku ostavio odreen rok (termin) radi poboljavanja i nakon kojeg se ne treba nadati nikakvoj milosti; 3. fil. obnovljeni nominalizam W. Occama (12701347) prema kojem opi pojmovi nisu slike stvari, nego samo njihovi prirodni znaci (rijei); pojam se odnosi prema predmetu kao znak (termin.) prema onome to oznaava, a ne kao shka prema svom originalu; ali pojam se moe u miljenju upotrijebiti kao znak za ono to oznaava

citela

termobarometar (gr. thermos topao, barys teak, metron mjera, mjerilo) fiz. termometar s ljestvicom (skalom) podijeljenom na veoma male dijelove stupnja, slui za odreivanje tlaka zraka i za mjerenje visina (temelji

termodinamika
se na ovisnosti toke vrenja vode o tlaku zraka); hipsotermometar termodinamika (gr. therme toplina, dynamis sila) fiz. znanost o odnosima tophne prema mehanikom radu, znanost koja se bari odnosom izmeu toplinske i mehanike energije termoclcktricitet (gr. thermos topao, elektron) elektricitet izazvan ili proizveden toplinom

1400

tcrmoluminescencija

tcrmoelektrina baterija fiz. v. termo-stup

tcrmoelement (gr. thermos topao, lat. elementum) fiz. ureaj za proizvoenje termoelektriciteta (za tona mjerenja temperature do lfiOO "O termofagija (gr. thermos topao, fageo jedem) jedenje toplih ili vrelih jela termofeugoskop (gr. thermos topao, feugo bjeim, skopeo promatram) med. sprava koja pokazuje gubitak topline koe termofobijn (gr. thermos topao, fobos strah) med. strah od pokrivanja pri spavanju i od odijevanja u toplu odjeu, kao tobonjih uzroka nekih bolesti termofon (gr. thermos Lopao, fone zvuk) instrument na kojem se proizvode tonovi toplinskim zraenjem termofonija (gr. thermos topao, fone zvuk) v. radiofonija termofor (gr. thermos topao, fero nosim, donosim.) sprava za zagrijavanje nekog dijela tijela (obino gumena vreica koja se puni toplom vodom ili se kovina zagrijava elektrinom strujom) termo gen (gr. therme toplina, korijen gen- u znaenju proizvesti, roditi) tijelo koje proizvodi toplinu termogeneza (gr. thermos, genesis nastajanje) proizvoenje, stvaranje topline u ivom organizmu termograf (gr. thermos topao, grafo biljeim) naprava, za automatsko biljeenje temperature

termografija (gr. thermos, grafo biljeim) grafiko prikazivanje promjena temperature, osobito temperature krvi kod oboljelih od groznice termogrnm (gr. thermos topao, gramma crte) crte koji se dobije na termografu termohigroskop (gr. thermos topao, hvgros vlaan, skopeo promatram) fiz. ureaj koji pokazuje apsolutnu koliinu vlage u zraku termohipsometar (gr. thermos topao, hypsos visina, metron mjera, mjerilo) fiz. v. termobarometar termokauter (gr. thermos topao, kauter izgara) med. upalj instrument napravljen od platine kojim se spaljuju oboljela mjesta na tijelu (npr. bradavice) i zaustavlja krv termokemija (gr. thermos topao, chemeia) znanost 0 odnosima izmeu tophne i kemijskih pojava, tj. o toplinskim pojavama koje nastaju pri kemijskim zbivanjima termokroienn (gr. thermos topao, chroia boja) koji propusta samo neke vrste toplinskih zraka, samo djelomino dijaterman termokroza (gr. thermos topao, chroma boja) fiz. svojstvo nekih boja da proputaju samo neke vrste toplinskih zraka termolabilan (gr. therme toplina, lat. labilis nepostojan.) nepostojan na toplini termolampa (gr. thermos topao, njem. Lampe.) pe koja istodobno zagrijava, osvjetljava i pokree strojeve termoliza (gr. thermos topao, Ivsis razgradivanje) kem. razgraivanje kemijskih spojeva putem zagrijavanja termologija (gr. thermos topao, logia znanost) znanost o toplim mineralnim izvorima termoluminesceneija (gr. thermos topao, lat. luminescentia svijetljenje) svijetljenjo zagrijanih tijela

termomagne ti zam

1401

temo

termomagnetizam (gr. thermos topao. Magnes magnet) magnetizam uzrokovan zagrijavanjem termometar (gr. thermos topao, metron mjera, mjerilo) fiz. toplomjer, naprava za odreivanje ili mjerenje temperature; CeLzijusov ili centezimalni termometar podijeljen je na 100 c ; maksimalni termometar slui za odreivanje najvie, a minimalni termometar za odreivanje najnie temperature; usp. kaloriinetar termometrijn (gr. thermos topao, metria mjerenje) 1. fiz. dio znanosti o toplini koji se bavi odreivanjem ili mjerenjem temperature; 2. med. uporaba termometra za mjerenje temperature, osobito temperature tijela kod l>olesti termometrograf (gr. thermos topao, metron mjera, mjerilo, grafo biljeim) termometar za mjerenje najviih i najniih temperatura zraka; takoer: naprava koja na papirnatoj vrpci automatski biljei sve promjene u temperaturi zraka (termograf) termomotor (gr. therme toplina, lat. motor pokreta) teh. stroj koji radi pomou topline termomultiplikator (gr. Lhermos topao. lat. multiplicator umnoitelj) fiz. v. termo-stup termonuklearan (gr. thermos topao, lat. nuclearis koji se lie jezgre, jezgreni) fiz. koji je u vezi s razvijanjem topline koja nastaje pri razbijanju atomske jezgre termopenetracija (gr. therme toplina, lal, penetratio prodiranje) med. metoda lijeenja elektrinom strujom visoke frekvencije a niskog napona, npr. lijeenje krvnog tlaka, reumatizma i dr. termoplegija (gr. thermos topao, plege udarac) med. toplinski udar t e r m o p o d i j (gr. thermos topao, pus gen. podos noga) sprava za parenje nogu

termos-boca (gr. thermos, njem. Flasehe boca) v. termosica termosica (gr. thermos topao) posuda ili boca (De\varova boca) s dvostrukim staklenim stijenkama u metalnom ih konom oblogu, zbog dobre izolacije dugo uva sadraj od hlaenja ili zagrijavanja; termos-boca termosifon (gr. thermos topao, sifon cijev) naprava za zagrijavanje staklenika pomou cijevi u kojima tee topla voda termoskop (gr. thermos topao, skopeo promatram) fiz. instrument za pokazivanje razlika u temperaturi tijela bez tonog mjerenja termostabilan (gr. thermos topao, lat. stabilis postojan) postojan na toplinu termostat (gr. thermos topao, istemi stavim, postavim) ureaj za automatsko odravanje topline termostatika (gr. thermos topao, statike) znanost o odravanju toplinske ravnotee termoterapija (gr. thermos topao, therapeia lijeenje) lijeenje toplinom (toplim kupkama, toplim zrakom i dr.) termotian (gr. thermotes toplina) koji je nastao zbog topline, koji je uzrokovan toplinom termotika (gr. thermos.) znanost o toplini termotropizam (gr. thermos topao, trope okretanje) biol. utjecaj topline na kretanje niih organizama; svojstvo protoplazme da reagira na toplinu terna (lat.) trojni prijedlog, tj. predlau se trojica ternaran (lat. ternarius.) od tri, trojni; trostruk; usp. binaran; ternami period geol. tree i najmlae doba u razvoju Zomljine kore t e m o (tal. erno, fr. teme) u tomboli: tri broja (numere) izvuena u istom redu, trei dobitak

terno-vuna

1402

tertius

terno-vuna (fr. ternaux) vrsta fino vune (naziv po imenu jednog francuskog uzgajivaa ovaca) teromorfan (gr. ther gen. theros ivotinja) 1. slian ivotinji, oblika ivotinje (teromorfni su. npr., bogovi starih Egipana); 2. slian ivotinjskim tvorevinama i osobinama, npr. iljasto uho; usp. antropomorfan teromorfija (gr. tlier gen. theros ivotinja, morfe oblik) v. teriomorfija teropodi (gr. ther gen. theros divlja ivotinja, zvijer, pus gen. podos noga) mn. geol. okaminski (fosilni) veliki gmazovi iz skupine dinosaura, sliili guterima i klokanima teror (lat. terror) uas, strah, strah i trepet; vladavina zastraivanjem, strahovlada: politiko nasilje terorist (lat. terror uas, strah) pristaa vladavine zastraivanjem; pristaa onih koji misle da e individualnom akcijom, pojedinanom radnjom zastraivanja (ubojstvima i si. istaknutih osoba suprotnog shvaanja i rad) doi do ostvarenja svojih politiko-socijalnih ciljeva teroristiki (lat. terror uas, strah) koji zastrauje, zastraujui, nasilniki; teroristika akcija djelovanje onih koji bi htjeli da zastraivanjem (prijetnjama, ubojstvima i si.) dodu do ostvarenja svojih politiko-socijalnih ciljeva terorizam (lat. terror uas, strah) vladavina zastraivanjem, nain vladanja ulijevanjem straha i nasiljem; politika borba putem pojedinanog terora terorizirati (lat. terror uas, strah, fr. terroriscr) ispunjavati, strahom, zadavati strah i trepet, zastraivati; vladati pomou zastraivanja i nasilja; nasilno sprjeavati slobodu miljenja terpc (niz.) mn. umjetni breuljci u niz. pokrajini Friziji koji slue stanovnitvu kao utoite od poplava

terpentin (gr. terehinthos) kem. tekua smola ili smolasto ulje koje se prvobitno dobivalo od terpentinskog drveta na Cipru; dobiva sc i od drugih etinjaa, ali po vrijednosti zaostaje; destilacijom terpentina s vodenim parama ili bez njih dobiva se terpentinsko ulje, a u retorti ostane smola kolofonij terpodion (gr. terpo veselim, ode pjesma) glaz. instrument koji proizvodi tonove frule, roga i fagota Terpsihora (gr. Terpsi-chora) ona koja voli plesati; mit. jedna od devet muza, muza plesa i zbornog pjevanja; astr. asteroid otkriven 1S64. terra di Siena it. tera di Sijena (tal.) sijenska zemlja, jedna vrsta smeecrvene akvarel boje terra ineognita it. tera inkognita (lat.) nepoznata zemlja; pren. to je za njego, terra ineognita ona nema ni pojma o tome terra rossa (lat.) geol. crvenica, neotopivi ostatak u obliku crvene gline koji ostaje pri otapanju vapnenca u krakim predjelima; skuplja se u dolinama i vrtaama i predstavlja gotovo jedino plodno zemljite u kru (kra-

u)

terre-a -terre it. tor-a-ter (fr.) jah. galop u kratkim i veoma niskim skokovima kod kojega konj istodobno obje prednje noge die pa sputa tertib (tur.) 1. red, raspored; 2. tipografski slog; 3. format knjige; 4. lijeniki recept tertio it. tercio (lat.) tree tertium non datur it. tercijum non datur (lat.) tree ne postoji, treega nema (sluaja, naina, izlaza) tertius (lat.) prid. trei (po redu); per tertium it. per tercijum (lat.) preko nekog treeg, npr. zavriti posao; tertius ga ude ns it. tercijus gaudens (lat) trei koji se veseli (kad sc dvojica svaaju); tertius interucniens it

Terzit
tercijus intervenijens (lal.) trei koji posreduje, posrednik Terzit 'gr. Thersites) po dui i tijelu najruniji ovjek u grkoj vojsci pod Trojom (razrok., hrom i grbav), na zlu glasu po svom poganom jeziku, Odisej ga je tukao, a Ahil. zbog klevete, ubio; pren. klevetnik, ovjek drzak i pogana jezika tesarotipija nain upisivanja imena, slova i dr. na zemljovide i planove pomou kotaia s abecedom (naziv po izumitelju, Talijanu Angelu Tcssaru) tesnurirati (gr. thesaurizo skupljam, nagomilavam) v. tesaurizirati tesaurizacija (lat. thesaurisatio) skupljanje novca, gomilanje novca tesaurizirati Gat. thesaurisare) skupljati novac, gomilati blago, novac tesaurus (gr. thesauros blago; riznica) blago, dragocjenosti; riznica; "riznica znanja" (lat. thesaurus eruditionis) naslov velikih rjenika, jezinih zbornika i si. teselaran (lat. tissellarius kockin, koji pripada kocki, tessella kockica; mnzaini kameni) kockast, u kockama; iskockan teselirati (lat. tessella kockica) raditi u moz;iiku teseralni (gr. tcsseres etiri) koji ima oblik kocke, kockast tesmotet (gr. thesmotheles) zakonodavac tespijada (gr. Thespis) kazalini dogadaj: pria ili pustolovina iz kazalinog ivota, glumaki poslovi Tespis (gr. Thespis) Alenjanin, suvremenik Solonov, izveo 534. pr. n. e. prvu tragediju, dodavi starim dionizijskim zborovima i jednog glumca koji je govorio sa zborom, zbog ega se smatra utemeljiteljem tragedije; svoja djela prikazivao je na jednim kolima; otuda: TvpLsova kola putujua pozornica

1403

testis

test (engl. test, lat. testari svjedoiti, posvjedoiti) 1. pokus, proba test (lat. testum zemljana zdjela; peka) 2. kem. plitka i okrugla posuda od nezapaliive gline za vrenje pokusa Test. kratica za testament testa (lat. testa ljuska, ahura) bot. sjemena ahura, sjemenica testament (lat. testamentum) 1. posljednja volja, oporuka; per lestamen tum (lat.) putem formalne oporuke; 2. zavjet, naziv za dva dijela Biblije: Stari i Novi zavjet testamentar (lat. testamcntnrius) prav. izvritelj posljednje volje, oporuke testamentarni (lat. testamentarius) oporuni, koji se tie oporuke testantibus actis it. testantibus aktis (lat.) prav. prema svjedoenju akata, kao to se vidi iz spisa testat (lat. testatum) svjedodba, potvrda, dokaz testato (lat. testato) prav. s ostavljenom oporukom (umrijeti) te st a tor ( l a t ) onaj koji ostavlja oporuku, oporuitelj testatoran (lat. testatoriua) koji se tie volje oporuitelj a, koji je prema volji oporuitelj a testera (tur.) pila testifikacija (lat. testificatio) svjedoenje, posvjedoenje, dokazivanje svjedocima testikul (lat. testiculus) anat. sjemenik, jaje, mudo testimonij (lat. testimonium) svjedodba, potvrda testirati (lat. testari svjedoiti, posvjedoiti; oporuiti, napraviti oporuku) opor uiti, u pisanom obliku izraziti svoju posljednju volju, napisati oporuku; potvrditi uredno pohaanje sveuilinog predavanja (potpisom profesora u upisnici) testis (lat testis svjedok) svjedok; anat. sjemenik, jaje, mudo, muka spolna lijezda ("svjedokom" je nazvana zbog

testis classicus

1404

tetraiema

loga to se nekad pri svjedoenju, umjesto prisege, stavljala ruka na taj dio tijela, jer su oplodni organi smatrani simbolom boanske moi); ttstes singuli (lat.) prav. v. singularitas testium testis classicus it. testis klasikus (lat.) prav. vjerodostojan svjedok testitis (lat. testiculus mudo) med. upala sjemenika 'jaja, muda) testudo (lat. testudo kornjaa) med. kornjanik (izraslina na glavi i koljenu}; vrsta zavoja koji se stavlja na povrijeeno koljeno tetanijn (lat. tetanus intermittcns) med. poglavito mladenaka bolest, ali se javlja i kod trudnica, dojilja, pijanaca i dr.; sastoji se u bolesti ivaca u obliku tekih i dugotrajnih greva (tetanske kontrakcije miia) u simetrinim dijelovima tijela, osobito gornjim ekstremitetima tetanski (gr. tetanos napet) ukoen, zgren tetanus (gr. tetanos napetost, od teino napnern) med. grevito stezanje, koenje miia, zli gr (veoma opasna zarazna bolest iji se uzronici nalaze u stajskom gnju. zemlji, praini i dr.) tetartea (gr. tetartos etvrti) med. etverodnevna groznica tte-a-tto it. tet-a-tet (fr.) 1. tajni sastanak, razgovor nasamo, u etiri oka; 2. poivaljka sa dva sjedala; 3. pribor za aj za dvije osobe Tctida (gr. Thetis) mit. nimfa, ena Pelejeva. mati Ahilova, kojega je uinila neranjivim okupavi ga u Stiksu, osim u petu za koju ga je pri kupanju drala; astr. asteroid otkriven 1SF2. tetovirati (engl. tattoo, tahitski tatan) ukraavati kou urezivanjem (ubadanjem} ara i figura u boji tetra- (gr. tetra) predmetak u sloenicama sa znaenjem: etiri

tetradaktilan (gr. tetra, daktjios prst) s etiri prsta, etveroprst tetradinamija (gr. tetra, dvnamis sila, snaga, mo) mn. bot. XV. klasa u Linneovom sustavu: biljke s hermafroditnim cvjetovima koji imaju est pranikih nila, od kojih su etiri due (monije) od ostalih dviju tetraedar (gr. tetraedron, tetra etiri, edra osnova) geom. tijelo omeeno s etiri sukladna istostranina trokuta (jedno od pet pravilnih geometrijskih tijela: tetraedar, heksaedar, oktaedar, dodekaedar, ikosiedar) tetraetija (gr. tetraetia} razdoblje od etiri godine tetrafarmakon (gr. tetra, farmakon lijek) med. lijek napravljen od etiri tvari tctrafilan (gr. tetra, ^Vllon list) bot. koji ima etiri aina listia tetraginija (gr. tetra etiri, gyne ena) mn. bot. etvrti red u klasama I XIII Linneovog sustava: biljke iji cvjetovi imaju etiri stupia tetragon (gr. tetra, gonia kut) geom. etverokut tetragonalan (gr. tetra etiri, gonia kut) etverokutni; min. tclragonalni sustav sustav kristahziranja u kojem su tri osi pod pravim kutovima, od kojih su dvije bone osi jednake, a vertikalna (uspravna) je razliite duljine tetragonizam (gr. tetra, gonia kut) v. kvadratura tetragramaton (gr. tetra, gramma slovo) rije od etiri slova, osobito ime Boga, koje se u mnogim jezicima sastoji od 4 slova, npr.: gr. (Theos), lat. (Deus), fr. (Dieu), p. (Dios), njem. (Gott) i dr. tetrakord (gr. tetra, ehorde ica, struna) glaz. instrument s etiri ice; akord izveden na etiri ice tetraiema (gr. tetra, lemma postavka) log. hipotetian zakljuak koji se

tetralogija

1405

Teutonci

sastoji od etiri suda ili etiri premise tetralogija (gr. tetra, logos rije, govor; pria) etiri drame spojene u jednu cjelinu, tj. tri tragedije (trilogija) i jedna salirska igra (kod starih Grka) tetrametar (gr. tetra, metron mjera, mjerilo; metar) metr. stih od etiri metra (jednostavna ili dvostopna), odnosno etiri stope, s cezurom u sredini tetrandrija (gr. tetra, aner, andros ovjek, mu) mn. bot. IV. klasa u Linnovom sustavu: cvjetovi s etiri jednako duge pranike niti tetrnpctalan (gr. tetra. petalon list) bot. koji ima etiri latice Tetrapla (gr. tctraplus etverostruk) etverostruka, tj. na etiri jezika prevedena Biblija, usporedno tiskanje etiriju razliitih grkih prijevoda Starog zavjeta tetrapodi (gr. tetra, pus gen. podos noga) mn. zool. etveronoci (opi naziv za kopnene kraljenjake koji imaju dva para nogu) tetrapodija (gr. tetra, pus gen. podos noga; stopa) metr. stih od etiri jednostavne stope tetrapodoliti (gr. tetra, pxis gen. podos noga, lithos kamen) mn. geol. okamine ctveronoaca tetraporiologija (gr. tetra, pus gen. podos noga. logia znanost) zool. znanost o etveronocima tetrapteri (gr. tetra, pteron krilo) mn. zool. etverokrilci, ivotinje sa po dva para krila tetrnrh (gr. tetrarehes) vladar koji vlada etvrtinom neke zemlje, npr. Palestine (u starom vijeku) tetrarhat (gr. tetra, areho vladam) vladavina i dostojanstvo tetrarha, dio zemlje kojim 011 upravlja tetrarhija (gr. tetrarehia) v. tetrarhat tetrasilabian (gr. tetra, syllabe slog) gram. koji ima etiri sloga, etverosloni

tetraspermian (gr. tetra, sperma sjeme) zool. koji ima etiri sjemene stanice tetrastih (gr. tetra, stichos red; stih) pjesma od etiri stiha; strofa od etiri stiha tetrastilnn (gr. tetra, stylos stup) arhit. graevina s etiri stupa tetrastrofa (gr. tetra, strofe kitica) pjesma od etiri strofe, kitica tetratcizam (gr. tetra, theos bog) vjerovanje da postoje etiri boga tetrern (gr. tetreres) starogrka laa 3 etiri reda veslakih klupa koje se nalaze jedne iznad drugih; koristila se za prijevoz vojnika ili kao ratna lada tetripon (gr. tethrippon) etveropreg. zaprega od etiri konja; kola sa zapregom od etiri konia tetrivnn (perz. tahti revan "hodaiue prij estolje") nosi Ij k a teurg (gr. thcurgos) udotvorac, vidovnjak, priziva duhova teurgija (gr. theurgia ini, arolije) sposobnost stvaranja uda. vidovitost teutoman (lat. Teutones, Tcutoni ime jednog starog germanskog naroda. Nijemci, gr. mania pomama, strast, ludilo) oboavatelj svega to jc njemako teutoman (lat. Teutoni, gr. mania strast) oboavatelj svega to je germansko (njemako) teutomanija (lat. Teutoni, gr. mania strast) oboavanje svega to je germansko, tj. njemako (po Teutonima, germanskom plemenu na Baltikom moru, koje je 102. g. pr. n. e. s Cimbrima upalo u junu Francusku) teutomanija (lat. Teutoni, Teutones. gr. mania pomama, strast, ludilo) oboavanje svega to je njemako Teutonci (lat. Teutoni, Teutones) germansko pleme na Baltikom moru, poznato po svojim borbama s Rimljanima, 103. g. pr. n. e., udruilo se

teutonizam

1406

tifozan

s Cimbrima, a 102. g. potpuno ih porazio rimski vojskovoa Marije teutonizam (lat. Teutom, Teutones) ouevljenost svim io je njemako teutonski (lat. Tcutonicus germanski) koji se tie Teutonaca, staroniemaki T e u t o n s k i r e d Njemaki viteki red; viteka organizacija nastala u oha kriarskih ratova u Izraelu, kasnije prenesena u Europu teza (gr. thesis stavljanje, postavljanje; postavka) postavka, tvrdnja, tvrenje; fil. u dijalektici: prvi lan trijade (usp. antiteza, sinteza); postavka koju treba dokazati; pismeni uradak kao uvjet za polaganje doktorskog ispita (doktorska disertacija); metr., glaz. sputanje glasa, nenaglaeni dio takta (supr. arza) T e z e j (gr. Theseus) mit. jedan od najveih junaka starogrke mitlogije, sin Egejev, atenski kralj: poto je, uz Arijadninu pomo, ubio na Kreti Minotaura i pobjegao iz labirinta, vratio se u Atenu i ujedinio atike opine u jednu dravu s prijestolnicom Atenom; osim toga, Tezej je pobjednik nad amazonkama, sudionik u pohodu argonauta, u kalidonskom lovu, u borbi protiv kentaura i dr. tezga (tur. tezgah) trgovaka klupa; pult, "tand"; pren. sporedna zarada (osobito glumaka) tezmoforija (gr. thesmoforia) starogrke sjetvene svetkovine u ast boice De metre tezmotet (gr. thcsmos zakon, obiaj, thetos postavljen) zakonodavac Th kem. kratica za lorij theatrum anatomicum it. teatrum anatomikum (lat.) anatomska dvorana theatrum mundi it. teatrum mundi (lat.) kazalite svijeta, malo kazalite u kojem se prikazuju predjeli, gradovi i dr. s pokretnim slikama

thirty it. terti (engl.) port, u tenisu: stanje kad igra postigne trideset bodova Ti kem. kratica za titan Tiamat mit. babilonsko-asirska boica; mrana pramajka, personifikacija praoceana, tame i kaosa Tiber (lat. Tiberis) rijeka na kojoj lei grad Rim Tibet 1. najvei planinski kraj na svijetu, u junom dijelu sredinje Azije; 2. tibet trg. vrsla veoma finih gustih vunenih tkanina; janjea krzna s bijelim kovricama tibia (lat.) anat. goljenica, golijen tibibijalni (lat. tihialis) anat. goljenini tiflitis (gr. tyflos slijep) med. upala slijepog crijeva tiflologija (gr. tvflos slijep, logos rije, govor) znanost o sljepoi i slijepima tiflotipografija (gr. tyflos slijep, tvpos otisak, grafo piem, biljeim) ispupeni. reljefni tisak za slijepe tifloza (gr. tyflosis osljepljenje, sljepilo) med. sljepilo tifoftalmija (gr. tyfos, oflhalmos oko) med. epidemina tifusna upala oiju,, ona kuga tifoid (gr. tyfos, eidos oblik) med. laki tifu.s tifoidan (gr. tyfos, eidos oblik) med. slian tifusu. sa znacima tifusa tifomanija (gr. tvfos, mania ludilo) med. ludilo praeno zagluhnuem tifon (gr. tyfon vihor, ar. Lufan, kin. taifung) vru i veoma opasan juni vjetar u kineskim vodama, osobito u velikom Indijskom moru i du june i istone kineske obale, pue od srpnja do studenog; tajfun tifotoksin (gr. tyfos, toxon otrov) med. tifusni otrov tifoz (tal. tifoso) fanatian, zanesen portski navija tifozan (lat. tvphosus) med. tifusni, koji pripada tifusu; slian tifusu

tifus

1407

timbrofil

tifus (gr. tyfos para, dim; vrsti bolesti po Ilipokratu) med. crvena vruica, akutna zarazna bolest koju uzrokuju posebni bacili pravei u tankom crijevu irie (abdommalni ili trbuni tifus), poinje jakom glavoboljom, visokom temperaturom, umorom, zatvorom, zatim proljevom, i traje 4 6 tjedana; egzantematini tifus pjegavi tifus (v. egzanieinatian); ly-

phus, febris recurrens ili tifoidna

groznica it. tifus, febris rekurens (lat.) povratni tifus. povratna groznica tigar (gr. tigris, lat, tigris) zool. velika zvijer iz porodice maaka tigmotropizam (gr. thiggano dotiem, dodirujem, tropos okret) biol. v. pod tropizam tihizam (gr. tyche sudbina, srea) fil. nauavanje o vladavini sluaja i sree u svijetu t y a d e (gr. thyades) mn. mit. v. menade tijara (gr. tiara) 1. raskona kapa staroperzijskih kraljeva, slina turbanu; 2. trostruka papina kruna, kao simbol papine sveenike, pastirske i uiteljske vlasti tik (fr. tic) grizenje jasala (kod konja); grevito trzanje lica; grevit, nenormalan pokret miia ili nekog organa; udna, smijena navika, udljivost tik-drvo (engl. teack. dravid. theka, tekka) tamnosmede, teko, veoma tvrdo indijsko drvo od kojega se grade lade, tek-drvo tiker (engl. ticker) telegrafski ureaj, teleprinter tiket (engl. ticket) listi, cedulja, biraki listi; ulazna karta, ulaznica, eljeznika karta, vozna karta i si. tiketiran (fr. tiquete) iaran pjegama, pjegav tiki (austral.) divovski drveni ili kameni kip nekog boga ili pretka u Oceaniji; usp. Kon-Tiki

tikset (eng. thickset) trg. vrsta teke manesterske tkanine tikula (tal. ticola) cigla, opeka til (fr. tulle) laka, rijetka i prozirna tkanina od najfinijeg svilenog ili pamunog konca (nazvana po francuskom gradu Tulle, gdje su jc najprije poeli izraivati) tilberi (engl. tilbury) lake otvorene engleske dvokolice s jednim konjem i dva sjedala tilda (p. tilde crtica) 1. u gramatikoj terminologiji: valovita poloena crtica ( - ) na slovu n (n). to znai da ga treba itati kao nj (npr. u p. senor ita se senjor); 2. u rjenicima znak za ponavljanje rijei (npr. kod rijei izgubiti stavlja se -, umjesto da se rije ponovi, - glavu = izgubiti glavu) Tilerije (fr. Tuileries) nekadanji dvorac u Parizu, izgraen 1564. na mjestu gdje su dotle bile ciglane (tuileries), od Luja XVI. rezidencija francuskih kraljeva i careva; spaljena za vrijeme Parike komune (24. V. 1871.); tilerijski kabinet francuska vlada tilia (lat.) bot. lipa Tili Eulcnspicgel it. Til Ojlcnpigl (njem.) junak velikog broja starih njemakih narednih pria o raznim podvizima jednog lukavca, njemaki Petrica Kerempuh tiloma (gr. tyloma) med. ulj tilotian (gr. tvlotos) med. uljevit, nauljan tiloza (gr. tyloo dobivam uljeve) med. zadebljalost koo, uljevitost, nauljenost tim (engl. team) port, momad, skupina igraa koja nastupa kao cjelina, npr. "nogometni tim" timbar (fr. timbre) glaz. boja tona, glasa, zvuka timbrofil (fr. timbre marka, gr. filos prijatelj, ljubitelj) skuplja potanskih maraka; filatelist

timbromanijn

1408

tip

timbromanija (fr. timbre timbre marka, gr. mania pomama, strast, ludilo) strast za skupljanjem potanskih maraka timetian (gr. time vrijednost) fil. koji priznaje naim osjeajima neku podrcdcnu vrijednost kao osnovu naih voljnih odluka timitis (gr. thymos majina duica) med. upala prsne lijezde timokracija (gr. timokratia ustav ija je osnova ast Platon, ili imetak Aristotel) vladavina bogataa, oblik drave kojem .se politika prava daju i odmjeravaju prema visini imetka timologija (gr. time vrijednost, logia) fil. nauavanje o vrijednostima, teorija vrijednosti Timon (gr. Timon) ime jednog Atenjanina, suvremenika Sokratovog i glavnog junaka Shakespeareove drame 'Timon Atenjanin" koji je, razoaravi se u prijatelje, postao ovjekomrzac; pren. ovjekomrzac, mizantrop timonski (gr. Timon) zlovoljan, mizantropski timopatija (gr. thvmos dua, pathos patnja) duevna patnja, duevni poremeaj

timpanitis (gr. tyrnpanon runi bubanj) med. napuhanost trbuha zbog plinova timpanizam (gr. tvmpanon runi bubanj) med. napuhanost trbiiha zbog plinova timus (gr. thymos majina duica) 2. anat. prsna lijezda (zbog slinosti S cvjetnim glavicama timijana, majine duice) timus (gr. thymos) 1. srce, dua; strast, gnjev; med. suhi kaalj tinea (lat.) zool. moljac; med. krasta tinel (tal.) blagovaonica ting (kin.) vrtna kuica tingl-tangl (njem. Tingeltangel) zabavite najnie vrste, lo kabaret tingltangl (njem. Tingeltangel.) kavana s pjevaicama, kabaret najnie vrste tingul (tol. tingolo) paprika od peradi tinkal (malaj. tingkal) kem. naziv za boraks u sirovom stanju tinktura (lat. tingere bojiti, obojiti, tinctura bojenje, bojadisanje) tekua boja; bojenje, bojadisanje; u heraldici: heraldine boje; farm. otopina neke tvari, ekstrakt iz biljnih ili ivotinjskih tvari, obino pomijeana s alkoholom ili eterom tinta (tal.) tekua boja; tekuina u boji za pisanje, crnilo t i n t i n a b u l a (lat. tinLinnabula) mn. zvonca 3 razliitim zvukom na kojima se, kod orgulja, izvodi zvonjenje tip (engl.) 2. mig, nagovjetaj, potajna obavijest o mogunosli uspjeha u emu (npr. na burzi) tip (gr. typos otisak; oblik; lik; uzor) 1. otisak, slika; uzor, uzorak, obrazac; pra&Wca koja sadri u sebi sve bitne oznake nekog broja ili niza slika; karakterni, opi oblik, osoba konvencionalnog karaktera, karakteristian primjerak nekog roda, neke vrste; pren. osobenjak; prepredeniak. pokvarenjak; sumnjiv ovjek

timor osa mente it. timorozamente

(tal.) glaz. v. timoroso t i m o r o s o it. timorozo (tal.) glaz. plaljivo, tiho timpan (gr. tympanon bubanj) 1. arhit, koritasto udubljenie u zidu u kojem se nalazi kakav kip i si,; trokutan, reljefima ukraen prostor iznad prozora i vrata; 2. anat. bubanjska opna (u uhu) timpani (gr. tympanon runi bubanj, tal. timpani) glaz. v. pauke timpanitian (gr. tympanon runi bubanj) med. bubnjast, napuhan, nadut; koji potmulo iei, potmulog zvuka

tip-top
tip-top (engl.) neto najbolje, najotmjenije, kruna ega tipfeler (njom. tippen dirnuti, kucnuti, tipkati, Fehler pogrjeka) pogrjeka u pisanju na pisaem stroju tipian [gr. typos) koji pripada jednom tipu, koji predstavlja neto ope i mnogima zajedniko, uzoran, bitan, znaajan, karakteristian; koji se u odredeno vrijeme vraa, periodian (za bolesti): tipian broj onaj koji se upotrebljava tipik (gr. tvpos nacrt) kod pravoslavaca: 1. crkveni ustav, knjiga koja za Sva vremena odreduje kako treba vriti bogosluje preko godine i kada se to ita i pjeva na bogosluju; pravilnik o ivotu monaha u samostanima tipika (gr. tvpos nacrt) v. tipologija tipizirati (gr. typos otisak; uzor. uzorak) srediti (ili: sreivati) po tipovima, tj. po vrstama ili klasama, npr. izraenu robu tipkaica (gr. typos otisak) pisaiea

1409

tiranizirati

tipometar (gr. tvpos otisak, lik, metron mjera, mjerilo) sprava za tono mjerenje obujma tiskarskih slova tipometrija (gr. tvpos, metria mjerenje) vjetina slaganja i tiskanja zemljovida kao to se slau i tiskaju knjige tiposkop (gr. tvpos otisak, lik. skopeo promatram) opt. kaleidoskop koji ne pokazuje samo zvjezdaste likove, nego njegovi likovi slue kao uzorci za crtanje uzoraka tipotelegraf (gr. typos otisak, tele na daljinu, u daljini, grafo piem, biljeim) telegraf koji odmah pie rijei hrzojava tipotet (gr. typos otisak, tithomi meem) slovoslagar tipski (gr. tvpos) v. tipian tipus (gr. typos) v. tip tir-fon (fr. tire-fond) kir. svrdlo za vrenje trepanacije; drveni vijak za privrivanje drvenih pragova tir-tet (fr. tire-teto) kir. klijeta za vaenje glave djeteta (kod poroaja) tirada (fr. tirade) ret. podue mjesto u nekom govoru koje se izgovori bez prekidanja, bujica rijei; govorancija, prazno govorenje; glaz. v. pasa tiraden (gr. thyreos tit, duguljast etvrtast tit) s mlijenim eerom osueni ekstrakt ovje titnjae; slui emu i tireoidin tiran (gr. tvrannos) v. tiranin tiranija (gr. tyrannis) vladavina i vlast tiranina; vlast do koje sc dolo nezakonitim i nasilnim putem; pren. surovost. ugnjetavanje, zlostavljanje tiranin (gr. tvrannos, lat. tyrannus) 1. prvobitno, u starom vijeku: vladar, kralj, svaki samovladar u dotle slobodnoj dravi koji je prevratom doao do vlasti: 2. danas: nasilnik, muitelj, ovjek koji bezobzirno sprovodi svoju volju tiranizirati (gr. tvrannos, fr. tyranniser) postupiti surovo, nasilniki, sa-

na pisaem stroju tipograf (gr. typos otisak, grafo piem, biljeim, crtam, slikam) tiskar, slovoslagar, slagar tipografija (gr. typos Otisak, grafo piem, biljeim, slikam) tiskarska vjetina, tiskarstvo; tiskara tipokonian (gr. typos otisak, konos stoac) u obliku stoca, stoast tipokromijn (gr. typos otisak, chroma boja) tiskanje u boji tipoliti (gr. typos otisak, lythos kamen) mn. kamenje na kojem se vide otisci drugih tijela tipolitogrnfija (gr. typos Otisak, lythos kamen, grafo piem, crtam) tiskanje na kamenu tipolog (gr. typos, logos) poznavatelj tipova, prouavatelj tipova tipologija (gr. typos, logia) znanost o tipovima; teorija po kojoj su dogadaji u St. zavjetu sluili kao uzor onima to su sastavljali Novi zavjet

tiranski

1410

Tirtcj

movoljno, bezobzirno; zlostavljati, muiti tiranski (gr. tyrannikos) nasilniki, nasilan, surov, nemilosrdan, bezobziran, samovoljan, despotski tiranja (p. tirana) panjolska pjesmica od etiri stiha koja se pjeva uz ples; vrsta panjolskog narodnog plesa u 3/4 taktu tirasa (fr. tirasse) etvrtasta mrea za hvatanje jarebica, prepelica, eva i dr. plia tirata (tal.) v. tirada tiraa (fr. tirage) tisk. tiskanje; otisnuta stvar, broj primjeraka koji sc tiskaju (lista, knjige), naklada tirbuon (fr. tire-bouchon) 1. vadiep; 2. kovrice, uvojci tir par les cheveux it. tiro par le ve (fr.) pritegnut za kosu, tj. neprirodan tireofima (gr. thyreos tit, fvma izraslina) med. oteklina titnjae tireoidektomija (gr. thyreoeides titast, thvreos tit, eidos oblik, ektome izrezivanjc) kir. odstranjivanje titnjae tireoidin (gr. thyre<eides titast) farm. osuena ili u prah izmrvljena tvar telee ili kopeve tiroidne lijezde, titnjae; upotrebljava se u organoterapiji protiv guavosti, debljine. Bazedovljeve bolesti i dr.; usp. tiraden tireoiditis (gr. Lh.vreos tit, eidos oblik) med. upala titnjae tireonkus (gr. Lhyreos tit, onnkos masa) med. oteklina titnjae; gua tireotomija (gr. thvreos tit, tome rezanje) med. rezanje (ili: razrezivanje) tiLasie hrskavice (Adamove jabuice); takoer: operativno odstranjivanje gue tirer les marrons de feu it tiro le maron di fe (fr.) vadili kestenje iz vatre tireuza (gr. thyreusis sirenje, pravljenje sira) med. stvaranje sira, usiravanje mlijeka, posebice u elucu

tirkiz (fr. turquoise, tal. turehese) min. dragulj lijepe modre boje i velike tvrdoe; najljepi dolaze iz sjev. Irana, v(x5inom okruglo, uglaani (naziv po tome to su prvi doneseni u Kuropu iz Turske) tiro (lat) poetnik u ratnoj vjetini, regrut, novak, svaki mladi Rimljanin koji jc sa 17. g. bio proglaen sposobnim za vojnika; pren. poetnik u poslu, umjetnosti, znanosti tirocinij (lat. tirocinium) prvo vrijeme vojnike slube, prvi pohod u rat; godine uenja, godine egrtovanja; probni rad; udbenik za poetnike tirodan (gr. tyrodcs) sirast, usiren

tiroidna lijezda (gr. thvreocides ti-

tast, thyreos tit, eidos oblik, lat. glandula thyreoidea) anat, titnjaa (ilama veoma bogat organ vrata, sadri jod koji izluuje neposredno u krv) tirojodin (gr. thyreos tit, lat. iodum jod) kem. spoj koji sadri jod i fosfor, ima ga u tiroidnoj lijezdi tiromant (gr. tyros sir, mantis pretkaziva, gatalac) onaj koji gata u sir tiromantija (gr. tyros sir, manteia pretkazivanjc, gat inje) gatanje u sir, proricanje iz sira

tironske note (lat. notae Tironianae)

znaci za skraivanje rijei u stenog r a f i starih Rimljana, prvi sustav stenografe (naziv po Marku Tuliju Tironu, rimskom znanstveniku i Ciceronovom ljubimcu, koji ih je izumio)

tirotoksizam (gr. tvros sir, toxon otrov) med. trovanje sirom tiroza (gr. tyros sir) med. v. tireuza tirs (engl. tierce) engleska mjera za tekuine. = 42 galona = 190,830 1 Tirtej (gr. Tyrtaios) grki elegijski pjesnik u VII. st. pr. n. e. koji je svojim ratnim pjesmama oduevljavao Spartance i pomogao im pobijediti Mesenjane; otuda, pren. tirtejski zanosan, oduevljen, koji oduevljava

ti-parherd
ti-parherd (njem. Tisch stol, Sparherd tednjak; kuhinjski tednjak ija gornja metalna ploa nalikuje na stol tiler (njem. Tischler) stolar tileraj (njem. Tischlerei) stolarstvo, stolarski zanat; stolarska radionica tiri (hebr. tischri) prvi mjesec graanske. a sedmi crkvene godine kod idova; u tom je mjesecu pet velikih idovskih blagdana; odgovara naem rujnu i listopadu titnn (gr. Titan) 1. gorostas, div; 2. kem. element, atomska teina 47,90, redni broj 22, znak Ti, upotrebljava se u industriji elika, a njegovi spojevi za dobivanje utih porculanskih boja i zelenih boja za mazanje titannti (lat. titanium) kem. soli titanske kiseline; usp. titan 2. Titani (gr. Titan) mn. mit. prodolimpski rod bogova, estorica sinova Urana i Cleje, zbacili oca s prijestolja i zavladali Nebom, ali ih je brat Zeus, nakon ogorene borbe (titanomahije), svladao i bacio u Tartar, gdje ih uvaju liekatonheiri, a njihovog vodu Atlasa osudio da na leima dri nebeski svod titanit (gr. Titan. nastavak -ites) 1. min, veoma rairena ruda, ima je u eruptivnom kamenu i kristalastim krilievcima, silikat kalcija i titana: 2. vrsta jakog eksploziva titanomahija (gr. Titan, maehe borba) Zcusova borba s Titanima titi (fr.) aljiv naziv prijateljice parikih studenata, = grizeta titl one miti (njem. Titel ohne Mittel) "titula bez sredstava", podrugljiv naziv za neki visoki poloaj od kojeg nema nikakve dobiti titotelizam (engl. toetotal trozvenjaki, koji se sasvim suzdrava od alkoholnih pia) naela i nain ivota trezvenjaka titr (fr. titre) titula; isprava; vrijednosni papir; finoa zlatnog ili srebrnog

1411

titulus posessionis

novca; stupanj finoe svile; kem. titr neke otopine teina tvari otopljene u odreenom obujmu otopljenog sredstva titrirati (r. litrer) 1. sreivati, razvrstavati, sortirati; osobito: sortirati svilu po finoi, tj. s obzirom na teinu i duinu njezinih niti; 2. kem. odrediti (ili: odreivati) teinu tvari otopljene u odreenom obujmu otapajueg sredstva titula (lat. titulus) 1. naslov, natpis (knjige, umjetnikog djela i dr.); 2. naziv, predikat, koji nekome pripada po njegovom staleu, poloaju ili zanimanju, poasno ime. npr. grof, barun, ekscelencija, gospodin, doktor itd.; 2. prav. pravni razlog, razlog postojanja nekog prava, uzrok, izgovor; quo titulo? it. kvo titulo? (lat.) s kakvim pravim razlogom?; titulo pleno ili toto (lat.) s punom ili potpunom titulom (na adresama); it. titulo praemisso titulo premiso (lat.) stavivi naprijed, tj. ispred imena, titulu titular (lat. titularius) onaj koji ima samo titulu, a ne i stvarni poloaj koji ona oznaava, Litulami titularni (lat. titularius) koji ima samo titulu, poasni, npr. titularni pred sjednik poasni predsjednik, tj. onaj koji ima samo taj naziv a ne obnaa dunost predsjednika; usp. titular titulatura (lat. titulatura) puni naslov; puni naziv, puna titula; oslovljavanje slubenim ih poasnim imenom, tituliranje titulirati (lat. titulus natpis, naslov; poasno ime, poasni naziv) dati titulu, nazvati slubenim ili poasnim imenom (pismeno ili usmeno) titulomanija (lat. titulus poasno ime, poasni naziv, gr. mania pomama, strast, ludilo) strast za titulama, pomama za titulama titulus posessionis (lat.) prav. pravni temelj ili pravni poetak vlasnitva,

tituskopf

1412

tokata

pravni in kojim netko stupa, u pravno vlasnitvo (npr. nekog imanja) tituskopf (njem. Titus Tit. Kopf glava) vrsta enske kratke frizure (prema jednoj bisti starorimskog cara Tita, 7981. n. e.) TI kem. kratica za talij tmetici (gr. tmelikos koji rastavlja, temno rastavljam) mn. med. lijekovi koji pomau rastapanje tmeza (gr. tmesis od temno rastavljam) gram. rastavljanje sloene rijei umetanjem druge rijei izmeu njezinih dijelova, npr.: "ako sam i bio", umjesto "iako sam bio" tnetopsihiti (gr. thnetos smrtan, psyche dua) mn. oni koji misle da je dua smrtna to (jap.) mjera za ito i tekuine u ja-

To be or not to b e it. tu bi or not tu

panu = 18,039 1

bi (engl.) hiti ih ne biti (jedan od najpoznatijih citata iz Shakespeareova Hamleta) toalet- {fr. toilctte, lat. tela tkivo, tkanina; razboj) stol sa zrcalom i priborom za ureivanje pri oblaenju; ormari ili kutija s priborom za ureivanje; soba za oblaenje; soba za umivanje; nunik, zahod; en grande loilette it. an grand toalet (fr.) u sveanom odijelu; usp. toaleta toaleta (fr. toilette) odijelo, haljine; oblaenje (s ureivanjem i eljanjem) toaline (fr. toilinet) vrsla fine vunene tkanine za prsluke t o b crnaka koulja, komad tkanine koju crnci omataju oko tijela Tohija (hebr. Tobijjah) junak istoimene starozavjetne deuterokanonske knjige, svojevrsnog obiteljskog romana u kojem se velia stroga pobonost i ednost (ova je knjiga zanimljiva osobito po tome to je u njoj zastupljena ideja o potrebi suzdravanja od spolnog odnoaja u prvoj branoj noi, zbog straha od zlih duhova koji-

ma pripadaj primatr noctm it. jus prime noktis (lat.) pravo prve brane noi; ovakve Tobijine noi. obino jedna do tri nakon svadbe, nalaze se u narodnom vjerovanju mnogih, primitivnih i kulturnih naroda) tobogan (ind. toboggan) 1. niske saonice sjevernokanadskih i prerijskih Indijanaca: dvije usporedne daske privrene jedna za drugu remenima; 2. sprava za klizanje tod (engl.) u trgovini vunom: uteg od 28 engl. funti = 12,701 kg todi (engl. toddy) alkoholno pie od palminog soka; vrsta jakog groga, pun tofus (gr. tofos upljikav vapneni kamen, lat. luphus) med. tvrda oteklina, kotana kvrga toga (lat.) starorimska duga bijela gornja haljina od vune koju su nosili prebaenu preko lijevog ramena, tako da je desno rame ostajalo slobodno; noena je samo u vrijeme mira: pren. mir, vrijeme mira; loga praetcxla it. toga preteksta (lal.) grimizom obrubljena toga koju su nosili starorimski vii slubenici i djeaci do 17 godine tohubohu (hebr.) v. tohuvahohu tohuvabohu (hebr. tohu wabohu) pusto i praznina; u Post 1,2: izraz kojim se oznaava slanje prije stvaranja svijeta; otuda, pren. kaos, zbrka toka (tal. tocca) kapa pripijena uz glavu koja se moe nositi ispod eira; kapa (odvjetnika, sudaka, trkaka); vrsta malog enskog eira tokadila (p. Locadillo, tal. toccatille) tal. igra na ploi u kojoj sudjeluju dva igraa s kockama, triktrak tokajac (mad. Tokay) najbolje maarsko vino iz grada Tokava tokata (tal. toccata) glaz. glasovirska ili orguljska kompozicija slobodne forme u kojoj se obje ruke esto smjenjuju pri izvoenju jedne notne figure

tokatina

1413

tolerancija

tokatina (tal. toccatina) glaz. v. lokala tokirati (tal. toccare) slik. raditi u velikim i punim potezima, u obliku skica tokl (njom. Dockchen) pula s koncem tokmak (tur.) bat., mali buzdovan; zvekir na vratima; uteg objeen o ue iza vrata tako da se sama zatvaraju; velika stupica, zamka (za hvatanje zvjeradi); pren. omalen i pleat ovjek; mokljan, zadrt i glup ovjek tokodinamometar (gr. tokos poroaj, dvnamis sila, snaga, metron mjera, mjerilo) med. sprava za mjerenje napona rodilje (pri poroaju) tokogenija (gr. tokos raanje, poraanje, poroaj, gonos roenje) biol. nastajanje, raanje putem sparivanja starijili organizama (za razliku od abiogeneze), tj. da se iv organizam moe roditi samo od ivog (omne vivum e vivo sve ivo od ivog) tokogonija (gr. tokos raanje, poraanje, poroaj, gonos roenje) biol. v. tokogenija tokograf (gr. tokos raanje, grafo piem) med. instrument pomou kojega se moe tono odrediti kad e trudnica roditi tokologija (gr. tokos poroaj, logia znanost) znanost 0 poroajima toksalbumini (gr. loxikon otrov, lat. albumen bjelance) mn. med. otrovne bjelanevine (javljaju sc, kao proizvodi razmjene bakterijskih tvari, u zmijskom otrovu i u otrovnim biljkama) toksemija (gr. toxikon, haima) v. toksikomija toksicitet (gr. toxikon) otrovnosttoksian (gr. toxikos) otrovan toksifobija (gr. toxikon otrov, fbbco bojim se) strah od otrovanja toksikacija (lat. toxicatio) trovanje; otrovanje toksikemija (gr. toxi kon otrov, haima krv.) med. vrsta trovanja krvi izazvana toksinima

toksikolog (gr. toxikon otrov, logos znanost) poznavatelj otrova, prouavatelj otrova toksikologija (gr. toxikon sc. farmakon otrov kojim su premazivane strijele, od toxikos koji pripada luku i strijeli, logia znanost) znanost o otrovima, njihovom djelovanju, razvijanju i lijeenju toksikomanija (gr. toxikon otrov, mania strast) strast za uivanjima koja sadre otrov, npr. alkohol, nikotin, opijum, kokain i dr. toksikonoze (gr. toxikon otrov, nosos l>olest) mn. med. v. toksonoze toksikum (gr. toxikon otrov, lat. toxicum) prvobitno: otrov u koji su se natapale strijele; danas: otrov toksini (gr. loxon luk za strijelu koja je premazana otrovom) mn. med. otrovni, po kemijskom svojstvu nepoznati proizvodi razmjene tvari patogenih bakterija, ivotinja (pela, zmija i dr.) ili proiozoa. uzronici tekih bolesti toksodermije (gr. loxon luk za strijelu premazanu otrovom, erma koa) med. toksine, otrovne kone bolesti toksodonti (lat. toxodontia) geol. divovski sisavci ije su okamine pronaene u oligocenu i plistocenu June Amerike toksonoze (gr. toxon luk za strijelu premazanu otrovom, nosos bolest) mn. med. bolesti zbog trovanja toledo (p.) enski runi rad na platnu, svili i dr.. kod kojega se izvlae ice i prave upljike s raznim arama (naziv po panjolskom gradu Toledu) tolerancija (lat. tolerantia) 1. popustljivost, snoljivost (prema tuim shvaanjima, premda se ovjek s njima ne slae, u vjerskim pitanjima i dr.); 2. bank, zakonom doputen viak ili manjak u teini zlatnog ili srebrnog novca

tolerantan
tolerantan (lat. tolerans) koji podnosi, popustljiv, snoljiv (osobito u vjerskom pogledu)

1414

tonici

tolerantnost (lat tolcrantia) v. tolerancija

tolerirati (lat. tolerare) podnositi, imati obzira, trpjeti, doputati toluidin kem. anilinu veoma slina organska baza. dobiva sc od toluola kan i anilin od benzola; kristalizira u bezbojnim i sjajnim kristalnim listovima i. zajedno s anilinom, predstavlja sirovinu od koje sc izrauju anilinske boje toluol kem. benzolu veoma srodna ugIjinovodina tvar smole kamenog ugljena: bezbojna i zapaljiva tekuina; upotrebljava se za izradbu toluidina. umjetnog bademovog ulja i saharina tolus (gr. tholos, lat. tholus) arhit. kupola, graevina s kupolom tom (gr. tomos odsjek, odsjeen komad, temno sijeem) odsjek, dio; svezak (knjige), knjiga Toma (gr. Thomas) jedan od dvanaestorice apostola koji, po Novom zavjetu, nije vjerovao da jc Krist, uskrsnuo sve dok ga osobno nije vidio i opipao mu rane; otuda: nevjerni Toma ovjek koji teko vjeruje tomahavk (engl. tomahavvk) bojna sjekira sjevernoamerikih Indijanaca tomasu japanska mjera za tekuine i ito = 18,039 1 tomat (fr., p.. port. tomale) bot. crveni patlidan tombak (malaj. tambaga, tal. tombacco) uti bakar, crveni mesing, slitina (legura) crvenkastoute boje od bakra s oko 20% cinka tombola (tal.) poznata vrsta lutrije, podrijetlom iz Italije tomisti mn. pristae najveeg skolastiara i teologa Tome Akvinskog (v. tomizam); usp. skotisti tomizam teol. nauavanje dominikanca Tome Akvinskog (12251274) koje

je 1879. papa Leon XIII. proglasio slubenom filozofijom Rimokatolike crkve; v. tomisti tomomanija (gr. tome rezanje, tomos odsjek, mania pomama, strast) strast za rezanjem, pretjerana sklonost, kirurkim operacijama tomotozija (gr. tome rezanje, tik to rodim) med. vrenje poroaja pomou tzv. "carskog reza" ton (gr. teino zateem ice na liri, tonos ton, lat. tonus) 1. fiz., glaz. zvuk koji nastaje pravilnim titranjem elastinih tijela, titranje koje se prenosi obino zrakom kao elastinom sredinom valovima (u glazbi se upotrebljavaju tonovi izmeu 40 i 5000 titraja u sekundi); 2. slik. mjeavina i slaganje boja: glavna, osnovna boja neke slike; jakost i sjaj boje: 3. pren. nain ponaanja i govora u ophoenju, npr. "u tome drutvu vlada ugodan ton" tonn (engl. ton) mjera za teinu = 1000 kg (u Francuskoj i Njemakoj); u Engleskoj i SAD-u 1016,0475 kg; registarska tona mjera za zaprem inu i nosivost brodova = 100 kubinih stopa = 2,83 m 3 tonndilja (p. tonadilla) vesela narodna pjesma koja se obino pjeva izmeu inova nekog kazalinog djela (na panjolskoj pozornici) tonaa (fr. tonnage) teretna nosivost, zapremina broda (u tonama) tondin (tal. tondino) podmeta, podloak za au ili tanjuri ton do (tal. tondo okrugao. obao) slike ili reljefi okruglog oblika u renesansnoj umjetnosti tonfilm (gr. tonos ten, engl. film) film kod kojega su slike praene odgovarajuom zvunom pratnjom (prirodnom. govornom i glazbenom) tonici (gr. tonos tjelesna snaga, kijepkost, lat. lonica) mn. med. farm. sredstva, lijekovi koji osvjeavaju i okrjepljuju; tonina sredstva

tonian
tonian (gr. tonikos naponski) okrjepljujui, koji okrjepljuje, osvjeavajui, koji osvjeava; tonina sredstva v. tonici; usp. klonian tonik (gr. tonos krjepkost, lat. tonicum) med. v. tonici tonika (tal. tonica) glaz. osnovni ton tonske ljestvice; slijed i nazivi pojedinih tonova ljestvico jesu: tonika ili osnovni ton, sekunda, terca, kvarta, kvinta, ili dominanta, seksta, septima, oktava tono (fr. tonncau bava) zrak. akrobacija pri kojoj se zrakoplov, u vodoravnom letu. okrene oko svoje uzdune osi tonofonitet (gr. tonos dizanje, fone glas) lingv. visina glasa tonograf (gr. tonos ton; napon, grafo biljeim, piem) 1. zrak. sprava koja automatski biljei tonove; 2. med. sprava za biljeenje kretanja krvnog tlaka tono gram (gr. tonos napon, gramma pisano, pismo) slika krvnog tlaka dobivena na tonografu tonologijn (gr. tonos ton, logia) znanost o tonu tonometar (gr. tonos napon, metron mjera, mjerilo) med. ureaj za mjerenje krvnog tlaka; ureaj za mjerenje napetosti one jabuice tonometrija (gr. tonos ton; napon, metria mjerenje} glaz. mjerenje tonova; med. mjerenje krvnog tlaka; mjerenje napetosti one jabuice; fiz. mjerenje napona pare kod otopina tonski (gr. tonikos) glaz. koji se tie tona, zvuni; tonska ljestvica ili skala slijed tonova poevi s osnovnim tonom ili tonikom (v. tonika); tonski plan nizanje svih tonova koji dolaze jedan za drugim, poevi od najdubljega pa do najvieg tontina (tal.) drutvo za uzajamno nasljeivanje kod kojega dioniari koji due ive nasljeuju interes (rentu)

1415

topika

prije umrlih; takoer: hazardna kartaka igra s vizitkartama (posjetnicama), sudjeluje 1215 igraa tonus (gr. tonos napon, lat tonus) med. normalno stanje napetosti organa ljudskog tijela, osobito miia tonzile (lat. tonsillae) mn. anat. krajnici tonzilitis (lat. tonsillae krajnici) med. upala krajnika tonzilotomija (lat. tonsillae krajnici, gr. tome rezanje) med. operativno odstranjivanje krajnika tonzura (lat. tonsura strienje, stria) kod kat. sveenika: okruglo obrijano mjesto na tjemenu (kao simbol predanosti Bogu); pren. zareenje; tonsura Pauli it. tonzura Pauli (lat.) obrijani prednji dio glave grkokatolikih (unijatskih) sveenika; tonsura Pe.tri it. tonzura Fetri (lat.) obrijano tjeme rimokatolikih sveenika tonzurirati (lat. tonsura strienje, stria) obrijati tjeme (kod kat. sveenika) top (engl.) pom. vrh katarke, ko na katirci top-weight it. top-vet (engl.) port, najvei teret to ga u hendikepu nosi najvie optereeni konj topaz (gr. topazos, lat. topasius, sanskr. tapus) min. veoma cijenjen dragulj, najee ukaste hoje, ali moe biti i drukije obojen i potpuno proziran topian (gr. topi kos) mjesni, poloajni, koji se tie mjesta ih poloaja; tapir. na sredstva med. lijekovi koji djeluju na odreeno mjesto, izvana ili iznutra (flaster itd.) topika (gr. topos mjesto, topikos mjesni, lat topica) 2. mn. spisi u kojima su skupljeni ih navedeni izvori za dokaze topika (gr. topos mjesto, topikos mjesni, topike) 1. ret. sustavno izlaganje odreenih opih pojmova i stavova koji, pri izradbi predavanja, slue

topinambur

1416

torakotomija

kao smjernica za pronalaenje svrsishodnih dokaza; gram. prouavanje reda rijei; teol. znanost o dokazima koji se nalaze u Svetom pismu topinambur (braz.) bot. morska repa, iok (sjevernoamerika biljka iji su gomolji dobra stona hrana) topless it. toplis (engl.) enski kupai kostim koji se sastoji samo od gaica (bez grudnjaka] topofobija (gr. topos mjesto, fobeomai bojim se) med. bolestan strah od otvorenih, irokih prostora topognom (gr. topos mjesto, gnomon kazaljka) pokaziva, odrediva mjesta za brodove i dr. topograf (gr. topos mjesto, grafo crtam, biljeim) onaj koji predouje zemljite crtanjem topografija (gr. topos mjesto, grafo crtam, biljeim) grana geodezije koja se bavi predoivanjem dijelova Zemlji ne povrine crtanjem; anatomska topografija (lat. topographia anatomica) anatomsko opisivanje poloaja dijelova tijela topografirati (gr. topos mjesto, grafo crtam, biljeim) snimati neki predio, crtanjem prikazivati prirodu nekog predjela topografski koji se tie topografije; topografske karte, veliki zemljovidi na kojima je tono i do sitnica zabiljeena i oznaena priroda samo jednog kraja ih predjela topolino (tal. lopolino "mii") vrsta malog talijanskog automobila topologija (gr. topos mjesto, logia znanost) znanst o mjestima, znanost o poznavanju mjesta toponimija (gr. topos mjesto, onyma ime) jezino i povijesno objanjenje podrijetla imena pojedinih mjesta toponomnstika (gr. topos mjesto, onoma ime) znanost o imenima mjesta; znanost koja ispituje podrijetlo i znaenje imena pojedinih mjesta

toponnmastikon (gr. topos mjesto, onoma ime) popis mjesta, rjenik mjcsbi topi iskop (gr. topos mjesto, skopeo promatram) v. topognoin Tor (nord. Thor) mit, bog groma u nordijskoj mitologiji, osobito tovan u Norvekoj; u edskoj mitologiji: sin Odina i Jerdc (Zemlje), naoruan ekiem kojim oplouje zemlju, pobjednik u borbi s divovima itd. (kod starih Nijemaca odgovara mu Donar) Tora (hebr. thorah) Mojsijev zakonik (Pentateuh) iz kojega kantor u sinagogama subotom pjeva po jedan dio toracici (gr. thorax trup; prsni ko, lat. thoracici) mn. zool. ribe kod kojih sc trbune peraje nalaze ispod prsnih peraja toraeik (gr. thorax trup; prsni ko, lat. thoracica) med. sredstvo, lijek za prsa torakodinamometar (gr. thorax gen. thorakos prsni ko, dynamis sila. snaga, metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje snage, sposobnosti udisanja torakometrija (gr. thorax prsni ko, metria mjerenje) mjerenje prsa torakoplastika (gr. thorax prsni ko, plastike vjetina uobliavanja) pravljenje prsnog koa; med. jedan od naina lijeenja plunih bolesti, osobito tuberkuloze plua: operativno uklanjanje niza rebara u jednoj polovici prsnog koa. ime se smanjuje njegov obujam, a time i bolesno pluno krilo obustavlja svoj rad torakoskop (gr. thorax prsni ko, skopeo gledam) med. endoskop kojim se vri pregled prsnog koa torakoskopija (gr. thorax prsni ko, skopeo) med. pregled prsnog koa pomou torakoskopa torakotomija (gr. thorax prsni ko : tome rezanje) med. operativno otvaranje prsnog koa

toraks
toraks (gr. thorax trup; prsni ko) oklop za prsa; anat. prsni ko toreador (p.) borac s bikovima koji se bori na konju torcfnkcija (lat. torrefactio) suenje, prenje torero (p.) borac s bikovima koji se bori pjeke toreumato grafija (gr. loreuma rezbarija, grafia opis) opisivanje i poznavanje rezbarija toreut (gr. toreutes) rezbar, graver torcutika (gr. toreuma rezbarija, rezbarski rad, toreutike) vjetina izraivanja stvari od kovine ili bjelokosti (kipova, posuda, reljefa) otrim oruem, rezbarstvo, rezbarska umjetnost tori (engl. tory) v. torijevac Toricellijeva cijev it. Toriolijcva ... fiz. = barometar, nazvan po izumitelju, tiil. filozofu i matematiaru Evangelisti Torricelliju (16081647); ToriceUijeva praznina zrakoprazan prostor u gornjem dijelu barometar ske cijevi; Toricellijev teorem brzina kojom istjee teka tekuina kroz otvor na posudi jednaka je onoj brzini koju bi ona dobila kad bi slol)odno pala za visinu jednaku udaljenosti otvora od slobodne povrine tekuine u posudi torij (lat. thorium) kem. radioaktivan element, atomska teina 232,12, redni broj 90, znak Th torijevac (engl. torv) lan aristokratske stranke u Engleskoj, pristaa starog dravnog i crkvenog ustrojstva, tzv. dvorske stranke (prvobitno: podrugljivo ime ir. tory = razbojnik koje su im dali protivnici, vigovci); u SDU-u: demokrat torizam (engl. tory) politiko-socijalna shvaanja i naela torijevaca tormento (tal.) strahovita vijavica u Alpama tormentum (tal. tormentum) sprava za muenje; muenje, muka

1417

torta

termina (lat. torquere, tormina) med. zavijanje (u trbuhu), trbuhobolja tornado (p. tornado) veoma jak vihor na zapadnoj obali Afrike i u podruju rijeke Missisisppi (Sjeverna Amerika) toro (p. toro, lat. taurus bik) borba s bikovima (u panjolskoj) toros (gr. thoros animalno sjeme) hiol. spolno sjeme torpedika (lat. torpedo) voj. poznavanje torpeda, dio vojne znanosti koji se bavi torpedima torpedirati (lat. torpedo utrnulost, ukoenost) voj. napasti (ili: pogoditi, potopiti, razoriti) torpedom torpedujaa (lat. torpedo ukoenost) voj. v, torpiljer torpedo (lat. torpedo utrnulost. ukoenost) 1. voj. podvodna plovea mina vretenastog oblika, kree se pomou vlastitog mehanizma, pali se elektricitetom (eleklro-torpedo) ili dodirom sa stranim tijelima (kontaktni torpedo): slui za obranu (defenzivni protiv neprijateljskih ploveih objekata, a izbacuje se s ratnih brodova (torpiljera, podmornica, krstarica, brzih borbenih amaca) i s obala pomou posebnih (lansirnih) cijevi; 2. zool. drhtulja (riba) torpidan (lat. torpidus) obamro, utrnuo, ukoen, neosjetljiv torpiditet (lat. torpiditas) med. v. torpor torpiljer (fr. torpilleur) voj. uzak i onizak ratni brod s oko 600 tona deplasmana (istisnine), brzine preko 30 milja na sat, s nekoliko lansirnih cijevi za izbacivanje torpeda torpor (lat.) med. utrnulost, ukoenost, obamrlost torta (tal., p. torta. lat. tortus uvijen; uvoj, vijuga) kuh. velik, obino okrugao kola (s jajima, maslacem, okoladom, voem, raznim likerima i dr.)

torpeda) ili napad (ofenzivni torpedo)

tortelini
tortelini (tal. tortellini) mn. kuh. vrsta tjestenine (kolutii punjeni knsanim mesom) tortikolis (lat. tortu s uvijen, lat. collum vrat, torticollis) med. krivovratost tortuozan (lat. tortuosus) zavojit, krivudav, vijugav, iskrivudan; pren. podmukao, potajan, lukav; zamren, nerazumljiv tortura (lat.) muka, muenje; nain da se stvaranjem jakih tjelesnih lolova dobije sudsko priznanje; muenje pitanjima (na sasluanju); tortura oris (lat.) med. iskrivljenost usta, gr usta; tortura faeiei (lat.) iskrivljenost lica

1418

totem

torus (lat.) jastuk, uzglavlje; arhit. okruglo ispupenje na bazi jonskih stupova; bot. cvjetite; med. mesnati dio tijela, mii; tori conscer^sio it tori konscenzio (lat.) prav. lijeganje u branu postelju, tj. stupanje u brak torzijn (lat. torsio) 1. uvlaenje, uvijanje. zaokretanje; 2. fiz. otpor to ga zaokrenuto tijelo daje vanjskoj sili; 3. med. zaokretanje kraja presjeene ile da bi se zaustavilo krvarenje torzijska vaga sprava pomou koje sc mjere male sile time to im se uvijanjem posebne ice odrava ravnotea torzo (tal. torso, gr. thvrsos, lat thyrsus) gornji dio ljudskog tijela (ramena, prsni ko i bokovi); umj. kiparsko ili slikarsko djelo koje prikazuje gornji dio ljudskog tijela, bez glave i ruku (npr. znameniti Ilerkulov torzo u Vatikanu) tost (engl. toast lat. tostus) 1. prena krika kruha, prenica (uz aj); 2. zdravica, nazdravljanje (po nekadanjem engleskom obiaju, da onaj tko nekome nazdravlja spusti u svoj vr komad prenog kruha, zatim puta vr da ide od jednog do drugog, pa kad opet doe do njega, on ispije ostatak, a kruh pojede)

tosto (tal.) glaz. brzo total (lat. isp. totalan) u filmskom jeziku: slika u kojoj jc ovjek snimljen u visini itavog tijela totalan Gat. totalis) cio, cjelokupan, potpun, ukupan, sav; totalna refleksija opt, potpuno odbijanje svjetlosti, pojava koja nastupa kad zrak dolazi iz sredine koja jae prelama pa naie na sredinu koja slabije prelama, onda on ne prijee u ovu. ve se na razdvojnoj povrini, kad dostigne granini kuL, odbije kao od zrcala; totalna pomrina astr. potpuna pomrina, npr. Mjesec;!, Sunca; totalni rat rat u kojem cijeli narod svima .sredstvima vojnim, ekonomskim i duhovnim radi na unitavanju drugog naroda, odnosno stinovnika drave s kojom je u ratu totalitaran Gat. totus cio. sav, potpun, fr. totalitiire) ukupan, cjelokupan, sav; totalitarna drava drava koja kontrolira cjelokupan ivot svojih podanika: kapital i rad, proizvoaa i potroai!, trgovinu, industriju i ostale profesije, zemljoradnju, vjeru, odgoj, umjetnost, knjievnost, znanost, medije, port, sve javne ustanove. ak i obiteljski ivot; takve su drave bile, npr. Mussolinijeva Italija i Hi ti ero va Njemaka; totalitarni- ral v. pod totalan totalitet (lat. totus, fr. totalite) cjelokupnost, cjelina, ukupnost, svi totalizator (lat. lotalisator) stroj za skupljanje, skupljaica; vrsta klaenja na konjskim trkama kod koje se ukupan iznos (totalna svot.a) oklada izrauna i potom izvri podjela dobitaka; visina dobitaka moe sc utvrditi tek kada je pobjednik poznat totalni reflektometar opt. sprava pomou koje se, mjerenjem graninog kuta, odreuje indeks prelamanja svjetlosti nekog tijela totem (indijan.) simbol imena, plemenski znak primitivnih naroda, vrsta

totemizam ivotinje ili biljke u kojoj Su potovali svoje pretke i duhovne zatitnike svog plemena totemizam (indijan.) vjerovanje primitivnih naroda u zajedniko podrijetlo i mistini odnos izmeu plemena i neke vrste ivotinja, a ponekad i biljaka; takvu ivotinju ili biljku (totem) su oboavah i smatrali osnivaem svog plemena, pa se obino po njemu nazivalo i cijelo pleme totntanc (njem. Totentanz) mrtvaki ples (glazbena kompozicija i slikarsko djelo)

1419

tragant

Totus mundus agit histrionem (lat.)

itav svijet glumi (natpis na proelju kazalita u kojem jc djelovao Shakespeare) tour-rctour it. tur-retur (fr.) odlazak i povratak; karta tour-retour karta koja vrijedi za odlazak i povratak trabakul (tal. trahaceolo) obalna lada (s dvije katarke) na Jadranskom moru

a, pouka, vjerovanja, obiaja i si.); vijest; obiaj, navika; prav. predaja tradicionalan Gat. traditio predaja) rairen predajom; utemeljen na predaji; uobiajen; tradicionalna knjievnost narodna knjievnost tradicionalist (lat. traditio) pristaa predaje tradicionalizam (lat. traditio predaja) teol. nauavanje da je Rog otkrio prvim ljudima govor i prvu spoznaju, i da su oni to predajom sauvali za potomstvo; vjera u predaju tradirati (lat. trans, dare, tradere) predati, predavati, izruiti, isporuiti, usmeno prenijeti (vijest, priu, pouku); pouavati traditivan (lat. traditivus) v. tradicionalan traditor (lat. traditor) 1. izdajnik, prokaziva; osobito: prokaziva svetih knjiga i stvari vlastima (u doba progona krana pod Dioklecijanom); 2. voj. skriveni zaklon za oruje poloene putanje (mitraljez, poljski top i dr.) radi iznenadnog djelovanja traditor no orue voj. orue koje se nalazi u traditoru traducijanci (lat. traducere) mn. fil. v. pod traducijanizam traducijanizam (lat. traducere) Hl. shvaanje da djetetova dua pri roenju izlazi iz oeve due ili sjemena, a da se ne stvara tek pri raanju tijela, kao to shvaa kreacija nizam; pristae ovoga shvaanja (tradicijanci) su stoici i epikurcjci, Tertulijan. Leibniz i dr. trafika (lat. traflicum, fr. trafic, tal. trffico) trgovina, trgovanje, osobito s izraenim proizvodima; prodaja, prodavaonica, osobito duhana trafikant (tal. trafikante) trgovac, prodava, osobito duhana tragala (p.) panjolska pjesma slobode tragant (gr. tragos jarac, anthos cvijet) bot. sluzava guma koja curi iz stab-

trabant (e. drab pandur, tal., p. trabante vojnik tjelesne strae, tjelohranitelj) pren. priipetlja: astr. v. satelit trabeata (lat. trahea) lit. starorimska komedija s motivima iz visokog rimskog drutva (nazvana po trabei, sveanoj gornjoj haljini rimskih vitezova i a ugura) traber (njem. Traber) kasa (konj) trabuko (p. trabuco) kratka puka sa irokim grliem; vrsta cigara tra (njem. TraLsch) brbljanje, ogovaranje, olajavanje, klevetanje trade-mark it. tred-mark (engl.) trg. zatitni ig, zatitna marka (tvornice) trade-union it. tred-junjen (engl.) obrtnika, radnika sindikalna udruga u Engleskoj (za zatitu od nadmonosti kapitala) tradicija (lat. traditio) predaja, s koljena na koljeno usmeno irenje (pri-

traged

1420

traheoskopija

ljike biljnih vrsta roda Astragalus, slui kao sredstvo za sljepljivanje pastila, pilula, emulzija i u slastiarstvu traged (gr. tragodos) v. tragiar tragedija (gr. tragodia) poet. "jareva pjesma", vrsta drame u kojoj istaknuti karakter (tragini junak), borei se za neku viu zamisao, dolazi u sukob s interesima i shvaanjima svoje okoline; tim svojim djelovanjem stvara sebi tzv. traginu krivnju, zato to dolazi u sukob s prilikama u kojima ivi. i u toj borbi (tragini konflikt) podlijee, ali zamisao za koju se borio njegovom smru ipak pobjeuje; pren. alostan, koban, nesretan dogadaj (naziv po pjesmi koju je zbor pjevao za vrijeme svetkovina u slavu boga Bakha, na kojima se prinosio na rtvu jarac te su se svi pjevai u zboru oblaili u jaree koe) tragedijant (gr. tragodia) nazovitragiar, lo pisac ili glumac tragedija trageja (gr. tragein) slastice; orasi, bademi, kolai i dr. to se jede nakon ruka; med. grubo izmrvljen praak od zaina i eera (za jaanje eluca) tragema (gr. tragema slastica) v. trageja tragi- (gr. tragike) predmetak u sloenicama sa znaenjem: tragedija, tragian tragian (gr. tragikos) koji pripada tragediji, koji ima oblik ili karakter tragedije; pren. koban, zlokoban, nesretan, alostan, dirljiv, sudbonosan, koj izaziva samilost tragiar (gr. tragikos) pisac tragedije; glumac koji glumi tragine uloge traginost (gr. tragike) kobnost, zlokobnost, zlosretnost; v. tragika tragika (gr. tragike) potresno zbivanje, kobno zbivanje, koban sukob, sudbonosan sukob: cjelokupno djelovanje traginih dogadaja i tragine umjetnosti

t*agizam (gr. tragike) v. tragika tragofonija (gr. tragos jarac, fone zvuk, glas) jarei, meketav glas. zamuckivanje u govoru tragomashnlijn (gr. tragos jarac, maschale pazuh) med. previnast smrarl pod pazuhom trngopodija (gr. tragos jarac, pus gen. podos noga) stvaranje nogu kao u jarca tragus (gr. tragos jarac) med. previna, smrad koji se stvara pod pazuhom; anat. izboina na prednjem rubu usne koljke trahealan (gr. trachcia) duini, koji se tie dunika traheitis (gr. tracheia dunik) med. upala dunika traheja (gr. arteria e tracheia dunik, trachys neravan, hrapav, tracheia neravna, hrapava) anat. dunik traheje (gr. tracheia) mn. zool. cijevi na koje diu lankonoci, stonoge i dr. trahelagra (gr. traehelos vrat, agTa plijen) med. kostobolja (giht) vrata; vrsta krivovratosti trahelizam (gr. traehelos vrat) med. koenje (ili: ukoenost, gr) u vratu trahclofima (gr. traehelos vrat, fyma izraslina) med. ir na vratu traheoblenoreja (gr. tracheia dunik, blenna sluz, rheo teem, curim) med. izluivanje sluzi iz dunika traheobronhitis (gr. tracheia dunik, bronehia dunice) med. upala dunika traheocela (gr. tracheia dunik, kele kila, bruh) med. kila (ili: bruh) dunika traheopioza (gr. tracheia dunik, pyon gnoj) med. zagnojenost dunika, gnojenje dunika traheoragija (gr. tracheia dunik, korijen rag- od regnymi slomim, skrham) med. krvarenje dunika traheoskopija (gr. tracheia dunik, skopeo promatram) med. ispitivanje

traheostenoza (ili: pregled) dunika pomou posebnog zrcala traheostenoza (gr. tracheia dunik, slenosis suenje, suenost) med. suenost (ih: suavanje) dunika traheotomija (gr. tracheia dunik, tome rezanje) kir. rezanje, prorezivanje, otvaranje dunika traheotomirati (gr. tracheia dunik, tome rezanje) kir. operirati, razrezi vati dunik trahielkoza (gr. tracheia dunik, elkos gnojna rana) med. ir ili prit u duniku

1421

trampo! Ln

trakt (lat. tractus) vuenje, potez, prostiranje u duinu; predio, kraj; arhit. krilo graevine traktat (lat. tractatus) rasprava, spis, mala knjiga; mali spis ili letak vjerskog sadraja koji u narod ire vjerske udruge radi podizanja vjere i morala; prav. pogodba, ugovor na temelju kojega se sklapa meunarodni sporazum traktirati (lat. tractare) obraivati neto, raspravljati o emu; ponaati se, postupati s kim (usp. tretirati); astiti, ugostiti traktor (lat. trahere vui. tractor) vozilo koje vue plugove i druge poljoprivredne strojeve traktorija (lat. tractoria) mat. krivulja od ijih tangenti, raunajui od dodirne toke, jedna dana krivulja ili pravac (direktriks) odsijeca uvijek jednake dijelove traktoriograf (lat. trahere vui, gr. grafo piem) sprava kojom se tono izraunava duina krivulja traktriks (lat. tractrix) mat. v. traktorija trama (lat. trama, fr. trame) potka kod tkanine; tram-svila svila s potkom koja se izrauje od svilenih ahura druge klase traminac (njem. Traminer) 1. vrsta veoma slatkog i ukusnog bijelog i crnog groa, podrijetlom iz Tramina (juni Tirol); 2. vino visoke kakvoe koje se dobiva od toga groa; 3. vrsta jabuke tramontana (tal.) 1. sjeverni vjetar u Italiji; 2. sjeverna zvijezda, Sjevernjaa; izgu-bili iramontanu izgubiti smjer, zbuniti se, vie se ne umjeti snai (po govoru mornara kojima zvijezda Sjevernjaa slui za snalaenje) tramper (engl. tramp-steamer) teretni brod slobodne plovidbe trampolin (tal. trampolino) odskonica, skakaka daska, daska s koje se iz-

trahifonijn (gr. trachvs hrapav, fone glas) med. grubost glasa, promuklost trahit (gr. trachys hrapav, neravan) min. grornadna stijena porfirne strukture, obino svijetle boje te hrapava trahom (gr. traehoma hrapavost) med. veoma teak oblik zarazne upale oiju, oituje se u stvaranju sivkastih zrnaca na spojnoj koici oka; moe dovesti i do sljepila trahtur (njem. Trichter) lijevak trajber (njem. Treiber) tjera, gonitelj: hajka trajekcija (lat. trajeetio prijevoz, prelazi; 1. gram. premjetanje jedne rijei iz glavne reenice u relativnu reenicu (ret. figura); 2. kem. vrsta procjeivanja trajekt (lal. trajeclus prijelaz; prelazak.) skela, prijevoz (preko vode), prijelaz; prelazak, prelaenje; trajektni. brod brod koji prevozi vlak preko rijeke ili jednog dijela mora, eljeznika skela trajektorija (lal. Irajectoria) geom. krivulja koja pod Stalnim kutom sijee lenvulje danog skupa trajel (engl. trial sasluanje; ispitivanje, proba) jah. probanie i ispitivanje konja koji trebaju sudjelovati u utrci trak-sistem (engl. truck zamjena, razmjena) nain plaanja zarade radnicima u robi, a ne U gotovom novcu

tramvaj
vode skokovi (gimnastiki, u vodu i si.); trambulin tramvaj (engl. tramway) ulina elektrina eljeznica (u gradovima) tran (njem.) riblje ulje trankvilitet (lat. tranquillitas) mirnoa, spokojstvo tranquillamentc it. trankvilamente (tal.) glaz. mirno, tiho trans (engl. trancc, lat. transire prijei) 2. psih. stanje duboke hipnotike uspavanosti spiritistikog medija; pren. zanos, ushienost, ekstaza trans (lat.) 1. prijedlog koji se javlja u mnogim sloenicama i znai: preko, s one strane, pretrans-subjektivan (lat. trans-subjcctivus) Cl. koji je s one strane, tj. izvan subjektivnog, vlastitog Ja, objektivan trans-supstancijaeija (lat. trans-substantiatio) preobraavanje jedne biti

1422

transferirati
uma, "sustav svih pojmova razuma i naela, ali samo ukoliko se tiu predmeta koji su dani osjetilima i koji se mogu dokazivati iskustvom" (njezin posebni zadatak je analiza istog razuma, a sadri "uvjete i prve elemente nae cjelokupne spoznaje a priori"'); transcendentalni idealizam Kantova teorija po kojoj se stvar po sebi ne moe spoznati, i koja smatra prostor i vrijeme oblicima osjetilnog zamjeaja a priori

u drugu

transakcijo (lat. transaclao) nagodba, sporazum; veliki trgovaki posao transaktor (lat. transaetor) posrednik, pregovara transalpski (lat. trans-alpinus) koji lei s one strane Alpa, prekoalpski transanimacija (lat. iraiisanimatio) seljenje dua, prelaenje dua transatlantski (lat. trans-atlantinus) koji lei s one strane Atlantskog oceana, prekooceanski transcendencija (lat. transscenaentia) fil. prekoraavanje granica iskustva, nespoznatljivost iskustvom, ono to je s one strane iskustva transcendentalan (lal. transscendenlalis) fil. koji se, promatran logiki, nalazi priie svakog iskustva, koji ini moguom spoznaju iskustva; transcendentalnu logika (nasuprot opoj logici) bavi se oblicima miljenja u vezi sa spoznajom iskustva, predmeta danoga u prostoru i vremenu; transcendentalna filozofija prema Kantu: sustav svih naela istoga

transcendcntalizam (lat. transscendere) fil. stajalite "transcendentalnog idealizma"; u Americi: vrsta idealistike metafizike transcendentan (lat. transscendens, transscendere prelaziti, nadilaziti) 1. mat. koji sc ne moe izraziti algebarski; 2. fil. koji prelazi granice mogueg iskustva, koji prelazi granice prostom (vremenske stvarnosti, koji je izvan ih iznad mogunosti osjetilnog zamjeivanja, nadosjetilan, natprirodan, hiperfiziki; supr. imanentan transelementacija (lat. trans-elementatio) kem. pretvaranje elemenata, kemijsko pretvaranje jednog elementa u drugi transcuntan (lat. transiens. transeuntis) fil. koji prelazi preko ega (npr. pojma, stvari), koji zalazi u drugo podruje transfer (lat. transferre prenositi) 1. prav. spis kojim se prenosi pravo vlasnitva neke rente, posjeda i si. na neku drugu osobu; 2. bank. prijenos odreene svote novca iz jedne zemlje u drugu, tj. iz jedne valute u drugu; il. prijenos nominalnih vrijednosnica s jednog vlasnika na drugog transferirati (lat. trans-ferre) prenijeti, prenositi, premjestiti, premjetati; prevesti (na drugi jezik): trg. iznos mjenice otpisati s ijeg konta; trans-

transfigurac ij a

1423

translator

ferirati ad usum it. ... ad uzum (lat.) pustiti u optjecaj, u promet, transfiguracija (lat. transfiguratio.) preobraavanje, preobraenje transfigurator (fr. transfigurateur) fiz. preobraavate Ij preinaitelj oblika, = kaleidoskop transfigurirati (lat. trans-figurarc) preohraziti, preobraavati, preinaiti. preinaavati transfiks (lat. trans-fixum) prav. naknadan dokument (koji se pergamentnom vrpcom spaja s glavnim dokumentom) transformacija (lat. transformatio) 1. pretvaranje, preobraavanje, preinaavanje, preobliavanjo; preuoblienje, preuoblienost; 2. fiz. pretvaranje struje visokog napona u struju niskog napona, i obratno, pomou transformatora; teorijo, transformacije v. transformizam transformator (lat.) 1. fiz. sprava pomou koje se struja visokog napona moe, bez znatne promjene ukupne elektrine energije, pretvoriti u struju niskog napona, i obratno: 2. maioniar, vjetak u tobonjem pretvaranju jednih predmeta u druge transformirati (lat. trans-formarc) preohliiti, preoblikovati, preobraziti, pretvoriti, promijeniti, preinaiti; mat. preinaiti, preinaavati, jednom matematikom izrazu dati drugi oblik ne mijenjajui mu vrijednost transformizam (lat. trans, forma) biol. teorija o preobraavanju ivog svijeta tijekom povijesnog razvoja, = darvinizam transfundirati (lat trans-funderc) prelijevati tekuinu iz posude u posudu, preliti, prelijevati, pretoiti, pretakaii; med. pretakati krv iz ila jedne osobe u ile druge transfuzija (lat. transfusio) prelijevanje, pretakanje; med. pretok krvi iz ila jedne osohe u ile druge (u slu-

ajevima teih bolesti koje su u vezi S veim gubitkom krvi) transfuzor (lat. transfusor) med. sprava za pretikanje krvi; usp. transfuzija transgresija (lat. transgressio) prijestup, prekoraenje (zakona, naredbe i dr.); geol. prodiranje mora u kopno i irenje na prostor kopna (supr. regresija) Transilvanija (lat. trans preko, silva uma) "zemlja s one strane ume", Krdelj transkontinentalan (lat. transeontinentalis) koji prelazi preko kopna, prekokopneni; koji spaja ili povezuje oceane transkribirati (lat. trans-scribere) 1. prepisati (iz jedne knjige u drugu, iz jednog oblika u drugi; drugom abecedom); 2. prav. prepisati na drugog, npr. neko potraivanje transkripcija Gat. trans-scriptio) 1. prav. prenoenje na drugo prepisivanjem; 2. prepisivanje, prenoenje nekog teksta na drugo pismo npr. s latinice na glagoljicu; 3. glaz. prilagoavanje jedne kompozicije za drugi glas ili drugi instrument transkutan (lat. trans- kroz. cutis koa) med. koji ide kroz kou translacija Gat. translatio) 1. prijenos, prenoenje, premjetanje; 2. prijevod, prevoenje (na drugi jezik); 3. prav. prenoenje, prijenos (nekog prava); 4. fiz. gibanje jednog tijela kod kojega sve njegove toke opisuju paralelne, podjednake, isiousmjerenc putove translatio juri i t translacio juri (lat.) prenoenje jednog prava na nekoga drugog translatirati (lat. trans, latio) trg. prenositi, = transferirati translativ (lat translatum preneseno) u deklinaciji ugro-finskih jezika: pade mjesta translator (lat.) prevoditelj, tuma

translatoran

1124

transporter

translatoran (lat. transiatorius) pomian, pri kojem se svaka toka kree; v. translacija; usp. rotatoran translokacija (lat. translocalio) mijenjanje mjesta, premjetanje transmarinski (lat. transmarinus) koji je s one strane mora? prekomorski transmisija (lat. transmissio) prenoenje, isporuivanje; fiz. prenoenje sile; u strojnoj tehnici: one naprave (zupanici, kotai, vratila, remeni i dr.) koje prenose pogonsku silu s motora na stroj radilicu transmitirati (lat. trans-mittere) predati, isporuiti; fiz. prenijeti silu, prenosili silu (usp. transmisija) transmutacija (lat. transmutatio) preobraavanje, pretvaranje; preobraenost, prelvorenost; sposobnost preo b r a a v a nj a; teorija tra na mutacije

biol. teorija o preobraavanju ili postanku, shvaanje koje su (jo prije Darvrina, usp. darvinizam) postavili Lamarc i drugi prirodnjaci, prema kojem su se sva organska bia razvila iz jednog praoblika ili nekoliko najjednostavnijih praoblika = descendentna teorija transnaturalan (lat. trans, naturalis prirodan) koji sc nalazi s one strane prirode, natprirodan transoceanski (lat. trans-oceanus) koji je s one strane mora, prekooceanski transparcncija (lat. transparentia) prozirnost transparent (lat. trans-parere) 1. papir s debelim crnim ili crvenim crtama koji sc pri pisanju podmee pod papir bez crta na kojem e se pisali; 2. prozirna slika (izraena na prozirnom papiru ih platnu natopljenom u ulju); 3. tanka gornja haljina ispod koje se vidi boja donje haljine transparentan (lat. trans-parere) proziran; bistar, jasan; transparentu* folije tanki, prozirni (tansparentni) listovi izraeni od umjetne plastine

mase, po nainu izradbe slini umjetnoj svili: prodaju se pod nazivom celofan, neofan, tran?parin i dr. a slue za zatitu ivenih namirnica od zraka, vlage, za zatvaranje staklenki, boca itd. transparentnost (lat. transparentia) v. transparencija transpiracija (lat. trans-spiratio) isparavanje, isparenje; znojenje, znoj transpiracijski (lat. transpiratio isparavanje) koje se tie transpiracije; transpiracijski koeficijent bot. koliina vode koju biljke, tijekom svog razvijanja, ispare (transpiriraju) da bi stvorile jedinicu (jedan gram) suhe tvari transpirirati (lat. trans-spirare) ispariti, isparavati; znojiti se; pren. prouti se, izii na glas transplantacija (lal. transplantatio) presaivanje, premjetanje; med. bot. zamjenjivanje unitenog dijela biljnog ili ivotinjskog tijela drugim dijelom uzetim s nekog drugog mjesta od istog ili drugog organizma (u plastinoj kirurgiji i vrtlarstvu) transplantat (lat. transplantare) med. bot. dio tkiva ili organ koji je presaen putem transplantacije transpolaran (lat. trans- kroz) koji ide preko zemaljskih polova transponirnti (lat. transponere) premjestiti, premjetati; mat. lanove jednadbe premjestili sjedne strane na drugu: glaz. prevesti na drugi (vii ih nii) glas transport (lat. transportus) 1. prijenos, prijevoz, prenoenje, prevoenjc (putnika, robe i dr.); 2. roba koja se prevozi; 3. u knjigovodstvu: prijenos, prenoenje zbroja rauna sa zavretka jedne strane na poetak druge transportacija (lat. transportatio) prenoenje, prevoenje; prevoenje osuenika u koloniju, deportacija transporter (fr. transporteur) 1. teh. ureaj za prenoenje materijala koji

transportirati

1425

trapezoedar

se; obraduje ili sastavnih dijelova nekog stroja od jednoga radnika do drugog; 2. veliki auto za prijevoz trupa i vojnog materijala; 3. osoba koja se bavi prevoenjem robe; 4. straarvodi, pratitelj; 5. geom. instrument za prenoenje ili mjerenje kutova (.polukrug podijeljen na 180) transportirati Gat. transportere) prenijeti, prenositi, prevoziti, prevesti, npr. robu. trupe, osuenike u koloniju, deportirati transportni (Int. transportus.) prijenosni. prijevozni, koji se tie prijenosa ili prijevoza, koji pronosi ili prevozi; transportni strojevi teh. sprave koje, obino pokretane transmisijom, prenose materijal s jednog mjesta rada na drugo, a same ostaju na istom mjestu, npr. dizalice i dr. transpozicija Gat. trans poeitio) premjetanje, premjetaj; mat. prebacivanje lanova jednadbe sjedne strane na drugu; glaz. prevoenje na drugi ton transtermija (lat. trans, gr. thermos topao, vru) med. v. termo penetracija transudacija (lat. trans-sudalio) med. izluivanje serozne tekuine (transudata) iz krvnih ila u okolno tkivo zbog poremeaja u cirkulaciji, poveanog tlaka u ilama itd. transudat (lat. trans-sudatum) med. v. pod transudacija transudirati (lat. trans-sudare) med. izbijali, izlaziti kroz otvore, npr. znoj transumpt (lat. trans-sumptum) prav. ovjeren prijepis (kopija) transurani (lat. trans, gr. uranos nebo, lat. uranium) mn. kem. radioaktivni elementi (neptunij i plutonij) koji dolaze iza urana, posljednjeg kem. elementa na Mendeljejevljevoj tablici; dobiveni su umjetnim putem, kao rezultati reakcija atomskih jezgri transverzn (lat.) v. traverza

transverzala (lat. trnnsversalis) geom. poprenica, crta ili povrina koja presijeca sustav crta ili povrina transverzalan (lat. transversalis) poprean; fiz. transverzalno valovito gibanje gibanje kod kojega djelii elastine sredine titraju okomito na smjer prostiranja poremeaja, tj. zraka (supr. longitudinalan) transvestija (lat. trans pre-, vestis odea) nagon za mijenjanjem odjee, obino erotske prirode transvestiti (lat. trans pre-, vestis odjea) mn. osobe koje pri normalnom spolnom seksualnom osjeaju imaju nagon za oblaenjem odjee suprotnog spola trana (fr. tranehe) 1. krika (kruha, mesa); 2. vijenac na kovanom novcu (s natpisom ili ukrasom); 3. dio zajma (kad se zajam ne emitira odmah itav nego u odreenim dijelovima) traneja (fr. tranehee rov, jarak, prokop) voj. dugaki rov koji titi od metaka, krhotina granata i si., te slui i za dostavljanje obavijesti tranirati (fr. traneher) sjei, rasijecati (peenje) tranzit (tal. transito) trg. prijevoz robe ili dobara kroz jednu zemlju u drugu (bez carine ili po posebnoj carinskoj pristojbi) tranzitiv (lat. transitivum sc. verbum) gram. prijelazan glagol tranzitivan (lat. transitivus) prijelazan; tranzitivan glagol v. tranzitiv trap (njem. Trab) jah. kas, kasanje ' traper (engl. trapper) sjevernoameriki lovac na divlja skupocjenog krzna, osobito na dabrove i vidre trapez (gr. trapeza) geom. etverokut s dvjema paralelnim siranama; port, visee vratilo (gimnastika sprava) trapezoedar (gr. trapeza, edra osnova) tijelo koje ima 24 jednake, neistostranine etvorokutne povrine (kristal)

trapezoid

1426

treba

trapezoid (gr. trapeza, eidos oblik) geom. etverokut u kojem nijedna strana nije paralelna s drugom trapist (fr. trappiste) vrsta sira blagog okusa i mirisa (naziv po kat. redu trapista koji su ga prvi proizvodili) trapisti (fr. trappistes) kat. redovnici reda od Trappe, osnovanog 1122., reformiranog u XVII. st., poznatog po strogosti svojih, propisa, osobito po obvezi stalne i potpune utnje (nazvani po opatiji La Trappe u jednom pustom kraju Normandije) trasa (fr. trae trag, p. traza, Lil. traccia trag) nacrt, obiljeena, oznaena linija nekog puta, eljeznike pruge i si.; voj. crte, nacrt trasnnt (tal. trassarc) trg. izdavatelj mjenice, osoba iji je potpis bitan uvjet za vrijednost trasirane mjenice trasat (tal. trassalo) trg. osoba na koju jc mjenica ispostavljena, osoba koja treba platiti mjenicom odreenu svotu novca trasirati (fr. tracer) 1. obiljeiti, obiljeavati, oznaiti, oznaavati, odrediti liniju puta ili eljeznike pruge; nacrtati. skicirati trasirati (tal. trassare, lat. trahere vui) 2. trg. izdati mjenicu (tratu) na neku drugu osobu trata (tal. tratta) trg. izdana mjenica, tj. mjenica koju smo potpisali i po kojoj dugujemo; supr. rime sa tratarcla (tal. trattarella) trg. mala mjenica, mjenica s malim iznosom traulizam (gr. traulismos tepanje, izgovaranje glasa "r" iz grla (kao pogreka u izgovaranju) trauma (gr. trauma) rana, ozljeda, povreda (tjelesna ili duevna); psihika trauma veoma jak duevni potres kao posljedica nekog stranog i po ivot opasnog doivljaja traumatici (gr. trauma, traumatikos koji se tie rane, koji pripada rani, koji lijei ranu) mn. med. sredstva (ih: lijekovi) za rane

traumaticin (gr. trauma rana) farm. otopina gutaperke u kloroformu traumatian (gr. traumatikos) koji se tie rana, koji je nastao zhog rana travada (port. travado) pom. neobuzdan i promjenjiv vjetar, praen sijevanjem i grmljavinom travertln (tal. travertino, lat. lapis Tiburtinus) min. prinac, tvrdi tuf koji je nastao od taloga iz vapnenakih toplih izvora; dobiva se kod Rima, i jo od starog doba slui kao odlian graevni materijal (od njega je sazidana Petrova crkva u Rimu) traverza (fr. traverse, lat. transversa) grad. poprenica, poprena greda; voj. poprean bedem (za zatitu od bone vatre i vatre s lea); poprena hrana, poprean prud (kod reguliranja rijeke); pren. odvratan sluaj, odvratnost traverzirati (fr. traverser) prijei prijeko, proi kroz; isprijeiti se kome; jah. skakati ukoso, popreke; u maevanju: napasti, napadati s boka; izbjei udarac travestija (tal. tra vesti re, lat. trans pre, vestire obui) preruavanjo, preoblaenje; poet. aljiva obrada ozbiljnog knjievnog djela; usp. parodija travestirati (tal. travestire) preruiti, preruavati, preobui; izokrenuti (na aljivo); ozbiljno knjievno djelo preraditi na smijean (komian) nain travi (engl. travvl) 1. mrea za lovljenje riba u morskim dubinama; 2. voj. sprava za lovljenje i unitavanje morskih mina travler (engl. trawler) 1. brod koji lovi ribu pomou travla; 2. voj. brod za lovljenje i unitavanje morskih mina; droter tre (tal. tre, lat. tres) tri; a tre itoi, a tre parti. it. a tre, a tre voi, a tre parti (tal.) glaz. za tri glasa, troglasno treba (atr.) ena

treber

1427

trepanacija

t r c b c r (njem. Treber) kom, trop trcbie (fr. trebuchet) osjetljiva vaga (za mjerenje zlata, srebra) treentisti. (tal. trecento) til. pjesnici i umjetnici XIV. st. (treenta) trecento (tal. trecento tri stotine) naziv za XIV. st. u tal. knjievnosti i umjetnosti tred (engl. thread) 2. engleska mjera za konac razliite veliine, prema vrsti konca tred (engl. trade) 1. zanat, trgovina, obrt, posao, promet tref (fr. trefle, njem. TrefO 2. jedna od boja u igraim kartama (ir) tref (njem. Tref!) 1. pogodak, zgoditak trefer (njem. Treffer) onaj koji dobro gada, dobar strijelac; zgoditak, dobitak trefina (gr. trvpanon) kir. kratki trepan koji se pokree jednom rukom trefiti (njem. treffen) zgoditi, pogoditi (npr. pukom); susresti, naii na; sluajno nai; trefiii se dogoditi se, desiti se treger (njem. Trager) nosa, hanialin; grad. nosa, greda (eljezna ili betonska) trek (engl. track) port, staza za biciklistike utrke ili za natjecanje u tranju trema (gr. tremo drem) 2. drhtanje, grozniavo uzbuenje, strah (kandidata pred ispit, glumca pred izlazak na pozornicu i si.) trema (gr. tremo) 1. gram. v. dijereza tremando (tal.) glaz. drui, podrhtavajui trematode (lat. trcmatoda) mn. zool. plosnate gliste tremolando (tal.) glaz. v. tremando tremolo (tal.) glaz. drhtanje, podrhtavanje, titranje; brzo ponavljanje istog tona tremor (lat.) med. brzo kretanje, drhtanje jedne skupine miia tremulant (lat. tremulans) glaz. drhtav zvuk ili glas: pjeva koji pjeva drh-

tavim glasom; nain sviranja na orguljama koji im daje drhtav, titrajui ton tren (fr. train, lat. trahere vui) vlak, eljeznica; voj. komora, pratea vozila (topniki, municijski, pontonski, sanitetski tren) trenkot (engl. trench-coat) "kaput za rovove", vrsta mukog (i enskog) lanenog ili vunenog gornjeg kaputa, praktinog kroja, tako da moe dobro posluiti i za loe vrijeme trener (engl. traincr) 1. port, uvjebavatelj, obuavatelj, onaj koji nekoga trenira trener (fr. traineur) 2. vojnik koji zaostane za vojskom, maroder trening (engl. training) port, vjeba, vjebanje, sustavno, povremeno pripremanje tijela vjebanjem kako bi na utakmici moglo biti u najboljoj kondiciji i razviti punu vjetinu i snagu trenirati (engl. train, lat. trahere vui) vui za sobom, povlaiti, razvlaiti; port, obuavati, sustavnim vjebanjem i svrhovitim nainom ivota (dijetom) osposobiti tijelo za potpun razvoj snage (boksai, hrvai, loptai, dokeji, veslai, plivai, trkai itd.), vriti stalan trening trenodija (gr. threnodia naricanje, naricaljka) pjesma tubalica trente et quarante it. trant-e-karant (fr.) "trideset i etrdeset", hazardna kartaka igra karata trente-ct-un it. trant-e-en (fr.) "trideset jedan", hazardna kartaka igra kod koje igrai nastoje u 3 karte imati 31 bod trepak (rus.) ruski narodni ples u 2/4 taktu trepan (gr. trypanon svrdlo, fr. trepan) kir. instrument za buenje lubanje (kojim se rukuje objema rukama) trepanacija (lat. Irepanatio) kir. otvaranje lubanje (jedna od najstarijih

trcpang

1428

tribn

poznatih operacija, nekada vrena trepanom ili trefinom, danas pomou dlijeta, ekia ili elektrine builice) radi uklanjanja skupljene krvi ih gnoja, ircva, komadia kostiju ili drugih stranih tijela; takoer: svaka operacija pri kojoj se otvara neka tjelesna upljina buenjem ih izrezi vanj em kosti itd. trepang (malaj.) v. holoturije trepidacija (lat. trepidatio) drhtanje, bojaljivo kretanje; prezanje, kolebanje; trepidacija Zemljine osi, pored precesije, nulacije, jedno malo giba-

nje

tres faciunt collegium it. tres facijunt kolegijom (lat.) trojica ine kolegij, tj. trojica tvore tijelo sposobno za donoenje odluke ili presude (staro pravno naelo) tresalvo (p. tresfilvo) sin mestika i Indijanke tretirati (fr. traiter) 1. obraivati (neku temu), raspravljati (o emu); 2. ponaati se, postupati, ophoditi se s kim treuga Dei (lat.) Boji mir, vjerski zakon u sred. vijeku koji je zabranjivao nasilje ih neprijateljstvo od etvrtka, kasnije od srijede naveer, do ponedjeljka ujutro trezor (gr. thresauros blago, riznica, lat. thesaurus, fr. tresor) 1. hlagajna, riznica, kasa, sef; trezomi bonovi bank. blagajniki bonovi (vrsta papirnog novca) trezorerija (fr. trsorerie) blagajna, dravne financije trh (ma. tereh, terhet) breme, teret; tegoba, tekoa, muka tri- (gr. treis, tria. tri-, lat. tres, tria) predmetak u sloenicama sa znaenjem: tri, Irotriandrija (gr. treis, tria tri, aner gen. andros ovjek, mu) bot. trea klasa u Linnovom sustavu biljaka: tromuevne biljke iji hermafroditni cvjetovi imaju tri pranike niti

triangl (lat. triangulus trokut) glaz. udaraljka, elini instrument za udaranje u obliku trokuta triangulacija Gat. triangu latio) geod. mjerenje zemljita pomou meusobno povezanih trokuta, sa stranama 3060 km, pri emu sc vrhovi (trigonometri) i strane odreuju i izraunavaju trigonometrijskim puteni (slui kao osnova za topografsko snimanje zemljita; rad poinje s tono izmjerene baze ih osnovice) triangulamn (lat. triangularis) trokutni; trokutast; triangularni brojevi mat. najjednostavniji od tzv. figuriranih brojeva, naime 1, 3, 6, 10, 15, 21, 28, 36, 45, 55, 68, 78 itd., koji se mogu izraziti tokama podjednako udaljenim jednih od drugih na povrini jednog istostraninog trokuta triangulntor (lat. triangulator) geod. osoba koja se bavi iskljuivo triangulacijoin (inenjer, tehniar i dr.) triangulirati (lat. triangulare) 1. mjerili pomou sustava trokuta, mjeriti trigonometrijski; 2. cijepiti mladicu u irokutan procijep na stablu Trianon (fr.) dva dvorca za odmor u Versajskom parku: Veliki Trianon dvorac koji jc izgradio Luj XIV. (u njemu je, 4. VI. 1920. potpisan ugovor o miru izmeu Antante i Ugarske); Medi Trianon dvorac koji je izgradio Luj XV., omiljeno boravite Marije Antoanete); pren. paviljon ili zasebna zgrada u nekoin parku triarhija (gr. tria tri, areho vladam, triarchia) vladavina trojici;, trovlada, triumvirat trias (gr. trias trojstvo) glaz. trozvuk (u duru ili u molu) trias harmoniea it. trijas harmonika (lat.) glaz. harmoniki trozvuk triba Gat. tribus) u starom Kimu: dio. stale naroda u poli likom i administrativnom pogledu (prvobitno ih je bilo 3, na posljetku 35)

tria

1429

tria

trihnda (gr. tribas gen. tribados ena koja bludnii so sobom ili sa enama, tribo trljam) ena koja ima spolnu sklonost prema istom spolu, ena homoseksualac tribadiznm (gr. tribas) spolna sklonost ene prema istom spolu (v. tribada); usp. lezbijska ljubav (pod lezbijski) tribina [fr. tribune) uzvieno mjesto za govornika, govornica; uzvieno mjesto za gledatelje, sluatelje itd.; tribuna tribometar (gr. tribo trljam, metron mjera, mjerilo) fiz. sprava za odreivanje veliine otpora trenja, tj. suinitelja trenja, koeficijenta frikcije tribrah (gr. tribrachys od tri kratka sloga) metr. stihovna stopa od tri kratka sloga: U U U tribulkon (gr. tri-, elko vuom, fr. boule kugla) med. sprava za izvlaenje puanog zrna iz rana tribun (lat. tribunus) kod Rimljana: starjeina trihe (usp. tribunus); starjeina tribunata u Francuskoj (od 1799.); pren. narodni voda, demagog tribunal (lat.) 1. prvobitno: uzvieno mjesto na rimskom Forumu na kojem je sjedio pretor i sudio; 2. suev stolac; sudski kolegij, sud, vii sud tribunat (lat. tribunatus) sluba i zvanje tribuna, tribunstvo; u Francuskoj: ustanova koja jc rjeavala prijedloge zakona (od 17991807). tribus (lat.) dio gradskog teritorija u starom Kimu tribut (lat. tributum) porez, daa, danak koji plaa pobijeeni narod pobjedniku ili vazalni vladar stvarnom vladaru, tj. gospodaru; pren. dug tributar (lat. tributarius) onaj koji plaa danak; porezni obveznik tricenij (lat. tricennium) razdoblje od 30 godina, tridesetoljee tricikl (fr. trycicle) nekadanja fr. kola na tri kotaa; velosiped na tri kotaa; kolica na tri kotaa

tricinij (lat. tricinium} glaz. troglasna kompozicija za pubake instrumente; troglasni stavak tridaktilan (gr. tri-, daktylos prst) troprst, sa tri prsta tridens (lal.) trozubac (Neplunov) trident (lat. tridens, tridentis) v. tridens tridi (fr. tridi) trei dan dekade (u nekadanjem francuskom republikanskom kalendaru) triduum (lat. triduum) vrijeme, rok od tri dana; trodnevna molitva u Kat. crkvi triecija (gr. tri-, oikos kua.) bot. v. triekija triedrian (gr. tri-, edra osnova) sa tri povrine ili strane, trostranian triekija (gr. tri-, oikos kua) bot. trodomnost, trostruko izdvajanje biljaka (koje imaju muke, enske i dvospolne cvjetove) trienij (lat. triennium) razdoblje od tri godine, trogodite trieteris (gr. trieteris) vrijeme od tri godine, trogodinjica; svetkovina koja se slavi svake tree godine trifarmnkon (gr. tri-, farmakon lijek) lijek koji sadri tri sastojka trifilnn (gr. triivllos) bot. trolisni, koji ima tri aina listia trifolij (lat trifolium) bot. "trolist" = djetelina; pren. drutvo trojice, trojica, troje, trio trifonija (gr. tri-, fone zvuk, glas) glaz. troglasnost triforij (lat. triforium) arhit. hodnik na svodove s trostrukim otvorom triftong (gr. treis tri, fthongos glas, zvuk) troglas. slog od tri samoglasnika triftong (gr. tri-, fthongos glas, zov, ton) gram. troglasnik, slog od tri samoglasnika trifurkacija (lat. trifurcatio) ravanje u tri grane, u tri kraka triga (lat. triga) zaprega od tri konja, trojka

t r i a

1430

t r i a

trigamija (gr. trigarrua trei brak, trea enidba, trea udaja) troenstvo, tromutvo, trostruki brak trigemin (lat. trigeminus trojni) bijeli praak. lijek protiv glavobolje i groznico, osobito protiv bolova to ih uzrokuje tzv. 'trostruki ivac" trigeminus (lat. trigeminus sc. nervus) anat. trostruki ivac (lica i eljusti) triginija (gr. tri-, gyne ena) mn. bot. trei red u klasama IXIII Linneovog sustava biljaka: biljke iji cvjetovi imaju po tri stupia triglif (gr. triglyfos) arhit. trorez, tri uspravna ureza na frizu dorskih stupova triglot (gr. tri-, glotta jezik) djelo napisano na tri jezika, osobito Biblija; ovjek koji zna i govori tri jezika trigon (gr. trigonon) trokut trigonometar (gr. trigonos trokutni, metron mjera, mjerilo) geod. toka na zemljitu iji su poloaj i visina, pri iriangulaciji, odreeni trigonometrijskim putem; slui kao osnova za topografske radove (oznaen je visokom drvenom piramidom i ispod nje etvrtastim, oko 1 m dugim, u zemlju usaenim kamenom koji oko 20 cm viri iz zemlje) trigonometrija (gr. trigonos trokutni. metria mjerenje) geom. dio geometrije koji se bavi rjeavanjem trokuta, tj. koji pomou dovoljnog broja danih elemenata jednog trokuta pronalazi, raunskim putem ili konstrukcijom ravnih slika, njegove ostale elemnte; sferna trigonometrija bavi se rjeavanjem sfernih trokuta trigonometrijski (gr. trigonos, metria) koji spada u znanost o trokutu;

trijske funkcije odnosi strana u pravokutnim trokutu (v. sinus, kosinus, sekans, kosekans, tangens, kotangens) trihijaza (gr. trichiasis) med. nepravilan poloaj na rubu onih vjeda,

trigonometrijske funkcije, goniome-

prookrcnutost trepavica tako da nadrauju onu jabuicu i uzrokuju upalu trihina (gr. thrix dlaka, vlas, trichos dlani, vlasni, lat. Trichina spirali?) zool. vlasica, kao dlaka tanak, veoma mali nametnik (enka duga do 3, mujak 1,5 mm), ivi osobito u takorima, s njih prelazi na svinje i na ovjeka koji jede svinjsko meso zaraeno ovim nametnikom trihinijaza (lat. trichina) v. trihinoza trihinoskop (lat. trichina, gr. skopeo promatram) projekcijski aparat za promatranje trihina trihinoza (lat. trichina, gr. nosos bolest) med. teka, esto smrtonosna bolest onih koji jedu svinjsko meso zaraeno tribinama, zbog toga .to se one razmnoe u crijevima, probiju crijevnu sluznicu, dou u krv i odatle u miina vlakna trihinozan (lat. trichinosus) med. zaraen tribinom trihitis (gr. thrix gen. trichos dlaka, vlas) med. bolest, upala vlasita trihizam (gr. thrix. trichos vlas, dlaka) med. veoma fin, kao dlaka tanak rascjep kosti trihofitici (gr. thrix vlas, dlaka, fyo raam, stvaram, proizvodim) mn. sredstva koja pomau rastenje kose trihofitoza (gr. thrix, fyton biljka) med. gljivina kona bolest, najee na dijelovima tijela obraslim dlakom trihoftori (gr. thrix vlas, dlaka, fthora unitenje, razorenje) mn. sredstva za unitavanje dlaka trihologija (gr. thrix gen. trichos dlaka, vlas, logia znanost) znanost o kosi; takoer: = karfologija trihoma (gr. thrix geil. trichos dlaka, vlas, trichoma) obraslost dlakom ili kosom, kosmatost; dobivanje dlaka, dlakavljenje; med. poljska kika (bolest u podruju rijeke Visle, tj. u Poljskoj, i u podunavskim zemljama: kor-

t r i o a

1431

trik

nina bolest kose, poglavito zbog neistoe) trihomikoza (gr. thrix gen. trichos dlaka, vlas, mykes gljivica) med. bolest kose uzrokovana gljivicama trihopteri (gr. thrix vlas. dlaka, pteron krilo) mn. zool. tulari, vodeni moljci (insekti srodni s leptirima) trihoreja (gr. ihrix vlas, dlaka, reo opadam) med. opadanje kose trihoshiza (gr. thrix, shisis cijepanje) med. cijepanje, "cvjetanje" kose trihotomian 1. (gr. thrix vlas, dlaka) cjepidlaki; 2. (gr. tricha na tri dijela) podijeljen na tri dijela trihotomija (gr. thrix, tome cijepanje) 1. "cjepkanje dlaka", tj. cjepidlaenje trihotomija (gr. tricha na tri dijela, tome odvajanje, razdvajanje) 2. podjela na tri (dijela); razvrstanje na tri skupine, vrste, kategorije; psih. dijeljenje ovjeka na tijelo, duu i duh (usp. dihotomija) trihoza (gr. thrix) 1. med. v. trihijaza trihoza (gr. trichosis) 2. dobivanje kose ili dlaka, dlakavljenje trihoze (gr. trichoo dlakav sam) mn. med. kone bolest koje nastaju zbog anomalija u stvaranju dlaka; dobivanje dlaka na neobinim mjestima trijada (gr. trias gen. triados) trojstvo (skupina triju osoba, stvari, rijei itd.; kem. trovalentan element ili radikal; mat. skupina triju toaka; neodreen proizvod triju vektora) trijakontaedar (gr. triakonla trideset, edra osnova) min. tijelo omeeno s 30 jednakih povrina koje imaju oblik romba (kristali) trijalizam (gr. trias gen. triados tri, trojina, trojka, trojstvo) 1. podjela na troje; 2. ravnopravna podjela vlasti izmeu triju drava u jednom savezu drava; 3. psih. v. trihotomija 2. trijas (gr. trias trojstvo) geol. doba prije jure, formacija u razvoju Zemljine kore u kojoj je gotovo sva ju. Europa

bila pod morem, sa slojevima poglavito od pijeska, tinjevih kriljaca i dr.; trijaska formacija ih razdoblje trijaska formacija geol. v. trijas trijaa (fr. Lriage odabiranje, prebiranje. prebiranje) trg. roba slabije kakvoe, ona stoje preostala nakon odvajanja boljih komada ili zrna. npr. trijaa-kava i dr. trijer (fr. trieur) stroj za ienje ita od kukolja, grahoricc, pijeska i dr. trijern (gr. trieres) ratna laa starih Grka, sa svake strane sa po tri veslake klupe jedna nad drugom (rim. trirema) trijerarh (gr. trier-archos) zapovjednik ratne lae kod starih Grka; u Ateni: bogati graanin koji je morao opremiti trijeru i sam njom zapovijedati trijumf (lat. triumphus, gr. thriambos) 1. prvobitno, kod starih Grka: sveani bakhovski pohod i sveana pjesma koja se pritom pjevala; 2. kod Rimljana: sveani ulazak u Rim vojvode (trijumfatora) nakon pobjede, proslava pobjede; otuda: sjajan uspjeh, puna pobjeda i radost zbog toga trijumfalan (lat. triumphalis) pobjedniki, pobjedonosan, slavodobitan, sjajan trijumfator (lat. triumphator) pobjednik, onaj koji slavi pobjedu; v. trijumf trijumfirati (lat. triumphare) ui sveano u Rim nakon pobjede, drati trijumf; potpuno pobijediti, doivjeti potpun uspjeh; jako se radovati, klicati, likovati trijumvir (lat. tri um vir) u starom Rimu: lan trojice koji su upravljali dravom ih obavljali druge vane poslove; mn. trijumviri trijumvirat (lat. triumviraius) sluba trijumvira; vladavina trojice, drutvo trojice trik (engl. trick, njem. Trick) opsjena, vjeto izvedena prijevara; lukavstvo, podvala, smicalica, doskoica, vjetina, majstorija

trin

1432

tri

triklinij (lat. triclinium) starorimska blagovaonica koja se sastojala od tri poivaljke oko stola triklinski (gr. tri-, klino nagi njem, nagibam) min. sa tri osi nagnute meusobno pod kosim kutom (kristalni sustav) triko (fr. tricot) pletenjem izraene tkanine; pleteno odijelo; pletena potkoulja; tijesno pripijene pletene hlae (baletnih plesaa, akrobata, gimnastiara i dr.) trikolon (gr. tri-; kolon lan) stvar sastavljena od tri lana ili dijela; poet. pjesma sa tri vrste stihova trikolora (fr. tricolore) zastava od tri boje. trobojnica trikord (gr. trichordos Iroini, sa tri ice) glaz. mala lauta ih mandolina sa tri ice; takoer: niz od tri dijatonika tona trikotaa (fr. tricotage) 1. roba od vune, pamuka i svile koja se izrauje strojnim pletenjem; 2. radionica u kojoj se izrauje ili prodavaonica u kojoj se prodaje pletena roba trikoteza (fr. tricoleuso) 1. pletilja; 2. stroj za pletenje: 3. soba u kojoj se plete trikroizam (gr. tri-, chros boja) trobojnost triktrak (fr. trietrac) v. tokadila trilemn (gr. tri-, lemma postavka) 1. log. posredni zakljuak stvoren na osnovi pretpostavki (hipoteza) s trolanim drugim stavom u prvoj, pogodbenoj premisi; 2. izbor izmeu triju stvari ili triju naina za djelovanje triler (njem. Triller, tal. trillo) glaz. titranje glasa ili zvuka zbog brzog ponavljanja jednog tona trileteralan Gat. trilateralis) trostran trilijarda (lat. trillio) tisuu trilijuna trilijun (lat. trillio, fr. trillion) milijun bilijuna: milijarda milijardi (pie se brojkom 1 s 18 nitica)

triling (engl. trilling) jedno od trojenadi, troje trilingvian (lat. tri-, lingua jezik) trojezini, na tri jezika; koji govori tri jezika tri lira ti (njem. trillern) potresati, titrati glasom ih zvukom triliteralan (lat. tri., littera slovo) koji se sastoji od tri slova, troslovan trilo (tal. trillo) glaz. v. triler trilobiti (gr. tri-, lobos mahuna, ljuska) mn. zool. okaminski (fosilni) lankonoci iz reda ljuskavaca, s tijelom podijeljenim u tri renja trilogija (gr. trilogia tri tragedije s kojima su pisci tragiari nastupah u dramskim natjecanjima) 1. govor u tri dijela; 2. tri draine. spjeva, romana koji svaki za sebe ine cjelinu, a sva su tri zajedno takoer cjelina; 3. kod starih Grka: tri tragedije jednog pisca koje su zajedno inile cjelinu, ili su prikazivane jedna za drugom za vrijeme Dionizijevih svetkovina (uz ove se najee, kao etvrta, prikazivala jo i jedna satirska igra, i to se onda zvalo tetralogija) trilogizam (gr. tri-, logos pojam) fil. nain miljenja prema kojem se svaki predmet spoznaje svodi na tri pojma, a svijet shvaa i objanjava *;trilogino", tj. troetapno. i "trilogistiki", tj. tropojamno trilogogrif (gr. tri-, logos rije, grifos zagonetka) zagonetka u tri rijei trilupa (gr. tri a, lat. tria, fr. loupc) opt. povealo sa tri lee trim (engl.) dobro tjelesno stanje, zdravlje, tjelesna sposobnost, kondicija trimestar (lat. trimestris) tromjeseje trimetar (gr. trimetros) metr. stih od tri stope ih diopdije; osobito: jampski trimetar ili senar. stih grkih tragiara (U I U I U I U I U I U ) trimo (fr. trumeau) dio zida izmeu dva prozora: zrcalo na zidu izmeu dva prozora ili iznad kamina

trimorfan

1433

triplikacija

trimorfan (gr. tri-morfos) trooblian, trolian, sa tri lika: trimorfne biljke bot. biljko kod kojih se cvjetovi javljaju u tri oblika trimorfizam (gr. tri-morfos) Lrooblinost, Lrolinost trimurti (sanskr. tri, murti) u indijskoj religiji: Trojstvo, Trojica, Rrahma, Vinu i iva zamiljeni i prikazani kao jedna osoba trinaran 'lat. trini po tri) trostruk, sastavljen od tri elementa tringeld (njem. trinken piti. Geld novac) napojnica, nagrada trinitet (lat. trinitas) trojstvo trinokcij (lat. reinoxrium) razdoblje od tri noi, tronojc trinom (gr. tri-, lat. nomen ime, naziv) mat. algebarski izraz koii se sastoji od tri lana, npr. a + b + c, trolan izraz trio (tal.) glaz. djelo za tri glasa ili instrumenta; druga polovica skladbe, srednji dio plesa; tercet trioda (gr. tri-, odos put) trg., fiz., teh. vakuumna cijev, elektronka sa tri elektrode triole (tal.) mn. glaz. tri note koje se izvode za isto vijome za koje bi se izvele dvije takve note triolet (fr. triolet) poet. pjesmica od osam stihova kod koje se nakon treeg stiha ponavlja prvi stih, a nakon estog oba prva stiha Trioni (lat. triones) mn. astr. zvijee Velikog i Malog medvjeda trip (tal. trippa, r. Iripe de vclours) polusamt, vuneni samt (od sirove svile ili vune na lanenoj ili kudjeljnoj osnovi) tripanoeidan (gr. trypanon, lat. caedere ubiti) koii ubija tripanosome t r i p a n o s o m i (gr. trvpanon svrdlo, soma tijelo, lat. Trvpanosomae) mn. biol. praivoiinje iz reda biaa koje ive kao nametnici (paraziti) u krvi i tkivnom soku ivotinja, dva do tri

puta vee od crvenih krvnih tjelaca, uzronici raznih bolesti, osobito bolesti spavanja; usp. tripanoza tripanoza (gr. trvpanon svrdlo) med. bolest spavanja triparticija (lat. tripartitio) dijeljenje na tri dijela, dioba natroje tripartitan (lat. tripartitus) podijeljen natroje, na tri dijela, trostruk tripe (tal. trippa) mn. kuh. fileki triper (njem. triefen, trop fen kapati, Tripper) med. kapavac, upala mokrane cijevi uzrokovana bakterijom gonokok, spolna bolest; gonoreja tripetalan (gr. tri-, petalon list) bot. trolisni, koji ima tri latice tripeza (gr. tripesis) med. buenje tripl (fr. triple) trostruk; u vistu: trostruko dobivena igra (kad protivnici imaju samo dva tiha) tripl-takt (fr. triple, lat. tactus) glaz. trostruki takt, trojni takt triplan (gr. tri-, lat. planum ravan, vodoravan) zrak. zrakoplov s tri reda krila triple-alliance it. tripl-alijans (fr.) trojni savez (savez izmeu triju sila) triple-entente it. tripl-antant (fr.) trojni sporazum, osobito sporazum izmeu Engleske, Francuske i Rusije (1904.), kao protutea tzv. "trojnom savezu" koji je postojao izmeu Njemake, Austro-lJgarske i Italije triplet (lat. triplex trostruk) opt. 1. povealo sa tri lee; 2. spektralna linija koja se raspada u tri pojedinane linije" triplicirati (lat. triplicare) utrostruiti, utrostruavati; predati (sudu) Iripliku; odgovoriti na dupliku triplicitet (lat. triplicitas) trostrukost; trojstvo triplika (lat. lriplex, triplica) u raspravi odgovor, odgovor na dupliku triplikacija (lat. triplicatio) utrostruavanje, utrostruenje

t r i a

1434

triija

triplikat (lat. triplicatum) izradba nekog predmeta ili dokumenta u treem primjerku; trei primjerak ega; usp. duplikat triplirati (fr. tripler} utrostruiti, utrostruavati triplnm (lal. triplum) neto trostruko; in tripl.o (lat.) u tri primjerka, u tri prijepisa tripodij (gr. tripodia) metr. stih od tri stope tripoli (fr. tripli, lat. terra tripolitana zemlja tripoliska) sivouLa ili crvenkasta zemljasta vrsta kamena, slui za glaanje kovina, kamenja i dr. (naziv po gradu Tripolisu, preko kojega je dolazio u trgovinu iz Sjev. Amerike) tripteran (gr. tripteros, tri-, pteron krilo) zool. trokrilan tripterigian (gr. tri-, pteryx gen. ptervgos peraja, peraje) zool. sa tri peraje triptian (gr. tribo trljam) uzrokovan trljanjem, masiranjem triptihon (gr. triptvchos troslojan, od tri sloja) trostruka slika, kod koje se dvije krilne slike mogu preklopiti na treu koja jc u sredini tripudij (lat. tripudium) 1. kod Rimljana: sveani ples salijskih sveenika u tri koraka; 2. ples pod orujem ratnika divljih naroda pri polasku u boj tripus (gr. tri-pus) tronoac, osobito zlatni tronoac na kojem je sjedila i proricala delfijska Fitija trirema Gat, triremis) v. Lrijera trisekeija (lat. trisectio) mat. dijeljenje na tri jednaka dijela, osobito kuta trisilab (gr. tri-, syllabe slog) gram. troslona rije t r i s i l a b i a n (gr. tri-, syllabe slog) gram. od tri sloga, trosloan Trismegist (gr. trismegiatos) mit. "triput najvei", grki nadimak egipatskog boga Hermesa ili Tota; tisk.

trismegist vrsta velikih tiskarskih slova trispast (gr. tri-, spao vuem, privueni) teh. trostruki kolotur trispermiean (gr. tri-, sperma sjeme) biol. trosjemen, sa tri sjemena tristih (gr. tri-, stichos red, stih) strofa od tri stiha tristijc (lat. tristia) mn. pjesme u kojima se opjevava tuga; osobito: elegije koje jc rimski pjesnik Ovidijo spjevao u progonstvu tristimanija (lat. tristis alostan, tuan, gr. mania ludilo) med. tuno, neveselo ludilo triteizam (gr. tri-, theos bog) vjera u tri boga, trobotvo tritemimeres (gr. tritos trei, emi pola, meros dio) metr. u heksametru: stanlui (cezura) nakon tree polustope triteofija (gr. trilaiofyes pvretos vrsta groznice koja se javlja svakog treeg dana) v. triteus tritens (gr. tritaios sc. pvretos) med. groznica koja se javlja svakog treeg dana tritiein (lat. triticum penica) ljepljiva tvar koje ima u peninom branu Triton (gr. Triton) mit. sin Posejdona i Amfitrite, bog mora koji puhanjem u koljku die i stiava morske valove, prikazivan s ljudskim likom i ribljim repom triton (lat. tritono) glaz. trozvuk, prekomjerna kvarta koja se sastoji od tri cijela tona tritoni (gr. Triton) mn. 1. mit. vie niih starogrkih morskih bogova koji su bili sluge Posejdonove; 2. zool. vodenjaci trituracija (lat. trirurratio) mrvljenje, sitnjenje, npr. hrane zubima trivalentiin (lat. trivalens) kem. koji ima tri valencije, npr. zlato i dr. trivijalan (lat. trivialis opepristupaan, opepoznat, obian, trivium ras-

trivijalitet

1435

Troja

krije od tri puta) koji se moe nai i na ulici, tj. obinn, prostaki, svakidanji, suvie poznat, otrcan trivijalitet v. trivijalnost trivijalnost (lat. trivialitas) svakidanjost, otrcanost, prostatvo (u ponaanju ili izraavanju); stvar otrcana i suvie poznata, prostaki izraz, svakidanja pojava trivijum (lat. trivium) raskrije od tri puta; u sred. vijeku: naziv za nii stupanj nastave (gramatiku, dijalektiku i retoriku); usp. kvadrivijum trizam (gr. trismos) med. kripanje zubima; grenje donje eljusti troakar (fr. trois-quarts "tri etvrtine" 1. med. cjevasto ilo u obliku luka i sa tri reza za putanje tekuine iz tjelesnih upljina onih koji boluju od vodene bolesti, ili za ispranjivanje zraka iz buraga preivaa; 2. kaput duine tri etvrt Trocadero it. Trokadero (p., fr. Trocadero) tvravica u panjolskoj koju su Francuzi zaposjeli 1823.; po toj tvrdavici nazvana uzviica u Parizu, na desnoj obali Seinc, s dvorcem za izlobe i muzejom: danas est naziv kabareta s plesnom dvoranom trockizam u bivem SSSR-u: politika struja oprena staljinizmu (prema vodi Lavu Trockom) trofej (gr. tropaion okretite, tropos okret) 1. u starom vijeku: znak pobjede koji se sastojao od ratnog plijena (zastave, oruje, opreme) i koji je bio vjean o drvee i motke na mjestu gde je neprijatelj "okrenuo" bjeati; 2. arhit. ukras u obliku pobjednikih znakova; 3. pren. pobjeda. pun uspjeh trofeneuroza (gr. trofe hrana, prehrana, neuron ivac) med. poremeaj u prehranjivanju zbog bolesti ivaca koji reguliraju prehranu i razvijanje tkiva

trofiki (gr. trofe hrana, prehrana) prehrambeni, koji se tie hranjenja ih prehrane trofologija (gr. trofe hrana, prehrana, logia znanost) znanost o prehrani trofoplazma (gr. trofe hrana, prehrana, plasma tvorevina) fiziol. nositelj radnji, funkcija prehrane, sastavni dio stanice (za razliku od idioplazme, drugog sastavnog dijela, nositelja naslijea) troglodit (lat. troglodytes) zool. cari trogloditi (gr. troglodvtcs stanovnik pilje) mn. stanovnici pilja; u starom vijeku: ime jednog ctiopijskog plemena koje je stanovalo u piljama; kasnije: naziv za krivovjerne krane koji su se skupljah po piljama trohanter (gr. troehanter) trka; anat veliki i mali valjak na gornjem kraju bedrene kosti (kod ovjeka i sisavaca) trohej (gr. trochaios kolut, kotur, kota) metr. stopa od jednog dugog i jednog kratkog sloga; U trohiske (gr. trochiakos kuglica, kotai) farm. v. pastile trohoida (gr. trochos krug, kolut, kota, eidos oblik) v. cikloida trohometar (gr. trochos krug, kota, metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje brzine brodova trohoskop (gr. trochos krug, kota, skopeo gledam) med. ureaj za pregled bolesnika rendgenskim zrakama u vodoravnom (leeem) poloaju trohotika (gr. trochos krug, kota) znanost o krunom kretanju, o krunom gibanju Troilo (gr. Troilos) mit najmlai sin kralja Prijama i Hekube. ubijen po Ahilovoj zapovijedi; njegovi ljubavni doivljaji s Kresidom bili su omiljen predmet obraivanja u srednjovjekovnoj knjievnosti (Boccacio i dr.) trois-tour it. troa-tur (fr.) igra utroje Troja (gr. Troia) glavni grad drave Trojadc, na Hclcspontu, glasovita po

trojanski konj
Trojanskom ratu, (11931174 pr. n. n.) koji su protiv Troje i kralja Prijama poveli grki vladari Agamemnon, Menelaj, Diomed, Odisej, Ahil i dr. da bi se osvetili za otmicu lijepe Helene, koju je oteo Pari; tek nakon desetogodinje opsade Grci su uspjeli osvojiti i unititi Troju pomou golemog drvenog konja u kojem su bili skriveni najbolji grki junaci, a kojega su lukavstvom uvukli u grad trojanski konj pren. osoba koja se lukavou uvue u neku organizaciju, udrugu i si. da bi jc iznutra oslabila i time lake unitila; v. pod Troja trojka (rus.) ruska zaprega od tri konja, jedan pokraj drugog, od kojih srednji tri ispod velikog luka trokar (fr. trois-quarts) v. troakar trokarirati (fr. trois-quarts) med. bosti trokarom radi putanja tekuine ili zraka; usp. troakar 1 tro!a (engl. trollev) 1. motka s kotaiem na elektrinim kolima koja slui kao vodi struje; 2. tvornika i rudarska kolica koja se kreu po konopcu trolejbus (engl. trollev trola, motka., lat. omnibus svima) vozilo koje se kree po slobodnoj ccsti (a ne po tranicama) pomou elektrine energije koju dobiva iz ica kroz dvije trole kao vodia struje, omnibus s dvije trole tromba (tal. tromba, lat. turba) 2. meteor. vodeni stup; vihor; tajfun tromba (tal.) 1. glaz. v. trompeta tromblon (fr. tromblon) voj. elina sprava u obliku cilindra, prilagoena za namjetanje na puanu cijev (za bacanje puanih bombi pomou puanog zrna) tromblonska bomba voj. puana bomba; usp. tromblon tromboflebitis (gr. thrombos gruda, grumen, kap, fleps, flebos ila) med. upala vena zbog kakve grudice usirene krvi ih komadia tkiva koje je zaepilo venu

1436

trupizam

trombon (tal. trombone) glaz. velika truba, pozauna tromboza (gr. thrombosis zgruavanje) med. zgruavanje krvi u ivim krvnim ilama i, kao posljedica toga. zacpljenost krvnih ila tromi (njem. Trommel) bubanj troml-fajer (njem. Trominel-feuer) voj. brza paljba velikog broja topnikog oruja, uestala paljba, "bubnjarska" vatra trompeta (fr. trompette, tal. trompctta, p. trompeta) glaz. truba trompetina (tal. trompettina) glaz. mala truba s njenim tonom trompetist (fr. trompntisto) truba tron (gr. thronos) prijestolje, jedan od znakova vladarskog dostojanstva trop (gr. tropos okrenem, lat. tropus) okret; poet. okretanje, prenoenje rijei iz pravoga znaenja u preneseno, oblik pjesnikih ukrasa koji mijenjaju i oblik i znaenje rijei, kod kojih se, dakle, rijei i reenice "prenose" i dobivaju drugi smisao te tako, umjesto obine i vie misaone predodbe, dobivamo drugu, manje obinu, ivlju, oigledniju i ljepu (npr. 'klica" = poetak, itd.); u trope spadaju: metafora (s alegorijom i personifikacijom), metonimija (s eufemizmom i ironijom) i sinegdoha (s hiperbolom i litotom); 2. zem. v. tropi tropa (p., port.) karavana s mazgama u Latinskoj Americi tropar (gr. tropos okret; melodija) kod pravoslavaca: pjesma u slavu nekog sveca, himna svecu tropi (gr. trope okret) 1. obratnice: a) astr. svaki od dvaju zamiljenih krugova nebeske kugle, paralelna s ekvatorom i udaljena od njega 23 23'; Rakova obraimca sjeverni trop, Jareva obratnica juni trop; b) zem. podruja s tropskom klimom; 2. poet. v. trop tropizam (gr. tropos okret) biol. svojstvo hiljaka i ivotinja da se okreu

tropnhelm

1437

tuaa

prema izvorima odreenih podraaja; te podraaje izazivaju tea (geotropizam), zrak (heliotropizam), toplina (termntropizam), svjetlost (fototropizom), kemijske tvari (kernotropizam), voda (hidrotropizam), dodir (tigmotropizam), elektricitet (galvatropnhelm (njem. Hehn kaciga) tropska kaciga, tj. eir od pluta i platna U obliku kacige tropologija (gr. tropos okret, logia znanost) poet. ret. znanost o slikovitim izrazima, o rijeima koje imaju preneseno znaenje, o tropima tropon (gr. trefo hranim, trofe) hranjivi pripravak koji se sastoji od razgradivih i lako probavljivih biljnih i ivotinjskih bjelanevina troposfera (gr. tropos okret, sfaira kugla) prvi zrani sloj koji omotava Zemlju, na polutniku (ekvatoru) visok do 18 km, a na polovima do 8 km; poslije nje poinje stratosfera troppo (tal.) glaz. vrlo, mnogo, jako; non tropo (tal.) ne odvie, ne previe tropski (gr. tropikos okretni; prijenosni, lat. tropicus) 1. ret. slikovit, iskazan u tropima, prenesen, figurativan; 2. astr. zem. obratniki, koji pripada obratnicama, koji se nalazi na obratnicama; tropska godirji vrijeme koje protekne izmeu dvaju uzastopnih Sunevih prelazaka kroz proljetnu toku (365 dana, 5 sati, 48 min., 46 sok.; usp. sideriki); tropske biljke biljke koje sc nalaze u tropskim zemljama ili izmeu obratnica; tj. u arkom pojasu (a kod nas mogu uspijevati samo u staklenicima); tropska vruina nesnosna vruina; tropske bolesti bolesti koje poglavito vladaju u arkom pojasu i koje su uvjetovane podnebljem tih zemalja; tros (niz. tros. njem. Trosse) pom. brodsko ue uope; elini konop

notropizam)

trotnti (njem. trosten) tjeiti trot (engl.) port, kratak konjski kas trotl (njem. Trottcl) eprtlja, nespretnjakovi; blesan, glupan, budala trotoar (fr. troltoir) pjeaki plonik, ulina pjeaka staza trta (atr.) strah, strava trubadur (fr. troubadour, tal. trovatore) u sred. vijeku: provansalski pjesni kpjeva; pren. ljubavni pjesnik, zaljubljeni pjesnik truc (lat. Trutz) prkos, inat trucijaian (engl. trucial) vezan primirjem truizam (engl. truism) oigledna, opepoznata istina (koju je suvino dokazivati). banalnost truk (eng. truck) teretna kolica truk-sistem (engl. truck, gr. systema) sustav isplaivanja radnika koji se sastoji u tome to tvorniar radnike isplauje, umjesto gotovim novcem, proizvodima svoje tvornice, koje radnici ili uope ne troe ih ih ne mogu sve potroiti, nego ih sami moraju unoviti; ovaj sustav je za radnike vrlo nepovoljan i zakonom zabranjen trupa (njem. Truppe, fr. la troupe, lat. turba gomila, mnotvo, eta) 1. voj. dio, jedinica vojske; 2. drutvo putujuih umjetnika, osobito glumaca; svi lanovi nekog kazalita ih cirkusa trust (engl.) udruga velikih proizvoaa neke robe radi monopoliziranja prodaje i postizanja to bolje cijene; usp. kartel truveri (fr. trouvre) mn. sjevernofrancuski pjesnici-pjevai u sred. vijeku koji su obraivali bajke, romane i dr. truzija (lat. trusio) trzanje; osobito: rad srca u trzajima tu quoque, Brutel it. tu kvokve, Krute! (lat.) i ti, Brute! (Cezarove rijei kad jc vidio medu svojim ubojicama i svoga miljenika Bruta) tuaa (fr. touage, engl. towage) pom. vuenje lae pomou konopca, osobito po kanalima i rijekama

tropska zona, tropski pojas v. tropi

tuba

1438 (lat. Bacillus tuberculosis) med. uzronik tuberkuloze kojeg je otkrio Robert Koch 1832. tuberoza (lat. tuber vor) bot. nonica, biljka krasnica s vrlo mirisnim bijelim cvjetovima iz porodice sunovrata tuberozan (lat. tuberosus) kvragav; bolestan od tuberkuloze; koji potjee od tuberkuloze tuberozitet (lat. tuberositas) kvrgavost; med. izraslina tubuliti (lat. tubus cijev, gr. lithos kamen) mn. geol. cjevasta okamina jedne vrste biljki-ivotinja; kanomiti tubulozan (lat tubulosus) u obliku cijevi, cjevast; tubulone lijezdu zool. cjevaste lijezde tubus dat.) ijcev; durbin; tubi capillares it. tubi kapilares (lat.) mn. kapilarne cijevi tucak (tur. tutsak) lutalica, skitnica tuce (njem. Dutzend) cjelina od dvanaest komada; tucet tuciorizam (lat. tutus siguran, tutior sigurniji) fil. etiko naelo "priline sigurnosti" po kojem se za dopustivost nekog djela trae razlozi koji ga opravdavaju ne s vie ili manje vjerojatnosti. nego s dovoljnom sigurnou Tudor it. Tjudor engl. vladarska obitelj (14851603); stil 'l^udora arhit. kien graevinski stil kasne gotike, vladao u Engleskoj do polovice 16. st tuf (njem. Tuff, lat tofus, tophus vulkanski kamen) geol. kamen koji je nastao od masa razmrvljenog materijala i pepela koje je vulkan izbacio i koje su samo vodom slabije ih jae slijepljene tug (tur.) konjski rep privezan na vrhu koplja, sa zlatnom jabukom na vrhu, nosio se kao zastava pred paama kad su putovah ili ili u boj (veziri su imali pravo na tri tuga. zato su sc zvali u tu-gli paa, paa od tri konjska repa)

tuba (lat. tuba) 1. dugaka ratna truba kod Rimljana; glaz. najdublja baspozauna tuba (lat. tubus, engl., fr. tube) 2. cijev, crijevo; osobito: limena cijev u koju se pakiraju kreme, vazelini, pasta za zube, lanolin i dr. s vijkom na uskom otvoru kroz koji se sadraj u potrebnoj koliini izvlai istiskivanjem tuba Eustachii it. tuba Eustahii (lat.) anat. una cijev, Eustahijeva cijev tuba stentorea (lat.) cijev za govor, za pojaavanje glasa; usp. Stentor tubafon (lat. tuba cijev, gr. foneo zvuim) glaz. instrument sa dva reda kromatski usklaenih elinih cijevi uvrenih najednom postolju, koje, kad se udaraju batiima, daju zvuk slian zvonima tuber (lat.) gomolj; gljiva tartuf tuberkula (lat. tuber grba; izraslina, kvrga, dem. tuberculum kvrica) med. izraslina, kvrga na kosti; siva, kao zrno prosa velika kvrica u raznim organima ljudskog tijoia, osobito u pluima (lat. Lu'oercula pulmonum) tuberkulin (lat. tuberculum) med. sredstvo (ili: lijek) protiv tuberkuloze pripremljeno od tuberkuloznih bacila (otkrie Roberta Koha) tuberkulizacija (lat. tuberculisatio) med. oblikovanje tuberkuloznih bacila u tijelu, zaraza tuberkulozom tubcrkulocidin (lat. tuberculum, caedere ubijati, ubiti) med. toksin pripremljen od tuberkuloznih bacila, lijek protiv tuberkuloze tuberkuloza (lat. tuberculosa) med. suica (veoma rairena i opasna zarazna bolest koju uzrokuje tzv. tuberkulozni bacil) tuberkulozan (lat tubcrculosus) kvrgav; med. bolestan od tuberkuloze, suiav; tuberkulozna kavernu med. upljina u pluima koju je napravio tuberkulozni bacil; tuberkulozni bacil

tugi

1439

tur

tugi (engl. thougs) mn. tajna bratstva zlikovaca i ubojica u Indiji iji lanova napadaju i dave putnike; tagi. fansigari tugizam (engl. thougs) zlikovake metode indijskih tuga; v. tugi tuizam (eng. tu, tuism) fiL v. altruizam tuja (lat. thuia) bot. drvo ivota, zimzeleno mirisno drvo u sjev. Africi tukan (braz. tucano) zool. ptica s vrlo velikim kljunom, slina gavranu tul (fr. tulle) v. til tula radovi od srebra ukraeni umjetnim malim arama, uzorcima koji sc izrauju u ruskom gradu Tuli; lulasrebro tula-metal masa od srebra, bijelog bakra, olova i sumpora koja se umee na fino gravirane srebrne kutije (tuladoze), elegantne noeve, lice i dr. i obrauje slino emajlu (naziv po ruskom gradu Tuli gdje je pronaen) tula-srebro v. tula tularemija (gr. haima krv) med. zarazna zeja bolest u Tularskom podruju (Kalifornija), slina kugi; na ljude se prenosi kukcima tulbnn (perz.) v. turban tulbe (ar.) grobnica, kapela nad grobom (turskih careva i velikaa); turbe tulij (lat. tullium) kem. element iz skupine obojenih rijetkih zemalja, atomska teina 169,4, redni broj 69, znak Tu tulipan (lat. tulipa, tur.-perz. tulban) bot. cvijet iz porodice ljiljana (nazvan zbog slinosti s turbanom) tulipomanija Gat. tulipa, gr. mania pomama, strast) strasna ljubav prema tulipanima tulus (lat. tulus, gr. tulos) v. kalus tumba (lat. tumba grobnica, grob) nadgrobni spomenik u obliku lijesa ili sarkofaga; odar tumefakcija (lat. tumefaetio') med. oticanje; oteklina, ottienost, napuhnutost

tumescencijn (lat. tumcscentia) med. v. tumefakcija tumescirati (lat. tumescere) med. oticati, prelaziti u oteklinu, u izraslinu tumidan (lal. lumidus) med. otekao, oteen, nateen, napuhan tumor (lat.) med. oteklina, novostvorena izraslina tkiva na ljudskom ili ivotinjskom organizmu; kenigni tumor dobroudni tumor, sastavljen od zrelih stanica koje nemaju veze s okolnim tkivom; maligni tumor zloudni tumor, sastavljen od nezrelih stanica koje prodiru u okolno tkivo tumult (lat. tumultus) mete, buka, graja, guva, nemir, strka; uzbuna tun (engl. tun bava) najvea engl. mjera za tekuine = 252 galona = 11,450 hl tuna (gr. tunnos, lat. thynnus) zool. morska riba, cijenjena zbog ukusna mesa tundra (rus., fm. tuntur) velika, samo mahovinom i liajima obrasla movarna ravnica u sjevernoj Rusiji, Sihiru i Sjevernoj Americi tunel (eng. tunnel) putili hodnik probijen kroz brdo ili ispod rijeke, podzemni put (osobito eljezniki), podzemni prolaz Tunguzija pokrajina u Sibiru; simbol daleke i nepoznate zemlje tuniccla (lat. tunicella) odjea kat. sveenika koju nose preko albe tunika (lat. tunica) kod Rimljana: donje odijelo, donja haljina od bijele vune (koulja) preko koje su mukarci nosili togu, a rimske gospoe palu; danas: vrsta enske kratke haljine tunikata Gat. tunicata) mn. zool. platenjaci, vrsta mikroskopski sitnih, iskljuivo morskih ivotinjica tunikin-gnijezria v. pod salangana tunkati (njem. tunken) umakati tupe (fr. toupet.) kovrast pramen kose iznad ela; smjelost, drskost tur (fr. le tour, ni. turnus) 1. okret; hod, etnja, putovanje, izlet: red u nekom

tur

1440

turnir

nizu; okret, osobito u plesu; pren. podvala, vjetina tur Gat. capra caucasica) 2. zool. kavkaski jarac, veoma cijenjen zbog ukusnog mesa i odlinog krzna tura (fr. tour) odreen dio puta. mala etnja, izlet-, putovanje turacin Gat. turacus) crvena tvar ivotinjskog podrijetla, sadri bakar, dobiva se od pera tropskoafrike ptice turako (bananoder) turaa (fr. tour obrt) broj okretaja, npr. to ih uini jedan motor u odreenom vremenu turban (perz.) bijelo platno koje muslimani omalaju oko fesa kao ukras turbijon (fr. tourbillon) raketa koja se die vertikalno i u kovitlac turbina (lat. turbo gen. turbinis vrtlog; vitlo, fr. turbine) energetski stroj koji iskoritavanjem snage strujanja tekuine, pare ili plina pretvara kinetiku energiju u mehaniki rad turbo- (lat. turbo vrtlog; vitlo) teh. predmetak koji se stavlja ispred naziva strojeva koje pokree parna turbina turbulentan (lat. lurbulentus) nemiran, buran, uzburkan, buan, neobuzdan turija (tur. turku) turska pjesma, popijevka turijat (tur. tiirkijat) 1. turski nain ivota; 2. turkologija, izuavanje turskog jezika, knjievnosti i kulture turela (fr. tourelle tornji) voj. .kruno postolje za oruje (mitraljeze, topove) pomou kojih se moe gaati na sve strane, osobito kod zrakoplova turgencija (lat. turgentia) v. turgor turgcsccneija (lat turgescentia) v. turgor turgor (lat. turgor nabreklost) bot. napetost biljnog tkiva koja ne doputa nedrvenastim dijelovima biljke da uvenu turirati (tour okret) zagrijavati automobilski motor njegovim radom

turist (fr. touriste) onaj koji putuje iz zadovoljstva turizam (fr. tour obilazak, putovanje, tourisme) putovanje radi zabave i zadovoljstva turkofag (tal., p. Turco Turin, gr. fagein) onaj koji mrzi Turke turkofil (tal., p. Turco, gr. filos) prijatelj Turaka; koji voli sve to je tursko; tur kom a n turkofob (tal., p. Turco Turin, gr. fobos strah) onaj tko se boji Turaka; v. turkofag turkoman (tal., p. Turco Turin, gr. mania pomama, strast) v. turkofil turkopoli (novogr.) potomci, djeca Turaka i Grki nj a turli (tur. turiti) razliit, arolik, aren turmalin (tal. turmalino) 1. min. dragulj zelene, smee ruiaste ih crvene (rubelit) boje, a moe biti i bezbojan; 2. fiz. jednoosni kristal koji slui za ispitivanje polarizirane svjetlosti; turrnaliri8ka klijeta klijeta u kojima sc svjetlost polarizira prolaskom kroz plou turmalinskog kristala idui paralelno s osi. a druga se zraka upije turmino tisk. sedam srednjih pregradaka u slagarskom sanduku (nazvani po tome to sadre slova ovim redom ) turn-out it. turn-aut (engl.) v. trajk turneja (fr. tournee) obilaenje, slubeno putovanje nekog slubenika, trgovca; putovanje od mjesta do mjesta nekog umjetnika ili portaa (ili: skupine umjetnika ih portaa) radi prireivanja predstava, utakmica ili gostovanja turner (njem. Turner) gimnastiar turniket (fr. tourniquet) 1. okretni kri, na ulazima i prolazima, koji doputa da se prolazi samo jedan po jedan; 2. kir. instrument za stezanje ila; slui za zaustavljanje krvi turnir (fr. tournoi, tal., p., port. torneo, njem. Turnier) 2. viteko natjecanje

turnir
u sred. vijeku s kopljem i titom, obino na konju; prireivali su ih na vladarskim dvorovima i u sveanim prilikama, a bila su strogo odreena propisima (pravo sudjelovanja imali su samo plemii); danas: natjecanje, utakmica turnir (fr. tournure) 1. okret; zgodan, spretan nain izraavanja; sigurno dranje, okretnost; jastui to ene podmeu straga pod gornji dio suknje

1441

tutti frutti

turnirati (fr. toumer) 2. sudjelovati kao

tom; posljednji potez kistom; naknadno stavljanje tamne boje na sliku; 4. vrsta fine kineske crne tinte koja se priprema od najfinije ai, dobivene izgaranjem kamfora; 5. sveano pozdravljanje bubnjem i trubama, osobito nakon odrane zdravice tue (fr. toucher) 1. port, u hrvanju: trenutak kad hrva koji je na zemlji dodirne objema plekama zemlju, to znai da je pobijeen; 2. glaz. razlika u jaini udarca u tipke (kod glasovira) tuirati (fr. douchor) kupati polijevanjem, prskanjem tuirnti (fr. toucher) dirnuti, dodirivati; pipati, ispitivati pipanjem (npr. enu jc li trudna); dirnuti, dirati, ganuti, tronuti; vrijeati, uvrijediti; crtati ih slikati tuem; vodene boje prenositi kistom Tutankhamon (Tut-anch-Amon) egipatski kralj (oko 1350. pr. n. e.), ija je gotovo posve ouvana grobnica s njegovim kovegom i njegovom mumijom otkrivena 1922. u Dolini kraljeva kod Luxora, s bogatom i veoma dragocjenom arheolokom gradom tutelarni (lat. tutelaris) prav. skrbniki; pren. zatitniki tutenag slitina (legura) bakra, cinka i nikla, kinesko novo srebro tutor (lat. tutor) prav. skrbnik; tutor teatameniarius (lat.) skrbnik odreen oporukom; pren. zatitnik, oslonac tutorij (lat. tulorium) prav. sudsko imenovanje skrbnika; tutorio nomine (lat.) skrbniki, putem skrbnitva tutorstvo (lat. tutor) prav. v. tutela tutta la forza it. tuta la forca (tal.) glaz. svom snagom tutti (tal.) glaz. svi glasovi zgodno, cijeli zbor, cijeli orkestar; tuUi-quanli it. tuti-kvanti (tal.) svi koliko god ih ima, svi odreda tutti frutti (tal.) a svi plodovi1', vrsta tal. jela s mnogo plodova (povra ih voa);

borac ili natjecatelj u turniru turnirati (lat. turnare, fr. tourner) 1. okrenuti, okretati; voj. obii neprijatelja. doi mu iza lea turnman (fr. tournement) jah. vjeto izvedeno okretanje konja turnus (gr. tornos drvodjelski alat za obiljeavanje kruga, lat. turnus) utvren slijed po kojem vie osoba jedna za drugom obavljaju neki posao. red; naizmjenino mijenjanje, naizmjeninost, smjenjivanje; per turnurn (lat.) po redu, redom turpija (tur. torpii) vrsta elinog orua raznog oblika za struganje eljeza i dr. kovina; rapa turpitudo (lat. turpis ruan, gadan, sramotan) smanjivanje ugleda pojedinaca na osnovi javnog mnijenja graana; osramoenje. prijekor tursikulacija (lat. tussiculatio) medsuho kalj ucanje Tusculnnum it. Tuskulanum (lat) glasovita Ciceronova vila u blizini Rima, gdje je proveo svoje najsretnije dane; otuda pren. mirno seosko boravite nekog znanstvenika ih dravnika tussis (lat.) med. kaalj tu (fr. douche, lat. ducitare) kupanje polijevanjem, prskanjem; ispiranje; cijevi za otjecanje vode iz spremnika tu (fr. louche dodir, dodirivanje) 1. glaz. tipka (na glasoviru); 2. vrijeanje, uvreda: 3. slik. prenoenje boje kis-

tvid
pren.. mjeavina, smjesa; trgovaki naziv mnotva prehrambenih proizvoda tvid (engl. tweed) mekana vunena ili poluvunena tkanina za izradbu odijela i ogrtaa tvigi (engl. Uvig grana, granica, iba; twiggy poput ibe) tip vitke i dugonoge djevojke (prvotno: pridjevak jedne svojedobno vrlo popularne engleske manekenke) tvil (engl. twill) gusta i fino tkana pamuna tkanina

1442

twostep

tvist (engl. twist) 1. engleski strojno izraen pamuni konac; 2. pie od rakije, piva i jaja; 3. port, udarac lopte tako da se ona okree u letu: 4. vrsta brzog drutvenog plesa parova, nastao poetkom 1961. u New Yorku te se ubrzo rairio po cijelom svijetu twinset (engl. twin blizanac) pulover i kaputi u istoj boji te od iste tkanine t w o s t c p it. tustep (engl.) "u dva koraka", ples u 2/4 taktu

U
U, u dvadeset i sedmo slovo hrvatske latinice U kem. kratica za uran u. i. kratica za ut infra (lat.) kao dolje u. s. kratica za ut supra (lat.) kao gore iibcrspannt it. iberpant (njem.) prcnapet ubi (lat.) pril. gdje; ubi bene. ibi patria Gat.) gdje mu je dobro, tamo mu je domovina (iz Cicerona): ubi lex, ibi P'.kmz it. ubi leks, ibi pena (laL) gdje je zakon, tamo jc i kazna; ubi periculum, ibi lex it. ubi perikulum, ibi leks (lat) gdje je opasnost, tamo je i zakon (koji e je sprijeiti ih otkloniti) ubikacija (lat. ubi gdje, tal. ubicazionc poloaj) 1. mjesnost, svojstvo neega da bude na stalnom mjestu; 2. nastamba ubikvisti (lat. ubique svuda) mn. biol. opi naziv za tzv. kozmopolitske biljke i ivotinje koje uspijevaju i ive svuda, bez obzira na klimatske i druge uvjete ubikvitet (lal. ubiquitas) sveprisutnost javljanje, postojanje na svakom mjestu ufologija znanost o nepoznatim letjelicama ugor (lat. anguilL) zool. jegulja ugorak (gr. anguron) krastavac nj (ma.) nov, ec^bito u imenima mjesta ulak (tur.) tekli, glasnik-konjanik (koji je nekada, u Tursko; imao pravo svog umornog konja usput zamijeniti odmorenim konjem svakog konjanika kojega sretne) ulalgija (gr. ulon desni, algos bol} med. hol u eljustima ulan (polj. ulan, hulan, tur. oghlan) kopljanik-konjanik, vrsta lake konjice tatarskog podrijetla, najprije uvedene u Poljskoj, naoruane pitoljima, sabljama i kopljima ulanka (polj. ulan) ulauski kaput ulceracija (lat. ulceratio) 1. med. zagnojavanje, izbijanje ira. stvaranje ira; ir; 2. pren. ogorenje, ogorenost ulcerirnti (lat. ulcerare) med. gnojiti, zagnojavati ulcerozan (lat. ulcerosus) gnojan, zagnojen. pun ireva ulek (tur. olek) posuda za mjerenje ita ulema (ar.) mn. poznavatelji zakona, stale turskih pravnika koji se ujedno smatraju i sveenicima i dobrim poznavateljima i tumaima Kurana, islamske predaje i njezinog znaaja ulema-medlis (ar.) skup, vijee ulema (upravni i nadzorni organ islamske vjerske zajednice) ulemoragija (gr. ulon desni, aima krv, rag- korijen od regnvmi slomim,

Ubung macht den Meister it. ibung

maht den majster (njem.) vjeba stvara majstora UEFA kratica za Union Europenne de footbal association (fr.) F.uropska nogometna zajednica UFO kratica za unidentified flying ohjects (engl.) neutvreni (neidentificirani) letei predmeti; NLO nepoznati letei objekt

Uliks

1444

ultraljubiaste zrake

skrham, prekinem, raskinem) med. uloragija Uliks (lat. Ulixes) latinsko ime Odiseja. slavnog grkog junaka pori Trojom Uliks (lat.) Odisej ulitis (gr. ulon desni) 1. med. upala desni ulitis (gr. ule oiljak) 2. med. upala oiljka ulkus (lat. ulcua) med. ir. prit, rana; ulcus atnninim it. ulkus a toniku m Gat.) iva rana; ulcus duodeni it. ulkus duodeni (lat.) ir na dvanaesniku; ulcua durum it. ulkus durum (lat.) tvrdi ir, tvrdi ankir; ulcus molle it. ulkus mole (lat.) meki ir, meki ankir; ulcus uentriculi rdundu m it. ulkus ventrikuli rotundum (lat.) okrugli ir eluca ulna (lat.) anat) lakat, lakatni zglob ulnarni (laL. ulnaris) lakatni ulofilan (gr. ulos kovrav, fyllon list) s kovrastim listovima ulonkus (gr. ulon desni, onkos masa) 1. med. oteklina desni, izraslina na desnima u l o n k u s (gr. ule oiljak. onkos masa) 2. med. oteklina oiljka uloragija (gr. ulon desni, rag- korijen od regnymi slomim, skrham, prekinem. raskinem) med. krvarenje iz desni; ulemoragija ulotici (gr. ule zarasla rana, oiljak) mn. med. sredstva za zaraivanje rana ulster (engl.) dug i irok muki kaput bez podstave (najprije se nosio u irskoj pokrajini Ulsteru) ultima (lat.) gram. posljednji slog neke rijei ultima ratio it. ultima racio (lat.) posljednji razlog, posljednja odluka, posljednje, krajnje sredstvo ultimativan (lat. ultimativus) koji ima oblik ili prirodu ultimatuma ultimatum (lat.) posljednja izjava, posljednji prijedlog za zakljuenje ne-

kog sporazuma; zavrna rije; posljednja re, posljednji uvjet; u diplomatskim odnosima: posljednji uvjeti s ogranienim rokom ije neprihvaanje znai prekid daljnjih razgovora, a esto i prisilne mjere ultimo (lat. ultimo) burz. posljednjeg, tj. dana u mjesecu; posljednji dan mjeseca; ultimo-mjenica mjenica iji je rok posljednjeg dana u mjesecu; ultimo-novac novac koji se posuuje do ultima, dakle, za mjesec dana; ultimoreguliranje ili likvidacija reguliranje krajem mjeseca, mjeseni obraun ultimogenitura (lat. ultimo, genitura) prav. kasnije roenje; pravo ullimogen.iture. pravo po kojem pri diobi nasljedstva stariji dijeli, a mlai bira ultimum (lat.) posljednje, krajnje, krajnost, krajnji cilj ultimus (lat. ultimus) prid. najudaljeniji. krajnji, posljednji ultra (lat. ultra) 2. kao imenica: onaj koii u onome to hoe ne umije (voden strau ili predrasudama) biti umjeren, zbog ega obino ne postie ni ono to bi moda mogao postii, npr. ultrarevolucionar, ultrarojalist, ultramonarhist, ultraliberal, ultrademokrat itd. ultra (lat.) 1. pri!, predmetak u sloenicama sa znaenjem: s one strane, preko (toga), dalje, vie, jo, iznad; preko mjere, pretjerano ultra posse nemo tenetur (obligatur) (lat.) nitko nije duan vie (dati) nego to moe ultracizam (lat, ultra) v. ultraizam ultracrvene zrake opt. nevidljive zrake Suneva spektra koje su manje lomljive od crvenih, a odlikuju se toplinskim djelovanjem ultraizam (lat. ultra) miljenje i naela onih koji vole pretjerivati; usp. ultra 2. ultraljubiaste zrake opt. nevidljive zrake na krajnjem ljubiastom dijelu

ultramarin

1445

Undina

Sunevog spektra koje djeluju kemijski (aktinske. zrake) i kod nekih supstanci izazivaju fluorescenciju; supr. infracrvene, ultracrvene zrake ultramarin (lat. ultra preko, marinus morski) "koji je s one strane mora" (zato sto se nekada dobivao iz prekomorskih zemalja, osobito iz Kine), veoma lijepa i kao nebo plava boja, nekada pripremana mljevenjem prirodnog aurnog kamena, danas se izrauje umjetno ultra mi kros k op (lat. ultra, gr. mikros malen, skopeo promatram) opt. mikroskop kod kojega su i najsitniji djelii gotovo okomito osvijetljeni na smjer gledanja, te li djelii, zbog ogiba (difrakcije) svjetlosti na njima, postaju vidljivi ultramonarhisti Gat. ultra, gr. monos jedini, areho vladam) strasni privrenici i potovatelji monarhijskog oblika vladavine ili neograniene vladarske moi ultramontanac (lat. ultramontanus) pristaa neograniene crkvene (papinske) vlasti, kurijalist ultramontaniznm (lat. ultra, mons brijeg, Alpe) shvaanje u Rimokatolikoj crkvi po kojem je Rim, tj. papa, duhovno sredite kranske Crkve i svijeta uope ultramontanski (lat. ultramontanus) koji je s one strane planine (Alpa); otuda: koji je u duhu papinskog katolianstva ultravioletne zrake opt. v. ultraljubiaste zrake umajija (perz. humajum) vrsta vrstog pamunog platna umbclla (lat.) bot. titac umbilikalni (lat. umbilicalis) anat. pupani, koji pripada pupku umbilikus (lat. umbillicus) anat. pupak; sredina ega; prav. srednji, etvrti dio Randekte (od XX. do XXVII. knjige)

umbra (lat. umbra sjena) 1. astr. jezgra Suneve pjege; 2. kem. boja slina smeeutoin okeru od kojega se razlikuje time to pri arenju pocrni; smei mineral koji se upotrebljava u slikanju Umbri (lat.) mn. prastari narod u Italiji kojeg su, oko 308. pr. n. e., pobijedili Rimljani umjak (eskim.) eskimska laa na vesla umlaut (njem.) gram. prijeglas, metafonija (npr. njem. u u) umalter (njem. Umschaller) prekida struje umtandsklajd (njem. Umstand trudnoa, Kleid haljina) iroka trudnika

haljina

u n a c o r d a it. una korda (tal.) glaz. samo na jednoj ici (svirati); usp. korda unanimist lit. pristaa, sljedbenik unanimizma unanimizam (lat. unanimus jednoduan, sloan) lit. knjievni pokret u Francuskoj u XX. st. koji tei za ujedinjenjem na temelju zajednice i jedinstva moralnih interesa unca (lal. uncia) "dvanaesti dio neke cjeline", stari uteg, jo je u uporabi u Engleskoj i Sjev. Americi, = 28,349(5 g uncijnlan (lat. uncia, uncialis) irine jednog palca = 2,5 cm; uncijalna slova tisk. velika poetna slova Uncle Sam it. ankl Sem (engl.) aljiv naziv za Amerikance kao narod, nastao od kratice USAM = United States of America (Sjedinjene Amerike Drave) Uncle Sam it. ankl Sem (engl.) v. pod Sam unda (lat.) val undacija (lat. undatio) udaranje vala, gibanje vala; valoviti srani otkucaj Undina (lat. IJndina) l. mit. enski vodeni duh, vila brodarica (predmet brojnih pjesnikih i glazbenih djela); 2. astr. asteroid otkriven 1867. g.

undulacija

1446

unikum

undulacija (lat. undulatio) valovito gibanje, lelujanje, njihanje; undulacijska teorija opt. teorija daje svjetlost valovito gibanje u elastinoj sredini' supr. emisijska teorija, korpuskularna teorija, emanacijska teorija undulatoran (lat. undulatorius vaiovit, vijugav undulirati (lat. undularej lelujati, praviti valove undulisti Uat. undula) umj. slikari koji vole oblinu i mekou bez i* t.'livajija karaktera prikazivanog predmeta, a vijugavu liniju smatraju uzorom i simbolom ljepote UNESCO kratica za United Nalions Educational, Scientific and C u I tura I Organization (engl.) Organizacija Ujedinjenih naroda za odgoj, znanost i kulturu ung. kratica za unguentum (lat.) mast na lijenikim receptima unguibus et r o s t r o it. ungvibus et rostro (lat.) pandama i kljunom ngula (lat.) zool. panda; kopito ungulati (lat.) mn. zool. ivotinje s pandama ih kopitima ungventum {lat. unguentum) masi pomast; farm. lijek prireen s mau UNICEF kratica za Uniled Nations International Children's Emergency Fund (engl.) Meunarodni djeji fond Ujedinjenih naroda za hitne potrebe unicitct (lat. unicitns) jedinstvenost unificirati (lat. unificare) ujediniti, ujedinjavati, sjediniti, sjedinjavati; ujednaiti, ujednai vati unifikacija (lat. unilicatio.) ujedinjavanje, ujedinjenje; sjedinjavanje, sjedinjenje; ujedinjenje, ujedinjenost, sjedinjenje, sjedi njen ost; izjednaenje uniformn Gat.) jednaka odjea; staleka nonja, odora; slubeno odijelo, npr. vojniko, policijsko, eljezniarsko i dr. uniforman (lat. uniformis) istolik, jednolik; jedinstven, novog oblika; fiz.

uniformno gibanje jednako gibanje, gibanje ija se brzina ne mijenja; s^pr. multiforman uniformiranje t. uniforma) izjednaivanjc, davanje jednakog oblika; jedp:ki.- jdijf ati; prid. uniformiran uniformirnti {lat. unifnrmare) izjednaiti, dati jednak oblik; jednako odijevati; pr. uniformiran uniformisti (lat. uniforma) pristae (ili: sljedbenici) uniformi zma uniformitet (lat. uniforinitaa) istolikost, jednolikost; suglasnost, slaganje; jednakost uniformizam (lat. uniforma) tenja da sve drave ih Crkve budu jednako ureene unija (lat. unio. fr. union) savez, sjedinjenje; sporazum; udruenje, udruga; sjedinjenje, spajanje, spoienost 'crkava); trajno spajanje vie drava u jednu v5u (federativnu) dravu, npr. SAD; Latinska unija ugovor (sklopljen 1865., obnovljen 1885.) izmeu Francuske. Italije, Belgije i vicarske o istovrsnom kovanju zlatnog i srebrnog novca sa stalnim odnosom vrijednosti zlata i srebra od 1:15 1/ 2 (od ostalih drava Uniji je 1867. pristupila Grka, a po istom sustavu kovale su svoj novac, ne pristupajui Uniji formalno, panjolska, Rumunjska, Bugarska i junoamerike republike) unijati (lat. unire ujediniti, sjediniti, uniare, uniati) mn. pravoslavci koji su se ponovno sjedinili s Rimokat. crkvom time to su priznali neke njezine dogme i papinsku vlast, a zadrali svoje obrede i crkveno ustrojstvo, grkokatolici unikat (lat. unicatum) prvi ili jedini izraeni primjerak ega; original unikum (lat. unicus jedini) neto to je jedno u svojoj vrsti, to se samo jednom nalazi; samo jo jedan otisak neke rijetke knjige; novac od kojega

unilateralan

1447

univerzalizam

postoji samo jo jedan primjerak; neto jo nevieno, jedinstven sluaj, udo unilateralan (lat. unilateralis, latus gen. lateris strana) jednostran; unilateralni kantrakl jednostrani ugovor, ugovor po kojem uglavnom samo jedna strana prima na sebe obvezu; usp. bilateralni kon trakt unilobian (lat!' unus jedan, gr. lobos ljuska, mahunaj zool. s jednim plunim ronjom unilokularan (lat. unilocularis, unus jedan, loculus kovci s pregradama) zool. jednopregradni unilokulozan (lat. uniloculosus) v. unilokularan unio prolium (lat.) prav. podjednako pravo djece dovedene u novi brak (pastoraka) s djecom roenom prije sklapanja toga braka unionist (lat. unio sjedinjenje) pristaa jedinstva, pobornik ujedinjenja unionizam (lat. unio sjedinjenje) tenja za jedinstvom, za ujedinjenjem unipetalan (lat. unus, gr. petalon list) bot. koji ima samo jednu laticu unipolaran (lat. unipolaris) jednostoerni, koji ima samo jedan pol ili jednu vrstu polarnosti; koji se tie samo jednog pola, koji se proizvodi samo jednim polom, koji djeluje samo jednim polom uniseks (lat. unus jedan, sexus spol) odjea jednaka za ene i mukarce unisono (tal.) glaz. jednozvuno. u jedan glas; jednoglasno, slono unitamento (tal.) glaz. suglasno, skladno unitaran (lat. unitarius) koji tei za jedinstvom ili ujedinjenjem unitarijanac (lat. unitas jedinstvo.) kranin koji ne priznaje misterij Trojstva (Otac, Sin, Duh Sveti), tj. vjeruje u jedinstvo boanske osobe unitarist (lat. unitarius) onaj koji tei za jedinstvom, pristaa jedinstva; 2.

onaj koji vjeruje u jednu boansku osobu unitarizam (lat. unitarismus) tenja za jedinstvom, za ujedinjenjem; tenja da u jednoj saveznoj dravi vodstvo pripadne najjaoj dravi, ili da se savezna drava pretvori u jedinstvenu; supr. federalizam United Press it. Junajtcd pres (engl.) "Ujedinjeni tisak", najvea novinska" agencija u Sjevernoj Americi unitet (lat. unus, unitas) jedinica; jedinstvo; jedinstvenost; jednakost; slaganje, suglasnost; zajednica, bratstvo univalve (lat. unus jedan, valva ljuska) mn. zool. ivotinje s jednom ljuskom, puevi univalvian (lat. unus jedan, valva ljuska) 1. bot. s jednom mahunom: 2. zool. s jednom ljuskom univaskularan (lat. unus jedan, vasculum posudica) 1. zool. s jednom posudicom; s jednim lijevkom; 2. bot. s jednom aicom, jednoaini univerzalan (lat. universalis) opi; sveobuhvatni, koji je svemu (svima) zajedniki, bez iznimke; univerzalan sud log. sud iji se predikat odnosi na cijeli opseg subjektnog pojma (npr.: i: Sva tijela su rasprostranjena", "Nijedan sisavac nema lcrga"); univerzalni nasljednik prav. glavni nasljednik univerzale (lat. universale) v, manifest univerzalije (lat. universalia) ope stvari, opi predmeti i dr; fil. opi pojmovi, radni pojmovi; usp. nominalizam, realizam, konceptualizam, nominalisti uni verzali st (Int. universalis) pristaa univerzalizma uni verzal i tet (lat. universalitas) openitost, ukupnost univerzalizam (lat. universalis opi) 1. tenja za obuhvaanjem svega; 2. u. etici: shvaanje do predmet otikffg ' djelovanja nije u pojedincu, nego u ;

univerzalna matematika
nekoj cjelini ili zajednici {obitelji, dravi): 3. teol. nauavanje da sc milost Boja rasprostire na cijeli ljudski rod

1148

Uranija

univerzalna matematika fil. kod Des-

cartesa: znanost iji je zadatak pronalaenje jedne ope metode (univerzalne metode) pravilne spoznaje (nazvana po tome to je Descartes njezin uzor gledao u pouzdanosti matematike)

univerzalna povijest opa, svjetska povijest, povijest koja obuhvaa sve univerzalni (lal. universalis) opi univerzitet (lat. universitas) velika kola, sveuilite univerzum (lat. universum) svemir, svijet univokan (lat. univocus) koji ima jedno znaenje, jedan smisao: koji jednako glasi, istoglasan unka (tur. onka) jabuka na sedlu, obluk, obluje unkcija (lat. unetio mazanje) posveivanje; kofirmacija UNRRA (engl. UNRRA = United nations relief and rehabililalion administration it. Junajted ncins rilif end rihcbilitein edminislrein) Uprava Ujedinjenih naroda za pomo i obnovu, osnovana 1943. unarf (njem. unscharf) prid. u filmskom jeziku: neotar, mutan unter-oficir (njem. Untcr-offizier) doasnik unus (lat.) jedan Upaniadi (sanskr.) ime mnogobrojnih indijskih rasprava filozofskog i ritualnog Sadraja, dio Voda koji nastoji njihov sadraj filozofski obrazloiti; najstariji potjeu iz predbudistikog, a mladi (sektaki) iz kranskog doba upas (malaj.) otrov u koji stanovnici Ind. arhipelaga zamau strijele, pravi se od soka dvaju drveta: Antiaris toxicaria, koji sadri otrov upas antiar, i Strvchnos Tieute, koji sadri strihnin

ura (njem. IJhr, lat. hora) sat urngan (fr. ouragan) v. orkan uragogi (gr. uron mokraa, ago t jeram, gonim) mn. med. sredstva koja potiu mokrenje urahus (gr. urachos mokrana cijev u pupku) anat. cijev koja kod ljudskog embrija poinje na gornjem kraju mjehura i. prolazei kroz trbunu upljinu, zavrava u pupanoj vrpci uraka {porlug. uraca) vino od istonoindijske palme urakratija {gr. uron mokraa, a-kratia nesuzdrljivost slabost) med. nemogunost zadravanja mokrae urakrazija (gr. uron mokraa, akrasia loa mjeavina) med. loa mjeavina (sastav) mokrae uralit 1. min. crnozeieni, kao svila sjajni amfibol s Urala; 2. kamena masa od azbesti, krede, stipse i silikata, moe se rezati u ploe i zabijati avlima; budui da je nezapaljiva i lo vodi topline, slui kao graevni materijal (za pokrivanje krovova, oblaganje zidova i dr.) i za posude Uran (gr. Uranos Nebo) 1. mit. bog neba kod Grka, mu Geje, otic Kiklopa i Tirana; astr. sedmi planet, otkriven 1781. g., prema udaljenosti od Sunca'dolazi iza Saturna, 63 puta vei od Zemlje uran, uranij (lat. uranium) kem. element najvee atomske teine 238.14, redni broj 92, znak IJ, radioaktivna kovina po izgledu slina eljezu, ah znatno tea od njega: njegovim zraenjem napravljene su obje atomske bombe baene 1945. na japanske gradove Iliroimu i Nagasaki; uranski smolinac v. uranit uranati (lat. uranium) kem, soli uranske kiseline Uranija (gr. Urania) mit. Nebeska, ime jedne od 9 muza, muza zatitnica astronomije (v. pod muza), prikazivana s globusom u ruci; nadimak boice

uranikon
Afrodite (Venere); astr. asteroid otkriven 1854. g. uranikon (gr. uranos) glaz. instrument, kombinacija dviju harfi, zvuk se proizvodi tipkama uranioni (gr. Uraniones) mn. stanovnici neba, nebeski, vinji (nadimak starogrkih bogova kod Homera) uraniscitis (gr. uraniskos nepce) med.

1449

uremija

upala nepca uraniskus (gr. uraniskos) med. nepce uranist (gr. Uranos) med. v. urning uranit (lat. urani um, gr. nastavak -ites) min. jedna od najvanijih uranskih ruda, veoma vana u znanosti i tehnici (u njoj je naen radioaktivni element, pa i danas slui za dobivanje radioaktivnih tvari) urnnizam (gr. Uranos) med. homoseksualizam medu mukarcima uranografija (gr. uranos nebo. grafia opis) opis neba, opisivanje neba uranolatrija (gr. uranos nebo. Iatreia oboavanje) oboavanje neba i zvijezda uranoliti (gr. uranos nebo, lithos kamen) mn. meteorsko kamenje uranologija (gr. uranos nebo, logia znanost) znanost o nebu i nebeskim tijelima uranometrija (gr. uranos nebo, metria mjerenje) premjeravanje neba uranoplnstika (gr. uranos nepce, plastike uobhavanje) med. pravljenje umjetnog nepca uranorafija (gr. uranos nepce, rafe av) med. nepani av uranorama (gr. uranos nebo, orama pogled, prizor) slika zvjezdanog neba uranosliiza (gr. uranos nepce, sehisis cijepanje) med. potpuni rascjep nepca uranoskop (gr. uranos nebo, skopeo promatram) promatra neba; dalekozor za promatranje neba uranoskopijn (gr. uranos nebo, skopeo promatram) gledanje (ili: promatranje, prouavanje) neba

urari otrov pripremljen od biljnih sokova u koji brazilski Indijanci namau svoje strijele i oruje urat (gr. uron mokraa) kem. sol mokrane kiseline; umjetno gnojivo od urina i gipsa uravnilovka (rus.) ravnoinjerana rasporedba ostvarenog dohotka bez obzira na koliinu ulaganja u proizvodni proces; izravnanje, poravnanje urbanist (lat. urhs grad, urbanus gradski) inenjer-arhitekl koji se bavi urbanizmom i urbanistikom urbanistika (lat. urbs grad, urbanus gradski) znanost o ureenju gradova s obizirom na estetske, higijenske i praktine potrebe stanovnika urhanitet (lat. urbanitas) pristojnost, ljubaznost, ugladenost urbanizacijn (lat. urbs grad. urbanus gradski) soc. izgraivanje i ureivanje gradova, pojava u vezi s koncentracijom industrije po gradovima urbanizam (lat. urbanus gradski) ureenje gradova s obzirom na estetske, higijenske i praktine potrebe stanovnika urbanizirati (lat. urbs gen. urbis grad, urbanus) uiniti neto gradskim urbanski (lat. urbanus) gradski; naobraen, uglaen, pristojan urbarij (lat. Urbarium) zemljina knjiga, katastarska knjiga; mn. urbarije urbi et orbi (lat.) 1. gradu (tj. Rimu) i svijetu (osobito kao formula papinskog blagoslova); 2. pren. razglasiti neto cijelom svijetu, svima i svakome urdu hindi-jezik kojim se slue sjevernoindijski muslimani, pie se arapskim pismom urea (gr. uron) med. mokrana tvar, mokraovina (C0NH 4 ) uredo (lat. uredo svrab koji pee; snijet) 1. med. osip koji pee; 2. bot. snijel uremija (gr. uron mokraa, haima krv) med. trovanje organizma ostacima

urcncije

1450

urinat

tvari koje su se zadrale u krvi, a nisu bile izbaene putem bubrega; ti ostaci skupljaju se u mokrai (u sluajevima tekih bubrenih bolesti) urencijc (lat. urere ginjeti, urentia) mn. med. sredstva za izjedanje ureter (gr. ureter) zool. mokraovod ureteralgija (gr. ureter, algos bol) med. bol u mokraovodu ureteritis (gr. ureter) med. upala mokraovoda ureterolit (gr. uretr, lithos kamen) med. kamiak u mokraovodu ureterotomijn (gr. ureter, tome rezanje) kir. razrezivanje mokraovoda radi vaenja kamiaka uretici (gr. urelikos koji potie na mokrenje) mn. med. sredstva koja potiu na mokrenje uretian (gr. uretikos) mokrani; koji potie na mokrenje uretikalan (gr. uron, lat. ureticalis) v. uretian uretra (gr. urethra) zool. mokrana cijev urctrnlgija (gr. urethra, algos bol) med. bol u mokranoj cijevi urctralni (gr. urethra, lat. urethralis) koji pripada mokranoj cijevi; uretralna slriktura suenje (ili: sueno st) mokrane cijevi uretritis (gr. urethra) med. upala mokrane cijevi uretrizam (gr. urethra) med. gr mokrane cijevi uretroragija (gr. urethra mokrana cijev, rag- korijen od regnymi slomim, skrham, prekinem) med. v. sti-

uretrotomija (gr. urethra, tome rezanje) kir. otvaranje mokrane cijevi radi proirivanja i uklanjanja stranih Lijela urf (ar.) na tradiciji utemeljene odredbe, obiajno pravo muslimanskih naroda; okrugao turban kobasiasta oblika urgencija (lat. urgentia) hitnost, urnost, neodgodivost, pourivanje urgentan (lat. urgens) hitan, uran, neodgodiv urgirati (lat. urgerc) navaljivati, gurati, pourivati, pospjeivati, uporno nastojati da se to izvri u r h i d r o z a (gr. uron mokraa, hidros znoj) med. pojaano izluivanje mokrae znojem (kod uremije); uridroza urian (gr. uron mokraa) kem. koji sadri mokranu kiselinu uridroza (gr. uron mokraa, hidros znoj) v. urhidroza Uriel (hebr. Uriel) "Boja svjetlost"'; mit. ime jednoga od etvorice arkanela s lijeve strane Hoiog prijestolja Urija (hebr. Urijjh) mu Batebin. vojskovoa kralja Davida koji ga je, samo da bi se domogao njegove ene, poslao svom glavnom vojskovoi Joabu s pismom u kojem mu je naredio da postava Uriju na takvo mjesto u borbi gdje e sigurno poginuti (2 Sam 11,14-17); otuda: Urijino pismo pismo koje donosi propast ili smrt- donositelju urijas (gr. uron mokraa) mokrana fistula urijaza (gr. ureo mokrim, uron mokraa) med. mokrenje urikum (gr. uron mokraa) v. urea urin (lat. urina) med. mokraa urinalan (lat. urinalis) mokrani urinar (lat. urinale) naprava u koju nepokretni bolesnici obavljaju nudu leei u krevetu, tzv. guska urinat (lat urina mokraa) gnoj od izmeta i mokrae

matoza

uretroskop (gr. urethra. skopeo promatram) med. v. endoskop uretroskopija (gr. urethra, skopeo promatram) med. pregled mokrane cijevi pomou endoskopa uretrotom (gr. urethra mokrana cijev. tome rezanje) kir. no za otvaranje mokrane cijevi

urinirati

1451

USA

urinirati Gat. urina) med. mokrili urinometar (lat. urina mokraa, gr. metron mjera, mjerilo) sprava za mjerenje koliine mokrae urinozan (lat. urinosus) mokraevit, koji sadri mokrane tvari; mokraast, koji smrdi na mokrau urlauh (njem.) dopust, odmor urna Gat. urna) krag za vodu; posuda u kojoj se uva pepeo spaljenog mrtvaca; posuda za izvlaenje sreaka urning (gr. Uranos) homoseksualac (Uranija je pridjevak Afrodite, boice nel>eske, iste ljubavi zato to homoseksualci kod starih Grka nisu spolno opih s prostitutkama i zbog toga ostavljali dojam istih ljudi uro- (gr. uron) predmelak u sloenicama sa znaenjem: mokrani urobilin Gat. urobilinum) kem. crvenosmeda tvar u mokrai, poglavito kod oboljelih od groznice i utice urobilinurija (lat. urobilinum, gr. ureo mokrim) med. poveano izluianje urohilina mokraom uroboros (gr. ura rep. boros prodrljiv) "dera repa", poznata grka mitoloka figura koja prikazuje zmiju to sama sebi jede rep i tako se vrli kao kolut: simlx>l vjenosti urocola (gr. uron, kele bruh, kila) med. mokrana kila. napuhnutost monje zbog izljeva mokrae u nju urocista (gr. uron, kystis mjehur) zool. mokrani mjehur urocistitis (gr. uron, kystis mjehur) med. upala mokranog mjehura urogenitalan (gr. uron mokraa, lat. genitalis koji rada, oplouje, oplodan, od genere ili gignere roditi, raati, Stvoriti, oploditi) zool. koji slui izluivanju mokrae i razmnoavanju; urogenitalni sustav mokranospolni sustav (mokrani i spolni organi) urokriterij (gr. uron, kriterion znak za usmjeravanje, mjerilo) med. znak, simptom ega u mokrai

urokritika (gr. uron, kriti kos odluujui) med. pregled (ih: ispitivanje) mokrae; urokritini znaci znaci koji su se pokazali u mokrai urokrom (gr. uron, chroma boja) kem. obojena mokrana tvar urolit (gr. uron, lithos kamen) med. mokrani kamen urolitijaza (gr. uron, lithiasis kamen u mokranom mjehuru) med. bolest uzrokovana mokranim kamenom urologija (gr. uron, logia znanost) med. grana medicine koja ispituje i prouava bolesti mokranih organa i bavi se njihovim lijeenjem, znanost 0 mokrai uromant (gr. uron, mantis prorok) onaj koji prorie po mokrai uromantija (gr. uron, manteia gatanje, proricanje) vraanje (ih: gatanje, proricanje) po mokrai uropoetian (gr. uron, poieo pravim, stvaram) zool. koji se tie stvaranja mokrae; protoetini sustav dio urogenitalnog sustava koji slui izluivanju mokrae uroskopija (gr. uron, skopeo gledam, promatram) med. pregled, ispitivanje mokrae urotropin (gr. uron, tropos okret) farm. lijek od formaldehida i amonijaka, utjee na otapanje mokrane kiseline i potie na mokrenje; upotrebljava se kod gihta i prehlade mokranog mjehura uroza (gr. uron) med. mokrana bolest Ursa Maior (lat.) astr. Veliki Medvjed Ursa >Iinor (lat.) astr. Mali Medvjed urtikacija (lat. urtica kopriva, urlicatio) med. ibanje koprivom (kao sredstvo za razdraivanjc kod uzetosti i neosjetljivosti) urtikarija (lat. urticaria, urtica kopriva) med. koprivnjaa (vrsta kone bolesti) USA United States of America (engl.) Sjedinjene Amerike Drave

ustabaa ustabaa (tur.) starjeina, predsjednik ceha

1452

utilitarizam

ustija {lat. uslio) med. gorenje, arenje, peenje, paljenje; takoer: = kauterizacija ustilaginizam {lat. ustilago snijet) med. trovanje truskama kukuruzne snijeti; deja bolest koja nastaje kad djeca jedu kruh i palentu od kukuruznog brana koje sadri truske nametnike gljivice Ustilago maidis ustulaeija (lat. ustilatio) med. nagorijevanje, paljenje ualtnti (njem. einschalten) ukopati, ukljuiti, spojiti {npr. elektrinu struju, telefon) uniran {njem.) utegnut, stegnut tetnikom (nekadanji asniki obiaj) uur (ar.) ujam, dio brana koji se ostavlja mlinaru kao plaa za mljevenje ut infra (lat.) "kao dolje'', tj. kao na sljedeoj strani ut retro (lat.) kao na prednjoj strani ut supra (lat.) kao gore ut, re, mi, fa, sol. la, si glaz. naziv tonova dijatonike ljestvice, uobiajen u Italiji i Francuskoj; ti se slogovi, kojima je posljednji (si) tek kasnije dodan, zovu aretimtki ili gvidonski slogova, prema tal. redovniku-benediktincu Guidu Aretinusu (9951052) koji ih je uzeo iz stare kat. crkvene pjesme u kojoj se svetog Ivana, kao zatitnika pjevaa, moli da sauva i spasi od promuklosti: Ut queant laxis Re-sonare fibris Mi-ra gestorum Fa-muli tuorum Sol-ve polluti La-bii reatum Sancte Joannes! (Da bi tvoje sluge mogle rairenim grudima pjevati o tvojim udesnim djelima, o izbrii krivnju obcaene usne, sveti Ivane!) utenzilije (lat. utensilia) mn. stvari za uporabu, pomona sredstva; poljoprivredne, kuhinjske, kune stvari; orue, pribor (za pisanje, za slikanje i dr.); lijeniki instrumenti i sprave

uteri inflatio it. uteri intlacio (lat.) med. nadimanje maternice, oticanje maternice uterina (lat uterina) mn. med. sredstva protiv bolesti maternice uterinalan (lat. uterinalis) anat. maternini, koji pripada maternici uterini (lat.) mn. prav. djeca iste majke, a razliitih oeva, polubraa, polusestre uterinski (lat uterinus) maternini, koji pripada maternici; usp. uterus uteroskopija (lat. uterus materinca, gr. skopeo promatram) med. pregled maternice uterus (lat. uterus) zool. maternica Utgard mit. stirogermanski nepoznat kraj u kojem ive demoni i nemani util (lat. utilis koristan) opi naziv za sve stvari i predmete koji su postali neprikladni za daljnju uporabu, ali prikladni kao sirovina za preradu u industriji, npr. razni otpaci, krpe. kosti, staklo, prazne konzerve, stara obua, papir i dr. utile cum dulci it. utile kum dulci Gat.) korisno sa slatkim (ugodnim) utilitaran (lat. utilis koristan, fr. utilitaire) praktino koristan, pogodan, prikladan, uporabljiv utilitaristi Gat. utilis) fil. pristae utilitarizma (J. Bentham, J. S. Mili i dr.); pren. ljudi koji se u radu dre poglavito naela koristi i uspjeha, osobito materijalnog utilitarizam Gat. utilis koristan) 1. fil. stajalite korisnosti, etiki smier koji smatra da je svrha ljudskog djelovanja korist i blagostanje, bilo pojedinca (individualni utilitarizam), bilo cjeline (socijalni utilitarizam); utemeljitelj utilitarizma kao etikog sustava je J. Bentham (17481832) prema kojem cilj treba biti "to vea srea za to vei broj", a radei na opem dobru, radimo i na vlastitom; 2. prav. shvaanje po kojem je cilj

utllitet
prava zatita samo nekih interesa, a ne ostvarivanje neke vie pravde; glavni predstavnik je R. Jhcring (18181892); 3. tenja da se u svemu trai samo osobna korist utilitet (lat. u tili ta 3) korisnost, probitanost, uporabljivost, svrsishodnost, korist, dobit; princip uiiliteta naelo korisnosti utilizacija (lat. utilisatio) koritenje, iskoritavanje, uporaba; injenje neega uporabljivim Utopija (gr. u ne, topos mjesto) "zemlja koja ne postoji", izraz kojim engl. dravnik i humanist Th. More (1478 1535) naziva neki zamiljeni otok na kojem postoji njegovo zamiljeno ustrojstvo drave; naziv za svaku dravu s idealnim ureenjem; takoer: neostvariva zamisao, sanjarija utopist (gr. u ne, topos mjesto, kraj) sanjar, zanesenjak; politiar koji se zanosi neostvarivim planovima utopistiki (gr. u ne, topos mjesto, kraj ) s ureenjem kakvo je u zemlji Utopiji; zamiljen, sanjalaki stvoren. neizvediv, neostvariv, nemogu; v. Utopija utrakvisti umjereni husiti koji su zahtijevali da se i laici prieuju "pod obje prilike" (lat. sub utraque specie), tj. pod prilikama i kruha i vina; kalikstinei utrikul (lat. utriculus) bol. mjei, mali mijeh (biljnog soka) utriusque jurs doctor it. utrijuskvc juri doktor (lat.) doktor obaju prava, tj. kanonskog i rimskog utvajd (njem. IIutweide) opinski panjak uvertira (fr. ouverture otvor; otvaranje; poinjanje, poetak) glaz. orkestarski uvod u vee glazbeno djelo, osobito u operu, oratorij i dr. uvula (lat. uvula grozdi) anat. resica uvulitis (lat. uvula) med. upala resice (uvule)

1453

uati

uvulotomija (lat. uvula resica, gr. tome rezanje) med. rezanje resice (livulo) uzanca (tal. usanza) trg. trgovinski obiaj, obiaj koji je u trgovini usvojen kao zakon uzengija (tur. uzengi, tizengi) jahaki stremen (petlja u koju jaha utie nogu) uziologija (gr. usia bie, hit, logia nauavanje) fil. nauavanje o biu, o biti uzufruktuar (lat. usufructuarius; prav. v. uzusfruktuar uzufruktuirati (lat. usus uporaba, koritenje, iskoritavanje, fructus plod) prav. koristiti se tuim, uivati tue dobro (bez prava vlasnitva) uzukapija (lat. usucapio) prav. stjecanje prava na neku stvar dugim posjedovanjem, dobivanje neke stvari zastarijevanjem neijeg prava na nju uzukapirati (lat usu-capere) prav. prisvojiti neku stvar dugom, neprekidnom uporabom ili posjedovanjem, proglasiti je svojim vlasnitvom, koristiti sc pravom zastarjelosti uzura (lat. usura) uporaba, uivanje; kamate ili interes na kapital: med. troenje, nestajanje, nagrizanje (tkiva, kostiju) uzurpacija Gat. usurpatio) protupravno i samovoljno prisvajanje (npr. vlasti) uzurpnncija (lat. usurpantia) obiaj, navika, tradicija uzurpator (lat. usurpator) nasilni i bespravni prisvaja, otmiar (osobito vlasti, prijestolja); prid. uzurpatorski uzurpirati (lat. usurpare) prigrabiti, oteti; bespravno i nasilno prisvojiti neko pravo, vlast i si. uzus (lat. usus) uporaba; obiaj, navika uzusfruktuar (lat. ususfructuarius) prav. uivatclj tueg vlasnilva uzusfruktus (lat. usu fructus) prav. uporaba, uivanje tueg vlasnitva uati (tal. usare) obiavati, imati obiaj

V
V, v dvadeset i sedmo slovo hrvatske latinice V kem. kratica za vanadij v. kratica za vide (lat.) vidi, verte (lat.) okreni v. v. kratica za vice versa (lat.) obratno va bank [fr. va banque) "vrijedi za cijeli bank", tj. kad se igra u cijelu svotu koja lei u banku (pri kartanju); pren. igrali ua bank staviti sve na kocku, tj. ili ostati ili propasti va tu (fr. va tout) igram u sve, tj. u sav novac (pri kartanju); pren. stavljam sve na kocku, sve riskiram va! (fr.) vrijedi, moe; u igrama na sreu: izraz koji sc upotrebljava kad se stavlja novac na neku kartu vacillantc it. vaeto (tal.) glaz. titrajui. kolebljivo, ljuljajui se Vncuna, Vakuna staroitalska boica poljana i seoske dokolice vaelati (tal. vacillare) buncati u vruici vari (ar.) jaz, suho rijeno korito rijeke varicmekum (lat. vade mesum) "hajde sa mnom", obino naslov knjiga koje slue kao pomone knjige, tumai, upute, vodii ili savjetnici raznih struka i ciljeva u ivotu; zbirka pria (ili: anegdota); podsjetnik vadimonij Gat. vadimonium) prav. jamenje, jamstvo (osobito da e netko odreenog dana doi na sud); dolazak na sud: rok dolaska na sud; vadimonii deaerlio it. vadimonii desercio (lat.) proputanje dolaska na sud vadium it. vadijum (lat. vas, vadi jamac) prav. novac koji sc polae na ime jamstva, jamevina vadi ja (lat. vadium jamstvo) oklada vadozna voda (lat. vadosus plitak) voda koja sudjeluje u krunom toku vode na povrini Zemlje (oborine, izvori, izvori, tekue i stajae vode, isparavanje) vadrnc (mad. vad Racz divlji Srbin) ma. pogrdni izraz za Srbina vadibi (ar.) mn. stroge vjerske dunosti muslimana, ali manje obvezne nego farzovi vae mihil it. ve mihi Gat.) jao meni! vae victis! it. vc viktis (lat.) jao, teko pobijeenima! (rijei galskog vojvode Brena) vae victis! it. ve viktis (lat.) jao pobijeenim;!, teko pobijeenima! vae! it. ve (lat.) jao! vafd (ar. wafd poslanstvo) nekad utjecajni egipatski nacionalistiki pokret vafla (njem. WafTel) peeno tanko, slatko i sipko tijesto, oblata vafnrok (njem. VVafFenrock) kratak asniki kaput do bedara (u njemakoj i austrijskoj vojsci) vaga (njem. Wage) sprava za usporeivanje nepoznatih masa s poznatim (utezima), tj. za odreivanje teine tijela, tezulja, kantar vagabilan (fr. valabe, lat. valere vrijediti) valjan, vrijedan, koji vrijedi; prav. pravno valjan, u propisnom obliku, punovrijedan vagabund (lat. vagabundua) skitnica, probisvijet, lutalica, beskunik, tumaralo. protuha; bitanga

vagani

1455

vajterdinender

vagant (lat. vagari skitati se, lutati) srednjovjekovni putujui svirai, lakrdijai, sludenti-klerici lutalice i si. vngati (njem. wagen) odredivati teinu tijela na vagi, mjeriti na vagu vaginn [lat. vagina = anat. kanal izmeu grlia maternice i vanjskog otvora enskog spolnog organa (slui za oploivanje i za izlazak ploda pri poroaju). rodnica, stidnica vaginalni (lat. vaginalis) koji se tie vagine, stidnini vaginitis (lat. vagina) med. upala vagine vnginizam ;lat. vagina) med. grevito stezanje miia vaginalnog ulaza i dna zdjelice, neuroLska pojava do koje dolazi, osobito kod mladih ena, zbog preosjetljivosti vaginalnog ulaza vaginoskopija (lat. vagina, gr. skopeo gledam) med. pregled vagine pomou posebnog zrcala (spekuluma) vagnerijanac operni pjeva koji je sposoban pjevati velike i zahtjevne uloge u djelima Richarda Wagnera; poznavatelj Wagncrove glazbe; sljedbenik Wagnerova naina komponiranja vagon (engl. vvaggon) eljeznika ili tramvajska kola vagon-restoran (fr. vvagon-restaurant) (eljeznika) kola za ru&injc vagon-salon (fr. wagon-salon) salonski vagon, salonska eljeznika kola vagonas radnik koji tovari i istovara robu u vagone; rudniki radnik koji gura vagone; ovjek koji stanuje u vagonu vagonet (engl. vvaggon, fr. wagonnet) mala teretna kola koja se kreu po tranicama (inama), mali vagon vahabiti (ar.) mn. pristae religioznog pokreta u Arabiji koji su, pod vodstvom Muhameda Ibn Ahdclvvahhaba, polovicom XVIII. st. teih prvotnoj istoi i jednostavnosti islama; vehabiti

vaisja (ind. Vaisya) trea indijska kasta u koju spadaju trgovci, zemljoradnici i obrtnici vniesika (sanskrt.) jedan od est skolastikih sustava indijske ortodoksne filozofije vainave (ind.) mn. oboavatelji i tovatelji boga Vinua; vinuiti vaiz (tur.) propovjednik, savjetnik vajandotka (engl. Wvandotte) vrsta kokoi, podrijetlom iz Amerike, zbog svojih odlinih osobina rairena po cijeloj Kuropi; bijela, srednje veliine, noge ute, krijesta ruiasta, teka do 3 kg, nosi 140160 jaja godinje vaiang indonezijsko kazalite sjena Vajnbergova reakcija med. serumska reakcija koja slui za utvrivanje postojanja lianke pasje trakavice (ehinokokusa) vajndling (njem. Weidling) velika posuda, zdjela; vajndla, vandla vajngula (njcm.-ma.) gula zainjen vinom vajnkener (njem. Wein vino, kennen poznavati) strunjak za vino, poznavatelj vina, enolog vajnkrampf (njem. vveinen plakati, Krampf gr) gr uzrokovan plaem vajnrot (njem. Wein vino. rot crven) boja crvenog vina, tamnocrven vajntajn (njem. Wcin vino, Stein kamen) srije, birsa, vinski kamen vajsbratn (njem. vveiss bijel, Braten peenica) svinjsko meso uzdu kraljenice vajsmanizam biol. nauavanje poznatog njemakog biologa A. Weismanna (18341914) ija se teorija naslijea zasniva na njegovoj tzv. teoriji klicine plazme vajterdinender (njem. vvciter dalje, dienen sluiti) u nekadanjoj austrijskoj vojsci: vojnik koji je nakon zavrene obvezne slube ostao i dalje u vojsci da bi postigao oasniki in i tako dobio stalnu vojnu slubu

vakacije

1456

valabi

v a k a c i j e (lat. vacatio) kolski praznici; slobodno vrijeme vakancija (lat. vacantia) upranjenost. nepopunjenost, prazno mjesto (u ustanovi, u koli) vakantan (lat. vaare biti prazan., vacans) prazan, upranjen, nezapremIjen, nezauzet, nepopunjen, vakant.no imanje prav. imanje bez zakonitog gospodara, nasljednika vakat (lat. vacal, vacare) pr azno je, slobodno jc, nezauzeto je: nedostaje, nema; kao im. kod knjiga: ista, netiskana stranica (iza naslovne.) vakatura (lat. vacatura) upranjavanje, upranjenje, upranjenost (npr. nekog mjesta) vakcina (lat. vacca krava, vaccina sc. variola kravlja boginja) med. cjepivo protiv velikih boginja; serum za cijepljenje protiv zaraznih bolesti vakcinacija (lat. vaccinatio) med. zatitno cijepljenje vakcinama, ubrizgavanje seruma kao zatite protiv raznih bolesti, unoenje u organizam antigena koji ga potiu na stvaranje zatitnih tijela; animalna vakcinacija cijepljenje ivotinjskom limfom vakcinioda (lat. vaccina, gr. eidis oblik) med. lane, neprave kravlje boginje, vodene boginje vakcinirati (lat. vaccina) med. cijepiti, ubrizgavati u organizam vakcinu sa svrhom aktivnog imuniziranja od zaraznih bolesti v a k c i n o t e r a p i j a (lat. vaccina, gr. therapeia lijeenje) med. lijeenje vakcinama, cijepljenje da bi se organizam potaknuo na to vee stvaranje tijela koja e ga zatititi od uzronika bolesti vakeri (p. vaqueros.) mn. pastiri, uvari stoke u panjolskoj pokrajini Oviedo, potomci rimskih robova, po nekima .VIaura, i kao takvi prezreni vakti sahat (tur.) smrtni as, agonija

vakuf lar. vakuf) kod muslimana: zaklada za ope religiozne i humane svrhe, s ciljem gradnje i odravanja damija, kola, javnih biblioteka, bolnici, sirotita, vodovoda i dr. vakuf (tur. vakvf) zaklada za materijalno podupiranje muslimana i promicanje islama vakufnama (tur. name pismo, knjiga) popis odredbi o upravi i uporabi nekog vakufa vakuirati (lat. vacuare) isprazniti, ispranjavati; evakuirati vakuist (lat, vacuare) onaj koji vjeruje u postojanje praznog prostora u prirodi; promatra vakuuma kod strojeva i dr. vakuitet (lat. vacuitas) praznoa. praznina; upranjenost; nitavnost; tatina vakuolc (lat. vacuolae) mn. hot. mjehuraste upljine u protoplazmi biljnih stanica, ispunjene vodniikastom tekuinom, iz kojih se sLvaraju nove stanice; zool. mjehurii u hladetinastoj masi nekih mikroskopski sitnih morskih ivotinjica vakuum Gat, vacuum) prazni prostor; praznina, zrakoprazan prostor; vakuum-auarat sprava za destiliranje osjetljivih tekuina pod snienom temperaturom, npr. pri uklanjanju vode iz mlijeka radi dobivanja "mlijeka u prahu" vakuum-metar (lat. vacuum prazan prostor, gr. metron) sprava za mjerenje razrijeenosti zraka (kod vakuum-aparata); v. vakuum vakuumpumpa (lat.-njem.) crpka za isisavanje zraka i stvaranje podtlaka u nekom zatvorenom prostoru val. bank. kratica za valutu vala (staronord. vala) vidovita ena, gatalica, arobnica valnbi (engl. wallaby) vrsta smedeg klokana iz Australije ih Kove Gvineje; krzno od tog klokana

valacija valacija (lat. vallatio) voj. podizanje bedema, utvrivanje u polju; podizanje nasipa.

1457

valkire

'

valahi bilabi tnlahi tri muslimanske

najsvetije formule za prisegu valansjcn (fr. valoncicnncs) mn. valanske ipke razliitih vrsta, osobito uske (nazvane po istoimenom francuskom gradu u Flandriji) vala (ma. vallas) isprava kojom se doputa naseljivanjc na nekom vlastelinskom imanju valatati (tur. fal gatanje) proricati, vraati, gatali valcer (njem. Waizer) popularni okretni ples u 3/4 taktu; glazbeno djelo za ovaj ples; vals valdenzi mn. reformatorska sljedba koju je osnovao 1176. u Lvonu Petrus Valdus, kao udruga za propovijedanje evanelja i reformi Kat. crkve vraanjem apostolskom siromatvu i jednostavnosti; leonisli, sabata ti vale! (lat. vale, valere, biti zdrav, biti jak) zdrav bio. ivio! valedikcija (lat. vale-dictio) pozdrav na rastanku, oprotajni govor valekularan (lat. vallecula udublienje, jamica) koji se odnosi na udubljenjc valencija (lat. valentia) vrijednost, valjanost; kem. sposobnost atoma nekog elementa da se vee s jednim atomom, sa dva atoma do sedam atoma jednovalentnog elementa valensija (p. valencia) vrsta panjolskih veoma vrstih zimskih tkanina, nazvanih po p. gradu Valenciji valentinit prirodni anlimonov trioksid, "antimonski cvijet" (mineral) valer (fr. valeur, lat. valor, tal. valore) vrijednost, cijena; vrijednosni papir; glaz. trajanje note; hrabrost, junatvo; valeuren attente it. valer an atant (fr.) trg. vrijednost koja se oekuje, eventualna budua vrijednost; v. en recouvrement

valerijana (lat. valeriana officinalis) bot odoljen (ljekovita biljka) valete! (lat.) budite zdravo, ostijte zdravo! benevalete! (lat.) ostajte u dobrom zdravlju! (pozdrav kojim se zavravaju pisma i koji pape, u obliku monograma, stavljaju ispod svojih bula) valetudinarij (lat. valetudinarium) bolnica, bolesnika soba Valhala (staronord. Valholl, njem. Walhalla) u nord. mitologiji: raj u koji dolaze Odinovi ratnici poginuli u bici, sjedite bogova i junaka; usp. valkire valida (ar. validet) roditeljica, mati; mati biveg turskog sultana validacija (lat. validatio) potvrda, potvrivanje; ovjera, ovjeravanje, priznanje pravne vrijednosti nekog akta validan (lat. validus, valere) jak, kijepak, snaan, zdrav: prav. pravno vrijedan, pravovrijedan. pravovaljan validirati (lat. validare) ovjeriti, potvrdili, izvriti pravnu formu ovjeravanja; biti pravno valjan, biti punovrijedan validitet (lat. validitas) prav. pravna vrijednost, pravna valjanost, valjanost neke stvari ili nekog postupka valija (perz. vali} guverner, carev namjesnik, turski vojno-administrativni starjeina nekog podruja valiza (fr. valise) putna runa kona torba valia (tal. valigia) koveg, putna torba valkire (staronord. val kurja, njem. Walkuren) mn. u nordijskoj mitologiji i pjesnitvu; boanske djevice, vile. boice bitaka i drubenice boraca, odluuju koji e junaci u borbi poginuti; one su, kao vjesnice, u slubi boga Odina i po n jegovoj zapovijedi donose pobjedu, dovode mu one koji hrabro poginu i, u Valhali, dvore i posluuju piem bogova one koji budu u nju primljeni; usp. Valhala

valkovcr

1458

Vandali

valkovcr (engl. to vvalk over the course) na utrkama; laka pobjeda, zbog toga to je protivnik postao nesposoban valor (lat. valor) vrijednost, cijena; vrijednosni papir; ad valorcm. (lat.) prema vrijednosti; valor intrinsecua it. valor intrinsekus (lat.) unutarnja vrijednost nekog novca; valor exlrinsekus it. valor ckstrinsekus (lat.) vanjska vrijednost nekog novca valorizacija (lat. valor vrijednost) trg. odrcdivanje vrijednosti, procjena, takoer praksa dranja ili podizanja relativne vrijednosti (revalorizacija) valov (mad. valu) korito za napajanje stoke Valpurga (njem. VValpurga) svetica Kal. crkve iji se spomen proslavlja 1. svibnja, zatitnica od arolija i vjetica; dola sa svojom braom iz Engleske u Njemaku gdje jc, kao opatica u samostanu, umrla oko 780.; Valpurgina no prva svibanjska no (v. Goethe, "Faust") vals (fr. valse) v. valcer valuirati (fr. valuer) v. val vira ti valung (njem. VV'allung) 1. vrenje, strujanje; 2. iznenadan osjeaj vruice bez vanjskih podraaja (est kod ena u klimakteriju) valuta (tal. valuta) "vrijednost"; bank. zakonom utvreni novani sustav neke drave, tj. novac koji je, u svom sastavu i obliku, priznat kao zakonito sredstvo plaanja; s druge strane, valuta je odnos izmeu nominalne vrijednosti novanica i uope vrijednosnih papira neke drave i njihovog teaja u inozemstvu; vrsta novca, novac valuta per dato (tal.) trg. vrijednost ili obraunavanje kamata od danas, vrijednost od danas valutirati (tal. valutare) v. valvirati valutni papiri bank. vrijednosni papiri koji glase na inozemnu monetu, zbog ega im je teaj nestalan

valva (lat.) krilo vrata; bot. ljuska, kouljica, mahuna: zool. ljuska (kod koljke) valvacija (lat. valvatio) bank. odreivanje vrijednosti ili cijene neemu, osobito slubeno utvrivanje vrijednosti odreenih vrsta novca prema dravnoj novanoj stopi valvacijska tablica bank. popis razliitih vrsta novca s naznaenjem njihove vrijednosti valvirati (lat. valvere) ocijeniti, odrediti vrijednost, utvrditi cijenu neemu; valuirati, valutirati valvula (lat. valvula) anat. poklopac, zatvara, zalistak (na srcu, venama, crijevima); valvule intestinales (lat.) mn. crijevni zalisci vamp (engl.) zavodnica, lijepa ena koja iskoritava mukarce vampir (slav., tal. vampiro, fr. vampire) prema narodnom vjerovanju Junih Slavena, Grka i Rumunja: mrtvac koji nou ustaje iz groba i sie ljudima krv; po tome zool. Gat. vampyrus speetrum) veliki junoameriki imi koji u nedostatku hrane napada sisavce, ptice, pa i ljude pri spavanju, i sie im krv vampirizam med. prekomjerno putanje krvi; usp. vampir van sastavni dio niz. prezimena, oznauje mjesto roenja vana (njem. VVanne od lat. vanus prazan, upalj) kada za kupanje vanadij (lat. vanadium) kem. element (nazvan po imenu skandinavske boice ljubavi i mladosti Vanadis), kovina pronaena 1830. u rudama eljeza i olova, atomske teine 50,95, redni broj 23, znak V Vandali (lat.) mn. gormanskogolsku pleme koje je od III. st. n. e. ratovalo s Rimljanima na Rajni, kasnije se nastanilo u Panoniji (Ugarskoj), u V. st. pustoilo Galiju, panjolsku i Italiju, a 455. pljakalo Rim etrna-

vandalizam

1459

varek

ost dana unitavajui sva umjetnika djela i spomenike; otuda pren. divlji i surovi barbari, skloni unitavanju svega lijepog i dobrog vandalizam (lat. Vandali, tal. vandalismo) vandalska ud, tj. divljatvo, divljaka strast za ruenjem i unitavanjem umjetnikih predmeta i dr.; usp. Vandali vandemijer (fr. vendemiaire, bit. vindemia) "mjesec berbe", prvi nyesec nekadanjeg francuskog revolucionarnog kalendara, od 22. IX. do 21. X. vanderek {njem. wandern putovati) pehar iz kojega se pije naizmjenice vandroka (njem. wandern putovati) nekada: mladi kalfa na vandrovci; kasnije: skitnica uope vandrovka (njem. wandern putovati) nekada: putovanje mladoga kalfe po svijetu od majstora do majstora radi stjecanja radnog iskustva; kasnije: skitnja uope Vani mn. mit. germanski bogovi plodnosti, zemlje i obilja vanilija (fr. vanille, p. vainilla) bot. vrsta tropske biljke iji se mirisni plodovi upotrebljavaju kao zain vanilin (fr. vanille) kem. aromatina tvar vanilijinog ploda koja sc iskristalizira na povrini kad plod due stoji; dobiva se i umjetnim putem, kao zamjena prirodne vanilije vanilizam (fr. vanille) med. trovanje vanilijom, osobito u jelu, s pojavom proljeva, greva, povraanja i si. vanilokvencija v. vanilokventnost vanilokventnost (lat. vaniloquentia) hvalisanje, razmelljivost, prazan govor, brbljanje; vanilokvencija vanitas vanitatum (lal.) tatina nad tatinama, tj. sve jc tato, nitavno, prazno, prividno vanitet (lat. vanitas) tatina, nitavnost, prividnost, praznina, prolaznost; hvalisavost, uobraenost, napuhanost. slavoljubivost

vantoz (fr. ventose) "mjesec vjetra", esti mjesec francuskog republikanskog kalendara, od 19. II. do 20. 111. vantuza (fr. ventouse) med. kupica, mala aa od delelog stakla koja se stavlja na bolesno mjesto da bi se. razijeivanjem zraka u njoj, krv privukla u potkono tkivo i time unutarnji organi oslobodili navale krvi (ventuza); rupica na eiru za obnavljanje zraka vanjku (mad. vankos, njem. Wangenkissen) jastuk vapit (indijan) kanadski jelen s velikim rogovljem vapor (lat. vapor, lal. vapore para) parobrod, parna lada vaporacija {lat. vaporisateur) sprava za izbacivanje tekuine (mirisa, sredstava za proiavanje zraka) u obliku tekue praine, prskalica, trcaljka, raspriva vaporimetar (lat. vapor, gr. metron) instrument za odredivanje volumena ili tlaka pare vaporirati (lat. vaporare) isparavati, pretvarati se u paru; isparavati, pretvarati u paru vaporizacija (lat. vaporisatio) ispara* vanje, pretvaranje u paru vaporizirati (fr. vaporiser) i?pariti. pretvoriti u paru; pretvoriti u kapljice, poprskati rasprivaem vaporozan (lat. vaporosus) pun pare, parni; maglovil, nejasan, mutan varak (ar. varakat) list, listi; pismo, pisamce varan (ar.) veliki pustinjski guter, dobar penja i pliva varant (eng. \varrant) trg. priznanica, posebna potvrda o primitku robe na skladite kojom vlasnik deponirane robe zalae tu robu i na taj nain dolazi do potrebnog kredita; punomo; naredba, nalog za hapenje varek (fr. varec) morska trava, haluga

vam

1460

variolozan

varia (lat. varia. varius razliit) mn. pomijeano stvari, raznolikosti, svakovrsnosti, svatice variatio delcctat it. varijacio delektat (lat) posl. promjena veseli, promjena je ugodna varinto it. varijato (tal.) glaz. promijenjeno. preinaeno varicele (lat varicellae) mn. med. male boginje, vodene kozice varices (lat varix, varices) mn. med. proirenje vena, proirene vene; flebektazija varijabilan (bit. variabilis) promjenjiv; sklon mijenjanju, nestalan, nepostojan varijahilitet (lat. variabilitas) promjenjivost; pasivna sposobnost organizama da se mijenjaju pod utjecajem prilika i sredine u kojoj ive 'Jedna od osnovnih i opih osobina ivih bia); varijabilnost varijabilnost v. varijabilitel vnrijabla (fr. variable) promjenjiva vrijednost, promjenjiva koliina; podjeljak koji pokazuje promjenjivo vrijeme varijacija (lat. variatio) promjena, mijenjanje; astr. odstupanje ili promjena u glavnom kretanju ih putanji nekog nebeskog tijela; glaz. djelomino odstupanje od neke teme; arhit. djelomino odstupanje od nekog plana ili nacrti; biol. odvajanje neke biljne ili ivotinjske individue od vrste kojoj pripada s jednom osobinom ili s vie osobina, koje su kod odvojene individue drukije razvijene nego kod ostalih individua iste vrste; fiz. kolebanje, nejednakost, npr. u stanju barometra, magnetne igle i dr. varijacijski kompas fiz. v. deklinatorij varijanta (lat. varius) 1. lit. razliit tekst (v. varijante); 2. neto to ima razliit oblik od neega, a to ima s tim isto podrijetlo ili stoji u bliskoj vezi

varijante (lat. variae lectiones, variantes) mn. l i t mjesta u rukopisima nekog djela koja nisu jednaka, koja se razlikuju jedna od drugih varijete (fr. variete) kazalite koje njeguje laku glazbu, pjesmu, ples, gimnastike produkcije, onglerske vjetine i si. vnrijetet (lat. varietas) razlinost, raznolikost raznovrsnost; bot. zool. podvrsta, odlika varijeteti (lat varietates) mn. razliitosti, raznovrsnosti, razne stvari; svatarije, svaticc varikocela (lat. varix, gr. kele) med. pucanje (ili: kila) vena u miiima varikomfalus (lat, varix proirenje vena, gr. omfalos pupak) med. prosirenost pupanih vena varikozan (lat. varicosus) med. proirenih vena, oteenih vena; kvrgav varikozitet (lat. varicositas) med. bolesno oticanje vena, proirenosl vena vnriks (lat. varix) med. proirenje vena, oticanje vena varinas (p.) najfiniji ameriki duhan, nazvan po gradu Vari na su (Venezuela) variola (lat. variolis) med. velike boginje variolacija (lat. variolatio) med. cijepljenje sadrajem pravih boginja kao zatita od boginja (nain lijeenja boginja prije uvoenja cijepljenja kravljim boginjama); variolizacija variolac vaccinae it. variole vakcinc (lat.) mn. med. kravlje boginje variole (lat. variolac, p. viruela) mn. med. prave boginje, velike boginje variolizacija (lat. variolisatio) med. v. variolacija varioloidc (lat. variola, gr. eidos oblik) mn. med. blai oblik velikih boginja, s manjom groznicom (osobito kod ve cijepljenih osoba) variolozan Gat. variolosus) med. boginjav, bolestan od boginja

variometar

1461

vaterpolo

variometar (lat. varius razliit, gr. metron) fiz. svaka sprava pomou koje sc mogu mjeriti kolebanja jedne fizike veliine, osobito sprava za mjerenje geomagnetnih varijacija; zrak. ureaj za mjerenje brzine uzdizanja ili sputanja (zrakoplova ili balona) u vertikalnom [uspravnom) smjeru varirati (lat. variare) biti razliit, razlikovati se; hiti razliitog ili drugog miljenja, ne slagati se, razilaziti sc u miljenju; imati promjenjiv uspjeh; djelomino odstupati od ega; unositi izmjene u to; mijenjati se, promijeniti se; glaz. razvijati napjev ne mijenjajui osnovni motiv vari (tur.) nasljednik varka (mad. fark rep) 1. repni dio tijela kod riba i kitova; 2. trtica kod peradi; 3. pom. krma. stranji dio lae vartcimcr (njem. warten ekati. Zimmer soba) ekaonica varvarin (gr. barbar os) v. barbarin varvarizam (gr. harbaros) v. barbarizam vasa sacra it. vaza sakra (lat.) mn. svete posude, sveto posude vaserdiht (njem. vvasserdicht) prid. nepromoiv, gust vaserlajtung (njem. Wasser voda, leiten voditi) vodovod vaservaga (njem. VVasenvage) obrt. v. libela 1 (ravnjaa) Vasilike (gr. Basilikos) veliki bizantski zakonik u 60 knjiga iz IX. st., najopsenija i najvanija prerada Justinijanovog prava na grkom jeziku vasilisn (gr. basilissa) bizantska carica vaskul(um) (lat. vusculum) anat. mala ila, ilica vaskularan Gat. vas posuda, vascularis) anat. koji se tie krvnih ila, pun krvnih ila; bot. sastavljen od ila ili kanala vaskularizaeija (lat. vas posuda, vascularisatio) biol. stvaranje krvnih ila; protkanost krvnim ilama

vaskulitis (lat. vasculum mala posuda, posudica) med. upala krvnih ila vaskulozan (lat. vasculosus) zool. bot. ile, bogat ilama, ilni vastacija (lat. vastatio) pustoenje, haranje vastitet (lat. vastitas) praznina, pusto; prostranost, neizmjernost vncetl (njem. vvaschen prati, Zcttel cedulja) u knjiarstvu: reklama na ovitku neke knjige ili u prospektima vat (engl. watt) fiz. jedinica za mjerenje uinka, dzul za sekundu, tj. 107 apsolutnih jedinica rada za sekundu, ili jakost struje od jednog ampera koja tee pod naponom od jednoga volta, to je priblino 1/746 jedne konjske snage; nazvana po inenjeru i konstruktoru prvog parnog stroja J. Wattu (17361819); val-sat rad jednog vata u jednom satu vat-metar (engl. watt, gr. metron) fiz. sprava za mjerenje uinka elektrine struje vata (njem. Watte) higijenski pamuk, proeljana i oiena vlakna finog pamuka, sloena kao listovi vatak (tal. vataco) vrsta nieg slubenika vatelin (ar. vata oieni izbijeljen pamuk) pamune ih vunene tkanine kojima se podstavljaju zimski kapuli vater-balast (engl. vvater-ballast) dio lae, osobito podmornice, u kojem se nalazi voda za odravanje ravnotee lae vater-tvist (engl. water-twist) konac izraen na vater-stroju vaterman (engl. vvaterman) prekomorski trgovac djevojkama, bijelim robljem vatermaina (engl. vvater, gr. mechane) stroj za predenje koji pokree voda vaterpolo (engl. vvater-polo) port, rukomet u vodi sa sedam igraa u svakoj momadi

vaterpruf

1462

vedanta

vaterpruf (engl. vvaterproof) nepromoiv, vodonepropustan vates (lat.) pjesnik boanskog nadahnua, pjesnik-prorok Vatikan (tal. Vaticano) papina palaa u Rimu na Vatikanskom brijegu, zapoeta u Vi. st. i stalno proirivana, tako da sada ima 11000 soba; pren. papinska vlada, papinska politika; vrhovna uprava Rimokatolike crkve vatikanska dogma dogma Katolike crkvo o papinoj nepogrjeivosti Vntikanski koncil najmlai ekumenski sabor Kat. crkve (od 8. XII. 1869. do 18. VII. 1670.). odran u Vatikanu; na tom je saboru proglaena dogma o papinoj nepogrjeivosti vatirati (njem. wattieren) podmetnuti vatu. podstaviti vatom; prid. vatiran vatirati (njem. wattieren. Watte) podstaviti vatom; pren. dobro se opskrbiti im, npr. potrebnim novcem i si. vatmen (engl. vvattman) voza lokomotive ili tramvaja vatoni (njem. VVattc) mn. jastuii, umeci od vate za popunjavanje oblika tijela vauer (engl. voucher) svjedok, jamac: vrsta eka kojim sc plaaju neke ugostiteljske i prometne usluge vaza (lat. vas posuda, fr. vase) uska posuda za cvijee, za ukras, osobito antiki umjetniki izraene posude od ilovae vazal (lat. vasalius, fr., engl. vassal) podanik, knez (vladar ) koji je bio podreen nekom drugom knezu (vladaru) ili ovisan o nekom drugom knezu (vladaru); podanik vazalagij (laL vasallagium) vazalska dunost i obveza, podanika prisega; novac koji je vazal duan plaati vladaru kome je podreen vazektomijn (lat, vas posuda, gr. cktome izrezivanje) med. prerezivanje i

podvezivanje sjemenih kanala kod mukaraca radi sterilizacije, tj. kako bi se sprijeila oplodnja vazclin (fr. vaseline) kem. mineralna mast bez mirisa i boje ih ukasta smjesa poluvrstih ugljikovodika sirovog petroleja (nafte); upotrebljava se u farmaciji, tehnici itd. vazodilatacija [lat. vasodilatatio) med. irenje krvnih ila (s opadanjem krvnog tlaka, pojaanim krvotokom, povienom temperaturom) vazodilatatori (lat. vasodilatalores) mn. anat. ivci koji proiruju krvne ile vazokonstrikcija (lat. vasoconstrictio) med. stezanje krvnih ila (s poveanjem krvnog tlaka, usporenjem krvotoka, opadanjem temperature) vazokonstriktori (lat. vasoconstrictores) mn. anat. ivci koji suavaju krvne ile vazomotori (lat. vasomotores) mn. anat. ivci koji izazivaju proirivanje i suavanje krvnih ila vazomotorna neuroza med. bolest ivaca koja je nastala kao posljedica poremeaja u ivcima koji izazivaju proirivanje i suavanje krvnih ila, npr. Hazedovljeva bolest i dr. vazoneuroza (lat, vas posuda, gr. neuron ivac) med. bolest ivaca krvnih ila ve (engl. wey, \veight) stara engl. mjera za vunu, u uporabi i danas = 82,054 kg vebefeler (njem. wcbcn tkati, Fehler pogreka) pogreka u tkivu (npr. druga nijansa boje) v e b e r jedinica za mjerenje magnetskog toka, oznaka Wh (naziv po njem. fiziaru Wilhelmu Weberu) veccliio conto it. vekio konto (tal.) trg. stari raun vedanta (sanskr.) "kraj Veda'*, jedan od est sustava indijske filozofije, naj-

Vede

1463

vehtmajstor

popularniji u Indiji; propovijeda potpuno jedinstvo svih bia V o d e (sanskr. Vcdn spoznaja) "znanje", najstariji spomenici sanskrtske knjievnosti, svete knjige brahmana u Indiji; imaju etiri dijela: Rig-vedu, Hama-vedu, Yajur-vedu i Atharvavedu; u uem smislu pod Vedama se esto m i s l i samo na Rig-vedu vedetn (fr. vedette, tal. vedtta, lat. videre vidjeti) voj. konjanik, straar, konjika izvidnica; hrod-izvidnik (ratni brodi), mala torpednjaa za strau oko luke; straamica na bedemu tvrave; kaz. glasovit, slavan glumac ili glumica, kazalina "zvijezda" Vedi Napoli e poi muori (tal.) Vidjeti Napulj pa umrijeti (talijanska uzreica kojom se izraava divljenje prema Napulju) vedska religija najslarija faza indijskih religija, osobito ona koja je izloena U Rig-vedi i u kojoj su bogovi podijeljeni na etiri klase veduta (tal.) izgled; slika grada ili krajolika kojoj je svrha to vjerniji prikaz; prospekt vedvud (engl. wedgwood) vrsta engleskog poluporculana, nazvana po izumitelju ,1. Wedg\voodu (17301795) Vega 1. najsjajnija zvijezda u zvijeu Lire; 2. odlikovanje vedskog drutva za antropologiju (dodjeljuje se osobama koje se osobito istaknu u zemljopisnim istraivanjima) vegeta (lat. vegeius zdrav) tvorniko ime za dodatak jelima koji se sastoji od razliitih mirodija i soli vegelabilan (lat. vegetabilis) biljni, koji pripada hiljnom carstvu; napravljen od bilja; sposoban za rast; vegetabilni ivot ivot biljaka; vegetabilnu, zemlja zemlja na koioj uspijevaju biljke. tj. zemlja vrtova i njiva; vegeta bihi a hrana biljna hrana, povre vegetabilije (lat. vegetabilia) mn. raslinje. bilje; biljna hrana

vegetabilitet (lat. vegetabilitas) biljna priroda, osobitost biljaka, sposobnost rasta vegetnbilni pergament v. pergamentpapir vegetacija (lat. vegetatio) bot. ivot i rastenje biljaka, ivotna snaga biljaka; biljni svijet, bilje, raslinje; pren. bujanje, hujnost; med. izrasline na tijelu biljaka i ivotinja; vegetacijska toka najjae rastenje na vrhu nekog organa vegetalan (lat.vcgctalis) biljni, koji raste, koji je sposoban rasti vegetarijanac (lat. vegetarianarius) ovjek koji jede samo biljnu hranu, a obino i no pije i ne pui; strogi vegetarijanac hrani se iskljuivo biljem spolno rasploivanje biljaka (pomou cijepa) vegetirati (lat. vegetare oivjeti) ivjeti, rasti kao biljka; ivjeti o biljnoj hrani; pren. ivotariti, ivjeti toliko da se ivi; ivjeti ivotom biljke, tj. pustiti korijen u nekom mjestu i tu ostati ne radei nita Vcgium (lat.) antiko ime za Karlobag vehabiti (ar. Vahabi) mn. vahabiti vehemeneija (lat. vehementia) vatrenost, ustrina, plahovitost, silovitost, neobuzdanost; vehementnost vehementan (lat. vehemens) estok, plah, vatren, strastan, neobuzdan, ustar vehementnost v. vehemeneija vchikl (lat. vehiculum) kola, prijevozno ih prijenosno sredstvo; pren. sredstvo za prenoenje, prenositelj; vodi; farm. dodatak tekuim lijekovima koji im treba dati masu. oblik i dr., obino destilirana voda vehter (njem. Wachter) uvar, straar vehtmajstor (njem. VVachtmeister) voj. starjeina strae, zapovjednik, narednik

vegetativno rasploivanje bot. ne-

veker

1461

velur

v e k e r (njem. wecken buditi) budilica (vrsta sata); vekerica veker(ica) (njem. Weckcr) budilica vekna (njem. Wecke) kruh duguljasta oblika, trua veksacija (lat. vexatio) zlostavljanje, muenje; uzncmiravanje, dosaivanje, zadirkivanje, peckanje veksir (lat. vcxare muiti) ono to slui za veksiranje, muitelj, osobito naprava za osiguranje na bravama, tako da se brava ne moe otvoriti ni pravim kljuem ako se ne umije rukovati tom napravom; tako postoji i veksir-doza, vcksir-kocka, veksirzrcalo, veksir-pehar i dr. veksirati (lat. vexarc) zlostavljati, muiti; uzncmiravati, dosadivati veksl (njem. \Vcchsel) mjenica vektor (lat. veetor) mat. veliina koja iina svoju brojem odredenu vrijednost i smjer, usmjerena veliina, npr. brzina, ubrzanje, sila, elektrina struja itd: supr. skalar vela (tal. vclico) pom. dodatno jedro za vrijeme slabog vjetra velament (lat. velamentum) pokrivalo, veo; izgovor, izmiljeni razlog; honorar koji prima umjetnik za svoje djelo velanda (taL velata frak) kratak kaput, sako velar (fr. velaire) gram. zadnjonepani glas (k, g. h) velaran (fr. velaire) gram. zadnjonepani; usp. velar velarij Gat. velarium) veliko platno u slarorimskom amfiteatru, razastrto radi zatite od sunca; prostira kao ukras nad altanima i na fasadama u sveanim prilikama; vela rije mn. zastavice na konopcima razapetim izmeu katarki velbot (engl.) dugaka brza laica veleitet (laL. vellcitas. fr. vellit) psih. uzbuenje vol je koje jo nije prelo u

akciju, rudimentarno htijenje, elja na ijem se ostvarenju ne radi, slaha i nejasna tenja, prohtjev velen (fr. velin, lat. vitulus) pergament od telee koe; fini i glatki, pergamentu slian papir; fina alansonska ipka veleta (tal. veletta) 1. veo. koprena; 2. pom. malo trokutno jedro pri vrhu jarbola velizam (lat. velum jedro) jedriliarski port velo (fr. velot) koa i pergament od mrtvo oteljenog teleta ih janjeta veloce it veloe (taL) glaz. brzo, hitro velociped (lat. vclox brz, pes, pedis noga) v. velosiped veloeissimo it. veloisimo (tal.) glaz. vrlo brzo velocitet (lat. velocitas) brzina, hitrina velodrom (lat. velox brz, gr. romos trkalite) trkalite za bicikliste, staza za biciklistike utrke velosimetar (fr. veloce- brz. gr. metron) sprava za mjerenje brzine, brzinomjer velosiped (fr. velocipede) bicikl; v. velociped velosipedist (fr. velocipediste) onaj koji se vozi na biciklu, biciklist velter (engl. \velter velika teina) port, veller-kategorija polusrednja teina boksaa (od 62 do 67 kg) veltman (njem. Welt svijet, Mann 6>vjek) uglaen ovjek, "svjetski" ovjek veltmerc (njem. Welt svijet, Schmerz bol) "svjetska bol", pesimistiki doivljaj svijeta (karakteristika romantizma) velum (lat.) dio stranjeg nepca u ustima velur (fr. velours) samt, kadifa; vrsta sukna s dugom dlakom; velours de coton it velur de kolon (fr.) pamuni samt; veloum satine it. velur satine (fr.) atlasni samt

velutina

1465

vcnerologija

velutina (fr. veloutinc) kozm. minka od bizmuta i rizinog brana velutirati (fr. velouter) praviti (ili: napraviti, tkati) u obliku samta, dati tkanini izgled samta velutoar (fr. veloutoire) slik. samtasta etkica za dobivanje glatkih Umova na slikama u uljenim bojama vclveret (engl.) trg. v. velvetin velvet (engl. velvet, lat. vclluetum) trg. samt. kadifa, barun velvetin (engl. velvett;en) trg. teka, samtasta pamuna tkanina, vrsta nekeplovanog manestera; vclveret vena (lat.) anat. krvna ila kojom se u srce vraa krv koja jc kruila po raznim organima i koja je dio svojih hranjivih tvari i kisika predala tkivima, dovodnica; supr. arterija vena nrteriosa it. vena arterioza (lat.) anat. pluna vena, ona koja dovodi arterijsku (oksidiranu) krv iz plua u lijevu sranu pretklijelku vena cava it. vena kava (lat.) anat. uplja vena, ona koja dovodi neproienu krv iz donjeg dijela tijela u desnu sranu pretkhjetku vena poetica it. vena poetika (lat.) pjesnika ica, pjesniki dar, pjesnika snaga vena porta (lat.) anat. vena koja donosi krv iz probavnih organa u jetru venalitet (lat. venahtas) potkupljivost, podmitljivost; kupljivost, prodajnost venatoran (lat. venatorius) lovni, koji se tie lova ili lovca, lovaki vendeta (tal. vendetta, lat. vindicta osveta) krvna osveta (na Korzici) vendicija (lat. venditio) prodaja, prodavanje, otuenje putem prodaje vendita (tal. vendere prodavati, vendita prodaja) mjesto gdje se trguje, trg, sajmite; zborno mjesto, loa; alta vendita (tal.) visoka loa karbonara venedjena (fr. vcnedienne) trg. fina vrsta tkanine grodetur

venefik (lat. venenum facere pripravljati otrov, veneficus) onaj koji pripravlja otrove, pripravlja otrova venenozan (lat. venenum otvor, venenosus) otrovan, koji truje venenum (lat.) otrov Venera (lat. Venus, gen. Veneris) mit boica ljupkosti i ljubavi kod starih Rimljana (kod Grka Afrodita), ena Vulkanova, mati Kupidonova; pren. spolna ljubav, obljuba, parenje; pouda, pohotljivost, neednost; ljubavnica; ljepotica; astr. drugi po redu planet u Sunevom sustavu, vidi se i po danu, zvijezda Danica, Zornica (Fosforus), Veernjica (Hesperus); Medicijeva Venera najljepi prikaz boice Venere, jedno od najveih kiparskih djela Starog vijeka, nalazilo se u umjetnikoj zbirci fiorentinske obitelji Medici; Milaska Venera velianstveni mramorni kip Venere, raen u II. st. pr. n. e., pronaen 1820. na otoku Milou, sada u parikom Louvreu venerabilan (lat. venerabilis) veoma potovan, astan, dostojan potovanja, asni; preasni, vcledostojni venerabile (lat.) ono to je dostojno visokog potovanja, asno; posveena hostija u Kat crkvi koja se pokazuje vjernicima da bi joj odali potovanje veneracija (lat. veneratio) duboko potovanje, strahopotovanje, oboavanje venerinn (lat. venereus) med. spolno bolestan, spolno zaraen; koji nastaje kao posljedica neke spolne bolesti venerija (fr. venerie, lat. venari loviti) 2. lov, lovljenje, hajka; lovaka kua venerija (lat. Venus Venera, boica ljubavi.) 1. med. naziv za spolne bolesti, tj. one koje sc najee prenose odnoajem, osobito sifilis, triper i meki ir venerologija (lat. Venus Venera, boica ljubavi, gr. logia) dio medicine koji se bavi venerinim bolestima

venesekcija

1466

vcntri kulografij a

v c n c s e k c i j a Gat. vena, sectio rezanje) med. putanje krvi iz vene v e n e t r o m b o z a (lat. vena, gr. en- u, thrombos) med. ugruavanje krva u venama veni et sume! (lat.) dodi i uzmi! veni, vidi, vici Gat.) "dooh, vidjeh, pobije dihP, rijei kojima jc Cezar javio u Rim svoju pobjedu u Pontijskom ratu; pren. kad se hoe kazati kako jc neto brzo zavreno venia netatis it. venija etatis (lat.) prav. proglaenje punoljetnosti prije vremena utvrenog zakonom venia it. venija (lat.) odobrenje, doputenje, dozvola: cumvenia it. kum venija (lat.) s doputenjem; cum venia ili cum bona venia it. bona venija, kum bona venija (lat.) s ljubaznim doputenjem, odobrenjem; sti ventu verbo it. sit venija verbo (lat.) neka bude rijei dano doputenje, tj. neka je doputeno rei venia doeendi it. venija docendi (lat.) dozvola za dranje predavanja (na sveuilitima); venia legendi venia legendi it. venija legendi (lat.) v. venia docendi venijat (lat. venire doi. veniat neka dode) prav. naredba, poziv pred sud venisankte (lat.) nekada: prva kolska misa u novoj kolskoj godini (prema rijeima crkvene pjesme "Veni Sancte Spiritus" "Doi, Sveti Due'') v e n o z a n (lat. venosus) anat. venski, koji pripada venama, koji se lie vena; bogat venama; venozna krv neoksidirana krv tamnocrvene boje; venski venski (lat. vena) anat. v. venozan vent-en (fr. vingt un) "dvadeset jedan", poznata igra na sreu s francuskim kartama, ajne venta (p. venta, lat. vendere prodavati) usamljena krma uz cestu, gostionica ventarola (tal. ventarola, lat. ventus vjetar) sprava koja pokazuje smjer

puhanja vjetra, vjetrokaz; mjesto gdje se ostavljaju jela i pia radi hladnoe, ledenica venter (lat.) anat. trbuh ventil (lat. ventus vjetar, ventile) oduak, mehanika naprava, obino od kovine, pomou koje se vri otvaranje i zatvaranje otvora za zrak, tekuine, plinove, pare i dr. ventilacija (lat. ventilatio) obnavljanje zraka u zatvorenim prostorijama, zraenje, prozraivanjc; pren. prethodno pretresanje, temeljito razmatranje nekog pitanja (prije donoenja konane odluke), procjenjivanje imanja koje treba dijeliti, ventiliranje ventilator (lat.) vjetrilo, sprava za obnavljanje, tj. za isisavanje i usisavanje zraka, sprava za pokretanje zraka i drugih plinova ventiliranje v. ventilacija ventilirati (lat. vcntilarc) obnavljali zrak, zraiti, prozraivali; gra. opskrbiti ventilom, nainiti oduak na emu; pren. neko pitanje pretresati, svestrano razmatrati, objanjavati u potankosti ventilogij (lat. ventus vjetar, gr. logion) sprava koja pokazuje smjer puhanja vjetra, vjetrokaz ventozan (lat. ventosus) vjetrovit, pun vjetra; med. koji nadima, koji izaziva vjetrove u elucu (za vrijeme jela) ventozitet (lat. ventosilas) med. nadimanje. nagomilanost vjetrova u elucu, vjotrovitost; pren. vjetropirstvo ventralan (lat. ventralis) anat. trbuni, koji se tie trbuha, koji pripada trbuhu; koji se nalazi na trbunoj strani ventrikul (lat. ventriculus) anat. eludac; uope svaka upljina na tijelu; ventriculi cordis it. ventrikuli kordis (lat.) mn. srane pretkliietke (desna i lijeva) ventrikulografija Gat. venter trbuh, grafo piem) medicinsko ispitivanje trbune upljine

ventrilokvencija

1467

verbozan

ventriloicvcncijn (lat. venter trbuh, loqui govoriti) vjetina tobonjeg govorenja iz trhuha; trbuhozborstvo, ventrilokvij ventrilokvU v. vetrilokvencija ventrilokvi.st (lat. venter, loqui) onaj kuji umije govoriti iz trbuha venturiiii (tal. venturiero pustolov, lovac na sreu) mn. nekada: pljakai koji su dolazili s mletakog podruja u hrvatske krajeve traei plijen i pustolovine ventuza (fr. ventousc) med. v. vantuza venula 'lat.) anat. mala krvna ila, mala vena, venica Venus pandemos Gat. Venus, gr. pandemos) v. Venus vulgivaga Venus uranija (lat. Venus, gr. uranios nebeski) visoka. uzviena Venera, tj. ista, uzviena, nepoholna ljubav Venus vulgivaga (lat.) obina pohota, ulina ljubav, svaija ena, razvratnica: Venus pandemos venusto (tal.) glaz. ugodno, umiljato, ljupko veraeitet (lat. verax koji istinu govori, veracilas) istinitost, istinoljubivost, ispravnost, vjerodostojnost, ljubav prema istini vcrnmente (tal.) zaista, doista veranda (engl. veranda, p. baranda, sanskr. varanda) poluotvorena ili ostakljena prigradnja uz kuu veras (lat versus) poet. v. vers veratrin (lat. veratrum) kem. mjeavina razliitih veoma otrovnih alkaioida koji se nalaze u soku nekih biljaka iz porodice emerika; slui, u obliku masti, kao lijek protiv ivanih bolesti i reumatizma verba (lat.) mn. gram. v. verb(um) verba n o n sunt verbera (lat) rijei (jo uvijek) nisu udarci v e r b a l a n (lat. verbalis) koji se tie rijei; doslovan, od rijei do rijei; gram. glagolski

verbalist (lat. verbum) prialo, naklapalo, onaj koji vie dri do rijei nego do njihovog sadraja verbaliter Gat.) pril. od rijei do rijei. doslovno; usmeno verbalitet (lat. verbalitas) doslovnosl; rjeii t, blagoglsoljivost verbah ^acija (lat. verbum rije, verbalisatio) prav. sastavljanje protokola, pismeno sasluanje; pren. isprazna rjeitost troenje rijei uludo, naklapanje verbalizam (lat. verbum rije) prazno razmetanje rijeima i reenicama sa svrhom da se tko pred sluateljima pokae uen i pametan verbalizirati (lat. verbum, verbalisare) prav. sastavljati protokol, pismeno sasluavati: usmeno raspravljati; pren. isprazno priati, govoriti u vjetar, naklapati verbalna definicija objanjenje rijei, odredba rijei verbalna egzegeza objanjenje rijei, tumaenje rijei verbalna injurija prav. uvreda nanesena rijeima; supr. realna injurija verbalna nota pol. usmena nota jedne vlade drugoj, ima karakter povjerljivog priopenja verbntim (lat.) pril. od rijei do rijei, doslovno verberacija (lat. verberatio) batinanje, ibanje, pljuskanje; pren. potres zraka zbog kojeg nastaje zvuk verberirati (lat. verbera re) ibati, batinati, tui; potresati verbi eausa it. verbi kauza (lat.) na primjer, primjerice, radi primjera; verbi gralia verbi gratia it. verbi gracija (lat.) v. verbi causa verbigeracija Gat. verbigeratio) med. besmisleno ponavljanje rijei verbozan (lat. verbosus) rjeit, pun rijei, opiran (u prianju ili izlaganju)

verbozitet

1468

verktat

v e r b o z i t e t (lat. verbosilas) prekomjerna rjeitost, bujica rijeci, opirnost- u izlaganju, razvuenost (stila) v e r b u m (lat.) rije; gram. glagol v e r b u m activum it. verbum akti vuni Gat.) gram. radni glagol v e r b u m a n o m a l u m (lat.) gram. nepravilni glagol v e r b u m auxiliare il. verbum auksilijare Gat.) gram. pomoni glagol v e r b u m d e p o u e n s (lat.) u grkoj i latinskoj gramatici: glagol koji ima pasivne oblike, a aklivno znaenje, odloni glagol v e r b u m d e v e c t i v u m it. verbum defetivum (lat.) gram. nepotpun glagol, tj. onaj koji nema sve oblike v e r b u m impersonale (lat.) gram. bezlian glagol v e r b u m inehoativum it. verbum inhoativum (lat.) gram. glagol kojim se izrie poetak neke radnje v e r b u m intransitivum it. verbum intranzitivum (lat.) gram. neprijelazni glagol v e r b u m passivum (lat.) gram. trpni glagol verbum primitivum (lat.) gram. v. primi ti vum verbum transitivum it. verbum tranzitivum (lat.) gram. prijelazni glagol Vercingetoriks galski vojskovoa u 1. st-. pr. n. e.; pobijedio ga Cezar 46. pr. n. e. kod Alesije verdikit (lat. veredictum, engl. verdict) prav. presuda, odluka, porotnika odluka v e r e n d a (lat.) mn. zool. spolni organi veresija (tur. veresi) kredit, davanje robe "na vjeru", posudba, pozajmljivanje veretizan (ar. vehrem, gr. flhisis) onaj koii izgleda kao da ima tuberkulozu verevija (tur. verevi) lanani vez verfen geol. poetak trijasa Vergilije starorimski pjesnik (1. st. pr. n. e.); autor junakog epa Eneida

vergl (tal. vergula) glaz. mehaniki instrument s jednom ili dvije melodije na kojem se svira okretanjem ruke verificirati (lat. verificare) provjeriti, provjeravati, ovjeriti, utvrditi istinitost ega i zatim je potvrditi; pregledati (raune, dokumente, punomoi i dr.), pa onda potvrditi ispravnost verifikacija (lat. vorificatio) provjeravanje, ovjeravanje, utvrivanje pravog stanja, istine; pren. utvrivanje tonosti neke pretpostavke, liipotezc, putem iskustva verifikator (lat. vcrificator) utvrdiva istine, ovjerilelj; sprava za ispitivanje jaine kovine veriforman (lat. vermiformis) u obliku crva, crvasl, crvolik verijon (fr. vermillon) jako crvena slikarska boja (cinober); rumenilo (za usne, obraze) verikl (fr. vericle, lat. vitrieulum, vitrum staklo) laan dragulj verilitet (lat. vornilitas) ropsko ponaanje, podilaenje; prostota, neotcsanost; pravljenje glupih ala verinacija (lat. verminatio) med. glisna bolest, bolest od glista veritas (lat.) istina; u.sp. veritet veritas j u r i d i c a it. veritas juridika (lat.) prav. pravna istina veritet Gat, veritas, fr. vrit) istina, istinitost, stvarnost, npr. veritet nekog potraivanja verizam (lat. vorus istinit, tal. vero. verismo) krajnje naturalistiki smjer koji je od poetka sedamdesetih godina XIX. st. poeo uzimati maha u kiparstvu, slikarstvu, knjievnosti i glazbi suvremene Italije; svrha mu je prikazivanje ivota onakvim kakav je, sa svim njegovim runim i lijepim stranama; osniva i voda mu je roman si jer G. Vcrga verktat (n. Werkstalt) radionica

vcrlibrist

1469

versio in utilitatcm

verlibrist (fr. vers-libriste) pobornik slobodnih stihova; pjesnik koji pie slobodnim stihovima verlibrizam (fr. vers-librisme) uporaba slobodnih stihova; knjievna kola koja zagovara uporabu slobodnih stihova vermej (fr. vermeil, tal. vermiglio) rumena (ili: crvena) boia; u vatri pozlaeno srehro; pozlaen bakar; vatrenocrven dragulj v e r m e r (njem. warm topao) grija. naprava za grijanje vermes (lat. vermis, vermes) mn. zool. gliste vermicelli it. vermieli (tal.) mn. crvii; vrsta finih talijanskih rezanaca vermifuga (lat. vermifuga, sc. remedia) mn. med. lijekovi za istjerivanje glista vermikularan (lat. vermicularis) crvast. crvohk verminozan (lat. verminosus)med. pun glista; koji boluje od glista v e r m u t (njem. VVermut pelin) vrsta gorko-slatkog alkoholnog pie od vina ih rakije s dodatkom ekstrakta od pelina vernacija (lat. vernatio) pomlaivanje., obnavljanje, izbijanje mladica u proljee; presvlaenje nekih ivotinja, skidanje svlaka, npr. zmija vernakularan (lat. vemaculus domai) uroeniki, domorodaki veraalan (lat. vernalis, ver) pr. proljetni vernije (fr. vernier) geom. vrsta nonijusa, nazvana po svom pronalazau, matematiaru Vemieru (15801637) v c m i r a t i (fr. vemir) lakirati, premazati Urni som, glazirati; pren. dati (ili: davati) sjajan izgled vernisn (fr. vernissage) sveano otvaranje umjetnike (slikarske ili kiparske) izlobe . . verofon (fr. verre staklo, gr. fone glas) glazbeni instrument koji se sastoji

od dva reda vinskih aa razliitih veliina koje se, ulijevanjem voe u njih,, kromatski usklauju, a tonovi se proizvode udaranjem ovlaenim prstima po njima verol (fr. verole, lat. variola) med. sifilis; uga, svrab voronal farm. tvorniko ime za sintetiku dietil-barbiturnu kiselinu; slui kao sredstvo za uspavljivanje veroneka zemlja "zelena zemlja", zelenosivi mineralni pigment koji se dobiva mljevenjm nekih prirodnih feromagnezijskih silikata verotipija (fr. verre staklo, gr tvpos oblik, lik) prenoenje fotografija na staklo vers (lat. vertere, versus) poet. stih, redak u pjesmi ti. metrika i ritmika jedinica; veras, verz vers blancs it. ver blan (fr.) mn. poet. stihovi bez rime (sroka); vers-libre Versnillcs it Versaj (fr.) velianstveni dvorac s parkom koji je sagradio Luj XIV.; 16721789 prijestolnica francuskih kraljeva; 18711879 sjedite republikanske vlade; u Versaillcsu je potpisan mir izmeu Njemake i saveznika 28. VI. 1919.(Vcrsajski mir) verset (fr.) manji zaseban stavak u veem tekstu verseto (lal. versetlo. fr. verset) kitica, strofa versi liberi (lat.) mn. slobodni stihovi, tj. stihovi bez sroka (rime) versio in r e m it. verzio in rem (lat) prav. uporaba stvari u tuu korist bez punomoi vlasnika upotrijebljene stvari, ili kad netko upotrijebi u tuu korist vlastitu stvar ne znajui da je njegova (u oba sluaja vlasnik ima pravo zahtijevati stvar natrag ili, ako stvar nije mogue izdvojiti bez povnjde njezine biti, zahtijevati naknadu vrijednosti) versio in utilitatem it. verzio in utilitatcm (lat.) prav. v. versio in rem

verso folio

1470

verzura

verso folio it. verzo folio (lat.) na drugoj strani, na obratnoj strani (lista) verso sciolto it. verz olto (tal.) v. vers-libre versta (rus.) ruska milja, vrsta, neto vea od 1 km (1066,78 m) vcrsus eancrinus it. versus kankrinus (lat.) poet. raji stih = palindrom(os) versus memoriales it. vcrsus memorija les (lat.) mn. stihovi pomou kojih se lake pamte odredena gramatika pravila (npr. prijedlozi koji se slau s nekim padeom sloeni u stihove) vertatur (lat.) neka se okrene (list) verte (lat.) okreni (list) vertebralan (lat. vertebralis) zool. koji se odnosi na kraljenicu, kimeni, hrptenjani; vertcbralni sustav dio ivanog sustava koji polazi iz lene modine vertebrati (lat.) mn. zool kraljcnjaci verteks (lat. vertex) vrtlog, vir; tjeme, glava; stoer na nebu; vrh, vis, brijeg verterizam pretjerana sentimentalnost (pojam prema Goetheovu romanu Patnje mladoga VVerthera) verticitet (lat. verticitas, fr. verticit) Hz. mo opredjeljivanja, usmjeravanja (npr. magnetne igle) vertiginozan (lat. vertiginosus) 1. kovitlav; vrtoglav, koji izaziva vrtoglavicu; 2. koga jc uhvatila vrtoglavica, koji pati od vrtoglavice vertigo (lat.) med. vrtoglavica, nesvjetica vertikala (lat. verticalis) mat. okomica, okomit pravac, vertikalan poloaj vertikalan (lat. verticalis) uspravan, u smjeru djelovanja Zemljine tee, okomit; perpendikularan vertiko (njem.) vrsta malog ormara Vertumno mit. starorimski bog promjena godinjih doba te zatitnik trgovine i prometa

veruka (lat. verruca) med. bradavica, osobito na oku verukozan (lat. verrucosus) med. bradaviav, pun bradavica verukozitet (lat. verrucositas) med. bradaviavost verz (lat. vcrsus) poet. v. vers verzacija (lat. versatio) okretanje; mijenjanje, promjena verzal (lat. versus) tisk. veliko poetno slovo verzali (lat. versus) mn. tisk. v. versali verzatilan (lat. versatilis, versare okretati) prevrtljiv, promjenjiv; okretan, vjet verzatilitet (lat. versatilitas) prevrtljivost, kolebljivost, promjenjivost; okrctljivost, dovitljivost verzifeks (lat. versifex) nazovipjcsr.ik, stihoklepac verzificirati (lat. versificare) staviti u stihove, praviti (ili: pisati) stihove verzifikacija (lat. versificator) stihotvorstvo, stavljanje u stihove, pravljenje stihova; znanost o stihovima verzifikator (lat. versificator) stihotvorac, pjesnik, pisac stihova verzija (lat. versio, verterc okrenuti) inaica jedne pripovijetke, oblik (ih: nain) prianja o nekom dogaaju; prijevod na materinski jezik, prijevod; o lome ima mnogo verzija o tome se razliito pria; med. Gat. versio uteri) okretanje djeteta u maternici, okrenutost maternice verzikoloran (lat. versicolor) raznobojan, aren verzikul (lat. vcrsiculus) mali stih, izreka iz Biblije verziran (lat versatus) upuen u neto, vian emu, iskusan, obavijeten, izvjeban, vjet verzirati (lat. versari) dolaziti u dodir, druiti se; baviti se, zanimati se im, raditi na emu verzura (lat. versura) trg. mijenjanje povjeritelja, pravljenje zajma da bi

verzurirati

1471

veto

se njime pokrio neki drugi dug, plaanje duga zajmom; promet, prodaja, proda robe verzrurirati (lat. versura) vriti promet robe, prodavati robu; pokriti (ili: pokrivali) dug zajmom vesnjanka (rus. vesna proljee) proljetni ukrajinski ples vespa (lat. vespa osa) motocikl s dva malena kotaa (oblikom podsjea na OSU) vesper (lat. vesper veer) u Kat. crkvi: veernja sluba Roja, pretposljednji kanonski sat; uina: astr. zvijezda Veernji ca Vesta Gat.) mit. rimska boica ognjita, domae sloge, ednosti, blagoslova i sigurnosti u gradovima i dravama; astr. planetoid otkriven 1807. g. vestalinke (lat. vestales) mn. djevice koje su morale 30 godina sluiti u hramu boice Veste i stalno odravati svetu vatru; za to vrijeme morale su ivjeti najednijim ivotom, a kasnije su mogle istupiti iz slube i udati se: ako se koja ogrijeila o nevinost, bila je iva zakopana; veslalke vestalke Gat, vestales) mn. vestalinke vestern (engl. vveslern zapadni) film koji prikazuje ivot na tzv. "Divljem zapadu", tj. ivot prvih doseljenika u zapadna podruja Sjeverne Amerike vestibil (fr. vestibulo) v. vestibul vestibul (lat. vestibulum, fr. vestibule) trijem, predvorje, ulaz u kuu; predsoblje; vestobil vestigije (lat. vestigium, vestigia) mn. stope, tragovi nogu, tragovi vestijar (lat. vestiarius. vestis odjea) trgovac haljinama, haljinar; kod katolika: nadzornik sveenike odjee i crkvenih stvari vestijarij (lat. vestiarium) soba gdje stoje haljjine, haljinarnick; oblaionica i sCiakmica, garderoba

vestitura (lat. vestitura) oblaenje, odijevanje; sveano oblaenje samostanskog iskuenika u redovniku odjeu (kod katolika) vesvesa (tur. vesvese) 1. 3umnja, sumnjiavost; stre p nj a, nespokojstvo, strah: 2. melankolija ; 3. umiljenost, tlapnja; 4. nesvjestica ves (njem. VVasche) rublje, rubenina; obino pren. iznositi prljavo rublje veteran Gat. veteranus. vetus star) stari vojnik, islueni vojnik, osobito onaj koji je sudjelovao u ratu, stari ratnik; pren. ovjek ostario u slubi, ovjek koji je stekao iskustvo u nekom poslu veterancija (lat. vetcrantia) odmor nakon odsluenog punog roka slube, status jednog veterana; veteranstvo veteranstvo v. veterancija veterhanzl (njem. VVettor vrijeme, Hahn pijetao) vjetrokaz, tj. vrlo pokretljiv limeni pijetao koji sc stavlja na krovove kako bi svojim kretanjem pokazivao smjer vjetra; pren. vjetrogonja, nemiran ovjek veterina (lat.) znanost o ivotinjskim bolestima i lijeenju ivotinja; kola za veterinare, veterinarski fakultet veterinar (lat. veterinarius) lijenik ivotinja, onaj koji je zavrio veterinarski fakultet ili ravnopravnu visoku kolu i dobio diplomu lijenika ivotinja v e t e m u s (lat. veternus pospanost) med. bolesna elja za spavanjem, pospanost, mrtvilo, mlitavost, letargija veto (lat.) zabranjujem, ne primam, odbacujem; u starom Rimu: formula kojom su narodni tribuni oglaavali odluke senata nevrijednim; u ustavnim dravama vladari imaju, u odnosu prema narodnom predstavnitvu, pravo na neogranieni (apsolutni) ili samo na ogranieni (suspenzivni) veto; liberum. veto (lat.) pravo slobodnog odricanja ili odbijanja

Vetus testamentom
Vetus testamentum (lat. Vetus Testamentom} Stari zavjet, spisi Starog zavjeta vezi ka (lat. vesica) anat. mjehur, osobito mokrani mjehur (lat. vesica urinaria) vezikalne arterije arterije mokranog mjehura vezikancije (lat. vesicantia) mn. med. sredstva za izazivanje plikova na koi radi uklanjanja upale u unutarnjem dijelu tijela npr. goruia i si. vezikntor (lat. vesicatorium) farm. vrsta melema, neugodna mirisa i crnkast, sastoji se od praha izmrvljenih panjolskih buba, terpentina. utog voska, smole, mastiksa; na zdravoj koi bezbolno izvlai mjehure, a u narodu se upotrebljava kao lijek protiv upale plune maramice, reumatizma i dr. vezikulnran (lat. vcsicularis) mjehurast, u obliku mjehura vezir (ar.) na Istoku: titula visokog dravnog inovnika; u bivem Turskom Carstvu: titula ministra-predsjednika (veliki vezir} vezirat (ar.) zvanje i vlast vezira vezma (tur. vezne spremnica) 1. nekada: mala roana tikvica za dranje pusanog praha; 2. vrsta hamajlije (mala trokutasta srebrna kutija u kojoj se drzi zapis); 3. mala i osjetljiva vaga Vezuv aktivni vulkan kod Napulja (1223 m) vezuvijan vrsta dragulja, zeleni ih smei kamen (naziv prema Vezuvu) vezzosamente it. vecozamente (tal.) glaz. v. vezzoso vezzoso it. vecozo (tal.) glaz. njeno, blago, meko; vezzosamente vea (e. ve) kuni ulaz, "haustor" vi cessionis Gat.) prav. silom, tj. putem prenoenja ili us Lupanja vi mandati (lat.) prav. po zapovijedi, na osnovi naredbe

1472

vibrator

vi praesidii it. vi presidii (lat.) na osnovi predsjednikog prava, na osnovi prava koje daje predsjedniki poloaj vi rescripti it. vi reskripti (lat.) prav. na osnovi naredbe, po zapovijedi vi testamenti (lat.) prav. silom oporuke, na osnovi posljednje volje, testamenta vin (lat. via put) sredstvo, nain; na adresama: preko, npr. via Zagreb preko Zagreba; in via juri (lat.) putem prava, pravnim, zakonskim sredstvima via crucis it. via krucis Gat.) krim put; u kat. crkvi: vrsta pobonosti pri kojoj vjernici sa sveenikom idu od slike do slike (od postaje do postaje) koje prikazuju Kristovo muenitvo i tamo mole odreene molitve; pren. teka muka, velike patnje via facti it. vija fakti (lat.) prav. nasilno, silom, samovoljno via gratiae it. vija gracije (lat.) prav. putem milosti, putem pomilovanja vibracija (lat. vi bratio) fiz. treperenje, titraj, treptaj; klaenje, njihanje (seta lice); drhtanje, podrhtavanje; oscilacija vibrafon (lat. vibrare treperiti, gr. fone glas) glaz. dez-instrument sastavljen od metalnih ploa nanizanih na pokretnom stalku; udaranjem batia o ploice proizvodi se karakteristian titrav zvuk vibralitet (lat. vibralitas) fiz. svojstvo (ili: sposobnost) tijela da trepere, titraju, da se njiu, Lreperavost, titravost, njihavost; fiziol. naizmjenina napetost i labavost dijelova tijela vibrato (tal.) glaz. drui, titrajui vibrator (lat. vibrare vitlati, njihati; titrati, njihati se) 1. med. kirurki instrument koji se upotrebljava kod bolesti enskih spolnih organa; 2. teh. pneumatini stroj za nabijanje zemljita, buenje betona i dr.

vibratoran

1473

videaat consules ne,

vibratoran Ilat. vibrare. vibratorius} titrav, drhtav, koji se sastoji u titranju, drhtanju, njihanju, titrajni vibrioni (lat. vibrare treperiti, vibriones) mn. kratke, zavojite bakterije, npr. uzronici kolere vihrirati Gat. vibrare] drhtati, treperiti, titrati, klatili se, njihati se; vitlati, mahali vibrogrnf (lat. vibrare, gr. grafo) fiz. sprava koja automatski biljei titraje zvunih tijela posredovanjem slobodnog zraka; fonautograf vibrografija (lat. vibrare, gr. grafia) fiz. dio fizike koji prouava titranje zvunih tijela vibrogram (lat. vibrare, gr. gramma crta) fiz. zvuna krivulja koja se dobije pomou vibrografa; fonautogram vibroskop (lat. vibrare, gr. skopeo gledam) fiz. sprava za promatranje titranja vic (njem. Witz) dosjetka, dosjetljivost, otrouinnost; duhovita ala v i c a r i u s n p o s t o l i c u s it. vikarijum a po s tolik us (lat.) "apostolski namjesnik'', visoki sveenik u Rimokatolikoj crkvi vice Gat.) u sloenim rijeima znai: pod-, zamjenjivanje, zastupanje nekoga , npr .vice-admiral ,oice-direktor, vice-konzul = pod-admiral. pod-direktor, potkonzul vice vers a it. vice verza (lat.) obratno, obrnuto, u suprotnom sluaju vice ban (lat. vice umjesto, kao) u staroj Hrvatskoj: podban, zamjenik bana v i c e d o m (lat. vicedominus) namjesnik, zamjenik vladara; upravitelj crkvenih dobara vicenalan (lat. vicies dvadeset puta. annalis godinji! dvadesetogodinji, koji se vri ili dogada svakih dvadeset godina vicenij (lat. viccnnium) razdoblje od dvadeset godina

vicezimacija (lat. vicesimatio) dvadesetkovanje, izdvajanje svakog dvadesetog lana kakve velike ete pobunjenika radi pogubljenja (kod Rimljana) vicezimirati (lat. vicesimare) dvadesetkovati, svakoga dvadesetoga po redu iskljuiti, izdvojiti, osuditi, kazniti smru (u pobunama i si.) vicig (njem. Witz ala) dosjetljiv, sklon ali, aljiv, duhovit otrouman vicij (lat. vitium > mana. nedostatak: pogreka, promaaj; zabluda, grijeh, krivnja, porok vicinalan (lat. vicinalis susjedski) opinski. seoski; vicinalna eljeznica eljeznica, obino uskog kolosijeka, koja povezuje samo oblinja mjesta, sporedna eljeznica; vicinalni put opinski, seoski put, onaj koji povezuje samo susjedna sela viciozan Gat, vitiosus) pogrean, pokvaren; poroan, nevaljao; med. koji ima manu, koii je s nedostatkom; viciozan posjed prav. posjed koji nije hez zamjerke, bez mane viciozitct (lat. vitiositas) pokvarenost, poronost; vicioznost vicioznost Gat. vitiositas) v. viciozitet vicmahcr (njem. Witz ala, inachen initi) aljivac, duhovit ovjek victima it. viklima (lat.) krvna rtva, ivotinja odredena za rtvovanje Vidalova reakcija med. krvna rekacija za utvrivanje postojanja crvenog tifus;!, paratifusa, grie, kolere, slinavke i dr. vide (lat vide, vidcro) vidi, pogledaj, usporedi vide infra Gat.) vidi dolje, vidi nie, vidi kasnije (u knjigama) vide supra (lat.) vidi gore, vidi naprijed, vidi prije (u knjigama)

videant consules ne quid res publica detrimenti capiat it. videant konzules ne kvid res publika detrimenti kapijat (lat.) neka konzuli

vidcatur

1474

vigorosamente

obrate pozornost Ha drava ne pretrpi kakvu tetu (formula kojom jc rimski senat, u opasnim vremenima, donosio odluku da sc konzulima dade vea vlast); danas: izraz kojim se vladi preporuuje opreznost videa tur (lat.) neka se vidi, treba vidjeti, tj. mjesto navedeno iz neke knjige i si. videlicet (lat. videlicet = videre licet) pril. kao to se lako moe vidjeti, oevidno, jasno, razumljivo, naravno video (lat. videre vidjeti) ureaji i postupci elektronikog snimanja i reproduciranja pokretnih slika i pratee glazbe videofon (lat.- gr.) kombinacija telefona i televizijskog ekrana na kojem sc vidi osoba s kojom razgovaramo videografija Gat.-gr.) scenografija koja oblikuje ambijent za filmska snimanja videosignal (lat.) skup impulsa koji stvaraju sliku u televizoru v i d e t u r (lat.) izgleda, ini sc; kao im. miljenje, nalaenje, shvaanje, npr. dati svoj videtur dati svoje miljenje o neemu v i d h i j a d a r (sanskrt.) mit. naziv za indijsko vilenjako bie, veoma spretno i sklono ljudima vidi Gat. vidi) vidio sam; vidjeh v i d i k o n vrsta cijevi za televizijsko snimanje vidimacija (lat. vidimatio) slubeno usklaivanje i potvrda, ovjeravanje, ovjera nekog akta, osobito potvrda da je prijepis vjeran svom originalu; copia vidimata it. kopija vidimala (lat.) ovjeren prijepis; pro vidimatione it. pro viimacione (lat.) pristojba za pregled, za ovjeru vidimirati (lat. vidim u S, fr. vidimer) staviti na neto ovjeru, slubeno potvrditi da je prijepis akta ili dokumenta vjeran originalu; prid. vidimiran

vidimus (lat.) vidjeli smo, usporedili smo; kao im. uvjerenje o usporedbi s originalom; ovjeren prijepis vidirati (lat. videre vidjeti) ovjeriti, potpisati vidit (lat.) vidio je, usporedio je vidualicij (lat. vidua udovici, lat. vidualitium) prav. udoviki dio koji, po zakonu, pripada eni nakon muevIjcvc smrti viduitet (lat. viduitas) udovanje, udovitvo, udoviko stanje, obudovjelost; pren. osamljenost, moralna bijeda vigantol med. sredstvo protiv rahitisa (naziv prema p. gradu Vigo) vigczimalnn (lat. viginti dvadeset) koji je u vezi s brojem 20 v i g i l a n c i j a (lat. vigilantia) budnost, paljivost, opreznost, briljivost vigilant (lat. vigilans) straar, uvar, nadstojnik, nadzornik vigilantan (lat. vigilans) budan, oprczan, paljiv, smotren, obazriv, briljiv

vigilantibus leges sunt scriptac it.

vigilantibus leges sunt skripte (lat.) pravniko naelo: zakoni su pisani za oprezne, tj. zakone treba poznavati da sc ne bi o njih ogrijeilo, ili: da bi ovjek mogao tititi svoje pravo, treba ga budno uvati vigilija (lat. vigilia) bdijenje, nono straarenie; kod Rimljana: vojnika nona straa koja je straarila od zalaska do izlaska sunca; kod katolika: sluba Boja uoi nekog velikog blagdana, dan uoi blagdana, predveerje blagdana; nona molitva prije pogreba za duu umrlog vigizam (engl. vvhiggism) naela i program vigovaca vi gonja (fr. vigogne) peruanska ovca, lama; fina, svilasta vuna ove ovce v i g o r (lat. vigerc, vigor) ivotna snaga, ivahnost, krjepkost; pren. silna, jaina vigorosamente it. vigorozamente (tal.) glaz. v. vigoroso

vlgoroso
vigoroso it. vigorozo (tal.) glaz. snano, krjepko ivahno, silno; vigorosamentc, con vi gore vigorozan (lat. vigorosus) snaan., jak, .silan, krjepak, pun ivotne snage, svje v i g o v c i (engl. whigs) mn. slobodnjaci, prijatelji slobode, lanovi engleske lil>eralne stranke, protivnici torijovaca; u SAD-u: pristae amerike neovisnosti za vrijeme revolucionarnih ratova u XVIII. st. vigvam koliba ili ator sjevernoamerikih Indijanaca, obino od bivolskih koa

1475

viktualijanci

viking (staronord. vikingr) borac, ratnik, junak, osobito junak na moru, gusar; ime germanskih stanovnika Skandinavije koji su od VIII. do IX. st. bili na zlu glasu kao gusari vikler (njem. vvickeln omatati, savijati) nekada: veo, koprena; danas: naprava (smotak) za pravljenje kovrica u kosi viklifiti mn. pristae engleskog teologa J. VVicliffa, prethodnika rcformacije u XTV. st, istaknuo se u borbi protiv zloporaba u Katolikoj crkvi i zahtijevao istou kranskog nauavanja vikont (lat. vicccomes, fr. vicomte, eng. viscount) francuska plemika titula izmeu grofa i baruna; podgrof, titula grofovog sina koju nosi za oeva ivota; posjednik vlastelinstva u Francuskoj vikontesa (fr. vicomtcsse) vikontova ena ih kerka viks (njem. Wichse) mast za obuu, laslilo, imalin viksati (njem. wichsen) istiti obuu mau za ienje (viksom) viktimologija (lat. victima rtva) rtvoslovlje, znanost koja prouava rtve i naine nasilja i stradanja viktorija (lat. victoria) ljetna otvorena kola s jednim ili dva konja i sa 3 4 sjedala Viktorija (lat. Victoria) mit, boica pobjede kod starih Rimljana (kod Grka: Nika) koju su prikazivali s krilima i lovorovim vijencem ili palminom granicom u ruci; astr. asteroid otkriven 1850. viktorija-oran kem. zlatnouta boja izraena od kreozota i sahtrene kiseline, za bojenje vune i svile viktoriozna (lat. victoriosus, fr. vicloricux) pobjedonosan, pobjedniki viktualijanci Gat. victualia) mn. opasni morski razbojnici u XIV. i XV. st. na Istonom i Sjevernom moru, prvobitno graani iz Rostocka i Wismara

vihtig (njem. wichtig) vaan, znaajan; praviti se vihtig praviti se vaan vihuhalj (rus. vyhuhol f ) zool. vrsta rovke, mous, dezman, ondatra vijadukt (lat. viae-ductus) most iznad doline, puta, movarnog mjesta i si. vijad (tal. viaggio) put, putovanje vijatik (lat. viaticum) putni troak, popudbina; kod starih Rimljana: novac koji sc stavljao mrtvacu u usta da plati Haronu prijevoz preko rijeke Stiks; kod katolika: bolesniko pomazanje koje se daje umiruem; posljednja pomast vijatorij (lat. viatorium) putomjer; hodometar vikar Gat. vicarius) zastupnik, zamjenik, namjesnik (papin, patrijarhov) u jednoj pokrajini, biskupiji, dijecezi itd.; u Engleskoj: nii sveenik, kapelan viknrijn(t) (lat. vicaria) zvanje i vlast vikara, namjesnitvo, namjesnikov djelokrug; kapelanstvo vikarni Gat. vicarius) namjesniki, zastupniki; vikarna krvarenja med. krvarenja na nos umjesto menstruacije vikend (engl. week-end) tjedni odmor (poinje subotom popodne i traje do ponedjeljka ujutro, a obino se provodi izvan mjesta stanovanja)

viktualije

1476

vindjaka

koji su, po naredbi svog vojvode (hercuga), doekivali brodove i oduzimali im viktualije koje su kasnije nosili opsjednutim Stockholmljanima; vitalijanci viktualije (lat. victualia, vivere ivjeti) mn. ivotne namirnice, hrana viktus (lat. victus, vivere ivjeti) nain ivota; sredstvo za ivot, uzdravanje; victus ct arriiclus iL. viktus et

amiktus (lat.) hrana i odjea vikunja (p. vicuna) v. vigonja vila (lat. vi 11a, fr. ville) ljetnikovac, kua izgraena u obliku ljetnikovca vilajet (ar. vilajet) mjesto roenja, zaviaj; pokrajina, provincija, podruje kojim upravlja valija (u Turskoj) vilajetlija (ar.-tur. vilajetli) zemljak vi lan (tal. velame) veo, koprena; plahta vilan (tal. villano) prostak, divljak vilanela (fr. villanelle, tal. villanella) pastirska pjesma sastavljena od neparnog broja terceta i zavrena katrenom: pjesma uz koju se plee, seoski ples vileatura (tal. villeggiatura) Ijetnje vrijeme koje se, radi razonode i odmora, provodi na selu, ivot na selu radi razonode; Ijetnja svjeina vilifikacija (lat. vilificatio) sniavanje (ili: snienje) cijena, smanjivanje vrijednosti; poniavanje, vrijeanje vilis (lat. vilis jeftin) prost, male vrijednosti, bez vrijednosti, neznatan, lo; viliorii> condilionts it. vilioris kondicionis (lat.) slabijeg sastava, neznatne vrijednosti; corpus vile it. korpus vile (lat.) pokusni objekt bez vrijednosti vilstek (engl. vealsteak) pren ili peen komad teleeg mesa, engleski telei odrezak V i m i n a l Gat. Viminalis collis) jedan od sedam breuljaka antikog Rima vin brale it. ven brile (fr.) kuhano vino, mjeavina od crnog ili crvenog vina, eera, kore mukatnjaka, ci-

meta i korijandra, nad kojom se zapali lica ruma vina (ind.) glaz. najstariji indijski glazbeni instrument od bambusove trske, s 4 ice, slian mandolini vina medicata it. vina medikata (lat.) mn. farm. medicinska (ili: ljekovita, biljna) vina vinalije (lat. vinalia) mn. svetkovine vina koje su u starom Rimu slavljene dva puta godinje: 19. IX. u ast Venere i 22. IV. u ast Jupitera vinculum conjugalc it. vinkulum konjugale (lat.) brana veza, brak vinculum matrimonii il. vinkulum matrimonii (lat.) v. vinculum conjugale vindborer (njem. Gewindebohrer) vrsta svrdla (za pravljenje nareza) vindicirati (lat. vindicare) osvetili, kanjavati; tititi, hraniti; prav. polagati na neto pravo kao na vlasnitvo, sudskim putem potraivati svoje natrag; dosuditi, sudski doznaiti vindikacija (lat. vindicatio) osveta; uzimanje u zatitu, zatiavanje; prav. zahtjev za povrat stvari vlasniku vindikacijska tuba prav. luba za zatitu vlasnitva; takoer: vindikta vindikacijsko pravo prav. pravo zahtijevanja da se isporuena roba vrati vlasniku ako je kupac, prije no io je isplatio, postao insolvcntan vindikativan (lat. vindicativus) osvetoljubiv, osvetljiv, eljan osvete, kazneni, osvetniki vindikta (lat. vindicta) osveta; kanjavanje; prav. tuba zbog nanesene tete; zakonsko kanjavanje prijestupnika; kod starih Rimljana: tap slobode kojim je pretor dodirivao roba i tako ga oslobaao vindjaka (njem. Wind vjetar, Jackc kaput, haljetak) vjetrovka, kaput od lakog, ali za vjetar nepropusnog materijala

Vindobona

1477

violata

Vindobona (lat.) starorimsko ime za Be vinersnicl (njem. Wien Be, Schnitzel odrezak) beki odrezak Vineta staroslavenski grad na Baltiku, simbol bogatstva; prema legendi potonuo u more vinifikacija (lat. vinificatio) proizvoenje (ili: proizvodnja) vina, vjetina pripremanja vina vinifikator (lat. vinificalor) proizvoa vina; naprava pomou koje vino moe provrijeti i kad je zatvoreno vinil kem. spoj u obliku plina koji ima sposobnost polimerizacije (pod utjecajem katalizatora) tj. da se pojedine njegove molekule meusobno veu u duge ravne lance s velikom molekularnom teinom vinker (njem. winken namigivati) t.eh. svjetlosni pokaziva smjera na vozilima, "migavac" vinkl (njem. Winkel kut) ime veeg broja instrumenata za mjerenje, osobito zanatskih vinkladvokat (njem. \Vinkel kut) "zakutni odvjetnik*1, nazoviadvokat, neovlateni pravni posrednik i si. vinklag (njem. Winkolhaken) tisk. vrsia, slagaljka (mala metalna pregrada, u irini tiskanog retka, koju runi slagar dri u lijevoj ruci i u nju, desnom rukom, slae slova), slagaica vinkot (tal. vino cotto kuhano vino) mot, ira vinktura (lat. vinetura, vincire) vrpca, veza. spona; spajanje, zdruivanje vinkul (lat. vinculum) konopac, ue, veza, petlja, vrpca vinkulirati (lat. vincire, vinculare) spojiti, svezati, zdruiti; obvezati se. primiti obveze; bank. vrijednosne papire iskljuiti iz teaja vino secco it vino seko (tal.) talijansko vino od suhog groa vino tinto (p., tal. vino tinto) v. tinto

vinofobija (lal. vinum, gr. fobeo bojim se) strah od vina, mrnja prema vinu, gaenje od vina vinoleneija (lat. vinolentia) pijanstvo, pijanost; sklonost piu, opijanje vinolentan (lat. vinolenlus) pijan od vina; sklon piu, koji se opija; pomijean s vinom vinometar (lat, vinum vino, gr. metron) sprava za mjerenje jaine vina, vinomjer vinum missale (lat.) priesno vino (u Kat. crkvi) vinja (fr. vigno, tal. vigna) vinova loza, vinograd; poljska kua, ljetnikovac vinjeta (fr. vignette) ara koja slui kao ukras (u knjigama, na pismima, rupiima); mali bakrorez ili drvorez kao ukras na koricama, na poetku ili na kraju knjige; monopolski zavoj s peatom (na duhanu, papiru, igicama); etiketa viola (lat.) 1. hot. ljubiica, Ijuhica i drugo cvijee s mirisom slinim mirisu ljubiice viola (tal., p. viola, fr. viole. lat. vitula) 2. glaz. opi naziv za vei broj glazbenih gudakih instrumenata viola alta (tal.) glaz. v. viola di brao viola d'amore (tal.) glaz. ljubavna violina, brau slian glazbeni instrument veoma ljupkih tonova, prije s 1214 ica, od kojih su neke bile metalne, kasnije samo sa sedam crvenih ica viola di braccio it. viola di brao (lal.) glaz. alt-violina, bra-violina; viola alta viola di gamba (tal.) glaz. violonelo violacija (lal. violatio) prav. povreda prava, prijestup zakona; oskvrnue, osramoenje: obeaenje violare jus territoriale it. violare jus teritorijale (lat.) prav. povrijedili vlasniko ili zemljino pravo violata (lat.) obeaena, silovana djevojka

violencija

1478

virginitet.

violencija (lat. violentia) silina, ustrina, estina, naprasitost, plahovitost, neobuzdanost, pretjeranost: sila. nasilje, prisiljavanje violentan (lat. violentus) silan, estok, naprasit, plahovit, goropadan, pretjeran, prekomjeran; nasilan violentnost (lat. violentia) v. violencija violet (tal. violetto, fr. violet) ljubiast: mjeavina plave i crvene boje; u vidljivom spektru: t>oje Sunevih zraka koje se najjae lome violeta (tal. violetta) glaz. violica, mala violina; bot, ljubiica violin (lat. violinum) kem. tvar koju sadre mnoge vrste ljubiica i koja izaziva povraanje violina (tal. violino) glaz. najvaniji orkestralni instrument s eLiri ice (g, d, a. e>, u dananjem obliku izraen u Italiji u XVII. st. violinist (tal. vioiinista) glaz. svira na violini violino piccolo it, violino pikolo (tal.) glaz. najmanja violina, etvrtina violine violino primo (tal.) glaz. prva violina violino secodno it. violino sekondo (tal.) glaz. druga violina v i o lira ti (lat. violare) povrijediti, prijestupiti zakon; naruiti, pogaziti ugovor, obvezu; silovati, obeastiti; oskvrnuti violon (fr. violon) glaz. v. violina; po tal. violone: bas-violina; u XVII. i XVIII. st. najdublji gudaki instrument u basu, dananji kontrabas violon d' Ingres (fr.) violina Ingrova (prema legendi ovjek koji se vie ponosio svojim loim sviranjem na violini, nego slikarstvom kojim se proslavio violonelist (tal. violoncollo) glaz. svira na violonelu v i o l o n e l o (tal. violoncollo) glaz. mali violinski bas koji se za vrijeme svira-

nja dri izmeu koljena; viola di gamba, elo violonist (tal. violone) glaz. svira na violoni vip (eng. vvhip) toplo pie od bijelog vina, jaja, limunova soka, eera i zaina viper-in (engl. whipper-in) nadzornik i goni lovakih pasa: pol. istaknuti lan stranke koji druge lanove stranke okuplja za glasovanje u engleskom Donjem domu vipera (lat.) otrovnica, otrovna zmija viraginitet (lat. viraginitas) fiziol. poremeaj spolnom razvoju kod ena, sastoji se ne samo u nepotpunom razvitku unutarnjih spolnih organa, sa slabom ih potpuno izostalom menstruacijom. nego i u tome to takva ena i u razvitku sekundarnih spolnih obiljeja nalikuje mukarcu: male grudi, hradatost, dubok glas, priinjene u karakteru; ginandrija, virilizam virago (lat,) mukobanja, mukaraca, ena koja izgleda i ponaa se kao mukarac vira (fr. virage okret, okretanje) zrak. let po krivulji; jak zaokret nekog brzog vozila (automobila, zrakoplova) virbl (njem. \Yirbel) glaz. vrtlog, bujica skladnih tonova izvedenih najednom virdinija vrste cigara koje sc izrauju u Italiji i Austriji od duhana iz sjevernomaerike drave Virginije i koje se pue na slamku virgaz (ma. virgacs) iba, prut: granica, mladica virginal (lat. virga granica) glaz. instrument slian glasoviru; spiket virginalan (lat. virginalis) djevojaki, djevianski: pren. ist, edan virgineus morbus (lat.) med. djevojaka bolest, malokrvnost, bljedilo virginitct (lat. virginitas) med. netaknulost enskog djevinjaka (himena).

viribus unitis

1479

virulentan

djevi anstvo, djevojatvo, spolna nevinost; pren. ednost, istoa viribus unitis Gat.) zajednikim snagama. cjelokupnom snagom viridarij (lat. viridarium) vrt za uivanje u zabavi viridin (lat. viridis zelen) bot. zelena tvar u biljaka; klorofil virilan (lat. virilis, vir mu) muki, muevan; odvaan; viri Ini glas v. votum virile virilescencija (lat. virilescentia) zool. pojavljivanje mukih osobina kod enskih ivotinja u starosti, osobito kod ptica virilitet Gat. virilitas) mukost, muevnost; zrelost, zrelo doba: pren. odvanost virilizam (lat. vir mu. virilis) v. vira-

ginitet

virilna poreija (lat. virilis portio) prav. dio nasljedstva koji pripada pojedincu viripotencija (lat. viri potentia) muka snaga, sposobnost, mukost; enska sposobnost za stupanje u brak virman (fr. virement) bank. isplata koja se vri bez gotovine, jednostavnim knjienjem; prenoenje novca sjedne proraunske stavke na drugu; trg. uzajamno obraunavanje; pom. okretanje broda virmanirati (fr. virement) bank. prebacivati (ili: prebaciti, prenijeti, prenositi) s jedne proraunske stavke na drugu; trg. vriti obraun; pom. okretati brod virola (fr. virole) spiralni svitak u satu; elini kalup za kovanje novca virologija znanost o virusima virle (njem. Wiirstel) malene kohasice od teletine, hrenovke virtualan (fr. virtuel, lat. virtus sposobnost, valjanost, snaga) snaan; mogu; sposoban za djelovanje, koji je sposoban za rad, ali se tom sposobnou ne koristi, s prikrivenom sna-

gom; fiz. koji se dobiva presjekom produenja stvarnih zraka na suprotnu stranu, prividan, umiljen; princip virtualnih pomicanja naelo moguih pomicanja; supr. realan virtualan lik opi. lik nekog predmeta dobiven odbijanjem svjetlosti o zrcalo ili prelamanjem kroz leu. nastaje produenjem na drugu stranu stvarnih odbijenih ih prelomljenih zraka; lik predmeta u ravnom zrcalu je virtualan virtualitet (lat. virtualitas) sposobnost za rad, mo djelovanja, mogua ili potencijalna snaga virtualna brzina tiz. princip ili naelo virtualnih brzina ili virtualnih pomicanja virtualno arite opt. kod konkavne lee: ona toka iz koje izgleda da dolaze zrake koje naputaju leu po prelamanju padajui na nju paralelno virtuoskinja (tal. virtuosa) majstorica u svojoj vjetini, velika umjetnica virtuoz (lat. virtuosus, tal. virtuoso) ovjek koji je u nekoj vjetini ili umjetnosti, osobito u glazbi, dostigao savrenstvo. poglavito u tehnikom pogledu virtuozan (lat. virtuosus) valjan, odlian, savren virtuozitet (lal. virtuositas) savrena vjetina, osobito u glazbi virtuoznost v. virtuozitet virtus (lat. vir, virtus) muka snaga, mukost, snaga koja djeluje, valjanost, hrabrost; vrlina, krjepost viruleneija (lat. virulentia) med. gnojenje rane. otrovnost, sposobnost patogenih bakterija da prodru u strani, ivi organizam, da izluuju otrovne produkt; i da, na taj nain, izazivaju bolesti; pren. jetkost, zagriljivost. virulentan (lat, virus otrov, virulentus otrovan) med. pun ljutih i tetnih

virus
sokova, otrovan, kodljiv; pren. jcdak, zagriljiv, pun estine virus (lat. virus otrov) med. izaziva bolesti, zarazna klica, osobito otrov to ga izluuju mrtve ili ivo bakterije vis (lat,) sila, snaga, mo. vlast vis absoluta (lat.) prav. apsolutna sila (kad je netko prisiljen neto uiniti ili ne uinili zbog apsolutne sile, od koje se nije mogao obraniti niti je odbiti) vis armata (lat.) oruana sila, vojska vis attractiva it. vis atraktiva (lat.) fiz. privlana sila

14S0

Viva-karman

vis konziliji ekspres mole ruit sua) Snaga bez razuma rui sc sama od sebe (Horacije) vis inertiae it. vis inercije (lat,) fiz. sila tromosti, sila negibljivosti vis legis (lat.)prav. zakonska sila, sila zakona vis major ( lat.) via sila, ona sila protiv koje se ovjek ne moe borili niti je otkloniti; fors maher vis probandi (lat.) dokazna snaga, snaga dokaza vis viva (lat.) fiz. iva sila, kinetika energija viscera (lat.) mn. med. unutarnji organi ivotinjskog tijela: utroba, iznutrica, drob, osobito srce, plua, crijeva, jetra itd. viseeralan (lal. visceralis) utrobni, drobni, koji se tie unutarnjih organa ivotinjskog tijela viscidan (lat. viscidus) idak, gust, ljepljiv; pren. otporan, tvrdoglav visis aetis it. vizis aktis (lat.) prav. pregledani akti viskaen (p. viscacha) zool. zecu shna junoamerika ivotinja, ukusna mesa i veoma cijenjenog krzna koje predstavka vanu trg. robu viski (engl. vvhisky) alkoholno pio od itarica; visoke otvorene dvokolice s jednim konjem

Vis consilii expers mole ruit sna it.

viskoza (lat. viseum iijepak) kem. celulozna masa (za izradbu umjetne svile i filmova) viskozan Gat, viseosus, viseum Iijepak) prionliiv, ljepljiv (za tijelo koje pod djelovanjem pritiska na njegovu povrinu stalno mijenja svoj oblik kae se da je viskozno) viskozimetar (lat. viseum, gr. metron) sprava za mjerenje viskoznosti neke tekuine, osobito lakova, ulja i dr. viskozitet (lat. viseosilas) fiz. ljepljivost, prionljivost, svojstvo viskoznog tijela; viskoznost viskoznost fiz. v. viskoziLet vist (engl. whist) engleska kartaka igra s etiri igraa i 52 karte; pie od aja, eera, limuna i crnog vina vista (tal.) trg. vienje, uvid, pokazivanje mjenice; a u ista (tal.) odmah po vienju, tj. mjenice viizam u Francuskoj za vrijeme Drugog svjetskog rata: pohtika pristajanja uz Nijemce koju je provodila vlada marala Ptaina kojoj je bilo sjedite u gradiu Vichyju Vinu (ind.) jedno od triju glavnih boanstava u brahmanizmu, prvobitno bog Sunca; najpopularniji bog u brahmanizmu, sa sve veim brojem tovatelja (vainava); da bi oslobodio bogove ih ljude od zla, 011 je uzimao na sebe razliite oblike (devet) i pojavljivao se u njima na Zemlji, a njegovu desetu inkarnaciju (kalki) oekuju tek u budunosti i tada e unititi sve svoje neprijatelje i osloboditi svoj narod od tuinske vlasti vinuiti (ind.) mn. oboavatelji i tovatelji boga Vinua vinuizam (ind.) vjera i nauavanje vinujita Viva-karman (ind.) Tvorac svemira; ind. fil. olienje stvaralake sile u prirodi, veliki arhitekt indijskog panteona (odgovara grkom Vulkanu)

vita

1-481

vitrioleseirati

vita Gat. vita ivot) ivotopis, tijek ivota, curriculum vitae vita brevis, ars longa (lat.) ivot je kratak, umjetnost je duga (latinski prijevod poetka Hipokratovih "Aforizam a") vitalan (lat. vitalis) ivotni, koji se tie ivota; ivahan, sposoban za ivot, sa ivotnom snagom: oivljavajui, koji pomae ivot: pren. veoma vaan, bitan, neophodan vitalijanci Gat. vita) v. viktualijanci vitalist fil. pristaa vitalizma vitalitet (lal. vitalitas) ivotna snaga, ivotnost, sposobnost za ivot; prosjeno trajanje ivota (npr. kod nekog naroda), vjerojatnost ivljenja vitalizam (lat. vitalis ivotni) 1. biol. teorija po kojoj se ivot ne moe objasnili samo kemiisko-fizikim procesima u njemu, nego treba uzeli pritom u obzir i odreena nematerijalna naela; 2. nauavanje o postojanju ivota u prividno neivim tijelima zbog djelovanja duhova koji su u njima; vjerovanje da se duhovi javljaju u drvenim stoliima vitalni osjeaj psih. opi osjeaj ivota, tj. onaj u kojem se ogleda, u naoi svijesti, ope stanje naeg organizma, cjelokupno zdravstveno slanje vitamini (lat. vita ivot) mn. biol. razne hranjive tvari koje su potrebne za prehranu organizma; nalaze se u veini namirnica, osobito u zelenim dijelovima biljaka, svjeim plodovima i sjemenju, u svjeem mesu, utaniku, mlijeku i dr: prehrana u kojoj nema vitamina izaziva razliite bolesti (skorbut, rahitis, beriberi, pola rgu itd.) vitelus (lat. vitelius, vitulus) umance vi ti a aetatis it. vicia etatis (lat.) mn. mane, grijesi mladenakog doba, grijesi mladosti vitiligo (lat. vitiligo liaj) med. nestajanje pigmenata u koi tako da se

na Lim mjestima pojavljuju bijele dlaice vitium canonicum it. vicijum kanonikum (lat.) tjelesna mana zbog koje je netko nesposoban za sveenika vitium cordis il. vicijum kordis Gat.) med. srana mana vitium naturae it. vicijum nature (lat.) med. prirodni (ili: uroeni) nedostatak vi ti ej iz nm sustav radnikih zajednica koji je nastao u Engleskoj nakon Prvog svjetskog rata sa svrhom da u industrijskim poduzeima sudjeluju, pored poslodavaca, i radnici u razmjernom dijelu dobiti; naziv po prvom predsjedniku odbora koji se bavio ovim pitanjem, J. H. VVhitlevu vitraa (fr. vitrage) staklena vrata; staklena pregrada, prozorske zavjese; prozori; u primijenjenoj umjetnosti: razliilim bojama izraena dekorativna slika u staklu, kao ukras u arhitektonskom interijeru vitrescibilan (lat. vi trosci bi li s) koji se moe pretvorili u staklo, pretvorljiv u staklo vitrezan Gal. vitreus staklen, fr. vitreux) staklast, kristalast; proziran, sjajan vitrificirati (lat. vitrificare) postakliti, pretvorili (ili: pretvarati) u staklo vitrifikacija (lat. vitrificatio) postakljivanje, pretvaranje u staklo, postakI je nje vitrina (fr. vitrine) staklen ormar za smjetaj sitnijih umjetnikih predmeta: duanski izlog; prozor vitriol (lat. vitreolus dein. od vitreus staklen, fr. vitriol. p. vitriolo) kem. sulfat (tj. sol sumporne kiseline) od razliitih kovina, bakra (zvani plavi vitriol, modra galica), eljeza (zvani zeleni vitriol, zelena galica), cinka itd. vitriolescirati (lat. vilriolescere) kem. pretvarali se u vitriol

vitriolizacija

1482

vizija

vitriolizacija (lal. viLrolisatio) kem. pretvaranje u vitriol vitrometnr (lat. vitrum staklo, gr. metron) opt. sprava za mjerenje jaine lomljenja zraka vitrotipija (lat. vitrum staklo, gr. typos) vjetina izradbe fotografskih slika na staklu vitrum (lat.) staklo; kristal viv (fr. vif, vive) ivahan viva (tal.) ivio! viva voe (lat.) ivim glasom, ivom rijeju, tj. usmeno viva vox it. viva voks (lat.) ivi glas. iva rije, usmeno pouavanje viva vox docet it. riva voks docet (lat.) ivi glas pouava, tj. iva rije ima pounu snagu vivaec it. vivae (tal.) glaz. ivahno, vatreno, sa arom; vivo, con vi vea vivacissimo it. vivaisimo (tal.) glaz. vrlo ivo. io ivlje, veoma brzo vivacitet (lat. vivacitas) ivotna snaga; ivahnost, ivost, estina, ar vivandje (fr. vivandinr) trgovac koji prati vojsku i prodaje joj jelo i pie, pukovski krmar; marketender vivandjerka (fr. vivandire) vojnika, pukovska krmarica; marketenderka vivanl! (lat.) ivjeh! vivarij (lat. vivarium) mjesto gdje se dre i uzgajaju ivotinje (suhozemne i vodene), zvjerinjak, zooloki vrt vi vat! (lat.) ivio!

razliku od ivotinja koje se legu iz jaja; viviparizam viviparizam zool. v. viviparija vivisecirati Gat. vivus iv, secare rezati) otvarati ive ivotinje radi fiziolokih pokusa vivisekeija (lat. vivus iv, sectio rezanje) otvaranje tijela ivih ivotinja radi znanstvenog prouaivanja, osobito medicinskog ispitivanja vivisektor (lat. vivus iv, sector koji ree) znanstvenik koji ree ive ivotinje radi prouavanja vivo (tal.) glaz. v. vivace

vivos voko, mortuos plango. fulgura

vivat, crescat, floreat it. vivat, kreskat, floreat (lat.) neka iri, raste i cvjeta! (uzvik pri zdravicama i si.) viver (fr. viveur) onaj koji voli dobro ivjeti i provoditi se; bonvivan vivifikncija (lat. vivificatio) oivljavanje, oivljenje vivijanit modra ih bijela eljezna ruda koja sc upotrebljava za dobivanje modre boje viviparija Gat. vivus iv, parere raati) zool. raanje ivih mladunaca (za

frango (lat.) "ive dozivam, mrtve oplakujem, munje lomim", uobiajeni natpis na zvonima; moto poznate Schilllerove pjesme "Das Lied von der Glocke" ("Pjesma o zvonu") viza Gat. visum vieno, pregledano, fr. visa) ovjeravanje potpisom i peatom da je neto vieno i pregledano (osobito za putne isprave, putovnice), slubena ovjera; u kartanju: osnovni ulog (kod farbla) vi za vi (fr. vis-a-vis) licem u lice, prema emu, spram ega, naspram; preko puta; osoba koja se nalazi nasuprot drugoj osobi, preko puta drugoj osobi; uska koija sa dva sjedala, preko puta jedno drugom; mah divan gdje dvije osobe sjede gledajui se licem u lice vizibilan (lat. visibilis, videre, vidjeti) vidljiv, oevidan, oigledan, primjetan vizibilitet (lat. visibilitas) vidljivost, oitost, oiglednost, primjetnost Vizigoti (njem. Westogoten, iskrivljeno od gotskog vvise valjan, hrabar) Zapadni Goti; usp. Ostrogoti vizija (lat. visio, videre) vienje, gledanje; psih. halucinacija osjetila vida, predodba koju bolesnik smatra, zbog bolesne razdraljivosti sredinjeg organa (u polusnu ili u hipno-

vizionar

1463

vodvilj

tinoni stanju), zn stvaran opaaj; prikaza, pri in, privienje, opsjena, utvara; umiljaj, sanjarija vizionar (lat. visionarius, fr. visionaire) vidovnjak, vidovit ovjek, onaj koji moe vidjeti duhom; pren. zanesenjak, sanjar, pjesnik vizionoskop Gat. visio gledanje, gr. skopeo gledam) specijalna konstrukcija kinematografa vizir (tal. visiera, fr. visiere) 1. dio kacige; reetka koja pokriva lice, a ne smeta gledanju i koja se moe, prema potrebi, dii i spustiti: 2. naprava na vatrenom oruju pomou koje se niani, nian; 3. na instrumentima za mjerenje kutova: stranji diopter vi ira ti (lat. visere gledati, zagledati, fr. viser) 1. nianiti. gaati, uzeli na nian; 2. imati na umu to, smjerati neto, teiti za neim; 3. odrediti volumen posude; 4. ovjeriti putne isprave, slaviti vizu na putovnicu i dr.; 5. dijelove i figure nekog grba opisali i oznaili prema pravilima heraldike umjetnosti vizita (fr. visite) posjet, pohod; lijeniki posjet; pregled, pregledavanje (lijeniko, carinsko); kratak enski ogrta za posjete vizitaeija (lat, visitatio) posjeivanje, pohaanje, posjet; pregled, pregledavanje, smotra; osobito: pregled stanja u kojem se nalazi neka ustanova ili ured; voj. mali odred vojnika koji je pod nadzorom jednog doasnika vizitator (lat. visitator) posjetitelj, pohoilelj, polaznik; nadzornik imanja; redovnik koji obilazi samostane svog reda ili svojega podruja vizitirati (lat. visi tare, fr. visiter) pregledati, izvriti pregled; pretresati, izvriti pretres; posjetiti, posjeivati, pohoditi, pohaati vizitkarta (njem. Visit-karte) posjetnica, prijavnica, kartoni s imenom,

prezimenom, zanimanjem i mjestom stanovanja vizorij (lal. visorium) tisk. sprava koja dri rukopis s kojega slagar slae, pridrava listova; tenakl vizualan (lat. visualis) opt. vidni, koji se lie vida; vizualno pamenje ono koje sc poglavito oslanja na predodbe dobivene osjetilom vida vizualizirati (lat. visus vid) initi vidljivim; ostvariti vizualno, tj. slikom na televizijskom ekranu vizum Gat. visum) ono to je vieno, pojava, prizor, slika; predodba, takoer: = viza vizura (lat. videre vidjeti, visum) opt. zamiljena crta koja polazi iz promatraeva oka i ide kroz durbin ravno do predmeta promatranja vile (mad. vizsla) mlado i obijesno tene; pren. obijestan, vrckav, ivahan, slobodnog ponaanja, hitar viljast (mad. vizsla) obijestan, vrckav, ivahan, slobodnog ponaanja, hitar Vlah (kclt. Volci) kod razliitih naroda naziv za razliite tue na rod (i (npr. Germani su imenom Walhos zvali Kelte i Romane, Turci Vlasima zovu sve krane, a Hrvati tim imenom najprije zovu Talijane, a kasnije Srbe; stanovnici primorskih krajeva naziv Vlaj koriste za seljake svog kontinentalnog zalea) voal (fr. voile) prevez, veo, koprena, zastor; vrsta tanke tkanine za enske haljine, osobito za veo vocale it. vokale (lal.) giaz. pjevajui voe it. voe (tal.) glaz. pjevaki glas; a voe sala. it. a voe sola (tal.) samo za jedan glas voe di pelto it. voe di peto ( lal.) glaz. pun glas, glas iz prsiju v o e di testa it. voe di testa (tal.) glaz. glas iz grla vodvilj (fr. vaudeville) prvobitno: francuska narodna pjesma satirikog sadraja; danas: veselo, malo kaz. djelo

vodviljist

1454

vole(j)

s kupletima; kazalite u kojem se prikazuju ovakva djela vodviljist (fr. vaudevilliste) pisac vodvilja vogubilan (lat. volubilis, volvere okretati) gibak, vitak, savitljiv, okretan; nepostojan, nestalan, promjenjiv; slatkorjeiv, govorljiv vohajnit (njem. Wochein) min. sinonim za mineral laiksit, nazvan po mjestu Bohinj (njom. Wochein) u Sloveniji gdje postoje leita boksita vojto (ma.) vrsta stare kartake igre vokabular (lat. vocabularium) ljenik, biljenica u koju se piu rijei nekog tueg jezika i njihova znaenja radi lakeg uenja napamet vokabulist (lat. vocabulum rije) pisac rjenika vokacijn (lat. vocatio) poziv, pozivanje na neki poloaj; dar, sklonost (nekom zanimanju, zanatu, struci.) vokal (lat. vocalis, vox glas) gram. samoglasnik ili otvornik (kod nas glasovi: a, e, i, o, u); suprotno: konsonant vokalan (lat. vocalis) gram. samoglasniki; glasovni, koji sc tie glasa: izgovaran, usmeni (dokaz); vokalna

drugim, s obzirom na boju zvuka, osobito kad vokal jednog sloga ovisi u ovom pogledu o vokalu prethodnog sloga (osobito u uralsko-altajskim jezicima) vokalski (lat. vocalis) gram. samoglasniki vokativ (lat. vocativus) gram. peti pade, dozivni pade; pren. objeenjak, spadalo, nestako, onaj kojega se mora esto prijekorno dozivati vol-au-vent it. vol-o-van (fr.) kuh. lisnato tijesto punjeno ribom, mesom, gljivama i dr., lisnata pateta volabilitet (lat. volabilitas) povrnost, nestalnost volan (fr. volant) pernata lopta i igra tom loptom; krilo vjetrenjae; fiz. kota zamanjak; kota za upravljanje automobilom; dio lista koji se istrgne (u priznanikoj knjizi); nabor na enskoj haljini volantan Gat. volans, fr. volant) koji leti, letei, koji je u letu, leprav volapiik it. volapik (engl. vvorld svijet, speak govoriti) meunarodni, svjetski jezik, prethodnik esperanta, stvorio ga njemaki sveenik J. M. Schleyer (16311912) volastonit vrsta rude (ime po engl. kemiaru Wollastonu) volutilan (lat. volatilis) kem. koji se moe pretvoriti u plin ili u paru, isparljiv volatilitet (lat. volatilitas) isparljivost; nestalnost, promjenjivostvolntilizacija (lat. volatilisatio) kem. isparavanje, pretvaranje u paru volatilizirati (lat. volatihsare) kem. ispariti, isparavati, pretvoriti (ili: pretvarati) u paru ili plin vole(j) (fr. vol e) let, letenje (ptica); pren. poloaj, rang; pucati iz voleja (u nogometu): udariti loptu u letu; haute volee it. ot vole (fr.) ljudi na visokom poloaju, odlinici, najugledniji ljudi nekog mjesta

glazba pjevanje; vokalni koncert

koncert u kojem su samo pjevake toke vokalizacija Gat, voealisatio = gram. pretvaranje suglasnika u samoglasnike; glaz. izgovaranje samoglasnika pri pjevanju; vokaliziranje vokalizam (fr. vocalisme) gram. teorija samoglasnika; samoglasnici nekog jezika ili neke rijei 5 obzirom na njihove meusobne odnose vokalize (tal. vocalizze) glaz. vjebe u pjevanju sa slogovima do, re. mi, fa itd. (solmizacija) vokalna harmonija (lat. vocalis, gr. harmonia sklad) skladnost dvaju ih vie slogova koji dolaze jedan za

volens-nolens

1485

voltiirati

volens-nolcns (lat.) "htio-nehtio", tj. kad se neto u svakom sluaju mora uiniti, hcz obzira na osobno raspoloenje volcnti non fit iniuria it. volenti non Ut injurija (lat.) onome tko pristaje ne ini sc nepravda, tko hoe da mu tako bude, tomu je pravo volfram (lat. vvolframium) kem. veoma tvrda i otporana kovina, atomska teina 1S4, redni broj 74, znak W, topi se na 3400; upotrebljava se za dobivanje volfram-elika i za niti elektr. arulja volicija (lat. volitio) psih. htijenje, volja, pojedinani akt volje, izraz volje volijera (fr. voliere) ptiarnik, dio zoolokog vrta u kojem su smjetene ptice volo (lat. volo hou) sic volo, sic jubeo il, sik volo, sik jubeo (lat; tako hou, tako zapovijedam, tj. umjesto svih razloga neka vrijedi moja volja (po jednom stihu iz Juvcnalovih satira) volonter (fr. volontaire, lat. voluntarius) onaj koji slui dragovoljno i besplatno; dragovoljac (vojnik) volseban (rus. volebnyj) aroban, tajanstven volt fiz. praktina jedinica za mjerenje potencijala i potencijalnih razlika: 1 volt = 1/300 elektrostatike jedinice potencijala; jedinica za mjerenje elektromotorne sile: elektromotorna sila koja u vodiu s otporom jednog oma proizvede struju od jednog ampera: naziv u ast tal. fiziaru Alessandru Volti (17841827) volt-elektrometar (A. Volta, gr. elektron, metron) fiz v. voltmetar volt-indukcija (A. Volta, lat. induetio) fiz. pojava izazivanja (induciranja) elektrine struje u zatvorenom vodiu pomou kretanja drugog vodia u njegovoj blizini kroz koji prolazi struja, ih pomou spajanja i prekidanja struje u bliskom vodiu, ili pomou

pojaavanja ih slabljenja struje u tom vodiu volta (fr. volte, tal. volta. lat. volutus valjan, kotrljan) u koli jahanja: jahanje u malom krugu, tjeranje konja u krug; u kartama: vjetina u mijeanju karata koja se sastoji u lome da odredena karti dode tono na eljeno mjesto voltaizam (A. Volta, fr. voltaisme) fiz. galvanski elektricitet, galvanizam voltamper (A. Volta. A. M. Ampere) fiz. proizvod jednog volta i jednog ampera: 1 voltamper = 1 vat volter (fr, voltniro) veliki naslonja s niskim sjedalom, a visokim naslonom za glavu, nazvan po fr. pjesniku i filozofu Voltaireu volterijanizam (fr. voltairianisme) fil. v. volterizam volterizam filozofija i nain miljenja fr. filozofa Voltairca (16941778); frivolan, epikureiski nain miljenja, kao kod Voltairca; volterijanizam voltfas (fr. volte-face, lat. volvere okretati, facier lice) voj. poluokret; nagla promjena miljenja; napraviti voltfas iznenada se okrenuti i isprsiti pred neprijatelja koji te progoni; pren. naglo promijeniti miljenje volti subito (tal.) glaz. brzo okreni (na notama) Voltin element fiz. galvanski element sastavljen od cinka, bakra i sumporne kiseline Voltin stup fiz. Stup sastavljen od mnogo elemenata naslaganih jedan preko drugog sljedeim redoslijedom: bakar tekuina (razrijeena H 2 S 0 4 ) cink voltier (fr. voltigeur) ovjek vjet u skakanju; plesa na konopcu; vrlo vjet konjanik, jaha vjet u skakanju na konja; laki pjeak, strijelac (u fr. vojsci) voltiirati (fr. voltiger, tal. voltegiare) vjeto se bacati na konja ili s konja;

voltmetar

1486

voncimer

izvoditi vjete skokove; plesati na konopcu; pren. brzo prelaziti s teme na temu voltmetar (A. Volta. gr. metron) fiz. instrument za mjerenje potencijalno razlike, naponske razlike volubilitet (lat. volubilitas) gipkost, pokretljivost, savitljivosl, okretnost; spretnost u govoru, slatkorjeivost: nestalnost, promjenjivost volum-teorija (lat volumen obujam, gr. theoria) kem. teorija po kojoj se koliine tijela spojenih u kemijske spojeve ne zamiljaju prema njihovoj teini, nego prema obujmu volumen (lat volumen, volvere) rukopis, spis obavijen oko tapia, svitak: knjiga, svezak; fiz. prostor to ga zauzima neko tijelo, obujam: glaz. obujam, opseg, jaina, punoa (glasa, zvuka) volnmenometar (lat volumen, gr. metron) sprava za mjerenje obujma vrstih i tekuih tijela volumetar (lat. volumen, gr. metron) fizioloka sprava za mjerenje promjena u obujmu pojedinih dijelova ivog ljudskog ih ivotinjskog tijela volumetrija (lat. volumen, gr. metria) vjetina mjerenja obujma; fiziol. mjerenje promjena u obujmu pojedinih dijelova ljudskog ili ivotinjskog tijela; kem. odreivanje koliine otop : ljene tvari voluminozan (lat. voluminosus) koji se sastoji od vie dijelova, koji je sastavljen od vise svezaka; u mnogo knjiga; velik, opsean, glomazan, debeo voluminozitet (lat. voluminositas) opsenost, glomaznost voluminoznost v. voluminozitet volunlaristi (lal. volimtar volja) fil. pristae voluntarizma voluntaristika psihologija smjer empirijske psihologije koji naglaava bitni znaaj procesa volje i osjeaja;

suprotno: intelektualistika psihologija voluntarizam (lat. voluntas volja) fil. filozofski smjer (psiholoki i metafiziki) koji bitnim svojstvom due smatra volju, a ne razum, koji, dakle, objanjava bitnost ivota pomou volje kao osnovne funkcije duhovnog ivota (Schopenhauer, Wundt) voluntas (lat voluntas, volo hou) volja;

stat pro ratione voluntas it slat pro

racione voluntas (lat) umjesto razloga vrijedi volja voluntas ultima (lat.) prav. posljednja volja, oporuka, testament voluptuozan [lat. volupluosus, voluptas pohota) sladostrastan, strastan, pohotliiv; zabavan, ugodan, pun veselja voluta (lat.) arhit ukras na slupovima u obliku zavoja, spirale, ara u obliku pua, zavijutak; zool. vrsta tropskog pua volutacija (lat. volutatio) valjanje; pren. nepostojanost, nestalnost volva (lat.) bot opna na mladim gljivama vombat (austraL) indonezijski tobolar velik poput jazavca V omi ka (lat vomica) med. ir, prit; osobito: ir u pluima vomikozan (lat. vomicosus) med. pun ireva, gnojan vomirnti (lat vomerc) med. v. vomilirali vomitirati (lat. vomitare) med. povraati, bljuvati; vomirati vomitiv (lat. vomitivum) med. sredstvo koje izaziva povraanje vomitorija (lat vomitoria) prilaz sjedalima u antikim amfiteatrima vomitus (lat.) med. povraanje, bljuvanje v o n c i m e r (njem. wohnon, stanovati, Zimmer soba) soba za dnevni boravak, "dnevna soba"

voracitet

1-487

vrbait

voracitet (lat. voracilas, vorax prodrljiv) prodrljivost; pren. gramzivost, nezasitnost Voshod it. Vashod (rus.) "Istok" (ime sovjetskim svemirskim brodovima) vostro conto it. vostro konto (tal.) trg. na va raun votacija (lat. voLatio) glasovanje, izglasavanje. skupljanje glasova; votiranje votant (lat. votans, vovere) glasa votiranje (lat. volatio) v. votacija votirati (lat. votum, tal. volare, fr. voter) dali svoj glas za neto, glasovati za, izglasati, glasovanjem odobriti votiv (lat. vovere zavjetovati, votivum) ctn. zavjetna rtva ili dar boanstvima, svecima, crkvama i dr.; prinosi se u poljoprivrednim proizvodima ili u predmetima od eljeza, zlata, srebra ili voska votivan (lat. votivus) zavjetovan, zavjetni votka (rus. vodka) popularno rusko estoko pie votum (lat. votum, vovere) zavjet, obeanje; glas koji se daje za neto, protiv neega; glasovanje, izglasavanje; mn. vota; cum i.uto it. kum voto (lal.) s pravom glasa; cum voto illimitato it. kum voto ilimilato (lat.) s neogranienim pravom glasa; meo voto (lat.) po mojoj elji, po mom nahoenju, to se mene tie; $u.b i>olo remissionis (lat.) sa eljom za povratak votum consultativum it. votum konzullativum (lat.) prav. savjetodavni glas votum curiatum it. votum kurijatum (lat.) ukupan, zajedniki glas; kurijski glas votum decisivum it. votum decizivum (lat.) prav. odluujui glas votum virile (lat. votum virile virilni glas) kneevski pojedinani glas, za razliku od kurijalnog glasa prelati,

grofova u starom njemakom parlamentu vovulus (lat.) med. zavezanost (ili: zapletenost) crijeva, zavrtanje dijelova tankog ili debelog crijeva oko potrbunice vox acuta it. voks akuta (lat.) glaz. visok (ih: otar) glas vox elamantis in deserto it. voks klamantis in dezerto (lat.) glas vapijueg u pustinji, tj. Ivana Krstitelja; pren. glas istine koji nema djelovanja, uzaludno opominjanje vox it. voks (lat) glas, zvuk, ton; rije, izraz; ad voem (lat.) uz rije, pri toj rijei (padne mi na pamet...); assa voe (lat.) samim glasom, tj. bez pratnje nekog instrumenta; sub }iac voe it. sub hak voe (lat.) pod ovom rijei (pri upuivanju na rjenik) vox humana it. voks humana (lat.) glaz. ljudski glas (na orguljama) vox hybrida it. voks hibrida (lat.) rije sastavljena od rijei dvaju ih vie jezika, npr. za-interesirati vox populi, vox dei it. voks popuLi., voks dei (lat.) posl. glas narodni je glas Boji, tj. to narod hoe, to je svetinja vox virginea it. voks virginea (lat.) glaz. djevojaki glas (za jednu oktavu vii i umilniji orguljski registar no to je vox humana} vrak (njem. Wrack) oteena lada koja se vie ne moe popraviti; pren. olupina, ruevina, neupotrebljiva stvar vrada (crkv.-slav.) 1. zavada, osobito izmeu dviju obitelji ili dvaju plemena zbog ubojstva; 2. krvnina, otkupnina (umjesto krvne osvete); 3. sud dobrih ljudi (tzv. krvno kolo) koji se sastajao kako bi izmirio dvije krvno zavaene strane vrbait mineral naen modu arsenskim rudaama u Makedoniji, nazvan po ekom mineralogu Vrbi

vulfcnit

1488

vulnerabilan

vulfenit vrsta rude, uti mineral od kojega se dobiva molibden (ime po austrijskom minerologu VVulfenu) vulgaran (lat. vulgaris opi. svakidanji) nizak, prostaki vulgaritet (engl. vulgaritas) obinost, proslalvo, prostota, niskost; prostaki nain izraavanja; vulgarnost vulgarizacija (lat. vulgarisatio) pretjerano pojednostavnjenjenje; injenje Opim, zajednikim, injenje da bude svima razumljivo vulgarizirati (lal. vulgare uiniti opim, opepoznatim, vulgarisare) pojednostaviti neto; uiniti neto opim, zajednikim, objasniti, uiniti da neto bude svima razumljiva; vulgirali vulgarnost v. vulgaritet Vulgata Gat.) latinski prijevod Sv. pisma koji jc Katolika crkva priznala kao autentian na Tridentskom crkvenom saboru 1546. v u l g o (lal. vulgo) pril. kod naroda, u narodu; uope, obino, u obinom ivotu, narodski, jezikom obinog svijeta, jednostavno reeno vulgo quaesitus it. vulgo kvezitus (lat.) prav. bludniino dijete v u l g u s (lat.) narod, puk, svjetina, gomila (lat.) Svjetina eli bili prevarena, neka dakle i bude prevarena vulkan (lat. vulcanus) geol. mjesto na Zemlji gdje je ona toliko duboko otvorena da iz njezine vrele unutranjosti mogu izbijati na povrinu tople pare i plinovi, vru pepeo, usijano kamenje i otopljene slijene; vatreni brijeg (naziv po bogu Vulkanu) Vulkan (lat. Vulcanus) mit. staroitalski bog vatre (osobito njezine razorne snage) i metalskih radnika ili kovaa, s radionicom u vulkanu Iitni; sin Jupitera i Junone, Venerin mu (odgovara grkom Hefestu)

Vulgus vult decipi, ergo decipiatur

vulkanisti (lat. vulcanus) mn. geol. prislae teorije da je Zemlja svoj dananji oblik dobila djelovanjem vatre (suprotno: neptunisti); prid. vulkanistiki vulkanitet Gat. vulcanitas) geol. postanak (ili: podrijetlo) vulkana; svojstvo nekog tijela dobiveno djelovanjem vatre vulkaniti (lat. vulcanus) geol. vulkanske stijene (koje su postale erupcijom vulkana) vulkanizacija (lat. vulcanus, vulcanisalio) postupak pri zagrijavanju gume, kauuka i gutaperke, pomijeanih sa sumporom, na temperaturi od 130140 C C; na taj nain ove tvari, koje su inae na 0 tvrde kao drvo, a na vioj temperaturi omekaju, postaju zbog visoke temperature elastine i ne otapaju se, kao obinu, u eteru, benzolu, terpentinu i dr. vulknnizam (lat. vulcanus) geol. sve vulkanske pojave i djelovanja te njihove posljedice koje su u tijesnoj vezi s poremeajima u Zemljinoj kori; shvaa nje da je Zemlja dobila svoj dananji oblik djelovanjem vatre (suprotno: neptunizam) vulkanizer onaj koji vulkanizira vulkanizirati (lat, vulcanus, vulcanisare) kauuku i gutaperki dodavati (ili: dodati) sumpor, pa ih onda na visokoj temperaturi uiniti da postanu elastini i neotopivi vulkanologija (lat. vulcanus, gr. logia) geol. znanost koja prouava sve vulkanske pojave vulkanski (lat vulcanius) koji se tie boga Vulkana; koji bljuje vatru, koji potjee od vulkana; koji je postao ili je preoblikovan djelovanjem vatre vulkord (engl. woolcord) vrsta vrste vunene tkanine, posebno za hlae vulnerabilan (lat vulnerabihs) ranjiv, obranjiv, koji se moe raniti, povrediv, ozljediv; pren. slab, neotporan

vulnerabilitet vulnerabilitet (lat. vulnerabilitas) rar\jivost, povredi vost, ozljedivost; neotpornost. sklonost bolestima Vulnerant nmnes, ultima necat (lat.) Ranjava svaka, no ubija posljednja (napis na brojanicima srednjovjekovnih toranjskih satova) vulneruria (lat.) mn. med. sredstva za lijeenje rana vulnus (lal.) rana; vulnus letale. (lat.) smrtonosna rana vultispeks (lat. vultispex, vultus izraz lica. lice, specere gledati) strunjak u odrcdivanju karaktera ljudi po crtama lica; fiziognom

1489

vundertim

vulva (lat.) anat. vanjski dijelovi enskog spolnog organa, slidnica vulvitis (lat. vulva) med. upala vanjskog dijela enskog spolnog organa vulvo-uterinski (lat. vulvus. uterus) anat, stidnino-maternini, koji pripada stidnici i maternici ili se tie slidnice i maternice vulvula (lat.) zool. maternica kod ivotinja vunderkind (njem. Wunder udo, Kind dijete) izvanredno nadareno dijete; "udo od djeteta" vundertim (njem. Wunder udo. leam momad) udesna momad

w
W, w slovo koje je dospjelo u hrvatski jezik i abecedu iz stranih abeceda (njem., engl.) wagon-lits itvagon-li (fr.) (eljeznika) kola za spavanje vvarranted (engl.) oznaka na engleskim proizvodima = garantirano Wassermannova reakcija med. reakcija krvnog seruma kojom se moe utvrditi oboljelosl od sifilisa water-closet it. voter-klozet (engl.) suvremeni higijenski zahod, s porculanskom koljkom i vodom za ispiranje neistoe, engleski zahod White Star Line it. Vajt star lajn (engl.) "Linija bijela zvijezda", prekooceanska parobrodska linija izmeu Liverpoola i New Yorka whitcbait it. vajthot (engl.) mlada haringa iz Temze, smatra se posebnom poslasticom whiteboys it. vajtbojs (engl.) mn. bijeli momci, od 1760. tajna udruga siromanih katolika u Irskoj, kanjavala je pretjerano stroge posjednike, inovnike i dr. (nazvana po tome to joj je simbol bila bijela boja) Whitcchapel it. Vajtcpel (engL) najsiromanija i najzapuLenija etvrt u istonom dijelu Londona "VVhitehall it. Vajthol (engl.) nekada: kraljevska palaa na Temzi u Londonu; sada: iroka ulica u zap. dijelu Londona u kojoj su zgrade ministarstava Wilhelm Teli (njem.) legendarni junak vicarske slobode u XIV. st. koji je, prema predaji, ubio austrijskog namjesnika Gesslera i time zapoeo oslobodilaku borhu; poznat i po tome to je pogodio jabuku na glavi svog sina; tema vie umjetnikih, knjievnih (F. Schiller) i glazbenih djela (Rossini) Wodan (njem. Wodan) mit. vrhovni bog svih germanskih naroda (skandinavski Odin), bog vjetra, mrtvih, pobjede, dobre etve i lijenitva

X
X. x slovo grkog (ksi) i latinskog (iks) alfabeta; slui kao simbol: a) nepoznate veliine u matematici; b) neodreeno velike koliine; c) nepoznate osobe ili osobe koju ne elimo imenovati; d) uope neeg nepoznatog X rimska brojka 10 XX rimska brojka 20; isp. npr. XX Centurv (engl. twientieth it. tventith seneri) dvadeseto stoljee; XX-miglia (tal. it. Ventimilja) granino mjesto Italije prema Francuskoj Xe (xenon) znak za kemijski element ksenon X e r o x v. Kseroks. Xmas (engl. Christmas), Boi x-noge noge u obliku slova x, krive, iskrivljene noge. iks noge xy (it. iks-ipsilon) nepoznata osoba x-zrake zastario naziv za rendgenske zrake

Y
Y, y slovo grkog alfabeta (y psilon "golo i H ); u mnogim dananjim abecedama oznauje glas j ili u (u irilici se ita kao u); u algebri oznaka za drugu nepoznanicu, obino u vezi sa x Y znak za kemijski element itrij (yttrium). yaeht v. jahta Yngi-antena antena za kratke valove, za ultrakratkc valove i za televizijski prijam (izumitelj -Japanac Yugi), preudeena antena koja ima dipol, reflektor i vie direktora Tajurveda (sanskr.) trea od vedskih knjiga, sadri propise rtvenih obreda yamato e smjer u japanskom slikarstvu (12.14. st). motivi iz dvorskog i vitekog ivota te legendi Yankee-Doodle (engl. it. Jenkidudul) amerika puka pjesma iz 18. st.; neslubena himna SAD yard v. jard. Yb znak za iterbij (yttcrbium) yd skra. za vard Yedo historijsko ime za Tokio yeoman (engl. it. joumen) nekad: slobodnjak, slobodan seljak; danas: zakupnik, maloposjednik yes engl. (it. jes) da, jest, tako je. ycti divovsko ovjekoliko bie koje po vjerovanju okolnog stanovnitva ivi iznad snjene granice na Himalaji ye-ye (it. je-je) poseban stil pop-glazbe, osobito popularan u Francuskoj oko I9fi2. god.; troetvrtinska mjera, vrlo brz tempo, jedna od varijanti rocka; 2. ples na istoimenu glazbu s improvizacijama, u paru ili skupno; 3. sinonim za neto suvremeno, po najnovijoj modi ygdrasil mit. igdrasil. jasen koji odrava svijet, prema vjerovanjima Skandinavaca ylang-vlnng ulje orhideje mirisom slino zumbulu, s otoka Manilc yoga joga, indijska tehnika mediLacije yogi jogi, osoba koja se bavi jogom

Z, z dvadeset i deveto slovo hrvatske latinice znabiti se (prema tur. abajlamak) zaboraviti se u zanosu zabadava (tur. bad vjetar, hava zrak) besplatno, bez naplate; uzalud, beskorisno zabremzati (njem. Bremse konica) zakoiti; zaustaviti, sprijeiti kretanje zabulati (lat. bulla peat od voska) staviti bulu, tj. zapeatiti; staviti u omotnicu zabuliti (tur. bula ena muslimanka) uiniti bulom. tj. poturiti enu; omotati glavu rupcem ili alom (na nain bula) zadik (hebr. zadik "pravedni") uitelj u hasidizmu (v.), tovan poput sveca zadolmiti (tur. dolmak puniti, ispuniti) zagatiti; ograditi nasipom, zadumljen {rus. duma misao) zamiljen, zabrinut zagoloiti (tal. goloso prodrljiv) polakomiti se zahmet (tur.) teak rad, trud, muka, napor; potekoa, nevolja zajik lakotnik, sredozemna biljka lepirnjaa ibastih grana i velikih utih cvjetova z a k o p a n L gl. prid. trpni glagola zakopati; 2. pren. suzdran, utljiv, zatvoren u sebe z a k u m {tur. zakkum) v. oleandar zamak (e. zemak, rus. zamok) utvren srednjovjekovni dvorac; kula, grad, burg znmbak (tur.) 1. ljiljan, krin; 2. perunika

zambo mjeanac izmeu crnca i Indijanke ili Indijanca i crnkinje zambra (p.) ivahni maurski ples; nona zabava s plesom zamindar bivi indijski sustav vlasnitva nad zemljom: Englezi su zemlju darovali poreznicima koji su im svake godine plaali odreene svote, a zemljite su davali u zakup seljacima od kojih su utjerivah svoju dobit zana (rum. zina) vila zanana (perz. zenaneh) odio za ene u kui obinih Perzijanaca zanat (tur. san'at) obrt; sposobnost, majstorija; zanimanje, struka, profesija zanella (tal.) pamuni i pol u vuneni materijal za podstave zanni (tal.) lik lakrdijaa iz talijanske puke komedije zantedeskija bot. vrsta biljke kozlaca (naziv po tal. fiziaru Fr. Zantedes-

ehiju)

zapatak (tal.) zasun (poluga za zatvaranje vrata) zapateado (p.) ples u 3/4 taktu, s udaranjem peta (vrsta flamenca) zapon-lak vrsta zatitnog laka za kovine zapt (tur. zapt, zabvt) strogost, disciplina: poredak zar (perz.) tanak pokriva, tanka koica, veo. tanka ljuska Zaratustra (staroperz. Zarathustra) uitelj mudrosti kod starih Perzijanac a i osniva jedne dualistike religije, roen oko 900. pr. n. e.; postoje dva naela, dva duha: dobri duh (Or-

zara

1494

zelot

muzd) i zli duh (Ahriman); Ormuzdu pomae est dohrih duhova: Istina, Dobrota, Mudrost, Vlast, Zdravlje i Dugovjenost, a Arimanu dva: La i Bijes; njegovo se nauavanje odralo do danas kod Farsa u Perziji i Indiji; Zoroaster '* zara (tur. zerde) ria ih ostupana penica kuhana u razvodnjenom eeru zarf (ar.) duh, vjetina, otroumnost; elegancija; korice, zamotak; metalni tanjur na kojem, u Turskoj, pri posluivanju kave stoji alica zaruret (tur.) 1. im. m^a, nevolja; 2. prid. prijeko potreban, neophodan zarzuela (p.) glazl>en(scensko djelo u kojoj se izmjenjuju gfuma, pjevanje i ples; opereta zasada (e.) naelo, temeljno stajalite, polazite, ustaljeno miljenje zat (tur.) osoba zaval (tur. zcval) krivnja; odgovornost zbaljo (tal. sbaglio) trg. previd, pogreka; pogreka u raunanju; ispravak pogTeke davanjem odtete zbitenj (rus. zbilen) rusko narodno pie od vode. meda i klinia, pije se kao aj zbitije (crkv.-slav.) ono to se zbilo, tj. dogadaj zborzirati (tal. sborsare) trg. isplatiti, poloiti novac, akontirati zborzo (tal. sborso) trg. izdatak, isplata, uzimanje unaprijed, akonto zbrojovka (c. zbroj oruje) pukomitraljez ekog podrijetla zdenjoz (tal. sdegnoso) prid. naprasit, nagao zdur (lat exitor onaj koji izlazi) 1. glasnik, najavljiva (u Dubrovakoj Republici); 2. zool. vrsta morske ribe zebra (p., port, zebra, tal. zebro) zool. ivotinja iz roda konja, s lijepim prugama po tijelu, ivi u ju. i sred. Africi, afriki magarac; zebra-drvo palmino drvo sa sarama

zebu istonoindijska i afrika vrsti domaeg bivola; Hindusi ga tuju kao svetu ivotinju zecer (njem. sitzen sjediti) "sjedilac", tj. slagar koji radi sjedei za strojem linotipom, monotipom zeir (tur. zikir uspomena; znak) zlatan prsten peatnjak zefir (gr. zefyros) zapadni vjetar, blag i prohladan vjetri, povjetarac (vjesnik proljea); mit. bog vjetra kod starih Grka; trg. fina muselinska tkanina, osobito za koulje; voj. v. zefiri zefiri (fr. zephvrs) mn. vrsta lako naoruane francuske vojske u Aliru zehcener (njem, sechzehn esnaest) port, u nogometu: esnacsterac, tzv. kazneni prostor zehciger (njem. sechzig ezdeset) ozdesetogodinjak zeilitoid (gr. zea ito, lithos kamen, eidos oblik) itan kamen, tvrda tvar koja se priprema od iti i od koje se, otapanjem i prekuhavanjem. dobiva pivo zekat (ar. zaka) v. zekijat zekijat (ar. zaka) etrdeseti dio prihoda u novcu i svaki etrdeseti komad sitne stoke koji, po propisima Kur'ana, treba davati za pomaganje sirotinje, vrsta muslimanskog vjerskog poreza; zekat zelenkada (tur. zerrin kadeh) bot. sunovrat, narcis zelo it. zjelo (rus.) vrlo, veoma; izvanredno zeloso it. celozo (tal.) glaz. estoko, arko zeloso it. zelozo (tal. zeloso, gr. zolos) glaz. usrdno, sa arom, vatreno zelut (gr. zelotes nasljedovatelj, oponaatelj) lan ekstremne idovske narodne stranke koja se, izmeu 6fi 70 g. n. c., pobunila protiv Rimljana; pren. onaj koji s nesnoljivusu prima suprotno miljenje, osobito u religijskim i drugim pitanjima

zelotican
zelotican (gr. zelotos) protjeran u vjerskim pitanjima, pretjerano revnosan u vrenju vjerskih obreda i Uh zelotipija (gr. zelotypia) ljubomora, zavist; strasna revnost, pretjerana revnost, nesnoljivost zelotizam (gr. zelotes) pretjerana revnost, nesnoljivost (osobito u vjerskim i crkvenim pitanjima); usp. zelot

1495

zibaldone

zcloza (gr. zelos, zelosis) revnost, usrdnost, marljivost, ar zelzela (tur. zelzele) potres zeman (ar., perz.) vrijeme; stoljee; smrt., umiranje zemi (gr. zca ito) kem. osebujan biljni sastojak, dobiva se od sjemena zca mays (kukuruza) zen-budizam (sanskrt.) sustav budhistike meditacije (osobito u Japanu): meditiranjcm sc nastoji postii djelotvornu ivotnu snagu i najvee samosvladavanje koje dovodi do sjedinjenja s Budhom zenana (perz. zenaneh) v. zanana z e n d (staroperz. zend) stari perzijski jezik, onaj kojim je napisana Zend-avesta, najstariji iranski jezik (spada u skupinu arijskih jezika) Zend-avesta (staroperz. zend, vasta) "iva rije", sveta knjiga zendskog naroda, tj. starih Perzijanaca i njihovih potomaka Farsa, u njoj je izloen religijsko-filozofski Zaratustrin nauk zenit (ar. semt) najvia toka na nebu, ona koja stoji vertikalno nad promatraevim tjemenom; pren. najvia toka, vrhunac ega; supr. nadir Zenobija kraljica palmirske drave ('266272.); svoju je vlast proirila na Siriju, Egipat i dio Male Azije, ali je na kraju poraena od Rimljana Z e n o n grki filozof (350264 pr. n. e.), utemeljitelj filozofije stoicizma z e n z o (tal.) imenjak; prijatelj

zeoliti (gr. zeo vrijeme, lithos kamen) mn. mit. skupina veinom bijelih, sjajnih i lisnatih minerala, uglavnom silikati s vodom, natrijem i kalijem; zeolitneploe grad. nezapaljive ploe za pokrivanje graevina zerdast (perz. zerd) ut. plave kost;, blijed. afranaste boje zerdav (tur. zerdava, zerdeva, perz. zerd) zool. samur, ivotinja iz porodica kuna zerdenlija (tur. zerdeli) vrsta sitne i slatke marelice s gorkom jezgrom zerger (tur.) zlatar zero (fr.) nula, nitica zert (tur. sert ut, blijed) 1. prid. naprasit, ljut; 2. pril. muno, neugodno zetetian (gr. zetetikos) koji trai, koji pita, ispitivaki, istraivaki zetetika (gr. zeteo traim, istraujem; pitam) vjetina da se pomou vjetog postavljanja pitanja doe do istine (Sokratova metoda) zeugma (gr. zeugma most; jaram) ret. figura pri kojoj se jedan predikat (glagol), koji zapravo pripada samo jednom subjektu, odnosi na vie subjekata, ih kad se subjekt koji pripada samo jednom predikatu odnosi na dva ih vie predikata, npr: "Moje oi gledaju na pravednike, a ui na njihove vapaje." Zeus (gr. Zeus.- mit, najstariji i najtovaniji bog kod starih Grka, otac bogova i ljudi, bog neba, nebeske vatre (munje)i svjetlosti, ozbiljni, svemoni i sveznajui gospodar svijeta, praizvor pravde i poretka, zatitnik doma, grada i gostoprimstva, spasilac i osloboditelj od zla (Rim.: Jupiter) zevak (tur.) dokolica, odmor, uivanje zeval (tur.) 1. kraj, propast; opasnost; 2. najvia toka sunca (u podne) zgrafito (tal. sgraffito) crtanje grebenjem po vapnu ih gipsu zibaldone it. dzibaldone (tal.) velika biljenica

zibner

1196

zinafuk

zibner (njem. sieben sedam) sedmica u kartama; pik-zibner pikova sedmica {najslabija karta); pren. beznaajan ovjek
zibriti (tal. sibilare) (Ijukati, puhati; zepsti, izazivati zebnju zieer (njem. Sitzer) situacija iz koje se sigurno moe postii pogodak (npr. u koarci) z i e r (tur. zikir) zazivanje Bojeg imena; ziir zigoma (gr. zygosis) anat. jabuna, jagodina kost; anat. jagodini. koji pripada jabunoj ili jagodinoj kosti zigomorfan (gr. zygos jaram, morfe oblik) anat. ovako se naziva grada nekog organizma kad se moe samo jednim pravcem podijeliti na simetrine polovine, npr. kod zmije, lista ljubiice i dr.; zigomorfan cvijet bot, simetrian cvijet zigostat (gr. zvgostateo vagom mjerim, vaem) onaj koji mjeri, koji ispituje teinu metalnog novca zigostatinn (gr. zygostateo vaem) iz vagan, odmjeren, ispitan mjerenjem. odreden z i g o t (gr. zygon spoj, veza) fiziol. oploeno ja je koje nastaje spajanjem jajne slanice i spermija, odnosno spajanjem muke i enske gamete z i g o z a (gr. zvgosis) zool. sljubljivanje zigrau (njem. Sicg pobjeda, Rausch zanos) opijenost pobjedom, pobjedniki zanos z i h e r (njem. sicher) siguran, pouzdan zihera (njem. sicher siguran) naziv za ovjeka koji nee riskirati, tj. eka "svoj trenutak" ziherica (njem. sicher siguran) v. zihernal z i h e m a d l (njem. Sichcrhcitsnadel) sapinjaa, skopanica, igla za zapinjanje. zaponka z i h e r u n g (njem. sicher siguran) teh. osigura kojim se prekida prejaka struja

zima (gr. zvme) kvasac, kiselo tijesto zimian (gT. zymoo mijeam s kvascem. zyme kvasac) koji ie nastao zbog previranja, Iciseo zimogen (gr. zyme kvasac, -genes gignesthai roditi sc, nastati) koji stvara i izaziva vrenje, koji proizvodi vrenje ili encime zimologija (gr. zyme kvasac, logia) kem. znanost o vrenju, tj. o otapanju organskih supstancija u jednostavnije spojeve pod utjecajem fermenata (mikroskopski sitnih gljivica koje svojim razvijanjem uzrokuju vrenje) zimoma (gr. zymoma) mn. kem. sredstva za izazivanje vrenja; ferinenti, enzimi z i m o s k o p (gr. zvme kvasac, skopeo gledam) ureaj za ispitivanje kvasca z i m o t e h n i a r (gr. zyme, technikos) poznavatelj vrenja, onaj koji se bavi privrednim iskoritavanjem vrenja zimotehnika (gr. zvme kvasac, technikc) vjetina izazivanja i iskoritavanja vrenja, znanost o privrednom iskoritavanju vrenja ili fermentacije, npr. u proizvodnji piva, este, octa i dr. zimolian (gr. zymotikos) koji izaziva vrenje; zimotine bolesti nekadanji est naziv za infekcijske bolesti zimotikum (gr. zvme kvasac) kem. sredstvo za izazivanje vrenja, ferment, enzim zimoza 'gr. zyme kvasac) kem. mijenjanje organskih tijela pod utjecajem fermenata, vrenje; fermentacija zimoze (gr. zvmosis vrenje) mn. kem. v. enzimi zimozimetar (gr. zyme kvasac, metron) instrument za mjerenje razliitih stupnjeva vrenja (fermentacije) zimurgija (gr. zvme kvasac, zymurgia) kemija vrenja, znanost o vrenju zinaluk (tur. zina preljub, blud) moralna razuzdanost, preljub; prostitucija

zin.jan.trop
zinjantrop lubanja ovjekolikog bia veoma slina lubanji australopitekusa (naziv prcima Zinj ime kraja gdje je pronaena i gr. anthropos ovjek) zipeiger (njem. siebzig sedamdeset) sedamdesetogodinjak, ovjek od sedamdeset godina zitogala (gr. zythos jemeno pivo, gala mlijeko) kem. pivska i octena sirutka zitopeja (gr. zythos, poiein praviti) pripremanje piva, kuhanje piva zitos (gr. zvthos jemeno pivo) pie pripremljeno pulem vrenja., pivo; ocat zitotehnika (gr. zythos jemeno pivo, technike vjetina) vjetina kuhanja piva, kuhanje piva Zn kem. kratica za cink zoagrija (gr. zoon ivo bie. agrco ivoga uhvatiti) spasenje neijeg ivota i nagrada za to zoantropija (gr. zoon ivotinja, anthropos ovjek) med. vrsta ludila u kojem ovjek umilja da se pretvorio u neku ivotinju zodijaki v. Zodijak Zodijak (gr. zodion ivotinjica: slika, lik) astr. "ivotinjski krug"; ovo je naziv, jo od najstarijih vremena, za zvijezde koje sc; nalaze na ekliptici i koje su podijeljen.je na dvanaest jata zato to su pojedina zvjezdana jala u tom krugu nazvana veinom ivotir\jskim imenima (Ovan, Bik. Blizanci, Rak, Lav, Djevica, Vaga, korpion, Strijelac, Jarac, Vodenjak, Ribe) zoetrop (gr. zoe ivot, trope) opt. v. zootrop zofor (gr.) arhit. reljefima ukraen friz na starogrkim graevinama zograf (gr. zografos) v. zoograf zografija (gr. zografia) v. zoografija zoian (gr. zoikos ivotinjski) ivotinjski, koji potjee od ivotinja; ivotni, koji odrava ivot, koji hrani znidiofilija (gr. zoidion ivotinjica, fileo volim) bot prenoenje peluda

1497

zoofag

pomou ivotinja (kukaca); zoidiofilne biljke one iji pelud prenose ivotinje, osobito kukci zoijatar (gr. zoon ivotinja, iatros lijenik) lijenik ivotinja, veterinar zoijatrija (gr. zoon ivotinja, iatreia lijeenje) ivotinjsku lijenitvo, lijeenje ivotinja, veterinarstvo zoijatrika (gr. zoon ivotinja, iatreia lijeenje) v. zoijatrija Zoilos (gr. Zoilos) grki govornik iz Amfipola u Trakiji. ivio u III. st. pr. n. e., poznat kao pakostan kritiar Homerovih pjesama, zbog ega se i danas njegovim imenom obiljeava pakostan kritiar i kuditelj zoizam (gr. zoe ivot) ivot ivotinja, ivotni proces kod ivotinja zomos (gr.) juha; zomos melus "crna juha", jelo starih Sparlanaca zona (gr. zone) ^pojas". svaki dio povrine zemaljske kugle koji jc zatvoren izmeu usporednica (arka, umjerena, hladna, suptropska zona); krug, podruje; drutvena klasa; med. pojavljivanje sitnih mjehuria samo na jednoj polovici tijela ili uzdu pojedinih ivaca, praeno svrbeom i neuralginim bolom zonian (gr. zone pojas} pojasni, koii sc tie Zemljina pojasa, koji jc u vezi sa Zemljinim pojasom; v. zona zoo (gr. zoon ivotinja) 2. skraeni naziv za zooloki vrt zoo- (gr. zoon ivotinja) 1. predmetak u sloenicama sa znaenjem: ivotinja. ivotinjski zoodinamika (gr. zoon, dvnamis sila, snaga, mo) ivotna sposobnost i mo organizma zooemija (gr. zoon, haima krv) epidemija kod ivotinja; usp. endemija zooerastija (gr. zoon ivotinja, erao udim) v. sodomija zoofag (gr. zoon, fagein jesti) onaj koji se hrani mesom, mesojed, mesoder

zoofagian

1498

zoolatrija

zoofagian (gr. zoon, fagein jesti, derati) koji jede meso. koji se hrani mesom zoofagija (gr. zoon, fagein jesti, derati) hranjenje mesom, mesoderstvo zoofarma uzgajalite divljih krznaa, npr. srebrnih lisica zoofarmakologija (gr. zoon, farmakon lijek, logia) znanost o sredstvima za lijeenje; ivotinjskih bolesti zoofenomenologijn (gr. zoon, fainomenon pojava, logia znanost, nauavanje) znanost o ivotnim pojavama kod zdravih i bolesnih ivotinja zoofilija (gr. zoon, fileo volim) spolna naklonost prema ivotinjama; pojava da milovanje ivotinja izaziva spolni nagon zoofit (gr. zoon, fyton biljka) ivotinja s tijelom slinim biljci, polip zoofitoliti (gr. zoon. fvton, biljka, lithos kamen) mn. geol. okamenjeni polipi zoofitologija (gr. zoon, fvton biljka, logia) znanost o ivotinjama slinim biljkama, znanost o polipima zoofizika (gr. zoon, fysis priroda) znanost o kemijskim svojstvima u ivotinja zoofiziologija (gr. zoon, fysis priroda, logia) znanost o ivotnim pojavama u ivotinjskom i ljudskom tijelu zoofobija (gr. zoon ivotinja, fobeomai bojim se) med. bolestan strah od ivotinja zoofor (gr. zoon, fbros, fero nosim) arhit. stup ili svod s likom ivotinje zoogeja (gr. zoon, ge zemlja) ivotinjska zemlja, kao konaan proizvod (produkt) raspadanja i truljenja ivotinjskih tijela zoogen (gr. zoon, genes, gignesthai roditi se, nastati) hladetinasta masa (elatina) koja se dobiva iz kostiju kemijskim putem zoogenij (gr. zoon, genos) v. zoogen

zoogenija (gr. zoon, genos, gignesthai roditi se, nastati, postajati) znanost 0 postanku ivih bia; filogenija zoogeografija (gr. zoon, geografia) grana zemljopisa ili zoologije koja prouava i opisuje rasprostranjenost ivotinja na Zemlji zooglifit (gr. zoon, glyfo dubem, izdubem, ureem) geol. kamen u obliku ivotinje, ivotinjski otisak u kamenu; zoomorfit zoogonija (gr. zoon, gignomai raam se) raanje ivih mladunaca zoograf (gr. zoon, grafo opisujem) opisiva ivotinja; slikar ivotinja, ivopisae; zograf zoografija (gr. zoon, grafo) opisivanje ivotinja, prouavanje ivotinja; slikanje ivotinja; prid. zoografski zoohlorela (gr. zoon, chloros svijetlozelen, zelenout) biol. jednostanina alga koja ivi u simbiozi sa ivotinjama; zooksantela zoohorija (gr. zoon ivotinja, hora prostor, zemlja) irenje biljnih sjemenki 1 plodova pomou ivotinja zoohrezija (gr. zoon, chresis uporaba) znanost o stoarstvu, stoarstvo zooid (gr. zoon, cios oblik) individua u ivotinjskim kolonijama zoojatrika (gr. zoon, iatreia) v. zojatrija zoojazis (gr. zoon, iasis lijeenje) v. zojatrija zookemija (gr. zoon, ehomeia) znanost o kemijskim tvarima u ivotinjskom tijelu, tj. znanost koja ispituje kemijske procese u ivom organizmu zonkirurgija (gr. zoon, cheirurgia) vjetina lijeenja ivotinjskih rana zooksantela (gr. zoon, xanthos ut) zool. v. zoohlorela zoolater (gr. zoon, latreo oboavam, potujem) oboavatelj ivotinja, potovatelj ivotinja zoolatrija (gr. zoon, Iatreia oboavanje;) religiozni) potovanje odreenih

zoolit
ivotinja (kod veine mnogoboakih naroda), zasnovano na vjerovanju da se u njima kriju duhovi predaka zoolit (gr. zoon, lithos kamen) geol. okamenjena ivotinja, ostatak fosilnih ivotinja zoolog (gr. zoon, logos) poznavatelj i uitelj znanosti o ivotu i prirodi ivotinja zoologija (gr. zoon, logia) znanost (dio biologije) koja prouava ivotinje s obzirom na njihov vanjski i unutarnji sastav, na njihove meusobne odnose i odnose prema ostalom svijetu; zoozofija zooloki (gr. zoon, logos) zoologijski, koji se odnosi na znanost o ivotinjama; zooloka stanica zavod za ispitivanje i prouavanje ivotinjskog svijeta, osobito morskih ivotinja; zooloki vrt vrt u kojem se dre domae i, osobito, strane ivotinje, radi promatranja i prouavanja zoomagnetizam (gr. zoon, magnes magnet) ivotni magnetizam, tobonji utjecaj ivanog (nervnog) ivota jednog ovjeka na ivani (nervni) ivol nekog drugog ovjeka sa svrhom lijeenja; zove se i biomagnetizam i magnetoterapija zoomorfi (gr. zoon, morfe oblik) mn. tvorevine (ih: stvari) izraene u obliku ivotinja zoomorfit (gr. zoon, morfe) v. zoolifit zoomorfizam (gr. zoon, morfe oblik) zamiljanje i prikazivanje bogova u obliku ivotinja zoomorfoze (gr. zoon, morfe oblik) mn. geol. okamenjene ivotinje iz prijanjih geolokih razdoblja zoon (gr. zoon) ivotinja zoonim (gr. zoon ivotinja, onoma ime) gram. ime ivotinje z o o n o m i j a (gr. zoon ivotinja nomos zakon) znanost koja prouava ivotinjski ivot

1499

zooti politi

zoonomija (gr. zoon, nomos zakon) znanost o ivotu, o zakonima i naelima kojih se Lreba pridravati da bi sc ouvala ivotna sposobnost zoonosologija (gr. zoon, nosos bolest, logia znanost) znanost o ivotinjskim bolestima zoonoze (gr. zoon, nosos bolest) mn. med. zarazne bolesti domaih ivotinja koje mogu prijei i na ljude koji dolaze u dodir s njima ili s njihovim izmetinama (bedrenica, bjesnilo, slinavka i dr.) zoopaleontologija (gr. zoon, palaios star, drevni, ontos bie, logia) v. poleozoologija zooparaziti (gr. zoon, parasitos nametnik) mn. ivotinjski nametnici (paraziti) zoopatologija (gr. zoon, pathos bol, logia) v. zoonosologija zooplast (gr. zoon, plasso uohliavam, izraujem) onaj koji umije izraivati ivotinjske oblike zooplastian (gr. zoon, plasso) koji se tie radova zoo plasta, koji sadri radove zooplasta, npr. zooplastini kabinet ili muzej zbirka ispunjenih ivotinja zoopsihologija (gr. zoon, psvehe dua, logia) znanost o duevnim pojavama kod ivotinja zoosperma (gr. zoon, sperma sjeme) fizol. ivotinjsko sjeme, sjemena stanica zoospora (gr. zoon, sporos sjeme, plod, usjev) tiziol. bespolne stanice koje vre umnoavanje zooteizam (gr. zoon, theos bog) v. zoo1 atrij a zooterapija (gr. zoon, thcrapeia lijeenje) znanost o hjeenju ivotinja zootipoliti (gr. zoon, tvpos otisak, lithos kamen) mn. kamenje sa ivo 7 linjskim otiscima

zootokija

1500

zumcr

zootokija (gr. zoon, tikto raam, tokos raanje) raanje ivih, mladunaca, npr. kod sisavaca itd. zo o t o k sin (gr. zoon, toxon strijela, otrov) otrov koji izluuju ivotinje (zmije, pele, muhe, korpioni i dr.) z o o t o m i j a (gr. zoon, tome rezanje} ivotinjska anatomija, anatomija ivotinja z o o t r o p (gr. zoon, trope okret, povrat) opt. ivi kota, ureaj zasnovan na naelu zakanjavanja svjetlosnih dojmova: na unutranjoj povrini bubnja nalazi se niz slika koje prikazuju razliite uzasttpne poloaje nekog tijela koje se kree (npr. konja u trku) pa kad sc bubanj brzo okree, izgleda kao da se to tijelo zaista kree; stroboskop z o o t r o p e j o n (gr. zoon, trefo hranim) mjesto gdje sc uzgajaju ivotinje z o o z n (gr. zoosis) oivljavanje: spaavanje ih odravanje ivota zoozofija (gr. zoon, sofia znanje) v. zoologija z o p i l o t zool. ameriki jastreb, veoma prodrljiv z o r (tur.) mo, jakost, snaga, silovitost, estina; nevolja, opasnost z o r b a (tur.) nasilje, teror Z o r o a s t e r (gr. Zoroasteres) grko ime za Zaratustru zort (tur.) strah i trepet, strah od koga, zebnja; nevolja, tekoa, prijeka potreba zotian (gr. zolikos ivotvoran; iv; ivotinjski) koji ivi, koji unapreuje ivot, koji se tie ivota zotika (gr. zotike, dvnamis) ivotna snaga ivotinja Zr kem. kratica za cirkonij Zrinski Chutes il, ... ats (engl.) Slapovi Zrinskoga, ime vodopada na ri-

jeci Kuilu (u porjeju Konga) koje je otkrio Hrvat Poeanin Dragutin Lchrman (15. veljae 1893.) Zuavi (ar. ziaf, fr. Zouave) mn. stanovnici okruga Zuaviie u pokrajini Konstantini, za novac rado postaju vojnici u slubi Alira, Tunisa i Tripolija; po njima je nazvano francusko pjeatvo u Aliru koje se sastoji od tih uroenika i Francuza te nosi orijentalnu odoru Zucker kommt zuletzt it. cuker koml culect (njem.) eer dolazi na kraju (esto se upotrebljava u ironinom znaenju) zuher (njem. suchen traiti, Sucher) 1. astr. s velikim durbinom (dalekozorom) za promatranje spojen i s njim paralelan mali durbin (dalekozor) s velikim vidnim poljem (slui za traenje, npr. jedne zvijezde koja se. kad je ovaj mali durbin (dalekozor) pronae, pojavi u velikom): 2. na fotografskim aparatima: zrcalu slina naprava koja predmet snimanja jako umanjuje i pomae da aparat pri snimanju bude u pravilnom poloaju zuhur (tur.) pojava, dogadaj zulkade (tur. zilkade) jedanaesti mjesec muslimanske Mjeseeve godine Zulukafar pripadnik plemena Zulu (u naoj starijoj zemljopisnoj knjievnosti: pren. divljak, ljudoder zulum (tur.) nasilje, nepravda, teror zum (engl. zoom) 1. zujanje, umljenje; 2. strm uzlet zrakoplova zumba (tur.) sprava za buenje rupa u papiru zumbul (tur. sumbul) bot. cvijet iz porodice ljiljana; hijacint, carevi zumer (njem. summen zujati) teh. elektrino zvono koje ne zvoni nego samo zuji

, trideseto slovo hrvatske latinice -*adub (fr. j'adoube) izraz koji se, po ahovskim pravilima, upotrebljava kad igra samo dodirne, ali ne pokrene figuru abo (fr. jabot. lat. gibba) ukrasni nabori od muslina ili ipke na prsima enskih bluza i haljina te mukih koulja ad (fr. jade) groholua, bubreinac (vrsta minerala od kojeg sc izrauju ukrasni predmeti); v. nefrit aga (njem. Sage) pila ajfa (njem. Seife) sapun akar (fr. jacquard) platnena tkanina izraena na Jacquardovom stroju ake (fr. jacquet) v. akonet akerija (fr. jacquerie) seljaka buna u sjevernoj Francuskoj 13f>8. kojoj je bio cilj unitavanje plemstva (nazvano po 1 acque.su Uonhommeu, tj. budaletini Jacquesu, kako su plemii podrugljivo nazivali seljake); otuda: seljaka buna, pobuna siromanih stalea protiv bogatih aket (fr. jaque, jaquctte) dugaak muki crni kaput (za sveanije prilike); kratak enski gornji kaput; djeji kaputi akonet (fr. jaconat) vrsta istonoindijskog, veinom glatkog muslina; ake alfija (lat. salvia) bot. kadulja, slavulja (ljekovita mediteranska biljka) alon (fr. jalon, galon, gaulon) voj. kolac za mjerenje udaljenosti, toka smjera; koli za mjerenje, mjerniki koli s barjaiem

aloner (fr. jalonneur) voj. onaj koji mjernikim koliima obiljeava krilne toke kuda pjeatvo treba marirati alonirati (fr. jalonner) obiljeiti (ili: obiljeavati) mjernikim koliima; zabadati mjernike kolie aluzan (fr. jaloux, lat zelosus, gr. zelos) ljubomoran, zavidan, koji gleda poprijeko, neraspoloen, sumnjiav aluzije (fr. jalousie) ljultomora, sumnjiavost, zavidnost; reetke na prozoru (koje su se stavljale zbog ljubomore da bi sprijeile radoznale poglede), vitak prozorski kapak, zavjesa od tankih daica: aluzine aluzine (fr. jalousie) v. aluzije anbaa (fr. jambe, jambage) grad. temeljni zid. zid temeljac; dobitak andar (fr. gens d armes, gendarm) prvotno, u Francuskoj; konjanik u tekom oklopu; kasnije: naziv za pojedine konjike pukove; uvar javnog poretka i sigurnosti, policajac, redar, orunik andarmerija (fr. gendarmerie) vojniki organizirane trupe za odravanje javnog poretka i sigurnosti u dravi, policija anila (fr. chenillc) tkanina s gustim, kratkim i uspravnim dlaicama, a sa stranje strane glatka (samt, barun, pli) anr (fr. genre) rod, vrsta; nain pisanja, stil; dernier genre it. dernije anr (fr.) posljednja moda; anr-slika slika koja prikazuje prizor ih doga-

aponerija

1502

eton

daj iz svagdanjeg ivota (za razliku od slike ija je Lema neki povijesni dogaaj); anr-umjetnost umjetnost koja prikazuje pojedinca kao predstavnika svoje vrste u krugu djelovanja koje karakterizira tu vrstu (bila je u modi u XIX. st. u svim europskim zemljama) aponerija (fr. japonerie) japanska stvar, japanski proizvod ar-ptica ptica iz ruskih narodnih bajki; rajska ptica ardinijera (fr. jardiniere) stalak, stoli za cvijee; posuda za cvijee; ukrasna zdjelica za slatkie argon (fr. jargon, tal. gergone) 1. pokvaren govor; osobit govor, poseban govor nekog drutvenog stalea; osebujnost nekog govora: 2. sitno, kao pribadaina glava, zumbulu slino kamenje ute i ljubiaste boje (upotrebljava se za ukras} bandan (tal. banda strana, bok) prid. nagnut bara (tal. svarra) prepona, prepreka barada (tal. sparare pucati, opaljivati) jedna serija paljenja mina bir (tal. sbirro, p. esbirro) nekada u Italiji, osobito u crkvenoj (papinskoj) dravi: vojniki organizirani straari i policajci; kod nas se upotrebljava u znaenju: uhoda, pijun danovizam pogled na umjetniku i uope intelektualnu djelatnost u duhu krutih komunistikih naela (naziv prema prezimenu sovjetskog politiara Andreja Aleksandrovia danova, 18961948) elatina (fr. gelatine, lat. gelare slediti; slediti se) isto ljepilo, bez boje i okusa, dobiva se kuhanjem kostiju, koe, krvnih ila i hrskavice; hladetina elatinizirati (fr. gelatine, geler) pretvarati se u hladetinastu masu, stezati se zbog hlaenja, smrznuti se elatinozan (fr. gelatineux) hladetinast, koji je kao hladetina

ele {fr. gclce, tal. gelata) voni sok ukuhan sa eerom koji sc, zato to sadri pektinske supstance, pri hlaenju stee, sule; vrsta vonog slatkia, hladetina eljar {njem. Soller, Solner) pov. relativno slobodan kmet koji je posjedovao kuicu i neto okunice; slobodnjak, nadniar enantan (fr. genanl) dosadan, tegoban, muan, neprilian, nezgodan; koji se ustruava, stidljiv, neodluan eneral (fr. general) voj. v. general\genetv.l en cke.f it. eneral an ef (fr.) vrhovni zapovjednik, glavnozapovijedajui eneral an (fr. general) v. generalan; en general it. an eneral (fr.) uope enevska konvencija meunarodni ugovor, sklopljen 22. VIII. 1864. u enevi, sa svrhom poboljanja sudbine ranjenih i bolesnih na bojnom polju; ovaj ugovor, obnovljen i dopunjen 6. IV. 1906., protee se na njegu i zatitu bolesnih zarobljenika, a potpisalo ga je mnogo drava enirati (fr. gener) stjenjavati, muiti; dosadivati, smetati, ograniavati; enirati sc ustezati se, ustruavati sc eran (fr. gerant) trg. poslovoa, predstavnik trgovake tvrtke; odgovorni urednik ili predstavnik urednitva (redakcije) nekog lista erminal (fr. germinal. lat. germi nare klijati) mjesec klijanja, sedmi ili prvi proljetni mesec u francuskom republikanskom kalendaru, od 21. (22.) oujka do 18. (19.) travnja ersej (fr. jersey) vrsta pletenog svilenog materijala za haljine erve (fr. gervais) vrsta masnog francuskog sira. nazvanog po prvom proizvoau Gervaisu eton (fr. jelon) metalna ih plastina ploica koja kod igara na sreu zamjenjuje novac; tisk. tiskarsko mjerilo za mjerenje teksta

ein
ein (lat. jejunium) post pred velike blagdane ig (fr. gigue, lal. giga) ivahan francuski ples u 8/8 taktu i glazbeni] djelo kao pratnja za taj ples; gig igolo (fr. gigolo) mlad ovjek koji uglavnom ivi od ljubavnih veza sa starijim. imunijim enama; profesionalni plesa koji daje satove plesa po kuama ile (fr. gilel) prsluk; vrsta kartake igre ilet noi za brijanje (nazvan po imenu

1503

irondisti

irasol (fr. girasol) 1. opal (vrsta dragulja); 2. suncokret irat (tal. giratario) trg. osoba na koju sc mjenica prenosi; iratar, indosatar: supr. irant iratar (tal. giratario) trg. v. irat ire (fr. jure, lat. jurare prisegnuti) onaj koji je zaprisegnut; prav. lan porotnog suda, porotni sudac, porotnik irela (fr. girelle) zool. arena morska ribe koja ivi u toplim morima iri (fr., engl. jury, lat. jurare prisegnuti) porotni sud, porota; ocjenjivaki sud ili odbor za dodjeljivanje nagrada na umjetnikim, knjievnim, znanstvenim i si. natjeajima irirati (tal. girare) trg. mjenicu ih neko potraivanje na nekog drugog prenositi ili prenijeti, prepisati, doznaiti (takva mjenica zove se irirana m.) iro (lal. giro, lat. gyrus, gr. gyros krug) trg. optjecaj novca: pismeni prijenos mjenice ili bankovnog potraivanja s jednog vlasnika na drugog; mjesto gdje se trgovci sastaju radi zakljuivanja poslova, burza; iro obveza obveza iranta da e platiti iznos mjenice na kojoj je njegovo ime iro-banka (tal. giro, fr. banque) trg. hanka u kojoj se novac prenosi s jednoga na drugog jednostavnim dopisivanjem i otpisivanjem iroklinomctar (gr. gvros krug, klino nagibam, metron mjera) zrak. sprava koja automatski pokazuje svaku promjenu nagiba, odnosno tenju za naginjanjem tijekom leta i r o k o m p a s precizni iroskop, vrsta brodskog kompasa ironda (fr. gironde) umjerena republikanska stranka u doba Francuske revolucije (17911793), iji su voe bih iz deparlmana Gironde irondisti (fr, gironins) mn. pristae ironde (oni su takoer glasovah za smrt kralja Luj a XVI., ah su ga nastojali, apelom na narod, spasiti)

izumitelja Gillette) iljer (ma. zseller) stanar u tuoj kui ing (tal. zinco) cink ip (fr. jupe, lat. juppa, tal. giubba) kratak, osobito enski, dio odijela, prslui, steznik: donja suknja ip-kilot (fr. jupe-culotte) dimijasta suknja, dimije ipon (fr. jupon) donja suknja irafa (fr. girafe, ar. zarafa, eg. sor-aphe) zool. poznata dugovrata afrika ivotinja; glaz. vrsta glasovira, tzv. glasovir-harfa; pren. motka, visoka i suha ena, visok i suh mukarac iranda (fr. girande, lat. gyrus) vodoskok s mnogo cijevi iz kojih vodeni mlazovi skau uvis i, zbog zraka zatvorenog u cijevima, prave velik um; veliki vatreni kota koji baca iskre iz raketa; vatromet kod kojega u isti mah poleti mnogo raketa irandol (fr. girandole, tal. girandola) uspravan svijenjak s vie krakova: vatreni kota, vatreno sunce (u vatrometima); osobito: glasoviti vatromet koji sc prireuje za velike praznike u Rimu (odjednom bude ispaljeno i po tisuu raketa); vrsta naunice od dragulja, dijamanta irant (tal. giranto) trg. potpisnik mjenice koji vraa dug ako ga dunik nije podmirio, jamac; indosant irardi-eir plosnati tvrdi slamnati eir (naziv prema bekom glumcu Aleksandru Girardiju)

iroplan iroplan (fr. gyroplane) zrak. motorni zrakoplov kod kojega se. osim elise na prednjoj strani, postavlja elisa i iznad krila sa svrhom da, okreui se oko uspravnih osovina, omogui strmije uzlijetanje i slijetanje iropter (gr. gyros krug. pteron krilo) zrak. zrakoplov tei od zraka, s krilima iznad trupa koja se okreu oko vertikalnog, uspravnog slupa iroskop (gr. gyros kriv, izboen, zaobljen, skopeo gledam) v. giroskop iskobutist (fr. jusvu'aubout) pristaa politike iskobutizma iskobutizam (fr. jusyu'au bout do kraja) politika koja svoje ciljeve provodi do krajnjih granica, politika revanizma, osvete i nepomirljivosti itelj (rus.) stanovnik iole (tal. zizzola sitnica) mn. vrsta sitnoga graha iula (lat. Zizyphus jujuba) bot. iimak (biljka iz porodice krkavina) laht(n)ina (slov.) vrsta loze i vina ("plemenka") lajf (njem. Schlcife petlja, oma) konica, zavor na (seljakim) kolima lundra njem. (Schrunde ispucana koa) ila, tetiva u miiu; smeurano i nevrijedno meso uope lundrav (njem. Schrunde ispucana koa) ilav, tvrd, nejestiv mulj (lat. modiolus) aa nirati (njem. sehnuren) vezati, stezati (uzicom, vrpcom) ob (engl. job) u boksu: kratak udarac iz velike blizine o n g l e r (fr. jongleur, lat. joculator aljivac) u sred. vijeku: glazbenik ili svira koji jc pratio trubadura; kasnije:

15

04

uu

komedija, lakrdija; opsjenar, cirkuski artist (loptama, noevima, bakljama i dr.); varalica nnglcrija (fr. jonglerie) komedijatvo, opsjenarstvo; prijevara, varanje onglirati (fr. jongler) pokazivati vjetine; bacati istodobno uvis vie stvari pa ih doekivati u ruke; pren. snalaziti se u svakoj situaciji oret (fr. georget) tanka svilena tkanina zrnaste povrine (za fine enske haljine); takoer: krp.p-oret ovijalan (fr. jovial. tal. giovale, lat. Jovialis) roen pod Jupiterom (sretnim planetom); vedar, radostan, veseo ubr (polj.) europski bizon ubrovvka it. ubruvka (polj.) poljska rakija zainjena travom ubrovkom koja raste tamo gdje pasu ubri uisans (fr. jouir. jouissance) uivanje; prav. uivanje, uporaba ur (fr. jour, tal. giorno, lat. jornus) dan; poslijepodnevni domjenak i zabava ur-fiks (fr. jour fixe) u otmjenim kuama: utvreni dan primanja u tjednu, dan kad se moe doi u posjet i bez poziva, dan primanja urnal (fr. journal, tal. giomale, lat. jornale) dnevnik, dnevni list, asopis, novine; modni list; trg. knjigovodstveni dnevnik urnali st (fr. journaliste) novinar, onaj koji se bavi novinarstvom urnalistikn (fr. journal) novinarstvo urnalizam (fr. journalisme) novinarstvo; novinarski stale umalizirati (fr. journaliser) pisati po novinama, baviti se novinarstvom; trg. unositi u poslovne knjige, knjiiti uu (fr. joujou, jouer) vrsta igrake