Mio Mudri

diplomirani pravnik rad je nagraen Rektorovom nagradom

Meunarodni kazneni sud

UDK 341.4 343.6

Saetak
Cilj ovoga rada je pokuaj naelnog odreivanja pojma, ustrojstva i nadlenosti stalnog Meunarodnog kaznenog suda. Uz promatranje Suda na temelju Rimskog statuta, panja se pridaje teoretskim radovima i razmiljanjima koja iznose pro i contra stavove vezane uz postojanje i kvalitetu Suda. Takoer, teoretski se pokuava prikazati mogua uloga Suda u sustavu meunarodne pravde te njegova veza s ustavnim pravom, koja predstavlja temelj suverenosti modernih zemalja. Kao posebna dopuna radu, na temelju odabranih autora nastoji se prikazati odnos Suda i Sjedinjenih Amerikih Drava, te time dati doprinos prouavanju navedenog predmeta. Kljune rijei: Meunarodni kazneni sud, meunarodno kazneno sudovanje, meunarodna pravda, Rimski statut, SAD

1. Uvod
Stoljee koje smo ostavili iza nas proganjat e nas toliko dugo dok, slikovito reeno, ne postanemo svjesni nunosti proganjanja svega loega dananjice to je u prolome stoljeu predstavljalo uzroke negativnih dogaanja. Kako je podruje ovoga rada kazneno, i to meunarodno kazneno pravo, jasno je da se pritom asocira na sve one zloine, sukobe i ratove koji su se zbili, koji su ostavili strahovite posljedice, i koji su, to je ujedno i najtee za prihvatiti, ostali nekanjeni. Razlog nekanjavanju moe svakako biti nestanak ili nemogunost pronalaska poinitelja, odnosno neadekvatnost pravnih sistema koji su nadleni za kanjavanje, ali esto je to i nevoljkost onih koju imaju vlast i mo da procesuiraju takva teka odstupanja od ljudske humanosti i solidarnosti. Zaista, interesi se uvijek postavljaju ispred pravde, jer interesna je pravda u pravilu bolja od one obine, pravde namijenjene svima. No, svijet i ljudska spoznaja napreduju, a paralelno tome i nastojanja prema ostvarenju univerzalne pravde. Ideja meunarodnog suda koji bi bio nadlean u kaznenim predmetima vue svoje korijene od prvih razmiljanja o meunarodnome pravu, no tek se pedesetih godina dvadesetog stoljea, nakon Drugoga svjetskog rata i svega onoga to nam je ta kataklizma ostavila u naslijee, ozbiljnije razmilja o njegovoj uspostavi. Novo oformljeno tijelo Ujedinjenih naroda (dalje: UN), kao novi pokuaj uspostave svjetske zajednice sa ciljem uspostave globalnoga mira i pravde, poinje voditi ozbiljne rasprave o ustroju i nadlenosti jednog zajednikoga suda ija bi zadaa bila kanjavanje buduih zloina. Razdoblje Hladnog rata umanjuje izglede za njegovu realizaciju, dodat-

64

Meunarodni kazneni sud no dopunjavajui listu strahota ljudskog razornog djelovanja. No, kraj epohe Hladnog rata otvara novu nadu ka uspostavi stalnog meunarodnog kaznenog suda, u drutvu koje vie nije, uvjetno reeno, podijeljeno ideologijama. Veliki sukob na europskome tlu u bivoj Jugoslaviji, te uasi Ruande ponovno ujedinjuju meunarodnu zajednicu sa eljom i zahtjevom da se pronau i kazne poinitelji nedavno poinjenih zloina. Usporedno sa uspostavom dva ad hoc Suda, pripremaju se tekstovi, prijedlozi i rezolucije namijenjeni novoj instituciji koja bi se kao predstavnik pravde svih upustila u borbu s vjetrenjaama, simbolima drava i njihovih suverenosti. Ishod te borbe gotovo je nemogue prognozirati, no slika budunosti bit e jasnija ukoliko se oslikaju izgledi koje stalni Meunarodni kazneni sud (dalje: Sud) ima, odnosno, opseg djelovanja koji ga ograniava, sredstva s kojima raspolae, utjecaj koji poprima, i podrka koju uiva. Za poetak, potrebno je razmotriti okruenje u kojem Sud ima djelovati.

2. Meunarodno kazneno sudovanje i jurisdikcija

Kako je to prikazano u prvome dijelu knjige profesora Pravnoga fakulteta u Zagrebu1, put ka meunarodnom sudovanju, te openito meunarodnoj pravdi u neprekidnom je srazu sa zahtjevima drava na ouvanje vlastite suverenosti, dakle samostalnog odluivanja o bitnim aspektima njihove opstojnosti. Kazneno pravo i kazneni sustav zasigurno ulaze u tu kategoriju. Meunarodno je kazneno sudovanje osnutkom dvaju ad hoc Sudova za bivu Jugoslaviju i Ruandu prvi put dolo u priliku razmotriti uinkovitost i korisnost takve institucije sa ciljem ostvarivanja pravde u vidu potivanja meunarodnih zakona i kanjavanja tekih zloina, ije bi uredno i valjano ispunjenje trebalo zadovoljiti globalnu zajednicu. Valja pretpostaviti kako su interesi globalne zajednice pravedni, te se kreu u smjeru ostvarivanja navedenog cilja, bez obzira na centar iz kojega su upueni. No, neki autori upozoravaju na mogua odstupanja od takvoga ustroja. Profesor Padjen istie kako je meunarodna zajednica po povelji UN-a ustanovljena kao hegemonija velikih sila koje su stalne lanice Vijea sigurnosti UN-a2, te pritom rangira tipove modernih drava (ovisno o njihovoj moi i statusu), stavljajui na prvo mjesto Sjedinjene Amerike Drave (dalje: SAD). Ukoliko se takvo stajalite prihvati kao polazna toka, sustav razmatranja meunarodnog prava, a time i meunarodnog kaznenog sudovanja poprima bitno drugaije obrise; tada se vie ne radi o interesima svih ve o interesima nekih, dok se ostali manje utjecajni lanovi meunarodne zajednice nalaze u znatno nepovoljnijoj situaciji. Iz navedenog se moe zakljuiti kako bi ustanovljenje jednog stalnog meunarodnog suda moglo dovesti do situacije u kojoj bi interesi jednih bili nametnuti na tetu drugih. U takvome sluaju teko se moe govoriti o sustavu meunarodne pravde, to znai korak unazad, nasuprot svom naporu koji je uloen i koji se i dalje ulae ka formiranju i funkcioniranju sustava meunarodne pravde. Prema tome, potrebno je prije svega odrediti temeljne odrednice meunarodnog tribunala3, te analizom navedenih postavki zakljuiti kakva bi to institucija trebala biti. Antonio Cassese, razmatrajui svrsishodnost meunarodnog tribunala, utvruje nekoliko osnovnih razloga zbog kojih su oni potrebni. Prije svega, na takvome se sudu utvruje individualna odgovornost (no, vidi biljeku 24); redovnim i ravnopravnim kanjavanjem tekih zloina podupire se vladavina meunarodnoga prava,
1

I. Josipovi, D. Krapac i P . Novoselec: Stalni Meunarodni Kazneni Sud,1. izd. (Zagreb: Narodne Novine, Hrvatski Pravni Centar, 2001), str. 5-164; takoer, ukratko: D. Pleji-Markovi, Pogled prema utemeljenju jednog stalnog meunarodnog kaznenog suda u okviru UN, Hrvatski Ljetopis za Kazneno Pravo i Praksu, br. 1/1998, 477-487; I. Padjen: Meunarodne ustavne dimenzije zapovjedne odgovornosti, Zarez, god. 3, br. 54, (12. travanj 2001), na 11-12; U cijelome seminarskom radu pojam tribunala se izjednauje sa pojmom suda;

Pravnik, 40, 2 (83), 2006 a injenica da je tribunal nezavisan smiruje tenzije meu suprotstavljenim stranama te ini odmak od prolosti, istodobno producirajui nepristran i objektivan opis dogaaja. Ocjenjujui odnos meunarodnog suda i prava nasuprot naelima nacionalnog suvereniteta, s jedne se strane postavlja vrijednost istrage, procesa i kanjavanja tekih zloina, a s druge kontinuirano potivanje suverenosti zemalja koje mogu predoiti opreku prethodnome aspektu. Naposljetku sve dovodi u cjelinu citirajui profesora Niemeyera: meunarodno pravo je graevina graena na vulkanu dravnoj suverenosti4. Naime, povijest vrlo jasno pokazuje kakva su sve odricanja svjetske nacije proivljavale kako bi osnovale i ouvale vlastitu dravu, a kako se ovdje konkretno radi o zadiranju u tu svetu instituciju, odnosno njezinu nadlenost i iskljuiva prava, logino je da e navedeni proces trajati dugo i biti ostvarivan postupno. Tek e s vremenom, ukoliko se pokae opravdanost i kvaliteta nastojanja meunarodnog kaznenog sudovanja, meusobno povjerenje drava te openito povjerenje prema meunarodnom kaznenom sudovanju rasti te time poprimati kvalitetnija obiljeja, za opu dobrobit. Sud je rezultat tih nastojanja i jasan je pokazatelj kako u meunarodnoj zajednici postoji volja ka ostvarivanju spomenutih ciljeva. Naravno, interesi u meunarodnoj zajednici variraju, a za uspostavu institucije poput Suda potreban je dogovor. Dogovor se u relativno funkcionalnom svjetskom demokratskom poretku moe postii, to je manje vjerojatno, jednoglasnom odlukom, ili kompromisom gdje prevladava win-win naelo, dakle, gdje nema tekih gubitnika. Dakako, teko je za pretpostaviti da e svi biti zadovoljni, ali treba nastojati ouvati opu naklonost za uspostavljanje takvoga tijela. Tribunal koji ne bi zadovoljio navedene postavke teko da bi zadovoljio lanove meunarodne zajednice, to bi vjerojatno rezultiralo naputanjem ideje tribunala, a ovisno o broju nezadovoljnih, i gubitkom meunarodnog legitimiteta. Dodue, kako to objanjava Kai Ambos5 u jednom radu posveenom Sudu, legalna baza osnivanja takovoga suda moe, osim meunarodnog ugovora, biti takoer i rezolucija Vijea sigurnosti, ije su prednosti krai pregovori i mnogobrojni kompromisi. Meutim, autor teksta upozorava kako bi tako ustrojen sud bio itekako upitan sa stajalita meunarodnog javnog prava. Naime, on smatra da legitimitet Suda poiva upravo na prihvaanju njegove nadlenosti od strane drava, kako bi se stvorili preduvjeti za globalno prihvaanje njegovih sankcija, dok se djelovanje Vijea sigurnosti moe shvatiti kao korektivni model u iznimnim sluajevima gdje meunarodna javnost zahtijeva hitnu akciju. Vezano uz prethodno navedeni problem javlja se i pitanje nadlenosti takvog suda. Prije svega, valja razmotriti i razluiti pojam univerzalne nadlenosti, koja omoguuje takvome sudu apsolutnu prednost u rjeavanju sluajeva gdje postoji opravdana sumnja da se poinilo kakvo djelo koje se po statutu toga suda vrednuje kao kazneno djelo, od mandatorne nadlenosti gdje sud nastupa tek kao sekundarna instanca, nakon dravnih kaznenih institucija, kada se za to ispune odreeni uvjeti. Naravno, univerzalna nadlenost prua puno vie mogunosti i prostora za slobodnije djelovanje, no upravo tako iroko utemeljen opseg djelovanja stvara ideju mandatorne nadlenosti, kao odraz sumnji u kvalitetu rada takvog suda te njegovu nepristranost, to je dakako povezano sa svim onim naprijed spomenutim. No, mandatorna nadlenost promatrana po principu komplementarnosti6 poprima drugaije znaenje. Ona tada nastupa kao korektivni imbenik; drava ima apsolutnu prednost pri rjeavanju svih zloina, a ukoliko se pokae da ona to nije voljna ili nije u stanju, meunarodni sud, koji se javlja kao profesionalan, neovisan i nepristran subjekt, preuzima sluaj te ga rjeava sa ciljem zadovoljenja i ostvarenja meunarodne

65

Antonio Cassese, On the current trends towards criminal prosecution and punishment of breaches of international humanitarian law, European Journal of International Law, vol. 9, no. 1 (1999), na 9-13; Kai, Ambos, Establishing an International Criminal Court and an International Criminal Code Observations from an International Criminal Law Viewpoint, European Journal of International Law, vol. 7, (1996), na 519-544; No vidi biljeku 27;

66

Meunarodni kazneni sud pravde. Tu se, dakle, uz onaj primarni interes drave da sama neovisno provede kazneni postupak protiv onih koji kre pravne norme, javlja i interes meunarodne zajednice, koja zahtijeva ouvanje odreenih meunarodnih standarda. Ovisno o ureenju meunarodne zajednice i o individualnom shvaanju institucije meunarodnog kaznenog suda, mogue su razliite kombinacije sudske nadlenosti koje se kreu unutar navedenih vrijednosti7.

3. Uvodno o Statutu Rimska konferencija

Konferencija o uspostavi Meunarodnog kaznenog suda (United Nations Diplomatic Conference of Plenipotentiaries on the Establishment of an International Criminal Court8) odraava odreene stavove istaknute u prethodnome poglavlju. P. Kirsch i J. T. Holmes u svome tekstu posveenom Rimskoj konferenciji9 navode nekoliko frakcija, odnosno grupacija zemalja s relativno zajednikim stajalitima i ciljevima. Najvea skupina, koju nekoliko autora10 naziva like-minded group, sastojala se uglavnom od tzv. srednjih sila i zemalja u razvoju (zanimljivo je istaknuti da se toj grupi naknadno pridruilo i Ujedinjeno Kraljevstvo) koje su teile ustanovljenju snanog i nezavisnog suda. Drugu znaajnu skupinu inile su stalne lanice Vijea sigurnosti (osim, kako je ve spomenuto, Ujedinjenog Kraljevstva), iji se interes oitovao u zahtjevima za iskljuenjem nuklearnog naoruanja s liste oruja zabranjenog statutom11, odlunom ulogom Vijea sigurnosti nasuprot sudu, te ogranienim mogunostima suda (to e kasnije biti detaljnije obraeno prilikom opisivanja stava koji zauzimaju SAD). Bilo je, dakako, i drugih zasebnih prijedloga, kao to je npr. zahtjev za uvrtenjem terorizma i prometa drogom u zabranjene aktivnosti12, to su najvie podravale karipske zemlje, ali i Turska, ri Lanka i dr13. Bitno je spomenuti i veliku ulogu nevladinih organizacija, ija je predanost znatno pridonijela radu na donoenju statuta, osobito imajui na umu njihove napore za ustanovljenje snanog suda, nezavisne institucije tuitelja te nadlenosti nad unutarnjim ratnim sukobima. Naposljetku, prisutne su bile i one drave koje su se protivile uspostavi takvog suda, zbog odbijanja izlaganju meunarodnom kaznenom progonu (poblie o tome u narednim poglavljima). Zakljuno, prisustvovalo je 160 drava, 33 meudravne organizacije i koalicija od 236 nevladinih organizacija14. Razgovori o donoenju Statuta tekli su polako i teko. Najiscrpnije rasprave vodile su se oko drugoga dijela statua Nadlenost15, dopustivost i primjenjivo pravo. Takoer,
7

8 9

10 11

12

13

14

15

Vie o pojmu nadlenosti openito i prilikom razmatranja Statuta, vidi: Gennady M. Danilenko:ICC Statute and the Third States, u: Cassese, Gaeta, Jones (ed.): The Rome Statute of the International Criminal Court: A Commentary, (New York: Oxford University Press, 2002), na 1871-1897; Vidi openito vidi: I. Josipovi, D. Krapac, P . Novoselec, biljeka 1, na 61-77; P . Kirsch i J. T. Holmes, The Rome Conference of an International Criminal Court: The negotiating process, American Journal of International Law, vol. 93, no. 1 (1999), na 2-12; Autori navedeni u biljekama 8 i 9.; Drugi su se tome protivili, jer, kako navode Kirsch i Holmes: ... chemical and biological weapons called by some the nuclear weapons of the poor, were prohibited, vidi: P . Kirsch i J. T. Holmes, biljeka 9, na 7; vie o raspravi o nuklearnom i ostalom naoruanju za masovno unitenje, te nainu na koji je ureen Statut po tom pitanju vidi openito: Mahnoush H. Arsanjani, The Rome Statute of the International Criminal Court; American Journal of International Law, vol. 93, no. 1 (1999), na 34; Za detaljnu analizu pitanja meunarodnog terorizma i prometa opojnim drogama kao zloina koji nedostaju u Statutu, vidi: Patrick Robinson, The Missing Crimes, biljeka 7, na 497-525; Zemlje se uglavnom nisu mogle sloiti oko denicije terorizma. Vezano uz promet drogama, neki su izraavali miljenje kako bi uvrtenje ove kategorije dodatno otealo normalno funkcioniranje Suda. No, predloeno je da se ovo pitanje ponovno postavi pred Konferencijom za izmjene (vidi lanak 123); vidi openito: P . Kirsch i J. T. Holmes, biljeka 9, na 2-12; Podaci iz: Mahnoush H. Arsanjani, The Rome Statute of the International Criminal Court, American Journal of International Law; vol. 93, no. 1 (1999), na 12-22; i David J. Scheffer, The US and the International Criminal Court, American Journal of International Law, vol. 93, no. 1 (1999), na 23-43; Dok su neki, poput Njemake, predlagali univerzalnu nadlenost Suda, SAD su vrsto inzistirale na mandatornoj nadlenosti, vidi openito: P . Kirsch, J. T. Holmes, biljeka 9, na 2-12;

Pravnik, 40, 2 (83), 2006 puno se vremena posvetilo raspravama o organizaciji i nanciranju suda, odnosu prema Vijeu sigurnosti, pitanju optunice i sl. Iako je uloeno puno truda i volje, koliko na formalnim, toliko i na neformalnim razgovorima (ukljuujui i one neformalne-neformalne), kako se Konferencija bliila kraju postalo je upitno konano donoenje statuta, te je Bureau of the Committee of the Whole, djelujui u zadnjim trenutcima odravanja konferencije, odluio donijeti zavrni paket prijedloga statuta, u kojem su se posebno isticale sljedee toke: prihvaena agresija (ali ne u nadlenosti dok se ne denira), posebno shvaeni unutarnji ratni sukobi, poseban pristup kanjavanju uporabe oruja za masovno unitenje, opt-out opcija, te specina nadlenost16 (to e kasnije biti detaljnije objanjeno). Na konanome glasovanju 120 drava izjasnilo se za, 7 protiv (SAD, Iran, Irak, Kina, Izrael, Sudan i Libija), dok je 21 bila suzdrana17.

67

4. Rimski statut18 odredbe

4.1 Ustrojstvo Sud ima etiri organa: a) Predsjednitvo, b) albeni odsjek, Predsudski odsjek i Sudski odsjek; c) Ured tuitelja te d) Tajnitvo. U Sudu djeluje 18 sudaca19 koje predlau zemlje lanice, barem 9 sudaca ima iskustvo u kaznenom pravu, te 5 sudaca koji svoje iskustvo temelje na meunarodnom i humanitarnom pravu, i koji dolaze iz zemalja lanica statuta (to nije preduvjet za tuitelja kojeg takoer biraju zemlje lanice, ni za tajnika, kojeg biraju suci). Slubeni jezici Suda su slubeni jezici UN-a, dok su radni jezici engleski i francuski.

16 17 18

19

Vidi openito: ibid, na 2-12; Podaci iz: Mahnoush H. Arsanjani, biljeka 14, na 12-43; Statut se sastoji od preambule i 13 dijelova. Prvi dio (l- 1-4.) Osnivanje Suda navodi tri kljuna polazita: Sud kao trajna institucija, komplementarnost, nadlenost nad osobama kao moguim poiniteljima najteih zloina koji se tiu itave zajednice. Drugi dio (l. 5-21.) Nadlenost, dopustivost i primjenjivo pravo kao kljuni dio Statuta, navodi listu i denicije zloina, denira nadlenost, odreuje ulogu Tuitelja, te determinira dopustivost i primjenjivo pravo. Trei dio (l. 22-33.) Opa naela kaznenoga prava odreuje stvarno kazneno pravo Statuta, ukljuujui i temelje individualne kaznene odgovornosti, te pravila o izuzeu kaznene odgovornosti. etvrti dio (l. 34-52.) Sastav Suda i sudska uprava navodi openite norme o ustroju sudskih organa, njihovim zadaama, nainu izbora lanova Suda, te normama koje reguliraju njihovo naelno djelovanje i odgovornost. Peti dio (l. 53-61.) Istraga i kazneno gonjenje navodi korake pri pokretanju istrage, pravila osoba pod istragom, te ostale uvjete koji se moraju ispuniti prije suenja. esti dio (l. 62-76.) Suenje odreuje tijek suenja, prava okrivljenika, zatitu rtava i svjedoka, te dostupnost dokaza. Sedmi dio (l. 77-80.) Kazne navodni norme vezane uz kanjavanje te Fond u korist rtava. Osmi dio (l. 81-85.) alba i revizija odreuje postupak u povodu albi, te kriterije za naknadu. Deveti dio (l. 86-102.) Meunarodna suradnja i sudska pomo odreuje opseg suradnje drava sa Sudom. Deseti dio (l. 103-111.) Izvrenje gdje se odreuje uloga drava u izvrenju kazne, sam postupak izvrenja kazne, te uvjeti i nadzor izvrenja kazne. Jedanaesti dio (l. 112.) Skuptina drava stranaka odreuje ulogu Skuptine drava stranaka. Dvanaesti dio (l. 113-118.) - Financiranje odreuje nain nanciranja Suda. Trinaesti dio (l. 119-128.) Zavrne odredbe sadri openite norme o rjeavanju sporova, izmjenama te povlaenju drave iz lanstva (kako prikazano u: Mahnoush H. Arsanjani, biljeka 12, na 22-43);. Statut je temeljni izvor prava Suda, no odreena pitanja uredit e se posebno, u radu Preparatory Commission-a, u iju nadlenost spada donoenje: Pravilnika o postupku i dokazima, Ugovor o odnosima Suda i UN-a, Financijska pravila, Sporazum o privilegijama i imunitetima Suda, Poslovnik o radu Skuptine drava stranaka, Rezolucija Skuptine drava stranaka o osnivanju Odbora za proraun i nancije te Rezolucija Skuptine drava stranaka o kriterijima za dobrovoljne priloge Sudu (vidi: I. Josipovi, D. Krapac, P . Novoselec, biljeka 1, na 78); Statut dostupan na: www.icc-cpi.int\index.html ; O kvalikacijama, predlaganju, izboru i mandatu sudaca vidi l. 36.; za kritiko razmatranje uloge udaca imajui u vidu popratne dokumente uz Statut, vidi: David Hunt: High Hopes, Creative Ambiguity and an Unfortunate Mistrust in International Judges, Journal of International Criminal Justice 2 (2004), na 5670; takoer o instituciji suca, vidi: Sylvia de Bertodano: Judicial Independence in the International Criminal Court, Leiden Journal of International Law, 15 (2002), na 409430;

68

Meunarodni kazneni sud Predsjednitvo, koje se sastoji od tri suca, bavi se uglavnom administracijom i odgovorno je za ispravno upravljanje Suda (uz iznimku Tuiteljstva) te ostale poslove (l. 38.). Predraspravno vijee (oformljeno od sudaca Predraspravnog odjela) zadueno je za poduzimanje mjera (na zahtjev tuitelja ili na vlastitu inicijativu, uz prethodne konzultacije sa tuiteljom) nunih za uinkovitost postupka, zatitu prava obrane te ostalih sudionika postupka, zatitu dokaza, pregled dokaza koje podastire tuitelj te, u sluaju razumnih osnova (l. 58.), izdavanje uhidbenog naloga i sudskih poziva. Ono takoer uspostavlja prvi kontakt s osobom koju se sumnjii kako je poinila neko od statutarno kanjivih djela, kada se ona jednom nae pred Sudom, i pritom upoznaje tu osobu sa svim njezinim pravima, ujedno donosei odluku o pritvoru, odnosno putanju na slobodu (l. 60.). Nadalje, ono mora odrati raspravu te odluiti o optubama na temelju kojih tuitelj trai suenje (l. 61.). Ukoliko je odluka (u potpunosti ili djelomino (za pojedine toke)) potvrdna, osoba se prosljeuje Raspravnom vijeu na suenje (vezano uz potvrene toke). Ono takoer moe odgaati raspravu, te zahtijevati od tuitelja odreene radnje u vezi optube. Raspravno vijee (oformljeno od sudaca Raspravnog odjela) vodi glavni postupak, osigurava da se taj postupak vodi poteno i ekspeditivno, te vodi rauna o pravima stranaka. Takoer, ono nosi i bitnu funkciju odluivanja o vanosti dokaza (l. 64.). Ujedno, ono moe obnaati sve bitne funkcije Predraspravnog vijea. Ured tuitelja odgovoran je za primanje dojava i podataka o zloinima u nadlenosti Suda, za njihovo ispitivanje, te provedbu istrage i daljnjeg postupka pred Sudom. Na elu Ureda stoji tuitelj (l. 42.). Od iznimne je vanosti proprio motu ovlatenje tuitelja, odnosno mogunost tuitelja da istrauje na vlastitu inicijativu20. No, ukoliko smatra da postoji razumna osnova (na temelju podataka koje je sakupio od rtava, drava, organa UN-a i drugih organizacija) da je predmet doputen te da je pokretanje istrage u interesu pravde, tuitelj21, kako bi zapoeo s istragom, odnosno legalnim sudskim postupkom, prethodno mora osigurati dozvolu trolanog Predraspravnog vijea, a nakon dobivenog potvrdnog odgovora22 mora promptno obavijestiti sve lanice Statuta sa svojim djelovanjem, ali posebno i dravu koje je eventualni poinitelj dravljanin, osobito ako ona nije lanica Statuta23. Ove mjere, ukljuujui i visoke kvalikacije koje se zahtijevaju pri imenovanju tuitelja, kako to dre R. J. Goldstone i N. Fritz24, u velikoj mjeri iskljuuju mogunost politiki motiviranog tuitelja koji bi male de rjeavao sluajeve, to zagovaraju neki autori, veinom ameriki. Ideja nezavisnog tuitelja ovakvog tipa nastala je kao protutea pokuaju da se te ovlasti prepuste iskljuivo dravama ili Vijeu sigurnosti, za to navedeni autori smatraju da nije dobro, jer vodi prema selektivnoj pravdi, ovisno o individualnim interesima. Ukoliko tuitelj smatra da ne postoji dovoljna osnova za gonjenje, obavijestit e Predraspravno vijee (koje uvijek moe traiti od tuitelja da preispita odluku, ili na vlastitu inicijativu preispitati odluku) i dravu (te Vijee sigurnosti u sluaju l. 13/2).

20 21

22

23

24

Vidi l. 53., biljeka 18; to se Tuiteljeva postupanja tie, ono iziskuje jednaku posveenost pronalaenju injenica koje idu protiv i u korist osumnjienika te potivanje procesnih prava osoba u svezi sa istragom (l. 55.), ali mu se pritom omoguava iroka istranu nadlenost, ukljuujui i pravo na istragu na teritoriju drave (l. 54.), te mogunost sklapanja razliitih sporazuma za olakavanje postupka (l. 54.) i sl; U sluaju da ne dobije autorizaciju Vijea, Tuitelj mora prekinuti daljnje istrane akcije, ali ima pravo ponovno predloiti sluaj navedenom Vijeu u sluaju novih injenica za koje smatra da su bitne za sluaj, te upuuju na nunost istrage; za detaljniji opis vidi: Gerard Strijards: The Institution of the International Criminal Court, Leiden Journal of International Law, vol. 12 (1999), na 671-681; Tu je prikladno napomenuti kako osumnjienici i drave kojih se postupak tie imaju pravo osporavanja istrage Tuitelja (vidi osmu glavu Statuta, biljeka 18); Richard J. Goldstone i Nicole Fritz: In the Interest of Justice and Independent Referral: The ICC Prosecutors Unprecedented Powers, Leiden Journal of International Law, vol. 13 (2000), na 655-667;

Pravnik, 40, 2 (83), 2006 albeno vijee (oformljeno od sudaca albenog odjela) odluuje o albama protiv presude, ostalih odluka te o obnovi postupka (l. 81., 82., 83.). Specino za ovaj odjel jest injenica da suci albenog odjela mogu raditi samo u tom odjelu. Tajnitvo je odgovorno za nesudske vidove upravljanja i pruanja usluga sudu (l. 43.). Na elu Tajnitva stoji tajnik. Skuptina drava stranaka openito nadgleda Sud i njegovo djelovanje. Ona odreuje budet Suda, odluuje o broju sudaca, djeluje kada neka drava odbije suraivati sa Sudom (rjeavanje sporova, vidi l. 119.)25, te donosi odluke u drugim stvarima navedenim u Statutu (vidi l. 112.). Sud e biti nanciran od strane drava lanica, UN-a, vlada, meunarodnih organizacija, pojedinaca, korporacija i drugih osoba (l. 116.). Sjedite e biti u Hagu, no bit e dozvoljeni i sudski postupci u drugim zemljama. Kazne e se izdravati u zemljama koje e pristati primiti zatvorenike. Sud e voditi rauna o ispunjavanju i uvjetima izvrenja kazni.

69

4.2 Nadlenost Sud e suditi zikim osobama26 za zloine genocida, ratne zloine, zloine protiv ovjenosti i zloine agresije (jednom kada se ona denira27), koji su shvaeni kao najtei zloini i tiu se cjelokupne meunarodne zajednice28. Tri su izvora nadlenosti: a) nadlenost koja se zasniva na postupku Vijea sigurnosti (pod uvjetima glave VII povelje UN-a); b) nadlenost koja se zasniva na pristanku zemlje iji je eventualni poinitelj dravljanin, te c) nadlenost koja se zasniva na injenici da je zloin pretpostavljen Statutom poinjen na teritoriju drave lanice Statuta, ili na teritoriju one drave koja pristaje na nadlenost Suda29. Ova trea nadlenost posebno je zanimljiva jer omoguava kanjavanje zloina i njihovih poinitelja koji su dravljani drave koja nije lan Statuta30 (o tome poblie u poglavlju koje analizira odnos Suda i SAD-a). to se primjene nadlenosti tie, komplementarnost31 je vodei princip na kojem se temelji nadlenost Suda, to znai da primarna nadlenost pripada teritorijalnom suvere-

25

26

27

28

29 30

31

No, kada se problem suradnje javlja u svezi djelovanja Vijea Sigurnosti, alba se moe iznijeti pred Vijeem sigurnosti; No, Madeline Morris upozorava na sluajeve gdje e se voditi rasprave meu dravama, i gdje e drave biti one ija e se djelovanja uzimati u obzir, dok e pojedinci biti tek paravan, suprotno: Madeline Morris, High Crimes and Misconceptions: The ICC and Non-Party States, Law and Contemporary Problems, vol. 64, no. 1 (2001), na 13-66; Za situaciju u kojoj zika osoba moe init dravni organ vidi: Micaela Frulli: Jurisdiction Ratione Personae, biljeka 7, na 533; O problemu deniranja agresije vidi openito: Marcella David: Grotius repudited: The American Objections to the International Criminal Court and the Commitment to International Law, Michigan Journal of International Law, vol. 20:301 (1999), na 337-412; Po Povelji UN-a, Vijee sigurnosti ima ekskluzivni pravo na odluivanje da li se akt agresije zbio ili ne. U svakom sluaju, sva mogua statutarna rjeenja vezana uz zloin agresije morati e biti u skladu sa odredbama Povelje UN-a, vidi: www.un.org/law/icc/ ; Kako to objanjava M.H. Arsanjani, postoji nekoliko razloga odabira ovih najteih zloina koji se tiu itave svjetske zajednice. Prije svega, time se eljelo pridobiti to vie podrke od strane razliitih zemalja, te time poveati kredibilitet, moralni autoritet i efektivnost. Nadalje, eljelo se izbjei bavljenje sluajevima koje i nacionalni sudovi mogu valjano rijeiti. Naposljetku, limitiranje nadlenosti na nekoliko zloina dugorono gledano poveat e suradnju meu drava te uspostaviti jedinstven i suvisao pristup rjeavanju takvih sluajeva; vie o tome a i openito u procesu pregovora na Rimskoj konferenciji vidi: Mahnoush H. Arsanjani, biljeka 14, na 25; Vie o nadlenosti vidi: Stephane Bourgon: Jurisdiction Ratione Loci, biljeka 7, na 559-569; Za usporedbu vidi: Dapo Akande: International Criminal Court over Nationals of Non-Parties: Legal Basis and Limits, Journal of International Criminal Justice 1 (2003), na 618-650; Neki autori smatraju da bi pojam subsidijarnost bolje odgovarao ovoj svrsi, slino: Gerard Strijards, biljeka 22, na 671-681;

70

Meunarodni kazneni sud nu, odnosno dravi iji je eventualni poinitelj dravljanin32, a Sud moe preuzeti sluaj u trenutku kada se pokae kako drave nisu u stanju ili nisu spremne provesti postupke u sluaju zloina navedenih u Statutu33. Postupak je nedopustiv u sluajevima kada: a) drava ve istrauje zloin (osim ako nije voljna ili sposobna provesti istragu ili proces); b) kada postoji bona de odluka da se ne istrauje; c) ako je optueniku za navedeno djelo ve sueno, te d) ako sluaj nije od dovoljne vanosti kojom bi se opravdalo daljnje sudjelovanje Suda. Vijee sigurnosti ima pravo na suspenziju istrage i procesa na razdoblje od godine dana, to se moe jo jednom obnoviti (l. 16.). Takoer, nakon to je od tuitelja primila obavijest o zapoinjanju istrage, drava moe u roku od mjesec dana obavijestiti Sud kako istrauje ili je istraivala sluaj, te moe od tuitelja traiti da se sluaj preda u njezinu nadlenost34. Kada se sluaj preda u nadlenost drave, ona je duna periodino tuitelju slati informacije o napretku istrage i daljnjem postupku. Ukoliko se ispune uvjeti iz l. 17. Statuta, sluaj se vraa tuitelju (odnosno predaje tuitelju ako je drava prva pokrenula sluaj). Drava, ukoliko se ne slae s navedenom postavkom, ima pravo na albu pred Predraspravnim i albenim vijeem.

4.3 Zloini to se zloina protiv ovjenosti35 tie, za procesuiranje nije bitna veza s ratnim sukobom, ni dokaz o diskriminativnom motivu. Nadalje, zloini apartheida i prisilnog nestanka priznati su kao neljudski postupci, te uvrteni u Statut. Da bi odreeni postupak mogao biti okarakteriziran kao zloin protiv ovjenosti, on mora biti: rasprostranjen to znai da to mora biti iroko obuhvatna akcija koja ukljuuje znatan broj rtava, ili u vidu sustavnog napada visoki stupanj metodinog planiranja, te mora sadravati naelo mens rea to znai da je postojalo, ako nita drugo, barem saznanje o napadu. Pojam genocida prihvaen je u skladu s normama Konvencije o genocidu iz 1948. godine, te u Statutu reguliran u l. 6., gdje se denira kao jedno od taksativno nabrojenih djela36 poinjeno u namjeri da se u cjelini ili djelomice uniti nacionalna, etnika, rasna ili vjerska skupina. Nebitno je pritom je li se taj zloin dogodio unutar internacionalnog ili

32

33

34 35

36

U sluaju sukoba nadlenosti ovih dviju kategorija, prvenstvo pripada dravi na ijem se teritoriju zloin zbio, kako to objanjava Monroe Leigh , vidi: Monroe Leigh, The United States and the Statute of Rome, American Journal of International Law, vol. 95, no. 1 (2001), na 124-132; Openito o raspravi o nadlenosti na Rimskoj konferenciji i razliitim prijedlozima vidi openito: Eve La Haye: The Jurisdiction of the International Criminal Court: Controversies over the Preconditions for Exercising its Jurisdiction, Netherlands International Law Review, XLVI: na 1-25, 1999; kritino o komplementarnosti i institutu potenog suenja, vidi: Enrique Carnero Rojo: The Role of Fair Trial Considerations in the Complementarity Regime of the International Criminal Court: From No Peacewithout Justice to No Peacewith Victors Justice?, Leiden Journal of International Law, 18 (2005), na 829869; Vidi l. 18, biljeka 18; Djela koja se mogu, u skladu sa uvjetima koje propisuje l. 7. protumaiti kao zloini protiv ovjenosti su: ubojstvo, istrebljenje, odvoenje u ropstvo, deportacija ili prisilno premjetanje stanovnitva, zatvaranje ili drugo teko oduzimanje zike slobode suprotno temeljnim pravilima meunarodnoga prava, muenje, silovanje, seksualno ropstvo, prisilna prostitucija, prisilna trudnoa, prisilna sterilizacija ili bilo koji drugi oblik seksualnog nasilja usporedive teine, progon bilo koje odredive skupine ili kolektiva na politikoj, rasnoj, nacionalnoj, etnikoj, kulturnoj, vjerskoj, spolnoj, ili drugoj osnovi kako se openito smatra nedopustivom prema meunarodnom pravu, u svezi s bilo kojom radnjom koju navodi ovaj stavak, ili s bilo kojima zloinom koji je u nadlenosti Suda, prisilno nestajanje osoba, zloin apartheida, druge neljudske radnje slinog znaaja kojima se namjerno uzrokuje velika patnja ili ozbiljna tjelesna povreda, ili povreda psihikog ili zikog zdravlja; To su: ubijanje lanova skupine, nanoenje tekih tjelesnih ili duevnih povreda lanovima skupine, namjerno nametanje skupini ivotnih uvjeta sraunatih na to da dovedu do njenog cjelovitog ili djelominog zikog unitenja te nasilno premjetanje djece iz skupine u drugu skupinu;

Pravnik, 40, 2 (83), 2006 nacionalnog ratnog sukoba, odnosno, kako to navodi H. Spieker37, niti zloin genocida, niti zloin protiv ovjenosti (dio ega je zloin genocida) ne ovisi o kriteriju oruanog sukoba. Ratni zloini38 prihvaeni su kao takvi kada su poinjeni kao dio plana ili politike, ili kao dio opsenog injenja takvih zloina. Zloini navedeni u st. 2(a) i 2(b) spadaju pod sluajeve meunarodnih sukoba, a zloini u st. 2(c) i 2(e) pod sukobe iji znaaj nije meunarodni. Pritom se st. 2(d) (gdje se kae da se stavak 2(c) ne primjenjuje na situacije unutarnjih nereda i napetosti poput pobuna, izoliranih i sporadinih djela nasilja ili drugih djela sline naravi) i 2(f) (gdje se kae da st. 2(e) ne primjenjuje na situacije unutarnjih nereda i napetosti poput pobuna, izoliranih i sporadinih djela nasilja ili drugih djela sline naravi, a da se primjenjuje na oruane sukobe koji se odvijaju na podruju drave kad je rije o produenom oruanom sukobu izmeu vladinih snaga i organiziranih oruanih skupina, ili izmeu takvih skupina) uvode odreeni izuzetci.39 Zloin agresije, iako uvrten u Statut, nije deniran40, i kao takav predstavlja mogui kamen spoticanja prilikom revizije Statuta koja se treba odrati 7 godina nakon stupanja Statuta na snagu. Meutim, uvrtavanje agresije meu najtee zloine koje je meunarodna zajednica zainteresirana procesuirati, govori u prilog vrstoj suglasnosti u pogledu agresije kao meunarodnog kaznenog djela41.

71

4.4 Zapovjedna odgovornost to se zapovjedne odgovornosti42 tie, ona je odreena l. 28., gdje se kae da je vojni zapovjednik ili osoba koja tako djeluje (a takoer i nadreena osoba openito) odgovorna u sluaju saznanja o zloinima (drugi dio ove odredbe, ili osoba koja tako djeluje pokree odreena pitanja u pogledu potencijalne odgovornosti drave vidi biljeku 25. i poglavlje 5. Drava kao okrivljenik), te ako nije nita poduzela u njihovu spreavanju i obavjetavanju nadlenih vlasti, i l. 33., gdje se u pogledu izvravanja naredbi odreuju iznimke od odgovornosti (u sluaju izvravanja naredbi vlade ili nadreenog, u sluaju da ta osoba nije bila upoznata s nezakonitou toga postupka, odnosno da to nije bilo oito).

4.5 Postupak uhienja Postupak uhienja reguliran je u l. 59., gdje se od drava lanica Statuta zahtijeva puna suradnja, osobito u pogledu naloga za predaju koji se mora ispuniti u najkraem

37

38 39

40

41

42

Heike Spieker: The International Criminal Court and Non-International Armed Conict, Leiden Journal of International Law, vol. 13 (2000), na 395-425; Vidi l. 8. (zbog kvantitete nije uvrteno u ovaj rad), biljeka 18; O problemima razlikovanja meunarodnih i ne-meunarodnih oruanih sukoba, ne-meunarodnih sukoba i unutarnjih nereda i tenzija., te openito o ratnim zloinima u ne-meunarodnim oruanim sukobima i o l. 8. Statuta Suda, vidi: Heike Spieker, biljeka 37, na 395-425; Vie o problematici deniranja u radu Pripremne komisije, vidi: Roger S. Clark: Rethinking Aggression as a Crime and Formulating Its Elements: The Final Work-Product of the Preparatory Commission for the International Criminal Court, Leiden Journal of International Law, 15 (2002), na 859890; Vie o denicijama agresije u drugim meunarodnim dokumentima i problematici uvrtavanja zloina agresije u Statut vidi: Giorgio Gaja: The Long Journey towards Repressing Aggresion, biljeka 7, na 427-441; Poblie o zapovjednoj odgovornosti, vidi openito: Charles Garraway: Superior orders and the International Criminal Court: Justice delivered or justice denied, International Review of the Red-Cross, vol. 81, no. 836 (1999), na 785-794; Matthew Lippman: The Evolution and Scope of Command Responsibility, Leiden Journal of International Law, vol. 13 (2000), na 139-179; za povijesni i komplementarni pregled, uz iscrpan uvid u odredbe Statuta, vidi: Kai Ambos: Superior Responsibility, biljeka 7, na 823-872; te biljeku 2;

72

Meunarodni kazneni sud roku (to je kasnije detaljnije odreeno u devetom dijelu Statuta). U pogledu zahtjeva za predajom osobe koja nosi imunitetno pravo, ne smije se od drave traiti da postupa suprotno obvezama po meunarodnom pravu i meunarodnom ugovoru, ako se prethodno ne postigne sporazum s treom dravom, ija je ta osoba dravljanin (l. 98.).

4.6 Problem suradnje Upravo ova odredba (referira se na l. 98. i pratee odredbe 9. poglavlja Statuta) upuuje na odreene sumnje u pogledu efektivnosti suradnje izmeu Suda i drava. Bert Swart43 upozorava na injenicu kako Sud u potpunosti ovisi o suradnji drava jer bez takve suradnje Sud samostalno nije u mogunosti osigurati uhienja, premjetanja, pretrage, zapljene i druge sline radnje. Dakle, 9. poglavlje Statuta o meunarodnoj suradnji i sudskoj pomoi uvelike determinira koliko e Sud biti sposoban postii ono to se oekuje da e postii44. Analizirajui navedene odredbe, poglavito l. 73., 90., 93. i 98. Statuta, autor naglaava aspekt dobrovoljne suradnje drava, ne samo po pitanju ratikacije Statuta ili ne, ve i po pitanju terminologije odredbi 9. poglavlja, koje ne sadravaju naredbe ve molbe. Takoer, podsjea na l. 98. koji sprjeava drave lanice da postupaju suprotno meunarodnim ugovorima i obvezama, ukoliko se injenje tie tree drave, iji pristanak tada postaje sine qua non (l. 98. u svojoj modiciranoj formi moe se pronai i u argumentaciji koja se protivi ratikaciji Statuta vidi poglavlje o sukobu SAD-a i Suda). Kao protutea takvom razmiljanju, jedno od rjeenja pronalazi se u Vijeu sigurnosti. Annalisa Ciampi45 tako analizira l. 13. Statuta, iz kojeg izvodi obvezu suradnje sa Sudom na temelju nadlenosti ustanovljene pred Vijeem sigurnosti46, u skladu s Poveljom UN-a. Isti autor nadalje istie kako sadraj l. 86. upuuje na dunost drava da surauju sa Sudom (s time da taj lanak po opsegu obuhvaa itav Statut). Ukoliko doe do sukobljavanja u stavovima izmeu Suda i drava lanica, od presudne je vanosti l. 119. Statuta koji daje pravo Sudu da odluuje o svim pitanjima vezanim uz sudsku nadlenost47. to se drava ne-lanica tie, njihova suradnja ureuje se l. 12. i 87. Statuta, po kojima te drave48 mogu prihvatiti nadlenost Suda, bilo za pojedini sluaj, bilo unilateralno (jednostavnim prihvatom, ad hoc sporazumom ili meunarodnim ugovorom). Analizirajui l. 72. i 93. Statuta, Ciampi izvodi dva sluaja kad drava moe odbiti suradnju sa Sudom: kada je to suprotno domaem javnom poretku i kada se time ugroava nacionalna sigurnost. Zakljuno, s obzirom da, iako po Statutu Sud ima pravo drave koje ne surauju prijaviti skuptini drava lanica, ali i Vijeu sigurnosti (u sluaju opisanom u l. 13., a kad drava odbija suradnju (vidi l. 87/7.) ), jasne odredbe o sankcioniranju drava koje ne

43 44 45 46

47

48

Bert Swart: General Problems, biljeka 7, na 1589-1605; Ibid, na 1589; Annalisa Ciampi: The Obligation to Cooperate, biljeka 7, na 1085-1099; Suprotno tome, o situacijama kada Vijee Sigurnosti oduzima nadlenost, vidi: Neha Jain: A Separate Law for Peacekeepers:The Clash between the SecurityCouncil and the InternationalCriminal Court, The European Journal of International Law, Vol. 16 No. 2 (2005), na 239254; takoer: Salvatore Zappala: The Reaction of the US to the Entry into Force of the ICC Statute: Comments on the UNSC Resolution 1422 (2002) and Article 98 Agreements, Journal of International Criminal Justice 1 (2003), na 114134; takoer: International Federation of Human Rights: International Criminal Court (ICC) No To American Exceptionalism2, December 2002, dostupno na: http://www.dh.org/ ; Ukoliko doe do nesuglasja pri interpretaciji i primjeni Statuta, nalae se postupak nagodbe, koji ako ne uspije unutar tri mjeseca, prelazi na skuptinu drava lanica, s time da se krajnja odluka moe prepustiti i Meunarodnom sudu pravde, vidi: Statut, biljeka 18, l. 119.; Za studiju o ovom lanku vidi: Alain Pellet: Settlement of Disputes, biljeka 7, na 1841-1848; takoer o l. 119., vidi: Timothy ONeill: Dispute Settlement under the Rome Statute of the International Criminal Court: Article 119 and the Possible Role of the International Court of Justice, Chinese Journal of International Law, Vol. 5, No. 1 (2006), na 6778; l. 87. Statuta ureuje suradnju sa meunarodnim organizacijama, vidi: Statut, biljeka 18, l. 87.;

Pravnik, 40, 2 (83), 2006 surauju nisu postavljene. Alain Pellet upozorava49 da odredbe l. 119. (kao, uostalom, i ostalih lanaka koje ureuju pitanje suradnje) djeluju tek kao preporuke, te kako drave nemaju, po Statutu, nikakvu pravnu obvezu50 potovati odluke zakljuene po l. 119. (to u konanosti znai da bi, kada bi sluaj bio prenesen na Meunarodni sud pravde, to bilo mogue jedino uz pristanak drava).

73

4.7 Ostale bitne odredbe to se okrivljenika tie, on ima puna prava (l. 67.) kako je to odreeno po meunarodnim standardima potenog suenja te meunarodnim konvencijama o propisnom procesu. Ujedno, optuenik i osumnjienik imaju pravo na branitelja (i tada kada si ga sami ne mogu priutiti), predmnijeva se nevinost, te se ne doputa sudovanje in absentia (l. 66.)51. Smrtna kazna je zabranjena. Bit e oformljen poseban Odjel za rtve i svjedoke, koji e tuitelju i Sudu davati savjete o prikladnim zatitnim mjerama, sigurnosnim aranmanima, te savjetovanju i pomoi (l. 68.)52. U l. 75. ureene su odredbe vezane uz odtetu rtvama, gdje se Sudu daje mogunost da odtetu trai od osuenika, a u l. 79. ustanovljuje se Fond u korist rtava koji e pomagati rtvama i njihovim obiteljima. S tim je u vezi l. 85., koji kae da e svatko tko je bio rtva nezakonitog uhienja ili pritvora, te krive prosudbe o krivnji, nakon to se dokazalo suprotno, imati ostvarivo pravo na naknadu. U vezi otkrivanja podataka vezanih uz nacionalnu sigurnost, l. 72. daje iroke ovlasti dravi prilikom odluivanja o razotkrivanju podataka koji bi mogli biti tetni u tom pogledu, uz uvjet da drava maksimalno surauje sa Sudom kako bi se problem razrijeio (za nacionalnu sigurnost kao razlog prekida (u odreenom opsegu) suradnje vidi prethodno poglavlje). Uz standardne odredbe o izmjeni Statuta (l. 121., 122. i 123.), u l. 121., st. 6., navodi se kako drava stranka koja nije prihvatila izmjenu moe u roku godine dana napustiti Statut (takoer o povlaenju l. 127.), a posebno je zanimljiv l. 124., gdje se nudi optout opcija u trajanju od sedam godina, koja dravama strankama daje pravo na izuzee nadlenosti Suda u povodu ratnih zloina (kritike upuene tome navedene su u narednom poglavlju koje se bavi odnosom Suda i SAD-a).

5. Drava kao okrivljenik

Iako je ve reeno kako je Sud kompetentan suditi samo zikim osobama, imajui na umu uvodna razmatranja o mogunosti uplitanja drave kao stranke (vidi biljeku 25), neki autori donose dodatna tumaenja Statuta u kojima drave poprimaju znatno ozbiljniju ulogu. Tako Piere-Marie Dupuy smatra kako Rimski statut sadri poetke tzv. dvojnog kaznenog djela, kao ujedno dravnog i individualnog zloina53. Naime, iako priznaje

49 50

51

52

53

Pellet, biljeka 47, na 1847; Bitno je spomenuti nastojanje autora da ipak ponudi mogue rjeenje problema, upuivanjem na l. 119/1. Statuta, gdje se Sudu prua mogunost da sprijei blokadu koja nastaju u sporu u suradnju, vidi: Pellet, biljeka 47, na 1848; Vie o pravu na obranu i pravu na branitelja, vidi: Kenneth S. Gallant: The Role and Powers of Defense Counsel in the Rome Statute of the International Criminal Court, The International Lawyer, vol. 34, no. 1 (2000), na 2144; Vie o zatiti prava rtava vidi: Michael Bachrach: The Protection and Rights of Victims under International Criminal Law, The International Lawyer, vol. 34, no. 1 (2000), na 7-20; Pierre-Marie Dupuy: International Criminal Responsibility of the Individual and International Responsibility of the State, biljeka 7, na 1085-1099;

74

Meunarodni kazneni sud kako je ta ustanova nedovoljno jasno iscrtana u Statutu, poglavito u pogledu primjene, upozorava na injenicu kako autori teksta nisu izostavili iz vida bitan preduvjet realizacije masivnih zloina tipa genocida: kolektivno udruivanje. Takvo kolektivno udruivanje, primjeuje autor, moe svjesno proistei i iz dravnog aparata. Time se otvara pitanje ekstenzivnog tumaenja odredbi Statuta, iako Rimska konferencija nije poluila konkretne pisane rezultate prilikom razmatranja navedene teme.

6. Konkretiziranje kaznenih djela

Kako bi se odredio opseg zadanih kaznenih djela u Statutu, ali isto tako i ustanovio okvir unutar kojeg e Sud i njegova tijela djelovati, usvojen je pravni dokument pod nazivom Elements of Crimes54, gdje se jasno odreuju bitne odrednice (materijalne i voljne) svakog pojedinog kaznenog djela. Time se dobiva brojka od 92 vrste i podvrste kaznenih djela, koja su podijeljena u tri dijela (imajui na umu kategorije genocida, zloina protiv ovjenosti i ratnih zloina). Putem ovakve kodikacije navedenih meunarodnih zloina, put do krivnje mogueg poinitelja jasno je utvren uvjetima koje Sud mora ustanoviti kako bi nastupile negativne sankcije. Moe se takoer oekivati kako e, prema predvianjima Mauroa Politia55, nacionalni sudovi biti zainteresirani koristiti se opisanim dokumentom kao referencom prilikom voenja postupka u slinim sporovima. Iako postoje odreene zamjerke56 (kompromisna rjeenja koja dovode do nejasnoa, neusuglaenost sa odredbama ad hoc Tribunala i sl.), prevladava miljenje kako je prihvaen dokument vaan instrument u razvoju i prihvaanju instituta meunarodnog kaznenog sudovanja.

7. Procesno pravo
Uz Statut i Elemente kaznenih djela trei vaan dokument vezan uz postojanje Suda jest The Rules of Procedure and Evidence57. Osnovna zadaa tih procesnih pravila sastoji se od preciziranja uvjeta za poteno i efektivno suenje, ali je bitno naglasiti kako se donoenjem ovih pravila uspostavljaju stroga normativna pravila i okvir djelovanja za Sud. Fabricio Guariglia naglaava vanost takvog dokumenta pri Sudu, gdje e svim potencijalnim strankama i sudionicima postupka biti unaprijed poznato kako se i po kojim pravilima postupak treba odvijati. Takoer, autor smatra da je usvojenim odredbama omoguena kvalitetna zatita prava pojedinaca za vrijeme suenja, ali i u prethodnim postupcima. Iako Statut i Proceduralna pravila (a takoer i Elementi kaznenih djela) u cjelini ine kompliciranu normativnu mreu, Guariglia zakljuuje kako je to nuno u svrhu ouvanja zadanih ciljeva prilikom osnivanja Suda, te da ostaje na Sudu i dravama lanicama sprijeiti da se kompleksna pravna norma isprijei pred meunarodnom pravdom58.

54 55 56

57 58

Dostupno na: www.icc-cpi.int\index.html ; Mauro Politi: Elements of Crimes, biljeka 7, na 473; Vie o nastanku, sukobljenim miljenjima i kompromisima prilikom pripreme dokumenta pred usvajanje, vidi: ibid, na 443-473; Dostupno na: www.icc-cpi.int\index.html ; Fabricio Guariglia: The Rules of Procedure and Evidence for the International Criminal Court: A New Development in International Adjudication of Individual Criminal Responsibility, biljeka 7, na 1133;

Pravnik, 40, 2 (83), 2006

75

8. Problemi
8.1 Odnos Statuta i ustavnoga prava Posebno je zanimljivo pitanje utjecaja primjene Statuta na ustavno pravo. Kako je to opisano u radu Beate Rudolfa59, prihvaanjem Rimskih odredbi mogu je odreeni stupanj neusklaenosti izmeu domaih propisa, prvenstveno ustava, te novopridolog meunarodnog propisa, to moe rezultirati ugroavanjem odreenih ustavom zajamenih prava, ali i zadiranjem u nacionalnu suverenost. Naime, prilikom francuske ratikacije Rimskoga statuta, francuski predsjednik i prvi ministar uputili su francuskom Ustavnome vijeu pitanje da li ratikacija Statuta zahtijeva prethodnu promjenu ustava. Vijee je potvrdilo upit, i to zbog triju razloga: a) l. 27. nebitnost slubenog svojstva kontradiktoran je odredbama ustava koje odreuju imunitet predsjednika republike i ostalih javnih slubenika; b) tuitelj moe poduzimati odreene istrane radnje bez suglasja drave (svjedok na dobrovoljnoj bazi, istraga javnih mjesta); c) pitanje amnestije. Nakon miljenja Vijea, uslijedile su ustavne promjene. Takoer, kako upozorava W. A. Schabas60, bit e potrebno unijeti i odreene promjene i novine u zakonskom pogledu, posebno to se tie omoguavanja kooperacije i ispunjavanja dunosti preuzetih Statutom, te stvaranja zakonskih preduvjeta komplementarnosti, vezanih uz ostvarivanje dravne nadlenosti nad zloinima i poiniocima kako je to zamiljeno u Statutu. Posebnu panju autor pridaje pojmu ekstradikcije, odnosno pojmu predaje uhienika, kako stoji u Statutu. Naime, on upozorava na situaciju u kojoj bi se drave mogle odupirati ekstradikciji, polazei od tri argumenta: dravni suci su prirodni suci povrede, drava mora tititi svoje dravljane, te stranac bi mogao biti metom predrasuda61. Iako smatra da se ti argumenti ne odnose ispravno na Statut, uzimajui u obzir naelo komplementarnosti te razliku pojmova ekstradikcija i predaja uhienika, ipak predlae donoenje odreenih amandmana koji bi rijeili ovaj problem. Dakle, iz navedenih je primjera vidljivo kako duboko Statut, te s njime pojam meunarodnog kaznenog sudovanja, ulazi u sfere dravne suverenosti, i koliko je visok stupanj odricanja koji drava mora preuzeti ukoliko eli biti dio te institucije. Ve pri naelnom razmatranju Statuta, lako se daju zamisliti situacije protivljenja takvome ureenju. Jedna od takvih situacija analizira se u sljedeem poglavlju.

8.2. Poloaj Sjedinjenih Amerikih Drava Jedna od najzanimljivijih tema vezanih uz Sud zasigurno je odnos SAD-a prema Sudu. Naime, SAD ulau ogromne napore kako bi ukazale na odreene, po njihovu miljenju, ozbiljne propuste vezane uz formiranje Suda. U sljedeih nekoliko odlomaka, kroz razmiljanja nekoliko autora, pokuat e se prikazati osnove ovoga sukoba62. David J. Scheffer, u radu posveenom odnosu Suda i SAD-a 63, istie poseban meunarodni poloaj SAD-a64 na sljedei nain: We are called upon to act, sometimes
59

60

61 62

63

64

Beate Rudolf, Statute of the International Criminal Court Constitutionality in France Rights of the decision no. 98-408 DC, 1999., J.O. 1377, French Conseil Constitutionel, January 22, 1999. Opinion on Constitutionality of the International Criminal Court, American Journal of International Law, vol. 94, no. 2 (2000), na 391-396; William A. Schabas: Follow up to Rome: Preparing for Entry Into Force of the International Criminal Court Statute, Human Rights Law Journal, vol. 20, No. 4-6 (1999), na 157-166; Ibid, na 158; Vidi openito: The United States and the International Criminal Court, Law and Contemporary Problems, vol 64, no. 1 (2001); David J. Scheffer, The US and the International Criminal Court, American Journal of International Law, vol. 93, no. 1 (1999), na 1222; U tome smjeru i W. K. Lietzau, koji dodatno upozorava na injenicu kako SAD djeluje onda kada nitko drugi nije spreman djelovati (npr. vojna misija u Bosni, ili podrka uspostavi ad hoc sudova za bivu Jugolsaviju i

76

Meunarodni kazneni sud at great risk, far more than any other nation. This is a reality in the international system65. U nastavku napominje kako je nelogino nadlenost nad najveom svjetskom vojnom silom, rasporeenom po itavome svijetu u cilju ouvanja meunarodnoga mira i sigurnosti te obrane SAD-a, njezinih saveznika i prijatelja, predati sudu koji Vlada SAD-a ne priznaje. Pritom ukazuje i na jednu neloginost u pravnome smislu, s jedne strane postavivi temeljni princip meunarodnoga ugovornoga prava koji kae da samo drave koje su lanice kakvoga sporazuma dobivaju obveze po tome sporazumu, dok se s druge strane nadlenost ovoga Suda protee i na drave ne-lanice Rimskoga statuta66. Takoer, ukazuje na treu neloginost, vezanu uz l. 121/5. Statuta, gdje se dravama lanicama nakon kakve izmjene nudi mogunost prihvaanja, odnosno odbijanja te izmjene (ime su one praktiki, kako to objanjava Scheffer, u poziciji davanja imuniteta svojim dravljanima), dok drave ne-lanice ne raspolau takvom opcijom. S obzirom na navedeno, autor predlae neke izmjene Statuta, prije svega vezano uz l. 12., smatrajui da bi tek pristanak drave na ijem se teritoriju dogodio zloin reguliran statutom i drave ije je eventualni poinitelj dravljanin, bio ispravan put ka uspostavljanju nadlenosti suda. Pri tome posebno napominje l. 93/4., po kojem drava ima pravo odbiti suradnju ukoliko se radi o pitanjima nacionalne sigurnosti. S tim u vezi spominje se jo jedna bitna izmjena koja se odnosi na slubene akcije po naputku drave, vezane u l. 31. i l. 33., pod koje Scheffer eli uvrstiti: humanitarne i mirovne intervencije, te obrambene akcije u cilju eliminiranja oruja za masovno unitenje. No, drugi autori smatraju kako ovakve odredbe ne bi trebale nai svoje mjesto unutar Statuta jer bi se njima bitno onemoguio rad Suda. Madeline Morris, raspravljajui o Rimskome statutu67, upozorava da se zloini koji spadaju pod nadlenost ovoga Suda esto izvravaju uz suglasje samih drava, te je stoga teko za povjerovati da e takve drave pristati da bilo koji sud, pa i onaj meunarodni, sudi njihovim dravljanima koji su eventualno sudjelovali u zloinima68. Slino razmilja i Monroe Leigh69, mada se on prvenstveno osvre na prijedlog amerikog senatora Jessea Helmsa, tzv. American Service Members Protection Act70, koji se kree u smjeru protivnom idejama meunarodnog kaznenog sudovanja, i koji nalae sljedee mjere: zabrana vladinim organizacijama da surauju sa Sudom, dok god SAD nisu lan, uskraivanje vojne pomoi lanovima Statuta (osim lanica NATO-a, bitnih prijatelja, i onih koje e se obvezati da nee ni u kakvom sluaju slati amerike dravljane Sudu, i u tome kontekstu, bilo kome drugome u smislu l. 98.71.), nesudjelovanje vojnih snaga u UN-ovim vojnim operacijama osim u sluaju kada Vijee sigurnosti ne prizna tim snagama imunitet prema nadlenosti Suda, te autorizacija predsjednika na uporabu svih raspoloivih i primjerenih sredstava da se ameriki dravljanin oslobodi u sluaju njegova zatoenitva u Sudu. U prethodnome poglavlju raspravljalo se o odnosu Statuta i Ustava, to je jo jedna od zamjerki koje SAD upuuju novooformljenom Sudu. Prvenstveno se tu misli na predaju dunosnika. No, zanimljivo je, kako je to primijetila Rosanne van Alebeek72, da prilikom
Rwandu), a meunarodna pravda je u pitanju, vidi takoer: William K. Lietzau: International Criminal Law after Rome: Concerns from a U.S. Military Perspective, Law and Contemporary Problems, vol 64, no. 1 (2001), na 119-140; David J. Scheffer, biljeka 63, na 12; Detaljnije o krenju Beke konvencije o Pravu ugovora, vidi: Eve La Haye, biljeka 33, na 1-25; Madeline Morris, biljeka 26, na 13-66; Slino i detaljnije, vidi takoer: Michael P . Scharf: The ICCs Jurisdiction over the Nationals of Non-party States: A Critique of the U.S. Position, Law and Contemporary Problems, vol. 64, no. 1 (2001), na 67-118; Monroe Leigh, biljeka 32, na 124-132; Vidi takoer: Sean D. Murphy: US signing of the Statute of ICC, American Journal of International Law, vol. 95, no. 2 (2001), na 397-400; Vie o l. 98. u ovom smislu, vidi: Zappala, biljeka 46; International Federation of Human Rights, biljeka 46; Rosane van Alebeek, From Rome to the Hague: Recent Developments on immunity issues in the ICC Statute, Leiden Journal of International Law, vol. 13, no. 3 (2000), na 485-494;

65 66 67 68

69 70

71 72

Pravnik, 40, 2 (83), 2006 ratikacije Konvencije o genocidu iz 1948. godine, nitko nije brinuo o predaji dunosnika, ukljuujui i SAD. Posebno je zanimljivo razmiljanje M. Davida73 o problemu opt-out74 opcije, koja se spominje u l. 124. Statuta. On, naime, upozorava da se protiv ove odredbe mogu nai moralni, legalni i praktini argumenti. Moralni argument postavlja pitanje postoji li moralno opravdanje da se dravama lanicama Statuta dozvoli odbijanje rjeavanja kakvog ratnog zloina (u danom vremenu) koji je toliko velik da ve potpada u sfere meunarodne kaznene odgovornosti. Legalni argument upuuje na injenicu da se tim dravama nudi mogunost izbjegavanja odgovornosti za takve zloine. Praktini argument nepovjerljiv je prema mogunosti ispitivanja odnosa Suda prema zloinima i primjeni sankcija, ukoliko se dravama koje bi najvjerojatnije poinile takav zloin nudi mogunost izbjegavanja nadlenosti Suda. Isti autor takoer postavlja pitanje moguih sukoba izmeu Suda i vojnih aktivnosti SAD-a. Na primjerima Iraka, Bosne i Sudana autor razmatra mogue tetne posljedice za SAD da je Sud tada bio u funkciji, jer, kako tvrdi, spomenuti reimi iskoristili bi Sud kao sredstvo dizanja politike praine, te time umanjili njihova vlastita krenja meunarodnoga humanitarnoga prava i openitih ljudskih prava. No, bez obzira na kritiki stav prema Statutu, autor zakljuuje kako je nuno za SAD da prihvate i raticiraju Statut, kako bi se svjetski policajac stavio pod odreenu kontrolu, te, s obzirom da je kritian prema amerikom odbijanju prihvaanja autoriteta Suda (to vidi kao nastavak nrnberkog principa pravde pobjednika), smatra da je to prihvaanje kljuno za sprjeavanje daljnjeg propadanja meunarodnoga drutva. W. S. Nash75, razmatrajui razloge zbog kojih bi SAD trebale priznati Sud, izmeu ostalog, istie kako bi SAD mogle puno pomoi pri kadrovskom odabiru lanova Suda, te kako bi, vezano uz deniranje agresije (i openito u radu Preparatory Commission-a), bile u boljem poloaju da sudjeluju u raspravi76. Nije potrebno dalje nabrajati razliita miljenja autora jer se i iz navedenoga moe zakljuiti koje su osnove tih dvaju razliitih stavova. Jedna se strana boji Suda77 jer ga vidi kao instrument voenja politikih procesa, bez dovoljne kontrole i bez dostatnih mjera koje e osigurati potivanje nacionalne suverenosti te meunarodnoga ugovornoga prava (ime se otvara mogunost procesuiranja dravnih slubenika i dravljana drava ne-lanica Statuta), dok druga strana zagovara uspostavljanje Statuta, smatrajui kako su prethodno navedeni stavovi ili neutemeljeni ili protivni samom smislu postojanja Suda (osobito u pogledu procesuiranja dravljana drava ne-lanica Statuta, jer bi prethodna dozvola takve drave mogla trajno onemoguiti rad Suda, ako se uzme u obzir da takvim
73 74

77

75

76

77

Marcella David, biljeka 27, na 337-412; M. Asranjani upozorava na situaciju sukoba nadlenosti vezanih uz opt-out opciju. On naime istie kako u sluaju da je jedna drava, na ijem se teritoriju dogodio zloin, u potpunosti prihvatila nadlenost Suda, a druga drava, drava iji je eventualni poinitelj dravljanin, prihvatila opt-out opciju, Statut ne nudi rjeenje; vidi openito: Mahnoush H. Arsanjani, biljeka 14, na 42; Monroe Leigh tvrdi kako drava na ijem se teritoriju dogodio zloin ima prednost, vidi: Monroe Leigh, biljeka 32, na 124-132; William S. Nash: The ICC and the Deployement of U.S. Armed Forces, in Sarah Sewall and Carl Kaysan (ed.), The United States and the International Criminal Court, (Lenham, MD: Rowman & Littleeld, 2000); Slino: Bruce Broomhall, Toward U.S. Acceptance of the International criminal court, Law and Contemporary Problems, vol. 64, no. 1 (2001), na 141-151. Za slubena amerika stajalita, vidi: HEARINGS BEFORE THE COMMITTEE ON INTERNATIONAL RELATIONS HOUSE OF REPRESENTATIVES ONE HUNDRED SIXTH CONGRESS SECOND SESSION JULY 25 AND 26, 2000 Serial No. 106176, dostupno na: http://www.house.gov/internationalrelations ; takoer: Report for Congress, International Criminal Court: Overview and Selected Legal Issues, June 5, 2002, dostupno na: http://www.amicc. org/docs/CRSJune2002.pdf ; takoer: THE INTERNATIONAL CRIMINAL COURT: PROTECTING AMERICAN SERVICEMEN AND OFFICIALS FROM THE THREAT OF INTERNATIONAL PROSECUTION, HEARING BEFORE THE COMMITTEE ON FOREIGN RELATIONS UNITED STATES SENATE ONE HUNDRED SIXTH CONGRESS SECOND SESSION, JUNE 14, 2000, dostupno na: http://www.access.gpo.gov/congress/senate ; takoer: Report for Congress, U.S. Policy Regarding the International Criminal Court, Updated September 3, 2002, dostupno na: http://www.amicc.org/docs/CRS_ICC.pdf ;

78

Meunarodni kazneni sud dravama nije u interesu da njihovim dravljanima sudi Sud, bez obzira na eventualnu krivnju), ujedno zagovarajui suradnju i zbog toga to se smatra da e SAD tada biti u puno boljoj poziciji za ouvanje i ispunjenje svojih interesa. Posebno je zanimljiva rasprava koja se vodi oko interesa vojnih snaga SAD-a ukljuenih u mirovne misije. Dok zagovornici Suda ne vide razloga zato bi ta situacija bila drugaija od bilo koje druge, drugi tvrde kako su SAD, to se i pokazalo (npr. na primjeru Bosne), jedine u stanju i mogunosti provesti takve akcije, i prema tome nije korektno od njih ujedno traiti i da nadlenost nad njihovim vojnicima, koji su riskirali vlastite ivote u najboljoj namjeri, predaju nekom drugom. Iako je situacija dola do pat pozicije (na to ukazuju i nedavni potezi Bushove administracije, kao to je, izmeu ostalog, i postupak povlaenja potpisa Statuta78), ne treba iskljuiti postavku iznesenu u drugome poglavlju ovoga rada. S vremenom e se, kad Sud pone funkcionirati i redovno izvravati dodijeljene zadatke, najbolje pokazati koja je od ovih strana bila u pravu, te je time i dalje otvorena mogunost za pronalaenje kompromisa, te suradnje. To bi itekako bilo poeljno, ako se uzme u obzir status, mo i autoritet SAD-a. U SAD-u danas postoje jasna i glasna miljenja kako je pristupanje i ratikacija Statuta neto to SAD moraju uiniti ako ele ostati dio meunarodnog poretka. U prilog tome govori i injenica kako su SAD bile jedna od najaktivnijih drava prilikom donoenja Statuta79, te kako su SAD aktivno sudjelovale u formiranju i voenju svih meunarodnih tribunala iz novije povijesti. No, kao to je ve spomenuto, sadanja administracija drugaije razmilja, to je najvidljivije iz postupaka SAD-a u Vijeu sigurnosti, ili preciznije reeno, izvan njega (to je interesantno ukoliko se uzmu u obzir stajalita autora koji tvrde kako se SAD protivi Sudu i zato to odstupa izvan nadlenosti Vijea80). Dok god SAD nastavi provoditi unilateralnu politiku, teko je za oekivati da e glasovi renomiranih svjetskih pravnika i politologa, od kojih su mnogi ameriki, doi do izraaja. Ono to predstavlja najvei problem jest strah da e, ukoliko trajno ostane bez podrke SAD-a, i sam Sud teko doi do izraaja (vie o tome u iduem poglavlju).

9. Zakljuna razmiljanja
Meunarodni kazneni sud dobio je nunu podrku. No, nije dobio svu podrku. Pokazano je na primjeru SAD-a koji su mogui strahovi s kojima se drave suoavaju pri razmatranju pristupa takvome Sudu. Zbog toga jedna mona i velika drava poput SAD-a odbija pristupiti Sudu, to i najiskrenije pobornike meunarodnoga kaznenog sudovanja tjera na sumnju, preciznije, ako ne u ispravnost poduzetih koraka, tada barem u njihovu uinkovitost. Nuno se postavlja pitanje kakav je ishod scenarija u kojem Sud zatrai provoenje postupka nad osobom koja je dravljanin zemlje ne-lanice Statuta, a radi se o monijoj dravi, kao to je npr. SAD. Takoer, iz prikazanoga je vidljivo kako Statut nije savren, to znai da ne zadovoljava u potpunosti zahtjeve univerzalne pravde za sve, kakva je opisana u prethodnim razmatranjima. Zaista, upueno je puno prigovora koji vrlo jasno i precizno ukazuju na nedostatke. No, jasno je da se Sud mogao uspostaviti samo kompromisom razliitih stavova i interesa, i prema tome ne treba biti preotar u konanoj ocjeni. Potrebno je uloiti jo puno napora kako bi se u njegovo redovno
78

79

80

Za kritiku takvog ina vidi: Emily Krasnor: American Disengagement with the International Criminal Court: Undermining International Justice and U.S. Foreign Policy Goals, The Online Journal of Peace and Conict Resolution 6.1 Fall: 1-6 (2004), na 180; Iscrpno o ulozi SAD-a pri donoenju Statuta, vidi: Bartram S. Brown: U.S. Objections to the Statute of the International Criminal Court: A Brief Response, International Law and Politics, vol. 31. (1999), na 855-891; William A. Schabas: United States Hostility to the International Criminal Court: Its all about the Securtiy Council, The European Journal of International Law, Vol. 15 No. 4 (2004), na 701720;

Pravnik, 40, 2 (83), 2006 funkcioniranje ukljuile i zemlje koje su iskazale otpor, pogotovo SAD, bez kojeg Sud gubi puno od svoga funkcionalnog autoriteta. Tek tada e se Sud moi ocijeniti u potpunosti, te iz te evaluacije izvui pouke za daljnje napore meunarodne zajednice u osiguravanju meunarodne pravde. Naposljetku, Sud jest korak unaprijed jer otvara put ka boljoj budunosti. Strogim i potenim kanjavanjem zloina obuhvaenih Statutom alje se jasna poruka svim potencijalnim poiniteljima: uinite li to, bit ete kanjeni. Konano se meunarodnoj zajednici daje u ruke instrument koji e dosljedno moi provoditi jednu politiku neovisno o trenutnoj interesnoj volji pojedinih subjekata. Da, radi se o politici, ali ne politici u machiavellistikom smislu, za probitak jednoga, ve u Platonovom, za probitak zajednice. Tu valja napomenuti kako je ta politika strogo odreena pravnim odredbama za unaprijed utvrene situacije (profesor Novoselac kae kako je Statut Suda praktiki kodicirano meunarodno kazneno pravo, kakvo do sad nismo imali prilike vidjeti). Dakle, nema neugodnih iznenaenja, i nema favoriziranja jedne strane. Istina, tako glasi teorija, to ne znai nuno da e se praksa kretati u tom smjeru, no valja od nekuda krenuti. Kada se budunost Suda promatra s manje optimistinim predznakom, opis poprima znatno grublje, ali pomalo realistinije tonove. Trenutano se pred sudom vode tri sluaja (Kongo81, Uganda82, Darfur83; prva dva prijavljena od strane drava lanica, tree od strane Vijea sigurnosti84) situirana u afrikom podneblju, gdje je zloina u izobilju, a pravda tek u nastajanju. Iako su ovakvi postupci hvalevrijedni (zato to postoji objektivna nemogunost domaih organa da s uspjehom provode postupke ili, kako to objanjavaju urednici Komentara Statuta, okolnost u kojoj se veina dokaznog materijala nalazi u drugoj zemlji i kada optueni nije na njihovom teritoriju, drave preferiraju postupak pred Sudom85) upitno je kolika je vjerojatnost da se takav jedan sluaj vodi na temelju neega to se dogodilo u ili u vezi s nekom monijom dravom, ili ak openito, u zemljama Sjevera (industrijski razvijene zemlje). Iako je velik broj tih drava raticirao Statut, teko je za oekivati da bi njihovi pravosudni organi prepustili nadlenost jednom stranom tijelu koje se izuzima iz njihove suverenosti. SAD u svojem stihijskom imperijalizmu tek skida rukavice i otvoreno izjavljuje svoju premo, ali u biti ne izlazi daleko iz okvira u kojem se kreu sve mone drave86. ak i ako SAD i druge mone drave pristupe i raticiraju Statut, teko je za oekivati kako e se oekivanja Suda prenijeti na njihove dravljane. Zakljuno, Stalni meunarodni kazneni sud predstavlja golemi napredak u isticanju meunarodne suradnje i zajednike volje ka boljoj i sigurnijoj budunosti. Bez obzira hoe li se i u kojoj mjeri mone drave podvri odredbama Statuta te pristati da se njihovi

79

81

82

83

84 85 86

Krasnor, biljeka 78; takoer, o politikim i pravnim reprekusijama, vidi: William W. Burke-White: Complementarity in Practice: The International Criminal Court as Part of a System of Multi-level Global Governance in the Democratic Republic of Congo, Leiden Journal of International Law, 18 (2005), na 557590; O sluaju Uganda, vidi: Manisuli Ssenyonjo: Accountability of non-State Actors in Uganda for War Crimes and Human Rights Violations: Between Amnesty and the International Criminal Court, Journal of Conict & Security Law, Vol. 10 No. 3 (2005), na 405434; Posebno o sluaju Darfur, vidi: Luigi Condorelli and Annalisa Ciampi: Comments on the Security Council Referral of the Situation in Darfur to the ICC, Journal of International Criminal Justice 3 (2005), na 590-599; takoer o Darfuru: Matthew Happold: Darfur, the Security Council, and the International Criminal Court, International and Comparative Law Quarterly, vol 55, January (2006), na 226-236; Vie o samim sluajevima iz slubenin izvora Suda, vidi: www.icc-cpi.int\index.html ; The Board of Editors: The Rome Statute: A Tentative Assessment, biljeka 7, na 1906; O gleditima: Irana, vidi: Hirad Abtahi: The Islamic Republic of Iran and the ICC, Journal of International Criminal Justice, 3 (2005), na 635-648; Kine, vidi: Lu Jianping and Wang Zhixiang: Chinas Attitude Towards the ICC, Journal of International Criminal Justice 3 (2005), na 608-620; Indije, vidi: Usha Ramanathan: India and the ICC, Journal of International Criminal Justice 3 (2005), na 627-634; Rusije, vidi: Bakhtiyar Tuzmukhamedov: The ICC and Russian Constitutional Problems, Journal of International Criminal Justice 3 (2005), na 621-626; openito o izbjegavanju ratikacije, vidi: Francisco Orrego Vicua: The International Criminal Court and the In and Out Club, Journal of International Criminal Justice, 2 (2004), na 3537.

80

Meunarodni kazneni sud dravljani tretiraju na isti nain kao i svi ostali, Sud svjedoi upornu tenju za pravdom kao univerzalnom bogatstvu svakog ovjeka, te brojnim pojedincima, institucijama, pa i dravama koje su svjesne i eljne toga cilja. Kako bi se dolo do ispravnog zakljuka, valja uspostaviti ispravne premise. Ako se taj sustav vrijednosti eli prikazati logiki, Sud postaje jedan od kljunih elemenata uspostave ispravnih premisa, univerzalna pravda stoji kao zakljuak, a ispravne premise ine lanovi meunarodne zajednice koji iskazuju volju i napore za pravdu.

Summary
This paper is an attempt to dene the concept, frame and jurisdiction of the International Criminal Court. Through examining the Court on the basis of the Rome Statute, the attention is given to the theoretical papers which contain pro and contra arguments concerning the existence and quality of the Court. Moreover, a possible role of the Court in the system of international justice is contemplated, combined with its conjunction with the Constitutional Law, the leading foundation of modern states. As an additional supplement to the paper, a relationship between the Court and the United States of America is closely examined through the work of selected authors. Keywords: International Criminal Court, international criminal judicieng, international justice, The Rome Statute, USA

LITERATURA
KNJIGE I. Josipovi, D. Krapac i P. Novoselec: Stalni Meunarodni Kazneni Sud,1. izd. (Zagreb: Narodne Novine, Hrvatski Pravni Centar, 2001); Sarah Sewall and Carl Kaysan (ed.): The United States and the International Criminal Court, (Lenham, MD: Rowman & Littleeld, 2000); Cassese, Gaeta, Jones (ed.): The Rome Statute of the International Criminal Court: A Commentary, (New York: Oxford University Press, 2002);

ASOPISI The United States and the International Criminal Court, Law and Contemporary Problems, vol 64, no. 1 (2001); International Federation of Human Rights: International Criminal Court (ICC) No To American Exceptionalism, December 2002, dostupno na: http://www.dh.org/ ;

LANCI D. Pleji-Markovi: Pogled prema utemeljenju jednog stalnog meunarodnog kaznenog suda u okviru UN, Hrvatski Ljetopis za Kazneno Pravo i Praksu, br. 1/1998, 477-487; I. Padjen: Meunarodne ustavne dimenzije zapovjedne odgovornosti, Zarez, god. 3, br. 54, (12. travanj 2001), na 11-12; Antonio Cassese: On the current trends towards criminal prosecution and punishment of breaches of international humanitarian law, European Journal of International Law, vol. 9, no. 1 (1999), na 9-13;

Pravnik, 40, 2 (83), 2006 Kai, Ambos: Establishing an International Criminal Court and an International Criminal Code Observations from an International Criminal Law Viewpoint, European Journal of International Law, vol. 7, (1996), na 519-544; P. Kirsch i J. T. Holmes: The Rome Conference of an International Criminal Court: The negotiating process, American Journal of International Law, vol. 93, no. 1 (1999), na 2-12; Mahnoush H. Arsanjani: The Rome Statute of the International Criminal Court, American Journal of International Law, vol. 93, no. 1 (1999), na 12-43; Gerard Strijards: The Institution of the International Criminal Court, Leiden Journal of International Law, vol. 12 (1999), na 671-681; Richard J. Goldstone i Nicole Fritz: In the Interest of Justice and Independent Referral: The ICC Prosecutors Unprecedented Powers, Leiden Journal of International Law, vol. 13 (2000), na 655-667; Madeline Morris: High Crimes and Misconceptions: The ICC and Non-Party States, Law and Contemporary Problems, vol. 64, no. 1 (2001), na 13-66; Marcella David: Grotius repudited: The American Objections to the International Criminal Court and the Commitment to International Law, Michigan Journal of International Law, vol. 20:301 (1999), na 337-412; Monroe Leigh: The United States and the Statute of Rome, American Journal of International Law, vol. 95, no. 1 (2001), na 124-132; Eve La Haye: The Jurisdiction of the International Criminal Court: Controversies over the Preconditions for Exercising its Jurisdiction, Netherlands International Law Review, XLVI: na 1-25, 1999; Heike Spieker: The International Criminal Court and Non-International Armed Conict, Leiden Journal of International Law, vol. 13 (2000), na 395-425; Kenneth S. Gallant: The Role and Powers of Defense Counsel in the Rome Statute of the International Criminal Court, The International Lawyer, vol. 34, no. 1 (2000), na 21-44; Michael Bachrach: The Protection and Rights of Victims under International Criminal Law, The International Lawyer, vol. 34, no. 1 (2000), na 7-20; Beate Rudolf: Statute of the International Criminal Court Constitutionality in France Rights of the decision no. 98-408 DC, 1999., J.O. 1377, French Conseil Constitutionel, January 22, 1999. Opinion on Constitutionality of the International Criminal Court, American Journal of International Law, vol. 94, no. 2 (2000), na 391-396; William A. Schabas: Follow up to Rome: Preparing for Entry Into Force of the International Criminal Court Statute, Human Rights Law Journal, vol. 20, No. 4-6 (1999), na 157-166; David J. Scheffer: The US and the International Criminal Court, American Journal of International Law, vol. 93, no. 1 (1999), na 1222; William K. Lietzau: International Criminal Law after Rome: Concerns from a U.S. Military Perspective, Law and Contemporary Problems, vol 64, no. 1 (2001), na 119-140; Michael P. Scharf: The ICCs Jurisdiction over the Nationals of Non-party States: A Critique of the U.S. Position, Law and Contemporary Problems, vol. 64, no. 1 (2001), na 67-118; Sean D. Murphy: US signing of the Statute of ICC, American Journal of International Law, vol. 95, no. 2 (2001), na 397-400; Rosane van Alebeek: From Rome to the Hague: Recent Developments on immunity issues in the ICC Statute, Leiden Journal of International Law, vol. 13, no. 3 (2000), na 485-494; William S. Nash: The ICC and the Deployement of U.S. Armed Forces, in Sarah Sewall and Carl Kaysan (ed.), The United States and the International Criminal Court, (Lenham, MD: Rowman & Littleeld, 2000); Bruce Broomhall: Toward U.S. Acceptance of the International criminal court, Law and Contemporary Problems, vol. 64, no. 1 (2001), na 141-151;

81

82

Meunarodni kazneni sud Robinson O. Everett: American Service members and the ICC, in Sarah Sewall and Carl Kaysan (ed.), The United States and the International Criminal Court, (Lenham, MD: Rowman & Littleeld, 2000); Gabrile H. Oosthuizen: Some Preliminary Remarks on the Relationship Between the Envisaged International Criminal Court and the UN Security Council, Netherlands International Law Review, XLVI: na 313-342, 1999; Charles Garraway: Superior orders and the International Criminal Court: Justice delivered or justice denied, International Review of the Red-Cross, vol. 81, no. 836 (1999), na 785-794; Stuart Beresford i Hada Lahiouel: The Right to be Defended in Person or Through Legal Assistance and the International Criminal Court, Leiden Journal of International Law, vol. 13 (2000), na 949-984; Evan J. Wallach: The Procedural And Evidentiary Rules of the Post-World War II War Crimes Trials: Did They Provide An Outline For International Legal Procedure, Columbia Journal of Transnational Law, 37:851 (1999), na 851-883; John F. Murphy: The Quivering Gulliver: U.S. Views on a Permanent International Criminal Court, The International Lawyer, vol. 34, no. 1 (2000), na 45-64; Jelena Peji: The International Criminal Court Statute: An Appraisal of the Rome Package, The International Lawyer, vol. 34, no. 1 (2000), na 65-84; Matthew Lippman: The Evolution and Scope of Command Responsibility, Leiden Journal of International Law, vol. 13 (2000), na 139-179; Hermann-Josef Blanke: Der International Strafgerichtstof, Archic des Vlkerrechts, Bd. 39 (2001), na 142169; Patrick Robinson, The Missing Crimes, u: Cassese, Gaeta, Jones (ed.): The Rome Statute of the International Criminal Court: A Commentary, (New York: Oxford University Press, 2002), na 497-525; Giorgio Gaja: The Long Journey towards Repressing Aggresion, u: Cassese, Gaeta, Jones (ed.): The Rome Statute of the International Criminal Court: A Commentary, (New York: Oxford University Press, 2002), na 427-441; Mauro Politi: Elements of Crimes, u: Cassese, Gaeta, Jones (ed.): The Rome Statute of the International Criminal Court: A Commentary, New York: Oxford University Press, 2002), na 443-473; Micaela Frulli: Jurisdiction Ratione Personae, u: Cassese, Gaeta, Jones (ed.): The Rome Statute of the International Criminal Court: A Commentary, (New York: Oxford University Press, 2002), na 527-541; Stephane Bourgon: Jurisdiction Ratione Loci, u: Cassese, Gaeta, Jones (ed.): The Rome Statute of the International Criminal Court: A Commentary, (New York: Oxford University Press, 2002), na 559-569; Kai Ambos: Superior Responsibility, u: Cassese, Gaeta, Jones (ed.): The Rome Statute of the International Criminal Court: A Commentary, (New York: Oxford University Press, 2002), na 823-872; Pierre-Marie Dupuy: International Criminal Responsibility of the Individual and International Responsibility of the State, u: Cassese, Gaeta, Jones (ed.): The Rome Statute of the International Criminal Court: A Commentary, (New York: Oxford University Press, 2002), na 1085-1099; Bert Swart: General Problems, u: Cassese, Gaeta, Jones (ed.): The Rome Statute of the International Criminal Court: A Commentary, (New York: Oxford University Press, 2002), na 1589-1605; Emily Krasnor: American Disengagement with the International Criminal Court: Undermining International Justice and U.S. Foreign Policy Goals, The Online Journal of Peace and Conict Resolution 6.1 Fall: 1-6 (2004), na 179-191;

Pravnik, 40, 2 (83), 2006 Annalisa Ciampi: The Obligation to Cooperate, u: Cassese, Gaeta, Jones (ed.): The Rome Statute of the International Criminal Court: A Commentary, (New York: Oxford University Press, 2002), na 1085-1099; Alain Pellet: Settlement of Disputes, u: Cassese, Gaeta, Jones (ed.): The Rome Statute of the International Criminal Court: A Commentary, (New York: Oxford University Press, 2002), na 1841-1848; Gennady M. Danilenko: ICC Statute and the Third States, u: Cassese, Gaeta, Jones (ed.): The Rome Statute of the International Criminal Court: A Commentary, (New York: Oxford University Press, 2002), na 1871-1897; The Board of Editors: The Rome Statute: A Tentative Assessment, u: Cassese, Gaeta, Jones (ed.): The Rome Statute of the International Criminal Court: A Commentary, (New York: Oxford University Press, 2002), na 1901-1913; Fabricio Guariglia: The Rules of Procedure and Evidence for the International Criminal Court: A New Development in International Adjudication of Individual Criminal Responsibility, u: Cassese, Gaeta, Jones (ed.): The Rome Statute of the International Criminal Court: A Commentary, (New York: Oxford University Press, 2002), na 11111133; Hirad Abtahi: The Islamic Republic of Iran and the ICC, Journal of International Criminal Justice, 3 (2005), na 635-648; William W. Burke-White: Complementarity in Practice: The International Criminal Court as Part of a System of Multi-level Global Governance in the Democratic Republic of Congo, Leiden Journal of International Law, 18 (2005), na 557590; Luigi Condorelli and Annalisa Ciampi: Comments on the Security Council Referral of the Situation in Darfur to the ICC, Journal of International Criminal Justice 3 (2005), na 590-599; Lu Jianping and Wang Zhixiang: Chinas Attitude Towards the ICC, Journal of International Criminal Justice 3 (2005), na 608-620; Usha Ramanathan: India and the ICC, Journal of International Criminal Justice 3 (2005), na 627-634; Bakhtiyar Tuzmukhamedov: The ICC and Russian Constitutional Problems, Journal of International Criminal Justice 3 (2005), na 621-626; Matthew Happold: Darfur, the Security Council, and the International Criminal Court, International and Comparative Law Quarterly, vol 55, January (2006), na 226-236; Timothy ONeill: Dispute Settlement under the Rome Statute of the International Criminal Court: Article 119 and the Possible Role of the International Court of Justice, Chinese Journal of International Law, Vol. 5, No. 1 (2006), na 6778; Manisuli Ssenyonjo: Accountability of non-State Actors in Uganda for War Crimes and Human Rights Violations: Between Amnesty and the International Criminal Court, Journal of Conict & Security Law, Vol. 10 No. 3 (2005), na 405434; Enrique Carnero Rojo: The Role of Fair Trial Considerations in the Complementarity Regime of the International Criminal Court: From No Peacewithout Justice to No Peacewith Victors Justice?, Leiden Journal of International Law, 18 (2005), na 829 869; Bartram S. Brown: U.S. Objections to the Statute of the International Criminal Court: A Brief Response, International Law and Politics, vol. 31. (1999), na 855-891; Neha Jain: A Separate Law for Peacekeepers:The Clash between the Security Council and the International Criminal Court, The European Journal of International Law, Vol. 16 No. 2 (2005), na 239254; Francisco Orrego Vicua: The International Criminal Court and the In and Out Club, Journal of International Criminal Justice, 2 (2004), na 3537; David Hunt: High Hopes,Creative Ambiguity and an Unfortunate Mistrust in International Judges, Journal of International Criminal Justice 2 (2004), na 5670;

83

84

Meunarodni kazneni sud Salvatore Zappala: The Reaction of the US to the Entry into Force of the ICC Statute: Comments on the UNSC Resolution 1422 (2002) and Article 98 Agreements, Journal of International Criminal Justice 1 (2003), na 114134; Dapo Akande: International Criminal Court over Nationals of Non-Parties: Legal Basis and Limits, Journal of International Criminal Justice 1 (2003), na 618-650; Roger S. Clark: Rethinking Aggression as a Crime and Formulating Its Elements: The Final Work-Product of the Preparatory Commission for the International Criminal Court, Leiden Journal of International Law, 15 (2002), na 859890; Sylvia de Bertodano: Judicial Independence in the International Criminal Court, Leiden Journal of International Law, 15 (2002), na 409430.

Internet adrese www.un.org/law/icc/index.html ; legal.coe.int/icc/default.asp ; www.usaforicc.org/web/web.nsf/pages/ICChome ; www.amnesty.org/web/web.nsf/pages/ICChome ; www.iccnow.org ; www.hrw.org/campaigns/icc ; www.icc-cpi.int\index.html ; HEARINGS BEFORE THE COMMITTEE ON INTERNATIONAL RELATIONS HOUSE OF REPRESENTATIVES ONE HUNDRED SIXTH CONGRESS SECOND SESSION JULY 25 AND 26, 2000 Serial No. 106176, dostupno na: http://www.house.gov/internationalrelations ; Report for Congress, International Criminal Court: Overview and Selected Legal Issues, June 5, 2002, dostupno na: http://www.amicc.org/docs/CRSJune2002.pdf ; THE INTERNATIONAL CRIMINAL COURT: PROTECTING AMERICAN SERVICEMEN AND OFFICIALS FROM THE THREAT OF INTERNATIONAL PROSECUTION, HEARING BEFORE THE COMMITTEE ON FOREIGN RELATIONS UNITED STATES SENATE ONE HUNDRED SIXTH CONGRESS SECOND SESSION, JUNE 14, 2000, dostupno na: http://www.access.gpo.gov/congress/senate ; Report for Congress, U.S. Policy Regarding the International Criminal Court, Updated September 3, 2002, dostupno na: http://www.amicc.org/docs/CRS_ICC.pdf .