CRKVA U MALOM

CRKVA U MALOM
GODINA XXXIV. ZAGREB, 2013. BROJ 3 (96)

UVODNA RIJE
Dok je mirna tiina svime vladala i no brzim tijekom stigla do sredine puta svog, jurnula je tvoja svemogua rije s nebesa, s kraljevskih prijestolja, kao estok ratnik u sredinu zemlje, propasti predane. Mudr 18, 14-15 Dragi upljani i itatelji Crkve u malom! Uskrs i Boi su dva temeljna blagdana nae vjere i sredite crkvene liturgijske godine. Uskrs je najstariji i najznaajniji blagdan koji su krani slavili od poetka i koji je u prvom tisuljeu kranstva imao prvenstvo i u liturgiji i u svijesti vjernika, dok e u drugom tisuljeu zadrati prvenstvo u liturgiji, ali e u svijesti vjernika postupno prevladati Boi. Boi se poinje slaviti u etvrtom stoljeu i to zbog odreenog razloga. Naime, glavna vjerska zabluda etvrtog stoljea bio je arijanizam koji je nijekao da je Isus Krist pravi Bog. Na Prvom opem saboru u Niceji 325. godine Crkva je osudila arijanizam i proglasila da je Isus Krist pravi Bog koji je istobitan s Ocem, koji se utjelovio po Duhu Svetom od Marije Djevice i koji je postao ovjekom. Proglaeno Vjerovanje Crkva je potvrdila 1

CRKVA U MALOM

uvoenjem blagdana Kristova roenja. Od tada se u Crkvi javlja istaknuto zanimanje za osobu Isusa Krista, a ne samo za njegovo djelo spasenja koje se slavi na Uskrs. Ne znamo tono niti dan niti godinu Isusova roenja. Znamo da se rodio u vrijeme cara Augusta (27. pr. Kr. 14. p. Kr.) i pred kraj ivota Heroda Velikog (37. 4. pr. Kr.). Na odluku Crkve da se Boi slavi 25. prosinca najvie je utjecala idovsko-kranska predaja o Isusovu utjelovljenju i smrti na dan kad je Bog dovrio stvaranje svijeta, a to je 25. oujka. Devet mjeseci poslije je 25. prosinca, tj. dan Isusova roenja. Drugi razlog je bio odgovor krana na Roenje nepobjedivog boga Sunca, a to je poganski dravni blagdan koji su Rimljani slavili 25. prosinca. Na Boi krani slave Isusa Krista koji je pravi pobjednik budui da je povezao nebo i zemlju i pravo Sunce budui da je pobijedio tamu smrti. Slavljenje Boia 25. prosinca iri se tijekom etvrtog stoljea iz Rima po Africi, sjevernoj Italiji i panjolskoj. U Galiji se javlja u 5. stoljeu, a na Istoku sredinom 6. stoljea. irenju Boia u srednjem vijeku najvie je doprinio sv. Franjo koji je uveo obiaj boinih jaslica. Obiaj ukraavanja boinog drvca ima svetopisamsko utemeljenje (Post 3,24). Naime, boino drvce simbolizira edensko stablo ivota koje je Bog uskratio ovjeku poslije grijeha. Isusovim roenjem i smru na drvu kria otvorila su se rajska vrata i pristup k stablu ivota. Kao to je poznato, na Boi se slave tri mise ponoka, zornica i dnevna misa. Ovaj obiaj potjee iz Rima. Na poetku se slavila samo dnevna papina misa u crkvi sv. Petra. Poslije proglaenja Blaene Djevice Marije Bogorodicom na Efekom saboru 431. godine uvodi se ponona misa. Budui da se u crkvi sv. Marije Velike nalazi primjerak betlehemske talice, papa je u spomenutoj crkvi slavio pononu misu. Dok se u zoru vraao prema crkvi sv. Petra, papa bi se zaustavio u crkvi sv. Anastazije, gdje bi iz potovanja prema bizantinskom Istoku slavio s bizantinskim slubenicima misu zornicu. Mistika 12. stoljea vidjela je u obiaju slavljenja triju misa trostruko Isusovo roenje: u ponoki roenje Logosa od Oca, u zornici roenje Sina od djevice Marije, u dnevnoj misi roenje Boga u duama vjernika. ini se da je povijesni pregled blagdana Boia dobro zakljuiti porukom koja je duboko osobna, a to je roenje Boga u duama koje ispovije2

CRKVA U MALOM

daju vjeru u Isusa Krista. Roenje Boga u ovjeku postavlja se kao sredinji poziv cjelokupne povijesti spasenja. Spasonosni poziv se prolomio jedne tihe noi kad je Bog postao tako blizak ovjeku da je zaplakao u tijelu djeteta. Ovaj pla je izvor radosti koja e, poslije tame ovoga svijeta i neumornog prihvaanja bogolike patnje, u drvu kria postii cjelovito ostvarenje i neshvatljivi vrhunac. Pred utjelovljenim Bogom koji plae ovjek se raduje jer je nebo pohodilo zemlju. Pred raspetim Bogom koji uti ovjek se raduje jer je nebo uzdignulo zemlju. Put kranina je u znaku radosti roenja i radosti kria. ovjek koji se nije rodio u Bogu ne moe umrijeti u Bogu, a ovjek koji je umro u Bogu moe istinski i zauvijek biti s Bogom. Zato dopustimo Gospodinu da pohodi nae due u svjetlu Boia kako bi nas mogao uzdignuti u vjeni ivot u svjetlu Uskrsa. Amen! Sretan Boi i blagoslovljenu 2014. godinu eli Vam urednitvo Crkve u malom! fr. Domagoj Augustin Polanak i fr. Josip Cota

CRKVA U MALOM

BLAGDANSKE MISLI
IZ GOVORA O ROENJU GOSPODNJEM SV. LEONA VELIKOG
Ljubljeni, dolazak Gospodina i Spasitelja naega od majke Djevice u sve dane i u sva vremena ide u susret duama vjernika koji promiljaju boanska otajstva kako bi se njihov uzdignuti duh upravio k priznanju svoga Tvorca, bilo u uzdisanju molitve, bilo u klicanju hvale, bilo u prinosu rtve. Naime, nita obilnije niti sranije ne dotie na duhovni pogled, nego to da je Bog Sin Boji, roen od suvjenog Oca, roen takoer i ljudskim porodom. Ali u ovo roenje na nebu i na zemlji, kojemu se treba klanjati, nijedan dan ne prodire bolje kao ovaj dananji te novom sjajeom svjetlou stavlja pred naa osjetila slavu predivnog otajstva. Razgovor anela Gabrijela s prestraenom Marijom ne ostaje samo spomen, nego na neki nain postaje i motrenje, a isto tako i zaee po Duhu Svetom tako divno obeano kako i vjerovano. Danas je roen Tvorac svijeta iz djevianske utrobe i onaj koji je sazdao sve naravi, postao je i Sin one naravi koju je stvorio. Danas se Rije Boja pojavila obuena u tijelo i ono to ljudskim oima nikad ne bijae vidljivo, zapoe rukama biti opipljivo. Danas su pastiri aneoskim glasima uli za Spasitelja, koji je roen u naravi naeg tijela i due; i voama Gospodnjih stada danas je naznaen oblik navijetanja Radosne vijesti da i mi takoer s nebeskom vojskom govorimo: Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje. 4

CRKVA U MALOM

() Rodio se dakle, ne od tjelesnog sjemena, nego od Duha Svetoga Spasitelj kojeg osuda prvog prekraja nije drala. Zato je sama veliina iskazanog dara svojim sjajem zatraila od nas dostojno potovanje. Zbog toga, dakle, kao to ui blaeni Apostol, nismo primili duha ovoga svijeta, nego Duha koji dolazi od Boga da upoznamo darove koje nam Bog darova. Taj Bog ne tuje se na neki drugi nain pobono osim da mu se ono prinosi to je sam darovao. A u riznici Gospodnje dareljivosti ovjeku to drugo tako prikladno moemo pronai na dananji blagdan, nego sam mir koji je na roenje Gospodinovo najprije propovijedan aneoskim pjevom? Mir je taj koji raa sinove Boje, hranitelj ljubavi, roditelj jedinstva; spokoj blaenih i prebivalite vjenosti; njegovo je vlastito djelo i posebna povlastica da spaja s Bogom to je rastavio od svijeta. Tako nas i Apostol na ovo dobro potie govorei: opravdani po vjeri imamo mir s Bogom. Kratkoom ove reenice sadran je uinak skoro svih zapovijedi jer gdje bijae istina mira, tamo nita od kreposti ne moe nedostajati. A to znai, ljubljeni, imati mir s Bogom ako ne htjeti to zapovijeda i ne htjeti to zabranjuje? Ako, naime, ljudska prijateljstva trae jednake osjeaje i sline tenje i ako razliitost obiaja nikada ne moe pristii k vrstoj slozi, kako e sudionik boanskog mira biti onaj komu se svia ono to se Bogu ne svia i koji eli uivati u onome za to zna da ga vrijea? To nije duh sinova Bojih i takvu mudrost nije primila plemenitost koja ima biti posinjena. Rod izabrani i kraljevstvo neka odgovara dostojanstvu svojega preporoda, neka ljubi to ljubi Otac i neka se ni u emu ne razlikuje od svoga Tvorca da ne bi ponovno rekao Gospodin: Sinove sam rodio i podigao, a oni se od mene odvrgoe. Vol poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve; Izrael me ne poznaje, narod moj me ne razumije. () Koji su dakle roeni ne od krvi, niti od volje tjelesne, niti od volje muevlje, nego od Boga, neka prinose Ocu slogu sinova mirotvoraca i neka se u Prvoroencu novog stvorenja, koji nije doao vriti svoju volju, nego onoga koji ga posla, sastanu u zajednike udove posinjenja jer milost Oeva je posinila batinike ne neslone i nesline, nego one koji osjeaju jedno i ljube jedno. Potrebno je da oni koji su obnovljeni imaju slino oblikovanu duu na jednu sliku. Roendan Gospodinov jest roendan mira, tako naime kae Apostol: On je mir na koji od dvoga uini jedno jer bio idov, bio pogan po njemu imamo pristup u jednom Duhu k Ocu; on je 5

CRKVA U MALOM

prije dana muke unaprijed voljno odabrana svoje uenike ovim posebnim naukom pouio kada je rekao: mir vam svoj dajem, mir vam svoj ostavljam. I da ne bi zbog openitosti imena ostalo pritajeno svojstvo tog mira, pridodaje: dajem vam ga ne kao to vam ga svijet daje. Rekao je da svijet ima prijateljstva svoja i mnoge ini slonima u izopaenoj ljubavi. Oni su u manama jednakog osjeaja, a slinost elj raa jednakost strast. I ako se moda i nau neki kojima se izopaene i neasne stvari ne sviaju, ipak su takvi, bilo idovi, bilo krivovjerci, bilo pogani ne od prijateljstva Bojega, nego od mira svijeta. A mir duhovnih ljudi i vjernika koji dolazi s visina i koji k visinama vodi ne eli nas nikakvim zajednitvom mijeati s ljubiteljima svijeta, nego eli da se odupiremo svim preprekama i da se uzdignemo od pogubnih uitaka k pravim radostima kako veli sam Gospodin: Gdje ti je blago, ondje e ti biti i srce, a to znai: ako se dolje nalazi ono to voli, tamo e pavi sii; a ako se gore nalazi ono to ljubi, k najviemu e pristii. Neka Duh mira nas, koji jedno elimo i jedno osjeamo te koji smo sloni u vjeri, nadi i ljubavi, tamo prevede jer koji god se vode Duhom Bojim, sinovi su Boga koji vlada sa Sinom i Duhom Svetim u vijeke vjekova. Amen. S latinskog jezika preveo: fr. Josip Cota

CRKVA U MALOM

IZ @IVOTA CRKVE
POSLJEDNJI SUD
Kateheza pape Franje na opoj audijenciji Draga brao i sestre, dobar dan! Danas elim zapoeti posljednji niz kateheza o naoj ispovijesti vjere. Govorit u o tvrdnji vjerujem u ivot vjeni, pri emu u se sluajmo ono to kae Boja rije. U vezi s tim u Matejevom Evanelju posebno zadrati na posljednjem sudu. Ali ne moramo se bojati: itamo: tada e Krist doi u slavi i svi aneli njegovi s njime I sabrat e se pred njim svi narodi, a on e ih jedne od drugih razluiti kao to pastir razluuje ovce od jaraca I otii e ovi u muku vjenu, a pravednici u ivot vjeni (Mt 25, 31-33.46). Kada razmiljamo o Kristovu ponovnom dolasku i njegovu posljednjem sudu, koji e pokazati, sve do njegovih krajnjih posljedica, dobro koje je pojedinac uinio ili propustio uiniti tijekom svoga zemaljskog ivota, osjeamo da se nalazimo pred misterijem koji nas nadilazi, kojeg ne uspijevamo ak ni zamisliti. Taj misterij gotovo instinktivno pobuuju u nama osjeaj straha pa ak i strepnje. Ako meutim dobro razmislimo o toj stvarnosti ona djeluje utjeno na vjernikovo srce i predstavlja veliki razlog utjehe i pouzdanja. U vezi s tim, svjedoanstvo prvih kranskih zajednica je vrlo sugestivno. One su naime obiavale pratiti slavljenje i molitve usklikom Maranath, izrazom koji se sastoji od dviju aramejskih rijei koje se, ovisno o tome kako se sriu, mogu shvatiti kao pronja: Doi, Gospodine! odnosno kao sigurnost nadahnuta vjerom: D, Gospodin dolazi, Gospodin je blizu. To je usklik u kojem je vrhunac itave kranske objave, na zavretku divne kontemplacije koja nam se prua u Ivanovom Otkrivenju 7

CRKVA U MALOM

(usp. Otk 22, 20). U ovom sluaju Crkva zarunica se, u ime itavog ljudskog roda i kao njegova prvina, obraa Kristu, svom zaruniku, i ne moe doekati da je on zagrli: Isusov zagrljaj, koji je punina ivota i punina ljubavi. Tako nas grli Isus. Ako o sudu razmiljamo kroz tu prizmu, nestaje svaki strah i neodlunost i otvara se prostor iekivanja i duboke radosti: u trenutku u kojem e nam biti sueno bit emo konano spremni biti zaogrnuti Kristovom slavom, kao nekim svadbenim ruhom, i odvedeni na gozbu, koja je slika punog i konanog zajednitva s Bogom. Drugi razlog pouzdanja prua nam tvrdnja da, u trenutku suda, neemo biti ostavljeni sami. Sm Isus, u Matejevom Evanelju, najavljuje kako e, na kraju vremen, oni koji su ga slijedili zauzeti mjesto u njegovo slavi i suditi zajedno s njim (usp. Mt 19, 28). Apostol Pavao, piui korintskoj zajednici, kae: zar ne znate da e sveti suditi svijet? Pa ako ete vi suditi svijet, zar niste vrijedni suditi sitnice? (1 Kor 6, 2-3). Kako je lijepo znati da emo u tom trenutku, osim na Krista, naeg Tjeitelja, naeg Zagovornika kod Oca (usp. 1 Iv 2, 1), moi raunati na zagovor i dobrohotnost tolike nae starije brae i sestara koji su nam prethodili na putu vjere, koji su prinijeli svoj ivot za nas i koji nas nastavljaju ljubiti na neizreciv nain! Sveci ve ive pred licem Bojim, u sjaju njegove slave molei za nas koji jo uvijek ivimo na zemlji. Koliku samo utjehu u naem srcu budi ta sigurnost! Crkva je uistinu majka i, poput mame, trai dobro svoje djece, posebno onih koji su se od nje udaljili i koji su oaloeni, sve dok ne pronae svoju puninu u Kristovom slavnom tijelu sa svim njegovim udovima. Jo jednu sugestiju nam daje Ivanovo Evanelje, gdje se izriito kae da Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuuje se; a tko ne vjeruje, ve je osuen to nije vjerovao u ime jedinoroenoga Sina Bojega (Iv 3, 17-18). To dakle znai da je onaj posljednji sud na djelu, zapoinje sada tijekom naeg ivota. Taj sud se izrie u svakom trenutku ivota, kao sud o naem prihvaanju s vjerom 8

CRKVA U MALOM

spasenja prisutnog i djelatnog u Kristu, odnosno naoj nevjeri, koja ima za posljedicu zatvaranje u sebe same. Ali ako se mi zatvorimo Isusovoj ljubavi, sami sebe osuujemo. Spasenje je otvaranje Isusu i on nas spaava; ako smo grenici a to smo svi zamolimo ga oprotenje i ako poemo njemu sa eljom da budemo dobri, Gospodin nam oprata. Ali zato se moramo otvoriti Isusovoj ljubavi, koji je snaniji od svega. Isusova je ljubav velika, Isusova je ljubav milosrdna, Isusova ljubav oprata; ali ti se mora otvoriti a otvoriti se znai pokajati se, priznati ono loe to smo uinili. Gospodin se darovao i nastavlja nam se darivati, da nas sve ispuni Oevim milosrem i milou. Mi smo dakle ti koji moemo u stanovitom smislu postati suci samima sebi, osuujui same sebe na iskljuivanje iz zajednitva s Bogom i braom. Zato neumorno bdijmo nad naim mislima i naim stavovima, kako bismo ve sada kuali toplinu i sjaj Bojeg lica a to e biti prelijepo koje emo u vjenosti kontemplirati u svoj svojoj punini. Naprijed, mislimo na taj sud koji poinje sada, ve je zapoeo! Naprijed, trudimo se da se nae srce otvori Isusu i njegovu spasenju; naprijed, bez straha, jer je Isusova ljubav vea i ako zamolimo oprotenje naih grijeha on nam oprata. Takav je Isus. Naprijed dakle s tom sigurnou, koja e nas dovesti do nebeske slave! Trg sv. Petra, srijeda, 11. prosinca 2013.

CRKVA U MALOM

IN MEMORIAM FRA ZVJEZDAN LINI

Ne boj se Bojeg pohoda. Ne boj se Boia, malenog i jednostavnog djeteta u kojem te sam Bog pohaa. Ne plai se za svoj ivot i svoju slobodu. Daruj u toj slobodi ljubavi itavo svoje bie Bojim planovima. Ne boj se. Isus te je pretekao u malenosti i siromatvu da ovu zemlju obogati sobom, svojim biem. Ne boj se! Fra Zvjezdan Lini

U subotu, 7. prosinca rano ujutro zatvorila se knjiga jednoga iznimnog ivota, knjiga prepuna bogatog i vrijednog sadraja koja govori o plodonosnom, ispunjenom ivotu ivljenom za Boga. U Gospodinov zagrljaj vratio se fra Zvjezdan Lini, ovjek koji je tolikim duama pokazao put prema Isusu. I mene je, kao i tolike druge, a da to nije ni znao fra Zvjezdan duboko dirnuo nainom na koji je govorio o Isusu, blagou i njenou koja je svjedoila: na Gospodin ivi, tu je kraj tebe, neizmjerno te voli, pun je milosra i eka da mu otvori vrata, da ga pusti u svoje srce, u svoj ivot, da se susretne s njim i od tog susreta iz dana u dan ivi u potpunoj radosti. Fra Zvjezdanovo poslanje i u mom je ivotu, kao i u ivotima tolikih ljudi, odigralo vanu ulogu. Rijeima koje su iz njega tako blago, a istovremeno tako snano tekle pomogao mi je da napravim vane korake, da spoznam i doivim neke vane istine, da zapamtim koliko je Boja ljubav neizmjerna i da toga uvijek budem svjesna. 10

CRKVA U MALOM

Svi koji su sluali fra Zvjezdana posvjedoit e da nije bilo mogue ostati ravnoduan na poruku koju je prenosio, jer ju je prenosio itavim svojim biem, svojim glasom kao da je uvjeravao i dovikivao istinu o ljubavi, o ivotu, o smislu, o Gospodinu. Toliko se puta dogodi da sve obine ljudske rijei nisu dovoljne da prenesu ono to je fra Zvjezdan htio prenijeti, ali uz rijei govorio je i njegov pogled i njegove geste, cijelo njegovo bie bilo je u slubi Istine. Tuga zbog neizbjene smrti na kraju zemaljskog putovanja Bojega miljenika kakav je bio fra Zvjezdan ispreletena je sa zahvalnou, ganuem, molitvom i eljom za nasljedovanjem, eljom da i ivoti nas koji ostajemo svatko pri svojem poslanju budu to kvalitetniji, to ispunjeniji smislom, dakle: da budemo to blie Bogu. Fra Zvjezdan je cijelo svoje djelovanje usmjerio ba tom cilju: pribliavati ljude Bogu. Neka nas njegov primjer potie da se nikada ne udaljimo od Boje ljubavi, da radimo na tome da naa ljubav prema Njemu raste svakim trenutkom sve vie, kako bismo se i mi jednoga dana vratili u Stvoriteljev zagrljaj i pruili mu knjigu svoga ivota: lijepu, istu, sadrajnu i jedinstvenu. Fra Zvjezdane, dovienja u vjenosti! Ana Dageli

FRA ZVJEZDAN LINI: BOINA PORUKA NAMA

Bog sebe izraava u naoj i po naoj ljudskoj krhkosti, po siromatvu i trpljenju; time je spojeno nespojivo: Bog je ponizan i jedino tako Svemogu; on je uvijek Manji i jedino tako uvijek Vei; on je slab i jedino tako Jak; on je umirui i jedino tako iv i Istinit; on je krhki i jedino tako Neslomivi. Franjo ivi od toga paradoksa vjere: On nam je ostavio primjer da i mi slijedimo njegove stope. (1 P 1; Spisi, 53). Nije mogue prebrzo preletjeti ovaj paradoks vjere. Obzorje na kojemu se pojavljuje Bog zove se poniznost. Ako ovjek ne trai u tom smjeru, nee nikada susresti Boga. Franjo upuuje na to obzorje rijeima, ali isto tako i znacima i cijelim svojim ivotom: Utjelovljenje, Siromatvo, Kri, 11

CRKVA U MALOM

Euharistija, oblici su Boje poniznosti; to su obrisi obzorja na kojemu Bog dolazi ovjeku. Prema tome u tajni Boia, malog djeteta, jaslica Franjo oslukuje evaneoske rijei na poniznost. Zaustavi se i ti pred jaslicama i oslukuj. ut e rije, ut e poruku. Jer, Isus svakome govori. Pitanje je jedino koliko imamo ui da ujemo, oi da vidimo. Isus ti i danas govori: Zagledaj se u jaslice. Osjeti to se to dogodilo prije vie od 2.000 godina u Betlehemu. Nemogue je da ti taj prizor ne progovori. Sluaj paljivo. Postao sam djetetom. Postao sam ovjekom. I to je volja moga nebeskog Oca. Jer, On je tako ljubio svijet da je Sina svoga dao. Dogodilo se Utjelovljenje. Prepoznaj u tome svekoliku moju poniznost. Postao sam ovjekom. Shvati to u svjetlu svih svojih iskustava sa sobom i s drugima. Ja sam elio biti u svemu vama jednak osim u grijehu. elim da me prepozna u svakom ovjeku. Jer ono bitno to ovjeka ini ovjekom tajna je i moga bia, moje osobe. Htio bih da u svakom ovjeku otkriva moje crte, moju prisutnost. Htio bih da moje Utjelovljenje ispravi tvoje poglede na ljude. Svi su ljudi moja braa, tvoja braa. Ako i ima zla u svijetu, ipak je ovjek u cjelokupnoj tajni stvaranja neizreciva vrijednost. Postao sam ovjekom da i ti bude autentino ljudsko bie. Neka te moje Utjelovljenje oplemeni. Otkrij biser ivota u tajni svoje osobe, jer sam radi tebe postao ovjekom. Otkrivaj vrijednost ljudi oko sebe, jer sam radi njih postao ovjekom. Postao sam djetetom. Dijete je nejako, krhko, slabo. Ono je upueno na druge. Dijete ne moe bez majke, bez oca. Dijete ivi od ljubavi drugih, najbliih. Zato dijete moe biti smireno i sigurno u naruju oca, na grudima majke. Tako sam i ja poivao na grudima svoje Majke, bio upuen na Josipovu zatitu. Dijete ne vodi brigu o planovima, nesigurnostima i tjeskobama svojih roditelja. Ono se preputa ljubavi. Dijete se ne pravi vano. Njegov je otac velik i jak i snaan i sve moe. Postani djetetom. Budi malen. Ako ne budete kao djeca, neete ui u Kraljevstvo nebesko. Tek s povjerenjem djeteta moi ete shvatiti i osjetiti svu ljubav nebeskog Oca. Tek se kao djeca moete prepustiti njegovom krilu. Neka nestane u vaim srcima straha. Ne bojte se: dragocjeni ste u oima moga nebeskog Oca. Postao sam djetetom da vam pomognem da i vi budete kao djeca, da osjetite onu ljubav koja moe usreiti. 12

CRKVA U MALOM

Boi je: to je blagdan moga roenja. To je dan kad sam postao ovjekom, kad sam postao djetetom. Budite i vi dovoljno maleni da sluei u ljubavi usreite sve oko sebe. Moja poniznost neka potakne i sve vas na poniznu i strpljivu ljubav. Moje sluenje neka vam otkrije ljepotu ivota za druge, sluenja drugima. Postani i ti ovjekom, ovjekom za druge, ovjekom plemenitosti i dobrote. Postani i ti djetetom, jer ovjek se uvijek moe nanovo roditi ako je i star: snagom Duha Svetoga. Postani djetetom nebeskog Oca koji te uvijek jednako ljubi.

*****

OVJEK IPAK SMISAO TRAI

U bljetavilu lanih arada ima li Boia? Ili ga nema? Ima li mjesta u ljudskom srcu za Boje dijete iz Betlehema? Blistave zamke zarobe korak na stranputici do pravog puta pa on omamljen varljivim sjajem pogrenim smjerom besciljno luta. Raduj se, nebo, i klii zemljo to ovjek ipak smisao trai. Prihvati, Oe, pruenu ruku, do talice mu stazu pokai! Ankica Svira 13

CRKVA U MALOM

U SUSRET JUBILEJU REDA PROPOVJEDNIKA

POECI REDA PROPOVJEDNIKA KNJIICA (13. nastavak)
Smrt uitelja Dominika 92. U meuvremenu je u Bologni uitelj Dominik, kojemu se pribliio kraj njegova zemaljskog putovanja, teko obolio. Oko svoje bolesnike postelje okupio je dvanaestoricu uglednije brae, te ih je stao poticati da budu gorljivi, da ire Red i da budu ustrajni u svetosti ivota. Opominjao ih je da izbjegavaju sumnjivo druenje sa enama, posebno mladima, jer su to stvorenja zamamna i lako mogu u mreu zaplesti due koje jo nisu u potpunosti od troske oiene [usp. Iz 1, 25]. Eto, sve do sada, ree, Boje mi je milosre sauvalo tijelo netaknutim, a ipak priznajem kako nisam izbjegao tu nesavrenost da me je vie privlaio razgovor s mladim negoli sa starim enama. 93. Takoer je prije svoje smrti u povjerenju rekao brai da e im mrtav biti korisniji nego za ivota. Znao je, doista, kome je povjerio poklad svoga rada i plodnog ivota [usp. 2 Tim 1, 14], uzdajui se da mu je pripravljen 14

CRKVA U MALOM

vijenac pravednosti [usp. 2 Tim 4,8], pa kad ga primi, toliko e biti zagovorom moniji koliko s veom sigurnou bude s Gospodinom, hvalei silu njegovu. 94. Bolest se sve vie pogoravala, tako da je na kraju trpio istodobno od vruice i krvavog proljeva. Konano se pobona dua oslobodila od tijela i krenula Gospodinu, koji je bijae stvorio, zamijenivi ovo tuno prebivalite s trajnom utjehom nebeskog obitavalita [usp. 2 Kor 5,1]. Vienje koje je imao brat Gvala u asu njegove smrti 95. Istoga dana i sata kad je brat Dominik umro, brat Gvala, prior u Bresciji, gradu u kojem je kasnije bio biskup, poivajui kraj zvonika brae, utonuo je u lagan san i vidio otvor na nebu kroz koji su silazile dvoje bijele ljestve. Vrak jednih je drao Krist, a vrak drugih njegova majka. Po jednima i drugima silazili su i uzlazili aneli. Izmeu ljestava bijae smjetena stolica. Na njoj je sjedio neki brat Reda, lica zastrta kukuljicom, kako se i obiavalo pokapati nae pokojnike. Ljestve su polako vukli gore Krist Gospodin i njegova majka sve dok on, koji je bio smjeten na dnu, nije stigao do vrha. Kad je zatim bio u velikom sjaju uz pratnju aneoske pjesme primljen u nebo, onaj se je presjajni nebeski otvor zatvorio i nita se vie nije ukazalo. Brat koji je to vidio, premda je bio veoma nemoan i slab, uskoro se oporavio, te je odmah krenuo u Bolognu. Tamo je doznao da je Kristov sluga Dominik umro upravo u onaj dan i sat. To smo saznali iz njegovih usta. Pokop uitelja Dominika. udesa koja je uinio 96. Vratimo se jo malo asnom pokopu blaenog mua. Do godilo se, dakle, daje u vrijeme smrti u Bolognu stigao asni otac biskup Ostije, tada legat Sv. Stolice u Lombardiji, a sada prvo sveenik Rimske stolice, papa Grgur IX. Stoga su u tom gradu bili nazoni mnogi ugledni muevi i crkveni dostojanstvenici. im je saznao za odlazak uitelja Dominika s ovoga svijeta, doao je osobno, jer ga je vrlo prisno poznavao i ljubio vrlo privrenom ljubavlju, znajui da je bio mu pravedan i svet. On sam je obavio sprovodne obrede u nazonosti mnogo ljudi koji su u svojim srcima uviali da je prijelaz blaenog mua bio sretan i kojima je bila oita svetost to ju je on za ovoga ivota posjedovao. Savjest je prisutnih svje15

CRKVA U MALOM

doila daje ve primio haljinu vjene besmrtnosti. To je bio govor o preziru svijeta. Naime, taj je sprovod bio prilika za razmiljanje s kakvom se sigurnou, prezirui ovaj ivot, zasluuje mjesto u nebeskom obitavalitu i vjenom pokoju te kako se malom cijenom ovozemaljskog ivota postie dragocjena smrt. 97. Tako se probudila pobonost puka, tovanje naroda. Dolazili su mnogi koje su titile nemoi razne vrste. Ostajali su tu danima i noima te proglaavali da su primili lijekove od kojih su potpuno ozdravili. Donosili su svjedoanstva svoga ozdravljenja, vjeajui kraj groba blaenoga mua votane likove oiju, ruku, nogu i drugih udova, prema razliitosti svojih nemoi i prema viestrukoj obnovi bilo tijela bilo materijalnih dobara. 98. Meutim, u tim se okolnostima jedva tko od brae naao tko bi dostojno zahvalio toj Bojoj milosti. Veina je mislila da ne treba priznavati niti biljeiti ta udesa kako ne bi izgledalo da pod velom pobonosti trae korist. I tako, dok su se drali svoga miljenja zbog nepromiljene revnosti za svetou, dotle su zanemarili zajedniku korist Crkve i pokapali slavu Boju. 99. Ipak, injenica je da je Dominik i u ovom ivotu zasjao silnim djelima, zablistao udesima. uli smo o mnogima, ali zbog razliitih pripovjedaa nisu pismeno zabiljeena, da se moda, dok se dogaaji opisuju na nesiguran nain, ne bi onima koji su u potrebi pruila nesigurna spoznaja. Ipak u drage volje upozoriti na neke od njih koje smo spoznali kao pouzdanije. Uskrienje nekog mladia u Rimu 100. Kad je neko bio u Rimu, neki se mladi, roak kardinala Stjepana iz Fossanove, jaui i neoprezno se zabavljajui, pustio u divlju trku te je s vrlo tekim posljedicama pao s konja. Donesoe ga plaui. Smatrali su ga polumrtvim, dapae, ve nesumnjivo bez ivota, mrtvim. Dok su ljudi oko pokojnika sve vie plakali, doe tamo uitelj Dominik, a s njime i brat Tankred, dobar i gorljiv mu, nekada prior u Rimu, od kojeg sam dobio ovo izvjee. On mu ree: Zato ne mari? Zato ne uputi pronju Gospodinu? Gdje je tvoja suut s blinjim? Gdje je tvoje intimno pouzdanje u Boga? Potaknut, dakle, bratovim rijeima i svladan osjeajem 16

CRKVA U MALOM

arke suuti, naredi da mladia tajno donesu u sobu, u koju se zakljua, silom svojih pronji vrati mu ivotnu toplinu te ga izvede iva i zdrava. Kako je otjerao kiu znakom kria 101. Brat me je Bertrand, o kojem smo prije rekli daje bio poslan u Pariz, izvijestio da je jedanput s njim putovao kad je nastala velika oluja. Dok je kia pljutala kao iz kabla, uitelj Dominik ju je znakom kria od sebe otjerao, te su oni, stupajui naprijed, uvijek vidjeli da ispred njih, na udaljenosti od tri lakta, pada gusta kia koja je natapala zemlju [usp. Ps 72, 6], ali ni jedna se kap nije dotakla skuta njihovih haljina. 102. Doznali smo, takoer, o mnogim drugim ozdravljenjima, koja su znakovi njegove svetosti, ali za sada nisu pismeno zabiljeena.

*****

U OVOJ NOI
Treptaji due skrivene dar nekog davnog raanja u ovoj noi slute. Put neba uzdignute misli, ruke i oi. O, sveta noi! ovjeku, klupku nemira, neznatnom zrncu svemira, u daru svetog raanja ba ovog asa treba milosno spasenje s neba. Tad e i dua skrivena u ovoj svetoj noi snagu za uzlet smoi. Ankica Svira 17

CRKVA U MALOM

UPOZNAJMO BIBLIJU
BIBLIJA POTICAJ ZA VJEROVANJE
Biblija je knjiga vjere utoliko to tumai to vjera vjeruje i kako vjera vjeruje. Ali time ona postaje i knjigom koja eli vjeru probuditi, vjeru pospjeiti, stimulirati, vjeru proistiti. Kad Markovo evanelje Isusovu programsku rije zakljuuje pozivom da se vjeruje Radosnoj vijesti (Mk 1,15), i kad Ivan na kraju svoga djela priopuje da je svoju knjigu napisao kako bi pospjeio vjeru u Isusa Krista (Iv 20,30), onda su to samo dva novozavjetna primjera koji govore za mnoge biblijske primjere. Upravo taj tijesni odnos u vjeri izmeu onoga kako i onoga to ini Bibliju uvijek novim pozivom na vjeru sve do danas. Oito je da je ona i danas sposobna ovjeka voditi k vjeri. Svjedoanstva su brojna. Mnogima, dakako, ne manjka odreene sitniavosti. Tko znade odve punim ustima pripovijedati o buenju doivljaja prilikom studiranja Svetog Pisma, taj budi sumnju da nije postao stvarnim sluateljem rijei. To vanija su ona samo-svjedoanstva koja ne zapadaju u nekritino samo-oboavanje svojih spoznaja i promjena, nego vedrom ozbiljnou i oputenom tonou znaju pripovijedati o onom to je Biblija proizvela u njima prilikom itanja. Posebno aljivo i intenzivno je, ne bez odreene samo-ironije i ne bez egzistencijalne ozbiljnosti, Heinrich Heine kazivao o svom odnosu prema Bibliji. Kao idov, slobodan od svake sumnje u neko pobonjatvo ili poslunost nekom kranskom autoritetu, koji je u mladim godinama formalno preao na kranstvo da bi sebi, kako je sam rekao, priskrbio ulaznicu u graansko drutvo, Heinrich Heine bio je ovjek koji je cijelo vrijeme svoga ivota ivio na kritikom odstojanju prema slubenoj, institucionalnoj religioznosti, a koji se onda ipak, vrlo kasno, ali to svjesnije, 18

CRKVA U MALOM

odlunije i samokritinije, vratio k vjeri, a da se nije prikljuio nekoj kranskoj crkvi ili ponovno nekoj idovskoj sinagogi. Osvrui se na to svoje vjersko iskustvo, on u Parizu, u svibnju 1825. u predgovoru 2. izdanju svoje u Francuskoj za Francuze napisane knjige Povijest religije i lozoje u Njemakoj pie: Ja sam se ve oitovao u svojoj najnovijoj knjizi, u Romanzeru, o promjeni koja se zbila s obzirom na boanske stvari u mome duhu. Otada mi je s kranskom nasrtljivou bilo upueno mnogo pitanja, na koji nain mi se dogodilo to bolje prosvjetljenje. ini se da pobone due eznu za tim da im otkrijem neko udo, i one bi eljele rado znati nisam li moda kao Saul vidio neko svjetlo nap utu u Damask, ili nisam li kao Barlam, sin Beorov, jahao na neobinom magarcu, koji je iznenada otvorio svoja usta i poeo govoriti kao ovjek? Ne, vi vjerne due, ja nisam nikad putovao u Damask, ne znam nita o Damasku, osim da su u najnovije vrijeme tamo idovi okrivljeni da deru stare kapucine, moda bi mi i ime grada bilo posve nepoznato da nisam itao Pjesmu nad pjesmama, u kojoj kralj Salomon usporeuje nos svoje ljubavnice s kulom koja gleda prema Damasku. Nisam nikad vidio ni magarca, naime etverononog, koji bi govorio kao ovjek, dok sam sreo dosta ljudi koji su

19

CRKVA U MALOM

svaki put kad bi otvorili usta govorili poput magarca. Dosia, ni neka vizija, ni neki serafski zanos, niti neki glas s neba, kao ni nekakav udan san ili neko udo nisu me doveli na put spasenja, i ja svoje prosvjetljenje sasvim jednostavno zahvaljujem itanju jedne knjige Jedne knjige? Da, i to je stara, jednostavna knjiga, skromna kao priroda, i prirodna kao ona, knjiga koja izgleda poput orguljica i skromno, kao sunce koje nas grije, i kao kruh koji nas hrani; knjiga tako prisna, koja nas blagoslivljajui milo gleda kao neka stara baka, koja i po danu ita iz te knjige, s dragim, drhtavim usnama, i s naoalama na nosu a ta knjiga zove se kratko: Knjiga, Biblija. S pravom je se zove jo i Sveto Pismo. Tko je izgubio svoga Boga, taj ga moe nai u toj knjizi, a tko ga nije poznavao, toga e ovdje zapuhnuti zadah boasnke rijei. idovi, koji se razumiju u dragocjenosti, znali su jako dobro to su inili kad su u poaru drugog hrama ostavili zlatno i srebreno rtveno posue, svijenjake i svjetiljke, ak i velikosveeniki prnjak s velikim dragim kamenjem i spaavali samo Bibliju. Ona je bila pravo hramsko blago. Heinrich Heine romantiar kao priznavalac, pisac kao itatelj Biblije, podrugljivac kao poboni svjedok vjere, pjesnik kao trijezni analitiar svoga obraenja. Upravo iz usta jednog takvog itatelja Biblije moe izai to je Biblija; knjiga koja ne samo to svjedoi o vjeri nego takoer moe probuditi vjeru tako to pripovijeda o vjeri i u vjeri pomae prepoznati ansu spoznaje Boga, a time i ansu uspjela ivota. Thomas Sding Vie od Knjige. Razumjeti Bibliju KS, Zagreb, 2001.

20

CRKVA U MALOM

VJERNI^KA RAZMI[LJANJA
TO JE OPRATANJE?
Pojam oprosta i oprotenja, iako je prisutan i sekularnome svijetu, gotovo redovito se vee uz Crkvu. Naime, kao da je na neki nesvjestan nain kod svih ljudi prisutna svijest kako je Crkva ona po ijem se sluenju oprotenje dogaa. Upravo zato svijet od crkvenih ljudi (a pod tim pojmom obino se promatraju iskljuivo lanovi hijerarhije i posveenoga ivota) oekuje da budu primjeri i prvaci u inu opratanja. Meutim, pod tim se ne misli samo na slubu opratanja grijeha po sakramentu pomirenja, nego i oprotenja prijestupa i pogrjeaka drugim protiv njih samih (...kako i mi otputamo dunicima naim!). U svezi s tim, jedan novinski lanak: Benedikt XVI. pomilovao je svog biveg sobara Paola Gabrielea, koji je bio osuen 6. listopada na 18 mjeseci zatvora zbog krae povjerljivih dokumenata iz papine sobe. Benedikt XVI. posjetio je Gabrielea u subotu ujutro u vojarni vatikanske andarmerije, a nakon 15- minutnog razgovora s njim te potvrde odluke o pomilovanju, sobar je puten iz vatikanskog zatvora te e Boi provesti u obitelji, pie Reuters. Biveg sobara posjetio je u zatvoru kako bi mu osobno potvrdio da mu je odobrio zahtjev za pomilovanje. Rije je o oinskoj gesti prema osobi s kojom je Papa svakodnevno bio nekoliko godina, navodi se u priopenju dravnog tajnitva. Gabriele dakako nee moi dobiti natrag posao 21

CRKVA U MALOM

papinog sobara koji je obavljao do uhienja 23. svibnja ove godine, te nee vie moi ni stanovati u Vatikanu, dodaje se u priopenju, te naglaava kako se vjeruje u njegovo iskreno aljenje pa mu se zbog toga omoguava da nastavi ivot s obitelji. Dodaju da e mu pomoi pronai posao kako bi zapoeo novi ivot s obitelji. Povjerljivi dokumenti koje je Gabriele uzeo dospjeli su u javnost, a bivi papin sobar bio je osumnjien za aferu curenja informacija izvan vatikanskih zidina. Novinar Ganluigi Nuzzi objavio je i knjigu s fotokopijama povjerljivih dokumenata nakon ega je u Vatikanu pokrenuta istraga koja je dovela do uhienja Gabrielea i informatiara Claudija Sciarpellettija koji je osuen na dva mjeseca uvjetno. Sciarpelletti je takoer pomilovan papinom odlukom. itajui ovaj lanak, vjerojatno se prisjeamo i geste Benediktova prethodnika bl. Ivana Pavla II. i njegova oprosta i pomirenja atentatoru. U svakome sluaju, dok je Ali Agca nanio teku ziku bol Ivanu Pavlu II., Paolo Gabriele nanio je veliku psihiku i duhovnu bol Benediktu XVI. Meutim, Benedikt XVI. nije se odluio osvetiti iako je, moemo rei, imao autoritet i vlast napraviti to. Skupio je snage susresti se sa svojim bivim sobarom i u osobnome mu razgovoru oprostiti za boli koje mu je nanio. Dapae, da je pomirenje potpuno vidi se i iz injenice kako je Papa (odnosno Vatikan) spreman pobrinuti se za novi posao i osigurati egzistenciju Paolu Gabrieleu. Bitna stvar je to Papa vjeruje u njegovo aljenje: prihvaanje aljenja druge osobe zbog njezine pogrjeke bitan je preduvjet procesa oprotenja. S druge strane, aljenje za pogrjekom je i preduvjet krivca da bi uope mogao traiti oprost. Naravno, pogrjeke moraju nositi i odreeni teret i kaznu; kazna, pak, a upravo je Benedikt XVI. vie puta upozorio na to, nije izraz mrnje nego ljubavi, pomae u shvaanju pogrjeke i tenje za njezinim ispravljanjem. fr. Ante Kazoti

22

CRKVA U MALOM

I RIJE TIJELOM POSTADE I NASTANI SE MEU NAMA

U ovim vremenima tjeskobe, straha i svojevrsne depresije kao i velike neizvjesnosti za sutra, pozvani smo da ovome svijetu svojim rijeima, a vie djelima da navjetamo Boju poruku: Ne bojte se! Pozvani smo, ba svatko od nas, da svojim kranskim optimizmom i ljubavlju koja slui navijetamo radost koja je utemeljena u osobi Isusa Krista. Rije silazi s Neba i uzima nae tijelo s divnim peatom slobodnog pokorenja: Evo, dolazim o meni je, naime, u svitku, to jest knjizi, pisano da vrim, Boe, volju tvoju! (Heb 10,7). Sv. Jakov nas poziva: Sa svom krotkou, primite rije koja ima mo spasiti vas. (Jak 1,21). Kranin, pravi kranin je onaj koji se podlae moi Boje rijei, dakle onaj koji ne postavlja uvjete ovoj pokornosti i koji je spreman da se odupre avolskim kunjama, ba onako kako je to uinio na Gospodin Isus Krist: Gospodinu, Bogu svojemu, klanjaj se i njemu jedinom slui. (Mt 4,10). Gospodine Isuse Kriste! Prije tri godine Tvoje boansko milosre silo je sa neba i zahvatilo uplaena srca tvoje djece, da kroz upni listi Kraljica prenesu poruku i radosnu vijest koja je utemeljena u Tebi. Gospodine Isuse, koji si nas pomirio s Bogom i osigurao ivot vjeni onima koji te s vjerom prate. Strah, neizvjesnost i tjeskoba, a k tome i kunja, parali su naa srca, dok smo navelike razmiljali kako dalje... Tvoja velika ljubav i milosre strpljivo je ekalo trenutak da Ti predamo svoje brige, da Ti predamo cijeloga sebe. Onoga trenutka, kada smo Ti predali sve, nestali su strahovi, a Ti, veliki umjetnie nae Kraljice, zablistao si i uvijek e blistati na ispisanim slovima nae Kraljice. Sv. Ivan kae: Tko uva Rije Boju, u njemu je savren zakon Gospodnji (1 Iv 2,5). Gospodine Isuse, pomozi nam da brino uvamo sva23

CRKVA U MALOM

ku Tvoju Rije, svako slovo, a sve Rijei Svetog pisma da nau i plodno tlo. Kristova nas je ruka sakupila na itnom polju: sija dri zrna penice u svojoj ranjenoj ruci. Krv Kristova pere i natapa to sjeme. Nakon toga razbacuje Gospodin penicu u vjetar tako da ona umirui dade ivot i da se, zakopana u zemlju, razmnoi u zlatno klasje. Kristova se poruka ne moe doekati sjedei pokraj prozora, u nadi da e glasnik doi do sumraka. Moe je se prihvatiti jedino na nain na koji ju je ivio Kralj koji ulazi u nae ivote. Gospodine Isuse, mi te molimo ui u nae ivote, mi se ne plaimo vie. Svugdje u Svetom Pismu otkrivamo boansko milosre: ono ispunja zemlju (usp. Ps 33,5), razlijee se na svu svoju djecu (Sir 18,12) i ono nam prethodi, i ono se razmnaa da nam pomogne (usp. Ps 36, 8) i ono ostaje dovijeka (Ps 117,2). Kad nam se Bog obraa kao Otac koji nas ljubi, On nas promatra u svom milosru, dobrostivom milosru, kao oblak kionosan u vrijeme suno (Sir 35,24). Ako, Gospodine, po vlastitoj krivnji i slabosti posrnemo, Ti e nas pomoi i podii. Ti si nauio da izbjegava propuste, da dri oholost daleko od sebe, da se ne da zarobiti od ljudskih obzira, da ne cijeni vie prolazno od vjenoga. A sada te lijepo molim Gospodine, zatvori usne moje i neka utihne moja rije, posluaj molitveni vapaj: Daj mi iskusiti dodir Tvoje tihe prisutnosti, osjetiti ar tvoga Duha, toplinu Tvoga daha koji si udahnuo u moje tijelo darujui mi ivot. Naui me uvati ljepotu Tvoje blizine, a na mome licu neka trajno bude vidljiv otisak Tvoga Poljupca. Hvala! Svijetlite kao svijetlila u svijetu drei rije ivota (Fil 2,15-16). Eva Has

SOL ZEMLJE I SVJETLOST SVIJETA

Moe li otrovni kii, kako su neposredno pred ulazak u Europsku uniju, Hrvatsku etiketirali neki njemaki mediji, svojim, za neke nazadnjakim, primitivnim tradicionalizmom, ipak biti barem maleni iak u tami koja se zadnjih nekoliko desetljea nezaustavljivom brzinom Ivano24

CRKVA U MALOM

vog Otkrivenja sputa na nau Zemlju? Moda jesmo otrovni po pitanju prezaduenosti i posrnulog gospodarstva, ali nije li to nita naspram prezaduenosti nekih po pitanju grijeha prema ovjeku, ivotu, Istini, Bogu...? Kako mi, mozgovi isprani vjeronaukom vjerujemo, Bog uvijek uini onako kako je najbolje za nas i dok u Njega vjerujemo i otvorimo srca kako bi pustili Duha svetoga da nas nadahnjuje i uva, niega nas ne treba biti strah. Upravo stoga strah nije bilo niti nau eljku, Kreimira, i sve druge, manje ili vie izloene graane, da pokrenu uspavana srca i povedu boj za simbol opstanka ovjeka kao civilizacijskoga bia braka jednog mukarca i jedne ene. Gledajui, sluajui i itajui jedino to je bilo doputeno main stream medijima, moram priznati da sam povremeno osjetila strah i bojazan za Inicijativu i njene predvodnike, kao i duboku alost pa i ljutnju, jer sam shvatila da dobar dio naih graana nije svladao osnovnu lekciju iz demokracije, a to je argumentirani dijalog lien uvreda, podmetanja, lanog prikazivanja injenica i iznoenja poluistina. Jo je alosnije to to se u tom medijskom prostoru Inicijativi nije dalo niti priblino toliko prostora i anse koliko onima drugog miljenja. Osueni smo prije nego li je presuda donesena, nae rijei koje su branile na stav nisu se ule od zagluujue buke na trenutke potpuno dijabolinih protivnika. ak sam u jednom trenutku pomislila da je i u komunizmu bilo potenije; naime, u drutveno-politikom ureenju koje je krasilo jednoumlje sve se znalo; sada imamo nazovi demokraciju u kojoj pravo na izraavanje miljenja imaju samo oni koji prou lter poeljnog i nepoeljnog, dakle, uvjetno reeno sve je doputeno, a ono nepoeljno se blati, kanjava, vrijea i diskriminira. Tako imamo apsurdnu situaciju da upravo manjinska skupina koju veina mora paziti da ne bi bila diskriminirana, je ta koja diskriminira veinu! Ovakva demokracija po hrvatskom modelu sve je samo ne vladavina naroda, a republika koju imamo je sve samo ne stvar naroda. I tako je to bilo sve do 1. prosinca 2013. Hrvatska, 946.433 ZA ili 65,87%. 25

CRKVA U MALOM

Toga dana na otrovni kii nije postao samo iak u sumraku ovjeanstva koju je donio moderni, zapadni, napredni svijet. On je izrastao u blistavi plamen prve adventske svijee postilice, njenu toplinu nade i iekivanja u roenje Boia i opstanak vjene Ljubavi. Neka nae uvare Inicijative U ime obitelji blagoslovi i uva dobri Bog i svima zajedno da vjere i nade u koraanju putem Ljubavi! Ivana uras

BOI ISPOD GOTIKOG LUKA

Koliko sam puta proao ispod tog neogotikog luka. Iznad luka natpis: VERITAS. Obvezuje one koji ulaze, obvezuje one koji izlaze, a obvezuje i one koji tu borave. Koliko sam puta hodao tim hodnicima. Obino sam odmah zakoraio na stubite i, ne znam zato, uvijek potrao prema gore. Sada mogu mirno, kao sjena, u mislima prolaziti dobro poznatim prostorima, a da me nitko ne vidi. Da me ne omete u mojim razmiljanjima. U sjeanjima koja donose svoje slike. I sam zatreperim od pomisli koliko me dugo pamte ovi zidovi i hodnici. I sada, evo, gledam na jo svjea nova vrata i tono znam da Frano ne voli tukature na stropu i ovakvu rasvjetu, da se iscrpljuje traei do kasno u no rjeenja problema koje donosi ivot zajednice. Ne moram niti otvoriti slijedea vrata, a znam da je Marinko tek nauivi itati nacrte preselio u susjednu upu. Premda po nekoj logici ve u mirovini, pitam se kod drugih vrata, da li postoji jo neka knjiga koju Augustin nije preveo, a tamo kod onih vrata kao da su se sjatili svi lozo Starog i Novog vijeka, a i Marx pokuava neto rei u svoju obranu, ali Tomo je samo lagano zamahao 26

CRKVA U MALOM

kaiprstom kao da mu govori: Ti uti. Tebe sam otkrio do kraja!... ali, ni Augustina, a niti Tome vie nema Tomislav je prohujao hodnikom na sastanak s ministrantima. Nije imao vremena na privikavanje. Odmah su ga ubacili u rijeku s acima, pa radi i plivaj dalje. Niti on vie nije tu. Nakon upnikovanja, otiao je u Pariz Anto je premjetan na liniji Hamburg Korula Zagreb. Nadahnute govore na misi strastveno prenosi vjernicima, uz poneku alu na kraju mise, jer smo svi preozbiljni. Staloeno i smireno Zvone se lagano osmjehne. Ide u kratku etnju na inspiraciju za propovijed na veernjoj misi. Tamo dalje su prostori mladih narataja. Kau da i nisu vie tako mladi, pa onda skreem drugim stubitem jo vie. Sa svojim Blondelom, Maritainom i ostalim misliteljima malo razmilja i Hrvoje. Ne rui na ispitu nikoga, ve kae svakom: Ti si mi simpatian, pa bih te rado ponovo vidio. Kod ovih vrata malo zastajem. Tu je bio pjesnik Rajko: Akademik, dramatik, to sve ne.. Sjetih se stihova koje je pjevao Malom Isusu: Noas Te blato dirniti nee / prljavih cesta i naih grijeha/ s kosa e se tvojih runiti zlato / iznad snjenih lijeha. Iko ispovijeda uz more. Prenio je u grad pod Marjanom ulja na platnu i slike i svoje nadahnute propovijedi. Neka vrata poznajem manje. Zapravo, sada ve ne poznajem mnoga vrata. Ima mnogo nepoznatih. Ne poznajemo se obostranoModa bismo se mogli upoznati, moda prenijeti iskustva otprije ivot se i prije odmatao, jednako aroban i lijep kao i danas Hodnicima se lagano razvukao miris Boia. Sveanost trenutka i dana koji ga prate. Kao pauina koraam pored upnog ureda. Anto poduava neke mladence. U njegovim su rukama Matice prolih, sadanjih i buduih generacija. Tako se generacije upisane u Matice rasprostiru u ivot. Te matice pjevaju boinu rapsodiju zajednitva sa svojim sveenicima prijateljima. I kao da sve bive, sadanje i budue generacije estitaju. Ispod gotikog luka odzvanjaju i brije tisue glasova i tisue uzvrata kolike radosti zbog roenja Djeteta kojemu su ovi stanovnici ispod gotikog luka posvetili svoj ivot, uporno nudei i nama poziv da Ga slijedimo. I ja sam se prije izlaska ispod gotikog luka okrenuo i svima njima zaelio SRETAN BOI. Moda me netko i primijetio. Kreimir Tii 27

CRKVA U MALOM

TO ELIM ZA BOI
Toliko ljubiti tebe, da zaboravim sebe? Zrno donosi plod samo ako umre? Kako, Boe, kako umrijeti sebi?! Kako biti lud za tobom usred ovog poludjelog svijeta? Kako biti ustrajan i stabilan kada je sve oko tebe relativno i potie na lakoumnost? Trebam li, Boe moj, moliti za dar vjere? Trebam li moliti za bistrinu uma, za nadu i ljubav? Trebam li moliti za ljude oko sebe, za svoju domovinu i njen prosperitet? Trebam li moliti za utjehu alosnih, za jelo gladnima, za ognjita beskunika? Ili te samo trebam promatrati i doputati da me proima Sobom? Da me natapa rosom Svoje ljubavi, Svojom blizinom i njenou? Pokai mi put, daj smisao mome ivotu, iscijeli me potpuno i upotrijebi. Ja ekam, Isuse, ekam, i ekat u jer svia mi se biti vjerna. Tebi. Jedinome koji to zasluuje. elim razumjeti, i kleknuti pred Tvojim boanstvom, Tvojom veliinom, Tvojom silinom. Svemogui Boe, Ti toliko silni, koji toliko ljubi da si sve svoje za mene dao. Pomozi, ako hoe, pa me promi Svojom ljubavi, potpuno, pa neka ta ljubav natopi moje bie i neka se pretae dalje, na sve ljude oko mene. To je jedino to trebamo. Tvoju ljubav. Spoznaju da smo ljubljeni, da smo voljeni, da smo dragocjeni. Ja bih od toga mogla ivjeti, Isuse, vidjet e, samo hajde, hajde, pouri, jer ne znam ekati. O, Isuse, kakav ivot! Kakav hod! Biti stalno na putu elje da se rodi u mom ivotu i umiranja na kriu! Bez prestanka! Uini da se dogodi! Ne dopusti da kao sv. Augustin moram rei kako sam te kasno upoznala! Treba me, znam da me treba! Ja ti se poklanjam! Evo, ovdje! Ali, ne zaboravi da 28

CRKVA U MALOM

sam ovjek, i da se bojim poklanjati, da se bojim davati od sebe, da elim, ali se teko usuujem! Ne zaboravi da elim vratolomije za tebe, a padam na sitnicama, ne zaboravi da sam jaa na rijeima nego djelima. Hvala za milosre. Hvala to Tvoja strpljivost pokriva moje nestrpljenje. Hvala to Tvoja vjernost nadilazi taj moj pokuaj. Hvala to vidi dalje od mene. Lijepo je znati da me uva, da bdije, da ti je stalo. Lijepo je Sunati se na Tvom dlanu, ivjeti u sigurnosti Tvoga pogleda. Mir. Nada. Ljubav. Tvoje Kraljevstvo. Moje srce Te eka, Gospodine. Moje srce, hladna i neugledna talica. Rodi se u njemu, da i ono postane Tvoje prijestolje. Moje srce prijestolje Boga ivoga. To elim za Boi, Isuse. Prekrasan dar. Hvala ve unaprijed i sretan Ti roendan! Maja Mari

*****

BOLI ME BOL DJECE Umorna sam od ljudske patnje. ... Tvoja nevina, teka pitanja ... suze! ... Tvoja bol... bol moga sina! Jer kako razumjeti da ... Ljudi nekad nisu ljudi! ... I da djeca strano nekad pate! Boli me bol djevojaka i djeaka. ...I tvoja i njezina! ...to vrisnuti u ovaj svijet!? SINU BB mama od Juraja
29

CRKVA U MALOM

PUT, ISTINA I IVOT

Sin ovjeji doao je ovdje, meu nas, kako bi nam objavio Radosnu vijest, proistio naa srca i prosvijetlio na razum; kako bi oivio Duha Svetoga u nama da bismo mi ljubili blinjega svoga kao samoga sebe Zvui jednostavno, ali u vrtlogu grijeha ove Isusove rijei postaju vrlo teko ostvarive. Posadivi sjeme moramo ekati godinama da dobijemo plod. Ulaemo puno truda, strpljenja, razumijevanja i ljubavi. Takoer i u ivotu ne gubimo nadu i vjeru jer time sve dublje padamo u ponor. Budimo ustrajni u svojoj vjeri jer time postajemo blagoslovljeni i primamo mnoge milosti, a isto tako zatvaramo vrata zlu. U svakom od nas je usaena spoznaja dobra i zla i moemo odabrati kojim od dva puta emo krenuti. Naalost, u dananjici je teko, pogotovo mladima, prepoznati Ljubav i uvidjeti zamke Zloga. Iako neki osjeaju da grijee, ipak se prilagoavaju drutvu da ne bi bili drukiji, a samim tim i ismijani i odbaeni. Iskuenja dolaze sa svih strana. Nailazimo na mnoge tradicionalne vjernike koji ne ive svoju vjeru. U dananjem modernom svijetu bombardiranom medijima i mnogim pogrenim nauavanjima poput New Agea ovjek vie ne nalazi vrijeme za Boga, zaputa svoju duu, ivi u zabludi, zapravo se nesvjesno klanja Sotoni. Gleda na bogatstvo, mo, kako to postii mislei da e mu to donijeti radost. Meutim, to je sve prolazno, a Rije Boja ostaje dovijeka. Kako li je teko imunicima u Kraljevstvo Boje! Lake je devi kroz ui iglene nego bogatau u Kraljevstvo Boje. (Lk 18,24-25) Takve ljude nemojmo osuivati. Molimo za njih. Molimo da progledaju, da ih Isusove ruke dotaknu. Poevi od same sebe uvidjela sam koliko je teko doi na pravi put, a s druge strane neprocjenjivo je bogatstvo kada spoznamo da na Gospodine uvijek eka na nas, moli nad nama i irom nam ruke prua A mi esto to ne primjeujemo, ne elimo prihvatiti njegov poziv, okreemo mu lea i bjeimo. Ne zgrite sebi blago na zemlji gdje ga moljac i ra nagrizaju, gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. Zgrite sebi blago na nebu (Mt 6,19-20) Drago mi je to sam spoznala bezuvjetnu ljubav, ivot sa naim Gospodinom i uvidjela da osuivanjem drugih sudim sama sebi. Spoznala 30

CRKVA U MALOM

sam da postoji samo jedan Bog, trojedini Bog koji se utjelovio kako bi prikazao sebe i na taj nain pribliio se nama ljudima da spoznamo ljubav. Dopustimo da Duh Sveti zaivi u nama, da po njemu ivimo i primamo predivne milosti. Straan je osjeaj kada zlo u nama zavlada, kada smo svjesni da to nismo mi, a ne moemo si pomoi. Kada ne moemo pogledati u Isusa, u njegovu predragocjenu krv prolivenu na kriu. Kada ne elimo odati ast i hvalu Gospodinu, a Sotona sa svojom vojskom slavi na pad. Dragom Bogu hvala to je svaka i ona najmanja sumnja u meni nestala. Progledala sam novim, proienim srcem. I da imam svo bogatstvo ovoga svijeta, bila bih prazna bez Krista. A sada kada imam njega, imam sve i nita mi drugo nije potrebno. Brao i sestre, predragi! elim da shvatite Rije ivoga Boga, da uvijek nastojite duhovno rasti. Predajmo sebe Gospodinu naemu Isusu Kristu, a to emo jedino postii poevi od sebe, od svoje due izmjenjujui djeli po djeli svoga srca rastui u ljubavi zajedno s Njim. Ostanimo budni u svakom trenutku, dopustimo Mu da nas iznenadi. I u onim trenucima kada nam je najtee budimo zahvalni, zahvalni za rtvu koju moemo darovati, za kri koji primamo. Upravo tada moramo ostati svjesni i budni. Bdijte, dakle, jer ne znate u koji dan Gospodin va dolazi, a ovo znajte: kad bi domain znao o kojoj strai kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kue. Zato i vi budite pripravni jer u as kad i ne mislite Sin ovjeji dolazi. (Mt 24,42-44) On je taj koji nas ljubi svojom bezuvjetnom ljubavlju. Otvorite svoje srce za Isusa, preobratite se na pokoru. Priznajte ponizno i skrueno sve svoje grijehe. On e vas izvesti na pravi put, a vi ete spoznati koliko je na Bog silan Bog! Marija 31

CRKVA U MALOM

LJUDSKI STRAH DAJE PROSTOR DJELOVANJU ZLA

Potaknut Duhom Svetim, papa Benedikt XVI. proglasio je 2013. godinu godinom vjere kako bi se sveopom molitvom Crkve suzbio galopirajui bezbolni globalni relativizam. Nedostatak vjere i ignoriranje Bojih zapovijedi raa u ovjeku bezbroj strahova, sukoba i kriza koje otvaraju vrata zlu, kako u obiteljima, tako i u cijelom svijetu. Protuotrov za strah je Boanska ljubav kojom nas Bog okruuje i koju bismo mu iz zahvalnosti trebali uzvratiti iskazujui je takoer i svome blinjemu, budui da kao braa imamo zajednikog nebeskog Oca i Majku. Ljubav je najdjelotvornija krepost koju ovjek moe iskusiti i jaa je od svega stvorenog. Ona moe due uiniti novima. Ma kako god to izgledalo paradoksalno, ona je vrsto povezana s trpljenjem i kriem koji nam je dodijeljen. Da bismo mogli izdrati razne kunje, pogled nam mora stalno poivati na Isusovoj rtvi, rtvi razapinjanja samoga sebe. Nae tjelesno, ljudsko JA ponitava se upravo sramotom kria na koji smo pribijeni kako bi moglo uskrsnuli nae duhovno JA. Tada nam se navijeta Radosna vijest jer radost je sam Bog. A zlo grijeha tjera ovjeka u samosaaljenje pa postaje agresivan, ozbiljan, zamiljen, ne moe se vie ni nasmijati, ni radovati, ni svjedoiti za Isusa Krista. No kad nam oholost jednom dozvoli Bogu priznati grijeh, moramo potraiti pomo u ordinaciji najboljeg lijenika, u ispovjedaonici. Dugotrajni grijesi raaju bolesnim dijelom duhovne due koji onda zarazi i njen psihiki dio, a na kraju se razboli i samo tijelo. No nisu sve bolesti uzrokovane grijehom. Neke su nam poslane na slavu Boju za rast u vjeri i ljubavi, a neke, ako ih za to prikaemo, za spasenje grjenoga svijeta, da se umiri srdba Boja. Na nama je da vjerom prihvatimo sve to nam Bog alje. Biblija nas ui kako je za nau mudrost i nae spasenje bitno da imamo strah Boji, ali nam se isprva namee misao zato se bojati ako je Bog ljubav. A bojati se Boga znai za ozbiljno uzeti objavljenu Rije Boju i Njegovu pravednost. Neuki misle kako Njegove zapovijedi ogra32

CRKVA U MALOM

niavaju nau slobodnu volju. Meutim, istina je upravo u tome da slobodu duha dobivamo tek po dobru koje je za nas predvidio Gospodin. Na stolu ivota sve je ponueno, i dobro i zlo, ali je ovjek dobio i upute kako se time treba koristiti. Samo ako se priznamo malenom djecom Bojom, moemo pruati ruke i traiti pomo Oca i Majke Marije, a oni e nas obasjati svjetlom Novoroenog Djeteta, njihovog Sina, i odagnati nam strahove ivota. Milivoj Domini

PRAVI BOI
estit svijetu danak svemu...., rijei su boine pjesme koje mi svake godine prve poinju dolaziti na pamet u ovo predboino vrijeme, vraajui me u djetinjstvo kada sam sluala bakine prie iz davnih blagdanskih dana. injenica je da niti prije nisu bila neka vremena, niti su ljudi bili drugaiji nego to su danas; dakle, ovjek pojedinac nije se puno promijenio. Ali okolnosti u kojima sada ivimo daleko su drukije od onih prije svega stotinjak godina. Da li je dananje slavljenje Boia ono koje zasluuje nau panju? Da li nas kupovanje i primanje poklona moe uiniti zaista sretnima i boljima? Moda ima neto u tom oduevljenju materijalnom, jer, mi smo ipak nesavrena bia. Nesavrena, ali imamo i neto dublje u sebi to nas ini posebnima. Samosvjesni smo mogunosti da prijeemo granicu transcendencije. 33

CRKVA U MALOM

to nas prijei da prekoraimo granice mogueg iskustva i uvidimo da blagdan Boia nije onakvim kakvim ga veinom danas poimamo. On je neto puno vie od pukog opipljivog vidljivog bljetavila, puno vie od ukrasnog Boia. U Malom Boiu sadrana je sveukupnost ovozemaljskog ivota, na smisao i razlog zato postojimo. Budimo toga svjesni i poelimo jedni drugima sretan i duhovan Boi. Rozalija Bregovi Prai

PISMO MALOGA MISONARA

Draga djeco, moji vrnjaci, mlai i stariji od mene, molim vas proitajte moju priu! Zovem se Tin Levak, uenik sam 3.B razreda O.. A.G.Mato. Imam divnu susjedu koja mi je prole godine pomogla da shvatim da nisu sva djeca svijeta sretna, bezbrina i sita kao veina nas. Moja susjeda se zove Vilijana i ona je volonterka Marijinih obroka. Spremala se u Ekvador u kolu za indijansku djecu gdje se donacijama iz Hrvatske osigurao svakodnevni obrok za 278 djece koja dolaze iz najsiromanijih krajeva te zemlje. Tako sam i ja sloio nekoliko sitnica i poslao toj djeci da se razvesele i da budu djeca bar nakratko. Naalost samo preko Marijinih obroka ta djeca imaju priliku da se koluju i da ne budu osueni na glad i nerijetko na umiranje. Od tada i nadalje potrudit u se da stalno na neki nain pokuam olakati i pomoi slinoj djeci Afrike, Latinske Amerike i istone Europe. Ovih dana pokuavam u koli uz pomo vjerouiteljice organizirati akciju sakupljanja za Marijine obroke ije u darove proslijediti preko tete Vilijane u Ekvador, tonije asnoj sestri Lenki ovi, utemelji34

CRKVA U MALOM

teljici reda Krista Misionara Molitelja koja tamo ivi i radi 28 godina, a posljednjih 15 godina posvetila se pomaganju indijanskoj djeci narjeja Kichua i Shuar. Njezina misija prua utoite najugroenijoj i najsiromanijoj djeci u jaslicama, vrtiu, koli i domu. asna sestra Lenka radi uz nesebinu pomo asnih sestara Marise, Patrizie, Tatjane, Rosite, Marije, Sandre i Lis koje su skromne, radine i jednostavne te ive i rade u vrlo zahtjevnom i tekom okruenju, a jedina plaa za sav trud im je sigurnost i srea te djece. I najvanije njihovo kolovanje priznato je za daljnje kolovanje. ivotne prie te djece teko su ili nikako shvatljive nama koji ivimo bezbrino djetinjstvo. Molim nau zajednicu da neto uinimo za njih barem jednom godinje, pa Vam zato prilaem sliku petogodinje djevojice Johanne Janze i njenu ivotnu priu koja se mene najvie dojmila. Va Tin ***** Johanna, to eli biti kada odraste? upitah predivnu petogodinju djevojicu. Jako sam umorna, kada budem velika ja u se igrati, odgovorila je djevojica ije velike tune oi govore o teini ivota koji je s nepunih 5 godina prisiljena ivjeti. Njezina je majka mlada ena od 24 godine koja je rodila etvero djece s tri razliita mukarca. Srednju trogodinju Michel je ostavila asnim sestrama, a o devetomjesenoj bebi i etverogodinjem bratu Danielu se najvie brine upravo najstarija Johanna. Majka po cijele dane prodaje sladoled po ulicama grada. asne sestre ujutro dovezu troje djece u jaslice i vrti, te ih popodne vraaju kui. Johanna tada preuzima ulogu majke, sprema po kui, isti, uva brau. Majka ako uope doe kui, to bude u kasnim nonim satima. Ne eli djecu dati na posvojenje, pa im je ova kola jedino sigurno i toplo mjesto svakoga dana. 35

CRKVA U MALOM

ZDRAVA PAMET
Dok ovo piem, nadnevak je 1. prosinca 2013. Dan preteno sunan, podnoljivo prohladan, sa zapada se valjaju matoevski oblaci, teki, crni, zabrinuti oblaci. Ne gledam televiziju pa ne znam kako tee berba maslina u Dalmaciji, je li zatvoren put od Svetog Roka do Maslenice i je li jo tkogod pljunuo na onoga tko e danas na referendumskom listiu zaokruiti ZA. Da nije alosno, smijala bih se koliini medijskog terorizma kojim kljune i vodee osobe nae politike i kulture, zduno pljeui, rasteu harmoniku iz koje viri protiv. U krovnoj instituciji kulture koja se zove Hrvatsko narodno kazalite dijele se nagrade hrvatskog glumita. Okupljena je creme de la creme kulturne javnosti. Na pozornici, netko zvan glumica, rastee tu harmoniku iz koje viri protiv, a publika pljee i pljee i pljee. Stoga sveano obeajem samoj sebi da vie nikad neu kroiti u ovakav HNK, a ni u jedno drugo kazalite u kojem se psuje do iznemoglosti. Da, danas je 1. prosinca 2013., danas e Hrvatska izai na referendum i odgovoriti na krucijalno pitanje svoje ljudske opstojnosti: je li brak zajednica ene i mukarca ili emo se uplaiti pjevaice koja nam prijeti s naslovnica tiskovina juer idovi, danas vi, a sutra Dalmatinci u Zagrebu. Da, danas ete vi gospoo, (ili ste gospoica?) zaokruiti protiv, a sutra ete vjerojatno prva stati u red i glasovati za eutanaziju maloljetnika. Ve se priprema na Zapadu (nita novo): pravo(?) teko bolesnom djetetu da samo donese odluku o okonanju svoga ivota. Psiholog bi utvrdio njegovu sposobnost odluivanja, a morali bi djetetovu odluku podrati i roditelji. Ono to je nezamislivo i nemogue vjerovati jest da se tri etvrtine stanovnitva te jadne, bogate i liberalne zapadnoeuropske drave slae s predloenom liberalizacijom! Hoete li, gospoo, tada biti protiv? Pogledajte u oi svome siniu i tada odluite! I nadajte se da nee biti problematian pukokolac koji psuje, udara, podmee noge djevojicama, verbalno zlostavlja, udara uitelje, I hate you, leave me alone. Danas (opet) Gospodin pred nas stavlja ivot i sreu, smrt i nesreu. Danas odluujemo u svojoj divnoj slobodi hoemo li ivjeti ili (iz)umrijeti, hoemo li biti blagoslovljeni ili prokleti, hoemo li zastraniti klanjajui se drugim bogovima. ivot ili smrt, blagoslov ili prokletstvo! Nema tree opcije. 36

CRKVA U MALOM

Dan se pomalo blii kraju. Lijep i sunan dan. Ba kakav treba biti. Dobar dan. Dok ovo itate, rezultati su ve poznati. Uzdam se u zdravu pamet svoga naroda, u njegovo iskreno srce i duu, uzdam se da su korijeni nae povezanosti s Bogom jai nego to itko moe zamisliti. Vjerujem da smo antemurale christianitatis ma koliko god se tome zlurado smijali pisci kolumni sluganskih tiskovina, nama, koji, eto, neemo prihvatiti zapadne, liberalne, univerzalne vrijednosti kad je rije o ljudskim pravima. Dananji dan nije manifestacija bezizlazne krize, nije pobjeda na referendumu dokaz dezorijentacije hrvatskog drutva, nego dokaz da hrvatski narod ima zdrav razum. Da, teko je priznati nestvarnu scenu u kojoj Torcida i BBB idu u jednoj koloni! Gospodine Boe, trenutno nemam nikakve molitve, ili sam se sva pretvorila u jednu molitvu, onu koju sam ula u djetinjstvu od moje pokojne babe Cvite: Boe, ne ostavi me bez pameti! Nemoj nas ostaviti! Mi smo Tvoj narod, mi nismo kukavija jaja u gnijezdu ustavnog poretka. Mi smo ponosni to si nas prozvao naim imenom, urezanim u Tvoje dlanove. Ne dopusti da se ikad odijelimo od Tebe, daj nam da se stopimo s Tobom jer samo tada nam nitko nita ne moe. Hvala Ti. Adveniat Regnum Tuum! Vjera Mrvelj

37

CRKVA U MALOM

SEDAM DESETLJEA STRADANJA ELJEZNIKE KOLONIJE I DOMINIKANSKOG SAMOSTANA U ZAGREBU

Kuu u kojoj ivim podigli su moji roditelji ezdesetih godina prolog stoljea na mjestu jedne od ruevina nastalih nakon bombardiranja Zagreba 1944. godine. Ta injenica kao i odrastanje na eljeznikoj koloniji ili samo Koloniji (nama iz eljezniarskih obitelji taj pridjev eljeznika uvijek je bio neobino vaan) bila je presudna za moj interes za povijest ovog naselja. Ta povijest, zapravo ivoti i stradanje malih ljudi u tim odsjecima vremena isprepletena je s povijeu hrvatskih dominikanaca. Godine stvaranja, neizmjernog truda i izgradnje vie narataja u jednoj zajednici mogu biti unitene u trenutku. Upravo jedan takav dogaaj uskoro obiljeavamo. U veljai 2014. godine navrit e se sedam desetljea od onog pokladnog utorka, kada je u jednom od zranih bombardiranja Zagreba stradao Dominikanski samostan. Tom prilikom poginulo je osam dominikanaca i jedan slubenik u upravi dominikanske naklade Istina. Dragocjeno svjedoanstvo, o tom dogaaju i rtvama daje nam reprint izdanja tadanjeg asopisa Gospina krunica (God.XXVI, br.7-8; Zagreb 1944.) Ovo izdanje ponovo otisnuto prije nekoliko godina daje nam niz podataka o stradalim dominikancima. U duhu poslanja Reda propovjednika, sve su to bili mlai ili stariji vrsni intelektualci. I to redovnici intelektualci koji su ivjeli i djelovali u jednom isto tako nimalo lakom vremenu za hrvatski narod odnosno Europu i svijet uope. Upravo su tada uspjeli obnoviti i razviti Dominikanski red u Hrvatskoj, kada su se dominikanci nakon dugog, predugog djelovanja samo u Dalmaciji, vratili u Zagreb i podigli samostan koji je ubrzo poeo ivjeti punim ivotom, duboko uklopljen u tadanji Zagreb, a posebno, kako bismo zagrebaki rekli, u kvart. Stoga spomen ploa na zapadnoj strani samostana, u Kontakovoj ulici podignuta u svibnju 2013. godine, kojom se sjeamo stradalih dominikanaca, predstavlja putokaz prema budunosti. Ukoliko se neemo sjeati prolosti, ukoliko je neemo odgovarajue valorizirati neemo imati ni budunost. Gotovo da zapanjuje duboko razborito i promiljeno reagiranje tadanjeg dominikanskog provincijala o. Anelka Fazinia u uvodniku 38

CRKVA U MALOM

Gospine krunice. Duboka i iva vjera koja se iskazuje u tom uvodniku napisanom u trenucima strahovite boli, nenadoknadivih gubitaka ljudskih ivota i dominikanske zajednice predstavlja tekst koji treba proitati i isitati. Provincijal o. Fazini ne oajava, ne preputa se razdiruim osjeajima, ve programatski istie: Jednog dana, kad se stiaju ljudske strasti, zidat emo svoje samostane. Tada emo zakucati na vrata Vaeg srdca, da nam pomognete svojim doprinosima i rtvama, jer ih mi ne moemo podii iz nae neimatine. Nae samostane treba da podigne sebi za dobro hrvatski narod. I tako su ruevine na eljeznikoj koloniji nestajale tek dvadesetak godina od tog stranog trenutka 1944. godine, kad su novi narataji, prvenstveno eljezniara, gradili nove kue. Tih godina utemeljuje se i upa Kraljice Sv. Krunice. Postupno se oporavila i hrvatska dominikanska zajednica. Nikad neemo znati gdje bi danas sve djelovali hrvatski dominikanci i gdje bi nikli novi samostani da nije bilo tog tekog stradanja. Danas, kad je samostan pun bogoslova, kad se prepoznaju ve budui neumorni pastoralci i nasljednici profesora vidi se kako su proroanske bile rijei provincijala O. Fazinia: Ali ve sada trebamo od hrvatskog naroda doprinos mladih ivota, njegovog najljepeg cviea: plemenitih i istih mladia, koji bi bili voljni posvetiti se Bogu za dobro svoje i blinjega u dominikanskom Redu; mladii koji bi bili voljni duhovnom i umnom pripravom postati apostoli i branii Istine i promicatelji Marijine slave. Trebamo ih, da im prije nadoknadimo tolike teke gubitke, te da upodpunimo nae redove i napuimo nae samostane, jer samo tada dolazi do podpunog izraaja dominikanska duhovnost i dominikanski apostolat. I kao nakon Domovinskog rata, materijalne ruevine bre nestaju u obnovi, daleko bre nego li se uope mogu nadoknaditi ljudski ivoti i graditi drutvo u kojem e izblijediti ratne traume i nestajati postkoniktni sukobi. Svaki put kad proemo Kontakovom ulicom prekriimo se i pri39

CRKVA U MALOM

sjetimo se stradalih dominikanaca, a to su fr. Manes Karnini, fr. Anelko Orlandini, fr. Jordan Viculin, fr. Seran Lupi, fr. Robert Karnini, fr. Herman Andromak, fr. Branimir Kora, fr. Tomo Rogulj i gosp. Ivan uljat. Njihovi ivotopisi, objavljeni u Gospinoj krunici, dovoljno govore to znai pripadati Redu propovjednika. Isti su svjedoanstvo jednog tekog vremena kojeg se valja prisjetiti da ne bismo bili nesretni i opinjeni tekoama vremena u kojem ivimo. Vladislav Hint

DAROVATELJI NAEG UPNOG LISTA Joso Skorin 100

Od srca hvala naim darovateljima i suradnicima

NAPOMENE 1. Molimo darovatelje koji nisu bili navedeni u prethodnom broju upnog lista da poalju potrebne podatke (ime i prezime / iznos) na e-mail adresu. Bit e navedeni u sljedeem broju crkve u malom. Novo urednitvo se ovom prilikom ispriava zbog propusta. 2. Neobjavljeni radovi koji su prispjeli za ovaj broj upnog lista bit e objavljeni drugom prilikom.

40

CRKVA U MALOM

ZAAHURENA Zaahurena, tiha, U gugutu goluba, U jaslicama djetinjstva! Ljubav! Zaahurena, tiha, U bolnom darivanju, dodirivanju, U traenju unutarnjeg odgovora! Ljubav! Zaahurena, tiha, U ljepoti maminoga groba, U toplini crkve, umice, stana! Ljubav! Zaahurena, tiha, U razgovoru s djecom, U brizi za oca, tebe, sebe! Ljubav! Zaahurena, tiha, U koracima, rijeima sina, U okupljenosti brae i bratia! Ljubav!
Zaahurena tiha, Oslukuje, mjerka, Zahtjeva ulaganje, bodri! Ljubav!

BB mama od Juraja

41

CRKVA U MALOM

GDJE TI JE BLAGO?
Odrazi lica ljudi Na izlozima gradskih ulica Neki mudri, a neki i ludi, Jedna starica, a jo uvijek djevojica... Njihov ivot Ispisao je bore Jedne njene i brine, Druge tamne, crne, kao olujno more. I idu tako lica, Svako gleda svoje pute, Daleko od Rijei i Istine, Skrivene pod Lai skute. I zar je vrijedno Poradi grijeha svojega lice kriti? Jer, doista, kako je rekao, Gdje ti je blago, ondje e ti i srce biti. Ivana uras

42

CRKVA U MALOM

@UPNI DOGA\AJI
DOAE MLADIH NA KOLONIJI
Potaknuti vlastitim traganjem za viim smislom u svijetu koji ponekad sakriva smisao i nerijetko nudi samo besmisao, ostavljajui samo jednu opciju u toj svojoj sakrivenosti, a to je onaj starovjekovni fuga mundi bijeg od svijeta, dominikanski studenti su odluili promiljati s mladima upe Kraljice svete Krunice o nekim ivotnim zbiljama s kojima se mladi krani nemaju priliku ba esto susresti. To su svoje promiljanje nazvali jednostavno Doae mladih na Koloniji. Zamisao je jo u svojevrsnom zaetku, budui da je ovogodinje Doae tek drugo po redu, a nastala je zajednikim promiljanjem dominikanskih studenata da daju svoj obol upnoj zajednici, posebno mladima, kakvi i sami jesu. Svjesni drutvenih izazova i suvremenih pogleda drutva, koji su ponekad u opreci s kranskim pogledima, tendencija je Doaa mladih ne da prui gotovo rjeenje, ve radni koncept koji bi trebao pomoi u usklaivanju kranskog identiteta i usmjerenja s drutvenom stvarnou. No, o emu se radi u Doau mladih na Koloniji i zato ba takav naziv? Bitno je uoiti dvije stvari u samome naslovu: doae i mladi. Te dvije stvarnosti su usko povezane. Krani su u svakodnevnom doau, jer je doae redovito nova prilika i odluka za dostojanstveno iekivanje Boga koji se raa u povijesti, u sreditu ljudske egzistencije, u areni ovjekove ivotne borbe, ali i svakodnevno u ljudskoj dui. Stoga je svaki dan novo svitanje nade s kojom ovjek gleda unaprijed, iekujui ispunjenje svojih oekivanja, elja, nadanja a kraninova nada je u Kristu koji je ljubav. Snaga ljubavi je u tome da ovjeka ini sposobnim za mnoge pothvate, ma za sve pothvate, inei ga uvijek mladim i energinim. 43

CRKVA U MALOM

Doae mladih je, dakle, svojevrsni podsjetnik kako doae nije tek godinje vrijeme u liturgijskoj godini koje traje nekoliko tjedana pred Boi, ve je to svakodnevno oslukivanje glasa koji vie u pustinji (Mk 1,3) suvremenog svijeta, a koji poziva ovjeka na sudjelovanje u otajstvu Boga koji se utjelovio. A Boi Mali Bog ljudima progovara iz onih najpotrebnijih: Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; oednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dooste k meni. Zaista, kaem vam, to god uiniste jednomu od ove moje najmanje brae, meni uiniste! (Mt 25, 35 36. 40) To je socijalna pravda koja kranina nuno ini suodgovornim za drutvo, za drugoga, jer je drugi blinji, najoitiji smjerokaz koji upuuje na Boga, osposobljavajui ovjeka za susret s Bogom. Moglo bi se rei kako je Doae mladih na Koloniji projekt dominikanskih studenata koji ima tenju postati godinji podsjetnik na nunost svakodnevnog promiljanja mladog kranina o vlastitoj ulozi u Crkvi i svijetu. Za upu Kraljice svete Krunice to jesu sitni koraci, ali kako kae jedna poslovica: Sve to je jednom postalo veliko, poelo je od maloga! Ostaje vjerovati da e ti sitni koraci, postati jednoga doaa malo vei i odvaniji koraci. Ne zaboravite: doae je svakodnevno injenje tih sitnih koraka, a Doae mladih na Koloniji e biti godinji podsjetnik i mali ispit koliko emo zajedno koraati u Kristu i druge usmjeravati k njemu. fr. Ivan Gavranovi

44

CRKVA U MALOM

MOLITVENA ZAJEDNICA DVA SRCA NA DUHOVNOJ OBNOVI U DUBROVNIKU I MEUGORJU

Od 21. do 25. lipnja 2013. molitvena zajednica iz nae upe Dva Srca otputovala je u Dubrovnik i Meugorje na duhovnu obnovu pod vodstvom svog utemeljitelja fr. Ante Kovaevia. Bio je to ujedno i susret s istoimenom dubrovakom zajednicom koja djeluje u upi sv. Kria u Gruu. Bilo je to uistinu putovanje koje se ne moe drugaije opisati, ako se uope i s im dade usporediti, nego kao da smo i sami bili u pratnji Isusove Majke Marije koja Ga je Elizabeti u pohode nosila. Dua nam je igrala od radosti to emo nekoliko dana biti u zajednitvu, molitvi i pjesmi, to emo sa svojim divnim domainima koji su nam doslovce irom otvorili vrata svojih srca i svojih domova, obnoviti svoje presahle duhovne zdence i opet ih napuniti Vodom od koje se nikad ne ea. Rijei su nedostatne u opisu tih dogaaja. Ljepota novih prijateljstava i susreta s braom nije nita manja od ljepote Grada koji je sjao od divote sunca i mora. Osobito se Dubrovnik doimao naim u ranu zoru, dok se sunce jo nije uzdiglo, dok je njegovim ulicama tek pokoja maka mugnula, a jedini prolaznik bio usamljeni smetlar. Nikakva zvuka, samo spokojstvo i mir u zidinama Grada Bojega o kojem se divote govore. No, grad ne ine njegove zidine, palae i arkade, ve ljudi, nai predivni domaini koji su nam dali svoje iskreno srce na dlanu te nije nikakvo udo to se obje nae zajednice zovu Dva Srca, najsvetija dva srca koja je svijet ikada upoznao. Moe li se uope biti drukiji od toga? A ono nae drago izmoreno, ali junako srce, na dragi pater Ante, razdao nam se posvema, ne tedei se u blagoslovu, u molitvi, u razgovoru i savjetu. Zato u Ime Isusovo molimo Vjenoga Oca da izlije svoga Svetoga Duha na Njegova sveenika, Njemu posveena! (...) Vrei volju Oevu ponizno i ustrajno slijedi Isusov Put crpei snagu iz rtve Njegova Kria! (Iz knjige Oe, Tebi je sve mogue, 2005. str. 107.) Svjedoili smo, slavili, pjevali, plakali od ganua, bili pomazivani, blagoslivljani bezbroj puta. Obnovljena duha, okrijepljene due krenusmo u Meugorje, onu nau toku na i, s milju kako emo radosno uzii na 45

CRKVA U MALOM

goru Gospodnju i pod zvjezdanim me ugorskim nebom molei ekati zoru na Krievcu. Oboruali se vreama za spavanje, baterijskim svjetiljkama, sendviima s pancetom, samo su nam jo krila nedostajala da poletimo u mrak, u no, uz strmo i klizavo brdo! Al probudie se sile nebeske, zaori grmljavina, vjetar se spusti, krupne kine kapi poee se pretvarati u pravi pljusak. ekamo i ekamo da proe. Mislimo: tko nas moe zaustaviti da ne poemo tamo gdje smo naumili! Pokupovasmo sve kine kabanice i kiobrane marke sve po pet. Jo jednom se iskazala neispravnost izreke odo ja makar sikire padale! Doista, sve sikire te noi su padale i mi nismo otili na Krievac. Netko onda ode u autobus na spavanje, netko na cjelonono klanjanje na kojem je od umora uskoro klonula glava, netko u praznu ispovjedaonicu... Meugorsko jutro je osvanulo. Okrijepljeni blagodatima svete mise jo jednom smo zapjevali svojoj Majci pjesme hvale, drei se za ruke sa svojom dubrovakom braom. A Ona je sjala sva bijela i lijepa i neki od nas bi se zakleli da su vidjeli njezin osmijeh na licu. Vidjeli, ne vidjeli, mi emo pod njezinim zagovorom izvriti svoj zavjet: opet joj doi i popeti se na Krievac kada to bude Boja volja, a ne naa. Nae pluno krilo molitvene zajednice Dva Srca dobilo je svoju okrjepu pa ovo malo molitelja to je ostalo ustrajno moli i ivi napajajui se s Izvora koji ne presuuje nikada. Vjera Mrvelj

46

CRKVA U MALOM

IBA ILI DAR?

Poetkom prosinca djeci je posebno lijepo. Raduju se snijegu, sanjkanju i grudanju, kienju bora i susretima s rodbinom i prijateljima. Ipak, susret sa sv. Nikolom ovijen je neizrecivom arolijom i mnogim pitanjima. Pitaju se to e im biti u izmici, hoe li dobiti ibu Ako dobiju ibu, to znai bijela iba, a to zlatna? itave godine su se trudili biti dobri, ali hoe li im sv. Nikola uzeti za zlo ovogodinje nestaluke? U kojoj su vezi sv. Nikola i roditelji? Postoji li uope taj sv. Nikola? U nau je crkvu sv. Nikola doao sa malim zakanjenjem. Umjesto u petak doao je u nedjelju. Spustio se u Kaotievu dvoranu nakon mise u 10 sati. Rekao nam je da je bio iznenaen i veseo kada je vidio kako ga djeca vole i s nestrpljenjem ekaju. Znao je da su od prologodinjeg susreta bili dobri pa Krampusa nije pustio u crkvu. aroban sjaj u oima i djeji osmjesi osnaili su i izlijeili naeg sv. Nikolu, kojega su boljele noge i ruke nakon nekoliko dana i noi stalnog posla. Obiao je cijeli svijet, a u naoj crkvi podijelio je vie od stotinu slatkih paketia. Djeca su mu obeala da e i dalje sluati roditelje, sve tete u vrtiu, svoje bake i djedove, uiteljice i vjerouitelje. Zbog toga, ali i zbog ljepote susreta, sv. Nikola je obeao da e im s darovima doi i sljedee godine. Veselimo se (ve sada)! Zlata Galjevi

47

CRKVA U MALOM

SLIKA DO SLIKE
Prole godine, tonije, 07. 11.2012. u naoj crkvi je poela s radom Likovna grupa. Mali likovnjaci su se okupljali srijedom i slikali su od 19 do 20 sati. S veseljem i zaigranou malih i nemirnih ruku nastajali su zanimljivi radovi. Slikali su sebe, svoju obitelj, prirodu, osjeaje, Isusovo krtenje, lie, povre, voe, predmete koji ih okruuju, modelirali su u glini. Poigrali su se bojama, mrljama, potezima kista i otkrivali su aroliju vlastitih radova. Druenja su bila zaslaena ajem i keksima, u kojima su uivali svi oni od 3, 4, 5 i vie godina. Djeja likovna ostvarenja, upljani su mogli razgledati 07.04.2013. u nedjelju Boanskog milosra, kada je bilo otvorenje izlobe. Tim povodom, svaki je autor dobio Pohvalnicu za marljivo stvaranje na Likovnoj grupi. Nae drage mame, bake, tete i ujne prave su majstorice u izradi zamamnih ukusnih i kolaa. Poastile su nas svojim raznovrsnim i slatkim zalogajima. Na tome im zahvaljujemo!

48

CRKVA U MALOM

Druenja s prijateljima i ugodni razgovori, kolaii, slatki i slani zalogaji, smijeh i ljepota vienoga, uinile su tu nedjelju uistinu posebnom. Ve tada se rodila ideja o moguim temama za novu izlobu, koja bi bila prireena poetkom listopada za Kraljicu svete krunice. Nastavili smo troiti boje. Poetkom svibnja pridruila nam se gica Martina Stjepandi i unijela je svoju mladost i svjeinu u rad Likovne grupe. Radovi koji su nastajali u svibnju, lipnju i rujnu posveeni su Crkvi i Kraljici svete krunice. Slikale su se cvjetne livade, kronja s gnijezdima i pticama, vagoni (ivimo na eljeznikoj koloniji ), prijatelji i prijateljice, krunica, proelje nae crkve, kip Kraljice sv. krunice, svjetionik Manje radova, skromnije ali raeno s ljubavlju! Izloba je bila otvorena dan uoi naeg upnog blagdana Kraljice svete krunice, u nedjelju 6.10.2013. nakon mise u 10 sati. Provincijal Hrvatske dominikanske provincije fr. Anto Gavri i upnik fr. Anto Boba bili su na otvorenju izlobe i naim su malim likovnjacima dali do znanja da su im oni vani i da se raduju njihovom djelovanju u crkvi. Tate, mame, bake i djedovi, prijatelji i znatieljni upljani okupili su se u dvorani, vjerujem, ponosni na radove njima dragih maliana, mladosti na kojoj svijet ostaje. I ovoga puta, mali umjetnici dobili su Pohvalnice zbog svoje marljivosti i lijepih radova. Bila je to prilika da Pohvalnice dodijelimo i naem upniku pateru Anti Bobau i teti uri na trajnoj podrci i pomoi oko postavljanja i otvorenja izlobe. U povodu toga sveanoga dana, ga ura Buhiniek je izradila kolae koje smo kratko pogledali, bez dvoumljenja, brzo zakljuili da su divni i sa slau pojeli. Likovna grupa nastavlja s radom! Pripremamo radove za novu izlobu da nam sumorne i sive zimske dane popuni, ugrije i uljepa ivim i veselim bojama. Radujemo se svjetlosti u kojoj boje ive i tu radost elimo s Vama podijeliti. Ako nam se elite pridruiti, samo doite s osmjehom! Zlata Galjevi

49

CRKVA U MALOM

NAI POKOJNICI
RUJAN Katarina Brcko LISTOPAD Ruica Tomljenovi, Marija Martinko, Olga Tepe, Josip Supina STUDENI Branka Samarija, Martin Kunst, Albina Bampa, teca Tupek, Dragica Rob, Stjepan Pisai, elimir kreb, Branko Turniki, Anelko ikli, Joso Stipanovi, Adam Novak, Jelka krlec, Marija Fijan, Miroslav Dobrini PROSINAC Vladimir Medved, Franjo Marinovi, Marija Kraneli ***** Naa je domovina na nebesima, odakle i Spasitelja postojano oekujemo, Gospodina Isusa Krista, koji e, prema djelotvornosti kojom moe sve podloiti sebi, preobraziti nae bijedno tijelo i uiniti ga jednakim svome slavnom tijelu. (Fil 3,20)

50

CRKVA U MALOM

RASPORED BOGOSLUJA U NAOJ CRKVI

Svete Mise nedjeljom: 7, 8.30, 10, 11.30 i 19 sati. Svete Mise radnim danom: 7 i 19 sati 18.30 sati molitva svete krunice Krtenja: subotom u 16 sati. Prijava krtenja u upnom uredu mjesec dana unaprijed. Vjenanja: subotom ili po dogovoru. Mladenci, prijavite svoje vjenanje u upnom uredu i obavite zaruniki teaj. Posjeti bolesnicima za sakramente: po dogovoru. Ispovijedi: nedjeljom: prije svetih Misa radnim danom: 18.30 19 sati. Ministranti: subotom u 10 sati.

51

upni ured Kraljice svete Krunice Zagreb, Kontakova 1 Tel.: 01/2392 555, Fax: 01/2392 587 E-mail: kraljica.krunice@dominikanci.hr web: zupa-kraljice-svete-krunice.hr Uredovno vrijeme: pon et: 10 12 i 16 18 sati. pet: 10 12 i 16 17 sati. Izdaje: upni ured Kraljice sv. Krunice Zagreb, Kontakova 1 Urednici: fr. Josip Cota i fr. Domagoj Augustin Polanak upni list izlazi tri puta godinje (Boi, Uskrs i Kraljica sv. Krunice)
Tisak: DENONA d.o.o. Zagreb