DINAMIKA PLINOVA 2. predavanje 1.

5 Termodinamike relacije i konstitutivne jednadbe

U nestlaivom strujanju fluida volumen estica fluida ostaje konstantan, to znai da nema niti ekspanzije niti kompresije estica, te nema mehanizma da se putem kompresije uloi mehaniki rad u obliku unutarnje energije, a putem ekspanzije unutarnja energija pretvori u mehaniki rad. Zbog toga u nestlaivom strujanju termodinamike relacije nisu bile vane, za razliku od ovog kolegija gdje prouavamo stlaivo strujanje. S obzirom da se u nestlaivom strujanju ne moe iz unutarnje energije fluida dobiti mehaniki rad, u energijskoj jednadbi nismo uzimali u obzir unutarnju energiju (iako se putem sila trenja mehaniki rad pretvara u unutarnju energiju, a tu pretvorbu nazivamo gubicima energije). U stlaivom strujanju se unutarnja energija pretvara u mehanike oblike, te strujanje nije mogue promatrati bez da se uzme u obzir i unutarnja energija fluida. Osnovne termodinamike relacije su definirane za ravnotena stanja i primjenjuju se za ravnotene procese. Ravnoteno stanje nekog izoliranog sustava je ono koje se ne moe promijeniti samo od sebe, tj. stanje u kojem nema gradijenata fizikalnih veliina (tlaka, temperature i sl.), tako da se ne mogu pojaviti spontani procesi (procesi koji se odvijaju sami od sebe, bez vanjskog utjecaja). Ravnoteni proces je onaj koji provodi sustav kroz ravnotena stanja. Ako promatramo strujanje fluida na razni kontrolnog volumena, moe se zakljuiti da bi stanje bilo neravnoteno jer se u strujanju tipino pojavljuju gradijenti tlaka i temperature, te na razni kontrolnog volumena ne moemo primijeniti termodinamike relacije koje vrijede za ravnotena stanja. Izlaz iz te situacije se nalazi u principu lokalne ravnotee, po kojemu se za termodinamiki sustav proglaava estica fluida. S obzirom da estica fluida ima infinitezimalno mali volumen, moe se pretpostaviti da su unutar tako malog volumena sve veliine stanja konstantne, i to u svakom trenutku, tako da moemo tvrditi da je estica fluida u svakom trenutku u ravnotenom stanju i da su promjene stanja ravnotene. Prema tome sve termodinamike relacije e se primjenjivati na esticu fluida. Relacije za savreni plin Veina plinova se pri okolinom tlaku ponaa poput savrenog (idealnog) plina, koji je definiran kao plin koji slijedi toplinsku jednadbu stanja p = RT (1) gdje je R posebna plinska konstanta (omjer ope plinske konstante i molne mase plina), te kaloriku jednadbu stanja (po kojoj je unutarnja energija funkcija samo temperature) (2) du = cV dT Gdje je cV specifini toplinski kapacitet pri konstantnom volumenu. Za savreni plin entalpija h je takoer funkcija samo temperature, a vrijedi: p (3) dh = c p dT = d + u gdje je c p specifini toplinski kapacitet pri konstantnom tlaku. Za savreni plin su c p i cV konstantne veliine, a vrijede relacije: c 1 R = c p cV , = p cp = R i cV = R 1 1 cV U ovom kolegiju emo se baviti samo sa savrenim plinovima. Promjena entropije definirana je Gibbsovom relacijom 1 d du = Tds pd = Tds + RT Integracijom gornjeg izraza od stanja 0 do bilo kojeg stanja dobije se: (4)

(5)

DINAMIKA PLINOVA 2. predavanje

T ( 1) T 0 s s0 = cV ln + Rln = cV ln 0 T0 T0 Za sluaj izentropskog (s=konst.) strujanja fluida vrijede relacije:
T = T0 0
( 1)

(6)

T p , = T0 0

p , = p0 0

(7)

Fourierov zakon toplinske vodljivosti Fourierov zakon toplinske vodljivosti uspostavlja linearnu vezu izmeu vektora povrinske gustoe toplinskog toka i gradijenta temperature, koja uz pretpostavku izotropnosti fluida, poprima oblik:
q i = T xi

(8)

U gornjem izrazu je toplinska provodnost fluida ( [ ]SI = W/ ( m K ) ), pozitivna je veliina i funkcija je lokalnog termodinamikog stanja. Predznak minus na desnoj stani izraza oznauje da e toplina spontano prelaziti uvijek s mjesta vie temperature prema mjestu s niom temperaturom, dakle u smjeru suprotnom gradijentu temperature, dakle vektori toplinskog toka i gradijenta temperature su suprotno usmjereni kolinearni vektori.
Newtonov zakon viskoznosti Sukladno prvom Helmholtzovom teoremu koji kae da se gibanje dviju bliskih toaka kontinuuma moe prikazati zbrojem translacijskog, deformacijskog i sfernog gibanja, pri emu je deformacijsko gibanje opisano tenzorom brzine deformacije Dij (simetrinim

dijelom tenzora gradijenta brzine), a sferno gibanje tenzorom vrtlonosti Vij (ije se komponente mogu prikazati vektorom vrtlonosti k odnosno vektorom kutne brzine rotacije estice fluida k ). Matematiki zapisano, za rastav tenzora gradijenta brzine vrijedi: vi 1 = D ji + V ji = D ji + kji k = D ji + kjik { { x j 2
1 vi v j + 2 x j xi 1 vi v j 2 x j xi

Ako se u odreenom trenutku t u fluidu zamisli jedan elementarni volumen (estica) fluida oblika paralelopipeda kojemu su duljine bridova dx1 , dx2 i dx3 , tada e u vremenskom trenutku t + dt taj paralelopiped promijeniti poloaj (uslijed translacije i rotacije), ali i oblik uslijed deformacije. Deformacija tog paralelopipeda se oituje kroz promjene duljina njegovih bridova i kroz promjenu kuta meu njegovim bridovima. lanovi na glavnoj dijagonali tenzora brzine deformacije oznauju brzine relativne promjene duljine bridova, tj. vrijedi: v v v 1 D ( dx1 ) 1 D ( dx2 ) 1 D ( dx3 ) D11 = 1 = , D22 = 2 = i D33 = 3 = x3 x1 x2 dx1 Dt dx2 Dt dx3 Dt Zbroj lanova na glavnoj dijagonali tenzora brzine deformacije je v j 1 D ( dV ) D11 + D22 + D33 = = dV Dt x j oznauje brzinu relativne promjene obujma estice fluida.

DINAMIKA PLINOVA 2. predavanje

lanovi izvan glavne dijagonale govore o brzini kutne deformacije, tj. o brzini smanjenja kuta meu bridovima poetnog elementarnog paralelopipeda. Tako bi npr. vrijedilo D12 v v = 2 D12 = 2 D21 = 2 + 1 , Dt x1 x2 gdje je 12 kut izmeu bridova dx1 i dx2 iz poetne konfiguracije. Analogno vrijedi i za ostale komponente. Newtonov zakon viskoznosti uspostavlja linearnu vezu izmeu simetrinog tenzora naprezanja i tenzora brzine deformacije. Polazei od injenice da u mirujuem plinu vlada termodinamiki tlak p, a da su tangencijalna naprezanja jednaka nuli, tenzor naprezanja se moe prikazati u obliku:

ji = p ji + ji ili pomou vektora naprezanja i = pni + if

(9)

gdje je ji jedinini tenzor, a ji simetrini tenzor viskoznih naprezanja, a if = n j ji je dio vektora naprezanja uslijed viskoznih sila. Tenzor ji se uz pretpostavku izotropnosti fluida, modelira izrazom:

ji =

v j v + i xi x j

2 v 2 + V k ji = 2 D ji + V Dkk ji 3 xk 3

(10)

U gornjem izrazu je dinamika viskoznost, V volumenska viskoznost, a Dji tenzor brzine deformacije. Kontrakcijom indeksa u gornjem izrazu i njegovim dijeljenjem s tri, slijedi:
1 jj = p + V 3 vk xk {

1 D(dV ) dV Dt

Lijeva strana gornjeg izraza je srednje mehaniko naprezanje, ija se negativna vrijednost naziva i mehanikim tlakom, a koji se razlikuje od termodinamikog tlaka za lan koji je razmjeran volumenskoj viskoznosti i relativnoj brzini promjene volumena estice fluida. Utjecaj volumenske viskoznosti je znaajan u strujanjima sa znaajnim gradijentima gustoe fluida, kao to su eksplozije i udarni valovi. Volumenska viskoznost jednoatomnih plinova jednaka je nuli, a u strujanjima gdje je brzina promjene volumena estica fluida (odnosno gustoe fluida) mala koeficijent volumenske viskoznosti se moe zanemariti. U tom sluaju izraz za tenzor viskoznih naprezanja prelazi u:

ji =

v j vi + xi x j

2 vk 2 = 2 D ji Dkk ji 3 x k ji 3

(11)

Fizikalno tumaenje lanova u energijskoj jednadbi Ako se u energijsku jednadbu uvrsti Newtonov zakon viskoznosti i deriviraju lanovi koji oznauju povrinske sile dobije se ji p v vi T D v2 (12) + u = f i vi vi p i + vi + ji + xi xi x j x j xi xi Dt 2 pri emu su plavom bojom oznaeni lanovi koji se pojavljuju u jednadbi kinetike energije. Oduzimanjem jednadbe kinetike energije od jednadbe ukupne energije (energijske

DINAMIKA PLINOVA 2. predavanje

jednadbe) dobije se jednadba unutarnje energije (lanovi oznaeni crvenom bojom u gornjoj jednadbi), koja glasi

v vi T Du = p i + ji + , Dt xi x j xi xi 1 2 3 1 4 24 3
p D ( dV ) dV Dt

(13)

v 0

Iz termodinamike je poznato da je izraz za mehaniki rad u ravnotenom procesu jednak p dV pdV , te bi snaga bila pdV / dt , a volumenska gustoa te snage . U mehanici V dt fluida se sukladno principu lokalne ravnotee za termodinamiki sustav uzima estica fluida ( V dV ), a vremensku promjenu koja se odnosi na esticu fluida (materijalnu derivaciju) se oznauje s D / Dt , pa je jasno da lan pvi / xi u jednadbi unutarnje energije oznauje volumensku gustou snage sile tlaka koja doprinosi promjeni unutarnje energije. Pri ekspanziji se volumen estice fluida poveava ( dV > 0 ), a njena se unutarnja energija smanjuje, to znai da estica vri rad prema svojoj okolini. Pri kompresiji je dV < 0 (volumen estice fluida se smanjuje) pa se unutarnja energija estice fluida poveava, to znai da se estici dovodi rad iz njene okoline. Iz reenog je jasno da se putem tlanih sila mehanika energija moe pretvarati u unutarnju i obrnuto. lan v u jednadbi unutarnje energije oznauje volumensku gustou snage viskoznih sila koja doprinosi promjeni unutarnje energije. Ako se gradijent brzine vi / x j prikae zbrojem

simetrinog tenzora brzine deformacije D ji i antisimetrinog tenzora vrtlonosti V ji , uzimajui u obzir da je dvostruki skalarni produkt simetrinog i antisimetrinog tenzora jednak nuli, moe se pisati: v v = ji i = ji ( D ji + V ji ) = ji D ji x j Ako se u gornji izraz uvrsti za viskozna naprezanja uvrsti Newtonov zakon viskoznosti, gornji izraz za volumensku gustou snage viskoznih sila, nakon razvoja po nijemim indeksima, prelazi u oblik: 2 2 2 2 v = ji D ji = ( D11 D22 ) + ( D22 D33 ) + ( D33 D11 ) + 3 (14)
2 2 2 + 4 ( D12 + D13 + D23 ) + V ( D11 + D22 + D33 ) 2

Iz ega je vidljivo da je v uvijek pozitivna veliina. Drugi zakon termodinamike Kombinacijom Gibbsova izraza du = T ds p dv ( v je ovdje specifini volumen) s izrazom za prvi zakon termodinamike du = dq pdv (koji vrijedi za sluaj neprekidne toplinske i mehanike ravnotee termodinamikog sustava) slijedi da je izmijenjena toplina po jedinici mase: dq = T ds Gornji izraz definira promjenu entropije sustava u sluaju ravnotenog i povratnog procesa, a ukoliko u sustavu postoje spontani procesi promjena entropije e biti vea, te se gornji izraz moe poopiti tako da vrijedi:

DINAMIKA PLINOVA 2. predavanje

dq (15) T Pri emu znak jednakosti vrijedi za povratne procese, a znak vee za nepovratne procese. Valja naglasiti da promjena entropije neizoliranog sustava moe biti pozitivna (kada se sustav grije) ili negativna kada se sustav hladi. Drugi zakon termodinamike se za izolirani sustav ( dq =0) moe izraziti nejednadbom ds 0, tj. promjena entropije izoliranog sustava mora biti pozitivna, a za povratne procese je jednaka nuli. Nejednadba (15) se moe izraziti i pomou produkcije entropije u obliku: dq = ds 0 (16) T Ili rijeima: produkcija entropije (izoliranog ili neizoliranog sustava) za neravnotene procese mora biti pozitivna, a za povratne je jednaka nuli. Promjenu entropije u strujanju fluida emo izraunati polazei od Gibbsove relacije, koja (uz pretpostavku principa lokalne ravnotee, i promatranja promjena u vremenu) glasi: Du Ds D 1 Ds p D =T p =T + Dt Dt Dt Dt 2 Dt Mnoenjem gornje jednadbe s / T , te uvrtavanjem jednadbe unutarnje energije (13) i v D jednadbe kontinuiteta, po kojoj je = j , slijedi: x j Dt ds
Du Dt {

= T

vi v q + ji i i xi x j xi

Ds p D , pa je + Dt { Dt
vi xi

Ds 1 v 1 qi v qi qi T = ji i = x j T xi T xi T T 2 xi Dt T 123
v 0
2

(17)

Brzina produkcija entropije unutar estice fluida je

v Ds qi T &= + + 2 = Dt xi T T T xi { 1 4 24 3 uslijed
viskoznosti uslijed izmjene topline

(18)

Iz jednadbe (17) je jasno da: a) Do promjene entropije estice fluida dolazi uslijed djelovanja viskoznih sila (pretvorbe mehanike u unutarnju energiju) i ta je promjena uvijek pozitivna, te uslijed izmjene topline (promjena entropije je pozitivna za sluaj grijanja, a negativna za sluaj hlaenja). b) Teorijski je mogue imati izentropsko strujanje za sluaja da je brzina pretvorbe mehanike energije u toplinu jednaka brzini odvoenja topline od estice, ali bi takvo izentropsko strujanje bilo nepovratno, to se vidi iz izraza (18), koji pokazuje da bi u tom sluaju brzina produkcije entropije bila pozitivna. c) U nastavku emo pod izentropskim strujanjem smatrati sluaj neviskoznog adijabatskog strujanja. U takvom strujanju nema produkcije entropije. d) Produkcija entropije teorijski je jednaka nuli i u neviskoznom izotermnom strujanju, u kojem se izmjenjuje konana koliina topline uz nulti gradijent temperature, ali uz beskonano veliku toplinsku provodnost.

DINAMIKA PLINOVA 2. predavanje

1.6 Integralni oblici osnovnih zakona za jednodimenzijsko stacionarno stlaivo strujanje

Strogo govorei jednodimenzijsko strujanje je ono u elementarnim strujnim cijevima (strujna cijev se dobije kad se kroz svaku toku zatvorene krivulje povue strujnica, a ako je povrina koju zatvara ta krivulja infinitezimalno mala govorimo o elementarnoj strujnoj cijevi). Strujanje kroz realne cijevi emo smatrati jednodimenzijskim ako je duljina cijevi puno vea od promjera, ako nema naglih promjena poprenog presjeka i ako je zakrivljenost mala, tj. radijus zakrivljenosti cijevi puno vei od promjera. U nastavku emo izvesti integralne oblike osnovnih zakona za jednodimenzijsko strujanje.

nj fi=gi x3 vj=-v nj vj nj =-v x2

Au

Sw

& > 0 (ako se dovodi) Q

Ai nj vj nj = 0

nj vj=v nj vj nj =v

x1

Slika prikazuje dio cijevi (kontrolni volumen ograen kontrolnom povrinom koja se sastoji od ravnog ulaznog (Au) i izlaznog (Ai) dijela, te povrine Sw plata) za koji e biti izvedeni osnovni zakoni u integralnom obliku, uz sljedee pretpostavke: 1) vektori brzine su okomiti na poprene presjeke, 2) sve veliine po presjeku su jednolike (kad se radi o brzini strujanja fluida u sluaju viskoznog strujanja profil brzine emo zamijeniti jednolikom srednjom brzinom po presjeku i zanemariti faktore ispravka koliine gibanja i kinetike energije) 3) zanemaruje se izmjena topline na ulaznom i izlaznom presjeku 4) na ulaznom i izlaznom presjeku se zanemaruju viskozne sile (njihovi momenti i snaga), tj. od vektora naprezanja ostaje i = pni 5) masene sile su sile gravitacije fi = g i 3 , odnosno specifina potencijalna energija je eP = gx3 .

Zakon ouvanja mase ili jednadba kontinuiteta Integral jednadbe kontinuiteta po gore opisanom kontrolnom volumenu je: d dV + v j n j dS = 0 dt V Au + Ai + S w KV
Crveno oznaeni integral je jednak nuli zbog pretpostavke stacionarnosti strujanja, a drugi integral po povrini S w je jednak nuli zbog nepromoivosti povrine ( v j n j =0). Drugi integral u gornjem izrazu kae da je maseni protok kroz ulazni presjek jednak masenom protoku fluida kroz izlazni presjek. S obzirom da su ta dva presjeka odabrana proizvoljno moe se tvrditi da je u stacionarnom nestlaivom strujanju fluida maseni protok kroz bilo koji popreni presjek konstantan & = vA = konst. m (19)

DINAMIKA PLINOVA 2. predavanje Zakon ouvanja koliine gibanja Integral jednadbe koliine za po gore opisanom kontrolnom volumenu je: idS SKV 644444 744444 8 d f d d d + d d v V + v v n S = g V pn S + S i( j j) i i ( i i) i dt VKV VKV Au + Ai + S w Au + Ai Sw 123 1 4 24 3
sila teine Gi ukupna povrinska sila na S w = Fiw

Zadnji integral u gornjem izrazu oznauje rezultirajuu povrinsku silu kojom plat cijevi djeluje na fluid, a sukladno treem Newtonovom zakonu je definirana kao Fi w , gdje je Fi w sila kojom fluid djeluje na plat cijevi. Uzimajui gore spomenute pretpostavke iz gornjeg integrala se dobije
2 2 Fi w = Gi ni ( v + p ) A ni ( v + p ) A Dobiveni izraz je jednak onome za nestlaivo strujanje s jedinom razlikom to gustoa u izrazu za impulsnu funkciju I = ( v 2 + p ) A nije jednaka u svim presjecima. u i

Zakon ouvanja momenta koliine gibanja Primjena zakona momenta koliine gibanja je analogna primjeni tog zakona u nestlaivom jednodimenzijskom strujanju. Uz pretpostavku da je popreni presjek mali u odnosu na duljinu cijevi, moment koliine gibanja i moment sile tlaka se moe raunati kao moment impulsne funkcije. Drugim rijeima, jednom kad se ucrtaju impulsne funkcije po svim ulazno izlaznim presjecima (uvijek su orijentirane suprotno od vanjske normale) problem se promatra kao problem iz statike. Primjena jednadbe koliine gibanja se svodi na problem odreivanja rezultatntne sile (suma sila), a problem momenta koliine gibanja za odreivanje pravca djelovanja rezultante (iz uvjeta da je moment rezultante jednak sumi momenata komponenti). Zakon ouvanja energije Integral jednadbe energije (varijanta gdje smo snagu masenih sila prikazali brzinom promjene potencijalne energije) za po gore opisanom kontrolnom volumenu je: v2 v2 d f d u e V + + + + u + eP vj njdS = ( pni +i ) vidS qj njdS P dt VKV 2 2 u i w u i w A +A +S A +A +S Au +Ai +S w 14 4 244 3
& =brzina izmjene topline Q

Integriranjem pojedinih lanova u gornjoj jednadbi, uzimajui da je eP = gx3 , dobije se

p v2 p v2 & & & + + + + + gx3 + Q m u gx 3 = m u + 2 2 to fizikalno znai da je snaga fluida na izlazu jednaka snazi fluida na ulazu uveanoj za dovedeni toplinski tok. Naravno, ukoliko izmeu ulaznog i izlaznog presjeka postoji stroj (npr. kompresor koji predaje energiju fluidu ili turbina koja fluidu oduzima energiju) tada bi se u gornju jednadbu na desnoj strani dodala i snaga P stroja (pozitivna za kompresor, a negativna za turbinu). S obzirom da je, prema jednadbi kontinuiteta, maseni protok & , ime se dobije specifini oblik konstantan gornju jednadbu se moe podijeliti s m energijske jednadbe (modificirane Bernoullijeve jednadbe) za stlaivo strujanje koji glasi i u & P p v2 p v2 Q P kompresora turbine (20) u + + + gx3 = u + + + gx3 + & + & & m m m 2 2
i u

DINAMIKA PLINOVA 2. predavanje

U jednadbi (20) svaki lan ima oblik specifine energije (energije po jedinici mase) ili specifine snage (snage po jedinici masenog protoka). Primjerice lan & Q (21) q= & m ima jedinicu J/kg, i oznauje izmijenjenu toplinu po jedinici mase fluida, odnosno brzinu izmjene topline (toplinski tok) po jedinici masenog protoka. Uoimo da se iz Bernoullijeve jednadbe za stlaivo strujanje moe doi do Bernoullijeve jednadbe za nestlaivo strujanje. U nestlaivom strujanju smo obino & =0), a rad sila trenja, koje pretvaraju mehaniku pretpostavljali adijabatsko strujanje ( Q energiju u unutranju smo nazivali gubicima mehanike energije za koje vrijedi ghf = u i u u (pretpostavka da sva pretvorena mehanika energija ostaje u unutranjoj energiji fluida jer se zbog pretpostavke adijabatskog strujanja toplina ne izmjenjuje s okolinom). Ako se reeno & = Q , te da je stroj koji predaje energiju fluidu u uzme u obzir, te uzimajui da je m nestlaivom strujanju pumpa (umjesto kompresora), i ako se jednadba (20) podijeli s g , slijedi poznata Bernoullijeva jednadba za nestlaivo strujanje koja glasi: i u P p v2 p v2 P + pumpe turbine (22) + + x3 = + + x3 h f { gQ gQ g 2g g 2g ui uu { {
g hpumpe hturbine

Ako se radi o strujanju plinova koji imaju malu gustou, obino je promjena potencijalne energije poloaja mala u usporedbi s promjenama ostalih oblika energije, pa je uobiajeno potencijalnu energiju poloaja zanemariti. Ako u cjevovodu nema izmjene topline (adijabatsko strujanje) i ako nema stroja, Bernoullijeva jednadba kae da e suma specifinih energija fluida ostati konstantna du cijevi. Uz zanemarenje potencijalne energije poloaja, moe se pisati p v2 p u + + = konst. , a uzimajui da je h = u + , vrijedi i 2 v2 = konst. , a uzimajui da je h = cpT , vrijedi i 2 v2 cpT + = konst. , a uzimaju da je cp = R , vrijedi i 2 1 v2 p RT + = konst. , a uzimajui da je prema jednadbi stanja RT = , vrijedi i 1 2 h+

p v2 + = konst. 1 2
Sve su ovo oblici Bernoullijeve jednadbe za adijabatsko strujanje u cijevi bez stroja, a jednadba vrijedi i za viskozno i za neviskozno strujanje. U sluaju viskoznog strujanja e doi do preraspodjele izmeu mehanike i unutarnje energije (mehanika energija e se smanjiti, a unutarnja poveati) ali e suma svih oblika energije ostati konstantna.