ta li se to crni u sred vrta Je li to sjenka il' se konj odvez'o Dok sunce zracima razne are crta Na sebe pi tolj

stoput sam potez'o Jer.. Viao sam mnoge utvare i zv'jeri I ao sam tamo-amo i bje ao svud' Zvao sam i majku da sve to provjeri Da li je to stvarno il'sam samo lud Svuda ujem-sti e, Kraljeviu Marko Dolazi nam opet, iz groba se dig'o Dok kroz kro nje sija ovo sunce arko ujem da sam kasno na Kosovo stig'o ta li su ne sjene, kako li me znaju Imenom me zovu i daju mi podstrijek I tu nim me glasom stalno dozivaju Al' nee da ka u kako ovdje dospjeh ujem ih i sada dok sunce zalazi Ugledah ovjeka i to me prestra i Pa pobogu, Marko- zbori dok prilaziVe i konja arca, da djecu ne pla i! Kakav arac- vrisnuh- pa ja nemam konja! Ima - ree ovjek- pod drvetom stoji. Od straha mi zaigra i vilica donja O, zar ovjek mo e tako da se boji. Nikuda bez njega nikad nisi i 'o Spa avao Srbe od vatre i zime I sada na njemu sa neba si si 'o Da uzme buzdovan i da vitla njime Zapitah se malo zar istina to je Zar ratov'o nisam ja na turskoj strani? Ree ovjek- Marko, to mi ljenje tvoje Usmeno predanje narodno nam brani. A ratna vremena opet nam dolaze Pripremi buzdovan i uzja i arca Ne daj da nam du man nanese poraze Ti nastavi pjevanja Milije starca. I onda odluih u tom svijetlom trenu Da za srpstvo valja i krv svoju dati Pa uzeh buzdovan i ka arcu krenu' A gdje emo stii ko e li ga znati.