LINGUA MONTENEGRINA, god. VI/1, br. 11, Podgorica, 2013.

Institut za crnogorski jezik i knjievnost

Ivana BULJUBAI (Osijek) Tina VARGA OSWALD (Osijek) Filozofski fakultet Sveuilita J. J. Strossmayera u Osijeku ivana.buljubasic@gmail.com tvarga@ffos.hr

UDK 821.131.1.09-31Kalvin I. UDK 821.163.4.09-31Horvat J. Izvorni nauni rad

PARALELNA TUMAENJA NEVIDLJIVIH GRADOVA ITALA CALVINA I VILIKONA JASNE HORVAT

Paralelna tumaenja dvaju postmodernistikih romana Nevidljivih gradova Itala Calvina i Vilikona Jasne Horvat potvruju nekoliko postmodernistikih odrednica unutar teorijskog okvira Briana McHalea. Osim ontoloke strukture obaju romana, na stoji se prikazati narativna, tvorbena i kombinatorika struktura. Knjievni postupci koji doprinose njihovoj izgrad nji su: intertekstualnost, autoreferencijalnost, toposi, mrea, lematizacija. Okosnicu oba romana ini zajedniki intertekst koji namee i zajednike likove, ali razliitu tematsko-motivsku kompoziciju. Autoreferencijalnost se u Nevidljivim gradovima iitava najprije kroz metafore atlasa, aha i odraza, dok u Vilikonu postoji autoreferencijalni okvir u ijem je fokusu rukopis samog romana te metafora mree. U oba romana analiziraju se postmodernistiki toposi poput zrcala, labirinta, mape, putovanja, leksikona, mree, i dr. Iako se veina knjievnih postupaka podudara u oba romana, klju za interpretaciju zabiljeen u Vilikonu predstavlja novinu u odnosu na Nevidljive gradove. Kljune rijei: Italo Calvino, Jasna Horvat, postmodernizam, ontoloko-narativna struktura, kombinatorika-tvorbena struktura.

[...] tko smo mi, tko je svaki od nas ako ne kombinatorika iskustva, informacija, proitanih knjiga, imaginacije? Svaki je ivot enciklopedija, knjinica, inventar predmeta, uzorak stilova, gdje sve neprestano moe biti iznova pomijeano i rasporeeno na sve mogue naine. Italo Calvino, Amerika predavanja
377

Ivana BULJUBAI & Tina VARGA OSWALD

1. Uvod Posljednjih se etrdesetak godina konstantno vode rasprave i pie o postmodernoj kulturi, dobu pluralizma te razvoja multikulturalnosti koji se iz domene kulture i naina ivljenja preslikavaju i na umjetnike produkcije. S obzirom na takav tranzicijski proces u umjetnosti dolazi do relativizacije poj ma poetikog jer dolazi do naruavanja granica izmeu razliitih umjetnosti, visoke umjetnosti i popularne kulture, ali i izmeu umjetnikog i teorijskog (uvakovi, 2005: 459). Budui da ne postoji jedna dominantna knjievna paradigma, i umjetnika uope, u postmodernizmu dolazi do razvitka razliitih knjievnih koncepcija i modela. Nevidljivi gradovi (1972) Itala Calvina nastali u sredinjem dijelu njegove kozmike (stvaralake) faze, izmeu Kozmikomika (1965) i T s nulom (1967) i Dvorca ukrianih sudbina (1973), najavljuju Calvinovo kombinatoriko razdoblje, u kojemu dvije tijesno povezane lingvistike grane semiotika i strukturalizam izravno zadiru u strukturu i organizaciju pripovijedanja (Peruko 1998: 146). Njima se unutar teorije knjievnosti nastoji objasniti meuovisnost elemenata u sinkronijskim presjecima, za razliku od dijakronijskog istraivanja odvojenih elemenata. Unutar takvog teorijskog okvira Calvinov se roman Nevidljivi gradovi1 gradi oko likova Marka Pola2 i Kublaj-kana te njihova dijaloga na temelju dokumentirane povijesti koju ini intertekst zapisan u Polovom putopisu Milion. Viestruko kodirana te kstualna mrea svoj produetak dobiva u romanu Vilikon (2012) Jasne Horvat kroz intertekst kojeg predstavljaju Calvinovi Nevidljivi gradovi odnosno kroz
1

Postavlja se pitanje jesu li Nevidljivi gradovi roman ili zbirka novela. Naime, u postmodernistikoj knjievnosti granice izmeu anrova postaju fluidne te dovode do odluujue igre jednog anra protiv drugog (Hutcheon, 1988: 9). Ovakva problematina igra otvara pitanje anrovske odrednice s obzirom da i sam Calvino kae: Okuao sam se i u jo kraim sastavcima, s jo saetijim pripovjednim razvojem, neto izmeu poune basne i petit-pomeen-prose, i to u djelu Citat invisibili, kao i u opisima u Palomaru (Calvino, 2002: 60). Tatjana Peruko (2000) o Nevidljivim gradovima pie kao o knjizi ili djelu, ne spominjui nikakve naznake anrovske odreenosti, dok Nino Raspudi u jednoj reenici naznauje da je rije o gradovima iz mate kojima Polo daje statine i lirske opise u obliku kratkih fragmenata (Raspudi, 2006: 155), no ne razmatra o kojem se tono anru radi. S obzirom na idealnu strukturu novele koju prema Solaru nalazimo u Boccacciovu Dekameronu (Solar, 2004: 330), Nevidljivi se gradovi mogu tumaiti i kao novele, odnosno crtice (budui da one imaju vrlo kratki oblik, lirske opise uz slikovite izraze) u ciklusu. Nevidljivi gradovi imaju okvir dijalog Marka Pola i Kublaj-kana unutar kojega se javlja Markovo pripovijedanje fragmentarnih nizova o gradovima. Ta okvirna pria ima funkciju dranja na okupu nanizane crtice te mogunost formalne organizacije djela, iako, navodi Peruko, takva tradicionalna pripovjedna struktura nije osobitost Clavinova opusa (Peruko, 2000: 283). Iako se u prijevodu Nevidljivih gradova pojavljuje oblik Marco, a ne Marko, u radu e se radi dosljednosti preuzeti kroatizirani oblik.

378

Paralelna tumaenja Nevidljivih gradova Itala Calvina i Cilikona Jasne Horvat

intertekstualnu referencu na Polov Milion. Odnos strukturalizma i semiotike potvruje se i u ranijim Horvatiinim romanima poput Aza (2009), Bizarija (2009) i Aurona (2011). 2. Pitanje ontoloke dominante i narativnih postupaka Odreujui odnos modernizma i postmodernizma Brian McHale pre u zima pojam dominante Romana Jakobsona kojim uspostavlja poredak vanosti ovih i onih tekstova. Po njegovom je razmatranju modernistika dominanta epistemoloka, dok je postmodernistika ontoloka. Pitanja koja se otvaraju u modernizmu s obzirom na epistemoloku dominantu se preteno odnose na interpretaciju svijeta oko nas: istine, privida, smisla i slinog. Pitanja pak koja se odnose na postmodernizam s obzirom na ontoloku dominantu usmjerena su na ontologiju teksta samoga ili ontologiju svijeta koji tekst projicira. To su pitanja poput sljedeih: to je svijet? Kakvi svjetovi postoje? Kako su konstituirani i kako se razlikuju? to se dogaa kada se razliite vrste svjetova sueljavaju ili kada su granice svjetova prekrene? Na koji nain egzistira tekst i na koji nain egzistira svijet (ili svjetovi) koji je projiciran? Kako je projicirani svijet strukturiran? (McHale 1987: 10).3 S obzirom na ontoloku dominantu koja prevladava u postmodernizmu te pitanja koja ona namee, najei postupak labavljenja i krenja jasnih ontolokih granica jest kratki spoj (Lodge, 1988) koji omoguava umnaanje svjetova, odnosno stvaranje svjetova moguih i/li nemoguih unutar postojeih. Propitujui fikcio nalnost drugih svjetova i odvojenost svjetova od stvarnoga, McHale uvodi pojam heterokozam koji usko povezuje s ontolokom dominantom. Primjer koji navodi je pojavljivanje stvarnih povijesnih osobnosti u fikciji, no ne kao inkorporiranih, ve kao enklave ontoloke razlike u inae ontoloki homogenom fikcionaliziranom heterokozmu (McHale, 1987: 28). Nastavljajui se na pitanja fikcionalnosti svjetova, McHale takoer preuzima Foucaultov pojam heterotopije koji predstavlja pluralnost zbilje, odnosno mogunost prostora u koji se smjetaju mogui, nemogue pa ak i meusobno iskljuujui svjetovi (isto: 4344). 2.1. Ontoloko-narativna struktura Nevidljivih gradova Itala Calvina Nevidljivi gradovi predstavljaju pluralizam moguih svjetova koji se ogledaju kroz pluralizam gradova koje u razgovoru Marko Polo doarava Kublaj-kanu. Naime, rije je o romanu u kojemu Marko Polo Kublaj-kanu
3

Sve parafraze iz studije B. McHalea s engleskog prevela I. B.

379

Ivana BULJUBAI & Tina VARGA OSWALD

pripovijeda o svojim putovanjima kroz njegovo Carstvo. Pripovijedajui Kanu Marko ne zaboravlja da Kan vrlo dobro poznaje svoje Carstvo te pripovijedanje o gradovima Carstva zainjava mnogim gradovima koje Kan ne pozna. Rije je o gradovima koji vie ne postoje, gradovima iz budunosti, izmiljenim i nevidljivim gradovima kojima Marko stvara novi atlas Carstva. Budui da u romanu dominira upravo problematiziranje ontoloke dominante, valja shematski prikazati narativne postupke kojim se ona tvori i rasipa. Shema 1. Ontoloko-narativna struktura Nevidljivih gradova

Naratoloki okvir Nevidljivih gradova ine pripovjedai i pripovije danje u tekstu. Dva su pripovjedaa zamijeena u romanu, sveznajui pripovjeda koji donosi dijalog Kublaj-kana i Marka Pola te Marko Polo koji pripovijeda o pedeset i pet gradova. Takva narativna struktura omoguava otvaranje onotloke dominante. Njezino se krenje strukture moe tumaiti posebnom vrstom prostornosti heterotopijom, zbog koje dolazi do stvaranja meusvjetova, postmodernistike prakse koju McHale naziva zona (McHale, 1987: 44). On objanjava kako je Kanovo Carstvo heterotopija, radikalno diskontinuirana i nedosljedna, koja suprotstavlja svjetove nespojivih struktura (isto: 44). Meuprostor, odnosno zona, moe se (de)konstruirati knjievnim postupcima supostavljanja, interpolacije, preslojavanja i pogrjenog prepisivanja (isto: 45). U Nevidljivim gradovima ontoloka se pitanja o svjetovima
380

Paralelna tumaenja Nevidljivih gradova Itala Calvina i Cilikona Jasne Horvat

otvaraju pomou knjievnih postupaka supostavljanja, interpolacije i pre slojavanjem. Prostor Kanova Carstva tako se (de)konstruira interpolacijom, odnosno umetanjem kojim je mogue da se unutar poznatog prostora Kanova Carstva nau i gradovi za koje on prije nije uo. Marko Polo pripovijedanjem umee i dopisuje u njegov atlas njemu do sada nepoznate, ali i nevidljive gradove. Na interpolaciju se izravno dovezuje postupak preslojavanja jer na postojee, ucrtane prostore Kanova atlasa Marko preslojava i ucrtava druge, imaginarne prostore, koji zajedno ine heterotropiju, spoj Kanovih i Markovih svjetova, a to dovodi do stvaranje zone. Metafora atlasa koja se javlja u romanu prikazuje heterotopiju Kanova Carstva (Peruko, 2000: 60): Veliki kan posjeduje atlas iji crtei prikazuju itavu Zemljinu kuglu, kao i kontinent po kontinent, granice najdaljih kraljevina, putovanje brodova, obrise obala, planove najznamenitijih metropola i najbogatijih luka. [...] Atlas prikazuje i gradove za koje ni Marco ni geografi ne znaju postoje li i gdje se nalaze, no koji nisu mogli izostati meu oblicima moguih gradova... (Calvino, 1998: 118) Atlas u romanu, karakteristini topos postmodernistike knjievnosti4, predstavlja katalog prostora, i prostor Kanova Carstva i prostor Markovih gradova, zbir svih postojeih svjetova, prolih, sadanjih i buduih. Takav katalog postmodernistiki je pokuaj popisivanja, spremanja i sistematiziranja iskustva, doivljaja, informacija. On predstavlja ureenje svijeta i njegovu kontrolu.5 S obzirom na takvu tvorbenu strukturu Nevidljivih gradova i kombinatoriko slaganje gradova po poglavljima, atlas se moe itati kao autometapoetiki signal. On signalizira da i tekst pokuava katalogizirati zadane objekte s obzirom na neka pripisana obiljeja, odnosno sistematizirati gradove po poglavljima s obzirom na njihovu tematiku. No, konaan je popis nemogue napraviti, on se uvijek umnaa, iri i biva sve pluralnijim. Stoga su i itanja i interpretacije teksta mnogostruke, a zakljuci razgranati.
4

Douwe Fokkema nabraja neke topose, odnosno lekseme, koji su najee upotrebljivani i isticani u postmodernistikoj knjievnosti: zrcalo, labirint, mapa, putovanje, enciklopedija, reklama, televizija, fotografija, novine, mrea, reetka, utvrda (usp. Raspudi, 2006: 138, 151). O vanosti tog leksema govori i naslov zbirke manifesta i programskih tekstova grupe Oulipo, kojoj se Calvino kao vanjski lan pridruuje 1973, izdane 1981. Atlas de littrature potentielle. Zanimljivo je stoga to se u Atlasu nalazi i Calvinov tekst Prose et anticombinatoire. Tatjana Peruko navodi kako Calvino ne odustaje od poimanja funkcije knjievnosti kao 'kritike svijeta' (Peruko, 2000: 275) pa je tako opravdano itati Nevidljive gradove kao pokuaj ureenja svijeta i njegovo kontroliranje, osobito uzimajui u obzir tvorbenu strukturu romana.

381

Ivana BULJUBAI & Tina VARGA OSWALD

Uz metaforu aha koja e biti podrobnije objanjena u poglavlju o tvorbenoj strukturi, u Calvinovim Nevidljivim gradovima pojavljuje se metafora odraza koja implicira zrcalo koje se pridruuje popisu postmodernistikih toposa, a predstavlja konani simbol narcisoidne autoreferencijalnosti (Nemec, 1993: 122).6 S obzirom na to da se u narativnoj strukturi teksta zrcale svi prikazani svjetovi i sam tekst, logino je da takav postupak demistificira prirodu knjievnosti kao zrcaljenje realnosti i u fokus stavlja prirodu fikcionalnosti teksta. Razgovarajui s Markom o putovanjima Kan ga pita zato se putova nja odvijaju uvijek u prolosti i moe li putovanjem pronai svoju budunost na to mu Marko odgovara: Drugdje je odraz u negativu (Calvino, 1998: 27). Eksplicirajui da su njegova putovanja samo odrazi, Marko samosvjesno upuuje na fikcionalnost svojih svjetova. Negativ podrazumijeva postojanje pozitiva, odnosno odraza pa se takva binarnost moe tumaiti kroz strukturalni dualitet u djelu (Peruko, 2000: 293). Budui da je negativ svojevrstan prototip objekta stvoren radi njegovih daljnjih reprodukcija, drugdje opisivani gradovi samo su reprodukcije prototipnog grada Venecije (usp. Calvino, 1998: 74). Pored ovih postupaka daljnje tumaenje romana valja opet povezati s pojmom heterotopije koji se odnosi na umnaanje svjetova. Kod umnaanja ne treba zaboraviti ni knjievni postupak kineskih kutija koje komplicira ontoloki horizont (McHale, 1987: 112). Rije je o postupku kojeg je nazvao Mario Vergas Llosa kod kojeg umee u cjelinu dio, ali taj dio nije sa cjelinom u odnosu slinosti ve logike veze analogije, suprotnosti, interpretacije ili antiteze. Umnaanje svjetova nije samo na onoj razini koja je vidljiva u razlici prostora vidljivog Carstva i Markovih gradova ve i na razini cijelog teksta u kojemu se gradovi umnaaju sve dok kombinatorikim preslagivanjem ne dou do posljednjeg, pedeset i petoga grada. Umnaaju se oni i meusobno jer svaki kao da je preslika onog prvog (usp. Peruko, 2000: 292), a svi su konano mogue, imaginarne verzije Markove Venecije: Da bih razlikovao osobine drugih gradova, moram krenuti od nekog poetnog grada koji se onda podrazumijeva. Za mene je to Venecija. (Calvino, 1998: 74)7 Osim toga, preuzeti likovi Marka Pola i Kublaj-kana, inkorporirane povijesne osobnosti u fikcionliziranom heterokozmu takoer su primjer jo jednog umnaanja u
6

Peruko ovu metaforu iitava u opis grada Eudosije. Zakljuuje da se tamo najizravnije opisuje odnos zbilje i njezina nacrta, a pri tome se metonimijski, odraava i geometrijska struktura djela (usp. Peruko, 2000; 296-297). Raspudi se osvre na razmatranje Paula Smethursta koji navodi da je Venecija reprezentativan prostor jer je smjetena u laguni izmeu neprijatelja i mora, prostor je koji se ne moe odvojiti od ostalih prostora, kljuno mjesto trgovake razmjene kroz Sredozemlje i Orijent (Raspudi, 2006: 157).

382

Paralelna tumaenja Nevidljivih gradova Itala Calvina i Cilikona Jasne Horvat

smislu propitivanja fikcionalnosti svjetova. S obzirom na to da su Nevidljivi gradovi u intertekstualnoj interferenciji s putopisom Marka Pola Milion, potrebno je zapitati se je li Calvinov Marko Polo isti onaj Marko Polo iz 13. stoljea. Hutcheon objanjava kako je itatelj postmodernistikih tekstova prisiljen priznati neminovnu tekstualnost znanja o prolosti te kako se ono danas moe spoznati samo putem tekstova (Hutcheon, 1988: 127128).8 Calvinov Marko Polo u Nevidljivim gradovima stoga i jest i nije povijesni Marko Polo. (isto: 128) S obzirom na knjievne postupke supostavljanja, interpolacije te preslojavanja koji stvaraju zone, u Nevidljivim gradovima prepoznaju se intertekstualna, fantastina i povijesna (Peruko, 2000: 60). Intertekstualna i povijesna meusobno se isprepliu referirajui se na putopis Milion te preuzete likove Marka Pola i Kublaj-kana, dok se fantastina zona istie kroz sukobljava nje realnog i mogueg svijeta, paradoksalnog svijeta postojeih, izmiljenih, prolih i buduih gradova. Konano ti postupci dovode do ontolokog rasapa, Kan vie nije siguran vjeruje li Marku, postoje li ti gradovi i ti svjetovi. 2. 2. Ontoloko-narativna struktura Vilikona Jasne Horvat

Vilikon Jasne Horvat roman je koji se intertekstualno naslanja na Calvinove Nevidljive gradove. Pria se gradi oko likova istraivaa i putnika Marka Pola i Kublaj-kana, mongolskoga vladara, koji Marku daje na zadatak ispripovijedati priu koja e biti dovoljno intrigantna i nova. Marko dobiva 12 mjeseci da pridobije panju Velikoga Gospodara, a za uzvrat mu Kan obeava zlatnu plou propusnicu kojom se moe vratiti u svoje Kraljevstvo Hrvatsko. Domiljati Marko, znajui da Veliki Gospodar ima sve to poeli i vidi, pripovijeda o nevidljivim enama vilama iz Kraljevstva Hrvatskog, upisujui svaku priu u magini kvadrat broja 12. Ontoloko-narativna struktura u Horvatiinu romanu Vilikon kompleksnija je negoli struktura Calvinovih Nevidljivih gradova. Ona je u Vilikonu uvjetovana ponajprije postupkom kratkog spoja (Lodge, 1988) kojim se stvara shematski prikazan autoreferencijalni okvir prie i time uvodi empirijski autor-pripovjeda, a ime se izravno otvara pitanje pripovijedanja9 i autorstva. Naime, rije je o metaprii u kojoj pripovjedaica sama sebe imenuje u posljednjem poglavlju Tri pripovjedaa i tri ivotopisa10, ali i u naslovima
Sve parafraze iz studije L. Hutcheon s engleskog prevela I. B. Adrijana Kos-Lajtman anotaciju na koricama romana Vilikon zavrava upravo naznaujui alegorijsku razinu itanja romana. 10 Iako je poglavlje naslovljeno Tri pripovjedaa i tri ivotopisa, naratoloka analiza pokazuje kako se u Vilikonu radi o dva pripovjedaa, zapisivaici i prislukivaici Jasni Horvat,
8 9

383

Ivana BULJUBAI & Tina VARGA OSWALD

ilustracija koje predstavljaju autoportrete, Jasnom Horvat, zapisivaicom, te potajno prislukuje te zapisuje dijalog Marka Pola i Kublaj-kana11 te Markova pripovijedanja o vilama. Dijalozi Marka i Kana vrlo su slini onima u Calvinovim Nevidljivim gradovima. Shema 2. Ontoloko-narativna struktura Vilikona12

odnosno empirijskom autoru, te Marku Polu koji pripovijeda leksikonsku razinu o ne vidljivim enama vilama. Postupak prijelaza pripovjedakih glasova vizualno je predoen promjenom tipova slova, a Lodgeovom terminologijom iskazano, takva promjena tipografskoga slijeda predstavlja prekinuti slijed (usp. Lodge, 1988: 276). Isto razbijanje slijeda javlja se i u Calvinovim Nevidljivim gradovima. Kurzivom je u romanu ispisana narativna razina dijaloga Marka Pola i Kublaj-kana dok je razina Markova pripovijedanja o gradovima ispisana u normalu. Svjesno upotrebljavanje razliitih tipografskih potencijala za razliite narativne razine iskazivanje je autoreferencijalnosti teksta (usp. Nemec, 1993: 120). 11 Pavao Pavlii navodi kako je takav postupak osvrtanja pisca na djelo na nain da sebe predstavlja kao posrednika, onoga koji samo prenosi to je uo, prireivaa rukopisa, karakteristian za autoreferencijalne tekstove postmodernistike prirode (usp. Pavlii, 1993: 106). Tim postupkom autor svjesno sam sebe fikcionalizira dovodei jo jednom u arite promatranja arbitrarnost i fikcionalnost teksta. 12 Ilustracije iz sheme preuzete su iz romana (str. 256., 260., 263.), a potpisuje ih sama autorica (usp. Horvat, 2012: 264).

384

Paralelna tumaenja Nevidljivih gradova Itala Calvina i Cilikona Jasne Horvat

U poglavlju Zapisivati pripovjedaica se otkriva Marku i Kublaju te ih izvjetava o zapisanim razgovorima. U tom se dijelu pojavljuje i jedan tipino postmodernistiki topos, a to je rukopis koji predstavlja sam tekst koji je pisan istodobno kad je razgovor sluan, a tekst itan. U metaprii problematizira se ne samo zapostavljeno pripovijedanje i pisanje u novom dobu sveopeg prislukivanja (Horvat, 2012: 242) ve i proces ureivanja i izdavanja pa tako kako bi dokazala Marku Polu da ono to je ispriala nije san, pripovjedaica svojim androidom telefonira urednici romana Nives Tomaevi koja potvruje iitavanje posljednjeg poglavlja, poglavlja koje se istodobno pie i ita13. Pitanje autorstva i originalnosti teksta naznaeno je takoer u poglavlju Zapisivati u kojemu pripovjedaica pripovijeda: Razgovore sam im zapisivala od samoga poetka i ovu etnju iskoristila sam da o svojim zapisima izvijestim i samog Marka. [...] Zajedno smo prelistali Vilikon i Marko se u svakom susretu s maginim kvadratom broja dvanaest ponovno prekriio. Pokuavala sam ga uvjeriti da je Vilikon rezultat njegove prie i da nikako ne moe biti proizvod novog, mojeg doba. (isto: 241242) Tumaenje problema autorstva ulazi u narativnu strukturu pripovijedanja, odnosno dananje nemogunosti i zaboravljanja pripovijedanja zbog ega i pripovjedaica samu sebe naziva zapisivaicom. S obzirom na mogue alegorijsko itanje romana kao metanarativnog bitno je zamijetiti citatne pojave u romanu koje mogu biti pokazatelji pripovijedanja kakvo bi trebalo biti, kakvo je nekada bilo i na koje se treba ugledati. Takav je primjer intertekstualanosti Tisuu i jedne noi: Taj uveni putnik istodobno e biti i eherezada i Alf Layla arapski pisar iz 9. stoljea koji je prvi zapisao eherezadinu priu. Pisari ne moraju biti tako uspjeni kao to to moraju biti pripovjedai, no Marko Polo je putnik i zbog toga je uspjean u pripovijedanju... On nije jedan od onih putnika koji uzalud putuju jer od svojih puteestvija ne znaju isplesti priu (Horvat, 2012: 1920) Zanimljivo je spominjanje upravo ciklusa Tisuu i jedne noi iji je model vrlo slian modelu i Nevidljivih gradova i Vilikona. Kljuna su mjesta okvirne prie koje okupljaju fragmentarne nizove pria, u Nevidljivim gradovima o gradovima koji nose enska imena, u Vilikonu o mitolokim enama vilama. No, u Vilikonu se otkrivaju jo neke izravne reference koje bi se mogle itati kao pogodni modeli za povratak pripovijedanju, primjerice, Jorge Luis Borges ijim epigrafom zapoinje roman, Orhan Pamuk iji Snijeg pripovjedaica ita naglas, Samuel Taylor Coleridge ija pjesnika vizija mui i Pamuka i pripovjedaicu te konano teorijsko razmiljanje i samog Calvina o Nevi13

Dio neodoljivo podsjea na priu o procesu ureivanja i izdavanja knjiga u Calvinovom romanu Ako jedne zimske noi neki putnik ili metafikcionalne komentare o prijanjim izdanjima rjenika u Pavievom Hazarskom reniku.

385

Ivana BULJUBAI & Tina VARGA OSWALD

dljivim gradovima predoenom u Amerikim predavanjima. Upravo se ova funkcija citatnosti poklapa s onom koju Dubravka Orai Toli naziva muzej skom i arhivarskom, a odnosni se na prepisivanje tradicije kako se ona ne bi zaboravila ili unitila (Orai Toli, 1990: 210). Autoreferencijalnom okviru treba svakako pridodati paratekstualne dodatke romanu koji nikako ne smiju biti izostavljeni: bio(biblio)grafske podatke u poglavlju Tri pripovjedaa i tri ivotopisa koji donosi kratke crtice iz ivota citatnih likova Marka Pola i Kublaj-kana te same autorice, a bitno je napomenuti i vanost popisa biblio grafskih jedinica koritenih za ispisivanje usmeno-mitolokog diskursa o vilama, te Kazalo pojmova o vilama koji itatelju olakava vraanje tekstu. Ti paratekstualni dodatci s obzirom na svoju funkciju mogu biti protumaeni i kao metapoetiki signali koji odravaju napetost izmeu fikcije i fakcije, mitolokog i povijesnog. Dakle, slino kao i Nevidljivim gradovima, u Vilikonu dolazi do stvara nja zona, i to ponajprije knjievnim postupcima supostavljanja i interpolacije. Supostavljanje u romanu podrazumijeva potpuni diskontinuitet vremena pa tako pripovjedaica (su)postoji istodobno s Marko Polom i Kublaj-kanom, dok je interpolacija vidljiva, primjerice, u dijalozima u kojima Marko Kanu prepriava legendu o preimenovanju Jelenskog polja u Grobniko na kojem su se sukobili Batu-kan, Kublajev prethodnik, i Bela IV. Taj primjer interpolacije najbolje prikazuje kako nastaje povijesna zona u romanu. Osim po vijesne, koja je kao i ostale potvrena navoenjem bibliografskih jedinica, prepoznaju se i intertekstualna, fantastina te mitoloka zona. Intertekstualna zona cijeli je tekst jer on preispisuje stara hrvatska usmena pripovijedanja o vilama, ali u autoreferencijalnom okviru unosi i neke suvremene autore. Fantastina zona ponajprije se stvara u dijelovima u kojima se problematizira autorstvo rukopisa, odnosno kada pripovjedaica i Marko Polo razgovaraju, dok je mitoloka zona najzastupljenija u narativnom leksikonu o vilinskom svijetu. Prikazani postupci i stvorene zone otvaraju ontoloka pitanja te, slino kao i u Nevidljivim gradovima, Kan ne zna moe li vjerovati svemu to Marko pripovijeda i postoji li svijet na kojemu vile zbilja obitavaju, dok Marko ne zna moe li vjerovati pripovjedaici koja mu pokazuje rukopis kojeg je on sam pripovijedao. 3. Knjievne odrednice kombinatorike i tvorbena struktura Nevidljivih gradova i Vilikona Budui da Nevidljivi gradovi i Vilikon nude brojne mogunosti itanja, po najprije zbog permutacijskih postupaka kojima se tekst kombinira, potre bno ih je ponajprije definirati kao hipertekstualne romane. Naime, hipertekst
386

Paralelna tumaenja Nevidljivih gradova Itala Calvina i Cilikona Jasne Horvat

podrazumijeva specifini tip teksta koji umjesto pravolinijskog itanja nudi mogunost mnogostrukog pristupa (Popovi, 2010: 265). Dakle, rije je o tekstovima koji su strukturirani prema nekom konceptu ili modelu, mogue i kljuu koji u Nevidljivim gradovima izostaje, dok je u Vilikonu naglaen ve na naslovnoj stranici, no i u paratekstualnim dodatcima (ilustracijama, tablicama i fusnotama). Takvi tekstovi stvaraju mreu fragmenata, a Calvino ih u svojim Amerikim predavanjima naziva hiper-romanima (Calvino, 2002: 133), i pretpostavlja kako e takvi romani opstati u 21. stoljeu. S obzirom na mogunosti hiperteksta koji nudi viestruko itanje, itanje prema izboru, permutiranje fragmenata, u daljnjem tekstu prikazat e se mogui koncepti, modeli ili kljuevi za itanje Calvinovih Nevidljivih gradova i Horvatiina Vilikona. 3. 1. Struktura i kombinatorika Nevidljivih gradova

Uz ontoloko-narativnu strukturu Nevidljivih gradova, valja odrediti i analizirati kombinatorike mogunosti slaganja koje nude mnogostruka itanja. Sam Calvino u Amerikim predavanjima zakljuuje: Le citt invisibili ostaje knjiga u kojoj sam, vjerujem, najvie toga izrekao, i to stoga to sam u jednom jedinom simbolu [grada] mogao saeti sva svoja razmiljanja, iskustva, pretpostavke; stoga to sam izgradio izbruenu strukturu u kojoj svaki tekst stoji pored drugih u slijedu koji ne podrazumijeva dosljednost ili hijerarhiju, ve mreu unutar koje se mogu uoiti mnogostruki putovi i izvesti viestruki i razgranati zakljuci (Calvino, 2002: 84). Uzme li se u obzir ve spomenutu tvrdnju da Calvino knjievnou pokuava kritizirati svijet, stoga ga saeti i usustaviti, nije udno da to radi na nain da preuzima neke obrasce koji potenciraju kombinatoriko slaganje, a u podlozi imaju matematike nizove.14 Metafora aha takoer je bitna za tvorbenu strukturu teksta budui da ona predstavlja knjievni postupak tvorbe djela (Peruko, 2000: 300). Ta metafora upozorava da djelo nije zavren in pisanja, ve u njemu nuno sudjeluje itatelj koji pravi poteze s obzirom na situaciju koju
14

Niti Raspudi (2006), niti Peruko (2000) ne nude nekakvo kombinatoriko itanje tvorbene strukture, iako navode kako ona jest kombinatorika. tovie, Peruko napominje kako se nee uputati u crtanje dijagrama: ija bi informativnost ionako bila sporna te pri tome navodi kako su prvo i posljednje poglavlje sloene sheme (nadalje e jo samo spomenuti i geometrijsku strogost kombinatorikog modela), dok su ostala kraa jednostavni nizovi pet razliitih kategorija gradova (abcde, bcdef) (Peruko, 2000: 290). Naime, upitno je koja je definicija kombinatorike prema kojoj shemu sa slovima izvodi Peruko te po emu se ona razlikuje od permutacije znajui da su permutacije dijelom kombinatorike i da one postavljaju dodatni uvjet u prebrojavanju, a u Calvina je uvjet izriito naglaen kategorizacija gradova.

387

Ivana BULJUBAI & Tina VARGA OSWALD

u igri pisanja nudi autor. Takoer, sam Calvino objanjava da je knjievno djelo jedno [je] od tih sitnih djeliaka u kojima se postojee kristalizira u neki oblik, zadobiva neki smisao, ali ne trajni, konani smisao, ukoen u mineralnoj nepokretnosti, ve iv poput organizma (Calvino, 2002: 82). Zbog toga se Nevidljivi gradovi mogu itati i tumaiti na razliite naine. Razliiti su autori do sada ponudili razliita itanja Nevidljivih gradova, a sva tumaenja svode se na tvorbenu strukturu djela. a) Glazbena partitura Carolyn Springer tako istie glazbeni kod koji je upisan u Nevidljivim gradovima, a tumai ga ponajprije kroz Kazalo, odnosno okvir roman, poglavlja i pripadajue gradove na nain da ih upisuje u notno crtovlje te stvara glazbenu partituru (Springer, 1985). Shema 3. Grafiki prikaz gradova i glazbena partitura (isto: 299)

b) Sinusoida Ruth Dunster nudi sljedeu formulu, svojevrsnu sinusoidu (iako ju tako ni gdje ne naziva), Nevidljivih gradova te napominje kako je funkcija Calvinova teksta stvoriti zagonetku, prije nego ponuditi prijedlog, odnosno funkcija je osloboditi itatelja i dati mu autonomiju itanja kako bi sam odgovorio na zagonetku (Dunster, 2010).15
15

S obzirom na kombinatoriku mogue je pustiti itatelja da sam izabire redoslijed itanja, no

388

Paralelna tumaenja Nevidljivih gradova Itala Calvina i Cilikona Jasne Horvat

Shema 4. Red itanja prema izvjetajima gradova

Sljedea shema (shema 5.) modificirana je i prilagoena shema preuzeta od Dunster, a pokazuje na koji se nain stvara strukturna (kvazi)sinusoida na temelju koje se mogu izvesti jo neka itanja gradova.16 Sinusoida moe predstavljati filigranski horizont grada u kojemu se oslikavaju mogue i nevidljive graevine, njegov obzor. Iz nje proizlazi shema 6. koja pokazuje samo jedan brijeg ponuene sinusoide, odnosno jednu moguu graevinu u gradu u kojoj je upisan cijeli grad.

ne treba zaboraviti da Calvino u gradove ipak upisuje i jedan uvjet, a to su imenova poglavlja u koja su gradovi uklopljeni, to je njihova sistematizacija i katalogizacija s obzirom na neko obiljeje. 16 Strunu pomo oko tumaenja i crtanja strukture Gradova te ostalih matematikih raunica u radu ponudila je Ana Buljubai, studentica Odjela za matematiku Sveuilita J. J. Strossmayera u Osijeku.

389

Ivana BULJUBAI & Tina VARGA OSWALD

Shema 5. Strukturna sinusoida Nevidljivih gradova17

17

Prilagoeno prema: Dunster, 2010: 71.

390

Paralelna tumaenja Nevidljivih gradova Itala Calvina i Cilikona Jasne Horvat

Shema 6. Strukturni brijeg sinusoide Nevidljivih gradova

391

Ivana BULJUBAI & Tina VARGA OSWALD

c) Obzor grada Shema 7. takoer se naslanja na prethodna itanja strukture Gradova kao obzora, a posebice je to istaknuto u prvom i posljednjem poglavlju u kojemu su izvjetaji deset gradova. Za razliku od sinusoide koja se uvjetno moe shvatiti kao obzor budui da prikazuje simetrijski jednake dijelove grada, ovakva shema je realnija i raznovrsnija, no usporede li se oba poglavlja, vidljivo je da su ona zapravo obrnuto simetrina. Shema 7. Zrcalni obzor grada u Nevidljivim gradovima

d) Fibonaccijev niz Shema 8. za razliku od prethodnih itanja, koja se temelje na geometrijskim crteima, nudi itanje tvorbene strukture kroz klju Fibonaccijeva niza. Iako on nije do kraja razraen jer su Gradovi graeni simetrino, on slijedi obrazac 1-2-3 te u posljednjem poglavlju 3-2-1.18 Shema 8. Fibonaccijev niz u Nevidljivim gradovima: raspored od Diomire do Sofronije i od Adelme do Berenike

18

Na ovakvo itanje potaknula je omotnica engleskog izdanja Nevidljivih gradova iz 1974. na kojoj je u fokusu pueva kuica koja ini spiralu. Njezine su proporcije zlatnoga reza, odnosno prate Fibonaccijev niz. (Usp. http://www.goodreads.com/book/show/42205.Invisible_Cities)

392

Paralelna tumaenja Nevidljivih gradova Itala Calvina i Cilikona Jasne Horvat

e) Kombinatorika nie razine Karen Li (2002) nudi vrlo jednostavno objanjenje matematike nie razine kombinirajui brojeve i slova. Naime, ona objanjava da je struktura Nevidljivih gradova vrlo jednostavna: postoji jedanaest subjekata (skup gradova prema odreenim obiljejima, odnosno poglavlja: gradovi i sjeanja, gradovi i elje, gradovi i znakovi, krhki gradovi, gradovi i razmjene, gradovi i oi, gradovi i ime, gradovi i mrtvi, gradovi i nebo, neprekidni gradovi, skriveni gradovi) koje obiljeava slovima (A, B, C, D, E , F, G, H, I, J , K) od kojih svaki subjekt ima pet gradova (1, 2, 3, 4, 5) te se prema tome kombiniraju. Dakle, kombiniranje slova i brojeva daje sljedee nizove (Li, 2002: 87): 1. poglavlje: A1, A2, B1, A3, B2, C1, A4, B3, C2, D1. 2. poglavlje: A5, B4, C3, D2, E1 3. poglavlje: B5, C4, D3, E2, F1 9. poglavlje: H5, I4, J3, K2, I5, J4, K3, J5, K4, K5.
393

Ivana BULJUBAI & Tina VARGA OSWALD

U poetnom i zavrnom poglavlju deset je gradova dijametralno rasporeeno. Unutranji pak raspored gradova slijedi niz do broja 5 u kategorizaciji te svako sljedee poglavlje poinje upravo petim gradom u istom nizu. Prema tom modelu se iscrpljuju sve kombinacije brojeva i slova: 4. poglavlje: C5, D4, E3, F2, G1 5. poglavlje: D5, E4, F3, G2, H1 6. poglavlje: E5, F4, G3, H2, I1 7. poglavlje: F5, G4, H3, I2, J1 8. poglavlje: G5, H4, I3, J2, K1. Matematiki se moe izraunati kolike su kombinacije itanja Calvinovih Gradova, odnosno s obzirom na uvjet koji on daje, izraunavaju se njegove permutacije. Formula za izraunavanje naina itanja romana je sljedea: 11! 11 5! = 5.26 1010 Kombinatoriko-tvorbena struktura Calvinovih Nevidljivih gradova preputena je beskonanom tumaenju itatelja, a u radu su prikazane i tumaene samo neke od njih. Iako, ne postoji univerzalan nain itanja Nevidljivih gradova, tj. on je proizvoljan za svakog itatelja ponaosob, mrea fragmenata ipak nudi smislena tumaenja. U Vilikonu se pak eksplicitno daje uputa za itanje, ali tek u posljednjem poglavlju. 3. 2. Struktura i kombinatorika Vilikona

Dok se Calvinovi Gradovi mogu nazvati samo kombinatorikim tekstom, tvorbena struktura Vilikona upuuje na konceptualni pristup usustavljivanja teksta, ali s lematiziranim diskursom. Kos-Lajtman i Horvat objanjavaju da prozna djela koja koriste leksikografske tehnike sustavne fragmentarizacije teksta s obzirom na abecedni, kronoloki ili neki drugi kriterij, uporabom leksikografskih termina, osobito onih koji se ekspliciraju u naslovima kao to su rjenik ili enciklopedija te karakteristinih leksikografskih tehnika kao to su definiranje, objanjavanje, komentiranje, navoenje izvora i natukniko navoenje valja nazvati lemskom prozom (Kos-Lajtman, Horvat, 2012: 23). To su tekstovi koji spajaju knjievno i znanstveno. Konceptualna umjetnost, podrazumijeva ideju, misaoni plan, projekt i program umjetnike ili znanstvene discipline koji se moe realizirati kao knjiga, tekst, dijagram, struktura dijagrama, fotografija i dr. (uvakovi, 2005: 308). Prema tome umjetniko je djelo smiljen i usmjeren projekt (koncept) realizacije predmeta, situacije, dogaaja, teksta (isto: 308). Takav pristup podrazumijeva teorijsko promiljanje, ureivanje i uklapanje teksta u zadani koncept/ model.
394

Paralelna tumaenja Nevidljivih gradova Itala Calvina i Cilikona Jasne Horvat

Konceptualizacija teksta podrazumijeva konkretan koncept, model tvorbe strukture pa time i itanja teksta,19 a u Vilikonu takav model predstavlja magini kvadrat broja 12. Model maginog kvadrata Bagi naziva arobnim kvadratom koji nudi palindromsku, pa i kombinatoriku, strukturu itanja vodoravno i okomito, slijeva nadesno i zdesna nalijevo, ali i dijagonalno (Bagi, 2012: 222223).20 U kvadratu maginog broja 12 suma je svih polja zbrojenih okomito, vodoravno i dijagonalno uvijek 12:

= 12

= 12

= 12

12=

12=

12=

Takvim eksplicitnim uvoenjem reda u nered, autorica daje uputstvo za itanje (usp. Horvat, 2012: 251), odnosno daje klju itanja koji izostaje u Nevidljivim gradovima. Vrlo je jasno zato se pojavljuju uputstva za itanje iz sljedeeg autometapoetikog komentara:
Ostali Horvatiini romani Az (Naklada Ljevak, 2009), Bizarij (Naklada Ljevak, 2009) i Auron (Naklada Ljevak, 2011) takoer na poseban nain modeliraju tekst s obzirom na obrasce. Roman je Az tako strukturiran da prati sustav glagoljikih pismena, roman Bizarij strukturiran je s obzirom na gramatike veznike i sloene reenice, dok je roman Auron strukturiran slijedei obrazac Fibonaccijeva niza. 20 Horvat u biobibliografskim podatcima posebno istie zanimanje za magine kvadrate: U slobodno vrijeme izuava magine kvadrate. U njima prepoznaje geometrijske i vrlo stare aritmetike figure o ijim su zadivljujuim osobinama prvi govorili Kinezi. Tako se u njezinoj zbirci maginih kvadrata nalazi i magini kvadrat Lu shu (prvi red: 6, 9, 2, drugi red: 3, 5, 7, trei red: 8, 1, 4) iz 4. st. pr. Krista, kvadrat izrazitih religijskih i mistinih znaenja. Uz Lu shu, omiljeni kvadrat joj je kvadrat kojega je sveenik Moskopulo u 14. stoljeu predstavio kranima kao i magini kvadrat Albrechta Drera s njegova bakroreza Melankolija, inspiriran manuskriptom De Occulta Philosophia Heinricha Corneliusa Agrippe. ( Horvat, 2012: 264)
19

=1 2
395

Ivana BULJUBAI & Tina VARGA OSWALD

Nepravedno je itatelja ostaviti da trai i rekonstruira do pola proitanu priu. Ne elim zamiljati kraj ni svoj, ni bilo iji drugi. Poetak i kraj dobivamo, a ono to je izmeu njih stvaramo upravo zato da bismo izbjegli razmiljati o poetku i kraju. Priu trebam! I ukljuenog pripovjedaa. Nekoga o kome znam sve i nita. Nekoga toliko velikog da mu svijet ne premauje njegovu osobnu mjeru, a koji je ujedno jo uvijek toliko ovjek da ipak stane u knjigu. (isto: 14) Slino kao u Nevidljivim gradovima u kojima se pojavljuje metafora aha, i u Vilikonu postoji metafora koja se moe tumaiti kao autoreferencijalna s obzirom na tvorbenu strukturu teksta. To je metafora mree koju Calvino usko povezuje s hiper-romanima. Model i metafora mree ponajprije se oituju i potvruju u romanima koji predouju akumulativnu, modularnu, kombinatoriku strukturu (Calvino, 2002: 133), kakav je roman Vilikon. Metafora mree pojavljuje se u autoreferencijalnom okviru romana nakon citata preuzetog upravo iz Calvinovih Amerikih predavanja u kojima on zakljuuje da su Nevidljivi gradovi, intertekst Vilikona, mrea unutar koje se nude viestruke veze i mnogobrojni zakljuci: Mi smo pauci brojnih mrea. Neke od mrea ine ljudi. Niti tih mrea veze su koje nas povezuju, razvezuju i zavezuju. Neke su druge mree putovanja, mjesta, stvari, kalendara i zbivanja. Jedna mrea ponekad sadri dijelove ostalih mrea. Takve mree susreem u knjigama, na slikama i na fotografijama. Postanem li pauk takve mree, svoju matinu mreu naputam i gradim novu u kojoj prislukujem. Niti te mree ine dijelovi prie koja je prislukivana tekstom ili slikom. Pripovjeda je samo posrednik i posve nevaan pauk mree koja se izgrauje pisanjem ili slikanjem o voritima mjestima i likovima. Ponekad, nove mree ne grade se itanjem, sluanjem ili promatranjem nego pisanjem, slikanjem ili fotografiranjem. Tada se matina mrea u cijelosti ugrauje u onu novu koja nastaje, a njezine niti trajno ulaze u nas, pauke pisce, i postaju dijelom naih sitnih, crnih tijela. (Horvat, 2012: 15) No, stvar nije tako jednostavna ni kod Horvat bez obzira na uputu za itanje i palindromsku strukturu maginog kvadrata. Naime, u Vilikonu su poglavlja graena u skladu s poljima kvadrata, a lematizirane narativne jedinice koje predstavljaju obiljeja vila proizlaze iz upisanih brojeva. Ukupno st navedenih knjievnih postupaka stvara narativni leksikon.21 Dok u Nevidljivim gradovima metafora atlasa predstavlja katalog gradova, pa slijedom toga i roman jest katalog gradova, u Vilikonu narativna lemska poglavlja predstavljaju katalog vila, njihova zajednika, opa obiljeja te tipologizaciju
21

Jezinim ludizmom autorica je istaknula da je rije o narativnom leksikonu ve u samom naslovu roman: Vilikon vilinski leksikon.

396

Paralelna tumaenja Nevidljivih gradova Itala Calvina i Cilikona Jasne Horvat

vila i specifina obiljeja pojedinog tipa vila. Tako e, primjerice, poglavlje Polje 3: O prolom dobu, vilinskim raanjima i kako su vile dobile ime biti ustrojena kao tri lemske jedinice tri vilinska obiljeja, o Zlatnom dobu kada su vile vladale svijetom, o vilinskim raanjima i mogunostima postajanja vila te o tome kako su vile dobile ime. Jedino polje koje ne sadri lematsku jedinicu je Polje 0: O tome kad se vile ne pojavljuju u kojemu je izostavljeno pripovijedanje Marka Pola o vilama, odnosno izostavljena je lemska obrada te polje donosi samo obiljeje koje je u skladu s brojem 0 vilinski izostanak. Prema tumaenjima koje Horvatiin Vilikon nudi, a slijedom permutacija u kojima se ukljuuje ponajprije kombiniranje stupaca, redova i dijagonala, ali i meusobnih lematskih jedinica po poljima, formula itanja Vilikona, odnosno njegova leksikonsko-vilinskog dijela je sljedea: 16 3! 2! 7! 8! 4! 1! 6! 5! = 8.0905 1016 Paratekstualni dodatak kazala Kazalo pojmova o vilama koje KosLajtman i Horvat nazivaju popratnom lematizacijom (Kos-Lajtman i Horvat, 2012: 2627) dodatno umnoava itanja te uvodi itanje po eljenim pojmo vima koje iskljuuje model maginog kvadrata broja 12 i prema tome i kombiniranje njegovih polja. 4. Zakljuak Zakljuna paralelna tumaenja Calvinovih Nevidljivih gradova i Horvatiina Vilikona prikazat e se u tablici navoenjem njihovih polazinih i zajednikih obiljeja.

397

Ivana BULJUBAI & Tina VARGA OSWALD

Tablica 1. Usporedba Nevidljivih gradova i Vilikona Nevidljivi gradovi Vilikon

Intertekst Nevidljivi gradovi Itala Calvina, Milion Marka Pola Milion Marka Pola Naratoloki okvir Dijalog kao okvirna pria kojom se povezuju fragmenti o gradovima Fragmenti o nevidljivim gradovima skupa predstavljaju katalog moguega atlasa Dijalog kao okvirna pria koja okuplja leksikonska tumaenja o vilama, no zapravo je i sama pria u prii Katalog vilinskih obiljeja i tipologizacija vila kroz leksikonsku obradu

Tematsko-motivska katalogizacija

Topos mree Mrena naracija, mrea Tekst kao mrea maginog fragmenata gradova kvadrata, mrena naracija Kombinatorika Kombinatorika maginog Slaganja gradova u vee cjeline kvadrata broja 12 Mogunosti tumaenja Mnogostruka itanja bez kljua Mnogostruka itanja s kljuem koji koje nudi mnoga tumaenja nudi model maginog kvadrata Autoreferencijalnost Metafore atlasa, aha i odraza Okvir koji problematizira rukopis teksta, uvoenje empirijskog autora, metafora mree

Oba romana korespondiraju putem zajednikog interteksta, s na dograenom razlikom koja proizlazi iz postmodernistikog povijesnog odmaka i razvoja: dok je intertekst Calvinovih Nevidljivih gradova Milion Marka Pola, u Vilikonu se za primarni intertekst uzimaju Calvinovi Nevidljivi gradovi na kojeg se nadovezuje sekundarni Milion Marka Pola. Zbog istog interteksta oba romana imaju zajednike citatne likove Marka Pola i Kublaj-kana iji meusobni dijalozi otvaraju narativnu strukturu slinim knjievnim postupcima, ali razliitim tematsko-motivskim sadrajima. Njihov je fokus u Nevi398

Paralelna tumaenja Nevidljivih gradova Itala Calvina i Cilikona Jasne Horvat

dljivim gradovima usredotoen na gradove koje Kublaj-kan nikada nije vidio, dok su u Vilikonu u fokusu nevidljive ene vile. Postmodernistiki topos mree vrlo je bitna sastavnica obaju romana koji kao hipertekstualni nude razliite naine tumaenja. Rije je o kombinatoriko-permutacijskim slaganjima i prebrojavanjima. Autoreferencijalnost se u Nevidljivim gradovima iitava najprije kroz metafore atlasa, aha i odraza, dok u Vilikonu postoji autoreferencijalni okvir u ijem je fokusu rukopis samog romana te metafora mree. Paralelna tumaenja dvaju romana potvruju obiljeja postmodernizma s naglaskom na interakciju itatelja i pisca i njihovu uporabu (inter)teksta, historiografije, mitologije, geografije, matematike i leksikologije te Nevidljive gradove Itala Calvina odreuju kao kombinatoriki itinerarij moguih gradova, a Vilikon Jasne Horvat kao lemski dokumentarij mitolokih bia vila. Literatura Bagi, Kreimir 2012. Rjenik stilskih figura. Zagreb: kolska knjiga Calvino, Italo 1998. Nevidljivi gradovi. Zagreb: Ceres Calvino, Italo 2002. Amerika predavanja: est prijedloga za sljedee tisuljee. Zagreb: Ceres Horvat, Jasna 2012. Vilikon. Zagreb: Naklada Ljevak Hutcheon, Linda 1988. A Poetics of Postmodernism: History, Theory, Fiction. London/ New York: Routledge Kos-Lajtman, Andrijana; Horvat, Jasna 2012. Paradigma lemske proze. Approaches and Methods in Second and Foreign Language Teaching, Akbarov, Azamat; Cook, Vivian (ur.). Sarajevo: International Burch University, str. 2130. Li, Karen 2002. Programmed Design: The Systematic Method And The Form Of Pattern. Symmetry: Art and Science, Vol. 2., No. 14 (2002), str 8589. Lodge, David 1988. Naini modernog pisanja: metafora, metonimija i tipologija moderne knjievnosti. Zagreb: Globus/ Stvarnost Mathews, Harry; Brotchie, Alastair (ur.) 2005. Oulipo Compendium. London/ Los Angeles: Atlas Press/ Make Now Press McHale, Brian 1987. Postmodernist fiction. London: Methuen Nemec, Kreimir 1993. Auroreferencijalnost i romaneskna samosvijest. Intertekstualnost & autoreferencijalnost, Orai Toli, Dubravka; mega, Viktor (ur.). Zagreb: Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu, str. 115124.
399

Ivana BULJUBAI & Tina VARGA OSWALD

Orai Toli, Dubravka 1990. Teorija citatnosti. Zagreb: Grafiki zavod Hrvatske Pavlii, Pavao 1993. emu slui autoreferencijalnost? Intertekstualnost & autoreferencijalnost, Orai Toli, Dubravka; mega, Viktor (ur.). Zagreb: Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu, str. 105114. Peruko, Tatjana 2000. Roman u zrcalu: suvremena talijanska proza izmeu samosvijesti i pripovijesti. Zagreb: Naklada MD Popovi, Tanja 2010. Renik knjievnih termina. Beograd: Logos Art/ Edicija Raspudi, Nino 2006. Slaba misao jaki pisci: postmoderna i talijanska knjievnost. Zagreb: Naklada Juri Solar, Milivoj 2004. Ideja i pria. Zagreb: Golden marketing Tehnika knjiga Springer, Carolyn 1985. Textual Geography: The Role of the Reader in Invisible Cities. Modern Language Studies, Vol. 15, No. 4, Fifteenth Anniversary Issue (Autumn, 1985), str. 289299. uvakovi, Miko 2005. Pojmovnik suvremene umjetnosti. Zagreb: Ghent: Horetzky Vlees & Beton Mreni izvori Dunster, Ruth M. 2010. The Abyss of Calvinos deconstructive writing: An apologetic for Non-foundational Theology. Glasgow: University of Glasgow, (magistarski rad), http://theses.gla.ac.uk/1961/ (23.12.2012., 00:09) http://www.goodreads.com/book/show/42205.Invisible_Cities (11.1.2013., 14:24) Ivana BULJUBAI & Tina VARGA OSWALD PARALLEL INTERPRETATIONS OF INVISIBLE CITIES BY ITALO CALVINO AND VILIKON BY JASNA HORVAT Parallel interpretations of postmodernist novels, Invisible Cities by Italo Calvino and Vilikon by Jasna Horvat confirm several postmodernist determinants within Brian McHales theoretical framework. Next to the ontological structure of both novels, the author seeks to show the narrative, formative and combinatorial structures. Literary procedures that contribute to their construction are: intertextuality, auto-reference, topoi, networks, and lemmatization. The backbone of both novels is a mutual intertext that implies mutual characters, but with a different theme and motif. Auto-reference in Invisible Cities is evident in the atlas metaphor, chess and reflection, whereas in Vilikon the
400

Paralelna tumaenja Nevidljivih gradova Itala Calvina i Cilikona Jasne Horvat

auto-referential framework is based on the manuscript of the novel and the network metaphor. Postmodern topoi like mirrors, labyrinths, maps, travels, lexicons, and networks are also analyzed. Although most literary procedures coincide in both novels, the key for interpreting in Vilikon is a novelty compared to Invisible Cities. Keywords: Italo Calvino, Jasna Horvat, postmodernism, ontologicalnarrative structure, combinatorial-formative structures.

401