Richard Nixon

Richard Nixon
Richard Milhous Nixon

Sluba:

Predsjednik Sjedinjenih Amerikih Drava

Trajanje mandata: 1969.-1974. Prethodnik: Nasljednik: Datum roenja: Mjesto roenja: Datum smrti: Mjesto Smrti: Nacionalnost: Supruga: Stranka: Lyndon B. Johnson Gerald Ford 9.1. 1913. Yorba Linda, Kalifornija, SAD 22.4. 1994. New York, New York, SAD Amerikanac Thelma Catherine Patricia Ryan (Pat) Nixon Republikanska stranka

Richard Milhous Nixon (Yorba Linda, Kalifornija, 9.1. 1913. - New York, 22.4. 1994) bio je ameriki politiar i dravnik, poznat po tome to je jedini uspio dva puta biti izabran za potpredsjednika i dva puta za predsjednika. Najvie ga se ipak pamti po tome sto je bio prvi i dosad jedini predsjednik SAD-a koji je odstupio s dunosti. Njegova ostavka bila je posljedica afere Watergate.

Rani ivot i karijera

Richard Millhouse Nixon je roen kao dijete u familiji siromanih kvekerskih farmera. Rano djetinjstvo mu je, osim siromatva, obiljeio snaan vjerski odgoj i stroga pravila o zabrani alkohola, psovanja i plesanja. Nakon to je zavrio srednju kolu godine 1930., mladi Nixon je, zahvaljujui odlinom poznavanju latinskog jezika i Shakespeareovih stihova, dobio stipendiju za studiranje na Harvardu. Meutim, njegovi siromani roditelji mu nisu mogli priutiti put do drugog kraja SAD, pa je umjesto toga morao pohaati lokalni Whittier College. Godine 1934. je zavrio Pravni fakultet Univerziteta Duke, a potom poloio pravosudni ispit. Odbijen je prilikom pokuaja da postane agent FBI, zbog ega je kasnije stekao animozitet prema monom direktoru te institucije J. Edgaru Hooveru. Nixon je 1930-e proveo kao mali, i relativno slabo poznati advokat. Godine 1940. se, nakon dugogodinje veze, oenio za srednjokolsku nastavnicu Pat, s kojom e imati dvije keri - Triciu i Julie.

Richard Nixon

2 Kljuni dogaaj u ranom Nixonovom ivotu je bio ulazak SAD u drugi svjetski rat. Nixon se prijavio u ratnu mornaricu. Nakon to je proao obuku u Rhode Islandu i Iowi, poslan je na Juni Pacifik, gdje je sluio u mornarikoj logistici. Tamo je dosadu kratio igrajui poker sa suborcima. Ubrzo se ispostavilo kako ima veliki talent za tu igru, a s vremenom je na kartama osvojio toliko novca da je poeo razmiljati da ga uloi u vlastitu kampanju za Kongres. Godine 1946. Nixon je kao kandidat Republikanske stranke na izborima za Zastupniki dom Kongresa pobijedio demokrata Jerryja Voorhisa.

Nixon je u Zastupniki dom izabran jo dva puta. U Washingtonu se vrlo brzo nametnuo kao jedan od najmlaih, najaktivnijih, ali i najkontroverznijih zastupnika. Tome je pridonijela njegovo aktivno sudjelovanje u hladnim ratom inspiriranoj makartistikoj histeriji, odnosno progonom raznih lijevo ili liberalno orijentiranih linosti pod optubom za suradnju sa Sovjetima.
Porunik korvete Richard Nixon, snimljen 1945. godine

Nixon se pogotovo istakao u istrazi tokom koje je slubenik State Departmenta Alger Hiss raskrinkan kao sovjetski agent. Kasnije se ispostavilo da je Hiss jedini od optuenih, koji je uistinu bio sovjetski agent, a ne neduna rtva desniarskih progona. Meutim, Nixonov brutalni postupak prema Hissu, kao i prema liberalno orijentiranim politikim protivnicima, je doveo do neprijateljstva liberalne javnosti, ali i medija, s kojima e Nixon biti u neobjavljenom ratu do zavretka svoje politike karijere.

Potpredsjednik SAD
Reputacija Nixona kao gorljivog antikomunista je bila jedan od glavnih razloga zato ga je predsjedniki kandidat Dwight D. Eisenhower na republikanskoj konvenciji godine 1952. odabrao za svog potpredsjednikog kandidata. Time se nastojala djelomino zadovoljiti konzervativna struja u stranci, nezadovoljna nominacijom Eisenhowera kao favorita liberala i umjerenjaka. Ubrzo nakon nominacije na Nixona se obruila medijska haranga zbog navoda da je u njegov izborni fond uplaena velika svota novca od bogatih, ali anonimnih simpatizera. Nixon je bio optuen za korupciju, a neki su Eisenhoweru sugerirali da usred kampanje promijeni potpredsjednikog kandidata. Nixon se, meutim, odluio boriti, pri emu je pokazao veliki talent za koritenje novog medija televizije. U legendarnom govoru, poznatom kao Checkers govor, dao je detaljni pregled svojih osobnih financija te priznao kako je jedini "problematini" poklon psi zvan Checkers koji slui kao ljubimac njegovim kerima. Govor je izazvao provalu simpatija i Eisenhower je odluio zadrati Nixonovu kandidaturu. Nakon to je godine 1952. Eisenhower izabran, Nixon je postao potpredsjednikom SAD. Na tom mjestu se pokazao nesputanim kako tradicijom, kao i ustavnim ovlastima koje su potpredsjednicima davali uglavnom ceremonijalnu funkciju. Nixon je aktivno sudjelovao u radu Eisenhowerove administracije te je bitno utjecao na njenu politiku u mnogim oblastima. Djelomian razlog za to je bilo i sve slabije zdravstveno stanje predsjednika, zbog ega je 1955. godine po prvi put Nixon privremeno preuzeo voenje vlade. Mnogi su ve tada Nixona vidjeli kao Eisenhowerovog prirodnog nasljednika. Godine 1956. Eisenhower je ponovno Nixona kandidirao za potpredsjednika, a nakon jo jedne pobjede, Nixon je dodatno pojaao svoj politiki utjecaj u Washingtonu. S vremenom se poeo nametati i na meunarodnom planu, pri emu je stekao velike pohvale zbog govornike vjetine iskazane u improviziranoj debati s Nikitom Hruovom u Moskvi 1959. godine.

Richard Nixon Godine 1960. Nixon se nametnuo kao jedini kandidat Republikanske stranke na izborima, i smatrao bi se neospornim favoritom, da demokrati protiv njega nisu istaknuli mladog, atraktivnog i karizmatskog Johna F. Kennedyja. Jedan od kljunih dogaaja u izbornoj kampanji je bila prva TV-debata u historiji. Dok su radio-sluatelji drali da je u njoj pobijedio Nixon, na TV-gledatelje je daleko bolji dojam ostavio atraktivni i telegenini Kennedy, nasuprot Nixona koji se znojio pred svjetlima reflektora. Usprkos tome, ishod izbora je bio neizvjestan, a Kennedy je pobijedio uz razliku do 100.000 glasova. Nixon je sumnjao da je Kennedy, koristei demokratsku maineriju i veze s organiziranim kriminalom, namjestio izbore u Illinoisu i Texasu, ali je na kraju odluio da rezultat izbora nee osporavati, plaei se da ne osramoti SAD pred oima svijeta. Bijelu kuu je napustio godine 1961. zajedno s Eisenhowerom, po isteku mandata.

Politiar iz sjene
Nixon se nakon poraza nije odrekao politikih ambicija, i u tu je svrhu odluio ojaati svoju izbornu bazu kao guverner Kalifornije. Meutim, godine 1962. se ispostavilo da je popularni demokratski guverner Pat Brown za njega preveliki zalogaj. Nixon je taj poraz shvatio kao ponienje, a drao je da su za njega najvie krivi mediji, prema kojima je postajao sve paranoiniji. To je iskazao na izjavi prilikom priznanja izbornog poraza, kada je rekao da naputa politiku te da "vie nee imati Richarda Nixona da ga udaraju". Ispoetka se inilo da e Nixon to potvrditi, kada je iste godine napustio Kaliforniju te se preselio u New York gdje je naao posao u uglednoj advokatskoj firmi. Zbog posla se 22.11. 1963. naao na dallaskom aerodromu - sluajnost koja je poslije bila predmetom mnogih teorija zavjere vezanih uz atentat na Kennedyja. Nixon se ponovno aktivno ukljuio u politiku 1964. za vrijeme republikanske izborne konvencije. Iako se nije kandidirao, njegova podrka je bila glavni razlog zbog koga su republikanci za predsjednikog kandidata izabrali konzervativnog Barryja Goldwatera. Iako je Goldwater hametice poraen od demokratskog kandidata i tadanjeg predsjednika Lyndon B. Johnsona, ti su dogaaji oznaili poetak uspona konzervativnog krila Republikanske stranke nautrb liberalnog krila s Istone obale - frakcije prema kojoj je Nixon uvijek osjeao prezir. Za Nixona je bilo daleko vanije to je tom prilikom stekao vane saveznike, ukljuujui perspektivnog Ronalda Reagana. Njemu je 1966. godine pomogao da postane guverner Kalifornije. Meutim, za nastavak Nixonove politike karijere je najvaniji bio sve oigledniji neuspjeh SAD u vijetnamskom ratu, koji je do 1968. godine ozbiljno podijelio ne samo ameriku javnost, nego i Demokratsku stranku. Nakon odluke predsjednika Johnsona da se ne kandidira za izbore, Demokratska stranka se raskolila na nekoliko zakrvljenih frakcija - tradicionalne umjerenjake, ljeviarske radikale, kao i zagovornike opstanka rasne segregacije na Jugu. Taj raskol se odrazio na porast nasilja na ulicama, a svoj doprinos tome su donijeli ubojstva Martina Luthera Kinga i Roberta Kennedyja, kao i studentski nemiri, inspirirani studentskim protestom u Parizu te krvavi neredi u crnakim etvrtima. Demokratska stranka je u potpunosti izgubila autoritet nakon TV-kamerama zabiljeenog nasilja na vlastitoj izbornoj konvenciji, na kojem je za kandidata izabran Hubert Humphrey. Nasuprot tome, republikanci su se brzo ujedinili iza Richarda Nixona, koji se nametnuo kao idealni kandidat. Njegov izborni program je bio jednostavan - zavriti nepopularni rat u Vijetnamu kroz "asni mir", a pod parolom "zakona i reda" dovesti mir na

Nixon kao spasitelj nacije na predizbornom skupu 1968. godine

Richard Nixon amerike ulice. Nixon se u svojoj kampanji oslanjao na tzv. "tihu veinu" - konzervativne glasae koji, za razliku od radikalizirane ljeviarske omladine, nisu svoje stavove javno iznosili na ulinim demonstracijama. Nixonova strategija se isplatila, iako su izborni rezultati bili tjenji nego to se oekivalo. Nixon je dobio 500.000 glasova vie od Humphreya, ali je zato osvojio elektore u kljunim dravama i relativno lako osvojio predsjedniki mandat.

Nixonovo predsjednitvo
Prvi i najvaniji zadatak koji je Nixon sebi postavio pri dolasku u Bijelu kuu bilo je okonati vijetnamski rat na nain koji ne bi bio protumaen kao ameriki poraz. U tu je svrhu Nixonov najblii suradnik - savjetnik za nacionalnu sigurnost, a kasnije dravni sekretar - Henry Kissinger formulirao strategiju temeljenu na tzv. realnoj politici lienoj ideolokih i hladnoratovskih predrasuda, ali isto tako i bilo kakvih moralnih skrupula. Na terenu se ta strategija temeljila na tzv. vijetnamizaciji vijetnamskoj rata, odnosno postepenom povlaenju amerikih snaga iz Junog Vijetnama, iju obranu bi trebale preuzeti od SAD izdano financirane, obuene i opremljene domae snage. Da bi se za tu operaciju kupilo vrijeme, Nixon je odobrio eskalaciju rata putem bombardiranja, odnosno upada u susjednu Kambodu i Laos gdje su sjevernovijetnamske i vijetkongovske snage imale sigurno sklonite. Te ofenzive su izvedene tajno, bez formalnog odobrenja Kongresa ili objave, to je Nixon poslije vlastitim tumaenjem ustavnih ovlasti. Meutim, u amerikoj javnosti, pogotovo meu radikalnim ljeviarskim studentima, ta je odluka izazvala masovne, a negdje i krvave demonstracije, od kojih su najpoznatije one prilikom kojih je 1970. godine ubijeno etvoro studentata na Univerzitetu Kent. Istovremeno je nastojanje da se razotkriju Nixonove tajne operacije dovelo do masovnog "curenja" podataka iz amerike administracije, to je samog Nixona uinilo paranoidnim i sklonim koritenju prljavim trikovima i ilegalnim aktivnostima da to sprijei. Drugi vaan aspekt Nixonove vijetnamske strategije je zasluan za ono to mnogi smatraju jednim od najpozitivnijih aspekata njegove vanjske politike. Nixon je smatrao kako SAD moraju iskoristiti ideoloki, a od kraja 1960-ih i tinjajui oruani sukob SSSR-a i NR Kine. Godine 1971. je otiao na historijsko putovanje u Kinu, sreo se s Mao Zedongom i omoguio NR Kini da postane stalni lan UN. Taj e proces oznaiti poetak kineskog otvaranja prema svijetu. SSSR je, pak, plaei se ameriko-kineskog saveza, reagirao pomirljivijom politikom prema SAD, pogotovo u oblasti Historijski susret Nixona i kineskog voe Mao nuklearnog razoruanja. Pod Nixonovom vladom su sklopljeni Zedonga vani sporazumi o razoruanju, a dvije supersile su intenzivirale proces koji se naziva detant - smanjivanje napetosti u hladnom ratu, koji je upravo u Nixonovo doba najvie izgubio u intenzitetu. Nixonova politika, dodue, nije imala velikog efekta na stanje u Vijetnamu, ali je godine 1972. velika proljetna ofenziva Sjevernog Vijetnama zaustavljena, te se Juni Vijetnam odrao na ivotu usprkos sve manjih amerikih efektiva. Nakon toga je slijedilo nesmiljeno bombardiranje Sjevernog Vijetnama koje je na kraju dovelo do Parikih mirovnih sporazuma, odnosno primirja 1973. godine, to je Nixonu bilo savren izgovor da iz Vijetnama povue i posljednje amerike snage. Vijetnamski rat je, s druge strane, bitno smanjio ameriki potencijal da utjee na stanje u drugim dijelovima svijeta. To je iskoristila Indija i usprkos amerikim upozorenjima glatko porazila pro-ameriki Pakistan u indijsko-pakistanskom ratu 1971. godine, nakon koga je stvorena drava Banglade.

Richard Nixon Na unutranjem planu Nixon je, usprkos svoje desniarske i konzervativne reputacije, nastavio s liberalnim reformama koje se obino vezuju uz njegove prethodnike. Tako je osnovao EPA - agenciju za zatitu okoline, a u nastojanju da se suprotstavi sve veem problemom narkomanije u amerikom drutvu je osnovao agenciju DEA. Nixon je takoer, u nastojanju da se smire etnike, rasne i druge tenzije u amerikom drutvu, kao prvi predsjednik uveo programe tzv. afirmativne akcije ili pozitivne diskriminacije, koji su trebali pomoi crncima i drugim manjinama da se to bre u pravima i socijalnom statusu izjednae s veinskim bijelcima.

Nixonov pad
Za Nixonovu politiku karijeru se kobnim pokazalo ono to se ispoetka dralo njegovim najveim trijumfom. Godine 1972. je u Demokratskoj stranci ojaalo radikalno lijevo krilo, poraeno na izbornoj konvenciji prije etiri godine. Ovaj put su ljeviari na izbornoj konvenciji uspjeli progurati nominaciju Georgea McGoverna, koji se Nixonu na izborima suprotstavio platformom temeljenom na hitnom povlaenju iz Vijetnama i programom izdanih socijalnih reformi. McGovernov program je bio privlaan mladim radikalima, ali ne i "tihoj veini" glasaa, pa je Nixon relativno lako osvojio veliki broj tradicionalnih glasaa Demokratske stranke. Na izborima je dobio 60 % - jedan od rekordnih rezultata u historiji predsjednikih nadmetanja. Meutim, sam Nixon nije bio uvjeren da e tako lako pobijediti, a gorka iskustva s "curenjem" informacija i stalna medijska haranga ga je uinila paranoinim i nepovjerljivim ak i prema vlastitoj stranci. Zbog toga je za kampanju angairao vlastitu organizaciju CRP, iji su lanovi protiv demokrata koristili "prljave trikove", esto na rubu, a nekad i s one strane zakona. Jedna od takvih "prljavih" operacija bila je provala u Hotel Watergate, sjedite Demokratske stranke u Washingtonu, s ciljem prikupljanja informacija. Provalnici su uhapeni 17.6. 1972. godine, a u oktobru iste godine je Washington Post zapoeo seriju lanaka koja je poinitelje povezivala s CRP-om, a kasnije i sa samim predsjednikom. To je bio poetak zloglasnog skandala koji e biti poznat kao afera Watergate. Nixon je sve vrijeme negirao da ima ikakve veze sa skandalom, ali je s vremenom na vidjelo izlazilo sve vie dokaza koji su upuivali na to da su Nixon i njegovi najblii suradnici pokuavali zatakavati sluaj. Nixon se, nastojei spasiti poloaj, morao nevoljko rijeiti nekih od svojih najbliih suradnika, koji su, pak, poslije odluili svjedoiti protiv njega kada je podignuta slubena istraga. Nixonovom poloaju nije nimalo pomoglo ni izbijanje naftnog oka u jesen 1973. godine, kada je nagli skok cijena izazvao masovno nezadovoljstvo u zemlji, a Nixon smatran odgovornim za sve ekonomske i druge nevolje. Nixonu je takoer odmogla i ostavka potpredsjednika Spire Agnewa, kojemu su istraitelji pronali dokaze o utaji poreza i pronevjeri. Nixon je na njegovo mjesto imenovao Geralda Forda.

Nixon naputa Bijelu kuu nakon ostavke

U maju 1974. godine je pravosudni odbor Zastupnikog doma Kongresa, koga su kontrolirali demokrati, zapoeo formalni postupak opoziva. Kao kljuni dokaz su koritene audio-vrpce s dokazima o nizu protuzakonitih radnji, ije je objavljivanje i koritenje 5.8. 1974. u postupku odobrio Vrhovni sud. Vidjevi da je izglasavanje opoziva neizbjeno, Nixon je etiri dana kasnije podnio ostavku.

Richard Nixon

Nixon nakon Bijele kue

Nixon je nakon izlaska iz Bijele kue bio uvjeren da e protiv njega biti nastavljena krivina istraga, te da e na kraju zavriti u zatvoru. Meutim, novi predsjednik Gerald Ford je 9.9. 1974. donio tada kontroverznu odluku kojom se na biveg predsjednika primjenjuje abolicija. Tako se na odgovor na pitanje je li Nixon prekrio zakon nikada nije mogao pronai na sudu. Stav javnosti je u to vrijeme, s druge strane, bio nedvosmislen. Nixon je tada uivao reputaciju najomraenijeg politiara, a oduzeta mu je i dozvola za advokaturu. U medijima i popularnoj kulturi je prikazivan kao monstrum i diktator, a novinari koji su ga raskrinkali su proglaavani herojima. Nixon je, s druge strane, uporno tvrdio da je neduan, iako su i kasnije otkriveni dokazi ukazivali da je njegova upetljanost u aferu Watergate vea nego to je to itko mislio priznati. S protekom godina, a pogotovo nakon predsjednikovanja njegovog nasljednika i u mnogim stvarima ideoloki bliskog Ronalda Reagana, Nixonova reputacija se poboljala. Mnogi su manje obraali panju na skandal, a vie na njegova neosporna politika dostignua. Nixon je postupno sticao reputaciju iskusnog dravnika. Tome je pridonijelo i da su mnogi istaknuti i ugledni lanovi administracija Reagana, Busha starijeg i Busha mlaeg, stekli iskustva i zapoinjali karijere upravo pod Nixonom. Nixon je mirovinu provodio prikupljajui materijal za predsjedniku biblioteku, ali i pisao memoare koji su objavljeni pod naslovom Six Crises. Nixon je 18.4. 1994. na svom imanju u New Jersey doivio modani udar i umro etiri dana kasnije. Njegov pogreb je odran 27.4. 1994. i predstavljao je prvi predsjedniki pogreb nakon vie od dva desetljea.

Mnogi historiari smatraju da je Nixon bio pretjerano i neopravdano sotoniziran, isto onako kao to je njegov prethodnik i antipod Kennedy bio pretjerano i neopravdano velian kao jedan od najveih amerikih predsjednika.

Nixon (drugi slijeva) godine 1991. pozira zajedno sa svim ivuim amerikim predsjednicima u Bijeloj kui

Vanjski linkovi
White House biography [1] 1984 audio interview with Richard Nixon by Don Swaim of CBS Radio, RealAudio [2] Nixon Presidential Materials at National Archives [3] Articles of Impeachment [4] Richard Nixon Library & Birthplace, Yorba Linda, California [5] "Nixon Now" [6] Nixon's 1972 Campaign Jingle video "Nervous About Nixon?" [7] 1956 Democratic Campaign Ad video The Nixon Center, Washington,D.C. [8] whitehousetapes.org: The Nixon Tapes available online [9] Judiciary Committee Hearings Appendix I: Presidential Statements on the Watergate Breakin and Its Investigation [10] Political Donations Made by Richard Nixon [11] Eulogy by Hunter S. Thompson [12] yorbalindahistory.org [13] Developed by the Yorba Linda Public Library. Includes newspaper articles about Nixon from theYorba Linda Star.

Richard Nixon

7
Prethodnik: Lyndon B. Johnson 1963. - 1969. Predsjednik Sjedinjenih Amerikih Drava 1969. - 1974. Nasljednik: Gerald Ford 1974. - 1977.

Predsjednici Sjedinjenih Amerikih Drava

Washington JAdams Jefferson Madison Monroe JQAdams Jackson VanBuren WHarrison Tyler Polk Taylor Fillmore Pierce Buchanan Lincoln AJohnson Grant Hayes Garfield Arthur Cleveland BHarrison Cleveland McKinley TRoosevelt Taft Wilson Harding Coolidge Hoover FRoosevelt Truman Eisenhower Kennedy LJohnson Nixon Ford Carter Reagan GHWBush Clinton GWBush Obama

References
[1] http:/ / www. whitehouse. gov/ history/ presidents/ rn37. html [2] http:/ / wiredforbooks. org/ richardnixon/ [3] http:/ / www. archives. gov/ nixon [4] http:/ / watergate. info/ impeachment/ impeachment-articles. shtml [5] http:/ / www. nixonfoundation. org [6] http:/ / www. youtube. com/ watch?v=hb_TikARuH0 [7] http:/ / www. youtube. com/ watch?v=wWQQhDyO7no [8] http:/ / www. nixoncenter. org [9] http:/ / www. whitehousetapes. org [10] http:/ / watergate. info/ judiciary/ APPI. PDF [11] http:/ / www. newsmeat. com/ washington_political_donations/ Richard_Nixon. php [12] http:/ / teaching. arts. usyd. edu. au/ history/ hsty3080/ StudentWebSites/ Nixon%20Obits/ source9 [13] http:/ / yorbalindahistory. org

Article Sources and Contributors

Article Sources and Contributors

Richard Nixon Source: http://sh.wikipedia.org/w/index.php?oldid=1603299 Contributors: OC Ripper

Image Sources, Licenses and Contributors

Datoteka:Richard Nixon.jpg Source: http://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Richard_Nixon.jpg License: Public Domain Contributors: White House photo office Datoteka:Lt Cmdr Richard Nixon 1945.jpg Source: http://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Lt_Cmdr_Richard_Nixon_1945.jpg License: Public Domain Contributors: Alensha, Howcheng, Maksim Datoteka:Richard Nixon campaign rally 1968.png Source: http://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Richard_Nixon_campaign_rally_1968.png License: Public Domain Contributors: Oliver F. Atkins (1916-1977) Datoteka:Nixon Mao 1972-02-29.png Source: http://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Nixon_Mao_1972-02-29.png License: Public Domain Contributors: White House Photo Office (1969 1974) Datoteka:Nixon-depart.png Source: http://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Nixon-depart.png License: Public Domain Contributors: Ollie Atkins Datoteka:FordNixonBushReaganCarter.jpg Source: http://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:FordNixonBushReaganCarter.jpg License: Public Domain Contributors: Admrboltz, Cflm001, Edward, Infrogmation, Michael Barera, Night Gyr, Perseele, Sylfred1977, TCY, TFCforever, WTCA, 2 anonymous edits Image:Seal Of The President Of The United States Of America.svg Source: http://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Seal_Of_The_President_Of_The_United_States_Of_America.svg License: Public Domain Contributors: A.Savin, Aced, AnonMoos, Bjankuloski06en, CastAStone, Clindberg, DieBuche, Dschwen, Foroa, Fry1989, Gryffindor, Hautala, Kwj2772, Multichill, NE2, Pmsyyz, Ssolbergj, Superm401, TCY, WhisperToMe, Wsiegmund

Licenca
Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0 Unported //creativecommons.org/licenses/by-sa/3.0/