Prilozi 37

Rije redakcije Prilozi, 37, Sarajevo, 2008, str. 7.
RIJE REDAKCIJE
Tim koji pobjeuje ne treba mijenjati, pa tako ne treba mijenjati ni koncepciju asopisa koji postaje sve prepoznatljiviji i izvan granica Bosne i Hercegovine. Zbog toga, ovaj broj Priloga zadrava strukturu poput prethodnih brojeva. U rubrici lanci i rasprave objavljujemo na poetku lanak Ibrahima Tepia, koji govori o finansijskom poloaju Bosne i Hercegovine u sastavu Osmanskog carstva od 50-ih do 70ih godina 19. stoljea u svjetlu ruskih izvora. lanak je ostao dosad malo poznat naoj javnosti, mada je na ruskom jeziku objavljen 1991. godine. Zatim slijede lanci iji su autori Hatida ar-Drnda, Vojeh epanjski, Sonja Dujmovi, Adnan Jahi i Vera Katz. lanci se bave razliitim temama i prelaze granice historije Bosne i Hercegovine. Stavovi u nekim od ovih lanaka su ostali nedovoljno argumentirani ili su temeljeni na jednostranoj grai, ali je Redakcija smatrala da se njihovim objavljivanjem moe pomoi otvaranju naunog dijaloga, za ta se posebno zalaemo. U rubrici Historijska graa Esad Kurtovi donosi nove vrijedne podatke o Vidovom polju iz Dravnog arhiva u Dubrovniku, a u rubrici Izlaganja sa naunih skupova objavljujemo tri izlaganja sa skupa to ga je 27-28. aprila 2007. u Sarajevu pod nazivom Austro-ugarska era u Bosni i Hercegovini (The Austro-Hungarian Era in Bosnia and Herzegovina) Institut za istoriju u Sarajevo organizirao u saradnji sa Bosanskim institutom iz Londona. Ostala izlaganja sa tog skupa emo objaviti ili u posebnom zborniku ili u nekom od narednih brojeva Priloga. U rubruci Polemike objavljujemo reagiranje Gorana Miloradovia na prikaz njegove knjige Karantin za ideje. Logori za izolaciju sumnjivih elemenata u Kraljevini SHS objavljen u 35. broju naeg asopisa, te osvrt Denisa Veladia na knjigu Nevena Anelia BiH izmeu Tita i rata. Na kraju objavljujemo 34 prikaza knjiga, te sjeanja na dvojicu preminulih kolega sa Instituta za istoriju, Nedima arca i Rasima Hurema.
Prilozi br 37 (2008).indd 7
18.11.2008 9:02:06
18.11.2008 9:02:06
LANCI I RASPRAVE
18.11.2008 9:02:06
18.11.2008 9:02:06
Ibrahim Tepi, O finansijskom poloaju Bosne i Hercegovine u sastavu Osmanskog carstva od 50-tih do 70-tih godina XIX stoljea u svjetlu ruskih izvora Prilozi, 37, Sarajevo, 2008, str. 11-29. UDK 336(497.6)18 Izvorni znanstveni rad
O FINANSIJSKOM POLOAJU BOSNE I HERCEGOVINE U SASTAVU OSMANSKOG CARSTVA OD 50-TIH DO 70-IH GODINA XIX STOLJEA U SVJETLU RUSKIH IZVORA
Ibrahim Tepi Filozofski fakultet u Sarajevu
Abstrakt: U radu se istrauje ekonomska situacija Bosne i Hercegovine u kontekstu finansijske krize koja se pojavljuje u Osmanskom carstvu sredinom 19. stoljea. Analizom prihoda i rashoda autor ukazuje na razloge nastajanja finansijske krize, njihovu povezanost sa politikom situacijom, kao i nastojanja Osmanskog carstva da se finansijska kriza prevazie. Kljune rijei: Osmansko carstvo, Bosna i Hercegovina, ekonomska kriza, trgovina, budet, dravni prihodi, poreske obaveze, zajam, novac. Abstract: The paper studies the economic situation in Bosnia and Herzegovina in the context of financial crisis that struck the Ottoman Empire in mid19th century. Through his analysis of revenues and expenditures, the author identifies the causes of financial crisis, their relation to political situation, as well as the efforts made by the Ottoman Empire to overcome the crisis. Key words: Ottoman Empire, Bosnia and Herzegovina, economic crisis, trade, budget, state revenue, tax liability, loan, money
11
18.11.2008 9:02:06
Ibrahim Tepi, O finansijskom poloaju Bosne i Hercegovine u sastavu Osmanskog carstva od 50-tih do 70-tih godina XIX stoljea u svjetlu ruskih izvora Prilozi, 37, Sarajevo, 2008, str. 11-29.
Osmanska imperija je 50-70. godina XIX vijeka preivljavala duboku ekonomsku krizu. U uvjetima zaotravanja suprotnosti izmeu tadanjeg politikog i ekonomskog sistema, u okvirima reformi Tanzimata, Porta je pokuavala nai izlaz iz ekonomske krize. Poetak reorganizacije finansija u Osmanskom carstvu pada u isto vrijeme kad i reforme u drugim oblastima. Odreene korake u tom pogledu preduzimali su Abdul Hamid I, Selim III i Mahmud II. Ali, ograniivi se na reorganizaciju finansijskih uprava, na emisiju papirnog novca, kao i metalnog novca s malim primjesama plemenitih metala, na uvoenje novih poreza i tsl., autori ovih pokuaja nisu postigli eljene rezultate. U periodu Tanzimata Porta je vrila reformu finansijskog sistema u uvjetima gotovo potpunog ouvanja svega onoga to je iznutra razjedalo dravni mehanizam: sistema otkupa, rasipanja dravnih sredstava, disfunkcije poreskog sistema, raskoi sultanskog dvora, i dr.1 U vrijeme provoenja reformi glavni izvori dravnih prihoda bili su: 1) desetina (uur) koja je obino uzimana u naturi u vidu razliitih poljoprivrednih proizvoda, u stvari ona je inila vie od 1/10 i dopirala do 1/5 dijela ljetine; 2) vergija porez na prihode; 3) bedel-i askerija koja je uplaivana umjesto ranijeg haraa; 4) agnam porez na paarinu, na ovce i koze, od kojega su bili osloboeni samo Kurdi i Arapi; 5) danak, koji su plaale dunavske kneevine, Egipat, Samo i Sveta gora; 6) razni posredni nameti i carine (tapije rusum, umruk, i dr.) od ume, soli, ribarenja, proizvodnje svile, duhana, od prodaje alkoholnih pia.2 Ovamo su spadali i prihodi od sudstva, pota, telegrafa, od prodaje papira, a takoer i takozvani kara-umruk na prevoz robe iz jedne oblasti u drugu i niz drugih unutarnjih poreza.3 Dravni rashodi Osmanske imperije najveim dijelom bili su usmjereni na izdravanje sultana i njegovog dvora, lanova dinastije, kao i armije i flote, na plate inovnika, na pokrivanje unutarnjih i vanjskih zajmova. Zanimljiva je raspodjela budeta Turske u vrijeme carevanja sultana Abdul Medida (1839-1861). Prema podacima koje je ostavio iza sebe ruski diplomata i naunik P. A. ihaev, na izdravanje dvora, sredinom prologa vijeka, odlazio je sedmi dio cjeline dravnog bude-
. . . , 1967, . 137.
1
, 1854. . 220 . 751 . (Moravitz Ch. Die Turkei im Spiegel ihrer Finanzen. Berlin, 1903, s. 21).
2 3
. . ..., c. 138.
12
18.11.2008 9:02:07
ta.4 U vrijeme carevanja Abdul Aziza rashodi za izdravanje dvora bili su deset puta vei od onih koji su predvieni u budetu, tako su, na primjer 1865. g. oni iznosili 9,700.000 f.st.5 Drava se slabo brinula za drutvene potrebe kao to je ulaganje u kulturu i napredak u ratarstvu. Tako je u 1850. g. od 731 miliona kurua (pijastera NK) dravnih rashoda za drutvene potrebe i zemljoradnju utroeno svega 10 miliona kurua.6 Do krimskog rata Osmanska imperija nije imala razraen dravni budet. Nain izrade budeta bio je odreen carskom naredbom (irada) sultana 1855. g., zatim hatihumajunom (6 (18). II 1856. g.) i posebnim hatom (pismom-NK) od 7(19). I. 1862. g. U skladu s tim aktima svako ministarstvo i glavna finansijska uprava izrauju svoj budet dva mjeseca prije poetka finansijske godine i podnose ga na razmatranje posebnoj ministarskoj skuptini, naelniku glavnih ekonomskih uprava i lanovima vrhovnog savjeta justicije. Finansijska godina uzimana je od 13. marta do 12. marta.7 Iako je Osmanska imperija trpjela gubitke zbog svojih unutarnjih poslova, do sredine pedesetih godina prologa (XIX v. NK) vijeka, gubitke je pokrivala znatnim zlatnim rezervama, tako da finansije jo nisu predstavljale problem. Ali poslije hati-erifa 1839. g. i reformi Tanzimata, koje je preduzeo veliki vezir Reid-paa, naglo je porastao dravni aparat. Tako se za samo tri godine (1846-1849) inovniki aparat u imperiji poveao pet puta. Ve se u 1849/50. g. zapaa pad finansijskog stanja u Turskoj.8 Pokreti u zemlji i Krimski rat prisilili su Tursku da rjeava problem finansijske oskudice. Jedan od puteva je bio traenje kredita u Zapadnoj Evropi, kojim je jo u toku rata s Rusijom krenula Osmanska imperija. Prvi dobijeni kredit komentarisan je u ruskoj literaturi kao zajam za voenje rata i kupovinu oruja.9 Od tada se Turska sve vie zaduuje. Zajam iz 1854. g. dobijen u Londonu od Denta, Palmera i K procijenjen je na 3 miliona f. st. garantiran je prihodima od Egipta s rokom otplate do 1889. g. Slijedee, 1855. g. uzet je kredit u francuskih i engleskih bankara, uz garanciju njihovih vlada, u iznosu od 5 miliona f. st., ija je otplata prelazila sumu prihoda od
4 5 6 7
. . . ., 1970, . 191 . . ..., . 139 .
1868. . ( . . . ). . ., 1868, . 296 297. . -. , 22 1858. . , No 17. . . , . I. , . (1853-1878). . , 1978, . 79. 13
18.11.2008 9:02:07
Egipta i carina od Sirije, a rok otplate ovog zajma bio je 1900. g. Radi kontrole formirana je meunarodna komisija.10 U toku 1856. i 1857. g. Turska nije uzimala inostrane zajmove, ali je zato drava tampala obligacije koje je nekoliko puta prodavala, a dug iz 1865. g. prikazan je kao opedravni dug. Godine 1858. postignuta je saglasnost o zajmu s Dentom i Palmerom uz uee Osmanske banke. On je zajamen sredstvima od carina Istanbula i dravnim prihodima. Utvren je bio rok otplate 1893. g.11 Cilj ovog kredita bio je unitenje papirnog novca (kaima), koji je drava tampala i putala u opticaj u Istanublu. Za kratko vrijeme kaima je dostigla cifru od 140 do 500 miliona kurua.12 Pred zakljuenje ovog sporazuma o kreditu emisija papirnog novca (kaima-NK) narasla je do sume od 35 018 300 ruskih rubalja. Porta je dalje odluila da povea porez na bogatstvo i na taj nain obezbijedila sebi jo 2,5 miliona ruskih rubalja. Ostatak kaima poeo je naglo rasti. Radi pokria vanrednih rashoda sultanovog dvora, u toku 1859. g. drava tampa est-procentne obligacije na 4,5 miliona f. st. Poto se u toku tri slijedee godine nisu poveali procenti i ovaj dug se spojio s dravnim. U maju 1859. g. u Istanbul je stigla vijest o pozitivnom rjeenju pitanja zajma, govorilo se o tome da e Turska likvidirati kaime. Dugo su se povlaile kaime. Do poetka februara 1860. g. sakupljeno je 1 095 850 kesa (500 kurua = 1 kesa) od ope sume u iznosu od 1 237 958 kesa, koje su, kako se pretpostavljalo, bile u opticaju.13 Po sultanovoj naredbi specijalnoj komisiji je bilo naloeno da spaljuje papirni novac. Spaljivanje je vreno srijedom i subotom, pa je samo od 8. do 18. februara 1860. g. spaljeno 260 096 kesa i jo 100 kurua.14 Do 19. abana 1276. (12. III 1860 g.) u deset postupaka u Istanbulu je bilo uniteno do 347 504 050 kurua papirnog novca.15 U toku 1860. g. Turska je dobila jo jedan zajam od francuskog bankara Mireza s namjerom da likvidira kaimu, koja je stvorila ogromne potekoe. U svoje vrijeme Porta je odluila da uvede kaimu u cijeloj imperiji osim Jemena i Dede. Masovna emisija od 30 miliona kurua svakog mjeseca dovela je do takvog pada zvaninog kursa da je sama vlada bila primorana da se odlui na njegovu definitivnu li-
10 11 12 13 14 15
. . 1868. , . 298 299. . . ..., . . - , 8 1860. ., No 31. , 5 1860. ., No 50. , 22 1860. ., No 64.
14
18.11.2008 9:02:07
kvidaciju.16 Turski istoriar i savremenik Devdet-paa pie da je u 1860. godini turski vanjski dug iznosio 3,3 miliona kesa, isti deficit 344446 kesa, a u opticaju je bila milijarda kurua veim dijelom bez pokria.17 S dolaskom na vlast novog sultana Abdul Aziza (1861-1876) izgledalo je da e Porta odlunije krenuti putem finansijskog ozdravljenja. Hatom od 19. I 1862. g. kojim je sultan ozakonio uvoenje strogih mjera u oblasti finansija i, najzad, obnarodovao budet. Tim istim ukazom odobreno je nekoliko kredita i ostavljena mogunost putanja u opticaj etiri serije obligacija, pod imenom azizis, u cjelini na 12,5 miliona f. st. s uplatom od 6% na raun procenata po zajmovima i 2% na raun otplate zajma. U Banci Dezo obezbijeen je novi zajam nominalnih 8 miliona, i realnih 5 miliona f. st. uz procenat od 9 %. Turska je naila na nepovjerenje engleskih krugova i samo zahvaljujui zauzimanju lorda Palmerstona u parlamentu, koji je izjavio da e se realizacija ovog zajma obavljati uz prisutnost komesara Engleske, Francuske i Austrije, zajam je odobren. U svojstvu garancije za njegovu otplatu prihvaen je prihod od soli, duhana i d. Trebalo ga je utroiti na slijedee potrebe: 1) otkup kajmi kojih je tada u opticaju bilo otprilike u iznosu od 998 800 720 kurua; 2) na konsolidaciju turskog duga koji je tada prema proraunu iznosio okruglo oko 68 526 000 ruskih rubalja.18 Ruska periodina tampa pratila je izmjene u oblasti turskih finansija. Sankt-Peterburgskie vedomosti u broju od 3(15) aprila 1862. g. javljale da je veliki vezir u februaru podnio sultanu izvjetaj o stanju finansija u imperiji, u kome su bile predviene mjere koje je trebalo preduzeti da bi se postigla stabilizacija budeta, koji je izbalansiran u toku 1854-1855. g. Novina navodi rijei Fuad-pae da Turska u cjelini ima dug veliine od 115 mil. rub. od kojih se polovina, u vidu kajme, nalazi u opticaju. Veliki vezir je iznio stav da se jedan od najveih finansijskih problema pojavio uvoenjem u opticaj papirnog novca, ija je vrijednost na tritu mnogo nia od pretpostavljene cijene, i da sline akcije uope po sebi predstavljaju opasno sredstvo, a ija je upotreba prihvatljiva samo u krajnjim sluajevima. Naveo je podatke da je drava na kursu razmjene izgubila 13-19 mil. ruskih rubalja. U pomenutom izvjetaju navedeni su podaci o dravnom budetu za 1861. g., prema kojima je deficit iznosio oko 10 miliona rubalja. Iznosei svoju zamisao o putevima poboljanja finansijskog stanja u zemlji, Fuad-paa tvrdi da za pokrie tadanjeg deficita i otplatu dravnog duga postoje dva izvora porez i zajam. Veli16 17
1868. . , . 299.
Alii A. S. itluci Husejn-kapetana Gradaevia. / / Prilozi za orientalnu filologiju i istoriju, XIV-XV. Sarajevo. 1969. S. 316-317. 1868. . , . 299. 15
18
18.11.2008 9:02:07
ki vezir je smatrao da u datom sluaju treba poveati prihod od desetine, ali ne putem zakupa, ve izuzetog iz nadlenosti dravnih inovnika. Po njegovom uvjerenju, do veih prihoda se moe doi putem zakona o taksama, patentima i drugim obaveznim dabinama, koje se ubiru u drugim dravama. Osim toga on smatra da so i duhan treba da postanu dravni monopol. Prihodi se oekuju od ulaganja novca u ume i rudarstvo. Prema tvrdnjama iz ruskih izvora, prihod bi trebalo da iznosi 20 490 050 rubalja iz tih izvora, ne uzimajui u obzir utede na kursnoj razlici nakon unitenja kaime. Na osnovu ovih prorauna Fuad-paa je predloio budet Turske za 1862. g, prema kome bi rashodi iznosili 3 110 815 kesa, a prihodi 3 307 368 kesa; to znai da je prirast trebalo da iznosi 195 553 kese.19 Autor predloenog budeta, u vezi s navedenim oblicima prihoda bio je oprezan smatrajui da ga nema potrebe proraunavati zbog toga to moda nisu uzeti u obzir svi rashodi. Sultan je prihvatio referat Fuad-pae, ali je njegovo istupanje nailo na negativne komentare na Zapadu; tako se u tampi moglo proitati da vezir nije pokazao nita novo, da se sve to moglo proitati u engleskim novinama, da je budet priblino sastavljen, pa su tako u Turskoj ispekli hljeb ne sakupivi ljetinu.20 U toku 1862. g. kaime su bile, ali ne bez naprezanja, definitivno unitene. Oko 40% otplaeno je kovanim novcem, a 60% - dravnim papirima. Tekui dug Turske bio je sveden na 1/3, a preostajao je samo dug u iznosu oko 40 mil. rubalja. Ovim ipak nisu ukinuti vanjski dugovi. Ve je u 1863. g. sultan smanjio trokove dvora, ali je u Osmanskoj banci podigao estprocentni zajam od 6 mil. funti sterlinga, to je realno iznosilo 3 259 000 f. st. Slijedee, 1864. g. u Osmanskoj banci koja je u meuvremenu od engleske postala turska podignut je zajam od 2 mil. f. st., s rokom otplate kao i zajam iz 1863. g. ne kasnije od 1869. g. Zajam vie od 6 mil. funti, koji je Turska podigla u Osmanskoj banci 1865. g., garantovan je od prihoda poreza na ovce u Rumeliji i Arhipelagu. Tih godina je legalizovan opi dravni dug, prema kome su opedravni prihodi bili garancija otplate zajmova.21 Time je Osmanska imperija pokopala ne samo svoju ekonomsku nego i politiku samostalnost postavi svojevrsnom polukolonijom. Poslije tri godine ostvarenog, u krajnjem sluaju nominalno, aktivnog budeta, poevi od finansijske 1866/67 g. Turska potpada pod sve jai uticaj finansijskih krugova Zapada. Bez obzira na tu okolnost utvreni dravni budet nije potovan i nije uvijek pruao pravu sliku stanja finansija, jer prvi koji nije vodio rauna o njemu bio je sultan. Izdravanje dvora bivalo je i deset puta vee od ono19 20 21
, 3 a 1862. ., No 73. 1868. . , . 300. .
16
18.11.2008 9:02:07
ga koje je predvieno budetom.22 Evo kako su, prema Obruevu, izgledali prihodi i rashodi Turske od 1855. do 1867. g.
Finansijska god. 1855/56 1859/60 1861/62 1862/63 1863/64 1864/65 1866/67 Prihodi 41 965 000 rub. 61 183 000 rub. 70 336 000 rub. 93 955 000 rub. 85 145 000 rub. 91 697 000 rub. 88 029 000 rub. Rashodi 42 613 000 rub. 69 858 000 rub. 80 256 000 rub. 84 321 000 rub. 83 981 000 rub. 90 664 000 rub. 93 585 000 rub. Saldo (- ili +) -64 000 rub. -8 657 000 rub. -9 920 000 rub. +9 634 000 rub. +1 174 000 rub. +1 033 000 rub. -5 556 000 rub.
Svi napori Porte da uspostavi vrst finansijski sistem ostali su bez rezultata. Nije pomoglo ni poveanje poreza, ni uvoenje novih, ni uveanje starih nameta. Naprotiv. Tim mjerama ona je stvarala prijetnju za opstanak niih slojeva, naroito seljatva, jer su, u uslovima nacionalno-oslobodilakih tenji, upravo oni stvarali sve veu opasnost za opstanak osmanske vlasti uope. Inostrani dravni dug rastao je astronomskom brzinom. Od skromnih 5 mil. f. st. u 1854. g. on je do 1865. g. narastao na blizu 36 mil. f. st. Oko 1875/76. g. dug osmanske imperije dostigao je cifru od 180 mil. f. st., to je, u skladu s nekim savremenim proraunima, znailo da je Turska morala polovinu svojih ukupnih prihoda troiti na otplatu prispjelih kamata.23
22 23
. . - ., 1876, . 61 - 62. L. Farley, , 202 . , Dolanda C. Biaisdell, , 200 . /M. Ekmei. Ustanak u Bosni 1875 1878. Sarajevo, 1973, s. 25/. . XIX . . . , 1875. . 5.3 . , 3 ., ( . ., . . 70- XIX . 100 . ., 1979, . 159). . , . Kohlbass 1875. . 5 297 676 500 , 750 17
18.11.2008 9:02:07
Naavi se pred finansijskim tekoama i seljakim pokretima u Bosni i Hercegovini, Porta se odluila na jo jedan korak. Ona je 6. oktobra 1875. g. objavila svojevrsni moratorij. Odgodila je isplatu polovine dospjelih kamata po zajmovima i obligacijama na unutarnje i vanjske dugove na pet godina. Na sedam miliona lira (turskih) duga obeala je isplatiti lihvarskih 5%, to bi iznosilo sumu od 350 000 lira.24 Zatim je ona uputila cirkularnu notu evropskim dravama, izjavljujui u njoj da je poveanje dravnih dugova i nagomilavanje neodgodivih uplata kamata na zajmove naruilo stabilnost budeta i, zajedno s padom prihoda usljed likvidacije dopunskih poreza, uticalo je na pogoranje finansijskog poloaja zemlje. Nema sumnje kae se dalje u noti zapoete reforme dovesti ubudue do poveanja prihoda i blagostanja u zemlji, ali sada vladi predstoji teka dunost da izvri obaveze koje je na sebe preuzela... Svima je poznato da je deficit u ovoj godini premaio 5 mil. f. st. U sadanjoj situaciji ovaj deficit postojano raste usljed neophodnosti stalnog uzimanja novih zajmova radi uplate kamata na stare dugove, to ne moe a da ne potkopa povjerenje kreditora. Prema tekstu note, bez radikalnih mjera Turska nije mogla dati garancije kreditorima. Takvom mjerom turska smatra odgodu polovine duga obligacijama, koje garantuju svi prihodi, kao i danak koji plaa Egipat. Uplata e se vriti u toku pet godina, polovina sume u gotovom novcu, polovina u obligacijama s kamatom od 5%.25 Jasno je to je takav potez Porte na evropskim berzama bio popraen uenjem. U Londonu i Parizu se govorilo o bankrotstvu Osmanske imperije i o teti koju su pretrpjeli bankari kreditori Turske. Prema ruskim ocjenama, bez obzira na to to je finansijski krah Turske jo vie zaotrio Istono pitanje, u datoj situaciji postojala je i odreena korist, koja se sastojala u tome, to je preduzeti potez Porte prisilio Evropu da ozbiljno pokrene pitanje garancija, koje su poslije ovoga dole u prvi plan, dok je opasnost od evropskog rata sasvim iezla.26 Manevar Porte privukao je panju svih poslovnih krugova, kako u Turskoj, tako i izvan nje. ak su i sami Turci vie panje obraali na ono o odustajanju vlade, o emu se govorilo u Evropi, da isplauje polovinu kamata na zajmove, nego na ustanak u Hercegovini
500 000 ( . XIX . // , . , , 1975, . 45). . . Ubicini , 1875/76 . 100 . ( . . ..., c. 139).
24 25 26
, . 59. , . 60-61. , . 61.
18
18.11.2008 9:02:07
i Bosni.27 U to vrijeme je Ali-paa vodio pregovore s hercegom Dekazom i lordom Lajonom, koji su od Turske traili da dobiju garancije da ubudue ispunjava svoje obaveze i potpie protokol, prema kome se ona oficijelno obavezuje da e ispuniti svoje obaveze prema zapadnim dravama u odnosu na kreditore.28 Saopenje o djeliminoj finansijskoj nesolventnosti Osmanske imperije, zapadne zemlje njeni kreditori, iskoristile su za jo vei finansijski pritisak na nju. Ve u 1876. g. Osmanska imperija imala je obaveze po 14 vanjskih zajmova, prema kojima se ona zaduila 277 mil. turskih lira ili vie od 6 miliona franaka.29 To postepeno gubljenje kontrole nad finansijama svoje zemlje i predaja vanih stavki dravnih prihoda inostranim bankama, nastavljeno je i slijedeih godina i na kraju se zavrilo gubljenjem finansijske samostalnosti i uspostavljanjem neposredne finansijske kontrole inostranog kapitala nad Turskom, to je i potvreno dekretom sultana od 20. decembra 1881. g., u kome se saoptava o stvaranju Administracije osmanskog javnog duga.30 Samim tim Osmanska imperija je konano potpala pod uticaj i kontrolu zapadnog kapitala. Ruski arhivski i drugi izvori pruaju mogunost, u izvjesnoj mjeri, da se rekonstruie finansijski sistem u Bosni i Hercegovini. Naravno, ta rekonstrukcija ne moe biti potpuna, tim prije to i turske vlasti nikada nisu raspolagale potpunim podacima, pa je i primjena lanova Zakona o obnarodovanju budeta u Bosnu, u poreenju s drugim provincijama Osmanske imperije, stiglo dosta kasno. Kada su pak poeli objavljivati sline vijesti u salnamama (godinjacima), inertnost administracije i otro suprotstavljanje davanju podataka svim socijalnim slojevima, bitno su uticali na tanost podataka, tako da ih treba prihvatati s velikom opreznou. Svi neuspjesi, povezani s finansijskim tekoama imperije, prelamali su se, manje ili vie, u finansijama Bosne i Hercegovine, jednoj od razvijenih provincija. Prouavajui strukturu prihoda i rashoda Bosne i Hercegovine, otkrili smo niz interesantnih podataka, koji pruaju mogunost da se vide ne samo obaveze bosanskohercegovakog stanovnitva u cjelini, nego i specifina teina pojedinih poreza u formiranju finansijskog balansa provincije. Prvi ruski konzuli u Bosni i Hercegovini nisu raspolagali konkretnim podacima o budetu provincije u kojoj su sluili. Pitanje je koliko su oni bili u stanju doprijeti do njih. U poetku 1861. g. ulepnikov je biljeio da je prihod Bosne i Hercegovine u to vrijeme dostizao oko 32 mil. kurua, dok
27 28 29
, . 63. .
. ., . . . . . ., 1983, . 116 . ., . ..., . 159. 19
30
18.11.2008 9:02:07
je na stalne rashode odlazilo 8 miliona. Osim toga pisao je on postoje vanredni rashodi na izdravanje baibozuka.31 Promjene u budetu toga vremena u Bosni i Hercegovini moemo pratiti prema podacima pruskog konzula dr Ota Blau32 i Pasko Vasa-efedije.33 Iz podataka koje oni navode vidi se da je Bosna i Hercegovina iz godine u godinu poveavala svoje prihode i za deset godina ih gotovo udvostruila. Poevi od 1866. g. konkretne podatke o budetu Bosne i Hercegovine nalazimo i u ruskim dokumentima. Oigledno tih godina su postali poznati rezultati misije Devdet-efendije koji je popisao imovinu Bosanskog vilajeta. U poetku decembra 1866. g. konzul N. Ilarionov obavjetava Stremouhova, da su prihodi Bosanskoga vilajeta (bez Hercegovine i Novopazarskog sandaka) za 1865. godinu ovakvi:34
Kurui (pjasteri) 1. danak (vergija) 2. ratni plijen (voinica) 3. treina (od dravnih imanja) 4. desetina 5. masnoe 6. za tovljenje svinja 7. za ljive (rakija) 8. za vagu 9. dopunski porez na hanove 10. papir s utisnutim grbom, porez na trg. ugovore 11. desetina od proizvodnje rude Svega:
31
Para 29 15 23 18
13 596 132 11 031 046 2 990 131 20 111 152 1 834 041 310 141 1 050 000 937 142 1500 000 6 194 154 850 435 60 404 375
( - ), . () --2, 1861. . . 803, . 42. /Blau O./ Handel und Verkehr von Bosnien in 1866. Nach dem Berichte des Preussischen Konsulats zu Sarajevo. Preussisches Handelsarchiv, II, Berlin, 161-162. Pasko Vasa-efendija. Bosna i Hercegovina za vreme misije Devdet-efendije. Sarajevo, 1958, s. 51-55. , . --2, . 619, . 10606. 107. , 20 1866. .
32
33
34
20
18.11.2008 9:02:08
Ilarionov otkriva da ovi prihodi ne mogu pokriti rashode vilajeta, koji iznose 63 241 102 kurua i 6 para, tako da deficit iznosi 2 834 827 kurua i 12 para.35 Postoje informacije da je nedostatak sredstava pokriven uplatama iz Vranja i Leskovca.36 Poto ne raspolaemo konkretnim podacima o rashodima, ostaje nam da pretpostavimo da su u navedene rashode uli i trokovi izdravanja armije. Danas znamo da su sredstva za izdravanje neregularne vojske baibozuka obezbjeeni od prihoda iz Filipopolja, Skoplja, Prizrena, Janine, Larise i drugih bogatih krajeva.37 Budet Bosanskog vilajeta nije objavljivan svake godine. Opisujui unutarnji ivot Bosne i Hercegovine, ruski konzul u Sarajevu Kudrjavcev nije raspolagao svjeijim podacima o budetu vilajeta, pa se koristio podacima za 1865. g. koji su objavljeni za minuli vremenski interval u treoj knjizi Glasnika srpskog uenog drutva.38 Podaci o prihodima neznatno se razlikuju od onih koje navodi Ilarionov. Razlike se zapaaju samo u zaokruivanju cifara pijastera. Interesantno je da u svom opisu Kudrjavcev istie pozitivan karakter budeta Bosanskog vilajeta ukoliko prihodi premauju rashode, naravno u znaajnijem iznosu dodaje on za vrijeme mira, a ne u periodu rata s Crnom Gorom ili ustanka u Hercegovini. Tada obino nastaje najvei deficit, koji se obino pokrivao iz Istanbulske dravne blagajne.39 Kudrjavcev navodi rashode Bosanskog vilajeta za 1865. g. koje ine rashodi:40
1. Za izdravanje administracije, zatvora, andarmerije i dr. 2. Za penzije spahijama 3. Za saobraaj, telegraf 4. Ostali rashodi Svega 30 000 000 kurua (pijastera) 8 000 000 kurua (pijastera) 2 000 000 kurua (pijastera) 403 938 kurua (pijastera) 40 403 938 kurua (pijastera)
Ruski konzul pie da je prihod od 20 mil. pijastera odlazio u dravnu kasu. Ipak, u rashode nisu uli trokovi za izdravanje regularne i neregularne vojske, razmjetene u Bosanskom vilajetu. Ta stavka rashoda u budetu provincije sasvim viso35 36 37 38 39 40
, . 107. , 1867. ., . 810, . 105. . , 1870. ., . 813, . 49. .
.
21
18.11.2008 9:02:08
ka. Tako je, na primjer, u poetku avgusta 1868. g. bilo 12 500 vojnika, za ije je izdravanje drava potroila 32 250 000 kurua.41 Ako pretpostavimo da su vojni rashodi ukljueni u budet provincije, to bi znailo da polovina opih prihoda vilajeta trebala da odlazi na izdravanje armije. S reorganizacijom uprave, a naroito s uvoenjem zakona o vilajetima u Bosnu i Hercegovinu, kao i u drugim provincijama, uveana je administracija, to je veoma optereivalo dravni budet. U nizu izvjetaja ruskih konzula iz Sarajeva i Mostara istie se da u vilajetskoj blagajni nema novca, da sredstava nema ak ni za sitne potrebe. I zaista, u to vrijeme u Bosanskom vilajetu, kao uostalom i u drugim provincijama, poinje se pribjegavati poveanju poreskih obaveza radnom dijelu stanovnitva. Ve je ponovo 1866. g. uveden otkup desetine i drugi dravni porezi. Slijedee, 1867. g. uvodi se takozvana desetinska etvrtina (etvert), prema kojoj se desetina (deseti dio) uveava do 12,5%. Godinu kasnije uvodi se porez na sitnu stoku. Osim toga drava je, u nekoliko navrata, mijenjala cifru starosne dobi u pravcu njenog poveanja, kako bi hrianima poveala uplatu askerije, prela na novanu formu bivih nameta u naturi, a umjesto najamnih radnika na gradnju drutvenih objekata primjenjivala u najveoj mjeri prinudne radove (kuluk) itd. Prema oficijelnim podacima prihodi Hercegovakog sandaka od poreza u 1870. g. iznosili su 6 559 174 kurua. Prihodi su dijeljeni na 11 kadiluka.42 Iz naprijed navedenih tablica podataka, koje smo iskazali u procentnim odnosima, jasno se vidi da je desetina ukljuujui i desetinu Ali-pae Rizvanbeovia, zatim desetinu od duhana i maslina, kao i poveanjem ovog poreza za 4%, dostigla cifru od 60% prihoda. Drugi porez koji je donosio znaajan prihod bila je vergija (danak-NK), dok je uee askerije u prihodima poveavalo prihode vie od 10%. Navedene cifre ne treba uzimati kao savreno potpune podatke, naroito zato to nema podataka (osim Mostarskog kadiluka) o veliini uplate agnama. O utroku sredstava dobijenih od poreza u Hercegovakom sandaku znamo neto vie iz izvjetaja ruskog konzulstva iz Mostara od kraja godine 1872.:43
41 42
, . 811, . 144-146. . , 2 1868. .
, . --2, 1872 ., . 627, . 88. : . 1865-1875. ., 1988, . 301-302. .: Sainte Marie E. L' Hercegovine. Etude geographique, historique et statistique. Paris. 1875, s. 90-92.
43
, . --2, 1872 ., . 627, . 85.
22
18.11.2008 9:02:08
Ibrahim Tepi, O finansijskom poloaju Bosne i Hercegovine u sastavu Osmanskog carstva od 50-tih do 70-tih godina XIX stoljea u svjetlu ruskih izvora Prilozi, 37, Sarajevo, 2008, str. 11-29. Prihodi u cjelini Rashodi: graanska administracija nansijska administracija sudska administracija trgovinski sud narodno obrazovanje odjeljenje za izgradnju puteva Svega: 2 804 046 kurua 585 551 kurua 298 147 kurua 49 017 kurua 47 015 kurua 177 279 kurua 4 024 055 kurua 6 559 174 kurua (pijastera)
Tako bi, poslije pokria rashoda, uglavnom na administraciju i minimalnog ulaganja u prosvjetu i izgradnju puteva, viak (dobit) trebalo da iznosi 2 535 119 kurua. Meutim, nisu uzeti u obzir trokovi za izdravanje armije. Ve 1874. g. budet Bosne i Hercegovine porastao je na 73 768 371 kurua, rashodi pak su iznosili 55 615 041, od toga samo na izdravanje vojnih jedinica otilo je 30 024 477 kurua, ili 40,78%, izdravanje pak unutarnje administracije u provinciji prolo je i sa 13 013 412 kurua (17,64%). Dobit pak od 18 153 330 pijastera otila je u dravnu blagajnu.44 Tako je, dosta povoljan odnos dijelova u budetu Bosne i Hercegovine postignut, pored ostalog, poveanjem poreskih obaveza stanovnitva i odreenom intervencijom u poloaj administracije. Tako je 1872. g. smanjena plata vilajetskim inovnicima, s malim izuzetkom (valija, njegov defterdar i jo nekim drugim). Izraunato je da e, zahvaljujui toj mjeri drava utedjeti 93 459 kurua.45 Budui da je bila pogranina provincija, Bosna i Hercegovina je zauzimala znaajno mjesto u robnom prometu izmeu Austrije i drugih evropskih zemalja, s jedne, i drugim balkanskim provincijama, s druge strane.46 Jedno vrijeme prihodi od carina davani su na otkup, pa su od njih imale koristi i domae vlasti. U periodu Krimskog rata od carinskih organa zatraeno je da sakupljeni novac od carina dostavljaju neposredno u Ista44
Bogievi S. Graa za prouavanje ekonomskih odnosa u Bosni i Hercegovini pred ustanak 1875. Godinjak istoriskog drutva Bosne i Hercegovine, I, Sarajevo, 1949, s. 230-231. , . --2, 1872 ., . 627, . 85. 1856 1878 . .: . 1856-1878. , 1988, . 197-208 23
45 46
18.11.2008 9:02:08
nbul. Godine 1861. drava je svu organizaciju carinske slube u Bosni i Hercegovini preuzela u svoje ruke.47 U procesu aktivnijih pokuaja da se provede reforma u oblasti finansija i kodifikacije trgovinskog zakonodavstva, Osmanska imperija je obnavljala trgovake sporazume sa zapadnim zemljama. Sredinom aprila 1861. g. potpisan je trgovaki sporazum izmeu Porte, Francuske i Engleske kojim je utvrena uvozna carina od 8%. Izvozna pak carina u odnosu na Tursku umanjivana je svake godine za 1%, tako da polazei od prvobitnih 8% ona je trebala potpuno nestati za devet godina. Samim tim Turska je prekidala ranije zakljuene sporazume o sasvim niskim uvoznim carinama. Austrija, kao najblii susjed Turske, koja je na tome pravila svoje velike planove, takoer je pourila da potpie trgovaki sporazum s Portom. To joj je polo za rukom nakon ciklusa pregovora u martu 1862. g. Sporazumom se konano prekida praksa, koja je uvedena jo u XVIII v., prema kojoj su austrijski trgovci plaali carinu na svu robu carinu od 3% u trenutku prelaza turske granice. Sada je sporazumom koji je potpisan na 7 godina utvreno da e austrijski trgovci za robu koju uvoze u Tursku ili izvoze iz Turske, nakon popusta od 10% vrijednosti od njihovih roba, platiti carinu od 8%.48 Ipak, u skladu s dopunom sporazuma koja je uskoro potpisana, napravljen je izuzetak za Dunavske kneevine po kome ostaje ranija 3% carina. U skladu s tim dokumentom u izuzee je dospjela i carina Bosne i Hercegovine, ali je uvozna carina na robu iz Austrije utvrena na 6%.49 Prihodi od carina Bosanskog vilajeta sredinom 70-ih godina znatno su porasli. Prema statistikim podacima ruskog konzula Ilarionova prihodi od carina za cio vilajet u 1865. g. bili su:50
Kurui 1. Carina na uvoz i izvoz raznih roba 2. Na uvoz rakije iz Srbije 3. Na eljeznu rudu 4. Na so 5. Na dozvole za 1393 prodavnice duhana
47 48 49
Pare 13 -
4 993 153 274 350 974 109 94 152 169 459
, . --2, 1867 ., . 810, . 105 10508. Rozkievicz J. Studien uber Bosnien und die Hercegovina. Leipzig u. Wien, 1868, s. 311.
, . --2, 1870 ., ., 813, . 52: : Bajki V. Istorija srpske trgovinske politike. Austro-ugarska politika na Balkanu do 1880. Beograd, 1902, s. 8-9.
50
, . --2, 1866. ., . 619, . 107-10706.
24
18.11.2008 9:02:08
Ibrahim Tepi, O finansijskom poloaju Bosne i Hercegovine u sastavu Osmanskog carstva od 50-tih do 70-tih godina XIX stoljea u svjetlu ruskih izvora Prilozi, 37, Sarajevo, 2008, str. 11-29. 6. na bosanski duhan Svega: 1 370 104 7 875 327 16 2950
Ruski konzul tvrdi da je prihod od carina svake godine gotovo jednak, ali se on ne koristi za potrebe vilajeta, nego se u cjelini alje Glavnoj carinskoj upravi u Istanbul.51 U okvirima finansijskih reformi Osmanska imperija je nastojala da regulira i kontrolira opticaj strane valute u zemlji. To se odnosilo i na provinciju Bosnu i Hercegovinu u kojoj je, u posljednjim decenijama osmanske vladavine, cirkulisalo trideset vrsta zlatnog, srebrenog i bakarnog novca: austrijskog, francuskog, engleskog, talijanskog, turskog i ruskog porijekla. Osnovnom jedinicom u opticaju bio je i dalje srebreni kuru (pijaster) koji se sastojao od 40 para. Sve slabosti turskog monetarnog sistema odraavale su se i na novanu krizu u Bosni i Hercegovini. Stalna devalvacija turske monete izazivala je ope nepovjerenje prema turskom novcu. Zato je zlatnog novca u opticaju bilo malo jer su uzimani za mjerilo bogatstva. Da bi poveala vrijednost sopstvene monete Turska sve ee pokuava da regulie vrijednost pojedinih vrsta stranog novca iz Istanbula. Jedna od takvih intervencija desila se u Bosni i Hercegovini u toku 1862. g. Prema izvjetaju ruskog konzula ulepnikova prvi rezultat ove intervencije bio je pad cijena inostranih valuta, kojih je u opticaju bilo po svoj prilici vie nego turskih. Konzul skree panju na to da je ova mjera primijenjena i u drugim provincijama, ali ipak podvlai da je Bosna pogranina provincija i da se nalazi u stalnim poslovnim vezama sa susjednom Slavonijom, Hrvatskom i Dalmacijom, zbog ega ima kapital koji se sastoji gotovo iskljuivo od austrijskih zlatnika (dukata-I.T.) i cvancika (novac od 20 krajcara NK); zlatne i srebrene turske monete gotovo uope nije bilo u opticaju, samo su se beluci (beluki I.T.) u vrijeme pada kursa austrijskog zlatnika (dukata I.T.) pojavljivali u ogromnim koliinama sluei pohlepnim spekulantima za velike dobitke. Konzul saoptava da je pad kursa austrijskog dukata sa 60 do 51 kurua i 27 para izazvao pogoranje ivotnog standarda siromane klase stanovnitva i svih koji su bili izvan trgovine. Novi valutni kurs izazvao je razne pekulacije mjenjaa, koji su dukat mijenjali po cijeni od 53-55 kurua, dok su ostajale preanje cijene. On je upozoravao da od takvog postupka ni vlada nema nikakve koristi, dok nezadovoljstvo i osiroma-
51
, . 10706. 25
18.11.2008 9:02:08
enje moe doi do krajnjih granica jer cijena novca pada, a skupoa ivotnih potreptina umjesto da pada gotovo svakodnevno raste.52 Iako je Porta stekla negativno iskustvo sa smanjenjem vrijednosti zlatne i srebrene valute u zemlji, ona se odluila na slinu akciju u proljee 1870. g. Konzul Kudrjvcev u izvjetaju od 27. marta 1870. pie da je u skladu s naredbom iz Istanbula u Sarajevu objavljen novi valutni kurs.53
Raniji kurs turska lira engleska lira poluimperijal napoleondor australijski dukat srebrena ruska rublja srebrena medidija cvancik 120 kurua 127 kurua 105 kurua 104 kurua 61 kurua 20 kurua 24 kurua 4 kurua i 10p. Novi kurs 100-106 kurua 115 kurua 94 kurua 92 kurua 54 kurua 17 kurua i 30 p. 21 kurua 3 kurua i 30 p.
Ova mjera izazvala je paniku ne samo meu trgovcima nego i meu stanovnitvom. Konzul nije umio objasniti motive za pad kursa tim prije to se svi porezi, nalozi, kontribucije i drugi nameti i dalje uplauju po stalnom kursu, koji se nije mijenjao u toku desetina godina i taj kurs ostaje i sada nepromjenjljiv za dravnu blagajnu. Kudrjavcev dalje napominje da je pad kursa nanio teak udarac ekonomskom i trgovakom ivotu u Bosni i Hercegovini.54 Ustanak u Hercegovini i Bosni, koji je za svoju posljedicu imao i izazvao niz kriza, a koji je na dnevni red jo jednom postavio Istono pitanje, samo je ubrzao finansijski krah Osmanske imperije. Tek kad je, nakon nekoliko mjeseci poslije poetka ustanka 1875. g., Turska praktino bankrotirala, bilo je jasno da se u njenim fi52
, . , . 2326, . 73-74. . . . . , , 14 (26) 1862. . .: . 1850-1864. ., 1985, . 415. , . , . 2332, . 95. . . . . , , 27 1870 . .
53
54
26
18.11.2008 9:02:08
nansijskim krugovima deavaju stvari koje imaju odluujui znaaj. Vie nije moglo biti govora o finansijskoj ravnotei u Bosni i Hercegovini. Ustanak je zahvatio veinu poreskih obveznika tako da novana sredstva nisu mogla dospjeti u blagajnu, tim vie to je prethodne godine bio slab urod, pa je veliki dio zemljoradnika napustio zemlju i dao se u bjekstvo. Trgovina je bila blokirana, a svakodnevne akcije osmanske vojske samo ju jae poveavali dugove vojnim liferantima. Sve je to uticalo na smanjenje finansijske moi kako imperije u cjelini tako i Bosne i Hercegovine. Sve te promjene dovele su do toga da je, kako se izrazio jedan trgovac, moneta postojana kao voda u reetu. Slijedee, 1876. g. Porta se opet prihvatila starog naina rjeavanja finansijskih problema: pustila je u opticaj papirni novac (kaimu). Od 300 mil. kurua, putenih u opticaj 1. avgusta 1876. g., u Bosnu je dolo 5 mil.55 Ali narod, naroito trgovci nisu htjeli da ih primaju, pa su vilajetske vlasti morale poduzeti stroge mjere da bi u Sarajevu obezbijedile opticaj kaime. U tajnom izvjetaju Kudrjavceva, datiranom 3. I 1877. g. kae se da je kaima veoma nepodesna (tjeelaNK) za trgovinu i da je po kursu jedna turska zlatna lira preraunata u kuru dostigla cifru od 130. Vlasti su nastavlja ruski konzul ovih dana zatvorili dvojicu trgovaca Jevreja zato to nisu primali papirni novac. U tom istom izvjetaju Kudrjavcev saopava da je 30. decembra (vjerovatno po starom nainu raunanja vremena I.T.) u svom konaku valija sazvao glavne negocijante (trgovci na veliko-NK) i rekao im da e onaj koji odbija kaimu, biti podvrgnut novanoj kazni u razmjeri od 5 do 25 lira ili zatvoru u trajanju od jednog do tri mjeseca.56 Tako je kaima postala sastavni dio trgovine, a zlatna i srebrena moneta predmet bogaenja. Kaima se brzo rairila po cijeloj Bosni i Hercegovini. Dopisnik Manchester Guardiana, a njegovu informaciju su prenijele i Moskovskie vedomosti, izvjetava da muslimansko stanovnitvo Hercegovine sve vie otvoreno iskazuje svoje nezadovoljstvo turskom upravom, pored ostalog zbog toga to gradski trgovci propadaju od prave poplave papirnog novca. Samo u Trebinje je stiglo 100 000 pijastera u papiru..57 Kaime su se u Bosni stalno mnoile do same okupacije 1878. g. Prenosei dopis iz novine Wiener Tagblatt o zauzeu Sarajeva od strane austro-ugarske vojskeMoskovskie vedomosti navode izvjetaj okupacione komande da je u konaku, u vezi s upadom vojske, konfiskovana dravna blagajna, u kojoj je naeno samo 180 000 kurua u turskim asignacijama, koje pokriva Osmanska banka, ali je zato
55 56
. 1875-1878. , 1930, . 325
, . , . 2339, . 3 . . . . , , 3 1877. . , 9 1877. ., . 4, No 57. 27
57
18.11.2008 9:02:08
naena cijela gomila (oko 2,5 mil.) kaima, koje su putene u opticaj po prinudnom kursu od strane Bosanske nacionalne vlade. U zlatu su naene samo 3,5 lire.58 Mi nismo mogli provjeriti tanost podataka da je Privremeno narodno predstavnitvo u Sarajevu pred okupaciju tampalo vlastiti novac, ali navedeni primjer jasno pokazuje u kakvoj se finansijskoj situaciji nalazila osmanska vlast posljednjih mjeseci svoga postojanja. Iz svega to je reeno proizlazi da su se predstavnici Rusije bavili problemom stanja finansija u Bosni i Hercegovini, pri tom u kontekstu analize finansijskih problema cijele Osmanske imperije. Podaci koje su ostavili iza sebe ruski konzuli, kao i drugi savremenici, znatno dopunjavaju istorijsku spoznaju o tom problemu. Iako njihovi podaci nisu uvijek rezultat vlastitih zapaanja i zakljuivanja, oni u cjelini ulaze u rasvjetljavanje tekog finansijskog poloaja u kome se, u posljednjoj deceniji osmanske vladavine, nalazila Bosna i Hercegovina. Posebnu vrijednost imaju podaci koji se tiu ubiranja poreza u cjelini, sastavljanja budeta, prihoda i rashoda Bosanskog vilajeta, kao i nastojanja osmanske vlasti da raznim poduhvatima obezbijedi primjenu u provinciji finansijskih odluka Porte. (Preveo: prof. dr. Nazif Kusturica)
Rezime
Ekonomska kriza koja je zahvatila Osmansko carstvo sredinom 19. stoljea osjetila se i u finansijskom sistemu Bosne i Hercegovine. Analizom podataka ruskih konzula, kao i drugih savremenika u radu je rekonstruisan budet Bosne i Hercegovine, koji je u najveoj mjeri bio optereen izdravanjem regularne i neregularne vojske, kao i uveanom administracijom nakon donoenja Vilajetskog ustava. Finansijsku krizu je dodatno produbilo i smanjenje vrijednosti domae monete. Sve to je imalo za posljedicu pogoranje ivotnog standarda i ope nepovjerenje prema osmanskom novcu. Svi pokuaji Porte da stabilizuje finansijski sistem, smanjivanjem plata vilajetskim inovnicima, poveanjem poreznih obaveza stanovnitva, kao i prihodima od carina, ostali su bez znaajnih rezultata. Ova ekonomska kriza je za posljedicu imala gubljenje finansijske samostalnosti i uspostavljanje neposredne finansijske kontrole inostranog kapitala nad Osmanskim carstvom, kao i zaotravanje Istonog pitanja.
58
.: , 19 1878. ., N 211. 28
18.11.2008 9:02:08
FINANCIAL POSITION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA IN OTTOMAN EMPIRE BETWEEN 1850s AND 1870s IN LIGHT OF RUSSIAN SOURCES Ibrahim Tepi Summary
Economic crisis that struck the Ottoman Empire by mid-19th century was reflected on the financial system of Bosnia and Herzegovina. The analysis of data provided by Russian consuls as well as other contemporaries, has served to reconstruct the budget of Bosnia and Herzegovina, which was to greatest extent burdened by the need to maintain regular and irregular armies, as well as cumbersome administration, once the Vilayet Constitution was adopted. The financial crisis was additionally deepened by devaluation of domestic currency. All these led to the deterioration of living standard and general lack of confidence in the Ottoman currency. All attempts made by the Ottoman Porta to stabilise its financial system by reducing salary of its bureaucracy, and increasing tax liabilities of the population and customs revenue, failed to bring about any significant results. The consequences of this economic crisis were: loss of financial autonomy and introduction of direct financial control of foreign capital over the Ottoman Empire, as well as heightening of tensions over the Eastern Question.
29
18.11.2008 9:02:08
18.11.2008 9:02:08
Hatida ar-Drnda, Integracija nekih Egipana (Misirijun) u bosansko drutvo Prilozi, 37, Sarajevo, 2008, str. 31-43. UDK 314.925.3(497.6=412)15 Izvorni znanstveni rad
INTEGRACIJA NEKIH EGIPANA (MISIRIJUN) U BOSANSKO DRUTVO

Hatida ar-Drnda Orijentalni institut, Sarajevo
Abstrakt: Cilj ovog rada je da na bazi podataka, koje sadre sarajevski i mostarski sidili, zatim popis poreskih obveznika za Hercegovaki sandak iz prve polovine 16. stoljea, kao i literature, prikae integraciju nekih Egipana u bosansko drutvo u vrijeme osmanske vlasti, kao i njihovu afirmaciju.u tom drutvu. Kljune rijei: sidil, Bosna, drutvo, integracija, Egipani Abstract: This papers aims to present the integration and affirmation of some Egyptians into Bosnian society in the Ottoman era using the data kept from the sijils of Sarajevo and Mostar, as well as the taxpayers registers of the Sanjak of Herzegovina in the first half of the 16th century, and on the basis of literature. Key words: sijil, Bosnia, society, integration, Egyptians
Izvori osmanske provenijencije u Orijentalnom institutu u Sarajevu i Mostaru uvaju brojne podatke o Misrijama (Egipanima), koji su svoju drugu domovinu nali u Bosni. Mi emo se u ovom radu osvrnuti samo na neke, jer za opirniju studiju u vezi sa tim potrebno je poduzeti daleko ozbiljniji istraivaki rad. Kada je sultan Selim I 1517. godine osvojio Misir, ukljuio ga je u sastav Osmanske drave, koja se prostirala na tri kontinenta. Osmanska drava uspostavi31
18.11.2008 9:02:08
Hatida ar-Drnda, Integracija nekih Egipana (Misirijun) u bosansko drutvo Prilozi, 37, Sarajevo, 2008, str. 31-43.
la je na tom prostoru jedinstveno trgovako podruje i na taj nain omoguila jednostavniju prometnu i poslovnu komunikaciju. Zahvaljujui toj injenici dolazi do veoma intenzivnog razvoja trgovake djelatnosti, koja daje ton i dinamizam cijelom ovom razdoblju u svim njegovim aspektima. Njen dinamizam i arolikost dovode u vezu sve narode, a time i puni dinamizam ljudi, robe, ideja i iskustava. Egipatski poslovni ljudi poeli su da djeluju na irokom jedinstvenom trgovakom prostoru. Sa svojim novanim i trgovakim kapitalom dolazili su u Bosnu, konkretno u Sarajevo i Mostar, a vjerovatno i u druge gradove Bosanskog ejaleta. Neki od njih su se trajno u njima nastanjivali, enili se i raznim svojim aktivnostima djelovali na kulturni i duhovni razvoj sredine u kojoj su ivjeli. Ve u treoj deceniji 16. stoljea na prostoru Hercegovake Live boravi i djeluje jedan Egipanin. On je bio lan osmanske vojne formacije i za svoju slubu uivao je timar u seoskim naseljima nahije Trebinje. Misri-beg je uivao timar u vrijednosti 1.817 aki.1 Hadi Ismail-efendi, sin Husejnov Misri dao je sagraditi medresu u gradu Sarajevu na lokalitetu koji nosi naziv Atmejdan. Navodi se da je hadi Ismail-aga bio Bonjak, to pristupani izvori ne potvruju. U vrijeme kada se gradila njegova medresa u Sarajevu bio je nastanjen u Misiru.2 Na osnovu vakufname hadii Ismaila, koja je pisana u decembru 1715. godine (muharrem, 1128), Seid Tralji je zakljuio da je medresa sagraena i prije 1712. godine.3 Hajrudin uri navodi iste podatke, dok Sejfudin Kemura navodi da je ova medresa sagraena 1741. godine.4 Omer Nakievi, autor studije o obrazovnim institucijama u nekim naseljima Bosanskog ejaleta, navodi da je ova medresa sagraena na ruevinama buqe, koju su prilikom agresije na Sarajevo 1697. godine spalili austrijski vojnici.5 Vakufnama hadi Ismai1
Istanbul Babakanlk Osmanl Devlet Arivi, Tapu Defter No. 22997 - kopija u Orijentalnom institutu, isti broj, s. 430, 431.
Seid M. Tralji, Medresa haci Ismaila Misrije u Sarajevu, El-Hidaje br. 9, Sarajevo 1938, 136. (dalje: S. Tralji, Medresa). Isto.
3 4
Hajrudin uri, Muslimansko kolstvo u Bosni i Hercegovini do 1918. godine, Veselin Maslea, Sarajevo 1983, s. 90. (dalje: H. uri, Muslimansko kolstvo). Kemura navodi da je ovu medresu sagradio Ismail ef. Misri 1741. i da je imala deset prostorija, zatim da je za njenu egzistenciju uvakufio pored nekoliko hiljada aki i prihode od hana u Makovcu; Sejfudin Kemura, Sarajevske damije i druge javne zgrade turske dobe, Sarajevo, 1913, s. 173. (dalje: S. Kemura, Sarajevske damije).
5 Omer Nakievi, Arapsko-islamske znanosti i glavne kole od XV do XVII vijeka, Starjeinstvo islamske zajednice, Sarajevo 1999, s. 110. (dalje: O. Nakievi, Glavne kole).
32
18.11.2008 9:02:09
la je legalizovana u sarajevskoj mahkemi krajem decembra 1715. godine (1. muharema 1128.), posredstvom sudskog zastupnika hadi Husejn-efendije Muzaferije. Hadi Ismail je za ovu medresu uvakufio hiljadu srebrnih groa, odnosno 24.000 uruk aki.6 Medresa je imala deset prostorija za uenike i dershanu.7 Bila je locirana u blizini damije hadi Ali Bakr-babe na Atmejdanu. Ova medresa, koju Omer Nakievi naziva medresom Ibrahima Misrija8, inila je sa Bakr-babinom damijom i bibliotekom Abdulaha Kantamirije vaan prosvjetno-kulturni centar, koji je djelovao na duhovnu i kulturnu atmosferu Sarajeva. Muderis je, prema odredbama vakufname, imao dnevnu platu 10 aki, a kasnije su ova sredstva dopunjavana vakufima drugih lica nastanjenih u ovom gradu.9 esto je muderis ove medrese obavljao i dunost bibliotekara (hafiz-i kutub) navedene biblioteke, s tim, da je za dunost bibliotekara dobijao posebnu platu. Kao i kod drugih slubenika i njegovo je naimenovanje verifikovano sultanskim beratom.10 Studenti medrese imali su dnevno po pet aki.11 U ovoj medresi se nisu obrazovali samo uenici iz Sarajeva, ve i iz drugih dijelova Bosne.12
S. Tralji, Medresa, 136.; Hazim abanovi, Knjievnost muslimana bih na orijentalnim jezicima, Svjetlost, Sarajevo 1973, 432.
6
S. Tralji, Medresa, 136.; H. uri, Muslimansko kolstvo, 90. Ismet Kasumovi navodi da je medresa imala osam prostorija i dershanu, ne navodei, pri tome, dokumenat koji mu je te podatke pruao. Ismet Kasumovi, kolstvo i obrazovanje u Bosanskom ejaletu za vrijeme osmanske uprave, Islamski kulturni centar, Mostar, 1999, s. 177. (dalje: I. Kasumovi, kolstvo).
7 8 9
O. Nakievi, Glavne kole, s. 110.
S. Tralji, Medresa, 136.; Abdulah Kantamirija, koji je pored ove medrese dao sagraditi biblioteku (kutub-hane) odredio je da se muderisu ove medrese iz njegovog vakufa daje po deset aki dnevno, zatim da se izdvaja dnevno po est aki za popravak ove medrese. Haci Mehmed Hilmi- efendija Goro 1844. godine je odredio da se se iz sredstava njegovog vakufa isplauje muderisu ove medrese mjeseno po petnaest groa, a studentima medrese koji su boravili u osam prostorija, po svakoj prostoriji po sedam i po groa S. Kemura, Sarajevske damije, s. 177, 179, 181. Sudei po navedenim podacima rad u ovoj medresi bio je ovisan o sredstvima drugih vakufa. Moda je vakuf, na bazi kojeg je poivao rad ove medrese i sama medresa, doivio neke nevolje, tako da se inicijalna sredstva nisu mogla u cijelosti ostvarivati.
10 11 12
Isti, s. 178, 179. S. Tralji, Medresa, 136.
Ismet Buatli, Medresa haci Ismaila Misrije na Atmejdanu u Sarajevu, Sljedbenici knjige, 242-244. (dalje: I. Buatli, Medresa). 33
18.11.2008 9:02:09
Ovaj kulturno-obrazovni centar sredinjeg dijela Sarajeva doivio je u drugoj polovini 19. stoljea dekadenciju i osipanje. Damija Bakr-babe poruena je 1895, a biblioteka 1897. godine. Ostala je medresa, iji je vakuf bio na izdisaju. Medresa je, kao samostalna obrazovna institucija, egzistirala do 1937. godine, kada je pripojena Merhemia medresi. Zgrada medrese je poruena pred drugi svjetski rat.13 Misri hadi Hasan efendi sin Abdulahov bio je stanovnik grada Saraj Bosne (Sarajeva), nastanjen u Mahali Cami Atik (Careva damija).14 Ova historijska linost nije nepoznata bosanskoj historiografiji. O njemu je nekoliko zabiljeki ostavio njegov savremenik, ljetopisac Mula Mustafa Baeskija.15 ejh Sejfudin Kemura je u svojoj opirnoj studiji o islamskim objektima u Sarajevu pruio nekoliko znaajnih podataka o linosti hadi Hasana efendije.16 Zanimljive historijske injenice, koje govore o intelektualnoj i poslovnoj strani ove linosti, sadri i ostavtina Savfet bega Baagia koja se nalazi u Univerzitetskoj biblioteci u Bratislavi.17 U novije vrijeme, koristei podatke iz njegove ostavinske rasprave i testamenta, koji su zabiljeeni u sarajevskim sidilima, zanimljivu studiju su napisali Markos Koller i Arifa Ramovi.18 Ne zna se kada je hadi Hasan prvi put doao u Sarajevo i kada je poelio da se tu nastani i zasnuje svoj dom. Znamo da je iz Misira u Sarajevo dolazio 1766. (1180.) godine, kada je sa sobom donio noja i jo neke zanimljive stvari, koje se uveseljavale Sarajlije.19 Ovo svakako nije bio njegov prvi dolazak u ovaj grad. Prilikom ranijih boravaka upoznao je gradsku sarajevsku atmosferu i mentalitet ljudi, to ga je potaklo da sa sobom donese noja i zanimljive ovnove, koji su bili izvor njegove dodat13
Mula Mustafa Baeskija, Ljetopis (1746-1804), Sarajevo Publishing, Sarajevo 1997, Sa turskog preveo i komentar napisao M. Mujezinovi, 71, bilj. 4.(dalje: Baeskija, Ljetopis). Tu se navodi hadi Hasan kao Vefai hadi Hasan, to je pogreno, jer rije wafai ini prvi lan genitivne veze sa rijeju hatat ( wafa-i hatat - koji se bavi kaligrafijom). Sarajevo Gazi Husrev-begova biblioteka,(GHB), Sidil br. 11, s.57. Baeskija, Ljetopis, 94. S. Kemura, Sarajevske damije, 41, 110, 184, 185.
14 15 16 17
Amir Ljubovi, Nad Baagievom zaostavtinom, Mostar, 1998, 83, (dalje: A. Ljubovi, Nad Baagievom zaostavtinom.). I ovdje se hadi Hasan pojavljuje kao Vefai hadi Hasan.
Markus Koller i Arifa Ramovi, Die Integration eines gyptischen Hndlers in Sarajevo in der zweiten Hlfte des 18. Jahrhunderts, Jahrbcher fr Geschchte und Kultur Sosteuropas, 3 Mnchen, 2001, s. 149-157.
18 19
Baeskija, Ljetopis, 71.
34
18.11.2008 9:02:09
ne zarade. Za ovu atrakciju Sarajlije su hadi Hasanu dale dosta novca.20 I ova akcija govori da je Hasan-efendi bio veoma inteligentna i poduzetna linost, koja se lahko snalazila u novom geografskom i drutvenom okruenju. Moe se pretpostaviti da je prilikom prvog dolaska bio impresioniran i gradom i poslovnom atmosferom u njemu, tako da je poelio u njemu zasnovati novi ivot i poslovne aktivnosti. Iako je u Kairu imao svoj dom i suprugu, a svakako i poslovne objekte, odluio je da se tu nastani. Pri tome je uspostavio bliske kontakte sa sebi poeljnim drutvenim krugovima. Zasnovao svoj novi dom i uskoro se oenio s Fatimom.21 Prilikom sklapanja branog ugovora dao joj je mehr muedel u iznosu 12.000 aki.22 I ovaj podatak govori o njegovom materijalom i socijalnom statusu. Ve ranije navedeni podatak iz Baeskijine hronike govori da je on i dalje, voen poslovnim, a moda i privatnim potrebama, odlazio u domovinu, gdje je imao suprugu i poslovne partnere. U Sarajevu je imao trgovakog partnera po imenu Ibrahim-baa.23 Zajedniki kapital njihove trgovake kue iznosio je 888.000 aki.24 Podaci iz njegove ostavinske rasprave daju nam mogunost da naslutimo ime je sve hadi Hasan trgovao u Sarajevu i ta je sve u ovaj grad uvozio. Zabiljeeni su sljedei trgovaki artikli: bakar u vrijednosti 1.260 aki, 24 arina beza sa svilenim obrubom u vrijednosti 1.344 ake, jedan top fine tanke vunene tkanine (al) plave boje u vrijednosti 780 aki, gajtana u vrijednosti 542 ake, tanka narandasta vunena tkanina u vrijednosti 11.130 aki, 31 arin beza u vrijednosti 1.488 aki, bijeli masri araf (arap) vrijednosti 288 aki, 10 komada ibuka u vrijednosti 120 aki, 47 arina beza sa svilenim obrubom u vrijednosti 2.350 aki, bijeli ihram (odjea za had), vrijednosti 240 aki, zatim ihram u vrijednosti 1.206 aki, to je znailo da su se ihrami pravili od tkanina razliitog kvaliteta i izrade, u skladu sa ukusom razliitih drutvenih slojeva. Navedeno je jo 30 ilima, vrijednosti 2.880 aki, 20 olovaka (kalem), vrijednosti 240 aki, drugih est kalema vrijednosti 90 aki, zatim 14 kalema, vrijednosti 210 aki, etiri kalema, vrijednosti 46 aki, razne vrste papira i razliiti noevi za zarezivanje kalema (qalamtra), jedan top ute i jedan top plave tanke vunene tkanine, vrijednosti 7.812 aki, koe obraene, vrijednosti 860 aki, dva
20 21 22 23 24
Isto. Isto. Baeskija navodi da je ona bila kranka. Sidil br. 11, s. 26. Isto. Isto. 35
18.11.2008 9:02:09
sata, jedan vrijednosti 3.600, a drugi 2.400 aki, 500 tespiha po sto zrna, vrijednosti 1.152 ake.25 Evidentiran je i jedan tespih posebno, vrijednosti 486 aki.26 Njegov poslovni partner bio je i njegov roak iz Kaira Muhamed Zekerija-elebi. On je iz Misira za ovu trgovaku kuu (irket) dopremio iz Kaira u Sarajevo odreene vrste oruja, sa namjerom da ih proda. Ukupna vrijednost oruja je iznosila 108.000 aki.27 Meu navedenim orujem nalazilo se: 120 srebrenih sablji, vrijednosti 28.800 aki, 70 srebrenih pozlaenih sablji u koricama, vrijednosti 16.800 aki, drugih 70 srebrenih sablji, zatim 50 srebrenih isfahanskih sablji, vrijednosti 12.000 aki, 30 srebrenih sablji iz ama (Sirija), vrijednosti 7.200 aki, 20 handara vrijednih 4.800 aki, dva pitolja vrijedna 7.200 aki, 10 puki karabinki, vrijednosti 2.400 aki, 20 fieka za municiju, vrijednosti 4.800 aki, zatim jo nekoliko razliitih vrsta puaka. Ova vrsta oruja bila je predviena za kupce visokog drutvenog ranga. U to vrijeme oruje, konj i knjiga bili su simboli vrijednosti. Oruje je pravljeno ili ukraavano plemenitim metalima i dragim i poludragim kamenjem, i kao to vidimo, imalo je i svoju specifinu cijenu. Ukraavanje oruja i konjske opreme bila je uobiajena pojava, a vrijednost ovih predmeta bila je ovisna o vrsti umjetnikog rada i upotrijebljenih metala.28 Hadi Hasan, meutim, nije uspio rasprodati ovu robu, jer ga je u meuvremenu pretekla smrt.29 Navedene vrste oruja predane su eminu mahale, uz znanje sarajevskog ajana Iplak-zade hadi Mehmeda i kadije sarajevske mahkeme.30 Kasnije je to, najvjerovatnije posredstvom sudskih predstavnika, preuzeo Muhamed Zekerija-elebi, koji je bio i jedan od nasljednika ostavtine hadi Hasana. Baeskija navodi da je njegova imovina pripala dravnom fiskusu.31
25 26
Isto.
Isto. Vrijednost tespiha kretala se u ovisnosti o materijalu od kojeg je napravljen. Tespih napravljen od ruinog ili imirovog drveta imao je znatno manju novanu vrijednost od tespiha napravljenog od merana ili ilibara. Isto.
27 28
Vie o tome vidjeti: Muhamed Karamehmedovi, Umjetnika obrada metala, Veselin Maslea, Sarajevo 1980, 203-218.
29
Baeskija biljei: Opet je otiao u Misir, odakle se ponovo vratio u Sarajevo, razbolio i umro., Baeskija, Ljetopis, 94. Hadi Hasan se, najvjerovatnije, na putu razbolio od kuge ili neke druge zarazne bolesti. Kada se vratio bio je svjestan da e umrijeti, pa je u svjesnom trenutku dao da se napie testament. Bilo je to etiri dana prije njegove smrti. Sidil br. 11, 26. Baeskija, Ljetopis, 94.
30 31
36
18.11.2008 9:02:09
Trgovaka djelatnost nije bila jedino zanimanje kojim se hadi Hasan bavio. Imao je i iroke duhovne horizonte. Jo u vrijeme boravka u Kairu zavrio je kolu krasnopisa u koli Ahmeda ukrija. Taj podatak nam otkriva njegova diploma, koja se uva u Univerzitetskoj biblioteci u Bratislavi.32 Kada je hadi Hasan-efendi doao u Sarajevo uoio je da je to, ne samo politiki i trgovaki centar Bosanskog ejaleta, ve da je to i kulturni i obrazovni centar ire oblasti. Tada je u Sarajevu djelovalo desetak medresa, viih i niih obrazovnih institucija, koje su u svom sadrajnom kompleksu imale i posebne zgrade za biblioteke.33 Potreba za knjigom je bila velika, jer su ove kole pohaali brojni uenici. A pored njih intelektualni sloj ovog grada nabavljao je knjige za svoje privatne biblioteke. O tome nam govore brojni podaci sadrani u sarajevskim sidilima.34 Razliiti su bili naini nabavljanja knjiga: kupovinom, poklonom, a najee je nabavljana prepisivanjem. Taj posao je izvoen u krugu biblioteka ili u posebnim pisarnicama.35 Zbog toga je hadi Hasan efendi, koji se, pored trgovine bavio i kaligrafijom (Haci Hasan wafai hatat), doao na ideju da i sam otvori jednu kolu kaligrafije, u kojoj bi djeca i zainteresirani uili krasnopis. U ostavinskoj raspravi hadi Hasana-efendije nalazi se i udbenik iz lijepog pisanja, ija je vrijednost procijenjena na 726 aki.36 Tu su se nalazili razni uzorci iz kaligrafije, na osnovu kojih su uenici savladavali razne tehnike arapskog lijepog pisanja. U sidilu su zabiljeeni brojni predmeti koje je on koristio u izradi kaligrafije: razne vrste kalema, noia specijalnog oblika za zarezivanje kalema od trstike (qalamtra). Ovaj kalemtra se nosio u pernici (diwit) sa drugim vrstama pera i olovaka.37 U zbirci predmeta koji su iza njega ostali zabiljeene su razne vrste papira za prepisivanje knjiga, zatim posebnih vrsta papira smjetenih u sanduke, makaze, pernice sa mastilom i koa koja je sluila za dekorativno uvezivanje knjiga. Ukupna vrijednost ovih predmeta iznosila je samo 0,9% ukupnog njegovog materijalnog posjeda, jer upotrebni predmeti u ovoj djelatnosti nisu bili veih materijalnih vrijednosti. Kaligrafija, kao vrsta umjetnike i zanatske djelatnosti imala je veliki doprinos za razvoj inte32 33 34
A. Ljubovi, Nad Baagievom zaostavtinom, s. 83. I. Kasumovi, kolstvo, 157.
Hatida ar-Drnda, Zbirka sidila Gazi Husrev-begove biblioteke, Anali Gazi Husrev begove biblioteke (GHB), br. XII-XIV, Sarajevo, 1987, 189, 190.; Isti, Neki legati Osman ehdijine biblioteke, Anali knj. XV-XVI, 243-252. Baeskija, Ljetopis, 114.; Objavljeni katalozi knjiga GHB; Muhamed dralovi, Prepisivai djela u arabikim rukopisima I-II, Sarajevo, 1988. Sidil br. 11, s. 26. Abdulah kalji, Turcizmi u srpsko-hrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1989, 387. 37
35
36 37
18.11.2008 9:02:09
lektualnog ivota u gradu Sarajevu, ne samo u edukativnom, ve i umjetnikom smislu. kola kaligrafije, koju je ovaj iroko obrazovani i poduzimljivi ovjek osnovao u gradu Sarajevu, sluila je i kao rasadnik lijepe umjetnosti. Hadi Hasan-efendi Misri bio je i poboan ovjek. O tome, izmeu ostalog, govori i nekoliko knjiga vjerskog sadraja, koje su evidentirane u njegovoj ostavtini. Njihova ukupna vrijednost procijenjena je na 17.916 aki, od ega je samo Kuran procijenjen na 14.400 aki.38 Sastavni dio njegove biblioteke nisu bile samo knjige vjerskog sadraja. U njoj su se nalazile i risala, koja je procijenjena na 360 aki, zatim Mecmua, procijenjena na 3.240. aki i qaside-i Burda, procijenjena na 86 aki.39 Hadi Hasan je bio i veoma humana osoba. Treinu svog imetka, koja je iznosila 408.750 aki, zavjetao je za popravak utilitarnih objekata u gradu Sarajevu.40 Poznato je da je austrijska vojska prilikom napada na Bosanski ejalet 1697. godine, predvoena Eugenom Savojskim, sprila Sarajevo.41 Tom prilikom su stradale gotovo sve damije, mektebi, medrese i druge javne zgrade opte drutvenog znaaja. Stradali su njihovi vakufi, materijalni izvori njihove egzistencije, zatim predavai i duhovni nosioci ovih institucija. Neke institucije, naroito obrazovne, nikada vie nisu uspjele da se obnove, a mnoge da se vrate na prethodni materijalni i edukativni nivo. Zbog toga je ova humanitarna aktivnost hadi Hasana efendije imala neizmjerljivu vrijednost. Za mekteb koji je dao sagraditi hadi Mehmed, hadi Hasan je poklonio Mushaf erif, vrijednosti 4.920 aki, zatim veliki ilim vrijednosti 3.120 aki i manji ilim vrijednosti 1.920 aki, kao i vuneni pokriva vrijednosti 720 aki.42 U skladu sa testamentom, izdvojeno je 120.000 aki, da se iznova sagradi munara hadi Ahmedove damije u Duradik mahali u Sarajevu, koja je, takoer, stradala u navedenom napadu43, zatim 7.602 ake da se poprave zidovi harema navedene
38 39 40 41
Sidil br. 11, s. 26. Isto. Isto, s. 57.
U Hronici Muhameda Enveri Kadia nalazi se nekoliko dokumenata koji govore o stradanjima ovog grada u to vrijeme: Zejnil Faji, Stanje sakralnih i prosvjetnih objekata razorenih za vrijeme provale Eugena Savojskog, Anali GHB, knj.VII-VIII, Sarajevo, 1982, 809-108. (dalje: Z. Faji, Stanje sakralnih objekata) Sidil br. 11, s. 57. Hadi Ahmedova damija je u toku austrijske agresije na Sarajevo 1697. godine spaljena. Ona je kasnije ponovo u cijelosti popravljena 1752. godine; Z. Faji, Stanje sakralnih obje38
42 43
18.11.2008 9:02:09
damije, eljezni okviri za est damijskih prozora, i da se sagradi esma (musluk).44 Ove radove je trebalo da izvode Ostoja sin Mihadov i Tomo sin Nikolin.45 Iz navedenih sredstava njegove ostavtine izdvojeno je, u skladu sa testamentom, 48.000 aki da se iznova sagradi munara asne damije koju je dao sagraditi hadi Ali okadi u Mahali hadi Isa.46 Na osnovu procjene strunog tima i sarajevskih arhitekata radove je trebalo da izvode Ismail-baa sin Ibrahimov i Jovan sin Petrov.47 Za popravak damije koju je podigao ejh Ahmed-efendi Bagdadi hadi Hasanefendi je oporukom ostavio 20.540 aki, a za popravak medrese sejjida Abdulahefendije48 7.200 aki.49 U toku 1771. godine iz sredstava hadi Hasan-efendi Misrije sagraena je munara Sagrakijine damije i za to je utroeno 500 groa.50 Hadi Hasan nije bio samo poduzetna, humana i obrazovana osoba, ve je bio i esteta. Brojni odjevni upotrebni predmeti, sadrani u ostavinskoj raspravi govore, da je volio da se otmjeno i lijepo oblai, naravno u skladu sa tadanjim modnim trendom. U njegovoj ostavtini evidentirani su: kaput od crvene ohe (oqa), vrijednosti 6.000 aki, nekoliko urdija- kratkih i dugih odjevnih predmeta od ohe postavljenih krznom razliite vrijednosti: jedna 21.420 aki, druga 3.480 aki, zatim urdija vrijednosti 7.200 aki., nekoliko akira, alvara i jeleka od ohe, antarija od tankog vunenog materijala, dolama od ohe i drugi odjevni predmeti. Evidentirano je nekoliko saruka razliite vrijednosti, od 942 do 3.606 aki, zatim kaftana razliite boje, materijala i vrijednosti. al od fine narandaste vunene tkanine, koji je on nokata, 92, 100.
44 45 46 47 48
Isto. Isto. Isto. Isto.
Ovo je medresa hadi Ismaila Misrije, u ijoj je neposrednoj blizini Abdulah ef. Kantamiri, sin Ahmed ef., 1774. godine dao sagraditi biblioteku, u koju je smjestio sve svoje knjino blago. To je kasnije uvakufio u korist navedene medrese, kao i svoju kuu. Bio je i muderis u navedenoj medresi, pa se ona ponekad navodi i pod imenom Abdulahova medresa, kao u ovom sluaju; S. Kemura, Sarajevske damije, s. 173, 178; Zejnil Faji, Biblioteka Abdulah-efendije Kantamirije, Anali GHB, XIII-XIV, Sarajevo 1987, s. 15-36. Isto, 58.
49
50 Baeskija, Ljetopis, 99; Salih Sidki Hadihuseinovi Muvekkit, Povijest Bosne, sa turskog preveli: Abdulah Polimac, Lamija Hadiosmanovi, Fehim Nametak, Salih Trako, El-Kalem, Sarajevo 1999, knj. 1, s. 552.
39
18.11.2008 9:02:09
sio, imao je vrijednost 1.855. aki, dok je drugi al imao vrijednost 300 aki.51 Ukupna vrijednost njegovih odjevnih predmeta iznosila je 80.984. ake.52 Boje njegovih odjevnih predmeta su: crvena, plava, narandasta, arena. Sve vedre i vesele, koje je on birao po vlastitom izboru. One su odraavale njegov temperament i sliku njegovog internog svijeta. O mentalitetu hadi Hasana govore i neki drugi podaci sadrani u navedenim dokumentima. Imao je dvije supruge. Jednu u Kairu i jednu u Sarajevu, to mu je okvir islamskog pravnog sistema doputao. On je, dakle, volio komforan ivot. Kada su ga poslovi i emocije dovodili u Kairo, ekao ga je dom i supruga. U Sarajevu je imao svoj dom i drugu suprugu, koja se zvala Fatima i koja mu je obezbjeivala komfor i atmosferu ugodnosti i oputanja. U prilog tome govori i injenica da su u njegovoj slubi bila dvojica posluitelja (hizmetkar): Arap Hasan, kojem je testamentom ostavio sumu od 7.200 aki i Osman, kojem je oporukom ostavio sumu od 3.600 aki.53 Pratei sadraj navedenih dokumenata moe se uoiti da je njegov socijalni milje, i u Kairu i u Sarajevu, bio popunjen poslovnim, obrazovanim i istaknutim linostima njegova vremena. Prilikom sudske registracije njegovog testamenta, koja je izvrena u sarajevskoj mahkemi 7. novembra 1770. godine (18 recepa,1184. po hicri), kao svjedoci ina na sudu se pojavljuju: Mula Omer sohta (student medrese) iz kadiluka Ljubinje, Mostarac mula Mustafa Pilav-zade, Mustafa sejjid hafiz, muderris Ahmed-efendi, muftija u gradu Saraj Bosna sejjid Mehmed-efendi, hadi Mustafa Serhadli, hadi Mustafa Beli, hadi Mehmed Iplak-zade, Mostarac Mehmed-efendi, student u Gazi Husrev-begovoj medresi, Mostarac mula Ali Alajbeg-zade i drugi. 54 Povjerenik i izvrilac njegovog testamenta bio Mostarac Ahmed efendi sin Omerov, a i meu svjedocima prisutno je nekoliko Mostaraca.55 Ta injenica govori da je on imao bliske odnose sa Mostarcima, koje je upoznavao preko prijateljskih veza sa svojim zemljacima u Mostaru, zatim posredstvom trgovakih poslova i svakako posredstvom kole kaligrafije u Sarajevu. Nakon povratka iz Misira, kae Baeskija, razbolio se i nakon nekoliko dana, u kojima je napisao svoj testament, umro. To je moglo biti prije 16. maja 1770. godine (20. muharema 1184. po hidri), kada je izvrena u sarajevskoj mahkemi njego51 52 53 54 55
Sidil 11, s. 24. Isto, s. 26. Isto, s. 57. Isto, s. 58. Isto.
40
18.11.2008 9:02:10
va ostavinska rasprava.56 Sahranjen je u dvoritu damije Bakr-babe hadi Alije na Atmejdanu. Natpis sa njegovog niana, zajedno sa slikom objavio je Sejfudin Kemura.57 I u navedenom tarihu je napisano da je umro 1770. godine (1184. po hidri). Kada je Austro-Ugarska okupirala Bosnu i Hercegovinu i zavela svoj upravni sistem, njeni su upravni slubenici pretvorili ovu damiju u vojno skladite. Zbog nemara je dobro ruinirana, a 1895. godine poruena je zajedno sa munarom.58 itav ovaj historijski kompleks koji se sastojao od damije, mekteba, medrese i biblioteke je nestao. Poetak iskopavanja, koji su donedavno vreni, pokazuju da su njihovi temelji, zajedno sa mezarjem zatrpani. Moda se u dogledno vrijeme, ukoliko se nastave iskopavanja, sa kojima se iz nepoznatih razloga odmah i prestalo, moe desiti da se pronae i nian hadi Hasana Misrije.59 Baeskija je zabiljeio u svom nekrologiju niz drugih linosti koje su bile porijeklom iz Egipta (Misir), a svoju drugu domovinu su nali u Bosni. U novoj sredini su bili veoma aktivni. Neki su bili trgovci, drugi su se bavili zanatskom djelatnou, dok su drugi bili aktivni borci u bosanskim odredima osmanske vojske. Baeskija je zabiljeio da je 1761. godine u Sarajevu umro hadi Ibrahim tabak, egipatski trgovac, zatim Bjelobradi hadi Misrija iz 97. demata.60 Godine 1762/3. godine umro je u Sarajevu hadi Osman Misri, silajdi, dok je hadi Ahmed Misri bajraktar umro u Sarajevu 1768/9. godine.61 Hadi Ibrahim Misri obnovio je poruenu esmu i vodovod kod damije hadi Hasana Buzadije u Sarajevu, a za sejjida Hasana Misriju kae da je u avliji imao vie esama i adrvana, zatim kaldrmu, to je bila rijetkost.62 Baeskija, dalje, navodi: Visoki Kari, lijepo odjeven, volio je da nosi turban na misirski nain, a tako i da se oblai; veoma star i poznati misirski trgovac, velike brade. Zbog male neprijatnosti bi plakao.63
56 57
Isto, s. 26.
S. Kemura, Sarajevske damije, s. 184, 185. I Mujezinovi je u svojoj Epigrafici objavio ovaj tarih, knj. I, 355. Isto, 172, 173; 354.
58 59
Mada Mujezinovi navodi u istoj knjizi i na istoj strani da je mezarje ekshumirano, injenino stanje na terenu pokazuje da je ono samo zemljom zatrpano, a svakako i temelji svih vrijednih objekata, koji su inili jedno kulturno historijsko jezgro. Baeskija, Ljetopis, s. 50, 51 Isti, s.81. Isti, 123, 162. Isti, 308. 41
60 61 62 63
18.11.2008 9:02:10
Egipani su esto odlazili i u Mostar, vano trgovako i kulturno sredite Hercegovakog sandaka. Neki su u njemu ostajali i potpuno se integrisali u mostarsko drutvo. Ovom prilikom navest emo samo neke linosti ija su imena i aktivnosti zabiljeeni u historijskim izvorima. Ve u drugoj polovini 16. stoljea Mostar je zbog svog povoljnog geografskog poloaja u sredozemnoj oblasti izrastao u atraktivan trgovaki grad u koji su dolazili trgovci iz dalekih zemalja. U mostarskom sidilu iz 1622/3. godine evidentiran je hadi Dafer Misri. Kao ve stalni stanovnik Mostara, osnovao je svoj novani vakuf koji je raspolagao glavnicom od 11.000 aki.64 Vakufnama se nije sauvala, tako da ne znamo ni svrhu postojanja vakufa, ali pratei sidilske dokumente vidimo da je ovaj vakuf imao funkciju bankovne institucije.65 Mutevelija vakufa bio je u navedeno vrijeme Osman-efendi. Stanovnici Mostara i njegove okoline posuivali su od mutevelije vakufa novac za svoje potrebe, a to su inili uz jak zalog i sigurne jemce. Postojanje ovakve institucije imalo je svoju svrhu, jer je pozitivno djelovala na privredni i drutveni razvoj grada Mostara. U sastavu porote na sudu se meu uglednim lanovima mostarskog drutva nalazio Muhamed-efendija Misri, zatim hadi Ismail Misri.66 Muhamed efendi Misri pojavljuje se na jednoj sudskoj raspravi kao mutevelija Sinan-paina vakufa u Mostaru.67 To je bilo 1670/71. godine ( po hidri 1081.). Mostarski sidil je , kao stanovnika Mostara, zabiljeio hadi Ismail-agu Misriju. Sudei prema tituli koju je nosio, obavljao je neku vojnu slubu u Mostaru, najvjerovatnije u mostarskoj tvravskoj posadi. On je bio udomaen meu mjetanima, pa se pojavljuje kao ahid Mostarcu Mustafi sinu Mehmedovom prilikom vjenanja.68 Bilo je to 1861 (1277 po hidri). Godine 1851. u mostarskoj sudnici se vjenao hadi Mustafa sin Ibrahima Misrije. On se oenio Mostarkom Fatimm kerkom Zukinom. Na ime mehra dao joj je sumu od 31.000 aki.69 Taj iznos govori da je on imao povoljan materijalni i socijalni status u mostarskoj drutvenoj zajednici.
64
Muhamed Muji, Sidil mostarskog kadije 1632-1634, Prva knjievna komuna, Mostar, 1987, s. 259. Isto.
65 66
Orijentalni institut u Sarajevu (OIS) Sicil Mostarskog kadiluka br. 3 iz 1683-1685. god. ( po hicri 1092-1096) s. 20, dokument 1, 28b. OIS, Sicil mostarskog kadiluka br. 2, s. 11, dokument 3. Sicil br. 3, s. 30 OIS, Sicil br. 7, s. 111 b, d. 10
67 68 69
42
18.11.2008 9:02:10
Na osnovu izloenog moe se zakljuiti da su stanovnici Misira tokom osmanskog perioda rado dolazili u Bosnu. Tu su nalazili svoj novi dom, ve zapoetu profesiju u novoj sredini nastavljali i sticali drutveni i profesionalni ugled. U Sarajevu i drugim gradovima Bosne i Hercegovine i danas postoje prezimena Misirli i Misira, koji su ivi spomenici svjedoanstva integracije nekadanjih Misrijuna u bosansko drutvo.
Integration of some Egyptians (i.e., the Misriun) in the Bosnian Society Hatida ar-Drnda Summary
The paper that, based on the original documents of Ottoman origin, speaks about the Egyptians who, led by their commercial entrepreneurship, arrived to Mostar and Sarajevo in different periods of the Ottoman rules. Some of them had settled permanently in these new areas and, performing various urban economic activities, influenced positively the economic, cultural and spiritual development of their new places of residence. Thus, the historical documents have recorded the arrival of a certain hajji effendi Hassan Misri, who had settled permanently in Sarajevo and had established there his trading firm and school of calligraphy, and who, eventually, died in Sarajevo. Hajji Ismail Misri was the founder of a madrasah in Sarajevo that, together with the Baqr-Babas Mosque and Abdullah Kantamiriyas Library belonged to the very centre of spiritual and educational life of Sarajevo. Hajji Jaffar Misri resided in Mostar. In this town, he had established his vakuf that would serve as a banking institution to the citizens of Mostar. History has also recorded a number of affirmed figures who were active either in commercial, military or in cultural paths of life.
43
18.11.2008 9:02:10
18.11.2008 9:02:10
Vojeh epanjski, Lokalni albansko-srpski sukobi u razdoblju 1881-1912: Pokuaj nove tipoloke karakteristike Prilozi, 37, Sarajevo, 2008, str. 45-74. UDK 355.4(=18):(=163.41)1882/1912 Izvorni znanstveni rad
Lokalni albansko-srpski sukobi u razdoblju 1881-1912: pokuaj nove, tipoloke karakteristike

Vojeh epanjski Poznanj Torunj, Poljska
Abstrakt: U radu se govori o lokalnim albansko-srpskim sukobima u razdoblju od 1881. do 1912. godine u evropskom dijelu Osmanskog carstva. Posebna je panja posveena tenzijama u Kosovskom vilajetu. Autor te konflikte sagledava na tri razine: sukobi na ekonomskoj osnovi, sukobi na religioznoj osnovi i sukobi na politikoj osnovi. Kljune rijei: Albanci, Srbi, konflikti, Kosovo Abstract: The subject of this article are Albanian-Serbian local conflicts from 1881 to 1912, which took place in European provinces of Ottoman Empire. The particular attention was paid for contemporary tensions in Villayet of Kosova. There are separated three fundamental backgrounds of this conflicts: economical (in a wide meaning), religious and the background of political aspirations. Key word: Albanians, Serbs, conflicts, Kosovo
45
18.11.2008 9:02:10
Vojeh epanjski, Lokalni albansko-srpski sukobi u razdoblju 1881-1912: Pokuaj nove tipoloke karakteristike Prilozi, 37, Sarajevo, 2008, str. 45-74.
Druga polovina sedamdesetih godina XIX. stoljea i poetak sljedee decenije je period kada je formirano novo oblije Jugoistone Evrope. Za historiju Albanaca i Srba, kao i njihovih meusobnih odnosa, prijelomni znaaj takvih dogaaja kao to su: velika istona kriza, sporazum u San Stefanu, Berlinski kongres i djelatnost Prizrenske lige u historiografiji se ne dovodi u pitanje. U mnogim historijskim radovima istie se da su dogaaji i iskustva iz perioda od 1875. do 1881. imali neobino velike posljedice, da su u njihovom znaku protekle itave kasnije decenije u tom dijelu Evrope. to se tie historije srpsko-albanskih odnosa, sasvim sigurno se moe rei da se to odnosi na trideset, a tanije trideset jednu godinu neposredno posle 1881. g., dakle izmeu ukidanja Prizrenske lige od strane Turaka i I balkanskog rata i proglaavanja nezavisnosti Albanije u Flori (alb. Vlora) 1912. g. U odnosima izmeu Albanaca i Srba u to vrijeme je ee nego ikada ranije dolazilo do napetosti i otvorenih, obostranih sukoba. Predmet razmatranja u ovom lanku je pitanje lokalnih albansko-srpskih sukoba od 1881-1912, koji su se odvijali u evropskim provincijama Osmanskog carstva (posebno u Kosovskom vilajetu). Pojedini konflikti Albanaca i Srba, do kojih je tada dolazilo na tom terenu (kao i na teritoriji junosrpskog vranjanskog i toplikog okruga), bili su i pored izvjesnih zajednikih imenitelja razliitog karaktera, razmjera i dinamike. Pomenuti sukobi dokumentirani su u opirnim izvorima, mnogi od njih opisani su u strunoj literaturi (naroito u srpskoj historiografiji). Oslanjajui se na rukopisne i tampane izvore lako se moe obraditi katalog, kao i kalendar srpsko-albanskih sukoba do kojih je dolazilo krajem XIX. i poetkom XX. stoljea. Meutim, takav pristup problemu ne omoguava da se odgovori na pitanja o: - iroko shvaenim uslovima pogoravanja srpsko-albanskih odnosa, - dinamici sukoba izmeu Albanaca i Srba, - stvarnom karakteru pojedinih sukoba, - pravilima koja su upravljala tokom tih sukoba, - znaaju iskustava poslije albansko-srpskih sukoba za srpski odnos prema Albancima i albanski odnos prema Srbima. Da bi se dublje dotakla navedena pitanja, treba pokuati razmotriti albanskosrpske konflikte koji su se odvijali u periodu od gaenja Prizrenske lige do izbijanja I balkanskog rata uz pomo nekakvog kljua. Na primjer, moe se to uraditi stvarajui tipologiju razmatranih dogaaja i sukoba, kao i predlaui korienje u njihovoj analizi odreenih teorijsko-modelskih rjeenja. Ovo izlaganje je upravo takav pokuaj, baziran prije svega na prilino selekcioniranim srpskim izvorima. Pitanju lokalnih konflikata izmeu srpskog i albanskog stanovnitva evropskih provincija Osmanskog carstva prilazi se ovdje u problemskoj konvenciji. Razlikuju
46
18.11.2008 9:02:10
se tri glavne osnove razmatranih sukoba: 1. ekonomska (iroko shvaena), 2. vjerska, 3. osnova politikih aspiracija.1 U okviru svake grupe problema u nastavku su predstavljeni iskljuivo odabrani sukobi, klasificirani kao karakteristini za navedene tipove. Vie panje posveeno je u tekstu sukobima Albanaca i Srba koji su izbijali na ekonomskoj i vjerskoj osnovi, nego konfliktima koji su imali osnovu u politikim ambicijama. Egzemplifikacija je povezana sa razmatranjima iji je cilj dvojakog karaktera: ukazivanje na faktore presudne za razvoj albansko-srpskih konflikata, podreenih pojedinim tipovima (uslovi) i signaliziranje na to u kojem su se periodu sukobi odreene vrste pojaavali, a u kojim su gubili na snazi i znaaju (dinamika). Prije nego to preem na dalje izlaganje, neophodna je jo jedna napomena: postoji velika tekoa da se neki albansko-srpski sukobi od 1881-1912 klasificiraju u odreeni tip zbog toga to su pojedini sukobi bili na ekonomskoj i vjersko-drutvenoj osnovi, kao i na osnovi politikih tenji. Meutim, problemi te vrste ne mogu nikad, kako je to konstatirao izmeu ostalih Jei Topolski, onemoguiti napore da se prolost objasni pomou stvaranja modela, izvedenih iz promiljenih teorijskih uoptenja.2 Sukobi na ekonomskoj osnovi Sukobi ija je glavna osnova bila ekonomska inili su veinu konflikata do kojih je u periodu od 1881-1912 dolazilo izmeu Albanaca i Srba, koji su zajedno nastanjivali evropski dio Osmanskog carstva. Najvei dio sukoba tog tipa bili su incidenti povezani sa pljakama, izazvani tenjom jedne od strana da na raun druge postigne lak materijalni dobitak. Osnovni faktor koji je uticao na pojavu sukoba na ekonomskoj osnovi u albansko-srpskim odnosima u posljednje dvije decenije XIX. i prvoj deceniji XX. stoljea bio je tadanja loa privredna situacija u Osmanskom carstvu. U velikoj mjeri upravo je njena rezultanta bila ekonomska situacija veine albanskih i srpskih podanika sultana, koja se moe odrediti kao izuzetno loa (izuzimajui poloaj drutvenog sloja koji su inili imuni albanski begovi i age). Stanje permanentne privredne kri1
e p k o w s k i, Polska narodziny nowoczesnego narodu 1764-1870, Pozna, 2003, s. 109.

2
Tipologizacija predstavljena u ovom izlaganju inspirisana je teorijskim koncepcijama koje je obradio Tadeu Lepkovski, s ciljem da objasni historijski proces u poljskim zemljama: T.
J. T o p o l s k i, Istorijsko objanjenje kao teorijski i metodoloki problem, Istorijski asopis, XXXVII, 1990, s. 229-239; i s t i, Historycy i wyjanianie, Historyka, XXI, 1991, s. 33-43; i s t i, Wyjanianie historyczne w wietle dyskusji filozoficznych i praktyki historykw, Poznaskie Studia z Filozofii Nauki, 12/1992, s. 191-216.
47
18.11.2008 9:02:10
ze Osmanskog carstva uzrokovalo je poveanje poreskih obaveza, kojima je na Balkanu bilo optereeno naroito nealbansko hriansko stanovnitvo3. Pokuaji primoravanja Albanaca da regularnije plaaju poreze uglavnom su izazivali pobune irih razmjera i drutvene nemire. Normalnu egzistenciju sultanovih podanika krajem XIX. i poetkom XX. stoljea onemoguavali su ratovi koje je Osmansko carstvo vodilo na Balkanskom poluostrvu i van njega. Rezultat sukoba izmeu 1875-1878. bila je pauperizacija stanovnitva itavog evropskog dijela Osmanskog carstva, posebno Kosova i vardarskog dijela Makedonije. Osmansko-grki (IV-V 1897) i osmansko-italijanski rat (19111912) bili su za Srbe i Albance od ekonomskog znaaja. Kao dobrovoljci, porijeklom uglavnom iz albanskog muslimanskog drutva koje je pomagalo Osmanlijama (posebno u sukobu s Grkom) ili nasilno mobiliziranih regruta (kako Albanaca, tako i Srba) u pomenutim ratovima uestvovali su mnogi srpski i albanski stanovnici evropskog dijela Osmanskog carstva. Ve samo njihovo prisustvo na frontu u vrijeme koje bi u normalnim okolnostima bilo iskorieno za obine radove, dovodilo je do pogoranja materijalnog statusa obje zajednice. Eskalacija srpsko-albanskih sukoba na ekonomskoj osnovi, kao i privredna rivalizacija Srba i Albanaca u godinama neposredno poslije gore navedenih vojnih sukoba 1875-1878. i 1897. godine bilo je regularna pojava koja zasluuje da bude primijeena.4
Opirnije o tim obavezama, vidi: M. F. P e t r o v i , Dokumenti o rakoj oblasti 1900-1912, Beograd 1995, s. 14-15; . M i k i , Drutvene i ekonomske prilike kosovskih Srba u XIX i poetkom XX veka. Od ifijstva do bankarstva, Beograd, 1988, s. 37; B. H r a b a k, Poljoprivreda oblasti SAP Kosova u poslednjem periodu osmanlijske vlasti (1880-1912), Vranjski glasnik, XIX/1986, s. 12; E. B o j a d i e v s k i, Prilog kon izuuvanjeto na danocite vo Makedonija za vreme na turskoto vladeenje, Pregled, VII/3, 1957, s. 43-54. Panja: u cijelom lanku svi srpski
3
citati i srpski, makedonski i ruski naslovi zapisani su latinicom.
ekonomske prilike kosovskih, s. 297, 304, 314-327, 330.
Upravo je poslije osmansko-grkog rata, u periodu od 1897-1903. i dijelom 1904. g. u Metohiji i dijelu Kosova dolo je do zaotravanja privredne rivalizacije Srba i Albanaca u dotad nevienim razmjerama. Albanci (solidarno muslimani i katolici) iz pojedinih gradova (posebno Prizrena) bojkotovali su tada srpske trgovce, srpske prodavnice i uslune punktove, kao i gotovo svu robu koja se vezuje za Srbe. Na poetku tog rata vodili su Albanci. U Srbiji su svi bili svjesni da su trgovci i zanatlije oslonac srpstva u evropskom dijelu Osmanskog carstva. U vezi s tim problemima srpske vlasti su poele posebnu panju poklanjati stvaranju dobrotvornih fondova i kreditnih drutava esnafskog, crkvenog, esnafsko-crkvenog i kolskog karaktera. Proces njihovog nastajanja u evropskom dijelu Osmanskog carstva bio je sloen i nerijetko je izgledalo da ide odozdo, dok su se vane inspiracije za tu vrstu djelatnosti i finansijske veze mogle vie puta primijetiti u Kraljevini Srbiji. Vidi: . M i k i , Drutvene i
4
48
18.11.2008 9:02:10
Prirodnim uzrokom brojnih lokalnih albansko-srpskih sukoba smatra se u historiografiji (posebno albanskoj) siromatvo koje je doticalo veliki procenat albanskog i srpskog stanovnitva evropskog dijela Osmanskog carstva. Veina pridolica izvan Balkana, koji su bili u prilici da posmatraju drutveno-ekonomsku stvarnost evropskog dijela Osmanskog carstva, skretala je panju na siromatvo koje u njoj vlada, koncentrirajui se prije svega na situaciju u Kosovskom vilajetu. Jedan od opservatora stvarnosti te provincije bio je engleski novinar (dopisnik Manchester Guardiana) H. N. Breilsford. Prvih godina XX. stoljea H. N. Breilsford je putovao po Kosovu i Makedoniji. Iz njegovih izvjetaja, objavljenih 1906. godine, poznato je da je Britanac smatrao Kosovo najsiromanijim kutkom Evrope, krajem koji nije doivio svoje zlatno doba i nije imao atmosferu meuetnike i meuvjerske tolerancije i obine sree, ostajui jedino tajanstveno mjesto, tako egzotino za veinu Evropljana kao Arabija ili Sudan.5 Na takozvanom siromanom Kosovu, gdje su osim osiromaenih masa aktivno funkcionirale i imune velmoe (nerijetko Albanci, na ijim su dobrima, u ulozi takozvanih ifija, radili uglavnom Srbi),6 povremeno su se deavali meuetniki obrauni na ekonomskoj osnovi. Njihovi poinioci su uglavnom bili Albanci, koji su, navodno, prije svega eljeli poboljati svoj materijalni status. Do veih eskalaci5
s. 36-37.
6
Miljenje H. N. Breilsforda navodim prema: T. D u d a, Kosovo. Rat i osveta, Beograd, 2002,
U evropskom dijelu Osmanskog carstva funkcionirao je sistem ifluka, u kojem su seljaci zakupljivali zemlju, plaajui rentu spahiji - vlasniku zemljita (ifluk sahibiji). Renta je izno-
sila po pravilu od 25% do 50% prihoda. Poslije rente i plaanja svih poreskih obaveza proseni ifija nije mnogo mogao sebi da priuti. Kupovna mo srpskog ifije, koji je privreivao u uslovima potinjenosti osmanskom sistemu, bila je oko sedam puta manja od one koju su imali seljaci u slobodnim balkanskim dravama. Poetkom XX. stoljea 2-4% Albanaca kontrolirala je preko 50% obradivog zemljita na teritorijama koje su vremenom ule u sastav albanske drave. Na teritoriji Stare Srbije i makedonskim zemljama ogromno uee u vlasnikoj strukturi (93% 1903. g.) imali su Turci. Meutim, ne moe se utvrditi koliko je meu vlasnicima bilo Turaka, a koliko Albanaca-muslimana koji su se smatrali Turcima. Relativno vanu vlasniku poziciju zauzimale su (u okviru preostalih 7%) pojedine vjerske zajednice. Ekonomski poloaj malobrojnih individualnih srpskih domaina sa terena na kojem su privilegirani bili njihovi turski i albanski konkurenti, bio je vrlo lo. Izvetaji o sukobima koji su u Kosovskom vilajetu izbijali na drutveno-ekonomskoj osnovi izmeu Srba koji su radili na iflucima i turskih i albanskih vlasnika posljednjih decenija XIX i u prvim godinama XX. stoljea, zabiljeili su mnogo sluajeva zarobljavanja ifija, koji su esto bili primoravani na nekoliko godina rada na imanju spahije, bez ikakve novane nadoknade (kuluenje, parastur), vidi: . M i k i , Drutvene i ekonomske prilike kosovskih. Vidi i: W. S z u l c, Przemiany gospodarcze i spoeczne w Jugosawii w okresie midzywojennym 1918-1941, Pozna, 1980, s. 73, 76-77.
49
18.11.2008 9:02:10
ja albansko-srpskih incidenata na ekonomskoj osnovi dolazilo je 1881-1884, 1890, 1898-1899 i 1904-1905. godine. U prvom navedenom periodu u evropskom dijelu Osmanskog carstva dolazilo je do estih napada Albanaca na Srbe, u kojima je bilo naruavano srpsko vlasnitvo od strane albanskih muhadira. U izazivanju antisrpskih incidenata najaktiviniji su bili oni muhadiri koji su u Osmansko carstvo pristizali sa teritorija koje su poslije velike istone krize bile oduzete Osmanskom carstvu i pripojene Srbiji. Izgubivi tamo dobra u korist Srba, ti muhadiri su se nali u tekom poloaju u zemlji u koju su doli. To nije bitno mijenjala ni pomo koju im je pruala lokalna osmanska administracija, uslijed realizacije propisa iz 1857. godine, u kojima je predvieno davanje obradivog zemljita muhadirima, oslobaanje od poreza i neukljuivanje u osmansku vojsku od est do dvanaest godina (u zavisnosti od regije).7 Zna se da je mnogo muhadira eljelo da se osveti Srbima i da nadoknadi imovinske gubitke u Srbiji na raun srpskog stanovnitva u Osmanskom carstvu. Radi objektivacije te slike treba ipak pomenuti da su sauvani izvori u kojima su potvreni dobri odnosi nekih grupa muhadira i Srba.8 Godine 1890. dolo je do nekoliko ozbiljnih sukoba Srba i Albanaca u Kosovskom vilajetu. arita su bile regije pri osmansko-srpskoj granici i u okolini Pei. Sukobi o kojima je rije bili su izrazito ekonomskog karaktera. Albanci su pljakali Srbima njihova dobra i vrili na njih pritiske ne bi li ih natjerali da napuste nekretnine i odu iz Osmanskog carstva. Usljed djelovanja Albanaca u Srbiju su bjeale itave grupe opljakanih i zastraivanih Srba.9
7
S. B a n d o v i , Ratovi i demografska deosmanizacija Balkana 1912.-1941., Prilozi Contributions, 32, 2003, s. 180. Izgleda malo vjerovatno da su u situaciji dravne krize koja je potresala Osmansko carstvo krajem sedamdesetih i poetkom osamdesetih godina XIX. stoljea propisi o pomoi muhadirima mogli biti realizirani u potpunosti, vidi: albe kosovskih muhadira sultanu [vicekonzul Srbije u Pritini Nastas Nastasijevi premijeru i efu MID Srbije N. Paiu, Pritina 2 V 1906], [u:] B. P e r u n i i , Zulumi aga i begova nad srpskim narodom u kosovskom vilajetu, Beograd, 1989. s. 363-364.
8 9
Blie o tome u: . M i k i , Drutvene i ekonomske prilike kosovskih, s. 27-28.
Nemogue je utvrditi koje su bile razmjere srpskih migracija sa Kosova u Srbiju same 1890. godine, navedene ovdje u cilju opisivanje jednog dogaaja, a ne zbog vrenja brojane procjene i detaljnih analiza. Srpski novinari asopisa Srpski glas koji je izlazio u Dalmaciji procijenili su da se u periodu od 1878. do 1902. u Srbiju preselilo s Kosova (u tom izvoru vjerovatno shvaenog kao kosovski vilajet) oko sedamdeset hiljada Srba, vidi: S. B o i ,
Politika misao Srba u Dalmaciji: Srpski list/glas 1880-1904, Beograd , 2001, s. 140. A. J. Timofiejev /Timofejev/, koristei i srpske i ruske novinske izvore od 1878-1902. navodi broj 60 hiljada izbeglica (A. J. T i m o f i e j e v, Istoki kosovskoj dramii, Moskva 1999, s. 89-90). U podacima
50
18.11.2008 9:02:10
Predstavnici tadanjih srpskih centralnih vlasti (npr. ministar unutranjih poslova Jovan aja) itavu krivicu za pogoranje lokalnih odnosa Srba i Albanaca, iji je rezultat bila patnja tih prvih, pripisali su Albancima. Dana 17. V. 1890. godine J. aja je zabiljeio svoje opservacije u vezi sa poveanim egzilom Srba iz Osmanskog carstva. Srpski ministar ih je bazirao uglavnom na izvjetajima izbjeglica i na informacijama koje su mu prenijele lokalne jedinice njemu podlonog resora10. Svaki Srbin koji je naputao rodno mjesto u Kosovskom vilajetu, koji je nastanjivao zajedno s Albancima, tvrdio je da se traei utoite u Srbiji spaava od zloinaca koji ubijaju i pljakaju njegove zemljake11. Ti izvjetaji su za srpskog ministra dobro oslikavali stanje stvari. Po njegovom miljenju Albanci koji su napadali Srbe imali su, bar ponegdje, aktivnu podrku osmanskih vojnih jedinica koje su imale zadatak uvanje granice. J. aja je osmanske vojnike tih jedinica nazvao korealizatorima protjerivanja Srba sa terena na kojima su dominirali Albanci12. Stavovi koje je izrazio srpskupljenim u slubenim srpskim popisima stanovnitva od 1890-1905., koji su objavljivani u Beogradu 1896. i 1897., 1901. i 1906. biljeen je stalni porast stanovnitva u cijeloj zemlji. Tome su, izmeu ostalog, doprinijeli impozantni pokazatelji porasta u junosrpskom vranjanskom okrugu zahvaljujui prijemu velikog procenta izbjeglica iz kosovskog vilajeta. U periodu od 31. XII 1890. do 31. XII 1895. g. broj stanovnitva tog okruga porastao je prema slubenim podacima za 13 614 osoba, a izmeu 31. XII 1895. i 31. XII 1900. g. za 14 608 osoba, vidi: Prethodni rezultati popisa stanovnitva u Kraljevini Srbiji 31. decembra 1895. godine iz statistinog odeljenja Ministarstva narodne privrede, Beograd, 1896, s. 14; Prethodni rezultati popisa stanovnitva u Kraljevini Srbiji 31. decembra 1900. godine iz statistinog odeljenja Ministarstva narodne privrede, Beograd, 1901, s. 13. U slubenim srpskim podacima iz 1890, 1895. i 1900, sakupljenih u Sastav stanovnitva Kraljevine Srbije po mjestu roenja ukazivano je da je u Srbiji u tom periodu ivjelo oko 40 hiljada osoba koje su se rodile u Osmanskom carstvu: 38730 - 1890. g, 41086 1895. g. i 39367 - 1900. godine. Od 39367 Srba roenih u Osmanskom carstvu, koji su stanovali u Srbiji 1900. godine, 87,68% bilo je porijeklom iz Kosovskog vilajeta, 8,90% iz Makedonije i samo 3,42% iz drugih evropskih dijelova Osmanskog carstva (podaci citirani prema: S. u l j i , Srpski etnos i velikosrpstvo, Zagreb, 1997, s. 77). Razmjere srpskog egzodusa sa Kosova krajem XIX i poetkom XX stoljea lake se mogu razumjeti kada se ima u vidu da je ostanak Srba u zaviaju koji je pod jurisdikcijom Osmanskog carstva bio povezan sa ozbiljnom opasnou po ivot. Srpski asopis iz Hrvatske prenosi informaciju o ubijanju na Kosovu (shvaenom vjerovatno kao Kosovski vilajet) u periodu od 1878-1902. pedeset hiljada Srba, to bi i nakon znatnog snienja tog, vjerovatno pretjeranog, broja dalo okantan rezultat (Iz srpskog svijeta, Srpski glas, br. 1, 3 I 1902).
10
AS MID P. O., mkr. 107, I/11 (biljeka ministra unutranjih poslova Srbije J. aje, Beograd, 17. V 1890).
11 12
Isto Isto 51
18.11.2008 9:02:11
ski ministar korespondirali su sa stavovima drugih poznatih predstavnika srpske politike elite (na elu sa Stojanom Novakoviem), koji su od kraja osamdesetih godina XIX. stoljea, sa samo kratkim prekidima u trenucima poboljanja meudravnih srpsko-osmanskih odnosa, formulirali sve otrije optube na raun lokalnih i centralnih osmanskih vlasti. Glavna zamjerka u tim optubama bilo je izbjegavanje od strane Osmanlija da pozovu na odgovornost kako su to nazivali Srbi pobesnele Albance13, koji su vrili nasilje nad srpskim stanovnitvom i inili njihovu egzistenciju nezamislivo nepodnoljivom.14 Poevi od 1890. godine naelnici junosrpskih okruga, vranjanskog i toplikog, u koje su pristizali Srbi iz Osmanskog carstva, prestali su da se koncentriraju na informacije koje su bile pripremane za centralne dravne vlasti i na situaciji koja je vladala u administrativnim jedinicama koje su se nalazile pod njihovom jurisdikcijom. Njihove kancelarije su za vlasti iz Beograda, pored konzulata u Staroj Srbiji i Makedoniji otvaranih od 1887-1889, postale glavni centri informiranja o meususjedskim odnosima Srba i Albanaca na terenima iza june granice Kraljevine Srbije. Interesantne informacije dobijane su od srpskih izbjeglica, od kojih se veina zadravala na due vrijeme (ili za stalno) u mjestima na jugu Srbije, poinjui svoj boravak od sreivanja odgovarajuih dokumenata i davanja izjava o razlozima bjekstva iz rodnih krajeva. Srpska sela u okolini Pei u proljee 1890. godine napustili su izmeu ostalih Boja Jakovljevi, Jovan Savi i Dobroslav Jevti. Po prelasku osmansko-srpske granice nali su se u Prokuplju. U izjavama datim 11. V. 1890. u prisustvu naelnika toplikog okruga predstavili su svoju verziju dogaaja, iji su bili svjedoci nekoliko dana ranije u pekoj nahiji15. Prema njihovim rijeima, u okolini Pei znatan dio srpskih seljaka bavio se uglavnom uzgojem kukuruza i povra, vodei sasvim miran ivot. Okolni Albanci su ih, meutim, sve vie uznemiravali. Sa prijetnji koje su im upuivali relativno lako su prelazili u napade, s ciljem da provociraju Srbe kako
13
Vidi: AS MID P. O., mkr. 107, I/47 (pismo upueno S. Novakoviu, srpskom poslaniku u Istanbulu, Beograd, 6. V 1890.).
14
Ta odreenja i misao sadri dokument: AS MID P. O., mkr. 107, I/25 (pismo na izrazit nain rukopisom ukazuje na S. Novakovia kao autora). U odgovoru na srpske optube na raun osmanskih vlasti Osmanlije su se trudile da razjasne barem neke antisrpske incidente koje su izazivali njihovi albanski podanici, vidi: AS MID P. O., mkr. 107, I/57 (M. Mdin, ambasador Turske u Beogradu S. Grujiu, Beograd, 30. V 1890).
AS MID P. O., mkr. 107, I/13-15 (svjedoenja srpskih izbeglica: Boje Jakovljevia, Jovana Savia i Dobroslava Jevtia o dogaajima u pekoj nahiji, zabiljeena u kancelariji naelnika toplikog okruga, Prokuplje, 11. V 1890).
15
52
18.11.2008 9:02:11
bi ostavili oevinu i emigrirali16. U selu Uke, u pekoj nahiji, prema svjedoenjima Srba pristiglih u Prokuplje, dvadeset osam Albanca, koje su predvodili nekakvi Vejnul Ibrahimov, Abas Musli (Musai?), Sadik Kambarov, Beir Kujtasov, Daut Arifi i Aiek Ajtovi, palei srpske kue i teroriui seljake, protjerali su preko sedamdeset Srba u smjeru granice17. Za vrijeme pruanja otpora meu Srbima je bilo mrtvih i ranjenih. Najmlaa rtva bilo je tromjeseno dijete.18 O dramatinim dogaajima koji su se desili u tom istom dijelu Metohije svjedoio je takoe Radenko Vueti 14. V. 1890. g. Po rijeima tog Srbina, porijeklom iz Pei (njegovo svjedoenje zapisano je takoe u Prokuplju, u proljee 1890. g.), Albanci-muslimani napadali su srpske seljake kraj Pei bez ijednog dana prekida19. Albanci koji su prijetili Srbima, pljakali ih i tukli, bili su vrlo samouvjereni. Nadmeno su tvrdili da im Turci nita ne mogu. I zaista kako je primijetio R. Vueti osmanski vojnici nisu spreavali albansku agresiju prema Srbima, jer su se jednostavno plaili da interveniraju20. Izvan Pei bile su brojne osmanske vojne postaje, razmjetene pri granici sa Srbijom. Jedna od njih je bila locirana u Koprivici ili u neposrednoj okolini tog sela. Zastraeni ali potpuno ravnoduni prema nevoljama Srba, sultanovi vojnici koji su stacionirani u tom mjestu, nisu urili da razdvoje sukobljene koprivike Albance i Srbe. Na primjer, nisu uopte intervenirali protiv grupe Albanaca, koja se obraunavala sa jednom srpskom familijom, na ijem je elu bio izvjesni ore Kovini. Njegovu kuu, kao i tri kue njegovih roaka opljakali su Albanci. Ne zna se koliko je osoba bilo u familiji Kovinia. Dio njih je izgubio ivot ili slobodu poslije napada razbojnika, koji su traili nain da se obogate na raun Srba. Od Albanaca uspjelo je pobjei samo jedan mukarac, jedna ena i dvoje djece te napadnute familije. R. Vueti, koji je svjedoio o tim dogaajima, vjerovatno je upoznao te osobe ve u Srbiji. I taj isti R. Vueti pobjegao je u to vrijeme iz Metohije na teritoriju toplikog okruga. U Pei je na njegov ivot nasrnuo jedan Albanac, prijetei takoe njegovom bratu. Tog ovjeka nahukao je neko ko je bio u sukobu sa R. Vuetiem povodom trgovinsko-sudske rasprave21.
16 17 18 19
Isto.
AS MID P. O., mkr. 107, I/13-15.
Isto.
AS MID P. O., mkr. 107, I/16 (svjedoenje srpskog izbjeglice iz Pei, Radenka Vuetia, zabiljeeno u kancelariji naelnika toplikog okruga, Prokuplje, 14. V 1890).
20 21
Isto. Isto 53
18.11.2008 9:02:11
Govorei o ponaanju Albanaca iz sela koja su se nalazila izmeu Pei i Koprivice, R. Vueti je skrenuo panju na jedno vano pitanje. Veina albanskih muslimana koja je bila neprijateljski nastrojena prema srpskim susjedima, po njegovom miljenju, nije generacijama stanovala u selima u okolini Pei. Najzagrieniji neprijatelji Srba bili su, uglavnom, iz redova albanskih doseljenika, odnedavno prisutnih u tom dijelu Metohije. Po pravilu su upravo takvi Albanci, koji nisu bili navikli na uslove koji vladaju u etniki mjeovitoj sredini, uvodili fatalne standarde susjedstva. Upravo oni su, prema opisu R. Vuetia, ubili izmeu ostalih Antonija Railovia i njegovog bratia Srbe koji su se suprotstavili Albancima kada su ovi traili da im daju jednu djevojku iz sela22. Iako iz izvjetaja ne proistie to tako jednoznano, najvjerovatnije su novodoseljeni Albanci iz okoline Pei stajali iza ubistva Srbina Milia Calia iz sela Trabovi, koji je odbio da zloincima plati hara za svoj ivot. R. Vueti je polovinom maja 1890. g. izjavio da se to desilo pre pet nedelja. Moralo je to, dakle, raunajui unazad od datuma svjedoenja u Prokuplju, biti poetkom aprila 1890. godine. O identitetu delata ispitivani Srbin je rekao da su to bili sinovi Smail-age, s kojima je bio i izvjesni Murtad Pelji, Albanac iz Radavca23. Ozbiljni sukobi na razliitim osnovama (od ekonomske do idejno-politike) na terenima koje su zajedno nastanjivali Srbi i Albanci izbijali su i u unutaralbanskim odnosima izmeu pojedinih albanskih plemena. Mnogi sukobi su povlaili za sobom posljedice koje su osjeali ne samo Albanci, nego i Srbi i predstavnici drugih nacionalnosti. U pismu konzula Vladimira Ljotia, upuenom 15. VII. 1890. efu diplomatije Kraljevine Srbije, Andreju Nikoliu, analiziran je problem premjetanja albanskih plemena iz Malesije na teren peke nahije i u pravcu mjesta Leak, lociranog na Ibru24. V. Ljoti je pokrenuo pitanje opasnosti koje su prijetile Srbima zbog albanskih migracija. Skrenuo je panju na antipatiju izmeu doljaka iz Malesije i Albanaca koji su odavno stanovali na terenima koje su Malisori zauzimali i koja je lako prelazila u otvorene sukobe25. U situaciji unutar albanskih sukoba, u kojima Srbi nisu uestvovali, lako je moglo doi do toga da ih nepravedno dotaknu posljedice tuih obrauna. Uesnicima unutar albanskih okraja bilo je potrebno snabdijevanje, a to su najlake mogli dobiti pljakajui srpske seljake. Stanje konstantne napetosti i gerilske arke izmeu raznih frakcija Albanaca ilo je na ruku ne samo plja22 23 24
Isto Isto. Drugo mjesto istog naziva je selo pod Tetovom.
25 AS MID P. O., mkr. 135, I/36-37 (generalni konzul Srbije u Solunu V. Ljoti ministru spoljnih poslova Srbije A. Nikoliu, Solun, 15. VII 1890).
54
18.11.2008 9:02:11
kama, nego i nasilju, kao i lakomisleno izazivanim incidentima uz upotrebu vatrenog oruja, ije su rtve lako postajale sluajne osobe. Do prave eskalacije albansko-srpskih incidenata u Kosovskom vilajetu, iji su provokatori bili uglavnom predstavnici albanske zajednice, dolo je u periodu od 1898-1899. godine26. Ozbiljne napetosti zabiljeene su takoe 1900-1902/1903. i 1904-1905/1906. godine.27. U periodu od 1908. do 1912. takoe je esto dolazilo do ozbiljnijih napetosti i srpsko-albanskih sukoba koji su se uklopili u optu anarhiju u evropskom dijelu Osmanskog carstva. Glavna osnova pogoranja odnosa izmeu Srba i Albanaca u tom periodu nije, meutim, bila ekonomske prirode, nego ozbiljne politike razlike i meusobno sukobljene narodnooslobodilake aspiracije. Prepiska predstavnika srpske vlade i poslanstva Srbije u Istanbulu (premijera i ministra inostranih poslova Vladana orevia i poslanika u to vrijeme akreditiranog pri Porti, Stojana Novakovia) iz perioda 1898-1899, sakupljena u Prepisci o albanskim nasiljima, sadri brojne opise pogoranja albansko-srpskih odnosa, to je postalo sastavni dio historije susjedstva Srba i Albanaca, nastanjenih u Kosovskom vilajetu. Prepiska, koja kao historijski izvor ima veliku vrijednost, omoguava da se sastavi popis prekraja i zloina koje su albanski susjedi poinili na Srbima. Taj popis jasno ukazuje na ekonomsku osnovu znatnog dijela incidenata. V. orevi i S. Novakovi, traei od osmanskih vlasti da interveniraju u sluaju Albanaca koji vre nasilje na Starosrbijancima, u pismima i diplomatskim notama sakupljenim u Prepisci ukazivali su na slijedee incidente: ubistva, okrutna ubistva djece od nekoliko mjeseci do nekoliko godina (na primjer bacanjem u rijeku), profanacija posmrtnih ostataka, silovanja udatih ena, udovica i maloljetnih srpskih djevojica, kidnapovanje ena s ciljem da ih primoraju da promijene vjeru, kidnapovanje djece mukog pola, pljakanje crkava, krae sredstava za ivot i predmeta, krae stoke, iznuivanje otkupa, hvatanja, prisiljavanje na rad, unitavanje kua i gazdinstava, osipanje paljbe na kole, uvlaenje Osmanlija u sauesnitvo u zloinima prema Srbima, primoravanje na snabdijevanje kod albanskih trgovaca, pa ak i zabranjivanje samo-
26
Srpsko-albanski incidenti u periodu od 1898-1899 najpotpunije su dokumentovani u zbirci dokumenata: Prepiska o arbanaskim nasiljima u Staroj Srbiji 1898-1899 Documents diploma-
tiques. Corespondance concernant les actes de violence et de brigandage des Albanais dans la Vieille-Serbie (Vilayet de Kossovo) 1898-1899, pogovor . B o r o z a n, Beograd, 1998 [reprint. izd. Beograd, 1899].
27 B. P e r u n i i , Zloini Arnauta i Turaka nad kosovskim Srbima 1904 i 1905. godine, [u:] Zulumi aga i begova, s. 319.
55
18.11.2008 9:02:11
stalne sjee drva s ciljem iznuivanja povjeravanja poslova u umi Albancima i tedrog plaanja albanskih drvosjea, krijumarenje28. Krijumarenje, iako navedeno kao posljednje, igralo je, posebno krajem XIX. i poetkom XX. stoljea, kao i u polovini prve decenije XX. stoljea, neposrednu ulogu u odnosima Srba i Albanaca u onom dijelu Kosovskog vilajeta koji je bio u neposrednom susjedstvu junosrpske vranjanske i toplike regije i prigraninog dijela Novopazarskog sandaka. U vezi sa krijumarenjem esto je dolazilo i do saradnje, i do razliitih sukoba izmeu vercerskih grupa Srba i Albanaca. Organiziranjem obinog verca29 na osmansko-srpskoj granici bavili su se vjerovatno ee Albanci nego Srbi. Turski vojnici i carinici, njihovi ekvivalenti na srpskoj strani, kao i neki srpski graani nastanjeni u prigraninim mjestima, vrili su po pravilu uloge potkupljivih slubenika ili saradnika, tjeranih u kriminalne radnje eljom da brzo postignu vee materijalne koristi. Fenomen verca, kao vanog za prirodu albansko-srpskih odnosa, opisao je novembra 1899. godine (dotaknuvi tom prilikom i druga pitanja) naelnik vranjanskog okruga u pismu upuenom premijeru i ministru inostranih djela Srbije V. oreviu. Prema njegovim reima: Arnautima sa one [kosovske W. S.] strane, gotovo je glavno zanimanje verc, pa sa toga stoje u vezi sa naim graanima iz Srbije, a to trgovcima iz Vranja, a po najvie seljacima u srezu jablanikom i poljanikom [...]. Imena trgovaca poznata su mi, a sa seljacima ve ide tee, jedno to su nepoznati a drugo to se na to odala itava pogranika sela [...]. Albanac Agil Arifovi on je ne samo opasan vercer, no i zlikovac i vercer, jer je koj kada ubio moda 20 Srba, a podravali su ga neki nai Poljaniani zbog verca. Agilit ujak je Rade Blaci iz sela Topolice i Giljanskoj kazi o kojim kao o zlikovcu ima podatke MID [...]30.
Prepiska o arbanaskim nasiljima, s. 5-15, 18-27, 30-34, 36-39, 56-65, 69-78, 83-88, 92-96, 100-103, 106-127, 132-145.
29
28
Osim obinog verca postajalo je, o emu je bilo rijei u ranijim dijelovima ovoga rada, i krijumarenje oruja za osmanske Srbe, koje su organizirale srpske vlasti i slubenici srpskih konzularnih i trgovinskih predstavnitava.
30 AS MID P. O., mkr. 216, XII/193 (naelnik vranjanskog okruga premijeru i ministru inostranih dela Srbije V. oreviu, Vranje 20. XI 1899).
56
18.11.2008 9:02:11
Nije iskljueno da je upravo te Albance i Srbe koji su crpili korist od verca, ali i od pljake, imao na umu zamjenik naelnika vranjanskog okruga, V. Skenderovi, deklariui u pismu premijeru V. oreviu jo u proljee 1899. g. da je spreman da pripremi spisak kriminalaca koji nanose tetu srpskom stanovnitvu u Staroj Srbiji i Makedoniji31. Budui da se esto deavalo da su se te iste osobe bavile vercom i obinim banditizmom, ne treba iskljuiti da su veinu napada na srpsko stanovnitvo koje su organizirali Albanci koji su grupno upadali u sela sa srpske strane granice sa Kosovom (to je opisano na primjer u novembarskoj internoj korespondenciji ureda naelnika vranjanskog okruga32) inile akcije naruivane od strane vanijih organizatora verca u cilju zatite vercerskih kanala i borbe protiv nepoeljnih svjedoka kriminalnih radnji. Takvi svjedoci mogli su tetiti Albancima, ne toliko podiui optube protiv njih, koliko denuncirajui srpske saradnike kriminalaca, koji su se nalazili pod jurisdikcijom sreskog suda u Vranju. Bilo kako bilo, u albanskim napadima na Srbe koji su u osnovi imali verc treba vidjeti pojavu estih pljaki i iznuivanja razliitih novanih kazni od predstavnika srpskog stanovnitva. Kao to je ve signalizirano, verc se razvijao i u drugom sektoru srpsko-osmanske granice, sektoru neuralginom i u centru panje obavjetajnih slubi i vrhovnog vostva austro-ugarske vojske koja je bila stacionirana u novopazarskoj regiji33. Tamo su funkcionirale srpske, albanske, kao i mjeovite srpsko-albanske bande. U ulozi njihovih saradnika sa strane Kraljevine Srbije nalazilo se relativno mnogo obinih srpskih graana. Organiziranje obinog verca vie je povezivala nego sukobljavala Srbe i Albance. Do ozbiljnijih poremeaja srpsko-albanskih odnosa dolazilo
AS MID P. O., mkr. 216, XII/185 (V. Skenderovi, zamenik naelnika vranjanskog okruga premijeru i ministru inostranih dela Srbije V. oreviu, Vranje, 14. V 1899).
32 33 31
AS MID P. O., mkr. 216: XII/191-192 (interna prepiska okrunog ureda, Vranje, 12. XI 1899).
Vidi izmeu ostalog dva austrijska dokumenta iz decembra 1905. g. koja ukazuju na zainteresovanost za politiku situaciju u Novopazarskom sandaku i za verc u toj regiji: Vojni atae Pomjankovski Obavetajnom birou Generaltaba dostavlja u prevodu dalja tri pisma, upuena Proti uriu, u vezi sa srpskim iredentistikim akcijama u Bosni i Sandaku; ova kao i ranija pisma dospela su Austro-ugarskom konzulatu istim konfidentskim putem: Militrattach Pomiankowski an das Evidenzbro des Generalstabes in Wien, Belgrad, 21. Dezember 1905, [u:] AustroUgarska i Srbija 1903-1918: dokumenti iz bekih arhiva, 1905, t. III, prir. A. R a d e n i , Beograd, 1985, s. 565-566; Vojni atae Pomjankovski Obavetajnom birou Generaltaba dostavlja u prevodu pet kompromitujuih pisama crnogorskog kneza Nikole Proti uriu o snabdevanju buntovnikih elemenata u Bosni i Hercegovini i Sandaku orujem i novcem iz Srbije i Crne Gore: Militrattach Pomiankowski an das Evidenzbro des Genralstabes in Wien, Belgrad, 23. Dezember 1905, tamo, s. 567-568.
57
18.11.2008 9:02:11
je zbog ozbiljnijeg naruavanja carinskih principa i graninog poretka. Najvanija su bila dva tipa naruavanja: 1. organizirano od strane Srba (na novopazarskom graninom dijelu) slanje oruja Starosrbijancima; 2. prenoenje austrijskih propagandnih materijala i naoruanja za Albance iz Kosovskog vilajeta (uglavnom katolika iz Metohije) koje su organizirali austro-ugarski agenti i albanski verceri. Na srpsko-osmanskoj granici aktivan na obavjetajnom polju bio je srpski carinski punkt Javor (u dokumentima esto: Na Javoru). U informacijama iz tog carinskog punkta mogu se pronai podaci ne samo o vercu. U njima su esto doticana pitanja povezana sa lokalnim srpsko-albanskim sukobima u Novopazarskom sandaku i Metohiji koji su u velikoj veini sluajeva bili na ekonomskoj osnovi. Podaci koji se tiu istih problema pojavljivali su se i u prepisci koju je s vladom vodila kancelarija srpskog rudnikog okruga u aku. U jednom od dokumenata iz Javora (maja 1901.) pomenut je tipian primjer pljake srpskog vlasnitva kraa poljoprivrednog inventara i stada, vlasnitvo porodice orbia iz Kuzmieva, koje su albanski lopovi dijelili izmeu sebe ili tjerali na pazar u Novi Pazar34. U drugom izvjetaju, nastalom u aku (takoe u proljee 1901.), a baziranom na informacijama s Javora, informirano je beogradsko MID da je u susjednom dijelu Stare Srbije, gdje su Srbi bili preputeni na milost i nemilost pobesnelih i raspojasanih Albanaca i Turaka, esto dolazilo do okraja Albanaca i Srba, pri kojima su Albanci zaposijedali srpsku imovinu35. Na milost i nemilost Albanaca najvie su ipak bili preputeni Srbi na drugim teritorijama u Metohiji i na susjednom Kosovu. Posebno mnogo kriminalnih incidenata desilo se na oba ta terena u periodu od 1904-1905. Dokumentirani su u popisima koje je za srpsku vladu sainio konzulat u Pritini, a poslao ih je 1906. g. na adresu MID u Beogradu vicekonzul Nastas Nastasijevi36. Ti popisi, zasnovani na izvjetajima sa terena, ukazuju na 414 razliitih dogaaja, meu kojima su dominirale pljake, iznuivanje od Srba razliitih dabina (novanih kazni, haraa), ubistva
Vasilije Dimitrijevi, carinik na Javoru Ministru inostranih dela, predsedniku Ministarskog saveta Kraljevine Srbije, Beograd, Javor, 22 V 1901, [u:] M. F. P e t r o v i , Dokumenti o rakoj... 1900-1912, s. 55.
35
34
Vasa Dragievi, naelnik Okruga rudnikog Ministru inostranih dela Kraljevine Srbije, Beograd, aak, 20 IV 1901, [u:] M. F. P e t r o v i , Dokumenti rakoj... 1900-1912, s. 53-54.
Zloini Arnauta i Turaka na Kosovu 1904. godine [u:] B. P e r u n i i , Zulumi aga i begova, s. 320-325; Zloini Arnauta i Turaka 1905. godine [popise obradio srpski konzulat u Pritini i poslao zajedno u MID u Beogradu 1906. g. uz posredstvo vicekonzula Nastasa . Nastasijevia], [u:] Isto, s. 325-338.
36
58
18.11.2008 9:02:11
i otmice i silovanja ena od strane albanskih kriminalaca37. U navedenim popisima deavaju se i tako detaljni zapisi, kao to je i informacija o tome da je izvjesni kaak Bahtijar Roka odsjekao uho jednom Srbinu u julu 1904. godine.38. U nekim dijelovima Kosovskog vilajeta (gnjilanska kaza, okoline Uroevca i Kaanika39, dio Metohije), posebno esti su bili konflikti Srba i tzv. kaaka opasnih albanskih voa bandi koji nisu priznavali osmansku vlast40. U periodu od 1881. do 1912. kaaci su koristili sve vei drutveni haos u Osmanskom carstvu za sve radikalnije napade na Srbe. Zahvaljujui nekim srpskim izvorima poznata su imena i prezimena kaaka koji su u pojedinim evropskim dijelovima Osmanskog carstva irili najvei strah i trepet. U izvjetajima konzula Srbije u Pritini, Milana Peanca iz marta 1908, u kojima je dotaknuto mnogo bitnih pitanja o srpsko-albanskim odnosima u Kosovskom vilajetu, opisana je aktivnost jednog od vodeih albanskih kaaka, Ajdara eirovia41. On je bio najuveniji kaak u mjestu Ljubitu i poinio je mnoge krae i prekraje nad okolnim stanovnitvom, posebno Srbima, koje treba nazvati ekonomskim izrabljivanjem. Jedan od uvenijih sluajeva u razbojnikoj karijeri A. eirovia bilo je primoravanje izvjesnog Tase Cvetkovia da tokom etiri godine besplatno radi na njegovom imanju42. Uostalom, poznato je da su tu vrstu nasilja prema Srbima i drugim ne-Albancima (hrianima) vrili albanski zemljoposednici u razliitim dijelovima kosovskog ili manastirskog vilajeta. To se deavalo posebno u pe-
37 38 39
Isti (oba popisa). Isto, s. 321.
Srpsko-albanski incidenti u toj regiji deavali su se uglavnom u okolini Uroevca. Nedaleko od Kaanika, u tzv. Kaanikom klancu nije bilo srpskog stanovnitva. Sela du klanca (ukupno 29) imala su, prema opisu Jae Tomia 1912, jedinstvenu albansku etniku strukturu. J. T o m i , Rat na Kosovu i Staroj Srbiji 1912. godine, Novi Sad, 1913, s. 146.
248-252.
40
O kaacima i njihovoj ulozi vidi: P. I m a m i, Srbi i Albanci kroz vekove, Beograd, 2000, s.
Dr. Milan Peanac Gospodinu Nikoli Paiciu, predsedniku Ministarskog saveta, Ministru inostranih dela, Pritina 17 III 1908, [u:] B. P e r u n i i , Svedoanstvo o Kosovu 1901-1913, Beograd, 1988, s. 338-345.
41
Up. opis u pismu M. Peanca: Tasa Cvetkovi, iz Girtara, sa enom i decom ostavio je svoju kuu i prebegao u Gilane. Bei od Ajdara eirovia, najuvenijeg kaaka iz Ljubita, jer ga goni da mu robuje i dabe radi. Poto ga je etiri godine dabe sluio dodijalo mu je vie te je ostavio u selu sve to je imao i pobegao je u varo tamo, s. 339.
42
59
18.11.2008 9:02:12
riodu od kraja devedesetih godina XIX. stoljea do izbijanja albanskih iredenti od 1910. do 1912. godine43. Djelatnost A. eirovia bila je vezana za grad Gnjilane. Njegova okolina je posljednjih godina XIX. stoljea i tokom cijelog perioda od 1900. do 1912. bila posebno opasno mjesto, gdje su uslovi egzistencije Srba bili veoma teki. Ve 1906. Milan Raki je iznio miljenje da su kaaci u gnjilanskoj regiji bili orue u rukama albanskog plemenskog starjeinstva, antisrpski nastrojenog, te da su zbog nedostatka osmanske kontrole nad njima oni mogli sasvim slobodno da pljakaju trgovce, da uzimaju hara, da prodaju za velike pare opljakane stvari njihovim srpskim vlasnicima, da kradu volove i ovce koje uzgajaju Srbi44. Neko due vrijeme situacija u samom Gnjilanu bila je drugaija i u vezi s tim u gradu su se esto skrivali Srbi koji su bjeali od albanskih kaaka. Drugi teren na kojem su se odvijali sukobi u susjedskom suivotu Srba i Albanaca bila je, to je signalizirano ranije, okolina Pei. esti albanski napadi na Srbe imali su ekonomsku i, do izvjesne mjere, vjersko-drutvenu osnovu45. Sukobi na vjerskoj osnovi U lokalnim srpsko-albanskim sukobima do kojih je dolazilo u periodu od 1881. do 1912. u evropskim provincijama Osmanskog carstva, veliku ulogu su odigrali sukobi na vjerskoj osnovi. Veina konflikata tog tipa pojavljivala se u odnosima Srba i Albanaca-muslimana, ali treba ipak imati na umu konflikte u kojima je na albanskoj strani bila katolika populacija sa dijela metohijskog terena (okolina akovice). I pored toga to je u vrijeme Prizrenske lige dio albanske elite izrazito isticao jedinstvo Albanaca mimo vjerskih podjela, zapoinjui tako integraciju albanskih zajednica u jedan narod46, faktor vjerske diferencijacije nije mnogo izgubio na znaaju u drutvenom, politikom i kulturnom ivotu Albanaca u periodu od 1878. do 1881,
43 Vidi na primjer izvetaj o tome: Nasilja vuitrnskih aga i begova uz pomo turske vlasti [konzul Srbije u Pritini S. J. Avramovi premijeru i efu MID Srbije Mihailu Vujiu, Pritina, 14. III 1902], [u:] B. P e r u n i i , Zulumi aga i begova, s. 249-253. 44 45
M. B r u s i n, Rasprava o Kosovu. Zato gubimo Kosovo?, Novi Sad, 2004, s. 35.
B. P e r u n i i , Poslednjih deset godina turske vladavine u Kosovskom vilajetu, [u:] isti, Svedoanstvo o Kosovu, s. 17.
46
albasko-macedoskim, [u:] Wok Macedonii: sia kultury kultura siy, red. B. Z i e l i s k i, Pozna, 2002, s. 45.
U naporima koji su imali za cilj ostvarenje ideala albanskog jedinstva bez obzira na vjeroispovijest uestvovali su posebno hriani i bektaisti: A. B a l c e r, Rola religii w konflikcie
60
18.11.2008 9:02:12
niti posle 1881. godine. Bio je vaan i za odnose pojedinih albanskih grupa sa neAlbancima. U osmanskom sistemu status Islamske zajednice se bitno razlikovao od poloaja ne-muslimana. U trenucima kada se pojavljivala opasnost po privilegiranu poziciju muslimana (zbog spoljanjih pritisaka Porta je postepeno inila odreene ustupke hrianima) izbijali su protesti koje su inicirale konzervativne islamske sredine, meu kojima su se u evropskom dijelu Osmanskog carstva isticali Albanci47. Iako su Osmanlije bili adresati protesta albanskih konzervativnih muslimana protiv novina svake vrste u osmanskom zakonodavstvu, albanske manifestacije su stvarale ozbilljnu opasnost za junoslavensko i grko hriansko stanovnitvo, koje je zajedno sa Albancima nastanjivalo rumelijske vilajete Osmanskog carstva. Sukob izmeu drutveno-politikih interesa albanskih muslimana i interesa junoslavenskih, grkih, kao i albanskih hriana bio je vidljiv u nekoliko navrata od 1878. do 1912. godine. Primjetan je bio pogotovo od 1902. do 1903, kada je rastao pritisak velikih sila na Portu po pitanju reformi. Jedan od vanijih aspekata tih reformi bio je taj da Osmanlije daju odreene privilegije hrianima. Sljedei momenat kada je povean razdor izmeu konzervativnih muslimana i hriana naseljenih u evropskim vilajetima Carstva pojavio se 1908, kada je izbila revolucija koju su organizirali mladoturci, inspirirani britanskim drutveno-politikim uzorima i koji su teili demokratizaciji unutranjih odnosa u Osmanskom carstvu. Protiv ideja jednakosti nacija i vjeroispovijesti, koje su propagirali mladoturci, bunila se veina albanskih muslimana. S druge strane, pozitivan odnos prema njima imali su Srbi i drugi hriani koji su ivjeli u Osmanskom carstvu. Godine 1902-1903. i 1908-1912. nisu bile jedine kada je dolazilo do srpsko-albanskih sukoba na vjerskoj ili vjersko-drutvenoj osnovi. Ti sukobi su se deavali u periodu od 1881-1901, kao i 1904-1907. godine. Neposredno poslije osmanskog razbijanja Prizrenske lige, grupu koja je izazivala sukobe na vjersko-drutvenoj osnovi inio je, prije svega, dio albanskih muhadira, neprijateljski nastrojenih prema pravoslavnim Srbima. U toj grupi nalazile su se i takve osobe koje su bile uvene po neprijateljstvu prema srpskim hrianima jo na poetku XX. stoljea. U augustu 1904. ve pomenuti vicekonzul Srbije u Pritini, N. Nastasijevi, zabiljeio je u pismu Nikoli Paiu incidente iz Podgraa, sela u okolini Pei. Izvjesni albanski muhadir primoravao je na besplatni rad u polju dvojicu srpske brae, Janju i Paju Miia. Na kraju, bijesan zbog njihove neposlunosti, ubio
47
G. D u i j z i n g s, Religion and the Politisc of Identity in Kosovo, London, 2000, s. 161-162.
Albance-muslimane sa Kosova, Metohije i sjeverozapadnog dijela makedonskih zemalja G. Duijzings je nazvao najkonzervativnijim slojem islamskog drutva u Osmanskom carstvu:
61
18.11.2008 9:02:12
ih je, a sam je poginuo od ruke ene Janje Miia. Kako je predstavio tu stvar srpski vicekonzul, agresiju prema Srbima Albanac je objanjavao bijesom to su mu neposluni bili auri (ubio ih razjaren kako mu raja i aur sme odrei poslunost)48. Uzgred budi reeno, 1904. u Podgrau su snanim antisrpskim, antipravoslavnim emocijama podlijegali takoe albanski katolici. Grupa njih je po nagovoru svog svetenika, Pjetra Andela, te godine okupirala neko vrijeme srpsku crkvu49. Devedesetih godina XIX. stoljea na este neprijateljske izgrede muslimanskih Albanaca prema pravoslavnom stanovnitvu, nastanjenom u Kosovskom i Bitoljskom vilajetu, kao i na stav osmanskih vlasti koje nisu spreavale antihrianske ispade Albanaca, vie puta je skretao panju Stojan Novakovi. Ve polovinom 1890, kao poslanik Kraljevine Srbije akreditiran pri Porti, skretao je panju na vjerskim fanatizmom motivirane izgrede Albanaca protiv pravoslavnog stanovnitva. S. Novakovia je posebno uznemiravao poloaj Srba i drugih pravoslavaca iz Pritinskog i Prizrenskog sandaka, kao i iz sandaka koji su ulazili u sastav Manastirskog vilajeta. Osim Srba, u tekom poloaju u navedenim provincijama, posebno onim izmeu Metohije i zapadnog dijela Vardarske Makedonije, nalazili su se i predstavnici drugih etnikih grupa: Crnogorci, suprotstavljen Albancima dio Vlaha, Cigani, makedonski Slaveni, kao i Albanci-hriani. Svi su se oni mogli plaiti neprijateljskog odnosa albanskih muslimana, a nerijetko i Osmanlija. Od tih posljednjih, ak i kad nisu inili nikakve neprijateljske ispade prema nemuslimanskom stanovnitvu, hriani se nisu mogli nadati stvarnoj zatiti. U jednom od pisama iz 1890, o kojima se s velikom vjerovatnoom moe suditi da ga je napisao S. Novakovi, opisan je brutalni napad oko etiristo albanskih muslimana na metohijsko selo Vrape, naseljeno Crnogorcima50. S. Novakovi je pripisivao Albancima sklonost izazivanja sukoba sa susjedima (posebno Srbima) na vjerskoj osnovi, takoe u pismu koje je 22. VI. 1890. poslao Said-pai, efu osmanske diplomatije. Srpski diplomata formulirao je smjelu tezu o faktikoj okupaciji hrianskih, preteno srpskih sela Kosovskog vilajeta od strane albanskih zloinaca. Turci isticao je S. Novakovi moraju otro da osude i kazne zlo koje albanski muslimani ine Srbima; njihova pasivnost primorava srp-
48 Masakr u jednoj srpskoj kui u selu Pograu, peke kaze [vicekonzul Srbije u Pritini N. Nastasijevi ministru inostranih dela Srbije N. Paiu, Pritina, 20. VIII 1904], [u:] B. P e r u n i i , Zulumi aga i begova, s. 312-313. 49 50
. M i k i , Drutvene i ekonomske prilike kosovskih, s. 53. AS MID P. O., mkr. 107, I/25.
62
18.11.2008 9:02:12
ske hriane da vide albanske represije kao planirane istke i primorava ih da napuste Carstvo51. Kraj XIX. i poetak XX. stoljea (period od 1898-1903), dakle istorijski trenutak za koji je bila karakteristina eskalacija srpsko-albanskih sukoba, bilo je vrijeme kada je vjerska osnova pogoravanja odnosa obiju nacija postala potpuno vidljiva. Na poetku su za to bili odgovorni ve vie puta pomenuti muhadiri, koji su posebno aktivno napadali Srbe, nastanjene du granice Osmanskog carstva i Srbije52. Ubrzo se, meutim, ispostavilo, da osim muhadira ni znatan dio obinih Albanaca i Srba nije bio u stanju da zamisli uzajamne odnose u duhu potovanja etnike razliitosti i vjerske tolerancije. Sukobi izmeu Srba i Albanaca razliitih vjeroispovijesti tinjali su krajem XIX. i poetkom XX. stoljea posebno u Metohiji. U selima u kojima su dominirali Srbi, Albanci su bili odvojeni od glavnog ivotnog toka u kojem je uestvovala veina lokalne zajednice. S druge strane, u selima gdje su dominirali Albanci unitavana su srpska domainstva. Njihovi dotadanji vlasnici naputali su ih i naseljavali zaseoke koji nisu uestvovali u ivotu sela ili su posebno ako su ih kua liavali pod prijetnjom ili na silu, to je u Metohiji bilo esta praksa emigrirali. Zajedniki, sloni ivot Srba i Albanaca rijetko kad je mirno proticao. To pravilo se posebno odnosi na vee dijelove peke i prizrenske nahije, gdje je, po miljenju ruskog naunika A. J. Timofiejeva, od poetka XX. stoljea bila mogua jedino vegetacija srpskih enklava u albanskom moru53. Godine 1899, kada je postala prva Peka liga, islamski fanatizam velikog dijela metohijskih Albanaca vidno je porastao. Zbog toga je porastao i broj albansko-srpskih sukoba. Pe i okolina postali su u velikoj mjeri centar aktivnosti albanskih tur51
AS MID P. O., mkr. 107, I/23 (srpski poslanik u Istanbulu Stojan Novakovi efu MID Turske Said-pai, 22. VI 1890).
52
Muhadiri su bili prilino zastupljeni u drutvenoj strukturi pojedinih mjesta, rasutih du sjeverne granice Osmanskog carstva. Svetislav Simi je ak tvrdio da su u pograninom pojasu Albanci namjerno doveli do nastanka neprekidnog lanca arbanakih muhadirskih sela. Taj srpski politiar i diplomata, koji je taj lanac smatrao za instrument albanske politike, realizirane u unutarturskoj ravni, vidio je, kao i G. Gaulis, tenju da se slian albanski kordon formira u sjeveroistonom dijelu nadvardarske Makedonije. Cilj njegovog stvaranja bilo bi budue razgranienje, ne obazirui se na Srbe, albanskih i bugarskih uticajnih zona na makedonskom terenu, vidi: P. O. [P. O r l o v i = S. S i m i ], Stara Srbija i Arbanasi. Srpsko-bugarski odnosi i arbanako pitanje Austrija i Stara Srbija Arbanaki zborovi i njihovo znaenje, Beograd, 1904, s. 11. A. J. T i m o f i e j e v, Istoki kosovskoj, s. 89-90.
53
63
18.11.2008 9:02:12
kofila, inspiriranih radikalnim vjerskim idejama i dravnom ideologijom panislamizma. Prema izvjetaju srpskog novinara iz dalmatinskog Zadra, dogaaji u Metohiji 1899. dali su zeleno svetlo akcijama koje su trebale da dovedu do istrebljenja Srba54. I u nekim drugim tadanjim ocjenama ne-Srba primjeivano je da je vjerski fanatizam panislamske frakcije Peke lige, potpomognut antireformatorskom politikom orijentacijom, mogao biti izvanredno iskorien od strane Osmanskog carstva (ali i Austro-Ugarske) za produbljivanje tradicionalnog neprijateljstva koje vlada izmeu Albanaca i Slovena55. Znaci tog neprijateljstva, ija je bitna osnova bila vjerska netolerancija, mogli su se krajem XIX. i poetkom XX. stoljea primijetiti i izvan Metohije. Napetosti izmeu Albanaca i Srba su bile svakodnevna pojava praktino u cijelom Kosovskom vilajetu, iako se izvan Metohije mnogo zla deavalo u okolini Pritine, Gnjilana, Kosovske Mitrovice, Vuitrna, Uroevca, Kaanika i Tetova. Sa tetovskom regijom povezano je i ubistvo izvjesnog srpskog monaha, po imenu Ezekilj (Jezekilj), koje se desilo 1898. godine.56 Do svoje smrti hadi Ezekilj je vrio funkciju starjeine u manastiru Lazareva u selu Leak nedaleko od Tetova. S. Novakovi je u pismu Tefik-pai od 19. X. 1898. konstatovao da su ga ubili Albanci57. Stav S. Novakovia je vjerovatniji nego hipoteza Stevana Simia koji je smatrao da su Ezekilja ubili Bugari, to je iznio u uvodu u uspomene o djelovanju srpskih etnika u Makedoniji od 1903. do 1912. godine.58 Treba primijetiti da je S. Novakovi, uglavnom, crpio svoje znanje iz vjerodostojnih izvora. Osim toga, do ubistva je dolo u mjestu gdje su mnogo aktivnije bile bande lopova i albanskih fanatika, nego bugarsko-makedonske ete. Napadi na srpska svetena lica nisu bila e-
54
S. Boi, Politika misao, s. 140 (autorka navodi tvrdnje iz teksta: U Staroj Srbiji, Srpski glas, br. 14, 8. IV 1899).
Termin tradicionalno neprijateljstvo Albanaca i Srba koristio je u vrijeme nastanka Lige u Pei ef tadanje habsburke diplomatije Alois L. hrenthal: . B o r o z a n, Velika Albanija: porijeklo, ideje, praksa, Beograd, 1995, s. 46.
55
Prepiska o arbanaskim nasiljima, s. 69; S. S i m i , Srpska revolucionarna organizacija: komitsko etovanje u Staroj Srbiji i Makedoniji 1903-1912, prir. i predgovor J. Baji, Beograd, 1998, s. 36.
57 58
56
Prepiska o arbanaskim nasiljima, s. 69. S. S i m i , Srpska revolucionarna organizacija, s. 36.
64
18.11.2008 9:02:12
sta praksa Albanaca, ali ne treba sumnjati da su se deavali u burnom periodu kraja XIX. stoljea.59 Razmatrajui incidente s kraja XIX. i poetka XX. stoljea koji su se deavali u lokalnim srpsko-albanskim odnosima, treba skrenuti panju na to da su razlozi vjerske prirode, koji esto nisu bili glavni motiv agresivnog ponaanja Albanaca-muslimana prema pravoslavnim Srbima, esto sluili kao svojevrsna legitimizacija za sukobe koji su izbijali na drutveno-ekonomskoj osnovi. To se deavalo posebno onda kada su mutesarifi u pojedinim dijelovima Kosovskog vilajeta postajale osobe tijesno povezane sa fundamentalistiki orijentisanim muftijama i albanskim monicima koji su sa njima saraivali. Takvi mutesarifi su zastupali filotursku opciju i u cilju odbrane privilegirane albansko-turske zajednice bili su spremni da se bore protiv svih oznaka samostalnosti pravoslavnih Slavena, naseljenih u Staroj Srbiji i Makedoniji. Neronsko vreme da upotrijebimo termin srpskog konzula u Pritini Sime J. Avramovia bilo je za kosovske Srbe period kada je funkciju pritinskog mutesarifa vrio izvjesni Demal bej60. U izvjetaju s kraja juna 1901. S. J. Avramovi je istakao da su tada neprekidno revidirani i sasluavani srpski uitelji, to je nailazilo na izrazito odobravanje veine albanskih muslimana. Kao primjer te vrste osmanskih represija prema Srbima bio je, izmeu ostalog, postupak protiv Damnjana Prljinevia, uitelja iz Kosovske Mitrovice koji je povremeno vrio funkciju crkvenog revizora okolnih srpskih kola. Slino se moe tretirati i postupak protiv Save Popovia61. Turci su bacali u tamnice ne samo srpske prosvjetitelje, nego i pravoslavne seljake, kojima, po pravilu, nisu dokazivani nikakvi prijestupi koji bi morali biti kanjeni. Deavalo se da su ti seljaci traili zatitu od metropolite Niifora Peria, koji je tada imao pod crkvenom jurisdikcijom pravoslavno srpsko stanovnitvo Kosovskog vilajeta. Pojedini ugroeni Srbi su u oajanju i strahu od Turaka i Albanaca (prije nego u naglom naletu pobonosti) molili svog metropolitu u ljeto 1901.
59
Ministru inostranih dela, itd., itd., itd. u Beogradu, Pritina, 2 VI 1901, [u:] B. P e r u n i i , Svedoanstvo, s. 50.
60 S. J. Avramovi Gospodinu dr. N. Vujiu, Predsedniku Ministarskog saveta, Ministru inostranih dela, itd., itd., itd. u Beogradu, Pritina, 29 VI 1901, [u:] B. P e r u n i i , Svedoanstvo, s. 65. 61
Konzul Srbije u Pritini S. J. Avramovi opisao je u jednom od izvjetaja za MID Srbije kako su Albanci u Kosovskoj Mitrovici uhvatili popa Miljka, koji je u to mjesto doao iz sela Banje u okolini Pei: S. J. Avramovi Gospodinu dr N. Vujiu, Predsedniku Ministarskog saveta,
Isto. 65
18.11.2008 9:02:12
ne samo da im omogui da se sakriju u nekom srpskom manastiru, nego i da im dopusti da se zamonae62. Brojni srpsko-albanski sukobi potresali su Staru Srbiju (posebno Metohiju) i privardarski dio makedonskih zemalja 1903,63 a zatim i 1904-1905. godine.64 Vei dio njih predstavljali su svojevrsni albanski veto na turske reformatorske mjere (drutveno-politike i poreske), preduzimane izmeu ostalog u cilju uvoenja narodnih i vjerskih prava Srba, dekretovanih u jesen 1902. godine. Albanski muslimani, sukobljeni sa Srbima, napali su 1903. srpske duhovne simbole. Oktobra 1903, predvoeni Fekom Bajramoviem, Albanci, nazvani u srpskoj tampi kao pobesneli i rasputeni, na smrt su pretukli popa Jevtimija i jo nekoliko osoba iz manastira Devi u okolini Vuitrna. Albanci su zauzeli manastirsku zemlju. Tukui i vrei agresiju, profanirali su mjesto vjerskog kulta.65 Albansko demonstrativno i provokativno ponaanje deavalo se i pod deanskim manastirom,66 kojim su u to vrijeme upravljali ruski monasi.67 Nedaleko od jednog od najvanijih srpskih hramova dolazilo je do ozbiljnih napetosti takoe u ljeto 1905. godine. U okolini manastira Albanci iz Prizrena, akovice, Malesije i plavsko-gusinjske regije dali su tada besu protiv metohijskih Srba i Crnogoraca68. Dvije godine kasnije (17. IV. 1907.) desio se albanski na-
62 S. J. Avramovi Gospodinu dr. N. Vujiu, Predsedniku Ministarskog saveta, Ministru inostranih dela, itd., itd., itd. u Beogradu, Pritina, 29 VI 1901, [u:] B. P e r u n i i , Svedoanstvo, s. 65.
Vidi: Iz Stare Srbije i Maedonije (originalni izvetaji): askerski zulumi nove poreze grabljenje devojaka, Samouprava, br. 13, 1 XI 1903, s. 1-2.
63
N e b o j a, Arnautska buna, Politika, br. 47, 27 II 1904, s. 1; i s t i, Arnautska sila, Politika, br. 71, 22 III 1904, s. 1; i s t i, Arnautska buna, Politika, br. 87, 9 IV 1904, s. 1.
64
Iz Stare Srbije i Maedonije: Albanski zloini u manastiru Deviu, Samouprava, br. 2, 20 X 1903, s. 2.
65 66
O trogodinjem periodu od 1903-1905, kad su postojale stalne napetosti u okolini Deana, vrijedni panje su odlomci izvjetaja objavljenih kao Deanski dnevnici [u:] Zadubine Kosova. Spomenici i znamenja srpskog naroda, Prizren Beograd 1987, s. 758-759.
67 68
Rusi u Visokim Deanima, Samouprava, br. 21, 11 XI 1903, s. 2.
Obavetajni biro Generaltaba u Beu iz pregleda najvanijih promena tokom 1905. godine u komandnom sastavu, naoruanju, obuci, budetu i sl. u armijama balkanskih drava; ovde delovi o Srbiji, Makedoniji, Kosovu, Sandaku i Albaniji: Vernderungen im Heerwesen der Balkanstaaten in Jahre 1905... Serbien, Beilage 3: Die Situation in Nordalbanien im Jahre 1905, [u:] AustroUgarska i Srbija 1903-1918: dokumenti, t. III, s. 605.
66
18.11.2008 9:02:12
pad na patrijariju u Pei,69 a u julu 1909. na manastir Sopoani.70 Za razliku od dogaaja 1903, koji su, makar donekle, interesirali Osmanlije, sukobljene sa Albancima povodom reformi, dogaaji od 1905-1907. Osmanlije su potpuno ignorirali. Poslije incidenta 1907. u Pei, Srbi su predali lokalnom mutesarifu pismo sa podacima o albanskim zloincima. Meutim, nisu doekali nita to bi moglo svjedoiti o tome da su Osmanlije bili zainteresovani za kanjavanje Albanaca71. Okolinu akovice, osim pravoslavnog i muslimanskog stanovnitva, naseljavali su i Albanci-katolici. U antisrpskim incidentima prednjaili su, istina, u cijeloj akovakoj nahiji albanski muslimani, ali je od poetka XX. stoljea (od 1901-1902) dolazilo u okolini Pei do sukoba Srba sa albanskim katolikim stanovnitvom (tzv. Fandima)72. O sukobu albanske katolike zajednice sa pravoslavnim Srbima treba rei nekoliko reenica vie. Sukobi Fanda sa metohijskim Srbima eskalirali su u periodu od 1904-1905. godine. Zabiljeeni su bili takoe i poetkom 1906. godine73. Neki posmatrai srpskoalbanskih sukoba u Metohiji smatrali su da su se albanski katolici odlikovali istom netrpeljivou prema Srbima kao i njihovi muslimanski zemljaci,74 s kojima su, uostalom, tokom cijele prve decenije XX. stoljea bili u velikoj neslozi75. Pred kraj
69 70
M. B r u s i n, Rasprava o Kosovu, s. 35.
Zulumi Arnauta u manastiru Sopoanima [T. Proti, K. P. Kulagi, S. Popovi i S. Stefanovi, Ministarstvu prosvete i veroispovesti u Beogradu, Novi Pazar, 24. VII 1909], [u:] B. P e r u n i i , Zulumi aga i begova, s. 433-434.
71 72 73
M. B r u s i n, Rasprava o Kosovu, s. 35. B. P e r u n i i , Poslednjih deset godina turske vladavine, s. 17.
AS MID P. O., mkr. 280, I/310-315: Un expos succint de la situation on Vieille Serbie, Istanbul, 2 XII 1904; Napadi Fanda na neka srpska sela [konzul Srbije u Pritini M. Spaljakovi ministru rata i zameniku efa MID Vasi Antoniu, Pritina, 4 I 1906], [u:] B. P e r u n i i , Zulumi aga i begova, s. 363-364; M. V o j v o d i , Prilike na Kosovu i Metohiji i politika Srbije 1881-1912, [u:] i s t i, Srbija i balkansko pitanje (1875-1914), Novi Sad, 2000, s. 58.
74 75
B. P e r u n i i , Poslednjih deset godina turske vladavine, s. 17.
Sukobi Arnauta (katolika) i Arnauta (muhamedanaca) [konzul Srbije u Pritini M. Spaljakovi efu MID N. Paiu, 28. VI 1906], [u:] B. P e r u n i i , Zulumi aga i begova, s. 364-365. Do zaotravanja sukoba u unutaralbanskim meuvjerskim odnosima dolo je takoe poetkom 1908. Dan poslije katolike Nove godine u nerazjanjenim okolnostima podmetnuta je u jednoj od prizrenskih damija svinjska glava. Tu evidentnu uvredu islama albanski muslimani su primili neobino ozbiljno. U odgovoru na provokaciju rijeeno je da se spaljuju katolike kue, da se katolici izbacuju s posla, zemlje i da se liavaju sve imovine. Srbi su zabrinuto posmatrali okrutnost meusobnih obrauna u albanskoj zajednici. Iako oni nisu bili cilj muslimanske osvete, njihova
67
18.11.2008 9:02:12
1905. srpski konzul u Pritini, Miroslav Spalajkovi, izvjetavao je pukovnika Vasu Antonovia (ministra rata, istovremeno ministra inostranih dela Srbije) o konfliktima Albanaca-Fanda i Srba. Kako je napisao M. Spaljakovi: U pekoj nahiji [...] ima Srba skoro pet puta vie nego Arnauta katolika. I samo za to to su Srbi bez oruja, Arnauti katolici ine nad njima svakojaka nasilja, biju ih kao zeeve i utamanjuju na oigled celog sveta. Za toliku nepravdu i pred Bogom i pred ljudima Srbija nosi teku odgovornost76. Nekanjavanje katolikih Albanaca iritiralo je srpske diplomate, koji su ak bili svjesni i svoje djelimine odgovornosti za teku sudbinu zemljaka. Srpske diplomate su ipak dobro znali da su Albanci-katolici ostajali nekanjeni u osmanskoj dravi svaki put kada su uspjeli da se vjeto zatite austro-ugarskim patronatom77. Sukobi na osnovi politikih aspiracija U zemljama Stare Srbije i Makedonije (posebno na teritoriji Kosova) funkcionirala je klasa posjednika koju su sainjavali Albanci-muslimani i koji su krajem XIX. i poetkom XX. stoljea imali znaajan utjecaj na upravljanje tim dijelom Osmanskog carstva. I pored toga, Osmanlije su esto morale gasiti albanske bune na Kosovu, Metohiji i drugim regijama Evrope. Bunei se, Albanci ipak nisu odmah teili nezavisnosti. Proces transformacije njihovih tenji od umjereno autonomistikih preko radikalno autonomistikih do nezavisnosti, bio je jedan od sloenijih historijskih procesa na Balkanu. U drugoj polovini XIX. i poetkom XX. stoljea Albanci su bili ambivalentni prema Osmanskom carstvu. S jedne strane, izraavali su vrstu
sudbina se u to vrijeme nimalo nije popravila. Deavali su se sluajevi napada albanskih muslimana, nekako uzgred, takoe na pravoslavne hriane. U svakom sluaju, ako je do nekih napada, onda, kako je to opisao B. Perunii: [...] Iako su naoruani Arbanasi muhamedanci pokadkad ugnjetavali svoju sabrau katoliku, to ih nimalo nije ometalo da istodobno sprovode na Srbima najgnusnija zloinstva. Zbog toga su Srbi sa Kosova beali ispod toga uasnog nasilja B. P e r u n i i , Poslednjih deset godina turske vladavine, s. 21.
76
Austrija preko svojih konzulata i fratera, organizuje katolike-fande da ucenjuju, kradu, pljakaju, ubijaju i raseljavaju Srbe u pekom sandaku (srpski konzul u Pritini M. Spaljakovi Vasi Antoniu, pukovniku Generaltaba, ministru rata i viceministru inostranih dela Srbije, Pritina, 12. XII 1905), [u:] B. P e r u n i i , Zulumi aga i begova, s. 351.
77
Tamo, s. 350-355.
68
18.11.2008 9:02:12
privrenost sultanu, a s druge su stalno teili tome da osnuju administraciju maksimalno nezavisnu od Osmanlija. Od 1881. do 1912. u evropskom dijelu Osmanskog carstva esto su izbijali sukobi na politikoj osnovi. Ozbiljne razmjere poprimali su i albansko-srpski i albansko-osmanski sukobi. Dio tih drugih (sukobi inspirisani od strane albanskih radikala, neposredno posle razbijanja Albanske lige u Prizrenu i incidenti do kojih je dolazilo u prvoj polovini devedesetih godina XIX. stoljea, kao i protesti albanskih muslimanskih konzervativaca protiv mladoturskih reformi) prelazio je ak u prilino ozbiljne, ponekad opasno duge oruane konfrontacije. Albansko-osmanski sukobi politiko-oruanog karaktera imali su veliki znaaj za Srbe koji su mogli biti njihove manje ili vie sluajne rtve. U vezi sa takvom opasnou srpske politike elite, posebno od kraja osamdesetih godina XIX. stoljea, paljivo su pratile veinu albansko-osmanskih napetosti78. Razliite politike aspiracije koje su ispoljavali Albanci, a prije svega njihove autonomistike zahtjeve, Srbi su po pravilu primali s distancom, antipatijom ili otvorenom netrpeljivou. To je imalo svoje porijeklo u iskustvima koje su Srbi stekli iz susjedstva sa Albancima. To je posebno postalo primjetno u periodu od 1902-1903. i 1908-1912. godine. Ukoliko su najavljivani ustupci Osmanlija prema hrianima naseljenim u evropskom dijelu Carstva i pokuaji drugih unutranjih reformi za Srbe mogli biti iskljuivo korisni, utoliko su za albanske konzervativne slojeve osmanske reformatorske inicijative svake vrste bile povezane iskljuivo s gubitkom dijela privilegija. Do otvorenih sukoba na osnovi ozbiljnih politikih razlika, u kojima su neposredni protivnici bili Albanci i Srbi nastanjeni u evropskom dijelu Osmanskog carstva, nije dolazilo toliko esto koliko do sukoba na vjerskoj ili ekonomskoj osnovi. Deavali su se ipak periodi obiljeeni srpsko-albanskim okrajima te vrste, provociranim uglavnom od strane Albanaca. Izvor tih provokacija bio je, prije svega, u tenji da se, oslabivi putem otvorene konfrontacije, srpski potencijal sprijei jaanje stranog elementa i gubitak uticaja Albanaca u nekim regijama Osmanskog carstva. Upravo tako se moe shvatiti dio albanskih napada na Srbe do kojih je dolazilo poslednjih godina XIX. i prvih godina XX. stoljea. Godine 1897. Osmansko carstvo je vodilo rat sa Grkom, uz svesrdnu pomo Albanaca. Za vrijeme tog rata, kao i neposredno poslije njega, dakle u vrijeme djelovanja Peke lige, Albanci su poeli sa intenzivnijim djelovanjem u cilju da svoVidi npr. dokumente o albansko-turskim okrajima 1903. g.: AS MID P. O., mkr. 135, I/30 (Branislav Nui, srpski konzul u Pritini ministru inostranih dela Srbije Andreju Nikoliu, Pritina, 10. VII 1893); AS MID P. O., mkr. 135, I/32 (korespondencija izmeu Ministarstva unutranjih i Ministarstva inostranih dela Srbije, Beograd, 13. VII 1893).
78
69
18.11.2008 9:02:12
jim politikim uticajima nadvladaju kosovski vilajet i neke makedonske centre, locirane u manastirskom vilajetu. U tom cilju koristili su filotursku platformu. Albanske age, begovi i mule eljeli su da sebi i svojim pobratimima obezbijede privilegiranu poziciju u drutvenoj strukturi Osmanskog carstva. O takvom albanskom ponaanju 1897. mnogi Srbi su mislili kao konzul Todor P. Stankovi, koji je predstavljao Monarhiju Obrenovia u Pritini. U jednom od pisama premijeru i ministru inostranih dela Srbije, oru Simiu, on je primjeivao albansko-tursku solidarnost i istovremeno konstatirao: [...] Arnauti, od kako je Turska pobedila malenu i rastrojenu Grku, ne samo to su se pogordili, ve su u pravom smislu pobesneli i vre nad srpskom rajom nasilja kakva nisu smeli da ine i u najgora vremena79. U pojedinim regijama u kojima su odavno tinjale meuetnike svae nevjerovatno je porastao osjeaj superiornosti i osionosti kod Albanaca povezanih sa kriminalnim grupama, koje su se bavile kraama, otkupima, vendetom, kao i silovanjima. To se posebno moe rei o Metohiji80. Osmanlije, nadajui se koristima od instrumentalog korienja Albanaca, a s druge strane plaei se potencijalnih sukoba sa naoruanim grupama, sastavljenim od lanova ratoborne nacije, tolerirali su ekscese albanskih secikesa, koji su u svom stavu prema junoslavenskim hrianima nerijetko bili inspirirani osmanskom okrutnou prema hrianskim Jermenima81. Inspiratori albanskog nasilja na Srbima i drugim pravoslavcima (kao i prema katolicima, ugnjetavanim ipak u manjoj meri, zbog tita Austro-Ugarske) bili su neki turski pobirai poreza. Na to je skrenuo panju u jednoj od svojih rasprava Svetislav Simi (Pavle Orlovi)82. Izvjesne slinosti u ponaanju Albanaca i Turaka, a pre sve79
[T. P. S t a n k o v i ] Gospodinu oru S. Simiu, Predsedniku Ministarskog saveta, Ministru inostranih dela, itd. itd., itd., - u Beogradu, Pritina, 19 VII 1897, [u:] B. Pe r u n i i , Pisma srpskih konzula iz Pritine (1890-1900), Beograd, 1985, s. 269. P. O r l o v i [S. S i m i ], Pitanje o Staroj Srbiji, Beograd, 1901, s. 14.
80 81
1980, s. 89. Pitanje antijermenske politike Turske opirnije: G. K u c h a r c z y k, Pierwszy holocaust XX wieku, Warszawa, 2004, s. 17-71, 147-176.
82
Progoni Jermena u ogromnim razmjerama deavali su se jo 1895-1896. Kako je napisao Toma Vituh /Tomasz Wituch/: Pokolji Jermena [...] neizmjerno su zaotrili [tada] muslimansko-hrianske odnose u cijeloj imperiji, a posebno u balkanskim provincijama, jo uvijek pod vlau sultana T. W i t u c h, Tureckie przemiany. Dzieje Turcji 1878-1923, Warszawa,
P. O., Stara Srbija i Arbanasi. Srpsko-bugarski odnosi i arbanako, s. 7-8.
70
18.11.2008 9:02:13
ga tursko tolerisanje albanskih prekraja, doprinijele su tome da su Srbi nasilje prema njima vidjeli kao dokaz za postojanje zajednikog, antihrianskog fronta Albanaca i Osmanlija, ujedinjenih vjerom83. Taj front, iako vie puta naruavan antiosmanskim albanskim istupima u kojima je isticano neodobravanje politikih reformi u Osmanskom carstvu i osmanskih namjera da sve Albance (bez obzira na vjeroispovijest) opterete porezima (19021903), trajao je sve do 1908. godine. On se vidno manifestovao 1904. u pokuaju sklapanja sporazuma Yildizu sa albanskim liderima, po kojem su Albanci trebali dobiti iroku autonomiju u svim osmanskim provincijama na Balkanu u kojima su bili veinsko stanovnitvo84. Godine 1904. u starosrpskim i makedonskim zemljama vladala je potpuna anarhija koja je onemoguavala uvoenje bilo kakvih drutvenih reformi, komplikovala poloaj junoslavenskog ivlja i kako je esto primjeivano u srpskim asopisima garantirala Albancima i Turcima dobre odnose i ouvanje politike prevage nad ne-muslimanima85. Sljedeih godina (1905-1907) u Staroj Srbiji i Makedoniji, uglavnom u vezi sa politiko-propagandno-oruanom aktivnou srpskog etnikog pokreta, rasplamsali su se sukobi izmeu Srba i Albanaca i Osmanlija (kao i srpsko-bugarski konflikti, ogranieni na makedonske zemlje)86. Poziciju glavnog provokatora srpsko-albanskih sukoba tog vremena zauzeli su Srbi, ije su aspiracije prikljuivanja starosrpsko-makedonskih zemalja u zonu uticaja Monarhije Karaorevia izazivale zajedniki otpor albanskih kaaka i monika, kao i Osmanlija. Pomjeranje Albanaca od 1908. godine s pozicije prijatelja na pozicije neprijatelja sultanske vlasti, uz istovremeno jaanje veza sa Habsburkom monarhijom, skoro nikada nije oznaavalo prestanak netrpeljivosti prema Srbima ili Crnogorcima. tavie, ta netrpeljivost se iz godine u godinu pojaavala. Anarhizacija drutvenog ivota na teritorijama koje su naseljavali, bila je za Albance ansa da postanu nezavisni od Porte. Jedan od naina da se postigne stanje anarhije bilo je pothranjivanje albansko-junoslavenskih sukoba, za ta je instrumentalno korieno npr. pitanje vjerskih razlika.
83
P. O r l o v i , Pitanje, s. 7.
84 Grke novine o tretiranju albanskog pitanja na Porti 1904. godine, [u:] B. P e r u n i i , Zulumi aga i begova, s. 313-314. 85
[G d e.], ta se uje iz Gostivara, Politika, br. 120, 12 V 1904. s. 1.
86 T. S m i l j a n i -B r a b i n a, Klub Omladinaca iz Stare Srbije i Maedonije i miting od 9 decembra 1907 godine u Beogradu (pre dvadeset godina), Juni pregled, br. 4/XII 1927, s. 173.
71
18.11.2008 9:02:13
Godine 1909-1911, kao i 1912. bile su posebno obiljeene albansko-osmanskim i albansko-junoslavenskim sukobima. Do njihovog izbijanja dolazilo je, prije svega, u kosovskom i manastirskom vilajetu. U uslovima tokom albanskih ustanaka protiv mladoturaka87 esto je dolazilo do politikih napetosti izmeu Albanaca i Srba. Indikacije albansko-srpske solidarnosti bile su u to vrijeme prava rijetkost. Albanske oruane operacije, s ciljem da sprijee mladoturke u sprovoenju reformi i vremenom da dovedu do nastanka autonomne Albanije, uznemiravale su svojim razmjerama i teko predvidivim posljedicama, itavo junoslavensko stanovnitvo, naseljeno u Staroj Srbiji i Makedoniji, kao i na teritoriji nezavisnih drava Srbije i Crne Gore pri granicama s osmanskim kosovskim i skadarskim vilajetom88. Srbi, imajui iskustvo dotadanjih fatalnih odnosa s Albancima, punih konflikata, konstatirali su tada da bi podravanje Albanaca, a tim prije pristanak na poziciju etnike grupe koja nema nikakve vlasti u budunosti i koja bi umjesto u okviru Osmanskog carstva funkcionirala unutar autonomne Albanije bilo ravno samoubistvu. U vrijeme albanskih ustanaka neposredno prije balkanskih ratova stanje anarhije i neprekidnog ratnog vrenja u pojedinim mjestima je prijetilo konkretnom opasnou srpskim susjedima Albanaca. Albanci, suprotstavljajui se pokuajima realizacije reformi od strane Turaka, dakle onome to je Srbima trebalo u perspektivi da donese dugo oekivane koristi, sve jasnije su dovodili svoje srpske susjede u situaciju u kojoj su se morali jednoznano opredijeliti za ili protiv Albanaca. Mnoge incidente, ije su rtve bili Srbi, ipak su i dalje izazivali obini albanski banditi89. Veina obinih Srba teko je mogla da zamisli aktivno opredjeljivanje protiv Osman-
87
dokumentesh mbi kryengritjet shqiptare (1910-1912), Prishtin, 2003.

88
Vrijedna zbirka dokumenata o albanskim ustancima 1910-1912: N. N i k a, Prmbledhje
Vidi izmeu ostalog: Konzulat Kraljevine Srbije Pritina Ministarstvu inostranih dela Kraljevine Srbije Beograd, telegram, Pritina, 28 IV 1912, [u:] Dokumenti o spoljnoj politici Kraljevine Srbije 1903-1914, kn. V, 1: 1/14. januar - 14/27. juli 1912., prir. M. V o j v o d i , ured. R. S a m a r d i , Beograd, 1984, s. 571.
89
29 X 1911, [u:] B. P e r u n i i , Svedoanstvo, s. 485-488; Konsul M. M. Raki Ministarstvu inostranih dela Beograd, Pritina, 21 XI 1911, isto, s. 488-489; Konsul Dr M. D. Milojevi Ministarstvu inostranih dela Beograd, Pritina, 22 XII 1911, isto, s. 490-491.
Nemali broj incidenata tog tipa, koji su se uglavnom zavravali gubitkom ivota Srba koji su se suprotstavljali albanskom nasilju, zabiljeen je u izvjetajima srpskih konzula iz Pritine (M. Rakia i M. . Milojevia), napisanim od kraja oktobra do decembra 1911. g., vidi izmeu ostalog: Konsul M. M. Raki Ministarstvu inostranih dela Beograd, Pritina,
72
18.11.2008 9:02:13
skog carstva na albanskoj strani90. Tim prije to su u haosu koji je trajao jedini zatitnici kakvog takvog reda bili, paradoksalno, Osmanlije, prisiljeni najzad situacijom ugroenosti vlastitih interesa da interveniraju protiv Albanaca, ali su ipak i dalje esto optuivali Srbe za opte i stalno provociranje albanskih muslimana da naruavaju poredak91.
Local Albanian-Serbian Conflicts from 1881 to 1912: Attempt of New Typological Characteristics Voyczeh Szczepaski Summary
The subject of this article are Albanian-Serbian local conflicts from 1881 to 1912, which took place in European provinces of Ottoman Empire. The particular attention was paid for contemporary tensions in Villayet of Kosova. The discussed tensions had, despite some common features, different specificity, range and dynamics. There are showed and analyzed only chosen conflicts. Information about them has been derived from Serbian sources, which had been selected from a file of the Serbian Archive and from published files of documents. Author opposed constructing such formulation as directories and catalogue of Albanian-Serbian incidents. He proposes the typological analysis instead. There are separated three fundamental backgrounds of this conflicts: economical (in a wide meaning), religious and the background of political aspirations. More attention is paid for conflicts between Albanians and Serbs in reference to economical and religious conflicts, than to those which followed from political ambitions. In the considerations author is trying to point factors responsible for the fact, that one type of
Up. novinsku biljeku iz avgusta 1912. objavljenu na stranicama sarajevske Otadbine, u kojoj se konstatuje da Srbi uglavnom nisu vjerovali u mogunost srpsko-albanskog saveza, jer u to vrijeme kad su oni traili garanciju svog postojanja u pravno ureenoj, organizovanoj osmanskoj dravi, Albanci, najvei neprijatelji discipline i reda, koji su traili privilegirani status, nisu trebali nekanjeno pljakati i istrebljivati Srbe - to je, naalost, bila svakodnevna pojava Srbi i Arnauti, Otadbina, br. 110, 11 VIII 1912, s. 2.
90 91
Arnautska (!) zvjerstva, Otadbina, br. 119, 4 IX 1912, s. 2. 73
18.11.2008 9:02:13
conflicts had escalated in given moment of history, and some other time other conflict dominated. (Translated by Ewa Szczepaska)
74
18.11.2008 9:02:13
Sonja Dujmovi, Prilog pitanju centralizma uee Srba u upravnim tijelima BiH 19181941. Prilozi, 37, Sarajevo, 2008, str. 75-93. UDK 342.25(497.6=163.41)1918/1941 Pregledni lanak
Prilog pitanju centralizma uee Srba u upravnim tijelima Bosne i Hercegovine 19181941.
Sonja Dujmovi Institut za istoriju u Sarajevu, Bosna i Hercegovina
Abstrakt: U radu je problematizovan centralizam, vladajui koncept u doba Kraljevine i u okviru toga je prezentovana struktura upravnih tijela u Bosni i Hercegovini, sa naglaskom na ueu Srba. Kljune rijei: centralizam, Bosna i Hercegovina, upravni aparat, Srbi, predmoderno drutvo Abstract: This paper deals with the issues of centralism, the governing concept in the time of the Kingdom of Yugoslavia; by focusing on the participation of Serbs, it presents the structure of administrative bodies in Bosnia and Herzegovina. Key words: centralism, Bosnia and Herzegovina, administrative apparatus, Serbs, pre-modern society
Aludirajui na uveni govor Stjepana Radia u Saboru 24. novembra 1918. godine, odnosno na ve rabljenu, ali efektnu metaforu o guskama u magli1, mogli bi se svi sudionici i savremenici dogaaja oko nastajanja nove dravne tvorevine okarakterisati kao zbunjeni, zateeni, iznenaeni (ne)oekivanim slijedom deavanja,
1
Stjepan Radi, Politiki spisi, Zagreb, 1971, 323-335. 75
18.11.2008 9:02:13
Sonja Dujmovi, Prilog pitanju centralizma uee Srba u upravnim tijelima BiH 19181941. Prilozi, 37, Sarajevo, 2008, str. 75-93.
nepripremljeni u potpunosti na epohalne promjene, nespremni za susretanja sa drugim narodima i kulturama, tradicijama, vrijednosnim i pravnim sistemima, htijenjima i zacrtanim putevima ka budunosti. Jednom rijeju, ini se na prvi pogled da je u svemu tome bila prisutna velika doza neracionalnosti, kao posljedica nunog ad hoc djelovanja u navedenom momentu, prouzrokovana spoljnjim uticajima i unutranjim neredima. Veina je ipak optimistiki vjerovala da e se samim aktom ujedinjenja postii za poetak eljeni stepen nacionalnog i dravnog integriteta. Formalni koraci koji su preduzimani od strane srpske vlade, kao i oni u saradnji sa pojedincima i tijelima formiranim od strane politiara sa prostora pod vlau iznurene Austro-Ugarske Monarhije, daleko od toga da su bili neodluni, ali su bili ipak ubrzani silinom Prvog svjetskog rata i do pred sam njegov kraj nisu bili za mnoge savremenike jasno, nedvosmisleno i realno oekivani. Iz takve situacije proizala je mnogostruka podijeljenost u svim politikim sredinama oko, u prvom redu, objektivne mogunosti ujedinjenja u novu dravu, a isto tako i oko naina ujedinjenja i budueg organizovanja novog politikog subjekta. Istina, na teoretskoj ravni, svaki od politikih sudionika, stranaka, politikih voa i uglednih intelektualaca imali su svoje projekcije mogueg raspleta poslijeratne kataklizme i ostvarenja ujedinjenja junoslavenskih naroda, ali stanovitih priprema nije bilo, i ini se da ih nije moglo ni biti. Velika veina je bila voena vie vlastitim optimistikim vizijama o novonastaloj dravi, s jedne strane, te spoljnim pritiscima i optim haosom proizvedenim krajem rata s druge strane, koji su napadno diktirali ritam stvaranja nove drave i dugooekivanog ujedinjenja. Ipak, sutina ujedinjenja bila je dugo promiljana i ona je bila u sutini jedna pragmatina politika odluka jugoslavenskih elita koje su teile ostvarenju zajednice i u njoj vidjeli svoje vlastite nacionalne interese. Ma koliko haotian, rat je ipak stvorio realne politike okolnosti u kojima je oito bilo mogue da se definitivno rijei poetni nacionalni cilj svakog pojedinog naroda u novoj zajednici - u prvom redu nacionalno okupljanje na jednom dravnom prostoru i mogunost dalje nacionalne emancipacije, to je naravno, kasnije u politikim razmiricama uglavnom negirano. Osim toga, praktinost odluke o ujedinjenju dobivala je na znaaju i zbog realne mogunosti da susjedne zemlje zaposjednu teritorije sa veinskim jugoslavenskim narodom. Dodatnu opasnost predstavljali su socijalni nemiri seljatva i vojske koji su prijetili revolucionarnim vrenjem, to je elite dodatno uvrstilo u spoznaji da in ujedinjenja treba to prije obaviti. Vlast na kojoj su ustrajavale elite bila je veliki zalog za napor koji su uloile da se ouva kontrola, odri mir i smjena sistem izvede sa to manje drutvenih poremeaja. Nesporazumi proizvedeni razliitim koncepcijama ujedinjenja i ureenja budue drave na momenat su stavljeni po strani, mada je bilo jasno da saglasnosti oko toga nema i da e prouzroiti teke politike borbe.
76
18.11.2008 9:02:13
Uopte, postavlja se pitanje, da li je bilo mogue da ti prostori sa svojim civilizacijskim tekovinama, koji su bili obuhvaeni 1918. godine novom dravom, budu u potpunosti spremni na silovitost promjena koje su ga uskoro zadesile. Razliiti kulturoloki konteksti, istorijska iskustva, razliiti pravni sistemi, religiozne utemeljenosti, privredne osnove, duhovni ivot, bolna skoranja ratna iskustva, kao i oekivanj od ujedinjenja bila su gotovo dijametralno suprotna, putevi do ciljeva mnogostruki. Protagonisti ujedinjenja i politikog ivota u Kraljevini, kao eksponenti interesa vlastitih naroda, nisu se pokazali zrelim za uloge koje su imali tako da su se navedene brojne razlike iskazivale uglavnom kao sukobi koncepcija centralizma i federalizma u ureenju drave. Postojee razlike, viene tokom rata izmeu srpske vlade i Jugoslavenskog odbora, te politiara iz Slovenije, pojaane su samim inom ujedinjenja. Bilo je jasno da kralj nije pomiljao da njeguje posebnosti, ve da je eljeni stepen dravnog i nacionalnog integriteta rijeio da postigne drugim sredstvima. Vjerujui ne samo da e postii eljeni mir, nego i brzo i uspjeno niveliranje dubinskih razlika, a i iz razloga vlastite opredijeljenosti, kralj je uz podrku svojih bliskih saradnika prosto ustanovio centralistiku koncepciju ureenja drave i njom se vodio do kraja svoje vladavine. Po svojoj definiciji centralizam usredsreuje sve ovlasti u jednom centru - upravne, politike, drutvene - u ovom sluaju kod kralja, a nadlenosti podreenih, svih pokrajinskih i lokalnih organa slue samo u svrhu provoenja odluka sa dravnog vrha i to pod nadzorom nadreenih organ. O vrstoj odluci i ruci Kralja Oslobodioca govori brzina ukidanja pokrajinskih vlada, kalkulacije sa formiranjem ustavotvorne skuptine, karakter Vidovdanskog ustava, broj vlada koje su smijenjene njegovom intervencijom, kao i ukidanje klimavog parlamentarizma 1929. godine. Nedemokratska priroda reima, inaugurisana ve na samom poetku imala je svoje pristalice oko dvora, u redovima centralizmu naklonjenih politikih partija, prvenstveno Radikalne i Demokratske stranke, ali i mnogih politikih struja u Hrvatskoj i Sloveniji. U velikom broju srpski zvaninici su smatrali da Srbija polae pravo na primat u novoj dravnoj zajednici, obzirom na ulogu u vojnim operacijama tokom proteklog rata i obzirom na pretrpljene ljudske i materijalne rtve. Uz to, smatrali su da je Srbija odigrala ulogu oslobodioca naroda koji su vijekovima bili pod germanskim ili osmanskim vlastodrcima, te da iz istih razloga ravnopravnog dijaloga ne moe biti. To je bilo jedno od obrazloenja to je federalizam odbaen, jer u startu nije postojala mogunost za ravnopravno formiranje federalnih partnera. Istorijsko i dravno iskustvo Srbije takoe je bilo potpuno drugaije od onog u osloboenim krajevima, jer je voenje politike bila isto dinastika stvar, u rukama vladara, koji je uz to bio tu i po milosti boijoj. Tako se dogodilo da se iza paravana viestranakog parlamentarizma poela praktikovati samovolja vlasti, pa je govor
77
18.11.2008 9:02:13
sile, poetno verbalni, zamijenio i silu putem vie zakona o zatiti drave, a i kasnije progonima nepoudnih oponenata, kao i silom oruja u prostorijama parlamenta. Na prostoru Bosne i Hercegovine sukob izmeu koncepcije federalizma i centralizma doao je do izraaja u punoj svojoj formi. Skoranje istorijsko iskustvo u Bosni i Hercegovini pod vlau Austro-Ugarske Monarhije, u kojoj je tolerisano uskraivanje punih nacionalnih prava slovenskim narodima i u kojoj je provoen takoe strogi centralizam, podgrijavalo je nadanja da e u novostvorenoj dravi pod bratskom vladom biti pruen vei dijapazon sloboda. U katolikoj Monarhiji su imali status punopravnih graana, postojale su nacionalne autonomije, nacionalne elite su ulazile u sistem vlasti i Bosanski sabor je bio poetna kola parlamentarizma. Kao i kod drugih naroda Evrope i narodi Bosne i Hercegovine su ve bili zahvaeni duhom nacionalnih preporoda i ujediniteljskim tenjama. Slobodna inteligencija, zajedno sa omladinom je u tome prednjaila. Stoga nije ni udo da su oekivanja o vie prava i sloboda bila prisutna, a krajem rata i javno deklarisana elja za ujedinjenjem sa istokrvnom braom.2 Takve stavove iznijeli su u navedenoj izjavi jugoslavenski orijentisani Srbi i Hrvati, te ih potvrdili na sastanku u Zagrebu 2. marta 1918. godine, a i glavni eksponenti bosanskohercegovakih Muslimana reis-ul-ulema Demaludin auevi i mladi dr. Mehmed Spaho bili su na istoj liniji opredjeljenja. Predstavnici u Jugoslavenskom odboru su takoe u istom smislu djelovali tokom rata3, a tokom djelovanja Narodnog vijea BiH (koji je formiran opet nekim vidom centralistikog koncepta preko Sredinjeg odbora NV SHS u Zagrebu 30. oktobra 1918, kao to je i Narodna vlada za Bosnu i Hercegovinu imenovana na prijedlog istog tijela), njegov Glavni odbor NV BIH je odluio 29.10. 1918. da pozove Entantine ete u zemlju, odnosno srpsku vojsku.4 Ovaj potez nije bio dobro primljen u NV SHS u Zagrebu.5
Izjava koju su bosansko-hercegovaki prvaci predali grofu Tisi 21. IX u Sarajevu; u: Graa o stvaranju jugoslovenske drave (1.I-20. XII 1918), Priredili: Dr Dragoslav Jankovi, dr Bogdan Krizman, Beograd, Institut drutvenih nauka, Odjeljenje za istorijske nauke, Serija III- Graa, 1964, 294-297.
2
O stavovima, naroito prema Muslimanima, pojedinih lanova iz Bosne i Hercegovine u Jugoslavenskom odboru vie vidi u: Atif Purivatra, Jugoslavenska muslimanska organizacija u politikom ivotu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Sarajevo, Bosanski kulturni centar, 1999.
3 4 5
Graa[], 418-419, 471.
Veina oficira jugoslavenskog porijekla iz bive austrougarske vojske, koji su bili upueni u BiH da obrazuju vojsku drave SHS, vratili su se u Zagreb, neobavljenog posla. Samo je nekoliko oficira zadrano u Sarajevu, jer im je bio povjeren zadatak da u saradnji sa Komandom srpske vojske organizuju andarmeriju. - H. Kapidi, Rad Narodnog Vijea Bosne 78
18.11.2008 9:02:13
Meutim, serija proglaavanja direktnog ujedinjenja Bosne i Hercegovine sa Srbijom od strane organizovanih narodnih vijea, ne samo u ime srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, ve u ime cjelokupnog stanovnitva bez obzira na vjeru i pleme6, takoe je uticala na djelovanje najprije Glavnog odbora NV BiH, a poslije i Narodne vlade za Bosnu i Hercegovinu,7 Ove glavne institucije vlasti u Bosni i Hercegovini, formirane tokom prevrata, bez obzira na svoje akcije8, nisu mogle adekvatno sprijeiti nerede, pljake i ubistva na cjelokupnoj teritoriji, u kojima su ak uestvovali nesavjesni i osioni elementi iz skoro osnovanih narodnih vijea irom Bosne i Hercegovine. Prve trzavice, proistekle iz vjerske i nacionalne podijeljenosti pokazale su se odmah i u radu Narodnog vijea za Bosnu i Hercegovinu. Osnovno obiljeje politikog ivota zasnivat e se od samog poetka novoformirane drave na istorijskom nasljeu i razliitim vienjima vjerskih i nacionalnih grupa o vlastitoj ulozi, politikom djelovanju, kao i budunosti Bosne i Hercegovine u novom dravnom okviru. Nacionalna i politika podjela graanstva potpuno je preuzeta iz prethodnog austrougarskog perioda, jer tokom rata nije dolo do razaranja starih socijalnih strui Hercegovine u novembru i decembru 1918., Glasnik arhiv i Drutva arhivista Bosne i Hercegovine, god. III, knj. III, Sarajevo, 1963, str. 187.; Graa str.472. U Zagrebu su negodovali, ali jo vie kada je Narodno vijee za BiH pozvalo graane da se slobodno prijavljuju u kraljevsku srpsku vojsku. To je dalo povoda Obzoru da postavi pitanje u kakvom odnosu stoji Glavni odbor NVSHS za BiH i Narodna vlada prema Narodnom vijeu SHS u Zagrebu kada samostalno donosi jednu takvu odluku. Ali je uskoro i Zagreb pozvao srpsku vojsku i ovi su uli u Slavoniju i Hrvatsku. - Nusret ehi, Narodno vijee SHS za BiH i njegova djelatnost nakon sloma Austro-Ugarske, (nov.-dec. 1918.), Sarajevo, Prilozi, Institut za istoriju, 1982, god. XVIII, br. 19, 175. Hamdija Kapidi, Pokuaj ujedinjenja Bosne i Hercegovine sa Srbijom u novembru 1918., u: Hamdija Kapidi, Bosna i Hercegovina u vrijeme austrougarke vladavine, Sarajevo, 1968, 277-279.
6 7
General Boidar Terzi javlja . Miiu da prilike dananje u Bosni i Hercegovini upuuju Vladu na veliki takt i obazrivost, te da se ne prenagli u ovom pogledu, naroito iz obzira prema Hrvatima, kojih ima i u narodnoj vladi u Sarajevu. Radie se indirektnim putem da stvar sazri; veina Hrvata za to ujedinjenje. [] Muslimani su za nas i priznaju dinastiju Karaorevia i izjavili su, da e biti lojalni graani. Zbog nereenog agrarnog pitanja potrebno bi bilo da Prestolonaslednik jednom podesnom izjavom muslimanima da nade da e se to pitanje reiti legalnim putem i zatititi njihovi interesi, te da ne budu materijalno oteeni, od ega se oni plae, jer se agituje u tom smislu, da e im se imanje oduzeti i razdeliti seljacima.- Graa[], str. 664-665.
Ferdo ii, Dokumenti o postanku Kraljevine SHS 1914-1918, Zagreb, 1920, 219; Graa[], 662.
8
79
18.11.2008 9:02:13
kura. Bosanskohercegovako agrarno drutvo je nastavilo da ivi nedovoljno izgraeno i pripremljeno na nove politike okolnosti. Ideoloki uzleti koji su se pojavili tokom rata i prilikom procesa ujedinjavanja bili su kratkog daha i dometa, jer ih nije mogla podrati slabo izgraena socijalna osnova. Istovremeno je bila prisutna i dioba unutar pojedinih etnikih grupa i elita oko toga kako bi trebao da izgleda zajedniki rad u dravi, kakva treba biti pozicija odreene nacionalne ili politike grupacije i njeni odnosi sa ostalim sudionicima u politikom ivotu. Optimistiki talas koji je nosio Bosnu i Hercegovinu krajem rata bio je isto tako uskoro zaustavljen politiko-administrativnim potezima monarha jedan troimeni narod - jedan vladar. Ubrzo se, meutim, pokazalo, da je time bila uspostavljena napetost izmeu provodioc centralizma i politikog unitarizma sa jedne strane, te zastupnik federalizma i etnikog pluralizma sa druge. Ukratko e biti navedeni, u literaturi ve poznati stavovi muslimanske i hrvatske politike elite prema centralizmu. Muslimanski politiari s pravom su od samog poetka negodovali i isticali njihovu nedovoljnu zastupljenost u institucionalnim tijelima, formiranim tokom procesa uspostave nove vlasti. Njihov udio je bio neproporcionalno zastupljen u odnosu na prisutno muslimansko stanovnitvo koje su oni zastupali. Prvobitna naklonost spram novostvorene drave ubrzo je bila zamijenjena gorinom i zbog mnogobrojnih nasilja ije su Muslimani bili rtve. Dravni sistem je takoe pokazivao sve znakove nesposobnosti da se odupre dubokoj korupciji, nepravdi i osionom ponaanju, to su funkcioneri u Bosni i Hercegovini najbrojnije muslimanske politike stranke Jugoslavenskse muslimanske organizacije (JMO) znali istai, naglaavajui da je centar vlasti ukidanjem nezavisnosti sudaca otvorio vrata neuvenom teroru pojedinaca i grupa.9 Zapravo neposredno poslije stvaranja jugoslavenske drave, upravni aparat u Bosni i Hercegovini je ostao isti kakav je bio i do tada. Nepovjerenje naroda prema tom aparatu, naroito prema kompromitovanim rukovodeim slubenicima [...] gotovo svim strancima kojih nije bio mali broj, dobro je dolo Narodnoj (Zemaljskoj) vladi za Bosnu i Hercegovinu i vladajuim krugovima u Beogradu da sprovedu svoje namjere i postave svoje politiki odane ljude na odgovorne dunosti bez obzira na njihovu strunu sposobnost. U tome su bili jednoduni, bar prividno, vladajui krugovi i u Sarajevu i u Beogradu.10 Pravda, list JMO-a e ubrzo isticati: Hoemo proporcionalno zastupstvo, jer elimo da i Muslimani osjete da su u svojoj dravi, da imaju svoju, a ne tuinsku vladu i da su ravnopravni faktor u ovoj svojoj zemlji, a ne okupirani graani, kao to bijahu prije narodnog osloboenja. Srbi-pra9
A. Purivatra, n. dj., 31. A. Purivatra, n. dj., 41-42.
10
80
18.11.2008 9:02:13
voslavni ne samo da su svjesni preokreta na bolje nego se na svakom koraku susreu i sa vidnim znakom tog poboljanja. Hoe li na sud: njihovi ljudi; hoe li na kotar: njihovi ljudi; hoe li vladi opet njihovi ljudi.11 To, takozvano inovniko pitanje, kao najvidljiviji izraz centralistikog ustrojstva, ostat e sve vrijeme postojanja Kraljevine sporno i predmet stranakih nesuglasica. Naravno, to nije bio razlog da se JMO, kao glavna predstavnica bosanskohercegovakih muslimana, ne pridrava imanentnog svojstva svake politike stranke borbe za vlast, te je tokom ovog perioda uestvovala u mnogim oblicima vlasti u Beogradu, kako putem svojih istaknutih lanova, prvenstveno dr. Mehmeda Spahe, tako i drugim nainima politikog djelovanja- apstinencijama, koalicijama, taktiziranjem i sl. Na taj nain je uspijevala da se vremenom pojavi kao glavna politika snaga na koju je valjalo raunati u Bosni i Hercegovini. Djelovanje hrvatskih stranaka u Bosni i Hercegovini, kao ispostav svog nacionalnog centra, moe se pratiti i po glavnim aktivnostima prvenstveno Hrvatske seljake stranke i njihovog suverenog voe Stjepana Radia, ije se negativno predvianje o centralistikom ustrojstvu drave obistinilo. Bez namjere da se na ovom mjestu navedu svi pravci i oblici djelovanja, sumarno se moe rei da se nastojalo [] suprotstaviti centralistikim formama ivota novostvorene drave; hrvatstvom se, pod svaku cijenu, namjeravalo parirati krugovima koji su zastupali ideje jugoslovenstva, ali i srpstva.12 Nepomirljivost stavova se razumljivo tokom vremena samo pojaavala, naroito nakon zabrana djelovanja stranke, zabrane izdavanja stranakog lista, progona partijskih lanova. Uslijedila je, na primjer, 21. 5. 1921., prije proglaenja Ustava, i poruka-deklaracija hrvatskom narodu o nitetnosti centralistikog ustava.13 Kolektivno sjeanje hrvatskog naroda esto se u tampi i govorima politiara vraalo na uivana prava u ne tako davnim vremenima pod Austro-Ugarskom Monarhijom kada su imali svoj sabor, vladu, bana, domobranstvo. Radieva djelatnost iroko je odjekivala Bosnom i Hercegovinom, vrsto utvrena naroito nakon izbornih rezultata 1923. godine, tokom cijelog meuratnog perioda. Ipak, politiki blokovi, kojima su pripadale i hrvatske stranke iz Bosne i Hercegovine (Federalistiki blok, Opozicioni blok, ulazak HSS-a u beogradske vlad, kasnija saradnja sa Pribieviem, itd), bili su formirani sa idejom da se pitanje unutranjeg ureenja drave moe rijeiti revizijom centralistikog ustava i to na temelju sporazuma predstav-
11 12
Pravda, 24. 6. 1919.; prema: A. Purivatra, n. dj., 43.
Tomislav Iek, Djelatnost Hrvatske seljake stranke u Bosni i Hercegovini do zavoenja diktature, Sarajevo, Institut za istoriju, 1981, 71. T. Iek, n. dj., 83. 81
13
18.11.2008 9:02:14
nika Srba, Hrvata i Slovenaca (i muslimana).14 Ali, na lokalnoj razini jae su uporite imali nepovjerenje, nerazumijevanje, netolerancija, te skoranja ratna iskustva iz kojih su svi izali povrijeeni. Jedno od praktinih pitanja, u kome se ogledao poloaj nacionalne prisutnosti u centralitikom sistemu, bilo je ve navedeno inovniko pitanje i na emu se dugo u javnosti insistiralo. Naglaavano je srbiziranje uprave15, koje je svoje uzroke imalo i zbog antisrpske djelatnosti nekih funkcionera Hrvata u toku rata, te je tokom vremena bilo teko odravati paritet zastupljenosti slubenika.16 Porastu otpora prema reimu i politici iz Beograda kumovalo je i ponaanje Srba u lokalnoj vlasti, osionost i osvetniki postupci prema svojim sunarodnicima, to je samo pojaavalo neraspoloenje prema vlasti. Lokalna vlast je u stvari direktno uticala na svakodnevni ivot i bila najvidljivija i kao takva korumpirana, nacionalno netrpeljiva i atavistiki raspoloena - bila odraz cjelokupnog sistema i na prvom nivou odraavala centralistiku vlast. Vladajua politika kralja i njegovih istomiljenika, naravno, nije bila politika srpskog naroda, ali je proizvodila antisrpska raspoloenja. U tom smislu su se politike debate vodile i u Bosni i Hercegovini, gdje su sve strane, kako e se pokazati, bile nezadvoljne tkom politikog ivota. Iz tog razloga na ovom mjestu e biti izloeni taksativni rezultati istraivanja prisutnosti Srba, a ujedno i predstavnika drugih naroda u upravnim tijelima Bosne i Hercegovine, kao polazna osnova za dalju obradu i valorizaciju. To je ujedno i pokuaj da se moda prevazie jedno od (isforsiranih) pitanja u bosanskohercegovakoj istoriografiji i da se krene nekim drugim smjerovima pri istraivanju bosanskohercegovake, prije svega, drutvene zbilje. U sastavu bosanskohercegovake vlade, formirane 1918. godine, od 11 lanova bilo je 6 Srba,17 4 Hrvata i 1 Musliman.
14
Zlatko Matijevi, Hrvatske politike stranke u Bosni i Hercegovini od oujskih parlamentarnih izbora do estosjeanjske diktature (1923.-1929.), Sarajevo, Hrvatska misao, Matica hrvatska, asopis za umjetnost i znanost, 2004, god. VIII, travanj-rujan, 3132/23, Nova serija, 250. Uvid u statistike podatke bosanskohercegovakog upravnog aparata ili pak pisanje glasila Srba u BiH doveo bi i do drugaije ocjene i utiska. ANUBiH, Ostavtina Atanasija ole, 34, prema: T. Iek, n.dj., 97. T. Iek, n. dj., 97. Atanasije ola, Vaso Risti, Danilo Dimovi, epan Gri, dr. Uro Krulj i Stevan akula 82
15
16 17
18.11.2008 9:02:14
U Privremeno narodno predstavnitvo, formirano 1. marta 1919. godine iz Bosne i Hercegovine ula su 42 lana i od toga je Srba bilo 20 - uglednika, veinom trgovaca, zemljoposjednika i kolovanih linosti.18 Po statistici o nacionalnom sastavu slubenika na najodgovornijim funkcijama dravne uprave, osim vlade, od 273 slubenika u avgustu 1919. godine bilo je Srba 61, Hrvata 98, Muslimana 17, eha 30, Poljaka 20, Maara 17, Nijemaca 14, Slovenaca 7, Ukrajinaca 3, Slovaka 2, Talijana 1 i nepopunjeno 3 mjesta.19 Srpsko graanstvo, a naroito Radikalna stranka, kao njen glavni eksponent je od samog ujedinjenja bilo optuivano od strane hrvatskih politikih stranaka za srpsku dominaciju u dravi. U jednoj prepisci izmeu Hrvata i sarajevske radikalne Srpske rijei u septembru 1920. godine, radikalski list e odgovoriti popisom lanova vlade, predsjednitva, direkcija, povjerenitava, odnosno njegovom nacionalnom strukturom.20 Dakle, na vladi ima 7 Srba i to 2 radikala, 2 demokrata, 2 van stranaka i 1 teak; 10 Hrvata, stranaca inovnika 4: ukupno 21, dakle Srba je treina, a ostalih 2/3, a i ovi se stranci osjeaju Hrvatima.21 U sljedeem broju Srpska rije e nastaviti sa izlaganjem svoje evidencije.22 SRBA 14, HRVATA 25, STRANACA 15, Dakle od 54 mesta na upravi zemlje ima
18
Gligorije Jeftanovi, Kosta Kujundi, Vojislav ola, Dimitrije Zaki, Kosta Boi, dr. Uro Krulj, dr. Savo Ljubibrati, Duan Vasiljevi, dr Vladimir orovi, Duan Kecmanovi, dr Aco Bogdanovi, dr. Milan Jojki, ore Pejanovi, dr ivko Njei, dr Vaso Gluac, Simo Erakovi, Maksim urkovi, dr. Danilo Dimovi, dr. Vojisav Besarovi, Jovo mitran A. Purivatra, n. dj., 44. Vlada: I Predsednitvo: dr. Srki, Srbin, radikal; tajnik dr. Petrovi, radikal, Srbin; ef presidijala dr. tarh, inovnik, stranac, a njegov zamjenik Kolar (Hrvat, Narod. klub) II Unutranji poslovi: poverenik Miovi, Srbin, demokrata; efovi departmana: Horvat, Kobai, Doi sve Hrvati i dr. Novat trasman stranac III Pravosue dr. Simi, inovnik, Srbin; efovi departmana: dr. Ajsler, stranac; Baki, Hrvat, ef, a vrilac dunosti erarijalnog fikala dr Badovinac Hrvat IV Prosvjeta - povjerenik . Gri, demokrata, Srbin; efovi departmana: Milievi, Hrvat, Tefterdarevi, musliman Hrvat, Jugoslov. klub, Pavii, demokrat, Hrvat, i dr Krsmanovi, Srbin, inovnik V Poljoprivreda - Blaekovi, demokrata, Hrvat, Jovo Popovi, Srbin, TS, Brzovi, Hrvat, Nar. klub Srpska rije, br. 190, 23. septembar 1920. 1. Finansije: delegat ministarstva finansija dr. ijan (Srbin, van stranaka): efovi departmana: dr. Prager (stranac), Hamel (stranac), Halperi (stranac), ober (Hrvat) i Laufer (stranac), - dakle, 1 Srbin, 1 Hrvat, 3 stranca; Graevine: ef- poverenik Simo Mirkovi (Srbin, de83
19 20
21 22
18.11.2008 9:02:14
samo 14 Srba ili jedna etvrtina. [] Od ovih 14 Srba na vrhovima nae uprave ima radikala samo 2. [] Srba pravoslavnih u zemlji ima manje predstavnika u vladi nego stranaca koje ne reprezentira ni 10% stanovnitva (14 prema 15)23 Ne raspolaemo podacima kakva je situacija bila sa niim inovnicima u pokrajinskim organima dravne uprave, osim da je u drugoj polovini 1919. godine u Odjeljenju za prehranu Zemaljske vlade za BiH u kojem je bio naelnik epan Gri od 27 slubenika bilo: 13 Srba, 8 Hrvata, 2 Muslimana, 2 Slovenca, 1 Malorus i 1 Poljak.24
mokrata), njegov zamjenik Fincinger, (stranac) 1 Srbin, 1 stranac; Saobraaj: ef Alaevi (Hrvat), zamenik njegov Gertner (stranac), dr. uti (Hrvat, Nar. klub) 2 Hrvata i 1 stranac; ume i rude: poverenik (u ostavci) Jankovi (Srbin, van stranaka), njegovi zamenici: Karop i Kruc (stranci) 1 Srbin 2 stranca. (Veina inovnika i to viih, kod rudarskog odseka su Hrvati); Socijalna politika: ef poverenik Poganik (Hrvat, Jugoslovenski klub); Narodno zdravlje: dr. Uro Krulj, poverenik (Srbin, demokrata); Trgovina i obrt: poverenik dr. Ilija Badovinac (Hrvat, Nar. klub); efovi: Zurovac (Srbin, van stranaka), Komadina (Hrvat, Nar . Kub) 2 Hrvata i 1 Srbin; Vode: poverenik Stefanovi (Srbin, van stranaka), zamenik dr. Milan Marakovi (Hrvat, Jugoslovenski klub) - 1 Srbin i 1 Hrvat; Ishrana i obnova zemlje: poverenik prof. Jankovi (Hrvat, Nar. klub), zamenici David i Havelka (stranci) 1 Hrvat, 2 stranca; Pota: direktor Dekani (Hrvat, Nar. klub); Potanska tedionica: direktor Bazina (Hrvat, Nar. klub); Policija: direktor Leskovac, (Srbin, van stranaka), zamenik uroci (Hrvat) 1 Srbin i 1 Hrvat; Vrhovni sud: predsednik Farka (Hrvat), predsednik senata Pajtoni (Hrvat), predsednik okrunog suda Ilnicki (stranac) 3 Hrvata, 1 stranac; Agrarna direkcija: poverenik Fajfakik (stranac), njegov zamenik dr. Lujo Novak (Hrvat, demokrata) 1 stranac i 1 Hrvat.
23
Naglaavanja u tekstu su izvorna, a komentar uz ovaj nastavak o strukturi vlasti je bio sljedei: Ali mi neemo da povreujemo rane, koje jo nisu zarasle, samo nemojte nas izazivati u naoj kui, u ovoj srpskoj zemlji, za iju smo se slobodu jedini mi Srbi borili protiv crno-ute adaje, mi smo jedini stradali, apeni, streljani i izvoeni na veala. I na vealima je Srbin sam sebi namicao na vrat ue i umirao pod poklikom: iveo kralj Petar, ivela Srbija! Jo jednu napomenu. Prilikom raznih politikih trajkova, prilikom sabotae drave i raznih emanacija protiv ove zemlje Srbi su se pokazali (pored malih izuzetaka) gotovo jedinim pouzdanim elementima i uvarima slobode i poretka. [] Ali ovi stranci u Bosni, sem retkih, veoma retkih izuzetaka, mahom se pretvarauju u Hrvate zbog dosadanje crnoute taktike, da je katolianstvo sinonim hrvatstva. Pok. tadler je sam kazao: samo dobar katolik moe biti dobar Hrvat, dok mi mislimo da katolik moe biti dobar Srbin (Don Ivan Musi; fra Grga Marti, kanonik Stojanovi, dr Lujo i Ivo Vojnovi, Fabris, Budmani, Lj. Vulievi, don Andro i Marko Murat, dr. Bogii, dr. Puljezi i td.) - Srpska rije, br. 191, 25. septembra 1920. A. Purivatra, n. dj., 45.
24
84
18.11.2008 9:02:14
Od 48 narodnih poslanika iz Bosne i Hercegovine, izabranih za etverogodinji skuptinski period 1927-1930. godine njih 18 su bili Srbi iz Bosne i Hercegovine i etvorica iz Beograda, kandidati najveih gradskih centara (dr. Lazar Markovi, Jovan Jovanovi, Ljubomir Davidovi i dr. Vasilije Jovanovi), tj. ukupno Srba 22,25 navod je zvaninog kalendara.26 Stanje od 1. novembra 1928. godine pokazuje da su od 6 upana, na elu oblasti etvorica bila Srbi, i ini se ne svi iz Bosne i Hercegovne (Nemanja Ljubisavljevi za vrbasku oblast, Milan Nikoli za sarajevsku oblast, Milisav Ivanievi za travniku i dr Jovan Zec za tuzlansku oblast), te dva Muslimana (Hamid Hrasnica i Avdo Hasanbegovi) za bihaku i mostarsku oblast. Istovremeno jedna od 6 oblasnih skuptina imala je za predsjednika Srbina (vrbaska), za podpredsjednike 4 oblasne skuptine i 4 predsjednika oblasnih odbora. Po podacima iz te godine, od 51 poglavara sreza 42 su bili Srbi, a od 16 starjeina sreskih ispostava 10 Srba.27 U sarajevskoj optinskoj upravi izabranoj 28. 10. 1928. Srbi nisu imali ni jednog podnaelnika i ako je i ranije, za vreme austrijske uprave, uvek u Sarajevu jedan podnaelnik Srbin. U upravi Gradske tedionice koja rukuje pored ostalog i svim preduzeima Sarajevske optine (tramvajima, vodovodom, elektrinom centralom, plinarom) - veinski su zastupljeni lanovi JMO i HSS.28
25
Iz sarajevskog izbornog okruga od 7 poslanika tri Srbina dr. Milan Srki, Milutin Popovi i dr. Branko Kalueri, svi radikali. Iz mostarskog okruga uz dr. Lazu Markovia Ratko Pareanin, novinar iz Trebinja, od ukupno 7 poslanika. Travniki izborni okrug je dao Bogoljuba Kujundia, sina poznatog nacionalnog borca Koste Kujundia iz Livna i Veljka Grgurevia, svetenika iz Zenice, takoe od sedam poslanika. Tuzla je izabrala meu 11 poslanika 5 Srba Maksima urkovia, zemljoradnika, dr. Vladu Andria, advokata iz Sarajeva, Banka Peria iz Tuzle, Stanka Nikolia, trgovca i dr. Miloa Tupanjanina, ekonoma iz Bosanskog Petrovog sela, srez Graanica. Banja Luka od moguih 10 poslanika i poasnih mjesta J. Jovanoviu i Lj. Davidoviu povjerenje je poklonila dr. Branku ubriloviu, oru Vranjeeviu, sveteniku iz trbaca, Stijepi Kobasici, novinaru iz Sarajeva i uredniku Srpske rijei, dr. Tode Jeremiu, ljekaru iz Banja Luke i dr. Vojislavu Besaroviu, sekretaru trgovake i zanatske komore iz Sarajeva, dakle njima sedmorici. Bihaki izborni krug je dao, od 6 poslanika dr. Vasilija Jovanovia iz Beograda, edomira Kokanovia iz Sanskog Mosta i Trivu Drljau, seljaka iz Bosanske Krupe. Narodno jedinstvo, zvanini kalendar za prostu 1929. godinu, godina I, Sarajevo, Dravna tamparijia, 1928., Izdanje Oblasnog odbora sarajevske oblasti, str. 36-37. Narodno jedinstvo za prostu 1929. godinu, str. 135-141. Ovi podaci su navedeni u izvjetaju velikog upana sarajevske oblasti na upit P. ivkovia od 13. februara 1929. godine. Povod je prigovor upuen P. ivkoviu o razrjeenju optinskih uprava u nekim mjestima u BiH, a obrazloene su defetistikim radom i ogrijeenjem 85
26
27 28
18.11.2008 9:02:14
Od vanih funkcija Srbi su zauzimali sljedea mjesta: policijski direktor Policijske direkcije za BiH (Branko egarac), ef raunovodstva Delegacije Ministarstva finansija u Sarajevu (Boo uli), dr. Milivoj Simi, predsjednik Vrhovnog suda za BiH, dok su od 6 okrunih sudova 4 drali Srbi (Banja Luka Milosav Putnik, Biha Cvjetko Radovi, Mostar Vukan Kablar, Sarajevo Dragosav Mati) u ostala dva su bili Josip Poar za travniki i Ante Malbaa za tuzlanski sud. Direkcije dravnih rudnika su drali Hrvati, Slovenci i stranci. Direktor Agrarne direkcije za BiH u Sarajevu je bio Vladimir Stoji, direktor filijale Hipotekarne banke dr. Ilija Vasiljevi, a filijale Narodne banke u Sarajevu ore . Besarovi, dok je upravnik glavne carinarnice I. reda u Sarajevu bio Spiro N. Kovaevi. Oblasni inspektor finansijske kontrole bio je Mirko Breberina. Trgovakom i obrtnikom komorom upravljalo je trojno predsjednitvo, a od komorskih lanova, njih 33, Srba je bilo 11 u Sarajevu, te provincijskih lanova 13 od ukupno 27. Ispred advokatske komore predstavnik u disciplinskom senatu kod Vrhovnog suda bio je dr. Nikola Stojanovi. U periodu do 1929. godine Bosna i Hercegovina je dala ukupno 13 ministara, od toga etvorica su bili Srbi dr. Vlado Andri, dr. Uro Krulj, Bogoljub Kujundi i dr. Milan Srki. Nakon uspostavljanja banovina svi banovi su bili Srbi. lanovi banskog vijea Drinske banovine bosanskohercegovakog dijela bili su, ini se, ravnomjerno zastupljeni,29 kao to je to sluaj i sa vijeima bosanskohercegovakog dijela Vrba-
o dravne interese.. U ovom izvjetaju velikog upana spominje se otpor HSS-a proslavi 10. godinjice ulaska srpske vojske u Sarajevo i njihov nedolazak na sveanu sjednicu organizovanu tim povodom. ABiH, VSO, 13. februar 1929, 485/1929.
29
Bijeljinski: Tanasi Jovan; grad Bijeljina oravdi Hamza, trgovac; branski: Josip Marko; grad Brko: Kuukali Avdaga, trgovac; visoki: Plavi Jozo, trgovac; Visoko: Zeevi Safvet; viegradski: Teskered Alija; vlasniki: Juri Stevan; epaki: Simi Ivo; zeniki: Gali Dominik; Zenica: Mutapi Ahmed, trgovac; zvorniki: Petkovi Milan, prota; Zvornik: Krui Ibrahim, trgovac; rogatiki: Planojevi Vasa; Rogatica: ahinpai beg Hasan; sarajevski: Kalueri dr. Branko, advokat; Sarajevo: Karamehmedovi dr. Hamdija, Spaho Fehim, abraji dr. Luka, Altarac Avram, trgovac; srebrniki: Selmanagi Alija, posjednik; tuzlanski: Maksimovi Stjepan, teak; grad Tuzla: Mandi Ante; fojniki: Raji Hugo, posjednik u Kiseljaku; ajniki: Mitrovi Velimir (Jugoslavenski list, Sarajevo, br. 152, 4. juli 1930, 1) 86
18.11.2008 9:02:14
ske banovine30, Primorske banovine31 i Zetske banovine.32 Svi ovi podaci su iz jula 1930. godine. 33 U Drinskoj banovini predsjednik Vrhovnog suda bio je dr Milivoj Simi, a od sudija Vrhovnog suda kojih je bilo 18, srpske nacionalnosti ih je 13. Drinska finansijska direkcija je imala za direktora dr. Rajaia D. Janka, a od tri finansijska inspeBanjaluki srez: Radovanovi Milo, posjednik iz Laktaa; za grad Banja Luku: Dimitrijevi Kosta, trgovac i Husedinovi Hamzaga, gradonaelnik; srez Biha: Popovi Ilija, teak iz Hrgara; grad Biha: Redi Dafer, industrijalac iz Bihaa; srez Bosanska Gradika: Mataruga Ilija, posjednik iz Nove Topole; grad Bos. Gradika: ati air, posjednik; srez bos. dubiki: iljegovi Vladimir, posjednik iz Mirkova; grad Bos. Dubica: Ceri beg Ramo, trgovac; srez bos. krupski: Sulji Suljo, trgovac iz Otoka; grad Bos. Krupa: Zeljkovi Boko, trgovac iz B. Krupe; srez bos. novski: Popovi Ljubia, trgovac iz Dobrljina; grad Bos. Novi: Drljai Duan, trgovac; srez Bos. Petrovac: Radi Gojko, trgovac iz Bos. Petrovca; srez glamoki: Krstanovi Miho, trgovac iz Glamoa; srez graaniki: iska Mustafa, uitelj iz Graanice; grad Graanica: Nedeljkovi A., trgovac iz Graanice; grad Gradaac: Gradaevi beg Bego, posjednik; srez derventski: Kosta ebi-Marui, posjednik iz Odaka; grad Derventa: Alibegovi Asim, trgovac; grad Bos. Brod: Sokolovi Jakob, trgovac; srez dvorski srez: Srni Nikola, trg iz Divue; srez Jajce: Marjanac Simo, teak iz Strzice; grad Jajce: Anuki Ante, trgovac iz Jajca; srez Kotor Varo: Tei Maksim, teak iz Lipova; srez kljuki: Milan Bakan, teak iz Majkia; srez mrkonjigradski: Graji Pero, trgovac iz Mrkonji-grada; grad Mrkonji-grad: Dedi Ahmed, trgovac iz Mrkonji-grada; srez prijedorski: Mujagi Hasan, posjednik iz Kozarca; grad Prijedor: Dr. Vukai Babunovi, lijenik iz Prijedora; srez prnjavorski: Jovanovi Jovo, proto iz Prnjavora; srez Sanski most:.akula Paja, teak iz M. Jatre; srez Teanj: Kovaevi, teak iz eeva; grad Doboj: Vukojevi Stjepan, bankovni inovnik; srez Cazini: Adilagi Ahmed, trgovac iz Cazina; (Jugoslavenski list, Sarajevo, br. 152, 4. juli 1930, 1 )
30 31
Srez Bugojno: Subai Stjepan, trgovac iz Bugojna; srez Duvno: Batini Jozo, trgovac iz Tomislavgrada; srez Konjic: Zulfaga Bajraktarevi, trgovac iz Ostroca; srez Livno: ondi Joko pok. Mije, teak iz Rapovine; grad Livno: Tadi Ante, obrtnik u Livnu; srez Ljubuki: Erceg Stjepan, naelnik u Vitini; grad Travnik: Dr. Sulejman Hafizadi, lijenik u Travniku; srez Mostar: Marko Dragoje, seljak iz Gnojnice; grad Mostar: Doki piro, trgovac i Ibrahim Feji, gradonaelnik; srez Prozor: Gustav Zadro, posjednik iz Dobrue; srez Travnik: Budimirovi Jure, industrijalac (Jugoslavenski list, Sarajevo, br. 152, 4. juli, 1) Srez Bilee: Jefto Popara trgovac; srez Gacko: Novak Jaksi, teak iz Korita; srez Ljubinje: Sava Gavrilovi, teak iz Sedlara; srez nevesinjski: Gliho Vlaeti, trgovac; srez Stolac: Vujinovi Grga, naelnik opine Buzmara; srez Trebinje: Sava Danilovi, sveenik iz Zubaca; grad Trebinje: oro Tupanjanin, trgovac; srez Foa: Vlado Hadivukovi, industrijalac; grad Foa: Hasi Salih, posjednik; (Jugoslavenski list, Sarajevo, br. 152, 4. jul, 2) Jugoslavenski list, Sarajevo, 4. juli 1930. 87
32
33
18.11.2008 9:02:14
korata, jedan, tuzlanski je bio u BiH i njegov vii finansijski sekretar Gojko Gutea. Od pet odjeljaka finansijske kontrole Srbi su drali dva (Nikola Amidi u Sarajevu i Milan Trifkovi u Tuzli). Direktori dravnih rudarskih preduzea u Sarajevu, direkcija uma, glavne filijale Dravne hipotekarne banke, Glavne carinarnice bili su takoe Srbi. Sedam naelnika odjeljenja Kraljevske banske uprave Drinske banovine bili su: dr. Dragutin Pavlini opte odjeljenje, Branko Patrovi upravno odjeljenje, Borislav M. Stanisavljevi poljoprivredno odjeljenje, oko Kovaevi Prosvjetno odjeljenje, Stevan Vulpe tehniko odjeljenje, Ljubia Vujovi odjeljenje za socijalnu politiku i narodno zdravlje, dr. Makso Dolezil finansijsko odjeljenje, te upravnik policije u Sarajevu Branko Tomi.34 U novoj sarajevskoj optinskoj upravi, formiranoj nakon proglaenja estojanuarskog reima Muslimani su bili naelnici, a Srbi i Hrvati podnaelnici. Izbor uprave (12 Muslimana, 8 Srba, 8 Hrvata, 4 Jevreja) odgovarao je nacionalnoj strukturi stanovnitva u Sarajevu (22.474 muslimana, 16.468 pravoslavnih, 18.242 katolika, 3.000 stranaca i 7.458 Jevreja.35 Nakon majskih izbora 1935. godine od 16 narodnih poslanika iz bosanskog dijela Drinske banovine sedmorica su bili Srbi.36 Te su godine smjene izvedene u svim upravnim tijelima, to je u pojedinim izazvalo i burne reakcije.37
34
Narodno jedinstvo, ilustrovani almanah-kalendar Drinske banovine za budetsku 1930/1931. godinu, god. I, Sarajevo, Dravna tamparija, 1930, str. 273-308. Srpski predstavnici su bili dr. Duan Davidovi, direktor banke, podnaelnik, lan bive RS, Aleksandar Besarovi, rentijer, RS, Svetozar Cvijeti, trgovac, RS, a sada na listi M. Srkia, Jovo Zagorac, trgovac, SDS, Milo Miladinovi, graditelj, RS, Nikola Stojkanovi, trgovac, DS, Mane unjar, pekar, RS, Vlado uri, naelnik u penziji, RS, Jovo Ili, trgovac, RS ABIH, VSO, 13. februar 1929, 485/1929. Sarajevo: Velimir Popovi, ministar unutr. poslova i Ibrahim Sari, predsednik optine grada Sarajeva; Zeniki - Franja Marki, prokur. ind. gvoa dd. Zenica i Beograda; Viegradski - Milan Boi, svetenik iz Sarajeva; Sarajevski dr. Branko S. Kalueri, advokat iz Sarajeva; Visoki - Radoslav T. ivkovi, pret. sreske org. rat. doborovlj, Visoko; Travniki Sulejman Hafizadi; Kladanjski M. Preljubovi; Bijeljinski - Ljubomir O. Panti; Tuzlanski Avdo Hasanbegovi; Branski Gojko B. Pejin, posednik iz abara Gornjeg; ajniki Ismet beg Gavran Kapetanovi, ef odelj. min. trg. i ind. u penziji; Rogatiki Ragib aplji; epaki D. Kulenovi; Srebreniki Rastko Nekovi, pret. optine kravike iz Zelinja - (Narodno jedinstvo, god. XVIII, br. 4, 1. juni 1935). Naroito burno je bilo pri smjenjivanju plenuma Trgovinsko-industrijske komore, kojom prilikom je bez poloaja predsjednika ostao dr. Duan Jeftanovi. Narodno jedinstvo, 88
35
36
37
18.11.2008 9:02:14
Rjeenjem ministra unutranjih poslova naredne godine smijenjeni su dotadanji banski vijenici Drinske banovine, te je od njih 54, 26 mjesta pripalo srbijanskom dijelu, a 28 bosanskohercegovakom. Od tih 28 vijenika bosanskohercegovakim Srbima je pripalo samo 7 mjesta.38 Nakon decembarskih izbora 1938. godine iz Drinske banovine je izabrano 39 poslanika (od toga za srbijanski dio 21), dakle bosanskohercegovakom dijelu je pripalo 18 mjesta. Od ovog broja sljedei su bili Srbi: za grad Sarajevo dr. Branko Kalueri, ministar na raspoloenju, Sarajevo; za srez sarajevski dr. Savo Besarovi, advokat iz Sarajeva; za srez Bijeljinski Ljubomir O. Panti, apotekar iz Bjeljine,39 za srez zvorniki Too Cvetkovi, teak iz Dubnice; za srez branski Stevo S. Maksimovi, direktor fabrike Bata iz Borova. Dakle, iz ove banovine bila su upuena 3 bosanskohercegovaka Srbina nakon odranih izbora.40 Naravno, nakon pada Stojadinovieve vlade dolo je opet do smjena na raznim poloajima. Evidentno je da u tijelima uprave moda nije bio toliki broj Srba, koliko su procentualno uestvovali u nacionalnoj strukturi Bosne i Hercegovine, ali je isto tako neosporno da su oni, naroito do diktature, bili na vodeim upravnim poloajima, to je kod druga dva naroda stvaralo nezadovoljstvo. Meutim, bez obzira na stanje u upravi, u globalu gledano bilo je prisutno i srpsko nezadovoljstvo, kao ve navedeno muslimansko i hrvatsko, politikim ivotom, to je bilo evidentno u stranakoj tampi. Ono bi se moglo okarakterisati kao nezadovoljstvo nedovoljnou centralizma, koje se ogledalo u kolektivnom osjeaju zapostavljenosti, gdje su oni preputeni sudbini, gurani od strane Beograda da se dogovore sa Spahom, nezadovoljni prisutnou starih inovnika, koritenjem njemakog jezika, nenadoknaivanjem ratne tete, nedovoljnom brzinom rjeavanja dobrovoljakih nadoknada, osjeajem ugroenosti od sprege muslimanske i hrvatske politike, nerazumijevanjem i nedovoljnom ekonomskom i svakom drugom podrkom iz centra vlastite drave, itd.
god. XVIII, br. 60, 31. jul 1935.
38
1. Srez Vlaseniki: Markovi Boko iz Vlasenice, 2. Grad Zenica: Stojanovi Bogdan, trg. iz Zenice, 3. Srez Zvorniki: Nikoli Stanko, prets. optine u Zvorniku, 4. srez Rogatiki: Batini Niko, prets. optine iz Prae, 5. srez Sarajevski: Barianin Mia, teak iz Koeva, 6. grad Sarajevo Gnjati Kosta, penzioner, 7. grad Tuzla Simi Jovan, trgovac iz Tuzle. Narodno jedinstvo, god. XIX, br. 13, 12. februar 1936. 39 Ljubomir Panti je nakon Stojadinovieve vlade uao u novu, kao ministar uma i rudnika, umjesto Spahe. Narodno jedinstvo, god. XXII, br. 12, 11. februar 1939.
40
Narodno jedinstvo, god. XXII, br. 4, 14. januar 1939. 89
18.11.2008 9:02:14
Vraajui se problemu uprave ostaje upitno, da li su ti poloaji omoguavali istinsko odluivanje ili su svi inovnici od vrha do dna upravne hijerarhije bili u funkciji centralistikog sistema, to je moda vie vjerovatno. O tome bi se potvrda mogla nai u optem nezadovoljstvu centralizmom i u drugim pokrajinama Kraljevine, gdje stanovnitvo nije bilo u tolikoj mjeri vienacionalno kao u Bosni i Hercegovini i u kojima ta vrsta problema nije postojala. Nadalje, osnovna karakteristika centralizma, kao to je ve naglaeno je podreenost, koja pretpostavlja apsolutnu poslunost i kontrolu nad djelovanjem svakog slubenika u sistemu. Iz tog razloga je svaki dravni slubenik polagao zakletvu prilikom stupanja na dunost, pa makar ona ne bila u direktnoj vezi sa sprovoenjem odluk sa vie instance.41 Treba primijetiti da su zakletve polagane pred svjedocima od kojih je jedan vjerski slubenik, to predstavlja posebnu temu, ali upuuje na karakater vlasti, gdje se poslunost prema vrhovnoj instanci pojavljuje kao poslunost prema nekome ko je boijom voljom postavljen da slui zajednici, to je davalo posebnu teinu zakletvi. Nije zanemariva ni nadoknada za dravnu slubu, ekonomska sigurnost koju je ona podrazumijevala, ugled koji je pribavljala u drutvu, beneficije koje su uz to ile, to je uticalo na pokorno dranje slubenika i ostavilo traga i u usmenim kazivanjima. Pitanje koje ostaje za dalja istraivanja otvoreno jeste uee bosanskohercegovakih Srba u upravnoj strukturi, jer na osnovu nekih naznaka je vidno da je uee Srbijanaca bilo znatno i u ovoj, a ne samo u vojnoj hijerarhiji. Tako, zvanini organ Zemaljske vlade Narodno jedinstvo tvrdi da je za Bosnu i Hercegovinu najpodesniji upravni aparat iz Srbije. Takav stav su zauzeli barem javno i Muslimani demokrate, pa u svom listu izraavaju radost to dolazi oko 30 Srbijanaca za okrune i sreske naelnike u Bosni i Hercegovini. Na drugoj strani u vezi s tim, hrvatski politiari negoduju, a JMO naglaava da su se postavljeni Srbijanci u Bosni i Hercegovini pokazali nepodesni i nesposobni, a naroito prema Muslimanima neprijatno raspolo41
Ovom prilikom kao primjer emo navesti zakletvu Borivoja Jevtia, koju je poloio prilikom zaposlenja na mjestu dramatruga u Narodnom pozoritu u Sarajevu. Zakletva. Ja, Borivoje Jevti, zaklinjem se svemoguim Bogom da u Vladajuem Kralju Aleksandru veran i posluan biti i da u se savesno ustava Kraljevine SHS pridravati i dunost svoju na zakonima i zakonim naredbama pretpostavljenih mi vlasti tano i savesno otpravljati - Sarajevo, dne 27. augusta 1921 - Zakletvu sam na dananji dan po obredima srpsko-pravoslavne vere izvrio. Potpis L. upi, Prisustvovao zakletvi i overava Upravnik: St. Brakus - Historijski arhiv Sarajevo (HAS), Ostavtina Borivoja Jevtia, O-JB-50, kut. 1, dok. Br. 19. Upravnik Stevan Brakus takoe je poloio istu zakletvu, koju je ovjerio dr. Tomo Popovi, protoprezviter i direktor bogoslovije u Sarajevu. 90
18.11.2008 9:02:14
eni, jer nemaju pojma o naim zakonima, ureenjima, obiajima i ostalim najpotrebnijim pojmovima, o kulturnim, ekonomskim i socijalnim potrebama 42 Pritisak za brzu smjenu nepodobnih inovnika, preuzetih iz prolog reima, na predsjednika Zemaljske vlade Atanasija olu ubrzo nakon formiranja drave vrio je ministar unutranjih poslova Svetozar Pribievi,43 ija je djelatnost poznata i po tome to je kasnije postao prvi srpski politiki voa koji se suprotstavio centrima politike moi u Beogradu. Odnos bosanskohercegovakih Srba prema angaovanju Srbijanaca nikada nije bio javno i naglaeno negativan, ali je nuno pomenuti da je izvjesno da je kao takav postojao, pa makar dat i sa zadrkom.44 Interesantno je pomenuti i stav Danila Dimovia, advokata i politiara o dravnoj upravi u Bosni i Hercegovini objavljen u beogradskom Preporodu upravo u vrijeme potpisivanja Markovog protokola. Prema Dimoviu, Srbi su u Bosni i Hercegovini nosioci dravne misli, vodii uprave, ali zato i nosioci odgovornosti. Uprava je u Bosni nastavlja Dimovi veoma slaba. Autoritet vlasti je pao. Sve kao da se nalazi u nekom zaostajanju, opadanju i propadanju. Neobraene njive, iskrivljeni krovovi, izrovani drumovi, sporost sudova, sve to izaziva nezadovoljstvo, a ovo se opet okree protiv Srba, kao nosilaca vlasti i odgovornosti. Nisu to Srbi krivi i ako se ne da porei da u pitanju politikih metoda prema Muslimanima i katolicima Srbi u Bosni nisu bili ba najsretnije ruke.45 Ovaj stav je ilustrativan primjer u kome sudionik i akter u ivotu Kraljevine pominje sreu kao odrednicu koja je kao faktor mogla odluiti o sudbini politike. Moda je to ista kategorija kao ona u viziji Radia - magla, koja oekuje narode koji su 1918. godine uli u zajedniku dravu. Mada je vidljivo da je drava pokuala da u upravnom aparatu ispotuje regionalne posebnosti, pa i u Bosni i Hercegovini, ipak za bosanskohercegovake Hrva42 43 44
A. Purivatra, n. dj., 42. A. Purivatra, n. dj., 43.
U svom govoru prilikom rasprave o ukidanju pokrajinskih skuptina narodni poslanik iz Jajca, prota Veljko Grgurevi 12. februara 1924. godine u Narodnoj skuptini svjedoi o tome na sljedei nain. Bosna nije u takom stanju tekom nikada bila [] kae se u Bosni, Srbijanci nas sve potiskuju. Kod nas se govori, da se na istaknuta mesta postavljaju samo Srbijanci, a o naima da niko i ne vodi brigu. Ja zaista ne razumem zato ste vi Srbijanci dozvolili, da se kae: na poloaju velikoga upana nema dole ni jednog naeg sina iz Bosne i Hercegovine. Mi to i ne traimo, ali traimo to, da bude i po koji na sin inovnik u Srbiji, da se naui tamo i da nam onda doe natrag u Bosnu i Hercegovinu, da bi tako izbacili iz usta naih neprijatelja taj adut koji poinje da pali [] Srpska rije, br. 33, 17. februar 1924. 45 Josip Horvat, Politika povijest Hrvatske 1918-1929, Zagreb, 1938, 312-313. 91
18.11.2008 9:02:14
te i Muslimane to je inila nedovoljno, a po govoru njihovih elita gotovo nikako, a u vienju Srba bilo je dato previe slobode drugim dvjema nacionalnim grupama. Oigledno je i to da je u dravnoj politici bilo puno sile i da se prisutne nacionalne i socijalne napetosti nisu pokuale umanjiti pozitivnimdjelovanjem. Dakle, nezadovoljstvo je bilo opte, a kanalisalo se narastajuom nacionalistikom retorikom elita. U periodima kada se sa centralnom vladom saraivalo konfrontacijske pozicije su bile zanemarivane i osjeaj mnogostruke perifernosti se zatomljavao u trenutnim politikim interesima. Ono to se iz itave problematike centralizacije uprave d sagledati je da se upravni aparat moe gledati kao paradigma modernizacije drutva i da se funkcionisanje drutvenih institucija moe i mora uzeti u obzir kao jedan od kljunih pokazatelja modernizacijskih procesa. Razliiti pristupi teoriji modernizacije ipak se slau u jednom, a to je da je modernizacija opti drutveni proces tokom kojega agrarna drutva postaju razvijena. Napominjui da je bosanskohercegovako drutvo, kao sastavni dio jednog jugoslavenskog okvira, bilo izrazito agrarno, oigledno je da je centralna vlast pokuala izvriti kontrolu toka socijalne konstrukcije strogim centralizmom i pretvoriti sistem u vlastitu polugu moi, a to se pokazalo neuspjenim konceptom. Obzirom na iskustveno nepoznavanje drugaijeg dravnog koncepta, osim centralistikog i nepostojanja ozbiljne namjere kralja i politikog vrha u Beogradu da sa pokrajinskim elitama i njihovim liderima, a koji su sa druge strane imali iskustvo tradicionalne predmoderne autonomije, izgrade odnose povjerenja, tolerantnosti, pa ih putem elit projiciraju i meu narode novoformirane drave, proizvedeni dravni centralistiki model u jednom agrarnom, nedemokratskom, nezrelom drutvu ini nam se nunom i razumljivom posljedicom. Formulacija o jednom troplemenom narodu govori o sutinskom prenebregavanju injenice da Kraljevinu ine narodi koji nisu na jednakom stepenu nacionalne integracije i koji istovremeno zbog te drastine neujednaenosti pronalaze put za vlastitu nacionalnu integraciju, razliitim metodama, snagama i da nacionalne elite prave prve korake i u vlastitim programima, a i da ine poetne korake u parlamentarnom ivotu Kraljevine. Takvu situaciju, konstruiui i homogenizujui grupni nacionalni identitet, elite su koristile esto puta naglaavajui identitet rtve, traei krivca u drugome, istiui nacionalnost kao najvanije odreenje graanina i stvarajui unutar drutva gotovo potpunu etniku zatvorenost, a bez ozbiljnih napora da konstruiu jedan socijalni program. U sutini jedno nezrelo i u mnogim segmentima jo predmoderno drutvo, koje je naglaavalo negativna iskustva sa drugim nacionalnim grupama i nesposobno da napetosti u tom kontekstu rijei bilo je i rtva svojih vladajuih elita koje su koristile optu zaostalost naroda koji su predstavljali. Nepostojanje demokratskih procesa omoguilo je slobodan put razvoju nacionalizama. Oni su se oslanjali na iz92
18.11.2008 9:02:15
borne baze svojih elita, u velikoj mjeri nepismeno stanovnitvo, seljatvo koje je po prvi put u svojoj istoriji, nakon 1918. godine postalo masovno prisutno u politikom ivotu i faktor u usmjeravanju politikih odluka. Problem nerazvijenosti drutva i njenog nedemokratskog predznaka pokuala je vlast neuspjeno nadomjestiti dravnom intervencijom u svim sferama ivota, tako da umjesto da smanji razlike centralizmom ih je samo poveala. Jugoslavensko, a time i bosanskohercegovako drutvo je u periodu Kraljevine bilo nezrelo, zajedno sa svojim elitama, za graenje jednog demokratskog sistema. Imajui u vidu taj predmoderni status, a s obzirom na komplementarnost ekonomskih, politikih i kulturnih procesa, itavo drutvo su razjele nesuglasice i sukobi parajui ga po svim avovima. U tom smislu, dakle, ovdje prezentirana struktura upravnih tijela u Bosni i Hercegovini treba se posmatrati sa intencijom ka problematizaciji cjelokupnog bosanskohercegovakog drutva, kao dijela jedne ire drutvene i socijalne zajednice, tako da nisu samo zastupnici s poetka prie ili u maglu, oni su zajedno sa svim narodima u jugoslavenskim okvirima ve ivjeli i nastavili ivjeti u njoj.
A Contribution to the Issue of Centralism participation of Serbs in Administrative Bodies of Bosnia and Herzegovina in 1918 - 1941 Sonja Dujmovi
Summary The problem of ethnic affiliation in the administrative bodies of Bosnia and Herzegovina in the period from 1918 to 1941 represents a consequence of the centralist rule in the Kingdom that tried to respect the ethnic structure of Bosnia and Herzegovina, yet, in the absence of democratic forms of governance in this pre-modern society, it was defeated together with the society as the whole.
93
18.11.2008 9:02:15
18.11.2008 9:02:15
Adnan Jahi, Obnova autonomije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini 1936. godine Prilozi, 37, Sarajevo, 2008, str. 95-111. UDK 28(497.6)1936 Izvorni znanstveni rad
OBNOVA AUTONOMIJE ISLAMSKE ZAJEDNICE U BOSNI I HERCEGOVINI 1936. GODINE

Adnan Jahi Filozofski fakultet, Tuzla, Bosna i Hercegovina
Abstrakt: Autor u radu objanjava politiku pozadinu donoenja Uredbe sa zakonskom snagom o izmjenama i dopunama Zakona o Islamskoj vjerskoj zajednici Kraljevine Jugoslavije od 28. II 1936. temeljnog zakonskog akta kojim su stvorene pravne pretpostavke za obnovu autonomnog statusa Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Na osnovu historijskih izvora prvog reda, autor prati i analizira zbivanja i odnose unutar Islamske zajednice, ukazujui na posljedice koje su promjene 1936. imale po njen profil i razvoj u kasnijim godinama. Kljune rijei: Islamska zajednica, Kraljevina Jugoslavija, reisul-ulema, autonomija, laicizacija. Abstract: This paper offers an explanation of historical backdrop against which the regulation was adopted on Amendments to the Law on Islamic Religious Community of the Kingdom of Yugoslavia, dated 28 February 1936 as the fundamental legal act that created legal prerequisites for the re-establishment of autonomous status of Islamic Community in Bosnia and Herzegovina. Based on first-hand and first-rate historical sources, the author follows and analyses the developments and relations within the Islamic Community, pointing at the consequences brought about by the change that occurred in 1936 to its profile and subsequent development. Key words: Islamic community, Kingdom of Yugoslavia, JMO, Rais al-ulama, autonomy.
95
18.11.2008 9:02:15
Adnan Jahi, Obnova autonomije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini 1936. godine Prilozi, 37, Sarajevo, 2008, str. 95-111.
Historijski kontekst promjene pravnog poloaja i organizacije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini 1936. godine Dva dana po slubenom odlasku za Francusku, kralj Aleksandar, nosilac politike centralizma i srpske hegemonije u jugoslavenskoj dravi, pao je kao rtva atentata u organizaciji nacionalistikih grupa hrvatske i makedonske emigracije. Uvee istog dana (9. X. 1934.), u Beogradu, na Dedinju, obznanjena je njegova oporuka kojom je kraljevsku vlast u dravi preuzelo trolano Namjesnitvo u sastavu: knez Pavle Karaorevi, senator i ministar prosvjete dr. Radenko Stankovi i ban Savske banovine dr. Ivo Perovi.11 Prema Ustavu od 3. IX. 1931, sve do kraljevog punoljetstva, kraljevsko namjesnitvo je imalo vriti sve funkcije kralja kao vrhovnog organa vlasti na poljima zakonodavstva, sudstva i uprave. Dva dana kasnije, 11. X 1934, uputio je reisul-ulema Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije hafiz Ibrahim ef. Maglajli proglas Muslimanima Kraljevine Jugoslavije u kojem je izraeno veliko aljenje zbog smrti jugoslavenskog kralja. U proglasu je istaknuto da su kraljevom smru Jugoslaveni izgubili svog mudrog i rodoljubivog Vladara, Koji je cio Svoj ivot posvetio plodonosnom radu za Svoju otadbinu sluei joj predano do zadnjeg daha i umirui za nju.2 Premda je proglas bio upuen muslimanima, on je u stvarnosti bio namijenjen dravnim vlastima, od kojih su zavisili pravni poloaj i organizaciono ustrojstvo Islamske zajednice u Kraljevini. U proglasu je iskazana beskrajna odanost jugoslavenskih muslimana kraljevskoj porodici i njenim amanetima, ali i uvjerenje da e novi nosioci vlasti nastaviti tradiciju benevolentnosti ubijenog kralja prema muslimanima: Nai su muslimani bili do dubina due ganuti i sretni, kad su od mene, svoga vrhovnog vjerskog stareine, uli poruku koju im je uputio na neprealjeni Viteki Kralj Aleksandar I Ujedinitelj 31. oktobra 1930. god. rekavi: Kaite muslimanima, da od Mene nemaju veeg prijatelja. Mi smo muslimani uvjereni, da se ne e nai niko, ko bi pokuao porei te iskrene rijei Njegove, te se u tom za Njim povesti i Kraljevski Namjesnici, koje je On za Svog ivota odabrao, a sigurni smo, da e amanet Svog uzvienog Roditelja i Svog Djeda uvati sadanji mlaahni Kralj Njegovo Velianstvo Petar II, jer Mu je to u krvi i u tradiciji Njegova Doma.3
1 2
Ferdo ulinovi, Jugoslavija izmeu dva rata, II, Zagreb, 1961, 71.
Arhiv Tuzlanskog kantona (ATK), Tuzla, Behram-begova medresa Tuzla, kut. 2. Muslimani Kraljevine Jugoslavije [1934].
3
Isto
96
18.11.2008 9:02:15
Par mjeseci nakon kraljeve pogibije Jugoslavija je dobila novu vladu na elu sa Bogoljubom Jevtiem, koji je najavio stiavanje politikih strasti i konsolidaciju prilika u dravi. Istovremeno, Jevti se predstavio kao nastavlja amaneta kralja-muenika, to je, prema Maglajlievom razumijevanju, znailo nastavak politike prijateljstva i susretljivosti prema muslimanima. Nova vlada, meutim, nije znala kako se nositi sa krupnim unutarnjim problemima, naroito pojaanim djelovanjem opozicije, pa je odluila osnaiti svoju poziciju izborima - niko u vladinim krugovima nije sumnjao u trijumf partije iza koje je stajao golemi dravni aparat. Izbori za Narodnu skuptinu, raspisani za 5. V. 1935, pocijepali su birako tijelo zemlje u dva tabora pobornike vladinog reima (Jevtieva lista) i Udruenu opoziciju na elu sa dr. Vlatkom Maekom. Udruenu opoziciju inile su jo uvijek formalno zabranjene politike stranke, ukljuujui Seljako-demokratsku koaliciju (SDK) i Jugoslavensku muslimansku organizaciju. U martu 1935. pojaana predizborna aktivnost generirala je muslimanska oitovanja o karakteru beogradske politike koja su bila dijametralno suprotna Maglajlievim stavovima. U povjerljivom aktu Ministarstva unutranjih poslova ministru pravde dr. Dragutinu S. Kojiu naglaeno je izrazito nepovoljno dranje bosanskohercegovakih muslimana prema kraljevskoj vladi tokom predizborne akcije. Ovo neraspoloenje osea se naroito od kako je dr. Spaho odluio da istupi aktivno na izborima na opozicionoj listi dr. Maeka. Uzrok ovakom dranju muslimana je nesavesna agitacija i neverovatna parola koja se tajno iri preko muslimanskih svetenika i verskih pretstavnika, da Bosnu i Hercegovinu treba braniti od Beograda i od Srba, koji idu za tim da tam[onji]. muslimanski ivalj prevedu u pravoslavlje.4 U nastavku dopisa je istaknuto da dotina agitacija nije samo suprotna tendencijama smirivanja vjerskih, plemenskih i stalekih razmirica, ve je i protivna propisima pozitivnog zakona. I pre nego to bi se preduzele odgovarajue zakonske mere, koje bi svakako dovele do neeljene zaotrenosti izmeu dravnih vlasti i muslimanskih verskih pretstavnika, to nesumnjivo nije u intencijama Kraljevske Vlade, ast mi je umoliti Vas, Gospodine Ministre, za dejstvo preko Njegove Preuzvienosti Gospodina Reisul-uleme da se ovako nepovoljne i neistinite vesti o Srbima i Beogradu ne ire, ve da se preko muslimanskih svetenika demantuju, poto su to samo intrige sa providnom namerom da se poseje razdor meu jednokrvnom braom muslimanske i pravoslavne veroispovesti.5 Desetak dana nakon dotine obavijesti ministar pravde je
4
Arhiv Jugoslavije (dalje: AJ), Beograd, Ministarstvo pravde (dalje: MP), sign. 63PA, 22, 22-21-935. Kraljevina Jugoslavija. Ministarstvo unutranjih poslova. Odeljenje za dravnu zatitu I. Pov. I br. 16188 [31. III 1935]. isto 97
18.11.2008 9:02:15
primio reisul-ulemu i informirao ga o pritubama ministarstva,6 ali nam nije poznato kojim konkretnim zakljucima je ishodio navedeni sastanak. U dostupnoj dokumentaciji nismo pronali traenih demantija uleme i vjerskih slubenika. Nema nikakve sumnje da su meu bosanskohercegovakom ulemom, sredinom tridesetih, postojala razliita gledita o karakteru dravne politike prema muslimanima i poloaju Islamske zajednice u jugoslavenskoj kraljevini. Dok je visoka ulema mogla biti zadovoljna sistemom koji joj je donio vlast i privilegije, obini imami, mualimi i muderisi, teko su se mogli solidarizirati sa reimom koji je osnaio socijalne razlike unutar zajednice. Kad je ministar pravde Dragutin S. Koji 26. III. 1935. odobrio pragmatiku vjerskih slubenika,7 protiv koje su se nizali protesti i peticije nie ilmije,8 nije vie moglo biti simpatija prema politici koja je zanemarila prava i potrebe veine - stvorene su pretpostavke za radikalan zaokret, za novo ustrojstvo i nove ljude, koji bi ispravili greke prethodnog poretka i unijeli vie humanosti u svakodnevni ivot Islamske zajednice i njenih slubenika. Jevtieva kandidatska lista je dobila veinu na petomajskim izborima, ali je prekomilionsko glasanje za opoziciju bilo jasna potvrda da postojea vlada nee moi biti faktor konsolidacije prilika u dravi. Kad je vodstvo SDK 2. VI. 1935. izdalo rezoluciju kojom je osuen vladin apsolutizam i objavljena apstinencija od uea u novoj skuptini, dani Jevtievog reima ve su bili odbrojani - dvor je dao mandat za formiranje nove vlade ministru finansija dr. Milanu Stojadinoviu, osobi od posebnog povjerenja kneza-namjesnika, okretnom politiaru za kojeg se vjerovalo da moe ojaati autoritet drave ne dirajui u njen pravni i politiki poredak. Bitna pretpostavka novog politikog zaokreta bilo je formiranje vlade od ireg narodnog povjerenja, a to je podrazumijevalo rehabilitaciju zabranjenih politikih subjekata, ukljuujui JMO kao legitimnog predstavnika Bonjaka. Kad se Stojadinovi obratio Spahi sa pozivom da se prikljui novoj vladi, popularni bonjaki politiar je znao da se nalazi pred odsudnom prilikom da vrati svoj uticaj tamo gdje se
AJ, Beograd, MP, sign. 63PA, 22, 22-21-935. Kraljevina Jugoslavija. Ministarstvo pravde. Pov. br. 889 [11. IV 1935].
6 7
Pragmatika slubenika Islamske vjerske zajednice na podruju Vakufsko-mearifskog vijea u Sarajevu, Glasnik Vrhovnog starjeinstva Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije, 1935, br. 5, 239-267. Usporediti: AJ, Beograd, MP, sign. 63VO-135. Nezavisni muslimanski list Islamski svijet Sarajevo podnosi molbu da ne bude potvrena PRAGMATIKA za slubenike Islamske vjerske zajednice s podruja Bosne i Hercegovine. P.s. Ministru pravde Beograd. Takoe: AJ, Beograd, MP, sign. 63VO-135. Udruenje imama-matiara na podruju saraj. ul. medlisa u Sarajevu. Broj: 34/934. Gospodinu ministru pravde Beograd. 98
18.11.2008 9:02:15
vjerovalo da ga je definitivno izgubio - u Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini, koja je upravo navrila 5 godina oktroiranog zakonodavstva i nedemokratske uprave. Spaho nije oklijevao da zatrai obnovu pretestojanuarskog poretka - aboliciju nametnutih zakona i propisa, reafirmaciju vjersko-prosvjetne autonomije, vraanje sjedita reisul-uleme iz Beograda u Sarajevo.9 Takoe je zatraeno biranje novog reisa i otvaranje Teolokog fakulteta u Sarajevu. Stojadinovi nije imao iluzija u pogledu prioriteta a propos Bonjaka - prihvatio je Spahine zahtjeve, to je rezultiralo uspostavom vlade Stojadinovi-Koroec-Spaho 24. VI. 1935. godine. Stojadinovieva spremnost na nagodbu bila je u skladu sa njegovom eljom da radi na zavoenju demokratskog naina uprave i vraanju parlamentarnog reima u dravi.10 Donoenje februarske uredbe i reakcije u Islamskoj zajednici Prvi korak ka realizaciji Stojadinovievih obeanja bilo je usvajanje amandmana na Finansijski zakon 1935/1936. ( 55), kojim su data ovlatenja ministru pravde da, u saglasnosti sa Ministarskim savjetom, uredbom sa zakonskom snagom, izvri izmjene i dopune u Zakonu o Islamskoj vjerskoj zajednici Kraljevine Jugoslavije od 31. I. 1930. godine.11 Drugi korak bilo je formiranje odgovarajue komisije. Ministar pravde Mile Mikulin imenovao je komisiju (9. IX 1935) u koju su uvrteni sljedei lanovi: naelnik Vjerskog odjeljenja Ministarstva pravde Sokrat Petrovi, naelnik Zakonodavnog odjeljenja Ministarstva pravde Josip Taner, sudski inspektor Tasa Markovi, narodni poslanik iz Orahovca Mustafa Durgutovi, naelnik Ministarstva vjera u penziji Fehim Spaho, profesor erijatske sudake kole Salih ef. Bai i advokat iz Skoplja Fevzija Hadihamzi.12 Prva sjednica komisije zakazana je za 7. X. 1935. godine.13 Formiranje komisije, slijedom usvojenog amandmana, bilo je politiki motiviran in, tim prije to u njen sastav nije imenovan niko od strane islamskih zvani9
Mehmedalija Boji, Historija Bosne i Bonjaka (VII-XX vijek), Sarajevo, 2001, 176. Milan M. Stojadinovi, Ni rat ni pakt, Rijeka, 1970, 311.
10 11
Zakon o budetskim dvanaestinama za mesece: avgust, septembar, oktobar, novembar i decembar 1935 i januar, februar i mart 1936 godine, Slubene novine Kraljevine Jugoslavije, XVII, 1935, br. 174-XXXIX, 648.
12
AJ, Beograd, MP, sign. 63VO-134. Ministarstvo pravde. Br. 90938 Y-653 [imenovanje komisije]. Kasnije je komisija proirena sa jo jednim lanom, Slavkom Hranisavljeviem, inspektorom Vjerskog odjeljenja Ministarstva pravde (AJ, Beograd, MP, sign. 63VO-134. Ministarstvo pravde. Br. 2840 [11. I 1936]). AJ, Beograd, MP, sign. 63VO-134. Dravni telegrami po nalogu ministra pravde [rukom]. 99
13
18.11.2008 9:02:15
nika, premda su komisiju, nominalno, sainjavali predstavnici Ministarstva pravde i Islamske zajednice. Kad je 28. II. 1936. konano propisana Uredba sa zakonskom snagom o izmjenama i dopunama Zakona o Islamskoj vjerskoj zajednici Kraljevine Jugoslavije, u uvodniku iznova pokrenute Pravde dato je suvislo objanjenje izostanka zvaninih predstavnika zajednice u ministrovoj komisiji. Cijeli rad komisije je ocijenjen kao posao vraanja oduzete vjersko-prosvjetne autonomije. Taj posao, istaknuto je, nije mogao biti povjeren ljudima koji su saraivali na njenom ukidanju - morali su ga obaviti ljudi kojim je na srcu sloboda, demokratija i prosperitet svih muslimana u jugoslavenskoj dravi.14 im je poela sa radom, komisija je odbacila opciju izmjena i dopuna postojeeg zakona i pristupila izradi potpuno nove uredbe o Islamskoj zajednici.15 U obrazloenju ministru pravde je stajalo da je donoenje nove uredbe u njegovoj punoj kompetenciji, s obzirom da ga za to ovlauje vaei Finansijski zakon. Nova uredba imala je znaiti raskid sa pravnim poloajem i organizacionim ustrojstvom zajednice prema zakonima i propisima nakon 6. I. 1929. godine. U sadrajnom smislu, novi pristup se ogledao u reafirmaciji odredaba autonomnog statuta iz 1909, ali i donoenju nekih novih rjeenja u oblasti organizacije i ingerencija pojedinih upravnih organa. Svi organi zajednice ponovo su imali demokratski legitimitet, ukljuujui lanove Ulema-medlisa i reisul-ulemu, koje su birala posebna izborna tijela birana od strane Vakufsko-mearifskih sabora. Uredbom su ukinuta muftijstva, a kao razlog je navedena tednja. Komisija je imala da bira ili da ukine Ulema medlis ili muftije, pa je reila da ostavi na snazi Ulema medlis zbog posebnih prilika u Junoj Srbiji zbog kojih je potrebno da Ulema medlis ostane u Skoplju.16 Reisul-ulema je dobio Ui i iri savjet (mjesto Vrhovnog starjeinstva), a sjedite mu je vraeno u Sarajevo. Vakufsko-mearifski sabor je stekao pravo nadzora nad administrativnim radom Ulema-medlisa, te uea u posebnom vijeu koje vri disciplinsku vlast nad njegovim lanovima. Potvrene su ingerencije Ulema-medlisa u pogledu vjerske nastave, uz dodatno pravo da povue vjerouitelja iz nastave ako se pokae da je radio protivno vjerskim propisima. Iz dostupne dokumentacije se ne vidi da li su komisiji od strane ministra pravde date izvjesne smjernice, neki polazni materijal ili prednacrt uredbe. Najvjerovatnije je komisija pred sobom imala samo vaei zakon i ustav iz 1930. - temeljne pravne akte koje je trebalo prilagoditi duhu i sadraju sporazuma Spaho-Stojadinovi. Bo14 15
Islamska vjerska zajednica dobila je potpunu autonomiju, Pravda, X, 1936, br. 3, 1.
AJ, Beograd, MP, sign. 63VO-134. Gospodine ministre [potpisani i nedatirani izvjetaj komisije]. Isto
16
100
18.11.2008 9:02:15
njakim ministrima u vladi dr. Mehmedu Spahi i dr. efkiji Behmenu date su znaajne ingerencije svojevrsnih posrednika izmeu komisije i ostalih lanova vlade u osjetljivim pitanjima promjene i stilizacije pojedinih lanova uredbe.17 Koliki je bio njihov uticaj u vladi najbolje svjedoi injenica da je usvojena verzija uredbe u znaajnoj mjeri odraavala stajalita i pozicije lanova komisije izvan Ministarstva pravde, nespremnih da prihvataju primjedbe pojedinih ministara koji su titili interese drave nautrb Islamske zajednice.18 Spaho i Behmen nisu imali nikakvih prigovora na tekst uredbe,19 to svjedoi o punoj podudarnosti gledita bonjakih mi17
To se vidi iz dopisa ministra poljoprivrede Svetozara Stankovia ministru pravde Milanu Mikulinu od 18. XII 1935. Pogledati: AJ, Beograd, MP, sign. 63VO-134. Kraljevina Jugoslavija. Ministarstvo poljoprivrede. Br. 86020/VIb. Gospodinu Milu Mikulinu ministru pravde Beograd.
Nakon to su pojedini ministri dostavili svoje pismene primjedbe na nacrt uredbe, dolo je do polarizacije lanova komisije na one koji su smatrali da uredba treba biti preraena u skladu sa primjedbama ministara (Petrovi, Taner, Hranisavljevi) i one koji su ostali pri prvobitnoj verziji uredbe (Markovi, Durgutovi, Spaho, Bai, Hadihamzi). Kako su izgledale intervencije ministara moe se vidjeti iz prijedloga ministra prosvjete da se st. 3 14 promijeni i da glasi: Graani islamske vere Kraljevine Jugoslavije, meu koje valja ubrojati i uenike svih kola, ne smeju se nagovarati ni prisiljavati bilo na koji nain da uestvuju pri verskim obredima koje druge veroispovesti. Koji obred ima karakter nemuslimanske vere odluie nadleni Ministar u sporazumu sa Reis-ul-ulemom (AJ, Beograd, MP, sign. 63VO-134. Gospodine ministre [nepotpisani i nedatirani izvjetaj komisije]). U prvobitnom komisijskom prijedlogu stilizacija dotine odredbe odraavala je stajalita predstavnika Islamske zajednice: Graani islamske vere u Kraljevini Jugoslaviji, meu koje valja ubrojati i uenike svih kola, kao i vojnike u aktivnoj vojnoj slubi, ne smeju se nagovarati niti na ma kakav nain prisiljavati da uestvuju pri odredbama ili ma bilo kakvim sveanostima, slubenim i neslubenim, koje bi imale obeleje i karakter koje druge veroispovesti [st. 3]. Da li neki obred ili sveanost ima obeleje i karakter nemuslimanske vere nadlena je da odlui jedino islamska verska vlast [st. 4] (Uredba sa zakonskom snagom o Islamskoj verskoj zajednici Kraljevine Jugoslavije. AJ, Beograd, MP, sign. 63VO-134). U konano usvojenoj verziji uredbe stajalo je sljedee: Graani islamske vere u Kraljevini Jugoslaviji, meu koje valja ubrojati i uenike svih kola, ne smeju se nagovarati ni prisiljavati bilo na koji nain da uestvuju pri verskim obredima koje druge veroispovesti. Da li neki obred ima obeleje nemuslimanske vere, merodavno je miljenje nadlene islamske verske vlasti. Na osnovu tog miljenja donosi odluku Ministar prosvete (Uredba sa zakonskom snagom o izmenama i dopunama Zakona o Islamskoj verskoj zajednici Kraljevine Jugoslavije, Slubene novine Kraljevine Jugoslavije, XVIII, 1936, br. 52-X, 166).
18 19
AJ, Beograd, MP, sign. 63VO-134. Kraljevina Jugoslavija. Kabinet ministra saobraaja. Kab. br. 1469. Gospodinu ministru pravde Beograd. U potpisu zastupnik ministra saobraaja 101
18.11.2008 9:02:15
nistara i lanova komisije koji su radili na restituciji autonomije zajednice po modelu statuta iz 1909. godine. Za razliku od stvarnih aktera izrade nove uredbe, meu elnicima Islamske zajednice bilo je daleko manje razloga za zadovoljstvo, tim prije to se nacrt uredbe ve due vremena drao u tajnosti. Tek 21. XII. 1935. nacrt je dostavljen reisul-ulemi Maglajliu (od strane Stojadinovievog efa kabineta), sa molbom da ga lino proui i dostavi vlastito miljenje sa eventualnim primetbama za g. Pretsednika.20 Maglajli je odgovorio 9. I. 1936, obiljem primjedaba kako na proceduru izrade tako i na sadraj sporne uredbe. U uvodnom dijelu je konstatirao da su i amandman na Finansijski zakon i projekat nove uredbe doneseni bez njegovog znanja i saradnje, uprkos 7 Zakona o Islamskoj vjerskoj zajednici i 10 Ustava Islamske vjerske zajednice koji jame vrhovne ovlasti reisul-uleme u predstavljanju zajednice, kao i pravo dotine zajednice da samostalno upravlja i ureuje svoje vjerske, vjersko-prosvjetne i vakufsko-imovinske poslove. Glavni prigovor ticao se karaktera pojedinih propisa koji daju mogunost vrenja partijsko-politikih uticaja na versku upravu, od ega bi trebala biti vera poteena, i predviaju laicizaciju verske uprave, te uklanjanje sadanjih verskih funkcionera u cilju sprovaanja tih tenja, radi ega se verovatno Uredba i dri u tajnosti21. Konkretne primjedbe odnosile su se na odredbe o ukidanju muftijstava, o prijenosu sjedita reisul-uleme iz Beograda u Sarajevo, o administrativnom nadzoru i disciplinskoj vlasti Vakufsko-mearifskog sabora nad Ulemamedlisom. Naroito je osporen duh i smisao odredbe 30 koji je predviao stavljanje na raspolaganje reisul-uleme, lanova Ulema-medlisa i deveterice muftija: Pojmljivo bi bilo, da se prema ovim funkcionerima ovako postupa, kada bi im se mogla pripisati kakva greka u radu za dobro i napredak Islamske verske zajednice i kada ovi ljudi ne bi sa svojim moralnim i strunim kvalifikacijama odgovarali svojim poloajima, te kada se bez toga ne bi mogle izvriti potrebne izmene i dopune u sadanjem zakonodavstvu Islamske verske zajednice. Ja znam, a i svaki objektivan musliman, da su svi ti verski pretstavnici od prvog do poslednjeg vrili svoju dunost savesno i stekli vidnih zasluga za Islamsku versku zajednicu i njen napredak. Za
ministar bez portfelja dr. efkija Behmen.
20 21
AJ, Beograd, Milan Stojadinovi (dalje: MSt), sign. 37-25-197. Preuzvieni gospodine.
AJ, Beograd, MSt, sign. 37-25-197. Reis-ul-ulema Kraljevine Jugoslavije. Gospodinu dr. Milanu Stojadinoviu, pretsedniku Ministarskog saveta i ministru inostranih poslova Beograd (str.1). 102
18.11.2008 9:02:15
ovih pet godina sadanja je uprava Islamske verske zajednice u svome radu na poboljanju i sreenju verskih, versko-prosvetnih i vakufsko-imovinskih prilika Islamske verske zajednice postigla zadovoljavajue rezultate.22 Na koncu svog odgovora reisul-ulema je istakao da bi bilo potrebno, s obzirom da se radi o stvari od prvoklasnog znaaja za jugoslavenske muslimane, da se prije ozakonjenja uredbe prui mogunost i ostalim predstavnicima zajednice da se o njoj oituju, a isto tako da se omogui i irokim slojevima muslimana da se upoznaju sa dotinim projektom. Smatram, da ne odgovara ni duhu demokratije, da se ovako jedan vaan zakonski projekat dri u tajnosti, to daje opravdanu sumnju, da se hoe sa ovom uredbom izvriti neto to ne odgovara interesima i eljama narodnim.23 Sumnjajui u svrsishodnost pismenih primjedaba na ponueni nacrt, reisul-ulema je u dva navrata traio prijem kod ministra predsjednika,24 lino dolazio u kabinet vjeito zauzetog premijera,25 molio ga telegramom da naredi ministru pravde da mu dostavi posljednju redakciju uredbe. Stojadinovi, oito, nije imao namjeru kriti dogovor sa partnerom koji je inio jedan od stubova njegove vlade.26 Mnogo otrije od Maglajlia reagirao je na tekst nove uredbe o Islamskoj zajednici istaknuti protivnik najjae bonjake stranke i pobornik estojanuarskog reima narodni poslanik Mustafa Mulali. On je 22. I. 1936. uputio interpelaciju Stojadinoviu u kojoj je otvoreno napao vladu zbog izrade uredbe kojom se, kako je smatrao,
22 23 24
isto, 6. Isto, 10.
Prvi put je to bilo 11. I 1936., a drugi 14. I 1936 (AJ, Beograd, MSt, sign. 37-25-197. Reis-ul-ulema Kraljevine Jugoslavije. Gospodinu Milanu Stojadinoviu, pretsedniku Ministarskog saveta i ministru inostranih poslova Beograd). AJ, Beograd, MSt, sign. 37-25-197. Telegram gospodinu dr. Milanu Stojadinoviu. Beograd 17 1539 88 19 19/30 [19. II 1936]. Na Maglajliev telegram od 19. II 1936, osam dana prije definitivnog proglaenja uredbe uslijedio je Stojadinoviev odgovor sljedee sadrine: Primio sam Va telegram jue i alim da nisam bio u svojoj kancelariji kako bih Vas mogao primiti. Ja sam se dogovorio sa g. Ministrom pravde da on onaj njegov prvobitni projekat izmeni i to u tome smislu da to doista budu izmene i dopune Zakona, t.j. onako kako smo u Finansijskom zakonu ovlaeni da moemo uraditi. Kada taj novi projekat bude gotov, ja sam skrenuo panju g. Ministru pravde, da bi dobro bilo da Vam taj novi projekat preda na uviaj i miljenje [kurziv: A. J.] (AJ, Beograd, MSt, sign. 37-25-197. Njegova preuzvienost Gospodin Maglajli Reis-Ul-Ulema Beograd [20. II 1936]). 103
25
26
18.11.2008 9:02:15
mjesto pukih izmjena i dopuna, vri potpuna derogacija postojeeg zakona o Islamskoj zajednici, za to kraljevska vlada, istakao je, nema nikakvih ingerencija.27 Naroito otro je napao predvieno uvoenje prijelazne institucije nijabeta (vjerskog namjesnitva), koju je nazvao najparadoksalnijom institucijom komesarijata u vjerskoj zajednici.28 Ne znam kako e izgledati taj komesar Gospodina Ministra Mikulina i Koroca na presvetloj stolici vrhovnog verskog stareine, kao to niko ne moe zamisliti mogunost svrgavanja Nj. V. Svetosti Patrijarha i postavljanje na svetu stolicu komesara Ministra g. Mikulina, koji bi bio civilni vrhovni stareina Srpsko-pravoslavne verske zajednice, a jo se moe manje zamisliti komesar na kaptolskoj stolici presvetlog nadbiskupa.29 Devet dana kasnije slinu kritiku uredbe dostavio je Stojadinoviu i narodni poslanik ukrija Kurtovi.30 Obojica su traili neusvajanje predloene uredbe, potivanje postojeeg ustava i zakona i zatitu zajednice od nepotizma i dnevne politike. Niu ilmiju i obine muslimane posebno je zabrinjavalo najavljeno ukidanje muftijstava, koja su smatrana uvarima vjerskih i moralnih vrijednosti muslimana. U memorandumu mostarskih muslimana dr. Mehmedu Spahi, u novembru 1935, ukidanje muftijstava je nazvano atentatom na najosjetljivije islamske osjeaje i tradiciju.31 Imami, muftije i vrhovni vjerski starjeina glavni su stupovi vjerske organizacije, stajalo je u predstavci dr. Mehmedu Spahi Glavnog ueg odbora Mirkata. [...] oko njih se bezuvjetno ima okretati sve to se odnosi na vjeru i vjerski ivot muslimana.32 Ako bi vlada u kojoj sjedi dr. Mehmed Spaho usvojila uredbu kojom se dokidaju muftijstva, upozoravali su Spahu banjaluki muslimani, to bi veoma ravo odjeknulo meu svim Muslimanima openito, a i Vaim pristaama naroito.33
27
AJ, Beograd, MSt, sign. 37-25-197. Narodna skuptina Kraljevine Jugoslavije. Opte odelenje. I. Br. 348. Gospodinu pretsedniku Ministarskog saveta dr. Milanu Stojadinoviu. Isto, 3. Isto
28 29 30
AJ, Beograd, MSt, sign. 37-25-197. Narodni poslanik ukrija Kurtovi gospodinu ministru pretsedniku dr. Stojadinoviu. Memorandum koji je upuen iz Mostara g. dru Mehmedu Spahi, ministru saobraaja povodom vijesti o dokidanju muftijstava, Hikjmet, VI, 1935, br. 6, 175.
31
Predstavka glavnog ueg odbora Mirkata povodom vijesti o dokidanju muftijstava, Hikjmet, VI, 1935, br. 6, 177. Predstavka je upuena 18. XI 1935.
32 33
AJ, Beograd, MP, sign. 63VO-134. Predstavka banjolukih Muslimana protiv dokidanja Muftijstava u postojeim mjestima. Gospodinu dr. Mehmedu Spahi, ministru saobraaja u 104
18.11.2008 9:02:16
Obilje kritika i primjedaba na kontroverznu uredbu, ipak, nije poremetilo odlune ministre u namjeri da donesu zakonski akt kojim bi se aboliralo estojanuarsko zakonodavstvo o vjerskoj zajednici muslimana. Sve to je vlada bila spremna prihvatiti bilo je donoenje uredbe o izmjenana i dopunama, a ne posebne uredbe. Meutim, kad je 28. II. 1936. konano proglaena Uredba sa zakonskom snagom o izmjenama i dopunama Zakona o Islamskoj vjerskoj zajednici Kraljevine Jugoslavije, dr. Mehmed Spaho je znao da e sama injenica da je pomenutom uredbom obnovljena vjersko-prosvjetna autonomija biti dovoljan razlog zadovoljstva i pozitivnih reakcija meu Bonjacima. Tako su donoenje uredbe, ispred banjalukih muslimana, pozdravili ugledni zvaninici dr. Husnija Dumrukdi, Hamdija Afgan i dr. M. Dizdarevi. Pohvalili su njene odredbe, naroito stavljanje na raspoloenje vjerskih slubenika, od kojih su mnogi, prema njihovom vienju, bili slabe spreme, doim e novi, kako je istaknuto, dolaziti konkursom.34 Uredbu o izmjenama i dopunama je pozdravilo i Udruenje mualima iz Tuzle na elu sa Hasan ef. Hadiem, zadovoljno zakonskim aktom kojim je muslimanima vraena vjersko-prosvjetna autonomija.35 U listu Islamski glas donoenje uredbe je okarakterizirano kao poetak nove ere razvijanja vjerskog ivota muslimana.36 Naroito pozitivno o novoj uredbi je pisala obnovljena Pravda, koja je pomno pratila i izvjetavala o svim aktivnostima vezanim za pravne i organizacione promjene u Islamskoj zajednici nakon 28. II. 1936. godine.37
Beogradu. Mjesec decembar 1935.
34 35 36 37
Izjava banjalukih Muslimana, Jugoslavenski list, XIX, 1936, br. 55, 2. Mualimi pozdravljaju novu uredbu I.V.Z., Jugoslavenski list, XIX, 1936, br. 58, 4. Vjerska autonomija je povraena, Islamski glas, I, 1936, br. 22, 5.
Teko je dati zaokruen sud o karakteru bonjake recepcije februarske uredbe 1936. Nesporno su pristae estojanuarskog reima, visoka ulema, gajretovci, rojalisti, bili razoarani uredbom koja je obnavljala stanje za koje su vjerovali da je, estojanuarskim zakonodavstvom, definitivno naputeno. Sa druge strane, meu irim narodnim masama, naklonjenim JMO i dr. Mehmedu Spahi, meu niom ilmijom koja se osjeala zapostavljenom sistemom vrijednosti u kojem je sva vlast bila koncentrirana u rukama malobrojne vjerske elite, nova uredba je bila obeanje novog vremena i pravinijeg poretka u Islamskoj zajednici. Meu navedenim pristupima teko je moglo biti ikakvog kompromisa - svako je legitimirao svoju poziciju krupnim pojmovima slobode, autonomije, erijata, zakona. Rijedak primjer balansirajueg gledita pronali smo u nepotpisanom tekstu anonimnog analitiara (zbirka Fehima Spahe u Istorijskom arhivu Sarajevo), koji je pohvalio projekat uredbe kao nain unapreenja organizacionog ustrojstva zajednice, ali je osporio njene odredbe kojim se daju iroke kompetencije obinim vjernicima u vjerskim i vakufsko-mearifskim poslovima. Vjerska pitanja i u veini vakufska rjeavaju se samo po eriatskim propisima, a rjeavaju ih vjerski obrazovani 105
18.11.2008 9:02:16
Uspostava nijabeta i njegova djelatnost Dvije sedmice nakon donoenja uredbe, 14. III. 1936, ministar pravde je postavio tri naiba - povjerenika - koji su shodno 27 i 28 uredbe imali preuzeti sve poslove Vrhovnog starjeinstva u Beogradu, Ulema-medlisa, muftijstava, te vakufskih vijea i upravnih odbora u Skoplju i Sarajevu. Za naibe su postavljeni isti ljudi koji su radili na izradi uredbe: za prvog naiba za Vrhovno starjeinstvo u Beogradu Salih ef. Bai, a za naibe u Sarajevu i Skoplju Fehim ef. Spaho i Fevzija Hadihamzi.38 Premda je Spahino postavljenje nailo na odobravanje i podrku irih bonjakih masa,39 nisu bili usamljeni ni glasovi kritiara koji su upozoravali da se vjerski poslovi povjeravaju osobi koja nije provela ni dana u vjerskoj slubi. Pristae novog reima su odgovarale da ni Spaho ni Bai ne reflektiraju na bilo kakav poloaj u novoj organizaciji Islamske zajednice, to je garancija da e njihovi naibski zadaci, za dobrobit zajednice, biti dobro obavljeni i uspjeno okonani.40 im je imenovan za naiba, Fehim ef. Spaho je pozvao Salim ef. Muftia da mu preda dunost u uredu Ulema-medlisa u Sarajevu. Nakon to je pregledao uredsko poslovanje, honorarni vakufski inovnik Mula ef. Hadiali obavijestio je Spahu da je svo poslovanje bilo po zakonu.41 Spaho je o Hadialievom nalazu informirao iru javnost-novinaru Jugoslavenskog lista je izjavio da je u Ulema-medlisu ustanovio savren red.42 Dodao je da je on na funkciji dok se ne donese ustav i ne provedu izbori, da mu mandat ne doputa ulaziti u neka krupnija pitanja vjerske i vakufsko-mearifske stvarnosti, ali da e se svakako zaloiti za proraun u kojem e biti mjesta za trone bosanskohercegovake damije i ostale vjerske ustanove.
ljudi bez lajikog uticaja (Istorijski arhiv Sarajevo [IAS], Sarajevo, Fehim Spaho [FS], kut. 8. Reorganizacija I. V. Z.). Nova uredba dolazi na veliku radost muslimana, ali ona ne smije znaiti novu konfrontaciju vjerskog i svjetovnog elementa u razliitim poslovima zajednice, ve svako treba raditi svoj posao - ulema, hode, svoj, narodni predstavnici svoj. Potonjim se, po svoj prilici, referiralo na nadreenost Vakufsko-mearifskog sabora Ulema-medlisu, administrativnu i disciplinsku - odredbu uredbe koja je nailazila na une kritike od strane tradicionalne uleme, koja ju je tumaila kao atak na integritet erijatskih propisa ugroenih nelegitimnom akcijom politikim probicima usmjerenih laikih elemenata.
38
Slubeni dio, Glasnik Vrhovnog starjeinstva Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije, IV, 1936, br. 4, 180. Nova era Islamske vjerske zajednice, Pravda, X, 1936, br. 6, 6. Narod ubire plodove svoje borbe, Pravda, X, 1936, br. 5, 1. Naib g. Fehim Spaho na poslu, Jugoslavenska pota, VIII, 1936, br. 2070, 7. Kad e biti izbori za Reis-ul-ulemu?, Jugoslavenski list, XIX, 1936, br. 79, 5.
39 40 41 42
106
18.11.2008 9:02:16
Par sedmica kasnije, 6. IV. 1936, rjeenjem zastupnika ministra pravde ministra socijalne politike i narodnog zdravlja Dragie J. Cvetkovia postavljeni su za odbornike naiba sljedei zvaninici: penzionirani direktor erijatske sudake kole iz Sarajeva Muhamed ef. Dizdar, profesor erijatske sudake kole Muhamed ef. Tufo, sudija Okrunog suda u Tuzli Hidajet-beg Kulenovi, advokatski pripravnik iz Graanice dr. Hamid Hadiefendi, te posjednici iz Dervente i Stoca: Osman-beg Osmanbegovi i Omer-beg Rizvanbegovi.43 Sastav naibskog odbora bio je kombinacija tokom estojanuarskog reima neeksponirane uleme i pobornika novoformirane Jugoslavenske radikalne zajednice (JRZ), kojoj se prikljuila Spahina JMO. Ubrzo po konstituiranju odbora, naib i naibski odbornici su donijeli odluku o personalnim promjenama u jednom broju sreskih vakufsko-mearifskih povjerenstava - odluku kojom su obznanili da se, suprotno Spahinim ranijim izjavama, nee ustruavati koristiti sva raspoloiva prava i ovlasti prema odredbama nove uredbe. Izmjene su provedene u srezovima: Sarajevo, Mostar, Konjic, Derventa, Prnjavor, Kotor Varo, Teanj, Bosanska Krupa, Bijeljina i Viegrad.44 Istovremeno se pristupilo brojnim postavljenjima, prevoenjima, premjetajima, razrjeenjima. Tokom marta i aprila 1936. vie desetina mujezina, imama, hatiba i mualima dobilo je novi status, zaduenja i obaveze.45 Narednog mjeseca, po potrebi slube, premjeteno je 18 dematskih imama.46 Ni vakufski poslovi nisu ostali netaknuti; nakon kritikog sagledavanja rada vakufske uprave, konstatiran je birokratski formalizam i zanemarivanje vakufsko-imovinskih objekata, usljed ega su najavljene promjene u administraciji i pristupu vakufskim dobrima.47
43 44
AJ, Beograd, MP, sign. 63VO-136. Ministarstvo pravde br. 35636 [reavam].
Nova vakufsko-mearifska povjerenstva, Jugoslavenski list, XIX, 1936, br. 95, 6. U Vakufsko-mearifskom povjerenstvu u Sarajevu su zadrani Salemaga Dino i Muhamed ef. Kantardi, dok su nanovo postavljeni: Hasan ef. Beirevi, dr. Kasim Turkovi, dr. Asim Musakadi, Salihaga Nani i Atif Brkanovi. Veina lanova novog sarajevskog povjerenstva bili su inovnici i industrijalci interesno-politiki vezani za vladajuu partiju i bonjaki establiment. Nakon pomenutih, promjene su izvrene i u Tuzli i Graanici (vidjeti: Tefrika, Hikjmet, VI, 1936, br. 9, 288).
45
Cjelovit spisak rasporeenih vjerskih slubenika pogledati unutar: Vijesti Ulema-medlisa u Sarajevu, Glasnik Vrhovnog starjeinstva Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije, IV, 1936, br. 5-6, 273-279.
Line vijesti, Glasnik Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije, IV, 1936, br. 7, 307-308.
46 47
Potpuna reorganizacija vakufske uprave, Pravda, X, 1936, br. 10, 5. 107
18.11.2008 9:02:16
Iznenadna aktivnost naiba i naibskih odbornika, usmjerena na kadrovsku infrastrukturu zajednice, izazvala je otre kritike pristalica biveg reima, uglavnom gajretovaca, koji su kadrovsku politiku nijabeta ocijenili kao ideoloki obraun sa nacionalno svjesnijim i kulturno naprednijim muslimanima. O pritubama dotine grupe pisao je ban Drinske banovine predsjedniku vlade Stojadinoviu. U dopisu su podastrta imena vie vjerskih slubenika i javnih radnika za koje su gajretovci tvrdili da su premjeteni ili smijenjeni samo zato to su Gajretovi saradnici, to su srpski nacionalisti i protivnici vodee bonjake stranke. Imami matiari Osman ef. Dubo, Nazif ef. Helji, Sabit ef. Ajanovi, Osman ef. ejvan, Murat ef. Nuhefendi, Nezir ef. Paali, Raid ef. Imamovi, Muhamed ef. abi, Jusuf ef. Mahmutovi, Murat ef. Beovi, Beir ef. abi, Alija ef. Ljubovi, Abdulah ef. Siki - svi su premjeteni u nove demate, istaknuto je, samo zato to nisu alili truda kad je Gajretova akcija u pitanju.48 Jedan broj erijatskih sudija je dobio premjetaj (Muharem ef. Krajini, Ibrahim ef. Gavranovi, Dervi ef. Buturovi, Dervi ef. Korkut, hafiz Smail ef. Serdarevi, Mehmed ef. Ibievi), a jedan poslat u penziju (Mustafa ef. Halilovi, hafiz Salih ef. ozi, Hasan ef. Hadihalilovi, Galib ef. Hafizovi).49 Naroito je potcrtana nacionalna i politika pozadina uklanjanja rukovodeih ljudi u Islamskoj zajednici: reisul-uleme Maglajlia, svrgnutog s poloaja protivno svim propisima islama, Salim ef. Muftia, smijenjenog zato to je, kako je istaknuto, bio saradnik i pratilac misli umrlog Osmana ikia, muftije Kurta, uklonjenog samo zato to je bio Srbin nacionalista, te muftije Dabia, razvlaenog zato to je bio pokreta i voa autonomnog pokreta muslimana u Bosni i Hercegovini.50 Odlukom dravnih vlasti od 21. IV. 1936. u penziju su poslati svi visoki vjerski funkcioneri, sa izuzetkom tuzlanskog muftije okia, koji je bio otputen iz dravne slube.5151 Donoenje novog Ustava Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije Proces organizacionog i kadrovskog preustroja zajednice, dakako, iao je svojom dinamikom, pa je 15. VII. 1936. zastupnik ministra pravde donio odluku da se sazove sjednica za donoenje Ustava Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije - finalnog pravnog akta kojim su trebale biti sankcionirane februarske promjene
48
AJ, Beograd, MSt, sign. 37-48-310. Ban Drinske banovine. Gospodinu pretsedniku Ministarskog saveta i ministru inostranih poslova g. dr. Milanu M. Stojadinoviu [24. VI 1937]. Isto Isto Penzionirani Muslimanski vjerski slubenici, Jugoslavenski list, XIX, 1936, br. 94, 5.
49 50 51
108
18.11.2008 9:02:16
u pravnom poloaju i organizacionom ustrojstvu zajednice.52 Izrada novog ustava, shodno 22 uredbe od 28. II. 1936, bila je povjerena naibima i naibskim odborima u Skoplju i Sarajevu. Meutim, teini dio posla bio je zavren ve prije zvaninog rada ovlatenog tijela; uesnici su doli na sjednicu sa gotovim tekstom pretprojekta, koji im je uputio prvi naib Salih ef. Bai 12. VII. 1936. - samo 8 dana prije otpoinjanja sjednice. Ko je izradio dotini pretprojekat, te na osnovu ijih ovlatenja - nismo nali pouzdanih obavijesti u postojeim izvorima. Sa sigurnou se moe rei da je u njegovoj izradi uestvovao Salih ef. Bai, kao najodgovornije lice zajednice dotinog vremena. Izvjesno je da na novom ustavu nije radio Muhamed ef. Dizdar, jer je upravo on bio najglasniji kritiar mnogih rjeenja uvrtenih u tekst pretprojekta. Sjednice za donoenje Ustava Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije drane su u prostorijama Ulema-medlisa u Sarajevu, od 20. do 31. VII. 1936. Sjednicama su prisustvovali svi naibi i naibski odbornici. Nije bilo savjetnika ni strunih lica iz pojedinih oblasti, samo je ministar Spaho pohodio zavrnu sjednicu 31. VII. 1936. Tom prilikom je odrao govor u kojem je izloio historijat borbe za vjersko-prosvjetnu autonomiju i njen znaaj za napredak i razvitak Islamske zajednice i muslimana. Prisutni su burno aklamirali zavretak govora g. dr. Spahe, koji se zadrao sve do dume namaza u razgovoru sa prisutnim, te zajedno sa lanovima sednice otiao u damiju na dumu-namaz.53 Na sjednicama su dati brojni prijedlozi za poboljanje teksta pretprojekta, stilski, semantiki, sadrajni. Na osnovu zvaninih zapisnika koji su voeni moe se konstatirati da je ovlateno tijelo radilo kao dosta kompaktna i monolitna grupa koja je pred sobom imala samo jedan cilj: da integrira u novi ustav sadrajne vrijednosti februarske uredbe i udari peat na normativne promjene kojim je zajednica napustila status direktne subordinacije spram drave. Nije bilo dileme u pogledu ponovne demokratizacije i ponarodnjavanja zajednice. Sporenja su bila u pogledu stepena laicizacije, odnosno obima narodne participacije u vjerskim i vakufsko-mearifskim poslovima. Muhamed ef. Dizdar je predlagao da u sastavu izbornog tijela koje bira lanove Ulema-medlisa i reisul-ulemu bude najmanje est lanova iz ilmijanskog stalea.54 U okvirnoj raspravi on je insistirao da je jedino ulema kompetentna da bira vi-
52
AJ, Beograd, MP, sign. 63VO-134. Ministarstvo pravde. Br: 73541/XIV. I. naibu za Vrhovno Stareinstvo Islamske verske zajednice Beograd [16. VII 1936].
53
AJ, Beograd, MP, sign. 63VO-134. Originalni zapisnici sednica za donoenje Ustava Islamske verske zajednice odranih od 20-31 jula 1936 god. u Sarajevu [Zapisnik sjednice od 31. VII 1936]. isto [Zapisnik sjednice od 22. VII 1936]. 109
54
18.11.2008 9:02:16
soke vjerske funkcionere, ali i da prati i ocjenjuje njihov rad.55 Takoe se zaloio da se aktivni vjerski slubenici mogu kandidirati za lanove dematskih medlisa, sreskih povjerenstava i Vakufsko-mearifskog sabora. Nasuprot Dizdaru, Muhamed ef. Tufo bio je mnogo skloniji predstavnikom principu u izboru glavnih vjerskih dostojanstvenika: predloio je da Ulema-medlis i reisul-ulemu biraju etiri lana od ilmije, dva od svjetovne inteligencije, te etiri koja ne pripadaju ni ilmiji ni svjetovnoj inteligenciji. Nakon obavljenog glasanja, Tufin prijedlog je usvojen i ugraen u tekst prijedloga ustava.56 Sklonost ka demokratizaciji i predstavnikom naelu nije, meutim, podrazumijevala i veu otvorenost prema pluralizaciji miljenja i djelovanja unutar muslimanskog drutva; bez ikakve diskusije je usvojen lan po kojem je novine, asopise i druge tampane spise, koji u naslovu ili podnaslovu imaju atribut islamski, odnosno muslimanski, mogla izdavati samo Islamska zajednice, odnosno pojedini njeni organi, a druga fizika ili pravna lica samo po prethodnom odobrenju nadlenog organa Islamske verske zajednice.57 Isto se odnosilo na graanska udruenja - koritenje oznake islamski (muslimanski) imalo je biti samo po odobrenju nadlenog organa zajednice. Jednom dato odobrenje za izdavanje odnosno osnivanje napred oznaenih publikacija odnosno udruenja, moe se u svako doba po nadlenom organu Islamske verske zajednice opozvati.58 U konanoj redakciji ustava usvojena odredba je pretrpjela ozbiljne izmjene, pa je Islamskoj zajednici, mjesto monopola nad javnim oitovanjem islama, tek dato ovlatenje da trai od nadlenih dravnih vlasti zabranu noenja islamskih, muslimanskih i slinih oznaka i odrednica onim publikacijama i udruenjima koja svojim pisanjem i djelovanjem oevidno tete legitimnim interesima Islamske zajednice.59 Na osnovu navedene, kao i drugih nepodudarnosti izmeu komisijske verzije ustava i zvaninog ustavnog teksta, namee se logian zakljuak da je novi ustav morao pretrpjeti izvjesne promjene i na posljednjoj redakcionoj razini - prvi naib ministar pravde - vlada. To potvruje i injenica da se na njegovo sankcioniranje moralo ekati vie od dva i pol mjeseca nakon posljednje sjednice ovlatene komisije. U dotinom vremenu ustavni projekt je bio na razmatranju pojedinih ministarsta55 56 57 58 59
isto [Zapisnik sjednice od 20. VII 1936]. Isto [Zapisnik sjednice od 22. VII 1936]. Isto [Zapisnik sjednice od 21. VII 1936]. Isto
Ustav Islamske verske zajednice Kraljevine Jugoslavije, Glasnik Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije, IV, 1936, br. 12, 459. 110
18.11.2008 9:02:16
va, koja su se, nesporno, morala ozbiljno usredsrediti na ponuene odredbe, s obzirom da je jedan broj njih predstavljao znaajnu novinu u normativnoj tradiciji Islamske zajednice. Pa ipak, ustavna verzija, usvojena 24. X. 1936, odraavala je stremljenja iste one interesno-politike grupacije koja je inicirala izglasavanje amandmana na Finansijski zakon 1935/1936. i posljedino donoenje uredbe sa zakonskom snagom kojom je, praktiki uzevi, derogiran zakon o Islamskoj zajednici iz 1930. godine. Kad je 23. IV. 1938. Fehim ef. Spaho postao novi reisul-ulema Kraljevine Jugoslavije, zavreno je razdoblje formalnog interregnuma u zajednici kojoj je vraena autonomija, ali i svo breme izazova koje je ta privilegija sa sobom nosila.
RE-ESTABLIHSMENT OF AUTONOMY OF ISLAMIC COMMUNITY IN BOSNIA AND HERZEGOVINA IN 1936 Adnan Jahi
Summary Passing Decree with legal strength on changes and amendments in the Law on Islamic religious community of Kingdom of Yugoslavia on 28 February 1936. was a consequence of political agreement between Milan Stojadinovi and Mehmed Spaho concerning the entering of JMO into a new Belgrade government highly significant event which for a whole decade - defined the legal status and organization structure of Islamic community in Bosnia and Herzegovina. The Decree abolished the set of laws from 1930, dismissed the existing religious and wukuf authorities and renewed the autonomy of the community. A new concept of organization and management was established laicism, with the dominant role of secular elements in Islamic community. (Translated by Adnan Jahi)
111
18.11.2008 9:02:16
18.11.2008 9:02:16
Vera Katz, Ideoloka upotreba otkrivanja spomen-ploe Gavrilu Principu u odgoju i obrazovanju generacija u Bosni i Hercegovini Prilozi, 37, Sarajevo, 2008, str. 113-126. UDK 32.019.51:050(497.6) Pregledni lanak
IDEOLOKA UPOTREBA OTKRIVANJA SPOMEN-PLOE GAVRILU PRINCIPU U ODGOJU I OBRAZOVANJU GENERACIJA U BOSNI I HERCEGOVINI
Vera Katz Institut za istoriju u Sarajevu
Abstrakt: U radu se prezentiraju novinski napisi o Sarajevskom atentatu objavljeni u dnevnom listu Osloboenje sredinom 1945. godine, ime se pokazuje konstruiranje prie o jednom dogaaju i njegovom glavnom akteru Gavrilu Principu kao primjer upotrebe jednostrane interpretacije dogaaja u svrhu ideolokog usmjeravanja odgoja i obrazovanja. Mada se odnos prema ovom dogaaju moe pratiti tijekom cijelog 20. stoljea u kontekstu razliitih politikih reima, ovaj rad se osvrnuo samo na njegovu drugu polovicu, to daje samo djeliminu sliku o tome, ali osvjetljava vrijeme bez dijaloga i prava na drugaije znanstvene interpretacije historijskih dogaaja. Kljune rijei: Sarajevski atentat, Gavrilo Princip, Franz Ferdinand, komunistiki reim Abstract: This paper presents the newspaper articles on the Sarajevo Assassination that were published in the Osloboenje daily in mid-1945, which show how the narrative of this event and of its main protagonist, Gavrilo Princip, was constructed as an example of simplified, unilateral interpretation that served the purpose of ideological channelling of the process of raising and education of young people. Although attitudes towards this event may be followed throughout the 20th century and in the context of different political regimes, this paper focuses on the second half of the century.
113
18.11.2008 9:02:16
Vera Katz, Ideoloka upotreba otkrivanja spomen-ploe Gavrilu Principu u odgoju i obrazovanju generacija u Bosni i Hercegovini Prilozi, 37, Sarajevo, 2008, str. 113-126.
Therefore, it offers a partial picture, yet it sheds light on a time devoid of dialogue and right to different scientific interpretations of historical events. Key words: the Sarajevo Assassination, Gavrilo Princip, Franz Ferdinand, communist regime
Nakon rata u Bosni i Hercegovini (1992-1995) veina posjetitelja (novinara i istraivaa razliitih profila) sarajevskim osnovnim i srednjim kolama dolazila je s pitanjem Kako danas tumaite Sarajevski atentat i ta je za vas Gavrilo Princip: nacionalni heroj ili atentator? Tada je ve bilo vrijeme kada se otvoreno moglo rei da je Principov in bio teroristiki akt. Meutim, to nije bio sluaj i u dijelu Bosne i Hercegovine koji je Dejtonskim sporazumom imenovan Republikom Srpskom, gdje je Gavrilo Princip u nastavi historije, a pogotovo u javnom mnijenju i dalje tumaen kao nacionalni heroj, ali ne vie jugoslavenski, ve samo srpski. Brojne generacije tijekom postojanja socijalistike Jugoslavije educirane su na prii o Gavrilu Principu kao nadnacionalnom heroju koji se borio protiv tuinske vlasti u Bosni i Hercegovini, ali se nije dodatno objanjavalo za ta se borio, za dravnost Bosne i Hercegovine ili za proirenje Srbije? Ovo je samo jedan primjer na kojem se moe parcijalno analizirati poduavanje historije kao osnovnog pokazatelja pristupa historiji u Bosni i Hercegovini nakon Drugoga svjetskog rata, a ima ih mnogo. Tako su generacije, koje su uzele aktivno uee u ratovima u Jugoslaviji 1990-ih, sa historijskim dogaajima upoznate putem socijalistikog obrazovnog sustava, a u ratu je steeno znanje reproduciralo nacionalistike tvrdnje utemeljene na ispravljanju historijskih nepravdi to je prelo u nasilje. Poznato je da je dravni socijalistiki obrazovni sustav postavio zvanino stajalite reima o historiji, izraeno kroz obvezujue tumaenje prolosti za dravljane SFRJ. Osim toga, nastojanja u stvaranju osjeaja pripadnosti jugoslavenskoj zajednici uglavnom su provoena putem svih stupnjeva obrazovnog sustava kao najvanije sredstvo dravnosti, nastojei stvoriti osjeaj nadnacionalne pripadnosti u razliitim dijelovima jugoslavenske zajednice. Mada se moe izabrati mnogo primjera, ovaj rad pokuava na ovom uzorku istraiti polaznu taku za bilo koje suprotstavljanje etabliranom znanju. Jedna od moguih analiza zasniva se na materijalima koji su objavljeni u dnevnim novinama neposredno nakon osloboenja Sarajeva, upotrebljavajui historiju izravno u slubi politikog establimenta. U vremenu poslije Drugoga svjetskog rata, pobjednici su polagali moralno pravo na uspjeh i stoga su smatrali da historija pripada njima, nema smisla dati mogunost drugima, jer oni nemaju pravo na drugaije tumaenje poto ono, prema njihovom
114
18.11.2008 9:02:16
miljenju, ne vodi napretku. U stvari, uspostavljena je dravna kontrola nad historijskim znanjem, sve se moralo podrediti tumaenjima sukoba izmeu komunistikih partizana i nacistiko-faistikih okupatora i domaih kvislinga, a razliiti dogaaji i linosti iz prolosti elaborirani su s ciljem usklaivanja sa potrebama aktualne vlasti. Dirigiranim tumaenjima pojedinih dogaaja i mistifikacijom pojedinih linosti, komunistiki reim e odrati svoju ideoloku i materijalnu nadmo nad drutvom. Sva eventualna drugaija tumaenja smatrana su antidravnim inom. Ve poetkom maja 1945. godine pojavljuju se instrukcije za tumaenje Sarajevskog atentata i upute za shvatanje lika i djela Gavrila Principa. Dnevni list Osloboenje, koji je u odreenom smislu bio mjerodavan, za stanovnitvo, njegovi napisi bili su smjernice za izgradnju pravilnih stajalita, za novinare smjernice u kojem duhu i o kojim temama i na koji nain treba pisati, ali i za znanstvenike, koja tumaenja historijskih dogaaja trebaju promovirati. U ovom radu pratit e se napisi o Sarajevskom atentatu sredinom 1945. godine. Pod naslovom Otkrivanje spomen-ploe Gavrilu Principu ovom dogaaju je data neshvatljiva dimenzija i adekvatno tomu njegova upotrebna vrijednost. Posebno je naznaeno povezivanje atentata sa odravanjem Prvog omladinskog kongresa. U okviru I Omladinskog kongresa 7. maja u 4 sata poslije podne velikim manifestacionim mitingom u Cara Duana parku u Sarajevu, otpoela je sveanost otkrivanja spomen ploe velikom narodnom heroju i mueniku, borcu za slobodu i bratstvo svih naroda Jugoslavije Gavrilu Principu. Na miting je doao sa transparentima i zastavama veliki broj omladine koja je na djelu kroz ove etiri godine borbe dokazala da je dostojno slijedila ideale za koje se borio na junaki omladinac, na narodni heroj Gavrilo Princip i lanovi organizacije Mlade Bosne.1 Znanstveni dijalog nije bilo mogue inicirati jer bi se otvorilo mnogo pitanja, a izmeu ostalih, kako je to u drutvu narodne demokratije Ajtmejdan imenovan parkom cara Duana, obala Miljacke imenom Vojvode Stepe, trg 6. novembrom [...], a atentator dobio atribute narodnog heroja, junaka u kojeg se trebaju ugledati napredni omladinci? Legitimitet cijelom skupu davalo je prisustvo vanih politikih linosti toga vremena. Otvaranje dijaloga o zajednikoj prolosti bilo je zaleeno jer Mitingu su prisustvovali pretsjednik Narodne skuptine Bosne i Hercegovine dr Vojislav Kecmanovi, lanovi Narodne vlade Bosne i Hercegovine na elu sa svojim pretsjednikom drugom Rodoljubom olakoviem, lanovi Narodne skuptine, pretstavnici Zemaljskog i mjesnog USAOBiH-a, omladinski delegati pokrajina, i delegati omladine Grke i bratske Bugarske.2 Samo prisustvo spomenutih viso1
Otkrivanje spomen-ploe Gavrilu Principu. Osloboenje, god. III, br. 45. Sarajevo: 9. 5. 1945, 5. Isto. 115
18.11.2008 9:02:17
kih linosti prigodom ovog dogaaja kod onih koji su mislili drugaije bilo je zastraujue. Da bi se potvrdila autentinost dogaaja Miting je otvorio drug Braco Kosovac i predao rije drugu Dragoslavu Ljubibratiu, jednom od Principovih saradnika i lanu revolucionarne organizacije Mlada Bosna i podvukao vanu ulogu bosansko-hercegovake omladine Principove omladine, nadahnute idejama bratstva i jedinstva svih naroda Bosne i Hercegovine, svih naroda Jugoslavije i istakao njihovu borbu protiv tadanjih reakcionarnih politiara, koji su zagovarali kompromis sa Beom. Svoj govor zavrio je rijeima: Po svojim idejama Gavrilo Princip pripada dananjoj mladoj generaciji, koja je ostvarila konano i potpuno one tenje, koje je Gavrilo Princip zapoeo u ono doba.3 Da bi se ukazalo da osim Srba, linost Gavrila Principa uvaavaju kao heroja omladinci i iz hrvatskog i muslimanskog naroda u novinskom izvjeu je istaknuto: Poslije druga Ljubibratia govorio je drug Cvijetin Mijatovi, zatim omladinac Hrvat Mile ai i omladinka muslimanka Naa Biser.4 Prema detaljno utvrenom scenariju, manifestacija je zavrila komemoracijom. Nakon odranih govora formirala se povorka koja je otila na istorisko mjesto Principov most, gdje je metak Gavrila Principa navjestio smrt svima onim koji pokuaju da nametnu ropstvo naim narodima. Na istom mjestu gdje se ranije nalazila spomen-ploa u znak sjeanja na Gavrila Principa, koju je mrski okupator skinuo ve prvih dana okupacije, postavljena je nova spomen-ploa, koju je otkrio drug Borko Vukobrat, omladinac iz Bosanskog Grahova, sa rijeima: Ponosan sam i smatram za veliku ast to mi se kao zemljaku Gavrila Principa pruila prilika da na dan I Kongresa omladine Bosne i Hercegovine otkrijem njegovu spomen-plou. Grahovo nije rodilo samo heroja Gavrila Principa. Gavrilo Princip, koji je izvrio atentat na Ferdinanda jeste samo klica iz koje je niklo mnogo narodnih heroja. Gavrilo Princip pokazao je herojstvo kad je skoio na automobil sa pitoljem u ruci. Grahovo je rodilo i nove junake dananjice, koji skau isto tako na tenkove. vapske bande, doavi u Sarajevo, odnijele su spomen-plou Gavrila Principa. Ali oni junaci koji su bili nadahnuti idejom Gavrila Principa i njegovih drugova iz Mlade Bosne, svojom borbom i naporima ponovno su oslobodili na mili grad Sarajevo, itavu nau domovinu. Ostvarile su se ideje za koje se borio Gavrilo Princip i danas mi ponovno otkrivamo i diemo spomen-plou Gavrilu Principu i ostalim herojima. Neka je vjena slava i hvala narodnom heroju Gavrilu Principu. Poslije ovih rijei otkrio je drug Borko Vukobrat spomen-plou na kojoj je ispisano zlatnim slovima: U ZNAK VJEITE ZAHVALNOSTI GAVRILU PRINCIPU I NJEGOVIM DRUGOVIMA BORCIMA PROTIV GERMANSKIH OSVAJAA, POSVEUJE OVU PLOU OMLA3 4
Isto. Isto.
116
18.11.2008 9:02:17
DINA BOSNE I HERCEGOVINE. - Sarajevo 7 maja 1945 godine.5 Kada se prebroji koliko je puta spomenuto ime glavnog junaka, tada je jasno koja je to kljuna rije i koliki znaaj i zasluge su mu pripisane, to je bila izravna poruka svima koji su razmiljali o drugaijim interpretacijama. Da bi se oglasila podrka prisutnih, novine su izvijestile: Otkrivanje spomen-ploe prisutni su popratili rijeima: Slava neumrlom narodnom junaku Gavrilu Principu i njegovim drugovima!6 Ovaj lanak u Osloboenju bio je uvodni za one koji su slijedili i potvrivali zapoetu priu o Sarajevskom atentatoru. U istom broju Osloboenja, na sljedeoj stranici slubena verzija dogaaja detaljno je prezentirana. 28 juna 1914 godine ubio je Gavrilo Princip sinovca cara Franje Josipa, prestolonasljednika Ferdinanda i njegovu enu, nagovjestivi nepomirljivu borbu naroda Bosne i Hercegovine protiv austrougarskog osvajaa. Iz osvetnikog pucnja na obali Miljacke progovorila je neugasiva mrnja prema tuinu i ljubav prema porobljenoj domovini, koju je u svojim srcima nosila napredna bosanskohercegovaka omladina. Junaki podvig Gavrila Principa napajao je u oslobodilakoj borbi protiv faistikih zavojevaa i njihovih slugu, stotine i hiljade mladih sinova Bosne i Hercegovne, koji su poli u borbu za bolju budunost, sretniju i zbratimljenu Bosnu i Hercegovinu, kakvu je elio Gavrilo Princip, za koju je i ivot poloio.7 U sljedeem zadatku redakcijskog napisa bilo je potrebno nai uporite u ovom dogaaju za parolu bratstva i jedinstva, odnosno povui kontinuitet dalje od vremena Drugoga svjetskog rata i tada nastale ove poznate komunistike kovanice. To je uinjeno na sljedei nain: Ve se od tada, u tekoj neravnoj borbi protiv neprijatelja, kroz mnogobrojne podvige mladih rodoljuba, kovalo bratstvo i jedinstvo srpske, hrvatske i muslimanske omladine. Danas se zbratimljena omladina Bosne i Hercegovine ui na primjeru Gavrila Principa i njegovih drugova zbratimljenoj ljubavi prema domovini. Njegova djela nauila su junatvom narodne heroje Slobodana Principa, Pavla Goranina, Slaviu Vajnera iu, Danila okia i mnoge druge hrabru Titovu omladinu. Lua koju su zapalili Gavrilovi hici ovog istorijskog junskog dana svjetlila je godinama borcima za pravdu i slobodu, ona se u toku oslobodilakog rata razbuktala velikim neiscrpnim snagama i junatvom nae omladine kroz koju je ona, mnogobrojnim podvizima i nesebinim rtvama, ispisala najsvjetlije stranice nae istorije. Gavrilovi pucnji navjestili su nepomirljivu borbu protiv tuina za slobo5 6 7
Isto. Isto.
U znak vjene zahvalnosti Gavrilu Principu i njegovim drugovima. Osloboenje, god. III, br. 45. Sarajevo: 9. 5. 1945, 6. 117
18.11.2008 9:02:17
du, nacionalnu nezavisnost i bolji ivot u kome e svi nai narodi iviti zbratimljeni i sretno.8 Ni jednom reenicom nisu spomenuti nemiri, demonstracije, uvrede i drugi nemili dogaaji izazvani atentatom.9 Postavljanjem Gavrila Principa u rang sa spomenutim narodnim herojima uz oznaku da su oni Titovi heroji i omladinci bila je jasna poruka svima koji su drugaije mislili o atentatoru. Osim toga, vokabular upotrebljavan u ovom tekstu je identian agitaciono-propagandistikom ablonu upotrebljavanom prigodom svih manifestacija bez obzira na drutveni dogaaj ime je neizravno poslana poruka da je to bio i stav Partije. Tijekom poslijeratnog perioda jedan od uobiajnih narativa bilo je u krajnje negativnom kontekstu ocijeniti vrijeme Kraljevine Jugoslavije, to i ovdje nije izostalo: Ali se san Gavrila Principa i njegovih drugova nije ostvario. 1918 godina nije naim narodima, a posebno narodima Bosne i Hercegovine, donijela slobodu, sreu i bolji ivot. Stara Jugoslavija bila je tamnica naroda u kojoj narodi Bosne i Hercegovine nisu imali nikakvih prava. Danas, nakon 4 godine oslobodilake borbe, narodi Bosne i Hercegovine slave svoj praznik, svoje osloboenje. Ostvaruje se san Gavrila Principa, Gainovia, ubrilovia i drugih koji dadoe svoje mlade ivote za sretnu domovinu svih naroda Bosne i Hercegovine. Sarajevo, u kome su odjeknuli prvi osvetniki hitci za germanske osvajae, postalo je prestonica prve bosansko-hercegovake vlade, njegovim ulicama grme koraci Titove armije, koji e biti vjerni uvari tekovina oslobodilake borbe, za koje su dali nebrojene rtve narodi nae zemlje. Neka je vjena slava Gavrilu Principu i njegovim drugovima.10 Jasna poruka je upuena znanstvenicima, piscima udbenika historije, ali i ukupnom javnom mnijenju prema ovom pitanju. Prema tome, dijalogu nije bila ostavljena ni najmanja mogunost, jer bi se uputanjem u diskusiju moglo vrlo lako postati narodnim neprijateljem. Da bi se ovom dogaaju dala znanstvena utemeljenost bilo je potrebno napisati jo jedan nastavak. Nakon samo dva dana, u Osloboenju je objavljen lanak pod naslovom Lik Veselina Maslee publiciste, naunika i javnog radnika. U to vrijeme Borba je bila glavno partijsko glasilo pa su vrlo esto njeni lanci preneseni i u republike dnevne novine. Ovakav odnos prema interpretaciji sarajevskih dogaa8 9
Isto.
O ovome vidjeti opirnije u saopenjima sa znanstvenog skupa pod naslovom Sarajevo 1914.- Devedeset godina poslije, kojeg je Institut za istoriju organizirao 28. juna 2004. godine, a dio priloga objavio u tematskom bloku pod naslovom Sarajevo 1914. u asopisu Prilozi,34, Sarajevo, 2005.,13-78.
10
U znak vjene zahvalnosti Gavrilu Principu i njegovim drugovima. Osloboenje,god. III, br. 45. Sarajevo: 9. 5. 1945, 6. 118
18.11.2008 9:02:17
ja iz 1914. godine, bilo je vaee za cijeli jugoslavenski prostor to je imalo za cilj i prenoenje ovog teksta, najvjerojatnije prema direktivama centralnih partijskih organa. Borba u knjievnom prilogu daje lanak pod gornjim naslovom u kome se iznosi linost Veselina Maslee publiciste, naunika i javnog radnika. Veselin Maslea roen je 20 aprila 1906 godine i pripada mladoj generaciji marksista koji su sve svoje sposobnosti stavili u slubu stvari proleterijata. Porijeklom je iz Banja Luke, prvu umjetniku djelatnost razvio je u Bosanskoj Krajini. Po svrenoj maturi Maslea odlazi u Frankfurt gdje studira politike nauke i izuava marksizam. Zatim odlazi u Pariz odakle je zbog svoje politike djelatnosti bio protjeran. U zemlji ga doekuje policija koja ga odmah hapsi i koja ga sve do kapitulacije Jugoslavije stalno progoni. Jedno kratko vrijeme Maslea boravi u Osijeku, a zatim prelazi u Beograd gdje pored aktivnog rada u ilegalnim organizacijama razvija plodnu i iroku publicistiku knjievnost. Pie lanke po naim listovima i revijama i bavi se knjievnom kritikom, ekonomijom, sociologijom i istorijom. Veselin Maslea razvio je takoer i znatnu redaktorsku i prevodilaku djelatnost. Kao glavni njegov redaktorski posao moe se smatrati redakcija druge sveske Marksovog Kapitala, u prevodu Moe Pijade, koji se tada nalazio na robiji u Sremskoj Mitrovici. Njegove najbolje studije, plod izuavanja zrelog naunika Mlada Bosna i Svetozar Markovi koje su se, prva s predgovorom Milovana ilasa, druga s predgovorom Radovana Zgodovia pojavile u izdanju knjiare Kultura.11 Objavljeni ivotopis se u potpunosti uklapa u koordinate za okvir znanstvenika koji e dati ozbiljan temelj za historijsko tumaenje lika i djela Gavrila Principa, o emu se ne moe diskutirati. U njemu su obuhvaeni svi detalji neophodni za idealnu sliku znanstvenika toga vremena. Znai bio je kolovan, proganjan, znanstveno svestran, upuen u izdavatvo i slino. U kontekstu ove teme, potcrtava se Veselin Maslea kao vrsni znalac tiva o teroristikoj organizaciji Mlada Bosna. Njegovom ivotopisu dodaje se i najvaniji dio o njegovoj opredijeljenosti u vrijeme narodnooslobodilake borbe. Od prvog dana borbe Veselin Maslea stupa u redove narodnih boraca. Imao je najrazliitije funkcije. Kao novinar razvio je svoju djelatnost u slobodi i borbi i.t.d. Bio je lan polit. odjela 4 crnogorske brigade, ef propagandnog odsjeka AVNOJ-a. Na prvom zasjedanju AVNOJ-a izabran je u izvrni odbor. Poginuo je u petoj neprijateljskoj ofenzivi u Crnoj Gori. Milovan ilas ispisao je njegovu smrt u predgovoru Mladoj Bosni u kome rezimirajui misao o vanosti i znaaju Veselina Maslee kao publiciste i naunika na kraju kae: Veselin Maslea je primjer neumornog kulturnog i politikog radnika, njegov ivot je slika onih intelektualaca koji su ostali vjerni narodu i naprednoj drutvenoj misli i koji
11
Lik Veselina Maslee - publiciste, naunika i javnog radnika. Osloboenje, god. III, br. 46. Sarajevo: 11. 5. 1945, 6. 119
18.11.2008 9:02:17
su za taj rad podnijeli najtea proganjanja pa i svoj ivot dali. Linost Veselina Maslee zraie i u dalekoj budunosti svojim primjerom i svojom milju.12 Ovaj trei lanak u kontinuitetu potvrdio je sve reeno o Gavrilu Principu u prethodna dva teksta. Interpretacija historijskog datuma verificirana je Masleinim znanstvenim i partizanskim autoritetom. Partijske instrukcije za razumijevanje Sarajevskog atentata dovrene su krajem juna 1945. godine donoenjem izvjea o proslavi Vidovdana u Sarajevu. Zanimljivo je vidjeti kako je partijska vlast povezala proslavu u kombinaciji religioznog i svjetovnog karaktera za potrebe narodne vlasti na njenoj ideolokoj, politikoj, drutvenoj, socijalnoj i kulturnoj razini. Na drugoj stanici lista Osloboenje, pod naslovom Vidovdan je u Sarajevu sveano proslavljen dato je opirno izvjee o proslavi u kojem su nanovo ponovljene prethodne interpretacijske tvrdnje. To je uinjeno na sljedei nain: Navrila se trideset i jedna godina od onoga dana kad su u Sarajevu na obali Miljacke odjeknuli revolverski hici iz ruku neumrlih boraca za slobodu, Gavrila Principa i drugova. Oni su bili lanovi mladog bosanskog pokreta koji se temeljio na velikoj ljubavi prema svome narodu, iji je cilj bio osloboenje nae domovine ispod Austro-ugarske monarhije. Njihovim putem, putem portvovanog i nesebinog zalaganja za interese naroda, pola je sva naa napredna i slobodoljubiva omladina. Ideali za koje su se borili lanovi Mlade Bosne ostvareni su i vrsto utemeljeni u naoj narodno-oslobodilakoj borbi. I danas, sjeajui se na herojska djela Gavrila Principa i drugova, sjeamo se i onih Titovih boraca, koji irom nae zemlje prolie krv za bolju i sreniju budunost naih naroda.13 Dalje, bilo je potrebno izvijestiti da je bilo sveano, da je posjeenost bila masovna iz svih drutvenih struktura, zatim je naglaeno da je dola i prva politika linost Bosne i Hercgovine, sekretar Pokrajinskog komiteta KPJ za Bosnu i Hercgovinu, uro Pucar - Stari, meutim, mada se javno znala njegova funkcija, to u izvjeu nije naglaeno, ali se znalo to njegovo prisustvo znai. Sarajevo je na vrlo svean nain odalo poast neustraivim i vodovdanskim herojima. Veliki broj omladine, vojske i graana dolo je u Koevo, da na njihove grobove poloi cvijee i vijence. Meu prisutnim bili su i lanovi Narodne vlade Bosne i Hercegovine, ministar socijalne politike drug Novak Mastilovi i ministar drug uro Pucar Stari, koji je lino poloio vijenac na zajedniki grob.14 Masovnost posjete, prisustvo uvaenih dravnih i partijskih funkcionera,
12 13
Isto.
Vidovdan je u Sarajevu sveano proslavljen. Osloboenje, god. III, br. 74. Sarajevo: 29. 6. 1945, 2. Isto.
14
120
18.11.2008 9:02:17
cvijee i vijenci su bili posloeni elementi komemoracije koja je imenovana proslavom: Sveanost je otvorio drug Anelko Veli lan Mjesnog odbora USAOBiH-a; pa je izmeu ostalog rekao: Danas, po prvi put u slobodnoj domovini, slavimo dan, kada su neumrli borci Gavrilo Princip i njegovi drugovi objavili velikoj Austro-ugarskoj monarhiji, da narod Bosne i Hercegovine, na slobodarski narod, nee da robuje. Nikad Sarajevo, nikad omladina Sarajeva nije slavila ovaj veliki praznik u potpuno slobodnoj zbratimljenoj i ujedinjenoj domovini. Omladina ima naroito pravo da slavi ovaj veliki dan, zato jer su borci, jer su, vidovdanski junaci, neumrli Princip i drugovi, bili omladinci.15 Zatim je protokolom jo jednom ponovljen i utvren ve dobro poznat historijski dogaaj. Iza toga je minutom utanja odana poast palim junacima, a onda je uzeo rije drug Braco Kosovac, pretsjednik Gradskog odbora USAOBiH-a, koji je u kratkim potezima iznio istorijat organizacije Mlada Bosna i izmeu ostalog naglasio slijedee: Pokret Mlada Bosna nastaje oko 1910, u vrijeme demokratsko-revolucionarnog previranja u Evropi, koje se javlja iza ruske revolucije 1905. Kod nas je u to vrijeme nacionalni ivot bio ugroen, a poloaj kmetova nesnoljiv. Iz ovih prilika, iz revolta prema austro-ugarskoj tiraniji, vodila se omladina koja je bila spremna da u svakom momentu poloi svoje ivote za slobodu naroda. U poetku Mlada Bosna ima preteno nacionalno-srpski karakter. Omladina je u Srbiji gledala zemlju u kojoj je ivot bio bolji i snoljiviji. Oni su osjeali da njihov narod pati i da je nacionalno i socijalno porobljen. Mlada Bosna nije imala pomo ni sa koje strane jer arija iako se osjeala srpskom, nije elila borbu. U Srbiji takoer nisu imali pomoi. Srbija je pruala pomo samo kada su to zahtjevali imperijalistiki interesi. Mladi heroji su mislili da su njihove line rtve dovoljne za osloboenje. U Bosni i Hercegovini iz muslimanske i hrvatske sredine niu mladi borci tako da pored erajia, Gainovia i drugih Srba u organizaciji Mlada Bosna imamo Mehmedbaia, Golubia i Kranjevia Ivu. Mlada Bosna dobiva tako jugoslavenski karakter.16 Prema ve utvrenom redoslijedu, u govoru se trebalo osvrnuti na Kraljevinu Jugoslaviju u negativnom svjetlu. To je uinjeno i ovom prigodom na sljedei nain: Iza imperijalistikog rata koji je zatim nastupio doao je imperijalistiki mir. Taj mir nije donio plodova za koje su dali ivote Gavrilo Princip i drugovi. Na vlast je dola ona ista arija, protiv koje su se oni borili i koju je mrzio Princip. Ta arija je htjela da Principov patriotizam iskoristi za svoje velikosrpske ciljeve. Ona je htjela da okalja ime Gavrila Principa, koji je arko volio srpski narod ali
15 16
Isto. Isto. 121
18.11.2008 9:02:17
isto tako i sve druge narode.17 Meutim, narodna vlast nudi sljedee: Danas je situacija sasvim drugaija. Danas se ne bori samo omladina, nego ona stoji u sklopu opteg narodnog pokreta. Od Mlade Bosne moemo da se uimo arkom rodoljublju kako se treba rtvovati i ginuti za narod. Na njihovim primjerima treba da se uimo kako treba uvrivati bratstvo i jedinstvo. Gavrilo Principe, moemo ti rei da omladina Bosne i Hercegovine stoji vrsto na onim temeljima, koje si ti postavio! Time je sveanost bila zavrena.18 Prema tome, predoavanjem uljepane slike ovog historijskog dogaaja ponuena je perspektiva boljeg i pravednijeg drutva. Stoga, nije bilo poeljno neko drugo tumaenje, jer bi svako drugaije kvarilo predoenu sliku, a politiki bi bilo neprihvatljivo. Meutim, za vidovdansku proslavu nije bila dovoljna samo dnevna manifestacija, bilo je potrebno upriliiti i veernji program, ime bi se upotpunio svearski dan. Na veer je u Omladinskom domu odrana akademija koju je otvorio Braco Kosovac odavanjem poasti herojima Mlade Bosne. Anelko Veli odrao je referat O revolucionarnoj organizaciji Mlade Bosne prikazavi ulogu omladinaca okupljenih u Mladoj Bosni, u borbi za osloboenje naih naroda. Njihov atentat na Franju Ferdinanda nije bilo djelo fanatika, nego je to bila reakcija na politiku Austro-Ugarske i reakcija na teko socijalno stanje u Bosni i Hercegovini. Heroji Mlade Bosne bili su pioniri revolucionarne svijesti. Oni su shvatili da se mirnim i zakonskim putem ne moe izvojevati sloboda, ali su proli putem individualnog terora, zaboravljajui na povezanost sa irokim narodnim masama, to jedino moe donijeti uspjeha politikoj borbi. Iako nisu pronali pravi metod borbe, ipak su svojim rtvama stvorili djelo koje predstavlja slavnu stranicu nae politike istorije. Sluili su kao primjer junatva i samoprijegora dananjim generacijama omladine koja je masovnim ueem u narodno-oslobodilakoj borbi orujem u ruci zavrila ono to su Gavrilo Princip i drugovi poeli na Vidovdan 1914. Zatim su proitani odlomci iz dokumenata o atentatu, lanci Ljudi od Veselina Maslee i Onima koji odlaze od Vlade Gainovia, te Gainovieve pjesme Drugarici sa Volge i Otadbina. Akademija je zavrila Pjesmom o Titu, koju je otpjevao hor Centralne pozorine grupe.19 Prema novinskim vijestima, Sarajevo je cjelodnevnim programom proslavilo Vidovdan na nekoliko gradskih lokacija. Ostaje pitanje, kako su razliite vjerske, nacionalne i socijalne kategorije stanovnitva participirale ovu ceremoniju? Meutim, za to su potrebna dodatna istraivanja.
17 18 19
Isto. Isto. Isto.
122
18.11.2008 9:02:17
Izdvojeni napisi u kontinuitetu objavljeni na samom kraju Drugoga svjetskog rata u dnevnom listu Osloboenje predoavaju jedan obrazac u kojem je nametnuta paralela izmeu prolih i nedavnih dogaaja uz konstrukciju zajednikih elemenata za djelovanje u budunosti. Javno obiljeavanje Vidovdana bilo je kombinirana proslava religiozne svetkovine i svjetovnog praznika, a insistiranje na govorima kao sredinjim i najvanijim dijelom ceremonija toga vremena, poslana je jasna poruka iz centra politike moi javnom mnijenju. Tijekom mirnodopskog razvoja Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine generacije su educirane u kolama, na proslavama, na komemoracijama i na ekskurzijama, izmeu ostalih, i na ovom primjeru historijskog asa. Gradivo javno utemeljeno ve do polovice 1945. godine prenoeno je udbenicima i poduavanjem historije sve do 1990-ih godina. Sa tako uljepanom slikom jednog historijskog dogaaja, ali i mnogih drugih, socijalistika generacija je ula u rat nakon raspada Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije. Disolucijom drave, rascijepile su se i nauene lekcije iz historije. Simbioza Principovih i narodnooslobodilakih dogaaja je nestala. Tumaenje historijskih dogaaja i njihovih aktera prelilo se u nacionalne historiografije. Likovi i dogaaji iz ovog lanka, Gavrilo Princip, Sarajevski atentat, narodnooslobodilaki rat, Vidovdan, komunistiki politiari [...] dobili su nova tumaenja, potpuno razliita. Dijalog s prolou je otvoren, ali nije iskristaliziran do kraja. Nakon polustoljetne zadrke, on je ponekada gubio pravac sa znanstvenih, na politike i feljtonske staze. Brojnost dananjih interpretacija prevazilazi namjere ovoga rada, pa e se bez nekog posebnog reda navesti samo neke u smislu nagovjetaja da je neophodno razmiljati i drugaije, ukoliko se eli graditi civilno drutvo. Jedno od tumaenja tretiranog dogaaja je: Tako je Hrvatska doekala Prvi svjetski rat. Povod je ratu bio atentat koji je na prestolonasljednika Franju Ferdinanda u Sarajevu 28. lipnja 1914. godine izveo Gavrilo Princip (1894-1918), pripadnik teroristike organizacije Mlada Bosna, organizirane i voene iz Srbije. Atentator je pogodio te ubio i prestolonasljednikovu suprugu Sofiju, trudnicu, to je kasnije poalio.20 U jednom od aktualnih udbenika o ovom dogaaju se kae sljedee: Povod za rat pronaen je u krvavom dogaaju 1914. godine. U junu te iste godine austro-ugarske vojne trupe vrile su vojne vjebe u BiH, koje je trebalo da obie i prijestolonasljednik Franz Ferdinanad. Pripadnici revolucionarne organizacije Mlada Bosna, veinom aci i studenti, planirali su izvriti atentat na prijestolonasljednika. Podrani od nekih tajnih organizacija iz Srbije, lanovi Mlade Bosne su 28. juna 1914. prilikom prijestolonasljednikove posjete Sarajevu izvrili dva atentata. Prvi pokuaj je bio be20
Ivo Goldstein, Hrvatska povijest. Povijest knjiga 21. Zagreb: 2008, Europapress holding, 313-314. 123
18.11.2008 9:02:17
zuspjean, dok je u drugom mladi gimnazijalac Gavrilo Princip smrtno ustrijelio prijestolonasljednika i njegovu suprugu Sofiju.21 U ovom udbeniku date su informacije i o spomeniku posveenom tom dogaaju na sljedei nain: Spomenici su se od najstarijih vremena podizali u ast velikim ljudima i dogaajima. Cijela povijest ispunjena je brojnim spomenicima koji poput nijemih svjedoka pripovijedaju o prolosti. U Prvom svjetskom ratu i nakon njega, irom Europe podignuti su brojni spomenici u znak sjeanja na sve poginule. I u BiH podizani su takvi spomenici. Najpoznatiji meu njima svakako je spomenik mjesta atentata 1914. u Sarajevu. Spomenik je podignut 1917., na treu obljetnicu atentata. Ispod medaljona s likovima ubijenih stajao je natpis na latinskome iji prijevod glasi: Na ovom mjestu ivote su dali i krv prolili za Boga i domovinu nadvojvoda Franjo Ferdinand i njegova supruga vojvotkinja Sofija od Hohenberga. Spomenik je uklonjen nakon rata 1918. godine. Umjesto njega, 1953. godine postavljena je ploa s natpisom o mjestu atentata, s popularnim prikazom Principovih stopa odakle je izvren atentat. Ovaj spomenik uniten je u periodu 1992.-1995. Danas se na tom mjestu nalazi ploa koja oznaava mjesto atentata.22 Svakako, u udbeniku nema mjesta za vei broj informacija, ali se ovdje moe napomenuti da je u socijalistikom periodu osnovan i Muzej Mlade Bosne, uniten u posljednjem ratu, a obnovljen danas nosi ime Muzej Sarajevo 1878-1918. U socijalistikom periodu kompleks sjeanja na mjesto atentata upotpunjen je preimenovanjem mosta pod imenom Latinska uprija u Principov most. Nakon 1995. godine vraen je stari naziv.23 Ako bi se poredale interpretacije dogaaja, linosti i aktivnosti na memorijalnom ureenju mjesta atentata tijekom austrougarskog perioda, zatim Kraljevine Jugoslavije, socijalistike Bosne i Hercegovine i dananje nezavisne Bosne i Hercegovine, tada bi bila jasnija i situacija ideoloke upotrebe spomenutog spomenika u intervalu 1945-1990. godine. U navedenom udbeniku data je jo jedna zanimljiva crtica, a odnosi se na miljenje o atentatu vojvode Georg von Hohenberga, unuka Franza Ferdinanda o Gavrilu Principu: Gledano danas, za mene je to bio neki jadni student sa jo nekoliko ljudi koji su mislili da rade pravu stvar, a uradili su pogrenu stvar.24
21
Leonard Valenta, HISTORIJA - POVIJEST za 8. razred osnovne kole. Sarajevo: Bosanska rije, 2007, 40. Isto, 15. O tome vidi: Indira Kuuk Sorgu, Prilog historiji svakodnevnice: Spomenik umorstvu okamenjena prolost na izdravanju stoljetne kazne. Sarajevo: Prilozi, Institut za istoriju, 2005; br. 34; 61-66. Leo Valenta, HISTORIJA POVIJEST, 41.
22 23
24
124
18.11.2008 9:02:17
Ova smirena ocjena bez tekih rijei o terorizmu, atentatu, primitivizmu ruenja originalnog spomenika i slino, ne sputava znanstvenike i pisce udbenika da danas u Bosni i Hecegovini razliito ocjenjuju ovaj dogaaj i razliito imenuju njegovog glavnog aktera. Meutim, bez obzira na suprostavljena miljenja, otvoren je dijalog i mogunost javnog preispitivanja prolosti. U stalnoj borbi za legitimitetom, politike elite u razliitim nacionalnim sredinama u Bosni i Hercegovini koriste obrazovni sustav kako bi rasprostranile historijska tumaenja koja odravaju status quo ili promoviraju eljene ciljeve. Bosanskohercegovako drutvo je na putu ostvarivanja slobodnog pristupa prolosti bez centralizirane kontrole, to je jedna od osnovnih sloboda koje uivaju graani demokratskog drutva. To je dugotrajan proces koji se razliito i sporo ostvaruje u podijeljenom bosanskohercegovakom drutvu na nacionalno-akademskoj ravni.
IDEOLOGICAL USE OF INAUGURATION OF MEMORIAL PLAQUE DEDICATED TO GAVRILO PRINCIP IN THE RAISING AND EDUCATION OF YOUNG GENERATIONS IN BOSNIA AND HERZEGOVINA Vera Katz Summary
Interpretation of the Sarajevo Assassination and presentation of Gavrilo Princip as the predecessor of revolutionary struggle that was waged during the WW II in Bosnia and Herzegovina, by the communist authorities after 1945 is one of the examples of approaches to the interpretation of history. In the Osloboenje daily there was a series of articles published that were somewhat meant as the directive and guideline for the population in the process of constructing proper views; while, for journalists it was meant as the instruction relating the spirit and the themes they should write about. For scientific researchers, it offered the interpretation of a historical event that must be promoted. Therefore, authors of history textbooks had a very clear instruction that they would uphold until the very end of the socialist system. The picture of Gavrilo Princip, as a supranational hero, has changed after the 1990s; however, in the todays Bosnia and Herzegovina, the interpretation of this historical figu-
125
18.11.2008 9:02:17
re differs depending on ethnic milieu. The fact that the freedom to express different views and interpretations of historical events and figures is, nevertheless, a significant progress. This is just an example of pressure and intimidation exerted on public opinion after the World War II. in Bosnia and Herzegovina.
126
18.11.2008 9:02:18
HISTORIJSKA GRAA
18.11.2008 9:02:18
18.11.2008 9:02:18
Esad Kurtovi, Novi podaci o Vidovom polju Prilozi, 37, Sarajevo, 2008, str. 129-134. UDK 908(497.6 Vidovo polje)04/14 Historijska graa
NOVI PODACI O VIDOVOM POLJU

Esad Kurtovi Filozofski fakultet, Sarajevo
Nedavnim radom na prouavanju pisanih vrela o stolakom podruju u srednjem vijeku fond novopronaenih podataka se uveao, znaajno premaivi raniju dugo vremena odravanu, ogoljenu i fragmentarnu sliku usputnog i sporadinog pisanog biljeenja a zbog toga i siromanijih i kraih interpretacija zabiljeenih pisanim izvorom.1 Iskazana procjena da ni time nisu iscrpljene sve mogunosti, danas jo jednom potvrujemo, pokazuje se tanom. Naime, s pet novopronaenih podataka stolako podruje se predstavlja jo bogatijim u izvornim pisanim navodima koji svjedoe o ovoj znaajnoj srednjovjekovnoj sredini. Prva informacija je izuzetno vana, uz duno potovanje pred obiljem vrijednih nalaza koji krase nau zemljuspektakularna je dimenzijom hercegovake mikrohistorije, jer izvorno pisanu historiju stolakog podruja konano produuje u dublju srednjovjekovnu starost, u okrilje XIV. stoljea (1393.) koje krasi samo najpoznatije sredine u historiji srednjovjekovne Bosne, Bosanskog kraljevstva, Humske zemlje i uope dananjeg podruja Bosne i Hercegovine u srednjem vijeku. Prelaskom ovog svojevrsnog maginog praga u liniji srednjovjekovne starosti, na figurativan nain moglo bi se rei i da je svekoliko bogatstvo materijalne grae stolakog podruja i ive narodne tradicije svih epoha sa ovom dodatnom potvrdom postalo jo vrjednije, jasnije, izazovnije i mistinije pred historijom, historiografijom, savremenim promiljanjima bogatstva bosanskohercegovake kulturne batine, a konano i predmetom
1
Uz pratei pregled literature o stolakom podruju u srednjem vijeku, Esad Kurtovi, Vidovski, Vidovo polje i Stolac prvi pisani pokazatelji (Uz 585-obljetnicu prvog pomena Stoca: 1420-2005), Slovo Gorina 27, Stolac 2005., 43-51. (objavljeno i u: Bosna franciscana XIV/24, Sarajevo, 2006, 87-102). 129
18.11.2008 9:02:18
Esad Kurtovi, Novi podaci o Vidovom polju Prilozi, 37, Sarajevo, 2008, str. 129-134.
hvalevrijednog ponosa savremenih stanovnika stolakog kraja. Preostala etiri podatka su iz prve polovine XV. stoljea (1417., 1419., 1437. i 1443. godine). *** Prvi podatak o Vidovom polju iz 1393. godine: Ego Voche Bratoeuich de Vidouopoye confiteor quod loco me et operas meas ad standum cum ser Iunio Trippe de Georgio presente et recipiente usque ad IIIIor annos proxime futuros, promittens eidem fideliter et legaliter seruire et hobedire eius mandatis et facere quemcumque michi comiserit facienda. Et ab eo non aufugere vel recedere ante dictum termini. Et res et bona sua fideliter custodire et saluare et ipsius furtum non facere nec frandere comittere nec volenti facere vel committere consocire. Et ego Iunio promitto eidem Voche dare victum et vestitum condecentus secundum condicionis famullorum toto dicto tempore et in finem termini dare eidem pro eius salario et mercede tocius dicti temporis perperos undecim. Ser Clemens M. de Goe iudex et ser Iacobi de Gondulla testis.2 Prema navedenom najstariji poznati pisani pomen Vidovog polja potie iz poetka maja 1393. godine. Po uobiajenom obrascu ugovora o slubi u kojima se prati kretanje radne snage iz zalea na podruju Dubrovnika, Vukac Bratojevi iz Vidovog polja se obavezao na etvorogodinju slubu kod dubrovakog vlastelina Junija Tripe oria. Vukev poslodavac, vlastelin Junije ori, se obavezao da e brinuti o svome sluzi prema ustaljenim obiajima i na kraju slube dati mu zasluenu zaradu u iznosu od 11 perpera dubrovakih dinara. Prema dosad poznatom Vukac Bratojevi je prvi poznati stanovnik stolakog podruja u pisanim izvorima srednjovjekovlja, a Vidovo polje u ovoj 2008. godini doiljava 615. godinjicu prvog pomena u historijskim izvorima. *** Drugi podatak o Vidovom polju, koji ovdje prezentiramo vezan je za 1417. godinu:
(05. 05. 1393. g.), Dravni arhiv u Dubrovniku (dalje: DAD), Diversa Cancellariae, XXXI, 62v. 130
18.11.2008 9:02:18
Gruba Ostoych de Vidoua poglia locauit se et opera sua ad standum cum Iaxa Ratchouich pro duos annos proxime sequentis cum hoc pacto quod dictus Gruba dicto durante tempore duorum annorum non possit recederis a dicto Iaxa promitens et dictus Gruba non furaris ne furaris volentis sconsentise dicto Iaxe, videlicet, res et bona eisdem bene, fideliter et legaliter custodire ad usum boni famuli. Et hoc pro eo quia dictus Iaxa promictit dictum Gruba pro dicto tempore alere, caciare, vestire et sibi necessaria dare. Et quolibet anno dictorum duorum annorum promisit dictus Iaxa dare dicto Grubacio pro suo salario et soldo yperperis quinque.3 Dokument govori o izvjesnom Grubau Ostojiu iz Vidovog polja koji se poetkom aprila 1417. godine obavezao na dvogodinju slubu kod Jake Ratkovia. Gruba se obavezao da nee bjeati od svoga poslodavca, ve da e njegove stvari i dobra vjerno uvati kao dobar sluga. Sa svoje strane poslodavac Jaka se obavezao da e se u predvienom vremenu brinuti za svoga slugu te da e mu na kraju slubovanja isplatiti iznos od pet perpera dubrovakih dinara. *** Trei podatak o Vidovom polju vezan je za 1429. godinu: Radasinus Volcosaglich de Vidoua pogle etatis annorum XIIII et ultra locauit se et operas suas Radoe Petchouich pellipario presenti et conducenti pro annis duobus proxime futuros, promittens eidem bene et fideliter seruire per totum tempus, et res et bona sua legaliter saluare et custodire, et ab eo non recedere nec furtum committere nec committenti consentire. Et versa vice dictus Radoe promissit illum tenere sanum et infirmum per totum dictum tempus, et bene et mansuete illum tractare et docere artem suam predictam iuxta posse suum. Et dare sibi expensas victus et condecenter secundum usum famulorum et pro vestibus dare sibi unam zubam nouam et unam clamidem de bona rassa, unam beretam et caligos de panno. Et in fine temporis dare sibi capita artis secundum usu Ragusii ... Pro quo Radassino
(06. 04. 1417. g.), DAD, Diversa Cancellariae, XLI, 102. 131
18.11.2008 9:02:18
Stoisauus Turticouich pelliparius se constituit plezium et principalem pagatorem.4 Radain Vukosali (1429), iz Vidova polja, starosti oko 14 godina, obavezao se na dvogodinju slubu i uenje krznarskog zanata kod krznara Radoja Petkovia u Dubrovniku. Za njega je jemio krznar Stojsav Tvrtkovi. Ispod ovog ugovora pod datumom od 12. februara 1432. godine navedeno je da su obje strane izvrile svoj dio ugovora.5 I prema ovom ugovoru konstatiramo znaajnu vezanost stolakog podruja za ekonomiju Dubrovnika. Iskustva i znanje steeno na uenju krznarskog zanata Radain je najvjerovatnije prenosio u svoju sredinu. *** etvrti, takoer dosad nepoznati podatak o Vidovom polju, koji ovdje prezentiramo vezan je za 1437. godinu: Codoe Crecich et Miochanus Creycich fratres de Vidouopolye faciunt manifestum quod ipsi vendiderunt unum asinum Nicole de Lane in platea prope currum pro perperis quatuor.6 U ovom podatku se navodi da su februara 1437. godine braa Kodoje i Miokan Krei (Kreji ?) iz Vidovog polja prodali za etiri perpera dubrovakih dinara magarca Dubrovaninu Nikoli de Lane. *** Peti podatak o Vidovom polju je iz 1443. godine: Radiuoi Boliesaligh de Vidoapoglia et Stania eius uxor acordauit et locauerunt eorum filiam Stanam cum Henrico Filippi de Arigucio de Florentia cum hic pactis et condicionibus, videlcet, quod ipsa Stana debet stare cum ipso Henrico et non cum aliquo usque ad con4 5
(19. 12. 1429. g.), DAD, Diversa Notariae, XVI, 168v.
Die XII februarii 1432 Radoe suprascriptus franchauit suprascriptum Radassinum ab suprascripta obligatione et locatione sibi facta, DAD, Diversa Notariae, XVI, 168v.
6
(20. 02. 1437. g.), DAD, Diversa Cancellariae, L, 150.
132
18.11.2008 9:02:18
gruum tempus maritationis ipsius Stane secundum discretionem ipsius Henrici et secundum quod erit conueniens et debet sibi bene seruire in omnibus rebus licitis et honestis. Et ipse Henricus debet tenere ipsam Stanam in domo sua durante dicto tempore tam infirmam quam sanam et sibi facere expensas et eam vestire et calciare secundum statum ipsius Stane et bene atque humaniter tractare et quando erit tempus maritandi ipsam Stanam quod ipse Henricus debeat maritare ipsam secundum discretionem suam et secundum quod erit conueniens et honorale. Que omnia suprascripta dicte partes promiserunt inter se firmiter obseruare renunciantes.7 Navedeni podatak predstavlja ugovor o slubi. Radivoj Boljesali i njegova supruga Stanica iz Vidovog polja, daju svoju kerku Stanu na slubu kod Henrika iz Firence. Stana se obavezuje da e vjerno sluiti svoga gospodara sve do vremena udaje. Henrik se obavezuje da e se brinuti o Stani za vrijeme njene slube (smjetaj, ishrana, odjea, obua, zdravlje, humano ponaanje) sve do vremena Stanine udaje, a onda se obavezuje i da e je udati. *** Iako nisu previe bogata informacijama ovih pet novih podataka proiruju dosadanja sigurna saznanja o Vidovom polju i stolakom podruju u srednjem vijeku. Prvi podatak znaajno potvruje starost, aktivnost i ivotnost stolakog podruja u XIV. stoljeu kao prva jasno definisana pisana arhivska informacija. Svih pet podataka jo jednom potvruju da je Vidovo polje izuzetno aktivno podruje na kojem se ispoljavaju svi poznati segmenti privrednog i drutvenog razvoja, da je ono izvjesno administrativna jedinica koja zasebno egzistira krajem XIV. i u XV. stoljeu te da je linija njene ranije historije, nastanka, izrastanja i razvojnog kretanja, iako nezasvjedoena pisanim vrelima, zapravo potpuno otvorena pred novim pretragama i promiljanjima.
(27. 12. 1443. g.), DAD, Diversa Cancellariae, LVIII, 142. 133
18.11.2008 9:02:18
Rezime Iako nisu previe bogata informacijama ovih pet novih podataka proiruju dosadanja sigurna saznanja o Vidovom polju i stolakom podruju u srednjem vijeku. Prvi podatak znaajno potvruje starost, aktivnost i ivotnost stolakog podruja u XIV. stoljeu kao prva jasno definisana pisana arhivska informacija. Svih pet podataka jo jednom potvruju da je Vidovo polje izvjesno administrativna jedinica koja zasebno egzistira krajem XIV. i u XV. stoljeu te da je linija njene ranije historije, nastanka, izrastanja i razvojnog kretanja zapravo potpuno otvorena pred novim pretragama i promiljanjima.
NEW DATA ON VIDOVO POLJE Esad Kurtovi Summary Although they do not offer too many information, these three new data still succeed to expand the reliable knowledge about Vidovo Polje and the region of Stolac in the Middle Ages. The first data offers relevant confirmation of age, activity and vitality of the area of Stolac in the 14th century, as the first clearly defined written archival information. All the three data confirm, once again, that Vidovo Polje definitely did exist as a separate administrative unit by the end of the 14th and in the 15th century, and that the line of its earlier history, its emergence, growth and development, are new totally open for new searches and considerations.
134
18.11.2008 9:02:18
IZLAGANJA SA NAUNIH SKUPOVA
18.11.2008 9:02:18
18.11.2008 9:02:18
Robert J. Donia, Neuvjerljiva kolonija: konceptualizacija Austo-ugarske ere u Bosni i Hercegovini Prilozi, 37, Sarajevo, 2008, str. 137-141. UDK 325.4(497.6)1878/1918 Izlaganja sa naunih skupova
Neuvjerljiva kolonija: konceptualizacija Austro-ugarske ere u Bosni i Hercegovini

Robert J. Donia Center for Russian & East European Studies, University of Michigan, Ann Arbor, USA
Zato ponovno razmatrati austro-ugarski period bosanske historije? etrdeset godina vladavine monarhije uveliko i podrobno je prouavala desetina historiara, Bosanaca i stranaca podjednako. Danas, nakon identifikacije nekih karakteristika historiografije, predloit u da bude manje elaboracija daljnjih narativa o vladavini monarhije, a vie rekoncepcualizacija te ere, te koritenje bosanskog sluaja kako bi se shvatili neki iri fenomeni. Da bismo to uradili, moramo se meusobno upoznati i razumjeti nae pristupe. U ponovnoj ocjeni jednog dobro prouenog perioda suoavamo se sa nekim izazovima. Mi dolazimo iz razliitih naunih tradicija, u svoje istraivanje unosimo poznavanje razliitih jezika te radimo u razliitim intelektualnim tradicijama. Pritom kljuni sekundarni radovi na njemakom, engleskom i ovdanjim jezicima (bosanskom, hrvatskom i srpskom, koje u u daljnjem tekstu nazivati bosanskim) nisu dostupni svakom uesniku nae diskusije. Ne samo da mi doslovno govorimo razliite jezike, mi takoer razgovaramo figurativno u razliitim anrovima. Mada su mnogi bosanski naunici bili pod utjecajem marksizma odreeni broj godina nakon Drugog svjetskog rata, u posljednjim su decenijama oni usvojili pozitivistiki empirijski pristup koji ih je doveo do toga da se precizno angairaju na prouavanju dokumentarne grae, dok istovremeno mnoge svoje radove posveuju jednoj republici i jednom hronolokom periodu. U tom sluaju, od velikog znaaju su ogromne zbirke dokumenata austro-ugarskih imperijalnih birokrata, od kojih su mnogi sada smjeteni u institucijama ovdje u Sarajevu.
137
18.11.2008 9:02:18
Robert J. Donia, Neuvjerljiva kolonija: konceptualizacija Austo-ugarske ere u Bosni i Hercegovini Prilozi, 37, Sarajevo, 2008, str. 137-141.
Nasuprot tome, mnoge nae kolege iz srednje Europe rade u jednom postmodernom i postkolonijalnom naunom miljeu. Njihov je pogled tipini pogled sa udaljenosti od 10 000 metara. Oni nastoje identificirati i razmotriti glavne intelektualne i kulturne pokrete u mnogim zemljama tokom dugih perioda. Za neke, interes za Bosnu i Hercegovinu je nov i moda tek prolazan. Neki su od danas ovdje ne iz nekog dugoronog inherentnog interesa za Bosnu i Hercegovinu, ve stoga to su fascinirani onim to je ona donijela monarhiji i zemljama mimo njenih granica. Oni vrednuju Bosnu i Hercegovinu kao sluaj globalnih fenomena kao to su kolonijalizam, imperijalizam, orijentalizam, i porijeklo empirijskih nauka. Oni mogu na prvi pogled smatrati da su bosanski historiari previe zaokupljeni pitanjima koja su prvenstveno od lokalnog interesa. Kad malo pogledaju izbliza, meutim, mogu otkriti mnogo vrijednog i relevantnog u znaajnom radu bosanskih naunika o austro-ugarskoj eri. Veliku veinu historijskih radova o Bosni i Hercegovini pod habsburkom vlau napisali su Bosanci. Austro-ugarska era je najvie prouavani - a moda i najbolje proueni - period Bosne i Hercegovine. I kroz svoje empirijske studije i kroz objavljivanje primarnih izvora, bosanski historiari su osvijetlili gotovo svaku austro-ugarsku politiku i procijenili njene konsekvence za narode Bosne i Hercegovine. Spomenut u samo nekolicinu onih koji su dali glavni doprinos toj literaturi. Profesor i akademik Devad Juzbai napisao je vane studije o sukobima u monarhiji oko izgradnje eljeznice i koritenja jezika.1 On je tokom pola stoljea svog naunog rada napisao i desetak lanaka i eseja o imperijalnim politikama i njihovom utjecaju; ti su radovi nedavno objedinjeni i objavljeni u dva velika toma.2 Pokojni Tomislav Kraljai napisao je iscrpnu studiju o politikama monarhije tokom vladavine Benjamina von Kllaya, na osnovu decenija provedenih u istraivanju arhiva.3 Profesor Mustafa Imamovi je, u radu koji e ponovno biti objavljen kao novo izdanje ba u vrijeme nae konferencije, opisao kako su Bosanci stvorili vane i trajDevad Juzbai, Izgradnja eljeznica u Bosni i Hercegovini u svjetlu austrougarske politike od okupacije do kraja Kllayeve ere, Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1974; i Devad Juzbai, Jeziko pitanje u austrougarskoj politici u Bosni i Hercegovini pred prvi svjetski rat, Sarajevo: Svjetlost, 1973.
1
Devad Juzbai, Nacionalno-politiki odnosi u bosanskohercegovakom saboru i jeziko pitanje, 1910-1914, urednik Avdo Sueska, Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1999; i Devad Juzbai, Politika i privreda u Bosni i Hercegovini pod austrougarskom upravom, Sarajevo: Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 2002.
2 3 Tomislav Kraljai, Kalajev reim u Bosni i Hercegovini (1882-1903), Sarajevo: Veselin Maslea, 1987.
138
18.11.2008 9:02:18
ne politike formacije nakon pada Kllayevog apsolutizma na prijelazu dva stoljea.4 Pokojni dr. Hamdija Kapidi i dr. Risto Besarovi pisali su o uzajamnom djelovanju restriktivnih kulturnih politika monarhije i raanja nacionalnih pokreta krajem 19. stoljea.5 Gdje onda lee mogunosti za ponovno prouavanje historije ove ere? Dvije glavne karakteristike postojee literature dovode me do toga da sugeriram dvije analogne mogunosti. Prvo, mnogi (mada ne svi) postojei nauni radovi ogranieni su hronoloki na etrdeset godina vladavine Habsburga. Moe biti da smo mi kao historiari osueni na to da segmentiramo vrijeme u manje periode koje obiljeavaju ratovi, promjene reima, i ja sam podjednako kriv, kao i svi drugi, to primjenjujem tradicionalnu periodizaciju u svojim objavljenim radovima. Postojea literatura doslovno poziva na primjenu pristupa koji prevazilaze tradicionalne hronoloke granice. ovjek moe pogotovo postaviti pitanje valjanosti koritenja 1878. godine kao poetka nove ere. Teko je identificirati bilo koji vaan razvoj dogaaja u habsburkom periodu koji se ne moe hronoloki pratiti u prolosti, sve od ere osmanskih reformi, ukljuujui izgradnju cesta i eljeznica, telegrafskih komunikacija, periodinih publikacija, industrijske proizvodnje, racionalne uprave, i aktivnostima na promociji bosanskog identiteta (bonjatvo). Ciljevi i metodi osmanskih administratora u Bosni i Hercegovini prije 1878. godine, nevjerovatno su nalik na one koje e kasnije primijeniti habsburki administratori. Dok je veina bosanskih historiara na ispravan nain prepoznala korijene brojnih deavanja u osmanskom periodu, pred nama je jo uvijek zlatna ansa da proirimo svoju viziju o kraju 19. i poetku 20. stoljea, mimo vjetakih markera koji obiljeavaju promjene reima. Druga prilika proizlazi iz razmatranja austro-ugarske administracije kao studije pojedinanog sluajajednog ireg fenomena proirene kolonijalne ili imperijalne uloge. Veina mada ne svi bosanskih naunika je prihvatila ideju da je Bosna i Hercegovina bila kolonija Austro-ugarske imperije, ali malo njih je elaboriralo taj bosanski sluajkako bi doprinijelo opem teoretskom razumijevanju kolonijalizma. U jednoj nedavnoj studiji, Andre Gingrich je definirao odnos Bosne i monarhije kao sluaj graninog kolonijalizma. Njegov koncept ukazuje na vei znaaj meusobnog djelovanja izmeu monarhije i islamskog faktora u Bosni i Herce4
Mustafa Imamovi, Pravni poloaj i unutranjo-politiki razvitak Bosne i Hercegovine od 1878-1914, 2. izdanje, Sarajevo: Bosanski kulturni centar, 1997.
Hamdija Kapidi, Bosnia i Hercegovina pod austrougarskom upravom, Sarajevo: Svjetlost, 1968; i Risto Besarovi, Iz kulturnog ivota u Sarajevu pod austrougarskom upravom, Sarajevo: Svjetlost, 1968. 139
18.11.2008 9:02:18
govini time to taj odnos smjeta u jednu iru komparativnu perspektivu.6 Kako bih opisao taj odnos, u nedavnom lanku, ja sam predloio termin neposredni kolonijalizam. Za mene je odnos monarhije i muslimana u Bosni i Hercegovini manje znaajan, te, stoga, nudi manje komparativne valjanosti, nego to je to teritorijalna blizina i preklapanje religijskih zajednica, jezika i etnikih zajednica izmeu okupiranog i okupatora. Geografska blizina i zajedniko stanovnitvo svaku su krupniju politiku odluku monarhije u Bosni i Hercegovini obiljeavali uz uzimanje u obzir domaih politikih prilika. Ali, moe biti da se odnos izmeu dvije drave sa dvostrukim imenom - austrougarske i bosansko-hercegovake - moe bolje okarakterizirati nomenklaturom imperijalizma nego kolonijalizma. U sugeriranju te mogunosti, ja zapaam da profesor Juzbai u svom opsenom radu ne vidi Bosnu i Hercegovinu kao klasinu koloniju, koja je, iskljuivo kao podanik kojim vlada jedna superiorna drava, u asimetrinom odnosu moi; zapravo, on je pokazao da je taj odnos vieznaan, kompleksan i da je imao krupne konsekvence i za monarhiju i za Bosnu i Hercegovinu. Austro-ugarska je imala vie zajednikog sa drugim imperijama, nego sa dravama zapadne i srednje Europe. Nju su inile viestruke metropole, segmenti koji su se hijerarhijski odnosili jedni prema drugim, dok su istovremeno nezavisno ulazile u meusobne odnose sa centralnim nosiocima vlasti. Osvajanje Bosne i Hercegovine dodalo je jo jedan segment metropole raznolikoj unutarnjoj strukturi imperije. Sarajevo se borilo za ideoloko vodstvo i administrativnu dominaciju nad regijama unutar Bosne i Hercegovine, dok je istovremeno imalo odnose sa drugim centrima moi u Beu, Budimpeti, Zagrebu, Novom Sadu i Pragu. Mada je Be imao dominantnu poziciju u prvih etvrt stoljea prisustva monarhije u Bosni i Hercegovini, rivalske metropole postajale su sve vanije nakon pada Kllayevog neoapsolutizma, u godinama pred kraj 19. stoljea. Bilo da je taj odnos najbolje okarakterizirati kao kolonijalni ili kao produetak imperije, ta mogunost ponovnog oslikavanja ove ere za mene je bilo isto otkrovenje. Prije nekih trideset godina, dok sam pisao nekoliko pasusa o Kllayevoj kolonijalnoj paradigmi u knjizi Islam pod dvoglavim orlom, zakljuio sam da je kolonijalni status Bosne i Hercegovine sam po sebi oigledan i nezanimljiv. Ali, itajui radove nekih koji su prisutni danas na ovom skupu, spoznao sam korist i snagu tumaenja koje nam nudi elaboracija sutinskih karakteristika kolonijalnog odnosa, pri procjeni karaktera odnosa izmeu Bosne i Hercegovine i Austro-Ugarske, kako bi se ukljuio
Vidjeti Reinhard Johler, The Occupation of Bosnia and Hercegowina and the Invention of Ethnology (Okupacija Bosne i Hercegovine i otkrie etnologije), rad izloen na skupu Amerikog udruenja historiara (American Historical Association), januar 2007.
6
140
18.11.2008 9:02:18
i kompleksni reciprocitet izmeu Bosne i Hercegovine i kolonizatora, odnosno imperije. Ja se nadam da ete svi vi na ovoj konferenciji, ukljuujui i neke koji moda nisu ranije uzimali u razmatranje taj reciprocitet utjecaja, sa mnom podijeliti uzbuenje otkria jedne nove paradigme, jedne svjee perspektive iz koje se moe promatrati na vlastiti nauni rad stalno izloen kunji vremena. U ovom kratkom izlaganju, ogrijeio sam se i o korpus bosanskog historijskog naunog rada i o one koji ponovno razmatraju i rekontekstualiziraju tradicionalne radove. Ali mogu potvrditi da i tradicionalne studije i nove konceptualizacije imaju veliku vrijednost. Jedan smislen dijalog izmeu praktiara ova dva pristupa historiji mora neizbjeno dati dragocjene uvide i osvijetliti nove puteve za daljnja istraivanja.
141
18.11.2008 9:02:18
18.11.2008 9:02:19
Marko Attila Hoare, Uloga austo-ugarske vlasti u nastanku bosanskih nacionalnih pokreta Prilozi, 37, Sarajevo, 2008, str. 143-148. UDK 329.73(497.6)1878/1918 Izlaganja sa naunih skupova
Uloga austro-ugarske vlasti u nastanku bosanskih nacionalnih pokreta

Marko Attila Hoare
Pokojni profesor Adrian Hastings ovjek koga su Bosna i Hercegovina i njena historija ivo zanimale iznio je u svojoj knjizi The Construction of Nationhood (bosanski prijevod pod naslovom Gradnja nacionaliteta objavio je 2003. godine u prijevodu Miroslava Jania sarajevski izdava Buybook, prim. prev.) tezu da nacije i nacionalizam prirodnije odgovaraju kranskom svijetu, i da su se samo s velikim tekoama prenosile u islamski svijet. Hastings je suprotstavio kranstvo, sa njegovim prihvatanjem lingvistikih razliitosti i njegovim prikazivanjem svijeta podijeljenog na mnotvo nacionalnosti, sa islamom, sa njegovim odbacivanjem nacionalnih podjela i insistiranjem na jednom jedinom svetom jeziku arapskom.1 Hastingsova teza izazovna je za razmiljanje i slui kao dobro polazite za raspravu o sluaju Bosne i Hercegovine, zemlje koja lei na granici izmeu kranskog i muslimanskog svijeta. Austro-ugarski period u bosanskoj historiji je onaj u kojem je Bosna prela iz vladavine Islamskog carstva u vladavinu Kranskog carstva. Austro-ugarski period je, dakle, bio od kljunog znaaja. Moderni nacionalisti vole projicirati postojanje svojih nacija u davnu prolost. A opet, to je ahistorijsko i nenauno. Zemlja i drava ili pokrajina koja se zove Bosna i Hercegovina postoji, u gotovo u neprekinutom kontinuitetu, barem od 10. stoljea. Njeni stanovnici mogu se nazivati Bosancima ili Bonjacima. Ali, savremena podjela Bosanaca na tri nacionalnosti Srbe, Hrvate i Muslimane ili Bonjake skoranjeg je porijekla. Konkretnije, podjela Bosanaca na tri razliite nacionalnosti proizvod je osmanskog drutvenog i politikog si1 Adrian Hastings, The Construction of Nationhood (Gradnja nacionaliteta), Cambridge University Press, Cambridge, 1997, str. 200-202.
143
18.11.2008 9:02:19
Marko Attila Hoare, Uloga austo-ugarske vlasti u nastanku bosanskih nacionalnih pokreta Prilozi, 37, Sarajevo, 2008, str. 143-148.
stema, koji je bio organiziran na osnovu religijskih etnikih podjela. Pod osmanskim sistemom, Muslimani su uivali prevlast kao vojna, birokratska i zemljoposjednika elita. Krani i jevreji su politiki i drutveno bili podreeni, mada su uivali autonomiju koja se temeljila na postojanju njihovih vlastitih institucija. Taj osmanski sistem religijske segregacije poloio je temelje za trojnu podjelu Bosanaca na Srbe, Hrvate i Muslimane, odnosno Bonjake.2 Dakle, Srbi, Hrvati i muslimani-Bonjaci su svi dijelom potomci srednjovjekovnih Bosanaca. Ali, zajedniko etniko porijeklo je manje znaajno od religijskih podjela nakon osmanske ere. Naprimjer, Poljaci, Austrijanci, Nijemci, Maari, esi i Slovaci, koji su se naselili u Bosnu, pogotovo u austro-ugarskom periodu, asimilirani su u Hrvate;3 Albanci-muslimani, Turci, Cigani i drugi koji su se naselili u Bosni asimilirani su kao bosanski Muslimani;4 a Vlasi, Cincari, Cigani- pravoslavci, Grci i Armenci koji su naselili Bosnu asimilirani su kao Srbi.5 Bosanski Srbi, Hrvati i Muslimani mogli su asimilirati imigrante iste religije koji su doli izvan Bosne, ali nisu se sami mogli spojiti kako bi inili jedinstvenu, viereligijsku naciju. Tako su religijske podjele iz osmanskog perioda, ukorijenjene u muslimanskim privilegijama i kranskim autonomnim institucijama, izrasle u nacionalne podjele modernog perioda. Potrebno je, meutim, pozabaviti se pitanjem o tome u kojem trenutku su se tri religijske zajednice iz pravoslavnih, kranskih i islamskih Bosanaca promijenile u Srbe, Hrvate i Muslimane u nacionalnom smislu. Liberalno vjerovanje, po kojem su religija i nacionalnost dvije potpuno zasebne kategorije, predstavlja prije ideal, nego taan odraz stvarnog svijeta. Danas su Bonjaci, Hrvati i Srbi nacionalnosti oni mogu biti ateisti ili vjernici, ili, pak, mogu svoju vjeru smatrati za vanu oznaku svoje nacionalnosti. Ali, kada su se u austro-ugarskom periodu pojavili moderni bosanski pokreti, oni su, bar to se tie Srba i Muslimana, zapoeli kao pokreti za odbranu prava koja su Bosanci uivali kao lanovi svojih religijskih zajednica. Dakle, religija i nacionalnost bile su potpuno neodvojive.
2
Marko Attila Hoare, The History of Bosnia: From the Middle Ages to the Present Day (Historija Bosne: od Srednjeg vijeka do dananjih dana), Saqi Books, London, 2007, str. 41-45.
Marko Karamati, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878-1914, Svjetlo rijei, Sarajevo, 1992, str 57-58.
3
Muhamed Hadijahi, Porijeklo bosanskih Muslimana, Bosna, Sarajevo, 1990, str. 136150.
4 5
Sreko M. Daja, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine: Predemancipacijsko razdoblje 1463.-1804., Ziral, Mostar, 1999, str. 109. 144
18.11.2008 9:02:19
Prije dolaska austro-ugarske vlasti, obrazovani Bosanci svih religijskih denominacija imali su zajedniki osjeaj bosanskog identiteta i bili esto veliki bosanski patrioti. Ali, taj zajedniki bosanski patriotizam nije mogao evoluirati u zajedniku bosansku naciju. Mada je bosanska domovina bila inkubator za sve tri bosanske nacionalnosti, religija a ne domovina bila je ono to je inilo temelj njihove nacionalne samoidentifikacije. Prema Muhamedu Hadijahiu, bosanski Muslimani, koji su se pod vodstvom Husein-kapetana Gradaevia 1830-tih godina pobunili protiv Osmanlija, sebe su doivljavali kao prave Turke, istinske branitelje islama od nevjernika koje je predvodio sultan u Carigradu.6 Gradaevieva pobuna predstavljala je, s pravom se moe rei, proto-nacionalni oslobodilaki pokret, mada je u sutini bila pokret bosanskih Muslimana. Pobunjenike voe nisu pokuavale osloboditi kranske kmetove njihove ekonomske i socijalne podreenosti muslimanskim zemljoposjednicima; upravo suprotno, oni su teili sauvati tradicionalne muslimanske privilegije.7 Nacionalni pokret bosanskih Srba zapoet je 1860-tih godina nastojanjima manjine nacionalistikih aktivista da bosanske pravoslavce naue da su oni zapravo Srbi. Ali ova nacionalistika manjina ostala je potpuno odvojena od tenji seljaka, koji su inili ogromnu veinu bosanskog pravoslavnog stanovnitva. Tokom 1870tih godina, ustanak bosanskih pravoslavaca protiv osmanskog sistema nije mogao sauvati podrku naroda, zato to pobunjenike voe nisu uspjele odgovoriti na socijalne i ekonomske interese seljatva. Pobunjenike voe su artikulirale srpski nacionalizam koji je teio ukljuiti u svoje okrilje muslimane i katolike. Ali, zato to nisu teili da oslobode kmetove od njihove pravne i socioekonomske podreenosti zemljoposjednicima, oni nisu uspjeli osvojiti masovnu podrku naroda veini seljaka je vanija bila borba protiv eksploatacije zemljoposjednika, nego srpski nacionalistiki ciljevi.8 Obrazovana bosanska katolika elita, koju ovdje prije svih predstavljaju franjevci, bila je prije dolaska austro-ugarske vlasti sklona sebe doivljavati kao Bonjake, a ne kao Hrvate. Ali, masa bosanskih katolika sebe je doivljavala naprosto
Muhamed Hadijahi, Od tradicije do identitetu: Geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimanima, Islamska zajednica Zagreb, Zagreb, 1990, str. 70.
6 7
Najbolju analizu Gradaevieve pobune nudi knjiga Ahmeda S. Aliia, Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. godine, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1996. Meutim, Alii naglaava meureligijsku prirodu te pobune, a umanjuje mjeru u kojoj je njene ciljeve definirala bosansko-muslimanska elita.
8 Vidjeti knjigu Milorada Ekmeia Ustanak u Bosni, 1875-1878, 3 izd., Slubeni list SRJ, Beograd, 1996.
145
18.11.2008 9:02:19
kao katolike, a ne kao lanove neke nacije.9 Prije uspostave austro-ugarske vlasti, dakle, imamo samo tragove nacionalnih pokreta koji e se kasnije pojaviti. A forme koje e vremenom ti nacionalni pokreti dobiti veoma su se razlikovale od onog to bi ovi prvi tragovi nagovjetavali. Austro-ugarska okupacija Bosne 1878. godine znaila je da je Bosna prela iz carstva u kojem je religija bila glavna linija podjele u carstvo u kojem je nacionalnost predstavljala glavnu linija podjele. Pod Habsburzima, Bosanci e razviti nacionalne pokrete sline onima koji postoje u drugim dijelovima Austro-Ugarskog carstva. Ali su ti nacionalni pokreti poeli kao pokreti za odbranu tradicionalnih prava bosanskih religijskih zajednica, pogotovo muslimanske i pravoslavne. Okupacija Bosne i Hercegovine od strane jedne katolike sile i njeno usvajanje prava da imenuje islamske i pravoslavne vjerske zvaninike, zajedno sa prijeteim aktivnostima katolikih misionara i promocijom bosanske nacionalnosti koja bi obuhvatala sve konfesije a koju je promovirala austro-ugarska uprava, djelovali su kao katalizator za pojavu srpskog i muslimanskog nacionalnog pokreta. Ovi pokreti su poeli kao pokreti za religijsku i obrazovnu autonomiju: muslimanski pokret zahtijevao je autonomnu muslimansku kontrolu nad vakufima i kolama, a preko njih, i nad reisul-ulemom i Ulema-medlisom.10 Srpski pokret zahtijevao je potivanje autonomije tradicionalnih pravoslavnih lokalnih tijela pravoslavnih crkvenih opina koja bi imala kontrolu nad obrazovanjem i sveenstvom, te pravo na koritenje srpskog imena u javnom diskursu.11 Ovi nacionalni pokreti su, dakle, bili tradicionalistiki i religiozni u svojoj orijentaciji; drugim rijeima, oni su jo uvijek odravali osmansko naslijee Bosne. Pokuaji vlasti da promoviraju bonjaku nacionalnost privukli su veoma malo sljedbenika, prije svega manjinu u okviru muslimanske elite. Mehmed-beg Kapetanovi Ljubuak prihvatio je ideju bosanske nacije, ali veina lanova bosanske mu9
O franjevcima i genezi nacionalnog identiteta bosanskih Hrvata, vidjeti u Karamati, Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme Austro-ugarske uprave; Ivan Lovrenovi, Bosanski Hrvati: Esej o agoniji jedne evropsko-orijentalne mikrokulture, Durieux, Zagreb, 2002.
10
O muslimanskom pokretu za autonomiju pod austrougarskom vlau, vidjeti Nusret ehi, Autonomistiki pokret Muslimana za vrijeme austro-ugarske uprave u Bosni i Hercegovini, Svjetlost, Sarajevo, 1980, i Robert J. Donia, Islam under the double eagle: The Muslims of Bosnia and Hercegovina under Austro-Hungarian rule, 1878-1914 (Islam pod dvoglavim orlom: Muslimani Bosne i Hercegovine pod austro-ugarskom vlau, 1878. 1914.), Columbia University Press, New York, 1981.
11 O srpskom pokretu za autonomiju pod austro-ugarskom vlau, vidjeti Boo Madar, Pokret Srba Bosne i Hercegovine za vjersko-prosvjetnu samoupravu, Veselin Maslea, Sarajevo, 1982;
146
18.11.2008 9:02:19
slimanske elite bila je sklonija sebe vidjeti kao muslimane i pripadnike vjerske zajednice, a ne kao pripadnike bonjake nacije.12 Bosanski muslimani bili su nacija u praksi, ali je to bila nacija koja se identificirala kroz pripadnost zajednikoj religiji, a ne bonjatvo. Tokom prve decenije 20. stoljea propali su pokuaji ministra Kallaya da ugui nacionalne pokrete u samom zaetku; vlasti su pregovorima dole do rjeenja pitanja srpskog i muslimanskog pokreta kojima je udovoljeno veini njihovih zahtjeva za religioznom autonomijom. Stoga, sa postignutom religijskom i obrazovnom autonomijom, srpski i muslimanski nacionalni pokreti poinju se mobilizirati na osnovu politikih partija sa uspostavom Srpske narodne organizacije i Muslimanske narodne organizacije. To ih je pribliilo drugim nacionalnostima u Habsburkoj imperiji. Za bosanske katolike, utjecaj veeg i monijeg hrvatskog nacionalnog pokreta, znaio je kraj bonjake nacionalne ideje meu njima i njihovu definitivnu asimilaciju u hrvatsku naciju, kako je to iskazano stvaranjem Hrvatske narodne zajednice. Moni katalizator pojave moderne nacionalne svijesti meu bosanskim Srbima i Hrvatima bilo je irenje, u austro-ugarskom periodu, srpskih i hrvatskih nacionalnih novina iz sadanje Hrvatske, Dalmacije i Vojvodine u Bosnu i Hercegovinu.13 Time, bosanski Srbi i Hrvati postaju dio iste nacionalno definirane italake publike kao i Srbi i Hrvati iz drugih dijelova monarhije. Benedict Anderson, u svom klasinom teoretskom radu o stvaranju nacija Nacija zamiljena zajednica, opisuje pojavu tamparskog kapitalizma kao glavnog katalizatora razvoja nacionalne svijesti.14 Ispostavit e se da bosanski sluaj potvruje njegovu hipotezu. U prvoj deceniji 20. stoljea, dolo je i do pojave nacionalnih kulturnih drutava Muslimana, Srba i Hrvata Gajret, Prosvjeta i Napredak. Ipak, nacionalne politike u Bosni i dalje su pod dominacijom pitanja koja proizlaze iz osmanskog naslijea prije svega, pitanja zemljine reforme oslobaanja prvenstveno pravoslavnih kmetova nasuprot vlasnikim pravima muslimanske zemljoposjednike klase. Ta podjela oko pitanja vlasnitva nad zemljom init e glavnu liniju podjele izmeu srpskog i muslimanskog nacionalnog pokreta. Stoga je austro-ugarski period bio kljuni u pogledu transformacije klasnog sukoba koji se temeljio na etnikoj podjeli u sukob izmeu dva nacionalna pokreta. Unato sukobu
12 13
air Filandra, Bonjaka politika u XX stoljeu, Sejtarija, Sarajevo, 1998, str. 16-20.
O raanju bosanske novinske industrije u 19. stoljeu, vidjeti Todor Kruevac, Bosanskohercegovaki listovi u XIX veku, Veselin Maslea, Sarajevo, 1978. Benedict Anderson, Imagined communities: Reflections on the origin and spread of nationalism (Zamiljene zajednice: Razmatranja o porijeklu i irenju nacionalizma), 2. izdanje., Verso, London, 1991. 147
14
18.11.2008 9:02:19
oko agrarnog pitanja, srpski i muslimanski nacionalni pokreti su se slagali u svom zahtjevu za autonomiju Bosne.15 Nakon aneksije Bosne 1908. godine Hrvatska narodna zajednica e im se pridruiti u zahtjevu da se vee ovlasti daju bosanskom Saboru.16 Cilj bosanske autonomije objedinio je politike klase svih religijskih zajednica Bosne iz vremena prije austro-ugarske okupacije, ali se sad formulirao na osnovu modernog zahtjeva, prvo za uvoenjem ustava i parlamenta a onda za davanjem vee vlasti parlamentu. Na taj nain je austro-ugarska vlast osigurala okvir kroz koji se tradicionalni bosanski autonomizam mogao artikulirati na jednoj modernoj osnovi. U nastanku bosanske nacionalne politike zasnovane na trojnoj nacionalnoj podjeli izmeu Hrvata, Srba i Muslimana, u austro-ugarskom razdoblju stvoren je sistem koji e potrajati do dananjih dana. Bosanske nacionalne politike tad jo uvijek nisu dobile konanu formu. Vane promjene e se desiti u Kraljevini Jugoslaviji i Titovom periodu; meu ostalima, tu je srpsko i hrvatsko odustajanje od pokuaja da asimiliraju Muslimane te podravanje podjele Bosne; tu je i kasnije prihvatanje bonjakog nacionalnog imena umjesto muslimanskog kod Muslimana. Meutim, austro-ugarski period je odgovoran za utapanje bosanske politike u jugoslavensku politiku koja prihvata jedan iri, junoslavenski svijet to e dovesti do ukljuivanja Bosne u Jugoslaviju. Nadalje, u austro-ugarskom periodu dolazi do poetka industrijske revolucije, to e dovesti do kasnije pojave radnikog pokreta i bosanske komunistike organizacije.17 U tom smislu, austro-ugarski period odredio je cjelokupni tok kasnije nacionalne politike u Bosni.
15
Mustafa Imamovi, Pravni poloaj i unutranjo-politiki razvitak Bosne i Hercegovine od 1878. do 1914., Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1997, str. 123-127.
Mirjana Gross, Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1914., Historijski zbornik, no. 19-20, 1966-1967, str. 40-46.
16 17
Hoare, The History of Bosnia (Historija Bosne), str. 153-159.
148
18.11.2008 9:02:19
Clemens Ruther, Na mali orijent jedno postkolonijalno itanje austrijskih i njemakih kulturalnih narativa o Bosni i Hercegovini 1878-1918. Prilozi, 37, Sarajevo, 2008, str. 149-167. UDK 930.85(497.6)1878/1918 Izlaganja sa naunih skupova
Na mali Orijent Jedno postkolonijalno itanje austrijskih i njemakih kulturalnih narativa o Bosni i Hercegovini 1878-1918.
Clemens Ruthner (Be/Dublin)
Ovaj esej predstavlja osnov za istraivaki projekt1 koji bi se bavio kulturalnom konstrukcijom drugosti u austrijskim (i njemakim) tekstovima koji se bave Bosnom i Hercegovinom izmeu 1878. i 1918. godine; pristup je usklaen sa konceptualnim okvirom Edwarda Saida, Marije Todorove, i drugih postkolonijalnih teoretiara. Moja radna hipoteza o habsburkom kvazikolonijalizmu u tom regionu moe se potkrijepiti prouavanjem ne samo austrougarskih administrativnih mjera ili problematinog pravnog statusa Bosne i Hercegovine u to doba, ve i analizom narativa i diskursa unutar hegemonijske austrijske kulture tokom okupacije. Oni su projicirali, insinuirali, ak nametali svoje vlastite slike i konceptualne svjetove Bosni i Hercegovini to su bile simbolike forme koje su cirkulirale izmeu okupatora i okupiranog tokom etrdeset godina habsburkog perioda, u nekim sluajevima ak i mnogo due. Sekundarni radovi o francuskoj knjievnosti uveliko su pokazali, na primjerima uvenih Napoleonovih, Chateaubriandovih, Nervalovih, Flaubertovih i Du Campovih, i brojnih drugih putovanja,2 da je Orijent predstavljao jedno veoma naroi1
Konstruktionen des Fremden: Bosnien-Herzegowina in deutschsprachigen Texten 18781918, financirano sredstvima Special Research Fund (SFO) Univerziteta grada Antwerpena, Belgija. Vidjeti Stoll, Andr: Pogovor za: Flaubert, Gustave: Reise in den Orient. Uredili i preveli Reinhold Werner and Andr Stoll. Frankfurt/M.: Insel 1996 (it 1866), str. 363-414. 149
18.11.2008 9:02:19
Clemens Ruther, Na mali orijent jedno postkolonijalno itanje austrijskih i njemakih kulturalnih narativa o Bosni i Hercegovini 1878-1918. Prilozi, 37, Sarajevo, 2008, str. 149-167.
to mjesto za projiciranje evropskih fantazmi do te mjere da on zapravo postoji jedino kao historijski pluralitet,3 sa mnotvom zbirnih, transnacionalnih, kontroverznih, mada u krajnjoj instanci i meusobno zamjenjivih stereotipa. Sasvim prirodno, to otvara pitanje koji je to Orijent Austro-Ugarska monarhija mislila da e nai u Bosni i Hercegovini? Kao inicijalna teza, moglo bi se rei da je, sa raspadom Osmanske imperije, biveg zakletog neprijatelja, Habsburkoj monarhiji, toj samoproglaenoj zatitnici kranstva u Srednjoj Evropi i na Balkanu,4 Bosna postala imagoloka igraka osvajakih snaga a s tim i mjesto simbolikih osvajanja (Besetzungen). Dakle, glavni cilj ovog istraivakog projekta je kulturalna semantika [bosanskog] Orijenta5 u austrougarskim tekstovima, to je u biti bio diskurs obiljeen odreenim inventarom i tradicijom/jama, kao i disparitetima, kontradikcijama i aporijama. Zbog ogranienog prostora, ovaj se rad mora ograniiti: prvo, da prui priblinu skicu koja se temelji na sluajnom uzorku; drugo, da razradi jedan set teza, kojima je, priznajemo, jo uvijek potrebna provjera. Istovremeno e, preliminarno, rad ui dublje u teoretske i/ili metodoloke rasprave, kao to su one povezane sa tezom Marije Todorove o balkanizmu,6 te sa temom imagologije kao problematinog organona. Pored navedenih memoara austrougarskih oficira, korpus7 tekstova o Bosni na njemakom jeziku sadri prije svega putopise, etnografske tekstove, reminiscenciStoll 1996. godine identificira nekoliko razliitih diskursa o Orijentu koji su cirkulirali unutar francuske kulture tog vremena. To su, npr. kultivirani Orijent u Montesquieuovim drutveno kritikim Perzijskim pismima, romantina Grka u borbi za osloboenje 1820-tih, Indija njemakih romantiara i njihovi prvi pokuaji orijentalizma, Napoleonov moderni Orijent (Egipat), koji je postao teren za nauna istraivanja, Orijent kao mjesto anahronog (itaj despotskog) drutva, ali i neupitne dekadentne slobode (Flaubertov eroticizam) itd.
3
Ovom motivu zatitnika balkanskih krana, koji ima ulogu u politikom diskursu kako Austrije, tako i Rusije te, zajedno sa pacifikacijom zemlje, postaje vaan izgovor za okupaciju Bosne i Hercegovine u dokumenta ministra vanjskih poslova Andrssyja, vidjeti npr. Haselsteiner, Horst: Bosnien-Herzegowina. Orientkrise und die sdslawische Frage. Vienna, Cologne, Weimar: Bhlau 1996 (Serija knjiga IDM 3), str. 11 i Vranki, Petar: Reli gion und Politik in Bosnien und der Herzegowina (1878-1918). Paderborn et al.: Schningh 1998, str. 17.
4 5 6
Formulacija je Stollova, 1996, str. 375.
Vidjeti Todorova, Maria: Imagining the Balkans. New York: Oxford UP 1997; Sundhaussen, Holm: Europa balcanica. Der Balkan als historischer Raum Europas. U: Geschichte und Gesellschaft [Gttingen] 25 (1999), str. 626-653, ovdje str. 628. Korpus koji se istrauje zasad sadri pragmatiki definirano postojeu grau o Bosni na njemakom jeziku u Austrijskoj nacionalnoj biblioteci; ovo e biti dopunjeno u kasnijoj stu7
150
18.11.2008 9:02:19
je zvaninika i lanova njihovih porodica, mada se nikako ne smiju zaboraviti politiki eseji. U kanoniziranim austro-njemakim belles letters bosanska avantura iz 1878. godine, za koju bi se moglo rei da je ravna orijentalnim kreacijama Karla Maya (njegov roman In den Schluchten des Balkan pojavio se, naprimjer, 18851888. godine),8 ostavila je zapanjujue malo tragova. U ovom kontekstu je vjerovatno vaan i austrijski autor Robert Michel (1876-1957) o kome su drugdje ve objavljene vane studije9 (kao i korisne preliminarne studije o bosanskoj putopisnoj literaturi10). Istraivaki projekt nudi stavove koji su slini onima to ih je ve ponudila Vesna Goldsworthy u svojoj egzemplarnoj studiji o engleskim putopisima sa Balkana. Doista, ini se kao da su i austrougarski okupatori prije tajno govorili sebi, i o sebi, u svojim tekstovima o bosanskoj zemlji, umjesto da opisuju vanjski svijet. Ili, kako kae Vesna Goldsworthy: Koncept imaginativne, tekstualne kolonizacije, kako ga sugerira razmatranje literarne eksploatacije Balkana, pokazuje nain na koji se jedno podruje moe eksploatirati kao izraz potrebe dominantne kulture za dijalogom sa samom sobom.11
diji zbirkama drugih srednjoevropskih biblioteka (Budimpeta, Minhen i Cirih, izmeu ostalih). U tom procesu, kontrastivno itanje austro-njemakih i imperijalnih njemakih izvora pokazalo se korisnim i to ne samo u pogledu savremenog kolonijalnog diskursa. Mogue razlike izmeu austrijskih i maarskih autora bi takoer trebalo prouiti kada se za to ukae prilika, te dalje, dijelom veoma iv i nezavistan savremeni balkanski diskurs na ekom jeziku jer su ak i etablirane periferije Habsburke monarhije ini se reagirale na okupaciju Bosne i Hercegovine na svoje specifine naine.
8
Vidjeti Sudhoff, Dieter/Vollmer, Hartmut (eds.): Karl Mays Orientzyklus. Paderborn: Igel 1991 (Karl-May-Studien 1). Vidjeti Concetti, Ricardo: Muslimische Landschaften. Hugo von Hofmannsthals Auseinandersetzung mit der Prosa Robert Michels. U: Kakanien revisited, www.kakanien.ac.at/beitr/ fallstudie/RConcetti1.pdf [13.12.2002]. Drugi lanak Anne Babka (Be) je u pripremi. Vidjeti Stachel, Peter: Der koloniale Blick auf Bosnien-Herzegowina in der ethnographischen Populrliteratur der Habsburger Monarchie. U: Feichtinger, Johannes et al. (eds.): Habsburg postcolonial. Machtstrukturen und kollektives Gedchtnis. Innsbruck u.a.: StudienVerlag, 2003 (Gedchtnis Erinnerung Identitt 2), str. 259-288. Stachel koristi putopisnu i etnografsku literaturu Moritza Hoernesa, Milene Preidlsberger-Mrazovi i ire Turhelke, izmeu ostalog, zbog ega u se ja osloniti na druge tekstualne primjere, kako bi izbjegao rizik ponavljanja. Goldsworthy, Vesna: Inventing Ruritania. The Imperialism of the Imagination. New Haven, London: Yale UP, 1998, str. 211. 151
10
11
18.11.2008 9:02:19
Razmatranje koncepta Vesne Goldsworthy je glavni razlog to je ovaj na istraivaki projekt usmjeren gotovo iskljuivo na hegemonijske diskurse koji potjeu od okupatora te stoga iz konstrukcije austrijskog, a ne bosanskog identiteta.12 To je ve izazvalo gnjev prvih (i brzopletih) italaca jer u njihovim oima ovaj pristup perpetuira nejednak odnos snaga izmeu Austrije i njenog Drugog.13 Tako, potpunosti radi, ovdje treba dodati da je uspostavljena partnerska saradnja sa slavistom iz Genta Stijnom Vervaetom, koji je svoju doktorsku tezu posvetio prouavanju bosanske i/ ili jugoslavenske perspektive tog perioda austro-ugarske okupacije (18781918) kao i sa mladim bosanskim naunicima koji se bave slinim temama. Meutim, istraivanje bosanskih literarnih izvora nije bez vlastitih problema. Ako bismo parafrazirali uveno pitanje koje je postavila Gayatri Spivak moe li subaltern govoriti?14 u ovom kontekstu, brzo e nam biti jasno da se svako istraivanje koje traga za iskazima domaih savremenika suoava sa nedostatkom dokumenata iz prve ruke, kako iz osmanske, tako i iz rane austrougarske ere, na to je ukazao harvardski historiar Mark Pinson: U prouavanju osmanskih stavova i njihovih promjena, ovjek se brzo sudari sa gotovo potpunim nedostatkom literature iz prve ruke dnevnika, zbirki pisama i autobiografija ak i visokopozicioniranih zvaninika. [...] Ne iznenauje, stoga - budui da su bosanski uglednici u austrijskom periodu bili u velikoj mjeri produkt iste te kulture to i od njih imamo malo te literature iz prve ruke. Malo je vjerovatno da je do pojave obimnijeg korpusa domae literature15 dolo sve do vremena nakon okupacije (takoer i zbog visoke stope nepismenosti), po-
12
Uz studije V. Goldworthy, Hallov egzemplarni rad polazi od slinog seta problema: Hall, Catherine: Civilising Subjects. Metropole and Colony in the English Imagination, 18301867. Cambridge: Polity, 2002. Vidjeti Simonek, Stefan: Mit Clemens Ruthner unterwegs im Wilden Osten. Eine Replik. U: Kakanien revisited; Reisenleitner, Markus: Slashing Postcolonial Studies, ili: Why this Debate still Bothers Me. A Response to Clemens Ruthners K.u.K. Kolonialismus als Befund, Befindlichkeit und Metapher. U: Spaces of Identity 3.12, http://www.yorku.ca/soi/_ Vol_3_12/_HTML/reisenleitner.html. Simonek je u meuvremenu povukao svoje optube. Spivak, Gayatri Chakravorty: Can the Subaltern Speak? U: Nelson, Cary/Grossberg, Lawrence (eds.): Marxism and the Interpretation of Culture. Urbana: University of Illinois Press. Reprint izdanje u: Chrisman, Laura/Williams, Patrick (eds.) Colonial Discourse and Post-Colonial Theory. New York: Columbia University Press, 1994. Ranija usmena knjievna tradicija, koja je u vrijeme okupacije jo uvijek bila iva, ima svojih problema. Naprimjer, ko su autori koji biljee pjesme i epske pjesme, te ko ih kanoni152
13
14
15
18.11.2008 9:02:19
gotovo u fazi nacionalnog buenja Srba, Hrvata u Muslimana.16 Ovdje treba uzeti u obzir kategoriju vlasti ili, respektivno, hegemoniju, kao sile definicije: poto omoguavanje da se bilo koji individualitet, bez obzira na tip, pojavi, recimo, meu domaim ivljem svakako nije bilo dio politike identiteta okupacijskih snaga. Umjesto toga, cilj je bio formatirati ih egzogeno,17 ako ne jo uvijek kao Bosance, onda bar kao nove austrougarske podanike. Razvoj politikih i literarnih pokreta meu bosanskim Hrvatima, Srbima i Muslimanima bio je reakcija na taj proces koja je imala viestruke oblike, od graanskog protesta, otpora i revizionizma18, do prihvatanja, ak kolaboracije sa, ili barem usvajanja, simbolinih oblika srednjoevropskog i zapadnoevropskog moderniteta kojeg su donijeli osvajai. Stoga nema govora o ponovnom uutkivanju junoslavenskih glasova od strane austrijskih naunika; sredinji problem svih navedenih istraivakih projekata je prije susret sa specifinom kulturalnom situacijom nejednakosti izmeu 1878. i 1918. godine sredstvima koja odgovaraju zadatku, tj. primjenom dijaloki funkcionalne, decentralizirane mree koja funkcionira transnacionalno. Taj pristup bi mogao efektivno ostvariti elje Larryja Wolffa, koji na kraju svog utjecajnog rada Inventing Eastern Europe predlae intelektualnu historiju reakcije Istone Evrope na nametnute slike Zapada: Moja knjiga govori o intelektualcima Zapadne Evrope koji izmiljaju Istonu Evropu. Kako sugerira Miosz, intelektualci Istone Evrope morali su odgovoriti na
zira (i u koju svrhu)? Oni su esto dolazili izvana, iz Austrije, Srbije i Hrvatske. Ponekad su to franjevci. To su pitanja na koja bi Stijn Vervaet takoer traio odgovor.
16
Vidjeti Dambo, Joo: Buchwesen in Bosnien und der Herzegowina (1800-1878). Zum Problem der Lesersoziologie. Frankfurt/M.: P. Lang, 1985 (Arbeiten und Bibliographien zum Buch- und Bibliothekswesen 22). Propali pothvat ministra finansija Benjamina von Kllaya, administratora Bosne od 1882. do 1903. zasluuje da ga ovdje kratko spomenemo. Zabranom nacionalnih dezignacija i/ili organizacija te nametanjem bosanskog identiteta (bonjatva), on je teio provesti homogenizaciju stanovnitva koja je prevazilazila religijsko vjerovanje. Predviena zemljina reforma, do koje nikad nije dolo, takoer je osnaila etnike razlike, koje su istovremeno bile i socijalne. Burian je bio prvi koji je dozvolio postojanje politikih i religijskih organizacija Srba, Hrvata i Muslimana. Vidjeti npr. Pinson, 1994. kao i druge autore. Situacija bosanskih Muslimana i Srba u ovom pogledu je dobro dokumentirana, jednako kao oslobodilaki pokret pojedinih nacionalnih crkava. Vidjeti dalje ehi, Nusret: Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Svjetlost, 1980; Madar, Boo: Pokret Srba za vjersku-prosvjetnu samoupravu. Sarajevo: Svjetlost, 1982. 153
17
18
18.11.2008 9:02:19
nametnute slike i formule osmiljene u Zapadnoj Evropi. Intelektualna historija tog odgovora bi bila neka druga knjiga, prikaz kompleksnih kulturalnih strategija otpora, prihvatanja, neprihvatanja, sauesnitva i kontranapada koje su primjenjivane u raznim dijelovima Istone Evrope.19 Imagoloki problemi, meutim, inherentni su ve samom nazivu etnikih grupa koje su se mogle nai u Bosni i Hercegovini prije i nakon 1878. godine, a to je potekoa koja se ne nalazi samo u tekstovima napisanim na njemakom jeziku. Pitanje, stoga, nije samo da li se uistinu svi katolici jednostavno mogu/moraju oznaiti kao Hrvati, svi pravoslavci kao Srbi, a svi muslimani kao Bonjaci, kako se to obino ini u nae doba20 jer doista oni su svi i Bosanci. Jednako je vano u ovom pogledu i stvaranje jednog naglaenog hercegovakog identiteta, koji je, gdje god da se pojavi, esto situiran topografski te podloan i procesu utvrivanja gendera. Tako Johann (Jnos) von Asbth (1845-1911), dravni inovnik u zajednikom austrougarskom Ministarstvu vanjskih poslova i lan maarskog Parlamenta, pie o Hercegovini: Sve ovo, teke, solidne, skoro bastionskog karaktera kue, kao i samo okruenje, daje cijelom krajoliku jedan prkosan, prijetei karakter, koji se odnosio i na stanovnike. Prkosni, ponosni, jaki mukarci sa preovlaujuim junjakim crtama, skoro svi smei (tamni), dok se u Bosni moe vidjeti mnogo plave kose, Narodna nonja je blia crnogorskoj, nego turskoj, koja ipak preovladava u Bosni. ene takoer stoje iznad Bonjakinja. Posljednjim takoer ne nedostaje na ljepoti, ali primijete se i plemeniti izgledi i fizionomije. Tamonje ene su uglavnom ravnih grudi, dok su ove s mnogo razvijenijim grudnim oblinama21 I onda kao i danas, zapadni' autori koji su u Bosnu i Hercegovinu dolazili izvana esto su se suoavali sa kompleksnou koja odbija da se uklopi u modernu kategoriju nacije zbog ega smjesta ponovno iskrsava diskurs o kulturalnom nedostatku. U svojoj knjizi o Bosni i Hercegovini iz 1889. godine, objavljenoj u seriji Die Lnder sterreich-Ungarns in Wort und Bild (Austro-ugarske zemlje u slici i rijei), Moriz Hoernes iskazuje miljenje da: Tu nacionalnu vezu, koja ujedinjuje izrazitu veinu starosjedilakog stanovnitva Bosne i Hercegovine [...] nosioci istih ne osjeaju. Oni nisu kulturoloki dovolj19
Wolff, Larry: Inventing Eastern Europe. The Map of Civilization on the Mind of the Enlightenment. Stanford: Stanford UP, 1994, str. 373. O ovome, vidjeti i Malcolm, Noel: Bosnia. A Short History. New York: New York UP 1994, Pan Macmillan, 1996, 2002, str. 148f.
20
21
Asbth, Johann von: Bosnien und die Herzegowina. Reisebilder und Skizzen. Vienna: Hlder 1888, str. 242. Ostali autori poput Moriza Hoernesa i Roberta Michela naglaavaju melanholiju Hercegovaca, vidjeti Okuka/Rehder, 1994, str. 45 i 72. 154
18.11.2008 9:02:20
no razvijeni, da bi se, zbog zajednikog jezika, osjeali kao jedna cjelina, kao jedan narod. Umjesto jezika kao ujedinjujueg faktora, ovdje konfesija zauzima mjesto; na pitanje o svom podrijetlu oni ne odgovaraju kao zapadni Europljani, koji kau: ja sam Englez, Francuz ili Nijemac, ve se kod njih to zove: ja sam Turin, Pravoslavac (grko-pravoslavac) i Latin (rimokatolik).22 Sudei prema injenici da je u to doba ak i egzonimijske i endonimijske termine jedva bilo mogue meusobno pomiriti, zadatak utvrivanja etnografskih/etnikih prilika u Bosni i Hercegovini izgleda da je u 19. stoljeu bio ak komleksniji nego danas. U tekstovima na njemakom jeziku iz tog perioda, naprimjer, muslimanski ivalj se esto generalizira kao Turci,23 ime se stvarao dojam da su preobraeni Juni Slaveni Bosne i Hercegovine ustvari imigrirali u taj region, kao to je to inila prijanja elita osmanskih zvaninika i funkcionera. Slina situacija se moe nai u nekim starijim radovima koji olako oznaavaju sve pravoslavne Bosance i Hercegovce kao Grke ili Vlahe, ba kao to se, upravo obrnuto, novi austro-njemaki vladari, u tom regionu i drugdje u Jugoistonoj Evropi, zbog jezika koji govore nazivaju vabe24. U tekstualnim dokumentima srpskog (pravoslavnog) i hrvatskog (katolikog) ivlja, imamo, s druge strane, esto opsene argumentacije sa ciljem ubjeivanja bosanskohercegovakih muslimana da oni nemaju vlastiti nezavisni (kulturalni) identitet, ve da su islamizirani Hrvati i/ili Srbi;25 ta namjera je sasvim oita i u sljedeem odlomku njemakog teksta anonimnog autora: Ljudi koji danas nastanjuju provincije Bosnu i Hercegovinu (izuzev par tisua muhamedanaca, iji preci su doli iz Azije i Afrike i oko 3000 panskih jevreja) pripadaju jednoj rasi i govore jedan jezik: hrvatsko-srpski.26 Kompleksni i disparatni set problema povezanih sa nomenklaturom etnikih grupa nije jedino pitanje zanimljivo za analizu diskursa. Tu su i stereotipi koji sa austrijskog i njemakog stanovita nastoje legitimizirati prisustvo Habsburke mo22
Hoernes, Moriz: Bosnien und die Herzegowina. Vienna: K. Graeser 1889, str. 106. O Hoernesu vidjeti Stachel, 2003. Stoljee kasnije ugledni historiar Robert A. Kann, 1977, str. 177, jo uvijek pada u ovu konceptualnu zamku kada kategorizira bosanske Muslimane openito kao ljude koji govore turski. Npr. Schmid, Ferdinand: Bosnien und die Herzegovina unter der Verwaltung sterreichUngarns. Leipzig: von Veit, 1914, str. 247, takoer to spominje. Vidjeti Malcolm, 1996/2002, str. 152. [Anonimni autor]: Bosniens Gegenwart und nchste Zukunft. Leipzig: Brockhaus 1886, str. 1 [dijelovi podvueni]. 155
23
24
25 26
18.11.2008 9:02:20
narhije u Bosni i Hercegovini kroz narativ i argumentaciju. Kao to smo ve kazali, gotovo nijedan njemaki autor se ne ustee da navede kulturalnu misiju27 AustroUgarske, to je esto praeno slikama bajkovite istote. U ranije citiranom radu iz 1896. godine berlinskog novinara Heinricha Rennera, naprimjer, Bosna postaje svojevrsna orijentalna 'uspavana ljepotica' koja se mora probuditi poljupcem Evrope, ili, tanije, habsburkog princa (Upotreba gendera28 u ovim sluajevima nije vie sluajna, no, to je to zapadnjaka figurativnost, koja, takorei, relocira Bosnu iz 1001 noi u bajku brae Grimm). Bosna i Hercegovina je u veini analiziranih tekstova konstruirana kao ekstremni sluaj periferije kojoj je potreban novi centar, utoliko prije jer je onaj stari bio nesposoban ispuniti svoje dunosti. Opravdanja koja se nude za to su isti stereotipi: osmanska dekadencija (propadanje bolesnika sa Bosfora) i orijentalni despotizam Turaka, da navedemo samo dva. Periferija kao podruje daleko od civilizacije je fiksirana ne samo u slikama divljih krajolika, ve i u katalogu osobina koje se pripisuju njenim stanovnicima, katalog koji je gotovo ponovno upisan u kulturalnu memoriju nakon austrougarske okupacije. Djelo Historisch-Topographische Beschreibung von Bosnien und Serbien, naprimjer, koje se anonimno pojavilo u Beu 1821. godine, navodi: Bosanci su jedan snaan i odvaan soj ljudi, koji su izvrsno stvoreni za vojnike slube [...] Ako Bosanac sebi ne moe dovoljno da priuti bavei se zemljoradnjom, zanatstvom, trgovinom, kao i raznom industrijom, tu je jedino kriva politika vladajueg naroda, naime Turaka.29 Tvrdnja da bi Bosanac bio jak, hrabar i marljiv, samo da ga Osmanlije nisu potinile i eksploatirale, jedna je od formi argumentacije koja je uveliko naputena u njemakim i austrijskim izvorima nakon to je Austro-ugarska imperija preuzela upravu nad tim krajevima. Otuda itamo prvenstveno pogrdne klasifikacije, koje takoer odbijaju prihvatiti sliku 'uspavane ljepotice' koju je naslikao Renner: Bosanca, pretpostavlja se, karakterizira njegov naivno djeiji nain razmiljanja, kao to je napisao grof Attems, Kavalleriegeneral der Reserve, 1913 godine.30 tavie, do27 28
O ovoj temi vidjeti takoer Stachel, 2003, str. 265.
O uspostavi nacionalnog gendera, vidjeti takoer knjigu koja uskoro treba izai iz tampe amerike historiarke Diane Reynolds (San Diego): Manufacturing Mother Austria: Arts and Crafts Reform and Austrian Identity in the Age of Imperialism (1878-1918). [Anonimni autor]: Historisch-Topographische Beschreibung von Bosnien und Serbien. Vienna: Schrmbl, 1821, str. 8 i 12. Attems, Moriz Count: Bosnien einst und jetzt. Vienna: L.W. Seidel, 1913, str. 27.
29
30
156
18.11.2008 9:02:20
maem je ovjeku inherentno neto od junoslavenske indolencije, pomijeano sa muhamedanskim fatalizmom, to je taka u kojoj kategorija moi i prisile stupa na scenu: Bosancu imponiraju samo dvije stvari: mo u formi bajoneta i novac u obliku jednog automobila. A prema svemu ostalom ga karakterizira imponirajua ravnodunost. Bosanac kae: Na Car, Zemaljski poglavar, Gospodin andar.31 U jednom odlomku koji je pretenciozno naslovljen sa Ethnic Types and Ethnic Character (Etniki tipovi i etniki karakter), ranije spomenuti Moriz Hoernes izrie slian sud o stavu slavenskog muhamedanca, koga on ovako opisuje: [To] vjeno ekanje i gledanje (posmatranje?) pod dugotrajnim tlaenjem, ostavilo ga je ustraenim i bez energije: takoer ga je nauilo da se strastveno za svoju vjeru vee [].32 S druge strane, ranije citirani anonimni autor, koji 1886. godine izraava zabrinutost za sadanjost i blisku budunost Bosne, procjenjuje bosanskog muslimana na ovaj nain: ak i zemlju da obrauje, za tako neto pravi Turin nema ni volju ni razumijevanje; on zna uivati, ali ne i stvarati33 Nakon politikog propadanja, Osmanska imperija, neko moni protivnik, postoji, takorei, samo u svojim etnikim ostacima, na koje se prepotentno gleda s visine; letargija domaeg ivlja ne zahtijeva tek pojavu princa iz bajke, ve prije podsticaj vrste ruke.34 U tom pogledu, jedino tzv. Kronprinzenwerk predstavlja izuzetak. U politikoj korektnosti svog propagandistiki patriotskog, holistikog pristupa Habsburkoj monarhiji, ova antologija uredniki obraenih etnografskih eseja, poput gore spomenutog teksta anonimnog autora iz 1821. godine, takoer pokazuje 'ukus' za lokalni ivalj, to nas ne treba iznenaditi s obzirom na porijeklo nekih od autora. Tu, recimo, hrvatski arheolog roen u Osijeku iro Truhelka u svom prilogu pie kako Bosanca karakterizira jedna zadivljujua nadarenost, jedno precizno i logino izraavanje, jedna prirodna jednostavnost i jedan izraen osjeaj za istinu, pravinost i ast.35 Dokazana energija ili kreativni polet Bosanca, meutim, ide na raun ranijeg turskog tlaenja. Prema tome, tvrdnja probuditi radni nagon, ovdje je podjednako jedna nedovoljna cijenjena zasluga K.u.k. okupacije.36
31 32 33 34 35
Ibid., str. 30. Hoernes, 1889, str. 108. Anonimni autor, 1886, str. 13. Vidjeti primjere u Stachel, 2003, str. 270.
Truhelka, iro: Volksleben. U: Die sterr-ungar. Monarchie in Wort und Bild. Bd. 12: Bosnien und Hercegovina. Vienna: Hof- u. Staatsdruckerei 1901, str. 290-371, ovdje str. 290. Ibid, str. 291. 157
36
18.11.2008 9:02:20
U svakom sluaju, preovlaujue negativne karakteristike, preuzete od starih evropskih stereotipa o tzv. tabeli naroda (Vlkertafeln)37 i drugih repertoara kliea (npr. klie o feminiziranom orijentalcu), imaju za cilj opravdanje misije uljuivanja, tj. civiliziranja koju ranije citirani tekst anonimnog autora38 iz 1886 formulira na osobito nedvosmislen nain: Jer ovdje nam se po prvi put (pred oima) pokazao jedan primjer, kako jedna europska sila uzima u zahvat reorganiziranje jedne azijske zemlje, u kojoj sredstvima nae moderne drave obrauje jednu sirovu, skoro izvornu, u svakom sluaju jo neuglaenu / neuljudnu masu od 1 1/3 miliona ljudskog materijala, da bi od toga stvorili jednu europsku dravnu tvorevinu, da bi obrazovali jedan kulturan narod, ukratko: od Azijaca stvoriti Europljane.39 Ova evropeizacija se doivljava i kao zadatak kolonista koji govore njemaki jezik i koji treba domaem ivlju da poslue kao uzor ruralnog moderniteta, kako je to iskazano u tekstu objavljenom u jednim crkvenim novinama iz pera izvjesnog pripadnika reda Trapista po imenu Franz, kao i u drugim prilozima; u krajnjoj instanci, radi se o tome da se poeljnim naseljenicima iz Austrije i Njemake uputi poziv da imigriraju u te krajeve.40 esto je taj kontrast izmeu Istoka i Zapada, koji je ovdje intenziviran do polarizacije izmeu Evrope i Azije, u ovim tekstovima dat kroz koritenje primjera iz arhitekture; sjajne nove austrougarske zgrade koje pripadaju sadanjosti o kojoj tekstovi piu, stoje nasuprot neobinoj, ali primitivnoj i prljavoj orijentalnoj kui iz osmanske prolosti. Slijedi jedan citat iz vodia za putovanje automobilom iz 1908. godine, koji hvali kako je Balkan postao siguran pod pouzdanom rukom austrougarske uprave: Vozimo se kroz brojna sanjarska turska sela. Veina ih je bila prljava i inile su ih uglavnom kolibe od erpia. Premda je obian radni dan, Turci bi sjedili u slatkoj dangubi ispod vrata svojih kua. Izraz njihovih lica, pri pogledu na auto, ne ot37
Vidjeti Stanzel, Franz: Europer. Ein imagologischer Essay. 2. izdanje, Heidelberg: C. Winter, 1998.
38
Broj anonimno objavljenih tekstualnih dokumenata sa kojima se susreemo u vezi sa Bosnom i Hercegovinom je zapanjujui. Anonimni autor, 1886, str. IV. Frater Franz: Bosnien, ein Land fr Ansiedlung. In: Weckstimmen fr das katholische Volk 9 (1878), no. 11, str. 4. O temi kolonista, vidjeti takoer Schmid 1914, str. 247; Renner, Heinrich: Durch Bosnien und die Hercegovina kreuz und quer. Wanderungen von H.R. Berlin: Reimer 1896, str. 441; Malcolm, 1996/2002, str. 142. 158
39 40
18.11.2008 9:02:20
kriva ni najmanji trzaj (pokret). ak i kada bi stali da pitamo za put, nisu prilazili (autu).41 Drugi est motiv koji se moe nai u putopisima i drugim tekstualnim dokumentima tog doba, usredsreen je na 'tajanstvenost' orijentalne ene u Bosni i Hercegovini, koja, ini se, stalno iznova podstie fantaziju zapadnjaka, mukarca iz Austrije, Njemake ili vajcarske42 i da otvara postor za sintaksu oblikovanu na osnovu gendera. S druge strane, Filius [!], to je pseudonim za autora ranije spomenutog vodia za putovanje automobilom, vodi se u svom prikazu zapanjujuim spokojem koji je na ivici samoanaliziranja, kad pie: Turkinje su drugaije. Haremi su lako prepoznatljivi po reetkastim prozorima ili sa zavjesama ispred prozora. Vjerujem da je stupanj njihove bojaljivosti/stidljivosti jednak i njihovoj ljepoti, jer one, koje su se na momenat pokazale, bile su veinom lijepe. Kako je ovjekova znatielja neobino sastavljena! Da nema tog plata arolije i tajnovitosti (mistinosti) nad haremom i njegovim stanarima, Turkinje ne bi budile vie interesa od ena iz drugih zemalja.43 Ipak upravo ta zabraena, zabranjena i nevidljiva priroda 'turske' (itaj: muslimanske) ene je ono to je neke autore u stanju baciti u potpunu ekstazu. Opis, meutim, ne nudi ono to je naizgled oito kad se radi o Orijentu, ve prije - i sasvim suprotno tome - ono to niko ne moe vidjeti, moda ak ni sam autor. Upravo tu se iskazuje fantazma. Zapanjujue je, recimo, kako zapadni tekstovi esto opisuju fascinantnu i erotizirajuu primitivnost stranca koritenjem scena kupanja kao tematsku vezu izmeu rase, spola i vode, dok se sama zemlja spolja doima kao prljava. To se primjenjuje na afriku etnografiju fin de siclea, ba kao i na sjevernog Nijemca Bernarda Wiemana, koji je u to doba putovao u Bosnu i Hercegovinu na poziv nekog prijatelja Austrijanca. Analizirajui Wiemanov tekst, mogue je pokazati njegov reim domaaja (Martin Jay), odnosno, princip po kojem narativ usmjerava itaoev pogled proces koji ukljuuje transfer (erotske) radoznalosti posmatraa na njegov seksualni objekat:
41
Filius [pseud.]: Eine Automobilreise durch Bosnien, die Herzegowina und Dalmatien. Reiseschilderung fr Automobilisten. Vienna: F. Beck o. J. [1908], str. 26.
ak i mladi vajcarski pisac Max Frisch ovako razmilja u svom radu iz 1933. Brief aus Sarajewo (u Okuka, Milo/Rehder, Petra (eds.): Das zerrissene Herz. Reisen durch BosnienHerzegowina 1530-1993. Munich: C. H. Beck 1994, str. 102-106): Wenn aber alles vermummt ist, so gibt sich der Mann mit dem Wenigsten zufrieden (str. 105).
42 43
Filius [1908], str. 26. 159
18.11.2008 9:02:20
Bliilo se vrijeme veernjeg kupanja; turske djevojke dolaze s lavorima na rijeku, i kad smo se pribliili, pobjegle su u milom strahu i srameljivosti; meni, strancu, koji sam sve to s divljenjem i osjeajem gledao, to je izgledalo kao neka navika i obiaj, ali mene se to nije ticalo; jednostavno ima neke arobne drai, ove vitke pojave (figure) [...] gledati kako bjee, kako se kriju iza ljivika i ograde i zapanjeno nas iz svog skrovita tajnovito prate pogledima. I kad djauri vie ne bi sjedili na verandi, onda bi turske djevojke [...] dole da se kupaju na tamnu obalu s one strane, a mladi momci bi se priunjali na istu onu obalu i pjevali primamljive ljubavne pjesme.44 Meutim, nijedan putopis o Bosni i Hercegovini ne bi bio potpun bez opisa bazara, osobito sarajevske Baarije. Tu, bosanski trgovac, u svojoj narativno naglaenoj indolenciji, moe mnogo ee raunati sa veom popularnou u oima naratora od pretjerano gorljivog Jevreja Sefarda. Renner se oduevljava: Muhamedanci jo uvijek ne njeguju ljubomornu konkurenciju, i kad traenog proizvoda nema tu, kupac se prijateljski upuuje na susjeda. []45 [] tek kasnije pokazuje muhamedanac svoje blago (nakit), dio po dio ih vadi iz svog skrovita. On takoer nije nezadovoljan ako ne uslijedi (zakljui) prodaja. On mirno eka dalje, dok Spa niolen viui pokuava privui muterije.46 Ono to se krije iza ove njemake kritike kapitalizma je prikriveni anti-semitizam. Wieman takoer otvoreno izraava svoje naklonosti kad opisuje stanovnike Banje Luke: [...] polovina ih je muhamedanaca; ali to su vrlo dobri, estiti ljudi, koji nikom nepravdu uinili nisu, oni ovdje imaju 40 damija; vrlo su poboni, miljenja sam takvog, i dopadaju mi se vie nego Srbi i Spaniolen.47 Odobravanje i neodobravanje su, dakle, iskazane iz perspektive superiorno civiliziranog njemakog posmatraa osokoljenog spoznajom da iza sebe ima kulturalnu hegemoniju austrougarske okupacijske sile. To se stanovite pretvara u vrsti reim domaaja od kojeg se oekuje da funkcionira kao naoari za itanje koje nastoje usmjeriti primaoevo miljenje. Narativni kontakt sa Drugim u Bosni predstavlja tip egzoticizma48 koji je tipian za prijelaz iz stoljea u stoljee; ovdje, meutim, slui ne samo slikovitom uvo44 45 46 47 48
Wieman, Bernard: Bosnisches Tagebuch. Kempten, Munich: Ksel 1908, str. 44. Renner 1896, str. 50. Ibid, str. 55. Wieman, 1908, str. 19.
Vidjeti npr. Jacobs, Angelika: Wildnis als Wunschraum westlicher Zivilisation. Zur Kritik des Exotismus u Peter Altenbergs Ashantee i Robert Mllers Tropen. U: Kakanien revisited, www.kakanien.ac.at/beitr/fallstudie/AJacobs1.pdf [30.03.2002]. 160
18.11.2008 9:02:20
zu stranih prizora, ve i kao opravdanje za austrougarsku vladavinu i politiku obespravljenost domaeg ivlja. Kao to je to esto sluaj u evropskoj imaginaciji jo od 18. stoljea, stranac postaje nekakav dvosmisleni amalgam. Katkad je on/a siroti barbarin koga treba civilizirati, a nekad plemeniti divljak koji ivi u izgubljenom raju.49 Nekad se, ipak, on/a ak doima udovino nalik nama samima, svojevrsni odraz u ogledalu - samo bez zapadne degeneracije.50 Heinrich Renner to ovako komentira usprkos poligamiji i zatvorenosti ena, muslimani su od istog mesa kao i mi, i kod njih se moe nai sve to i u naem narodnom ivotu posmatramo. Nur ein grosser Teil der Laster mangelt und das ist entschieden kein Fehler.51 Tajanstvena etnika kompleksnost Bosne podstie ovjeka ili da zadri slubeni austrougarski stav izjednaavanja svih kulturalnih grupa, ili da se svrsta uz jedne ili druge. Tamo gdje Berlinac Renner moe osjeati entuzijazam prema muslimanima na nain koji ovjeka podsjea na opis sjevernoamerikih Indijanaca, austrijski tekstovi, pogotovo oni anonimnog porijekla, radije zahtijevaju uklanjanje te potencijalne opasnosti. U tom procesu, argumenti kao to je turska netrpeljivost i njihova nenaklonost prema modernom dobu ulaze u igru kad god treba ocrniti muslimane.52 Kao to jedan izvorni tekst sasvim otvoreno iskazuje: [Istono pitanje (Orijentalno pitanje) se ne moe drugaije izraziti nego napolje s Turcima. Niko Austriji zbog toga nee zamjeriti.53 Autor teksta to ga je u vlastitom izdanju objavio je izvjesni dr. Josef Neupauer, koji, kojeg li sluaja, ne samo da sugerira izgon muslimana, ve i pretvaranje cijele Bosne i Hercegovine u svojevrsnu korporaciju (Aktiengesellschaft) u interesu ekonomije. Istina, bosanski Srbi su u ovim narativima jo loije proli. Sa njihovim navodnim nacionalnim ponosom, koji se ne pripisuje samo njihovim enama,54 oni gene49
Peter Stachel ocrtava slike koje se primjenjuju na Balkan atributima orijentalan, stran, zaostao, feminiziran, infantilan, nezreo to se, meutim, moe shvatiti i kao prirodnost, kao egzotino oaravajue; u svakom sluaju, ti stereotipi signaliziraju Handlungsbedarf von auen (Stachel, 2003, str. 263). Diskurs o degeneraciji doivljava procvat oko 1900. godine i, posmatran na ovaj nain, moe se svakako smatrati kao daljni formativni peat na popularni evropski Orijentalizam. Renner 1896, str. 75. Vidjeti, anonimni autor, 1886.
50
51 52 53
Neupauer, Josef: Wie knnte die europische Cultur nach Bosnien verpflanzt werden? Viribus Unitis. Vienna: publ. by the author, 1884, str. 21.
54
Tako, npr., Wieman 1908. godine na strani 119 pie: Schne Frauen gehen neben ihm [= a cart, CR] her; sie tragen weite schwarze Hosen und auf dem Kopfe die rote Serbenmtze 161
18.11.2008 9:02:20
ralno u tekstovima nailaze na jo manje odobravanja nego muslimani, koji su ipak dvosmisleno kodirani. Tako se, naprimjer, kae da Dok kod srpstva postoje odreene druge zapreke, koje izgledaju sumnjivo, da bi se isti kao vladajui dravni element uspelo (podiglo). To je najprije razmjerno nii stepen kulture, na kojem trenutno stoji bosansko srpstvo, naime u visokim narodnim slojevima, trgovakim a naroito u duhovnim redovima.55 Hrvate u Bosni i Hercegovini je, s druge strane, podravao jak lobi. To se moe vidjeti ne samo u sluaju Milene Preidlsberger-Mrazovi, Beanke hrvatskog porijekla i urednice lista Bosnian Post (Bosanska pota), koja u svojoj knjizi Bosnisches Skizzenbuch (1909) pie o Kreevu i njegovom franjevakom samostanu: U uskim dolinama ovih planinskih krajeva ivi jedan bojaljiv, tamno odjeven, strano dobroudan narod, katolici, skoro pa sakriveni.[] Ovi borci za svog Boga i svoj narod, primorali su ak i svoje progonitelje, muhamedance, da ih potuju. Nije rijetkost da muhamedanci trae kod franjevaca savjet i pomo kad su bolesni i u nekoj nesrei.56 Analiza tekstova austrougarske uprave otkriva da oni stalno iznova sugeriraju jaanje hrvatskog elementa stanovnitva zbog njegove zapadnjake transparentnosti i, to je jo vanije, njegove vjerske i politike lojalnosti Carstvu. Tu su i hrvatski politiari poput Ferdinanda von iia, univerzitetskog profesora i lana Sabora u Zagrebu, koji je, nakon aneksije 1908. godine, nastojao uz mnotvo historijski pogrenih tumaenja pokazati da je Bosna uvijek bila hrvatska;57 njegov argument je prvenstveno usmjeren protiv hegemonijske sile koja upravlja Hrvatskom, npr. Kraljevine Ugarske, koja se smatrala sposobnom da stekne historijska prava na osnovu injenice da je Bosna krajem srednjeg vijeka pripadala domenu njene drave. Prema iiu, meutim, Hrvat na bosanskom tlu trebalo je da stekne nezavisnost kao i novu poziciju nadmoi.
mit dem leuchtend roten, hinten geknoteten und herabfallenden Tuch. Sie schreiten sehr stolz und kniglich, und ber ihren Stirnen glnzt ein reicher goldener Schmuck. Es kommt mir ungewohnt vor, wieder ungeniert in das Gesicht eines Weibes schauen zu knnen nach meiner Wanderung durch die Trkendrfer.
55 56 57
Anonimni autor, 1886, str. 16. Citirano u Okuka/Rehder, 1994, str. 65.
ii, Ferdinand von: Nach der Annexion. Errterungen geographischer, ethnographischer, historischer u. staatsrechtlicher Fragen Herzeg-Bosnien betreffend. Ein Vortrag gehalten zu Laibach am 14. November 1908. Zagreb: Kroatische Rechtspartei, 1909. 162
18.11.2008 9:02:20
Svi narativni prikazi, ovdje dati u skici,58 koliko god mogu izgledati mjestimice disparatni, potpadaju pod diskurs civilizacije i kulture, za koji se oekivalo da bude presaen na Balkan. Simbolino inkorporiranje Bosne i Hercegovine deava se na samom poetku njene vojne okupacije i administrativnog pripajanja. U tom kontekstu se moe uzeti u obzir (mutatis mutandis) ono to Catherine Hall pie u svojoj egzemplarnoj studiji o odnosu izmeu bijele domovine (Engleske) i crne kolonije (Jamaike): Oznaavanje razlike bilo je nain klasificiranja, kategoriziranja, uspostavljanja hijerarhija, graenja granica za politiki i socijalni korpus. Procesi diferencijacije, pozicioniranja mukarca i ene, kolonizatora i koloniziranih, kao da su te podjele bile prirodne, stalno su se deavali, u kontekstu sukoba oko prevlasti. Najosnovnija tenzija carstva je bila to da 'drugost koloniziranih osoba nije bila ni inherentna ni stabilna: njegova ili njena razlika se morala definirati i odravati'. To je znailo da je 'gramatika razlika' bila stalno i budno stvarana kako su ljudi u kolonijama preoblikovali i osporavali evropske tvrdnje o vlastitoj superiornosti'. Gradnja te gramatike razlika bila je rezultat kulturalnog djelovanja i kolonizatora i koloniziranih.59 To nas dovodi i do problema predstavljanja na meta-nivou. Ako se pretpostavlja da je u pitanju vie od jednostavne liste tekstualnih konstrukata gramatike razlika, onda jedna ozbiljna imagoloka analiza poput prezentiranog istraivakog projekta ne moe a da ne posveti panju metodolokoj krizi sa kojom se suoava kada se bavi (stereotipskim) slikama. Na isti nain, meutim, treba odoljeti i iskuenju elje da se te slike isprave u odnosu na realnost' ma ta ona bila: na kraju krajeva, ne postoji realni bijeg od vrtloga tih slika. Istraivau preostaju tek reference na vlastite projicirane fantazmine prirode, imanentne svim tim slikama i formacijama, kao i politikoj instrumentalizaciji diskursa kojeg pokreu a da pri tome nisu kadri potpuno odbaciti afektivnu snagu slika. U svojoj najnovijoj knjizi, anglista Graham Huggan ukazuje na jo jednu dilemu, pitajui: [...] da li je mogue uzeti u obzir kulturalne razlike a da se one istovremeno ne mistificiraju? Locirati i hvaliti drugog a da se pritom ne daje sebi privilegiran status? Promovirati kulturalne margine a da se istovremeno ne udovoljava potrebama onih u sreditu? Konstruirati objekat prouavanja koji se opire, i moda onemoguava, vla58
Daljnja analiza bi morala otkriti do koje se mjere ovi dugotalasni konceptualni svjetovi, koji su ovdje provizorno prezentirani kao sinhronijski, mijenjaju ili ne mijenjaju na putu svog historijskog razvoja. Hall, 2002, str. 17. U gore navedenom citatu, Hall citira Cooper, Frederick/Stoler, Ann Laura: Tensions of Empire. Colonial Cultures in a Bourgeois World. Berkeley: University of California Press, 1997, str. 3. i 7. 163
59
18.11.2008 9:02:20
stitu komodifikaciju? Postkolonijalna egzotika je ime koje bi se moglo dati toj dilemi, ime koje prati pojavu postkolonijalnih studija kao institucionalnog polja.60 Hugganov prigovor bi, dakle, bio da postokolonijalne studije, sa njihovom samoproglaenom politikom misijom mijenjanja perspektiva i/ili podeavanja gledita, ne podriva zapravo egzoticizam kao takav, ve ga prije upisuje u jedan politiki korektan format te ga, inei to, ini drutveno prihvatljivijim. Ipak, postkolonijalna kritika imagologija ini se loginom tamo gdje je oit nepremostivi politiki disbalans. Stereotipi ne mogu zapravo odraavati nita 'realno, ve neto postiu u lebensweltu drutvenih realnosti. U simbolikoj praksi, meutim, uvijek se ispostavlja da je austrijski egzoticizam vis--vis Bosne i Hercegovine, tj. fikcija drugosti i periferije kojoj je neophodno civiliziranje, inherentno ugroen potencijalnom heterogenou i pretpostavljenom dekadencijom vlastite kulture, tj. Habsburke monarhije. Kao stranac na orijentalnom Balkanu, fiksiranom kakav jeste nepremostivim unutarnjim razlikama izmeu Srba, Hrvata i Turaka, s jedne strane, i muslimana, krana i jevreja, sa druge, austrijski pridolica se u toj neprozirnoj drugosti suoava sa svojom vlastitom beskonanom heterogenou i hibridnou; teme kojima se konstantno vraaju u literarnim tekstovima, npr. u formi ekih andarma u graninoj patroli u knjizi Herberta Wiemana Bosnisches Tagebuch.61 Novinar Renner nudi jo neobiniji primjer kada kafane u Konjicu, u Hercegovini opisuje iz vanjske perspektive imperijalnog Nijemca: Ovdje su se u mjestima uvenim po fanatizmu svojih stanovnika, mnogi stranci skrasili i otvorili vie gostionica (Elephant, Knig von Ungarn, Kaiser von Oesterreich und naroito Bahnhofsrestauration) koje nude dobru hranu. Kada sam u godini 1885. jedanput prenoio u Konjicu, uivao sam u gostionici zum Kaiser von Oesterreich jedne punake gostioniarke, die Schmauswaberl, koja je u cijeloj Hercegovini bila na poznatom glasu. Ne zbog ljepote te gostioniarke, koja je bila negativne prirode, ve zbog ukusne kuhinje.62 ini se da je gastronomija predodreena za kulturalnu hibridnost. Primjer Jevrejke iz Istone Galicije koja, okruena Srbima i Muslimanima, vodi (beku) kafanu nala je ak mjesto u djelu hrvatsko-bosanskog autora Ive Andria (1892-1975).63
Huggan, Graham: The Postcolonial Exotic. Marketing the Margins. London, New York: Routledge 2001, str. 31.
60 61 62 63
Vidjeti Wieman, 1908, str. 94ff. Renner, 1896, str. 230.
Andri, Ivo: The Bridge over the Drina. Trans. Lovett F. Edwards. London: Harvill 1994, str. 177. 164
18.11.2008 9:02:21
Sa svojim slavnim, esto citiranim i esto zloupotrebljavanim romanom Na Drini uprija, napisanim 1945. godine, jugoslavenski nobelovac svakako prua vie od standardnog tiva za potonje turiste koje privlae krizna podruja, pri emu je nekoliko stoljea bosanske historije obuhvaeno u kompaktnim epizodama. U opisu perioda austrougarske okupacije, Andri nudi stanovite koje baca pogled na obje obale rijeke Drine, to jako dobro ide uz kulturalnu simboliku mosta kojom tekst Bosnu uspostavlja kao kariku koja povezuje Istok i Zapad, Okcident i Orijent.64 U narativnoj konstrukciji tipinoj za roman, narator, koji stoji iznad vremena, i most nad rijekom, praktino su spojeni u jedno, tako da sugeriraju kako sama ta graevina prenosi priu. Rezultat je pojava stereoskopske, hibridne optike, koja kritizira opsesiju austrijskih osvajaa civilizacijom i istoom65, ali bez podlijeganja nacionalistikom kontra-diskursu naivne pohvale svemu domaem, koja bi insistiranje na tradiciji smatrala istinski poeljnim. Koristei uveliko ironiju, narator odbacuje obje krajnjosti. Pita se, izmeu ostalog, koji to nemir tjera austrougarske okupatore: Ovi stranci ne miruju i ne daju nikome da ostane miran; izgleda da su reeni da svojom nevidljivom ali sve vie osetnom mreom zakona, naredaba i propisa obuhvate ivot sam, sa ljudima, ivotinjama i mrtvim stvarima, i da izmene i pomere sve oko sebe; i spoljni izgled kasabe i navike i naravi od kolevke pa do groba. A sve to rade mirno i bez mnogo rei, bez sile i izazivanja, tako da ovek nema emu da se odupre. [] Tu neprestanu potrebu pridolica da grade i dograuju, da iskopavaju pa zakopavaju, da sastavljaju i mijenjaju, tu njihovu vjeitu elju da predviaju djelovanje prirodnih sila, da ih izbjegavaju ili savladavaju, niko nije ni razumio, niti cijenio.66 Kao da lukovi mosta spajaju nacionalne stereotipe a time i dvosmislenost koju oni u sebi nose. Neodobravanje neprestane jurnjave austrougarskih osvajaa sadri istovremeno i naznaku pohvale njihovoj civilizaciji kao i prijekora na raun lijenog Orijentalca. elja da se konstruktu teksta pripie jedna generalna poruka, meutim, predstavlja nesavladiv zadatak, jer perspektiva prie esto ostaje neizvjesna; nije jasno ko ovdje govori sami likovi, ili sveznajui most-narator koji strateki konstruira svoju poziciju posrednika. U isto vrijeme narator razvija jednu veoma udnu, samorefleksivnu varijantu mita o Habsburzima,67 varijantu koja je svje64 65 66 67
Prag izmeu Orijenta i Okcidenta je est motiv i metafora u tekstovima o Bosni. Andri, 1945/94, str. 141 Ibid, str. 135, 139.
Bilo bi netano pretpostaviti da je mit o Habsburzima bio tek instrument austrougarske vladavine i da su ga obrazovani Bosanci odbacivali; to bi znailo pogreno prosuivati logiku 165
18.11.2008 9:02:21
sna principa tuinske vlasti i koja na narativ o k.u.k. civilizaciji i Pax Austriaca baca dubiozno svjetlo ironije i iluzije, vraajui tako mit o civilizaciji natrag do njegove fantazmike strukture: To su bila ona tri decenija relativnog blagostanja i prividnog, francjozefovskog mira kad je mnogi Evropljanin mislio da ima nepogreivu formulu za ostvarenje stoletnog sna o punom i srenom razvitku linosti u optoj slobodi []. A u zabaenu bosansku kasabu dopirali su od svega toga ivota XIX veka tek izlomljeni odjeci, i oni samo u onoj meri i onom obliku u kome je ta zaostala orijentalska sredina mogla da ih primi i na svoj nain shvati i primeni.68 Ljudi su nali red, rad i sigurnost. To je bilo dovoljno da osigura da i ovdje ivot, barem onaj izvanjski, krene 'putem usavravanja i napretka. Sve drugo je potisnuto u mranu pozadinu svijesti gdje obitavaju i fermentiraju se temeljna vjerovanja pojedinanih rasa, vjera i kasta, a koje se, mada izgledaju mrtve i sahranjene, pripremaju za neke kasnije, daleke nesluene promjene i katastrofe, bez kojih, izgleda, narodi ne mogu postojati - prije svih, narodi ove zemlje. Nove vlasti su, nakon prvih nesporazuma i sudara, kod gradskog svijeta ostavili definitivan dojam vrstine i trajnosti (oni sami bili su zadojeni tim uvjerenjem bez kojeg nema jake i trajne vlasti). Bili su impersonalni i indirektni i upravo stoga ih je bilo lake podnositi nego prethodne turske vladare.69 U tom iluzionistikom procesu narativne ironije odreeni etniki stereotipi ipak opstaju: naprimjer, mit o 'pravednoj' austrougarskoj vlasti. To je, meutim, napisano u navodnicima i uz mali odmak, da tako kaemo, u svjetlu utopije o metamorfozi, koju razvija Andri. Nita i niko ne zadrava svoj oblik ak ni austrougarska vlast. Nasuprot problematinom zadatku civiliziranja iz austrijskih tekstova, koji fantaziraju o obrazovanju i razvoju, Andri postavlja hibridnost konglomerata, kao kombinaciju i, u sljedeem koraku, transformaciju heterogenog:
vlasti, koja postoji upravo na prihvatanju i internalizaciji hegemonijske simbolike kulture. Dosta oit primjer ovoga je knjiga uglednog bosanskog sociologa Smaila Balia, koji, na fonu jugoslavenskih ratova iz 1990-tih, naivno Austrijance posmatra kao historijske Ordnungs- und Kulturtrger u Bosni i Hercegovini: Bosanski muslimani su zahvalni Austriji na njihovoj dalekosenoj europeizaciji, zahvaljujui kojem su pronali prikljuak u moderni svijet (Bali, Smail: Das unbekannte Bosnien. Europas Brcke zur islamischen Welt. Cologne et al.: Bhlau 1992 [Klner Verffentlichungen zur Religions geschichte 23]).
68 69
Andri 1945/94, str. 173. Ibid, str. 173
166
18.11.2008 9:02:21
Stare ideje i stare vrednosti sudarale su se sa novim, stapale s njima ili postojale jedna uz drugu, kao da ekaju da vide koja e koju nadivjeti.70 S druge strane, posle izvesnog vremena nisu se ni ti stranci mogli potpuno oteti uticaju neobine orijentalne sredine u kojoj su morali da ive. [...] Istina je da je na svet, naroito hriani i Jevreji, poeo u odevanju i ophoenju da lii sve vie na strance koje je dovela okupacija, ali i stranci nisu ostajali nepromenjeni i nedirnuti [].71 Andri ovdje pokazuje poetnu neodlunost prijelazne faze kolonijalne egzistencije, stanje 'deautomatizacije u pogledu slike Orijenta na koju se misli i precizne kulturalne pozicije Austrijanaca i Bosanaca u okviru te slike. To bi moglo biti vie od pukog gubljenja korijena i, sa druge strane, prevazilazi Bhabhine koncepte mimikrije i hibridnosti.72 Moda se tu, u toj nadi u postojanje nekog budueg, neuobiajenog' Orijentalca ili Zapadnjaka (koji se tako odupire stereotipiziranju), i ideji o prolaznosti svake vlasti i stalnoj metamorfozi kulture/a, kriju i neki mali ostaci utopije. Oni koji istrauju stereotipe mogli bi ovo prihvatiti kao mogue rjeenje za svoje ranije spomenute dileme, barem na (retrospektivnom ili individualistikom) literarnom nivou. Ostaje neizvjesno, meutim, da li to nudi ikakvu generalnu utjehu onima koji su stvarno kao drutvene grupe - bili izloeni ambivalentnim politikim i ekonomskim praksama nadmenog i oholog k.u.k. kolonijalizma, i onoga to je nakon njega uslijedilo.
70 71 72
Ibid, str. 136. Ibid, str. 174. Vidjeti Bhabha, Homi: The Location of Culture. London, New York: Routledge, 1994. 167
18.11.2008 9:02:21
18.11.2008 9:02:21
POLEMIKE
18.11.2008 9:02:21
18.11.2008 9:02:21
Polemike Prilozi, 37, Sarajevo, 2008, str. 171-186.
Istorijska nauka i paraistorijski mit

Odgovor Seniji Milii na prikaz knjige: Goran Miloradovi, Karantin za ideje. Logori za izolaciju sumnjivih elemenatau Kraljevini SHS, Institut za savremenu istoriju, Beograd 2004, 377. (Prilozi, 35/2006)
Drago mi je, kao i svakom istraivau, kada vidim da je moja knjiga izazvala interesovanje i odjek u strunoj javnosti. To znai da uloeno vreme i trud nisu bili uzaludni. Posebno mi je drago kada proitam miljenje nekog od kolega sa prostora nekadanje Jugoslavije, jer je razmena znanja i vienja nain da nadoknadimo nepotpunost istorijske grae o naoj zajednikoj prolosti. Razliito miljenje korisno je proitati ak i onda kad nije u pitanju prikaz knjige u pravom smislu rei, ve neija slobodna razmiljanja potaknuta mojim radom. Jer, sve to spada u domen ineresovanja istorijske nauke. Ali, kao to svako ima pravo na subjektivno vienje moje knjige, tako i ja imam pravo na svoje vienje takvih prikaza. Krenimo redom. Tema koju sam obradio u svojoj knjizi bila je jedna od velikih belina koje jo uvek nastanjuju istoriografiju o Jugoslaviji. Obradio sam je, kao to se moe primetiti, u potpunosti na fragmentima. Ne postoji ni jedan fond u nekom od centralnih arhiva bive drave u kome se iole sistematino i koherentno uva dokumentacija o mrei logora za izolaciju politikih protivnika u Kraljevini SHS u periodu od 1919. do 1922. godine. Usamljeni dokumenti razasuti su po najrazliitijim fondovima i arhivima, po memoarskoj grai i tampi, nepovezani, delimini, esto dvosmisleni. Da bi se oni prikupili i sistematizovali bilo je potrebno mnogo vremena i rada, ponekad i sree. Tokom devedesetih, kada je graa prikupljana, istraivau nisu ili naruku ni nedostatak literature o konkretnoj temi, ni okolnosti raspada Jugoslavije i ekonomskog sloma njenih delova, kao ni nepostojanje naune komunikacije u regionu koje je iz toga sledilo. Starije kolege, koje su se bavile tim periodom, ponekad su tokom svojih istraivanja nailazile na podatke o logorima, ali se niko nije upustio u mukotrpni posao rekonstrukcije celog sistema, njegovog politikog i drutvenog konteksta, te smisla fenomena masovne izolacije na ovom prostoru u jednom duem intervalu. Niko nije smatrao da se na temu prve mree logora u Jugoslaviji moe napisa171
18.11.2008 9:02:21
ti lanak ili knjiga, a pogotovo se nije smatralo potrebnim da se teorijski definie i obrazloi pojava koja se u Jugoslaviji bila javila nekoliko puta. Vremenom se uvreilo miljenje da je to neto to je samo po sebi jasno i to se podrazumeva. Danas postoji knjiga koja nudi reenje tog pitanja, koja je pisana na osnovu grae i relevantne literature i pri ijem nastanku su potovani metodoloki zahtevi istorijske nauke. Njen naslov je Karantin za ideje. Logori za izolaciju sumnjivih elemenatau Kraljevini SHS, i do sada se pojavilo nekoliko prikaza u strunim asopisima. Ali, ni jedan nije bio ni slian prikazu Senije Milii. Proitavi prikaz svoje knjige, koji je objavljen u Prilozima br. 35/2006 morao sam da se zapitam da li je njegova autorka knjigu uopte i proital. Prvi deo teksta (njegove tri petine, do sredine stranice 309), verno prenosi sadraj knjige: njene osnovne teorijske postavke i metodologiju, kao i jedan deo injenica. Jasno, logino i stilski korektno. Idejna polazita i njihovo obrazloenje iz Predgovora, kao i deo sublimisanih podataka i njihovih tumaenja u Zakljuku knjige, koji su u tom delu prikaza predstavljeni, verodostojni su. Bezmalo kao da sam ja napisao taj deo teksta. A onda poinju iznenaenja. itajui drugi deo prikaza (otprilike poslednje dve petine teksta), morao sam da se zapitam: Koliko sam ja uopte knjiga o logorima napisao? Otvaram svoju bibliografiju i vidim samo jednu! Ali, nju u prikazu ne mogu da prepoznam! ta joj se desilo? Kroz kakve naoari je tu knjigu itala Senija Milii kad o njoj pie na ovakav nain? Kakav nain? Evo kakav. Pie kolegica da o logorima koji su u Jugoslaviji formirani 1939. i 1940. godine za vanparlamentarne politike protivnike (a lokacije nekih od njih bile su u Bosni i Hercegovini), jo uvek ne postoji celovita studija. Tano. Kao i o mnogo emu drugom. Ali, tema moje knjige je bila druga: logori za izolaciju politikih protivnika u Kraljevini SHS od 1919. do 1922. godine. Zbog toga se ne moe smatrati, kao to stoji u prikazu (str. 309), da nedostaje istraivanje grae o logorima koji su postojali pred Drugi svetski rat, a koja se nalazi u Arhivu Bosne i Hercegovine. Takva graa meni nije bila potrebna, jer o tim logorima ja piem samo u Uvodu, u delu gde dajem istorijski pregled razvoja masovne izolacije kao fenomena opte istorije i, posebno, kao fenomena istorije Jugoslavije. Kopati po arhivu i traiti nove podatke o tome bilo bi u tu svrhu sasvim izlino, jer to bi bio poetak nove specijalistike studije. Ali, poto Arhiv Bosne i Hercegovine ve ima tako kvalitetnu grau, moe tu znaajnu, a nedovoljno poznatu temu, da istrai i kolegica Milii, s obzirom da je interesuje ta tematika i da te logore smatra vanim. Ja i bez njenih saveta imam dovoljno ideja ta u i kako da istraujem. To se zove nauna sloboda. Zatim me sustie primedba o nedovoljnosti koriene literature o logorima u Drugom svetskom ratu. Te literature ima zaista mnogo, ali nije mi ni to bila osnovna tema. Njih u Uvodu knjige pominjem da bih pokazao mutacije koje je fenomen ma172
18.11.2008 9:02:21
sovne izolacije doivljavao tokom vremena, u razliitim istorijskim situacijama i u kontaktu sa razliitim ideologijama. Istorija Jugoslavije dala je za to obilje materijala. Meni je za tu svrhu bilo dovoljno da koristim sumarne podatke iz jednog dela literature. Zapisnike zemaljske komisije za ratne zloine, koje kolegica Milii pominje, pogledao sam jo tokom istraivanja. Oni su zaista nezaobilazan izvor, ali ne za ono ime sam se ja bavio. Podaci koje donose Zapisnici tek su siune estice u okeanu podataka o toj temi, od kojih bi sistematskim radom mogla da bude napisana ne jedna, ve bar nekoliko monografija. A da sve to stavim u svoj Uvod zaista nije bilo ni mogue, ni potrebno. Da bih jasnije predstavio u emu je problem navest u samo jedan primer. Pre 12 godina u Beogradu je tampana knjiga pod naslovom Svetska bibliografija o krizi u bivoj Jugoslaviji, koja ima 322 stranice. Da sam, ne koristio sve te knjige i lanke, nego samo naveo naslove tih radova, moja knjiga bi bila bar duplo deblja, jer u navedenoj bibliografiji nije ni izbliza sakupljeno sve to je napisano o toj temi. Bibliografije o drugim krizama i drugim mreama logora, treba li rei, neuporedivo su obimnije. Iskustvo koje istraiva vremenom stekne omoguuje mu da moe brzo da proceni potencijal neke teme ili podteme, te da zakljui da li je i u kolikoj meri potrebno zalaziti u to polje. Nepromiljeno zaletanje moe poetnika odvesti na puinu podataka o nekoj velikoj i zavodljivoj temi (logorima, npr.), odakle nee umeti da se vrati, a koju nee moi ni da prebrodi. Treba biti oprezan i okeanom istoriografije putovati kao to su to radili antiki moreplovci: nikad ne gubei kopno sa vidika. Na tragu iste vrste nerazumevanja realnosti prostranstva ovog istraivakog polja je i naredna primedba kolegice Milii, da nisam dovoljno koristio grau i literaturu o logorima koje je Tito bio formirao za informbirovce. Nikada se ne moe (i ne mora) iskoristiti sva literatura, pa zato i ne treba teiti maksimumu, ve optimumu izabranih naslova, s obzirom na cilj. A cilj je u mom Uvodu bio jasno odreen: dati kratak i ilustrativan pregled jednog istorijskog fenomena i njegovih najvanijih faza. Meutim, u drugom delu primedbe povodom logora za kominformovce, kae se da sam [...] propustio da zakljuim [...] da su mjesta za izolaciju (logori) iz ovog perioda iskoritena za obraun sa svim protivnicima bilo koje vrste, ak i za privatne obraune. [...]E, tolika nonalancija pri stavljanju primedbi me ve pomalo i ljuti, jer na 80. stranici moje knjige stoji: [...] Druga vrsta logora koji su osnovani pod Titovom vlau bila je, pre svega, za unutarpartijske oponente (komuniste koji su podrali rezoluciju Informbiroa), ali i za druge politike protivnike. Prema jednoj proceni, svega oko 60% Golootoana bili su komunisti, dok su ostali pripadali desnom delu politikog spektra, ili ak nisu ni imali definisan politiki stav. [...], itd. Zaista nije teko doi na ideju da je to tako bilo. Jo je u poznatom filmu Otac na slubenom putu pokazano da se na Goli Otok moglo stii zbog raznih stvari, pa i zbog one stvari.
173
18.11.2008 9:02:21
Poslednji deo prikaza je posebno interesantan, jer je Senija Milii, ini mi se, u mojoj knjizi videla neto to nisam napisao. Zato u zavrnom delu prikaza pristupiti kao materijalu za analizu njenog doivljaja prolosti i svrhe istoriografskih radova, s posebnim osvrtom na njenu stajnu taku. Tema na kojoj je dolo do zaista drastinog rascepa moje i njene percepcije zbivanja je naa najblia prolost: raspad Jugoslavije i nastanak novih drava. Dve stranice knjige posveene tome otpoinju mojim reima: [...] Raspad Jugoslavije i rat (ili ratovi?) koji ga je pratio od 1991. do 1995. godine doveli su i do stvaranja improvizovanih objekata za zatvaranje vojnika i civila protivnikih strana. U Sloveniji su Slovenci zatvarali zarobljene pripadnike JNA, u Hrvatskoj su se uzajamno zarobljavali i internirali Hrvati i Srbi, dok su u Bosni i Hercegovini bile tri meusobno zaraene strane: srpska, hrvatska i muslimanska, i sve tri su imale i ratne zarobljenike i internirane civile dveju protivnikih strana. [...](str. 82) Kolegica to interpretira ovako: [...] Autor se ukratko osvre i na logore nastale nakon izbijanja sukoba tri zaraene strane u Bosni i Hercegovini 19911995. godine. [...](str. 310). Ovde je, u odnosu na ono to sam napisao, oigledno izvreno proirenje hronolokog okvira, nejasno je iz kakvih razloga (rat u BiH je poeo 1992, a ne 1991, oko toga se, valjda, svi slaemo), i suenje prostornog. Ovako drastino usredsreivanje na strogo odreeni prostor i vrlo kratak interval neminovno vodi eliminaciji ogromnog, ak preovlaujueg broja injenica vezanih za posmatranu pojavu. Kao da su zbivanja u Bosni i Hercegovini bila izolovana od sudbine Jugoslavije i kao da je sudbina Jugoslavije bila nezavisna od sloma bipolarnog sistema meunarodnih odnosa u Evropi. I kao da ono to se dogaalo tokom devedesetih nema nikakve veze sa prethodnim decenijama, ni sa preureenjem prostora Balkana u skladu sa potrebama velikih politiko-ekonomskih celina u buduim decenijama. Treba imati u vidu da su uzroci dananjih dogaaja uvek u prolosti, a motivi za ponaanje dananjih ljudi su uvek u budunosti. Kada je o propasti Jugoslavije re, u pitanju je lanac kauzalnosti, koji je na dogaajnom nivou pokrenut padom berlinskog zida, a na nivou ideja neuspehom marksistikog koncepta ureenja drutva. Nestankom socijalistike ideologije Jugoslavija je bila preputena nesputanom delovanju nacionalizma i religije, a svi znamo koliko su oni tolerantni. Potom se kolegica osvre na logore koji su postojali u Bosni i Hercegovini tokom devedesetih, osporavajui moju konstataciju da su razliiti objekti za izolovanje protivniih vojnika i civila bili daleko od fabrika smrtii tvrdei da je to [...] znaajno pojednostavljivanje stvari i alimentiranje onih koji su stvarno imali logore (one logore koje autor kategorizira kao istrebljivake). [...] U ovom ratu zatoenici logora bili su nesrbi, a cilj je bilo ubijanje i etniko ienje (dakle dvije kategorije koje jasno odreuju ono to je autor nazvao istrebljivakim logorima). [...](str. 310) Bilo bi korisno saznati na osnovu ijih istraivanja i na osnovu kojih izvora i litera174
18.11.2008 9:02:21
ture je kolegica Milii dola do svojih kategorikih saznanja o postojanju istrebljivakih logora u Bosni i Hercegovini poetkom devedesetih. Posebno bi bilo korisno videti neku bibliografiju o tim logorima, moda u nekoj od tih knjiga nalaze i tani podaci o broju i nacionalnoj pripadnosti rtava. Pored toga, zanimala bi me i teorijska literatura, a u okviru nje kriterijumi za kategorizaciju pojavnih oblika fenomena, primeri, tipologija i metodologija, jer ovako znaajnom temom bar mi istoriari ne bi smeli olako da se poigravamo. Dovoljno je zloupotrebljavaju politiari i razni propagandisti. Osim to ne navodi nikakve naslove koji se bave logorima u Bosni i Hercegovini tokom devedesetih, kolegica svoju tvrdnju da su logori za nesrbebili istrebljivakiporie u istoj toj reenici, gde kae da sve to nije moglo pobjei je ubijano ili zavravalo u logoru, ili je naknadno ubijeno, ili je zavravalo na razmjenama da bi se za civile ene, djecu, starce, dobivali vojni ili politiki kapitalci, te da bi se od rodbine izvlaila materijalna dobit [...](str. 310). U nacistikim istrebljivakim logorima (bilo ih je est: Auvic, Belzec, Kelmno, Majdanek, Sobibor i Treblinka) ni mogunost razmene, ni mogunost otkupa nije postojala. Tamo je, uz neke varijacije, procedura bila kraa i jednostavnija: iz vagona u svlaionicu, iz svlaionice u gasnu komoru, iz gasne komore u krematorijum. Tome je ponekad prethodio period prisilnog rada. Industrijski efikasno i precizno, nemaki disciplinovano i dosledno. Jevreji, koji su najvie stradali tom prilikom, fenomenu su dali specifian naziv holokaust, da bi obeleili neto to nema pandana u celokupnoj istoriji. To je odavno verifikovano istorijsko znanje. Konsultujte prirunike, ako mi ne verujete na re. Potom sam masnim slovimaapostrofiran, jer nisam [...] ponudio odgovor ta je proizvela masovna izolacija, koji je broj zatoenih i ubijenih, koje su posljedice. [...](str. 310) Trebalo bi, kolegice, praviti razliku izmeu istorijskog pregleda nekog fenomena i monografske obrade neke teme. U svojoj knjizi posvetio sam 32 stranice odeljku pod naslovom Opta istorija masovne izolacije, u okviru koga se nalazi pododeljak Logori na tlu Jugoslavije (19181995), koji zauzima 11 stranica. Samo dve stranice (str. 82 i dalje) posveene su masovnom izolovanju stanovnitva na tlu bive Jugoslavije u periodu 19911995. godina. Ne zato to je to nebitno, ve zato to je tema moje monografije bila druga. Uostalom, kako mislite da bih mogao da utvrdim broj zatoenih i ubijenih u Bosni i Hercegovini poetkom devedesetih? Na osnovu kojih izvora? Kada? Imate li makar priblinu predstavu koliki je to posao? To je poduhvat za itavu naunu instituciju, koja bi se njime bavila godinama. Znate li da takvi precizni podaci ne postoje ni za period Prvog, ni za period Drugog svetskog rata na tlu Jugoslavije. ta mislite, zbog ega? Ja sam utvrdio ono to je bilo neophodno za moju temu, a to je broj izolovanih u logorima Kraljevine SHS u periodu 1919 1922. godine. Ta brojka je, najmanje 82.000 ljudi, uz ogradu da [...] fragmentarnost
175
18.11.2008 9:02:21
izvora jo mnogo toga krije, [pa se] mora zakljuiti da je stvarni zbir onih koji su preiveli zarobljenitvo u Rusiji i vratili se kui po svemu sudei znatno vei od navedenog broja. [...](str. 266). Vie od ovoga ne moe se rei, osim da niko u tim logorima nije bio ubijen. A to se tie rtava rata u Bosni i Hercegovini, nedavno se u tampi pojavila vest da je Sarajevski centar za istraivanje i dokumentaciju utvrdio da je ukupan broj rtava poslednjeg rata u Bosni i Hercegovini oko 102.000, to je drastino manje od procena koje su ranije davali politiari. Kada se to podeli na tri zaraene strane, dobija se sledea slika: civila (svih): 55.261; vojske (sve): 47.360; civila Hrvata i muslimana zajedno: 38.500; civila Srba: 16.700; vojnika muslimana: 28.000; vojnika Srba: 14.000; vojnika Hrvata: 6.000. Verujem da je kolegica Milii sve ovo saznala davno pre mene. Primedba da nisam odgovorio na pitanje o posledicama masovne izolacije takoe ne stoji. Na to pitanje sam odgovorio u Zakljuku knjige, taj odgovor se odnosi na ceo dvadeseti vek i na ceo prostor nekadanje zajednike drave: [...] logori [su] bili samo jedna manifestacija brojnih problema [...]: nacionalna i verska heterogenost, ekonomska zaostalost, institucionalna neefikasnost, politika nejedinstvenost, kulturna nerazvijenost, geografski poloaj i kanjenje u modernizacijskim procesima. U nemogunosti Jugoslavije da se tokom svog ukupnog trajanja izbori sa ovim problemima mogu se videti preduslovi za uspostavljanje logorskih mrea na njenom tlu u nekoliko navrata. Ako je nacionalni aspekt problema u prvoj mrei bio donekle prikriven borbom protiv boljevizma, a u mrei formiranoj za informbirovce ideolokim i stratekim razlozima, period Drugog svetskog rata, prve poratne godine i propast Jugoslavije obeleile su mree logora za zatvaranje prevashodno osoba druge nacije i vere, mrea koje su bile jedno od sredstava za stvaranje etniki istih teritorija. Time se teilo ponitavanju jedne od najizrazitijih osobenosti jugoslovenske drave, osobenosti koju je nasledila od svojih prethodnica Habsburke i Otomanske imperije.Mislim da je ovaj pasus kojim sam zavrio knjigu dovoljno jasan i da mu ne trebaju dodatna objanjenja. Samo ga je trebalo proitati. to se vie bliimo kraju prikaza kolegice Milii, stavovi i tvrdnje koje iznosi su sve manje utemeljeni u ikakvom istorijskom znanju ili metodologiji, sve su manje podloni samokritinosti i, logino, sve su fantastiniji. U tu kategoriju spada i misao: [...] Autor u knjizi kae da je iskustvo iz svake prethodne faze pri formiranju logora primjenjivano u narednim fazama, te su u tom smislu naredni logori bili savreniji sve do fabrika smrti. Obzirom da su Srbi raspolagali sa svim konceptima i analizama (vjerovatno i planovima) logora, sve su to dobro prouili, sublimirali sva iskustva i primijenili ih u agresiji na R BiH. [...] (str. 310). Na stranu gramatike nepravilnosti u ovom citatu. Razumem da je svakome njegova muka najvea, ali, ipak, nije li ova tvrdnja debelo precenjivanje mogunosti i stepena organizova176
18.11.2008 9:02:21
nosti Srba? Pogotovo je besmisleno ovako neto tvrditi u odnosu na nacistike logore, jer je deo nemakih dokumenata uniten pre dolaska saveznikih armija, a oni koji su zaplenjeni sigurno nisu ustupljeni Vojsci Republike Srpske na prouavanje. S druge strane, to logorsko iskustvo nije nikakva tajna. Amerikanci su 1945. godine bili angaovali biveg logoraa, profesora Ojgena Kogona, da napie studiju o tome ta su tano bili i kako su funkcionisali nacistiki logori. Danas je taj elaborat svima dostupan, u vidu knjige (E. Kogon, Drava SS-a. Sistem njemakih koncentracionih logora, Zagreb, 1982) i svako njome moe da se poslui. U naune svrhe, naravno. Dalje Senija Milii pie: [...] Stoga su prave logore sa svim elementima koji ih definiu u ovom ratu imali samo Srbi (kao i Hrvati 1993. i 1994). [...](str. 310311). Pa onda, ko? Samo Srbi ili i Hrvati? Odluite se, kolegice. Poslednja stranica prikaza donosi kulminaciju mitomanije: [...] Najbolji primjer logora uraenog po uzoru na njemake koncentracione logore iz Drugog svjetskog rata bilo je Sarajevo. [...](str. 311). Kako se ovako neto moe tvrditi u naunom asopisu? Sarajevo je imalo svoje oruane snage ukopane na obodu grada, svoje kanale snabdevanja, kopnenu i vazdunu komunikaciju sa drugim delovima zemlje, radio vezu, diplomatske kontakte i, povrh svega, medijski su, irom sveta, bila praena zbivanja u njemu. Tako neto nije postojalo ni u jednom logoru igde i ikada. Pogotovo ne u nacistikim. Ima li za istoriara neto gore od robovanja mitovima? Ima. Obina neistina: [...] Logori u Krajini, istonoj Bosni, Hercegovini, klasini su koncentracioni logori i zatoeni u njima nisu pored silnih muenja i ubijanja imali vremena za razmiljanje o stereotipima, niti su se stereotipima mogli braniti. [...](str. 311) Ja to nisam ni napisao. Kao medijske eksploatatore stereotipa o logorima pomenuo sam novinarku Peni Maral (Penny Marshall) i ekipu televizije ITN, kao i direktora agencije za odnose s javnou Ruder i Fin(Rudder and Finn) Dejmsa Harfa (James Harff), koji je svojevremeno bio objasnio o emu se radilo: [...] kada je Nujork njusdejobjavio stvar sa logorima... uspelo nam je da pojednostavimo stvar i da je predstavimo kao priu o dobrim i zlim momcima... I pobedili smo jer smo izabrali pravi cilj jevrejsku publiku... Odmah se primetila osetna promena renika u medijima, to je bilo praeno upotrebom pojmova sa jakim emotivnim nabojem, kao to su etniko ienje, koncentracioni logori, itd., a sve je to izazivalo poreenje sa nacistikom Nemakom, gasnim komorama i Auvicom. Emotivni naboj je bio tako snaan da se niko nije usuivao suprotstaviti se, da ne bi bio optuen za revizionizam. Pogodili smo pravo u metu. [...](str. 83, 84). Jesu. To svi znamo (osim Senije Milii), i to je ono na ta sam mislio napisavi da su stereotipi o logorima postali sredstvo za voenje rata. A ko je angaovao tu agenciju da ratuje za njega prepustit u kolegici Milii da se sama doseti.
177
18.11.2008 9:02:21
Pre nego to stavim taku na ovaj tekst, moram neto i da pitam autorku prikaza. Srbi i Hrvati se u njenom tekstu pominju po svojim nacionalnim imenima, ali trea stranau sukobu, koja je u njenoj interpretaciji jedina i bila u logorima (koji su svi, je lte, bili istrebljivaki), kao da nema ime. Ta misteriozna strana se u njenom prikazu ponekad javlja kao branioci, a ponekad kao nesrbi, to ne znai mnogo. I Hrvati su nesrbi, a njih ne svrstava u rtve nego u agresore (str. 310, 311). Pri tom ne konstatuje injenicu da su Srbi i Hrvati takoe meusobno ratovali. Ko je u tom aspektu sukoba bio rtva, a ko agresor? S druge strane, ponekad se u njenom tekstu pomenute rtve logora javljaju kao Sarajevo, a ponekad kao civili, ene, djeca, starci(str. 310, 311), to unosi dodatno nerazumevanje i otvara nova pitanja. Kakav je to narod u kome nema odraslih mukaraca (a kamoli naoruanih boraca), narod koji se, u oima Senije Milii, sastoji od same najai? Tako neto nisam sreo ni u literaturi, ni u izvorima, niti mi je kogod ranije priao. Misterija... Doosmo tako i do poslednjeg pasusa prikaza. U njemu autorka rekapitulira sve tvrdnje i mitove koje je prethodno iznela i jo jednom decidirano tvrdi: [...] Svi srpski i hrvatski logori u ovom ratu bili su istrebljivaki. [...]i dodaje [...] Samo legalna vlada i njena armija nije imala logore u ovom ratu. [...](str. 311). To je, izgleda, esencija i smisao njenog teksta, to je ono to ostaje kada se prikaz proseje kroz sito kritike analize. Moram se, na kraju, zapitati da li je stvarna tema moje knjige kolegicu uopte interesovala, ili je bitno bilo samo tih par stranica u kojima se, uzgred, pominju logori koji su pratili raspad Jugoslavije? Upravo na modernoj mitologiji nastaloj u vezi postjugoslovenskog ratovanja izgraena je slika knjige koju ja nisam napisao i koja postoji samo u prikazu Senije Milii. Da je to tano svako se moe uveriti, jednostavno ako proita podnaslov moje knjige gde je dat njen tematski, prostorni i hronoloki okvir. Najzad, koja je stajna taka sa koje je kolegica razumevala i interpretirala Karantin za ideje? To je stajna taka nekoga ko se, kao u bunkeru, psiholoki utvrdio u poziciji rtve. To je stajna taka nekoga ko smatra da ta pozicija daje neophodan legitimitet svemu to napie i kakogod da napie. To je stajna taka nekoga ko veruje da su nauni tekstovi projektili kojima treba gaati neprijateljadok se ovaj ne preda ili pogine. To je stajna taka nekoga ko jo uvek vodi rat iz devedesetih, ali drugim sredstvima: naunim. Goran Miloradovi
178
18.11.2008 9:02:22
O bosni i hercegovini izmeu tita i rata

(Neven Aneli, Bosna i Hercegovina: Izmeu Tita i rata. Beograd: Samizdat B92, 2005, 277 str.)
Nasilan raspad Jugoslavije i nadasve brutalan rat u Bosni i Hercegovini stavio je nau zemlju, pa i cijeli prostor Balkana, u centar panje svjetske javnosti te pred istraivae raznih profila postavio zadatak traenja objanjenja uzroka tako nasilnog sukoba. Meu mnogim interpretatorima nali su se i domai i strani autori djela razliitih kvaliteta, shvatanja sukoba, prirode rata i njegovih uzroka. I knjiga Nevena Anelia nastoji dati odgovor na ovo izuzetno vano i osjetljivo pitanje! Neven Aneli je prijeratni sarajevski novinar, urednik Omladinskog programa Radio Sarajeva, te jedan od aktivnih uesnika politikih zbivanja u Bosni i Hercegovini pred raspad Jugoslavije - angaovao se kao lan Pokreta zelenih i Saveza reformskih snaga Jugoslavije za BiH. Ova knjiga je Anelieva doktorska disertacija koju je napisao u Londonu, te je - kako to sam autor istie - namijenjena amerikoj i britanskoj akademskoj javnosti to implicira njenu vanost u dva smisla: prije svega treba biti shvaena kao istraivako-nauni poduhvat, dakle ozbiljno historiografsko djelo utemeljeno na metodolokim principima historije kao nauke, te s druge strane kao sredstvo u estokom medijskom i politikom lobiranju za interese BiH i/ili protiv nje u najveim svjetskim centrima moi! S obzirom na istaknuto i kontraverznost glavnih teza iznesenih u knjizi, koja je u prevodu na srpski jezik objavljena 2005, smatrali smo da bi kritiki osvrt bio prikladan nain da se ukae na neke bitne propuste autora. Autor u uvodnom dijelu istie glavne motive pisanja knjige te iznosi svoje glavne teze i argumente koje kasnije razrauje u posebnim poglavljima. Namjera knjige je da otkrije uzroke rata u Bosni i Hercegovini i time doprinese boljem razumijevanju nastalih promjena. Autor se najprije kritiki osvre na dvije meusobno suprotstavljene koncepcije o Bosni i Hercegovini kao zemlji vjekovne mrnje i/ili zemlji suivota i tolerancije, kao dva uobiajena prologa tezama o graanskom ratu odnosno agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Prvi pristup je populistiki i vie pseudo-nauni,
179
18.11.2008 9:02:22
obojen emocijama, esto prihvaen i populariziran od strane bilo novinara koji su izvjetavali o ratu u Bosni i Hercegovini, bilo od raznih oficira mirovnih misija ili visokih zvaninika zapadnoevropske administracije, pa ak i ozbiljnih naunika (Samjuel Hantington), a koji uzroke rata trai u navodno vjekovnim mrnjama meu narodima koji ive u Bosni i Hercegovini. Polemiui sa takvim pisanjima i odbacujui ove kliee i stereotipe o Balkanu, autor pokazuje kako je tokom perioda srednjeg vijeka, odnosno za osmanske uprave, meu narodima u Bosni i Hercegovini bilo daleko vie suivota, meusobnog razumijevanja i tolerancije nego potisnute mrnje ili otvorenih sukoba, navodei da ti narodi imaju istu kulturu, historiju i tradiciju te da je jedina vododjelnica meu njima bila uvijek i samo religija. Najdalje dokle je Aneli spreman ii u prilog tezi o vjekovnoj mrnji je eventualno postojanje dva podijeljena svijeta: svijeta mrnje i svijeta ljubavi ili bar tolerancije koji e, potisnuti za vrijeme komunistike vlasti u Bosni i Hercegovini, izbiti na scenu potkraj 80-tih godina XX stoljea (str. 21. i 143-149). Time se autor prividno stavlja na stranu onih zagovornika teze suivota i tolerancije. No, on ne odbacuje postojanje odreenih etnikih animoziteta meu razliitim etnikim zajednicama u Bosni i Hercegovini koji su po prvi put eskalirali tek tokom Drugog svjetskog rata. Pri tom primjeuje da se korijeni te etnike mrnje mogu najranije detektovati u drugoj polovici XIX stoljea, u vrijeme poetaka formiranja triju savremenih nacija u Bosni i Hercegovini. Aneli to nacionalno buenje etnikih zajednica vrlo nemuto dovodi u vezu sa velikodravnim projektima i nacionalistikim ideologijama Srbije i Hrvatske tog vremena zacrtanih u Memorandumu Ilije Garaanina i pravakoj ideologiji Ante Starevia o kojima ne daje nikakve ili samo ire naznake u tekstu (str. 24-25). Te najranije animozitete u nastajanju tokom osmanske uprave XIX stoljea, svodi na klasni karakter objanjavajui ih nerijeenim agrarnim pitanjem. Imperijalistika politika Austro-Ugarske, koja to (agrarno) pitanje nije htjela rijeiti, i nain na koji je ovo pitanje bilo rijeeno za vrijeme Kraljevine Jugoslavije dalje je produbilo vjerske, odnosno, etnike antagonizme (str. 24-33). Svodei mega dravne politike koncepte Srbije i Hrvatske XIX stoljea na nuspojave jugoslavenstva Aneli zapravo time dovodi u pitanje argumentaciju onih koji tvrde da agresija na Bosnu i Herecgovinu iz 90-tih poiva na temeljima gore spomenutih velikodravnih ideja XIX stoljea. Tako autor postavlja opasan presedan i buduu praksu u radu da deavanja u Bosni i Hercegovini tumai van konteksta irih deavanja i historijskih silnica na prostoru Balkana, a naroito u naem susjedstvu. Time pravi prvi korak ka svojoj tezi da se uzroci rata ne mogu reducirati samo na agresiju Srbije i Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu. Naime, zagovornici takve ideje, kae on, esto previaju znaajne dogaaje u Bosni i Hercegovini i ne poklanjaju nikakvu vanost unutranjoj situaciji u zemlji pred izbijanje rata. tavie, ba u tim prelomnim godinama krajem 80-tih godina XX sto180
18.11.2008 9:02:22
ljea mnogi uzroci rata su se uspostavili unutar samog bh. drutva dok su spoljanji faktori samo doprinijeli neizbjenom kraju (str. 29 i 45). Stoga period snane socijalistike vlasti 70-tih i 80-tih godina do pred izbijanje afere Agrokomerc je najprije predmet izuavanja autora. Naa prva primjedba, u pogledu gore spomenutog, odnosi se na autorovo tumaenje uspostavljanja tih uslova. Aneli Bosnu i Hercegovinu, u poreenju sa ostalim federalnim jedinicama u Jugoslaviji, opisuje kao zatvoreno i strogo kontrolisano drutvo upravo iz razloga osjetljivosti bh. drutva na nacionalnu problematiku. Kredibilitet komunistikog reima u Bosni i Hercegovini, odanog titoizmu i ortodoksnoj komunistikoj ideologiji, prvenstveno se zasnivao na uspjenom rjeenju nacionalnog pitanja, znaajnom ekonomskom razvoju te modernizaciji, odnosno, urbanizaciji i industrijalizaciji drutva u cjelini. vrstorukako bh. rukovodstvo se oslanjalo na politiko jedinstvo u federaciji uivajui naklonost Tita, te je time steklo kredibilitet i na spoljanjem planu. (str. 46-74) Za nas je ovdje interesantna Anelieva ocjena prirode komunistikog reima u Bosni i Hercegovini kojeg opisuje kao tvru verziju mekog staljinizma (str. 74), ne iz razloga to bi ona bila sporna, ve zbog izvedene dekontekstualizacije nacionalne politike SK BiH, odnosno potrebe da se priroda ovog reima vrste ruke shvati kroz sveobuhvatnije sagledavanje ukupnih meurepublikih i nacionalnih odnosa u federaciji nego to je to autor uradio u svojoj knjizi. Kao primjer ove rigidne politike SK BiH spram nacionalizma autor dovodi u vezu izgon intelektualaca iz Bosne i Hercegovine i dva poznata sudska procesa iz ranih 80-tih: suenje Aliji Izetbegoviu i grupi navodnih islamskih fundamentalista 1983, te Vojislavu eelju 1984. godine. Za autora su ti procesi bili donkihotska borba vrstorukakog komunistikog reima u Bosni i Hercegovini protiv vjetrenjaa, odnosno, klasini metod razraunavanja paranoidne vlasti sa izmiljenim politikim protivnicima kojim je reim - u uslovima opte ekonomske krize - nastojao vratiti poljuljani autoritet (str. 69-72). Smatramo da su pomenuti sluajevi lieni vrlo bitnog konteksta, a to je ustavna transformacija Federacije 1966-74. i revizionistiki zahtjevi Srbije koji su uslijedili jo tokom 70-tih i 80-tih godina.1 Pokuaji Srbije da izmijene ustav tokom 70-tih doivljavaju krah zbog otpora Tita ali i bh. komunista. No, Titova smrt daje bolje izglede za reformu Ustava, a uporedo i ekonomska kriza i deavanja na Kosovu 1981. daju povod i priliku za reaktueliziranje ovog pitanja. Prirodno je bilo oekivati, to se i dogodilo, da oni subjekti u federaciji (SR BiH, SAP Kosovo i SAP Vojvodine) koji su najvie dobili ustavom iz 1974. najagilnije ga i brane. Ovom bloku ustavobranitelja e tokom 80-tih, kako budu rasli pritisci i zahtje1
O zahtjevima SR Srbije za revizijom ustava iz 1974. vidjeti Vesna Pei, Rat za nacionalne drave u: Srpska strana rata, (gl. ur. Neboja Popov), II izdanje, Samizdat, Beograd 2001. 181
18.11.2008 9:02:22
vi srbijanskog rukovodstva, sve vie prilaziti i rukovodstva Hrvatske i Slovenije. No, poetkom 80-tih ono podnosi najvie pritisaka srbijanskog rukovodstva. Sastavni dio ovog revizionistikog folklora bio je srpski nacionalizam koji svoje arite ima na Kosovu od 1981. godine. Uporedo sa revizionizmom u krilu umjerenog nacionalistikog krila politikog rukovodstva SR Srbije, javlja se i revizionizam opozicionih krugova kojeg su mahom inili srpski intelektualci iz redova najviih kulturno-naunih institucija Srbije, ali i Bosne i Hercegovine, te crkvenih struktura, koji otvaraju srpsko pitanje traei radikalnija ustavna rjeenja za srpske zemlje. Ovaj sveukupni srpski nacionalizam se ispoljio kroz prljavi propagandni rat beogradske i reimske i opozicione pisane tampe i edicije pseudo-naunih i kvazi-literarnih ostvarenja (npr. No, Stvarno i mogue, Anatema) usmjerenih ka osporavanju suvereniteta i dravnosti Bosne i Hercegovine, Muslimana kao nacije, i napada na rukovodstvo SR BiH uz jedan irok dijapazon optubi za republiki etatizam, dogmatski birokratizam, vrstorukatvo i staljinizam, do fantastinih optubi za islamski fundamentalizam.2 Sluaj Nenada Kecmanovia i Vojislava eelja, nastavnika Fakulteta politikih nauka u Sarajevu, koji je otvoren nakon njihovih istupa u NIN-u i Knjievnoj rei u jesen 1981. je ilustrativan u pogledu metoda rada opozicionarskih krugova u Beogradu, odnosa bh. reima prema njima i konteksta medijskih napada beogradske tampe. Naime, on ukazuje na pokuaje ovih krugova da animiraju istomiljenike u drugim sredinama, u ovom sluaju u Bosni i Hercegovini, i na taj nain otvore antikomunistiki front (itaj: nacionalistiki) i u tim sredinama. Timing njihovog djelovanja (u vrijeme najeih napada na Bosnu i Hercegovinu i komunistiki sistem), sredina u kojoj im je omogueno da tako djeluju, i svesrdna podrka beogradskih opozicionih krugova3, jasno upuuju na to. No, iako se iz nekih poteza reima moe
Do sada problematika medijskih napada na BiH u beogradskim medijima s poetka 80-tih u naoj historiografiji nije sagledana. Ovom prilikom upuujemo na rad sarajevskog novinara Osloboenja Petra Jovia Predznaci agresije i druge zlosutnice: Reagovanja i polemike 1979-1991, Sarajevo, 2003. u kojem je na akribijsko-analitian nain dat pregled pisanja beogradske tampe; Radi ilustracije intenziteta napada na BiH iz Beograda tokom 1981. navodimo podatak koji iznosi Duan Bilandi u svojim memoarima. Naime, on tvrdi da mu je Fuad Muhi, alfa i omega bh. komunistiko-ideoloke misli 80-tih u BiH, prilikom jednog njihovog susreta iz januara 1982. rekao da je tokom 1981. registrovano 430 antibosanskih natpisa. Duan Bilandi, Povijest izbliza: Memoarski zapisi 1945-2005. Prometej, Zagreb 2006, 232.
2
Beogradski opozicionarski krugovi su danima bilo preko asopisa, ili pak cirkularnim pismima, upuenim na adresu FPN-a u Sarajevu, pruali podrku eelju. eelj e uskoro napustiti Sarajevo i otii u Beograd gdje e zauzimanjem Ljubomira Tadia takoer, sluaja
3
182
18.11.2008 9:02:22
razaznati i volja za postizanjem kompromisa u ovom sluaju4, bosanskohercegovaki reim nije se libio ni vrstorukakih metoda da bi se odbranio od importiranja srpskog nacionalizma iz Srbije u Bosnu i Hercegovinu! U pogledu suenja Izetbegoviu smatramo da se bosanskohercegovaki reim ovim procesom prao od apsurdnih optubi za panislamizam u svojim redovima ili kadrovima bonjake nauno-kulturne provenijencije, te se u ovom svjetlu ovaj montirani proces iz 1983. jedino i treba sagledavati. Treba rei da su oba sluaja ili procesa dodatno posluila liberalnoj i humanistikoj beogradskoj opoziciji kao novi dokaz za gradnju fame o izgonu (srpskih) intelektualaca iz tamnog vilajeta. Dakle, prije nego je Miloevi stupio na jugoslavensku politiku scenu, srpska opoziciona inteligencija i politiko rukovodstvo Srbije su ve tada imali za cilj destabilizaciju bh. politikog rukovodstva. Sa ovakvom dekontekstualizacijom perioda snane vlasti u Bosni i Hercegovini, Aneli u drugom poglavlju pristupa i razmatranju uzroka i posljedica afere Agrokomerc. Slaemo se sa Anelievom ocjenom da je kraj jake drave u Bosni i Hercegovini doao sa aferom Agrokomerc, to je s jedne strane otvorilo put Miloevievoj propagandi i, s druge strane, omoguilo nastanak graanskog drutva, pokrenulo demokratizaciju i liberalizaciju reima. No, upitni su autorovi stavovi u pogledu ocjene umijeanosti reima u Beogradu - kojeg on izjednauje sa Miloeviem - u i oko same afere, ime istie tezu da se je reim u Bosni i Hercegovini destabilizovao iznutra sam od sebe. Aneli tvrdi da afera nije bila nita vie do klasini primjer privrednog kriminala koji je zbog svojih razmjera imao velike politike posljedice: braa Pozderac su svoju ulogu politikih sponzora Agrokomerca platili karijerama. Sve kontroverze oko upletenosti Beograda u izbijanje afere Agrokomerc Aneli odbacuje na osnovu dva jednostavna i naizgled logina argumenta: autor navodi da beogradski list Borba, koji je prvi objelodanio aferu, tada nije bio pod Milo-
iz BiH - vanrednim postupkom biti primljen u Udruenje filozofa Srbije. Dok su njegova pisanja tokom 1981. uglavnom imala notu linog sukoba sa Hamdijom Pozdercem, tokom 1982. u Knjievnoj rei, Knjievnim novinama te NIN-u ili putem tribina organizovanim od strane opozicionarskih krugova eelj e, odapinjui strijele mrnje prema povampirenoj orjentalnoj satrapijii krugovima islamskih fundamentalistai panislamista u BiH, brzo pokazati lice otvorenog oviniste. Vidjeti izdanja Osloboenja za 28. august 1982, 29. august 1982, 6. septembar 1982 i 15. septembar 1982.
4
eelju, koji je iskljuen iz nastavnog procesa FPN u Sarajevu, nuena je mogunost da nastavi nauno-istraivaki rad na Fakultetu u Sarajevu - to je on odbio, dok Hamdija Pozdrac na Akcionoj konferenciji istie da mu je drago da je Nenad spoznao tetnost ovakvih pisanja. Osloboenje, 18. decembra 1981, 6. 183
18.11.2008 9:02:22
evievom kontrolom, dok je sam Miloevi u to vrijeme bio zaokupljen borbom za vlast u Srbiji u iji ishod ni sam nije bio siguran. (str. 82-87) U osvrtu na pisanje o aferi Agrokomerc moraju se istai kako manji tako i krupni previdi autora u razmatranju nekih injenica i svjedoanstava a koje ukazuju da se najmanje radi o spletu sretnih okolnosti po Miloeviev nacionalistiki projekat iz 90-tih. Autor gubi iz vida kontroverznosti u sluaju samoubistva novinara Borbe koji je otkrio aferu, detalj koji kao neistraen stoji na granici spornog, ali koji uz sagledavanje drugih elemenata osporava autorovo sagledavanje afere. Jedna od njih je upravo injenica da orkestrirana medijska kampanja iz Beograda protiv bh. politikog rukovodstva svoj vrhunac dostie upravo u vrijeme ove afere. injenica da je njena prvenstvena meta bio Hamdija Pozderac - u to vrijeme predsjednik Ustavne komisije Skuptine SFRJ, a koji je trebao slijedee godine preuzeti mjesto predsjedavajueg Predsjednitva SFRJ, najvieg politikog tijela u zemlji ukazuje da se ta kampanja oko Agrokomerca treba sagledati upravo u okviru rasprava oko ustavnih promjena u Jugoslaviji.5 Druga stvar jeste svjedoenje Slobodana Lazarevia, nekadanjeg obavjetajca KOS-a, koji je po sopstvenom iskazu pred Meunarodnim sudom u Hagu izjavio da je 1984. godine bio poslat u Agrokomerc jer je bio u potpunosti pod kontrolom Muslimana da pijunira za Slubu.6 Pri tom treba uzeti i injenicu da je glavni ef KOS-a Nikola Ljubii, kao jedan od Miloevievih politikih sponzora, davao glavni ton diskusijama na uvenoj VIII sjednici na kojoj je smijenjeno umjereno nacionalistiko krilo KP Srbije i ustolien Miloevi. Dakle, jasno je da ne samo da je afera bila medijski supereksploatisana od Beograda sa jasnim politikim ciljevima, nego da su postojale i jasne indicije o umijeanosti beogradskih vojno-politikih nacionalistikih struktura u kreiranju same afere. Simplistika Anelieva postavka da se na osnovu jadnostavnog principa post quem i ante quem odbace kontroverze oko umijeanosti Miloevia u aferu Agrokomerc, u stvari treba da amnestira beogradski reim od ove afere i prikae uruavanje snane vlasti Bosne i Hercegovine kao samouruavanje.
I pored iscrpnog prikaza toka afere Agrokomerc, Aneli nije pronikao u svu njenu dubinu tako da afera do daljnjeg ostaje neistraena u svoj svojoj problematici i naroito kontroverzama. Institut za istoriju u Sarajevu je u martu ove godine organizovao tribinu posveenu upravo ovoj aferi na kojoj je Admir Mulaosmanovi, saradnik Instituta, predstavio svoja zapaanja oko ove afere a koja upravo opovrgavaju Anelievu tezu o neumijeanosti Beograda oko ovog financijskog skandala.
5 6
Svjedoenje Slobodana Lazarevia pred MKSJ 30. oktobra 2002, http://www.ictytranscripts.org/TrialTranscripts/HTML/transe54/02-10-30-ED.html 184
18.11.2008 9:02:22
Srpski nacionalizam sa svojim megadravnim projektima ima svoj dugi hod kroz istoriju jo od XIX stoljea i tokom trajanja obje Jugoslavije, a na sceni je prisutan, evo, i nakon Miloevia. Kardinalna je pogreka, to ini autor, sagledavati ga na sceni istorije SFRJ tek od Miloevia i ne vidjeti ili pogreno interpretirati njegovo ponaanje (str. 134) i njegove manifestacije tokom 70-tih i 80-tih oko Ustava iz 1974, a posebno njegove implikacije na deavanja u Bosni i Hercegovini tog vremena. U razmatranju dogaaja koji su uslijedili nakon 1987. godine, autor istie da je bh. reim nakon afere Agrokomerc postao mnogo osjetljiviji na pokuaje destabilizacije Bosne i Hercegovine koji su doli iz Srbije, te da e naposlijetku slabost bh. rukovodstva i nerazvijeno graansko drutvo nesposobno da popuni prazni vakum autoriteta vlasti, uiniti da Miloevi agresivnom medijskom kampanjom pridobije Srbe u Bosni i Hercegovini uz njegovu nacionalistiku politiku (89-107). Uspon Miloevia doveo je do uspona nacionalizma u drugim republikama; sa dolaskom nacionalista na vlast u Jugoslaviji njen raspad je bio neizbjean - ni Bosna i Hercegovina nije bila izuzetak gdje su ti nacionalizmi, istie autor, putem propagande i osnivanjem marionetskih politikih ekspozitura (HDZ i SDS), bili importirani i instalirani iz Srbije i Hrvatske (str 195, 213-220). Ukazujui na destruktivni karakter triju nacionalistikih stranaka prije i naroito nakon izbora na drutvo i dravu u cjelini u periodu neposredno pred izbijanje rata, autor istie tezu da su se uslovi za otpoinjanje rata uspostavili unutar samih struktura vlasti, dok su spoljani faktori samo doprinijeli neizbjenom kraju (str. 45 i 246). Potpuno je neshvatljivo kako autor dolazi do ovakvog zakljuka koji je kontradiktoran stvarima koje i sam navodi kao iri kontekst raspada Jugoslavije: rat u Sloveniji i Hrvatskoj, stavljanje JNA na stranu srpskih nacionalista, dogovor Zagreba i Beograda o podjeli Bosne i Hercegovine ili ekstremistike i secesionistike politike HDZa i SDS-a u Bosni i Hercegovini (248-253). Time autor implicira tezu o graanskom sukobu u Bosni i Hercegovini, odnosno, relativizira odgovornost Srbije i Hrvatske za poinjenu agresiju i rat, a lopticu prebacuje na unutranje aktere iji se istinski znaaj u sluaju SDS-a i HDZ-a moe svesti na ulogu ekspozitura politika Beograda i Zagreba, a u sluaju SDA marginalnog subjekta u korelacijama irih politikih deavanja. Samo tako se i moe shvatiti njegov pristrasan sud o SDA kao toboe najdestruktivnijoj stranci u Bosni i Hercegovini! Naime, nacionalistiki karakter muslimanskih lidera sprijeio je usvajanje neke mudrije politike koja bi mogla da nae rjeenje za budunost. (str. 258) Po naem miljenju politika SDA se moe posmatrati u koreleaciji dualiteta bonjake (nacionalne) v. bosanske ideje.7 No, bonjaka
Enver Redi, Sto godina muslimanske politike u tezama i kontraverzama istorijske nauke. Sarajevo, 2003.
7
185
18.11.2008 9:02:22
politika (Bonjaci kao nosioci suvereniteta i uvari integriteta BiH) iako nekompaktibilna i tetna bosanskoj nacionalnoj politici i ideji (tri naroda kao nosioci suvereniteta i inioci integriteta BiH) nije iskljuivala borbu za ouvanje suvereniteta Bosne i Hercegovine to i sam autor priznaje. U svakom sluaju ona ne podrazumijeva podvojenost na liniji bonjake v. vjerske militaristike (islamistike) politike u Bosni i Hercegovini to autor implicira SDA. Istiui vezu izmeu muslimanskog sveenstva i SDA, autor nastoji da kroz takozvani pokret imamaiz 1989. godine implicira bliskost i povezivanje sa radikalnim krugovima u islamskom svijetu. Odreene manifestacije bonjakog nacionalizma kao to su mahanje turskim ili zastavama Saudijske Arabije na predizbornim skupovima SDA autor vidi kao oblik militarizma i vjersku iskljuivost njenih lidera (str. 192-197, 207-210). Smatramo da su ovakve paualne ocjene autora i bile jedini nain kojim je mogao poduprijeti svoju argumentaciju o unutranjim faktorima kao presudnim za izbijanje rata u Bosni i Hercegovini. Ovaj rad smatramo za dobar primjer historiografskog djela gdje se autor javlja kao neposredan i dobro informisan savremenik deavanja, no to ga ni u kojem sluaju ne ini i objektivnim istraivaem. Selektivni izbor sjeanja, isti takav odnos prema izvorima i literaturi te pristrasnost u ocjenama spadaju u metodoloki aparat autora. Rezultat toga su ponekad nejasni i kontradiktorni zakljuci koji su potpuno neodrivi u pogledu historijske kritike. Pored nepotpunog sagledavanja uloge velikodravnih nacionalnih projekata Srbije i Hrvatske u historiji Bosne i Hercegovine XIX i XX stoljea, glavnu kritiku upuujemo na dekontekstualizaciju perioda bosanskohercegovake historije 70-tih i 80-tih godina, te u pogledu autorove teze o uzrocima rata u Bosni i Hercegovini. Smatramo da je ovakav pristup ovom periodu bosanskohercegovake politike historije u potpunosti zasjenio inae dosta dobrih analiza i ocjena razvoja drutva Bosne i Hercegovine krajem 80-tih godina XX stoljea, te stoga upozoravamo da se prema Anelievom pisanju italac mora odnositi krajnje oprezno i sa rezervom uzimati njegove ocjene o uzrocima rata u Bosni i Hercegovini. Denis Veladi
186
18.11.2008 9:02:22
PRIKAZI
18.11.2008 9:02:22
18.11.2008 9:02:22
Prikazi Prilozi, 37, Sarajevo, 2008, str. 189-306.
Tibor ivkovi: Forging Unity The South Slavs Between East and West: 550-1150, Belgrade: The Institute of History, 2008, 350 str.
Pratei intenzivni tempo plodne izdavake djelatnosti Istorijskog instituta u Beogradu, direktor ove ustanove, dr. Tibor ivkovi, uveao je svoju sopstvenu produkciju sa jo jednom zaokruenom monografskom publikacijom. Impresivnoj kolekciji knjiga, meu kojima se posebno izdvajaju Sloveni i Romeji (Beograd, 2000), Juni Sloveni pod vizantijskom vlau (600-1025) (Beograd, 2002) i Crkvena organizacija u srpskim zemljama (Beograd, 2004), ivkovi je uspio dodati i jednu knjigu namijenjenu stranom tritu. Ovaj put odluio je skupiti i prevesti na engleski jezik 18 ranije objavljenih radova koji korespondiraju sa tematskim okvirima njegovog viegodinjeg rada na izuavanju historije Balkana i junih Slavena u periodu ranog srednjeg vijeka. Iako su ti radovi ve od ranije bili poznati domaoj naunoj javnosti, opravdanost njihovog ponovnog pojavljivanja na engleskom jeziku tumai se potrebom da rezultati do kojih su doli srpski, ruski, bugarski i grki strunjaci budu predstavljeni autorima na Zapadu. Ta potreba postaje utoliko vea ako se zna da njihovi radovi, prvenstveno zbog jezike barijere, nisu uvrtavani u knjige koje su u posljednje vrijeme o ovim temama objavljivane na engleskom govornom podruju. Zbog toga je autor u ovoj knjizi objedinio svoje lanke nastale u periodu od 1996. do 2007. godine, koji su izlazili u tematskim zbornicima radova i strunim asopisima kao to su Symmeikta (Atena), Zbornik radova Vizantolokog instituta (Beograd), Istorijski asopis (Beograd), te Zbornik Matice srpske za istoriju (Novi Sad). lanci predstavljaju hronoloki poredana poglavlja, od prvih dodira Slavena sa Bizantom do prvih desetljea 12. stoljea, i bave se razliitim temama ranosrednjovjekovne balkanske historije. Vano je napomenuti da oni ovdje nisu u potpunosti predstavljeni u svojoj izvornoj formi jer su u odreenoj mjeri poboljani, proireni, dopunjeni novim informacijama i spojeni u jednu koherentnu cjelinu. Prvi dio knjige posveen je odnosu Avara i Slavena u prvim stoljeima njihovog prisustva na Balkanu. Ispitujui hronoloki okvir zbivanja na sjeveru Balkanskog poluotoka u drugoj polovini 6. stoljea, ivkovi je na osnovu savremenih izvora doao do zakljuka da su vlaki Slaveni bili neovisni od Avara u periodu izmeu 559. i 579. godine. On je detaljno obrazloio historijsku podlogu avarske pre189
18.11.2008 9:02:22
vlasti u Podunavlju koja je bila naglo prekinuta neuspjenom opsadom Konstantinopolja 626. godine, to je rezultiralo faktikom neovisnou slavenskih plemena koje su oni do tada kontrolirali. U drugom tematskom bloku autor je predstavio mnotvo zanimljivih opaanja koje su savremenici ostavili o jeziku, odjei, fizikim odlikama, kulturi, vjeri i obiajima Junih Slavena u ranom srednjem vijeku. Bizantski i latinski pisci su esto isticali ove karakteristike koje su Slavene jasno razlikovale od ostalih plemena kao to su Huni, Gepidi, Heruli ili Langobardi. Njihovi zapisi svjedoe o tome da su Slaveni imali prepoznatljiv etniki identitet jo u estom stoljeu. Detaljnom ispitivanju takoer je podvrgnuta i vojna vjetina, taktika i snaga slavenskih plemena koja su dolazila u kontakt sa Bizantskim carstvom u 6. i 7. stoljeu. Podaci o vojnoj strukturi posluili su autoru u analizi unutranje plemenske organizacije i politikog rukovodstva Slavena tokom rata i mira. ivkovi se u svojoj knjizi osvrnuo i na probleme tematskog ureenja Bizantskog carstva. Jedno od vanijih pitanja koje je obradio u tom okviru jeste osnivanje Peloponeske teme. Iako je do sada u nauci vladalo miljenje da je ta tema osnovana izmeu 783. i 812. godine, on je taj period suzio na vrijeme izmeu proljea 786. i zime 788. godine. Predmet njegovog istraivanja takoer je bio i uveni Taktikon Uspenskog u kojem se po prvi put u slubenom izvoru spominje arhont Dalmacije i njegovi prethodnici. To implicira da je Dalmatinska tema ve bila formirana prije nego je Taktikon sastavljen, to se, sudei prema raspoloivim izvorima, moralo desiti poslije juna 812. a prije jula 813. godine. Istraujui ranosrednjovjekovnu dubrovaku historiju, autor se okrenuo analizi najranijih svetakih kultova u ovom uvenom mediteranskom gradu. Koristei raznovrsnu izvornu grau utvrdio je da se na osnovu profila potovanih svetaca moe zakljuiti u ijoj se sferi duhovnog i politikog utjecaja Dubrovnik nalazio tokom ranog srednjeg vijeka. Posebno poglavlje svoje knjige posvetio je uvenom djelu bizantskog cara Konstantina VII Porfirogeneta De Administrando Imperio i njegovoj upotrebi od strane dubrovakih pisaca prije objavljivanja prvog redigiranog izdanja carevog rukopisa 1611. godine. On dokazuje da su, posredno ili neposredno, spise Konstantina VII koristili Nikolo Ranjina, Ludovik Crijevi Tuberon i Mauro Orbini. Piui o osnivanju Dubrovnika, autor je suprotstavio injenice tradiciji i tako doao do zakljuka da 448/449. godina ne moe biti uzeta u razmatranje kao taan datum osnivanja Dubrovnika, te da je tradicija sauvana u kasnijem vremenu ustvari mjeavina nekoliko pria razliitog porijekla. Kroz detaljnu analizu djela De Administrando Imperio, pozabavio se i jednim od problematinijih pitanja ranosrednjovjekovne historije junih Slavena vojnoj snazi Hrvatske drave u 10. stoljeu. Polazei od pretpostavke da su brojevi koje je poznavala dosadanja historiografija pretje190
18.11.2008 9:02:22
rani (60 000 konjanika, 100 000 pjeaka, 4500 mornara), a imajui u vidu da su dosadanji historiari raspolagali uglavnom sa naknadnim izdanjima carevog rukopisa, on se vratio izvornom tekstu traei rjeenje za svoju postavku. Uporeujui na koje je sve naine car biljeio brojeve u svom djelu primijetio je da bi se prvobitni brojevi trebali svesti na oko 3000-4000 konjanika, 20 000 pjeaka i 4500 mornara. Uz pretpostavku da je u srednjem vijeku bilo mogue za vojne potrebe mobilizirati 7 do 8 % cjelokupne populacije zakljuio je da je Hrvatska, za vrijeme Tomislavove vladavine, mogla imati 300 000 350 000 stanovnika, to bi, prema gustoi naseljenosti od 15 stanovnika po kvadratnom kilometru, bilo sasvim u skladu sa demografskim tendencijama u ranosrednjovjekovnoj Evropi. ivkovi takoer razmatra i legendu o Pavlimiru Belu koja se nalazi u Ljetopisu popa Dukljanina i djelima nekih dubrovakih autora. Kombinujui izvore raznih provenijencija on dolazi do zakljuka da su u prii o Pavlimiru Belu sadrane legende o ranim srpskim vladarima: Radoslavu, aslavu, Tihomiru i Ljutomiru, te da je usljed evolucije kolektivnog pamenja pop Dukljanin sve ove linosti sloio u jednu. Ostajui u okvirima politike historije, ivkovi je detaljno opisao pohod cara Samuila na Dalmaciju i njegove posljedice po cijelu regiju. Samuilo je uspio sruiti bizantske gradove u Dalmaciji, postaviti vazale u Duklji i Travuniji, te prouzrokovati okret u politici hrvatskog vladara Kreimira II koji je i sam napao bizantske gradove. Autor u svom radu nije zaobiao ni pitanja iz historijske geografije te je pokuao utvrditi sjeverne granice Srbije u ranom srednjem vijeku. Pratei historiografski razvoj ovog problema, kojeg je dopunjavao svojim sopstvenim istraivanjima, odredio je da se Srbija u tom periodu protezala na sjeveru do rijeke Save a na zapadu do rijeke Vrbas. Petnaesto poglavlje u knjizi posveeno je jo jednom od mnogih kontroverznih pitanja ranosrednjovjekovne historije Balkana i ono ima za cilj da objasni pod kakvim se okolnostima pokrajina Rama poela javljati u slubenoj tituli ugarskih vladara tokom 12. stoljea. Nakon iscrpne analize dotadanjih teza, ivkovi je pretpostavio da je Rama ula u ugarsku kraljevsku titulaturu kroz brane veze vladajuih porodica u Ugarskoj i Rakoj. Pokuao je dati i odgovore na dva pitanja iz vremena vladavine kralja Bodina: da li je Bodin 1085. godine osvojio Dra, kao to se to tvrdi u Ljetopisu popa Dukljanina; i kada je opsjedao Dubrovnik. Na prvo pitanje autor je odgovorio da nema izriite potvrde u izvorima da je Bodin uope osvojio Dra, ali da je sasvim sigurno zauzeo manji dio drake teme, dok je drugo pitanje rijeio svoenjem perioda opsade Dubrovnika na 1092/1093. godinu. I u nastavku se govori o historiji Duklje i kompleksnim politikim odnosima u kojima se ona nala u prvoj polovini 12. stoljea. Autor je u ovom radu dokazao da su politiki odnosi u trokutu Bizant Raka Duklja bili prvenstveno motivirani borbom za re191
18.11.2008 9:02:22
surse, tj. primorske gradove kao centre zanatske djelatnosti i izvozne trgovine. Bizant je intervenirao u sukobe izmeu Duklje i Rake samo ukoliko se osjetila mogunost da e prevlast jedne nad drugom poremetiti geostrateku ravnoteu regiona, odnosno da e usljed tih sukoba vei utjecaj na tom podruju imati Ugarska, Venecija ili Normani. Posljednje poglavlje u knjizi tretira korijene i porijeklo srpske vladarske loze Nemanjia kroz portret linosti Zavide i njegovih sinova, meu kojima se naroito istakao Nemanja, rodonaelnik vladarske kue. Autor na osnovu detaljne analize dostupnih izvora zakljuuje da je Zavida, sin Vukana i otac Stefana Nemanje, bio veliki upan u dva navrata; prvi put samo nekoliko mjeseci u 1112. godini, kada je bio protjeran iz zemlje od strane svog roaka Uroa I, kojeg su podravali Ugri, i drugi put od 1124, kada je jednom bizantskom vojnom akcijom vraen na svoj poloaj kojeg je drao sve do 1127. Time je uspostavljen delikatan balans snaga u Srbiji izmeu dvije grane vladajue dinastije, ali i izmeu dvije velike susjedne sile Bizanta i Ugarske. Knjiga Forging Unity nastala je kao plod dugogodinjeg rada njenog autora, dr. Tibora ivkovia, na prouavanju ranosrednjovjekovne balkanske historije. Ona predstavlja pregled njegovih naunih dostignua do kojih je doao vjetom kombinacijom grkih, latinskih, slavenskih i izvora kasnijeg vremena, sa rezultatima arheolokih istraivanja i narodnom tradicijom. Ne bjeei od izazova koje je pred njega postavilo prouavanje slabo poznatih tema, ivkovi je pokuao ponuditi nova i originalna rjeenja, kao i svje pristup starim problemima. On je obradio ovaj period balkanske historije u irem kontekstu kompleksnih dogaaja koji su utjecali na formiranje tog prostora kakvog ga poznajemo danas. Detaljno je ispitao politiki, drutveni i vjerski ivot Junih Slavena, kao i njihove odnose sa daleko monijim susjedima Bizantom, Venecijom i Ugarskom. Stoga se moe oekivati da e ponovno objavljivanje njegovih radova u jedinstvenoj publikaciji na engleskom jeziku biti od velike koristi historiarima koji se bave historijom Slavena i Jugoistone Evrope u periodu od 6. do 12. stoljea, ali i da e ova knjiga popuniti prazninu koja je u posljednje vrijeme postala osjetna u opim prikazima evropske historije. Emir O. Filipovi
192
18.11.2008 9:02:23
Desanka Kovaevi-Koji, Gradski ivot u Srbiji i Bosni (XIV XV vijek), Beograd: Istorijski institut, 2007, Studia Historica Collecta, 496 str.
Sredinja problematika kojom se akademik Desanka Kovaevi-Koji bavi u svom dugogodinjem i uspjenom naunoistraivakom radu je privredna historija srednjovjekovne bosanske drave. Znaajan dio svog vremena posvetila je istraivanju grae u Dubrovakom arhivu, koja predstavlja najvaniji izvor za prouavanje gradskih naselja u unutranjosti Balkana. Rezultate svojih istraivanja objavljivala je u vidu monografija, ali ee kao rasprave i lanke u pojedinim asopisima kao to su: Godinjak Drutva istoriara BiH, Radovi Filozofskog fakulteta (Sarajevo), Istorijski glasnik, Zbornik Filozofskog fakulteta (Beograd) i drugim asopisima slinog profila. Uestvujui u projektima Meunarodne komisije za istoriju evropskih gradova akademik Desanka Kovaevi-Koji je svoje istraivake radove predstavljala u vidu referata na mnogobrojnim meunarodnim naunim skupovima. Jadan dio tih radova do sada je bio objavljen samo na stranim jezicima (francuskom ili italijanskom jeziku). Zahvaljujui novoj ediciji Istorijskog instituta u Beogradu Studia Historica Collecta, danas se pred nama nalazi zbornik odabranih, interesantnih i nadasve vrlo znaajnih radova akademika Desanke Kovaevi-Koji. Na poetku knjige, nakon Sadraja (str. 7-8), nalazi se Predgovor (str. 9-10) u kojem autorica izmeu ostalog istie cilj ovog zbornika, a to je bolje upoznavanje italaca sa razvojem gradova u Bosni i Srbiji. Zbornik je potom podijeljen na etiri poglavlja na osnovu sadraja datih tekstova: Gradska naselja (str. 11-191), Gradski ambijent (str. 193-315), Faktori urbanizacije (str. 317-349) i Drutvena i ekonomska podloga urbanizacije (str. 351-447). Dio sakupljenih radova predstavlja monografski prikaz nastanka i razvoja pojedinih gradskih naselja iz XIV i XV stoljea u Bosni i Srbiji (Janjevo, Zvornik, Drijeva, Fojnica...). Veina tih gradskih naselja nastaje zahvaljujui razvoju rudarstva u kome su znaajnu ulogu odigrali Sasi rudari i Dubrovani trgovci. Naime, ope je poznato da se razvoj rudarstva na prostoru jugoistone Evrope vee za dolazak Sasa. Kao vrsni poznavaoci eksploatacije ruda oni su dugo vremena bili glavna, ako ne i jedina snaga u rudarskoj proizvodnji na ovim prostorima. Vremenom se i domae stanovnitvo poinje baviti rudarstvom i sve vie potiskuje Sase. Razvoj rudar193
18.11.2008 9:02:23
stva privlai primorske trgovce, naroito Dubrovane, koji formiranjem svojih trgovakih kolonija u blizini rudarskih centara doprinose razvoju gradskih naselja kako u Bosni tako i u Srbiji. Velika je slinost u razvoju gradskih naselja u ove dvije zemlje zbog osnova na kojima nastaju. Meutim, Bosna za Srbijom u tom razvoju kasni gotovo cijelo jedno stoljee, to je relativno kasno u odnosu na evropske gradove, ali se poklapa sa vremenom nestaice plemenitih metala u Evropi. Osim najzastupljenijeg tipa grada naselja rudara i trgovaca od kojih se veina naknadno utvruju, autorica ne zaboravlja istai ni gradska naselja nastala na prometnim terenima, to je karakteristika gradova nastalih u Polimlju i Podrinju (Foa, Prijepolje, Pljevlja), te planski izgraena naselja (Novi) i podgraa feudalnih utvrenja (podgrae Boraa). U drugom dijelu ovog zbornika nalazimo vrlo zanimljive i korisne podatke o kulturnim, zdravstvenim i drugim prilikama u ivotu gradskih sredina. Na osnovu jedne albe Dubrovana, autorica zakljuuje da su zdravstveni uslovi u Srebrenici bili dosta loi zbog prisutnosti velikog broja topionica. Rijetki su podaci o zdravstvenim prilikama u bosanskim gradovima, a jedina poznata zdravstvena ustanova iz tog perioda je leprozorij sklonite za gubavce koje se nalazilo uz samostane, a izdravalo se od milostinje. Posrednika uloga Dubrovnika u privrednom povezivanju bosanskih gradova sa evropskim tritem vidi se i u jaanju kulturnih uticaja izvana. Gotiki uticaj se ogledao najvie kroz katoliku crkvenu arhitekturu. Naime, kao i onovremeni evropski gradovi i bosanski gradovi su imali trg u centru, kao mjesto na kojemu se odvijao poslovni ivot. Crkva je bila smjetena u sreditu naselja. Trg su okruivale trgovake i zanatske radnje koje su uglavnom bile sastavni dio stambenih objekata. S obzirom na vjersku pripadnost stranaca koji dolaze na ove prostore, autorica naglaava da je uporedo sa razvojem gradskih naselja teklo i irenje katolianstva, odnosno formiranje mree katolikih upa sa bar jednom crkvom. U vezi s tim svakako je i izgradnja samostana u rudarskim centrima. U Bosni je naroito bio prisutan misionarski rad franjevaca, to je naravno imalo drugaiju podlogu od uticaja dubrovakih trgovaca na razvoj katolianstva. Dubrovani jesu jedan od glavnih oslonaca katolike crkve na ovim prostorima, ali oni to rade ne iz misionarskih pobuda (to je sluaj sa franjevcima), ve iz praktinih razloga crkva im esto slui za pohranjivanje imovine, svetena lica su glavni svjedoci u pisanju vanih isprava poput testamenta, a nerijetko su i glavni izvrioci istih. Snaan proces urbanizacije koji je zahvatio Bosnu i Srbiju u XIV i poetkom XV stoljea zasnivao se na rudarskoj proizvodnji to je istovremeno i osnovna razlika u razvoju ovih gradova i gradova u susjednim zemljama. Naime, primorski gradovi su uglavnom sauvali kontinuitet ivota od antikih vremena, dok su gradovi
194
18.11.2008 9:02:23
u slovenakim pokrajinama i hrvatskoj unutranjosti nastajali u toku procesa velike kolonizacije, kada se u mjestima oko zamkova naseljavaju trgovci i zanatlije (veliki broj stranaca). Sa razvojem gradskih naselja jaa potranja za agrarnim proizvodima to utie na povezivanje gradova i sela. Meutim, izvori za prouavanje sela iz ovog perioda jako su oskudni to oteava kompletiranje cjelokupne slike. Dio radova ovog zbornika posveen je prouavanju zanatstva kao treoj grani privreivanja (nakon rudarstva i trgovine) koja je doprinijela razvoju gradskih naselja na ovim podrujima. Djelatnost dubrovakih zanatlija u Bosni poznatija je od djelatnosti domaih zanatlija, to je razumljivo s obzirom da se radovi zasnivaju uglavnom na dubrovakoj grai. Meutim, i domai ljudi uestvuju u zanatskoj proizvodnji, mladii iz Bosne idu u Dubrovnik i druge primorske gradove na izuavanje zanata. Na osnovu grae lahko je zakljuiti da meu razvijenim zanatima na ovim podrujima dominira zlatarski zanat. Posljednji rad predstavlja jedan od najzanimljivijih radova u zborniku, a odnosi se na pitanje postojanja kovnice bosanskog novca. Na osnovu vlastitih istraivanja, kao i konsultovanju postojee literature, autorica zakljuuje kako se kovnica novca bosanskih vladara najvjerovatnije nalazila u Fojnici. Na kraju knjige nalazi se detaljan Registar linih imena i geografskih pojmova (str. 448-491), te Popis ilustracija (str. 493-494). Tehnika izrada zbornika moe se ocijeniti kao primjerena. Podaci koje moemo nai u ovom zborniku radova i lanaka samo su dio znanja i truda koje je akademik Desanka Kovaevi-Koji uloila u istraivanje privrednih prilika ovog podruja u srednjem vijeku. Iako su radovi nastajali u dosta velikom vremenskom razmaku i iz razliitih potreba, moe se rei da zbornik predstavlja zaokrueno i jedinstveno djelo, kako metodama rada tako i predmetom izuavanja. Sakupljeni na jednom mjestu ovi radovi olakavaju pristup privrednim temama bosanskog srednjovjekovlja. Elmedina Kapidija
195
18.11.2008 9:02:23
Johannes Koll (Hrsg.), Nationale Bewegungen in Belgien. Ein historischer berblick, Niederlande-Studien, Band 37, Mnster2005, str. 196
Mada je u evropskim okvirima pria o problemima na Balkanu odavno postala opte mjesto, jasno je da je Balkan u aktuelnoj politikoj konstelaciji Evrope bar u nekim aspektima izgubio primat u borbi za centralno krizno arite. Svake godine postaje sve jasnije da je taj primat neumitno preao u ruke Belgije. Svojevrsna evropska centrala, bilo u kontekstu geografije, bilo u kontekstu destinacija centralnih evro-atlantskih institucija, postala je kljuna politika tema kontinenta, mada jo uvijek, sasvim uspjeno, sve probleme vrsto dri unutar svojih granica. Naravno, savremeni belgijski politiki model, njegove radikalne transformacije, te najrazliitije vizije daljeg politikog razvoja (sa sve eim najavama apokaliptinog epiloga!), ne mogu ostati u potpunosti izolovani od pogleda drugih drava, koje u takvom razvoju situacije trae ekvivalentne momente, to u procjenama svoje budunosti, to u procjenama budunosti svojih susjeda. Za aktuelni politiki momenat u Belgiji, kao i za njegovu istorijsku pozadinu interes pokazuju razne evropske zemlje i institucije, a nauna produkcija vezana za tu tematiku posljednjih godina posebno je obimna u Njemakoj. Na tragu tih intencija pojavio se i zbornik radova Nationale Bewegungen in Belgien. Ein historischer berblick [Nacionalni pokreti u Belgiji. Istorijski pregled], koji je priredio prof. dr Johannes Koll, nauni saradnik Centra za holandske studije Vestfalskog univerziteta Wilhelm u Mnsteru (Zentrum fr Niederlande-Studien der Westflischen Wilhelms-Universitt Mnster). Zbornik je objavljen u okviru prestine serije Holandske studije [Niederlande-Studien], u kojoj su sabrani kljuni njemaki nauni doprinosi koji se odnose na istorijat prostora Holandije i sjeverne Belgije, odnosno Flandrije, tj. prostora na kojem se govori holandski jezik. Ovo izdanje se pojavilo 2005. godine i predstavlja znaajan pokuaj da se koncizno rekapitalizuje istorijska pozadina aktuelne politike problematike u Belgiji, sa naglaskom na 19. i 20. stoljee. U tom smislu zbornik je nastavak pomenute ekspanzije naune produkcije o Belgiji i njenom politikom sistemu u Njemakoj, ije su perjanice knjige - Claus Hecking, Das politische System Belgiens [Politiki sistem Belgije], Opladen 2003. i Frank Berge - Alexander Grasse, Belgien Zerfall oder fde196
18.11.2008 9:02:23
rales Zukunftsmodell? Der flmisch-wallonische Konflikt und die Deutschsprachige Gemeinschaft [Belgija Raspad ili federalni model budunosti? Flamansko-valonski konflikt i njemaka govorna zajednica], Opladen, 2003, ali je njegovo teite na istorijskoj, a ne na politikoj analizi. Svojim radom Revolution und Nation. Zur Entstehung von belgischen Nationalbewutsein im spten 18. Jahrhundert [Revolucija i nacija. O nastanku belgijske nacionalne svijesti u kasnom 18. stoljeu] (str. 15-40.) zbornik otvara sam Johannes Koll, inae pisac obimne studije o najranijoj fazi razvoja nacionalnog pokreta na tlu dananje Belgije - Die belgische Nation. Patriotismus und Nationalbewutsein in den sdlichen Niederlanden im spten 18. Jahrhundert [Belgijska nacija. Patriotizam i nacionalna svijest u junoj Nizozemskoj u kasnom 18. stoljeu], NiederlandeStudien, Band 33, Mnster, 2003, te drugih radova koji se bave nastankom i razvojem nacionalne svijesti u modernom kontekstu, odnosno na kraju 18. i na poetku 19. stoljea. Koll u svom lanku samo ukratko objanjava posebnost prostora dananje Belgije u vremenu prije kraja 18. stoljea, prvenstveno u smislu injenice da je on stoljeima pripadao razliitim vladarima, ali u kompaktnom i danas aktuelnom obliku. Zatim se posveuje centralnoj temi svog cjelokupnog naunog opusa nacionalnom pokretu u dananjoj Belgiji na kraju osamdesetih godina 18. stoljea, odnosno tzv. Brabantskoj revoluciji (1789-1790), usmjerenoj protiv vlasti Habsburgovaca, koji su teritorijom koja se tada determinisala uglavnom kao Austrijska Nizozemska vladali od mira u Utrechtu 1713. godine. Autor uoava znaaj nesmotrenih centralistikih tendencija cara Josipa II (1780-1790), koje su predstavnicima stalea posluile da ga optue za nasilno ukidanje srednjovjekovnih privilegija, te da pokrenu ustanak koji je rezultirao stvaranjem prve nezavisne belgijske drave (koja je dodue trajala svega desetak mjeseci, od januara do novembra 1790. godine). Zatim se analiziraju motivi i linosti koji su bili kljuni u tim politikim previranjima, svakako u velikoj mjeri inspirisanim revolucionarnim dogaajima u Francuskoj iz ljeta 1789. godine, te politike frakcije koje su se razvile iz njih, a koje su i kasnije u 19. stoljeu imale odreen znaaj za stvaranje kompleksnog belgijskog politikog miljea. Rad Jonannesa Kolla je jedini koji je koncentrisan na 18. stoljee i nema pretenziju da hronoloki ide do najnovijeg vremena. Ve je druga pria sa radom Louisa Vosa Konjunkturen des belgischen Patriotismus im 19. und 20. Jahrhundert [Konjunkture belgijskog patriotizma u 19. i 20. stoljeu] (str. 41-72.), profesora savremene istorije na Katolikom univerzitetu u Leuvenu (Katholieke Universiteit Leuven) i gostujueg profesora na univerzitetu u Pensilvaniji (University of Pennsylvania) i na univerzitetu u holandskm Nijmegenu (Universiteit Nijmegen). Vos je autor nekoliko studija o belgijskim nacionalnim pokretima, a naroito o flamanskom nacionalnom pokretu. tavie, Louis Vos je
197
18.11.2008 9:02:23
bio meu najbliim politikim sljedbenicima u ovom zborniku takoe zastupljenog profesora Lodea Wilsa, jednog od najvanijih ideologa flamanskog nacionalnog pokreta. Bez sumnje je veliki domet ovog zbornika to je u svom okrilju uspio okupiti neke od najuticajnijih ne samo istoriara, nego i protagonista i flamanskog i valonskog nacionalnog pokreta. U svom radu Vos se koncentrisao na momente u kojima je do izraaja dolazila centripetalna tendencija belgijske politike scene centralistiki usmjeren belgijski patriotizam, vezujui ga prvenstveno za samu revoluciju iz 1830. godine, kojom je, nakon osloboenja od holandskih trupa, stvorena savremena belgijska drava, te za neke krizne momente u kojma su belgijska monarhija, odnosno osjeaj zajednitva uspijevali prevladati nad partikularistikim tendencijama (u toku svjetskih ratova, u doba postkolonijalne krize itd.). Interesantno je uoiti da Vos lanak poinje sa sopstvenom definicijom patriotizma: Patriotizam nije nita drugo nego nacionalizam, on je, faktiki, samo od drave slubeno priznata forma nacionalizma. I Vos uz patriotizam vezuje sve eu determinantu u zapadnoj literaturi banalni nacionalizam. Autor treeg rada je Bruno De Wever, profesor savremene istorije na Univerzitetu u Gentu i predsjedavajui redakcije Nieuwe Encyclopedie van de Vlaamse Beweging [Nova enciklopedija Flamanskog pokreta]. De Wever je i pisac vie studija o saveznikimodnosima Flamanaca i Nijemaca tokom Drugog svjetskog rata, odnosno o problemima s kojima su se nakon Drugog svjetskog rata suoavali neki Flamanci zbog kolaboracije sa njemakim okupacionim trupama, odnosno uea u SSu. Njegov rad Die Flmische Bewegung. Geschichte und Geschichtsschreibung [Flamanski pokret. Istorija i istoriografija] (str. 73-108.) iscrpno govori o razvoju i danas vrlo vitalnog flamanskog nacionalnog pokreta. De Wever se u svom izlaganju kratko vraa i na srednjovjekovne korijene flamanskog nacionalnog osjeaja, odnosno neke bitke s poetka 14. stoljea, koje su kasnije posluile kao generatori sofisticiranja nacionalne svijesti. U svakom sluaju istie da je u 19. i poetkom 20. stoljea kljuno pogonsko gorivo pokreta bilo otpor sveoptoj frankofonizacijidravnog aparata, iako su Flamanci i tada, kao i danas, bili u demografskoj prednosti, nad frankofonim Valoncima. Zatim analizira primjere kolaboracije sa Nijemcima u Prvom i Drugom svjetskom ratu i njihove refleksije na dalje intenziviranje sukoba izmeu Flamanca i Valonaca. U svom putovanju kroz prolost flamanskog pokreta Vos zatim dolazi do jedne od kljunih dekada ezdesetih godina 20. stoljea, naime, dekade u kojoj je Flandrija definitivno ekonomski prevazila u itavom prethodnom stoljeu superiornu Valoniju, to je dodatno omoguilo pokretanje niza federalistikih reformi, koje su u razdoblju 1970-1993. Belgiju iz klasine centralistike pretvorili u federalistiki najkompleksniju dravu Evrope.
198
18.11.2008 9:02:23
Paul Delforge je autor rada pod naslovom Ein Jahrhundert Wallonische Bewegung (1880-1980). Ein berblick [Stoljee Valonskog pokreta (1880-1980). Pregled] (str.109-134.) Delforge je zamjenik direktora Instituta Jules-Destre, te upravnik Meuuniverzitetskog centra za istoriju Valonije i valonskog pokreta (Centre interuniversitaire dHistoire de la Wallonie et du Mouvement wallon). Jedan je od prireivaa Encyclopdie du Mouvement wallon [Enciklopedija Valonskog pokreta]. Dakle, on je savren ideoloki kontrahent Vosa, De Wevera i drugih flamanskih autora, zastupljenih u ovom zborniku. U svom radu on je koncentrisan na pojavu i razvoj valonskog nacionalnog pokreta, za kojeg pravilno zakljuuje da je, ustvari, samo bio refleksija starijeg i organizovanijeg flamanskog pokreta. Autor upozorava da u vrijeme stvaranja belgijske drave, nakon 1830. godine, valonski pokret, za razliku od flamanskog, faktiki jo uvijek nije postojao, jer u tom periodu jo uvijek nije bilo sasvim jasno ta predstavlja valonska nacija, nego je termin Valoncikoriten samo zato da bi se njim determinisali pripadnici belgijske nacije koji ne govore holandskim jezikom, to je, dakle, ukljuivalo ne samo one koji govore francuski, nego i pripadnike grupa koje su govorile razliite dijalekte (valonski, Gaumais, pikardijski itd.). Lode Wils, inae profesor emeritus za savremenu istoriju na Katolikom univerzitetu u Leuvenu (Katholieke Universiteit Leuven), ve je pomenuti ideolog flamanskog nacionalnog pokreta. Autor je vie knjiga o istoriji razvoja nacionalnih pokreta u Belgiji, ali i mitova koji su se razvijali unutar njih. U radu Die Groniederlndische Bewegung in der ersten Hlfte des 20. Jahrhunderts [Velikoholandski pokret u prvoj polovini 20. stoljea] (str. 135-154.) Wils ukazuje na jednu ne tako poznatu dimenziju centrifugalnih pokreta u belgijskoj istoriji. Kao recentni ostatak epohe u kojoj je Holandija vladala nad Belgijom (1815-1830) u drugoj polovini 19. stoljea pojavila se ideologija koja je zagovarala ponovno ujedinjenje Holandije i Belgije, odnosno samo Holandije i Flandrije (te dvije opcije su egzistirale paralelno). Taj politiki sistem je u prvoj polovini 20. stoljea dostigao svoj vrhunac, a autor naroito razrauje njegove implikacije u vremenu neposredno pred Drugi svjetski rat, kada su mnogi Holanani i Flamanci prihvatali ideje nacistikog Novog poretka, te, unutar istog, planirali stvaranje velike holandske drave. Nakon strahota Drugog svjetskog rata, ideolozi pokreta, kao to je bio holandski istoriar Pieter Geyl, nepovratno su pali u anonimnost. Winfried Dolderer, dopisnik nekoliko belgijskih i njemakih dnevnika, te autor vie studija o njemako-flamanskim odnosima u lanku Um Sprache und Volkstum. Deutsche Belgienbilder im nationalen Diskurs [O jeziku i narodnosti. Njemaka percepcija Belgije u nacionalnom diskursu] (str. 155-178.) raspravlja o razliitim aspektima odnosa Belgijanaca (naroito Flamanaca) i Nijemaca, sa naglaskom na na199
18.11.2008 9:02:23
stanku i razvoju velikonjemake, odnosno pangermanske ideologije, tokom 19. i 20. stoljea, u okviru kojih su se pojavljivale tendencije da Nijemci Flamance smatraju dijelom jedinstvene velike njemake nacije, odnosno da se sami Flamanci smatraju takvim dijelom, pri emu su takve teorije prvenstveno poivale na shvatanju da se nacija u svakom sluaju mora poistovjetiti sa jezikom, a holandski jezik je posmatran samo kao dijalekt donjenjemakog. Na kraju Karl-Heinz Lambertz, premijer vlade Njemake govorne zajednice Belgije (Deutschsprachige Gemeinschaft Belgiens), te profesor prava na Katolikom univerzitetu u Louvainu (Universit Catholique de Louvain, to je inae univerzitet koji je nastao 1968. godine, nakon bijegavalonskih profesora i studenata sa uvenog katolikog univerziteta u flamanskom Leuvenu). Njegov lanak Thesen zur Zukunft des belgischen Staates [Teze za budunost belgijske drave] (str. 179188.) u mnogome odudara od ostatka zbornika, jer prvenstveno govori o aktuelnom momentu belgijske drave, s posebnim osvrtom na poloaj Njemake govorne zajednice. Lambertz inae izraava divljenje belgijskom sistemu kompromisa, kojim drava uporno uspijeva opstati, bez obzira na sada ve viestoljetne centrifugalne izazove, te saoptava svoje uvjerenje u mogunost belgijske drave da prevazie aktuelnu krizu. tavie, on smatra da e vrijeme pokazati kako e u kompleksnim uslovima multietnike Evrope sluaj Belgije postati ultimativni primjer uspjenog prevazilaenja nacionalnih i drugih vidova separatistikih tendencija. Zbornik radova o istorijatu nacionalnih pokreta u Belgiji moe posluiti kao vrlo dragocjen izvor znanja za mnoge evropske drave i regije koje su potencijalne rtve nemogunosti adekvatnog prevazilaenja interetnikih suprotnosti. U kontekstu vizionarstva i percepcije aktuelnog politikog stanja u Belgiji zbornik je vrlo savremen. Ipak, nesumnjivo tri godine koje su prole od njegovog pojavljivanja do danas dovele su do radikalnog intenziviranja centrifugalnih pokreta u Belgiji, a naroito, ve klasinog flamanskog nacionalnog pokreta. Predstojee vrijeme e pokazati dokle seu dometi belgijskih kompromisnih potencijala. Boro Bronza
200
18.11.2008 9:02:23
Christiane Kchler Williams, Erotische Paradiese. Zur europischen Sdseerezeption im 18. Jahrhundert, Gttingen: 2004, 232 str.
Iz godine u godinu eksplozivan razvoj interdisciplinarnosti stavlja sve vee izazove pred tradicionalna poimanja razgranienja izmeu naunih disciplina. Dostignuti nivo naune kompleksnosti ultimativno zahtijeva interdisciplinarnu kompletnost autora, te je tako postalo sve tee determinisati nauna djela, u smislu njihove disciplinarnepripadnosti. Pravi primjer ovakvog pristupa je i rad njemake naunice Christiane Kchler Williams, Erotische Paradiese. Zur europischen Sdseerezeption im 18. Jahrhundert [Erotski rajevi. O evropskoj percepciji Pacifika u 18. stoljeu]. Svakako groteskno zvui ova kvalifikacija naunica, ali teko je nai precizniju odrednicu za osobu ije je nauno usmjerenje u osnovi apsolutno interdisciplinarno. Da li je Christiane Kchler Williams lingvista, teoretiar knjevnosti, istoriar, sociolog ili ak neto izvan svega toga? teko je precizno odgovoriti. Blie je istini tvrdnja da je ona u izvjesnoj mjeri sve navedeno. Isto se moe rei i za njenu knjigu, koja je nastala preradom doktorske disertacije, koju je pod naslovom Die Entedeckung des erotischen Paradieses. Eine Untersuchung der europischen Sdseerezeption im 18. Jahrhundert [Otkrie erotskih rajeva. Istraivanje evropske percepcije Pacifika u 18. stoljeu] Christiane Kchler Williams odbranila 2001. godine na Northwestern University, u amerikom gradu Evanstonu, u okviru predmeta Njemaka knjievnost i kritiko miljenje. Formalno bi, dakle, ovaj rad trebalo smjestiti u iroki dijapazon istorije knjievnosti. Meutim, on je istovremeno i prvorazredna istorijska studija, sa naglaenim etnolokim izletima. U jo veoj mjeri on je precizna socioloka analiza razliitih aspekata druge polovine 18. stoljea, uz brojne aktuelne komparatistike reference. Ipak, iznad svega rije je o kompleksnom antropolokom djelu, koje vrlo sveobuhvatno objanjava segment koji se u globalnom knjievnom, istoriografskom i sociolokom miljeu ini sasvim minornim percepciju najveeg svjetskog okeana, njegovih ostrva i njihovih itelja u oima Evropljana 18. stoljea. Ovakvo kompleksno pozicioniranje, sa antropolokim finalnim rezultatomne umanjuje znaaj svih navedenih sastavnih elemenata studije. U odreenim dijelovima oni se skladno me-
201
18.11.2008 9:02:23
usobno proimaju, ali ipak dominira precizan pristup, u okviru kojeg se navedena tematika postupno analizira, u okvirima razliitih naunih disciplina. Autor ne bjei od injenice da je za ovakvu studiju neophodno razmatranje istorijske pozadine geografskih otkria na prostoru Pacifika, tokom 18. stoljea, kako bi se na pravi nain shvatile sve dimenzije suoavanja Evropljana sa, za njih u tom trenutku, faktiki potpuno novim svijetom i njegovim stanovnicima. Tako, nakon kratkog uvoda (str. 9-14), slijedi prvo poglavlje pod naslovom Entdeckungsgeschichtlicher Hintergrund [Istorijska pozadina otkria] (str. 15-30), u kojem se odmah pristupa pomenutoj istoriografskoj analizi. U okviru prvog poglavlja dolazi do jo jedne efikasne interdisciplinarne naune fuzije izmeu istorije i geografije. Christiane Kchler Williams demonstrira odlino poznavanje prostora na kojem se odvija susret civilizacija koji na odreen nain analizira u svom radu. Ogromnost Pacifika, koji je po povrini vei od svih kontinenata zajedno, ini pozornicu pomenutog susreta u osnovi vrlo raznolikom, te i laiki posmatra uvia da tu nije rije o jednolinom svijetu nepreglednih vodenih prostranstava sa tek nekoliko ratrkanih ostrva, nego o vrlo sofisticiranoj mjeavini podneblja, rasa i mentaliteta, s kojom su se susreli isto tako meusobno znaajno etniki i individualno razliiti Evropljani. Nakon geografskog pregleda i uobiajenog saoptavanja o aktuelnoj demografskoj disperziji (Polinezija, Melanezija, Mikronezija), autor prelazi na razradu motiva koji su doveli do ekspanzije geografskih otkria na prostoru Pacifika. Tu se u prvom redu analizira mit o Terra Australis, zamiljenom kontinentu koji je jo od antikih vremena pa sve do sredine 18. stoljea raspaljivao matu evropskih naunika i moreplovaca. Posebno je vano da autor istie znaaj politikih prilika u Evropi i svijetu, nastao nakon zavretka Sedmogodinjeg rata 1763. godine, odnosno potrebu Francuske da kompenzuje velike teritorijalne gubitke, te Velike Britanije da uvrsti svoju steenu prevlast u svijetu, kao i kasnije amplitude u tom procesu, nastale britanskim porazom u ratu sa pobunjenim amerikim kolonijama i Francuskom 1783. godine. Na kraju se istraivaki proces 18. stoljea adekvatno zatvarasa pojavom trgovake i misionarske djelatnosti, koje su se rasplamsale tek tokom posljednjih decenija ovdje posmatrane epohe. Ovakav pristup otkriva istoriografsku aurnost i dodatno potcrtava naunu utemeljenost ovog rada. Nepobitno je da postoje mnoge teorije, a isto tako i brojni primjeri koji potvruju slabost apsolutnog insistiranja indvidualnog interdisciplinarnog pristupa, jer se, mahom, smatra nemoguim da jedna osoba moe u sebi u adekvatnoj mjeri objediniti sve potebne kvalifikacije i segmente iz razliitih nauka, kako bi u svakoj od njih ponaosob postigla potrebnu dubinu izraza. Jasno je da Christiane Kchler Williams po vokaciji nije striktno istoriar, te da bi za klasinogistoriara bilo poeljnije da istorijskoj pozadini bude posveen neto vei segment, odnosno da
202
18.11.2008 9:02:23
navedeni motivi otkria budu objanjeni ire i ilustrativnije. Naravno, to nije primarna namjena ove knjige. Postoje vrlo detaljne studije, upravo o navedenim motivima otkria, kao to je npr. rad Reinera Jaspersa o pojavi i irenju katolikog i protestantskog misionarstva na Pacifiku krajem 18. i u prvim decenijama 19. stoljea (Die missionarische Erschlieung Ozeaniens, Mnster 1972). Samim tim nema potrebe da autor u znaajnijoj mjeri skree sa naslovljene tematike, jer rije je o evropskoj percepciji Pacifika. Ipak, malo izraenije istorijsko uobliavanje kompleksnih procesa koji su ishodili iz neobinog civilizacijskog susreta ni u ovom sluaju nije pretjerano, kao ni malo vea preciznost u istorijskoj deskripciji. Pogrene opaske kao to je tvrdnja da je prvi Evropljanin koji je ugledao Pacifik 1513. godine, panac Vasco Nunez de Balboa, to navodno uinio sa obale dananjeg Perua samo su mala ilustracija prisutnih nepreciznosti, ali istovremeno i jedini, zaista ne posebno znaajan nedostatak ove knjige. Istorija je u njoj prisutna i nakon prvog poglavlja, i to vrlo intenzivno, jer autor ima zaista izraen osjeaj za epohu koju prouava. Ali kako studija sve vie zalazi u sfere knjievne analize putopisa koje su iza sebe ostavili prvenstveno kapetan Cook (sa sva tri njegova putovanja, 1768-1780), njegovi britanski prethodnici, kapetani Sammuel Wallis (1766-1768) i Philipp Carteret (1766-1769), francuski kapetan Louis-Antoine de Bougainville (1768-1771), kao i njihovi saputnici, odnosno kako zalazi u socioloku i antropoloku analizu navedenih putopisa, tako rapidno raste i njen kvalitet. Ve drugo poglavlje Europa und die Fremde [Evropa i strano] (str. 31-40) maestralno nagovjetava dubinu socioloke analize i objanjava egzotine komponente koje su svijet Pacifika inile tako stranim Evropljanima 18. stoljea. Autor pravilno uoava sve kontroverze ove interesantne epohe u kojoj su se na vrlo specifian nain sudarali arhaino i moderno, pa izmeu ostalog i vizionarski duh naunika, istraivaa i moreplovaca sa tada tradicionalnom zatvorenou, samoljubljem i predrasudama mnogih evropskih socijalnih slojeva. Tree poglavlje Reiseberichte im 18. Jahrhundert [Putopisi u 18. stoljeu] (str. 41-51) bavi se pozicijom putopisa na evropskoj knjievnoj sceni stoljea koje je s pravom nazvano stoljeem prosvjetiteljstva. Objanjava se ekspanzija putopisa u globalnim literarnim okvirima, do te mjere da su oni, naroito u Njemakoj, doli na sam vrh po broju prodatih primjeraka, opet u epohi kada su se prvi put pojavila takva best-seller-premjeravanja knjinog trita. Autor tu faktiki navodi putopise na koje se poziva u svojoj interdisciplinarnoj analizi. Osim spisa pomenutih moreplovaca posebno mjesto pripada analizi putopisa Georga Forstera (1754-1794), svestranog njemakog naunika, koji je, zajedno sa svojim ocem Johannom Reinholdom Forsterom, uestvovao u drugoj, rezultatima najbogatijoj ekspediciji kapetana Cooka, 1772-1775. godine.
203
18.11.2008 9:02:23
etvrto poglavlje Die Sonderstellung der Sdsee im 18. Jahrhundert [Posebna pozicija Pacifika u 18. stoljeu] (str. 52-80) prvenstveno razmatra specifinost poimanja Pacifika u oima Evropljana 18. stoljea, izmeu ostalog i kroz komparaciju sa shvatanjem Azije, Afrike i Amerike. U ovom segmentu studija uglavnom plovi antropolokim vodama, te se daje detaljan uvid u stanje evropske antropologije 18. stoljea. Posebno se obrauju antropoloke teze o rasama, izmeu ostalog i kontroverzna razmiljanja Immanuela Kanta, te nastanak nove klasifikacije, po kojoj su stanovnici Pacifika posmatrani kao posebna peta rasna grupa ovjeanstva. Autor u radu u vie navrata ukazuje na sukobe Georga Forstera sa Kantom i drugim naunicima koji su se intenzivno bavili rasnim teorijama vezanim za Pacifik, a da pri tome nikad nisu ni napustili rodni grad (kao to je upravo bio sluaj sa Kantom i njegovim Knigsbergom), a pogotovo nisu bili na samom Pacifiku, te se lino uvjerili kako izgleda rasna arolikost pacifikog svijeta. Peto poglavlje Traumhafte Sdsee [Divni Pacifik] (str. 81-137) i esto poglavlje Die Sdsee als Alptraum [Pacifik kao nona mora] (str. 138-164) u osnovi predstavljaju intenzivnu hermeneutiku analizu bazinih putopisnih tekstova. Istovremeno su ova poglavlja postavljena jedno pored drugog da bi se naglasio kontrast u percepciji Pacifika na izmaku 18. stoljea, kada su se vizije pacifikih ostrva kao svojevrsnog raja na Zemlji mijeale sa zgraavanjem nad kanibalskim ritualima i drugim ranije ne tako poznatim sklonostima itelja nekih arhipelaga dalekog okeanskog univerzuma. Poseban segment ovih poglavlja predstavlja razmatranje aspekata seksualnosti u kontekstu globalne percepcije Pacifika tog vremena. Autor, naime, insistira na oduevljenju evropskih mornara odsustvom veine seksualnih tabua kod ostrvljanki, te naglaava da je takva vrsta erotskog voajerizma u znaajnoj mjeri doprinijela enormnoj ekspanziji literature o Pacifiku u Evropi krajem 18. stoljea. tavie, pomenuta literatura, odnosno putopisi sami, ponekad su evoluirali u prave pornografske oglede, iz ega autor precizno izvodi zakljuke o antropolokoj i sociolokoj stvarnosti Evrope tog vremena, naroito u kontekstu odnosa spolova. Druga strana medalje bila je pria o percepciji pojave raznih spolnih bolesti, u prvom redu sifilisa, te seksualnih devijacija, izmeu ostalog i nimfomanije, te homoseksualnosti, koje su izazivale zgraavanje kod moralno nadmonihevropskih mukaraca. Sve zajedno otkriva jasno uoljivu dvolinost u globalnoj evropskoj percepciji, koja je u svakom sluaju, naroito u svojim prizemnijimstrukturama bila sasvim jasno inspirisana spolnim ovinizmom. Posljednje sedmo poglavlje Die Sdsee in der deutschen Literatur des 18. Jahrhundert [Pacifik u njemakoj knjievnosti 18. stoljea] (str. 165-213) koncentrisano je na analizu percepcije Pacifika u desetak izabranih tekstova iz njemake knji204
18.11.2008 9:02:23
evnosti s kraja 18. stoljea, gdje se Pacifik predstavlja kao mjesto neizmjerne idile, ili se pak govori o njegovoj nesavrenosti i iskvarenosti. Ipak, dominiraju tekstovi u kojima se Pacifik, a naroito njegov najvei biser, Tahiti, stavljaju na pijedestal elja mladih Nijemaca, inspirisanih poletom Sturma und Dranga. Pogotovo su bile izraene elje za iseljenjem iz Njemake na neko od pacifikih ostrva, te za stvaranjem permanentnih kolonija u kojima bi se za razliku od trule i reakcionarneNjemake stvarao novi drutveni poredak na neuporedivo modernijim osnovama, a upravo bi savrenstvoivota sretnih Polineana posluilo kao kljuni model za takve intencije. Na kraju jo samo opaska da je u hronolokom kontekstu knjiga vezana za razmjerno kratko razdoblje iz epohe pacifikih otkria-1766-1780, odnosno za percepciju tog razdoblja olienu u putopisima (i nekim refleksijama na te putopise) koji su se u Evropi pojavili izmeu 1771. i 1785. Naalost, takav pristup je implicirao da su u analizi izostavljeni neki od najvanijih i najilustrativnijih segmenata epohe otkria, kao to su putovanje po Pacifiku (1785-1788) i tragian kraj francuskog moreplovca Jeana-Francaisa de Galaupa de Laperousea, (to se samo uzgredno pominje), te pobuna na brodu Bounty iz 1789. godine i spektakularan nastavak sage o pobunjenicima na ostrvu Pitcairn, koja, faktiki, traje i danas (uopte se ne pominje). Laperouseov putopis je premijerno objavljen u Parizu 1797. godine, a odmah se pojavio i u njemakom prevodu. Danas je sasvim dostupan, u vie varijanti. Posljednje njemako izdanje pojavilo se u Stuttgartu 1987. godine. Iako je prva polovina 18. stoljea nesumnjivo bila znatno siromanija otkriima, teko je potcijeniti znaaj nekih ekspedicija, kao to je bilo otkrie Uskrnjeg ostrva od strane holandskog admirala Jacoba van Roggevena 1722. godine. Kompletnost u hronolokom kontekstu dodatno bi zaokruila rad i malo vie opravdala 18. stoljeeiz naslova. U svakom sluaju rad Christiane Kchler Williams predstavlja izvanredan iskorak u interdisciplinarnom istraivanju znaajnog segmenta istorije geografskih otkria, te ukazuje na izuzetne mogunosti za istraivanje jo mnogih drugih, oigledno gotovo nedirnutih istraivakih polja, naroito nedirnutih sa aspekta efikasne interdisciplinarne analize. Ovakav pristup, ne samo da implicira istraivanje novog, nego s pravom postavlja pitanje potrebe preispitaivanja mnogih starih, navodno sasvim egzaktnih saznanja. Boro Bronza
205
18.11.2008 9:02:24
Privatni ivot kod Srba u devetnaestom veku, priredili Ana Stoli, Nenad Makuljevi. Beograd: CLIO, 2006, 1041 str.
Po uzoru na petotomnu Istoriju privatnog ivota u redakciji Filipa Arijesa i ora Dibija izdavaka kua CLIO iz Beograda, u saradnji sa Narodnim muzejom i Kolarevom zadubinom pokrenula je projekat pod nazivom Istorija privatnog ivota na tlu srpskih zemalja. Projekat podrazumijeva kao krajnji cilj objavljivanje vietomne Istorije privatnog ivota Srba od srednjeg vijeka pa sve do dananjih dana. Prvi tom Privatni ivot u srpskim zemljama srednjeg veka objavljen je krajem 2004. g., a drugi tom Privatni ivot u srpskim zemljama u osvit novog doba, naredne 2005. g. Trei tom ove edicije Istorija privatnog ivota na tlu srpskih zemalja posveen je 19. stoljeu tanije periodu od kraja osamnaestog stoljea do Prvog svjetskog rata. Kao i prethodne knjige i ova posljednja podijeljena je konceptualno na vie tematskih cjelina, koje pruaju sloenu sliku o fenomenu privatnog ivota. Posmatrajui svakodnevnicu, od obinih stanovnika preko elite do vladajuih porodica, u burnom 19. stoljeu autori su izloili kompleksnu sliku promjena u porodici, drutvu i dravi. Svaka tematska cjelina za cilj ima ukazati na realan ivot individue sagledan iz raznih uglova. Konstrukcija privatnog ivota je naslov prve tematske cjeline koja se dalje dijeli na tri aspekta: Osnove, Privatni prostor i Dvorovi. Nenad Makuljevi autor prvog poglavlja u knjizi, osvrnuo se na preplitanje osmanskog i evropskog uticaja koje je obiljeilo razvoj posebnog kulturnog modela. Vladimir Jovanovi panju je posvetio piramidalnom odnosu dravne uprave, vrijednosti koje je ona titila, te kazni koje je propisivala za nepotivanje istih, opisujui koliko je zapravo odnos dravne vlasti i pojedinca sloen. Kakvu je ulogu imala drava u privatnom ivotu iz aspekta rodnih studija izloila je Ana Stoli. Kroz sluaj Stojkovi, Aleksandra Vuleti, na veoma jednostavan nain pokazuje svu sloenost muko-enskih odnosa, zakonske forme i volju drave da ih potuje ukoliko eli ili zanemari ukoliko joj to odgovara. Vladimir Simi je autor poglavlja u kojem je posebna ponja posveena djetinjstvu i ulozi djeteta u srpskoj vizuelnoj kulturi. Djeiji portreti i potreba za izlaganjem slike djeteta u graanskom enterijeru govore o promjenama u drutvu kao i novim vrijednostima. Miroslav Timotijevi pokazao je kako su politike promjene uticale i na mje206
18.11.2008 9:02:24
sta privatnosti, njihovu strukturu kao i na cijene graevinskog zemljita, koje su se u tri posljednje decenije 19. stoljea u Beogradu gotovo utrostruile. Interesantno je da su u Beogradu poetkom 20. stoljea dominirale prizemne kue kojih je po popisu iz 1907. g. sainjavalo 83% ukupnog stambenog fonda, dok je jednospratnih bilo 16% a viespratnih tek 1% odnosno 60 kua. Naredna glava takoer govori o privatnom prostoru ali ga posmatra iz drugog ugla. Naime Aleksandar Kadijevi se osvrnuo na arhitektonske i druge kulturne uticaje koji se mogu prepoznati u arhitekturi kua od sredine 19. stoljea pa sve do Prvog svjetskog rata. Posljednji dio ove tematske cjeline posveen je dvorovima koje, svaka iz posebnog ugla, Katarina Mitrovi i Ana Stoli posmatraju kroz privatnu i javnu ulogu koju dvor ima u ivotu vladara i njegove porodice. Dvorovi su prikazani hronoloki tako da je dvoru kneza Miloa Obrenovia posveeno prvo podpoglavlje, zatim dvor Kneza Aleksandra Karaorevia i posljednji dvoru posljednjih Obrenovia. Koliko je politika situacija nametala izgled dvora, kao i ekonomski uslovi, pitanje je proeto kroz sva tri poglavlja. Analizirajui razliku u ponaanju lanova kneevih porodica, i njihov privatni ivot, autorice su na veoma interesantan nain izloile jednu sasvim drugu sliku o velikim linostima, prikazavi ih iz ugla privatnosti, i pokazavi da su i oni samo obini ljudi sa svim ljudskim manama, strahovima i vrlinama. Tumaenje razliitih aspekata ponaanja ljudi ini drugu veliku cjelinu u knjizi. Ona se dalje dijeli na est tematskih dijelova: Svakodnevnica, Iza zatvorenih vrata, Svet intime, Svet uivanja, Praznici i Isticanje u javnosti. Zdravstvena kultura zauzima veoma vano mjesto u svakodnevnom ivotu. Vladimir Jovanovi je stoga posebnu panju posvetio ne samo nainima lijeenja nego i higijenskim uslovima u zajednikim spavaonicama, koje su u ovom periodu dosta u upotrebi, te kanalizaciji i gradskom smeu kao uzronicima raznih oboljenja. Jovanovi istie da je 19 stoljee vrijeme u kojem dolazi do sve vee i nekontrolisane upotrebe opijata. ore S. Kosti nas upoznaje sa konzumiranjem hrane u privatnom prostoru, zajednikim objedima, pijacama i kuharima. On naglaava da je nezaobilazan artikl u ishrani i pie, tanije tri vrste pia: rakija, vino i voda. Kosti se osvrnuo i na osmanske i njemake uticaje na ishranu u Srbiji. Na strane uticaje te razliku u garderobi na selu i u gradu, koji se mogu pratiti kroz kulturne i politike identifikacijske promjene, ukazala je Ljiljana Gavrilovi. Ukoliko elimo napraviti uvid u privatni ivot pojedinca, onda je nezaobilazna tema i sujevjerje koje je vrlo raireno na prostoru cijelog Balkana posebno u 19. stoljeu. Lasta apovi je na osnovu raznovrsne grae izloila vjerovanja u postojanje sretnog, nesretnog i opasnog vremena za neke poslove, zatim razna tumaenja izgleda mjeseca, gatanje u sretne i nesretne dane dokazavi da su ovakvi primjeri sujevjerja i rituali vezani za njih inili sastavni dio ivota i rada. Prikazivanjem ivota kao osnovne teme svog rada bavili su se realistini knjievni207
18.11.2008 9:02:24
ci, iji su tekstovi posluili Dragani Vuliei da analizira i interpretira razne faze u ivotu od roenje do smrti. Poglavlje koje govori o drugoj polovini 19. stoljea, tanije vremenu kada mnogi mladii odlaze na kolovanje van granica Srbije, napisala je Ljubinka Trgovevi. Autorica prati ivot ovih studenata od njihovog polaska preko razvorsnih problema u stranim gradovima kroz uvijek prisutnu nostalgiju za domovinom. Uticaj na studente neminovno je ostavilo drutvo u kojem su se kolovali, jedna od prihvaenih novina bila je, po miljenju Trgovevi, sloboda i jednakost polova. Prepiskom Jelene Novakovi sa njenim sinom Miletom, Nataa Mikovi nas uvodi u svijet intime, prikazujui svu kompleksnost ne samo porodinih odnosa, nego i borbe izmeu tradicionalnih i modernizacijskih-seoskih i graanskih sukobljavanja u braku. Milanka Tadi nas upoznaje sa ulogom fotografije kao monog medija masovne graanske kulture, koja je preuzela odgovoran zadatak da vizuelizuje a onda i popularizuje ideologiju nacionalnog identita. Jedna od najpopularnijih vidova koritenja fotografije je bila u vidu vizitkarte sa portretom, koja je pored mogunosti da se kolekcionira u album, postala sastavni dio graanskog rituala upoznavanja i predstavljanja. Kroz postojanje odreenih mehanizama koji se javljaju kao nezavisni pratioci pojedinih oblika uivanja, nezaobilazan je alkohol. Pie koje neki svrstavaju u ishranu, a drugi u poroke, Vladimir Jovanovi sagledao je iz raznih aspekata. Posebnu panju posvetio je objektima za uivanje alkohola kafanama, mehanama i barakama, naravno razlika je bila izmeu gradova i sela. Znaajno je istai da mnogi ugostiteljski objekti nisu bili samo mjesta gdje se sjedilo i uivalo nego su predstavljali i skrovita kriminalnih druina. Jovanovi skree panju i na veoma bitan segment u fleksibilnosti drave prema ovom poroku, te zakljuuje da je fenomen poveane potronje pia uoljiv svaki put kada se u Srbiji ratovalo. Privatna proslava bila je po miljenju Bojana Jovanovia, Krsna slava. Stoga je on posvetio panju pravilima, zakonima i obiajima ove slave te njenom porijeklu, kao i znaenju, smislu i funkciji ovog obiaja. Isticanje u javnosti posljednji aspekt druge tematske cjeline govori o dva krajnja ponaanja u drutvu, Poeljne i rado viene i Nepoeljne ili otpadnike. U prvu skupinu spadaju kritori i prilonici, bogati i manje bogati graani koji svoje bogatstvo mogu i da podijele sa drugima poklanjajui i tako osiguravajui za sebe vjeni spomen. Miroslav Lazi se osvrnuo pored socijalne strukture kritora i prilonika i na njihove motive. Drugu grupu ine obini smrtnici: robijai, posrnule ene, kockari i prevaranti. Ipak biti otpadnik za dravu nije znailo biti odbaen iz zajednice to Vladimir Jovanovi kroz brojne primjere i potvruje. Interesantno je da su otpadnici nad otpadnicima kako ih Jovanovi naziva bili gubavci. Tema tree cjeline u knjizi Privatnost u javnom prostoru prikazuje sloen odnos izmeu razliitih pojava koje se obino veu za sferu privatnosti i koncepta javne sfere. Cjelina je podijeljenja na tri aspekta: Ustanove, Privatnost i profesionalizacija
208
18.11.2008 9:02:24
i Zabave: od vaara do pozorita. Potrebe drave da u potpunosti kontrolie pojedinca ne ispoljava se nigdje tako jasno kao u zatvorskim institucijama, stoga su zatvori, apsane ili robijanice najbolji primjer pokuaja odravanja privatnosti u javnom prostoru. Tri poglavlja napisana pod aspektom Privatnost i profesionalizacija govore o vjerskim i dravnim slubenicima. Kako se odvijao privatni ivot episkopa, mirskih svetenika i monaha i koje su razlike u ivotu ovih vjerskih slubenika je tema koju je izloio Nedeljko Radosavljevi. Specifinost ljudi u uniformi, tanije oficira, njihov privatni i javni ivot prikazao je Mili Milievi. ivot policijskog inovnika kao primjer inovnitva, takoer je rekonstruisan. Autor ovog poglavlja Vladimir Jovanovi, ukazuje na veoma interesantnu pojavu zloupotrebe ovih slubenika, koja je bila toliko rasprostranjena da je zauzela mjesto i u knjievnosti. Mnogi su se policijski pisari bogatili i tako to su za izvjesnu naknadu jednostavno zatvarali oi nad nezdravim i nehigijenskim proizvodima. Trea cjelina zavrava Privatnim ivotom na javnoj sceni svetkovina u kojoj Miroslav Luki Krstanovi analizira svetkovine kao matrice drutvenog grupisanja i njihovu ulogu u kreiranju tradicije. Radi jasnije slike autor je istakao razlike u ivotu na selu i gradu gdje je situacija bila dosta sloenija s obzirom da su grupisanja i okupljanja vrena u raznim oblicima. Putovanjima je posveena etvrta cjelina knjige koja je podijeljena na tri glave. Nenad Makuljevi posvetio je panju poklonikim putovanjima koja su uglavnom bila usmjerena ka, Svetoj zemlji, tj. Jerusalemu koje je svakako bilo jedno od najznaajnijih i najee posjeenih mjesta. Naravno, ovakva putovanja mogli su priutiti uglavnom samo imuniji graani. Na osnovu linih uspomena, Makuljevi je pratio putovanje od njegove pripreme, do samog putovanja koje je predstavljalo materijalne i fizike napore. Koliko je ovo putovanje znailo govori injenica da je ivot ne samo poklonika nego i njegove kompletne porodice trajno bio obiljeen ovim putovanjem. Na to ukazuje mijenjanje prezimena i imena kao osnovnih identifikatora linosti, osobe i porodice koja obavi hodoae. Naredna poglavlje nosi naslov U javnom prostoru, koji se laom naziva; Iako naslov upuuje da se tekst odnosi samo na lau, ore S. Kosti se osvrnuo i na amce, skele, brodove, brzu ajku i parobrod. Isti autor je sljedea dva podpoglavlja posvetio putnicima u prevozu. U njima se otvara pitanje ne samo drumova nego i sredstava kojima se putovalo i mjesta u kojima se odsjedalo. Kosti u posljednjem poglavlju skree panju i na muko-enske odnose koji se razvijaju u toku putovanja, kojima obiluje putopisna literatura. Na osnovu primjera ene nekog ivkovia, Kosti navodi kako se putovanje moe zavriti nesretno, naime ta nesretna ena je baena u Dunav, dakle u toku putovanja, iz razloga to je bila nepotena. Posljednja tematska cjelina nosi simbolian naziv Kraj. Posveena je prouavanju kulture smrti. Igor Borozan je autor prvog poglavlja koje je ujedno i najvee
209
18.11.2008 9:02:24
u kompletnoj knjizi, a govori o fenomenu smrti sagledanog kroz graansku kulturu i njenu povezanost sa zapadnim kulturnim obrascem koji se manifestirao u najveoj mjeri meu Srbima nastanjenim u Habsburkoj monarhiji. Na osnovu konkretnih primjera Borozan dalje prikazuje fenomen lijepe smrti i smrti kao strane injenice. Nasilna smrt u vidu samoubistava takoer je prisutna u 19. stoljeu. Dokument koji je povezan upravo sa smru jeste testament koji je, tvrdi autor, u 19. stoljeu imao manju primjenu nego stoljee ranije. Organizovanje sahrane, koja je u mnogome zavisila od finansijske situacije porodice, te prenos tijela od pokojnikove kue do groblja i sama ceremonija na groblju opisani su prilino detaljno. Borozan se osvrnuo i na historijat, organizaciju i simboliku evropskih i pravoslavnih grobalja, ali posebnu panju je posvetio beogradskim grobljima, a posebno Tamajdanskom i Novom groblju koje je formirano krajem 19. stoljea. Primjetno je da elita ak i u ovakvim prilikama eli da se distancira od jednakosti sa ostalim graanima, pa grob postaje identifikaciono i kulturno polje graanske klase. Na grobu se uz ime poinje pisati profesija, a nerijetko se pravila i skulptura pokojnika koja je izraavala njegovo zanimanje. Borozan je panju posvetio i groblju kao emocionalnom prostoru, dok je nacionalnu svijest prikazao kroz sahrane vladara. Da modernizacija nije zaobila ni fenomen smrti ukazala je Aleksandra Pavievi osvrnuvi se na pokuaj legalizacije spaljivanja mrtvih u poglavlju pod naslovom Ognjeno sahranjivanje. Pristalice ovakve promjene naili su na mnoge probleme ali su uspjeli osnovati drutva za spaljivanje mrtvaca 1904. g. pod vodstvom Vojislava Kujunia, a 1934. g. pokrenuli su i glasilo. Ipak, lanovi ovog drutva, u koliko su instistirali na spaljivanju svoga tijela nakon smrti, morali su biti deportovani u inostranstvo do najblieg krematorija to su i inili. Na kraju knjige nalazi se bogata Bibliografija, Skraenice i Sadraj. Knjiga je raena na interdisciplinarnom pristupu te iza nje stoje dvadeset i dva autora iz raznih humanistikih nauka kao to su historija, historija umjetnosti, etnologija i etnografija. Ovakav pristup sagledavanja iz raznih uglova, na razne naine, stvara ivu sliku ivota individue bez obzira na njegovu materijalnu osnovu ili politiku poziciju. Tu sliku upotpunjuju odlino izabrane ilustracije kojima knjiga doista obiluje. U knjizi je predstavljena historija na jedan posebno privlaan i zanimljiv nain, to je ini interesantnom ne samo meu strunom nego i irom italakom publikom. Hana Younis
210
18.11.2008 9:02:24
Galib ljivo, Bosna i Hercegovina 1861-1869. Teanj: Planjax, 2005, 609 str.
Viegodinja istraivanja drutvenih, politikih i kulturnih proimanja kojima se na temelju obilne arhivske grae bavi dr. Galib ljivo rezultirala su jo jednom knjigom koja izvrsno pokazuje znaaj Bosne kao najzapadnije Osmanske pokrajine u periodu kada politika propaganda zapadnih sila dolazi do kulminacije. Ova knjiga predstavlja hronoloki nastavak do sada objavljenih pet knjiga, u kojima je dr. ljivo pokuao kako sam navodi djelimino zavriti nauni projekat Bosna i Hercegovina u posljednjih sto godina Osmanske uprave (1788-1878). Vremenska granica u naslovu u potpunosti odgovara periodu u kojem je na valijskom mjestu u Bosni bio posljednji znaajni valija Topal Osman-paa. I pored toga ova knjiga ne predstavlja monografiju ovog znaajnog valije, ona je zapravo sveobuhvatan prikaz deavanja u periodu kada on obnaa valijsku dunost. Osnovni tekst rasporeen je u est poglavlja, kojima prethodi kratki Predgovor, u kojem autor navodi arhive u kojima je prikupio potrebnu grau i objanjava metodoloki pristup koji je koristio. Prvo poglavlje autor zapoinje sa detaljnom biografijom i prilikama u kojima erif Osman-paa preuzima valijsku vlast u Bosni. Iako je erif Osman-paa poznat u historiografiji po nadimku Topal, zbog znaenja ove rijei (epav) ljivo ga niti jednom u tekstu ne oslovljava ovim nadimkom, smatrajui ga podrugljivim. U ovom poglavlju autor izlae politiku situaciju u Osmanskom carstvu i Evropi kako bi njene refleksije na Bosnu bile jasnije. I pored injenice da je sedma decenija 19. stoljea relativno mirna i ne obiluje ustancima, Osman-paa je odmah po preuzimanju valijske vlasti morao umiriti nemire na hercegovako-crnogorskoj granici. U ovom poglavlju takoer moemo pronai interesantne podatke o vojsci; njenoj organizaciji, ustrojstvu kao i prehrani. U narednom poglavlju autor se osvrnuo na vie znaajnih tema. Jedna od njih je izgradnja infrastrukture, u prvom redu puteva. Pored naina izgradnje puteva pronai emo znaajne podatke o vrsti materijala i nainu njihovog finansiranja. Ipak doseljavanju muslimana iz Srbije je posveeno najvie panje, a posebno muhadirima, njihovom smjetaju te izgradnji domova za njih. S obzirom da su iseljenici do211
18.11.2008 9:02:24
li iz gradova zahtijevali su da im Porta isplati naknadu za njihova naputena dobra u Srbiji i da potom oni sami odlue gdje e se naseliti. Meutim Porta je odluila da se u Zvornikom sandaku izgrade nova naselja za njih to je i uinjeno, te su tako nastali gradovi Donja i Gornja Azizija (dananji Oraje i amac). U treem dijelu knjige autor vie panje poklanja reformama i donoenju ustava. Znaajnu ulogu u provoenju reformi u Bosni imao je i Devdet efendija, njegove zasluge za postizanje sporazuma sa domaim stanovnitvom, o odijevanju i teritoriju na kojem e ta vojska biti dostupna kao i nainu regrutovanja, samo kratko su spomenuti. Kao predstavnici velikih sila, rad konzula je bio veoma znaajan. Oni su redovno izvjetavali svoje zemlje o stanju u Bosni i Hercegovini. Neke od izvjetaja dr. Otta Blau-a autor je objavio kompletne. Iako su ovi izvjetaji veoma vani izvori za historiju Bosne i Hercegovine u ovom periodu, treba ih uzeti sa rezervom s obzirom da su najee proizvod subjektivnog ocjenjivanja stanja zemlje iz koje autor dolazi kao i linog ubjeenja osobe koja ih je sastavljala. I etvrto poglavlje takoer govori o reformama, prije svega proglaenju Vilajetskog ustava i njegovoj konkretnoj primjeni u narodu. Tekoe u provoenju reformi predstavljala je praksa postavljanja pravih Osmanlija na vodee poloaje, to su Bosanci tumaili kao nepovjerenje prema njima i njihovo iskljuivanje iz politikog ivota. Ovu praksu erif Osman-paa postepeno je mijenjao i time sticao povjerenje stanovnitva. Nastavak provoenja reformi, izgredi na granici sa Austrijom, eksploatacija dobara od strane stranih trgovaca su pitanja koja dr. ljivo u petom poglavlju analizira. Vremenske prilike, razgovori izmeu konzula, zemljotresi, hapenja u Teanjskoj nahiji samo su neke od tema koje se spominju u ovom poglavlju. Posljednje poglavlje obiluje podacima o trgovini. Austrijski konzuli pomno su pratili i zapisivali sve promjene na ovom polju, tako moemo pronai cijene krzna, voa, prevoza, tarife koje su se koristile itd. Rije na kraju je zakljuak u kojem su u kraim crtama opisane teme koje su obraene u knjizi. Na kraju knjige nalazi se Schlubword i Registar linih imena. Kroz cijelu monografiju provlae se pitanja izgradnje puteva, trgovine i povremenih nemira na granici sa Austrijom i Crnom Gorom. Gledano u cjelini monografija obiluje i raznim podacima o nainu ivota kako domaeg stanovnitva tako i stranih podanika. Interesantno je da se pojava tampe, iako vrlo vaan modernizacijski pomak u tom periodu, samo kratko spominje. Takoer bi bilo poeljno da ovako znaajna monografija ima bibliografiju koja bi bila dalja smjernica istraivaima posebno ovog perioda.
212
18.11.2008 9:02:24
Sedma decenija 19. stoljea je karakteristina po velikom interesiranju zapadnih sila za unutranje stanje Osmanskog carstva, posebno Bosne. S obzirom da je ova monografija uraena prvenstveno na grai austrijskog konzulata, ija je pijunska mrea bila daleko najefikasnija i najuinkovitija, ona predstavlja odlian uvid upravo u vienje Bosne od strane Austrije i njenih predstavnika u Bosni. Knjiga je izuzetno vrijedna upravo stoga to dr. Galib ljivo preputa dokumentima da govore sami za sebe i oblikuju tekst. Ovim djelom je zasigurno napravljen temelj za dalja istraivanja ovog perioda. Hana Younis
Dubravka Stojanovi, Kaldrma i asfalt, urbanizacija i modernizacija Beograda 1890-1914. Beograd: UDI, 2008, 382 str.
Dubravka Stojanovi, profesorica na Filozofskom fakultetu u Beogradu, nedavno je objavila novu knjigu, Kaldrma i asfalt, u izdanju Udruenja za drutvenu istoriju iz Beograda, u kojoj strunoj i iroj javnosti studiozno predstavlja urbanizaciju i evropeizaciju Beograda u periodu politikih previranja na prelazu 19. u 20. stoljee, pa sve do Prvog svjetskog rata. Kako sama autorica navodi, knjiga je napisana s namjerom da kroz dokumentirane primjere dokae da je politiki sistem, u navedenom periodu, u Beogradu bio nesposoban, neefikasan i netransparentan. Cilj ovako postavljene teorije Stojanovieva je smatrala neophodnim, zbog injenice da samo realno sagledavanje prolosti moe objasniti sadanjost. Knjiga je koncipirana kao sinteza modernizacijskih procesa, vjeto saetih na njene najbitnije procese. Osnovni tekst je rasporeen u dvije tematske cjeline simbolino nazvane Grad i Graani, koje se dijele na vie poglavlja i podpoglavlja. Na kraju knjige nalazi se Zakljuak i Bibliografija koju je uradila Maa Miloradovi. Sam tekst popraen je vrlo interesantnim i korisnim ilustracijama, koje dodatno upotpunjuju temu na koju se odnose. Knjiga poinje Predgovorom u kojem nas Stojanovieva upoznaje sa razlozima bavljenja ovom tematikom, njenoj ljubavi prema Beogradu i metodolokim pristupom koji je koristila u ovoj monografiji.
213
18.11.2008 9:02:24
Prva tematska cjelina naslovljena Grad kroz poglavlja: Prostor, Ulice, Kue, Osvetlenje i tramvaji i Vodovod i kanalizacija, analizira kljune teme urbanizacije Beograda na prelazu iz devetnaestog u dvadeseto stoljee, kada su poeli veliki procesi njegove modernizacije i evropeizacije. U ovom dijelu autorica se posebno osvrnula na mnoga pitanja koja su pokrenuta kao uticaj modernizacije Beograda u posljednjim decenijama 19. stoljea kao to su: odreivanje gradskog rejona, njegova regulacija, nivelacija, kaldrmisanje i prva asfaltiranja ulica, stambena izgradnja, izgradnja vodovoda i kanalizacije, uvoenje struje i tramvajskog saobraaja.... Veina ovih tema bila je od vitalnog interesa za ivot Beograana. Stojanovieva je vrlo detaljno analizirala i nain na koji su se odluke donosile, ili tanije reeno, naini na koje se izbjegavalo donoenje odluka koje su mogle unaprijediti ivot u Beogradu. Zato je autorica kao jedan od kljunih problema u prvoj cjelini knjige prezentovala neefikasnost sistema u donoenju odluka koji je po njenom miljenju bio konica modernizacije Beograda. Mnogobrojni su primjeri kojima je potkrijepljena ova teza, a jedan od njih je pitanje kaldrmisanja na primjeru Nebojine ulice. Naime, kada je ponestalo para za njeno ureenje, povaena je kaldrma iz tek kaldrmisane i ureene Poarevake ulice! Ipak, najkarakteristiniji primjer neefikasnosti sistema oslikava primjer kanalizacije. On je posebno upeatljiv, jer je predstavljao jedno od rijetkih pitanja oko kojeg su se slagale sve politike strane. I pored stranakog jedinstva bilo je potrebno 35 godina raspravljanja o dva pitanja, jedno je sistem kanalizacije, da li moderniji ili neki manje moderan, a drugo, da li da te kanalizacijske vode odlaze i u Savu i u Dunav ili samo u Dunav, kako bi srpska prijestonica konano dobila kanalizacijski sistem. Interesantno je da su mnoge vane stvari esto zavisile od entuzijazma pojedinaca umjesto od itavog sistema. Takav je primjer uvoenja struje. Prva sijalica upaljena je u Beogradu 1880, i to samo zahvaljujui upornosti jednog profesora Beogradskog univerziteta! Autorica je kroz mnoge konkretne primjere argumentirano dovela u pitanje dosadanje tvrdnje da je modernizacija Beograda bila spora zbor nedostatka novca jer do te teme vlasti nikada nisu ni stizale. Drugi dio knjige pod naslovom Graani podijeljen je na vie poglavlja: Socijalna struktura Beograda, Zamiljena i stvarna zajednica pozorine i druge scene, Institucije civilnog drutva: tampa, klubovi, udruenja i kafane, Elitna i masovna kultura: knjige, koncerti, bioskopi, cirkusi, Konstrukcija nacionalnog i socijalnog identiteta: turizam i sport, posveenih nainu ivota stanovnika Beograda u posljednjoj deceniji devetnaestog i prvoj deceniji dvadesetog stoljea. Autorica je kroz ovako koncipiran tekst otkrila, kakve su bile sklonosti, navike i ukusi stanovnika Beograda. Detaljnom analizom grae Stojanovieva je izloila socijalnu pripadnost i zanimanja stanovnika srpske prijestonice, te skrenula panju na do sada zanemarivanu skupinu slobodnih poslova, kao to su advokati, ljekari, ininjeri i arhitekte, koji su
214
18.11.2008 9:02:24
prema njoj bili pravi nosioci moderne. Analizirajui repertoar Narodnog pozorita prezentirana je jedna sasvim nova slika iz koje se jasno vidi da su vodvilje, orfeumi i privatna pozorita bili popularniji i posjeeniji od Narodnog pozorita. Iako autorica naglaava znaaj pozorita u evropeizaciji kulturnog ivota, ona zakljuuje da se strujanja u pozoritu ne mogu dovoditi u vezu sa promjenama spoljnopolitikih orijentacija srpske drave. Takoer, dovodi u pitanje ruski uticaj na oblasti umjetnikog stvaralatva, konstatirajui da su domae predstave bile posjeenije od stranih. Ona zakljuuje da je Beograanima ismijavanje muko-enskih odnosa bio daleko privlaniji model veernjeg provoda od tragedija iz nacionalne prolosti. Smatrajui da se prouavanje nastajanja civilnog drutva u 19. stoljeu ne moe ograniiti samo na stranke, medije, klubove i udruenja, Stojanovieva je analizirala i kruooke, kafee i kafane kao prvorazredne institucije u kojima se formulisala politika, socijalna i kulturna energija narastajueg graanskog drutva. Kafane su predstavljale prve ustanove novog drutva i prvi demokratski prostor u Srbiji. U kafani je odran prvi bal, upaljena prva elektrina sijalica, puten prvi film, tu su se odravali koncerti klasine muzike, prva harfa u Beogradu mogla se uti upravo u kafani. Zanimljivo je da su pored socijalne i ekonomske funkcije kafane, predstavljale najpouzdaniju zaradu, ali su takoer bile i jedna vrsta berze. Analizom politike tampe tog vremena, autorica je oslikala ivot pun previranja izazvanih uvoenjem novog ali jo nedovoljno utvrenog sistema. Osvrnuvi se i na pojavu cirkusa kao odraza modernog, uoava se da je ova vrsta zabave izazvala u ivotu Beograda velike promjene. To je naravno izazvalo osude tradicionalista, pa su Veernje novosti preuzele na sebe ulogu u borbi protiv cirkusa. Navodei razne primjedbe kako bi zabranili ovu vrste zabave, Veernje novosti su tvrdile da cirkusi vode gubljenju nacionalnog identiteta, postavljale su pitanje uticaja cirkusa na moral zajednice, a jedan od argumenata bio je i strah od hipnotisanja. Ova kampanja nije izazvala bitne promjene u egzistiranju cirkusa u Beogradu. irenje turizma i sporta takoer je bilo dio modernizacijskog procesa zasnovanog na imitaciji stila ivota zapadno-evropske aristokratije, to je naroito poslije francuske revolucije, bila odredina taka novog stila osloboenog graanstva. Veliku ulogu u irenju nacionalne ideje dobio je i sport. Po uzoru na francuski i njemaki model fizikog vaspitanja, sport je postao dio nacionalne indoktrinacije, tijelo je bilo stavljeno u slubu otadbini, a najvaniji cilj sportskog obrazovanja nisu bili toliko ni zdravlje ni sticanje socijalnog identiteta koliko vojne pripreme. U ovoj monografiji Stojanovieva je, kroz probleme kanalizacije i prve urbanizacije do slobode tampe, analizirala jedan od kljunih fenomena novije historije, odnos modernog i antimodernog. Ona je na vrlo interesantan nain uspjela, kroz primjere koenja modernizacije od strane politike elite na prelazu iz devetnaestog
215
18.11.2008 9:02:24
u dvadeseto stoljee u Beogradu, povui paralelu sa sadanjom politikom situacijom u Srbiji. Gledano u cjelini knjiga Dubravke Stojanovi je po vrsti sadraja i nainu pisanja namijenjena iroj publici, no zbog metodolokog odabira, u kojem autorica objektivno sagledava deavanja u Beogradu 1890-1914, ona definitivno moe posluiti kao prirunik kako historiarima tako i politolozima. Upravo iz tog razloga oekujemo da e ova knjiga izazvati polemiku unutar srpske historiografije. Mi joj samo moemo estitati na emotivnom, ali krajnje objektivnom pristupu u knjizi. Hana Younis
Zijad ehi, U smrt za cara i domovinu!: Bosanci i Hercegovci u vojnoj organizaciji Habsburke monarhije 1878 1918. Sarajevo: Sarajevo Publishing, 2007, 305 str.
Intrigantnog naslova, sadrajno veoma zanimljiva, knjiga Zijada ehia (U smrt za cara i domovinu!: Bosanci i Hercegovci u vojnoj organizaciji Habsburke monarhije 1878 1918.) predstavlja preraenu doktorsku disertaciju odbranjenu na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 2002. godine. Istraivanje ove teme inicirano je zbog nepostojanja nijednog djela u bosanskohercegovakoj i stranoj historiografiji koje bi u cijelosti razmatralo ulogu i status bosanskohercegovakih zemaljskih pripadnika u vojnoj organizaciji Habsburke monarhije. Ovom knjigom, ta praznina je kvalitetno popunjena. Tematski okvir razraen je u etiri velika poglavlja sa znaajnim brojem priloga koji se nalaze na kraju knjige. U sreditu razmatranja prvog dijela (Osmansko naslijee. Organizacija vojske i andarmerije u Bosanskom ejaletu/vilajetu posljednjih decenija osmanske uprave) su mjesto i uloga bosanskohercegovakih vojnih obveznika u vojnoj organizaciji Osmanskog carstva posljednjih decenija uprave sa posebnim osvrtom na specifinosti tog organiziranja koje je svoje refleksije imalo i u kasnijem periodu. Ove posebnosti e dobiti naroitu vrijednost kada budu uvrtene u vojno zakonodavstvo Monarhije. Takoer, kolovanje vojnika kao i posveivanje posebne panje modernizaciji slube javne sigurnosti, u iju svrhu je bio organizovan zaptijski puk (Bosna Zapti Alaj), u vremenu austrougarske vlasti e doivjeti svoju nadogradnju.
216
18.11.2008 9:02:24
Jedan od prvih zadataka nove vlasti nakon 1878. godine bio je utemeljenje nove slube javne sigurnosti iji su djelatnici bile osobe koje su te zadatke izvravale u osmanskom vremenu s tim to je dolo do promjene u komandnom kadru koji je, za ovu priliku, doao iz unutranjosti Monarhije. Borba za paritetnim utjecajem nad Bosnom i Hercegovinom izmeu Austrije i Ugarske odvijala se u svim sferama politiko - ekonomskog ivota, a nastojanje za organiziranjem bosanskohercegovakih vojnih jedinica bio je jedan od metoda integrisanja Bosne i Hercegovine u pravne okvire Monarhije. Razvitak andarmerijske slube povlaio je za sobom i rast broja pripadnika koji su na ovaj nain ve bili integrisani u slubu Monarhije. Proglaenje Vojnog zakona trebalo je, prema miljenju vojnih i politikih krugova Monarhije, vre vezati Bosnu i Hercegovinu za Monarhiju s obzirom na nerijeen meunarodno pravni poloaj Bosne i Hercegovine. Otuda i naslov ovom drugom poglavlju koje govori o tranzicijskom periodu (Ni sultanovi ni carevi!) Metoda uvoenja Vojnog zakona pokazuje oprez nove vlasti koja ovom problemu pristupa postepeno sa velikom dozom razumijevanja za praksu prethodne vlasti. To se posebno odnosi na ukljuivanje muslimanskog elementa u vojne strukture Monarhije zbog ega su uvedena i posebna zakonska rjeenja koja su potovala vjersku i tradicijsku posebnost novih pripadnika vojske. Upravo se na ovakvim detaljima i ogleda znaaj ove knjige kao i temeljit pristup autora datom problemu jer ga sagledava u cijelosti bez nakane da simpatizira jednu od zainteresiranih strana. Ipak, bez obzira na opreznost vlasti, proglaenje Vojnog zakona izazvalo je nezadovoljstvo i ustanak iz 1882. godine. U skladu sa organizacijskom strukturom cijele Monarhije, i u Bosni i Hercegovini su organizovani vojni okruzi, a komandna linija i finansiranje jedinica vojske razlikovala se od ostatka Monarhije zbog nerijeenog dravno pravnog statusa. S druge strane, otpor prema novim pripadnicima vojske pokazao se i kod dijela njemakog stanovnitva koji se otvoreno pobunio protiv stranaca (sluaj Graz). Vojno organiziranje na podruju Bosne i Hercegovine donijelo je strukturalne promjene u bh. drutvu. Izgradnja eljeznikog saobraaja i vojnih objekata mijenja sliku bh. gradova, a vojne kasarne unose novi stil ivota. Bh. zemaljski pripadnici u vojnim strukturama imali su zagarantovana sva prava kao i drugi pripadnici to podrazumijeva i potivanje vjerskih sloboda (posebna panja posveena je vojnom duebrinitvu). Promjene na svjetskoj politikoj sceni zahtijevale su i promjene u organizaciji vojske to je dovelo do Noveliranja vojnog zakona 1912. godine kada su ukinute neke povlastice koje su do tada vaile za bh. vojnike (godinji kontingent regruta usklaen sa principom koji je vaio za Austriju i Ugarsku, pomjerena starosna granica za rezervni sastav na 42 godine, vojna obaveza postala je opa mjera). Promjene u nainu regrutacije poveale su broj bh. vojnika kao i potrebnog
217
18.11.2008 9:02:24
budeta ija je krajnja namjena bila osiguranje graninog podruja prema Srbiji i Crnoj Gori. Promjene Zakona o iznimnim mjerama i Zakona o vojnom podavanju oteale su privredne prilike. Atentat od 28. juna 1914. godine pokrenuo je promjene na svjetskom nivou, a dolo je i do destabilizacije prilika unutar Bosne i Hercegovine (nemiri, osnivanje prijekih sudova, naruavanja javnog reda i mira). I dok se diplomatija spremala da se povue pred orujem, u Bosni i Hercegovini su uvedene iznimne mjere i suspendirani su neki dijelovi Zemaljskog statuta. Poetak rata i odlazak vojnih jedinica na novoformirane frontove (Istoni, Zapadni, Balkanski) zahtijevao je promjene u Bosni i Hercegovni kako bi se osiguralo provoenje zakona. U tu svrhu organizovan je Shutzkorpus (Zatitni korpus) kao i Brgerwehr (graanska vojska) kao civilna zatita za ouvanje javnog reda i mira . Zabiljeen je i prijedlog Mujage Komadine iz Mostara koji je predlagao formiranje lokalnih milicija iji bi se lanovi takoer pozabavili ouvanjem reda i mira (str. 87 - 88). Dosadanji primjeri iz knjige pokazuju kako autor ne prati razvoj samo jednog drutvenog segmenta, nego kroz prizmu vojne strukture prati promjene u drutvu, ekonomiji i politici. Zbog toga se moe opravdano kazati kako ova knjiga nije samo historija vojske, nego je historija jednog vremena gdje je vojska, u skladu sa politikim kretanjima, igrala najznaajniju ulogu. To e se posebno izraziti u deavanjima koja e uslijediti tokom Prvog svjetskog rata. Sa ovim datumom poinje i drugi, znaajniji dio ove knjige koji govori o ratnim deavanjima na frontu i u pozadini. Slijed dogaaja nakon poetka ratnih operacija u ovoj knjizi ispraen je kroz standardni hronoloki okvir. U vrijeme prvih vojnih sukoba Bosna i Hercegovina se javlja kao neposredno ratno podruje 1914. godine. Deskripcija dogaaja unutar Bosne i Hercegovine posmatrana je kroz prizmu vjerskih odnosa kao i odnosa vjerskih lidera prema matinim zajednicama gdje se posebna panja posveuje analizi uloge duhovnih lidera na podizanju morala kod vojnika. Kao i u veini sluajeva do sada, posebna panja posveena je detaljnoj analizi uloge muslimanskih vjerskih voa. Deavanja na Balkanskom frontu odvijala su se u dva pravca. Prvi plan Generaltaba srpske vojske bio je vezivanje to veeg broja austrougarskih trupa na Balkanskom frontu kako bi se oslabio udar u pravcu Rusije (str. 91). Osim vojnih operacija, drugi cilj bio je organiziranje pobune meu pravoslavnim stanovnitvom u istonoj Bosni kao i formiranje komitskih eta. Odgovor na ova djelovanja ponudio je general Potiorek kontraofanzivom i suzbijanjem srpskih i crnogorskih trupa na podruju istone Bosne i Hercegovine. Osim toga, pokrenute su i represivne mjere prema bh. Srbima uzimanje talaca i interniranje politiki sumnjivog stanovnitva. Plan Zemaljske vlade je predviao uzimanje talaca a za taoce je trebalo uzimati najutjecajnije i najuglednije osobe pravoslavne vjere koje su politiki pripadale Narodu, Otadbini i Srpskoj rijei, s tim da oni budu zalog lojalnog dranja njiho218
18.11.2008 9:02:25
vih pripadnika i pristalica (str.101). Plan za interniranje politiki sumnjivog stanovnitva podrazumijevao je njihovo premjetanje u unutranjost Monarhije kako bi im se onemoguio kontakt sa ostalim bosanskohercegovakim stanovnitvom. Takoer, pored ekspatrijacije plan je podrazumijevao i konfiskaciju imovine to je u konanici rezultiralo demografskim promjenama pograninog podruja. ejh-ul-islam je 14. novembra 1914. proglasio dihad u Carigradu, a u Sarajevu je ova fetva proitana 11. decembra 1914. godine od strane reisa Demaludina auevia. Tekst ove odluke je tampan i dostavljan vojnicima na frontu kako bi se i time utjecalo na psiholoke i ideoloke dimenzije rata. U znak zahvalnosti za lojalno dranje muslimana prema Monarhiji, odlueno je da se u Beu sagradi damija. Ratna deavanja imala su svoga odjeka i na ekonomska kretanja u zemlji. Donesen je Zakon o ratnom podavanju i imao je iste odluke kao i u ostatku Monarhije, a odnosio se na snabdijevanje vojske potrebnim namirnicama kao i na obaveze na gradnji i popravci puteva, eljeznica, telegrafskih i telefonskih linija dok je uplata ratnog zajma predstavljala mjeru patriotizma (str.113). Istovremeno, ratna razaranja izazivaju velike poremeaje u privredi zemlje. Usljed angaovanosti na frontu velikog broja stanovnika, smanjuje se proizvodnja, a zatim slijede osiromaenje stonog fonda zemlje, zapoljavanje ena i djece u preduzeima. Ve poetkom 1915. godine Zemaljska vlada intervenie na tritu uvoenjem prvog maksimiranja cijena. U humanitarnom angamanu ogleda se rad na prikupljanju pomoi za izbjeglice. Daleko na frontu, bosanskohercegovaki zemaljski pripadnici u sastavu vojske biljee zapaene uspjehe. Analizom kvalitetne izvorne podloge, autor prati vojnike na frontovima na kojima se nalaze. Ve na Balkanskom frontu, 1914. godine herojsko dranje Gojkomira Glogovca biva nagraeno vitekim odlikovanjem sa titulom barona. Slinih sluajeva nalazimo na svim frontovima u svim ratnim godinama. Nakon to je Italija objavila rat Monarhiji, bh. vojnici nali su se i na italijanskom frontu gdje je zabiljeena njihova posebna odvanost u borbama. To se posebno odrazilo u tzv. Soanskim bitkama. Smrt, koju rat sa sobom obavezno nosi, izbacuje veliki broj vojnika iz stroja, a popunjavanja se vre iz rezervnih sastava i nastavkom regrutacije. Ve 1916. godine uee bh. vojnika bilo je 1.75% vie u odnosu na uee u ukupnom broju stanovnika Monarhije. Ovaj trend se nastavio do kraja rata, pa se moe rei kako je Bosna i Hercegovina u Prvom svjetskom ratu podnijela izrazito velike napore. Analiza stanja na frontovima prua nam mogunost da, kroz ovu knjigu, dobijemo pravu sliku jednog nadasve tekog perioda gdje su se podnosili nadljudski napori. Koliko je autor temeljito pristupio obradi teme najbolje svjedoe opisi bitaka gdje se pojedini segmenti opisuju iz sata u sat, iz minute u minutu. Jedna od takvih je i borba na italijanskom frontu za osvajanje Monte Mellete gdje su bh. jedinice stekle naziv elitnih jedinica austrougarske armije.
219
18.11.2008 9:02:25
Ratna deavanja pratila je i adekvatna socijalna politika koja se ogleda u zbrinjavanju velikog broja ranjenika i ratnih vojnih invalida, porodica poginulih vojnika pa je u tu svrhu organizovan itav sistem ustanova koje su zbrinjavale unesreene. Inicijativu za pomo invalidima u sluaju Bosne i Hercegovine pokrenuli su organi vlasti koji su i osnovali Fond za pomo. Kako je vrijeme prolazilo, stanje se sve vie pogoravalo. Koliine hrane u rezervama za vojnike bivale su sve manje tako da je otpoela kontrola trokova za trupe i postepeno smanjivanje. Sva ova deavanja su imala svoga negativnog odjeka na stanje na frontu koje je povremeno bilo na nivou katastrofe. Novi ratni napori zahtijevali su dodatna optereenja pa se tokom svih ratnih godina organizovala regrutacija, a Bosna i Hercegovina je i dalje biljeila procentualno vee uee u vojsci nego u ukupnom broju stanovnika Monarhije. Ve 6. jula 1917. godine u potpunosti je ukinuta institucija zastupanja (bedelija, bedluk) a dodatna regrutacija jo vie je oteala poloaj privrede. Kako je stanje kod vojnika na frontu bilo teko, u pozadini je bilo jo tee. Velika optereenja i sune godine izazvale su problem ishrane stanovnitva pa je zabiljeen veliki broj smrtnih sluajeva uzrokovanih nedostatkom hrane. Nedae s kojima se vlast susretala bile su poveane kada se poeo javljati problem nelojanosti Monarhiji. Promjene na Istonom frontu istupanjem Rusije iz rata u oktobru 1917. godine teite vojnih operacija su prebacile na italijanski front. Tu se tokom posljednje godine rata vodila estoka borba za opstanak Monarhije koja je sve vie nestajala. Nezadovoljstvo stanjem na frontovima, poetak borbe za formiranje nacionalnih drava, revolucionarne ideje su samo neki od problema s kojima se Monarhija susretala u posljednjoj godini rata kada je mobilizacija dosegla vrhunac sa nevjerovatnih 70% mobilisanih mukaraca. Istroenost zaliha prouzrokovala je pobune i dezerterstvo, nemire u pozadini, pljaku, formiranje zelenog kadra dok se Monarhija pred ovim problemima nalazila skoro nemona mada se osnivanjem prijekih sudova nastojalo drati situaciju pod kontrolom. Prevagu na stranu pobjednika unijelo je angaovanje SAD-a, ije su trupe zajedno sa ostalim uestvovale u odlunom proboju na italijanskom frontu kada je i faktiki nestalo i Monarhije i njene armije. Autor e slikovito kazati kako je nastupila smrt Dvostrukog orla. elei da istaknemo znaaj ove studije, potrebno je ponovo naglasiti kako Zijad ehi ovom knjigom kvalitetno popunjava prazninu koja je u historiografiji postojala do njene pojave. To je jedan od bitnih faktora koji ovoj knjizi daje poseban znaaj. Druga znaajna karakteristika ove knjige jeste izvorna podloga na osnovu koje je nastala, a radi se o izvorima koji se nalaze u arhivima u Sarajevu i Beu. Detaljna deskripcija vojne strukture i nain popunjavanja vojnih jedinica na momente oteava itanje knjige, ali vie od toga, govori o ozbiljnosti i temeljitosti autora. Ve jednom
220
18.11.2008 9:02:25
napomenuto, sada u zakljunom dijelu potrebno je ponovo naglasiti kako ova knjiga, osim to govori o vojsci, vie govori o vremenu i prilikama koje prate rat i ratna deavanja. Zapravo je to i najvei domet ove knjige koja, uz toplu preporuku za itanje, zasluuje da bude ocijenjena jako visokom ocjenom. U tehnikom pogledu, tvrdo uvezana knjiga sa znaajnim brojem fotografija, priloga i nadasve izdanom obradom teme daje kvalitetnu sliku jednog dijela nae prolosti. Upravo su to karakteristike koje svakoj knjizi otvaraju put prema potencijalnim itateljima. Amir Duranovi
Edin Mutapi, Agrarna reforma u Bosni i Hercegovini i njeno zakonodavstvo (1918-1941). Gradaac: Javna biblioteka Alija Isakovi, 2007, 260 str.
Pitanje agrarnih odnosa u zemlji kakva je Bosna i Hercegovina predstavlja prvorazredan problem koji se ne tie samo njene privrede, nego zadire u sve segmente bosanskohercegovakog drutva i usko se vee sa politikim, nacionalnim i vjerskim pitanjima. Svakako da je ovakva tema uvijek privlaila panju naune javnosti, tako da postoji zavidna literatura koja tretira ovo pitanje sa razliitih stanovita politikog, pravnog i sociolokog. Istovremeno kroz ovu literaturu moemo uoavati i razliite pristupe agrarnom pitanju kroz periode austrougarske uprave, Kraljevine SHS/Jugoslavije, socijalistike Jugoslavije i period nakon raspada Jugoslavije. Literatura o agrarnom pitanju u svakom od ovih perioda historije Bosne i Hercegovine ima odreene osobenosti i pristupa ovom pitanju na specifian nain. Da je ova tema aktuelna i danas svjedoi i knjiga Agrarna reforma u Bosni i Hercegovini i njeno zakonodavstvo (1918-1941) autora Edina Mutapia. Knjiga je magistarska teza koju je autor odbranio 2005. godine na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu pod nazivom Agrarno zakonodavstvo i likvidacija agrarne reforme u Bosni i Hercegovini (1918-1941). Shematski, knjiga se sastoji od est dijelova, a svaki od njih je podijeljen na vie glava i poglavlja, to je ini dosta preglednom. Pored ovoga, na kraju knjige se nalazi i rezime te popis izvora i literature. Knjiga nema jasno izraen uvodni dio, nego se autor na poetku prvog dijela Osvrt na izvore i literaturu (7-31) vrlo kratko i turo bavi definiranjem cilja svog
221
18.11.2008 9:02:25
istraivanja, te kae da e pokuati ui u sutinu navedene problematike, sa aspekta dravne intervencije, odnosno zakonodavnih akata dravnih organa, te njihove realizacije. Ukazat e i na odreene aspekte zloupotreba od strane dravnih organa i njenih inovnika. Na kraju emo pokuati dati osvrt na pitanje same likvidacije agrarne reforme, prikazati stupanj odtete odnosno isplate agrarnih dugova, koji su proizali iz samih akata zakonodavne politike. (7) U ovom dijelu knjige daje i pregled najznaajnijih arhivskih fondova u arhivima Bosne i Hercegovine i njenom susjedstvu koji su bitni za istraivanje agrarnih odnosa, a kao najznaajniji istie Arhiv Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Naalost, i pored iscrpne analize stanja arhivskih fondova, autor se u svom radu vrlo malo oslanja na neobjavljene izvore. Kritiki pristupa i analizi postojee literature koja tretira agrarne odnose, te upravo na osnovu te literature i nastaje najvei dio ovog rada. Da bi itaoca pripremio i uveo u problematiku agrarnih odnosa i agrarne reforme, kroz dio Naslijeeni agrarni odnosi u Bosni i Hercegovini (35-71) daje pregled historijskog razvoja zemljovlasnikih odnosa u Bosni i Hercegovini u vrijeme osmanske, a zatim i austrougarske uprave. Nakon toga dolazimo do najvanijih dijelova knjige koji nose naslove Agrarni odnosi od nastanka Kraljevine SHS do Vidovdanskog ustava (75-124), Agrarno pitanje u Vidovdanskom sistemu (127-164), Ekonomsko-nacionalni aspekt agrarne reforme u Bosni i Hercegovini (167-197) i Agrarno pitanje u Kraljevini Jugoslaviji (1929-1941) (201-243), u kojima daje hronoloki pregled dogaaja vezanih za agrarne odnose i agrarnu reformu, te ih uklapa u opa deavanja u Kraljevini SHS/Jugoslaviji. U ovako zadatim okvirima analizira agrarne odnose i prati reformu od prevrata 1918. godine pa do poetka Drugog svjetskog rata. Agrarne nemire, koji zahvataju Bosnu i Hercegovinu krajem 1918. godine, vidi kao rezultat minulih vremena i posebno naglaava nacionalni i vjerski aspekt ovih nemira, te pokuava pokazati kako vlasti esto nisu imale istinske elje da uvedu red i mir i na taj nain zatite muslimansko stanovnitvo. Meu brojnim pravnim aktima kojima Vlada pokuava rijeiti agrarno pitanje u periodu do donoenja Vidovdanskog ustava, autor posebno istie Prethodne odredbe za pripremu agrarne reforme donesene 25. 2. 1919. godine koje po njemu predstavljaju legalizaciju nasilne uzurpacije i stvaranje osnove za ekonomsko-politiku dominaciju jednog naroda nad ostalim. Takoer, dosta prostora posveuje i uredbama koje se odnose na begluke zemlje, a koje su u navedenom periodu u nekoliko navrata pretrpjele promjene zbog stalnih politikih prestrojavanja i promjena vlada od kojih je svaka pokuavala usmjeriti agrarnu reformu u njoj eljenom pravcu. Promjene nastale donoenjem nove Uredbe o postupanju sa beglukim zemljama u Bosni i Hercegovini i Uredbe o finansijskoj likvidaciji agrarnih odnosa u Bosni i Hercegovini od 12. 5. 1921. godine
222
18.11.2008 9:02:25
vidi kao poputanje u agrarnoj politici i ustupak Nikole Paia JMO-u prilikom ulaska JMO-a u postizbornu vladu. Iznos koji je predvien za likvidiranje agrarne reforme smatra minimalnim, ali kae da je JMO, pristajui na donoenje ovih uredbi, uspio spasitioko 150 000 hektara begovske zemlje od agrarne reforme. Kako su promjene ove begluke uredbe este, stvoreni su tako komplicirani svojinski odnosi i sporovi koji nee biti likvidirani ni u narednih nekoliko godina. Nakon izglasavanja Vidovdanskog ustava dolazi do izvjesnog zastoja u agrarnoj politici kako na zakonodavnom planu, tako i u njenom provoenju. Daleko od toga da nije bilo pokuaja, ali ipak u ovom periodu ne dolazi do radikalizovanja agrarne reforme, te je obiljeen gomilanjem i sporim rjeavanjem agrarnih sporova, neuspjelim pokuajem likvidiranja agrarnih direkcija i slinim neuspjesima. Tek pred kraj ovog perioda dolazi do konkretnih akcija, te je 17. 5. 1928. godine donesen Zakon o bivim kmetovskim selitima i steenim beglucima, ime je izvrena konana promjena vlasnikih odnosa u Bosni i Hercegovini. Ubrzo nakon toga, 3. 12. 1928. godine donesen je i Zakon o beglukim zemljama u Bosni i Hercegovini, a 14. 9. 1929. godine Zakon o finansijskoj likvidaciji odtete za begluke zemlje, koja je trebala biti sprovedena u vrijeme estojanuarske diktature. Donoenje ovog posljednjeg zakona smatra ustupkom Mehmedu Spahi, koji je trebao da bude tolerantan prema buduoj podjeli na banovine, tj. cijepanju bosanskohercegovakog prostora. Pokazalo se da na poetku predvieni iznos za finansijsku likvidaciju odtete za begluke zemlje nije ni priblino bio dovoljan, pa je tokom tridesetih godina XX stoljea nekoliko puta dolazilo do izdavanja novih obveznica. Ovaj, uvjetno reeno, posljednji period, odnosno period Kraljevine Jugoslavije bio je obiljeen pokuajima finansijske likvidacije odtete za oduzetu zemlju, ali i uope saniranjem posljedica provoenja agrarne reforme, a izvjestan zastoj primjeuje u periodu izmeu 1933. i 1936. godine. Od zakonskih akata iz ovog perioda izdvaja Zakon o zatiti zemljoradnika od 20. 4. 1932. godine, kada je proglaen privremeni moratorij na seljake dugove i Uredbu o likvidaciji zemljoradnikih dugova od 26. 9. 1936. godine, kojom drava preko Privilegovane agrarne banke preuzima seljake dugove prema privatnim bankama. Kolonizaciji, kao dijelu agrarne reforme, takoer posveuje dio prostora i prati je kroz kontroliranu i plansku akciju koja se provodila preko Ministarstva za agrarnu reformu (kasnije Ministarstva poljoprivrede), ali i kroz nasilnu uzurpaciju dravne zemlje koju e drava kasnije uglavnom legalizirati. Na nekoliko mjesta autor analizira posljedice koje je agrarna reforma ostavila na stanovnitvo Bosne i Hercegovine. Obim reforme prikazuje iznosei podatke o koliini zemlje koja je bila predmet agrarne reforme. Tako iznosi podatke o 1 175 305 hektara zemlje oduzete od zemljoposjednika (775 233 hektara kmetovskih selita i 400 072 hektara begluke zemlje) i oko 600 000 hektara uzurpirane povrine uma
223
18.11.2008 9:02:25
i oko 40 000 hektara drugog zemljita. Zemljoposjednici su za oduzetu zemlju do 1941. godine naplatili 171 milion dinara za oduzeta kmetovska selita i 139 miliona za begluke zemlje, te pri tome naglaava da su isplaeni iznosi minimalni i mnogo manji nego u drugim dijelovima Kraljevine SHS/Jugoslavije. Autor ak iznosi podatak da su zemljoposjednici dobili samo 1,5 % od stvarne vrijednosti zemlje. Negativne posljedice agrarne reforme nisu osjetili samo zemljoposjednici nego gotovo svi slojevi drutva, to potkrepljuje statistikim podacima koje uglavnom preuzima od drugih autora. Pred poetak Drugog svjetskog rata reforma jo nije bila gotova, a o njenoj likvidaciji da i ne govorimo. Na kraju, moemo utvrditi da autor u svojoj knjizi daje cjelovit prikaz zakonodavne aktivnosti drave na polju agrarne reforme i njene likvidacije i istovremeno je nastoji uklopiti u opa zbivanja u Kraljevini SHS/Jugoslaviji izmeu dva svjetska rata. Agrarnu reformu prikazuje kao pozitivnu historijsku tekovinu, ali naglaava da je ona u Bosni i Hercegovini imala izrazito nacionalno obiljeje, to inae kroz cijelu knjigu nastoji naroito istaknuti. Enes Omerovi
Ivana Dobrivojevi, Dravna represija u doba diktature kralja Aleksandra 1929-1935. Beograd: Institut za savremenu istoriju, 2006, 370 str.
Promjene koje su se desile u posljednjih dvadesetak godina na prostoru jugoistone Evrope utjecale su i na promjene u historiografiji. Otvaraju se nove teme, a stare kritiki preispituju i obogauju. Dijelom ovog procesa moemo smatrati i knjigu Dravna represija u doba diktature kralja Aleksandra 1929-1935. autorice Ivane Dobrivojevi. Knjiga predstavlja djelomino izmijenjenu i dopunjenu verziju istoimene magistarske teze, odbranjene 2005. godine, u kojoj autorica pokuava da rekonstruie period diktature kralja Aleksandra i represiju koju je sprovodila drava, te istovremeno pokuava da pokae da fenomen represije zadire i u istraivanje istorije mentaliteta, zavisi od (ne)postojanja dobre i moderne birokratije i savremenog policijskog i andarmerijskog aparata.(13) Pitanje dravne represije, pogotovu u dravama kakva je bila Kraljevina Jugoslavija, autorica smatra modernom i sloenom historiografskom temom, a ujedno i
224
18.11.2008 9:02:25
pitanjem sueljenih percepcija, jer dok su policijski nadzor, hapenja, internacije, suenja i sl. jedni smatrali represijom, drava je smatrala da na taj nain ostvaruje svoje legitimno pravo na odbranu. Prilikom obrade teme autorica je imala na umu sloene politike prilike u Kraljevini Jugoslaviji, proizile iz unutranjih i spoljnih napetosti koje su obiljeile desetogodinji period parlamentarizma. Istovremeno, ne proputa priliku naglasiti da se diktatura kralja Aleksandra poklopila sa velikom ekonomskom krizom koja je pogodila i Kraljevinu Jugoslaviju i jo vie pojaala nezadovoljstvo stanovnitva reimom. U knjizi su najbolje osvijetljene prilike u Srbiji i Hrvatskoj, to pravda karakterom prikupljene grae, ali istovremeno smatra da prostorima Srbije i Hrvatske treba posvetiti najveu panju, jer je jedan od najveih problema u Kraljevini SHS/Jugoslaviji bilo tzv. hrvatsko pitanje, tj. srpsko-hrvatski spor. Shematski, knjiga se sastoji od uvodnih razmatranja, u kojima se autorica pozabavila terminima diktatura i represija, pet glava, zakljuka, popisa izvora i literature, te biljeke o autoru. Koritenje termina diktatura za reim uspostavljen 6. 1. 1929. godine smatra ispravnim, uz konstataciju da su slini reimi uspostavljeni i u veini susjednih zemalja, ali i uz ogradu da je diktatura u Kraljevini Jugoslaviji obiljeena odreenim osobenostima koje proizlaze iz specifinosti i raznolikosti ovih krajeva. Imajui na umu te specifinosti, razmatra i pojam represije koji je u svakom drutvu najlake pratiti kroz zakonodavstvo, sudstvo, policiju, zatvore, slobodu politikog djelovanja i slobodu tampe. Dotiui se svakog od ovih segmenata, kae: Dravnu represiju u doba estojanuarskog reima uslovljavalo je nekoliko faktora-erozija demokratije u Evropi, objektivne unutranje prilike, ali i kulturna zaostalost, nepostojanje vrstih parlamentarnih i demokratskih tradicija, kao i moderne i profesionalne birokratije. Stoga je pria o represiji ujedno i pria o nainu funkcionisanja jedne drave, ali i slika mentaliteta jednog drutva, zastalog na pola puta izmeu modernog i tradicionalnog, zapadnog i orijentalnog.(34) Na osnovu relevantne literature autorica u prvoj glavi - Diktatura kralja Aleksandra evropski okvir i balkanska priroda (35-94) opisuje zbivanja u Kraljevini poevi od brojnih razliitosti i problema koji su pratili Kraljevinu od njenog osnivanja, preko skuptinskog atentata, estojanuarske proklamacije, Oktroiranog ustava, izbora 1931, atentata u Marseju i petomajskih izbora dajui nam na taj nain okvir u kojem e se razvijati i sprovoditi dravna represija. U drugoj glavi Zakonodavstvo, instrumenti i institucije represije (95-220) analizira zakonodavnu djelatnost reima, inaugurisanje i forsiranje politike integralnog jugoslavenstva, te sudstvo, policiju, andarmeriju i kaznene zavode kao instru225
18.11.2008 9:02:25
mente, odnosno institucije represije. Ne spori zasluge reima na pravnoj unifikaciji drave, ali naglaava da kvalitet esto nije pratio kvantitet, te da je veina zakona donesenih u ovom periodu bila represivna po svojoj prirodi, odnosno ili su za tim da onemogue normalan politiki ivot, slobodu miljenja i njegovog nesmetanog plasiranja kroz tampu.(98) Ideju integralnog jugoslovenstva, koja je u ovom periodu forsirana kroz kole, nacionalna udruenja i tampu, smatra naprednom, ali i zakanjelom bar 50 godina, pa je veliki broj stanovnika Kraljevine u njoj vidio represiju i napad na nacionalnu posebnost. U dijelu posveenom sudstvu nastoji pokazati kako je reim, nastojei uvesti red u sudstvu (uvoenje jedinstvene hijerarhije u itavoj Kraljevini, bre rjeavanje parnica, borba protiv nerada, korupcije, revizija sudskog osoblja i sl.) esto se mijeao u rad sudova, pa su sudije, kao instrumenti represije, nekad i sami bili izloeni nadzoru i represiji. Posebnu panju obraa na rad Dravnog suda za zatitu drave, pred kojim je sueno politikim protivnicima reima. Poveanje broja delikata protiv drave u periodu diktature pravda ne samo strogou reima nego i pojaanom aktivnou njegovih protivnika, a kazne, iako stroge, ne smatra tako drakonskim kako je predstavljano u nekim djelima. Drugi bitan segment represivnog sistema bila je policija i andarmerija uz koje se veu nadzor, progoni, internacije i hapenja politikih neistomiljenika, ali i iznuivanje priznanja batinama, nehuman odnos prema pritvorenicima i zatvorenicima, andarmerijska nasilja, pretjerana upotreba sile i sl. O ovome se esto moglo sluati na suenjima pred Dravnim sudom, ali i proitati u inozemnoj tampi koja je oblikovala javno mnijenje u Evropi i na taj nain utjecala na meunarodni poloaj Kraljevine. Ne sporei policijska i andarmerijska nasilja, autorica kroz brojne primjere eli pokazati da ona nisu bila dio unaprijed smiljenog plana (iako je reim esto svjesno tolerisao nasilja) nego posljedica mentaliteta, niskog kulturnog i obrazovnog nivoa andara, osionosti, straha za vlastitu sigurnost i posao, te da su predstavljali samo odgovor na nasilje i teror kome su i sami bili izloeni. Takoer, naglaava da andarmerijska nasilja nisu bila proizvod diktatorskog reima kralja Aleksandra, jer su postojala i prije, ali i poslije perioda diktature. Nakon hapenja, estog zlostavljanja i suenja politiki protivnici reima su zavravali u kaznenim zavodima, gdje su izdravali zatvorske kazne. irenje pria o izuzetno tekim uvjetima i torturama u zatvorima esto su koristili osueni politiari za linu promociju stvarajui kult muenika. Iznosei brojne primjere, autorica eli pokazati da stanje u kaznenim zavodima nije bilo ni izdaleka tako strano, a teke uvjete (pretrpanost, slaba ishrana...) ne smatra represijom, i pravda ih siromatvom drave.
226
18.11.2008 9:02:25
Trea glava Politiki protivnici estojanuarskog reima (221-300) posveena je predestojanuarskim strankama i njihovim prvacima, komunistima, ustaama i makedonskim revolucionarima kao aktivnim protivnicima reima. Pritisak reima na navedene grupacije se poveavao kako su se pojaavale njihove aktivnosti. Odmah nakon estojanuarske proklamacije veliki broj politikih prvaka predestojanuarskih stranaka stavljen je pod policijski nadzor, a mnogi od njih su uskoro neutralisani interniranjem u zabaene krajeve. Neki politiki prvaci su osueni, a kazne su izdravali u posebnom odjelu za politike zatvorenike - Kustodiji honesti Zavoda u Sremskoj Mitrovici, gdje je reim bio relativno blag i liberalan. Borba protiv komunizma i komunista u periodu diktature samo je nastavljena i pootrena. Teror u istranim zatvorima i brojne pogibije komunista smatra samo odgovorom na teror koji je provodila Partija. Komunistima je sueno pred Dravnim sudom, ak i za samo lanstvo u Partiji ili rasturanje letaka, a kazne su esto bile drakonske. Osueni komunisti su kazne izdravali u Sremskoj Mitrovici, Mariboru i Lepoglavi, a uvjeti ivota su se razlikovali od zavoda do zavoda i vie su zavisili od linosti upravnika nego od propisa. Strah od komunista smatra prevelikim i bezrazlonim zbog stvarne snage Partije u to doba. Mnogo opasnijim je smatrala makedonske revolucionare i naroito ustae koji su svoje politike ciljeve eljeli ostvariti atentatima, diverzijama i slinim akcijama, u kojima su stradali esto i civili. I njima je sueno pred Dravnim sudom, a osuivani su na dugotrajne robije i smrtne kazne. Ove mjere trebale su imati psiholoki efekat i suzbiti separatistike pokrete, ali su postigle kontraefekat i samo ih ojaale. Sve represivne mjere poduzimane protiv ustaa i VMRO smatra samo odgovorom na teror, a nikako terorom samom po sebi. S ciljem zavoenja sveope dravne kontrole, reim je nastojao staviti tampu pod svoj uticaj, o emu je rije u etvrtoj glavi tampa i cenzura (301-322). Pootravanjem i onako restriktivnog zakona te osnivanjem Centralnog presbiroa reim je mogao lake sprovoditi cenzuru, nadzirati pisanje domae tampe, kontrolisati plasiranje domae i strane tampe, pratiti kretanje novinara... Stroga cenzura i nadzor nad novinama odrala se sve do decembra 1934. godine i u tom periodu zadatak tampe bio je da na sve naine velia uspjehe reima. Kao posljedica strogog nadzora, a zbog straha od kanjavanja, kod mnogih se razvila autocenzura. O centralnoj figuri estojanuarskog reima i onim koji su najvjerovatnije najvie ispatali govori se u posljednjoj, petoj glavi Kralj i narod (323-342). Kralja Aleksandra vidi kao rodoljuba i idealistu, omiljenog meu narodom. Da bi to pokazala, opisuje njegove posjete Zagrebu i navodi izvjetaje nezavisnih posmatraa koji kau da je doek kralja u Zagrebu 1931. godine bio vie spontan nego reiran. Koristei izvjetaje britanskih poslanika, eli dokazati da kralj, ustvari, nije bio upoznat sa stvarnim stanjem u zemlji.
227
18.11.2008 9:02:25
U Zakljuku (343-354) autorica sumira rezultate svog naunoistraivakog rada, ponovo istiui unutranje i vanjske prilike koje su utjecale na sistem dravne represije, negira postojanje dobro organizovanog represivnog aparata, a sama represija predstavlja sliku mentaliteta jednog drutva. Koristei relevantnu literaturu i izvornu grau, autorica je pokuala da na neutralan nain da sliku jednog perioda i jednog fenomena. esto je, piui o odreenom dogaaju, donosila informacije iz razliitih izvora i ostavljala itaocu prostora da sam izvue zakljuke, esto se ne libei da ih i sama daje. Ponekad, vjerovatno pod pritiskom navoda pojedinih autora, uzima u zatitu estojanuarski reim i staje u odbranu njegovih postupaka. Uz ovo, nevidljivost pojedinih dijelova Kraljevine u knjizi otvara prostor za nove istraivae. Enes Omerovi
Mile S. Bjelajac, Generali i admirali Kraljevine Jugoslavije 1918-1941., Studija o vojnoj eliti i Biografski leksikon, Institut za noviju istoriju Srbije, Dobra d.o.o., Beograd, 2004, 361 str.
Promiljanja o destruktivnoj ulozi ovjeanstva, a koja se odnose na prouzrokovanje ratnih kataklizmi, obino se pojavljuju nakon uvida u tragine posljedice takvog djelovanja. itave ljudske grupe odgovorne za to, svedu se na odreeni broj pojedinaca ija imena postaju simboli ljudske bezumnosti, ambicioznosti, grupne privredne, nacionalne ili teritorijalne frustracije, istureni, sluajem ili vlastitom nesreom isfabrikovani nosioci negativne kolektivne ideologije. Mnogo rjee se mogu nai, pa makar i naknadnom pameu potaknuti, napori da se pokua razumijevati i objasniti odreena grupna karakteristika odgovornih kako za rat, tako i za mir. Tako da glavni akteri ratova rijetko budu predmet panje u miru, mada posljedice njihovih odluka i djelovanja kroje sudbinu bezimene mase i u takvim periodima. U okviru sveprisutnih istraivanja drutvenih grupa, potaknutih nedovoljnou istroenog pozitivistikog metoda u istoriografiji, autor prezentovane velike studije o vojnoj eliti u Kraljevini Jugoslaviji u meuratnom periodu i iscrpnog biografskog leksikona predstavlja strunoj i zainteresovanoj publici nastavak viegodinjeg
228
18.11.2008 9:02:25
zanimanja za jedan specifini dio drutvene strukture. Ve ranije objavljeni radovi (Vojska Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918-1921, Vojska Kraljevine SHS/Jugoslavije 1923-1935, Ministri inostranih poslova Srbije, Crne Gore i Jugoslavije od 1811. do danas Biografije, Jugoslovensko iskustvo sa multietnikom armijom 1918 1991, itd.) kao i brojni lanci osigurali su i ovom djelu rezultate karakteristine po opsesivnom istraivanju, pomena vrijednoj sistematinosti, jasnoi i cjelovitosti izlaganja, tako da ono zaista nije samo pomono sredstvo za naune i strune krugove, nego vrlo dragocjena graa za istoriju graanskog drutva u nastajanju i model istraivanja elita i za lokalne i za nacionalne zajednice. Prvi dio ovog djela predstavlja velika uvodna studija koja prati grupnu sudbinu generaliteta od njegovog stvaranja 1918 do njihovog silaska sa istorijske scene 1945. godine. Ve na prvim stranicama razlae se problem penzionisanja generala k.u.k. vojske kao i problem odabira generala za najvii in armijski general, oko ega je bilo puno govora i u tadanjoj javnosti i u koji se uplie i pitanje imenovanja generala, odnosno unapreivanja oficira iz reda Slovenaca i Hrvata, a prezentovani su i novi rezultati istraivanja o njihovoj brojnosti. Odjeljak Generali u vreme kralja Aleksandra predstavlja malu zbirku mini studija o linostima, generalima iz neposredne kraljeve blizine koji su svojim uticajem, a i voljom kralja znaajno doprinijeli donoenju najvanijih politikih odluka koje su se ticale ivota u Kraljevini. Nije zaobiena ni obrada brojnih afera, prouzorkovanih sukobima unutar samog generaliteta i rivalstvima neformalnih grupa, kao i neslaganja u vojnim pitanjima i vienjima puteva za razvoj vojnog potencijala zemlje. U pitanja od najveeg dravnog znaaja uplitale su se poslovne, prijateljske, rodbinske, kumovske i druge veze lanova generaliteta, koje su zauzimale znaajan udio u izvjetajima pojedinih generala i prouzrokovale brojne afere u kojima se mijenjala sudbina okrivljenih, a ugled vojske u javnosti neprestano krnjio. U posebnom poglavlju razlae se situacija nastala poslije kraljeve smrti 1934. godine i odnosi generaliteta sa knezom Pavlom. Ona se poklopila sa stiavanjem ekonomske krize i pokuajem modernizovanja vojnih snaga, kao i velikim pomjeranjima u vojnoj hijerarhiji. Uticaji na vojne vrhove nisu bili vidljivi samo u domenu politikih struja u zemlji, nego i u snanim uplivima evropskih sila i njihovih lobiranja za opredjeljenje u izmijenjenim politikim okolnostima i narastajuim napetostima tridesetih godina. Kraj ovog perioda bio je obiljeen jo veim zaotravanjem hrvatskog pitanja i traenjem odgovora na ovaj gorui problem u Kraljevini, te pokuajem da uz pomo brojnih instrukcija vojska pokae svoje nepristrasno lice i pravedan stav, to joj je teko polazilo za rukom. Dobrim dijelom su za to bili odgovorni esti i izrazito nekorektni postupci andarmerije, pripisivani vojsci.
229
18.11.2008 9:02:25
Svoje mjesto u studiji je nalo poglavlje o ueu generala u prevratu 27. marta 1941. godine, prilikom koga su se generali na vrlo drastian nain umijeali u politiku, to je rezultiralo vrlo tekim posljedicama po sudbinu zemlje. Silazak sa istorijske scene praen je tokom aprilskog rata, a u svojoj konanici, u istoriografiji malo obraivanog zarobljenitva generaliteta Kraljevine, ispunjenog politikim podjelama. Mali, ali znaajan prostor posveen je generalima aktiviranim nakon 1941. godine u oruanim snagama NDH, snagama generala Drae Mihailovia, kao i u slubi vlade Nacionalnog spasa generala Nedia. Interesantan dio ini i obrada povratka odreenog broja generala u Jugoslaviju, njihovo penzionisanje ili kratkotrajna sluba u Jugoslovenskoj narodnoj armiji, odnosno njihovi progoni i suenja u novom sistemu. Ostanak u emigraciji je takoe bio varijanta na koju se odluio odreeni broj generala. U svakom sluaju cjelokupan generalski kor i njihova sudbina bili su utonuli u isforsirani drutveni zaborav nakon 1945. godine, te se ova studija time ini znaajnijom. Posebnu vrijednost ovoj studiji daje poglavlje o drutvenom statusu i karakteru vojne elite u kojoj se sistematski razmatra porijeklo generala (75% potie iz urbanog miljea), njihovo struno obrazovanje, zanimanje roditelja, enidbene veze sa djevojkama iz najbogatijih slojeva, odabir poziva druge generacije vojne elite, te statusni simboli koji omoguuju njihovim lanovima drutvenu promociju u jednoj izrazito agrarnoj zemlji. Sve su to pokazatelji koji svjedoe o ulozi vojske u socijalnoj modernizaciji drutva i doprinose razumjevanju uronjenosti oficira i generala u ondanju elitu, te pokazuju njihovu uzajamnu spregu. Ova vrsna studija utemeljena je bogatom graom, navedenom sa 331 napomena, koje dodatno pruaju mnotvo podataka o osnovnoj sadrini teksta. Poseban dio ovog djela predstavljaju Biografije generala i admirala 1918-1941, ija je izrada oito predstavljala izuzetan istraivaki napor i to je ne samo pomono sredstvo za istoriografe, nego su prezentovane minijaturne studije o ivotima i sudbinama linosti, unutar kojih se otkriva mnotvo ljudskih ivotnih detalja, ujedno smjernice za daljnja mogua istraivanja. Za svaku linost ponuene su informacije, pored onih karakteristinih za sva enciklopedijska izdanja, o endibenim vezama, socijalnom statusu suprug, njihovom obrazovanju, navedene su i porodine pozadine suprug, kao i porodine veze koje su ostvarila generalska djeca; vrlo detaljno su date funkcije i mjesta slubovanja generala sa datumima postavljanja na dunosti, premjetajima, unapreivanjima i odlikovanjima - mnotvo informacija koje treba da pojasne vojno-politike aktivnosti ovog elitnog sloja Kraljevine. Struno uraene biografije prate fotografije, koje ne samo u bibliografiji nego i u cijeloj studiji ine posebnu vrijednost.
230
18.11.2008 9:02:25
Studiju i biografiju prati 16 priloga koji u prvom redu rastereuju biografiju, ali ovdje obuhvaene imaju izuzetnu vrijednost za brzo snalaenje u brojnim vojnim strukturama i rasporedu formacija u zemlji. Napomenuemo samo neke nazive priloga: Generali na najviim komandnim funkcijama 1918-1941 (sistematizovani po ministarstvu vojske i mornarice, glavnom generaltabu, autanturi Nj.V. Kralja, te komandama divizijskih oblasti), Raspored i prelazna formacija 1918/1919.godine, Formacija vojske na dan 1. jula 1928. godine, Formacija i dislokacija vojske 1939. godine, Generali-admirali, bivi austrougarski oficiri, Generali na najviim dunostima u mirnodopskoj formaciji kopnene vojske 1940-1941, te Generali i admirali u ratnoj formaciji JV od 3. aprila 1941. godine. Ovo vrsno djelo, kao i drugi rezultati rada autora, ne samo da popunjava brojne bijele mrlje u istoriografiji nego e posluiti kao nezobilazano djelo u izuavanju meuratnog perioda. Ono je potvrda da su u istoriji akteri politikih odluka ujedno i njihove rtve. Glavni junaci ratova do 1918. godine, te najuticajniji i najvaniji lanovi elitnog drutva u Kraljevini definiu se studijom i biografijom ne kao kolektiv ili ujedinjena skupina, ve kao pojedinci ije su sudbine jednako ljudske i ranjive. Stotine navedenih linih pria i imena slue rekonstrukciji istorijske naracije i potiu dalja istraivanja ljudskog drutva. Sonja Dujmovi
Mustafa Imamovi, Vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji izmeu dva svjetska rata. Sarajevo: Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, 2008, 162 str.
Knjiga Mustafe Imamovia Vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji izmeu dva svjetska rata predstavlja izvjesnu preradu i dopunu autorove magistarske teze Pravni poloaj vjerskih zajednica za vrijeme estojanuarske diktature. Iako sama magistarska teza nikada nije objavljena, autor je pojedine njene dijelove, poetkom devedesetih godina prolog stoljea, dodatno proirio i obogatio novim historijskim saznanjima i, pojedinano u obliku lanaka i rasprava, objavio u Glasniku Rijaseta IZ u Bosni i Hercegovini i Godinjaku Pravnog fakulteta u Sarajevu, kao i u nekim drugim publikacijama (Sefarad 92, Zbornik radova o fra An231
18.11.2008 9:02:25
elu Zvizdoviu). Ovaj rad predstavlja prikaz poloaja vjerskih zajednica i institucija u meuratnoj jugoslavenskoj dravi, s posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu. Ujedno, ova knjiga ini i skup svih spomenutih lanaka i rasprava, koje su poetkom devedesetih godina dvadesetog stoljea parcijalno objavljeni. Upravo iz razloga to su dijelovi ovog rada neovisno pripremani i objavljivani na nekoliko mjesta primjetna su ponavljanja odreenih injenica, ali to nikako nije uticalo na kvalitet i vrijednost ove knjige. Pogledom na sadraj knjige zakljuujemo da su prva dva poglavlja (str. 7-37) posveena pokuajima rjeavanja vjerskog pitanja u meuratnoj jugoslavenskoj dravi. Drugi, neto vei dio knjige, bavi se pojedinano svakom priznatom vjerskom zajednicom na tlu jugoslavenske drave. Prvo poglavlje Pokuaj donoenja interkonfesionalnog zakona u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (str. 7-25), kao to sam autor kae, bavi se rjeavanjem vjerskog pitanja ugraenim u Vidovdanski ustav 1921. godine, odnosno kasnijim pokuajima donoenja jednog interkonfesionalnog zakona. Razgovori o donoenju jednog takvog zakona zapoeli su i prije stvaranja zajednike drave, tokom Prvog svjetskog rata i razgovora na Krfu izmeu Jugoslavenskog odbora i vlade Kraljevine Srbije, o kojima autor prua iscrpne podatke. Razgovori, koji su nastavljeni i nakon stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, rezultirali su neuspjehom, pa je izostao jedinstveni zakon, koji bi regulirao status vjerskih zajednica na dravnom nivou. U drugom poglavlju Ope karakteristike vjerskog zakonodavstva estojanuarske diktature (str. 27-37) autor iznosi detaljni razvoj vjerskog zakonodavstva, koji se odvijao u drastino promijenjenim politikim prilikama. Nakon uspostavljanja estojanuarske diktature 1929. godine, novi reim odbacuje ideju donoenja jednog zakona, kojim bi se regulirao status svih priznatih vjerskih zajednica. Nasuprot tome, estojanuarski reim pristupa rjeavanju vjerskog pitanja tako to donosi odvojene zakone o veini priznatih vjerskih zajednica na tlu Kraljevine Jugoslavije. Kao rezultat takve politike tokom 1929. i 1930. godine doneseni su zakoni o Pravoslavnoj crkvi, Jevrejskoj i Islamskoj zajednici, kao i evangelistikoj i reformiranoj crkvi. Novim zakonodavstvom reim je pod kontrolu drave, odnosno, zbog okolnosti kakve su tada vladale u Jugoslaviji, pod direktnu kontrolu dinastije, stavio sve vjerske zajednice. Svi zakoni raeni su po istom principu, a glavna odlika im je bila stavljanje pod vrstu kontrolu drave svih vjerskih zajednica, a samim tim i skoro svih oblika drutvenog ivota u dravi. U daljnjem tekstu autor detaljno obrazlae zakone sa pojedinim vjerskim zajednicama i otkriva kako su se oni odrazili na rad samih zajednica, uposlenika i institucija u njihovoj nadlenosti, ali i obinih ljudi. Jedina vjerska zajednica, iji status nije bio reguliran posebnim zakonom bila je Katolika crkva. Njen status reim je pokuao rijeiti sklapanjem konkordata sa Va232
18.11.2008 9:02:26
tikanom. Ali napori oko njegovog sklapanja nisu urodili plodom dijelom i zbog prevelikih zahtjeva katolike crkve, ali dijelom i zbog otpora nekih politikih i vjerskih krugova u dravi. O pokuajima sklapanja konkordata i neuspjehu da se to uini, kao i o primjerima reguliranja odnosa izmeu katolike crkve i drave u Evropi i svijetu, autor pie u treem poglavlju pod naslovom Pitanje konkordata u Jugoslaviji 19181941 (str. 39-51). U etvrtom poglavlju Hrvatska starokatolika crkva (str. 53-54) autor iznosi najosnovnije podatke o ovoj malobrojnoj i malo poznatoj vjerskoj skupini, koja je status priznate vjeroispovijesti stekla 1923. godine. Dok peto poglavlje pod naslovom O kulturno-politikoj aktivnosti reisul-uleme auevia (str. 55-63) predstavlja kratak biografski prikaz ivota i djela, prema mnogima jedne od najznaajnijih linosti prve polovine dvadesetog stoljea meu bosanskohercegovakim muslimanima, reisa Mehmeda Demaludina auevia. Kratku historiju Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji izmeu dva svjetska rata, kao i njenu organizaciju, autor je predstavio u najobimnijem dijelu ovog rada pod naslovom Pravni poloaj i organizacija Islamske zajednice u Jugoslaviji 1918-1941. godine (str. 65-89). Kao i u prethodnom, tako i u zavrna tri dijela knjige autor iznosi pregled meuratne historije triju preostalih vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini i Kraljevini Jugoslaviji Srpske pravoslavne crkve (Pravni poloaj i organizacija Srpske pravoslavne crkve u Jugoslaviji 1918-1941. godine, str. 91-111), jevrejske (Poloaj Jevreja u Srbiji i Kraljevini Jugoslaviji, str. 113-123) i protestantskih zajednica (Protestantske crkve, str. 125-128). Pored glavnog dijela autor je u knjigu uvrstio i Dodatak (str. 129-156), koji izlazi iz vremenskog okvira odreenog naslovom rada, ali, zajedno sa glavnim dijelom knjige, ini jednu zaokruenu cjelinu. Ovaj dio rada sastoji se iz dva dijela Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini u vrijeme rata 1941-1945. godine (str. 131-143) i Pregled razvitka Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini (str. 145-156). Iako u posljednja dva stoljea u jugoslavenskoj i bosanskohercegovakoj historiji nije mogue izolovano posmatrati nacije i nacionalnu politiku od religije i vjerske politike, vjerskom pitanju u jugoslavenskoj i bosanskohercegovakoj historiografiji posveeno je premalo panje. Zbog toga je knjiga Mustafe Imamovia Vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji izmeu dva svjetska rata, u kojoj je iznesena sinteza odnosa meuratne jugoslavenske drave prema svim priznatim vjerskim zajednicama, posebno vrijedna za bosanskohercegovaku, ali i historiografiju drugih junoslavenskih naroda. Mirza Huji
233
18.11.2008 9:02:26
Stania Brki, Ime i broj: Kragujevaka tragedija 1941. Kragujevac: Spomen-park Kragujevaki oktobar, 2007., 220 str.
Pored vojnih i politikih tema koje su dominirale u historiografijom Drugog svjetskog rata vrlo aktuelna bila je i ona o nacistikim zloinima. Prebrojavanje rtava, detektiranje krivaca i naina izvrenja zloina bili su glavni zadaci historiara. Ovako bolne teme nisu interesirale samo historiare ve i umjetnike koji su u svojim djelima odavali poast poginulim i uvali sjeanja na njihova stradanja. Upravo su generacije koje su svjedoile tim dogaajima bile dune da osiguraju vjenu uspomenu meu narednim pokoljenjima. Svoju moralnu obavezu izvrila je pjesnikinja Desanka Maksimovi. Ona je jedan od najveih nacistikih zloina u Srbiji ovjekovjeila u stihovima pjesme Krvava bajka. Decenijama su njeni stihovi o acima, koji su sa svojim profesorima bajonetima tjerani iz kolskih klupa pravo na poljane smrti, gradili zajedniku svijest o kragujevakoj tragediji. Svoj doprinos u tome imali su i preivjeli koji ve decenijama odravaju Veliki kolski as, priredbu kojom odaju potu i evociraju sjeanja na hiljade neduno strijeljanih civila. Kragujevakom tragedijom, koja je zbog razmjere zloina i umjetnikog odraza uzdignuta na nivo simbola stradanja, bavili su se brojni historiari meu kojima i vii kustos Spomen-muzeja 21. oktobar u Kragujevcu Stania Brki. U svome djelu Ime i broj: Kragujevaka tragedija 1941 rasvjetljava dogaanja i obim zloina u gradu Kragujevcu i njegovoj neposrednoj okolini u periodu od 19. do 21. oktobra 1941. godine kada je, zbog njemake osvete za 10 poginulih i 26 ranjenih njemakih vojnika, bila nareena likvidacija 2300 Srba. O ovoj tragediji, kao i o drugim masovnim pogubljenjima civilnog stanovnitva, napisana su brojna djela uglavnom publicistikog i memorijalnog karaktera koja su, zbog svoje nestrunosti, doprinijela stvaranju mita o broju rtava. Udjela u kreiranju takvog mnjenja imali su i sami historiari koji, i pored dostupnosti veine izvorne grae, kako domae tako i njemake provenijencije, nisu nainili kritiku i objektivnu historijsku analitiku studiju koja bi bila osloboena ideologije i mita i zasnovana na historijskim izvorima. Ta djela uglavnom fragmentarno ili simboliki promatraju stradanja nevinih graana Kragujevca.
234
18.11.2008 9:02:26
Trebalo je proi 66 godina od traginih deavanja da bi historiografija iznjedrila knjigu koja e demistificirati broj rtava i tok faistike racije u Kragujevcu, koja e postaviti donju granicu broja strijeljanih i koja e konano imenovati te stradalnike. Postavljanje donje granice broja rtava i njihovo imenovanje je najvea vrijednost knjige S. Brkia u moru ideoloki obojenih djela sa proizvoljnim podacima do kojih se dolo, naravno, bez primjene naunog aparata1. Upravo je, odsustvo naunog aparata omoguilo nastavak kragujevake tragedije u vidu manipulisanja brojem rtava i ideolokog tumaenja dogaaja. Pored knjiga koja deavanja u Kragujevcu tretiraju kao simbol zloinakog karaktera nacistike vlasti u Srbiji i koje se meusobno razlikuju samo u broju rtava (iji broj varira od 3000 do 7000) ima i onih autora koji pokuavaju objasniti istrebljivaki pohod nacista prebacujui svu krivicu na komuniste (i njihove sabotane akcije). Autori2 sa takvim stavom i zakljukom (posebno ideoloko revizionistiki obojeni) slave Nedia i Ljotieve srpske dobrovoljce na elu sa Marisavom Petroviem, kao spasioce srpskog naroda od nacistikog terora. Stoga je za Staniu Brkia vjerovatno bio pravi izazov, a moda i hrabrost, napisati djelo sa egzaktnim injenicama do kojih se dolazi primjenom historijskih metoda. Njegova knjiga Ime i broj: Kragujevaka tragedija 1941, u petnaest poglavlja na 220 stranica lako itljivog teksta, na korektan nain tretira jednu od najveih tragedija Drugog svjetskog rata na podruju bive Jugoslavije. U uvodnom dijelu knjige (str. 7-11) autor iznosi reakcije savremenika na oktobarska deavanja u Kragujevcu i odnos kasnijih generacija prema tim dogaajima. Naredno poglavlje, Aprilski rat (str. 11-17) govori o politikom i vojnom slomu Kraljevine Jugoslavije, o uvoenju njemake okupacione uprave, policijske i obavjetajne slube i o podjeli Srbije u vojnoupravnom pogledu, a sve s ciljem dranja naroda u pokornosti.
U ediciji Kragujevac 21. oktobar 1941, objavljenoj dvadeset godina poslije tragedije, navodi se da je na osnovu spiskova okupacijske policije, legitimacija i drugih dokumenata identifikovano preko 4.000 rtava, te da taj broj konstantno raste. Izrazito visok broj strijeljanih u okviru kragujevake kataklizme utvrdila je Komisija za utvrivanje ratnih zloina koja zakljuuje da je 21. oktobra u Kragujevcu ubijeno 7.000 ljudi. Ovu cifru bezpogovorno prihvata i Branislav Boi u djelu Poruke strijeljanog grada, a kao konstanta, navodi se i u enciklopedijskom izdanju Leksikografskog zavoda, Zagreb. Dr. Venceslav Glii, bavei se nacistikom represijom u Srbiji u djelu Teror i zloini nacistike Njemake u Srbiji 1941 - 1945 ostaje usamljen u svome miljenju da je, 21. oktobra 1941. godine, u Kragujevcu stradalo oko 3000 stanovnika.
1 2 Borivoje M. Karapandi, Istina o kragujevakoj tragediji 21. oktobar 1941. Beograd: Nova iskra, 1991.
235
18.11.2008 9:02:26
Poglavlje, pod naslovom Ustanak (str. 17-39) obrauje organizaciju pokreta otpora, poetak ustanka, formiranje partizanskih i etnikih odreda u okolini Kragujevca i njihovu meusobnu saradnju. Nakon partizanskog oslobaanja Gornjeg Milanovca, uslijedila je i brza njemaka reakcija koja je rezultirala paljenjem grada. Na povratku za Kragujevac njemake snage su u sukobu s etniko-partizanskim odredima imale gubitke od 10 mrtvih i 26 ranjenih. Njemaki gubici nakon borbe za Gornji Milanovac su i bili povod da se primijeni drakonska odluka o strijeljanju 100 stanovnika za svakog ubijenog njemakog vojnika ili folksdojera i 50 stanovnika za svakog ranjenog njemakog vojnika ili folksdojera. To je podrazumijevalo likvidaciju 2300 domaih ljudi i izvrenje najveeg nacistikog zloina u Srbiji u toku okupacije. U prvobitnim akcijama, uhapeni su Jevreji, komunisti te lanovi njihovih porodica (njih izmeu 60 i 70). Kako je taj broj bio daleko od zacrtane cifre, krenulo se sa odmazdama u okolnim kragujevakim selima. Tom prilikom je, prema podacima spomen-muzeja 21. oktobar, a koji se u poslijeratnom periodu bavio prikupljanjem podataka o ovoj tragediji, ubijeno 415 ljudi iz sela: Gronica, Ilievo, Mekovi i Mari, o emu autor govori u treem poglavlju knjige, Tragedija sela (str. 39- 47). Poglavlje Kragujevaka tragedija (str. 47-75) sastoji se iz dva dijela koja detaljno opisuju masovne likvidacije u gradu u toku 20. i 21. oktobra. Strijeljanja seljaka po okolnim selima bila su samo uvertira u masovna pogubljenja koja su se u navedene dane izvrila u Kragujevcu. Hapenja su poela po kuama, radnjama, fabrikama ali i srednjim kolama. Kolone uhapenih ljudi slijevale su se u topovske upe, gdje su strijeljani i gdje je jedan grad umirao. U poglavlju Kragujevaka tragedija u izvorima (str. 75-91), S. Brki prikazuje odjeke kragujevake kataklizme u njemakim, partizanskim i etnikim izvorima i procjene broja rtava od strane pojedinih uesnika rata. Tako se u nedievskim i ljotievskim proglasima prepisuje broj strijeljanih iz njemakih izvora. U etnikim izvorima ova cifra varira izmeu 4000 i 12000 strijeljanih, mada preovladava broj od 6000. Dosta manji broj stradalnika utvrdilo je gradsko poglavarstvo Zemaljske komisije za utvrivanje zloina okupatora i njegovih pomagaa i to nakon nekoliko mjeseci istraivanja, odnosno uzimanja izjava od lanova porodica i svjedoka. Prema Izvjetaju objavljenom 12. jula 1945. godine ukupan broj strijeljanih iznosi 2324. To je zvanian dokument koji je priloen optunici Demokratske federativne Jugoslavije (DFJ) protiv naredbodavaca i izvrilaca zloina u Kragujevcu na procesu pred Saveznikim vojnim sudom u Nirnbergu. U poglavlju knjige pod nazivom Demografsko-socioloka analiza (str. 91-101) autor se bavi analizom dostupnih podataka o stradalnicima u kragujevakoj tragedi236
18.11.2008 9:02:26
ji, na osnovu kojih stvara sliku o socijalnoj, spolnoj, starosnoj i nacionalnoj strukturi strijeljanih. Ispituje i podatake o mjestu roenja i hapenja stradalih, njihovom branom stanju. Grafiki prikaz svih ovih analiza izloen je u posebnom poglavlju pod nazivom Tabelarni pregledi (str. 130-137). U Zakljuku (str. 101-105) Stania Brki ukazuje na tumaenja uzroka i povoda kragujevake tragedije iz 1941. godine u duhu raznih ideologija i politika.3 Naredna poglavlja knjige mogu se smatrati dodatkom osnovnom tekstu jer ona, svojim sadrajem samo dopunjuju prethodno napisano. Poglavlje pod nazivom Poruke strijeljnih (str.137-211) iznosi poruke stradalnika koji su, ekajui smrt, na komadu papira ili fotografije napisali svoje posljednje misli, odnosno pozdrave svojim najmilijima. Te poruke omoguavaju da se stekne uvid u linu tragediju stradalnika i odmakne se od turog praenja historijskih procesa. Sljedea dva poglavlja Spiskovi strijeljanih (str. 137-211) i Spiskovi preivjelih (str. 211-213) daju popise stradalih i preivjelih u Gronici, Mariu, Ilievu i Kragujevcu sa njihovim linim podacima (po sistemu: prezime, ime oca, ime, datum i mjesto roenja i zanimanje). Na posljednjim stranicama knjige smjetena je standardna metodoloka oprema: Rezime (str. 213-215), Summary (str. 215-217), Izvodi iz recenzija (str. 217-219), Literatura i izvori (str. 219-221). U pogledu grafikog ureenja, knjiga je vrlo kvalitetna. Obogaena je slikama stradanja te faksimilima dokumenata. Smjelo i hrabro, uz dosljednju primjenu principa historijske nauke, S. Brki se odluio obraunati sa mitom o kragujevakoj tragediji, sa mitom o 7000 stradalih. Istraivanjem arhivske grae, upotrebom podataka iz izvjetaja dravne komisije za utvrivanje ratnih zloina iz 1945. godina, zatim dokumenata NOP-ovske, etnike, njemake i crkvene provenijencije i relevantne literature, autor je imenovao 2796 stradalih. Na ovaj nain je demistificirana kragujevaka tragedija, a svaki evidentirani stradalnik je dobio svoje ime i broj. Iako se cifra stradalnika znatno smanjila, a tok faistike racije u Kragujevcu tokom 20. i 21. oktobra rasvijetljen, razmjera zloina nije umanjena. Zbog okrutnosti i stradanja 10 % stanovnitva Kragujevca u svega dva dana, on ostaje jedan od najveih u toku Drugog svjetskog rata na prostoru bive Jugoslavije. Sanja Gladanac
3
Ljotievci, poev od Marisava Petrovia, preko njihovih historiara i publicista u emigraciji, dali su poseban doprinos ovome. Po njihovom miljenju, taj dodatni razlog jeste skrnavljenje leeva ubijenih njemakih vojnika. 237
18.11.2008 9:02:26
H. Dejms Bergvin, Imperija na Jadranu, Musolinijevo osvajanje Jugoslavije 19411943. Beograd: Slubeni glasnik, 2007, 275 str.
Historiji nije cilj da oslobaa krivnje, niti da osuuje, a jo manje da preuuje ono to bi moglo biti neugodno i bolno. Njena zadaa je da pomou naune obrade arhivske grae i interpretacije injenica doe do objektivnih sudova o prolosti i da doprinese boljem razumijevanju onoga to se dogodilo. Upravo je to pokuao postii ameriki profesor H. Dejms Bergvin (predava na West Chester University, SAD) u svojoj studiji Imperija na Jadranu, Musolinijevo osvajanje Jugoslavije 19411943. Striktnom primjenom naunog aparata upustio se u avanturu rasvjetljavanja burnih deavanja u italijanskoj okupacionoj zoni na Balkanu (Dalmacija, Hercegovina, Crna Gora), nastojei pri tome, izbjei zamku osporavanja jednih i odbrane i velianja drugih. Takav pristup, rezultirao je knjigom koja omoguava bolje razumijevanje djelovanja faistike vlasti na Balkanu, njen odnos prema zaraenim stranama NDH, etnicima, partizanima i civilnom stanovnitvu. Upotrebom viestrane arhivske grae, uspio je realnije prikazati meusobne odnose ustanika, kvislinkih reima i okupacionih armija. Svojim istraivanjem na vrlo vjet nain daje ivu sliku pohlepe i arogancije italijanske faistike vlasti, kao imperijalne sile, u njenom strijemljenju ka proirenju svog ivotng prostora Spazio Vitale. Bergvin itatelja postepeno upoznaje sa pokuajima faistike vlasti da Musolinijevu megalomansku ideju o teritorijalnom proirenju Italije na drugu stranu jadranske obale i stvaranju veeg ivotnog prostora za Italijane, pretvori u stvarnost. Dueove ambicije o irenju italijanskog Spacio Vitale engleski historiar Denis Mack Smith nazvao je Musolinijevo rimsko carstvo. I D. Mack Smith se bavio italijanskom prolou i razvitkom, ciljevima i rezultatima faizma u Italiji. U svom kapitalnom djelu1 ne prikazuje detaljnije italijansko osvajanje Jugoslavije, ve svoju istraivaku snagu usmjerava na rasvjetljavanje faistikih poduhvata u Africi, Albaniji i Grkoj. Kako se Bergvinova studija bavi samo jednim fragmentom italijanskog imperi-
Denis Mack Smith, Musolinijevo rimsko carstvo. Zagreb: Globus, 1980.
238
18.11.2008 9:02:26
jalizma, obje knjige moemo smatrati komplementarnim u stvaranju slike o raanju i krahu Musolinijevih imperijalnih fiks ideja. Knjiga Imperija na Jadranu, Musolinijevo osvajanje Jugoslavije 1941-1943 nainjena je na osnovu bogate arhivske grae italijanske, njemake, partizanske, etnike i ustake provenijencije uz obilato koritenje literature, uglavnom one, objavljene na engleskom i italijanskom jeziku dakle, stranih autora, te nekoliko naslova sa slavenskog govornog podruja. Studija hronoloki poinje s Parikom mirovnom konferencijom, pratei dalje razvoj Musolinijevih megalomanskih ideja o teritorijalnom proirenju Italije odnosno italijanskog Spazio Vitale pa do pada faistike Italije septembra 1943. godine. Sadraj knjige smjeten je na 275 stranica odnosno u devet poglavlja. U prvom poglavlju (str. 21-35) Italijanska ambicija prema Jugoslaviji 1918 1940 autor nas upoznaje sa deavanjima koja su prethodila uspostavljanju italijanske okupacije na Balkanu. On uredno biljei sve ugovore koje su dvije vlade, italijanska i jugoslovenska sklopile u meuratnom periodu (19201941). Redom spominje Ralpski ugovor (1920), kojim se uspostavlja italijanski suverenitet nad Zadrom, Rimski ugovor (1925.) kojim je potvreno italijansko zaposjedanje Rijeke, te Netunsku konvenciju koja regulie pravo Italijana koji su ivjeli u Dalmaciji. Kako Italija nije dobila sve to joj je bilo obeano Londonskim ugovorom iz 1915. godine, drutvena klima postajala je napetija. Osjeajui se otuenim od italijanskih dojueranjih ratnih saveznika, Musolini prijateljstvo trai kod poraenih iz Prvog svjetskog rata te se povezuje s VMRO-om i ustakim pokretom, a sve u skladu s njegovom ambicijom irenja italijanskog Spacio Vitale na raun Jugoslavije. O nagovjetaju ostvarivanja Musolinijevog imperijalnog sna Bergvin pie u narednom poglavlju, Rasparavanje Jugoslavije (str. 35-57). Nakon trodnevnog lanstva Jugoslavije u Trojnom paktu i njenog istupanja iz tog saveza, uslijedio je nacistiko-faistiki napad na zemlju. Svega jedanaest dana bilo je dovoljno da se Jugoslavija politiki i vojno porazi, to je irom otvorilo vrata ka njenoj podjeli. Italiji je dodijeljena Dalmacija, Crna Gora, dijelovi Hrvatske i Hercegovine. Uspostavljena je NDH na elu sa Antom Paveliem koji je toboe trebao tititi italijanske interese. Kako bi izbjegao da postane italijanski poslunik, Paveli je Berlinu prepustio niz ekonomskih povlastica. U ovom poglavlju autor panju posveuje i sudbini Slovenije koja nije postala marionetska drava kao Hrvatska ve je bila italijanska provincija i teritorijalno osakaenoj Crnoj Gori nad kojom je uspostavljen protektorat. Tree poglavlje knjige (str. 57-85) Etniko ienje u Hrvatskoj rasvjetljava zloinaki odnos ustake vlasti prema Jevrejima, Romima i Srbima. H. D. Bergvin spominje i sve drutvene grupe koje su podravale reim (nii srednji sloj, franjevaki red i Hrvatska katolika crkva) ali i one koji su jasno bili protiv vladajue klike (gornji gradski sloj finansijeri, industrijalci i obini radnici).
239
18.11.2008 9:02:26
Reakcija srpskog naroda ubrzo je uslijedila u vidu ustanka. O neophodnoj pacifikaciji italijanske okupacione zone govori se u narednom poglavlju, Pax Romana (str. 85-119). Smatralo se da e proglaenje nezavisne i suverene Crne Gore kao ustavne monarhije, znaiti i ustpostavu mira. Narodu nije smetalo to je zemlja de facto i dalje bila pod italijanskim protektoratom, ali je njeno teritorijalno komadanje izazvalo mase na ustanak (13. jula). Italijanska ljudska i oruana nadmonost uguile su ustanak te je sva vojna i civilna vlast predata guverneru, generalu Pirciju Biroliju. Time je farsa zvana crnogorska nezavisnost okonana. Slovenija je zvanino pripojena Italiji 3. maja 1941. godine. Iako politiki zavisna od Rima, ona je ipak uivala administrativnu, kulturnu i financijsku autonomiju. U poglavlju Prijatelji i neprijatelji (str. 119-151) autor pie o odnosima Italijana prema svojim saveznicima i protivnicima na Balkanu. Otvoreno neprijateljstvo prema partizanima tokom 1942. godine rezultiralo je njihovim protjerivanjem iz Hercegovine, Istone Bosne i Crne Gore, a potpisivanjem sporazuma od 19. juna 1942. godine Italijani su nagovijestili svoje povlaenje iz Druge i Tree zone. Ovim inom Italija se oprostila od protektorata nad Hrvatskom. U poglavlju je takoer rije i o saradnji Italijana sa njihovim stvarnim saveznikom, etnicima. O odnosu sa etnicima njihovoj saradnji i planovima govori se i u estom poglavlju etnici, Jevreji i partizani (str. 151-173). Poglavlje je posveeno i jednom najsvjetlijem primjeru humanosti italijanskih vojnika: pruanju utoita Jevrejima odbjeglih ispred njemakih odreda smrti. Autor pie i o kretanju partizana prema Bihau, a njihovu dalju sudbinu prati i u narednom poglavlju. Poglavlje Operacija Weiss (str. 173-195) rasvjetljava vojnu operaciju smiljenu s ciljem da nanese smrtni udarac partizanskim i etnikim snagama. Postotak realizacije plana nije bio zadovoljavajui te su Nijemci, da bi oistili posljednja gnijezda pobunjenika, osmislili operaciju Schwartz. O operaciji Schwartz autor pie u osmom poglavlju Kraj sna o Spacio Vitale (str. 197-221). Cilj operacije unitenje preostalih partizanskih jedinica, etnika i njihovog taba u Crnoj Gori te zarobljavanje Drae Mihailovia nije ostvaren. Rasulo etnikog pokreta bilo je na vidiku. Britanska vlada je prijetila da e ga prepustiti sudbini ukoliko ne uspostavi saradnju s partizanima. Rim je zauzeo zvanian stav o razoruanju etnika, ali na terenu, italijanske komande zanemaruju ovu naredbu. Italijanska vlada ukinula je poloaj guvernera Dalmacije, ime je u potpunosti vlast u provinciji preputena vojsci. Posljednje poglavlje knjige Italijanski sumrak bogova (Gtterdmmerung) u Jugoslaviji (str. 221-261) pored rekapituliranja deavanja i odnosa zaraenih snaga na Balkanu u ovom turbulentnom historijskom razdoblju, autor saeto prikazuje posljedice septembarskih previranja u Rimu i prestanak italijanske okupacije na Balkanu.
240
18.11.2008 9:02:26
Dejms Bergvin kao stranac koji se bavi italijanskom prolou2 korektno je prezentirao hroniku italijanske vlasti na Balkanu 1941-1943, odnosno njen odnos prema zaraenim stranama i nemonom civilnom stanovnitvu. Ova knjiga je autorov doprinos rasvjetljenju tih odnosa, data iz malo drugaije perspektive, koja meutim ne oslobaa odgovornosti ni jednog uesnika dogaaja ali koja pod jae svjetlo stavlja komandu Druge armije (Druga armija je upravljala italijanskim snagama na Balkanu). Od standardne metodoloke opreme knjiga posjeduje index imena, popis izvora i literature, biljeke o izvorima, predgovor i skraenice koje olakavaju itanje arhivskih jedinica. Izostavljen je zakljuak kojeg moe nadomjestiti posljednji naslov u knjizi (Kraj Musolinijevog stvaranja carstva) te biografija autora, neophodna budui da je istraiva poprilino nepoznat u historiografijama balkanskih naroda. Bibliografija je razvrstana u nekoliko preglednih grupa (arhivski materijali, objavljena graa, odabrana bibliografija) koje olakavaju i pojednostavljuju praenje i shvatanje niza prikazanih dogaaja. U pogledu grafike opremljenosti knjiga je krajnje skromna. Obogaena je sa nekoliko fotografija glavnih aktera navedenih dogaaja i slikama strijeljanja, te sa etiri ture karte s legendom na italijanskom jeziku. Knjizi nedostaju faksimili dokumenata veoma poeljni ovakvim naunim studijama. Bergvinovo prouavanje obimne arhivske grae i literature rezultiralo je prvom studijom o politikom i vojnom porazu Italije na Balkanu. Studija je vrlo znaajna ne samo zbog obilja novih do sada nepoznatih ili manje poznatih podataka o faistikoj vlasti u Dalmaciji, Crnoj Gori, Sloveniji nego i zbog vanosti koje ima svako kritiko osvjetljavanje uloge faizma u historiji balkanskih naroda. Sanja Gladanac
2 H. James Burgwyn, Italian Foreign Policy in the Interwar Period 19181940; The Legend of the Mutilated Victory: Italy, the Great War, and the Paris Peace Conference, 19151919.
241
18.11.2008 9:02:26
Sead Selimovi, Senaid Hadi, Tuzlanski kraj 1851.-1991. Demografske i socijalne promjene. Tuzla: OFF-SET, 2007, 232 str.
Knjiga dr. sc. Seada Selimovia i dr. sc. Senaida Hadia, Tuzlanski kraj 1851.1991. Demografske i socijalne promjene. Podijeljena je na Predgovor, Prvi dio, Drugi dio, Zakljuak, Summary, Registar linih imena, i Izvori i literatura, ba kako prilii jednoj historijskoj knjizi. U Predgovoru autori su objasnili ta ih je podstaklo da napiu ovu knjigu o Tuzli. Naime, Tuzla je uvijek bila mjesto o kojem se znalo, ali o kojem se nije cjelovito pisalo. Ni autori nisu ispriali cjelovitu historiju ovog kraja, nego su se opredijelili samo na to da istaknu podatke o demografskoj i socijalnoj strukturi kako bi naglasili ulogu ovog kraja u historiji Bosne i Hercegovine, ali i jugoistone Evrope. Oni su tako otvorili put daljim istraivanjima. U poglavlju Prvi dio (9-106) opisane su demografske promjene u Bosni i Hercegovini sa posebnim osvrtom na Tuzlanski kraj. Iz naslova knjige nedvojbeno proizilazi, da su kao poetak uzeli 1851. godinu. Sama ta godina nije u historiji Bosne i Hercegovine neka prekretnica, ili kraj starog odnosno poetak novog razdoblja u historiji Bosanskog ejaleta. Pretpostavljam da su to autori uinili samo zbog toga to je tada izvren slubeni popis stanovnitva u Bosanskom ejaletu, i od tada datiraju zvanini podaci o broju stanovnika, istina samo mukih glava. Ako sam u pravu, onda su to autori dobro uradili. Demografske promjene su opisane u posebnim podnaslovima: 1. do austrougarske okupacije, 2. u razdoblju austrougarske uprave, 3. u periodu izmeu dva svjetska rata, 4. u epohi Narodnooslobodilakog rata i, 5. u periodu poslijeratnog, mirnog razvitka od 1945. do 1991. godine. I, ovdje istiem, da su zavretak ovog poglavlja autori zakljuili podacima iz popisa stanovnitva koji je objavljen 1991. godine, to smatram nauno ispravnim. Poglavlje Drugi dio od 107 do 196 strane posveeno je socijalnim promjenama u Bosni i Hercegovini sa posebnim osvrtom na Tuzlanski kraj. Autori su i ovo poglavlje metodoloki uradili kao i prvo, dakle u: posljednjim decenijama osman242
18.11.2008 9:02:26
ske uprave, onda, austrougarske vladavine, pa razdobljem izmeu dva svjetska rata, te uticaju Drugog svjetskog rata i socijalnoj strukturi u socijalistikom periodu. To je uobiajena, i u nauci usvojena hronologija ovog historijskog razdoblja. Oni su to izveli neprimjetno tako da italac ovo djelo ita kao jednu cjelinu, ne osjea tu razdiobu izmeu kraja posljednjeg i poetka novog razdoblja. U poglavljima Prvi i Drugi dio, autori su u naunom aparatu, dakle, u fusnotama, naveli arhivske izvore i historiografska djela iz kojih su crpili podatke, odnosno ukazali na objavljene podatke sa kojima se novoizneseni podaci nisu podudarali, tako da nisu ostavili nijednu nedoumicu itaocima. Oito je da su autori istraili veliki broj arhivskih fondova razliite provenijencije. Isto tako, nije im ostao skoro ni jedan objavljeni rad o Tuzli, a da ga nisu naveli u popisu djela, ali i preuzeli podatke koje su kritiki ocijenili i uporedili sa drugim izvorima. Potom slijedi Zakljuak na bosanskom jeziku (197-199), Summary (200-202), te Registar linih imena i popis Izvora i literature (205-227). Ova monografija je po koncepciji i metodu iznoenja injenica te po sadraju i nainu izlaganja kao i podacima koji se prvi put saoptavaju itaocima nauno djelo. Nema sumnje u to da je ono plod viegodinjeg naunoistraivakog rada u arhivima bez kojeg se nemoe ni zamisliti da se moe pristupiti radu na historijskoj monografiji. Osim toga, autori su temeljito konsultirali mnogo historiografskih djela i nanizali injenice tako da se skoro i ne vidi ta raznolikost grae koju su koristili. Poevi praenjem broja stanovnika i socijalnim promjenama od godine 1851. oni zavravaju sa dogaajima 1991. godine a da italac, u tom nizu historijskih zbivanja, ne osjete praznine, ili da je neto preskoeno, nego mu je to sasvim normalan slijed dogaaja pretoen u jednu historijsku priu o Tuzli i njezinoj okolini. Historija Tuzlanskog kraja mu odjednom postane jasna, a minuli dogaaji kao da su se ponovo pred njim odvijali u razumljivom kontinuitetu. Posebno je uoljivo, a to smatram da je bilo neophodno kad se statistiki podaci istiu u prvi plan, to su autori uradili veliki broj uporednih tabela. Meutim, kako to i prilii historiarima, i kako je jedino mogue, oni su pri tome pratili u opim crtama historiju Tuzle u njenom historijskom razvoju. Pri tome su koristili historijske izvore prvog reda, arhivske podatke i podatke iz objavljenih djela, posebno historiara, ali i drugih, koji su objavljeni sve do danas. Vano je napomenuti da su autori izdvojili one podatke o demografskim i socijalnim prilikama Tuzlanskog kraja, koji su potrebni ne samo onima koji ele neto vie znati o historiji Tuzlanskog kraja, nego i svima drugima kojima su neophodni za opa i specifina istraivanja. Autori su se prema tome obratili irem krugu italaca sa knjigom u kojoj e nai sigurne i provjerene podatke o broju stanovnika, obimu trgovine, putevima, zaposlenima i slino. Nadati se, da autori nee na tome stati i da e nastaviti naunoistraivaki rad na izuavanju historije Tuzle.
243
18.11.2008 9:02:26
Knjiga Tuzlanski kraj 1851.-1991. Demografske i socijalne promjene, spada u red historijskih monografija. Veoma je teko sastaviti naunu knjigu iz lokalne historije. U pitanju je prikupljanje velikog broja podataka razbacanih i neregistrovanih, pa i neselektivno ouvanih. U narodnom ili kunom pamenju podaci su sauvani sa mnogim dodacima ili sa izgubljenim dijelovima koji su inili njegovu cjelinu. Ne znajui za ovu tegobu, amateri se olahko laaju sastavljanju lokalne historije, moda i zbog toga to kolovani historiari zaobilaze ovu vrstu historijskih spisa, neopravdano, razumije se. Autori ove monografije su kolovani historiari i do sada su objavili vie historijskih studija. Prilikom rada na ovoj knjizi, sluili su se historijskim metodama pri sakupljanju, selekciji i kritikoj provjeri podataka. Napisana je tenim stilom pa je tako prilagoena itaocima svih stepena obrazovanja. Kao takva, ona obavezuje sve one koji se ubudue osmjele da piu o Tuzli da koriste podatke, ili da ih potvrde ili opovrgnu, ali je ne mogu zaobilaziti. Galib ljivo
Neboja Popov, Drutveni sukobi - Izazov sociologiji. Beogradski jun 1968. Beograd: Slubeni glasnik, 2008, 310 str.
Knjiga Neboje Popova, doktora sociologije iz Beograda, predstavlja socioloku studiju znaajnih historijskih dogaaja kao kulminacijskih trenutaka ireg drutveno-politikog kretanja. Nakon sudjelovanja na kulturnoj manifestaciji Sarajevska zima u Sarajevu ove godine, potaknut pretjeranim improvizacijama i olakim sudovima autor se odluio na objavljivanje ove knjige. Autorova prisnost sa temom i knjigom iznesena je u predgovoru u kojem je naznaeno da je on sudionik dogaaja 1968. godine koji su znaajno utjecali na njegov ivot i nauni rad. Pred nama je drugo izdanje knjige jer objavljivanje ve tampane knjige 1983. godine nije uspjelo. Prouavanje date teme autor smatra izazovom za sociologa jer je iskuenje sposobnosti i spremnosti poniranja u bitne take ukrtanja teorije i prakse prepoznatljive u drutvenim sukobima u Jugoslaviji. Stoga, drutveni sukobi nisu puki poremeaji stabilnosti drutva, nego su odraz realnog ivota, odraz interesa, ideologije i identiteta drutvenih grupa.
244
18.11.2008 9:02:27
Okosnicu rada ine tri teme: a) heuristika predanost pristupa strukturi drutva preko drutvenih sukoba; b) industrijalizacija kao glavni pokreta strukturnih promjena i c) ishodi prouavanih sukoba i moguih raspleta datih drutvenih proturjenosti kao njihovog neposrednog izvora. U prvom poglavlju podrobno su analizirani dogaaji studentskih pokreta u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani i Sarajevu tj. junski sukobi u njihovoj najvioj taki. Iz pregleda deavanja na univerzitetima zakljuuje se da su junski sukobi prostorno ogranieni na starije i vee univerzitete (Beograd, Zagreb, Sarajevo, Ljubljana), a djelovanje studenata vie je u znaku reagovanja na deavanja u Beogradu uz visok stepen solidarnosti i saglasnosti sa zahtjevima beogradskih studenata dok je metoda njihovog djelovanja naila na blae ili jae ograde. Analizirajui deavanja u Sarajevu autor se osvre i na dui referat Milorada Ekmeia na zboru studenata i nastavnika Filozofskog fakulteta. Milorad Ekmei izmeu ostalog je rekao da se nacije tretiraju kao sve dinaminije elije drutva u kojem se formiranjem nove nacije ne omoguava nacionalna ravnopravnost jer je izgradnja svoje nacije stari buroaski motiv koji omoguava postojanje stratuma iznad drutva i radne mase. Nakon detaljnog opisa dogaaja, autor u drugom poglavlju govori o procesu industrijalizacije drutva kao sredstva razaranja staroga naina i uspostavljanja novog naina ivota tj. preduslova i uzroka za pojavu i jaanje drutvenih sukoba. Retrospektivnom analizom drutvenih procesa, autor predstavlja osnovne proturjenosti savremenog jugoslavenskog drutva. Industrijalizacija se namee kao najdalekoseniji proces pri prouavanju odreenog historijskog totaliteta. U treem poglavlju autor govori o drutvenim sukobima tj. socijalnim tendencijama u periodu od 1968. do 1972. godine kao i posljedicama deavanja tih dogaaja, novim represijama i ponovnom jaanju politikog monopola. Promatrani period autor naziva periodom emancipatorskih strujanja, demokratskih stremljenja u kojima se suprotstavljaju dvije struje. Prva, progresivna intelektualna i studentska struja koja ima za cilj irenje granica duhovnog stvaralatva, slobode u svakidanjem ivotu, sigurnosti i kreativnosti pojedinaca. Kao osnovni razlozi studentskog nezadovoljstva, neki esto izostavljani, istiu se drutveni problemi nejednakosti, nezaposlenosti, sputavanja demokracije i samoupravljanja, nedosljednost provoenja ekonomske politike i staleki problemi obrazovanja i studiranja. Beogradski studenti u Proglasu zahtijevaju dosljednu raspodjelu rada, odreivanje najniih i najviih linih dohodaka, ukidanje razlika koje poivaju na bilo kojoj vrsti monopola, nacionalizaciju neopravdano steene imovine, ukidanje privilegija i stroije oporezivanje prihoda graana, rjeavanje problema nezaposlenosti, reguliranje zapoljavanja mladih, zahtijevaju da se sistem samoupravljanja razvije na svim nivoima drutva, od radne organizacije do federacije, te trae ostvarivanje svih sloboda i prava predvienih Ustavom.
245
18.11.2008 9:02:27
Na drugoj strani drutvenih sukoba nalaze se zagovornici politikog monopola koji e se ubrzo nai u sukobu oko toga koji e oblik politikog monopola biti dominantan-drava radnog naroda (staljinizam) ili nacionalna dravnost (nacionalizam). Stoga, u uslovima krize drutva (304) i suparnitva birokratije, tehnokratije i sitne buroazije drutveni sukobi odvijaju se u dva pravca. Studentski pokret (1963-1974) kao samostalan inilac suprotstavlja se hijerarhiji u isto vrijeme kada se odvija sukob izmeu stare i nove generacije politike elite. Autor insistira na paljivijoj analizi i istie da su drutveni sukobi, izriito studentski pokret, u javnosti pogreno predstavljani i tumaeni te da nisu bili usmjereni na promjenu ili pluralizaciju vlasti ve na izmjenu datog ivota jer se radnika klasa nije mogla zadovoljiti samo prelaskom iz sela u grad, dobivanjem zaposlenja i izvjesnim poboljanjem ivotnog standarda, ve e u njih ukljuiti i tenje za demokratijom i slobodom, za korjenitijom izmjenom naina ivota (169). U sve izraenijoj krizi drutva ezdesetih godina, u jeku opadanja demokratije, stvaraju se vakuumi u koje se naseljavaju razliiti nacionalizmi. Jaaju ideologije nacionalne dravnosti i u njima nastojanja ka demontiranju federacije koje, prema miljenju autora, podlogu imaju u nekim vidovima ekonomske nejednakosti izmeu pojedinih regiona zemlje, a u izotrenijem vidu najprije se javljaju u ravni kulture. Sporovi u kojima je obnovljen problem nacionalnog pitanja jesu sporovi koji su voeni oko nacionalnih kultura. Prvi znaajan spor jeste spor oko odbacivanja Novosadskog dogovora o upotrebi srpsko-hrvatskog knjievnog jezika i uestalijeg isticanja razlika izmeu srpskog i hrvatskog jezika. Autor posebno govori o angairanosti profesora Muhameda Filipovia u raspravi o nacionalnoj kulturi i jeziku. Filipovi se jasno distancirao od unitarizma i istakao potrebu jasnog razlikovanja identiteta nacionalnog, kulturnog i jezikog bia. On polazi sa stanovita da je neophodno da se potuje pravo na specifinu tradiciju, jezik, historijsko i kulturno nasljee. Stoga, kao uporite za otpor tuim dravama, nacijama, kulturama i tradicijama Filipovi predstavlja bosanski duh , specifinost i bogatstvo povijesti i prostora Bosne i Hercegovine. Nakon burnih deavanja 1968. godine nastupa borba za nacionalizaciju politikog monopola i restauracija monolitizma u kojem se problemi demokratije i samoupravljanja ostavljaju po strani. injenica jeste da studentski nemiri 1968. godine koincidiraju sa intenziviranjem nacionalistikih tenji u cijeloj zemlji, ali je vrlo malo elemenata koji ih mogu dovesti u vezu. Deavanja u junu 1968. godine nemaju nacionalni predznak mada autor navodi da se u nekim sredinama beogradskim studentima pripisivala djelatnost za srpsku, velikosrpsku i nacionalistiku stvar . Stoga se demonstracije u Beogradu 1970. i Zagrebu 1971. godine sadrajno i metodoloki razlikuju od demonstracija iz 1968. godine.
246
18.11.2008 9:02:27
Nacionalizacija partije u Hrvatskoj odvija se uz podrku studentske desnice koja je predstavljala udarni odred nacionalnog pokreta. Studentski pokret u Zagrebu svoj identitet izraava upravo na suprotstavljanju pokretu 1968. godine i javno izraavaju lojalnost politici nacionalnog partijskog rukovodstva. Autor citira Savku Dabevi - Kuar koja je izjavila da je 1971. godina - godina pretvaranja dotada prisilno zapretanih nacionalnih osjeaja hrvatskog naroda u golemu nacionalnu energiju. Meutim, ishod i jednih i drugih studentskih demonstracija, ma koliko se oni razlikovali, isti je. Restauracija monolitizma zapoinje irokom kritikom studentske ljevice. Neboja Popov istie tzv. sarajevski filozofski krug kao najdosljedniji u kritici ljevice. U izmijenjenoj ideolokoj konjukturi, teze Muhameda Filipovia o bosanskom duhu , naem islamu i primitivnoj paganskoj ideologiji smatraju se postojanijim i ispravnijim. Ipak, na drugoj strani, Fuad Muhi, takoer lan spomenutog kruga, stoji na stanovitu partije i prihvata je kao jedini stoer historijskog totaliteta bez obzira na vrijednosni sud o njoj. Takva restauracija monolitizma izmjestila je junske sukobe iz historijskog i socijalnog okvira i svela progresivna strujanja na pitanje krivice i kazne. Tri kanala drutvene moi iskoritena su u kanjavanju studentskog pokreta a to su partijski, samoupravni i dravni. Prvo je usvojeno mjerilo po kojem kandidati za univerzitetskog nastavnika moraju zadovoljavati partijsku moralno-politiku podobnost. Nametnuta je ograniena samouprava fakultetima i uinjen obraun svim sredstvima sa takozvanom autonomijom Univerziteta i slobode naune misli . Neto kasnije osam nastavnika i saradnika Filozofskog fakulteta u Beogradu smijenjeni su sa svojih profesionalnih poziva. Na taj nain sukob izmeu politikog i ideolokog monopola sa emancipatorskim tendencijama pomjeren je iz ravni politike ka sferi kulture. Naredni korak u uspostavljanju monopola vlasti bila je eliminacija slobode tampe koja je pored idejne i organizacione samostalnosti predstavljala trei stup studentskog pokreta. tampa, koja je bila sredstvo komuniciranja a ne sredstvo informisanja, nala se pod snanim politikim pritiskom od jeseni 1968. godine i studentski listovi e gubiti perspektivu transcendiranja postojeeg i mijenjati ak i osnovna stajalita, dovijajui se unutar postojeeg (241). Neuspjeh studentskih demonstracija, drutvenih sukoba moe se pripisati uspjehu politikog monopola i vladajue elite, ali prema miljenju autora, dogaaji 1963-1974. godine samo su produbili socijalnu pat-poziciju tj. krizu drutva. Represija vlasti 1968. godine onemoguila je demokratske reforme u drutvu. Meutim, studentski nemiri 1968. godine snaan su talas promjena u znaku slobode u svakodnevnom ivotu ljudi koji je, nadasve, ostavio traga u kulturi. Autor naglaava da je pojaan interes za dogaaje 1968. godine, posljedica novijih intelektualnih poduhvata koji deavanja posmatraju iz ire historijske perspek247
18.11.2008 9:02:27
tive. Stoga, ova knjiga, nastala deceniju poslije samih dogaanja, ima poseban znaaj. Autorovo umijee prelaska s teme na temu zahtijeva od itaoca visoku koncentraciju pri itanju knjige. Svestranost autora ogleda se u bogatstvu multidisciplinarnog pristupa to se oituje u poznavanju historijskog slijeda, ekonomske historije, socioloke teorije kao i filozofskih tumaenja drutvenih formacija. Iako je autor sudionik dogaaja u radu ne nalazimo autobiografske iskaze. Pri izradi knjige koritena je izvorna graa sastavljena od programskih dokumenata uesnika u sukobu, izvoda iz jugoslavenske tampe i drugih publikacija, kao i brojnih zbornika i lanaka. Autor kae da je nemogue predstaviti svu sloenost drutvenih sukoba krajem ezdesetih i poetkom sedamdesetih godina, stoga ni mi neemo rei da smo u ovom prikazu predstavili sve orijentacione take u knjizi. Bogatstvo podataka, sloenost i aktuelnost tematike kao i multidisciplinarni pristup problemu, predstavljaju osnovnu vrijednost knjige koja se nalazi pred nama. Denita Sara
Dr. Jusuf Muli, Hercegovina. (3 knjige). Mostar: Muzej Hercegovine, 2004 (2007), (542; 491; 522 str.)
U izdanju Muzeja Hercegovine u Mostaru objavljena je u dva dijela monografija Hercegovina, autora dr. Jusufa Mulia. Prvi dio, pod naslovom Hercegovina - Feudalna oblast srednjovjekovne bosanske drave, objavljen je 2004. i odnosi se na feudalnu oblast srednjovjekovne drave Bosne kojom su, u raznim granicama i pod raznim nazivima, od osnivanja do kraja njene opstojnosti upravljali pripadnici vlasteoske porodice Kosaa. Drugi dio monografije odnosi se na Hercegovinu kao vojnu i upravnu jedinicu Osmanskog carstva, a podijeljena je u dvije knjige: jedna knjiga (Hercegovina: Vojna i upravna jedinica Osmanskog carstva), obuhvata dogaanja na podruju Hercegovine u XV i XVI stoljeu; druga knjiga (Hercegovina: Vojna i upravna jedinica Osmanskog carstva) objavljena je u Sarajevu, krajem 2007, a obuhvata period od poetka XVII stoljea do kraja osmanske vladavine. Dr. Jusuf Muli je roen u Konjicu 1933. gdje je zavrio osnovnu kolu i niu realnu gimnaziju pa e ga ljubav prema uem zaviaju i njegovoj historiji trajno pratiti, iako ga je ivot odveo u druge naune vode (zavrio je Poljoprivredni fakultet,
248
18.11.2008 9:02:27
magistrirao iz agrarno-ekonomskih nauka, a doktorirao iz mikro-ekonomskih). Vezanost za zaviaj i ljubav za njegovom historijom ostala je trajna pa se nakon odlaska u mirovinu nakon zapaene naune karijere (obavljao je dunost dekana Poljoprivrednog fakulteta u Sarajevu od 1981. do 1983. i rektora Univerziteta u Sarajevu od 1991. do 1993.) posvetio svetranom izuavanju prolosti Bosne i Hercegovine, Hercegovine, Konjica i njegove ue okoline. Njegova istraivanja u arhivima rezultirala su znaajnim historijskim radovima. Dr. Muli je bosanskohercegovaku historiografiju obogatio vrijednim monografijama: KONJIC I NJEGOVA OKOLINA: U vrijeme osmanske vladavine (14631878) (2001); Konjic i njegova okolina u vrijeme austro-ugarske vladavine (18781918) (1990); Konjic i njegova okolina periodu izmeu dva svjetska rata (19181941) (2005); Starosjedilaki rodovi, (2005); Papirni novac na tlu Bosne i Hercegovine od 1918. godine do danas, (2000) i Velika Srbija, muslimani i Bosna od poetka prvog srpskog ustanka 1804. do poetka Drugog svjetskog rata 1941. godine, (2006). Sve pomenute knjige pisane su lijepim, jednostavnim i odmjerenim stilom, to ih ini interesantnim ne samo uskom krugu historiara ve i iroj italakoj publici. Dr. Muli je za pisanje svojih knjiga koristio rezultate vlastitih istraivanja u brojnim arhivima i dostignua dosadanje historiografije, a svaka navedena injenica je potvrena navoenjem materijalnih dokaza u sauvanim historijskim izvorima, odnosno spomenicima, kako sam autor naziva historijske izvore. Monografijom Hercegovina Feudalna oblast srednjovjekovne bosanske drave i Vojna i upravna jedinica Osmanskog carstva historiografska literatura srednjeg vijeka i osmanskog perioda je obogaena intersantnim djelom. Ova e monografija od 1552 stranice teksta sigurno biti od koristi svim buduim historiarima koji se budu zanimali za nau prolost, jer je sveobuhvatna i jer jo nije napisana cjelovita historija Bosne. Bosna i Hercegovina je kao sastavni dio osmanskog carstva bila specifina teritorija u ijem je okviru egzistirala Hercegovina kao vojna i upravna jedinica. Njen teritorij se prostirao od potoka rnovica na ulasku u grad Split u upi/nahiji Poljica do Podgorice i s Prijepoljem kao posljednjim dijelom na istoku. Njena teritorija se vremenom smanjivala to se lijepo vidi na kartama ucrtanim na koricama knjiga. U monografiji Hercegovina autor je prikupljene injenice izloio kroz 20 poglavlja u kojima je objasnio: teritorijalni opseg hercegovake zasebne oblasti od nastanka do formiranja Hercegovakog sandaka (1601-1878.), organizaciju vlasti, timare i timarske organizacije, vjerske zajednice te prihvatanje islama i etniko-konfesionalna pomjeranja u sastavu stanovnitva u gradskim i seoskim sredinama. Autor nije zaobiao ni druge segmente ivljenja u ovom periodu. Zbog toga je opisao
249
18.11.2008 9:02:27
kolske, kulturne, zdravstvene i saobraajne prilike. Detaljno je opisao sve ratne sukobe koji su se odvijali na ovom podruju i objasnio specifine odnose sa Dubrovakom republikom i ratovanja sa Crnom Gorom i Mletakom republikom. Objasnio je promjene koje su se kroz stoljea deavale u pravima raspolaganja zemljitem i u privredi. Njegovom zapaanju nije nita promaklo to je bitno i vaano za historiju Hercegovine. Dr. Muli majstorski gleda, vidi, opisuje i tumai. Svaku i najmanju pojedinost koju je zapazio u neobjavljenom izvoru ili mu se neka interpretacija historijskog izvora u literaturi uinila neuvjerljiva on je prokomentirao. Njegovi slobodni i utemeljeni komentari sa snagom argumenata, ostaju vjerni zapis, ali i vjerodostojno svjedoanstvo. Nikakav prikaz ne moe obuhvatiti sve to je sadrano na preko 1500 stranica monografije Hercegovina. Izdvojila bih ipak poglavlja koja se odnose na gradska naselja na hercegovakom podruju: Gradska naselja (knjiga 2.1.) i Dalji razvoj gradskih naselja (knjiga 2.2.) U prvoj knjizi drugog dijela monografije dr. Muli je opisao razvoj svih naseljenih mjesta na podruju koje je do kraja 16. stoljea obuhvatala vojna i upravna jedinica Hercegovina u okviru Osmanskog carstva, a u knjizi 2.2. je opisan nastavak razvoja tih naselja. Autor je uloio dosta truda da za sva naseljena mjesta iznae relevantne podatke. U uvodu ove knjige on, sa aljenjem, istie da nije uvijek u tome uspio, jer o nekim naim gradovima nije nita napisano. Opis svakog mjesta obagaen je fotografijama sa starih razglednica to ovu knjigu ini jo intersantnijom. Na kraju svakog dijela monografije Hercegovina nalaze se vrijedna obavjetenja koja e itaocima biti od velike pomoi. Obavjetenja sadre: popise koritene i u radu navedene literature, indekse imena i geografskih pojmova, preglede mjera, novca, preraunavanje godina. Samo popisi koritenih izvora i literature jasno govore o vrijednosti ove monografije. Umjesto zakljuka navodimo dio iz recenzije profesora S. Hodia: Potpuno sam svjestan injenice da knjigu svaki njen italac i korisnik nee prihvatiti s dunim potovanjem, moda i zbog nezadovoljstva to je u njoj napisano i neto to za njega nije prihvatljivo. To nas, meutim, ne treba brinuti, jer je to uvijek tako. Najbitnije je da knjiga nije pisana za dnevnopolitike potrebe i, poznajui profesora Mulia, bez ikakve namjere da se tim povodi. A, od svega je najvanije, da je sve to je u njoj napisano, utemeljeno na materijalnim dokazima, to je kod pisanja knjiga iz historiografije Bosne i njenih geografskih i historijskih politikih cjelina, danas rijedak sluaj. Mina Kujovi
250
18.11.2008 9:02:27
Ilan Pappe, Etniko ienje u Palestini. Sarajevo: Bookline, 2008, 346 str.
Historijski revizionizam je potreban i pohvalan ukoliko mu je polazite isto od ideolokih koncepata, odnosno, ukoliko se revizijom nastoji to blie prikuiti historijskoj istini snagom nove argumentacije. Sve ostalo, kada je revizija u pitanju, nalazi se pod velikim znakom pitanja, a tenje revizionista neminovno postaju, kako nauno tako i moralno, upitne. Izraelski historiar Ilan Pappe, profesor na Fakultetu politikih nauka Univerziteta u Haifi, spada u grupu naunika koji svojim revizionistikim stavom pokuava otrgnuti od zaborava veoma znaajne dogaaje koji su snano oblikovali odnose Palestinaca i Jevreja, a sve zbog boljeg razumijevanja sadanjeg stanja na Bliskom istoku i odnosa izmeu ova dva naroda koji nerijetko dominiraju svjetskom politikom scenom. Dobro je to Pappe nije jedini izraelski historiar koji je svoja nauna istraivanja ovako postavio ve pripada grupi Novih historiara, izraelskim mlaim naunicima koji nastoje prikazati injenice o nastanku drave Izrael onakvima kakve one doista jesu. Ipak, Pappeov revizionizam je bitan prvenstveno za izraelsku historiografiju koja stoji na stanovitu dijametralno suprotnom od njegovog i tu on, zapravo, treba poluiti rezultate, jer vei dio svjetske javnosti ve sada uvaava, uvjetno reeno, palestinsku verziju prie. Njegov stav je da su Jevreji 1948. godine sistematski i prema dobro razraenom planu izvrili etniko ienje Palestine. Kraj Mandatne uprave u Palestini (15. 5. 1948.) oznaio je nastanak drave Izrael. Autor daje hronoloki slijed dogaanja od decembra 1947. do novembra 1948. godine i prikazuje plan (plan Dalet), koji je konano uoblien 10. 3. 1948. u famoznoj Crvenoj kui u Tel Avivu, kojim je bila zapeaena sudbina Palestinaca. Njih je trebalo, kako to pokazuje Pappe, protjerati sa podruja budue drave Izrael, a njihovu imovinu konfiskovati (Jevreji su na kraju Mandatne uprave imali samo 5,8% zemlje u Palestini to im je predstavljalo ogroman problem). Zbog toga autor za dogaaje iz 1948. godine preuzima termin iz arapske historiografije Nakba (golgota, katastrofa) opisujui ono ta se dogodilo Palestincima. Vrlo jasno, pak, u posebnom poglavlju, pojanjava kako je sjeanje na Nakbu u Izraelu sistematski unitavano (Memoricid Nakbe) i da je prolost brisana estinom koja zaprepauje. Na mjestima unitenih palestinskih sela nicali su rekreativni kompleksi, ume, jevrejska nase251
18.11.2008 9:02:27
lja, mijenjana su imena naselja. Damije su postajale restorani, trgovine ili kulturne ustanove. Izmiljeni su novi narativi u kojima nije bilo niti pomena arapskog prisustva ve se govorilo o kontinuitetu jevrejskog prisustva na odreenom podruju. Veoma esto autor komparira srpski agresivni politiki program koji je bio glavni faktor deavanja na prostoru bive Jugoslavije sa izraelskim planom etnikog ienja iz 1948. godine. Koliko god bilo injeninih nedostataka u autorovom govoru o jugoslavenskom sluaju toliko postoji i slinosti. Ipak, ta slinost ne dolazi zbog preslikavanja vojno-politike doktrine ve, naprosto, zbog toga to se etniko ienje takvom metodom koju su koristili i Jevreji vrlo efikasno vrilo, a naalost i dalje vri diljem planete. Takve metode su, dapae, koristili osvajai od kada je svijeta, jer su jednostavne i uinkovite. Moda je npr. velikosrpskoj politici blia bengurionska (David Ben Gurion) politika prihvatanja svega, svakog dogovora, a sutinski se radi protiv toga i sprovode vlastite zamisli (62-63). Poznata je Ben Gurionova izreka da su nai (jevrejski op. a. A. M.) neprijatelji arapski seljani (124). Jednostavno reeno, demografski problem je, po njemu, bio klju rjeenja. Posebna vrijednost knjige je temeljito i sveobuhvatno dokazivanje pogroma nad Palestincima koje je autor iznjedrio istraujui u cionistikim arhivima. Vrlo plastino je opisao masakre u selima Deir Yassin, Sirin, Ayn Al-Zaytun, Qubaybe, Tantura itd., koje su izvrili pripadnici jevrejskih vojnih organizacija (Hagana, Irgun, Stern) kao i naine na koje su masakri izvreni. Izmeu 30. 3. i 15. 5. 1948. zauzeto je oko 200 palestinskih sela iz kojih je stanovnitvo protjerano. Interesantno je da su 1948. godine Druzi i erkezi stupili u pakt sa Jevrejima radi vlastitog opstanka, a kasnije su inili jezgro izraelske granine policije prema Palestincima (159-160). Pappe snano negativizira i ulogu jordanskog kralja Abdullaha koji je imao tajni dogovor sa Jevrejima o meusobnoj podjeli Palestine 80% - 20%. Takoer, rui mit o arapskoj prijetnji i bilo kakvom smislenom napadakom planu koji je postojao protiv Jevreja. Isto tako nam je ponuena slika licemjerne britanske politike jer su Britanci stajali po strani i titili sebe (171.). Doista, do 15. 5. 1948, kada je okonana Mandatna uprava koju su vodili Britanci, niko nije nita uinio za Palestince. Tek su Amerikanci naknadno konstatirali da podjela Palestine, koju je UN usvojio 29. 11. 1947. godine u vidu Rezolucije 181 nije odriva opcija (168-9). Godina 1948. je za svjetsku modernu historiju veoma znaajna iz nekoliko razloga. Jedan od njih je, svakako, nastanak drave Izrael, koja je u proteklih ezdeset godina skoro neprestano bila u ii svjetske politike i globalnih vojno-politikih procesa. Knjiga Etniko ienje u Palestini autora Ilan Pappea izvanredan je svjedok tog vremena i tadanjih dogaaja koji, zbog snage koju su posjedovali, oslikavaju i oblikuju nau dananju zbilju. No, pored gorine koju ovjek osjea itajui o neljudskoj meunarodnoj politici, masakrima nad nedunim civilima ili sistemat252
18.11.2008 9:02:27
skom protjerivanju i ubijanju itatelj moe osjetiti i zadovoljstvo: kristalno jasnim i nepobitnim izlaganjem, autor nije dao da historijska istina padne u zaborav. Uzimajui u obzir koju je temu obradio ne ostaje nita drugo nego rei jo uvijek ima hrabrih znanstvenika! Admir Mulaosmanovi
Mustafa Imamovi, Knjige i zbivanja. Sarajevo: Magistrat, 2008, 746 str.
Od sredine 1960-ih, kada je poeo objavljivati prve naune tekstove, Mustafa Imamovi je strpljivo gradio svoju naunu karijeru. Pri tome je njegov nauni interes od poetka bio veoma irok. Iz knjige koju imamo pred sobom moemo vidjeti kako se taj interes nije nikada ograniavao na historiju Bosne i Hercegovine, ak se nije ograniavao samo na historiju u uem smislu te rijei, s obzirom da emo ovdje pronai njegove prikaze knjiga iz historije knjievnosti, kulture, pojedinih vjerskih zajednica, pravne historije, razliitih tema svjetske historije i tako dalje. No, njegovi prikazi nisu puke informacije o knjigama ili dogaajima, nego su to vrlo esto prave male studije o temama kojima se bave knjige o kojima pie. U mnogim tekstovima Imamovi je otvarao metodoloka pitanja toliko nuna u naoj nauci, pri emu je uspostavljao i metodoloke okvire koje bi valjalo i danas u mnogim sluajevima slijediti. Njegovo zalaganje za precizno definiranje pojmova o kojima se u historijskoj nauci barata aktualno je i dan danas (na primjer tekst pod nazivom Nekoliko metodolokih napomena za istraivaki pristup Mladoj Bosni, str. 209-214). Iz tekstova objavljenih u ovoj knjizi uoavamo Imamoviev jako izraeni smisao za sintezu. Prije njega takav dar je u historiografiji u Bosni i Hercegovini moda imao jedino Muhamed Hadijahi. Taj svoj smisao za sintezu on je izgraivao bavei se raznim temama, pri tome esto ukazujui na historiografska dostignua u drugim historiografijama. Kada danas itamo njegov tekst o knjigama amerikog senatora Vilijama Fulbrajta (str. 63-76) vidimo kako se mnoge od tih teorija mogu primjenjivati u dananjim historiografskim, ali i politolokim istraivanjima. Pojmovi poput arogancija sile i fatalni sudar, koje je uveo Vilijam Fulbrajt, a koji se definiraju kao tendencija velikih nacija da izjednae silu sa vrlinom (arogancija sile) i kao fatalni sudar bogatih i jakih sa siromanim i slabim koji obiljeava sukob tradicionalnih siromanih drutava sa, prije svega amerikim, ekonomskim i kulturnim ek253
18.11.2008 9:02:27
spanzionizmom (fatalni sudar), i danas mogu posluiti kao okvir za objanjenje pojedinih dogaanja u svijetu, posebno amerike vanjske politike. Ipak, iz ove knjige moemo vidjeti kako je tema o nacionalnom identitetu Bonjaka bila Imamovieva stalna preokupacija. Tek ovako sloeni na jednom mjestu, ti tekstovi omoguavaju da se prate Imamovievi stavovi o tom problemu, kojim su se bavili i brojni drugi historiari u Bosni i Hercegovini. Moemo vidjeti kako se Imamovi tim fenomenom nije bavio isljuivo sa politikog, nego i sa kulturolokoga aspekta. Njegovi osvrti na knjige iz muslimanske knjievnosti (na primjer o Rizvievom Beharu ili Isakovievom Biserju) sigurno ostaju kao najbolje svjedoanstvo o znaaju tih knjiga u procesu afirmacije bonjakog nacionalnog identiteta. U kontekstu afirmacije bonjakog nacionalnog identiteta Imamovi je promatrao i poloaj historijske nauke u drutvu, te posebno poloaj historije i knjievnosti u kolama. Njegovi testovi u kojima je traio da se historija i knjievnost Bonjaka uvrste u kolske nastavne programe (str. 33-34), te zahtjev da se historija naroda Bosne i Hercegovine predaje kao poseban predmet na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (str. 274-280) danas izgledaju samo kao svjedoanstvo o jednom vremenu, ali su u vrijeme kada ih je Imamovi pisao (kraj 1960-ih i poetak 1970-ih godina) bila odraz intelektualne i moralne odgovornosti jednog znanstvenika. Kao posebnu cjelinu u ovoj Imamovievoj knjizi mogli bismo izdvojiti njegove polemike tekstove. Tu on doista nastupa suvereno, a njegove polemike sa Miloradom Ekmeiem poetkom 1970-ih godina (str. 149-163), ili njegovi kritiki stavovi o pisanju Sulejmana Grozdania (str. 93-96) ostat e kao primjeri naune polemike iz koje bi mnogi dananji vatreni polemiari imali ta nauiti. Tu su i njegovi polemiki tekstovi sa Enverom Rediem (str. 77-78, 581-585) koji, po nekim miljenjima, u mnogome otkrivaju razloge zbog kojih su mu jo uvijek zatvorena vrata Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. Na kraju, istakao bih neke Imamovieve tekstove koji pokazuju njegovu hrabrost u tekim vremenima, hrabrost svojstvenu naunicima. Kao primjer moe posluiti tekst Izgubili smo arebicu, sauvajmo irilicu (str. 517-520) objavljen 1994. godine, u kojemu, u vrijeme opeg ratnog ludila u Sarajevu, die svoj glas za ouvanje irilice. Da nijednu drugu poruku nije uputio javnosti, ovaj njegov tekst, objavljen u tada veoma itanom bonjakom tjedniku Ljiljan, bio bi dovoljan da otkrije Imamoviev odnos prema zemlji iju je historiju tako temeljito istraivao. Husnija Kamberovi
254
18.11.2008 9:02:27
Georges-Henri Soutou, Nesiguran savez: Francusko njemaki politiko strateki odnosi od 1954. do 1996. (prevela Vesna Lisii). Zagreb: Fakultet politikih znanosti Sveuilita u Zagrebu, 2006, 345 str.
Poznato je da je Njemaka danas glavni partner Francuske na ekonomskom planu i u podruju europske izgradnje. Manje je poznato da te dvije zemlje takoer odravaju vane odnose u podruju obrane i da su od 50-tih godina 20. stoljea, u vie navrata razmatrale njihovo produbljivanje i uspostavljanje prve francusko-njemake strateke zajednice. Uostalom, Georges-Henri Soutou, profesor suvremene povijesti na parikom Sveuilitu Sorbonne, u uvodu kae: - Kakav neobian povijesni, politiki i psiholoki zaokret, ako se pomisli da su te dvije zemlje od 1870. tri puta ratovale - i to kako ratovale, i da je francusko-njemako sukobljavanje od Napoleona umnogome pridonijelo izgradnji nacionalne svijesti obaju naroda i uvrstilo ih u neprijateljstvu koje se dugo smatralo nasljednim. Autor izdvaja da je nastojao saeti upravo ovu strateku dimenziju povijesti europske izgradnje ne zaboravljui kljunu ulogu dva aktera: SAD, SSSR-a, i u manjoj mjeri Velike Britanije. S druge strane, to politiko strategijsko stajalite omoguit e da se uoe neke stalne strukture vanjske politike Francuske kao i Savezne Republike Njemake i njihovih odnosa, posebice teinu nuklearnog pitanja, probleme Atlanskog saveza, problem europske obrane, dugorone skrivene misli u Bonnu i Parizu. Iza uvoda, slijedi dvanaest poglavlja: I. - 1954: polazna toka bilateralnoga francusko-njemakog pribliavanja; II. - 1954-1965: Pariz poinje razmatrati vojnu suradnju s Njemakom; III. - 1956-1957: prema stratekoj i nuklearnoj zajednici Francuske, Njemake i Italije?; IV. - Nastavak i neuspjeh protokola od 28. studenoga 1957; V.- 1958-1960: degolovski projekti i francusko-njemako zahlaenje; VI. 1960-1962: Fouchetov plan europske unije i njezini strateki vidovi; VII. - 19621963: Elizejski sporazum. Prema francusko-njemakoj stratekoj zajednici?; VIII.1963-1969: neuspjeh Elizejskog sporazuma; IX. - Georges Pompidou i Njemaka: strateka slijepa ulica; X. - Valry Giscard dEstaing i Njemaka; XI. - 1981-1982: nastavak i dvosmislenost francusko-njemakoga stratekog dijaloga; XXII. - 19891992: ok ponovnog ujedinjenja i Maastricht, epilog, dodatak 1 - Elizejski sporazum od 22. 1. 1963, dodatak 2 - Protokol o stvaranju francusko-njemakog vijea obrane
255
18.11.2008 9:02:27
22. 1. 1988, dodatak 3 - Dio V. sporazuma iz Maastrichta i Deklaracija o Zapadnoeuropskoj uniji, 7.2.1992, kronologija, izvori, popis literature i bibliografija, te kazalo imena. Georges-Henri Soutou u prvom poglavlju ukazuje kako je poslije osloboenja veina Francuza mislila da e Velika Britanija biti prvi partner njihove zemlje i njezin prvi saveznik. To se nije dogodilo, uglavnom zbog neslaganja dviju zemalja na Bliskom istoku, u pitanju rjeavanja njegovog problema, kao i zbog odbijanja Britanije 1949. da surauje s Francuskom na ekonomskom planu i da sudjeluje u procesu europske izgradnje, a koja od 1948. sve vie nadahnjuje francuske politiare. Od 1950. godine Schumanov plan Europske zajednice za ugalj i elik (CECA) poeo je ocrtavati jednu drugaiju Europu, koja poiva na integraciji s federalnim ciljem, a zapravo zasnovano na bliskoj vezi Francuske i Njemake, s time da podrazumijeva francuski leadership. Okviri dubljega dvostranog francusko-njemakog pribliavanja u svim podrujima postavljeni su 1954., ukljuujui i privredno, poetak iskrenog pomirenja, no istodobno mnogo skrivenih misli, tada kao i ubudue, na tri bitne toke: organizacija unutarnje ravnotee u Atlanskom savezu, odnose sa SSSR-om, te strateke nuklearne probleme. Skrivene misli Bonna odnosile su se na obavezu prema kojoj SR Njemaka nee proizvoditi nuklearno oruje na vlastitom tlu, a da je nita ne prijei da ga proizvodi drugdje, niti da ga posjeduje. Skrivene misli Pariza odnosile su se na prijedlog da se trojici glavnih saveznika, SAD, Velikoj Britaniji i Francuskoj dodijeli glavna uloga u Savezu, osobito u odluivanju o uporabi nuklearnog oruja u sluaju sovjetskog napada. Time bi poloaj Francuske u Savezu nedvojbeno ostao vanijim od poloaja SR Njemake, unato njezinu ulasku u NATO. U ovoj se knjizi razmatra i tema francusko-njemake vojne suradnje u podruju proizvodnje oruja i strategije, koja ne poinje s Maastrichtom, ve u razdoblju 1954-56. Jo od listopada 1954. elnici u Francuskoj bojali su se perspektive bliske nuklearne suradnje izmeu SR Njemake, Velike Britanije i SAD. Francuskoj je prijetila opasnost da bude izolirana, a da njezini engleski i ameriki partneri moda postanu neoprezni u nuklearnoj razmjeni s Njemakom, pa i kad je rije samo o civilnoj nuklearnoj tehnologiji. U nastavku se sagledavaju degolovski projekti i francusko-njemako zahlaenje. U lipnju 1958. general definira svoja osnovna politika usmjerenja u europskom i atlanskom pitanju. Koncepciji integrirane Europe suprotstavlja koncepciju konfederalne Europe. Politiki vid De Gaulleovog projekta od poetka je bio odreen: meudravna suradnja, a ne integracija, ali duboka organska suradnja koja dovodi do zajednike politike u europskim i svjetskim poslovima, te politika neovisna o SAD.
256
18.11.2008 9:02:28
U duboko promijenjenim prilikama, sve jaa sovjetska prijetnja, pokuaji smirivanja od strane Londona i mlitavost Washingtona navest e De Gaullea i Adenauera na politiko i strateko zbliavanje. U prvo vrijeme, od 1960-62., to se zbliavanje provodilo u okviru projekta Europske unije, poznatijem pod imenom Fouchtov plan. U nastavku knjige razmatra se Elizejski sporazum, potpisan u sijenju 1963. godine. On je simbolizirao francusko-njemako zbliavanje, obiljeeno moralnim autoritetom potpisnika, generala i kancelara. Ukazuje se i na neuspjeh Elizejskog sporazuma. De Gaullae nije uspio u pokuaju da 1965-66., nizom jednostranih poteza, nametne reformu Saveza i stvaranje jedinstvene europske obrane i sigurnosne politike, emu je godinama teio. Autor smatra da taktiko ostvarenje tih projekata nije bilo na visini njihova stratekog domaaja. Francusko-njemaki odnosi pokvarili su se nakon odlaska generala De Gaullea u travnju 1969., a na politiko-stratekom planu nije ih ni bilo. Za Bonn je Ostpolitik bila dugorona strategija pokuaja rjeavanja njemakog pitanja i postizanja ujedinjenja. Isprva je priznavala de facto podjelu Njemake. No, istodobno su njegovi elnici gajili skrivene misli kako je Ostpolitik jedni nain za mogunost ponovnog ujedinjenja u dogledno vrijeme, vjerojatno u novome europskom sigurnosnom sustavu izgraenom u suglasnosti s Moskvom. Francuski predsjednik se bojao odlaska amerikih postrojbi iz Europe, to bi moglo dovesti do njemako-sovjetskog dogovora. Tada bi Njemaka mogla osvanuti ujedinjena i neutralizirana, ali s nuklearnim orujem: najgori mogui ishod za Francusku. Jedina obrana bila je usidriti Njemaku u vrstoj zapadnoj Europi, tako da se od nje vie ne moe odvojiti. U knjizi se sagledava i vanjska politika Helmuta Scmidta i glavni pravci vanjske politike Valryja Giscarda dEstainga. Naime, u razdoblju 1981-89. nastavljen je bilateralni francusko-njemaki dijalog koji je zapravo bio prekinut 1964. godine. Dolo je do ponovnog aktiviranja vojnih odredbi Elizejskog sporazuma. Za razliku od svoga prethodnika, Franois Mitterrand javno se zaloio u pitanju euroraketa, podupro kancelara Kohla u elji da primijeni dvostruku odluku NATO-a iz 1979. i privoli svoj narod da prihvati postavljanje amerikih raketa Persing II u SR Njemakoj predvienog datuma 1983. godine. No, i taj su dijalog obiljeile dvosmislenosti koje stalno uoavamo. U zavrnom poglavlju sagledava se ok ponovnog ujedinjenja i Maastricht. Naime, u razdoblju 1989-1992. svijet se promijenio. SSSR, komunizam u Istonoj Europi, Hladni rat, sve je to nestalo. Od bipolarnog svijeta prelo se na novi meunarodni poredak koji je najavio predsjednik Bush i koji je izgleda poivao na opoj pobjedi naela demokracije i liberalizma. Zaljevski rat 1991. pokazao je tko je vodio tim novim meunarodnim poretkom: SAD. Tu krizu je takoer vrlo dobro vodila SR Njemaka. U njoj je ponovno stekla svoje jedinstvo a da nije uinila ni najmanji
257
18.11.2008 9:02:28
ustupak u pogledu svoje slobode meunarodnog djelovanja i osobito svoje pripadnosti NATO-u i EU, da nije morala prihvatiti ni najmanje ogranienje svog suvereniteta, osim ograniavanja veliine vojne snage na 370.000 ljudi i odustajanja, ovaj put konanoga, od nuklearnog oruja. Kompromisi postignuti na sastanku Atlanskog vijea u Rimu, u studenom 1991., omoguili su 9.12. zakljuivanje ugovora u Maastrichtu. I ponovno su sami sastavljai shvatili Maastricht kao privremeni kompromis to ga treba revidirati i precizirati 1996. godine. Naime Maastricht je mogao dovesti do triju razliitih rjeenja u pitanju obrane, od kojih svako ima svoju logiku. Autor izdvaja tri prijedloga i kae da e se nastavak rasplesti izmeu tih triju mogunosti. U epilogu se navodi kako je ova knjiga zapravo pria o jednom neuspjehu, jer unato planovima i interesima, naposljetku nije bilo i jo uvijek nema strateke zajednice dviju zemalja. Istodobno je pokazano kako su u odreenim trenucima stvari otile dalje no to se najee misli. Bio je to stalan i vrlo vaan problem vanjske i sigurnosne politike dviju zemalja. Konano, glavne potekoe spoticanja u politiko-stratekim francusko-njemakim odnosima, od 50-tih godina bile su: nuklearni problem, odnosi s NATO-om i sa SAD, potekoe u suradnji u podruju naoruanja, razilaenja u pogledu organizacije Europe, francuske skrivene misli o kontroli francusko-njemakog para, te nova razilaenja koja su iskrsnula pred problemima nastalima nakon pada komunizma u Europi. Na temelju pomnoga prouavanja arhivskih i ostalih izvora, Soutou je paljivo rekonstruirao teki i protuslovni razvoj francusko-njemakih odnosa od 1954. do 1996. godine. Ono to se obino naziva dugotrajnim stratekim partnerstvom dviju zemalja, koje je postalo temelj ujedinjene Europe, Soutou pokazuje i kao nesiguran savez u kojemu su obje strane neprestance djelovale s prikrivenim mislima i ciljevima. Soutov Nesiguran savez: francusko-njemaki politiko-strateki odnosi od 1954. do 1996. godine obiluje podacima i dogaajima koji su obiljeili suradnju izmeu Francuske i Njemake. Nezaobilazna je za istraivae suvremene povijesti, stoga je preporuujemo bosanskohercegovakoj javnosti, znanstvenicima, strunjacima i studentima. Vesna Ivanovi
258
18.11.2008 9:02:28
Florence Hartmann, Mir i kazna, tajni ratovi meunarodne politike i pravosua. Sarajevo: Buybook, 2007, 209 str.
Florence Hartmann je od oktobra 2000. do oktobra 2006. godine radila na poslovima glasnogovornice i savjetnice za Balkan tuitelja Meunarodnog kaznenog suda za bivu Jugoslaviju (ICTY) i zbog toga je izravan svjedok brojnih dogaaja vezanih ne samo za rad toga suda. Njen tekst prua vrlo dobar uvid u zakulisne igre, planove i spletke meunarodnih aktera u i oko Tribunala. Knjiga nije podigla naroitu medijsku panju. Proziva na odgovornost predstavnike velikih sila. Hartmannova e nas uvjeriti u to da se ova institucija grevito borila kako bi odrala nezavisnost pravde od politikih vlasti i monika. ICTY je uspostavljen Rezolucijom 808 VS OUN-a od 22. 2. 1993.godine, a Rezolucija 827 od 27. 5. 1993. godine obavezuje lanice na punu saradnju. Statutom je osigurana neovisnost Tribunala. Stie se dojam da je stvoreno gotovo idealno sudite. Meutim, de facto stvari nisu onakve kakve se prikazuju na papiru. Sud je 1994. godine mogao otpoeti s radom zahvaljujui donacijama Pakistana i Malezije u iznosu od 3 milijuna USD. Skromna, ali strateka mjesta u Tribunalu zauzimaju pravnici, obavjetajci i vojni analitiari koji prije svega slue svojoj Vladi, deset od sedamnaest odgovornih mjesta u Istranom odjelu tvrdi autorica zauzimaju graani Australije, Novog Zelanda i Velike Britanije. Hartmannova dalje otkriva da se Britanci i Amerikanci stavljaju na raspolaganje sudu u Haagu, ali mu (vjerovatno zbog gorkih iskustava u procesima suenja nacistima u Nirnbergu), predaju samo one dokumente koje ele, manipulirajui tako Tribunalom. Naime, ne predaju se cijele, potpune i provjerene informacije, prikupljane tokom itavog rata, pod izlikom da su dokumenti povjerljivi. Tajnost se skida samo s onih dokumenata koji idu na ruku sadanjoj i buduoj politikoj koncepciji Velikih sila. Zbog mogunosti da se od svjedoka postane optuenik Velike sile ograniavaju svjedoenja svojih vojnika i diplomata. Moe se rei da je ova knjiga svojevrsni nastavak autoriina djela pod naslovom Miloevi: dijagonala luaka. Obje su prevedene s francuskog jezika. Veliki dio knjige ukazuje na zakulisne radnje u tubi Tuiteljstva protiv Slobodana Miloevia, prvog predsjednika jedne drave kojem je sudilo meunarodno pravosue. Miloeviev e predmet pod nazivom IT 02 54 postati svojevrsna utrka s vremenom.
259
18.11.2008 9:02:28
Za ovaj i mnoge druge predmete od kljune bi vanosti bili zapisnici Vrhovnog saveta odbrane Jugoslavije (VSOJ). Budui da slubeni Beograd nije predao zapisnike svih zatraenih sjednica, Tuiteljstvo se moralo zadovoljiti slubenim izvjetajima u kojima ponekad nedostaju stranice. Za Meunarodno pravo i moguu pravdu vano je stvaranje stalnog Meunarodnog kaznenog suda (ICC), iz jula 1998. godine potpisivanjem Rimskog statuta od strane 190 drava meu kojima nema Kine, Iraka, Izraela, Katara i Jemena. SAD su potpisale sporazum u decembru 2000. godine, ali je ve u novembru 2001. godine Kongres usvojio odluke po kojima se amerikoj Vladi zabranjuje svaka suradnja s ICC. Uporedo s poetkom rada ICC-a, u julu 2002. godine maha uzima kampanja protiv meunarodnog pravosua, ignoriraju se zahtjevi za pristup pojedinim spisima kako bi se bre okonala istraga, Tuiteljstvu u Haagu se uskrauje financijska podrka, del Ponte je kroz medije na ex Yu prostorima od svojih saradnika optuivana za svo zlo koje se deava u ICTY-u, itd. Ranije su se (27. 11. 2001.) del Ponte i Jorda morali obavezati pred VS OUN-a da e sa 2010. godinom zakljuiti sve postupke ICTY-a. Kada se rezimira rad Tribunala smjetenog u Haagu brojke govore slijedee: u 13 godina sueno je ili se sudi 146 osoba, od kojih je petero osloboeno optube, etrnaestero je predano nacionalnim sudovima, jedanaestero ih je umrlo za vrijeme ili prije procesa, za dvadeset i pet osoba je odreeno povlaenje progona. Od pedesetak osumnjienih osoba za koje je Tuiteljstvo smatralo nunim da im se sudi pred ICTY-em, samo ih je dvadesetak kazneno progonjeno. Jedanaest osoba jo eka postupak. etiri osobe su jo u bijegu. U ratovima voenim na prostoru bive Jugoslavije mnogi su okrvarili ruke na ovaj ili onaj nain a da za mnoge stvari nije nitko ili je samo netko djelimino i nedovoljno odgovarao. Tako je i autorica morala priznati: Unato stvarnim uspjesima i ostvarenjima znatnog dijela svoje misije, Meunarodni kazneni sudovi (ICT) ostavljaju utisak nedovrene misije...Stalni Meunarodni kazneni sud (ICC), ozbiljno sputan injenicom da ga ne priznaje veina zemalja, meu kojima neke najmonije na naoj planeti, danas izaziva onoliko razoaranja i sumnji koliko je nekada budio nadanja. Edin Omeri
260
18.11.2008 9:02:28
Streger, Manfred B., Globalizacija, Sarajevo: ahinpai, 2005, 157 str.
Manfred B. Streger, profesor politike na Sveuilitu Illinois i istraiva u Centru za istraivanje globalizacije na Sveuilitu Hawaii-Manoa, autor je knjige Globalizacija (kratki uvod) iji je prijevod na bosanski jezik 2005. godine objavljen u nakladi ahinpai iz Sarajeva. Inae, Stregerova Globalizacija dio je biblioteke kratkih uvoda (Very short introduction) Oxford University Press-a, u okviru koje je ve objavljeno vie od sto naslova iz razliitih podruja, od povijesti, umjetnosti, religije do prirodnih i drutvenih nauka. Knjiga Globalizacija sastoji se iz uvoda i osam poglavlja. U uvodnom dijelu sadran je Stregerov kritiki pristup problematici globalizacije uope, nadopunjen prikazom stajalita i argumentacije dviju suprotstavljenih pozicija teoretiara: skeptika globalizacije s jedne i hiperglobalizatora s druge strane. U prvom poglavlju pod nazivom Globalizacija: osporavani koncept, autor propituje postojea odreenja globalizacije. Ilustracijom snane meuovisnosti na globalnoj razini koja se poveava mnogo bre nego ikada ranije, Streger nastoji predoiti sloenu dinamiku procesa globalizacije i njegove razliite aspekte koji na prvi pogled nisu uoljivi. U cilju blieg odreivanja globalizacije on pravi razliku izmeu pojma globalnosti, kojim je oznaeno drutveno stanje meuzavisnosti i povezanosti, i pojma globalizacija koji se odnosi na niz drutvenih procesa koji trenutno drutveno stanje transformiu u stanje globalnosti, istiui da je globalizacija bila i jo uvijek jeste sporan koncept upravo stoga to ne postoji nauna saglasnost u identifikovanju procesa koji ine njenu bit. Ipak, iz definicija najpoznatijih teoretiara globalizacije (poput Robertsona, Giddensa, Helda i dr.) mogue je, smatra autor, izdvojiti etiri kljuna obiljeja globalizacije: a) stvaranje novih i umnoavanje postojeih drutvenih mrea i aktivnosti; b) irenje drutvenih odnosa, aktivnosti i meuzavisnosti; c) intenziviranje i ubrzavanje drutvenih promjena i djelovanja i d) podizanje svijesti kod ljudi o sve veoj drutvenoj meuzavisnosti i interakcijama. Predmetno poglavlje autor zavrava naglaavajui da je za razumijevanje globalizacije nuno istu posmatrati kao multidimenzionalni proces koji u sebi sadri mnogostruke i razliite procese.
261
18.11.2008 9:02:28
Da li je globalizacija nova pojava naslov je drugog poglavlja u kojem Streger upozorava na duboke historijske korijene dananje svjetske meuzavisnosti i svijesti o globalnoj povezanosti. I premda u savremenom svijetu ima ogranieno znaenje, globalizacija nije novi fenomen. Upravo stoga Streger nastoji ukazati na injenicu da je dinamika koja pokree tzv. globalizacijske procese poela prije nekoliko hiljada godina. Dajui presjek kljunih historijskih dogaaja, ideja, izuma i tehnologija koje su imale znaajan uticaj na irenje globalne povezanosti i meuzavisnosti, autor ukazuje na dugaak historijski lanac uzronosti koji je rezultirao savremenim tehnologijama, drutvenim ureenjima i vrijednostima. Tree poglavlje pod nazivom Ekonomska dimenzija globalizacije donosi pregled faktora koji utiu na transformaciju ekonomskih meuodnosa irom planete u kojima se transnacionalne korporacije, meunarodne ekonomske institucije i regionalni trgovaki sistemi pojavljuju kao glavni graevinski blokovi globalnog ekonomskog poretka 21. stoljea. U ovom dijelu autor daje prikaz osnovnih dogaaja koji su usmjerili tok ekonomske globalizacije, poevi od konferencije u Bretton Woodsu i osnivanja tri meunarodne ekonomske organizacije Meunarodnog monetarnog fonda (IMF), Meunarodne banke za obnovu i razvoj (kasnije preimenovane u Svjetsku banku WB) i GATT-a (kasnije, Svjetske trgovinske organizacije WTO). Ove su organizacije vremenom postale tri kljuna globalna igraa ija su pravila igre umnogome odredila tok procesa globalizacije. Ve 80-ih godina 20. stoljea dolo je do uspona neoliberalnog ekonomskog poretka koji je povezivao pojam globalizacije sa oslobaanjemekonomija irom svijeta. Osim naprijed navedenog, u predmetnom poglavlju Streger je identificirao i detaljno opisao tri najznaajnija elementa ekonomske globalizacije koji obiljeavaju globalna ekonomska kretanja nakon sloma komunizma. To su: internacionalizacija trgovine i finansija, jaanje moi transnacionalnih korporacija i jaanje uloge meunarodnih Bretton Woods organizacija. Obzirom da je irenje ekonomske globalizacije usko povezano sa politikim odlukama ono se ne moe posmatrati odvojeno od analize politikih procesa i institucija. Stoga u poglavlju Politika dimenzija globalizacije autor daje prikaz bitnih promjena u politikim procesima i institucijama koje obiljeavaju proces globalizacije. Politika globalizacija, odreena kao proces irenja politikih meuodnosa irom Zemlje, odnosi se na niz promjena, od neodreene uloge dravnog suvereniteta, do rastueg uticaja nevladinih organizacija i pojave regionalnog i globalnog upravljanja. Razvojem globalizacije dolazi do pojave novog koncepta koji podrazumijeva razvoj politikih oblika izvan okvira nacionalne drave. Sa jaanjem tendencija globalizacije jo od 70-tih godina prolog stoljea postalo je jasno da se meunarodno drutvo odvojenih nacionalnih drava sve vie pretvara u globalnu mreu po262
18.11.2008 9:02:28
litikih meuovisnosti koje su predstavljale izazov za suverenitet nacionalne drave i pojavu pitanja o novom svjetskom poretku. Politika globalizacija je najuoljivija u usponu nadnacionalnih institucija i organizacija, te nastanku globalnih interesnih mrea. Dajui kratak prikaz razliitih teorija o poloaju nacionalne drave u globalizacijskom kontekstu, Streger zakljuuje kako se svijet poetkom 20-og stoljea naao u prelaznoj fazi izmeu sistema nacionalne drave i postmodernih oblika globalnog rukovoenja. Peto poglavlje pod nazivom Kulturna dimenzija globalizacije daje saet pregled faktora koji oblikuju kulturnu globalizaciju, tj. jaanje i irenje kulturnih tokova irom svijeta. Svoj prikaz autor fokusira na etiri relevantne teme vezane uz kulturnu globalizaciju i to: a) tenzije izmeu jednakosti ili razliitosti u globalnoj kulturi u nastajanju; b) kljunu ulogu transnacionalnih medijskih korporacija u irenju popularne kulture; c) globalizaciju jezika koja podrazumijeva izumiranje velikog broja jezika s jedne strane i sve veu dominaciju engleskog jezika kao svjetskog jezika i d) uticaj materijalistikih i potroakih vrijednosti na degradaciju ekolokih sistema Zemlje. Slijedei strukturu svih ostalih poglavlja, autor daje usporedbu osnovnih teza i argumenata suprotstavljenih pozicija hiperglobalista i skeptika iji je temeljni kamen spoticanja shvatanje u kojoj mjeri globalizacija kao proces vodi kulturnoj homogenosti ili heterogenosti. Streger na koncu poglavlja iznosi zakljuak da je kulturna globalizacija doprinijela znaajnoj promjeni u svijesti ljudi, istiui injenicu da strukture modernosti nestaju pred postmodernim okvirom kojeg obiljeava manje stabilan osjeaj identiteta i znanja. U estom poglavlju Ideoloka dimenzija globalizacije autor nastoji osvijestiti postojanje neoliberalnog, ideoloki obojenog paketa tvrdnji, ideja i uvjerenja o globalizaciji za iju su promidbu zaslune svjetske politike i privredne elite. Streger upozorava na znaaj razlikovanja globalizacije kao ukupnosti drutvenih procesa jaanja globalne meuzavisnosti i globalizma kao ideologije koja konceptu globalizacije pridaje neoliberalne vrijednosti i znaenja. Slijedom navedenog, on identificira pet osnovnih ideolokih tvrdnji koje se redovito javljaju u javnim obraanjima svjetske elite globalizma. To su: 1. globalizacija je liberalizacija i globalna inergracija trita (svoenje globalizacije na ekonomsku dimenziju); 2. globalizacija je neizbjena i nepovratna (deterministiko prikazivanje globalizacije kao neke vrste prirodne sile); 3. niko nije odgovoran za globalizaciju (deterministiko isticanje nadmoi nevidljive ruke trita); 4. globalizacija koristi svima (nepriznavanje postojanja neravnomjerne globalne distribucije i sve veeg jaza izmeu bogatih i siromanih); 5. globalizacija unapreuje irenje demokratije u svijetu (neoliberalna teza o istovjetnosti slobodnog trita i demokratije). U zakljuku autor napominje da je neoliberalni jezik globalizacije ideoloki u smislu da je politiki motiviran i da doprinosi iz263
18.11.2008 9:02:28
gradnji posebnih znaenja globalizacije koji uvaju i stabiliziraju postojee asimetrine odnose snaga. Izazovi globalizmu naziv je sedmog poglavlja u kojem Streger daje prikaz antiglobalistikih tendencija. Iako su antiglobalistike drutvene snage izrazito heterogene svima im je zajednika ideja o potrebi zatite i smanjivanja negativnih posljedica globalizacije. Antiglobalisti se, s obzirom na ciljeve i sredstva postizanja politikih programa mogu podijeliti na dva ideoloka tabora i to: partikularistiki protekcionisti i univerzalistiki protekcionisti. Partikularistiki protekcionizam obuhvaa skupine koje optuuju globalizaciju za veinu ekonomskih, politikih i kulturnih problema koji pogaaju njihove zemlje, pa i itave regije. Oni nastoje sauvati vlastiti identitet, kulturu i tradicionalni nain ivljenja od stranih elemenata. Na posve drugom kraju antiglobalistike osi nalazi se univerzalistiki protekcionizam kojemu pripadaju progresivne stranke koje nastoje uspostaviti to ravnopravniji odnos izmeu globalnog Sjevera i Juga. Ukljuuju sve vei broj nevladinih organizacija i transnacionalnih mrea civilnog drutva koje se brinu za itav niz pitanja, od zatite okolia, radnikih prava, ljudskih prava, pa do prava ena i pitanja potene trgovine. Ove se skupine zalau za izgradnju jednog posve novog meunarodnog poretka zasnovanog na globalnoj preraspodjeli bogatstva i moi. Autor u ovom poglavlju upozorava i na pojavu novog oblika antiglobalizacijske borbe u vidu teroristikih napada koji su zapoeli 11. septembra 2001. godine i koji su unijeli jednu novu dimenziju u promiljanju pravca globalizacije, kao i novu meunarodnu (globalnu) solidarnost u borbi protiv terorizma. U posljednjem poglavlju Procjena budunosti globalizacije autor daje naznake u kojim pravcima bi se mogli kretati daljnji procesi globalizacije. Upozoravajui na globalni terorizam koji je postao stvarna prijetnja svjetskom poretku, kao i na sve vei broj ogorenih antiglobalista koji su spremni prikljuiti se nasilnim partikularistikim protekcionistima, Streger smatra kako je jedini nain spreavanja eskalacije nasilne konfrontacije izmeu globalizma i njegovih protivnika, izgradnja i provoenje sveobuhvatnog reformistikog programa tzv. Global New Deal-a koji pak nije mogu bez spremnosti bogatih zemalja da poboljaju globalnu pravednost, posebice na potezu Sjever Jug. Knjiga Globalizacija Manfreda B. Stregera koristan je uvodnik u problematiku globalizacije. Prilagoena je studentima i iroj zainteresiranoj publici, a njena najvea vrijednost je u tome to daje jednostavan i saet pregled temeljnih rasprava o globalizaciji imajui u vidu njen sloeni, multidimenzionalni karakter. Emina Huseinspahi
264
18.11.2008 9:02:28
Bahrudin Bijedi, The Windy City: Konzulove depee. Sarajevo: Istorijski arhiv, 2007, 381 str.
Bahrudin Bijedi nije historiar, a pred nama je njegova knjiga koja je vana za historiare. Bijedi, bivi jugoslavenski i bosanski diplomata, objavio je knjigu depea koje je kao jugoslavenski konzul u SAD slao Ministarstvu vanjskih poslova Jugoslavije. Knjiga ima tri dijela. Prvi dio sadri Platforme odnosa dviju drava slubeni dio (tu je dat pregled bilateralnih ameriko-jugoslavenskih odnosa; konzularno-pravna problematika sa fokusom na iseljenike iz Jugoslavije na prostoru Chikaga; Iseljenitvo i emigracija). Drugo dio su sjeanja Bijedieva na ljude sa kojima se susretao u vrijeme svoje misije. Ovo je vrlo zanimljiv dio iz povijesti svakodnevice, tu je puno raznih pria, pokazuje svakodnevni ivot ne samo svoj, nego i ljudi, naih iseljenika, govori o svojim prijateljstvima u Americi; tu su razne dogodovtine, ali Bijedi u njima daje jednu sliku ivota naih ljudi u iseljenitvu. Ovaj dio puno govori o samom Bijediu. Na primjer, njegovo sjeanje na Mersu Lejli: Buri, dok pie svoje sjeanje u ratnom Sarajevu, prisjea se nje i njezinog oca, pa kae: Dok ovo pie, zaokuplja me sudbina njihova (Mersinog oca Huseina i majke Feride, op. H.K.) u Rahiu, u koji sam iao kako bih udovoljio Mersinoj elji da joj vidim roditelje. Ocu sam donosio sedative, kako bi umirio strah od predstojeih dogaaja koje je osjeao nekim meni nepoznatim instinktom. Danas, kad on u etnikom okruenju iekuje smrt, ne mogu da ne pomislim na vlastitu iluziju da je strah od etnika kod estitog Huseina bio patoloki, a, u stvari, moje ubjeenje iz tog perioda je graniilo s patolokom naivnou str. 51-52). Ovaj dio knjige je vaan izmeu ostalog i kao uvod u ono to slijedi u treem dijelu depee koje je slao u Ministarstvo. Naime, Bijedi u ovim svojim sjeanjima otkriva karaktere mnogih ljudi ija e se imena spominjati u depeama. Tako, na primjer, on u ovom dijelu otkriva svoje trajno prijateljstvo sa Ljubom Todosijeviem, pa kasnije lako razumijemo i sadraje depea u kojima Bijedi predlae bolju organizaciju slanja jugoslavenske pote u Ameriku (umjesto nekog Nijemca, to bi mogao initi upravo ovaj Ljubo...). Tu su i Bijedieva sjeanja na druenja sa brojnim naim iseljenicima (od obinih kamenorezaca do uglednih biznismena, poput Iljasa
265
18.11.2008 9:02:28
Zenkia, amerikog milionera porijeklom iz Kozarca ili Iljasa Rustempaia, Bugojanca, koji je imao svoju fabriku u Chicagu, pa se zavadio sa rodbinom i prodao fabriku, odselio u Arizonu i nastavio se baviti biznisom, a na njegovom imanju smokve zaljeva kompjuterska pumpa str. 58). I ovo pokazuje da je Bijedi bio netipian konzul. On je sam za sebe kazao kako se puno kretao meu jugoslavenskom zajednicom i u ovoj knjizi zabiljeio brojne dogaaje iz ivota te zajednice. Mada stil Bijedieva pisanja nije uvijek prihvatljiv (njegove ale su ponekad suvie uprotene, neke na granici dobrog ukusa poput pria izvjesne Ane Prpi, koja je priala kako se bome dva puta susrela sa Titom, str. 40), ali neki njegovi opisi na najbolji nain oslikavaju ljude o kojima on pie (kada za Asima Pukara, porijeklom iz Cazina, kae da je bio sanjar i bekrija, on na najbolji nain okarakterizira jednog ovjeka. Ima niz takvih primjera u ovom djelu. Ipak, najvaniji je trei dio knjige u kojemu su sadrane depee koje je Bijedi slao u Beograd. Tu ima i izvjesnih nedostataka u publiciranja ovih telegrama. Nemamo apsolutno nikakvo pomagalo za koritenje ovih telegrama, oni su objavljivani hronolokim redom, odnose se na 1986. i jednim dijelom na poetak 1987. godine, s tim da za neka razdoblja (npr. za avgust 1986.) nema niti jednog telegrama. ini mi se da se moe osjetiti da neki telegrami nedostaju, a i izostavljanje brojeva pod kojima su telegrami slati pojavljuje se kao problem u povezivanju sadraja razliitih telegrama, kada se u nekim telegramima naglaava da se o tome govorilo u depei broj.....). Osim toga, mislim da je bilo nuno na kraju napraviti neki indeks imena, jer bi to bilo izuzetno korisno za koritenje ove knjige. No, ta nam omoguava ova knjiga? Prije svega, ovo je knjiga koja ima karakter historijske zbirke. Depee su odraz jednog vremena i puno govore o samom vremenu (vidimo tu kako funkcionira jedno diplomatsko-konzularno predstavnitvo, uoavamo probleme sa dolaskom tampe danas je to puno lake, jer se sva tampa moe itati na internetu, informacije su lake dostupne, ...); depee omoguavaju da se na lokalnoj razini prati ivot jugoslavenskog iseljenitva, te jugoslavensku politiku prema iseljenikoj zajednici; vidimo kakav je stav bio iseljenike zajednice prema Jugoslaviji (u ovom dijelu posebno bih naglasio kako se iz ovih depea moe vidjeti kako se pojedine zajednice u okviru tzv. neprijateljske emigracije ponaaju Bijedi pie i o hrvatskoj neprijateljskoj emigraciji, albanskoj neprijateljskoj organizaciji, srpskoj neprijateljskoj organizaciji), vidimo kako se na lokalnoj razini prelamaju jugoslavensko-ameriki odnosi (kao primjer naveo bih primjer Ane uvalo iz mjesta Proboj kod Vitine koja nije dobila vizu za posjetu svoje djece u Americi, te pismo od senatora Alana Dixona, te Bijediev odgovor u vezi s tim (str. 189-190). Iz depea moemo pratiti esta gostovanja
266
18.11.2008 9:02:28
jugoslavenskih umjetnika po Americi (od pjevaa, poput Halida Muslimovia, Lepe Brene ili Mileta Kitia), do dolaska raznih opozicionih intelektualaca koji u Ameriku dolaze u organizaciji srpske neprijateljske emigracije (Veselin ureti, Vuk Drakovi, ....). Moemo vidjeti kako tu nije uvijek bilo ista posla (primjer: Mile Kiti, koji je tamo prevario neke nae ljude, uzeo im pare da kupi auto na kredit, pa se vratio u Ilija, a njegovi iranti ostali da otplauju kredit za auto koje je po Jugoslaviji vozio Kiti, str. 115). Moemo pratiti kako je bio teak proboj na ameriko trite nekih jugoslavenskih proizvoda (primjer: u to vrijeme se na ameriko trite probijao automobil YUGO. Bijedi o problemima u vezi s tim pie u nizu svojih depea (on posebno prenosi kako se odvijala propaganda protiv tog automobila, a iza te propagande je bila hrvatska neprijateljska organizacija nazivaju to auto jugoslavenskim kopiletom, najnesigurnijim autom na svijetu i tako dalje, str. 85, 100, 123, 126, 135, 141, 242, 243). Iz depea moemo pratiti nekoliko tema koje su tada bile aktuelne u amerikojugoslaveskim odnosima (npr. o izruenju Andrije Artukovia i o pisanju amerike tampe o tome, odnosno o pisanju hrvatske tampe u Americi o tome (str. 109-110). Tema o Kurtu Valdhajmu je takoer bila esta u tadanjoj amerikoj tampi. Objavljivanje ovih depea je vano i sa historiografskog stanovita potrebno. Vjerujemo da su ovi telegrami autentino svjedoanstvo o tadanjim prilikama koje su vladale u ameriko-jugoslavenskim odnosima. Trebalo je, moda, u uvodu knjige ipak ire objasniti kakva je sada sudbina ovih telegrama; gdje se sada uvaju? Moda je bila potrebna struna priprema telegrama za objavljivanje objavljivanje nekih saetaka, kljunih tema indeksa na kraju knjige kako bi se olakalo koritenje. Husnija Kamberovi
267
18.11.2008 9:02:28
Kasim Isovi, Sabrani radovi. Sarajevo: Arhiv Bosne i Hercegovine, 2007, 583 str.
Pored tradicionalnih atributa koje sadre jubilarne proslave godinjica pojedinih institucija, kao to su pozdravni govori, zahvale i plakete zalunim saradnicima i onima koji su pomagali doskoranju i buduu djelatnost, Arhiv Bosne i Hercegovine je u sklopu sveanog obiljeavanja 60-te godinjice rada uinio i korak vie koji je po svom ehu dvostruko znaajan. Skupljeni na jedno mjesto i objavljeni svi zajedno u jednoj zamanoj knjizi, sabrani radovi Kasima Isovia na najupeatljiviji nain potvruju ovoga pasioniranog i tako aktivnog reprezenta moderne arhivistike, koji je linim primjerom pokazao kako se arhiv i arhivski fondovi pretvaraju u ive radionice za nauno istraivanje u procesu stapanja arhivistike i istoriografije. I ba iz tih razloga radoznalim istraivaima, ne samo arhivistike Bosne i Hercegovine, prua se optimalna mogunost uvida u zbir studija koje se nisu pisale da bi se prepriavale, nego da bi se itale, analizirale, navodile i upotrebljavale kao svojevrsni saobraajac, pokazujui na budue pravce istraivanja, i u svakom sluaju olakale i skratile put istraivaima pojedinih tema. Heterogena struktura sabranih radova u nizu mekanih granica je prikaz iroke lepeze interesovanja, talenta, profesionalnosti i rezultata djelovanja Kasima Isovia. Mogunosti pretumbacija u strukturalnoj selekciji radova Kasima Isovia mogue su, i upravo ta mogunost dokazuje i pokazuje neodvojivost djelatnosti ljubitelja svega zapisanog, gdje se u jednoj linosti stalno stapao arhivist i istoriar, sakuplja i pisac, i ba zbog toga i govorimo o Kasimu Isoviu kao predstavniku moderne arhivistike kod nas. Isovievi radovi na arhivskim fondovima, talent, akumulirano znanje i istraivaka akribija ubrzo su doli do izraaja. Sublimati Arhiv Bosne i Hercegovine, ili Arhivska sluba su prilog istoriji arhivske struke i arhivskih institucija kod nas, kroz koju, zahvaljujui i djelovanju i inicijativama Kasima Isovia, puu neki moderni vjetrovi, od mikrofilmovanja arhivskih izvora do objavljivanja arhivske grae. Dananjem istraivau, kome su svi ti rezultati relativno lako dostupni, mogu posluiti i kao plastina slika svakodnevnice arhivske slube i prikaz segmenta drutvenog djelovanja koji karakterie jedno vrijeme.
268
18.11.2008 9:02:28
Rezultati ove vrste istraivanja nisu samo u potpunosti zadovoljili potrebe arhivistike i ostali da slue, opet, potrebama samo nekih drugih, nego je i otkrivanje do tada nepoznatog rezultiralo prilozima karakteristino sagledanim u procesu, pri emu su u pojedinim konkretnim pojavama ili linostima, bilo da se radi o Novopazarskom sandaku, ili muftiji emsekadiu, ili ematizmu vlasti u Bosni i Hercegovini u vrijeme Zemaljske vlade i Pokrajinske uprave, svaki od ovih fenomena stavljeni u drutveni okvir, dokazujui i ovom prilikom i na svoj nain da istorija nije samo faktografija iskopana u otkrivenim arhivskim listovima, mehaniki zbir drutvenih injenica, kao to ni historiografija nije samo oblik njihove rekonstrukcije. Kako je nekad kazao akademik Nedim Filipovi, snaga istoriara je u injenicama, a konkretni istraiva-istoriar tu snagu izvodi iz svoje sposobnosti da ih sagledava u evoluciji koje opet nema bez injenica. injenice su bile svuda oko Kasima Isovia i njegova snaga je upravo i bila u tome to ih nije pohranjivao u prainu vremena tog i tog fonda, kutije, lista, nego je on upravo i imao tu snagu da ih analizira i spoznaje u njihovoj uzajamnosti od posebnog ka optem i obrnuto. Pljevaljski muftija emsekadi i okupacija Bosne i Hercegovine, rad koji je ovom knjigom ugledao svjetlo dana i na ovaj nain se predstavlja po prvi put italakoj javnosti, zatim Austro-ugarsko zaposjedanje Novopazarskog sandaka 1879. godine kao i rad pod naslovom Organizacija i funkcionisanje vrhovnih registratura u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske uprave, predstavljaju jedan blok ve ovdje poredan hronoloki, tematski i strukturalno meusobno razliitih radova koji, svaki za sebe pojedinano i zajedno, pripadaju prilozima za prouavanje Bosne i Hercegovine datog perioda. Dok je pljevaljski muftija emsekadi individualizacija opteg, odnosno uloga i pozicija pojedinca koja personalizira jedan veliki i prelomni dogaaj sputajui deskripcije i analize velikih politika, bitaka i slino na mjesto i ulogu i konkretnog ovjeka u tim dogaajima, kao to je bila okupacija 1878. godine, okupacija Novopazarskog sandaka rekonstruie, analizira i sintetizuje istoriju ranijih dogaanja oko okupacije Bosne i Hercegovine i poredi ih sa dogaajima u Sandaku, stanjem, razmiljanjima, koncepcijama otpora, dokazujui vrlo iscrpno slinosti i razlike tog minijaturnog sadraja Bosne i Hercegovine samo godinu dana prije. Rezultanta komparativne istorije te tako bliske dvije teritorije jedinstvenih austrougarskih interesa iskazana je u zakljuku autora koji uoava da je diferencija u tome to je okupacija Bosne kod svih onih snaga koje su joj se protivile otvorila akutnu politiku krizu, dok su sa tom krizom u Novopazarskom sandaku i otpoele pripreme za oruani otpor okupaciji. Zato je i rad o vrhovnim registraturama svrstan u ovaj blok, da li mu tu pripada samo hronoloki? Taj rad je i, pored ostalog, svojevrsni pokazatelj rezultata dogaaja koje opisuju prethodna dva rada, on je dogaaj nakon dogaaja kao slika koja simbolizira okupacionu upravu i njenu administraci269
18.11.2008 9:02:28
ju, kojoj opet i sam autor nepristrasno odaje priznanje uzimajui to, naravno, u obzir i sa pozicija buduih potreba arhivistike i nekog radoznalog istraivaa entuzijaste. Drugi blok hronoloki je vezan za prve godine ivota Bosne i Hercegovine u zajednikoj dravi Kraljevini SHS. Tematski razliiti prilozi koji sa radovima Struktura i funkcionisanje organa dravne uprave u Bosni i Hercegovini od 1918. do 1924. godine i Pitanje istoriji pozorita u Sarajevu 1919. godine kao prilozima, na prvi pogled ine po sadraju potpuno dva razliita rada, uprava i vlast sa jedne strane, s druge pozorite, umjetnost, kultura. Ali, to je samo na prvi pogled, treba ih itati zajedno. Prvi omoguava da se rekonstruie sistem vlasti u Bosni i Hercegovini postepeno inkorporiran u centralizam nove zajednike drave na principima unutarizma i odreene upravne kontrole drutvenog ivota, a drugi ne samo o tenjama, ve u ponovljenom pokuaju samo u novim pravnim okvirima, osnivanja jedne tako vane i reprezentativne kulturne institucije. Kakva treba da bude ta institucija, kakav je poloaj umjetnosti i umjetnika u novom dravnom okviru na novim principima drutveno- politikog ivota? Primjena onih ema, tabela, htijenja i napokon pravne forme koje simboliziraju novu dravu, konkretno se vidi u poimanjima pozorinih umjetnika, glumaca, reisera kao inovnika koje ne samo da plaa kao ematizirane slubenike dravna vlast, nego treba da imaju i svoje kartone sa unesenim karakteristikama dobrih ili loih radnika i kakvih-takvih dravljana-podanika. Zato ako se proita prvi razumije se i drugi, koji je primjena onih principa na kojima se etiki i funkcionalno uspostavljala i organizirala vlast u kraljevskoj dravi, pa i u Bosni i Hercegovini. Ako prvi govori o nestajanju bosanskohercegovake posebnosti u upravno teritorijalnom pogledu i njenoj punoj centralizaciji u Kraljevini SHS sa centrom u Beogradu, onda drugi preko umjetnosti i kulturnog organizovanja plastino pokazuje praktinu primjenu principa te vlasti po kojoj i pozorite u Sarajevu treba da bude samo ispostava onoga u Beogradu. Od istoriara ka arhivisti i obrnuto, ne treba izostaviti i prikaze asopisa i pojedinih djela, posebno vie Priloga Instituta za istoriju, gdje Kasim Isovi, ak kada ne prelazi razinu prostog predstavljanja pojedinih sadraja, uvijek i dosljedno brani istoriografiju od loe, nepotpune i pogrene upotrebe arhiva, kao i to uvijek brani i zastupa stanovita jednog preciznog, pasioniranog arhiviste. Seka Brkljaa
270
18.11.2008 9:02:28
Adamir Jerkovi, Istono od Daytona Alija izbliza, I-III, Zenica: Dom tampe, 2005, (363; 263; 279 str.)
Novija geopolitika povijest u svijetu, a naroito na naim balkanskim prostorima, krajem prolog vijeka odlikovala se snanim tektonskim promjenama iz kojih su isklijale nove, a u sutini stare evropske drave. Jedna od njih je i Bosna i Hercegovina koja je u srednjem vijeku na politikoj mapi egzistirala vijekovima. Uvijek je zanimljivo pratiti kako su se odvijali odreeni istorijski procesi, a knjige koje nam na upeatljiv nain svjedoe o bosanskoj istini stasanja dejtonske Bosne i Hercegovine su trilogija Istono od Daytona Alija izbliza pisana vjetom rukom Adamira Jerkovia, bliskog saradnika prvog bosanskohercegovakog predsjednika Alije Izetbegovia. U dananjoj poplavi raznih dokumenata i papira koji na ovaj ili onaj nain svjedoe o istorijskim turbulencijama, sasvim sigurno ima dosta materijala na osnovu kojih e se moi pisati istorija ovih prostora, ali se kao neminovnost vremena velikih promjena i ratova znatan dio materijala i zagubi, nestane ili padne u zapeak iz kojeg moda nikada nee biti izvuen. Naravno, sve to je ovih godina zapisano ili e biti napisano nema i nee imati podjednaku dokumentaristiko-naunu vrijednost, ba kao to se i u arhivistici svaki dokument ne moe tretirati sa podjednakom vrijednosnom dimenzijom. Ono to je izvorno, nastalo u epicentru drutvenih zbivanja i odluivanja i u budunosti e imati daleko veu istorijsku teinu od slobodnih interpretacija i vienja savremenih zbivanja. A mi smo prije nekoliko godina dobili dokumentaristiko-publicistiko djelo provokativnog naslova Istono od Daytona Alija izbliza koje ima sve premise da se jednog dana ozbiljno uzima kao meritum za dogaaje o kojima moda nee ni biti nikakvih drugih pisanih materijala jednostavno to se o njima nisu vodili nikakvi zvanini ili posebni zapisnici i biljeke, a predstavljali su u tom trenutku povijesne aktivnosti za opstojnost mlade drave Bosne i Hercegovine. Posebna vrijednost ove trilogije koja obuhvata trogodinje razdoblje 1997-2000. godine postdejtonske Bosne i Hercegovine, jeste to je autor Adamir Jerkovi bio sudionikom svih navedenih dogaaja i iz pravnog rakursa gledano predstavlja svjedoka tih zbivanja. Opet, sve je
271
18.11.2008 9:02:29
oplemenio i drugim uglom promatranja, i bio najdirektniji hroniar razgovora i susreta aktera postratne bosanske drame. Njegova prednost je bila to je mogao nervom iskusnog novinara promatrati, biljeiti i kasnije u ulozi neutralca analizirati politike i diplomatske susrete, izvjetaje, oficijelne i nezvanine partijske i druge razgovore pa ak i geste aktera savremene bosanskohercegovake historije. Prednost i srea su to e, ako se jednog dana pojave i kakvi drugi izvori o hronoloki naznaenim i opisanim dogaajima iji autori mogu biti samo direktni akteri zbivanja, ovo svjedoanstvo predstavljati onu treu stranu koja predstavlja lakmus za odreivanje pune istine. injenica da je autor trilogije Adamir Jerkovi bio jedan od najbliih saradnika karizmatinog bonjakog lidera i najuticajnijeg bosanskohercegovakog dravnika novijeg doba mogla bi se uzeti kao negativna, u pogledu neutralnosti, da sam autor u pisanju nije pravio distinkcije u odnosu na odreene dogaaje podcrtavajui i jasno naznaavajui svoje stavove i miljenja o odreenim stvarima. To mu daje neophodnu dozu neutralnosti bez obzira na njegov profesionalni angaman i varijacije bliskosti sa svojim efom. Ne treba gajiti iluzije da je ova trilogija obuhvatila apsolutno sve susrete i aktivnosti koje je bosanskohercegovaki predsjednik Izetbegovi imao tokom te tri godine. Neke stvari su preskoene jer su predstavljale rutinski dio svakodnevnih obaveza dravnika, dio je namjerno izostavljen jer bi mogao ozbiljno poremetiti odnose unutar aktuelne drutveno-politike scene u Bosni i Hercegovini, a trei dio preskoenih zapisa se odnosi na pitanja od izuzetnog dravnog interesa za koja jo nije sazrilo vrijeme da budu obznanjena, kao i radi konvencionalnih diplomatskih normi da se o odreenim stvarima uti dugi niz godina. Jedan od takvih momenata je i uloga samog autora u diplomatskoj misiji u Pekingu gdje je Jerkovi, kao lini emisar predsjednika Izetbegovia, sasvim sigurno nosio poruke jedne i druge strane koje u punoi sadraja nisu za javnost, pogotovu to se radilo o prvoj komunikaciji izmeu dvije zemlje na tako visokom nivou. Naoj publici je djelo Istono od Daytona Alija izbliza pisano u neobinoj formi. Kao dominantna crta ovog triptiha javlja se hronoloki pristup temama to cjelokupnoj trilogiji uz historijsku daje i arhivistiku vrijednost. Ne treba prenebregnuti injenicu da Alija Izetbegovi, za razliku od nekih savremenika poput Franje Tumana, nije vrio audio ili vizuelna snimanja svih svojih susreta i razgovora pa e sasvim sigurno jednog dana ostati praznine, moda i bitne za rasvjetljavanje bosanskohercegovake istorije. Iako se preesto misli da se o novijoj historiji Bosne i Hercegovine sve zna, pouzdano nije tako. Mnoge injenice su smru Izetbegovia bespovratno izgubljene za kolektivno pamenje jer ih sam predsjednik iz ovih ili onih razloga nije uspio pretoiti u kakav zapis. Pisana kako je pisana, trilogija e jednog
272
18.11.2008 9:02:29
dana imati i arhivistiku vrijednost jer e biti putokaz za svestranija istraivanja o dogaajima koji e u arhivima moda biti zabiljeeni samo u fragmentima. Cijelo tivo dobija na vrijednosti jer Jerkovi u svojim svjedoanstvima mnogo govori svojim nadnaslovima i naslovima, a pri svemu tome vana je hronologija. Tako npr. u prvom zapisu od 25. februara 1998. sa nadnaslovom Retuirani ZEDO kanton i naslovom Med i mlijeko, piui o razgovoru predsjednika Izetbegovia sa delegacijom Zeniko-dobojskog kantona, sintetizira svoj utisak. I izdvajanje detalja dogaaja daje nam poseban peat pa tako saznajemo Predsjednikov stav o stipendijama koje dijeli SDA. Izetbegovi je preporuio da ovu stranaku akciju ne podravljuju, ve da to ostane stvar SDA, a da se stipendije ne daju iskljuivo Bonjacima, nego i uspjenim studentima drugih nacionalnosti. Pratei na objektivan nain, sa bliske distance, zbivanja unutar Stranke demokratske akcije, autor nam predstavlja Aliju Izetbegovia u ulozi lidera Stranke, koji eli promijeniti njeno unutranje bie jer je svjestan da SDA birokratski okotava i da nedovoljno osjea puls naroda te ne slijedi njegove potrebe. Autor na stranicama knjige pie da Izetbegovi ukazuje na promaaje, ali da se njegov glas gubi u salvama aplauza koji su esto lana manifestacija odobravanja. Isto tako, u itavom rukopisu se osjeaju Izetbegovievi stavovi koji nedvosmisleno potvruju tezu da je on bio svom duom, srcem i umom za jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu. To je u potpunoj suprotnosti necivilizacijskom projektu humanog preseljenja naroda uz koji je npr. pristao predsjednik Tuman. Svjedoei o Izetbegovievim susretima sa stranim diplomatama, zapisuje Jerkovi, uvijek bi Predsjednik koristio priliku da objasni nau situaciju, da pokae kako stvari stoje kompleksno, ne tedei pri tom obavjetavanje o najodgovornijim ljudima koji stvaraju politike. Kao ilustraciju moemo navesti jedan zanimljiv naslov Povucite tubu! kojim se predstavlja Izetbegoviev razgovor sa Holbrookom i Gelbardom i jasno govori o nainu voenja odreenih razgovora. Ili, direktoru novinske agencije, koji je bio vaan ovjek u iranskom establimentu, Predsjednik je rekao da na (misli se na Bonjake) cilj nije da vladamo sami u BiH, nego zajedno sa druga dva naroda, Srbima i Hrvatima, i da konsenzusom naroda, koji je uvijek pun kompromisa, drava moe opstati. Pod naslovom Pakt stabilnosti, od 30. 8. 1999. godine, Jerkovi biljei jedan vaan momenat iz politikog ivota predsjednika Izetbegovia: Bio sam sa Predsjednikom u dvorani Zetre kada je zajedno sa Franjom Tumanom potpisivao dokument, kojim se, ustvari, ovjerava bosanskohercegovaka dravnost. Na licu mu je titrao diskretan osmijeh. Nisam bio siguran da li se na lice navukla priguena ironija, ili je to bilo olakanje kakvo sam viao na licu umornog, ali zadovoljnog ovjeka. Nije bilo sumnje veliki lini trijumf Alije Izetbegovia, koji je upravo doivio sa273
18.11.2008 9:02:29
tisfakciju da onaj ko je osporavao bosansku dravu, sada, definitivno, u Sarajevu, u srcu zemljice Bosne, kako je Tuman s prezirom nazivao BiH, potpie kapitulaciju svog dravnog projekta. Trilogija je tivo u kojem se svjedoi od formiranja dravne granine slube i svih moguih opstrukcija, do predsjedavanja Vijeem ministara, od Haga i ratnih zloina do uloge sudstva u Bosni i Hercegovini, od stranake krize u SDA do politiki stabilne Bosne i Hercegovine, od Srebrenice do Brkog... Adamir Jerkovi u svojoj trilogiji opisuje i povezuje jedno i drugo - lik i djelo Alije Izetbegovia, otkriva neke do sada nepoznate detalje njegove linosti i njegovog rada. On osvjetljava svog efa kao dentlmena, njegovu ljudsku dimenziju, posebno u trenucima pobjede jer je ba u takvim situacijama bio osobito suzdran. Time e se zatiti i spasiti od zaborava ogromna batina, veliki kapital, koji je ostavio predsjednik Izetbegovi svom narodu. Knjige e sigurno pronai put ne samo do iroke italake publike nego i do politikih analitiara i povjesniara. Svi e otkriti manje poznate aspekte linosti predsjednika Alije Izetbegovia, a kroz njega, nove, do sada moda nepoznate detalje stasanja drave Bosne i Hercegovine. Opisao je borbu za mir, ali i dubinu krize, kroz koju je prolazila Bosna i Hercegovina u procesu uspostavljanja institucija drave. Naime, dosta se toga zaboravilo. Ono to je nekad bilo teko, danas je ve rutina, a jo samo prije desetak godina izgledalo je nazamislivo. Raanje i razvitak neke drave, uvijek su interesantni. A to je osobito fascinantno, kad ovo pratimo kroz prizmu svjedoka, koji je tada bio prisutan u kabinetu, svjedoka, koji je i lino sudjelovao u raanju drave. Na ovaj nain, ustvari, napisana je istorija politikih zbivanja u Bosni i Hercegovini za razdoblje od 1997. do kraja 2000. godine. Iako knjiga obrauje trogodinje razdoblje, autor esto pravi vremenske diskurse. Da bi itaocu to bolje predoio predmet razgovora na nekoj od sjednica Predsjednitva ili temu razgovora Izetbegovia sa nekim od svjetskih ili domaih politiara autor, kada treba, iznosi krai istorijat dotinog problema, pa se tako dobija jasna i cjelovita slika. Sve je odmjereno, nema nepotrebnog detaljisanja, vodi strogo rauna da tano prenese dogaaje, a kad smatra za potrebno, predoava faksimile pojedinih dokumenata. Ova knjiga, napisana vjetom rukom publiciste, predstavlja stvarnu sliku ove zemlje u ijim se detaljima ne primjeuje vjetako dotjerivanje i lano minkanje. Knjiga nas vodi kroz teko vrijeme kada se postavljala dejtonska konstrukcija na skoro poruene temelje bosanske kue. Ovo je ustvari zanimljiva pria o tekoama u izgradnji multinacionalnog drutva i drave u uslovima prisutnog nacionalizma. Ona prati vrijeme u kojem su na sceni kreatori dva velikodravna koncepta - Miloevi i
274
18.11.2008 9:02:29
Tuman, i koji su opsjednuti idejom o podjeli Bosne i Hercegovine. Knjiga podsjea na napetosti tokom NATO udara po ciljevima u Jugoslaviji. Autor prati kosovsku krizu i sagledava njene refleksije na bosanskohercegovaka zbivanja u kontekstu separatistikih zahtjeva za otcjepljenje Republike Srpske i prikljuenje Srbiji. Autor nije zarobljen Kabinetom, on zanimljivim opservacijama analizira ekonomsko-socijalni trenutak u kojem se nalazi Bosna i Hercegovina, primjeujui da je sve manje smijeha, a sve vie straha, da demokratije ima u izobilju, ali da je sve vie praznih stomaka. On takoer svjedoi o stereotipima zapadnog svijeta prema muslimanima u Evropi, kao i kritikim opaskama Alije Izetbegovia zapadnim diplomatama i uglednicima u vezi s tim. Teko je biti musliman u Evropi. Mi moramo biti savreni da bismo bili dobri, kae Izetbegovi britanskom ambasadoru Grahamu Handu. Trilogija Adamira Jerkovia predstavlja vrijedno dokumentarno tivo o izrastanju jedne drave u sumornim vremenima. U djelu su zabiljeke i komentari o djelovanju kabineta predsjednika Predsjednitva Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovia u rasponu od 1997-2000. godine bez kojih se jednog dana nee moi zamisliti validno izuavanje uzdizanja jedne drave iz ratnog pepela. Budui da se radi o analitikom tivu, trilogija e posebno dobro doi javnim radnicima, koji se zanimaju za politiki razvoj Bosne i Hercegovine u postdejtonskom periodu. Edis Mesihovi
Derek Chollet, Tajna povijest Daytona - Amerika diplomacija i mirovni proces u Bosni i Hercegovini 1995. (s engleskog preveo Zoran Bonjak) Zagreb: Golden marketing-Tehnika knjiga, 2007, 423 str.
Knjiga Dereka Cholleta Tajna povijest Daytona, govori o pokuaju amerike administracije da zaustavi rat u Bosni i Hercegovini i postigne trajan mir, nakon skoro etverogodinje klanice u kojoj je ivot izgubilo 250 hiljada ljudi a dva miliona raseljeno sa svojih ognjita. Knjiga je nastala kao projekt Ministarstva vanjskih poslova SAD, nakon to je dravni sekretar Warren Christopher u proljee 1996. godine dao smjernice da se zapone rad na internoj studiji o uspjenom projektu uspostave mira u Bosni i Hercegovini te ustroji iscrpan arhiv sa tim dokumentima. Autori su dobili zadau da na275
18.11.2008 9:02:29
piu historijski prikaz na osnovu brojnih povjerljivih dokumenata, intervjua sa etrdeset dunosnika administracije ukljuenih u daytonski projekt dok su im sjeanja jo svjea. Naravno, autor je koristio i neformalne razgovore sa direktnim sudionicima u amerikoj administraciji. Za nekoliko mjeseci pregledani su skoro svi dokumenti koji su se nali u arhivu Ministarstva vanjskih poslova i iz interresornih arhiva amerike administracije. Istraivaima su zadati sljedei parametri: odslikati period od maja do decembra 1995. godine, dakle od kraja prekida vatre do potpisivanja Dejtonskog sporazuma u Parizu. Studija poznata pod imenom Projekt povijesti Daytona (Dayton History Project) trebala se fokusirati na tri podruja: oblikovanje nove masivne diplomatske inicijative u periodu od maja do poetka avgusta, zatim voenje snane posrednike diplomatske aktivnosti i postizanje sporazuma o okvirnim naelima mirovne nagodbe, to je trajalo od polovine avgusta do oktobra, te direktne pregovore u Daytonu tokom prve tri nedjelje u novembru 1995. godine. Studija koja je opisala pripreme i tok mirovne konferencije u Daytonu zajedno sa cjelokupnim arhivom, pohranjena je u Uredu historiara State departmenta i sluit e kao bogati materijal za sveske u seriji Vanjski poslovi Sjedinjenih Amerikih Drava. Kasnije je studija Dayton History Project pretoena u knjigu koju je potpisao Derek Chollet, predava na Georgetown univerzitetu u Washingtonu, koji je ranije sudjelovao kao istraiva i saradnik na pisanju memoara biveg dravnog sekretara Jamesa Bakera. Tajna povijest Daytona ima devet poglavlja, koja su smjetena prema vremenu dogaanja. Knjiga poinje sa poglavljem Ljetna kriza jun jul 1995., u kojem je prikazana sva slabost Ujedinjenih nacija, dezorjentiranost meunarodne zajednice, to e ohrabriti Srbe da izvre genocid u Srebrenici nad Bonjacima. Navedeno poglavlje prati otrenjenje meunarodne zajednice do kojeg dolazi na Londonskoj konferenciji. Drugo poglavlje nosi naslov: Iskoristiti priliku - Strategija zavrnog ina. U tom dijelu opisana je hrvatska ofanziva koja indirektno olakava ameriku diplomatsku inicijativu to e uslijediti nakon jalovog evropskog pokuaja da neto preduzme. Iz obilja podataka italac saznaje na koji nain amerika administracija pokuava pridobiti dotad indolentne i nezainteresirane evropske saveznike za svoju diplomatsku inicijativu i koliko podozrenja i nepovjerenja ima u naizgled dobrim saveznikim odnosima. U treem i etvrtom poglavlju opisani su odnosi Bonjaka i Hrvata i ameriki pokuaji da se ojaa Federacija, Tumanova lukavstva, Miloevievo hazarderstvo, ubistvo graana Sarajeva srpskim granatama na pijaci Markale, poetak zra276
18.11.2008 9:02:29
nih udara po poloajima bosanskih Srba, pritisci na Miloevia da se aktivno ukljui u mirovni proces poveden iz Washingtona, Miloevievo potinjavanje bosanskih Srba, to otvara put za enevsku konferenciju odranu poetkom septembra 1995. godine. U petom i estom poglavlju pratimo rusku dimenziju u bosanskoj krizi, saznajemo o klipovima u zapadnim prijestonicama i iznuenoj podrci, ulozi Kontakt - grupe, aktivnostima Washingtona u organiziranju nagodbe, drami koja je pratila zakljuenje Njujorkog sporazuma kao kamena meaa budue mirovne konferencije. Sedmo poglavlje bavi se pripremama za poetak pregovora izbliza i u njemu je opisan Clintonov angaman u pribliavanju Izetbegovia i Tumana, aktivnostima koje se vode za formiranje buduih snaga za provedbu mira, koncept IFOR-a. Osmo i deveto poglavlje prate otvaranje mirovnih pregovora i tok konferencije u vojnoj bazi Wright-Patterson u Daytonu. Knjiga Dereka Cholleta vano je svjedoanstvo o osvajanju mira na Balkanu. Ovo nije samo pripovijest o vjetini diplomatije i pregovaranja, izvoenju nemoguih kompromisnih formula koje e donijeti mir. Pisac knjige uspio je vjeto iskoristiti arhivsku grau, ne pravei od ovog tiva hronoloki, suhi popis dogaaja i diplomatskih depea. U knjizi su portretisani konkretni ljudi od krvi i mesa sa svim njihovim osobenostima, poev od novinara, doktora, generala, malih birokrata do ministara i predsjednika. Iz knjige neemo saznati nepoznate detalje, jer su uglavnom svi ve dobro znani, ali emo dokuiti pozadinu svih zakulisnih igara. Sloit e se sve kockice o lanom moralu, ucjenama, diplomatiji, podilaenju, dvosmislenostima, neprincipijelnostima ili umjenosti politiara svjetskog formata i velikih zemalja, o svemu onome to je prethodilo Daytonskom sporazumu. Knjiga do kosti ogoljuje rivalstvo meu saveznicima i snano manifestira i dalje prisutan jaz meu dojueranjim protivnicima, koji se nakon svretka hladnog rata ne gledaju vie preko niana, ali ni s povjerenjem (Rusija SAD i NATO). Ovo se tako dobro vidi u epizodi formiranja IFORa u koji treba ukljuiti ruski kontingent, ali da NATO koji je alfa i omega multinacionalim snagama (IFOR), ne bude Rusima kapa. Diplomatija, koju ovdje vidimo u punom kapacitetu, ima odgovor i na to pitanje. Na stranicama knjige pratimo uzbudljivu priu o odnosima velikih sila te rivalstvu i prestiu njihovih lidera. U klaustrofobinom ambijentu vojne baze Wright - Patterson, bez komfora, daleko od kamera i svjetla pozornice, balkanski lideri su privedeni da napokon donesu odluku o miru, kojeg osobno prieljkuju i istovremeno nee, jer ga se plae. Ali, iz knjige vidimo da strahovi nisu samo njihovi. I veliki se itekako boje. ak i oni koji odluuju o globalnom ratu i miru. U amerikoj administraciji, koja je definitivno spremna okrenuti list i potvrditi svoju vodeu ulogu, stalno su prisutni i dilema i
277
18.11.2008 9:02:29
zebnja, strah od toga kakav e rezultat ishoditi u balkanskoj prljavoj utakmici, hoe li prisiliti ili privoljeti osione lidere, prije svih Tumana i Miloevia, da prihvate mir. U zraku stalno lebdi strah od neuspjeha koji bi mogao baciti sjenu na ameriko globalno vostvo koje postaje sve vie upitno. U svjedoanstvima zabiljeenim u Tajnoj povijesti Daytona balkanski lideri nam se predstavljaju u punom izdanju, kao dobri i kao loi momci. Ovi drugi kao zagrieni paranoici i izofrenici, ostraeni jastrebovi, narcisoidni pozeri, ak i kao prostaci iz balkanske krme u kojoj se priaju vicevi i plamte primitivne svae. Iz knjige Tajna povijest Daytona koja podsjea na uzbudljivi roman, saznajemo mnogo toga o gospodarima rata i mira, o njihovim karakterima. Chollet biljei atmosferu, daje opis likova i karaktera. Iz tiva knjige spoznat emo svu tegobnost atmosfere i opskurnog ozraja u kojemu se vode muni pregovori koji lie na pijana cjenkanja i gdje kolo vode inadije i ukoljice. Na djelu se vidi sva nemilost i hladnoa diplomatskih meetara koji ne mare za ljudske sudbine dok nadvijeni nad kartama makazama sjeckaju ume i jaruge, sela i zaseoke, varoi i gradove da bi ispotovali zadati procenat o raspodjeli teritorija 51:49. No, meu svim tim votanim likovima pronalazimo i poneko dobro lice da bismo se tek podsjetili starog pravila da iznimka potvruje pravilo. Sa osjeanjem pijeteta, proitat emo tako na stranicama ove knjige-studije o liku bosanskog predsjednika vienog oima amerikih pregovaraa. Tako za Izzy-a, kako su Aliju Izetbegovia interno zvali ameriki pregovarai zbog njegove smirenosti i nesumnjive dobrohotnosti, posljednji ameriki ambasador u Beogradu Warren Zimmermann pie da mu povijesna uloga predsjednika nije odgovarala, te se on u svojem novom poloaju za razliku od drugih lidera smanjio a ne napuhao. Na stranicama ove izvanredne knjige, koja se temelji na brojnim svjedoenjima, lahko se mogu uporediti karakteri glavnih protagonista rata i mira na prostorima bive Jugoslavije. I to je vana spoznaja, dragocjen podatak koji bi trebao saznati svaki Bosanac i Hercegovac prije nego se upusti u tako nam svojstvena uopavanja i izjednaavanja odgovornosti. Knjiga e nam pomoi da saznamo iz prve ruke kako je u Daytonu zaustavljen rat i kako je besramno blagoslovljena na zloinu nastala Republika Srpska, kako je peatirana i legalizirana okupaciju na terenu, kako je podijeljena jedna zemlja koja nikada u povijesti podijeljena nije bila, kako je blagoslovljeno otimanje zemlje pod bezazlenim nazivom razmjena teritorija, kako je aminovano etniko ienje (eufemizam za protjerivanja). Nakon itanja ove knjige postajemo svjesni zato je ovakve uinke proizveo Dejtonski sporazum, do kojeg se dolo tekom mukom, uz mnogo amerike mrkve i djelotvornu prijetnju batinom. U Daytonu nema pobjednikih postolja, ne govori se o poraenim. itajui zavrne dijelove knjige kao da osjeamo dramu koja se tamo dogaala. Pregovarai,
278
18.11.2008 9:02:29
smoreni i sagorjeli, uvjereni da su pregovori propali, spremaju se obznaniti neuspjeh. A onda vrhunac, dolazi preokret, politiki salto-mortale. Balkanski lideri, ti vrhunski metri drame, ponovo su se pobrinuli da ne zafali iznenaenja. Kada to niko nije oekivao, kada je pokopana nada da e diplomatija uutkati topove, balkanski lideri postiu mir - pa tivo Dereka Cholleta dobija dramatiku koja se rijetko postie u knjigama ove vrste. I to je, eto, zasluga balkanskih lidera, koje e Holbrooke nazvati divljim ljudima da bi odgovorio predsjednika Clintona da nakon uspjeha pregovora doe u Dayton na ceremoniju o kojoj se ni Holbrooke niti iko iz njegovog tima nije usuivao ni sanjati, dan za koji su mnogi vjerovali da nikad nee doi, kako je to rekao Warren Christopher. A oni koji bi morali biti euforini, jer su postigli diplomatski uspjeh kojemu se nisu nadali, osjeali su zamor, a umjesto ushienja osjeali su olakanje. Ali, Dayton je nakon Daytona unio dramatiku u ivote ljudi, jer je tek smirio duhove ali nije otklonio prijetnju. Jer, kako je u Zagrebu na predstavljanju knjige rekao Robert A. Bradtke, ameriki ambasador u Hrvatskoj ona pokazuje kako je Dayton tek nedovreni mir, dodavi kako je vrijeme da meunarodna zajednica, susjedi i ljudi iz Bosne i Hercegovine urede multietniku dravu koja bi mogla zauzeti svoje mjesto u Evropskoj uniji i NATO-u. Adamir Jerkovi
Stjepan Lapenda, Diplomacija-naela i funkcije. Split: Redak, 2007, 213 str.
Diplomatija ili diplomacija je pojam koji ima mnogobrojna znaenja, ali svima je zajednika oblast meunarodnog javnog prava i meunarodnih odnosa. Diplomacija je, prije svega, oblik dravnih aktivnosti usmjerenih na odnose sa drugim dravama i meunarodnim organizacijama koje imaju status subjekta u meunarodnom pravu. Diplomacija takoer oznaava i sposobnost komuniciranja i predstavljanja jedne drave ili meunarodne organizacije, te znanje i vjetinu pregovaranja i rjeavanja konfliktnih situacija. Diplomacija je i nauka (diplomatsko pravo) koja izuava sva relevantna pitanja u meunarodnim odnosima i voenju vanjske politike. Ukoliko emo uzeti striktnu, pravnu definiciju diplomacije, onda moemo rei da je diplomatsko pravo skup odredaba meunarodnog prava koje se odnose na pra279
18.11.2008 9:02:29
va i dunosti drava kao subjekata meunarodnog prava u vezi sa diplomatskim odnosima, dunostima, privilegijama i imunitetima diplomatskih misija i diplomatskog osoblja. Ovu definiciju diplomatskog prava navodi i autor knjige u svome drugome poglavlju gdje govori o nauci diplomatskog prava. Kako i sam autor na kraju Uvoda navodi, Bosna i Hercegovina obnovu, odnosno procvat svoje diplomatske politike ostvaruje stjecanjem potpune dravne neovisnosti, primanjem u Organizaciju ujedinjenih nacija, Vijee Evrope i druge meunarodne organizacije i asocijacije. Kako autor nadalje navodi, uspostavom mree diplomatsko-konzularnih predstavnitava, Predsjednitvo Bosne i Hercegovine, Vijee ministara Bosne i Hercegovine i njeno Ministarstvo vanjskih poslova nastavljaju ondje gdje su nekada zapoeli svoj plodonosni rad pretee dananjih bosanskohercegovakih diplomata. Upravo zbog ovoga je jako vano imati pred sobom jednu ovakvu knjigu, odnosno udbenik, koji na koncizan i jasan nain zorno prikazuje osnovna naela i funkcije diplomatskog prava koji su u vezi sa dravom Bosnom i Hercegovinom. Knjiga je podijeljena na dva dijela. Prvi dio knjige sadri Uvod (etimologija i znaenja, Opi osvrt na razvoj diplomacije, Osvrt na historiju diplomacije u Bosni i Hercegovini), zatim slijedi Diplomatsko pravo, Diplomatske funkcije, Diplomatske privilegije i imuniteti, Dunosti i ophoenje diplomata, Diplomatski protokol, Diplomatsko dopisivanje, Konzularni odnosi, Specijalne misije, Meunarodne konferencije, Meunarodni ugovori, Meunarodne organizacije, i na kraju, zadnje (trinaesto) poglavlje prvoga dijela knjige odnosi se na Meunarodni krivini sud za bivu Jugoslaviju privilegije i imuniteti. Drugi dio knjige nosi naziv Prilozi i tu je predoena Beka konvencija o diplomatskim odnosima i Beka konvencija o konzularnim odnosima (ova dva meunarodna dokumenta predstavljaju osnov za sve one koji se ele upustiti u diplomatske vode), dok su na kraju knjige dati primjeri diplomatskih nota i korespondencije, te slubeni nazivi i akronimi znaajnijih meunarodnih organizacija u svijetu. Ono to je svakako primjetno, jeste da knjiga sadri, pored oblasti koje pripadaju temama koje izuava diplomatsko i konzularno pravo, i teme koje su predmet izuavanja meunarodnog krivinog prava (Meunarodni krivini sud za bivu Jugoslaviju privilegije i imuniteti), meunarodnih organizacija te meunarodnog ugovornog prava (Meunarodni ugovori). Nadalje, tekst je pisan na nain da udovolji, kako i sam autor navodi,ustavnim naelima o ravnopravnosti jezika i pisama. Nazivi bosanskohercegovakih institucija su tako dati na sva tri jezika bosanskom, hrvatskom i srpskom - i na oba pisma latininom i irilinom, to svakako predstavlja pozitivan primjer potivanja osnovnih ustavnih naela i ljudskih prava svih. Knjiga je namijenjena svima, kako istraivaima, studentima, nastavnicima tako i diplomat280
18.11.2008 9:02:29
skom osoblju nae zemlje koje mora imati jedan imperativni cilj jaanje pozicije Bosne i Hercegovine u svijetu diplomatskim putem. Vrijedi takoer spomenuti da su svi diplomatski instituti navedeni i na dva glavna diplomatska jezika francuskom i engleskom, to predstavlja ujedno i svojevrsnu abecedu diplomacije. Zbog jasnoe teksta, konciznosti opisa, upotrebe glavnih diplomatskih jezika, ova bi se knjiga mogla s punim pravom nazvati i Diplomacija za poetnike. Imajui u vidu injenicu da se radi o udbeniku koji meu prvima u Bosni i Hercegovini prezentira diplomatsko i konzularno pravo u osnovnim crtama, oekivalo bi se da autor posveti cijelo jedno poglavlje (a ne samo Uvod) historiji razvoja diplomacije i diplomatskih odnosa u Bosni i Hercegovini u razliitim razdobljima historije kroz koja je ova drava prolazila. Meutim, na historiju diplomacije u Bosni i Hercegovini dat je samo osvrt sa im, ni u kome sluaju, ne smijemo biti zadovoljni. Takoer je i na opu historiju diplomacije dat samo osvrt, to predstavlja jedan od najveih nedostataka ove knjige. S druge strane, u drugome dijelu knjige bi se, pored ve navedenih, Beke konvencije o diplomatskim odnosima iz 1961. godine i Beke konvencije o konzularnim odnosima iz 1963. godine, trebala predoiti i trea Beka konvencija iz iste ove grupe, i to Beka konvencija o predstavljanju drava u njihovim odnosima sa meunarodnim organizacijama univerzalnog karaktera iz 1975. godine. Ove tri navedene konvencije zajedno sa Konvencijom o specijalnim misijama iz 1969. godine (a ne iz 1965. godine, kako stoji u knjizi) predstavljaju sveobuhvatnu kodifikaciju meunarodnog diplomatskog i konzularnog prava. Navedeni dokumenti pokazuju da je to uinjeno za manje od dvije decenije, kao i da je u tom periodu nastupio progresivni razvoj diplomatskog i konzularnog prava, na osnovu kojega se danas ova tematika, koja je pred nama, moe izuavati sasvim samostalno. Knjiga ne govori o znaaju Bekih konvencija i Konvencije o specijalnim misijama za savremeno diplomatsko i konzularno pravo. Smatram da ovakva knjiga, barem u pogovoru, treba navesti osnovne znaajke ovih dokumenata na razvoj dananje diplomacije i diplomatske odnose meu dravama i meunarodnih organizacija univerzalnog karaktera. Potreban je jedan kritiki osvrt na navedena dokumenta, te jedan prikaz iregularnih kanala diplomatskog openja i paradiplomacije. Pored redovnih oblika diplomatskog openja (preko diplomatskih misija i konzulata), drave koje nemaju uspostavljene diplomatske odnose ili su te odnose uspostavile a nisu otvorile diplomatske misije, nalaze naine da osiguraju meusobno openje kroz druge oblike kontakata. U knjizi je primjetna podjela diplomacije na institucionaliziranu standardnu diplomaciju i na ad hoc diplomaciju koja je naelno odvojena od djelatnosti stalnih diplomatskih misija. Meutim, vrijedi razmisliti i o drugome, puno validnijem nainu podjele diplomacije - na bilateralnu (gdje spadaju stalne i specijalne diplomatske misije) i na multilateralnu diplomaciju.
281
18.11.2008 9:02:29
Gledajui dostupnu literaturu na bosanskohercegovakome tritu koja obrauje ovu tematiku, ova knjiga svakako daje puni doprinos razumijevanju osnovnih naela i funkcija diplomacije i diplomatsko-konzularnog prava danas, te bi uz male tehnike dorade propusta koji se zapaaju na nekoliko prvih stranica knjige, mogla postati vodeim tekstom o osnovama diplomatskih odnosa u svijetu. Enis Omerovi
Stoljee HKD Napredak (1902.-2002.). Zbornik radova znanstvenoga simpozija u povodu 100. obljetnice osnutka HKD Napredak, odranoga 6. i 7. rujna 2002. u Sarajevu. Sarajevo-Zagreb: HKD Napredak, Sarajevo-HKD Napredak, Zagreb. 2007. 631 str.
Nakon pet godina od odravanja znanstvenoga skupa povodom stote obljetnice od osnutka HKD Napredak, objavljen je zbornik radova na zadovoljstvo znanstvene i uope italake publike. Tridesetetiri znanstvena rada uz predgovor, program simpozija, pozdravne govore, kazala imena, mjesta, zemljopisnih pojmova i popisa autora radova, ini ovaj zbornik obimnim djelom. Poetni granini datumi o predmetu istraivanja zapoinju 14. rujnom 1902. godine, kada je u Mostaru utemeljeno Hrvatsko potporno drutvo za potrebne ake srednjih i visokih kola iz Bosne i Hercegovine i 11. studenim 1902., kada je u Sarajevu nastalo Hrvatsko drutvo za namjetanje djece u zanate i trgovinu, koje je 1904. preimenovano u Hrvatsko drutvo Napredak za potpomaganje naunika i aka Hrvata katolika Sarajevo. Vaan je i datum 9. lipanj 1907. kada su se ova dva drutva ujedinila pod imenom Hrvatsko kulturno drutvo Napredak sa sjeditem u Sarajevu, na iju stoljetnicu se pojavio ovaj zbornik, tako da je kanjenje u publiciranju dobilo simboliki znaaj. Nakon ujedinjenja, Napredak je 47 godina uspjeno djelovao, do 1949. godine, kada su ga u paketu sa ostalim nacionalnim prosvjetnim i kulturnim drutvima tadanje politike vlasti utopile u masovne agitpropovske organizacije. Sljedeih 41 godinu Napredak je ostao u sjeanju i spomenu, da bi tek padom komunizma u Europi i disolucijom SFR Jugoslavije mogao nastaviti djelovanje od 9. lipnja 1990. godine dalje u budunost. Nastao poetkom 20. stoljea, a obnovljen krajem istog stoljea u svojoj upornosti, a nikad bez tekoa, nastavlja svoju
282
18.11.2008 9:02:29
kulturnu i duhovnu misiju prvenstveno u Bosni i Hercegovini, povezujui je sa svijetom putem svojih podrunica. Seriozno uraeni prilozi zasluuju da ovom prigodom prelistamo zbornik. Uvodni lanak Povijesna uloga Napretka i suvremena pozicija Hrvata BiH Franje Koula problematizira suvremeni trenutak hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini uz sugeriranje traenja novih naina djelovanja Napretka primjerenih novom vremenu, ne odriui se dugogodinje tradicije. Nakon ovog priloga sa tematiziranjem aktualnog trenutka, fra Andrija Niki vraa nas na same poetke piui na temu Utemeljenje Hrvatskog potpornog drutva odnosno Napretka. Zatim, Stjepan Gali u svom radu opisuje Hrvatsko kulturno drutvo Napredak u Mostaru od 1945. do ukinua 1949. godine. O znaaju Napretka u politikom ivotu Hrvata u Bosni i Hercegovini upoznaje nas Milenko Brki radom Hrvatska narodna zajednica i Napredak Jedno srce jedna dua cor unum et anima una. O vanosti predsjednika i njihovom doprinosu razvitku Napretka, Franjo Topi, sadanji predsjednik, osvrnuo se u radu Predsjednici Napretka pojedinano na podatke iz ivotopisa o deset imena koja bi zbog pijeteta prema njima i ovdje trebalo spomenuti. To su bili: dr. fra Radoslav Glava, Ivan Raguz, Anto Palandi, fra piro imi, fra Nikola imovi, Tugomir Alaupovi, Antun Tandari, Aleksa ebi, Anto Alaupovi i posljednji do ukidanja Vladimir aldarevi. Za djelatnost Napretka osobitu vanost imali su aki domovi, a o jednom od njih Konvikt kralj Petar Svai u Mostaru i njegovi prefekti pie Tomo Vuki. Na djelovanje Napretka s akcentom na vrijeme Kraljevine Jugoslavije osvrnuo se Sreko Daja u radu pod naslovom Drutvo Napredak u jugoslavistikom razdoblju. Nakon razdoblja Kraljevine Jugoslavije, Drugog svjetskog rata i NDH, dolaskom Komunistike partije Jugoslavije na vlast, uspostavljeni su drutveno-politiki uvjeti u kojima nije bilo mjesta za djelovanje institucija civilnog drutva uope, pa tako ni nacionalnih drutava bez obzira na njihovu kulturnu, potpornu i prosvjetnu djelatnost. Na ovu problematiku se osvrnula autorica ovog prikaza sa prilogom pod naslovom Politike prilike u Bosni i Hercegovini, koje su uvjetovale zabranu rada nacionalnih kulturnih drutava s posebnim osvrtom na Napredak (1945.-1949.). U promicanju hrvatskoga kulturnog i nacionalnog identiteta Napredak je bio veoma aktivan, pa tako i o tome kakva je bila Napretkova uloga u obiljeavanju tisugodinjice Hrvatskog Kraljevstva 1925. godine, obrazloio je Zlatko Matijevi. Na istu temu je naslovljen rad Pave ivkovia 1000 godina Hrvatskog Kraljevstva i Napredak. Tijekom postojanja Napretka vrlo vaan segment djelovanja bilo je osnivanje i angairanost u radu njegovih podrunica, o emu pie Zdravko Dizdar u prilogu Uloga glavne podrunice Hrvatskog kulturnog drutva Napredak Zagreb u stvaranju mree i radu Napretkovih organizacija na podruju Hrvatske (1921.-1949.). Na
283
18.11.2008 9:02:29
temu Djelatnost, uloga i znaaj HKD Napredak u Lici, Hrvatskom primorju i Gorskom kotaru (1926.-1945.) govori Zdravko Mati. Osobito zanimljiv rad za bosanskohercegovake povjesniare je prilog Jure Krite pod naslovom Politike promjene i mijene povijesnih interpretacija u Napretkovim kalendarima (1941.-1948.). Na primjeru jedne zabave, Napretkova zabava u Stocu 1931. godine, Stjepan Ivankovi ilustrativno pokazuje samo jednu od njegovih djelatnosti. Da bismo spoznali Napretkovu prolost i napisali njegovu povijest, historiarima su potrebna povijesna vrela o emu na detaljan i instruktivan nain piu Matko Kovaevi i Krunoslava Lovrenovi Zeba Napretkovo arhivsko blago. O znaaju Napretkovih kalendara informira nas Franjo Mari u prilogu Napretkovi hrvatski narodni kalendari od 1907. do 2002. godine, a o ukupnoj izdavakoj djelatnosti Olga Lalevi i Andrea Dautovi u Bibliografiji Napretkovih kalendara i glasila Napredak. Ova dva posljednja rada imaju priloene ilustracije tako da vizuelno moemo prepoznati naslovnice prezentiranih izdanja u razliitim povijesnim periodima. Matica Hrvatska jedna je od nezaobilaznih ustanova u povijesti i sadanjosti hrvatskog naroda, te o njenoj suradnji sa Napretkom pie Stipe Kutlea Matica hrvatska i Napredak. Jedan od prioritetnih zadataka prosvjetno-kulturnih drutava toga vremena bilo je opismenjavanje stanovnitva, u emu je Napredak bio veoma aktivan. Suraujui sa ostalim organizacijama postizani su znaajni rezultati, a o jednoj od njih upoznaje nas Suzana Leek HKD Napredak i Seljaka sloga u borbi za pismenost. U smislu podizanja razine u obrazovanosti stanovnitva vane su bile knjinice, a o Napretkovoj knjinici u Sarajevu Tomislav Iek prati njeno osnivanje, daje strukturu korisnika kao i raspoloive naslove knjiga. Povijesni prilozi Marka Perojevia u Napretkovim izdanjima je tematika koju je elaborirao Milko Brkovi, a Ivo Pranjkovi sa filolokog aspekta analizira pisanje Tugomira Alaupovia o fra Frani Jukiu. Glazba je bila nerazdvojan dio Napretkove djelatnosti. Dva kratka priloga Zdravka Miloevia Napretkova glazba (1931.-1945.) i Devada abanagia Znaaj i uloga HKD Napredak u gajenju muzike umjetnosti u razdoblju 1992.-1993. godine su podsjetila samo na neke aktivnosti i ljude koji su dali doprinos razvoju glazbe u okviru Napretkove djelatnosti. Napretkovo graditeljstvo posebno je poglavlje u njegovoj ukupnoj djelatnosti. Da je potrebno napraviti znanstveni skup samo o ovoj problematici ukazuje rad Marine Bagari pod naslovom Arhitekt Dionis Sunko i sarajevska Napretkova palaa. Za brojne djelatnosti vana su financijska sredstva i ukupan dravno-politiki milje u kojem moe optimalno djelovati jedno drutvo. arko Primorac tretira Samoopstojnost Bosne i Hercegovine i djelovanje Napretka u kontekstu sugeriranja da se i HKD Napredak ukljui u razvijanje ideja i koncepata ekonomskog razvoja
284
18.11.2008 9:02:29
hrvatskog korpusa u okvirima cjelovite Bosne i Hercegovine. Financije su tema rada Analiza Napretkovih financijskih izvjetaja (1906.-2002.) autora Hrvoja apine. Kada se pone istraivati povijest Napretka tada je uoljiva brojnost pitanja o kojima se mogu napisati obimnije monografije. Na to nas upuuju sljedei radovi: Radovana Maruia Nikola op i Jajce (opovi dani na Plivi) , zatim Tomislava Batinia Hrvatsko planinarsko drutvo Bjelanica 1923. u Sarajevu, Berislava Topia Napretkov pogled na zdravstvo u Bosni i Hercegovini iz 1992. godine, Ivana Markeia Zdravi i truli plodovi: je li Napretkov ekumenizam imao smisla u (be) smislu rata u Bosni i Hercegovini (1992.-1995.)?, Mirka Pejanovia Napretkov model razvoja nacionalne kulture hrvatskog naroda u multietnikom bosansko-hercegovakom drutvu (politoloka analiza drutvene uloge Napretka u ratnom i postdaytonskom vremenu) i Mladena Bevande Napretkov doprinos hrvatskom identitetu. Posljednji prilog u zborniku pod naslovom Kako je djelovala poslijeratna Napretkova sredinja uprava (1945.-1949.) osobito je interesantan za istraivae povijesti Bosne i Hercegovine u socijalistikom razdoblju, jer autor Mladen aldarovi s mnogo detalja opisuje metode djelovanja komunistike vlasti unutar nacionalnih drutava, mimikriju vlasti u svom djelovanju u tom prijelaznom periodu, zatim koritenje obrazovanih pojedinaca da svaki u svom nacionalnom drutvu dovri posao likvidacije u ime vlasti, a to dokidanje javnosti prezentira kao samogaenje istih. Sav taj trud se financijski isplatio jer je U ime naroda oduzeta ogromna imovina koja ni nakon obnavljanja drutava 90-tih godina pa do danas nije upotpunosti vraena. Ovaj rad podstie na razmiljanje. Kada se uzme prvi dio razvoja Napretka do 1949. godine osebujan je njegov razvoj. Nakon obnoviteljske skuptine 90-ih godina, a pogotovo u ratu njegov doprinos u mnogim djelatnostima je izuzetan i nemjerljiv. Mada je za povjesniara neprimjereno postavljati pitanje dokle bi dosegao njegov razvoj da nije bilo prekida od pola stoljea, ipak se to pitanje namee u kontekstu prekida razvoja civilnog drutva uope na prostoru Jugoistone Europe gdje su komunistike partije usmjeravale i dozirale modernizaciju drutva. Ponekada se ini da je bosanskohercegovako drutvo u svom punom modernizacijskom smislu moralo krajem 20. stoljea krenuti sa polazita gdje se nakon Drugog svjetskog rata zaustavilo. Na primjeru povijesti nacionalnih drutava u Bosni i Hercegovini mogue je pratiti i domete ukupnih drutvenih odnosa u kojim su djelovali. Broj stranica ovoga zbornika zadivljuje na prvi pogled, ali isto tako ukazuje na potrebu daljnjih istraivanja Napretkove povijesti. Svaki od radova je podsticajan jer ukazuje na brojne pravce djelatnosti HKD Napredak. Potrebno je istai urednike, prof. dr. Marka Josipovia i prof. Iliju Drmia, koji su uspjeno ukomponirali razliite tematske priloge u obiman zbornik radova.
285
18.11.2008 9:02:30
Tehnika oprema knjige je na zavidnoj razini. O ugledu Napretka u bosanskohercegovakom drutvu izriito kazuju objavljeni pozdravni govori gostiju: prof. dr. Safeta Halilovia, uzoritog gosp. kard. Vinka Puljia, prof. dr. Josipa Vrboia, akademika prof. dr. Boidara Matia, prof. dr. aira Filandre, prof. dr. Teodora Romania, akademika fra Perice Vidia, prof. dr. Borisa Tihog, prof. dr. Jakova Pehara, fra Mije Dolana, Gradimira Gojera, Severina Montine i dr. Ibrahima Karabegovia. U dobrom maniru predsjednika Napretka prof. dr. Franje Topia, uzvraeno je zahvalama na dolasku, lijepim rijeima o Napretku i eljama za uspjenom suradnjom ubudue. Slijedi preporuka, proitajte ovaj zbornik u kojem ete nai puno zanimljivih detalja, a znanstvenici obilje motiva za daljnja istraivanja. Kada se budu organizirali sljedei simpozijumi o Napretku moda bi bilo korisno tematizirati ih prema pojedinim podrujima djelatnosti, ime bi se dobila jasnija i dublja slika o ovom kulturnom drutvu kroz prolost. Za neka kasnija vremena kada se rekonstruiraju sve bitne povijesne sastavnice, bilo bi dobro napraviti kompariranje sa historijskim razvojem ostalih drutava: Preporodom, Prosvjetom i La Benevolencijom, to bi sigurno doprinijelo boljem razumijevanju nacionalnih odnosa u bosanskohercegovakom drutvu. Vera Katz
Bosna i Hercegovina jezgro velikosrpskog projekta, Sonja Biserko (ur.). Beograd: Helsinki odbor za ljudska prava, 2006, 1125 str.
U periodu agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu u Srbiji su, iako malobrojne i prevladane, postojale nevladine organizacije koje su imale za cilj promovirati zatitu ljudskih prava. Jedna takva organizacija, osnovana 1994. godine, radi na publiciranju brojnih radova vezanih za ratove u bivoj Jugoslaviji i bezbroj puta naruena ljudska prava. Zbirka radova Bosna i Hercegovina Jezgro velikosrpskog projekta tampana 2006. godine u Beogradu samo je jedna u nizu publikacija Helsinkog odbora za ljudska prava u Srbiji. U zborniku su zastupljene pravne teme, ali su objavljeni i tekstovi iz novinskih lanaka, te pisma i dnevnici stanovnika Sarajeva. Ameriki fotograf Ron Haviv zasluan je za fotografiju na koricama ove knji286
18.11.2008 9:02:30
ge, fotografiju koja e vjerovatno rijetko koga ostaviti ravnodunim, a na kojoj je prikazano ubistvo tri lana jedne bijeljinske porodice. U knjizi uglavnom dominiraju teme iz oblasti prava, svjedoenja i ekspertski izvjetaji iji su rezultati koriteni za rad Hakog tribunala. Iz te domene posebno bih spomenula studije Roberta J. Donie i Patricka J. Treanora koje nas uvode u posljednje desetljee dvadesetog stoljea, aktualne probleme koje je prouzrokovala kriza u SFRJ. Govorei o prelasku iz jednopartijskog u viepartijski sistem, profesor Donia konstatira da su tri nacionalne stranke u Bosni i Hercegovini vie funkcionirale na principu kolegijalnosti, a ne rivaliteta. Naravno, autor odmah daje do znanja da je takav odnos meu strankama trajao samo do ostvarenja zajednikog cilja - dobijanja izbora. Regionalizacija BiH postaje problem oko kojeg nije bilo mogue postii kompromis. Autor nas podsjea na vremena kada su Milorad Dodik i Igor Radojii razmiljali na socijalistiki i reformistiki nain, te se protivili regionalizaciji Bosne i Hercegovine. Posebno poglavlje u svom izvjetaju posveuje problemu stvaranja srpske historije, te Kosovski boj, koji je imao relativno beznaajnu historijsku ulogu, naziva mega mitom srpske nacionalne misli. Ipak, autor smatra da je za srpske nacionaliste vanije bilo podsjeati na noviju historiju, tj. na rtve iz Drugog svjetskog rata. Ne sporei da su Srbi uistinu preivjeli genocid, profesor Donia historiara Milorada Ekmeia optuuje za manipulaciju brojem rtava, tj. za podjurivako uvelianje kojim su zanemareni u to vrijeme svima dostupni rezultati istraivanja. Ovim manipulatorskim Ekmeievim brojkama suprotstavlja realne gubitke stanovnitva iz Drugog svjetskog rata do kojih su doli Koevi i erjavi. Treanor je autor izvjetaja pripremljenog za predmet Momilo Krajinik i Biljana Plavi, koji se odnosi na organizaciju SDS-a i njeno djelovanje 1990-1992. godine. Iz ovog izvjetaja italac moe zakljuiti da je stranka bila gotovo pa savreno organizirana i spremna za preuzimanje vlasti. Autoru je bila dostupna ogromna izvorna graa koja se odnosi na rad SDS-a, a radi to boljeg pregleda i razumijevanja teme o kojoj govori, Treanor daje sheme i spiskove organizacije SDS i njenog prerastanja iz lokalne u stranku republikog nivoa. Osnivanje nelegalnih i paradravnih organa vlasti u SRBiH krajem 1991. i poetkom 1992. godine nasuprot legalnim i dravnim, nemogue je poistovjetiti, te je Treanorova tvrdnja o paralelnim organima vlasti nejasno formulirana. Stalno potcrtavanje uloge Karadia, Krajinika, Koljevia i Plavieve u rukovodstvu stranke je tema koja je proeta kroz cijeli rad. Autor govori o osnivanju kriznih tabova, ali napominje samo neke njihove nadlenosti, pri emu su izostavljene bitne karike o njihovom radu, za to bismo trebali nai opravdanje u Treanorovom akademskom ograivanju da izvjetaj ne pretenduje na to da iscrpno iznese istorijat politikih i oruanih sukoba. Ipak, zahvaljujui ekspertskom izvjetaju Dorotheae Hanson itaoci nisu ostali uskraeni objanje287
18.11.2008 9:02:30
nju ta su to ustvari bili krizni tabovi i kolika je bila njihova uloga u prisilnom iseljavanju nesrba, osnivanju logora, i konfiskaciji imovine. O direktnoj upletenosti Srbije i stalnom pomaganju rukovodstva Republike Srpske govori nam studija Cristiana A. Nielsena pripremljena za sluaj Jovica Stanii i Franko Simatovi u kojoj autor navodi postojanje jasnih dokaza o saradnji MUP-a Srbije sa rukovodstvom SDS od jula 1991. godine. Takoer, dobre pripreme za agresiju odnose se i na pokuaj preuzimanja kontrole nad relejima dravne televizije i ulozi propagande u ratu o emu nas podrobnije obavjetava Mark Thompson. Svjedoci (Robert Donia, David Harland, Rupert Smith, Stjepan Kljuji) pred Pretresnim vijeem Hakog tribunala u predmetu Slobodan Miloevi govorili su o ogromnom utjecaju optuenog na rukovodstvo Republike Srpske, te svakoj vrsti pomoi koja je stizala iz Srbije. Iznenauje nas izjava generala Smitha koji je situaciju nakon pada zatiene enklave Srebrenica i odvajanje mukaraca od ostatka stanovnitva okarakterizirao kao normalno ponaanje kada se zarobi selo, kada se zauzme selo tokom ovog rata i u tom delu Balkana. Ova izjava pokazuje jedno ope nerazumijevanje generala Ujedinjenih nacija prema situaciji koja se tada odvijala u Bosni i Hercegovini. Iz unakrsnih ispitivanja objavljenih u ovoj knjizi, moemo zakljuiti da je Miloevi jednom ozbiljnom sudskom institucijom kao to je ICTY vjeto manipulirao i maksimalno odugovlaio sudski proces. Ironino podsmjehivanje sudu, npr. govorenjem da je svjedok intelektualac i da moe odgovoriti na vie postavljenih pitanja istovremeno, bila je uobiajena praksa i nepisano pravilo ponaanja Miloevia. Pitanja, poput onog koje je postavio generalu Smithu: Da li bi vojnika ast dozvolila generalu Mladiu da tolerie neto tako kao to je ubijanje ratnih zarobljenika ili civila?, govore sama za sebe (str. 554). Usporedba popisa stanovnitva iz 1991. godine sa birakim spiskovima iz 1997. i 1998. godine je metodologija koju je koristila ekspertica Hakog tribunala Ewa Tabeau za istraivanje demografskih promjena u 47 opina u Bosni i Hercegovini. Ovo istraivanje koriteno je u predmetu Slobodan Miloevi, a njegov cilj bio je opisati broj interno raseljenih lica i izbjeglica, ali ne i broj ubijenih ili umrlih osoba na podruju koje se istrauje. Dramatino opadanje muslimanskog stanovnitva u opinama pod kontrolom Republike Srpske zakljuak je do kojeg je dola autorica ovog izvjetaja. Potpuno drugaiju metodologiju koristila je da bi istraila ljudske gubitke na podruju opkoljenog Sarajeva u periodu 10. 9. 1992. do 10. 8. 1994. godine. Ovo razdoblje uzima u razmatranje zato to je Stanislav Gali tada bio glavnokomandujui Sarajevskoromanijskim korpusom, za iji predmet je pripreman izvjetaj. Iznosei tvrdnju da su velika veina poginulih bili vojna lica, nismo sigurni da li autorica pravi jasnu diferencijaciju izmeu civila i vojnika. U kategoriju vojnika Tabeau ubraja i one koji nisu poginuli u direktnim borbenim djelovanjima, dakle, one
288
18.11.2008 9:02:30
koji po meunarodnom pravu potpadaju pod kategoriju civila. Za izradu treeg izvjetaja koji obuhvata iri vremenski period, autorica, izmeu ostalog, kao jedan od izvora navodi Pokopno drutvo Bakije. Da bi njeno istraivanje bilo potpunije i relevantnije, Tabeau je trebala znati da su u Sarajevu postojala i druga pokopna drutva (Pokop), koja ona uope ne spominje. Posebno je znaajan pokuaj izrade hronologije dogaaja u Bosni i Hercegovini koji obuhvata period od januara 1992. do marta 1996. godine. Autori hronologije poseban naglasak stavljaju na, po njihovom miljenju, bitnije dogaaje i opirnije opisuju reakcije na njih. Pisma i dnevnici o iskustvima iz opsade, ivotu u opkoljenom, ali i okupiranom Sarajevu nali su posebno mjesto u ovom zborniku. Julija Mikijelj je zasluna za prikupljanje objavljenih pisama, koji pokazuju da je sarajevski duh, usprkos brojnim nedaama, uspio preivjeti. U nekoliko navrata u knjizi se spominje uloga medija u ratu i propaganda koju su oni vrili meu stanovnitvom. Vie odabranih tekstova Ljiljane Smajlovi, dopisnice za nedjeljni beogradski list Vreme, moemo proitati u ovom zborniku. Ne proputajui da spomene da se u Bosni i Hercegovini vodio graanski rat, za Smajlovievu je svaki strani novinar koji je izvjetavao o injeninom stanju bio podvrgnut ismijavanju i negativnim kritikama. Spoitavajui stranim novinarima (posebno Royu Gutmanu i Johnu Burnsu) navodnu pristrasnost ni sama nije primijetila koliko je postala pristrasna u nastojanju da opravda ono to je nemogue opravdati. Suprotno Smajlovievoj, Roy Gutman, dopisnik za njujorki Newsday, bavio se istraivakim, terenskim novinarstvom, zahvaljujui kojem je svijet bio informiran o strahotama u logorima smrti. Usporedba idova i Bonjaka, slian nain deportacije u stonim vagonima samo je dio uasa koji Gutman opisuje u svojim svjedoanstvima. Beogradski novinar Petar Lukovi na slobodniji nain, bez cenzure, govori o opsadi Sarajeva, te za cjelokupnu situaciju krivi beogradsko i paljansko rukovodstvo, a Radovana Karadia naziva luakom i pacijentom, a ne psihijatrom. Zbignjev Breinski, Leek Kolakovski, Stanko Cerovi i Vladimir Srebrov su autori tekstova u kojima nailazimo na opise umiranja Sarajeva, kao i osude pasivnosti meunarodne zajednice prema situaciji u Bosni. Vlado Azinovi, govorei o ulozi SAD u zaustavljanju agresije na Bosnu i Hercegovinu, prepoznaje nekoliko faza. Autor navodi stavove amerikih diplomata, nausprot Evropljanima, koji su bili za umjerene akcije prema vojnom i politikom rukovodstvu Republike Srpske. Zavrnu, a ujedno i odluujuu fazu o amerikoj ulozi u Bosni, Azinovi pripisuje Daytonu, koja pokazuje uvjerljivu prevlast SAD-a nad Evropskom unijom. U jednom drugom lanku Azinovi daje podui prikaz Rosove knjige uz komentare i drugih publicista poput Noela Malcolma, Rogera Cohe289
18.11.2008 9:02:30
na, Laure Silber, koji ukazuju na netanosti kojima knjiga obiluje. Pokualo se ukazati na propuste Rosove misije u Bosni, kojem se spoitavalo da je naklonjen jaoj strani, Karadiu i Mladiu, kod kojih esto ide na gozbe i prima mito. Govorei o ambicijama Karadia, u lanku se istie da su to bezumne i nastrane matarije jednog umobolnika. Kao opu ocjenu Rosove Borbe za mir, Azinovi naglaava da se tvrdnje u ovoj knjizi moraju dobro provjeriti, ukoliko bi se eljele koristiti kao releventne injenice. U posljednje vrijeme se, posebno nakon 11. 9. 2001. godine, na islam gleda sa odreenom dozom podozrenja. Islamski radikalizam u Bosni korjeni i praksa je rad Slobodana Durmanovia koji govori o periodu nakon zavretka ratova u bivoj Jugoslaviji i mogli bismo se zapitati odakle njegovo mjesto u ovom zborniku koji govori o Bosni i Hercegovini kao jezgru velikosrpskog projekta. Ipak, on se vjerovatno moe dovesti u vezu sa posljedicama koje je ovaj projekt velikosrpski, prouzrokovao. U zavrnom dijelu knjige objavljena je presuda Hakog tribunala pred Pretresnim vijeem izreena Stanislavu Galiu, a u sluaju Predmeta Plavi objavljeno je obrazloenje i dispozitiv presude. Terminologija koju koristi vie autora u zborniku u koliziji je sa unaprijed definiranom od urednice. Biserko jasno naglaava da je termin etniko ienje eufemizam koji prikriva genocid (str. 8). Meutim, autori izvjetaja vrlo esto, svjesno ili nesvjesno, pribjegavaju koritenju navedenog termina. Da bi se opisalo ono to se dogodilo u Srebrenici, nerijetko je u upotrebi termin masakr, iako je presuda Hakog tribunala u sluaju Radislava Krstia jasno dokazala da masakr u Srebrenici ima svoje ime genocid. Dakle, evidentno je izbjegavanje koritenja termina jasno definiranog u meunarodnom pravu, a prema kojem UN imaju tano precizirane obaveze navedene u Konvenciji o genocidu. Tekstovi objavljeni u zborniku predstavljaju pokuaj da se, interdisciplinarnim putem, da objanjenje za poetak, uspon i pad velikosrpskog projekta. Posebno je pohvalna injenica da je ova knjiga beogradskog izdanja, to nam daje nadu da borba za ljudska prava nee ostati samo stalno spominjana fraza u rjeniku brojnih svjetskih diplomata. Konstatacija Sonje Biserko da je Srbija XX vek zavrila porazom velikosrpskog projekta, ujedno bi mogla biti i poruka ove knjige. Merisa Karovi
290
18.11.2008 9:02:30
Genocid sluajevi, poreenja i savremene rasprave (ur. Steven L. B. Jensen), Sarajevo: Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, 2007, 403 str.
Zbornik radova pod nazivom Genocid sluajevi, poreenja i savremene raspravena njegovom originalnom engleskom jeziku izdao je Danski centar za holokaust i istraivanje genocida iz Kopenhagena na elu sa urednikom Stevenom L. B. Jensenom, a na bosanski jezik preveo Bahrudin Bijedi te uredio i izdao Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava. Ovaj zbornik radova je podijeljen na dva dijela. U prvom dijelu (Sluajevi i uporedne perspektive) objavljene su rasprave koje na komparativan nain pokazuju sluajeve genocida u razliitim dijelovima svijeta i u razliitim povijesnim razdobljima, dok se u drugom dijelu (savremene rasprave) govori o razliitim suvremenim raspravama o genocidu, pri emu je posebno vana suvremena turska medijska debata o masakru nad Armenima. Ovaj zbornik o genocidu predstavlja saet historijski pregled uglavnom svih sluajeva genocida koji su se dogodili u 20. stoljeu a kojima se do sada nije pripisivala neka vea panja. Opisane su veoma pregledno mrlje historije genocida 20. stoljea i dat je jedan novi pristup sagledavanju tih injenica i doputena sloboda itaocu da sam donese vlastiti zakljuak o proitanom. Veoma je znaajno shvatiti svaki dogaaj i zakljuiti da se iz cijelog djela mogu izvui zajedniki zakljuci jer za svaku od ovih zemalja zajedniko je da se dogodio genocid, a jedinstvena je borba kako dalje i postoji li nada za dalji suivot rtava i delata, koji je put ka tome, da li zaboraviti prolost ili ne i kako kada svaka strana ima svoju viziju prolosti za koju misli da je ispravna. Koji su uzroci i posljedice genocida? Kako vratiti dignitet rtvama? ta uraditi da se genocid vie ne ponovi? Zato osporavati genocid koji se dogodio i zato od rtava praviti krivce? Na ova pitanja i na mnoga druga, odgovaraju autori ovog zbornika, i cijelo djelo daje pregrt vanih informacija i odgovora te otvara posve nove vidike u sagledavanju ove problematike. Naroito je znaajno i iz razloga, to se govori i o BiH, te se moe na osnovu drugih primjera izvui model za budui suivot u ovoj zemlji i pronai odgovori na mnoga druga vana pitanja koja e biti od velike koristi kako za BiH tako i za druga slina podruja. Ovaj nas zbornik ujedno i ui lekcijama za budunost.
291
18.11.2008 9:02:30
Rene Lemarchand poredi polja smrti Ruandu, Kambodu i Bosnu. Cilj njegovog lanka nije da prikae nova teoretska rjeenja ve da prikae razlike i slinosti ova tri polja smrti ali i da precizno objasni problematiku u drutvima poslije genocida. Ima li nade za rtve, to i kako poslije genocida? Autor se bavi i analizama domaeg i meunarodnog konteksta, carstvom ideologije, mitomanije i instrumentalizacije, kljunih faktora u ubijanju ljudi, sugerira na mogue puteve dolaska do termina za traume i masovna ubijanja u postgenocidnim drutvima. Autor je na jasan i detaljan nain ispunio svoj cilj i dao veoma dobar pregled o ovoj temi. Autor istie da je tuno i ironino, ali znaajno politiki, da se veina krvoprolia u drugoj polovici 20 stoljea dogodila u mjestima koja su za opu ameriku javnost vrlo nepoznata (Kamboda, Ruanda, Bosna, Burundi, istoni Timor, eenija, Darfur). Autor nas uvodi detaljno u problematiku sebi postavljenih zemalja i koncizno objanjava uzroke i posljedice krvoprolia. Nastoji objasniti razlike u terminima genocid, politicid i etniko ienje. Za sluaj Kamboda koristi termin politicid ili autogenocid, za razliku od genocida. Tu se radi o jedinstvenom sluaju sistematskog ubijanja pripadnika druge politike skupine. I cijele etnoreligijske skupine su bile cilj fizikog unitenja. Michael Sells misli da je u Bosni cilj bio unitavanje i kulture bosanskih muslimana i bosanske multireligijske kulture i unitavanje bosanskih muslimana kao grupe (str. 163). Tako je i u Ruandi gdje je svrha genocida unitavanje plemena Tutsi, kao grupe, i u Kambodi gdje su specifine etnoreligijske zajednice bile sistematski izbrisane. Na sva tri polja smrti, sve je isplanirano, ustrojeno i izvreno od strane drave. Jo jedna znaajna razlika jeste u injenici da pokretaka snaga iza genocida nad Bonjacima u Bosni nije bila namjera da se prevenira ili vrati etniki status (kao u Ruandi) nego unapreenje Srbije u etniki homogeni teritorij. Meutim, primjeri nas ue, da nisu samo domai faktori oni koji su oblikovali dinamiku genocida na specifine naine. Znaajan smisao za ideoloka podupiranja ubijanja daje i meunarodni kontekst, kao i uplitanja meunarodne zajednice. U zakljuku, autor iznosi glavni problem i nastoji doi do odgovora na pitanje: Kako dalje poslije genocida? Nema jedinstvenog recepta. Svaka situacija je razliita. Ali znamo da nema pomirenja bez pravde, a pravde bez istine. Ali u ove tri drave pravda i istina su iluzije, a istina kao sjeanje je politizirana. Jer, kako kae Helen Fein: Memoari terora i genocida su problematini i selektivni. (str. 191) Problematini su poto su selektivni, jer svaka grupa ima vlastitu viziju o prolosti i svoje vlastito objanjenje zato se genocid dogodio. I autor to najbolje objanjava na kraju rekavi nada da e se istina i nita nego istina eventualno pojaviti iz sjeanja je privienje; ta je drugo nego nestvarnost miljenje da e djela genocida biti dovoljno poznata ako se podvue moralna istina da nema dobrih i loih momaka poredanih na svakoj strani etnike grene linije, da nema vie kriminalaca na jednoj strani nego na drugoj i vie ne292
18.11.2008 9:02:30
vinih nego kriminalaca na obje strane. (str. 192) Najvei znaaj ovog lanka je u tome to uei o genocidu u Ruandi, Kambodi i Bosni, mi uimo i o drugim sluajevima. A uimo i o vlastitim ivotima. Znaajno je istaknuti i autorovo izlaganje o poricanju genocida, vanom problemu, koji ima vrlo negativne posljedice za daljnji suivot suprotstavljenih strana. Pa tako je zvanino poricanje genocida u Ruandi od strane amerikog Ministarstva za vanjske poslove, u toku ubistava, juna 1994., jasno s namjerom da se opravda SAD da vojno interveniu po zahtjevu Konvencije UN-a o genocidu. Slino je i u primjeru Bosne. S ovim u vezi treba istai i razlike u Ruandi gdje se radi o genocidu odmazde(retributive genocide), a u Kambodi i Bosni se radi o ideolokom genocidu, jer kako autor tvrdi Pol Potov marksistiki katehizam, iako sa primjesama rasizma, nema nita zajedniko sa nacionalistikim prizivom etniki homogene Velike Srbije (str. 164). Izrazit primjer dugotrajnog poricanja genocida, izlau Torben Jrgensen i Mehmet Necef na primjeru genocida nad Armenima. Koje probleme za rtve nosi poricanje neeg to se dogodilo i zato se to ini? Nije li to zajedniko za sve ove sluajeve genocida? Kako tome stati u kraj? Autor Necef u zakljuku iznosi moda i kljunu stvar problema poricanja genocida. U meunarodnim krugovima, zemlje koje su u prolosti obiljeene mrljama masakra, ubijanja, etnikih ienja ili genocida (mada one to nikada nee priznati) startuju sa negativnim kapitalom. Vrijea ih negativno spominjanje njihove drave, kako ljudi u toj dravi tako i onih u dijaspori. Da li je nad domorodakim plemenom u jugozapadnoj Africi izven genocid, objanjava Henrik Lundtofte. Teoretiari, poput Kurta Jonnasohna i Franka Chalka, misle da se ovdje ne radi o genocidu. Lundtofte izlae injenice koje je crpio iz vie izvora i ostavlja na itaocu da donese svoj zakljuak. Krajnji ishod je bio da je pod vostvom njemakog generala Trotha voen rat protiv plemena Herero koji je imao za cilj istrebljenje plemena Herero bez obzira na spol i godine. To je preraslo u genocid gdje Troth u jednom pismu Leutweinu izjavljuje: Nacija Herero mora biti ubijena. Posljedice: ubijeno 2/3 pripadnika plemena. Savremene procjene se kreu izmeu 40 000 i 60 000. S obzirom da se u zvaninoj definiciji UN-a iz 1948. kae da je genocid akt poinjen sa namjerom unitenja u cjelini ili jednom njenom dijelu nacionalne, etnike, rasne ili religijske grupe... moe se zakljuiti da se u ovom sluaju radi o aktu genocida. A i s obzirom da je Herero populacija smanjena za 2/3, ovdje je neosporno da je njemaka namjera bila fiziko istrebljenje koje je zavrilo genocidom. Eric Markusen i Martin Menecke tako skladno nadopunjavaju mnoge sumnje u ove probleme te piui o meunarodnom krivinom sudu za bivu Jugoslaviju i krivinom djelu genocida, iznose vrlo vane definicije (poevi od definicije genocida i
293
18.11.2008 9:02:30
svih drugih objanjenja s tim u vezi, pojanjenja Konvencije o genocidu UN-a,) koje predstavljaju bitan segment u razumijevanju problema. Pored veoma znaajnih stvari koje nam daje ovaj lanak, naroito detaljne primjere zloina i optuenih, ipak bih ovdje ukazala na neke bitne pogreke. Na str. 335 potpuno je netana reenica: U opsjednutom gradu Sarajevu muslimanske snage su bile angairane na snajperskoj paljbi protiv civila. Novinar Tim Judah izvijestio je da je za vrijeme proljea 1993. deset ljudi sedmino ubijano ili ranjavano snajperskom ili minobacakom vatrom bosanskih muslimana. Mislim da je i reenica na str. 341 suvina: Meutim, niko nije detaljno objasnio zato su srpske akcije, a ne hrvatske i muslimanske genocidne. Pa, zar je to teko objasniti? Ali bez obzira na ove intervencije, bez ovog lanka na cjelokupni mozaik ne bi bio upotpunjen, te predstavlja proizvoljno reeno: pun pogodak. Autori nam pojanjavaju na teoretski nain sve ostale primjere koje imamo u ovom zborniku. Samim objanjenjima definicije genocida i detaljima o Konvenciji iz 1948. godine, mi moemo sami zakljuiti na svakom primjeru o kakvim se oblicima genocida odnosno etnikog ienja i sl. radi. Autori nastoje ukazati i na kontroverze kako meu naunicima tako i drugim posmatraima, na primjeru sukoba u bivoj Jugoslaviji, da li se radi o genocidu ili drugim oblicima zloina. Zato cijeli svoj lanak potkrjepljuju adekvatnim primjerima iz kojih se moe zakljuiti da se radi o primjeru ideolokog genocida. Cijeli njihov model znaajan je i stoga to se moe primijeniti i na druge sluajeve. U dijelu Motivi, mehanizmi i sjeanje na sovjetski komunistiki teror, autor Klas-Gran Karlsson nas upoznaje sa injenicama o ovoj tematici kao i problemima zato su ova i sline teme nedostupne za istraivanje. Primjer ruskog knjievnika Alexandra Solzhenitsyna nas ui ta vlast ini sa njim i slinim buntovnicima. Prvi je istraio uzroke sovjetskog dravnog terora u svom djelu Arhipelag Gulag, te je prognan iz SSSR-a. I historiar Medvedov koji je takoer kritikovao Staljinov reim, istjeran je iz Komunistike partije. Sovjetski dravni teror vrile su dravne institucije. Rusija i Sovjetski savez uvijek su bili pod vlau monih ljudi, a nad vladavinom zakona. O ovom problemu, neto vie i otvorenije se pie poslije 1980. godine. Tako je i Hruovljev tajni govor o Staljinovoj pogrenoj politici, publikovan u SSSR-u kasnih 80-ih godina. Primjer Pendaba je razliit od ostalih sluajeva stoga to ovdje teorija da drava uvijek stoji iza zloina genocida zvui nepotpuna i neadekvatna. Dravna vlast je bila slaba, drava nije ni bila formirana, nije imala jake dravne organe, institucije, stalni neredi i haos u dravi a osim toga bila je to drava u tranziciji. Ali genocid nije dominantno zloin drave- tvrdi autor. Njegovo miljenje je da se genocid moe dogoditi kad drava ili nije voljna ili je nesposobna kontrirati nasilju, dok razne nacionalne grupacije uzurpiraju aktuelnu vlast.
294
18.11.2008 9:02:30
U lanku Torbena Jrgensena pod nazivom Istraivanje konanog rjeenja, autor nepotpuno objanjava rije holokaust. On navodi da ova rije potie od hebrejske rijei olah i da je u engleski ula preko prijevoda Biblije ali ne govori o znaenju rijei. Govori o njenom znaenju koje ima tek u 20. stoljeu. Po njemu, doslovno znaenje rijei i dalje ostaje nejasno. Mislim da je u svom objanjenju rijei holokaust, trebao ubaciti i ovaj dio, odnosno da se rije holokaust javlja u Egejskoj civilizaciji i prelazi u Grku, gdje oznaava rtvu paljenicu zemaljskim i podzemnim bogovima ili duama pokojnika, pri kojoj se obino spaljivala itava rtvena ivotinja. I kod starih Izraelaca postojao je sveani obred spaljivanja (jagnje). Ovaj izraz kasnije predstavlja molitvu. Mislim da se to objanjenje moe uveliko povezati i sa dananjim poimanjem rijei holokaust, koja danas oznaava, po autoru Jrgensenu, masakre, genocid i teror. Ali autor je dobro zapazio da su potrebne dalje studije o situaciji njemakih saveznika za vrijeme rata, npr. u Hrvatskoj, Rumuniji i baltikim zemljama, kao i da detaljnije treba istraiti pitanje izvrilaca. Ovo djelo zbog tema koje obrauje a i zakljuaka koji se mogu izvui iz svega proitanog, zasluuje posebno mjesto kako u naunim tako i drugim italakim krugovima, te je stoga toplo preporuujem. Zilha Mastali
, , , , . : , 2007, 193
, , , , . (: ) , . , , 2000. . .
295
18.11.2008 9:02:30
58 XIX XX . , XX . 40 , , , , , , . : , , , () , , , , , , , . , , , , , , -, . , , , , , -, . : , , . , , , , , . , , , . , , , . : , , , , , ( ), , ,, , (, , , , , ), , , (, , ) , , , , , . . , . : 1) -80. (1878-1938), 2) -38. (1929-1941), 3) -110.

296
18.11.2008 9:02:30
(1943-1948), 4) -117. (1945-1960), 5) -313. (1945-1946) 6) -507. (1945-1963). ( ) , ( ) . . 48.530 : 1) (-), 25 2) (-), . . , , , , , . , . 5.608 : 1) , 20 2) (. 1.600 , 1.500 40- , 300 , .). , , . . . . , , , : , , , , , , . . 72 3.026 , 1.698
297
18.11.2008 9:02:30
- 1.328 (: 2.724.220 , 1.461.283 - 47.046,14 1.278.374 - 48.126,63 , 84.327,58 ). , . : ( , , , , , , - , , .), , , , , , (, ), , , : Slobodni dom, Slobodna Hrvatska, Hrvat, , , ( ), , , , . , : , , , . , , , , , , , , , , , . : 1) , 2) , 3) , 4) , 5) ( ), 6) ( ), 7) (, , , , ), 8) ( ) 9)
298
18.11.2008 9:02:30
. , , ( : ). , , . , . , , . , , 1918. 2006. . , , . , . 2007. , , . 14. 2007. .
299
18.11.2008 9:02:31
(-) 1930. , . 1. : , , : . , (: , 2005) XIV + 298 . 1931. , . 2. : , , : , (: , 2007) XII + 527 .
1930-1940 11 t , , . . 1930, 1931. . : , (-370), (-395), (-385) (-341). 1930 . . . , , , .

300
18.11.2008 9:02:31
: 1. , 2. 3. . ( ) , , . (,, ) , . . , (, , .) ( , , ). , , , . , , .. , , . : , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , , . . . , , , 30 . , , ,
301
18.11.2008 9:02:31
- . , , , , , . - . , . - , . , () . , , . . , , , , , , , , , , , , , , . , , . . 17. 1930. , 27 . 1930. 1931. , . , . . , ( ).

302
18.11.2008 9:02:31
. , . . ( ), . . 1.200 (). j, , , , . : , , , , ( ), (I , II , III t ) .
Obiljeavanje 60 godina arhivske slube u Bosni i Hercegovini (1947-2007)
U decembru 2007. godine navrilo se 60 godina od kad je Vlada NRBiH donijela uredbu o osnivanju Dravnog arhiva Bosne i Hercegovine koja je stupila na snagu 12. decembra 1947. Ovaj datum je i poetak organizirane arhivske slube u Bosni i Hercegovini, jer su ubrzo nakon Dravnog arhiva osnovani i gradski arhivi. Arhiv Bosne i Hercegovine i Arhivistiko udruenje Bosne i Hercegovine i pored brojnih problema tokom 2007. godine organizirali su nekoliko znaajnih kulturnih manifestacija kojima su obiljeili 60-tu godinjicu arhivske slube. Obiljeavanje je poelo krajem 2006. godine odravanjem Prvog kongresa arhivista Bosne i Hercegovine. Na Kongresu su naznaeni glavni problemi bosanskohercegovake arhivske slube i utvrene smjernice budueg djelovanja. Zadane teme za uesnike Kongresa su bile: stanje i perspektive razvoja arhivske slube u Bosni i Hercegovini; strategija i zakonska regulativa u pristupu arhivima, slobodi informacija i zatiti podataka.
303
18.11.2008 9:02:31
Prva tema je obraena u nekoliko referata koji su se odnosili na arhivske fondove i zbirke i obradu arhivske grae u Bosni i Hercegovini, zatitu i nadzor grae u nastajanju, a druga je tretirala arhive u savremenom okruenju - arhivsko zakonodavstvo i obrazovanje arhivskih radnika. Svi referati i saopenja su objavljeni u Zborniku radova u izdanju Arhiva Bosne i Hercegovine i Arhivistikog udruenja Bosne i Hercegovine. elja izdavaa je bila da ovaj Prvi kongres bosanskohercegovakih arhivista, koji je bio znaajan iskorak nae arhivistike zajednice, na ovaj nain ostane trajan svjedok napora generacije arhivskih djelatnika da arhivskoj slubi vrate stari sjaj. Poetkom 2007. u izdanju Arhiva Bosne i Hercegovine objavljeni su Sabrani radovi Kasima Isovia, prvog arhivskog savjetnika u bosanskohercegovakoj arhivistici koji je, kako svojim radom u Arhivu Bosne i Hercegovine, tako i brojnim strunim radovima iz arhivske struke i historije ostavio trajan trag. Kasim Isovi je svojim radom ostavio dubok trag u naoj arhivskoj struci, pa je Arhiv Bosne i Hercegovine ovim izdanjem sabranih radova elio potvrditi vrijednost i znaaj ljudi u arhivskim poslovima. Radovi koje je Isovi tokom svog radnog vijeka objavljivao u raznim asopisima (ukupno 53 rada) sabrani su u jednu knjigu. Arhiv Bosne i Hercegovine je povodom obiljeavanja obljetnice objavio Spomenicu u kojoj su opisani svi problemi, ali i dostignua ove znaajne institucije. Takoer je sa zakanjenjem od tri godine objavljen dvobroj Glasnik arhiva i Arhivistikog udruenja Bosne i Hercegovine XXXVIII, 2002-2003. godine. Arhivska graa ima svojstvo spomenika kulture, status koji joj je odreen propisima u zakonu. O tome nam najbolju sliku daje Zbornik arhivskih propisa objavljenih u Bosni i Hercegovini od 1947 do 2007. godine. Zbornik je rezultat dugotrajnog rada na prikupljanju, sistematiziranju i uobliavanju u zbirku svih propisa od poetaka organizirane arhivske djelatnosti do danas. Na jednom mjestu su sabrani propisi o arhivskoj grai i arhivima od Uredbe o Dravnom arhivu iz 1947. godine pa sve do najnovijih zakonskih i podzakonskih pojedinanih akata. Arhivska i registraturska graa, s obzirom na svoj poseban znaaj za dravu i drutvo, uvijek se stavljala u poseban pravni reim sa ciljem da bude zatiena. Izlaganje arhivske grae na izlobama spada u djelokrug rada svake arhivske ustanove. Ve je uobiajeno da arhivi u povodu obiljeavanja svojih obljetnica pripreme tematske izlobe u elji da iroj javnosti pokau bogatstva koja uvaju u svojim depoima. U povodu obiljeavanja 60 godina arhivske slube Bosne i Hercegovine, Arhiv BiH je priredio izlobu koja je imala tri manje cjeline: 60 godina Arhiva BiH (1947-2007), Bosna i Hercegovina u razliitim dravnim okvirima (od srednjovjekovne Bosne do 1995. i Dejtonskog sporazuma) i u treoj cjelini su izloeni vaniji dokumenti iz razliitih arhivskih fondova i starija izdanja vrijednih knjiga iz Bi304
18.11.2008 9:02:31
blioteke Arhiva BiH koja posjeduje bogat fond historiografskih knjiga i bosanskohercegovake periodike. Izlobom 60 godina Arhiva Bosne i Hercegovine ispunjena je obavezu da se na malom broju panoa predstavi 60 godina rada, sadraja i ljubav onih koji su, u skromnim materijalnim uvjetima, briljivo, pedantno i profesionalno odgovorno radili svoj privigelirani arhivski posao. Za 60 godina trajanja Arhiv je proao kroz razna i nepredvidiva iskuenja. Osnovan sa zadatkom da se bavi prikupljanjem, sreivanjem, obradom i zatitom arhivske grae, kao pisanog spomenika nae prolosti i da bude nezaobilazna adresa za njeno osvjetljavanje pa i razumijevanje, Arhiv je uspio da u proteklom periodu veliki dio zadataka ispuni. Ono to se sa panoa izlobe oitovalo i bez statistikih podataka o fondovima, zbirkama i pojedinanim vrijednostima je injenica da je Arhiv najsigurniji svjedok i uvar historije. Obiljeavanje 60-te godinjice arhivske slube to je najbolje pokazalo. Mina Kujovi
K. und k. pota u Bosni i Hercegovini 1878-1918: Historijski muzej BiH, Sarajevo, 4-14. 9. 2008.
U organizaciji Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine i Grada Sarajeva te uz pomo Ambasade Republike Austrije u Bosni i Hercegovini, u Sarajevu je postavljena izloba K. und k. pota u Bosni i Hercegovini u ast obiljeavanja 130 godina poetka rada prve austrijske pote u Bosni i Hercegovini. Izloba u svojoj osnovi, osim filatelistike, prikazuje i fragmente potanske povijesti Bosne i Hercegovine, a autor izlobe Berislav Sekelj potpisuje i nedavno objavljenu knjigu ija je tematika potanska povijest Bosne i Hercegovine.1
1 Berislav Sekelj. Prirucnik i katalog Postanska povijest Bosne i Hercegovine 1878-1918 Handbuch und Katalog Postgeschichte Bosnien und Herzegowina 1878-1918 Handbook and Catalogue Postal History Bosnia and Herzegovina 1878-1918. Zagreb: Vlastita naklada, 2005. 305
18.11.2008 9:02:31
Izvravajui nareenje K. und k. vlade o okupaciji Bosne i Hercegovine ime se poelo sa provoenjem jedne od odluka Berlinskog kongresa, okupacione trupe su za svoje potrebe organizirale vojnu potansku slubu otvorivi prvu potansku ustanovu u Mostaru 6. 8. 1878. godine. Od tada do danas, potanska sluba je prola kroz nekoliko razvojnih faza. Izloba postavljena u Historijskom muzeju govori o potanskoj slubi iz austro ugarskog perioda i vjerni je svjedok prolog vremena i naina komuniciranja. elja okupacionih vlasti za organiziranjem vlastitih institucija nije okonana samo osnivanjem potanske slube. Naprotiv, radilo se na kontinuiranom razvoju potanskog saobraaja, od stabilne vojne pote (Militrpost) do 16. 11. 1879. godine do Potanske tedionice 11. 6. 1911. godine. Izloeni materijal nesumnjivo je iznimne vrijednosti, ali je, osim filatelistima, posebno interesantan i historiarima jer omoguava direktni kontakt sa prvorazrednim historijskim izvorima te prua kratak pregled potanske povijesti Bosne i Hercegovine (1878-1918). Postavljena izloba organizirana je u skladu sa filatelistikom praksom i sistematizirana prema potanskim podrujima Bosne i Hercegovine toga vremena. Materijal predoen javnosti prikazuje potanske marke, igove, ekspresna i preporuena pisma, dopisnice i potanske uputnice. Posebnu panju privlae potanske marke, naroito njihova upotreba prije pojave bosanskohercegovakih maraka. Naime, do pojave bh. maraka na podruju Bosne vrijedili su ugarski potanski propisi, tarifa i marke, a na podruju Hercegovine austrijski. itanje povijesti iz izloenog materijala predstavlja iznimno zadovoljstvo i daje mogunost da se ljubitelji starine uive u prolost. U ovom sluaju, radi se o uivljavanju u prolost Bosne i Hercegovine i njenih ljudi sa veoma znaajnom porukom. Onom koja govori o meuljudskim odnosima i nainu ostvarivanja komunikacije. Amir Duranovi
306
18.11.2008 9:02:31
IN MEMORIAM
18.11.2008 9:02:31
18.11.2008 9:02:31
In memoriam Prilozi, 37, Sarajevo, 2008, str. 309-315.
Prof. dr. Nedim arac (1926-2008)

Koncem prole godine, u vrijeme kada sam intenzivno sa najbliim saradnicima razmjenjivao ideje o novim projektima koje bismo zasnovali u Institutu za istoriju u Sarajevu, dobio sam informaciju da bi profesor arac elio sa mnom razgovarati i predloiti mi neto to je smatrao korisnim za nau historiografiju. Naravno, odmah smo se susreli (bilo je to 4. oktobra 2007.) i dugo razgovarali. Profesor mi je govorio o raznim idejama koje je on u sebi nosio i o kojima je razgovarao sa svojim prijateljima, o projektima koje je on davno elio pokrenuti, ali iz razliitih razloga nije (ponajvie zbog nepovoljnih uvjeta u kojima se nalazila naa nauka i na Institut za istoriju). Smatrao je kako, ipak, mi u Institutu trebamo sada pokrenuti jedan opiran projekt koji bi se zvao Leksikon historije Bosne i Hercegovine. On nema snage u tome aktivno sudjelovati, ali vjeruje da smo mi u stanju to realizirati. Mislio sam tada kako je ideja odlina, ali i bio svjestan da su sada uvjeti za njezinu realizaciju puno tei nego u vrijeme kada je profesor arac aktivno djelovao. No, svesrdno sam prihvatio njegovu ideju i sa saradnicima smo brzo razradili i napravili kompletan projekt Historijskog leksikona Bosne i Hercegovine. Tada nisam niti slutio da profesor arac, oito ve svjestan skorog zavretka svoje ivotne prie, nije elio ovu ideju o Leksikonu ponijeti sa sobom nego je ostaviti nama mlaima da se na njoj iskuamo. Ovo sam naveo samo da bih argumentirao koliko je profesor arac, uprkos poodmakloj dobi i ve naruenom zdravlju, ostao vezan za historijsku nauku. Istodobno, to je dokaz koliko je profesor arac bio otvoren kao naunik i spreman svoje ideje dijeliti sa drugima. Takoer, pokazuje to i da je profesor arac bio ne samo veliki historiar, nego i pokreta velikih projekata i odlian organizator i lider. Roen u Sarajevu 25. maja 1926. godine, u uglednoj graanskoj porodici, Nedim se jo kao srednjokolac opredijelio za ljeviarski, buntovniki i revolucionarni pokret. Pripadnost tom pokretu bio je znak idealizma, a Nedim arac je kasnije, kroz itav svoj ivot, pokazao da se nikada nije odrekao tog idealizma. Oni koji ga dobro poznaju esto navode da je, ak i u vrijeme kada je rukovodio velikim i poznatim projektom pisanja Istorije Saveza komunista Bosne i Hercegovine i kada je bilo
309
18.11.2008 9:02:31
mogue preko tog projekta dobiti sve to je trebalo jednom Institutu (pa i svim pojedincima ukljuenim u taj projekt), Nedim idealistiki pristupao tom poslu, odbijajui bilo kakve privilegije kako za sebe lino tako i za druge koji su na tome radili. Htio je profesor arac da se napie potena i argumentirana historija jedne politike partije koja je dugo vremena vladala u Bosni i Hercegovini. Kada smo imali historije JMO, HSS i drugih stranaka, sasvim je razumljivo da imamo i historiju SK. Nauni razlozi i nauni kriteriji bili su vaniji od svih ostalih. Pa, to je najvei idealizam. Nedim je tome svjedoio itavim svojim ivotom. Sudionik u Drugom svjetskom ratu od 1941, nakon rata Nedim arac je jedno vrijeme radio kao profesionalni omladinski rukovodilac, ali ubrzo se opredjeljuje za nauni rad. Najprije zavrava studij historije na Vioj pedagokoj akademiji (1948), a potom i studij na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (1960), gdje je 19. marta 1974, doktorirao briljantnom tezom o estojanuarskom reimu s posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu. U meuvremenu, radio je kao srednjokolski profesor historije u Banjoj Luci i Sarajevu (1948-1949), Institutu drutvenih nauka u Beogradu (1949-1951), zatim kao jedan od prvih saradnika u Istorijskom odjeljenju CKSKBiH, profesor Visoke kole politikih nauka (danas Fakultet politikih nauka, 1961-1972), zatim kao direktor Muzeja revolucije BiH (1972-1975) i konano u Institutu za istoriju, gdje je neprekidno radio od 1975. do odlaska u mirovinu 1988. godine. Na svim ovim poslovima profesor arac se odlikovao izuzetnom radnom energijom i idejama koje e ostaviti peat na dalji razvoj svih tih institucija. U tom razdoblju, profesor arac nikada nije zanemario ni svoje drutveno djelovanje. Izmeu ostalog, bio je i poslanik u Skuptini SFRJ (1963-1967), lan CKSKBiH (1965-1969), gdje se, uglavnom bavio organizacionim pitanjima vezanim za historiju. Od 1979. do 1988. godine bio je i predsjednik i lan Komisije CKSKBiH za istoriju. Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada, meu kojima izdvajamo Spomen-plaketu grada Sarajeva (1965), Plaketu SUBNOR-a Jugoslavije (1976), Dvadesetsedmojulsku nagradu (1977), te nagradu ZAVNOBiH-a za ukupan nauni opus (1988). Nauno djelovanje profesora Nedima arca moemo promatrati na nekoliko razina: na individualnoj i institucionalnoj, zatim na nauno-istraivakoj i vaspitnoobrazovnoj, a u okviru njegovog tematskog odreenja mogli bismo kazati kako je potrebno razlikovati dva razdoblja: prvo, koje se odlikuje, uglavnom, bavljenjem historijom radnikog i sindikalnog pokreta, dok se drugo razdoblje odnosi na ire drutvene, nacionalne i privredne teme historije Bosne i Hercegovine u razdoblju izmeu dva svjetska rata i za vrijeme Drugog svjetskog rata. Konstanta u radovima profesora arca, bez obzira kojim temama se bavio, bila je temeljitost u istraivanju izvorne grae, kritiki odnos prema literaturi, sveobuhvatnost u osvjetljavanju materije koju
310
18.11.2008 9:02:31
obrauje, kontekstualiziranje vlastitih istraivanja u ire prostorne i vremenske okvire. Bez obzira na znaajan drutveni angaman profesora Nedima arca, u njegovim naunim radovima se ne osjea nikakva tendencioznost i ideoloka angairanost. U njegovim djelima neemo naii ni na kakve apologetske tonove. Nauni rad profesora Nedima arca po mnogo emu se moe okarakterizirati atributima pionirskog poduhvata. Svojim ozbiljnim i minucioznim arhivskim istraivanjima o historiji radnikog pokreta, Nedim arac je utemeljio metodoloke osnove historiografije o radnikom pokretu u Bosni i Hercegovini, i presudno utjecao na pravce njenog daljeg razvoja i definiranja naunih modaliteta integriranja radnike klase u tokove ope politike historije na bosanskohercegovakim prostorima. Osim toga, Nedim arac je jedan od utemeljivaa Instituta za istoriju, a dao je i veliki doprinos oblikovanju Fakulteta politikih nauka. Profesor Nedim arac je na tom fakultetu utemeljio predmet Politika istorija naroda Jugoslavije sa osnovama opte istorije 19. i 20. vijeka. Moemo sa sigurnou tvrditi kako su se ove dvije institucije (FPN i Institut za istoriju) relativno brzo, zahvaljujui i velikom doprinosu profesora Nedima arca, razvile u kadrovski i po naunom doprinosu, ugledne ustanove u Bosni i Hercegovini. Nauni opus prof. dr. Nedima arca obuhvata 8 monografija, 135 studija, lanaka i priloga, 11 kritikih osvrta i 5 knjiga grae. Neki od tih radova objavljeni su na njemakom, engleskom, francuskom i talijanskom jeziku. Vremensko razdoblje kojim se prof. arac nauno bavio obuhvata drugu polovicu 19. i prvu polovicu 20. stoljea. Uglavnom se bavio razdobljem od 1878. do 1945. godine. Tematski, taj opus je veoma raznolik. U poetku su to teme o profilu, razvitku i djelatnosti radnikog pokreta; zatim agrarni i nacionalni odnosi; ustavno ureenje jugoslavenske drave i poloaj Bosne i Hercegovine u toj dravi; drutveni, politiki i privredni ivot Bosne i Hercegovine u razdoblju izmeu dva svjetska rata; narodnooslobodilaki rat u Bosni i Hercegovini; uloga linosti u historiji Bosne i Hercegovine. Prve radove profesor arac je objavio poetkom 1950-ih godina u vrijeme kada se problematika historije radnikog pokreta tek stidljivo pojavljivala na horizontu interesa malobrojnih historiara, koji su se dotad preteno bavili starijim razdobljima nae historije. Profesor arac tada objavljuje krae lanke, saete poput enciklopedijskih natuknica, ali je ubrzo uslijedila knjiga pod naslovom Poloaj radnike klase u Bosni i Hercegovini pod austrougarskom okupacijom 1878-1914 (Beograd, 1951), a zatim i knjiga Sindikalni pokret u Bosni i Hercegovini do 1919. godine (Sarajevo, 1955). Premda je profesor arac, u skladu sa svojom ljudskom skromnou, ovu knjigu naslovio tek kao hroniku, ona je, ipak, pokazala sve odlike bogato dokumentiranog prikaza historije sindikalnog pokreta u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine. Periodizacija, kao i mnoge ocjene koje je prof. arac dao o
311
18.11.2008 9:02:31
sindikalnom pokretu u ovom razdoblju, nije doivjela gotovo nikakve izmjene u naoj historiografiji u narednim razdobljima. Vrijeme od 1955. do 1975. prof. arac je proveo u istraivanjima arhivske grae i predavanjima na Fakultetu politikih nauka. To je rezultiralo pojavom knjige o Gojku Vukoviu, te Politike istorije naroda Jugoslavije 1878-1945. Zatim je uslijedila najznaajnija knjiga profesora arca Uspostavljanje estojanuarskog reima 1929. sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu (Sarajevo, 1975). Ova knjiga, koju je nauna kritika ocijenila jako afirmativno, donijela je profesoru arcu ugled serioznog i svestranog poznavatelja politike istorije Jugoslavije izmeu dva svjetska rata. Nakon ove temeljne knjige, pofesor arac je 1981. objavio jo jednu knjigu Teme nae novije istorije. Istoriografski prilozi, koja obuhvata njegove najznaajnije radove o radnikom pokretu koje je on objavljivao od poetka 1960-ih do kraja 1970-ih godina. Zatim je uslijedio rad na projektu Historija naroda Bosne i Hercegovine, u okviru kojeg je prof. arac napisao veliku studiju, obima preko 200 stranica, o drutvenom, politikom i privrednom ivotu Bosne i Hercegovine od 1925. do 1932. godine. Ovaj rukopis, koji je zbog razliitih intriga svojstvenih naoj sredini, ostao neobjavljen u Nedimovoj ostavtini, zasluuje nau pozornost u smislu urednikih poslova i angairanja tamparije. Osim nauno-istraivakog rada ostala je zapaena i njegova profesorska djelatnost na Univerzitetu. Za 21 godinu profesorske aktivnosti proao je kroz sva nastavna zvanja od predavaa na Visokoj politikoj koli do redovnog profesora Univerziteta. Studenti koji su sluali njegova predavanja prepriavaju kako je uspijevao uspjeno kombinirati predavanja sa rezultatima vlastitih naunih istraivanja. Sigurno bi i mi danas iz toga mogli puno nauiti. Znaajan je i doprinos profesora arca u objavljivanju arhivske grae, izradi strunih publikacija, pisanju kraih priloga za prvo i drugo izdanje Enciklopedije Jugoslavije. Isto tako, bio je lan redakcija brojnih asopisa (Pregled, Godinjak Drutva istoriara BiH, Glasnik Arhiva i Drutva arhivskih radnika, Opredjeljenja i drugih) i davao veliki doprinos njihovom naunom profiliranju. Profesor Nedim arac je ve 20 godina bio u mirovini i nije aktivno bio prisutan u naoj nauci. Povukao se u svoj dom, ivio mirno i nenametljivo, usidrio lau k obali, ali nam je svima bilo vrlo vano uti njegovo miljenje o onome to mi u Institutu radimo, o kvalitetu naih publikacija i naunih skupova. Nekoliko posljednjih godina redovito je bio s nama na tzv. Danu Instituta, kada se svi saradnici Instituta (i oni koji su otili u mirovinu i oni koji tek poinju svoj nauni hod), sastaju i drue. Prisjeam se s kolikim sam zadovoljstvom prije nekoliko godina predstavio pro312
18.11.2008 9:02:31
fesora Nedima arca mladim saradnicima Instituta, koji su do tada samo itali njegove knjige. U decembru 2007. nije ga bilo s nama. Uljudno se ispriao, ali nam je poelio uspjeh u radu. Nama sada ostaje da mu se zahvalimo na svemu to je inio za nas, za razvoj historijske nauke, za razvoj naih naunih institucija (prije svih Instituta za istoriju, ali i Fakulteta politikih nauka i Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine). Takoer smo mu zahvalni na pozitivnom linom primjeru naina rada i ivotnog stila. Hvala, profesore! Od Vas smo imali ta nauiti! Husnija Kamberovi
Dr. Rasim Hurem (1927-2008)

Devetog jula 2008. godine zauvijek nas je napustio na prijatelj i kolega, viegodinji nauni saradnik dr. Rasim Hurem. Roen je u Rogatici 15. decembra 1927. godine. Osnovno kolovanje zavrio je u rodnom mjestu, srednjokolsko u Mostaru (Uiteljska kola), a Filozofski fakultet Odjek za historiju u Sarajevu 1958. godine. Nakon nekoliko godina uiteljovanja i diplomiranja na Filozofskom fakultetu, zaposlio se u Institutu za prouavanje istorije radnikog pokreta. Institut je poeo sa radom 1. januara 1959. godine, a istog datuma u njemu je zasnovao radni odnos Rasim Hurem. Zbog toga se dr. Rasim Hurem moe smatrati jednim od osnivaa i utemeljivaa Instituta za prouavanje istorije radnikog pokreta. S malim prekidom od dvije godine (od avgusta 1960. g. do 1. 12. 1962. g. radio je u Radnikom univerzitetu u Zenici). Najvei dio radnog staa, ukupno 29 godina, proveo je u Institutu u kojem je penzioniran 1. februara 1992. godine. Ubrzo nakon penzioniranja dr. Rasim Hurem je bio prisiljen napustiti svoj stan na Grbavici i preseliti u slobodni dio grada. Od 1. novembra 1992. do 15. juna 1996. godine bio je angairan u Ministarstvu odbrane Republike BiH. Nekoliko godina poslije Daytona, kao gostujui profesor, predavao je savremenu istoriju na Filozofskom fakultetu u Tuzli. U Institutu za istoriju je stekao sva nauna zvanja, od asistenta do naunog saradnika.
313
18.11.2008 9:02:31
Za vrijeme rada u Institutu biran je u sve naune i samoupravne organe (Nauno vijee, Savjet, Upravni odbor). Bio je lan redakcije asopisa Prilozi i uestvovao je u ureivanju nekoliko drugih strunih asopisa i edicija. Bio je aktivan u radu stalekih udruenja kao to su Drutvo istoriara Bosne i Hercegovine, Odbor za istorijske nauke ANUBiH i drugim. Uestvovao je i aktivno sudjelovao na vie naunih skupova, savjetovanja i okruglih stolova u zemlji i inostranstvu. Dobitnik je ordena za rad i godinje nagrade za najbolje izdanje izdavakog preduzea Svjetlost u Sarajevu za knjigu Kriza NOP-a u Bosni i Hercegovini krajem 1941. i poetkom 1942. godine. Dr. Rasim Hurem se bavio savremenom historijom (Drugi svjetski rat) i u tom irem dijapazonu historijom NOR-a (NOP-a u Jugoslaviji odnosno Bosni i Hercegovini od 1941. do 1945. godine). Detaljnija saznanja problematike i metodologije naunih istraivanja historije Drugog svjetskog rata dopunio je studijskim boravkom na Beogradskom univerzitetu (Filozofski fakultet) 1964. godine, u Institutu za historiju Poljske akademije nauka u Varavi 1966. i desetomjesenom specijalizacijom istorije istone i jugoistone Evrope na Bekom univerzitetu 1974. godine (mentor prof. dr. Richard Plaschka). U naunom opusu dr. Rasima Hurema najvei dio radova odnose se na istoriju Bosne i Hercegovine od 1941. do 1945. godine. Posebnu panju posvetio je ustanku u Bosni i Hercegovini 1941. i specifinostima ustanka. Nauni opus je impresivan i iznosi oko 80 bibliografskih jedinica. Odlike njegovog historiografskog opusa su vrsta dokumentarna utemeljenost, faktografsko bogatstvo i analitika minucioznost. Svojim radovima dr. Rasim Hurem doprinio je osvjetljavanju mnogih segmenata i pojedinih aspekata ustanka 1941. na teritoriji Bosne i Hercegovine u prvim, najburnijim i presudnim godinama NOP-a. Zapazio je i ukazao na vie znaajnih pitanja nastanka i razvoja NOP-a i nastojao da sopstvenim naunim naporom prui na njih odgovore. Teme i sadraji veine objavljenih radova dr. Rasima Hurema pokazuju da su njegovu panju posebno privlaile karakteristike i osobenosti NOP-a u pojedinim dijelovima Bosne i Hercegovine 1941-1942. godine. U svojim radovima, posebno u doktorskoj disertaciji, dr. Rasim Hurem je postavio nekoliko teza, zapravo hipoteza koje su svojevremeno bile predmet polemike i doivjele kontroverzne ocjene. Naime, neki stavovi i zakljuci u doktorskoj disertaciji, koja je odbranjena na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1970. (Kriza NOP-a u BiH krajem 1941. i poetkom 1942. godine) a publikovana 1972.godine, naili su na razliite, pozitivne i negativne ocjene. Za tzv. lijeva skretanja i krizu NOP-a autor je indirektno okrivio najvie rukovodstvo i pojedine rukovodee linosti. Partijski vrh je zahtijevao da autor izvri korekciju svojih stavova. S tim u vezi, u Institutu je organizovana diskusija o knji314
18.11.2008 9:02:32
zi dr. Rasima Hurema, u kojoj je, ukljuivi autora, uestvovalo 13 lanova naunog dijela kolektiva. Rasprava, koja je bila na akademskom nivou, uglavnom je ukazala na metodoloke propuste i nedovoljnu argumentaciju zakljuaka. Umjesto oekivane hajke na autora i njegovu knjigu, zahvaljujui zrelosti naunog dijela kolektiva Instituta, sve se zavrilo blaom partijskom kaznom koja je nakon nekoliko godina ponitena. Rasprava o knjizi objavljena je u cijelosti u Prilozima br. 11-12, Sarajevo 1975-76. godine. Rasimova knjiga i njegovi stavovi bili su i povod da se organizuje okrugli sto, pod naslovom Partijsko savjetovanje u Ivaniima 7. i 8. januara 1942. godine. Okrugli sto, uz uee 28 referenata (historiari i javni radnici), sa uvodnim izlaganjem Ugljee Danilovia, odran je u Sarajevu 8. januara 1982, a Zbornik je publikovan 1983. godine. Knjiga dr. Rasima Hurema i drugi njegovi radovi su svojevrstan pionirski poduhvat u izuavanju novije istorije Bosne i Hercegovine, posebno perioda od 1941. do 1945. godine. Za svaka dalja istraivanja ove problematike njegovi radovi i nauni rezultati su nezaobilazna polazna osnova. Kolegu i prijatelja dr. Rasima Hurema upoznao sam 1963. godine. Skoro tri decenije proveli smo zajedno u Institutu za istoriju, dovoljno vremena da upoznam i njegove ljudske osobine. Bio je specifina linost, a za one koji ga nisu dobro poznavali strog, preozbiljan i nepristupaan. Meutim, nama koji smo s njim due radili i drugovali Rasim e ostati u sasvim drugom sjeanju. Volio je naa druenja, a i mi smo ga rado prihvatali. Zapravo naa druenja uz kafu nisu se mogla zamisliti bez Rasima. Naune rasprave o razliitim problemima iz oblasti historiografije, zahvaljujui Rasimu, najee su se zavravale alama, vicevima i pjesmom. Jednostavno reeno, bio je jednostavan, dobar i voljen i kao nauni radnik cijenjen i uvaavan. Sticajem okolnosti (zasnovao je novu branu vezu) posljednje godine ivota dr. Rasim Hurem proveo je na relaciji Karlovac-Zagreb. Do posljednjih dana ivota bavio se naunim radom, dovravanjem projekta o historiji Bosne i Hercegovine od 1941. do 1945. godine i ueem u radu Redakcije koja je pripremala fotomonografiju njegove Rogatice. Prof. dr. Ibrahim Karabegovi
315
18.11.2008 9:02:32
18.11.2008 9:02:32
Indeks autora Prilozi, 37, Sarajevo, 2008, str. 317-318.
INDEKS AUTORA
Atilla Hoare Marko, London, Velika Britanija Brkljaa Seka, Institut za istoriju, Sarajevo Bronza Boro, Filozofski fakultet, Banja Luka ar Drnda Hatida, Orijentalni institut, Sarajevo Donia Robert J., Center for Russian & East European Studies, University of Michigan, Ann Arbor, USA Dujmovi Sonja, Institut za istoriju, Sarajevo Duranovi Amir, Filozofski fakultet, Sarajevo Filipovi Emir O., Filozofski fakultet, Sarajevo Gladanac Sanja, Institut za istoriju, Sarajevo Huji Mirza, Institut za istoriju, Sarajevo Huseinspahi Emina, Pravni fakultet, Zenica Ivanovi Vesna, Zagreb Jahi Adnan, Filozofski fakultet, Tuzla Jerkovi Adamir, Arhiv Federacije BiH, Sarajevo Kamberovi Husnija, Institut za istoriju, Sarajevo Kapidija Elmedina, Institut za istoriju, Sarajevo Karabegovi Ibrahim, Sarajevo Karovi Merisa, Institut za prouavanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo Katz Vera, Institut za istoriju, Sarajevo Kujovi Mina, Arhiv Bosne i Hercegovine, Sarajevo Kurtovi Esad, Filozofski fakultet, Sarajevo Mastali Zilha, Institut za prouavanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo Mesihovi Edis, Arhiv Federacije BiH, Sarajevo
317
18.11.2008 9:02:32
Indeks autora Prilozi, 37, Sarajevo, 2008, str. 317-318.
Miloradovi Goran, Institut za savremenu istoriju, Beograd, Srbija Mulaosmanovi Admir, Institut za istoriju, Sarajevo Omeri Edin, Institut za istoriju, Sarajevo Omerovi Enes, Institut za istoriju, Sarajevo Omerovi Enis, Institut za prouavanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo Ruthner Clemens, Be / Dublin Sara Denita, Institut za istoriju, Sarajevo Stojni Bojan, Arhiv Republike Srpske, Banja Luka epanjski Vojeh, Filoloki fakultet, Poznanj Torunj, Poljska ljivo Galib, Filozofski fakultet, Tuzla Tepi Ibrahim, Filozofski fakultet, Sarajevo Veladi Denis, student postdiplomskog studija, Filozofski fakultet, Sarajevo Younis Hana, Institut za istoriju, Sarajevo
318
18.11.2008 9:02:32
Upute sradnicima Prilozi, 37, Sarajevo, 2008, str. 319-320.
UPUTE SARADNICIMA
asopis Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu objavljuje ove kategorije lanaka: 1. izvorne naune radove 2. pregledne lanke 3. historijsku grau 4. izlaganja sa naunih skupova 5. strune lanke 6. prikaze knjiga i periodike 7. biljeke, vijesti o radu Instituta i slino. Kategoriju rada predlae autor, a konanu odluku donosi Redakcija. Oprema rukopisa: Uz radove treba poslati: 1. naslov rada 2. ime i prezime autora 3. naziv institucije i adresu 4. E-mail adresu 5. saetak i kljune rijei na bosanskom/hrvatskom/srpskom jeziku 6. Summary and key words 7. biljeke i literaturu Dva primjerka rukopisa pisana na raunaru i disketu sa proredom do 30 redaka (Times New Roman: 12. 1,5) na kartici /formata A4/, poslati potom na adresu Instituta za istoriju s naznakom za asopis Prilozi ili predati osobno. Radovi ne mogu prelaziti dva arka (32 kartice). Autori objavljenih radova dobivaju 10 otisaka svoga lanka i besplatan primjerak Priloga. Upute za pisanje biljeaka u asopisu Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu: 1. ime i prezime autora kurent ( obina slova) 2. naslov knjige kurziv ( udesno nagnuta slova ) 3. naslov lanka kurent 4. naslov asopisa - kurziv 5. naslov novina kurziv 6. isto kurziv 7. isti kurent 8. n.dj. kurziv Citiranje knjige: Ibrahim Kemura, Narodna uzdanica. Sarajevo, Bonjaki institut, Institut za istoriju, 2003, 51-66. (kod broja stranice ne mora se koristiti skraenica str. ili s. nego se samo pie broj stranice) 319
18.11.2008 9:02:32
Upute sradnicima Prilozi, 37, Sarajevo, 2008, str. 319-320.
Isto, 79. Kad se isto djelo ponovo navodi u tekstu na drugom mjestu treba upotrijebiti skraeni naziv: Npr. I. Kemura, Narodna uzdanica, 98. Samo u kraim radovima i s malo biljeaka moe se upotrijebiti kratica n. dj. ako se od istog autora spominje samo jedno djelo. Citiranje lanaka u asopisima: Ibrahim Karabegovi, U povodu etrdesetogodinjice postojanja i rada Instituta za istoriju. Sarajevo, Prilozi, Institut za istoriju, 2000, br. 29, 39 -44. Isti, 40. Citiranje priloga u knjigama ili zbornicima radova: Vjekoslav Perica, Uloga crkava u konstrukciji dravotvornih mitova Hrvatske i Srbije. u: Historijski mitovi na Balkanu. Zbornik radova. (gl.ur. Husnija Kamberovi), Sarajevo, Institut za istoriju, 2003, 201-221. Citiranje novina: U Potoarima otvoren Memorijalni centar i ukopano jo 107 identifikovanih Srebreniana, Osloboenje, LX; br. 20337, Sarajevo, 21.IX. 2003, 4-5. Citiranje arhivskih fondova: Arhiv Bosne i Hercegovine (dalje: ABH), Sarajevo, Vlada Narodne Republike Bosne i Hercegovine 1945-1953, ( dalje: VLBH), kut. 15, sign. 123/46. Citiranje s World Wide Web: Grad Sarajevo.jedinstven informacioni sistem grada Sarajeva. http://www.Sarajevo.ba/aktivnosti/Jisg.htm/(25.02.1999) Redakcija zadrava pravo konanog odabira radova za objavljivanje. Rukopisi se ne vraaju. Adresa: Institut za istoriju 71000 SARAJEVO Alipaina 9 Bosna i Hercegovina tel. / fax : ++387 33 21 72 63; 20 93 64 http://www.iis.unsa.ba E-mail: nauka@bih.net.ba
320
18.11.2008 9:02:32
18.11.2008 9:02:32
PRILOZI INSTITUT ZA ISTORIJU U SARAJEVU Za izdavaa: Dr. Husnija Kamberovi Prijevodi rezimea na engleski jezik: Senada Kreso Lektor: Mr. Halima Sofradija DTP: Tarik Jesenkovi tampa: BEMUST, Sarajevo Za tampariju Mustafa Beirovi Izdava: Institut za istoriju 71000 SARAJEVO Alipaina 9 Bosna i Hercegovina tel. / fax : ++387 33 21 73 64; 20 93 64 http://www.iis.unsa.ba E-mail: nauka@bih.net.ba asopis izlazi godinje asopis Prilozi je referiran u Central and Eastern European Online Library (Frankfurt am Main) (http://www.ceeol.com).
18.11.2008 9:02:32

Prilozi 37

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Prilozi 37

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Rije redakcije Prilozi, 37, Sarajevo, 2008, str. 7.

. . . ., 1970, . 191 . . ..., . 139 .

1868. . ( . . . ). . ., 1868, . 296 297. . -. , 22 1858. . , No 17. . . , . I. , . (1853-1878). . , 1978, . 79. 13

, 3 a 1862. ., No 73. 1868. . , . 300. .

, . 59. , . 60-61. , . 61.

. ., . . . . . ., 1983, . 116 . ., . ..., . 159. 19

, . 107. , 1867. ., . 810, . 105. . , 1870. ., . 813, . 49. .

, . 811, . 144-146. . , 2 1868. .

, . --2, 1872 ., . 627, . 85.

4 993 153 274 350 974 109 94 152 169 459

, . --2, 1866. ., . 619, . 107-10706.

. 1875-1878. , 1930, . 325

, . , . 2339, . 3 . . . . , , 3 1877. . , 9 1877. ., . 4, No 57. 27

INTEGRACIJA NEKIH EGIPANA (MISIRIJUN) U BOSANSKO DRUTVO

O. Nakievi, Glavne kole, s. 110.

Isti, s. 178, 179. S. Tralji, Medresa, 136.

Baeskija, Ljetopis, 71.

A. Ljubovi, Nad Baagievom zaostavtinom, s. 83. I. Kasumovi, kolstvo, 157.

Sidil br. 11, s. 26. Isto. Isto, s. 57.

Isto. Isto. Isto. Isto.

Lokalni albansko-srpski sukobi u razdoblju 1881-1912: pokuaj nove, tipoloke karakteristike

e p k o w s k i, Polska narodziny nowoczesnego narodu 1764-1870, Pozna, 2003, s. 109.

citati i srpski, makedonski i ruski naslovi zapisani su latinicom.

ekonomske prilike kosovskih, s. 297, 304, 314-327, 330.

Miljenje H. N. Breilsforda navodim prema: T. D u d a, Kosovo. Rat i osveta, Beograd, 2002,

Blie o tome u: . M i k i , Drutvene i ekonomske prilike kosovskih, s. 27-28.

Isto Isto. Drugo mjesto istog naziva je selo pod Tetovom.

Isti (oba popisa). Isto, s. 321.

M. B r u s i n, Rasprava o Kosovu. Zato gubimo Kosovo?, Novi Sad, 2004, s. 35.

G. D u i j z i n g s, Religion and the Politisc of Identity in Kosovo, London, 2000, s. 161-162.

Prepiska o arbanaskim nasiljima, s. 69. S. S i m i , Srpska revolucionarna organizacija, s. 36.

Rusi u Visokim Deanima, Samouprava, br. 21, 11 XI 1903, s. 2.

M. B r u s i n, Rasprava o Kosovu, s. 35.

M. B r u s i n, Rasprava o Kosovu, s. 35. B. P e r u n i i , Poslednjih deset godina turske vladavine, s. 17.

B. P e r u n i i , Poslednjih deset godina turske vladavine, s. 17.

P. O., Stara Srbija i Arbanasi. Srpsko-bugarski odnosi i arbanako, s. 7-8.

[G d e.], ta se uje iz Gostivara, Politika, br. 120, 12 V 1904. s. 1.

dokumentesh mbi kryengritjet shqiptare (1910-1912), Prishtin, 2003.

Vrijedna zbirka dokumenata o albanskim ustancima 1910-1912: N. N i k a, Prmbledhje

Arnautska (!) zvjerstva, Otadbina, br. 119, 4 IX 1912, s. 2. 73

Stjepan Radi, Politiki spisi, Zagreb, 1971, 323-335. 75

Graa[], 418-419, 471.

A. Purivatra, n. dj., 31. A. Purivatra, n. dj., 41-42.

Pravda, 24. 6. 1919.; prema: A. Purivatra, n. dj., 43.

Narodno jedinstvo, god. XXII, br. 4, 14. januar 1939. 89

A. Purivatra, n. dj., 42. A. Purivatra, n. dj., 43.

OBNOVA AUTONOMIJE ISLAMSKE ZAJEDNICE U BOSNI I HERCEGOVINI 1936. GODINE

Islamska vjerska zajednica dobila je potpunu autonomiju, Pravda, X, 1936, br. 3, 1.

Prilozi br 37 (2008).indd 100

Prilozi br 37 (2008).indd 101

Prilozi br 37 (2008).indd 102

isto, 6. Isto, 10.

Prilozi br 37 (2008).indd 103

Prilozi br 37 (2008).indd 104

Prilozi br 37 (2008).indd 105

Prilozi br 37 (2008).indd 106

Potpuna reorganizacija vakufske uprave, Pravda, X, 1936, br. 10, 5. 107

Prilozi br 37 (2008).indd 107

Prilozi br 37 (2008).indd 108

Prilozi br 37 (2008).indd 109

Prilozi br 37 (2008).indd 110

Prilozi br 37 (2008).indd 111

Prilozi br 37 (2008).indd 112