MEUNARODNA FINANCIJSKA TRITA

Glavni zadatak banke u meunarodnim transakcijama jest da prati svog klijenta i da mu pomae u svim situacijama u kojima mu je potrebna financijska pomo. Tradicionalni bankovni poslovi u meunarodnim financijskim transakcijama su : 1) financiranje izvoza i uvoza, 2) posredovanje u plaanjima uz proviziju, 3) financiranje ino investicija, 4) transakcije na deviznim tritima, 5) informativno-savjetodavni poslovi, 6) kreditiranje inozemnih vlada i kompanija, itd. Glavni razlozi razvitka meunarodnog bankarstva, pored spomenutih tradicionalnih poslova, su: 1) tenja za izbjegavanjem domae stroge regulacije centralne banke ( obvezna rezerva ), 2) tenja za izbjegavanjem poreza na odreene transakcije i poreza na profite. N a temelju tih tenji razvilo se off shore bankarstvo i IBF centri. Meunarodna financijska trita openito dijelimo na: 1) eurotrite 2) off shore financijske zone 3) zone financijskih povlastica Ako je rije o financijskim instrumentima tada internacionalna financijska trita mogu biti trita internacionalnih kredita, vrijednosnica, osiguranja, hipoteka, deviza itd. O eurotritu e biti rije u posebnom predavanju pa emo se danas pozabaviti samo off shore bankarstvom i IBF zonama. Off shore bankovni centri su financijski centri uglavnom bez financijske infrastrukture na kojemu posluju nerezidenti s nerezidentima. Off shore zone doputaju neogranieno kolanje kapitala, nema oporezivanja, nema ograniavanja kamatnih stopa i nema obveznih rezervi. Postoje dva tipa off shore zona: 1) tzv. papirne off shore zone gdje se itavo poslovanje svodi na potanski sandui preko kojeg se transferiraju plaanja. U SAD takve banke koje imaju samo sandui nazivaju se Shell bankama . 2) funkcionalne off shore zone, koje imaju odreenu infrastrukturu ( Singapur i Hong Kong ) Off shore bankovni centri su prilino mistificirani u javnosti prvenstveno zbog teko teko dostupnih podataka to je rezultat diskrecije koju u tim centrima transaktorima jame tamonje vlade. Off shore bankovni centri su najprije poeli djelovati kao rezultat dobre vremenske zone, koja je locirana da prua mogunost obavljanja transakcija na svim vanijim svjetskim financijskim tritima. Nakon toga u prvi plan su izbili razlozi poput stroge regulacije i izbjegavanja oporezivanja. Off shore bankovni centri su u stvari gradovi ili dravice koje su radikalno ublaile regulaciju, drastino smanjile poreze i osigurale tajnost poslovnih informacija (Luxemburg, Cipar, Bahrein, Sejeli itd.). Navedene pogodnosti razlozi su to kroz te centre tijekom godine doslovno protjeu rijeke novca. Moemo rei da su off shore bankovni centri sami sebi stvorili tzv. komparativne prednosti, koje smo nabrojali, kako bi privukli strane banke. Naravno, za obavljanje poslova u ovim centrima plaa se odreena provizija koja zavisi o veliini kompanije, obujmu transakcija itd.

Cipar je npr. prije 20 godina poeo ohrabrivati strane banke da ponu poslovati na tom otoku. Danas tamo posluje preko osam tisua kompanija. Od toga je sedam tisua osnovano od strane bogatih pojedinaca koji ele zatititi svoj kapital, a tisuu otpada na pravne subjekte koji tamo imaju svoje urede. Tamo npr. posluje Pepsi Cola, Barclays banka, BNP, pomorske kompanije itd. Ciparska centralna banka provjerava poslovanje svih subjekata ali podatke dri u tajnosti, jer bi u protivnom kapital pobjegao. Posljednjih godina razvijena je i telekomunikacijska infrastruktura to ubrzava operacije. Zone financijskih povlastica su osnovale razvijene zemlje kao odgovor na pojavu off shore centara. One su identine off shore zonama pa se ponekad nazivaju i on shore off shore centrima . Osnivaju se na temelju domaih zakona i mogu poslovati bez ogranienja. Tu posluju i inozemne banke ali ne podlijeu domaim propisima. IBF zone nastale su kao posljedica brzog rasta off shore zona u koje je bjeao nacionalni kapital. Sistematska regulacija npr. u SAD (rezerve likvidnosti, porezna optereenja itd.) tjerali su amerike banke u off shore zone, iji su uredu bili mali kao koljke u odnosu na stotine milijardi dolara koje su kolale. Kao posljedica svega toga London je postao najvei off shore financijski centar meunarodnog bankarstva, zatim Kajmani i Bahami. U strahu od sve veeg bijega banaka izvan SAD 1981.g. FRS (amerika sredinja banka) donosi zakon kojim se ovlauje amerike financijske institucije, ukljuujui amerike podrunice i agencije stranih banaka da uivaju povlastice meunarodnog bankarstva. Ovim povlasticama omogueno je bankama da vode poslove primanja stranih depozita, odobravanje kredita strancima pri emu su u najveoj mjeri izuzete od bilo kakve regulacije FRS. IBF banke jedino moraju voditi posebno knjigovodstvo kako bi ih se moglo razluiti od matine banke. Pored toga moraju svaka dva tjedna podnositi izvjetaj FRS. Najvaniji poslovi banaka u IBF zonama jesu primanje stranih depozita i odobravanje kredita strancima. Ogranienja su vezana: 1) za inozemno poslovanje, 2) minimalni rok dospijea nebankovnih depozita od 2 dana, 3) najmanje transakcije mogu iznositi 100.000 $, 4) zabrana emitiranja negocijabilnih instrumenata kao npr. CD. Da bi se izbjegle pekulacije i poslovanje s amerikim kompanijama svaka amerika podrunica u inozemstvu mora prezentirati izjavu da e njena sredstva i transakcije biti vezane samo za inozemstvo. Rok dospijea od dva dana ima za cilj spreavanje odljeva sredstava u off shore centre. To je veliki problem za banke koje esto rade s kratkoronim pozajmicama i transakcijama. Zabrana emisije vrijednosnica je donoena iz straha da bi se ti kratkoroni instrumenti mogli lako triti na novanom tritu SAD ime bi se sruila ograda izmeu meunarodnog i domaeg novanog trita. No, usprkos ovim ogranienjima IBF zone su veoma popularne jer su uspjele nadomjestiti sve prednosti off shore zona bez potrebe da budu izvan nacionalnog teritorija.

IBF su uglavnom smjetene u velikim financijskim centrima pa je npr. u New Yorku ve prije desetak godina poslovalo oko 500 stranih banaka u toj zoni. Veliki izvor sredstava za ove banke ine zemlje Srednje i June Amerike odakle dolaze veliki depoziti radi nestabilnosti tamonjih reima. Banke su u inozemstvu izloene raznim rizicima koje moemo sistematizirati u dvije glavne grupe: 1) ekonomski i 2) politiki rizici. U ekonomske rizike spadaju: valutni rizik, kamatni rizik, ekonomska i financijska politika dotine zemlje, financijska pozicija prema inozemstvu itd. Pod politikim rizikom se podrazumijeva stupanj politike stabilnosti zemlje. Ovaj rizik se negdje naziva i rizikom zemlje (country risk), a on je sinteza svih rizika u toj zemlji. Jasno je da pojedina banka teko moe doi do tone procjene rizika u dotinoj zemlji, pa u tu svrhu postoje specijalizirane institucije koje redovito prate i ocjenjuju kreditni rizik pojedine zemlje. Najvaniji element za takvu ocjenu su: deficit platne bil ance, stopa inflacije, visina deviznih rezervi, rast i struktura izvoza, sposobnost servisiranja inozemnih dugova itd. Meu najpoznatije institucije koje prate rizike spadaju: Moody's i Standard & Poor's te EUI (East European Country Risk), Institutional Investor i Euromoney.

Ponekad je kompanija prevelika za malu zemlju zbog nedovoljnog kapitala u zemlji. Prodaja u inozemstvu die ugled kompanije. Metode izdavanja dionica su: 1. emitira se jedna emisija (u nacionalnoj valuti), dio se proda na domaem, a dio na inozemnom tritu 2. dualna metoda jedna emisija se prodaje u dvije trane (dvije valute, npr. USD i GBP . Veina burzi lista i inozemne dionice uz uvjet da udovoljavaju uvjetima listiranja. Npr. u Njemakoj je listirano 200 stranih dionica kompanija, a u Velikoj Britaniji 500. Trite stranih obveznica je onaj dio domaeg trita obveznicama koji obuhvaa obveznice koje kupuju i prodaju strane osobe. Kupnja i prodaja stranih obveznica na domaem tritu podlijee domaim zakonima, a najvea je zapreka ishoditi odobrenje emisije. Obveznice su denominirane u nacionalnoj valuti. Restrikcije su este jer drava dosta ograniava emisiju stranih obveznica na domaem tritu. Kupovina inozemnih obveznica je znaajna zapreka investiranju u inozemstvu jer se ne dozvoljava odliv kapitala kupnjom stranih obveznica. Tako vicarska, Njemaka i Nizozemska prije odobravanja kupnje ili prodaje primjenjuje sustav ekanja u repu . To je programiranje davanja odobrenja, a time i programiranje odljeva i priliva financijskih sredstava. Za ilustraciju, potranja za obveznicama denominiranim u japanskim jenima raste.

Meunarodne operacije komercijalnih banaka Komercijalne banke na meunarodnom planu djeluju kroz 4 glavna organizacijska oblika: 1) predstavnitvo (representative office) poslovni punkt ili kontaktno mjesto jedne banke u inozemstvu gdje ona ostvaruje kontakte s klijentima. Ona ne moe primati depozite, ne odobrava kredite, ne izvrava platni promet i nema status pravne osobe. 2) agencije banaka- imaju vie ovlasti, jer one mogu prihvaati ve ugovorena plaanj a u vezi s meunarodnom razmjenom ili proslijediti kredit odobren od banke majke. Izriito im je zabranjeno primanje depozita (portfolio management). U agencijama se ne donose nikakve kreditne odluke, a eventualno se tu prikupljaju kreditni zahtjevi koji se prosljeuju banci majci. 3) ogranci (branch) stranih banaka posebno registrirani prema domaim propisima. On obavlja sve poslove kao njegov vlasnik. Za osnivanje ogranka banke majke treba ispuniti uvjete sline osnivanju banke, ali redovito s manjim kapitalom. U Hrvatskoj je taj kapital najmanje 2.5 mil. DEM, a on ustvari predstavlja garantni polog (depozit). Ogranak nema pravnu osobnost, a za sve njegove obveze odgovara banka majka i njezin kapital. 4) supsidijarija domaa banka registrirana kao banka po domaim propisima (posebna pravna osoba) u vlasnitvu inozemne. Pored navedena 4 oblika rairena je i praksa spajanja i preuzimanja koja je posebno izraena u zemljama srednje i jugoistone Europe. Ovakav nain penetracije velike banke na strano trite zahtijeva veliku kapitalnu snagu i organizacijsku spremnost upravljanja proirenim sustavom. Ponekad spajanja i preuzimanja mogu biti i neisplativa pri emu banke biljee velike gubitke. Razlog tome moe biti pogrena procjena stanja banke koja se preuzima ili iznenadne promjene na financijskom tritu ili u ekonomskoj politici te zemlje.

Mehanizam transfera kapitala na meunarodnom planu Internacionalna sredstva se mogu pribaviti na dva naina : 1. direktno kroz sekuritizirane odnose 2. preko posrednika; banaka, ali i nebankarskih financijskih institucija (npr. investicijski fondovi) i to instrumentom kredita. Pribavljanje sredstava ovisi o trokovima pribavljanja i o rizicima. Najvanije je prikupljanje informacija o dunicima i provoenje financijske analize zbog smanjivanja trokova. Minimiziranje rizika u Japanu i Njemakoj znai oslanjanje na banku, a u SAD oslanjanje na equity jer on apsorbira udare financijskog trita. Nacionalna trita kao internacionalni financijski centri Sva su nacionalna trita danas internacionalizirana, tj. pojavljuju se nerezidenti i kao vjerovnici i kao dunici (oni koji nude svoje zadunice i vrijednosnice). Liberalizacijom trita uklanjaju se granice dolaska nerezidenta na nacionalna trita ako nacionalni zakon to dozvoli i ako nacionalno trite stvori uvjete za internacionalizaciju.

Postoje nekoliko tipova trita: 1) ona koja obeshrabruju strance (npr. zbog nacionalizacije), kao u Francuskoj i Japanu 2) ona koja ohrabruju strance ,ali ih ne uspiju privui kao panjolska i Turska 3) ona koja su izuzetno nacionalni i internacionalni financijski centri, kao London i New York 4) ona koja su snana domaa, ali ne i internacionalna trita kao to su Njemaka i Japan 5) ona koja su nevana domaa trita, ali su vani svjetski financijski centri, kao to su off shore zone, vicarska, Singapur, Hong Kong, Luxembourg i Bahami. Pristup nacionalnim tritima se esto prijei ogranienjima po rokovima, iznosi ma, dospijeima, a postoje i posebni trokovi za strance. Osiguranje dostatnih sredstava za potrebe nacionalnog financiranja se postie dranjem niih kamatnih stopa iz ega proizlazi dovoljno interesa za nacionalno gospodarstvo (potreba za financiranjem po povoljnim uvjetima, poljoprivreda). Multinacionalna kompanija moe na nacionalnom tritu pribaviti sredstva za sebe, ali i za kompaniju majku i sl. Internacionalno bankovno trite se promatra: 1. udjelom stranih osoba u aktivi domaih banaka (krediti odobreni strancima za upotrebu u inozemstvu) 2. udio inozemnih sredstava u izvorima domaih banaka (koliki e biti udio stranaca u aktivi i pasivi). Trite dionica pokazuje vlasnitvo udjela na inozemnih tritima ili plasiranje dionica na inozemnim tritima. Iz toga proizlazi diverzifikacija dioniara, zatienost na nacionalnom tritu zbog promjena cijena i stabilnija cijena dionice i kompanije.