Prouavajui govor molikih Hrvata i njihovu antroponimiju te antroponimijske preitke ostalih klavunskih naselja u junoj Italiji, autor se osvre

na prvu nau zapisanu bugaricu koju je proitao i objavio prof. M. Panti kao prvu srpsku bugarticu. Usporeujui tekst pjesme s jezikom molikih Hrvata, te sauvana imena izvoditelja te bugarice (1497) s antroponimijom klavunskih doseljenika u junu Italiju, autor zakljuuje da ta pjesma odraava jezine osobine neretvanskoga podruja XV. stoljea (ikavizam, t, d, a ne: , j i si., mnotvo akavskih osobina Itd.J, kao to se i imena njezinih izvoditelja podudaraju s imenima i prezimenima molikih Hrvata i drugih srednjovjekovnih hrvatskih iseljenika u junu Italiju, te jedna i druga imena pripadaju istom jezinom i duhovnom miljeu po nastanku, tvorbi i irem antroponimijskom sadraju.

U Zborniku Matice srpske za knjievnost i jezik objavio j e prof. Miroslav Panti, j e d a n od najistaknutijih poznavatelja starije d u b r o v a k e knjievnosti i a u t o r antologije Narodne pesme u zapisima XVXVIII veka (1964), nau najranije zapisanu bugaricu o tamnovanju, vojvode J a n k a . Prepoznao j u je
1

M i r o s l a v P a n t i , N e p o z n a t a b u g a r i c a o d e s p o t u u r u i S i b i n j a n i n J a n k u iz X V v e k a , Z b o r n i k M a t i c e s r p s k e z a k n j i e v n o s t i j e z i k X X V , 1977, 421439.
1

narodna umjetnost 21 (1984) rasprave i osvrti (5368)

i uspjeno proitao u talijanskom epu Lo Balzino, koji je napisao Ruggero de Pazienza, zapisavi u njemu i n a u pjesmu k a k o je umio, ne znajui jezika pjesme. Nju su izveli nai doseljenici u junotalijanskom gradiu Gioia del Colle u ast napuljske kraljice Isabelle del Balzo za njezina putovanja napuljskim kraljevstvom u susret s u p r u g u F e r d i n a n d u I. Aragonskom. Taj susret napuljske kraljice sa srpskom narodnom pesmom zbio se u etvrtak 1. lipnja 1497. u dvorcu A. M. Acquavive n a uprilienoj sveanosti. Tada su tamonji klavuni, k a k o oni sebe zovu, izveli ples i pjesmu. Dvorski pjesnik doivio j e taj slavenski p u k p o p u t koza koje skau (soltando como caprii) i viu n a svojem jeziku (gridando ad alta voe in lor sermoni), a onda su pili po svojem obiaju, i to mukarci, ene i mlade. S p o m e n u t i R. de Pazienza zabiljeio je nau pjes m u u V. pjevanju svojega spjeva onako k a k o je mogao zvukovno razabrati izgovorne cjeline koje nije razumio. Njegov autograf izgleda ovako:
2

Orauias natgradum smereuo nit ore nichiasce snime gouorithi nego Jamco goiuoa gouorasce istmize molimtisc orle sii maolonisce dastibome progouoru bigomte bratta zimaiu pogi osmederesche asmole slauono mo espostu amosposti istamice smeeresche Jacomi bopomoste Jslaui dispot pusti Jsmederesche tamice Jatechui napitati serucne creucze turesche bellocatela vitesco eha: Prof. M. P a n t i taj je zapis prilino uspjeno razrijeio i u njegovu itanju glasi : (1) Orao se vijae nad gradom Smederevom (2) Nitkore ne ae s njime govoriti, (3) nego Janko vojvoda govorae iz tamnice: (4) Molim ti se, orle, sidi malo nie (5) da s tobome progovoru: Bogom te brata jimaju (6) poi o smederevske [gospode] sa s' mole (7) slavnom despotu da m' otpusti iz tamnice smederevske; (8) i ako mi Bog pomoe i slavni despot pusti (9) iz smederevske tamnice, ja te u napitati (10) crvene krvce tureke, beloga tela vitekoga.
3

Ovo sretno otkrie prof. M. Pantia s p r a v o m je imalo odjeka u naoj j a v nosti. Zapis te bugarice 60 j e godina stariji od zapisa bugarica k o j e je zabiljeio P e t a r Hektorovi, koji se po nainu zapisa, i k o m e n t a r a uz zapise, smatra naim prvim i p r a v i m folkloristom.
4

M . P a n t i , o , c , 423. TJ s k r a e n o m p r e t i s k u P a n t i e v e s t u d i j e n a p r v o m m j e s t u p r v o g d i j e l a ( s t r . 4956) u k n j i z i S v . K o l j e v i a . K a p o e t i c i n a r o d n o g p e s n l t v a (a k o j o j j e p o d n a s l o v : S t r a n a k r i t i k a o n a o j n a r o d n o j p o e z i j i ) , B e o g r a d 1982, u m j e s t o s i i z a p i s a n o j e s i i . O s i m s p o m e n u t o g p r e t i s k a u K o l j e v i e v o j k n j i z i , n a s t u d i j u M . P a n t i a o s v r n u o s e SI. P . N o v a k , Z l a t n a i g l a u p l a s t u s i j e n a , S t a r t , b r . 279, o d 3. 10. 1979, 4143. n a z v a v i o v a j i n s e n z a c i o n a l n i m o t k r i e m j u g o s l a v e n s k e k n j i e v n e historiografije; 1 J. Grbelja, T r a g o m n a j s t a r i j e b u g a r t i e e , V j e s n i k S e d a m d a n a o d 7. s v i b n j a 1983, s t r . 2. 1 s t r . 13.
3 4

klavunske naseobine u junoj italiji i naa prva zapisana bugarica

U zanosu pisanja, kojim je prof. M. P a n t i popratio tekst otkrivene b u g a r ice, postavljene su m n o g e t v r d n j e (i slutnje) u vezi s porijeklom, pripadnou, postojbinom, stvaralakom sredinom, jezikom i izvoditeljima ove i ostalih naih bugarica, koje su, k a k o znamo, zapisane jedino u junoj (i zapadnoj) H r v a t skoj, te u Boki kotorskoj. A, eto, prva i u dalekoj klavunskoj koloniji u junoj Italiji. Odakle klavunske naseobine u junoj Italiji? Iz Dalmacije i odavna. More je oduvijek spajalo ljude u s v a k a k v i m n a m j e r a m a i nedaama. U jednoj vijesti iz Kronologije biskupa siponskih u junoj Italiji, koju je objavio G. Rohlfs u Zborniku u ast E. Petrovicia (1962), navodi se k a k o je v l a d a r Oton I. god. 970, k a o n a g r a d u za pomo koju i m je pruila slavenska vojska u borbi protiv Saracena, bio sabrao neke slavenske skupine zadravi ih na poluotoku Garganu, gdje su one kasnije osnovale naselja Vico Garganico i Peschici. Iz potonjega naselja, i vjerojatno od kasnijih naseljenika s naega primorja, potjee poznati hrvatski leksikograf J a k o v Mikalja (1600- 1654). Godine 1290. spominju se u pokrajini Abruzzi -Slavi cum casalis, koji su o n a m o doli preko luke Vasto, gdje se u XIV. stoljeu spominju slavenske naseobine. Oni grade crkvu koja se zvala S. Nicolo degli Schiavoni. Mjesto je posjetio 15761577. dominikanac Serafino Razzi, prvi pisac povijesti D u b r o v nika i j e d a n od posljednjih svjedoka raguzejskog, romanskog govora. On je zapisao od tih Schiavona est vjerojatno najestotnijih rijei: cruca (kruha, sic!, il pane), mesa (la carne), sire (il cacio), iaia (il u ovo), vina (il vino), vode (l'acqua).'
5 6 7

No glavnina klavunskih naselja po junoj Italiji nastala je u XV. i XVI. stoljeu n a opustjelim i u novoosnovanim naseljima. Odvojeni stoljeima od matice, za koju sve to su znali bilo j e da se nalazi z one ban (d)e mora. Gasile su se t e naseobine utopljene u talijanskoj populaciji. Neki od t i h S k l a v u n a ostali su do danas samo u tri naselja u pokrajini Molise. Dubrovaki knjievnik i politiar Medo Puci (18211882) za b o r a v k a u N a p u l j u uo je u nekoj k r o janici klavunski govor, a ve prije od nekih talijanskih kolega o slavenskim naseobinama. Upoznao se zatim s prof. Giovannijem de Rubertisom (1813 1889), koji j e govorio, k a k o on kae, slavo-molisano, jer je potjecao iz naselja Acquaviva-Collecroce, * i oni su obavjetavali o toj slavenskoj oazi slavenski svijet. Od t a d a su o tamonjim slavenskim naseobinama pisali mnogi Talijani. Od Slavena prvi ih j e posjetio i o njima pisao ruski historiar V. M a k u e v (s
8
5

U s p . M . H r a s t e , N e p G z n a t e s l a v e n s k e k o l o n i j e na o b a l a m a G a r g a n a , K o l o M a t i c e

hrvat-

ske V , 1963, 613.

U s p . J. J e r n e j , P o d r i j e t l o J a k o v a M i k a l j e , Z b o r n i k r a d o v a F i l o z o f s k o g f a k u l t e t a , Z a g r e b 1951, 613628. N j e g o v a s u z n a a j n a d j e l a r j e n i k B l a g o j e z i k a s l o v i n s k o g a , 16461659, i B o g o l j u b n o r a z m i l j a n j e o d Oenaa (16451651), u k o j e m s e b a v i o r t o g r a f s k i m p i t a n j i m a h r v a t s k o g a jezika. P o d a c i iz i z v r s n o d o k u m e n t i r a n e s t u d i j e (na k o j u s e o v d j e e s t o p o z i v a m ) : M i l a n R e e t a r , D i e s e r b o k r o a t i s c h e n K o l o n i e n S d i t a l i e n s , u : S c h r i f t e n der B a l k a n k o m m i s i o n , L i n g u i s t i s c h e A b t e i l u n g , I X , W i e n 1911, s t ( u p a c ) 24.
7 6

M . R e e t a r , o . c , s t ( u p a c ) 27. A k o dobro prepoznajem put Isabelle del Balzo, ona je tada kad je zapisana naa bugarica posjetila i A c q u a v i v u . N o i bez obzira n a to, k l a v u n s k a A c q u a v i v a i m a l a je sretniju s u d b i n u od Gioia del Colle, jer se odrala do danas. N e m a s u m n j e da su u oba i m e n o v a n a naselja bili nai d o s e l j e n i c i i da s u g o v o r i l i i s t i m j e z i k o m .
8 a

se

narodna umjetnost 21 (1984) rasprave i osvrti (5368)

M. S. Drinovom). On je t a m o uo staroslavenske rijei: rab, teg, kut, dom, gredem itd., za koje je smatrao da su iezle iz srpskohrvatskog, a zadrale se u bugarskom, pa te naseljenike s m a t r a b u g a r s k i m potomcima. Tada sigurno nije znao da su te rijei u redovitoj uporabi u prekomorskoj srednjodalmatinskoj akavtini.' Od naih prouavatelja prvi je podrobnije (i naj povrni je) o njima pisao prof. Risto Kovaevi pod naslovom Srpske naseobine u junoj Italiji. On svoj izvjetaj ovako poinje:

10

Uzmite kartu Italije, pogledajte u istonu joj obalu, malko izvie one glavine Gargana to ono gleda u ponosni Dubrovnik miloga nam srpskoga primorja, nai ete Molize. Ondje je cvalo devet lijepih srpskih naseobina, od kojih danas ima 16.000 dua. Tri od tih naseobina, preko 4.000 dua, jo uvaju srpski jezik i veseli srpski obiaj nalaganja boitnjeg badnjaka kao zavjet. S ponosom se kazuju Srbi, na srcu im je napredovanje nae drage Srbije. U odlinijim kuama do slike Njihovih Velianstava kralja i kraljice, stoje slike Njihovih Velianstava kralja Milana I i kraljice Natalije I obradovae se to im ja mogoh razdijeliti stotinjak slika slavnoga oca novije srpske knjievnosti Vuka . . . I t a k o sve dalje. T a k o bi vjerojatno bilo i u d r u g o m najavljenom n a s t a v k u da je do njega dolo. A ti Sklavuni donedavno nisu znali ni i m e svojega m a tinog naroda, ni naziv svojega jezika, ni ime pokrajine sa suelnog primorja otkud su doli njihovi preci. Od t a d a su o tim klavunskim naseobinama pisali ovi nai prouavatelji: J. Aranza," J. Smodlaka, J. Bara, J. Gelcich," M. Reetar,' P. T. Badurina, M. Hraste, B. Vidov, " F. Gestrin, ' D. Brozovi i dr.
12 13 5 17 1 1 20

16

Najmjerodavniji i najtemeljitiji rad svakako j e ve s p o m e n u t a Reetarova studija, koja u povijesno-zemljopisnom dijelu prati i d o k u m e n t i r a naseljavanja po junoj Italiji Dalmatiae gentes, ili, k a k o se to k a t k a d izrijekom u vrelima
21
9

M. H r a s t e / P . S i m u n o v i ,

Cakavisch-eutsches

L e x i k o n , I , K l n - W i e n 1979, s.

v.

G l a s n i k S r p s k o g u e n o g d r u t v a , 62, B e o g r a d 1885, 273340. J. A r a n z a . W o h e r d i e s d s l a w i s c h e n K o l o n i e n i n S d i t a l i e n ? A r c h i v f r s l a v . P h i l o l o g i e X I V , B e r l i n 1892, 7882. 3. S m o d l a k a , O s t a n c i j u g o s l a v e n s k i h n a s e o b i n a u d o n j o j I t a l i j i , H r v a t s k a m i s a o , I I I , 1904. I s t i , P o s j e t a p e n i n s k i m H r v a t i m a , Z a d a r 1906 ( p o s e b n i o t i s a k ) . J . B a r a , H r v a t s k e k o l o n i j e u I t a l i j i , S p l i t 1904. J . G e l c i c h , C o l o n i e s l a v e n e l F I t a l i a m r i d i o n a l e , S p a l a t o 1908. M . R e e t a r , o . c , b i l j . 7. P . T . B a d u r i n a , R o t a s o p e r a t e n e t a r e p o a t o r , R o m a 1950, 55 s t r . M . H r a s t e , o . c , b i l j . 5. B. Vidov, Vocabulario in dialetto dlie localit elP isola lingistica croata nel Molise M o n t e m i t r o , S a n F e l i c e , A c q u a v i v a C o l l e c r o c e , T o r o n t o 1972, 96 s t r . I s t i , G r a m m a t i c a d e l d i a l e t t o i k a v o - t o k a v o d l i e l o c a l i t d e l l ' i s o l a l i n g i s t i c a c r o a t a n e l M o l i s e , T o r o n t o 1979, 60 str. (prirunici). F. Gestrin, Migracija iz D a l m a c i j e u M a r k e u X V i X V I s t o l j e u , Radovi Instituta za h r v a t s k u p o v i j e s t , X , 1977, 395404. i r . D. Brozovi, m a k a r s k o m primorju kao j e d n o m od sredita jezino-historijske i dijal e k a t s k e k o n v e r g e n c i j e , u : M a k a r s k i z b o r n i k , M a k a r s k a 1970, 381405. I s t i , K r u ( A c q u a v i v a C o l l e c r o c e ) , u k n j i z i : F o n o l o k i o p i s i . . ., P o s e b n a i z d a n j a A N U B i H , L V , S a r a j e v o 1981, 393 398.
11 12 1 3 1 4 1 5 I S 17 1 3 1 9 2 0 2 1

1 0

M . R e e t a r , o . c , s t . 53, s t . 75.

8?

klavunske naseobine u junoj taliji i naa prva zapisana bugarica

n a v o d i : vennero della Dalmazia uomini e done. I drugi istraivai potvruju da ti doseljenici u junoj Italiji potjeu iz Dalmacije. J. Smodlaka dokazuje identinou prezimena u m a k a r s k o m primorju i onih u junoj Italiji da je stari zaviaj k l a v u n a u m a k a r s k o m primorju. I nonja klavunska slina je onoj u m a k a r s k o j i imotskoj krajini. Nazivi za odjeu su t a k o e r i n d i k a t i v n i : plat, bro, kosila, gae, bive, podveze, klobuk, postle, gica, hala, ruinik (marama), rho itd. J. A r a n z a s m a t r a da klavuni potjeu iz zadarske okolice," a J. Gelcich dri da su t e kolonije u junoj Italiji osnovali Crnogorci izmeu 15131517. godine, ali za t a k v u t v r d n j u nema stvarnih dokaza, a i jezini se razlozi odluno protive.
23 25 36 22

21

Isti (i neki drugi) razlozi b u d e nevjericu i u t v r d n j u prof. M. Pantia, kako su naseobinu u Gioia del Colle osnovali oni nesreni 'Sloveni' iz Srbije, iz Bosne i Hercegovine, najzad i sa Primorja, koji su pred turskim zavojevaem . . . napustili svoje domove . . . sklanjali svoje glave u primorske gradove, a najvie u Dubrovnik, a kada ih tamo vie nisu hteli primati jatimice se ukrcavali na brodove i spas traili u Italiji. Recimo o d m a h da su t a k v e m i gracije iz duboke unutranjosti prije tog v r e m e n a , i u to vrijeme, bile neznatne, sporadine. Daleko od toga da su u p r a v o ti doseljenici iz d u b o k e unutranjosti jatimice bjeali u Italiju. Bilo je, dodue, u XIII. i XIV. st. trgovine robljem preko Dubrovnika, ali sve su to bili pojedinani sluajevi u pojedinim mjestima i po svoj Italiji, osobito sjevernoj. N e m a svjedoanstava da bi taj pravoslavni ivalj iz unutranjosti, koji se navodno t e k usputno zadrao na primorju, osnovao igdje k a k v u naseobinu u junoj Italiji, u Italiji uope, a do toga doba niti na h r v a t s k o m primorju.
27 28

K a d bi doseljenici u Gioia del Colle g. 1497. bili Srbi, valjalo bi n e samo pronai povijesne dokaze nego odgovoriti i n a ova pitanja, ako je to uope m o gue: a) O t k u d onda tim doseljenicima u Goia del Colle, i uope svima u junoj Italiji, zapadnotokavski ikavski govor, poneto r e t a r d i r a n novotokaVski n a glasak itd.? b) Otkud onda u njihovu govoru toliko caka vizama na svim jezinim razin a m a , ako su, k a k o kae prof. M. Panti, samo vrlo k r a t k o , tek u s p u t n o boravili na primorju? c) K a k o to onda da n a k o n toliko desetljea provedenih pod t u r s k i m zulum o m ti navodni doseljenici iz duboke unutranjosti nisu ponijeli sa sobom u svojem jeziku bilo k a m o u j u n u Italiju m a k a r koji turcizam te materijalne i d u h o v n e k u l t u r e u ozraju koje su prilino dugo ivjeli'' Nita od toga!
J. J. Bainskih sa s v o j i m a
2 3 2 4 2 5 2 2

S m o d l a k a , P o s j e t . . ., o . c , 39. S m o d l a k a , O s t a n c i . . ., o . c , 751. T o m u p o t v r u j e t o p o n i m M i r k o v i d v o r i u o k o l i c i jezera u donjoj Neretvi i predaja k a k o je taj ruevni dvorac naputen, jer je Mirko iselio u junu Italiju, a t a m o je u Sklavuna vrlo f r e k v e n t n o prezime Mireo.

J . A r a n z a , o . c , 18. J. G e l c i c h , o . c , 1016. * I j e k a v s k i g o v o r , r e f l e k s p o l u g l a s a , s u g l a s n i k - h u G. p l . a k c e n t u a c i j a i t d . M . P a n t i , o . c , 440431. Usp. D. Dini-Kneevi, Prilog prouavanju migracija naeg stanovnitva u Italiju t o k o m X I I I i X I V v e k a , G o d i n j a k F i l o z o f s k o g f a k u l t e t a u N o v o m S a d u , X V I / 1 , 1973, 3962.
2 2 1 2 8

narodna umjetnost 21 (1984) rasprave i osvrti (5368)

Ima naprotiv u govoru k l a v u n a d a l m a t s k o r O i m a n s k i h preitaka kao p r i mjerice pu ( < * p u t e u s ) , prut ( < * p e r x u c t u s ) , milja ( < * m o i o l u s ) , koji su n a stali n a podruju dalmatskog jezika, a on se u srednjoj Dalmaciji govorio do kraja XII. stoljea, i koji su p r e z i d odatle s iseljenicima preneseni u j u n u Italiju. Ve smo spomenuli k a k o je prof. M. Reetar o staroj domovini k l a v u n a govorio najargumentiranije. Po njemu oni potjeu iz podruja od Cetine do N e retve, a naroito s donjeg toka i utoka Neretve. Svjedoi za to njihov ikavski govor, suglasnike skupine / t / / d / (a n e / / / / ) kao plat, prit, guterica, pregrist, vitic, godit, modane, dadi, z v i d a t . . ., stariji stupanj razvitka n o votokavske akcentuacije itd. Ta obiljeja prisutna su bila u makarskorn p r i morju prije kasnijih seoba, k a k o j e to naveo D. Brozovi. Istono od t e granice bili su u to doba tokavci jekavci s drukijom akcentuacijom, a zapadno su bili akavci ikavci, ime se objanjavaju mnogi akavizmi u klavunskom j e z i k u : a) *dj > j : preja, t u j ; b) akavizam nie; c) refleks poluglasa / b / > / a / u rijeima: malin, zali, manon (I. sg.), vazt(i); d) refleks / e / > / a / iza palatala u rijeima: zajat, ojat oduzeti; e) nezamijenjen s k u p / r - / u l e k s e m i m a : rivo, rv, irak, rkle varci; f) oblici bimo, bite pored bismo, biste; g) leksemi sa / r e - / umjesto / r a - / : krest, resti, repak vrabac; h ) akavski namjetaj enklitik e : sam ti rekla, te i) mnogi leksemi karakteristini u akavskom (i gdjekad u zapadnotokavskom): driv, dubrava uma, jelitica kobasica (od jelito crijevo), muka brano, rab sluga, uenga u, prvi dan ponedjeljak, sagutra sega jutra, vee vie, uda mnogo, ogan, saga sada, spu, teg posao, ft vino, ejud ir, una uzica za cipele itd.
M 30

Ti akavizmi rezultat su prisnog susjedstva ikavskih tokavaca sa akavcima u staroj domovini, ali i naslanjanja tokavskoikavskih naseljenika u j u noj Italiji s kraja XV. i poetka XVI. stoljea na ostatke starijeg akavskog iseljenikog sloja na t o m prostoru, za koji postoje povijesni i jezini dokazi. Ti jezini podaci upozoravaju i n a to da s t a r u domovinu k l a v u n a valja traiti u p r a v o u podbiokovskom podruju, gdje su se ikavski zapadnotokavski s izoglosama / t / / d / i akavski prije spominjanih migracija gotovo dodirivali i bili manje polarizirani nego igdje drugdje tijekom stare zapadnotokavsko-akavske granice. Meutim P. T. B a d u r i n a u ve spomenutoj knjizi" navodi podatak da su tamonji doseljenici la gente almatina e liburna. On u sauvanim prezimenima tamonjih k l a v u n a prepoznaje m n o g a dananja prezimena iz Istre i ojkonime porodino-zadrunog postanja, osobito u junoj i jugozapadnoj Istri. On t a k o e r u leksemima: malin, hia kua, brian jadan, laan gladan, tovar magarac, iarijat govoriti, torko toliko itd. prepoznaje rijei dananjih Slovinaca june i jugozapadne Istre (vjerojatno i vodike oaze u iariji) i staru
32

M . R e e t a r , o . c , s t . 86. T e s k u p i n e p r a v i l n e s u u h r v a t s k o m i s r p s k o m k n j i e v n o m j e ziku. Moj n a z i v b u g a r i c a o t k l o n je od n o r m e i u g l e d a se na i z v o r n i a k a v s k i lik. D . B r o z o v i , O m a k a r s k o r n p r i m o r j u . . ., o . c , 388. " V . b i l j e k u 16. P . T. B a d u r i n a , o. c.: B i s k u p T. G i a n e l l i u d j e l u M e m o r i e d e l l a c h i e s a c i o c e s i di T e r m o l i , T e r m o l i 17531769 ( m a n o s c r i t t o ) .

2 9 3 0 3 2

klavunske naseobine u junoj italiji i naa prva zapisana bugarica

domovinu S k l a v u n a stavlja u Istru. Toj tezi u prilog govore klavunski leksemi: hia, rihtar, vehtar njemake provenijencije, koji se dodue d a d u u to doba p o tvrditi u starijoj dalmatinskoj knjievnosti, ali koji nisu puke rijei u D a l m a ciji. To podupiru preteno sjeverni akavizmi: laan, malin, grabee (metatezom od bragee hlae), te se, po naem miljenju, doseljavanje u j u n u Italiju i iz sjevernog akavskog podruja, a u izvjesnom stupnju ni vlakog elementa, n e smije sasvim iskljuiti, ali m u n e valja n i pridavati golemo znaenje. Danas k a d mnogo vie znamo o naim dijalektima i migracijama u XV. i XVI. stoljeu, moemo tvrditi da se t a ista migracijska struja s utotka Neretve selila n a zapad sve do Istre, i u Istru, gdje se d a n a s prostire ikavski dijalekt istarskih Slovinaca. Ti su se neretvanski govori n a putu do Istre i u samoj Istri postupno akavizirali, t j . akavske osobine, koje su na starom stanitu u tim govorima bile u manjini, danas ve prevladavaju u tim istarskim govorima tako da moramo govoriti o specifinom akavskom dijalektu jugozapadne Istre. Migracije iz Istre, t e iz zadarskog zalea i iz drugih krajeva kuda j e ila ova neretvanska struja, bilo j e podosta i o njima smo dovoljno obavijeteni. Leksemi kao malin, torko; hia, rihtar . . . mogu se t i m e objasniti.
33 34

Povijesni podaci obavjeuju n a s da slavenski doseljenici o d m a h n a k o n doseljavanja obnavljaju stare, sruene i podiu nove crkve u ast t i t u l a r a koji se osobito tuju u njihovu starom zaviaju, t e se t e crkve esto spominju s n a veskom "'degli Schiavoni. S a m leksem crikva, koji j e mogao biti donesen samo iz akavskog, ili m a k a r tokavsko-akavskog kraja, osobna i m e n a : Bla, Blaeta, Juraj, Jurea, Jivan, Iveta, Juvac, i sveenici koji i m dolaze iz starog zaviaja, dokazuju da je doseljeno slavensko puanstvo bilo iz Dalmacije zapadno od D u b r o v n i k a i da j e ve ondje bilo katolike vjeroispovijesti.
33

Oito je, dakle, d a su slavenska naselja u junoj Italiji h r v a t s k a , d a su nastala doseljenim puanstvom iz ikavskog primorja i njegova neposrednog zalea i da se ono do d a n a s sauvalo u tri naselja: Acquaviva Collecroce (hrvatski Kru), San Felice Slavo (hrvatski Stifili i Fili) i Montemitro (hrvatski Mundimitar) u pokrajini Molise, i da se njihovi itelji danas predstavljaju kao moli ki Hrvati. Na njihovu jeziku, i to n e odve dugo n a k o n njihova doseljavanja, zapisana j e g. 1497. naa p r v a poznata bugarica. Objasnit emo to u stihovima pjesme (1-10) na nekoliko izdvojenih primjera: 1. orauias ( = o r a [se] vijae). M. Panti, oito pogreno, ita: orao. N a i m e / - ! / n a k r a j u rijei i n a k r a j u sloga nije se izgovarao ve u staroj domoD . B r o z o v i , O m a k a r s k o m p r i m o r j u . . ., o . c , 388. F. G e s t r i n , P r i s p e v e k h k u l t u r n e m u i v l j e n j u S l o v a n o v v M a r k a h v Italiji ( X I V . X V I I . s t o i e t j e ) , u : S p o m e n i c a J o s i p a M a t a s o v i a (18921962), Z a g r e b 1972, 89. i d . ; i s t i , L e r e l a z i o n i e c o n o m i c h e tra l e u e s p o n e a r i a t i c h e t r a q u a t t r o - e Cinquecento, u : C o n g r e s s i S a l e n t i n i , I I , L e c c e 1973, 87. i . F . G e s t r i n , j e d a n o d n a j b o l j i h p o z n a v a t e l j a o v i h m i g r a c i j a , t v r d i : Iz j u n o s l a v e n s k i h zemalja istono od crte Drina B o j a n a doseljenika u Italiju gotovo i nije bilo; vjerska je r a z l i k a b i l a za n j i h u o n o d o b a p r e v e l i k a z a p r e k a . U s p . n j e g o v r a d : M i g r a c i j e i z D a l m a c i j e u M a r k e u X V i X V I s t o l j e u , R a d o v i I n s t i t u t a z a h r v a t s k u p o v i j e s t , X , Z a g r e b 1977, 395404. G o r n j i n a v o d n a s t r . 396.
3 4 3 5 3 3

narodna umjetnost 21 (1984) rasprave i osvrti (5368)

vini. Sekvencija / - a l / u t a k v u poloaju beziznimno se ostvaruje kao / - a / : ora, kota, poa itd. 2. nitkore ( = nitkore). Ova neodreena zamjenica u t o m p r i m j e r u zadrava suglasniki skup od dva zatvorna suglasnika / - t k - / , koji se skup, k a o i drugi slini, pod utjecajem talijanskog jezika rastereuje: nikor. Naveza'k / - r ( e ) / uva se do d a n a s : nikor, gen. nikrog (nastao metatezom). nichiasce ( = n e ae). Vjerojatno ne tijae, p r e m a dananjem klavunskom liku t i j e l o (3. lice m a ) . Poetni h / x / p o t v r e n j e samo u prezentnim likovima.
3 6

3. gouorasce ( = govorae). U ovoj pjesmi iskljuivo, a u klavunskom govoru k u d i k a m o najee prolo vrijeme jest i m p e r f e k t : vijae (1), tijae (2), govorae (3). istmice ( = iz tamnice) i tamice (9) ( = tamnice). Suglasniki skup / m n / pojednostavnjuje se, poput drugih slinih suglasnikih skupova, od dva ili vie zatvorenih suglasnika: nikor ( = nitkore), di {- gdje), ti ( = pti), loka ( = lokva), kat ( = tkat), n t ( = gnat), tila ( = htila) itd. T a k o je d a n a s u mnogim akavskim (i zapadnotokavskim) govorima n a primorju.
37 a 38

4. sidi ( = sidi). U pretiskanoj pjesmi M. P a n t i (ako u pretisku nije t i s k a r ska greka) pie sii. Pretpostavljam da je njegovo p r v o itanje ispravnije. To j e lik 2. lica j e d n i n e imperativa "ikavskog" oblika glagola sist (*sesti), siem (*sedo), ' k a k o je danas u klavunskom. S a m o dva stiha dalje Pazienza je / / u 2. licu j e d n i n e imperativa glagola poi zapisao p r i k l a d n o m g r a fijom: pogi ( = poi).
3

5. progouoru ( = p r o g o v o r u ) . . . zimaju ( = jimaju ?). Takvi doeci u 1. licu jednine prezenta u n a i m spomenicima u XV. st. prilino su esti. U klav u n s k o m danas n e m a tih prezentskih nastavaka. Usporedi ak. hoem, morem (<*moem). bigomte ( Bogom te). Usporedi bide (za: bude), kosila (za: koulja) itd.
40

6. smederesche ( = smeerevske). Tako i u 8. i u 9. stihu. Najvjerojatnije je ispao / v / utjecajem talijanskog sufiksa -esco u tvorbi ktetika. Usporedi oblik tureke (10), od Turak (turaki), utjecajem istoga sufiksa. 9. jatechui ( = ja te u). U starijim akavskim spomenicima, i u d a n a n j e m klavunskom, p o k a t k a d pronominalna enklitika u slinim sluajevima p r e t hodi glagolskoj: ja ti sam rekla itd. U dananjem molikom est je proklitiki (akavski) razmjetaj enklitika: Je-poS Lamerik. N e k e od tih (i drugih) pojava mogu se tumaiti (ovdje i ondje) utjecajem talijanskog jezika.
41
3 6

M . R e e t a r , o . c , s t . 156. Kln-Wien

I b i d e m , s t r . 171. P. S i m u n o v i c / R . O l e s c h , C a k a v i s c h - d e u t s c h e s L e x i k o n III, C a k a v i s c h e T e x t e , 3 983, p a s s i m . M. R e e t a r , o . c., s t . 149. M . R e e t a r , o . c., s t . 112, 154. I b i d e m , s t . 226, 230.
3 8 3 9 M 41

3 7

61

kiavunske naseobine u junoj Italiji i naa prva zapisana bugarica

10. seruene creucze ( = crvene krvce). A k o je tono Pantievo itanje (ser- = r-, n a to ga upuuje grafija u i m e n u Busicchio, to je bez sumnje Vui), bio bi oblik crvene u ovom sluaju akavizam. T a k v i h leksema s nezamijenjenim skupom / r - / i m a u k l a v u n s k o m : fv, riva; r a k . . . , ali uvijek crn i crneia crven (m.), crneia (f.). Oblik crneia t u m a i se metatezom i zamjenom palatalnosti cr|en > * crnel > crneia. bellocatela ( = beloga tela). Vjerojatno: biloga tila. Iako u klavunskom ima nekoliko e k a v i z a m a : verijat, obedvi, spovedat, odekar, k a k v e nalazimo u doba njihova iseljavanja npr. u akavskom Splitu, s m a t r a m da je ovdje talijanski zapisiva zabiljeio est izgovor fonema / i / kao zatvoreno / e / , k a k o je i danas.' P o d utjecajem talijanskog dijalekta dugi se vokali u d a nanjem k l a v u n s k o m zatvaraju. T a k o / i : / > / i / : ri e, l i p , cri kva, d r i v drvo. T a k a v se izgovor / i : / lako percipira k a o / e / a k a t k a d i k a o / i e / : Cvieta. belloga, vitescocha; slauomo (7). Ovi pridjevski likovi pokazuju u deklinaoiji n a s t a v k e -oga, -omu (ne: -ega/-emu). Tako je bilo i u podbiokovskom primorju, a t a k o j e i danas u odtamonjih doseljenika iz XVII. stoljea na istonim naseljima Braa, H v a r a i Korule (Raie).
12 e e 6 s s 4 3 44

Oito bugarica o t a m n o v a n j u vojvode J a n k a nosi obiljeja govora h r v a t skih doseljenika u junoj Italiji, k a k o t o posvjedouje do danas sauvan jezik molikih Hrvata. Sauvani stihovi nae pjesme pokazuju d a j e Ruggeroi d& Pazienza stihove nepoznata jezika prilino vjerno propustio kroz svoje fonoloko sito i predoio grafemima svojega jezika. U t o m zapisu n a k o j e m su se ve prije okuali Benedetto Croce i drugi, prof. M. P a n t i se prilino dobro snaao, podarivi n a m iz toga tobonjeg teksta pijanih ljudi n a d a h n u t i odlom a k nae p r v e zapisane bugarice.
45

JO O IZVODITELJIMA OVE PJESME I O SKLAVUNSKOJ ANTROPONIMIJI Prof. Miroslav Panti, dokazujui porijeklo ove bugarice o t a m n o v a n j u vojvode J a n k a u Smederevu, poziva se n a imena njezinih izvoditelja u Gioia del Colle. On s m a t r a da su ona poreklom (...) iz naih severnih strana, iz Srbije despota ura, i moda ba iz Smedereva, o kome njihova pesma peva.
4 2

46

4 3

TJsp. D . B r o z o v i , F o n o l o k i o p i s i . . ., o . c , 393. M . R e e t a r , o . c , s t . 143, t o i z r i j e k o m k a e : E i n l a n g e s i n l c h t s e l t e n z a e i n e m e

hin-

neigt. Iz m o j i h d i j a l e k a t s k i h b i l j e a k a s tih p u n k t o v a . J e d v a b i h se m o g a o sloiti s prof. M. P a n t i e m da n j e g o v zapis i z g l e d a t o l i k o i s k v a r e n , da nije u d o to ga B e n e e t o K r o e , koji j e isti jezik z n a o k o l i k o i n j e g o v etiri s t o l j e a stariji z e m l j a k , t o j e s t n i m a l o , n i j e u m e o d o k r a j a k o r e k t n o p r o i t a t i , a n e k m o l i r a z a b r a t i (to nismo u stanju ni danas), pa i s B e n e e t t o m Croceom, k o j e m u je u itanju p o m o g a o ueni p o z n a v a l a c s l a v e n s k i h j e z i k a , k a d t v r d i d a j e i z P a z i e n z i n a z a p i s a t e k o r a z a b r a t i s m i s l a : Ili b i t o b i l e r i j e i p i j a n i h , i l i i h j e ( P a z i e n z a ) u d n o u h v a t i o . M . P a n t i , o . c , 428. Meni se ini da je Pazienza doista to s pacijencijom pisao i dobro zapisao. Dovoljno se obavijestiti kako su u latinskim i mletakim tekstovima toga vremena u nas zapisana naa i m e n a , i t o od pisara koji n i s u u v i j e k bili Talijani.
4 5 4 6 4 4

M . P a n t i , o . c , 432.

narodna umjetnost 21 (1984) rasprave i osvrti (5368)

Naime Ruggero de Pazienza zapisao je s prilinom sigurnou tridesetak imena izvoditelja. Bilo ih je i vie, ali on nije mogao, k a k o kae, r a z a b r a t i im i m e n a i govorenje. On se oito s njima poblie upoznao, j e r zna i navodi tko je k o m e od njih mu, ena, biva ena, sestra, s n a h a ; tko je lijep, dobar, tko s kim plee, tko je najvie vina popio itd. Vjerojatno j e sam propitkivao izvoditelje, ili m u ih je tkogod tko ih je dobro poznavao podrobno opisivao i kazivao m u njihova imena.'"" P o t r e b n o je svakako istaknuti da zapis ovih imena nije p u k a proizvoljnost talijanskog pjesnika. Imena glase: a) za m u k a r c e : Butko (Butco), Duko (Dusco), Duro (Chiuro), Gratko (Gratcho), Junko (Junco), Jurko (Jurco), Milko (Milco), Petko (Petoo), Radi, a ne Radi (Radicchio), Kadonja (Radognio), Radoslavac, a n e u voikativu R a d o slave (Radoslauce), Rako (Rascho), Ratko (Ratoo), Vueta (Bucetta), Vui (Busicchio), Vujko (Vuico), Vukain (Bucascino), b) za e n e : Cvita, vjerojatno ne Cvijeta (Zuieta), Drita, Juba, Mila, Milica (Miliza), Radelja (Radeglia), Radoslava (Radoslaua), Rua (Ruscia), Slava (Slaua), Stanica (Staniza), Stija (Stia), Vuica (Buciza), Vuka (Buca), Vuksava, n e Vukosava (Bugzava). Prof. M. P a n t i s m a t r a : Sve su to stara imena koja su se u nas nosila nekad ona se nose jo uvek i za koja se nebrojene potvrde nalaze u starim poveljama i ostalim spisima, u zbirci Stanojevievih starih srpskih zapisa i natpisa, u renicima Vukovom i Daniievom, u Novakovievim izdanjima srednjovekovnih srpskih spomenika, u velikom Rjeniku hrvatskoga ili srpskoga jezika i u nedavno tampanom Reniku linih imena kod Srba Milice Grkovi. '
4

I to j e tono. Ali n a m ta vrela n e govore mnogo. Vie bismo, i to mnogo, potpore za n a v e d e n a i m e n a nali u dananjim prezimenima od tih i m e n a i i m e n skih osnova, a ona se po Leksiku prezimena SR Hrvatske na hode m a h o m uz primorje od D u b r o v n i k a do Istre, u i m e n i m a Supetarskog kartulara i Povaljske listine od XI. do sredine XIII. stoljea, koja se odnose n a n e k a d a n j u n e r e t v a n sku kneevinu, i koja u m n o g o m e odgovaraju klavunskim imenima, u imenima srednjovjekovnog Splita ili npr. u i m e n i m a iz Jireekova zbornika (II) Romani u gradovima Dalmacije tokom srednjega veka (1962), u kojem su mnoge
46a n e v i d i m g o l e m a r a z l o g a s u m n j i k o j u i s k a z u j e p r o f . M . P a n t i ( o . c , 431) d a s u n e k a od navedenih i m e n a izvoditelja p j e s m e kao npr. Gratko, Drita, Juba, J u n k o i Stija neovjerljiva. Ona su n a i m e potvrena u naoj povijesnoj i s u v r e m e n o j antroponomiji: osobno i m e Grade, Gradimir u D u b r o v n i k u u XIII. i X I V . stoljeu, te u p r e z i m e n i m a Grai (Rab, Zadar, D u b r o v nik), Grain (ibenik od XIV. stoljea i danas, Vis); o s o b n o i m e J u b a ( < Ljuba) p o k a z u j e p o javu 1 > j (jubav, jubica), t j . tzv. jadranizam, k o j a je pojava prilino recentna, ali pojedinani p r i m j e r i zapisani s u n a j a d r a n s k o m p r i m o r j u npr. u X V . st. u Z a d r u : J u b a v a c , de J u b o v l c i i s , k o j a s t o l j e e r a n i j e g l a s e G l u b a v a c , L u b a v a c ( u s p . K . J i r e e k , o . c , s t r . 288); o s o b n o i m e J u n k o (:juin> m l a ) u p r e z i m e n i m a J u n k o v i , J u n i ( K r k ) , J u n u i ( S p l i t ) , i m e G i u n e o u K a l a b r i j i ( v . b i l j . 54). I m e n i c a j u n a c n a l a z i s e i d a n a s u m o l i k i h H r v a t a . O s o b n o i m e S t i j a i k a v s k i j e ( i j e k a v s k i ) h i p o k o r i s t i k o d t i p a (i S t i j e p a ) . U s p . p r e z i m e S t i j o v i i t d . Sto se tie i m e n a Drita, usp. prezime Dritanovi (Pregrada), Driti (Bosna), eki Dritek ( = e r o n j a ) , ali to za o v a j areal u p o r a b e i m e n a Drita nije d o v o l j n o . P r e t p o s t a v l a m da se o v d j e radi o e s t o m albanskom e n s k o m i m e n u Drite/-a (=Svjetlana). Usp. Fjalor m e emra njerezish, T i r a n a 1982, 88. A l b a n s k i n a s e l j e n i c i i z i s t o g a v r e m e n a i v j e l i s u z a j e d n o s h r v a t s k i m d o s e l j e n i c i m a u m n o g i m u p a m a j u n e I t a l i j e t o g a v r e m e n a ( R e e t a r , o . c , s t . 35). M e u h r v a t s k i m i m e n i m a nalaze se albanska: Leca, Lessi, Ghon, Gur i dr.
4 7

M . P a n t i , o . c , 431.

63

klavunske naseobine u junoj italiji i naa prva zapisana bugarica

potvrde tih imena s istog primorskog podruja, a p o t v r e n a su davno prije p o znatih migracija itd. Iako je slijed istog ili slinog imenskog r e p e r t o a r a na istom, ve prije ovdje u t v r e n o m jezinom podruju indikativan, ni ti dokazi ne objanjavaju sve. Ne znam, a vjerojatno bi bilo teko pronai, bilo koje povijesno n a r o d n o ime za koje se moe tvrditi da j e iskljuivo' u uporabi s a m o u Srba ili samo u Hrvata. I to valja stalno imati n a umu. Ali osobna imena nastaju u zaviajnom idiomu i odraavaju jezina obiljeja dotinog dijalekta. U gornjem popisu, osim n a r o d n i h imena, spominju se i tzv. svetaka imena. I ona dolaze u raznih naroda iz razliitih vjerskih sredita i t a k o e r se prilagouju jezinim sredinam a u kojima su u uporabi, te nose sa sobom konfesijska i k u l t n a obiljeja. S jezinog gledita, na primjer, oblik osobnog i m e n a Juba (od Ljuba) mogao j e nastati n a j a d r a n s k o m primorju Osobno ime Jurko (od grkog Georgios, romanski Giorgio) s gi > > j potvreno j e n a zapadnom, katolikom podruju na prostoru nekadanjeg protezanja akavskoga i kajkavskoga narjeja, i t o od Dubrovnika u XIII. stoljeu pa uz primorje, te k o n t i n u i r a n o u zapadnoj i sjeverozapadnoj Hrvatskoj (i Sloveniji).'
8

Jezina obiljeja tih i t a k v i h imena svjedoe da su ona mogla nastati, i biti u uporabi, n a j u g u i zapadu srpskohrvatskog jezinog dijasistema, a n e n a sjeveru, k a k o to zakljuuje prof. M. Panti na temelju popisa imena izvoditelja nae bugarice i povijesnih potvrda nekih od tih imena u starim srpskim spomenicima. Ne bi valjalo niti na temelju kasnije h r v a t s k e povijesne antroponimije u kojoj je zasvjedoen k u d i k a m o vei postotak tzv. svetakih imena nego to to iskazuje navedeni popis donositi bilo k a k v e zakljuke k a d j e rije o a n t r o p o nimiji prije Tridentskog koncila (15451563), j e r su dotad i u H r v a t a u p r e tenoj uporabi n a r o d n a i m e n a kao i u Srba. Moe se to pokazati n a a n t r o p o n i miji u ostalim h r v a t s k i m naseljima XV. i XVI. stoljea (i prije toga vremena) po svoj junoj Italiji. Takvo dokazivanje naalost nije vie mogue na s u v r e m e n i m osobnim, imenima molikih H r v a t a , jer su u njih danas gotovo sva osobna i m e n a talij a n s k i h likova, osim i m e n a Mara i imena Jivan, koje je i m e u g l a v n o m o n d a i danas u istom podruju u p o r a b e ondje i ovamo kao i osobno i m e Jurko. Vano je, dakle, pokazati k a k a v je povijesni imenski r e p e r t o a r u ostalim h r v a t s k i m naseljima u junoj Italiji i koliko se on poklapa s popisom i m e n a koja krajem XV. stoljea zapisuje Ruggero de Pazienza u Gioia del Colle. H r v a t s k a imena sauvana su u n o t a r s k i m protokolima M a d r e iz XV. i XVI. stoljea, ' od kojih n a v o d i m : Radi (Radicchio), Radovan (Radoanus), Vukain (Bucasini), Stania (Stanissa), Radonja ( R a d o u g h a / R a d o n i o / R a d o u g h y a ) ,
4

E . D e F e l i c e u D i z i o n a r i o e i c o g n o m l i t a l i a n i , M i l a n o 1979, s t r . 138, n a v o d i k a k o p r e z i m e n a Giure, Giuri o d r a a v a j u h r v a t s k i i s l o v e n s k i tip t o g a p r e z i m e n a u Italiji. S m a t r a m da u P a z i e n z i n o j g r a f i j i i m e n a G h i u r o m o e biti h r v a t s k o i m e J u r o , ili s r o m a n s k i m r e f l e k s o m gi 3: D u r o , k a k o je u D u b r o v n i k u : D o r e , U u e (:Rugiero), o d n o s n o u dan a n j i m t a l i j a n s k i m p r e z i m e n i m a G i u r o v i c h , G i u r g e v i c h (E. D e F e l i c e , i b i d e m ) . I s p i s a o i h j e M . R e e t a r u n a v e d e n o m d j e l u (st. 3536).
4 9

4 S

narodna umjetnost 21 (1984) rasprave i osvrti (5368)

Badovit (Radouitus), Mirac (Mirza), Tvrtko (Tvrchi), Dobre (Dobres), Radul (Radolla), Vui (Bucicchio), Vuk (Vuci), Milica (Miliza), Stana, te M a r t i n u s de Rado, Vera Dominici, P e t r u s Boze, Mateus de Mira, dananje i ondanje ime Bla i Bilak. Mnoga od tih imena ista su kao ona u popisu R. de Pazienze ili su t v o r e n a od istih osnova.
Ma

Gotovo isti r e p e r t o a r osobnih imena moe se pratiti u prezimenima molikih H r v a t a koja poetkom XX. stoljea zapisuje J. Smodiaka. Blaeta (Blasetta), Jaku (Jakusso), Matas (Matasa), Matijaa (Marbtiaccio), Mileta (Miletta/Miletti), Mirko (Mirco), Papi (Papiccio), Peko (Peca/Peccu), Rado (Radi), Stania (Staniscia), Tomica (Tomizzi) u K r u u ; Radat (Radatta), Marko(vi) (Marcovicchio) u Filiu; Jurea (Jurescia), Jurica (Jurizzi) u M u n d i m i t r u ; Brkica (Berhizzi) u Palati, Jakovina (Jaoovina) u Taveni. Ostala su Smodlaki manje s i g u r n a : Grgurica (Gorolizza), Iveta (Vetta), Smiljan (Smigliani), Marua (Maroscia), dok za likove Giorgetti u K r u u i Giorgetta u M u n d i m i t r u , koje ni ja n e nalazim m e u s u v r e m e n i m talijanskim prezimenima, s m a t r a da su, ugledanjem n a talijansko i m e Giorgio, nastala od Jureta (ili oreta, vjerojatno Doreta). Navedimo t a k o e r prezimena od osobnih i m e n a koja je prof. M. H r a s t e ispisao iz matica u u p a m a Monte Gargana, koje se o n a m o uvaju od sredine XVI. stoljea:"' Dragoje (Dragoia), Pastro(vi) (Pastrovicchio), Budinica (Budinizza), Maro(vi) (Marovicchio), Vueni (Vocenichio), Antica (Antizza), Boguni (Bogonicchio), Strama (?) (Stramacchio), Ivan (D'Ivani), Radonja (Radogna), Aneli (Angelicchio), Mili (Milicchio), Vuini (Vuinicchio), Anti (Anticchio), Jakovina (Jacovino) te prezime Mikalja (Micaglia), koje smo ve naveli iz mjesta Peschici. P o p u n i m o t u antroponimijsku sliku n e k i m imenima i prezimenima iz K a labrije iz Rohlfsove * g r a e : Braile, Vucissa, Drago, Giunco, Jandria, Jelina, Jelo, Jozzo, Jure, Jurizza, Milotta, Radicina, Martinazzo, Maruzza, Petrona itd. Sve n a v e d e n e skupine a n t r o p o n i m a pokazuju u biti isti, a u oblicima gotovo isti ili slian imenski r e p e r t o a r kao i m e n a izvoditelja s p o m e n u t e b u g a r ice iz Gioia del Colle. Veina tih imena p o t v r e n a je, to je vrlo znaajno, iz istog v r e m e n a i sva p r i p a d a j u istom v r e m e n u i istoj struji naih doseljenika u junoj Italiji. I m e n a iz tih popisa kao to s u : Bla, Blaeta, Bilak, Cvita, Ivan, Iveta, Jivan, Jozo, Juba, Jure, Jurea, Jurica, Juvac, Mikalja, Stija . . . mogla su
50 51 52 53 5

Ime je u vezi s kranskim svecem kojega su doseljenici posebno tovali i crkvu podigli, a n i j e u v e z i s n a r o d n i m i m e n o m B l a i m i r i si., o d k o j e g a bi h i p o k o r i s t l k g l a s i o B l a o , B l a e i si. J . S m o d i a k a , P o s j e t a p e n i n s k i m H r v a t i m a , Z a d a r 1906, p . o . , 38. I b i d e m , 38. M . H r a s t e , o . c , 614616. O s i m u C r n o j G o r i , t o j e p r e z i m e p o t v r e n o 1589. u i b e n i k u , u X V I I . s t o l j e u u Splitu: Pastri, a oblik Pastrovicchio osobito frekventno danas u Novigradu. Vjerojatno je u v e z i s ( o p e s l a v e n s k i m ) p r i d j e v o m p a s t a r aren, s a u v a n d o d a n a s u a k a v s k o m (usp. M. H r a s t e / P . S i m u n o v i , o . c , s t . 782). Z a n i m l j i v o j e da J. M i k a l j a u s v o j e m R j e n i k u p o s u v r e m e n j u j e to z a v i a j n o i m e k a o P j e t i c a ( P j e s c t i c a ) , t i m e n a s n a v o d i n a i s h o d i n j i l i k * p s k - - i c a ( = p j e i c a ) ili -bci ( = p j e a c i ) . U l i k u P e s c h i c i s a u v a n i s u / e / < / / , s k u p / / , a v j e r o j a t n o i r o m a n s k o / i / z a h r v . / b / (?) (tip: P i s i n o za Pbzim,, A b r a v i z z o za O b r o v b c t itd.). T e balzamlrane p o j a v e p o k a z u j u da j e t o p o n i m k u d i k a m o v e e s t a r i n e i d a p r i p a d a s t a r i j e m a k a v s k o m s l o j u d o s e l j e n i k a . U s p . b i l j . 5. G. R o h l f s , D i z i o n a r i o t o p o n o m s t i c o e o n o m s t i c o d e l l a C a l a b r i a , E . L o n g o E d i t o r e , R a v e n n a 1974, 434 s t r . , s. v .
5 0 5 1 5 1 a 5 2 5 3 5 4

4 9 a

kiavunske naseobine u junoj italiji i naa prva zapisana bugarica

nastati, dakle, na primorju i u zapadnoj H r v a t s k o j , veina njih samo u k a t o likoj sredini, a za n e k a je prezimena na -ica t a k o e r karakteristino p r i m o r sko podruje. Sva druga, narodna, imaju posvudanji razmjetaj na podruju hrvatskoga i srpskog jezinoga pejzaa, ali su prezimena od njih gusto potvrena u p r a v o uz primorje, od D u b r o v n i k a n a zapad, ali i drugdje, n a r a v n o .
55

Izvan svake je sumnje da sva ona zajedno pripadaju istom jezinom, imenskom, vjerskom i n a r o d n o s n o m miljeu, t j . k r a j u koji su u staroj domovini zauzimali nekadanji iseljenici u junoj Italiji. Teko moe, dakle, opstati t v r d n j a prof. M. Pantia k a k o imena 'Slavena' iz Gioia del Colle, jo vie njihov jezik, a ponajvie pesma koju su pevali, navode na pomisao da su oni u Italiju d o l i . . . iz naih severnih strana, iz Srbije despota ura, i moda ba iz Smedereva, o kome njihova pesma peva. Pokuao sam u p r a v o pokazati k a k o se ta t v r d n j a n e moe braniti ni s o b zirom n a jezik, ni s obzirom n a jezik pjesme, ni s obzirom na i m e n a njezinih izvoditelja.
56

Sklavuni u pokrajini Molise sauvali su do danas, m e u inim, jo j e d n u pjesmu, vjerojatno pribline starosti kao prva, ali k u d i k a m o mlaeg zapisa, i to u nekoliko inaica. Navest emo j e d n u od njih:
57

Druga draga, homo u ruice!- Druga draga, ne moram do. Zato, draga, ne mora o? Jimam strah o Jivan Karlovia. Jesu sedam goiti ka se ne [z]nade ne ivot ne ivota*. Prva svitja** ke Mare je nabrala je vrla zgSra stine Mormoric".*** Vako da b' sa sui ja sfc o Jivan Karlo vica! ula Mara zvoni'c o konjia, je pitala: St8 je te zv8n c?**** Te su zvonec o konjia o Jivana Karlovia.
e

[*je li ivi, je li u ivotu,** cvijee,*** ime uborastu vrelu, ****iji se to zvonci (uju) ?] U ovoj pjesmi, koja je t a k o e r fragmentarna, izraena je M a r i n a kletva upuena J i v a n u Karloviu. Sadraj se jasnije vidi u poduoj inaici akavske (ekavsko-ikavske) pjesme o Ivi Karloviu, koju biljei F. Kurelac u svojim Jakim ili narodnim p""'srnama prostoga i neprostoga puka hrvatskoga. " S povijesnog gledita (ali n e s gledita linosti u pjesmi) u objema pjesmama rije je o b a n u I v a n u T o r k v a t u Karloviu, n a z v a n o m h r v a t s k i J o b . Banovao je
57

f s. v .

Usp.

Leksik

prezimena

SR

Hrvatske

(uredili

V.

Putanec/P.

Simunovi),

Zagreb

1976,

5 6

M . P a n t i , o . c., 432. u-

M . R e e t a r , o . c., s t r . 282. 57a F r a n K u r e l a c , J a k e i l i n a r o d n e p e s m e p r o s t o g a i n e p r o s t o g a p u k a h r v a t s k o g a p o p a h o p r u n s k o j , m o o n j s k o j i e l g z n o j n a U g r i h , Z a g r e b 1871, X X X I V X X X V .

5 7

5 NARODNA UMJETNOST

narodna umjetnost 21 (1984) rasprave i osvrti (5368)

15211524. Isticao se u borbi s Turcima, osobito pri obrani Klisa. Bio je vrlo omiljen u Lici i Krbavi, t e opjevan u narodnoj pjesmi. U inaicama te pjesme u molikih H r v a t a ime b a n a spominje se razliito: Ivan Karlovic, Ivan Dovice, did Karlovic, Karlo Vica. ' I a k o su oni pjesmu donijeli iz staroga kraja, u njoj se spominje tamonji domai toponim Mormorizza.
58 5

U pjesmi o J i v a n u Karloviu, slino kao u bugarici kojom se bavimo, i m e n a i dogaaji samo su pozadina pozornice n a kojoj se zbivaju drukiji, a bitni, ljudski sadraji. Ono to je manje bitno i vano (kao to su to esto: mjesto zbivanja, dogaaji i povijesne linosti) lake se u ivotu u s m e n e pjesme podvrgava mijeni. Umjetniko djelo nastaje i ivi k a o izraz i odraz prilika, te odgovor na potrebe koje su ga izazvale. U bugaricama su to duboko proivljeni u n u t r a nji duevni lomovi, bol i t u g a u tunom ugoaju. N e m a razloga traiti povijesnu istinu u bolnoj intimnoj istini jedinke, n a r o d n o g pjevaa koji likove i mjesto zbivanja uzima kao kulise i odslik svoje i n t i m n e d r a m e o kojoj pjeva. Povijesna su se zbivanja u t o m v r e m e n u n a r o d n i h nevolja i seoba irila brzo te imala odjeka u usmenoj i pisanoj knjievnosti. Mnogo je p o t v r d a za to u staroj hrvatskoj pisanoj i usmenoj knjievnosti, od M. Vetranovia, H. Luia, P. Hektorovia, J. Barakovia i dr., p a i o J a n k u Sibinjaninu (Janosu Hunyadiju, 13871456) i o Jurju Smederevskom ( = despotu uru, 13751456), o kojem takoer pjeva naa p r v a zapisana bugarica, a da m u pritom ni ime ne spominje. Godine 1547. slijepi pjeva u Splitu pjeva pjesmu o M a r k u Kraljeviu, a desetak godina od zapisa nae bugarice puki prevratnici (15101514) u h v a r s k i m selima nazivaju svojega vou Matiju Ivania vojvoda Janko. Nije sretno vezivati n a s t a n a k bugarica za linosti srpskog, u g a r s k o - h r v a t s k o g ili kojeg drugog vladarskog dvora, uz toponime i nacionalnu pripadnost povijesnih linosti. No dvojbe zbog tih i d r u g i h razloga o mjestu n a s t a n k a b u g a r ica jo su prisutne u naoj znanosti o u s m e n o m stvaralatvu. J e d n i naime smatraju, kao npr. prof. M. Panti, da su one nastale u naim severnim stranama, a ne u junim i zapadnim. To isto tvrdio je i A . S^rensen. * Drugi, kao npr. F. Mikloi, smatraju da su nastajale u h r v a t s k i m stranama,"' odnosno u junim p r i m o r s k i m krajevima i vjerojatno u susjednim podrujima Bosne i, Hercegovine. Drugi, opet, vide i m kreatorski milje u junoj i zapadnoj H r v a t skoj n a n e k a d a n j e m cjelokupnom podruju akavskog (i kajkavskog) podruja, a ja bih dodao i tadanjeg susjednog zapadnotokavskog podruja k a k o to pokazuje i jezik mnogih zapisanih bugarica. O tome e se istraivai i dalje sporiti.
55 61

S obzirom na pitanja koja je p o k r e n u o prof. M. P a n t i u vezi s naom prvom zapisanom bugaricom s m a t r a m k a k o nije najvanije raspravljati t r e b a
P . T . B a d u r i n a , o . c , 3637. M . R e s e t a r , o . c , s t . 7879. Vidi r a d o v e : A. S o e r e n s e n , Beitrag zur G e s c h i c h t e der E n t w i c k l u n g der s e r b i s c h e n H e l d e n d i c h t u n g , A r c h i v i. s l . P h . , 18921898, X I V X X . F r a n z M i k l o s i c h , B e i t r g e z u r K e n n t n i s d e r s l a v i s c h e n V o l k s p o e s i e , I. D i e V o l k s e p i k d e r K r o a t e n . D e n k s c h r i f t e n d e r K a i s . A k a d e m i e , P h i l o s o p h . - h i s t . C l . , B d . 19, W i e n 1870, s t r . 3. I. N . G o l e n i s 6 e v - K u t u z o v , E p o s s e r b s k o g o n a r o d a , M o s k v a 1963, 276.
5 9 5 9 a M 61 5 8

klavunske naseobine u junoj italiji i naa prva zapisana bugarica

li toj pjesmi pridodati epitet h r v a t s k e ili pak srpske pjesme, a nismo je pritom sasvim tono do kraja ni proitali, niti smo joj naslova podarili. U vrijeme njezina zapisa nisu se u nas dijelile ni n a r o d n a historija, ni n a r o d n a poezija, pa ni linosti u njoj. Izvoditelji nae p r v e zapisane bugarice, koji su se n a zivali Sklavuni i k l a v u n k e , tek su u ovom stoljeu doznali i m e svojega matinoga naroda. Tek su u ovom stoljeu poueni o t k u d su doli njihovi preci u njihovu dananju postojbinu, a dotad su imali samo nejasnu predodbu da potjeu z one ban (d )e mora (pri emu im je oito bilo jasno da ona banda zasigurno nije npr. Panonija nego Dalmacija). Tek su u ovom stoljeu postali svjesni imena svojega matinoga jezika. Pola tisuljea umjeli su samo na nau govorit. Zaboravljeni stoljeima, preputeni sebi, v r e m e n u koje ih je gutalo, ispunjavali su, koliko su mogli, zavjet svojega sunarodnjaka prof. Nicole Nerija:" Nemojte zgubit na jezik. O t o m jeziku i t i m naseljenicima u junoj Italiji danas vie nije mogue pisati onako k a k o je tono prije sto godina (1885) pisao* prof. Risto Kovaevi u Glasniku Srpskog uenog drutva.
62 64

Bugarica i imena njezinih izvoditelja, koje j e otkrio prof. M. P a n t i i podario ih naoj cjelokupnoj batini usmenog stvaralatva, imaju neeg zajednikog u n a s t a n k u i u uporabi. P o p u t drugih n a r o d n i h pjesama i d r u g i h imena, ta pjesma i ta imena njezinih izvoditelja oblikovani su zaviajnim idiomom, t j . n a r o d n i m jezikom. elio sam u vezi s p r v o m bugaricom, zapisanom izvan domovine, upozoriti na dvoje: koji je to narod ijim je jezikom zapisana ta pjesma i gdje se taj jezik govorio; elio sam, slijedei davni nain i n a p u t a k naeg prvog folklorista P e t r a Hektorovia i prvog zapisivaa imena izvoditelja nae n a r o d n e pjesme Ruggera de Pazienze, objasniti k a k v a su to imena i utvrditi kojoj a n t r o p o nimijskoj sredini ona pripadaju. To sam pokazao.

M . R e e t a r , o . c , s t r . 132. P o t j e c a o je iz Krua, b i o je sveuilini profesor n a N a p u l j s k o m j e k a o t a l i j a n s k i r o d o l j u b g. 1799. M . R e e t a r , i b i d e m . * V i d i t e k s t n a k o j i u p o z o r a v a b i l j e k a 10.

6 3 6

sveuilitu, a

poginuo

88

narodna umjetnost 21 (1984) rasprave i osvrti (5368)

Petar Simunovi6

SKLAVUN SETTLEMENTS IN SOUTHERN ITALY A N D OUR FIRST RECORDED BUGARSCICA

Summary Studying the speech and anthroponymy of Croats from Molise, as well as the anthroponymic survivals of other s k I a v u n settlements in southern Italy, the author examines our first recorded bugarscica which Professor M. Pantic had read and published as the first Serbian b u g a r s c i c a . The author has compared the text of the b u g a r s c i c a song with the language of the Molise Croats, as well as the recorded names of its performers (149) with the anthroponymy of the s k l a v u n settlers in southern Italy. He draws the conclusion that the song reflects linguistic properties of the Neretva river delta in the 15th century (ikavian characteristics, s t, z d instead of s c, z j and the like; many cakavian traits etc.). The names of the b u g a r s c i c a performers match the first and last names of the Molise Croats and other medieval Croatian settlers in southern Italy; by their origin, structure and wider anthroponymic content, both are ascribed to the same linguistic and cultural m i lieu. (Translated by Olga Supek-Zupan)