Sjeverni Velebit

Openito
Nacionalni park Sjeverni Velebit proglaen je 09.06.1999. godine, a Javna je ustanova zapoela s radom na temelju ukaza Sabora RH od 16. rujna iste godine. Podruje je proglaeno nacionalnim parkom zbog izrazite raznolikosti krkih fenomena, bogatstva ivog svijeta i iznimnih prirodnih ljepota na relativno malom prostoru.

Povrina parka iznosi 109 km2, a unutar istog nalazi se strogi rezervat Hajduki i Roanski kukovi, koji predstavlja specifian geomorfoloki fenomen na kojemu je do sada otkriveno vie od 150 jama, od kojih je najpoznatija Lukina jama, jedna od najdubljih u svijetu uope, otkrivena 1999. godine.

U sklopu parka nalaze se jo botaniki rezervat "Visibaba", na kojemu se nalazi najvee nalazite endemine hrvatske sibireje (Sibiraea altaiensis ssp. croatica), te botaniki rezervat Zavian-Balinovac-Velika kosa, koji se istie bogatstvom visokoplaninske flore. Unutar rezervata nalazi se i poznati Velebitski botaniki vrt, kojega je osnovao prof. Fran Kuan jo davne 1967. godine.

Park je ispresijecan brojnim planinarskim stazama, od kojih je najpoznatija Premuieva staza, nazvana po graditelju ing. Anti Premuiu koji ju je projektirao jo davne 1930. godine, dok je sama gradnja dovrena 1933. godine. Staza prolazi kroz najljepe i najzanimljivije dijelove sjevernog Velebita.

S planinskih vrhunaca prua se prekrasan pogled na Jadransko more i otoke Pag, Rab, Goli, Prvi i Krk, te na liko zalee s kontinentalne strane.

Kulturna batina parka oituje se u brojnim ruevinama starih stoarskih stanova, kua i suhozida, koji svjedoe o prolim vremenima kada je ovo podruje naseljavao znatno vei broj ljudi, koji se kasnije raselio po svijetu, ostavivi samo tragove svoje nazonosti na ovom iznimno lijepom i neponovljivom prostoru.

Geologija

Najstarije stijene koje danas nalazimo na povrini grade centralno podruje doline tirovae. Stvarane su u nekadanjim morskim pliacima u razdoblju od prije 241 do 227 milijuna godina, taloenjem algalnih vapnenca. Geoloki, to je vrijeme srednjega trijasa koje je bilo obiljeeno jaom tektonskom aktivnou, uslijed koje je dolo do razlamanja i razmicanja povrinskog dijela Zemljine kore.

U razmaknutim podrujima prethodno plitkomorskog okolia nastajala su uska i duboka korita. U najdubljim dijelovima korita javljale su se podmorske vulkanske erupcije. Paralelno s izljevima lave odvija se i taloenje vulkanoklastinog materijala iz kojih su nastajali tufovi, tufiti, ronjaci i klastine stijene: ejlovi i pjeenjaci.

U okrenim udolinama i ponikvama taloe se potocima doneeni kopneni talozi, iz kojih su nastale klastine stijene: areni konglomerati nastali iz tadanjih ljunaka, te pjeenjaci iz pijesaka i glinoviti ejlovi iz muljeva. Crvenkasto su obojeni od eljeznih i aluminijskih oksida. Danas ih moemo vidjeti na povrini na padinama u sjevernom dijelu tirovae.

Kopneni reim trajao je izmeu 10 i 14 milijuna godina (prije cca 224-212 mil. god), do potkraj trijasa, kada je more ponovno prekrilo ovo podruje, pa se preko crvenkastih klastita taloe karbonati.

Stijene iz najmlaeg mezozoiskog razdoblja krede - koje je trajalo oko 77 mil. godina (od prije 142 do prije 66 mil. god.) nisu otkrivene na povrini. . Prije 65 mil. godina, krajem krede, nastupilo je izdizanje i okopnjavanje itavog krkog podruja. Pod morem su ostali jo samo neki rubni dijelovi platforme, gdje su se taloili paleogenski foraminiferski vapnenci, a danas su sauvani uglavnom u jadranskom priobalju, Istri, Dalmaciji i Hercegovini.

Krupni i sitni ulomci, uglavnom karbonatnih stijena razliitih starosti (jurske, kredne, paleogenske), te velike koliine sitnozrnog materijala doneenog potocima i bujicama iz udaljenih podruja kroz milijune godina cementirao se i formirao u novu stijenu - krnik ili breu - koja po svom sastavu pripada karbonatnim klastitima, a koju geolozi danas zovu jelar bree - danas grade neke od najviih vrhova Sjevernog Velebita.

Voda & kr

Otapanjem karbonatnih stijena pod utjecajem voda obogaenih ugljinim dioksidom, procesom okravanja nastajao je kr.

Na povrini stijena nastajale su morfoloke tvorevine poznate kao griine ili krape, ponikve, uvale, polja, kukovi i stupovi, a u podzemlju jame, kaverne i spilje.

Ponikve
U upljinama, nastalim uz rasjede, voda otapa i njihove svodove, uslijed ega dolazi do uruavanja i stvaranja ponikava. Procjeujui se kroz karbonatne stijene, voda postaje zasiena kalcijevim karbonatom.

Dolaskom do svoda spilje koja je ispunjena zrakom, procjeuje se kroz njen strop. Ulaskom u podzemni prostor iz kapljice vode se oslobada neto ugljinog dioksida te odlazi u spiljsku atmosferu. Tako zapoinje proces nastajanja siga. Koliina oborenog kalcijevog karbonata vremenom raste kroz svaku kapljicu vode, formirajui stalaktit.

Akumulacijom taloga kroz tisue godina nastaje stalagmit. Kada se spoje stalaktit i stalagmit, formira se stup.

Vode
Zahvaljujui sloenoj geolokoj grai te velikim koliinama oborina (2600mm), dolina tirovae odlikuje se svim hidrogeolokim fenomenima kra. Intenzivna tektonika na ovom podruju dovela je u kontakt stijene razliitih hidrogeolokih svojstava. Bokovi doline graeni su od slabopropusnih dolomitinih stijena i nepropusnih klastinih sedimenata. Na kontaktima tih stijena nalaze se mnogobrojni izvori.

U krkom podruju gotovo da i nema dijela terena koji ne bi mogao biti izloen oneienju, a da se to oneienje ne bi pojavilo nizvodno u slivu. Dodamo li tome i pojavu da oneiene vode zbog kratkog boravka u sekundarnom poroznom krkom podzemlju (upljine i pukotine nastale tektonskom aktivnou, te kemijskim djelovanjem vode) nee autopurificirati kao u ostalim terenima, proizlazi da su od oneienja jedino sigurni oni izvori u ije sabirno podruje ne ponire oneiena voda.

Biologija

Kao rijetko koja planina u Europi, a nijedna u Hrvatskoj, Velebit obiluje raznolikou i brojnou biljnih vrsta - na podruju Velebita ima ih oko 2700, a u samom nacionalnom parku nekih 1500.

ume
uma hrasta medunca i bijeloga graba (QuercoCarpinetum orientalis) ume crnoga graba i hrasta medunca (Ostryo-Quercetum pubescentis) primorska bukova uma (Seslerio-Fagetum sylvaticae) na kontinentalnoj strani Velebita zapoinje zona brdskih bukovih uma - Fagetum montanum ume bukve i jele - Abieti-Fagetum dinnaricum bukova uma s urezicom - Homogyno sylvestris Fagetum sylvaticae Vlani tip smrekove ume (Aremonio picetum, smrekova uma s pavlovcem) pretplaninska smrekova uma s opocem (Listero Piceetum abietis) i gorska smrekova uma s milavom (Calamagrostio - Piceetum) zajednica bora krivulja - Pinetum mughi illyricum

ume autothonog crnog bora Pretplaninska bukova uma s copocem

ume drevnih smreka

Biljne zajednice travnjaka i livada

BILJKE

Kitajbelov jaglac (Primula kitaibeliana) Waldsteinova zvonika (Campanula waldsteiniana) hrvatsko zvonce (Edraianthus graminifolius var. croaticus) puina (Silene multicaulis) sljez (Malva moschata) obina vrkuta (Alchemilla vulgaris) majina duica (Thymus balcanus)

TRAVE

trava tvrdaa (Nardus stricta) crvena vlasulja (Festuca rubra) zeina (Centaurea jacea) lavlji zub (Leontodon hispidus) celinica (Prunella vulgaris) uspravni ovsik (Bromus erectus) djetelina (Trifolium montanum) ivanica (Leucanthemum vulgare) trputac (Plantago media) trava smilica (Koeleria pyramidata) livadna kadulja (Salvia pratensis)

Majina duica

sljez Waldsteinova zvonika trputac

Biljne zajednice stijena, toila i kamenjara

Balinovac

Zavian

puina (Silene saxifraga) dvocvjetna ljubica (Viola biflora) kamenika (Saxifraga rotundifolia) planinski stolisnik (Achillea clavenae)

planinska utika (Berberis croatica) Scopolijeva guarka (Arabis scopoliana) ednjak (Sedum rhodiola) majina duica (Thymus acicularis) runolist (Leontopodium alpinum)

puina
Scopolijeva Guarka

runolist ednjak

ivotinje mrki medvjed (Ursus arctos)

ris (Lynx lynx) vuk (Canis lupus) divlja maka (Felis sylvestris) velebitska guterica (Lacerta horvathi) endem divokoza (Rupicapra rupicapra) srna (Capreolus capreolus) jelen (Cervus elaphus) zec (Lepus europaeus) veliki tetrijeb (Tetrao urogallus) simbol nacionalnog parka danji leptiri (red Rhopalocera)

Gljivlji svijet
Gljivlji svijet sjevernog Velebita vrlo je raznolik i bogat, no do sada se o njemu znalo vrlo malo. Istraivanja mikologa su u tijeku, i do sada je pronaen velik broj vrsta, od kojih neke nisu nikada prije viene na ovim prostorima.

The End