prvoj normalnoj formi. 5) 2NF ii) Postoje relacije koje su u drugoj LOGICKO PROJEKTOVANJE normalizacija Teorema.

Ako relacija R(A1 normalnoj formi, a nisu u tredoj. Normalne Forme Normalne forme su ,A2,. . ., An) nije u 2NF, onda postoji Dokaz. pravila o takvom grupisanju atributa u takva dekompozicija relacije R u skup relacije kod kojeg se vodi rauna o relacija koje su u 2NF, a operacijom Stav (ii) ved smo pokazali. Relacija RO logikim vezama funkcionalnog i prirodnog spajanja se iz njih ponovo (RADNIK, KOMPANIJA, GRAD) je u drugoj normalnoj formi, a nije u vieznanog tipa izmeu tih atributa. moze dobiti relacija R. tredoj.(Kljuc od R se satoji samo od Respektovanjem tih pravila izbjegavaju jednoga atributa RADNIK). se nepoeljna ponaanja relacija koja se Dokaz. nazivaju anomalijama unoenja, Da ovo vai za izabrani primjer relacije R brisanja i auriranja. Za sve do sada (DOBAVLJA, ARTIKL, GRAD) vec smo razmatrane relacije smo pokazali. Sada demo pokazati da stav podrazumijevali da su im domeni vai i u optem sluaju. Pretpostavimo prosti, tj. da sami domeni nisu da R (A1 A2,. . ., A) nije u 2NF. Tada relacije. Za ovakve relacije kaemo da postoje podskupovi X i Y skupa su u prvoj normalnoj formi. Druga, atributa {A1 A2,. .., An] takvi da Y nisu treda, BC, i etvrta forma zahtijevaju kljuni atributi, X je klju i X-> Y je da relacija bude u prvoj normalnoj parcijalna funkcionalna zavisnost. formi i da pored toga, zadovoljava Neka je Z skup svih atributa relacije R odreene uslove vezane za koje nisu ni u X ni u Y. X se moe funkcionalne i vieznane za visnosti predstaviti kao X = X' X" gdje je X' -> Y izmeu atributa relacije. Kod toga su potpuna funkcionalna zavisnost. uslovi stroi to je redni broj normalne zamjenjujemo njenim forme vedi. injenica da su u relaciji R R(XYZ) predstavljena dva entiteta ogleda se u projekcijama R [XZ] i R [X Y] iji je spajanja R [X Y]*X' R [XZ] = R tome to atribut GRAD zavisi od dijela rezultat ' [X Y]* 'R [X' X"Z] = R [X YX"Z]. Posljednji X kljua DOBAVLJA, ARTIKL. Ovakva vrsta funkcionalne zavisnosti naziva se korak je posljedica funkcionalne parcijalnom, a u optem sluaju se zavisnosti X' -> Y . definie na sljededi nain: R(X YX"Z) je, meutim, R (X'X" YZ) = R (2) Parcijalna funkcionalna zavisnost (XYZ), tj. iz R [X Y] i R [XZ] prirodnim (i) Neka su X i Y skupovi atributa. Za spajanjem dobijemo prvobitnu relaciju. funkcionalnu zavisnost X -> Y kaemo da je potpuna ako za svaki pravi Relacija R [X'Y] je u 2NF, a ako R [XZ] podskup X' od X vai X' -/> Y. Ako za nije, vrimo njenu dekompoziciju i neki X' iz X vai X' -> Y, onda je nain kako smo to uradili sa R (XYZ). funkcionalna zavisnost X-> Y Postupak je konaan jer svakom parcijalna. Prema tome, parcijalnu dekompozicijom dobijemo relacije sa funkcionalnu zavisnost moemo manjim brojem atributa, pa demo u definisati i na sljededi nain: najgorem slucaju i postupak okonati Definicija. Funkcionalna zavisnost X -> Y na osnovu predhodnog stava. (2) je parcijalna ako se moe predstaviti Tranzitivna zavisnost Da bismo pokazali (i), pretpostavimo da je relacija u 3NF, a da ipak sporedni atribut Ai parcijalno zavisi od kljua X. Tada se parcijalna zavisnost X -> Ai moe predstaviti kao kompozicija trivijalne i netrivijalne zavisnosti X -> X' -> Ai za neki pravi podskup X' od X. To znai da Ai tranzitivno zavisi od kljua X, protivno pretpostavci da je relacija u 3NF. Znai da parcijalna zavisnost X -> Ai ne moe postojati. (5) 3NF normalizacija Teorema. Ako relacija R nije u 3NF, onda postoji takva dekompozicija relacije R u skup njenih projekcija koje su sve u 3NF, a operacijom prirodnog spajanja se iz njih moe ponovo dobiti relacija R. Ovaj stav se pokazuje na nain slian dokazu predhodnoga stava za normalizaciju 2NF. Ako za R vai X -> Y, Y /> X, Y -> Z, onda se R u postupku normalizacije zamjenjuje prvo svojim projekcijama R [YZ] i R [XYW] gdje W sadri atribute relacije R koji nisu ni u X, ni u Y ni u Z. (2) Boyce-Coddova normalna forma (BCNF)

Definicija. Neka su X i Y disjunktni neprazni podskupovi skupa svih atributa relacije R (AvA2 ..., An). kao kompozicija X -> X' -> Y u kojoj je Definicija.Neka su X, Y i Z skupovi Relacija je u BCNF ako i samo ako za X -> X' trivijalna (ali ne identinacna ) atributa relacije R. Kaemo da Z svaki takav par X, Y egzistencija a X' -> Y netrivijalna funkcionalna tranzitivno zavisi od kljuca X ako i samo funkcionalne zavisnosti X -> Y povlai egzistenciju funkcionalne zavisnosti X zavisnost. (3) Druga normalna forma ako su ispunjeni sljededi uslovi > Ai za svaki i = 1,2,...,n. (2NF) X-> Y, Y-/> X, Y->Z (i) Definicija. Neka je X skup svih gdje funkcionalna zavisnost Y -> Z nije Boyce-Coddova normalna forma kae da kad god u relaciji postoji netrivijalna atributa relacije R (A1, A2, . . ., An) koji trivijalna, funkcionalna zavisnost X -> Y izmeu nisu dio nijednog kljua od R. Kaemo Uoimo da iz (i) slijedi X -> Z, Z -/> X, dok disjunktnih, nepraznih skupova njenih da je relacija R u drugoj normalnoj formi Z ->Y nije ni uslov niti je zabranjeno. Ove atributa, onda domen te zavisnosti ako i samo ako svaki atribut iz X zavisnosti se mogu prikazati grafiki sadri klju relacije. Postojanje potpuno funkcionalno zavisi od dijagramom. (3) Treda normalna forma netrivijalne funkcionalne zavisnosti X -> svakog kljua relacije R. (3NF) Y ukazuje na baziniji entitet koji je Ako atribute koji participaraju u Definicija. Relacija je u tredoj normalnoj uloen u relaciju. Zbog njega i postoje kljuevima relacije nazovemo kljunim formi ako i samo ako kod nje ne postoji anomalije koje smo opisali. U postupku atrbutima, a sve druge sporednim, onda tranzitivna zavisnost bilo kog sporednog normalizacije takav uloeni entitet se moemo dati i sljededu definiciju druge reprezentuje posebnom relacijom.(3) atributa od bilo kog kljua te relacije. normalne forme. Odnos 3NF i BCNF (ii) Definicija. Relacija je u drugoj (4) Odnos druge i trede normalne Teorema. (i) Ako je relacija u BCNF, normalnoj formi ako njen svaki forme onda je ona i u 3NF. sporedni atribut potpuno funkcionalno Teorema. (i) Ako je relacija u tredoj ii) Postoje relacije koje su 3NF a nisu zavisi od svakog kljua te relacije.U normalnoj formi, onda je ona i u drugoj u BCNF. definiciji (i) i definiciji (ii) smo, kao i uvijek normalnoj formi. do sada, podrazumijevali da je relacija u

(i)

Dokaz.

ranijem stavu R(XYZ) se moe Drugim rijeima, kad god je u relaciji R zamijeniti projekcijama R [XY] i R [XZ] neki podskup X njenih atributa domen ijim se spajanjem ponovo dobije R vieznane zavisnosti, onda on sadri klju (XYZ). Ako su R [XY] i R [XZ] u 4NF, relacije R. Jedina razlika u odnosu na BCNF postupak je okonan, a ako nisu, je u tome to je kod BCNF X bio domen postupak nastavljano sa onom funkcionalne zavisnosti. Intuitivno je zato relacijom koja nije u 4NF ili sa obje jasno da je 4NF stroa od BCNF, a to se ako ni R [XY] ni R [XZ] nisu u 4NF. Y->Ai Postupak je konaan jer svakom moe i formalno pokazati. dekompozicijom dobijemo relacije sa tada po predpostavci da je relacija R u manjim brojem atributa, tako da u (3) Odnos BCNF i 4NF BCNF povlai da Y odreuje i sve druge najgorem sluaju prvobitnu relaciju atribute relacije (Y->X), to je u Teorema. (i) Ako je relacija u etvrtoj moemo svesti na familiju relacija u suprotnosti sa postojanjem navedene normalnoj formi, onda je ona i u Boyce- kojima mogu vaiti samo trivijalne tranzitivne zavisnosti zbog koje je Y -/> Coddovoj normalnoj formi. . funkcionalne zavisnosti. To, meutim, X. Tako smo pokazali stav (i). (3) Odnos (ii) Postoje relacije koje su u BCNF, a nisu obino nije neophodno. Na primjer, 3NF i BCNF u 4NF. neka je u relaciji R (ABCD) A jedini klju i neka su sve druge funkcionalne Teorema. (i) Ako je relacija u BCNF, Dokaz. onda je ona i u 3NF. Pretpostavimo da je relacija R u 4NF, a zavisnosti posljedica kljune zavisnosti A -> BCD. Mada se R (ABCD) moe nije u BCNF. ii) Postoje relacije koje su 3NF a nisu Ako R nije u BCNF, onda postoji dekomponovati u familiju R [AB], R u BCNF. netrivijalna funkcionalna zavisnost X -> [AC], R [AD] tako da se uzastopnim Dokaz. Y gdje su X i Y skupovi atributa relacije spajanjem dobije prvobitna relacija R (ABCD), to nije neophodno, jer je R i) Pretpostavimo da je relacija R (A1 R i atribut A relacije R takav da X -/> A. (ABCD) ved u 4NF A2, ..., An) u BCNF, a da ipak posjeduje Neka je Y1 = Y X skup atributa tranzitivnu zavisnost X -> Y, Y-/> X, Y - relacije R koji su u Y, a nisu u X. X -> Y > Ai, gdje je X klju, i Ai ne pripada X. povlai X -> Y1. Iz egzistencije KLJUCEVI Ai nije iz Y jer bi zavisnost Y -> Ai bila funkcionalne zavisnosti X -> Y1 I injenice Definicija1 .Neka je R(A1,,An) da su X i Y1 disjunktni skupovi trivijalna. Kako je zakljuujemo da postoji vieznana relacija , a X podskup skupa atributa Y->Ai zavisonst X->>Y1. Ova vieznana relacije R. X je kljuc relacije R akko tada po predpostavci da je relacija R u vazi: BCNF povlai da Y odreuje i sve druge zavisnost je netrivijalna jer Y1 i) Pretpostavimo da je relacija R (A1 A2, ..., An) u BCNF, a da ipak posjeduje tranzitivnu zavisnost X -> Y, Y-/> X, Y > Ai, gdje je X klju, i Ai ne pripada X. Ai nije iz Y jer bi zavisnost Y -> Ai bila trivijalna. Kako je atribute relacije (Y->X), to je u s i X U Y1 nije skup svih atributa suprotnosti sa postojanjem navedene relacije R. tranzitivne zavisnosti zbog koje je Y -/> X. Tako smo pokazali stav (i). Kada bi bilo Y1 = , onda bi funkcionalna zavisnost X -> Y bila Da bismo pokazali stav (ii), uzmimo za trivijalna, protivno pretpostavci. XUY1 primjer relaciju R (ABC) za koju vae nije skup svih atributa relacije R jer funkcionalne zavisnosti A,B -> C i C -> atribut A nije ni u X ni u Y1. Ako bi A B. R je u 3NF, a nije u BCNF. bio u X onda bi vailo X -> A, protivno Na primjeru relacije R (GRAD, pretpostavci, a ako bi A bilo u Y1 iz X ADRESA, POTBROJ) pokazali smo da > Y i Y1 Y zakljuili bi da je X-> A Iz se relacija koja nije u BCNF moe pretpostavke da je R u 4NF i zakljuka zamijeniti skupom relacija koje su u o egzistenciji netrivijalne vieznane BCNF, a sadre iste informacije. To je zavisnosti X->>Y1 zakljuujemo da X -> uvijek mogude i u optem sluaju. A a to je kontradikcija izvedena iz pretpostavke da je relacija R u 4NF, a (4) BCNF normalizacija nije u BCNF. To dokazuje stav (3) 4) Teorema. Ako relacija R nije u BCNF 4NF normalizacija

i) ii)

X funkcionalno odredjuje sve atribute relacije R tj. X -> Ai za i =1,,n. Nijedan pravi podskup od X nema tu osobinu.

Teorema. Svaka relacija ima bar jedan klju.

Dokaz. Za relaciju R(A1,...,An) ocigledno vazi A1,...,An -> A1,...,An Ako ne postoji X {A1,...,An} takav da vrijedi X -> Ai (i=1,...,n) Tada po definiciji kljuca slijedi da je A1,..,An kljuc realcije R, jer u suprotnom bi X bio kljuc te relacije.Prema tome teorema je onda postoji takva dekompozicija Teorema. Ako relacija R nije u 4NF, dokazana. Teorema kaze da je skup relacije R u skup relacija koje su sve u onda postoji takva dekompozicija svih atributa relacije R nadkljuc te BCNF, a operacijom prirodnog spajanja relacije R u familiju relacija koje su sve relacije. se iz njih moe ponovo dobiti relacija R. u 4NF, a iz njih se prirodnim spajanjem etvrta normalna forma je zasnovana na moe restaurirati prvobitna relacija R. Definicija.(Primarnoga kljuca) Iz vieznanim zavisnostima. Stav (4) lako je pokazati. Ako relacija R skupa kljuceva svake relacije bira se koji preuzima ulogu nije u 4NF, onda postoji netrivijalna jedan (2) etvrta normalna forma (4NF) jedinstvenog identifikatora entiteta vieznana zavisnost X->->Y gdje su X i predstavljenih relacijom. Taj kljuc Definicija.Relacija R (X, Y, Z) je u Y disjunktni podskupovi skupa se zove Primarni kljuc. etvrtoj normalnoj formi (4NF) ako atributa relacije R, a X ne sadri klju On ima ulogu da zahtijeva da egzistencija netrivijalne viseznacne relacije R. Neka je Z skup svih atributa nijedan od njegovih atributa ne zavisnosti X->->Y povlai egzistenciju relacije R koji nisu ni u X ni u Y. smije nikada poprimiti nedefinisanu funkcionalne zavisnosti X -> A za svaki Y i Z jer je vieznana (nepoznatu NULL) vrijednost. atribut A relacije R. zavisnost X->->Y netrivijalna. Prema

Osobine funkcionalnih zavisnosti Armstrongove axiome

XW->Y. Sada primjenjujuci aditivnost na XW->Y i XW->Z A1. Jedinstvenost. Ako su f : X->Y i g Imamo : X -> Y funkcionalne zavisnosti XW->YZ. tada je f = g tj. postoji samo jedna funkcionalna zavisnost sa datim C) Pseudotranzitivnost. Iz X -> Y i domenom i kodomenom. W -> W imamo, koristeci prosirenje XW->YW. A2. Projektivnost. Ako j X Y tada postoji funkcionalna zavisnosti Y -> Kako vrijedi po pretpostavci YW->Z. X tj. svaki skup atributa funkcionalno odredjuje svaki svoj Tada po tranzitivnosti imamo XW->Z. podskup.(Trivijalna zavisnost) Time je dokazana. A3. Tranzitivnost. Ako su f : X->Y i g : Y -> Z funkcionalne zavisnosti Napomena. Jedino pravilo izvoda za tada postoji funkcionalna zavisnost funkcijske zavisnosti jeste modus X -> Z, kojoj odgovara kompozicija ponens.: Ako je istinita vrijednost funkcija R[X] -> R[Y] i R[Y] -> R[Z] suda F i suda F ->G, tada je i sud G A4. Aditivnost. Ako su X->Y i X -> Z istinit. funkcionalne zavisnosti tada postoji Sudovi F i G se opcenito mogu i funkcionalna zavisnost X ->YZ, posmatrati kao skupovi funkcijske kojoj odgovara funkcija R[X] -> zavisnosti. R[YZ], a koja element x preslikava u par (y,z) jednoznacno odredjen Kao drugo pravilo izvoda koristi se funkcionalnim zavisnostima. pravilo spajanja funkcijskih A5. Distributivnost. Ako vazi zavisnosti.: funkcionalna zavisnost X -> YZ tada Iz vazi i funkcionalna zavisnost X -> funkcijskih zavisnosti X->Y i U->V Y i X -> Z. slijedi Skup funkcijskih A6. Pseudotranzitivnost. Ako vazi zavisnosti { X->Y, U->V} X -> Y i YW -> Z tada vazi i (napomena X->Y je jednoclani skup) XW -> Z. A7. Prosirenje. Ako vazi X -> Y i W -> Z tada vazi i XW -> YZ. Dokaz. a) (Za distributivnost). Neka vrijedi po pretpostavci i) X -> YZ 1) Kako vrijedi po axiomu ii) projektivnosti YZ->Y i YZ->Z 2) Sada na osnovu tranzitivnosti 1) i 2) imamo da vrijedi funkcionalna zavisnost X->Y i X->Z b) Prosirenje. Kako vrijedi po axiomu projektivnosti XW->W A po predpostavci prosirenja vrijedi funkcionalna zavisnost W->Z Pa na osnovu tranzitivnosti zakljucujemo XW->Z. Dalje iz XW->X na osnovu projektivnosti A po predpostavci vrijedi funkcionalna zavisnost X->Y Pa na osnovu tranzitivnosti zakljucujemo