Pravni fakultet Sveuilita u Zagrebu

Prof. dr. sc. Marina Ajdukovi

ODAB A!" #"M" $Z S$DS%" PS&'O(O)&*" PS&'O(O)&*A S+*"DO,"!*A & &S%AZA

$ Zagrebu- sijeanj .//0.

&. PS&'O(O)&*A & P A+O

Povijesni ra1voj suradnje
Iako se psihologija i pravo odreuju na razliite naine, zajedniko im je zanimanje za ljudsko ponaanje. Obje znanosti nastoje objasniti, predvidjeti i regulirati ljudsko ponaanje. No dok je psihologija prvenstveno usmjerena na razumijevanje i predvianje individualnog ponaanja, pravo je usmjereno na drutveno reguliranje odnosa meu ljudima. S obzirom na ovaj zajedniki interes, ne udi da su tijekom ovog stolje a veoma esto pravni!i tra"ili savjet i miljenje psihologa, a psiholozi esto nastojali u okviru pravnog sustava potvrditi svoje teorije. #o je rezultiralo razvojem pravne psihologije. $a psihologe koji se bave ovim podrujem karakteristino je nastojanje da, osim to i dalje pru"aju niz spe!i%inih pro%esionalnih usluga znaajnih za provoenje prava, uz pomo psihologijskih metoda i spoznaja razumiju psihoso!ijalne aspekte %unk!ioniranja pravnog sustava. I druge znanosti nastoje da, polaze i od svojih osnovnih pojmova, teorija i metodolokog pristupa, objasne i razumiju pravo. #o su prije svega antropologija, so!iologija i %ilozo%ija. Odakle tako velik interes drutveno&humanistikih znanosti za pravo' (rightsman )*+,-. ga objanjava time to je pravo ljudska tvorevina, koju primjenjuju ljudi i koja se primjenjuje na ljudima. Ono je sveprisutno, prati nas od roenja do smrti, utjee na na osobni i drutveni "ivot. /ao to emo vidjeti, suradnja psihologije i prava datira od samih poetaka razvoja znanstvene

psihologije. 0rimjena psihologijskih spoznaja u pravosuu je i prvo podruje primijenjene psihologije. Ipak, razvoj pravne psihologije oznaavaju kako razdoblja uspona, tako i razdoblja sukoba i nerazumijevanja izmeu pravnika i psihologa. Najbolje ga opisuje 1oh )*+,2., koji ovaj povijesni razvoj dijeli u etiri razdoblja3 poetno, psihologistiko, %orenziko i suvremeno. Poetno ra1doblje 23oetak ./. stoljea4 0rva psihologijska istra"ivanja u podruju pravne psihologije odnose se na prouavanje pouzdanosti iskaza svjedoka. (illiam Stern je poeo svoje eksperimente o tonosti dosje anja svjedoka jo *+4*. godine. Ispitani!ima je prikazivao slike po 25 sekundi i zatim pratio kako duljina vremena izmeu opa"anja slike i njenog opisivanja, upute razliitog stupnja sugestije i razliit nain ispitivanja, utjeu na tonost dosje anja. 0rikupljeni rezultati doveli su Sterna do zakljuka da 6savreno tono dosje anje nije pravilo ve izuzetak6 )Stern, *+7+.. Ovi eksperimenti su pretea dananjih istra"ivanja pouzdanosti

7 svjedoenja oevida!a. Iz tog razdoblja je i prijedlog poznatog psihologa koji je utemeljio znanstveno mjerenje inteligen!ije, 8l%reda 9ineta, o koristi metode slobodnih aso!ija!ija * u %orenzike svrhe. I Sigmund :reud je *+4;. godine predlo"io upotrebu mjerenje brzine javljanja slobodnih aso!ija!ija u pro!jenjivanju krivnje ili nevinosti osumnjiene osobe. Ipak, prvim %orenzikim psihologom smatra se <ugo =>nsterberg, koji je *+4,. godine objavio knjigu 6Na klupi za svjedoke6 )6On the ?itness stand6.. On je bio prvi psiholog koji je naglaavao da se psiholokim metodama mo"e bolje nego pravnim nainima pro!ijeniti pam enje i vjerodostojnost iskaza op enito, suzbijati kriminal i slino. Smatra da su 6pravni!i, su!i i porotni!i uvjereni da im ne treba eksperimentalni psiholog... Oni i dalje misle da je njihov pravniki instinkt i njihov zdrav razum sve to im je potrebno...6 )=>nsterberg, *+4,, *4&**, prema Nietzel i @illehaA, *+,;.. Nije teko pretpostaviti da ovakva stajalita nisu bila dobro prihva ena meu pravni!ima. Najpoznatiji kritiar =>nsterbergovih postavki bio je pravnik Bohn (igmore )*+4+.. On je optu"ivao =>nsterberga da zanemaruje razlike izmeu laboratorijskih nalaza i pravnih zahtjeva i stvarnosti te da prelazi preko mnogih neslaganja u nalazima samih psihologa. 0olemika =>nsterberg&(igmore zaustavila je razvoj suradnje psihologije i prava sve do pred kraj 24&tih godina 24. stolje a. Ovo razdoblje je vrlo slikovito nazvano 6razdobljem "ute psihologije6 )po analogiji na "uto obojene strani!e tele%onskog imenika u kojima se u Sjedinjenim 8merikim @r"avama nude razliite zanatske usluge.. 0siholozi su bili spremni 6prodati svoje proizvode6, ali ih pravni!i nisu bili spremni 6kupiti6 )1oh, *+,2.. Psi5ologi1a6 u 3ravu 27/8te godine4 0oetkom tridesetih godina ovog stolje a, suradnja psihologije i prava ponovno je o"ivjela. Ovoga puta na poti!aj pravnika, sljedbenika pokreta 6realnog prava6 )legal realist movement.. Sam pokret 6realnog prava6 javlja se kao suprotnost 6%ormalizmu u pravu6. Njegovi predstavni!i smatraju da na donoenje sudske odluke, uz logiko&pravne initelje, utjee i niz 6izvanpravnih6 initelje kao to su so!ioekonomski %aktori, stavovi suda!a ili vrijednosti odreene zajedni!e. Oni vide pravo kao drutveni pro!es, a ne kao samodostatan logiki sustav )S!hlegel, *+-+.. $a predstavnike 6realnog prava6 suda! ne bi trebao pasivno primjenjivati pravne norme i prin!ipe na injeni!e u odreenom sluaju, ve on treba aktivno stvarati pravo, biraju i meu presedanima i vrednuju i injeni!e na nain koji promie op e drutvene !iljeve. 0redstavni!i 6realnog prava6 potaknuli su veliki broj istra"ivanja s !iljem da se pro!ijeni znaaj 6izvan& pravnih6 initelja na donoenje sudske odluke. No ta istra"ivanja su trajala dulje i bila skuplja i kompli!iranija nego to su predstavni!i 6realnog prava6 oekivali. Cz to, dobiveni nalazi nisu uvijek bili
Tehnika koju je prvi koristio Freud u svom psihoterapijskom radu; ispitaniku se zadaje neka rije, u vezi s kojom on treba rei sve to mu padne na pamet, tj. opisati tijek svojih misli, ideja i sjeanja koje je ta rije potakla (Petz, 2 !.".
*

2 sukladni i nisu rezultirali jasnim preporukama za unaprjeenje provoenja pravnih %unk!ija )=elton, =onahan i Saks, *+,-.. C ovom razdoblju dominiraju psihologijska istra"ivanja uzroka kriminalnog ponaanja i kognitivnih pro!esa znaajnih za svjedoenje. 0sihologijske spoznaje se esto koriste u kriti!i pravne doktrine i odluivanja u pravosuu. Interak!iju prava i psihologije u tom razdoblju dobro oslikava sadr"aj knjige <arolda 9urtta 60ravna psihologija6 )61egal 0sA!hologA6, *+7*D prema Nietzel i @illehaA, *+,;., koja se sastoji od tri poglavlja3 psihologija svjedoenja, psihologija kriminala i psihologija preven!ije kriminala. $ala"e se da se ovim sadr"ajima pouavaju osim studenata psihologije i pravni!i, koji, iako nemaju %ormalno psihologijsko obrazovanje trebaju biti, kako naglaava 9urtt, vrlo dobri poznavatelji psihologije. 9oren1iko ra1doblje 2:/8te i ;/8te godine4 Iako psiholozi u Europi ve od poetka 24. stolje a sudjeluju kao vjeta!i u sudskim postup!ima, tek su u razdoblju 54&tih i ;4&tih godina dobili za to potrebno priznanje. Sve ve i broj klinikih i so!ijalnih psihologa poziva se na sud i iznosi struno miljenje o pitanjima kao to su odnos izmeu psihikih poreme aja i krivine odgovornosti, utje!aj javnog mnijenja i publi!iteta na donoenje odluke, izri!anje djelotvornih odgojnih mjera maloljetnim delinkventima i slino. Njihova poetna iskustva bila su okvir za irok raspon pitanja u kojima se danas koristi miljenje psihologa, sudskog vjetaka. 0onovni interes za podruje psihologije i prava, koji se pobudio u ovom periodu, korespondira s javljanjem pokreta 6pravo i drutvo6 )law and society movement., koji je bio usmjeren na prouavanje prava kao so!ijalnog sustava i koji je pridonio velikoj a%irma!iji so!iologije u pravnoj znanosti. a1doblje 1relosti 20/8te i </8te godine ./. stoljea4 Fetvrto razdoblje razvoja suradnje prava i psihologije 1oh oznaava kao period zrelosti. #o je odraz postignutih psihologijskih spoznaja koje su se uklopile u iri pokret poznat kao 6drutvene znanosti u pravu6 )social sciences in law.. Osnovna mu je ideja da drutveno&humanistike znanosti trebaju pridonositi pravu, a ne ga samo koristiti za potvrdu svojih teorija. Ovaj trend bio je znaajan i za daljnji razvoj istra"ivanja psihoso!ijalnih pretpostavki ugraenih u pravo, a koja imaju za prvenstveni !ilj unapreivanje %unk!ioniranja pravosudnog sustava. Naje a istra"ivanja u ovom razdoblju odnose se na ispitivanje razliitih %aktora odluivanja u poroti, donoenje sudske odluke, pro!jenjivanje vjerodostojnosti oevida!a i slino. Gazvili su se i interdis!iplinarni programi obrazovanja pravnika i psihologa. Naime, iako je prvi pro%esor psihologije stalno zaposlen na jednom pravnom %akultetu bio @onald Slessinger, koji je od *+2-. godine

5 radio na Hale 1a? S!hool, broj psihologa nastavnika na pravnim %akultetima je znaajnije porastao tek posljednjih 24&ak godina. Iotovo da nema presti"nog pravnog %akulteta u Sjedinjenim 8merikim @r"avama koji ne nudi studentima znanja iz psihologije. /rajem ,4&tih godina, ak *5 sveuilita u S8@ i jedno u Jelikoj 9ritaniji je nudilo interdis!iplinarne programe postdiplomskog obrazovanja koji su studente kvali%i!irali da postignu znanstveni stupanja i iz psihologije i iz prava )#omkins K Oglo%%, *++4.. C okviru ovakvih programa prouavaju se teorijska i praktina pitanja od zajednikog interesa za obje znanosti. Istovremeno su nastajala i zajednika udru"enja pravnika i psihologa. 8meriko udru"enje za psihologiju i pravo osnovano je krajem ;4&tih godina s !ilj poti!anja suradnje, zajednikih istra"ivanja od interesa za psihologiju i pravo, obrazovanja pravnika iz psihologije i psihologa iz prava, razvoj sudbene politike u skladu s psihologijskim spoznajama. 8meriko psihologijsko drutvo je *+,*. godine osnovalo Sek!iju za psihologiju i pravo, koja se *+,2. godina ujedinila s 8merikim udru"enjem za psihologiju i pravo. @anas okuplja oko *244 lanova. I u okviru 9ritanskog psihologijskog drutva postoji Sek!ija za kriminologiju i psihologiju prava od *+--. godine, a od *+,2. godine djeluje Sek!ija za psihologiju i pravo pri Cdru"enju psihologa Njemake. /rajem ,4&tih godina osnovano je i Europsko udru"enje za psihologiju i pravo.

Suvre6eni odnos 3si5ologije i 3rava

/ako mo"emo odrediti dananji odnos psihologije i prava' <anaA )*+,4. navodi da psihologija i pravo mogu biti u tri vrste odnosa3 psihologija prava, pravna psihologija i psihologija u pravu. 9udu i da je ova podjela danas iroko prihva ena )9artol, *+,7D 1oh, *+,2D /ette, *+,-D Jan /oppen i <essing, *+,, i drugi., detaljnije emo je izlo"iti. Psi5ologija 3rava 0sihologija prava usmjerena je na pravo kao initelj ljudskog ponaanja. /ako pravo utjee na drutvo, odnose meu ljudima, pojedin!a i njegovo ponaanje' /oliko je pravo uspjeno u kontroli i izmjeni ljudskog ponaanja' Iako psihologija prava mo"e ponuditi polazita za re%ormu pravnog sustava u nekim aspektima, ovo podruje je najmanje razvijeno )9artol, *+,7.. Pravna 3si5ologija C drugom tipu odnosa psihologija i pravo surauju. 0sihologija, sa svojih metodolokih i teoretskih polazita prouava pravni sustav te nastoji utvrditi i pojasniti niz 6izvanpravnih6 initelja koji utjeu na

; provoenje prava. Npr. jesu li pravne pretpostavke o ljudskom ponaanju empirijski zasnovane' /oji %aktori utjeu na vjerodostojnost svjedoenja oevida!a' /akav je utje!aj redoslijeda iznoenja injeni!a na donoenje sudske odluke' Iskustvo je pokazalo da su za pravni sustav posebno korisni rezultati onih psihologijskih istra"ivanja u kojima su sudjelovali i pravni!i, i to od odabira i de%iniranja problema, do interpreta!ije dobivenih nalaza. Iako je pravni sustav relativno spor i sumnjiav pri uvoenju psihologijskih spoznaja, danas se sve vie rezultati takvih istra"ivanja koriste za unaprjeivanje prakse L od prikupljanja iskaza u poli!ijskoj stani!i, pristupa dje!i&svjedo!ima, do pro!jene uspjenosti uvoenja tzv. alternativnih sank!ija. Ovakav odnos psihologije i prava naje e se odreuje kao pravna psihologija )legal psA!hologAD Ge!htspsA!hologie. )Seitz, *+,7D 1oh, *+,2D /ette, *+,-D Jan /oppen i <essing, *+,, i drugi., a ponekad kao zakonska psihologija. =o"emo je de%inirati kao znanstvenu dis!iplinu koja se bavi prouavanjem ponaanja i odnosa svih osoba ukljuenih u pravosudni sustav. C nas se i nam susjednim zemljama se jo uvijek koristi pojam sudska psihologija )8imovi , *+,+., iako se tako su"ava sadr"aj ove znanstvene dis!ipline. Naime, iako se pravna psihologija u svojim poe!ima razvijala prouavaju i ponaanje, do"ivljavanje i odnose ljudi u sudni!i, ona je danas usmjerena na prouavanje svih psihikih aspekata ije je poznavanje korisno za uspjeno vrenje pravosudnih %unk!ija, pa i za primjenu prava op enito. Stoga se opredjeljujemo za odreivanje ove znanstvene dis!ipline kao pravne psihologije to je u skladu s njenim predmetom izuavanja i imenovanjem drugdje u svijetu. Psi5ologija u 3ravu 0sihologija u pravu je naje i odnos ovih dviju znanosti. 0ravni sustav koristi psihologa i njegovo znanje u pojanjenju nekog spe!i%inog sluaja )npr. stupanj krivine odgovornosti ili pouzdanost svjedoenja oevida!a. ili u nekim situa!ijama znaajnim za %unk!ioniranje pravosudnog sustava )npr. selek!ija poli!aja!a ili uvara u zatvoru.. <anaA )*+,4. jednostranost ovog odnosa sa"ima u tvrdnji3 6=i pravni!i emo psihologa zvati, kada ga budemo trebali6. Naje a je uloga psihologa kao sudskog vjetaka, strunjaka u provoenju krivinih sank!ija, dijagnostiara pri pro!jenjivanju osobina linosti odraslih osuenih osoba ili maloljetnih poinitelja krivinih djela. Ovo podruje primijenjene psihologije poznato je kao foren1ika 3si5ologija. Njezin !ilj je razvoj psihologijskog pro!jenjivanja linosti i pristupa njegovoj primjeni u pravosudnom okoliu. S tim su povezana istra"ivanja psiholokih %aktora kriminalnog ponaanja op enito. @anas se istovremeno razvijaju %orenzika psihologija kao podruje primijenjene psihologije i pravna psihologija kao interdis!iplinarna znanstvena dis!iplina.

S obzirom da se u ostalim poglavljima iznose spoznaje vezane uz pravnu psihologiju, ovdje emo neto detaljnije opisati ulogu psihologa kao djelatnika ili vanjskog suradnika u pravosudnom sustavu. 0siholog u pravosuu mo"e obavljati razliite %unk!ije. Jeliki broj autora )9artol, *+,7D <oro?itz i (illiging, *+,2, (rightsman, *+,- i drugi. vidi rad psihologa, praktiara u pravosudnom sustavu, u nekoliko spe!i%inih podruja. #o je )*. pro!jenjivanje sposobnosti i linosti poinitelja krivinog djela, )2. sudjelovanje u tretmanu poinitelja krivinih djela, )7. obrazovanje i selek!ija pojedinih skupina djelatnika u pravosudnom sustavu, )2. savjetodavni rad i )5. istra"ivaki rad. 1. Procjenjivanje linosti poinitelja krivinog djela /od odraslih poinitelja krivinih djela, psiholog naje e sudjeluje u pro!jenjivanju osobina linosti i sposobnosti optu"enog da razumije sudski pro!es. 0ri tome se obino koriste slo"eni postup!i koji ukljuuju razliite izvore podataka o osobi, kao to su testovi, upitni!i, intervju i sustavno opa"anje. /ada je rije o maloljetnim prijestupni!ima, psiholog sudjeluje u pro!jeni osobina linosti i okoline maloljetnika da bi suda! odredio najprimjereniju odgojnu mjeru. I ovdje psiholog upotrebljava postupke klinike psihologijske prakse. Sudjelovanje psihologa na sudu u pro!jeni sposobnosti i osobina linosti poinitelja delikata otvorila je prostor psiholozima da kao sudski vjeta!i daju miljenje u nizu pitanja koja mogu biti znaajna za donoenje sudske odluke. Nietzel i @illehaA )*+,;. su sistematizirali *; podruja u kojima se naje e tra"i miljenje psihologa sudskog vjetaka. #ako psiholog mo"e suraivati u tzv. 6psiholokoj autopsiji6 kad se, u sluajevima kada nije jasno da li se radi o ubojstvu ili samoubojstvu, na osnovi analize osobina linosti ispituje vjerojatniji nain smrti. =iljenje psihologa se koristi i u sluajevima dodjele starateljstva nad dje!om, pro!jeni intenziteta negativnih uinaka zlostavljanja ili zanemarivanja na razvoj djeteta, oduzimanju roditeljskog prava i drugim. 0siholog mo"e suraivati i s tu"iteljem u pro!jeni koliko je istra"ni postupak mogao utje!ati na vjerodostojnost svjedoenja. =iljenje psihologa se koristi u sporovima vezanim uz zatitni znak nekog proizvoda. C tim sluajevima psiholog iznosi, na osnovu prethodno izvrenog ispitivanja, je li ime ili zatitni znak nekog novog proizvoda zbunjuju e slian nekom ve postoje em. 0siholog kao sudski vjetak, iako nema sustavnog obrazovanja iz prava, mora biti u stanju povezati pravo i psihologiju. On mora u sudni!u donijeti jednu drugaiju perspektivu, miljenje koje proizlazi iz psihologije, a koje ne mogu osigurati ni tu"itelj, ni branitelj, ni suda! i to tako da pridonosi kvaliteti sudske odluke. /ao prvo, psiholog treba usmjeriti svoje svjedoenje na podruje u kojem je njegova

, ekspertnost jasna i pre!izna. Jeliko znanje iz jednog podruja psihologije ne mo"e kompenzirati povrno znanje iz podruja koje je va"no za konkretni sluaj. @rugo, psiholog treba poznavati postupak davanja strunog miljenja na sudu3 mjesto sudskog vjetaka nije mjesto gdje se ui o pravnoj pro!eduri. #re e, u iskazu treba jasno navesti da je miljenje koje se iznosi uraeno na osnovu ve eg broja izvora podataka i viestrukih kontakata s odreenom osobom. Cz to, pri obrazlaganju miljenja treba izbje i stav 6pobjednik&gubitnik6. 0siholog sudski vjetak takoer mora znati kada re i 6ne znam6 i pri tome se ne osje ati loe ili pro%esionalno neuspjeno. 2. Sudjelovanje u izvrenju krivinih i prekrajnih sankcija i tretmanu 0siholog, zajedno s psihijatrom, so!ijalnim radnikom i de%ektologom, provodi niz strunih poslova u razliitim %azama pro!esa izdr"avanja kazne L od planiranja individualiziranog tretmana, provoenja individualne, grupne i obiteljske terapije pa do davanja strunog miljenja pri uvjetnom ili prijevremenom otpustu. Sudjelovanje psihologa u izvrenju krivinih sank!ija pretpostavlja dobro poznavanje postupaka pro!jenjivanja linosti i razliitih terapeutskih pristupa. @anas, kada se u penologiji sve vie a%irmiraju alternativne sank!ije koje se provode u lokalnoj zajedni!i, uloga psihologa u izvrenju sank!ija je jo slo"enija. Csmjerena je na pomo pri stvaranju ili odr"avanju proso!ijalnih veza izmeu osuenog i lokalne zajedni!e )8jdukovi i 8jdukovi , *++*.. 3. !razovanje i selekcija skupina pro"esionalaca od znaaja za "unkcioniranje pravosudnog

sustava Svim skupinama strunjaka u slu"bama va"nim za %unk!ioniranje pravosudnog sustava potrebno je odgovaraju e obrazovanje iz psihologije da bolje razumiju i predvide ponaanje ljudi u razliitim, esto stresnim situa!ijama. Stoga poli!aj!i, stra"ari i odgajatelji, kriminalisti i pravni!i stjeu osnovna znanja iz psihologije. 0siholozi imaju znaajnu ulogu u selek!iji nekih skupina djelatnika u pravosudnom sustavu & prvenstveno poli!aja!a i stra"ara u penalnim institu!ijama. S ovim pro%esionalnim skupinama se vrlo uspjenim pokazao i rad psihologa na preven!iji pro%esionalnog stresa )Ostrov, *+,;D :lanagan, *+,; i drugi.. #. Savjetodavni rad /ao savjetni!i, psiholozi su se naje e ukljuivali u planiranje izgradnje novih zatvora, planiranje i organiziranje provoenja sank!ija te pri rjeavanju sukoba izmeu odreenih skupina u pravosudnom sustavu. 0ri planiranju novih zatvora koriste se spoznaje iz ekoloke psihologije o tome kako karakteristike prostora utjeu na ponaanje ljudi i kako se pomo u okoline mo"e pridonijeti poti!anju

+ pozitivnih ponaanja. 0siholozi esto sudjeluju u rjeavanju sukoba izmeu pojedinih skupina npr. osuenih i osoblja ili odgajatelja i stra"ara u zatvoru. @a bi uspjeno udovoljio ovoj ulozi, psiholog treba dobro svladati vjetine kreativnog rjeavanja kon%likata, pregovaranja i posredovanja. $. %stra&ivaki rad 0siholozi su esto nositelji primijenjenih istra"ivanja iji je !ilj poboljanje prakse. #ako su esta istra"ivanja povezanosti izmeu odreenih osobina linosti ili spe!i%inog obrazovanja i pro%esionalne uspjenosti poli!aja!a. Njihov je !ilj utvrivanje kriterija za odabir poli!aja!a ili poboljanje njihovog obrazovanja. $atim, istra"uje se povezanost izmeu linosti osuenika, karakteristika tretmanske okoline i njihovog ponaanje u penalnom i postpenalnom periodu. C ovom je sluaju praktini !ilj unapreenje tretmana poinitelja krivinih djela. Ova i slina istra"ivanja nemaju samo praktinu svrhu, ve se esto koriste za sistematiziranje znanstvenih spoznaja i tako predstavljaju uspjean 6most6 izmeu psihologije u pravu i pravne psihologije.

"tika 3itanja rada 3si5ologa u 3ravno6 sustavu

Sudjelovanje psihologa u pravosudnom sustavu otvara niz etikih pitanja. #ko je klijent' Mto ako klijent tra"i od psihologa da ne iznese pojedine detalje u sudni!i' Be li u pojedinim sluajevima mogu e sauvati pro%esionalnu neutralnost' Be li mogu e dati de%initivno miljenje o neijem mentalnom statusu i sposobnostima i tako predvidjeti budu e ponaanje' C izvrenju sank!ija, kome biti lojalan L svom klijentu, tj. osuenoj osobi ili penalnoj institu!iji' /ao odgovor na ova i mnoga druga pitanja, 8meriko psihologijsko udru"enje )808. je jo prije 25 godina izradilo osnovne etike prin!ipe za psihologe koji rade u pravosuu )=onahan, *+,4D 0rilog *... 9udu i da u nas jo uvijek ne postoje sline preporuke, u !ijelosti navodimo amerike. =ogu biti korisne psiholozima da bolje odrede svoju ulogu u pravosuu i pravni!ima da bolje odrede svoja oekivanja od psihologa. Prilog =. "tiki 3rinci3i A6erikog 3si5ologijskog udru>enja 1a 3si5ologe koji rade u 3ravosu?u 0siholog predstavlja psihologijsku znanost i nudi svoje usluge, proizvode i publika!ije javno i pouzdano, izbjegavaju i pogrenu interpreta!iju kroz senza!ionalizam, pretjerivanje ili povrnost. 0reporuke3

*4 =. 0siholog u pravosuu, kao i drugdje, treba izvijestiti sve sudionike odnosno zainteresirane strane o stupnju tajnosti podataka koje saznaje kada daje svoje pro%esionalne usluge i pre!izno naznaiti spe!i%ine okolnosti u kojima uobiajena razina tajnosti podataka mo"e biti izmijenjena. #o treba uiniti prije nego to pru"i odreenu pro%esionalnu uslugu i to, po mogu nosti u pismenoj %ormi. .. Idealni stupanj tajnosti podataka koje dobije psiholog u pravosudnom sustavu trebao bi biti isti kao i stupanj tajnosti podataka kad se s klijentom radi na dobrovoljnoj osnovi i izvan slu"benih institu!ija. 7. Osim za opravdane istra"ivake !iljeve, psihologijsko pro!jenjivanje linosti poinitelja krivinog djela treba provoditi samo onda kad psiholog mo"e razumno oekivati da e to imati terapeutsku %unk!iju ili biti znaajno za donoenje neke odluke. @. 0siholog u pravosudnom sustavu, kao i drugdje, ima etiku obavezu da se obrazuje o osnovnim pojmovima i postup!ima sustava u kome radi. :. 9udu i da nije kompetentan da daje zakljuke o pravnim pitanjima, psiholog se treba oduprijeti pritisku da to ini. ;. 0siholozima mora biti jasno kakva je njihova uloga u sustavu pravosua i trebaju imati dokaze koji potkrjepljuju njihovu sposobnost da to rade. 0. Etika je obveza psihologa koji pru"a odreene pro%esionalne usluge u pravosuu da potiu i sudjeluje u evalua!iji uinaka tih usluga. <. 0sihologijska istra"ivanja u zatvorima trebaju biti u skladu s etikim prin!ipima usvojenima od Na!ionale komisije za zatitu ispitanika. A. 0siholozi trebaju biti iznimno oprezni u predvianju kriminalnog ponaanja u svrhu izri!anja zatvorske kazne ili prijevremenog otpusta. 0siholog koji odlui da je u konkretnom sluaju svrsishodno davanje takve prognoze treba jasno naznaiti )a. djelo za koje daje prognozu, )b. pro!jenu vjerojatnosti da e se takvo djelo izvriti u odreenom periodu i )!. %aktore na kojima poiva njegova pro!jena. =/. 0siholog treba biti spreman da pru"ati tretmanske usluge poiniteljima krivinih djela koji to tra"e. ==. #reba sna"no poti!ati stalno unapreivanje primjene etikih prin!ipa kod psihologijskih interven!ija i istra"ivanja. =.. 0siholog i onaj s kojima on radi trebaju razjasniti postupak u sluaju krenja etikih prin!ipa.

**

&&. PS&'O(O)&*S%" M"#OD" & !*&'O+A P &M*"!A $ S$DS%O* PS&'O(O)&*&

S obzirom na slo"enost i raspon predmeta interesa )0ogledajte okvir3 'to je psihologija(., psihologijska znanost se koristi razliitim metodama. $. 9ujas )*+,*. metode psihologije dijeli prema3 I. osnovnom nainu opa&anja na3 *. samoopa"anje ili introspek!iju 2. vanjsko opa"anje ili ekstrospek!iju II. gdje se) kako i s kojim ciljem istra&uje na3 *. opa"anje u prirodnim uvjetima ili 6terensko6 istra"ivanje 2. laboratorijski i prirodni eksperiment 7. studij sluaja. Mverko )*++2. nudi malo drugaiju podjelu psihologijskih metoda koja istodobno ukljuuje i to kako se opa"a i gdje se opa"a. Navodi da su glavne metode koje se koriste u psihologijskim istra"ivanjima samoopa"anje, opa"anje u prirodnim uvjetima, anketno ispitivanje, prouavanje sluajeva i eksperiment. C skladu s ovom klasi%ika!ijom opisati emo psihologijske metode i ilustrirati njihovu upotrebu u izuavanju psihologijskih pojava i pro!esa znaajnih za pravo.

Bto je 3si5ologijaC Gije psihologija nastala je od grkih rijei 3sDc5e )izvorno dah, a kasnije dua. i logos )rije odnosno govor, a koja u obliku *logija u slo"eni!ama znai znanost, uenje., a prvi autor koji je ikada iskoristio taj termin bio je =arko =aruli )*5.&*;. st... @oslovno bi psihologija bila 6znanost o dui6, to je i njena najstarija de%ini!ija. C svom predznanstvenom razdoblju, psihologija je kao 6znanost o dui6 bila izrazito spekulativna i osnivala se samo na introspek!iji. No razvoj psihologije kao znanosti koja poiva na iskustvenim metodama i mjerenju psihikih %enomena, doveo je do toga da je nova, drugaija de%ini!ija psihologije bila neophodna )/re!h i sur., *+,2D Mverko, *++*D 0etz, *++2.. 0rve de%ini!ije koje su se pojavile razvojem znanstvene psihologije )kraj *+. i poetkom 24. stolje a., oznaavaju psihologiju 6kao znanost o psihikim pro!esima6. #o su pro!esi kao npr. opa"anje, pam enje, miljenje, uvstva, a njihovo prouavanje se temeljilo na sustavnom samoopa"anju vlastitih do"ivljaja. Ovakav pristup pretpostavlja da su predmet psihologije unutranji pro!esi pojedin!a koji se trebaju prouavati znanstvenim metodama. No kako psihiki pro!esi, koji su osobno i unutranje iskustvo pojedin!a, mogu biti

*2 prouavani znanstvenim metodama' Osnovno naelo znanosti je objektivnost u smislu da se do istih nalaza dolazi kada istu pojavu nezavisno opa"a ve i broj ljudi. /ako psihologije kao 6znanost o psihikim pro!esima6 mo"e zadovoljiti ovim kriterijima' /ao reak!ija na to, 24&tih godina ovog stolje a, razvija se novi pristup i odreenje psihologije kao 6znanosti o ponaanju6. Ovakvo odreenje podrazumijeva da se psihologijska istra"ivanja trebaju ograniiti na pojave koji se mogu opa"ati )kao npr. pokreti, rijei, znojenje dlanova. i prouavati objektivnim metodama kao to je opa"anje ponaanja odnosno mjerenje i registriranje tjelesnih reak!ija pojedin!a. Ovaj pristup temelji se na tome to se subjektivni psihiki pro!esi mogu oitovati i na objektivan nain, kroz razliite reak!ije ovjeka. #ako npr. mozgovni valovi registrirani na tzv. elektroen!elogra%u mogu pokazati da li je pojedina! budan, da li spava odnosno da li sanja dok spava. Suvremena psihologija integrira oba ova pristupa3 i onaj utemeljen na introspek!iji, i onaj utemeljen na opa"anju ponaanja. Op eprihva eni predmet znanstvene psihologije su i psihiki pro!esi i ponaanja, te njihovi uzro!i i uin!i. 0rouavaju se meusobnim nadopunjavanjem unutarnjeg i vanjskog opa"anja u eksperimentalnim, terenskim i di%eren!ijalno&klinikim istra"ivanjima. Ovakav pristup oituje se i u novijim odreenjima 3si5ologije kao 1nanosti o 3si5iki6 3rocesi6a i 3onaanji6a i nji5ovi6 fi1ikalni6bioloki6 i socijalni6 uvjeti6a i uinci6a )Mverko, *++*..

1. Samoopaanje (introspekcija) Samoopa"anje se sastoji u neposrednom ili naknadnom )po sje anju. opa"anju vlastitih do"ivljaja. #a metoda je svojstvena psihologiji, jer je ovjek u stanju opa"ati i opisati svoje do"ivljaje. 0omo u nje upoznajemo osobine svojih psihikih pro!esa, a na osnovu toga mo"emo razumjeti i tue ponaanje. C poetku razvoja znanstvene psihologije introspek!ija je bila njezina glavna metoda, no vrlo brzo je bila podvrgnuta kriti!i samih psihologa kao subjektivna i nedovoljno znanstvena. Osnovni prigovor ovoj metodi je to da samoopa"anje mo"e izmijeniti do"ivljavanje. Osim toga, neki do"ivljaji ne mogu se istodobno do"ivljavati i opa"ati, kao npr. strah. 8ko se pak koristi naknadna introspek!ija, pam enje mo"e biti iskrivljeno zbog prolaska vremena izmeu do"ivljavanja i opisivanja. @odatna poteko a je to da su rijei su esto nedovoljne i neprikladne za opis nekih do"ivljaja. Cz to, samoopa"anjem se ispituju pojave koje su osobne ili subjektivne, pa se postavlja pitanje da li se pomo u ovakve metode mo"e izgraditi jedna objektivna znanost )Mverko, *++2D 0etz 2445... Ipak, kritiki stav prema samoopa"anju je opravdan samo ukoliko se ona upotrebljava kao jedina i iskljuiva metoda u prouavanju psiholokih pojava i pro!esa. =etoda samoopa"anje mo"e i mora upotpuniti spoznaje do kojih dolazimo tzv. objektivnim metodama, kao to je npr. opa"anje ponaanja. Naime, nema drugog naina da se sazna o kvalitetu psihikih pro!esa. #o je jedina metoda koja omogu uje da, u odreenim prilikama i s nekim ogranienjima razumijemo to drugi ljudi do"ivljavaju, to osje aju. Osnova tog razumijevanja je slina %izioloka podloga, slini psihonervni pro!esi i so!ijaliza!ija ljudi. Stoga je introspek!ija nerazdvojivi dio nekih drugih metoda

*7 psihologije kao to je npr. anketno ispitivanje ili psihologijski eksperiment. Cz to, samoopa"anje ukljuuje bar dijelom i vanjsko opa"anje, a vanjsko opa"anje ukljuuje do"ivljavanje. /ao to navodi 9ujas )*+,*. 60ri introspektivnom zahva anju svojih do"ivljaja mi ujedno opa"amo i vanjske prilike koje su ih izazvale i vanjska ponaanja u kojima se oituju. S druge strane, i vanjsko opa"anje osniva se takoer na naim do"ivljajima.6 )str. ,.. @akle poda!i unutarnjeg i vanjskog opa"anja su povezani i meusobno se nadopunjuju.

2. Opaanje u prirodnim uvjetima Janjsko opa"anje se sastoji u opa"anju onih reak!ija na samom sebi ili kod drugih ljudi, koje se mogu vidjeti i mjeriti. Sve te reak!ije mogu se obuhvatiti irim nazivom 3onaanje )0etz, *++2.. Nilj opa"anja je da se 6na osnovi poznate situa!ije i oblika ponaanja otkrije psiholoka priroda pro!esa ili osobina koje su bile pobuene situa!ijom, a koje su se u vanjskom ponaanju oitovale6 )9ujas, *+,*, str. +.. =eutim, psiholoku interpreta!iju tueg ponaanja omogu ava samoopa"anje. Opa"anje koje zadovoljava kriterije znanstvene metode treba biti temeljito planirano i sustavno provoeno. #reba unaprijed odrediti to e se opa"ati, koji aspekti ponaanja e se registrirati, u kojim okolnostima i u kojem vremenskom razdoblju, kako registrirati. 0ri tome je posebno znaajno sauvati nepristranost odnosno objektivnost opa"aa. =ogu se koristiti pomagala kao to je magneto%on ili video& kamera. $naajno je da prisustvo opa"aa ne utjee na ponaanje ljudi. #o se mo"e rijeit tako da se istra"iva ukljui meu opa"anike kao da je i sam dio njih )tzv. opa"anje sa sudjelovanjem. ili da ih promatra skriveno )npr. iza tzv. jednosmjernog ogledala. )Mverko, *++2.. Osnovi nedosta!i primjene ove metode je to opa"anje mo"e biti vrlo dugotrajno i mukotrpno, to je rezultate opa"anja ponekad teko veri%i!irati )potvrditi. i to istra"iva ne mo"e mijenjati uvjete u kojima se ponaanje dogaa. Nedosta!i ove metode posebno dolaze do izra"aja pri opa"anju ponaanja ljudi koja se rijetko dogaaju. Opa"anje se esto koristi i u pravnoj psihologiji. 0rimjeri!e, sustavnim opa"anjem se mo"e prouavati ponaanje pro!es donoenja sudske odluke )/oneni i Ebbesen, *+,2., odnosi unutar maloljetnikih bandi )=iller, *+;-. i slino.

3. Anketno ispitivanje 0onekad je vrlo teko ili nemogu e opa"ati ponaanje ljudi i tako zakljuiti o njihovom do"ivljavanju u

*2 nekim situa!ijama. Npr. kako se osje ao uboji!a neposredno nakon poinjenog djela, to po miljenju su!a pridonosi izri!anju individualizirane kazne poiniteljima jednako okvali%i!iranog krivinog djela, kakva je psihoso!ijalna klima u nekoj penalnoj institu!iji i slino. C takvim situa!ijama mo"emo upotrijebiti anketno ispitivanje. 8nketa je 6skup postupaka i tehnika s pomo u kojih se pobuuju, prikupljaju i analiziraju izjave ljudi sa svrhom da se dobije uvid u njihove stavove, miljenja, interese, motive, pre%eren!ije i sl. Izjave se pobuuju sustavom pa"ljivo odabranih pitanja, koja se ispitani!ima mogu postaviti pismeno, pomo u odgovaraju eg upitnika ili usmeno, putem intervjua6 )0etz, *++2, str. *,.. C nas postoji relativno opse"na literaturo o tome kako treba provoditi anketno ispitivanje )Supek, *+,*D 0etz, *++2.. Ovdje emo navesti samo osnovna obilje"ja. $a provoenje anketnog ispitivanja prvo je potrebno jasno odrediti !iljeve i u skladu s njima odrediti sadr"aj pitanja koja e biti postavljena ispitani!ima. 0itanja trebaju biti kratka, jasna, jednoznana, konkretna i nesugestivna. C provoenju anketnog ispitivanja vrlo je znaajan nain izbora ispitanika kojima e se postaviti

predviena pitanja. Najva"nije je unaprijed odrediti koji e ispitani!i sudjelovati u ispitivanju. =o"e se obuhvatiti popula!ija ispitanika koji posjeduju odreenu karakteristiku )npr. svi su!i okru"nih sudova ili svi osueni u nekoj penalnoj ustanovi. ili samo njen jedan dio. Ckoliko ispitujemo samo dio popula!ije, govorimo o uzorku, koji treba odabrati tako da bude reprezentativan 2 za popula!iju koja se prouava. 0rikupljanje odgovora ispitanika takoer je potrebno provesti na jedinstven i odgovaraju i nain. 9ez obzira koji nain prikupljanja odgovora izaberemo )neposredna primjena upitnika, intervju, upitnik koji se dostavlja potom., koji stupanj anonimnosti ispitanika pri davanju odgovora osiguramo, provodimo li anketu individualno ili u skupinama, uvijek je potrebno odgovore svih ispitanika prikupiti na istovjetan nain. 8nketu kao metodu istra"ivanja ilustrira ispitivanje miljenja uboji!a o utvrenim injeni!ama i njihovoj krivnji )0rimjer *..

Geprezentativan uzorak je onaj koji dobro predstavlja popula!iju kojoj pripada. #aj termin ne smijemo izjednaavati s uobiajenim znaenjem pojma reprezentativno, u smislu najbolje )npr. sportska reprezenta!ija.. Geprezentativni uzorak najbolje se posti"e sluajnim odabirom lanova popula!ije )0etz, 2445...

*5

Pri6jer =. Anketno is3itivanje 6iljenje ubojica o utvr?eni6 injenica6a i nji5ovoj krivnji 2#abakovi- =A<;.4 Bedan od konanih !iljeve izri!anja kazne zatvora je tretman odnosno preodgoj delinkvenata. $a postizanje tog !ilja, izmeu ostalog, znaajna je njihova per!ep!ija krivnje i opravdanosti odmjerene kazne. Stoga je anketnim ispitivanjem #abakovi "elio utvrditi to osueni poinitelji krivinog djela ubojstva misle o ispravnosti i potpunosti utvrenih injeni!a, to misle o svojoj krivnji, s ime je povezan njihov osje aj krivnje i kakvo im je miljenje o veliini odmjerene kazne. Istra"ivanjem su obuhva eni svi mlai punoljetni uboji!e s umiljajem, koje su *+,*. godine izdr"avale kaznu zatvora u trajanju od 2 do *5 godine u dva kazneno&popravna doma )NO57.. Odgovori na pitanja iz posebno konstruiranog upitnika za svrhu ovog ispitivanja prikupljeni su intervjuom. 0rikazati emo nekoliko pitanja zajedno s dobivenim odgovorima. Be li sud u vaem sluaju utvrdio injenino stanje ispravno i potpuno' 8. injenino stanje sud je utvrdio u potpunosti *,.+P 9. Cglavnom, va"no je utvrdio 2*.5P N. Neke va"ne injeni!e je utvrdio, a neke ne 2;.2P @. Ono to je utvrdio uglavnom je netono -.5P E. Sasvim netono, osueni krivino djelo nije poinio 5.-P Mto vi osobno mislite o ubojstvu kao krivinom djelu, o njegovoj te"ini u odnosu na druga krivina djela' 8. Cbojstvo je najte"e krivino djelo ;*.2P 9. Ima i drugih jednako tekih krivinih djela *5.+P N. Neka krivina djela su te"a od ubojstva 22.-P Be li vam je kazna ispravno odmjerena' 8. 0revelika je 9. Ispravna je N. 0remala je @. Ne zna ;7.4P 24.2P -.2P +.2P

Odgovaraju im statistikim analizama odgovora autor je utvrdio da miljenje osuenih o ispravnosti izreene kazne nije ni u kakvoj vezi s njihovim miljenjem o te"ini krivinog djela, s njihovim osje ajem krivnje, stanjem svijesti pri samom dogaaju, niti namjerom da ubiju. $amjeraju sudu da previe vjeruje svjedo!ima, da je u radu povran, te da u njihovom sluaju nije tono utvrdio nain izvrenja krivinog djela i ulogu i krivnju ote enog. Iako ve ina osuenih smatra da im je sud izrekao preveliku kaznu, kazna koju bi sami sebi odmjerili u uskoj je povezanosti s izreenom.

8nketom se koristimo i u ispitivanju javnog mnijenja. @obar primjer za to u podruju pravne psihologije je istra"ivanje #abakovi a, Sunja i #urinovi a )*++*. o miljenju graana o prvooptu"enom u 6a%eri 8grokomer!6 )0rimjer 2..

*;
Pri6jer .. Miljenje gra?ana o veliini ka1ne 3rvoo3tu>eno6 u Eaferi Agroko6ercE 2#abakoviSuanj i #urinovi- =AA=4 8nketno ispitivanje je provedeno u tri vremenska razdoblja3 u %azi podizanja optu"be, pri kraju sudskog pro!esa i nakon donoenja presude. 8nketiranje je provedeno upitnikom koji se sastojao od *2 pitanja. 0rva pitanja su se odnosila na podatke o ispitani!ima, zatim o njihovoj in%ormiranosti o a%eri 8grokomer!, a zatim se tra"ilo miljenje o veliini kazne zatvora i drugim sank!ijama koje e izre i sud, kao i osobna pro!jena primjerene kazne. Na kraju je bilo postavljeno pitanje to treba uiniti da bi se ubudu e sprijeile takve a%ere. 8nketno ispitivanje je provedeno grupno voenim postupkom na podruju Gijeke. Svako od tri razdoblja prikupljanja podataka je provedeno na drugoj skupini ispitanika, ali kako navode autori, iz iste popula!ije )studenti, njihovi roa!i i poznani!i koji su u radnom odnosu ili u mirovini.. @akle radi se o tzv. prigodnom uzorku, a ne uzorku koji bi bio reprezentativan za graane Gijeke. 0okazalo se da je u %unk!iji vremena dolo do smanjivanje veliine i raspona kazne koju graani oekuju od suda i one koju bi oni odmjerili. C vrijeme podizanja optu"be graani su mislili da e sud biti preblag, a nakon izri!anja kazne da je bio prestrog. Mto je sve utje!alo na ovakvu promjenu javnog mijenja prema prvooptu"enom u ovom pro!esu'

Jrijednost ankete je ograniena. /ao prvo, tom metodom mo"emo saznati samo ono to nam ispitani!i mogu i "ele odgovoriti. C nekim situa!ijama ispitanik "eli dati bolju i drutveno po"eljniju sliku o sebi )npr. pri dobivanju radnog mjesta ili ako misli da to mo"e utje!ati na skra enje izdr"avanja kazne.. 0onekad pak ispitanik nije svjestan nekih aspekata svog ponaanja ili do"ivljavanja pa o njima ne mo"e dati pre!izan odgovor. Na to upu uju nalazi istra"ivanja /onenija i Ebbesena )*+,2. o tome to utjee na odluku su!a da se optu"eni mo"e braniti sa slobode. Odgovor na ovaj problem pokuali su dobiti koriste i izmeu ostalog anketno ispitivanje i opa"anje u prirodnim uvjetima. $a potrebe anketnog ispitivanja sastavljen je upitnik od 25 pitanja. Iotovo svi su!i koji su sudjelovali u ispitivanju su naveli etiri %aktora kao posebno va"na pri donoenju te odluke L te"inu krivinog djela, prethodno vrenje krivinih djela, zaposlenost i obiteljsku situa!iju, te ovisnost o alkoholu odnosno drogama iQili mentalne poreme aje. $atim su istra"ivai poslali dobro uvje"bane opa"ae u sudni!u, s !iljem da utvrde kako su!i u stvarnosti donose tu odluku. Nalazi su pokazali da je jedino znaajna bila preporuka javnog tu"itelja. @akle, pokazalo se da su!i nisu bili svjesni 6pravih6 %aktora koji utjeu na njihovo odluivanje. Na odgovore su, po svemu sude i, utje!ale njihove vrednote iliQi znanja o tome to treba uzimati u obzir pri donoenju ove odluke, a u stvarnoj situa!iji neto drugo. 9ez obzira na navedene nedostatke i ogranienja, rezultati anketnih ispitivanja mogu imati heuristiki znaaj L slu"iti kao poti!aj za daljnja istra"ivanja. #o je pogotovo sluaj ako je problem ispitivanja primjeren metodolokim mogu nostima ankete, ako je upitnik dobro konstruiran, uzorak reprezentativan,

*a poda!i prikupljeni i statistiki obraeni na odgovaraju i nain. #ada se anketom mogu prikupiti korisni poda!i o nekim mogu im uzro!ima ponaanja pojedina!a. 4. Prouavanje sluaja 0onekad !ilj psihologijskih istra"ivanja nije utvrivanje neke pravilnosti i veze meu pojavama, ve temeljito i produbljeno utvrivanje osobina nekog pojedin!a. 0ri tome se koriste razliite tehnike L od prouavanja "ivotopisa pojedin!a, do rezultata koje posti"e na razliitim testovima i upitni!ima za ispitivanje sposobnosti i osobina linosti. #ako prikupljeni poda!i su ogranieni samo na taj konkretni sluaj i one koji su mu vrlo slini. @odatna poteko a pri generaliza!iji rezultata prikupljenih na ovaj nain je to to se esto mogu interpretirati na razliit nain )0etz, *++2.. 0rouavanje pojedinanih sluajeva bilo je vrlo znaajno za psihologiju op enito. #ako je npr. Sigmund :reud razvio !ijelu psihoanalitiku teoriju linosti na osnovi prouavanja pojedinih sluajeva. 0rve spoznaje o %unk!ijama pojedinih podruja mozga dobivena su prouavanjem do"ivljavanja i ponaanja pojedina!a kojima su bili ozlijeeni pojedini dijelovi mozga. Iako su mogu nosti generaliza!ije na temelju prouavanja sluaja ograniene, opa"anja i spoznaje do kojih se dolo u takvim prilikama pokazala su se kao korisne hipoteze za pre!iznija znanstvena istra"ivanja. Cz to, takav pristup ima nepro!jenjiv znaaj u nizu praktinih situa!ija kao to je npr. pro%esionalna orijenta!ija, utvrivanje poteko a psihoso!ijalnog %unk!ioniranja, individualiza!ija tretmana u penalnim institu!ijama i slino. Ova metoda se koristi i za ispitivanje promjena u ponaanju izazvanih razliitim tretmanskim interven!ijama. Stoga se, bez obzira na neke nedostatke, metoda pojedinanog sluaja esto koristi. Istodobno se razvio i niz spe!i%inih statistikih postupaka za obradu tako prikupljenih podataka. 0rouavanje sluaja je karakteristino za %orenzinu psihologiju o emu se detaljno govori u prethodnom poglavlju.

. !ksperiment Eksperiment je postupak kojim se, u kontroliranim uvjetima, namjerno izaziva neka pojava radi opa"anja ili mjerenja. #o je najpouzdanija psihologijska metoda jer jedina omogu uje spoznavanje uzroka i posljedica ispitivanih pojava. Sustavno opa"anje ili anketno ispitivanja mo"e samo pokazati da postoji uzrono posljedini slijed, ali ne i utvrditi stvarne uzroke opa"ene pojave. Ipak, potrebno je naglasiti da psihologijski eksperiment nije zamjena za samoopa"anje ili vanjsko opa"anje. @apae, on ukljuuje

*, samoopa"anje ispitanika, opa"anje objektivnih prilika eksperimenta i opa"anje ponaanja ispitanika )9ujas, *+,*.. Ilavna svrha psihologijskog eksperimenta je provjeriti djeluje li odreeni %aktor na neku jasno registriranu pojavu. 0ojava koja je predmet prouavanja zove se 1avisna varijabla, a %aktor koji se namjerno unosi i mijenja u eksperimentu da bi se utvrdilo da li on zaista utjee na ispitivanu pojavu zove se ne1avisna varijabla. C 0rimjeru 7. je detaljno prikazan jedan psihologijski eksperiment koji je zanimljiv za pravnu psihologiju )0rimjer 7..

Pri6jer 7. #jelesna 3rivlanost i atribucija krivice Jelik broj istra"ivanja iz so!ijalne psihologije pokazao je da postoji tenden!ija da %ormiramo utisak o ljudima na osnovi njihove tjelesne privlanosti. #ako se pokazalo da se tjelesno privlanije osobe oba spola pro!jenjuju srdanijima, drutvenijima, zanimljivijima, osobama koje imaju ve i izgled za uspjeh u poslu i "ivotu op enito. #akoer je utvreno da privlaniji ljudi posti"u ve i uspjeh od manje privlanih i u podrujima svakodnevnog "ivota za koja bismo pretpostavili da je tjelesni izgled nebitan )npr. dobivanje kolskih o!jena ili preporuke za dobivanje posla.. Navedeni stereotip poznat je u so!ijalnoj psihologiji kao 6lijepo je dobro6. 0olaze i od ovih spoznaja, =edi )*+,2, *+,;. je ispitala postoji li razlika u pro!jeni krivnje tjelesno privlanih i tjelesno neprivlanih osoba za isto uinjeno djelo tj. prometnu nesre u, te ovisi li pro!jena krivnje o te"ini posljedi!a djela. C ovom eksperimentalnom istra"ivanju ukljuene su dvije nezavisne varijable3 privlanost li!a poinitelja )lijep & ru"an. i te"ina posljedi!a prometne nesre e )teke & lake.. $avisna varijabla bila je krivnja pripisana poinitelju prometne nesre e, o!jenjena na skali od 24 stupnjeva. Je a brojana vrijednost ukazivala je na ve u pripisanu krivnju. C istra"ivanju je sudjelovalo *,4 studenata 0edagokog i 0omorskog %akulteta u Gije!i. Svi ispitani!i su dobili pismeni opis prometne nesre e. 0ria o nesre i je izmiljena i ima dva oblika koji se meusobno razlikuju samo po te"ini posljedi!a nesre e )8 i 9 reeni!e.3 +,ana 2-..-.1/0#. godine oso!a koju vidite na slici je upravljaju1i svojim automo!ilom u kasnim veernjim satima) u 2lici 3. 4aginje u 5ijeci) naletjela na grupu djece koja su prelazila neosvijetljenu ulicu na zavoju) na mjestu koje nije !ilo oznaeno kao pjeaki prijelaz. Pri tome je udarena 11*godinja djevojica 6.3.+ Geeni!a 8.3 +,jevojica je prevezena u !olnicu i nakon izvrenih pregleda) kojima je ustanovljeno da nije povrije7ena) putena je ku1i.+ Geeni!a 9.3 +,jevojica je prevezena u !olnicu gdje se jo i danas nalazi z!og zado!ivenih tekih povreda glave+. Ispitani!i su bili podijeljeni u ; grupa. 0olovina ispitanika je dobila opis nesre e koja je imala teke posljedi!e, a druga polovina opis nesre e s lakim posljedi!ama. Svaka od ove dvije grupe je zatim podijeljena na tri dijela3 *Q7 ispitanika je dobila uz priu %otogra%iju lijepe osobe, *Q7 ispitanika je dobila %otogra%iju ru"ne osobe, a *Q7 ispitanika je dobila opis prometne nezgode uz koji nije bila prilo"ena %otogra%ija poinitelja. Nastojalo se da muki ispitani!i dobiju %otogra%iju "enske osobe, i

*+
obratno. :otogra%ije su odabrane na osnovu pred&testiranja i valjano su reprezentirale lijepu i ru"nu osobu mukog i "enskog spola. $adatak ispitanika je bio da na skali od * do 24 pro!ijene kolika je krivnja osobe na %otogra%iji za poinjenu prometnu nezgodu. @akle, na!rt istra"ivanja ukljuuje dva nivoa te"ina posljedi!a )lake i teke. i tri nivoa tjelesne privlanosti li!a poinitelja )bez slike, %otogra%ija ru"ne osobe, %otogra%ija lijepe osobe.. 8utori!a ga je shematski prikazala na sljede i nain3 0osljedi!e

18/E

#EM/E

0rivlanost li!a

4 GCRNO 1IBE0O

4 GCRNO 1IBE0O

Eksperimentom je utvreno slijede e3 *. 9ez obzira na te"inu posljedi!a prekraja, privlanim osobama pripisuje se manja krivnja nego neprivlanim. 2. /ad su posljedi!e teke, i lijepim i ru"nim osobama pripisuje se ve a krivnja nego kada su posljedi!e lagane, 7. 0oinitelju se pripisuje ve a krivnja to su posljedi!e prekraja te"e i to je on ili ona neprivlaniji. @akle, za istu prometnu nesre u ve a krivnja pripisuje se neprivlanim osobama. /ako se mo"e objasniti bla"e ponaanje prema lijepim osobama u situa!iji kada pro!jena krivnje ne bi smjela biti pod utje!ajem izgleda poinitelja' 8utori!a se poslu"ila nalazima slinih studija provedenih drugdje u svijetu. #ako @ion )*+-2., na osnovu istra"ivanja pro!jene krivnje za prekraje koje su uinila lijepa ili ru"na dje!a, smatra da postoji sklonost da se prekraji koje su poinile neprivlane osobe pripiu njihovim stabilnim osobinama linosti, a prekraji koji su uinile privlane osobe trenutnim, situa!ionim okolnostima. C skladu s tim su nalazi Sigall i Ostrove )*+-5. koji navode da se privlane osobe pro!jenjuju kao manje krive za isti prekraj jer pro!jenitelji smatraju da je manja vjerojatnost da e privlani kriva! opet poiniti prekraj. 8utori!a ovog eksperimentalnog istra"ivanja navodi %aktore koji ograniavaju mogu nost generaliza!ije nalaza na "ivotne situa!ije. 0rije svega to je da pro!jena krivnje ovisi i o nizu drugih %aktora, te da su ispitani!i bili studenti. $atim smatra da bi trebalo ispitati ovaj %enomen u realnim situa!ijama pro!jene krivnje i odmjeravanja kazne, te da bi bilo korisno upoznati osobe koje sudjeluju u provoenju prava sa sadr"ajem i %unk!ioniranjem stereotipa tjelesne privlanosti u razliitim so!ijalnim situa!ijama.

Iz opisa ovog istra"ivanja lako se mogu uoiti najznaajnije karakteristike eksperimenta. /ao prvo, budu i da istra"iva namjerno izaziva pojavu, on zna gdje e se i kada ona zbiti, pa se mo"e pre!izno pripremiti za njeno opa"anje ili mjerenje. Cz to, eksperiment se mo"e ponoviti, pa se tako dobiveni rezultati mogu provjeriti. 0rednost eksperimenta je i mogu nost kontrole nad uvjetima njegovog provoenje.

24 C pravilu se mijenja jedan aspekt situa!ije i opa"a ili mjeri uinak tog mijenjanja na pojavu koja se istra"uje. C naem primjeru nezavisna varijabla je bila privlanost li!a poinitelja prometne nesre e )lijepo & ru"no. i te"ina posljedi!a poinjenog djela )lake & teke., a zavisna varijabla pripisana krivi!a. Svi ostali inio!i koji su mogli utje!ati na zavisnu varijablu dr"ali su se pod kontrolom kao npr. opis dogaaja, izgled "rtve, raniji prekraji poinitelja i sl. $ato je istra"iva mogao zakljuiti da, bez obzira na te"inu posljedi!a prekraja, se privlanim osobama pripisuje manja krivi!a nego neprivlanima. Cz prednosti se iz ovog primjera lako mogu uoiti i nedosta!i laboratorijskog eksperimenta u podruju pravne psihologije. Op enito, osnovna prednosti eksperimentalnog pristupa jest da je to jedina metoda koja omogu ava opravdano zakljuivanje o uzrono&posljedinim odnosima. No, u slo"enim situa!ijama kao to je sudski postupak nije lako sauvati osnovnu strukturu eksperimenta tj. osigurati da se svi %aktori dr"e konstantnima osim jednog, koji mijenja se pod kontrolom eksperimentatora. $anemarivanje bogatstva detalja u situa!iji sudskog pro!esa mo"e dovesti do zakljuaka koji ne odra"avaju stvarnost. @obar primjer za to je opisano istra"ivanja utje!aja %izikog izgleda na donoenje sudske odluke. Naime, ovdje je upravo tjelesni izgled istaknut u odnosu na pozadinu koju ine turo iznesene injeni!e znaajne za pravno odluivanje. $a razliku od toga u stvarnom sudskom postupku karakteristike osumnjiene osobe su 6utopljene6 u iroku i slo"enu mre"u dokaznog materijala, to dovodi do toga da tjelesni izgled ima vrlo malu ulogu na konani ishod postupka. 0okazalo se da su karakteristike osuenog znaajne jedino u sluajevima kada se radi o graninim sluajevima gdje su injeni!e dvojbene )Jidmar, *+-+.. Eksperimentalno istra"ivanje provedeno u laboratorijskim uvjetima ne mo"e odgovoriti na pitanje ima li nezavisna varijabla, u ovom sluaju tjelesni izgled, isti znaaj izvan laboratorija. Ipak, to ne umanjuje znaaj laboratorijskih istra"ivanja za pravnu psihologiju. Naime, takvi nalazi su odlina osnova za otkrivanje %aktora koji mogu biti va"ni u bilo kojoj so!ijalnoj situa!iji, pa tako i u sudskom postupku )<oro?itz i (illging, *+,2.. No kako do i do spoznaja koje se mogu generalizirati i na situa!ije izvan laboratorija' Istra"iva mo"e obogatiti apstraktnu so!ijalnu situa!iju tako da odra"ava to bolje stvarnu so!ijalnu situa!iju. #ada govorimo o si6ulacijski6 eks3eri6enti6a, koji su zapravo podvrsta laboratorijskih eksperimenata. #akoer mo"e prouavati stvarnu so!ijalnu situa!iju. #ada govorimo o eks3eri6entu u 3rirodni6 uvjeti6a. Simulacijski eksperimenti Najve i broj simula!ijskih eksperimenata u podruju pravne psihologije do sada je proveden pri prouavanju pro!esa donoenja odluka u poroti. Osnovna pretpostavka na kojoj poivaju ova istra"ivanja

2* je da e eksperiment koji se provodi u okolnostima i na nain koji je visoko suglasan sa stvarnom situa!ijom dovesti do nalaza koji se mogu generalizirati na te stvarne situa!ije. Stoga je u simula!ijskom eksperimentu potrebno uiniti sve da bi se osiguralo prisustvo svih bitnih elemenata stvarne situa!ije. /ad se radi o simula!iji sudskog pro!esa to nije lako. Istra"iva koji koristi simula!ijski pristup mora prvo odgovoriti na dva pitanja. 0rvo, koliko dobro karakteristike simula!ijske situa!ije )%izika okolina, nain iznoenja materije, vrsta mjerenja. odgovara karakteristikama stvarne pravne situa!ijeD drugo, u kojem stupnju ishodi simula!ije odra"avaju ishode u stvarnoj situa!ijama' #o pokazuje da istra"iva treba simulirati i %unk!ije i strukturu stvarne situa!ije, npr. donoenja odluke u poroti ili %unk!ioniranje sudskog pro!esa kao so!ijalne situa!ije. <oro?itz i (illging )*+,2. navode da prvo treba u stvarnosti opa"ati zbivanja koja e se istra"iti u simula!ijskom eksperimentu )npr. odabir porote ili pro!es donoenja odluke u poroti.. #o, uz dobro poznavanje pravne pozadine, treba biti osnova da se valjano odrede pitanja na koja se "eli dobiti odgovor u takvom eksperimentu. #akoer je potrebno njegove nalaze provjeriti u stvarnim situa!ijama. 8ko je simula!ijska situa!ija vjerno postavljena i ako su postavljena pitanja pravno korektna i relevantna, ovakva istra"ivanja mogu nas pribli"iti spoznajama koje se mogu generalizirati na stvarne situa!ije. Stoga simula!ijska eksperimentalna istra"ivanja predstavljaju drugu stepeni!u u strategiji istra"ivanja psihologijskih aspekata provoenja prava. /ao to je navedeno, u podruju pravne psihologije najve i broj simula!ijskih eksperimenta je proveden u vezi s %unk!ioniranjem porote. S obzirom na razliku naeg i anglo&saksonskog pravosudnog sustava u ijem okviru su raena ta istra"ivanja, ovu metodu mo"emo demonstrirati jednim poznatim istra"ivanjem ponaanja ljudi u zatvorskoj situa!iji. Njegovi su nalazi zanimljivi neovisno o tome gdje je istra"ivanje provedeno )0rimjer 2..

22

Pri6jer @. Zi6bardo eks3eri6ent 8 stvaranje 1atvora u est dana Bedan od najpoznatijih simula!ijskih eksperimenata iz podruja penalne psihologije je onaj 0hillipa $imbarda, Nraiga <aneAa i Nurta 9anksa iz *+-*. godine )prema Elison i 9u!khout, *+,*D 9anuazizi i =ovahedi, *+-5.. Nastao je kao rezultat razvoja ekoloke psihologije i ispitivanja utje!aja okoline na ponaanje i linost. $imbardo, Nraig i 9anks su u podrumu Odsjeka za psihologiju Sveuilita u Stan%ordu izgradili 6la"ni6 zatvor )u daljem tekstu 6Stan%ordski zatvor6. s !iljem da prouavaju posljedi!e boravka u zatvoru na linost i ponaanje. 6Stan%ordski zatvor6 je bio ureen tako da to bolje oslikava uobiajenu zatvorsku okolinu. Selije su bile ograene "eljeznim ipkama, 6zatvorsko6 dvorite je bilo ograeno "i!om, hodni!i su bili opremljeni odgovaraju om video&opremom i napravama za kontrolu osuenih. Sudioni!i u eksperimentu su bili studenti, koji su za to bili pla eni. Od -5 dobrovolja!a odabrano je 24 koji su bili emo!ionalno najstabilniji. 0o sluaju su bili rasporeeni u dvije grupe, 6zatvorenike6 i 6uvare6. Niti jedna grupa nije dobila upute kako da se ponaa u danoj ulozi7. 0rvog dana provoenja eksperimenta studenti koji su dobili ulogu osuenih su bili, uz suradnju lokalne poli!ijske postaje, 6uhapeni6 u svojim ku ama. @ovedeni su u 6Stan%ordski zatvor6, gdje su proli uobiajenu pro!eduru kroz koju prolaze osuene osobe pri dolasku u penalnu institu!iju )skidanje, pranje, ianje, oblaenje zatvorenike uni%orme, smjetaj u jednoj od elija.. #ada su nastupili i 6stra"ari6 koji su imali odgovaraju e uni%orme, zatamnjene, re%lektiraju e naoale, pendreke i zvi"daljke. Eksperiment je trebao trajati dva tjedna. Iako su se autori bojali da e sudioni!i imati poteko a da se ozbiljno u"ive u novu ulogu, vrlo brzo je bilo oigledno da su takva strahovanja neosnovana. 6Stra"ari6 su u"ivali u novoj mo i koju su posjedovali. Jrijeali su i poni"avali 6osuene6. Najgora ponaanja su uvali za trenutke kada su s njima bili na samo, bez prisustva eksperimentatora koje su smatrali 6premekanima6. 6Osueni6 su se na poetku umjereno bunili, da bi za dan ili dva postali pasivni i posluni. O stupnju njihovog u"ivljavanja u ulogu svjedoe snimke njihovih razgovora u elijama, gdje se u +4P sluajeva govorilo o stvarima koje se tiu boravka u zatvoru, a tek *4P o temama koje su vezane za zbivanja izvan 6Stand%ordskog zatvora6. Ni jedni ni drugi vie nisu bili studenti koji sudjeluju u znanstvenom eksperimentu, ve lanovi zatvorske zajedni!e. Je nakon 7; sati bili su prisiljeni iskljuiti jednog sudionika iz skupine 6osuenih6, jer je oigledno bio u %azi akutne krize koju su oznaavali dezorganizirano miljenje i nekontrolirani napadi bijesa koji su se izmjenjivali s plakanjem. C prvi tren eksperimentatori su posumnjali u iskrenost tog studenta. 9ilo im je teko povjerovati da netko u tako kratkom vremenu tako intenzivno reagira na simulirani zatvor. No svakog narednog dana suoavali su se s istom situa!ijom & morali su iskljuiti jednog po jednog 6osuenog6 zbog emo!ionalne krize kroz koju je prolazio. Mestog dana, je bilo oigledno da se eksperiment mora prekinuti. Nakon toga uslijedio je niz sastanka eksperimentatora, 6osuenih6 i 6stra"ara6, s !iljem da se oslobode emo!ionalne tenzije i da se rasprave moralne i so!ijalne implika!ije ovog istra"ivanja. 8naliza !ijelog eksperimenta pokazala je da je u zaprepa uju e kratkom vremenu u stimuliraju oj zatvorskoj situa!iji u kojoj nije bilo ni rasizma, ni homoseksualnih napada, ni tjelesne brutalnost, simula!ija proizvela sadizam kod ljudi koji nisu sadisti, emo!ionalni slom kod ljudi koji su bili izabrani upravo zbog emo!ionalne stabilnosti i gubitak pro%esionalne objektivnosti kod eksperimentatora ije je obrazovanje takvo da se to nije smjelo dogoditi.
#dnosno, uvari su jedino dobili upute o tome koje vrste ponaanja smiju i ne smiju koristiti sa zatvoreni$ima. Tako s ih smjeli verbalno vrije%ati i ukidati im povlasti$e, ali ih nisu smjeli na bilo koji nain &iziki ka'njavati ili tui.
7

27
$imbardov eksperiment je obogatio spoznaje so!ijalne psihologije o utje!aju uloge na do"ivljavanje i ponaanje ljudi. 0siholozi su esto !itirali njegove nalaze kao znakovite za pro!ese koji se zbivaju u zatvoru. Istovremeno, penolozi su umanjivali znaaj studije kao pristrane i naivne. #o su djelom i potvrdila kasnija, kompleksnija istra"ivanja pro!esa adapta!ije osuenih na stvarnu zatvorsku situa!iju )$amble i 0orporino, *+,,.. Studija je u Sjedinjenim 8merikim @r"avama potakla velike rasprave u eti!i istra"ivanja u psihologiji i pridonijela stvaranju vrlo stroge pro!edure koju treba pro i svako istra"ivanje u kojem sudjeluju ljudi kao ispitani!i. Ipak, jedno je bilo nedvojbeno & ak i najstabilniji ljudi mogu postati dehumanizirani u okolnostima totalne institu!ije.

Iako nas simula!ijski eksperimenti pribli"avaju spoznajama koje se mogu generalizirati na stvarne situa!ije, oni jo uvijek sadr"avaju elemente arti%i!ijelnosti. Cz to, svi sudioni!i ovakvih eksperimenata znaju da sudjeluju u situa!iji koja nije realna i da njihove odluke nemaju stvarni utje!aj na druge ljude. I opisana rasprava meu strunja!ima potaknuta $imbardovim eksperimentom pokazuje da je otvoreno pitanje koliko se uspjeno na osnovu tako prikupljenih podataka mo"e predvidjeti ponaanje ljudi u stvarnim "ivotnim situa!ijama. Stoga se u razliitim podrujima primijenjene psihologije koriste i drugi pristupi, koji, iako su manje kontrolirani i pre!izni od laboratorijskih eksperimenata, mogu ponekad dati podatke koji se mogu upotrijebiti u stvarnim "ivotnim situa!ijama. /ao to navodi 9ujas )*+,*. najbli"i je laboratorijskom eksperimentu tzv. eksperiment u prirodnim uvjetima. 8ksperiment u prirodnim uvjetima Eksperiment u prirodnim uvjetima se provodi tamo gdje se stvarno odvija odreena ljudska aktivnost )npr. u penalnoj institu!iji, poli!ijskoj stani!i, koli i slino., a u njemu sudjeluju osobe koje su stvarno ukljuene u odreenu aktivnosti ili zbivanja. /ao nezavisna varijabla slu"e sredstva koja se u stvarnim "ivotnim situa!ijama upotrebljavaju za izmjenu ponaanja. Ilustrirajmo ga primjerom )0rimjer 5..

Pri6jer :. Mo>e li se delinkvencija s3rijeitiC Bedan od najpoznatijih eksperimenata u prirodnim uvjetima iz podruja kriminologije je 6#he Nambridge&Somerville Houth StudA6 )0o?ers K (itmer, *+5*D =!Nord, *+-,.. Nilj mu je bio ispitati mo"e li se sprijeiti razvoj delinkventnog ponaanja kod djeaka koji su rizini da postanu delinkventi, tako da im se pru"i prijateljska pomo , savjetodavni rad i po"eljni model ponaanja u ranoj dobi. Istra"ivanje je zapoeto sredinom 74&tih godina 24. stolje a u =assa!hussettsu, u Sjedinjenim 8merikim @r"avama. $apoeo je tako da su uitelji i so!ijalni radni!i pro!ijenili rizik za razvoj delinkventnog ponaanja kod ;54 djeaka. Oni su podijeljeni u 725 parova koji su bili meusobno izjednaeni po pro!ijenjenom riziku za razvoj delinkventnog ponaanja, ali i po nizu drugih initelja kao to je npr. dob, inteligen!ija, tjelesno zdravlje, karakteristike obitelji i susjedstva. C svakom paru je po sluaju, ba!anjem novi a, izabran djeak koji je dobio posebnu

22
strunu pomo kroz pet godina. @rugi su bili 6preputeni6 uobiajenoj strunoj pomo i koju su u to vrijeme pru"ale razliite slu"be u lokalnoj zajedni!i. Svi djea!i su bili pra eni da bi se vidjelo je li taj posebni program pomo i bio uspjean u sprjeavanju delinkventnog ponaanja. Ovo istra"ivanje posjeduje sve karakteristike eksperimenta. Nezavisna varijabla je bila tretman3 dobivanje ili nedobivanje spe!ijalne pomo i. $avisna varijabla je bila delinkventno ponaanje. Nezavisna varijabla je bila pod kontrolom eksperimentatora3 oni su odredili koji djea!i e u i u tzv. eksperimentalnu skupinu i dobiti posebnu pomo , a koji e biti u tzv. kontrolnoj skupini i ne e je dobiti. /ako bi osigurali da je jedino prisustvo, odnosno odsustvo spe!ijalnog tretmana utje!alo na djeake, skupine djeaka su bile izjednaene po ve em broju %aktora poznatih kao znaajnih za razvoj delinkventnog ponaanja, kao to su npr. obilje"ja susjedstva ili doma. Finjeni!a da su djea!i po sluaju bili rasporeeni u eksperimentalnu ili kontrolnu skupinu, znai da su ove grupe bile izjednaene i po drugim %aktorima koji nisu kontrolirani u eksperimentu. Ova kontrola je omogu ila da se utje!aj programa prati i mjeri neovisno od drugih mogu ih %aktora delinkven!ije. @akle, ako se poka"e da je, pri istovjetnom 6mjerenju6 delinkventnog ponaanja, eksperimentalna skupina manje delinkventna od kontrolne, onda se sa sigurno u mo"e zakljuiti da je taj program bio uspjean u sprjeavanju delinkven!ije, i obrnuto. Ovo eksperimentalno istra"ivanje u prirodnim uvjetima shematski mo"emo prikazati na slijede i nain3 Shema *. Eksperimentalna provjera uspjenosti tretmana 0oetna pretpostavka Gaspodjela ispitanika po sluaju Nezavisna varijabla 0GOIG8= $avisna varijabla =BEG8

0GOIG8= BE E/S0EGI=EN#81N8 @BE1O#JOG8N S/C0IN8 @E1IN/JEN#NOI 0ON8M8NB8 /ON#GO1N8 S/C0IN8

9E$ 0GOIG8=8

@o kakvih rezultata je dolo ovo eksperimentalno istra"ivanje provedeno u prirodnim uvjetima' #ridesetogodinje pra enje ovih djeaka pokazalo je da je program preven!ije delinkventnog ponaanja bio neuspjean, kako na kratku, tako i na dugu stazu. Otprilike *Q2 djeaka iz svake grupe je bila evidentirana zbog krivinih djela u razdoblju maloljetnitva, a pribli"no njih 2Q7 je bilo evidentirano zbog vrenje krivinih djela u odrasloj dobi. Mto je jo zanimljivije, pokazalo se da je kontrolna skupina imala uspjeniji "ivot. $naajno vie djeaka iz eksperimentalne skupine je poinilo dva i vie krivinih djela, vie njih su postali alkoholiari, razvili mentalnu bolest, ili patilo od bolesti koje se razvijaju pod utje!ajem stresa, te umrlo u mlaoj "ivotnoj dobi. 9ez obzira na ove objektivne pokazatelje, 2Q7 djeaka iz eksperimentalne skupine je izjavilo da im je program pomogao, da im je osigurao zanimljive sadr"aje koji su im pomogli da ne upadnu u neprilike, te da ih je nauio kako da budu u boljim odnosima s drugim ljudima. /ako objasniti neuspjeh ovog programa' =!Nord )*+-,. je naveo nekoliko mogu ih objanjenja. /ao prvo, ovaj program je mogao stvoriti ovisnost djeaka u eksperimentalnoj skupini o pomo i sa strane. #o je moglo dovesti do njihovog nezadovoljstva i poteko a kada je program nakon pet godina prestao. @rugo mogu e objanjenje je da je program razvio visoka oekivanja kod sudionika koji su se, nakon to je bio obustavljen, osje ali %rustrirano kad vie nisu mogli posti i svoja oekivanja. #akoer je mogu e da su ovi mladi i, upravo zbog programa, sami sebe do"ivjeli kao osobe kojima je takva pomo neophodna. 9ez obzira na pravi razlog koji je doveo do neuspjeha,

25
=!Nord opravdano zakljuuje da program miljen da pomogne pojedin!u, u stvarnosti mo"e nakoditi. #o upu uje na potrebu pa"ljive evalua!ije takvih programa.

Slina istra"ivanja, koja su provedena u stvarnim "ivotnim situa!ijama pri vrednovanju tzv. alternativnih sank!ija u razliitim zemljama, u nas su opisali su 8jdukovi i 8jdukovi )*++2.. Inae, velik broj eksperimentalnih istra"ivanja u prirodnim uvjetima iz podruja kriminologije, penologije i sudske psihologije prikazali su :arrington, Ohlin i (ilson )*+,;.. Ckratko emo opisati jedno od tih istra"ivanja posebno zanimljivo za rad poli!ije. C jednom amerikom gradu usporeena je e%ikasnost tri razliita tipa reak!ije poli!aja!a u sluajevima obiteljskog nasilja )Sherman i 9erk, *+,2.. C 744 sluajeva, kad je "rtva obiteljskog nasilja tele%onski zatra"ila interven!iju poli!ije, istra"ivai su po sluaju uputili poli!aj!e da )nezavisna varijabla.3 )*. uhapse poinitelja, )2. narede poinitelju da napusti mjesto zbivanja u roku od , sati i )7. ponude savjet i posredovanje izmeu sudionika. Mestomjeseno pra enje slu"benih poli!ijskih prijava i tele%onskih poziva "rtve, pokazali su da je najmanja stopa re!idivima bila u skupini poinitelja koje su poli!aj!i uhapsili. S obzirom da su poinitelji nakon uhi enja bili rijetko zatvoreni dulje od tjedan dana, Sherman i 9erk su zakljuili da uhi enje ima zastrauju i e%ekt i preporuili ovakvo ponaanje poli!aja!a kao najpreventivnije u sluajevima prijave obiteljskog nasilja. Ne iznenauje da je ovaj eksperiment i preporuke koje iz njega slijede izazvao znaajne polemike i kritiku praktiara. 9ez obzira na velike prednosti prirodnog eksperimenta u razliitim slo"enim so!ijalnim situa!ijama, postoji jedan znaajan razlog zbog kojeg istra"ivai koji se bave psiholokim aspektima provoenja prava, e e koriste eksperimentalni rad u laboratorijskim ili simuliranim uvjetima, odnosno anketno ispitivanje. #o je slaba mogu nost pristupa u stvarne so!ijalne situa!ije koje "ele prouavati. @obar primjer je upravo porota. Naime, jednostavno nije dozvoljeno opa"ati porotu tijekom njenog rada, a kamoli utje!ati na bilo kakav nain na njen rad to je pretpostavka eksperimentalnog pristupa u stvarnim "ivotnim situa!ijama. Iako nalazi eksperimentalnih istra"ivanja u prirodnim uvjetima imaju veliku spoznajnu vrijednost za stvarnu "ivotnu situa!iju u kojoj su provedeni, postoji niz situa!ija u kojima oni nisu etiki i pravno opravdani ili uop e mogu i. C takvim situa!ijama istra"iva se mo"e poslu"iti i tzv. kvazi& eksperimentalnim pristupom.

2; "va#i$eksperimentalni pristup /vazi&eksperimentalni pristup se koristi kada istra"iva nema punu kontrolu nad znaajnim varijablama ili so!ijalnom okru"enju u kojem se neto zbiva. @rugim rijeima, istra"iva ne mo"e kao npr. u eksperimentu kontrolirati i mijenjati nezavisnu varijablu. /vazi&eksperimentalni pristup je dobrodoao u podruju prava kad "elimo otkriti kako npr. novi zakon o dobnoj grani!i za dobivanje prometne dozvole, dobna grani!a za legalno konzumiranje alkohola ili propisi o ogranienju brzine na auto!esti utjeu na ponaanje vozaa ili broj prometnih nezgoda. /lasian primjer je studija Nampbella i Gossa )*+;,. koji su znanstveno utemeljeno pratili pokuaj jedne savezne dr"ave u S8@ da smanji broj nezgoda na prometni!ama. 0rvo je bila provedena javna kampanja sa svrhom da se potakne vozae da se odgovorno ponaaju u prometu i da se pridr"avaju prometnih propisa, pogotovo onih vezanih uz ogranienje brzine. Istovremeno je prometna poli!ija strogo primjenjivala sve sank!ije vezane uz krenje ogranienja brzine, ukljuuju i oduzimanje prometne dozvole. 0oli!ija je izvijestila da je dolo do izrazitog smanjenja broja prometnih nezgoda. No Nampbell i Goss su prouili statistike pokazatelje koriste i kvazi&eksperimentalnu metodologiju. 0ojednostavljeno, usporedili su broj smrtnih sluajeva na auto!estama tijekom pet godina prije kampanje i etiri godine nakon kampanje. Csporedba ova dva dulja vremenska razdoblja, u kojima su se nesistematske varija!ije u broju %atalnih nesre a od godine do godine potirale, pokazao je da kampanja, dugorono gledano, nije pridonijela smanjivanju broja prometnih nezgoda.

%akljuak Cva"avaju i ograniene mogu nosti generaliza!ije nalaza laboratorijskih i simula!ijskih eksperimenata na stvarne "ivotne situa!ije, kao i razliite poteko e i pravno&etika ogranienja pri provoenju eksperimenata u prirodnim uvjetima, opravdano je miljenje /erra i 9raAa )*+,2. i <oro?itza i (illginga )*+,2. da nijedna od metoda nije vrednija ili manje vrijedna od druge u podruju pravne psihologije ukoliko se valjano de%iniraju dometi njene primjene odnosno mogu nost generaliza!ije tako dobivenih nalaza. /ao to istie 9ujas )*+,*., laboratorijski i prirodni eksperiment se meusobno ne iskljuuju, ve se dopunjavaju. 0rirodni eksperiment naje e polazi od spoznaja steenih u laboratorijskim eksperimentalnim istra"ivanjima. #akoer se, kad god je to mogu e, tehnikama laboratorijskog eksperimenta slu"i u kontroli situa!ije kao to je npr. izjednaavanje skupina ispitanika. C realistikoj situa!iji prirodnog eksperimenta provjerava se tonost i upotrebljivost rezultata laboratorijskih eksperimenata, kao to se i razliiti slo"eni nalazi prirodnog eksperimenta provjeravaju u stro"e

2kontroliranim laboratorijskim uvjetima. Stoga prikaz psihologijskih metoda zakljuujemo s tvrdnjom da su 6dopunjavanje i uzajamno provjeravanje rezultata koji su dobiveni razliitim metodama i u razliitim situa!ijama do"ivljavanja i ponaanja ovjeka osnova na kojoj se gradi i razvija psihologija6 )9ujas, *+,*, str. 74..

2,

&&&. PS&'O(OB%& ASP"%#& &S%AZA

Bedan od temeljnih pojmova oko kojeg se poela razvijati pravna psihologija je iskaz oevida!a. Iskaz ima dvojako znaenje3 pro!esno&pravno i psiholoko. /ad se o iskazu govori kao pro!esno&pravnom pojmu onda ga se odreuje kao rezultat sasluanja i utvrivanja injeni!a, 6izjavu6 koju netko daje u svojstvu pro!esnog uesnika, dokazno sredstvo. Iskaz kao psiholoki pojam mo"e se odrediti kao izra"avanje odreenih psiholokih sadr"aja koji su nastali tako da se neki dogaaj ili aktivnost zamijetio putem osjetila, da je zamije eno pohranjeno u pam enju te se zapam eno potom iskazalo. @akle pojam iskaza pretpostavlja meusobno povezano djelovanje tri psihologijska pro!esa & per!ep!iju, pam enje i iskazivanje. S njima su povezani i neki drugi %enomeni kao to je miljenje, emo!ije, motiva!ija. C prvim istra"ivanjima iskaza oevida!a, (. Stern )*+42.. i O. 1ipmann )*+42.. u Njemakoj te <. =uensterberg )*+4,.. u Sjedinjenim 8merikim @r"avama su eksperimentalno prouavali njihovu pouzdanost i tonost. Gezultati njihovih laboratorijskih eksperimenata pokazali su da se samo mali broj detalja nakon opa"anja neke %otogra%ije tono upamti. Ovi razoaravaju i nalazi doveli su do stagna!ije interesa i psihologa i pravnika za podruje psihologije iskaza. No, istra"ivanja provedena u stvarnim "ivotnim situa!ijama obnovljena u Njemakoj gotovo nakon 54 godina, pokazala su da u najve em broju sluajeva oevi!i daju korektne iskaze na sudu )(egener i sur., *+,+... 0otaknuti tim nalazima, psiholozi& sudski eksperti su na osnovi svog osobnog iskustva razvili kriterije pomo u kojih se mogu razlikovati toni i netoni iskazi )#rankell, *+-2.D Cndeuts!h, *+;-.D Steller i /Thnken, *+,+. i drugi.. 0ri tome je te"ite bilo na analizi sadr"aja i strukture iskaza. 8utori ove kriterije nisu podvrgli eksperimentalnoj provjeri, jer su, poueni dotadanjim loim iskustvima generaliza!ije nalaza laboratorijskih eksperimenata na sudsku praksu, smatrali da je to besmisleno )(egener i sur., *+,+... No sedamdesetih godina 24. stolje a ponovno je za"ivio eksperimentalni pristup psihologiji iskaza. C Jelikoj 9ritaniji i Sjedinjenim 8merikim @r"avama provela su se brojna eksperimentalna istra"ivanja per!ep!ije, pam enja i pro!esa iskazivanja iji su nalazi objedinjeni u podruju psihologije poznatom kao psihologija iskaza ili psihologija svjedoenja. Njen !ilj je ispitivanje %aktora koji utjeu na obim i tonost iskaza te primjena tih spoznaja u prikupljanju vjerodostojnih iskaza. 0oznata psihologinja Elizabeth 1o%tus objavljuje knjigu EAe?itness testimonA )*+-+.., a iste godine i 8.8. HarameA objavljuje knjigu #he psA!hologA o% ?itness testimonA. Nakon toga slijedi niz knjiga u kojima se nalazi ovih istra"ivanja detaljno opisuju i objedinjuju na nain znaajan za sudsku praksu )=ueller, 9la!kman i Nhapman )*+,2.., (egner, 1Tsel i <ais!h )*+,+.. i drugi.. C pravilu se radi o dobro organiziranim simula!ijskim

2+ eksperimentima iji se nalazi mogu opravdano generalizirati na stvarne situa!ije davanja iskaza od poli!ijske postaje do sudni!e, te ih tamo provjeriti. C ovom poglavlju nastojati emo dati uvid u najva"nije spoznaje vezane uz osnovne psihologijske pro!ese na kojima se temelji iskaz oevida!a. #o su opa"anje ili per!ep!ija, pam enje i iskazivanje.

Perce3cija
Opa"anje, odnosno per!ep!iju mo"emo odrediti kao 6aktivan pro!es organiziranja integriranja i interpretiranja osjetnih in%orma!ija koji omogu uje ovjeku upoznavanje i prepoznavanje znaenja predmeta, pojava i dogaaja u okolini6 )/olesari , *++2., str. 2-.. 0ojedine osjete )npr. boju, veliinu, polo"aj i miris jedne jabuke. ne do"ivljavamo izdvojeno. Svaki od tih osjeta je povezan s mnotvom drugih osjeta u !jelovit do"ivljaj. 0er!ep!iju odreuju %izikalni, %izioloki i psiholoki %aktori. :izikalne determinante per!ep!ije su predmeti i pojave okolnog svijeta kao strukturirane !jeline u svom prostornom i vremenskom smjetaju )9ujas, *+,*... @akle, dok osjetilima spoznajemo pojedina svojstva predmeta )npr. vidom boju i oblik, opipom meko u ili tvrdo u, njuhom miris i sl.., per!ep!ija nam omogu ava da vidimo pojedini predmet kao jedinstvenu !jelinu koja ima svoj oblik, boju, miris, prostornu protegu. Na per!ep!iju utjee i vrijeme u kojem odreeni predmet ili pojava djeluje na osjetila i kontekst u kojem se pojavljuju. Iako u per!ep!iji sudjeluju sva osjetna podruja, njihov relativni doprinos je nejednak. Najve i znaaj ima vid i smatra se da vie od ,4P in%orma!ija na kojima se temelji nae opa"anje dolazi iz vidnog podruja. $atim dolazi sluh, a tek onda drugi osjetni sustavi kao npr. njuh, dodir ili okus. :izioloki %aktori per!ipiranja se odnose na vrstu i %unk!ionalne karakteristike osjetila, te op e stanje organizma. #ako e na per!ep!iju npr. utje!ati otrina vida, sljepilo na boje, napuknu e unog bubnji a, ali i op i zamor osobe, poviena tjelesna temperatura i slino. Najva"nije psiholoke determinante per!ep!ije su prethodno iskustvo osobe u vezi onog to per!ipira, te stav subjekta prema per!ipiranju tj. per!eptivna udeenost. #ako e npr. potar ili trgovkinja koja esto va"e namirni!e, bolje pro!ijeniti te"inu nekog predmeta nego drugi ljudi. Svi smo do"ivjeli da kad oekujemo neku osobu na "eljeznikoj stani!i ili na uli!i, esto nam se uini da nam upravo ta osoba dolazi u susret, no tek kad se potpuno pribli"i vidimo da se radi o nekom drugom. #u se radi o utje!aju per!eptivnog stava na nae zamje ivanje. @obro ga ilustrira jedan primjer iz sudske prakse )0rimjer *..

74
Pri6jer =. #ragedija u lovu 2Bull i sur.- =A<:.4 0et prijatelja je krenulo u lov na srne. Joze i se oko podruja gdje su oekivali da e vidjeti srnu, automobil se pokvario. @voji!a su se ponudila da odu potra"iti pomo . Otili su niz umski put. Nakon nekog vremena jedan od njih je zakljuio da nema potrebe da oboji!a idu po pomo , te da e on radije ostati i vrebati srnu. Naravno, troji!a lova!a koji su ostali uz automobil nisu znali da je jedan od prijatelja koji je krenuo po pomo sada nedaleko od njih. C jednom trenutku jedan od njih troji!e je proaputao3 60ogledajte, tamo je srna, zar ne'6 @rugi je odgovorio 6Izgleda da je tako6. #ada je prvi podigao puku i pogodio 6objekt6. 6Objekt6 je pao, vrisnuo i zatim se podigao i poeo bje"ati. #ada su i ostala dvoji!a pripu!ali. /ada su se uzbueno pribli"ili utvrdili su da su ubili svog prijatelja. Jjetaenje je pokazalo da se s mjesta s kojeg su pu!ali do mjesta na kome se nalazio njihov prijatelj jasno moglo vidjeti da se radi o ovjeku, a ne o srni.

Oito je da oekivanje ima izuzetan uinak na nau per!ep!iju. 0ri tome opa"a esto nije svjestan tog utje!aja. @akle, per!ep!ija nije pasivno odra"avanje objektivne stvarnosti, nju ne odreuju samo objektivne karakteristike okoline, ve %izioloke i psiholoke karakteristike opa"aa. Cpravo stoga su greke u per!ep!iji relativno este. Stoga u svim situa!ijama gdje pravosudni organi uzimaju iskaze oevida!a treba voditi rauna o %aktorima koji mogu utje!ati na tonost per!ep!ije. /ad se govori o grekama pri zamje ivanju objektivne stvarnosti potrebno je upoznati izvore i uinke iluzija i pa"nje. %luzije O iluzijama ili per!eptivnim varkama govorimo kad per!ep!ija nije u skladu sa stvarnosti, odnosno onda kad sadr"aj per!ep!ije ne odgovara objektivnoj podra"ajnoj situa!iji. One su redovita pojava, podlo"ni su im svi ljudi. Gazlikuju se dvije osnovne vrste iluzija. 0rvo, to su per!eptivne varke koje nastaju zbog oekivanja, emo!ionalnog stanja, stavova ili nekih spe!i%inih iskustava pojedina!a )0etz, *++2.D 0ejak, *+,*... 0rimjeri takvih iluzija su brojni i svakodnevni3 u umi ukanje li a ujemo kao da netko hoda. Bedna od takvih per!eptivnih varki opisana je i u primjeru *. C drugoj skupini nalaze se per!eptivne varke koje nastaju zbog spe!i%ine, slo"ene podra"ajne situa!ije iliQi zbog op eg iskustva kojeg posjeduju gotovo svi ljudi. #u pripadaju razliite optiko&geometrijske varke od kojih su neke na!rtane na sli!i *. Bedna od najpoznatijih je =ueller&1Aerova varka kod koje se du"ina izmeu divergentnih krakova ini duljom nego ona meu konvergentnim krakovima, iako su objektivno jednako dugake. 0oznata je i tzv. 0oggendor%%ova varka kod koje !rta koja presije!a ukoso dvije paralelne linije izgleda kao da se ne nastavlja u istom prav!u.

7*

Slika *3 =>ller&1Aerova )a.. i 0oggendor%ova varka )b.. a. b.

$animljiva je i Nharpentier&/oselo%%ova optiko&kinestetika varka koja pokazuje da pitanje3 6Mto je te"e, kila olova ili kila perja'6 nije potpunoma besmisleno. Naime, ako uz vidnu kontrolu pro!jenjujemo te"inu dvaju predmeta jednakog oblika )npr. uteg ili kutija., koji su razliite veliine, ali jednake te"ine, redovito emo manji proglasiti te"im. I obrnuto3 ako pro!jenjujemo te"inu dvaju predmeta jednake veliine i oblika, a razliite te"ine, te"i predmet e nam se initi manjim. /ako se mo"e objasniti ova varka' C pro!jenjivanju te"ine predmeta integriraju se poda!i vidnih osjetila i propriore!eptora )osjet te"ine. s naim iskustva. /ako ti objektivni poda!i nisu u skladu s naim iskustvom, po kome su manji predmeti e e laki, podlije"emo iluziji. $a razumijevanje izvora pogreaka opa"anja potrebno je razlikovati iluzije i halu!ina!ije. $a nastanak iluzija su potrebni neki podra"aji, ali ih osoba, zbog njihove spe!i%ine organiza!ije, konteksta iQili neusklaenosti s uobiajenim iskustvom, pogreno interpretira. $a razliku od toga, halu!ina!ije su osjetni do"ivljaji L predod"be L koji nemaju osnovu u okolinskim podra"ajima. Njihov uzrok mogu biti razliita nenormalna stanja organizma )npr. visoka temperatura, jaki napadi migrene., alkohol, droge i ozbiljni psihiki poreme aji. Osoba koja ima halu!ina!iju potpuno je uvjerena da su njeni sadr"aji realni i odraz stvarnosti te svoje ponaanje usklauje sa svojim halu!ina!ijama )0etz, 244*... <alu!ina!ije se javljaju u svim osjetnim podrujima, a mog biti jednostavne ili slo"ene3 ovjek vidi ljude, "ivotinje ili predmete kojih nema, mo"e ih dodirnuti ili kuati, osjeti njihov miris i slino. 0oznavanje razlike izmeu iluzija i halu!ina!ija te njihovog utje!aja na tonost per!ep!ije je takoer znaajno pri pro!jenjivanju vjerodostojnosti iskaza i davatelja iskaza.

72

Pa>nja
0a"nja je usmjerenost psihike i psihomotorne aktivnost na ogranieni broj podra"aja. @ok obra amo pa"nju na neku aktivnost, nae je per!ipiranje i reagiranje usmjereno na one podra"aje koji se tiu te aktivnosti, a djelovanje ostalih podra"aja iz okoline je za to vrijeme donekle ili u potpunosti iskljueno )0etz, 2445... Naime, ovjek ne mo"e u isto vrijeme opa"ati sve ono to ga okru"uje. Od mnotva podra"aja, osoba se usmjerava samo na one koji ga privlae nekim svojim karakteristikama )vanjski initelji pa"nje. ili za koje je motivirana )unutranji initelji pa"nje. )0ogledajte3 Janjski i unutranji %aktori pa"nje..

+anjski i unutranji faktori 3a>nje )0ejak, *+,*, str. +4&+7. Na smjer, intenzitet, opseg i trajanje pa"nje utjeu razliiti initelj. =eu vanjskim initeljima posebno se istiu3 1. %ntenzitet podra&aja. Baka svjetlost ili glasni zvuk privlae ve u pa"nju od slabih i potiskuju ih. Stoga se intenzivni podra"aji koriste kao zna!i za opasnost i alarm. 2. Prostornost podra&aja. Jeliki podra"aji lake se zapa"aju. Najve i broj ljudi e zamijetiti veliki oglasni plakat na uli!i ili oglas koji zahva a !ijelu novinsku strani!u. Ipak, potrebno je spomenuti da s veliinom podra"aja neko vrijeme raste i opseg pa"nje, ali samo do trenutka dok podra"aj ne zahvati preveliki dio vidnog polja. 3. 9rajanje i uestalost. I slabi podra"aji mogu privu i pa"nju ako dugo traju ili ako se esto ponavljaju. #. :ontrast i promjena podra&aja. 0okazalo se da npr. u asopisu s obojenim slikama ve u pa"nju privlae slike koje su !rno&bijele. #akoer, u prostoriji u kojoj esto boravimo, ne emo zamijetiti ku!anje sata, ali emo zamijetiti ako sat iznenada prestane ku!ati. $. :retanje. 0osebnu pa"nju privlae podra"aji koji se pokre u. #ako esto iluzionisti dok jednom rukom izvode trik, drugom rukom prave velike i slo"ene zamahe, koji privlae pa"nju gledatelja. -. ;rsta podra&aja. 0a"nju najbolje privlae sluni, zatim vidni, pa onda dodirni podra"aji. =eu unutranjim initeljima pa"nje znaajni su motivi, oekivanja, uvstva. #ako je npr. gladna osoba usmjerenija prema mirisima hrane, %rizerka e bolje zapaziti ureenost ili boju kose poinitelja nekog delikta i slino. Iako se spoznaje o vanjskim i unutranjim initeljima pa"nje prvenstveno koriste u ekonomskom i politikom marketingu, znaajne su i pri pro!jenjivanju iskaza oevida!a delikata. =ogu nam objasniti zbog ega je neka osoba zapazila neke detalje odnosno zbog ega su neka zbivanja ostala nezamije ena.

I nae svakodnevno iskustvo potvruje da je opseg pa"nje ogranien. Ctvreno je da se, ovisno o dobi, u *Q*4 sekunde mo"e zamijetiti pribli"no + toaka, - slova, 2 !rno&bijela lika ili 7 obojena lika. =anja dje!a i neobrazovaniji odrasli imaju manji opseg pa"nje od obrazovanih odraslih osoba. $a pravnu psihologiju

77 znaajan je i sluni opseg pa"nje. /oliko ljudi mo"emo istovremeno sluati' 0okazalo se da istovremeno mo"emo razlikovati samo 7 do 5 nepovezanih rijei. /ako onda mo"emo objasniti da mnogi ljudi mogu dobro ponoviti sadr"aj dva razgovora koji se istovremeno odvijaju' #o se mo"e objasniti tzv. %luktua!ijom pa"nje. 0a"nja se brzo pomie s razgovora na razgovor, a ve na osnovi dijelova razgovora ovjek mo"e spoznati !jelinu. Ono to nije uo nadopuni s onim to oekuje, onim to je u skladu s njegovim iskustvom i zdravim razumom. 0re!izna ispitivanja su pokazala da ukoliko se onemogu i %luktua!ija pa"nje, istovremeno sluanje nije mogu e. #ako, kad se ispitaniku stave sluali!e na ui i on ili ona na svaku sluali!u slua razliit razgovor, onda ne samo da nisu u stanju shvatiti sadr"aj razgovora, nego niti to da li se radi o materinjem jeziku ili ne. Bedino to se u ovakvim okolnostima sluanja mo"e razaznati je govori li muka ili "enska osoba )0ejak, *+,*... Sve to je do sada navedeno pokazuje da per!ep!ija nije 6%otogra%sko6 zahva anje stvarnosti i da na nju osim objektivnih karakteristika predmeta, pojava i ljudi u naoj okolini, utjee i niz drugih %aktora. @a bi to bolje objasnili, potrebno je opisati sam pro!es per!ipiranja. /ao prvo, objekti ili dogaaji u naoj okolini trebaju 6slati6 dovoljno sna"ne podra"aje da bi aktivirali naa osjetila )npr. netko mora dovoljno jako ili iz velike blizine neto re i da bi ga uli.. No ak i tada, mo"e se dogoditi da se odreeni dogaaj ili objekt ne per!ipira. Naime, ovjek ima ograniene mogu nosti 6pro!esiranja in%orma!ija6. /ad istovremeno dobivamo razliite in%orma!ije iz razliitih izvora )npr. gledamo televizijske vijesti, a majka nam neto objanjava. mi ih naje e ne mo"emo istovremeno 6svladati6 i usmjeravamo se samo na jednu od njih )npr. utiamo televizor ili jednostavno pustimo majku da govori, ali ujemo samo vijesti.. #ako se titimo od 6in%orma!ijskog preoptere enja6. 0okazalo se da ovjek mo"e uspjeno pratiti uglavnom samo jedan in%orma!ijski tok, te da pri tome vrlo malo registrira iz paralelnog toka. Selektivnom pa"njom 6%iltriraju6 se in%orma!ije iz okoline koje dolaze do nas, a na to djeluju razliiti vanjski ili unutarnji %aktori opisani u 0rilogu *. Selektivnom pa"njom mo"e se objasniti npr. kako je mogu e da osoba koja je gledala tiho podeenu televiziju nije ula glasan krik iz susjednog stana. Cz selektivnost pa"nje vezana je i tzv. selektivna per!ep!ija, odnosno pojava da opa"amo samo neke pojave u okolini ili na samom sebi. #o objanjava kako to da npr. "rtva napada nije ula to joj vie napada, jer je istovremeno bila usmjerena na to da vidi postoji li drugi izlaz iz prostorije i kako da se spasi. Iako je on dovoljno glasno govorio da bi sluni organ bio podra"en )sama "rtva je rekla da je vikao., poruka je bila 6%iltrirana6 prije nego je "rtva per!ipirala njen sadr"aj. Na pro!es selektivnosti su u ovom sluaju dodatno utje!ale emo!ije "rtve i njena izlo"enost stresnom dogaaju. 0od utje!ajem emo!ija, stavova, oekivanja i drugih %aktora, selektivnost se mo"e tako pove ati da doe do 6per!eptivne sljepo e6

72 za sve ostalo to tog asa za osobu nije od neposredne va"nosti )0etz, *++2... S5e6atski 3rika1 3rocesa 3erce3cijeF 0O@G8R8BI C J8NBS/O= SJIBE#C dogaaji, predmeti, osobe

0GONESI C OSBE#I1I=8 ukoliko je podra"aj iz okoline bio dovoljno intenzivan da aktivira osjetila

SE1E/#IJN8 08RNB8 ukoliko je podra"aj privukao pa"nju odnosno probio se kroz 6in%orma!ijski %iltar6

S1ORENI /OG#I/81NI 0GONESI #umaenje pristiglih in%orma!ija, njihovo ponovno sastavljanje u smislenu !jelinu i pro!jenjivanje njihova znaenja u trenutnom ili trajnom snala"enju u okoliniD ovisi u mnogim drugim psihikim pro!esima kao to je npr. motiva!ija, emo!ije, pam enje, miljenje i drugo

@ORIJ1B8B S#J8GNOS#I

Po&re'ke opaanja C skladu s ovim spoznajama #rankell )*+-2.. upu uje na tri skupine %aktora koji djeluju na pogreke u opa"anju, a o kojima se mora voditi rauna u istra"nom ili sudskom postupku pri pro!jeni pouzdanosti iskaza oevida!a. #o su3 *. Selektivni karakter percepcije. /ao to je ve opisano, podra"aji odnosno in%orma!ije iz okoline su tako brojne, da osoba mo"e savladati samo jedan njihov dio. @o selek!ije mo"e do i zbog namjerne ili nenamjerne pa"nje. Nenamjerna pa"nja je ona pa"nja koja je potaknuta vanjskim karakteristikama podra"aja )vidi Janjski i unutranji %aktori pa"nje., dok je namjerna pa"nja ona koja je rezultat namjernog, svjesnog usmjeravanja. 2. 4ogiki mehanizam nadopunjavanja. 0ostoji tenden!ija da osoba detalje nekog dogaaja ili predmeta koje nije zapazila )upravo zbog selektivnog karaktera per!ep!ije., nesvjesno 6nadopuni6 u

75 skladu sa svojim iskustvom ili stavovima. #o se zbiva zbog toga to su pro!es per!ep!ije i miljenja jedinstveno povezani i istovremeno se dogaaju. 7. Stavovi) oekivanja) oso!ne &elje) emocije. Sve to utjee na interpreta!iju osjetnih in%orma!ija koje do nas dolaze iz okoline. @a tome ne podlije"u samo 6obini6 i sluajni oevi!i, ve i pro%esional!i kod koji bi utje!aj ovih %aktora na tonost per!ep!ije trebao biti manje izra"en, pokazuje jedno istra"ivanje provedeno u Jelikoj 9ritaniji )9ull i sur., *+,5... Nastojalo se utvrditi per!ipiraju li poli!aj!i dogaaje bolje nego obini graani. Skupini od 22 poli!aj!a i *5; graana pokazani su dokumentarni %ilmovi koji su prikazivali uobiajena zbivanjima u jednoj trgovakoj uli!i u koja su bila ukljuene i odglumljene krae. :ilmovi su trajali *, 2 ili 2 sata. $adatak ispitanika je bio da zapaze odreena ponaanja L krau, normalnu razmjenu dobara i op enito aso!ijalna ponaanja. 0okazalo se da su poli!aj!i, u odnosu na graane, mnogo e e neke potpuno neutralne dogaaje prosudili kao krau. Neka druga simula!ijska istra"ivanja, provedena u Sjedinjenim 8merikim @r"avama, pokazala su da iako poli!aj!i bolje zapa"aju detalje kao npr. odje u ili boju kose i oiju poinitelja nekog krivinog djela, oni takoer pokazuju ve u tenden!iju nego obini graani da detalje koje nisu zapazili 6logiki nadopune6 u skladu sa svojim iskustvom ili oekivanjima. $a podruje pravne psihologije posebno su zanimljive spoznaje o tome koliko pouzdano mo"emo zapaziti karakteristike drugih ljudi, to je povezano s identi%ika!ijom ili opisom poinitelja krivinih djela. 0okazalo se da na tonije opa"anje tjelesnih karakteristika drugih ljudi utjee nekoliko %aktora npr. izrazitost neke tjelesne osobine, slinost izmeu opa"aa i opa"enog, op eniti interes opa"aa za neke osobine opa"enog, iskustvo, ali i neke osobine linosti kao npr. samokritinost.

Pa6enje
0am enje je sposobnost usvajanja, zadr"avanja i koritenja in%orma!ija steenih iskustvom ili aktivnim uenje. 0rema suvremenim psihologijskim spoznajama postoje tri vrste )0etz, *++2, str. 2+;&2+-D 0etz, 244*.., odnosno tri %aze pam enja )$arevski, *++*..3 *. Senzorno pam1enje prima in%orma!ije iz naih osjetila. Jelikog je kapa!iteta, ali je vrlo kratkog trajanja )nekoliko sekundi.. Neophodno je za "ivot3 bez njega npr. ne bismo mogli razumjeti ak ni rijei, a kamoli reeni!e, jer bi do kraja reeni!e ve zaboravili rijei to smo uli na poetku. 2. :ratkorono pam1enje je ogranienog kapa!iteta i dosta kratkog trajanja )do nekoliko desetaka

7; sekundi.. Npr. kada nam netko ka"e tele%onski broj, mi ga 6dr"imo u glavi6 dok ne naemo olovku i zapiemo ga. 0revodimo neki tekst sa stranog jezika i pogledamo u rjeniku neku nepoznatu rije, ali ve nakon nekoliko minuta ponovno moramo posegnuti za rjenikom da bi pronali znaenje te iste rijei. /ratkorono pam enje iznosi oko - esti!a )in%orma!ija.. #o znai da se odjednom mo"e npr. zapamtiti toliko nepovezanih brojki ili nepovezanih slova. No grupiranjem )u smislene rijei ili logiki povezane brojeve kao npr. u nizu *, 2, +, *; .... mo"emo znatno pove ati kapa!itet kratkotrajnog pam enja. 7. ,ugorono pam1enje ogromnog je kapa!iteta i katkada praktiki beskonanog trajanja, tj. do kraja "ivota. Senzorno i kratkotrajno pam enje mo"e pod odreenim uvjetima prije i u dugorono pam enje. #aj tok in%orma!ija e odrediti pa"nja, ponavljanje, pronala"enje i dosje anje. /ako je pam enje nerazdvojivo povezano s per!ep!ijom, pro!es obrade in%orma!ija pri pam enju mo"emo prikazati na sljede i nain )Slika 7.. C svakoj od %aza kroz koju in%orma!ije prolaze )senzorno, kratkorono i dugorono., kao i pri svakom aktiviranju kratkoronog ili dugoronog pam enja mo"e do i do selek!ije iliQi prerade prvobitno primljenih in%orma!ija.

Slika 7. Obrada infor6acija 3ri 3rocesi6a 3a6enja )adaptirano prema Summers i sur., *+,;. i $arevski, *++*...
(#3,25*1,2 P)#1*0*+21,2

/ako bi neka in%orma!ija ostala pohranjena u dugoronom pam enju, koristimo hijerarhijsku organiza!iju in%orma!ija i predod"be. #ako se za konkretne pojmove stvaraju dvostruki tragovi pam enja & slikovni odnosno predod"beni odnosno semantiki. C skladu s tim mo"emo (78#)#61# razlikovati i dvije vrste P#()*+*,-. i verbalnih 321.#)1# /)*T/#)#61# #/#0-12 P*4521,2 P*4521,2 P*4521,2 dugoronog pam enja & predod"beno i semantiko )0ejak, *+,*.. 0redod"beno pam enje nam poma"e da obnovimo in%orma!ije dobivene opa"anjem, a semantiko pam enje in%orma!ije dobivene govornim porukama ili vlastitom prosudbom. 0okazalo se da pomo u predod"benog pam enja 6dr"imo u glavi6 #)8*1-.*9-,* 3*()+*,* pojedinosti, detalje neke pojave ili zbivanja, a pomo u semantikog P#1*:0,*1,2 pam enja njihovu op u shemu. 0redod"be, upravo zbog velikog broja detalja, brzo izblijede, a semantiko pam enje dulje ostaje svje"e. #o je prvenstveno stoga to mo"emo zapamtiti mnogo vie dogaaja ako ih svedemo na dva ili tri apstraktna kon!epta nego ako ih pamtimo kao slike bogate detaljima. 0am enje mo"emo razlikovati i s obzirom na stupanj usmjerene pa"nje. #ako razlikujemo tzv. automatsko ili usputno pam enje i namjerno pam enje odnosno pam enje koje zahtjeva napor. Jelik dio onoga to znamo rezultat je usmjerene pa"nje na odreene sadr"aje koje "elimo zapamtiti i usvojiti. No, u odreenim
P*+1,* 324*1T-6/* P)2)*(*

7situa!ijama mnogo toga pamtimo nenamjerno, bez svjesne usmjerenosti. C psihologiji se op enito smatra da je pam enje s namjerom tonije od usputnog pam enja. $a vjerodostojnost svjedoenja va"no je da izuzetno znaajne ili istaknute dogaaje pamtimo veoma "ivo. Na "alost, pokazalo se da takvo "ivo i detaljno sje anje ne mora uvijek biti i tono. Ono to je posebno znaajno je da upravo "ivost sje anja predstavlja jedan od najva"nijih %aktora subjektivne sigurnosti oevida!a u ono to tvrde, kao i za pro!jenu njihovog iskaza kao vjerodostojnog od strane suda!a i porotnika.

%a(oravljanje 0am enje se mo"e ispitati na vie naina. =etode prepoznavanja i dosje anja imaju poseban znaaj za svjedoenje. 0omo u dosje anja mo"emo opisati dogaaj kojem smo prisustvovali ili opisati li!e osumnjienog. 0omo u prepoznavanja, ak i onda kada ne mo"emo sa sigurno u opisati li!e osumnjienog, mo"emo ga prepoznati u identi%ika!ijskom nizu ili pri rekonstruk!iji dogaaja. Sve metode ispitivanja pam enje dole su do istovjetnog nalaza L pam enje je rijetko savreno, a zaboravljanje je normalna pojava. Sadr"aje koje uimo namjerno, zaboravljamo najbr"e u prvih nekoliko sati i dana nakon uenja. #ipina krivulja zaboravljanja pokazuje da se na poetku zaboravlja br"e, a vremenom dolazi do usporavanja tempa zaboravljanja, kako prikazuje Slika 2 )za detalje pogledati $arevski, *++*... Slika 23 /rivulja pam enja )zaboravljanja. )prilagoeno prema 0ejak, *+,*..
;roj in&orma$ija kojih se mo'emo dosjetiti

vrijeme

Novija istra"ivanja u stvarnim "ivotnim situa!ijama pokazala su da se ovakva 6krivulja zaboravljanja6 ne vrijedi u svim situa!ijama. Bedan od primjera je upravo opisano pam enje dogaaja koji su nam bili posebno istaknuti i znaajni u "ivotu. $a sada nema jednostavnog odgovora na pitanje zbog ega zaboravljamo. @osadanja istra"ivanja

7, pokazuju da postoje etiri osnovna uzroka zaboravljanja koji se meusobno ne iskljuuju. #o su postepeno gubljenje tragova pam enja, nemogu nost pronala"enja pohranjene in%orma!ije, represija i inter%eren!ija. Bedno od najstarijih objanjenja je da 6tragovi6 pam enja, zbog odreenih metabolikih pro!esa, jednostavno blijede. #rag pam enja )tzv. engram. mo"emo zamisliti kao dobro uhodani 6put6 u "ivanom sustavu. 8ko taj 6put6 ne koristimo, on mo"e 6zarasti6. #ada dolazi do zaboravljanja. #ako npr. neku latinsku poslovi!u ili lanak zakona koji nismo dobro nauili i zatim ga nismo koristili zaboravljamo vrlo brzo. @akle, za odr"avanja tragova pam enja najva"nije je ponavljanje ili esta upotreba. Sljede e objanjenje zaboravljanja mo"emo oznaiti kao 6neuspjeh u pronala"enju6. Odreena

in%orma!ija mo"e biti u naem dugoronom pam enju i mi to znamo, ali da bi je se sjetili, moramo 6do i6 do nje. 8ko za to nemamo 6dobar put6 ne emo uspjeti. C svakodnevnom iskustvu u takvim situa!ijama imamo svima dobro poznat osje aj da nam je neto 6na vrh jezika6. /ao to u sluaju gubitka tragova pam enja zaboravljanje mo"emo usporiti estim ponavljanjem, nemogu nost pronala"enja in%orma!ija mo"emo sprijeiti tako da nove in%orma!ije pove"emo na vie naina sa starim znanjem, da otvorimo vie putova do in%orma!ija. 0ri tome se mo"emo koristiti tzv. mnemotehnikom )npr. pove"emo neki izraz iz stranog jezika koji teko pamtimo s nekim poznatim izrazom iz materinjeg jezika i sl... /ao to mo"emo namjerno pamtiti, tako mo"emo 6namjerno6 i zaboravljati. C takvim sluajevima govori se o represiji ili motiviranom zaboravljanju. =i svjesno ili nesvjesno potiskujemo iz naeg pam enja neke neugodne dogaaje i iskustva. Najjednostavnije objanjenje ove pojave je da neponavljanjem op enito dolazi do zaboravljanja, a neugodne sadr"aje obino ne volimo ponavljati. Sljede e mogu e objanjenje zaboravljanja je inter%eren!ija. Ovdje sredinji znaaj imaju zbivanja prije i poslije nekog dogaaja ili aktivnosti. 8ko novo uenje ili iskustvo ometa ranije naueno, onda se radi o retroaktivnoj inter%eren!iji tj. ometanje djeluje unatrag. C obrnutoj situa!iji, kada ranije uenje ili iskustvo ometa pam enje neeg novog, tada se radi o proaktivnoj inter%eren!iji tj. ometanje djeluje unaprijed. Na primjer, 8ko smo se nauili na odreeni raspored tipki na stroju za pisanje teko e nam biti pisati na stroju koji ima drugaiji raspored )proaktivna inter%eren!ija.. $a psihologiju svjedoenja posebno je znaajna spoznaja da se s vremenom ne samo gube, odnosno zaboravljaju detalji nekog dogaaja, nego dolazi i do izmjena u onome to smo zapamtili, odnosno dolazi do sustavne distorzije tragova pam enja. @akle, ono to je pohranjeno u naem pam enju esto nije toan

7+ odraz originalne in%orma!ije. #ako npr. ako ispitani!ima zadamo da upamte odreene apstraktne likove koji podsje aju na neke uobiajene konkretne predmete i zatim od njih zatra"imo da ih nakon nekog vremena na!rtaju tada e biti lako uoljiva tenden!ija da ne e na!rtati prvobitni lik, ve predmet koji ima slini oblik. 9ull i sur. )*+,5.. ilustriraju ovu pojavu mijenjanja zapam enog jednim primjerom iz podruja pravne psihologije )0rimjer 2..

Pri6jer .. %ako dola1i do 3ro6jena u nae6 3a6enju 8 jedan 6ogui sluaj Izlaze i iz trgovine, jedna "ena zamijetila je kako se jedan mukara! nagnuo nad koli!ima u kojima je bilo dijete. Sljede eg dana proitala je u novinama o sluaju bebe koja je pred trgovinom zadobila opekotine li!a. 0okuala se sjetiti to je radio mukara!, ali je ispravno zakljuila da to nije vidjela. Fitanje novinskog lanka zavrila je u razmiljanjem kako se na prvi pogled taj ovjek ponaao na nain da je mogao zadati opekotine djetetu. Nakon nekoliko dana ula je s radija poziv svima koji su bili u blizini trgovine u vrijeme tog dogaaja da se jave poli!iji. Otila je i opisala dogaaj na nain koji je pretpostavljao da je mukara! opekao dijete. Nije znala objasniti poli!iji zbog ega se nije ranije javila. =ogu e je pretpostaviti da je na sudu svjedoila da je vidjela kako je mukara! opekao dijete. #o bi uinila 6mirna sr!a6, potpuno uvjerena da govori istinu i nesvjesna da je njeno prvobitno pam enje dogaaja bilo izmijenjeno itanjem novinskog lanka, razmiljanjem o dogaaju i pro!edurom ispitivanja u poli!ijskoj stani!i.

24 @akle, vidimo kako se originalno dugorono pam enje pod utje!ajem razliitih aktivnosti mo"e izmijeniti, a da osoba toga uop e nije svjesna. No do odreenih izmjena mo"e do i i zbog toga to postoji sklonost da praznine u naem pam enju popunjavamo u skladu s logikom i naim dotadanjim iskustvom. #o ilustriraju nalazi jednog istra"ivanja o uinku pam enja jedne karakteristike neke osobe na iskaz o drugim tjelesnim karakteristikama te iste osobe )9ull i sur. *+,5... C eksperimentu jedan mladi je uao u predavaoni!u jer je zaboravio svoju torbu. /ada je jedanput obiao dvoranu, pro%esor ga je zamolio da je napusti. =ladi je imao plavu kosu, zelene oi i svijetlu ko"u. Nakon predavanja studenti su bili zamoljeni da ga opiu. Iotovo svi )njih +7P. je tono opisalo boju njegove kose, ali ih je samo -P tono navelo da je imao zelene oi. Iotovo polovina ostalih ispitanika je izjavila da je imao plave oi. @akle, plava kosa je imala takav uinak na opa"ae da su 6prazninu6 u svom pam enju popunili u skladu s uobiajenim iskustvom ili stereotipom da plavokosi ljudi imaju plave oi. C nekim sluajevima takve 6logike nadopune6 pam enja jesu tone, ali ponekad vode do netonog dosje anja. 0otrebno je posebno istaknuti da ljudi naje e toga uop e nisu svjesni. 0olaze i od karakteristika pro!esa pam enja, odnosno zaboravljanja, #rankell )*+-2. navodi tri osnovne promjene koje se zbivaju tijekom pam enja, a ije je poznavanje posebno znaajno za pro!jenu vjerodostojnosti oevida!a. #o su3 *. Pojednostavljenje sadr&aja. Jremenom se iz naeg pam enja gubi znatan broj detalja nekog dogaaja, a preostali dijelovi se povezuju u jedinstvenu i loginu, ali detaljima siromaniju !jelinu. 2. 5acionalizacija sadr&aja. 0ostoji tenden!ija da ono to u naem pam enju nije logino ili jasno, zamijenimo onim to je logino i jasno. 7. <aglaavanje. Neki detalji dogaaja koji u originalnom sadr"aju pam enja nisu bili istaknuti, mogu se pri njegovom obnavljanju istaknuti. Ova promjena je neposredno povezana s tim to s vremenom gubimo neke detalje, pa onda oni koji su ostali u naem pam enju pri ponovnom dosje anju dobivaju istaknutije mjesto. Cz ove normalne pro!ese zaboravljanja koji se javljaju kod svih ljudi, postoje i patoloke smetnje pam enja. Iako su vie u domeni sudske psihijatrije navest emo dvije najpoznatije. #o su amnezije i paramnezije. =mnezija je gubitak pam enja za odreeno vremensko razdoblje ili za odreene dogaaje. =ogu se razlikovati organske i %unk!ionalne amnezije. Organske amnezije su naje e posljedi!a traume mozga ili patolokih promjena u nekim mozgovnim podrujima. Obino dovode do zaboravljanja svega to se zbilo u odreenom vremenskom razdoblju. :unk!ionalne ili psihogeno uvjetovane amnezije su naje e

2* posljedi!e jakog, neugodnog uvstva. Obino dovode do nemogu nosti dosje anja nekih odreenih dogaaja )0etz, *++2.. Paramnezija ili la"no sje anje se oituje u 6dosje anju6 dogaaja koji se nikada nisu zbili. C paramnezije pripada i poznati %enomen 6deja vu6 )ita se 6de"a vi6. ili 6ve vieno6 pri kojem imamo sna"an utisak da smo neko zbivanje koje se upravo odvija ve ranije do"ivjeli.

&ska1ivanje
0er!ep!ija mo"e biti tona, a pam enje dobro, ali jo uvijek nema garan!ije da e iskaz isto tako biti bez pogreke. @a bi neto iskazali, slu"imo se govorom. Iovor je slo"en pro!es. C prvoj %azi govora javlja se govornikova namjera da govori, zatim slijedi izbor rijei koji odgovara toj namjeri. C drugoj %azi rijei se gramatiki pove"u i izgovore )0ejak, *+,*... 0omo u govora komuni!iramo s drugim ljudima, ali i mislimo. C skladu s tim se razlikuje tzv. vanjski i unutranji govor )misli.. Ipak, vanjski govor je samo nepotpuni izra"aj misli. /ao i pri per!ep!iji i pam enju, pri iskazivanju su takoer mogu e greke. Iovor je mnogo siromaniji od stvarnosti )pa tako i od naih psihikih stanja i pro!esa. pa se mnogo toga )npr. neka slo"ena uvstva. uop e ne mo"e valjano izraziti. 0onekad osoba nije u potpunosti svladala jezik, pa upotrebljava netone izraze. Cz to, rijei imaju tzv. denotativno i konotativno znaenje, to mo"e dodatno ote"ati pro!es komunika!ije. @enotativno znaenje rijei se odnosi na stvari, pojave, osobine i odnos koje ona kao pojam oznaava. Ovo znaenje je kod razliitih ljudi prilino slino. #ako e npr. rije stol za sve ljude imati veoma slino znaenje. /onotativno znaenje se razvija s naim osobnim iskustvom i ovisi o naim motiva!ijama, emo!ijama pa i nekim osobinama linosti. #ako npr. pojam pravda mo"e kod razliitih ljudi imati razliito znaenje. No, znaaj iskazivanja se najbolje mo"e sagledati ako ga pratimo kao komunika!ijski pro!es u kojem sudjeluju barem dvije osobe L oevida! i osoba koja "eli dobiti iskaz o nekom zbivanju. /omunika!ija se mo"e odrediti kao pro!es prenoenja poruka )Novosel, *++*... Cz komunika!iju kao pro!es interak!ije vezane su brojne predrasude. #ako ve ina ljudi misli da se iskljuivo ili barem prete"no komuni!ira rijeima. No poruke se alju i pokretima, mimikom, odje om, mirisima. Neki autori ak smatraju da se najve i dio komunika!ije odvija upravo takvim neverbalnim sredstvima. Sljede a predrasuda se odnosi na namjere pri komuni!iranju. Naime, komuni!iranje nije samo aktivnost miljena da prenese neku poruku,

22 ve i sve aktivnosti kojima primatelj pripisuje znaenje, bez obzira je li to poiljatelj "elio ili ne. #ako npr. nain na koji svjedok sjedi u prisustvu osumnjienog ili istra"itelja, ili to to osumnjieni uporno uti neto saop ava. 0ostoji predrasuda da ljudi vladaju svojim komunika!ijskim ponaanjem i da im se rijetko mo"e dogoditi da prenesu drugome neto to ne bi "eljeli. No kao to navodi Novosel )*++*.., istina je posve drugaija. Najve i dio komunika!ijskih aktivnosti nije pod naom kontrolom. #o se najbolje vidi kad ovjek "eli prikriti svoje osje aje, namjere ili stavove. Je ina ljudi u tome uspijeva samo izuzetno rijetko. Je iz opisa manjeg broja predrasuda vezanih uz pro!es komunika!ije vidljivo je da je to veoma slo"ena aktivnost. $a pro!jenu vjerodostojnosti iskaza oevida!a posebno je znaajno da komunika!ija uvijek predstavlja 6lana! trans%orma!ija6. C osnovi toga je interpreta!ija, odnosno aktivnost kojom primljenim porukama pridajemo znaenje. 0ro!es pridavanja znaenja je vieslojan. #ako npr. kada se svjedok smjeka dok daje iskaz, prvo zamijetimo tu poruku )smijeak. i shvatimo njeno osnovno znaenje, a zatim je dalje sami interpretiramo kao prijateljsku )svjedok spreman na suradnju. ili neprijateljsku )svjedok nas "eli zavarati., ili u nekom irem kontekstu )mnogi svjedo!i zbunjenost nastoje prikriti smijekom.. 0ritom nae tumaenje, naravno, ne mora biti tono. 0o svemu sude i, broj trans%orma!ija do kojih se dolazi u pro!esu komunika!ije je promjenljiv i ovisi o situa!iji, slo"enosti poruke, karakteristikama poiljao!a i primao!a poruke. 9itno je uoiti da su trans%orma!ije neizostavni aspekt svakog komuni!iranja )Novosel, *++*... O djelovanju razliitih neverbalnih aspekata komunika!ije na pro!jenu vjerodostojnosti iskaza oevida!a govori Elizabeth 1o%tus )*+-+... #ako navodi da to je svjedok tjelesno privlaniji, ve a je vjerojatnost da e se prihvatiti njen ili njegov iskaz kao vjerodostojan. Na pro!jenu vjerodostojnosti utjee i tip govora svjedoka. 8ko svjedok sigurno i kratko odgovara ostaviti e bolji utisak na porotu. :raze kao to su npr. Uini mi se, mislim, ako se ne varamVW, esta upotreba potapali!a )ovaj, onaj, ovjee i sl.. daju govoru nesigurnost i smanjuju prihvatljivost takvog svjedoka. Na stvaranje utiska o nekoj osobi utjee i redoslijed kojim dobivamo o njoj in%orma!ije )0ogledajte3 Cinak redoslijeda in%orma!ija na per!ep!iju drugih ljudi.. #o mo"e imati veliki znaaj pri odluivanju u poroti.

27

$inak redoslijeda infor6acija na 3erce3ciju drugi5 ljudi 0siholozi su izuzetno zainteresirani za problem stvaranja impresija o drugim ljudima. C vezi s tim postoje dva oprena laika miljenja3 prvi dojam je najva"niji dojam te zadnji dojam je najupeatljiviji dojam. Ipak rezultati istra"ivanja pokazuju ve i uinak primarnosti )prvog dojma. na stvaranje impresije o drugim ljudima. Ilustrirat emo to nalazima jednog istra"ivanja provedenog u prirodnim uvjetima. C istra"ivanju su jednoj grupi studenata najavili gostovanje pro%esora s jednog drugog sveuilita na sljede i nain3 60ro%esor N.N. je s :akulteta za ekonomiju Sveuilita X. @o sada je predavao tri semestra na drugom sveuilitu. Ovo je njegov prvi semestar kod nas. Ima 24 godina. O"enjen je. 1judi koji ga poznaju smatraju ga #O01O= osobom, vrijednom, kritinom, praktinom i samouvjerenom.6 @rugoj grupi studenata najavili su ga na isti nain, osim to su pri njegovom opisu pridjev #O08O zamijenili pridjevom <18@8N. Nakon toga je taj pro%esor odr"ao predavanje i vodio grupnu diskusiju s obje skupine studenata zajedno. $a vrijeme diskusije opa"ai su bilje"ili sudjelovanje studenata u diskusiji, a na kraju su studenti pro!ijenili neke osobine pro%esora. 0okazalo se da ga skupina studenata kojoj je predstavljen kao #O08O pro!jenjuje so!ijalno pozitivnije )npr. kao manje orijentiranog na sebe, manje nedrutvenog ili kao manje nepopularnog. nego druga skupina studenata. $amjena topao&hladan nije dovela samo do razlika u pro!jeni ve i do razlika u ponaanju. =eu studentima kojima je bilo reeno da je gostuju i pro%esor topao, njih 5;P je uestvovalo u diskusiji, dok je meu onima koji su dobili in%orma!iji hladan, njih 72P bilo aktivno. /ako se mogu objasniti ovi nalazi' Oito je da impresiju o nekoj osobi %ormiramo pod sna"nim utje!ajem prvih osobina linosti koje upoznamo. /ad ujemo da je neka osoba inteligentna, ve stvorimo op u sliku o njoj. /asnije in%orma!ije )npr. tvrdoglava. poprimaju znaenje u skladu s tim prvim utiskom. #ako npr. inteligentnu osobu za koju kasnije utvrdimo da je tvrdoglava skloni smo vidjeti kao upornu. Nasuprot tome, tvrdoglavu osobu za koju kasnije utvrdimo da je inteligentna skloniji smo vidjeti kao razma"enu. Ctje!aj redoslijeda na so!ijalnu per!ep!iju ilustrirati emo jo jednim istra"ivanjem koje ima neposredne implika!ije na realnu kolsku situa!iju. $adatak ispitanika je bio da promatraju uinak osoba na testu sposobnosti. C prvoj situa!iji osoba )pomo ni eksperimentator. je poela vrlo dobro rjeavati zadatke, a potom sve slabije i slabije. C drugoj situa!iji bilo je obrnuto3 osoba je poela slabo rjeavati zadatke, a zatim sve bolje i bolje. C oba sluaja krajnji rezultat je bio *5 tono rijeenih zadataka. Ispitani!i su trebali predvidjeti uinak tih osoba na narednih 74 zadataka. Iako je konani uradak u obje situa!ije bio istovjetan, pro!jene su se bitno razlikovale. Osoba koja je poela dobro pro!ijenjena je inteligentnijom od one koja je zapoela loe. Cz to, ispitani!i su predvidjeli da e prva osoba posti i bolji uinak na sljede im zada!ima. I ovi rezultati takoer sna"no potkrepljuju uinak primarnosti, ali govore i o mogu im ne"eljenim posljedi!ama u prosuivanju ljudi. 0onekad, ovisno o sadr"aju onog to pro!jenjujemo )npr. kad pro!jenjujemo neke stabilne karakteristike drugih ljudi. ili o kontekstu u kojem se neka in%orma!ija pojavljuje, posljednje in%orma!ije koje o osobi dobivamo mogu imati ve i uinak. Nije teko domisliti mogu i praktini znaaj ovih spoznaja za neke aspekte %unk!ioniranja pravosudnog sustav, kao to je npr. obrana optu"enog.

22

&+. P &M*"!A PS&'O(O)&*S%&' SPOZ!A*A P & P OG*"!& +*" ODOS#O*!OS#& &S%AZA S+*"DO%A
9rojna istra"ivanja su pokazala da per!ep!ija i pam enje nisu savreni te da na njihovu tonost, ak i u idealnim laboratorijskim uvjetima, utjeu razliiti %aktori. Mto se tek zbiva u stvarnim "ivotnim situa!ijama, pogotovo onim koje ukljuuju kriminalne aktivnosti' C takvim situa!ijama je mogu nost pojedin!a da detaljno opie zbivanje ili pouzdano opie ili identi%i!ira poinitelja znaajno ograniena ve samim karakteristikama situa!ije. Naime, kriminogenu situa!iju naje e oznaavaju brzina i pokreti, velik broj podra"aja koji dovode do in%orma!ijskog preoptere enja oevi!a, injeni!a da poinitelj nije poznat oevi!u, i sna"ne emo!ije )iznenaenje, strah.. =nogi od tih %aktora su bili izuavani kao nezavisne varijable u razliitim laboratorijskim eksperimentima i pokazalo se da svaki od njih zasebno negativno djeluje na nau per!ep!iju i pam enje. Njihove spoznaje su objedinjene u tzv. psihologiju svjedoenja koja nastoji odrediti %aktore koji utjeu na opseg i tonost iskaza te kako upotrijebiti ta znanja da bi dobili pouzdane i vjerodostojne iskaze. Njihovo poznavanje ima znaajnu praktinu vrijednost za pravnike, upravo s toga to se razmjerno velik broj sudskih odluka donosi samo na osnovu svjedoenja oevida!a. $animljivo je da se pokazalo da mnoge od tih %aktora koriste pro%esionalni kriminal!i. Gazgovori s njima su pokazali da su oni svjesni kako im %aktor iznenaenja poma"e da uspostave kontrolu nad situa!ijom, da nastoje zastraiti "rtvu ili oevi!a, onemogu iti oevi!e da im vide li!e i slino. Stoga su po same "rtve ili oevi!e ponekad puno opasniji 6amateri6, koji imaju manje iskustva u delinkventnim aktivnostima i koji vjeruju u mit o 6%otogra%skom pam enju6 )Silberman, *+-,... No, vratimo se na to kako se laboratorijska istra"ivanja per!ep!ije i pam enja mogu iskoristiti da se poboljaju neki aspekti provoenja prava. C novije vrijeme zanimljiv je konkretan pokuaj amerikog sudstva da unese malo reda u problematinu vjerodostojnost svjedoenja u jednom poznatom sluaju )Neil v. 9iggers iz *+,2... Sud je odredio listu od 5 %aktora koje je trebalo razmotriti pri pro!jeni tonosti svjedoenja. #o su bili3 mogu nost oevi!a da vidi poinitelja za vrijeme izvrenja krivinog djelaD stupanj pa"nje oevi!aD tonost prvog opisa krivinog djelaD stupanj sigurnosti oevi!a za vrijeme identi%ika!ije poinitelja te vrijeme izmeu krivinog djela i identi%ika!ije poinitelja )prema (ells i =urraA, *+,7... Ovi autori istiu da ti %aktori nisu navedeni na osnovi neke psiholoke teorije ili sustavnog pregleda istra"ivanja o svjedoenju, ve su izabrani na osnovi intuitivne teorije. Oni su analizirali velik broj

25 istra"ivanja s !iljem da provjere empirijsku podrku ovako iskustveno izabranih kriterija provjere vjerodostojnosti svjedoenja. Basno se pokazalo da je svaki od tih %aktora mogao utje!ati na pouzdanost oevi!a, ali i jo neki drugi. Najznaajniji doprinos primjeni istra"ivanja vjerodostojnosti svjedoenja za pravnu praksu do sada je dao 9u!khout )*+-;... Izdvojio je nekoliko skupina %aktora koji utjeu na )ne.pouzdanost iskaza oevida!a. #o su %aktori koji se odnose na3 8. Originalnu situa!iju u kojoj je izvren delikt *. beznaajnost dogaaja 2. kratko u vremena opa"anja 7. uvjete opa"anja koji nisu idealni 9. 0siholoke karakteristike oevi!a *. stres 2. tjelesno stanje 7. prethodno iskustvo 2. predrasude 5. potrebe i motivi )6vidimo to "elimo vidjeti6. ;. "elju da se postane 6dio povijesti6 N. Nain uzimanja iskaza *. *4. duljina vremena izmeu dogaaja i davanja iskaza 2. **. nadopunjavanje s detaljima 7. *2. sugestije tijekom postupka uzimanja iskaza 2. *7. sugestije koje dolaze od ispitivaa 5. *2. odnos svjedoka prema autoritetu ispitivaa ;. *5. kon%ormizam -. *;. uvjerenost u tzv. 6ispunjeno proroanstvo6. Jidimo da su u njihov popis znaajnih %aktora pouzdanosti svjedoenja oevida!a ukljueni i oni iz sluaja koji su opisali (ells i =urraA. Ckratko emo ih opisati.

2;

%arakteristike situacije u kojoj je i1vren delikt

Jrlo esto se od svjedoka oekuje da se dosjete karakteristika ili ponaanja poinitelja iz razdoblja kada jo nisu pripisivali nikakav znaaj situa!iji. Jidjeli su zbivanje usput, ili kao dio uobiajenih dnevnih zbivanja. Istra"ivanja o takvim situa!ijama dolaze jo iz *,+5. godine kada je =!/een Nattell )prema Ellison i 9u!khout, *+,*. opisao nalaze pokusa u kome su studenti trebali opisati ljude, mjesta i zbivanja kraj kojih su proli na uobiajenom putu od ku e do %akulteta. Ne iznenauje da su njihovi opisi bili nepotpuni i nepouzdani, pri emu su neki studenti bili uvjereni da su vidjeli neke detalja kojih nije bilo. /ako se to mo"e objasniti' Bednostavno, beznaajni dogaaj ne privlai nau selektivnu pa"nju. Iako znaajna zbivanja pobuuju i usmjeravaju nau pa"nju, potrebno je razlikovati taj relativno umjereni stupanj pobuenosti, od onoga koji se javlja u stresnim i po "ivot prijete im situa!ijama. /ao to emo kasnije opisati, takve emo!ionalno intenzivne situa!ije, umanjuju sposobnost zamje ivanja i pam enja. 0oznato je da to je oevida! imao na raspolaganju dulji vremenski interval da opa"a neko li!e ili zbivanje, vjerojatnije je da e te in%orma!ije 6pro!esirati6 i pohraniti u dugorono pam enje. 0itanje je koliko je minimalno trajanje gledanja potrebno da se zapamti odreeno zbivanje, odnosno li!e poinitelja nekog delikta. Eksperimentalna istra"ivanja su pokazala da je za uspjeno pam enje li!a dovoljno ve *4& tak sekundi gledanja. 9o?er i /arlin )*+-2.. su utvrdili da dublje 6pro!esiranje6, kad npr. ispitanik ima zadatak da pro!ijeni potenje ili dopadljivost li!a na %otogra%iji, vodi boljem pam enju nego kad se od ispitanika tra"i da uini neto jednostavnije, kao da npr. odredi spol osobe na %otogra%iji. /ao to navodi $arevski )*++*.., kad ponovno vidimo neko li!e ono praktiki nikada nije identino onome to smo vidjeli prvi put. Osim to je to zanimljiv teoretski problem koji je pokrenuo niz istra"ivanja per!ep!ije i pam enja li!a, znaajan je i za psihologiju svjedoenja. 8naliza istra"ivanja mogu nosti prepoznavanja ve jednom vienog li!a pokazala je da se ona u pravilu vre tako da su podra"ajni materijal %otogra%ije li!a, te se u zadatku prepoznavanja ove prvobitne %otogra%ije ona jednostavno izmijeaju s nekim novima i tako izlo"e ispitaniku. Svakodnevno iskustvo i rezultati nekih drugih istra"ivanja pokazuju da na prepoznavanje li!a utjeu kut gledanja i izraz li!a, kao i 6maskiranje6 originalnog li!a dodavanjem ili oduzimanjem brade, vlasulje ili naoala )$arevski, *++*... /ad se govori o duljini vremenskog intervala opa"anja kao %aktoru pouzdanosti oevida!a, zanimljivo je spomenuti da gotovo svi svjedo!i pretjeruju u pro!jeni trajanja duljine samog dogaaja. #o ne iznenauje. Istra"ivanja su pokazala da to je vie podra"aja prezentirano u nekom vremenskom intervalu, to

2vremenski interval pro!jenjujemo duljim. 8 u situa!iji kada prisustvuju nekom kriminalnom inu, oevi!i su esto 6bombardirani6 razliitim intenzivnim podra"ajima. /ako jo nisu provedena istra"ivanja odgovaraju a u realnim uvjetima, teko je dati odgovor na poetno postavljeno pitanje koliki je minimalni interval gledanja da se zapamti odreeno zbivanje, odnosno li!e poinitelja nekog delikta. Na to svakako utjee i niz drugih %aktora, a nedvojbeno i ostali uvjeti opa"anja koji su u kriminogenoj situa!iji naje e daleko od idealnih. /riminogenu situa!iju mo"e karakterizirati brza izmjena zastrauju ih dogaanja, prisustvo velikog broja ljudi, nepovoljna rasvjeta i sline okolnosti koje dodatno ote"avaju pre!izno zapa"anje. 0oznavanje takvih okolnosti je znaajno za pro!jenu vjerodostojnosti iskaza. #o emo ilustrirati jednim konkretnim sluajem. 9u!khout )*+-2.. je bio pozvan kao psiholog vjetak u vezi pro!jene pouzdanosti iskaza oevi!a jednog ubojstva. Oevida! je bio poli!aja!. #vrdio je da je sjede i u automobilu udaljenom *24 m od mjesta zloina vidio kako je optu"eni ubio "rtvu u slabo osvijetljenom ulazu u jednu zgradu. Inae, uli!a je bila dobro osvijetljena ulinom rasvjetom. 0oznato je da se oko prilagoava prosjenoj koliini svjetlosti u !ijelom vidnom polju, a ne koliini svjetlosti jedne toke vidnog polja. =jerenje jaine rasvjete u ulazu u zgradu pokazalo je da se radi o svjetlosti koja je daleko ispod razine potrebne za itanje. 9u!khout je poroti iznio ove injeni!e, ne sugeriraju i zakljuak. 0otaknuta njegovim iskazom, porota je sama provela eksperiment na li!u mjesta i utvrdila da u tim okolnostima poli!aja! nije mogao vidjeti li!e poinitelja. Oito su na njegov iskaz utje!ali neki drugi initelji, a ne dogaaj koji je mogao opaziti. @akle, u krivinom dogaaju, brojne objektivne okolnosti mogu utje!ati na smanjenu mogu nost zamje ivanja i pam enja.

Psi5oloke karakteristike oevica

Festo se mo"e uti izjava oevi!a nekog delikta3 6Ba nikada ne u zaboraviti to li!e6. $nanstvene spoznaje ozbiljno dovode u pitanje takvu tvrdnju. Naime, pokazalo se da visoki stupanj stresa koji je esta nuspojava prisustvovanja kriminogenim situa!ijama utjee na smanjenje pouzdanosti per!ep!ije. Iznimno brzo pove anje koliine adrenalina u krvi, to je karakteristina tjelesna reak!ija na stresnu situa!iju, mo"e pridonijeti tome da osoba bolje tri ili se bori, da ima dovoljno snage da izdr"i situa!iju, ali ne i tome da zapazi i upamti vie detalja. Istra"ivanja su pokazala da opa"ai pod stresom pamte manje detalja, manje su toni u itanju brojeva, i manje sigurni pri detek!iji signala iz okoline. C takvim okolnostima oni posve uju vie pozornosti svojoj dobrobiti i sigurnosti nego nekim, za njih nebitnim, detaljima iz okoline. #ako se npr. u jednom simula!ijskom eksperimentu pokazalo da su oevi!i dali detaljniji opis

2, okrvavljenog no"a kojeg je 6napada6 dr"ao u ru!i, nego njegovog li!a ili drugih tjelesnih karakteristika. Ove laboratorijske nalaze potvrdila su i neka istra"ivanja u stvarnim "ivotnim situa!ijama. #ako je npr. />hn )*+-2.. u analizi poli!ijskih dosjea naao da su "rtve krivinih djela koja su vie stresogena )npr. nasilje ili silovanje. davale nepotpunije i netonije iskaze od "rtvi krivinih djela koje dovode do ni"eg nivoa stresa )npr. kraa.. @odue, jedno drugo istra"ivanje provedeno u realnim uvjetima pokazalo je da u stresnim situa!ijama mo"e ponekad djelovati i tzv. bli! pam enje. 0et mjese!i nakon pu!njave u kojoj je jedna osoba bila ubijena, a druga teko ranjena, ponovno je bilo ispitano *7 od 2* svjedoka. Csporedba tih svjedoenja s izjavama koje su ti isti oevi!i dali neposredno nakon dogaaja, pokazali su njihovu visoku pouzdanost. Smatra se da se ovaj nalaz mo"e objasniti bli! pam enjem istaknutih dogaaja koje traje godinama )@e%%enba!her, *+,4... Ipak, ve ina kasnijih ispitivanja potvruje ve u netonost svjedoenja za nasilne dogaaje, kao i nepostojanje veze izmeu sigurnosti s kojom je oevida! dao iskaz o nekom nasilnom dogaaju i tonosti iskaza )Nli%%ord i <ollin, *+,*... @o zanimljivih nalaza su dola i neka istra"ivanja u simuliranim situa!ijama. #ako je 9u!khout )*+-2.. u prisutnosti *2* studenta organizirao la"ni napad na pro%esora. Sedam dana nakon 6in!identa6 ;4P studenata, kao ni 6napadnuti6 pro%esor nisu izmeu ; %otogra%ija prepoznali 6napadaa6. 0osebno je zanimljivo da su ispitani!i bili uvjereni da su zbog brutalnosti i dramatinosti nasrtaja zapamtili napadaa. No, ovakvo uvjerenje nemaju samo lai!i. Istra"ivanja su pokazala da su i su!i i porotni!i uvjereni da se bolje pamte brutalna djela )Nli%%ord i <ollin, *+,*... Oevi!i ponekad iznose detalje koje zbog svog tjelesnog stanja nisu mogli zamijetiti. 1judska osjetila su manje e%ikasna u zamje ivanju kada je osoba umorna, bolesna, ranjena, kad je pod utje!ajem alkohola ili droga. Osjetni organi starijih osoba manje su sposobni zamijetiti neke podra"aje. 0okazalo se da je adapta!ija na svjetlo, odnosno mrak kod starijih osoba puno duljaD starenjem slabi sluh za visoke tonove i slino. Nasre u, ukoliko postoji bilo kakva sumnja u optimalno %unk!ioniranje osjetnih organa oevida!a, to se u dananje vrijeme mo"e vrlo jednostavno i lako utvrditi. C mnogim sluajevima usmjeravanje oevida!a mo"e dovesti do toga da on ili ona opiu neko zbivanje ili injeni!u kojoj nisu bili prisutni, ali su trebali ili mogli biti prisutni. #o slikovito opisuje jedan sluaj iz nae pravosudne prakse. Nakon to su se sudarila dva automobila, jedan od vozaa je ljutito izjurio iz automobila i poeo vikati 6Ba sam imao zeleno6. #o je kasnije na sudu iznio u svom opisu dogaaja jedan od oevida!a. Ono to je zanimljivo je da na tom raskri"ju uop e nije bilo sema%ora.

2+ Na tonost opa"anja mogu utje!ati predrasude i stereotipi )0ogledajte3 Mto su predrasude i stereotipi'.. 0redrasude mogu biti vjerske, na!ionalne, rasne, ali se mogu zasnivati i na nekim karakteristikama kao to je duga kosa, so!io&ekonomski status, neuredna odje a i slino. Svi ljudi imaju odreene stereotipe koji im olakavaju zamje ivanje okoline ili donoenje razliitih odluka. No, ta 6pomo 6 pri so!ijalnoj per!ep!iji, odnosno pro!jenjivanju ljudi, mo"e dovesti do nepre!iznog opa"anja, a to je jo va"nije, oevida! mo"e potpuno nesvjesno opisivati u sudni!i svoj stereotip, a ne stvarni dogaaj. Opisat emo klasino istra"ivanje predrasuda koje su jo *+2;. godine proveli 8llport i 0ostman )prema 9u!khout, *+-2... Opa"ai su trebali kratko pogledati sliku na kojoj se nalazilo nekoliko ljudi u podzemnoj "eljezni!i. Svi su sjedili, osim dva mukar!a & jednog bijel!a i jednog !rn!a. 9ijeli mukara! je imao je u ru!i britvu. /asnije je polovina opa"aa izjavila da je britvu u ru!i imao !rni mukara!. Na njihovo opa"anje je nedvojbeno utje!ao rasni stereotip o nasilnim !rn!ima. 0redrasude mo"emo ilustrirati jo jednim primjerom, koji se nalazi u jednom amerikom priruniku za poli!aj!e. Bednoj starijoj gospoi je ukradena runa torbi!a sa "ivotnom uteevinom. Na poli!iji je opisala poinitelja na nain koji je jasno ukazivao da se radi o adoles!entu latinoamerikog porijekla. C to se vrijeme veliki broj latinoamerikana!a doselio u njeno susjedstvo. Jrlo brzo poli!ija je uhvatila poinitelja. #o je bio plavooki, plavokosi mladi vrlo svijetle ko"e. Osje aj viktimiziranosti uslijed promjena u susjedstvu, potaknut njenim stereotipima prema stran!ima i latinoamerikan!ima je na "rtvu oito tako sna"no utje!ao da je dala poli!iji potpuno krivi opis poinitelja.

Bto su 3redrasude i stereoti3iC 0redrasude mo"emo odrediti kao pojednostavljen, logiki neosnovan odnos prema nekim idejama, ljudima ili skupinama esto popra en izrazitim uvstvima )e e negativnim nego pozitivnim.. =eu predrasude spada npr. uvjerenje da su "ene loi vozai, da su debeli ljudi dobro udni i slino. /ad se govori o predrasudama, nezaobilazne su rasne, na!ionalne ili etnike predrasude )npr. 6Svi Gomi su kradljivi6 ili 6Svi Nrn!i su lijeni6 i slino.. One su u pravilu negativne. 0redrasude predstavljaju generalizirane stavove, koji ne uzimaju u obzir individualne razlike. C tom smislu predrasude i so!ijalni stereotipi imaju isto znaenje. 0od njihovim utje!ajem smanjuje se tonost opa"anja u so!ijalnim situa!ijama. Na tonost so!ijalnog opa"anja utjee halo*e"ekt. Gadi se o sklonosti da se na osnovu op eg utiska ili samo neke osobine, stvori slika o svim osobinama neke osobe. #ako npr. ako nemamo dobro miljenje o nekoj osobi, skloni smo negativno pro!ijeniti i njene druge pojedinane karakteristike.

0oznato je da na tonost opa"anja utjeu nae potrebe. 0otkrijepiti emo to jo jednim klasinim

54 psihologijskim eksperimentom iz *+22. godine. Skupina dobrovolja!a nije smjela jesti 22 sata. C odreenim vremenskim razma!ima bile su im kratko izlo"ene odreene %otogra%ije, a zadatak im je bio da nakon toga izjave to su sve na njima vidjeli. Mto su dulje bili bez hrane, to su e e iskazivali da su na %otogra%ijama vidjeli hranu, iako ona nije bila prisutna na %otogra%ijama koje su gledali. Stoga je ponekad znaajno ispitati motive, odnosno potrebe oevi!a u trenutku kada je opazio odreeni dogaaj.

!ain u1i6anja iska1a

Nedvojbeno je da s vremenom zaboravljamo. Savreno dosje anje nekih podataka, osoba ili karakteristika situa!ije je vrlo rijetko. 0rovjeravanja tonosti identi%ika!ije poinitelja krivinog djela uz pomo identi%ika!ijskog niza pokazala su da e identi%ika!ija biti manje pre!izna s protekom vremena. Ne samo da se zaboravlja sadr"aj, u ovom sluaju karakteristike osobe, ve se zaboravlja i kontekst, odnosno gdje smo odreeno li!e ve vidjeli. =iller i 1o%tus )*+-;.. to ilustriraju jednim sluajem iz prakse. 0rodava karata na "eljeznikoj stani!i bio je "rtva oru"anog napada. C identi%ika!ijskom nizu oznaio je jednu osobu kao poinitelja. Gadilo se o jednom pomor!u koji je imao vrlo vrst alibi. /ad su prodavaa upitali zbog ega je oznaio upravo tog ovjeka, odgovorio je3 6njegovo li!e mi je bilo poznato6. I bio je u pravu. Naime, taj pomora! je u vie navrata kupio kartu upravo od napadnutog prodavaa. @akle, osobu koju je vidio u jednoj situa!iji, zamijenio je s osobom koju je vidio u nekoj drugoj situa!iji. #akoer se pokazalo da pam enje detalja nekog stvarnog dogaaja mo"e biti pod utje!ajem iskustva nakon samog dogaaja. #o posebno aktualizira va"nost naina ispitivanja za vjerodostojnost svjedoenja oevida!a. /ao to naglaava $arevski )*++*.., ovdje su posebno znaajna dva meusobno povezana %aktora3 sugestivnost naina ispitivanja )npr. sugestivnost postavljenih pitanja ili pristranost identi%ika!ijskog niza. i sugestibilnost oevida!a. <all i 1o%tus )*+,2.. su sumiraju i rezultate niza istra"ivanja pokazali kako je mogu e sugestivnim pitanjima navesti ljude da se 6sjete6 neeg to se nije u stvarnosti dogodilo. #akav eksperiment ima tri %aze3 1. pa&anje odnosno stjecanje in"ormacija. Oevida! opa"a poetni slo"eni dogaaj, kao to je npr. simulirano krivino djelo ili automobilska nesre a. 2. Pam1enje i promjena zadr&anih in"ormacija. Oevida! dobiva nove in%orma!ije koje slijede nakon poetnog dogaaja. #e nove in%orma!ije su pridodane originalnom dogaaju i poinje pro!es postupne

5* integra!ije izmeu njih i originalnog pam enja. 3. ,osje1anje. Naknadno ispitivanje tonosti pam enja originalnog dogaaja otkriva da je iskustvo nakon dogaaja izazvalo odreenu promjenu u pam enju. Oevida! reagira kao da su originalna memorija i in%orma!ije nakon dogaaja bile nerazmrsivo povezane. C nekim sluajevima originalno pam enje dogaaja je izmijenjeno ili ak izbrisano in%orma!ijama nakon dogaaja. C jednom tipinom eksperimentu )1o%tus, =iller i 9urne, *+-,.. ispitani!i su gledali niz dijapozitiva koji su prikazivali automobilsku nesre u. Bednoj skupini ispitanika prikazana je situa!ija u kojoj je !rveni automobil stao na znak 60rednost6, a drugoj skupini da je stao na znak 6Stop6. Nakon nekog vremena ispitani!i su odgovarali na 24 pitanja koja su ukljuivala netone in%orma!ije koje mogu zavaravati. Npr. ispitani!ima kojima je prikazana situa!ija da je automobil stao na znak 60rednost6 pitanje je glasilo 6Be li drugi automobil zaobilazio !rveni automobil kada je stajao na znaku 6Stop6'6 Na kraju su ispitivali jesu li ispitani!i upamtili koji je prometni znak bio prisutan u originalnom dogaaju. Ovisno o vremenskom intervalu izmeu gledanja dijapozitiva i sugestivnog pitanja, kod ak ,4P ispitanika pam enje je bilo pod utje!ajem dezin%orma!ije. /onkretno, oni su upamtili znak 6Stop6 kada je u stvari bio prisutan znak 60rednost6 i obrnuto. Ovakav slijed dogaaja se odreenom estinom mo"e javljati i u stvarnim situa!ijama. /rivino djelo je slo"en dogaaj o kojem oevida! stjee i zadr"ava odreenu koliinu in%orma!ija. 0oli!ijsko ispitivanje oevida!a, postupak identi%ika!ije osumnjienog, prikazivanje %oto&robota i sline stvarne okolnosti pru"aju puno mogu nosti za uvoenje in%orma!ija koje su poten!ijalno dezin%ormiraju e. Suenje, predkrivini postupak i istraga pretpostavljaju dosje anje oevida!a koje mo"e biti davno izmijenjeno dezin%orma!ijama nakon samog dogaaja. Stoga je va"no poznavati okolnosti koje mogu utje!ati na to da se pam enje prvobitnog dogaaja promjeni ili sauva. @osadanje spoznaje koje su nastale kao odgovor na ovaj problem mogu se sa"eti u dva prin!ipa3 1. Promjena u pam1enju stvarnih doga7aja je e1a ako se dosje1anje reaktivira naknadnim in"ormacijama. 1e?is )*+-+.. razlikuje aktivno i pasivno pam enje. 0asivno pam enje ukljuuje in%orma!ije koje su 6uskladitene6, ali nisu u skorije vrijeme bile aktivirane rjeavanjem problema. $a razliku od toga, aktivno pam enje ukljuuje in%orma!ije koje su u skorije vrijeme bile aktivirane iz 6skladita6 zbog aktivnog rjeavanja odreenog problema. 1e?is nadalje tvrdi da se pam enje mo"e izmijeniti samo ako se aktivira. Naime, naknadno iskustvo vezano uz dogaaj mo"e kod osobe potaknuti nepotpuno, prilagodljivo

52 dosje anje dogaaja. #akvo djelomino 6pobueno6 pam enje mo"e biti izmijenjeno dodavanjem, ponitavanjem ili preraivanjem nekih detalja. $a razliku od toga, nebitni, svakodnevni zada!i ili poslovi izmeu dogaaja i ispitivanja ne dovode do promjene u pam enju. C takvim okolnostima mo"e se samo oekivati 6blijeenje6 pam enja odreenog dogaaja tijekom vremena, ali ne i njegova promjena. $a sada ne postoje empirijski dokazi da se pasivno pohranjeno pam enje spontano mijenja. 0romjene se deavaju jer je iskustvo nakon samog dogaaja djelomino aktiviralo originalno pam enje i ono je tako postalo dostupno doda!ima i izmjenama. 2. Promjene u pam1enju stvarnih doga7aja su e1e ako raskorak izme7u originalnog doga7aja i naknadnih in"ormacija o doga7aju nije lako uoljiv. Nalazi eksperimenata su pokazali da razliiti %aktori potiu ili ote"avaju promjene pam enja. #o su npr. per!eptivno isti!anje ili uoljivost detalja dogaaja, vremenski interval izmeu dogaaja i naknadnih in%orma!ija o dogaaju, nain ispitivanja tj. provjeravanja tonosti pam enja, vrsta naknadnih in%orma!ija, upozorenje oevi!ima da budu oprezni i pa"ljivi u vezi mogu ih dezin%orma!ija i drugo. 0am enje manje va"nih detalja nekog slo"enog dogaaja e e je podlo"no mijenjanju pod utje!ajem iskustava nakon samog dogaaja nego pam enje bitnih znaajki dogaaja. Ispitani!i koji su bili upozoreni na mogu nost raskoraka izmeu dogaaja i naknadnih podataka o dogaaju bili su otporniji na promjene u pam enju nego oni koji nisu bili upozoreni. $bog ega je takvo upozorenje e%ikasno' 0rethodno upozoren oevida! je skloniji da tra"i i uoi takve razlike te je tako otporniji na promjene pam enja. I sintaksa nove poruke mo"e utje!ati na izvjesnost promjena originalnog pam enja. /onkretno, novi sadr"aj koji je 6ugraen6 u umetnuti dio slo"ene reeni!e uspjenije mijenja originalno pam enje. Isti sadr"aj u jednostavnoj reeni!i ne dovodi do promjena pam enja. #o je zbog toga to kratke, jednostavne reeni!e u pravilu imaju deklarativni ton i stoga privlae pa"nju koja se rjee pridaje sadr"aju umetnutom u slo"enoj reeni!i. 9itni su i jezina intona!ija i odabir izraza. 1o%tus )*+-+.. je ispitani!ima pokazala %otogra%iju sudara dvaju automobila. Sudar nije bio jak i nije bilo razbijenog stakla. #jedan dana nakon toga, pitala ih je, je li bilo slomljenog stakla nakon to su se dva automobila SC@8GI18 ili S=GS/818 jedan o drugog. C prvoj situa!iji )sudar., *2P ispitanika se 6dosjetilo6 razbijenog stakla, a u drugoj situa!iji )smrskani automobili. njih 72P. Oito je termin 6smrskati6 pretpostavljao ve u brzinu pri sudaru, a time i ve u tetu. $arevski )*++*.. navodi da nae semantiko pam enje ima veliki utje!aj na nae epizodno pam enje.

57 Epizodno pam enje je u velikoj mjeri nekonstruktivno, pa se 6praznine6 u njemu popunjavaju onim to nam se ini najvjerojatnijim. Cz to, semantiko pam enje utjee na to kako per!ipiramo dogaaje, a samim tim kako ih zatim pamtimo. Nain ispitivanja pam enja takoer djeluje na pouzdanost iskaza. Slobodno dosje anje se pokazalo kao najpouzdanije, jer oevi!i iznose samo ono ega se jasno sje aju i u to su najsigurniji. Sljede e po tonosti je ispitivanje pomo u tzv. otvorenih pitanja, a najve a netonost dosje anja se javlja uz pitanja s vie ponuenih odgovora. @akle, iako se pokazalo da slobodni iskaz nudi manju koliinu in%orma!ija i detalja, ono to se na taj nain iznese je vjerodostojnije. 0ri svim pokuajima da se od svjedoka sazna neto vie nego to su oni sami izvijestili slobodno se dosje aju i, javlja se velika opasnost da se dobiju nevjerodostojni odgovori. Neki oevi!i vrlo malo ka"u u prvom slobodnom dosje anju jer misle da su neki detalji nebitni, glupi. C takvim situa!ijama je ponekad potrebno u !ilju istrage 6izvlaiti6 nove detalje, ija vjerodostojnost zbog ve opisanih %aktora ponekad mo"e biti upitna. #o je posebno znaajno kod sugestibilnijih svjedoka )0ogledajte3 Mto je sugestija'.. Naime u poti!anju ispitanika da se prisjete nekih detalja krivine situa!ije mogu se koristiti postup!i i pitanja koji sadr"e razliit stupanj sugestivnosti, a u "elji da se pomogne oevi!u da dade toan iskaz. O utje!aju sugestivnosti pitanja na vjerodostojnost odgovora provedena su brojna istra"ivanja. 0okazalo se da sugestivna pitanja vie utjeu na iskaze o peri%ernim nego o !entralnim aspektima dogaaja.

Bto je sugestijaC Sugestija je pro!es verbalne ili neverbalne komunika!ije u kojoj kod istog pojedin!a ovisi o situa!iji ili stanju u kome se nalazi. #ako je sugestibilnost pove ana u stanju umora ili ako smo zastraeni te to o odreenom sadr"aju manje znamo. Osoba je posebno sugestibilna kad je pod hipnozom. @akle, vidimo da je za pove anu sugestibilnost potrebna 6kritina6 situa!ija, odnosno pojedina! e spremnije prihvatiti sugestiju ako )*. nema vlastiti odgovaraju i mentalni sklop za interpreta!iju dogaaja, ili )2. ako je njegov mentalni sklop tako kruto %iksiran da sugestija automatski pokre e neke dispozi!ije osobe kao to su npr. predrasude, stereotipe ili motive, pa osoba zbog toga ne provjerava situa!iju )$vonarevi , *+-;...

#akoer se pokazalo da ako je oevida! ve u slobodnom dosje anju spomenuo neki detalj, onda je vrlo 6otporan6 na sugestivna pitanja u vezi tog detalja. Mto osoba pro!ijeni viim status ispitivaa, to je podlo"nija sugestivnim pitanjima. @aljnji %aktor koji utjee na sugestibilnost oevida!a je i njihovo uvjerenje o tome koliko se ve zna o krivinom djelu & to pro!jenjuju to znanje viim, to su podlo"niji sugestivnim pitanjima.

52 Jeoma esto sugestija mo"e biti teko zamjetljiva i ispitiva uop e ne mora biti svjestan da neto u njegovom verbalnom ili neverbalnom ponaanju mo"e utje!ati na ispitanika. #ako je u jednom simula!ijskom ispitivanju tonosti identi%ika!ije poinitelja uz pomo niza %otogra%ija li!a, ispitiva dobio uputu da se nasmijei i klimne glavom kad ispitanik doe do odreene %otogra%ije. Iako u tom nizu nije bila %otogra%ija tra"ene osobe, pokazalo se da su ispitani!i znaajno e e oznaili %otogra%ije kod kojih su ispitivai davali neverbalne znake odobravanja. /akav je tek onda mogu i uinak primjedbi koje mo"e dati ispitiva kao npr. 6jeste li ste sigurni'6. Ovaj je uinak posebno prisutan kod onih ljudi koji op enito u so!ijalnim situa!ijama tra"e odobravanje i potvrivanje. C neki situa!ijama, kao kad npr. trebaju u identi%ika!ijskom nizu odrediti poinitelja, njima je jako teko re i3 6ne, ja ne prepoznajem nikoga6, jer misle da e razoarati istra"itelja. Na tonost davanja iskaza mo"e utje!ati i kon%ormizam opa"aa )0ogledajte3 Mto je kon%ormizam'.. #o je posebno prisutno u situa!iji kad je oevida! uo iskaze drugih svjedoka koji nisu u skladu s njegovom originalnom per!ep!ijom i pam enjem. Oevida! u takvoj situa!iji mo"e dati iskaz koji je bli"i iskazu drugih svjedoka nego njegovom originalnom pam enju. #o dovodi u sumnju opravdanost tvrdnje 6bolje je imati deset nego jednog svjedoka6. Best, ukoliko na njihove iskaze nije utje!ao kon%ormizam.

Bto je konfor6i1a6C /on%ormizam 6op enito oznaava priklanjanje uvjerenjima, stavovima ili reak!ijama ve ine, prilagoavanje drutvenim ili grupnim normama & to je posljedi!a podlijeganja stvarnom ili zamiljenom grupnom pritisku, oekivanjima i zahtjevima drugih osoba6 )0etz, *++2, str. *+2.. $bog kon%ormiranja dolazi do istovrsnog ili slinog ponaanja ljudi u mnogim situa!ijama. /ako to mo"emo objasniti' Sastavni dio naeg svakodnevnog iskustva je da ponaanje koje nije u skladu s reagiranjem ve ine mo"e imati za pojedin!a negativne posljedi!e, kao to je npr. odba!ivanje, ismijavanje, prijekor. Od najranijeg djetinjstva uimo da nas drugi ljudi bolje prihva aju kad se ponaamo poput njih. Na podlijeganje pritisku sna"no utjeu razliiti situa!ijski %aktori. /on%ormizam se pove ava u potpuno suglasnoj grupi, grupi koja je za nas ugledna i privlana te ako se negdje ne osje amo dovoljno prihva enima )/ljai , *++2.. @akle, svi smo podlo"ni kon%ormizmu u odreenim okolnostima.

Ellison i 9u!khout )*+,*. navode da na prikupljanje iskaza mo"e jo utje!ati i %enomen poznat u psihologiji kao 6proroanstvo koje samo sebe ispunjava6. Ovaj izraz je trenutno dosta popularan u psihologiji op enito. Odnosi se na injeni!u da se esto ostvare oekivanja ili predvianja nekog pojedin!a ili skupina zato to su se ponaali na nain da stvore uvjete da do takovog ishoda doe, naravno ne zbog toga to imaju posebnu sposobnost prori!anja budu nosti. Fak i u nekim znanstvenim istra"ivanjima

55 naknadno se utvrdilo da je poetna hipoteza utje!ala na prikupljanje podataka i nesvjesno odba!ivanje onih nalaza koji se nisu u nju uklapali, a da istra"ivai uop e toga nisu bili svjesni. @o slinih uinaka mo"e do i i u iskazu oevida!a )kad ne iznose neke detalje krivinog dogaaja jer su im nelogini ili nisu u skladu s njihovim op enitim iskustvom., ali i kod istra"itelja. /ao i kod znanstvenih istra"ivanja, i u kriminalistikoj istrazi hipoteza o nekom dogaaju mo"e pomo i da se naizgled nespojivi poda!i i injeni!e sistematiziraju, ali mo"e dovesti i do toga da se sagledavanje stvarnog znaenja nekih injeni!a ote"a. Iako je pam enje podlo"no promjeni, te promjene se mogu smanjiti tako da se ogranie aktivnosti i okolnosti za koje je poznato da olakavaju integra!iju naknadnih in%orma!ija o dogaaju i originalnog pam enja dogaaja. Ove spoznaje, kao i spoznaje o determinantama per!ep!ije su veoma znaajne za kriminalistiku. Neki kriminalisti ak de%iniraju psihologiju svjedoenja kao granu kriminalistike )Jodineli i 8leksi , *++4... C istra"nom i sudskom postupku ve se koriste ili bi se mogle jednostavno koristiti neke spoznaje koje su neposredno proizale iz pravne psihologije odnosno psihologije svjedoenja. Spomenimo samo neke od njih )Jodineli i 8leksi , *++4D $arevski, *++*D Ellison i 9u!khout, *+,*... 0olaze i od postoje ih spoznaja o pro!esu opa"anja, nikada se ne smije tvrditi )iako to odvjetni!i esto rade. ili oekivati da je svjedok morao spaziti neke injeni!e. $bog toga je potrebno ispitati sve oevi!e nekog krivinog dogaaja. 0ostoje situa!ije kada e svi svjedo!i dobiti netonu sliku )iluziju. stvarnog dogaaja. Stoga suda! treba poznavati izvore i uinke per!eptivnih varki kako bi provjerio istinitost iskaza. $bog poznatog e%ekta protoka vremena na dosje anje, potrebno je uzeti iskaz to neposrednije nakon krivinog dogaaja. 0o"eljno je tra"iti dosje anje od oevida!a, a ne postavljati ve strukturirana pitanja koja sugestibilnog svjedoka mogu navesti da ka"e i neto u to nije siguran. #o je tim vie va"no jer postoji velika izvjesnost da e to kasnije postati dio njegovog pam enja, za koje e biti siguran da je pravo. Stoga bi pitanja trebalo %ormulirati kao 6re!ite sve to ste vidjeli i uli, bez obzira kako vam se neva"nim ini 6. #o je posebno znaajno za istra"ni postupak. Naime, pro!edura na sudu je takva da je postavljanje sugestivnih pitanja malo vjerojatno. C istrazi, u "elji da se to prije rekonstruira dogaaj, postoji puno ve a mogu nost da se postavljaju 6poti!ajna6 pitanja, pitanja koja u sebi ve sadr"e odgovor te da se koristi psiholoki pritisak u dobivanju iskaza. Ctvrivanje identiteta poinitelja koritenjem identi%ika!ijskog niza treba provesti tako da uesni!i u

5; nizu budu to sliniji po vanjskim karakteristikama opisu poinitelja, a da se oevi!ima naglasi da e biti vie identi%ika!ijskih redova. C protivnom na njihov iskaz mo"e utje!ati stav da ih ne bi pozvali na identi%ika!iju da nije uhva ena osumnjiena osoba. #akvo uvjerenje dramatino pove ava vjerojatnost da e netko iz niza biti identi%i!iran kao osumnjiena osoba. 0oznavaju i utje!aj konteksta na tonost per!ep!ije, mogu e je pove ati tonost identi%ika!ije tako da se koristi rekonstruk!ija odnosno stvore uvjeti to sliniji onima kada se dogodilo krivino djelo. Jidimo da, za razliku od poetaka razvoja pravne psihologije kad su se spoznaje o per!ep!iji i pam enju koristile da bi se obezvrijedio znaaj iskaza kao znaajnog initelja donoenja sudske odluke, danas se one koriste da bi se unaprijedila pro!edura uzimanja iskaza u istra"nom i sudskom postupku i tako pove ala vjerodostojnost iskaza, te valjanije pro!ijenila njegova vjerodostojnost nakon to je ve dan.

5-

+. &S#&!&# & (AHA! &S%AZ

C ovom dijelu teksta bit e kratko analizirani neverbalni, verbalni i %izioloki pokazatelji laganja. 0ogledajmo prvo to jest, a to nije laganje. 1aganje je in koji ukljuuje barem dvoje ljudi. Ono je uspjean ili neuspjean pokuaj da se kod druge osobe stvori uvjerenje koje komunikator smatra neistinitim )Jrij, 2444., str. ;.. 1aganje je svjesno i namjerno. 8ko netko zaista vjeruje da je neto do"ivio L vidio, uo, osjetio L ak i ako to ne odgovara stvarnosti, ta osoba ne la"e. @aje pogrean, ali ne la"an, iskaz. C literaturi se mo"e na i podjela na nekoliko vrsta la"i. 0rvo, postoji direktno, pravo laganje, pri kojem osoba koja la"e daje in%orma!ije koje su potpuno razliite iliQi suprotne od onoga to ta osoba smatra istinom. @rugi tip je pretjerivanje, to znai da se injeni!e preuveliavaju. #re i tip la"i je suptilno laganje, pri kojem se injeni!e ili djelomine injeni!e navode na nain da zavedu sluatelja na krivi trag )npr. iskaz 9illa Nlintona o njegovim odnosima s =oni!om 1e?inski.. Gazlozi za laganje mogu biti razliiti3 1. so!a koja la&e &eli ostaviti !olji utisak o se!i ili posti1i neku oso!nu korist. #o ukljuuje3 2. 3. Izbjegavanje kazne 0ostizanje osobne dobiti $ati ivanje sebe od neugodnosti Izbjegavanje priznanja da su napravili neto glupo Stvaranje pozitivnog dojma kod drugih ljudi

so!a koja la&e mo&e nastojati da drugi !olje pro7u ili da postignu do!ro!it )npr. majka so!a mo&e lagati da !i sauvala neki znaajni socijalni odnos )npr. davanje komplimenata

koja la"e da je poinila neko kazneno djelo kako bi zatitila dijete. koji su neiskreni..

!everbalni 1nakovi laganja

0ostoji velik broj istra"ivanja neverbalnih pokazatelja laganjaQvaranja. 8naliza preko *44 takvih istra"ivanja )Jrij, 2444.. dovela je do vrlo znaajnog zakljuka3 NE 0OS#OBI #I0IF8N $N8/Q 0O/8$8#E1B 18I8NB8.

5, Ipak, neki neverbalni pokazatelji se e e pojavljuju kad osoba la"e. #o se zbiva zbog utje!aja tri psiholoka pro!esa koje do"ivljava osoba koja la"e3 pobuivanje emo!ija, sadr"ajna slo"enost la"i i pokuaj kontrole ponaanja )Jrij, 2444.D =emon, Jrij i 9ull, 2447... !mocije #ri emo!ije koje su naje e povezane s laganjem su krivnja, strah te veselje odnosno zadovoljstvo zbog varanja druge osobe. Osobe koje la"u mogu se osje ati krivima zbog toga to la"u, mo"e ih biti strah da e biti uhva ene u la"i ili mogu biti uzbuene zbog toga to imaju priliku nekoga prevariti )=emon, Jrij i 9ull, 2447... Intenzitet tih osje aja ovisi o osobnostiQlinosti osobe koja la"e i o okolnostima. S obzirom na povezanost izmeu emo!ija i tjelesnih reak!ija i ponaanja, krivnja, strah i osje aj uzbuenosti utjeu na ponaanje la"ljiv!a. /rivnja mo"e dovesti do izbjegavanja pogleda. Strah i uzbuenje mogu dovesti do razliitih znakova uzbuenosti kao to su na primjer3 porast broja pokreta ruku, prstiju, nogu, stopalaD ve i broj stanki u govoru i koritenje potapali!a i UpunilaWD pogreke u govoru )ponavljanje reeni!a, promjena u konstruk!iji reeni!e, nedovrene reeni!e, zaplitanje jezika i slino.D izrazi li!a te glas visokog tona odnosno piskutav glas. Sadrajna sloenost 1aganje nije jednostavno. Osoba koja la"e mora smisliti logine i prihvatljive odgovore na mogu a pitanja, izbjegavati da bude sama sebi u kontradik!iji, nastojati da je to to govori u skladu s onim to sugovornik zna ili bi mogao saznati, izbjegavati zaplitanje jezika i slino. Cz to, osobe koje la"u trebaju upamtiti to su ve prethodno rekle tako da budu dosljedne u ponovljenim iskazima. Eksperimentalna istra"ivanja su pokazala da ljudi koji su ukljueni u slo"ene kognitivne zadatke ine vie greaka u govoru, e e koriste 6punila6 u govoru, e e ine stanke i dulje ekaju prije nego daju odgovor. /ognitivna slo"enost takoer dovodi do smanjenja pokreta ruku i nogu i do ve eg izbjegavanja pogleda u oi. /oje je objanjenje toga' Npr. smanjivanje pokreta ruku i nogu je u takvim situa!ijama rezultata toga da u situa!ijama s ve im kognitivnim optere enjem zanemarujemo namjernu neverbalnu komunika!iju. 0ogled u oi ometa pro!esa miljenja, stoga ga osobe koje su pred slo"enim kognitivnim zada!ima izbjegavaju. #o mo"ete lako demonstrirati odnosno do"ivjeti ako pitate osobu to je tono jela za svaki obrok prije tri dana. 8ko pa"ljivo opa"ate ponaanje te osobe dok se pokuava dosjetiti vidjet ete

5+ da ima pogled usmjeren u daljinu i da sjedi ili stoji mirno dok misli o odgovoru. )amjerna kontrola pona'anja Osobe koje la"u se mogu bojati da e se odati svojim ponaanjem. Stoga pokuavaju imati pod kontrolom i smanjiti znakove koji bi ih mogli odati. Oni mogu nastojati ostaviti dojam da su iskreni vie nego to to ine kad govore istinu. Npr. osoba koja pokuava neto prenijeti preko grani!e se nastoji pokazati oputenijom i bezbri"nijom vie nego to bi to bilo uobiajeno za oekivati od putnika koji ide s dugog puta. Ostaviti dojam iskrenosti nije lako. 1judi koji to pokuavaju obino kre u od op epoznatih znanja o neverbalnim ili verbalnim znakovima laganja i vrlo esto pretjeraju u njihovom izbjegavanju. #akoer mogu djelovati emo!ionalno neukljueno. No sve ovo to je reeno o laganju ujedno objanjava zbog ega je teko prepoznati pogrean iskaz. Iako taj iskaz ne odr"ava stvarnost, osoba ga iznosi na nain koji pove ava osje aj uvjerljivosti kod onih koji ga pro!jenjuju. C tabli!i koja slijedi navedeno je na koji se nain kriteriji za analizu valjanosti sadr"aja iskaza mogu koristiti pri pro!jeni laganja3
!everbalno ili verbalno 3onaanje Jisina glasa 0ogreke u govoru 0okreti rukama koji ilustriraju ono to se govori 0okreti rukama ili prstima )bez da se pomiu ruke. Nestrukturirano iznoenje podataka 1ogika struktura /oliina detalja Cklopljenost u kontekst Opisi interak!ije Geproduk!ija razgovora Neuobiajeni detalji Spontane ispravke 0riznavanje 6rupa6 u pam enju Y < zbiva se e e ili je vie za vrijeme laganja zbiva se rjee ili manje za vrijeme laganja Za vrije6e laganja se I Y Y < < < < < < < < < < <

Spoznaje koje su iznesene u ovoj tabli!i sugeriraju da ne postoje znakovi laganje koji se mogu zamijetiti

;4 na li!u. Nova istra"ivanja pokazuju da laganje dovodi do tzv. mikroekspresije na li!u. #o je vezano uz osje aje koji su pobueni laganjem i koji dovode do automatske aktiva!ije mii a li!a, to se ne mo"e lako ili se uop e ne mo"e kontrolirati. $animljivo je pogledati nalaze istra"ivanja u stvarnim "ivotnim situa!ijama. #ako su =ann, Jrij i 9ull )2442.. naknadno analizirali video snimke ponaanja *; osumnjienih osoba tijekom poli!ijskog intervjua. Svi su davali iskaze u vezi tekih kaznenih djela kao npr. silovanje, ubojstvo ili pale". 8naliza je pokazala da osumnjiene osobe nisu pokazivale znakove koji su povezani s nervozom kao npr. izbjegavanje pogleda ili pove ani pokreti ili pove ane poteko e izra"avanja )zamu!kivanje i koritenje rjei!a kao npr. 6ah6, 6hmm6 i slino.. C stvarnosti su oni oitovali e e pauze u govoru i manje su pokretali ruke ili noge. #o ide u prilog zakljuku da sadr"ajna slo"enost i nastojanje samokontrole vie utjeu na ponaanje osobe koja la"e nego emo!ije. Najjai dokaz tome je da je sadr"ajna slo"enost utje!ala na ponaanje osumnjienih vie nego emo!ionalna pobuenost jest to to su manje "mirkali oima. Istra"ivanja su pokazala da nervoza dovodi do pove anog "mirkanja oiju, dok kognitivno optere enje dovodi do smanjivanja "mirkanja odnosno treptanja onih kapaka.

;*

+&. % &#" &*& ZA P OG*"!$ +*" ODOS#O*!OS#& &S%AZA

Jjerodostojnost iskaza se mo"e pro!ijeniti3 *. Csporedbom iskaza s drugim utvrenim injeni!ama 2. O!jenom op e vjerodostojnosti davatelja iskaza 7. 8nalizom sadr"aja iskaza C ovom prilogu posebnu pozornost posvetiti emo analizi sadr"aja iskaza i o!jeni op e vjerodostojnosti davatelja iskaza.

$s3oredba iska1a s drugi6 utvr?eni6 injenica6a

0ri usporeivanju iskaza s drugim utvrenim injeni!ama prvenstveno se koristi logiko zakljuivanje. 0olaze i od toga smatra se da je vjerodostojan onaj iskaz koji3 u skladu je s logikim naelima i znanstvenim spoznajama ne negira istinite stavove u skladu je s utvrenim injeni!ama otklanja kontradik!ije meu ranijim i kasnijim dokazima raniji znatan broj sluajeva statistiki odnosno brojano potvruje sadr"aj iskaza objanjava ili potpunije objanjava nejasne dogaaje.

Procjena o3e vjerodostojnost davatelja iska1a

A. *inost svjedoka Ne postoji niti jedna spe!i%ina osobina koja sama po sebi ukazuje na vjerodostojnost davatelja iskaza 0atoloki la!i L vrlo rijetki.

+. ,otivacija Osobni interes za ishod sudskog postupka Odnos sa strankama u postupku

;2 -. Pona'anje #a vrijeme davanja iska#a Neverbalna komunika!ija L 6govor6 tijela, promjene u strukturi iskaza, prekidi u davanju iskaza 0ovezanost sadr"aja iskaza s pobuenim emo!ijama

%riteriji istinitosti iska1a 8 la>niJ i16iljeni iska1

A. %(unjenost. nela&oda *. $nakovi rezerviranosti odbijanje siromaan sadr"aj iskaza izbjegavanje nejasan i dvosmislen iskaz

2. $nakovi submisivnosti L osoba pokazuje izrazite znakove uva"avanja sugovornika 7. 1ingvistiki znakovi )pogreke u govoru, koritenje potapali!a kao npr. 6uumV6, zaplitanje jezikaV . +. Pretjerivanje 2. $nakovi odlunosti pre!izni detalji kada ih nitko ne oekuje stereotipno i uporno ponavljanje

5. $nakovi drskosti i bezobrazluka ;. NavoenjeQ objanjavanje razloga kad ih nitko ne oekuje -. "ompetentnost -. 0ojednostavljivanje ,. 0rekidi odnosno promjena u strukturi iskaza

;7

a1lo1i 1a laganje
*. Osoba koja la"e "eli ostaviti bolji utisak o sebi ili posti i neku osobnu korist. #o ukljuuje3 Izbjegavanje kazne 0ostizanje osobne dobiti $ati ivanje sebe od neugodnosti Izbjegavanje priznanja da su napravili neto glup Stvaranje pozitivnog dojma kod drugih ljudi

2. Osoba koja la"e mo"e nastojati da drugi bolje prou ili da postignu dobrobit )npr. majka koja la"e da je poinila neko kazneno djelo kako bi zatitila dijete. @avatelj iskaza koji la"e suoava se s dvije poteko e3 *. =ora uvjeriti sudQpravosudne djelatnike da govori istinu. 0okuati e to uraditi koriste i to je mogu e vie detalja. 2. Istodobno ne smije biti 6uhva en6 u la"i. #o je ujedno razlog zbog kojeg osobe koje daju la"ni iskaz daju kratki iskaz. +AH!OK 9itno je utvrditi istinu, a ne 6uhvatiti6 svjedoka u la"i.

;2

% &#" &*& ZA P OG*"!$ +*" ODOS#O*!OS#& &S%AZA

Anali1a sadr>aja iska1a
0ro!jena analize sadr"aja samog iskaza podrazumijeva primjenu niza jasno utvrenih kriterija koje iskaz treba zadovoljiti. #i kriteriji su izvedeni iz saznanja o per!ep!iji, pam enju i iskazivanju. 0ostoji nekoliko takvih sustava kriterija za pro!jene vjerodostojnosti iskaza, no svi su oni razvijeni na temelju rada njemakog pro%esora Cndeuts!ha )*+;-.. i njegove hipoteze da je kvaliteta iskaza o pro"ivljenom ve a od kvalitete iskaza o izmiljenom dogaaju. @anas se ta hipoteza u literaturi esto navodi kao tzv. Cndeuts!hova hipoteza ili 6kognitivna teorija la"i6. 0olaze i od ovih ishodita, godinama se koristio model analize sadr"aja iskaza koji je predlo"io 8rne #rankell *+-2. godine )Slika *.. Slika 1. "riteriji #a procjenu vjerodostojnosti iska#a (/rankell0 1122.)
%riteriji vjerodostojnosti Anali1a strukture Sukladnost uvstava <omogenost %riteriji kontrole (ogino for6alna kontrola /riterij posljedi!a +anjska valjanost /riterij istog oblika Anali1a sadr>aja /ompetentnost Bedinstvenost /riterij niza

0ri tome navedeni kriteriji imaju sljede e znaenje3 Sukladnost uvstava & kad iskaz osim opisa vanjskih zbivanja nekog dogaaja pokazuje i neto od psihikih zbivanja svjedoka. <omogenost & iskaz je vjerodostojan ako sadr"i elemente koji nezavisno opisuju istu okolnost. /ompetentnost & samo osoba koja je zaista opa"ala neko zbivanje mo"e navesti neke spe!i%ine i originalne detalje. Bedinstvenost & u iskazu su opisani neki posebni detalji ili okolnosti koje su zbog samo jednog pojavljivanja jedinstvene. /riterij niza & za razliku od zahtjeva za identinim iskazom, prilikom niza sasluavanja pojavljuju se u iskazu promjene, ali iskljuivo takve koje se mogu objasniti znanjem o pro!esima pam enja.

;5 /riterij posljedi!a & odnosi se na provjeru motiva svjedoka i analizu mogu ih posljedi!a pretpostavljenih motiva. /riterij istog oblika & iskaz nije vjerodostojan ako ima isti oblik kao neki drugi iskaz za koji je utvreno da nije toan. #rankell je ove kriterije pripremio kao pomo psiholozima sudskim vjeta!ima, ali je naglaavao da suda! pri o!jeni vjerodostojnosti iskaza vri i druge analize i provjere. #o je prije svega usporeivanje sadr"aja iskaza s drugim dokazima i utvrenim injeni!ama. $naajno je da ovi kriteriji nisu podvrgnuti eksperimentalnoj provjeri )(egener, *+,+.. #akoer oni ne obuhva aju sve re!entne psihologijske spoznaje koje je potrebno znati pri pro!jeni vjerodostojnosti iskaza oevida!a. #ako npr. uop e ne uzimaju u obzir interak!iju izmeu naina uzimanja iskaza i njegove vjerodostojnosti.

Anali#a sadraja iska#a temeljem kriterija (Steller i "oe3nken0 1141.) /rajem ,4&tih godina skupina njemakih strunjaka, sudskih vjetaka psihologa, razvila je slo"eniji sustav kriterija za analizu sadr"aja iskaza poznat kao Nriterion 9ased Nontent 8nalAsisQStatement JaliditA 8nalAsis )N9N8QSJ8. odnosno 8naliza sadr"aja temeljem kriterijaQ8naliza valjanosti iskaza )u daljem tekstu 8S#/Q8JI. )Steller i /Thneken, *+,+.ab.. =etoda 8JI sastoji se od dva dijela. 0rvi dio metode je primjena postupka 8S#/ u kojem se pomo u *+ kriterija analizira vjerodostojnost izjave. @rugi dio obuhva a obradu kompletnog statusa svjedoka3 biogra%ske podatke )razvojni put., psihike osobine )mentalne sposobnosti, osobine linosti, psihike smetnje. i so!ijalni kontekst svjedokaQ"rtve vezan uz dogaaj. /ao to je ve navedeno, metoda se osniva na Cndeuts!hovoj hipotezi, prema kojoj e se iskaz

svjedokaQ"rtve temeljen na istinitom dogaaju razlikovati u sadr"aju, strukturi i kvaliteti u usporedbi s iskazom koji je neistinit, nauen ili je posljedi!a sugestivnog pam enja ili mate. Sam razvoj ovih kriterija je rezultat neposrednog rada autora u podruju %orenzinog intervjua sa seksualno zlostavljanom dje!om. #ako je npr. =. Steller stalni sudski vjetak na sudu koji je u posljednjih 25 godina vjetaio iskaze zlostavljane dje!e u vie od 544 kaznenih postupaka. No kriteriji za analizu sadr"aja iskaza koji slijede nadilaze primjenu u podruju vjetaenja iskaza zlostavljanog djeteta i danas se koriste u irokom podruju analize valjanosti iskaza neovisno o spe!i%inom sadr"aju.

;; 0ostupak zahtijeva obradu kompletnog statusa svjedokaQ"rtve u to je mogu e kra em roku od nastanka dogaaja, a intervju mora biti voen na nain koji e omogu iti slobodan protok misli. Navode a i sugestivna pitanja moraju se izbjegavati, jer u tim sluajevima ova tehnika nije upotrebljiva. @obro je snimiti intervju i za daljnju analizu koristiti transkripte. Steller i /oehnken )*+,+.. sistematizirali su *+ spe!i%inih kriterija, grupiranih u pet kategorija, ije zadovoljenje ukazuje na stvarno do"ivljeni dogaaj. Nasuprot tome, nepostojanje kriterija u izjavi ne znai nu"no da je izjava la"na. Anali#a sadraja iska#a temeljem kriterija A. %riteriji 1a anali1u o3i5 obilje>ja i1jave *. 1ogina strukturaD loginost izjave 2. Nestrukturirano iznoenje 7. /oliina i opirnost detalja B. %riteriji 1a anali1u s3ecifinog sadr>aj i1jave 2. CklopljenostQpovezanost dogaaja u kontekst 5. Opis interak!ije izmeu sudionika ;. Geproduk!ija razgovora )neobini detalji, krivo protumaeni detalji, detalji koji idu u prilog poinitelju. -. Opis neoekivanih poteko a tijekom dogaaja G. %riteriji 1a anali1u 3osebnosti sadr>aja i1jave ,. Neuobiajeni detalji +. Nepotrebni detalji *4. 0re!izno prijavljeni pogreno interpretirani detalji **. 0ovezane izvanjske aso!ija!ije, prethodni kontakti i odnosi *2. Opis )objanjenje. duevnog stanja davatelja iskaza *7. Objanjenje duevnog stanja poinitelja D. %riteriji 1a anali1u sadr>aj koji se odnosi na 6otivaciju *2. Spontani isprav!i u izjavi *5. 0riznanje nesje anja

;*;. @ovoenje u pitanje dijelova vlastitog iskaza *-. Samo&optu"ivanje *,. Nala"enje isprike za poinitelja ". Procjena detalja s3ecifini5 1a ka1neno djelo *+. @etaljni opis djela Iskaz svjedoka dobiven u kaznenom postupku se podvrgava analizi vjerodostojnosti tako da se kroz navedenih *+ toaka nastoji pratiti tijek misli, nain izra"avanja, koriteni pojmovi i drugi relevantni elementi konkretnog iskaza. /ako ka"e sam Steller )2444.. 6C svojstvu svjedoka iskazivati o pro"ivljenom je naporni kognitivni zadataka. 8ko se pak izmilja dogaaj ili dijelovi dogaaja, dakle kad imamo iskaz koji se ne temelji na per!ep!iji i postoje em pam enju, davatelj la"nog iskaza je pred jo te"im zadatkom nego svjedok koji iskazuje o pro"ivljenom dogaaju. Iz toga slijedi da laganje zahtjeva vie kognitivnog napora od istinitog iskaza. 1a"i trebaju spe!i%inu kognitivnu podrku i kreativnost kako razliiti elementi la"nog iskaza ne bi bili u kontradik!iji. #o dovodi do hipoteze da kvaliteta iskaza koji se temelji na istini je razliita od kvalitete iskaza koji je izmiljenQla"an. IzmiljeniQla"ni iskaz je 6siromaniji6 kvalitete L s manje detalja, s manje slikovitih opisa, s manje samoispravaka V6 Nakon to se izvri pro!jena sadr"aja izjave pomo u 8S#/ kriterija, pro!jenjuju se i poda!i iz drugih izvora3 biogra%ski poda!i, rezultati psihologijskog testiranja, ponaanje tijekom davanja izjave, poda!i koji se tiu nastanka izjave i konteksta prilikom prve izjave, mogu i utje!aji sa strane )utje!aj drugih ljudi iz bli"e okoline ili prijanjih ispitivanja. te poda!i koji se odnose na odnos izmeu "rtve i navodnog poinitelja. 0otrebno je prikupiti to je vie mogu e podataka, kako bi se umanjila vjerojatnost pogrene interpreta!ije pojedinog indikatora. /ao rezultat 8JI postupka strunjak daje pro!jenu u kojem stupnju je izjava vjerodostojna3 nevjerodostojnaD vjerojatno nevjerodostojnaD ne mo"e se odreditiD vjerojatno vjerodostojnaD vjerodostojna. "riteriji #a procjenu istinitosti iska#a (+ender i )ack0 111 .) Gol% 9ender i 8rmin Na!k )*++5.., takoer polaze i od Cndeut!hova hipoteze, priredili su sljede u klasi%ika!iju kriterija za pro!jenu istinitosti iskaza3

;, A. %riteriji koji se odnose na sadr>aj iska1a *. /riterij detalja Navoenje poteko a Navoenje odnosno !itiranje konverza!ije Opisivanje detalja koji su tipini za odreenu vrstu kaznenih djela

2. /riterij individualnosti L opis okolnosti koje je mogla vidjeti samo osoba koja je bila prisutna na odreenom mjestu i odreenoj situa!iji 7. Cklopljenost i povezanost s kontekstom B. %riteriji koji se odnose na strukturu iska1a 2. Ekvivalentnost iskaza Cravnote"enost naina davanja iskaza Cravnote"enost brzine govorenja

5. Spe!i%inost iskaza Inverzija kronolokog redoslijeda pri davanju iskaza Nepotrebni detalji i rijei koje komentari koji Bednoobraznost sadr"aja iskaza

;. Osnovni sadr"aj iskaza ostaje neizmijenjen )prihvatljive su one promjene koje se mogu objasniti uobiajenim promjenama u pam enju. -. 0roirenje iskaza ispunjavanje 6rupa6 u iskazu uzajamno nadopunjavanje )u odnosu na druge svjedoke.

Iako je ova podjela neto novijeg datuma, u svijetu je najpoznatija i naje e se koristi klasi%ika!ija Stellera i /Thnekena iz *+,+. godine.

;+

P &(O) =.
O0IS 0OBE@INI< /GI#EGIB8 8N81I$E S8@GR8B8 IS/8$8
% &#" &*& ZA A!A(&Z$ OPL&' OB&(*"H*A &S%AZA *. 1ogina struktura Iskazi, pogotovo opse"ni, trebaju biti analizirani pod vidom njihove dosljednosti i homogenosti. /riterij homogenosti je ispunjen kad razliiti nezavisni detalji u iskazu opisuju isti slijed dogaaja. Ovaj kriterij ne dovodi u pitanje prisustvo neobinih detalja )kriterij ,. ili neplaniranih poteko a )kriterij -.. 2. Nestrukturirano iznoenje Odnosi se na nain na koji se iznosi opis temeljenih obilje"ja dogaaja. Ovaj kriterij valja primjenjivati samo onda kad je svjedok imao mogu nost dati slobodni iskaz bez ometanja ili postavljanja direktnih pitanja. Jaljan iskaz obilje"ava opis koji nije iznesen u kronolokom redu, u kojem se navode povremene digresije. Finjeni!e nisu navoene sistematino. 9ez obzira na to, iskaz treba zadovoljiti *. kriterij tj. svi elementi, bez obzira na redoslijed i nain kojim su iznoeni trebaju initi loginu !jelinu. 1a"ni ili izmiljeni iskaz u pravilu karakterizira strukturirani nain iznoenje kronolokim redom uz jasno nastojanje svjedoka da uka"e na uzrono posljedine odnose. 7. /oliina i opirnost detalja Je i broj detalja u iskazu je pokazatelj njegove vjerodostojnosti. 0okazalo se da ve ina svjedoka nije u stanju iznijeti veliki broj detalja kad se radi o la"nom iskazu. Jaljani iskaz obilje"ava detaljni opis detalja koji se odnose na mjesto, sudionike i obilje"ja dogaaja. % &#" &*& ZA A!A(&Z$ SP"G&9&,!O) SAD HA* A &S%AZA 2. Cklopljenost dogaaja u konteksta Sadr"aj iskaza je UusidrenW u situa!iji. 0ostoji povezanost vremena i mjesta koja se odnosi na navike, svakodnevni "ivot, odnose u obitelji i slino. 5. Opis interak!ije meu sudioni!ima Odnosi se na opis uzajamnih interak!ija i reak!ija "rtve i poinitelja. ;. Geproduk!ija razgovora

-4 Odnosi se na opis dijaloga izmeu "rtve i poinitelja ili poinitelja s drugim ljudima. 0osebnu te"inu ima ukoliko svjedok navodi rijei i nain govora koje su tipine za poinitelja ili koje su inae neuobiajene. Ckoliko "rtva zadovolji ovaj kriterij automatski je zadovoljila i peti kriterij. -. Opis neoekivanih poteko a tijekom dogaaja Gaspon tih poteko a se kre e od nepredvienog prekidanja do spontanog prekida prije nego je logiki zavren neki in.

% &#" &*& ZA A!A(&Z$ POS"B!OS# SAD HA*A &S%AZA ,. Neuobiajeni odnosno jedinstveni detalji S obzirom da neuobiajeni detalji imaju malu izvjesnost pojavljivanja ne mo"e se oekivati da e se pojaviti u izmiljenom iskazu. Odnosi se na obilje"ja iskaza koja pridonose njegovoj konkretnosti i "ivotnosti. +. Nepotrebni detalji @etalji koji nisu nu"ni za optu"bu poinitelja ali su opisani u kontekstu dogaaja se smatraju znakom valjanosti iskaza. 0retpostavlja se da osoba koja la"e ne e razmiljati o nebitnim, suvinim detaljima *4. 0re!izno prijavljeni pogreno interpretirani detalji Ovaj kriterij se posebno odnosi na iskaz djeteta. /onkretno kad dijete navodi aktivnosti ili detalje koje ne razumije, ali ih razumije osoba koja uzima iskaz. **. 0ovezane izvanjske aso!ija!ije, prethodni kontakti i odnosi Svjedok navodi opise drugih dogaaja ili razgovora koji su logiki povezani sa situa!ijom o kojoj se daje iskaz. *2. Opis )objanjenje. duevnog stanja davatelja iskaza Svjedok navodi opis osje aja, razmiljanja, odluka o odreenom ponaanju. @odatni znak vjerodostojnosti je kad osoba opsuje primjene u osje ajima tijekom odvijanja dogaaja. *7. Objanjenje duevnog stanja poinitelja Svjedok navodi tjelesne reak!ije poinitelja L znoj, !rvenilo V koje ukazuju na duevno stanje.

-* % &#" &*& ZA A!A(&Z$ SAD HA*A %O*& S" OD!OS" !A MO#&+AG&*$ *2. Spontane ispravke Svjedok tijekom iskaza daje ispravke koje upu uju na bolje dosje anje nekih detalja ili dosje anje novih detalja. $a razliku od toga osoba koja daje la"ni iskaz nastoji ostaviti dobar dojam i ne dovoditi u pitanje svoju vjerodostojnost naknadnim isprav!ima ili nadopunama. *5. 0riznanje da se neega ne sje a Isto kao pod *2. *;. @ovoenje u pitanje dijelova vlastitog iskaza Svjedok se sam pita da li se dobro sje a nekih dijelova dogaaja. Npr. navodi da je bio zbunjen ili pospan kad se dogaaj poeo zbivati i slino. *-. Samooptu"ivanje Svjedok navodi neke okolnosti ili detalje koje njoj ili njemu ne idu u prilog. Npr. ka"e 6nisam mu trebala vjerovati. Ostavio je na mene jako dobar dojam, ni sama danas ne znam zbog ega6 *,. Nala"enje opravdanja za poinitelje Svjedok opisuje okolnosti "ivotnog puta ili situa!ije u kojoj se naao poinitelj kao olakotne okolnosti. P OG*"!A D"#A(*A SP"G&9&,!&' ZA %AZ!"!O D*"(O *+. @etaljni opis kaznenog djela Svjedok daje opis izvrenja kaznenog dijela koji je u skladu s spe!i%inim znanjima o toj vrsti kaznenih djela, ali ne i u skladu sa stereotipnim uvjerenjima o ponaanju pri vrenju spe!i%inog kaznenog djela.

-2

(&#" A#$ A
8imovi , =. )*+,-. 0sihologija zloina i suenja. 9eograd3 Suvremena administra!ija. 8jdukovi , @. i 8jdukovi , =. )*++*. 8lternativne sank!ije3 putovi smanjenja zatvorske popula!ije. 0enoloke teme, ; )*&2. 2-&5;. 9anuazizi, 8. i =ovahedi, S. )*+-5. Interpersonal dAnami!s in a simulated prison3 8 methodologi!al analAsis. 8meri!an 0sA!hologist, 74 )2., *52&*;4. 9artol, N.G. )*+,7. 0sA!hologA and 8meri!an la?. 9elmont3 (ads?orth 0ublishing NompanA. 9ender, G. i Na!k, 8. )*++5.. #atsa!hen%eststellung vor Ieri!ht. =>n!hen3 N.<. 9e!kZs!he Jerlagsbu!hhandlung. 9o?eres, I.<. i /arlin, =.9. )*+-2.. @epth o% pro!essing o% %a!es and re!ognition memorA. Bournal o% 8pplied 0sA!hologA, ;;, 7;2&7-4. 9u!khout, G. )*+-2.. EAe?itness testimonA. S!ienti%i! 8meri!an, 27* );., 27&7*. 9u!khout, G. )*+-;.. 0sA!hologA and eAe?itness identi%i!ation. 1a? and 0sA!hologA Gevie?, 2, -5&+*. 9ujas, $. )*+,*. Cvod u metode eksperimentalne psihologije. $agreb3 Mkolska knjiga. 9ull, G., 9ustin, 9., Evans, 0., i Iahagan, @. )*+,5.. 0sA!hologA %or poli!e o%%i!ers. Ne? Hork3 (ileA K Sons. Nampbell, @.#. i Goss, <.1. )*+;,. #he Nonne!ti!ut !ra!kdo?n on speeding. 1a? and So!ietA Gevie?, 7, )*. 77&57. Nli%%ord i <ollin )*+,*.. E%%e!t o% the tApe o% in!ident and the number o% prepertrators on eAe?itness memorA. Bournal o% 8pplied 0sA!hologA, ;;, 752&75+. @e%%enba!her, /. )*+,4.. EAe?itness a!!ura!A and !on%iden!e3 Nan ?e in%er anAthing about their relationship. (aM N 'u6an Be5avior, 2, 2*2&222. @ion, /./. )*+-2. 0hAsi!al attra!tiveness and evaluation o% !hildrenZs transgressions. Bournal o% 0ersonalitA and So!ial 0sA!hologA, 22 )2., 24-&2*7. Elison, /.(. i 9u!khout, G. )*+,*. 0sA!hologA and !riminal justi!e. Ne? Hork3 <arper K Ga? 0ublisher. :arrington, @.0., Ohlin, 1.E. i (ilson, B.[. )*+,;. Cnderstanding and !ontrolling !rime3 #o?ard a ne? resear!h strategA. Ne? Hork3 Springer&Jerlage. <all, @.:. i 1o%tus, E.:. )*+,2.. Gesear!h on eAe?itness testimonA3 Ge!ent advan!es and !urrent !ontroversA. C3 =ueller, @.B., 9la!kman, @.E. i Nhapman, 8.B. 0sA!hologA and la?, Nhi!hester3 (ileA K Sons, *++&2*7.

-7 <aneA, N. )*+,4. 0sA!hologA and legal !hange3 On the limits o% a %a!tual jurispruden!e. 1a? and <uman 9ehavior, 2, *2-&244. <oro?itz, I.8. i (illging, #.E. )*+,2. #he psA!hologA o% la?3 Integrations and appli!ations. 9oston3 1ittle, 9ro?n and NompanA. /alven, <., Br. i $eisel, <. )*+;;. #he 8meri!an jurA. 9oston3 1ittle, 9ro?n. /err, N.1. i 9raA, G.=. )*+,2. #he psA!hologA o% the !ourtroom. Ne? Hork3 8!ademA 0ress. /ette, I. )*+,-. Ge!htspsA!hologie. (ien3 Springer&Jerlage. /ljai , S. )*++2.. 0ojedina! u drutvu. C3 Mverko, 9. )ur.. 0sihologija, $agreb3 Mkolska knjiga, *-7&*+2. /olesari , J. )*++2.. Osjeti i per!ep!ija. C3 Mverko, 9. )Cr.. 0sihologija. $agreb3 Mkolska knjiga, 77&5;. /oneni, J. i Ebbesen, E. )*+,2. #he !riminal justi!e sAstem. San :ran!is!o3 :reeman. /uehen, 1. )*+-2.. 1ooking do?n the gun barrel3 0erson per!eption and violent !rime. 0er!eptual and =otor Skills, 7+, **5+&**;2. 1e?is, @.B. )*+-+.. 0sA!hobiologA o% a!tive and ina!tive memorA. 0sA!hologi!al 9ulletin, ,;, *452&*4,7. 1o%tus, E.:., =iller, @.I. i 9urns, <.B. )*+-,.. Semanti! integration o% verbal in%ormation into a visual memorA. Bournal o% E\perimental 0sA!hologA3 <uman 1earning and =emorA, 2, *+&7*. 1o%tus, E. )*+-+.. EAe?itness testimonA. Nambridge, =ass3 <arvard CniversitA 0ress. 1oh, (.@. )*+,2. So!ial resear!h in the judi!ial pro!ess3 Nase, readings and te\t. Ne? Hork3 Gussell Sage :oundation. =!Nord, B. )*+-,. 8 thirtA&Aear %ollo?&up o% treatment e%%e!ts. 8meri!an 0sA!hologist, 77, 2,2& 2,+. =edi , E. )*+,2. :a!ijalna %izika privlanost i atribu!ija krivi!e i uspjeha. @iplomski rad, Gijeka3 Sveuilite u Gije!i, 0edagoki %akultet, $avod za psihologiju. =edi , E. )*+,;. :a!ijalna %izika privlanost i atribu!ija krivi!e. $bornik radova 6@ani psihologije ,56, $adar3 :ilozo%ski %akultet, Odsjek za psihologiju, 7**&7*-. =elton, I.9., =onahan, B. i Saks, =.B. )*+,-.. 0sA!hologist as la? pro%essor. 8meri!an 0sA!hologist, 22 )5., 542&54+. =emon, 8. Jrij, 8. i 9ull, G. )2447... 0sA!hologA and la?3 #ruth%ulness, a!!ura!A and !redibilitA. Nhi!hester3 Bohn (ileA K Sons.

-2 =iller, (.9 )*+;-. #he%t behavior in !itA gangs. C3 /lein, =.(. )Ed.. Buvenile gangs in !onte\t3 #heorA, resear!h and a!tion, Engle?ood Nli%%s, N.B.3 0rentin!e <all. =iller, @.I. i 1o%tus, E.:. )*+-;.. In%luen!ing memorA %or people and their a!tions. 9ulletin o% 0sA!honomi! So!ietA, -, +&**. =onaham, B. )Cr.. )*+,4. (ho is the !lient' (ashington, @.N.3 8meri!an 0sA!hologi!al 8sso!iation. =ueller, @.B., 9la!kman, @.E. i Nhapman, 8.B. )*+,2.. 0sA!hologA and la?. Nhi!hester3 (ileA K Sons. Nietzel, =.#. i @illehaA, G.N. )*+,;. 0sA!hologi!al !onsultation in the !ourtroom. Ne? Hork3 0ergamon 0ress. Novosel, 0. )*++*.. /omunika!ija. C3 /olesari , J., /rizmani . =. i 0etz, 9. )Cr.. Cvod u psihologiju. $agreb3 Ira%iki zavod <rvatske. Ostrov, E. )*+,;. 0oli!eQla? en%or!ement and psA!hologA. 9ehavioral S!ien!es K the 1a?, 2 )2., 757&7-4. 0ejak, J. )*+,*.. 0sihologija saznavanja. Sarajevo3 Svjetlost. 0etz, b. )Cr.. )*++2. 0sihologijski rjenik. $agreb3 0rosvjeta. 0etz, 9. )244*.. Cvod u psihologu. 0sihologija za nepsihologe. Bastrebarsko3 Naklada Slap. 0o?ers, E. K (itmer, <. )*+5*. 8n e\periment in the preventing delin]uen!A. Ne? Hork3 Nolumbia CniversitA 0ress. S!hlegel, B.<. )*+-+. 8meri!an legal realism and the empiri!al so!ial s!ien!es3 :rom the Hale e\perien!e. 9u%%alo 1a? Gevie?, 2,, 25+&5,, )prema 1oh, *+,2.. Seitz, (. )*+,7. /riminal und Ge!htspsA!hologie3 Ein <andbu!h in S!hl>sselbegri%%en. =>n!hen3 Crban K S!h?arzenberg. Silberman, N.E. )*+-,.. Nriminal violen!e and !riminal justi!e. Ne? Hork3 Gandom <ouse. Sigall, <. i Ostrove, N. )*+-5. 9eauti%ul but dangerous3 E%%e!ts o% O%%ender attra!tiveness and nature o% the !rime on juridi!al judgment. Bournal o% 0ersonalitA and So!ial 0sA!hologA, 7* )7., 2*4&2*2. Sherman, 1.(. i 9erk, G.8. )*+,2. #he spe!i%i! detrrent e%%e!ts o% arrest %or domesti! assault. 8meri!an So!iologi!al Gevie?, 2+, 2;*&2-2. Steller, =. i /Thnken, I. )*+,+.. Nriteria&based statement analAsis. C3 Gaskin, @.N. )ur.. 0sA!hologi!al methods in !riminal investigation and eviden!e. Ne? Hork3 Springer 0ublishing NompanA 2*-&225.

-5 Summers, B., 9orland, 9. i (alker, <. )*+,;.. 0sA!hologA3 8n introdu!tion. Ne? Hork3 (ileA K Sons. Supek, G. )*+,*. Ispitivanje javnog mnijenja. $agreb3 SN 1iber. #abakovi , ^. )*+,;. =iljene uboji!a o utvrenim injeni!ama i njihovoj krivnji. 0enoloke teme, * )*&2., 75&2,. #abakovi , ^., Suanj, $. i #urinovi , 0. )*++*. =iljenje graana o veliini kazne u %unk!iji vremena. 0enoloke teme, ; )*&2., +*&+;. #ompkins, 8.B. i Oglo%%, B.G.0. )*++4. #raining and !areer options in psA!hologA and la?. 9ehavioral S!ien!es and the 1a?, , )7., 245&2*;. #rankell, 8. )*+-2.. GeliabilitA o% eviden!e. Sto!kholm3 9e!kmans. Cndeuts!h, C. )*+;-.. :orensis!he 0sA!hologie. <andbu!h der 0sA!hologie. Ioettingen3 <ogre%e. Jidmar, N. )*+-+. #he other issues in jurA simulation resear!h3 8 !ommentarA ?ith parti!ular re%ere!e to de%endant !hara!ter studies. 1a? and <uman 9ehavior, 7 )*., +5&*4;. (eiten, (. i @iamond, S.S. )*+-+. 8 !riti!al revie? o% the jurA simulation paradigma, #he !ase o% de%endant !hara!teristi!s. 1a? and <uman 9ehavior, 7 )*., -*&+2. (egener, <. )*+,+.. EAe?itness testimonA3 Introdu!tion. C3(egener, <., 1oesel, :. i <ais!h, B. )Cr.. Nriminal behavior and the justi!e sAstem3 0sA!hologi!al perspe!tive. Ne? Hork3 Springer&Jerlag, 2**&2*;. (egener, <., 1oesel, :., i <ais!h, B. )Cr.. )*+,+. Nriminal behavior and the justi!e sAstem. Ne? Hork3 Springer&Jerlage. (ells, I.1. i =urraA, @.=. )*+,7.. (hat !an psA!hologA saA about the Neil v. 9iggers !riteria %or judging eAe?itness a!!ura!A. Bournal o% 8pplied 0sA!hologA, ;,, 72-&7;2. (rightsman, 1.S. )*+,-. 0sA!hologA and the legal sAstem. =ontereA, N83 9rooksQNoole 0ublishing NompanA. (ells, I.1. )*+-,. 8pplied eAe?itness&testimonA resear!h3 SAstem variables and estimator variables. Bournal o% 0ersonalitA and So!ial 0sA!hologA, ;,, 72-&7;2. $amble, E. i 0orporino, :.B. )*+,,. Noping, behavior, and adaptation in prison inmates. Ne? Hork3 Springer&Jerlage. $arevski, 0. )*++*.. 0am enje i vjerodostojnost svjedoenja. 0enoloke teme, ; )*&2., 5-&--. $arevski, 0. )*++2.. 0sihologija pam enja i uenja. Bastrebarsko3 Naklada Slap.

-; $eisel, <. i @iamond, S.S. )*+-;. #he jurA sele!tion in the =it!hell&Stans !onspira!A trial. 8meri!an 9ar :oundation Gesear!h Bournal, ,-, *5*&*-2. $vonarevi , =. )*+-;.. So!ijalna psihologija. $agreb3 Mkolska knjiga.