Naslov izvornika John le Carre THE CONSTANT GARDENER Copvright 2001 by David Cornwell Prava za hrvatsko izdanje IZVORI,

2001 Nakladnik IZVORI d.o.o. za nakladniku djelatnost Zagreb John le Carre GORKI LIJEK Prijevod Josip Toli Posveeno Yvette Pierpaoli, koja je ivjela i umrla ne hajui Ah, ovjekov domet neka je dalji od dohvata, jer emu inae raj? "Andrea del Sarto" Roberta Browninga PRVO POGLAVLJE Vijest je pogodila Britansko visoko povjerenstvo* u Nairobiju u ponedjeljak ujutro, u 9 i 30. Sandy Woodrow ju je primio kao metak; ukoene eljusti, ispren; prola je kroz njegovo podijeljeno englesko srce. Stajao je. Toga se poslije sjeao. Stajao je, a interni telefon je pitao. Htio je neto uzeti; onda je zauo pisak, pa se odmah protegnuo kako bi doh vatio slualicu sa stola i rekao: "Woodrow." Ili moda: "Ovdje Woodrow." Zacijelo je ime izgovorio malko zareavi, toga se sigurno sjea; glas mu je zvuao kao neiji drugi, zvuao je malo mrzovoljno: "Ovdje Woo-drow." Bilo je to njegovo vlastito, posve pristojno prezime, ali neumekano nadimkom Sandy; izgovorio gaje brzometno, kao da mrzi vlastito prezime. Sve to zato to su redovite "duhovne vjebe" kod visokog povjerenika trebale poeti za tono pola sata, a Woodrow, kao voditelj ureda Visokog povjerenstva, igrao je ulogu moderatora u gomili primadona s posebnim interesima, od kojih je svaka htjela za sebe iskljuivi posjed srca i uma visokoga povjerenika. Ukratko, jo jedan grozan ponedjeljak u kasnom sijenju, najvruem dobu godine u Nairobiju, vremenu praine, nestaice vode, smee trave, upaljenih oiju i vreline to razdire plonike; ajacarande, kao i sve drugo ivo, iekuje duge kie. Gdje je tono stajao, bijae pitanje na koje nikad nije naao odgovor. Prema pravilu, trebao je biti zgren za svojim radnim * Diplomatsko predstavnitvo jedne zemlje lanice Commonvvealtha (zajednica Ujedinjenoga Kraljevstva i bivih britanskih kolonija) u drugoj; obavlja istu slubu kao veleposlanstvo. stolom, kuckati po tipkovnici, tjeskobno pregledavajui naputke iz Londona i prispjelu potu iz diplomatskih misija u susjednim afrikim zemljama. Umjesto toga, stajao je pred stolom, radei neto nepoznato, ali ivotno vano - moda je ispravljao fotografiju svoje supruge Glorije i njihova dva mala sina; snimka je nainjena prolog ljeta, kad su bili na odmoru. Visoki povjerenik je stajao na uzvisini, to je bilo dovoljno da sliku uini nestvarnom nakon samo jednog vikenda bez njega. Ili je moda prskao insekticidom nekoga kenijskoga kukca, na to ak ni diplomati nisu imuni. Prije nekoliko mjeseci bila je izbila epidemija "najrobijskog oka"; to su muice koje, kad ih se zgnjei i nehotice utrlja u kou, izazivaju otoke i plikove; ak se i vid moe izgubiti. Prskao je kad je zauo telefon, pa je odloio limenku na stol i zgrabio slualicu; moglo je i tako biti, jer je poslije iz pamenja isplivala slika crvene limenke insekticida u kliznoj kadici na njegovu stolu. Dakle: "Woodrow ovdje," i telefonska se slualica nala priljubljena uz njegovo uho. "Ah, Sandy! Ovdje Mike Mildren. Dobro jutro! Jesi li sam?" Ulateni, pretili, dvadesetetverogodinji Mildren; osobni tajnik visokoga povjerenika; govor iz Essexa, tek to je stigao iz Engleske na prvo mjesto u inozemstvu; nie ga osoblje, kako se moglo i oekivati, zove "Mildred" (ensko ime). Da, prizna Woodrow, sam je. Zato? "Naalost, izgleda da se neto dogodilo, Sandy. Pitam se bi li mogao navratiti." "Zar to ne moe priekati do poslije sastanka?" "Pa, mislim da ne bi moglo. Ne, doista ne moe," odgovori Mildren. Sa svakom je rijeju bivao sve uvjereniji. "Rije je o Tessi Quayle, Sandy." Sad je nastupio drukiji Woodrow, sav napet. Tessa, znai. "to s njom?" upita, namjerno nezainteresiranim tonom, dok su mu misli letjele na sve strane. O, Tessa! Isuse Boe! to si opet uinila? "Najrobijska policija kae daje ubijena," ree Mildren ravnoduno, kao da to svaki dan govori. "to god!" provali iz Woodrowa prije nego je razmislio. "Ne budi smijean! Gdje? Kad?" "Na jezeru Turkani. Na istonoj obali. Ovog vikenda. O pojedinostima ba nisu iscrpni. U autu. Nesretan sluaj," ree, dodavi kao da se ispriava: "Prema njihovoj verziji. Imam osjeaj da nam ne ele sve rei kako ne bi povrijedili nae osjeaje." "U ijem autu?" vrisnu Woodrow. Borio se sam sa sobom, 8 pokuavajui odbaciti itavu ludu koncepciju: tko, kako, gdje? Sve njegove misli i osjeaji ronili su dolje; duboko, dublje - do svih onih tajnih sjeanja na nju to ih je silom bio izbrisao; da ih zamijeni prizorima sprenoga Mjeseeva krajolika pokraj Tur-kane, kako ih se

sjeao s izleta prije pola godine u neizbjenu drutvu vojnog izaslanika. "Ostani gdje jesi! Dolazim! I ne govori nikome drugom! Jesi li uo?" Djelujui sada po poslovniku, Woodrow vrati slualicu na mjesto, obie stol, uzme sako s naslona stolice te ga navue - prvo jedan rukav, pa drugi. Obino ne bi odijevao sako za odlazak na gornji kat. Sakoi nisu obvezni za sastanke ponedjeljkom ujutro, a jo manje za odlazak na razgovor s bucmastim Mildrenom u njegovu uredu. No profesionalac u Woodrowu govorio mu je kako ga eka dug put. Unato tomu, na putu do gornjega kata velikim naprezanjem snage volje vratio se prvom naelu to ga se drao kad god bi kriza bila na vidiku te je uvjerio sama sebe, ba kao stoje malo prije uvjeravao Mildrena, kako je sve to obina besmislica. U prilog svojoj pretpostavci, prizvao je u svijest sluaj mlade Engleskinje koja je naena sasjeena na komade u afrikoj savani prije deset godina. To je samo neukusna ala -naravno da je. Repriza odigrana u neijoj bolesnoj mati. Neki poludjeli afriki redarstvenik to ami u pustinji, napola lud od bangija, pokuava togod pridodati bijednoj plai, koju nije dobio ve est mjeseci. Nedavno dovrena zgrada ijim se stubitem uspinjao bijae ozbiljna, ali lijepo oblikovana. Stil mu se sviao, moda zato to se izvana slagao s njegovim vlastitim. Glavna je zgrada imala jasne obrise; bijae tu i kantina, trgovina; hodnici isti, diskretni. Woodrow je, po svemu sudei, bio isto takav. S etrdeset godina bio je sretno oenjen Glorijom, ili - ako i nije bio sretan - on je bio jedina osoba koja to zna. Bio je voditelj Ureda visokog povjerenstva te je s prilino vjerojatnosti mogao oekivati da e, bude li svoje karte igrao na pravi nain, na sljedeem radnom mjestu u inozemstvu biti na elu skrom ne diplomatske misije. Odatle e ga put voditi preko niza manje skromnih misija do titule Sir; emu nije pridavao neku vanost, no Gloriji e biti drago. Na njemu je bilo neega vojnikog, iako nije bio asniki sin. U sedamnaest godina u Slubi vanjskih poslova Njezina Velianstva vio je zastavu u est britanskih diplomatskih misija. Svejedno gaje pogibeljna, poluraspadnuta, opljakana, bankrotirana, neko britanska Kenija potresla vie nego veina drugih mjesta. Koliko je od toga imalo veze s Tessom, nije se usuivao niti upitati. 9 "U redu," zarei agresivno na Mildrena, prvo zatvorivi iza sebe vrata i povukavi zasun. Mildrenove su usne bile stalno napuene. Sjedei za stolom izgledao je kao zloesti debeli djeak koji ne eli do kraja pojesti svoju zobenu kau. "Odsjela je u "Oazi,"" ree on. "Kojoj "Oazi? Budi precizan, ako moe." No Mildrena se nije moglo tako lako potresti kako bi Woodrow mogao pomisliti na temelju njegovih godina i diplomatskoga ina. Vodio je stenograf-ske biljeke te ih je sad prouavao prije nego je ponovno progovorio. Valjda ih tako danas ue, pomisli Wbodrow s odbojnou. Odakle bi inae utokljunac iz okolice Londona, kao to je Mil-dren, naao vremena nauiti stenografiju? "Na istonoj obali jezera Turkane, na junom kraju, i ma jedan gostinjac," objavi Mildren, s pogledom na biljekama. "Ime mu je "Oaza". Tessa je tamo prenoila te se sljedeeg jutra odvez-la terencem vlasnika gostinjca. Kae da je eljela vidjeti rodno mjesto ovjeanstva tristo kilometara na sjever odatle. Tamo je Leakev kopao." Ispravi se: "To je poznato antropoloko nalazite gdje je radio Richard Leakev. U Nacionalnom parku Sibiloi." "Bila je sama?" "Wolfgangjoj je dao vozaa. Njegovo je tijelo pronaeno u terencu zajedno s njenim." "Wolfgang?" "Vlasnik gostinjca. Bit e i prezime. Svi ga zovu Wolfgang. Izgleda daje Nijemac. Zanimljiv tip. Prema policiji, voza je okrutno umoren." "Kako?" "Odrubljena mu je glava. Nedostaje." "Tko nedostaje? Rekao si daje bio u kolima s njom." "Glava nedostaje." To sam i sam mogao pogoditi. "A kako je Tessa poginula?" "Nesretnim sluajem. To je sve to ele rei." "Je li opljakana?" "Ne, kako kae policija." To to nije bilo krae, a voza je ubijen, razigralo je Woodrow -Ijevu matu. "Daj mi samo tono sve podatke koje ima," naloi on. Mildren poloi debele obraze u dlanove dok je opet gledao u biljeke. "Devet i dvadeset devet, poziv iz leteeg odreda Najrobij-ske policije. Traili su visokog povjerenika," odvergla on. "Rekao sam im da je Ekscelencija u gradu, u posjetu ministarstvima; vratit e se najkasnije do deset. Policajac je zvuao djelotvorno; ime je zabiljeeno. Rekao je da izvjee dolazi iz Lodwara." "Iz Lodwara? Pa to je kilometrima daleko od Turkane!" 10 "To je najblia policijska postaja," odgovori Mildren. "Terenac, vlasnitvo gostinjca "Oaza," pronaen je na istonoj strani jezera, u blizini Allijina zaljeva, na putu do Leakevjeva nalazita. Od smrti je u trenutku nalaza trupla bilo prolo najmanje trideset est sati. Jedna mrtva bjelkinja, jedan Afrikanac bez glave, identificiran kao voza Noah, oenjen, otac etvero djece. Jedna safari izma oznake mephisto, broj etrdeset tri. Jedna plava sa-vanska jakna, veliina XL, zakrvarena, pronaena je na podu vozila. ena starosti 25-29 godina, tamne kose, jedan zlatni prsten na prstenjaku lijeve ruke. Zlatna ogrlica na

podu auta." Ta tvoja ogrlica... zau Woodrow vlastiti glas kako joj je govorio aljivo je izazivajui dok su plesali. Baka ju je darovala mojoj majci na dan vjenanja. Nosim je sa svime, ak i kad se ne vidi. I u postelji? Ovisi. "Tko ih je naao?" upita Woodrow. "Wolfgang. Radiom je pozvao policiju i obavijestio svoj ured ovdje u Nairobiju. U "Oazi" nema telefona." "Ako je vozaevo tijelo pronaeno bez glave, kako znaju daje to on?" "Lijeva ruka mu je bila teko ozlijeena. Zato je i postao voza. Wolfgang je u subotu u pet i pol ujutro gledao kako Tessa odlazi u drutvu Arnolda Bluma. To je posljednji put to ih je ive vidio." I dalje je itao iz biljeki, ili se pretvarao da to ini. Obrazi su mu i dalje poivali u rukama; inilo se daje odluio da im je tamo i mjesto, jer mu je na ramenima poivala kruta tvrdoglavost. "Daj mi ponovi ovo posljednje!" zapovjedi Woodrow, nakon kratke stanke. "Tessa je bila u drutvu Arnolda Bluma. Zajedno su se prijavili u "Oazi," prenoili u petak i sljedeeg jutra u pola est krenuli Noinim dipom," opetovao je Mildren strpljivo. "Blumovo tijelo nije pronaeno u terencu, niti su nali ikakav trag od njega. Ili bar dosad nita nisu javili. Domai policajci iz Lodwara i letei odred su tamo, no policijsko ravnateljstvo u Nairobiju pita hoemo li platiti za helikopter." "Gdje su tijela?" Woodrow je sada bio pravi sin oca vojnika, jezgrovit i praktian. "Nepoznato. Policija je htjela da ih Wolfgang preuzme, no on je to odbio. Rekao je da bi ga tada napustili i osoblje i gosti." Oklijevao je. "Prijavila se pod imenom Tessa Abbott." 11 "Abbott!?" -0/" "To joj je djevojako prezime. "Tessa Abbott, potanski pretinac 356 - na - Nairobi." Nemamo nikoga pod prezimenom Abbott, pa sam provjerio u naim dosjeima i naao: Quayle, djevojaki Abbott, Tessa. Pretpostavljam daje to ime kojim se slui u humanitarnom radu." Prouavao je zadnju stranicu svojih biljeki. "Pokuao sam izvijestiti visokog povjerenika, ali on jo obilazi ministarstva, a sad je guva u gradu." Htio je rei: ovo je moderni Nairobi predsjednika Moija, gdje za jedan unutargradski poziv esto treba pola sata sluati sredovjeni enski glas kako neumorno ponavlja: Naalost, sve su linije zauzete. Pokuajte ponovno poslije. Woodrow je ve bio na vratima. "Jesi li jo kome rekao?" "Nikom ivom." "A policija?" "Kau da nisu. Ali ne mogu jamiti za Lodwar, a ne bih ba rekao da mogu i za same sebe." "Justinu nitko jo nita nije rekao, koliko je tebi poznato?" "Tono." "Gdje je on?" "U svom uredu, pretpostavljam." "Zadri ga tamo." "Rano je stigao. Tako on radi kad je Tessa na terenu. Hoe li da otkaem sastanak?" "ekaj!" Sad je bio posve svjestan - ako je u to i trenutak sumnjao - kako ima posla i sa skandalom megarazmjera, a ne samo s tragedijom. Woodrow pouri prema stranjem stubitu, iji ulaz bijae oznaen natpisom SAMO ZA OVLATENO OSOBLJE. Ue u sumoran hodnik na kraju kojega su bila zatvorena elina vrata s rupom za gledanje i zvo ncem. Vrata je otvorila tanka, crvenokosa ena u trapericama i koulji na cvjetove. Sheila, njihov broj dva, govornica svahilija, automatski mu proe kroz glavu. "Gdje je Tim?" upita. Sheila pritisne gumb, pa progovori u kutiju. "Sandy je. urno." "Priekajte samo trenutak," odgovori glasan muki glas. ekali su. "Sad je obala posve ista," izjavi isti glas, dok su se otvarala jo jedna vrata. Sheila stupi u stranu, te Woodrow kroi u sobu. Tim Dono -hue, visok metar devedeset, ef postaje, stajao je pred svojim sto12 lom. Vjerojatno ga je poistio, jer na njemu nije bilo ni papiria. Donohue je izgledao jo bolesnije nego inae. Woodrowljeva ena Gloria je bila uvjerena da ovjek umire. Obrazi su mu objeeni, bezbojni. Gnijezda naborane koe ispod pospanih, tunih oiju utih bjeloonica. Tanki brkovi objesili su se u kominu oaju. "Zdravo, Sandy. to bi trebao?" uzviknu on, piljei u Wood-rowa preko bifokalnih naoala, smijeei se mrtvakim osmijehom. On prilazi preblizu, prisjetio se Woodrow. Prelijee tvoj teritorij i presree ti signale prije nego si ih i odaslao. "Tessa Quayle je, izgleda, ubijena negdje pokraj jezera Turkane," ree on, osjeajui osvetniku potrebu da ga okira. "Tamo je gosti-njac zvan

"Oaza". Trebao bih razgovarati putem radija s vlasnikom." Tako su obueni, pomisli. Prvo pravilo: nikad ne pokazuj osjeaje, ako ih ima. Sheilino pjegavo lice se smrzlo, zamislilo. Tim Donohue jo se cerio blesavo, ali taj osmijeh ionako nita nije znaio. "Stoje bilo? Ponovi, molim te." "Tessa je ubijena. Ne zna se kako, ili policija nee rei. Vozau dipa je odsjeena glava. To je cijela pria." "Ubijena i opljakana?" "Samo ubijena." "Blizu jezera Turkane." "Da." "Kojeg je vraga tamo radila?" "Nemam pojma. Navodno je ila posjetiti Leakevjevo nalazite." "Zna li Justin?" "Jo ne." "Je li jo netko koga znamo umijean?" "To ba pokuavam doznati." Donohue ga povede u zvuno izoliranu kabinu koju Woodrow nikad prije nije vidio. Obojeni telefoni s utorima za kodne kartice. Telefaks na neemu to izgleda kao bava za naftu. Radio nainjen od zelenih metalnih kutija. Popis brojeva domae izrade na njemu. Znai, tako nai pijuni apuu jedan drugome iz nae zgrade, pomisli on. Nadsvijet ili podsvijet? Tko bi znao. Donohue sjedne ispred radija, proui popis. Zatim je ugaao kontrolne kotaie radija drhtavim bijelim prstima, govorei: "ZNB 85, ZNB 85 zove TKA 60," poput junaka ratnih filmova. "TKA 60, uje li me? Javi se. Gotovo. Oaza, Oaza, uje li me? Gotovo." 13 Nakon kranja, izazovno: "Oaza ovdje. ujem jasno i glasno, gospodine. Tko ste vi?" izgovoreno otrim njemakim izgovorom. "Oaza, ovdje Britansko visoko povjerenstvo u Nairobiju. Dajem mikrofon Sandvju Woodrowu. Gotovo." Woodrow se objema rukama osloni o Donohueov stol, da bi bio blie mikrofonu. "Ovdje Woodrow, voditelj ureda. Govorim li s Wolfgangom? Gotovo." "Ured, kao stoje bio Hitlerov?" "Politiki odjel. Gotovo." "U redu, gospon Ured. Ovdje Wolfgang. Kako glasi vae pitanje? Gotovo." "Dajte mi, molim vas, va opis ene koja se u vaem hotel u prijavila pod imenom Tessa Abbott. To je tono, zar ne? To je ime koje je napisala? Gotovo." "Tako je. Tessa." "Kako je izgledala? Gotovo." "Tamna kosa, bez minke, oko 27-28 godina. Nije Britanka. Meni tako nije izgledala. Juna Njemica, Austrijanka, moda Talijanka. Ja sam hotelijer. Promatram ljude. I lijepa je bila. Ja sam i mukarac. Bila je strano seksi, nain na koji se kretala. Odjea - mogao si je otpuhnuti s nje. Zvui li to kao vaa Tessa Abbott, ili kao neija druga? Gotovo." Donohueova je glava bila pedalj daleko od njegove. Sheila je stajala na drugoj strani. Sve troje su gledali mikrofon. "Da. Zvui kao gica Abbott. Moete li mi, molim vas, rei kad je rezervirala mjesto u vaem hotelu i kako? Pretpostavljam da imate ured u Nairobiju. Gotovo." "Nije." "Molim?" "Dr. Blum je rezervirao. Dvije osobe, dvije kuice blizu bazena za jednu no. Imali smo slobodnu samo jednu kuicu i to sam mu rekao. Dobro, uzet e to. Ba je bio neki. Uf! Svi su ih gledali. Gosti, osoblje. Jedna lijepa bjelkinja, j edan lijep afriki doktor. Krasan pogled. Gotovo." "Koliko je soba u jednoj kuici?" upita Woodrow, u slabanoj nadi da bi se skandal koji je stajao pred njima nekako mogao izbjei. "Jedna je spavaa soba, ali s dvije odvojene postelje za po jednu osobu. P ostelje nisu pretvrde, nego zgodne, pune opruga. Jedna dnevna soba. Svi se gosti na recepciji upisuju u knjigu. 14 Nemojte mi s lanim imenima, kaem im. Kad se ljudi izgube, moram znati tko su. Znai, ona se tako zove: Abbott? Gotovo." "To joj je djevojako prezime. Gotovo. Potanski pretinac to gaje dala pripada Visokom povjerenstvu." "Gdje joj je mu?" "Ovdje, u Nairobiju." "O-joj!" "Onda, kad je Blum rezervirao? Gotovo." "U etvrtak. etvrtak naveer. Nazvao me radijem iz Lokija. Kazao mije da oekuje kako e otii prvim letom u petak. Loki kao Lokichoggio. Na sjevernoj granici. Glavni stoer humanitarnih organizacija koje rade u Junom Sudanu. Gotovo." "Znam gdje je Lokichoggio. Jesu li rekli to tamo kane raditi?" "Neto humanitarno. Blum se time bavi, zar ne? Tako se jedino i moe doi u Loki. Radi za nekakve belgijske lijenike, tako mije rekao. Gotovo." "Rezervirao je, dakle, iz Lokija, pa su odande otili u petak ujutro, rano? Gotovo." "Rekao mije da oekuje kako e stii na zapadnu stranu jezera oko podneva. Traio je da im osiguram amac koji e ih prebaciti preko jezera u "Oazu." "Sluajte," velim ja njemu, "od Lo-kichoggia do Turkane vam je gadan put. Najbolje vam je ii s konvojem s hranom. Planine su pune odmetnika. Ovdanja plemena jedna drug ima kradu stoku. To je normalno; ali prije deset godina imali su koplja, a danas svi imaju kalanjikove." On se samo nasmijao i rekao

kako on s tim moe izai na kraj. I mogao je. Proli su bez problema. Gotovo." "Tako su doli i upisali se u knjigu gostiju. to onda? Gotovo." "Blum mi je rekao da im treba dip s vozaem da odmah ujutro odu na Leakevjevo mjesto. Ne pitajte me zato to nije spomenuo pri rezerviranju. Nisam ni ja njega pitao. Moda su se tek onda sjetili. Moda nisu htjeli otkrivati planove preko radija. "U redu," kaem ja njemu. "Imate sree. Noah je va." Blum zadovoljan, ona zadovoljna. etali su se zajedno vrtom, zajedno plivali, sjedili za ankom, jeli zajedno, svima poeljeli laku no, otili u svoju kuicu. Ujutro su zajedno otili. Ja sam ih ispratio. elite li znati to su jeli za doruak?" "Tko ih je vidio da odlaze osim vas? Gotovo." "Svi koji su bili budni su ih vidjeli. Uzeli su objed, boce vode, bocu plina, suhu hranu za nepredviene sluajeve, lijekove i za15 voje. Sve su troje sjeli sprijeda, Tessa^sredinu; kao kakva sretna obitelj. Ovo je "Oaza," zar ne? Imam dvadeset gostiju- veina ih je u to doba spavala. Imam etrdeset zaposlenika; veina ih je bila budna. Tu je jo i stotinjak ljudi koje ne trebam, koji se motaju po parkiralitu prodajui krzna, tapove i lovake noeve Svi koji su vidjeli Bluma i Tessu mahali su im na pozdrav. Maem ja masu prodavai krzna, odmahuju Noah, Blum i Tessa. Ne smijese se. Ozbiljni su. Kao da imaju obaviti ozbiljan posao, donijeti velike odluke, to li. Sto hoete od mene, gospon Ured? Da po-bijem oevice? Sluajte, ako sam Galilej... zatvorite me i prisegnut cu da Tessa nikad nije bila u "Oazi." Gotovo " Ukoivi se na tren, Woodrow nije imao daljih pitanja. Ili ih je moda imao i previe. Ja sam ve u zatvoru, pomisli on. Moja je doivotna robija poela prije pet minuta. Proe rukom preko oiju. Makne je vidjevi kako ga Donohue i Sheila promatraju s istim praznim izrazom kako su ga gledali kad im je priopio da je Tessa mrtva. "Kad ste prvi put pomislili da neto moda nije u redu? Gotovo, upita oklijevajui. Kao daje htio pitati: ivite li tamo itave godine? ih koliko dugo ste ve na elu toga zgodnoga hotela? ierenac ima radio. Kad su gosti s njim, Noah bi se trebao javiti i reci da je sve u redu. Nije zvao. U redu - dogaa se da se radio pokvari, da voza zaboravi nazvati. Dosadno je javljati se. Mora se zaustaviti vozilo, izai, postaviti antenu. ujete li vi mene? Gotovo." "Jasno i glasno. Gotovo." "Ali Noah nikad ne zaboravlja. Zato i radi za mene. Ipak nije zvao. Ni poslijepodne, niti naveer. Dobro, mislim ja. Moda su se negdje utaborili, dali Noi previe piti, tko zna. Naveer mi je zadnja stvar prije spavanja bila nazvati uvara parka oko Leake-vjeva nalazita. Nita. Ujutro sam odmah poao u Lodwar prijaviti njihov nestanak. Uostalom, to je moj terenac, je 1" tako? I moj voza. Nisu dali da prijavim nestanak radijem, nego sam morao do" osobno. Dug je to put i gadan, ali zakon je zakon. Policija u Lodwaru doista rado pomae graanima u nevolji. Terenac mi je nestao? Teko. Dvoje mojih gostiju i voza u njemu? Pa zato ih ne poem sam potraiti? Nedjelja je, danas oni ne bi trebali raditi. Moraju ii u crkvu. "Dajte nam neto novca i posudite nam auto; moda bismo vam i mogli pomoi." Ta ko oni meni. Vratim se kuci i sam sastavim ekipu za potragu. Gotovo " "Tko je bio u ekipi?" upita Woodrow, koji se bijae pribrao Dvije skupine. Moji vlastiti ljudi u dva vozila. S vodom, za-16 lihom goriva, lijekovima i zavojima, viskijem, za sluaj da neto treba dezinficirati. Gotovo." Netko je upao u vezu. Wolfang mu je rekao neka ide k vragu i skine se s veze. Zaudo, to je i uinio. "Ovdje je sad prilino vrue, gospon Ured. etrdeset pet. A akala i hijena ima kao kod vas mieva. Gotovo." Stanka, ostavljena kako bi Woodrow mogao govoriti. "Sluam," ree Woodrow. "Dip je bio prevrnut na stranu. Ne pitajte kako. Vrata zatvorena. Ne pitajte zato. Jedan prozor otvoren, otvor kojih pet centimetara. Netko je zatvorio i zakljuao vrata. Smrad nepodnoljiv - i to samo kroz taj mali otvor. Ogrebotine od hijeninih panda posvuda, s ugrizima gdje su pokuavale ui. Tragovi guma posvuda uokolo, kao ludi. Dobra hijena nanjui krv na deset kilometara. Da su dohvatile tijela, otvorile bi ih jednim ugrizom, a drugim izvadile sr iz kostiju. Ali nisu mogle. Netko je zakljuao vrata, ostavivi samo mali otvor. Pa su hijene poludjele. I vi biste. Gotovo." Woodrow se borio doi do rijei. "Policija tvrdi da je Noi bila skinuta glava. Je li to tono? Gotovo." "Itekako. Bio je sjajan momak. Obitelj je poludjela od brige. Poslali su ljude u potragu za glavom. Bez glave ga ne mogu dolino pokopati, pa e ih progoniti pokojnikov duh. Gotovo." "A to je bilo sa enom? Gotovo," pitao je Woodrow, dok mu je pred oima prolijetala strana vizija bezglave Tesse. "Zar vam nisu rekli?" "Ne. Gotovo." "Prerezano grlo. Gotovo." Drugi straan prizor pred duhovnim pogledom: kako uboji -ina aka otkida ogrlicu s njezina vrata, kako bi napravio mjesta nou. Wolfgang pone tumaiti to je sljedee uinio. "Prvo sam rekao svojim dekima neka ostave vrata zatvorena. Ionako nema unutra nikoga ivog. A tko god otvori vrata, po-alit e to je to uinio. Jednu sam skupinu ostavio neka zapali vatru i dri strau. Drugu sam skupinu poveo natrag u "Oazu." Gotovo." "Pitanje. Gotovo," nastavljao je Woodrow krajnjim naporom. "Koje pitanje, gospon Ured? Kako glasi vae pitanje? Gotovo." "Tko je otvorio dip? Gotovo." "Policija. Poto je policija stigla, moji su deki odmah otili. Nitko ne voli policiju.

Nitko ne eli biti uhien. Ne ovdje. Prvo je dola policija iz Lodwara, onda letei odred, pa jo neki momci iz Moijeva osobnog Gestapa. Moji su deki zakljuali ladicu s no17 vcem i sakrili obiteljsko srebro; dodue,*ja uope nemam srebra. Gotovo." Slijedila je jo jedna podulja stanka, dok se Woodrow borio nai razborite rijei. "Je li Blum nosio safari jaknu kad su krenuli prema Leake-yjevu nalazitu? Gotovo." "Svakako. Stari. Zapravo prsluk. Modri. Gotovo." "Je li pronaen no na mjestu ubojstva? Gotovo." "Ne. A bio je to itekakav no, vjerujte. Panga otra kao britva. Prola je kroz Nou kao kroz maslac. Jednim potezom. Isto je bilo i s njom. Vuf! ena je skinuta gola. Bilo je na njoj puno tragova udaraca. Jesam li vam to ve rekao? Gotovo." Ne, nisi mi rekao, ree Woodrow u sebi. Posve je ispustio njezinu golotinju. I ozljede i modrice. "Je li bila kakva panga u terencu kad su krenuli iz vaega gostinjca? Gotovo." "Gospon Ured, jo nikad nisam upoznao Afrikanca koji bi na safari krenuo bez pange." "Gdje su sada trupla?" "Noah, tj. to je ostalo od njega - dali su njegovu plemenu. Po tijelo gospoice Abbott policija je poslala motorni amac. Morali su izrezati krov dipa. Za to su posudili na aparat za zavarivanje. Onda su je zavezali za palubu. Dolje za nju nije bilo prostora. Gotovo." "Kako nije bilo prostora?" upita Woodrow, poalivi istog trena stoje pitao. "Malo razmislite, gospon Ured. Znate li to se na ovoj vruini dogaa s truplima? Ako je elite zrakoplovom prebaciti u Nai-robi, morat ete razrezati tijelo; inae nee stati u standardni lijes." Woodrow oduti trenutak, kao omamljen. Kad se osvijestio, uo je Wolfganga kako odgovara da je Bluma jednom prije ve sreo. Dakle, morao gaje pitati o tome, iako sam nije uo pitanje. "Prije devet mjeseci. Bio je glavni na tulumu krupnih riba meu humanitarcima. Svjetska hrana, svjetsko zdravlje, svjetske plae. Gadovi su potroili brdo novca, a traili su da im ispiem raun na dvostruki iznos. Rekao sam im nek" si jebu mater. Blu-mu se to svidjelo. Gotovo." "Kako vam je zadnji put djelovao? Gotovo." "Kako to mislite?" "Je li bio nekako drukiji? Lake se uzbuivao? Je li bio nekako udan?" "O emu vi to govorite, gospon Ured?" 18 "Hou rei, je li moda neto uzimao^Hou rei, je li bio drogiran?" Oklijeva o je trenutak. "Mislim, kao - to ja znam - je li bio na kokainu, ili neem drugom? Gotovo." "Ah, dragi moj..." ree Wolfgang; veza se prekine. Woodrow je opet postao svjestan Donohueova prodorna pogleda. Sheila bijae nestala. Woodrowje imao dojam daje morala neto urno uiniti. Ali to bi to moglo biti? Zato bi Tessina smrt zahtijevala da pijuni neto urno poduzmu? Bijae mu hladno; poeli imati pulover; ipak se znoj cijedio niz njega. "Stari, ima li jo togod to bismo mogli uiniti za vas?" upita Donohue vrlo skrbno, jo zurei u njega bolesnim, krvlju podli-venim oima. "aicu neega?" "Hvala. Ne sada." Znali su, ree Woodrow samom sebi dok se sputao. Znali su prije mene daje mrtva. No to je upravo ono u to te uvijek ele uvjeriti: mi pijuni uvijek o svemu znamo vie od ostalih, i znamo prije. "Visoki povjerenik se vratio?" upita, pokazujui glavom na prostor iza Mildrenovih vrata. "Svaki e as." "Otkazi sastanak!" Woodrow nije krenuo ravno u Justinovu sobu. Prvo je otiao Ghiti Pearson, pripad nici Ureda najnioj na hijerarhijskoj ljestvici. Ghita je imala tamne oi i svijetlu kosu. Bila je Angloindijka i nosila je oznaku kaste (toku) na elu. Ghita bijae Tessina prijateljica, kojoj se povjeravala. Uposlena u zemlji primateljici, prisjeao se Woodrow, no nadala se da e je britanska Sluba vanjskih poslova uzeti za stalno, da e to biti njezina karijera. Na mrtila se nepovjerljivo vidjevi ga kako zatvara vrata za sobom. "Ghita, ovo je strogo izmeu nas dvoje, dobro?" Gledala gaje postojano, iekujui. "Blum. Dr. Arnold Blum. Dakle?" "to je s njim?" "Tvoj kompi." Nema odgovora. "Hou rei: drui se s njim." "On je veza." U opis Ghitina radnog mjesta ulazila je svakodnevna veza s humanitarnim organizacijama. "I Tessin prijatelj, oito." Ghitine tamne oi nisu to komentirale. "Znate li druge ljude koji rade u Blumovu uredu?" "Nazovem Charlottu s vremena na vrijeme. Ona je Blumov ured. Ostali su terenci. Zato pitate?" Angloindijsko pjevuckanje u Ghitinu govoru... tako seksi, tako privlano. Ali ne vie. Nikad vie, nijedna vie. "Blum je prolog tjedna bio u Lokichoggiu. U pratnji." 19

Tree kimanje glavom, ali sporije, i sputanje vjea. "elim znati stoje tamo radio. Od Lokija se odvezao u Tur kanu. Vano mije znati je li se ve uspio vratiti u Nairobi. Ili se moda vratio u Loki. Moe li mi to provjeriti, a da ne polupa cijeli servis?" "Sumnjam." "Pa dobro; pokuaj barem." Padne mu na pamet pitanje. Svih tih mjeseci to je poznavao Tessu, to mu nikad nije padalo na um. "Zna li moda, je li Blum oenjen?" "Valjda. Pretpostavljam da jest. Obino su oenjeni, je li tako?" Koji to oni? Afrikanci? Ili ljubavnici? Svi ljubavnici? "Ali ena mu nije ovdje? Nije u Nairobiju. Ili je uope nema." "emu sva ta pitanja?" upita meko, brzo. "Je li se Tessi togod dogodilo?" "Moda. Pokuavamo doznati." Posegnuvi za vratima Justinove sobe, Woodrow pokuca i ue ne ekajui odgovor. Ovoga puta nije za sobom zakljuao vrata. Drao je ruke u depovima, nasloni se irokim ramenima na vrata; za vrijeme njegova boravka u sobi ouvao se isti uinak te geste. Justin je stajao, njemu okrenut svojim elegantnim leima. Njegova paljivo ureena glava bijae okrenuta k zidu; prouavao je grafikon, jedan od nekoliko rasporeenih po zidovima njegova ureda; svaki je bio iscrtan u stupnjevima razliitih boja te se crta uspinjala ili padala. Grafikon to bijae privukao njegovu pozornost nosio je naslov razmjerna izgraenost infrastrukture 2005. - 2010. Svrha mu je bila, koliko je Woodrow mogao vidjeti sa svoga mjesta, prikazati budui napredak afrikih zemalja. Na prozorskoj dasci stajao je niz posuda s cvijeem to ih je Justin uzgajao. Woodrow prepozna jasmin i balzam, no samo zato to ih je Justin prije darovao Gloriji. "Bog, Sandy," ree Justin, naglasivi boa Bog." "Izgleda da jutros nema sastanka. Imamo problema u pogonu?" s Poznati glas, pomisli Woodrow, primjeujui svaku pojedinost kao da sve prvi put vidi i uje. Malo istroen s vremenom, no ushit je zajamen svakomu kome je pojava ispred biti. Zato te prezirem u trenutku kad se spremam promijeniti ti ivot? Odsad pa do kraja tvojih dana dijelit e vrijeme na ono prije i poslije ovoga trenutka. Bit e to razmee vjekova za tebe, ba kao stoje i 20 za mene. Zato ne skine taj glupi sako?Ti si valjda jedini ovjek u Slubi vanjskih poslova koji jo kod svoga krojaa naruuje tropska odijela. Woodrow se tada prisjeti da i sam ima na sebi sako. "A vi ste svi dobro, vjerujem?" upita Justln svojim promiljeno nehajnim tonom. "Gloria dobro preivljava ovu nesnosnu vruinu? Deki cvatu itd.?" "Mi smo svi dobro." Stanka, Woodrowljevo djelo. "A Tessa je u provinciji," nabaci on. Davao joj je posljednju priliku da dokae kako je sve ovo bila strana zabuna. Justin je odjednom postao iroke ruke, kao i uvijek im bi se spomenulo Tessino ime. "Da, svakako. Njezin je humanitarni rad ovih dana potpuno zaokuplja." Govorei, privlaio je k sebi pedalj debeli svezak o Ujedinjenim narodima. Odmakne knjigu od sebe i odloi je na pomoni stoli. "Nastavi li ovim tempom, do vremena naeg odlaska spasit e cijelu Afriku." "Koja je zapravo bila svrha ovoga njezinog odlaska?" upita Woodrow, drei se jo za zadnju slamku. "Mislio sam da neto radi ovdje u Nairobiju. U nekom getu. Kibera, je li tako?" "Itekako," ponosno objavi Justin. "Radi danju i nou, sirota cura. Sve: od brisanja djejih guza do upoznavanja domaeg osoblja s njihovim graanskim pravima. Veina su joj klijenata ene, to se njoj svia. No njihovim se mukarcima to ve manje svia." Nasmijei se sjetno, kao da govori: da barem. "Prava na imovinu, rastave, tjelesno zlostavljanje, silovanje u braku, obre-zivanje ena, siguran seks. Cijeli jelovnik, i tako svaki dan. Vidi i sam zato se njihovi muevi uzrujavaju, je 1" tako? Ja bih se uzrujao, da sam brani silovatelj." "to je, dakle, radila u provinciji?" bio je Woodrow uporan. "Oh, Bog zna. Pitaj doktora Arnolda," izbaci Justin i previe leerno. "Arnold je njezin vodi i filozof tamo gore." Tako on to igra, sjeti se Woodrow. Pria koja pokriva sve troje. Lijenik Arnold Blum, njezin moralni uitelj, crni vitez, zatitnik u dungli humanitaraca. Sve, samo ne ono to je - tolerirani ljubavnik. "Gdje je tono?" "U Lokiju; Lokichoggiu." Justin se naslonio na rub svog stola, moda nesvjesno oponaajui Woodrowljevu bezbrinu naslo-njenost na vrata. "Svjetski prehrambeni program ima tamo radionicu za ravnopravnost spolova - zamisli ti to! Zrakoplovom dovezu nesvjesne seljanke iz Junog Sudana, daju im brzi teaj Johna Stuarata Milla, pa ih vrate natrag svjesne. Arnold i Tessa su otili gledati tu zabavu - blago njima." 21 "Gdje je sada?" ^ Justinu se pitanje, izgleda, nije svidjelo. Moda je tada shvatio kako Woodrowljevo brbljanje ima dublju svrhu. Ili mu se moda nije svialo - mislio je Woodrow - da ga netko previe ispituje o pojedinostima u vezi s Tessom, kad ni on sam nije znao sve pojedinosti. "Na povratku, pretpostavljam. Zato?" "S Arnoldom?"

"Najvjerojatnije. Ne bije valjda tek tako ostavio tamo." "Je li ti se javljala?" "Meni? Iz Lokija? Kako? Tamo nema telefona." "Mislio sam da se moda javila radio-vezom koju koriste neke tamonje humanitarne organizacije. Zar to drugi ljudi ne ra"Tessa nije kao drugi ljudi," ree Justin, dok mu se elo mrtilo. "Ona ima vrsta naela. A jedno od njih je da se nepotrebno ne troe sredstva donatora. to se dogaa, Sandy?" Justin se sad odbio od stola i poao do sredine sobe, s rukama na leima. A Woodrow je promatrao njegovo njegovano, zgodno lice, prosijedu crnu kosu na suncu. Sjetio se Tessine kose, tono iste boje kao to je Justinova, ali bez tragova starenja. Prisjetio se prizora kad ih je prvi put vidio zajedno - Tessu i Jus-tina, na blistavi novovjenani par, zvijezde primanja za dobrodolicu u Nairobi to ga bijae priredio visoki povjerenik. Sjetio se osjeaja kad im je pristupio kako bi ih pozdravio: inilo mu se da su otac i ki, a on, Woodrow, daje prosac. "Otkad se, dakle, nisi uo s njom?" "Nisam je vidio od utorka, kad sam ih odvezao u zranu luku. Stoje ovo, Sandy? Dok je Arnold s njom, sve e biti u redu. Ona e obaviti stoje rekla." "Misli li da su mogli otii na jezero Turkanu, ona i Blum - Arnold?" "Ako su imali prijevoz i htjelo im se ii - zato ne? Tessa voli divljinu. Osobito potuje Richarda Leakevja, i kao arheologa i kao dobroga bijelog Afrikanca. Leakey dri bolnicu tamo gore, je 1" da? Arnold je vjerojatno imao posla, pa ju je poveo sa sobom. Sandy, o emu se radi?" opetovao je sve upornije. Zadajui smrtonosni udarac, nije mu bilo druge nego promatrati uinak njegovih rijei na Justinovu licu. I vidje kako se sue zadnji ostatci Justinove iezle mladosti; kao u neke morske ivotinje, njegovo se lijepo lice zatvorilo, stvrdlo, ostavljajui samo koralj ni vapnenac. 22 i "Dobili smo izvjee o bjelkinji i afrikom vozau koje su nali na istonoj obali jezera Turkane. Mrtve." Woodrow je namjerno ispustio rije "ubijeni". "Automobil s vozaem unajmljen je u gos-tinjcu "Oazi". Vlasnik gostinjca tvrdi da je prepoznao ubijenu enu kao Tessu. Kae da su ona i Blum proveli u "Oazi" no prije polaska prema nalazitu Richarda Leakevja. Blum jo nije pronaen. No pronali su njezinu ogrlicu. Onu koju je uvijek nosila." Otkud ja to znam? Zato sam, za Boga miloga, ba sad naao trenutak hvaliti se intimnim znanjem o njezinoj ogrlici!? Woodrow je jo promatrao Justina. Kukavica u njemu eljela je odvratiti pogled, no za asnikova sina bilo bi to kao osuditi ovjeka na smrt i ne pojaviti se na njegovu vjeanju. Gledao je kako se Justinove oi ire od povrijeena razoaranja, kao da ga je prijatelj udario s lea. Oi mu se zatim suzie gotovo do zatvorenosti - kao da ga je taj isti prijatelj jo jednom tresnuo i bacio ga u nesvijest. Gledao je kako se lijepo oblikovane Justinove usne razdvajaju od tjelesne boli, a onda se grevito skupljaju, po-bijeljevi od stiska. "Lijepo od tebe to si mi rekao, Sandy. Nije se moglo ljepe rei. Zna li Porter?" Porter (inae prezime; doslovno: nosa) bijae nemogue ime visokoga povjerenika. "Mildren mu nastoji ui u trag. Nali su mephisto izmu, broj trideset sedam. Odgovara li?" Justin se teko snalazio. Morao je prvo do kraja uti zvuk Woodrowljevih rijei da bi ga uope poeo slijediti. Zatim se upne kako bi odgovorio kratkim, jedv a protisnutim reenicama. "Ima jedna trgovina pokraj Piccadillvja. Kupila je tri para za prolog dopusta. Inae ne troi puno. Nikad nije morala razmiljati o novcu. Pa i nije. Odijevala bi se u trgovini Vojske spasa. Kad bi mogla." "Bila je i nekakva safari-bluza. Plava." "O, ona nije podnosila takve stvari," ree Justin; dar govora mu se vratio te su mu rijei navirale poput bujice. "Rekla mi je da ako je ikad uhvatim da nosi ikakav odjevni predmet pjeane boje s depovima na bedrima, neka to spalim ili dam Mustafi." Mustafa, njihov kuni sluga, prisjeti se Woodrow. "Policija kae daje bluza bila plava." "Ona je mrzila plavu boju," sad je gotovo vikao Justin, oito na rubu da posve izbori samonadzor. "Gadila joj se sva odjea vojnikoga stila!" Eto, ve govori u prolom vremenu, pomisli Woodrow. "Kaem ti: jednom je imala zelenu tankericu. Kupila 23 ju je kod Farbelowa u Stanlevjevoj ulici. Ja sam je tamo odveo; ne znam ni sam zato. Valjda me nagovorila. Mrzila je kupovati. Obukla je jaknu; veliina joj j e odgovarala. "Pogledaj me!" ree. "Ja sam general Patton." A ne, kompa, nisi ti general Patton. Ti si jedna vraki zgodna cura u vraki runoj jakni." Pone pospremati svoj radni stol. Sustavno. Pospremati radi odlaska. Otvarao je i zatvarao ladice. Kadice za spise ispraznio je u elini ormar i zakljuao ga. Odsutno je gladio unatrag kosu izmeu svega to je radio; taj je njegov tik Woodrowa oduvijek osobito iritirao. Oprezno ugasi omraeno raunalo, pritisnuvi tipku kaiprstom, kao da se bojao da bi ga stroj mogao ugristi. Prialo se da mu je Ghita Pearson morala svakog jutra ukljuiti

spravu. Woodrow ga je promatrao kako je zadnji put zaokruio pogledom po uredu. Kraj mandata. Kraj ivota. Molim vas, ostavite sobu urednu za iduega korisnika. Na vratima se Justin osvrne i baci pogled na biljke na prozorskoj dasci, pitajui se moda bi li ih ponio sa sobom, ili da barem da upute za njihovo odravanje; na koncu ne uini nijedno od toga. Pratei Justina hodnikom, Woodrow uini pokret kao da e mu dodirnuti ruku, no iz svojevrsnoga gaenja povue ruku prije nego su se dodirnuli. Istodobno je pazio da hoda dovoljno blizu kako bi ga uhvatio padne li ili posrne. Jer Justin je sad izgledao kao dobro odjeven mjesear koji se posve odvojio od smisla za orijentaciju. Kretahu se polako, bez puno buke, no Ghita ih je vjerojatno ula jer kad su proli pokraj njezinih vrata, ona ih je otvorila i prikrala se Woodrowu te pola uza nj nekoliko koraka. apnula mu je u uho, pridravajui rukom svoju zlatnu kosu, kako ga ne bi ticala. "Nestao je. Posvuda ga trae." No Justinovje sluh bio bolji nego to su oekivali. Ilije moda, u graninoj situaciji, njegovo opaanje bilo izotrenije nego ikad. "Zabrinuti ste za Arnolda, izgleda," ree Ghiti suosjeajnim tonom ljubazna prolaznika koji neznancu pokazuje put. Visoki povjerenik bijae hiperinteligentan, ali prazan ovjek, vjeni student neega. Sin mu je radio u trgovakoj banci, a ker-kica Rosie imala je teko oteen mozak. ena mu je, dok je boravila u Engleskoj, bila utjelovljena pravednost. Sve ih je jednako oboavao. Vikende je provodio s Rosie privezanom vrpcama za trbuh. A opet, Coleridge je nekako i sam ostao privezan 24 na poetku svoje muevne dobi. Mladenake naramenice pridravale su mu vreaste oksfordske hlae. Odgovarajui sako visio je iza vrata na vjealici s njegovim imenom: P. Coleridge, Balliol. Stajao je napet nasred svog velikog ureda; raupana mu je~glava gnjevno upirala prema Woodrowu dok ga je sluao. Suze mu u oima i na obrazima. "Do vraga" objavi bijesno, kao da je jedva ekao svaliti teret sa sebe. "Znam," ree Woodrow. "Sirota djevojka. Koliko je bila stara? Ma nita!" "Dvadeset pet." Otkud ja to znam? "Otprilike," doda, kako bi bilo manje odreeno. "Izgledala je kao da ima otprilike osamnaest. Ah, jadni Justin sa svojim cvijeem." "Znam," opet e Woodrow. "Zna li Ghita?" "Pomalo." "Kojeg e vraga on uiniti? Nema ak ni karijeru. Bili su se sloili izbaciti ga iz slube na kraju ovog mandata. Da Tessa nije izgubila dijete, bili bi mu ve dali nogu." S it stajanja najednom mjestu, Coleridge se odgega do drugoga kraja sobe. "Rosie je ulovila kilogram teku pastrvu u subotu," ispali opominjuim tonom. "to kae na to?" Coleridge je imao takvu naviku - kupovati vrijeme nenajavljenim verbalnim diverzijama. "Sjajno," promrmlja Woodrow po dunosti. "Tessa bi bila oduevljena. Uvijek je govorila kako e Rosie uspjeti. A Rosie ju je oboavala." "Svakako bi." "Nee je jesti, pazi. Morali smo je cijeli vikend drati na ivotu, a onda je pokopati u vrtu." Ispravljanje ramena znailo je da se razgovor vraa na posao. "Ima sve ovo i pozadinu, Sandy. I to jako gadnu." "Svjestan sam toga." "Onaj govnar Pellegrin ve se javio i blebetao kako da smanjimo tetu." (Sir Bernard Pellegrin, visoki slubenik britanskoga Ministarstva vanjskih poslova zaduen za Afriku; Coleridgeov smrtni neprijatelj.) "Kako emo, k vragu, smanjiti tetu kad jo ne znamo to je. Do vraga, oteeno!? Ali da: i njemu je propala partija tenisa!" "etiri posljednja dana i noi prije svoje smrti provela je s Blumom," izjavi Woodrow, pogledavajui vrata, kako bi bio sigu25 ran da su zatvorena. "Ako je to teta. Olifla su ili u Loki, zatim na Turkanu. Bili su zajedno u kuicu i Bog zna to jo. Cijela ih je hrpa ljudi vidjela zajedno." "Hvala. Puno hvala. Ba sam to elio uti." Zarivi ruke duboko u depove vreastih hlaa, "Uostalom, gdje je taj usrani Blum?" "Kau da ga posvuda trae. Posljednji put su ga vidjeli kako sjedi pokraj Tesse u dipu, kad su polazili prema Leakevjevu nalazitu." Coleridge se priulja radnom stolu, upadne u stolicu te se nasloni, rairivi ruke. "Sluga je to, znai, uinio," obznani on. "Blum je zaboravio svoju naobrazbu, podivljao, zaklao ih, uzeo Noinu glavu za uspomenu, prevrnuo terenca na stranu, zakljuao ga i pobjegao. Pa to bi svatko uinio na njegovu mjestu. Jebo te!" "Znate ga kao i ja." "Ne znam. Ja sam ga se klonio. Ne volim filmske zvijezde meu humanitarcima. Kamo je, k vragu, otiao? Gdje je?" Slike promicahu pred Woodrowljevim duhovnim pogledom. Blum - zapadnjakov idealni Afrikanac; bradati Apolon najro-bijskih koktel-zabava; karizmatian, duhovit, lijep. Blum i Tessa jedno

pokraj drugoga; rukuju se s gostima dok Justin, san starih debitantica, prede, smijei se i dijeli pia. Dr. Arnold Blum, nekad junak rata u Aliru, raspravlja s podija predavaonice Ujedinjenih naroda o medicinskim prioritetima u sluaju prirodne nepogode. Blum pri kraju primanja, zavaljen u stolac, izgubljen i prazan; sve to o njemu vrijedi znati u takvim je trenucima bilo skriveno kilometrima ispod povrine. "Nisam ih mogao poslati doma, Sandy," kazivao je Coleridge ovrslim glasom ovjeka koji je posjetio vlastitu savjest, pa se vratio uvjeren. "Nikad nisam drao svojim poslom unititi ovjeku karijeru samo zato to mu ena voli vrljati. Sad smo u novom tisuljeu - ljudima se mora dopustiti da si zeznu ivot koliko sami ele." "Naravno." "Radila je vraki dobru stvar u getima, to god o njoj govorili u Klubu "Muthaiga". Moda nije ba odgovarala Moijevim dekima, ali Afrikanci koji neto v rijede su je svi do jednoga voljeli." "Svakako," sloi se Woodrow. "Dobro, bavila se tim enskim sranjima. Pa i neka je. Daj Afriku enama i stvari bi moda ak mogle i profunkcionirati." Mildren ue ne pokucavi. "Poziv iz Protokola, gospodine. Tessino je tijelo upravo stiglo 26 u bolniku mrtvanicu. Trae da odmah doemo radi identifikacije. Tisak pak vapi za izjavom." "Kako li su samo stigli u Nairobi tako brzo?" "Zrakom," ree Woodrow, prisjetivi se Wolfgangove odvratne primjedbe o rezanju tijela kako bi ga se moglo prevesti. "Nema izjave prije identifikacije," odree Coleridge. Woodrow i Justin poli su tamo zajedno, gr eci se na zamrljanoj klupi volksivagenova kombija Visokog povjerenstva, zatamnjenih prozora. Vozio je Livingstone, dok se Jackson, krupan momak, Kikuju kao i Livingstone, stisnuo pokraj njega naprijed, za sluaj da zatreba jo miia. Uz klimatizaciju ukljuenu na najjae, u vo -ziluje jo bilo vrue kao u pei. Gradski je promet bio u najluoj, najgoroj fazi. Natrpani matutu minibusi teturali su i trubili sa svih strana, isputali oblake dima i podizali oblake praine i prlja-vtine. Livingstone se nekako provukao sporednim ulicama te se uvukao u kameni portal okruen mnogim mukarcima i enama to su se njihali i vikali. Zabunom ih drei prosvjednicima, Woodrowbijesno uzvikne; zatim shvati kako su to oaloeni srodnici koji ekaju preuzeti tijela svojih pokojnika. Zahrali kombiji i automobili s crvenim vrpcama iekivali su parkirani du rubnika. "Stvarno nije bilo potrebno, Sandy," ree Justin. "Naravno daje bilo," plemenito e vojniki sin. Skupina redarstvenika i ljudi nalik lijenicima, u zamrljanim bijelim ogrtaima, ekali su ih na prilaznim stubama. Sama ljubaznost. Inspektor Muramba se predstavi te se, ushieno se smjekajui, rukova s dvojicom fine gospode iz britanskog Visokog povjerenstva. Azijac u crnom odijelu predstavi se kao patolog dr. Banda Sing, na njihovu slubu. Cijevi iznad njihovih glava pratile su ih ucviljenim hodnikom obrubljenim prepunim kantama za smee. Cijevi opskrbljuju hladnjae, pomisli Woodrow; no hladnjae ne rade jer nema struje, a mrtvanica nema svog agregata. Dr. Banda je vodio, no Woodrow bi bio i sam naao put. Skrene li lijevo, vonj nestane. Skreni desno, vonj se pojaa. Njegova beutna strana opet preuzme zapovjednitvo. Vojniku je dunost biti nazoan, ne osjeati. Dunost. Zato sam uz nju uvijek mislio na dunost? Pitao se postoji li neko drevno praznovjerje o tome to se dogaa s preljubnicima u mislima kad gledaju mrtva tijela ena to su ih eljeli. Dr. Banda ih povede kratkim stubitem. Nali su se u neprozraenoj dvorani iji zrak bijae posve ispunjen smradom smrti. 27 i Pred njima su bila zahrala elina vrata. Banda zalupa po njima zapovjedniki, nagnu se na pete, pa ponovi lupanje etiri - pet puta u pravilnim razmacima, kao da prenosi nekakve poruke. Vrata se odkrinue i otkrie tri nepoeljane glave ustra-enih mladia. Vidjevi patologa, ustuknue i pustie ga ui. Wo-odrow, koji je ostao u smrdljivom predvorju, imao je povlasticu vidjeti pakleni prizor uenikoga doma napunjena umrlima od side u svim ivotnim dobima. Ispijena su trupla leala po dva na leaj. Izmeu leajeva bilo je jo leeva - neki odjeveni, neki goli; neki na leima, neki na boku. Drugi su pak imali koljena privuena tijelu u uzaludnom pokuaju samozatlte; brade im zabaene unatrag u nijemu prosvjedu. Iznad njih, u treperavoj izmaglici, letjele su muhe, zujei sve uglas. U sredini "spavaonice", u prolazu izmeu kreveta, stajala je matronina daska za glaanje na kotaiima. A na dasci, snjena masa uzbibane plahte, iz koje su virila dva udovina poluljud-ska stopala, koja su Woodrowa podsjeala na papue u obliku pataka to su ih Gloria i on darovali njihovu sinu Harrvju za proli Boi. Jedna se iskrivljena ruka nekako iskrala ispod plahte. Prsti joj bijahu pokriveni crnom krvlju; krv je u najdebljem sloju pokrivala zglobove. Vrhovi prstiju akvamarinski plavi. Malo razmislite, gospon Ured. Znate li to se na ovoj vruini dogaa s truplima?

"Gospodin Justin Quayle, molim," pozva dr. Banda Singh, s dranjem dvorskog izvikavaa na kraljevskom primanju. "Idem s tobom," promrmlja Woodrow pa, usporedo s Justi-nom, hrabro stupi naprijed, na vrijeme da vidi kako dr. Banda odgre plahtu i otkriva Tessinu glavu, strano karikiranu i pod-vezanu od brade do tjemena grubom tkaninom omotanom oko grla na mjestu gdje je nekad nosila ogrlicu. Utopljenik to se zadnji put uspinje na povrinu, Woodrow s uasom promotri i ostalo: njenu crnu kosu to ju je uz glavu zalijepio pogrebnikov e-alj. Obrazi napuhnuti kao u anela to na starim zemljovidima pusu vjetrove. Oi zatvorene, obrve podignute a usta otvorena, kao od nevjerice; tamna krv skorena u ustima kao da su joj sve zube odjednom iupali. Ti? pue ona glupo dok je ubijaju - usta joj oblikuju iii. Ti? Kome to govori? ija je slika ostala iza njenih vrsto stisnutih vjea? "Poznajete li ovu damu, gospodine?" upitao je inspektor Mu-ramba njeno Justina. "Da. Da, znam je. Hvala," odgovori Justin, paljivo odvagnuv -i svaku rije prije izgovaranja. "To je moja ena Tessa. Moram 28 dogovoriti njezin pogreb, Sandy. Ona bi htjela da to bude ovdje u Africi, i to to prije to bolje. Ona je jedinica. Roditelji su joj umrli. Ne treba pitati nikoga osim mene. to prije to bolje." "Pa, to e ovisiti i o policiji," hrapavo izgovori Woodrow, jedva stigavi do napukla praonika u koji je zatim itavu utrobu povratio, dok mu je uvijek ljubazni Justin bio prebacio ruku preko ramena, mrmljajui neto. Iz tapeciranoga svetita privatnog ureda visokog povjerenika Mi-ldren je polako itao tekst mladiu ravnoduna glasa na drugoj strani linije: Visoko povjerenstvo sa alou objavljuje da je ubijena ga Tessa Quayle, supruga Justina Quaylea, prvoga tajnika Visokoga povjerenstva. Gospoa Quayle je umrla na obali jezera Turkane, blizu Allijina zaljeva. Njezin voza gospodin Noah Katan -ga takoer je ubijen. Ge Quayle emo se sjeati po njezinoj posveenosti stvari enskih prava u Africi, kao i po njezinoj mladosti i ljepoti. Izraavamo najdublju suut suprugu ge Quayle Justinu i njezinim brojnim prijateljima. Zastava Visokoga povjerenstva do daljega e se viti na pola koplja. Knjiga alosti je otvorena i potpisivat e se u salonu Visokog povjerenstva. "Kada ete to pustiti?" "Upravo jesam," odgovori mladi. 29 DRUGO POGLAVLJE Obitelj Woodrow ivjela je u kamenoj kui u predgrau s mo-zainim prozorima u stilu Tudora, u ekskluzivnom naselju Mu-thaiga na brdu, usred velikih engleskih vrtova, tek koji korak od Kluba "Muthaiga," od rezidencije britanskoga visokog povjerenika i golemih rezidencija veleposlanika zemalja za koje moda nikad niste uli, sve dok se niste provezli dobro uvanom avenijom i proitali njihova imena izmeu upozorenja na svahiliju da se treba uvati otrih pasa. Nakon bombakoga napada na ameriko veleposlanstvo u Nairobiju, britanska je Sluba vanjskih poslova sve osoblje Woodrowljeva i vieg ranga opskrbila neprobojnim elinim prednjim vratima to su ih dan i no, bez prekida, na smjenu uvali Baluhije i njihovi mnogobrojni prijatelji i roaci. Du vrtne ograde isti su nadahnuti umovi stavili ogradu od ice pod naponom, s kolutovima poreice na vrhu i reflektorima to gore itavu no. U Muthaigi imaju poseban osjeaj za zatitu, kao i za mnoge druge stvari. Najskromnije kue imaju razbijeno staklo na vrhu kamenih zidova, ljudi srednjeg ranga poreicu. No za diplomatsko plemstvo - nita manje nego elina vrata, ograde pod naponom, osjetnici na prozorima i automatski upravljani reflektori; sve to treba jamiti njihov opstanak. Kua Woodrow ima tri etae. Dvije gornje ine ono to sigurnosne tvrtke zovu sigurno utoite, zatieno eljeznom zavjesom na prvom odmoritu stubita; samo Woodrowi roditelji imaju klju te pregrade. Zakljuavala se i pregrada u razizemlju na vrtnoj strani, koja j e titila Woodrowe od njihove posluge. U raziz-melju je bio ureen gostinjski stan; Woodrowi su ga zvali "donji kat," jer je zbog padine brijega djelomice bio podrum. Razizemni 30 se stan sastojao od dviju soba; obje bijahu bijelo oliene, skromno i strogo namjetene, s elinim reetkama na prozorima. Sve je to i odvie podsjealo na zatvor. Oekujui dolazak gosta, Gloria je stan ukrasila ruama iz vrta; donijela je i svjetiljku za itanje iz Sand^jeve garderobe. Onamo je premjestila je radio i televizor za poslugu - dobro e im initi da neko vrijeme budu bez toga. ak i tako, nije ba bilo kao u hotelu A kategorije, povjerila se Eleni, bliskoj prijateljici, engleskoj supruzi mekodlanoga grkoga dunosnika Ujedinjenih naroda. No siroti e ovjek bar moi biti sam, a to je ono to svatko mora imati poto pretrpi gubitak najbliih, El; Gloria se samo osjeala posve isto kad joj je mama umrla. Opet, naravno, Tessa i Justin su bili... imali su svakako nekonvencionalan brak, ako to moemo tako nazvati... iako, Gloria osobno nikad nije sumnjala daje tu bilo pravih osjeaja; bar s Justinove strane... Uostalom, stoje zapravo bilo s Tessine strane - iskreno, koka, Bog sam moe znati; nitko od nas nikad nee. Na to e Elena, iskusna u svijetu i u rastavama (Gloria ni je bila nijedno od toga), primijeti tek: "uj, samo ti pazi svoju slatku guzu, mila. Svjee obudovjeli plejboji znaju bitijako pohotni."

Gloria Woodrow bila je jedna od onih primjernih diplomatskih supruga, odlunih u svemu vidjeti dobru stranu. Ako dobre strane ne bi bilo, ona bi se srdano nasmijala i rekla: "Ha! Eto, tu smo!" Bio je to poziv lovakim rogom svima kojih se to tie da se skupe i podnesu ivotne tegobe bez prigovora. Bila je vjerna uenica dobre privatne kole koja ju je osnovala. Staroj je koli redovito slala izvjea o svom napretku, rado iekujui vijesti od kolegica. Za svaki Dan kole poslala bi im duhovit brzojav estitke. Dan -danas poruke je slala elektronikom potom, obino u stihu; nije htjela dopustiti da se zaboravi kako je bila dobitnica kolske prve nagrade za pjesnitvo. Bila je privlana na jednostavan i ispravan nain i poznato govorljiva, osobito ako se nije ba imalo to rei. A imala je onaj teturavi, izvanredno runi hod kako ve imaju Engleskinje iz kraljevskoga sloja. Opet, Gloria Wbodrow nije bila prirodno glupa. Prije osamnaest godina na Sveuilitu u Edinburgu rangirali su kao jedan od boljih mozgova u generaciji. Za nju se govorilo da bi, da se nije toliko zanijela za Woodrowa, zavrila politologiju i filozofiju s p ristojnim ocjenama. Ipak, u godinama nakon toga, brak, majinstvo i nestalnost diplomatskoga ivota izbrisale su iz nje 31 i ono malo ambicije to je moda imala. Ponekad je, to je izazivalo Woodrowljevu tihu alost, namjerno ostavljala po strani svoj intelekt da bi - kako je mislila - bolje odigrala ulogu supruge. No bio joj je i zahvalan na toj rtvi, kao i na tome to mu nije itala misli, a opet se podatno oblikovala prema njegovim tenjama. "Kad budem htjela svoj vlastiti ivot, rei u ti," uvjeravala bi ga kad bi ga primio napad krivnje ili dosade, pa bi je pritiskao da ponovno upie neto na sveuilitu: studiraj pravo, studiraj medicinu studiraj bilo to, za Boga miloga. "Ako me ne voli ovakvu kakva sam, onda je to druga stvar," odgovarala bi ona, spretno prebacujui njegov prigovor s posebnoga na ope. "Ma ne, ne! Volim te upravo takvu kakva jesi!" bunio bi se on, iskreno je grlei. Manje - vie je i sam u to vjerovao. Justin je postao tajni zatvorenik donjega kata naveer istoga crnog ponedjelj ka kad su mu priopili vijest o Tessinoj smrti; doao je u doba kad se bude i poinju mrmljati i brundati limuzine na prilaznim stazama veleposlanikih rezidencija, unutar eljeznih dveri; prije nego pou prema mistino odabranom veeranjem pojilitu. Je li danas Lumumbin dan? Ili Merdekin dan? Dan Bastille? Nije vano: dravna e zastava leprati u vrtu, automatske kropilice travnjaka bit e iskljuene, crvene staze poloene; crni e sluge u bijelim rukavicama doekivati i najavljivati goste - ba kako su to inili u mranim kolonijalnim vremenima, kojih se svi s gaenjem odriemo. I da: iz domainova salona dopirat e zvui prikladne domoljubne glazbe. Woodrow se s Justinom dovezao u crnom volksivagenovu kombiju. Iz bolnike mrtvanice Woodrow ga je otpratio do policijske uprave. Tamo gaje promatrao kako svojim besprijekornim akademskim rukopisom sastavlja izjavu o identificiranju trupla svoje ene. Iz ureaje Woodrowve prije bio nazvao Glo-riju da e, dopusti li promet, za petnaest minuta stii s njihovim posebnim gostom. "On e se drati po strani od svijeta, draga, a nae je pobrinuti se da i ostane tako." To, naravno, nije sprijeilo Gloriju da nakratko nazove Elenu; nazivala je i nazivala dok je nije dobila, kako bi se s njom posavjetovala o veeri: kako ono - siroti Justin voli ribu, ili je pak ne podnosi? Zaboravila je, ali ini joj se daje on jako pomodan. Nego, zaboga, El, to u? to u ja razgovarati s ovjekom dok je Sandv na strai u tvravi, a ja u biti s nesretnikom sate i sate, dane i dane? Hou rei, sve prave teme su strogo zabranjene. "Neto e ve smisliti, mila, ne brini se," uvjeravala ju je Ele-na, ne sasvim ljubazno. 32 Gloria je ipak nala vremena ukratkoitpoznati Elenu s posve groznim telefonskim pozivima kojima je obasipaju novinari te o ostalima, koje nije uope htjela preuzeti, nego je radije pustila neka Juma, njihov kuni sluga i plemena Vakamba, kae kako ni gospodin ni gospoa Woodrow nisu trenutano u mogunosti preuzeti poziv. Iznimka je onaj krasni, tako fini mladi iz Daily Telegrapha s kojim bi tako rado razgovarala, no Sandy joj je zabranio, prijetei da e joj zavrnuti vratom. "Moda e ti pisati, mila," utjei je Elena. Volksivagenov kombi sa zatamnjenim prozorima ue na prilaznu stazu kue Woodrow; Woodrow iskoi kako bi provjerio da nema novinara. Odmah nakon toga Gloria bijae poaena prvim pogledom na Justina udovca, ovjeka koji je u razmaku od est mjeseci izgubio novoroena sina i suprugu, Justina rogonju komu vie nitko nee nabijati rogove; Justina u odijel u od najfinije tropske vune krojenu po mjeri, mekana pogleda, uobiajena za njega - njihova skrivenog bjegunca, koga e sakriti u donjem katu. Justin je skinuo slamnati eir izlazei sa stranjega sjedala kombija, leima okrenut publici; zahvaljivao je svima, a "svi" znai: vozau Livingstoneu, uvaru Jacksonu i Jumi, koji se beskorisno motao okolo, kao i obino. Zahvaljivao je laganim, odsutnim naklonom zgodne tamnokose glave ljupko se kreui du palira prema ulaznim vratima. Lice mu je prvo ugledala u tamnoj sjeni, zatim u kratkotrajnu sutonu. On joj se priblii i ree: "Dobra veer, Gloria. Vrlo lijepo od tebe to si me primila." Rekao je to tako odvano kontroliranim glasom da bi mogla zaplakati, stoje poslije u potaji i uinila. "Tako nam je drago to moemo Ikako pomoi, dragi Justine," promrmlja ona, poljubivi ga u

obraz s opreznom njenou. "Jo nema vijesti o Arnoldu, je li? Nitko nije zvao dok smo bili na putu?" "alim, ali ni glasa. Svi smo na iglama, naravno." Zbilja se dri, pomisli ona. Itekako. Junaki. Negdje iz daljine Woodrow joj je ganutim glasom govorio kako morajo jedan sat provesti u uredu, zlato, nazvat e; no jedva je na njega obraala pozornost. Koga je on izgubio, pomisli estoko. Zau lupu zatvaranja vrata, pa kako volksivagen polazi, no nije se obazirala. Oi su joj bile prikovane za Justina, njenoga traginog junaka. Justin je bio rtva isto koliko i Tessa, jer Tessa je mrtva, a on e svoju tugu morati tegliti do kraja ivota. Ve su 33 mu obrazi posivjeli, promijenio mu se na in kako hoda i gleda oko sebe. Pokraj Glorijine vrsne ivice, zasaene prema njegovim naputcima, proao je ni ne pogledavi je. Isto tako i s eukaliptusima i afrikim smokvama, za koje joj nije dopustio da ih plati. Jer to je bila jedna od onih izvanrednih Justinovih svojstava o kojima je Eleni iste veeri podnijela iscrpno izvjee: on posjeduje golemo znanje o biljkama, cvijeu i vrtovima. Gdje li je samo sve to nauio, El? Moda od majke. Nije li ona bila roena Du -dley? Da, svi Dudlevji bave se vrtlarstvom kao ludi; ine to ve stoljeima. Ovdje je, naime, rije o klasinoj engleskoj botanici, koka, ne o bedastoama iz nedjeljnih novina. Doprativi dragocjenoga gosta do ulaznih vrata, preko predvorja, pa stubitem za poslugu do donjega kata, Gloria ga provede zatvorskom elijom to e mu biti dom za cijelo vrijeme izdravanja kazne: garderobni ormar od grubo oblanjanih dasaka gdje moe objesiti odijela, Justine (zato, zaboga, nije dala Ebe-diji jo pedeset ilinga pa da oboji nesretni ormar), komoda s crvotonim ladicama za tvoje koulje i arape (zato se nikad nisam sjetila presvui ih papirom?) No kao i obino, Justin je bio onaj koji se ispriava. "Bojim se da nemam ba puno odjee da stavim u ormar i ladice, Gloria. Kuu mi opsjedaju lovci na vijes ti, a Mustafa je izgleda ostavio slualicu otklopljenu. Sandy je bio ljubazan, pa je kazao da e mi posuditi sve to budem trebao, dok zrak ne bude dovoljno ist da se mogu kriom oduljati do svoje kue." "O, Justine, kako sam glupal" uzviknu Gloria, pocrvenjev-i. A zatim, ili zato to ga nije htjela ostaviti, ili nije znala kako bi to uinila, inzistirala je da mu pokae grozni stari hladnjak prepun boca s pitkom vodom i sokova za rijeenje (zato dosad nije dala promijeniti brtvenu gumu hladnjaka?) Led je ovdje, Justine; treba ga samo staviti pod mlaz vode da se odvoji; tu je i plastini elektrini grija vode za aj i kavu to gaje uvijek mrzila, i pitavi kotli iz Ilfracombea s vreicama Tetley aja i pukotinom, i olu-pana konzerva Huntley & Palmer"s slatkih keksa, ako volih grickati prije spavanja; Sandy uvijek voli, iako mu je dano do znanja da bi trebao smraviti. I napokon (hvala Bogu, konano neto to je u redu) krasna vaza raznobojnih kamelija to ih je uzgojila prema njegovim naputcima. "Eto, dakle, ostavljam te, onda, na miru," ree, pa ve stigavi do vrata sjeti se, zasramivi se jako, kako mu nije iskazala suut. "Dragi Justine..." poe ona. 34 "Hvala ti, Gloria, stvarno ne treba," presijee je on neoekivano vrsto. Kad su joj oduzeli njezin trenutak njenosti, Gloria se izbori sama sa sobom kako bi vratila praktini ton. "Da. Dobro. Doi gore kad god zaeli. Dobro? U naelu, veera je u osam. Moe pience prije, ako ti prija. Radi to god hoe. Ili nita. Sam Bog zna kad e se Sandy vratiti." Izgovorivi sve to, laknu joj te poe na kat u svoju spavau sobu, istuira se i uredi lice. Poe zatim pogledati to deki rade u radnoj sobi. Utiani nazonou smrti, marljivo su uili, ili su se bar pretvarali. "Izgleda li strano alosno?" upita Harry, mlai. "Sutra e se pozdraviti s njim. Budite vrlo pristojni i ozbiljni s njim. Mathilda vam pee hamburgere. Jest ete u igraonici, ne u kuhinji; jasno?" Dodatak je izrekla gotovo prije nego je stigla i razmisliti to govori: "On je vrlo hrabar i fin ovjek; ponaajte se prema njemu s dubokim potovanjem." Siavi u dnevnu sobu, iznenadi se vidjevi kako Justin ve tamo sjedi. Rado je prihvatio obilnu au viskija sa sodom; ona si je pak natoila au bijelog vina i sjela u naslonja; inae Sandvjev, no tko sad mari za njega. Nekoliko minuta (nije imala pojma koliko je to zapravo dugo trajalo) nijedno od njih nije progovorilo. Zaudo, Gloria osjeti tu tiinu kao vezu izmeu njih dvoje, to jau to je dulje trajala. Justin je pijuckao viski. Laknu jo j kad opazi da nije preuzeo Sandvjevu iritantnu naviku da zatvara oi dok pije viski - kao da je slubeni kua. S aom u ruci, ode do francuskog prozora s pogledom na reflektorima osvijetljeni vrt - dvadeset 150-vatnih arulja spojenih na kuni agregat; od plamena tih svjetala gorjelo mu je pola lica. "Moda tako svi misle," primijeti on iznenada, vraajui se jednom davnom razgovoru. "to to?" upita Gloria, koja nije bila sigurna da se njoj obratio; ipak je pitala, jer je oito s nekim elio razgovarati. "Da te vole zbog neega to nisi. Da si na neki nain varalica. Kradljivac srca." Gloria nije uope znala je li to neto to svi misle, ali je znala da nipoto ne bi trebali. "Naravno da nisi varalica, Justine," ree otro. "Ti si jedan od najiskrenijih ljudi to ih

poznajem i uvijek si bio takav. Tessa te oboavala i imala je i zato. Bila je zbilja sretna djevojka." A to se tie kradljlvaca srca, nema nagrada u igri pogaanja tko je u tom paru bio kradljivac srca! Justin ne odgovori na ovo grubo ohrabrivanje, ili ga bar nije 35 f;S:i ula. Neko vrijeme sve stoje ula bila jelanana reakcija pseega lavea: kad je jedan poeo, razlajali su se i svi ostali, gore i dolje zlatnim putem Muthaige. "Uvijek si bio dobar prema njoj, Justine, tako je to bilo. Ne smije sama sebe kanjavati za zloine koje nisi poinio. Mnogi to ljudi ine nakon gubitka najmilijih, a nisu pravedni sami prema sebi. Ne moemo se prema ljudima ponaati kao da e svaki ast pasti mrtvi; kamo bi nas to odvelo? Zar ne? Ti si joj bio vjera n. Uvijek," ustvrdi ona, implicitno govorei kako se isto ne bi moglo rei i za Tessu. On nije preuo tu aluziju: samo to nije poeo govoriti o onom izopaenom Arnoldu Blumu kad, na njezino olakanje, u vratima zau klju; arolija bijae gotova. "Justine, siroti moj, kako si mi?" uskliknu Woodrow, natoi si neobino skromnu au vina prije no to se sruio na divan. "Nema novih vijesti, bojim se. Ni dobrih ni loih. Nema tragova, nema sumnjivaca; ne jo. Ni traga od Arnolda. Belgijanci alju helikopter, i z Londona stie drugi. Novac, novac... prokletstvo svih nas! Opet, on je belgijski dravljanin, pa zato ne? Kako sam krasno izgleda, draga. to ima za veeru?" Pio je, pomisli Gloria s gnuanjem. Pravi se da radi dokas -na, a onda sjedi u uredu i pije dok ja natjerujem deke da piu zadau. Zauje pokrete iz smjera prozora i vidje kako se Justin, na njezin uas, sprema otii; ustraen, bez sumnje, slonovskom beutnou njenog mua. "Nee jesti?" pobuni se Woodrow. "Mora ostati snaan, stari moj, zna." "Vrlo si ljubazan, ali nemam teka. Gloria, hvala ti jo jednom. Laku no, Sandy." "A Pellegrin alje snanu poruku potpore iz Londona. Cijelo je Ministarstvo oaloeno, kae. No nije htio smetati osobnim pozivom." "Bernard je uvijek bio vrlo taktian." Promatrala je kako se vrata zatvaraju, oslukivala korake na betonskom stubitu. Ugleda zatim njegovu praznu au na bambusovu stoliu pokraj francuskoga prozora. Na jedan straan tren bila je uvjerena kako ga nikad vie nee vidjeti. Woodrow je nespretno trpao hranu u sebe, ne kuajui je oprezno i gurmanski, kao obino. Gloria nije imala teka, kao ni Justin, pa gaje gledala. Gledao gaje i Juma, njihov sluga, neumorno trkarajui izmeu njih dvoje. "Kako se dri?" proape Woodrow konspirativno, pokazujui n a pod kako bi je upozorio da i ona govori tiho. 36 "Dobro dosad," odgovori ona, prihvativi muevu igru. "S obzirom na okolnosti." to li radi tamo dolje? pitala se. Lei li na postelji i plae sam u mraku? Ili zuri kroz reetke u vrt, razgovarajui s njenim duhom? "Je li se ita vano pojavilo?" upita Woodrow, jo napola konspirativan, zbog Jume." "Kao, na primjer, to?" "O naem ljubavniku," ree, blesavo se smjekajui. Na to Ju-ma ode po vr vode. Satima je Gloria leala budna pokraj mua koji je hrkao, sve dok joj se nije uinilo da je odozdo zaula zvuk. Iskrala se na stubite i povirila kroz prozor. Struja se bila vratila, pa se naranasti sjaj grada dizao do zvijezda. No iz osvijetljena vrta nije virila nikakva Tessa, pa ni Justin. Vrativi se u postelju, pronae Harrvja kako dijagonalno lei na njemu, s palcem u ustima i rukom preko oevih prsa. Obitelj je ustala rano, kao i obino, no Justin ih ve bijae pretekao, odjeven u zguvano odijelo te ih je ekao, sav ustreptao. Izgleda kao da mu je neugodno, malo je odve zaposlen, pomisli ona, previe je boje ispod njegovih smeih oiju. Djeaci mu sti-snue ruku ganuto, kako ih je naputila; Justin paljivo uzvrati njihove pozdrave. "Ah, Sandy! Dobro jutro," pone Justin im se Woodrow pojavio. "Pitam se moemo li na trenutak razgovarati." Dvojica mukaraca povuku se na verandu. "Rije je o mojoj kui," poe Justin im su ostali sami. "Kui ovdje ili kui u Londonu, stari?" uzvrati Woodrow, uzaludno pokuavajui biti vedar. Gloria je prislukivala kroz kuhinjski prozori za posluivanje; ula je svaku rije i daje mogla, glavu bi mu otkinula. "Ovdje u Nairobiju. Tamo su njezini privatni spisi, odvjetniki dokumenti. Materijal njezine obiteljske zaklade. Spisi vrlo vani za nas oboje. Ne mogu ostaviti njezinu osobnu potu kenijskoj policiji da prekapa po tome." "Kakvo rjeenje predlae, stari?" "Morao bih otii tamo. Odmah." Tako je vrst! raspjeva se Gloria u sebi. Tako jak, unato svemu! "Dragi moj, to je nemogue. Oni bi te leinari iva pojeli." "Mislim da to nije istina. Mogu me fotografirati, valjda. Mogu 37

mi dovikivati. Ako ne odgovorim, to je otprilike sve to mogu uiniti. Uostalom, uhvatit emo ih dok se briju." Gloria je dobro poznavala sve mueve smicalice. Za koji tren nazvat e Bernarda P ellegrina u London. Uvijek to ini kad eli zaobii Portera Coleridgea i dobiti odgovor koji eli uti. "Zna to u ti rei, stari moj: hajde, napii popis svega to eli. Ja u to nekako dati Mustafi, pa e ti on ovamo donijeti stvari." Tipino, pomisli Gloria bijesno. Oklijeva, vrluda, svaki put trai crtu najmanjeg otpora. "Mustafa nema pojma to bi treba donijeti," zau Justinov odgovor, vrst kao i prethodni. "Popis njemu nita ne znai. ak je i popis za kupovinu previe za njega. Dugujem joj to, Sandv. Za mene je to asna dunost i jaje moram obaviti. Bez obzira hoe li ti ii sa mnom ili ne." Svaka ast! pljeskala je Gloria nijemo sa svog mjesta uz rub igralita. Dobro ovjek igra! ak ni tada joj nije palo na um, makar su joj misli letjele na sve strane, u neuobiajenim smjerovima, da bi njezin rnu mogao imati i svoje vlastite razloge za posjet Tessinoj kui. Novinari se nisu brijali. U tome je Justin pogrijeio. Odnosno, ako i jesu, inili su to na okrajcima travnjaka blizu Justinove kue, gdje su itavu no proveli utaboreni u unajmljenim automobilima, bacajui smee u grmove hortenzija. Nekoliko afrikih prodavaa u hlaicama s amerikom zastavom i bejzbolskim kapama otvorili su tand za prodaju aja. Drugi su kuhali kukuruz na ugljenu. Tromi policajci, naslonjeni na olupani policijski auto, zijevali su i puili cigarete. Njihov ef, golemi debeljko s ulatenim smeim remenom i zlatnim rolexom, izvalio se na prednjem sjedalu zatvorenih oiju. Bijae pola osam ujutro. Grad se nije vidio od niske naoblake. Velike crne ptice premjetale su se na visoko postavljenim icama, ekajui kad e se obruiti na hranu. "Proi, onda stani!" zapovjedi Woodrow, asniki sin sa stranjega sjedala kombija. Ili su u istom sastavu kao juer: Livingstone i Jackson naprijed, Woodrow i Justin zgreni na stranjem sjedalu. Crni je volkswagen imao diplomatske registarske ploice, no isto tako i pola auta u Muthaigi. Dobro obavijeten promatra mogao je uoiti britanski predbroj na ploici, no u blizini nije bilo tako do38 bro obavijetenih. Nitko ne obrati pozornost dok je Livingstone polako provezao pokraj kolnog ulaza, pa uz padinu. Zaustavivi kombi, povue runu konicu. "Jacksone, izai iz kombija, polako sii niz brijeg do kolnog ulaza u kuu gospodina Quaylea. Kako ti se zove vratar?" Posljednje je pitanje bilo upueno Justinu. "Omari," glasio je Justinov odgovor. "Reci Omariju neka otvori vrata tek kad se kombi posve priblii, u zadnji tren; isto tako, neka ih zatvori im uemo. Ostani s njim da vidi hoe li uiniti tono to si mu rekao. Sad!" Jackson je bio roen za tu ulogu. Protegne se, poigra se remenom, pa krenu niz brijeg do Justinovih sigurnosnih vrata gdje se, pod pogledima redarstvenika i novinara, smjestio pokraj Omarija. "U redu. Kreni natrag!" zapovjedi Woodrow Livingstoneu. "Vrlo sporo. Polako, polako." Livingstone otpusti runu konicu pa, s upaljenim motorom, pusti vozilo kliziti natrag, sve dok stranji kraj auta nije uao na Justinovu prilaznu stazu. Okree se, mogli su misliti promatrai. Ako su to i mislili, nisu dugo, jer je sljedeeg trena pritisnuo gas i jurnuo natrag prema kolnom ulazu, a zapanjeni su novinari skakali lijevo i desno ispred njega. Vratnice se otvorie: jednu je stranu povukao Omari, drugu Jackson. im je kombi proao, vrata se zalupie. Kad su uli, Jackson brzo opet ue u auto; Livingstone zatim odveze bez stajanja sve do verande, popevi se ak dvije stube, tako da se prednji kraj auta zaustavio samo nekoliko pedalja od ulaznih vrata. Justinov kuni sluga Mustafa ih je, pam etno predvidjevi sve, brzo otvorio s unutarnje strane. Woodrow pak izgura Justina ispred sebe, u kuu; zatim se on nae u predvorju kue i zalupi vrata za sobom. Kua bijae u mraku. Iz pijeteta prema Tessi, ili iz straha od lovaca na vijesti, tek kuna je posluga navukla zastore. Trojica mukaraca stajala su u predvorju: Justin, Woodrow i Mustafa. Mustafa je tiho plakao. Woodrow je uspijevao naslutiti njegovo zguvano lice, grimasu boli i bijele zube, dvije pruge suza iroko razmaknute na obrazima, gotovo pod uima. Justin zagrli Musta-fu, tjeei ga. Zaprepaten takvim neengleskim pokazivanjem osjeaja, Woodrow se osjeti uvrijeen. Justin privue Mustafu k sebi, dok mu stisnute eljusti nisu poinule na Justinovu ramenu. Woodrow je bilo neugodno; gledao je u stranu. Na dnu hodnika pojavi se nekoliko sjena iz dijela kue za sluinad: jednoruki ilegalni ugandski amba djeak koji je Justinu pomagao u vrtu, ije ime Woodrow nikad nije uspio zapamtiti. Takoer se pojavila ilegalna useljenica iz Junog Sudana Esmeralda, koja je imala problema s momkom. Tessa bi s se uvijek smilovala na tunu priu, a ionako se nije rado pokoravala propisima. Njezin je dom stoga katkad podsjeao na panafriko prenoite za invalidne izbjeglice i gubitnike. Woodrow je vie puta upozoravao Justina na to, no svaki bi put naiao na zid. Samo Esmeralda nije plakala. Umjesto toga, drala se drveno, to bijelci obino - pogreno dre znakom ravnodunosti. Woodrowje znao da nije to. Bila je to bliskost. Takav je stvarni ivot, ree samom sebi. Tuga, mrnja i zaklani ljudi. To je naa svagdanjica otkad smo se rodili, a ti Vazungu nisi.

Blago odgurnuvi Mustafu, Justin primi Esmeraldu za obje ruke, ona prisloni sljepoonicu s kosom ukraenom sitnim pletenicama sa arenim stakalcima uz njega. Woodrow je imao osjeaj kako je priputen u osjeajni krug za koji nije ni sanjao da postoji. Bi li Juma tako plakao da Gloriji prerezu vrat? Bi vraga! A Ebediah? A Glorijina nova sobarica, kojoj nikako da zapamti ime? Justin privije ugandskoga dvorinoga slugu uza se, pogladi ga po obrazu, a onda okrenu lea svima njima te se desnicom primi za stubinu ogradu. Na tren je izgledao poput starca, to ce uskoro i postati; sporo se pone vui uzbrdo. Woodrow ga je gledao kako dosee sjene na odmoritu i nestaje u spavaoj sobi u koju Woodrow nikada nije uao, a bezbroj je puta zamiljao kako ulazi. Shvativi da je sam, Woodrow se strese, osjetivi se ugroenim. Tako se osjeao svaki put kad bi uao u njezinu kuu-kao djeak sa sela tek pristigao u veliki grad. Ako je koktel-zabava, zato ja ne poznajem uzvanike? Za koji se plemeniti cilj ona veeras zauzima? U kojoj e je sobi pronai? Gdje je Blum? Uz nju, najvjerojatnije. Ili u kuhinji, gdje do suza nasmijava poslugu. Sjetivi se zato je doao, Woodrow nesigurno poe po-lumranim hodnikom prema vratima dnevne sobe. Nisu bila zakljuana. Traci jutarnjega sunca probijali su se izmeu zastora osvjetljujui titove i krinke te grubo pletene, rukom izraene prostirke to su ih proizveli invalidi; tim je predmetima Tessa uspjela oivjeti sumorno dravno pokustvo. Kako je samo uspjela da sve to smee tako zgodno izgleda? Kamin posve jednak kao nas, s jednakim strojno kovanom eljeznom ogradicom i priborom za ienje kao i kod nas kao u veseloj Engleskoj. Sve 40 I isto kao kod nas, ali manje, jer QuayleOvi nemaju djece i niega su ina. Pa zato je onda Tessina kua uvijek izgledala kao prava kua, dok su nae tek njezine nematovite, rune sestre? Zastane stigavi do sredine sobe; snaga sjeanja ga je zakoila. Evo, ba sam ovdje stajao i drao joj predavanje - njoj, gro-fiinoj keri, iza ovoga lijepog intarziranog stola za koji mi je kazala kako ga je njezina majka voljela, dok sam grevito stiskao tanki naslon stolca od tikovine i propovijedao kao viktorijanski otac. Tessa je stajala tamo, ispred prozora, a sunce se lako probijalo kroz njezinu pamunu haljinu. Je li znala da govorim njezinom golom obrisu? Je li znala da samo to to je gledam znai ispunjenje mojih snova, daje moja djevojka na plai, moja neznanka u vlaku? "Mislio sam kako je najbolje da se navratim," glasio je strogi poetak. "Zato si tako mislio, Sandy?" pitala je ona. Jedanaest sati. Sastanak diplomatskog osoblja zavren, Jus-tin na sigurnom, poslan u Kampalu, gdje pohaa nekakvu beskorisnu trodnevnu konferenciju o djelotvornoj uporabi humanitarne i razvojne pomoi. Ovdje sam slubeno, no automobil sam ipak parkirao u pokrajnjoj ulici kao grizoduni ljubavnik koji posjeuje koleginu lijepu mladu enu. Boe dragi, kako je lijepa! Boe dragi, kako je mlada! Mlada: njezine se vrste, visoko postavljene grudi uope ne miu. Kako je samo Justin puta iz vida? Mlada je: vidi joj sive oi rairene od gnjeva, vidi joj smijeak previe mudar za njezine godine. Woodrow smijeak ne vidi, jer je Tessa u protusvjetlu prema njemu. No uje joj ga u glasu. U njezinu zadirkujuem, lisiastom, damskom glasu. Moe ga u svako doba prizvati u pamet. Isto tako je kadar prizvati obrise njezina struka i bokova, njezina golog obrisa, njezin izluujue lagan hod. Nije ni udo to su Justin i ona pali jedno na drugo: od istoga su istokrvnoga soja, samo s dvadeset godina razlike. "Tess, iskreno, ne ide dalje ovako." "Ne zovi me Tess!" "Zato ne?" "To je ime rezervirano za nekoga." Za koga, pitao se. Za Bluma, ili za nekoga drugog ljubavnika? Quayle je nikad nije tako zvao. Ni Ghita, koliko Woodrow zna. "Jednostavno se ne moe i dalje tako slobodno izraavati. Hou rei, svoja miljenja." Slijedio je prijelaz to gaje unaprijed isplanirao, dio govora 41 u kojem je podsjea na njezine dunosti kao odgovorne supruge diplomata na slubi u inozemstvu. Ali nije uspio doi do kraja. Rije "dunost" potaknula ju je na djelovanje. "Sandy, ja imam dunost prema Africi. A ti?" Na vlastito iznenaenje, spremno je odgovorio na to pi tanje. "Prema mojoj zemlji, ako mogu biti patetian. Justin je isti takav. Odgovoran sam i britanskoj Slui vanjskih poslova i efu misije. Jesi li zadovoljna odgovorom?" "Zna i sam da nisam. Uope nisam zadovoljna. Promaio si itave kilometre." "Otkud bih ja to trebao znati?" "Mislila sam kako si moda doao da bismo razgovarali o iznimno zanimljivim dokumentima to sam ti ih dala." "Ne, Tessa, nisam zato doao. Doao sam ti kazati da odmori malo usta od govorenja o zlodjelima Moijeve vlade pred ba svakom uom u Nairobiju. Doao sam te zamoliti da malo pokua igrati za svoju momad, umjesto to... ah, sama dovri reenicu!" zavri on grubo. Bih li joj se tako obratio da sam znao kako je trudna? Vjerojatno bih bio manje otar. No

morao bih joj rei. Jesam li naslutio daje trudna dok sam se trudio ne zapaati njezin goli obris? Ne. elio sam je do nepodnoljivosti, stoje mogla opaziti po tome to mi se glas izmijenio, a pokreti bili udno kruti. "Hoe, dakle, rei da ih nisi proitao?" ree ona, drei se vrsto dokumenata kao teme. "Evo, sljedeeg e trena rei kako nisi imao vremena." "Naravno da sam ih proitao." "I onda, Sandy, to si s njima uinio, poto si ih proitao?" "U njima nema niega to nisam ve prije znao. Isto tako, nema niega to bih mogao uiniti." "Dakle, Sandy, to je vrlo negativan pristup. tovie, to je kukavno. Kako to da ne moe nita uiniti?" Woodrow odgovori, mrzei vlastite rijei: "Zato to smo mi diplomati, a ne policajci, Tessa. Moijeva je vlada do kraja korumpirana - kae ti meni. U to nikad nisam ni sumnjao. Ova zemlja umire od side, bankrotirala je. Nema nijedne djelatnosti: od turizma, preko zatite prirode, kolstva, prometa, socijalne skrbi do telekomunikacija - u kojoj se sve ne bi raspadalo od pronevjera, nesposobnosti i nehaja. Dobro si primijetila. Ministri i vladini dunosnici stavljaju na stranu za sebe itave tegljae humanitarne pomoi u hrani i lijekovima, namijenjene izgladnjelim 42 izbjeglicama. Katkada to rade uz pomo djelatnika humanitarnih organizacija; tako ti kae. Naravno daje tako. Godinje se ovdje troi na zdravstvo pet dolara po glavi stanovnika. A to je prije nego to svatko, od vrha do dna, uzme svoj dio mita. Policija rutinski zlostavlja svakoga tko je dovoljno blesav da sve te stvari javno kae. Takoer tono. Prouavala si njihove metode. Koriste se vodenim muenjem, kae ti. Moe ljude u vode, pa ih batinaju, od ega ostaje manje vidljivih tragova. Ima pravo. Oni to zaista rade. Oni ne biraju, nego udaraju sreda. A mi se ne bunimo. Isto tako, iznajmljuju oruje prijateljskim ubilakim bandama, koje ga vraaju u cik zore, inae nee dobiti natrag novani polog. Visoki povjerenik se nad svime tim gnua isto koliko i ti, a ipak ne prosvjedujemo. Zato ne? Zato to smo mi ovdje, sreom, kako bismo zastupali nau zemlju, a ne njihovu. Imamo ovdje u Keniji trideset pet tisua domaih Britanaca iji nesigurni ivot, zdravlje i prihod ovise o muicama predsjednika Moija. Visoko povjerenstvo im ne eli initi ivot teim nego to jest." "A ti mora predstavljati britanske interese," podsjeti ga ona podrugljivo. "Tessa, to nije grijeh," uzvrati on, pokuavajui odlijepiti donji dio svog pogleda od njenih grudi, vidljivih pod tankim tkanjem oprave. "Trgovina nije grijeh. Trgovati sa zemljama u razvoju nije grijeh. Trgovina im pomae u razvoju. To omoguuje reforme. Onakve reforme kakve svi elimo. Tako se pribliavaju suvremenom svijetu. Omoguuje nama da im pomaemo. Kako moemo pomagati siromanim zemljama ako sami nismo bogati?" "Sranje." "Molim?" "Lano, umiljeno, punokrvno sranje iz britanskog Ministarstva vanjskih poslova, ako hoe puni naziv. Sranje dostojno samog neprocjenjivog Pellegrina. Pogledaj oko sebe! Trgovina ne obogauje sirotinju. Profiti ne kupuju reforme. Oni kupuju korumpirane vladine dunosnike i bankovne raune u vicarskoj." "S time se uope ne slaem i..." Prekine ga. "Znai - ad akta! Arhiviraj i zaboravi, je li tako? Bez daljeg postupka; potpis: Sandy. Sjajno! Majka demokracije Britanija jo se jednom razotkrila kao laljiva licemjerka, koja propovijeda slobodu i ljudska prava za sve, osim kad se nada da bi mogla zaraditi." "To je nekorektno! U redu, Moijevi momci su lupei, a starom je ostalo jo nekoliko godina na vlasti. No na obzoru se naziru dobri znakovi. apat u odgovarajue uho - zajedniko 43 uskraivanje humanitarne pomoi od"Svih donatorskih drava - tiha diplomacija - sve to ima uinka. Richard Leakev je pozvan u vladu kako bi zaustavio korupciju i uvjerio donatore da mogu opet poeti davati pomo, ne bojei se da time financiraju Moi-jeve reketae." Poinje zvuati kao pisani naputak iz Ministarstva, i zna da je tako. to je jo gore, i ona to zna; dokaz: iroko je zijevnula. "Kenija moda i nema neku sadanjost, ali zato ima budunost," zavrava odvano. I eka ne ki znak s njezine strane da se kreu prema dogovoru o prekidu vatre. No Tessa, prekasno se sjetio, nije pomiriteljica; a nije ni njezina bliska prijateljica Ghita. Obje su dovoljno mlade da vjeruju kako postoji jednostavna, apsolutna istina. "U dokumentu koji sam ti dala navedena su imena, datumi i brojevi bankovnih rauna," inzistira ona neumorno i neumoljivo. "Nekoliko je ministara navedeno poimence te jasno i argumentirano optueno. Bi li to isto tako moglo biti aputanje u pravo uho? Ili moda uho ne slua?" "Tessa!" Odmae se od njega kad joj je priao. "Sandy." "Sluam te i razumijem. Ali za Boga miloga, ako smo pri zdravoj pameti: nee valjda ozbiljno oekivati da bi Vlada Njezina velianstva, oliena u Bernardu Pellegrinu, mogla i trebala provesti lov na vjetice protiv ministara kenijske vlade! Hou rei, zaboga - pa ni

mi Britanci nismo posve imuni na korupciju! Hoe li kenijsko Visoko povjerenstvo poeti istku kod nas?" "Sve to govori je ista obmana!" prosike ona usplamtjelih oiju. Na Mustafu nije raunao. Tiho je uao, na vrcima prstiju. Prvo je izmeu njih na sag stavio stoli, a zatim srebrni pladanj sa srebrnim kavnikom i koaricom za kolaie njene pokojne majke, ispunjenom slatkiima. Upad je oito potaknuo Tessin vjeni smisao za pred stavu. Eto, klekla je uspravno pred stoli, zaba-civi ramena tako te joj se haljina napela na prsima dok posipa svoj govor podrugljivim pitanjima o njegovu ukusu. "Voli li crnu, Sandy, ili sa sasvim malo vrhnja. Oprosti, zaboravila sam," pita ona lano ljubazno. Vodimo farizejski ivot - kazuje mu ona -Afrika umire pred naim vratima, a mi ovdje sjedimo ili kleimo i pijemo kavu sa srebrnoga pladnja, dok djeca skapavaju od gladi na kraju iste ulice, bolesni umiru i pokvareni politiari unitavaju ovu zemlju poto ih je na prijevaru izabrala. "Lov na vjetice - kad si ga ve spomenuo - bio 44 bi izvrstan poetak. Imenujmo ih, osramotimo ih! Otkinimo im glave i nabodimo ih na koplja oko gradskih zidina. Nevolja je u tome to to ne radi. Isti popis srama nair obijske novine objavljuju svake godine. Svake su godine imena istih kenijskih politiara na njemu. I to? Nita! Nitko ne gubi fotelju, nitko nije uhien, nikome se ne sudi." Prua mu alicu, naginjui se na koljenima prema njemu. "Ali to tebe ne dira, zar ne? Ti si ovjek za status quo. To je tvoja odluka. Nije ti to nametnuto. Sam si to izabrao; ti sam, Sandy. Jednog si se jutra pogledao u zrcalo i rekao: "Zdravo, ja. Od sada nadalje ostavit u svijet kakva sam ga zatekao. Trait u najbolje za Britaniju i to u smatrati svojom dunou. Nije vano ako u takvu dunost ulazi pomagati opstanak nekih od najgorih reima na svijetu. Ja u obaviti svoju dunost."" Ona mu ponudi eer, a on ga bez rijei odbije. "Dakle, bojim se da se ne moemo sloiti. Ja hou progovoriti. Ti hoe da zabijem glavu u pijesak gdje je i tvoja. Nekom je dunost neto uiniti, drugome od toga se to bolje izvui. Nita novo." "A Justin?" pita Woodrow, izigravajui i svoju zadnju kartu, no ni ona ne dobiva. "Pitam se gdje je njegovo mjesto u svemu ovome." Ona se ukoi, osjetivi zamku. "Justin je Justin," odgovori oprezno. "On je odabrao i ja sam odabrala." "I Blum je takoer odabrao, pretpostavljam," naceri se Woo -drow. Ljubomora i gnjev nagnali su ga izgovoriti ime za koje se bio zarekao da ga nipoto nee rei. Ona se pak, izgleda, zarekla da ga nee uti, jer je vrsto stisnula usne dok eka da Sandy napravi jo veu budalu od sebe. to on i ini. U velikom stilu. "Ne misli li, na primjer, da kodi Justinovoj karijeri?" upita bahato. "Jesi li zato doao?" "U osnovi, tako je." "Drala sam kako si me doao spasiti od mene same. Kad ono, ti si doao spasiti Justina od mene. Kakva muka solidarnost!" "Smatrao sam da su tvoji i Justinovi interesi istovjetni." Cinian smijeh bez humora; bijes joj se vratio. "Gospode Boe! Sandy, ti si valjda jedini ovjek u Nairobiju koji misli takvo to!" Ustala je; igra je zavrena. "Mislim daje bolje da sada po-e. Ljudi e poeti priati o nama. Neu ti vie slati nikakve dokumente - moe se opustiti. Ne smijemo pokvariti rezalicu papira visokog povjerenika prekomjernom uporabom, zar ne? Osim toga, ti bi mogao izgubiti bodove za promaknue." Proivljavajui opet taj prizor kao to gaje toliko puta u du45 hu opetovao u prolih dvanaest mjeseci otkako se dogodio, osjeajui opet ponienje i frustraciju dok mu je njezin prezrivi pogled palio lea dok je odlazio, Woodrow kradomice otvori plitku ladicu u stoliu to ga je njezina mati voljela. Pomete rukom nutrinu ladice i pokupi sve to je u njoj bilo. Bio sam lud, ree sam sebi, opravdavajui svoj in. Morao sam uiniti neto nerazumno. Pokuavao sam sruiti krov nad glavom kako bih vidio zvjezdano nebo. Jedan papir - to je sve to trai dok mahnito prekapa i prevre po ladicama i policama jedan beznaajni list plavog uredskog papira Njezina velianstva, ispisan na jednoj strani mojim rukopisom; tamo je izreeno neizrecivo rijeima koje nisu dvoznane, ne govore S jedne je strane to, no s druge strane, ja tu ne mogu nita uiniti; nije potpisano sa S. n iti W., nego Sandy lijepim, itljivim rukopisom, vrlo blizu prezimena WOODROW ispisana velikim slovima, kako bi pokazao cijelom svijetu i Tes-si Quayle kako je, za pet poremeenih minuta, vrativi se u svoj ured te iste veeri, s njezinom golom siluetom koja mu gori u sjeanju i s velikom aom dobrodola viskija pokraj njegova lakta srameljiva ljubavnika, izvjesni Sandy Woodrow, voditelj Ureda britanskog visokog povjerenstva u Nairobiju, poinio in jedinstvene, namjerne, proraunate ludosti, riskirajui karijeru, enu i djecu u nastojanju - unaprijed osuenu na neuspjeh - da priblii svoj ivot svojim osjeajima. Napisavi sve stoje napisao, stavio je reeno pismo u omotnicu Njezina velianstva i zalijepio omotnicu jezikom s okusom viskija. Briljivo je ispisao adresu te je zanemarujui sve razumne unutarnje glasove koji su ga nagovarali neka prieka jo sat, jo dan, jo jedan ivot, popije jo jedan viski, zatrai dopust i otputuje u Englesku, ili u

najmanju ruku odgodi slanje pisma do sutra ujutro, kad sve prespava - odnio pismo u otpremu pote, gdje e lokalni zaposlenik, Kikuju imenom Jomo, nazvan po znamenitom Kenvatti, ne pitajui se zato voditelj ureda alje dostavom pismo s oznakom OSOBNO goloj silueti lijepe mlade supruge podreenoga kolege, ubaciti pismo u vreu s oznakom LOKALNA POTA BEZ TAJNOSTI, slubouljudno otpjevavi: "Laku no, gospodine Woodrow," vraajui se na svoje mjesto. Stare boine estitke. Stare pozivnice to ih je Tessa oznaila kriem, stoje znailo da nee ii. Druge ozna ene naglaenijim "nikad". Stara razglednica sa eljama za rVfzo ozdravljenje, od Ghite Pearson, sa slikom indijskih ptica. Vrpca svezana u ukrasni vor, vinski ep, sveanj diplomatskih posjetnica to iz zajedno dri elina kvaica. No nigdje malog plavog lista papira Njezina velianstva na ijem je kraju trijumfalno navrljano: "Volim te, volim te, volim te. Sandy." Woodrow je hitro pretraivao i posljednje police, otvarajui nasumce knjige i kutije sa sitnicama; napokon prizna poraz. Sa-beri se, ovjee, zapovijedao je samom sebi, borei se da pretvori lou vijest u dobru. U redu: nema pisma. Zato bi ga i bilo? Tes -sa? Nakon godinu dana? Takva ena, koja voli flertati, s muem slabiem; njoj se mukarci nabacuju dvaput mjeseno. Triput! Jednom tjedno! Dnevno! Znojio se. U Africi je znoj iz njega probijao kao mastan tu, pa bi presuio. Stajao je s glavom prema naprijed, putajui bujicu neka tee, sluajui. Kojeg li vraga taj ovjek radi tako dugo? Hoda amo -tamo. Osobni spisi, rekao je. Odvjetniki dokumenti. Kakve lije to papire drala gore, koji su bili previe osobni za prizemlje? Zazvoni telefon u dnevnoj sobi. Zvonio je neprestano otkad su uli u kuu, no tek je sada to primijetio. Novinari? Ljubavnici? Koga briga? Pusti neka zvoni. U mislima pregleda tlocrt vlastite kue, pa ga primijeni na ovu. Justin je odmah iznad njega, lijevo od stubita kad se ide na kat. Tamo su: garderoba, kupaonica i glavna spavaa soba. Woodrow se prisjeti kako mu je Tessa priala da je pretvorila garderobu u radnu sobu: Nemaju samo mukarci kabinete. I mi cure ih imamo, rekla mu je provokativno, kao da mu pokazuje intimne dijelove svoga tijela. Ritam se promijenio. Sada prikuplja stvari koje lee razbacane po sobi. Koje stvari? Dokumenti koji su nam oboma dragocjeni. Moda su i meni dragocjeni, pomisli Woodrow i smui mu se od ponovnoga sjeanja na vlastitu glupost. Shvativi kako se naao pokraj prozora to gleda na stranji vrt, odmakne zastore i ugleda cvjetne vijence od procvalih grmova, ponos Justinovih "otvorenih dana" za nie osoblje, kad je posluivao jagode s tuenim vrhnjem i hladno bijelo vino te ih provodio svojim Edenom. "Jedna godina vrtlarstva u Keniji vrijedi za deset godina u Engleskoj," rado je opetovao za svojih kominih obilazaka ureda Visokoga povjerenstva, kad je dijelio dekima i curama svoje cvjetove. Kad se bolje razmisli, vrt je bio jedina tema o kojoj se on ikada hvalio. Woodrow zakilji ustranu, uz padinu brijega. Kua Quayle nije bila daleko od njegove. S obzirom 47 na poloenost tla, nou su mogli vidjeti jedni drugima rasvijetljene prozore. Pogled mu padne ba na onaj prozor s kojega je toliko puta eznutljivo zurio ovamo. Najednom je bio blie nego ikad da se rasplae. Na licu osjeti njezinu kosu. Mogao bi plivati u njezinim oima, mirisati njezin parfem i miris tople slatke trave to ga osjeti dok plee s njom na Boi u Klubu "Muthaiga," pa ti se pukim sluajem nos oee o njezinu kosu. To zastori ekaju, shvati on, ekaju povlaenje njegovih polusuza. Zastori su zadrali njezin miris i sad sam licem prema njima. Odjednom pograbi zastore objema rukama, elei zariti lice u njih. "Hvala ti, Sandy. Oprosti to sam te pustio ekati." Okrene se, odbacivi zastore. Justin se motao predvorjem; djelovao je jednako zbunjeno kao i Woodrow, vrsto dre i dugu, naranastu Gladstoneovu torbu oblika kobasice, teku, natrpanu do vrha, s mjedenim kopama, mjedenim kutovima i mjedenim bravicama na oba kraja. "Sve obavljeno, stari? Jesi li obavio svoju asnu dunost?" upita Woodrow, iznenaen i osupnut, no kao dobru diplomatu u trenu su mu se vratile sabranost i arm. "Vrlo dobro. Tako treba. Znai, sad ima sa sobom sve po to si doao?" "Mislim daje tako. Da. Imam." "Zvui kao da nisi siguran." "Zbilja? Nisam htio. Njenog oca," objasni, pokazujui na torbu. "Izgleda vie kao da pripada lijeniku aborteru," pokua se Woodrow naaliti. Ponudio mu je pomo, no Justin je radije svoj teret nosio sam. Woodrow ue u kombi, Justin za njim, pa je sjedio obgrlivi torbu jednom rukom. Do njih kroz tanke zidove doprijee novinarska dovikivanja: "to mislite, gospodine Quayle, je lije Blum ubio?" "Hej, Justine, moj vlasnik nudi veliku, veliku lovu!" Iz smjera kue, iznad zvonjave telefona, Woodrowu se uini kako je uo pla dojeneta; shvati daje to Mustafa. 48 TREE POGLAVLJE Odjeci Tessina ubojstva u tisku u poetku nisu bili ni upola tako gadni koliko su se Woodrow i njegov visoki povjerenik bojali. Govnari koji su strunjaci u pravljenju neega iz niega, oprezno je primijetio Coleridge, isto su tako sposobni nainiti nita od neega. Kao prvo,

to je upravo ono to su sad uinili. "Savanski banditi ubili enu britanskog diplomata," glasili su naslovi prvih lanaka. Taj grubi pristup, koji se mijenjao pomalo prema gore za ozbiljne novine, a prema dolje za tabloide, dobro je sluio raznoliku itateljstvu. Razglabalo se o rastuim pogibeljima za humanitarne djelatnike diljem svijeta; bilo je otrih komentara o neuspjehu Ujedinjenih naroda u zatiti vlastitih ljudi i o sve veem broju humanitaraca koji su za svoju vanu i hrabru djelatnost morali platiti najviu cijenu. Govorilo se svisoka i o anarhinim plemenima u potrazi za nekim koga e poderati, o obrednim umorstvima, vjetiarstvu i grozovitoj trgovini ljudskom koom. Velika se pozornost pridavala lutajuim bandama ilegalnih useljenika iz Sudana, Somalije i Etiopije. No ni rijei o neosporivoj injenici da su Tessa i Blum, naoigled osoblju i gostima, dijelili istu kuicu u noi prije njezine smrti. Blum je bio "belgijski humanitarac" - tono "medicinski savjetnik Ujedinjenih naroda" - netono -"strunjak za tropske bolesti" netono - te se strahovalo kako su ga ubojice oteli da bi ga drali zbog otkupnine, ili ga ubili. Veza izmeu iskusnoga dr. Arnolda Bluma i njegove lijepe mlade tienice bila je zajedniki rad na humanitarnim ciljevima, i samo to. Noah je stigao samo do prvih izdanja, a onda je umro po drugi put. Crna krv, kako zna svaki poetnik u londonskom Fleet Streetu, nije vijest, no odrubljivanje glave je ve vrijedno 49 spomena. Reflektor je neumoljivo poivao na Tessi, djevojci iz visokog drutva koja je postala oksfordsko - kembrika pravnica, na princezi Diani afrikih siromaha, majci Terezi nairobijskih slamova, na Anelu Ministarstva vanjskih poslova koga ba briga. Komentar Guardiana naglaavao je injenicu daje "diploma-tica novoga tisuljea" (!) susrela svoju smrt ba u Leakevjov kolijevci ovjeanstva. Iz toga je lankopisac izvukao uznemirujuu pouku da, iako se meurasni odnosi moda i mijenjaju, ne moemo zaepiti izvore divljatva, koji se nalaze u srcu tame u svakome ovjeku. lanak je poneto izgubio na snazi kad je redaktor koji ne poznaje Afriku smjestio ubojstvo na obalu jezera Tanganjike umjesto Turkane. Objavljeno je mnotvo njezinih fotografija. Vesela beba Tessa u rukama svog oca suca, dok je Njegova milost bio jo skromni odvjetnik s prihodom od samo pola milijuna funti godinje. Desetogodinja Tessa u plisiranoj bluzi i jahaim hlaama u privatnoj koli za bogate djevojice; u pozadini pitomi poni. (Makar joj je majka bila talijanska grofica, s odobravanjem se primjeivalo, njezini su se roditelji mudro odluili za britansko kolovanje.) Zlatna djevojka, iparica Tessa u bikiniju; njezino jo neprereza-no grlo vjeto naglaeno retuiranjem. Tessa sa zgodno podignutom akademskom kapom na glavi, u sveuilinoj halji i minici. Tessa u smijenoj odori britanskog odvjetnika, slijedei oca. Tessa na dan svoga vjenanja, sa starim etonskim akom Justinom, koji se ve smijei smijekom staroga Etonca. Spram Justina je tisak pokazao zauujuu suzdranost, djelomice stoga to nisu eljeli da ita narui blistavu sliku njihove Instant-junakinje, djelomice stoga to se o"njemu gotovo i nije imalo to rei. Justin je bio "jedan od vjernih britanskih diplomata srednjega ranga" (tj. obinih birokrata) - dugo vremena stari momak "roen u obitelji s diplomatskom tradicijom"; on je prije nego se oenio vio britansku zastavu u nekim od najnepoeljnijih neuralginih toaka kugle zemaljske, kao to su Aden i Bejrut. Kolege su lijepo govorili o njegovoj hladnokrvnosti u kriznim situacijama. U Nairobiju je vodio "visokotehnoloki meunarodni forum" o humanitarnoj i razvojnoj pomoi. Nitko nije spomenuo rije "abokreina". Pomalo smijeno, ustanovilo se daje nestaica njegovih fotografija od prije ili poslije vjenanja. "Obiteljska snimka" je prikazivala zamiljena, introvertirana mladia koji kao da je bio predodreen za rano udovitvo. Fotografija je zapravo bila izdvojena, kako je na navaljivanje domaice Justin priznao, sa skupne snimke etonske ragbijake momadi. 50 "Nisam znala da si bio ragbija, Justine! Kako hrabro od tebe," uskliknu Gloria ushieno. "Natjerao me na to ona baraba odgojitelj, koji je drao da nisi mukarac ako te ne rastave na dijelove. kola ba i nije morala dati tu fotografiju." No ohladivi se malo, doda: "Puno ti hvala, Gloria." Kao i o svemu ostalom, o njemu je redovito izvjeivala Ele -nu: o njegovim piima i jelima i o zatvorskoj eliji; o njihovim zajednikim etnjama vrtom, uz male predavanja o saenju biljaka - osobito je mnogo govorio o svojim rueljkama, bijelim i ljubiastim, koje je ona napokon nastojala rairiti pod stablom u vrtu - izvjeivala je o svojoj pomoi u dogovaranju pojedinosti skoranjeg, ukljuivi i odlazak u Jacksonovoj pratnji u pregled groba i mrtvanice, jer je Justin po naredbi iz Londona morao ostati u svom zatvoru dok se ne stia buka. Telefaksom poslano pismo iz Ministarstva, adresirano na Justina u Visokom povjerenstvu i potpisano s "Alison Landsburv, naelnica Kadrovske slube" proizvelo je gotovo nasilan uinak u Glorije. Poslije se nije mogla sjetiti kad je bila tako blizu da izgubi samokontrolu. "Justine, ovo je bezobrazno kako s tobom postupaju. "Predajte kljueve kue dok vlasti ne poduzmu odgovarajue korake." Dakle, svata! Koje vlasti? Kenijske!? Ili one seprtlje iz Scotland Yarda, koji ti se jo nisu udostojali ni javiti?"

"Ali, Gloria, ja sam ve bio u svojoj kui," inzistirao je, elei je utjeiti. "Zato se boriti kad je bitka ve dobivena? Hoemo li na na groblje?" "U dva i pol. U Leejevom pogrebnom domu trebamo biti u dva. Sutra e u novinama izii osmrtnica." "A poivat e pokraj Gartha." (Garth je njihov pokojni sin, tako nazvan po Tessinu ocu.) "Najblie to se moe. Pod istim stablom dakarande. S malim afrikim djeakom." "Vrlo si ljubazna," ree joj on po tko zna koji put pa se, bez i jedne dalje rijei, udalji u svoje razizemne odaje, svojoj Gladsto-neovoj torbi. Torba je bila njegova utjeha. Gloria ga je dvaput kriomice promatrala kroz reetke vrtnoga prozora: sjedio je nepomino na postelji s glavom u rukama i torbom pod nogama, zurei u nju. Potajno je bila uvjerena - i dijelila to uvjerenje s Elenom - da su u torbi bila Blumova ljubavna pisma. Spasila ih je od ispitivakih oiju - bez zahvale Sandvju - a on je sada ekao da dovoljno ojaa i vidi hoe li ih proitati ili spaliti. Elena se sloila, iako je smatrala daje veoma glupo od Tesse to ih je zadrala. "Proitaj i spali - to je moje naelo, draga moja." Primijetivi kako se Ju51 stin nerado udaljava iz sobe iz strah"ai"da ne ostavi torbu nenad-gledanu, Gloria mu predloi neka je pohrani u vinski podrum koji se zatvarao pominom eljeznom reetkom te tako jo vie doprinosio zatvorskom dojmu donjega kata. "A klju je tvoj, Justine" - i stvarno mu ga povjeri. "Evo! A kad Sandy bude htio bocu, morat e tebe doi pitati. Tako e moda manje piti." Postupno, kako su rokovi za reakcije tiska istjecali jedan za drugim, Woodrow i Coleridge gotovo su uvjerili sami sebe kako je bujica zaustavljena. Wolfgang je utiao svoje zaposlenike i goste, ili su novine bile toliko zaokupljene mjestom zloina te se nikome nije dalo otii do "Oaze"; tako su govorili jedan drugome. Coleridge se osobno obratio okupljenom vijeu staraca Kluba "Muthaiga" zaklinjui ih neka u ime britansko -kenijske solidarnosti suzbiju glasine. Woodrow je odrao slinu propovijed osoblju Visokoga povjerenstva. to god mi osobno mislili, ne smijemo uiniti nita to bi dolilo ulje na vatru, molio ih je; njegove su razborite rijei, doivljeno iznesene, imale uinka. Ali sve je to bila tek iluzija, kako je u svom racionalnom srcu Woodrow znao od poetka. Ba kad se ostali tisak ispuhivao, jedan je belgijski dnevnik donio na naslovnoj stranici priu o "strastvenoj vezi" Tesse i Bluma, s faksimilom stranice iz knjige gostiju "Oaze" i iskazima svjedoka koji su vidjeli ljubavniki par kako glavom uz glavu veera dan prije Tessina umorstva. Britanski su nedjeljni listovi doekali svoj dan: Blum je preko noi postao omraen lik za britanski tisak, osoba po kojoj se moe pljuvati do mi le volje. Dosad je bio dr. Arnold Blum, usvojeni sin (kongoanskog podrijetla) bogatoga belgijskog para vlasnika rudnika, obrazovan u Kinshasi, Bruxellesu i na parikoj Sorbonni; medicinski redovnik, stanovnik ratnih podruja, nesebini vidar iz Alira. Od sada nadalje postao je zavodnik Blum, preljubnik Blum, manijak Blum. lanak na treoj stranici o doktoru ubojici popraen je fotografijama Bluma i O. J. Simpsona na kojima su izgledali slino, pod upadljivim naslovom "Koji je od dvojice blizanaca doktor?" Ako ste ta vrsta itatelja novina, Blum je za vas tipini crni ubojica. Zaveo je bijelevu enu, prerezao joj vrat, otkinuo glavu vozau i pobjegao u savanu traiti novi plijen, ili to ve rade ti salonski crnci kad se vrate svojoj pravoj naravi. Da bi sl inost izgledala vea, retuirali su na fotografiji Blumovu bradu. itava je dana Gloria uvala Justirtf od najgorega, bojei se da bi ga to moglo poremetiti. Ali on je inzistirao da vidi sve, to god bilo. Stoga mu je, kad je dola veer, prije nego se Woodrow vratio, odnijela viski i oklijevajui mu dala cijeli sveanj grozota. Ulazei u Justinov zatvor, zgrozila se opazivi svoga sina Harrvja kako sjedi nasuprot njemu za klimavim stolom od borovine; obojica su se mrtila od usredotoenosti na partiju aha. Preplavi je val ljubomore. "Harry, dragi, to nije lijepo od tebe - tako gnjaviti sirotoga gospodina Quaylea sa ahom dok..." No Justin je prekine prije no stoje stigla dovriti reenicu. "Sin ti je lukavac, Gloria," uvjeri je on. "Sandy se mora uvati, vjeruj mi." Preuzevi novinske izreske od nje, sjedne bezvoljno na krevet i preleti ih. "Zna, Arnold je imao dosta dobar uvid u nae predrasude," nastavi istim odsutnim tonom. "Ako je iv, nee se iznenaditi. Ako nije, onda ga nije briga. Je li tako?" No tisak je imao spremljen puno smrtonosniji udarac, koji Gloria nije mogla predvidjeti ni u najpesimistikijim mislima. Meu desetak disidentskih biltena na koje je Visoko povjerenstvo pretplaeno - lokalnih novina velikoga formata u boji, s lancima potpisanim pseudonimima, loe tiskanim -jedan je pokazao izvanrednu sposobnost preivljavanja. Zvao se POKVARENA AFRIKA, a njegova ureivaka politika (ako se tako mogu nazvati uzburkani porivi to su vodili autore) bila je bacati ljagu na sve, bez obzira na rasu, boju, istinu ili posljedice. List je razotkrivao navodne krae ministara i birokrata Moijeve dravne uprave, no isto je tako bio na svome raskrinkavajui "korupciju, pronevjeru i licemjerje kao nain ivota" humanitarnih slubenika. No bilten o kojem je rije - koji e otad postati i ostati zauvijek poznat kao Broj 64 nije se bavio nijednim od tih pitanja. Bio je tiskan na obje strane jednog jedinog lista

papira, kvadrata metar na metar, svijetloruiastom bojom. Presavijen namalo, lijepo je stao u dep sakoa. Debeli crni obrub oznaavao je da su neimenovani urednici Broja 64 u koroti. Naslov se sastojao od jedne jedine rijei: TESSA crnim slovima pedalj visokim. Wo -odrow je svoj primjerak dobio u subotu poslije podne. Osobno mu je donio nitko drugi do li boleljivi, otrcani, visoki brkonja s naoalima - sam Tim Donohue. Zvonce na vratima oglasilo se ba dok je igrao kriket s dekima u vrtu. Gloria, koja je obino jedva ekala da netko doe, borila se s glavoboljom u spavaoj 53 sobi na katu. Justin je boravio u svojoj eliji, s navuenim zastorima. Woodrow proe kroz kuu te, bojei se novinarske znatielje, poviri kroz pijunku. Na ulazu je stajao Donohue, sa stidljivim smijekom na dugom, alosnom licu, maui lijevo -desno neim to je izgledalo kao ruiasti ubrus. "Uasno mi je ao to te uznemirujem, stari moj. Znam - sveta subota i tako dalje. Izgleda da se netko, kako se ono kae, posrao u ventilator u pogonu." Ne skrivajui nezadovoljstvo, Woodrow ga povede u dnevnu sobu. Kojeg li je vraga ovaj ti p opet smislio? to on uope hoe, kad bolje razmislim? Woodrow nikad nije volio "prijatelje," kako su pijune - nimalo prijateljski - zvali slubenici Vanjskih poslova. Donohue nije ugodan u drutvu, ne govori dobro strane jezike, ne zna pridobiti ljude z a sebe. Po svim vanjskim znakovima, njemu je proao rok trajanja. Kako se ini, radne je dane provodio na igralitu za golf Kluba "Muthaiga," a veeri igrajui brid. A opet je ivio na visokoj nozi, u otmjenoj kui s etvero slugu i ocvalom ljepoticom ime nom Maud, koja je izgledala jednako bolesno kao i on. Je li Nairobi njegova sinekura? Nagrada na kraju vrijedne karijere? Woodrow je uo kako "prijatelji" rade takve stvari. Po Woodrowljevu sudu, Donohue je bio tehnoloki viak u zanimanju koje je ve po definiciji bilo parazitsko i zastarjelo. "Jedan od mojih momaka zatekao se na trnici," objanjavao je Donohue. "Neki su deki dijelili besplatne primjerke ovoga. Izgledali su malo nervozni, pa je moj ovjek pomislio da bi i njemu dobro doao jedan bilten." Prvu su stranicu ispunjavala tri odvojena hvalospjeva Tessi; svaki je, ini se, napisala druga od njezinih afrikih prijateljica. Stil je bio tipino afro -engleski: malo propovjedaonice, malo po-litikanstva, bujice estokih osjeaja. Tessa je - to su sve tri autorice tvrdile - razbila kalupe. Sandy obzirom na svoje bogatstvo, podrijetlo, naobrazbu i ljepotu, mogla je plesati i slaviti s najgorim kenijskim bijelim rasistima. Umjesto toga, ona je bila njihova potpuna suprotnost. Tessa je ustala protiv svoje klase, rase i svega to ju je vezivalo, bila to boja njezine koe, predrasude ljudi na istom stupnju drutvene ljestvice, ili stega konvencionalnoga diplomatskog braka. "Kako se Justin dri?" upita Donohue, dok je Woodrow itao. "Dobro, hvala. Uzevi u obzir okolnosti." "uo sam daje nekidan bio u svojoj kui." "Dobro, hoe li da ovo proitam ili ne?" "Moram rei da si se dobro snaao, stari, kako si se rijeio 54 AFRIKO DIJETE MAME TESSE Tessa Quayle je vjerovala u potrebu da joj tijelo i ivot budu tamo gdje su joj uvjerenja. Od drugih je oekivala isto. Dok je Tessa bila zatoena u Bolnici "Uhuru," njezin vrlo bliski prijatelj dr. Arnold Blum posjeivao ju je svakoga dana te, prema nekim izvjeima, veinu noi; ak je nosio sa sobom poljski krevet kako bi mogao spavati pokraj nje. onih dosadnjakovia kod Quayleove kue. Trebao ui u nae redove. Je li on ovdje?" "Je, ali nikoga ne prima." Ako je Afrika bila izabrana domovina Tesse Quayle, itao je Woodrow, afrike su ene njezina izabrana religija. Tessa se za nas borila na svakom bojnom polju, bez obzira na sve tabue. Borila se za nas na raskonim zabavama sa ampanjcem, na raskonim veerama i svim ostalim raskonim mjestima i prigodama gdje i kad su bili dovoljno ludi daje pozovu. Njezina je poruka uvijek bila ista. Samo emancipacija afrikih ena moe nas spasiti od pogreaka i korupcije afrikih mukaraca. A kad je Tessa otkrila daje trudna, inzistiralaje da svoje afriko dijete donese na svijet meu Afrikankama, koje je toliko voljela. "Isuse Kriste!" uzvikne tiho Woodrow. "Tako je i meni bilo," sloi se Donohue. Posljednji je pasus bio tiskan velikim slovima. Woodrow ga makinalno proita: ZBOGOM, MAMA TESSA. MI SMO DJECA TVOJE HRABROSTI. HVALA, HVALA TI, MAMA TESSA, ZA TVOJ IVOT. ARNOLD BLUM MODA IVI, NO TI SI NESUMNJIVO MRTVA. AKO BRITANSKA KRALJICA POSMRTNO DODJELJUJE ODLIJA, NEKA ONDA - UMJESTO DODJELJIVANJA VITEKOGA NASLOVA PORTERU COLERIDGEU ZA NJEGOV DOPRINOS BRITANSKOJ SAMODOPADNOSTI - DODIJELI VICTORIJIN KRI TEBI, MAMA TESSA, PRIJATELJICE NAA, ZA TVOJU VITEKU BORBU PROTIV POSTKOLONIJALNE ZATUCANOSTI. "Najbolje dolazi na kraju," ree Donohue. Woodrow okrene list. Woodrow presavije veliki list i stavi ga u dep. "Mislim da bih ovo odnio Porteru, ako nema nita protiv. Mogu zadrati ovaj primjerak, pretpostavljam." "Tvoj je, stari moj. Kua asti." Woodrow se kretao prema vratima, no Donohue niim nije pokazao elju slijediti ga. "Dolazi?"

"Mislio sam da bih mogao ostati jo malo, ako ti ne smeta. Rekao bih to imam sirotom Justinu. Gdje je on? Gore?" "Zar nismo rekli da to neemo raditi?" "Jesmo? Nema problema. Drugi put. Tvoja kua, tvoj gost. Nisi li moda tu negdje sakrio i Bluma?" "Ne budi smijean!" Neuvjeren, Donohue se naklon prema Woodrowu na enski nain, pokleknuvi, pravei komediju. "Hoemo li se malo provo-zati? Samo iza ugla. Ne mora izvoziti auto, idemo mojim. Pre -vrue je za etnju." Jo pomalo strahujui da bi Donohue mogao opet poeti navaljivati da razgovara s Justinom, Woodrow prihvati vonju, pa je iz auta gledao uokolo. Porter i Veronica Coleridge sunali su se u vrtu. Iza njih se vidjela rezidencija visokoga povjerenika, otmjena kua kao iz Surrevja, ispred njih besprijekorna tratina i oplijevljene cvjetne lijehe, kao u vrtu bogata burzovnog meetara. Coleridge je sjedio u preklopnom vrtnom stolcu, itajui dokumente iz kutije za diplomatsku potu. Njegova plavua Veronica, u uto -plavoj suknji i slamnatu klobuku klapava oboda, opruila se na travi pokraj pojastuene ogradice. U njoj se njihova kerkica Rosie valjala naprijed - natrag na leima, divei se hrastovoj kronji promatrajui je izmeu prstia, dok joj je Veronica mumljala pjesmicu. Woodrow prui Coleridgeu bilten, ekajui da pone proklinjati. Nita. "Tko ita ovo sranje?" "Svatko iv u gradu, rekao bih," ree Woodrow ravnim tonom. "to je sljedee?" "Bolnica," odgovori, a srce mu sie u pete. Svalivi se u naslonja u Coleridgeovoj radnoj sobi, jednim uhom sluajui kako Coleridge preko zatienog telefona to ga je drao zakljuana u ladici radnoga stola razmjenjuje oprezne reenice sa svojim omraenim efom u Londonu, Woodrowu se sjeanje vraalo kao ruan san kojega se nee moi otresti do kraja ivota. Vidio je svoje bjelako tijelo kako kolonijalnom br56 zinom koraa golemim naguvanim dvoranama Bolnice "Uhuru," zaustavljajui se samo da bi upitao svaku osobu u odori za pravo stubite, pravi kat, pravi odjel, pravu pacijenticu. "Ono govno Pellegrin kae da sve pometemo pod tepih," objavi Coleridge, grubo zaklopivi slualicu. "Baci to dalje i to bre. Pometi pod najvei tepih koji nae. Tipino." Kroz prozor radne sobe Woodrow ugleda Veronicu kako je podigla Rosie iz ogradice te je nosi prema kui. "Ja sam mislio da mi to ve radimo," prigovori on odsutno, jo u svom snu. "to je Tessa radila u svoje slobodno vrijeme bila je njezina osobna stvar. Ukljuivi i vezu s Blumom i borbu za sve mogue plemenite ciljeve za koje se borila. Neslubeno i samo izravno upitani, mi smo potovali njezine kriarske pohode, ali smo ih drali nedovoljno obavijetenima i udakima. A neodgovorne tvrdnje uliarskoga tiska." Stanka, u kojoj se borio s gnuanjem prema samu sebi. "I konano: moramo proiriti vijest daje bila luda." "Zato bismo, zaboga, to uinili?" upita otro probueni Sandy. "Nije nae da o tome razmiljamo. Prije nego je izgubila dijete bila je nestabilna, nakon toga - poremeena. U Londonu je posjeivala psihijatra; to podupire priu. A pria je odvratna, mrzim je. Kad je pogreb?" "Najranije sredinom idueg tjedna." "Ne moe prije?" "Ne." "A zato?" "ekamo nalaze obdukcije. Osim toga, pogrebi se moraju unaprijed dogovoriti." "Seri?" "Ne, hvala. Ja bih se vratio na svoj ran." "Naa Sluba trai strpljive patnike. Bila je na kri, ali hrabro smo je nosili. Jeste li vi strpljiv patnik?" "Ne bih ba rekao." "Ni ja. Gadi mi se to sve, pas mu mater." Rijei su iz njega izletjele tako brzo, tako subverzivno i uvjereno, da se pitao je li ih doista uo. "Ono govno Pellegrin kae da moramo biti temeljiti." Coleridge nastavi tonom krajnje ogorenosti. "Nitko ne smije sumnjati, nitko odstupiti od slubene linije. Vama je to prihvatljivo?" "Valjda je." "Dobar posao. Meni nije. Sve to je iznosila - to su iznosili - ona i Blum - zajedno ili odvojeno - bilo kome, ukljuivi nas dvoje, bilo koje i kakve muhe u g lavi, o stvarima ivotinjskim, 57 biljnim, politikim ili farmaceutskim..." Slijedila je nepodnoljivo duga stanka, za koje su ga se Coleridgeove oi hvatale sa arom heretika koji mu se pridruuje u izdaji. "Sve je to izvan naeg dosega i mi apsolutno nita ne znamo o njima. Jesam li bio dovoljno jasan ili to moram ispisati na zidu nevidljivom tintom?" "Bili ste dovoljno jasni."

"Jer Pellegrinje bio jasan, znate. to jest -jest; nije bio nejasan." "Ne bih to ni oekivao od njega." "Imamo li kopije onog materijala to vam ga Tessa nikad nije dala? Materijala koji nikada nismo vidjeli, dotaknuli niti na bilo koji nain njime ukaljali nae snjenobijele savjesti?" "Sve to mije dala otilo je Pellegrinu." "Kako smo pametni! A vi ste dobro raspoloeni i spremni na borbu, Sandy? Hou rei, imajui na umu da su vremena teka i da njezin mu sada stanuje kod vas?" "Mislim da jesam. A vi?" upita Woodrow, koji je od prije nekog vremena, kako gaje Gloria ohrabrivala, rado gledao sve vei jaz izmeu Coleridgea i Londona te je razmiljao kako bi to to bolje mogao iskoristiti. "Za sebe nisam siguran, zapravo," odgovori Coleridge, pokazujui spram Woodrowa vie iskrenosti nego prije. "Nisam uope siguran. Zapravo, kad bolje razmislim, vrlo sam nesiguran da bih se sa svime tim mogao sloiti. Zaista: ne mogu. Odbijam. Prema tome, neka se friga vraji Bernard Pellegrin i sve njegovo. Neka idu k vragu! Osim toga, grozno igra tenis. Rei u mu to." Bilo kojega drugog dana Woodrow bi vjerojatno pozdravio takve dokaze raskola te oprezno uinio sve to moe kako bi dolio ulja na vatru. No sjeanja na bolnicu proganjala su ga takvom ivou te se od nje nije moglo pobjei; osjeao je neprijateljstvo spram svijeta koji gaje drao zatoena. Put pjeice od Rezidencije do njegove kue n ije trajao dulje od deset minuta. Usput je postao pokretnom metom za razlajane pse, djecu prosjake koja su vikala: "Pet ilinga, pet ilinga, gospodine!" trei za njim te za dobronamjerne vozae to su usporavali da bi mu ponudili vonju. No do dolaska pred svoju kuu u duhu je proivio sat to ga je pekao vie od bilo ega u ivotu. U sobi Bolnice "Uhuru" bilo je est kreveta, po tri uz lijevi i desni zid. Bez plahti i jastuka. Betonski pod. Visoko smjeteni prozori postoje, ali su zatvoreni. Zima je, no kroz sobu ne pue povjeta58 rac, pa je smrad izmeta i dezinfekcijskoga sredstva tako jak te se Woodrow ini da ga ne samo njui, nego i guta. Tessa lei na srednjem krevetu s lijeve strane, dojei dijete. Nju je posljednju ugledao, namjerno. Kreveti na njezinoj strani su prazni, osim otrcanih gumenih prekrivaa zakopanih za madrace. Nasuprot njoj, vrlo mlada ena skvrila se na boku s glavom ravno poloenom na madrac, dok joj jedna ruka visi. Djeak od 13 -14 godina ui iza njezina kreveta i razrogaanih oiju joj gleda u lice dok ga hladi mahanjem komadom ljepenke. Sljedea je ponosna starica, koja ita misionarsku Bibliju kroz naoale s kotanim okvirom. Nosi pamunu kangu kakva se prodaje turistima kao pokrivalo. Jo dalje, ena sa slualicama mrti se na ono to uje, to god to bilo. Lice joj je iskrivljeno od boli i duboko pobono. Sve je to Woodrow promotrio kriom, kao uhoda, dok krajikom oka gleda Tessu i pita se je li ona ugledala njega. No Blum gaje vidio. Blumova se glava podigla ve s Woodro w-ljevim prvim nespretnim koracima na ulazu sobu. Blum je ustao s mjesta gdje je sjedio pokraj Tessina kreveta, apnuo joj neto u uho, a onda mu priao, pruio ruku i rekao: "Dobro doao," kao mukarac mukarcu. Dobro doao emu, komu zapravo? Dobro doao Tessi, ljubaznou njezina ljubavnika? Dobro doao u paklenu jamu letargicne patnje? No Woodrow odgovara pristojno: "Drago mi je to te vidim, Arnolde." I Blum je ve diskretno otiao na hodnik. Engleskinje pri dojenju djece - koliko govori Woodrowljevo ogranieno iskustvo s tom vrstom ivih bia - pokazuju pristojnu uzdranost. U svakom sluaju je Gloria tako radila. Otvore njedra isto kao to i mukarci ine, a onda uporabe sve trikove da bi skrile to se tamo krije. No Tessa u zaguljivu afriku zraku ne osjea nikakvu potrebu za sramom. Gola je do pasa; bokovi joj pokriveni kangom slinom onoj na starici. Dri dojene na lijevoj dojci, dok joj je desna slobodna i oekuje. Gornji joj je dio tijela vitak i proziran. Grudi su joj, ak i sada, kratko nakon poroaja, lagane i besprijekorne kako ih je esto zamiljao. Dijete je crno. Plavkasto-crno na mramornoj bjelini njezine puti. Jedna je crna ruica pronala sisu koja ga hrani i muze je s jezovitim pouzdanjem dok ga Tessa promatra. Zatim polako podie velike sive oi i pogleda u Woodrowljeve. On pokua neto rei, ali nije mogao. Nagne se preko nje i djeteta te je, primivi se lijevom rukom za njezino uzglavlje, poljubi u elo. inei to, iznenadi se primijetivi biljenicu na strani kreveta gdje je Blum sjedio. Jedva se dri na malenu stoliu, zajedno s aom ustajale vode i ne59 koliko kemijskih olovaka. Biljenica je otvorena i ispunjena zamrenim, jedva itljivim rukopisom koji djeluje kao karikatura nagnuta krasopisa, privatno nauena, to je bio njen i to ga on u sjeanju s njome povezuje. Sjedne popreno na krevet, smiljajui to bi mogao rei. No Tessa progovori prva. Slabo; glas joj kao drogiran i zadavljen od boli; opet, govori neprirodno sabrano, uspijevajui jo rijeima dati prizvuk zadirkiva nja, kako uvijek s njime govori. "Zove se Baraka," kae ona, "to znai blagoslov. Ali ti to zna." "Lijepo ime." "Dijete nije moje." Woodrow uti. "Njegova ga majka ne moe hraniti," objasni ona. Glas joj je spor i sanjiv.

"Onda je sretan to ima tebe," zgodno se snaao Woodrow. "Kako si, Tessa? Strano sam se zabrinuo za tebe, ne moe ni zamisliti. Tako mi je ao. Tko se brine za tebe, osim Justina? Ghita i tko jo?" "Arnold." "Mislio sam - osim Arnolda, oito." "Jednom si mi rekao da privlaim sluajeve," govori ona, ignorirajui njegovo pitanje. "Stavljajui se na prvu liniju, izazivam stvari da se dogode." "Zbog toga sam ti se divio." "Jo mi se divi?" "Dakako." "Umire," kae ona, preavi pogledom od njega do ene na drugoj strani sobe. "Njegova majka, Vanza." Gleda enu s oputenom rukom i nijema djeaka na podu pokraj nje. "Hajde, Sandy! Zar me nee pitati od ega?" "Od ega?" upita posluno. "Od ivota. Kako kau budisti, to je osnovni uzrok smrti. Od pretrpanosti. Od neuhranjenosti. Od prljavtine u kojoj ivi." Sada se obraajui djetetu: "Od pohlepe. Pohlepnika u ovom sluaju. udo je to i tebe nisu ubili. Ali nisu. Prvih su je nekoliko dana posjeivali dvaput dnevno. Bili su prestraeni." "Tko to?" "Pohlepnici. U finim bijelim ogrtaima. Promatrali su je, malo je boli, oitavali brojeve, razgovarali s medicinskim sestrama. A sad su prestali dolaziti." Dojene ju je ozljeivalo, pa ga njeno premjesti i nastavi govoriti. "Za Krista je sve bilo u redu. Krist bi sjeo uz krevet umiruih, izgovorio arobne rijei; ljudi bi oivjeli i svi su pljeskali. Sluajevi to ne mogu. Zato su otili. Ubili su je, a sad ne znaju prave rijei." 60 "Jadni oni," ree Woodrow, pokuavajui je razvedriti. "Ne." Okrene glavu, mrtei se od boli to ju je presjekla, pa kimne prema drugoj strani sobe. "One su jadne. Vanza je jadna. I onaj mali tamo na podu. Njezin brat Kioko. Hodao je osamdeset kilometara od njihova sela da otjera muhe s tebe. Dobar je tvoj ujak, je li?" rekla je dojenetu, namjestivi ga u krilu. Zatim ga njeno potapa po leima da podrigne. Podmetnu onda dlan pod desnu dojku, davajui je djetetu da sie. "Sluaj me, Tessa." Woodrow je promatrao kako ga mjerka oima. Ona zna taj glas. Ona poznaje sve glasove. Vidje sjenu sumnje kako joj pada preko lica i ostaje na njemu. Poslala je po mene jer sam joj trebao biti koristan, no sada se sjetila tko sam ja. "Tessa, molim te, uj me. Nitko ne umire. Nitko nije nikoga ubio. Ima vruicu, pa zamilja stvari. Strano si umorna. Pusti to. Odmori se! Molim te." Vratila je pozornost dojenetu, milujui kaiprstom njegov obrai. "Ti si najljepe to sam dotaknula u ivotu," ape mu. "Nemoj to nikad zaboraviti." "Nee, sigurno," srdano se sloi Woodrow. Zvuk njegova glasa podsjeti je da je i on nazoan. "Kako je u ludnici?" pita ona (tako ona zove Visoko povjerenstvo). "Sve u cvatu." "Moete se svi lijepo spakirati i sutra otii doma. Ne bi se primijetila nikakva razlika," ree blagim, razlivenim glasom. "To si mi uvijek govorila." "Afrika je ovdje, a vi ste tamo." "O tome emo raspravljati kad ojaa," predloi Woodrow najpomirljivijim moguim tonom. "Moemo li?" "Naravno." "Sluat e?" "Kao jastreb." "Znai, moemo ti ispriati o pohlepnim sluajevima u bijelim ogrtaima. I ti e nam vjerovati. Dogovoreno?" "Nama?" "Arnold." Spomen Blumova imena vratio je Woodrowa na zemlju. "Uinit u sve to mogu u danim okolnostima. to god to bilo. U razumnim granicama. Obeavam. A sad se pokuaj odmoriti. Molim te." Razmotri njegove rijei. "Obeava da e uiniti sve to moe 61 u danim okolnostima," objanjavala jejetetu. "U razumnim granicama. Dakle, pravi ovjek. Kako je Gloria?" "Duboko zabrinuta. alje ti srdane pozdrave." Tessa duboko uzdahne, pa se zavali na jastuk, s dojenetom jo na prsima. "Onda idi doma k njoj! I nemoj mi vie pisati pisma," ree odluno, pa doda nakon stanke: "I ostavi Ghitu na miru! Nee se ni ona igrati." Ustao je i okrenuo se, iz nekog razloga oekujui kako e vidjeti Bluma na vratima, u pozi koja mu najvie ide na ivce: Blum oslonjen o dovratnik, s palcima zabijenim u svoj ukraeni remen, u kaubojskom stilu, smijeei se bijelim zubima u pretencioznoj crnoj bradi. No na

vratima nema nikoga; hodnik je bez prozora i taman, osvijetljen poput sklonita nizom slabih arulja. Provlaei se izmeu polomljenih kolica s polumrtvim tijelima, njuei krv i izmet, pomijeane sa slatkim, konjskim mirisom Afrike, Woodrow se pitao je li ta prljavtina ono to ga toliko privlai njoj: cijelog sam ivota bjeao od stvarnosti, ali zbog nje me stvarnost poela privlaiti. Uavi u natrpano predvorje, opazi Bluma kako uzbueno raspravlja s drugim mukarcem. Prvo zau Blumov glas, ne ra-zabirui rijei. Ton mu je grub i optuujui; odjekuje od eljeznih reetaka. Zatim progovori drugi ovjek. Neke ljude, premda smo ih samo jednom vidjeli, zauvijek uvamo u sjeanju. Za Woodro-wa je taj jedan od takvih ljudi. Snano je graen; mesnato lice mu se sjaji i ima izraz krajnjeg oaja. ukastoria kosa jedva pokriva lubanju. Usta, okrugla i ispupena poput pupoljka rue, mole i nijeu. Oi, razrogaene od povrijeenosti, progoni, izgleda, isti uas kao i Bluma. Ruke su mu kratke i vrlo jake, ovratnik kaki koulje namoen znojem. Ostatak tijela sakriva bijeli lijeniki haljetak. Znai, moemo ti ispriati o pohlepnim sluajevima u bijelim ogrtaima. Woodrow im se kriomice priblii. Stigao je gotovo do njih, ali nijedna ne okree glavu. Previe su se zanijeli u raspravu. Proe pokraj njih neprimijeen, dok mu je iza lea buka njihovih podignutih glasova bivala sve tia. Donohueov je auto opet na prilazu. Woodrow pobjesni od toga prizora. Ustri na kat, istuira se, odjene svjeu koulju; od svega toga bijes nije popustio. Kua je bila neuobiajeno tiha za subotnje poslijepodne; pogledavi kroz kupaoniki prozor vidje 62 zato. Donohue, Justin, Glorla i djeaci iJSjede za stolom u vrtu i igraju monopol. Woodrow nije volio nijednu drutvenu igru na ploi; no monopol je iskreno mrzio, gotovo na isti nain kao i "prijatelje" i druge pripadnike britanske predimenzionirane obavjet ajne zajednice. Kojega vraga izvodi!? Dolazi ovamo samo nekoliko minuta poto sam mu jasno rekao neka se dri podalje! A i kakav je to vraji mu koji rado sjeda i veselo igra monopol samo nekoliko dana nakon to su mu zaklali enu? Gosti u kui i riba, govorili su nekad Sandy i Gloria, to je kao riba i vonj treeg dana. No Justin je svakim danom Gloriji postajao sve miriWoodrow se spusti u donji kat. Stajao je malo u kuhinji, gledajui kroz prozor. Subotom poslije podne, naravno, nema posluge. Jo bolje da smo malo sami, dragi. Samo to nismo mi sami, nego vi. A ti si oito sretnija s dva sredovjena mukarca koji se motaju oko tebe, nego to ikad izgleda sa mnom. Za stolom, Justin je upravo stigao na neiji posjed, pa je to plaao svenjem novca; Glori a i deki su zadovoljno uzvikivali, a Donohue govorio kako je ve bilo i vrijeme. Justin je nosio svoj glupi slamnati eir; kao i bilo to drugo, i to mu je savreno pristajalo. Woodrow upali plin i pristavi vodu za aj. Odnijet u im aj vani, neka znaju da sam se vratio - ako nisu previe zaokupljeni jedni drugima da bi me primijetili. Predomislivi se, izae u vrt i poe ravno k stolu. "Justine! Oprosti to smetam. Mogu li s tobom razgovarati na trenutak." A ostali - njegova vlastita obitelj - zurili su u njega kao daje silovao sobaricu. "Nisam htio prekidati igru, drutvo. Samo pet minuta. Tko pobjeuje?" "Nitko," odgovori Gloria ledeno, dok se Donohue sa strane blesavo cerekao. Dvojica mukaraca stajala su u Justinovoj eliji. Da vrt nije zauzet, Woodrow bi bio radije razgovarao u vrtu. Tako kako je bilo, stajahu jedan prema drugome u sumornoj spavaonici, s Tessinom Gladstoneovom torbom - zapravo Gladstoneovom torbom Tessina oca - naslonjenom na reetku. To je moj vinski podrum, a klju je kod njega. Torba njezina vrlo potovanoga gospodina oca. Ali kad je progovorio, vidje na svoj uas da se okoli mijenja. Umjesto eljezne postelje, ugleda intarzirani stoli to gaje njezina majka voljela. Iza njega, kamin od opeka s pozivnicama na ploi. A na drugom k raju sobe, Tessina gola silueta ispred francuskoga prozora. Snagom volje prisili se na povratak u sadanje vrijeme i prostor, pa iluzija nestane. 63 "Justine." "Da, Sandy." No po drugi put u dvije minute odluta od sukoba to gaje planirao. "Jedan ovdanji list objavio je prijateljski zapis o Tessi." "Lijepo od njih." "Ima tu puno prilino izravnih stvari o Blumu. Sugeriraju da je on osobno porodio dijete. Tu je i dosta neuvijena aluzija da bi dijete moglo biti njegovo. Oprosti." "Misli, Garth." "Da." Justinov je glas bio napet te - za Woodrowljeve ui -jednako opasno napet kao njegov vlastiti. "Da, dobro; to je zakljuak koji su mnogi ljudi izvlaili u posljednjih nekoliko mjeseci, Sandy. Nema sumnje da e u sadanjem ozraju toga biti jo." Makar mu je Woodrow ostavio prostora za to, Justin nije tvrdio kako su te tvrdnje neistinite. Zbog toga ga Woodrow pritisne jae. Nekakav grizoduni unutarnji poriv gaje na to tjerao. "Tvrde daje Blum iao tako daleko te je u bolnicu donio poljski krevet kako bi mogao spavati

pokraj nje." "Dijelili smo ga." "Molim?" "Ponekad je Arnold spavao na njemu, ponekad ja. Spavali smo na smjenu, ovisno o tome koliko je koji imao posla." "Znai, to te nije smetalo." "Zato bi mi smetalo?" "Da se to moe rei za njih - da joj je posveivao toliko pozornosti - s tvojom privolom, kako izgleda - dok je ona ovdje u Nairobiju igrala ulogu tvoje supruge." "Igrala ulogu? Tessa je bila moja ena, vrag te odnio!" Woodrow nije s Justinovim gnjevom raunao nita vie nego s Coleridgeovim. Previe je truda utroio u stiavanje vlastita gnjeva. Spustio je glas te je u kuhinji uspio zbaciti sa sebe dio tereta napetosti. No Justinov je gnjev doao kao munja iz vedra neba, to ga je zaprepastilo. Oekivao je skruenost i - iskreno - ponienost, ali nikako oruani otpor. "to ti zapravo hoe od mene?" pitao je Justin. "Mislim da nisam razumio." "Trebam znati, Justine. To je sve." "Znati to? Jesam li kontrolirao svoju enu?" Woodrow je molio i povlaio se istodobno. "Gledaj, Justine... daj to pokuaj sagledati s mojega gledita, samo na tren. U redu? Sav e tisak u svijetu navaliti na to. Imam pravo znati." 64 "to znati?" .f>, "to god su Tessa i Blum namjeravali, bit e u novinama, i to na naslovnicama - sutra i iduih mjesec - dva," zavri on, ne bez samosaaljenja. "Kao na primjer?" "Blum je bio njezin voa i uitelj. Zar ne? Hou rei, uza sve ostalo to joj je bio." "Pa?" "Pa su djelovali na ostvarenju zajednikih ciljeva. Njukali su o zloporabama. Ljudska prava i te stvari. Blum je pazio na sve to, je li? Ili njegovi djelatnici. Tako je Tessa..." gubio se i zapletao, a Justin gaje samo promatrao. "... Tessa mu je pomagala. Savreno naravno. U danim okolnostima. Rabila je svoj odvjetniki um." "Bi li te smetalo da mi kae kamo sve ovo vodi?" "Njezini spisi. To je sve. Njezine stva ri. Koje si pokupio. Koje smo zajedno pokupili." "to s njima?" Woodrow se sabra: ja sam tvoj ef, za Boga miloga, a ne neki jadni podnositelj predstavke. Hajde, sad emo igrati kako treba! "Prema tome, trebam tvoja uvjeravanja da e svi papiri to ih je o na ovdje prikupila za svoje ciljeve - u svojstvu tvoje supruge, s diplomatskim statusom, kao supruga djelatnika Slube vanjskih poslova Njezina velianstva - biti predani Slubi. Pod tim sam te uvjetom u utorak poveo u tvoju kuu. Inae ne bismo ili." Justin se ne pomakne. Ne pomakne ni prst, ne trepne okom dok se Woodrow spaavao od neistinite primisli. U protusvjetlu, bio je miran kao to je bio Tessin goli obris. "Drugo uvjeravanje koje traim od tebe je samo po sebi razumljivo," nastavi Woodrow. "Koje uvjeravanje?" "Da i ti sam bude diskretan kad je rije o ovome. O svemu to zna o njezinim aktivnostima - o njenoj agitaciji - o njenom takozvanom humanitarnom radu koji je izmakao nadzoru." "ijem nadzoru?" "elim samo rei da u svakoj prilici kad je ona zagazila u slubene vode, ti si isto toliko vezan pravilima povjerljivosti kao i svi mi ostali. Bojim se daje to previnja zapovijed," pokua se on naaliti, no nijedan od njih dvoje nije se nasmijeio. "Pellegrinova zapovijed." Vi ste dobro raspoloeni i spremni na borbu, Sandy? Imajui 65 na umu da su vremena teka i da njezin mu sada stanuje kod vas? Justin napokon progovori. "Hvala ti, Sandy. Cijenim sve to si uinio za mene. Zahvaljujem ti to si mi omoguio posjetiti moju vlastitu kuu. No sad mor am prikupiti rentu na Piccadil-lyju, gdje, mislim, posjedujem vrijedan hotel." S tim rijeima, na Sandvjevo zaprepatenje, vrati se u vrt te, zauzevi opet svoje mjesto uz Donohuea, nastavi igru monopola gdje ju je bio prekinuo. 66 ETVRTO POGLAVLJE Britanska je policija posve pitoma. To je Gloria rekla; Sandy i ako se nije s njome slagao, nije to pokazivao. ak ih je i Porter Coleridge, makar krt na rijeima opisujui suradnju s njima, proglasio "zauujue civiliziranima, s obzirom na to da su govna." A najbolje je kod njih bilo to - izvijestila je Gloria Elenu iz spavae sobe, isprativi ih do dnevne sobe na njihovu drugu seansu s Justinom - najbolje je bilo to, El, to zbilja osjea da su oni ovdje kako bi nam pomogli, a ne da nabace jo nevolja i nelagoda na plea sirotom Justinu. Taj deko Rob je zgodan; mukarac, koka, nema vie od dvadeset pet! Pomalo je glumac na nenametljiv nain i vrlo se dobro snalazi s najrobijskim plavcima s kojima mora raditi. A Leslev - ona je ena; to je sve iznenadilo, pokazavi koliko malo znamo o dananjoj Engleskoj. Nosi se malko prema lanjskoj modi. No osim toga, stvarno, nikad ne bi rekla da

nije obrazovana jednako dobro kao mi. Ne po govoru, dakako, jer se danas nitko ne usuuje govoriti kako je odgojen; ljudi se ne usuuju. Ali ona je sasvim kao kod kue u naoj dnevnoj sobi, vrlo je sabrana i samouvjerena; i ugodna je, ima zgodan osmijeh, ima nekoliko ranih sjedina u kosi koje je - pametno - ostavila. Osim toga, potuje ono to Sandy zove pristojna tiina, tako da ovjek ne mora stalno misliti to e rei kad oni stanu; tako se siroti Justin moe i odmoriti. Jedini je problem, Gloria uope nema pojma to su razgovarali, jer je teko mogla stajati cijeli dan u kuhinji s uhom priljubljenim za prozori za posluivanje; svakako ne dok se posluga mota okolo; zar ne, El? Ako nije znala to su razgovarali Justin i dvoje policajaca, Gloria je znala jo manje o njihovim razgovorima s njezinim mu67 em, iz jednostavnog razloga to joj on nije rekao da i njega ispituju. Poetak razgovora izmeu Woodrowa i dvoje istraitelja bio je sama ljubaznost. Detektivi su izjavili da razumiju osjetljivost zadatka; oni ne kane unititi ivot bijele zajednice u Nairobiju itd. Woodrow je zauzvrat obeao suradnju svog osoblja i uporabu sve potrebne opreme. Amen. Policajci su obeali obavjeivati Woodrowa o napretku istrage, ako se iz sredinjice Scotland Yar-da drukije ne zapovijedi. Woodrow srdano ukae da svi slue istoj kraljici. Ako su krsna imena dovoljno dobra za Njezino velianstvo, dobra su i za nas. "Stoje, dakle, bio Justinov posao ovdje u Visokom povjerenstvu, gospodine Woodrow?" upita djeak Rob pristojno, ignorirajui taj poziv na neformalnost. Rob bijae londonski maratonac, sav od uiju, koljena, lakto -va i hrabrosti. Leslev, koja mu je mogla biti pametna starija sestra, nosila je praktinu torbu za koju je Sandy odmah zamiljao da bi mogla sadravati stvari koje Robu trebaju na trkalitu: jod, tablete soli, priuvne vezice za tenisice; zapravo, u torbi su bili tek (koliko je mogao vidjeti) diktafon, kazete i viebojni niz ste-nografskih blokova i biljenica. Woodrow se pravio da duboko razmilja. Mudro namrteno lice kazivalo je kako je on profesionalac. "Pa, kao prvo, on je na domai stari Etonac"," ree on; svi su uivali u ovoj dobroj ali. "U biti, Robe, on je na, britanski predstavnik u Odboru za djelotvornost istonoafrikih donatora, koji je poznat pod kraticom ODID," nastavi on, govorei vrlo jasno, imajui na umu Robovu ogranienu inteligenciju. "Umjesto "djelotvornost " isprva je stajalo "uinkovitost," no ovdje malo ljudi zna to to znai, a i kratica bi bila nezgodna." "Taj odbor - to radi?" "ODID je razmjerno novo savjetodavno tijelo, Robe, sa sjeditem ovdje u Nairobiju. Sastoji se od predstavnika svih zemalja davateljica pomoi Istonoj Africi, u bilo kojem obliku. lanovi su diplomati, pripadnici osoblja veleposlanstava odnosno Visokih povjerenstava tih zemalja. Odbor se sastaje svakoga tjedna te podnosi dvotjedna izvjea." "Kome?" pita Rob, zapisujui. "Svim zemljama lanicama, oito." "O emu?" 68 "O onome to kazuje naziv tijela," strpljivo odgovori Sandy, opratajui djeaku loe manire. "Svrha mu je poticati uinkovitost, ili djelotvornost na podruju humanitarne, tehnike i razvojne pomoi. Na podruju pomoi, moe se rei daje djelotvornost zlatni standard. Suosjeanje se podrazumijeva," doda s razoruavajuim osmijehom, koji je govorio da smo svi mi suosjeajni ljudi. "ODID se bavi osjetljivim pitanjem: koliko od svakoga dolara to ga daje svaka zemlja davateljica doista doe do cilja kojem je namijenjeno te koliko tetnoga preklapanja i nezdrave konkurencije opstoji meu organizacijama na terenu. Bavi se osnovnim problemima pomoi, kao naalost i svi mi ostali; to su: dupliciranje, suparnitvo i racionalizacija. Nastoji pomiriti trokove i produktivnost te..." ree sa smijekom nekoga tko prosipa mudrosti, "daje tu i tamo neobvezne preporuke; pri tome valja imati na umu da Odbor - za razliku od vas ovdje - nema ovlasti odluivati niti zapovijedati provedbu svojih zakljuaka." Draesni naklon glave najavio je malu povjerljivu obavijest. "Meu nama, nisam siguran kako je osnutak Odbora bio meu najmudrijim zamislima na svijetu. Ali ODID je duhovno edo naega vlastitog dragog ministra vanjskih poslova. Lijepo se slae s pozivima na veu transparentnost i etinu vanjsku politiku te s drugim suvremenim plemenitim nakanama. Stoga smo se punom snagom zauzimali za njegov osnutak. Neki kau kako bi se Ujedinjeni narodi trebali baviti tim poslom. Drugi pak govore da Uj edinjeni narodi ve obavljaju taj posao. Neki opet vele da su Ujedinjeni narodi dio bolesti. Izaberite sami!" Elegantno Sandy-jevo slijeganje ramenima pozivalo ih je da ba to uine. "Koje bolesti?" "ODID nema ovlasti istraivati na terenu. No korupcija je vaan imbenik, koji treba uzeti u obzir im ponete raunati omjer izmeu potroenoga i postignutoga. Ne valja to mijeati s prirodnim gubitcima i nesposobnou, makar ima veze s tim." Posluio se zatim analogijom iz svakidanjega ivota. "Uzmimo za primjer nau staru dobru britansku vodovodnu mreu, izgraenu negdje oko 1890. Voda istjee iz spremnika. Jedan njezin dio, ako imate sree, tee i iz slavina. Ali na putu od jednog do drugog ima nekih cijevi s puno rupa. Kad se voda poklanja javnom, drutvenom dobrotom, ne moete je tek tako pustiti da uludo istekne. Nipoto, ako ovisite o prevrtljivoj volji biraa! "S kirnje kontaktirao u vezi s poslovima Odbora?" pita Rob.

"S diplomatima srednjega i vieg ranga iz meunarodne zajednice ovdje u Nairobiju. Ima ju uglavnom rang savjetnika ili 69 vii. Tu i tamo pokoji prvi tajnik, no nema ih puno." Pomisli kako ovo zahtijeva dodatno tumaenje. "ODID je trebao biti uzvien, prema mojem miljenju. S glavom u oblacima. Kad je jednom dopusti da ga dovuku na terensku razinu, zavrit e kao neka vrsta krovne, nadglednike nevladine organizacije (za tebe, Robe, NGO). Tako e se uprljati vlastitim sredstvom za ienje. Za takav sam se pristup snano zauzimao. Dobro, ODID mora biti na terenu, ovdje, u Nairobiju, svjestan mjesta zbivanja. Oito. No on ipak ostaje strateko tijelo. Mora ouvati objektivnost. Izvanredno je vano da Odbor ostane - dopustite mi navesti sama sebe - zona slobodna od osjeaja. A to se tie Justina, on je tajnik Odbora. Ne po zasluzi, nego je na nama red. On vodi biljeke, usporeuje nalaze istraivanja te izrauje nacrte dvotjednih izvjea." "Tessa ba i nije ivjela u zoni slobodnoj od osjeaja," prigovori Rob nakon stoje razmislio trenutak. "Naprotiv, Tessa je sva bila satkana od osjeaja, koliko smo uli." "Bojim se da ste itali previe novina, Robe." "Nisam. itao sam njezina izvjea s terena. Bila je svuda, radila zavrnutih rukava. Bila je u govnima sve do laktova, danju i nou." "Bilo je to nuno, nema sumnje. I vrlo pohvalno. No teko da ju je vodilo objektivnosti, to je prvenstvene obveza Odbora kao meunarodnoga savjetodavnog tijela," draesno e Woodrow, zanemarivi Robov pad na uliarski govor; isto je tako to zanemario - iako na sasvim drugoj razini - u razgovoru s visokim povjerenikom. "Oni su, znai, poli razliitim putovima," zakljui Rob, na -slonivi se i zamiljeno kuckajui olovkom po zubima. "On je bio objektivan, ona osjeajna. On se drao sigurne sredine, ona se pak kretala opasnim rubom. Shvaam. Tonije, mislim da sam to ve prije znao. A gdje se tu uklapa Blum?" "U kojem smislu?" "Blum. Arnold Blum. Doktor. Gdje se on uklapa u obrazac Tessina i vaeg ivota?" Woodrow se lagano nasmijei na ovu udnu formulaciju. Mog ivota? to njezin ivot ima s mojim? "Ovdje djeluje veliko mnotvo razliitih iz inozemstva financiranih humanitarnih organizacija; vi to zacijelo i znate. Podupiru ih iz razliitih zemalja i financiraju razliite humanitarne i druge zaklade. Na vrli predsjednik Moi ih prezire sve skupa." "Zato?" 70 "Zato to rade ono to bi njegova vlada inila kad bi radila svoj posao. Osim toga, zaobilaze njegov sustav podmiivanja. Blumova je organizacija skromna, belgijska, privatno financirana, medicinska. To je ujedno i sve to vam o njoj znam rei, bojim se," doda, s otvorenou koja ih je pozivala da mu se pridrue u neznanju o tim stvarima. Njih se pak nije dalo tako lako pridobiti. "Oni se bave nadzorom," kratko ga izvijesti Rob. "Njihovi lijenici obilaze druge nevladine udruge, posjeuju bolnice, provjeravaju dijagnoze i ispravljaju ih. Kao, na primjer: "Moda to nije malarija, dragi kolega, moda je to rak jetre." Zatim provjeravaju terapije. Bave se i epidemiologijom. A stoje s Leakevjem?" "to s njim?" "Blum i Tessa bili su na putu prema njegovu nalazitu; tono?" "Navodno." "Tko je on zapravo? Leakev? ime se bavi?" "On je svojevrsna bijela afrika legenda. Antropolog i arheolog koji je zajedno s roditeljima radio na iskapanjima na istonoj obali jezera Turkane, istraujui izvore ljudskoga roda. Kad su roditelji umrli, on je nastavio njihov rad. Bio je na elu Nacionalnoga muzeja ovdje u Nairobiju, a poslije se bavio zatitom prirode." "Alije dao ostavku." "Bio je natjeran na ostavku. Pria je zamrena." "Uz to je trn u oku Moiju, zar ne?" "Politiki se suprotstavljao Moiju, pa je gadno dobio po glavi zbog toga. Sada je politiki uskrsnuo kao kenijski borac protiv korupcije. Meunarodni monetarni fond i Svjetska banka praktiki su zahtijevali njegovo sudjelovanje u vladi." Rob se tada nasloni; bio je red na Leslev. Odmah je bilo oito kako se razlika o kojoj je Rob govorio o Quayleima mogla primijeniti i na stilove dvoje policajaca. Dok je Rob govorio na mahove, s grubom samokontrolom ovjeka koji se bore sa svojim osjeajima, Leslev bijae sama mirnoa. "Dakle, kakva je vrsta ovjeka Justin?" blago upita ona, promatrajui ga kao neki povijesni lik iz daleke prolosti. "Osim njegova radnog mjesta i tog njegovog odbora? Kakvi su mu interesi, elje, kakav mu je nain ivota; tko je on?" "O Boe\ Tko je bilo tko od nas?" usklikne Woodrow, moda malice previe teatralno. Rob na to pone opet lupkati olovkom po zubima, a Leslev se strpljivo nasmijei. armantno oklijevajui, Sandy pone nabrajati Justinove oskudne atribute: pre71 dan vrtlar (makar, kad se malo bolje razmisli, nakon stoje Tessa izgubila dijete i ne tako predan); nita mu nije tako drago kao rintati po cvjetnim lijehama subotom poslije podne.

Zatim, on je pravi gospodin (u kojem god smislu hoete) - pravi, ispravni Etonac. Ljubazan do pretjerivanja u ophoenju s lokalnim osobljem, naravno. To je momak na kojega moete raunati da e plesati s osamljenim djevojkama na godinjoj zabavi visokog povjerenika. Na neki nain, djeluje kao stari neenja; da, to sam trebao prije rei. Koliko znam, ne igra golf ni tenis; ne bavi se lovom ni ribolovom. Uope, ne bavi se aktivnostima na otvorenom, ako se izuzme vrtlarenje. A onda, naravno, on je prvorazredni, rutinirani, iskusni profesionalni diplomat - s puno inozemnog iskustva, dva - tri strana jezika, vjet, posve vjeran naputcima iz Londona. Te konano - i to je alosno, Robe - bez svoje krivnje, zaustavljen u promaknuu." "A ne drui se s loim drutvom?" pitala je Leslev, gledajui u biljenicu. "Ne moe ga se sresti u opskurnim nonim klubovima dok je Tessa na terenu?" Pitanje je bilo napola ala. "Ne radi on takve stvari, je li?" "Noni klubovi? Justin!? Kakva pomisao! Da, moda kod An -nabele u Londonu, prije dvadeset i pet godina. Ma otkud vam samo takvo to?" uzvikne Woodrow i grohotom se nasmije, kako nije ve danima. Rob ga je rado pouio: "Na ef, zapravo. Gospodin Gridlev je sluio jedan mandat kao asnik za vezu s kenijskom policijom. Kae da se plaeni ubojice mogu unajmiti u nonim klubovima u Nairobiju. Ima jedan na Rijenoj ulici, blok udaljenosti od Novog Stanlevja. To je zgodno, ako ste tamo odsjeli. Za petsto amerikih dolara odstrijelit e vam koga god hoete. Pola odmah, pola poslije obavljena posla. Kae kako je u nekim klubovima manje, ali onda niste sigurni u kakvou posla." "Je li Justin volio Tessu?" pita Leslev, dok se Woodrow jo smijeio. U oputenu ozraju to se razvijalo meu njima, Sandy uzdigne ruke uvis i ispusti priguen uzvik Nebesima. "O, Boe! Tko koga voli na ovom svijetu i zato?" Kad ga Leslev nije odmah oslobodila pitanja, nastavi: "Bila je lijepa. Pametna. Mlada. On je imao etrdeset i neto kad ju je upoznao. Ve u menopauzi, pribliavajui se poluvremenu, sam, zaluen, eljan smirivanja. Ljubav? To vi tako zovete, ne ja." Ako je to bio poziv Leslev da uskoi s vlastitim miljenjem, ona gaje zanemarila. ini se da su je, isto kao i Roba, koji je sje72 dio pokraj nje, vie zanimale sitne promjene na Sandvjevu licu: zatezanje boria na gornjem dijelu obraza; blijede mrlje crvenila na vratu; lagano nehotino kubljenje donje usne. "Je li se Justin ljutio na nju; na primjer, zbog njezina humanitarnog rada?" zanimalo je Roba. "Zato bi se ljutio?" "Zar ga nije smetalo to je ona stavljala na sva zvona kako izvjesne zapadne tvrtke, ukljuivi i britanske, deru kou Afrikancima: previe im zaraunavaju za tehnike usluge i uvaljuju im stare lijekove, za koje takoer previe trae? Uz to rabe Afrikance kao ljudske zamorce za testiranje novih lijekova, na to se esto sumnja, ali je rijetko dokazano, a tako kaem." "Siguran sam da je Justin bio vrlo ponosan na njezin humanitarni rad. Gledajte, puno naih diplomatskih supruga ovdje ne radi nita. Tessin je predani rad popravljao prosjek." "On, znai, nije bio ljut na nju?" nije se dao Rob. "Justin jednostavno nije ovjek koji se ljuti. Ne na normalan nain. Ako ita, bilo mu je neugodno." "A vi? Hou rei, vi u Visokom povjerenstvu?" "Zato, za Boga miloga?" "Zbog njezina humanitarnog rada. Njezinih posebnih zanimanja. Je li se to kosilo s interesima Vlade Njezina velianstva?" Sandy se namrti na najzbunjeniji i najsimpatiniji mogui nain. "Vlada Njezina velianstva nikad nema nita protiv ovjenih postupaka, Robe. To biste trebali znati," poui ga on. "Uimo, gospodine Woodrow," tiho ga prekine Leslev. "Novi smo." Gledajui ga ispitivaki, ali ne prestavi se ni trena milo smjekati, ona pospremi svoje biljenice i kazetofon natrag u torbu. Ispriavi se novim sastankom u gradu, predloi da nastave sutra u isto vrijeme. "Znate li moda je li se Tessa ikome povjeravala?" upita usputnim t onom dok su se kretali prema vratima. "Mislite, osim Bluma?" "Mislila sam zapravo na prijateljice." Woodrowje razmetljivo pretraivao svoje pamenje. "Ne. Ne, ne bih rekao. Nitko mi ne pada na pamet. No zapravo, ja to i ne mogu znati, naravno." "Moda netko od osoblja Visokog povjerenstva? Recimo, Ghi-ta Pearson, ili netko drugi," pomoe mu Leslev. "Ghita? A da, svakako, Ghita. Da. Inae, dobro ste smjeteni? Imate prijevoz i sve to vam treba? Dobro." Proe cijeli dan i cijela no prije nego su opet doli. 73 Ovoga je puta Leslev otvorila seansu, a ne Rob. Uinila je to sa svjeinom koja je davala naslutiti da su se od prologa sastanka dogodile neke dobre stvari. "Tessa je nedavno imala

snoaj," objavi ona glasom za dobar poetak dana, dok je rasporeivala svoje stvari poput dokaza na sudu: olovke, biljenice, kazetofon, gumicu za brisanje. "Sumnjamo na silovanje. To nije za objavljivanje, premda oekujem da emo to sutra svi itati u novinama. "Zasad su uzeli samo bris rodnice te ga pregledali mikroskopom kako bi utvrdili je li sperma iva ili mrtva. Misle da je iva, i to vjerojatno od vie od jedne osobe. Moda cijela momad. Mi pak drimo kako zapravo ne znaju." Sandy ponikne i sakrije glavu u ruke. "Moramo ekati to e rei nai strunjaci, prije nego smo sto posto sigurni," ree Leslev, promatrajui ga. Rob je, kao i juer, oputeno lupkao olovkom po svojim velikim zubima. "Krv na Blumovoj bluzi je Tessina," nastavi Leslev istim tonom. "Pazite, to su tek privremeni nalazi. Ovdje rade samo osnovne testove: A i B. Sve ostalo morat emo napraviti doma." Woodrow ustane, stoje esto inio za neslubenih sastanaka, kako bi se svi ugodnije osjeali. Poavi dugim, nemarnim koracima k prozoru, zauzme poloaj na strani sobe suprotnoj od njih i pone se pretvarati da promatra nelijepe obrise grada. Drao se, naprotiv, vrlo oputeno. Nitko nije mogao vidjeti dvije - tri kaplje znoja to su napustile njegove pazuhe i curile niz rebra kao debeli kukci. "Je li tko ve rekao Quayleu?" upita, pitajui samoga sebe - vjerojatno kao i oni - zato je udovac silovane ene odjednom postao "Quayle," a nije vie "Justin." "Mislili smo kako bi bilo bolje da takvu vijest dozna od prijatelja," ree Leslev. "Od vas," protumai Rob. "Dakako." "Uz to, mogue je - kao to je Les ve rekla - da su ona i Arnold to uinili jo jednom, tek tako, prije polaska. Ako mu to elite spomenuti. Ovisi o vama." to jo? to mi se jo treba dogoditi prije no to napokon otvorim ovaj prozor i skoim kroz njega? Moda je zapravo to ono to sam od nje elio: da me odvede preko granica prihvatljivoga za mene. t "Nama se Blum svia," prekine Lesley tiinu prijateljskom opaskom, kao daje potrebno da se Blum svia i Wbodrowu. "Dobro, moramo paziti i na onog drugog Bluma - zvijer u ljudskoj spodobi. A prema naem iskustvu, najmiroljubiviji ljudi, kad ih se pritisne, mogu uiniti najstranije stvari. No pitam se tko ga je pritisnuo - ako je uope bio pritisnut? Nije to mogao biti nitko osim nje." Lesley zastane, oekujui Wbodrowljev komentar, no on se koristio svojim pravom na utnju. "Blum je najblii onome to zovemo dobar ovjek," inzistira -la je, kao da je dobar ovjek neko jasno odreeno svojstvo, kao to je Homo sapiens. "Uinio je doista mnogo dobrih stvari. Ne za pokazivanje, nego jer je to htio. Spaavao je ivote, stavljao na kocku vlastiti ivot, radio bez novca na groznim mjestima, skrivao bjegunce na svom potkrovlju. to vi, gospodine, kaete? Slaete se?" Zafrkava ga? Ili samo trai dodatne obavijesti od zrela promatraa veze Tesse i Bluma? "On svakako ima dobar dosje," prizna napokon Wbodrow. Rob nestrpljivo zaroke te neugodno trne gornjim dijelom tijela. "Gledajte, dajte zaboravite dosje! to vi osobno mislite o njemu? Svia li vam se on ili ne? Jednostavno." Dorekavi, premjesti se na sjedalu. "Boe moj," pone Sandy preko ramena, pazei ovoga puta da ne pretjera u lakrdijanju, no dopustivi si ipak prizvuk iznenaenja. "Juer ste traili da definiram ljubav, a danas je na redu svianje. Danas se u naoj zgodnoj Britaniji ba naganjaju precizne definicije, je li tako?" "Pitamo vas za vae miljenje, gospodine," ree Rob. Moda je ba to "gospodine" (sir) razotkrilo s kim ima posla. Na prvom je sastanku bio gospodin (mister) Woodrow, a koji put, kad bi skupili dovoljno hrabrosti, Sandy. Sad je str , i to podsjea Woodrowa kako ovo dvoje nierangiranih policajaca nisu njegovi kolege ni prijatelji, nego neznanci iz nie klasu koji zabadaju nos u ekskluzivni klub koji mu je davao dostojanstvo i titio ga sedamnaest punih godina. Zabaci ruke na lea i primi se jednom za drugu, zatim ih stavi sprijeda na ramena; tek tada se okrene na peti i suoi sa svojim ispitivaima. "Arnold Blum je uvjerljiv," objavi on, drei im predavanje preko cijele sobe. "Zgodan je, armantan na svoj nain. Duhovit - ako volite takav humor. Ima neku auru, moda zbog te uredne bradice. Za ljude koji se lako daju impresionirati, on je afriki 75 I puki junak." Izrekavi to, on se opet okrene od njih, kao da oekuje kako e pokupiti svoje stvari i otii. "A za one koji se ne daju lako impresionirati?" pitala je Le-sley, iskoristivi prigodu za znalako promatranje s lea: ruke oputeno miluju jedna drugu iza lea, teina tijela na jednoj nozi, a koljeno druge malko podignuto u samoobrani. "A, mi smo u manjini, u to sam siguran," svileno odgovori Woodrow. "Samo mislim daje to za vas vjerojatno bilo vrlo zabrinjavajue. To je bila kunja za vas -

imajui na umu va poloaj voditelja ureda Visokoga povjerenstva - vidjeti sve to se zbiva vama pred nosom i znati kako ne moete nita poduzeti da biste to zaustavili. Hou rei, niste mogli tek tako otii Justinu i rei mu: "Gledaj tamo onoga bradatog crnca; on petlja s tvojom enom." Niste mogli. Ili ipak jeste?" "Zaprijeti li skandal koji bi mogao ozbiljno ukaljati dobar glas Visokoga povjerenstva, ja sam ovlaten - tovie, duan sam - intervenirati." "Pa, jeste li?" ubaci se Leslev. "Openito govorei, jesam." "Jeste li govorili s Justinom? Ili izravno s Tessom?" "Problem je, oito, to je njezin odnos s Blumom imao pokrie, da tako kaemo," odgovori Woodrow, zanemarivi posljednje pitanje. "ovjek je ugledan lijenik. Humanitarci ga cijene. Tessa je predana dragovoljna suradnica u njegovoj udruzi. Na povrini, sve je savreno dopustivo. Moe se samo upasti i optuiti ih za preljub, ali bez dokaza. A to ne ide. Dakle, jedino to ostaje je rei: gledajte, to daje znakove koji se mogu krivo shvatiti. pa molim vas, budite paljiviji." "I kome ste to rekli?" upita Leslev, zapisavi neto u biljenicu. "Nije tako jednostavno. Nije to bilo samo jednom; bilo je vie razgovora." Leslev se nagne naprijed, provjerivi radi li magnetofon. "Razgovora vas i Tesse?" "Tessa je imala izvrsno konstruiran motor, ali je nedostajale pola klipova. Prije no to je izgubila novoroena sina, bila je malo otkvaena. Nema veze." Pripremajui se na potpunu izdaju Tesse, Sandy se prisjeti Portera Coleridgea kako je sjedio u svojo; radnoj sobi i bijesno navodio Pellegrinove naputke. "Ali poslijt - ovo moram rei - s velikim, velikim aljenjem - poslije je mnogima od nas izgledala prilino neuravnoteena." 76 "Je li bila nimfomanka?" upita Rob. ^ "Bojim se daje to pitanje malo iznad moga platnog razreda," glasio je ledeni Woodrowljev odgovor. "Hajde, recimo samo daje pretjerano flertala," spustila je Le-sley ton. "Sa svima." "Ako ba inzistirate" - nitko ne bi mogao zvuati objektivnije - "teko je rei. Lijepa djevojka, najljepa u drutvu, stariji mu... je li flertala? Ilije samo bila ono to jest, uivala u ivotu, zabavljala se? Ako odjene izrezanu haljinu i ali se, ljudi kau da je laka enska. Ako to ne ini, onda je dosadna. Eto, to vam je bijeli Nairobi. A moda je i svuda tako. Ne znam, nisam neki strunjak." "Je li flertala s vama?" upita Rob, nakon jo jednog iritantnog tetoviranja zubiju olovkom. "Ve sam vam rekao. Nemogue je rei je li flertala ili je samo davala oduka svom dobrom raspoloenju," ree Woodrow, dosegnuvi dotad nedosegnute vrhunce pristojnosti i gospodstva. "A vi? Jeste li vi, ovaj, moda nekim sluajem... malo flertali s njom?" ispitivao je Rob. "Nemojte me tako gledati, gospodine Woodrow. Imate etrdeset i neto godina; i vi ste "u menopauzi" i "bliite se poluvremenu," ba kao i Justin. Palili ste se na nju. Zato ne? Sigurno bih i ja." Woodrow se probudio iz nirvane tako brzo te je to i njega samog iznenadilo. "O, mome moj dragi! Ni na to drugo nisam mislio. Tessa, samo Tessa - danju i nou. Bio sam opsjednut njome. Pitajte bilo koga!" "I jesmo," prizna Rob. Idueg su jutra, tako je barem izgledalo napadnutom Sandvju, njegovi ispitivai p ostali nepristojni od arke elje da ga pritijesne. Rob je stavio kazetofon na stol, a Leslev otvorila veliku biljenicu crvenih korica, sa stranicom oznaenom elastinom gumenom vrpcom. Ona je vodila ispitivanje. "Imamo razloga vjerovati kako ste posjetili Tessu u najrobij-skoj bolnici nakon to je izgubila dijete. Je li to tono, gospodine?" Sandvjev se svijet potresao u temelju. Tko im je to rekao, za Boga miloga!? Justin? Nije mogao, jo nisu s njim razgovarali, znao bi to. "Stanite!" zapovjedi otro. 77 Leslev podigne glavu. Rob se iznenada otkvai. Kao da e mu zaravnati lice dlanom, isprui dugu ruku, isprui je Woodrowu ravno u nos; pone zatim promatrati njegovo lice preko vrhova svojih ispruenih prstiju. "Hoe li to biti naa tema danas?" zahtijevao je Woodrow odgovor. "Jedna od tema," prizna pomirljivo Leslev. "Onda mi, molim vas, objasnite - s obzirom da nitko od nas nema puno vremena - to posjet Tessi u bolnici ima s pronalaenjem njezina ubojice? Koliko sam shvatio, to je svrha vaega boravka ovdje." "Traimo motiv," ree Leslev. "Rekli ste mi da ga imate. Silovanje." "Silovanje nam se vie ne uklapa. Ne odgovara kao motiv. Silovanje je bilo nuspojava. Moda i varka, kako bismo mislili da je rije o sluajnom ubojstvu, a ne planiranom." "Predumiljaj," objasni Rob, gledajui ga praznim pogledom svojih velikih smeih oiju. "To je ono to mi zovemo ortaki posao." Na to se na kratak, ali straan trenutak Woodrow posve izgubio; nije mislio ni na to. Zatim

pone misliti o rijei ortaki. Zato li je samo rekao ortaki? Ortaki, kao neto zajedniko, na emu radi vie ortaka? Uasno! Ne, ne... to je previe, pretjerano. Nije vrijedno razmatranja jednog uglednog diplomata! Nakon toga mozak mu se jednostavno ispraznio. Nijedna mu rije, kako god banal na i besmislena, nije padala na pamet. Sebe je u tom trenutku vidio, ako ikako, kao nekakvo raunalo koje pronalazi, sastavlja i zatim odbacuje niz jako ifriranih obavijesti iz trostrukom ogradom odijeljena, zabranjena podruja - njegova mozga. Ortako, zajedniko nita. Bilo je sluajno. Neplanirano. Krvavi pir na afriki nain. "Onda, to ste traili u bolnici?" zau Leslevin glas kako govori, nakon stoje u duhu ulovio korak sa zvunom vrpcom, koja se stalno okretala. "Zato ste ili posjetiti Tessu nakon to je izgubila dijete?" "Zato to me pozvala. Preko mua. Kao Justinova efa." "Je li jo tko bio pozvan na zabavu?" "Koliko ja znam, nije." "Ghita moda?" "Mislite - Ghita Pearson?" "Znate jo neku?" "Ghita Pearson nije bila nazona." "Znai, samo vi i Tessa," proita Leslev naglas to je upravo pisala u biljenicu. "U kakvoj je vezi va posjet s tim to ste ef njezinu muu?" "Bila je zabrinuta za Justina i htjela se uvjeriti daje sve u redu s njim," odgovori Woodrow namjerno polako, ne elei prihvatiti Leslevin sve bri ritam. "Pokuao sam uvjeriti Justina da uzme bolovanje ili odmor, no on je radije ostao na radnom mjestu. Bliila se godinja ministarska konferencija ODID-a i on je vrsto odluio voditi pripreme za nju. Sve sam joj to prenio i objasnio te joj obeao da u paziti na njega." "Je li imala sa sobom svoje prijenosno raunalo?" upadne Rob. "Oprostite?" " "to je tu tako teko? Je li imala prijenosno raunalo kod sebe? Pokraj sebe, na stolu, pod krevetom, u njemu? Njezino raunalo. Tessa ga je oboavala. S njega je ljudima slala poruke elektronikom potom. Slala je poruke Blumu. Slala je poruke Ghiti. Pisala je bolesnom djetetu u Italiji za koje je skrbila; i bivem deku u London. Pisala je cijelo vrijeme cijelom svijetu. Dakle: je li imala sa sobom svoje prijenosno raunalo?" "Hvala vam to ste mi to tako iscrpno objasnili. Ne, nisam vidio nikakvo prijenosno raunalo." "A to je s biljenicom?" Zastane na trenutak, kao da pretrauje pamenje; za to je vrijeme smislio kako e lagati: "Ja nisam vidio nikakvu biljenicu." "A je li bila neka koju vi niste vidjeli?" Woodrow ga ne udostoji odgovorom. Rob se zavali, digne glavu pa, lano oputen, pone prouavati strop. "Pa, kako je izgledala i kako se osjeala?" "Nitko nije ba najbolje nakon donoenja mrtvoroeneta." "Kakva je ona bila?" "Slaba. Neusredotoena. Potitena." "Znai, samo ste o tome razgovarali. O Justinu, njezinu ljubljenom muu." "Koliko se sjeam, da." "Koliko ste dugo bili kod nje?" "Nisam mjerio, no rekao bih - nekih dvadesetak minuta. Naravno, nisam je elio zamarati." "Dakle, dvadeset minuta ste razgovarali o Justinu. Papa li svoju kaicu i tako to." 79 "Razgovor je bio isprekidan," odgovori Woodrow, ne uspjevi ne porumeniti. "Kad ena izgubi dijete, ima vruicu i izmorena je, nije lako suvislo i povezano razgovarati." "Je li jo netko bio nazoan?" "Ve sam vam rekao. Sam sam iao tamo." "Nisam vas to pitao. Pitao sam vas je li bilo jo nekoga, je li jo netko bio prisutan." "Kao, na primjer, tko?" "Kao na primjer bilo tko. Tko god je bio tamo. Sestra, doktor. Neki drugi posjetitelj, njezin prijatelj. Prijateljica. Afriki prijatelj. Kao doktor Arnold Blum, na primjer. Zato sve moram izvlaiti iz vas, gospodine?" elei pokazati svoju uzrujanost, Rob se trzao poput cirkuskog artista. Najprije je mahao rukama po zraku, naginjui se prvo naglo naprijed, zatim natrag. Zatim je, sjedei, protezao svoje duge noge. U meuvremenu je Woodrow vidljivo naprezao pamenje: skupio je obrve na smijean i pretjeran nain. "Da, da. Sad kad ste spomenuli, Robe, prisjeam se. Imate pravo. Ba ste pametni! Da, Blum je bio tamo kad sam doao. Pozdravili smo se i on je otiao. Rekao bih da smo tamo istodobno bili kojih dvadeset sekunda. Evo, radi vas u biti precizan: moda i cijelih dvadeset pet!" Unato svom Woodrowljevom prividnom nehaju, ovu bitku ba i nije dobio. Tko im je, do vraga, rekao da je Blum bio uz njezinu postelju? No njegovi strahovi krenue i dalje. Doli su do tamnih pilja njegova drugog uma, dotiui se opet onog uz-rono-posljedninog lanca to ga

nije elio priznati, za koji mu je Porter Coleridge bijesno zapovjedio zaboraviti. "Onda, gospodine,po vaem miljenju, to je Blum tamo radio?" "Nije objanjavao, a nije ni ona. On je lijenik, uostalom. Uza sve ostalo." "to je Tessa radila?" "Leala u krevetu. A to bi drugo radila!? Igrala se kolice?" planu Sandy, izgubivi strpljenje na trenutak. Rob je pred sobom ispruio duge noge, pa se zagledao u golema stopala, kao osoba koja se suna na plai. "Ja ne znam," ree "Zna li ti, Les? to bi ona mogla raditi?" upita svoju policijsku partnericu. "Da, zacijelo se nije igrala kolice. Evo, da: ona lei u krevetu. I radi - to, pitamo se mi." "Rekla bih da doji crno dojene," spokojno e Leslev. "Dok njegova majka umire." Neko vrijeme protee u tiini. Jedini su zvukovi bili koraci u hodniku i automobili koji se pretjeu, koe i sudaraju se u gradu, na drugoj strani doline. Rob isprui ilavu ruku i iskljui kazetofon. "Kao to ste ispravno primijetili, gospodine, nitko od nas nema previe vremena," pone on ljubazno. "Zato bih vas lijepo molio da ga ne troite uludo, ne zavlaite nas i ne ponaate se prema nama kao prema govnima." Ukljui opet kazetofon, pa nastavi: "Budite tako dobri, gospodine Woodrow, pa nam ispriajte, vlastitim rijeima, o umiruoj eni u bolnikoj sobi i njezinu novoroenom djeaku. Molim vas. Od ega je umrla? Tko ju je pokuavao izlijeiti i kako? Molim vas, recite nam i sve ostalo to znate u vezi s tim." Stjeran u kut i pun bijesa u svojoj izolaciji, Woodrow je nagonski potraio potporu efa misije. No samo je vidio kako je Co-leridge izbjegavao razgovor s njim. Sino, kad gaje Sandy pokuao pronai kako bi s njim porazgovarao u etiri oka, Mildren ga je izvijestio kako se njegov gospodar zatvorio s amerikim veleposlanikom te se do njega moe samo u krajnjoj nudi. Ujutro je Coleridge navodno "vodio poslove iz Rezidencije". 81 PETO POGLAVLJE Woodrowa nije lako demoralizirati. U svojoj se diplomatskoj karijeri puno puta morao nositi s poniavajuim situacijama. Iz iskustva je nauio da je najsigurnije nikad ne priznati kako je neto naopako. Sad je primijenio tu pouku dok je, kratkim reenicama, davao minimalistiki opis prizora koji se odigrao u bolnikoj sobi. Da, slae se - malo iznenaen to se toliko zanimaju za pojedinosti Tessina boravka u bolnici - mutno se sjea da je druga pacijentica spavala ili bila u komi. Budui da nije mogla hraniti vlastito dijete, Tessa mu je bila dojilja. Tessin je gubitak bio dobitak za to dijete. "Ima li neko ime ta bolesnica?" pitala je Leslev. "Ja se ne sjeam." "Je li netko bio s bolesnicom - roak ili prijatelj?" "Tinejder iz istog sela, navodno njezin brat. Tako mije Tessa rekla; no s obzirom na njezino stanje, ne smatram je pouzdanom svjedokinjom." "Znate li kako se zove brat?" "Ne." "A selo?" "Ne." "Je li vam Tessa rekla to je bilo toj eni?" "Ono stoje govorila uglavnom je bilo nesuvislo." "Znai, ostatak je bio suvisao," istakne Rob. Odjednom je bic jezivo strpljiv i snoljiv. ilavi su mu udovi nali mjesto gdje se mogu smiriti. Iznenada je imao pred sobom itav dan vremena "Gospodine Woodrow, to vam je Tessa rekla o bolesnici u krevetu preko puta, u trenucima kad je suvislo govorila?" 82 "Da umire. Daje njezina bolest, kojunije imenovala, uzrokovana loim drutvenim uvjetima u kojima je ivjela." "Sida?" "Nije to rekla." "Onda to mijenja stvar." "Svakako." "Je li netko lijeio tu enu od te neimenovane bolesti?" "Vjerojatno. Zato bi inae bila u bolnici?" "Lorbeer?" "Tko?" "Lorbeer, kao lovor. Nizozemski krianac. Rie - plav. Preko pedeset.Debeo." "Nikad nisam uo za toga ovjeka," odvrati Woodrow s posvemanjom sigurnou na licu, dok su mu ruke titrale. "Jeste li vidjela koga kako je lijei?" "Ne." "Znate li kako je lijeena? I ime?" "Nikad niste vidjeli da joj netko daje tablete ili injekcije?" "Ve sam vam rekao: nitko od bolnikog osoblja nije se pojavljivao u sobi dok sam ja bio tamo."

U svojoj novopronaenoj mirnoi Rob je naao vremena razmiljati o ovom odgovoru i to e on rei. "A ne-bolniko osoblje?" "Ne u mojoj nazonosti." "A kad niste bili tamo?" "Otkud bih ja to znao?" "Od Tesse. Iz onoga to vam je Tessa rekla dok je bila pribrana," objasni Rob, smijeei se tako iroko da je to postalo uznemirujue, kao uvod u alu koja e tek doi. "Je li bolesnica u Tessinoj sobi, ije je dijete dojila, od ikoga primala medicinsku pomo - prema Tessinim rijeima?" strpljivo je pitao, slaui rijei kao da upotpunjuje slagalicu u nekoj drutvenoj igri. "Je li tu bolesnicu itko posjeivao, pregledavao, promatrao ili lijeio? Bilo tko: muko ili ensko; bijel ili crn; lijenici, medicinske sestre, nemedicinsko osoblje, ljudi iz bolnice, izvan bolnice, posjetitelji, ljudi uope?" Nasloni se zadovoljan; hajde se iz ovog izvuci. Woodrow postajae sve svjesniji veliine nevolje koja ga je snala. Koliko jo znaju, a jo ne otkrivaju? Ime Lorbeer zazvonilo mu je u glavi kao pogrebna zvonj ava. Kojim e se jo imenima nabaciti na njega? to im je Coleridge rekao? Zato mu ne eli pomoi, odbijajui susret s njim? Zar je sve priznao Sandvju iza lea? 83 "Priala je neto da su bolesnicu posjeivali mali ljudi u bijelim ogrtaima," ree prezrivo. "Drim da je to sanjala. Ili je to zamiljala dok mije govorila. Nisam tome poklanjao pozornost." A ne biste ni vi trebali, govorio im je time. "Zato su je posjeivali ti u bijelim ogrtaima? Prema Tessi -noj prii. U tom snu, kako ga vi zovete." "Ljudi u bijelim ogrtaima su, kae ona, ubili tu bolesnicu. U jednom ih je trenutku nazvala sluajevima." Odluio je izrei istinu i ismijati je. "Mislim da ih je takoer nazivala pohlepnici-ma. eljeli su je izlijeiti, ali nisu mogli. Pria je bila besmislena." "Kako su je htjeli izlijeiti?" "To mi nije otkrila." "Kako su je onda ubili?" "Bojim se daje i glede toga bila jednako neodreena." "Je lije uope zapisala?" "to - priu? Kako bi to uinila?" "Je li vodila biljeke? Je li vam itala iz tih biljeaka?" "Rekao sam vam. Koliko ja znam, nije imala nikakvu biljenicu." Rob nagne dugu glavu na stranu kako bi bolje promotrio Wo-odrowa, pod drugim kutom, iz kojega e se moda bolje razotkriti. "Arnold Blum ne smatra Tessinu priu besmislenom. Ne dri je nesuvislom. Naprotiv, Arnold smatra kako je pogodila tono u metu po svemu to je govorila. Je li tako, Les?" Woodrow osjeti kako mu je krv otekla iz lica. Opet, ak i nakon oka prouzroena njihovim rijeima ostao je nepokoleban pod vatrom, kao svaki iskusan diplomat koji mora zadrati poloaj. Nekako pronae glas. I ogorenje. "Oprostite: hoete rei da ste pronali Bluma? To je neuveno!" "Znai, vi ne elite da ga pronaemo?" zaueno je pitao Rob. "Nita takvog. Hou rei da ste vi ovdje pod odreenim uvjet ima, a jedan od njih je i da ako naete Bluma ili razgovarate s njim, onda morate o tome izvijestiti Visoko povjerenstvo." Ali Rob je ve odmahivao glavom. "Ne, uope ga nismo pronali, gospodine. Da barem jesmo! Ali nali smo neke njegove spise. Korisne stvarice, moglo bi se rei, razbacane su po njegovu stanu. Naalost, nita senzacionalno. Nekoliko biljeaka o sluajevima, koje bi, pretpostavljam, nekoga mogle zanimati. Kopije 84 pokojega grubog pisma to gaje doktor "slao ovoj ili onoj tvrtki, laboratoriju ili klinici na raznim mjestima u svijetu. I to bi bilo to; zar ne, Les?" "Razbacane - to je malo pretjerano rei," priznala je Leslev. "Pohranjene - to je bolje reeno. Jedan je sveanj bio na unutarnjoj strani okvira slike, drugi ispod kade. Trebao nam je cijeli dan da to naemo. Zapravo, vei dio dana." Liznuvi prst, okrene stranicu biljenice. "Uz to, tko god daje zaboravio njegov auto," podsjeti je Rob. "Stan mu je vie djelovao kao smetlite nego kao stan kad su zavrili s njim," sloi se Leslev. "Bez ikakve vjetine. Samo razbij i grabi. Eto, to mi danas imamo u Londonu. U novinama objave da je netko nestao ili da je mrtav, a razbojnici se tamo pojave istog jutra, pa se poslue. Nai ljudi za prevenciju kriminala prilino su zabrinuti zbog toga. Bi li vas smetalo ako vam nabacimo jo nekoliko imena, gospodine Woodrow?" pitala je, podiui sive oi i upravljajui vrsti pogled na njega. "Osjeajte se kao da ste doma," ree Woodrow, kao da oni to ve nisu uinili. "Kovacs, ime nepoznato. ena, mlada. Kosa crna kao krilo gavranovo, duge noge. Rob e vam dati ostale pojedinosti. Bavi se znanstvenim istraivanjem." "Nje biste se svakako sjetili," isceri se Rob. "Bojim se da ne." "Emrich. Lijenica, znanstvena. Diplomirala medicinu u Pe-trogradu, stairala i

specijalizirala u Njemakoj, u Leipzigu. Bavila se istraivanjem u Gdanjsku. Fiziki opis nemamo. Zvui li poznato?" "Nikad u ivotu nisam uo za takvu osobu. Ni za koga s tim opisom, nikoga s tim prezimenom, ni za koga toga podrijetla ili kvalifikacije." "Bemti! Vi stvarno niste uli za nju, je 1" da?" "Tu je i na stari prijatelj Lorbeer," ree Leslev, tonom ispriavanja. "Ime nepoznato; podrijetlo nepoznato, vjerojatno napola Nizozemac ili Bur, struna sprema takoer zagonetka. Navodimo prema Blumovim zabiljekama, u tome je problem. Zbog toga smo preputeni njemu na milost i nemilost, moglo bi se rei. Blum je ta tri prezimena spojio kao u dijagram tijeka, s paljivo ispisanim objanjenjima u svakom oblaiu. Lorbeer i dvije lijenice. Lortie^r^^mncJiJJiovat^Puna su ovjeku usta od njih! Donijeli bismo vam bili presliku, no trenutano se malo bojimo fotokopirati. Znate ve kakva je ovdanja policija. A fotoko85 piraonice... ha - kod njih ne bismo koplfali ni Oe na, iskreno reeno. Je li tako, Robe?" "Upotrijebite nau fotokopirku," ree Woodrow i previe lako. Slijedila je tiina puna zamiljenosti, koja je za Woodrowa bila poput gluhoe: nijedan automobil nije prolazio, ptice nisu pjevale, nitko nije hodao hodnikom. Muk razbije Leslev, paljivo opisujui Lorbeera kao ovjeka koga bi najvie voljeli ispitivati. "Lorbeer je slobodni strijelac, lutalica. Vjeruje se kako se bavi farmaceutikom. Dri se kako je lani nekoliko puta dolazio u Nairobi i odlazio iz njega, ali Kenijci mu ne mogu ui u trag; koje iznenaenje! Smatra se kako je posjetio Tessu u Bolnici "Uhuru" dok je ona tamo leala. Grubijan, tako ga jo opisuju. Vi ste, dakle, sigurni kako nikad niste naili na crvenokosog lijenika Lorbeera grubijanskog izgleda? Moda je tada bio lijenik. Niste ga sreli najednom od svojih putova?" "Nikad nisam uo za toga ovjeka. Niti za nekoga poput njega"" "Mi smo zapravo uli dosta," komentirao je Rob sa strane. "Tessa gaje poznavala. Blum isto tako," ree Leslev. "To jo ne znai da sam ga i ja znao." "Dakle, kakva je suica kad je kod kue?" upita Rob. "Nemam pojma o emu govorite." Otili su kako su i prije odlazili: za njima je svaki put ostajao sve vei upitnik. im ih se rijeio, Woodrow uzme telefonsku slualicu i nazove Coleridgeov kuni broj. O sjeti olakanje zauvi njegov glas. ,; "Imate minutu vremena?" "Mislim da imam." Naao ga je za radnim stolom, s jednom rukom na elu. Nosio je ute naramenice s uzorkom konja. Izraz lica bio mu je umoran i ratoboran. "Trebam se uvjeriti da u ovome imamo punu potporu Londo1 izravno odree Woodrow, a da prije nije ni sjeo. "Tko to mi?" "Vi i ja." "A London pak znai Pellegrin, je li tako?" "Zato? Zar se neto promijenilo?" "Ja ne znam ni za kakve promjene." "Pa hoe li?" "Ne znam za to." na "Dobro onda: ima li Pellegrin potporu, da tako postavimo stvar." "O, Bernard uvijek ima potporu." "Dobro, dakle: hoemo li nastaviti s ovim, ili neemo?" "S im - s laganjem? Naravno da hoemo!" "Kako se onda ne moemo sloiti o... onome to govorimo?" "Dobro primijeeno. Ne znam. Da sam ovjek Boji, iskrao bih se sad na molitvu. Ali nije to tako lako, do vraga! Cura je mrtva. To je jedna strana prie. A mi smo ivi. To je drugi dio." "Pa jeste li im rekli istinu?" "Ne, ne. Boe dragi! Ne! Ja imam izvrsno pamenje." "Hoete li im rei istinu?" "Njima? _ u "... "..".. "Rije je o vaem posjetu Bolnici "Uhuru," gospodine," poe Leslev bodro. "Mislio sam da smo proli put zavrili tu priu." "Va drugi posjet. Drugi. Malo poslije. Nastavak prie." "Nastavak? Nastavak ega?" "U vezi s obeanjem to ste joj ga zadali, ini se." "O emu vi to govorite!? Ne razumijem vas." No Rob ju je savreno razumio te je to i kazao. "Gospodine, menije ovo zvualo posve razumljivo. Jeste li se s Tessom i drugi put vidjeli u bolnici? Mjesec dana nakon to je otputena s bolnikog odjela, primjerice. Jeste li se, na primjer, s njom sastali u ekaonici poslijeporoajne ambulante, gdje je imala zakazan pregled? To, naime, pie u Arnoldovim zabiljekama. Dosad je sve bilo tono to je on zapisao, koliko mi neznalice

moemo razumjeti." Arnold, primijeti Sandy. Ne vie Blum. asnikov se sin u sebi prepirao sam sa sobom, inei to s ledenom proraunatou koja mu je bila nadahnue u kriznim trenutcima, dok je u mislima slijedio odvijanje prizora u natrpanoj bolnici kao da se dogodio nekome drugom. Tessa nosi vezenu platnenu torbu s rukama od bambusa. Prvi je put vidi, no od sada pa do konca svojega kratkog ivota ta e torba postati i ostati dio nove, tvre Tessine slike. Ta se slika oblikovala dok je leala u bolnici s mrtvim novoroenetom u mrtvanici i umiruom enom u krevetu nasuprot njezinu, s djetetom te ene na Tessi-nim grudima. Stavlja manje minke i skratila je kosu. Zuri u nj mrkim pogledom, ne ba jako razliitim od pogleda puna nevjerice kojim ga upravo sada prostrjeljujeLeslev, iekujui njegovu proienu inaicu dogaaja. Rasvjeta je slaba, kao posvuda u bolnici. Debele pruge suneva svjetla sijeku polumrak interijera. Ptiice skakuu meu krovnim gredama. Tessa stoji leima naslonjena na zaobljeni zid, tik do kafia s naranastim stolcima, odakle dopire neugodan vonj. Mnotvo ljudi ulazi na sunevu svjetlost i izlazi iz nje, no on ju je odmah opazio. Dri izvezenu torbu objema rukama pred donjim dijelom trbuha, stojei kako su kurve stajale u kunim ulazima dok je on bio mlad i zastraen. Zid je u sjeni jer suneve zrake ne doseu kutove prostorije. Moda je Tessa ba zato odabrala to mjesto za stajanje. "Rekao si da e me sasluati kad ojaam," podsjeti ga na obeanja tihim, grubim glasom, toliko izmijenjenim te ga je jedva prepoznao. To je prvi put to razgovaraju otkako ju je posjetio u bolnici. Gleda joj usne, tako krhke bez discipline rua. Vidi strast u njezinim sivim oima; strai ga to kao to ga strai svaka strast, ukljuivi i njegovu vlastitu. "Sastanak o kojemu govorite nije bio drutveni," obrati se Robu, izbjegavajui nepopustljivi Leslevin pogled. "Bio je slubeni. Tessa je tvrdila kako je nabasala na neke dokumente koji bi, ako su autentini, mogli biti politiki osjetljivi. Traila je da se sastanemo u ambulanti kako bi mi ih mogla predati." "Nabasala?" udio se Rob. "Imala je vanjske veze. Toliko samo znam. Imala je prijatelje u humanitarnim udrugama." "Poput Bluma?" "Izmeu ostalih. Trebate znati kako to nije bilo prvi put to se obraa Visokom povjerenstvu s pripovijestima o skandalima na vrhu. Njoj je to prelo u naviku." "To s Visokim povjerenstvom, hoete rei?" "Ako vi elite rei, to sa mnom kao voditeljem ureda Visokog povjerenstva, onda da." "Zato ih nije predala svom muu Justinu, pa da ih preda u dalji postupak." "Justin je morao ostati izvan toga. To je bila njezina odluka, a vjerojatno i njegova." Previe objanjava; to bi moglo postati opasno. Nastavi, udubivi se u temu. "To sam kod nje cijenio. Iskreno reeno, kod nje sam vrlo cijenio svaki znak skrupula." "Zato dokumente nije predala Ghiti?" "Ghita je nova, mlada i pripada lokalno zaposlenom osoblju. Prema tome, ne bi nikako bila dobra prenositeljica poruke." I "Tako ste se, dakle, sastali," preuzme Leslev opet rije. "U bolnici. U ekaonici poslijeporoajne ambulante. Nije li to bilo nezgodno mjesto? Niste li upadali u oi: dvoje bijelaca meu svim tim Afrikancima?" Bili ste tamo, pomisli, doavi opet blizu pogi beljnom rubu panike. Bili ste u bolnici. "Nije se ona bojala Afrikanaca, nego bijelaca. S njom se nije dalo raspravljati. Meu Afrikancima se osjeala sigurno." "Je li vam ona to rekla?" "Sam sam zakljuio." "Odakle?" upita Rob. "Iz njezina ponaanja tih zadnjih mjeseci. Poslije djeteta. Prema meni, prema bijeloj zajednici. Prema Blumu. Blum nije mogao uiniti nikakvo zlo. Jer on je Afrikanac, zgodan i lijenik. Ghita je pak napola Indijka, " objanjavao je pomalo divlje. "Kako se Tessa dogovorila s vama?" pitao je Rob. "Poslala mi je poruku, koju mi je donio njezin kuni sluga Mustafa." "Je li vaa supruga znala kako se sastajete s njom?" "Mustafa je poruku predao mom kunom sluzi, koji ju je pak predao meni." "A vi niste rekli svojoj eni?" "Sastanak sam drao povjerljivim." "Zato vas nije nazvala telefonom?" "Moja ena?" "Ne, Tessa." "Nije vjerovala telefonima u diplomatskim kuama. S razlogom. Nitko od nas im ne vjeruje." "Zato nije onda jednostavno poslala dokumente preko Mu-stafe?" "Zato to je od mene traila neka uvjeravanja. Jamstva." "Zato vam nije papire donijela ovamo?" zapitkivao je dalje Rob, pritiui sve jae i jae. "Iz razloga koje sam vam ve objasnio. Dola je do toke kad vie nije imala povjerenja u Visoko povjerenstvo, nije se vie eljela kaljati njime, nije htjela daje itko vidi kad

ulazi u ovu zgradu ili izlazi iz nje. Vi govorite kao da su njezini postupci bili logini. Zadnjih nekoliko mjeseci Tessina ivota njezine se postupke nije vie moglo tumaiti logikom." "Zato ne Coleridge? Zato ste to uvijek morali biti vi? Vi pokraj njezine bolesnike postelje, vi se s njom tajno sastajete u ambulanti. Zar nikoga drugog ovdje nije poznavala?" 89 Najedan opasan trenutak, Woodfowje udruio snage sa svojim inkvizitorima. Stvarno: zato ja? Pitao je to u sebi Tessu, noen gnjevnim samosaaljenjem. Zato to me u svojoj prokletoj tatini nikad nisi htjela ostaviti na miru! Zato to ti je bilo tako milo uti kako ti obeavam brda i doline, zavjetujem duu vragu. A oboje smo dobro znali da, kad doe vrijeme, neu ispuniti obeanje, niti bi ti sama to prihvatila. Zato to je imati posla sa mnom znailo izravno se uhvatiti ukotac s engleskom boleivou koju si toliko mrzila. Zato to sam ja za tebe bio neka vrsta prototipa: "sami obredi, a vjere nigdje" - kako si govorila o meni. Stojimo licem u lice, udaljeni tek pedalj. Pitam se zato smo iste visine dok nisam shvatio daje podnoje okrugle izboine na zidu uzdignuto za jednu stubu, pa si se i ti, poput ostalih ena ovdje, popela na nju kako bi te tvoj mukarac lake vidio. Lica su nam na istoj razini i - unato tvojoj novoj ozbiljnosti - opet je Boi i ja pleem s tobom, osjeajui slatki, topli miris trave u tvojoj kosi. "I tako vam je ona predala taj sveanj papira," zauje Roba kako govori. "O emu se tu radilo?" Uzimam od tebe omotnicu; ruke nam se dotaknu i dodir me tvojih prstiju izluuje. Ti namjerno potpiruje plamen u meni. dobro to zna, ali ne moe si pomoi; opet me vodi preko ruba ponora, makar zna kako nikada nee poi sa mnom. Nemani sakoa. Gleda me kako otkapam koulju i ubacujem omotnicu u njedra. Ona klizi uz moju golu kou; guram je nadolje dok se donji kraj nije naao uklijeten izmeu remena hlaa i moga struka. Gleda me kako opet zakapam koulju, a ja se osjeam iste sramotne osjete koje bih osjetio da smo vodili ljubav. Kao dobar diplomat, nudim ti alicu kave u kafiu. Odbija. Stojimo licem u lice poput plesaa, ekajui da pone svirati glazba koja e opravdati nau blizinu. "Rob vas je pitao o emu se radilo u tim dokumentima," dopre mutno do njega Leslevin glas odnekud izvan njegova opaaj-noga polja. "Navodno su u njima bili podatci ije bi objavljivanje izazvale velik skandal." "Ovdje, u Keniji?" "Dokumenti su dobili oznaku povjerljivosti." "Tessa ih je tako oznaila?" "Dajte, ne budite smijeni! Kako bi ona mogla ita oznaiti!0 otro ree Woodrow, poalivi odmah svoju ljutnju. Mora ih prisiliti na djelovanje, Sandy, natjeruje me. Lio ti je blijedo od patnje i hrabrosti. Iskustvo zbiljske tragedi] < 90 nije potisnulo tvoju tenju k teatralnosti. Oi ti blistaju od suza; otkad si izgubila dijete, stalno je tako. Tvoj glas moli i zahtijeva, no istodobno i miluje, prelazei istom ljestvicom kao uvijek. Treba nam netko tko e se zauzeti za nau stuar, Sandy. Netk o izvan naega kruga. Netko sluben i sposoban. Obeaj mi! Ako ja mogu imati povjerenja u tebe, moe i ti u mene. I tako sam rekao. Poput tebe, i mene je ponijela snaga trenutka. Vjerujem. U Boga. U ljubav. U Tessu. Dok smo zajedno na pozornici, ja vjeruj em. Priseem tebi, priseem protiv sebe; inim to svaki put kad sam ti blizu. To je ono to arko eli i trai od mene jer si i ti, kao i ja, ovisnica o nemoguim odnosima i teatralnim prizorima. Obeavam ti, govorim ti, a ti me tjera da to kaem opet. Obeavam ti, obeavam. Volim te i obeavam ti. To ti je mig da poljubi moje usne to su upravo izrekle sramno obeanje: poljubac da me uutka i zapeati ugovor; brz zagrljaj da me vee i da mi pomirisati kosu. "Dokumenti su diplomatskom potom poslani nadlenom pomoniku ministra vanjskih poslova u London," tumaio je Sandy Robu. "Tada im je pridana oznaka povjerljivosti." "Zato?" "Zbog ozbiljnih optuaba sadranih u njima." "Protiv koga?" "Bojim se da emo morati preskoiti ovo pitanje." "Protiv nekog poduzea? Ili pojedinca?" "Preskoite!" "Koliko je ukupno bilo stranica, sjeate li se?" "Petnaest, moda dvadeset. Bio je i nekakav dodatak." "Je li bilo nekih fotografija, crtea, predmeta kao priloga?" "Preskoite!" "Tonskih zapisa? Kazeta s tajno snimljenim priznanjima ili izjavama?" "Preskoite!" "Kojem pomoniku ministra ste to poslali?" "Sir Bernardu Pellegrinu." "Jeste li ovdje sauvali kopiju?" "Naa je politika svesti dranje povjerljivog materijala ovdje na najmanju moguu mjeru."

"Dakle, jeste li zadrali kopiju ili niste?" "Ne." "Je li dokument bio otipkan?" "Tko bi ga otipkao?" "Je li bio otipkan ili pisan rukom?" 91 "Otipkan." "ime?" "Nisam strunjak za pisae strojeve." "Je li bio elektroniki otisnut? Hou rei: je li tekst bio izraen na osobnom raunalu? Kakva su bila slova?" Woodrow nervozno, gotovo nasilno slegne ramenima. "Nije, primjerice, bio pisan kurzivom?" navaljivao je Rob. "Nije." "Ili pak onim lanim rukopisom, napola spojenim slovima kakve danas rabe?" "Ne, najobinijim Timesovim novolatinskim slovima." "Raunalnim?" "Da." "Dakle, ipak se sjeate. Dodatak je takoer bio tipkan?" "Vjerojatno." "Znai, petnaest do dvadeset stranica, manje - vie, sasvim obinim raunalnim Timesovim novolatinskim slovima. Hvala vam. Jeste li se poslije javili iz Londona?" "Jesu; puno poslije." "Pellegrin?" "Mogao je to biti sir Bernard, a mogao je biti i netko od njegovih podreenih slubenika." "to su rekli?" "Nije se traio nikakav dalji postupak." "Jesu li uope naveli neki razlog?" nastavljao je Rob, obasipajui ga pitanjima kao udarcima. "Takozvani dokazi ponueni u dokumentu bili su tendenciozni. Bilo kakvim istraivanjem o njihovoj valjanosti ne bi se nita postiglo, a pokvarilo bi se odnose sa zemljom primateljicom." "Jeste li rekli Tessi da je to bio odgovor - nikakav postupak?" "Nisam joj ba tako rekao." "to ste joj rekli?" pitala je sada Leslev. Je li to bila nova Sandvjeva politika govorenja istine, ili ga je neka unutarnja slabost, neki poriv natjerao priznati? "Rekao sam joj ono za to sam mislio da e joj - u njenom stanju - biti prihvatljivo; uzevi u obzir teki gubitak koji je pretrpjela i vanost to ju je pridavala tim dokumentima." Leslev je iskljuila kazetofon te je pospremala biljenice. "Koja je to la noj bila prihvatljiva, gospodine? Prema vaem miljr-nju?" pitala je ne podiui glavu. Na jedan blaeni trenutak Sandvje povjerovao kako je sas: nak zavren. No Rob se nije micao sa svog mjesta, spreman z davati nove udarce. 92 "Samo jo jedna stvar, ako dopuState, gospodine Woodrow. Bell, Barker & Benjamin. Poznati i kao ThreeBees*". Woodrow se ne pomakne ni za milimetar. "Cijeli su grad oblijepili plakatima. "ThreeBees rade za Afriku." "Zujimo za tebe, medena! Volim ThreeBees.1 Centrala im je nedaleko odavde. Nova ostakljena zgrada." "I to s njima?" "Sino smo izvukli profil te tvrtke; je 1" da, Les? Vrlo impresivno poduzee, ne biste vjerovali. Umoili su prste u svaku afriku kau, a ipak su Britanci do sri. Imaju hotele, putnike agencije, novine, osiguravajua drutva, banke, rudnike zlata, ugljena i bakra; uvoze automobile, kamione i barke - mogao bih dovijeka nabrajati. Uza sve to, imaju i lijep izbor lijekova. "ThreeBees zuje za vae zdravlje." To smo reklamno geslo uoili jutros vozei se ovamo; je 1" da, Les?" "Da, pet minuta vonje odavde," sloila se Leslev. "A bliski su oni i s Moijevim momcima, kako svi kau. Privatni zrakoplovi, cure da prste polie; samoposluga." "Pretpostavljam da bi nas ovo moglo nekamo odvesti." "Ne ba. Samo sam htio promatrati izraz vaeg lica dok govorimo o njima. To sam sad obavio. Hvala vam na strpljenju." Leslev se jo bavila svojom torbom. Koliko je zanimanja pokazala za tu konverzaciju, moda ju je i posve preula. "Ljude kao to ste vi treba zaustaviti, gospodine Woodrow," razmiljala je naglas, odmahujui mudrom glavicom. "Vi drite kako rjeavate svjetske probleme, a zapravo ste vi sami problem." "Htjela je rei kako ste usrani laljivac," protumai Rob. Ovoga ih puta Woodrow nije ispratio do vrata. Ostao je na svom mjestu za radnim stolom, sluajui sve tie korake svojih posjetitelja na odlasku. Zatim nazove recepciju te zatrai, najo-putenijim moguim tonom, neka mu jave kad izau iz zgrade. Primivi tu obavijest, uputi se hitro prema uredu visokog povjerenika. Kako je dobro znao, Coleridge nije bio za

svojim stolom, nego je razgovarao u kenijskom Ministarstvu vanjskih poslova. Mildren je razgovarao na kunoj telefonskoj liniji; djelovao je neugodno oputeno. "Ovo je urno," ree Woodrow, a bilo je to u suprotnosti s onim to je Mildren inio - to god to bilo. Zasjevi za prazni Coleridgeov stol, Woodrow je promatrao * Engleski: tri B (poetna slova prezimena vlasnika); inae znai "tri pele". 93 Mildrena kako iz osobnoga sefa visokoga povjerenika izvlai bijeli romb i s dunom ga pozornou umee u zatieni telefon. "Uostalom, to hoe?" upita Mildren, s bezobratinom svojstvenom niskoroenim osobnim tajnicima velikih efova. "Izlazi!" zapovjedi Woodrow. im je ostao sam, nazvao je izravni broj sir Bernarda Pelle-grina. Sjedili su na verandi, njih dvojica kolega iz Slube, uivajui u piu nakon veere pod neumornim bljeskom nametljivih svjetala. Gloria se bijae povukla u dnevnu sobu. "Justine, naalost, ne postoji lijep nain da se ovo kae," pone Sandy. "A ipak ti to moram rei. Vrlo je velika vjerojatnost da je silovana. Strano mije, strano ao. Zbog tebe i zbog nje." Woodrowu je zaista bilo ao, itekako. Ponekad ne mora neto osjeati kako bi znao da osjea. Ponekad su ti osjeaji tako otupljeni bolom da jo jedna grozna vijest postaje tek nova zamorna pojedinost koju treba proraditi. "Naravno, obdukcija jo nije obavljena, pa je to jo nepotvreno i neslubeno," nastavi on, izbjegavajui Justinov pogled. "No ini se da vie ne sumnjaju kako se to dogodilo." Osjeti potrebu ponuditi neku vrstu praktine utjehe. "Policija dri kako je sada lake razmiljati: barem imamo motiv. Sada barem znaju u kojem smjeru treba tragati, makar moda jo ne znaju tko bi mogao biti krivac." Justin je sjedio ukoeno, drei au vinjaka pred sobom objema rukama, ka o da mu ju je netko dao kao pobjedniki pehar. "Samo velika vjerojatnost?" pobunio se napokon. "Vrlo udno. Kako to?" "Pa, oito se moraju upitati je li moda bilo s obostranim pristankom. To je rutinski postupak." "Pristankom - s kim?" "Pa, s kim god - koga god oni imali na umu. Ne moemo umjesto policije obavljati njihov posao, zar ne?" "Ne. Ne moemo. Jadan ti, Sandy. Izgleda da tebe dopadne sav prljavi posao. Sad bismo sigurno trebali dati pozornost Glo-riji. Imala je potpuno pravo to nas je ostavila n asamo. Sjediti vani s kukcima cijele Afrike zacijelo je vie nego to njezina svijetla i njena engleska koa moe podnijeti." Iznenada se poevi gnuati Sandvjeve blizine, Justin naglo ustane i otvori francuski prozor. "Gloria, mila, zanemarili smo te." 94 ESTO POGLAVLJE Justin Quayle je pokopao svoju viestruko umorenu enu na lijepom afrikom groblju imenom Langata pod stablom da-karande", izmeu njihova mrtvoroenoga sina Gartha i petogodinjega djeaka iz plemena Kikuju, koga je uvao gipsano od-ljeveni aneo sa titom, koji je objavljivao da se djeak pridruio svecima. Iza njih poivali su Horatio John Williams iz Dorseta, s Bogom, a njemu pod nogama Miranda K. Soper, zauvijek voljena. Ipak su Garth i afriki djeai, imenom Gitau Karanja, bili njezini najblii drugovi. Tessa e lei rame uz rame s njima, kako je Justin elio i to je Gloria osigurala, nakon prikladne razdiobe Justinove batine. Tijekom itava obreda Justin stajae posebno od svih; Tessin mu je grob bio slijeva, a Garthov zdesna; bio je puna dva koraka ispred Sandvja i Glorije koji su u povorci sve do samoga groba zatitniki koraali svatko s po jedne njegove strane, dijelom da bi ga utjeili, dijelom kako bi ga zatitili od pozornosti tiska, iji su predstavnici neumorno nastojali pribaviti snimke britanskoga diplomata rogonje i nesuenog oca ija je okrutno umorena bijela ena (tako su pisali ei uti listovi) rodila dijete svom afrikom ljubavniku, a sada poiva u tuoj zemlji koja je ipak (navedimo prema najmanje tri tabloida istog dana) zauvijek engleska. Iza Woodrowa, dosta udaljena od njih, stajala je Ghita Pear-son u sariju, glave nagnute naprijed i ruku sklopljenih pred sobom u vjekovnoj alobnoj pozi. Iza Ghite stajao je mrtvaki blijed Porter Coleridge i njegova supruga Veronica. Woodrow se inilo kao da na nju prenose zatitu to su je inae pruali svojoj sada odsutnoj kerkici Rosie. 95 Groblje Langata lei na raskonoj visoravni od crvenice, gdje raste visoka trava, ureena dekorativnim drveem to djeluje istodobno tuno i veselo. Udaljeno je nekoliko kilometara od sredita grada, no samo nekoliko koraka od Kibere, jednog od veih sirotinjskih predgraa Nairobija, goleme smee mrlje zadimljenih limenih straara obavljenih oblakom bolesne afrike praine, naguranih u dolinu rijeke Nairobija tako da meu kuama nije ostalo ni lakat prostora. Kibera broji pola milijuna stanovnika i broj se iz dana u dan poveava. Dolina obiluje zalihama izmeta, plastinih vreica, raznobojnih vrpci starih prnja, kora banane i narane, klipova kukuruza i svega drugoga to se gradu svia tamo odbaciti.

Nasuprot groblju nalaze se uredni uredi Kenijskog odbora za turizam i ulaz u Najrobijski rezervat divljai; negdje iza njih klimave nastambe Zrane luke Wilsona, najstarije u Keniji. Za oboje Woodrowa i mnoge druge sudionike pogreba bilo je neto zlokobno i ujedno junako u Justinovoj samoi kako se bliio trenutak Tessina ukopa. inilo se kako se oprata ne samo od Tesse, nego i od svoje karijere, od Nairobija, od svoga mrtvoroenoga sina, od cijelog svoga dotadanjeg ivota. Njegova pogibeljna blizina rubu rake ukazivala je na to. Neizbjeno se nametao dojam da dobar dio, ako ve ne sav Justin kakva su dotad poznavali odlazi u grob zajedno s njom. Samo je jedna osoba u tom trenu zavrijedila njegovu pozornost, primijetio je Sandy; nije to bio sveenik, ni straarski lik Ghite Pearson, niti mualjivi, blijedi Porter Goleridge, ef misije u kojoj je sluio, pa ni fotoreporteri koji su se borili meu sobom kako bi ga to bolje snimili: nisu to bile ni dugoeljusne engleske supruge u suosjeajnoj boli za pokojnom susestrom ija je sudbina tako lako mogla snai i jednu od njih, pa ni desetak pretilih kenijskih redarstvenika. Bio je to Kioko. Djeak koji je sjedio na podu Tessine sobe u Bolnici "Uhuru," gledajui kako mu sestra umire; koji je hodao deset sati iz svojega sela kako bi bio s njom do konca; koji je danas hodao jo deset sati kako bi bio s Tessom. Justin i Kioko ugledali su jedan drugoga u isti tren te im se otada pogledi nisu razdvajali. Kioko je bio najmlaa osoba na pogrebu, opazio je Woodrow. Potujui plemenske tradicije, Justin je traio neka djeca i mlade ne dolaze. Bijele su vratnice oznaavale ulaz u groblje kad su dola kol s Tessinim tijelom. Divovski kaktusi, tragovi u crvenom blatu pitomi prodavai banana, pisanga i sladoleda poredali su se du. puta do njezina groba. Sveenik bijae crn, star i prosijed. Sanci se prisjeti kako se na jednoj zabavi kod Tesse upoznao s njim. No sveenikova ljubav za Tessu bijae tako prekomjerna, njegova vjera u zagrobni ivot tako snana, a buka cestovnog i zranoga prometa tako postojana (da i ne spominjemo blizinu drugih pogreba s bukom duhovne glazbe sa alobnikih kamiona i suparnikih govornika s megafonima to su pobuivali krugove prijatelja i roaka koji se bijahu utaborili na travi oko ljesova svojih milih) - da i nije bilo iznenaujue to je svega nekoliko krilatih rijei svetoga ovjeka doprlo do uiju sluateljstva. Ju-stin pak, ako je to i uo, niim nije pokazivao da je tako. Eleganta n kao uvijek u crnom odijelu s dvorednim sakoom to ga je pribavio za tu prigodu, fiksirao je pogledom Kioka koji je, poput Justina, i sam potraio mjesto posve izdvojeno od ostalih, na kojemu kao daje visio, jer su mu tanka stopala jedva i ticala tlo, dok su mu ruke labavo visile o bokovima, a duga se glava propela u stavu stalnog upita. Tessino zadnje putovanje nije bilo glatko, no ni Woodrow ni Gloria nisu ni eljeli da bude. Oboje su se preutno slagali kako dolikuje da i taj posljednji njen in ima u s ebi element nepredvidljivosti kojim je toliko obilovao Tessin ivot. Obitelj Woodrow ustala je rano, iako za to nije bilo pravoga razloga, osim to je Gloria usred noi shvatila kako nema crnoga klobuka. Pozivom u cik zore utvrdilo se kako Elena posjeduje dva, ali oba su malo kao iz dvadesetih i u stilu zrakoplovaca, ako to Gloriju ne smeta? Slubeni mercedes poslan je iz rezidencije njezina mua Grka, nosei crni eir u Harrodovoj plastinoj vreici. Gloria ga vrati, odluivi radije nositi rubac za glavu od crne ipke, koji je pripadao njezinoj majci: nosit e ga kao mantillu. Tessa je, konano, bila napola Talijanka, objasnila je ona. "panjolska, draga," odgovori Elena. "Glupost!" odbrusi Gloria. "Majka joj je bila toskanska grofica; pie u Telegraphu." "Mantilla, draga," strpljivo je ispravi Elena. "Mantilla je panjolska, a ne talijanska." "Dobro, ali majka joj je bila itekako Talijanka, bemti!" ispali Gloria. Nakon pet minuta opet je nazvala, krivei stres za svoje loe raspoloenje. Dotad su djeaci Woodrow bili ve otpremljeni u kolu, a sam \^>odrow otiao na posao u Visoko povjerenstvo, dok se Justin motao dnevnom sobom nosei odijelo i kravatu, traei cvijee. Ne cvijee iz Glorijina vrta, nego iz njegova vlastitog. Htio je ute miriljive frezije to ih je za Tessu uzgajao itave godine, rekao je, 97 te su je uvijek ekale u dnevnoj^sobi kad bi se vraala s puta na teren. Trebalo mu ih je najmanje dvadeset etiri za Tessin lijes. Glorijino razmatranje kako bi najbolje dola do njih prekinuo je zbunjeni telefonski poziv iz urednitva jednih najrobijskih novina; naziva je tvrdio kako su navodno nali Blumov le u isuenom rijenom koritu osamdeset kilometara istono od jezera Turkane; ima li tko to izjaviti o tome? Gloria zarei: "Bez komentara!" u slualicu i poklopi je. No bila je sva potresena i pitala se bi li tu vijest odmah prenijela Justinu ili da to ostavi za poslije pogreba. Na njezino veliko olakanje, ni pet minuta poslije nazvao ju je Mildren i obavijestio je da joj je mu na sastanku, ali su glasine o Blumovu tijelu gluposti; tijelo, za koje su somalski banditi traili deset tisua dolara, bijae najmanje sto godina staro (moda blie tisuu); bi li mogao na trenutak dobiti Justina? Gloria je dovela Justina do telefona te je usluno ostala uza nj dok je govorio da - to mu odgovara - vrlo ste ljubazni, pobrinut e se da se pripremi. No u vezi s ime je Mildren bio tako ljubazan i za to e se to Justin pripremiti, to joj je ostalo nejasno. I ne, hvala vam - Justin je naglaeno odluno govorio Mildrenu. dodajui zagonetki - ne eli doek u zranoj luci, radije e se san: dalje brinuti za sebe. Nakon toga je zavrio razgovor i pitao je - dosta otro, s obzirom na sve to je uinila za njega - da bude

ostavljen sam u blagovaonici, kako bi nazvao svog odvjetnika u London (na njegov raun); uinio Je to ve dvaput u posljednjih nekoliko dana, takoer ne dopustivi Gloriji da uje razgovor Pokazujui diskreciju, otila je u kuhinju kako bi sluala kroz prozori za posluivanje. No tamo je zatekla bolju shrvana Mu-stafu, koji je neometan pristigao na stranja vrata s koarom punom utih frezija to ih je od vlastite volje nabrao u Justinor!: vrtu. Oboruana, tom isprikom; Gloria upadne u blagovaonicu nadajui se kako e uhvatiti barem kraj-razgovora, no Justin * upravo poklapao slualicu kad je ula. Najednom, a da nije prolo nita vie vremena, za sve je v; bilo kasno. Gloria je dovrila odijevanje, ali. nije m takla lice, : tko nije ni taknuo jelo, a vrijeme objeda ve je prolo; Sandv ekao vani u volksivagenu, Justin je u predsoblju stezao sv frezije - sada povezane u buket - Juma je mahao svima pred i som pladnjem sendvia sa sirom, a Gloria se pokuavala odlu" bi li vezala mantillu pod vratom, ili je prebacila preko rame: kako je inila njezina majka. Sjedei na stranjem sjedalu kombija, izmeu Justina i Saa dyja, Gloria u sebi prizna sama sebi ono to joj je Elena govor: 98 ve nekoliko dana: da se preko uiju"aljubila u Justina - neto to joj se nije dogodilo ve godinama; bijae joj strana pomisao da e on za koji dan otii. S druge strane, kako joj je Elena ukazala, njegov e joj odlazak omoguiti da se barem malo pribere te nastavi obavljati svoje uobiajene brane dunosti. Dogodi li se pak da rastavljenost samo pojaa osjeaje, onda - kako je Elena hrabro predloila - u Londonu uvijek neto moe poduzeti oko toga. Vonja kroz grad Gloriji se inila jo neudobnija nego inae - auto je skakao na rupama i neravninama - no tjeila ju je toplina Justinova bedra uz njeno. Dok je volksivagen stigao do pogrebnog doma, grlo joj se stislo, rupi joj se u aci pretvorio u mokru loptu; nije vie znala ali li za Tessom ili za Justinom. Stranja se vrata kombija otvorie izvana, Justin i Woodrow iskoie, ostavljajui je na stranjem sjedalu samu s Livingstone-om. Nema novinara, primijeti s olakanjem, nastojei se pribra-ti. Ili ih jo nema. Promatrala je svoju dvojicu mukaraca kroz vjetrobran dok su se penjali ulaznim stubitem u granitnu jednokatnicu u stilu Tudora. Justin u svom crnom odijelu krojenu po mjeri i savrenom krijestom (nikad ga nitko nije vidio da se elja), steui buket frezija - i s tim njegovim hodom konjanikoga asnika, s desnim ramenom izbaenim malo naprijed, kao svi Dudlevji po majci koje je znala. Zato uvijek izgleda da Justin vodi, a Sandy slijedi? I zato se Sandy ovih dana tako sluganski ponaa, kao da je butler? Prigovarala je ona u sebi. Vrijeme je da si kupi novo odijelo; u ovom starom izgleda kao privatni detektiv. Nestali su u predvorju. "Moraju se potpisati neki papiri, draga," ree Sandy nadmonim tonom. "Nalog za pogreb i sline gluposti." Zato se odjednom prema njoj ponaa kao prema maloj, glupoj enici? Zar je zaboravio kako sam ja organizirala itav glupi pogreb? Crno odjeveni nosai nagurali su se uz pokrajnje zidove pogrebnog doma. Vrata se otvorie; crna mrtvaka kola polako su se kretala prema njima; bijela slova POGREBNIK, dva pedlja visoka, bezrazlono su stajala na bokovima automobila. Gloria na tren ugleda uglaano drvo medene boje i ute frezije dok je lijes brzo kliznuo izmeu crnih sakoa na svoje mjesto kroz stranja vrata pogrebnikih kola. Zacijelo su buket zalijepili vrpcom za poklopac; kako bi se inae frezije drale tako vrsto poklopca lijesa? Justin je na sve mislio. Pogrebniki automobil izveze se iz dvorita, nosai su hodali pred njim. Gloria glasno smrkne, pa ispue nos. 99 "Loe je, gospoo," oglasi se Livingfbne s prednjeg sjedala. "Jako, jako loe." "Tako je, Livingstone," odgovori Gloria, zahvalna za ukoenost ovog dijaloga. Gledat e te, mlada damo, strogo upozori u sebi samu sebe. Vrijeme je da se pribere i slui kao primjer. Vrata se naglo otvorie. "Sve u redu, curo?" veselo upita Sandy, sruivi se pokraj nje. "Bili su sjajni; zar ne, Justine? Vrlo suosjeajnji, vrlo profesionalni." Ne usuuj se zvati me curo, pomisli bijesno; no nije nita rekla. Ulazei u crkvu svetog Andrije, Woodrow promotri okupljene u njoj. Jednim je pogledom spazio blijede Coleridgeove te iza njih Donohuea i njegovu udnu enu Maud, koja je izgledala kao ka-baretska plesaica koja je spala na niske grane, a pokraj njih Mi-ldrena s anorektinom plavuom koja je navodno s njime dijelila stan. "vrsta jezgra "Kluba Muthaiga" - Tessin izraz - zbila se u vojnu falangu. S druge strane prolaza opazio je skupinu iz Svjetskoga programa za hranu te drugu od Afrikanki; neke su nosile eire, druge su bile u trapericama, no lica su im svima blistala borbenim sjajem, to bijae zatitni znak Tessinih politiki radikalnih prijatelja. Iza njih stajae roj izgubljenih, malo umiljenih mladih ljudi galskog izgleda; ene su imale pokrivene glave, a mukarci koulje otvorene na vratu i minkersku trodnevnu bradu. Woodrow je, nakon poetne zbunjenosti, zakljuio kako su to Blumovi Belgijanci, lanovi njegove udruge. Vjerojatno se pitaju nee li se za tjedan dana opet okupiti ovdje, samo zbog Arnolda, pomisli brutalno. Ilegalna posluga Quayleovih poredala se uz njih: kuni sluga Mustafa, Esmeralda iz Junoga Sudana i jednoruki Ugananin nepoznata imena. U prvom se redu smjestila, nadvisujui svoga podmukloga maloga Grka mua. pojastuena figura mrkvaste kose - sama Draga Elena, nakiena kompletom ahatnoga bakinoga

nakita za pogrebe. "Onda, koka, to ti misli: da nosim ahat, ili je to pretjerano? traila je miljenje je od Glorije togjutra. Ne bez zloestoe, Gloria joj savjetova odvanost. "Na nekom drugom, El, to bi bilo previe, iskreno reeno. Ne s tvojom bojom kose ide izvrsno." Nijednog policajca, primijeti zadovoljno - ni kenijskog, ni britanskog. Je li to uinak arobnog napitka Bernarda Pellegrina? 100 I Kradom jo jednom pogleda Colerigea; lice mu je tako bijelo, tako izmueno. Sjetio se udnog razgovora u Rezidenciji prole subote i prokune visokog povjerenika zbog neodlunosti. Pogled mu se vrati na Tessin lijes poloen pred oltar, ute frezije na njemu. Oi mu se napune suzama; jedva se prisilio da ne proplae. Orgulje su svirale Nunc dinuttis , Gloria, koja je uvijek dobro znala rijei, pjevala je zajedno sa zborom. Pjesma za poveerje u njezinoj internatskoj koli, mislio je Sandy. Ili mojoj. Obje je ustanove jednako srdano mrzio. Sandy i Gloria, roeni neslobodni. Razlika je jedino u tome to ja to znam, a ona ne zna. Gospodine, daj sluzi svom da ode u miru. Katkada zaista elim otii u miru. Otii i nikada se vie ne vratiti. No gdje bi to bio moj mir? Pogled mu opet poine na lijesu. Volio sam te. Sad je to puno lake rei u prolom vremenu. Volio sam te. Bio sam manijak nadzora koji nije mogao nadzirati sama sebe - bila si tako dobra da mi to kae. A gledaj sada to se tebi dogodili. Gledaj zato ti se to dogodilo. Ne, ja nikad nisam uo za Lorbeera. Ne poznajem nikakvu dugonogu maarsku ljepoticu s prezimenom Kovacs i ne sluam i ne elim sluati nijednu vie nedokazanu i neizgovorenu teoriju to mi odzvanja u glavi kao crkvena zvona; i uope me ne privlai vitka maslinasta ruka Ghite Pearson to viri iz njezina sarija. Ono to znam je sljedee: nakon tebe, nitko nikad vie ne treba doznati kakvo straljivo dijete ivi u tijelu ovoga vojnika. Osjetivi potrebu skrenuti misli na neto drugo, Woodrow se pone ustro baviti prouavanjem crkvenih prozora. Sveci... sve sami mukarci, bijelci; nigdje Bluma. Tessa bi se na to ozbiljno naljutila. Prozor u spomen zgodnoga bijelog djeaka u mornarskom odijelcu, simboliki okruena praumskim ivotinjama u pozi oboavanja. Dobra hijena nanjui krv na deset kilometara. Opet pogibelj od suza. Woodrow se prisili na promatranje dobroga staroga svetog Andrije, ovdanjeg domaina; pastir iz klana Macphersonovih, s onog izleta na Loch Awe s dekima, kad smo ili pecati losose. estoko kotsko oko, ria kotska brada. to li oni misle o nama? Misli su mu lutale, a pogled se s prozora spusti na crna lica sabrana u crkvi. to li smo mi sebi zamiljali u to doba - pokuavajui presaditi ovamo naega bijelog britanskog Boga i naega bijeloga kotskog sveca dok nam je ova zemlja sluila kao pustolovno igralite za propale kurvie iz viega sloja? 101 "Osobno, trudim se popraviti," odgovara ti flertajui, nakon to sam ti postavio isto pitanje na plesnom podiju Kluba "Muthai-ga\ No ti nikad nisi odgovorila na pitanje a da ga nisi izokrenula i uporabila protiv mene kao dokaz. "A to vi radite ovdje, gospodine Woodrow?" pitala si. Glazba je buna, pa moramo plesati priljubljeni jedno uz drugo kako bismo se uope uli. Da, to su moje grudi - govore tvoje oi kad sam se na tren usudio spustiti pogled na njih. Da, to su moji kukovi, koji se okreu dok me dri oko struka. Moe ih promatrati, napasati oi na njima. Veina mukaraca to ini; ne mora pokuavati biti iznimka. "Rekao bih da je ono to stvarno radim ovdje jest da pomaem Kenijcima upravljati stvarima koje smo im ostavili," viem pompozno kako bih nadglasao glazbu te osjeam kako ti se tijelo koi i udaljava od mene gotovo i prije no to sam dovrio reenicu. "Nita mi njima nismo dali ! Oni su to uzeli ! Uz pomo pu -anih cijevi! Nita mi njima nismo dali - nita!" Woodrow se naglo okrene. Gloria pokraj njega takoer; isto tako i Coleridgei, s druge strane prolaza. Nakon vriska pred crkvom slijedila je lomljava neega velikog i staklenog. Kroz otvorena unutarnja vrata Woodrow vidje kako dvojica preplaenih crkvenjaka u crnim odijelima brzo zatvaraju ulazne dveri, dok policajci sjtacigama stvaraju kordon s unutarnje strane eljezne prepreke, drei objema rukama drvene palice sa eljeznim vrhom, u poloaju igraa bejzbola koji se pripremaju udariti lopticu. Na ulici, gdje su se okupili studenti, gori jedno stablo, a nekoliko je automobila prevrnuto na krov. Gomila ohrabrujue urla te se blistava crna limuzina, volvo poput Woodrowljeva, trese, pa nesigurno podie s tla; die ga gomila mladia i djevojaka. Napokon se auto podigne, zaljulja, pa padne najprije na bok, a onda na krov uz strahoviti tresak; mrtav i on padne uza svoje drugove. Polic ija napadne. to god da su dotada ekali, dogodilo se. U jednom trenutku su nepomino ekali, u sljedeem su probijali crvenu stazu kroz uzbibano ljudsko more, zastajui jedino kako bi osuli jo udaraca po onima koji su ve pali. Priblii se oklopljeni kombi, pa pet - est krvareih tijela pobaaju u njega. "Sveuilite ti je bava baruta, stari moj," pouio gaje Dono-hue kad se s njim savjetovao o riziku. "Stipendije su potpune presahnule, profesori ne dobivaju plae, predavaonice i studentski domovi su pretrpani, a mjesta u njima dobivaju bogati ; glupi, zahodi su svi zaepljeni, svaka vrata kripe, opasnost oci poara je velika, a oni u hodnicima kuhaju na

ugljenu. Nema struje, nema svjetla za uenje, ni knjiga iz kojih bi se uilo. Najsiromaniji student i su izali na ulice jer vlada eli privatizirati visoko kolstvo a da nikoga nije pitala. Dakle, sveuilite je samo za bogate, ispiti se namjetaju i kupuju; vlada hoe natjerati studente da studiraju u inozemstvu. Juer je policija ubila nekoliko studen ata; iz nekog razloga njihovi kolege to nisu olako primili. Ima li jo pitanja?" Crkvena se vrata zatvore, orgulje opet ponu svirati. Moglo se vratiti Bojem poslu. Na groblju je vruina bila nametljiva i osobno uvrjedljiva. Prosi -jedi stari sveenik je prestao govoriti no amor nije prestao; sunce je tuklo kroza nj kao mlat za ito. Na jednoj strani Woodrow s golemoga kazetofona je odjekivala rok verzija "Zdravo, Marije", putena na najjae; sluale su crne redovnice u sivim habi-tima. Na drugoj strani, nogometna ekipa okupila se oko kokosova oraha i praznih konzervi piva, dok je solist pjevao pjesmu rastanka preminulom lanu ekipe. A u zranoj luci Wilsonu vjerojatno se odravao nekakav aeromiting; naime, arko obojeni mali zrakoplovi uzlijetali su u pra vilnim razmacima od dvadeset sekunda. Stari je sveenik spustio molitvenik. Nosai pristupie lijesu. Svaki od njih vrsto uhvati za kraj mree pod njim. Justin se ljuljao, jo sam. Sandy korakne naprijed kako bi ga prihvatio, no Gloria ga zaustavi vrstim stiskom ruke u rukavici. "Hoe je samo za sebe, budalo," prosike kroz suze. Novinari nisu pokazali takvu taktinost. Doekali su ono zbog ega su i doli: Crni nosai sputaju umorenu bijelu enu u afriku zemlju; promatra ih njezin suprug, koga je varala. Mukarac bubuljiava lica, kratko oian, s fotoaparatima to mu skakuu po trbuhu, ponudi Justinu lopatu napunjenu zemljom, nadajui se snimci udovca koji sipa zemlju na lijes. Justin ga odgurne. Dok je to inio, podigne glavu te mu pogled padne na dvo jicu odrpana-ca koji su gurali drvene take s ispuhnutom gumom, doguravi ih do ruba rake. Take bijahu do vrha napunjene mokrim betonom. "Molim vas, to to radite?" upita tako otro te su se sva lica okrenula k njemu. "Hoe li netko, molim, pitati ovu gospodu to namjeravaju uiniti s tim svojim betonom? Sandy, trebao bih tumaa, molim." Zanemarivi Gloriju, Woodrow se jednim skokom nae pokraj Justina. ilava Sheila iz odjela Tima Donohuea obrati se tim ljudima, zatim Justinu. 103 "Kau kako to rade za sve bogate ljude," ree Sheila. "to zapravo rade? Ne razumijem. Objasnite, molim." "Beton se stavlja da bi odvratio uljeze. Pljakae. Bogate ljude pokapaju s vjenanim prstenjem i lijepom odjeom. Vazungu je omiljena meta pljakaa. Kau daje beton osiguranje." "Tko im je rekao da to rade?" "Nitko. Stoji pet tisua ilinga." "Moraju otii. Molim vas, Sheila, recite im neka odu. Ne elim njihove usluge i neu im nita platiti. Neka uzmu svoje take i neka idu." Najednom, valjda ne vjerujui Sheili kako e vjerno i dovoljno estoko prenijeti njegovu poruku, Justin sam ode do njih, stane izmeu taki i ruba rake, pa isprui odluno ruku, poput Mojsija, pokazujui iznad glava sudionika pogreba. "Idite, molim vas!" zapovjedi on. "Odmah otiite! Hvala." Sudionici pogreba se razmakoe du crte oznaene njegovom ispruenom rukom. Odrpanci se odvukoe zajedno s kolicima. Justin ih je slijedio pogledom dok mu se nisu izgubili s oiju. U titravoj vruini ljudi kao da su otili ravno u prazno nebo. Justin se okrene za po lukrug, kruto poput limenog vojnika, sve dok se nije naao licem u lice s novinarima. "elio bih da svi odete, molim vas," ree on, prekinuvi tiinu koja se stvorila usred buke. "Bili ste vrlo ljubazni. Hvala vam. Zbogom." Tiho, i na zaprepatenje ostalih, novinari pospremie svoje fotoaparate i notese te, mrmljajui neto kao "Do vienja, Justine," napustie groblje. Justin se vrati na svoje osamljeniko mjesto uz Tessinu glavu. Kad je on to uinio, skupina Afrikanki stupi naprijed i postavi se u potkovu oko podnoja groba. Sve su bile jednako odjevene: u modru ljetnu haljinu s cvjetnim uzorkom i isti takav rubac na glavi. Svaka za sebe, mogle su djelovati izgubljeno, ali kao skupina bile su ujedinjene. Poee pjevati, isprva tiho. Nije bilo zborovoe, nije bilo glazbala ni sviraa, vei dio zbora je jecao, ali nisu doputale da suze utjeu na njihove glasove. Pjevale su skladno, na engleskom i svahiliju naizmjence, sve snanije sa svakim novim stihom: Kva heri, mama Tessa... Mala mama. zbogom... Sandy je pokuavao razumjeti i ostale rijei. Kva heri, Tessa... Tessa, prijateljice, zbogom... Dola si na, mama Tessa. mala mama, dala si nam svoje srce... Kva heri, Tessa, zbogom. "Odakle su, k vragu, ove izletjele?" upita Gloriju kutom usana. "Sa dna brijega," promrmlja Gloria, pokazavi glavom prern?. Kiberi. Pjesma se pojaavalo dok su sputali lijes u raku. Justin je promatrao sputanje; trne se kad je lijes dotaknuo dno rake, zatim jo jae kad je prva lopata zemlja zakloparala po poklopcu mrtvakoga sanduka, druga, odmah za njom, prignjeila frezije, prljajui latice. Straan vapaj uzdigne se k nebu, kratak kao kripaj pri otvaranju vrata, ali dovoljno dug da bi Woodrow vidio Ghitu Pearson kako usporeno pada na koljena, a zatim se prevaljuje na lijepo oblikovani lijevi bok, lica skrivena u dlanovima. Zatim se, jednako nevjerojatno, die, oslonjena o ruku Veronice Coleridge i opet zauzme svoj alobniki poloaj.

Je li Justin neto rekao Kioku? Ilije on djelovao od svoje volje? Lagan poput sjene, naao se uz Justinov bok te ga s nepo-sramljenim osjeajem uhvati za ruku. Kroz novu poplavu suaa Gloria vidje kako namjetaju ruke dok nisu nali obojici udoban poloaj. Tako zdrueni, oaloeni mu i oaloeni brat promatrali su kako Tessin lijes nestaje u zemlji. Justin je iste veeri napustio Nairobi. Sandy, nanijevi time Glo -riji teku i teko prealjivu bol, nije joj nita rekao. Stol za veeru bijae postavljen za troje, Gloria je sama otepila bocu crnoga vina i stavila patku u penicu - da se svi malo razvedrimo. Zauvi hod u predsoblju, zadovoljno zakljui kako je Justin odluio popiti pience prije veere - samo nas dvoje, dok Sandy na katu ita djeacima priu. Odjednom se tamo stvorila njegova trona Gladstoneova torba; drutvo joj je pravio tamnosivi koveg to gaje Mustafa donio, s naljepnicama. Justin je stajao pokraj njih s kinim ogrtaem preko ruke i prekononom torbom preko ramena, elei joj vratiti klju vinskoga podruma. "Ali, Justine, ne odlazi valjda ve..." "Bila si predivna prema meni, Gloria. Nikad neu znati kako bih ti zahvalio." "Oprosti zbog ovog, draga," veselo zapjeva Sandy, silazei niz stube, preskaui po dvije. "Da, ao mi je, malo smo to konspirativno... Nisam htio da posluga pria. Ovo je bio jedini nain." Zau se zvonce na vratima. Bio je to voza Livingstone s crvenimpeugeotom to gaje posudio od prijatelja, kako bi se u zranoj luci izbjegle izdajnike diplomatske registarske ploice. Skljokan u suvozakom sjedalu bio je Mustafa, izgledajui kao svoj vlastiti nadgrobni spomenik. "Ali... moramo poi s tobom, Justine! Inzistiram! Moram ti 105 dati jedan svoj akvarel! to e biti s tdSom u Londonu?" cviljela je Gloria. "Ne moemo te tek tako pustiti sama u no... dragi!" To dragi slubeno je bilo upueno Sandvju, no mogla se isto tako obraati i Justinu, jer im je to izgovorila, briznula je u nezaustavljiv pla, posljednji toga dugoga, planog dana. Jecajui, vrsto zagrli Justina, tukui ga po leima i trljajui obraz o njega, apui: "O! Nemoj ii, molim te, Justine, o!" i druge manje razumljive uzdahe - sve dok se jedva odbacila od njega, izgurala supruga sa svjetla, pa se ustrala uza stube ravno do spavae sobe. "Malo je prenapeta," ree Sandy, smijeei se. "Svi smo," ree Justin, prihvativi Woodrowljevu ruku i ruko -vavi se s njim. "Hvala ti jo jednom, Sandy." "Ostat emo u vei." "Svakako." "A ti si sasvim siguran da ne eli doek u Londonu? Oni svi gore od elje da ispune svoju dunost." "Dosta sam siguran, hvala ti. Tessini odvjetnici se pripremaju za moj dolazak." Sljedeegje trena Justin silazio niz stube do crvenog automobila; Mustafa je hodao s jedne strane, nosei Gladstoneovu torbu, Livingstone s druge, nosei sivi koveg. "Omotnice za vas sam ostavio kod gospodina Woodrowa," ree Justin Mustafi dok su se vozili. "A ovo treba u etiri oka dai: Ghiti Pearson. Mislim, stvarno u etiri oka." "Vi ete uvijek biti dobar ovjek, Mzi*," odgovori Mustafa proroki, sakrivi omotnicu u skute svoje pamune jakne. No u glasu mu nije bilo oprotaja za zloin naputanja Afrike. Zrana je luka, unato nedavnoj obnovi, bila u kaosu. Skupinr oparenih turista, umornih od puta, ekali su u dugim redovima napadali turistike vodie i panino trpali goleme naprtnjae u rengene. Slubenici na alterima za registraciju putnika iua-vali su se nad svakom kartom te neprestano neto mrmljali u telefonske slualice. Nerazgovijetne objave preko razglasa ire paniku dok nosai i policajci besposleno stoje i gledaju. No Woo -drow je sve uredio. Justin jedva to je iziao iz automobila k ga je p redstavnik British Airwaysa odveo u mali ured, sklonj; od pogleda javnosti. * Svahili: "starina;" govori se iz potovanja starijem po godinama poloaju. 106 "Molim vas, mogu li moji prijatelji-doi sa mnom," zamoli Justin. "Nema problema." Dok su se Livingstone i Mustafa vrzmali iza njega, uruie mu ukrcajnu kartu na ime gospodina Alfreda Browna. Pasivno je promatrao dok su na sivi koveg stavljali oznaku s istim imenom. "A ovo u ponijeti u kabinu sa sobom," izjavi on, kao da daje carski ukaz. Predstavnik zranoga prijevoznika, plavi deko s Novog Zelanda, pravio se da vae u ruci Gladstoneovu torbu; pretjerano zastenje od napora. "Obiteljsko srebro; je 1" tako, gospodine?" "Srebro mog domaina," prihvati Justin alu, no lice mu je jasno kazivalo kako oko toga nema rasprave. "Ako vi to moete nositi, gospodine Brown, onda moemo i mi," ree plavi predstavnik, vraajui mu torbu. "Ugodan let, gospodine Brown. Provest emo vas kroz odjeljak za dolaske; vama je ionako svejedno." "Vrlo ljubazno od vas."

Okrenuvi se kako bi se posljednji put oprostio, Justin primi obje divovske Livingstoneove ruke. No za Mustafu je sve to bilo previe. Tih kao uvijek, on se iskrao. vrsto drei gledstonicu, Justin ue u prostoriju za dolazne putnike, slijedei svog vodia; zatekne sama sebe kako bulji u divovsku prsatu enu neodredive rase kako se ceri prema njemu sa zida. est metara visok i metar i pol irok na najirem dijelu, njezin je lik jedini oglas u cijeloj dvorani. ena nosi odoru medicinske sestre s tri zlatne pel e (engleski: bees) na svakom ramenu. Jo tri koe se na prsnom depu njezine bijele haljine. Nudi pladanj farmaceutskih delikatesa vierasnoj obitelji sretne djece i njihovih roditelja. Na pladnju poneto za svakoga: boce zlatno -smeeg lijeka koji vie izgleda kao viski za tatu, okoladom prekrivene tablete, ba prave za djeicu, a za mamu kozmetiki proizvodi s likom gole boice koja posee za Suncem. Na vrhu i na dnu divovskoga plakata estoka su slova objavljivala cijelom svijetu veselu poruku: Three Bees ZUJE ZA ZDRAVLJE AFRIKE! Plakat je privukao njegovu pozornost. Isto je tako bio privukao i Tessinu. Ukoeno zurei u njega, Justin slua kako ona s njegove des107 ne strane aljivo prosvjeduje. Oamueni od puta, natrpani runom prtljagom ponesenom u posljednji trenutak, njih su dvoje ovamo stigli prije nekoliko trenutaka iz Londona, prvi put ovdje. Nijedno od njih nije prije nogom stupilo na afriko tlo. Kenija ih eka, cijela Afrika ih eka. No taj je plakat zaokupio Tessino uzbueno zanimanje. "Justine, gledaj ! Ne gleda! "to to? Gledam, naravno!" "Ukrali su nae pele! Netko ovdje misli da je Napokon Strano bezobrazno! Uas! Mora neto poduzeti!" Tako je to bilo. Uas. Ali veseli uas. Napoleonove tri pele simboli njegove slave, dragocjeni znakovi Tessinoga voljenog otoka Elbe, gdje je veliki ovjek proveo svoje prvo izgnanstvo, sada su besramno deportirani u Keniju i prodani u komercijalno ropstvo. Gledajui sad isti plakat, Justin se moe samo uditi opsce-nosti ivotnih podudarnosti. 108 SEDMO POGLAVLJE I Ukoeno uspravljen u svom sjedalu u poslovnom razredu, u prednjem dijelu letjelice, s gledstonicom u pretincu iznad glave, Ju-stin Quayle je zurio pokraj svog odraza u praznu crninu onkraj prozora. Slobodan je. Ne pomilovan, ne pomiren, ne utj een, ne rijeen. Ne slobodan od nonih mora koje mu govore da je ona mrtva, niti od jave koja ih potvruje kad se probudi. Nije slobodan od krivnje preivjeloga. Nije slobodan od izjedanja o Ar -noldu. No napokon slobodan tugovati na svoj vlastiti nain. Slobodan od svoje strane elije. Od tamniara to ih se poeo gnuati. Od kruenja sobom poput zatoenika, napola izluen od zbunjenosti svog uma i neistoe svog zatvora. Slobodan od tiine vlastitoga glasa, od sjedenja na rubu postelje pitajui se zato, zato, zato. Slobodan od sramotnih trenutaka kad je bio tako potiten, umoran i iscrpljen te je gotovo uspio uvjeriti samoga sebe kako ga uope nije briga - brak je ionako bio ludorija; gotov je i hvala Bogu to je tako. Ako je pak tuga vrsta dokolice (kako je negdje proitao), onda je sad, slobodan i od te dokolice, mislio ipak samo na svoju tugu. Slobodan takoer i od policijskog ispitivanja, kad je Justin kakva ni sam nije poznavao stupio u sredite pozornice te, nizom besprijekorno modeliranih reenica, olakao svoj teret pred noge svojih zauenih ispitivaa. Zapravo, rekao im je onoliko koliko mu je unutarnji poriv, koliko god zbunjen, govorio da je mudro otkriti. Poeli su time to su ga optuili za umorstvo. "Ovdje nam je nametnut jedan scenarij, Justine," objanjavala je Leslev ispriavajui se. "Moramo ga iznijeti pred vas, kako biste znali o emu se radi, iako znamo da e vas to povrijediti. 109 Rije je o ljubavnom trokutu. Prema scenariju, vi ste ljubomorni suprug koji je organizirao plaeno ubojstvo dok su vaa supruga i njezin ljubavnik bili od vas najdalje stoje mogue, a to je uvijek dobar alibi. Dali ste ih oboje ubiti, jer je samo to moglo zadovoljiti vau potrebu za osvetom. Tijelo Arnolda Bluma je odneseno iz terenca i skriveno, tako da smatramo kako je on, Arnold Blum ubojica, a ne vi. Jezero Turkana puno je krokodila, pa se nije bilo teko rijeiti Arnolda. Uz to, dobivate, na svaki nain, i lijepo nasljedstvo, to udvostruuje va motiv." Promatraju ga - zna on to dobro - kako bi uoili znakove krivnje, nevinosti, bijesa ili oaja - znakove bilo ega. Promatraju ga uzalud jer Justin, za razliku od Woodrowa, isprva ne ini ba nita. Sjedi lijepo ureen, zamiljen, odsutan na Woodrowljevoj replici starinskoga rezbarenoga stolca. Prsti mu poivaju na stolu kao daje upravo odsvirao skladbu te slua kako se gube njezini posljednji odjeci. Leslev ga optuuje za ubojstvo; a opet, sve to je izvukla iz njega jest lagano mrtenje koje ga povezuje s njegovim unutarnjim svijetom.

"Ja sam pak razumio, iz ono malo obavijesti to mi je Woo-drow bio tako dobar rei o napredovanju vae istrage, da ste uglavnom pristali uz teoriju sluajnoga ubojstva, a ne planiranoga," razlagao je Justin, vie kao profesor koji raspravlja nego kao oaloeni suprug. "Woodrow sere," zarei Rob tiho, iz potovanja prema domaici. Na stolu jo nema kazetofona. Raznobojne biljenice lee netaknute u Leslevinoj praktinoj torbi. Ne treba uriti niti forma-lizirati. Gloria je donijela pladanj s ajem te, nakon duga traktata o njezinom nedavno preminulom bulterijeru, nakon oklijevanja ipak otila. "Osam kilometara od mjesta zloina pronali smo tragove drugog vozila koje je tamo bilo parkirano," objasni Leslev. "Vozilo je lealo u jarku jugozapadno od mjesta Tessina ubojstva. Nali smo uljnu mrlju i ostatke vatre." Justin trepe, kao da mu je sunevo svjetlo prejako, a zatim pristojno naginje glavu kako bi pokazao da i dalje slua. "Pronali smo i svjee zakopane pivske boce i opuke cigareta," nastavlja ona, navaljujui sve to n a Ju-stinova vrata. "Kad se Tessin dip provezao, zagonetni karavan je krenuo za njim i slijedio ga. Neko je vrijeme vozio uza nj. Predni: lijevi kota Tessina terenca pogoen je lovakom pukom. To nama ne izgleda kao sluajno ubojstvo." "Vie kao ortako ubojstvo, kako mi to zovemo," objasni Rob 110 I "Ubojstvo to ga planiraju i obavljaju"plaeni profesionalci za raun nepoznate osobe ili osoba. Tko god da ih je obavijestio, znao je Tessine planove uzdu i poprijeko." "A silovanje?" upita Justin hinjeno ravnoduno, pogledom fiksirajui svoje sklopljene ruke. "Kozmetiko ili sluajno," spremno e Rob. "Ubojice su izgubili glavu, ili su to unaprijed smislili kao trik." "To nas pak vraa na motiv, Justine," ree Leslev. "Va," dopuni Rob. "Osim ako vi nemate bolju zamisao." Lica im slijede Justinovo poput kamera, po jedno na svakoj strani. No Justin ostaje jednako neprobojan za njihove poglede kao to je imun i na njihove optube. Moda u svojoj unutarnjoj izolaciji nije svjestan ni jednog ni drugog. Leslev spusti ruku kako bi u praktinoj torbi potraila kazetofon, no predomisli se. Ruka joj je ostala uhvaena inflagrante, dok se ostatak nje okrenuo prema Justinu, ovjeku besprijekorno oblikovanih reenica, stalnom odboru od jednoga lana. "Ali, gledajte, ja ne poznajem nikakve ubojice," buni se on, ukazujui na pukotinu u njihovoj argumentaciji. "Nikoga nisam unajmio, nikome nisam dao nikakve naputke. Ja nemam nita s ubojstvom moje supruge. Ne u smislu koji mi vi pripisujete. Ja to nisam elio, nisam planirao." Glas mu zadrhti, slomi se, neugodno se iskrivi. "alim za njom vie nego se da rijeima iskazati." Rekao je to tako konano, tako odluno te se dvoje policijskih istraitelja na tren nalo u neprilici, pa su bez rijei poeli prouavati Glorij"ine akvarele Singapura, to vise u redu iznad kamina od opeka, svaki po cijeni od "L 199 I TO BEZ PDV-a," svaki prikazuje isto isprano nebo, palmu i jato ptica, svaki s njezinim imenom ispisanim slovima dovoljno velikim da se vide s druge strane ulice, a tu je i datum, za kolekcionare. Sve dok Rob, koji ima drskost svojih godina, ako ve ne i samouvjerenost, nije izbacio naprijed dugu mravu glavu i bubnuo: "Vama, znai, nije smetalo to vam ena spava s Blumom? Puno bi se mueva malo uzrujalo zbog toga." Onda zatvori usta, ekajui da Justin uini neto od onoga to Rob s pravom oekuje od prevarenih mueva, da pone: plakati, crvenjeti, bjesnjeti na vlastite nedostatke ili prevari svojih prijatelja. No Justin gaje razoarao. "Jednostavno, nije rije o tome," ree tako snano te je i sama sebe iznenadio. Uspravi se pa zaokrui pogledom kao da eli vidjeti tko je to govorio kad nije bio njegov red, kako bi toga tipa izgrdio. "O tome moe biti rije u novinama. Moe se o tome raditi 111 i za vas. No za mene se nikad nije o tome radilo, niti se radi danas." "Dobro, o emu se onda radi?" nije se predavao Rob. "Ja sam je iznevjerio." "Kako? Niste bili dorasli zadatku?" isceri se Rob muki. "Iznevjerili ste je u branom krevetu?" Justin odmahne glavom. "Ne, time to sam se udaljio." Glas mu se stia do mrmljanja. "Time to sam je pustio da sama ide svojim putem. Time to sam u mislima otiao od nje. Time to sam s njome sklopio nemoralnu pogodbu. Takvu kakvu nikad nisam smio dopustiti. A nije ni ona." "to je to bilo?" pita Leslev, sva med i mlijeko nakon Robove namjerne grubosti. "Ona je slijedila glas svoje savjesti, dok sam ja nastavljao raditi svoj posao. Bila je to nemoralna stvar. To se nikada nije smjelo dogoditi. Bilo je to kao da sam je poslao u crkvu da se mol: za nas oboje. Kao da smo nacrtali kredom crtu po sredini kue i rekli: "vidimo se u krevetu1." Nedirnut iskrenou priznanja, ni noima i danima samoop-tuivanja to ih daju naslutiti, Rob ga je elio opet izazvati. I dalje se tugaljivo cerio, ne vjerujui, a usta mu okrugla i otvorena kao grlo cijevi mitraljeza. Ali danas je Leslev bra od Roba. ena u njoj je posve budna i pozorno slua to Robove agresivne muke ui ne mogu uti. Rob se okrene k njoj,

traei doputenje za neto: da ga jo malo izaziva Arnoldom Blumom moda, ih nekim drugim raskrinkavajuim pitanjem, to e ga dovesti blie ubojstvu. No Leslev odmahuje glavom te, podigavi ruku iz blizine torbe, njome potajno tape zrak, to znai: "polako, polako. "Pa kako ste se vas dvoje upoznali i spojili?" upita ona Jusi:-na, tonom kao to se pita sluajne znance na dugu putovanju. Bilo je to genijalno od Leslev: ponuditi mu ensko uho i rai mijevanje stranca. Zaustaviti ovo to se sada dogaa, povesti sa sadanjeg bojnog polja k neugroenim poljanama prolosti. Justin se odaziva na njezin poziv. Oputa ramena, napola zatvara oi, pa im na oputen, vrlo privatan nain pripovijeda svo> sjeanja kako je to bilo, na isti nain kako je to pripovijedao mom sebi stotinu puta u isto toliko nespokojnih sati. "Kada, dakle, drava nije drava, prema vaem miljenju, podine Quayle?" pitala je Tessa slatkim glasom, jednoga doko podneva u Cambridgeu prije etiri godine, drevnoj potkrov 112 predavaonici, dok su se suneve zrake probijale kroz tavanske prozore i osvjetljavale prainu u zraku. To su prve rijei koje mu je ikad uputila; izazvale su salvu smijeha inae bezvoljna sluateljstva od pedeset kolega pravnika koji su se, poput Tesse, upisali na dvotjedni ljetni seminar o "Pravu i ureenu drutvu". Ju-stin to sve sad ponavlja u duhu. Kako se dogodilo da je stajao sam na podiju, u Haywardovu sivom flanelskom odijelu s prslukom, drei se objema rukama za govornicu - to je njegova ivotna pria, objanjava; govorei, ne obraa se nijednom od njih, nego zavijutcima Woodrowljeve blagovaonice u neotudorskom stilu. "Quayle e to obaviti!" zaderao se kasno sino neki novak iz ureda pomonika ministra, ni jedanaest sati prije nego se predavanje trebalo odrati. "Dajte mi Quaylea!" Quayle - neenja po struci, mislio je on, uvijek uporabljivi Quayle, miljenik starih frajli, zadnji pripadnik izumirue vrste, hvala Bogu to postoji; tek se vratio iz proklete Bosne, predvien za Afriku - ali ne jo. Quayle mukarac koji nedostaje; dobro gaje znati ako dajete veeru, a ne moete sloiti broj; savrene manire - vjerojatno je peder (samo to nije, to pokoja supruga boljeg izgleda dobro zna, ali nee rei, naravno). "Justine, jesi li to ti? Bog, Haggary ovdje. Sjea se, bili smo na istom faksu, samo ti si koju godinu stariji. Gledaj, stari, pomonik ministra sutra dri u Cambridgeu predavanje nekim nadobudnim odvjetnicima. Problem je to ne moe doi. Mora za jedan sat krenuti u Washington, pa..." A Justin, dobar momak, ve sam sebe nagovara na pristanak: "Pa dobro, ako je predavanje ve napisano. Onda dobro, samo u ga proitati." Haggarty ga pak presijee: "Auto s vozaem bit e pred tvojom kuom tono u devet, ni minute poslije. Govor je isto sranje. On gaje sam napisao. Moe ga malo popraviti dok se vozi u Cam-bridge. Justine, pravi si." I tako, evo njega, dobar momak, Etonac; upravo se rijeio naj -dosadnijeg predavanja to ga je ikad u ivotu proitao: pisano svisoka, napuhano i predugo, kakav je i autor, koji se sad vjerojatno negdje u Washingtonu oputa u raskoi kakva dolikuje zamjenicima ministara vanjskih poslova. Uope mu nije palo na pamet da bi morao odgovarati na pitanja, no kad je Tessa ispalila svoje, nije mu na pamet palo niti ne dati joj odgovor. Sjedila je u geometrijskoj sredini prostorije; u sredite je i pripadala. Vidjevi je, Justinu se nametne budalast dojam da su njezini kolege namjerno ostavili prostor oko nje iz duboka tovanja njezine 113 ljepote. Visoki ovratnik njene pravniki bijele bluze sezao je, kao kod nevine djevojice iz kolskoga zbora, sve do brade. Bljedoa i izrazita vitkost inili su da izgleda kao zaputeno dijete. ovjek bije poelio zamotati u pokriva i zatititi je. Suneve zrake kroz krovni su prozor sjale tako jarko na njenu tamnu kosu da joj u poetku nije mogao razabrati lice. Vidio je isprva samo iroko, blijedo elo, par ozbiljnih velikih oiju i borbena eljust. No eljust je dola poslije. U meuvremenu, bila je aneo. to nije jo znao, ali e uskoro otkriti, bilo je daje ona aneo s toljagom. "Dakle, rekao bih daje odgovor na vae pitanje..." pone Ju-stin, "i morate me ispraviti ako mislite drukije..." nastojao je on popuniti generacijski jaz i spolni jaz, openito nastojei uspostaviti egalitarno ozraje, "da drava prestaje biti dravom kad prestane obavljati svoje temeljne dunosti. Je li to ono u osnovi ono to i vi mislite?" "A koje su te temeljne dunosti?" ree aneo - dijete. "Dakle..." pone opet Justin, ne znajui vie kamo ga to vodi te zato primjenjujui signale ne-parenja, za koje je smatrao kako ga osiguravaju bar donekle, ako mu ve i ne daju potpuni imunitet, "Dakle... " gesta neugode rukom, vrh etonskoga kaiprsta na ve prosijedom zalisku, pa opet dolje. "Predloio bih vam ovako: danas se, vrlo ugrubo, civiliziranom dravom smatra ona koja ispunjava sljedea svojstva: odravanje izbora s opim birakim pravom, ah - zatita ivota i imovine graana - hmm, pravosue, zdravstvena zatita i obrazovanje pod jednakim uvjetima za sve, barem do neke razine; zatim, odravanje funkcionalne uprave, onda cesta, telekomunikacija, sustava odvodnje itd. I - to jo imamo? Ah, da: djelotvorno prikupljanje poreza. Ako drava ne obavlja barem vei dio nabrojenoga, onda se mora rei kako je drutveni ugovor izmeu drave i graanina poprilino uzdrman. Ako pak drava ne obavlja nita od navedenog, onda je to] propala drava, kako se danas kae. Nedrava." ala. "Izdrava. Opet ala, ali nitko se i opet ne smije. "Zadovoljava li vas

odgovo na vae pitanje?" Pretpostavio je kako e anelu trebati trenutak za razmiljanje o tom dubokoumnom odgovoru; zato se strese kad je opet napala, jedva mu dopustivi dovriti tiradu. "Moete, znai, zamisliti situaciju u kojoj biste se vi osobiv 1 osjeali obveznim podrivati dravu?" "Ja osobno? Ovu zemlju? O, Boe moj! Ne, nipoto," odgovor. * Justin, prikladno okiran. "Ne sad; tek sam se vratio kui." Prezrv. f smijeh zaori se iz klupa; ljudi su oito bili na njezinoj strani. 114 "Ni pod kojim okolnostima?" J|k "Koliko ja mogu predvidjeti, nema takvih okolnosti; ne." "A to je s drugim zemljama?" "Pa, ja nisam dravljanin drugih zemalja, zar ne?" Opet smijeh, no sad se okretao u njegovu korist. "Vjerujte mi, zaista imam dovoljno posla nastojei zastupati jednu zemlju." Nova provala smijeha, koja ga je jo vie ohrabrila. "Hou rei, vie od jedne jednostavno nije..." Trebao mu je pridjev, no ona ga pogodi novim udarcem prije no stoje naao odgovarajui pridjev. Kako se pokazalo, bio je to itav niz udaraca u brzu slijedu, u lice i tijelo. "Zar morate biti dravljanin neke zemlje prije nego dones ete sud o njoj? Vi pregovarate s drugim zemljama, zar ne? Vi se s njima dogovarate, sklapate ugovore. Dajete im legitimitet trgovinskim partnerstvima. elite li nas uvjeriti kako postoje jedna etika mjerila za vau zemlju, a drukija za ostale? to nam zapravo elite rei?" Justin se prvo osjeti neugodno, a onda se naljuti. Sjetio se, malo kasno, kako je strano umoran nakon nedavna povratka iz vraje Bosne; teoretski je jo na oporavku. Poeo je ve pripreme za mjesto u Africi; nije tono znao koje, no pretpostavljao je da je grozno, kao i obino. Nije se vratio u Majku Englesku da bi bio vrea za udaranje nekoga odsutnog pomonika ministra, a jo manje da bi itao njegove loe govore. Ne, ne; nee "uvijek raspoloivi" Justin biti meta ni nekoj lijepoj huliganki, koja ga napada kao nekoga koga smatra tipinim birokratskim beskraljenjakom. U zraku je bilo jo smijeha, no bio je to smijeh na otrici noa; mogao se okrenuti na jednu ili na drugu stranu. Vrlo dobro: ako ona igra za stojea mjesta, i on e. Izigravajui, ba kao i veina njih, podigne lijepo oblikovane obrve i ostavi ih tako. Korakne naprijed te rairi ruke s dlanovima prema gore, u pozi molitve ili samozatite. "Gospoo," pone on, kad se smijeh okrenuo na njegovu stranu. "Ja drim, gospoo -ja se bojim - da me vi nastojite uvui u neku vrstu rasprave o mom moralu." Na to publika pone frenetino pljeskati; svi osim Tesse. Sunce stoje sjalo na nju bijae nestalo, pa ugleda njezino lijepo lice, koje odavae krhkost i prestraenost. Shvatio je teret ljepote i prokletstvo kad se uvijek upada u oi; shvatio je kako je pobijedio a da to nije elio. Poznavao je vlastitu nesigurnost te ju je prepoznao u njoj. Smatrala je, zbog svoje ljepote, kako ima obvezu daje se uje. Ona je krenula odvanom stazom i stvari su pole 115 ili! krivo za nju. Sad ne zna kako bi se vratila na polazite, gdje god ono bilo. Prisjeti se groznog davea to gaje upravo proitao i jeftinih odgovora to ih je dao; pomisli: ona je posve u pravu, a ja sam svinja. Jo gore. Ja sam sredovjeni britanski diplomat, ru-tiner koji je okrenuo dvoranu protiv lijepe mlade ene koja ini ono to joj je prirodno. Oborivije, pouri joj pomoi ustati: "No ako smo za trenutak ozbiljni" najavi on posve drukijim, kruto ozbiljnim glasom, obraajui se preko dvorane izravno njoj, dok je smijeh posluno zamirao, "mora se uprijeti prstom tono na pitanje na koje doslovce nitko u meunarodnoj zajednici ne zna odgovor. Koja je prava strana? to je to etina vanjska politika? U redu. Moemo se sloiti da ono je ono to danas povezuje bolje drave neka vrsta humanistikog liberalizma. No ono to nas dijeli jest upravo pitanje koje ste vi postavili: kada navodno humanistika drava postaje neprihvatljivo represivna? to se dogaa kad ugrozi nae nacionalne interese? Tko je onda humanist? Drugim rijeima, kad pritiemo gumb za uzbunu za Ujedinjene narode (dobro, pretpostavimo da oni stupe u djelovanje, to je pak posve drugo pitanje)? Uzmite eeniju uzmite Burmu - uzmite Indoneziju - uzmite tri etvrtine zemalja takozvanoga svijeta u razvoju." I tako dalje, i tako dalje. Metafiziko petljanje najgore vrste. kao to bi sam prvi priznao; no upalilo je: skinuo ju je s udice. Razvila se svojevrsna rasprava, oblikovale se strane, biljeili jeftini bodovi. Sastanak se oduljio i prevrio predvieno vrijeme; zato je proglaen velikim uspjehom. "Voljela bih da me povedete u etnju," rekla mu je Tessa nakon sastanka. "Moete mi priati o Bosni," doda kao izliku. etali su vrtovima Clare Collegea. Umjesto prie o prok letoj Bosni, Justin joj je govorio ime svake biljke, ime i prezime te o< ega ivi. Drala ga je za ruku i sluala utke, osim povremeni pitanja kao: "Zato tako rade?" ili: "Kako se to dogaa?" Od togi je nastavio govoriti; isprva joj je na tome bio zahvalan, jer je go vor za njega bio izgradnja paravana

kojima se ograivao od I - osim to je s Tessom oslonjenom o njegovu ruku zatekao s< ma sebe kako uope ne misli na te paravane, nego kako su j gleznjevi krhki u pomodnim tekim izmama to ih je stavlja! jednu pred drugu uskom stazom kojom su hodali. Bio je uvjere kako bi, kad bi pala prema naprijed, slomila golijeni. Kako ga samo lagano ticala; njezin je hod bio vie jedrenje nego hodanje. Nakon etnje otili su na kasni objed u talijanski restoran; kono bari su flertali s njom, to ga je smetalo, dok se nije ispostavilo 116 p i kako je Tessa napola Talijanka, to j"na neki nain stvar uinilo prihvatljivom, sluajno omoguivi Justinu da pokae vlastitu vjetinu vladanja talijanskim jezikom, ime se ponosio. No odjednom uoi kako se snudila, zamislila, kako su joj ruke os -labjele, kao da su joj no i vilica postali preteki - kao to su joj izme u vrtu bile preteke. "Zatitili ste me," objasni ona, jo na talijanskom, spustivi glavu tako te joj je kosa zaklanjala lice. "Uvijek ete me tititi, je li tako?" Justin pak, pristojan do pretjerivanja, kao uvijek, ree da, dobro, pozove li ga, hoe, svakako. Ili, dat e u svakom sluaju sve od sebe, da tako kaemo. Koliko se ikad mogao sjetiti, bijahu to jedine rijei to su ih razmijenili za vrijeme objeda, makar gaje ona poslije, na njegovo zaprepatenje, uvjeravala kako je vrlo pametno govorio o opasnosti novoga sukoba u Libanonu (zemlji na koju nije mislio ve godinama), o demonizaciji islama u zapadnim medijima, o sramno blesavom stajalitu zapadnih liberala, koji nisu doputali da im se neznanje isprijei na putu nesnoljivosti; govorila mu je i kako je se duboko dojmilo koliko je osjeaja unio u tu temu, to je i opet zbunilo Justina, koji je dosad znao kako je u sebi potpuno podijeljen u tom pitanju. No odjednom se s Justinom poelo dogaati neto to nije mogao nadzirati, a to gaje istodobno uzbuivalo i strailo. Nekim sluajem naao se posve uvuen u lijepu igru, koja ga je posve zaokupila. Bio je u drugaijem elementu, igrao je ulogu, i to ulogu to ju je esto elio igrati u ivotu, no nikad dosad nekako nije uspio. Jednom ili dvaput, istina, osjetio je zaetak slinog osjeaja, no nikad s tako opojnom snagom i tolikim zaboravom. A sve to dok mu je iskusni enskar u njemu slao upozoravajuce znakove najnaglaenije vrste: prekini, mala je iva nevolja, premlada je za tebe, previe stvarna, preiskrena, ne zna igrati igru. Ali nita. Nakon ruka, dok ih je sunce jo obasjavalo, spustie se na rijeku te jo j on pokaza to bi svi dobri ljubavnici - dri se - trebali pokazati svojim enama u Cambridgeu naime, kako je spretan, kako uglaen, kako leeran dok balansira uspravljen u svom prsluku na zaljuljanoj krmi barke, odguruju-i se motkom i vodei duhovit dvojezini razgovor opet, ona se klela da je to radio, makar se on uvijek poslije sjeao tek njezina dugog mladenakog tijela u bijeloj bluzi i crnoj suknji jahaice s rasporkom; sjeao se i kako gaje njezin sjetni pogled pratio s nekim priznanjem to ga nije mogao uzvratiti, jer se ne sjea da ga je ikad prije u ivotu posjela tako snana privlanost, niti 117 je ikad bio tako bespomoan. Pitala gaje gdje je nauio toliko o vrtlarenju i on je odgovorio: "Od naih vrtlara." Pitala gaje tko su mu bili roditelji, pa je morao priznati oklijevajui, siguran kako e to povrijediti njezina egalitarna naela - da je iz vrlo dobre obitelji, odgojen u panji i bogatstvu; daje vrtlare plaao njegov otac, koji je takoer platio i dugi niz dadilja, privatnih interna-tskih kola, sveuilita i praznike u inozemstvu i sve ostalo to mu je trebalo olakati put u "obiteljsku tvrtku," kako je njegov otac zvao Foreign Office (britansko Ministarstvo vanjskih poslova). No na njegovo olakanje, njoj se to uini savreno razuml jivim opisom njegova podrijetla; dopunila je to povjerivi mu poneto iz vlastite prolosti. I ona je roena u bogatoj obitelji, priznala je. No oboje roditelja su joj umrli u posljednjih devet mjeseci, oboje od raka. "Tako sam ja siroe," objavi s lanom lakoom. "Moe me se dati u dobre ruke." Nakon toga se za neko vrijeme odvojie, ostavi u kontaktu. "Zaboravio sam auto," ree u nekom trenutku, kao da je to neka prepreka daljim aktivnostima. "Gdje ste ga parkirali?" "Nisam. Ima vozaa. To je vladin auto." "Zar ga ne moete nazvati?" Nevjerojatno, imala je telefon u torbici, a on je imao broj vozaeva mobitela u depu. Tako je privezao amac i sjeo pokraj nje govorei vozau neka se sam vrati u London, stoje bilo kao baciti kompas u umi - in samoizolacije ije znaenje nije promaknulo nijednom od njih dvoje. Nakon rijeke povela gaje u svoje odaje i vodila ljubav s njim. Zastoje to uinila, stoje mislila tko je on kad je to uinila, stoje on mislio tko je ona, tko su oboje bili koncem toga vikenda - takve e se zagonetke, rekla mu je dok ga je obasipala poljupcima na eljeznikoj postaji, rijeiti s vremenom : praksom. injenica jest, rekla je, da ga voli, a sve e ostalo rijeit: kad se vjenaju. A Justin, u ludosti to ga bijae obuzela, dava joj je sline bezumne izjave, opetovao ih i nadopunjavao, sve na valu slatke nerazumnosti to gaje nosila - i predao joj se rade iako je, u trenutcima kad bi mu se na tren vratio razum, znao kako e jednoga dana svaka hiperbola imati svoju cijenu. Nije krila da eli starijeg ljubavnika. Poput mnogih lijepih mladih ena to ih je poznavao, bilo joj je zlo i od pogleda ni mukarce vlastitog narataja. Jezikom kojega se potajno

gnuao nazivala se malom avolicom, lakom enskom, kurvom dotr srca; no bio je i previe smuen a da bi je ispravljao. Izrazi 118 - poslije je to otkrio - potjecali od njfeiina oca, koga je odonda prezirao, no s mukom je to morao skrivati, jer je ona o njemu govorila kao o svecu. Njezina je potreba za Justinovom ljubavlju, objasnila je, plamtjela u njoj kao neutaiva glad; Justin je na to mogao rei samo to da isto vrijedi i za njega. U to je ak tada i vjerovao. Njegov je prvi poriv, etrdeset osam sati nakon povratka u London, bio bijeg. Pogodio ga je uragan; no uragani, znao je to iz iskustva, uine puno tete, neto od toga sa strane, pa krenu dalje. Njegov odlazak na diplomatsku dunost u afriku paklenu pilju, jo neodreena datuma odlaska, odjednom je izgledao privlano. Njegove vlastite ljubavne izjave uzbunjivale su ga to vie to vie ih je ponavljao: to nije istina, ja sam zalutao u pogrean igrokaz. Imao je niz veza i nadao ih se imati jo nekoliko - ali samo suzdrano i promiljeno, sa enama jednako nesklonim kao i on napustiti zbog strasti zdrav razum. to je jo okrutnije, on se bojao njezine vjere jer je on, kao punokrvni pesimist, nije imao uope. Nije vjerovao u Boga, u dobrotu ljudske naravi, u budunost, a jo najmanje u sveopu snagu ljubavi. ovjek je zao i tako e uvijek biti. Na svijetu ima malo razboritih dua, a Justin je jedna od njih. Njihov je posao, mislio je jednostavno, jest voditi ljudsku vrstu to dalje od najgorih pretjerivanja, iako valja priznati da kad su dvije strane vrsto odluile jedna drugu raznijeti na sitne komadie, onda razborita osoba tu malo to moe uiniti, koliko god nemilosrdno nastojala boriti se protiv nemilosrdnosti. Na koncu, ree majstor visokoga nihilizma samom sebi, svi su civilizirani ljudi danas osueni na propast - plimni je val sve vei i potopit e ih. Stoga je dvostruko nesretna slua jnost da Justin, koji gleda na svaku vrstu idealizma s najdubljom skepsom, ue u vezu s mladom enom koja (premda krasno nesputana u mnogom pogledu) ne moe prijei ni ulicu a da prije toga ne zauzme moralno stajalite. Bijeg je jedino razumno rjeenje. No kako su tjedni prolazili jedan za drugim, a on poeo ono to je trebao biti osjetljivi proces udaljavanja, udo onoga to se dogodilo uhvatilo je korijena u njemu. Veerice planirane za aljenja vrijedan prizor rastanka pretvarale su se nehotice u slavlja opinjenosti, iza kojih su slijedila sve lua spolna zadovoljstva. U sebi se poinjao stidjeti svoga tajnog otpadnitva. Tessin ga je bahato-borbeni idealizam zabavljao, a ne odbijao; na neki bezopasan nain, ak ga je i sam poinjao u njemu sudjelovati. Dotad je snana uvjerenja drao prirodnim neprijateljima diplo119 mata - neim to valja zanemarivati, ismijavati ili, poput opasne energije, kanalizirati u neto drugo. Sada ih je, na svoje iznenaenje, poeo vidjeti kao znakove odlunosti, ega je Tessa bila zastavnica. S tim je otkriima Justinu dola nova samospoznaja. Nije vie bio ljubimac starih frajli, zaprisegnuti neenja koji zauvijek vjeto izbjegava okove braka. Bijae oboavani oinski lik lijepoj djevojci; ispunjavao joj je svaku muicu, kako se ve kae, davao joj da bude po njenom kad god bi to htjela. No ipak joj je istodobno bio zatitnik, njena stijena, njena vrsta ruka, njezin predivni zreli vrtlar sa slamnatim eirom. Napustivi plan bijega, Justin je svoju lau vrsto usmjerio k njoj te ovoga puta vie nikad nije zaalio niti se osvrtao unatrag. Ili je barem elio da tako vjeruju policijski istraitelji. "ak ni kad vam je poela initi neugodnosti?" upita nakon to su ona i Rob, potajice zapanjeni njegovom otvorenou, odsjedili primjereno razdoblje u tiini punoj potovanja. "Rekao sam vam. Bilo je pitanja u kojima smo se razlikovali. ekao sam. ekao sam ili dok ona usmjeri svoja stajalita, ili da Foreign Office pronae za nas uloge koje nisu u suprotnosti. Poloaj diplomatskih supruga u britanskoj Slubi vanjskih po slova neprestano se mijenja. One ne smiju zaraivati u strani zemljama gdje su im muevi na slubi. Obvezne su slijediti mua zbog potreba slube. U jednom trenutku nude im se sve mogue slobode. U sljedeem se od njih oekuje ponaanje poput diplomatskih geja." "Govorite li to vi, ili to Tessa govori kroz vas?" upita Leslev ss smijekom. "Tessa nikad nije ekala da joj daju slobodu. Ona ju je uzimala." "A Blum vam nije smetao?" upadne grubo Rob. "Ako se i nismo u svemu slagali, nije mi smetao. No to hou rei jest: Arnold Blum nije bio Tessin ljubavnik. Njih su spai;= " sasvim druge stvari. Tessina je najmranija tajna bila njezina k: jepost. Voljela je okirati ljude." Bilo je to previe za Roba. "etiri noi na putu!?" pobuni on. "Zajedno u kuici u Turkani. Cura kao Tessa? Znai, vi oz no traite od nas da vam vjerujemo kako nije imala nita s njiir. "Vjerujte vi to god hoete," ree Justin, koga je nemogue nenaditi. "Ja o tome nemam nikakve sumnje." 120 "Zato?" "Zato to mije rekla." To ih je zaista ostavilo bez teksta. Ipak, Justin je jo neto imao rei. Dio po dio, uz pomo Leslevinih potpitanja, nekako je to izvukao iz sebe.

"Udala se za konvencionalnost," pone teko. "Za mene. Ne za nekog idealistik og dobroinitelja. Doista je ne biste smjeli smatrati nekom udakinjom. Nisam uope sumnjao - a nije ni ona kad smo stigli ovamo - da e Tessa biti ita drugo osim jo jedne diplomatske geje, makar se toga gnuala. Ona je htjela biti to, makar na svoj nain. Moda na rubu, ali ipak to." Razmatrao je, svjestan nevjerice u njihovim razrogaenim oima. "Nakon smrti roditelja, ona se uplaila same sebe. Sa mnom kao osloncem, htjela se povui od previe slobode. Bila je to cijena to ju je bila pripravna platiti za to to vie nije siroe." "Zato se to onda promijenilo?" pitala je Leslev. "Mi!" odgovori Justin sa arom. Htio je rei, ostali mi. Mi, preivjeli. Krivci. "Svojom susretljivou," ree tihim glasom. "Ovime." irokom je gestom obuhvatio ne samo blagovaonicu i Glo-rijine grozne akvarele poredane du kamina, nego itavu kuu, njezine stanare, pa i ostale kue u ulici. "Mi koji smo plaeni da vidimo to se dogaa, ali radije ne vidimo. Mi koji prolazimo pokraj ivota oborena pogleda." "Jesu li to njezine rijei?" "Nisu. Nego moje. Tako nas je ona poela gledati. Roena je u bogatstvu, no ono joj nikad nije bilo vano. Novac je nije zanimao. Trebala joj gaje znatno manje no to ga treba skorojeviima. Meutim, znala je kako nema izgovora za ravnodunost prema svemu to vidi i uje. Znala je svoj dug." U tom trenutku Leslev pozva na prekid do sutra u isto vrijeme ako se slaete, Justine. Slae se. Izgleda da je i British Airways doao do istog zakljuka, jer su u kabini prvog razreda primali zadnje narudbe pred spavanje i gasili velika svjetla. 121 OSMO POGLAVLJE Rob se opet odmara dok Leslev vadi svoje igrake: raznobojne biljenice, olovke, mali kazetofon to ga juer nisu ni dotaknuli, gumicu za brisanje. Justin je zatvoreniki blijed i oko oiju mu se stvorila mrea finih boria; tako ga sada jutra zatjeu. Lijenik bi mu propisao svjei zrak. "Justine, rekli ste kako nemate nita s ubojstvom svoje ene u onom smislu mi mislimo," podsjetila gaje prvo Leslev. "A koji jo smisao postoji, ako smijem pitati?" Morala se nagnuti preko stola kako bi ula njegove rijei. "Trebao sam poi s njom." "U Lokichoggio?" Justin odmahne glavom. "Na jezero Tur kanu?" "Svuda." "Je li vam to ona rekla?" "Nije. Ona me nikad nije kritizirala. Nikad nismo jedno drugom govorili to da inimo ili ne inimo. Imali smo samo jednu svau, i to oko metode, ne oko biti. Arnold nam nikad nije bioi prepreka." "O emu ste se onda svaali?" upita Rob, drei se kao pijan. plota doslovnoga znaenja rijei. "Nakon stoje Tessa izgubila nae dijete, preklinjao sam je ne ka mi dopusti daje povedem u Europu - Englesku ili Italiju. K mo god eli. Nije htjela ni uti. Ona je imala misiju; hvala Bo_ razlog za ivot, no to je bilo ovdje u Nairobiju. Naila je na vel: drutvenu nepravdu. Teki zloin; rabila je oba imena. To je !: sve to mije bilo doputeno znati. U mojem je poslu promiljc: 122 fr neznanje razvijeno do umjetnike razifte." Okrene glavu k prozoru i zagleda se kroz njega. "Jeste li ikad vidjeli kako ive ljudi u ovim sirotinjskim predgraima?" Leslev odmahne glavom. "Jednom me povela tamo. U trenutku slabosti, kako mi je poslije kazala, htjela je da vidim njezino radno mjesto. Ghita Pe-arson je pola s nama. Ghita i Tessa bile su bliske po naravi. Slinosti su bile tako brojne te je to ve bilo smijeno. Majke su im objema bile lijenice, oevi odvjetnici; obje su katoliki odgojene. Posjetili smo dom zdravlja. etiri betonska zida, limeni krov i tisuu ljudi koji ekaju ulazak." Za trenutak se izgubio, zaboravio gdje je. "Takvo je siromatvo zasebna disciplina. Ne moe se nauiti ujedno poslijepodne. Ipak, menije odonda bilo teko hodati Stanlevevom ulicom a da nemam pred oima..." Glas mu se opet slomio. "A da nemam pred oima onu dragu sliku." Nakon Woodrowljevih lukavih izvrdavanja, Justinove su rijei zvuale kao pravo evanelje. "Velika nepravda - teki zloin - to je ono to ju je dralo na ivotu. Prolo je pet tjedana od smrti naega djeteta. Ostavljena sama u kui, satima bi zurila u zid. Mustafa bi mi telefonirao u Visoko povjerenstvo: "Doite kui, Mzi. Bolesna je, loe joj je." No nisam je ja vratio u ivot. Bio je to Arnold. Arnold ju je razumio. Arnold je s njom dijelio tajnu. Kad bi samo zaula zvuk njegova auta pred kuom, postala bi druga osoba. "to ima? to ima?" Mislila je, vijesti. Informacije. Kako stvari napreduju. Kad bi otiao, povukla bi se u svoju malu radnu sobu i tamo radila do noi." "Na svom raunalu?"

Trenutak opreza kod Justina. Prevladan. "Imala je svoje spise i svoje raunalo. Imala je telefon, no sluila se njime vrlo oprezno. I imala je Arnolda, kad god je mogao doi." "I vama to nije smetalo?" iskesi se opet Rob, pogreno zakljuivi kako je doao trenutak da se vrati svom grubom tonu. "ena vam tako sjedi sva izgubljena, ekajui da se pojavi Divni Doktor." "Tessa je bila oajna. Da joj je trebalo stotinu Blumova, to se mene tie, mogla ih je sve imati, i to kako god hoe." "A vi nita niste znali o tekom zloinu?" vratila se Lesley, ne dajui se uvjeriti. "Nita. O emu je rije, tko su rtve, tko su glavni igrai. Sve su vam te informacije ustezali. Blum i Tessa bili su zajedno u tome, a vas su drali vani na hladnom." "Ja sam im dao razmak," potvrdi uvjereno Justin. "Ne shvaam kako ste mogli preivjeti na taj nain," navalji123 vala je Leslev, spustivi biljenicu u kriloi irei ruke. "Odvojeni, a zajedno. Tako kako vi to opisujete, to je bilo... kao da ne razgovarate. Ma jo gore!" "Nismo preivjeli," podsjeti je jednostavno Justin. "Tessa je mrtva." Mogli su misliti kako je prolo vrijeme intimnih ispovijedi i da e doi razdoblje srameljivosti ili nelagode, ak i povlaenja prije izreenoga. No Justin je tek poeo. Naglo usta, kao da pokazuje svoj plijen. Ruke mu padoe do bedara i ostae tamo do nove zapovijedi. Glas mu vrati snagu. Neka se duboka unutarnja snaga iz njega probijala na povrinu, u nimalo svjei zrak Woodrowljeve smrdljive blagovaonice, u kojoj se jo osjeao miris sinonjeg mesnog umaka. "Bila je tako neobuzdana" objavi ponosno, jo jednom navodei tekstove govora to ih je na kraju samome sebi satima drao. "To sam kod nje volio od poetka. Bilo joj je tako oajniki stalo da to prije imamo dijete. Trebalo je to prije nadoknaditi smrt njezinih roditelja! Zato bismo ekali dok se ne vjenamo? Zaustavio sam je. Nisam trebao. P objegao sam se konvenciji - sam Bog zna zato. Vrlo dobro," rekla je. "Ako se moramo vjenati da bismo imali dijete, vjenajmo se onda odmah." Tako smo poli u Italiju gdje smo se smjesta vjenali, na veliko veselje mojih kolega." To je i njega samog zabavljalo. " "Quayle je poludio! Stari Justin je oenio svoju ker! Je li Tessa ve maturirala?" Kad je zatrudnjela, nakon tri godine pokuaja, plakala je od sree. 1 ja sam." Zautio je, no nitko nije prekinuo tijek njegovih misli. "Trudnoa ju je izmijenila. Nabolje. Tessa je odrasla, dorasla do majinstva. Izvana je ostala lakomislena. No iznutra je u nje zrio dubok osjeaj odgovornosti. Humanitarni je rad za nju poprimio novo znaenje. Rekli su mi da to nije neuobiajeno. Stoj je bilo vano, postalo je poziv, gotovo sudbina. Kad je bila sedam j mjeseci nosea, jo se skrbila za bolesne i umirue, i jo se vrcala na zamorne diplomatske veere i primanja u gradu. to vie bliio predvieni datum djetetova roenja, to je odlui ona bila da ga rodi na to bolji svijet. Bolji svijet ne samo za ne, dijete, nego za svu djecu. U to se doba odluila kako e rodi afrikoj bolnici. Da sam je prisilio otii u privatnu kliniku, on to uinila, no to bi bila izdaja prema njoj." "Kako?" proape Leslev. 124 I "Tessa je inila apsolutnu razliku Smeu promatrane boli i boli u kojoj se sudjeluje. Promatrana je bol samo novinarska bol. Diplomatska bol. Televizijska bol, koja zavrava im iskljuite taj svoj gadni televizor. Oni koji promatraju bol i ne ine nita da bi je olakali, prema njenoj knjizi, jedva su malo bolji od onih koji je uzrokuju. To su loi Samaritanci." "No ona je inila neto kako bi je olakala," usprotivi se Le-sley. "Otuda afrika bolnica. U krajnjim je trenutcima govorila je kako eli donijeti dijete na svijet u sirotinjskom predgrau Kibe-ri. Sreom, Arnold i Ghita mogli su vratiti joj osjeaj za mjeru. Arnold je bio autoritet za patnju. Ne samo to je u Aliru lijeio rtve muenja, nego su ga i samoga muili. Zasluio je propusnicu u svijet muenih na svijetu. Ja nisam." Rob se uhvati toga, kao da o tome nije ve desetak puta bilo govora. "Malo je teko vidjeti gdje je vae mjesto u svemu tome, je li tako? Bili ste neto kao peti kota; sjedili ste tako u oblacima s vaom diplomatskom boli i visokim odborom, zar ne?" No Justinovo je strpljenje beskonano. Katkad je jednostavno predobro odgojen a da bi izrazio neslaganje. "Izuzela me od djelatne slube, kako je sama govorila," ustanovi on, posramljeno spustivi glas. "Izmiljala je za mene vrlo opsene izgovore, kako bi mi bilo lake. Inzistirala je da svijet treba nas oboje: mene unutar Sustava, da guram; nju izvan Sustava, na polju, da vue. "Ja vjerujem u moralnu dravu," govorila bi. "Ako vi ne radite svoj posao, kakvu nadu mi ostali moemo imati?" Bile s u to sofisterije; znali smo to oboje. Sustav nije imao potrebu za mojim poslom; ni ja je sam nisam imao. to je bila svrha svega toga? Pisao sam izvjea koja nitko nije itao i predlagao mjere koje se nikada nisu poduzimale. Tessi je svaka la bila strana. Osim u mojem sluaju. Zbog mene je bila spremna do kraja obmanjivati samu sebe." "Je li se ikada bojala?" upita Leslev mekano, da ne poremeti ozraje priznanja. Justin razmisli, a zatim si dopusti polusmijeak prisjeanja. "Jednom se hvalila eni

amerikog veleposlanika kako je strah jedina rije od pet slova kojoj ne zna znaenje. Njezinu ekselen-ciju to ba nije zabavljalo." Leslev se takoer smijei, no ne zadugo. "A to se tie te odluke da rodi u afrikoj bolnici," pita ona, s pogledom u biljenicu. "Moete li nam rei kad i kako je donijela tu odluku, molim vas?" 125 "Bila je jedna ena iz sirotinjskoga sela na sjeveru, koju je Tes -sa redovito posjeivala. Vanza, prezime nepoznato. Vanza je patila od nekakve tajnovite bolesti. Odvojili su je za posebno lijeenje. Sluajno su se nale u istoj sobi Bolnice "Uhuru" te se Tessa tamo sprijateljila s njome." Jesu li zamijetili notu opreza to se uselila u njegov glas. Jus-tin ju je uo. "Znate li o kojoj je bolesti rije?" "Samo najopenitije. Bila je bolesna i bolest se mogla opasno pogorati." "Je li imala sidu?" "Nemam pojma je li njezina bolest imala neke veze sa sidom. Moj je dojam da se radilo o neemu posve drugom." "To je dosta neuobiajeno. Naime, da ena iz sirotinjskoga predgraa raa u bolnici." "Nju su promatrali." "Tko ju je promatrao?" Po drugi put Justin obavi autocenzuru. Varke njemu nisu lako padale na pamet. "Pretpostavljam, jedna od klinika. U njezinu selu. Odnosno, naselju straara. Kako vidite, mutno govorim. I sam se udim koliko toga sam uspio ne znati." "I Vanza je umrla, zar ne?" "Umrla je posljednje noi Tessina boravka u bolnici," odgovori Justin, zahvalno napustivi svoju zadrku kako bi za njih rekonstruirao taj trenutak. "Bio sam cijelu veer, ali Tessa je inzisti-rala da poem kui i uhvatim nekoliko sati sna. Isto bi bila rekla Arnoldu i Ghiti. Na smjenu smo straarili uz njezinu postelju. Ar -nold je donio poljski krevet. Tessa me nazvala u etiri sata ujutrc U bolnikoj sobi nije bilo telefona, pa se koristila sestrinim. Bik je uznemirena. Zapravo, bolje bi bilo rei: histerina; no Tesss kad je histerina, ne podie glas. Vanza je bila iezla. I dijete Kad se probudila, zatekla je Vanzin krevet prazan, a djetetova j-zipka nestala. Odvezao sam se u Bolnicu "Uhuru". Arnold i Ghi; stigli su istog trena. Tessa je bila neutjena. Bilo joj je kao da drugi put u nekoliko dana izgubila dijete. Nas troje smo je uvjer:. kako je vrijeme da pone oporavak kod kue. Budui daje Van; umrla, a dijete su odnijeli, nije se vie osjeala obvezno m ostai: "Tessa nije ila vidjeti Vanzino tijelo?" "Traila je vidjeti le, no rekli su joj kako to nije prikladn. Vanza je umrla, a dijete je njezin brat odnio u njihovo selo. Su se bolnice tie, to je bio kraj prie. Bolnice se ne brinu za mrtve" doda on, prisjetivi se iskustva s Garthom. 126 "Je li Arnold vidio tijelo?" ** "Bilo je prekasno. Poslali su ga u mrtvanicu i izgubili." Leslevine se oi raire u nehinjenu zaprepatenju kad se Rob, na drugoj Justinovoj strani, hitro naguno naprijed, zgrabio magnetofon i provjerio okree li se vrpca u prozoriu. "Izgubili!? Molim vas, kako se to le moe izgubiti?" uzvikne Rob. "Ba naprotiv. Uvjeravam vas da se to u Nairobiju stalno dogaa." "A to je sa smrtovnicom?" "Mogu vam samo prenijeti to sam doznao od Arnolda i Tes-se. O smrtovnici ne znam nita. Nisu je spominjali." "Je li obavljena obdukcija?" vratila se Leslev. "Koliko ja znam, nije." "Je li tko posjeivao Vanzu u bolnici?" Justin promisli, no ne nae nijedan razlog da ne odgovori. "Njezi n brat Kioko. Spavao je pokraj nje na podu; inae je tjerao muhe od nje. Ghita Pearson je takoer znala sjesti uz nju kad bi dola Tessi u posjet." "Je libilo jo koga?" "Bijelac, lijenik, mislim. Nisam siguran." "to? Daje bio bijelac?" "Da je bio lijenik. Bijelac u bijelu ogrtau. Imao je i stetoskop." "Sam?" Opet zadrka padne poput sjene na njegov glas. "Pratila gaje skupina studenata. Odnosno, ja sam ih drao za studente. Bili su mladi. Nosili su bijele ogrtae." S po tri zlatne pele na prsnim depovima ogrtaa, mogao je dodati. No odluio je to zadrati za sebe. "Zato ih zovete studentima? Je li vam Tessa kazala kako su to studenti?" "Nije." "A Arnold?" "Arnold nije o njima govorio, bar ja nisam uo. Ja samo nagaam. Bili su mladi." "A njihov voa? Lijenik, ili to je ve bio. Je li Arnold togod govorio o njemu?"

"Meni nije. Ako gaje to zabrinjavalo, obratio se izravno njemu - ovjeku sa stetoskopom." "U vaoj nazonosti?" "Da. Ali nisam uo to govore." Zapravo, gotovo nisam. 127 I Rob i Lesley naginju se naprijfift kako im ne bi promaknula nijedna njegova rije. "Opiite!" zapovjedi mu Rob. Justin to ve i ini. Sklopivi primirje s njima, nakratko se pridruio njihovoj ekipi. No glas mu je i dalje rezerviran. Oprez i nepovjerenje su mu ispisani oko umornih oiju. "Arnold ga je poveo na stranu. Primio ga je za nadlakticu. Hou rei, ovjeka sa stetoskopom. Razgovarali su jedan s drugim kako to lijenici ine. Sami, tihim glasom." "Na engleskom?" "Mislim da je tako. Kad Arnold govori francuski ili svahili. promijeni mu se gestikulacija i dranje tijela." A kad govori engleski, obino malo podigne glas, mogao je dodati. Ali nije. "Opiite ga! Tipa sa stetoskopom," zapovijeda opet Rob. "Velik, jak. Debeo. Nenjegovan. Sjeam se njegovih antilop-skih cipela. Sjeam se kako sam se udio to doktor nosi cipele od antilop-koe; ne znam zato mi je to bilo udno. No njegovu obuu vrlo dobro pamtim. Ogrta mu je bio zamrljan, nisam vidio od ega. Antilopske cipele, zamrljan bijeli ogrta, crven u licu. Izgledao je kao nekakav zabavlja. Da nije bilo bijelog ogrtaa, mislio bih da je impresario." Imao je i tri zlatne pele, i oteene, ali jasno vidljive; ba kao medicinska sestra na divov - skom plakatu u zranoj luci mislio je. "Djelovao je nekako pc - = sramljeno," doda, iznenadivi i sama sebe time to je rekao. "ime?" "Time stoje tamo. Time to radi." "Zato tako mislite?" "Nije htio pogledati Tessu. Niti ikog od nas. Gledao je svu okolo, samo ne u nas." "Boja kose?" "Svijetla. Plavo - ria. Na licu mu se vidjelo da je pio. Zn li ga vi? Tessa se vrlo zanimala za njega." "Je li nosio bradu? Brkove?" "Ne, nije. Bio je obrijan. Zapravo, nije se bio obrijao - dva. Brada mu je bila plava. Tessa ga je nekoliko puta pi kako se zove. Nije htio rei." Rob opet grubo upadne: "Kako je izgledao taj razgovor? li to bila svaa? Ili prijateljsko askanje? Jesu li pozivali j drugoga na ruak? to se tono dogaalo?" Opet oprez. Nita nisam uo. Samo sam vidio. "Arnold zbog neega, ini se, prosvjedovao, grdio ga. Doktor je nije branio se. Imao sam dojam..." zastane, dajui si vremena izabere rijei. Nikome ne vjeruj, govorila je Tessa. Nikome 128 Ghite i Arnolda. Obeaj mi! Obeao sam joj. "Meni se inilo da to nije bilo prvo neslaganje izmeu njih. Bio sam, izgleda, svjedokom nastavka raspre koja je ve dulje trajala. Barem sam tako poslije zakljuio. Da sam pribivao ponovnom otvaranju neprijateljstava meu starim protivnicima." "Znai da ste o tome puno razmiljali." "Da, jesam," sloi se Justin, no malo oklijevajui. "Takoer sam imao dojam da engleski nije bio doktorov materinski jezik." "No vi o tome niste razgovarali s Arnoldom i Tessom?" "Kad je taj ovjek otiao, Arnold se vratio Tessinoj postelji, izmjerio joj bilo i neto joj govorio na uho." "to vi, opet, niste uli?" "Nisam ni trebao." Tanko je to. Smisli neto bolje, pomisli on. "S time sam se ja dobro upoznao," objasni, izbjegavajui njihov pogled. "Nauio sam ostati izvan njihova kruga." "Koje je lijekove uzimala Vanza?" upitala je Leslev. "Nemam pojma." Itekako je imao pojma. Otrov. Doveo je Tessu iz bolnice i sad je stajao dvije stube ispod nje na stubama to vode u njihovu spavau sobu, drei u jednoj ruci prekononu torbu, a u drugoj torbu s Garthovom prvom odjeom, posteljinom i pelenama. No motrio ju j e pozorno kao hrva jer - Tessa kao Tessa - morala je sve sama, nije si dala pomoi. im se poela ruiti, on ostavi torbe i uhvati je prije no to su joj koljena posve popustila. Osjeti kako je strano lagana, kako se trese; osjeti njezin oaj. Ona pone tualjku, ne o mrtvom Garthu, nego o mrtvoj Vanzi. Ubili su je! provali iz nje, ravno njemu u lice, jer ju je tako blizu drao. Gadovi su ubili Vanzu, Justine! Ubili su je svojim otrovom. Tko je koga ubio, mila? pitao je, odmiui joj oznojenu kosu s obraza i ela. Tko ju je ubio? Reci mi! Prebacivi joj ruku preko slabih plea, njeno joj je pomogao uspeti se stubama. Koji gadovi, draga? Reci mi koji gadovi. Gadovi iz ThreeBees. Prokleti lani doktori. O kakvim to doktorima govorimo? Podie joj glavu i polegne je na postelju, ne dajui joj ni najmanju prigodii da opet padne. Imaju li ti doktori imena? Reci mi! Vrativi se iz dubina svog unutarnjeg svijeta, zauje Leslev kako mu postavlja isto pitanje, samo obrnuto: "Znai li vam togod ime Lorbeer, Justine?" Ako se krzma, lai - zakleo se samom sebi. Ako si u nevolji, lai. Ako ne vjerujem nikome -

ak ni samom sebi - ako sam vjeran samo mrtvoj osobi, onda moram lagati. "Bojim se da ne," glasio je odgovor. 129 I "Nita niste uli - preko telefona"? Malo avrljanja izmeu Ar-nolda i Tesse? Lorbeer... Nijemac, Nizozemac, moda vicarac. uli ste?" "Ime Lorbeer meni ne znai ba nita. Nikad ga nisam uo, ni u kojem kontekstu." "Kovacs - Maarica. Crna kosa, navodno ljepotica?" "Krsno ime?" Hoe rei: ne, ne poznajem je, no ovoga puta govori istinu. "Ne, naalost. Ne znamo to ni za koga," uzdahne alosno Les -ley. "Imamo jo jednu enu bez imena, s prezimenom Emrich. Plavua. Ne?" Nita. Leslev baci olovku na stol, u nemonu bijesu. "I tako je Vanza preminula," ree ona. "Slubeno. Ubio ju je ovjek koji vas nije htio pogledati. I danas, est mjeseci nakon toga, vi i dalje ne znate od ega. Jednostavno je umrla." "Nikada to nisam doznao. Ako su Tessa ili Arnold znali uzrok njezine smrti, ja nisam." Rob i Leslev namjetaju se u stolcima poput dvoje sportaa koji su se dogovorili kako je vrijeme za prekid treninga radi odmora. Naslonivi se, Rob iri ruke koliko se god moe i uzdie glasno kao na pozornici. Leslev je pak i dalje nagnuta naprijed bradu je podboila objema rukama; na pametnom joj licu melankolini izraz. "Onda, vi niste sve to skupa izmislili?" upita Justina kroz prste. "Cijelu priu o umiruoj Vanzi, njezinu djetetu, takozvanom lijeniku koji je zbog neega posramljen, takozvanim studentima u bijelim ogrtaima? Nije li to jednostavno sve la, od prvog dc posljednjeg?" "Kakva besmislica! Smijeno! Zato bih ja, molim vas, tratic vae vrijeme izmiljajui takvu priu?" "Bolnica "Uhuru" nije zabiljeila Vanzu kao pacijenticu," protumai Rob, u istom raspoloenju, iz svoga poloaja za odmor "Tessa je postojala, isto tako i nesretni Garth. Vanza ne. Nikad nije bila tamo, nikad nije primljena u bolnicu, nikad je nijedan lijenik nije lijeio - pravi ili lani. Nitko je nije promatrao, nitk: joj nita nije prop isao. Njezino dijete nije roeno, ona nije umri njezino tijelo nije izgubljeno jer nikada nije ni postojalo. Naa Les razgovarala s nekoliko medicinskih sestara, ali one ne zna nita; je 1" tako, Les? "Netko je s njima potiho razgovarao prije mene," objas; Les. 130 Zauvi iza sebe muki glas, Justin se okrene. No bio je to samo stjuard koji gaje pitao je li se udobno smjestio. Treba li gospodinu Brovmu pomoi s kontrolnim ureajima u sjedalu? Hvala, gospodin Brown e radije ostaviti naslon sjedala u uspravnom poloaju. Video? Ne, hvala. elite li onda da vam navuem kapak na prozor? Ne, hvala vam (naglaeno). Justin je vie volio imati otvoren prozor u svijet. Bi li gospodin Brown moda elio topli pokriva? Samo iz neizljeive pristojnosti, Justin prihvati pokriva, pa vrati pogled na mrani prozor; ba na vrijeme kako bi vidio Gloriju kako bez kucanja upada u blagovaonicu, nosei pladanj sendvia s patetom. Stavivi ga na stol, kriom zirne prema biljenici kako bi vidjela to je to Lesley tamo zapisala; uzalud, jer je Leslev, kako to ve biva, vjeto okrenula novu stranicu. "Neete, nadam se, odvie umoriti moga gosta, mili moji? On sad ima i previe toga na glavi; zar ne, Justine?" Poljubac u obraz za Justina i izlaz kao u mjuziklu za sve njih, dok su sve troje skoili kao jedan da bi otvorili vrata svojoj tam-niarki dok odlazi s priborom ostalim iza popijenoga aja. Nekoje vrijeme nakon Glorijina upada razgovor nepovezan. va -u sendvie, Leslev otvara drugu biljenicu, plavu, dok Rob punih usta ispaljuje niz naizgled nepovezanih pitanja. "Znamo li nekoga tko neprestano pui Sportsman cigarete?" upita tonom koji sugerira kako je puenje tih cigareta zloin koji se kanjava smrtnom kaznom. "Ne, ne bih znao. Oboje mrzimo puenje." "Mislim uope, ne samo doma." "I dalje ne znam." "Ne znate nikoga s dugim zelenim safari-terencem, u dobrom stanju, s kenijskom registracijom?" "Visoki povjerenik se moe pohvaliti nekakvim dipom, no to vjerojatno nije ono to imate na umu. " "Znate li neke ljude etrdesetih godina, dobro graene vojnike tipove, osunane, s ulatenom obuom?" "Nitko mi takav ne pada na pamet, naalost," priznao je Justin, nasmijeivi se, pomislivi olakanjem kako se udaljavaju od opasnog podruja. "Jeste li ikada uli za mjesto zvano Marsabit?" "Mislim da jesam. Da, naravno: Marsabit. Zato?" "O! Fino! Dobro. Dakle, uli ste. Gdje je to?" "Na rubu pustinje albija." 131 Mi

"Znai, istono od jezera Turkane?^ "Koliko me pamenje slui, tako je. Mjesto je nekakvo upravno sredite. Tamo se sastaju nomadi iz cijeloga sjevernog podruja." "Jeste li ikada bili tamo?" "Naalost, nisam." "Znate li nekoga tko je bio?" "Ne, ne bih rekao." "Znate li ita o tome to stoji na raspolaganju umornu putniku kad stigne u Marsabit?" "Mislim da tamo postoji nekakav smjetaj. Policijska postaja takoer. Blizu je i nacionalni park." "Ali nikad niste bili tamo?" Justin nije bio u Marsabitu. "Ili ste nekoga poslali? Recimo, dvojicu?" Justin nije nikoga slao. "Pa otkud onda sve to znate o tom mjestu? Jeste li telepat, to li?" "Kad me poalju na slubu u stranu zemlju, smatram svojom dunou dobro prouiti njezin zemljovid." "Justine, mi smo pak uli prie o dugom zelenom safari-te-rencu koji se zaustavio u Marsabitu dvije noi prije ubojstva," objasni Leslev, kad se istroilo Robovo obredno iskazivanje nasilnosti. "Bila su dvojica bijelaca. Izgledali su kao bijeli lovci. U dobroj kondiciji, negdje vaih godina, u kaki odjei, ulatenih cipela, kako je Rob primijetio. Nisu razgovarali ni s kim osim jedan s drugim. Nisu se nabacivali zgodnim veankama za ankom. U trgovini su kupili brdo stvari. Gorivo, cigarete, vodu, pivo, hranu Pljuge su bile Sportsman, a pivo Whitecap u boci. Ta vrsta piv? se ionako prodaje samo u bocama. Otili su idueg jutra, krenuv i na zapad kroz pustinju. Ako su vozili bez stajanja, mogli si predveerje sljedeeg dana stii na obalu Turkane. Mogli su ak stii i do Allijina zaljeva. Prazne pivske boce to smo ih nali blizu mjesta zloina bile su Whitecap, a opuci Sportsman." "Moda zvui kao preveliko pojednostavnjivanje, ali mogu i upitati: ima li hotel u Marsabitu registar gostiju?" "Manjka jedna stranica!" pobjedniki objavi Rob. "Istrgnuta Uz to, osoblje prenoita u Marsabitu ne sjea se niega. Tako s prestraeni da se ne mogu sjetiti vlastitih imena. Netko je potih s njima razgovarao - pretpostavljamo. Kao to su neki ljudi ra;: govarali i s osobljem Bolnice "Uhuru"." No bio je to Robov labui pjev u ulozi Justinova krvnika Shvaa to i sam, jer je ispustio udan uzdah te odmahnuo ruko:: blizu svog uha. Rob je poprimio gotovo ispriavajui izraz lic no sad se Justin zahuktao. Pogled mu je stao neprestance skak 132 ti od Roba do Leslev i natrag. ekao je da mu se postavi pitanje, pa kad nije, postavio je on jedno njima. "Jeste li provjerili registraciju vozila kod policije?" Prijedlog nagna oboje detektiva na otuan smijeh. "Pa mi smo u Keniji!" rekoe uglas. "Onda kod osiguratelja motornih vozila. Provjerite kod uvoznika, kod dobavljaa. Ne moe biti ba tako puno dugih zelenih safari-terenaca u Keniji. Mogli biste ih ipak sve provjeriti." "Plavi momci stalno rade na tome," ree Rob. "Do poetka novoga tisuljea, ako budemo jako dobri, mogli bi nam dati odgovor. Ni s uvoznicima stvari nisu tako jednostavne, ako emo pravo," nastavi on, pogledajui ispod oka Leslev. "Malo poduzee imenom Bell, Barker & Benjamin, poznati takoer kao ThreeBees - jeste li uli za njih? Doivotni predsjednik tvrtke je izvjesni Sir Kenneth K. Curtiss, golfist i lupe, za prijatelje Kenny K. Poznato?" "Svi su u Africi uli za ThreeBees " odgovori Justin, otro se dovodei u red. Ako si u dvojbi, lai. "I za Sir Kennetha, naravno. On je poseban lik." "Omiljen?" "Oboavan - mislim da bi to bila prava rije. Vlasnik je poznatoga kenijskog nogometnoga kluba. I nosi bejzbolsku kapu naopako," ree s takvim prezirom da su se istraitelji nasmijali. "ThreeBees su dosad pokazali puno ustrine, ali ne ba puno rezultata," zakljui Rob. "Kao, hoe pomoi, ali se s njima ba nismo puno pomogli. "Nema problema, detektive! Dobit ete to do ruka, detektive!" No taj je ruak bio prologa tjedna." "ini mi se da tako ovdje mnogi rade," pripomenu Justin s umornim smijekom. "Jeste li pokuali kod automobilskog osiguranja?" "ThreeBees se bave i osiguranjem motornih vozila. Pa naravno - zato ne? Kad kupite vozilo od njih, daju vam besplatno obvezno osiguranje. No ni to nam nije ba puno pomoglo. Ne kad je rije o dobro ouvanim zelenim safari-terencima." "Shvaam," spokojno e Justin. "Tessa se njima nikad nije bavila, je li?" pita Rob svo jim uobiajeno leernim tonom. "ThreeBees? Kenny Kje, ini se, prilino blizak Moijevu dvoru, a to bi ve trebalo biti dovoljno daje naljuti. Onda, je li se bavila njima?" "O, rekao bih daje," odgovori Justin jednako oputeno i neodreeno. "Prije ili posli je. Svakako je i na njih naila."

"I o tome se upravo moe raditi - zato nikako da dobijemo 133 ba tu informaciju koju traimo od plemenite kue ThreeBees - podatke koji se tiu zagonetnoga vozila ijedne ili dviju stvari izravno povezanih s tim. Ali oni su jaki na drugim podrujima, zar ne? Bave se svime: od sirupa protiv kalja do poslovnih zrakoplova; tako su nam objasnili; je li tako, Les?" Justin se odsutno smjeka, no niim ne potie nastavak razgovora o ovoj temi (iako je u kunji to uiniti), ak ni zabavnom opaskom o posuenoj Napoleonovoj slavi, ili apsurdnoj podudarnosti - Tessinoj povezanosti s otokom Elbom. Takoer uope ne spominje no kad ju je doveo kui iz bolnice, niti one gadove iz ThreeBees koji su ubili Vanzu svojim otrovom. "Ali nisu bili na Tessinoj crnoj listi, kaete vi," nastavlja Rob. "To je zaista neobino, s obzirom to o njima govore mnogi kritiari. "elina aka u elinoj rukavici" - tako ih je nedavno opisao jedan zastupnik u parlamentu, ako se dobro sjeam; govorio je o nekom zaboravljenom skandalu. Taj nee ba brzo dobiti od njih besplatan safari; je F da, Les?" Les kae, nema anse. "Kennv K i ThreeBees. Zvui kao ime rok -sastava. No Tessa nije objavila fatvu protiv njih, koliko je vama poznato?" "Koliko ja znam, nije," kae Justin, nasmijeivi se na duhovitu uporabu rijei/arua*. Rob ne poputa. "Nije li ipak bilo neto? Na osnovi - ne znam - nekog loeg iskustva to su ga ona i Arnold imali u terenskon: radu, nekim, kako bih kazao, loim postupcima u farmaceutske praksi? Za nju su medicinska pitanja uvijek bila dosta vana zar ne? Isto vrijedi i za Kennvja K-a, kad ne igra golf s Moijeviir. momcima i ne leti po svijetu svojim gulfstreamom, kupujui jo nekoliko tvrtki." "Da, svakako," govori Justin, no tako spokojno, ako ne vec posve nezainteresirano, da im je sasvim jasno kako nee o ton. iz njega nita novo izvui. "Ako vam dakle kaem kako su Tessa i Arnold podnijeli vi -predstavki razliitim odjelima razgranate Kue ThreeBees po ljednjih tjedana prije Tessine smrti: pisali su pisma, nazivali : telefonom, ugovarali osobne sastanke - vi ete i dalje tvrditi kak to nije neto to biste bili opazili u bilo kojem obliku i na bilo k nain. To je pitanje." "Bojim se da je tako." "Tessa je napisala niz bijesnih pisama upuenih Kennvju K* Pravorijek (obino smrtna presuda) to je donosi ajatolah sveeniki in u ijitskom islamu). 134 osobno. Neka su osobno donesena, neka poslana preporueno potom. Telefonirala je njegovoj tajnici triput dnevno i bombardirala ga porukama elektronikom potom. Pokuala ga je presresti na ulazu u njegov posjed na jezeru Naivai te na ulazu u njegove glavne nove uredske prostorije, no njegovi su ga deki na vrijeme obavijestili, pa se posluio stranjim stubitem, to je jako zabavilo njegovo osoblje. Sve je to potpuna novost za vas, tako vam Bog pomogao?" "S Bojom pomoi ili bez nje, ali to je novost za mene." "Ipak, ne izgledate osobito iznenaeni." "Ne izgledam? Neobino. Mislio sam da sam zaprepaten. Moda ne odajem osjeaje onoliko koliko bih trebao," ree Justin s mjeavinom gnjeva i rezerviranosti koja je zatekla policajce, pa su podigli glave prema njemu, gotovo kao pri poasnom pozdravu. Ali Justina njihove reakcije ne zanimaju. Njegove varke dolaze iz sasvim drugog izvora nego Woodrowljeve. Gdje je Woodrow marljivo zaboravljao, Justina su sa svih strana opsjedala poluprizva-na sjeanja: komadii razgovora Bluma i Tesse to ga se, astan kako jest, bio obvezao ne uti, ali mu se sada vraa; njezino ogorenje, zakrinkano kao utnja, kad god se u dometu njenih uiju izgovorilo sveprisutno ime Kennvja K -a; primjerice, kad je bila rije o njegovom predstojeem ulasku u Dom lordova - to su u Klubu "Muthaiga" drali ne za mogunost, ve za izvjesnost. Primjerice, stalne glasine o divovskom spajanju ThreeBeesa i mul-tinacionalnoga giganta jo veeg od njih. Sjea se njezina neumoljivog bojkota svih proizvoda ThreeBees - njezina "kriarskog rata protiv Napoleona" - kako ga je sama ironino nazivala: od kuanskih proizvoda i deterdenata, to ih Tessina domaa vojska posluge nije smjela kupiti pod prijetnjom smrtne kazne, preko brzogriza i benzinskih postaja ThreeBees uz ceste, do akumulatora i motornih ulja to ih Justin nije smio rabiti dok su se zajedno vozili; napokon, njezina bijesna psovanja kad god bi vidjela plakate s ukradenim Napoleonovim znakom ThreeBees. "uli smo da se govori o nekom radikalizmu, Justine," najavi Leslev, izronivi iz svojih biljeaka kako bi jo jednom upala u njegove misli. "Je li Tessa bila radikalna? U naem kraju radikalan znai militantan. Kao: "koga ne voli, baci na njega bombu". Tessa se nije bavila takvim stvarima, zar ne? Ni Arnold. Ili ipak jesu?" 135 Justinov je odgovor imao prizvuk umoriog opetovanja za pedantnoga naelnika. "Tessa je smatrala kako neodgovorna trka za profitom poduzea unitava svijet, a posebno zemlje u razvoju. Pod krinkom stranih ulaganja, zapadni kapital unitava okoli u tim zemljama i potie razvoj domae kleptokracije. Tako je ona govorila. Danas je to teko nazvati radikalnim stajalitem. Takva sam stajalita puno puta uo u diplomatskim krugovima. ak i mom vlastitom odboru."

Naini novu stanku, prisjeajui se nelijepa prizora vrlo pretile pojave Kennvja K -a kako se odvozi od humka za prvu rupu na igralitu za golf Kluba "Muthaiga" u drutvu Tima Donohuea, naega ostarjeloga glavnog pijuna. "Prema istom razlaganju, humanitarna i tehnika pomo Treem svijetu je zapravo samo izrabljivanje pod drugim imenom," zakljui on. "Pomo stvarno koristi zemljama koje posuuju novac uz kamate, domaim afrikim politiarima koji u dep stavljaju velika mita te zapadnim dobavljaima oruja i druge robe koji dobivaju masne profite. rtve su obini ljudi, iskorijenjeni, siromani i vrlo siromani. I djeca bez budunosti," zavri on citirajui Tessu, a sjeajui se Gartha. "I vi to vjerujete?" pita Leslev. "Za mene je malo kasno vjerovati u bilo to," odgovori Justin ponizno. Nakon trenutka tiine doda (manje ponizno): "Tessa je bila vrlo rijetka pojava: odvjetnik koji vjeruje u pravdu". "Zato su se bili uputili prema Leakevjevu nalazitu?" upita Leslev, nakon stoje neko vrijeme u tiini razmiljala o onome to je rekao. "Moda je Arnold gore imao nekog posla za svoju nevladinu organizaciju. Leakev nije ovjek koji bi zanemario dobrobit domaih ljudi, Afrikanaca." "Moda," sloi se Leslev, zamiljeno piui u zeleno ukorienu biljenicu. "Je li se upoznala s njim? "Ne bih rekao." "A Arnold?" "Pojma nemam. Moda biste trebali pitati Leakevja." "Gospodin Leakev nikad nije uo ni zajedno od njih, sve dok ih nije prologa tjedna vidio na televiziji," odgovori Leslev sumornim tonom. "Gospodin Leakev ovih dana najvie boravi u Nairo-biju. Pokuava biti Moijev isti ovjek. Teko prenosi svoju poruku." Rob zirne prema Leslev. Dobivi pristanak u obliku jedva 136 primjetnoga kimanja glavom, on se nagnu naprijed i agresivno potisnu magnetofon prema Justinu: govori u to! "Onda, stoje suica kad je doma?" zahtijeva on odgovor, s tonom koji implicira da je Justin osobno odgovoran za njezino irenje. "Suica," ponovi on, vidjevi Justinovo oklijevanje. "to je to? Hajde!" Stoika se nepokretnost jo jednom usidrila na Justinovu licu. Glas mu se vratio u slubenu koljku. Staze povezivanja opet se otvaraju pred njim, ali su to Tessine staze, kojima e sada morati poi sam. "Suica je nekad bila puki naziv za tuberkulozu," izjavi on. "Tessin je djed umro od te bolesti. Kao dijete je bila svjedokom njegove smrti. Tessa je imala i knjigu s tim naslovom." No nije dodao daje knjiga leala na njezinoj postelji dok je nije pokupio i spremio u gledstonicu. Sad je Leslevin red za oprez: "Je li se zato posebno zanimala za tuberkulozu?" "Posebno? To ne bih znao. Kao to ste upravo i sami rekli, njezin rad u sirotinjskim predgraima davao je poticaja njezinu zanimanju za itav niz medicinskih pitanja. Tuberkuloza je bila jedno od njih." "Ali, Justine, ako joj je djed umro od toga..." "Tessu je osobito smetao sentimentalizam koji se u knjievnosti povezuje s tom boleu," nastavi Justin smrtno ozbiljno, obraajui se samo njoj. "Keats, Stevenson, Coleridge, Thomas Mann... govorila je kako su ljudi koji smatraju tuberkulozu romantinom trebali prosjediti koji sat uz njezina bolesnog djeda." Rob se opet pogledom posavjetuje s Leslev i opet od nje primi neizgovoreno doputenje. "Bi li vas iznenadilo kad bih vam rekao da smo tijekom neodobrene premetaine stana Arnolda Bluma pronali primjerak staroga pisma to ga je poslao voditelju prodajnog odjela ThreeBees; u pismu ih upozorava na nu-spojave novog lijeka protiv tuberkuloze, brzog djelovanja, to ga ThreeBees prodaje na kenijskom tritu. Poznato?" Justin nije oklijevao ni jedne sekunde. Pogibeljni smjer kojim je krenulo ispitivanje ponovno je aktiviralo njegove diplomatske vjetine. "Zato bi me to iznenaivalo? Blumova se nevladina udruga vrlo zanima za uporabu lijekova u zemljama Treega svijeta. tovie, to je jedna od svrha njezina postojanja. Lijekovi su skandal Afrike. Ako neto moe posluiti kao znak zapadne ravnodunosti spram patnji Afrikanaca, onda je to bijedna nestaica odgovarajuih lijekova; takoer, to su sramotno visoke cijene 137 to ih farmaceutske tvrtke cijede iz Afrike ve trideset godina," naveo je Tessine rijei tono, ali ne priznajui odakle je uzeo citat. "Mogu se kladiti daje Arnold napisao desetke takvih pisama." "No ovo je bilo zasebno skriveno," objasni Rob. "Smotano zajedno s pismom, kao priloge, pronali smo puno strunih podataka koji nas nadilaze." "Dobro. Nadajmo se kako ete, kad se vrati, moi pitati Ar-nolda da vam sve to objasni," govori Justin strogo, i ne trudei se prikriti gnuanje nad injenicom to s u kopali po Blumovim stvarima i itali njegova pisma, a da ga nisu pitali. Leslev opet preuzme. "Tessa je imala prijenosno raunalo. Tono?" "Itekako je imala." "Koje marke?"

"Ne mogu se sjetiti imena. Malo, sivo, japansko - to je otprilike sve to vam mogu rei." Lae. I to vjeto. Ipak: on zna, oni znaju. Sudei prema izrazu njihovih lica, neto je izgubljeno u njihovu odnosu, neto poput izgubljena prijateljstva. Nije tako na Justinovoj strani. On poznaje tek tvrdoglavo nijekanje, zakukuljeno u diplomatsku dra-est. U ovoj je bitki on sam danima i noima, nadajui se kako e i ostati sam. "Drala gaje u svojoj radnoj sobi, je li tako? Gdje je drala i osobnu oglasnu plou, spise i istraivaki materijal." "Kad ga nije nosila sa sobom, da." "Je li ga upotrebljavala za pisanje pisama i dokumenata?" "Vjerujem da jest." "A za epotu?" "esto." "I otiskivala je tekstove s njega, tono?" "Ponekad." "Prije nekih pet - est mjeseci napisala je dokument - nekih osamnaest stranica plus privitak. Neka vrsta prosvjeda protiv zlouporaba - medicinskih ili farmaceutskih; mi mislimo: i jednih i drugih. U privitku je opis jednoga sluaja, vrlo tekog, koji se dogodio ovdje, u Keniji. Je li vam pokazala taj tekst?" "Nije." "A vi ga niste moda proitali? Sami, bez njezina znanja i doputenja?" "Ne." "Onda vi nita ne znate o tome. To nam elite rei?" "Bojim se daje tako." Progutao je to sa alostivim smijekom. 138 "Mi smo se samo pitali imali to veze s velikim zloinom na koji je ona mislila daje naila." "Shvaam." "Pitali smo se i jesu li ThreeBees imali togod s velikim zloinom." "To je uvijek mogue." "Ali nije vam pokazala tekst?" navaljivala je opet Leslev. "Leslev, kako sam vam ve nekoliko puta rekao: ne." Samo to nije dodao: draga gospoo. "Mislite li da su ThreeBees na bilo koji nain bili umijeani?" "Naalost, nita ne znam o tome." Itekako je znao. Bilo je to strano vrijeme. Vrijeme kad se bojao da ju je moda izgubio, kad je njezino mlado lice iz dana u dan postajalo sve tvre, a mlade su joj oi poprimile fanatian pogled. Kad je sjedila, iz noi u no, zgrena za svojim prijenosnim raunalom u svom malom kunom uredu, okruena hrpama papira, meusobno povezanih kao kod odvjetnikih dosjea. Vrijeme kad je jela a da nije opaala to jede, kad se vraala svom poslu ak se i ne pozdravljajui s Justinom; vrijeme kad su srameljivi seljani dolazili iz provincije i neujno se pojavljivali na sporednom ulazu kue, dolazei joj u posjet; sjedili bi s njom na verandi, jedui hranu koju bi im Mustafa donio." "Dakle, nikad s vama nije govorila o tom dokumentu?" pitala je opet Leslev, glumei nevjericu. "Ne, ao mije. Nikad." "Ili pred vama - s Arnoldom ili Ghitom, na primjer?" "Posljednjih su nekoliko mjeseci Tessa i Arnold drali Ghitu malo podalje od svega, za njezino vlastito dobro. to se mene tie, imam dojam kako zapravo nisu imali dovoljno povjerenja u mene. Drali su da bih ja, ako bih upao u sukob interesa, imao na umu kako prvenstvenu vjernost dugujem Kruni." "Jesu li bili u pravu?" Nikad, nikad - misli on. No pazio je da u izgovorenu odgovoru bude dovoljno dvoznanosti to je oekuju od njega: "Budui da mi nije poznat sadraj dokumenta o kojemu govorite, bojim se da ne mogu odgovoriti na vae pitanje." "Ali taj je dokument otisnut s njenog prijenosnog raunala , je li tako? To je osamnaest stranica, ak i ako vam to nije htjela pokazati." "Mogue. Moglo se otisnuti i s Blumova raunala. Ili kod prijateljice." "Onda gdje je sad? Raunalo? U ovom trenutku?" 139 Ni traga. Woodrow bi mogao uiti od njega. Tijelo mu nita nije govorilo, u glasu nije bilo drhtaja, stanka za udisaj nije bila pretjerano duga. "Uzalud sam traio Tessino prijenosno raunalo u popisu njezinih stvari to ga je sastavila i predala mi kenijska policija. Naalost, nije ga bilo, kao ni mnogih drugih stvari." "U Lokiju je nitko nije vidio s raunalom," ree Leslev. "Ali mislim da nisu pregledavali njezinu osobnu prtljagu." "Nitko je u "Oazi" nije vidio s raunalom. Je li ga nosila kad ste je vozili u zranu luku?" "Ponijela je naprtnjau to ju je uvijek nosila na teren. I to je nestalo. Imala je i prekononu torbu, u kojoj je raunalo takoer moglo stati. Katkad bi ga tamo stavila. U Keniji samim enama nije pametno u javnosti pokazivati skupe elektronike naprave." "Opet, ona nije bila sama," podsjeti ga Rob. Nakon toga slijedila je duga utnja, tako duga daje ve postalo napeto tko e je prekinuti. "Justine," progovori napokon Leslev. "Kad ste s Woodrowom posjetili svoju kuu prolog utorka ujutro, to ste ponijeli sa sobom?" Justin se pretvarao da u glavi sastavlja popis. "Ah... obiteljske spise... privatnu korespondenciju koja se tie Tessine obiteljske zaklade... nekoliko koulja, arape, gae...

crno odijelo za pogreb... pokoju sitnicu sentimentalne vrijednosti... nekoliko kravata." "Nita drugo?" "Trenutano mi nita ne pada na pamet. Ne." "A neto to vam ne pada na pamet?" pita Rob. Justin se umorno smjeka, ali nita ne govori. "Razgovarali smo s Mustafom," kae Leslev. "Pitali smo ga: Mustafa, gdje je laptop gospoe Tesse? Govorio je proturjene stvari. U jednom trenutku gaje ponijela sa sobom. U sljedeem nije. Nakon toga: novinari su ga ukrali. Tko ga sigurno nije uzeo - to ste vi. Mislili smo da vas on moda pokriva, no ne radi to osobito uspjeno." "Bojim se da to tako ispadne kad prejako pritiete poslugu." "Nismo ga pritiskali!" podvikne Leslev; napokon se i ona naljutila. "Bili smo vrlo blagi i ljubazni s njim. Pitali smo ga o oglasnoj ploi. Zato je puna rupa i pribadaa, ali nema nijedne poruke? On je to sredio, kae. Sredio je to sam, bez iije pomoi. 140 Ne zna itati engleski, nije mu doputeno-dirati njezine stvari niti ita u radnoj sobi, ali on je sam od sebe poistio oglasnu plou! Sto je uinio s papiriima, pitali smo ga. Spalio ih je, kae. Tko mu je rekao da ih spali? Nitko. Tko mu je rekao da poisti oglasnu plou? Nitko. A najmanje gospodin Justin. Mi mislimo da vas je pokrivao, ne ba vjeto. Smatramo da ste vi pokupili papirie, a ne Mustafa. Mislimo da vas pokriva i za prijenosno raunalo." Justin se jo jednom vratio u ono stanje umjetne oputenosti i mira to je ujedno prokletstvo i vrlina njegova zanimanja. "Bojim se da niste uzeli u obzir nae kulturne razlike, Leslev. Vjerojatnije objanjenje je da je Tessa ponijela raunalo sa sobom na Tur kanu." "Ponijela je i papirie s oglasne ploe? Ne bih ba rekla, Ju-stine. Jeste li uzeli i diskete prilikom posjeta svojoj kui?" Ovdje je za trenutak - ali zaista samo na trenutak - Justin spustio svoj gard. Jer dok jedna polovica njega estoko porie sve, ba sve - druga eli doi do odgovora jednako udno kao to to ele njegovi ispitivai. "Nisam, ali priznajem da sam ih traio. Na njima je bio vei dio njezine pravne prepiske. Imala je obiaj slati poruke elektronikom potom svom odvjetniku, o mnogim pitanjima." "A niste nali diskete?" "Uvijek su joj bile na stolu," pobuni se Justin, sada u arkoj elji da svoj problem podijeli s nekim. "Drala ih je u zgodnoj lakiranoj drvenoj kutiji to joj je za proli Boi poklonio taj isti odvjetnik. Osim to joj je odvjetnik, on joj je i brati i blizak, stari prijatelj. Na kutiji je bio natpis ispisan kineskim znakovima. Tessa je dovela jednu kinesku humanitarku da joj to prevede. Na Tessin ushit, bila je to nekakva tirada protiv prezira dostojnih Zapadnjaka. Mogu samo pretpostaviti da je tamo gdje i prijenosno raunalo. Moda je i diskete ponijela sa sobom u Loki." "Zato bi to uinila?" sumnjiavo e Leslev. "Ja sam, naalost, informatiki nepismen. Trebao bih biti pismen, ali nisam. Policijski popis stvari takoer ne spominje diskete," dodaje on, oekujui pomo od njih. Rob se nastavi na to. "to god daje na disketama, vjerojatno je i na tvrdom disku raunala," izjavi on. "Osim u sluaju da je sve presnimila na diskete, a zatim obrisala tvrdi disk. No zato bi to itko uinio?" "Tessa je imala visoko razvijen osjeaj za sigurnost, kako sam vam ve rekao." 141 Slijedila je jo jedna zamiljena utnja?* "Onda, gdje su sad njezini papiri?" grubo upita Rob. "Na putu u London." "Diplomatskom potom?" "Kojim god putem ja poelim. Ministarstvo vanjskih poslova mi ide na ruku koliko je god mogue." Moda je ovaj odjek Woodrowljeva izvrdavanja nagnao Leslev na rub stolca, do ispada nehinjena ogorenja. "Justine!" "Da, Leslev." "Tessa je istraivala. Tono? Zaboravite diskete! Zaboravite la ptop\ Gdje su njezini papiri -svi papiri? Gdje se/iziki nalaze u ovom trenutkul?" odluno zatrai Leslev. "I gdje su poruke samoj sebi s njezine oglasne ploe?" Prikazujui im opet svoje umjetno, paljivo razraeno lice, namrtio se snoljivo i strpljivo. Kao, jest daje ona nerazborita, ali on e dati sve od sebe kako bi je razvedrio. "Meu mojim stvarima, nema sumnje. Ako me pitate u kojem tono kovegu, moda bih se malo zbunio." Leslev prieka dok joj se disanje smirilo. "eljeli bismo da nam otvorite s vu svoju prtljagu. Molim vas. Htjeli bismo da nas odmah povedete dolje i pokaete nam sve to ste pokupili iz svoje kue u utorak ujutro." Ustala je. Rob isto; postavio se blizu vrata, kako bi bio spreman. Samo je Justin ostao sjediti. "Bojim se da to nije mogue," rekao je spokojno. "Zato ne?" otro upita Leslev.

"Iz istih razloga iz kojih sam uope uzeo te papire. Oni su osobni i privatni. Ne kanim ih dati vama na pregled - niti ikome drugom - prije nego ih sam paljivo prouim." Leslev pocrveni. "Da smo u Engleskoj, Justine, dala bih vas uhititi tako brzo da ne biste ni shvatili to vas je snalo!" "Ali nismo u Engleskoj, naalost. Nemate uhidbeni nalog, nemate nalog za premetainu. Zapravo, koliko ja znam, u ovoj zemlji nemate nikakve slubene istrane ovlasti." Leslev gaje ignorirala. "Da smo u Engleskoj, dobila bih nalog za premetainu ove kue od podruma do krova! Uzela bih svaku sitnicu, svaki list papira i disketu to ste ih pokupili iz Tessine radne sobe. I raunalo! Sve bih proeljala svilom za zube." "Ali, Leslev... Pa ve ste pretresli moju kuu," blago se pobuni Justin, sjedei i dalje na svom mjestu. "Mislim da se naem domainu Woodrowu ne bi svidjelo da kopate i po njegovim stvarima. Ja vam pak nikako ne mogu dopustiti da meni uinite to ste Arnoldu uinili bez pitanja." Leslev se mrti, porumenjela lica, kao ena kojoj je nanesena nepravda. Rob je blijed kao krpa i s enjom promatra svoje stisnute ake. "Vidjet emo sutra to emo s tim!" ree zlokobno prije odlaska. No to sutra nikad nije dolo. Unato svim njezinim estokim rijeima. Cijelu no i jutro Justin je prosjedio na rubu postelje, ekajui da se Rob i Leslev vrate kako su zaprijetili, oboruani nalozima za premetainu, uhidbenim nalozima i svim moguim ostalim nalozima, s odredom kenijskih Plavih momaka da za njih obave prljaviji dio posla. Besplodno razmatra mogunosti, razliita skrovita to ih ve danima premee u glavi. Razmilja poput ratnog zarobljenika, razmatrajui podove, zidove, stropove: gdje? Kuje planove za vrbovanje Glorije, pa odustaje od njih. Kuje nove, u kojima trai pomo od Mustafe i Glorijina kunoga sluge. Opet nove, u kojima e Ghita suraivati. No jedina vijest o njegovim ispitivaima stie u obliku Mildrenova telefonskog poziva; kae kako su policajce po potrebi slube poslali nekamo drugamo; ne, nema jo vijesti o Arnoldu. Kad je dolo vrijeme za Tes-sin pogreb, policajci su i dalje potrebniji negdje drugdje - ili se tako barem ini Justinu dok tu i tamo pogledava po alobnicima, brojei prijatelje koji nisu doli. Zrakoplov bijae uao u zemlju vjenoga praskozorja. S druge strane kabinskoga prozora val za valom ledenoga mora valjao se prema bezbojnu beskraju. Svuda oko njega u bijelo umotani putnici spavahu u nestvarnim poloajima mrtvaca. Jedna je uzdigla ruku visoko iznad glave, kao da su je ustrijelili dok je nekome mahala na pozdrav. Drugome su pak usta razjapljena u nijemu kriku, a mrtva mu ruka preko srca. Uspravan, osamljen, Justin vrati pogled prozoru. Lice mu pluta u njemu pokraj Tessina lica, poput krinki ljudi to ih je nekad poznavao. 143 DEVETO POGLAVLJE "Vraki je strano!" vikne proelav lik u debelom smeem kaputu, oslobodivi Justina od kolica za prtljagu i zaslijepivi ga medvjeim zagrljajem. "Potpuno idiotski, do vraga, nepoteno, uasno! Prvo Garth, a sad Tess." "Hvala ti, Ham," ree Justin, uzvraajui zagrljaj kako najbolje zna i umije, uzevi u obzir da su mu ruke prilijepljene uz bokove. "Hvala ti i to si se pojavio u ovo neljudsko doba dana. Ne, ja u to nositi; hvala ti. Ti uzmi koveg." "Bio bih doao i na pogreb da si mi dopustio! Boe, Justine!" "Bolje je to si ostao ovdje; netko je morao uvati kuu," odgovori blago Justin. "Nije ti tanko to odijelo? Padaju sjekire, bojim se; i to nakon sunane Afrike." Arthur Luigi Hammond je jedini partner odvjetnike tvrtke "Hammond & Manzini" iz Londona i Torina. Hamov je otac studirao s Tessinim ocem na pravnom fakultetu u Oxfordu i poslije u Milanu. Na istom vjenanju u visokoj crkvi u Torinu oenili su dvije sestre, Talijanke plemkinje, obje glasovite ljepotice. Gotovo u isto vrijeme kad je jedna sestra rodila Tessu, druga je donijela na svijet Hama. Djeca su, rastui, provodila ljetne praznike, na zimskim su praznicima zajedno skijali u Cortini d"Ampezzo. Kao defacto brat i sestra, zajedno su diplomirali pravo: Ham kao vrstan ragbija i trei u narataju (do ega je tekom mukom doao), a Tessa kao najbolja diplomandica. Nakon smrti Tessi-nih roditelja Ham je igrao i ulogu mudroga strica, zduno upravljajui njezinom obiteljskom zaklado m. Njezin je novac ulagao nevjerojatno mudro, sa svim autoritetom svoje prerano oe144 lavjele glave; potiskivao je velikodune porive svoje sestrine, zaboravljajui istodobno ispostaviti joj raun za svoje usluge. Bio je velik, ruiast i sjajan, blistavih oiju i mekih obraza koji su se mrtili ili smijeili na svaki unutarnji lahor. Kad Ham igra remi, znala je govoriti Tessa, vidi mu karte prije njega, ve po irini smijeka dok uzima karte. "Zato to ne baci straga?" zagrmi Ham dok su se ukrcavali u njegov maleni auto. "Dobro, kako hoe; onda stavi na pod. to to ima unutra? Heroin?" "Kokain," odgovori Justin, diskretno se obazrijevi po redovima smrznutih automobila. Na useljenikom alteru dvije su im ene samo kimnule neka prou, s upravo sumnjivom ravnodunou. U prostoriji za primanje prtljage dvojica mukaraca sivih lica, u odijelima, s identifikacijskim oznakama, gledali su svakoga, samo ne Justina. Tri auta nie od Hamova, mukarac i ena sjede glavom uz glavu na prednjim sjedalima/orda, prouavajui cestovnu kartu. U civiliziranoj se zemlji nikad ne zna, gospodo, rado je govorio izmodeni instruktor

na sigurnosnom teaju. Najsigurnije je pretpostaviti da su uvijek s tobom. "Sve spremno?" upita Ham srameljivo, zakapajui sigurnosni pojas. Engleska je lijepa. Niske, poloene zrake jutarnjega sunca miluju smrznutu, uzoranu zemlju Sussexa. Ham je vozio kao uvijek: osamdeset kilometara na sat gdje je doputeno sto, deset metara iza brekue velike ispune cijevi najbliega dostupnoga tegljaa. "Meg ti alje poljubac," izvijesti ga mrko, mislei na svoju enu, trudnu do zuba. "Cmizdrila je cijeli tjedan. I ja sam. I sad bih, da dobro ne pazim." "Zao mi je, Ham," ree jednostavno Justin, prihvativi bez gorine injenicu daje Ham jedan od onih alobnika koji oekuju da ih tjee svjei udovci i udovice. "Samo bih volio da pronau toga tipa; samo to," bubne on nekoliko minuta nakon toga. "A kad zavre s njim, mogli bi baciti u Temzu i one gadove s Fleet Streeta." Vozili su se neko vrijeme opet u tiini. Ham je mrko gledao u smrdljivi teglja ispred njih, a Justin zbunjeno promatrao stranu zemlju to je predstavlja u inozemstvu pola svog ivota. Ford ih je pretekao, a zamijenio gaje motociklist, od glave do pete odjeven u crnu kou. U civiliziranoj zemlji nikad se ne zna. "Bogat si, usput reeno," izbaci Ham kad su prve kue predgraa zamijenile otvoreno polje. "Nisi ni prije bio siromah, ali sad si doista lova. Ima batinu njezinog oca, majke, zakladu - sve se 145 lijepo slae jedno s drugim. Uz to si jedini izvritelj oporuke njezine karitativne zaklade. Rekla je kako e ti znati to e s tim." "Kad je to rekla?" "Mjesec prije nego je izgubila dijete. Htjela je da sve bude kako treba, za najgori sluaj. K vragu, to sam mogao uiniti, za Boga miloga!?" raesti se malko on, pogreno pomislivi kako je Justinova utnja bila prijekor. "Ona je bila moja klijentica, a ja njezin odvjetnik. to sam mogao? Odgovoriti je od toga? Nazvati te?" Gledajui u vanjski retrovizor, Justin proizvede nekoliko prikladnih utjenih umova. "A drugi izvritelj cijele oporuke je Blum." Ham bijesno doda tumaenje: "Izvritelj kao izvritelj kazne." Prazne prostorije tvrtke "Hammond & Manzini" nalaze se u ograenoj slijepoj ulici zvanoj Elvjev trg, na dvama oronulim gornjim katovima, sa zidovima iznutra obloenim drvenim ploama na kojima vise poluraspadnute slike davno preminulih odlinika. Za dva e sata bilingvalni slubenici poeti mrmljati u telefonske slualice dok se Hamove dame u puloveriima hvataju ukotac s modernom tehnologijom. No u sedam ujutro Elvjev trg bijae pust, izuzmemo li desetak automobila parkiranih du plonika i uto svjetlo to gori u kripti kapele svete Eteldrede. Trpei pod teretom Justinove prtljage, dvojica se mukaraca uspee na drugi kat do Hamova ureda, a onda na trei, gdje je smjeten njegov samostanski skroman tavanski stan. U maloj kuhinji-dnevnoj sobi-blagovaonici visjela je slika vitkijega Hama kako postie nogometni zgoditak, na oduevljenje mnogih studenata gledatelja. U Hamovoj maloj spavaoj sobi, gdje se Justin trebao presvui, Ham i njegova mladenka Meg reu trokatnu svadbenu tortu uz zvuke fanfara talijanskih trubaa u tajicama. U maloj kupaonici, gdje se Justin tuirao, visjela je naivna uljena slika Hamova djedovskoga doma u najhladnijem kutku Northumbrije; to je podrijetlo odgovorno za Hamovu neimatinu. "Prokleti je krov odletio do kraja sa sjevernoga krila zgrade!" ponosno se prodere kroz kuhinjski zid dok je razbijao jaja i lupao tavama. "Vjetar je sve odnio: dimnjak, crjepove, vjetrokaz, uru - sve je otilo k vragu! Meg je bila kod Roseanne, hvala Bogu. Daje bila u povrtnjaku, moglo se sve to sruiti na nju." Justin odvrne slavinu za toplu vodu i opee ruku. "To ju je sigurno uznemirilo," ree glasno, prikladno suosjeajno, dodajui hladnu vodu. "Poslala mije izvanrednu knjigu za Boi," viknu opet Ham, 146 nadglasavajui cvranje slanine na Svi. "Ne Meg. Tess. Je li ti je uope pokazala? Knjiicu to mi je poslala? Za Boi?" "Ne, Ham. Ne bih rekao," odgovori Justin, u tri] ava j ui u kosu sapun umjesto ampona, kojega nije bilo. "Neki mistini Indijac. Rahmi Whoosit. Poznato? Odmah u se sjetiti i ostaloga." "Ne, ne znam." "Sve neto o tome kako trebamo voljeti jedni druge bez vezivanja. Uinilo mi se prilino visokim zahtjevom." Zaslijepljen sapunicom, Justin zastenje suosjeajno, kako i treba. "Sloboda, ljubav i djelovanje - eto, to je naslov. to li samo oekuje da ponem sa slobodom, ljubavlju i djelovanjem? Ja sam oenjen, do vraga! Uskoro u imati i dijete. Uz to sam i vraji Rimljanin. Tess je takoer bila Rimljanka, dok se nije sredila. Bila je vraiak." "Valjda ti je htjela zahvaliti za sve to to si se natrao zbog nje," nabaci Justin, uhvativi svoj trenutak, pazei ipak da se ne izgubi oputeni ton njihova razgovora. Privremeni prekid veze kroz zid. Jo malo cvranja, gadne psovke, vonj spaljene hrane. "Kako sam se ja to natrao?" upita sumnjiavo Ham kroz zid. "Koliko je meni poznato, ti ne bi trebao znati nita o tom tranju. To je tranje bilo strano povjerljivo, kako mije Tess

rekla. "Paljivo uvati od svakog Justina." Lijeniko upozorenje. To mije ponavljala u svakoj e-poti." Justin je pronaao runik, no od trljanja su ga oi samo jo jae zapekle. "Nisam znao, Ham. Nego sam nekako dokuio," tumai on kroz zid, i dalje istim oputenim tonom. "to si trebao uiniti za nju? Dii Parlament u zrak? Otrovati gradski vodovod?" Bez odgovora. Ham se zaokupio pripremanjem doruka. Justin dohvati i odjene isto rublje. "uj, nemoj mi rei da te nagovorila raznositi subverzivne letke o dugovima Treega svijeta." "Radilo se o dokumentima nekih tvrtki," zauje Hamov glas kroz novu provalu lupanja loncima i tavama. "Hoe dva jaja ili jedno? To je od naih kokoi." "Jedno je dosta, hvala. Kakvi su to bili dokumenti?" "Svake vrste, sve to je nju zanimalo. Upravo kad bih se lijepo usalio i ulijenio: paf! Dola bi mi na raunalo njezina poruka o ovoj ili onoj tvrtki." Nastavak lupanja posuem skrene Hamove misli na drugu stranu. "Varala je na tenisu, jesi li znao? U Torinu. O, da! Mala zlokica i ja igrali smo u paru na nekom 147 djejem turniru; igralo se na ispadanje. Lagala je drsko za cijelog mea. Svaka loptica na crtu: aut. Ma to: mogla je biti i metar unutra, nije ju bilo briga. Aut! "Ja sam Talijanka, pa mije doputeno." "Ma vraga si Talijanka! Engleskinja si od glave do pete, ba kao i ja!" Sam Bog zna to bih uinio da smo na kraju pobijedili. Vratio bih pehar, valjda. Ne, ne bih. Ubila bi me. O, Boe! Oprosti, Justine. Oprosti!" Justin ue u dnevnu sobu kako bi zauzeo svoje mjesto ispred masne hrpe slanine, jaja, kobasica, prenoga kruha i rajica. Ham je stajao s rukom na ustima, skamenjen svojim zaista nesretnim izborom metafore. "Kakve su to tvrtke, Ham? Nemoj me tako gledati. Prisjest e mi doruak." "Vlasnitvo," ree Ham kroz prste, sjedajui za mali stol. "U cijeloj se stvari radilo o vlasnitvu. Tko je vlasnik nekakvih bezveznih malih tvrtki na otoku Manu. Je li je itko jo zvao Tess, zna li?" upita on, jo zbunjen. "Osim mene?" "Ne kad bih ja uo. A ni ona. Ti si imao ekskluzivno autorsko pravo na Tess." "Strano sam je volio, zna." "I ona tebe. Kakve su bile te tvrtke?" "Intelektualno vlasnitvo. Nikad nisam imao nita s njom, pazi. Prebliski smo, kao brat i sestra." "Ako te zanima, isto vrijedi i za nju i Bluma." "Je li to slubeno?" "Nije ju ni ubio. Nita vie nego ti ili ja." "Sigurno?" "Sigurno." Ham se razvedri. "Meg nije bila uvjerena. Nije znala Tess onako dobro kao ja - shvaa. Bila je neto posebno. to se nee ponoviti. "Tess je imala kompie," rek ao sam Meg. "Prijatelje. Demon seksa u to ne ulazi." Ispriat u joj to si mi rekao. To e je razvedriti. Sve to sranje u novinama. Sve se to odraava na mene." "Pa, gdje su te tvrtke bile registrirane? Kako su se zvale? Sjea li se?" "Naravno da se sjeam. I ne mogu drukije, kad me Tess svaki drugi dan gnjavila s tim." Ham je toio aj, drei ajnik objema rukama -jednom za ruku, drugom je drao poklopac da se ne otvori; gunao je. Za-vrivi operaciju, sjedne, jo drei ruku na ajniku, zatim spusti glavu kao da e navaliti. "U redu," pone grubo. "Reci mi: u kojoj djelatnosti e nai 148 najtajnovitije, najdvolinije, najlaljivijef najpokvarenije poslov-njake?" "U obrani," neuvjerljivo odgovori Justin. "Krivo! U farmaceutskoj industriji. Tue obranu za tri koplja. Imam ga! Znao sam da e doi. Lorpharma i Pharmabeer." "Tko?" "Da, bilo je neto s nekakvim lijekom. Lorpharma je otkrila molekulu, a Pharmabeer ima vlasnitvo nad procesom. Znao sam da u se sjetiti. Kako im samo padaju na pamet takva imena? Sam Bog zna." "Procesom ega?" "Proizvodnim, budalo! Za proizvodnju te molekule." "Koje molekule?" "Bog zna. Isto kao zakon, samo gore. Rijei koje nikad prije nisam vidio i nadam se da i neu." Nakon doruka sili su kat nie, u ured, te tamo stavili gledsto-nicu u Hamov trezor, pokraj ureda. vrsto stisnutih usta radi diskrecije, pogleda podignuta k nebu, Ham je izabrao kombinaciju i povukao elina vrata kako bi Justin mogao sam ui. S ulaza je vidio kako Justin polae torbu na pod, blizu hrpe starih konih kutija s natpisom s torinskom adresom tvrtke na poklopcu. "To je bio tek poetak, pazi," upozori ga mrano Ham, hinei uvrijeenost. "Predjelo prije prave stvari. Nakon toga, trebala je imena svih poduzea u vlasnitvu tvrtke "Karei Vita Hudson" iz Vancouvera, Seattlea i Basela i svakoga grada za koji si ikad uo - od Oshkosha

do East Pinnera. I "kako stvari stoje glede esto objavljivanih glasina o izravno predstojeoj propasti plemenite drevne kue Balls, Birmingham & Bumfluff ili kako se ve zovu, inae poznati kao ThreeBees, iji je doivotni predsjednik i gospodar svemira izvjesni Kenneth K. Curtiss, vitez." Je li mi postavljala jo neka pitanja i zadatke, pita se ti. Jest, itekako! Rekao sam joj neka si to skine s Mree, ali mi je odgovorila daje tim stvarima zabranjen javni pristup. Kazao sam joj: "Tess, stara moja, za ime Boje, za to e mi trebati tjedni. Ma mjeseci!" Je lije bilo briga? Vraga! Pa bila je to Tess! Ja bih skoio iz balona bez padobrana da mi je rekla." "I rezultat je bio?" Ham je ve blistao od nevina ponosa. "KVH Vancouver i Ba -sel ima u vlasnitvu pedeset jedan posto piljivih biotehnolokih tvrtki s otoka Mana - Lor-togod i Pharma-blatru. ThreeBees Nairobi jedini imaju pravo uvoza i distribucije reene molekule i svih njezinih derivata u cijeloj Africi. 149 "Ti si nevjerojatan, Ham!" M* "Vlasnici i Lorpharme i Pharmabeera su ista trolana banda. Ili su bili, dok nisu prodali svojih pedeset jedan posto. Jedan frajer, dvije enske. Tip se zove Lorbeer. enske su obje doktorice. Adresa: nekakav vicarski patuljak koji ivi u potanskom sanduiu u Lihtentajnu." "Imena?" "Neka Lara. Imam u biljekama. Da - Lara Emrich!" "A druga?" "Zaboravio sam. Ne, nisam. Kovacs je prezime. Ime ne znam. E, u Laru sam se zaljubio. To mije bila najdraa pjesma. I Tes-sina, u stare dobre dane./" Naravna stanka dok Ham ispue nos; Justin je ekao. "Pa to si uinio s tim povjerljivim podatcima kad si doao do njih?" obazrivo upita Justin. "Nazvao sam je u Nairobi i sve joj proitao preko telefona. Bila je oduevljena. Nazvala me junakom..." Ham se prekine, uzbunjen izrazom Justinova lica. "Nije razgovarala s vaeg telefona, budalo, nego od nekog kompia u provinciji. "Mora otii u telefonsku govornicu, Ham. Odmah me nazovi na broj koji u ti rei. Ima olovku?" Mala voli efovati; uvijek je bila takva. Ali bila je strano oprezna s telefonom. ak malo paranoina. Opet, neki paranoici imaju stvarne neprijatelje, je 1" tako?" "Tessa je imala," sloi se Justin. Ham ga udno pogleda; to je dulje trajao, pogled postajao udniji. "Ne misli valjda da se to dogodilo?" upita Ham u pola glasa. "Na koji nain?" "Daje Tess pala rtvom svojih farmaceutskih prijatelja?" "Moglo bi biti." "Hou rei... Boe dragi! Stari, ne misli valjda da su joj oni zaepili usta? Zauvijek? Opet, nisu ba uzor - izviai..." "Ja sam siguran da su oni svi revni ovjekoljupci, Ham. Svi do jednog - do zadnjeg milijunaa meu njima." Slijedila je vrlo duga tiina, koju prekine Ham. "Majko Boja! O! Dobro. Treba tiho raditi, ha?" "Ba tako." "Uvalio sam je u govna tim telefonskim pozivom." "Nisi, Ham. Zbog nje si slomio ruku i nogu. Ona te voljela." "Dobro. Isuse! Mogu li ikako pomoi?" "Moe. Nai mi kutiju! Dobro bi mi dola jaka smea kartonska kutija. Ima li tako neto?" Sretan to moe pomoi nekom sitnicom, Ham odjuri. Nakon 150 puno psovki, vrati se s plastinim plaiftijem za ocjeivanje posua. unuvi pokraj gledstonice, Justin otvori bravice, otpusti kone remene pa, prijeei Hamu pogled leima, izbaci sadraj torbe na pladanj. "Sad mi, molim te, daj snop najglupljih, najdosadnijih dosjea koje ima o Manzinijevu imanju. Stare brojeve. Dokumente koje dri, ali nikad ne ita. Donesi dovoljno da napunim torbu." Ham mu donese dosjee: ba tako stare kako je Justin elio, s magareim uima. Pomogne mu utrpati ih u torbu. Promatrao ga je kako opet zatvara, zakapa i zakljuava torbu. Zatim ga je s prozora opet gledao kako koraa slijepom uliicom s torbom u ruci, kako bi uhvatio taksi. "Majko Boja sveta!" uzdahne on, iskreno se obraajui Blaenoj Djevici Mariji. "Dobro jutro, gospodine Quayle. Moete li mi dodati torbu, gospodine? Mora proi kroz rendgen. Oprostite, to su novi propisi. Nije bilo tako u nae vrijeme, je li tako? Jo manje u doba naih oeva. Hvala, gospodine. Evo, izvolite kartu; na prvoj palubi, vanjska, sunana strana, kako se kae." Pa doda puno tiim glasom: "Strano mi je ao, gospodine. Vijest nas je sve jako pogodila." "Dobro jutro, gospodine! Lijepo je to ste opet s nama." Tiim glasom: "Moja najdublja suut. I od supruge." "Duboko suosjeam s vama, gospodine Quayle," ree jo jedan glas, puui mu pivske pare u

uho. "Gospoica Landsburv kae neka poete ravno k njoj. Dobro doli doma!" No britansko Ministarstvo vanjskih poslova nije vie bilo njegov dom. Oholo predvorje, graeno kako bi utjeralo strah u kosti indijskim knezovima, danas daje dojam tek bijedne nemoi. Portreti prezira dostojnih gusara s vlasuljama vie mu se ne osmjehuju prijateljski ni roaki sa zidova. "Justine, ja sam Alison. Nismo se dosad upoznali. Kakav straan, straan nain da se nekoga upozna. Kako ste?" obrati mu se Alison Landsburv, pojavivi se s promiljenom suzdranou u tri i pol metra visokom ulazu u njezin ured, stisnuvi mu desnu ruku objema svojima prije no to ju je pustila pasti. "Svi smo tako, tako alosni, Justine. Tako smo uasnuti. A vi ste tako hrabri. Doli ste tako brzo ovamo. Moete li stvarno razgovarati? Ne znam kako." "Zanimalo bi me: imate li kakvih vijesti o Arnoldu?" "Arnoldu? A, da - tajanstvenom doktoru Blumu. Ni glasa, 151 naalost. Moramo se bojati najgoreg," ree ona, ne otkrivajui to je za nju to "najgore". "Opet, on nije britanski podanik, zar ne?" upita ona, ve se razvedrivi. "Moramo pustiti dobrim Belgijancima neka skrbe za svoje ljude." Ured joj je bio visok dva kata, s gipsanim cvjetnim vijencima i crnim radijatorima iz vremena Drugoga svjetskog rata te balkonom koji je gledao na ograene vrtove. Bila su dva naslonjaa; Alison Landsburv je drala vestu preko naslona svojeg mjesta, kako posjetitelj zabunom ne bi sjeo na njega. Kava u termosici, tako da ne treba radi toga prekidati sastanak. Zrak u prostoriji bijae zagonetno zaguljiv, kao da su je druga tijela tek napustila. etiri godine ministrica* u Bruxellesu, tri godine savjetnica za obranu u Washingtonu, ponavljao je Justin gradivo o svojoj sugovornici. Sljedee tri godine provela je u Londonu kao lanica Zajednikog izvjetajnog odbora. Prije est mjeseci imenovana je eficom kadrovskih poslova. Naa jedina zabiljeena komunikacija: jedno pismo kojim mi predlae neka svojoj supruzi potkreem krila - zanemario. Jedna telefaks-poruka kojom mi zapovijeda neka ne posjeujem vlastitu kuu - prekasno. Pitao se kakav li je Alisonin dom; u mislima joj dodijeli stan u kui od crvenih opeka iz robne kue "Harrods," zgodno za partije brida vikendom. Kotunjava pedesetestogodinjakinja nosi crninu, zbogTesse. Na srednjaku lijeve ruke nosi muki peatnjak. Justin pretpostavi kako je oev. Fotografija na zidu prikazuje ju kako vozi blizu Moor Parka. Druga - ne ba dobar izbor, prema Justinovu miljenju - kako se rukuje s Helmutom Kohlom. Uskoro ti dolazi kruna karijere: plemstvo bit e Dame Alison. "Cijelo jutro razmiljam o stvarima koje vam neu rei," poe ona, ugodivi glas za stranji dio prostorije, kako bije mogli uti i zakanjeli sluatelji. "I o svim stvarima o kojima se jednostavno ne smijemo jo sloiti. Neu vas pitati kako zamiljate svoju budunost. Niti u vam kazati kako je mi vidimo. Svi smo previe uzrujani," zavri ona, sa zadovoljstvom uiteljice na koncu dobra predavanja. "Usput, ja sam vam kao pita od jabuka - jednaka gdje god me razreete. Nemojte, dakle, od mene oekivati slojevitost." Postavila je na stol pred sobom prijenosno raunalo, koje je izgledalo kao Tessino. Govorei, ubadala je zaslon sivim tapiem povezanim icom sa strojem; pomagalom umjesto mia. "Ima * Diplomatski stupanj (opunomoenog) ministra je najvii ispod veleposlanikoga. 152 ipak stvari koje vam moram rei, pa u to odmah uinit i." Ubod. "Ah! Prvo, bolovanje neograniena trajanja. Neograniena, jer e njegovo trajanje, oito, ovisiti o lijenikom miljenju. Bolovanje zato to ste u oku, bez obzira jeste li toga svjesni ili ne." Tako dakle. Ubod. "Mi vam moemo dati psiholoku pomo; naalost, u tome imamo dosta iskustva." Tuan osmijeh, jo jedan ubod. "Doktorica Shand. Emily, moja tajnica, dat e vam koordinate doktorice Shand. Pregled vam je provizorno ugovoren za sutra u jedanaest, no moete to promijeniti ako trebate. Harlevjeva ulica - a gdje bi drugdje bila? Ne smeta vam to je ena?" "Ni najmanje," ljubazno odgovori Justin. "Gdje ste se smjestili?" "U naoj kui. U Chelseaju. To je moja kua; to jest, bit e." Ona se namrti. "Ali ta kua ne pripada vaoj obitelji?" "Pripada Tessinoj." "Ah! No va otac ima kuu u Ulici lorda Northa. Lijepa kua, koliko se sjeam." "Prodao ju je prije smrti." "Kanite li ostati u Chelseaju?" "Za sada." "Onda treba dati Emilv koordinate te kue." Povratak zaslonu. ita li s njega ili se skriva u njemu? "Doktorica Shand nije za jednu no; k njoj se ide vie puta. Savjetuje pojedince i skupine. Potie interakciju meu pacijentima sa slinim problemima. Dakako, kada to sigurnosni obziri doputaju." Ubod. "Ako biste pak eljeli sveenika, umjesto nje ili uz nju, imamo prestavnike svih denominacija koji su sigurnosno provjereni; samo recite. Mi ovdje drimo: treba sve pokuati, samo neka je sigurno. Ako vam doktorica Shand ne bude odgovarala, vratite se k nama, pa emo potraiti nekoga tko e vam bolje odgovarati."

Moda mi moete ponuditi i akupunkturu, pomisli Justin. No drugi dio njegova mozga pitao se zato mu ona nudi sigurnosno provjerene ispovjednike kad on nema nikakvih tajni koje bi ispovijedao. "Ah! Sad, treba li vam utoite, Justine?" Ubod. "Molim?" "Spokojnu kuu." S naglaskom na spokojnu, kao u izrazu uta kua. "To je kua daleko od svih i svega, gdje se moete skloniti dok se cijela halabuka ne stia. Gdje vas nitko ne poznaje; gdje moete vratiti svoju ravnoteu, ii u duge etnje prir odom, pojavljivati se u Londonu kad vas ustrebamo ili vi ustrebate nas, 153 vratiti se natrag. To je ponuda, i to dobra. Nije posve besplatna u vaem sluaju, ali Vlada Njezina velianstva plaa vei dio. A da razgovarate s doktoricom Shand o toj mogunosti?" "Ako vi tako kaete." "Kaem." Ubod. "Pretrpjeli ste strahovito javno ponienje. Kako je to na vas utjecalo, prema vaem miljenju?" "Zapravo i nisam ba puno boravio u javnosti. Vi ste me sakrili - sjeate se?" "Svejedno ste patili od toga. Nitko ne voli biti prikazan kao prevareni mu, nitko ne voli da se tisak bavi njegovim spolnim ivotom. Kako bilo da bilo, vi nas ne mrzite. Niste gnjevni, puni gorine niti se osjeate zgaenim. Ne vrebate prigodu za osvetu. Preivljavate. Dakako! Vi ste stari diplomat." Ne znajui je li to pitanje, prigovor ili samo definicija izdrljivosti, Justin odlui tu izjavu jednostavno odutjeti, usredoto-ivi se umjesto toga na uvelu begoniju u loncu smjetenu preblizu radijatoru iz ratnih vremena. "Evo, imam za vas i dopis od raunovodstva. elite li sve to odmah, ili vam je previe?" Premda je to rekla, dala mu je omotnicu. "Ostajete na punoj plai, dakako. Dodatak na suprugu je, bojim se, ukinut s danom kad ste postali udovac. Ima nezgodnih stvari s kojima se morate uhvatiti ukotac, Justine; moje iskustvo govori kako je bolje to uiniti to prije. to se tie uobiajene kompenzacije za povratak u Veliku Britaniju, to e vam biti isplaeno, ali ovisi o vaem buduem odreditu; naravno, i to bez dodatka za suprugu. Dakle, Justine, mislite li daje to dosta?" "Dosta novca?" "Dosta informacija za prvo vrijeme." "Zato? Zar ima jo?" Alison spusti tapi i pogleda ga punom snagom. Prije vie godina, Justin se ohrabrio prigovoriti u jednoj otmjenoj trgovini na Piccadillvju; tada se suoio s takvim istim ledenim upraviteljskim pogledom. "Jo ne, Justine. Koliko je nama poznato, ne. Svi smo na iglama. Za Bluma se jo ne zna, pa e se sve te strane novinske prie nastaviti sve dok se sluaj ne rijei - ovako ili onako. Nego, imate dogovoren objed s Pellegrinom." "Da." "Dakle, on je strano dobar. Bili ste postojani, Justine. Pokazali ste izdrljivost pod pritiskom; to se uoilo. Pretrpjeli ste nevjerojatan pritisak, svakako. Ne samo nakon Tessine smrti, nego i prije. Trebali smo biti vri i vratiti vas oboje kui dok je jo 154 bilo vrijeme. Pretjerana tolerancija izgreda, kad se pogleda unatrag, jednostavno kao linija najmanjeg otpora. Oprostite." Ubod; pregledava zaslon sa sve veim negodovanjem. "Niste davali intervjue novinama, je li tako? Niste uope govorili, za objavljivanje ili neslubeno?" "Razgovarao sam samo s policijom." Na to nije reagirala. "I neete. Nipoto. Nemojte govoriti ak ni "nemam komentara." U vaem stanju, posve je normalno da im spustite slualicu." "To mi uope nee biti teko." Ubod. Stanka. Opet prouavanje zaslona. Prouavanje Justi -na. Povratak pogleda na zaslon. "A nemate nikakve dokumente ili materijale koji pripadaju Ministarstvu? Koji bi bili - kako da kaem - nae intelektualno vlasnitvo? Ve su vas pitali, ali moram vas opet upitati, u sluaju daje neto dolo, ili e doi u budunosti. Je li ita dolo?" "O Tessi?" "Rije je o njezinim izvanbranim aktivnostima." Trebalo joj je vremena prije nego je odredila u emu bi se one mogle sastojati. Dok je to inila, Justin shvati, moda malo kasno, kako je Tessa za Alison bila nekakva strana uvreda, sramota za njihove kole, klasu, spol, zemlju, Slubu; da je, prema tome, Justin nekakav trojanski konj pomou kojega je taj neprijatelj uao u nau tvravu. "Mislila sam na bilo kakve dokumente o istraivanjima kojima se bavila, papire koje je pribavila, legalno ili ilegalno, tijekom svojih istraga, ili kako ih je ve zvala," doda s iskrenim gaenjem. "Ne znam ni to bih trebao traiti," prigovori Justin. "Ne znamo ni mi. Nama je zaista teko razumjeti kako se uope dovela u taj poloaj." Odjednom je gnjev stoje kiptio u njoj poeo izbijati na povrinu. Nije ona to htjela, Justin je o tome bio uvjeren; puno je truda uloila kako bi ga suzbila. No oito joj je na trenutak izmaknuo nadzoru. "To je zbilja neobino, kad se pogleda to je sve izbilo na vidjelo, da se

ikad dopustilo da Tessa postane to stoje bila. Porter je na svoj nain bio izvrstan ef misije, no ne mogu si pomoi: i ja drim kako na njemu takoer lei dobar dio krivnje." "Krivnje za to?" Ona se posve zaustavila i to ga je iznenadilo. Kao daje udarila o odbojnik. Posve se zamrzla, s oima na zaslonu. Drala je svoju iglu od mia spremnu za uporabu, no nije njome nita radila. Poloi je njeno na stol, kao da sputa puku na vojnom pogrebu. 155 "E, da - Porter," dopusti ona, iako JustM nije nita rekao to bi je na to nagnalo. "to se dogodilo s njim?" upita Justin. "Smatram daje zaista izvanredno kako su njih dvoje sve rtvovali za to siroto dijete." "Slaem se. No to su sada rtvovali?" inilo se kako je i ona jednako zaprepatena. Kako ga treba za saveznika, makar i samo za svrhu ogovaranja Portera Cole-ridgea. "Strano je, strano teko u ovom poslu, Justine, znati gdje stati, gdje povui crtu. ovjek arko eli pristupiti svakom ovjeku pojedinano, kao ovjeku, uvaavati posebne okolnosti svakoga od njih." No ako je Justin pomislio kako ona ublaava napad na Portera, gadno se zaribao. Samo je ponovno punila puku. "Ali Porter je - moramo se s tim suoiti - bio na terenu, a mi nismo. Ne moemo nita uiniti ako nas se ne izvjeuje. Nema koristi pitati nas da pokupimo krhotine postjacto ako nismo bili obavijeteni a priori. Je li tako?" "Slaem se." "A ako je Porter ve bio previe u oblacima, previe vezan svojim groznim obiteljskim problemima - to nitko ne osporava - a da bi vidio to mu se dogaa pod nosom - to s Blumom i tako dalje, oprostite - onda se mogao osloniti na Sandvja, koji mu je bio nesumnjivo prvorazredna desna ruka; vrlo vjet, uvijek pri ruci, u svako doba; on mu je u svako doba mogao jasno i glasno rei to se zbiva. Sandy je to i inio. Do besvijesti, ini se. Ali bez uinka. Hou rei, potpuno je jasno da to dijete - oito - sirota djevojica - Rosie ili kako se ve zove - zaokuplja svu njegovu pozornost izvan radnog vremena. A to ba i nije najbolje za jednog visokog povjerenika. Zar ne?" Justin naini blago lice, pokazujui kako suosjea s njezinim dvojbama. "Ne guram nos gdje mu nije mjesto, Justine. Samo pitam. Kako je vaoj eni mogue - kako je bilo mogue - baviti se cijelim nizom aktivnosti o kojima vi niste, kako kaete, znali ba nita? U redu, bila je moderna ena. Svaka ast! Vodila je svoj ivot, imala je svoje veze." Znaajna utnja. "Ne elim rei da ste je trebali obuzdati - to bi bilo mukoovinistiki od mene. Pitam vas kako ste zapravo uspjeli ba nita ne znati o njenim aktivnostima njezinim... njezinom... kako bih to nazvala? Najradije bih rekla: njezinom mijeanju u tue poslove." "Imali smo sporazum," ree Justin. "Naravno da jeste. Ravnopravni i usporedni ivoti. Ali u istoj 156 I f kui, Justine! Zar zaista hoete rei da vam nije govorila nita, pokazivala nita, nije s vama dijelila nital? To mi je vrlo teko vjerovati." "I meni," sloi se Justin. "No eto, to se dogaa kad se gura glavu u pijesak." Ubod. "Dakle, jeste li dijelili s njom raunalo?" "Pitanje je savreno jasno. Jeste li dijelili s Tessom njezino prijenosno raunalo, ili ste imali pristupa njemu na neki drugi nain? Vi to moda i ne znate , no ona je Ministarstvu vanjskih poslova poslala neke vrlo estoke dokumente. A i drugima. Teko je optuila neke ljude. Optuila ih je za grozne stvari. Izazivala je nevolje, potencijalno vrlo tetne." "Potencijalno tetne za koga, zapravo, Alison?" upita Justin, blago pokuavajui iz nje izvui bilo kakvu obavijest to se tako besplatno moe dobiti. "Ne radi se o tome za koga, Justine," odgovori tvrdo. "Radi se o tome posjedujete li vi Tessino raunalo ili ne. Ako ne, gdje je, gdje se fiziki nalazi u ovom trenutku? I to ima na njemu?" "Nikad ga nismo dijelili, da odgovorim na vae prvo pitanje. Raunalo je bilo njezino i samo njezino. Ne bih ak znao ni pristupiti njegovu sustavu." "Neka vas ne zabrinjava pristup. Vi ga imate; to je glavno. Scotland Yard vas je to isto pitao, no vi ste - vrlo mudro i vrlo lojalno od vas - zakljuili kako je bolje dati ga nama nego njima. Vrlo lijepo od vas. I to je zapaeno." Bila je to izjava; ujedno i dvojni izbor. Oznaite, molim, polje A ako ga imate, a polje Blum ako ga nemate. Zapovijed i izazov. Uz to, sudei prema njezinu kristalnom pogledu, to je i prijetnja. "Trebaju nam i diskete, naravno," doda, ekajui. "Tessa je bila djelotvorna ena (to cijelu stvar ini jo neobinijom), odvjetnica. Uvijek je pazila da napravi kopiju svega to joj je bilo vano. U ovim okolnostima, sadraj tih disketa takoer je prekraj sigurnosnih pravila, pa ih, molim vas, takoer predajte nama." "Nema nikakvih disketa. Nije ni bilo." "Naravno da je bilo. Kako bi radila na raunalu a da nema disketa?" "Gledao sam, traio posvuda. Nema ih." "Jako udno!"

"Da, itekako." "Kad bolje razmislim, Justine, najbolje bi bilo da donesete sve to imate ovamo im to raspakirate; dajte da se dalje mi time 157 bavimo. Pritedite si trud i odgovornost. Dobro? Moemo se dogovoriti. Sve to nam nije od vanosti pripada samo vama. Mi emo vam to otisnuti i dati. Nitko to ovdje nee itati, procjenjivati, niti e biti na bilo koji nain zabiljeeno. Hoete li da poaljemo nekoga da poe odmah s vama? Bi li to pomoglo? Moe?" "Nisam siguran." "Niste sigurni da elite neiju pomo? Trebali biste. Suosjeajna kolegu vaeg ranga? Nekoga kome moete potpuno vjerovati? Jeste li sada sigurni?" "Vidite, rije je o Tessi. Ona je to kupila i rabila." "Pa?" "Pa nisam siguran da biste trebali od mene traiti da to uinim. Da vam predam njezinu imovinu samo zato to je ona mrtva." Osjetivi pospanost, na tren zatvori oi, zatim prodrma glavom kako bi se razbudio. "Kako bilo da bilo, to nije u pitanju." "Zato ne, molim vas?" "Zato to nije kod mene." Ustane, iznenadivi i sama sebe; no trebao se protegnuti, prohodati; trebalo mu je i svjeeg zraka. "Kenijska policija ga je vjerojatno ukrala. Oni puno toga kradu. Hvala vam, Alison. Bili ste vrlo ljubazni." Trebalo je malo dulje nego je uobiajeno dok mu je ef istaica napokon vratio gledstonicu. "Oprostite to sam prerano doao," ree Justin dok je ekao. "Uope nije prerano, gospodine," ree ef istaica, pocrve-njevi. "Justine, dragi moj!" Justin je upravo govorio svoje ime klupskom vrataru, no Pel-legrin je bio bri; strao je niz stube i pozvao ga, smijeei se osmijehom pristojnoga momka. Brzo dobaci: "On je moj, Jim-my. Ubaci mu torbu u svoju slavnu rupu; ide na moj raun," prije nego je dograbio Justinovu ruku, a drugom ga obgrlio oko ramena, pokazujui snanom, tako ne -engleskom gestom svoje prijateljstvo i suut. "Moe ti to, je li?" upita povjerljivo, provjerivi prvo da ih nitko ne slua. "Moemo se i proetati parkom. Moemo i drugi put. Samo reci." "Ne, Bernarde, dobro sam. Zbilja." "Ona gadura Landsburvca te nije previe iscijedila?" "Nimalo." "Rezervirao sam nam mjesta u blagovaonici. Ima i vedski 158 stol, ali to znai jesti s krila u drutvu hrpe umirovljenih diplomata koji stenju o Suezu. Treba piati?" Blagovaonica je podignuti katafalk s naslikanim kerubinima na plavom nebu stropa. Pellegrinovo izabrano mjesto molitve bijae kut zatien stupom od poliranoga granita i alosnom zma-jolikom palmom. Oko stolova bezvremensko bratstvo iz White-halla u kemijski sivim odijelima, podiani kao kolarci. To je bio moj svijet, objasnio joj je Justin. Kad sam se oenio tobom, jo sam bio jedan od njih. "Hajde, obavimo prvo tei dio posla," majstorski predloi Pel-legrin, dok im je karipski konobar u svijetlosmeem sakou smokinga davao jelovnike u obliku reketa za stolni tenis. Bilo je to taktino od Pellegrina i posve u skladu s njegovim ponaanjem pristojnoga momka, jer su se prouavanjem jelovnika mogli naviknuti jedan na drugoga i izbjei pogled oi u oi. "Let je bio podnoljiv?" "Vrlo dobar, hvala. Dali su mi prvi razred." "Sjajna, sjajna, sjajna cura, Justine," mrmljao je Pellegrin, zaklonjen paravanom svog reketa za stolni tenis. "Dovoljno je to rei." "Hvala, Bernarde." "Snaan duh, vrlo hrabra. Friga ostalo! Meso ili riba? Ah, danas nije ponedjeljak. to si jeo tamo dolje?" Justin je napreskokce poznavao Bernarda Pellegrina vei dio svoje karijere. Doao je poslije Bernarada u Ottawu, nakratko su se sreli u Bejrutu. U Londonu su zajedno pohaali teaj preivljavanja, gdje su zajedno doli u posjed takvih dragocjenosti kao to je kako opaziti da vas prati skupina naoruanih razbojnika koji se ne boje smrti; kako ouvati dostojanstvo kad su vam vezane oi, a ruke i noge oblijepljene ljepljivom vrpcom te se nal azite u prtljaniku njihova mercedesa; najbolji nain za skok s visokoga kata ako se ne moete posluiti stubitem; naravno, pod pretpostavkom da vam noge nisu vezane. "Svi su novinari govna," izjavi Pellegrin povjerljivo, jo s unutarnje strane svog jelovnika. "Zna to u jednog dana uiniti? Pokucat u im nenajavljen na vrata. Treba s njima onako kako oni postupaju s nama. Podjarit u gomilu neka vie protiv njih, pronai urednika "Govnijade" ili "Svjetskih zajebancija" dok se eve sa svojim suradnicama. Snimit u im klince dok idu u kolu. Pitat u njihove ene kakvi su u krevetu. Treba govnima pokazati kako je to biti na debljem kraju batine! Jesi li kad poelio malo proarati strojnicom po njima? 159 "Ne ba." :% . "Ja isto. Licemjeri nepismeni! Dobar je odrezak od haringe. Od dimljene jegulje mi se prdi. List je dobar, tko voli lista. Ako ne voli na taj nain, neka bude na aru." Pisao je na

tiskanom obrascu s natpisom SIR BERNARD P na vrhu, velikim elektronikim slovima, nazivima jela nalijevo, kuicama za oznaavanje nadesno i mjestom za potpis lana na dnu. "List e biti u redu." "Na aru?" "Na nain smua." "Landsburvca je u formi?" "Spremna za borbu." "Rekla ti je da je kao pita od jabuka?" "Bojim se da jest." "Ovo joj je vano. Je li s tobom razgovarala o budunosti?" "Nije, jer ja sam u oku i na neogranienu bolovanju." "Hoe li kampe?" "Ja bih radije avokado. Hvala," ree Justin, gledajui kako Pellegrin oznaava dva puta koktel od kampa. "Ministarstvo danas slubeno zabranjuje piti alkohol u doba objeda; to zacijelo rado uje," ree Pellegrin, iznenadivi Justina punim osmijehom. Zatim, ako prva primjena nije donijela rezultata, slijedi druga. Justin se prisjeti kako su osmijesi uvijek jednaki: iste irine i trajanja, istog stupnja spontane topline. "No s tobom treba suosjeati, pa imam teku dunost praviti ti drutvo. Ovdje imaju kako - takav mersault s donje strane. Moe pola boce?" Oznai odgovarajuu kuicu srebrnom kemijskom olovkom. "Osloboen si, usput reeno. Skinut s udice. Slobodan. estitam!" Otrgne list, pa stavi soljenku na njega, kako ne bi odletio. "ega sam osloboen?" "Optube za ubojstvo - ega drugog? Nisi ubio ni Tessu ni njezina vozaa, nisi u nekoj kriminalnoj igri unajmio plaene ubojice, nisi Bluma objesio za jaja na tavanu. Moe otii iz sudnice bez i najmanje mrlje u ivotopisu. Ljubaznou murjaka." Narudbenica je nestala ispod soljenke. Valjda ju je konobar odnio, no Justin u svom izvantjelesnom stanju nije opazio kad i kako se to dogodilo. "Usput, kakvim si se vrtlarenjem bavio tamo dolje? Obeao sam Celly da u te pitati." Celly je odmila za Celine, Pellegrinovu zastraujuu suprugu. "Egzote? Sono voe? Nisam ja odatle, bojim se." "Uzgajao sam manje - vie sve," zauje Justin sama sebe kako govori. "Kenijsko je podneblje vrlo blago. Nisam znao da sam 160 imao mrlju na ivotopisu, Bernarde. Bila je teorija, pretpostavljam. Zapravo, samo slabo utemeljena pretpostavka." "Imali su svakakve teorije, jadnici. Teorije visoko iz nad njihove razine, zapravo. Nego, mora nekad doi k nama u Dorche-ster. Razgovarao sam sa Celly o tome. Na vikend. Igra tenis?" "alim, ne igram." Imali su svakakve teorije, prestraeno je u sebi ponavljao. Jadnici. Pa Pellegrin govori o Robu i Leslev na isti nain kako je Landsburvca govorila o Porteru Coleridgeu. Onaj dripac Tom Kako-se-ono-preziva dobit e Beograd, govori Pellegrin, uglavnom zato to zamjenik ministra ne moe podnijeti ono njegovo gnusno lice - i tko bi? Dick - neki drugi - bit e promaknut i odlikovan kad se to sljedei put bude dijelilo; s malo sree prebacit e ga u Ministarstvo financija - neka se Bog smiluje britanskim financijama; opet, treba uzeti u obzir da se Dick uvlai u dupe ovim novim laburistima ve godinama. Inae, sve je isto kao prije. Ministarstvo se i dalje puni onim nadobudnim provincijalcima iz Crovdona s bezbojnim govorom i irskim puloverima, kojih se zacijelo i Justin sjea iz svojih predafrickih dana. Za deset godina nee ostati nijedan od nas. Konobar je donio dva koktela od kampa. Justin gaje promatrao kao na usporenom filmu. "A opet - bili su mladi, zar ne?" nastavi Pellegrin, vrativi se svom tonu posmrtnoga slova. "Tko? Pripravnici u Ministarstvu? Naravno da su mladi." "Ne, tvoji policajii u Nairobiju. Mladi i gladni, blago njima. Svi smo nekad bili takvi." "Ja sam ih drao pametnima." vaui, Pellegrin se namrti. "David Quayle ti je u rodu?" "Neak mije." "Potpisao je za nas prolog tjedna. Mali ima samo dvadeset jednu godinu, ali kako drukije se nositi s onim poslovnjacima iz Cityja? Evo, moje kume: deko je prolog tjedna poeo raditi za Barclavjevu banku; plaa mu je etrdeset pet tisua funta godinje plus dodaci. A jo smrdi po mlijeku." "Drago mije za Davida. Nisam znao." "Gridlev je napravio izvanredan izbor, iskreno reeno - poslati takvu enu u Afriku. Frank je radio s diplomatima. Poznaje scenu. Tko e tamo ozbiljno shvatiti policajku? Moijevi deki sigurno nee." "Gridlev?" ponovi Justin kao jeka, kad mu se magla u glavi malo razbistrila. "To nije Frank Arthur Gridlev? Tip koji je bio zaduen za sigurnost diplomatskih misija." 161 i.I li "Ba taj, budi Bog s nama." :%

"Pa taj je bio potpuni bezveznjak! Radili smo s njim jo dok sam bio u Protokolu." Justin je uo kako mu je jaina glasa premaila razinu decibela drutveno prihvaenu u klubu, pa s naporom stia govor. "Lijevo smetalo," veselo se sloi Pellegrin. "Pa dobro: kojeg vraga on onda ima voditi istragu o Tessinu ubojstvu?" "Prebaen je u Teke zloine. Strunjak za sluajeve u inozemstvu. Zna ve kakvi su murjaci," ree Pellegrin, trpajui u usta kampe i kruh s maslacem. "Znam kakav je Gridlev." Progutavi kamp, Pellegrin prijee na telegrafski stil starih konzervativaca. "Dvoje detektiva, jedna od njih ena. Zajedno, misle da su Robin Hood. Vaan sluaj, svijet ih gleda. Poinju zamiljati svoja imena svjetleim neonskim slovima." Popravivi ubrus na vratu, nastavi: "Pa su poeli smiljati teorije. Nita se ne moe tako dobro dojmiti poluobrazavana efa kao zgodna teorija." Otpije vina, pa grubo obrie usta kutom ubrusa. "Plaeni ubojice - potplaene afrike vlade - multinacionalne kompanije -fantastian materijal! Uz malo sree, mogli bi ak dobiti i filmske uloge." "Koje su multinacionalke imali na umu?" upita Justin, odluivi prijei preko ogavne zamisli o snimanju filma o Tessinoj smrti. Pellegrin uhvati njegov pogled, odmjeri ga na tren, nasmijei se jednom, pa jo jednom. "To se samo tako kae," objasni obra-naki. "Ne valja sve uzimati doslovno. Mladi su murjaci od prvog dana traili na krivoj strani," nastavi on, prekinuvi se kad je doao konobar i poeo im opet puniti ae. "Odvratno, zapravo. Odvratno i zajebano. Ne ti, Matthew, stari moj," ree konobaru, u duhu prijateljstva s pripadnicima manjina, "a isto tako nijedan lan ovoga kluba, to mi je drago." Konobar nestane. "Pokuali su to priiti Sandvju na pet minuta; ne moe vjerovati! Zlokobna teorija: on je bio zaljubljen u nju, pa ih je oboje ubio iz ljubomore. Kad ih to nikamo nije dovelo, okrenuli su se teoriji urote. Najlaka stvar na svijetu! Uzme nekoliko injenica, dobro ih izmijea u kau, poslua nekoliko profesionalnih pesimista to otre svoje sjekire, ubaci imena jedne ili dvije poznate tvrtke i to je to - ima priu! Oprosti to to govorim, ali to je i Tessa radila. Uostalom, ti bar zna sve o tome." Justin je polako odmahivao glavom u nevjerici. Ne, nisam 162 to uo. Putujem zrakoplovom, spavam i sanjam. "Ne, ne znam, naalost," ree on. Pellegrin ima vrlo male oi. Justin to prije nije uoio. Moda su zapravo uobiajene veliine, no on se navikao smanjivati pod neprijateljskom vatrom. A neprijatelj je, koliko Justin moe primijetiti, svatko tko dri Pellegrina za rije ili tko odvodi razgovor u smjeru to ga on nije predvidio. "List je bio dobar? Trebao si uzeti kao moj. Nije tako suh." List je bio sjajan, ree Justin, suzdravi se da ne kae kako je zapravo i traio takav. I meursault s donje strane bio je takoer sjajan. Sjajan, kao sjajna cura. "Nije ti, dakle, pokazala svoju veliku tezu. Njihovu veliku tezu - oprosti to to kaem. To je tvoja pria i ti je se dri. Je li tako?" "Tezu o emu? Policija mije postavila isto pitanje. Isto tako i Alison Landsburv, na svoj okolini nain. Koja je to teza?" Pravio se nevjet i poinjao je uvjeravati sama sebe. Opet je pecao, ali pod krinkom. "Nije ju pokazala tebi, ali ju je pokazala Sandvju," ree Pellegrin, zalijevajui tu tvrdnju dobrim gutljajem vina. "Zar eli da to vjerujem?" Justin se uspravi na stolcu. "Ona je to uinila?" "Svakako. Tajni sastanci, cijela parada. Oprosti. Mislio sam da zna." No sretan si to nisam znao, pomisli Justin, jo zurei u ne -vjerici u Pellegrina. "Pa to je Sandy s tim uinio?" upita. "Pokazao je Porteru. Porter je pak oklijevao. Porter donosi odluke jednom godinje i guta ih s puno vode. Sandy mi je to poslao. S njegovim supotpisom i oznakom tajnosti. Nju nije stavio Sandy, nego Tessa i Blum. Usput, zlo mi je od tih humanitarnih junaka, ako smijem rei. Djeji izlet za meunarodne birokrate. Razonoda. Oprosti." "Onda - to si ti s tim uinio? Za Boga miloga, Bernarde!" Ja sam prevareni udovac na izmaku snaga. Ja sam povrijeeno nevinace (ne tako nevino kako izgledam). Ja sam prevareni mu, koga su iz igre izbacili njegova nemirna ena i njezin ljubavnik. "Hoe li mi netko napokon rei o emu se ovdje radi? nastavi on istim mrzovoljnim tonom. "Bio sam, bez svoje volje, Sandvjev gost vei dio vjenosti. On me nikad nije zamarao govorei mi o tajnim sastancima s Tessom, Arnoldom ili bilo kim drugim. Koja teza? Teza o emu?" I dalje je ubadao naslijepo. 163 Pellegrin se opet nasmijei. Jednom- Dvaput. "Tebi je, znai, sve to novo. Vrlo dobro!" "Da. Novo je. Nemam blage veze." "Cura poput nje, dvostruko mlaa od tebe, ila je lijevo, desno, gore, dolje; a ti se nikad nisi upitao kojeg li to vraga smjera." Pellegrin je ljut, opazi Justin. I Landsburvca se ljutila. I ja sam ljut. Svi se ljutimo i svi to pokuavamo sakriti. "Ne, nisam se upitao. Inae, nije bila dvostruko mlaa od mene."

"Nikad nisi zavirio u njezin dnevnik, nikad nisi lanom zabunom upao u njezin telefonski razgovor. Nikad joj nisi itao pisma ni virio u njezino raunalo. Nita?" "Nita od svega toga." Pellegrin pone razmiljati naglas, gledajui Justina. "Dakle, kroz tebe nita nije prolo. Ne uj zlo, ne vidi zlo! Nevjerojatno," ree on, jedva sapinjui sarkazam unutar donekle pristojnih granica. "Bila je odvjetnica, Bernarde. Nije bila dijete. Bila je visoko struna, vrlo pametna odvjetnica. Zaboravlja to." "Zaboravljam? Nisam siguran." Stavio je naoale za itanje kako bi se posvetio donjem dijelu lista. Da bi to uinio, podigao je riblju kraljenicu noem i vilicom, zirkajui uokolo kao bespomoni invalid, traei pogledom konobara koji e mu donijeti tanjuri za kosti. "Nadaj se samo kako je svoje predstavke upuivala samo Sandvju Woodrowu. Dosaivala je ona i glavnom igrau; znamo mi to." "Kojem glavnom igrau? Hoe rei: tebi?" "Curtissu. Kennvju K-u glavom i bradom." Tanjuri se pojavi i Pellegrin odloi riblje kosti na njega. "udi me to se nije bacila pod kopita njegovih trkaih konja dok se bavila time. to to nije otpjevala u Bruxellesu, u Ujedinjenim narodima, na televiziji. Djevojka poput nje, sa zadatkom spaavanja svijeta, ide gdje god je mata vodi; k vragu i posljedice!" "To uope nije istina!" ree Justin, borei se krajnjim naporom sa zaprepatenjem i bijesom. "Molim?" "Tessa se trudila zatititi me. I nau zemlju." "Kako? Kopanjem po smeu? Napuhivanjem te stvari preko svake mjere? Dodijavanjem muevu efu? Navaljivanjem na premorene direktore ruku pod ruku s Blumom? uj, ja ba i ne zamiljam tako kad ena titi svog mua. To mi vie djeluje kao 164 najbri nain da se sirotom ovjeku pfevare anse za karijeru. to ne znai da su tvoje anse bile ba jako velike ni prije toga, ako emo bi ti iskreni." Gutljaj mineralne vode. "A, sad sam shvatio. Jasno mije stoje bilo." Dvostruki osmijeh. "Ti doista ne zna pozadinu. Ostaje pri tome." 165 DESETO POGLAVLJE Bijae to kua koju je mrzio u svom sjeanju kad god bi bio daleko od nje: velika, otr cana, nepodnoljivo roditeljska, broj etiri tihe pokrajnje ulice pune stabala u Chelseaju, s prednjim vrtom koji je ostajao onoliko divalj koliko je to sam elio, koliko god se Justin trudio oko njega kad je imao malo godinjeg. I ostatci Tes -sine kuice na drvetu zaglavljeni poput trulee splavi za spaavanje u mrtvom hrastu to mu gaje zabranila posjei. Razbijene boce nekih davnih godina, komadi leteega zmaja na ilavim granama mrtvoga stabla. Zahrala eljezna ljesa to je, gurnuta s mukom preko polutruloga lia, potjerala susjedova okatog maka u podrum. I par zlovoljnih vianja za koje je pretpostavljao kako bi trebao biti zabrinut jer su im granice urasle jedna u drugu. Bijae to kua koje se itav dan grozio; i prije, cijeloga prolog tjedna, sluei svoj rok u donjem katu; i cijelo vrijeme ustroga hoda prema zapadu kroza samotnu polutamu londonskoga zimskog poslijepodneva, dok mu se um s mukom probijao kroz labirint grozota, a gledstonica mu je lupkala po bedru. Ta kui sadri dijelove nje u kojima nikad nije imao udjela te sad nikad i nee imati. Otar je vjetar potresao tendu voarnice preko puta, vrtloei lie i kasne kupce du plonika. No Justin je, unato svom laganom odijelu, imao previe toga u sebi, a da bi osjeao hladnou. Klinkerom poploane stube na ulazu zabubnjae pod njegovim koracima. Doavi do vrha, okrene se i baci dug pogled unatrag; nije bio siguran zato to ini. Pas lutalica lei sklupan ispod NatWestova bankomata. Nepropisno parkiran auto, u njemu se 166 mukarac i ena svaaju. Mrav ovjek n>:kinom ogrtau, s malim eirom, naginje se prema mobitelu. U civiliziranoj se zemlji nikad ne zna. Prozor s ventilatorom iznad ulaznih vrata bio je iznutra osvijetljen. Ne elei nikoga iznenaditi, pritisne zvonce te zauje pozna ti hravi zvuk, poput automobilske sirene, kako trubi na odmoritu na prvom katu. Tko lije doma, pitao se, ekajui neije korake. Aziz, slikar iz Maroka, i njegov deko Raoul. Pe tronilla? nigerijska djevojka u potrazi za Bogom, i njezin pedesetogodinji gvatemalski sveenik. Visoki Gazon, teki pua, suh kao le, francuski lijenik koji je s Arnoldom radio u Aliru i ima isti tuni osmijeh kao on; ima takoer Arnoldovu naviku da stane usred reenice i ne dovri je, napola zatvarajui oi, prisjeti-vi se neega bolnog i ekajui da mu se um proisti od Bog zna kakve strahote, prije nego to nastavi. Ne zauvi nikakav odaziv niti topot nogu. okrene klju i stupi u predvorje, oekujui miris afrike kuhinje, zvuk regea s radija i promuklo avrljanje uz kavu iz kuhinje. "Zdravo, ljudi!" zavie. "To sam ja, Justin." Nikakva odgovora, nikakve glazbe, nikakva mirisa iz kuhinje; ni glasa. Uope nikakva zvuka, osim tihoga uma prometa s ulice i jeke njegova vlastita glasa, koja se popela sve do vrha stubita. Umjesto svega toga vidio je tek Tessinu glavu, izrezanu na vratu iz novina i podmetnutu kartonom, kako zuri u njega sa smotre staklenki za marmeladu s cvjetovima u njima. Meu staklenkama list papira istrgnuta, kako je pretpostavljao, iz Azizo -va risaeg

bloka, s rukopisnom porukom tuge i suuti, ljubavi i oprotaja od Tessinih iezlih stanara: Justine, mislili smo kako nije zgodno da ostanemo, s datumom od prolog ponedjeljka. Ponovno presavije papir i vrati ga na njegovo mjesto meu staklenkama. Stajao je u stavu "pozor," ukoena pogleda, dok se treptanjem borio protiv suza. Ostavivi gledstonicu na podu u predsoblju, otetetura do kuhinje, pridravajui se za zid. Otvori hladnjak. Prazan, osim boice lijeka koji se izdaje na recept; na naljepnici ensko ime, nepoznato; neka Annie. Valjda neka Gazo-nova. Savladao je nekako hodnik, uao u blagovaonicu i upalo svjetla. Grozna pseudotudorska blagovaonica njezina oca. Po est stolaca s uzdignutim, savinutim naslonima na svakoj strani stola ekaju megalomane kao to je bio i sam. Tata je shvaao koliko je blagovaonica runa, ali ju je ipak volio; zato je i ja volim, govorila mu je. Pa dobro; ja je uope ne volim, mislio je, ali Boe sauvaj da to i kaem. Prvih nekoliko mjeseci to su bili 167 zajedno Tessa nije govorila ni o emu driigom nego o svojem ocu i majci, sve dok pod Justinovim vjetim vodstvom nije poela istjerivati njihove duhove punei kuu ljudima svojeg narataja - to luim, to boljim: etonskim trockistima, pijanim poljskim prelatima i orijentalnim misticima; tomu treba dodati i pola gre-batora iz dosad otkrivenog svijeta. Ali kad je jednom otkrila Afriku, gaala je bolje, pa je broj etiri umjesto dotadanje klijentele postao utoite za introvertirane humanitarce i aktiviste svake zamislive sumnjive vrste. Jo pretraujui sobu, Justinov pogled se nezadovoljno zaustavi na hrpi ae razbacanoj oko mramornoga kamina, preko klada i ogradice. avke, pomisli. Pustio je pogled dalje lutati sobom, dok opet nije pao na au. Dopustio je zatim i svom umu usredotoiti se na jedno. Dogodilo se to dok se prepirao sam sa sobom. Ili s Tessom, to je manje-vie isto. Koje avke? Kada? Poruka u presoblju je od ponedjeljka. Mama Gates dolazi srijedom; mama Gates je gospoa Dora Gates, Tessina nekadanja dadilja, koju je uvijek zvala mama. Ako je mama Gates prehlaena, dolazi njezina ki Pauline. Ako ni Pauline ne moe doi, onda je tu njezina sestra, ona kurvica Debbie. Nezamislivo je da bi bilo koja od njih zanemarila tako veliku hrpu ae. Prema tome, avke su napale poslije srijede, ali ne veeras, nego prije. Sve u svemu, ako je kua ispranjena u ponedjeljak - vidi poruku - a mama Gates dolazi istiti srijedom - otkud onda u ai jasan, otro ocrtan otisak muke cipele, ini se planinarske? Telefon stoji na stoliu, uz njega adresar. Broj mame Gates ispisan je crvenom pastelom na prednjoj unutarnjoj strani korica, Tessinom rukom. Okrenu broj i dobije Pauline, koja je briz-nula u pla i predala slualicu majci. "Strano, strano, strano mi je ao," ree mama Gates polako i razgovijetno. "alosna sam tako da vam ne mogu rei, gospodine Justine. Nikad vam neu moi rei koliko mi je ao; a znam - i vama." Poeo ju je ispitivati: dugo i njeno, kako je ve morao; sluajui puno vie nego je govorio. Da, mama Gates je, kao obino, dola istiti u srijedu, od devet do dvanaest, sama je to htjela... Tako je mogla biti sama s gospoicom Tessom... istila je 168 kao uvijek: nita nije preskoila ni zaboravila... Malo je plakala i pomolila se za Tessinu duu... Ako gospodin Justin nema nita protiv, ona bi voljela i dalje dolaziti srijedom, kao dok je gospoica Tessa bila iva; nije stvar u novcu - to je zbog sjeanja na nju... aa? Nikako! U srijedu sigurno nije bilo ae na podu blagovaonice; inae bi je svakako opazila i oistila, da netko u nju ne ugazi. Londonska je aa tako masna! Kod tih velikih kamina ona uvijek provjeri da nema ae! Ne, gospodine Justine, sigurna sam: dimnjaar nema klju. Zna li gospodin Justin jesu li ve pronali doktora Arnolda? Jer od sve gospode to su ikad dolazili u kuu, doktor Arnold joj je bio najdrai; to god oni pisali u novinama, ona zna: samo izmiljaju... "Vrlo ljubazno od vas, gospoo Gates." Upalivi luster u dnevnoj sobi, dopusti si pogled na stvari koje su zauvijek inile Tessu: njezine djeje jahae izme, portret s vjenanja na ulaznim stubama crkvice svetog Antonija na Elbi. ara i lopatica za kamin bili su ranoviktorijanski rad, od slitine mjedi i eljeza, s mjedenim klijetima. aa pokriva i ara i lopaticu. Ista ta aa lei na njihovu stalku te na arkama za otvaranje ogradice kamina. Zanimljiva prirodna zagonetka, ree Tessi: dva nepovezana jata avki odluila su u istom trenu razbacati au u dvama nepovezanim dimnjacima. to iz toga zakljuujemo? Ti kao pravnica, a ja kao pripadnik zatiene vrste? Ipak, u dnevnoj sobi nema otisaka. Tko god daje pretraivao blagovaonicu, ostavio je trag. Tko god da je pretraivao dnevnu sobu - ista osoba ili druga - nije ostavio traga. Opet, zato bi itko pretraivao kamin, a kamoli dva? Tono, drevni su kamini bili tradicionalna skrovista za ljubavna pisma, sramotne dnevnike i vreice zlatnika. Tono je takoer i to da, prema legendama, dimnjake nastavaju duhovi. Tono je i da je vjetar kroz

stare dimnjake priao prie, od kojih su mnoge tajne. Te je pak veeri puhao hladan vjetar, lupajui kapcima i potresajui brave. No zato bi netko pretraivao ove kamine? JVae kamine? Zato broj etiri? Osim ako su dimnjaci bili tek dio ope pretrage itave kue. Na odmoritu stubita zastane kako bi promotrio Tessin medicinski pretinac, stari talijanski ormari za zaine, bez posebne vrijednosti, vijcima privren za zid na stubitu i oznaen zelenim kriem to ga je ona sama nacrtala. Nije uzalud bila li169 jenika ki. Vrata ormaria bila su odkrinuta. On ih otvori do kraja. Opljakano. Omoti zavoja, konzerve sadre, borni praak, antiseptiki praak - sve grubo otvoreno i rasuto u bijesu. Upravo je zatvarao vrataca kad mu je negdje pokraj glave zapitao telefon. Za tebe je, rekao je Tessi. Morat u rei da si mrtva. Za mene je, rekao joj je. Morat u sluati izraze suuti. To je pita od jabuka; hoe pitati imam li sve to mi treba da budem siguran i spokojan u svom oku. To je netko tko je morao ekati dok se linija oslobodi tijekom moga kilometarskog razgovora s mamom Gates. Podigne slualicu i zauje glas zaposlene ene. Iza nje odjekivahu limeni glasovi; uli su se i koraci. Zaposlena ena na radnom mjestu s kamenim podom. Zaposlena Londonanka iz nieg sloja, s humorom u glasu; glas kao u djevojke iz kabarea. "Konano! Mogu li, molim vas, govoriti s gospodinom Jus-tinom Quayleom, ako je kod kue?" Obavivi obred, kao da se spremala izvesti trik s kartama. "Kod kue je, dragi; ujem ga," ree nekom sa strane. "Quayle ovdje." "Hoe li sam razgovarati s njim, dragi?" Dragi nije htio. "Ovdje je samo Jeffrevjeva cvjearnica, gospodine Quayle; na Kraljevoj ulici. Imamo za vas prekrasan cvjetni aranman od - ne smijem rei ega. Treba ga osobno dostaviti vama, svakako veeras ako ste tu, to prije to bolje. Ne smijem rei od koga je; je 1" tako, dragi?" Oito je bilo tako. "Pa kako bi bilo da vam poaljem deka odmah, gospodine Quayle? Bit e tamo za dvije minute; je V tako, Kevine? Za jednu, ako mu date dobro pie." Dobro, poaljite ga onda, ree Justin rastreseno. Bio je pred vratima Arnoldove sobe, koju su tako zvali jer Arnold nijednom, boravei u kui, nije propustio ostaviti neki trag, neki dokaz stalnoga boravka: par cipela, ealj, budilicu, hrpu papira o bijednom neuspjehu medicinske pomoi Treem svijetu. Ugledavi Arnoldov sako od devine dlake preko naslona njegova stolca ipak gaje okamenio; jedva se suzdrao a da ne zazove Arnolda po imenu, pribliavajui se radnom stolu. Isprevrtan. Ladice otvorene, papiri i uredski predmeti izbaeni, pa nepaljivo vraeni unutra. 170 Zatrubi automobilska sirena. Potri%lz stube, pribravi se kad je stigao do ulaznih vrata. Kevin dostavlja cvijea bio je crvenih obraza i malen rastom, Dickensov djeak cvjear, sjajan od zimske studeni. Buket perunika i lj iljana u njegovu naruju bijae velik gotovo koliko i on. Za icu to povezuje peteljke bila je privrena bijela omotnica. Rujui po aci kenijskih ilinga, Justin nae dvije engleske funte, dade ih djeaku i zatvori vrata za njim. Otvori omotnicu i izvadi bijelu dopisnicu omotanu debelim papirom, kako se ne bi moglo razaznati to pie kroz omotnicu. Poruka je bila otisnuta s raunala. Justine! Izai iz kue veeras u pola osam. Ponesi aktovku napunjenu novinskim papirom. Poi pjeice do kina "Cineflex" na Kraljevoj ulici. Kupi kartu za dvoranu 2; gledaj film do devet. Izai s torbom kroz boni izlaz (sa zapadne strane). Potrai parkirani plavi minibus blizu izlaza. Vozaa e lako prepoznati. Spali ovo! Bez potpisa. Pregleda omotnicu, onjui je, onjui i dopisnicu; nita nije nanjuio, nije ni znao kakav je miris oekivao pronai. Uzme kartu i omotnicu i odnese i kuhinju. Tamo ih je, u najboljoj tradiciji britanskoga diplomatskoga sigurnosnog teaja, zapalio igicom i stavio ih zapaljene u sudoper. Kad su izgorjeli, oistio je pepeo, stavio ostatke u mlinac za smee i ostavio ga ukljuena dulje nego stoje nuno. Potri uz stube, preskaui po dvije, dok nije stigao do vrha kue. Nije ga tjerala panika nego odlunost: nemoj misliti, nego djeluj. Pred njim se isprijee zakljuana tavanska vrata. Imao je spreman klju. Lice mu poprimi odluan, ali i pomalo zastraen izraz. Bio je oajnik koji sam sebe hrabri pred veliki skok. Naglo otvori vrata, pa kroi u siuno predsoblje. Vodilo je do nekoliko tavanskih soba, meu mjestima pokraj dimnjaka, koja su avke oneistile, i tajnim ravnim dijelovima krova, pogodnim za uzgoj lonanica i voenje ljubavi. Napredovao je oiju stisnutih u proreze, kako bi odolio blijesku sjeanja. Nije tu bilo nijednoga predmeta, slike, stolice, kutka koji nije bio Tes-sin; u kojemu nije stanovala, govorila iz njega. Nametljivi radni stol njezina oca, to mu ga je poklonila za vjenanje, stajao je u istom kutu kao uvijek. Podigne plou poklopac. to sam ti rekla? Pregledano, opljakano. Otvorivi njezin garderobni ormar, nae Tessine kapute i haljine, otkinute s vjealica i ostavljene da umru s izvrnutim depovima. Doista si ih mogla vratiti na vjea171 lice, draga. Ti vrlo dobro zna da sam ih stavila; netko ih je drugi pobacao. Prokopavi iza njih, pronae staru Tessinu torbu za glazbala - najslinije aktovci to je mogao pronai.

Prije nego je krenuo, zastane na tren kako bi provirio na nju kroz otvorena vrata spavae sobe. Izala je iz kupaonice i stajala gola pred zrcalom, s glavom nagnutom na stranu dok se eljala. Lijeva gola noga bila je okrenuta u stilu balerine prema njemu; tako je uvijek radila kad je gola. Desnu je ruku podigla do glave. Promatrajui je, osjeti isto neobjanjivo otuenje od nje to gaje osjeao dok je bila iva. Premlada si i presavrena, ree joj. to god, odgovori ona slatko; odmah mu je bilo lake. Siavi u prizemlje, nae ondje hrpu starih novina: Kenyan Standard, Ajrica Confidential, The Spectator, Private Eye. Strpa ih u glazbenu torbu, vrati se u predsoblje, posljednji put pogleda njezino improvizirano svetite i gledstonicu. Ostavljam ih ovdje, u sluaj da u Ministarstvu nisu zadovoljni jutros obavljenim poslom, objasni joj, pa izae u ledenu tamu. etnja do kina trajala je deset minuta. Dvorana 2 bila je tri etvrtine prazna. Uope nije pratio film. Dvaput se morao iskrasti u nunik, s torbom u ruci, kako bi pogledao na sat a da to nitko ne opazi. U pet do devet izaao je na pomoni izlaz na zapadnoj strani, naavi se na ledenoj sporednoj ulici. Plavi je minibus bio ravno pred njim; za trenutak mu se, posve besmisleno, uini kako je to zeleni safari -terenac iz Marsabita. Farovi auta zatreptae. etvrtast lik s mornarskom kapom razvalio se na vozakom sjedalu. "Na stranja vrata!" zapovjedi Rob. Justin ode do stranjeg dijela vozila i vidje da su vrata ve otvorena. Leslev je pruala ruku kako bi preuzela glazbenu torbu. Sjevi na drveno sjedalo u mrklu mraku, opet je bio u Muthaigi, na tvrdoj rebrastoj klupi volksivagena kombija, s LMngstoneom za upravljaem i Woodrowom nasuprot sebi; on je izdavao zapovijedi. "Slijedili smo te, Justine," objasni Leslev. Glas joj je u tami odavao urnost; opet, bio je nekako neobjanjivo oajan. Kao da je i ona pretrpjela veliki gubitak. "Ekipa za tajnu pratnju slijedila te do kina; mi smo njezin dio. Pokrivamo boni izlaz u sluaju da ti film dosadi, pa izae na ovu stranu. Takva mogunost uvijek postoji. Ti si to upravo uinio. Za pet minuta emo tako izvijestiti efa operacije. Na koju e stranu?" "Na istok." "Onda pozovi taksi i kreni na istok. Dat emo im registraciju toga taksija. Mi te neemo slijediti, jer bi nas prepoznao. Drugo 172 vozilo tajne pratnje eka te pred ulazorft u kino, a priuvno je na Kraljevoj ulici, za svaki sluaj. Odlui li se hodati ili ii podzemnom, ubacit e nekoliko pjeaka da te slijede. Uhvati li autobus, bit e im drago, jer nita nije lake nego zaglaviti iza londonskog autobusa. Ode li telefonirati iz govornice, prislukivat e te. Imaju odobrenje policije, pa te mogu sluati odakle god zvao." "Zato?" upita Justin. Oi su mu se privikavale na svjetlo. Rob je omotao svoje dugako tijelo oko naslona vozakoga sjedala, elei se ukljuiti u razgovor. Izgledao je jednako jadno kao Leslev, ali se drao ne-prijateljskije. "Zato to si nas posrao," ree on. Leslev je izvlaila novine iz Tessine glazbene torbe i trpala ih u plastinu vreicu iz trgovine. Pod nogama joj je lealo desetak velikih omotnica. Pone ih spremati u torbu. "Ne shvaam," ree iskreno Justin. "Pokuaj!" odgovori Rob. "Nama ne govore zato neto radimo. Mi izvjeujemo gospodina Gridlevja to ti radi. Netko tamo gore govori zato to radi, ali ne nama. Mi smo obini radnici." "Tko je pretraio moju kuu?" "U Nairobiju ili u Londonu?" uzvrati Rob sarkastino. "U Londonu." "Nije na nama pitati. Ekipa je stajala vani etiri sata dok to nisu obavili - tko god je bio. To je sve to znamo. Gridlevje na ulaz stavio jednog uniformiranog murjaka, ako bi netko pokuao ui s ulice. Da se to dogodilo, on bi rekao da policajci upra vo obavljaju istragu provale u kuu, dakle: odbij! Ako je taj ovjek uope bio pravi murjak, u to sumnjam," ree Rob i naglo zauti. "Roba i mene su skinuli sa sluaja," rekla je Leslev. "Gridlev bi nas poslao da reguliramo promet na Orknevjskom otoju, da je mogao; samo se nije usudio." "Skinuli su nas sa svega," ubaci Rob. "Mi smo nedodirljivi. Sve to zahvaljujui tebi." "eli da budemo negdje gdje nas moe vidjeti," objasni Leslev. "To jest: u atoru, ali da piamo van," dopuni Rob. "Poslao je u Nairobi dvojicu novih policajaca da pomognu kao savjetnici domaoj policiji u lovu na Bluma; i to je sve," ree Leslev. "Nema podizanja kamenja, nema skretanja s puta. I toka!" "Nema novog Marsabita, plakanja zbog umiruih crnkinja, potrage za fantomskim doktori ma," nastavio je Rob. "Navodim 173 Gridlevjeve vlastite rijei. Naim nasljednicima nije doputeno razgovarati s nama, da ih ne zarazimo. To su dva tupana godinu - dvije prije mirovine; ba kao i Gridlev." "Sve je to sigurnosno vrlo osjetljiva situacija, iji si i ti dio," ree Leslev, zatvorivi poklopac glazbene torbe, no zadravi je jo malo u krilu. "No nitko tono ne zna koja je

tvoja uloga. Gridlev eli tvoju ivotnu priu. S kim se sastaje i gdje; tko ti dolazi u kuu; kome telefonira; to jede i s kim. Svaki dan. Ti si materijalni igra u vrlo tajnoj operaciji; to je sve to je nama doputeno znati. Mi moramo raditi to nam se kae i gledati svoje posla." "Nije prolo ni deset minuta poto smo se vratili u sredinjicu Yarda" kad je poeo vikati neka mu odmah predamo sve biljenice, vrpce i predmete," priao je Rob. "I tako smo mu ih dali. Izvornike - sve potpuno, nita ne manjka. Napravili smo kopije, dakako." "Slavna Kua ThreeBees nikad se vie ne smije spomenuti; to je zapovijed," bio je red na Leslev. "Ni njihovi proizvodi, postupci niti osoblje. Nikome nije doputeno ljuljati barku. Amen." "Koju barku?" "Puno barki," upadne Rob. "Izaberi sam! Curtiss je nedodirljiv. "Na pola je puta da zakljui veliki posao prodaje britanskog oruja Somalcima. Embargo je prepreka, ali on je naao nain kako ga zaobii. Uz to je u prvom redu borbe za modernizaciju telekomunikacija u Istonoj Africi do svjetske razine - sluei se britanskom visokom tehnologijom." "A ja sam prepreka na putu ostvarivanja svega tog a?" "Da, stoji na putu i tokaV upadne estoko Rob. "Da smo ih mi mogli zaobii, to bismo bez problema uinili. A sad smo opet na ulici, kao na samom poetku karijere." "Oni misle da zna sve to je Tessa znala. To ti moe nakoditi zdravlju," objasni Les lev. "Oni?" Robov se bijes nije dao zaustaviti. "Sve je to od poetka bila namjetaljka. A ti si to znao! Plavi momci su nam se smijali, isto tako i oni gadovi iz ThreeBees. Tvoj kolega i prijatelj gospodin Woodrow lagao nam je cijelo vrijeme. Tako i ti. Ti si nam bio jedina nada, ali si nas punom snagom udario u zube." "Imamo jedno pitanje za tebe, Justine," ree Leslev, jedva ita manje jetko. "Duguje nam poten, jasan odgovor. Ima li kamo otii? Neko sigurno mjesto gdje moe u miru sjesti i itati? Najbolje u inozemstvu." 174 Justin se pone izmotavati. "to se dogaa ako odem doma u Chelsea i upalim nonu svjetiljku? Vi mi stojite pod prozorom i gledate to radim?" "Ekipa te prati do kue, prati te na spavanje. Promatrai odspavaju koji sat, ali sluai ostaju spremni sluati ako bude telefonirao. Promatrai se vraaju rano ujutro idueg jutra, da te vide kako ustaje. Najbolje ti je vrijeme za bijeg izmeu jedan i etiri nou." "Onda imam kamo poi," izjavi Justin poto je jo malo razmislio. "Izvrsno! Mi, naime, nemamo," ree Rob. "Ako je to u inozemstvu, idi kopnom i morem," uputi ga Le-sley. "Kad prijee Kanal, prekini lanac. Putuj lokalnim autobusima i vlakovima. Odijevaj se obino, brij se svakog dana, nemoj zuriti u ljude. Nemoj unajmljivati aute, nemoj letjeti nigdje, ak ni unutar iste zemlje. Ljudi priaju da si bogat." "I jesam." "Onda si nabavi puno gotovine. Nemoj se sluiti kreditnim karticama ni putnikim ekovima. Mobitel nemoj ni taknuti. Nemoj zvati na raun onoga koga zove niti govoriti svoje ime na otvorenoj liniji; sve se biljei i tako bi te nali uz pomo raunala. Evo, Rob ti je napravio britansku putovnicu i britansku novinarsku iskaznicu; radi za Telegraph. Jedva je doao do tvoje fotografije: nabavio ju je tako stoje nazvao Ministarstvo vanjskih poslova i rekao im da nam treba fotka za nau arhivu. Rob ima prijatelje gdje ih navodno ne bi trebao imati; je li tako, Robe?" On ne odgovori. "Dokumenti nisu savreni jer Robovi prijatelji nisu imali dovoljno vremena. Zato ih nemoj upotrebljavati pri odlasku iz Engleske i povratku u nju. Dogovoreno?" "Jest," ree Justin. "Zove se Peter Paul Atkinson; ti si novinski izvjetitelj. Jo neto: to god radio, nikad nemoj nositi sa sobom dvije putovnice u isto vrijeme." "Zato vas dvoje sve ovo radite?" upitao je Justin. "to te briga?" ree se Rob iz tame. "Imali smo obaviti posao, to je sve. Nismo ga htjeli izgubiti. Pa smo ga dali tebi da ga dokraji! Kad nas posve izbace s posla, moda e nam dati da tu i tamo operemo tvoj rolls-royce." "Moglo bi se rei da ovo inimo za Tessu," ree Leslev, puno blae, gurnuvi mu glazbenu torbu u ruke. "Kreni sad, Justine! Nisi nam vjerovao. Moda si bio u pravu. No da si nam povjerovao, mogli smo moda stii do cilja. Gdje god da se on nala175 zi." Posegne za kvakom. "uvaj se! Ovi ubijaju. No to si ve primijetio." Poe niz ulicu, zauvi kako Rob govori u mikrofon. Slatkica je Izala iz kina. Ponavljam: Slatkicaje izala iz kina; nosi torbicu. Vrata minibusa se zalupie iza njegovih lea. Zatvaranje, pomisli. Preao je odreenu udaljenost. Slatkica zove taksi; ona je deko. Justin je stajao uz dugi uski prozor u Hamovu uredu, sluajui kako ura odbija deset sati, nadglasavajui privremeno nonu huku grada. Gledao je na ulicu, no povukavi se malo od prozora, na mjestu odakle se dobro vidjelo, no nije bilo lako biti vien. Blijedo svjetlo za itanje gorjelo je na Hamovu radnom stolu. Ham se razvalio u kutu, u naslonjau to su ga

istroili narataji nezadovoljnih klijenata. Vani se ledena maglica navukla s rijeke, zamrzavajui ogradu pred kapelicom svete Eteldrede, koja je vidjela mnoge nerijeene Tessine prepirke sa svojim Stvoriteljem. Osvijetljena zelena ploa obavjeivala je prolaznike da su kapeli Staroj vjeri vratili Oci propovjednici (dominikanci). Ispovijed, blagoslovi i vjenanja po dogovoru. Pokoji kasni molitelj silazio bi niz stube kripte ili uzlazio njima. Nitko od njih nije bio Tessa. Na uredskom je podu, na Hamovom plastinom pladnju, leao prijanji sadraj gledstonice. Na stol je poloio Tessinu glazbenu torbu. Pokraj nje su leale mape s imenom odvjetnike tvrtke, u koje je Ham marljivo sakupio otiske, telefakse, preslike, zabiljeene telefonske razgovore, dopisnice i pisma to ih je nakupio u dopisivanju s Tessom tijekom prole godine. "Mala zbrka, bojim se," prizna Ham nevoljko. "Ne mogu nai njezinu najnoviju e - potu." "Ne moe nai?" "Ni njenu ni bilo iju drugu. Raunalo je pokupilo virus ili se pokvarilo, ne znam. Vraja je sprava poderala ne samo potu, nego i pola memorije na tvrdom disku. Strunjak jo radi na tome. Kad se podatci vrate, poslat u ti ih." Razgovarali su o Tessi, zatim o Meg, pa o kriketu, u koji je Ham takoer uloio dio svoga velikog srca. Justin se nije previe zanimao za kriket, no dao je sve od sebe da zvui kao da ga to zanima. Iznad njih se u mraku zabjelasao turistik i plakat Firence, snimljen iz zraka. "Jo se slui onom finom teklikom slubom to svakog tjedna ide do Torina i natrag?" upita Justin. "Svakako, stari moj. Sluba je preuzeta, dakako. A tko nije? Ljudi su isti, samo su sad dio vee organizacije." 176 "I jo rabi one zgodne kone kutije za eire s imenom tvrtke na njima? Onakve kakve sam jutros vidio u tvom trezoru." "Kad bih se morao svega odrei, njih bih zadrao." Justin zirne nadolje, na slabo osvijetljenu ulicu. Jo su tamo: pretila ena u tekom k aputu i mrav mukarac sa eirom povijena oboda i O-nogama, kao kod staroga dokeja, u skijakoj jakni iji je ovratnik podigao sve do nosa. Bulje u oglasnu plou svete Eteldrede ve deset minuta, a sve to im je ona mogla kazati te hladne veljake noi mogli su doznati u deset sekunda. Ponekad se u civiliziranoj zemlji zapravo zna. "Reci mi, Ham." "to god hoe, stari." "Je li Tessa imala togod love u Italiji?" "Na gomile. Hoe li da ti pokaem izvatke?" "Ne treba. Je li novac sad moj?" "Uvijek je i bio. Imali ste zajednike raune, sjea se? Stoje moje, to je i njegovo. Pokuao sam je odgovoriti od toga. Rekla mi je da se nosim. Tipino za nju." "Onda mi onaj tvoj momak u Torinu moe poslati neto od toga, zar ne? Na moj raun u ovoj ili onoj banci. Neka mi se nae dok sam u inozemstvu, na primjer." "Nema problema." "Ili na bilo iji raun koji mu kaem, zapravo. Moe se podii s putovnicom." "Tvoja lova, tvoja stvar, stari. Radi s njom to god hoe. Samo uivaj!" Sjahali dokej okrenuo je oglasnoj ploi lea; sada se pak pravio da promatra zvijezde. ena u tekom kaputu gledala je na sat. Justin se opet prisjeti dosadnog instruktora na sigurnosnom teaju. Promatrai su glumci. Njima je najtee ne raditi nita. "Imam jednog prijatelja, Ham. Nikad ti nisam o njemu govorio. Peter Paul Atkinson. Uiva moje potpuno povjerenje." "Pravnik?" "Naravno da ne. Pa imam tebe. On je novinar Dailu Telegra-pha. Stari prijatelj sa studija. elim mu dati potpunu punomo za sve moje novane poslove. Ako ti ili tvoji ljud i u Torinu primite nalog od njega, neka to bude posve isto kao da nalog dolazi od mene." Ham se zagrcne i protrlja vrh nosa. "Ne moe to tek tako, stari moj. Moram imati njegov potpis i tako dalje. Slubenu punomo od tebe. Vjerojatno sa svjedocima." 177 Justin prijee sobom do mjesta gdje je Ham sjedio, pa mu dade Atkinsonovu putovnicu neka pogleda. "Moe prepisati podatke iz ovoga," predloi on. Ham prvo pogleda fotografiju. Bez ikakve vidljive promjene izraza lica u prvi tren, usporedi lice s fotografija s Justinovim licem pred sobom. Pogleda jo jednom, pa usporedi osobne podatke. Polako prolista stranice s puno viza i graninih igova. "Prilino je putovao taj tvoj prijatelj," primijeti flegmatino. "I jo e vie, rekao bih." "Trebat e mi potpis. Bez potpisa se ne mogu ni maknuti." "Daj mi minutu vremena i imat e potpis." Ham usta, vrati putovnicu Justinu, pa polako poe k svom radnom stolu. Otvorivi ladicu, izvadi iz nje nekoliko obrazaca slubena izgleda i nekoliko listova bijeloga papira. Justin poloi putovnicu otvorenu pod svjetlo stolne svjetiljke pa, dok mu je Ham znatieljno virio

preko ramena, iskua ruku dva - tri puta prije no to je napisao i potpisao punomo za sve svoje poslove Peteru Paulu Atkinsonu, posrednitvom Odvjetnike tvrtke " Hammond & Manzini" iz Londona i Torina. "Ja u to ovjeriti," ree Ham. "Ima jo neto, ako smijem." "O, Boe!" "Trebao bih ti pisati." "Svakako, stari. Zaista me veseli to emo ostati u kontaktu." "Ali ne na ovu adresu. Ne uope u Englesku. Ne ak ni na tvoj ured u Torinu, ako moe. Ako se dobro sjeam, ti si imao neke talijanske tete. Bi li jedna od njih mogla primati potu za tebe i uvati je na sigurnom dok se ti sljedei put ne pojavi?" "Imam jednoga starog zmaja to ivi u Milanu," odgovori Ham, slegnuvi ramenima. "Bravo! Stari zmaj u Milanu je tono ono to nam treba. Mogao bi mi dati adresu." U Chelseaju bijae pono. Odjeven u blejzer i sive flanelske hlae, revni slubenik Justin sjedio je za runim stolom za blagovanje pod arturovskim lusterom; opet je pisao. Nalivperom, na listov-nom papiru kue na broju etiri. Poderao je nekoliko ispisanih listova kojima nije bio zadovoljan, no stil i rukopis ostali su mu nepoznati i u konanoj inaici. 178 Draga Alison, * Hvala za vae suosjeajne prijedloge to ste mi ih iznijeli na jutronjem sastanku. Ministarstvo je u kritinim trenucima uvijek pokazivalo svoje ljudsko lice; tako je bilo i sada. Dobro sam razmislio o vaem prijedlogu te sam o tome iscrpno porazgovarao s Tess inim odvjetnicima. ini se da su njezini poslovi potpuno zanemareni posljednjih nekoliko mjeseci, pa bih im se odmah morao posvetiti. Morat u rijeiti pitanja prebivalita i poreza, da i ne spominjem kako u se morati odluiti to uiniti s imanjima u zemlji i inozemstvu. Zato sam se odluio odmah posvetiti rjeavanju tih pitanja; rekao bih ak da u se toga rado prihvatiti. Prema tome, nadam se da ete mi dopustiti posvetiti se tome na tjedan ili dva prije nego to postupim prema vaem prijedlogu. Glede bolovanja, ini mi se kako ne bih trebao zlorabiti dobru volju Ministarstva. Ove godine nisam uzimao odmort; koliko mi se ini, imam pravo na pet tjedana izvanrednog odmora, povrh redovitoga godinjeg odmora. Radije bih uzeo to mi pripada nego pitao da mi se izlazi u susret. Jo jednom zahvaljujem. Srdaan pozdrav, Justin Quayle Licemjeran, nepoten placebo, zadovoljno zakljui, proitavi pismo jo jednom. Neizljeivi dravni slubenik Justin lomi se je li bolje uzeti bolovanje ili dopust, dok sreuje poslove svoje ubijene ene. Vrati se u predsoblje i opet pogleda glestonicu to je leala na podu ispod stolia s mramornom ploom. Jedna je bravica silom otvarana i zatvarana, pa vie ne radi; druga nedostaje. Sadraj nasumce vraen u nju. Tako loe radite, pomisli s prezirom. Zatim opet: osim ako me nastojite uplaiti; u tom ste sluaju obavili dosta dobar posao. Provjeri sadraj depova sakoa: moja prava putovnica, kojom u se posluiti za izlazak iz Britanije; novac; nijedne kreditne kartice. Drei se kao netko s vrstom nakanom, baci se na posao namjetanja svjetala u kui tako da izgleda kao da spava. 179 JEDANAESTO POGLAVLJE Planina se crnjela na pozadini sve tamnijeg neba, po kojem su se lovili oblaci, teki otoni vjetrovi i veljaka kia. Vijugava je cesta zamrljana kameniima i crvenim blatom s promoena brijega. Mjestimice postaje tunel od borovih grana to se nadvijaju nad nju, na mjestima je pak tristo metara ispod nje strmina sve do uzburkanoga Sredozemnog mora. Okrene se i bez ikakva razloga more se podigne poput zida pred njim, a u iduem se trenutku opet strmoglavi u ponor iz kojega je i dolo. No koliko god i kako god se okretao, kia tue ravno na njega; svaki put kad bi pljusak jae udario o vjetrobran, osjetio bi kako se dip trese pod njim kao stari konj koji vie ne moe vui teke terete. Cijelo ga je vrijeme gledala stara utvrda na gori Monte Capanne - sad svisoka, sad skutrivi se negdje zdesna na nekom neoekivanoj gorskoj kosi; vukla ga je naprijed, ali i obmanjivala poput fatamorgane. "Gdje je to, do vraga? Negdje na lijevo, siguran sam," glasno se alio, to samom sebi, to Tessi. Dosegnuvi vrh brijega, uzrujan zaustavi vozilo pokraj ceste i stavi si prste na elo nastojei se pribrati. Poprimao je pretjerane geste osamljenika. Ispod njega su svjetla Portoferraia. Ispred njega, na kopnu nasuprot, mirkaju svjetla Piombina. Lijevo i desno, prosjeci u umi, kuda tegle debla. Evo, ovdje su te tvoji ubojice ekali u zelenom safari terencu; ekali su kako bi te ubili, u duhu je tumaio Tessi. Ovdje su puili te odvratne sportsmane i pili ivhitecap pivo iz boce, ekajui da naiete ti i Arnold. Obrije se elektrinim aparatom, odjene istu traper-koulju, poelja se. Osjeao je vruinu u licu i nabijanje u sljepoonicama. Skrene na lijevo. Dip 180 poskoi preko neuredne gomile borovih granica i iglica. Stabla se razdvojie, nebo posvijetli i opet je gotovo dan. Ispod njega, u donjem dijelu istine lei hrpica starih seoskih kua. Nikad ih neu prodati, nikad ih neu iznajmiti, rekla si mi prvi put kad si me dovela ovamo. Dat u ih ljudima koji ih zasluuju, a poslije emo doi i umrijeti ovdje. Parkiravi terenac, Justin se kroz mokru travu provue do najblie kuice. Bila je to uredna

prizemnica svjee obijeljenih zidova i krova od starih ruiastih crjepova. Iza jednog je prozora gorjelo svjetlo. Zalupa na vrata. Spori pramen dima od drva, zatien okolnom umom, dizao se iz dimnjaka ravno u nebo, dok ga vjetar ne bi dohvatio i pomeo. Kutrave crne ptice krijetale su i kokale se. Vrata se otvore i seljanka s rupcem i ispusti bolan krik, spusti glavu i izgovori neto to nije mogao oekivati kako e razumjeti. Jo oborene glave, tijela bono okrenuta k njemu, uzme mu ruku objema svojima, pa je pritisne prvo o jedan, pa o drugi svoj obraz; na koncu mu odano poljubi ruku. "Gdje je Guido?" upita je na talijanskom slijedei je u kuu. Otvorila je sobna vrata i pokazala mu. Guido je sjedio za dugim stolom, ispod drvenoga kria; pogrbljen starac od dvanaest godina, kratka daha, sablasno blijed u licu, kost i koa, uagre-nih oiju. Mrave su mu ruke poivale na stolu, prazne. Teko je zato bilo zamisliti to je radio prije Justinova dolaska, sam u tamnoj, niskoj sobi, gdje su zrake svjetla plazile po stropu. Nije itao, nije se igrao, nije nita posebno promatrao. Duge glave nagnute na stranu i otvorenih usta, Guido je gledao Justina kako ulazi. Zatim ustane, popne se nesigurno na stol, pa skoi prema Justinu, elei ga zagrliti kao rak. No skok mu je bio prekratak, pa mu ruke padoe na stranu, a Justin ga uhvati i uvrsti. "eli umrijeti, kao njegov otac i Signora," poalila se Guidova majka. ""Svi su dobri ljudi u raju," kae on meni. "A loi ostaju na zemlji." Jesam li ja loa, signor Justin? Jeste li vi loi? Je li nas Signora zato dovela iz Albanije, platila mu lijeenje u Milanu, dala nam stanovati u ovoj kui - zato da umremo od alosti za njom?" Guido je sakrio izmueno lice meu dlanove. "Prvo se onesvijesti, onda ide u krevet i spava. Ne jede, ne uzima lijekove. Nee u kolu. Jutros, im se poao oprati, zakljuala sam mu sobu i sakrila klju." "To je dobar lijek," tiho ree Justin, gledajui Guida. Vrtei glavom, ena ode u kuhinju; tamo je malo lupala tavama, pa pristavila vodu za kavu. Justin povede Guida natrag k stolu i sjedne s njim. 181 "Slua li ti mene, Guido?" upita na talijanskom. Guido je sklopio oi. "Sve ostaje tono kako je i bilo," rekao je Justin vrsto. "Sve je pokriveno - trokovi za kolu, lijenici, bolnica, lijekovi - sve to je nuno dok ne vrati zdravlje. Za tebe i majku: stanarina, reije, hrana. Poslije za tebe: gimnazija, sveuilite. Provest emo sve to je Tessa za tebe planirala, tono kako je ona eljela. Ne moemo manje, zar ne?" Oborena pogleda, Guido porazmisli prije nego je neodluno odmahnuo glavom u znak slaganja: ne, ne moemo manje - priznao je. "Igra li jo ah? Da odigramo jednu partiju?" Djeak po drugi put odmahne glavom, no sad je to znailo neslaganje: znailo bi manjak pijeteta prema pokojnoj signori Tessi kad bismo sad igrali ah. Justin primi Guida za ruku i zadri njegovu ruku u svojoj. Lagano ga povue za ruku, oekujui makar nagovjetaj smijeka. "Onda, to radi kad ne umlre?" upita ga engleski. "Jesi li proitao knjige to smo ti ih poslali? Dosad si ve trebao postati strunjak za Sherlocka Holemesa." "Gospodin Holmes je veliki detektiv," odgovori Guido, takoer na engleskom, ali bez smijeka. "A to je s raunalom to ti ga je Signora dala?" upita Justin, vrativi se na talijanski. "Tessa kae da si postao pravi strunjak. Genij - tako mi je rekla! Stalno ste jedno drugom slali poruke elektronikom potom. Postao sam ljubomoran. Nemoj samo rei da si ostavio svoje raunalo, Guido!" Pitanje je stvorilo ljutitu upadicu iz kuhinje. "Nego to nego gaje ostavio! Sve je ostavio! Stajalo ju je etiri milijuna lira! Cijeli je dan sjedio za raunalom: tap, tap, tap... Tap, tap, tap. "Oslijepit e," govorila sam mu. "Razboljet e se od previe koncentracije." A sad - nita! ak i raunalo mora umrijeti." Jo drei Guida za ruku, Justin mu se unese oima u oi. "Je li to istina?" upita ga. Bila je. "Ali to je grozno, Guido. Ti doista uludo baca svoj talent," prigovori Justin, a na Guidovu licu se pojavi poetak smijeka. "ovjeanstvo ozbiljno treba velike umove kao to si ti. Jesi li me uo?" "Moda." "Ti se, dakle, sjea raunala signore Tesse, onoga na kojemu te uila?" 182 Naravno da se Guido sjea - i to malo svisoka, da ne kaemo s prezirom. "Naravno, nije tako dobro kao tvoje. Tvoj je stroj nekoliko godina mlai i pametniji. Tono?" Da. Itekako! Osmijeh se proirio. "Dakle, Guido, za razliku od tebe -ja sam idiot. Ne znam kako bih radio ak ni na njezinom raunalu. Problem je u ovome: Tessa je na raunalu ostavila puno poruka, od kojih su neke za mene. Uasno me strah da ih ne izgubim. Mislim kako bi ona voljela da ih ne izgubim i da mi upravo ti u tome pomogne. U redu? Zna koliko je eljela imati sina kao to si ti. I ja sam to elio. Pitanje glasi: bi li sa mnom siao u vilu, pa mi pomogao da proitam to ima na njenom prijenosnom raunalu?"

"Ima li pisa?" "Imam." "Pogon za diskete?" "I to." "ita CD-a? Modem?" "Sve to. I prirunik. I transformatore, kabele i adapter. No i dalje sam idiot. Ako postoje i najmanji izgledi da neto zeznem, zacijelo u to uiniti." Guido bijae ve ustao, no Justin ga blago povue natrag za stol. "Ne veeras. Noas emo se naspavati. Ako se slae, sutra u rano ujutro doi po tebe terencem iz vile, no nakon toga e morati u kolu. Dobro?" "Dobro." "Preumorni ste, signor Justin," tiho je govorila Guidova majka, stavljajui kavu pred njega na stol. "Previe tuge teti srcu." I Na otoku je ve dva dana i dvije noi, no da mu netko dokae kako je proao itav tjedan, ne bi ga iznenadilo. Prvo se trajektom prebacio preko Kanala do Boulogne; tamo je za gotovinu kupio eljezniku kartu; putem je siao i promijenio vlak, kupivi drugu kartu, puno prije nego je stigao na odredite prve karte. Pokazao je putovnicu, koliko ga pamenje slui, samo jednom, i to letimice, kad je ulazio u Italiju iz vicarske, na opasnu i prelijepu prijevoju. I bila je to njegova vlastita putovnica. U to je bio siguran. Posluavi Leslevine naputke, poslao je putovnicu gospodina Atkinsona ispred sebe, preko Hama, radije nego bi riskirao da ga uhvate s dvjema putovnicama. No kad bi ga netko pitao 183 koji je to bio prijevoj i koji vlak - e, za to bi morao prouavati zemljovid i prvo na njemu pronai grad u kojem se ukrcao na vlak. Vei ga je dio puta Tessa pratila; tu i tamo bi se naalili jedno s drugim, obino nakon nekoga Tessina ironinog komentara, izreena sotto voe. Drugi dio puta su se prisjeali trenutaka provedenih zajedno - rame uz reme, zabaenih glava, zatvorenih oiju, kako ve i ine stari parovi. Dok ga najednom nije opet napustila; bol i tuga shrvae ga poput raka, za koji je cijelo vrijeme znao da ga ima; Justin Quayle tugovao je za svojom mrtvom suprugom ee nego u najteim trenucima u Glorijinom donjem katu, ili na pogrebu u Langati, pa ak i za posjeta mrtvanici, ili za boravka na broju etiri u Chelseaju. Zatekavi se stojei na peronu eljeznikoga kolodvora u Torinu, uzeo je sobu u jeftinu hotelu. Zatim je u trgovini rabljenim kovezima kupio dva bezimena platnena kovega, kako bi u njih stavio spise i predmete to su za nj postali Tessine relikvije. I si, signor Justin, kako ga je uvjeravao mladi odvjetnik u crnom odijelu, nasljednik Manzinijeve polovice partnerstva (isprekidano izrazima najdublje suuti, to bolnijima to su bili iskreni), kutije za eire stigle su sigurno i na vrijeme, zajedno s Harno -vim nalogom da se kutije broj pet i est predaju neotvorene Ju-stinu osobno; ako ima ita, bilo to, samo recite to mladi moe uiniti za Justina, pravne, profesionalne ili bilo koje druge naravi, onda e on to rado uiniti; samo se po sebi razumije da njegova odanost obitelji Manzini ne prestaje s traginom smru st-gnore Tesse i tako dalje. Ah, da, naravno - tu je i novac, dodao je prezrivo - i izbrojio Justinu na ruke pedeset tisua dolara, za to je potpisao priznanicu. Na to se Justin povukao u intimnost prazne konferencijske dvorane, gdje je prebacio Tessine relikvije i putovnicu gospodina Atkinsona u njihovo novo spremite - platnene kovege. Uskoro nakon toga otiao je taksijem u Piombino gdje se, zahvaljujui sluajnoj vremenskoj podudarnosti, uspio ukrcati na dreav hotel-neboder to se naziva brodom i plovi za Portoferraio na otoku Elbi. Sjevi najdalje to je bilo mogue od golemoga televizora, jedini gost u divovskoj plastinoj samoposlunoj blagovaonici na estoj palubi, s po jednim kovegom na svakoj strani, Justin je veerao redom: salatu od plodova mora, sendvi sa salamom i pola boce loega crnog vina. Pristavi u Portoferraiu, pogodi ga dobro mu poznat osjeaj besteinskoga stanja, dok se probijao kroz nerasvijetljena crijeva brodske kamionske garae dok su 184 nepristojni vozai brujili motorima ili se zalijetali ravno na njega, gurajui ga, zajedno s kovezima, na zakovicama optoenu brodsku oplatu, to je zabavljalo dokone nosae koji su to promatrali. Bijae suton, usred zime, vrlo hladno kad se, sav drhtei i bijesan napokon dokopao rive. Malobrojni su se prolaznici gibali s neuobiajenom ustrinom. Bojei se da ga netko ne prepozna ili, jo gore, pone saalijevati, natukao je eir duboko na elo i odvukao kovege do najbliega taksija; laknulo mu je kad je vidio kako mu taksistovo lice nije poznato. Za dvadesetominut-ne vonje vozaa je zanimalo je li on Nijemac, na to mu je Ju stin odgovorio da je veanin. Odgovor, koji nije bio unaprijed smiljen, dobro mu je posluio, jer taksist vie nita nije pitao. Vila Manzini blizu je sjeverne obale otoka. Snaan je vjetar puhao s mora, tresui palmama, hujei preko kamenih ograda, lupajui kapcima, udarajui crjepove; od njega su cviljele daske u prigradnjama. Sam pod slabom mjeseinom, Justin je ostao stajati gdj e ga je taksi ostavio, na ulazu u kamenom poploano dvorite s prastarom crpkom za vodu i tijeskom za masline, ekajui da mu se oi priviknu na mrak. Vila se nazirala pred njim. Dva drvoreda

topola, to ih je zasadio Tessin otac, obrubljuju stazu od ulaza do mora. Jedno po jedno, Justin razazna kuice za poslugu, kamena stubita, polustupove na ulazu i u tami na rimski nain sloene kamene zidove. Nigdje svjetla. Upravitelj imanja je u Napulju, kako kae Ham: zabavlja se sa zarunicom. uvanje kue povjereno je paru putujuih Austrijanki koje se nazivaju slikaricama, a utaborile su se u kapelici izvan uporabe na drugoj strani posjeda. Dvije nadniarske kolibe, to ih je Tessi-na majka dottoressa preuredila i nazvala "Romeo" i "Giulietta" po ukusu njemakih turista, bile su u nadlenosti agencije za iznajmljivanje u Frankfurtu. Dobro dola, dakle, ree Tessi, u sluaju da malo sporije shvaa, vrlo umorna od duga puta. Kljuevi vile stoje na kamenoj polici u drvenoj oplati crpke za vodu. Prvo podigni poklopac, dragi - eto, tako - onda isprui ruku; bude li imao sree, uspjet e ih dohvatiti. Zatim otkljuaj ulazna vrata kue, odvedi svoju mladenku u spavau sobu i vodi ljubav s njom. No on je nije odveo u spavau sobu - znao je za bolje mjesto. Podigavi jo jednom platnene kovege, poe preko dvorita. Dok je prelazio dvorite, Mjesec ispuni svoju dunost i oisti se od oblaka, osvjetljujui mu put i bacajui bijele trakove svjetla meu topolama. Doavi do najdaljega kuta 185 dvorita, poe uskom stazom to gaje podsjeala na starorimsku uliicu, do vrata od maslinova drva s izrezbarenom Napoleono-vom heraldikom pelom, u ast - kako kae obiteljska legenda -samoga velikoga ovjeka koji je, visoko cijenei ugodan razgovor i jo ugodnije vino Tessine ukunbake, proglasio sama sebe estim gostom vile za deset nemirnih mjeseci svog izgnanstva na Elbi. Justin meu kljuevima izabere najvei, pa L-< okrene u bravi. Vrata zacvile, pa popuste. Ovdje smo brojili novac, ozbiljno mu ree Tessa u ulozi nasljednice Manz inijevih, mladenke i turistikog vodia. Izvrsne masline s posjeda Manzinijevih danas se alju u Piombino na tijetenje, ba kao i sve druge. No u vrijeme moje majke dottorese u ovoj je prostoriji jo bilo Svetite nad svetitima. Ovdje smo raunali koliko ima ulja, staklenku po staklenku, prije nego bismo ga pohranili na briljivo odravanoj uvijek istoj temperaturi u cantini u podrumu. Ba tamo smo... ne slua me! "To je zato to upravo vodimo ljubav." Ti si moj mu; mogu s tobom voditi ljubav kad god e lim. Pazi dobro! U ovoj sobi bi se svakom seljaku nadniaru izbrojila tjedna plaa na ruke, a oni bi potpisali - obino kriem - u knjigu veu od vae Engleske knjige Sudnjega dana. "Tessa, ja ne mogu..." to ne moe? Ma jasno da moe! Moe ti puno toga. Ovdje smo takoer primali okovane robijae na izdravanju doivotne kazne, to su ih slali iz tamnice na drugoj strani otoka. Zbog toga je pijunka na vratima. Zbog toga su u zidove privreni eljezni kolutovi, da se zatvorenike moe privezati dok ekaju polazak na rad u maslinike. Nisi li ponosan na mene, kao na posljednju od robovlasnikoga roda?" "Beskrajno ponosan." Zato onda zakljuava vrata? Jesam li i ja zatvorenica? "Jesi." Soba za ulje je duga, s otvorenim krovnim gredama na stropu; prozori su joj previsoko za znatieljne poglede: izvana se ne moe vidjeti broji li se unutra novac, okivaju li zatvorenike, ili tek vjenani par divlje vodi ljubav na konom divanu prislonjenu uz zid prema morskoj strani. Stroj za brojenje novca je kvadratian i ravan. U polunadsvoenim niama iza stola stoje dvije tesarske radne klupe. Justin je morao uporabiti svu svoju tjelesnu snagu da bi ih po kamenom podu dovukao do stola i svaku postavio s po jedne njegove strane. Iznad vrata, u polici udubljenoj u zid, niz drevnih boca za ulje i vino napabirenih po posjedu. Dohva186 tivi ih, obrie ih rupcem od praine j^clnu po jednu, pa ih poreda na stol, kako bi posluile kao pritskivai za papir. Vrijeme je stalo. Nije osjeao ei ni gladi, niti potrebe za snom. Stavivi po jedan koveg na svaku radnu klupu, izvue prvo dva najdragocjenija svenja. Dobro je pazio da ih stavi u samu sredinu stola, ako bi se u tuzi ili ludosti htjeli baciti preko ruba. Pone paljivo svlaiti prvi sveanj, sloj po sloj: njezin pamuni kuni ogrta, vestu od angore koju je nosila dan prije nego je otila za Lokichoggio, njezina svilena bluza, iji ovratnik jo mirie na nju. Tako sve dok mu se u rukama nije nala nerazotkrivena dragocjenost: tanka siva kutija, veliine etrdeset sa trideset centimetara, s imenom japanskoga proizvoaa na poklopcu. Nedirnuta danima i noima paklene samoe i putovanja. Iz drugoga je svenja izvukao pribor. Uinivi to, hitro prebaci sve skupa, komad po komad, na stari stol od borovine na drugom kraju sobe. "Poslije," obea joj naglas. "Strpljenja, eno." Lake diui, iz rune prtljage izvadi radio-budilicu; poigra se dok nije pronaao mjesnu valnu duljinu BBC-jeve Svjetske slube. Cijeloga je puta pratio bezuspjenu potragu za Arnoldom. Postavivi radio da se upali na sljedei puni sat, kad su vijesti, Justin prenese pozornost na raznovrsnu hrpu pisama, dosjea, iz-rezaka iz novina, raunalnih otisaka i snopova papira slubena izgleda to su mu, u njegovu drugom ivotu, bili utoite u bijegu od stvarnosti. Sada mu ti papiri nisu nudili utoite ni od ega, to god bili: Leslevini

policijski dokumenti, Hamove zabiljeke o Tessinim ultimativnim zahtjevima, ili njezini vlastiti, briljivo poslagani, snopovi pisama, ogleda, novinskih izrezaka, farmaceutskih i medicinskih tekstova, poruka samoj sebi s oglasne ploe u njezinoj radnoj sobi, ili pak grozniave vrljotine iz bolnice, to su ih Leslev i Rob iskopali iz skrovita u Blumovu stanu. Radio se ukljui. Justin podigne glavu i pone sluati. O nestalom Arnoldu Blumu, doktoru medicine, osumnjienom daje ubio Tessu Quay-le, suprugu britanskoga diplomata spiker opet nije imao nita rei. Obavivi i tu dunost, Justin je eprkao po Tessinim spisima dok nije pronaao predmet za koji je odluio da e ga drati kod sebe sve vrijeme svog istraivanja. Donijela ga je sa sobom iz bolnice -jedina stvar koja je ostala iza Vanze. Uzela ju je iz neispranjene kante za smee pokraj Vanzina naputenoga kreveta. Danima i noima po njezinu povratku, to je stajalo na njezinu radn om stolu poput optuujuega straara: kartonska kutijica, crveno-crna, deset sa est centimetara, prazna. Odatle je nala put do srednje ladice, gdje ju je Justin pronaao za svoje panine 187 potrage za njezinim stvarima. Nije bila zabdfavljena ni odbaena. Samo premjetena, spljotena, stavljena na stranu dok se ona posveivala vanijim stvarima. Ime Dypraxa bilo je otisnuto na sve etiri strane kutijice; uputa za uporabu, s opisom indikacija i kontraindikacija, stajala je u kutiji. A na poklopcu tri vesele zlatne pele. Otvorivi je, napravivi od nje ponovno kutiju, Justin je postavi u sredinu prazne police ravno pred sobom. Kenny K misli daje Napoleon sa svoje tri pele (ThreeBeesJ, aptala mu je u uho u bolnici. Ali njihov Je alac smrtonosan -Jesi li znao? Ne, draga, nisam znao; hajde, vrati se na spavanje. itati. Putovati. Usporiti glavu. Ubrzati shvaanje. Potrati te istodobno ostati na mjestu; biti strpljiv kao svetac, a nagao kao dijete. Nikad u ivotu nije Justin toliko udio za znanjem. Nema vie vremena za pripreme. Pripremao se danju i nou od njezine smrti. Izdrao je teko, ali se pripremio. U Glorijinom stranom donjem katu pripremao se on. U razgovorima s detektivima on se pripremao, kad je na trenutke bilo gotovo neizdrljivo; i opet se u nekom nemirnom kutku svoje glave pripremao. Za beskrajnoga leta kui, u uredu Alison Landsburv, u Pellegrinovu klubu, u Hamovu uredu i na broju etiri, dok mu je kroz glavu prolazilo stotinu drugih stvari, on se pripremao. Ono to mu sada treba je duboko zaranjanje u srce njezina tajnoga svijeta. Treba prepoznati i proitati svaki putokaz i miljokaz na putu; zatomiti vlastitu osobu i oivjeti njenu - ubiti Justina i vratiti Tessu u ivot. Odakle poeti? Odasvud! Kojim putem krenuti? Svima! Dravni slubenik u njemu bijae u stanju neizvjesnosti. Po-djaren Tessinom nestrpljivou, Justin je prestao odgovarati bilo komu osim nje. Ako je ona bila brzopleta, bit e i on. Gdje je nainila intuitivni skok, on e je uzeti za ruku i skoit e zajedno. Je li gladan? Ako nije Tessa, nije ni on. Je li umoran? Ako je Tessa mogla prosjediti po pola noi u kunom ogrtau, pogrblje-na za radnim stolom, onda e i Justin prosjediti cijelu no, itav sljedei dan i no nakon toga! 188 U jednom trenutku, kad se odluio"Odmoriti, otiao je u kuhinju vile; vratio se sa salamom, maslinama, dvopekom, sirom i mineralnom vodom. Drugi put -je li bio sumrak ili zora (imao je osjeaj sivkasta svjetla izvana)? - bio je usred njezina bolnikoga dnevnika, pri biljekama o posjetima Lorbeera i njegove pratnje Vanzi. Tada se prenuo i zatekao kako luta ograenim vrtom. Ovdje, pod prodornim Tessinim pogledom, zasadio svadbene vu-ike, svadbene rue i neizbjeno - svadbene frezije iz ljubavi za nju. Samo jedna rua cvate. Sjetivi se kako je ostavio otvorena vrata sobe za ulje, potri natrag preko kamenog dvorita; vrata nae sigurno zakljuana, a klju u unutarnjem depu jakne. Izrezak iz Financial Timesa: Zujanje Triju pela (ThreeBees) ire se glasine da otroumni plejboj Kenneth K. Curtiss, vlasnik ThreeBees, velike tvrtke koja posluje u Treem svijetu, planira hitro sklopiti brak iz rauna sa vicarsko -kanad-skim farmaceutskim divom "Karei Vita Hudsonom". Hoe li KVH zaista doi pred oltar? Hoe li ThreeBees doi s mirazom? Odgovori glase: da i da, sve dok se, za Kennvja K tipino farmaceutsko kockanje isplati. U poslu za koji se vjeruje da je bez presedana u tajnom i izvanredno unosnom farmaceutskom svijetu, ThreeBees Nairobi e navodno na sebe preuzeti jednu etvrtinu od predvienih 500 milijuna funta trokova istraivanja i razvoja KVH-ova novog, udesno djelotvornog lijeka protiv tuberkuloze pod imenom DY -PRAXA, u zamjenu za prava prodaje i distribucije lijeka u cijeloj Africi i zasad nepoznati postotak od ukupnog dohotka od prodaje lijeka u svijetu. Glasnogovornica ThreeBees u Na-irobiju Vivian Eber je oprezno tri-jumfalistina: "Ovo je sjajno - to je tipini i potpuni Kenny K. To je humanitarni in - dobar za tvrtku, dobar za

njezine dioniare, dobar za Afriku. DYPRAXA se uzima lako, poput bombona. ThreeBees e biti u prvim borbenim redovima u borbi protiv tuberkuloze, koja se u posljednje vrijeme strano brzo ponovno iri svijetom." Predsjednik KVH Dieter Korn je sino u Baselu izjavio, s istim optimizmom kao gica Eber: "DYPRA-XA pretvara est do osam mjeseci mukotrpna lijeenja u gutanje samo dvanaest tableta. Drimo kako su ThreeBees prava tvrtka za poetno uvoenje DYPRAXE u Afriku. Rukopisna Tessina poruka Blumu, vjerojatno pronaena u Arnoldovu stanu: 189 Arnolde, duo, Nisi mi vjerovao kad sam ti rekla da su ljudi u KVH loi. Provjerila sam: loi su. Prije dvije godine tuili su ih jer su oneistili pola Floride, gdje su imali velik pogon; sudac ih je samo opomenuo. Neosporni dokazi optube pokazali su kako je KVH preao doputenu granicu isputenoga otrovnoga otpada za 900%, trujui prirodne rezervate, movare, rijeke, plae, a vjerojatno ak i mlijeko. KVH je na slian nain zaduio javnost i u Indiji, gdje je u okolici Madrasa navodno dvjesto djece umrlo od uzroka u vezi s njihovi m oneienjima. Indijski e sud suenje odrati za kojih petnaest godina - ili poslije, ako KVH i dalje nastavi podmiivati prave ljude. Takoer su poznati kao predvodnici farmaceutske industrije u njezinoj kampanji za produivanje ivota farmaceutskih pa tenata, a sve u interesu bijelih milijardera, koji teko pate. Laku no, mili. Nikad vie nemoj sumnjati ni u jednu moju rije. Ja sam savrena. Kao i ti. T. Izrezak s financijske stranice londonskoga Guardiana: Sretna pela Dramatini, 40-postotni porast vrijednosti tvrtke ThreeBees Nairobi pokazuje rastue povjerenje javnosti, zbog toga to je poduzee nedavno dobilo sveafriku franiu za jeftin novi lijek za multirezistentnu tuberkulozu; lijek se zove Dypraxa. Govorei u svojoj kui u Monacu, glavni direktor ThreeBees Kenneth K. Curtiss je izjavio: "Sto je dobro za ThreeBees, dobro je i za Afriku. A stoje dobro za Afriku, to je dobro i za Europu, Ameriku i ostatak svijeta." Posebna mapa s natpisom HIPO, ispisanim Tessinom rukom, sadri etrdesetak razmijenjenih poruka - prvo pisama, zatim otisnutih poruka elektronikom potom - izmeu Tesse i neke ene po imenu Birgit, koja radi za neovisnu organizaciju za nadzor nad farmaceutskom industrijom. Ime organizacije je Hipo i sjedite joj je u Bielefeldu, malom gradu na sjeveru Njemake. Glava listovnog papira Hipa tumai kako je organizacija nazvana po grkom lijeniku Hipokratu, roenu 460. god. p. Kr. Svi lijenici polau Hipokratovu zakletvu. Prepiska poinje slubeno, no kako su prele na elektroniku potu, sve postaje meke i osobnije. Glavni su igrai brzo dobili nadimke. KVH postaje Div, 190 Dypraxa Tableta, Lorbeer Zlatonosac. Sfrgitin izvor o djelovanju Karei Vita Hudsona postaje "Naa prijateljica". Nau prijateljicu treba uvijek tititi, jer "je ono to mi govori potpuno suprotno vicarskim zakonima". Otisak Birgitine elektronike poruke Tessi: ... za doktorice Emrich i Kovacs Zlatonosac je osnovao tvrtku na otoku Manu (moda i dvije), jer su jo bila komunistika vremena. Naa prijateljica kae kako j e L. stavio tvrtke na vlastito ime da ene ne bi imale gadnih natezanja s vlastima. Odonda su se njih dvije posvadile. Spor je bio i znanstveni i politiki. U Divu nikome nije doputeno znati pojedinosti. Emrichica je prije godinu dana emigrirala u Kanadu. Kovacsica je ostala u Europi; uglavnom je u Baseiu. Carla je posve izludio sloni na kotaima to si mu ga poslala. Svako mi jutro trubi kao slon kako bi mi pokazao da je budan. Otisak Birgitine elektronike poruke Tessi: Evo jo jedne prie o Tableti. Prije pet godina Zlatonosac je traio financijsku potporu za molekulu to su je ene napravile, ali nije mu sve ilo lako. Pokuao je nagovoriti neke velike njemake farmaceutske tvrtke, ali one su se estoko odupirale jer nisu u tome vidjele prigodu za velike profite. Sa sirotinjom je uvijek isti problem: nisu dovoljno bogati da mogu kupovati skupe lijekove! Div se kasno ukljuio, tek nakon iscrpna istraivanja trita. Naa prijateljica kae da su vrlo mudro postupali pri sklapanju posla s ThreeBees. To je bio majstorski potez: prodati siromanu Afriku, a za sebe zadrati bogati svijet! Plan je vrlo jednostavan i dobro tempiran. Tableta e se dvije-tri godine ispitivati u Africi, upravo toliko koliko su u KVH izraunali da e tuberkuloza postati VELIKI PROBL EM na Zapadu. Takoer, za tri e godine ThreeBees tako loe financijski stajati da e ih Div moi kupiti za sitni! Prema tome, kako kae Naa prijateljica, ThreeBees su izvukli krai kraj, a Div dulji. Carl spava pokraj mene. Draga Tessa, nadam se da e i tvoje dijete biti lijepo kao Carl. Bit e veliki borac, kao to mu je i majka. Ciao, B. Posljednja e-poruka u prepisci Birgite i Tesse: Naa prijateljica me izvijestila o vrlo tajnovitim aktivnostima u Divu u vezi s ThreeBees u Africi. Moda si naletjela na osinjak? 191 Dr. Kovacs e u velikoj tajnosti odletjeti u Nairobi, gdje e je doekati Zlatonosac. Svi runo govore o lijepoj Lari. Ona je izdajica, kurva itd. Otkud je tako dosadna velika korporacija odjednom postala tako strasna? uvaj se, Tessa! Mislim da si malo vvaghalsig;

kasno je i ne mogu se sjetiti kako se to kae na engleskom; neka ti to tvoj dobri mu prevede. B. P.S. Doi uskoro u Bielefeld, Tessa. To je lijep i skrovit gradi; zavoljet e ga! B. Veer je. Tessa je trudna do zuba. Koraa dnevnom sobom njihove kue u Nairobiju; sad sjeda, sad opet ustaje. Arnold joj je zabranio ii u Kiberu dok ne rodi. ak je i sjedenje za raunalom sada umara. Nakon pet minuta mora ustati i proetati. Justin je ranije doao kui kako bi joj pravio drutvo u njezinoj muci. "Tko ili to je ivaghalsig?" ispali ona pitanje ravno na njega, im je otvorio vrata. "to je to?" Izgovori rije namjerno anglizirano: wag kao dog, halsig kao hall-sick. Morala je rije dvaput ponoviti prije nego je shvatio. "Nemiran," oprezno odgovori Justin. "Koji trai izazove. Zato?" "Jesam lija ivalhalsig?" "Nikad. Ma kakvi!" "Netko me upravo nazvao tako; eto, to je to. Ba u ovom stanju mogu traiti izazove!" "Nisam ja siguran!" s ljubavlju odgovori Justin; oboje istodobno prasnue u smijeh. Pismo od Odvjetnike tvrtke Oakey & Farmeloe iz Londona, Na -irobija i Hong Konga, poslano gi T. Abbott, adresa: potanski pretinac u Nairobiju: Potovana go Abbott, Djelujemo prema naputcima kue ThreeBees iz Nairobija, iji smo pravni zastupnici. Oni su nam predali nekoliko pisama to ste ih naslovili osobno na Sir Kennetha K. Curtissa, glavnoga direktora tvrtke, a takoer i na druge direktore i lanove Uprave. elimo Vas izvijestiti kako je proizvod o kojemu govorite proao sva potrebna klinik a ispitivanja. Mnoga od njih obavljena su u skladu s normama znatno viim nego to trae nacionalni 192 ili meunarodni propisi. Kao to ste i sami ispravno primijetili, proizvod je proao sva ispitivanja te je odobren za uporabu i registriran u Njemakoj, Poljskoj i Rusiji. Na zahtjev kenijskih zdravstvenih vlasti, registraciju u Keniji neovisno je potvrdila Svjetska zdravstvena organizacija; presliku svjedodbe o ispravnosti SZO prilaemo u privitku. Slijedom reenoga, moramo Vas izvijestiti kako emo sve dalje predstavke u ovom predmetu, koje biste podnijeli Vi osobno ili osobe s Vama povezane, bile one poslane Kui ThreeBees ili kome drugome, biti prisiljeni protumaiti kao niim izazvan zlonamjerni napad na ovaj vrlo kvalitetni proizvod i na dobar glas i visoku trinu poziciju njegova distributera, Kue ThreeBees, Nairobi. Nastupi li takav sluaj, imamo stalni naputak da protiv Vas povedemo pravni postupak s punom snagom, bez daljih naputaka naih klijenata. -:,S potovanjem... "Stari! Ima li pet minuta? Htio bih ti neto rei." Govoritelj je bio Tim Donohue. Stari - sam Justin. Prizor se odigrava u njegovu sjeanju. Veinom glasova partija monopola je na neodreeno vrijeme prekinuta, jer su Woodrowljevi sinovi ve kasnili na sat karatea, a Gloria je pola donijeti pienca iz kuhinje. Woodrow je urno odletio u Visoko povjerenstvo. Justin i Tim, dakle, sjede sami, rame uz rame, za vrtnim stolom, okrueni milijunima igraih funta. "Bi li te smetalo ako stupim neposveenom nogom na sveto tlo, u interesu viega dobra?" upita Donohue tihim, napetim glasom, koji se ne uje dalje nego to bi trebao. "Ako mora." "Moram. Rije je o onom nevjerojatnom sporu, stari. Onom to gaje tvoja neprealjena vodila s Kennvjem K-om." "Ne znam o emu govori." "Naravno da ne zna. Trenutno to ba i nije najsretnija tema za razgovor. Pogotovo ne dok se murjaci ovuda motaju. Na savjet glasi: pometi to pod tepih! Nije bitno. Bolje tako za sve nas. Ukljuivi i Kennvja." Podigavi glas: "Izvanredno se dri! Nita osi m beskrajna divljenja za njega; je li tako, Gloria?" "On je pravi natovjek. Zar ne, Justine, dragi?" potvruje Gloria, sputajui pladanj s aama din-tonika na stol. Na savjet, prisjeti se Justin, jo zurei u odvjetniko pismo. Ne njegov. Nego njihov. 193 Otisnuta Tessina elektronika poruka Hamu: Srce moje! Moje duboko grlo u ThreeBees kune se da su u puno goroj novanoj frci nego to itko sluti. Kae da se u kui pria kako Kenny K razmilja iznajmiti sve ne -farmaceutske poslove nekakvome mutnom koncernu sa sjeditem u Bogoti! Pitanje: moe li prodati tvrtku a da nita unaprijed ne pita male dioniare? Ja sam jo slabija u trgovakom pravu od tebe - a to ti dosta govori. Daj mi tumaenje, inae... Najvie te voli Tess. No Ham nije imao vremena za tumaenja, ak i daje to mogao uiniti, odmah ili poslije; vremena nije imao ni Justin. Klopot starijeg automobila to se vue prilaznom stazom, a nakon toga gromoglasno lupanje na vratima, natjerali su Justina da skoi na noge i proviri kroza zatvorsku pijunku. Nae se oko u oko s dobro uhranjenim likom oca Emilija Dell"Ora, upnika, koji ve bijae namjestio izraz saaljive zabrinutosti. Justin mu otvori vrata. "Ali to to radite, signor Justin?" krikne sveenik svojim opernim nainom i zagrli ga.

"Zato moram od Marija taksista uti da je mu pokojne signore Tesse poludio od alosti, pa se naziva veaninom i zakljuao se u vili? emu slue sveenici, za ime Svevinjega, ako ne da prave drutvo oaloenima? Da budu oevi teko pogoenim sinovima?" Justin promrmlja neto kako mu treba samoa. "Ali vi radite!" usklikne upnik, virei znatieljno preko Ju -stinova ramena na hrpe papira rasporeene sobom za ulje. "ak i sad, u svojoj velikoj alosti, vi sluite svojoj zemlji! Nije ni udo to ste vi Englezi stvorili vee carstvo nego Napokon!" Justin mu ponudi nekakvo slabano objanjenje, kako diplo-matov posao nikad ne zavrava. "Ni sveenikov posao, sinko moj, ni sveenikov! Jer na svaku duu koja se okree Stvoritelju, ima ih stotinu koje odlaze od Njega!" Pribliio se. "Ali Signora je bila vjernica, signor Justin. I njezina majka dottoressa je vjerovala, iako to neki osporavaju. S toliko ljubavi za ljude, svoje blinje, kako netko moe posve zaepiti ui za Boji zov?" Justinu nekako poe za rukom odvui sveenika od sobe za ulje i posjesti ga u salon ledene vile. Pod poluoguljenim freskama spolno neodreenih kerubina ponudio ga je jedno, pa drugom aom vina, otpijajui oprezno iz svoje. Nekako je prihvatio uvje194 ravanja dobrog oca daje Tessa sigurna ftVukama Bojim. Pristao je bez opiranja da se za nju odslui misa zadunica i donirao pristojnu svoticu fondu za obnovu crkve, a isto tako i za ouvanje divnoga dvorca na gori, jednog od bisera srednjovjekovne Italije, za koji ueni putopisci i arheolozi kau da e se uskoro sruiti ako se - s voljom Bojom - ne uvrste njegovi temelji i nosivi zidovi... Isprativi dobroga ovjeka do njegova automobila, Justinu je bilo toliko stalo da ga ne zadrava te je pasivno prihvatio njegov blagoslov prije no to se trkom vratio Tessi. ekala ga je prekrienih ruku. Odbijam vjerovati u Boga koji doputa patnje nevine djeice. "Pa zato se onda vjenavamo u crkvi?" Da smekamo Njegovo srce, glasio je njezin odgovor. KRMAO! PRESTANI PUSITI DOKTOROV CRNI KURAC! VRATI SE SVOM SMIJENOM UKOPLJENOM MUU I PONAAJ SE PRISTOJNO! ODMAH PRESTANI GURATI POSRANI NOS U NAE POSLOVE! AKO NE PRESTANE, BIT E USKORO MRTVA, TO TI SVEANO OBEAVAMO. Obian list pisaeg papira to gaje drao u drhtavim rukama nije htio smekati niije sr ce. Poruka je otisnuta na raunalu, golemim crnim velikim slovima. Potpis, dakako, nedostaje. Zaudo, nema pravopisnih pogreaka. Uinak na Justina bijae tako nasilno snaan, tako optuujui, tako uspaljiv, daje na nekoliko stranih trenutaka posve izgubio strpljenje s njom. Zato mi nisi rekla!? Pokazala!? Pa bio sam ti mu, tvoj navodni zatitnik, tvoja druga polovica, kako se kae! Odustajem. Diem ruke! Tebi zaprijete smru preko potanskog pretinca. Ti to primi. Proita - jednom! Uf! Onda, ako si poput mene, dri to podalje od sebe jer je tako divljaki, tako fiziki odbojno te ne eli da ti bude blizu lica. No ita opet. I opet. Dok ne naui svaku rije naizust. Kao i ja. I onda, to ini? Nazove me i kae: "Dragi, neto se strano dogodilo. Mora odmah doi kui"? Uskoi u auto? Vozi kao pomamna do Visokog povjerenstva, mae mi pismom pred nosom, natjera me otii Porteru? Vraga! Ni blizu. Kao i obino, tebi je ponos na prvom mjestu. Ti mi ne pokae pismo, ti mi ne kae za njega, ali ga niti ne spali. Dri ga u tajnosti. Stavi na njega oznaku tajnosti i spremi ga. Zakopa ga duboko u ladicu svog radnog stola, koji se ne smije dirati. Uini tono 195 ono emu bi se kod mene narugala: spremi ga meu svoje papire, drei se onoga to s i kod mene ironino nazivala plemenitakom diskrecijom. Kako si mogla ivjeti sama sa sobom nakon toga - kako si nakon toga ivjela sa mnom - tko bi to znao? Bog zna kako si ivjela sa smrtnom prijetnjom, no to je tvoja stvar. Pa, hvala ti. Hvala ti puno! Hvala ti za konani udarac u naem branom aparthejdu. Bravo! I jo jednom hvala. Bijes ga ostavi isto tako brzo kako gaje bio i obuzeo; zamijenili su ga sram i kajanje od kojih se znojio. Nisi to mogla podnijeti, je li tako? Nisi mogla podnijeti da bi stvarno nekome pokazala prijetee pismo. To bi pokrenulo itavu lavinu, koju ne bi mogla nadzirati. Sve to s Blumom, sa mnom. Bilo je to previe za tebe. titila si nas. Sve nas. Naravno da jesi. Jesi li rekla Arnol-du? Naravno da nisi. Jer bi te on pokuao n agovoriti da odustane. U duhu Justin korakne natrag od ovoga dobrodunog razmiljanja. Preslatko. Tessa je bila vra. Misli ledenim pragmatizmom. Misli kao vrlo estoka djevojka, koja se sprema ugrabiti svoj plijen. Znala je da je postalo vrue. Prijetnja smru je to potvrdila. Ne prijeti se nikome smru ako te taj netko nije ozbiljno ugrozio. Zatraiti pomo u toj fazi igre znailo bi predati se vlastima. Britanske su vlasti bespomone. Nemaju vlasti, nemaju jurizdik-cije. Jedini bi izlaz bio pokazati prijetee pismo kenijskim vlastima. No Tessa u kenijske vlasti nije imala povjerenja. Bila je duboko uvjerena i esto je to opetovala da pipci Moijeva carstva seu u svaki kutak kenijskoga drutva. Tessa je svoj

ulog, poput svojih branih dunosti, stavila na Britance - bilo to dobro ili loe (vidi njezine tajne dogovore s Woodrowom). Onoga trenutka kad bi se obratila kenijskoj policiji, morala bi im dati popis svojih neprijatelja, stvarnih i moguih. Time bi bila zaustavljena njezina potraga za poiniteljima velikoga zloina. Bila bi prisiljena prekinuti lov. A to nikada ne bi uinila. Veliki joj je zloin znaio vie od vlastita ivota. Isto vrijedi i za mene. Vie od mojeg ivota. 196 Dok se Justin oajniki nastojao Uravnoteiti, pogled mu padne na rukop isno adresiranu omotnicu to ju je u predivotu, u slijepoj urbi, izvukao iz iste srednje ladice Tessina radnog stola u Nairobiju u kojoj je pronaao praznu kutijicu Dypraxe. Rukopis na omotnici bio mu je nejasno poznat, ali nije odmah mogao utvrditi iji je. Omotnica je bila otvorena. Unutra samo jedan list plavoga listovnog papira Njezina velianstva. Slova su odavala da se pisalo na brzinu; tekst je odavao ne samo brzinu, nego i strast. * /=a r. Predraga Tessa, ti koju volim vie od svega i uvijek u te voljeti! U ovo to ti piem sam potpuno, posve uvjeren i samo sam u to siguran. Danas si bila grozna prema meni, ali ni upola tako grozna kao ja prema tebi. Iz nas oboje su govorile pogrene osobe. Volim te, volim te, volim te! udim za tobom i oboavam te toliko te se to ne da vie podnijeti. Spreman sam ako si ti spremna. Otresimo se oboje naih smijenih brakova i poimo kamo god eli, kad god eli! Ako je i nakraj svijeta - to dalje, to bolje. Volim te! Ovoga puta potpis nije nedostajao. Pisao je jasno i glasno slovima veliine dovoljne za prijetnju smru: SANDY. Zovem se San-dy, govorio je, i moe rei cijelom svijetu, vrag neka ga nosi! Tu su i mjesto i datum. ak i u raljama strasne, velike ljubavi, Sandy Woodrow je ostao savjestan ovjek. 197 DVANAESTO POGLAVLJE Prevareni mu Justin ukoeno zuri u posrebreni morski obzor na mjeseini i dugim udisajima sre hladan noni zrak. Ima osjeaj da je udahnuo neto to ga tjera na povraanje, pa mora proistiti plua. Sandy ide od slabosti prema snazi, rekla si mi jednom. Sandtj prvo zavarava samoga sebe, a onda sve nas... Sandgje kukavica kome treba zatita velikih gesta i velikih rijei; sve manje od toga ostavlja ga nezatiena... Kad si sve to znala, za Boga miloga, zato si sve to svalila sebi na glavu? Pitao je more, nebo, otri noni vjetar. Nita nisam uinila, odgovorila je ozbiljno. Sandy je moje bezazlenoJlertanje shvatio kao obeanje, isto tako kao stoje tvoje dobre manire drao slabou. Na tren si Justin dopusti luksuz: dopusti da ga hrabrost ostavi, kao to ga je katkad, na dnu srca, znala ostaviti glede Ar-nolda. No u pamenju mu se sve pone komeati. Neto to je proitao juer, sino, preksino... Ali to? Otisak Tessine elektronike poruke Hamu. Dugo e-pismo, malo preintimno za Justin ukus na prvi pogled; zato ju je stavio na stranu, u mapu za zagonetke koje u rjeavati kad budem dovoljno jak za suoavanje s njima. Vrativi se u sobu za ulje, iskopa otisak i pogleda datum. Otisak Tessine elektronike poruke Hamu, poslane tono jedanaest sati nakon to joj je Woodrow, suprotno pravilima Slube o uporabi slubenoga pisaeg papira, iskazao strast spram ko-legine supruge na listu plavog papira Njezina velianstva: Nisam vie djevojka, Ham, pa je vrijeme da se okanim djevojakih stvari. No to djevojka radi, ak i kad je skotna? I 198 sad sam naletjela na tog prvorazredni turbo-ulizicu koji pada na mene. Problem je u tome to smo Amold i ja napokon naili na zlatnu ilu; tonije reeno, na pravo sranje najsmrdljivije sorte. Oajniki nam treba ta ulizica da zagovara nau stvar kod ljudi iz vlasti. To je jedini put koji mogu podnijeti ako sam Justinova ena i lojalna Britanka, to elim biti, unato svemu. Jesam li te ula kako govori da sam ista nemilosrdna kuka koja voda mukarce na lancu, ak i kad su super-ulizice? Nemoj to rei, Ham! Nemoj rei ak ni ako je tono. uti! Jer ja moram odrati svoja obeanja, a mora i ti, sreo. Treba mi; trebam te da ostane uz mene kao dobar, dragi prijatelj, to si mi uvijek bio. Ako nee, dobit e od mene najmokriju pusu od onda kad sam te u tvom mornarskom odijelcu gurnula u Rubikon. Volim te, mili. Ciao! Tess. P. S. Ghita kae da sam iva kurva. No ne zna to izgovoriti kako treba, pa kae kuva, kao kruva, samo bez r. Puse, Tess (kuva) Optuenica neduna po optunici, izrie on njoj. A ja se, kao i obino, trebam sramiti. Zaudno umiren, Justin se vrati svom zagonetnom putovanju. Izvadak iz zajednikog izvjea Roba i Leslev Odjelu za kaznena djela poinjena u inozemstvu Scotland Yar da, na pozornost naelnika Odjela, gosp. Franka Gridleva. Ispitanik: Woodrow, Ale-xander Henry, voditelj ureda Visokoga povjerenstva u Nairobiju; trei razgovor: Ispitanik silom ustraje pri svemu za to dri da je miljenje Sir Bernarda Pellegrina, ravnatelja za Afriku u Ministarstvu vanjskih poslova, tj. da bi svaka budua istraga slijedom podneska Tesse Quayle nepotrebno ugrozila odnose Vlade Njezina velianstva s

Republikom Kenijom te nakodila britanskim trgovinskim interesima... Ispitanik odbija otkriti sadraj spomenutoga podneska, navodei za to sigurnosne razloge... Ispitanik porie da bi ita znao o novom lijeku to ga prodaje Kua ThreeBees... Ispitanik je izjavio da bilo koji zahtjev za uvid u podnesak Tesse Quayle treba nasloviti izravno na Sir Bernarda Pellegrina; to u sluaju da podnesak jo postoji, u to ispitanik nije siguran. Ispitanik je Tessu Quayle opisao kao zamornu, histerinu enu, duevno nestabilnu kad je rije o grai u vezi s njezinim humanitarnim radom. Mi to tumaimo kao zgo199 da nain za umanjivanje vanosti njezina podneska. Zato molimo da se to prije od Ministarstva vanjskih poslova slubeno zatrae preslike svih podnesaka to ih je ispitaniku podnijela Tessa Quayle. Zapisano rukom na margini, crvenim crnilom, s potpisom: F. Gri-dley, naelnik: RAZGOVARAO SA SIR B. PELLEGRINOM. ZAHTJEV ODBIJEN IZ RAZLOGA NACIONALNE SIGURNOSTI. Izresci iz strunoga medicinskoga asopisa, razliite razine strune ifriranosti, pisano prikladnim, prividno neutralnim izrazima o senzacionalnim uincima novoga lijeka Dypraxe, "odsutnosti mutagenosti" kod njega i "dugom poluivotu kod ispitanih takora." Izrezak iz Haiti Journal qf Health Sciences; u lanku se izriu blage rezerve o Dypraxi. U potpisu je pakistanski lijenik koji je vodio klinika ispitivanja lijeka u haianskoj klinici. Rijei "mogua toksinost" Tessa je podcrtala crvenom; navodi se spektar neeljenih, pa i opasnih nuspojava: zatajenje jetre, unutarnje krvarenje, omamljenost, oteenje onoga ivca. Izrezak iz sljedeeg broja istoga asopisa, u kojem nekoliko znamenitih lijenika, profesori na uglednim sveuilitima, zadaju snaan protuudarac, navodei tri stotine ispitanih sluajeva. U istom se lanku siroti Pakistanc optuuje za "pristranost," ak i za "neodgovornost prema pacijentima;" zaziva se prokletstvo na njegovu glavu. Rukopisni Tessin komentar: Svi do jednog ovi su "nepristrani" ugledni strunjaci vezani ugovorom za KVH: imaju visoku "promjenjivu proviziju" za pronalaenje obeavajuih biotehnolokih projekata diljem svijeta. Izvadak iz knjige "Klinika ispitivanja" Stuarta Pococka, ispisan Tessinom rukom (tako je ona obino pisala kad je eljela neto zapamtiti). Neki su dijelovi podcrtani arkocrveno, u suprotnosti s autorovim ozbiljnim stilom: Kod mnogih studenata medicine, tovie i kod mnogih lijenika praktiara, postoji tendencija da previe vjeruju medicinskoj literaturi. Za ugledne asopise, kao to je Lancet 200 ili New England Journal oj Medicine dri se da objavljuju nove medicinske injenice, o emu se nema to raspravljati. Takvu naivnu vjeru u "medicinsko evanelje" vjerojatno pothranjuje i dogmatski stil kojim piu mnogi autori. Pri tome se ne istie dovoljno nesigurnost odnosno nedovoljna provjerenost pojedinih teza. (Tessina primjedba: Farmaceutske tvrtke stalno ubacuju lanke u strune asopise, ak i tzv. kvalitetetne.) to se tie izlaganja na znanstvenim skupovima i reklama farmaceutskih tvrtki, mora se biti jo sumnjiaviji... izgledi za pristranost su golemi. (Tessina primjedba: Kako kaeArnold, velike farmaceutske tvrtke troe strahovit novac na kupovanje znanstvenika i lijenika kako bi uveli i odrali u uporabi njihove proizvode. Birgit Je izvijestila kako Je KVH nedavno donirala pedeset milijuna dolara Jednoj velikoj amerikoj klinici, plus plae i trokovi za troje vrhunskih lijenika i est znanstvenih novaka. Jo je laka i vea korupcija na sveuilitima: profesorske katedre, bio-tehnoloki labosi, istraivaki zavodi, itd. "Sve se tee nalazi nepotkupljeno znanstveno miljenje," kae Arnold.) Dalje pie Stuart Pocock: ... uvijek postoji rizik da su autore uvjerili da pozitivne nalaze naglase vie nego je stvarno opravdano. (Tessina primjedba: Za razliku od ostaloga tiska, medicinski i farmaceutski asopisi nerado objavljuju loe vijesti.) Kad se i objave negativni nalazi klinikog ispitivanja, to e vjerojatnije biti neki nepoznati usko specijalistiki asopis, a ne jedan od glavnih opemedicinskih. Sukladno tome, negativni nalazi nikad ne dolaze do tako iroke publike kao pozitivni. Mnogim klinikim testovima nedostaju osnovni preduvjeti za nepristranost. (Tessina primjedba: Svrha im je dokazati unaprijed postavljenu tezu, a ne preispitati je; dakle, nisu samo beskorisni - nego gore od toga!) 201 Ponekad autori namjerno "prilagoavaju" podatke kako bi dobili pozitivne rezultate. (Tessina primjedba: Ovo je najvanije!!!) Izrezak iz londonskoga Sundaya Timesa - lanak pod naslovom "Tvornica lijekova ugrozila zdravlje bolesnika ispitujui lijek u bolnici". lanak sav ispodcrtan, mnogi dijelovi zaokrueni Tes-sinom rukom; vjerojatno je faksiran Arnoldu Blumu, jer iznad njega pie: Arniejesi li vidio OVO?!?

JEDNA od najveih tvrtki za proizvodnju lijekova na svijetu ugrozila je stotine pacijenata infekcijom koja moe biti i smrtonosna. Tvrtka je zatajila bitne obavijesti o sigurnosti njezina lijeka bolnicama u kojima se lijek ispitivao diljem UK (ukupno est bolnica), kao dio nacionalnoga klinikog ispitivanja. Ukupno je oko 650 ljudi u Britaniji bilo podvrgnuto pokusu to ga je organizirao njemaki farmaceutski div "Bayer." Pokus je proveden unato injenici daje tvrtka ve prije provela istraivanja koja su pokazala da lijek loe reagira u kombinaciji s drugima, to znatno umanjuje njegovu sposobnost unitavanja bacila. Rezultati tih prijanjih istraivanja, do kojih su doli nai novinari, nisu na poetku klinikog ispitivanja predoeni britanskim bolnicama. Uporaba lijeka, s ijim nedo-statcima nisu bili upoznati ni pacijenti niti lanovi njihovih obitelji. prouzroila je kod gotovo polovice onih na kojima je iskuavan nakon operacije upokusnom sreditu u Sou-thamptonu jednu inaicu po ivot opasne infekcije. "Bayer" je odbio priopiti ukupan broj pacijenata koji su dobili postoperativnu infekciju i broj umrlih, proglasivi te podatke poslovnom tajnom. "Ispitivanje su odobrile nadlene britanske zdravstvene vlasti, uz prethodno miljenje lokalnih etikih odbora, "izjavio je "Baverov" glasnogovornik. Oglas preko cijele stranice u etverobojnom tisku, istrgnut iz popularnog afrikoga asopisa, s naslovom: JA vjerujem u uda! U sredini prizora zgodna mlada crna majka u duboko izrezanoj bijeloj bluzi i dugoj suknji; radosno se osmjehuje. Sretno djetece sjedi joj ukoso na krilu, s jednom ruicom na majinoj dojci. Sretna braa i sestre stisli su se uz majku, a zgodni otac se na-dnio nada sve. Svi se oni, ukljuivi i majku, dive izvanredno zdravom djetetu na njezinu krilu. Uz donji rub stranice nanizane su rijei: THREEBEES TAKOER VJERUJU U UDA! Iz usta mlade majke dolazi govorni oblai, u kojemffie: "Kad su mi rekli da mi dijete boluje od tuberkuloze, molila sam se Bogu. A kad mi je moj lijenik rekao da postoji Dypraxa, znala sam da su moje molitve usliane!" Justin se vrati policijskom izvjetaju. Izvadak iz razgovora s ispitanicom PEARSON, Ghita Janet, lokalno zaposlenom slubenicom ureda Britanskoga visokog povjerenstva u Nairobiju: S ispitanicom smo razgovarali tri puta: prvi put devet minuta, drugi etrdeset pet i trei devedeset minuta. Na ispitaniin zahtjev razgovori su se vodili na neutralnom terenu (prijateljiin dom) u diskreciji. Ispitanica ima dvadeset etiri godine; Anglo-Indijka je po roenju; obrazovana u katolikim djevojakim kolama u UK; usvojena ki oca odvjetnika i majke lijenice; oboje roditelja (posvojitelja) poboni katolici. Ispita nica je s odlikom diplomirala pravo (britansko, ameriko i pravo zemalja Commonivealtha) na Sveuilitu u Exeteru; oito je inteligentna i vrlo nervozna. Imamo dojam kako nije samo duboko oaloena, nego i ozbiljno prestraena. Primjerice, ispitanica je dala nekoliko izjava to ih je poslije povukla, kao: "Tessa su ubili jer su je samo tako mogli uutkati." Ili: "Tko god se usudi suprotstaviti farmaceutskoj industriji, zavrit e prerezana vrata." Ili: "Neke su tvornice lijekova zapravo prodavai oruja u sjajnoj odori." Kad smo je pitali da razradi te izjave, odbila ih je bilo ime potkrijepiti i zatraila neka ih izbriemo iz zapisnika. Takoer je odbacila mogunost da bi BLUM mogao biti poinitelj zloina na jezeru Turkani. BLUM i QUAYLE za nju nisu u pitanju, nego su "dvojica najboljih ljudi na svijetu." Tko loe govori o njima "ima pokvarenu matu." Pritisnuta daljim ispitivanjem, ispitanica se pozvala na svoju obvezu prema Zakonu o uvanju slubene tajne, pa i na prisegu na utnju to ju je dala pokojnici. Na treem i posljednjem razgovoru primijenili smo prema ispitanici manje prijateljski pristup, rekavi joj da zadravanjem obavijesti moda titi Tessine ubojice, nastojei omesti potragu za BLUMOM. istopise zapisnika razgovora prilaemo kao dodatke A i B. Ispitanica je proitala zapisnike, ali ih nije htjela potpisati. DODATAKA P: Jeste li ikad pratili Tessu Quayle na njezinim odlascima na teren? 203 O: Vikendom i u svoje slobodno vrijeme pf atila sam Arnoldai Tessu na nekoliko odlazaka u sirotinjsko predgrae Kiberu i u provinciju, kako bih pomogla u terenskom zdravstvenom radu i vidjela podjelu lijekova. Ta vrsta posla je glavna zadaa Arnoldove nevladine udruge. Za nekoliko lijekova to ih je Arnold ispitivao pokazalo se da im je odavno proao rok trajanja, pa su se poeli razdvajati i mijenjati, iako su jo donekle pomagali. Drugi su bili neprikladni za bolesti koje su navodno lijeili. Bili smo svjedoci jedne pojave koja je uobiajena i drugim dijelovima Afrike. Naime, na pakiranjima nekih lijekova popisi i opisi indikacija i kon-traindikacija su promijenjeni za Trei svijet kako bi se uporaba tih lijekova proirila i na bolesti za koje njihova uporaba nikako nije odobrena u razvijenim zemljama. Na primjer, sredstvo protiv boli koje se u Europi i Sjevernoj Americi rabi za olakanje boli terminalnim bolesnicima od raka u Africi su davali za uklanjanje boli od menstrualnih greva i slabijih boli u zglobovima. Kontraindikacije uope nisu bile navedene. Ustanovili smo takoer kako domai lijenici, ak i kad postave pravilnu dijagnozu, esto propisuju pogrenu terapiju jer im nedostaju potrebne obavijesti.

P: Je li tvrtka ThreeBees bila jedan od takvih distributera lijekova? O: Svi znaju kako je Afrika kanta za smee svjetske farmaceutske industrije. A T hreeBees je jedan od glavnih distributera farmaceutskih proizvoda u Africi. P: Pa, je li se u ovom sluaju radilo o ThreeBees? O: U izvjesnim je sluajevima ThreeBees bio distributer. P: Distributer odgovoran za nepravilnosti? O: Tako je. P: U koliko sluajeva? U kojem postotku? O: (nakon duga kolebanja): U svim. P: Ponovite, molim vas. Vi, znai, hoete rei daje tvrtka ThreeBees bila distributer u svim sluajevima kad neto nije bilo u redu s lijekovima? O: Mislim da ne bismo trebali ovako razgovarati. Arnold je moda jo iv. DODATAK B P: Koliko se sjeate, je li bio neki proizvod, neki lijek koji su Arnold i Tessa smatrali posebno vanim? O: To ne moe biti tako! Ne moe. P: Ghita! Pokuavamo shvatiti zato je Tessa ubijena i zato vi mi204 I slite da razgovorom o toj temi ugroa%te Arnolda vie nego to je ve ugroen. O: Bilo je posvuda. P: to je bilo posvuda? Zato plaete? Ghita! O: Ubija ljude. Po selima. Po sirotinjskim predgraima. Arnold je u to bio vrsto uvjeren. Ma to je dobar lijek - tako je on rekao. Treba im jo moda pet godina razvoja proizvoda i bit e stvarno dobar. Zamisao lijeka je neosporiva, dobra zamisao. Kratka terapija, jeftin lijek, lagan za uzimanje. Ali previe su urili. Ispitivanja su bila tek djelomina. Ispitali su lijek na trudnim tako-ricama, na majmunima, kuniima i psima. Nije bilo potekoa. Kad su preli na ljude, onda su se ve pojavili problemi. No dobro, to se uvijek tako dogaa. I tu je upravo ta siva, neodreena zona koju izrabljuju farmaceutske tvrtke. Tu dolazi statistika; a statistikom moete dokazati sve to hoete. Arnold je drao kako im se urilo izbaciti lijek na trite prije konkurencije. Ima toliko zakona, pravilnika i ispitivanja da bi se pomislilo kako to nije mogue, ali Arnold kae kako se to cije lo vrijeme dogaa. Stvari izgledaju posve drukije kad ih se gleda iz raskona ureda Ujedinjenih naroda u enevi nego kad ste na terenu. P: Tko to proizvodi? O: Ja doista ne bih mogla nastaviti ovaj razgovor. P: Kako se zove lijek? O: Zato nisu nastavili s testiranjima? Nisu Kenijci krivi. Ovdje se ne moe pitati - ovo je Trei svijet. Morate jednostavno uzeti to vam daju. P: Je li to Dypraxa? O (nerazumljivo) P: Ghita! Molim te, smiri se i lijepo nam reci. Kako se zove lijek, emu slui i tko ga proizvodi? O: U Africi je osamdeset pet posto sluajeva side u svijetu; jeste li to znali? Koliko od njih ima pristup lijekovima? Jedan posto! To vie nije humanitarno pitanje! Nego gospodarsko! Mukarci ne mogu raditi. ene ne mogu raditi! To je heteroseksualna spolno prenosiva bolest. Zato i ima toliko siroadi! Ne mogu prehranjivati obitelji! Nita se ne dogaa! Samo umiru! P: Dakle, rije je o lijeku protiv side? O; Ne dok je Arnold iv! ... To je sve povezano. Gdje je tuberkuloza, tu sumnjaju i na sidu... Ne uvijek, ali najee... Tako kae Arnold. P: Je li Vanza uzimala taj lijek? O: (nerazumljivo) 205 P: Je li Vanza umrla od toga? O: Ne dok je Arnold iv! ... Jest, od Dypraxe. A sad van! P: Zato su ili na Leakevjevo nalazite? O: Ne znam! Odlazite! P: Zato su zapravo ili u Lokichoggio? Mislim, osim seminara za emancipaciju ena? O: Nita ne znam! Prestanite! P: Tko je to Lorbeer? O: (nerazumljivo) PRIJEDLOG Slubeno zatraiti od Britanskoga visokog povjerenstva u Nairo-biju da se svjedokinji da potpuna zatita u zamjenu za potpuno svjedoenje. Moglo bi joj se zajamiti da nijedna obavijest koju bi dala o Blumovoj djelatnosti i o pokojnici nee biti upotrijebljena tako da dovede Bluma u opasnost (naravno, ako je iv). PRIJEDLOG SE ODBIJA IZ SIGURNOSNIH RAZLOGA F. Gridlev, naelnik Naslonivi bradu na ruku, Justin se zagleda u zid. Sjeao se Ghite, druge najljepe ene u Nairobiju. Tessine samozvane uenice, iji je jedini san bio dovesti pokvareni svijet na razinu obine graanske pristojnosti. Ghitaje ista kao ja, ali bez mojih loih strana, znala

je Tessa esto rei. Ghita, posljednja nevina dua na svijetu; glavu uz glavu s do zuba trudnom Tessom, nad alicom zelenoga aja. Rjeavaju svjetske probleme dok Justin, besmisleno sretni skeptik i budui otac sa slamnatim eirom obrezuje, plijevi i bere po cvjetnim li-jehama; vezuje, zalijeva i izigrava sredovjenu englesku budalu. "Pazi na noge, Justine!" doviknule bi mu uznemireno. Upozoravale su ga na safari-mrave to u povorkama izlaze iz zemlje nakon kie i kadri su ubiti psa ili malo dijete golom silom svoje odlunosti i brojnosti. U kasnoj trudnoi, Tessa se bojala da bi mravi mogli zamijeniti njegovo zalijevanje s neoekivanim pljuskom. Ghita koju je stalno sve okiralo: od katolika koji se protive kontrac epciji u zemljama Treega svijeta i demonstrativno spaljuju prezervative na stadionu Nyayo, preko amerikih tvornica duhana koje stavljaju u cigarete to ih proizvode mirisne tvari koje izazivaju navikavanje i od djece puaa stvore ovisnik, do somalskih ratnih voa koji bacaju kasetne bombe na nebranjena sela i proizvoaa oruja :%oji proizvode kasetne bombe. "Tko su ti ljudi, Tessa?" aptala bi povjerljivo. "Kakav je to mentalitet, molim te? Je li rije o istonom grijehu? Ja mislim daje neto puno gore. Istoni grijeh podrazumijeva prvotno stanje nedunosti. A gdje je danas nedunost, Tessa?" No kad bi navratio Arnold, a vikendom je to esto inio, razgovor bio postao odreeniji. Tri bi se glave skupile, lica poprimila napet izraz. Ako bi Justin iz nesta nosti zalijevao preblizu a da bi se oni ugodno osjeali, napadno bi poeli govoriti o sitnicama i nastavili tako sve dok ne bi otiao do udaljenije cvjetne lijehe. Policijsko izvjee o sastanku s predstavnicima Kue ThreeBees u Nairobiju: , Traili smo razgovor sa Sir Kennethom Curtissom i bilo nam je dano razumjeti da e nas primiti. Kad smo stigli u sjedite Kue ThreeBees, rekli su nam kako je Sir Kenneth pozvan na uran sastanak s predsjednikom Moijem. Nakon toga mora odletjeti u Basel gdje e o zajednikoj poslovnoj strategiji razgovarati s poslovodstvom Karei Vita Hudsona (KVH). Predloili su nam da se sa svim pitanjima koja imamo obratimo direktorici Odjela za prodaju farmaceutskih proizvoda Kue ThreeBees, gi Y. Rampuri. Stigavi u njezin ured, doznali smo da je odsutna iz obiteljskih razloga. Savjetovali su nam neka traimo sastanak sa Sir Kennethom ili gom Rampuri nekoga drugog dana. Poto smo objasnili ogranienost vremena koje nam je na raspolaganju, ponudili su nam sastanak s neimenovanim "viim upraviteljima" tvrtke. Nakon sat vremena ekanja, konano su nas primili ga V Eber i gosp. D. K. Crick, oboje iz Odjela za odnose s klijentima. Sastanku je pribivao i g. R R. Oakey, koji se predstavio kao "odvjetnik iz Londona, koji trenutano boravi u Nairobiju radi drugih poslova." Ga Vivian Eber je visoka, privlana crnkinja, dobi izmeu 25 i 30 godina. Zavrila je ekonomiju na jednom amerikom sveuilitu. Gosp. Crick dolazi iz Belfasta; slinih je godina kao i ga Eber; graenje dojmljivo snano; u govoru mu se lagano uje sjevernoir-ski dijalekt. Pitanja koja slijede ukazuju kako je gosp. Oakey, londonski odvjetnik, ista osoba kao i Percv Ranelagh Oakey iz londonske tvrtke Oakey, Oakey & Farmeloe. Gosp. Oakey je nedavno na sudu us207 pjeno obranio nekoliko velikih farmaceutskih tvrtki, tuenih radi odtetnih zahtjeva; meu njima je i KVH. Mi to nismo znali u doba razgovora. V Dodatak za napomenu o D. K. Cricku. ZAPISNIK SASTANKA 1. Isprike u ime Sir Kennetha K. Curtissa i ge Y. Rampuri. 2. Izrazi aljenja u ime ThreeBees (Crick) zbog smrti Tesse Quayle te zabrinutosti za sudbinu dr. Arnolda Bluma. ThreeBees (Crick): U ovoj je vrajoj zemlji svakim danom sve gore. To se gospoom Quayle je zbilja uasno. Bila je fina dama koja si je stvorila ugled u ovom gradu. A to se vas tie, gospodo policajci, kako vam moemo pomoi? Izvolite, stojimo vam na raspolaganju. ef vas osobno pozdravlja i kae neka vam budemo pri ruci. On duboko potuje britansku policiju. Scotland Yard: Koliko nam je poznato, Arnold Blum i Tessa Quay-le podnijeli su niz usmenih i pismenih predstavki ThreeBees u vezi s novim lijekom za tuberkulozu koji prodajete; zove se Dy-praxa. ThreeBees (Crick): Je li? Moramo to provjeriti. Znate, gospoa Eb-er je vie u odnosima s javnou, dok sam ja na ispomoi iz drugog odjela; to je dio velike reorganizacije kroz koju upravo prolazi naa tvrtka. ef misli da je svatko tko sjedi na mjestu isti gubitak novca. Scotland Yard: Ishod njihovih predstavki bio je sastanak gospoe Quayle, doktora Bluma i vie osoba iz vae tvrtke u vaim prostorijama. Htio bih vas pitati moemo li vidjeti biljeke s toga sastanka ili bilo koje druge spise s tim u svezi. ThreeBees (Crick): U redu je, Robe. Ovdje smo da bismo vam pomogli. Jedino, gledajte... kad spominjete da su podnosili neke predstavke ThreeBees - znate li moda o kojem se odjelu radi? Vjerujte mi, tih odjela ima vraki mnogo! Scotland Yard: Gospoa Quayle je slala pisma, obina i elektronika, osobno Sir Kennethu,

odnosno njegovu uredu, gospoi Rampuri i manje-vie svima u vaoj Upravi u Nairobiju. Isto vrijedi i za telefonske pozive. Neka pisma je poslala telefaksom i dodatno obinom potom. Neka je opet osobno uruila. ThreeBees (Crick): Da. Krasno. Sad imamo odakle krenuti. A vi imate preslike tih pisama, je li tako? Scotland Yard: Trenutano nemamo. ThreeBees (Crick): Znate li tko je pribivao sastanku s nae strane? Scotland Yard: Pretpostavljali smo da ete to vi znati. ThreeBees (Crick): O, joj! to dakle imate? Scotland Yard: Usmene i pismene izjave svjedoka da su takve predstavke podnoene i da su se sastanci odvijali. Gospoa Quayle je ila tako daleko te je posjetila Sir Kennetha na njegovoj farmi kad je proli put boravio u Keniji. ThreeBees (Crick): Maje li? E, to nisam znao. Je li imala dogovoreno? Scotland Yard: Ne. :" . ThreeBees (Crick): Pa tko ju je onda pozvao? Scotland Yard: Nitko. Jednostavno se pojavila. ThreeBees (Crick): Hrabra cura! Dokle je stigla? Scotland Yard: Izgleda, nedovoljno daleko, jer je poslije toga presretala Sir Kennetha ovdje, u uredu; no nije imala uspjeha. ThreeBees (Crick): Ma vidi vraga! Opet, ef ima jako puno posla. Mnogi ljudi puno usluga trae od njega. Veinom odu praznih ruku. Scotland Yard: Ona nije od njega traila uslugu. ThreeBees (Crick): Onda stoje traila? Scotland Yard: Odgovore. Koliko nam je poznato, gospoa Quayle je Sir Kennethu takoer predala opise nuspojava tog lijeka u sluajevima veeg broja pacijenata - sve podrobno opisano. ThreeBees (Crick): A tako? E, Boe dragi! Da, da. Nisam znao da ima nuspojava. Ona je znanstvenica, je li? Doktorica? To jest, bila je - trebao sam tako rei. Scotland Yard: Bila je zabrinuta i angairana pripadnica ljudskog drutva, pravnica i borac za ljudska prava. Takoer se puno bavila humanitarnim radom. ThreeBees (Crick): Kad kaetepredaia, to tono mislite pod time? Scotland Yard: Mislim, donijela ih je osobno u ovo zgradu i predala ih osobno Sir Kennethu. ThreeBees (Crick): Dobila je potvrdu? Scotland Yard {pokazuje potvrdu) ThreeBees (Crick): Aha, dobro. "Primljen jedan omot." Pitanje je to je u omotu. Opet, vi sigurno imate preslike opisa pojedinih sluajeva, naravno. To sigurno imate. Scotland Yard: Oekujemo da emo ih za nekoliko dana imati. ThreeBees (Crick): Tako? Dakle, i mi bismo ih vrlo rado pogledali, zar ne, Viv? Mislim, Duprcuca je trenutano na vodei proizvod; ef ga zove naim admiralskim brodom. Prema tome, ako je Tes-sa imala nekih zamjerki, onda mi to zaista moramo znati i u skladu s time postupiti. Daje ef ovdje, on bi to sam prvi kazao. 209 Problem je u tome to je on jedan odonih to stanuju u poslovnom mlanjaku. Jako me iznenadilo to se pristao susresti s njom, unato svemu. To mu nije nalik. S druge strane, ako ste i vi toliko zauzeti koliko je on... ThreeBees (Eber): Gledajte, Rob: mi imamo utvren postupak kad se klijenti ale na bilo to u vezi s farmaceutskim proizvodima s naeg asortimana. Morate znati kako mi nismo proizvoa, nego samo distributer. Uvozimo i distribuiramo. Ako kenijska vlada odobri lijek, bolnice i domovi zdravlja su njime zadovoljni u uporabi, onda mi djelujemo samo kao posrednici, znate. I tu otprilike zavrava naa odgovornost. Naravno, pazimo na pravilno skladitenje, na odgovarajuem stupnju temperature i vlanosti i tako dalje. No u naelu sve poinje i zavrava kod proizvoaa i kod kenijske vlade. Scotland Yard: A to je s klinikim ispitivanjima? Zar ne provodite vi testove? ThreeBees (Crick): Nikakve testove, nikakva ispitivanja. Bojim se da ovaj zadatak iz svoje domae zadae niste obavili, Robe. Ne ako je rije o strukturiranim, pravim, znanstveno izvedenim testovima s dvije nadzorne skupine. Eto, tako. Scotland Yard: Pa o emu je onda rije? ThreeBees (Crick): Kad je lijek jednom na tritu neke zemlje, recimo Kenije, onda se to ne radi. Kad se lijek jednom pone distribuirati na tritu i imate deke iz domaeg zdravstva sto posto za sebe, onda je. to gotova stvar. Tako je to! Scotland Yard: Dobro. Koje i kakve pokuse, ispitivanja, testove vi ipak vodite ili izvodite? Ako to inite. ThreeBees (Crick): Gledajte! Nemojte mi stavljati rijei u usta, u redu? Ako je rije da treba zabiljeiti uspjenu uporabu nekog lijeka, recimo vrlo dobrog lijeka kao to je ovaj, a pripremate se za poetak distribucije tog lijeka u drugoj zem lji - izvan Afrike - recimo u Sjedinjenim Amerikim Dravama, onda da, slaem se, na neizravan nain se ono to ovdje radimo moe nazvati pokusnom uporabom ili ispitivanjem. Ali samo u tom smislu. U smislu priprema za situaciju koja je pred nama, pripreme za vrijeme kad e ThreeBees i KVH zajedno ui na uzbudljivo novo trite, o emu sam vam natuknuo. Pratite me?

Scotland Yard: Ne do kraja. ekam rije "zamorac." ThreeBees (Crick): Hou rei samo to daje, u interesu svih i u opem interesu, svaki pacijent na neki nain pokusni sluaj, za ope dobro svih nas. Nema rijei o nekim "zamorcima." Dajte, molim vas! I Scotland Yard: Ope dobro zapravo znali ameriko trite, je li tako? ThreeBees (Crick): Do vraga! Ne. Hou rei: svaki nalaz, svaki put kad neto zabiljeimo, a zabiljeimo svakog pacijenta... svi nalazi briljivo se pohranjuju, obrauju i prouavaju u Seattleu, Van-couveru i Baselu, gdje se sve to uva za budunost. Za budue vrjednovanje proizvoda kad ga budemo htjeli drugdje registrirati. Tako da nikad nema opasnosti od pogreke. Uz to, kako sam ve rekao, deki iz kenijskoga zdravstva su stalno s nama. Scotland Yard: I to rade - odnose mrtva tijela? P. R. Oakey: Rob, ja sam siguran da vi to niste rekli. A mi nismo uli. Doug je bio vrlo iskren, otvoren i velikoduan dajui vam informacije. Moda i previe. Izvolite, Leslev? Scotland Yard: Dakle, to u meuvremenu radite s prigovorima? Bacate ih u smee? ThreeBees (Crick): Uglavnom, Les, evo to radimo: proslijedimo iz proizvoau, Karei Vita Hudsonu. Zatim ili odgovorimo podnositelju prigovora prema preporukama KVH, ili koji put KVH sam odgovori. Tako to ide. Sad sve znate, Robe. Moemo li jo neto uiniti za vas? Moda da dogovorimo sljedei sastanak kad budete imali dokumentaciju koju nam kanite predati? Scotland Yard: Samo trenutak, molim. Prema naim informacijama, Tessa Quayle i doktor Arnold Blum prolog su studenog doli ovamo na va poziv - na poziv ThreeBees - razgovarati o uincima vaeg proizvoda Dypraxe - pozitivnim ili negativnim. Vaim su kolegama takoer predali preslike opisa sluajeva to su ih prethodno poslali Sir Kennethu Curtissu osobno. Hoete rei da nemate nikakve biljeke s toga sastanka, da ak ne znate ni tko mu je iz ThreeBees pribivao? ThreeBees (Crick): Kojeg je to datuma bilo, Robe? Scotland Yard: Prema dnevniku koji posjedujemo, vaa je tvrtka bila predloila odravanje sastanka 18. studenog uli sati. Dogovor je obavljen putem ureda gospoe Rampuri, direktorice vaeg Odjela za prodaju farmaceutskih proizvoda. Za nju su nam kazali kako nas sada ne moe primiti. ThreeBees (Crick): Nita ne znam o tome, moram priznati A ti Viv? ThreeBees (Eber): Ni ja, Doug. ThreeBees (Crick): ujte, a zato ne bih provjerio u Yvonninu rokovniku? Scotland Yard: Dobra zamisao. Mi emo vam pomoi. ThreeBees (Crick): ekajte malo! Moram prvo dobiti njezino odo211 brenje, dakako. Yvonne je velika faca. Ne mogu tek tako kopati po njezinom rokovniku - isto kao to ne bih po vaem, Lesley. Scotland Yard: Nazovite je! Na na raun. ThreeBees (Crick): Nee ii, Robe. Scotland Yard: Zato ne? ThreeBees (Crick): Gledajte, Robe, Yvonne i njezin deko su otili na tu veliku svadbu u Mombasu. Kad se kae da je "odsutna zbog obiteljskih poslova," onda su to veliki poslovi, znate. Je, je - to je vraki velika stvar, vjerujte mi. Dakle, mislim da biste s njom mogli kontaktirati zbilja najranije u ponedjeljak. Ne znam jeste li kad bili na svadbi u Mombasi, ali mogu vam rei... Scotland Yard: Dobro, nije vaan rokovnik. Nego, to je sa dokumentima to su ih ostavili kod nje? ThreeBees (Crick): Mislite one takozvane opise sluajeva, o kojima ste prije govorili? Scotland Yard: Meu ostalim. ThreeBees (Crick): Pa, ako je rije o pravim opisima sluajeva (i to je oito, Robe), ako je rije o strunom raspravljanju o simptomima, indikacijama, doziranju, nuspojavama i tako dalje, onda je, Robe, oito - kako smo ve rekli - daje to proizvoaev posao, u svakom pojedinom sluaju. To ide u Basel, ide u Seattle, ide u Vancouver. Mislim - do vraga! Od nas bi to bilo zloinaki neodgovorno (je 1" da, Viv?) kad svaki takav sluaj ne bismo odmah proslijedili strunjacima na procjenu. To nije samo strategija ovdje u ThreeBees. To je Sveto pismo. ThreeBees (Eber): Svakako. Uope nije u pitanju, Doug. ef inzisti-ra na tome. Onoga trena kad se pojavi problem, mi se poveemo sKVH. Scotland Yard: to nam vi to elite rei? To je smijeno! to se dogodilo s papirima koji su ovdje predani, za Boga miloga!? ThreeBees (Crick): Kaem vam da smo vas sasluali i da emo pokrenuti potragu, pa emo vidjeti to e izai. Ovo nije britanska dravna uprava, Robe. Niti Scotland Yard. Mi ovdje ne spavamo s prokletim dosjeima! Imamo boljih naina da provedemo vrijeme. R R. Oakey: Rekao bih da ovdje imamo dvije stvari. Moda tri. Bilo bi ih dobro r azdvojiti. Prvo: koliko ste vi, dame i gospodo detektivi, sigurni da se sastanak izmeu gospoe Quayle i doktora Bluma s jedne, i predstavnika ThreeBees s druge strane, zaista odigrao? Scotland Yard: Kako smo vam ve rekli, imamo pisane dokaze, pisane Blumovom rukom, iz njegova rokovnika, daje preko ureda gospoe Rampuri sastanak dogovoren za 18. studenoga.

212 E R. Oakey: Dogovoren je jedno, Leslev, a odran - sasvim neto drugo. Nadajmo se da gospoa Rampuri ima dobro pamenje. Ona ima sudjeluje na puno, zaista puno sastanaka, to moete biti sigurni. Druga stvar o kojoj sam elio govoriti jest ton. Koliko moete rei, jesu li navodne predstavke imale neprijateljski ton? Je li se moda, na primjer, moglo u zraku nanjuiti neto to je mirisalo na parnicu? O mrtvima... znamo to, ali po svemu to se pria o pokojnoj gospoi Quayle, ona ba i nije bila osoba koja bi se bojala ui u sukob, zar ne? Bila je takoer i pravnica, kako ste spomenuli. Doktor Blum je pak, koliko sam shvatio, profesionalni nadzornik rada farmaceutske industrije. Nisu njih dvoje bilo tko. Scotland Yard: Pa to ako je ton bio neprijateljski? Ako je netko umro od tog lijeka, imaju i pravo nastupati neprijateljski. R R. Oakey: Dakle, Robe, oito je da ako je gospoa Rampuri nanjuila da netko prijeti tubom... ili jo gore - ako je ef to nanjuio, pretpostavimo li da je doista primio taj pisan materijal, to je otvoreno pitanje, onda bi im svakako prva stvar bila poslati to pravnom odjelu tvrtke. Onda pak morate pogledati na sasvim drugom mjestu. Je li tako, Doug? Scotland Yard: Mislio sam da ste vi iz pravnog odjela. E R. Oakey {u ali): Ja sam zadnji izlaz, Robe. Ne prvi. Ja sam preskup za to, jako preskup. ThreeBees (Crick): Mi emo se ponovno sastati, Robe. Bilo nam je zadovoljstvo. Idemo sljedei put na ruak. Dobro, ne moete oekivati previe romantike. No sve je onako kako sam vam rekao. Mi ovdje ne provodimo cijele dane pospremajui papire. Kako Sef kae, mi ovdje imamo puno vruega eljeza, tek izvaena iz vatre; a eljezo se kuje dok je vrue. Tako je naa tvrtka doprla do ovoga stoje danas. Scotland Yard: Zadrali bismo vas samo jo trenutak, molim vas, gospodine Crick. Htjeli bismo razgovarati s gospodinom imenom Lorbeer; vjerojatno je on doktor Lorbeer; Nijemac, vicarac, moda Nizozemac. Naalost, ne znamo mu ime, ali smo doznali kako je on tijesno povezan s prodajom Dypraxe u Africi. ThreeBees (Crick): Na ijoj strani, Lesley? Scotland Yard: Zar je to vano? ThreeBees (Crick): Pa je, svakako. Ako je Lorbeer doktor, kako vi smatrate, onda je vjerojatnije da radi za proizvoaa, a ne za nas. ThreeBees ne upoljava lijenike, znate. Mi smo laici na tritu. Prodavai. Dakle, opet KVH, bojim se, Les. Scotland Yard: Gledajte, recite nam samo poznajete li vi Lorbeer a 213 ili ne. Nismo u Vancouveru, Seattleu niti Baselu. Ovo je Afrika. To je va lijek i va teren. Vi to uvozite, vi ga reklamirate, distribuirate i prodajete. Kaemo vam daje Lorbeer povezan s vaim lijekom ovdje, u Africi. Jeste li uli za Lorbeera ili niste? R R. Oakey. Mislim da ste uli odgovor. Pokuajte kod proizvoaa! Scotland Yard: A ena s prezimenom Kovacs, vjerojatno Maarica? ThreeBees (Crick): Pokuajte pogledati u telefonski imenik, Robe. ThreeBees (Eber): Ona je isto lijenica? Scotland Yard: Je li vam prezime poznato? Nije sad vana titula. Je li itko od vas uo za neku ensku s prezimenom Kovacs? U vezi s prodajom toga lijeka? Scotland Yard: Postoji jo i doktorica Emrich. I s njom bismo voljeli razgovarati. P. R. Oakey: Izgleda da smo doli do zida, detektivi. Strano mi je ao to vam ne moemo vie pomoi. Sve smo pokuali, ali izgleda da nam danas jednostavno ne ide. Primjedba dodana tjedan dana nakon sastanka: Unato uvjeravanjima iz ThreeBees daje potraga u tijeku, izvijeteni smo kako nikakvi spisi, pisma, elektronike ni telefaks-poruke od Tesse Abbott ili Quayle ili Arnolda Bluma do sada nisu pronaene. Ljudi iz KVH poriu da bi ita znali o tome, a isto tako i pravni odjel ThreeBees u Nairobiju. Nai pokuaji da ponovno kontaktiramo s Crickom i Ebericom takoer su bili bezuspjeni. Crick "pohaa teaj dopunske obuke u Junoj Africi," a Eberica je "premjetena u drugi odjel." Njihovi nasljednici jo nisu imenovani. Ga Rampuri i dalje ne moe s nama razgovarati, zbog "unutarnje reorganizacije." PRIJEDLOG: Scotland Yard bi se trebao slubeno izravno obratiti Sir Kennethu K. Curtissu sa zahtjevom za potpunim odgovorom na pitanja o cijelom odnosu njegove tvrtke s pokojnom Tessom Quayle i dr. Blu-mom. Takoer bi trebalo zahtijevati od njega neka zapovjedi sv om osoblju ozbiljnu i urnu potragu za rokovnikom ge Rampuri i ne-stalim dokumentima, a sama ga Rampuri neka se odmah pojavi pred nama radi ispitivanja. /Naelnik Gridley parafom potvrdio daje vidio izvjee, ali nije odredio postupak, niti ima tragova daje proveden./ 214 DODATAK <;% . Crick, Douglas (Doug) James; roen u Gibraltaru 10. listopada 1970. (uveden u Sredinji popis poinitelja kaznenih djela pri Dravnom odvjetnitvu) Ispitanik je izvanbrani sin Crick, Davida Angusa (Kraljevska ratna mornarica, neasno otputen iz slube). Crick stariji izdrao je jedanaest godina zatvorske kazne u britanskim zatvorima zbog vie kaznenih djela, ukljuivi i dva ubojstva. Sada ivi (bogato) u Marbelli

u panjolskoj. Crick, Douglas James (ispitanik) stigao je u Ujedinjeno Kraljevstvo iz Gibraltara u dobi od devet godina; tada na oevoj (v. gore) skrbi; otac je uhien po iskrcaju. Ispitanik je predan u djeji dom. Dok je boravio u domovima za odgoj djece i mladei, ispitanik je vie doba izvoen pred malodobnike sudove i osuivan za vie kaznenih djela: preprodaju droge, tunjavu, nanoenje tekih tjelesnih ozljeda i svodnitvo. Bio je takoer osumnjien za sudionitvo u ubojstvu (banditska tunjava) dvojice crnih mladia u Nottingha-mu 1984., ali za to nije optuen. Godine 1989. ispitanik je ustvrdio kako je odluio promijeniti ivot te se prijavio u policijsku slubu. Nije primljen u slubu, ali je, ini se, angairan kao honorarni dounik. Godine 1990. ispitanik se prijavio za profesionalnu slubu u Britanskoj vojsci, gdje je i primljen. Proao je obuku za specijalne postrojbe. Zatim je dodijeljen Britanskoj vojnoj izvjetajnoj slubi u Sjevernoj Irskoj. Bio je u civilu s inom narednika. Nakon tri godine slube je degradiran na redova i neasno otputen iz slube. Ostali podatci o njegovoj vojnoj slubi i razlozima otpusta nisu dostupni. Premda nam je D. J. Crick (ispitanik) predstavljen kao slubenik za odnose s javnou Kue ThreeBees, donedavno je bio poznat kao vodei lan njihova odjela za zatitu i sigurnost. Navodno uiva osobno povjerenje Sir Kennetha K. Curtissa, kome je puno puta sluio kao osobni tjelesni uvar, npr. pri Curtissovim posjetima Perzijskom zaljevu, Latinskoj Americi, Nigeriji i Angoli - samo u posljednjih godinu dana. Izazivati Kennyja K-a na njegovoj Jarmi, dragi moj... govorio je Tim Donohue iznad ploe za igru monopola u Glorijinu vrtu. Nazivati ga u nepristojno vrijeme... slati mu gruba pisma... Moj ti je savjet: sve to pomesti pod tepih. Oni ubijaju, rekla je Leslev u tami kombija u Chelseaju. No to si ve primijetio. 215 Dok su mu ta sjeanja jo odzvanjala u glavi, Justin je vjerojatno zaspao za stolom za brojanje novca, jer gaje u zoru probudila zrana bitka golubova protiv galebova. Onda, kad je bolje pogledao, shvati daje suton, a ne zora. 216 TRINAESTO POGLAVLJE i Guido eka na ulazu kuice u kojoj ivi, u predugakom crnom kaputu; kolska mu torba naprtnjaa stalno spada s ramena: nema se za to uhvatiti. U lijevoj mravoj ruci stie limenu kutiju za sendvie i lijekove. est je sati ujutro. Prve zrake proljetnoga sunca tkaju koprenu na travnatoj padini. Justin doveze dip najblie kuici stoje mogao. Guidova majka je gledala kroz prozor dok je Guido, odbivi Justinovu ponuenu ruku, uskoio na suvozako sjedalo: ruke, koljena, naprtnjaa, limena kutija i skuti kaputa - sve je to palo na Justinov bok poput ptiice na prvom letu. "Koliko si me dugo ekao?" upitao je Justin, no Guido odgovori tek mrtenjem. Guido je majstor autodijagnoze, podsjetila ga je Tessa, jo pod jakim dojmom nedavna posjeta djejoj bolnici u Milanu. Kad je bolestan, Guido zove sestru. Kad mu je jako zlo, zove sestru Annu. A kad misli da bi mogao umrijeti, zove doktora. I svi oni dou trei. "U pet do devet moram biti na ulazu u kolu," ree Guido kruto. "Nema problema," odgovori Justin na engleskom, radi Guidova samopotovanja. "Ako stignem prekasno, ui u u uionicu bez daha. Prerano - motat u se okolo, pa u postati sumnjiv." "Shvatio," ree Justin pa zirne u zrcalo i vidje daje Guido blijed poput voska, kao da mu treba transfuzija krvi. "Ako te zanima, radit emo u sobi za ulje, ne u vili," ohrabri ga Justin. Guido ne ree nita, no dok je cesta izbila na obalu, boja mu se vratila u lice. P onekad ni ja ne mogu podnijeti njezinu blizinu, pomisli Justin. 217 Stolac je bio prenizak, a stol previsoK; pa Justin ode sam u vilu i donese dva jastuia. No kad se vratio, zatee Guida kako oputeno barata opremom za njezino prijenosno raunalo: spaja telefonsku icu s modemom, transformatore s raunalom i pisaem, na odgovarajua mjesta spojne kabele adaptera i pisaa te konano samog raunala, s kojim je postupao s uznemirujuim nedostatkom potovanja: prvo je otvorio poklopac sa zaslonom, zatim grubo utakne veliki utika u raunalo, ali ga nije - Bogu hvala - jo drugim krajem utaknuo u strujnu utinicu. S istim vitekim samopouzdanjem Guido gurne na stranu modem, pisa i sve ostalo to mu nije u tom trenutku trebalo, pa se uvali na jastuie na stolcu. "U redu," navijesti on. "U redu - to?" "Ukljui!" ree Guido na engleskom, pokazavi glavom na utinicu na zidu, blizu njegove desne noge. "Idemo!" I da Justinu strujni kabel s utikaem na kraju. Justinovo i previe istanano uho i nehotice opazi nosni njujorki prizvuk u Guidovu engleskom. "Moe li to poi po zlu?" upita uznemireno. "Kao, na primjer, to?" "Moe li se dogoditi da zabunom neto obriemo ili unitimo?" "Ukljuivanjem? Nikako!"

"Zato ne?" Guido irokom kretnjom obiju mravih ruku obuhva ti zrak iznad zaslona. "Sve kaj je unutra, ona je sauvala. Ak" nije sauvala, onda joj nije trebalo, pa toga nema. Zvui razumno? Ili nerazumno?" Justin u primozgu osjeti ubod neprijateljstva, to mu se uvijek dogaalo kad bi mu se netko obratio kompjutoraskim nenormalnim argonom. "Dobro onda. Ako ti tako kae. Ukljuit u." Pa une i ugura utika u zidnu utinicu. "Da?" "O, ovjee!" Justin mlako ispusti kabel iz ruke, ba na vrijeme kako bi vidio da se na zaslonu nije dogodilo ba nita. Usta mu se osue, zavrti mu se u glavi. Napravio sam uasnu glupost. Ja sam nespretni idiot. Trebao sam dovesti strunjaka, a ne dijete. Trebao sam sam nauiti baratati tom prokletom spravom. Zaslon se zatim osvijetli; pojave se nasmijeena crna djeca kako mau, nanizana pred domom zdravlja- dugom potleuicom s limenim krovom; 218 onda, umjesto njih, pogled iz zraka nfaznobojne etverokute i ovale razasute sivoplavim poljem. "to je to?" "Suelje." Virei Guidu preko ramena, Justin je itao natpise to su pojavljivali na zaslonu: My briefcase... Netivork neighborhood... Shortcut to Connect (Moja aktovka, Mreno susjedstvo, Preica do Povezivanja). "I to sad?" "Hoe vidjeti dokumente? Pokazat u ti ih. Idemo na dokumente, pa itaj." "Hou vidjeti stoje Tessa vidjela. Sve na emu je radila. Hou slijediti njezin put i proitati sve to tamo ima. Mislim da sam ti to dobro objasnio." Bio je uznemiren pa mu je smetala Guidova nazonost. elio je Tessu samo za sebe; ovdje, za stolom za brojanje novca. elio je da njezino prijenosno raunalo nestane. Guido dovede strelicu na maleni etverokut u donjem lijevom kutu Tessina zaslona "Cime to radi?" "To je kuglica za upravljanje. Evo, ovdje je zadnjih devet dokumenata na kojima je radila. Hoe da ti pokaem i ostale? Pokazat u ti ostale, nema frke." Opet se pojavi etverokut, s naslovom Otvori spis, Tessini dokumenti. On opet neto pritisne. "U ovoj kategoriji ima dvadeset pet dokumenata," ree on. "Imaju li naslove?" Guido se nagne nadesno, pozivajui Justina neka sam proita: p Farmaceutika Zaraza Ispitivanja farma - openito zaraza - povijest Rusija farma - oneienja zaraza - Kenija Poljska farma - Trei svijet zaraza - lijeenje Kenija farma - nevladine org. zaraza -novo Meksiko farma - mito zaraza - staro Njemaka farma - suenja zaraza - arlatani Smrtni sluajevi farma - novac Vanza farma - prosvjedi farma - licemjerje farma - ispitivanja farma - lai farma - prikrivanje 219 Guido je pomicao strelicu i opet neto pritiskao i tipkao. "Ar -riold. Tko je sad pak taj Arnold?" zahtijevao je odgovor. "Njezin prijatelj." "I on ima svoje dokumente. Isuse, koliko ih samo ima!" "Koliko?" "Dvadeset. Vie." Opet neto uini s kuglicom. "Svatarije. Je li to neto britanski?" "Da, to je engleski. Moda nije ameriki, ali je svakako engleski," odgovori Justin malo iznervirano. "Stoje to? to to sad radi? Ide prebrzo." "Ne idem prebrzo. Idem polako, zbog tebe. Pogledao sam u njezinu aktovku, da vidim koliko ima mapa. Ima ih puno. Mapa jedan, mapa dva. Ima jo mapa." Pritisne opet. Guidov je lani ameriki govor izluivao Justina. Gdje li je samo to pokupio? Gleda previe amerikih filmova. Razgovarat u s ravnateljem kole. "Si videl ovo? Evo, ovo je kanta za smee. U nju je stavila sva kaj je mislila da treba bacit." "Ali nije, izgleda. Nije to bacila." "Kaj je tu, nije bacila. Kaj nije, to je." Opet malo tipkanja. "to je to AOL?" upita Justin. "America-On-Line. Posluitelj. Sve to je dobila preko AOL-a i sauvala, spremila je u ovom programu; isto tako i staru e-po-tu. Za nove poruke mora izai na Mreu. Ako hoe poslati

poruku, isto tako mora na Mreu. Ako nisi ukljuen, nema poruka; ne prima, ne alje." "To znam. Oito je." "Hoe na Mreu?" "Ne jo. Hou prvo vidjeti to ima ovdje." "Sve?" "Da." "Onda e to danima morati itati. Moda i tjednima. Evo, samo dovede strelicu na ime dokumenta koji treba i klikne. Hoe sjest" di ja sjedim?" "Jesi li sasvim siguran da nita ne moe poi krivo?" inzisti -rao je Justin, sjedajui na stolac, dok je Guido, ustavi, stajao iza njega. "Stoje spremila, spremila je. Kako sam rekao. Zato bi to inae spremala?" "I ja to ne mogu izgubiti?" "Ma ne, ovjee! Ne moe, osim ako stisne gumb Izbrii. ak i ako to sluajno pritisne, pitat e te: "Justine, jesi li siguran da to eli izbrisati?" Ako nisi siguran, stisne Ne. Kad to stisne, 220 znai: "Ne, nisam siguran da elim," i sfe ostaje kako je bilo. To je to. Hajde!" Justin oprezno tipka, probijajui se kroz Tessin elektroniki labirint, s instruktorom Guidom uz bok; pjeva mu na uho odsjene zapovijedi kibernetskim njujorkim. Kad je postupak Justinu nov ili ga zbunjuje, on ga zaustavlja i zapisuje redoslijed koraka, prema Guidovu nestrpljivu diktatu. Novi obavijesni krajolici razotkrivaju mu se pred oima. Idi tamo, idi onamo, sad se vrati natrag. Sve je to preveliko za mene, preiroko si otila, nikad neu pohvatati tvoje konce, govori joj on. Budem li i godinu dana iitavao, kako u znati da sam naao to si ti traila? f Informacije Svjetske zdravstvene organizacije. Zapisnici s neznanih medicinskih strunih skupova u ene-vi, Amsterdamu i Heidelbergu, pod pokroviteljstvom jo jedne izbaene utvrde razvedenog medicinskoga carstva Ujedinjenih naroda. Reklamni prospekti koji hvale farmaceutske proizvode s neiz-govorivim nazivima i njihove vrline u poboljavanju i produiva-nju ivota. Podsjetnici samoj sebi. Kratke zabiljeke. okantni navod iz asopisa Time, obrubljen usklinicima, probuen u kutovima, gdje je bio pribijen za oglasnu plou pribadaama; pisan masnim velikim slovima, vidljiv i s druge strane sobe svima koji imaju oi i ne odvraaju pogled. Strana opa tvrdnja koja opravdava njezinu potragu za pojedinanim: U 93 KLINIKA ISPITIVANJA ISTRAIVAI SU NAILI NA 691 NEGATIVNU REAKCIJU, ALI SAMO O NJIH 39 IZVIJESTILI SU DRAVNE ZDRAVSTVENE VLASTI. Cijela mapa posveena PW. to li je samo PW? Oaj. Vratite me papiru - to razumijem. No kad je otvorio Svatarije, eto opet PW - gleda ga ravno u lice. Jo jedan klik i sve je jasno: PW je kratica PharmaWatch, nevladinu udrugu sa sjeditem u Kansa-su, prema vlastitom iskazu "u kibernetskom podzemlju," ija je "misija razotkrivati pretjerivanja i zloporabe farmaceutske industrije"; tu je i "nehumanost samozvanih humanista, koji pljakaju najsiromanije zemlje". Izvjea s takozvanih alternativnih skupova meu prosvjed-nicima to su se spremali okupiti u Seattleu ili Washingtonu 221 kako bi iznijeli svoja stajalita Svjetskoj banci i Meunarodnom monetarnom fondu. Visokoparne rijei o "Velikoj amerikoj korporacijskoj hidri" i "udovinoj prijestolnici". Smijeno drzak lanak, Bog zna odakle preuzet: "Anarhizam je opet u modi." Jo malo traenja i otvaranja i - evo napada na rije humanost. To je Tessi bila opscena rije, otkrio je Justin. Kad god ujem rije "humanost," povje rila je Blumu u brbljavoj eporuci, hvatam se za pitolj. Svaki put kad ujem farmaceute kako opravdavaju ono to ine humanou, dunou spram ovjeanstva, altruizmom - meni se povraa - i to ne zato to sam trudna. To je zato to u isto vrijeme itam kako ameriki farmaceutski divovi pokuavaju produiti rok svojih patenata kako bi ouvali monopol i mogli traiti koliko god im se prohtije novaca za svoje proizvode. State Department im slui za zastraivanje zemalja Treega svijeta, kako ne bi poele proizvoditi vlastite generike proizvode za djeli cijene to je trae poznata amerika imena. Dobro, uinili su gestu glede lijekova za sidu, no to je kozmetika. A to kae za... Kaem da sve to znam, misli on, pa se vraa na osnovni izbornik, pa odatle ide na Arnoldove spise. "to je ovo?" pita otro, podigavi ruke s tipkovnice kao da eli skinuti sa sebe odgovornost. Prvi put otkako se znaju, Tes-sa od njega trai lozinku kako bi ga pustila unutra. Njezina je rije konana: LOZINKA, LOZINKA - kao svjetlei znak javne kue koji se pali i gasi. "Sranje," ree Guido. "Je li imala lozinku kad te uila kako se rukuje ovime?" upita Justin, zanemarivi Guidovu nepristojnost.

Guido stavi lijevu ruku na usta, nagne se naprijed, pa desnom rukom utipka pet znakova. "Mene," izjavi ponosno. "to to radi?" upita Justin. "Upisujem svoje ime: Guido." "Zato?" "To je bila lozinka," kae on na talijanskom, jer se i on poeo uzrujavati. "Samo to I nije I, nego jedan. A O nije O, nego nula. Tessa je bila luda za te stvari. U lozinci mora biti barem jedna brojka - to joj je bilo jako vano." "Zato vidim samo zvjezdice?" "Zato jer nee da vidi to pie: Giiido! Inae bi mi mogao viriti preko ramena i doznati lozinku! Ali ovo ne radi! "Guido" nije njezina lozinka!" Guido zagnjuri lice meu dlanove. "Dobro, moemo pogaati," predloi Justin, nastojei smiriti djeaka. "Pogaati? to? Kako? Koliko puta moe pogaati? Mislim triput!" "Hoe rei, ako ne pogodimo, stroj nas nee pustiti unutra," govori Justin, nastojei sad umiriti i sama sebe. "Hej, ti! Pokai se!" . . -,: "Nita od toga!" "Dobro. Gledaj: hajdemo razmiljati! Koje jo brojke moemo nainiti od slova?" "Od naopakog E moe nastati trica. S moe postati petica. Ima ih pet -est. Ma vie! Uas," govori Guido, i dalje izmeu dlanova. "I to se zapravo dogodi kad ispucamo sva tri pokuaja?" "Zakljua se i nee nam vie dati nijedan pokuaj. A to si mislio?" "Nijedan? Nikad vie?" "Nikad." Justin zauje la u njegovu glasu, pa se nasmijei. "Ti, dakle, misli da e nam dati samo tri pokuaja?" "Gle, ja nisam leksikon, zna. Nisam ni prirunik. to ne znam, ne govorim. Moda su tri. Moda deset. Moram u kolu. Moda bi trebao zvati telefonsku pomo." "Misli! Poslije Guida, to joj je najdrae?" Guidovo je lice napokon izronilo iz dlanova. "Ti. A tko drugi? Justin!" "Ne bi ona to uinila." "Zato?" "Zato to je ovo njezino kraljevstvo, a ne moje." "Samo nagaa! Smijeno. Pokuaj Justin. Znam da sam u pravu!" "Ne. Nakon Justina, to bi joj bilo sljedee najdrae?" "Nije bila moja ena, ne znam. Nego tvoja!" Justin pomilja na Arnold, zatim Vanza. Pokuava Ghita, utipkavi I kao 1. Nita se ne dogaa. Zafuka ivano, stoje znailo kako ga ova djetinjasta igra nadilazi; no to je zato to mu misli hitaju u svim smjerovima, a on ne zna kojim je pravi. Pomilja: Garth, njezin pokojni otac, Garth, njihov pokojni sin; odbacuje oboje, iz estetikih i emocionalnih razloga. Pomisli i na Tessa 223 ali ne, ona nije bila egocentrik. Pomiljala AR NO1D, ARNOLD, ARN01D - opet, Tessa ne bi to uinila: zar ne bi bilo glupo staviti Arnolda kao lozinku za Arnoldove spise? Poigrava se s Maria (ime njezine majke), onda Mustafa, zatim Hammond, no nekako nijedno od toga mu ne nadolazi kao dobra zaporka ili lozinka. Pogleda u Tessin grob: vidje kako ute frezije na poklopcu lijesa nestaju pod grudama zemlje crvenice. Vidje Mustafu kako stoji u Woodrowljevoj kuhinji, drei ih vrsto, kao buket. Vidje sama sebe sa slamnatim eirom kako ih njeguje u vrtu u Nairobiju, zatim opet ovdje na Elbi. Unese rije/rezi/a, otipkavi 1 umjesto I: FREZ1JA. Na zaslonu:, ali nita se ne dogodi. Izbrie, pa unese opet isto, no dodavi jo jednu znamenku: FRE71JA. "Hoe li me jo pustiti?" upita tiho. "Ja imam dvanaest godina, Justine! Dvanaest!" vikne djeak, pa se malo opusti. "Ima moda jo jedan pokuaj. A onda pada zastor. Odustajem. To je njezino raunalo. Tvoj. Ja sam izvan igre." Unese/reija jo jednom, no ovoga puta vrativi I u I: FRE-7IJA. Odjednom se pred njim otvori nedovren polemini ogled. Uz pomo svojih utih frezija napao je Arnoldove spise i naao neto o ljudskim pravima. Guido skakue i plee po sobi. "Imamo ga! Rekao sam ja! Sjajni smo! Ona je sjajna!" Zato su afriki homoseksualci zakljuani u ormar? ujmo prvo oputene rijei velikoga prosuditelja javne pristojnosti, predsjednika Daniela Arapa Moija: "Rijei kao to su "lezbijstvo" i "homoseksualnost" ne postoje u afrikim jezicima." (1995.) "Homoseksualnost se protivi afrikim moralnim, drutvenim i vjerskim normama. I religije ju osuuju kao teki grijeh." (1998.) Ne iznenauje onda to se i kenijski Kazneni zakonik posluno slae sa svojim predsjednikom, sto posto. lanci 162. - 165. Odreuju OD PET DO ETRNAEST GODINA ZATVORA za protuprirodni blud. Za konik dalje odreuje: - prema kenijskom zakonu, svaki je spolni odnos meu mukarcima kazneno djelo;

- za spolne odnose meu enama kenijski zakon nije ni uo. Koje su drutvene posljedice ovakvoga pretpotopnog stajalita? 224 - homoseksualni mukarci se ene ili infiaju veze sa enama kako bi prikrili svoju pravu spolnu usmjerenost; - ive jadno, a isto tako i njihove supruge; - homoseksualcima se ne nudi nikakav spolni odgoj ni izobrazba, ak ni s obzirom na dugo poricanu, a plamteu epidemiju side u Keniji; - pojedini dijelovi kenijskoga drutva ive skriveni i u nametnutu licemjerju. Lijenici, odvjetnici, poslovni ljudi, sveenici, ak i politiari ive u strahu od ucjene i uhidbe. - stvorio se i sam se odrava zaarani krug korupcije i pritiska; on vue kenijsko drutvo sve dublje u ponor. Tu lanak prestaje. Zato? Zato je, za ime Boje, nepotpuni polemiki lanak o pravima homoseksualaca spremljen pod Arnoldove spise i zakljuan lozinkom? Justin se trgne: sjetio se da je Guido pokraj njega. Vratio se sa svojih duhovnih hodoaa te se sad nagnuo naprijed, zabezeknuto buljei u zaslon. "Vrijeme je da te odvezem u kolu," trijezno e Justin. "Ne moramo jo ii! Imamo jo deset minuta! Tko je taj Ar -nold? Je li on peder? to zapravo pederi rade? Mama bi se izderala na mene kad bih nju pitao." "Idemo odmah. Moemo naii na traktor koji neemo moi pretei." "Samo da otvorim njezin potanski sandui. Dobro? Moda joj se netko javio. Moda je Arnold pisao. Zar ne eli vidjeti to ima u njezinoj poti? Mod a je tebi poslala poruku koju nisi proitao. Mogu, dakle, otvoriti potu? Da?" Justin njeno stavi ruku Guidu na rame. "Bit e sve u redu. Nitko ti se nee smijati. Svatko s vremena na vrijeme izostane iz kole. Nee od toga ispasti invalid. Naprotiv, to te ini normalnim. Hajde, idemo sad u kolu. Pregledat e njezin sandui kad se vrati." Vonja do Guidove kole i natrag trajala je dobar sat vremena; za to si vrijeme nije dopustio nikakvih uzleta mate ni preuranjenih spekulacija. Vrativi se u sobu za ulje, nije poao k raunalu, nego ka hrpi papira to mu ih je Leslev dala u kombiju pred kinom. Kreui se znatno sigurnije nego kad je morao rukovati raunalom, lako se probio kroz papire do preslike pisma pisa225 na nespretnim rukopisom na papiru nacrte koji mu je upao u oi ve pri prvom ratnom pohodu na Tessine papire. Nedatira-no. "Primijetili su ga," prema prikvaenoj biljeci s Robovim pa-rafom, meu stranicama medicinske enciklopedije to su je istraitelji nali na kuhinjskom podu u Blumovu stanu, gdje su je bacili Irustrirani provalnici. Pisai papir izblijedio i star. Omotnica naslovljena na potanski pretinac Blumove nevladine udruge. Potanski ig otoka Lamua, drevne arapske trnice robova. Moj predragi Arni, Ja neu nikad zaboravim nau ljuba/ili tvoje zagrljaje i dobrotu prema meni moj nadraiji prijatelju. Koja srea i blagoslof za mene to ti dao ast naem Ijepom otoku za praznike! Moram ti refala, ali ja Bogu zafalim za tvoju veljikodunu Ijubaf i poklone i znanje to ja imat kad budem na studij zafaljuju tebi, Jala ti i za motor. Za tebe moj dragi ovjee ja radim danju i nou, i uvjek mi je u srdcu drago znati da moj dragi je sa mnom na svaki korak. On mene grli i voli. A potpis? Justin se pomui deifrirati ga, ba kao i Rob prije n jega. Stil pisma navodio je na pomisao da je to pisala ruka navikla pisati arapskim slovima - potezi su dugi, obline dovrene. Potpis je cvjetast, ini se daje po suglasnik na oba kraja, a izmeu samoglasnik: Pip? Pet? Pat? Dot? Beskorisno je nagaati. Po svemu se ini kako je to zapravo arapski potpis. Tko je to pisao - ena ili mukarac? Bi li neobrazovana Arap-kinja s Lamua zbilja imala hrabrosti tako pisati? Bi li vozila motorkota? Preavi sobom do stola od borovine, Justin sjedne pred prijenosno raunalo. No umjesto da opet otvori Arnoldove spise, on se samo prazno zagleda u zaslon. "Koga zapravo Arnold voli?" upitao ju je s hinjenom oputenou, kao da mu je odgovor nebitan, dok su leali jedno uz drugo na postelji jedne vrue nedjeljne veeri u Nair obiju. Arnold i Tessa su se istog tog jutra vratili sa svojega prvog zajednikog odlaska na teren. Tessa ga je proglasila jednim od najveih iskustava u ivotu. "Arnold voli cijelo ovjeanstvo," odgovori ona. "Nitko nije izuzet." 226 "On isto tako i spava s cijelim ovjeanstvom?" "Moda. Nisam ga pitala. Hoe da ga pitam?" "Nee biti nuno." "Sigurno?" "Sasvim sigurno." I poljubi ga. Pa ga opet poljubi. Dok ga poljupcima nije vratila u ivot. "I nemoj me to nikad vie pitati," ree mu ona, dodavi to kao da se toga naknadno sjetila,

leei s glavom u njegovu pazuhu, udova obavijenih oko njegovih. "Recimo samo da je Arnold ostavio srce u Mombasi." Pa se upije u njega, pognute glave i ukoenih ramena. U Mombasi? Ili u Lamuu, kojih dvjesto kilometara uz obalu? Vrativi se za stol za brojanje novca, Justin meu spisima izabere Leslevin osobni dosje "BLUM, Arnold Moise, doktor medicine, nestala rtva ili osumnjienik." Nema skandala, neoenjen, nema nevjenane supruge niti stalne pratilje. U Aliru je ivio u domu za mlade lijenike obaju spolova u samakom smjetaju. Njegova organizacija nema zabiljeenu nikakvu njegovu partnericu. Najblii rod: adoptivna sestra, koja ivi u Bruggeu u Belgiji. Arnold nikad nije traio pokrivanje trokova puta ili smjetaja za d rugu osobu, niti je ikada traio drukiji smjetaj, osim sa-makoga. Blumov stan u Nairobiju Leslev je opisala kao "ne samo samaki, nego redovniki; u zraku se snano osjea apstinencija." Mo je sam, bez posluge. "U privatnom je ivotu ivio bez komfora, ak i bez tople vode." "itav Klub "Muthaiga" je uvjeren kako je Arnold napravio nae dijete," informirao je Justin Tessu, savreno prijateljski, dok su jeli ribu u indijskom restoranu na rubu grada. Ona je etiri mjeseca trudna. Makar se to ne bi reklo p rema tijeku njihova razgovara, Justin je lui za njom nego ikad. "Tko je to itav Klub "Muthaiga"?" pita ona. "Elena Grkinja, rekao bih. Preneseno Gloriji, odatle Woodro-wu," nastavlja on veselo. "to bih ja trebao poduzeti, nije mi posve jasno. Moda bih te trebao odvesti u klub i voditi ljubav s tobom na biljarskom stolu." "Onda je to dvostruka opasnost, je li tako?" ree ona zamiljeno. "I dvostruka predrasuda." "Dvostruka? Zato?" 227 Ona prekine, spusti pogled i blago odmahne glavom. "Sve su to gadovi puni predrasuda ostanimo pri tome." Tada je uinio kako je traila. Ali sada - ne vie. Zato dvostruka, pitao se, zurei u prazan zaslon. Jednostruka opasnost je preljub s Arnoldom. Ali zato dvostruka? to je drugo? Njegova rasa? Arnold je rtva dvostruke diskriminacije: zbog navodnoga preljuba i zbog rase? Moda. Osim ako... Osim ako je iz nje opet govorio hladnokrvna pravnica: pravnica koja je odluila zanemariti prijetnju smru radije nego prekinuti potragu za pravdom. Osim ako je prva predrasuda ne protiv crnca koji navodno spava s udanom bjelkinjom, nego protiv homoseksualaca openito, kojima je Blum pripadao, makar to njegovi mrzitelji nisu znali. Ako je tako, hladnokrvna pravnica vrua srca ovako je zakljuivala: Prva opasnost: Arnold je homoseksualac, ali lokalne predrasuda mu to ne doputaju priznati. Kad bi priznao, ne bi mogao nastaviti s humanitarnim radom, jer se Moi gnua nevladinih udruga jednako koliko mrzi homoseksualce; u najmanju bi ruku Arnolda izbacio iz zemlje. Druga opasnost: Arnold je prisiljen ivjeti u stalnoj lai i prijevari (vidi njegov nedovreni lanak). Umjesto da objavi svoju spolnu usmjerenost, iz nude je prihvatio pozu zavodnika, prihvaajui time kritiku rezerviranu za heteroseksualne preljub-nike. Dakle: dvostruka opasnost. Na koncu, zato Tessa i opet nije tu tajnu povjerila svome voljenom muu, umjesto to ga je ostavila neka se sam nosi s neasnim sumnjama to ih nee, ne smije, ne moe priznati nikome, ak ni samome sebi - pitao je Justin opet prazni zaslon. Prisjetio se imena tog indijskog restorana, koji joj je bio vrlo drag. Haandi. Valovi ljubomore, to ih je Justin tako dugo zaustavljao, odjednom su probili brane i opkolili ga. No bila je to ljubomora nove vrste: ljubomora na Tessu i Arnolda koji su, eto, i tu tajnu skrivali od njega, skupa sa svim ostalima. Namjerno su ga iskljuili iz svojega povjerljivoga kruga, u kojem su bili samo njih dvoje, 228 ostavivi da ga viri preko zida kao voajer, nikad ne znajui - unato svim njezinim uvjeravanjima - da se nema to vidjeti; da - kako je Ghita htjela objasniti Robu i Leslev prije nego se uplaila i uutjela - nije bilo meu njima nikakve iskre; daje jedini njihov odnos bio samo iskljuivo bratsko-sestrinski odnos kakav je Justin opisao Hamu, iako na dnu srca ni sam nije posve u to vjerovao. Savren ovjek, nazvala je Tessa jednom Bluma. ak ni skeptini Justin nikad nije o njemu drukije razmiljao. Mukarac koji u svakom od nas dira onaj skriveni homoerotini ivac, rekao je jednom Tessi, nevin u svom neznanju. Lije pe pojave i lijepih rijei. Ljubazan prema prijateljima i neznancima. Lijep u svemu: promuklu glasu, okrugloj sijedoj bradi, pa do velikih crnih oiju dugih vjea, iji pogled nikad ne skree sa sugovorni-kova lica, govorio on ili sluao. Lijep u rijetkim i savreno prikladnim gestama kojima je pratio svoja pametna, lijepo izloena, inteligentna miljenja. Lijep od glave do skladno oblikovanih glenjeva; perolaka tijela, vitka i gipka kao u plesaa, a opet strogo disciplinirana. Nikad nije bio bezobrazan, nikad nestrpljiv, nikad sarkastian, iako je na svakoj zabavi i svakom sastanku susretao Zapadnjake takve neznalice da je Justinu bilo neugodno umjesto njega. ak su i starjeine Kluba "Muthaiga" govorili: taj Blum... e, Boe moj, u nae dane nisu pravili

takve crnce; nije ni udo to je Justinova curica od ene pala na njega. Pa zato me onda, zbog te njegove svetosti, nisi izbavila od moje muke? Pitao je bijesno Tessu - ili prazni zaslon. Zato to sam imala povjerenja u tebe i oekivala da i ti ima povjerenja u mene. Ako si mi vjerovala, zato mi nisi rekla? Zato to ne elim iznevjeriti prijatelje i rei to su mi oni rekli u povjerenju. Od tebe traim da to potuje i divi mi se zbog toga. Da mi se divi naveliko i uvijek. Zato to sam odvjetnica; zato, kad je rije o tajnama - u usporedbi sa mnom, i grob je brbljav. 229 ETRNAESTO POGLAVLJE A tuberkuloza je veliki posao: pitajte Karei Vita Hudson. Za koji e dan u najbogatijim zemljama izbiti pandemija tuberkuloze. Dypraxa e zaraivati milijarde dolara - san svakoga dioniara. Suica, Bijela smrt, Veliki izjednaitelj ne ograniava se vie na prezrene na svijetu. ini to je inila i prije stotinu godina. Lebdi poput prljava oblaka nad vlastitim obzorom Zapada, premda su rtve jo zapadni siromasi. - Jedna treina svjetskoga puanstva zaraena je bacilom. Tessa to govori svom raunalu, podcrtavajui dok pie. - U Sjedinjenim Amerikim Dravama uestalost je porasla za dvadeset posto u posljednjih sedam godina... - Jedan nelijeeni bolesnik zarazi boleu izmeu deset i petnaest ljudi godinje. - Zdravstvene vlasti grada New Yorka isposlovale su ovlast da zatvore rtve TBC-a koje nee dragovoljno u izolaciju. - Danas je 30% poznatih sluajeva TBC otporno na lijekove. Suica se ne raa u nama, ita Justin. Dobivamo je od loeg daha, loih ivotnih uvjeta, loe higijene, loe vode i loe javne uprave. Bogate je zemlje mrze, jer su mrlja na njihovu inae savrenu kuanstvu; siromane je zemlje mrze, jer je za mnoge od njih istoznana sa sidom. Neke drave odbi jaju priznati da toga kod njih uope ima, radije poriui nego da ive u sramoti. U Keniji, kao i u drugim afrikim zemljama, uestalost tuberkuloze se etiri puta poveala od pojave virusa side. 230 Arnoldova elektronika poruka a^ja o praktinim potekoama lijeenja bolesti na terenu: - Dijagnoza: teko se i sporo postavlja. Pacijenti moraju vie dana zaredom donositi uzorke ispljuvka. - Laboratorijske pretrage nune, ali mikroskopi su esto pokvareni ili ukradeni. - Nema bojila za otkrivanje bacila: bojilo prodano, popijeno, potroeno, novo nenabavljeno. - Lijeenje traje osam mjeseci. Pacijenti kojima je bolje nakon mjesec dana naputaju terapiju ili prodaju tablete. Bolest se zatim vraa u obliku otpornu na lijekove. -Tablete protiv TBC prodaju se na afrikim crnim tritima kao lijekovi protiv spolno prenosivih bolesti. Svjetska zdravstvena organizacija inzistira da pacijenta treba promatrati dok uzima i guta tabletu. Naime: na crnom tritu tableta se prodaje "mokra" ili "suha," ovisno je li bila u neijim ustima... Naknadno dodano, otro: Od TBC umire vie majki nego od bilo koje druge bolesti. U Africi ene uvijek loe prolaze. Vanza je bila zamorac i postala je rtva. Cijela sela Vanza bila su zamorci. Izrezak lanka na etvrtoj stranici International Herald Tribu-nea: "Zapad je takoer rtva TBC otporne na lijekove" - Donald G. McNeil Jr., New York Times Service; neke dijelove podcrtala Tessa. AMSTERDAM: Smrtonosna varijanta tuberkuloze, otporna na lijekove, sve je ea ne samo u siromanim zemljama, nego i na bogatom Zapadu. prema izvjeima Svjetske zdravstvene organizacije i nevladinih udruga za borbu protiv tuberkuloze. "To je poruka, pazite, deki, ovo je ozbiljno," kae dr. Marcos Espinal, glavni autor izvjea. "U budunosti nas moda eka velika kriza." (...) No najmonije oruje to ga meunarodna zdravstvena zajednica ima za prikupljanje novca jest injenica da e se. ne zaustavi li se rastui broj sluajeva u Treem svijetu, pojedini sojevi spojiti u neto neizljeivo i vrlo zarazno, to e napasti Zapad. 231 Tessina napomena, napisana zauujiiee uzdrano, kao da se namjerno klonila osjeaja: "Arnold kae: Ruski useljenici u SAD, osobito oni koji dolaze ravno iz sabirnih kampova, nositelji su svih vrsta TBC otporne na vie razliitih lijekova - zapravo u veem postotku nego ovdje u Keniji, gdje takva tuberkuloza NE znai ujedno i HlV -pozi-tivnost. Njegov prijatelj u podruju Brooklvn"s Bay Ridge lijei nekoliko tekih sluajeva; brojke su ve sada zastraujue, kae on. Uestalost diljem SAD, meu gradskim manjinskim skupinama, nabijenim na malom prostoru, stalno se poveava." Ili, reeno jezikom to ga razumiju burze diljem svijeta: bude li trite tuberkuloze raslo kako je predvieno, milijarde i milijarde dolara samo ekaju da ih se zaradi. A zaradit e ih Dy-praxa - naravno, ako preliminarna ispitivanja u Africi ne pokau nikakve uznemirujue nuspojave.

Taje misao nagnala Justina da se urno vrati u bolnicu "Uhu -ru" u Nairobiju. Pohitavsi stolu za brojanje, pone opet kopati po policijskim izvjeima te je pronaao est fotokopiranih stranica pokrivenih Tessinim grozniavim vrljotinama, kad se borila zapisati povijest Vanzina sluaja djejim jezikom. Vama je samohrana majka. Ne zna itati ni pisati. Upoznala sam je u njezinom selu. Opet sam je srela u Kiberi. Dijete joj je napravio ujak koji ju je silovao, a onda tvrdio kako gaje zavela. Ovo joj je prva trudnoa. Vanza je otila iz sela daje opet ne siluje ujak, a ijedan drugi mukarac koji ju je napadao. Vanza kae kako su mnogi njezini suseljani bolovali od gadna kalja. Mnogi mukarci imaju sidu; ene isto. Dvije trudnice su nedavno umrle. Kao Vanza, i one su ile u dom zdravlja osam kilometara daleko. Vanza tamo nije htjela vie ii. Bojala se da su joj dali loe tablete. Ovo pokazuje njezinu inteligenciju, jer veina njih ima slijepo povjerenje u doktore. Ali injekcije cijene vie nego tablete. U Kiberi su je posjetili bijelac i bjelkinja. Nosili su bijele kute, pa je mislila da su lijenici. Znali su iz kojeg je sela dola. Dali su joj neke tablete - iste koje uzima u bolnici. Vanza kae da se ovjek zove Lo-ber. Tjerala sam je da mi to puno puta ponovi: Lohrbear? Lor-bear? Lor-beer? Bjelkinja koja je dola s njim nije rekla kako se zove, ali je pregledala Vanzu. Uzela joj je uzorke krvi, mokrae i 232 ispljuvka. % U Kiberi su Joj doli Jo dvaput. Ostali ljudi u kolibi ih nisu zanimali. Rekli sujoj da mora roditi u bolnici jer je bolesna. Vanzi se to nije svidjelo. Mnoge su trudnice u Kiberi bolesne, ali ne raaju u bolnici. Lo-berje rekao da nee imati nikakva troka; sve je plaeno za nju. Nije pitala tko je platio. Kae da su to dvoje bili vrlo zabrinuti. Nije htjela da budu tako zabrinuti. Naalila se, ali oni se nisu nasmijali. Drugog dana su poslali auto po nju. Termin joj je bio blizu. Tada se prvi put u ivotu vozila autom. Dva dana poslije njezin brat Kioko stigao je u bolnicu kako bi bio s njom. uo je daje u bolnici. Kioko je pismen i jako pametan. Brat i sestra se jako vole. Vanza ima 15 godina. Kioko kae daje jedna druga trudnica u selu isto bila bolesna i umirala. Isti su bijelci doli, pregledali je i uzeli uzorke na isti nain kao od Vanze. Tada su uli daje Vanza pobjegla u Kiberu. Kioko kae da su se raspitivali o njoj kako bije nali; pisali su u biljenicu. Tako su bijelci nali Vanzu u Kiberi i poslali je u "Uhuru" na promatranje. Vanza je afriki zamorac, jedan od mnogih koji nisu preivjeli Dypraxu. Tessa razgovara s njim preko stola za dorukovanje. Trudna je sedam mjeseci. Must afa stoji gdje uvijek stoji - u kuhinji, ali sluajui pokraj odkrinutih vrata, tako da uvijek tono zna kada prepei jo kruha ili natoiti jo aja. Jutro je sretno doba dana. I veer. No ujutro razgovor lake tee. "Justine!" "Da, Tessa." "Spreman?" "Sav sam se pretvorio u uho." "Ako ti bubnem Lorbeer - tek tako - to bi ti to znailo?" "Lovor." "Dalje." "Lovor. Vijenac. Kruna. Cezar. Car. Sporta. Pobjednik." "Dalje." "Okrunjen... ovjenan liem lovora, hrasta, masline... poivati na lovorikama - "bem ti lovor, steen je u krvavu ratu! Zato se ne smije?" "To je njemaka rije?" 233 "Njemaka imenica mukog roda." jjp> "Kako se pie?" On joj ree. "Moe li biti nizozemska?" "Rekao bih da moe. Tako neto. Nije isto, ali je slino, vjerojatno. Rjeava krialjku ili tako neto?" "Ne vie," odgovori ona zamiljeno. I to je bilo to, kako je prilino esto bivalo s Tessom. U usporedbi sa mnom, grob je brbljav. Nema J. G. ni A, nastavljaju se njezine zabiljeke. to znai: nije nazoan ni Justin, ni Ghita, ni Arnold. Ona je sama u bolnikoj sobi s Vanzom. U 12,53 ulazi bijelac debelih obraza i visoka, zgodna crnka, istonoeuropskog izgleda; oboje u bijelim kutama; eni je kuta otvorena na prsima. Za njima idu trojica mukaraca, svi u bijelim kutama. Na prsnim depovima ukradene Napoleonove pele. Idu k Vanzinu krevetu i gledaju u nju. Ja: Tko ste vi? to joj to radite? Jeste li lijenici? Oni se ne obaziru na mene, gledaju

Vanzu, sluaju joj srce i plua, bilo, gledaju oi, zovu je imenom. Ne odgovara. Ja: Jeste li vi Lorbeer? Tko ste vi svi skupa? Kako se zovete? Istonoeuropljanka: To se vas ne tie. P. S. Istonoeuropljanka je zgodna kuka. Kosa obojena u crno, duge, dobre noge; mijea bokovima - ne moe si pomoi. Poput krivca uhvaena na nedjelu, Justin hitro ubaci Tessine zabiljeke ispod hrpe drugih papira, skoi na noge i osvrne se u uasnutoj nevjerici prema vratima sobe za ulje. Netko jako lupa na vrata. Pred njegovim se oima vrata tresu u ritmu udaraca. Jae od udaraca odjekuje strano poznat stentorski glas Engleza iz visoke klase, kadar probuditi tri sela. "Justine! Izai, mili! Nemoj se skrivati! Znamo da si unutra! Ovdje su tvoji prijatelji! Nosimo ti darove i utjehu!" Zamrznuvi se, Justin je ostao nesposoban odgovarati. "Skriva se k"o Greta Garbo, kompa! Nema potrebe! To smo mi - Beth i Adrian! Tvoji prijatelji!" 234 Justin zgrabi kljueve s police pa, poput ovjeka koji je krenuo na vlastito pogubljenje, istupi na sunce te se nae licem u lice s Beth i Adrianom Tupperom, najveim parom pi saca svoga vremena, znamenitim Tupperima iz Toskane. "Beth! Adriane! Krasno je to ste ovdje!" objavi on, zalupivi vrata za sobom. Adrian ga obgrli oko ramena, pa mu ree kazalinim ap -tom: "Dragi moj Justine... Koga bogovi vole... Hmh... mhm? Mu-evnost... samo to ostaje," ree sve istim, tihim, suutnim glasom. "Sam si, znam, znam. Strano sam." Prepustivi se Adrianovu zagrljaju, Justin vidje kako njegove male, duboko usaene oice pohlepno pretrauju prostor iza Justinovih lea. "O, Justine, i mi smo je tako voljeli," zamijaue Beth, nakri-vivi mala usta prema dolje, u tunu krivulju, a zatim opet podigavi krajeve usta kako bi poljubila Justina. "Gdje ti je tvoj Luigi?" upita Adrian. "U Napulju. Sa zarunicom. Vjenat e se. U lipnju," dodao je nepotrebno. "Trebao bi biti ovdje i davati ti potporu. Eh, kakav je danas svijet, dragi moj. Nema vie vjernosti. Takva je danas posluga!" "Veliki je za uspomenu na dragu Tessu, a mali za sirotoga Gartha, da bude pokraj nje," protumai Beth limenim glasiem koji je negdje usput izgubio odjek. "Mislila sam kako emo ih zasaditi u spomen; je li tako, Adriane?" U dvoritu stoji njihov kamioni, sanduka razmetljivo nakrcana rustinim cjepanicama, radi Adrianovih itatelja, pozivajui ih neka povjeruju da ih je on sam nasjekao. Preko cjepanica su zavezana dva mlada breskvina stabalca s plastinim vreicama oko korijena sa zemljom. "Beth izvanredno osjea vibre," samouvjereno bubne Adrian. "To ti je valna duljina, dragi moj. Stalno si na njoj, zar ne, draga? "Moramo mu odnijeti stabalca," rekla je. Ona zna, vidi. Jednostavno zna." "Moemo ih odmah zasaditi. Onda smo uinili posao, je 1" da?" rekla je Beth. "Poslije ruka," ree Adrian vrstim glasom. I eto seljakoga piknika (kako ga ona zove) iz Bethine koare; sasto ji se od hljeba kruha, maslina i doma pripremljenih dimljenih pastrva; dragi, samo nas troje; uz bocu tvoga dobrog Manzi-nijeva vina. Ljubazan do groba, Justin ih povede u vilu. 235 "Ne moe dovijeka tugovati, dragi moj. idovi to ne rade. Sedam dana je najvie kod njih. Nakon toga, opet su na nogama i spremni poi dalje. Takav im je zakon, draga," objasni Adrian, obraajui se supruzi kao da je imbecil. Sjede u salonu ispod kerubina i jedu pastrvu s krila, kako bi bili u skladu s Bethinom zamisli piknika. "Njima je sve napisano. to treba raditi, tko to ini, koliko dugo. Nakon toga nastavljaju s poslom. Justin bi trebao isto tako. Nije dobro vui se besposleno, Justine. Nemoj to nikad raditi. To je previe negativistiki." "Ma ne, ne vuem seja," prigovori Justin, psujui u sebi sama sebe to je otvorio drugu bocu vina. "to onda radi?" zahtijevao je Tupper odgovor, dok su mu prodorne okrugle oice prodirale u Justina. "Gledaj, Tessa je iza sebe ostavila puno nedovrena posla," objasni blago Justin. "Kao prvo, tu je njezin posjed, naravno. Zatim humanitarna zaklada to ju je osnovala. I druge stvarice." "Ima raunalo?" Vidio si ga! pomisli Justin, potajno zgroen. Ma nisi ga mogao vidjeti! Bio sam svakako prebrz za tebe! "To je najvaniji izum od izuma tiska, dragi moj. Zar ne, Beth? Bez tajnice, bez ene, bez iega. ime se ti slui? Mi smo se tome u poetku opirali, je 1" da, Beth? Pogreka." "Nismo shvaali," objasni Beth, potegnuvi vrlo velik gutljaj vina za tako malenu enu. "A, jednostavno sam uzeo to sam pronaao ovdje," odgovori Justin, vrativi ravnoteu. "Tessini su mi odvjetnici dobacili hrpu disketa. Dograbio sam stroj odavde, s imanja, i proeljao to najbolje to sam mogao." "Znai, dovrio si posao. Vrijeme da poe kui. Nemoj oklijevati. Idi! Tvoja te zemlja

treba." "Pa, nisam zapravo dovrio, Adriane. Imam jo nekoliko dana posla." "Foreign OJJice zna da si ovdje?" "Vjerojatno," odgovori Justin. Kako mi to Adrian moe raditi? Posve me razoruava. Gura nos u moju najdublju intimu, koja ga se uope ne tie. A ja ga tek tako putam. Moratorij, za vrijeme kojega je Justin, na svoje golemo olakanje, podvrgnut nevjerojatno dosadnoj pripovijesti kako je Najvei par pisaca na svijetu, unato svim svojim naravnim nag236 nuima, preobraen na Mreu; to je, rlema sumnje, kostimirani pokus za jo jedno novo, rado iekivano poglavlje Toskanskih pria - i jo jedan besplatan stroj, poklon proizvoaa. "Bjei i skriva se, dragi moj," ozbiljno upozori Adrian dok su odvezivali breskvina stabalca s kamionia i vozili ih u taka-ma do cantine, kako bi ih Justin posadio. "To je neto to se zove dunost. Danas je to zastarjela rije. Stoje due odgaa, tee e ti biti. Idi kui! Doekat e te raskriljenih ruku." "Zato ih odmah ne posadimo?" pita Beth. "To je previe emocionalno, draga. Pustimo ga neka to sam uini. Bog te blagoslovio, dragi moj. Valna duljina. To je najvanija stvar u ivotu." to si, dakle, ti bio i to si htio? upita bezglasno Justin Tuppera, gledajui kako odlazi njihov kamioni: jesi li naletio sluajno, ili je to bilo s umiljajem? Jesi li skoknuo do mene, ili su te pogurali ovamo? Jesi li doao nanjuivi miris krvi - ili po Pellegrinovu nalogu? U razliitim fazama Tupperova ivota, javna, i predobro opisana u raznim medijima, astio je svojom suradnjom BBC i jedne bezvezne britanske novine. No radio je on i u mranim stranjim sobama tajnih Vladinih ureda. Justin se prisjeti Tesse kad je bila najzloestija: "to ti misli, to Adrian radi sa svim onim obavjetajnim podatcima to ih ne objavi?" Vratio se Vanzi, no tek toliko kako bi otkrio da su Tessine es -tostranine zabiljeke o bolesti njezine susobnice naglo i loe zavrile. Lorbeer i njegova ekipa posjetili su je jo tri puta. Arnold ih je dvaput neto pitao, ali Tessa nije ula to. Vanzu nije fiziki pregledavao Lorbeer, nego privlana Istonouropljanka, a Lorbeer i pratnja su besposleno gledali. to se dogaalo poslije, zbilo se nou, dok je Tessa spavala. Tessa se probudila, dozivala i vritala, ali nijedna sestra nije dola. Bile su previe preplaene. Tessa ih je pronala tek s velikom mukom, pa ih prisilila da joj priznaju kako je Vanza umrla, a dijete su odnijeli natrag u njezino selo. Vrativi te stranice meu policijske papire, Justin se vrati raunalu. Vrtjelo mu se u glavi. Popio je previe vina. Pastrva mu je kao kamen pala na eludac; zacijelo je na pola dimljenja pobjegla iz suionice. Pritisnuo je nekoliko tipki, razmiljajui kako bi najbolje sad bilo vratiti se u vilu i popiti litru mineralne vode. Odjednom je zurio u zaslon u nevjerici, zgranut. Odvrati pogled, 237 odmahnu glavom kako bije razbistrio, pa opet pogleda u zaslon. Zagnjuri lice meu dlanove, protrlja ga, kako bi se pribrao. No kad je opet pogledao, poruka je jo bila na zaslonu prijenosnog raunala: PROGRAM JE IZVEO NEDOPUTENU OPERACIJU. MOGUE . JE DA ETE IZGUBITI SVE NESAUVANE PODATKE U SVIM PROZORIMA KOJI SADA RADE. Ispod te smrtne presude nanizale su se kutije, poput ljesova za masovni pogreb: kliknite na onaj u kojem elite biti pokopam. Objesi ruke niz tijelo, zavrti glavom, pa se odgurne petama unatrag, paljivo udaljivi stolac od raunala. "Proklet bio, Tupperu!" proape. "Proklet, proklet, proklet bio!" No zapravo je mislio: proklet ja bio. To je zbog neega to sam uinio; ili to sam propustio. Trebao sam uspavati vraju zvijer. Guido. Moram nai Guida! Pogleda na runi sat. Nastava zavrava za dvadeset minuta, no Guido nije htio da ga doeka s autom. Radije se vozi kolskim autobusom kao svi normalni djeaci, hvala ti, Justine; zamolit e vozaa autobusa neka stane i potrubi pred ulazom - u tom e trenutku Justinu velikoduno biti doputeno da ga uzme u dip. Pouri li kako bi bio bri od autobusa, mogao bi zakasniti pred kolu, pa bi morao uriti natrag. Ostavivi raunalo, vrati se stolu za brojenje, kako bi si podigao raspoloenje radei s papirom, koji je neusporedivo vie volio od svjetlucava zaslona. Agencija PANA - bilten za 24.09.97. Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije, godine 1995. Supsaharska Afrika je imala najvei broj novih sluajeva tuberkuloze od svih regija svijeta. Takoer je est sluaj istodobne infekcije Kochovim bacilom (uzronik TBC) i virusom HIV (uzronik side)... To mije ve poznato, hvala lijepa. Tropski velegradi bit e pakao na zemlji Divlja sjea uma te oneiivanje zraka i tla, kao i neogranieno crpljenje nafte sve vie ugroavaju ekosustave zemalja Treega svijeta. Seljaci su u tim zemljama zbog toga prisiljeni seliti u gradove da bi pronali posao i preivjeli. Strunjaci predviaju 238 nastanak i rast desetaka, moda i stotina tropskih velegrada, koji e privlaiti golemo

puanstvo sirotinjskih predgraa, gdje e ivjeti najslabije mogue plaeni radnici s obiteljima. To e pak proizvesti dosad nezabiljeene zaraze smrtonosnih bolesti, kao stoje tuberkuloza... Iz daljine zauje trubljenje autobusne sirene. I "Znai, zeznuo si stvar," zadovoljno e Guido dok gaje Justin vodio na mjesto nesree. "Jesi li pogledao njezinu potu?" upita, tip kajui ve po tipkovnici. "Naravno da nisam. Ne znam kako bih to uinio. to to radi?" "Jesi li ita novo dodao i zaboravio spremiti?" "Nita, ba nita! Nijedno, ni drugo. Ne." "Onda ovo nije nita. Onda nita nisi ni izgubio," ozbiljno ree Guido kompjutora; s jo nekoliko laganih udaraca po tipkovnici i okretaja kuglice, vratio je stroju ivot i zdravlje. "Moemo li sad na Mreu? Molim te," preklinjao je. "Zato?" "Da doemo do njezine pote, zaboga! Stotine ljudi su joj pisali svakoga dana, a ti to ne eli itati. A gdje su tek ljudi koji tebi ele izraziti suut i ljubav? Zar te ne zanima tko ti pie i to ti imaju rei? Ima i mojih elektronikih pisama na koja nikad nije odgovorila! Moda ih nije ni proitala!" Guido samo to nije briznuo u pla. Zagrlivi ga blago, Justin ga posjedne ispred tipkovice. "Reci mi kakav je rizik," blago gaje ispitivao. "Kai mi najgori mogui sluaj." "Nita ne riskiramo. Sve je sauvano. Nema najgoreg sluaja. S ovim raunalom radimo najjednostavniju moguu stvar. Ako padnemo, sve e biti kao prije. Spremit u sve nove poruke. A Tessa je spremila sve ostalo. Vjeruj mi!" Guido spoji raunalo s modemom, pa prui Justinu drugi kraj telefonske ice. "Izvuci telefonski utika, pa ovo ukljui. Onda je sve spojeno." Justin uini kako mu je reeno. Guido tipka i eka. Justin mu gleda preko ramena. Hijeroglifi, otvoren prozor, jo hijerogli-fa. Stanka za molitvu i razmatranje; nakon toga poruka preko cijelog zaslona koja se pali i gasi poput neonske reklame; Guido ispusti usklik gnuanja. 239 OPASNA ZONA"! OVO JE ZDRAVSTVENO UPOZORENJE. NE IDITE DALJE. KLINIKA ISPITIVANJA VE SU POKAZALA KAKO DALJE ISTRAIVANJE MOE IMATI FATALNE NUSPOJAVE. RADI VAE SIGURNOSTI, VA TVRDI DISK OIEN JE OD OTROVNIH TVARI. Nekoliko je sekundi Justin bio jo u zabludi i nije se ozbiljno zabrinjavao. U boljim bi okolnostima volio sjesti za stol za brojanje i napisati - perom - ljutito pismo proizvoau raunala, prosvjedujui protiv njihova pretjerana stila. S druge strane, Guido je upravo pokazao da vie laju nego to grizu. Ba je htio uzviknuti neto kao: "O, to su opet onV. Ba su dosadni," kad je vidio daje Guido uvukao glavu u ramena kao da ga je udario nasilnik; njegovi prema gore iskrenuti prsti skupili su se na obje strane tipkovnice poput pauka, a lice - ono to Justin moe vidjeti od njega - vratilo se prijanjoj pretransfuzijskoj bljedoi. "Je li loe?" upita blago. Sunuvi naprijed kao zrakoplovni pilot u krizi, Guido pone tipkati i pritiskati prema postupku za sluaj nevolje. Uzalud, ini se, jer se opet uspravio i pljesnuo se dlanom po elu, zatvorio oi i zastraujue zastenjao. "Samo mi reci to se dogaa," zamoli Justin. "Nita nije tako strano, Guido. Reci mi!" A kad Guido jo nije odgovorio, on doda: "Iskljuio si. Je li tako?" Skamenjen od strave, Guido kimne. A sada iskljuuje modem iz struje." Opet kimanje. Ista skamenjenost. "Zato to radi?" "Ponovno diem." "to to znai?" "Priekat emo jednu minutu." "Zato?" "Moda dvije." "to e od toga izai?" "Dat emo mu vremena zaboraviti. Smiriti se. Ovo nije normalno, Justine. O vo je stvarno loe." Vratio se na kompjutoraki ameriki. "Nije ovo hrpa asocijalnih mladia koji se zabavljaju. Ovo su ti uinili neki vrlo bolesni ljudi, vjeruj mi." "Meni ili Tessi?" Guido odmahne glavom. "Kao da te netko mrzi." On opet ukljui raunalo , podigne se sa stolca, pa dugo udahne - neto kao 240 obrnuti uzdah. Justin se razveseli vidjevi poznati niz sretne crne djece kako mau sa zaslona. "Uspio si!" usklikne. "Ti si genij, Guido!"

No jo dok je govorio, djecu je zamijenio ivahan mali pjeani sat, presjeen bijelom, dijagonalnom strjelicom. Zatim i to nestane, ostavljajui samo modro-crni beskraj. "Ubili su ga," apne Guido. "Kako?" "Stavili su mu bubu. Rekli su bubi neka obrie tvrdi disk, a tebi su ostavili poruku koja ti govori to su uinili." "Onda to nije tvoja pogreka," dobroduno e Justin. "Je li to skidala s Mree?" "Proitao sam sve stoje otisnula." "Ne govorim o otiscima! Je li to presnimavala na diskete?" "Nisam ih mogao pronai. Moda ih je ponijela sa sobom na sjever." "Koji sjever? Zato nije slala poruke elektronikom potom na sjever? Zastoje na sjever morala nositi diskete? Ne shvaam." Justin se prisjeti Hama dok razmilja o Guidu. Hamovo raunalo takoer ima virus. "Kae da ti je slala puno poruka," ree on. "Pisala mi je jednom tjedno. Dvaput. Ako bijednog tjedna zaboravila, pisala bi dvaput idueg." Govori talijanski. Opet je dijete, jednako izgubljen kao onoga dana kad ga je Tessa pronala. "Jesi li gledao svoju potu otkad je ubijena?" Guido estoko zavrti glavom, nijeui. Bilo je to previe za njega. Nije to mogao. "Moda bi mogao otii kui i pronai ega tamo ima. Ne smeta ti? Nisam nametljiv?" Vozei uz brijeg meu sve tamnijim drveem, Justin nije mislio ni na to i ni na koga nego na Guida. Guido je ranjeni prijatelj i Justinov je jedini cilj odvesti ga sigurno kui njegovoj majci, obnoviti mu mir i osigurati da odsad dalje prestane cmoljiti i postane zdrav i bahat mali dvanaestogodinji genij, umjesto bogalja iji je ivot prestao s Tessinom smru. Ako su, kako sumnja, oni - tko god oni bili - unili Guidovu raunalu to su uinili Harno-vu i Tessinu, onda Guida valja utjeiti i - koliko je god mogue - dati mu duhovni mir. To je Justinov prvi i jedini prioritet, koji nadilazi sve ostale ciljeve i osjeaje; sada se njima baviti znailo bi anarhiju. Znailo bi sii s puta razborite potrage i pomijeati elju za osvetom sa eljom za Tessom. 241 !: Parkirao je. S osjeajem za posljednfe stvari, podmetne ruku pod Guidovu. Guido se, na Justinovo iznenaenje, ne odupre. Majka mu je nainila preganu juhu s komadiima kruha, na koju je bila ponosna, pa su je - na Justinovo navaljivanje - njih dvojica prvo pojeli, dok je ona straarila nad njima. Tek tada Guido donese raunalo iz svoje sobe. Neko vrijeme nisu ili na Mreu, nego su sjedili rame uz rame, itajui Tessina izvjea o pospanim lavovima to ih je vidjela na svojim putovanjima te STRANO zaigranim slonovima, koji bi bili sjeli na njezin terenac i zgnjeili ga, da im je dala samo pola prigode za to, te o OHOLIM irafama, koje NIKAD nisu sretne dok se netko ne divi njihovim elegantnim vratovima. "Hoe disketu sa svim njenim pismima?" upita Guido, osjetivi ispravno kako je Justin vidio od ovoga onoliko koliko moe podnijeti. "To bi bilo vrlo lijepo od tebe," ree Justin vrlo pristojno. "Onda mi napravi kopije svega to ti radi tako da to mogu u miru proitati i pisati ti; hou sastavke, zadae i sve ostalo to bi volio da Tessa proita." Kad je sve potrebno nasnimio na diskete, Guido zamijeni telefonski utika utikaem na kraju telefonske ice modema. Sluali su topot stada Thomsonovih gazela u punom galopu prije no to se zaslon zamraio. No kad je Guido s nekoliko okretaja kuglice i pritisaka na tipke pokuao vratiti plohu radnog stola, morao je izgrebanim glasom objaviti kako mu je cijeli tvrdi disk obrisan ba kao i Tessin, samo bez one lude poruke o klinikim ispitivanjima i otrovu. "A nije ti poslala nita da joj uva?" upita Justin; sam sebi zazvui kao carinik. Guido odmahne glavom. "Nita to si trebao nekom proslijediti - nisi joj bio potanski pretinac, ili tako neto?" Jo odmahivanja glavom. "to si onda izgubio to ti je bilo vano?" "Samo njezine zadnje poruke," proape Guido. "Onda smo dvojica." Ili trojica, ako raunamo i Hama, pomisli. "Dakle, ak o ja s time mogu izai na kraj, moe i ti. Dobro? Moda je na njenom stroju bio neki virus koji je zarazio tvoj stroj. Je li to mogue? Neto je pokupila i pogrekom ti prenijela. Da? Nemam pojma to govorim, je li tako? Samo nagaam. to znamo, jest da ne znamo i nikad neemo znati. Prema tome, moemo jednostavno rei: "loa srea" i nastaviti ivjeti. Obojica. Da? 242 A ti e lijepo naruiti sve to ti treba ifa se opet podigne. Da? Rei u uredu u Milanu da e to uiniti." Razborito uvjeren kako je Guido sad u boljem stanju, Justin ode; to e rei, odveze se niz brijeg do vile, parkira terenac u dvoritu gdje gaje pronaao, uzme raunalo iz sobe za ulje i odnese ga na morsku obalu. Na nekoliko teajeva su ga uili, a bio je voljan to i

povjerovati, da postoje pametni ljudi koji mogu izvui tekstove s raunala navodno do kraja izbrisanih. No takvi su ljudi na slubenoj strani ivota, kojoj on vie ne pripada. Prola mu je kroz glavu pomisao da stupi u vezu s Robom i Leslev, pa se na njih osloni radi pom oi, no bijae mu teko dovoditi ih u nepriliku. Osim toga, iskreno reeno, Tessino je raunalo nekako kontaminirano; ima u njemu neto opsceno, ega bi se najradije fiziki rijeio. Pri svjetlu polumjeseca, dakle, ode on do kraja klimava drvena mola, proavi pokraj vrlo stara, histerina natpisa koji je govorio da tko god ide dalje, ini to na vlastitu odgovornost. Doavi do kraja mola, posla njezino silovano raunalo u dubinu prije povratka u sobu za ulje, gdje je do zore ispisivao svoju duu. Dragi Harne, Ovo je prvo od, nadam se, mnogih pisama tvojoj dragoj teti. Ne bih htio zvuati plaljivo, ali ako padnem pod autobus, molim te da osobno preda sve dokumente najzagrienijem, najzadrtijem pripadniku svoje struke; plati ga masno i poni predstavu. Na taj emo nain oboje uiniti neto lijepo za Tessu. Kao uvijek, Justin 243 PETNAESTO POGLAVLJE Sve do kasna te veeri, dok ga viski napokon nije svladao, San -dy Woodrow vjerno je ustrajao na svom mjestu u Visokom povjerenstvu. Pisao je, mijenjao, prepisivao , redigirao, usavravao nacrt svoga govora na sutranjem sastanku osoblja Visokog povjerenstva; prolazio je govorom prema gore, kroz svoj slubeni um, a zatim prema dolje, kroz onaj drugi um, koji ga je, poput zastranjela protuutega, bez upozorenja vukao k roz hordu optuujuih duhova, tjerajui ga da vie glasnije od njih: vi ne postojite, vi ste samo niz sluajnih epizoda; niste ni na koji nain povezani s iznenadnim odlaskom Portera Coleridgea u London sa suprugom i djetetom, s dvojbenim objanjenjem kako su u jednom trenutku odluili uzeti dopust i pronai prikladnu specijalnu kolu za Rosie. A ponekad bi mu se misli posve otele nadzoru i pole nekim svojim putem; zatekao bi ih kako razmatraju takve subverzivne teme kao to je mogunost sporazumne rastave; i: bi li Ghita Pe-arson ili ona nova djevojka iz Trgovinskog odjela, Tara - kako joj je ono prezime - bila prikladna ivotna druica; ako bi, koja bi se od njih dekima vie svidjela. Ili je, nakon svega, bolje ivjeti ovako, kao vuk samotnjak, sanjajui o vezi, ali ne nalazei je, gledajui kako mu san odmie sve dalje i dalje. Vozei se doma zakljuanih vrata i zatvorenih prozora, ipak, opet se mogao vidjeti kao vjerna hranitelja obitelji i supruga - u redu, jo diskretno otvorena za sve mogunosti, ali koji mukarac to nije - no nakon svega, isti onaj pristojni, postojani vojniki sin s nogama vrsto na zemlji, u koga se Gloria zaljubila do uiju prije toliko godina. Uavi u kuu, bio je dakle iznenaen, da ne kaemo povrijeen, 244 otkrivi kako Gloria nije nekom telepatijom otkrila njegove dobre namjere i ekala ga, nego ga je umjesto toga ostavila kopati po hladnjaku traei hranu. Napokon, "bem ti, ja sam privremeni visoki povjerenik, otpravnik poslova] Zasluujem malo potovanja, ak i u vlastitoj kui. "Je li bilo to na vijestima?" vikne jadno, jedui hladnu govedinu u nedostojanstvenoj samoi. Strop blagovaonice bijae tanka betonska ploa i ujedno pod njihove spavae sobe. "Zar ne dobiva vijesti na poslu?" prodere se Gloria, odgovarajui. "Mi tamo ne sluamo radio cijeli dan, ako si to mislila," odgovorio Sandy, aludirajui kako je to ono stoje Gloria cijeli dan radila. Opet prieka, s vilicom na pola puta do usta. "Ubili su jo dva bijela farmera u Zimbabveu, ako je to novost," objavi Gloria, nakon kraeg prekida komunikacije. "Kao da to ne znam! Pellegrin nam je za vratom cijeli vraji dan. Zato ne moemo uvjeriti Moija da obuzda Mugabea? Ma daj, molim te! Iz istih razloga iz kojih ne moemo uvjeriti Moija da obuzda Moija. To mu je odgovor!" ekao je: "Jadan ti, dragi," ali doekala gaje tek tajnovita tiina. "Nita drugo?" upita. "Na vijestima. Nita drugo?" "Ne. A to bi bilo?" Koji se vrag dogaa s tom enom - pitao se mrzovoljno, toei si drugu au crnog vina. Nikad nije bila takva. Otkad se njezin ljubljeni udovac odvukao u Englesku, cmolji i vue se po kui kao bolesna krava. Nee piti sa mnom, nee jesti sa mnom, ne gleda me u oi. Nee raditi ni one stvari; no dobro, to joj nikad nije bio prioritet. Jedva da se vie i minka, zaudo. Unato svemu, bijae mu drago to nije ula nikakve vijesti. Napokon je jednom znao neto to ona ne zna. Nije esto da London uspije poklopiti vruu priu, a da je neki kreten iz Odjela za informiranje ne izblebee javnim glasilima prije dogovorena roka. Ako zadre vijest samo do sutra ujutro, imat e otvoreno polje, a to je sve to je traio od Pellegrina. "To je moralno pitanje, Bernarde," upozorio ga je svojim najboljim vojnikim tonom. "Neki e to ljudi ovdje prilino teko primiti. Volio bih im ja to rei. Osobito dok nema Portera." Uvijek ih je dobro podsjetiti tko je na elu misije. Oprezan, ali neslomljiv - takva svojstva Ministarstvo trai i oekuje od onih koje eka dobra karijera u Slubi. Ne treba od

toga praviti pitanje, dakako; puno je bolje pustiti neka London sam opazi 245 kako glatko stvari teku dok nema Portera ui kui, koji razbija glavu oko svakog zareza. Ba je iscrpljujue ovo bi - ne bi, iskreno reeno. Valjda je to oneraspolouje. Eto, sto metara dalje cestom stoji spremna i prazna rezidencija visokog povjerenika, s mercedesom u garai, ali bez zastave na stijegu. Postoji Porter Coleridge, na odsutni visoki povjerenik. Postoji i moja malenkost, koja ovdje obavlja Co-leridgeov posao u njegovoj izonosti, bolje nego to gaje on sam obavljao; dan i no ekam hou li uti mogu li, ispunivi njegovo mjesto, ostati na njemu ne vie kao njegova privremena zamjena, nego kao njegov slubeni nasljednik s punim ovlastima, sa svime to ide uz to - rezidencija, mercedes, osobni ured, Mildren, trideset pet tisua funta godinje vie u plai i dodacima i - na koncu -jo je nekoliko preki blie vitekom naslovu. No ima i jedna velika prepreka. Ministarstvo u pravilu nema obiaj promicati ljude en poste. Radije ovjeka vrate kui, pa ga poalju nekamo drugamo. Bilo je iznimaka, ali ne ba previe... Misli mu se vrate Gloriji. Lady Woodrow. to e rijeiti stvar. Nespokojna je - eto, to je. Zapravo, nema pametnijeg posla - dokona je. Trebao sam joj napraviti jo nekoliko djece daje zaokupim. Pa dobro, ako se nastani u Rezidenciji, nee biti dokona, to je sigurno. Imat e samo jednu slobodnu veer tjedno, bude li imala sree. Samo je jedna slobodna veer u tjednu. I to puna svae. Strana svaa s Dumom prologa tjedna oko neke posve banalne stvari, jer je zaribao donji kat, ili tako neto. A u ponedjeljak, iako se nikad tome nije usudio nadati, izreirala je neku vrstu sukoba s onom prakukom Elenom; casus belli nepoznat. "Vrijeme je da pozovemo Eline na veeru, draga," predloi ka-valirski. "Nismo ih pozvali ve mjesecima." "Ako si ih eljan, pozovi ih," ree Gloria ledeno; pa ih nije pozvao. No osjeao je gubitak. Gloria bez prijateljice je kao motor bez cilindara. injenica nevjerojatna injenica - daje sklopila neku vrstu prekida vatre sa srnookom Ghitom Pearson nije ga uope tjeila. Prije samo nekoliko mjeseci Gloria je odbacivala Ghitu kao "ni jedno, ni drugo". "to u ja s tom brahmanskom keri, obrazovanom u Engleskoj, koja govori poput nas, ali se odijeva kao dervi," rekla je Eleni, kad ju je Sandy mogao uti. "Osim toga, ta Quayleica loe utjee na nju." Sad je sve drukije: Quayleica je mrtva, Elena poslana k vragu,. A Ghita, koja se odijeva kao dervi, ima zadatak biti vodi Gloriji na turistikom obilasku sirotinjskog predgraa Kibere, s proklamiranom nakanom 246 da joj nae dragovoljni posao kod neke tM humanitarnih udruga. A sve to ba u vrijeme kad je Ghitino vlastito ponaanje zadavalo sve ozbiljnije zabrinjavalo Woodrowa. Prvo ta njezina predstava na pogrebu. U redu, nema nekog pravilnika koji bi propisivao kako se treba ponaati na pogrebu, istina. Ipak, Woodrow je njezinu predstavu drao egocentrinom. Slijedilo je zatim neto to bi Sandy nazvao razdobljem agresivne korote; za to je vrijeme tumarala uredima kao zombi, uporno izbjegavajui pogledati mu u oi, dok ju je u prolosti smatrao - eh, moguom kandidaticom, da tako kaemo. Prolog ga je petka - bez ikakva objanjenja - traila jedan slobodan dan, makar kao posve nova zaposlenica, i to najnia na hijerarhiji, strogo uzevi, na to i nije jo imala pravo. Iz iste dobrote srca svoga joj je rekao: "Dobro, Ghita, u redu. Samo ga nemoj previe izmoriti." Nita uvrjedljivo - bila je to tek neduna ala starijeg oenjena mukarca i zgodne mlade djevojke. Ali da pogledi ubijaju, bio bi ostao na mjestu mrtav od njezina. I to je uinila s tim nezasluenim slobodnim danom? Odletjela je na prokleto jezero Turkanu s desetak drugih lanica samo-proglaenoga kluba oboavateljica pokojne Tesse Quayle. Tamo su poloile vijenac, udarale u bubnjeve i pjevale crkvene himne na mjestu gdje su ona i Noah ubijeni! Woodrow je za to doznao za dorukom u ponedjeljak, otvorivi svoj Nairobi Standard i ugledavi je na fotografiji meu dvjema golemim crnkinjama to ih se mutno sjeao s pogreba. "Dakle, Ghita Pearson, ovo je doista previe!" uzvikne ljuti-to, gurnuvi novine preko stola Gloriji. "Mislim, za Boga miloga, vrijeme je da pokopamo mrtve; ne treba ih iskapati svakih deset minuta. Uvijek sam mislio kako pada na Justina." "Da nismo imali talijanskog veleposlanika na veeri, i ja bih bila odletjela s njima," odgovori Gloria, glasa natopljena prijekorom. Svjetlo u spavaoj sobi bijae ugaeno. Gloria se pretvarala da spava. "Molim vas, dame i gospodo, svi sjednite." S gornjega kata ula se buka elektrine builice. Woodrow poalje Mildrena da to uutka, dok je sam poeo razmetljivo pre-metati papire po stolu. Svrdlanje je prestalo. Ne urei, Woodrow podigne pogled i vidje kako su se svi okupili, ukljuivi Mildrena, koji je bio ostao bez daha. Iznimno je zamolio Tima Do247 nohuea i njegovu pomonicu Sheilu neka se i oni pojave. Kako nije bilo visokoga povjerenika i njegova kolegija diplomatskoga osoblja, Woodrow je inzistirao da ba svi dou. Zato su pribivali i vojni izaslanik i njegov pomonik te Barnev Long iz Trgovinskog odjela. I sirota Sally Aitken, koja muca i lako rumeni, privremeno dodijeljena na slubu iz Ministarstva

poljoprivrede i ribarstva. Ghita je, opazio je, bila u svom uobiajenom kutu gdje se od Tessine smrti skrivala i trudila ostati neprimjetnom. Ljutilo gaje to je vidio da jo nosi oko vrata crni svileni al u spomen zamazana zavoja oko Tessina vrata. to znae ti njezini pogledi iskosa - koketiranje ili prezir? Tko e to uope znati s tim angloindijskim ljepoticama? "Moja pria nee biti ba vesela, deki i cure; ao mije," pone ustro. "Barnev, hoe li, molim te, srediti vrata, kako kau Amerikanci. Hou rei, ne mora ih sruiti, bit e ih dovoljno zakljuati." Smijeh - ali straljiv. Krenuo je ravno na stvar, kako je i planirao. Treba bika uhvatiti za rogove, ta svi smo profesionalci; nuna je kirurka intervencija. No ima i neto tihe hrabrosti u dranju vaeg privremenog visokog povjerenika dok prvo pregledava svoje biljeke, zatim lupka po njima tupim krajem olovke, pa se primi za ramena prije pravoga poetka predstave. "Jutros vam moram rei dvije stvari. S prvom se ne smije izlaziti u javnost dok je ne ujete na vijestima - britanskim ili kenijskim, tko god to prvi objavio. Danas tono u podne kenijska e policija izdati nalog za uhidbu i tjeralicu za doktorom Arnoldom Blumom zbog umorstva Tesse Quayle i njezina vozaa Noe. Ke-nijci surauju s belgijskim vlastima i Blumovi e poslodavci biti unaprijed obavijeteni. Mi sve znamo jo prije zahvaljujui Scotland Yardu, koji e svoje podatke prenijeti Interpolu." Nakon detonacije jedva da je i stolac zakripao. Nijednog prosvjeda, nijednog uzdaha zaprepatenja. Samo su ga zagonetne Ghitine oi fiksirale, napokon - s divljenjem ili s mrnjom? "Znam daje ovo za vas straan ok, osobito za one meu vama koji su Arnolda poznavali i voljeli. Ako elite poastiti svoje partnere ovom vijeu, moete to uiniti, ako elite." Glavom mu proletje Glorijina slika; ona do Tessine smrti do Bluma nije drala, smatrajui ga napuhanim igolom, no sada se zagonetno zabrinula za njegovu dobrobit. "Ne mogu se ni sam pretvarati da mi je drago," prizna Woodrow, postavi majstor eufemizama. "Tisak e, naravno, kao i obino, imati lagana objanjenja motiva. Od248 nosom Tesse i Bluma bavit e se do besvijesti. Ako ga ikad uhvate, bit e to buno suenje. Dakle, s gledita nae Misije, vijest jedva da moe biti gora. U ovom trenutku jo nemam obavijesti o snazi dokaza. Zapravo, reeno mi je da su vrsti kao stijena; no to oni uvijek kau, zar ne?" Isti nagovjetaj grubosti, prikriven humorom. "Pitanja?" ini se da ih nema. Vijest kao daje svima oduzela mo govora. ak ni Mildren nije naao nita bolje nego se ekati po vrhu nosa. "Druga vijest je takoer povezana s prvom, ali je vraki znatno delikatnija. O njoj svoje partnere neete izvjeivati bez moga prethodnog odobrenja. Nie osoblje, koje ovdje nije nazono, bit e izvijeteno samo kad i kako bude trebalo, pod strogim nadzorom. I to im mogu rei ja ili visoki povjerenik, kad se vrati. Ne vi, molim vas. Je li dosad bilo jasno?" Bilo je. Neki su sad ve iekujui kimali glavama, a ne samo buljili prazno kao krave. Svi su pogledi sad na njemu, a Ghitin ga ni prije nije ostavljao. Boe moj, ako je doista pala na mene, kako u se iz toga izvui? Slijedio je svo ju misao. Naravno! Zato se pomirila s Glorijom! Prvo je trala za Justinom, a sad je na meni red! Ona voli samo parove, zato nije mirna dok ne ukljui i enu! Pribravi se malo, nastavi s muevnim objavljivanjem vijesti. "Strano mi teko pada to vam moram rei kako je na prijanji kolega Justin Quayle netragom nestao. Vjerojatno vam je poznato kako je odbio doek pri dolasku u London, rekavi kako e sam veslati u svojoj barci i tako dalje. Jo istog dana se ipak sastao s Kadrovskom i imao je radni ruak s Pellegrinom. Oboje kau kako je bio napet, nepristupaan i ak neprijateljski raspoloen, siroti ovjek. Ponueno mu je da se skloni u pokrajinu; ponuena mu je struna psiholoka pomo, no sve je odbio. Nakon toga je nestao." Sad je diskretno motrio Donohuea, a ne vie Ghitu. Woodrow-ljev pogled, briljivo odmjereno, nije fiksirao nijedno od njih, dakako. Davao je dojam kako se kree izmeu zraka iznad glava sluatelja i biljeaka na stolu pred njim. No zapravo se bio usredotoio na Donohuea te je bivao sve uvjereniji kako su Dono-hue i njegova mrava Sheila znali za Justinov bijeg prije njega, ali su mu to i opet zatajili. "Istog dana kad je stigao u Britaniju - tonije, iste noi - Justin je efici Kadrovske slube poslao poneto neiskreno pismo u kojem je naveo da uzima dopust kako bi se bavio poslovima 249 svoje pokojne supruge. Pismo je poslao obifiom potom, to mu je praktiki dalo tri dana za bijeg. Dok se Kadrovska pomaknula kako bi ga obuzdala - za njegovo vlastito dobro, moram dodati - on je ve ispario. Znakovi govore kako se dobro potrudio prikriti tragove svojega putovanja. Otkrili su da je otiao na Elbu, gdje Tessa ima posjed, ali dok je to Ministarstvo nanjuilo, on je ve otiao i odande. Kamo, sam Bog zna; no postoje neka nagaanja. On, naravno, nije podnio normalni zahtjev za godinji odmor. Ministarstvo je pak, sa svoje strane, nagaalo kako bi mu pomoglo da opet stane na noge - tako to bi mu nali neko skro-vite gdje bi njegovao svoje rane godinu-dvije." Slijeganje ramenima imalo je znaiti kako malo zahvalnosti ima na svijetu. "Dakle, to god radio, radi to za sebe i na svoju ruku. Sigurno ne s nama ni za nas."

Ozbiljno pogleda sluateljstvo, pa vrati pogled na biljeke. "Postoji i sigurnosna strana cijele prie, koju vam, oito, ne mogu sada rei. Ministarstvo zato arko eli doznati kad, gdje i kako e se Justin pojaviti. U Londonu su takoer vrlo zabrinuti za njega, kako smo i svi mi ovdje. Pokazavi izvrsno, vrlo hrabro dranje i puno samokontrole dok je bio ovdje, izgleda da se nakon toga slomio pod teretom." Dolazio je najtei dio, no oni su ve donekle pripremljeni za njega. "Imamo razliita miljenja strunjaka. Nita od toga nije lijepo uti s naega gledita, naalost." Generalov je sin sigurno i odmjereno napredovao po opasnu terenu. "Jedna je mogunost, kako kau pametni ljudi koji su se i prije bavili ovakvim sluajevima, daje Justin u fazi poricanja. To e rei da odbija prihvatiti injenicu da mu je ena mrtva, nego ju je poao traiti. Vrlo je to bolno, no ovdje je rije o logici privremeno poremeena uma. Ili se barem nadamo daje privremeno. Jo jedna teorija, jednako vjerojatna ili nevjerojatna, jest da je krenuo na osvetniki pohod - traiti Bluma. Izgleda da je Pellegrin, u najboljoj namjeri, dao Justinu na znanje kako je Blum osumnjien za Tessino umorstvo. Moda je on to prihvatio i odatle krenuo dalje. Tuno. Vrlo, vrlo tuno." Za trenutak je Woodrow, u svojem neprestano promjenjivom vienju samoga sebe, sam sebi postao utjelovljenje alosti. Bio je dobro, umiveno lice britanske javne uprave, koja skrbi za svoje ljude. Bio je rimski prosuditelj, spor u suenju, jo sporiji u osudi. Svjetski ovjek, koji se ne boji tekih odluka, ali je odluan donijeti najbolje. Ohrabren vrsnou svojega nastupa, poeo je improvizirati. 250 "Izgleda kako ljudi u Justinovu stanju vrlo esto imaju nakane kojih ni sami nisu svjesni. Oni su prebaeni na autopilot; ekaju izliku kako bi uinili ono to su podsvjesno ionako eljeli uiniti. To je pomalo poput samoubojstva. Neka netko kae togod u ali i - bum! povukli su otponac." Govori li previe? Premalo? Je li se udaljio od teme? Ghita ga je mrko gledala, kao gnjevna sibila, a na dnu Donohueovih bolesnih utih oiju bijae neto to nije mogao odgonetnuti. Prezir? Gnjev? Ili tek onaj stalni izgled nekoga komu je neto drugo na umu, nekoga tko dolazi odnekud drugdje i vratit e se tamo? "No najvjerojatnije je tumaenje o onome to se sada dogaa u Justinovoj glavi - tumaenje koje najbolje odgovara poznatim injenicama, a osim toga su se njemu priklonili i psihijatri koji rade za Ministarstvo -jest daje Justin skovao urotniki plan, i to bi moglo biti vrlo ozbiljno. Tko se ne moe nositi sa stvarnou, sanja o uroti. Ako vam je majka umrla od raka, a vi to ne moete prihvatiti, okrivit ete lijenika koji ju je lijeio. Kirurga koji ju je operirao. Anesteziologa. Medicinske sestre. Koji su se svi djelovali sporazumno, dakako. I urotili se kako bije se rijeili. Eto, to je tono ono to Justin sam sebi govori o Tessinoj smrti. Tessa nije samo silovana i ubijena. Nego je bila rtva meunarodne urote. Nije izgubila ivot zato stoje bila mlada, privlana i imala strano zlu sreu, nego zato to su Oni htjeli da izgubi ivot. Tko su Oni - to ete, bojim se, morati sami nagaati. To moe biti va trgovac na uglu, ili gospoa iz Vojske spasa koja vam zvoni na vrata i gura vam u ruke njihov asopis. Svi su oni ukljueni. Svi su se urotili da ubiju Tessu." Salva smijeha, smijeha ljudi kojima je neugodno. Je li pretjerao, ili mu to oni pokazuju naklonost? Koncentriraj se! Raspli-njuje se. "Ili su to, u Justinovu sluaju, Moijevi deki, veliki biznis i Ministarstvo vanjskih poslova, ukljuivi i nas ovdje. Svi smo mi neprijatelji, urotnici. A Justin je jedina osoba koja je toga svjesna, to je jo jedan element njegove paranoje. rtva u Justino-vim oima nije Tessa, ve on sam. Kad biste bili na Justinovu mjestu, onda bi to tko su vam neprijatelji ovisilo o tome s kim ste u posljednje vrijeme razgovarali, koje ste knjige i asopise itali, koje ste filmove gledali i u kojoj ste fazi svoga bioritma. Zanimljivo, rekli su mi da Justin puno pije, to, ini mi se, nije bio sluaj dok je bio ovdje s nama. Pellegrin kae kako ga je objed za dvojicu u njegovu klubu stajao itavu mjesenu plau." Jo jedna provala nervozna smijeha; u njemu su sudjelovali 251 gotovo svi - osim Ghite. Klizao je dalje, divei se radu vlastitih nogu; izrezuje klizaljkama likove na ledu, okree se, vrti. Ovo je dio mene koji si najvie mrzila, govori u sebi Tessi, sav bez daha, dok izvodi svoje verbalne piruete i opet se vraa k njoj. To je glas koji je upropastio Englesku, rekla si mi u ali dok smo plesali. Taj je glas potopio tisuu brodova, i to sve naih. Vrlo duhovito! Pa dobro, curo: sluaj sad taj isti glas. Sluaj kako vjeto unitavam ugled tvoga mua, zahvaljujui Pellegrinu i mojih pet izlu ujuih godina u uvijek istinoljubivu Odjelu za informiranje britanskoga Foreign OJficea. Na tren ga zaustavi val munine to ga iznenada bijae obuzeo od gaenja nad samim sobom, nad vlastitom novosteenom laljivom naravi. Od te bi munine mogao pobjei iz prostorije s izlikom urna telefonskoga poziva ili neodgodive fizioloke potrebe - samo da pobjegne od sebe sama; od takve je munine jednom doteturao do svojeg radnog stola, izvukao list plavog listovnog papira Njezina velianstva te zatrpao rupu u sebi samu izjavama oboavanja i obeanjima lakoumnosti. Tko je to od mene uinio? Tko me uinio ovakvim, pitao se govorei. Engleska? Moj otac? kolovanje? Moja jadna, prestraena majka? Ili sedamnaest godina laganja za moju zemlju? Odrasli smo, Sandu, ljubazno si me izvijestila, kad nam djetinjstvo ne moe vie biti izgovor. Problemje u tvom sluaju to e to biti otprilike kad navri devedeset

petu. Opet je u sedlu. I opet je sjajan. "Kakvu je tono urotu smislio Justin - i gdje se mi, Visoko povjerenstvo, u to uklapamo jesmo li u savezu sa slobodnim zidarima, isusovcima ili Ku Klux Klanom, ili moda Svjetskom bankom - to vam, bojim se, ne bih znao kazati. to vam mogu rei jest da je o n negdje vani, u akciji. Ve je iznio neke ozbiljne optube. A on jo zvui vrlo uvjerljivo i vrlo je ljubazan - uostalom, zar nije uvijek bio takav - i sasvim je mogue da e sutra ili za tri mjeseca osvanuti ovdje." Glas mu se opet stvrdne. "A u tom sluaju svi vi - zajedniki i pojedinano - imate naputak da o njegovu dolasku izvijestite mene, u bilo koje doba dana ili noi. Bojim se da to nije molba, Ghita, nego stroga zapovijed. Zapovijed koja vrijedi bez obzira to osobno osjeate prema Ju-stinu. Ni ja osobno nisam iznimka: i meni je drag, vjerujte mi; on je dobar momak, pristojan, ljubazan, velikoduan - svi ga znamo. Izvijestite mene, ili Portera, kad se vrati. Ili," te ga pogleda, "Mikea Mildrena." Samo to nije rekao "Mildred". "Ako je no, onda deurnog u Visokom povjerenstvu, i to odmah. Prije 252 nego to novinari, policija ili bilo tko drugi doe do njega, recite nama." Ghitine su oi, to ih je potajno motrio, djelovale tamnije i senzualnije nego ikad, a Donohueove boleljivije no ikad. Oi mrave Sheile bijahu tvrde poput dijamanata i gledahu netremice. "Da bismo lake govorili, i iz sigurnosnih razloga, London je Ju-stinu dao tajno ime Holandez. Kao u "Letei Holandez". Ako nekim sluajem - to nije vrlo vjerojatno, ali rije je o duboko poremeenu ovjeku, koji na raspologanju ima gotovo neogranien novac naiete na njega na bilo koji nain: izravno, neizravno, ako ujete glasinu, ili ako ve jeste - za njegovo dobro i za nae dobro, nazovite telefonom i recite: "Rije je o Holandezu, Holandez radi ovo ili ono, dobila sam pismo od Holandeza. Upravo mi je telefonirao, poslao mije poruku e-potom, sjedi ispred mene u mojem naslonjau." Je li sve posve jasno to se tie toga? Pitanja. Da, Barnev?" "Spomenuli ste "ozbiljne optube". Koga je optuio i za to?" Opasno podruje. Woodrow je o tome dugo raspravljao s Pel -legrinom zatienim telefonom Portera Coleridgea. "Nema u tome neke pravilnosti. Opsjednut je farmaceutskim pitanjima. Koliko moemo dokuiti, uvjerio je sama sebe da su proizvoai jednog odreenog lijeka - i njezini izumitelji - odgovorni za Tessinu smrt." "On misli da joj nisu prerezali vrat? Pa vidio je njeno tijelo!" javi se opet Barnev s gnuanjem. "Ne, to s lijekom see u doba njezina nesretnog boravka u ovdanjoj bolnici. Lijek j e ubio njezino dijete. Ono je bilo prva rtva urotnika. Tessa se poalila proizvoaima, pa su i nju ubili." "Je li opasan?" Pitanje je postavila Donohueova Sheila, vjerojatno kako bi svima pokazala da njih dvoje ne znaju nita vie od ostalih. "Mogao bi biti. Tako su mi rekli iz Londona. Prva mu je na meti farmaceutska tvrtka koja je proizvela taj otrovni lijek. Nakon toga, znanstvenici koji su ga izumili. Zatim ljudi koji ga distribuiraju, to ovdje u Nairobiju znai poduzee koje ga uvozi, a to opet znai Kua ThreeBees, pa emo ih moda morati upozoriti." Na Donohuevu se licu ne pomae ni najmanji mii. "I da ponovim: imamo posla s ovjekom koji djeluje kao naizgled razborit i pribran britanski diplomat. Nemojte oekivati luaka s pepelom u kosi i zamrenim utim podvezicama, ili pjenom na ustima. Izvana, on e djelovati kao ovjek koga smo svi poznavali i voljeli. Komunikativan, dobro odjeven, zgodan i strano pri253 stojan. Sve dok vam ne pone vikati na uho b svjetskoj uroti koja mu je ubila prvo di jete, a onda i enu." Stanka. Osobna opaska - Boe dragi, to se sve nae u ovjeku! "Sve je to tragino. Gore nego tragino. Drim da se tako osjeamo svi mi koji smo mu bili bliski. Ali upravo zato toliko inzistiram. Molim vas: nemojte biti sentimentalni . Naiete li na Holandeza, mi to moramo odmah doznati. U redu, deki i cure? Hvala. Ima li neto drugo, pod razno, dok smo svi ovako okupljeni? Izvoli, Ghita." Ako je Woodrow teko deifrirao Ghitine osjeaje, jednom je bio blie nego stoje mogao i zamisliti oitavanju stanja njezina duha. Ustajala je dok su svi ostali, ukljuivi i Woodrowa, sjedili. Toliko je znala. Ustala je kako bi je zapazili. No glavni je razlog za ustajanje bio taj to nikad u ivotu nije ula toliku gomilu pokvarenih lai, pa je nagonski doslovno ustala protiv njih. Tako je i zato ustala: u znak prosvjeda, u bijesu, pripremajui se da Woo-drowu u lice, pred svima, kae kako je laac; i zato to u svom kratkom, ali burnom ivotu nikad nije srela boljih ljudi no to su Tessa, Arnold i Justin. Toliko je Ghita svjesno znala. No kad je pogledala preko sobe - preko tvrdih glava vojnog izaslanika, gospodarskoga savjetnika i Mildrena, osobnog tajnika visokog povjerenika, to su se sve okrenule k njoj - kad je pogledala ravno u laljive, prijetvorne oi Sandvja Woodrowa - znala je kako mora poi drugim putem. Tessinim putem. Ne iz kukavitva, nego taktiki. Nazvati Woodrowa lacem znailo bi izboriti kratku, trenutanu i dvojbenu pobjedu, nakon koje bi svakako bila otputena. I to bi time dokazala? Nita. Njegove lai nisu puke izmiljotine. To su majstorski konstruirane iskrivljujuce lee uperene u udovita izmiljena, a zakukuljena da izgledaju poput injenica.

"Izvoli, mila Ghita." Zabacio je glavu, podigao obrve i napola otvorio usta, poput zborovoe, kao da e sad zapjevati s njom. Brzo skrenu pogled s njegova lica. Lice staroga Donohuea je sve u crtama koje idu nadolje. U konviktu je asna sestra Marie imala psa s takvim licem. Krvosljednikovi obrazi zovu se letice, Justin me pouio. Igrala sam sino badminton sa Sheilom; sad i ona gleda u mene. Zapre-pastivi se i sama, Ghita ula je samu sebe kako se obraa skupu. "Pa, moda sad i nije pravo vrijeme za ono to imam rei, Sandy. Moda bih trebala priekati koji dan," pone oklijevajui. "Kad se toliko toga dogaa." 254 "to bi moglo priekati koji dan, Ghita?" "Pa, imamo taj zahtjev Svjetskog programa za prehranu, San-dy. estoko navaljuju da poaljemo svog predstavnika u ODID-u na sljedei sastanak radne skupine o samoodrivosti korisnika." Bila je to la. Djelotvorna, prihvatljiva la; la koja moe proi. Nekim je udom iskopala u pamenju stalni zahtjev i pretvorila ga u uran i prevaan zahtjev. Daje Woodrow zatraio vidjeti spis, nema pojma to bi uinila. No nije zatraio. "Kojih i kakvih korisnika, Ghita?" upita Woodrow, dok se uo blag, oslobaajui smijeh. "To se takoer zoveporodnitvo pomoi, Sandy," odgovori ozbiljno Ghita, ieprkavi jo jedan izraz iz humanitarnoga argona. "Kako da zajednica koja je primala znatnu pomo u hrani i lijekovima nauiti sama preivljavati jednom kad humanitarne organizacije odu? O tome se ovdje radi. Koje mjere opreza moraju poduzeti donatori kako bi osigurali ostanak na terenu dostatne logistike infrastrukture kako ne bi dolo do nepotrebna lia vanja? To su vrlo vane teme za raspravu." "Dobro, zvui razborito. Koliko e dugo trajati simpozij?" "Tri puna dana, Sandy: utorak, srijedu i etvrtak, moda i dulje. Ali problem je u tome to nakon Justinova odlaska mi vie nemamo predstavnika u ODID-u." "Pa se pita bi li ti mogla poi umjesto njega," uzvikne Woo -drow sa irokim osmijehom iskusna mukarca, kome su poznate muice zgodnih ena. "Gdje se to odrava, Ghita? U Sodomi i Gomori?" (Sandy je tako "odmilja" zvao sjedite UN za Afriku u Nairobiju. "Zapravo, u Lokichoggiu, Sandy," ree Ghita. Draga Ghita, Nisam ti imao kada rei koliko te Tessa voljela i koliko je cijenila vrijeme to ste ga vas dvije zajedno provele. No ti to ionako zna. Hvala ti za sve to si joj dala. Neto bih te zamolio, no to je zaista samo molba; nemoj se muiti ako ti srce tako ne govori. Ako ikad bude putovala tim krajem, pa se zatekne blizu Lokichoggia, molim te, pokuaj stupiti u vezu sa Sudankom koja se zove arah, Tessinom prijateljicom. Govori engleski. Bila je neto kao sluavka kod jedne britanske obitelji u Sudanu. Moda bi ti ona mogla neto rei o pravim razlozima zbog kojih su Tessa i Arnold ili u Loki. Imam 255 osjeaj - samo osjeaj, dakako - da sli poli tamo puno uzbueniji nego to bi bili zbog seminara o emancipaciji Sudanki! Ako je tako, arah bi to mogla znati. Tessa jedva daje oka sklopila no prije puta. Bila je - ak i za Tessu - iznimno emotivna dok se opratala sa mnom; bio je to, kako Ovidije kae, "zbogom zauvijek," makar to ni ona ni ja nismo znali. Evo ti ovdje adresa u Italiji na koju mi moe pisati ako stigne: .... Pazi, ne pii moje ime, nego samo ovo to sam ti naveo. Ali molim te, nemoj se izlagati opasnosti. Hvala ti jo jednom. Srdano, Justin Ne Holandez. Justin. ESNAESTO POGLAVLJE Justin je u Bielefeld, mali grad pokraj Hannovera, stigao nakon dva nemirna dana putovanja vlakom. Pod imenom Atkinson uzeo je sobu u skromnu hotelu nasuprot eljeznikom kolodvoru, proetao se malo gradom kako bi ga upoznao, pa pojeo ne osobitu veeru. im se smrailo, odnio je pismo. Tako pijuni uvijek rade, mislio je pribliavajui se neosvijetljenoj kui na uglu. Taj oprez usaen im je od kolijevke. Tako prelaze mranu ulicu, pregledavaju vee, zaokreu iza ugla: oekuje li me? Jesam li te ve negdje vidio? No im je poslao pismo, zdravi razum mu ree: zaboravi pijune, budalo, mogao si poslati prokletu stvar taksijem. A sad na danjem svjetlu, dok je po drugi put prolazio pokraj ugla, kanjavao je sama sebe drugaijim strahovima: motre li me? Jesu li me sino opazili? Kane li me uhititi im stignem? Je li netko nazvao Telegraph i otkrio da ne postojim? Putujui vlakom spavao je malo, a prolu no u hotelu nimalo. Putovao je sad osloboen glomazne hrpe papira, bez platnenih kovega, prijenosnih raunala i drugih elektronikih naprava. to god je trebalo sauvati, otilo je Hamovoj strogoj teti u Milano. to nije trebalo, lei na dnu mora. Rastereen, gibao se sa znakovitom lakoom. Crte lica su mu se izotrile. U oima mu je plamtio jai sjaj no prije. Justin je sve to i sam jasno osjeao. Zahvalno je na sebe preuzeo Tessinu zadau. Kua na uglu bijae peterokatni njemaki dvorac s tornjem. Prizemlje mu je obojeno prugasto; na dnevnom se svjetlu otkrilo da su pruge svjetlozelene i naranaste. Sino su pod boleljivom neonskom rasvjetom djelovali poput crno-bijelih plamenova. Na vanjskom zidu

prvoga kata zidna slikarija draesne djeice svih 257 rasa, koja su se smijeila prema njemu, podsjeajui ga na afriku djecu to su domahivala sa zaslona Tessina raunala. U prizemljuje ugledao ivu repliku slike: ivahna djeca sjede u krugu oko uiteljice i opsjedaju je pitanjima. Runo nainjen plakat u prozoru tik do njega pokazivao je proizvodni put od kakaovca (prikazana na svijenim fotografijama) od okolade. Hinei nezainteresiranost, Justin prvo proe pokraj zgrade, onda naglo skrene lijevo, pa se besciljno proeta niz ulicu; zatim pone prouavati imena lijenika i psihologa na ulazu u drugu zgradu. U civiliziranoj se zemlji nikad ne zna. Pokraj njega se polako proveze policijski automobil, ljapkajui gumama na kii. Dvoje ljudi u njemu, mukarac i ena, promatrali su ga bezizraajno. Na drugoj strani ulice dva starija mukarca u kinim ogrtaima, sa eirima, kao da ekaju poetak pogreba. Na prozoru iza njih navuen je zastor. Tri biciklistice spustie se lagano prema njemu niz kosinu. Natpisi na zidovima zauzimaju se za palestinsku stvar. Vrati se do oslikana dvorca i stane pred ulazna vrata. Na njima je naslikan zeleni vodenkonj [HIPOpotam). Drugi, manji zeleni vodenkonj oznaava tipku zvonca. Ureen izboeni prozor, poput krme drevnih jedrenjaka, znatieljno je virio na njega. Opkoljena uiteljica kroz prozor mu pokae neka ue na druga vrata, no ta su bila zakljuana. On joj to isto tako gestom pokae. "Trebali su ih otvoriti," sikne ona nezadovoljno na njega, otvorivi naglo vrata poto je prvo otkraunala zasune. Justin se jo jednom ispria, paljivo koraajui meu djecom, koja su ga pozdravljala s Griiss Dich i Guten Tag, no on nije odgovarao, jer mu je nap eti oprez ograniio neko bezgraninu ljubaznost. Popeo se stubama pokraj bicikala i djejih kolica. Uao je u predvorje koje se njegovu umornu oku uinilo da je svedeno na najnunije: fontanica s pitkom vodom, fotokopirka, prazne jednostavne police, mnogo referentne literature i kartonske kutije naslagane jedna na drugu na podu. Kroz otvorena vrata ugleda u sobi mladu enu u doleviti, s naoalama kotana okvira, pred zaslonom raunala. "Ja sam Atkinson," predstavi se na engleskom. "Peter Atkin-son. Imam dogovoren sastanak s Birgit iz "Hipa."" "Zato se niste javili telefonom?" "Stigao sam sino kasno. Mislio sam da je najbolje ostaviti pismo. Moe li me primiti?" "Ne znam. Morate nju pitati." Slijedio ju je kratkim hodnikom do dvaju dvokrilnih vrata. Ona otvori jedna. 258 "Stigao je tvoj novinar," navijesti ona na njemakom, kao da "novinar" znai, na primjer, "ljubavnik udane ene." I povue se u svoje odaje. Birgit bijae malena rasta, gipka, ruiastih obraza, plavokosa i vesela garda. Nasmijei se hitro i usiljeno. Njezina je soba bila jednako spartanska kao i predvorje, s istim neodreenim dojmom odricanja. "Imamo sastanak u deset," objasni malo bez daha, uhvativi rukom njegovu. Govorila je engleskim, istim kao u njezinim elektronikim pismima. Gospodin Atkinson nije elio ispasti sumnjiv govorei njemaki. "elite li aj?" ,., -/Vc-.i :U t-v "Hvala, ne treba." Privue dvije stolice niskom stoliu i sjedne na jednu od njih. "Ako je rije o provali, zaista vam nemam to rei," upozori ga ona. "Kojoj provali?" "Nije vano. Uzeli su samo nekoliko stvari. Moda smo i imali previe. Sad vie nemamo." "Kadjetobilo?" "Davno. Proli tjedan." Justin izvue iz depa notes, pa ga, u Leslevinu stilu, otvori na krilu. "Zanima me ono ime se ovdje bavite," ree. "Moj list planira niz lanaka o farmaceutskim tvrtkama i njihovu djelovanju u Treem svijetu. Niz se zove "Trgovci medicinom." O tome kako zemlje Treega svijeta nemaju potroake moi. Kako su velike bolesti najednom mjestu, a veliki profiti na drugom." Pripremio se da zvui kao novinar, no nije bio siguran uspijeva li mu to. "Siromani ne mogu platiti, zato umiru. Koliko to jo dugo moe tako? ini se da sredstva postoje, no manjka dobre volje. U tom stilu." Na njegovo iznenaenje, ena se stala iroko osmjehivati. "elite da vam na ta "jednostavna" pitanja odgovorim do deset?" "Ako mi samo moete rei ime se tono "Hipo" bavi, tko ga financira, koliki su vam prihodi, i slino," odgovori ozbiljno. Govorila je, a on je zapisivao u biljenicu to ju je drao otvorenu na koljenu. Priala mu je neto to je drao da je njezina uobiajena pria za iroku javnost, a on se trudio pozorno sluati dok je zapisivao. Razmiljao jeo tome da je ova ena bila Tessi-na suradnica i prijateljica a da se nikad nisu sastale; da jesu, jedna bi drugoj estitale na izboru. Razmiljao je kako bi moglo biti puno razloga za provalu, a jedan od njih je pokrie za ugra259 dnju naprava koje daju ono to u Ministarstvu zovu posebnima proizvodima, koji su samo za

zrele oi. Opet se prisjetio sigurnosne obuke i skupnoga posjeta zastraujuem laboratoriju u podrumu iza Carltonovih vrtova, gdje su se polaznici i sami mogli diviti najnovijim zgodnim mjestima za postavljanje minijaturnih ureaja za prislukivanje. Lonci za cvijee, stalci za svjetiljke, stropne rozete, tukatura, okviri slika, manje-vie sve zamislivo: od pritiskivaca za papir na Birgitinu stolu do njezine jakne to visi iza vrata. Zapisao je to je elio zapisati, a ona je naizgled iskazala sve to je eljela rei, jer je ustala i gledala u hrpu broura na polici za knjige, traei prikladno tivo za njega kao uvod u istjerivanje iz ureda na vrijeme da stigne na sastanak u deset. Dok je traila, rastreseno je govorila o Njemakoj saveznoj agenciji za nadzor lijekova, nazvavi je tigrom od papira. A Svjetska zdravstvena organizacija dobiva novac iz Amerike, dodala je prezrivo to znai da favorizira velike korporacije, klanja se profitu i kloni se radikalnih odluka. "Poite na bilo koju skuptinu SZO i to ete vidjeti?" postavila je retoriko pitanje, uruujui mu hrpu broura. "Lobiste. Savjetnike za odnose s javnou velikih farmaceutskih tvornica. Na desetke. Iz jedne velike tvrtke ak tri-etiri ovjeka. "Doite na ruak! Doite na na izlet za vikend. Jeste li itali izvanredni lanak profesora tog-i-tog?" A ljudi iz Treega svijeta nisu istanani ni lukavi. Nemaju novca, nemaju iskustva. Diplomatskim jezikom i manevriranjem, lobisti ih lako preveslaju." Prestala je govoriti i namrtila se prema njemu. Justin dri prema njoj otvorenu biljenicu, neka neto proita. Dri je blizu njezina lica tako da moe vidjeti izraz njegova lica dok ita. A njegov je izraz lica, nada se, umirujui i uvjerljiv. Podupirui ga, ispruio je kaiprst slobodne, lijeve ruke u znak upozorenja. JA SAM MU TESSE QUAYLE. OVI ZIDOVI MODA IMAJU UI. MOEMO LI SE SASTATI VEERAS U POLA EST ISPRED STARE TVRAVE? Proitala je poruku, pa pogledom slijedila njegov podignuti prst do Justinovih oiju te ga zadrala tamo dok on nije stao puniti tiinu prvim to mu je palo na pamet. "Vi, znai, kaete kako bi trebalo osnovati neku vrstu neovisnoga meunarodnog tijela koje bi nadziralo te tvrtke?" upitao je s nenamjeravanom agresivnou. "Koje bi im podrezalo krila?" 260 "Da," odgovori ona savreno mirno,i%Mislim kako bi to bila izvrsna zamisao." Prolazei pokraj ene u doleviti, odmahne joj veselo, kako je smatrao da ine novinari. "Sve obavljeno," ohrabri je. "Odlazim. Hvala na suradnji." Prema tome, gospoo, uope nema potrebe telefonirati policiji i rei im neka izbace uljeza iz naeg ureda. Na prstima se prokrao kroz uionicu, nastojei opet izmamiti smijeak od uiteljice. "Zadnji put," obea joj. No samo su se djeca smijala. Na ulici su dvojica staraca u kinim ogrtaima i eirima i dalje oekivala pogr eb. Uz rub kolnika, u parkiranoj audijevoj limuzini, dvije su ozbiljne mlade ene prouavale plan grada. Vratio se u hotel, pa odjednom odluio na recepciji upitati je li bilo pote za njega. Nije. Stigavi u sobu, otrgne inkriminirajui list i onaj iza njega, u sluaju da se slova proziru od pritiskanja. Spalio je oba lista u umivaoniku, pa ukljuio ventilator da se rijei dima. Leao je na postelji, pitajui se to pijuni rade kako bi ubili vrijeme. Zadrijemao je, a probudio ga je telefon. Podigavi slualicu, sjetio se javiti: "Atkinson." Recepcionarka je, kako ree, "provjeravala." Stoje provjeravala, za Boga miloga!? Ali pijuni nikad naglas ne postavljaju takva pitanja. Ne ele upasti u oi i postati sumnjivi. pijuni lee na bijelim posteljama u sivim gradovima i ekaju. Stara bilefeldska tvrava stoji na visokoj zelenoj gori to nadvisuje brjegove koji se gube u oblacima. Parkiralita i gradski park s puno klupa nalaze se meu injem pokrivenim ruevinama zidina. Za toplijih dana to je omiljeno etalite gradskih stanovnika, koji prolaze du drvoreda, gledaju poredano cvijee i objeduju u Lovakom restoranu, zalijevajui obrok s puno piva. No za sivih mjeseci mjesto izgleda poput naputena igralita u oblacima. Tako je izgledalo i kad je Justin tamo stigao, dvadeset minuta prerano, kako bi obavio ono za to se nadao daje leerno prethodno promatranje mjesta sastanka. Prazna parkiralita, smjetena na mjestima nekadanjih bastiona, bijahu puna lokava vode. Na klupi iza jedne kule dvojica asnih starina u kaputima, sa alovima, sjedili su uspravno i motrili ga. Jesu li to ista dvojica s crnim eirima, to su itavo jutro ekali pogreb? Zato me tako gledaju? Jesam li idov? Poljak? Koliko e dugo trebati dok Njemaka postane tek jo jedna dosadna europska zemlja? Jedan je put vodio ravno do tvrave; on poe njime, drei 261 se sredine i ujedno najvieg dijela, kako ne bi ugazio u lokvu ni u trulo lie. Kad stigne, priekat u dok ne parkira auto, pa u joj se tek onda obratiti, odlui on. I auti imaju ui. No Birgi-tin auto nije imao ui, jer je bio - bicikl. Na prvi je pogled iz daljine podsjeala na nekakvu sablasnu jahaicu, dok je sve bre napredovala preko sljemena brijega, a plastina se kabanica vila za njom. Svjetlea je pruga na kabanici podsjeala na kri na kriarskim odorama. Prikaza postupno postane osoba od krvi i mesa; nije bila ni krilati serafin, niti glasnik to je iz bitke dotrao bez daha, nego mlada majka na biciklu, s kabanicom. Iz kabanice nije provirila samo jedna glava, nego dvije. Druga je pripadala njezinu veselom plavokosom siniu, privrenu vrpcama u djeje sjedalo iza nje. Na Richterovoj je ljestvici - tako se barem inilo Justinovu nestrunu oku - mjerio oko

osamnaest mjeseci. Prizor njih oboje bio je tako ugodan njegovu oku i srcu, tako neobian i privlaan, da se po prvi put od Tessine smrti iskreno i od srca nasmijao. "Nisam mogla nai nikoga da mi priuva dijete. Nije bilo vremena," ree ona, uvrijeena njegovim smijehom. "I ne treba, ne treba! Nije vano. Krasan je djeak. Kako se zove?" "Carl. A vi?" Carl ti alje pusu... Car laje posve izludio sloni na kotaima to si mu ga poslala. Svako mi jutro trubi kao slon kako bi mi pokazao daje budan. Nadam se da e i tvoje dijete biti lijepo kao Carl. On joj pokae svoju Quayleovu putovnicu. Pregledala ga je paljivo: ime, dob, fotografiju, brzim je pogledima usporeujui s njegovim licem. "Rekli ste joj daje ivaghalsig," rekao je, pa gledao kako s njezina lica nestaje namrtenost, a nastaje smijeak, dok je skidala biciklistiku kabanicu i davala mu bicikl da ga pridri dok ne izvadi Carla iz sjedala. Izvadivi Carla i stavivi ga na tlo da stoji, okre-nuvi Justinu lea kako bi mogao staviti to treba u naprtnjacu na njezinim leima: Carlovu boicu, omot Kndckerbrota, priuvne pelene i dva sendvia od francuza sa unkom i sirom. "Jeste li danas togod jeli, Justine?" "Pa ne ba." "Dobro. Moemo jesti. Onda neemo biti tako nervozni. Carl-chen, du machst das bitte nicht. Moemo hodati. Carl moe hodati sto kilometara." 262 Nervozni? Zato nervozni? Pravei se da prouava prijetee kine oblake, Justin se polako okrene na peti, digavi glavu u zrak. Jo su tamo ta dvojica starih straara to sjede u stavu "pozor". "Ne znam koliko je toga zapravo nestalo," poali se Justin, ispriavi joj priu o Tessinu raunalu. "Imao sam dojam da ste vas dvije razmijenile puno vie poruka nego to sam ih naao otisnutih." "Niste itali o Emrichici?" "Daje emigrirala u Kanadu. No tada je jo radila za KVH." "Ne znate kakav je sada njezin poloaj - njezin problem?" "Posvadila se s Kovacsicom." "To nije nita. Emrichica se posvadila s KVH." "Zato, oko ega?" "Dypraxa. Smatra kako je otkrila neke vrlo negativne nuspo-jave. KVH smatra da nije." "I to su poduzeli?" upita Justin. "Zasad su samo unitili njezin ugled i karijeru." "Samo to?" "Samo to." Neko su vrijeme hodali bez rijei, Carl ispred njih eprkao je po liu traei poluistrule kestene; valjalo gaje svaki put zaustaviti prije no to bi ih stavio u usta. Veernja je magla stvorila more oko blagih brjegova, nainivi od njihovih vrhova otoke. "Kad se to dogodilo?" "To se jo dogaa. Izbacili su je iz KVH. Upravno vijee Dawe -sova sveuilita u Saskatchewanu izbacilo ju je sa Sveuilita, Upravno vijee Sveuiline klinike iz te ustanove. Pokuala je u medicinskom asopisu objaviti lanak o svojim zakljucima o Dypraxi, no u njenom ugovoru s KVH postoji odredba o tajnosti, pa su je tubali. Tubali su i asopis te ishodili zabranu toga broja. Nije ostao nijedan." "Tuili. Ne tubali, nego tuili." "To je isto." "A vi ste to javili Tessi? To bi je jako zanimalo." "Naravno da sam joj javila." "Kada?" Birgit slegne ramenima. "Prije moda neka tri tjedna. Moda dva. Naa je prepiska takoer nestala." "Hoete rei, pao je sustav vaeg raunala?" 263 "Ukradeno je. U provali. Nisam otisnula njezina pisma. Tak." Tak, sloi se u sebi Justin. "Imate li pojma tko je to uzeo?" "Nitko nije uzeo. S multinacionalkama je uvijek nitko. Veliki gazda pozove podefa, podef svoga pomonika, on razgovara sa efom osiguranja tvrtke, koji govori s podefom, koji razgovara sa svojim prijateljima, oni pak sa svojim prijateljima. Tako se to radi. Ne radi to veliki gazda, ne njegov zamjenik, pomonik ni ef osiguranja. Ne radi to tvrtka. Zapravo to nitko ne radi. No posao se ipak obavi. Nema papira, nema ekova, nema ugovora. Nitko nita ne zna. Nikoga nije tamo bilo. Ali posao je obavljen." "A policija?" "O, naa je policijajako marljiva. Ako su vam ukrali raunalo, kaite osiguravajuem drutvu. Neka vam isplate osigurninu, pa si kupite novo. Nemojte zamarati policiju glupostima. Jeste li upoznali Vanzu?" "Tek u bolnici. Bila je ve jako bolesna. Je li vam Tessa pisala o Vanzi?" "Da su je trovali. Da su je Lorbeer i Kovacsica posjeivali u bolnici i daje Vanzino dijete preivjelo, ali Vanza nije. Da ju je lijek ubio. Moda ju je ubila kombinacija. Moda je

bila premrava - premalo tijela za lijek. Moda da su joj davali manje, preivjela bi. Moda e KVH popraviti doziranje prije nego ponu prodavati lijek u Americi." "To je rekla? Tessa?" "Svakako. "Vanza je bila tek jo jedan zamorac. Voljela sam je, a oni su je ubili. Tessa."1 Justin se ve bunio. Za Boga miloga, Birgit, a to je s Emri -chicom? Ako je Emrichica, kao jedan od izumitelja lijeka, utvrdila da je nesiguran, onda zacijelo... Birgit ga prekine. "Emrichica pretjeruje. Pitajte Kovacsicu. Pitajte KVH. Udio Lare Emrich u otkriu Dypraxe bio je posve minimalan. Kovacsica je genij, Emrichica njezina laborantica, a Lorbeer menader. Naravo, budui da je Emrichica takoer bila Lorbeerova ljubavnica, dobila je veu ulogu nego to joj pripada." "Gdje se sada Lorbeer?" "Nije poznato. Emrichica ne zna. KVH ne zna - kae da ne zna. Posljednjih pet mjeseci je postao posve nevidljiv. Moda su i njega ubili." "Gdje je Kovacsica?" "Putuje. Putuje toliko da nam KVH nikad ne govori gdje je niti gdje e biti. Prolog je tjedna bila na Haitiju; prije neka tri tjedna bila je u Buenos Airesu, ili moda u Timbuktuu. Ali gdje e biti 264 sutra ili idueg tjedna, to je zagonetka, Njezina ku na adresa i telefon su povjerljivi, naravno." Carl je ogladnio. U jednom trenutku je spokojno slijedio list na povrini barice, ve u sljedeem se derao iz petnih ila da hoe jesti. Sjedoe na klupu dok gaje Birgit hranila iz boice. "Da vas nema, sam bi se nahranio," rekla je ponosna majka. "Hodao bi okolo s boicom kao mala pijanica. No sad ga striek gleda, pa treba malo panje." Sama se nekako podsjetila na Ju-stinovu alost. "Tako mi je ao, Justine," promrmlja ona. "Ne znam kako bih vam rekla koliko mi je ao." No rekla je to tako meko i tako hitro da bar jednom nije drao nunim kazati "hvala" ili "da, strano je to," ili "vrlo ljubazno od vas," ili bilo koju drugu besmislenu frazu to ju je nauio izgovarati kad su ljudi utjeli obvezu izrei neizrecivo. Opet su etali i Birgit se prisjeala provale. "Stigla sam ujutro u ured. Moj kolega Roland bio je na konferenciji u Rio de Janeiru, a inae - obian radni dan. Vrata zakljuana, morala sam ih otkljuavati, kao obino. Isprva nita nisam primijetila. U tome i je stvar. Kakav je to provalnik koji zakljuava vrata iza sebe? To nas je i policija pitala. Ali nema sumnje da su vrata bila zakljuana. Nije bilo ba uredno, no tako je i inae. Mi u "Hipu" sami istimo svoje sobe. Ne moemo si priutiti plaanje istaice. Ponekad imamo previe posla a da bismo istili, ili nam se jednostavno ne da." Tri biciklistice tiho prooe pokraj njih, opkruie parkiralite, pa se vratie, proavi uz njih vozei se nizbrdo. Justin se sjeti triju biciklistica od jutros. "Onda ja odem provjeriti telefon. U "Hipu" imamo telefonsku tajnicu. Obina stvar za sto maraka; ipak vrijedi sto maraka, a nisu je uzeli. Imamo suradnike po cijelom svijetu, pa moramo imati telefonsku tajnicu. Ali nestala je kazeta. Sranje, mislim si ja: tko li je uzeo glupu kazetu? Idem u drugi ured po novu kazetu. Kad - nema kompjutora. O, sranje! Koji kreten je prenio kompjutor? Gdje gaje stavio? To je velik, teak stroj, ali ga se mo e pomicati, jer je na kotaiima. Imamo ovdje novu curu, pravnicu na stau; zapravo je izvrsna, ali je jo nova. "Beate, duo, gdje je na kompjutor, k vragu?" pitam ja nju. Pa ponemo traiti. Kompjutor. Kazete. Diskete. Papire. Dosjee. Sve nestalo, a vrata zakljuana. Nita drugo vrijedno nisu odnijeli. Ni novac iz prirune blagajne, ni aparat za kavu, ni radio, televizor, kazeto265 fon - nita! To nisu narkomani. Nisu profesionalni kradljivci. Za policiju, nisu ni kriminalci. Zato bi kriminalci zakljuavali vrata? Moda vi znate." "Kako bi nam rekli," odgovori Justin nakon duge stanke. "Molim? Kako bi nam to rekli? Ne razumijem." "Za Tessom su isto tako zakljuali vrata." "Objasnite, molim. Koja vrata?" "Na dipu. Kad su je ubili. Zakljuali su vrata na dipu da hijene ne mogu doi do tijela." "Zato?" "Ostavili su nam poruku neka se bojimo. To je poruka koju su ostavili i na Tessinu prijenosnom raunalu. Njoj ili meni: "Upozoravamo vas, prekinite s tim to sada radite." Poslali su joj i prijetnju smru. Pronaao sam je tek prije nekoliko dana. Nikad mi to nije rekla." "Bila je hrabra," rekla je Birgit. Sjetila se sendvia. Sjeli su na drugu klupu i jeli ih, dok je Carl hrskao keks i pjevuio, a dvojica starih straara su bezglasno stupali pokraj njih niz brijeg. "Je li bilo neke pravilnosti glede onoga to su uzeli, ili su odnijeli stvari nasumce?" "Nasumce, ali ima i pravilnosti. Roland kae da nema pravilnosti, ali Roland je oputen. Roland je uvijek oputen. On je kao sporta kome srce tue dvaput sporije od normalne brzine, tako da moe trati bre od bilo koga drugog. Ali samo kad hoe. Kad treba ii brzo, onda je vrlo brz. Kad se nita ne moe uiniti, on ostaje leati u krevetu." "U emu je pravilnost?"

Mrti se na isti nain kao Tessa, primijeti on. Mrtenje profesionalne diskrecije. Kao i s Tessom, nije pokuavao razbiti tiinu. "Kako ste joj preveli ivaghalsig?" upita napokon. "Nemirna, odvana, tako mislim. Zato?" "Onda sam i ja ivaghalsig," ree Birgit s tunim smijekom. Carl se htio nositi; ona mu ree daje to neuveno. Justinu je to pruilo mogunost da se ponudi za nosaa. Bilo je dosta posla dok nije otkopala naprtnjau, izvukla vrpce za Carla, zavezala ga, pa - tek kad je bila posve zadovoljna njihovom vrstoom i irinom - podigla ga i predala Justinu, upozorivi malca neka se lijepo ponaa s novim striekom. "Ja sam bila gora nego ivaghalslig. Bila sam ista kretenka," ree Birgit, pa se ugrize za usnu, mrzei samu sebe zbog onoga to joj se inilo kako mora rei. "Dobili smo veliko pismo. Pro266 log tjedna. U etvrtak. Kurir gaje donioiz Nairobija. Zapravo, ne pismo, dokument. Velik. Sedamdeset stranica. O Dypraxi. Povijest, razni aspekti, nuspojave. Pozitivne i negativne, ali uglavnom negativne, s obzirom na rtve. Nepotpisano. Znanstveno gledano, objektivno, ali inae pomalo luckasto. Naslovljeno na "Hipo." Samo "Hipo," bez iijeg imena - "damama i gospodi iz Hipa."" "Na engleskom?" "Na engleskom, ali to nije pisao Englez, mislim. Tipkano, pa nema rukopisa. Sadri mnoga pozivanja na Boga i Bibliju. Jeste li vi vjernik?" "Nisam." v "Ali Lorbeer jest." . Kiica se pretvarala u pravu kiu. Birgit je sjedila na klupi. Doli su do djejeg igralita. Na malom vrtuljku sjedala su imala poprene eljezne ipke radi djeje sigurnosti. Carla je trebalo posjesti i zavrtjeti. Borio se sa snom. Bijae postao mekan i mazan poput make. Smijeio se poluzatvorenih oiju dok ga je Justin gurao, opsesivno oprezno. Bijeli mercedes s hamburkim registarskim ploicama polako se uspeo uz brijeg, zaokruio poplavljenim parkiralitem, pa se polako vratio. Voza i suvoza mukarci. Justin se prisjeti dviju ena jutros u parkiranom au-diju. Mercedes se opet odveze niz brijeg. "Tessa je rekla da govorite sve jezike," rekla je Birgit. "To jo ne znai da imam neto rei na bilo kojem od njih. Zato ste bili wa.gha.lsig?" "Molim vas: bila sam jednostavno glupa; zovite to tako." "Dobro, zato ste bili glupi?" "Bila sam glupa zato to kad je kurir donio dokument iz Nairobija, ja sam bila toliko uzbuena te sam telefonirala Lari Emri-ch u Saskatchewan i rekla joj: "Lara draga, sluaj, primili smo dugu, nepotpisanu, vrlo zagonetnu, vrlo ludu, vrlo autentinu pripovijest o Dypraxi; bez adrese, bez datuma; od nekoga za koga mislim daje Markus Lorbeer. Unutra su podatci o rtvama kombinacije lijekova. Mislim da e to pomoi tvojoj stvari." Bila sam tako sretnajer je dokument zapravo nosio njezino ime: "Doktorica Lara Emrich bila je u pravu." "Ludo je," rekla sam joj, "ali ima snagu politike proklamacije. Stvar je takoer vrlo polemina, vrlo religiozna i vrlo opasna za Lorbeera." "Onda je to Lorbeer pisao," kae ona. "Markus biuje sam sebe, kanjava se za grijehe. To je uobiajeno za njega."" 267 "Jeste li upoznali Emrichicu? Poznajete Uje?" "Onako kako znam Tessu. Elektronikom potom. Tako smo prijateljice po peru, odnosno po raunalu. U dokumentu stoji kako je Lorbeer proveo est godina u Rusiji - dvije godine pod starim komunizmom, etiri pod novim kaosom. Rekla sam to Lari, koja je to ve znala. Prema spisu, Lorbeer je bio zastupnik nekih zapadnih farmaceutskih tvrtki. Lobirao je kod ruskih zdravstvenih vlasti, prodavao im zapadne lijekove. Tako sam joj rekla. Prema spisu, u est godina je suraivao s osam razliitih ruskih ministara zdravstva. U spisu ima uzreica koja dobro opisuje ministre. Ba kad sam je htjela ispriati Lari, ona me prekine i ree je sama: "Ruski ministri zdravstva dou na dunost u lai, a odu u mercedesu." Bila je to Lorbeerova omiljena ala, rekla mije. To nam je objema potvrdilo kako je Lorbeer autor dokumenta. To je mazohistika ispovijed. Od Lare sam takoer doznala kako je Lorbeerov otac bio vrlo strog njemaki luteran. Odatle sinova morbidna religioznost i elja za priznavanjem grijeha. Znate li togod o medicini? Kemiji? Moda malo biologije?" "Bojim se daje moje kolovanje bilo malo preskupo a da bih znao neto tako korisno." "Lorbeer u spisu tvrdi kako je, radei za KVH, osigurao odobrenje za Dypraxu laskanjem i podmiivanjem. Opisuje kako je kupovao zdravstvene dunosnike, umjetno ubrzavajui klinika ispitivanja, kupujui registriranje lijeka i uvozne dozvole, hranei svaka pojedina birokratska gladna usta u hranidbenom lancu. U Moskvi se pozitivno miljenje vrhunskih medicinskih strunjaka, koji oblikuju miljenje strune javnosti, moglo kupiti za dvadeset pet tisua dolara. Tako on pie. Problem je to, kad podmitite jednoga, morate podmititi i ostale, inae e pokopati va preparat iz zavisti. U Poljskoj je bilo isto, ali jeftinije. U Njemakoj je irenje utjecaja ilo suptilnije; ipak, ne ba vrlo suptilno. Lorbeer opisuje poznati sluaj kad je za KVH unajmio arter-zrakoplov, pa njime odvezao osamdeset uglednih njemakih lijenika na pouni izlet u Tajland." Smjekala se priajui tu priu. "Obrazovni se dio obavio na odlasku, u obliku filmova i predavanja, popraenih kav ijarom te probranim, dugo odleanim konjacima i viskijima. Sve mora biti vrhunske kakvoe, jer su dobri njemaki

lijenici rano i jako razmaeni. ampanjac ih vie ne zanima. U Tajlandu su lijenici bili slobodni, mogli su initi to ih volja. Osigurana je rekreacija za one koji su to eljeli, takoer i privlani spolni partneri i partnerice. Lorbeer je osobno organizirao bacanje orhideja iz helikoptera na plau gdje su se lijenici odmara268 li i zabavljali sa svojim djevojkama (i dekima). Na povratku kui nije bila potrebna obuka. Lijenici su bili ve dobro obueni. Trebali su zapamtiti samo kako da napisu recepte i pohvalne uene lanke." Makar se smijala, bilo joj je neugodno priati tu priu; osjeala je kako mora korigirati njezin dojam. "Sve ovo ne znai da je Dypraxa lo lijek, Justine. Dypraxa je vrlo dobar lijek, ije ispitivanje jo nije dovreno. Ne daju se svi lijenici zavesti, nisu sve farmaceutske tvornice nesavjesne i pohlepne." Zastala je, svjesna kako previe govori, no Justin je niim ne pokua zaustaviti. "Suvremena je farmaceutska industrija stara tek ezdeset i pet godina. Ima u njoj sjajnih ljudi. Postigla je uda, ljudska i drutvena, no njezina kolektivna svijest nije jo razvijena. Lorbe-er pie kako su farmaceuti okrenuli lea Bogu. Kod njega ima puno biblijskih navoda i aluzija koje ja ne razumijem. Moda zato to ne razumijem Boga." Carl je zaspao na vrtuljku, pa gaje Justin briljivo izvadio iz sjedala i, stavivi ruku na djeakova vrua mala lea, prohodao ga gore-dolje po asfaltno stazi. "Pripovijedali ste mi kako ste telefonirali Lari Emrich," podsjeti je Justin. "Da. Namjerno sam skrenula s teme jer mi je neugodno to sam bila glupa. Moete, ili da gaja preuzmem?" "Mogu ja." Bijeli se mercedes zaustavio u podnoju brijega. Dvojica su mukaraca sjedila u njemu. "Mi u "Hipu" ve godinama pretpostavljamo kako nam prislukuju telefone; na neki se nain time ponosimo. Od vremena do vremena nam itaju, pa i uzimaju potu. Poaljemo sami sebi pismo, pa promatramo kako stigne kasno i u izmijenjenu stanju. esto smo matali kako emo organima podvaliti lane podatke." "Organima?" "To je Larin izraz. Ruski izraz iz sovjetskih vremena: organi vlasti." "Dobar izraz; odmah ga uzimam." "Dakle, organi su moda sluali na razgovor, smijali se i likovali kad sam Lari rekla kako u joj odmah u Kanadu poslati kopiju dokumenta. Lara mi je rekla kako naalost nema telefaksa, jer je novac potroila na odvjetnike, a zabranjeno joj je ulaziti u bolnicu. Da je imala faks, moda danas ne bi bilo problema. 269 Imala bi kopiju Lorbeerove ispovijedi, ako"je i mi vie nemamo. Sve bi bilo sauvano. Moda. Sve je moda. Nemamo nikakvih dokaza." "A to je s elektronikom potom?" "Ni toga ona vie nema. Raunalo joj je doivjelo srani udar dan postoje pokua la objaviti svoj lanak. Stroj se nije povratio." Sjedila je ruiasta, stoina, zbunjena i alosna. "A dalje?" traio je Justin nastavak. "Dalje nemamo vie dokumenta. Uzeli su ga kad su ukrali raunalo, dosjee i kazete. Lari sam telefonirala naveer, u pet poslijepodne po njemakom vremenu. Zavrile smo razgovor negdje oko pet i etrdeset. Bila je emotivna, jako vesela. Ja isto. "ekaj dok Kovacsica ovo uje!" stalno je ponavljala. Dugo smo razgovarale i smijale se. Nije mi palo na pamet napraviti kopiju dokumenta prije sutradan ujutro. Stavila sam ga u sef i zakljuala. Sef nije jako velik, ali neto ipak znai. Provalnici su imali klju sefa. Kako su zakljuali ulazna vrata pri odlasku, tako su zakljuali i sef poto su ukrali dokument. Kad ovako priam, sve izgleda oito. Dotada nisu postojali. to radi div kad mu treba klju? Kae malim ljudima neka izvide kakav sef imamo. Zatim zove diva koji proizvodi sefove i trai od njega neka njegovi mali ljude naprave klju. U svijetu divova, ovakav je postupak uobiajen." Bijeli se mercedes nije micao. Valjda je i to uobiajeno. Pronali su limeni krov. Redovi i stupci sklopljenih vrtnih stolaca, povezanih lancima poput robijaa, stoje im s lijeve i desne strane. Kia pada i udara po limenom krovu, pa se u mlaziima cijedi njima pod noge. Carl se vratio majci. Spava joj na prsima, s glavicom zavuenom u njezin lijevi pazuh. Ona je rastvorila kiobran i dri ga nad djetetom. Justin sjedi posebno od njih, ruku sklopljenih meu koljenima, kao u molitvi, a s glavom iz nad ruku. Eto, to sam mrzio u Garthovoj smrti, prisjetio se on. Garth mi je oduzeo prigodu za dalju izobrazbu. "Lorbeer je pisao roman." "Da?" "I taj roman ima sretan kraj na poetku. Bile jednom dvije lijepe mlade doktorice: Lara Emrich i Zsuzsi Kovacs. Specijalizirale su na Sveuilitu u Leipzigu u Istonoj Njemakoj. Sveuilite ima veliku kliniku. Njih dvije lijepo istrauju pod vodstvom mudrih profesora i mataju kako e jednog dana doi do velikih otkria koja e spasiti svijet. Nitko ne govori o bogu Profitu, 270

osim ako je rije o profitu za cijelo ovjeianstvo. U lajpciku kliniku stiu iz Sibira mnogi ruski Nijemci, oboljeli od tuberkuloze. U sovjetskim je gulazima tuberkuloza bila vrlo esta bolest. Svi su pacijenti siromani, beznadno bolesni, veinom boluju od multirezistentnoga soja bolesti; mnogi umiru. Na sve e pristati, iskuat e bilo kakvu novu terapiju, nee postavljati previe pitanja. Prirodno je, dakle, to su dvije mlade doktorice izolirale bacile i radile pokuse s novim lijekovima i nainima lijeenja tuberkuloze. Testirale su ih na ivotinjama, moda nakon toga i na studentima medicine i drugim staistima i specijalizantima. Studenti nemaju novca. Jednoga e dana i sami biti lijenici, pa ih istraivanja zanimaju. Istraivanja je vodio Oberarzt..." "Primarijus." "Ekipu je vodio Oberarzt vrlo zagrijan za pokuse. Svi lanovi ekipe htjeli su mu se svidjeti, pa su svi sudjelovali u izvoenju pokusa. Nitko ne radi nita zlo ni kanjivo. Lijenici su mladi zanesenjaci, bave se vrlo privlanom temom, pacijenti su oajni. Zato ne?" "Zato ne?" ponovi Justin kao jeka. "Zsuzsi Kovacs ima deka. Kovacsica uvijek ima deka. Ima puno mladia. Ovaj je mladi Poljak, dobar momak. Oenjen je, ali to nije vano. Na elu je laboratorija. To je malen, dobro ustrojen, djelotvoran laboratorij u Gdansku. Iz ljubavi za Zsuzsi, Poljak joj je rekao da se moe doi igrati u njegovu laboratoriju kad god ima slobodna vremena. Moe dovesti koga hoe; ona je tako dovela svoju kolegicu i prijateljicu, lijepu Laru E mrich. Zsuzsi i Lara istrauju, Zsuzsi i Poljak vode ljubav; svi su sretni i zadovoljni, nitko i dalje ne govori o bogu Profitu. Ti mladi ljudi idu samo za au i slavom; nadaju se moda tek napretku u strunoj karijeri. Zatim su njihova istraivanja poela davati dobre rezultate. Pacijenti i dalje umiru, ali ionako bi umrli. A i preivjeli su neki koji su trebali umrijeti. Kovacsica i Emrichica su ponosne. Piu lanke za medicinske asopise. Njihov profesor pie lanke u kojima ih podupire. Drugi profesori podupiru njihova profesora; svi su sretni, svi se raduju uspjesima blinjih svojih; nitko jo nikome nije neprijatelj -jo ne." Carl se promekolji na majinu ramenu. Ona ga potape po leima i njeno mu puhne u uho. Djeak se nasmijei i opet zaspe. "Emrichica takoer ima ljubavnika. Udana je za ovjeka po imenu Emrich, no on je ne zadovoljava; to je Istona Europa: ljudi se lako vjenavaju i rastavljaju. Njezin se ljubavnik zove 271 Markus Lorbeer. Roenje u Junoj Africi od oca Nijemca i majke Nizozemke. ivi u Moskvi kao samostalni zastupnik zapadnih farmaceutskih tvrtki. On je poduzetnik koji otkriva zanimljive mogunosti i nova istraivanja u biotehnologiji te ih iskoritava." "Lovac na talente." "Da. Od Lare je stariji petnaestak godina. Premazan je svim mastima, kako se kae, no i on je na svoj nain zanesenjak isto koliko i ona. Voli znanost, no nikad nije postao znanstvenikom. Voli medicinu, ali nije lijenik. Voli Boga i cijeli svijet, no isto tako voli i tvrdu valutu i boga Profita. Zato je napi sao: "Mladi Lorbeer je vjernik; on oboava kranskoga Boga, no isto tako oboava i ene, a jo moda vie i boga Profita." U tome lei njegova propast. On vjeruje u Boga, ali ga ne slua. Meni se osobno nimalo ne svia takvo ivotno stajalite, ali nema veze. Za humaniste je Bog izlika da se ne bude humanistian. Bit emo humanisti na drugom svijetu, na ovom emo trati za profitom. Nije vano. "Lorbeer je uzeo Boji dar mudrosti..." - mislim da je pod time mislio na formulu Dypraxe -"... i prodao je Neastivom." Pod time je vjerojatno mislio na KVH. Zatim pie kako je Tessi, kad ga je dola posjetiti u pustinji, do kraja razotkrio svoj grijeh." Justin se naglo uspravi na sjedalu. "To kae? Spominje Tessu? Gdje!? U bolnici? Gdje ga je to posjetila? U kakvoj to pustinji? to lije samo time htio rei!?" "Kako rekoh, njegov je spis malo luckast. Zapravo, zove je Abbottica*. "Kad je Abbottica posjetila Lorbeera u pustinji, on je plakao." Moda je sve to san, bajka. Lorbeer je postao pokajnik u pustinji. On je novi Ilija, moda ak Krist. Ne znam. Odvratno, zapravo. "Abbottica je pozvala Lorbeera neka poloi raun pred Bogom. Tako je, dakle, na tom sastanku u pustinji Lorbeer Ab-bottici objasnio sr svojih grijeha." Tako je on napisao. On je oito imao puno grijeha. Ne sjeam se svih. Bio je grijeh samoobmane i grijeh lanoga znanja. Onda dolazi grijeh tatine, mislim. Slijedi grijeh kukavitva. Taj si grijeh nikako ne oprata, a to me zapravo ini sretnom. No po svoj je prilici i on sretan. Lara kae kako je on sr etan jedino dok priznaje svoje grijehe ili dok vodi ljubav." "Sve je to napisao na engleskom?" Ona kimne. "U jednom pasusu zvui poput engleske Biblije, u sljedeem daje vrlo tone strune podatke o namjerno iroko zamiljenim klinikim ispitivanjima, raspravama izmeu Kovac* U izvorniku "Abbott," to je Tesstno djevojako prezime, ali je inae rije koja znai "opat" (poglavar samostana). 272 sice i Emrichice i problemima kombiniriija Dypraxe s drugim lijekovima. Samo vrlo dobro

obavijetena osoba moe znati takve pojedinosti. Toga Lorbeera, priznajem, volim puno vie nego Lorbeera iz raja i pakla." "Abbott je pisao s malim A?" "Ne, s velikim. "Abbottica je zapisala sve to sam joj rekao." No ima i jo jedan grijeh. On ju je ubio." ekajui, Justin je pogledom fiksirao usnuloga djeaka. "Moda ne izravno; pie dvoznano. "Lorbeer ju je ubio svojom izdajom. Poinio je Judin grijeh, dakle joj je svojim rukama prerezao grkljan, a Bluma pribio o stablo." Kad sam Lari proitala ove rijei, pitala sam je: "Lara, je li to Markus htio rei daje ubio Tessu Quayle?"" "I to je odgovorila?" "Markus ne bi mogao ubiti ni svoga najljueg neprijatelja. To je njegova muka - to je kazala. Smatra daje lo ovjek s dobrom savjeu. Ona je Ruskinja, depresivka, ona to razumije." "Ali ako je ubio Tessu, onda nije dobar ovjek." "Lara me uvjerava da to nije mogue. Ona ima mnoga njegova pisma. Kae kako je on mogao beznadno samo voljeti. ula od njega priznanja mnogih grijeha, ali ne ovoga, naravno. Markus je vrlo ponosan na svoje grijehe, kae ona. No on je tat i napuhava ih. Komplicirana je osoba, moda je malo i psihotian; kako ona kae, zato ga i voli." "No ne zna gdje je on sada?" "Ne zna." Justin ukoenim, neusredotoenim pogledom zuri u obmanjujui suton. "Juda nikoga nije ubio. Juda je izdao." "Ali uinak je isti. Juda je ubio Isusa svojom izdajom." Opet dugo prouavanje maglovita obzora. "Tu netko nedostaje. Ako je Lorbeer izdao Tessu, kome ju je izdao?" "To nije jasno. Moda Silama tame. Imam sam ono to sam zapamtil a." :.--, "Silama tame?" "U spisu on govori o Silama tame. Mrzim to njegovo nazivlje. Je li mislio na KVH? Moda je poznavao i druge sile tame." "Spominje li se Arnold u dokumentu?" "Abbottica je imala vodia. U spisu se on naziva Svecem. Svetac je u bolnici razgovarao s Lorbeerom i rekao mu kako je Dy-praxa smrtonosno sredstvo, a ne lijek. Svetac je bio oprezniji od Abbottice, jer je lijenik; bio je i snoljiviji, jer ima iskustva s ljudskom izopaenou. No najveu istinu posjeduje Lara. U to 273 je Lorbeer siguran. Emrichica sve zna; piema tome joj nije doputeno govoriti. Sile tame odlune su sprijeiti da istina izae na vidjelo. Eto, zato su morali ubiti Abbotticu i raspeti Sveca." "Raspeti!? Arnolda?" "U Lorbeerovoj bajci Sile tame su odvukle Bluma i pribile ga za drvo." Zautjee, oboje nekako posramljeni. "Lara isto tako kae da Lorbeer pije kao Rus," dodala je, nastojei nekako ublaiti dojam prijanjih rijei, no Justinovu se pozornost nije dalo odvratiti. "Pisao je u pustinji, no uporabio je tekliku slubu u Nairo-biju," primijeti on. "Naslov je bio tipkan, otpremnica pisana rukom. Poiljka je poslana iz hotela "Norfolk" u Nairobiju. Poiljatelj evo je ime teko itljivo, no mislim daje pisalo "McKenzie". Je li to kotsko prezime? U otpremnici je pisalo neka se poiljka, ako se ne bude mogla uruiti, ne vraa poiljatelju, nego neka se uniti." "Pretpostavljam daje otpremnica imala i broj." "Otpremnica je bila privrena za omotnicu. Kad sam prve noi stavljala spis u sef, vratila sam ga u omotnicu. Tako su i omotnica i otpremnica nestale skupa sa spisom." "Treba stupiti u vezu s teklikom slubom. Oni moraju imati kopiju otpremnice." "Teklika sluba nema zabiljeenu tu poiljku. Ni u Nairobiju, niti u Hannoveru." "Kako daje pronaem?" "Laru?" Kia je kloparala po limenom krovu, a naranasta svjetla grada mirkala u izmaglici dok je Birgit parala list papira iz rokovnika i pisala na nj dug telefonski broj. "Ima kuu, ali nee jo dugo. Inae morate pitati na sveuilitu, ali morate paziti, jer je mrze." "Je li Lorbeer spavao i s Kovacsicom, a ne samo s Emricho-vom?" "Za Lorbeer a to ne bi bilo neobino. Ali ja mislim da se ene nisu posvadile oko seksa, nego oko lijeka." Zastane, hvatajui njegov pogled. Bio se zag ledao u daljinu, no nije se imalo to vidjeti, osim dalekih brjegova to su strili iz magle. "Tessa je esto pisala kako vas voli," ree tiho njegovu profilu. "Ne izravno; nije bilo potrebe za tim. Govorila mije kako ste astan ovjek, pa ete se, kad ustreba, ponijeti asno." Pripremala se za odlazak. Dodao joj je naprtnjau. Zajedno 274

su smjestili i zavezali Carla u njegovo djeje sjedalo, zatim privrstili plastinu kabanicu za dvoje, tako da je pospana glavica virila kroz rupu. "Tako, dakle," ree ona. "Hodate?" "Hodam." Iz jakne izvue omotnicu. "Ovdje sam zapisala sve ega se sjeam iz Lorbeerova "romana". Zapisala sam to za vas. Imam straan rukopis, ali vi ete ga ve deifrirati." "Vrlo lijepo od vas," odgovori Justin i ubaci omotnicu u unutarnji dep kinog ogrtaa. "Onda, hodajte dobro," oprosti se ona. Htjela se s njim rukovati, no iznenada se predomisli, pa ga poljubi u usta srdano, ali nespretno, u znak lijepih osjeaja i za oprotaj, dok je drao bicikl s Carlom da ne padne. Justin je i dalje pridravao dvokolicu dok je zakapala remeni kacige pod bradom prije nego je zajaila bicikl i odvezla se niz brijeg. Hodam. Hodao je drei se sredine puta, mjerkajui jednim okom tamne grmove rododendrona na obje strane puta. Neonska svjetla gore svakih pedeset metara. Prelazio je pogledom preko tamnih dijelova izmeu svjetala. Noni je zrak mirisao na jabuke. Si-avi do podnoja brijega, proao je blizu parkirana mercedesa, jedva deset metara od poklopca njegova motora. U automobilu nije bilo svjetla. Dvojica mukaraca sjedila su na prednjim sjedalima, no sudei po njihovim nepominim obrisima u mraku, to nisu bila ista dvojica koja su vozila uz brijeg, pa opet dolje. Hodao je i dalje; automobil uskoro krene i pretekne ga. Ignorirao ih je, no u njegovoj mati, ljudi u vozilu njega nisu ignorirali. Mercedes doe do raskrija i skrene lijevo. Justin skrene desno, uputivi se prema svjetlima grada. Taksi proe pokraj njega i voza ga pozove, nudei mu vonju. "Hvala vam, hvala," glasno odgovori, "noja radije hodam." Taksist ne ree nita. Koraao je sada plonikom, drei se vanjske strane. Proavi jo jedno raskrije, nae se na jarko osvijetljenoj sporednoj ulici. Mladii i djevojke mrtvih oiju uali su u veama. Mukarci u konim jaknama stajali su na uglovima, govorei u mobitele. Proao je jo dva raskrija i ugledao pred sobom svoj hotel. Hotelsko je predvorje bilo u stanju neizbjene veernje zbrke. 275 Japansko se izaslanstvo upravo registriralo na recepciji, bljeskale su bljeskalice fotoaparata, nosai trpali skupu prtljagu u jedino dizalo. Zauzevi mjesto u redu, svue kini ogrta, no omotnicu iz njega izvue i stavi u unutarnji dep sakoa. Dizalo se spusti, a on se odmakne, putajui ene neka uu prve. Vozio se do treega kata, na kojem je jedini izaao. Neugodni hodnik sa sumornim svjetiljkama podsjeti ga na bolnicu "Uhuru". Televizori su pravili buku u svim sobama. Broj njegove sobe je 37, a klju je plastina ploica s crnom strjelicom. Ljutila gaje buka razliitih televizijskih programa; ozbiljno je pomiljao da se ode nekome buniti zbog toga. Kako u pisati Hamu uz tu buku? Stupivi u sobu, poloi kini ogrta preko naslona stolice i uvidje kako je krivac njegov vlastiti televizor. Sobarice su ga zacijelo upalile spremajui, a poslije ga se nisu potrudile ugasiti. Pribliavao se televizoru. Na programu emisija kakvu je posebno mrzio. Poluo-djeven pjeva zavijao je s tonom na najglasnije pred ekstatinom tinejderskom publikom, dok je osvijetljeni snijeg padao zaslonom. To je bilo zadnje to je Justin vidio prije nego su se svjetla ugasila: osvijetljene snjene pahuljice kako padaju zaslonom. Tama padne na njega; osjeti kako ga udaraju i gue u isto vrijeme. Neke mu ruke priljube njegove ruke uz tijelo, a u usta mu naguraju grubu krpu smotanu u loptu. Noge mu zgrabe ragbijakim hvatom, pa popustie pod njim; shvatio je kako ima srani udar. Dobio je potvrdu za svoje tumaenje u obliku strahovita udarca u trbuh, koji istisne i zadnji dah iz njega, jer kad je pokuao viknuti neto, nije imao n i glasa ni daha, a krpa gaje guila. Na prsima osjeti neija koljena. Neto su mu vezali oko vrata; omu, mislio je, pretpostavivi kako e ga objesiti. Jasno mu se pred oima ukaza Blum pribijen za drvo. Namirie muki dezo-dorans i prisjeti se mirisa Woodrowljeva mirisa te kako je njuio njegovo ljubavno pismo Tessi kako bi utvrdio ima li isti miris. Za trenutak nije imao Tessu na umu, to se vrlo rijetko dogaalo. Leao je na podu na lijevom boku; to god da mu je raznijelo trbuh, raspali ga istom estinom u meunoje. Na glavi mu bijae kukuljica, ali jo ga nisu objesili; jo je leao na boku. Povraalo mu se od krpe, ali nije mogao izbacivati bljuvotinu iz usta, nego mu se slijevala natrag niz grlo. Ruke ga prevrnu na lea i istegnu mu ruke, stavivi mu vei dio ruku pod sag, a dlanove prema gore. Raspet e me kao Arnolda. No nisu ga razapinjali; svakako, ne jo: drali su mu ruke na podu i izvrtali ih istodobno. Bol je bila jaa nego to je mislio da uope moe biti: u rukama, prsi276 ma, nogama, meunoju. Molim vas, mfslio je. Nemojte mi desnu ruku, da mogu pisati Hamu. Vjerojatno su uli njegovu molitvu, jer je bol prestala. uo je muki glas; sjevernonjemaki, vjerojatno berlinski, dosta kultiviran. Zapovijedao je neka okrenu svinju na bok i zaveu mu ruke na leima. Posluae zapovijed. "Gospodine Quayle, ujete li me?" pitao je isti glas, no sada na engleskom. Justin nije odgovorio. Nije to bio nedostatak pristojnosti, nego je bio napokon uspio ispljunuti

krpetinu, pa je opet povraao, a bljuvotina mu se skupljala oko vrata unutar kukuljice. Zvuk televizora se utiao. "Dostaje, gospodine Quayle. Vi sada prestajete s tim, jasno? Ili e vas snai to je snalo vau enu. Jeste li me uli? elite dodatnu kaznu, gospodine Quayle?" Uz drugi je "Quayle" stigao jo jedan straan udarac meu noge. "Moda ste malo ogluili. Zato smo vam ostavili poruku. Na krevetu je. Kad se probudite, proitat ete poruku i sjeati se. Onda idete ravno u Englesku. Jeste uli? Vie ne postavljate nikakva gadna pitanja. Idete doma i ponaate se kao dobar deko. Sljedei put vas ubijemo, kao Bluma. To ide vrlo sporo. Jeste li uli?" Jo jedan udarac u muda sluio je za ponavljanje i utvrivanje gradiva. uo je zvuk zatvaranja vrata. Leao je sam u svojoj tami i u svojoj bljuvotini, na lijevom boku, koljena privuenih bradi, ruku zavezanih iza lea. Nutrinu glave su mu parale munje od boli to su mu razdirale tijelo. Leao je u agoniji, prozivajui uzdrmane redove svoga tijela: stopala, listove, koljena, meunoje, trbuh, srce, ruke; prozivka potvrdi kako je sve jo na svom mjestu, ako ve i nije u najboljem stanju. Strese se u uzama, osjetivi se kao da se valja zapaljenim ugljenom. Opet je mirno leao, a u njemu se pone buditi strano zadovoljstvo, irei se u pobjednikom sjaju samospoznaje. Ovo su mi uinili Jer sam ostao ono to Jesam, Umjeren sam. Sposoban sam. U sebi, Ja sam netaknut ovjek. Da se sad vrate i ponove sve to su mi inili, nikad ne bi mogli nauditi netaknutu ovjeku. Proao sam ispit kojega sam se bojao ita va ivota. Diplomirao sam bol. Ili je bol prestala, ili mu je priroda pritekla u pomo; tek, zadrijemao je, drei usta vrsto zatvorena, diui na nos kroz 277 smrdljivu, mokru tamnu no svoje kukuljice. Televizor je i dalje bio upaljen - uo ga je. Ako ga osjeaj za smjer nije ostavio, bio je okrenut prema njemu. No kukuljica je, mora biti, bila od dvostruke tkanine, jer je sa zaslona vidio tek slabo bljeskanje. Kad se, stoje njegove ruke skupo stajalo, prevrnuo na lea, nije vidio nikakav trag svjetla od lustera, iako je svjetlo bilo upaljeno kad je stupio u sobu, a ne sjea se kako bi uo da su ga njegovi muitelji ugasili na odlasku. Prevrne se opet na stranu; panika ga nadvlada; ekao je neko vrijeme dok nije opet prevladala u njemu razumnija i hrabrija strana njega. Radi, ovjee! Izbavi se! Poslui se tom svojom glupom glavom, to je jedino to su ostavili netaknuto. Ali zato su je ostavili netaknutu? Zato to nisu eljeli skandal. to e rei: tko god da ih je poslao, nije elio skandal. "Sljedei e mo te put ubiti kao Bluma" - ali ne ovoga puta, koliko god su to moda eljeli. Znai, vikat u. Je li to najbolje? Valjat u se po podu, udarati pokustvo, lupati po zidovima, razbijati televizor i uope, ponaati se poput manijaka, sve dok netko zakljui kako nisam dvoje ljubavnika to su izgubili glavu u podivljalu sa-domazohizmu, nego jedan vezani i premlaeni Englez s glavom u vrei. Tako? Iskusni diplomat u njemu briljivo mu je ocrtavao mogue posljedice takva otkria. Hotel pozove policiju. Policija uzme od mene izjavu i pozove britanski konzulat; u ovom je sluaju to Ha-nnover, ako ga jo nisu ukinuli. Upada deurni konzul, bijesan to su mu prekinuli veeru da izvidi stoje s jo jednim nesretnim zabludjelim britanskim podanikom. Njegova e refleksna potreba biti da vidi moju putovnicu - koju, to gotovo da i nije vano. Bude li Atkinsonova, imam problem, jer je krivotvorena. To e se ustanoviti jednim telefonskim pozivom u London. Ako je Quayle-ov, problem je drukiji, ali konani e ishod biti manje vie jednak: prvim letom u London, bez priziva, a u zranoj e me luci doekati vrlo nabruen odbor za dobrodolicu. Noge mu nisu vezane. Dosad ih se nije usudio rastaviti. Sad je to uinio; zapalie mu se meunoje i trbuh, a brzo su slijedila i bedra i stegna. No svakako moe razdvojiti noge, moe opet spojiti pete i uti kuckanje peta. Ohrabren tim otkriem, odvai se na krajnji korak i prevrne se na trbuh, zajaukavi pritom nehotice glasno. Silom si spoji usne, kako ne bi opet kriknuo. No ostao je s licem dolje. Strpljivo, pazei da ne probudi susjede u sobama s obiju strana njegove, poeo je raditi na labavljenju spona oko zglobova. 278 SEDAMNAESTO POGLAVLJE Zrakoplov je bio postariji dvomotorni beechcrajt u zakupu Ujedinjenih naroda; posadu su inili divlji pedesetogodinji kapetan iz Johannesburga i krupni crni kopilot sa zaliscima; na svakom od devet sjedala, veinom poderanih, stajala je po jedna bijela kartonska kutija s rukom. Zrana luka polijetanja: Wil-son, blizu Tessina groba. Dok se letjelica znojila i ekala na pisti, Ghita se muila kako bi kroz prozor ugledala njezin grob; shvativi da e to biti mogue tek kad se zrakoplov pokrene, pitala se kada e to biti. No sve to je mogla vidjeti bijae sjedokosa trava i mukarac iz plemena u crvenoj halji, koji je stajao na jednoj nozi, oslonjen o svoj dugi pastirski tap, uvajui stado koza; vidjela je i krdo gazela kako pase pod olovnosivim oblacima. Pokuala je nagurati putnu torbu pod sjedalo, no bila je prevelika, pa je morala skinuti svoje sv etane cipele kako bije smjestila. U kabini je bilo uasno vrue; kapetan je ve izvijestio putnike kako klimatizacija ne moe raditi prije uzlijetanja. U prednjem depu torbe, zatvoren zupanim zatvaraem, smjestila je podsjetnik za konferenciju i slubeno pismo kojim je Visoko povjerenstvo ovlauje putovati

na nju kao britanska predstavnica u ODID. U glavni je odjeljak stavila spavaicu i presvlaku. Ovo inim za Justina. Slijedim Tessu. Ne moram se stidjeti svojeg neiskustva niti dvolinosti. Stranji dio trupa zrakoplova nakrcan je vreama dragocjene biljke miraa, blagoga narkotika to ga oboavaju pripadnici sjevernih plemena. Njegov je drvenasti miris polako punio kabinu. Na sjedalima ispred Ghitina sjedilo je etvero prekaljenih humanitaraca: dva mukarca i dvije ene. Moda je miraa njiho279 va. Zavidjela im je na bezbrinoj oputenosti, praktinoj odjei i vrstoj odlunosti. S trunkom samoprijekora shvati da su to mladi ljudi, njezinih godina. Poeli prekinuti s nauenom poniz-nou, kao to je navika da skupi pete kad god se rukuje s pretpostavljenima - tu i druge takve navike ucijepile su joj redovnice kod kojih se kolovala. Poviri u svoju kutiju i otkrije dva sendvia s patlidanom, jabuku, okoladu i tetrapak soka od pasionke. Te je noi jedva oka sklopila; bijae izgladnjela, no dostojanstvo joj je prijeilo naeti sendvi prije uzlijetanja. Sino joj telefon nije prestajao zvoniti otkad se vratila u stan - kako su prijatelji i prijateljice jedan po jedan iskazivali nevjericu i bijes vijeu d aje izdana tjeralica za Arnoldom. Njezin posao u Visokom povjerenstvu je od nje zahtijevao da prema njima odigra ulogu iskusne dravnice. U pono je, iako mrtva umorna, pokuala uiniti korak nakon kojega se vie ne bi mogla povui; korak koji bi je, daje uspjela, izbavio iz niije zemlje u kojoj se skrivala posljednja tri tjedna. Proeprkala je po starom bakrenom loncu u kojem je drala razliite sitnice te iz njega izvukla komadi papira to ga je tamo bila sakrila. Evo, Ghita, ovo je telefonski broj na k oji nas moe nazvati ako poeli opet s nama razgovarati. Ako nas nema, ostavi poruku ijedno od nas e ti se javiti za sat vremena; obeavam. Odgovorio joj je agresivan muki glas, crnaki; nadala se kako je nazvala pogrean broj. "Htjela bih razgovarati s Robom ili Leslev, molim vas." "Kako se zovete?" "elim razgovarati s Robom ili Leslev. Je li tko od njih tamo?" "Tko ste vi? Recite mi kako se zovete i to elite! Smjesta!" "Molim vas, elim razgovarati s Robom ili s Leslev." uvi zalupljivanje slualice, ona bez dramatiziranja prihvati injenicu daje sama samcata, kako je i pretpostavljala. Dakle, nema Tesse, nema Arnolda, nema mudre Leslev iz Scotland Yar-da\ nitko je nee potedjeti odgovornosti za njezine vlastite postupke. Njezini roditelji, makar ih je oboavala, nisu bili rjeenje. Njezin otac odvjetnik bi pozorno sasluao njezino svjedoenje i objavio kako s jedne strane stoji jedno, a s druge strane neto drugo... Pitao bije kojim objektivnim dokazima raspolae kako bi potkrijepila te vrlo ozbiljne optube. Njezina majka lijenica rekla bi ti si pregrijana, mila, doi malo doma, odmori se i opusti. S tim mislima na vrhu uzburkana mora u glavi, Ghita otvori svoje prijenosno raunalo koje e takoer, o tome nema sumnje, biti do vrha puno krikova boli i zgraanja zbog Arnolda. No im se povezala na Mreu, zaslon bljesne, pa se ugasi. Provede postu280 pak uobiajen u sluaju potekoa - uzalud. Telefonirala je nekim prijateljima i utvrdila da njihovi strojevi nisu pogoeni. "Joj, Ghita! Moda si pokupila neki ludi virus s Filipina, ili gdje ve rastu ti aavi kompjutorai," zavidno je uskliknula jedna prijateljica, kao da je Ghiti time udijeljena neka posebna ast. Moda i jest, sloila se ona. Loe je spavala od brige za elektronike poruke to ih je izgubila- dijelove pingpong-avrljanja s Tessom to ih nikad nije otiskivala, radije ih ponovno itajui sa zaslona; tako su poruke bile ivahnije, vie Tessine. Beechcraft jo nije poletio, pa se Ghita, kako bijae njezin obiaj, odala razmatranju velikih ivotnih pitanja, briljivo izbjegavajui najvee: to ja ovdje radim i zato? Prije nekoliko godina u Engleskoj (u Eri prije Tesse, kako je to razdoblje u sebi potajno nazivala) muila se mislei na duevne povrede, stvarne i zamiljene, to ih je svakoga dana morala trpjeti zato to je Angloindijka. Samu je sebe vidjela kao hibrid kome nema spasa, napola crnu djevojku u potrazi za Bogom, napola bjelkinju nadmonu obinim smrtnicima koji nisu zavrili pravo. Lijegala je i ustajala sa zahtjevom da dozna svoje mjesto u bjelackome svijetu; isto je tako arko eljela znati gdje bi trebala uloiti svoje ambicije i ovjenost, treba li nastaviti studirati ples i glazbu na londonskom koledu to ga je pohaala nakon Exetera ili - kako su drali boljim njezini posvojni roditelji - slijediti drugu zvijezdu i ui u pravniku profesiju. Sve to objanjava kako se jednoga jutra zatekla, gotovo bez ikakve pripreme, na prijamnom ispitu za Slubu vanjskih poslova Njezina velianstva na kojem je (to ne iznenauje, jer prije toga nikad nije razmiljala o politici) glatko pala, ali su je posa -vjetovali neka opet pokua za dvije godine. Nekako je sama odluka o pristupanju ispitu, makar je pala, otvorila u njoj put zakljuku kako se ugodnije osjea ulazei u Sustav, nego ostajui izvan njega, postiui jedva ita vie nego djelomino zadovoljavanje svojih umjetnikih poriva. U tom je trenutku, boravei u Tanzaniji u posjetu roditeljima, odluila - opet na brzinu prijaviti se na natjeaj za lokalno osoblje u Britanskom visokom povjerenstvu u Keniji; pa uznastojati napredovati u slubi kad je jednom prime. Da to nije uinila, nikad ne bi upoznala Tessu. Ne bi nikad otila na (kako je sada zamilja) bojinicu, a jo bi manje ostala na njoj, ostala kako bi se borila za stvari kojima je bila vjerna. Njezinu vjernost

nimalo nije umanjivala injenica to su te stvari, kad se sve zbroji i 281 oduzme, vrlo jednostavne: istina, pravda, "snoljivost, osjeaj za ljepotu ivota i gotovo nasilno odbijanje njihovih suprotnosti; no iznad svega bilo je to uvjerenje (to ga je naslijedila od roditelja, a Tessajoj gaje uvrstila) da se mora prisiliti Sustav da odraava te vrijednosti, ili on nema svrhe postojati. To ju je opet vratilo pitanju svih pitanja. Voljela je Tessu, voljela je Bluma, Justina je voljela i dalje ga voli (iskreno govorei, malo vie nego to dolikuje, prilii, ili kako se to ve kae). injenica to radi za Sustav ne obvezuje je na prihvaanje svih lai Sustava, primjerice onih i onakvih to ih je juer ula iz Woodrowljevih usta. Naprotiv, njezina je obveza odbaciti lai i vratiti Sustav na njegovo mjesto; to je jedna strana istine. Tako se moe objasnit to je Ghita bila posve zadovoljna onime to ini i zato to ini. "Bolje je biti unutar Sustava i boriti se protiv njega, nego izvan njega, gdje moe samo reati na nj," govorio je njezin otac, ikonoklast na svoj nain. A Tessa je - to je najbolje od svega - govorila isto to. Beechcraft se protrese kao stari pas, poskoi naprijed, zaleti se i - s mukom se nae u zraku. Kroz prozori Ghita ugleda cijelu Afriku kako se prostire pred njom: sirotinjska predgraa, krda zebra u trku, nasade cvijea pokraj jezera Naivashe, Aber-dares i planinu Keniju blijedo ocrtanu na dalekom obzoru. Okruujui ih poput mora, beskraj zamueno smee ikare tu i tamo proarane zelenilom. Zrakoplov uleti u kionosni oblak te smea praina ispuni kabinu. Oblak zamijeni arko sunce, popraeno strahovitom detonacijom negdje s Ghitine lijeve strane. Bez upozorenja, zrakoplov se prevrne na lijevi bok. Kutije za ruak, na-prtnjae i Ghitina putna torba otkotrljaju se na stranu; zazvone alarmna zvonca i sirene, zasvijetle treptava crvena svjetla. Nitko nije progovorio osim jednoga staroga crnca, koji se najprije nervozno nasmija, pa dubokim glasom objavi: "Volimo te, Gospodine. Nemoj to zaboraviti!" Na te se rijei svi ostali takoer nervozno nasmijase. Zrakoplov se jo nije ispravio. Zvuk motora stiao se do mrmora. Crni kopilot sa zaliscima izvukao je odnekud letaki prirunik te je itao popis za provjeru iz njega, a Ghita je pokuavala neto proitati preko njegova ramena. Divlji se kapetan okrenuo na sjedalu kako bi se obratio prestraenim putnicima. Okorjela mu usta bijahu iskrivljena u skladu s nagibom zrakoplova. "Kao to ste vjerojatno primijetili, dame i gospodo, jedan je motor otkazao," ree suho. "To znai da se moramo vratiti na Wil-son i uzeti drugi." A ja se ne bojim, opazi Ghita, zadovoljna sama sobom. Do 282 Tessine smrti takve su se stvari dogaale drugima. Sada se zbivaju meni, a ja s njima mogu izai na kraj. etiri sata poslije stajala je na asfaltu u Lokichoggiu. "Jes" ti Ghita?" zavie mlada Australka kako bi nadglasala buku motora i glasne pozdrave drugih ljudi. "Ja sam Judith. Bok!" Bila je to visoka, sretna djevojka crvenih obraza, odj evena u smee muke hlae s puno depova i majicu s ponosnim natpisom United Tea Services oj Ceylon. Zagrlie se - spontano se sprijateljivi na tom bunom i divljem mjestu. Bijeli zrakoplovi UN su uzlijetali i slijetali, bijeli kamioni manevrirali i tandrkali, sunce je prilo, vrelina se dizala s piste, oblaci zrakoplovnoga goriva ulazili su joj u oi i omamljivali je. Judith ju je vodila; stisne se na stranje sjedalo terenca meu potanske vree, sjevi pokraj oznojena Kineza u crnu odijelu, sa sveenikim ovratnikom. Pokraj njih su u suprotnom smjelu prohujali dipovi, koje je slijedila povorka bijelih kamiona prema teretnim zrakoplovima. "Bila je krasna ena!" vikala je Judith s prednjega sjedala. "Vrlo predana!" Oito je govorila o Tessi. "Zato bi itko htio uhititi Arnolda? Uasno su glupi! Arnold ne bi zgazio ni mrava. Ostajete tri noi, je li tako? Samo, imamo gomilu nutricionista koji dolaze iz Ugande!" Judith je ovdje da bi nahranila ive, a ne mrtve, pomisli Ghita dok je dip kloparao kroz ulaz i penjao se na kratki asfaltirani dio puta. Provezli su se uz grad koliba, sklepane krme, tezge i aljivi putokaz "Piccadillv - ovuda". Pred njima se diu spokojni smei brjegovi. Ghita izjavi kako bi rado onuda etala. Judith joj odgovori da se, uini li to, vie nikad nee vratiti. "ivotinje?" "Ne, ljudi." Pribliie se taboru. Na komadu crvene praine uz glavni ulaz djeca su igrala koarku; kao ko je sluila probuena bijela vrea za hranu, pribijena o drveni stup. Judith povede Ghitu do recepcije, gdje je preuzela propusnicu. Potpisavi se u knjigu gostiju, Ghita naizgled leerno prelista unatrag, pronaavi stranicu za koju se pravila daje nije traila: Tessa Abbott, potanski pretinac 346, Nairobi, tukul 28. Arnold Blum, Medecins de l"Univers, Nairobi, tukul 29. Isti datum. "Novinari su se raspomamili," oduevljeno je pripovijedala Judith. "Reuben ih je traio po pedeset amerikih po snimci, u 283 gotovini. Osamsto dolara sve skupa, to znai sto risanki i kompleta bojica. Reuben rauna

da e od toga izai dva Dinka van Gogha, dva Dinka Rembrandta ijedan Dinka Andy Warhol." Reuben, legendarni organizator tabora, prisjeti se Ghita. Kon-goanac, Arnoldov prijatelj. Setale su niz iroki drvored baobaba, ije su arkocrvene tru -bice sjale, uperene neke u zrane vodove, a druge u bijelo ovap-njene tukule slamnatih krovova. Bucmast Englez, nalik na ravnatelja privatne kole za djeake, preveze se polako pokraj njih na starinskom potarskom biciklu. Ugledavi Judith, pozvoni zvoncem i ljupko joj odmahne. "Nunici i tuevi su preko puta, prvi je sastanak sutra ujutro tono u osam. Sastajemo se na ulazu u kolibu broj trideset dva," izvijesti je Judith, pokazujui Ghiti gdje e prespavati. "Sprej protiv komaraca ti je pokraj kreveta, no uporabi mreu ako si pametna. Jesi li za etnju do kluba negdje u sumrak, da popijemo pivo prije veere?" Ghita bi. "I uvaj se! Neki deki su dosta gladni kad se vrate s terena." Ghita se trudila zvuati obino. "Oh, usput, ima jedna ena imenom arah," ree ona. "Bila je nekakva Tessina prijateljica. Ako je negdje u blizini, voljela bih je pozdraviti." Raspakirala se pa, oboruana torbom za plau i runikom, odluno krene preko puta. Pala kia i namoila prainu to je stizala iz zrane luke. Opasni su brjegovi promijenili boju, postavi crni i maslinasto zeleni. U zraku je mirisalo na benzin i zaine. Istuirala se, vratila u svoj tukul i sjela za klimavi stoli, pa poela prouavati biljeke, znojei se bespomono, pa se izgubila u pojedinostima samodostatnosti zajednica primateljica pomoi. Klub u Lokiju je stablo baobaba razgranate kronje, pod kojom je dugaak slamnati krov, ank s muralom praumske faune i video-projektorom koji prikazuje mutne slike davno mrtvog nogometnog susreta na bijelo olieni zid, dok iz zvunika dopiru ritmovi afrike plesne glazbe. Podvriskivanje radosna prepoznavanja paralo je veernji zrak dok su humanitarci s raznih krajeva svijeta ponovno otkrivali jedni druge na raznim jezicima, grlili se, dodirivali si lica i hodali s rukom u ruci. Ovo bi mogao i trebao biti moj duhovni dom, pomisli eljno. Ovo su dugini ljudi, moji ljudi. Oni su bez klase, bez rase, mladi su i puni entuzijazma 284 sve to pripada i meni i ja pripadanrnjima. Doi u Loki i posveti se! Potucaj se okolo starim zrakoplovom, uivaj u romantinoj samopredodbi i adrenalinu izazvanom opasnou! Oslobodi svoju spolnost, predaj se lutalakom ivotu, koji te oslobaa nepotrebnih spona! Nema vie sumornog rada u uredu, s malo po-puene trave tu i tamo, kako bi si ovjek olakao! Slava i deki ekaju me na terenu, novac i jo vie momaka kad sam na odmoru! Kome treba vie? Meni. elim razumjeti zato je ova guva uope bila nuna. I zato je sada nuna. Trebam hrabrosti kako bih ponovila za Tessom u njezinu najotrovnijem izdanju: "Loki je grozan. Nema nita vie prava na postojanje nego to je imao Berlinski zid. On je spomenik propasti diplomacije. Kakva je, k vragu, korist od odravanja luksuzne hitne pomoi kad nai politiari ne ine nita kako bi sprijeili nesree?" No padne u trenu. ute pruge umjetna svjetla zamijenie sunce, ptice prestae avrljati, a zatim nastavie razgovor, ali prihvatljivijom glasnoom. Ghita je sjedila za dugim stolom, Judith tri mjesta od nje, grlei antropologa iz Stockholma. Pomisli kako se nije tako osjeala otkad je bila nova djevojka u djevojakom internatu; ima i razlike: u konviktu se ne pije pivo i nema oko tebe pet-est zgodnih mladia sa svih strana svijeta za tvojim stolom, nema isto toliko pari mukih oiju koji mjerkaju tvoju seksualnu specifinu teinu i dostupnost. Sluala je prie o mjestima za koje nikada nije ula, pripovijesti tako jezive da je bila uvjerena kako nikad nee ni uti takve prie. Dala je sve od sebe kako bi izgledala iskusna i tek malo impresionirana. Govornik je u tom trenutku bio ilavi Jenki iz New Jersevja po imenu Hank Jastreb. Prema Judith, on je nekad bio boksa, a poslije lihvar i utjeriva dugova; prihvatio se humanitarnoga rada kako bi se udaljio od podzemlja. Drao je predavanje o zaraenim frakcijama nilskoga porjeja: kako se SPLE privremeno ulizuje SPLM; kako SSIM prai dupe nekom drugom nizu slova: kolju njihove mukarce, kradu im ene i stoku... uope, daju svoj doprinos milijunima mrtvih to su ih ve donijeli sudanski besmisleni graanski ratovi. A Ghita pijucka svoje pivo i trudi se najvie to moe kako bi se smjekala zajedno s Hankom Jastrebom, jer on svoj monolog kao da upuuje iskljuivo njoj, kao novopridolici i buduem plijenu. Stoga je bila zahvalna bucmastoj crnkinji ne -odredivih godina u kratkim hlaama i tenisicama, s kapom londonskoga piljara, kad je izronila iz mraka, potapala je po rame285 nu i rekla: "Ja sam arah iz Sudana, zlafo; ti si dakle sigurno Ghita. Nitko mi nije rekao da si tako lijepa. Doi, idemo popiti alicu aja, mila." Pa je odmah pro vede kroz labirint ureda do njenoga tukula, koji je bio sojenica, za razliku od drugih. U njemu je bila tek postelja za jednu osobu, hladnjak i polica za knjige ispunjena djelima klasine engleske knjievnosti - od Chaucera do Jamesa Jovcea. Koliba ima i balkoni s dva stolca za sjedenje pod zvijezdama i borbu s kukcima dok se eka da zavre voda u kotliu. "ujem da e sad uhititi Arnolda," ree arah iz Sudana mirnim glasom, nakon to su njih dvije dolino oplakale Tessinu smrt. "Pa i trebali bi. Ako si vrsto odluio skriti istinu, onda prvo mora ljudima dati drukiju istinu kako bi ih uutkao. Inae e se poeti pitati

nije li moda prava istina negdje skrivena, a to ne bi bilo dobro." Uiteljica, smjesti je u mislima Ghita. Ili guvernanta. Navikla je raspredati misli i opetovati ih djeci, koja ne sluaju pozorno. "A nakon ubojstva dolazi prikrivanje," nastavljala je arah istim dobroudnim tonom. "Ne smijemo nikada smetnuti s uma da je puno tee izvesti dobro prikrivanje, nego loe ubojstvo. Zloin... moda se uvijek moe izbjei kazna za zloin. No prikrivanje te svaki put strpa u zatvor." Svojim je velikim rukama pokazivala u emu je problem. "Prikrije ovo, a onda izbije ono. Pri-krije i to. Onda se okrene oko sebe i vidi kako je ono prvo opet iskrsnulo. Opet se okrene i vidi treu stvar - samo noni prst viri iz pijeska tamo negdje; to je sigurno, kao to je sigurno da je Kain ubio Abela. Pa to da ti onda kaem, mila? Dobivam dojam da ne govorimo o onome o emu bi ti htjela govoriti." Ghita pone lukavo. Justin pokuava sklopiti sliku Tessinih posljednjih dana, objasni ona. Htio bi se uvjeriti kako je njezin zadnji posjet Lokiju bio sretan i koristan. Bi li arah mogla rei kako je tono Tessa pridonijela seminaru o emancipaciji ena? Je li imala izlaganje, u kojem se sluila svojim pravnikim znanjem ili iskustvom sa enama u Keniji? Ima li neka osobita epizoda ili sretni trenutak kojega se arah sjea, a za koji bi voljela da Justin dozna? arah ju je strpljivo sasluala; oi su joj treptale pod piljar-skom kapom, dok je srkala aj ili lovila komarce velikim mlohavim rukama, neprestance se smjekajui prema prolaznicima ili 286 im dobacujui: "Bok, Jeannie, zloko jedna! to ti to radi s tim lijeninom Santom? Pisat e Justinu o svemu ovome, mila?" Pitanje uznemiri Ghitu. Je li to dobro ili loe to joj predlae pisanje Justinu? Zar svi govore u mranim aluzijama? U Visokom je povjerenstvu Justin zabranjeni ovjek. Je li to i ovdje? "Dakle, sigurna sam da bi Justin volio da mu piem," nesigurno prizna. "No to u uiniti samo budem li mu mogla javiti neto to e ga umiriti, ako je mogue tako. Hou rei, ne bih mu htjela govoriti nita to bi ga povrijedilo," bunila se ona, gubei osjeaj za smjer. "Hou rei, Justin zna da su Tessa i Arnold zajedno putovali. To sad zna cijeli svijet. to god daje bilo meu njima, on je s time pomiren." "Oh, nije meu njima bilo nita, mila moja, vjeruj mi," ree arah lako se nasmijavi. "Sve su to novinske prie. To jednostavno nije bilo mogue. Znam to pouzdano . Bok, Abby; kako si, mila? Ovo je moja sestra Abby. Imala ih je puno. Udavala se gotovo etiri puta." Znaenje obiju tvrdnji (ako gaje uope bilo) izmaklo je Ghiti. Previe se trudila skrpiti neto to je sve vie zvualo kao budalasta la. "Justin eli p opuniti rupe," hrabro se dalje borila. "eli doznati pojedinosti. Tako da moe u najboljem redu rekonstruirati sve to je Tessa radila i mislila u njezinih zadnjih nekoliko dana. Mislim, naravno - ako mi kae neto to bi za njega bilo, ovaj, bolno - ni u snu mu to neu rei. Naravno." "U najboljem redu," ponovi arah, pa opet odmahne glavom, smjekajui se sama za se. "Eto, zato sam uvijek toliko voljela engleski jezik. U najboljem redu, to je dobar izraz za dobre mlade dame. A to ti misli, to su njih dvoje ovdje radili: drali se za ruke i zujali okolo kao mladenci na medenom mjesecu? To uope nije tako bilo." "Pohaali su radionicu za emancipaciju sudanskih ena, svakako. Jesi lije i ti pohaala? Ne samo to, ti sije vjerojatno vodila, ili barem imala veliku ulogu u njoj. Nisam te uope pitala ime se ovdje bavi. Trebala sam. Oprosti." "Nemoj se ispriavati, mila. Nema zato. No malo luta. Jo nije sve u najboljem redu." Opet se nasmije. "Da. Dobro, sad se sjeam. Jesam, pohaala sam radionicu. Moda sam je i vodila. Vodili smo je na smjenu. Bila je to dobra skupina, toga se sjeam. Dvije bistre ene iz plemena Dhiaka, udovica medicinska sestra iz Aweila - malo umiljena, ali ipak pouljiva, unato tome - i nekoliko pravnica, ne znam otkuda. Bila je to dobra ekipa, to mogu rei bez ustezanja. No to e te ene raditi kad se vrate kui 287 u Sudan, to se ne moe znati. Moe se samo ekati po glavi i nagaati." "Moda se Tessa bavila pravnicama," ubaci Ghita, puna nade. "Moda jest, mila. No mnoge od tih ena nikad prije nisu letjele zrakoplovom. Mnogima je bilo zlo, mnoge su se uplaile, pa nam je dunost razvedriti ih prije nego to ponu sluati i govoriti, a zato smo ih doveli ovamo. Neke se toliko prestrae da ni s kim do kraja ne prozbore; ele samo ii kui, koliko god nedolian bio ivot to ga tamo vode. Ovim se poslom nikad nemoj baviti ako se boji neuspjeha, mila. To ja uvijek svima govorim. Savjet je Sare iz Sudana: broji svoje uspjehe, a o sluajevima kad nije bilo uspjeha nemoj ni razmiljati. eli li me jo neto pitati o toj radionici?" Ghita se jo vie zbuni. "Dakle, je li briljirala na radionici? Je li uivala u radu?" "To ti ja ne bih znala, mila." "Mora biti neto ega se sjea, neto stoje Tessa rekla ili uinila. Tessu nitko ne moe zaista zaboraviti." Sama je sebi zazvu-ala grubo, a nije to htjela. "Niti Arnolda." "Pa, neu rei daje pridonijela raspravama; jer nije. Tessa nije sudjelovala u raspravama. To mogu rei sa sigurnou." "A Arnold?"

"Ne." "ak nije ni proitala izlaganje ili neto slino?" "Nita, mila. Nijedno od njih." "Hoe rei da su samo sjedili i utjeli? Oboje? Nije nalik na Tessu da uti. Ni na Arnolda, uostalom. Koliko je dugo trajao teaj?" "Pet dana. No Tessa i Arnold nisu pet dana ostali u Lokiju. Malo ljudi to radi. Svatko tko doe ovamo voli imati osjeaj da ide nekamo drugamo. Tessa i Arnold se po tome nisu razlikovali od ostalih." Zastane, pa ispitivaki pogleda Ghitu, kao daje mjerila njezinu prikladnost za neto. "Razumije li to elim rei, mila?" "Ne. Bojim se da ne." "Moda ti zna ono to ne govorim." "Ne znam ni to." "Dobro, kojeg vraga onda hoe?" "Pokuavam iznai to su radili. Njih dvoje: Arnold i Tessa. Svojih zadnjih nekoliko dana. Justin mije pisao i posebno me za to pitao." 288 "Ima li moda kojim sluajem kod sebe njegovo pismo, mila?" Ghita ga drhtavom rukom izvadi iz nove torbice to ju je posebno za ovu prigodu kupila. arah uzme pismo i ue u tukul kako bi ga proitala na svjetlu stropne arulje; stajala je neko vrijeme sama unutra prije nego se vratila na balkon i sjela u svoj stolac s izrazom duboke moralne zbunjenosti na licu. "Hoe li mi neto rei, mila?" "Ako budem mogla." "Je li ti Tessa svojim vlastitim slatkim ustima rekla da dolazi u Loki s Arnoldom sudjelovati u radionici za emancipaciju ena?" ; ^ "To su svima nama rekli." "I ti si joj vjerovala?" "Jesam. Svi smo. Justin je. Jo joj vjerujemo." "A Tessa ti je bila bliska prijateljica? Kao sestra, kako sam ul a. No ipak ti nikad nije rekla kako je imala neki drugi razlog da doe ovamo? Ili da je ta radionica za emancipaciju bila puko pokrie, izlika; isto kao to je ta samoodrivost zajednica koje primaju pomo za tebe - tako barem mislim..." "U poetku naega prijateljstva Tessa mi je svata govorila. Zatim se zabrinula za mene. Smatrala je kako mije previe rekla. Drala je kako nije poteno od nje optereivati me. Ja sam lokalno zaposlena na odreeno vrijeme. Znala je da razmatram kako bih se prijavila za stalnu slubu. Kako elim jo jednom otii na prijamni ispit." "Jo to namjerava, mila?" "Da. Ali to jo ne znai da mi se ne moe rei istina." arah srkne malo aja, potegne titnik kape i udobnije se namjesti u stolcu. "Ovdje ostaje tri noi, kako sam shvatila." "Tako je. Vraam se u Nairobi u etvrtak." "Lijepo. Vrlo lijepo. Imat e dobru konferenciju. Judith je nadarena praktina ena, koja si ni od koga ne da srati. Malo je otra s onima koji sporije misle, ali nikad nije namjerno neljubazna. Sutra naveer u te upoznati s mojim dobrim prijateljem kapetanom McKenziejem. Jesi li kad ula za njega?" "Ne." "Nikad nisi ula da Tessa ili Arnold spominju kapetana Mc-Kenzieja?" "Nisam." "Dakle, kapetan je na pilot ovdje u Lokiju. Danas je letio u Nairobi, pa ste se vjerojatno sreli u zraku. Trebao je pokupiti 289 neke stvari - hranu, lijekove i tako - i otiviti u gradu neke privatne poslove. Vrlo e ti se svidjeti kapetan McKenzie. On je ovjek finih manira; ima vie srca nego to neki ljudi imaju tijela; to je injenica. Vrlo malo toga u ovim krajevima izmakne budnom oku kapetana McKenzieja; a vrlo malo izmakne iz njegovih usta. Kapetan se borio u mnogim gadnim ratovima, no sada je ovjek odan miru. Zato je ovdje u Lokiju i hrani moj gladni narod." "Je li on dobro poznavao Tessu?" upita Ghita sa strahom. "Kapetan McKenzie je poznavao Tessu i drao je finom damom; to je bilo to. Kapetan McKenzie ne bi se nabacivao udanoj eni vie nego... nego Arnold. No kapetan McKenzie je poznavao Arnolda bolje nego Tessu. On dri kako je policija u Nairobiju sila s uma gonei Arnolda, i eli im to rei dok je tamo. Rekla bih kako mu je to ovoga puta bio jedan od glavnih razloga za put u Nairobi. Njima se nee nimalo svidjeti to im on ima rei, vjeruj mi; jer kapetan McKenzie nema dlake na jeziku." "Je li kapetan McKenzie bio ovdje u Lokiju kad su Tessa i Arnold doli na seminar?" "Kapetan McKenzie je bio ovdje. Viao je Tessu puno vie nego ja; puno vie." Prekine nakratko, smijeei se prema zvijezd-ma. Ghitije izgledalo kao daje pokuavala donijeti neku odluku; primjerice, treba li govoriti ili zadrati tajnu za sebe; to je pitanje i Ghita sama sebi postavljala posljednja tri tjedna.

"Dakle, mila," progovori napokon arah. "Sluala sam te. Gledala sam te i razmiljala o tebi i brinula se za tebe. Pa sam dola do zakljuka da si djevojka s mozgom; da si takoer dobar ovjek s razvijenim smislom za odgovornost; a ja to cijenim. No ako nisi takva osoba, ako sam te pogreno procijenila, nas dvije moemo kapetana McKenzieja dove sti u veliku nevolju. Opasno je znanje koje ti upravo kanim prenijeti; kad ga jednom dozna, vie ga ne moe vratiti u bocu. Zato ti predlaem da mi odmah kaem jesam li te precijenila ili sam te ispravno proitala. Zato to se ljudi koji govore tek tako i odaju tajne nikad ne mijenjaju. To sam nauila s vremenom. Mogu ti danas prisegnuti na Bibliju, a sutradan e opet sve izbrbljati, kao da nita nije bilo. Biblija za njih ne ini nikakvu razliku." "Razumijem," odgovori Ghita. "Sad e mi rei da sam pogreno protumaila ono to sam vidjela, ula i mislila o tebi? Ili da ti ispriam to mije na umu, a ti e odsad pa dovijeka nositi taj teki teret odgovornosti?" "Voljela bih da mi vjeruje." "To sam i mislila da e rei. Zato me sluaj. Govorit u tiho, 290 zato neka ti uho bude blie meni." arah iz Sudana okrene malo titnik kape kako bi joj se Ghita mogla pribliiti. "Evo! Moda e nas deki poastiti s malo glasna podrigivanja. Nadam se. Dakle, Tessa uope nije dola na radionicu. Ni Arnold. im su mo gli, Tessa i Arnold su sjeli na stranje sjedalo terenca moga prijatelja kapetana McKenzieja, pa se potiho odvezli do zrane luke, s glavama dolje. A kapetan McKenzie ih je - im je on mogao - posjeo u svoj zrakoplov buffalo, pa s njima odletio na sjever, bez putovnica, viza i drugih uobiajenih formalnosti to ih zahtijevaju junosudanski pobunjenici koji nisu kadri prestati boriti se jedni protiv drugih i nemaju duha ni inteligencije da se ujedine protiv onih zlih Arapa sa sjevera, koji misle da e im Alah sve oprostiti, ak i ako Prorok nee." Ghita pomisli kako je arah zavrila i poeli progovoriti; no ona je bila tek poela. "Postoji jo jedan problem, a to je to sije gospodin Moi, koji ne bi mogao dobro upravljati ni cirkusom buha, uz pomo itave svoje vlade, i to ak ni kad bi na tome mogao staviti togod u svoj dep, to si je on, dakle, uvrtio u glavu da mora dobiti upravu nad uzletitem u Lokiju - kao to si primijetila. Gospodin Moi ba i ne njeguje neku veliku ljubav prema nevladinim udrugama, ali zato jako voli aerodromske pristojbe. A doktoru Arnoldu je pak bilo veoma stalo da gospodin Moi i njegovi ljudi ne biljee njegova putovanja svaki put kad je nekamo iao." "Pa kamo su ili?" proape Ghita, no arah je ionako nastavljala. "Gle, ja nikad nisam pitala gdje je tono to mjesto, jer nikad ne zna to e rei u snu. Dodue, dan-danas nitko ne slua to govorim u snu - prestara sam ja za to. No kapetan McKenzie zna, iz oitih razloga. Kapetan McKenzie ih je vratio rano ujutro sljedeeg dana, diskretno, s toga mjesta kamo ih je odvezao, gdje god to bilo; vratili su se na isti nain kako su i poli. A doktor Arnold mije rekao: "arah, uj: mi uope nismo nikamo ili. Cijelo smo vrijeme proveli ovdje u Lokiju. Bili smo na tvojoj radionici za eman cipaciju ena dvadeset etiri sata dnevno. Tessa i ja smo ti vrlo zahvalni to dobro pamti i ne zaboravlja tu vanu injenicu." No Tessa je sada mrtva, pa vjerojatno nije vie zahvalna Sari iz Sudana niti bilo kome drugom. A to se tie doktora Arnolda, koliko ja znam kako stvari stoje, on je gore nego mrtav. Jer Moi posvuda ima svoje ljude. Oni kradu i ubijaju kako im srce eli; a to znai da puno kradu i ubijaju. Kad nekoga zarobe sa svrhom da iz njega izvuku neke obavijesti, onda ostave svako 291 milosre. To imaj na umu za svoje vlastito flobro, draga moja, jer si zagazila u vrlo duboke vode. Upravo zato drim daje vrlo bitno da razgovara s kapetanom McKenziejem, koji zna neke stvari koje ja radije ne znam. Zato to Justin - koji je dobar ovjek prema svemu to sam ula o njemu - zasluuje imati sve informacije o svojoj pokojnoj eni i doktoru Arnoldu. Idem li u pravom smjeru, ili treba krenuti drugim putem?" "To je pravi put," odgovori Ghita. arah ispije aj do kraja i odloi alicu. "Vrlo dobro onda . Dakle, idi jesti, prikupi snagu. Ja u jo malo ovdje ostati, draga moja, jer ovdje se samo govori, govori i govori; to si ve opazila. I ne diraj kari od kozletine, draga, koliko god voljela kozje meso. Naime, taj mladi somalski kuhar je nadaren momak i jednog e dana biti dobar odvjetnik, ali za kari od kozletine stvarno nema smisla." Ghiti nikad nee biti jasno kako je progurala svoj prvi dan na radnoj skupini za samoodrivost, ali do vremena kad je u pet sati zazvonilo zvono (zvono je bilo samo u njezinoj glavi), sa zadovoljstvom je primijetila kako nije od sebe napravila budalu, nije govorila ni previe ni premalo, ponizno je sluala miljenja starijih i iskusnijih sudionika i vodila opsene biljeke za jo jedno izvjee ODID-a koje nitko nee itati. "Je li ti drago to si dola?" upita je Judith, veselo je hvatajui za ruku poslije zavretka sastanka. "Vidimo se u klubu, onda." "Ovo je za tebe, mila," ree arah, pojavivi se iz kolibe za osoblje, pa joj preda smeu omotnicu. "Ugodna ti veer!" "I tebi." Sarin rukopis dolazi ravno iz kolske biljenice.

Draga Ghita, Kapetan McKenzieje u tukulu Entebbe, a to je broj 14 na strani prema pisti. Ponesi runu svjetiljku za vrijeme kad generatori prestanu raditi. Rado e te primiti u devet, nakon veere. On je pravi gospodin; ne mora se nita brinuti. Molim te, daj mu ovo pismo, neka sam sigurna da smo je se rijeili na prikladan nain. Sad se dobro uvaj i ne zaboravi svoje dunosti glede diskrecije. arah Imena tukula podsjete Ghitu na spomene bitaka doma e pukovnije u seoskoj crkvi u blizini njezina konvikta u Engleskoj. Ulazna vrata u Entebbe bijahu odkrinuta, ali mreasta vrata protiv komaraca vrsto zatvorena. Gorjela je plavo zasjenjena sigurnosna svjetiljka. Kapetan McKenzie je sjedio ispred nje; tako je Ghi-ta, pribliivi se tukulu, vidjela samo njegov obris nagnut nad radnim stolom, dok je pisao poput redovnika. Budui da je za nju prvi dojam vrlo vaan, trenutak je postajala, promatrajui njegovu krnu pojavu i krajnju mirnou; oekivala je kruta vojnikog tipa. Upravo je htjela pokucati na dovratnik, no kapetan McKenzie ju je ili uo ili pogodio daje dola, jer je skoio na noge, napravio dva velika, sportaka koraka do vrata protiv komaraca, pa joj ih otvorio. "Ghita, ja sam Rick McKenzie. Tono na vrijeme! Imate poruku za mene?" Novi Zeland, pomisli; znala je daje pogodila. Ponekad zaboravi koliko dobro poznaje engleska imena i dijalekte, pa sama sebe iznenadi - kao sada. Novozelananin, dakle; kad ga se bolje pogleda, blii je pedesetoj nego tridesetoj, no mogla je samo nagaati prema sitnim boricama na tvrdim obrazima i srebrnim vrhovima u kratkoj crnoj kosi. Preda mu Sarinu poruku, pa vidje kako joj okree lea da bi je proitao pri svjetlu plave svjetiljke. Pri svjetlu vidje skromnu, urednu sobu s daskom za glaanje, ulatenim smeim cipelama i vojnikim krevetom, napravljenim kako su nju uili u internatu: s uglovima na bolniki nain i plahtom presavijenom preko pokrivaa na vrhu, zatim posuvrae-nom kako bi inila istostranini trokut. "Mogli biste tamo sjesti," ree kapetan, pokazujui kuhinjsku stolicu. Kako je koraknula prema njoj, plava ju je svjetiljka slijedila, pa se smjestila na podu u sredini maloga tukulova hodnika. "Ovako nas nitko nee vidjeti," objasni McKenzie. "Imamo ovdje promatraa tukula s punim radnim vremenom. Hoete kolu?" Pruio joj je konzervu ispruenom rukom. "arah kae da ste osoba dostojna povjerenja, Ghita. Menije to dovoljno. Tessa i Arnold nisu u ovoj stvari vjerovali nikome osim jedno drugom. I meni, jer su morali. Tako ja volim raditi. Vi ste, kao, doputovali zbog samoodrivosti, kako ujem?" "Radna skupina za samoodrivost mije izlika za dolazak. Ju -stin mi je pisao i zamolio me da istraim to su Tessa i Arnold radili u Lokiju zadnjih dana prije njezine smrti. Nije vjerovao u priu o radionici za ravnopravnost spolova." "Vraki je u pravu. Imate pismo?" 293 To je moja osobna iskaznica ovdje, pomisli Ghita. Moj dokaz da dolazim u dobroj vjeri kao Justinova glasnica. Predavi mu pismo, promatrala gaje kako ustaje, natie naoale elina okvira, ozbiljna izgleda, pa staje u luk svjetla plave svjetiljke, pazei da ga se ne vidi kroz vrata. Vrati joj pismo. "Sluajte sad!" pone on. No prvo je upalio radio, elei najprije uspostaviti ono to je pedantno nazivao prihvatljivom razinom tona. Ghita lei na krevetu, samo pod tankom plahtom. No nije nita svjeija od dana. Kroz mreu koja je okruuje moe gledati ar sporog izgaranja spirale protiv komaraca. Navukla je zastore, ali vrlo su tanki. Koraci i glasovi stalno prolaze pokraj njezina prozora; svaki put kad netko proe, ima elju skoiti iz postelje i viknuti: "Bok!" Misli joj se vratie Gloriji, koja ju je prije tjedan dana, na njezino veliko iznenaenje, pozvala na partiju tenisa u klub. "Kai mi, mila," pitala ju je Gloria, nakon to ju je unitila sa est prema dva u sva tri seta. Hodale su ruku pod ruku prema klupskom domu. "Je li Tessa na neki nain padala na Sandvja, ili je pak bilo obrnuto?" Na to Ghita, unato svojoj ovisnoj privrenosti oltaru istine, po ne glatko i dobro lagati Gloriji u lice, a da nije ni pocrvenjela. "Ja sam prilino sigurna kako se nita takvog nije dogaalo ni na jednoj ni na drugoj strani," ree ljupko. "A zato si to pomislila, Gloria?" "Ma nita, mila. Nita, nema veze. Samo, tako ju je gledao za vrijeme pogreba; valjda to, nita drugo." Nakon Glorije vratila se kapetanu McKenzieju. "Ima taj ludi Bur koji vodi prehrambenu postaju deset kilometara na zapad od gradia Majana," pripovijedao je on, drei svoj glas stalno tek malo ispod Pavarottijeva. "On je... od onih to liu oltare." 294 OSAMNAESTO POGLAVLJE Lice mu je potamnjelo, bore se produbile. Bijelo svjetlo golemog neba nad Saskatchewanom nije prodiralo u njegove sjene. Mali je grad bio izgubljen, odsjeen, tri sata vonje vlak om udaljen od Winnipega, usred beskrajna snjenog polja, to se prostiralo po tisuu kilometara na svaku stranu. Justin je hodao odluno, izbjegavajui poglede rijetkih prolaznika. Stalni

vjetar s Yukona ili iz arktikoga kruga to cijele godine iba ravnu preriju, ledi snijeg, povija itno klasje, zamee snijegom prometne znakove i ice razapete meu stupovima, puhao je i sada, no nije donio boju njegovim upalim obrazima. Ledena zima - vie od dvadeset stupnjeva ispod nitice - samo je tjerala njegovo bolno tijelo naprijed. Prije polaska vlaka u Winnipegu je kupio debelu pavork-jaknu, ubaru i rukavice. Bijes gaje iznutra pekao poput ognja. U lisnici mu poiva etverokut obina pisaeg papira: "IDI SAD KUI ILI E SE PRIDRUITI SVOJOJ ENI." Upravo mu je supruga i pomogla stii dovde. Polako je oslobodio ruke, pa odvezao kukuljicu. Ona gaje podigla na koljena pokraj postelje, pa mu pomogla da se odvue u kupaonicu. Razvedrila ga je, pa se uz pomo oslonca o kadu uspio nekako uspraviti, ukljuiti tu i oprati si lice, prednjicu koulje i revere sakoa, jer je znao - ona gaje upozorila - da ako se skine, nee se moi opet odjenuti. Prednjica koulje mu je bila neista, sako zamrljan bljuvotinom, ali ih je uspio prilino dobro obrisati. Pokua poeljati kosu, no ruke jednostavno nisu htjele tako visoko. Na licu mu dvadesetetverosatne ekinje, no one su morale ostati gdje 295 jesu. Od stajanja mu se glava stala klimati; imao je sree to je uspio doteturati do kreveta prije nego se sruio. No na njezin je savjet, leei i padajui u zavodljivi polusan, odluio ne telefonirati recepciji, niti prizvati medicinske vjetine doktorice Birgit. Nikome ne vjeruj, govorila mu je Tessa; i on nije vjerovao. ekao je dok mu se svijet razbistrio pred oima, pa je ustao i krenuo preko sobe, sretan zbog njezine bijedne veliine. Kini je ogrta bio poloio preko stolice. Jo je tamo. Iznenadi se otkrivi i Birgitinu omotnicu. Otvori garderobni ormar. Zidni je sef ugraen u nj; vrata su mu zatvorena. Utipka datum svog vjenanja, gotovo se onesvjeujui od boli svaki put kad je pritiskao tipku. Vrata se otvorie i otkrie putovnicu Petera At -kinsona kako mirno spava unutra. Natuenim, ali (izgleda) ne-slomljenim rukama dohvati putovnicu i ubaci je u unutarnji dep sakoa. Nekako se uspio uvui u kini ogrta i zakopati ga na vratu i u pasu. Odluivi putovati s malo stvari, posjedovao je samo laganu torbu to se nosi preko ramena. Novac je jo u njoj. Pokupio je iz kupaonice pribor za brijanje, koulje i donje rublje iz komode, pa sve to ubacio u torbu. Na vrh stavi Birgitinu omotnicu i zatvori zupani zatvara. Prebacivi remen preko ramena, zastenja od boli kao pas. Sat je pokazivao pet ujutro, a ini se daje radio. Izae na hodnik, pa pridravajui se zida otetura do dizala. U p redvorju u prizemlju dvije su ene u turskoj odjei baratale usisavaem industrijske veliine. Postariji noni portir drijemao je za recepcijom. Justin mu je nekako uspio predati broj svoje sobe i zatraiti raun. Nekako je uspio uvui ruku u boni dep, izvui novanice iz smotka i dodati masnu napojnicu "za Boi, iako malo prerano". "Mogu li uzeti jedan od ovih?" upita nepoznatim mu glasom. Pokazivao je na snop portirskih kiobrana natrpanih u keramiku posudu pokraj vrata. "I vie, ako vam treba," ree stari portir. Kiobran je imao debelu sivu drku koja mu je sezala do kuka. Uz njegovu pomo prijee prazni trg do eljeznikoga kolodvora. Prije nego je stupio na stube to vode prema peronima, zasta kako bi se odmorio; zbunilo gaje kad je pokraj sebe ugledao portira. Mislio je da je to Tessa. "Moete li?" brino upita stari vratar. "Mogu." "Da vam nabavim kartu?" Justin se okrene i ponudi starome svoj dep. "Zurich," ree. "Jednu, u jednom smjeru." 296 "Prvi razred?" "Svakako." vicarska je njegov djetinji san. Prije etrdeset godina roditelji su ga poveli na etake praznike u Engadine. Odsjeli su u sjajnu hotelu u jeziku ume meu dvama jezerima. Nita se nije odonda promijenilo. Ni ulateni parket, ni vitraji, ni chatelaine ozbiljna lica koji mu je pokazao put u njegovu sobu. Odmarajui se na le -aljci na balkonu, Justin je promatrao ista jezera kako blistaju na kasnu suncu, istog ribara kako pogrbljen vesla u barci u maglici. Dani su prolazili nebrojeni, prekidani tek odlascima u toplice i mrtvakim zvonom za veeru, to ju je jeo sam meu starim parovima koji su aputali. U poprenoj ulici starih alpskih kua, blijedi su lijenik i njegova medicinska sestra previjali i viali njegove rane. "Prometna nezgoda," objasni Justin. Lijenik se namrti kroz naoale, a mlada sestra prasne u smijeh. Nou gaje obuzimao vlastiti unutarnji svijet, kao to je bilo svake noi od Tessine smrti. Nagnut nad intarziranim stolom u erkeru, muio se piui Hamu ozlijeenom desnom rukom, slijedei muke Markusa Lorbeera kako ih je prepriala Birgit, zatim se vraajui izljevima naklonosti Hamu, Justinu je pomalo svitalo kako doivljava samoispunjenje. Ako je Lorbeer pokajnik u pustinji, kako bi istjerao osjeaj krivnje hranei se skakavcima i divljim medom, i Justin je sam sa svojom sudbinom. Ali odluan je. I na neki mraan nain proien. Nikad nije ni pretpostavljao da bi njegova potraga mogla imati dobar, uspjean kraj. Nikad mu nije palo na um da bi to moglo postojati. Preuzeti Tessinu misiju - staviti na rame njezin stijeg i opremiti se njezinom odvanou - to je za nj ve bila dovoljna svrha. Bila je svjedokom

udovine nepravde, pa se pola boriti protiv nje. Prekasno - tomu je pak on bio svjedok. Njezina je borba sad njegova. No kad se sjetio beskrajne noi u crnoj kukuljici i onjuio vlastitu bljuvotinu, kad je pregledao sustavno nanesene ozljede po cijelom svom tijelu, jajolike ute i modre otiske to su poput obojenih nota vodili preko njegova trupa, lea i stegana, osjetio je drukiju bliskost. Ja sam sada jedan od vas. Ne njegujem vie rue dok vi mrmljate uza alicu zelenoga aja. Ne morate stia-vati glasove kad se pribliim. Ja sam s vama za stolom i kaem da. Sedmoga je dana Justin platio svoj raun pa, gotovo i ne re297 kavi samom sebi to to ini, sjeo na po%nski autobus, pa na vlak za Basel, gdje u opjevanoj dolini gornje Rajne farmaceutski divovi imaju svoje utvrene dvorce. Tamo je, iz palae s freskama, poslao debelu omotnicu Hamovoj staroj zmajici u Milano. Zatim je Justin hodao. S mukom, ali je hodao. Prvo uz poploanu strminu do srednjovjekovnoga grada i njegovih zvonika, trgovakih kua, kipova slobodnih mislilaca i muenika. Upoznavi se ponovno s mjesnom kulturnom batinom, to mu je, inilo mu se, nekako bila dunost, upravi korake prema rijenoj obali; s djejeg je igralita gledao prema gore, gotovo ne vjerujui vlastitim oima: gledao je betonsko kraljevstvo farmaceutskih milijardera koje se stalno iri, gledao njihove bezline vojarne poredane jedna uz drugu, ravno suelice pojedincu neprijatelju. ute dizalice neumorno hitaju iznad njega. Bijeli dimnjaci, poput minareta bez propovjedaonice, neki sa ahovnicom na vrhu, neki isprugani ili obojeni ivim bojama kao upozorenje letjelicama - isputaju nevidljivi dim u tamno nebo. U podnoju im itav eljezniki kolodvor, skladita, kamionska parkiralita, dokovi - svaka tvrtka zatiena vlastitim Berlinskim zidom sa icom po-reicom na vrhu, ukraenim grafitima s vanjske strane. Privuen nekom silom to ju je prestao definirati, Justin prijee most te, kao u snu, pone tumarati po pustopoljini punoj podrtih starih stambenih zgrada, trgovina s rabljenom odjeom i stranih radnika na biciklima, prazna pogleda. Postupno, nekim sluajem magnetne privlanosti, nae se stojei na neem to je isprva izgledalo kao ugoda tiha ulica s drvoredima; na njezinu kraju stajahu ekoloke dveri, toliko prerasle penjaicama da je isprva jedva opazio hrastova vrata ispod njih, s ulatenom mjedenom ploicom za zvonce i takoer mjedenim potanskim sanduiem. Tek kad je Justin podigao pogled visoko, pa jo vie te ga na koncu upro u samo nebo, pukne mu pred oima pregolemi triptih bijelih nebodera povezanih hodnicima. Kameno oploenje isto je kao u bolnici, prozori od zatamnjena stakla. Odnekud iza svakog od triju nebodera nie po jedan bijeli dimnjak, otar poput olovke zabodene u nebo. A na svakom dimnjaku slova KVH, zlatno obojena, ispisana uspravno, duinom dimnjaka, namiguju Justinu kao starom prijatelju. Koliko je dugo tamo tako ostao, sam, uklijeten kao kakav kukac u podnoju triptiha, nije znao ni tada ni poslije. Na trenutke mu se inilo kako se zgrade zbijaju jedna uz drugu kako bi ga zgnjeile. Drugi put bi se opet ruile na nj. Koljena mu popuste i shvati kako je sjeo na klupu, na nekom komadiu utaba298 na tla kamo oprezne ene etaju pse. Opazi slabaan, ali trajno nazoan miris, pa se na trenutak vrati u mrtvanicu u Nairobiju. Koliko dugo bih morao ovdje ivjeti, pitao se, pa da prestanem primjeivati taj miris? Zacijelo je pao mrak, jer su se pobakreni prozor i osvijetlili. Nazre obrise u pokretu i plaviasto treperenje raunalnih zaslona. Zato ja ovdje sjedim? To je upitao Tessu, i dalje sjedei i motrei. O emu mislim, osim o tebi? Sjedila je uz njega, no ovoga puta nije imala spreman odgovor. Razmiljam o tvojoj hrabrosti, odgovori umjesto nje. Razmiljam kako ste se ti i Arnold sami usprotivili svemu ovome, dok je dobri stari Justin njegovao cvjetne lijehe s dovoljnim udjelom pijeska u tlu da moe uzgojiti za tebe ute frezije. Razmiljam kako vie ne vjer ujem u sebe, ne vjerujem u sve to sam predstavljao. O tome kako je bilo vrijeme kad se Justin, ba poput ljudi u ovim zgradama, s ponosom podvrgavao otrom sudu kolektivne volje - to ju je nazivao Domovinom, Doktrinom razborita ovjeka ili ak, makar pomalo nevoljko, Viom svrhom. Bilo je vrijeme kad sam smatrao nunim da jedan ovjek umre za dobrobit mnogih. Zvao sam to rtvom, dunou, nunou. Bilo je vrijeme kad sam mogao stajati naveer pred zgradom Ministarstva vanjskih poslova i misliti: dobra veer, evo tvoga poniznoga sluge Justina. Dio sam velikoga i mudrog stroja i ponosan sam na to. Sluim, dakle mislim. A ono to sad mislim je sljedee: bila si sama protiv cijele gomile; ne iznenauje to su pobijedili. S gradieve Glavne ulice Justin skrene lijevo, na sjeverozapad, na Dawesovu aveniju; prerijski mu je vjetar od toga trenutka punom snagom tukao u potamnjelo lice dok je nastavljao oprezno istraivanje okolice. Nije uzalud proveo tri godine u Ottawi kao gospodarski atae. Iako nikad prije nije bio ovdje, sve mu se inilo poznatim. Snijeg od Svih svetih do Uskrsa, kako se sjea. Sadi se i sije za prve Mjeseeve mijene u lipnju, a anje prije prvoga tvrdog leda u rujnu. Ima jo nekoliko tjedana do vremena kad e plaljive visibabe poeti nicati na livadama mrtve trave i diljem elave prerije. Preko puta opazi sinagogu, grubu i funkcionalnu, to su je izgradili naseljenici izbaeni na eljeznikoj postaji s teretom alosnih sjeanja, kartonskih kovega i obeanja o besplatnoj zemlji. Stotinu metara dalje stoji ukrajinska grko-katolika crkva, pa dalje niz aveniju:

rimokatolika crkva, prezbi-terijanska, baptistika, kraljevska dvorana Jehovinih svjedoka. Parkiralita su opskrbljena strujnim prikljucima, tako da mo299 tori vjernikih automobila mogu ostati zagrijani dok oni pohode slubu Boju. Kroz glavu mu proleti Montesquieuova reenica: nikad nije bilo toliko graanskih ratova kao u Kraljevstvu Kristovu. Iza kua Bojih stoje kue Mamonove - poslovni dio grada. Cijene govedine zacijelo su strano pale, zakljui u trenutku. Zato bi se inae pred njim koila Tvornica proizvoda od delikatesne svinjetine Guya Poitiera? A kako stvari izgledaju, ini se da nije nita bolje ni sa itom - jer to bi inae usred itnih polja radilo Poduzee za proizvdnju suncokretova ulja? A ona hrpica srameljivih ljudi koji stoje oko starih nastamba na kolodvorskom trgu, oni su zasigurno Sijuksi ili Kri. Put za tegljenje skretao je na tom mjestu i vodio ga ravno na sjever, kroz kratak tunel. Izaavi iz tunela, nae se u drugoj zemlji: hangari za glisere i barke, raskone kue s izlazom na rijeku. Zakljuio je kako ovdje bogati Anglokanaani iaju tratine, peru aute, lakiraju brodove i sipaju u protiv idova, Ukrajinaca i onih prokletih Indijanaca koji primaju socijalnu pomo. A na brijegu, ili barem na onome to se ovdje naziva brijegom, stoji cilj njegova puta, ponos svoga grada, dragulj Istonoga Saskatchewana, ovdanje akademsko svetite - Dawesovo sveuilite, dobro organiziran labirint od srednjovjekovno oblikovana pjeenjaka, kolonijalnih crvenih opeka i staklenih kupola. Stigavi do ravanja na putu, Justin se popne uz kratku i blagu uzvisinu, pa preko kopije Pon-te vecchija iz 1920. i neke stie do ureene ulazne kuice s nizom bogato izvedenih grbova. Prolazei kroz nadsvoeno predvorje mogao se diviti savrenom srednjovjekovnom kompleksu sveuilita i njegovom bronanom utemeljitelju, samom Georgeu Eamonu Dawesu Junioru, vlasniku rudnika, eljeznikom tajku -nu, lihvaru, otimau zemlje, lovcu na Indijance i lokalnom svecu, postavljenu na granitni pijedestal. Nastavi hodati. Prouio je prirunik. Put se proiri i postane paradno polje. Vjetar mu u lice baca zrnatu prainu s asfaltiranih staza. Na strani daljoj od njega stoji u brljan odjeven paviljon, a nad njega se nadvijaju tri svrhovito graene kocke od elika i betona. Dugi prozori, osvijetljeni neonom, presijecaju ih u slojeve. Zeleno-zlatna natpisna ploa (omiljene boje gospoe Da-wes; tako kae prirunik) na francuskom i engleskom objavljuju da je to Sveuilina bolnica za klinika istraivanja. Manji natpis govori: Vanjski pacijenti. Justin je, slijedei strelicu, stigao do reda okretnih vrata natkriljena valovitom betonskom tendom, a pod nadzorom dviju ena u zelenim kaputima. Zaeli im dobru 300 veer i dobije veseo otpozdrav. Smrznutitica, izubijana tijela to bolno pulsira pri hodu, dok su mu vrue zmije trale uz bedra i lea, Justin potajice baci jo jedan pogled iza lea, pa krene uz stube. Predvorje na katu ima visok strop, obloeno je mramorom i djeluje kao luksuzna mrtvanica. Velik, ogavan portret Georgea Eamona Dawesa Juniora u lovakoj odjei podsjeti ga na predvorje Foreign OJJicea. Za dugim recepcijskim pultom du jednoga zida sjede sjedokosi mukarci i ene u zelenim tunikama. Eto, za tren e mi se obratiti: "Dragi gospodine Quayle" i rei mi kako je Tessa bila "draga, dobra gospoa". Proee se du minijaturnoga trgovakog centra. Dawesova banka Saskatchewana. Pota. Dawesova trafika. McDonald"s, "Pizza raj," Starbuckov kafi, Dawesov butik koji prodaje ensko donje rublje, odjeu za mlade majke i posteljinu. Doe do stjecita dvaju hodnika, ispunjena klopotanjem i cvileem kolica, stenjanjem dizala, metalnim odjekom brzoga hoda visokih potpetica i pitanjem telefona. Plaljivi posjetitelji stoje ili sjede. Osoblje u zelenim haljama utri kroz jedna vrata i vrati se kroz druga. Nitko od njih nije imao zlatne pele na depu. Velika oglasna ploa pokraj vrata na kojima pie: SAMO ZA LIJENIKE. Stavivi ruku u ruku iza lea, nainom koji oznaava vlast, Justin pone prouavati plou. uvanje djece, auti, amci -ponuda i potranja. Izdavanje soba. Dawesov skvo-klub, Dawe-sov teaj prouavanja Biblije, Dawesovo etiko drutvo, Daweso-vo drutvo kotskoga kola. Anesteziolog trai dobra smeeg psa srednjeg rasta, ne mlaeg od tri godine, "mora biti vrstan penja." Dawesovi zajmovi, Dawesovi studentski krediti. U Dawesovoj me-morijalnoj kapeli daje se misa zadunica za pokojnu dr. Mariju Kowalsku; zna li netko kakvu je glazbu voljela (ako ikakvu)? Popisi: Lijenici u slubi, Lijenici na odmoru, Lijenici na poziv. Veseli poster navjeuje da ovotjedna poiljka besplatnih pizza za studente medicine stie s komplimentima Karei Vita Hudsona iz Vancouvera, a moete svratiti i na Nedjeljni objed ijilmsku m atineju KVH u "Disku u tali"; zato ne? Samo ispunite obrazac "Molim, pozovite me" koji ete dobiti zajedno s vaom pizzom i dobit ete besplatnu ulaznicu za nezaboravan doivljaj! No o dr. Lari Emrich, donedavno vodeoj snazi Dawesova aka demskog osoblja, strunjakinji za multirezistentne i nerezistent-ne sojeve tuberkuloze, nekad i Dawesova profesoricaistraivaica (pod pokroviteljstvom KVH) i suizumiteljica izvanrednog lijeka Dypraxe, o njoj - ni rijei! Nije u slubi, nije na odmoru, ne eka 301 poziv. Njezinog imena nema u bljetavom internom telefonskom imeniku to visi povezan upletenom zelenom vrpcom uz oglasnu plou. Ona ne trai dobra smeeg psa srednjeg rasta. Jedini spomen na nju je, moda, rukom pisana dopisnica, baena na dno oglasne ploe, g otovo nevidljiva, u kojoj se izraava aljenje to se "prema Rektorovoj zapovijedi" dogovoreni

sastanak "Lijenika za etiku" nee moi odrati u prostorijama Dawesova sveuilita. Novo mjesto i vrijeme bit e najavljeni im to bude mogue. Tijelo mu je vritalo od hladnoe i iscrpljenosti, pa je Justin bio dovoljno razborit da se taksijem vrati u svoj bezlini motel. Ovoga je puta mudar. Posudivi Leslevinu metodu, poslao je poruku preko cvjeara, uz velikoduan buket ljubavnikih rua. Ja sam engleski novinar i prijatelj Birgit iz "Hippo". Istraujem smrt Tesse Quayle. Molim Vas, moete li me nazvati u Motel "Saskauanac", soba 18, veeras poslije sedam. Predlaem da nazovete iz javne govornice, i to prilino udaljene od vae kue. Peter Atkinson Poslije joj kai tko si, zakljui on. Nemoj je uplaiti! Izaberi vrijeme i mjesto. Mudrije je. Pokrie mu je sve tanje, ali drugoga nema. U njemakom je hotelu bio Atkinson; Atkinsona su i premlatili. No oslovljavali su ga s "gospodine Quayle". Opet je kao Atkinson putovao od Ziiricha do Toronta, skrio se u svratitu pokraj eljeznikoga kolodvora pa, s nadrealnim osjeajem izdvojenosti, doznao s tranzistora da je raspisana u cijelom svijetu tjeralica za dr. Arnoldom Blumom, koji se trai zbog veze s ubojstvom Tesse Quayle. Ja sam za Leeja Harveuja Osivalda, Justi-ne... Arnold Blum je poludio i ubio Tessu... A kao uope nitko se ukrcao na vlak za Winnipeg, ekao jedan dan, zatim se ukrcao na drugi vlak prema ovom gradiu. A ipak se ne zavarava. Odmakao im je, u najboljem sluaju, nekoliko. No u civiliziranoj se zemlji nikad ne zna. "Petere?" Justin se naglo probudi i pogleda na sat. Devet naveer. Uz telefon je stavio notes i olovku. "Peter ovdje." 302 "Ja sam Lara." Zvualo je kao prigovor. "Zdravo, Lara. Gdje se moemo sastati?" Uzdah. Sjetan, smrtno umoran uzdah koji odgovara uza sjetni slavenski glas. "To nije mogue." "Zato ne?" "Auto je pred mojom kuom. Ponekad stave kombi. Cijelo vrijeme sluaju i gledaju. Nije mogue potajno se sastati." "Gdje ste sada?" "U telefonskoj govornici." Zvuala je kao da dri da odande nikad nee iva izai. "Promatra li vas trenutano netko?" "Ne vidim nikoga. Ali no je. Hvala na ruama." "Mogu se s vama sastati gdje god vam odgovara. U prijateljevoj kui. Negdje izvan grada, ako vam tako vie odgovara." "Imate li auto?" "Ne." "Zato ne?" Bio je to prijekor. "Nemam sa sobom odgovarajue dokumente." "Tko ste vi?" "Rekao sam vam. Birgitin prijatelj. Britanski novinar. O tome emo vie kad se sastanemo." Prekinula je vezu. eludac mu se okrene. Morao je na zahod, no u kupaonici nije bilo telefonske utinice. ekao je sve dok vie nije mogao ekati, a onda odjurio u kupaonicu. Telefon zazvoni dok su mu hlae bile oko lanaka. Zazvonio je triput, no dok se on dovukao do aparata, umuknuo je. Sjedne na rub kreveta, zarivi glavu meu ruke. "Do vraga, nisam ba dobar u ovim stvarima. to bi pijuni sad uinili? to bi lukavi stari Donohue uinio? S Ibsenovom heroinom na liniji, vjerojatno bi postupio isto kao i ja; moda bi se jo gore ponio. Opet pogleda na sat, po-bojavi se kako je izgubio osjeaj za vrijeme. Skine ga i stavi pokraj olovke i notesa. Petnaest minuta. Dvadeset. Trideset. Koji joj se vrag dogodio? Vratio je sat na ruku, izgubivi strpljenje dok je pokuavao zakopati prokleti remeni. "Petere?" "Gdje se moemo sastati? Gdje god kaete." "Birgit mi je rekla da ste vi njezin mu." O, Boe! Zemljo, otvori se! Isuse dragi! "Birgit vam je to rekla preko telefona!?" "Nije spominjala imena. Reklaje: "On je njezin mu." To je sve. Bila je diskretna. Zato mi niste rekli da ste njezin mu? Onda ne bih mislila da ste provokator." 303 "Htio sam vam rei kad se sastanemo." "Telefonirat u prijateljici. Niste mi trebali slati rue. To je pretjerano." "Kojoj prijateljici? Lara, budite oprezni! Pazite to ete joj rei! Ja se zovem Peter Atkinson. Ja sam novinar. Jeste li jo u telefonskoj kabini?" "Da." "Istoj?" "Ne motre me. Zimi motre samo iz auta. Lijeni su. Nema nijednog auta na vidiku."

"Imate li dovoljno novia?" "Imam karticu." "Rabite novie. Nemojte rabiti karticu. Jeste li se posluili karticom kad ste zvali Birgit?" "Nije vano." Bilo je pola jedanaest kad je opet nazvala. "Prijateljica mi pomae pri operaciji," objasni bez isprike. "Operacija je komplicirana. Imam drugu prijateljicu. Ona je voljna. Ako se bojite, idite taksijem do Eatona i odatle hodajte do kraja." "Ne bojim se, nego sam oprezan." Za Boga miloga, pomisli on, zapisujui adresu. Nismo se sreli, poslao sam joj dvadeset jednu pretjeranu ruu i sad se sastajemo kao tajni ljubavnici. Postoje dva puta za izlazak iz motela: na prednja vrata, pa jednu stubu nie do parkiralita; ili na stranja vrata na hodnik koji, kroz nekoliko drugih hodnika, vodi do recepcije. Ugasivi svjetla u svojoj sobi, Justin poviri kroz prozor na parkiralite. Pod jakom je mjeseinom (bio je pun Mjesec) svi su auti blistali pod srebrnom ledenom korom. Od njih dvadeset i nekoliko na parkiralitu, samo je u jednom bilo ljudi. ena je sjedila za vozakim sjedalom. Suvoza bijae mukarac. Svaali su se. O ruama? Ili o bogu Profitu? ena je gestikulirala, mukarac odmahivao glavom. Mukarac izae iz auta, zarei svoju zadnju rije na nju (bila je to psovka), zalupi vrata, ue u drugi auto i odveze se. ena je ostala gdje je i bila. Podigla je ruke u zrak u oaju, zatim ih spustila na upravlja, sa zglobovima nagore. Po-gnulaje glavu, zagnjurila je meu ruke i zajecala; ramena su joj se tresla. Svladavi besmislenu elju da je utjei, Justin pouri do recepcije i narui taksi. 304 Kua bijae jedna od novih bijelih viktorijanskih kua u nizu. Svaka je kua bila malo drukije izbaena, kao pramci brodova u staroj luci. Svaka je imala podrum s vlastitim stubitem, ulazna vrata iznad uline razine, kamene stube sa eljeznom ogradom do njih te za kucalo (koje nije kucalo) mjedenu potkovu. Dok gaje promatrala debela siva maka koja se smjestila izmeu zastora i prozora na broju sedam, Justin se popne do ulaza na broj est i pritisne zvonce. Nosio je sve to je posjedovao: putnu torbu, novac i - unato Leslevinoj zabrani da to ini - obje putovnice. Motel je platio unaprijed. Ako se tamo vrati, uinit e to po svojoj slobodnoj volji, a ne zato to mora. Bilo je deset sati te smrznute, ledene, vedre zimske noi. Automobili su stajali gusto parkirani na kolniku uz rubnik; plonici prazni. Vrata otvori obris visoke ene. "Vi ste Peter," ree optuujuim tonom. "A vi ste Lara?" "Naravno." Zatvori vrata za njim. "Jesu li vas slijedili dovde?" "Mogue. A vas?" Suoili su se pod svjetlom. Birgit je imala pravo: Lara Emri-ch je lijepa. Lijepa je hladna inteligencija njezina pogleda. Lijepa po svojoj ledenoj, znanstvenikoj rezerviranosti koja je uinila, ve na prvi pogled, da Justin u sebi malo podvije rep. Po nainu kako zabacuje prosijedu kosu nadlanicom; zatim, jo podignuta lakta, nastavi ga kritiki promatrati arogantnim, a ipak neutjenim pogledom. Bila je u crnom. Crne hlae, dugi crni haljetak, bez minke. Glas joj je uivo jo sumorniji nego preko telefona. "Strano mije ao zbog vas," ree. "Strano je to. Tuni ste." "Hvala vam." "Ubila ju je Dypraxa." "Tako i ja mislim. Ne izravno, ali jest." "Dypraxa je ubila mnoge ljude." "No nije sve njih izdao Markus Lorbeer." S gornjega se kata zauje pljesak s televizije. "Amy mije prijateljica," izjavi ona tonom kao daje prijateljstvo neka bolest. Radi u Dawesovoj bolnici. Ali naalost, potpisala je peticiju za moj povratak na posao. Uz to je od utemeljenja lanica Saskauanske udruge za lijeniku etiku. Zato e traiti izliku daje otpuste." 305 Htio ju je pitati zna li ga Amy kao Qu8iylea ili kao Atkinsona, kad odozgo dopre snaan enski glas, a na vrhu stubita se pojavi par krznenih papua. "Dovedi ga ovamo, Lara! ovjeku treba pie." Amy je srednjih godina i debela, jedna od onih ozbiljnih ena koje su odluile svoju ivotnu ulogu igrati komino. Nosila je karminski crveni svileni kimono i gusarske naunice. Papue joj imaju staklene oi. No njezine vlastite oi obrubljene su dubokim podonjacima, a oko kutova usana puno je boria od boli. "Trebalo bi objesiti ljude koji su ubili vau enu," ree bez uvoda. "Hoete li kotski viski, ameriki ili vino? Ovo je Ralph." Soba u potkrovlju bijae velika, obloena lamperijom; strop nije sputen u odnosu na krov. Na velikom televizoru igrala se utakmica hokeja na ledu. Ralph je star ovjek otre, kratke kose, u kunom haljetku. Sjedio je u naslonjau od umjetne koe s odgovarajuim podnokom za

njegova stopala u papuama. uvi svoje ime, zamae rukom punom jetrenih mrlja po zraku, ali nastavi gledati utakmicu. "Dobro doli u Saskatchewan. Uzmite pie," ree glasno, govorei engleski s nekim srednjoeuropskim izgovorom. "Tko pobjeuje?" upita Justin, radi zbliavanja. "Kanaci." "Ralph je odvjetnik," ree Amy. "Zar ne, dragi?" "Sad nisam vie-manje nita vie. Prokleta Parkinsonova bolest vue me u grob. Ljudi na Sveuilitu ponijeli su se kao zadnje smee. Zato ste doli, je li tako?" "Uglavnom." "Gue slobodu govora, prijee odnos lijenika i pacijenata. Vrijeme je kad naobraeni ljudi trebaju imati muda da progovore istinu, umjesto to se skrivaju kao gomila uplaenih kokoi." "Itekako," pristojno se sloi Justin, prihvaajui au bijelog vina od Amy. "Karei Vita Hudson svira, a Dawes plee kako oni sviraju. Dali su dvadeset pet milijuna dolara za novu zgradu za biotehno-loka istraivanja i obeali jo pedeset za dovretak. To ba nije sitni, ak ni za bogate budale kao to su ovi iz KVH. Kako se, k vragu, itko tome moe oduprijeti?" Tokuava," odgovori Amy. "Ako ne pokua, ve si gotov." "Gotov si ako pokua, gotov ako ne pokua. Ako progovori, uzmu ti plau, najure te s posla i iz grada. Sloboda govora je jako skupa u ovom gradu, gospodine Quayle. Skuplja je nego to si bilo tko od nas moe priutiti. Kako vam je krsno ime?" 306 "Justin." * "Ovo je monokulturni grad, Justine, kad se radi o slobodi govora. Sve je lijepo i krasno dok ne doe neka ruska kuka i uvrti si u glavu da e objaviti zloeste lanke u medicinskim asopisima, u kojima e blatiti krasnu tableticu to ju je izumila, a koja sluajno vrijedi nekoliko milijarda dolara godinje kui Karei Vita Hudson, koju neka Alah uva. Gdje ih misli staviti, Amy?" "U radnu sobu." x "Ne zaboravi iskljuiti telefone, tako da ih nitko ne ometa. Amy je ovdje tehnika os oba, Justine. Ja sam samo stari prdo-nja. Lara e ti srediti sve to treba. Poznaje kuu bolje od nas, no teta truda, jer e nas za koji mjesec ionako izbaciti odavde." Nakon tih rijei vratio se svojim pobjedonosnim Kanacima. Ona ga vie ne vidi, iako je stavila teke naoale, koje bi trebale biti muke. Kao prava Ruskinja, donijela je "neka se nae" plastinu vreicu, koja lei otvorena uz njezine noge, natrpana papirima iji sadraj zna napamet: prijetea odvjetnika pisma, pismo iz Klinike kojim je obavjetavaju o otkazu, primjerak njezina lanka koji nije za objavljivanje i napokon njezina vlastita odvjetnika pisma; no nema ih puno jer, kako objanjava, nema novca; osim toga, njezin se odvjetnik bolje osjea branei prava Sijuksa nego ulazei, s ogranienim pravnim sredstvima, u bitku s Karei Vita Hudsonom iz Vancouvera. Sjede poput ahista jedno suelice drugom; koljena im se gotovo dodiruju. Sjeanje na diplomatsku slubu u istonjakim zemljama upozorilo je Justina da ne uperi none prste prema njo j, pa sjedi malo ukoso, to je neugodno njegovom izmlaenom tijelu. Ona ve neko vrijeme govori sjenama prolosti negdje iznad njegova ramena; on je gotovo i nije prekidao. Potpuno je uronjena u jednu stvar; ton joj je postao didaktian i jednolian. ivi samo u udovinosti svojega sluaja i zbog nje, svjesna njegove beznadne nerjeivosti. Sve je u vezi s tim. Ponekad (zapravo, prilino esto, kako mu se ini) ona potpuno zaboravi na njega. Ili se zapravo obraa nekome drugom: kolebljivom sastanku osoblja, srameljivim kolegama sa Sveuilita, uplaenom profesoru, nesposobnom odvjetniku. Samo kad izgovori Lorbeerovo ime, probudi se i namrti na Justina; zatim mu nudi neku mistinu openitost, koja je oito izvrdavanje: Markus je previe romantian, previe je slab; svi mu307 karei ine loe stvari; ene isto tako. Ali ne, ne zna gdje bi ga se moglo nai: "Skriva se negdje. On je nepostojan; svakog jutra krene u drugom smjeru," objanjava duboko melankolino. "Ako kae "pustinja," misli li na pravu pustinju?" "Bit e to neko vrlo neugodno mjesto. To je takoer tipino za njega." Kako bi to se to jae zauzimala za ono do ega joj je stalo, usvojila je neke izraze za koje nikad ne bi mislio da e ih upotrebljavati: "Ovdje u brzo premotati naprijed... KVH n e uzima ive zarobljenike." A kad mu je tutnula u ruke odvjetnikovo pismo, poela ga je naglas doslovce navoditi, da mu sluajno ne bi pro-maknuli najuvrjedljiviji dijelovi: Ponovno Vas podsjeamo kako Vam odredba o povjerljivosti podataka iz Vaeg ugovora izriito zabranjuje davati pacijentima bilo kakve dezinformacije. (...) Slubeno Vas upozoravamo da odmah prestanete iriti, verbalno ili na bilo koji drugi nain, ta netona i zlonamjerna miljenja, zasnovana na lanom tumaenju podataka do kojih ste doli dok ste bili vezani ugovorom s Karei Vita Hudsonom... Nakon toga je slijedilo izvanredno bahato oitovanje kako "na klijent odluno i potpuno

porie da bi u bilo koje vrijeme i na bilo koji nain pokuavao suzbijati legitimnu znanstvenu raspravu ili utjecati na nju..." "Ali zato ste uope potpisali takav ugovor?" upadne grubo Justin. Svidjela joj se njegova ivahna upadica, pa se hrapavo nasmije: "Zato to sam im vjerovala. Bila sam glupaa." "Vi ste sve samo ne glupaa, Lara! Vi ste izuzetno inteligen tna osoba, za Boga miloga!" usklikne Justin. Uvrijedivi se, ona naglo zauti. Prvih nekoliko godina nakon to je tvrtka Karei Vita Hudson dobila na uporabu formulu Emrich i Kovacs posrednitvom Mar-kusa Lorbeera bile su zlatno doba, govori mu ona. Prva kratkorona ispitivanja dala su izvrsne rezultate, statistika ih je jo poboljala, o partnerstvu dviju lijenica s divljenjem je pripovijedala itava znanstvena javnost. KVH je osiguravao dobro opremljene istraivake laboratorije, kvalitetne ekipe tehniara, klinika 308 istraivanja diljem Treega svijeta, putovanja prvim razredom zrakoplova, raskone hotele; poasti i novca bilo je napretek. "Za prponu Zsuzsi Kovacs bilo je to ispunjenje njezinih snova. Vozit e se u rolls -royceu, dobit e Nobelovu nagradu, bit e bogata i slavna i imat e puno, puno ljubavnika. A za ozbiljnu La-ru, klinika e istraivanja biti ozbiljna, bit e odgovorna. Ispitat e lijek u irokom spektru etnikih i drutvenih zajednica koje su podlone bolesti. Mnogi e ljudski ivoti biti spaeni, drugima e se pak vratiti zdravlje i povisiti kakvoa ivota. To e biti vrlo dobro i donijet e zadovoljstvo." "A to je bilo za Lorbeera?" Uzrujan pogled, grimasa neslaganja. "Markus je elio biti bogati svetac. Za njega je bio i rolls-royce i spaavanje ivota." "Znai, za Boga i za Profit," zakljui Justin u ali, no ona se samo ponovno namrti. "Nakon dvije godine otkrila sam loe stvari. Testovi to ih je provodio KVH bili su isto sranje. Istraivanja nisu bila znanstveno utemeljena. Jedina im je svrha bila to prije izbaciti lijek na trite. Izvjesne nuspojave namjerno su se isputale iz izvjea. Kad bi se i primijetile nuspojave, odmah bi prepravljali izvjee tako da se to vie ne pojavljuje." "Pa koje su bile nuspojave?" Opet je govorila profesorskim tonom, jednolino i arogantno. "U vrijeme neznanstvenih ispitivanja opaeno je malo nuspoja-va. To je zahvaljujui pretjeranom entuzijazmu Zsuzsi i Markusa te odluke bolnica i domova zdravlja u zemljama Treega svijeta da dobiju dobre rezultate. Uz to su svjetski poznati strunjaci u uglednim medicinskim asopisima izvjeivali o pozitivnim rezultatima; no ti su strunjaci propustili navesti svoje unosne veze s KVH. Zapravo su te lanke pisali u Vancouveru ili u Baselu, a ugledni su ih strunjaci samo potpisivali. Primijeeno je da lijek ne odgovara jednom vrlo malom postotku ena u plodnoj ivotnoj dobi. Nekim se pacijentima pomutio vid. Nekoliko ih je i umrlo, no neznanstvenom manipulacijom podatcima uspjelo se da ne budu ukljueni u promatrano razdoblje." "Zar se nitko nije bunio?" Pitanje ju je razgnjevilo. "Tko bi se bunio!? Lijenici i medicinski djelatnici u Treem svijetu, koji zarauju na tim ispitivanjima? Distributer koji puno zarauje na prodaji lijeka i ne eli riskirati da izgubi dobit na cijelom nizu KVH-ovih proizvoda - moda ak i sve?" 309 "A pacijenti?" : Njezino je miljenje o Justinu palo na samo dno. "Veina pacijenata ive u nedemokratskim zemljama s vrlo korumpiranim sustavima. Teoretski, oni su bili dobro obavijeteni i svjesno su pristali na tretman. To hoe rei: obrasci za pristanak nose njihove potpise ak i ako su ljudi nepismeni ili su pismeni, ali uope ne razumiju to su potpisali. Prema zakonu nije doputeno da im se sudjelovanje u testovima plaa, ali im se velikoduno nadoknauju putni trokovi i izgubljena zarada, ak i ako nisu zaposleni; daje im se i besplatno jelo, to im se vrlo svia. Osim svega su zastraeni." "Boje se farmaceutskih tvrtki?" "Boje se svakoga. Ako se bune, prijeti im se. Kau im kako im djeca vie nee primati lijekove iz Amerike, a mueve e im poslati u zatvor." "Ali vi ste se bunili." "Ne. Nisam se bunila. Nego sam prosvjedovala. I to estoko. Kad sam otkrila da se Dypraxa reklamira kao siguran lijek, a ne kao lijek koji se tek ispituje, odrala sam predavanje na Znanstveno-nastavnom vijeu Sveuilita, u kojem sam tono opisala nemoralno stajalite i postupke KVH. To nije bilo popularno. Dy-praxa je dobar lijek, rekli su. To nije u pitanju. Radi se o trostrukom pitanju." Tri vitka prsta ve su bila u zraku. "Prvo pitanje: nuspojave se namjerno skrivaju radi zarade. Drugo pitanje: najsiromanije zajednice na svijetu iskoritavaju se kao zamorci za najbogatije. I tree: multinacionalne korporacije zastraivanjem gue legitimnu znanstvenu raspravu o tim pitanjima." Prsti su se povukli dok drugom rukom posee u vreicu i iz nje vadi bljetavi plavi prospekt s velikim naslovom DOBRE VIJESTI IZ KVH: DYPRAXA je vrlo djelotvorna, sigurna i ekonomina zamjena za dosad prihvaene lijekove protiv tuberkuloze. Dokazana je njezina velika korist za zemlje u razvoju.

Spremivi prospekt, vadi oito odvjetniko pismo, oito puno premetano po rukama. Jedan je odlomak oznaen. Razvoj Dypraxe je zamiljen i izveden na potpuno etian nain, tijekom vie godina, uz obavijeteni pristanak svih pacijenata. KVH ne pravi razliku meu klinikim ispitivanjima u bogatim i siromanim zemljama. Jedina mu je briga odabrati uvjete 310 prikladne za projekt o kojem je rije. KVH je tvrtka nadaleko cijenjena zbog svoje skrbi za pacijente. "Gdje je Kovacsica u svemu ovome?" "Kovacsica je posve na strani tvrtke. Ona nema morala. Ona je uvelike sudjelovala u iskrivljavanju i preuivanju rezultata klinikih ispitivanja." "ALorbeer?" "Markus je podijeljen. To je normalno za njega. On sama sebe vidi kao efa distribucije Dypraxe za cijelu Afriku. No istodobno je uplaen i srami se. Zato priznaje." "Za koga radi - za ThreeBees ili za KVH?" "Ako je rije o Markusu, mogue je i oboje u isto vrijeme. On je kompliciran." "Onda kako to da vas je KVH postavio na Dawesovo sveuilite?" "Zato to sam bila glupaa," ponosno ponovi Lara, stavljajui na kunju njegovo prijanje protivljenje toj tvrdnji. "Zato bih inae prihvatila potpisati takvo to? Ljudi iz KVH su vrlo pristojni, ljubazni, armantni, pametni, puni razumijevanja. Dok sam bila u Baselu, dva mlada mukarca dola su iz Vancouvera posjetiti me. Bila sam polaskana. Poput vas, i oni su mi poslali rue. Rekla sam im da su rezultati ispitivanja sranje. Sloili su se. Rekla sam im da ne bi smjeli prodavati Dypraxu kao siguran lijek. Sloili su se. Rekla sam im da mnoge nuspojave nikad nisu pravilno i temeljito procijenjene. Divili su se mojoj hrabrosti. Jedan od njih bio je Rus iz Novgoroda. "Idemo na ruak, Lara, pa emo sve temeljito pretresti." Rekli su mi kako bi me htjeli dovesti na Dawesovo sveuilite kako bih vodila vlastito kliniko ispitivanje Dypraxe. Oni su razboriti, razliiti od svojih pretpostavljenih. Prihvatili su kao injenicu da nije provedeno dovoljno pravilno izvedenih istraivanja. Moemo ih provesti sada na Dawesu. To je moj lijek. Ponosna sam na njega, a i oni su. Sveuilite je takoer ponosno. O svemu smo se lijepo dogovorili. Dawes e me primiti, a KVH e plaati. Dawes je idealno smjeten za takva istraivanja. Imamo Indijance u rezervatu podlone staroj tuberkulozi. Imamo multirezistentne sluajeve meu hipiji-ma u Vancouveru. Za Dypraxu je to idealna kombinacija. Na temelju toga dogovora ja sam potpisala ugovor i prihvatila njegovu odredbu o povjerljivosti. Bila sam glupaa," ponovi ona, uz mrcaj koji je znaio "dokazano". "A KVH ima ured u Vancouveru?" 311 "Veliki ured. Trei najvei na svijetu, nakon Basela i Seattlea. Tako me mogu motriti. to je i bila svrha. Ukrotiti me, nadzirati me. Potpisala sam glupi ugovor i s dobrim namjerama se punom snagom bacila na posao. Lani sam zavrila studiju. Rezultati su bili potpuno negativni. Drala sam svojom dunou obavijestiti svoje pacijente o moguim nuspojavama Dypraxe. Kao lijenica, imam svetu dunost spram njih. Takoer sam zakljuila kako se svjetsku medicinsku javnost mora izvijestiti putem lanka u jednom od vodeih strunih asopisa. Takvi asopisi ne vole objavljivati negativne prikaze. To sam znala. Takoer sam znala kako e asopis pozvati tri ugledna znanstvenika da komentiraju moje nalaze. to asopis nije znao jest da su ugledni znanstvenici potpisali masne ugovore s KVH iz Seattlea za biotehnoloka istraivanja lijekova za druge bolesti. Odmah su izvijestili Sea ttle o mojim namjerama, a Seattle je izvijestio Basel i Vancouver." Dala mu je presavijen list bijela papira. Otvorivi ga, najei se od strana osjeaja poznatosti. KURVO KOMUNISTIKA! NE DIRAJ NAE SVEUILITE TIM SVOJIM POSRANIM RUKAMA! VRATI SE U SVOJ BOLJEVIKI SVINJAC! PRESTANI ZAGORAVATI IVOT POTENIM LJUDIMA SVOJIM POKVARENIM TEORIJAMA! Velika, masna raunalna slova. Nema pravopisnih pogreaka. Isti rjenik i stil. Dobro dola u na klub, pomisli. "Ugovoreno je da Dawesovo sveuilite sudjeluje u dobiti od svjetske prodaje Dypraxe," nastavi ona, nemarno mu otevi iz ruke prijeteu poruku. "Osoblje lojalno klinici dobit e povlatene dionice. Nelojalno osoblje dobiva prijetea pisma. Vanije je biti odan klinici nego pacijentima. A najvanija je odanost KVH." "To je Hallidavica napisala," ree Amy, upavi u sobu s poslu -avnikom s kavom i keksima. "Hallidavica je sredite medicinske mafije na Dawesu. Svi joj se moraju ulizivati ili krepati. Osim mene, Lare i jo nekoliko kretena." "Kako znate daje to ona napisala?" "Test DNK. Skinula sam marku s omotnice i testirala DNK iz pljuvake kojom je marka bila zalijepljena. Uz to, ona voli vjebati u bolnikoj teretani. Ja i Lara ukrale smo vlas s njezine ruiaste Bambi etke za kosu i usporedile." "Je li joj itko prigovorio?" "Itekako. Svi. Krava je priznala. Pretjerana revnost u izvra-

312 vanju dunosti, a radila je samo u interri&u klinike i Sveuilita. Ponizno se ispriala, rekavi daje to zbog emocionalnoga stresa, to je njezin eufemizam za slinavu seksualnu zavist. Sluaj zavren; kravi su ak i estitali. U meuvremenu su otpustili Laru, a sad sam ja na redu." "Emrichica je komunistica," objasni Lara sama sebe sarkastino. "Ruskinja je, odrasla u Petrogradu dok se zvao Lenjingrad, pohaala je sovjetske kole. Prema tome je komunistica i protivi se velikim korporacijama. To je vrlo zgodno." "Emrichica isto tako nije izumila Dypraxu; zar ne?" podsjeti je Amy. "Tako je. Lijek je izumila Kovacsica," gorko se sloi Lara. "Ona je genij. Ja sam bila tek njena laborantica. Lorbeer je, budui daje bio moj ljubavnik, traio slavu za mene." "I zato ti vie nita ne plaaju, je li tako?" "Ne. To je iz drugog razloga. Prekrila sam odredbu o povjerljivosti i time sama raskinula ugovor. To je legalno i logino." "Lara je i kurva, zar ne, draga? evila se s onim zgodnim dekima to smo ih poslali iz Vancouvera. Samo to nije. Nitko se ne j.be na Dawesu. Svi smo mi ovdje krani, osim idova." "Budui da lijek ubija pacijente, voljela bih da ga nisam izumila," izjavi Lara blago, odluivi preuti posljednji Amyn sarkastini ispad. "Kada ste posljednji put vidjeli Lorbeera?" upita Justin kad su opet ostali sami. I Ton joj je jo bio oprezan, ali blai. "Bio je u Africi," ree ona. "Kada?" "Prije godinu dana." "Prije manje od godinu," ispravi je Justin. "Moja ena je s njime razgovarala u bolnici "Uhuru" prije est mjeseci. Njegova ispovijed, ili kako ve on to zove, poslana je iz Nairobija prije nekoliko dana. Gdje je on sada?" Lara Emrich ne voli kad je ispravljaju. "Pitali ste me kad sam gaja posljednji put vidjela," ree oporo. "I ja sam vam rekla: prije godinu dana, u Africi." "Gdje u Africi?" "U Keniji. Poslao je po mene. Nakupilo se toliko dokaza te mu je to postalo nepodnoljivo. "Trebam te, Lara. Bitno je i vrlo urno. Nikome ne govori! Ja u platiti. Doi!" Dojmio me se nje313 gov poziv. Ljudima sam ovdje rekla da mi je majka bolesna i odletjela sam u Nairobi. Stigla sam u petak. Markus me doekao u zranoj luci. Ve me u autu pitao: "Lara, je li mogue da na lijek poveava tlak u glavi, to unitava oni ivac?" Podsjetila sam ga kako je sve mogue, jer osnovni znanstveni podatci nisu ni prikupljeni, makar to pokuavamo popraviti. Odveo me u jedno selo i pokazao mi enu koja nije mogla ustati. Imala je uasne glavobolje. Umirala je. U drugom mi je selu pokazao enu koja nije mogla usredotoiti pogled. im bi izala iz svoje kolibe, sve bi joj se smrailo pred oima. Ispriao mi je i druge sluajeve. Zdravstveni radnici ba i nisu bili voljni otvoreno razgovarati s nama. Bili su uplaeni. ThreeBees sprjeava svaku kritiku, rekao mi je Markus. I on se bojao. Bojao se ThreeBees, KVH, bolesnica; bojao se Boga. "to da radim, Lara? to u ja sad?" Razgovarao je s Kovacsicom, koja je u Baselu. Rekla mu je da je budala, neka ne panici. To nisu nuspojave Dypraxe - tako je rekla - nego uinci kombinacije Dypraxe s drugim lijekovima. Tipina reakcija za nju. Udala se za srpskoga ratnog profitera i provodi vie vremena u operi nego u laboratoriju." "Pa, to ste mu rekli: to da radi?" "Rekla sam mu istinu. Ono to on promatra u Africi je isto to ja opaam u Dawesovoj klinici u Saskatchewanu. "Markuse, to su iste nuspojave o kojima sam izvijestila u svom izvjeu Van-couveru, utemeljeni na objektivnoj prosudbi klinikih testova na esto sluajeva." On je i dalje cvilio: "Lara, to da radim?" Rekoh mu: "Sluaj, Markuse: mora biti hrabar. Mora na svoju ruku uiniti ono to tvrtke odbijaju uiniti: povui lijek s trita dok se ispitivanja uspjeno ne dovre." Plakao je. To je zadnja no koju smo proveli zajedno. I ja sam plakala." Neki je divlji poriv iznenada posjeo Justina - neka duboka, neo-drediva ogorenost. to to zamjera ovoj eni - zar to to je preivjela? Je li ogoren na nju zato to je, prema vlastitom priznanju, spavala s ovjekom koji je izdao Tessu i ak i sad njeno govori o njemu? Je li uvrijeen to moe sjediti ovako pred njim, iva, zdrava, lijepa i opsjednuta sama sobom, dok Tessa lei mrtva pokraj njihova sina? Je li ga povrijedilo to je Lara pokazala tako malo brige za Tessu, a tako mnogo za samu sebe? "Je li vam Lorbeer ikad spomenuo Tessu?" "Ne u doba mog posjeta." "Kad onda?" 314 "Pisao mije o nekoj eni, supruzi britanskoga diplomata, koja je pritiskala ThreeBees u vezi s Dypraxom; pisala je pisma i dolazila nenajavljena. Nju je podupirao lijenik iz jedne

humanitarne organizacije. Nije spomenuo njegovo ime." "Kad vam je to pisao?" "Na moj roendan. Markus se uvijek sjeti mog roendana. estitao mi je roendan i ispriao mi o Britanki i njezinom ljubavniku, crnom doktoru." "Je li natuknuo to bi trebalo s njima uiniti?" "Bojao se za nju. Napisao je da je ljepotica i tragina osoba. Mislim da gaje privlaila." Justina strano ugrize za srce nevjerojatna injenica: Lara je ljubomorna na Tessu. "A lijenik?" "Markus se divi lijenicima; svim lijenicima." "Odakle vam je pisao?" "Iz Cape Towna. Bio je u radno-nadzornom posjetu podrunici ThreeBees u Junoj Africi, a za svoj je raun usporeivao tamonje rezultate sa svojim iskustvima iz Kenije. On je poto vao vau suprugu. Markus nije hrabar po naravi. On to mora uiti." "Je li vam rekao kad se sastao s njom?" "U bolnici u Nairobiju. Optuivala ga je. Bilo mu je neugodno." "Zato?" "Morao ju je ignorirati. Markus smatra da ignoriranjem ini ljude nesretnima , osobito ako su ti ljudi ene." "A ipak ju je izdao." "Markus nije uvijek pragmatian. On je umjetnik. Ako kae da ju je izdao, moda je to u prenesenu znaenju." "Jeste li mu odgovorili na pismo?" "Njemu uvijek odgovaram." "Na koju adresu?" "Dao mi je broj potanskog pretinca u Nairobiju." "Je li spomenuo enu po imenu Vanza? Bila je s mojom suprugom u bolnikoj sobi u bolnici "Uhuru." Umrla je od Dypra-xe." "Sluaj mi nije poznat." "To me ne iznenauje. Uklonjeni su svi njezini tragovi." "Predvidljivo. Markus mije priao o takvim stvarima." "Lorbeera je u posjetu bolnikoj sobi moje supruge pratila Kovacsica. to je ona radila u Nairobiju?" "Markus je htio da drugi put doem u Nairobi, ali moj odnos 315 s bolnicom i KVH tad se ve bio pokvario. Doznali su za moj prijanji put i ve su mi prijetili da e me izbaciti s klinike jer sam lagala o majinoj bolesti. Zato je Markus telefonirao Zsuzsi u Basel i uvjerio je da doe u Nairobi kao moja zamjena, kako bi s njime promatrala razvoj situacije. Nadao se kako e ga ona izbaviti od neugodnih odluka i sama savjetovati ThreeBees da povuku lijek s trita. KVH u Baselu isprva nije htio pustiti Zsuzsi na put, no poslije su pristali, uz uvjet da posjet ostane tajna." "ak i za ThreeBees?" "To se nije dalo sakriti od ThreeBees. Previe su umijeani i Markus im je savjetnik. Kovacsica je u Nairobiju provela etiri dana, u velikoj tajnosti. Zatim se vratila u Basel svom srpskom lupeu i operi." "Je li napisala izvjee?" "Jadno je to bilo izvjee. Ja sam znanstvenica, pa znam da to nije znanost. Nego polemika." "Lara." "Stoje?" Pogledala gaje ljutito, spremna za borbu. "Birgit vam je preko telefona proitala Lorbeerovo pismo. Njegovu ispovijed, ispriku, priznanje... kako god da ga zove." "Pa?" "to ste zakljuili iz toga pisma?" "Da se Markus ne moe spasiti." "Od ega?" "On je slab ovjek, koji snagu trai na pogrenim mjestima. Naalost, slabi unitavaju jake. Moda je uinio zlo. Katkad je previe zaljubljen u vlastite grijehe." "Da ga morate pronai, gdje biste ga traili?" "Ne moram ga pronai." ekao je. "Imam samo broj potanskog pretinca u Nairibiju." "Moete li mi ga dati?" Njezina je depresija dosegnula rekordnu dubinu. "Napisat u vam ga." Napisa broj potanskog pretinca na notesu, zatim istrg-ne list i prui ga Justinu. "Da ga ja traim, traila bih ga meu ljudima kojima je nakodio," ree naposljetku. "U pustinji." "Moda je to preneseno znaenje." Iz njezina je glasa nestala otrina, kao i iz Justinova. "Markus je dijete," objasni jednostavno. "Djeluje iz poriva i reagira na posljedice." Zapravo se nasmijeila; imala je lijep osmijeh. "Posljedice ga esto iznenade." "Otkuda dolazi poriv?" "Jednom sam to bila ja." 316 Prebrzo je ustao, elei presavinuti p%pir to mu ga je dala i staviti ga u dep. Glava mu

padne i osjeti muninu; zavrti mu se u glavi. Rukom se prihvatio zida kako bi se uravnoteio; tada otkrije kako gaje lijenica profesionalno uhvatila za ruku. "to vam je?" upita otro, drei ga sve dok ga nije opet posjela. "Ponekad mi se zavrti u glavi." "Od ega? Imate visok tlak? Skinite kravatu! Otkopajte ovratnik, ne budite smijeni." Drala mu je ruku na elu. Osjeti se slab poput invalida i oajno umoran. Ostavila ga je i vratila se s aom vode. Popivi malo, vrati joj au. Pokreti su joj bili sigurni, ali blagi. Osjeti njezin pogled na sebi. "Imate vruicu," ree optuujuim tonom. "Moda." "Ne moda. Sigurno imate visoku temperaturu. Odvest u vas u va hotel." Bio je to trenutak na koji ga je upozoravao dosadni instruktor na sigurnosnom teaju, trenutak kad je ovjek previe izdosaen, previe lijen ili jednostavno preumoran a da bi mu bilo stalo; kad se misli samo na to kako stii do svog loeg motela, otii spavati i ujutro, kad se glava malo razbistri, napraviti i poslati debelu poiljku Hamov oj dosadnoj staroj teti u Milanu; a u poiljci e biti sve to ti je rekla dr. Lara Emrich, ukljuivi i primjerak njezina neobjavljena rada o tetnim nuspojavama lijeka Dypraxe, meu kojima su i zamuen vid, krvarenje, sljepoa i smrt; takoer i broj potanskog pretinca Markusa Lorbeera u Nairobiju te opis to kani uiniti, to e ti biti sljedei korak i to treba uiniti ako ti to ne bude mogao ako te ometu sile nad kojima nema nadzora. To je trenutak svjesnoga, grenoga, namjernoga propusta, kad nazonost lijepe ene, i same nedodirljive kao to je i Justin, koja mu stoji uz rame i opipava mu bilo blagim prstima ne moe biti izlika za nepotivanje osnovnih naela operativne sigurnosti. "Ne smiju vas vidjeti sa mnom," usprotivi se blago. "Znaju da sam tu negdje. To bi samo pogoralo stvari za vas." "Ne moe biti gore," odgovorila je. "Moja je situacija tako loa da ne moe biti gora." "Gdje vam je auto?" "Pet minuta odavde. Moete li hodati?" To je takoer trenutak kad se Justin, koji je u stanju krajnj e tjelesne iscrpljenosti, rado vraa izlikama lijepih manira i drev317 noga vitetva, to mu je davnih dana ucijepljeno u Etonu. Samu enu nou valja otpratiti do njezina vozila, da ne bi bila izloena napadima skitnica, manijaka, depara i cestovnih razbojnika. Justin ustane. Ona ga primi pod ruku pa ga blago odvue dnevnom sobom do stubita. "Laku no, djeco!" pozdravi ih domaica Amy kroz zatvorena vrata. "Zabavite se!" "Bili ste vrlo ljubazni," odgovori Justin. 318 DEVETNAESTO POGLAVLJE Siavi Amvnim stubitem do ulaznih vrata, Lara poe ispred Justina, nosei svoju rusku vreicu u jednoj i drei se stubine ograde drugom rukom, motrei stalno Justina preko ramena. U predsoblju je skinula Justinov kaput s vjealice i pomogla mu ga odjenuti. Obukavi svoj kaput i ubaru poput Ane Karenjine, htjela je uzeti njegovu torbu preko ramena, ali joj on, opet u duhu stare kavalirtine, to nije dopustio. Zato ga gleda netremice smeim oima, Tessinim pogledom, ali bez objeenjakog zadi-rkivanja u oima; gleda ga dok prilagoava remen na svom ramenu, potiskujui, kao strogo kontrolirani Englez, svaki znak boli. Sir Justin pridrava otvorena vrata dami i ape iznenaeno kad ga je presjekao ledeni vanjski zrak, ne obazirui se na njegovu debelu pavork-jaknu i krznom podstavljene izme. Na ploniku gaje doktorica Lara najprije primila pod ruku, a zatim ga zagrlila desnom rukom, kako bi ga zadrala uspravnim, no ovoga puta ak ni iskusni, prekaljeni Etonac nije mogao zadrati uzvik boli dok je zbor ivaca u njegovim izranjenim leima slono zapjevao bolnu pjesmu. Ona ne ree nita, ali oi su im se, naravno, susrele kad je okrenuo glavu, branei se, od izvora boli. Njezin pogled pod ubarom Ane Karenjine opasno ga podsjeti na one druge oi. Ruka koja ga vie nije grlila preko lea pridrui se lijevoj, koja gaje ve drala za lijevu podlakticu. Usporila je korak kako bi ga uskladila s njegovim. Bok uz bok, staloeno napreduju ledenim asfaltom prema kraju slijepe ulice; tada se Lara, jo ga vrsto drei za ruku, zagleda u neto na drugoj strani ulice "Stoje?" "Nita. Moglo se predvidjeti." 319 Nalaze se na gradskom trgu. Mali sivi auto neodredive marke stoji sam ispod naranaste uline svjetiljke. Vrlo je prljav, to se vidi unato ledu. iana vjealica slui mu umjesto radijske antene. Kad ga se gleda odavde, ima u njemu neto sudbonosno i nezatieno. Taj automobil eka kad e eksplodirati. "Je li to va auto?" pita Justin. "Je. Ali ne valja." Veliki pijun kasno je opazio ono to je Lara ve primijetila: prednja guma s njima blie strane je ispuhana. "Nema brige, promijenit emo gumu," rekao je Justin hrabro, zaboravivi na trenutak groznu

hladnou, svoje izubijano tijelo, daje kasno... izgubio se i posljednji, najmanji trag operativne sigurnosti. "To nee biti dovoljno," odgovori ona s odgovarajuom su-mornou. "Naravno da e biti. Pokrenut emo motor. Vi moete sjesti u auto i drati ga ugrijana. Imate rezervni kota i dizalicu, je li tako?" No ve su stigli blizu automobila i vidjeli to je ona ve predviala: i dr uga je prednja guma ispuhana. Kako ga je primila potreba za djelovanjem, on je se pokua osloboditi, no ona ga se vrsto primila i Justin shvati kako Lara ne drhti od hladnoe, nego od neega drugog. "Dogaa li se ovo?" pitao on. "esto." "I to radite - zovete li autoservis?" "Cijelu no ne ele doi. Zovem taksi. Kad se ujutro vratim, zateknem globu za nedoputeno parkiranje. Katkad i slubenu opomenu zato to mi je auto u stanju nesigurnu za promet. Ponekad ga odvue pauk, pa moram ii po njega na nezgodno, udaljeno mjesto. Ponekad nou nema taksija, no noas imamo sree." Slijedi njezin pogled i iznenadi se vidjevi taksi parkiran na udaljenom kutu trga; unutarnje svjetlo gori, motor je upaljen, ljudski lik zgren za upravljaem. Jo ga drei pod ruku, povue ga naprijed. Poe s njom nekoliko metara, pa stane: u njemu je zazvonilo unutarnje zvono za uzbunu. "Ima li inae taksija po gradu ovako kasno?" "Nije vano." "Zapravo jest. Vrlo vano." Oslobodivi se njezina pogleda, ugleda i drugi taksi kako dolazi i parkira se iza prvog. I Lara gaje ugledala. 320 Taksiji im se lagano pribliavaju vozei trgom jedan za drugim. Poloaj im je ispitivaki, jo ne napadaki. Ali prikradaju se. Sa zlom namjerom, Justin je uvjeren u to: u zraku se osjea opasnost, predumiljaj zloina. "Ima li sredinje zakljuavanje?" prodere se on. "Otvara li klju sva vrata?" Ona ne zna, ili je odvie bijesna a da bi odgovorila. Kleknuo je na jedno koljeno s vreicom pod pazuhom, pokuavajui otkljuati suvozaka vrata. Skida led vrcima prstiju; koa mu se lijepi za ledenu kovinu; miii mu zavijaju jednako glasno kao i glasovi u njegovoj glavi. Ona potee rusku vreicu i vie na njega. Vrata auta se otvore i on je uhvati. "Lara, za ime Boje! Budite molim vas, tako ljubazni pa zaepite i uite odmah u auto!" Dobro je pogodio uporabom ljubaznosti. U nevjerici se zagledala u njega. Vreica mu je u ruci. Ubaci je u auto. Poletjela je za njom kao pas za lopticom, a on je zalupio vrata. Stupivi natrag na cestu, Justin brzo obie vozilo. Za to je vrijeme drugi taksi pretekao prvi i naglo ubrzao prema njemu, tako da je Justin morao odskoiti na plonik. Prednji desni blatobran automobila uzalud je dotaknuo tek skut njegove zimske jakne u prolazu. Lara iznutra otvori vozaka vrata. Oba se taksija zaustave nasred ceste pedeset metara iza njih. Justin okrene klju za paljenje. Vjetrobran je debelo zaleen, zajedno s brisaima, no stranji je prozor prilino bistar. Motor zakalje kao stari magarac. U ovo doba noi, kae on. Na ovoj temperaturi? Ja? Justin opet okrene klju. U vozakom retrovizoru ugleda kako su po dvojica izala iz svakog auta. Drugi se par vjerojatno skrivao na stranjim sjedalima, sagnuti ispod prozora. Jedan nosi bejzbolsku palicu, drugi neto to se Justinu prvo uini kao boca, zatim runa bomba, pa olovom oteana batina. Sva etvorica idu prema njihovu autu. Voljom Bojom motor se pokrene. Justin pritisne gas i otpusti runu konicu. No automobil ima automatski mjenja, a Justin se nikako ne moe sjetiti kako se upravlja tako neim. Zato poto je stavio ruicu automatskoga mjenjaa u poloaj za vonju, pone zadravati vozilo nonom konicom, no konano razum prevlada. Automobil napokon krene naprijed, tresui se i bunei. Kolo upravljaa pod rukama osjea tvrdim poput elika. U zrcalu vidje kako su mukarci ubrzali hod. Justin oprezno pone ubrzavati; prednji kotai kripe i udaraju, no automobil se nekako giba, unato samom sebi; ubrzava, na uas progonitelja, koji vie 322 ne hodaju, nego tre. Odjeveni su prigodno, primijet i Justin: debele trenirke i meke sportske cipele. Jedan nosi mornarsku vunene kapu s "coflekom" - onaj s bejzbolskom palicom. Ostali imaju ubare. Justin baci pogled na Laru. Jedna joj je ruka na licu, s prstima meu zubima. Drugom se rukom pridrava komandne ploe. Oi su joj sklopljene i ona ape; moda moli, to zbuni Justina, jer ju je dosad smatrao ateisticom, za razliku od njezina ljubavnika Lorbeera. Napustivi maleni trg, lupaju i prde niz slabo osvijetljenu ulicu kuica s terasama, koje su vidjele i bolje dane. "Gdje je najbolje osvijetljeni dio grada? Najjavniji?" pita je on. Lara odmahne glavom. "Gdje je kolodvor?" "Predaleko. A nemam ni novca." Ona izgleda misli kako e nekamo zajedno pobjei. Dim ili para diu se iz motora; uasni smrad zapaljene gume podsjetio je Justin na studentske nemire u Nairobiju, no on nastavi ubrzavati dok u zrcalu promatra ljude kako tre za njima, razmiljajui i dalje kakve su to

budale, kako slabo obavljaju svoj posao; to je zacijelo slaba obuka. Ekipa s boljim voom nikad ne bi ostavila aute. Kad bi imali i trunku pameti, ak i sad bi im bilo najbolje okrenuti se sada (moda samo dvojica) i trati kao ludi do auta. No ne pokazuju nikakva znaka da to ine, moda zato to se pribliavaju i sve ovisi o tome tko e prvi odustati: ovaj auto, ili oni ljudi. Natpis na francuskom i engleskom upozori ga da nailazi na raskrije. Kao filolog amater, opazi kako i nehotice usporeuje dva jezika. "Gdje je bolnica?" upita je. Izvadila je prste iz usta. "Doktorici Lari Emrich nije doputeno ulaziti u bolnike prostorije," izrecitira ona. Nasmije se, odluivi je obodriti. "Da, da, shvaam. Tamo ne moemo. Ne, ako je zabranjeno. Ipak, gdje je to?" "Nalijevo." "Koliko daleko?" "U normalnim uvjetima bilo bi vrlo malo." "Koliko malo?" "Pet minuta. Ako nema prometa, i manje." Nije bilo prometa, ali je bilo pare ili dima to se pui iz motora; povrina ulice je zaleena i grbava, brzinomjer pokazuje najvie optimistikih trideset kilometara na sat, ljudi u retrovizoru ne pokazuju znakova umora, nema nikakva zvuka osim nepravilna cvilea metalnih dijelova kotaa koji se okreu - poput tisuu 323 noktiju to grebu po kolskoj ploi. Iznenada se put pred Ju-stinovim zapanjenim pogledom pretvorio u zamrznuto paradno polje. Ugleda ulaznu kuicu i Davvesov bogato ureeni grb jarko osvijetljen pred sobom, a nalijevo ledom pokriven paviljon s tri satelitske elino staklene kocke to se nada nj nadvijaju poput ledenih brjegova. Zakrene upravlja nalijevo i pojaa pritisak na papuicu gasa, no bez uinka. Brzinomjer pokazuje nula kilometara na sat, no to je glupost, jer se jo kreu, iako jedva. "Koga poznajete?" vie on. Zacijelo se u sebi pitala isto pitanje. "Phila." "Kojeg Phila?" "Rusa. Vozaa hitne pomoi. Sad je prestar." Ona posegne na stranje sjedalo po torbu, izvadi kutiju cigareta (nisu sportsman), upali jednu i prui mu je, no on je to ignorirao. "Ljudi su otili," rekla je ona, zadravi cigaretu za sebe. Poput vjerna konja koji je do kraja istrao svoju trku, auto umre pod njima. Prednja se osovina slomi, iz motora pone sukljati zaguljiv crni dim, a strano struganje odostraga navijesti kako je siroti automobil pronaao svoje posljednje poivalite nasred paradnoga polja. Dok ih je gledalo nekoliko Krija drogira-nih oiju u anoracima, Justin i Lara izau iz auta. Philove se poslovne prostorije sastoje od bijele drvene kabine pokraj parkiralita kola hitne pomoi. U kabini je stolac, okretno crveno svjetlo, kavom umrljana elektrina grijalica i kalendar stalno otvoren na prosincu, mjesecu kad lako odjeven enski Djeda Mraz otkriva svoju golu pozadinu zahvalnim mukarcima to pjevaju boine pjesme. Phil je sjedio na stolcu i razgovarao telefonom; na glavi mu kona kapa s naunjacima. I lice mu je kono raspucano, izborano, ulateno, zatim posuto sijedim ekinjama. Kad je zauo Larin glas kako govori ruski, uinio je to rade stari robijai: glava mu je ostala na mjestu, a oi s palim vje-ama i dalje su gledale ravno pred sebe, sve dok nije bio siguran tko mu se obraa i da se obraa ba njemu. Tek kad se o tome osvjedoio, okrenuo je lice k njoj, postavi onakav kakvi Rusi njegove dobi postaju u nazonosti lijepih mlaih ena: malo tajnovit, malo stidljiv, malo nagao. Phil i Lara razgovarali su itavu - Justinu se tako inilo nepotrebnu vjenost; ona na ulazu, s Justinom iza nje u sjeni, poput nepriznata ljubavnika, a Phil na svom stolcu, aka zgrenih u krilu. Upitali su jedno drugo za 324 zdravlje, za obitelji - tako je Justin pretpostavljao - kako je ujak ovaj ili brati onaj, dok se napokon Lara ne odmakne u stranu kako bi propustila staroga ovjeka proi pokraj nje, to je on uinio drei je malo predugo oko pasa prije no to je brzim korakom siao niz rampu u podzemnu garau. "Zna li da ste pod zabranom?" upita Justin. "To nije vano." "Kamo je otiao?" Odgovor nije stigao, ali nije bio ni potreban. Sjajna nova kola hitne pomoi upravo su dolazila; za upravljaem Phil, sa svojom konom kapom. Njezina je kua nova i bogata, dio nove raskone etvrti pokraj jezera, izgraene kako bi udomila povlatene sinove i keri Karei Vita Hudsona iz Basela, Vancouvera i Seattlea. Natoila mu je viski, sebi votku, pokazala mu vodenomasanu kadu, objasnila nain rada stereo-sustava i multifunkcijske supermikrovalne penice u razini glave pa, sve u istom tonu, pokazala prstom mjesto pokraj ograde gdje organi parkiraju auto za praenje, to rade gotovo svakog dana u tjednu, rekla je; dou obino oko osam ujutro, ovisno o vremenskim prilikama, i ostaju dok ne padne no, osim ako se odigrava vana hokejska utakmica - tad odu prije. Pokazala mu je besmisleno nono nebo u svojoj spavaoj sobi - kupolu obloenu bijelom bukom, probijenu na puno mjesta malim svjetiljkama koje oponaaju zvijezde, koje svijetle jae ili slabije, ve prema muici osoba koje zauzi maju veliki okrugli krevet ispod kupole. Bio je trenutak - i oboje su gledali kako dolazi i odlazi - kad su pomislili kako bi oboje

mogli postati te osobe - njih dvoje otpadnika, odmetnika protiv Sustava, tjeei jedno drugo; stoje normalnije od toga? No Tessina se sjena uvue meu njih i trenutak proe, a da nijedno od njih nije reklo ni rije o tome. Justin umjesto toga pone komentirati ikone: Sv. Andrija, Sv. Petar i Pavao, Sv. Ivan Evanelist, sama Majka Boja; male im ruke, bizantski naslikane, sklopljene na molitvu ili pak blagoslivljaju. "Ove vam je slike Markus poklonio," ree, zbunjen tim neoekivanim iskazivanjem religioznosti. Ona namjesti najsumornije od svojih sumornih izraza lica. "Moje je stajalite posve znanstveno. Ako Bog postoji, bit e m u drago; ako ne, onda je svejedno." Prvo je pocrvenjela kad se Justin nasmijao, zatim se i sama nasmije. 325 Gostinjska je spavaa soba u razizenilju. Reetke na prozorima koji gledaju u vrt podsjete ga na Glorijin donji kat. Spavao je do pet, zatim jedan sat pisao Hamovoj tetki; zatim se odjenuo i poao na kat namjeravajui ostaviti poruku Lari i ispitati mogunosti prijevoza do grada. Zatekao ju je kako sjedi uz prozor puei, odjevena u istu odjeu kao sino; pepeljara pokraj nje puna je opuaka. "Moete uhvatiti autobus do eljeznikoga kolodvora; postaja je na vrhu ulice," ree ona. "Polazi za jedan sat." Napravila mu je kavu i on ju je popio za kuhinjskim stolom. Nijedno od njih nije bilo rasploeno komentirati dogaaje prole noi. "Moda su to bili samo huligani," ree on odjednom, ali Lara osta zadubljena u vlastite misli. Drugi put je upita o njezinim planovima. "Koliko ste jo dugo ovdje?" Jo nekoliko dana, odgovori rastreseno. Moda tjedan. "to ete onda?" Ovisi, odgovorila je. Nije vano. Nee umrijeti od gladi. "Idite sad!" ree iznenada. "Bolje je da ekate na autobusnoj postaji." Kad je ustao, ona mu je okrenula lea i stajala glave napeto nagnute naprijed, kao da oslukuje nee li zauti kakav sumnjiv zvuk. "Bit ete milosrdni s Markusom," objavi ona. Nije znao je li to predvianje ili zapovijed. 326 ii DVADESETO POGLAVLJE "Do vraga to taj tvoj Quayle misli!? S im i s kime se on to igra, Time?" pitao je glasno Curtiss, okreui svoje golemo tijelo na jednoj peti, kako bi to bolje izazvao D onohuea u velikoj sobi koja je odjekivala od njegova glasa. Prostorija je bila dovoljno velika za solidnu kapelu, s oblogom od tikovine, vratima s pominom reetkom kao u zatvoru te plemenskim kopljima i titovima po-vjeanim po zidovima. "Nije on moj, Kenny. Nije nikad ni bio," stoiki ree Donohue. "On je isti Foreign Office." "isti!? Stoje to kod njega isto? On je najgori ovjek za koga sam uo! Zato ne doe k meni ako je zabrinut zbog moga lijeka? Vrata su irom otvorena. Ja nisam udovite, je li tako? to hoe - novac?" "Ne, Kenny. Ne bih rekao. Ne bih rekao da mu je novac na umu." Taj njegov ton, mislio je Donohue, ekajui da dozna zato su poslali po njega. Nikad ga se nee rijeiti. Prijeti i ulaguje se. Lae i saalijeva sama sebe. No prijetnj e su mu ipak najdrae. Ispran je, ali nikad do kraja opran. Jo mu se uje izgovor iz njegove zabiti u Lancashireu, unato svim oajnikim nastojanjima svih tih uitelja govora koji dolaze i odlaze naveer, kad ih navodno nitko ne vidi. "to ga onda ulja, Time? Ti ga zna. Ja ne znam." "Njegova ena, Kenny. Dogodila joj se nesrea. Sjea se?" Curtiss se vrati panoramskom prozoru i uzdignu ruke k nebu, s dlanovima uzgor, molei afriki suton za razbor. S druge strane stakla neprobojna za metke lee sve tamnije livade, a iza 327 njih jezero. Na brjegovima mirkaju svjetla. Nekoliko ranih zvijezda ve je probilo ranoveernju tamnoplavu maglicu. "Dakle, ena mu je dobila svoje," zakljui Curtiss istim zamiljenim tonom. "Gomila zloestih deki se izdivljala na njoj. Dokrajila ju je njezina slatka stvarica, pretpostavljam. A kako se ponaala, sama je to traila. Pazi, to je Turkana, a ne usrani Sur-rey. Ali ao mije. Jako, jako ao." Nije ti toliko ao koliko bi ti trebalo biti, pomisli Donohue. Curtiss ima kue od Monaka do Meksika, a Donohue ih sve mrzi. Mrzi smrad joda, ukopljene sluge i drvene podove koji se svijaju i podrhtavaju. Mrzi barove optoene zrcalima i bezmiri-sne cvjetove koji te gledaju poput izdosaenih kurvi to ih Curtiss dri oko sebe. U mislima ih je Donohue sve trpao zajedno s rolls-royceima, poslovnim zrakoplovima i motornim jahtama u jednu jedinstevenu neukusnu skorojeviku palau ratrkanu u pet-est zemalja. No vie od svega mrzi ovu utvrenu farmu zbijenu na obalu jezera Naivashe, s o gradom od bodljikave ice, uvarima, jastucima od zebrine koe, podovima poploanim crvenim ploicama,

prostirkama od leopardova krzna, divanima pr izvuenim antilopinom koom, ruiasto osvijetljenim kabinetima za pie sa zrcalima, satelitskom televizijom i satelitskim telefonima, osj etnicima pokreta, dugmadima za uzbunu i runim radioprimopredajnicima - jer u ovu kuu, u ovu sobu, na ovaj divan s antilopinom koom zovu ga u svako doba na mig Curtis-sova oka ve pet godina; zovu ga kako bi pokupio bilo kakve ostatke to ih je veliki Sir Kenny K. u svojoj neorganiziranoj velikodunosti odluio dobaciti u uvijek gladne ralje britanskih izvjetajnih sluba. Na ovo je mjesto pozvan i veeras, zato to ih tek treba doznati, ba dok je otepljivao bocu dobra bijelog junoafrikog vina prije nego je sjeo jesti jezerskog lososa sa svojom ljubljenom enom Maud. "Evo, mi to ovako vidimo, stari moj Time, tako ti je to," glasio je napeti znak (samo migom), napisan pomalo knjievnikim stilom njegova regionalnog naelnika u Londonu: Na vidljivoj povrini treba nastaviti prijateljski kontakt kako bi bio u skladu s javnom slikom to si je izgradio u prolih pet godina. Igraj s njim golf, popij koje pie, ponekad ruaj itd. Nastavi se prirodno ponaati i praviti se kako puno radi i dobro surauje s njim, jer je alternativa (prekid veze i subjektov bijes kao posljedica) previe gadna da bismo je uope uzeli u obzir u sadanjim kriznim okolnostima. Za tvoju osobnu obaono to je drao stavom mislioca. Nosio jiKto uvijek nosi u Africi: bijelu koulju s dvostrukom orukvicom i zlatnim ThreeBees gumbima, mornarski modre hlae, crne lakirane cipele na kopu i zlatnu uru tanku poput novia oko debelog, dlakavog lijevog zgloba. Ali Donohuevu je pozornost privukao crni remen od krokodilske koe. Ostali debeli ljudi koje poznaje nose remen ispod trbuha, koji visi preko njega. No kod Curtissa on stoji tono u sredini, kao savren krug to dijeli jaje poprijeko nadvoje; tako izgleda kao golemo Jaje Harambaa iz "Alice u zemlji udesa." Krijesta obojene crne kose zaeljana je unatrag, na slavenski nain, a krajevi zalijepljeni gelom za zatiljak. Pui cigaru, mrte-i se svaki put kad povue dim. Kad mu cigara dojadi, on je ostavi neugaenu na bilo kojem basnoslovno skupom komadu pokustva. Kad mu opet zatreba, optui poslugu za krau. "Ti zna to je gad naumio, je li tako?" upita odjednom. "Moi?" "Ne, Quayle." "Ne bih rekao. Trebam li znati?" "Zar ti nisu rekli? Ili ih nije briga?" "Moda ni sami ne znaju, Kenny. Meni su rekli samo to da on eli nastaviti borbu za ono za to se njegova ena zauzimala - to god to bilo; daje izgubio vezu s poslodavcima i da djeluje na svoju ruku. Znamo da mu je ena imala posjed u Italiji; prema jednom tumaenju, tamo je izronio." "to je s Njemakom?" prekine ga Curtiss nestrpljivo. "Da - to je s Njemakom?" ponovi Donohue kao jeka, oponaajui nain govora kojega se gnuao. "Bio je u Njemakoj. Prolog tjedna. Motao se meu dugokosim liberalnim dobronamjernicima koji su isukali noeve na KVH. Da ja nisam tako meka srca, dosad bi ve bio izbrisan s popisa biraa. Ali tvoji deki u Londonu to ne znaju, je li tako? Oni se ne zamaraju. Imaju pametnijega posla. Tebi govorim, Donohue!" Curtiss se okrenuo licem k njemu. Nagnuo se naprijed golemim gornjim dijelom tijela, grimizna eljust mu je izbaena prema naprijed. Jednu je ruku gurnuo u dep atorolikih hlaa. Drugom dri cigaru, zapaljenu i zadimljenu, kojom mae kao usijanim araem kojim prijeti da e ga zabiti u glavu Tima Donohuea. "Bojim se da si ispred mene, Kenny," odgovori Donohue polako. "Jesu li deki iz moje Slube na tragu Quayleu, pita ti. Nemam pojma. Jesu li ugroene predragocjene dravne tajne? Sumnjam. Treba li zatititi Sir Kennetha Curtissa, na vrijedni izvor informacija? U trinom smislu, mi ti nikad nismo ni obeavali 330 1L zatitu, Kenny. Mislim da na svijetu i neiSa institucije koja bi to uinila, u financijskom ili drugom smislu. I preivjeti." "Jebi se!" zaurla Curtiss, luplvi obama dlanovima po radnom stolu, vukui se du njega kao gorila prema Donohueu. No Donohue se smijei svojim ravnodunim smijekom i ne da se. "Ja mogu sam samcat smrviti tvoju usranu Slubu, samo ako hou! Je li ti to poznato?" derao se Curtiss. "Dragi moj, ja u to nikad nisam sumnjao." "Ja hranim deke koji te plaaju. Vozikam ih na svom brodu. Nabavljam im cure, kavijar, ampanjac. Pomaem im da budu izabrani. Dajem im aute, gotovinu, tajnice s dobrim sisama. Radim s tvrtkama koje okreu deset puta vie nego stoje godinji proraun tvoje Slube. Da im kaem to znam, ti bi bio prolost. Zato: jebi se, Donohue!" "I ti, Curtiss. I ti," promrmlja umorno Donohue, kao ovjek koji sve to ve uo - kao to i jest. Istodobno, u njegovoj lubanji mozak iskusna operativca radi i pita se kamo vodi sve ovo cirkusiranje. Curtiss je i prije znao iziti, svakako. Donohue vie ne moe izbrojiti koliko puta je sjedio ovdje i ekao da se istutnji, ili - kad bi uvrede postale pre-estoke a da bi se prelo preko njih - taktiki bi se povlaio iz sobe i ekao dok Kenny ne odlui da je vrijeme pozvati ga natrag i ispriati se, katkad uz pomo jedne-dvije krokodilske suze. No veeras Donohue ima osjeaj da sjedi u kui punoj poteznih mina. Prisjeti se kako ga je udno gledao Doug Crick na ulazu; bio je posebno ljubazan: "O, dobra veer, gospodine

Donohue. Odmah u izvijestiti efa." Sluao je sa sve veim nemirom u sebi, a mrtvakim mirom na povrini, kad Curtissovi manijakalni ispadi nisu dovodili ni do ega. Kroz panoramski se prozor vide dvojica Izraelaca u kratkim hlaama kako polako hodaju, vodei pse uvare, koji im se otimaju s uzica. Golema utogroznina stabla razbacana su livadom. Mali zeleni majmuni skakuu s jednog na drugo i izluuju pse. Trava je gusta, bogata, savrena; zalijeva je jezero. "Tvoji ga plaaju!" optui Curtiss iznenada Donohuea, izba-civi ruku, a spustivi glas, da bi bilo efektnije. "Quayle je va ovjek! Je 1" tako? Djeluje prema vaim zapovijedima, tako da moete mene zeznuti. Je li tako?" Donohue se znalaki nasmijei. "Posve tono, Kenny," izjavi umirujue. "Potpuno pogreno, suludo i nema veze sa stvarnou; inae je upravo tako." "Zato mi to radi? Imam pi-:>vo znati! Ja sam Sir jebeni 331 Kenneth Curtiss! Dao sam - samo lanf* pola milijuna funta u stranaku blagajnu. Dao sam vama - usranoj britanskoj izvjetajnoj slubi - informacije koje su isto zlato. Uinio sam vam dragovoljno mnoge usluge vrlo, vrlo povjerljive i vrlo, vrlo nezgodne. Ja sam..." "Kenny," tiho ga prekine Donohue. "Prestani! Nemoj pred poslugom! Dobro? Zato bismo mi imali i najmanji interes poticati Justina Quaylea da te progoni? Zato bi moja Sluba - na tanku proraunu i pod jakom vatrom iz Vlade, kao obino - zato bismo sami sebi inili smetnje sabotirajui tako vrijedan izvor kao to je Kenny K?" "Zato to ste sabotirali sve ostalo u mom ivotu, eto zato! Zato jer me na va nagovor odbijaju londonske banke! Ugroeno je deset tisua britanskih radnih mjesta, no vama je svejedno, jer tako moete srediti Kennvja K-a! Zato to si ti, ba ti, upozorio svoje politike prijatelje neka operu ruke od mene prije nego me pojede mrak. Jesi li? Jesi? Pitam: Jesi li to uinio!?" Donohue je u glavi brzo pripremao odgovor iz samih pitanja. Londonske ga banke odbijaju? Znaju li moji u Londonu? Ako znaju, zato me, zaboga, Roger nije upozorio? "Vrlo mi je ao to to ujem, Kenny. Kad su ti to banke uinile?" "Kakve to ima veze!? Danas. Poslijepodne. Telefonom i faksom. Telefonirali su kako bi mi rekli, poslali faks ako zaboravim. Stie i pismo redovitom potom ako nisam proitao glupi faks." Znai, London zna, pomisli Donohue. Ali ako su znali, zato su me ostavili da izvisim? To emo poslije rijeiti. "Jesu li banke dale ikakav razlog za svoju odluku, Kenny?" upita brino. "Na prvom im je mjestu duboka etika zabrinutost zbog izvjesnih trgovak ih postupaka. Kojih postupaka? Kakva etika!? Oni misle o etici kako misle u selima istono od Londona. Kau kako ih takoer zabrinjava gubitak povjerenja na tritu. Koji vrag je pak tome uzrok? Oni sami! Ima jo: navode "uznemirujue glasine". Do vraga s njima! Proao sam ja ve kroz to." "A politiki prijatelji - tko to pere ruke od tebe? Oni koje nismo upozorili?" "Primio sam telefonski poziv od ulizice iz Downingove deset, * s krumpirom u guzici. Vjeno su mi zahvalni i tako dalje, i tako * U Downingovoj ulici 10 u Londonu je slubena rezidencija britanskoga premijera. dalje, ali u sadanjoj situaciji, kad moraju biti vei katolici od Pape, prisiljeni su mi vratiti moj velikoduni prilog stranakoj blagajni. Kamo da ih poaljemo, molim vas, jer to prije se rijee mog novca sa svog rauna, to e sretniji biti i moemo li se pretvarati da niega nikad nije ni bilo? Gdje je sad? Gdje je bio preksino?" Donohue trepne, pa zatrese glavom; tek je onda shvatio da Curtiss vie ne govori o stanovniku Downingove ulice 10, nego o Justinu Quayleu. "U Kanadi. U Saskatchewanu," prosike Curtiss, odgovarajui na vlastito pitanje. "Nadam se da mu se barem smrzlo dupe." "to radi u Kanadi?" upita Donohue; nije ga toliko udilo to je Justin u Kanadi, nego to ga Curtiss slijedi s takvom lakoom. "Tamo je nekakvo sveuilite. Tamo je ta enska. Jebena znanstvenica. Uvrtjela sije u glavu da e ii okolo i svima govoriti daje lijek otrov, suprotno njenom ugovoru. Quayle se uhvatio s njom. Mjesec dana poslije enine smrti." Povisio je glas, prijetei jo jednim naletom oluje. "Ima lanu putovnicu! Tko mu ju je dao? VI! Plaa gotovinom. Tko mu je alje? Vije aljete. Provue se svaki put kroz njihovu mreu kao jegulja. Tko gaje to nauio? Vi!" "Ne, Kenny. Nismo mi. Nita od toga." Njihovu mreu, pomisli; ne "vau". Curtiss se napuhuje za jo jedan napad. Evo, dolazi. "A to radi gospodin Porter Coleridge, ako bi bio tako ljubazan pa me izvijestio? Daje netone i uvrjedljive informacije premijerovu uredu o mojoj tvrtki i mojem lijeku. to radi kad prijeti da e sve rei novinarima ako mu ne obeaju temeljitu i nepristranu istragu, koju e voditi nai gospodari u ludari u Bruxellesu? Zato ga idioti u tvojoj firmi putaju neka radi to hoe? Ili jo gore - potiu ga?" A kako li si samo ti sve to doznao? Donohue se u tiini udio. Za ime Boje, kako je mogao ovjek - ak i tako bogat, dobro organiziran i lukav kao to je Curtiss - staviti svoju dlakavu apu na dravne tajne samo osam sati poto ih su ih tajnom vezom slube poslali osobno Donohueu? Postavivi samom sebi to pitanje, Donohue, majstor svojega zanata, dao se na posao kako bi pronaao odgovor. Nasmijei se svojim slatkim osmijehom, ovoga puta zaista

sretnim; bio je to odraz njegova iskrena zadovoljstva to se neke stvari na ovome svijetu jo pristojno rjeavaju medu prijateljima. "Naravno," pone on. "Stari Bernard Pellegrin ti je namignuo. Hrabro od njega. I na vrijeme. I ja bih isto uinio. Bernard mi je uvijek bio drag." 333 Nasmijeene mu se oi zalijepe za isprane crte Curtissova lica; Donohue je promatrao kako prvo oklijevaju, a zatim se skupljaju u izraz prezira, "Taj mlohavi peder? Ne bih mu dao ni voditi na pianje pudlicu u parku. Drao sam mu rezerviran direktorski poloaj kad ode u mirovinu iz Ministarstva, a gad nije maknuo ni malim prstom da bi me zatitio. Hoe malo?" upita Curtiss, pokazujui na kristalnu bocu s konjakom. "Ne mogu, stari. Leech mije zabranio." "Rekao sam ti: idi mom doktoru! Doug ti je dao adresu. Dodue, on je dolje u Cape Townu. Ali mi emo te odvesti. Odleti mojim gulfstreamom." "Malo je kasno za promjenu. Hvala ti, Kenny." "Nikad nije kasno," ree Curtiss. Znai, Pellegrin, pomisli Donohue, potvrujui staru sumnju i gledajui kako si Curtiss toi iz boce jo jednu smrtonosnu dozu. Kod tebe su neke stvari predvidljive, stari moj, a jedna od njih je: nikad nisi nauio dobro lagati. Prije pet godina, potaknuti eljom uiniti neto lijepo i korisno, Donohuei, koji nemaju djece, odvezli su se na selo i odsjeli kod siromana kenijskoga seljaka koj i je u slobodno vrijeme organizirao mreu djejih nogometnih momadi. Potekoa je bila u novcu: novac za kamion koji e voziti djeake na utakmice, novac za dresove i ostale dragocjene znakove dostojanstva. Maud je nedugo prije naslijedila manju svotu, Donohue unovio policu osiguranja. Vrativi se u Nairobi, sve su to skupa dali na rate za kenijski djeji nogomet na rate tijekom sljedeih pet godina; Donohue nikad nije bio sretniji. Jedino je alio, bacivi pogled unatrag, to je u ivotu potroio tako malo na vremena na djeji nogomet, a tako puno na pijunau. Iste su misli iz istih razloga prolazile kroz njegovu glavu i dok je gledao kako se debela Curtissova tjelesina teko sputa u tikov naslonja, kimajui i trep ui kao kakav djedica. Eto, to je taj njegov opjevani arm, koji mene ostavlja hladnim, mislio je Tim Donohue. "Skoknuo sam do Hararea prije nekoliko dana," povjeri mu prijateljski Curtiss, sklopivi ruke na koljenu i nagnuvi se naprijed radi boljeg dojma povjerljivosti. "Onaj glupi paun Mugabe imenovao je novog ministra javnih radova. Deko obeava, mora se priznati. Jesi li togod itao o njemu, Time?" "Jesam, naravno." 334 "Mlad momak. Tebi bi se svidio. Pomae nam s malim projektom to ga tamo razvijamo. Uvijek voli dobiti togod ispod stola. Itekako. Mislio sam da bi ti ta informacija mogla biti korisna. Prije je to radilo, zar ne? Momak koji voli malo podmazivanja od Kennvja K-a nee odbiti ni od Njezina velianstva. Je 1" tako?" "Tako je. Hvala. Dobra zamisao. Proslijedit u je." Slijedilo je jo malo kimanja i namigivanja, uz obilan gutljaj konjaka. "Zna onaj novi neboder koji sam izgradio pokraj autoceste Uhuru?" "Krasan je, Kenny." "Prolog sam ga tjedna prodao jednom Rusu. ef mafije, kae mi Doug. Velik, ne kao ovi nai ovdje. Pria se da je uao u vrlo velik posao s drogom s Korejcima." Nasloni se, pa pone promatrati Donohueovo lice s dubokom skrbi dobra prijatelja. "uj, Time: to ti je? Izgleda slabo." "Dobro sam. Tako mi ponekad doe." "To ti je od kemoterapije. Rekao sam ti za onog svog lijenika, ali ti nee. Kako je Maud?" "Maud je dobro, hvala." "Uzmi jahtu! Dajte si malo odmora, samo vas dvoje. Reci Dougu." "Hvala ti puno, Kenny, ali to ne bi bilo u skladu s pokriem. Ne smijem." Prijetila je nova nagla promjena raspoloenja dok je Kenny duboko udisao, pustivi da mu velike ruke padnu uz tijelo. Nikome ne pada tako teko kao njemu kad se odbija ono to on velikoduno nudi. "Ti se nisi pridruio postrojbi "Dalje od Kennvja," Time, je li? Ne odbacuje me, kao oni bankari?" "Naravno da ne." "I nemoj. Moe samo sebi nakoditi. Onaj Rus o kojem sam ti govorio... Sluaj! Zna to sije spremio za crne dane? I pokazao Dougu." "Sav sam se pretvorio u uho." "Izgradio sam podrum na tom neboderu. Malo ljudi to ovdje radi, ali ja sam htio imati podzemnu garau. Stajalo je me strano puno, ali takav sam ja. etiristo parkirnih mjesta na dvjesto stanova. A taj Rus (rei u ti ime), on je sva parkirna mjesta ispunio bijelim kamionima, s plavim natpisom Ujedinjenih naroda. Posve novi, nikad voeni - rekao je Dougu. Pali su s teretnog broda na putu za Somaliju. eli mi ih prodati." Curtiss uzdigne ruke, zabavljen vlastitom anegdotom. "to kae na to!? Ruska mafija pro335

daje kamione Ujedinjenih naroda! I to meni. Zna to je htio od Douga?" "Reci!" "Da ih uveze. Iz Kenije u Keniju. On e ih prebojiti za nas. Mi samo trebamo srediti deke na carini i provui kamione kroz svoje knjige, po nekoliko odjednom. Ako to nije organizirani kriminal, to onda jest? Ruski lupe pljaka Ujedinjene narode ovdje u Nairobiju, usred dana - to je anarhija! A ja sam protiv anarhije. Dakle, sad ima te povjerljive podatke. Besplatno! S komplimentima Kennvja K-a. Reci im da kua asti. Ja astim!" "Bit e oduevljeni." "Hou da ga zaustavite, Time. Na mjestu. Odmah." "Koga - Coleridgea ili Quayle?" "Obojicu. Hou da zaustavite Coleridgea, hou da se glupi spis Quayleove ene izgubi." Boe moj, i to zna, pomisli Donohue. "Mislio sam da ti gaje Pellegrin ve izgubio" primijeti on, namrtivi se kako to ine stariji ljudi kad ih izdaje pamenje. "Ne mijeaj Bernarda u ovo! On mi nije prijatelj i nikad nee biti. A ti reci gospodinu Quayleu da ako nastavi navaljivati na mene, ja mu ne mogu pomoi, jer se zaratio s cijelim svijetom, ne sa mnom! Bili bi ga sredili u Njemakoj da nisam kleknuo na koljena i molio za njegovu glavu. Jesi uo!?" "ujem te, Kenny. Proslijedit u sve to. To je sve to mogu obeati." Kao medvjed, debeli Sir Kenneth skoi iz naslonjaa i odvalja se na drugi kraj prostorije. "Ja sam domoljub!" prodere se on. "Sloi se sa mnom, Donohue! Ja sam domoljub!" "Dakako da jesi, Kenny." "Ponovi! Ja sam domoljub!" "Ti si domoljub. John Buli. Winston Churchill. to jo hoe da kaem?" "Daj mi jedan primjer kad sam se domoljubno ponaao! Jedan od mnogih. Na jbolji kojega se moe sjetiti. Odmah!" Koji je ovo vrag? Kamo ovo vodi? "Hajde, recimo onaj posao u Sijera Leonu lani?" "Priaj! Hajde! Reci mi!" "Na klijent je elio oruje i strjeljivo iz neimenovana izvora." "Pa?" "Pa smo kupili puke i..." "Ja sam kupio proklete puke!" 336 "Kupio si puke naim novcem. Dali smo ti isprave lanoga krajnjega korisnika u Singapuru." "Zaboravio si usrani brod!" "ThreeBees je unajmio teretni brod od etrdeset tisua tona i nakrcao ga orujem. Brod se izgubio u magli i..." "Hoe rei: to je bila varka!" "Pa se morao ukotviti u maloj luci pokraj Freetowna, gdje je na klijent ekao sa svojim ljudima da iskrca oruje i strjeljivo." "I to sam morao obaviti za vas, zar ne? Mogao sam se uplaiti. Mogao sam rei: "Kriva adresa, pokucajte susjedu." Ali ne, ja sam to obavio. Uinio sam to za svoju zemlju. Jer sam ja domoljub!" Stia glas do urotnike razine. "U redu. Sluaj. Evo to treba uiniti, to treba uiniti tvoja Sluba." Koraao je dugom prostorijom i izdavao zapovijedi tihim, odsjenim reenicama. "Tvoja Sluba - ne Ministarstvo vanjskih poslova, tvoji ljudi osobno neka pou u banke. Pronaite u svakoj banci -ja u vam rei u kojima -jednog pravog Engleza. Ili Engleskinju. Slua li? Treba sluati, jer ovo mora prenijeti svojima u Londonu veeras kad doe doma." To je ve izgovorio drugim tonom, visokim, malo drhtavim, tonom pukoga milijunaa. "Sluam," ohrabri ga Donohue. "Dobro. Sazovete ih sve zajedno. Sve te dobre Engleze. I Engleskinje. U lijepu sobu s lamperijom negdje u sreditu Londona. Tvoji momci znaju takva mjesta. Pa im lijepo kaete, slubeno, kao britanska Tajna izvjetajna sluba: "Dame i gospodo, pustite Kennvja K-a na miru! Neemo vam rei zato. Samo vam kaemo: dalje ruke od njega, u ime Kraljice. Ken ny K je obavio velike poslove za nau zemlju; ne moemo vam rei kakve. Ima jo. Dajte mu moratorij na otplatu kredita od tri mjeseca i uinit ete veliko dobro djelo za nau zemlju, isto kao i Kenny K." I oni e vas posluati. Ako jedan pristane, pristat e svi, jer su ovce. Slijedit e i ostale banke, iji predstavnici ne budu tamo, jer su i oni ovce." Donohue nikad u ivotu nije pomislio kako bi mu moglo biti ao Curtissa. Ali sad mu je bilo ao. "Pitat u ih, Kenny. Problem je u tome to mi nemamo toliku mo. Da imamo, morali bi nas raspustiti." Uinak tih rijei bio je gori od iega ega se bojao. Curtiss je poeo urlati toliko da su titovi na zidovima lupali o lamperiju i odzvanjali. Podigao je ruke u bijelim rukavima iznad glave poput sveenika. Prostorija je odzvanjala pod tutnjavom tiranskoga glasa. "Ti ivi u prolosti, Donohue. Misli da drave upravljaju 337 svijetom! Vrati se na vjeronauk! Danas t|e pjeva: "Boe, uvaj multinacionalne korporacije!" Jo neto moe rei svojim prijateljima: gosp odinu Coleridgeu i gospodinu Quayle, i svima drugima s kojima si se urotio protiv mene: Kenny K voli Afriku!" Rairivi ruke i zaplovivi cijelim trupom pokazao je kroz panoramski prozor i jezero okupano svilenkastom mjeseinom.

"To mu je u krvi! Kenny K voli i svoj lijekl I doao je na zemlju kako bi mogao dati taj lijek svakom mukarcu, eni i djetetu u Africi, svakome kome treba! To e i uiniti! Unato svemu! Ako netko eli stati na put znanosti, to gore po njega. Nitko te momke vie ne moe zaustaviti: ni ti, ni ja. Jer lijek su iskuali i testirali najbolji mozgovi to ih novac moe kupiti! Svi!" Glas mu se penjao do manijakalnoga kreenda: "I nitko, nijedan od njih nikad nije rekao nijednu rije protiv lijeka! I nee!!! A sad - gubi se!" Donohue posluno uini to se od njega trailo. Za njim i oko njega nastala je kakofonija. Sjene ponu promicati hodnicima, psi lajati, telefoni zvoniti i pitati. Stigavi na svjei zrak, Donohue zastane kako bi pustio nonim mirisima i zvukovima Afrike da ga oiste. Bio je nenaoruan, kao i uvijek. Rastrgan veo oblaka spustio se izmeu zvijezda i zemlje. Pri svjetlu sigurnosnih reflektora bagremova stabla izgledaju uta kao stari papir. uo je zavijanje hijena i rzanje zebra. Ogleda se sporo oko sebe, silei pogled da se due zadri na najtamnijim mjestima. Kua stoji na uzvisini, iza nje je jezero, pred njom velika asfaltirana povrina koji na mjeseini podsjea na dubok krater. Po navici, parkirao je gdje nema trave izrasle iz asfalta. Uini mu se da je opazio neku sjenu u pokretu, pa ostane nepomian. Razmilja o Justinu; ba udno. Razmilja kako je, ako je Curtiss bio u pravu, ako je Justin u brzu slijedu bio u Italiji, Njemakoj i Kanadi, ako putuje s krivotvorenom putovnicom, onda je to Justin koga ne poznaje, no u prolih nekoliko tjedana je pretpostavio da bi mogao postojati: Justin samotnjak, koji ne prima zapovijedi ni od koga osim sebe sama; strastveni Justin, koji je krenuo na bojni pohod, odluan otkriti ono to je u prolom ivotu moda pomagao prikriti. Ako je to dananji Justin, i ako je to zadaa to si ju je zadao, onda nema boljeg mjesta za poetak potrage od ovoga, u ladanjskoj rezidenciji Sir Kennetha Curtissa, uvoznika i distributera "mojeg lijeka". Donohue napola zakorai k svom automobilu pa se, zauvi neto blizu sebe, zaustavi u pola koraka i stavi tiho, tihano stopa338 lo na asfalt. Koju to igru igramo, Justine? Kako baka hoda? Ilije to jo jedan zeleni majmun? Korak ovoga puta, opipljiv zvuk stope iza njega. ovjek ili ivotinja? Donohue u samoobrani podie desni lakat te se, oduprijevi se elji da izgovori Justinovo ime, okrene oko svoje osi i ugleda Douga Gricka kako stoji metar i pol od njega na mjeseini, ruku namjerno oputenih uz tijelo. On je krupan momak, visok kao Donohue, ali dvostruko mlai, iroka blijeda lica, plave kose i privlana, makar malo enskasta osmijeha. "Zdravo, Doug," pozdravi ga Donohue. "Jesi li dobro?" "Vrlo dobro, gospodine. Hvala. Nadam se da se isto moe rei i za vas." "Mogu li neto uiniti za tebe?" Obojica su govorila vrlo tiho. "Da, gospodine. Moete se odvesti glavnom cestom, skrenuti prema Nairobiju, voziti do skretanja za Nacionalni park "Hell"s Gate*, koji je zatvoren prije sat vremena. To je makadamska cesta, neosvijetljena. Tamo emo se sresti." Donohue se proveze pokraj drvoreda crnih afrikih grabova do ulazne straarske kuice; pusti da mu straar posvijetli bate-rijskom svjetiljkom u lice, zatim u auto, da ne bi sluajno ukrao koju prostirku od leopardove koe. Umjesto kung fua, na televizoru j e sad pornografija, s loom kakvoom slike. Polako skrene na glavnu cestu, pazei na ivotinje i pjeake. Omotani kabanicama, domorodci ue i lee du puta. Usamljeni hodai s dugim tapovima polako podiu ruke ili u ali skau u snop farova njegovih kola. Vozio je dok nije ugledao putokaz za nacionalni park. Stane, iskljui svjetla i pone ekati. Jedan automobil se parkira iza njega. Otkljua suvozako sjedalo i odkrine vrata, ostavivi upaljeno malo unutarnje svjetlo. Kroz vjetrobran zvijezde sjaju dvaput jae no inae. Donohue prepozna Bika i Blizance; nakon Blizanaca, Raka. Crick se uvue na suvozako sjedalo i zalupi vrata za sobom, pa su ostali u mrklu mraku. "ef je oajan, gospodine. Nisam ga takva vidio od... zapravo nikad," ree Crick, otpuhnuv i dugo i teko kako bi pokazao teinu situacije. "Ni ne mislim da si ga ikad vidio takva, Doug." "Postaje malo zajeban, iskreno reeno." "Prenapet je, naravno," ree Donohue suosjeajno. "Sjedim cijeli dan u centrali i spajam mu pozive. Londonske banke, Basel, onda opet banke, zatim nekakva financijska tvrtka za koju nikad nisam uo nudi mu zajam s etrdeset posto kamata; onda takori, kako ih on zove - politiari. ovjek si ne moe pomoi - ne moe a da ne uje." Majka s malim djetetom srameljivo je zagrebala po vjetrobranu slabom rukom. Donohue spusti prozorsko staklo i dade joj novanicu od dvadeset ilinga. "Opteretio je zalogom kue u Parizu, Rimu i Londonu; pod hipoteku e i kua u Sutton Place u dravi New York. Pokuava pronai kupca za svoj glupi nogometni klub, makar bi ovjek trebao biti glup, gluh i slijep da ga kupi. Pitao je svoju vezu u Credit Suisse za dvadeset pet milijuna amerikih dolara danas; platio bi trideset milijuna u ponedjeljak. Uza sve to, KVH ga ganja zbog plaanja po distributerskom ugovoru. Ako ne plati, uzet e mu tvrtku." Jadna trolana obitelj poela se okupljati uz prozore automobila; izbjeglice odnekud, ne idu nikamo. "Hoete da to sredim, gospodine?" upita Crick, uhvativi kvaku.

"Nemoj!" naredi Donohue otro. Upali motor i odveze se polako cestom, dok je Crick dalje govorio. "Vie na njih - to je sve to ini. Jadno, iskreno reeno. KVH ne eli njegov novac, nego njegovu tvrtku. Svi smo to vidjeli od poetka - svi osim njega. Ne znam gdje e se plimni val zaustaviti." "ao mije to sve to ujem, Doug. Uvijek sam mislio da ste ti i Kenny prst i nokat." "I ja sam tako mislio. Dugo sam premiljao prije ovog razgovora, priznajem. Dvolinost nije moj stil." "to hoe, Doug?" upita Donohue. "Pitao sam se imate li kakav neslubeni posao, gospodine. Ako treba nekoga posjetiti ili drati na oku. Ili ako vam trebaju neki posebni dokumenti." Donohue je utio; nije ga se dojmio. "A imam i onog prijatelja. Iz irskih dana. M u Harareu, to ja ba ne bih." "to s njim?" "Njemu su pristupili, je li tako? On je slobodnjak." "Tko mu je pristupio i s kojom namjerom?" "Pristupili su mu neki Europljani, prijatelji njegovih prijatelja. Ponudili su mu veliku lovu da umiri bjelkinju i njezina crnog momka negdje kod Tur kane. Htjeli su to otprilike juer. Kao: kreni odmah, na auto te eka." 340 Donohue se popne vozilom preko nibnika, pa opet parkira uz rub ceste. "Kada?" upita on. "Dva dana prije nego je Tessa Quayle ubijena." "Je li prihvatio narudbu?" "Naravno da nije, gospodine." "Zato ne?" "Nije on od tih. Kao prvo, on ne dira ene. Bio je u Ruandi, bio je u Kongu. Odluio je nikad vie ne dirati ene." "Pa to je onda uinio?" "Savjetovao im je neka razgovaraju s izvjesnim ljudima koje poznaje, a koji nisu tako izbirljivi." "Kao, na primjer, koji ljudi?" "To mi nije rekao, gospodine Donohue. Ne bih mu ni dopustio da mi kae, sve da je i htio. Neke je stvari opasno znati." "Onda se ovdje ne nudi ba puno." "Pa, spreman je govoriti o irim gabaritima, ako znate na to mislim." "Ne znam. Ja kupujem imena, mjesta i datume. Namalo. Plaam u gotovini. Za gabarite ne znam." "Mislim da ono o emu on zaista govori, gospodine, ako ogulimo celofan, jest ovo: elite li kupiti tone podatke o tome to se dogodilo doktoru Blumu, ukljuivi i obavijesti gdje ete to nai na karti? Budui da je na neki nain pisac, zapisao je izvjetaj o dogaajima na Turkani, ono to se tie doktora, na osnovi onoga to su mu rekli njegovi prijatelji. To je samo za vas; naravno, uz pravu cijenu." Oko automobila se okupila jo jedna skupina nonih skitaa, predvoena starcem sa enskim eirom s perom. "Meni to sve zvui bez veze," odree Donohue. "Mislim da nije bez veze, gospodine. Mislim da je to prava stvar. Znam da jest." Srsi prooe Donohueovim leima. Zna? Otkud zna? Z ato stoje prijatelj iz starih irskih dana zapravo ifra za Douga Cricka samog? "Gdje je? Mislim, to izvjee to gaje napisao?" "Pri ruci, recimo to tako." "Bit u na baru pokraj bazena hotela "Serena" sutra u podne; ekat u dvadeset minuta." "On oekuje pedeset tisua funta, gospodine Donohue." "Ja u ti rei koliko da oekuje sutra kad vidim stvar." Donohue je vozio jedan sat, izbjegavajui velike rupe na cesti; kod malih je samo usporavao. akal protri kroz snop njegovih 341 svjetala, u smjeru rezervata. Skupina ena^z mjesnog rasadnika mahala mu je da ih poveze, no ovoga puta to nije uinio. Nije stao ak ni kod svoje vlastite kue; nije ni usporio, nego se odvezao ravno u Visoko povjerenstvo. Jezerski losos morat e priekati do sutra. 342 DVADESET PRVO POGLAVLJE "Sandy Woodrow," navijesti Gloria lano ozbiljno, u igri, stojei podbocena rukama pred njim u mekanom novom kunom ogrtau, "vrijeme je da pokae zastavu." Ustala je rano i poeljala se dok se on obrijao. Otpravila je deke u kolu s vozae m, zatim mu pripremila za doruak slaninu i jaja, to ne bi smio jesti, no cura tu i tamo moe malo razmaziti svog mukarca. Oponaala je ravnateljicu kole, rabei svoj glas "glavne cure," no njezin mu to jo nije primijetio, probijajui se, kao i obino , kroz hrpu najrobijskih novina. "Zastava e se vratiti na svoje mjesto u ponedjeljak, draga," odgovori Woodrow rastreseno,

vaui slaninu. "Mildred je bio u Protokolu. Drali smo zastavu na pola koplja za Tessu kao za princa kraljevske krvi." "Ne govorim o toj zastavi, ludice," ree Gloria, odmaknuvi novine od njega i smjestlvi ih na sigurno: na pomoni stoli ispod svojih akvarela. "Jesi li se udobno smjestio? Sluaj! elim napraviti veliki, veliki tulum da se svi skupa razvedrimo; i ti. Vrijeme je, Sa ndy. Doista je vrijeme. Vrijeme je da svi jedni drugima kaemo: "U redu. To smo obavili. Bili smo tamo. Strano nam je ao. Ali ivot se nastavlja.1 Tessa bi tono isto to uinila. To je ivotno vano, dragi. Onda, to se pria iznutra - kad se Porteri vraaju?" Porteri, Sandyji, Elenini - tako se na slatko neformalan nain govori o ljudima. Woodrow prebaci etvorinu jaja na prepeenac. "Gospodin i gospoa Coleridge su na duljem odmoru dok ne smjeste svoju ker Rosie u kolu," objavi on, navodei zamiljena glasnogovornika. "Pria izvana, pria iznutra - samo je jedna pria." 343 No taje pria, unato njegovoj prividnoj lakoi, itekako grizla Woodrowa. Kojeg je samo vraga Coleridge naumio? emu takva potpuna tiina? U redu, on je na dopustu. Sretno mu! Ali efovi misija na dopustu imaju telefone i adrese - obine i elektronike. Dobivaju apstinencijsku krizu, pa nazivaju svoje zamjenike i osobne tajnike s najprozirnijom izlikom; ele znati to je s njihovim slugama, vrtovima, psima i - kako stvari idu dok mene nema? Itekako se uzrujaju doznavi kako stvari idu bolje kad ih nema. No od Coleridgea, sve od njegova iznenadnog odlaska, ni rijei. Kad pak Woodrow nazove London s objavljenom svrhom da mu postavi nekoliko nedunih pitanja - i da ga onako "usput" priupita o njegovim planovima i eljama - nailazi na jedan slijepi zid za drugim. Coleridge "obavlja neto u premijerovu uredu," rekao mu je novak u Odjelu za Afriku. On je "na radnom objedu kod ministra," ree satrap u uredu zamjenika ministra. Bernard Pellegrin je, kad je Woodrow napokon stupio u vezu s njim s tajnog telefona na Coleridgeovu stolu, bio jednako neodreen kao i svi ostali. "Ma, to je neto Kadrovska skuhala," objasni maglovito. "Premijeru treba usmeni izvjetaj, pa ga onda prvo treba dravni tajnik, onda treba svima. Svi hoe svoj komadi Afrike. to ima nova?" "Ali reci mi: vraa li jse Porter ili ne, Bernarde? Zna, ovo je vrlo nezgodna situacija za sve nas." "Ja u posljednji doznati, stari moj." Kratka stanka. "Jesi li sam?" "Da." "Onaj mali govnar Mildred nije moda negdje prislonio uho na kljuanicu?" Woodrow baci pogled na zatvorena vrata prema predvorju, pa tiim glasom ree: "Ne." "Sjea se onog spisa to si mi nedavno poslao? Dvadeset i neto stranica; ena je pisala." Woodrow se stisne eludac. Ureaji protiv prislukivanja moda dobro rade protiv uljeza, ali to je s onima unutra? "to s tim?" "Moje je miljenje - to bi bilo najbolje i rijeilo bi sve - da to nikad nije stiglo. Izgubilo se putem. Moe?" "Ti govori o svom kraju, Bernarde. Ja o tome ne mogu govoriti. Ako nisi primio, to je tvoja stvar. Ali ja sam ti to poslao. To je sve to znam." "Pretpostavimo da mi to nisi poslao, stari. Pretpostavimo da 344 se nita nije dogodilo. Nije bilo ni napisano ni poslano. Bi li to moglo pro i na tvom kraju?" Glas posve siguran u sebe. "Ne. Nije mogue. Ne bi nikako moglo proi, Bernarde." "Zato?" Ton zainteresiran, ali ni najmanje uznemiren. "Poslao sam ti to diplomatskom potom. Bilo je u dostavnici. Naslovljeno osobno na tebe. Uvedeno u popise. Diplomatski tekli je potpisao daje preuzeo. Rekao sam..." Htio je rei "Scot-land Yardu," ali predomisli se i ree: "ljudima koji su doli ovamo zbog toga. Morao sam. Bili su ve obavijeteni kad sam s njima o tome razgovarao." Pellegrinov strah gaj e ljutio. "Rekao sam ti da sam im rekao! Upozorio sam te, zapravo! Bernarde, to se to dogaa? Zapravo me plai. Vie bih volio uti od tebe kako je cijela stvar mirno pokopana." "Nije nita, stari. Smiri se! Takve stvari iskrsnu s vremena na vrijeme. Mal o zubne paste izae iz tube, pa je vratimo. Ljudi priaju da se to ne moe uiniti; to god - radimo to svaki dan. Kako ena?" "Gloria je dobro." "A klinci?" "Dobro." "aljem im puse." "Pa sam odluila: to e biti stvarno super ples," Gloria je govorila s puno ara. "O, da. Sjajno," ree Woodrow, dajui si vremena pokrpati pokidanu nit njihova razgovora uzimajui tablete to ga je natjerala da ih svakoga jutra uzima: tri od zobenih mekinja, jedna od ribljeg ulja i pola aspirina. "Znam da mrzi plesanje, ali to nije tvoja pogreka, nego tvoje majke," nastavi slatko Gloria. "Neu Eleni dopustiti da se mijea, ne nakon one vulgarne zabave to ju je nedavno priredila. Samo u je izvjeivati." "O! Znai, vas ste se dvije pomirile? Mislim da to nisam znao. estitam!"

Gloria se ugrize za usnicu. Sjeanje na Eleninu plesnu zabavu na tren su joj pokvarile raspoloenje. "Ja imam prijateljice, Sandy. Zna!" ree ona, malo alostivo. "Trebam ih, da budem iskrena. Usamljena sam ekajui te cijeli dan da doe doma iz ure da. Prijatelji se smiju, avrljaju, ine jedni drugima usluge. Ponekad se i posvade. Ali se onda i pomire. Tako prijatelji rade. Voljela bih da ti ima prijatelje." "Alija imam tebe, draga," ree galantno Sandy, grlei suprugu prije odlaska u ured. 345 Gloria se bacila na posao sa arom i djelotvornou kakve je bila uloila u organiziranje Tessina pogreba. Osnovala je radni odbor od diplomatskih supruga i slubenica Visokog povjerenstva dovoljno nisko rangiranih daje nisu mogle odbiti. Prva se na popisu nala Ghita; taj je izbor bio vrlo vaan, jer je Ghita bila neugodna svjedokinja sukoba izmeu Elene i Glorije i odvratne scene koja je slijedila. Sjeanje na to e je uvijek progoniti. Elena je dala plesnu zabavu i bio je to - mora se ipak priznati - pa dobro, uspjeh. A Sandy, kako se dobro zna, vrsto se dri da se par treba razdvojiti na zabavi i kruiti, kako on to kae. Na zabavama on najbolje radi svoj diplomatski posao, uvijek je govorio. Pa je i bilo tako. Tako se vei dio veeri Gloria i Sandy nisu gotovo ni vidjeli, ne raunajui povremene pozdrave i smijeke preko sobe i domahivanja na plesnom podiju. Stoje sasvim normalno, iako je Gloria eljela da otplee s njom barem jedan ples, ak i ako to mora biti fokstrot, tako da i Sandy moe uhvatiti ritam. Osim toga je Gloria imala vrlo malo rei o toj veeri, osim to je zbilja drala kako se Elena mogla malo vie pokriti u svojim godinama, umjesto stoje pustila da joj grudi cure na sve strane, kako smo nekad govorili; rado bi i da brazilski veleposlanik nije inzistirao da joj stavi ruku na stranjicu dok su plesali sambu, no Sandy kae da Latini uvijek tako rade. Tako je za nju bio posvemanji grom iz vedra neba kad je ujutro nakon plesa - na kojem Gloria nita nije primijetila, a smatrala je kako dosta dobro pazi na mua - bilo je to na kavi zadunici u "Muthaigi" - Elena tek onako rekla, izletjelo joj je bez ikakve namjere, kao da je to posve obian mali tra, a ne takva bomba, koja joj je pokvarila cijeli ivot kako je Sandy tako navalio na Ghitu Pearson (Elenine vlastite rijei) daje Ghita morala rei kako je boli glava i rano otii kui, to Elena dri prilino netaktinim od nje, jer kad bi svi tako radili, onda ne bi trebalo ni odravati zabave. Gloria je isprva ostala posve bez teksta. Zatim je od bila vjerovati ijednu rije od svega toga. Stoje Elena, molim lijepo, tono pod time mislila? Kako je to navalio, El? Budi, molim te, odreenija; uzrujala sam se. Ne, to je posve u redu; samo nastavi, molim te. Sad kad si ve rekla, kai sve. Pipkao ju je, prije svega, ree Elena namjerno grubo, potaknuta neim to je drala Glorijinom lanom krjeposnou. Stiskao joj je sise. Trljao je pimpeka o nju. to oekuje da ini 346 mukarac kad ga enska uspali? Ti si, izgleda, jedina cura u gradu koja ne zna da je Sandv najvei lovac na enske nadaleko. Pogledaj samo kako je mjesecima plazio za Tessom isplaena jezika, ak i kad je bila ve u osmom mjesecu trudnoe! Spomen Tesse uinio je svoje. Gloria je ve dugo prihvaala da Sandv bezopasno pada na Tessu, ali on je previe pristojan da bi tome dao maha. Na svoju sramotu, ispitivala je Ghitu o tome i dobila zadovoljavajui nita. Sad je Elena opet otvorila staru ranu; ne samo to: nalila je ocat na nju. Zaprepatena, zbunjena, poniena i jednostavno ljuta, Gloria se stutnji kui, poalje poslugu kui, deke neka piu zadau, zakljua ormari s piima i u mranu raspoloenju pone ekati da Sandv doe doma. Kad se oko osam naveer napokon pojavio, izgovarajui se da je imao puno posla, kao i obino; no ovoga je puta bio trijezan, koliko je u svom stanju mogla odgonetnuti. Ne elei da ih djeaci uju, uhvatila gaje za ruku i odvukla niz sluinsko stubite u donji kat. "Koji je tebi vrag?" bunio se on. "Treba mi viski." "Ti si mi vrag, Sandy," ree Gloria stranim glasom. "Nemoj mi nita okoliati, molim te. Neu diplomatsku slatkorjeivost. Ne, hvala. Neu ljubazne fraze bilo koje vrste. Oboje smo odrasli ljudi. Jesi li ili nisi imao aferu s Tessom Quayle? Upozoravam te, Sandv. Vrlo te dobro poznajem. Odmah u znati ako lae." "Ne," jednostavno odgovori Sandv. "Nisam. Ima li jo pitanja?" "Jesi li bio zaljubljen u nju?" "Nisam." vrst pod vatrom, kao i njegov otac. Ni ne trepne. Takvoga Sandvja najvie voli, iskreno govorei. ovjek kod koga se zna gdje si i na emu si. Nikad vie neu razgovarati s Elenom. "Jesi li se nabacivao Ghiti Pearson dok si plesao s njom na Eleninoj zabavi?" "Nisam." "Elena kae da jesi." "Elena pria gluposti. Ima li to novo?" "Kae daje Ghita rano otila jer sije nadao." "Onda mogu pretpostaviti da je Elena poludjela zato to nisam nju." Gloria nije oekivala takvo jednostavno, odsjeno, jasno nijekanje, ali Sandv moda ipak ima pravo. "Jesi li stiskao Ghitu? Pipkao je? Trljao se uz nju? Reci mi!" zavie ona, pa brine u pla.

"Nisam," odgovori opet Sandv i poe prema njoj, ali ga ona odgurne. 347 "Ne diraj me! Ostavi me na miru! Jest li htio imati aferu s njom?" "S Ghitom ili s Tessom?" "S jednom i s drugom! S obje! Kakve to ima veze!?" "Hoemo li prvo Tessu?" "Kako god hoe!" "Ako pod "afera" misli - jesam li htio spavati s njom, onda moram rei da mi je to padalo na pamet, kao to zacijelo bi veini heteroseksualnih mukaraca. Ghita mi je manje privlana, ali mladost ima svojih prednosti, pa eto - neka i nje. Da upora-bim formulu Jimmvja artera... kako ono ide? Da: "poinio sam preljub u svom srcu." Eto! Priznao sam. eli li rastavu ili sad mogu popiti viski?" Ve pred kraj njegovih rijei ona se presavila i stala bespomono jecati od srama i samogaenja; preklinjalaje Sandvja neka joj oprosti, jer joj je puklo pred oima to radi. Optuivala ga je za sve ono za to je optuivala i samu sebe otkako je Justin otiao u no sa svojom prtljagom. Prebacivala je na njega vlastitu krivnju. Obamrla, obuhvatila se rukama i ponavljala: "Tako mi je ao, Sandy" i "O, Sandy, molim te" i "Sandy, oprosti mi, tako sam odvratna," dok se borila da se istrgne iz njegova zagrljaja. No Sandyju je ve obuhvatio rukom oko ramena i pomagao joj je penjui se uz stubite kao dobri lijenik, to je i trebao biti. Kad su stigli do dnevne sobe dala mu je klju ormaria za pie pa je oboma natoio dobru koliinu. Ipak je procesu cijeljenja rana trebalo vremena. Tako se stranih sumnji ne moe osloboditi u jedan dan, osobito kad su odjek sumnji to su pokopane u prolo sti. Gloria se u mislima vrati u prolost, pa jo dalje u prolost. Njezino je pamenje pronalo nain kako e se pokrenuti samo od sebe, silom elei pronai razne izgrede to ih je nekad potisnulo. Napokon, San-dy je privlaan mukarac. Naravno da e mu se ene nabacivati. On uvijek djeluje najotmjenije od svih. Mali nevini flert nikad nikome nije nakodio. Zatim je sjeanje opet ugrize; opet se pitala. Padale su joj na um ene s prolih Sandvjevih diplomatskih mjesta: suigraice u tenisu, dadilje, mlade supruge s muevima eljnim promaknua. Zatekne se kako ponovno proivljava izlete, zabave na bazenu, ak i... nehotice se strese - prilino pijano goto zajedniko kupanje u bazenu francuskog veleposlanika u Amanu; nitko nije zaista gledao, svi smo ostali pod vodom i uz vrisku trali po runike, ali ipak... Gloriji je trebalo nekoliko dana dok je oprostila Eleni; na 348 neki nain, nikad joj i nije oprostila. Opef,:Elena je bila tako nesretna, razmiljala je svojom velikodunom stranom. Kako i ne bi bila - udana je za tog groznog malog Grka i nastoji to nadoknaditi jednom neukusnom aferom za drugom. Inae je Gloriju malo smetalo jedino to se nije mogla sjetiti to zapravo slavi. Oito to mora biti neki Dan, blagdan - kao Dan nezavisnosti, Blagdan rada. To oito mora biti uskoro, inae e se Porterovi vratiti, a to nipoto nije eljela. Htjela je da Sandy bude u sreditu pozornosti. Dolazi Dan Commonivealtha, ali jo je predaleko. Uz malo mate, mogli bi imati rani Dan Commonivealtha, prije svih ostalih. Ona bi radije Dan Britanskoga commonivealtha, ali danas se sve mora smanjivati, u takvom vremenu ivimo. Vie bi voljela Dan sv. Jurja zakoljimo prokletoga zmaja, svrimo s njim zauvijek! Ili Dan Dunquerquea - borimo se na alu! Ili Dan Waterlooa, Dan Trafalgara, Dan Agincourta - sve spomen-dani britanskih pobjeda. No to su, naalost, dani pobjeda nad Francuzima, a oni - kako je Elena sarkastino istaknula - imaju najbolje kuhare u gradu. Budui da nijedan od tih dana nije odgovarao, morao je to biti Dan Commonivealtha. Gloria zakljui kako je vrijeme da krene na ostvarenje svojega velikog plana, za to joj je trebao blagoslov ureda visokoga povjerenika. Mike Mildrenje fluktuirajui ovjek. Postoje s njim posljednjih est mjeseci stanovala Novozelananka, preko noi ju je zamijenio zgodan mladi, Talijan, koji se navodno cijele dane samo izleavao pokraj bazena hotela "Norfolk". Odluivi se za vrijeme tik nakon objeda, kad je Mildren navodno najsusretlji-viji, telefonirala mu je iz Kluba "Muthaiga," upotrebljavajui sve svoje trikove, vrsto obeavi sama sebi kako ga nee pogrekom nazvati "Mildred". "Bog, Mike. Gloria ovdje. Kako si? Ima li minutu vremena? Zapravo dvije." Bilo je to lijepo i skromno od nje, jer je, napokon, supruga privremenoga visokoga povjerenika, ako ve i nije Veronica Cole-ridge. Da, Mildred ima minutu za nju. "Dakle, Mike, kao to si vjerojatno ve uo, ja i hrpa pajdaa planiramo prilino veliku veselicu prije Dana Commonivealtha. Dizanje zavjese, prije svih drugih. Sandy je, naravno, razgovarao s tobom o tome. Je li?" "Jo nije, Gloria, ali nema sumnje da hoe." Nema koristi od Sandvja, kao i obino. Zaboravi sve o njoj 349 istog trena kad izae na kuna vrata. A ka doe kui, pije dok ne zaspe. "Kako bilo da bilo, Mike," nastavi ona, "treba nam veliki ator. Zapravo, najvei koji se moe pronai, s kuhinjom sa strane. Imat emo topla jela i ivu svirku, stvarno dobar domai sastav. Ne disko kao kod Elene, niti hladni losos. Sandy nudi dobar dio svojeg dragocjenog

fonda za reprezentaciju, ataei nude svoje skromne priloge; to je dobar poetak, moemo rei. Slua?" "Itekako, Gloria." Umiljen deko. Ima previe gospodarevih obiaja i navika. Sandy e ga oblikovati kako valja, jednom kad dobije prigodu. "Dakle, Mike, imam dva pitanja. Oba su malo osjetljiva, ali nema veze, rei u ih. Dok je Porter na odmoru i nema dotoka novca iz slubene reprezentacije Visokog povjerenstva... hou rei, ima li negdje kakav crni fond? Bi li se Portera moglo uvjeriti da otvori pipu izdaleka?" "Drugo pitanje?" Doista je nepodnoljiv. "Drugo je pitanje, Mike: gdje? Uzevi u obzir veliinu dogaaja - i golemi ator - te vanost te zabave za ovdanju britansku zajednicu u ovim prilino tekim vremenima, kao i znaenje koji mu pridajemo, mislili smo... zapravo, ja sam mislila, ne Sandy, on je, naravno, prezaposlen, da bi najbolje mjesto za prvorazrednu ranu proslavu Dana Commonivealtha moglo biti - ako se svi sloe, naravno - vrt rezidencije visokog povjerenika. Mike?" Imala je jeziv osjeaj kako je Mildren zaronio pod vodu i otplivao. "I dalje sluam, Gloria." "To je u redu, dakle? Zbog parkiranja i svega. Hou rei, nitko ne mora ulaziti u kuu, naravno. Osim za nudu, naravno. Ali moemo u vrt postaviti prijenosne nunike." Za sekundu stanke kroz glavu joj prooe svakakve lude misli. "Hou rei, sve tamo eka, zar ne? Posluga, auti, sigurnjaci i tako dalje?" Nespretno se ispravi: "Hou rei, eka Portera i Veronicu, naravno. Ne eka nas. Sandy i ja samo drimo poloaj dok se oni ne vrate. Nije to nikakvo preuzimanje, nita takvo. Mike, slua li ti mene? Imam osjeaj da govorim sama sebi." Bio je ispravan osjeaj. Prijekor je stigao iste veeri u obliku tipkane, osobno donesene poruke, iju je kopiju Mildred zacijelo zadrao. Nije vidjela kad ju je donio. Vidjela je samo otvoren automobil kako odlazi, s Mildredom na suvozakom sjedalu, a njegovim dekom s bazena za upravljaem. U Odjelu su zatee350 ni, napisao je oholo. Rezidencija visokog jJovjerenika i njezin vrt su zabranjena zona za priredbe bilo koje vrste. To bi bilo "defac-to prisvajanje poloaja visokog povjerenika," zavrio je okrutno. Slijedi slubeno pismo Ministarstva vanjskih poslova. Woodrow se razbjesnio. Nikad prije nije tako vikao na nju. "Jako dobro to si pitala!" urlao je, koraajui gore-dolje dnevnom sobom. "Zar zbilja misli da u dobiti Porterov posao tako to u uzurpirati njegov prokleti vrt!?" "Samo sam ih malo ubola" jadno se bunila, dok je on nastavljao tiradu. "Savreno je prirodno to elim da jednog dana bude Sir Sandy. Ne elim se kititi tuim perjem. Samo sam htjela da bude sretan." No ona se brzo oporavila; tipino za nju. "Onda dobro. Morat emo zabavu prirediti ovdje," uzdahne Gloria, zamagljenih oiju buljei u svoj vrt. Poela je velika, rana zabava za Dan Commoniuealtha. Isplatile su se sve grozniave pripreme: gosti su stigli, glazba svira, pie tee, parovi avrljaju, dakarande u prednjem vrtu cvatu, ivot je napokon sjajan. Pogreni je ator zamijenjen pravim, papirnati ubrusi platnenima, plastini noevi i vilice elinima, svuda je postavljeno kraljevsko plavo-zlatno znakovlje. Agregat koji je rzao poput bolesne mazge zamijenjen je novim, koji prti kao vrua tava. Potez ulice ispred kue ne izgleda vie kao gradilite. Grozniavo Sandvjevo telefonsko nagovaranje u posljednji tren dobavilo je vrlo dobar kenijski glazbeni sastav, meu kojima i dvojicu -trojicu koji su svirali za samog Moija. Radije nego da se mora osloniti na neuvjebane konobare (pogledaj samo to se dogodilo, tonije - nije dogodilo - kod Elene), Gloria je posudila poslugu iz drugih diplomatskih kuanstava. Jedan od njih bio je i Mustafa, Tessin kopljonoa, kako gaje prije nazivala, koji je bio previe pogoen tugom (kako god okrenuli) a da bi pronaao novi posao. No Gloria je poslala Dumu u potragu za njim i - evo ga napokon; mota se meu stolovima na drugoj strani plesnoga podija, malo objeene eljusti, no oito mu je drago to se mislilo na njega, a to je jedino vano. Plavi deki su stigli na vrijeme kako bi regulirali parkiranje; problem je, kao i obino, bio kako ih odvojiti od pia, no Gloria im je proitala pravila slube, pa se moglo samo nadati. Glazbeni sastav je bio divan, prava dernjava - dobar, snaan ritam za Sandvja da plee, ako ba mora. Zar ne izgleda prekrasno u novom smokin351 gu to mu je Gloria kupila kao dar koji znai "oprosti"? Kakav e samo paradni konj on biti jednoga dana! A topli jela - onoliko koliko je kuala od njih - pa, dobra su. Nita spektakularno, to se ne moe oekivati u Nairobiju; postoji granica to se ovdje moe kupiti, ak i kad si to ovjek moe priutiti. No za tri koplja iznad Elenina - ne da se Gloria uope s njom natjee. A draga Ghita izgleda predivno u svom zlatnom sariju. Woodrow je takoer imao puno razloga estitati samom sebi. Gledajui parove kako se okreu uz glazbu koje se gnuao, pijuckajui temeljito svoju etvrtu au viskija, osjeti se kao mornar to gaje oluja bacala morem, a sad se vratio u sigurnu luku, unato svemu i nakon

svega. Ne, Gloria, nikad joj se nisam nabacivao; ni njoj, ni bilo kojoj drugoj. iVe svemu tome. Ne, neu ti dati sredstvo da me uniti. Ni ti, ni ona blebetua Elena, ni Ghita, ta promiljena mala istunka. Ja sam ovjek statusa quo, kako je Tessa pravilno bila primijetila. Krajikom oka Woodrow opazi Ghitu kako usklauje pokrete svog tijela s tijelom nekoga zgodnoga Kenijca, koga vjerojatno nikad prije nije vidjela. Ljepota poput tvoje je grijeh, ree joj u mislima. Bio je to Tessin grijeh, a sad je tvoj. Kako bilo koja ena moe ivjeti u takvom tijelu i ne dijeliti poudu mukarca to ee? Opet, kad sam ti to povjerio - samo sam te neprimjetno dotaknuo, nita bezobrazno - oi su ti zaplamtjele, pa si mi pozorniki glasnim aptom rekla neka skinem ruku s tebe. Onda si hitro otrala kui, praena budnim okom prakuke Elene... Sanjariju mu prekine susret s blijedim, proelavim mukarcem u pratnji visoke, oskudno odjevene Amazonke. "Dakle, veleposlanice, kako je to lijepo od vas to ste doli!" Zaboravio mu je ime, ali uz ovu prokletu glazbu nitko na to ne obraa pozornost. Drekne na Gloriju da im se pridrui: "Draga, upoznaj novoga vicarskog veleposlanika, koji je stigao prije tjedan dana. Vrlo zgodno, gospodin je htio kurtoazno posjetiti Portera. No umjesto toga dobio je mene! Supruga e vam se pridruiti za nekoliko tjedana; je li-tako, veleposlanice? Prema tome, on je veeras na slobodi, ha ha! Sjajno to ste doli! Oprostite ako malo prokruim! CiaoV Voa sastava je pjevao, ako elite tako opisati njegovu maju derau. vrsto je drao mikrofon jednom rukom i milovao mu vrh drugom. Izvijao je kukovima u kopulativnoj ekstazi. "Dragi, jesi li i barem malo uspalio?" apne Gloria dok se 352 provrtjela pokraj njega u naruju indijskog visokog povjerenika. "Ja jesam!" Proe konobar s posluavnikom s piima. Woodrow spretno poloi na nj praznu au i uzme punu. Gloriju je natrag na plesni podij vodio veseli, besramno korumpirani Morrison M"Gumbo, poznat i kao "ministar ruka". Woodrow se sumorno ogleda za enskom osobom dovoljno dobra tijela da bi se isplatilo s njom zaplesati. Dotuklo ga je ovo neplesanje. Prazno brbljanje, paradiranje svojih dijelova tijela. Osjeti se kao najnespretniji, naj-bezvezniji ljubavnik s kojim se ikad ijedna ena morala petljati. U pamenje mu dou svi oni daj ovo - nemoj ono i za Boga miloga, Woodrowi to mu odzvanjaju u uima od pete godine ivota. "Kaem, bjeim od samoga sebe itava ivota!" ree dubokim glasom u zabezeknuto lice svoje suplesaice, sisate danske hu-manitarke imenom Fitt ili Flitt. "Uvijek sam znao od ega bjeim, ali nikad nisam imao pojma kamo idem. A vi? Rekoh: a vi?" Ona se nasmije i odmahe glavom. "Mislite da sam lud ili pijan, je li tako?" vikne on. Ona kimne. "Pa, niste u pravu. Ja sam oboje!" Prijateljica Arnolda Bluma, prisjeti se - kakva pria. Gdje li e samo ova predstava zavriti? No vjerojatno se to upitao dovoljno glasno da ga je ula unato buci, jer je vidje kako obara oi i govori: "Moda nikad," s pobonou to je dobri katolici uvaju za papu. Opet sam, Woodrow se uputi protiv struje, prema stolovima s oglujelim izbjeglicama, zbijenim u prestraene skupine. Vrijeme je da neto pojedem, zakljui. Odvee leptir-kravatu i ostavi je visjeti. "Moj tata je govorio: moja definicija gospodina je ovjek koji sam zna vezati svoju leptiriu," objasni on zbunjenoj crnoj Veneri. Ghita je zaposjela teritorij u jednom kutu plesnoga podija, gdje je vrtjela zdjelicom s dvije vesele crnkinje iz Britanskog savjeta. Ostale djevojke su im se pridruivale u vjetije kolo, a cijeli je sastav stajao na rubu pozornice i pjevaoj"e, je, je prema njima. Djevojke su udarale dlanom o dlan, pa se okretale i lupale stranjicom o stranjicu. Sam Bog zna to govore susjedi uz ulicu i niz ulicu, jer Gloria ih sigurno nije sve pozvala, inae bi ator pukao od trgovaca orujem i drogom. Tu je dosjetku Woodrow zacijelo podijelio s nekoliko krupnih momaka u domorodakoj odjei, jer su se upisali od smijeha i ispriali alu svojim enama, koje su takoer pucale od smijeha. Ghita. Koji je vrag sad opet naumila? Opet sastanak osoblja. Svaki put kad je pogledam, ona skrene pogled. Svaki put kad 353 ja skrenem pogled, ona me gleda. Najprokletija stvar to sam je ikad vidio. Woodrow je sigurno jednom naglas izrekao svoje misli, jer se dosadnjikovi iz Kluba "Muthaiga" imenom Meadower odmah sloio s njim, govorei kako se mladi ljudi, kad ve hoe plesati na taj nain, mogu odmah i poeviti na plesnom podiju. Sluajno se to posve podudarilo s Woodrowljevim miljenjem, to je ba vikao Meadoweru u uho kad se najednom naao licem u lice s crnim anelom Mustafom, i zaprijeio mu prolaz, osim to Woodrow nije kanio nikamo poi ni proi. Woodrow primijeti kako Mustafa nita ne nosi, to mu se uini nepristojnim. Ako ga je Gloria od dobra srca unajmila da nosi, zato onda, k vragu, nita ne nosi? Zato stoji ovdje kao moja neista savjest, praznih ruku, ako izuzmemo presavijeni papir u jednoj ruci? I zato mrmlja neto nerazumljivo, kao zlatna ribica? "Momak kae kako ima poruku za vas!" vikao je Meadower. "Molim?" "Vrlo osobnu, vrlo hitnu poruku. Neka lijepa djevojka se do uiju zaljubila u vas." "To je Mustafa rekao?" "Molim?" "Kaem: je U to Mustafa rekao?"

"Zar vas ne zanima da doznate koja je to? Vjerojatno vaa ena!" glasno se nasmije Meadower, nastavljajui se smijati. Ili Ghita, pomisli Woodrow, besmisleno se nadajui. Odmakne se pola koraka, a Mustafa ostane uz njega, okre-nuvi se ramenom u njega, tako da su Meadowera podsjeali na dvojicu koja zajedno pale cigarete na vjetru. Woodrow isprui ruku i Mustafa posluno na njegov dlan poloi poruku. Obini A4 papir, presavijen nekoliko puta. "Hvala, Mustafa," vikne Woodrow, stoje znailo: "makni se". No Mustafa je vrsto stajao na svom mjestu, zapovijedajui Woodrowu pogledom neka proita. U redu, vrag te odnio, ostani gdje jesi. Ionako ne zna itati engleski. Ni gov oriti. Odmota papir. Elektronika slova. Bez potpisa. Cijenjeni gospodine, Posjedujem kopiju pisma to ste ga napisali gi Tessi Quayle, traei od nje da pobjegne s vama. Mustafa e vas dovesti k meni. Molim vas, nemojte nikome rei i doite odmah, ili u biti prisiljen nekome drugom dati pismo. Bez potpisa. 354 Kao da su ga polili vodom iz mrka policije za razbijanje nereda, Woodrow se u trenutku do kraja rastrijeznio. ovjek na putu do vjeala misli na puno toga; Woodrow nije bio iznimka, koliko god da je u sebi imao bescarinskog viskija. Bojao se da transakcija izmeu njega i Mustafe nije promaknula Glorijinoj pozornosti; bio je u pravu: nikad vie ona nee skidati pogled s njega na zabavi. Zato joj ohrabrujue odmahne i izgovori neto kao "nema problem a," pa se preda Mustafinu vodstvu. Uinivi to, prvi put te veeri uhvati puni Ghitin pogled, shvativi ga proraunatim. U meuvremenu je hitro nagaao o identitetu ucjenjivaa i povezivao ga s nazonou Plavih momaka. Zakljuivao je ovako: Plavi deki su u nekom trenutku pretraili Quayleovu kuu i pronali to Woodrowu nije uspjelo nai. Netko meu njima je drao pismo u depu sve do sad, kad se pojavila prigoda da ga se iskoristi. Druga mu se mogunost ukazala gotovo istodobno, a to je da su Rob ili Les lev, ili oboje, nakon to su ih uklonili sa sluaja vana umorstva protiv njihove volje, odluili zaraditi. Ali zato sada i ovdje, za Boga miloga? Negdje je u cijelu tu zbrku ukljuio i Tima Donohuea, ali zato to ga je smatrao za aktivna, ako i senilna nevjernika. No ove je veeri, sjedei sa svojom otunom suprugom Maud u najtamnijem kutu, Donohue zadrao, prema Woodrowljevu miljenju, zlokoban i prijetei izgled. Dotad je Woodrow primjeivao izbliza sve pojedinosti fizikih predmeta koji ga okruuju, onako kako se putnik ogledava za izlazom u sluaju opasnosti kad zrakoplov snau turbulencije: loe zabijeni kolii za ator i zamreni konopi - Boe moj, najmanji vjetar moe sve prevrnuti! - blatom prekrivene kokosove otirae u hodniku atora - netko bi se mogao okliz-nuti, pa me tuiti; zatim neuvana otvorena vrata u donji kat -vraji provalnici su mogli isprazniti cijelu kuu, a mi ne bismo nita primijetili. Prolazei rubom kuhinje, uznemiri ga brojnost nezakonitih sljedbenika kotla, to su se okupili kod njegove kue u nadi da e dobiti komadie ostataka hrane. Sjedili su kao Rembrandtova skupina pri svjetlu neugasive svjetiljke. Bilo ih je desetak, vie, s prezirom primijeti. Uz to, skupilo se na podu dvadesetero djece. Dobro, estero; nije vano. Jednako ga se dojmio pogled na same Plave deke, koji su za kuhinjskim stolom pijani kunjali, omotavi jakne i pitolje oko naslona stolica. Njihovo gaje stanje uvjeri355 1 aSI lo kako bi bilo posve nevjerojatno da bi orii bili autori pisma to gaje, presavijena, jo drao u ruci. Izaavi iz kuhinje na izlaz za poslugu, Mustafa ga uz pomo rune svjetiljke povede prema predvorju, pa prema ulaznim vratima. Philip i Harry! - sjeti se Woodrow u iznenadnu napadu uasa. Boe presveti, da me sada vide! No to bi vidjeli? Svog oca u smokingu s oputenom crnom leptiricom oko vrata. Otkud bi mogli pretpostaviti daje oputena zbog lakeg vjeanj a? Osim toga - sada se sjetio - Gloria je spremila deke kod prijatelja za noas. Vidjela je dovoljno diplomatske djece na plesovima, pa ne bi eljela da se to dogaa s Philipom i Harrvjem. Mustafa mu pridri otvorena ulazna vrata, maui baterijom prema pristupnoj stazi. Woodrow iskorai van. Mrkli mrak. Radi romantike, Gloria je dala ugasiti vanjska svjetla, oslanjajui se na nizove svijea u vreama s pijeskom, to ih je vei dio tajanstveno nestao. To je Philip, koji je u posljednje vrijeme za zabavu poeo sabotirati po kui. Lijepa je no, no Sandy nije sad raspoloen promatrati zvijezde. Mustafa se hitro provue prema kolnom ulazu kao osa, zovui ga naprijed baterijom. Vratar iz plemena Baluhija otvori vrata, dok gaje s uobiajenim snanim zanimanjem promatrala njegova ira obitelj. Automobili parkirani na obje strane ceste, a njihovi pazitelji samo to ne zaspu, mrmljajui neto jedan drugome iznad vatrica. Mercedesi s vozaima, s paziteljima, mercedesi s vujacima; i uobiajena gomila plemenskih ljudi koji nemaju nita bolje raditi nego promatrati kako ivot promie pokraj njih. Buka sastava i ovdje je jednako grozna kao i u atoru. Woodrowa nee iznenaditi ako sutra od susjeda dobije nekoliko slubenih prosvjednih pisama. Oni belgijski

otpremnici na broju dvanaest napisu prigovor im ti pas prdne u njihovu zranom prostoru. Mustafa se zaustavio uz Ghitin auto. Woodrow ga je dobro poznavao. esto ga je promatrao iz sigurnosti svog ureda, kroz prozor, obino s aom u ruci. Mala japanska stvarica, tako malena i niska da ju je zamiljao kako navlai kupai kostim da bi se uvukla u taj auto. Ali zato smo se ovdje zaustavili, pitao je pogledom Mustafu. to Ghitin auto ima s time to me netko ucjenjuje? Poeo je smiljati koliko ima gotovine. Hoe li htjeti stotine? Ili tisue? Desetke tisua? Morat e posuditi od Glorije, ali koji e izgovor smisliti? Pa dobro, to je samo novac. Ghitin je auto parkiran najdalje to je mogue od uline svjetiljke. Svjetiljke su prestale raditi kad je nestalo struje, no nikad se ne zna kad e opet doi. Ustanovi da u depu ima nekih osamdeset fun356 ti u kenijskim ilinzima. Koliko e mu "fi?" tiine kupiti? Poeo je razmiljati o pregovorima. to dobiva kao kupac? Koja su mu jamstva da se tip nee vratiti za est mjeseci ili za est godina? Idi Pellegrinu, pomisli u napadu humora pod vjealima; pitaj starog dobrog Bernarda kako se pasta vraa u tubu. Osim ako... Utapajui se, Woodrow posegne za najluom od svih moguih slamki. Ghita! Ghita je ukrala pismo! Ili joj ga je, vjerojatnije, Tessa dala na uvanje! Ghita je poslala Mustafu neka me izvue sa zabave, a ona e me sada kazniti za ono kod Elene. Gledaj: eno je! Na vozakom sjedalu, eka me! Iskrala se sa stranje strane kue i sad sjedi u autu, moja podreena slubenica eka me kako bi me ucijenila! Raspoloenje mu se podigne, iako samo na tren. Ako je to Ghita, moemo se dogovoriti. Mogu je nadmudriti u svako doba. Moda to i nije samo posao. Njezina elja da me povrijedi samo je nalije druge, puno konstruktivnije elje. Ali to nije bila Ghita. Tko god da je taj lik, bez sumnje je muko. To je onda Ghitin voza? Njezin redoviti deko, koji ju je doao odvesti kui kako je nitko drugi ne bi dobio? Suvozaka vrata otvorena. Pod ravnodunim Mustafinim pogledom, Wo-odrow se spusti u auto. Nije bilo navlaenja kupaeg kostima - Sandvju to nije trebalo. Vie je izgledalo kao ulazak u auti za sudare s Philipom u lunaparku. Mustafa zatvori za njim vrata. Auto se protrese, no ovjek na vozakom sjedalu ostane nepokretan. Odjeven je kako se oblae neki urbani Kenijci, prkosei vruini, kao da su u Sankt Moritzu: pavork-jakna i vunena skijaka kapa nabijena na oi. Je li ovjek crn ili bijel? Woodrow udahnu, no ne osjeti slatki miris Afrike. "Lijepa glazba, Sandy," ree tiho Justin i isprui ruku kako bi pokrenuo motor. 357 DVADESET DRUGO POGLAVLJE Woodrow je sjedio za stolom od izrezbarene praumske tikovine vrijednim oko pet tisua amerikih dolara. Zgurio se sa strane, s jednim laktom na srebrom uokvirenu pisaem bloku, ija je cijena manja. Svjetlo jedine svijee odraavalo mu se na oznojenu, nateklu licu. Sa stropa iznad njega stalaktiti u zrcalima odraavali su do u beskraj istu svijeu. Justin je stajao na drugom kraju sobe u mraku, naslanjajui se na vrata, vrlo slino kako se Sandy naslanjao kad mu je morao priopiti smrt njegove ene. Ruke je stisnuo iza lea. Nije elio da mu one izazovu nevolje. Woodrow je prouavao sjene to ga svjetlo svijee baca na zidove. Prepozna slonove, irafe, gazele i nosoroga. Sjene na drugom zidu sve su bile ptice. Sojke, plamenci, ptice grabeljivice s manjim pticama u kljunu, velike ptice pjevice na panjevima, s glazbenim kutijama u sebi - cijena po dogovoru. Kua stoji na strani ulice gdje je drvored. Nitko autom ne prolazi pokraj nje. Nitko ne kuca na prozor kako bi doznao to napola pijani bijelac u smokingu, s odvezanom leptir-kravatom, govori svijei u Galeriji afrike i orijentalne umjetnosti gospodina Ahmada Khana, na zelenom brijegu pet minuta vonje od Kluba "Muthaiga". "Khan je tvoj prijatelj?" pita Woodrow. Bez odgovora. "Gdje si onda dobio klju? On je Ghitin prijatelj, je li tako?" Bez odgovora. "Vjerojatno prijatelj obitelji. Ghitine, hou rei." Izvadivi svileni rupi iz gornjega depa smokinga, kradomice obrisa nekoliko suza to su mu se skotrljale niz obraze. Tek to je zavrio, 358 a pojavi se nova poiljka, pa je i njih morao obrisati. "to da im kaem kad se vratim? Ako se vratim?" "Neto e ve smisliti." "Obino neto smislim," prizna Sandy u svoj rupi. "Siguran sam da hoe," ree Justin. Uplaen, Wbodrow okrene glavu kako bi ga pogledao, no Justin je i dalje stajao oslonjen o vrata, s rukama spojenim iza lea. "Tko ti je rekao da zataka priu, Sandy?" pitao je Justin. "Pellegrin, a tko drugi? "Spali to, Sandy! Spali sve primjerke!" Zapovijed s vrha. Inae bih sauvao jedan primjerak. Ovako sam i taj morao spaliti. Nije dugo trajalo." Smrkne, opirui se porivu da opet zaplae. "Ja sam dobar deko, zna. Sigurnosno svjestan. Nisam imao

povjerenja u istaice. Odnio sam spis u kotlovnicu i spalio ga vlastitim rukama. Ubacio ga u kotao. Dobro sam obuen. Bio sam jedan od najboljih u razredu." "Je li Porter znao to si uinio?" "Na neki nain. Napola. Nije mu se to svialo. Ne voli Bernarda. Meu njima je otvoreni rat. Otvoren prema mjerilima Ministarstva, u svakom sluaju. Porter je stalno alio: Pellegrina ti podnesi. Tad je to zvualo duhovito." Izgleda da i dalje zvui duhovito, jer se Sandy pokuao grubo nasmijati, no samo je izazvao novu provalu suza. "Je li Pellegrin rekao zato to treba skriti, zapravo spaliti? Spaliti sve primjerke." "Isuse!" proape Sandy. Dugi muk, za kojega Sandy kao daje sama sebe hipnotizirao uz pomo svijee. "Stoje?" upita napokon Justin. "Tvoj glas, stari moj, samo to. Odrastao je." Sandy si proe rukom preko usta, pa promotri vrhove prstiju da vidi ima li tragova. "Ti si navodno ve bio dosegnuo svoj vrhunac." Justin ponovi pitanje, preoblikovavi ga kako se ini kad se obraa strancu ili djetetu: "Jesi li htio pitati Pellegrina zato treba unititi dokument?" "Iz dvaju razloga, prema Bernardu. Prije svega, radilo se o zatiti britanskih interesa. Moramo tititi svoje." "Jesi li mu ti vjerovao?" upita Justin. Opet je morao ekati dok Wbodrow ne zaustavi novu provalu suza. "Vjerovao sam o ThreeBees. Naravno da jesam. Perjanica britanskoga poduzetnitva u Africi. Krunski dragulj. Curtiss je prirastao srcu afrikim elnicima, jer dijeli mito lijevo, desno i u i 359 sredini, pa je za nau zemlju dragocjeno nacionalno dobro. Uz to je kuhan i peen s pola britanske vlade, to mu takoer ne kodi." "A to je drugi razlog?" "KVH. Deki iz Basela daju signale da e napraviti veliku kemijsku tvornicu u Junom Wallesu. Drugu u Cornvvallu tri godine nakon toga. Treu u Sjevernoj Irskoj. Donijet e napredak u nae pasivne krajeve i obogatiti ih. Ali ako istrimo pred rudo u vezi s Dypraxom, onda nee." "Istrimo pred rudo?" "Lijek je jo bio u pokusnoj fazi. Teoretski je jo u njoj. Ako je otrovala nekoliko ljudi koji bi ionako umrli, u emu je veliki problem? Lijek nije dobio uporabnu dozvolu u Ujedinjenom Kraljevstvu, pa to onda nije pitanje, zar ne?" Opet je postao okrutan. Govorio je kolegi profesionalnom diplomatu. "Mislim, zaboga, Justine! Lijekove se mora na nekome ispitati, je li tako? Mislim, koga e izabrati, Boe sveti? Poslijediplomce ekonomije na Harvardu?" Zbunivi se to Justin nije odmah prihvatio njegovu sjajnu argumentaciju, pokua s druge strane. "Mislim, ovjee... Nae Ministarstvo vanjskih poslova se ne bavi prosuivanjem sigurnosti uvoznih lijekova u Keniji. Navodno trebamo podmazivati kotaie britanske industrije, a ne trati svima govoriti kako britanska tvrtka u Keniji truje svoje kupce. Zna kakva je igra. Ne plaaju nas da budemo sentimentalni. Lijek nije ubio nikoga tko ne bi ionako umro. Pogledaj samo stopu smrtnosti u ovoj zemlji. Mrtve u Keniji ne moe ni izbrojiti!" Justinu je trebalo trenutak-dva promiljanja o ovim argumentima prije nego je nastavio: "Ali ti si bio sentimentalan, San-dy. Ti sije volio. Sjea se? Kako si mogao baciti njezino izvjee u pe kad si bio zaljubljen u nju?" Nije uspio a da ne podie glas sve vie i vie. "Kako si joj mogao lagati kad ti je vjerovala!?" "Bernard je rekao da je se mora zaustaviti," promrmlja Woo-drow, pogledavi ispod okaje li Justin i dalje na svom sigurnom mjestu uz vrata. "O, da: dobro sije zaustavio!" "Isuse Kriste, Quayle!" proape Sandy. "Ne tako. Nisam ja. To su drugi ljudi. Ne iz mog svijeta, niti iz tvojeg." Justina je vjerojatno uzbunio vlastiti ispad, jer kad je opet progovorio, govorio je civiliziranim tonom razoarana kolege. "Kako sije mogao zaustaviti, kako to ti zove, kad sije oboavao, S andy? Pisao si joj daje ona tvoj spas od svega ovoga..." Zaboravivi gdje je na trenutak, irokom je gestom obuhvatio ne 360 sumorni zatvor Woodrowljeva donjega kata, nego krdo za krdom izrezbarenih ivotinja, poredanih na staklenim policama. "Bila je tvoj spas od svega, tvoj put u slobodu i sreu, ili si joj barem tako rekao. Zato se nisi zauzeo za njezinu stvar?" "Oprosti," proape Sandy jo tie, pa obori pogled kad se Justin premjestio u drugi poloaj. "to si zapravo spalio? Zastoje spis bio takva pr ijetnja tebi i Bernardu Pellegrinu?" "Bio je to ultimatum." "Kome?" "Britanskoj vladi." "Tessa je davala ultimatum britanskoj vladi?" "Traila je djelovanje, inae... Bila je

vezana uz nas. Uz tebe. Odanou. Bila je britanska diplomatska supruga i odluna djelovati na britanski diplomatski nain. "Laki je put zaobii Sustav i izai u javnost. Tei je put natjerati Sustav da proradi. Ja dajem prednost teem putu." Tako je rekla. Naivno je vjerovala da su Britanci poteniji od ostalih, da u naoj dravnoj upravi ima vie vrline nego u bilo kojoj drugoj na svijetu. To je neto to joj je njezin otac utuvio u glavu. Rekla je da se Blum sloio kako Britanci mogu time raspolagati, ali da igraju poteno. Ako je britanski udio u svemu tome tako velik, onda neka vlada razgovara s ThreeBees i KVH. Nisu eljeli sukob ni skandal. Samo da se lijek povue s trita dok ne bude zaista spreman za uporabu. Ako ga pak ne povuku..." "Je li postavila vremenski rok?" "Prihvaala je da e biti razliit u razliitim podrujima: Junoj Americi, Srednjem istoku, Rusiji, Indiji. No najvie se skrbila za Afriku. eljela je u roku od tri mjeseca imati u rukama dokaz o povlaenju lijeka s trita. Inae, govno e pasti na ventilator. Nije to rekla tim rijeima, ali to je mislila." "I ti si to poslao u London?" "Da." "to je London uinio?" "Pellegrin je uinio." "to je uinio?" "Rekao daje to hrpa naivnog sranja. Rekao je da moe lijepo poi k vragu budu li mu politiku odreivala preobraena britanska diplomatska supruga i njezin crni ljubavnik. Onda je odletio u Basel i tamo ruao s momcima iz KVH. Pitao ih je bi li moda mogli privremeno obustaviti distribuciju lijeka. Rekli su mu da to nije mogue, da nema lagana ni neprimjetna naina za 36) I" povlaenje takva lijeka s trita. Dioniarima se to ne bi svidjelo. Ne da dioniare itko ita pita, ali da pita, oni se ne bi sloili. A ne bi ni uprava. Lijekovi nisu kuharski recepti. Ne moe se ono: dodaj malo ovoga, oduzmi malo onoga, pokuaj opet. Moe se jedino mijenjati doziranje. Ako se ele vee promjene, mora se ii na sam poetak; tako su mu rekli. Zatim su mu priprijetili da e odustati od velikih ulaganja u Britaniji i nee smanjiti broj nezaposlenih kod nas." "to je bilo s ThreeBees?" "To je druga pria. Kavijar i ampanjac na letu gulfstreamom Kennvja K-a. Bernard i Kenny su se sloili da e se u Africi dii kuka i motika ako se prouje da ThreeBees truje ljude. Jedino to se moe uiniti jest ostati vrst dok znanstvenici KVH ne usavre formulu i fino ugode doziranje. Pred Bernardom je samo jo nekoliko godina slube. Unaprijed se veseli pomisli na mjesto u upravi ThreeBees koje ga eka. I u KVh, ako ga budu htjeli. Zato ne bi bio dvostruki direktor, ako moe?" "Koje je dokaze KVH osporavao?" Pitanje kao daje poslalo bolnu drhtavicu u cijelo Sandvjevo tijelo. Ustao je, uhvatio se objema rukama za glavu i poeo estoko masirati vlasite vrhovima prstiju. Nagne se naprijed, jo drei glavu u rukama, i proape: "Isuse!" "Pokuaj vodom," predloi Justin i povede ga hodnikom do umivaonika. Stajao je nad njim gotovo isto onako kako je stajao u mrtvanici dok je povraao. Woodrow je drao ruke pod mlazom vode iz slavine i pljuskao si vodu u lice. Vrativi se u stolac, Sandy promrmlja: "Bilo je puno dokaza. Blum i Tessa su iz sela ili u bolnicu, prikupljali podatke, razgovarali s pacijentima, roditeljima, rodbinom. Curtiss im je uao u trag i organizirao prikrivanje. Njegov Crick je to obavio. No Tessa i Blum su i to slijedili i biljeili. Vratili su se potraiti ljude s kojima su razgovarali. Nisu ih mogli pronai. U svim su izvjeima naveli kako ThreeBees ne samo to ubijaju ljude, nego nakon toga prikrivaju dokaze. "Ovaj je svjedok nestao. Ovaj je svjedok optuen za kanjivo djelo. Iz ovoga su sela iseljeni stanovnici." Napravila je v raki dobar posao. Trebao bi biti ponosan na nju." "Pojavljuje li se neka Vanza u izvjeu?" "O, da; Vanza je zvijezda. No uutkali su i njezinog brata." "Kako?" "Uhitili su ga. Pa ga natjerali na "dobrovoljno" priznanje. Prolog je tjedna izveden pred sud. Dobio je deset godina za napad na bijelog turista u Nacionalnom parku "Tsavo". Bijeli turist nije 362 posvjedoio protiv njega, ali ga je hrpaftvrlo uplaenih Kenijaca vidjela kako je to uinio. Sudac je dodao i prisilni rad i dvadeset udaraca tapom, da sve bude na svom mjestu." Justin sklopi oi. Ugleda zgreno Kiokovo lice dok je uao na podu pokraj sestre. Osjeti na dlanu Kiokovu ruku koja je stiskala njegovu na Tessinu pogrebu. "I ti nakon svega nisi osjetio potrebu - kad si prvi put proitao izvjee i znao da je tono, kako pretpostavljam - nisi osjetio potrebu ita prenijeti kenijskim vlastima?" Opet ga obuzme goropadnost. "Za Boga miloga, Quayle! Kad si ti obukao najbolje odijelo i odetao se u centralu Plavih momaka, pa ih tamo optuio da organizirano prikrivaju zlodjela i dobivaju za to ilinge od Kennvja K-a? Tako se ne stjeu prijatelji ni utjecaj u sunanom Nairobiju." Justin korakne k njemu, pa se zaustavi i vrati na staro mjesto, zadravi udaljenost to sije sam propisao. "Postojali su i kliniki dokazi, pretpostavljam."

"Ne razumijem?" "Pitam te za klinike dokaze u memorandumu to su ga napisali Arnold Blum i Tessa Quayle, koji je uniten na zahtjev Bernarda Pellegrina. A unitio si ga TIH! Bernard Pellegrin je ipak dao KVH kopiju! No to su rijeili uz ruak!" Odjek Justinova glasa odzvanjao je u staklenim policama. Sandy prieka dok odzvoni. "Klinikim se dokazima bavio Blum. To je bilo u dodatku. Ona je to stavila u dodatak. Uinila je to na tvoj nain. Ti voli dodatke uz glavni spis. Volio si to. I ona." "to pokazuju kliniki nalazi?" "To su povijesti bolesti, prikazi pojedinih sluajeva. Ima ih trideset sedam. Imena, adrese, terapija, mjesto i vrijeme smrti i pokopa. Svaki put isti simptomi. Pospanost, sljepoa, krvarenje, otkazivanje jetre, bingo!" "Bingo znai smrt?" "Tako nekako. Moglo bi se rei. Valjda. Zapravo, da." "I KVH je osporavao nalaze?" "Da, kao neznanstvene, induktivne, pristrane, tendenciozne... emotivno obojene. To jo nisam uo prije toga. "Emotivno obojene". Znai neto kao: "previe ti je stalo do ljudi a da bi ti se moglo vjerovati." Ja sam suprotnost tome. Ja sam emotivno neobojen, emotivno bezbojan. Bez emocija. to manje osjea, jae se de-re. Puni veu prazninu, veu rupu. Ne ti. Ja." "TkojeLorbeer?" 363 "Njezin glavni protivnik." "Zato?" "On je bio glavni pokreta za taj lijek. Borio se za njega. Nagovorio je KVH da ga razvije i ThreeBees da se prihvati distribucije. Najvea svinja u njezinom izvjetaju." "Je li rekla da ju je Lorbeer izdao?" "Zato bi to rekla? Svi smo je izdali," ree Sandy; nije vie mogao zadrati suze. Zajeca. "A ti? Sjedio si na guzici i uzgajao cvijee dok je ona krenula biti muenica." "Gdje je sad Lorbeer?" "Nemam pojma. Nitko nema pojma. Vidio je odakle vjetar pue, pa se skrio. Thr eeBees ga je jedno vrijeme traio, pa su se umorili. Tessa i Blum su ga takoer traili. Nali su Lorbeera i uinili ga krunskim svjedokom optube." "Emrichica?" "Jedna od izumitelja lijeka. Dola je jednom ovamo. Pokuala je ishoditi od KVH povlaenje lijeka s trita. Rijeili su je se." "Kovacsica?" "Trea lanica bande. KVH je potpuno posjeduje. Drolja, izgleda. Nikad je nisam vidio. Lorbeera sam, mislim, jednom vidio. Krupan, debeli Bur. Izbuljenih oiju. Crvenokos." Poskoi od uasa. Justin mu je priao i stajao mu je uz rame. Spustio je pred njega list papira i nudi mu kemijsku olovku gornjim krajem prema njemu, onako kako pristojni ljudi jedan drugom dodaju stvari. "To je dozvola za putovanje. Jedna od tvojih," objasni Justin. Proita Woodrowu tekst naglas: ""Putnik je britanski podanik koji djeluje u suradnji i pod zatitom Visokog povjerenstva Ujedinjenoga Kraljevstva u Nairobiju." Potpii!" Woodrow zakilji, okreui papir prema svijei. "Peter Paul Atkisnon. Tko ti je to, k vragu?" "Ono to kae obrazac. Britanski novinar. Radi za Tele-graph. Ako bilo tko nazove Visoko povjerenstvo radi provjere, reci da je s njime sve u redu i da je on ugledan novinar. Zapamtit e to?" "Za kojeg vraga ide u Loki? To je upak svijeta. Ghita je tamo ila. Na obrasc u treba i fotka." "Bit e." Woodrow potpie, Justin presavije papir, stavi ga u dep i ukoeno se vrati na svoje mjesto pokraj vrata. Niz tajvan-skih satova-kukavica navijesti jedan sat po ponoi. 364 Mustafa je ekao na ploniku dok se Jutin dovozio Ghitinim autiem. Zacijelo je oslukivao kad e uti zvuk motora. Woo-drow nije bio svjestan da je vraen pred svoju kuu; sjedio je ruku sklopljenih u krilu i buljio u prazno kroz vjetrobran dok se Justin naginjao preko njega i govorio Mustafi kroz otvoren suvozaki prozor. Govorio je engleski, ubacujui onih nekoliko rijei svahilija to ih zna. "Gospodinu Woodrowu nije dobro, Mustafa. Izveo si ga na svjei zrak jer mu je bilo zlo. Treba ii u svoju spavau sobu i lei dok ne doe gospoa Woodrow, koja e se pobrinuti za njega. Molim te, reci gospoici Ghiti da ja idem." Woodrow krene izai iz auta, pa se okrene Justinu. "Nee ono izbrbljati Gloriji, stari, je 1" da? Nita nema dobiti od toga. Sad si ionako ve sve uo. Zna, ona nije tako istanana kao mi. Ipak smo mi stari kolege i tako. Dobro?" Poput ovjeka koji pomie gomilu neega to mu je odvratno, ali to pokuava ne pokazati, Mustafa izvue Woodrowa iz automobila i otprati ga do ulaza u njegovu kuu. Justin bijae opet odjenuo jaknu i nabio kapu. Iz atora su probijale zrake obojena svjetla. Sastav je neumorno svirao rap. Sjedei i dalje u autu, Justin pogleda nalijevo; uini mu se kako je vidio sjenu visoka ovjeka kako stoji ispred grma rododendrona; no kad je bolje pogledao,

nestalo ga je. Ipak je i dalje traio pogledom - prvo grmlje, zatim parkirane aute na obje strane ulice. Zauvi mekane korake, vidje Ghitu sa alom omotanim oko ramena, s plesnim cipelama u jednoj ruci i baterijom u drugoj. Uvukla se na suvozako sjedalo dok je Justin ve palio motor. "Pitaju se gdje je," ree ona. "Je li tamo bio Donohue?" "Ne bih rekla. Zapravo, nisam sigurna. Ja ga nisam vidjela." Htjela gaje neto upitati, ali je odustala. Vozio je polako, virei u parkirane aute, esto pogledavajui u vanjski retrovizor. Proao je pokraj svoje kue, ali jedva daju je i udostojao pogledom. ut pas se zaleti prema autu, nastojei zagristi gumu. Auto zaglavinja; Justin je gledao u retrovizor i tiho opsovao. Rupe na cesti izgledale su poput crnih jezera pri svjetlu farova. Ghita pogleda kroz stranji prozor. Potpuni mrak. "Gledaj naprijed!" zapovjedi joj on. "Bojim se da u se izgubiti. Govori mi gdje da skrenem!" Sad je vozio bre, izbjegavajui vee rupe; auto je poskakivao na uzvienim dijelovima kolnika; Justin se vraao na sredinu ceste kad god ne bi vjerovao rubovima. Ghita je mrmljala: ovdje 365 lijevo, opet lijevo, dolazi velika rupa. On iznenada uspori; pretek-nu ih jedna kola, pa druga. "Prepoznaje li koga?" pitao je on. "Ne." Doli su na aveniju s drvoredima. Olupani natpis DRAGOVOLJNA POMO preprijei im put. Iza njega se krila skupina mravih mladia s motkama i takama bez kotaa. "Jesu li uvijek ovdje?" "Danju i nou," ree Ghita. "Uzimaju kamenje iz rupe i prenose ga u drugu. Tako im posao nikad ne zavrava." Pritisne nonu konicu. Vozilo se polako zaustavi, tik pred natpisnom ploom. Momci se okupe oko auta, pljeskajui dlanovima po krovu. Justin spusti prozorsko staklo; baterijska svjetiljka osvijetli unutranjost auta. Zatim se pojavi brzooka, nasmijeena glava njihova glasnogovornika. Imao je najvie esnaest godina. "Dobra veer, bvana*, zapjevucka on ceremonijalnim tonom. "Ja sam gospodin Simba." "Dobra veer, gospodine Simba," odgovori Justin. "elite li pridonijeti izgradnji ove dobre ceste koju gradimo?" Justin mu kroz prozor prui novanicu od stotinu ilinga. Mladi trijumfalno odskakue, maui novanicom iznad glave, dok su ostali pljeskali. "Kolika je uobiajena tarifa?" upita Justin Ghitu poto su se odvezli dalje. "Nekih deset ilinga." Prestigne ih jo jedan automobil. Justin je intenzivno piljio u ljude u njemu, no ini se da nije naao stoje traio. Uli su u gradsko sredite. Rasvijetljene trgovine, kafii, puni plonici. Matu-tu autobusi iz kojih treti glazba. Nalijevo od njih zauje se lomljava lima, zatim trubljenje automobilskih sirena i vika. Ghita ga je i dalje navodila: ovdje desno, pa kroz onaj ulaz sad. Justin se autom pope rampom u poluraspadnuto dvorite etvrtaste trokatnice. Pri slabu svjetlu proita natpis na ogradnom zidu: DOI, ISUS TE ZOVE. DOI ODMAH! "Ovo je crkva?" "Tu su adventisti sedmoga dana imali zubnu ambulantu. Sada je pretvorena u stanove," odgovori Ghita. Parkiralite je komad nepoploana dvorita okruen bodljikavom icom. Da je bila sama, nikad se ne bi usudila ovamo * "Gospodin, gospodar" na svahiliju i svuda u crnoj Africi. 366 dovesti. Parkirao je i izaao iz auta, ispraivi ruku da mu da klju. Zastao je ekajui. "Koga oekuje?" upita ga aptom. Povela ga je pokraj skupine nasmijeene djece do ulaza, pa uza stub e do hodnika. Rukopisna obavijest: DIZALO NE RADI. Prijeoe hodnik do sivog stubita, osvijetljena aruljama od malo vata. Justin se penjao uz nju dok nisu stigli na najvii kat, koji je bio u mraku. Izvadivi vlastitu baterijsku svjetiljku, Justin im osvijetli put. Kroz zatvorena je vrata dopirala azijska glazba i mirisi orijentalne hrane. Dodavi joj svjetiljku, Justin se vrati do vrha stubita, dok je ona otkljuala prvo pominu reetku, a onda sve tri brave. Uavi u stan, zauje zvonjavu telefona. Okrenu se da vidi gdje je Justin; stajao je uz nju. "Ghita, mila, zdravol" pozdravi je ugodan muki glas koji nije odmah prepoznala. "Veeras si prekrasno izgledala! Ovdje Tim Donohue. Pitam se bih li mogao navratiti na trenutak, da popijemo alicu kave udvoje pod zvijezdama." Ghitin je stan malen; ima samo tri sobe, koje su sve gledaju prema istom polusruenom skladitu na istoj prometnoj ulici s polomljenim neonskim reklamama, automobilima koji trube i dosadnim prosjacima to se ne miu dok ih vozila gotovo ne pregaze. Prozor s reetkama gleda na vanjsko eljezno stubite koji je trebao biti poarni izlaz, no stanari su u samoobrani otpilili najdonji dio. No gornji su dijelovi jo na svom mjestu, pa se Ghita

toplih veeri lako penjala na krov, gdje bi se smje stila na drvenoj oplati vodospreme, gdje bi uila za prijamni ispit za dravnu slubenicu u Slubi vanjskih poslova, to ga je odluila ponovno polagati idue godine; sluala bi egrtanje njezinih Azi-jaca gore-dolje po zgradi, dijelei s njima njihovu glazbu, njihove svae i djecu, pa bi gotovo pomiljala kako je svoja meu svojima. Ta bi iluzija brzo iezla - im bi se provezla kroz elini kolni ulaz Visokoga povjerenstva i stavila na sebe svoju drugu kou. No ravni krov s makama, kokoinjcem, rubljem na suilu i antenama bio je jedno od rijetkih mjesta na kojima se osjeala ugodno i oputeno; zato se moda i nije previe iznenadila kad je Donohue predloio da uivaju u alici,kave pod zvijezdama. Kako je znao da njezina zgrada ima krovnu terasu, ostalo joj je skriveno, jer on nikad prije - koliko je ona znala - nije nogom kroio u njezin stan. A ipak zna. Dok ga je umorni Justin pro367 matrao, Donohue prijee prag i, s prstdm na ustima, provue svoje uglato tijelo kroz prozor na odmorite eljeznoga poarnog stubita, pa im maline neka ga slijede. Justin poe prvi. Do kad im se Ghita pridruila, nosei posluavnik s kavom, Donohue se bijae ve udobno smjestio zguren na sanduku, visoko podignutih koljena. No Justin se nigdje nije mogao skrasiti. U jednom trenutku bi se protegnuo kao ugroen straar na svjetlu neonskih reklama preko puta, u drugom bi unuo uz Ghitu pognute glave, poput ovjeka to prstom crta po pijesku. "Kako si proao kroz bojne crte, stari?" upita Donohue, nadglasavajui buku prometa i pijuckajui kavu. "Pria se da si neki dan jo bio u Saskatchevvanu." "Paket-aranman za safari." "Preko Londona?" "Ne, preko Amsterdama." "Velika skupina?" "Najvea koju sam mogao pronai." "Kao Quayle?" "Manje-vie." "Gdje si iskoio?" "U Nairobiju. im smo proli carinu i graninu policiju." "Pametan momak! Pogreno sam te bio procijenio. Mislio sam da e putovati kopnom. Ui iz Tanzanije, ili tako neto." "Nije dopustio da ga doekam u zranoj luci," upadne Ghita zatitniki. "Stigao je ovamo taksijem, po mraku." "to hoe?" upita Justin brutalno, iz drukijeg mraka. "Miran ivot, stari moj, ako nema nita protiv. Ja sam ve stariji ovjek. Ne elim vie skandala. Ne elim podizati kamenje da vidim to je s donje strane. Neu imati posla s dekima koji isteu vratove ne bi li pronali ono ega tu vie nema." Njegov se mravi lik okrene Ghiti i upita je: "Zato si ti ila u Loki, mila?" "Ila je zbog mene," upadne Justin prije nego je Ghita mogla i promisliti o odgovoru. "Tako, znai," ree Donohue, odobravajue kimajui glavom. "I zbog pokojne Tesse, zacijelo. Ghita je sjajna cura." Onda opet Ghiti, malo jae: "A nala si to si traila, mila? Zadatak obavljen? Sigurno jest." Opet Justin, jo bre no maloprije: "Ja sam je zamolio da tamo istrai to je Tessa radila zadnjih nekoliko dana. Da provjeri jesu li zaista radili ono to su rekli da idu raditi: pohaati seminar o emancipaciji ena. Jesu." 368 "Ti se slae s ovakvim opisom dogaaja, mila?" pone Do-nohue opet ispitivati Ghitu. "Da." "Dobro, dakle," primijeti Donohue i srkne jo malo kave. "Hoemo li mi otvoreno razgovarati?" upita on Justina. "Mislio sam da ve tako razgovaramo." "O tvojim planovima." "Kojim planovima?" "E, ba to! Na primjer, ako ti je ikad palo na pamet da neto priapne na uho Kennvju K. Curtissu, mogu ti rei da ne vrijedi ni pokuavati. To si doznao od mene besplatno." "Zato to?" "Kao prvo, ekaju te njegovi razbijai. Drugo, on je izvan igre, ako je ikad i bio pravi igra. Banke su mu uzele sve igrake. Djelatnost distribucije lijekova ThreeBees vraa se onamo odakle je i dola: u ruke KVH." Nikakva reakcija. "Ono to hou rei, Justine, jest da i nije neko zadovoljstvo pucati u osobu koja je ve mrtva. Jer ti trai zadovoljtinu, je li tako?" Bez odgovora. "to se pak tie ubojstva tvoje ene, vrlo mi teko pada to ti ovo moram rei. Kenny K nije umijean, nije sudjelovao u tom kanjivom djelu, da se pravniki izrazim. Ni on ni njegov pajda Crick, makar ne sumnjam da bi taj iskoristio prigodu da mu se pruila. Crick je imao nalog da trajno prati kretanje Arnolda i Tes-se te o tome izvjeuje KVH. Puno se sluio

mjesnim pomagaima Kennvja K-a, prije svega kenijskom policijom, kako bi stalno imao oi i ui na njima. Ipak, Crick nije kriv nita vie od Kennvja K." "Koga je Crick izvjeivao?" "Izvjeivao je telefonsku tajnicu negdje u Luksemburgu; taj je broj sada iskljuen. Kako je odatle kobna poruka putovala dalje, to ti i ja vjerojatno nikad neemo doznati. Putovala je dalje sve dok nije dola do osjetljivih uiju gospode koja su ubila tvoju enu." "Marsabit," ree Justin izbliza. "Upravo tako. Slavni Marsabit dva, u zelenom safari-terencu. Negdje na putu pridruila su im se etiri Afrikanca, plaenika, kao to su i sami. Nagrada za ovaj posao bila je milijun dolara, stoje meu njih trebao razdijeliti voa akcije, zvan pukovnik El -vis. Jedino to se o njemu pouzdano zna jest da mu ime nije El-vis i da se nikad nije uzdigao do pukovnikoga ina." 369 "Je li Crick javio u Luksemburg da su Arnold i Tessa krenuli prema Turkani?" "To se jo ne zna, stari moj." "Zato?" "Zato to Crick to nee rei. Boji se. Ja bih pak volio da se i ti boji. Boji se da bi, bude li davao previe podataka, osobito o izvjesnom svom prijatelju, njegov jezik mogao naglo izai iz usta da ustupi mjesto njegovim mudima. Moda je i u pravu." "to hoe?" ponovi Justin svoje pitanje, unuvi pokraj Do -nohuea i zurei u njegove potamnjele oi. "elim te odgovoriti od onoga to si naumio, dragi moj - to god to bilo. elim ti rei da nee pronai ono to trai, za im god tragao. No to ih nee sprijeiti da te ubiju. Raspisana je ucjena na tvoju glavu, im stupi nogom na afriko tlo, a evo te ovdje s obje noge. Svaki plaenik, svaki voa bande sanja da te dobije na ciljnik. Pola milijuna za tvoju glavu, itav milijun bude li to izgledalo kao samoubojstvo - to bi oni najradije. Moe si unajmiti koga god hoe kao zatitu, nee ti puno pomoi. Ionako e vjerojatno unajmiti iste one koji se nadaju da e te ubiti." "Zato tvoju Slubu toliko zanima jesam lija iv ili mrtav?" "Strogo poslovno, i ne zanima. Osobno, ne bih volio vidjeti lou stranu kako pobjeuje." Duboko udahne. "U vezi s tim, ao mije to ti moram rei daje Arnold Blum mrtav jednako koliko i dinosauri; mrtav je ve tjednima. Dakle, ako si poao spasiti Arnolda, opet - nema to spaavati." "Dokai!" zatrai grubo Justin, dok se Ghita odmaknula od njih, zarila lice meu dlanove i zaplakala. "Ja sam star, razoaran i umirem. Govorim ti stvari za koje bi me moji efovi vrlo rado strijeljali u zoru. To je moj jedini dokaz. Bluma su nasmrt premlatili, ubacili u terenac i odvezli u pustinju. Tamo nema vode, hrane ni sjene. Nekoliko su ga dana muili i ispitivali, nadajui se da e doznati jesu li on ili Tessa napravili drugi primjerak disketa to su ih pronali u terencu. Oprosti, Ghita. Blum im je rekao da nisu napravili kopiju, no zato bi itko prihvatio "ne" kao odgovor? Zato su ga muili do smrti - za svaki sluaj i zato to uivaju u muenju. Zatim su ga ostavili hijenama. I to je istina, bojim se." "O, dragi Boe!" To je Ghita promrmljala u dlanove. "Prema tome, Justine, Bluma moe prekriiti na svojem popisu, isto kao i Kennvja K. Curtissa. Ni jedan ni drugi nisu vie vrijedni puta." Neumorno je nastavljao: "U meuvremenu, uj 370 ovo. Porter Coleridge se bori za tebe u Londonu. To nije samo dravna tajna. To je "progutaj papir prije nego ga proita"." Justin je nestao Ghiti s vidika. Pretrai tamu i nae ga blizu sebe. "Porter trai da se sluaj Tessina umorstva vrati detektivima koji su vodili istragu na poetku, a da se Gridlevjeva glava poloi na isti srebrni pladanj kao i Pellegrinova. eli viestranako parlamentarno istrano povjerenstvo koje e istraiti veze izmeu KVH, Curtissa i britanske vlade. Dok jo moe, kopa tlo pod slabim nogama Sandvja Woodrowa. Hoe da lijek procijeni ekipa neovisnih strunjaka, ako jo takvih ima negdje na svijetu. Otkrio je neto to se zove Etiki odbor za ispitivanje lijekova pri Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji i to bi moglo posluiti toj svrsi. Ako sad ode kui, moda bi ti mogao biti jeziac na vagi, koji e prevagnuti. Eto, zato sam doao," ree on, doavi do sretna kraja pa, iskapivi kavu do kraja, ustane. "Potajno izvoenje ljudi iz zemlje je jedna od rijetkih stvari to ih jo znamo dobro raditi, Justine. Dakle, ako bi radije da te prokrijumarimo iz Kenije u tavi nego da opet izaziva sudbinu na zranoj luci Kenvatta... a da ne spomenem Moijeve i sve ostale promatrae na svakom koraku, onda samo namignimo naoj dragoj domaici Ghiti." "Vrlo ljubazno od tebe," ree Justin. "Ba sam se i bojao da e to rei. Laku no, Justine. Laku no, Ghita." Ghita je leala na postelji. Zurila je u strop, ne znajui bi li plakala ili molila. I prije je pretpostavljala kako je Blum mrtav, ali stravinost njego ve smrti prelazila je njezine najgore strahove. Poeli se vratiti u jednostavnost svog internata, vratiti vjeru da je

volja Boja to ovjek leti tako visoko i pada tako nisko. S druge strane zida, Justin je sjedio za radnim stolom i pisao perom, jer je tako volio, makar mu je Ghita ponudila svoje prijenosno raunalo. Zrakoplov za Loki polijee s Wilsona u sedam, to znai da e otii za jedan sat. Voljela bi nastaviti put s njim, no znala je da ga nitko nee i ne moe pratiti. Ponudila mu je da ga odveze, no on e radije poi taksijem od hotela "Serena". "Ghita?" Pokucao je na vrata. Ona se javi: "Naprijed!" prenuvi se iz nemirna drijemea u koji tek to je pala, te skoi na noge. "Molim te, Ghita, bi li mi mogla poslati ovo pismo?" zamoli je Justin pristojno kao i uvijek, dodajui joj debelu omotnicu adre371 siranu na ensko ime u Milanu. "To mi nije cura, ako te zanima. Ona je teta mog odvjetnika..." - nasmijei se, tako rijetka stvar od Tessine smrti - "a ovo je pismo za Portera Coleridgea, adresirano na njegov klub. Nemoj slati diplomatskom potom ni nekom kurirskom slubom. Obina kenijska pota dovoljno je sigurna. Neizmjerno ti hvala za svu tvoju pomo." U tom se trenutku vie nije mogla suzdrati, nego ga snano zagrli pripivi se uz njega. Drala gaje kao sam ivot, sve dok se nije oslobodio njezina stiska. 372 DVADESET TREE POGLAVLJE Kapetan McKenzie i njegov kopilot Edsard sjede u pilotskoj kabini buffala, tj. na povienoj platformi na prednjem kraju trupa letjelice, bez vrata koja bi titila posadu od tereta; ili, uostalom, teret od posade. A odmah ispod platforme nalazi se ruiasti vik -torijanski naslonja, onakav u kakvom se djed odmara i grije pred kaminom, to ga je neka dobra dua pribavila i prikovala mu noge za pod zrakoplova. U njemu sjedi Justin sa slualicama na uima i najlonskim vrpcama oko trbuha, kao na djejoj hodalici; kroz slualice prima mudrost kapetana McKenzieja i Edsarda; s vremena na vrijeme skida slualice kako bi posluao pitanja to mu ih upuuje Jamie, bijela djevojka iz Zimba-bvea, koja se udobno smjestila meu brdom zavezanih smeih kutija. Justin joj je pokuao ponuditi naslonja, ali ga je je McKenzie zaustavio vrstom naredbom: "Ovdje vi sjedite." Na repu trupa est Sudanki u plemenskim haljama ue u razliitim raspoloenjima: od stoikog podnoenja do golog uasa. Jedna od njih povraa u plastinu kantu to je dre pri ruci za tu svrhu. Mozaine ploe, sjajno sive, pokrivaju strop zrakoplova. Iz stropa viri debeo elektrini kabel, iz njega opet nekoliko arenih ica, s metalnim krajevima, koje se njiu od tutnjave motora. Trup zrakoplova stenje i cvili kao stari elini konj izvuen odnekud za jo jedan rat. Nema znaka da bi postojala klimatizacija ili padobrani. Nabubrjeli crveni kri na zidu oznaava gdje je pribor za prvu pomo. Ispod njih red limenih kanistara s natpisom KE -ROZIN, povezanih skupa pagom. Ovo je put kojim su ili Tessa i Arnold; pilotira isti ovjek koji je i njih vozio. To je njihov posljednji put prije zadnjeg puta. 373 "Vi ste, dakle, Ghitin prijatelj," primijeti McKenzie kad je arah iz Sudana dovela Justina u njegov tukul u Lokiju i ostavila ih da nasamo razgovaraju. "Da." "arah mi je rekla kako ste imali propusnicu koju vam je izdao junosudanski ured u Nairobiju, ali ste je zametnuli. Je li to tono?" "Jest." "Bi li vas smetalo da malo pogledam vau putovnicu?" "Ne, nimalo." Justin mu prui Atkinsonovu putovnicu. "ime se bavite, gospodine Atkinson?" "Ja sam novinar. Radim za londonski Telegraph. Piem o UN-ovoj operaciji "ivot za Sudan"." "To je zaista teta, sad kad operacija treba sav publicitet to ga moe dobiti. Da, glupo bi bilo da vam komad papira stoji na putu. Znate li gdje ste ga izgubili?" "Bojim se da ne znam." "Danas vozimo najvie pakete sojina ulja. Uz nekoliko omota za dek e i cure na terenu. Uglavno, normalna tura, ako vas zanima." "Zanima me." "Bi li vam smetalo sjediti sat-dva na podu dipa pod hrpom pokrivaa?" "Ni najmanje." "Onda mislim da moemo suraivati, gospodine Atkinson." Od toga trenutka nadalje McKenzie se kao pijan plota drao Justinova izmiljenog identiteta. U zrakoplovu mu je opisivao - kako i treba initi novinaru - kako funkcionira ono to je s ponosom nazvao najskupljom operacijom protiv gladi u povijesti ljudskoga roda. Njegove su informacije dolazile kao metalni zvukovi koji se nisu uvijek razaznavali do buke motora. "Gospodine Atkinson, u junom Sudanu imamo ljude na vi-sokokalorinoj prehrani, srednje kalorinoj, niskokalorinoj i na kraju - nasmrt izgladnjele. Zadatak je ljudi u Lokiju mjeriti koliki je manjak. Svaka tona hrane to je izbacimo iz zrakoplova stoji UN tisuu tristo amerikih dolara. U graanskim ratovima bogati umiru prvi. To je zato to se ne znaju prilagoditi kad netko ukrade njihovu stoku. Siromani ostaju manje-vie kakvi su i bili. Kako bi neka skupina preivjela, mora imati sigurno tlo gdje e sijati i saditi. Naalost,

ovdje ba i nema puno obradive, a sigurne zemlje. Idem li prebrzo za vas?" "Ne, izvrsno priate. Hvala." 374 "Dakle, Loki mora procijeniti i izmjeriti gdje e se pojaviti manjak hrane. Sada smo na rubu novog velikog manjka. No mora se paziti na pravo vrijeme. Ako izbacite hranu u doba etve, mijeate im se u gospodarstvo. Izbacite li je pak prekasno, oni ve skapavaju od gladi. Usput, dostavljati se moe jedino ovako, iz zraka. Kod prijevoza hrane cestom, teret bude ukraden; esto to uini sam voza." "Tako je. Svhaam. Da." "Zar neete neto zabiljeiti?" Drugim rijeima: ako si ve novinar, onda se tako i ponaaj. Justin izvadi i otvori biljenicu i uzme penkalu; Edsard nastavi predavanje. Njegova je tema sigurnost. "Imamo etiri razine sigurnosti u prehrambenim postajama, gospodine Atkinson. etvrta razina znai: prekini i vrati se u bazu. Trea razina - vrlo opasno; druga - opasno. Prve razine, dakle sigurno - toga nema u junom Sudanu. Jasno?" "Jasno. Razumio." Nastavlja opet McKenzie. "Kad stignete u prehrambenu postaju, njezin voditelj vam kae koja je danas sigurnosna razina. Ako je uzbuna, morate initi to vam on kae. Postaja koju danas posjeujemo slubeno je pod nadzorom postrojbi generala Garan-ga, iji su vam ljudi dali propusnicu koju ste izgubili. Ali stalno je napadaju sjevernjake - vladine snage, kao i suparnika plemena s juga. Nemojte misliti daje to samo rat Sjevera i Juga, muslimana i krana. Plemenski se savezi esto mijenjaju i uskoro e se boriti jedni protiv drugih, isto kao to se tuku protiv muslimana. Pratite me?" "Potpuno." "Sudan kao drava u osnovi je izmiljotina kolonijalnih kartografa. Na jugu imate Afriku, zelena polja, naftu, animiste i krane. Na sjeveru imate Arabiju, pijesak i hrpu islamskih ekstremista koji uvode erijatsko pravo. Znate li to je to?" "Manje-vie," odgovara Justin, koji je u predivotu pisao studije o toj temi. "Rezultat je da imamo sve potrebne sastojke za gotovo stalnu glad. to ne postigne sua, uini graanski rat; i obrnuto. No zakonita je i dalje vlada u Kartumu. Napokon, to god UN dogovore na jugu, mora plaati dabine Kartumu. Ovdje, dakle, gospodine Atkinson, imamo jedinstven trojni pakt izmeu Ujedinjenih naroda, deki u Kartumu i momaka na jugu koji ih unitavaju. Slijedite me?" "Idete u kamp sedam!" vie mu bijela Zimbabveanka Jamie 375 u uho, uei zgodno pokraj njega u smeim traper -kompletu i safari-eiru, zaokruivi rukama usta. Justin kimne. "U sedmici je sad vrue! Prijateljicu mije tamo zatekla etvrta razina prije samo nekoliko tjedana! Morala se jedanaest sati provlaiti kroz movaru, a onda je jo est sati bez hlaa morala ekati daje pokupi zrakoplov!" "to joj se dogodilo s hlaama?" vie Justin njoj. "Morate ih skinuti! Deki i cure! Grebu! Mokre vrue hlae! Nepodnoljivo!" Nakon stanke, vrati ruke na njegovo uho. "Kad ujete stoku kako se kree iz sela - bjeite! Kad ih slijede ene - trite bre! Jedan je momak tako etrnaest sati trao bez vode. Izgubio je etiri kile. Carabino ga je naganjao." "Carabino?" "Carabino je bio dobar momak dok nije preao na stranu sjevernjaka. Onda se ispriao i vratio nam se. Svima je drago. Nitko ga ne pita gdje je bio i to je radio. Ovo vam je prvi put?" Opet kimanje. "Sluajte! Statistiki, prilino ste sigurni. Ne brinite se! A Brandt je zanimljiv ovjek." "Koji Brandt?" "Voditelj u kampu sedam. Sjajan ovjek. Svi ga vole. Lud sto posto! Veliki vjernik." "Odakle je on?" Ona slegne ramenima. "Kae kako gaje plima nanijela, kao i sve ostale. Nitko ovdje nema prolosti. To je manje-vie pravilo." "Koliko je dugo ovdje?" vie Justin. Morao je to ponoviti. "Nekih est mjeseci! est mjeseci neprekidno na terenu, to je kao itav ivot, vjerujte mi! Ne silazi dolje u Loki ak ni na nekoliko dana odmora!" zavri sa aljenjem, pa se srui, iscrpljena od vikanja. Justin se otkopa i ode do prozora. Ovo je put koji si i ti prola. Ovo je igra u kojoj si sudjelovala. Vidim to si i ti vidjela. Ispod njega lei smaragdna nilska movara, zamagljena od vruine i ispresijecana crnim rupama vode nepravilna oblika. Na viem su tlu obori za stoku, natrpani ivotinjama. "Ljudi iz plemena nikad ne govore koliko imaju stoke!" vie mu Jamie na uho, stojei uz njega. "Voditelji prehrambenih postaja to trebaju otkriti! Koze i ovce stavljaju u sredinu obora, krave na van, telad uz njih! Psi su uz krave! Nou pale kravlju balegu u svojim kuicama! To odbija grabeljivce i grije krave, ali od toga kalju k"o ludi! Ponekad u obor

stave i ene i djecu! 376 Djevojice u Sudanu dobro hrane! Ako su dobro uhranjene, dobiju pri vjenanju veu cijenu!" Potapa se po trbuhu, smijui se. "Mukarac moe imati onoliko ena koliko si moe priutiti. Onda izvode onaj svoj nevjerojatni ples; mislim, zbilja.]" usklikne ona i stavi ruku na usta, prasnuvi opet u smijeh. "A vi ste isto voditeljica postaje?" "Pomonica." "Kako ste dobili taj posao?" "Pola sam u pravi disko u Nairobiju. Hoete uti zagonetku?" "Naravno." "Ovdje izbacujemo ito, je li tako?" "Tako je." "To je zbog rata Sjevera i Juga, je li?" "Nastavite!" "Velik dio ita to ga bacamo uzgojen je u sjevernom Sudanu. Osim onoga to nam iz svojega vika dobace ameriki farmeri. Vidite: humanitarne agencije kupuju ito od Kartuma. Kartum tim novcem kupuje oruje za rat protiv Juga. Zrakoplovi koji donose ito u Loki polijecu iz iste zrane luke kao i bombarderi kojima Kartum bombardira sela u junom Sudanu." "Zato UN financira bombardiranje junoga Sudana i u isto vrijeme hrani rtve?" "Sljedee pitanje." "Vraate se u Loki nakon ovoga?" Justin odmahne glavom. "teta," ree ona i namigne mu. Jamie se vrati na svoje mjesto meu kutije sa sojinim uljem. Justin ostane uz prozor, gledajui kako zlatna toka odsjaja od zrakoplova poskakuje preko bljetave vode u movari. Nema obzora. Na veoj se daljini boje tla stapaju u magli, bojei prozor sve tamnijim i tamnijim smeim nijansama. Mogli bismo letjeti cijelog ivota i nikad ne bismo stigli do tvrdoga kraja Zemlje, govori joj. Bez upozorenja buffalo se pone sporo sputati. Movara je sad smea, suha zemlja se die iznad razine vode. Pojedinana se stabla pojavljuju poput zelenih cvjetaa dok odsjaj zrakoplova prelazi preko njih. Edsard je preuzeo komande. Kapetan McKenzie prouava brouru o opremi za kampiranje. Okrene se i pokae Justinu palce gore. Justin se vrati na svoje sjedalo, vee se i pogleda na sat. Letjeli su tri sata. Edsard strmo spusti letjelicu. Kutije toaletnoga papira, insekticida i okolade skotrljale su se niz palubu i udarile o stubu prema pilotskoj ka377 bini, tik do Justinova naslonjaa. Po snop itoliba pokrivenih slamom pojavi se na oba krila. Justinove slualice pune su kranja, kao da netko puta klasinu glazbu na pogrenoj brzini okretaja. Iz kakofonije izabere grub germanski glas koji govori pojedinosti o stanju na tlu. Razabra rijei "vrsto i lako". Zrakoplov pone divlje podrhtavati. Pridigavi se na sjedalu, Justin pogleda kroz pilotski prozor i ugleda vrpcu zemlje crvenice preko zelena polja. Nizovi bijelih vrea slue kao oznake. Jo vrea prosuto je na jednom kraju zelena polja. Zrakoplov se ispravi te sunce udari Justinu u zatiljak kao tu vrele vode. Otro se uspravi na mjestu. Germanski glas postane jasan i glasan. "Sidi, ovjee, Edsarde! Danas imamo za ruak izvrstan kozji gula! Jesi li doveo i onu lijeninu McKenzieja?" Edsarda nije tako lako pridobiti. "to rade one vree u kutu, Brandt? Je li netko nedavno izbacivao? Dijelimo mjesto s jo jednim zrakoplovom?" "Edsarde, to su samo prazne vree. Ne obraaj pozornost na njih i spusti se ovamo; jesi li uo? S tobom je i onaj ludi novinar?" Ovoga se puta javi McKenzie, lakonski: "Imamo ga, Brandte." "Koga jo imate?" "Mene!" drekne Jamie, nadglasavi buku motora. "Jednog novinara, jednu nimfomanku, est izaslanica na povratku," izdeklamira McKenzie jednako mirno kao prije. "Kakav je taj, ovjee? Piskaralo." "Reci ti meni!" Grohot se provali kabinom, u koji se ukljuio i bezlini germanski glas na tlu. "Zato je uznemiren?" pita Justin. "Tamo su dolje svi uznemireni. To je kraj. Kad se spustimo, gospodine Atkinson, ostanite sa mnom, molim vas. Protokol zahtijeva da vas predstavim povjereniku prije svih ostalih." Pista je produeno zemljano tenisko igralite, tu i tamo prora -slo travom. Psi i seljaci pojavljuju se iz umarka i idu prema pisti. Kolibe su stoaste, pokrivene slamom. Edsard proleti nisko nad pistom, dok McKenzie pozorno pregledava ikaru na obje strane. "Nema zloestih momaka?" pita Edsard. "Nema zloestih momaka," potvrdi McKenzie. Buffalo se spusti, izravna i pojuri naprijed. Pogodio je pistu kao raketa. Oblaci plamenocrvene praine okruie prozore. Trup otklizi lijevo, pa jo ljevije, dok se teret otimao iz svojih remena i konopa. Motori urlaju, zrakoplov se trese, kripi neto

378 stoje zakvaio, uje se stenjanje i cvile. Motori zamrijee. Praina se slegne. Stigli su. Justin zuri kroz prainu koja se slijee u izaslanstvo kenijskih dunosnika koje se pribliava; s njima su i djeca i nekoliko bjelkinja s polupletenicama i narukvicama. U sredini, odjeven u smei polucilindar, prastare kratke hlae pjeane boje i vrlo iznoene antilop-cipele, koraa sjajan, izboen, veseo i bez svake sumnje veliajan lik Markusa Lorbeera, ovoga puta bez stetoskopa. Sudanke iskoie iz zrakoplova i pridruie se bunoj gomili svojih sunarodnjaka. Zimbabveanka Jamie grli svoje drugove; skvie od uitka i iznenaenja; grli i Lorbeera, gladi ga po licu, skida mu eir i popravlja rukom crvenu kosu dok Lorbeer sav sjaji, tape je po stranjici, gunajui zadovoljno kao kolarac na svoj roendan. Nosai iz plemena Dinka ulaze u stranji dio zrakoplova i iskrcavaju teret prema Edsardovim naputcima. No Justin mora ostati na svom mjestu dok kapetan McKenzie nije siao i poveo ga iz zrakoplova na mjesto podalje od ove vesele guve, preko piste, do male uzvisine gdje skupina starjeina Dinka u crnim hlaama i bijelim kouljama sjedi u polukrug na kuhinjskim stolcima u sjeni stabla. U sredini sjedi naelnik Arthur, iskusan, sjedokosi stari mukarac izbrazdana lica i intenzivna, mudra pogleda. Nosi crvenu bejzbolsku kapu sa zlatnim natpisom Pari. "Vi ste, dakle, ovjek od pera, gospodine Atkinson?" upita on besprijekornim starinskim engleskim, nakon to gaje McKenzie predstavio. "Tono, gospodine." "Koje novine ili asopis imaju ast da suraujete s njima, ako smijem uzeti slobodu i pitati?" "Londonski Telegraph." "Sundau Telegraph?" "Uglavnom radim za dnevnik." "Oba su izvrsni listovi," objavi mudro Arthur. "Arthur je bio narednik u Sudanskim obrambenim snagama za vrijeme britanskog mandata," rastumai McKenzie. "Recite mi, gospodine: bih li tono rekao ako bih ustvrdio da ste ovdje kako biste nali duhovnu hranu?" "Takoer i duhovnu hranu za moje itatelje, nadam se," odgovori Justin diplomatski, ugledavi krajikom oka Lorbeera i njegovo izaslanstvo kako napreduju pistom. "Onda bih vas, gospodine, takoer zamolio da pomognete 379 nahraniti duhove mog naroda ovdje takd- to ete nam poslati engleske knjige. Ujedinjeni narodi skrbe za naa tijela, ali tako rijetko za na duh. Najvie volimo majstore engleske novele iz devetnaestoga stoljea. Moda bi va cijenjeni list mogao razmotriti mogunost subvencioniranja takvoga pothvata." "To u im svakako predloiti," ree Justin. Preko desnoga ramena ugleda Lorbeera i njegovu skupinu kako se pribliavaju. "elim vam najsrdaniju dobrodolicu, gospodine. Do kad emo imati povlasticu uivati u vaem drutvu?" McKenzie je odgovorio umjesto Justina. Ispod njih, Lorbeer i drutvo su zastali u podnoju brijega i ekaju dok McKenzie i Justin ne siu. "Do sutra u ovo vrijeme, Arthure," ree McKenzie. "Ali ne dulje, molim vas," ree Arthur, iskosa pogledavi svoje dvorjanike. "Nemojte nas zaboraviti kad odete, gospodine Atkin-son. ekat emo vae knjige." "Vrue je," primijeti McKenzie silazei s brijega. "Temperatura je negdje etrdeset etrdeset dva i jo se penje. Opet, ovo vam je rajski vrt. Do vienja do sutra u isto vrijeme; dobro? Bog, Brandte. Evo, ovo je tvoj novinar." Justin nije raunao na takvu razoruavajuu dobru narav. Oi to ga u boln ici "Uhuru" nisu htjele vidjeti sad spontano blistaju. Djeje lice, opaljeno suncem, sve se razvuklo u irok, zarazan osmijeh. Grleni glas to je nervozno mrmljao u Tessinoj bolnikoj sobi sad je samopouzdan i privlai pozornost. Njih se dvojica rukuju dok Lorbeer govori; Justinova jedna ruka je u Lorbeerove dvije. Stisak mu je prijateljski i pun povjerenja. "Jesu li vas informirali dolje u Lokiju, gospodine Atkinson, ili su meni ostavili tei dio posla?" "Bojim se da nisam imao ba puno vremena za informir anje u Lokiju," odgovori Justin, smijeei se. "Zato su novinari uvijek u takvoj urbi, gospodine Atkinson?" veselo prigovori Lorbeer, pustivi Justinovu ruku samo da bi ga pljesnuo po ramenu dok ga vodi natrag prema pisti. "Zar se dan-danas istina tako brzo mijenja? Otac me je uvijek uio: ako je neto istinito, onda je i vjeno." "Daje to barem rekao mom uredniku," ree Justin. "Opet, va urednik moda i ne vjeruje u vjenost," upozori ga Lorbeer skreui i maui mu prstom pred nosom. "Moda i ne vjeruje," sloi se Justin. "A vi?" Klaunska mu se obrva podigla uz sveeniko pitanje. Justinov se mozak na trenutak iskljuio. Tko i to sam ono, 380 II to se pretvaram da sam? Ovo je Martis Lorbeer, tvoj izdajica. "Mislim da u malo poivjeti prije nego vam odgovorim na to pitanje," odgovori kolebljivo,

na to se Lorbeer iskreno nasmije. "Ali ne predugo, ovjee! Inae e vas dohvatiti vjenost! Jeste li ikad prije vidjeli bacanje hrane iz zrakoplova?" Iznenada stiavi govor, on primi Justina za ruku. "Bojim se da ne." "Onda u vam to pokazati, ovjee. Onda ete povjerovati u vjenost, to vam obeavam. Ovdje imamo etiri izbacivanja dnevno i to je svaki put Boje udo." "Vrlo ljubazno od vas." Lorbeer e sad ispriati svoj uobiajeni govor. Diplomat u Ju-stinu, sofist kao i Lorbeer, zna da to sad dolazi. "Mi ovdje pokuavamo biti djelotvorni, gospodine Atkinson. Pokuavamo da hrana dospije do gladnih usta. Moda dajemo previe. Kad nai klijenti gladuju. Nikad to nisam drao grijehom. Moda nam malo i lau oko toga koliko imaju hrane u selima i koliko ljudi skapava. Moda smo napravili nekoliko milijunaa na crnom tritu u Aweilu. Ali nita zato, kaem ja. U redu?" "U redu." Jamie se odnekud pojavila stala rame uz rame s Lorbeerom; prati je skupina crnkinja s pisaim blokovima. "Moda nas trgovci hranom i ne vole previe, jer im kvarimo posao. Moda siroti vraevi u gutari kau da im oduzimamo posao svojom zapadnom medicinom. Moda svojom hranom iz zrakoplova stvaramo ovisnost o njoj. U redu?" "U redu." Golemi osmijeh brie sve te nesavrenosti. "ujte, gospodine Atkinson! Recite to svojim itateljima! Recite to debelim guzica-ma u Ujedinjenim narodima u Nairobiju i enevi. Svaki put kad moja prehrambena postaja stavi jednu licu zobene kae u usta djeteta koj e gladuje, ja sam obavio svoj posao. Spavam mirno u krilu Gospodnjem te noi. Zasluio sam ivjeti. To ete im prenijeti?" "Pokuat u." "Kako vam je krsno ime?" "Peter." "Ja sam Brandt." Opet se rukovae, ovoga puta dulje nego prije. "Pitajte to god hoete, Peter. Nemam tajni pred Bogom. Ima li neto posebno to biste me htjeli pitati?" 381 i "Ne jo. Moda poslije, kad se malo upoznam sa stvarima." "Dobro. Imate vremena. Istina je vjena, je li tako?" "Tako je." Vrijeme je molitve. Vrijeme je svete priesti. Vrijeme je uda. Vrijeme je podijeliti sve to se ima s cijelim ljudskim rodom. Ili tako bar Lorbeer objavljuje, a Justin pokuava zapisati u svoju biljenicu, uzalud se trudei pobjei od nametljivo dobre volje svojega vodia. Vrijeme je za promatranje "misterije humanosti, koja ispravlja uinke ljudskoga zla," kako glasi jo jedna uznemirujua Lorbeerova izjava, to ju je izrekao dok je pogledom pobono upirao u usplamtjela Nebesa, a Justin osjeao rame izdajice njegove ene kako ga prijateljski gurka. Skupio se niz promatraa. Najblii su Jamie Zimbabveanka, naelnik Arthur i njegovi dvorjanici. Dalje su se oko piste poredali: psi, skupine pripadnika plemena u crvenim haljama i izblijedjela gomila gole djece. "Danas smo nahranili etiri stotine i esnaest obitelji, Peter. Za broj osoba, treba broj obitelji pomnoiti sa est. Onaj naelnik tamo - njemu dajem pet posto od svake poiljke. To neslubeno kaem. Vi ste pristojan momak, pa vam mogu rei. Ako sluate naelnika, pomislit ete da Sudan ima sto milijuna stanovnika. Imamo jo jedan problem: glasine. Ako samo jedan ovjek kae kako je vidio konjanika s pukom, deset tisua ljudi e pobjei glavom bez obzira, ostavivi svoje usjeve i sela." Odjednom zauti. Uz njega je Jamie; jednom rukom pokazuje u nebo, a drugom je pronala Lorbeerovu ruku i potajno je stisnula. Naelnik i njegova svita su uli isto; njihov je odgovor to su podigli glave, napola zatvorili oi i razvukli usne u napet i sretan osmijeh. Justin opazi daleku tutnjavu motora, pa ugleda crnu tokicu izgubljenu usred spaljena neba. Polako se toka pretvori u jo jedan buffalo, poput onoga kojim je doletio, bijel, hrabar i usamljen kao Boji konjanik; sad ve leti na dohvat ruke iznad vrhova kroanja, tresui se i poskakujui traei pravi smjer i visinu. Zatim nestane i ne vrati se. No Lorbeerovo stado nije izgubilo vjeru. Glave su i dalje uzdignute i pozivaju letjelicu natrag. I evo ga, dolazi opet - nisko, ravno i svrhovito. Justinovo grlo se stegne, oi mu se ovlae suzama kad je prvi bijeli pljusak vrea hrane, poput traga od sapunskih mjehuria, stao izvirati 382 iz repa zrakoplova. Isprva se poigravaju u zraku, zatim ubrzaju i stanu padati u predvieno podruje kao mokra tetovaa mitraljeske vatre. Zrakoplov zaokrui kako bi opetovao manevar. "Vidite li ovo, ovjee?" proape Lorbeer. Suze su i u njegovim oima. Plae li redovito,

etiri puta dnevno? Ili samo kad ima publiku? "Vidio sam," potvrdi Justin. Kad si vidio i kad sam ti se svidio, nema sumnje kako si se i ti odmah upisao meu moje sljedbenike. "Sluajte! Treba nam vie pista. Stavite to u lanak. Treba nam vie pista i blie selima. Moraju predugo hodati; to je preopasno za njih. Siluju ih, reu im grla. Kradu im djecu dok ih nema. A kad stignu na mjesto, onda tek ponu nevolj e: nije dan za podjelu njihovu selu. Pa se vrate kui, zbunjene. Mnoge umiru od te zbrke. I djeca. Hoete li to napisati?" "Pokuat u." "Loki kae da vie pista znai vie promatraa. Kaem, dobro - neka bude vie promatraa. Loki pita: a otkud novac? Kaem: prvo ga potroi, onda nai. to ima veze?" Drukija tiina obuzme pistu. Tiina puna straha. ekaju li pljakai u umama da ukradu Boji dar i pobjegnu? Lorbeerova velika ruka opet je uhvatila Justinovu nadlakticu. "Mi ovdje nemamo oruja, ovjee," objasni on, odgovarajui na Justinovo neizgovoreno pitanje. "U selima imaju karabine i kalanjikove. Naelnik Arthur ih kupuje od svojih pet posto i dijeli ih svojim ljudima. No ovo je prehrambena postaja: sve to imamo su molitva i radio-veza." ini se da je proao krizni trenutak. Prvi nosai srameljivo dolaze do piste s vreama, gdje e ih nagomilati. S notesima u rukama, Jarnie i drugi pomonici zauzimaju poloaje meu njima, po jedan pomonik za svaku hrpu vrea. Neke su vree pukle. ene s metlama rev no metu rasuto ito. Lorbeer dri Justina za ruku dok ga upoznaje s "kulturom vree hrane". Poto je izumio bacanje hrane iz zrakoplova, Bog je izumio vreu hrane, objanjava on, smijui se grohotom. Puknute ili itave, te su bijele vree od najlonskih vlakana sa slovima WFP World Food Pro-gramme - Svjetski program prehrane isto toliko uobiajene u junom Sudanu koliko i hrana koju donose. "Pogledajte obuu onoga tamo! A vidite onome rubac na glavi? Kaem vam, ovjee, ako se ikad budem enio, obui u svoju nevjestu u vreu za hranu." S druge se strane Jamie pone smijati; smijeh brzo zahvati i 383 ostale. Svi su se jo smijali kad su se iz razliitih smjerova pojavile tri povorke ena i okupile uz drvored na drugoj strani piste. Sve su to visoke ene iz plemena Dinka - metar osamdeset nije iznimka. Stupaju elegantnim afrikim korakom koji je san svake modne piste. Veina ih je golih grudi, no neke su strogo navukle crvene pamune haljine preko prsa. Spokojno promatraju hrpe vrea pred njima. Govore tiho, samo za se. Svaka povorka zna kamo ide. Svaki pomonik zna svoje primateljice pomoi. Jus -tin kradomice pogleda Lorbeera dok ene jedna po jedna govore svoja imena, uzimaju vreu za grlo, bacaju je u zrak i smjetaju je na glavu. Uvidje kako su Lorbeerove oi ispunjene traginom nevjericom, kao daje tvorac nevolje tih ena, a ne spasa. "Neto nije u redu?" pita Justin. "ene. One su jedina nada Afrike, ovjee," odgovara Lorbeer i dalje aptom, neprestance zurei u njega. Vidi li Vanzu meu njima? I sve ostale Vanze? Male mu, svijetle oi izgledaju tako pune osjeaja krivnje ispod polucilindra. "Zapisi to, ovjee. Hranu dijelimo samo enama. A mukarci? Ne vjerujemo tim kretenima s druge strane ceste. Ne, nipoto. Oni prodaju nae ito na trnici. Tjeraju ene da im od njega prave estoko pie. Kupuju cigarete, puke, kurve. Mukarci su propalice. ene vode kuanstva, a mukarci vode ratove. U cijeloj se Africi vodi velika borba spolova, ovjee. Ovdje samo ene rade Boji posao. Zapisi to, ovjee." I Justin posluno pie, kako mu bje reeno. Nepotrebno, jer je istu poruku svakoga dana sluao od Tesse. ene tiho nestaju u sjeni drvea. Psi liu prosuto ito. Jamie i ostali pomonici su se razili. Oslanjajui se na svoj dugi pastirski tap, Lorbeer sa smeim polucilindrom ima autoritet duhovnoga voe dok vodi Justina preko piste, sve dalje od za-seoka tukula prema plavoj crti ume. Desetero djece se prepire i gura meu sobom da bi bila s njim. Vjeaju se velikom ovjeku o ruku. Hvataju mu se za prst i vise u zraku, skviei glasno i la-matajui noicama u zraku. "Oni se igraju lavova," povjeri Lorbeer Justinu dok ga djeca navlae i ree na njega. "Prole smo nedjelje na vjeronauku imali Danijela u lavljoj jazbini. Lavovi su oglodali sirotog Danijela tako brzo te ga Bog nije stigao spasiti. Kaem klincima: ne, ne, ne; morate pustiti neka Bog spasi Danijela! Tako stoji u Bibliji! Ali ne, oni kau kako su lavovi previe gladni da bi ekali. Dajmo neka 384 prvo pojedu Danijela, a Bog moe poslije izvoditi uda! Inae e lavovi skapati od gladi, kau oni." Pribliavaju se redu etvrtastih tagljeva na daljem kraju piste. Pred svakim je tagljem tratina ograena grubo slupanom ogradom. Na svakoj livadici minijaturni Had tekih bolesnika, sprenih, sparuenih, uzetih i dehidriranih. ene se u tihoj patnji svijaju nad njima. Dojenad puna muha, preslaba da bi plakala. Starci u komi, zagueni vlastitom bljuvotinom i izmetom. Nasmrt umorni lijenici i bolniari ine sve to mogu da bi ih nekako dovukli i namamili u neku vrstu reda. Nervozne djevojke stoje u dugu redu, apui meu sobom i hihoui. Dvojica iparaca bjesomuno se mlate dok im jedan starac prijeti tapom. Dok ih izdaleka slijede Arthur i njegova svita, Lorbeer i Justin su stigli do dispanzera sa

slamnatim krovom, poput seoskog paviljona za opremu za kriket. Blago se probijajui kroz guvu brbljavih pacijenata, Lorbeer vodi Justina do eline pregrade to je uvaju dvojica nepokolebljivih krupnih crnaca u majicama Medecins Sans Frontieres. Pregrada se otvori, pa Lorbeer pohita unutra, skine klobuk i povue Justina za sobom. Bijela medicinska sestra i tri crna pomonika neto mijeaju i mjere iza drvene tezge. Ozraje nadzirane, ali stalne uurbanosti. Ugledavi Lor-beera, medicinska sestra hitro digne glavu i iroko se nasmijei. "Bok, Brandt. Kako se zove tvoj zgodni prijatelj?" upita ona otrim kotskim izgovorom. "Helen, ovo je Peter. On je novinar, koji e objaviti svijetu istinu o vama lijeninama." "Bog, Peter." "Bog." "Helen je medicinska sestra iz Glasgowa." Na policama, naslagane visoko do stropa, viebojne kutije i staklenke. Justin ih pregleda, hinei openito zanimanje, traei poznato crveno -crnu kutiju s veselim znakom triju pela. Lorbeer se postavio ispred pregrade, opet preuzevi ulogu predavaa. Medicinska sestra i pomoni bolniari razmijene ironine osmijehe. Evo ga opet! Lorbeer dri u ruci i pokazuje staklenku punu zelenih tableta, industrijske veliine. "Peter," poe sumorno, "sad u ti pokazati drugu ilu kucavicu Afrike." Pripovijeda li on to svakoga dana? Svakom posjetitelju? Je li to njegov dnevni pokajniki in? Je li to i Tessi rekao? 385 "Afrika ima osamdeset posto oboljelih od side na svijetu, Pe-ter. Prema opreznim procjenama. Tri etvrtine bolesnika ne primaju nikakve lijekove. Za to moemo zahvaliti farmaceutskoj industriji i njihovim slugama, amerikom Ministarstvu vanjskih poslova, koje prijeti uvedbom amerikih sankcija svakoj zemlji koja se usudi poeti proizvoditi vlastitu, jeftinu inaicu skupih lijekova amerike proizvodnje. U redu? Jesi li to zapisao?" Justin ohrabrujue kimne Lorbeeru. "Samo nastavi!" "Tablete u ovoj staklenci stoje u maloprodaji dvadeset amerikih dolara u Nairobiju, est u New Yorku, osamnaest u Mani-li. Za koji e dan u Indiji poeti proizvodnja generike inaice, pa e isti lijek stajati ezdeset centi. Nemoj mi priati o trokovima istraivanja i razvoja! Farmaceutske multinacionalke su te trokove amortizirale prije deset godina. Osim toga, dobar dio njihove zarade dolazi iz dravnih izvora. Prema tome, sve je to sranje. Ovdje imamo posla s amoralnim monopolom koji svakoga dana odnosi ljudske ivote. Dobro?" Lorbeer poznaje svoje izloke tako dobro te ih moe i naslijepo dohvatiti, to i ini. Vrativi staklenku na njezino mjesto na polici, dohvati s police veliku crno-bijelu kutiju. "Ovi gadovi ve trideset godina krme istu formulu. Protiv ega? Protiv malarije. Zna li zato se ve trideset godina nije promijenila, Peter? Zato to malarije nema u New Yorku! Neka je tamo dobije samo nekoliko ljudi, pa da vidi kako e brzo izbaciti novi lijek!" Uzme drugu kutiju. Ruke mu, ba kao i glas, dru od iskrena gnuanja. "Evo! Ova velikoduna i filantropska tvornica lijekova iz New Jerseva dala je veliku donaciju svojih proizvoda najsiromanijim zemljama na svijetu. Dobro? Ah, te tvornice lijekova... njih se mora voljeti. Ako ih ne volite, one se uplae i raaloste. I postanu opasne, pomisli Justin, ali ne ree nita. "Zato je tvornica poklonila ovaj lijek? Kazat u ti. Zato to su poeli proizvoditi bolji. Stari im je isti viak na skladitu. Tako su poslali u Afriku zalihe starog lijeka, s jo est mjeseci roka trajanja. Dobili su nekoliko milijuna dolara porezne olakice za svoju velikodunost. Uz to su utedjeli jo nekoliko milijuna skladinih trokova. Tu su i nemali trokovi unitavanja lijekova koji se ne mogu vie prodati. Napokon, svi govore: gledaj kako su oni dobri deki. To govore ak i njihovi vlastiti dioniari." Okrene kutiju pa prezrivo pogleda njezino dno. "Ova je poiljka stajala tri mjeseca u carinskom skladitu u Nairobiju dok su carinici ekali da ih netko podmiti. Prije nekoliko godina ista je tvrtka poslala u 386 Afriku sredstva za jaanje rasta kose, za odvikavanje od puenja i protiv pretilosti*. I za taj su ovjeni in pokupili milijune dolara od poreznih olakica. Gadovi ne mare ni za to drugo nego za novac. Jedini bog kojemu se klanjaju jest Mamon!" No punu estinu svoje tirade zadrao je za vlastite gospodare - lijene propalice u upravama humanitarnih organizacija u e-nevi, koji se uvijek nau lijepo pri ruci farmaceutskim multina-cionalkama. "I ti ljudi sebe nazivaju humanitarcima!" pode on glas, a pomonici i medicinska sestra jo se ire osmjehuju, dok se Jus-tin nehotice prisjetio rijei na H to ih je Tessa toliko mrzila. "Imaju sigurna radna mjesta, velike plae osloboene poreza, dobre mirovine, skupe aute, besplatne meunarodne kole za svoju djecu! Stalno su na slubenom putu, toliko da ne stignu ni potroiti plau. Vidio sam ih, ovjee! U finim vicarskim restoranima obiln o objeduju sa slatkorjeivim farmaceutskim lobistima. Zato bi oni lomili vrat za sirotinju i za ovjenost? U enevi ima nekoliko milijarda dolara vika, koji samo ekaju da ih se potroi. Sjajno! Dajmo ih farmaceutskoj industriji! Usreimo Amerikance!" U tiini nakon oluje, Justin se usudi postaviti pitanje. "U kojem ste svojstvu bili kad ste ih vidjeli, Brandt?" Glave se podignu. Sve osim Justinove. Izgleda da se nitko prije nije usudio izazvati proroka u njegovoj pustinji. Lorbeerove se oice raire. Bolna mu grimasa namrti crveno elo.

"Vidio sam ih, ovjee, lijepo ti kaem. Svojim vlastitim oima." "Uope ne sumnjam u to. Ali bi mogli moji itatelji. Mogli bi se upitati: "to je radio taj Brandt kad ih je vidio?" Je li radio za Ujedinjene narode? Ili je sluajno ruao u istom restoranu?" Malo se nasmijavi kako bi pokazao da to dri nevjerojatnim, upita: "Ili ste radili za Sile tame?" Osjea li Lorbeer nazonost neprijatelja? Zvui li mu izraz Sile tame prijetee poznato? Je li mu u bolnici stvarno bila magla na oima, ili ga je ipak vidio? Lice mu postane jadno. Iz njega je isparila djeja lakoa, ostavivi lice povrijeena starca. Nemoj mi to initi govori izraz njegova lica. Ti si mi prijatelj. No savjesni novinar previe je zaposlen rkanjem svojih biljeaka a da bi bio od neke pomoi. "Ako se eli okrenuti Bogu, mora prvo biti grenik," ree Lorbeer ozbiljnim, hrapavim glasom. "Svi smo ovdje obraenici i svi smo na Bojoj milosti, vjerujte mi." 387 No povrijeeni izraz nije napustio Lorbeerovo lice. Niti nelagoda. Na njemu je kao priopenje loe vijesti koju je pokuavao ne uti. Na povratku preko piste razmetljivo je dao prednost drutvu naelnika Arthura. Njih dvojica hodaju kako to ine Dinke: dvojica mukaraca s rukom u ruci - krupni Lorbeer s polu-cilindrom i Arthur, mrav poput straila, s parikom kapom. Drvena ograda od kolja s prekom od ispiljena debla kao ulazom oznaava ulazak u posjed voditelja prehrambene postaje Bran-dta i njegovih pomonika. Djeca popadae s njega i udaljie se. Samo Arthur i Lorbeer prate uvaenoga gosta na obveznom obilasku dijelova kampa. Improvizirana tu-kabina: u drvenoj kolibici kanta za zalijevanje cvijea postavljena je iznad glave, sa pagom za prevrtanje. Kinicu dovodi crpka iz kamenog doba, koju pokre e agregat, takoer iz kamenog doba. Sve je to izumio veliki Brandt. "Jednog u dana ovo patentirati!" objavi Lorbeer uz preoit mig, koji mu Arthur revno vrati. Sunev kolektor lei na tlu usred kokoinjca. Kokoi skakuu po njemu. "Osvjetljava cijeli kamp, samo od suneva svjetla!" pohvali se Lorbeer, no ar je nekako ispario iz njega. Zahodi su na kraju ograenog dijela: jedan za mukarce, jedan za ene. Lorbeer zalupa na vrata mukoga zahoda, pa ih otvori; iz rupe u tlu gadno zasmrdi. "Muhe su ovdje postale rezistentne na sve mogue vrste de-zinficijensa!" nezadovoljno e on. "Multirezistentne muh, a?" dobaci Justin, iroka osmijeha; Lorbeer ga najprije izbezumljeno pogleda, pa tek onda uspije natjerati usne na usiljen osmijeh. Proavi kampom, zaustave se kako bi pogledali svjee iskopan grob veliine etiri metra sa metar i pol. Obitelj zelenih i utih zmija lei smotana u crvenom blatu na poetku rake. "Ovo je nae sklonite od zranih napada. Ugrizi ovih zmija gori su od bomba," nastavio je Lorbeer jadikovati protiv okrutnosti prirode. Kako Justin nije reagirao, okrenuo se podijeliti dosjetku s Arthurom. No on je ve otiao svojima. Kao ovjek u oajnikoj potrazi za prijateljstvom, Lorbeer zagrli Justina i zadri ruku oko njega dok su se brzinom lakog pjeatva upuivali prema sredinjem tukulu. 388 "Sad e kuati na kozji gula," najavi odluno. "Ovaj ovdje kuhar pravi bolji gula nego u enevskim restoranima! Sluaj, ti si dobar momak. Ti si moj prijatelj!" Koga si vidio u onom grobu meu zmijama? Je li to bila opet Vanza? Ilije Tessa ispruila ledenu ruku i dotaknula te? Promjer tukula nije vie od pet-est metara. Od drvenih je paleta slupan obiteljski stol za blagovanje. Za sjedala slue neotvoreni sanduci jestivog ulja i piva. Rasklimani ventilator beskorisno se okree na stropu; zrak zaudara na soju i insekticid. Samo Lorbe-er ima stolac, kao glava obitelji; stolac je dovuen sa svog mjesta ispred radija, pod velikim starinskim kiobranom pokraj plinskoga tednjaka. Sjedi na njemu vrlo uspravan, sa svojim eirom; Justin mu sjedi na jednoj strani, a Jamie, koja sjedi kao da ima pravo na to, na drugoj. Nasuprot Justinu smjestio se mladi lijenik s konjskim repom iz Firenze, uz njega kotkinja Helen iz dispanzera, a nasuprot Helen medicinska sestra Nigerijka, imenom Salvation. Ostali lanovi Lorbeerove ire obitelji nemaju vremena za gubljenje. Grabe gula i jedu ga stojeki, ili sjednu tek toliko dok ga progutaju i odu dalje. Lorbeer gladno trpa u sebe gula licu za licom, strijeljajui pogledom okolo dok jede i pria, pria. Iako od vremena do vremena usmjeri pozornost na nekog pojedinanog lana publike, nitko ne sumnja kako je sva njegova mudrost prije svega namijenjena londonskom novinaru. Prva tema razgovora Lorbeeru je rat. Ne plemenski okraji koji su svuda oko njih, nego "prokleti veliki rat" to bjesni na naftnom polju Bentiu na sjeveru i iri se na jug. "Oni gadovi u Kartumu imaju tenkove i helikoptere, Peter. Trgaju ovdanje ljude na komadie. Poi tamo i vidjet e i sam. Ako bombardiranje nije dovoljno, imaju oni i pjeake postrojbe da dovre posao, nema problema. A oni siluju i kolju koliko im srce eli. I tko im pomae? Tko pljee uz aut-liniju? Multinacionalne naftne kompanije!" Njegov glas, pun gnuanja, glasan je kao za govornicom . Razgovori oko njega moraju se nadglasavati s njime ili prestati. Uglavnom prestaju. "Multinacionalke oboavaju Kartum, ovjee! "Deki," kau oni, "mi duboko potujemo vaa fundamentalistika islamska naela. Pokoje javno bievanje, nekoliko odsjeenih ruku, to nam se jako svia. Pomoi emo vam na svaki nain. Samo vi rabite

389 nae ceste i uzletita koliko vam god odgovara. Samo nemojte da nam one lijene kranske crne propalice s juga stoje na putu! Da nam ometaju profit! Samo vi njih lijepo etniki oistite, posve se u tome slaemo s vama! Pa lijepo, deki, evo: tu je neto prihoda od nafte za vas. Kupite si jo oruja!" Jesi li ula, Salvation? Peter, jesi li sve zapisao?" "Svaku rije. Hvala, Brandt," tiho e Justin iz svoje biljenice. "Multinacionalke rade za samoga vraga; kaem ti, ovjee! Jednoga e dana zavriti u paklu, kamo i pripadaju!" Teatralno se sklupao, pokrivajui velikim akama lice. Igra ulogu Multi nacionalca koji se na Sudnji dan susreo sa svojim Tvorcem. ""Nisam ja, Gospodine! Ja sam samo sluao zapovijedi. Zapovijedi velikoga boga Profita." Taj Multinacionalac, to je onaj koji te navue na cigarete, a onda ti prodaje lijek protiv raka koji ne moe kupiti, jer je preskup!" Da, i to je onaj ti prodaje neispitane lijekove. Onaj koji pri-lagoava nalaze klinikih ispitivanja i upotrebljava sirotinju kao zamorce. "Hoe kavu?" "Rado, hvala." Lorbeer skoi na noge, zgrabi Justinovu alicu za juhu, ispere je vruom vodom iz termosice kao preludij u punjenje kavom. Lorbeerova koulja zalijepila mu se za lea, otkrivajui jastuie mesa koje podrhtava. Ali ne prestaje govoriti. Ima strah od tiine. "Jesu li ti momci dolje u Lokiju ispriali o vlaku, Peter?" vie on, suei alicu papirnatim ubrusom to ga je iupao iz vree za smee iza sebe. "Onaj prokleto stari vlak koji dolazi na jug brzinom hoda jedno triput godinje?" "Bojim se da nisu." "Silazi on starom prugom to ste je vi Britanci izgradili; dobro? Dolazi vlak. Kao u starim filmovima. uvaju ga divlji konjanici sa sjevera. Vlak donosi zalihe svim kartumskim vojnim posadama na putu od sjevera do juga. Dobro?" "Dobro." Zato se tako znoji? Zato su mu oi tako uplaene i u potrazi za neim? Kakvu li to usporedbu sebi izvodi izmeu arapskoga vlaka i njegovih vlastitih grijeha? "ovjee, kakav vlak! Trenutano je zaglavio izmeu Ariatha i Aweila, dva dana hoda odavde. Moramo se moliti Bogu da rijeka ostane izvan svoga korita, pa gadovi moda nee doi ovamo. Na390 prave pokolj gdje god stignu, kaem ti. Ubijaju sve ivo. Nitko ih ne moe zaustaviti. Prejaki su." "O kojim to gadovima govori, Brandt?" upita Justin, zapisujui opet u biljenicu. "Na trenutak sam izgubio nit." "Divlji sjevernjaki konjanici su ti gadovi, ovjee! Zar misli da i plaaju kako bi titili vlak? Ne, ma kakvi! Ni novia! Rade to besplatno, iz iste dobrote! Njihova je nagrada u ubijanju, pljaki i silovanju u selima du puta. Pale sela. Otimaju djecu, djeake i djevojice, pa ih vlakom voze natrag kad se vlak isprazni. Ukradu sve to ne spale." "Ah. Shvaam." Ali vlak Lorbeeru nije dovoljan. Nita nije dovoljno ako zaprijeti tiina, pa ga izloi opasnosti pitanja koja ne eli uti. Progonjenim pogledom ve oajniki trai nastavak. "Jesu li ti onda priali o zrakoplovu? Ruska letjelica, starija od Noine arke, ovjee. Dre je dolje u Jumi. Kakva pria!" "Nisam uo ni za vlak, niti za zrakoplov. Kako rekoh, nisu mi imali vremena nita ispriati." Justin opet eka, s posluno spremnom penkalom, da uje priu o starom ruskom zrakoplovu u Jumi. "Oni ludi muslimani u Jumi prave domae bombe, kao topovsku tanad. Prave ih, kotrljaju ih niz trup toga starog aviona, pa ih bacaju na kranska sela. "Evo vam, krani! Zgodno ljubavno pisamce od vae muslimanske brae!" Domae su bombe vrlo djelotvorne, Peter, vjeruj mi. Deki su vrlo dobro ovladali gaanjem. O, da! Takve bombe lako eksplodiraju same od sebe. Zato posada dobro pazi da ih se svih rijei prije povratka u Jumu." Ispod kiobrana se oglasi radioprimopredajnik, najavljujui dolazak jo jednoga bujfala. Prvo lakonski glas iz Lokija, zatim kapetan letjelice, koji eli uspostaviti vezu. Zgurena na sjedalu, Jamie javi da je vrijeme dobro, tlo vrsto i da nema sigurnosnih problema. Blagovatelji na brzinu odoe, no Lorbeer ostane na mjestu. Justin brzo zatvori biljenicu, pa je pod Lorbeerovim pogledom spremi u dep, zajedno s penkalama i naoalama za itanje. "U redu, Brandt. Odlian kozji gula! Imam nekoliko specijalistikih pitanja, ako nema nita protiv. Moemo li negdje zajedno sjesti na jedan sat, a da nas nitko ne prekida?" Poput ovjeka koji ide na vlastito smaknue, Lorbeer povede Justina do utabane livade istokane atorima i konopima za suenje rublja. Zvonolik ator stoji zasebno od ostalih. Sa ei391 rom u ruci, Lorbeer pridri Justinu skut atora da ue, uspjevi se grozno servilno nasmijeiti. Pri ulasku im se pogledi sretnu, pa Justin vidje u Lorbeeroviin oima ono to

je ve vidio u tu-kulu, no sad je jasnije: ovjeka uplaenog ovjeka koji je vidio neto to pod svaku cijenu odbija vidjeti. 392 DVADESET ETVRTO POGLAVLJE Zrak je u atoru teak, stlaen; vrue; smrdi na trulu travu i ustajalu odjeu iz koje nikakvo pranje vie ne moe isprati vonj. Ima samo jedna drvena stolica. Kako bije ponudio Justinu, mora s nje ukloniti luteransku Bibliju, knjigu Heineove poezije, fla-nelsku pidamu kao za bebe i torbu za uzbunu voditelja prehrambene postaje s radioprimopredajnikom, ija antena stri iz naprtnjae. Nakon to je ponudio stolicu Justinu, zgri se na poljskom krevetu s riom glavom u rukama; mokra mu lea podrhtavaju dok eka da Justin progovori. "Moje novine zanima kontroverzni novi lijek protiv tuberkuloze koji se zove Dypraxa. Proizvodi ga Karei Vita Hudson, a u Africi distribuira Kua ThreeBees. Moje novine dre da vam je pravo ime Markus Lorbeer i da ste vi dobra vila koja je bacila taj lijek na trite," objasni Justin, otvarajui ponovno svoju biljenicu. Lorbeer se ne strese. Znojna lea, rie-zlatna glava, sputena ramena - sve je ostalo nepomino u oku nakon Justinovih rijei. "Sve se vie govori o nuspojavama Dypraxe, kao to sigurno znate," nastavio je Justin, okrenuvi stranicu unatrag kako bi neto provjerio. "KVH i ThreeBees nee zauvijek moi prstom e-piti pukotinu u brani. Moda bi vam bilo pametno rei neto prije njih." Znoj se cijedi s njih - dvojice rtava iste bolesti. Vruina je tako strana u atoru da Justin zamilja rizik da joj podlegnu i obojica padnu u san, u obamrlost, jedan pokraj drugoga. Lorbeer ustane i zagleda se kroz reetkom zagraen plastini prozor 393 atora. Tako sam ja istrpio zatoenitvo u donjem katu, pomisli Justin, gledajui kako njegov zatvorenik zastajkuje i ogleda se u limenom zrcalu, ili pogledava drveni kri pribijen za platno iznad uzglavlja. "Kriste Boe, ovjee! Kako si me naao?" "Razgovarao sam s ljudima. Imao sam i malo sree." "Daj ne seri, ovjee! Kakve sree!? Tko te plaa?" I dalje koraa. Odmahuje glavom da bi se oslobodio znoja. Okree se, kao da oekuje da mu je Justin za petama. Zagleda se u nj sumnjiavo i prijekorno. "Ja sam slobodnjak," ree Justin. "Vraga si slobodnjak! Kupio sam ja vie takvih novinara! Znam vas ja sve! Tko te je kupio?" "Nitko." "KVH? Curtiss? Zaradio sam puno novaca za njih, za Boga miloga!" "A zaradili su i oni togod novaca za tebe, je 1" da? Prema mom listu, vlasn ik si jedne treine etrdeset devet posto tvrtki koje su patentirale formulu lijeka." "Odrekao sam se toga! I Lara se odrekla. Bila je to krvarina. "Uzmite," rekao sam im. "Vae je! A na Sudnji dan, neka vam se Bog smiluje!" Tako sam im rekao, Peter." "S kim si zapravo razgovarao?" upita Justin, zapisujui. "S Curtissom? Nekim iz KVH?" Uas se ocrtavao na Lorbeerovu licu. "Ili s Crickom, moda. A, da: shvaam. Crick ti je bio veza u ThreeBees" I zapie Crick u biljenicu, slovo po slovo, jer mu je ruka mokra od vruine. "Dypraxa i nije lo lijek, zar ne? Moje novine smatraju daje to dobar lijek, koji je samo prebrzo baen na trite." "Brzo?" Rije ga je gorko nasmijala. "Brzo, je li? Deki iz KVH htjeli su nalaze klinikih ispitivanja tako brzo da nisu mogli ekati do sutranjeg doruka." Snana detonacija zaustavi svijet. Prvo je to kartumski zrakoplov ruske proizvodnje iz Jume, koji je ispustio jednu od svojih domaih bomba. Onda divlji jahai sa sjevera. Onda je izbila estoka bitka za naftno polje Bentiu; proirila se i stigla pred vrata prehrambene postaje. ator se trese, ispuhuje i zguruje, ekajui novi napad. Kolci i konopi cvile i kripe, dok val vode zapljuskuje platneni krov. Unato svemu, Lorbeer kao da nije opazio kako je poeo napad. Stoji usred atora pritiui lijevim dlanom elo, kao da se pokuava sjetiti neega to je zaboravio. Justin otvori platnena vrata atora i kroz pljusak nabroji tri mrt394 va atora i dva koja umiru pred njegovim oima. Voda se slijeva s rublja na suilu. Od livade je nastalo jezero; plima se penje prema drvenim zidovima tukula. U valovima se valja preko slamnatoga krova sklonita od zranih napada. Zatim kia prestane, jednako naglo kako je i poela. "Onda, Markuse," pone Justin gotovo vedro, kao daje kia proistila i zrak u atoru, a ne samo vani. "Priaj mi o Vanzi! Je li ti njezina sudbina bila ivotna prekretnica? Moje novine smatraju da jest." Lorbeerove izbuljene oi i dalje fiksiraju Justina. Pomaknu usne kao da e progovoriti, no nikakav zvuk ne izae iz njih. "Vanza iz jednoga sela sjeverno od Nairobija. Vanza koja se preselila u sirotinjsko predgrae Kiberu. Poslali su je neka rodi u bolnici "Uhuru". Umrla je, ali dijete je preivjelo. Moje novine vjeruju daje bila u bolnikoj sobi s Tessom Quayle. Je li mogue daje tako? Ilije zna kao Tessu Abbott, kako se takoer ponekad predstavljala?"

Justinov je glas i dalje ravnomjeran, bez strasti, kako i dolikuje objektivnu izvjestitelju. Bestrasnost uglavnom nije hinjena, jer njemu ne pada lako imati ovjeka na milost i nemilost. elja za osvetom u njemu je preslaba. Zrakoplov se spustio nisko na putu do zone za isputanje tereta. Lorbeerov se pogled digne prema nebu u slabanoj nadi. Doli su me spasiti! Nisu. Doli su spasiti Sudan. "Tko si ti?" Trebalo mu je puno hrabrosti da istisne iz sebe to pitanje. No Justin ne obrati pozornost na njega. "Vanza je umrla. I Tessa. I Arnold Blum, lijenik, belgijski hu -manitarac, njezin dobar prijatelj. Moje novine dre da su njih dvoje doli ovamo i razgovarali s tobom sve ga nekoliko dana prije nego su ubijeni. Moje novine takoer vjeruju da si Tessi i Ar-noldu priznao sve o Dypraxi; to je samo pretpostavka, dakako. A im su otili, izdao si ih svojim bivim poslodavcima kako bi sebe osigurao. Moda si to uinio radio -porukom svom prijatelju gospodinu Cricku. Zvui li ovo poznato?" "Isuse Kriste, ovjee! Boe presveti!" Markus Lorbeer izgara na lomai. Primio se objema rukama za sredinji stup atora i pritie glavu na taj kolac kao da e se tako zakloniti od nemilosrdne b ujice Justinovih pitanja. Podigao je u muci glavu prema Nebesima; usne mu neto nerazumljivo apu. Ustavi, Justin donese stolicu, primakne je Lorbeeru i posjedne ga u nju. 395 "to su Tessa i Arnold traili dolazei ovamo?" nastavlja on ispitivanje. Pita nja su i dalje namjerice postavljena oputenim tonom. Ne bi elio vie ispovijedi u suzama, niti zaziva Boga. "Traili su moju krivnju, ovjee. Moja sramna prola djela, moj grijeh tatine," odgovori Lorbeer aptom, briui lice namoenom krpom to ju je izvukao iz depa kratkih hlaa. "I dobili su je?" "Jesu, ovjee. Sve do zadnjega komadia. Kunem se." "Snimali su magnetofonom?" "Imali su dva! Ta ena nije vjerovala samo jednom magnetofonu!" Kriomice se nasmijeivi, Justin oda prinanje pravnikom duhu svoje pokojne supruge. "Posve sam se ogolio pred njima. Dao sam im golu, istu istinu, kao pred Gospodinom. Nije bilo druge. Bio sam zadnja karika u njihovu istraivanju." "Jesu li rekli to namjeravaju s dobivenim podatcima?" Lorbeer ove se oi raire, ali usne mu ostadoe stisnute, a tijelo nepomino toliko te se Justin upitao nije li milosrdna smrt dola po njega. No pokazalo se da se samo prisjeao. Odjednom pone govoriti vrlo glasno. Gotovo je vikao, elei se to prije osloboditi rijei to ih je imao izgovoriti. "Prenijet e ih jednom ovjeku u Keniji kome vjeruju. Sve e rei Leakevu. Sve podatke to su ih prikupili. Neka Kenijci rjeavaju kenijske probleme, rekla je. Leakev je pravi ovjek za to. U to su bili uvjereni. Upozorili su me. Ona. "Markuse, skrij se, bolje ti je. Ovo mjesto vie nije sigurno. Nai si dublju jazbinu, ili e te sasjei na komade jer si ih izdao nama."" Justinu je teko izvui prave Tessine rijei iz ovih, to ih Lorbeer izgovara udnim glasom, iako se trudi. U svakom sluaju, najvanije je jasno - Tessi je u tom trenu bilo vie stalo do Lorbeer ove sigurnosti nego do vlastite. "A to je Blum rekao?" "Bio je posve u pravu. Posve u pravu kad mi je rekao da sam arlatan koji je iznevjerio ukazano mu povjerenje." "To ti je, svakako, pomoglo da ga izda," ljubazno dometne Justin. No ljubaznost nije vie pomagala, jer je Lorbeer ve poeo plakati. A on rida gore nego Woodrow - tuli, jeca i baca suze na sve strane, molei za uvaavanje olakotnih okolnosti. On voli taj lijek, ovjee! Lijek ne zasluuje javnu osudu! Jo samo nekoliko godina i zauzet e mjesto koje mu pripada meu velikim medicinskim otkriima naeg vremena! Mora se samo provjeriti najviu razinu toksinosti i nadzirati dozu koju dajemo. Ve se radi na tome. Dokad izau na ameriko trite, sve e te muice 396 ve nestati, nema problema! Lorbeer voli Afriku, ovjee, on voli cijeli ljudski rod, on je dobar ovjek; nije roen da bi nosio takvu krivnju na leima! Opet, i dok moli, cvili, stenje i bjesni, uspio se nekako, tajnovito, pridii iz svoga poraza. Sjedi sad uspravno. Zabacio je ramena, a preko lica mu se navue veo nadmonosti, zamijenivi pokajniku alost. "A pogledaj samo njihov odnos, ovjee," prigovori on, namjeteno se udei. "Pogledaj njihovo etiko vladanje. O ijim ovdje grijesima govorimo, molim lijepo, pitam seja." "Mislim da ovaj dio teko slijedim," blago primijeti Justin, podiui u sebi ogradu duevnoga zdravlja izmeu sebe i Lorbe-era. "itaj novine, ovjee! Sluaj radio! Sam zakljui, pa mi reci, molim te. to je ta zgodna udana bjelkinja radila putujui sa stalnom pratnjom zgodnoga crnog lijenika? Zato se predstavlja djevojakim prezimenom, a ne prezimenom svoga zakonitog mua? Zato se postavlja sa svojim ljubavnikom ovdje, u ovom atoru, pre ljubnica i licemjerka jedna, i ispituje Markusa Lorbe-era o njegovoj osobnoj moralnosti?"

No sigurnosna pregrada kao daje nekamo nestala, jer se Lorbeer zagledao u Justina kao da je aneo smrti doao pozvati ga pred Boji sud, kojega se toliko boji. "Isuse Kriste! Pa ti si... on. Njezin mu. Quayle." Posljednje bacanje hrane toga dana ispraznilo je ograenu livadu od radnika. Ostavivi Lorbeer a neka sam plae u svom atoru, Justin sjedne na humak iza sklonita kako bi uivao gledajui veernju predstavu: prvo kao pono crne aplje grakui nisko krue, najavljujui suton. Zatim grmljavina potjera zadnje veernje suneve zrake u nekoliko dugih, drhtavih gromova; onda dnevna vlaga uzae kao bijeli veo. Napokon se pojave zvijezde, bliske da se mogu rukom dohvatiti. >\ 397 DVADESET PETO POGLAVLJE Izvan fino usmjerenih glasina u Whitehallu i Westminsteru, izvan papagajskoga ponavljanja rijei i slika koje usmjeravaju pozornost u pogrenom smjeru na televiziji, izvan uskih umova novinara, ija ispitivaka dunost ne see dalje od najblieg roka i najblieg ruka na tui raun, maloj ljudskoj povijesti pridodano je novo poglavlje. Promaknue en poste - suprotno ustaljenoj praksi - gosp. Alexandera Woodrowa na mjesto (i u rezidenciju) britanskoga visokoga povjerenika u Keniji izazvalo je tiho zadovoljstvo u bijeloj zajednici u Nairobiju, a i domai tisak ju je pozdravio. "Tiha snaga razumijevanja," glasio je podnaslov na treoj stranici najrobij -skoga Standarda, gdje se govorilo kako je Gloria "svjei daak koji e odagnati posljednju preostalu pauinu britanskog kolonijalizma u Keniji". O iznenadnom nestanku Portera Coleridgea u katakombama slubenoga Whitehalla malo se govorilo, ali zato puno aludiralo. Woodrowljev je prethodnik bio "bez pravog dodira sa suvremenom Kenijom". On je "vrijeao vrijedne ministre svojim prodika-ma o korupciji". ak se aludiralo (mudro: nejasno) daje i sam podlegao poroku to gaje toliko osuivao. Glasine kako su Coleridgea "poslali pred vladin stegovni sud" kako bi objasnio "izvjesne neugodnosti koje su se dogodilo za vrijeme njegova upravljanja misijom" glasnogovornik Visokoga povjerenstva (koji ih je sam i lansirao) odbacio je kao puke spekulacije, ali ih nije izriito porekao. "Porter je bio ugledan strunjak i ovjek najviih naela. Bi lo bi nepravedno nijekati njegove mnogobrojne vrline," izvijestio je Mildren pouzdane no398 vinare u neslubenoj "osmrtnici"; a oni su znali itati izmeu redaka. ""Afriki car" Foreign OJficea Sir Bernard Pellegrin," kako je doznalo nezainteresirano itateljstvo, "je otiao u prijevremenu mirovinu kako bi preuzeo poslovodno mjesto u divovskoj multinacionalnoj farmaceutskoj tvrtki Karei Vita Hudson iz Ba-sela, Vancouvera i Seattlea, a sada i Londona," gdje e Pellegrin, zahvaljujui svojoj "poznatoj vjetini umreavanja," biti najkorisniji. Oprotajnom banketu u Pellegrinovu ast pribivao je sjajan skup afrikih visokih povjerenika na britanskom dvoru, sa suprugama. Junoafriki je diplomat u duhovitu govoru primijetio da Sir Bernard i njegova Lady moda i nisu osvojili Wimbledon, ali su zasigurno osvojili srca mnogih Afrikanaca. Spektakularni uspon iz pepela "poslovnoga opsjenara" Sir Kennetha K. Curtissa pozdravili su i prijatelji i protivnici. Samo je manjina ptica zloslutnica opetovala kako je Kennvjev novi uspon puka optika varka, a podjela ThreeBees isti gangsteri -zam. Ti zajedljivi glasovi nisu sprijeili uzdignue velikoga popu-lista u Dom lordova, gdje je inzistirao da uzme naslov Lord Cur-tiss od Nairobija i Spennvmoora; ovo drugo je njegovo skromno rodno mjesto. ak su i njegovi mnogi kritiari u novinama morali priznati, makar preko volje, da hermelin dobro pristaje starom vragu. "Londonev dnevnik" u Evening Standardu naalio se na raun dugo iekivana umirovljenja nepotkupljivoga starog borca protiv kriminala, naelnika u Scotland Yardu Franka Grid -leyja, "koga u londonskom podzemlju od milja zovu Stari Rotilj". U stvarnosti je mirovanje bilo zadnja stvar za njega. Jedna od vodeih britanskih sigurnosnih tvrtki navalila je uzeti ga u slubu im se vrati s odmora u Mallorci sa enom, to joj gaje tako dugo bio obeavao. Odlazak Roba i Leslev iz policijske slube proao je pak sasvim nezabiljeeno, makar su ljudi u slubi opazili kako je jedna od zadnjih Gridlevjevih odluka prije naputanja Yard a bila uklanjanje onih to ih je zvao "novim sojem beskrupuloznih karijerista," koji kaljaju ime slube. Ghita Pearson, takoer nadobudna karijeristica, nije uspjela pri drugom pokuaju da postane stalna slubenica Britanske slube vanjskih poslova. Iako j e na testu postigla izvrsne rezultate, povjerljivo izvjee iz Visokoga povjerenstva u Nairobiju dalo je razloga za zabrinutost. Ocijenivi kako je "prelako ponesu osobni osjeaji," Kadrovska sluba joj je savjetovala neka eka 399 nekoliko godina prije nego to opet pokuaV Kako joj je istaknuto, nije odbijena zbog svoje mijeane rase. Nikakv upitnik nije pak ostao nad nesretnim preminuem Justina Quaylea. Poremeen od tuge i oaja, oduzeo si je ivot na istom mjestu gdje je samo nekoliko tjedana prije tog a ubijena njegova supruga Tessa. Brzi gubitak duevnog zdravlja bio je velika zagonetka svima koji su skrbili za njega. Njegovi efovi u Londonu poduzeli su sve to su mogli (osim da ga negdje

zatvore) kako bi ga spasili od sebe sama. Dokrajila ga je vijest da je njegov prijatelj Arnold Blum, kome je vjerovao, ujedno i ubojica njegove supruge. Tragovi sustavna premlaivanja po trbuhu i donjim dijelovima tijela ispriali su tunu priu lanovima uskoga kruga priputenih tajni: posljednjih dana prije svoje s mrti Quayle se bio odao samobievanju. Kako je doao do smrtonosna oruja (ubojiki pitolj kratke cijevi kalibra 0,38 u izvrsnu stanju, s pet preostalih metaka u spremniku), to je bila zagonetka koja vjerojatno nikad nee biti rijeena. Bogati oajnik uvijek, odluan na putu samounitenja, uvijek ima naina provesti svoju namisao. Kako je tisak primijetio s odobravanjem, na svom se posljednjem poivalitu na groblju Langati konano spojio sa enom i sinom. Stalna engleska vlada, na kojoj se prolazni politi ari vrte i poziraju kao plesaice na stolu, opet je obavila svoju dunost, osim u jednoj maloj, ali iritantnoj pojedinosti. Justin je posljednih tjedana svog ivota sastavljao "crni dosje" koji je trebao dokazati kako su Tessa i Blum ubijeni jer su previe znali o zlodjelima jedne od najuglednijih farmaceutskih tvrtki na svijetu, koja je za sada ostala neimenovana. Neki odvjetnik poetnik talijanskoga podrijetla (roak ubijene ene) istupio je te se, slobodno se sluei financijskim sredstvima svojega pokojnoga klijenta, stao skrivati iza krinke zastupnika za javnost. Isti nesretni odvjetnik udruio se sa strano skupom londonskom odvjetnikom tvrtkom poznatom po ratobornosti. Kua Oakev, Oakey & Farmeloe, zastupajui neimenovanu tvrtku, pokuala je osporiti zakonitost sluenja klijentovim sredstvima u tu svrhu, no nisu uspjeli. Morali su se zadovoljiti slanjem sudskih naloga svakim novinama koje su se usudile pisati o toj prii. Neki su listovi ipak pisali i tako glasine nisu prestale. Pozvan ispitati materijal, Scotland Yard je objavio kako optube smatra "neosnovanima i malo tunima". No odvjetnici pokojnoga para, umjesto da bace runik u ring, poli su u parlament. kotski zastupnik, ujedno pravnik, zaveden je na lano svjedoenje te je 400 postavio ministru vanjskih poslova bezazleno pitanje o zdravlju Afrike uope. Ministar vanjskih poslova se s pitanjem nosio uobiajeno elegantno, no tada je morao odgovarati na krvolona potpitanja. P: Je li ministru poznato da je njegovo Ministarstvo u posljednjih godinu dana primilo od tragino preminule pokojne Tesse Quay-le bilo kakvu pismenu predstavku? O: Molim odgodu odgovora na ovo pitanje. P: Znai li to "ne"? O: Nije mi poznato daje za ivota predala bilo kakve predstavke. P: Znai da vam je pisala nakon svoje smrti, (smijeh) U razgovoru i prepisci koji su uslijedili, ministar je isprva nijekao da bi ita znao o dokumentima, zatim je tvrdio kako zbog pravnih postupaka koji su u tijeku ne moe nita otkriti o njihovu sadraju. Nakon "nastavka iscrpna i skupa istraivanja" napokon je priznao kako su dokumenti "pronaeni"; ustvrdio je kako im je poklonjena sva pozornost koju su zasluivali onda ili sada, "imajui na umu poremeeno stanje svijesti autorice". Dodao je i da dokumenti imaju oznaku tajnosti; to mu pak nije bilo mudro. P: Je li ustaljena praksa Ministarstva vanjskih poslova stavljati oznaku tajnosti na dokumente to su ih proizvele duevno poremeene osobe? (smijeh) O: Da, ako takvi dokumenti mogu dovesti u neugodnost nedune osobe. P: Ili moda Ministarstvo? O: Mislio sam na nepotrebnu bol koju su mogli trpjeti pokojniini bliski roaci. P: Onda moete biti mirni: pokojna gospoa Quayle nema bliske rodbine. O: No to nisu jedini interesi na koje moram paziti. P: Hvala. Mislim da sam uo odgovor koji sam ekao. Sutradan je Ministarstvo vanjskih poslova dobilo slubeni zahtjev za izdavanje dokumenata u vezi sa sluajem Quayle, uz odobrenje Vikoga suda. Istodobno je - sigurno ne sluajno - u Bruxellesu pokrenuta usporedna inicijativa; pokrenuli su je prijatelji i odvjetnici pokojnoga dr. Arnolda Bluma. Za preliminarnoga sasluanja rasno mijeana skupina izazivaa nereda paradirala je pred TV kamerama nosei simboline bijele ogrtae i 401 natpise Nous accusons ("Optuujemo"). S tom se neprilikom brzo obraunalo. Niz prijedloga i protutubi belgijskih odvjetnika osigurao je viegodinje razvlaenje sluaja na sudu. Ipak, sada je ve postalo ope poznato daje tvrtka o kojoj je rije Karei Vita Hudson. "Ono tamo, ono je planina Lokomorinvang," izvijesti kapetan Mc-Kenzie Justina preko interkoma. "Zlato i nafta. Kenija i Sudan ve se sto godina spore oko njega. Na starim zemljovidima pripada Sudanu, na novima Keniji. Pretpostavljam daje netko tutnuo togod kartografu u dep." Kapetan McKenzie je jedan od onih taktinih ljudi koji tono znaju kad treba govoriti o nevanim stvarima. Ovoga puta je odabrao zrakoplov dvomotorac beech baron. Justin sjedi uz njega u kopilotskom sjedalu; uje, ali ne slua; uje sad kapetana McKenzieja, sad druge pilote u blizini: "Kako smo danas, Mac? Ispod ili iznad razine oblaka?" "Gdje si, k vragu, ovjee?" "Milju nadesno i tisuu stopa ispod tebe. to ti je s vidom?" Lete preko smeih ravnih stijena, to bivaju sve tamnije, sve do plavocrne. Iznad njih gusti oblaci. Jarkocrvene mrlje pojavljuju se gdje se sunce probije kroz oblake i udara o stijene.

Podnoja brjegova pred njima raupana su i neuredna. Cesta se pojavi poput vene meu miiima stijena. McKenzie ispravi zrakoplov i pone se sputati, slijedei put. Put se proiri u cestu sredinom doline, koja vijuga du podnoja brjegova. "Ova cesta desno... njome su Tessa i Arnold ili od Lokija do Lodwara. Dobar put, ako vas ne smetaju razbojnici." Razbudivi se, Justin se zagleda u blijedu izmaglicu pred njima; ugleda Tessu i Arnolda u dipu, pranjavih lica, kutijom disketa koja poskakuje izmeu njih na stranjoj klupi. Rijeka je pritekla cesti za Kairo. Zove se Tagva, kae McKenzie; izvor joj je visoko u istoimenoj planini. Tagva je visoka dvije tisue esto metara. Justin pristojno potvrdi primitak tih podataka. Sunce se pojavi, od ega brjegovi postae crnoplavi i prijetei, razdvojivi se; Tessa i Arnold nestae. Krajolik je opet posve prazan - nigdje ive due na vidiku, ni na jednu stranu. "Sudanska plemena silaze ovamo s planine Mogile," govori dalje McKenzie. "Dok su tamo, u praumi, hodaju goli. Ali kad siu na jug, postanu srameljivi, pa nose neke krpice. Ali, ovjee, kako ti ljudi tre!" 402 Justin se pristojno nasmijei dok se; smee gole planine uzdiu, naborane i napola uton ule u utu zemlju. Iza njih se nazire modriasto jezero. "Je li ono Turkana?" "Jest. U njemu se ne pliva. Osim ako si jako brz. Slatka voda. Krasni ametisti. Zgodni krokodili." Pod njima se pojave stada koza i ovaca, zatim selo i ograeni kompleks. "Ljudi iz plemena Turkane," objasni McKenzie. "Lani je bilo dosta pucnjave zbog krae stoke. Bolje ih se kloniti." "Hou," obea Justin. McKenzie ga pogleda dugim, intenzivnim, ispitivakim pogledom. "Nisu to jedini ljudi kojih se treba uvati." "Nisu, tako je," sloi se Justin. "Za nekoliko sati moemo biti u Nairobiju." Justin odmahne glavom. "Ili da malo protegnemo noge? Mogu vas odvesti preko granice u Kampalu. Imamo goriva." "Vrlo ste ljubazni. Hvala, ali ne," odgovori Justin s usiljenim smijekom, odmahujui glavom. Cesta se ponovno pojavi pred njima, pranjava i prazna. Zrakoplov odjednom pone glavinjati lijevo-desno kao nemiran konj - kao da im priroda sama kazuje neka ne idu dalje. "Ovdje su nadaleko najjai udari vjetra," objasni McKenzie. "Ovaj je kraj poznat po njima." Gradi Lodwar lei pod njima, malen meu stoastim brjego -vima, niskim, svega dvjesto-tristo metara visine. Gradi izgleda uredan i poslovan; kue imaju limene krovove; tu su i pista i kola. "Nema industrije. Ali zato imaju sjajnu stonu trnicu - goveda, magarci, deve, koga zanima kupovina," tumai dalje pilot. "Mene ne zanima," sa smijekom e Justin. "Imaju jednu bolnicu, jednu kolu i puno vojske. Lodwar je sigurnosno sredite cijeloga kraja. Vojnici najvie vremena provode u brdima Apoi; tamo love razbojnike, ali bez uspjeha. Razbojnici dolaze iz Sudana, iz Ugande, iz Somalije. Kraj zbilja obiluje raznim banditima. Kraa stoke je ovdje nacionalni sport," recitira dalje McKenzie, vrativi se ulozi vodia. "Mandangi ukradu stoku, pa pleu i slave dva tjedna dok neko drugo pleme ne ukrade stoku od njih." "Koliko je daleko Lodwar od jezera?" pita Justin. "Nekih pedeset kilometara. Idite u Kalokol. Tamo je ribarski 403 dom. Pitajte za barkariola Mickieja. Sin mu" se zove Abraham. Abraham je u redu dok je s ocem, ali sam je opak." "Hvala." Razgovor prestane. McKenzie nadleti pistu i zamae krilima kako bi dao znak onima na tlu da e sletjeti. Opet se uspne i vrati. Odjednom se nau na zemlji. Vie se nema to rei nego jo jednom hvala. "Ako me zatrebate, naite nekoga tko mi moe javiti radijem," ree McKenzie dok su stajali na vreloj pisti. "Ako ja ne budem mogao pomoi, ima jedan momak imenom Martin; on vodi Letaku kolu u Nairobiju. Leti ve trideset godina. Obuku je proao u Perthu i Oxfordu. Samo mu spomenite moje ime." Hvala, opet e Justin i zapie to mu je reeno, kako bi ispao ljubazan, do ega mu je vrlo stalo. "Da vam posudim svoju pilotsku torbu?" odjednom upita McKenzie, pokazavi veliku crnu pilotsku torbu u desnoj ruci. "Unutra je pitolj. Dobra duga devetka. Na pedeset metara imate izgleda s njim." "O, ne bih ja pogodio ni na deset!" usklikne Justin i zahihoe autoironinim smijehom kakvim se smijao u danima prije Tes-se.

"A ovo je Justice ("Pravda"), ree McKenzie, predstavljajui iskusna filozofa u zamrljanoj majici i zelenim sandalama koji se pojavio niotkud. "Justice je va voza. Justine, upoznajte Justi-cea. Justice, ovo je Justin. Gospodin imenom Ezra vozit e se dio puta s Justiceom. Mogu li jo to uiniti za vas?" Justin iz depa safari-prsluka izvue debelu omotnicu. "Da. Molim vas, budite ljubazni, pa mi ovo poaljite kad se sljedei put zateknete u Nairobiju. Obina e pota biti sasvim dobra. Nije mi djevojka, nego teta mog odvjetnika." "Veeras e biti u redu?" "Vie nego u redu." "Dobro, onda. uvajte se!" ree McKenzie za kraj, spremivi omotnicu u pilotsku torbu. "I hou," odgovori Justin. Ovaj put nekako je uspio ne zahvaliti McKenzieju i rei mu kako je vrlo ljubazan. Jezero bijae sivo, bijelo i srebrno; sunce nad njima prugalo je crno-bijelo Mickiejevu ribarsku barku: crno u sjeni tende, bijelo i nemilosrdno gdje je sunce neometano sjalo na drvo, bijelo na povrini slatke vode to se mrekala i kljuala od riba, bijelo na 404 zamagljenim sivim planinama to proteu lea pod sunevom jarom, bijelo gdje je sunce dohvatilo crna lica staroga Mickieja i njegova mladoga pratitelja, opakog Abrahama - to se dijete cerilo, zbog neega potajno gnjevno (McKenzie je imao pravo) - koji je iz nekoga nedokuivog razloga govorio njemaki, a ne engleski; zato je razgovor, kad i koliko ga je bilo, morao biti trokrak: njemaki Abrahamu, engleski starom Mickieju i njihova inaica svahilija kad su govorilo meu sobom. Bijelo bijae takoer kad god bi Justin pogledao Tessu (a bilo je to esto), koja se, drska poput djeaka, propela na pramcu, gdje je vrsto odluila ostati, unato krokodilima, s jednom rukom na amcu, kako ju je njezin otac uio, a Arnold se nije udaljavao od nje, u sluaju da sklizne. Brodski radio prenosio je kuhar sku emisiju na engleskom, u kojoj su se hvalile vrline rajica suenih na suncu. Isprva je Justinu na bilo kojem jeziku bilo teko objasniti koje mu je odredite. Moda nikad nisu uli za Allijin zaljev. Allijin zaljev ih nije ni najmanje zanimao. Stari ga je Mickie htio odvesti na jugoistok u Wolfgangovu "Oazu," kamo pripada; zloesti Abraham vrue je podupirao oev prijedlog: mzunge (bijelci) odsjedaju u "Oazi;" to je najbolji hotel u kraju, poznat po filmskim i rok-zvijezdama i milijunaima koji su tamo odsjedali; bez sumnje, i Justin je tamo krenuo, bez obzira je li toga svjestan ili nije. Tek kad je Justin iz lisnice izvukao malu Tessinu fotografiju - fotografiju za putovnicu, nita izrezano iz novina - razjasnila im se svrha njegova puta; utiae se i uznemirie. Znai, Justin eli posjetiti mjesto gdje su ubijeni Noah i ona bjelkinja? To je Abraham pitao. Da, molim. Je li Justinu poznato da su mnogi policajci i novinari ve posjetili to mjesto? Daje sve to se tamo moglo nai ve pronaeno? Da su lodvarska policija i letei odred iz Nairobija ve i zajedno i odvojeno zabranili pristup tom mjestu turistima, radoznalcima, lovcima na nagrade i uope svima koji tamo nemaju posla? Pitao je dalje Abraham. Justinu sve to skupa nije bilo poznato, no i sad kad jest, njegove su namjere ostale iste. Spreman je dobro platiti da mu se ispuni elja. Ili to - to je opepoznato - da je mjesto opsjednuto duhovima, a bilo je takvo ak i prije ubojstva bjelkinje i Noe? Abraham je sad ve pitao s daleko manje ara, kad su se spomenule financije. Justin ustvrdi kako se ne boji duhova. 405 Isprva su, iz pijeteta prema sumornoj naravi svojeg zadatka, starac i njegov pomonik zauzeli melankolinu pozu; Tessa je morala uporabiti sav svoj vedar duh kako bi ih izvukla iz toga. No kao i obino, pomou niza duhovitih komentara s pramca, uspjela je. Nazonost drugih ribarskih barki takoer je pomagala. Zazvala ih je i pitala to su ulovili. Vikom su odgovarali: toliko i toliko crvene ribe, plave ribe, dugine pastrve. Njezin je entuzijazam bio tako zarazan te je Justin uspio uvjeriti Mickieja i Abrahama neka i sami bace parangal, to je takoer imalo pozitivan uinak preusmjeravanja njihove pozornosti na neto kon struktivnije. "Je li vam dobro, gospodine?" upita ga Mickie prilino izbliza, piljei poput staroga lijenika u njegove oi. "Jesam. Dobro sam, ba dobro." "Mislim da ste u groznici, gospodine. Dajte, odmorite se! Leite pod tendu. Donijet u vam hladno pie." "Hvala. Oboje emo." Justin sjedne pod tendu i uporabi led iz ae kako bi ohladio vrat i elo, gibajui se zajedno s kretanjem brodice. udno su to drutvo poveli sa sobom; ali opet, Tessa je posve aava kad se radi o slanju pozivnica; nema druge nego ugristi se za usnu i udvostruiti broj na koji je ovjek isprva mislio. Drago mi je to te opet vidim, Porteru; i tebe, Veronica, i vau malu Rosie; ma neee, ma kakvi da bi ovdje smetala. Tessa uvijek uspijeva nekako vie izvui iz Rosie nego bilo tko drugi. Ali, zaboga, draga - Bernard i Celly Pellegrin - e, to ti je zaista pogreka; eto, kako je to tipino za Bernarda stoje ponio tri reketa, a ne samo jedan, i stavio ih u tu svoju odvratnu torbu. A

to se tie Woodrowa - stvarno, ve je vrijeme da prevlada svoje pohvalno, ali neumjesno uvjerenje da ak i oni od kojih se to ovjek nikad ne bio nadao imaju dobro srce, a ti si osoba koja e to dokazati. I, za Boga miloga, prestani me gledati kao da emo sad na voditi ljubav. Sandy je napola poludio ve od pogleda na tebe; i to mu je dosta. "to je to?" otro upita Justin. U poetku je mislio da je Mustafa. Postupno shvati da ga je Mickie zgrabio za koulju na prsima i trese ga kako bi ga probudio. "Stigli smo, gospodine. Na istonoj smo obali. Blizu mjesta gdje se dogodio tragini dogaaj." "Koliko je daleko?" "Deset minuta hoda, gospodine. Mi emo vas pratiti." 406 "To nije potrebno." "Vrlo je potrebno i nuno, gospodine." "Wasfehlt dir?" upita Abraham preko Mickiejeva ramena. "Nichts. Nita. Dobro sam. Vrlo ste ljubazni, obojica." "Popijte jo vode, gospodine," ree Mickie, dodajui mu novu au. Nainie tihu povorku po jedan, penjui se preko vulkanskoga stijenja, ovdje, u kolijevci civilizacije, kako se kae. "Nisam dosad znao da ovdje ima tako puno civiliziranih ljudi," ree Justin, igrajui opet svoju staru ulogu engleske budale. Tessa se smije bezglasno, na onaj svoj nain - razdragano se smjeka, trese se i uope, radi sve to treba, ali od nje ne dolazi nikakav zvuk. Gloria vodi - pa jasno! Onim svojim kraljevskim britanskim hodom i s tim laktovima moe hodati bre no itko od nas. Pellegrin psuje, to je isto tako normalno. Njegova ena Celly ali se kako ne moe podnijeti vruinu; dobro, stoje novo? Rosie Coleridge je na tatinim leima, pjevajui lijepo Tessi u ast - kako smo samo svi stali u tu malu barku? Mickie je stao i blago poloio ruku na Justinovu nadlakticu. Abraham stoji iza njih, blizu. "Ovo je mjesto gdje je preminula vaa supruga, gospodine," tiho e Mickie. Nije se morao truditi jer je Justin ve znao, iako nije znao odakle je Mickie zakljuio da je on Tessin mu; no moda ga je Justin u snu sam o tome izvijestio. Vidio je ovo mjesto na snimkama, u sumornosti donjega kata i u svojim snovima. Ovdje se protee ono to djeluje kao isueno rijeno korito. Tamo prijeko je tuna gomilica kamenja to su je podigle Ghita i njezine prijateljice. Oko toga (naalost, razbacano u svim smjerovima) lei smee, koje je dan-danas neodvojivi dio svih mjesta poznatih dogaaja: kutije filmova, cigareta, plastine boce, papirnati tanjuri. Malo vie - moda kojih trideset-etrdeset metara uz bijelu padinu - stoji pranjavi put kojim je doao dugi safari-terenac, koji se zaustavio uz Tessin dip i hicima mu probuio gume, od ega je Tessino vozilo nekontrolirano skliznulo niz istu padinu, a Tessini ubojice su nagnali trati za njima nosei pange, puke i ostalo, ime su ve bili naoruani. A tamo su - Mickie je pokazivao zgrenim starim prstom - plavi tragovi boje s terenca "Oaze", to su ostali na kamenu kad je auto skliznuo u krip. Ta je stijena, za razliku od crnih vulkanskih stijena, vapnenaki bijela. Moda su smee mrlje na njoj doista od krvi, kako Mickie misli. No kad ih je Justin pogledao bolje, izbliza, uini mu se da su 407 moda to ipak liajevi. Inae nije opazionita to bi zanimalo paljiva vrtlara, osim ute savanske trave i dum-palmi, koje su, kao i obino, izgledale kao da ih je posadila opina. Nekoliko grmova euforbije - naravno - bijahu dragocjeno ivi meu komadima crnoga bazalta. I astralno bijelo stablo Commlphore - ima li to udo ikad lia? Tanke joj se grane ire na obje strane kao moljeva krila. Izabravi jednu bazaltnu stijenu, sjedne na nju. Glava mu je bila lagana, osjeao se prisebnim. Mickie mu doda bocu vode i Justin potegne iz nje, zavrne opet ep i sjedne na pete. "Volio bih malo biti sam, Mickie. Idite ti i Abraham loviti ribu. Ja u vam se javiti s obale kad budem gotov." "Radije bismo ovdje ekali s vama, gospodine." "Zato neete loviti ribu?" "Ostali bismo s vama. Imate temperaturu." "Prolazi. Samo nekoliko sati." Pogleda na sat. Bilo je etiri poslije podne. "Kad sunce zalazi "U sedam, gospodine." "Dobro. Dakle, sastat emo se kad padne mrak. Ako mi ita bude trebalo, zvat u." Kako nisu odlazili, doda vre: "elim biti sam, Mickie. Zato sam doao ovamo." "Da, gospodine." Nije uo kad su otili. Neko vrijeme nije uo nikakav zvuk, osim tu i tamo pljuskanja valova jezera, i pokoje ribarske barke. Zau zavijanje akala i puno avrljanja od obitelji leinara to je zauzela stablo dum-palme prema jezeru. uo je i Tessu kako mu govori da bi, kad bi sve to morala uiniti jo jednom, upravo ovo bilo mjesto gdje bi voljela umrijeti, u Africi, na putu otkrivanja velike nepravde. Popio je malo vode, ustao, protegnuo se i otiao do tragova boje, jer je na tom mjestu sigurno znao kako joj je blizu. Nije trebalo puno posla. Stavi li ruke na tragove, otprilike je ezdeset centimetara od nje, odbivi debljinu

vrata auta. Moda malo vie, ako je Arnold bio izmeu. ak se malo i nasmijao s njom, jer je uvijek bilo vraki teko nagnati je da zakopa sigurnosni po jas. Na kenijskim cestama punim rupa, govorila je s uobiajenom tvrdoglavou, bolje je biti slobodan u autu: bar se moe migoljiti u njemu, a ne da te zaveu i bace na dno svakoga prokletoga kratera kao vreu krumpira. Od tragova boje uputi se na dno isuena korita; s rukama u depovima zurio je u mjesto gdje se dip zaustavio, zamiljajui kako su siro -tog Arnolda onesvijetena izvukli iz terenca i odvukli do mjesta njegova muenja i smaknua. 408 Zatim se, kao metodian ovjek, vrati do stijene to je bijae izabrao za sjedenje im je doao, opet sjedne na nju i posveti se prouavanju plavoga cvjetia, nalik potonici to ju je bio zasadio u prednjem vrtu njihove kue u Nairobiju. Problem je bio u tome to nije bio siguran pripada li cvijet mjestu gdje ga vidi, ili ga je njegov um presadio iz Nairobija ili ak, kad bolje razmisli, s livada to okruuju njegov hotel u Engadinu. Takoer mu je ope zanimanje za floru palo na niske grane. Nije vie elio kultivirati sliku finoga deka koga strasno zanima samo uzgoj potonica, ivanica, tulipana, frezija i gardenija. Jo je razmiljao o toj promjeni u svojoj naravi kad zauje iz smjera obale zvuk motora - prvo malu eksploziju paljenja, zatim postojanje brektanje koje se udaljavalo. Mickie je odluio napokon pokuati, pomisli on: za pravog je ribara neodoljiva kunja okuati sreu u predveerje. Nakon toga se sjetio svojih pokuaja da uvjeri Tessu neka poe s njim na pecanje; uvijek bi to zavravalo jednako: nijedne ribe, ali zato puno nedisciplinirana voenja ljubavi; moda ju je zato i uvjeravao tako ustrajno. Jo je u dobru raspoloenju razmatrao uvjete voenja ljubavi na dnu male barke kad mu sinu drukija ideja o Mickiejevu odlasku u ribolov, naime da on nije otiao u ribolov. Mickie se ne zafrkava, on ne mijenja miljenje, on se ne predaje muicama. Mickieja uope nema. to se za Mickieja moglo rei od prvoga trenutka (i Tessa mu je isto rekla) jest da je taj tip tvoj roeni obiteljski sluga; zato ga je i bilo lako pobrkati s Mustafom. Pa zato je onda otiao? Tko mu je rekao neka ode? Platio mu neka ode? Zapovjedio? Zaprijetio mu ako ne ode? Koju je to poruku Mickie primio preko brodskoga radija, ili osobno od ovjeka iz drugoga amca ili nekoga s obale, to gaje uvjerilo da, unato svim prirodnim crtama dobra lica, ode s posla za koji jo nije plaen? Ili se Markus Lorbeer, Juda iz navike, jo malo, dodatno osigurao kod svojih farmaceutskih prijatelja? Jo je u glavi premetao razne mogunosti kad zauje zvuk drugoga motora, ovoga puta iz smjera ceste. Mrailo se sada ve brzo; sunce je ve slabo, pa se moglo oekivati da e automobil u prolazu upaliti bar pozicijska svjetla, no ovaj to nije uinio. Pomisli - vjerojatno zato to je automobil milio puevom brzinom - da je to Hamov auto. To je Ham, koji vozi sa svojih uobiajenih deset kilometara na sat ispod ogranienja brzine. Dolazi rei kako su Justinova pisma zloestoj teti u Milano sretno 409 stigla i da e Tessina velika nepravda uskoro biti ispravljena, u skladu s njezinim esto izricanim uvjerenjem da se Sustav mora prisiliti kako bi popravio iznutra svoje postupke. Zatim pomisli: ne, to uope nije auto, varam se. To je mali zrakoplov. Zatim zvuk posve prestane, to gaje gotovo uvjerilo daje to bila iluzija - on to uje Tessin dip, primjerice; svakoga e se trena zaustaviti na cesti iznad njega i ona e iskoiti nosei obje mephisto izme; dotrat e k njemu i estitati mu to nastavlja gdje je ona zaustavljena. No to nije Tessin dip i ne pripada nikome koga bi on poznavao. Gleda izduenu karoseriju dipa, terenca, ne -safari-terenca; tamnoplav je, ili tamnozelen, teko je to rei kad se svjetla naglo gase. Stao je tono na mjestu gdje je gledao Tessu. Iako je takvo to oekivao otkad se vratio u Nairobi (ak je to pomalo i prieljkivao te, prema tome, Donohueovo upozorenje drao nepotrebnim i suvinim), pozdravio je prizor s izvanrednim osjeajem ushita, da ne kaemo ispunjenja. Upoznao je ljude koji su je izdali, dakako Pellegrina, Woodrowa, Lorbeera. Ponovno je ispisao, umjesto nje, njezin skandalozno odbaeni memorandum (ako i nevjesto i djelomino, no to se nije dalo izbjei). A sada e, kako se ini, podijeliti s Tessom i posljednju njezinu tajnu. Drugi se terenac zaustavi iza prvoga. uo je lagane korake i razabere brzo gibanje uvjebanih ljudi u debeloj odjei, koji uei tre. uo je kako ga netko, mukarac ili ena, udari, te drugi zviduk kao odgovor, negdje njemu s lea. Uini mu se, a moda je bio i u pravu, kako je osjetio miris sportsman cigareta u zraku. Tama se produbi kad ga okrue snopovi svjetla; najsjajniji se snop zadri na njemu. uo je stope kako silaze niz bijelu stijenu. 410 Autorova biljeka Prvo bih elio ustati u obranu Britanskog visokog povjerenstva u Nairobiju. To nije mjesto poput onoga to sam ga opisao u knjizi; tovie, u stvarnu zgradu Visokoga povjerenstva nikad nisam ni uao. U njemu ne rade ljudi koje sam opisao, jer s njima nikada nisam razgovarao. Upoznao sam visokog povjerenika prije nekoliko godina, popili smo zajedno umbirovo pivo na terasi hotela "Norfolk" i to je sve. On ni najmanje ne podsjea, izvana ni iznutra, na mojega Portera Coleridgea. to se pak tie sirotoga Sandvja Woodrowa - dakle, kad bi u Britanskom visokom povjerenstvu u Nairobiju uope postojao voditelj ureda u vrijeme

dok ovo piem, moete biti sigurni da bi to bio marljiv i moralan ovjek koji ne udi za koleginom suprugom, niti unitava nezgodne spise. Ali ga nema. Voditelj ureda u Nairobiju, kao i u mnogim drugim britanskim diplomatskim misijama, pao je rtvom sjekire vremena. U ovim tekim vremenima, kad pravnici vladaju svijetom, moram nastaviti s ovakvim opaskama, koje su sluajno posve istinite. S jednom iznimkom, nitko u ovoj prii, nijedna osoba, ustanova niti poduzee, hvala Bogu, ne zasnivaju se na osobi, ustanovi ili poduzeu iz stvarnoga svijeta - bez obzira je li rije o Woodrowu, Pellegrinu, Landsburvci, Cricku, Curtissu i njegovoj stranoj Kui ThreeBees ili Karei Vita Hudsonu, znanom i pod kraticom KVH. Iznimka je veliki, dobri Wolfgang iz svratita "Oaza," lik koji se tako duboko urezao u sjeanje svih koji su ga posjetili da bi bilo smijeno pokuavati stvoriti mu izmatana parnjaka. Iz svojega kraljevstva Wolfgang nije podigao glas protiv moje posudbe njegova imena i rijei. Dypraxa ne postoji, nije nikad postojala i nikada nee posto411 jati. Ne znam ni za kakav udotvorni lijeM; protiv tuberkuloze to je nedavno izbaen na afriko ili bilo koje drugo trite (ili e uskoro biti); zato, uz malo sree, neu provesti ostatak ivota vukui se po sudovima (ili na nekom jo gorem mjestu); iako, dan-danas, nikad se ne zna... No ovo vam mogu zasigurno posvjedoiti: kako sam se probijao dalje kroz farmaceutsku praumu, sve sam vie shvaao kako je moja pria pitoma razglednica s ljetovanja u usporedbi sa stvarnou. A sada vedrija strana! elio bih srdano zahvaliti onima koji su mi pomogli i pristali da im spomenem imena, kao i onima koji su mi pomogli, ali imaju dobre razloge da im imena ostanu nespomenuta. Ted Younie je dugogodinji predani promatra afrike scene. On mije prvi priap nuo farmaceutiku kao moguu temu i poslije proistio tekst od nekoliko Jaux pas. Dr. David Miller je lijenik s iskustvom iz Afrike i drugih dijelova Treega svijeta. On mi je prvi predloio da uzmem tuberkulozu i otvorio mi oi za skupu i istananu kampanju to ga tvornice lijekova vode protiv medicinske struke. Dr. Peter Godfrev-Faussett je vii predava na Londonskoj koli za higijenu i tropsku medicinu. Dao mije dragocjene strune savjete, prvo na poetku, a zatim kad je rukopis ve bio donekle uoblien. Arthur, ovjek od puno zanata i sin moga pokojnog amerikog izdavaa Jacka Geoghegana, ispriao mi je strane prie iz vremena to ga je proveo radei u farmaceutici u Moskvi i Istonoj Europi. Jackov nas je dobri duh uvao. Daniel Berman iz Medecins sans Jrontidres iz eneve dao mi je iscrpno izvjee, koje zasluuje tri zvjezdice u Michelinovu vodiu: vrijedilo je puta. Farmaceutska kampanja BUKO iz Bielefelda u Njemakoj (koju ne valja pobrkati s HIPPO iz moje knjige) je neovisna nevladina udruga s nedovoljno ljudi; no oni koji jesu tamo su duevno zdravi, dobro izobraeni ljudi koji se trude izloiti sudu javnosti prijestupe farmaceutske industrije, osobito kad je rije o Treem svijetu. elite li biti velikoduni, molim vas da im poaljete novac kako bi nastavili s radom. Budui da farmaceutski divovi i dalje sustavno i zlobno iskrivljuju miljenje lijenike struke, opstanak BUKO -aje sve vaniji. Ne samo to mije BUKO puno pomogao, nego su traili od mene neka pohvalim vrline odgovornih tvornica lijekova. Njima za ljubav, pokuao sam uiniti i to, iako se u ovoj prii uope ne radi o tome. 412 I Dr. Paul Havcock, veteran meunarodne farmaceutske industrije, i Tony Allen, prekaljeni "Afrikanac" i farmaceutski savjetnik sa srcem i okom dali su mi slobodno crpsti iz njihova znanja, iskustva i dobre volje; viteki su otrpjeli moje napade na svoju struku. Sve je tako inio i gostoljubivi Peter, koji je odluio radije ostati u sjeni. Puno mi je pomoglo nekoliko zlata vrijednih osoba iz Ujedinjenih naroda. Nisu imali pojma to sam bio naumio. Ipak, drim kako je taktino ne spominjati im imena. S tugom sam u srcu odluio ne imenovati ljude koji su mi velikoduno pomogli u Keniji. Dok ovo piem, do mene je doprla vijest o smrti Johna Kaisera, sveenika, Amerikan ca iz Minnesote, koji je radio u Keniji posljednjih trideset est godina. Tijelo mu je pronaeno u Naivashi, osamdeset kilometara sjeverozapadno od Nairobija. S rupom od metka u glavi. U blizini je pronaena lovaka puka. Gosp. Kaiser je godinama glasno kritizirao kenijsku vladu zbog njezine politike potovanja (tonije, nepotovanja) ljudskih prava. Sline bi se nesree mogle opet dogoditi. Opisujui Larine nevolje u osamnaestom poglavlju vodio sam se iskustvom nekoliko sluajeva, osobito u Sjevernoj Americi, kad su se visoko kvalificirani medicinski istraivai usudili izraziti neslaganje sa svojim farmaceutskim poslodavcima, pa su zbog toga morali trpjeti ikaniranje, izopenje i progone. Nije rije o tome jesu li njihovi nezgodni nalazi i miljenja toni ili nisu. Rije je o savjesti pojedinca u sukobu s pohlepnom korporacijom. Radi se o temeljnom lijenikom pravu na izraavanje ne -potkupljena medicinskoga strunog miljenja i njihovoj dunosti da upoznaju pacijente s opasnostima za koje dre da ih nose terapije koje propisuju. Napokon, ako se ikad zateknete na otoku Elbi, molim vas da ne propustite posjetiti prekrasno

staro imanje to sam ga dodijelio Tessi i njezinim talijanskim precima. Posjed se zove La Chiusa di Magazzini i pripada obitelji Foresi. Obitelj Foresi proizvodi crno, bijelo i ruiasto vino i estoka pia iz vlastitih vinograda te izvanredno maslinovo ulje iz vlastitih maslinika. Iznajmljuju nekoliko kuica. Postoji ak i soba za ulje, gdje oni koji trae odgovore na velike ivotne zagonetke mogu pronai privremenu osamu i spokoj. John le Carre prosinac 2000.