ADISA PRIJI, ANIDA DUDI I ELMEDIN MEHI

Kvaliteta pojedinog istraivanja pada ili proizilazi ne samo na prikladnosti metodologije i instrumenata,ve i na tome je li usvojena odgovarajua strategija odabira uzorka. Istraivai moraju donijeti odluke o uzorku ve u ranoj fazi izrade opeg plana odreenog istraivanja. Fakori poput trokova,vremena i dostupnosti esto spreavaju istraivae u pribavljanju informacija od itave populacije. Zbog toga se esto moraju prikupljati podaci na manjoj skupini ili dijelu ukupne populacije( i to tako da dobijene spoznaje budu reprezentativne za itavu populaciju koja se prouava). Ova manja skupina ili dio je uzorak.

Pri odreivanju strategije odabira uzorka istraivai se susreu s brojinim odlukama i problemima. Treba odluiti o etiri kljuna faktora u odabiru uzorka:

1.veliini uzorka;
2.reprezentativnosti i osnovnim parametrima uzorka; 3.pristup uzorku; 4.strategiji odabira uzorka koja e se primjeniti. Ove odluke odredit e strategiju odabira uzorka.

Pitanje koje esto mui neiskusne istraivae je koliko trebaju biti veliki njihovi uzorci za istraivanje??? Nema jasnog odgovora,jer odgovarajua veliina uzorka ovisi o svrsi istraivanja i prirodi populacije koja se ispituje. Od jo veeg znaenja za istraivae je potreba da prije bilo kakvog prikupljanja podataka razmisle o vrsti odnosa koju ele istraiti unutar podgrupa svojeg eventualnog uzorka. Broj varijabli koje istraivai namjeravaju kontrolirati u svom istraivanju i vrsta statistikih testova koje ele napraviti moraju biti osnova za njihove odluke o veliini uzorka prije nego to istraivanje stvarno zapone.

Prevelik uzorak moe postati nespretan, a premali moe moe biti nereprezentativan
Primjer:

Kad se koristi jednostavan sluajni uzorak,veliina uzorka potrebna da bi odrazila populacijusku vrijednost odreene varijable ovisi o veliini i heterogenosti populacije. Veliina uzorka je donekle odreena nainom istraivanja. Na primjer, stil anketnog ispitivanja obino zahtjeva veliki uzorak, posebno ako e se raunati inferencijalna stastika. U etnografskom ili kvalitativnom nainu istraivanja vjerovatnije je da e veliina uzorka biti mala. Veliinu uzorka mogu ograniiti i trokovi u smislu vremena,novca,stresa,administrativne podrke,broja istraivaa i resursa. Ono kljuno to treba zapaziti o veliini uzorka je da je sto je manji broj sluajeva u iroj, ukupnoj populaciji, to vea proporcija te polulacije treba biti zastupljena u uzorku, vrijedi i obrnuto

Ovaj pristup odreivanja veliine sluajnog uzorka vezan je za razinu pouzdanosti i pogreku odabira uzorka. Primjer Borg i Gall kau da je openito pravilo kako uzorak mora biti velik kad: Postoji puno varijabli ; oekuju se ili predviaju samo male razlike ili male povezanosti; e se uzorak podjeliti u podskupine;

Je uzorak heterogen u smislu varijabli koje se prouavaju;

Nisu dostupne pouzdane mjere zavisne varijable.

Osnovni zahtjevi i za kvalitativne i za kvantitativne podatke je da uzorak bude reprezentativan za populaciju iz koje je odabran.U distribuciji koja se bavi osobom povijeu (tj.n=1)uzorak je populacija!

Kad postoji heterogenost u populaciji treba odabrati vei uzorak na nain na koji e potovati tu heterogenost.

Primjer

Za kvantitativne podatke, precizna veliina uzorka moe se izraunati prema razini tanosti i razini vjerojatnosti koju istraiva zahtjeva u svome radu. On tada u svojem istraivanju moe iznijeti osnovno naelo svoje istraivake odluke.

Primjer:

Razlika izmeu aritmetike sredine uzorka i aritmetike sredine populacije,

esto se uzima kao pogreka odabira uzorka.

Varijacije mogu nastati zbog sluajnog odabira razliitih pojedinaca

Slika 1.(Cohen i Holiday, 1979)

Raspodjela aritmetikih sredina pribliava se normalnoj raspodjeli s porastom veliine uzorka, bez obzira na oblik raspodjele, drugaiji ili normalan populacije iz koje je uzorak odabran Odabirui veliki broj uzoraka jednake veliine iz populacije, stvaramo distribuciju uzoraka. Raunanje devijacija teorijske distribucije aritmetikih sredina uzoraka je mjera pogreke odabira uzorka i zove se standardna pogreka aritmetike sredine (SPm)

SDs standardna devijacija uzorka N broj ispitanika u uzorku

SDpop standardna deviajcija populacije

P postotak za Q 100 posto P N veliina uzorka

SD proporcija = SE F proporcija ukljuena u uzorak f=0,1 ( uzorak 100 od 1000)

Svaki ispitiva treba razmotriti vanost da uzorak reprezentira itavu populaciju koja se ispituje U odnosu ta se ispitva odreuju se parametri populacije Brojni faktori, varijable, mogu utjecati na istraivanje, odnosno na rezultate istraivanja

Pristup treba biti mogu i praktian Nemogunost pristupa uzorku zbog: stres, praktini razlozi, privatni razlozi Posljedica objavljivanja informacija

DVIJE METODE ODABIRA UZORKA:

Uzorak poznate vjerovatnosti odabira Uzorak nepoznate vjerovatnosti (namjerno odabran uzorak) Razlika kod sluajnog uzorka poznate su anse lanova ire populacije iz koje se odabire uzorak, dok su kod nesluajnog uzorka anse pripadnika ire populacije nepoznate. Kod sluajnog uzorka svaki pripadnik ire populacije ima jednaku ansu da bude ukljuen u uzorak. Kod namjernog uzorka neki pripadnici ire populacije e biti definitivno iskljueni.

UZORCI POZNATE VJEROVATNOSTI ODABIRA

Nasumice se odabira iz ire populacije Generaliziranje Reprezentativnost za iru populaciju

UZORAK NEPOZNATE VJEROVATNOSTI ODABIRA

Namjerno izbjegavanje predstavljanja ire populacije

Predstavljanje pojedinih skupina

Odreen dio ire populacije (razred uenika, skupinu uitelja i sl.)

Jednostavni sluajni uzorci Sistematski uzorci Klasterski uzorci Etapni uzorci Viefazni uzorci

Svi sadre odreenu mjeru sluajnosti, i zato se mogu generalizirati

Svaki pripadnik populacije koja se istrauje ima podjednaku ansu da bude odabran, a vjerovatnost da e biti odabran nije pod utjecajem drugih lanova Svaki odabir je potpuno nezavisan od sljedeeg

Sluajno odabiranje odreenog broja ispitanika sa popisa populacije za uzorak (izvlaenje imena iz eira, tablica sluajnim brojevima)
Uzorak treba sadravat obiljeja populacije kao cjeline (neki su stari, mladi, bogati, siromani)

Odabir ispitanika iz popisa populacije na sistematski, a ne na sluajni nain (ako je iz populacije od 2.000 osoba potrebno 100 ispitanika, moe biti odabrana dvadeseta osoba)

Podjela populacija u homogene skupine, gdje ispitanici imaju slina obiljeja (skupina A- mukarci, skupina B- ene) Uzorak koji reprezentira itavu populaciju prema spolu mora se izvriti sluajnim odabir ispitanika iz skupina A i B

Svha se mijenja u svakoj fazi - u prvoj fazi odabir uzorka se moe zasnivati na kriteriju geografskog poloaja: uenici koji ive u pojedinoj regiji - u drugoj fazi moe se temeljiti na ekonomskom kriteriju: prorauni kola
- u treoj fazi bazira na politikom proraunu

Selektivnost izvire iz istraivakog odabira posjedine ciljne skupine: - ona ne predstavlja iru populaciju - ona predstavlja sebe - koristi se u istraivanjima manjeg opsega (u jednoj ili dvije kole)

Odabir najbliih pojedinaca kao ispitanika i nastalvjanje tog procesa sve dok se ne dostigne traena veliina uzorka
Istraiva odabire uzorak meu onima do kojih moe lahko doprijeti (studenti IPF-a) Ne zahtjeva generaliziranje na iru populaciju

Odabiru se sluajevi koji e biti ukljeni u uzorak na temelju vlastite prosudbe Sastavljanje uzoraka koji e dobro odgovarati njihovim specifinim potrebama

Istraivai odrede mali broj osobe koje imaju obiljeja koja njih zanimaju Ti ljudi se koriste kao informatori da bi se prepoznali ili istraivae stavilo u kontakt sa drugima koji se mogu ukljuiti, a oni identificiraju idue ispitanike

 Ni jedan element istraivanja ne moe biti proizvoljan, ve treba biti planiran i pomiljen, a kriterij planiranja, kao i prije, treba biti prikladnost za odgovarajuu svrhu ! Izbor strategije formiranja uzorka mora se odvijati prema kriteriju prikladnosti! Pri odabiru strategije koja e se primijeniti treba imati na umu svrhu istraivanja, vremenski okvir, ogranienja istraivanja, metode prikupljanja podataka i metodologiju istraivanja! Da bi se osigurala valjanost, odabrane metode formiranja uzorka moraju uvaavati sve nabrojane faktore!