-Seminarski rad Slovenofilstvo u Njegosevom djelu Luca mikrokozma

www.BesplatniSeminarskiRadovi.com
U djelima Petra II Petrovica Njegosa jasno je vidljiva ideja slovenofilstva. Ona prati gotovo sva njegova djela, pose no !"orski vijenac# i !$%c% mikroko&m%#. Njegos svoj% filo&ofsk% misao i&la&e karakteristicnim pjesnickim je&ikom i kro& deseteracki sti'. Interes%j% ga eticki pro lemi covjeka, moralni konflikt lj%dske d%se. (ilosofska misao i&ra&ena kro& njegova djela svojevrstan je d%ali&am do ra i &la. I on je, kao i dr%gi mislioci % slovenski' naroda, pristalica 'riscansko-pravoslavnog pogleda na svijet te i kod njega Bog ima &nacajno mjesto, stavise naj&nacajniji je % 'ijerar'iji covjeka i svijeta) i t% se jasno vidi koliko je svetovno itno &a Njegosa posto je i sam io i svetovni i dr&avni poglavar. *ovjek je ice palosti, ice i&gnano i& raja i kao takav ne tre a slav% da tra&i na ovom svijet% ni na jedan dr%gi nacin do % te&nji ka Bog% i pri li&avanj% ka o&anskom. I samo & og toga sto je li&ak Bog% covjek je, iako poni&en pred slavom o&ijom, velik. Njegova %loga je velika i sjajna jer on te&i o&anskom. +ivot na +emlji tre a samo da %de priprema &a vjecn% slav%. Osim te ideje Njegos % !$%ci mikroko&mi# vec na pocetk% i&nosi svoje slaganje sa idejom slovenofilstva, sa jasnim stvaom o Bog% i o covjek% kao ogolikom ic%. ,%sa lj%dska esmrtna je i ona se mo&e spasiti. Iako &aro ljena % tijel% koje je dekadentno po nj% sam% ona ima moc da se i&digne i&nad tjelesnog jer je sama o&ansko djelo. *ovjek koji ne njeg%je d%' i ne te&i ka Bog% spo&nace pakao. Slava o&anskog i njegova velicina ogromni s% i covjek mo&e da je spo&na. Iako proklet & og praroditeljskog grije'a, koji svi mi nosimo sa so om, covjekova d%sa mo&e i trer a da se istrgne i& smrtnoga tijela i da dostigne vjecn% slav% koja je njeno porijeklo, i& koje je ona dospjela na +emlj% i &aro ila se % nisko i nistavno. Ona ima moc, ima cilj, samo tre a da se preda tom cilj%, cilj% koji ce je vratiti njenoj praosnovi, onom sto ona jeste. -aj cilj je jedan i jedinstven vracanje slavi i sjaj% vjecnoga, vracanje onom sto njoj kao takvoj dolik%je. *ovjek opsjedn%t &emaljskim stvarima i opsjedn%t &ivotom na +emlji cesto g% i i& vida ono sto nikako ne i smio da &a oravi. *esto covjek se i dop%sti da propada d%'ovno predaj%ci se &emaljskom i prola&nom, g% i i& vida ono sto m% jeste i sto m% tre a iti primarni &adatak a to je te&nja ka Bog%. Ovom te&njom covjek ce &asl%&iti raj. Slika raja odise i&%&etnom ljepotom, ljepotom koja je neprola&na i koja je kao takva i&vor vjecnosti. -% &lo g% i svak% moc, njegovi &li %ticaji ivaj% %nisteni i protjerani tamo gdje im je i mjesto, % smrtno. Pravda i ,o ro s% ono sto vlada % raj% te covjek i na ovom svijet% tre a da %de naklonjen njima. -re a da &ivi % sklad% sa onim sto m% po praprincip% pripada, sto ga cini icem Bo&ijim. .ko ga d%&nost, kao potomka .damovog i /vinog, ve&%je &a tr%le&no tijelo, &a &emaljsk% palost, & og toga jos i vise tre a da %de jaka &elja covjekova da se %&digne, da preva&idje +lo koje nosi &ivot &emaljski. +emlja je mjesto sveopsteg nereda, ona nije %spjelo djelo Bo&ije i &ato covjek tre a da %de
)

-ipicna ideja slovenofilske filosofije

naklonjen o&anskom, pravednom i vjecnom. On &asl%&%je mnogo vise nego sto m% je na +emlji dato ali da i do toga dosao tre a &ivjeti % sklad% sa &akonima o&ijim koji ce ga %ciniti vjecnim. *ovjek% je data slo oda da oda ere kako ce se ponasati na ovome svijet% ali %koliko &eli da se vrati Bog% i o&anskom onda njem% tre a i da te&i. -e&nja covjekova oslikava se % vjeri, % etickom odnosenj% prema svem% onome sto cini njegov &emaljski &ivot. Bog % ovom djel% &a%&ima i&%&etno mjesto. On je centralna slika. On ima sve epitete savrsenog i vjecnog. 1ao takav on je i&vor &ivota, tvorac ne samo +emlje vec i svekolikog %niver&%ma. Sve &ivotno na ovom svijet% i % %niver&%m% %opste takvo je jer je od Boga i jer % se i nosi iskr% o&anskog koja m% je data voljom -vorcevom i eskrajnom do rotom njegovom. On je taj koji ima moc da odagna tam% i &lo, da ,o ro %cini glavnim i osnovnim principom jer je on sam to ,o ro. Slava njegova vjecna je i eskrajna. Svaki pok%saj lj%dki da m% se sa tacke +emaljske pri li&i i spo&na ga iva neminovno os%djen na propast. *ovjek se mo&e samo diviti ljepoti, do roti i slavi -vorca sa tacke +emaljske ali je mo&e dostici tek onda kada dosegne vjecno. Spo&naja slave Bo&ije sa +emlje na kojoj se covjek nala&i nije mog%ca % p%nom sjaj%. 2edino sto covjek kao &emaljsko ice mo&e da %cini jeste da te&i tom Bog%, kro& cinjenje do ra i moralno post%panje. 3oral kod Njegosa s'vacen je tipicno 'riscanski. 3o&e se reci da on i pre%&ima 'riscansk% etik% i da je kao takv% inkorporira % svoja djela. Ovome svjedoce i motive Bi lije koji se cesto mog% sresti kro& njegovo djelo. +emlja na kojoj covjek &ivi dio je savrsenstva Bo&ijeg. 1osmos je kreacija Bo&ija koja je savrsena i jedinstvena i kao takva predstavlja vjecn% i eskonacn% ljepot%. Bog kao najveci, vjecan i m%dar svoj% kreacij% %pravlja ka ostvarivanj% do ra. ,o ro i +lo % neraskidivoj s% ve&i. Priroda sama prika& je stalne or e i&medj% ove dvije sile. U njoj stalno dola&i do or e s%protnosti as kao i&medj% do ra i &la. 1od covjeka kao ica postoji %vijek jedan optimi&am i vjera % po jed% do ra, &ato on te&i ka visim ciljevima jer kao o&ansko ice svjestan je da to mo&e i da dosegne. *ovjek je misaono ice. Ovo je njegova naj itnija odlika koj% i sam Njegos istice. 3isao kao odlika covjeka, kao njegova potencija je %pravo ona ve&a i&medj% covjeka i Boga. *ovjek je nosilac jedne iskre, jedne l%ce koja je potencija &a dose&anje o&anskog. 1ro& istinsk% vjer% % Svevisnjeg covjek do iva moc da spo&na. +ato tre a da njeg%je d%'ovni &ivot jer njeg%j%ci njega covjek se %savrsava, ono o&ansko % njem% se ostvar%je i postaje cisto i savrseno. 3aterija je nistavna. *ovjek ne tre a da te&i nicem% sto je materijalno jer na taj nacin samo vise ogre&ava % grije'% i palosti. Njeg%j%ci ono d%'ovno % se i lj%dsko ice mo&e se spasti. Po Njegos% covjek nikada ne mo&e do kraja da spo&na principe ni se e sama a ni svijeta % kojem je. Nema mog%cnost da do kraja prodre % sve pore onoga &a sta je, po prirodi, &ainteresovan iako je on sam kr%na svega onoga sto je Svevisnji %spio da kreira. Ipak, % toj or i iako na prvi pogled %&aldnoj, ostvar%je se it covjekova, jer %

misljenj% je covjekova s%stina.1ro& misljenje covjeka kao mikrokosmosa odslikava se svekoliki kosmos. *ovjek te&i ka esmrtnosti jer je d%sa njegova esmrtna pa iako &aro ljena % smrtnome tijel% kao vjecna prije je morala iti esmrtna i la&ena . Ovim se poka&%je %ticaj Platonove misli i tradicije na Njegosa. Njegoseva misao %klj%c%j%ci njegov% slovenofilsk% not% mo&e se %&eti kao kr%na, ne samo misljenja na ovim prostorima vec i misljenja %opste. 3o&e se slo odno reci da se sa njegovim djel% odslikava jedna tradicija misljenja nastala jos % grckom period% te se Njegos mo&e smatrati nastavljacem te tradicije koja nas ni danas ne mo&e ostaviti ravnod%snima.

www.BesplatniSeminarskiRadovi.com