Sveuilite u Zagrebu Pravni fakultet Studijski centar socijalnog rada

Gorana Depolo Doris Ivankovi Marija Matei

Gledam, dakle sudjelujem: obrasci ponaanja promatraa meuvrnjakog nasilja objavljenog na YouTube-u

Zagreb, 2013. godina

Ovaj rad izraen je na Studijskom centru socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu pod vodstvom prof. dr. sc. Ivana Rimca predan je na natjeaj za dodjelu Rektorove nagrade u akademskoj godini 2012./2013.

Sadraj rada

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.

Uvod...............................................................................................................1 Opi i specifini ciljevi rada.........................................................................16 Ispitanici i metode.........................................................................................17 Rezultati.........................................................................................................25 Rasprava.........................................................................................................44 Zakljuci.........................................................................................................58 Zahvale...........................................................................................................61 Popis literature...............................................................................................61 Saetak...........................................................................................................71

10. Summary........................................................................................................72

1. Uvod Promiljajui o temi meuvrnjakog nasilja koja sve vie izaziva panju medija i javnosti i tako stvara reperkusije u znanstvenom i praktinom radu mnogobrojnih strunjaka, ulazimo u prostor obiljeen mnogobrojnim aspektima i analizama; isprepletenih konstruktivnim raspravama i stvaranjem odgovarajuih legislativnih i preventivnih programa. Svjedoci smo, kako je nasilje sveprisutna pojava u suvremenom svijetu te, iako se dananja percepcija drutva prvenstveno orijentirala na isticanje porasta nasilja, trebamo biti svjesni kako je istina znatno kompleksnija jer percepcija ne mora odgovarati istini (ono to je vidljivo oito ne moe zanemariti ono to je moda godinama bilo prikriveno), a, ujedno, ne postoji sistemsko praenje po kojemu moemo sa sigurnou tvrditi kako se kree trend ove pojave. S time u vezi, svjedoci smo i razliitog definiranja nasilja kao i njegovih razliitih pojavnih oblika, ovisno o njegovim akterima i mnogobrojnim aspektima, to ovu temu ini jo kompleksnijom i vrlo aktualnom za empirijsku provjeru.

1.1. Konceptualni okvir nasilja Govorei o osnovnim definicijama i aspektima vezanima za temu nasilja, Svjetska zdravstvena organizacija (2002.) navodi kako nasilje podrazumijeva: Namjerno koritenje fizike snage i moi prijetnjom ili akcijom prema samome sebi, prema drugoj osobi, ili prema grupi ljudi ili itavoj zajednici, to bi moglo rezultirati ili rezultira ozljedom, smru, psiholokim posljedicama, nerazvijenou ili deprivacijom.. Na isti nain, zakonska regulativa u Hrvatskoj je veim dijelom normativno regulirala odnos prema nasilju unutar obitelji te je, prema Zakonu o zatiti od nasilja u obitelji (NN 137/09, 14/10, 60/10., l. 5), nasilje definirano kao: svaki oblik tjelesnog, psihikog, spolnog ili ekonomskog nasilja, a osobito: tjelesno nasilje, odnosno primjena fizike sile bez obzira je li nastupila tjelesna ozljeda ili nije; psihiko nasilje, odnosno primjena psihike prisile koja je prouzroila osjeaj straha, ugroenosti, uznemirenosti ili povrede dostojanstva, verbalno nasilje, verbalni napadi, vrijeanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima ili na drugi nain grubo verbalno uznemiravanje. Fizikim se nasiljem tako smatra svaki: Namjerno uzrokovani fiziki napad u bilo kojem obliku, primjerice udaranje, guranje i sl. bez obzira da li je kod napadnutog djeteta nastupila tjelesna povreda dok je psihiko nasilje: Prouzroeno opetovanim ili trajnim negativnim postupcima, npr. ogovaranje, nazivanje pogrdnim imenima, ismijavanje, zastraivanje i sl., s ciljem nanoenja patnje ili boli. (Protokol o postupanju u sluaju nasilja meu djecom i mladima, 2004.). 1

Analizirajui teorijski okvir vezan za pokuaj znanstvenog objanjenja nastanka agresije i nasilja, vidljiva je viestrukost analitikih pristupa koja se ponajvie ogleda u brojnosti definicija i reperkusija. Milain i suradnici (2009.) naglaavaju kako postoje razliiti teorijski pravci sa svojim istaknutim predstavnicima koji na koncizan, teorijski dosljedan i analitiki nain razlau dotinu tematiku nasilja i agresije. Tako instinktivistike teorije istiu kako je agresivno ponaanje rezultat instinkta koji je razmjerno stabilni bioloki pokreta. Psihoanalitika struja, kao jedna od teorijskih pravaca unutar instinktivistikih teorija (predstavnik Sigmund Freud), ui kako je ljudsko ponaanje determinirano sa dva osnovna instinkta erosom, odnosno, nagonom ivota te thanatosom, nagonom smrti. Ti su instinkti potpuno suprotstavljeni i izmeu njih se vodi konstantna borba gdje prevlast thanatosa rezultira tenjom za autoagresijom dok prevlast erosa ima za posljedicu usmjeravanje agresivnosti prema drugim osobama (Freud, 1930.). Drugi teorijski pravac unutar instinktivistike teorije zauzima Frommova teorija agresivnosti (predstavnik: Erich Fromm) koja istie kako ljudi u svojoj prirodi imaju uroeni destruktivni; maligni instinkt zbog kojeg nastaju nasilje i ratovi i u kojima ovjek, zapravo, uiva (Fromm, 1989.). Na isti nain, Lorenzova etoloka teorija agresivnosti (predstavnik: Konrad Lorenz) ui kako se agresija smatra instinktom koji slui za preivljavanje individue, ali koji istovremeno moe biti destruktivne prirode (Lorenz, 2004.). Agresivnost se tako percipira kao uroeni potencijal koji se dogaa neovisno o vanjskim poticajima i to zbog akumuliranja energije u neuralnim sreditima (Lorenz, 1966.). Osim instinktivistikih teorija, u strunim se krugovima istiu i teorije koje agresiju objanjavaju reakcijom na odreenu situaciju pri emu se govori o F-A teoriji agresivnosti (predstavnici: Dollard i Sears) koja ui kako se agresija javlja kao odgovor na situaciju frustracije pa je, shodno tome, agresija uvijek posljedica frustracije, a frustracija uvijek dovodi do agresivnosti (Dollard i sur., 1939.). Osim toga, u ovu skupinu teorija pripada i modifikacija F-A hipoteze ili neobihevioristika teorija (predstavnik: Leonard Berkowitz) koja istie da agresivno ponaanje i reagiranje ne mora uvijek biti posljedica frustracije, nego moe biti naueno i uvjetovano, npr. podraajem iz okoline, poput oruja (Berkowitz, 1962.). Kao trea skupina teorija, izdvajaju se teorije agresivnosti kao nauenog ponaanja (predstavnik Albert Bandura) po kojima se agresivno ponaanje usvaja instrumentalnim uenjem, pozitivnim potkrjepljenjem i socijalnim uenjem, odnosno oponaanjem. Po tom modelu uenja, promatranje ponaanja neke druge osobe dovodit e do pojavljivanja takvog ponaanja kod promatraa, ukoliko je promatrana osoba za to ponaanje nagraena; odnosno, do redukcije takvog ponaanja, ukoliko je promatrana osoba bila kanjena (Bandura i Walters, 2

1963.). Pritom je vano naglasiti da to je model realniji, blii i sliniji promatrau, to e njegovo ponaanje imati vei uinak na ponaanje promatraa (Bandura, 1977., prema uul, 1989.). U objanjenju nasilja i agresije od velike su vanosti i teorije kognitivnog uenja (predstavnici: Dodge i Huesman) koje govore kako je najea emocionalna reakcija na bilo koju vrstu prijetnji ili opasnosti - strah, a uobiajena reakcija na pojavu straha je bijeg ili agresija (Dodge, 1986., Huesman, 1986.). Osim tog znanstvenog vienja, u dotinoj teoriji kognitivnog uenja izdvaja se i teorijski pravac vezan za pojam relativne deprivacije tj. percepcije da osoba ili njena grupa ima manje nego to zasluuje ili manje od onoga to ima ju njoj slini ljudi to kod nje izaziva agresiju (Barker i sur., 1941., Frank, 1978., Jackson, 1981.; prema Aronson i sur., 2002.). Nadalje, ponavljano agresivno ponaanje prema odreenoj osobi dobro objanjava i teorija kognitivne disonance Leona Festingera. Naime, kada jedna osoba nanese tetu drugoj, to pokree spoznajne procese usmjerene na opravdanje okrutnog ina zbog doivljavanja kognitivne disonance (Festinger, 1957.). Osoba sebe uvjerava kako njen suparnik nije dobra osoba, kao to je moda prethodno mislila te, stoga, zasluuje ono to je dobila. Time si smanjuje disonancu i ostavlja prostor za daljnju agresiju jer, jednom kada je osoba uspjela neku rtvu podcijeniti, lake joj je nanijeti daljnju tetu i u budunosti (Aronson i sur., 2002.). 1.2. Odreenje vrnjakog nasilja i njegova prevalencija Suavajui svoje podruje analize i promiljajui tematiku nasilja meu vrnjacima, ulazimo u prostor koji je okarakteriziran mnogobrojnim aspektima i pojavama, prostor u kojem se lome znanstvena promiljanja, poduzimaju socijalne akcije, provode radionice za suzbijanje nasilja, donose odgovarajua legislativna rjeenja u svrhu njegova suzbijanja , piu struni lanci i provode istraivanja koja, iako u nedovoljnoj kvantitativnoj i kvalitativnoj mjeri, usmjeravaju svoju panju na osvjeivanje javnosti o problemu nasilja postavljajui konkretne okvire i smjernice po kojima bi trebala zapoeti dugotrajna i temeljita borba protiv problema. Nasilje meu vrnjacima nije samo izazov za profesionalnu javnost, ve problem koji iziskuje promjenu ponaanja drutvenih struktura, odgovorniji nadzor nad socijalizacijom djece u koli i obitelji, prevenciju na raznim podrujima strunog i znanstvenog rada, a posebice, za nas ovdje vanog, podruja znanstvenog istraivanja koji donosi konkretne rezultate, injenice i analizu te tako predstavlja odskonu dasku za daljnje teorije i primjenjivost konkretnih smjernica. 3

Sukladno specifinoj analizi nasilja meu vrnjacima, treba istaknuti kako u strunim krugovima postoji razlika u odreenju vrnjakog nasilja i vrnjakog zlostavljanja te se vrnjako nasilje, kao nadreena kategorija, definira kao: Oblik agresivnog ponaanja u kojem postoji nerazmjer moi izmeu djeteta nasilnika i djeteta rtve gdje dijete nasilnik ima veu mo. (Veliki, 2012.), dok se vrnjako zlostavljanje definira kao: elja da se nekoga povrijedi, akcija povreivanja, nerazmjer snaga, ponavljanje ponaanja, nepravedno koritenje snage i vidljivo uivanje zlostavljaa i osjeaj potlaenosti rtve. (Rigby, 2002., TomiLatinac, Nikevi-Milkovi, 2010.: 636). Osim toga, u znanstvenoj literaturi se esto pojavljuje i drugi srodni pojmovi kao to su nasilnitvo ili viktimizacija. Viktimizacija podrazumijeva da je: Uenik zlostavljan ili viktimiziran kada je opetovano i trajno izloen negativnim postupcima (fizikim i verbalnim) od strane jednoga ili vie uenika. (Olweus, 1998.:19). Nadalje, meu definicijama nasilnitva, postoji i definicija koja govori kako je nasilnitvo: Svjesna, eljena i namjerna neprijateljska aktivnost ija je svrha povrijediti, izazvati strah kroz prijetnje ili daljnju agresiju i stvoriti zastraenost. (Coloroso, 2004.:32). Iako nasilje moe izgledati kao kaotini proces, ono uvijek u sebi sadri etiri osnovna elementa: nerazmjer moi (nasilnik moe biti stariji, jai, popularniji, bogatiji i sl.), namjeru povreivanja (nasilje podrazumijeva elju za povrjeivanjem druge osobe), prijetnju daljnjom agresijom (nasilnitvo nije jednokratan dogaaj) te prestravljenost (javlja se kao rezultat sustavnog nasilja koje se koristi da bi se zastrailo druge i odrala dominacija). Nakon to se javi prestravljenost, nasilnik se moe ponaati slobodno, bez straha od okrivljavanja ili odmazde. rtva postaje toliko bespomona da je vrlo malo vjerojatno da e uzvratiti ili rei nekome za nasilnitvo to, ujedno, pokazuje svu kompleksnost koju ova pojava izaziva (Coloroso, 2004.). Isto tako, vano je postaviti i pitanje o tome je li nasilje meu vrnjacima posljedica djelovanja grupe ili pojedinca? vedski psiholog Pikas (1989.) smatra da je ukljuenost grupe gotovo implicitno univerzalna ak i kada je odreeno nasilje realno provedeno od strane pojedinca, dok Ross (1996.) na vrnjako nasilje gleda kao na preteno individualno djelovanje. Ovo pitanje je od velike vanosti jer e planiranje intervencija i preventivnih programa ovisiti o tome gleda li se na nasilno ponaanje kao da je odreeno linou pojedinca ili je posljedica djelovanje grupe. Dovodei tematiku nasilja meu vrnjacima u suodnos sa znanstvenim diskursom i teorijskim konceptima vezanima za ue podruje nasilja meu vrnjacima, treba naglasiti kako i prethodno navedene teorije odgovaraju ovoj tematici u generalnom smislu, dok e naredne teorije pokuati osvijetliti ovu tematiku na bitno ui i specifiniji nain. 4

Tako se u istraivanju Svjetske zdravstvene organizacije (2002.), o mladima i nasilju koje se odvija meu vrnjacima, istiu etiri osnovna i meusobno povezana uzroka takvog tipa nasilja gdje se u prvom redu istiu individualni faktori koji utjeu na pojavu nasilja meu vrnjacima. Meu individualnim faktorima izdvajaju se bioloke karakteristike osobe (ozljede i komplikacije tijekom trudnoe i poroaja, povezane s drugim negativnim okolnostima u obitelji, poput psihike bolesti oca; rodna usmjerenost djeaka na to da iznova trae nova uzbuenja i poduzimaju rizike, itd.), njene psiholoke karakteristike (niski stupanj inteligencije, nisko postignue, itd.) te bihevioralne karakteristike (hiperaktivnost, impulzivnost, slaba kontrola i problemi panje, itd.). Govorei, nadalje, o individualnim psihosocijalnim potekoama povezanim s vrnjakim nasiljem djece i mladih, naelno moemo kazati kako djeca/mladi koji su, ujedno, rtve vrnjakog nasilja imaju vie internaliziranih problema (Gini, 2008.; Menesini i sur., 2009.; Frisn i Bjarnelind, 2010.), poput zdravstvenih problema (Hawker i Boulton, 2000.), psihosomatskih potekoa vezanih za probleme spavanja i umor (Gini, 2008.), sklonost depresivnosti i anksioznosti (Menesini i sur., 2009.) itd. S druge strane, djeca i mladi koji su skloni nasilju nad drugom djecom imaju vie eksternaliziranih problema (Sourander i sur., 2000.; Andreou, 2001.; Gini, 2008.; Menesini i sur., 2009.) poput problema s ponaanjem, agresivnou, poremeajem panje i hiperaktivnou (Sourander i sur., 2000.; Gini, 2008.; Menesini i sur., 2009.) te, prema pojedinim istraivanjima, imaju i zastupljene internalizirane probleme poput prethodno opisanih, ali znaajno vie prisutnih nego li kod one djece i mladih koji nisu ukljueni u nasilje (Kaltiala-Heino i sur., 2000.). Osim individualnih faktora, na nasilje meu vrnjacima utjeu i odnosni faktori koji ukljuuju odnose s vrnjacima (druenje s vrnjacima koji imaju poremeaje u ponaanju, itd.), ali, jo vie od toga, odnose unutar same obitelji (slaba kontrola roditelja, psihiko i fiziko kanjavanje, nasilje roditelja prema djeci i partnersko nasilje, nizak stupanj obiteljske kohezije, vei broj djece u obitelji, niska emocionalna povezanost djece i roditelja, itd.). Obitelj poinitelja vrnjakog nasilja esto je velik izvor rizika za njihovu dobrobit te Patterson, DeBaryshe i Ramsey (1989.) navode kako roditeljsko ponaanje i obiteljski procesi objanjavaju od 30% do 40% varijance agresivnoga i antisocijalnoga ponaanja djeteta. Na isti nain, podaci istraivanja govore kako se roditelji esto ponaaju ravnoduno, hostilno i odbacujue prema svojoj djeci te su skloni fizikom i psihikom kanjavanju djeteta (Olweus, 1998.; Steinberg, 2000.; Baldry, 2003.; Demaray i Malecki, 2003.; Puhovski, Karlovi i Buljan Flander, 2004.)a nakon tih faza kanjavanja, nerijetko ignoriraju dijete na dui period (Roberts i Morotti, 2000.). Nadalje, istraivanje Mauer (2011.), koje je provedeno na 5

uenicima viih razreda osnovne kole, pokazalo je da je korelativna povezanost poinjenja vrnjakog nasilja i izloenosti zlostavljanju u obitelji iznosi ak .74, dok Cohen i sur. (1990.) navode kako je iskustvo tjelesnog kanjavanja u obitelji najsnaniji prediktor agresi vnosti u adolescentskoj dobi. Postoji i indikacija koja govori u prilog tome da su poinitelji vrnjakog nasilja esto svjedoili sukobima roditelja i manjoj povezanosti meu njima (Baldry, 2003.). Tako se u kanadskom nacionalnom istraivanju pokazalo da e djeca, koja svjedoe nasilju meu svojim roditeljima, tri puta vie biti sklonija izraziti fiziku i psihiku agresiju u koli, a dva puta vie biti ukljuena u indirektno agresivno ponaanje (Dauvergne i Johnson, 2001.). Baldry (2003.) navodi kako djeca izloena obiteljskom nasilju esto ponovno postaju rtve nasilja u koli, ako prije toga i sami ne postanu nasilnici. Nasilje meu roditeljima i nasilje roditelja nad djecom se tako pokazalo kao znaajni prediktor vrnjakog nasilja i viktimizacije od strane vrnjaka, bez obzira na dob, spol i iskustvo zlostavljanja od strane roditelja. Osim toga, roditelji rtava se percipiraju kao oni koji se esto ponaaju previe zatitniki, izbjegavaju konflikte i ne uspijevaju djecu nauiti odgovarajuim vjetinama rjeavanja problema (Smokowski i Holland-Kopasz, 2005.) to postavlja mogue implikacije za budue analize i istraivanja. Kao trei faktor koji utjee na pojavu nasilja meu vrnjacima, istie se faktor zajednice vezan za okruenje (nasilje se ee dogaa u urbanim sredinama ili u susjedstvima gdje je visoka stopa kriminala, itd.), skupine vrnjaka i supkulturu (postojanje skupina sklonih drutveno neprihvatljivom ponaanju, zajednikih ovisnosti, itd.) te socijalnu integraciju (stupanj socijalnog kapitala koji ukljuuje odravanje pravila, normi, obaveza, reciprociteta i istine u meuljudskim odnosima i institucijama pri emu nizak stupanj socijalnog kapitala postaje prediktorom nasilja). Socijalni faktori, kao posljednji znaajniji utjecaji na nasilje meu vrnjacima koje spominje Svjetska zdravstvena organizacija (2002.), ukljuuju demografske i drutvene promjene (modernizacija, urbanizacije, emigracija, promjena socijalnih politika, povean broj mladih koji ne mogu nai zaposlenje i nemaju osiguran stambeni status to poveava njihovu frustraciju, siromatvo, itd.), primanja i ekonomski rast (ekonomski rast doveo do neujednaenih primanja to, ujedno, dovodi do veih frustracija), politike strukture vlasti (donoenje novih zakona, vei stupanj uhienja i sl. dovodi do smanjenja nasilja) i kulturalne faktore (nasilje kao opravdana metoda rjeavanja sukoba, propagiranje nasilje u medijima, nepostojanje alternativnih i preventivnih programa, itd.). Na kraju, osim svih navedenih faktora, na kompleksnost pojavljivanja nasilja meu vrnjacima utjeu i neki drugi faktori, poput: vrste kole i klime u kolama, odnos uenik6

nastavnik, karakteristike vrnjakih grupa, karakteristike same grupe uenika kao to su uzrast, spol, etnika pripadnost, obitelji iz kojih dolaze, posebne potrebe u obrazovanju, itd. (Svjetska zdravstvena organizacija, 2002.). Uestalost vrnjakog nasilja znaajno varira u odnosu na zemlju u kojoj je istraivanje provedeno i u rasponu je od 9% do 54% (Dake, Price i Telljohann, 2003.; Nanse l i sur., 2004.; Due i sur., 2005.). Rezultati meunarodnih istraivanja pokazuju kako je 7-23% ispitanika identificirano kao poinitelji nasilja, 5-12% kao djeca koja doivljavaju nasilje i 221% ispitanika kao djeca koja doivljavaju nasilje, ali su i poinitelji nasilja (Juvonen i sur., 2003.; Ivarsson i sur., 2005.). Na isti nain, treba istaknuti kako rezultati istraivanja provedenih izvan Hrvatske (komparativna studija provedena u 11 europskih zemalja na djeci i mladima od 8 do 18 godina), pokazuju kako se raspon izloenosti zlostavljanju od strane vrnjaka protee od 10,5% u Maarskoj do 29,6% u Ukrajini (Analitis i sur., 2009.). Na isti nain, druga komparativna studija (Due i sur., 2005.), provedena u 28 zemalja, a koja je ukljuila djecu u dobi od 11, 13 i 15 godina, pokazala je kako vedska ima najmanju prevalenciju doivljenoga vrnjakog nasilja (5,1% kod djevojaka i 6,3% kod mladia), dok je ono najzastupljenije u Litvi (38,2% kod djevojaka i 41,4% mladia). Nadalje, istraivanje provedeno na 15.686 uenika estih razreda u 10 javnih i privatnih kola iz SAD-a, pokazuje da je 29,9% djece povremeno bilo ukljueno u meuvrnjako nasilje s time da je 13% djece sudjelovalo kao poinitelj nasilja, 10,6% kao rtva, a 6,3% djece i kao poinitelji i kao rtve (djeaci su, za razliku od djevojica, bili vie prisutni u kategoriji poinitelji-rtva i rtva). Isto tako, ovim istraivanjem je pokazano da se nasilje ee dogaa izmeu uenika od 6 do 8 razreda, nego izmeu uenika od 9 do 10 razreda (Nansel i sur., 2001.). Iako je nasilje meu djecom znatno vee u osnovnim, nego u srednjim kolama (Buljan Flander i sur., 2007.), ono je prisutno i u srednjoj i kasnoj adolescenciji, iako se s vremenom smanjuje (Dake, Price i Telljohann, 2003.; Analitis i sur., 2009.). Tako je u istraivanju Lien i sur. (2009.), provedenom na dobnoj skupini adolescenata od 15 i 16 godina, pokazano kako 12,4% mladia i 11,7% djevojaka navodi da je ponekad doivjelo nasilje od strane vrnjaka, dok 3,8% mladia i 2,7% djevojaka navodi da takvo nasilje doivljava vie puta tjedno. U dobnoj skupini od 18 i 19 godina, 4,7% mladia i 4,3% djevojaka navodi da je u protekle tri godine doivjelo vrnjako nasilje. Promatrajui, nadalje, nasilje meu vrnjacima iz rodne perspektive, Rigby (2002.) navodi kako postoji vea vjerojatnost da su djevojice i djevojke zlostavljane od strane vrnjaka obaju spolova, dok su djeaci i mladii veinom zlostavljani od strane vlastitog spola.

Meu razmjerno malobrojnim istraivanjima nasilnog ponaanja u hrvatskim kolama, reprezentativnim se mogu smatrati rezultati istraivanja Elez (2003.), koje je pokazalo da je u uzorku uenika viih razreda osnovnih kola 17% djece nasilno prema svojim vr njacima. Na isti nain, reprezentativnim se mogu smatrati i rezultati istraivanja koje je 2004. godine provedenog u organizaciji UNICEF-ovog ureda za Hrvatsku na 23.342 uenika osnovnih kola (Pregrad, 2011.; Puzi i sur., 2012.: 336). Prema rezultatima ovoga istraivanja oko 33% uenika osnovnih kola bilo je izloeno nekom obliku nasilja, od ega je 22,3% izjavilo da su doivjeli nasilje jedan do dva puta u zadnjih nekoliko mjeseci, dok je 10,4% uenika u vrijeme istraivanja bilo izloeno nasilnom ponaanju 2-3 puta mjeseno ili vie. Pritom su najei oblici nasilja u koli bili nazivanje pogrdnim imenima, ismijavanje i zadirkivanje. Takoer se istie podatak da svega 58,7% osnovnokolaca nikad nije bilo izloeno ovim vrstama nasilja (Pregrad, 2011.; Puzi i sur., 2012.: 336). Navedene podatke o rairenosti nasilja u hrvatskim kolama podupiru rezultati istraivanja koje je 2003. godine provela Poliklinika za zatitu djece grada Zagreba na 4.904 uenika osnovnih kola u Republici Hrvatskoj, a prema kojemu ak 27% ispitanih uenika izjavljuje da skoro svakodnevno doivljava neki oblik nasilja u koli (Karlovi, 2006.; prema Puzi i sur., 2012.: 336). U istraivanju Rajhvajn Bulat i Ajdukovi (2012.) o tematici nasilja meu vrnjacima, sudjelovalo je 558 uenika i uenica drugih razreda srednjih kola u Ogulinu, Velikoj Gorici, Zaboku i Oroslavju. Rezultati dotinog istraivanja su pokazali kako svaki tjedan 37,8% uenika doivljava barem jedan oblik vrnjakog nasilja. Pri tome, najzastupljeniji oblik nasilja meu vrnjacima zauzima psihiko nasilje, posebice ogovaranje to potvruju i druga srodna istraivanja (Boulton i sur., 2003.; imi, 2004.; Marui i Pavin Ivanec, 2008.) koja su pokazala kako je meu vrnjacima znatno uestalije psihiko nasilje u svojim pojavnim oblicima (vrijeanje, nazivanje pogrdnim imenima, ismijavanje, verbalne prijetnje i ogovaranje), nego fiziki ili seksualni napad te oduzimanje i unitavanje stvari. Ujedno, Smokowski i Holland-Kopasz (2005.) navode kako je psihiko nasilje meu djecom moda tee uoiti i na njega intervenirati, no, iako ono nije jasno uoljivo, medijski eksponirano i javno obznanjeno, iz vlastitih iskustava, osobnih opaanja i znanstvenih rezultata, znamo kako ono moe imati dalekosene posljedice za funkcioniranje pojedine osobe. Osim tih rezultata vezanih za oblik nasilja meu vrnjacima, istraivanje Rajhvajn Bulat i Ajdukovi (2012.), pokazalo je i kako postoji umjerena pozitivna povezanost izmeu poinjenog i doivljenog vrnjakog nasilja gdje je doivljeno psihiko zlostavljanje od strane roditelja i stupanj (ne)zadovoljstva obiteljskim odnosima znaajno za predvianje doivljenoga i poinjenoga vrnjakog nasilja. 8

Nadalje, istraivanje Buljan-Flander i sur. (2007.), u kojem je sudjelovalo 4904 uenika 4-tih, 5-tih, 6-tih, 7-ih, i 8-ih razreda iz 25 osnovnih kola iz 13 gradova RH (u uzorku je bilo zastupljeno 49,2% djeaka i 50,2% djevojica), pokazalo je kako je ak 35% djece svakodnevno ukljueno u nasilje, bilo kao poinitelj ili rtva te su djeaci ee sudionici nasilja meu vrnjacima, za razliku od djevojica. Na isti nain, rezultati dotinog istraivanja pokazali su kako nasilje raste s dobi pri emu je ono naglaenije u skupini uenika 7. i 8. razreda dok je kod djevojica prisutan blai porast nasilja u cijelom rasponu dobi. Istraivanje je i pokazalo kako najvie nasilja prema drugoj djeci ine djeaci koji se osjeaju odbaenima, dok je kod djevojica razlika izmeu prihvaenih i odbaenih mnogo manja te se u uzorku djevojica skupina odbaenih i skupina nesigurnih neznatno razlikuje. Osim istraivanja provedenih u Hrvatskoj od strane domaih strunjaka, moemo navesti i kako Svjetska zdravstvena organizacija istie podatak da je u Hrvatskoj 21,8% djevojica i 39,6% djeaka barem jednom tijekom proteklih mjeseci bilo nasilno prema svojim vrnjacima (Marui i Pavin Ivanec, 2008.) to pokazuje alarmantnost u svezi promiljanja, primjene i evaluacije adekvatnih preventivnih programa u kolama. S tim u vezi, vaan je i podatak iz istraivanja nastavnikih procjena nasilja u koli (Bouillet i sur., 2005.) prema kojemu tek 32,2% razrednika navodi da se u njihovim razrednim odjelima provodi neki od programa prevencije nasilnikog ponaanja. Dotini podatak dobiva na teini prilikom nastavnike procjene kvalitete programa, gdje ispitanici zadravaju miljenje kako programi prevencije nasilnikog ponaanja uglavnom ili uope ne zadovoljavaju (25,3% razrednika), dok samo 2,2% razrednika procjenjuje da neki od postojeih programa uglavnom zadovoljavaju (1,8%) ili u potpunosti zadovoljavaju (0,4%). Iz tog razloga, vei i prikladniji broj preventivnih programa nasilnikog ponaanja iskazuje se kao prijeka potreba i nunost u vremenu sve intenzivnijeg odvijanja nasilja meu vrnjacima i medijskog eksponiranja istog. 1.3. Obiljeja i obrasci ponaanja promatraa meuvrnjakog nasilja Osim rtve i poinitelja, promatrai su trea skupina vrnjaka koji indirektno, samim promatranjem i uestalom pasivnou, i sami sudjeluju u inu nasilja (Zrili, 2006.). Time se nasilje nad vrnjacima esto percipira kao pozornica na kojoj uvijek postoje rtva i zlostavlja, ali i gledatelji (Buljan-Flander, 2003.; Zrili, 2006.). Promatrai tako postaju podravajua skupina koja pomae i ohrabruje nasilnika kroz poputanje ili pomaganje. Razlikuje se i nain promatranja promatraa gdje oni mogu nezainteresirano stajati i gledati u 9

stranu; mogu aktivno ohrabrivati nasilnika ili se mogu pridruiti i postati akteri u oporu nasilnika (Coloroso, 2004.). injenica je, naime, da je empirijski uvid u obiljeja i ponaanje promatraa nasilja tek u svojim zaecima te ne postoje sustavna istraivanja koja su se bavila ovom tematikom. S tog je pogleda, ova tematika jo izazovnija za analizu i vrednovanje prikladnih preventivnih programa protiv nasilja koji e u budue na temeljitiji i analitiki dublji nain ukljuiti i same promatrae. Promatrai su tako vana komponenta nasilnog dogaaja jer reflektiraju mnoge ponaajne i doivljajne aspekte, od poetnog smijanja i davanja neizravne podrke poinitelju nasilja do svojevrsnog pristajanja na nasilje (unato mogueg saalijevanja rtve) zbog straha od vlastite viktimizacije. Isto tako, mogue su i podjele promatraa na one koji ne nastavljaju nasilje (udaljavaju se od nasilnog dogaaja), one koji poinju aktivno sudjelovati u nasilju smatrajui da je rtva dobila ono to je zasluila, na promatrae koji ostaju u strahu od poinitelja optuujui rtvu da je s razlogom postala metom, na promatrae koji, ne vidjevi nikakve tue intervencije, i sami ne interveniraju i, to je najgore, na promatrae koji ne vide niti potrebu da interveniraju (Coloroso, 2003.). Ipak, osim tih negativnih predznaka pripisanih promatraima, oni mogu biti okarakterizirani i nekim pozitivnim aspektima vezanima za podrku rtvi to ukljuuje mogue branitelje (suosjeaju sa rtvom, ali su trenutno nesretni to ne mogu pomoi) i branitelje rtve (ne odobravaju nasilnitvo i pomau ili pokuavaju pomoi onom tko je izloen tj. rtvi) gdje se tako otvara jedan novi vidik njihove socijalne podrke (Olweus, 1998.; Coloroso, 2003.). Govorei o teorijskom okviru koji je povezan s ponaanjem promatraa nasilja, treba istaknuti kako je, u prvom redu, ovdje rije o socijalno-psiholokim objanjenjima grupnih utjecaja i procesa preko kojih se, na posredan nain, zakljuuje o konkretnom djelovanju pojedine osobe. S tim u vezi, ovoj tematici je svojstvena pojava konformizma koji je definiran kao prilagodba lana grupnom ponaanju, grupnim moralnim i kulturnim pa i politikim normama. U prosuivanju kako se ponaati u odreenoj situaciji, uzima se u obzir i teta koju lan neke grupe ima zbog toga to joj pripada, posljedica podvrgavanja osobnih stavova i stilova ivota grupnim, a uzimaju se kao normalna cijena za koristi koje se od grupe, kao cjeline oekuju (Fanuko, 1995.; Pennington, 1997.). Tako se spontani konformizam izdvaja kao pokoravanje u svojim drutvenim normama bez razmiljanja o vlastitim postupcima (Aronson i sur., 2005.). Prema Pennigtonu (1997.) postoje i teorije koje govore o konformizmu te se tako izdvaja teorija socijalne usporedbe koja nudi objanjenje konformizma zasnovano na ideji da nam drugi pruaju sredstvo samoevaluacije koja, ako je pozitivna, poveava nae samopouzdanje i samopotovanje. Kao druga teorija konformizma 10

izdvaja se prethodno navedena teorija socijalnog uenja po kojoj se pojedinci ponaaju na nain da oponaaju obrasce ponaanja steene u vlastitoj obitelji (npr. ukoliko su roditelji izbjegavali rjeavanje sukoba, povlaili se, sudjelovali u sukobima i sl. te obrasce e nauiti i dijete te se tako ponaati u budunosti). Od ostalih faktora koji utjeu na konformizam mogu se izdvojiti: strah, izostanak negativnog potkrjepljenja nasilnog ponaanja, ravnodunost/nedostatak empatije (mediji i video igrice), nepovjerenje u odrasle, nasilnici koji uivaju odreeni ugled meu vrnjacima, osjeaj manje odgovornosti to si dio vee grupe, shvaanje kako je rtva sama kriva za svoju situaciju itd. Isto tako, prema Willisu (1982.) i Penningtonu (1997.), postoje tri tipa konformizma te se kao prvi tip izdvaja normativni konformizam koji ukljuuje neposredni grupni pritisak koji moe biti interesni (npr. Pojedinac se javno slae s grupom, ali privatno ne. Sluaj kada promatrai ute na nasilje zbog grupe, ali se ne slau s njegovim odvijanjem.) i iskreni (npr. Pojedinac se javno i privatno slae s grupom. To je situacija kada promatrai ute i gledaju nasilje te im je ono zanimljivo i ne misle intervenirati.). Nadalje, postoji i informacijski konformizam, izraen u situacijama koje su nejasne i u kojima pojedinac trai vlastito samopotvrivanje te se zbog nesigurnosti pokorava autoritetu. To je sluaj kada promatra nije siguran da li bi trebao intervenirati ukoliko je tunjava prethodno dogovorena. Zato, zbog nejasnih informacija o poinitelju i rtvi, radije ne ini nita i priklanja se grupnom ponaanju. Na kraju, postoji i podilazei konformizam koji se odnosi na situaciju kada pojedinac eli biti prihvaen, kada nije prisutan grupni pritisak, ve se odreenim ponaanjem eli dobiti neije priznanje. To je situacija kada promatra, vidjevi da veina promatraa navija za nastavkom daljnjeg sukoba, i sam pone biti veoma aktivan u nasilju i navijanju. Osim same podjele na vrstu konformizama, prema prethodno navedenim autorima, postoje i svojevrsni faktori koji utjeu na konformizam. U prvom redu tu je rije o situacijskim faktorima koji konformizam uvjetuju s brojem lanova grupe (npr. to vie lanova grupe navija ili uti, to e se osoba prije konformirati) ili ga uvjetuju s jedinstvenou grupe (npr. Ukoliko je rije o promatraima koji su ujedno bliski prijatelji, slino e se ponaati). Osim situacijskih, postoje i individualni faktori koji utjeu na konformizam i koji mogu biti vezani za neiji uzrast (npr. Promatra koji je stariji od ostalih promatraa e se ukljuiti u razdvajanje aktera nasilja, dok e mlai promatra u veini sluajeva utjeti) ili spol (npr. ene e, kao promatrai u skupini u kojoj prevladavaju muki promatrai, rijetko kada intervenirati u razdvajanje aktera nasilja) to pokazuje kako je konformizam kompleksna pojava (Willis, 1982.; prema Pennington, 1997.).

11

Osim konformizma, na utjecaj ponaanja grupe i samih pojedinaca unutar grupe, djeluju i drugi grupni utjecaji, poput grupne zaslijepljenosti gdje lanovi grupe, tijekom odluivanja, a pod utjecajem kohezije i dinaminog voe, ne uzimaju u obzir stvarne vanjske okolnosti (npr. osjeaj neranjivosti, vjerovanje u ispravnost rada grupe, pritisak na lanove grupe ...) (Atkinson i sur., 2007.). Isto tako, kao grupni utjecaj izdvaja se i ponaanje gomile to podrazumijeva ponitavanje individualnosti (deindividualizaciju) tj. proces kojim lanovi grupe naputaju osobno procjenjivanje te prihvaaju grupne norme i stavove. Taj proces ukljuuje i stanje smanjene svjesnosti pojedinca (anonimnost, rasplinjavanje odgovornosti, usmjeravanje na grupne norme ...) te, kao to je ve prethodno bilo navedeno, podrazumijeva: Slabljenje normalnih ogranienja u ponaanju kada se osoba nalazi u mnotvu, to potie impulzivne i devijantne postupke. (Aronson i sur., 2005.:311). Ujedno, taj proces smanjuje osjeaj odgovornosti za vlastite postupke jer umanjuje vjerojatnost da e bilo koji pojedinac biti izdvojen i okrivljen (Zimbardo, 1970.; Diener, 1980.; Postmes i Spears, 1998.; prema Aronson i sur., 2005.). S time u skladu, mnogi teoretiari istiu kako promatrai esto imaju vie izgovora, nego valjanih razloga za ne-interveniranje. etiri najea razloga zbog kojih promatrai ne interveniraju su: 1) promatra se boji da e i on biti povrijeen, 2) promatra se boji da e postati nova rtva nasilja, 3) promatra se boji da e uiniti neto to e samo pogorati situaciju te 4) promatra ne zna to bi napravio. Dotini izgovori esto imaju razliite posljedice i reperkusije pri emu se moe dogoditi negativno djelovanje na socijalnu okolinu, poveavanje vjerojatnosti da e se promatra prikloniti nasilniku te i sam postati nasilnik. Najei izgovori promatraa prilikom ne-interveniranja ukljuuju reenice poput: nasilnik je moj prijatelj, to nije moj problem, to nije moja bitka, on je gubitnik, on zasluuje da ga se zlostavlja, traio je to, tako mu i treba, nasilnitvo e ga ovrsnuti, bolje je biti u popularnoj skupini nego braniti otpadnike, prevelika je to gnjavaa itd. (Coloroso, 2003.) to na vrlo jasan nain pokazuje koliku vanost oni zauzimaju u osvjetavanju javnosti na dogaaje nasilja kojim svjedoe. O pokuaju objanjenja ponaanja promatraa tijekom promatranja nasilnog dogaaja, svjedoi i proces difuzije odgovornosti koji podrazumijeva svjesnost osobe o prisutnosti drugih ljudi te svjesnost da teret odgovornosti ne pada samo na nju (Atkinson i sur., 2007.). Srodan tom procesu jest i fenomen pasivnog promatraa koji Aronson i suradnici (2002.), na temelju empirijskog iskustva, nastoje opisati utjecaje koji djeluju na volju i motivaciju promatraa da intervenira i pomogne rtvi u situaciji nasilnog dogaaja. Taj fenomen u mnogo emu ovisi o razliitim faktorima gdje kod pomagaa, da bi uope intervenirao u nasilni dogaaj, treba postojati osjeaj osobne odgovornosti. Isto tako, jedan od faktora 12

intervencije ovisi i o samim rtvama tj. spolnim ulogama rtve (enama se ee pomae), slinost promatraa i rtve, poznanstvo sa rtvom itd. Osim tih, za interveniranje promatraa u nasilni dogaaj kljune su i situacijske odrednice koje u veini sluajeva aludiraju na povezanost intervencije s brojem promatraa pri emu se dogaa da u veoj grupi promatrai ee preputaju intervenciju nekom drugom, a kada se nalaze u manjoj grupi promatraa ili sami, skloniji su intervenirati. Time dolazimo do kljunog pojma ponaanja promatraa koji je u socijalno psiholokoj literaturi poznat kao efekt promatraa ili apatija promatraa. On podrazumijeva sklonost svjedoka nesree ili druge hitne situacije da izbjegne pruiti pomo rtvi. Jedna od odrednica ovog efekta glasi: im postoji vie pojedinaca ili svjedoka, manja je vjerojatnost da e tko pomoi.1 Dogaa se, naime, da su promatrai manje skloni pomoi u prisutnosti drugih ljudi zbog pretjeranog oslanjanja na reakciju drugih, osipanja osjeaja odgovornosti i straha od kritike drugih (Aronson i sur., 2002.). Istraivanja fenomena pasivnog promatraa pokazuju da nas prisutnost drugih ljudi sprjeava da neto poduzmemo. Latane i Darley (1970.) smatraju da prisutnost drugih odvraa pojedinca od poduzimanja akcije time to pojedinac zbog pluralistikog neznanja ne definira situaciju kao hitnu i zbog toga to dolazi do difuzije odgovornosti za poduzimanje akcije (Atkinson i sur., 2007.). Sukladno svemu prethodno navedenomu, treba kazati kako teorijski konstrukti koji se nalaze u uskoj vezi s analizom obiljeja i ponaanja promatraa nasilja ukljuuju, u prvom redu, njihova osnovna sociodemografska obiljeja tj. spol i procijenjenu dob (Banda, 2003.) te socijalnu podrku u nastupajuem inu nasilja. Pri tome se socijalna podrka definira kao percepcija da drugi reagiraju na potrebe pojedinca i prihvaaju ih. Ona je potrebna u stresni m situacijama jer nas titi od tetnih uinaka tog stresa (Aronson i sur., 2002.). Barrera (1986.) u svojoj definiciji socijalne podrke promatra tri odvojena elementa tog konstrukta: percipiranu podrku (funkcije socijalnih odnosa, odnosno, percepciju pojedinca da e lanovi njegove socijalne mree, ako je to potrebno, osigurati izvore emocionalne i instrumentalne podrke), socijalnu uklopljenost (odnosi se na strukturu postojeih socijalnih odnosa te kvantitetu i identitet lanova socijalne mree) i stvarnu podrku (odnosno, trenutna ponaanja kojima lanovi socijalne mree izraavaju podrku pojedincu). Isto tako, postoje i razne klasifikacije socijalne podrke pri emu se govori o emocionalnoj (izraz moralne potpore, razumijevanja osjeaja i promiljanja, empatije te brige za drugu osobu), instrumentalnoj (prua osobi izravnu potporu u obliku usluga i materijalnih dobara) i savjetodavnoj podrci (davanje

Ovaj efekt prvobitno je bio dobio ime Genovese efekt zbog dogaaja iz 13.3.1964. godine kada je Kitty Genovese u autobusu bila smrtno ranjena noem i potom silovana bez da joj je itko od promatraa pomogao ili zvao policiju.

13

savjeta, uputa, prijedloga ili povratnih informacija o djelovanju pojedinca) koja, svaka na svoj nain, reflektira svu mnogostrukost koju dotina pojava zauzima (Thoits, 1982.; Antonucci, 1985.; Wellman i Wortley, 1989.; Sarafino, 2002.). Kao trei element, svojstven znanstvenoj analizi obiljeja i ponaanja promatraa nasilja, izdvaja se grupna kohezija koja prezentira: Obiljeja grupe koja povezuju lanove i potiu meusobno svianje. (Aronson i sur., 2002.). Ovaj koncept u sebi ukljuuje drutveni konformizam, stupanj rivalstva ili sukobljavanja meu lanovima grupe, stupanj svianja, deindividualizaciju, socijalno zabuavanje i sl. Naime, sam boravak u prisutnosti drugih ljudi ima niz zanimljivih uinaka. Drutveni konformizam se tako oituje u priklanjanju ponaanju mnotva, nasuprot vlastitih individualnih razliitosti. Stupanj rivalstva ili sukobljavanja meu promatraima moe biti posljedica identifikacije s jednim ili oba glavna aktera nasilja, nastojanje osobe da se odupre drutvenom konformizmu i sl. Stupanj svianja, nadalje, pretpostavlja da e promatrae initi osobe koje su meusobno sline po nekim izraajnim obiljejima, poput vrnjake dobi, spola, istih ponaajnih obrazaca i sl. Isto tako, prisutnost drugih moe dovesti i do deindividualizacije, tj. pojave slabljenja normalnih ogranienja u ponaanju kada se osoba nalazi u mnotvu ljudi priklonjenom jednom tipu ponaanja, to kod osobe izaziva impulzivne i devijantne postupke. Kad je mogue procijeniti pojedinaan doprinos ljudi na zadatku, puka prisutnost drugih dovodi do socijalnog zabuavanja tj. uradak je loiji na jednostavnijim, ali bolji na sloenim zadacima. Po tome, pojedinci rade slabije kad su dio grupe, nego kad su sami jer u njima djeluju kognitivni procesi po kojima oni vjeruju da drugi ne rade tako marljivo kao to bi mogli te, stoga, ni oni sami ne ele raditi vie nego je njihov pravedni udio. Ovakva situacija veoma je slina prethodno navedenoj postavci po kojoj promatrai mogu biti i oni koji, ne vidjevi da itko drugi intervenira na pojavu nasilja, ni sami ne interveniraju. Prema rezultatima istraivanja koje je provedeno u Torontu 1995. godine od Peplera i Craiga (opaano je nasilje u razredu i na igralitu gdje je frekventnost nasilja bila vea na igralitu s 4,5 epizoda nasilja po satu, nego li u razredu koje je imalo 2,4 epizode nasilja po satu), pokazano je kako su se u 85% sluajeva promatrai na neki nain ukljuili u nasilje (aktivno ili pasivno); kako su poticali nasilnitvo u 81% sluajeva; kako je vie prijateljstva pokazano prema poinitelju, nego prema rtvi; kako su u 48% sluajeva nasilja promatrai bili aktivni sudionici i kako su u samo 13% sluajeva intervenirali zatititi rtvu (Pepler i Craig, 1995.; Coloroso, 2003.). S druge strane, moemo spomenuti i istraivanje Ruiza i sur. (2010.), iji su rezultati pokazali da su najee reakcije promatraa nasilja u maloljetnikim vezama usmjerene 14

pokuaju zaustavljanja tunjave, dok je pasivnost promatraa rezultat opravdavanja nasilja ili straha. Iako rezultati ne pokazuju znaajan utjecaj poznavanja promatraa i poinitelja (prijatelji/stranci), vrste odnosa poinitelja i rtve (izlasci/veza) te spola rtve na navedene reakcije promatraa, pokazalo se da kod promatraa mukog spola postoji znaajna povezanost izmeu varijable poznavanja poinitelja i vrste odnosa poinitelja i rtve, to nije sluaj kod promatraa enskog spola, koji u veoj mjeri iskazuju empatiju prema rtvi nasilja. Rezultati takoer pokazuju znaajnu razliku u sluaju kad se promatra i poinitelj ne poznaju to dovodi do eih pasivnih reakcija promatraa u sluaju da su poinitelj i rtva u vezi, nego da samo povremeno izlaze. Nadalje, svega 22% uenika pokuava zaustaviti nasilje esto i gotovo uvijek, tj. 78% to nikada ne ini ili ini samo sporadino. U istraivanju nasilja u kolama u Hrvatskoj, na navedeno pitanje: Kako reagira kada vidi da su drugi uenici ili uenice nasilni prema nekom tvom vrnjaku?, najei odgovori su bili: Nita ne inim, ali mislim da bi se trebalo pomoi ueniku ili uenici koji su rtve nasilja (34% uenika), Samo promatram to se dogaa (4,74% djevojica do 12,43% djeaka), Nita ne inim, mislim da je nasilje u redu (1,06%) (Unicef, 2002.). Osim verbalno, fiziko nasilje se moe poticati i fizikim pomaganjem te tjeranjem na tunjavu, snimanjem nasilnog sadraja mobitelom i kamerama te njihovo irenje internetskim drutvenim mreama (Hewitt i sur., 2012.). Prema rezultatima OConnella i sur. (1999.; prema Hewitt i sur., 2012.), tijekom epizode nasilnog dogaaja, 75% uenika e svojim ponaanjem poticati i navijati za fiziki oblik nasilnog dogaaja. Ujedno, djevojice e ee verbalno poticati rtvu ili napadaa, dok e djeaci ee udariti rtvu ili napadaa, zavisi koga ele podrati (Jeffrey, Linn i Miller, 2001.). Isto tako, ukoliko se ne dogaa kontekstualizirano nasilje od strane promatraa, djevojice pokazuju vie odbojnosti prema nasilnom dogaaju, ali ne interveniraju, dok su branitelji rtve ee djeaci (Zrili, 2006.). Jedan od razloga zato djeca ne reagiraju kako bi sprijeili nasilje jest to mnogi misle da se time nita ne bi promijenilo niti bi im pomogle odrasle osobe. Pojava nasilja tako dobiva jo vie na teini jer je relativno mali broj prijava nasilja nastavnicima ili drugim odgovornim osobama. To se moe objasniti i svojevrsnim strahom od daljnje viktimizacije pomagaa. Ujedno, neki promatrai iskazuju olakanje kada oni sami nisu meta te se esto udalje od rtve, smanjujui empatiju i olakavajui sebi odmak od situacije (Krmek, 2012.). Sveukupno gledajui i saimajui prethodno navedene nalaze, treba istaknuti kako nasilje meu maloljetnicima zauzima izrazito snanu i medijski eksponiranu pojavu, ali nedovoljno sustavno istraenu u svim njenim aspektima. S time u vezi, nasilje meu 15

vrnjacima nije iskljuivo svedeno na analizu njegovih glavnih aktera, poinitelja i rtve, ve implicitno i neposredno postavlja zahtjev za konstruktivnom znanstvenom analizom promatraa ili svjedoka nasilnog dogaaja. Oni, tako, predstavljaju toku koja otvara mnogobrojna polazita, od onih socijalno psiholokih (primjerice, analiza grupnih utjecaja, ponaanja grupe, analiza procesa individualizacije i deindividualizacije; analiza konstrukta socijalne podrke i grupne kohezije; pojava kontekstualiziranog nasilja promatraa itd.) do onih svojstvenih samom podruju socijalnog rada i njemu srodnih disciplina u bliskoj vezi s legislativnim ureenjem pojedine zemlje (primjerice, prisutnost, broj, pojavni oblik i intenzitet ponaanja promatraa u situaciji nasilnog dogaaja te prisutnost, broj i pojavni oblici intervencija promatraa predstavljaju svojevrsni signal za procjenu, planiranje, izradu, primjenu i evaluaciju adekvatnih preventivnih programa). Tako shvaajui, ova tematika zadobiva svoju jednakopravnu vrijednost u istraivakom smislu te reflektira nedovoljno istraene razine kompleksnosti koju sama pojava nasilja zauzima. 2. Opi i specifini ciljevi rada 2.1. Cilj istraivanja Zadobiti uvid u obiljeja i obrasce ponaanja promatraa meuvrnjakog maloljetnikog nasilja snimljenog i postavljenog na videoservis YouTube. 2.2. Specifini ciljevi istraivanja Ispitati obiljeja videozapisa meuvrnjakog nasilja iz pojedinih zemalja u kontekstu njihove brojnosti, broja pregleda, duljine trajanja, te karakteristika nasilnih dogaaja kao to su udio unaprijed dogovorenih tunjava, brojnost tunjava u kojima nema jasne podjele tko je poinitelj, a tko rtva te brojnost izostanaka pojedinih faza meuvrnjakog nasilja 2. Utvrditi pojavne oblike nasilnog ponaanja glavnih aktera kroz faze sukoba obzirom na njihov spol i dob 3. Ispitati intenzitet aktivnog sudjelovanja promatraa kroz faze sukoba s obzirom na spol i dob aktera sukoba 4. Ispitati odnos intenziteta pojavnih oblika nasilnog ponaanja i aktivnosti promatraa

1.

16

5.

Dobiti uvid u odnos intenziteta pojavnih oblika nasilnog ponaanja i aktivnosti promatraa u sukobima u kojima su oba aktera osobe mukog, odnosno enskog spola Ispitati broj intervencija promatraa s namjerom prekida sukoba kao i dinamiku bodrenja promatraa po fazama Utvrditi prostorno pozicioniranje glavnih aktera nasilja i promatraa kroz faze sukoba Provjeriti postoji li povezanost izmeu pojedinih obiljeja publike i obrazaca ponaanja za vrijeme meuvrnjakog nasilja

6.

7. 8.

3. Ispitanici i metode

3.1 Metoda prikupljanja podataka U istraivanju je koritena metoda analize sadraja koja, prema Milasu (2005.) ukljuuje nereaktivno ili posredno istraivanje ponaanja tj. analizu sekundarnih podataka gdje izostaje utjecaj na ispitanike ili izvor empirijskih podataka i gdje mjerenje ne utjee na predmet istraivanja. Ujedno, ova metoda odabrana je u skladu s njenim istaknutim obiljejima (ne utjee se na sadraj koji se prikazuje na YouTube-u; mjerenjem ne moemo promijeniti predmet istraivanja tj. obiljeja promatraa kakva su bila prikazana; potreba da se sakupi to vie objektivnih injenica o promatraima, nezavisnih od subjektivne pristranosti istraivaa; sustavnost karakterizirana unaprijed postavljenom provjernom listom; kvantifikacija srodna objektivnom opaanju itd.), nemogunosti dolaska do entiteta analize (naa populacija su videozapisi i sadraj u njima istaknut, dok do pravih ispitanika ne moemo doi), ali i samom potrebom istraivanja na elektronikom mediju novoga doba na kojem se tema nije uope ili rijetko istraivala. Osim ove metode, posredno smo, kao istraivai, provodili i metodu opaanja (u obzir se uzimaju obiljeja koja su vidljiva, proces nije pod kontrolom istraivaa, objektivnost itd.).

3.2. Populacija Populaciju istraivanja inilo je 96 videozapisa objavljenih na Youtube-u; jednom od vodeih internetskih alata za dijeljenje, pregledavanje i komentiranje multimedijskih datoteka, odnosno videozapisa (Carevi i Dobrovi, 2011.). Populaciju su inili videozapisi meuvrnjakog nasilja koje se odvijalo u prirodnim uvjetima, objavljeni na internetskom servisu Youtube. Zbog same tematike istraivanja i usmjerenosti na reakcije i ponaanje 17

promatraa nasilja, u obzir smo uzeli videozapise u kojima su, uz glavne aktere nasilja, bili prisutni i promatrai. Ujedno, istraivanje je bilo provedeno na videozapisima koji su snimljeni i objavljeni na podruju Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Srbije. Ovakvo prostorno ogranienje rezultat je tenje da se dobije slika meuvrnjakog nasilja i ponaanja promatraa u Hrvatskoj i kulturoloki slinim zemljama. Zbog lakeg praenja i operacionalizacije reakcija promatraa, u obzir smo uzeli samo videozapise koji imaju dva aktera nasilja tj. izostavljeni su videozapisi s prisutnim masovnim tunjavama. Ostali kriteriji iskljuivanja videozapisa odnosili su se na: 1) viekratno pojavljivanje istih videozapisa od strane razliitih autora; 2) prisutnost spolnog i ekonomskog nasilja; 3) videozapise koji u svom sadraju ne prikazuju nasilje bez obzira na njima pripadajui naslov koji je povezan s nasiljem; 4) videozapise s namjetenim snimkama ili onima reiranim u promotivne, nastavnike ili druge medijske svrhe; 5) videozapisa u kojima je procijenjena dob glavnih aktera nasilja iznad 20 godina. U analiziranim videozapisima iskljueni su sluajni prolaznici. Prikupljanje jedinica analizirane populacije napravljeno je na nain da su se upisivale kljune rijei u Youtube trailicu te se, na temelju tako dobivenih rezultata, pregledavala lista na kojoj su rezultati bili nasumino poredani. Rijei koje su se upisivale u trailicu bile su srodne pojmu meuvrnjakog nasilja te su ukljuivale sljedee pojedinane rijei ili fraze: ora u koli, tunjava u koli, fajt u koli, batine, batine u koli, Hrvatska tunjava u koli, ora, cure tunjava, tunjava na utakmici, fajt u srednjoj koli i slino. Nemogunost koritenja probabilistikih tehnika uzorkovanja u ovom istraivanju lei u injenici to se upisivanjem navedenih rijei u Youtube trailicu pojavljuje mnogo stranih elemenata (mali broj videozapisa koji odgovaraju navedenim kriterijima, a nalaze se na listi kojom u veini sluajeva dominiraju videozapisi koji nisu srodni naoj tematici), te se mnogi videozapisi ponavljaju upisivanjem razliitih rijei (viekratno pojavljivanje istih jedinica). Zbog tih razloga, ovo istraivanje je populacijsko, provedeno na temelju dostupnih videozapisa koji odgovaraju zadanim kriterijima. 3.2. Obiljeja objavljenih videozapisa Ispitujui zemlju iz koje potjee pojedini videozapis, vremenski okvir istraivanja te prosjenu duljinu trajanja videozapisa, rezultati pokazuju kako je u istraivanju bilo prisutno 44,8% videozapisa iz Hrvatske; 25,0% iz Srbije; 25,0% iz Bosne i Hercegovine te 5,2% videozapisa koji nisu mogli biti adekvatno procijenjeni kojoj dravi pripadaju. 18

Vrijeme objavljivanja videozapisa nije bilo prethodno striktno odreeno i unaprijed zadano, ve je krajnji datum prihvaanja videozapisa bio uvjetovan danom snimanja pojedinih videozapisa od strane istraivaa 26.03.2013. godine. Na koncu, snimljeni i obraeni videozapisi ukljuili su raspon datuma njihove objave od 22.10.2006. do 01.03.2013. godine. S obzirom na duljinu trajanja pojedinih videozapisa u uzorku, prisutan je raspon od 8 sekundi kao najkraeg do 7 minuta i 29 sekundi kao vremenski najdueg videozapisa. Broj pregleda videozapisa kretao se od 57 do 135.708 pregleda, to nam je implicitno koristilo kao svojevrsna medijska eksponiranost pojedinog videozapisa, dovedena u vezu s datumom objave dotinog videozapisa i viekratnim pojavljivanjem istog videozapisa od strane razliitih autora kao faktorima koji utjeu na broj pregleda videozapisa.

3.3. Mjerni instrument Koriteni mjerni instrument u istraivanju inila je provjerna lista, konstruirana od strane istraivaa za potrebe istraivanja. Provjerna lista Protokol o obiljejima ponaanja promatraa meuvrnjakog nasilja, napravljena je u skladu s ciljem i problemima istraivanja te je sveukupno ukljuila 178 pitanja. Listom je obuhvaen sljedei niz tematskih cjelina: osnovni podaci o videozapisu; obiljeja glavnih aktera nasilja; dinamika i faze nasilnog dogaaja, obiljeja promatraa meuvrnjakog nasilja te obiljeja nasilnog dogaaja. Osnovni podaci o videozapisu, kao najjasnije istaknute fizike jedinice, obuhvatili su 14 pitanja vezanih za podatke o elektronikom izvoru videozapisa, naslovu videozapisa, tekstu ispod videozapisa, datumu objave videozapisa, broju pregleda, broju svianja i nesvianja videozapisa, broju komentara, duljini trajanja videozapisa, autentinosti zvuka u videozapisu, poloaju kamere tijekom snimanja nasilnog dogaaja, cjelovitosti cjelokupnog videozapisa te prisutnosti umetnutih video elemenata unutar videozapisa. Obiljeja glavnih aktera nasilja obuhvatila su 9 pitanja i odnosila su se na njihova sociodemografska obiljeja (spol, procijenjena dob); obiljeja njihovog fizikog izgleda (procijenjena visina, tjelesna masa i miiavost) te prepoznatljivost njihovih uloga u nasilju. Kod dinamike i faza nasilnog dogaaja, bitno je napomenuti kako smo nasilni dogaaj podijelili na pojedine faze kako bi se mogla pratiti uobiajena dinamika nasilnog dogaaja meu vrnjacima: 19

1. Inicijalna faza: propitivanje i izazivanje izmeu glavnih aktera nasilja prije poetka nasilnog dogaaja. Druga faza poinje prvom izmjenom udaraca ili izmjenom psovki, vrijeanja i drugih oblika psihikog nasilja. 2. Sredinja faza: faza u kojoj akteri nasilja meusobno izmjenjuju fiziko ili psihiko nasilje, bez da jedan od njih dominira nad drugim. 3. Faza dominacije: vidi se jasna dominacija jednog aktera nad drugim, u vidu pojaanja intenziteta nasilja na koji drugi akter ne moe ili ne eli odgovoriti. 4. Zavrna faza: odnosi se na vrijeme nakon nasilnog dogaaja u kojem se promatraju ponaanja promatraa u odnosu na aktere nasilja, ali i ponaanja samih aktera. Svaka od ovih faza imala je odreeni broj pitanja-varijabli vezanih za prisutnost odreenih obiljeja u videozapisu (jedno generalno pitanje), obiljeja dogaaja (prisutnost pojedine faze, poetak pojedine faze, odnos moi meu glavnim akterima nasilja), ponaanje glavnih aktera nasilja (prisutnost, pojavni oblici i intenzitet nasilnog ponaanja meu glavnim akterima nasilja; prostorna rasprostranjenost glavnih aktera nasilja) i obiljeja samih promatraa nasilja (sociodemografska obiljeja promatraa-spol; grupna kohezija promatraa tj. prosjean broj promatraa, njihova generacijska homogenost, procjena ponaanja grupe, prisutnost i vrsta promjene broja promatraa, socijalna podrka promatraa tj. prostorni poloaj promatraa, prisutnost i intenzitet aktivnosti/pasivnosti promatraa, prisutnost i pojavni oblici kontekstualiziranog nasilja od strane promatraa, prisutnost snimanja i navijanja od strane promatraa, prisutnost intervencije od strane promatraa ili vanjskih aktera te njima pripadajua uloga, ukupan broj intervencija, oblici intervencije, oblici reakcije promatraa na intervenciju te posljedica provedene intervencije). Tako je provjerna lista obuhvatila 44 pitanja o inicijalnoj fazi, o sredinjoj fazi i fazi dominacije 43, te 20 o zavrnoj fazi. Obiljeja nasilnog dogaaja obuhvatila su 3 pitanja vezana za oblik sukoba izmeu glavnih aktera nasilja (prethodno dogovorena ili iznenadna tunjava/verbalni sukob), trajanje nasilnog dogaaja unutar videozapisa te mjesto nasilnog dogaaja (kola, drugi javni ili privatni prostor).

20

3.4. Operacionalizacija varijabli U provjernoj listi koritenoj u ovom istraivanju, izdvojene su ve prethodno navedene tematske cjeline (Osnovni podaci o videozapisu; Obiljeja glavnih aktera nasilja; Dinamika i faze nasilnog dogaaja, Obiljeja promatraa meuvrnjakog nasilja, Obiljeja nasilnog dogaaja) te je u njima sveukupno obraeno osam konstrukta s njima pripadajuim indikatorima i varijablama. Prva tematska cjelina, pod nazivom Osnovni podaci o videozapisu, obuhvatila je generalne podatke o linku ili elektronikom izvoru videozapisa, naslovu videozapisa, tekstu ispod videozapisa, datumu objave videozapisa, broju pregleda videozapisa, broju svianja i nesvianja videozapisa, broju komentara, duljini trajanja videozapisa, autentinosti zvuka u videozapisu, poloaju kamere tijekom snimanja nasilnog dogaaja, cjelovitosti cjelokupnog videozapisa te prisutnosti umetnutih video elemenata unutar videozapisa. Prema prethodno navedenoj podjeli faza (inicijalna, sredinja, faza dominacije i zavrna), treba istaknuti kako se u svakoj pojedinoj fazi viekratno pojavljuju istoimeni konstrukti s istoimenim pripadajuim indikatorima i varijablama te je, stoga, analiza operacionalizacija tih varijabli vrijedila za sve 4 faze istodobno. Tema Obiljeja glavnih aktera nasilja objedinila je u sebi konstrukt sociodemografska obiljeja glavnih aktera nasilja (varijable tog konstrukta su spol i procijenjena dob glavnih aktera nasilja) i obiljeja fizikog izgleda aktera nasilja (mjerena su putem slijedeih varijabli: procijenjena visina, tjelesna masa i miiavost glavnih aktera). Tema Obiljeja nasilnog dogaaja u sebi je objedinila konstrukt ponaanje glavnih aktera nasilja koji u sebi ukljuuje niz indikatora i varijabli. Tako e indikator nasilnog ponaanja meu glavnim akterima nasilja biti operacionaliziran preko varijabli: prisutnost nasilnog ponaanja glavnih aktera nasilja, oblici nasilnog ponaanja glavnih aktera nasilja pojavni oblici neverbalnog psihikog nasilnog ponaanja meu glavnim akterima nasilja, pojavni oblici psihikog verbalnog nasilnog ponaanja meu glavnim akterima nasilja, pojavni oblici fizikog nasilnog ponaanja meu glavnim akterima nasilja, intenzitet pojedinog oblika nasilja meu glavnim akterima nasilja (varijabla mjerena je preko intervalne skale od 1 do 10 za stupanj/intenzitet neverbalnog i verbalnog te fizikog nasilnog ponaanja od strane 1. aktera te su ta tri pitanja bila identina i u odnosu na 2. aktera. Pri tome je 1 na skali oznaavalo izrazito slab intenzitet nasilnog ponaanja, 10 izrazito jak intenzitet, dok je izostanak nasilnog ponaanja skaliran kao 0, te kao dodatni odgovori na nominalnoj skali nemogunost procjene). Konstrukt ponaanje glavnih aktera nasilja i njegov indikator 21

pojavili su se u inicijalnoj, sredinjoj i fazi dominacije s time da je u sredinjoj fazi i fazi dominacije izostavljena varijabla vezana uz pojavne oblike i intenzitet neverbalnog psihikog nasilja meu glavnim akterima nasilja. Kao jedan od indikatora istoimene teme pojavila se i lokacija dogaaja koji je obuhvaao varijablu tj. mjesto nasilnog dogaaja. Kao mogui odgovori na nominalnoj skali, ponueni su odgovori: kola, drugi javni prostor, privatni prostor te ostali prostori. Drugi indikator i varijabla vezan za ovaj konstrukt ukljuivao je prostorni poloaj glavnih aktera nasilja te su tom pitanju ponueni odgovori sukladno Hallovoj definiciji prostora na ordinalnoj skali: intimni prostor (0 - 45cm), osobni prostor (45cm - 1,2m), drutveno-socijalni prostor (1,2m - 3,5m), te javni prostor (vie od 3,5m). Taj je indikator bio prisutan u inicijalnoj fazi, sredinjoj fazi i fazi dominacije jednog aktera nad drugim. Tema Obiljeja promatraa obuhvaa konstrukte vezane za sociodemografska obiljeja promatraa, grupnu koheziju promatraa i socijalnu podrku promatraa koji se pojavljuju u sve 4 faze nasilja. Sociodemografska obiljeja promatraa obuhvaala su indikator i varijablu vezanu za spol promatraa, iskazanu preko intervalne skale procjene (kao mogui odgovori za mjerenje te varijable pojavljuju se: iskljuivo enske osobe, preteno enske osobe, podjednak broj mukih i enskih osoba, preteno muke osobe i iskljuivo muke osobe i nije mogue procijeniti). Grupna kohezija promatraa obuhvaala je indikator promatranje nasilja od strane promatraa pri emu su njegove varijable: broj promatraa koji grupno promatraju nasilje, nain ponaanja grupe, generacijska kohezija. S druge strane, grupna kohezija ukljuivala je u sebi i indikator vezan za promjenu broja promatraa. Varijable za taj indikator ukljuivale su: prisutnost promjene broja promatraa, vrsta promjene broja promatraa, broj promatraa koji promatraju situaciju prije poetka nasilnog dogaaja i koji su otili s mjesta nasilnog dogaaja Konstrukt socijalna podrka promatraa se mjerio preko indikatora prostornog poloaja promatraa u odnosu na glavne aktere nasilnog ponaanja te brojnost promatraa u pojedinom prostoru. Osim tog indikatora, ovome je konstruktu pridodan i indikator vezan za sudjelovanje promatraa u nasilju koji obuhvaa tri varijable: prisutnost aktivnog sudjelovanja promatraa u nasilju te njihov broj, prisutnost pasivnog sudjelovanja u nasilju te njihov broj, intenzitet aktivnog/pasivnog sudjelovanja promatraa u nasilju. Indikator kontekstualizirano nasilje promatraa prema akterima nasilja obuhvaao je slijedee varijable: prisutnost kontekstualiziranog nasilja, oblik kontekstualiziranog nasilja promatraa prema 1./2. akteru nasilja te pojavni oblici fizikog nasilja od strane promatraa prema 1./2. akteru nasilja. 22

Indikator snimanje nasilja sadri dvije varijable: prisutnost snimanja situacije i prosjean broj promatraa koji snimaju situaciju. Indikator navijanje promatraa se mjerio kroz varijable: prisutnost navijanja za nastavkom daljnjeg sukoba i pojavni oblici navijanja za nastavkom daljnjeg sukoba s usmjerenou prema 1. akteru, prema 2. akteru te bez usmjerenosti na aktere. Indikator intervencije promatraa za sprjeavanje nasilja smo mjerili posebno za promatrae i posebno za vanjske prekidae nasilja. Varijable koje pripadaju tom indikatoru su: prisutnost intervencije promatraa u odnos glavnih aktera s ciljem prestanka njihovog daljnjeg sukoba, uloga promatraa koji su intervenirali u odnos glavnih aktera nasilja s ciljem prestanka njihovog daljnjeg sukoba s pripadajuim brojem onih koji su intervenirali kategorizirano po spolu, ukupan broj intervencija od strane promatraa, oblici reakcije ostalih promatraa na provedenu intervenciju, oblici intervencije promatraa s pripadajuim prosjenim brojem promatraa koji su intervenirali u odnos glavnih aktera nasilja s ciljem prestanka njihovog daljnjeg sukoba, posljedica posljednje intervencije s obzirom na nasilni dogaaj. Sva prethodno navedena pitanja i odgovori se generalno odnose i na vanjske prekidae s time da u, njihovom sluaju, postoje izmijenjeni odgovori kod indikatora vezanog za ulogu vanjskog prekidaa koji je intervenirao u odnos glavnih aktera nasilja s ciljem prestanka njihovog daljnjeg sukoba s pripadajuim brojem onih koji su intervenirali kategorizirano po spolu. Indikator vezan za pasivno sudjelovanje promatraa (utnja na nasilje ili odlazak s mjesta nasilnog dogaaja) mjerio se kroz varijablu oblika pasivnog sudjelovanja promatraa. 3.5. Postupak istraivanja Istraivanje su provele autorice ovog rada, odnosno studentice2 uz suradnju jo troje kolega3takoer studenata pete godine diplomskog studija Socijalnog rada pri Pravnom fakultetu u Zagrebu u sklopu pisanja rada za Rektorovu nagradu u tekuoj akademskoj godini 2012/2013. Navedeno prikupljanje podataka provedeno je u vremenskom periodu od 01.03.2013. do 18.03.2013. godine. Nakon tog razdoblja, zapoelo je snimanje videozapisa koje je trajalo od 18.03. do 26.03.2013. godine. Postupak prikupljanja podataka proveden je u etiri koraka: 1) upisivanjem odgovarajuih rijei, srodnih pojmu meuvrnjakog nasilja u trailicu Youtube-a. Nakon toga su istraivai provjeravali listu svih pronaenih videozapisa te, na temelju prethodno odabranih kriterija, izabrali sve videozapise koje odgovaraju
2

Gorana Depolo, Doris Ivankovi i Marija Matei. Ivana Gagula, Marina Kmet i Marko tavalj.

23

postavljenim kriterijima; 2) nakon odabranih videozapisa s ponuenih lista svih moguih videozapisa, odabrani videozapisi bili su upisani u prethodno oblikovan okvir uzorkovanja sa svim relevantnim podacima vanima za daljnju analizu; 3) nakon upisivanja i snimanja 102 videozapisa, uinjena je ponovna detaljnija provjera i revizija odabranih videozapisa te je iz daljnje analize iskljueno 6 videozapisa zbog njihove neadekvatnosti; 4) zapoeta je analiza svakog pojedinog videozapisa prilikom ega je svaki istraiva analizirao jednu fazu ili segment pojedinog videozapisa. Nakon prikupljanja podataka proveden je postupak obrade podataka koji je obuhvatio deskriptivnu analizu pokazatelja vezanih za pojedine konstrukte te testiranje hipoteza istraivanja korelativnim i inferencijalnim statistikim postupcima. 3.6. Etiki aspekti istraivanja Prilikom provedbe istraivanja potivani su standardi istraivake etike koliko su, s obzirom na tematiku i medij na kojem je provedeno istraivanje, bile raspoloive mogunosti samih istraivaa. Medij na kojem je provedeno istraivanje predstavlja specifian medij koji prua mnoge mogunosti, ali predstavlja i mnotvo rizika i problema o kojima treba voditi rauna (Himma i Tivani, 2008.). Etika naela ovog istraivanja, kao ona po kojima se istraiva ponaa na nain koji ne teti ni pojedincu, ni drutvu ni istraivakoj struci (Milas, 2005.), obuhvatila su potivanje ljudskih prava i dostojanstva osobe (odustajanje od zakljuivanja temeljenog na subjektivnoj pristranosti i procjeni), naelo kompetentnosti (istraivanje provedeno u skladu s postojeim znanjima, istraivakim metodama i tehnikama tj. poznavanjem upotrijebljenih metoda analize sadraja i metode opaanja. Ovo naelo obuhvaa i otklanjanje svih moguih nedostataka u istraivanju i objektivnu analizu podataka), naelo zatite podataka (podaci koriteni samo u svrhu istraivanja i pohranjeni u digitalnom obliku dok su osobni podaci o akterima dostupni samo istraivaima), naelo profesionalne i znanstvene odgovornosti (prihvaanje odgovornosti za kvalitetu istraivanja) te naelo integriteta znanosti i struke (dostupnost rezultata istraivanja sveukupnoj javnosti uz zatitu osobnih podataka; otklanjanje svakog oblika falsifikacije i plagijata; uklanjanje svih moguih nedostataka koji se kasnije mogu pojaviti). Istraivanje je etiki opravdano jer, uz zatitu dostupnih osobnih podataka, prikuplja podatke u svrhu senzibilizacije javnosti o dotinoj tematici, za stvaranje implikacija koje mogu posluiti za daljnja istraivanja te omoguuje adekvatno planiranje, primjenu i evaluaciju konkretnih preventivnih programa vezanih za ovu tematiku. 24

4. Rezultati U daljnjem tekstu donosimo prikaz rezultata istraivanja koji obuhvaa deskriptivnu analizu po pojedinim tematskim cjelinama: obiljeja videozapisa meuvrnjakog nasilja objavljenih na YouTube servisu obiljeja nasilnog dogaaja unutar objavljenih videozapisa na YouTube servisu obrasci ponaanja promatraa za vrijeme odvijanja nasilnog dogaaja. Okvir analize slijedi konceptualizaciju agresivnosti kao nauenog ponaanja A. Bandure (1977.) u kojoj prvo opisujemo u kojoj se mjeri videozapis pribliava modelskim uzorima borilakih priredbi na komercijalnim televizijama, u kojoj mjeri nasilni in slijedi dinamiku borbi i konano u kojoj je mjeri autor snimke, kao i akteri nagraen za naueno pona anje kroz medijsku panju na navedenom mediju YouTube-u. Pri tome e u analizi publike biti suprotstavljen model difuzije odgovornosti (Aronson i sur., 2002.) u odnosu na model u kojem je publika dio nasilnog dogaaja i pridonosi kreiranju medijske panje, tj. potkrepljenju nauenog nasilnog ponaanja (Bandura,1977.). Na taj emo nain nastojati pruiti odgovore na postavljene istraivake probleme te istaknuti najznaajnije dobivene rezultate. 4.1. Obiljeja videozapisa meuvrnjakog nasilja objavljenih na YouTube servisu Obiljeja videozapisa ukljuila su prikaz rezultata vezanih za broj videozapisa iz pojedinih zemalja; broj pregleda videozapisa; duljinu trajanja videozapisa; udio prethodno dogovorenih tunjava; udio tunjava u kojem se jasno ne raspoznaju poinitelj i rtva te izostanak pojedinih faza nasilja, kao indikator nepripremljenosti snimatelja na tijek dogaaja. Navedeni podaci omoguuju bolji uvid u razlike izmeu zemalja obuhvaenih istraivanjem kao i u interese i motive promatraa koji su donosili odluku o tome koji e nasilni dogaaj snimati, na koji nain i koliko dugo.

25

Broj pregleda videozapisa iz pojedinih zemalja na YouTube servisu po razdobljima objave

45000 40000 35000 30000 25000 20000 15000 10000 5000 0
7.7.2007 21.3.2008 4.12.2008 19.8.2009 4.5.2010 17.1.2011 2.10.2011 16.6.2012 1.3.2013

Hrvatska

Srbija

Bosna i Hercegovina

Slika 1. Broj videozapisa iz pojedinih zemalja po razdobljima objave U istraivanju objavljenih YouTubevideozapisa s prisutnom tematikom meuvrnjakog nasilja s podruja tri odabrane zemlje (Hrvatska, Srbija i Bosna i Hercegovina), analizirali smo kao to je prethodno istaknuto videozapise koji su objavljeni od 2007. godine do vremena prikupljanja podataka u oujku 2013. godine. Po pitanju broja kretanja objavljenih videozapisa, Hrvatska biljei pad broja videozapisabudui da je broj videozapisa u Hrvatskoj bio vei u ranijim godinama promatranog razdoblja u odnosu na kasnija razdoblja. Naime, do 2011. godine Hrvatska je prednjaila u broju objavljenih videozapisa u odnosu na Srbiju te Bosnu i Hercegovinu, a od 2011. godine Srbija i Bosna i Hercegovina imaju vei broj objavljenih videozapisa u odnosu na Hrvatsku (od 2007. godinevidljiv je trend porasta objavljenih videozapisa za spomenute zemlje). Navedeni nalaz moe upuivati na razliitu rairenost fenomena meuvrnjakog nasilja, ali isto tako i na drugaiju senzibiliziranost drutva po pitanju ovog problema, te pitanje zloupotrebe internetskog medija kao slabo ili nikako kontroliranog medijskog prostora. Ne moemo ni zanemariti odreene pomake koje je Hrvatska napravila u vidu prevencije i suzbijanja meuvrnjakog nasilja. Primjer za to je Unicefova kola za nasilje (Unicef, 2002.) i izrada Protokola o postupanju u sluaju nasilja u kolama (Vlada RH, 2004.). Takve konkretne mjere naelno su donesene i u Srbiji i Bosni i Hercegovini, ali s kasnijim datumom i upitnom evaluacijom njihove primjene to donekle moe objasniti manju efikasnost njihovih zatitnih mehanizama u micanju kontaminirajueg sadraja s elektronikih i svih drugih medija.

26

45000 40000 35000 30000 25000 20000 15000 10000 5000 0 7.7.2007 21.3.2008 4.12.2008 19.8.2009 4.5.2010 17.1.2011 2.10.2011 16.6.2012 1.3.2013

Hrvatska

Srbija

Bosna i Hercegovina

Slika 2. Broj pregleda videozapisa iz pojedinih zemalja po razdobljima objave Broj pregleda videozapisa predstavlja vano obiljeje videozapisa jer nam prua informaciju o tome to publika voli gledati, kakve su im tunjave zanimljive te koliko ih uope zanima tematika videozapisa koji su objavljeni na Youtube-u.Ne smijemo zaboraviti da publika koja pregledava dotine videozapise ujedno postaje i indirektni promatra samog nasilnog dogaaja tako da gledanost, uz broj svianja i nesvianja pojedinog videozapisa, govori o njegovoj popularnosti i sadraju, ali posredno upuuje i na obiljeja publike koja ga gleda. Takoer, broj pregleda videozapisa ujedno motivira autore na nove snimke, te time potkrepljuje ne samo snimanje ve i organizaciju dogaaja kao oblik nagrade za nasilno ponaanje. Promatrajui razdoblje od 2007.do 2013. godine, vidljivo je da videozapisi iz Srbiji biljee najvei broj pregleda videozapisa. U Hrvatskoj je najveibroj pregleda videozapisa zabiljeen 2007. godine kada se broj pregleda po videozapisu kretao oko 32.319, dok je u 2013. godini. broj pregleda po videozapisu u prosjeku bio oko 569,7 pregleda. U Srbiji je najvea gledanost bila 2008.godine i u prosjeku je iznosila oko 14.303 pregleda po videozapisu, a2013. se kree na oko 13.243 pregleda. U Bosni i Hercegovini je 2013. prosjeni broj pregleda malo vei nego u Hrvatskoj (M=661,83). Najvei interes za 27

videozapise o meuvrnjakom nasilju u Bosni i Hercegovini bio je krajem 2008.godine(oko 9.271 pregleda). U Srbiji je trend pregledavanja videozapisa bio najizraeniji u svim mjerenim razdobljima, izuzevi razdoblja iz 2007. godine. Ovakvi rezultati mogu se povezati s prijanjim rezultatima o broju videozapisa gdje smo zakljuili kako je broj videozapisa u Srbiji u porastu. Vei broj videozapisa i vei broj pregleda moe ukazivati na vei interes u Srbiji, ali i na veu angairanost kolske populacije u samom sudjelovanju, snimanju i gledanju meuvrnjakog nasilja.

350 300 250

sekunde

200 150 100 50 0

7.7.2007 21.3.2008 4.12.2008 19.8.2009 4.5.2010 17.1.2011 2.10.2011 16.6.2012 1.3.2013

Hrvatska

Srbija

Bosna i Hercegovina

Slika 3. Trajanje videozapisa na YouTube u sekundama po zemljama i razdobljima to se tie trajanja videozapisa, ono nam govori o cjelovitosti snimaka meuvrnjakog nasilja jer se moe pretpostaviti kako vremenski due snimke imaju i bogatiji sadraj, iako to ne mora biti iskljuivo pravilo. Pratei razdoblje od 2007. godine, vidljivo je da u Bosni i Hercegovini te Srbiji postoji trend u kojem su videozapisi o meuvrnjakom nasilju sve dui, dok su u Hrvatskoj krai. Na primjer, u 2010. godini u Srbiji su prosjeni videozapisi trajali 347 sekundi, u Hrvatskoj 90 sekundi, a u Bosni i Hercegovini 175 sekundi. Takoer, Srbija u posljednjih dvije godine prednjai s duljinom trajanja videozapisa to se posredno moe povezati s prethodno iznesenim rezultatima o poveanom broju videozapisa s podruja Srbije te nedovoljno istaknutom evaluacijom zatitnih mehanizama koji nadziru objave neprimjerenih sadraja na elektronikim medijima. 28

100.0% 90.0% 80.0% 70.0% 60.0% 50.0% 40.0% 30.0% 20.0% 10.0% 0.0%

7.7.2007

21.3.2008 4.12.2008 19.8.2009

4.5.2010

17.1.2011 2.10.2011 16.6.2012

1.3.2013

Hrvatska

Srbija

Bosna i Hercegovina

Slika 4. Udio unaprijed dogovorenih tunjava u objavljenim videozapisima Razmatranje udjela dogovorenih tunjava, predstavlja posredno mjeru unaprijed pripremanih dogaaja u kojima se nasilje koristi kao sredstvo stjecanja slave na YouTube-u u odnosu na spontane snimke sluajnih dogaaja. U promatranom razdoblju, vidljivo je smanjenje broja objavljenih videozapisa sa snimkama unaprijed dogovorenih tunjava u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini, a poveanje takvih snimaka u Srbiji. U Hrvatskoj je najvei postotak videozapisa sunaprijed dogovorenim tunjavama u videozapisima bio 2010.godine i iznosio je 100%, a te godine takvih tunjava u Srbiji nije niti bilo, dok je u Bosni i Hercegovini taj postotak iznosio 66,7%. U posljednje dvije godine dolo je do promjene situacije te je u Srbiji uoljiv rast broja videozapisa s unaprijed dogovorenim tunjavama (2012. godine: 66,7%; 2013. godine: 100%). U istom razdoblju, Hrvatska biljei pad takvih videozapisa (2012. godine: 0%; 2013. godine: 33,3%), dok je u Bosni i Hercegovini zabiljeen manji pad (2012. godine: 42,1%, 2013. godine: 28,6%). Ovaj nam parametar ukazuje i na stav javnosti o meuvrnjakom nasilju jer je unaprijed planirana i dogovorena tunjava uvelike ovisna kulturi sprjeavanja i javne osude nasilja u pojedinoj zemlji.

29

100.0% 90.0% 80.0% 70.0% 60.0% 50.0% 40.0% 30.0% 20.0% 10.0% 0.0%

7.7.2007

21.3.2008 4.12.2008 19.8.2009

4.5.2010

17.1.2011 2.10.2011 16.6.2012

1.3.2013

Hrvatska

Srbija

Bosna i Hercegovina

Slika 5. Udio tunjava u kojima nema jasne podjele tko je poinitelj, a tko rtva Iz slike 5. je vidljivo kako u videozapisima s podruja Hrvatske postoji vrlo visok postotak videozapisa u kojima je nasilje obostrano tj. bez jasne podjele tko je nasilnik, a tko rtva. Takav tip sinopsisa videozapisa doprinosi napetosti i dramatinosti snimke, te se moe smatrati atraktivnijim u pogledu zanimljivosti. U gotovo cjelokupnom promatranom razdoblju od 2007. do 2013. godine, prisutnost takvih tunjava iznosila je 100%, izuzevi 2008. godinukada ih je bilo 71,4%, odnosno 2009. godinu kada ih je bilo 87,5%. Isto tako, Bosna i Hercegovina ima poprilino visok postotak takvih videozapisa, dok u Srbiji nisu zabiljeeni takvi videozapisi (osim poetka 2011. godinekada ih je bilo 33,3%). Ovi rezultati, takoer, upuuju na specifinost Srbije koja najee objavljuje videozapise u kojima je jasno tko je poinitelj, a tko rtva nasilja. To moe upuivati na drugaije karakteristike meuvrnjakog nasilja u Srbiji i ostalim zemljama pri emu bi u Srbiji bio vie zastupljen klasian bullying, nego u odnosu na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Zanimljivo je istaknuti poveznicu s prethodno navedenim rezultatom po kojemu Srbija zauzima vodee mjesto u prisutnosti unaprijed dogovorenih tunjava gdje se apriorno pretpostavlja da su oba aktera i poinitelj i rtva, a to nije u skladu s ovim rezultatom. Ta neusklaenost moe se objasniti dominacijom jednog aktera u nasilnom dogaaju, bez obzira na oblik sukoba. Zanimanje za videozapise u kojima je jasna dominacija samo jednog aktera sukoba ukazuje i na manjak empatije sa rtvom, to moe biti dio nekog kompleksnijeg drutvenog problema. 30

8 7 6 5 4 3 2 1
7.7.2007 4.12.2008 4.5.2010 2.10.2011 1.3.2013

Slika 6. Izostanak pojedinih faza meuvrnjakog nasilja u videozapisima po zemljama i razdobljima Iz slike 6. je vidljivo kako je izostanak faza u videozapisima iz podruja Hrvatske vei u odnosu na Srbiju i Bosnu i Hercegovinu, ali je i vidljivo kako se u Hrvatskoj, od 2010. godine pa nadalje, taj trend izostanka faza smanjio. Do 2010. godine, u Hrvatskoj su najvie izostajale inicijalna faza i faza dominacije (to ukazuje na nepripremljenost snimatelja na pojavu nasilnog ponaanja). U Srbiji i Bosni i Hercegovini situacija je obrnuta. Te zemlje biljee trend rasta izostanka faza nasilja od 2010. do 2013. godine te je najvei izostanak u obje zemlje vidljiv u 2012. godini, pri emu su najee nedostajale: inicijalna faza, faza dominacije i zavrna faza. Tako dobiveni rezultati ukazuju na injenicu kako su novije objavljeni videozapisi iz Hrvatske obiljeeni snimanjem vremena prije i nakon samog nasilnog dogaaja (postoji priprema snimatelja, njegovo oekivanje dogaaja i implicitna informiranost da e se nasilje dogoditi), dok su videozapisi s podruja Srbije i Bosne i Hercegovine iskljuivo usmjereni na sredinju fazu nasilja (nemogunost predvianja tijeka dogaaja i inzistiranje na nasilju kao inu, a ne kao dinamici odnosa). Sa stajalita medija, kompletnost videozapisa u pogledu faza ujedno predstavlja vee pribliavanje standardima komercijalnih medija, te pokuaj da snimatelj ili njegovi suradnici upravljaju nasilnim dogaajem i koriste sukobljene aktere kao objekt svoje videoprodukcije produkcije. 31

Do sada prikazani rezultati ne govore nam samo o spomenutim razlikama meu zemljama u kontekstu razliitih obiljeja videozapisa, ve i o samom Youtube-u kao mediju koji je kroz prikazano vrijeme sazrio i promijenio oblik emitiranih videozapisa, od spontanih snimaka prema sve potpunijim videozapisima koji su unaprijed planirani i ciljani ime je smanjen udio sluajno snimljenih tunjava. Takva promjena podrazumijeva due vremensko trajanje videozapisa i njihovu veu sadrajnost (sadre sve faze nasilja) kao i injenicu da ih je zbog poveanih zahtjeva kvalitete brojano sve manje. Time medij prestaje biti mjesto objavljivanja sluajnih snimaka i postaje poligon za traenje slave, koju autori snimaka sve vie planirano trae kroz pripremu i snimanje nasilnih dogaaja. Time se u velikoj mjeri potvruje model A. Bandure, o socijalnom potkrepljenju uenja nasilnog ponaanja, bilo kroz doputanje stjecanja slave na drutveno neprihvatljivim oblicima ponaanja, bilo kroz nebrigu drutva za takve antisocijalne oblike ponaanja mlade populacije. Tranzicija medija je, kao i mnogi drugi tranzicijski procesi sukladna opem napretku u tranziciji drutva u trino ureeno moderno drutvo. 4.2.Obiljeja nasilnog dogaaja unutar objavljenih videozapisa na YouTube servisu Obiljeja nasilnog dogaaja unutar objavljenih videozapisa na YouTube-u govore nam o oblicima sukoba izmeu glavnih aktera nasilja kao i o njihovim kljunim karakteristikama. S obzirom da govorimo o prirodno snimanim situacijama nasilja koje nisu glumljene, moemo pretpostaviti kako nam odabrani videozapisi pruaju vjernu sliku meuvrnjakog nasilja. Ovdje e biti prikazani rezultati o verbalnom i fizikom nasilju meu glavnim akterimanasilja kroz sve faze nasilja prema dobi i spolu aktera.

32

4.00 3.50 3.00 2.50 2.00 1.50 1.00 0.50 0.00 1 2 3

MM - O 5-8 1. akter - O 5-8 1. akter MM - S 1-4 1. akter - S 1-4 1. akter MM - O 5-8 2. akter - O 5-8 2. akter MM - S 1-4 2. akter - S 1-4 2. akter

Faze nasilja - (1) inicijalna, (2) sredinja, (3) dominacija

Slika 7. Verbalno nasilje aktera kroz faze sukoba po spolu i dobi to se tie verbalnog nasilnog ponaanja, iz slike 7. je vidljivo kako je ono kod veine skupina i po spolu i dobi izrazito slabog do slabog intenziteta, s iznimkom djevojaka iz srednje kole za koje se pokazuje da imaju slabi do osrednji intenzitet u prvoj (M=0,60), odnosno, treoj fazi nasilnog dogaaja (M=0,25), a veoma jak intenzitet u sredinjoj fazi (M=3,50). Kod uenika od 5 do 8 razreda osnovne kole nema intenziteta psihikog nasilja u sredinjoj fazi (M=0,00). Prema ovim nalazima, vidljive su neke razlike po spolu, odnosno, rezultati su pokazali kako je intenzitet psihikog nasilja kod uenica u dobi od 5 do8. razreda izraeniji u inicijalnoj, nego u sredinjoj fazi. Isto tako, pokazalo se da uenice, posebno one koje pohaaju srednju kolu, iskazuju vei intenzitet psihikog nasilja u odnosu na uenike.Izostanak verbalnog nasilja, uglavnom nije vezan za realni izostanak takvog tipa ponaanja u repertoaru nasilja mladih, ve se radi o izostanku interesa snimatelja, kojima u fokusu ostaje fiziko nasilje, dok se verbalno nasilje pojavljuje na snimkama samo kao uvod ili zavretak fizikog nasilja.

33

4.50 4.00 3.50 3.00

MM - O 5-8 1. akter

2.50 2.00 1.50 1.00 0.50 0.00 1 2 3 Faze nasilja - (1) inicijalna, (2) sredinja, (3) dominacija

- O 5-8 1. akter MM - S 1-4 1. akter - S 1-4 1. akter MM - O 5-8 2. akter - O 5-8 2. akter MM - S 1-4 2. akter - S 1-4 2. akter

Slika 8. Fiziko nasilje aktera kroz faze sukoba po spolu i dobi Najizraenije fiziko nasilno ponaanje openito je prisutno u sredinjoj fazi, neovisno o dobi i spolu aktera (s prosjenom vrijednou od M=2,89 do M=4,0). Visoke vrijednosti prisutnosti fizikog nasilja u sredinjoj fazi ukazuju da je to dominantni interes videosnimanja, bilo da je takvo nasilje zanimljivije, bilo da je prilagoenije mediju. Tunjave uenica srednjih kola karakterizira i izraenije fiziko nasilje kroz sve faze nasilnog dogaaja posebice kodprvog aktera (3,60 do 4,08). Kod tunjava uenika srednjih i osnovnih kola, nije vidljiva izraenija razlika u intenzitetu fizikog nasilja izmeu 1. i 2.aktera s time da je primjetno kako intenzitet fizikog nasilja izmeu uenika mukog spola raste lagano s porastom njihove dobi. Razlika u fizikoj agresiji meu akterima nije velika, s izuzetkom uenica srednjih kola, to ukazuje na balans snage i upuuje na ve spomenuti nalaz da je veina borbi unaprijed dogovorena i da ne postoji izraziti nerazmjer snage meu akterima nasilja, to borbu ini neizvjesnom.

34

Openito govorei, tunjave meu vrnjacima uglavnom slijede oekivanu dinamiku tj. od poetnog ispitivanja situacije koja je okarakterizirana, uglavnom, kratkim i ne toliko znaajnim kontaktom, prema sve intenzivnijem sukobu, bliem kontaktu i zavretku nasilnog dogaaja. 4.3.Obrasci ponaanja promatraa za vrijeme odvijanja nasilnog dogaaja U ovom dijelu rezultata, prikazati e se oblici ponaanja promatraa za vrijeme trajanja nasilnog dogaaja. Kako je prethodno i opisano, ponaanje promatraa je operacionalizirano kao aktivno i pasivno ponaanjepri emu su sepod aktivnou promatraa podrazumijevalasva ponaanja kojima su se promatrai prikljuivali nasilju (npr. vrenje kontekstualiziranog nasilja prema glavnim akterima nasilja), podravali nasilje (npr. navijajanje za nastavkom daljnjeg sukoba, snimanje nasilja i sl.) te interveniranju u sukob glavnih aktera s ciljem njegova prestanka ili daljnjeg odravanja. S druge strane, pasivnost promatraa seoitovala u njihovoj utnji i odlasku s mjesta nasilnog dogaaja to, se takoer, promatralo kao svojevrsno indirektno podravanje promatranog nasilja.

4.00 3.50 3.00 2.50 2.00 1.50 1.00 0.50 0.00 1 2 3 4

Faze nasilja: (1) inicijalna, (2) sredinja, (3) dominacija, (4) zavretak
MM - O 5-8 - O 5-8 MM - S 1-4 - S 1-4

Slika 9. Aktivno sudjelovanje promatraa kroz faze sukoba s obzirom na spol i dob aktera sukoba 35

Dobiveni rezultati pokazuju kako je aktivno sudjelovanje promatraa najistaknutije u sredinjoj (od 2,33 do 3,00) i zavrnoj fazi (od 2,42 do 3,57). Primjetno je smanjenje aktivnog sudjelovanja promatraa u fazi dominacije (M=1,00) kod svih aktera, neovisno o spolu i dobi, a posebice kada su oba glavna aktera mukog spola i uenici srednje kole, pri emu je ta aktivnostizraenija u zavrnoj fazi nasilja (M= 3,57) to pokazuje kako je najistaknutija aktivnost promatraa kod sukoba aktera mukog spola, uenika1 do 4 razreda srednje kole.S druge strane, aktivnost promatraa je najmanje prisutna kada su oba aktera nasilja enskog spola, u dobi od 5 do8 razreda osnovne kole.

4.00 3.50 3.00 2.50 2.00 1.50 1.00 .50 .00

1 2 3 4
Faze nasilja: (1) inicijalna, (2) sredinja, (3) dominacija, (4) zavretak verbalno 1. akter verbalno 2. akter fiziko 1. akter fiziko 2. akter neverbalno 1. akter neverbalno 2. akter aktivnost promatraa

Slika 10. Odnos intenziteta pojavnih oblika nasilnog ponaanja i aktivnosti promatraa S obzirom da je fiziko nasilje glavnih aktera nasilja, neovisno o njihovoj ulozi,prisutno u slaboj do jakoj mjeri kroz sve faze nasilja (s posebnim naglaskom na sredinju fazu u kojem je ono najizrazitije; izmeu 3,50-4,00) i aktivnost promatraa je najvea tijekom fizikog nasilja glavnih aktera nasilja i to tijekom sredinje i zavrne faze.

36

4.00 3.50 3.00 2.50 2.00 1.50 1.00 0.50 0.00

1 2 3 4

Faze nasilja: (1) inicijalna, (2) sredinja, (3) dominacija, (4) zavretak
verbalno nasilje meu akterima nasilja neverbalno nasilje meu akterima nasilja fiziko nasilje nasilje meu akterima nasilja aktivnost promatraa

Slika 11. Odnos intenziteta pojavnih oblika nasilja i aktivnosti promatraa Promatrajui rezultate, moemo zakljuiti da intenziteta psihikog nasilja meu mukim akterima nasilja gotovo da nema, tj. izrazito je slab (M=0,00 do M=1,07). Ipak, intenzitet fizikog nasilja je umjereno jak do jak (od 2,03 do 3,47) te se najvei intenzitet fizikog nasilja javlja u sredinjoj fazi. Intenzitet aktivnosti promatraa se kree od slabog do osrednje jakog, za razliku od intenziteta pasivnosti koji je osrednji za vrijeme svih faza, odnosno, jai u drugoj fazi (3,60). Intenzitet aktivnosti promatraa najvii je u sredinjoj fazi (2,69), a najnii u fazi dominacije (2,03). Pasivni promatrai koji ute, indirektno podravaju nasilje tako da njihovu pasivnost treba povezati i s ponaanjem aktera nasilja jer pod utjecajem njihova pukog promatranja nastavljaju nasilje koje bi vjerojatno prije zavrili da promatraa nema.

37

5.00 4.50 4.00 3.50 3.00 2.50 2.00 1.50 1.00 0.50 0.00
1 2 3 4

Faze nasilja: (1) inicijalna, (2) sredinja, (3) dominacija, (4) zavretak verbalno nasilje meu akterima nasilja neverbalno nasilje meu akterima nasilja fiziko nasilje meu akterima nasilja aktivnost promatraa

Slika 12. Odnos intenziteta pojavnih oblika nasilja i aktivnosti promatraa Zanimljivo je opisati odnos intenziteta pojavnih oblika nasilnog ponaanja i aktivnosti promatraa u sukobima gdje su oba aktera bila enskog spola, to vidimo i u slici12. Pri tome, pojavne oblike nasilnog ponaanja ine psihiko verbalno; psihiko neverbalno te fiziko nasilje izmeu glavnih aktera nasilja. Psihiko neverbalno nasilje mjerili smo samo u prvoj fazi nasilnog dogaaja tako da je izuzet iz daljnje analize ostalih faza. Dok je intenzitet verbalnog nasilja meu akterima u opadanju kroz faze, intenzitet fizikog nasilja kao i intenzitet aktivnosti promatraa raste iz prve u drugu fazu te pada iz druge u treu fazu nasilnog dogaaja. Intenzitetaktivnosti promatraa nakon tree faze ponovno je u porastu (M=3,31), no, s obzirom da u toj fazi nije bilo prisutnog nasilja glavnih aktera, intenzitet aktivnosti te faze nije uzet u analizu. Openito govorei, intenzitet aktivnosti promatraa vei je od procijenjenog intenziteta verbalnog ponaanja aktera nasilja, a manji od procijenjenog intenziteta fizikog ponaanja aktera nasilja. to se tie aktivnosti promatraa u dogaajima meuvrnjakog nasilja u kojima su glavni akteri enskog spola, vidljivo je da je u prvoj (M=2,23) i fazi dominacije (M=1,66) ona u prosjeku slaba, dok je u sredinjoj (M=2,75)i zavrnoj fazi(M=3,31)umjereno slaba.Pasivnost promatraa je kroz posljednje tri faze nasilnog dogaaja umjereno

38

slaba(Ms=2,25, Md=2,50, Mz=3,00), izuzeviprvu fazu(Mi=3,70)gdje je ona jaka, odnosno, umjereno prisutna. Ako usporeujemo sukobe u kojima su akteri iskljuivo enskog spola s onima gdje su akteri iskljuivo mukog spola, primjeujemo kako je intenzivnije verbalno i neverbalno psihiko nasilje kod sukoba gdje su akteri enskog spola. to se tie promatraa, oni su aktivniji u nasilju gdje su oba aktera mukog spola.
100.0% 90.0% 80.0% 70.0% 60.0% 50.0% 40.0% 30.0% 20.0% 10.0% 0.0% faza propitivanja intervencija publike sredinja faza intervencija vanjske osobe faza dominacije bez intervencije zavrna faza bodrenje bodrenje bodrenje bodrenje bez intervencije bodrenje bez intervencije bez intervencije bez intervencije

Slika 13. Broj intervencija promatraa s namjerom prekida sukoba po fazama Iz slike 13. je vidljivo kako promatrai, u najveem broju promatranih nasilnih dogaaja, nisu poduzimali nikakve intervencije u preko 80% sluajeva u inicijalnoj fazi i preko 70% sluajeva u sredinjoj fazi i fazi dominacije. Bodrenje, odnosno navijanje za nastavkom daljnjeg sukoba, prisutno je u 60% sluajeva u inicijalnoj i sredinjoj fazi nasilnog dogaaja, a u fazi dominacije i u zavrnoj fazi prisutan je trend opadanja navijanja, to se podudara s porastom intenziteta nasilja. Kada govorimo o intervencijama s namjerom prekida sukoba, razlikujemo intervencije promatraa i intervencije vanjskih osoba, to uglavnom povezujemo s odraslim osobama koje imaju autoritet za prekid sukoba. Kroz sve faze, broj intervencija vanjskih osoba je vrlo malen, raste prema kasnijim fazama (vea vjerojatnost da se uoi dogaaj s veim trajanjem). Intervencije od strane vanjskih osoba dosta su rjee te se u sredinjoj fazi kreu na oko 7-8%, u fazi dominacije skoro pa da ih nema, a u zavrnoj fazi dogodile su se u 12% sluajeva. Vidljivo je, dakle, da je udio intervencija od strane vanjskih prekidaa malen, a takav rezultat govori nam o tome kako je meuvrnjako nasilje pojava 39

koja je esto udaljena od javnosti i osoba koje bi nasilje u veoj vjerojatnosti mogle sprijeiti. Stoga treba zakljuiti, da se nasilni sukobi dogaaju na mjestima koje su manje dostupna kontroli uitelja, slubenih osoba ili drugih odraslih koji bi mogli intervenirati, tako da je mogui prekid nasilja pod punom kontrolom publike. Time se u punom smislu vraamo na tezu o nepovjerenju u efikasnost zatite od nasilja od strane odraslih. Broj intervencija promatraaiz publike vei je od broja intervencija vanjskih osoba to ukazuje da publika aktivno kontrolira razinu nasilja, odrava je ili raspiruje kad je premalena, a sprjeava kad je, prema njenoj procjeni, prevelika. Broj intervencija promatraa u sredinjoj i zavrnoj fazi kree se u rangu od oko 30% sluajeva, a u fazi dominacije je na 20% sluajeva. Govorei o dinamici broja intervencija publike kroz faze, broj intervencija raste od inicijalne prema sredinjoj fazi, pada u fazi dominacije i ponovno raste u zavrnoj fazi nasilnog dogaaja. Interpersonalno ponaanje jedan je od osnovnih socijalnih procesa kojim se odreujemo koliinu i kvalitetu interakcije s drugima. Mijenjanjem granica fizikog i psiholokog prostora pojedinac daje do znanja drugima kakvom odnosu tei. Promjenom interpersonalne udaljenosti alje se poruka o tome koliko osoba ima interesa za osobu s kojom je u interakciji, u pogledu elje za intimnosti, privatnosti ili dominantnosti. Osoba omoguuje drugima pristup u svoj prostor, ali isto tako taj prostor brani, ukoliko procijeni da neiji ulazak u njega ugroava njen integritet (Sindik, 2008.).Hall (1966., prema Porteous, 1977.) u svom istraivanju koritenja prostora naglaava daljudi aktivno koriste fiziku okolinu i manipuliraju njome kako bi postavili sebe u odnosu na druge, i time postigli eljene razine ukljuenosti tijekom meudjelovanja. Prostorno pozicioniranje vrsta je socijalnog procesa: kad eli biti dostupan, tjelesno i socijalno, ovjek se primie drugima, a kada je eli smanjiti, odmie se od drugih.Hall predlae tipologiju distanci u kojoj razlikuje: intimni prostor, osobni prostor, drutveni prostor i javni prostor, imenujui pri tome uobiajene distance za pojedine prostorne odnose. S obzirom na iskazanu vanost prostornog pozicioniranja, u nastavku slijedi prikaz rezultata prostornog pozicioniranja aktera nnasilja te promatraa u odnos odnosu na aktere.

40

100% 90% 80% 70% 60% 50% 40% 30% 20% 10% 0% Akteri - faza propitivanja intimni Akteri - sredinja faza osobni drutveni javni Akteri - faza dominacije

Slika 14. Udjeli aktera u meusobnoj prostornoj udaljenosti Rezultati pokazuju da se akteri tijekom nasilnog dogaaja sve vie pribliavaju jedan drugome.O tome najbolje govori podatak da su u 7,3% nasilnih dogaaja akteri bili u intimnom prostoru za vrijeme inicijalne faze, a 51,4% za vrijeme faze dominacije. Kao to se moe vidjeti iz grafikona, akteri su kroz sve faze bliski jedni drugima, tj. uglavnom se nalaze u intimnom i osobnom prostoru. To je i logino, ako uzmemo u obzir podatak da je u videozapisima dominiralo fiziko nasilje izmeu aktera nasilja. Prostorni poloaj bitna je karakteristika samog odnosa aktera nasilja kao i odnosa publike prema nasilnom dogaaju kojeg promatraju. Manja prostorna udaljenost samih aktera oznaava i intenzivniji nasilni dogaaj u kojem e prije doi do zadobivanja udaraca, ograniavanja slobode kretanja ili dominacije jednog aktera nad drugim. Ujedno, prostorni poloaj publike dosta govori o njenom odnosu prema nasilnom dogaaju, o moguem distanciranju ili ukljuivanju u dogaaj. Ulazak publike u osobni prostor ujedno znai i gubitak distance u odnosu na nasilje.

41

100% 90% 80% 70% 60% 50% 40% 30% 20% 10% 0% Publika - faza propitivanja Publika - sredinja faza intimni osobni Publika - zavrna faza

Publika - faza dominacije drutveni javni

Slika 15. Udjeli publike u prostorima udaljenosti od aktera nasilja Iz slike 15.je vidljivo kako se promatrai sve vie pribliavajuakterima nasilja kroz faze nasilnog dogaaja. Tako se u inicijalnoj fazi promatrai nalaze u intimnom prostoru u 7% sluajeva, a u zavrnoj fazi u 15% sluajeva to implicira da su u bliskom fizikom kontaktu s akterima nasilja. Pridoda li se intimnom prostoru osobni prostor, u kojem je publika u dohvatu udarca rukom osoba koje su u nasilnom odnosu, vidljivo je da je u intimnom i osobnom prostoru, uzevi ih zajedno, publika u 28% nasilnih dogaaja, i taj broj raste na preko 60% u fazi dominacije. Publika se primie akterima nasilja kako bi bolje vidjela nasilje, te se zbog bolje vidljivosti primiu sve blie u fazama kada su sukobljeni akteri vrlo blizu jedan drugome ili jedan dominira nad drugim. U isto vrijeme vidljiv je i pad broja promatraa u javnom prostoru s obzirom na faze nasilnog dogaaja: tako je gotov 50% promatraa u javnom prostoru u inicijalnoj fazi, u fazi dominacije manje od 5%, a u zavrnoj fazi oko 15%. Dakle, s rastom nasilja, publika se primie akterima i postaje aktivnim dijelom nasilnog dogaaja, te se ne moe govoriti o Genovese efektu kako ponaanje publike opisuje Aronson, ali nisu iskljueni elementi konformizma s grupom.

42

4.4. Povezanost izmeu pojedinih obiljeja publike i obrazaca ponaanja za vrijeme meuvrnjakog nasilja

Tablica 1. Pearsonovi koeficijenti korelacije izmeupojedinih obiljeja publike i obrazaca ponaanja za vrijeme meuvrnjakog nasilja

Procijenjena aktivnost promatraa Navijanja za nastavkom daljnjeg sukoba Najvei broj promatraa Najvei broj promatraa Spolna struktura promatraa Aktivnost promatraa Razdvajanja aktera nasilja s ciljem kontrole ozljeda Broj intervencija promatraa Psihiko nasilje promatraa nad akterima Fiziko nasilje promatraa nad akterima

Navijanje za nastavkom daljnjeg sukoba

Najvei broj promatraa (na skali od 1 do 5)

Najvei broj promatraa (procjena broja)

Spolna struktura promatraa

Prisutnost aktivnost promatraa

Razdvajanje aktera nasilja s ciljem kontrole ozljeda

Broj intervencija promatraa

Psihiko nasilje promatraa nad akterima

,083 ,062 ,054 -,172 ,483** ,059 ,174 -,162 ,547** ,043 ,133 ,064 ,285** -,037 -,308* -,129 -,152 ,785** -,025 ,095 ,075 ,348* -,097 ,027 ,121 ,024 ,101 ,071 -,162 .c -,230* ,045 -,285 -,042 -,363 ,026 ,116 ,054 ,074 ,295* ,042 ,028 -,150 ,337 -,754**

* p<0.05; ** p<0.01

Rezultati istraivanja pruili su i neke zanimljivosti u pogledu povezanosti pojedinih obiljeja publike i obrazaca ponaanja tijekom nasilnog dogaaja. Pokazalo se da to su aktivniji promatrai to je i prisutnije navijanje za nastavkom sukoba (r=-,285; p<0.01) te je prisutnije fiziko nasilje promatraa nad akterima (r=-,547; p<0.01), dok je potvrena i statistiki znaajna negativna povezanost izmeu fizikog i psihikog nasilja promatraa nad akterima (r=-,754; p<0.01), pri emu je izraenije fiziko nasilje nad akterima bilo povezano sa smanjenim psihikim nasiljem usmjerenom na aktere nasilnog dogaaja. Takoer, aktivnost promatraa je vea ako u spolnoj strukturi promatraa prevladavaju enske osobe (r=-,230; p<0.05). U uvodu smo govorili o Genovese efektu, koji nam je bio jedan od polazita pri objanjavanju ponaanja promatraa, a odnosi se na tezu da brojnost promatraa negativno utjee na ansu da e netko intervenirati kako bi spasio nekog od nesree, zaustavio sukob i slino. Taj se Aronsonov koncept oslanja na proces difuzije odgovornosti koji 43

podrazumijeva svjesnost osobe o prisutnosti drugih ljudi te svjesnost da teret odgovornosti ne pada samo na nju (Atkinson i sur., 2007.). Rezultati ovog istraivanja ukazuju na suprotne rezultate. Vei broj intervencija je poduziman u situacijama gdje je bio vei broj promatraa (r=-,348; p<0.05) te je vei broj intervencija u negativnojkorelaciji srazdvajanjem aktera nasilja s ciljem kontrole ozljeda (r=-,295; p<0.05).Sumirano, opovrgnuta je postavka Aronsonove teorijepremakojoj vei broj promatraa podrazumijeva difuziju odgovornosti i manju ukljuenost publike u nasilni dogaaj, te, upravo suprotno, rezultati su ovogistraivanja pokazali kakoje vei broj promatraa povezan s veim brojem intervencija publike te da je publika aktivni sudionik nasilja.

5. Rasprava Dobiveni rezultati ovoga istraivanja ili su tragom prethodno postavljenog cilja istraivanja i svih problemskih pitanja vezanih za opa obiljeja o objavljenim videozapisima i u njima prisutnim akterima nasilja. Tako je u prvom tematskom bloku pod nazivom Obiljeja videozapisa meuvrnjakog nasilja objavljenih na Youtube servisu, pokazano kako se od 2011. godine dogodila stanovita promjena u broju objavljenih videozapisa s obzirom na zemlju iz koje pojedini videozapis potjee pri emu je Hrvatska zamjetno smanjila broj takvih objavljivanja dok su Srbija i BiH, pokazale suprotan trend tj. trend porasta objavljivanja videozapisa s tematikom meuvrnjakog nasilja. Ovaj podatak moe se dovesti u izravnu vezu sa prisutnim i primjenjivim zatitnim mehanizmima i mjerama u pojedinoj zemlji kojima se sprjeava daljnje irenje elektronikog nasilja. Tako je prema Zakonu o elektronikim medijima (NN 153/09, 84/11, l. 12) istaknuto kako: U audio i/ili audiovizualnim medijskim uslugama nije doputeno poticati, pogodovati poticanju i iriti mrnju ili diskriminaciju na osnovi rase, spola, obrazovanjate nije doputeno objavljivanje informacije kojom se otkriva identitet djeteta do 18 godina ivota ukljuenog u sluajeve bilo kojeg oblika nasilja, bez obzira je li svjedok, rtva ili poinitelj a niti iznositi pojedinosti iz djetetovih obiteljskih odnosa i privatnog ivota. Isto tako, u audiovizualnim ili radijskim programima nije doputeno na bilo koji nain poticati, promicati i veliati nasilje i kriminal (Zakon o elektronikim medijima, NN 153/09, 84/11, l. 26)te, ukoliko takvi programi budu objavljivali kompromitirajue sadraje prethodno zabranjene, pravna se osoba moe kazniti prekrajnom kaznom u iznosu od 100.000,00 do 1.000.000,00 kuna (Zakon o elektronikim medijima, NN 153/09, 84/11, l. 82). Unato nedostatku rezultata vezanih za uinkovitost pojedinih 44

preventivnih programa protiv elektronikog nasilja na internetskom servisu Youtube, Hrvatska je zabiljeila znatan razvoj takvih programa, pri emu prednjai Izvjetaj o rezultatima istraivanja provedenog meu djecom, uiteljima i roditeljima u sklopu Unicefovog programa prevencije elektronikog nasilja Prekini lanac! gdje je statistiki pokazano da, iako uitelji u 20% sluajeva ne bi reagirali na prisutno nasilje preko Interneta, roditelji su ti koji su u velikom broju ukljueni u djeje koritenje elektronikim medijima (1358 ukljuenih roditelja djece u dobi od 13 godina pri emu taj broj opada s porastom djetetove dobi. Isto tako, visokoobrazovani roditelji su vie ukljueni u djetetovo koritenje Interneta). Nadalje, pokazalo se kako je percepcija roditeljske ukljuenosti u njihovo koritenje raunalom i internetom pozitivno povezana s djejom percepcijom opasnosti koje se mogu povezivati uz elektronike medije (r = ,337; p < 0,01)to je potvrdilo kako je ukljuenost roditelja vaan initelj u formiranju djetetova stava prema opasnostima elektronikih medija (Unicef, 2008.). Vrijedi istaknuti kako se istraivanjima ustanovilo da 4 vana podruja pridonose smanjivanju nasilja putem Interneta pri emu je vano podizanje svijesti, ustanova adekvatnih kolskih pravila vezanih za nasilje meu vrnjacima, nadzor odraslih prilikom koritenja internetom te uinkovita primjena preventivnih programa i filtera, poput ContentProtect, CYBERsitter i NetNanny(Cambell, 2005.) to reflektira pitanje prisutnosti i uinkovitosti tih zatitnih mjera u svakoj od pojedine drave koje su obuhvaene ovim istraivanjem. Rezultati ovog istraivanja su pokazali kako je gledanost videozapisa od 2007. godine najvia u Srbiji to posredno moe biti povezano s prethodno navedenim rezultatom pri kojem je uinkovitost preventivnih programa u pojedinoj zemlji blisko povezana i s brojem takvih kompromitirajuih sadraja. Rezultati istraivanja Poliklinike za zatitu djece grada Zagreba i Hrabrog telefona provedenog u Hrvatskoj (Buljan Flander i sur., 2005.; prema Krmek i sur., 2007.) pokazali su da je 12% djece bilo izloeno internetskom sadraju s nasiljem pri emu je 67% djece na takve sadraje dolo preko osobnog pretraivanja Interneta. Opasnost poveanog broja gledanosti nasilnih scena na Internetu povezana je i s moguim posljedicama koje takva gledanost izaziva kod gledatelja pri emu je veliki broj korelacijskih i longitudinalnih istraivanja ukazao na pozitivnu povezanost izmeu medijskog nasilja i ponaanja kojaukljuuju postupke ili namjeru povrjeivanja ili oteivanja drugih, najeevrnjaka (Anderson i Bushman, 2001.; Gentile i sur., 2007.) tj. to su djeca vie bila izloena medijskom nasilju, to su u veem stupnju izraavala fiziku, verbalnu i relacijsku agresiju prema vrnjacima u realnom svijetu. Isto tako, zanimljiv je i podatak da nasilje putem Interneta potie agresivnost, ali i da agresivnija djeca ee biraju nasilne programe to

45

predstavlja svojevrsnu psiholoku instancu za razumijevanje vee gledanosti pojedinih nasilnih scena (Bili, 2010.). Trajanje videozapisa po pojedinim istraivanim zemljama pokazalo je kako Srbija od 2007. godine, za razliku od Hrvatske i BiH, zadrava dulje vrijeme trajanja pojedinih videozapisa to je sukladno prethodno navedenim posljedicama vezanima za nepostojanje i neuinkovitost zatitnih mehanizama u borbi protiv nasilja meu vrnjacima. Isto tako, podaci pokazuju kako Srbija zamjeuje najvei porast broja vrnjakog nasilja od 5,4% 1995. godine do 12,7% 2003. godine te je taj broj i dalje rastao. Istraivanje provedeno na 26,628 uenika od 3. do 8. razreda u 50 osnovnih kola u Srbiji, pokazalo je kako su zatitni mehanizmi u borbi protiv nasilja neuinkoviti to potvruju i rezultati po kojima je u periodu od tri mjeseca 65,3% uenika doivjelo neki oblik vrnjakog nasilja te se 20,7% uenika klasificiralo kao rtve, 3,8% kao nasilnici, a 3,6% kao rtve/nasilnici (Popadi i Plut, 2007.). Autori pojanjavaju kako je rastui broj akata nasilja povezan s ratnim naslijeem, sazrijevanjem mladih u doba velike nestabilnosti, kriminalizacije drutva, abnormalnih drutvenih i moralnih vrijednosti, dezorganizacije tradicionalnih obitelji, neangairanosti roditelja i uitelja u prevenciji i prijavi nasilja meu vrnjacima te medijske eksponiranosti nasilja (Sinobad, 2005.). Pojedini autori istiu kako je porast nasilja meu vrnjacima u Srbiji rezultat simptoma krize kole (pad kvalitete nastavnika, strogoa u rukovoenju i organizaciji, autoritarni stilovi nastave, skriveno nasilje u nastavnim materijalima), socijalne nejednakosti u drutvu (utjecaj na etniku netolerantnost) itd. (Barain, 2012.). Iako ovdje navedeni rezultati nisu iskljuivo povezani s duljinom trajanja pojedinih videozapisa (o emu ne postoji sustavna evidencija), moemo pretpostaviti kako je due vrijeme trajanja objavljenog nasilnog videozapisa usko povezano s rastuim brojem nasilnih akata meu vrnjacima, neuinkovitou zatitnih mehanizama protiv nasilja te legislativno neureenom i nedovoljno jasnom svijesti o uklanjanju kompromitirajueg sadraja s prisutnih internetskih servisa. Rezultati ovog istraivanja su pokazali i kako je, od 2012. godine, povean broj prethodno dogovorenih tunjava na podruju Srbije dok je taj broj u Hrvatskoj i BiH poprimio negativni trend. Porast takvih tunjava povezan je s prethodno iznesenim openitim tvrdnjama vezanima za porast vrnjakog nasilja u Srbiji. U komparativnoj studiji Svjetske zdravstvene organizacije (2002.) analizirana je pojava vrnjakih tunjava u 35 europskih zemalja na uzorku od 120000 uenika u dobi od 11-15 godina te su rezultati dotine studije pokazali kako je 39% uenika barem jednom sudjelovalo u tunjavama tijekom prole godine, dok je 10% njih sudjelovalo u tunjavama vie od tri puta. Pokazalo se da Hrvatska, uz Sloveniju, 46

vedsku i eku, ima najmanji postotak takvih tunjava. Naime, iako se i u Hrvatskoj biljei rast delinkvencije mladih povezane s razliitim oblicima delinkventnog ponaanja (primjerice, nasilni napad na drugoga povezan s izazvanim tekim tjelesnim ozljedama), 2008. god ine se smanjio udio prekrajnih djela povezanih s naruavanjem javnog reda i mira tj. tunjavama za 12,47% (Vlada RH, 2009.). Nadalje, rizini imbenici za pojavu antisocijalnog ponaanja, ukljuujui sudjelovanje u dogovorenim tunjavama, uobiajeno se dijele na statine (primjerice, spol i dob, nii socioekonomski status, prisutnost zlostavljanja u djetinjstvu) i dinamine (podlone promjenama kroz intervencije i primjenu preventivnih programa). Ujedno, rizini su imbenici blisko vezani za individualna obiljeja aktera, njegove obitelji, utjecaj vrnjaka i imbenike vezane uz kolu i zajednicu (Loeber i Farrington, 2000.; DeMatteo i Marczyk, 2005.).Tako je slabi kolski uspjeh uenika povezan s njegovim sudjelovanjem u tunjavama (aki i sur., 2002.) kao to su s tunjavama povezani i njegova slaba predanost koli, niske aspiracije i slaba motivacija (Loeber i Farrington, 2000.). S obzirom na raspoznatljivost uloga u nasilju, rezultati istraivanja su pokazali kako se u Hrvatskoj najmanje raspoznaju uloge u nasilju (tko je poinitelj, a tko rtva) dok je njihova jasna raspoznatljivost prisutna u Srbiji. S time u vezi, Olweusova studija pokazuje kako je 15% uenika od 1. do 9. razreda u skandinavskim kolama ukljueno u interakciju nasilnikrtva: 7.6% su samo rtve, 5.6% su samo nasilnici, a 1.6% su i rtve i nasilnici tj. ne moe se raspoznati njihova uloga (Olweus, 1993). Na isti nain, istraivanje Atria i Speil (2003.) pokazalo je kako se broj uenika ukljuenih u nasilje kree izmeu 16 i 34% pri emu 3 do 16% uenika biva identificirano kao nasilnici, 3 do 16% kao rtve te 8 do 25% kao rtve i nasilnici.Ovaj rezultat moe se dovesti u vezu s drugim dobivenim rezultatima u ovom istraivanju pri emu se raspoznatljivost uloge poinitelja i rtve u Srbiji moe protumaiti veim brojem analiziranih videozapisa iz Hrvatske te duim vremenom trajanja pojedinih videozapisa iz Srbije gdje je omogueno i due vrijeme prepoznavanja aktera nasilja. Kao to je i prethodno navedeno, zanimljivo je istaknuti i poveznicu s rezultatom po kojemu Srbija zauzima vodee mjesto u prisutnosti unaprijed dogovorenih tunjava gdje se apriorno pretpostavlja da su oba aktera i poinitelj i rtva, a to nije u skladu s ovim rezultatom. Ta neusklaenost moe se objasniti dominacijom jednog aktera u nasilnom dogaaju, bez obzira na oblik sukoba. Nadalje, govorei o izostanku pojedinih faza nasilja u objavljenom nasilnom dogaaju, treba kazati kako su hrvatski videozapisi, u razdoblju od 2007. do 2010. godine bili okarakterizirani izostankom inicijalne i faze dominacije dok su Srbija i BiHpoprimile taj trend od 2010. do 2013. godine s time da je u dotinim zemljama, osim navedene inicijalne i 47

sredinje faze, zabiljeen i trend izostanka zavrne faze. Tako dobiveni rezultati ukazuju na injenicu kako su novije objavljeni videozapisi iz Hrvatske obiljeeni snimanjem vremena prije i nakon samog nasilnog dogaaja (vanost konteksta, ali i samog nasilnog dogaaja), dok su videozapisi s podruja Srbije i Bosne i Hercegovine iskljuivo usmjereni na sredinju fazu nasilja (vanost samog nasilnog dogaaja). Iako ne postoje sustavna istraivanja o dinamici snimanih faza nasilja, ovdje dobiveni rezultati u uskoj su vezi s rezultatima Poliklinike za zatitu djece grada Zagreba (2008.) koja je provela istraivanje o koritenju Interneta, mobitela i drugih tehnologija na uzorku od 2650 djece te pokazala kako 23% djece i mladih slika i/ili snima mobitelom vrnjake u tunjavi ili drugom nasilnom ponaanju. Taj rezultat pokazatelj je visokog postotka snimanja nasilja koji, s obzirom na svoje faze, moe biti doveden u vezu s prethodno dobivenim rezultatima po kojima Hrvatska ima nizak udio prethodno dogovorenih tunjava (iznenadnost tunjave ne moe predvidjeti snimanje prije poetka nasilnog dogaaja), krae trajanje cjelokupnog videozapisa pa, prema tome, i same sredinje faze nasilnog dogaaja. Ujedno, snimanje svih faza nasilnog dogaaja moe biti povezano i sa svojevrsnom kulturom prema nasilju (odlunost da se kasnije prijavi nasilje sa svim prisutnim i jasno vidljivim elementima). U drugom je tematskom bloku, pod nazivom Obiljeja samog nasilnog dogaaja unutar objavljenih videozapisa na YouTube servisu, promatrano verbalno i fiziko nasilje glavnih aktera nasilja kroz faze sukoba po spolu i dobi. Rezultati ovog istraivanja su tako pokazali kako je veoma slab intenzitet psihikog nasilja meu glavnim akterima nasilja s obzirom na njihovu spol i dob s primjetnim razlikama kod uenica od 5 do8 razreda gdje je psihiko nasilje intenzivnije u inicijalnoj, nego u sredinjoj fazi. Rezultati tako idu tragom veinskog miljenja u drutvu kako se vrnjaci mukoga spola ee sukobljavaju fiziki, dok djevojke ee to ine verbalno. Ipak, to nije pravilo. Istraivanje koje je provedeno 2006. godinena populaciji uenika osmih razreda (N=361), pokazuje da je od razliitih oblika nasilja, najee prisutno verbalno. Takoer, istraivanje pokazuje da je verbalno nasilje podjednako prisutno i kod djeaka i kod djevojica. Samo je 4,43% djece odgovorilo kako se nikad ne ruga drugoj djeci u koli, a ak 77,56% njih to radi esto i uvijek (Zrili, 2004.). U rezultatima koje smo dobili provodei ovo istraivanje, pokazalo se i kako uenice srednje kole pokazuju vei intenzitet psihikog verbalnog nasilja u odnosu na uenike. U promatranim videozapisima, intenzitet verbalnog nasilja kod aktera enskog spola koje pohaaju osnovnu koluse kretao od izrazito slabog do srednjeg intenziteta. To se mijenja kod enskih aktera koje pohaaju srednju kolu. Tada se intenzitet nasilja kretao od slabog do osrednjeg u prvoj (M=0,75; M=0,60) i treoj fazi 48

nasilnog dogaaja (M=0,00; M=0,25), dok je kod mukih aktera, neovisno o dobi, intenzitet verbalnog nasilja izrazito slabog do srednjeg intenziteta. Tome u prilog ide i tvrdnja da enski spol ima vee verbalne sposobnosti nego muki spol. One biraju najbolje metode iz irokog spektra verbalnih i neverbalnih poruka da bi zastraile svoju rtvu, kontrolirale ju ili ju uinile bezopasnima. Te metode enski akteri nasilja ee koriste s prelaskom u vie razrede osnovne kole, odnosno u srednjoj (Prpi, 2006.). U istraivanju je promatrano i fiziko nasilje glavnih aktera nasilja kroz sve faze nasilnog dogaaja. Rezultati su pokazali kako se najvei postotak fizikog nasilja javlja u sredinjoj fazi nasilja, neovisno o dobi i spolu. Uenice srednje kole karakterizira visok intenzitet fizikog nasilja kroz sve faze nasilnog dogaaja, posebno pod vidom 1. aktera (3,60- 4,08). Zamjetan je izostanak fizikog nasilja u inicijalnoj fazi nasilja kod srednjokolki (2. akter). Kod enskih uenica u dobi od 5 do8 razreda osnovnih koladominira 2. akter nasilja u svim fazama. Kod uenika osnovnih i srednjih kola nije vidljiva izraenija razlika u intenzitetu fizikog nasilja meu akterima nasilja. Ako se osvrnemo na dob mukih i enskih aktera nasilja, zamijetit emo kako stariji akteri ee ine fiziko nasilje od mlaih aktera. Taj zakljuak je dobiven i ranijim istraivanjem koje je provedeno 2007. godinena uzorku od 4 904 uenika etvrtih, petih, estih, sedmih i osmih razreda u 25 osnovnih kola u 13 gradova u Hrvatskoj. Prema tom istraivanju, dobiveni rezultati pokazuju kako uenici 7. i 8. razreda ine statistiki znaajno vie nasilja od uenika 4., 5. i 6. razreda (Buljan-Flander i sur., 2007.). Ipak, mnogi autori govore o smanjenju agresivnosti s poveanjem dobi. To objanjavaju injenicom da djeca tijekom odrastanja ue socijalno prihvatljive oblike ponaanja te socijalna okolina manje tolerira nasilje starije djece (Smith i sur., 1999.; Camodeca i sur., 2002.; prema Buljan-Flander i sur., 2007.). Iz tih razloga, ini se da za sada ne postoji jednoznaan zakljuak o tome da li se agresivnost smanjuje ili poveava s dobi aktera te e, po tom pitanju, trebati biti provedena dodatna istraivanja i analize. U treem tematskom bloku pod nazivom Obrasci ponaanja promatraa za vrijeme odvijanja nasilnog dogaaja, bavili smo se nizom aspekata vezanih za ponaanje promatraa i njihova kljuna obiljeja koja su se ovim istraivanjem pokazala kao znaajna. Tako su dobiveni rezultati pokazali kako je aktivno sudjelovanje promatraa najistaknutije u sredinjoj (od 2,33 do 3,00) i zavrnoj fazi (od 2,42 do 3,57), a najmanje istaknuto u fazi dominacije (M=1,00). Dobiveni rezultati sukladni su postavljenim teorijama i istraivanjima koja govore kako promatrai ine treu skupinu koja vrlo esto indirektno sudjeluje u nasilnom dogaaju. Sudjelovanje promatraa moe biti aktivno i pasivno te, ukoliko oni aktivno sudjeluju u nasilju, oni su ti koji ne iniciraju nasilje (Coloroso, 2003.; 49

prema Zrili,2006.) te, stoga, nisu toliko niti prisutni u inicijalnoj fazi. Njihova prisutnost u sredinjoj i zavrnoj fazi moe se objasniti duljim trajanjem sredinje u odnosu na ostale faze kao i najveim intenzitetom nasilja meu akterima tijekom sredinje faze pa, posredno tome, i viem stupnju aktivnosti promatraa u toj fazi. Dobiveni rezultati idu i tragom rezultata istraivanja provedenog u kanadskim kolama gdje je pokazano kako su se u 85% sluajeva promatrai na neki nain ukljuili u nasilje (aktivno ili pasivno); kako su poticali nasilnitvo u 81% sluajeva; kako su u 48% sluajeva nasilja promatrai bili aktivni sudionici i kako su u samo 13% sluajeva intervenirali zatititi rtvu (Pepler i Craig, 1995.; Coloroso, 2003.). Nadalje, ovim se istraivanjem pokazalo kako je najvea fluktuacija aktivnosti promatraa prisutna kod sukoba u kojem su oba glavna aktera nasilja mukog spola i uenici srednje kole, pri emu se ta aktivnost izraenija u zavrnoj fazi nasilja (M=3,57). S druge strane, aktivnost promatraa je najmanje prisutna kada su oba aktera nasilja enskog spola, u dob i od 5 do8. razreda osnovne kole. Iako se aktivnost promatraa, iskazana preko njihove intervencije u korist rtve ili pristajanjem na nasilje prema akterima nasilja, ne moe do kraja jasno razluiti na temelju njihove socijalne i akademske kognicije (Andreou i Metallidou, 2004.), emocionalne razvijenosti i socijalne informiranosti (Camodeca i Goossens, 2005.), moralnog rezoniranja (Gini, 2006.) ili manje-vieg stupnja empatije (Hoffman, 2001.), pojedina istraivanja pokazuju kako su osnovnokolska djeca vie empatina prema sukobima svojih vrnjaka, nego srednjokolci (Rigby i Slee, 1991.) to implicitno potvruje da su promatrai aktera nasilja srednjokolske dobi aktivniji u nasilju, ali ne kao branitelji, ve kao poticatelji nasilja. Adolescentima je ponaanje nasilnika privlano na nain da ga doivljavaju slobodnimi nezavisnim. Kroz nasilne oblike ponaanja adolescenti reflektiraju svoje pokuaje zavlastitim samostalnijim ponaanjem i odluivanjem (Bukowski, Sippola i Newcomb, 2000.) te, stoga, manje interveniraju u sukobe adolescenata to potvruje i tzv. teorija privlaenja (Vejmelka, 2012.). Prelaskom iz osnovne u srednju kolu, javlja i vei interes za suprotni spol te djeaci nastoje iskoristiti i iskazati svoje tjelesne prednosti kako bi privukli i zainteresirali suprotni spol. Isto tako, u ovo vrijeme dolazi do redefiniranja pozicija u vrnjakim grupama, a nasilje meu njima moe biti nain za dobivanje odreenog statusa koji vodi do eljenih resursa i odobravanja ostalih vrnjaka (Pellegrini i sur., 2007.). Time je potvren i ovdje dobiven rezultat po kojemu su promatrai vie aktivnije ukljueni u nasilje mukih osoba srednjokolske dobi s time da je njihova aktivnost, sukladno svjetskim istraivanjima, ponajprije vezana za prikljuivanje i podravanje nasilja. Ovdje dobiveni rezultati su ukazali kako je fiziko nasilje glavnih aktera nasilja, neovisno o njihovoj ulozi, daleko vie prisutno u slaboj do jakoj mjeri kroz sve faze nasilja (s 50

posebnim naglaskom na sredinju fazu u kojem je ono najizrazitije; izmeu 3,50-4,00) za razliku od psihikog verbalnognasilja koje je znatno manje prisutno meu glavnim akterima nasilja (kree se od 0 do 1). Takav trend potvren je i pojedinim istraivanjima gdje se fiziko nasilje u kolskim sredinama pojavljuje u 55,5 % sluajeva, dok se verbalno nasilje pojavljuje u 35,8% sluajeva (Opi, 2000.; prema Zrili, 2006.). S druge strane, postoje i brojni podaci koji govore u prilog tezi da je meu vrnjacima vie prisutno verbalno nasilje, i to podjednako i kod djeaka i kod djevojica gdje se samo 4,43% djece nikada nije rugalo drugoj djeci u koli, a ak 77,56% njih to radi esto i uvijek (Zrili, 2004.). Diskrepancija s ovdje donesenim rezultatima moe se povezati s medijskim eksponiranjem nasilja preko YouTube videozapisa gdje je verbalno nasilje nedovoljno zanimljivo za javnost ili se u samom postupku istraivanja nije moglo jasno zamijetiti njegov intenzitet zbog loih audiovizualnih snimaka nainjenih od strane laika, s loim tonskim i izraajnim kadrovima. Nadalje, rezultati ovog istraivanja su pokazali i kako je aktivnost promatraa najvea tijekom fizikog nasilja glavnih aktera nasilja i to tijekom sredinje i zavrne faze(intenzitet aktivnosti promatraa tada se kree od 2,5 do 3,0). Na isti nain, intenzitet aktivnosti promatraa procijenjen je slabijim od intenziteta fizikog nasilja i jaim od intenziteta psihikog nasilja meu glavnim akterima nasilja. Tom rezultatu mogu se pridodati rezultati istraivanja po kojima promatrai ele vie promatrati snanu linost i, ukoliko ona izaziva privlanost ili mo, vie e joj biti naklonjeni (Bandura, 1977.). Sami smo, takoer, svjedoci kako psihiko nasilje ne zauzima toliku panju javnosti i drutva te, s tog pogleda, ne posjedujemo dovoljno podataka koji govore o veoj aktivnosti promatraa u psihikom nasilju kada ono nije niti u jednom obliku bilo iskljuivo prikazano na videozapisima, ve se uvijek pojavljivalo kao pratea pojava dominantnom fizikom nasilju meu vrnjacima. Promatrajui naredne rezultate, moemo zakljuiti da gotovo da i nema psihikog nasilja meu mukim akterima nasilja te je, stoga, intenzitet psihikog nasilja meu mukim akterima vrlo nizak (M=0,00 do M=1,07). Iz tog razloga, nije prisutna niti aktivnost promatraa kod psihikog nasilja mukih aktera. S druge strane, umjereno jak do jak je intenzitet fizikog nasilja (od 2,037 do 3,477). Nadalje, aktivnost promatraa nije jednaka u svim fazama nasilja te je najvei intenzitet aktivnosti promatraa zabiljeen u sredinjoj fazi nasilja (M=2,69). Moe se zakljuiti kako postoji povezanost izmeu spola aktera nasilja i spola promatraa. Ukoliko su akteri nasilja osobe mukog spola, ee e aktivniji biti muki promatrai. To je i potvreno istraivanjem gdje se pokazalo da, od ukupno 38 nasilnih dogaaja u kojima su akteri nasilja bili mukog spola, interveniralo je 81% mukih promatraa i 38 % enskih promatraa (Hawkins i sur., 2001.). Rezultati ovogistraivanja 51

pokazali su i da je u sukobima aktera iskljuivo enskog spola, u odnosu na sukobe gdje su akteri iskljuivo mukog spola, intenzivnije prisutno verbalno i neverbalno psihiko nasilje iako u malom stupnju (najvii intenzitet verbalnog psihikog nasilja: M=1,36;).Ovakvi rezultati u skladu su s dosadanjim spoznajama u razlikama nasilnog ponaanja izmeu osoba mukog i enskog spola. Pokazalo se, naime, da djeaci ee provode direktno fiziko nasilje dok se djevojice ee slue indirektnim oblicima nasilja pri emu djeaci ee pribjegavaju fizikim i verbalnim oblicima nasilja, a djevojicepsiholoki manipulativnijim oblicima ponaanja (Bengali i sur., 2010.).Isto tako, u dobi od tri godine, vei broj djevojica nego djeaka postane sklon relacijskoj agresiji, a taj se raskol pogorava nastavkom sazrijevanja djece. Do sredine djetinjstva tjelesno su agresivni uglavnom djeaci, a relacijski su agresivne djevojice, to podrazumijeva neizravnu agresiju (kanjavanje utnjom), neke oblike socijalne agresije (irenja glasina), neverbalne geste ili govor tijela (preokretanje oima, glasno uzdisanje...), vrijeanje itd. (Simmons, 2002.:46). Nadalje, to se tie aktivnosti promatraa u dogaajima meuvrnjakog nasilja u kojima su glavni akteri enskog spola, vidljivo je da je u prvoj (M=2,23) i treoj fazi (M=1,66) ona u prosjeku slaba, dok je u drugoj (M=2,75) i etvrtoj (M=3,31) umjereno slaba. Iako nisu pronaena sustavna istraivanja koja se bave ovom tematikom, razvidno je kako promatrai bivaju aktivniji s obzirom na prisutno fiziko nasilje meu akterima. S obzirom da je fiziko nasilje vie prisutno kod osoba mukog spola, to je intenzitet aktivnosti promatraa vei u situacijama sukoba osoba mukog spola. Dobiveni rezultati su pokazali kako promatrai, u najveem broju promatranih nasilnih dogaaja, nisu poduzimali nikakve intervencije(70-80% sluajeva bez intervencije u sredinjoj fazi nasilja). S druge strane, bodrenje, odnosno navijanje za nastavkom daljnjeg sukoba, prisutno je u 60% sluajeva u inicijalnoj i sredinjoj fazi nasilnog dogaaja, a u fazi dominacije i u zavrnoj fazi prisutan je trend opadanja navijanja. Ujedno, kroz sve faze, broj intervencija promatraa (prosjek 30%) vei je od broja intervencija vanjskih osoba (prosjek 20%). Govorei, nadalje, o dinamici broja intervencija kroz faze, treba istaknuti kako broj intervencija raste od inicijalne prema sredinjoj fazi, pada u fazi dominacije i ponovno raste u zavrnoj fazi nasilnog dogaaja. Intervencije od strane vanjskih osoba dosta su rjee te se u sredinjoj fazi kreu na oko 7-8%, u fazi dominacije skoro pa da ih nema, a u zavrnoj fazi dogodile su se u 12% sluajeva. Malen broj intervencija od strane vanjskih osoba govori o tome da se nasilni dogaaj odvija na mjestima udaljenima od javnosti gdje nije mogua toliko prikladna i potrebna intervencija. Ovakvi nalazi u skladu su s dosadanjim istraivanjima jer je u veini istraivanja utvreno da se nasilje dogaa na igralitima ili drugim javnim prostorima kao to su razredi ili hodnici, u prisutnosti druge djece (Smith i sur., 1999.; prema 52

Sesar, 2011.).Isto tako, istraivanja konzistentno pokazuju da veina djece (oko 60-70%) izjavljuje da ne vole nasilje koje se dogaa meu djecom, da osjeaju simpatiju za djecu koja su izloena nasilju ili im ele pomoi, a u stvarnosti pomau samo u 25,4% sluajeva (Rigby, 1997.; OConnell, Pepler i Craig, 1999.). Craig i suradnici (2000.) pretpostavljaju da izostanak intervencije djece nije zbog izostanka empatije, ve moe biti posljedica toga to im nedostaju strategije pomoi djetetu koje je izloeno nasilju. Ipak, znaajan postotak djece izjavljuje da oni ne bi pomogli djetetu koje je izloeno nasilju ili da ponekad ak i uivaju u nasilju koje promatraju (Smith i Shu,2000.). Strah da e i oni sami doivjeti nasilje od strane vrnjaka ako stanu u obranu djeteta koje trpi nasilje, takoer moe zastraiti promatrae, odnosno, potencijalne pomagae. Kanetsuna i Smith (2002.) utvrdili su da veina djece (71%) smatra da direktno zaustaviti ili prijaviti nasilje nastavniku. Samo 30% djece misli da promatrai u stvarnosti to i urade. Veina djece smatra da promatrai ne poduzimaju nita kakobi sprijeili nasilje, ve samo nastoje izbjei vlastitu ukljuenost (31%), dok pojedinano uivaju gledajui (23%). Prema rezultatima navedenog istraivanja, 10% djece smatra da se promatrai uope ne uznemire zbog injenice da je netko izloen nasilju.Meuvrnjako nasilje, kao i njegovi promatrai, po mnogoemu su specifini i s obzirom da smo i vidjeli kako postoji trend unaprijed planiranih tunjava, logino je da u takvim situacijama rjee dolazi do intervencija. Iako su rezultati u skladu s dosadanjim spoznajama (manja spremnost za intervenciju), kada govorimo o povezanosti broja promatraa i intervencija, ovo je istraivanje postiglo novinu i rezultat koji kae da vei broj promatraa povezan s brojem intervencija s ciljem prekida nasilnog dogaaja ime je djelomino opovrgnuta toliko ustaljena Aronsonova teorija difuzije odgovornosti. Kada govorimo o prostornom poloaju samih aktera, kao i promatraa, moramo najprije napomenuti kako je to dosta neistraeno podruje te, stoga, nae nalaze ne moemo usporediti s rezultatima drugih istraivanja. Rezultati pokazuju da se akteri tijekom nasilnog dogaaja sve vie pribliavaju jedan drugome.O tome najbolje govori podatak da su u 7,3% nasilnih dogaaja akteri bili u intimnom prostoru za vrijeme inicijalne faze, odnosno, 51,4% za vrijeme faze dominacije. Rezultati su tako pokazali kako su akteri kroz sve faze bliski jedni drugimatj. uglavnom se nalaze u intimnom i osobnom prostoru. Sam prostorni poloaj bitna je karakteristika samog odnosa aktera nasilja kao i odnosa publike spram nasilnog dogaaja kojeg promatraju. Manja prostorna udaljenost samih aktera oznaava i intenzivniji nasilni dogaaj u kojem e prije doi do zadobivanja udaraca, ograniavanja slobode kretanja ili dominacije jednog aktera nad drugim. U svakom sluaju, ovo je istraivanje pokazalo kako se akteri, ali i promatrai, sve vie pribliavaju, ulazei u intimni i osobni prostor jedni drugima 53

(u inicijalnoj fazi, 7% promatraa je ulo u intimni, a 41,9% promatraa u osobni prostor; u zavrnoj fazi, 51% promatraa je ulo u intimni, a 73,5% promatraa u osobni prostor). Takvo neto predstavlja specifino ponaanje djece i mladih koji su dio meuvrnjakog nasilja te bi bilo poeljno u budunosti istraiti i te aspekte nasilja meu vrnjacima. Svojim pribliavanjem, promatrai vre grupni pritisak na aktere i utjeu na njihovo ponaanje, a sebe ine sve aktivnijim sudionicima nasilja koji imaju veliku ulogu i mo u takvim situacijama. Naime, sve osobe imaju uroenu potrebu za prostor oko sebe koji stvara osjeaj sigurnosti i zatite, a promjenom granica fizikog ili psihikog prostora osoba daje do znanja kakvom odnosu tei (Sindik, 2007.). Upravo rezultati ovog istraivanja ukazuju na to da akteri i promatrai mijenjaju svoj prostorni poloaj te su fiziki sve blii, a time mogu slati i razliite poruke, poput: elim ovo nasilje zaustaviti ili ne elim da se ovo nasilje zaustavi. Samim mijenjanjem prostornog poloaja promatraa, ne moemo zakljuivati o njihovim namjerama vezanim za meuvrnjako nasilje, ali moemo konstatirati njihovu aktivnost i umijeanost u nasilni in. Sindik (2007.) navodi i to kako ljudi ulazak u osobni prostor smatraju napadom te da se osobni prostor iri ili suava ovisno o situaciji u kojoj se pojedinac nalazi, demografskim obiljejima i osobinama linosti te znaajkama fizikog prostora u kojem se pojedinac nalazi. U kontekstu meuvrnjakog nasilja i naih rezultata, kada je naruen osobni prostor aktera nasilja, promatrai se pribliavaju akterima i postaju aktivni dio nasilja. Upravo zato, kada govorimo o meuvrnjakom nasilju, ne moemo govoriti samo o akterima nasilja, ve i promatraima koji su neizostavni i aktivni dio meuvrnjakog nasilja. 5.1. Prednosti i ogranienja dotinog istraivanja u vidu koritene metode, medija i prisutnih etikih dilema Koritenjem metode analize sadraja, navedeno je istraivanje dijelilo niz prednosti koje dotina metoda podrazumijeva. Pri tome je ona iskazana kao veoma ekonomina i uinkovita u primjeni (niska cijena, mali utroak novaca za primjenu, dostupnostYouTube videozapisa s osobnih raunala itd.), nenametljiva (sauvani podaci na koje ne moemo utjecati kao istraivai), povijesno usporediva (ovo istraivanje kao nadopuna dosadanjem radu vezanom za openitu tematiku nasilja meu vrnjacima), omoguava laki dolazak do uzorka (YouTubekao medij koji je lako dostupan i jednostavan u pretraivanju) te ukljuuje iskrenost i spontanost (objavljene su snimke stvarnih nasilnih dogaaja).

54

S druge strane, ogranienja navedene metode ukljuila su: konstruktnu valjanost nereaktivnih mjera (esto sam autor dokumenata odreuje sadraj konstrukta, a ne istraiva te se dogodilo da smo, tek nakon provedenog istraivanja, iz rezultata uvidjeli nove konstrukte), pouzdanost i osjetljivost dostupnih podataka (dostupni podaci ne doputaju promjenu mjernog postupka u svrhu poboljanja osjetljivosti ili pouzdanosti. To se vidi kroz neformalnu evaluaciju onih aspekta koji nisu bili zadani kao prethodno postavljeni konstrukti ili indikatori, tj. gdje smo naknadno uvidjeli neka ponaanja koja nismo prethodno obuhvatili upitnikom), nesklad izmeu dostupnih podataka i istraivakih potreba (opseg podataka u odreenoj dokumentaciji odreen je namjenom dokumenta, a ne istraivakim ciljevima. Po tome, razvidno je kako YouTube videozapisi ne sadravaju sve komponente koje je istraiva prethodno sebi zacrtao za mjerenje, poput prisutnosti osipanja promatraa), selektivnu pohranu podataka (esto nije sauvan cjelokupni materijal o odreenoj temi, ve je on podloan svrsi i prosudbi autora. Po tome, razvidno je kako se i broj YouTube videozapisa fluidno i rapidno mijenja s obzirom na najveu gledanost ili s obzirom na aspekte koji mogu svaki as biti uklonjeni s YouTube-a zbog kompromitirajueg sadraja, posebice nasilja meu vrnjacima), selektivno ouvanje podataka (esto se dogaa da autori prikazuju smo ono to je u njihovom interesu te tako posredno utjeu i na rezultate istraivanja. Po tome, mnogobrojni videozapisi ne snimaju okolinu nasilnog dogaaja, primjerice, prisutnost prolaznika ili reakcije promatraa unutar videozapisa to bi otvorilo jedan potpuno novi vidik istraivanja), nepodudaranje izmeu dostupnih podataka i onih potrebnih za valjane zakljuke (potekoa istraivanja prethodno zadanih konstrukta i indikatora koji ne mogu u pojedinom istraivanju biti mjereni. S time u vezi, pokazalo se na YouTube-u kako, primjerice, prethodno postavljeni indikator vezan za obrazovanje ili socioekonomski status promatraa nije mogao biti vidno percipiran pa, prema tome, niti mjeren), neupoznatost s nainom po kojem su podaci prikupljani (bez koritenja filtra rangiranja po odreenom svojstvu, videozapisi ne posjeduju odreenu konstantu po kojoj se rangiraju) te opasnost od zastarjelih podataka (zbog rapidne promjene i fluidnosti stavova i modernih kretanja, podaci esto budu zastarjeli za donoenje adekvatnih zakljuaka). 55

Nadalje, treba istaknuti i prednosti samog medija na kojem je provedeno istraivanje tj. internetskog servisa YouTube. Pokazalo se, naime, da je bio potreban mali utroak novca da bi pristupili YouTube-u (osobna raunala) to uvjetuje i lakou dolaska do uzorka (jednostavnost dolaska do videozapisa vezanih za meuvrnjako nasilje). Isto tako, nije se moglo utjecati na promjenu podataka u videozapisima, tj. na promjenu ve ostvarenih ponaanja promatraa, njihovu pasivnost i sl. Ujedno, dotini medij popraen je velikom gledanou i publicitetom, posebice mlaih osoba (popularnost i publicitet Youtube-a, kao i injenica da se njime koriste preteno mlae osobe, omoguava nam dovoljan broj videozapisa s prirodnim situacijama nasilja i to novijeg datuma) te se na njemu mogu analizirati mnogobrojni aspekti teme (poput govora, zvuka, intonacije, neverbalne komunikacije itd.) koji se ne mogu u tolikoj mjeri istraivati preko tekstualnih medija. Na isti nain, na njemu su izraene mnogobrojne jedinice analize, poput komentara, broja pregleda, naslova i sl. koji upravo mogu postati dodatan vrijedan izvor informacija o temi itd. (pruaju informaciju o publici meuvrnjakog nasilja i o tome to je njima u toj tematici zanimljivo tj. koji oblici nasilja su najgledaniji, jesu li gledaniji videozapisi s promatraima ili bez njih Takoer, i sam sadraj komentara predstavlja potencijalni aspekt teme o reakcijama ljudi na vieno nasilje.). Nadalje, na YouTube-u se mogu pronai realne scene meuvrnjakog nasilja kao i scene ponaanja promatraa koje nisu tako jasno vidljive kroz tekstualne medije niti se kroz njih toliko jasno moe mjeriti uestalost ili trajanje pojedinih entiteta kao to je sluaj kod ovog istraivanja. Moemo kazati i to kako se ovdje ne bi radilo samo o analizi sadraja, ve i svojevrsnom posrednom opaanju bez sudjelovanja (istraivai kao opaai). Velika je vanost i novost primjene analize sadraja na informacijskom mediju novoga doba koji ne posjeduje dugu istraivaku povijest te, u tom pogledu, pridonosi boljem osvjetljavanju elektronskih medija kao predmeta prouavanja. Bitno je istaknuti i veliku prednost dostupnosti svrhovitosti i jedinica istraivanja preko dotinog medija gdje sami laici i promatrai mogu provjeriti navedene postavke, aspekte i vanost istraivanja preko vlastitih osobnih raunala (Hussin i sur., 2011.). S druge strane, nedostaci i ogranienja koritenja metode analize sadraja preko medija YouTube ukljuuju niz aspekata: nedovoljno istaknutu ulogu promatraa u samom videozapisu (tekoa odreivanja njihove aktivnosti ili pasivnosti); nedovoljno istaknuto emocionalnu reakciju rtava, antagonista i promatraa; nedovoljno istaknutu razliku stvarnih od glumljenih scena; nedovoljno istaknutu istraivaku razliku izmeu originalnog izvora i snimke tog izvora na YouTube-u; nepostojanje dodatnih injenica vezanih za opetovanost ili uestalost nasilja te kontekst, utjecajne imbenike i uzroke nasilja; veliki utroak vremena i 56

truda za analizu (viekratno izmjenjivanje provjerne liste na temelju pilot istraivanja provedenog 2012. god.; due vrijeme analize pojedinih videozapisa); manji broj konstrukta i indikatora koji se mogu objektivno mjeriti to dovodi i do rezultata koji su srodni rezultatima iz literature vezane za istraivanje pismenih izvora; reprezentativni uzorak koji se stalno mijenja tj. nema popisa ili iskljuivog okvira uzorkovanja; broj YouTube videozapisa koji se fluidno i rapidno mijenja s obzirom na najveu gledanost ili s obzirom na aspekte koji mogu svaki as biti uklonjeni s YouTube-a zbog kompromitirajueg sadraja, posebice nasilja meu vrnjacima; prisutne naredno obraene etike dileme; sklisko podruje izmeu istraivake subjektivne i objektive procjene tj. analize itd. Zakljuno smatramo da, unato svim ogranienjima ove metode, Youtube predstavlja vrijedan izvor podataka zbog svoje popularnosti, dostupnosti i mogunosti istraivanja prirodnih scena nasilja, ali i sasvim novih i jo neistraenih aspekata ove te me poput stavova i reakcija ljudi koji su pogledali videozapise te mogunosti usporedbe razliitih fizikih jedinica (naslova, broja pregleda videozapisa, broja komentara) s tematskim jedinicama, kojima bi dobili sasvim jednu novu dimenziju daljnjih istraivanja. Od etikih dilema koje su se pojavile tijekom provedbe ovog istraivanja moemo, u prvom redu, navesti one vezane za informirani pristanak. Istraivaimaje esta dilema da li je etiki koristiti podatke s Interneta bez autorova pristanka ili je etiki uvijek traiti autorovo doputenje. Miljenja su esto podijeljena (Sixsmith i sur., 2001.). Prema autorima Eysenbachu i Tillu (2004.), o potrebi informiranog pristanka se odluuje preko analize javnog i privatnog na Internetu gdje neki autori ili njihove izjave ele biti javno vieni i pri tome nije nuan njihov informirani pristanak. U tome prilog ide i to to za pregledavanje videa na YouTube-u nije potrebna registracija te je pregledavanje dostupno svima. Isto tako, YouTube moe ukloniti videozapise koji nisu prikladni za gledanje. to se tie informiranog pristanka, svjesni smo kako u ovom sluaju nismo niti mogli dobiti informirani pristanak jer nismo imali osobne podatke aktera dogaaja, a sam autor videozapisa mogao je biti pristran kao poinitelj nasilja ili nedostupan zbog straha od kaznenog progona. Ujedno, videozapisi su bili javno dostupni te, iz tog razloga, nisu nuno niti zahtijevali informirani pristanak. Druga etika dilema s kojom smo se susreli jest privatnost ispitanika (primjerice, objava protivna volji aktera nasilja to uzrokuje dodatnu viktimizaciju preko samih komentara na videozapisu) pri emu tono navoenje njihovih rijei ili djela duboko zadire u njihovu privatnost i time posredno djeluje na povjerljivost danu istraivau. Ipak, s obzirom na temu nasilja, trebamo biti svjesni da to nije tema koja je privatna jer blisko dodiruje podruje kazneno -prekrajnog zakona i profesionalne obveze prijave nasilnog dogaaja to je daleko iznad svakog privatne 57

volje za zatomljivanjem pojedinog nasilnog dogaaja (Eysenbach i Till, 2004.). Trea etika dilema obuhvatila je pitanje povjerljivosti (anonimnost aktera nasilja na YouTube ne ovisi o nama kao istraivaima, ve o uklanjanju kontaminirajueg sadraja s YouTube-a), dok se etvrta dilema odnosila na pitanje prava na autorstvo (trebamo biti svjesni kako akteri ovog dogaaja, zbog samog sadraja nasilja i mogunosti kazneno-prekrajnih sankcija, ne mogu niti traiti autorsko pravo na koritenje ovih snimaka dok, paradoksalno, nije doputeno njihovo umnaanje i skidanje s YouTube-a, u bilo koje svrhe pa i promotivne, jer se time kri drugi zakon o autorskom pravu). Od ostalih dilema moemo spomenuti i one koje se odnose na relevantnost dobivenih podataka (nepoznavanje ireg konteksta u kojem se odvija nasilni dogaaj prikazan na videozapisu) i kredibilitet istraivanja po kojemu, s obzirom na medij i primijenjenu metodu, nema dovoljno razvijenih kriterija za pouzdanost, valjanost i relevantnost. U nastojanju da se smanje postojee etike dileme, uputno je bilo da istraivai naprave to prikladniju provjernu listu te koriste dostupne YouTube aplikacije: sigurnost(izbjegnuti videozapise koji sadravaju neprikladan sadraj, prepoznavanje i oznaavanje neprimjerenih videozapisa), autorska prava (slanje obavijesti o krenju autorskih prava, obrazovanje o autorskim pravima itd.), uvjeti (smjernice zajednice o odgovornosti, plaeni sadraj), privatnost (nain prikupljanja i vrsta informacija) i poalji povratne informacije (kritike, komentari i prijedlozi). 6. Zakljuak Meuvrnjako nasilje je veoma aktualna tema u dananje vrijeme. Naime, svakodnevno sesuoavamo smedijskim napisima i vijestima o njegovoj prisutnosti i negativnim posljedicama koje to nasilje neminovno izaziva. U najveem postotku odvijanja nasilnih dogaaja meu vrnjacima, na svojstven nain sudjeluju i promatrai ili svjedoci nasilja koji to nasilje sprjeavaju razliitim pojavnim oblicima intervencija ili, naalost uestalo, pridruuju se samom nasilnom dogaaju navijajui za njegovo daljnje odvijanje, aktivno se ukljuujui u nasilje ili pasivnim sudjelovanjem preutno propustiti ita uiniti da se dotini nasilni dogaaj ne nastavi. Sukladno tome, ovim istraivanjem dobiveni su podaci o obiljejima i obrascima ponaanja promatraa koji svjedoe meuvrnjakom nasilju, ali i podaci vezani za osnovne podatke o videozapisima kao i obiljeja samog nasilnog dogaaja to posredno moe biti dovedeno u izravnu vezu s ponaanjem samih promatraa.

58

Rezultati koje smo dobili, ukazuju kako: 1. Najvei broj videozapisa od 2011. godine, koji ukljuuju realne scene nasilja meu vrnjacima, a samim time i kriterij prisutnosti promatraa, potjee iz Srbije i BiH. Isto tako, Srbija, od 2007. godine zadrava i najveu gledanost te najdulje vremensko trajanje videozapisa meuvrnjakog nasilja. Srbija biljei i porast udjela unaprijed dogovorenih tunjava u objavljenim videozapisima, dok Hrvatska prednjai s udjelom videozapisa u kojima nije jasno prepoznatljivo tko je poinitelj, a tko rtva nasilja. Nadalje, do 2010. godine u Hrvatskoj su najvie izostajale inicijalna i faza dominacije, dok su taj trend naredno preuzele Srbija i BiH od 2010. godine s najveim izostankom inicijalne, faze dominacije i zavrene faze. 2. Intenzitet verbalnog nasilja glavnih aktera nasilja je izrazito slab s obzirom na spol i dob, s iznimkom djevojaka iz srednje kole za koje se pokazuje da imaju slabi do osrednji intenzitet u prvoj (M=0,75; M=0,60), odnosno, treoj fazi nasilnog dogaaja (M=0,00; M=0,25), a veoma jak intenzitet u sredinjoj fazi (M=2,50; M=3,50).Rezultati su pokazali i kako je intenzitet psihikog nasilja kod uenica od 5 do 8 razreda vei u inicijalnoj, nego u sredinjoj fazi. S druge strane, najizraenije fiziko nasilno ponaanje openito je prisutno u sredinjoj fazi, neovisno o dobi i spolu aktera (M=2,89 do M=4,0). Tunjave uenica srednjih kola karakterizira i izraenije fiziko nasilje kroz sve faze nasilnog dogaaja posebice pod vidom prvog aktera (3,60 do 4,08). Kod uenica od 5. do 8. razreda dominira drugi akter po intenzitetu u svim fazama. Kod tunjava uenika srednjih i osnovnih kola, nije vidljiva izraenija razlika u intenzitetu fizikog nasilja izmeu 1. i 2. aktera s time da je primjetno kako intenzitet fizikog nasilja izmeu uenika mukog spola raste lagano s porastom njihove dobi. 3. Promatrai najaktivnije sudjeluju u sredinjoj fazi (od 2,33 do 3,00) i zavrnoj fazi (od 2,42 do 3,57) nasilja. Najmanja aktivnost promatraa bila je prisutna u fazi dominacije (M=1,00), neovisno o spolu i dobi aktera nasilja pri emu je najvea aktivnost promatraa zamijeena u situaciji kada su akteri nasilja mukog spola i srednjokolske dobi. Intenzitet aktivnosti promatraaje u svim fazama prisutan u podjednakoj razini (Mp= 2,25; Ms=2,53; Md=2,08; Mz=2,42) kada su oba aktera enskog spola i polaznice od 5 do8 razreda osnovne kole. Isto tako, potvrena je statistiki znaajna povezanost izmeu intenziteta promatraa i spolne strukture promatraa, pri emu je aktivnost promatraa bila vea ukoliko je bio vei broj enskih osoba meu promatraima nasilnog dogaaja (r= -,230; p<0.05). 59

4. Fiziko nasilje izmeu glavnih aktera nasilja, neovisno o njihovom spolu, prisutno je u razliitim razinama kroz sve faze nasilja, s njegovim najveim intenzitetom u sredinjoj fazi (od 3,50 do 4,00) kada je i zabiljeenanajvea aktivnost promatraa (od 2,5 do 3,0). Psihikog nasilja meu akterima gotovo da i nema, to potvruje i podatak o vrlo slabom intenzitetu psihikog nasilja (M=1,07). Kada je rije o nasilnim dogaajima u kojima su glavni akteri osobe mukog spola, promatrai su aktivniji kada je prisutno fiziko nasilje meu akterima. Intenzitet aktivnosti promatraa se kretaood slabog do osrednje jakog (2,50 do 2,69), za razliku od pasivnosti promatraa kojaje osrednjai za vrijeme svih faza,odnosno izraenijau etvrtoj fazi (Mz=3,26; Sdz=1,38).Za razliku od ovih sukoba, neto je intenzivnije verbalno i neverbalno psihiko nasilje izmeu glavnih aktera nasilja u dogaajima gdje su oba aktera enskog spola. to se tie aktivnosti promatraa u dogaajima meuvrnjakog nasilja u kojima su glavni akteri enskog spola, vidljivo je da je aktivnost promatraa u prvoj (Mp=2,23; Sdp=1,16) i fazi dominacije (Md= 1,66; Sdd=1,50) u prosjeku slaba, dok je u sredinjoj fazi (Ms=2,75; Sdz=1,01) i zavrnojfazi umjereno slaba (Mz=3,31; Sdz=1,25). 5. Najvei intenzitet pasivnosti promatraa i nedostatka intervencijaod strane njih bio je zamijeen u inicijalnoj fazi (100%) i fazi dominacije (80,5%). U prisutnim intervencijama, zastupljenije su bile intervencije vrnjaka (prosjek 30%)u odnosu na intervencije vanjskih osoba (prosjek 10%). Intervencije vrnjaka najee rastu od inicijalne do sredinje faze, te se smanjuju u fazi dominacije da bi ih u zavrnoj fazibilo 30,6%. 6. Po pitanju prostorne udaljenosti, glavni akteri nasilja se, s porastom intenziteta nasilja, sve vie pribliuju jedno drugome u intimni i osobni prostor. Isto tako, promatrai se s intenziviranjem nasilja pribliavaju glavnim akterima nasilja to ukazuje na izraeniju ukljuenost publike i njihovu aktivnu participaciju. U inicijalnoj fazi se najvei broj promatraa nalazi u javnom prostoru (50%), u sredinjoj fazi u javnom i drutvenom prostoru (72%), u fazi dominacije u osobnom prostoru aktera (55%) dok se u zavrnoj fazi najvei broj promatraa zadrava i dalje u osobnom i intimnom prostoru (55%). 7. to su promatrai aktivniji, to je prisutnije i navijanje za nastavkom daljnjeg sukoba (r=,285; p<0.01). Bodrenje meuvrnjakog nasilja od strane promatraa najizraenije je u inicijalnoj (60,5%) i sredinjoj fazi (59,4%). Fiziko nasilje od strane promatraa prema glavnim akterima nasilja ima vei postotak prisutnostiod psihikog nasilja (r= ,547; p<0.01). Vei broj intervencija u pozitivnoj je korelaciji s razdvajanjem aktera 60

nasilja s ciljem kontrole ozljeda (r=,295; p<0.05). Time je djelomino opovrgnuta Aronsonova teorija i tzv. Genovese efekt prema kojoj vei broj promatraa podrazumijeva difuziju njihove odgovornosti i njihovu manju ukljuenost u nasilni dogaaj. 7. Zahvale Zahvaljujemo se lanovima Katedre za metodologiju istraivanja u socijalnom radu i socijalnoj politici na konstruktivnim smjernicama prilikom planiranja, provedbe i realizacije ovog istraivanja.

8. Popis literature

1. Analitis, F., Klein Velderman, M., Ravens-Sieberer, U., Detmar, S., Erhart, M., Herdman, M.,& Rajmil, L. (2009). Being bullied: Associated factors in children and adolescents 8 to 18 years old in 11 European countries. Pediatrics, 123(2), 569-577. 2. Anderson, C. A., &Bushman, B. J. (2001). Effects of violent video games on aggressive behavior, aggressive cognition, aggressive affect, physiological arousal, and prosocial behavior. A meta-analytic review of the scientific literature. Journal of Psychological Science, 12, 353-359. 3. Andreou, E. (2001). Bully/victim problems and their association with coping behaviour in conflictual peer interactions among school-age children. Educational Psychology, 21(1), 59-66. 4. Andreou, E., & Metallidou, P. (2004). The relationship of academic and social cognition to behaviour in bullyingsituations among Greek primary school children. Educational Psychology, 24, 27-41. 5. Antonucci, T. C. (1985). Personal Characteristics, Social Support, and Social Behaviour. U R. H. Binstock,& E. Shanas (ur.),Handbook of Aging and the Social Sciences(str. 94-128). New York: Van Nostrand Reinhold Company. 6. Aronson, E., Wilson, T.D., & Akert, R.M. (2002). Social psychology. New Jersey: Prentice Hall, Upper Saddle River. 7. Atkinson, R.L., Hilgrad, E.R, Smith, E.E, Frederickson, B.L, Loftus, G.R., Meb, D.J., Maren, S., &Nolen Hoeksema, S. (2007). Uvod u psihologiju. Jastrebarsko: Naklada Slap. 61

8. Atria, M., & Spiel, C. (2003). The Austrian Situation: Many Initiatives, Few Evaluations. U P. Smith (ur.),Violence in Schools: The Response in Europe. London: Routledge Falmer. 9. Baldry, A.C. (2003). Bullying in schools and exposure to domestic violence. Child Abuse and Neglect, 27(7), 713-732. 10. Barrera, M. (1986). Distinctions between social support concepts, measures, and models. American Journal of Community Psychology, 14(4), 413-445. 11. Banda, J.P. (2003).Main sources of socio demographic statistics. ESA/STAT/AC, 93(1), 1-11. 12. Bandura, A., & Walters, R.H. (1963). Social learning and personality development. New York: Holt, Rinehart & Winston. 13. Bandura, A. (1977). Social Learning Theory. Englewood Cliffs, New Jersey: PrenticeHall. 14. Barain, O. (2012). Drutveni kontekst i posledice vrnjakog nasilja. CobissBH, 1, 35-43. 15. Beck, R.C. (2003). Motivacija: Teorija i naela. Jastrebarsko: Naklada Slap. 16. Bengali, A., erni Obrdalj, E., ili, N., &Rumboldt, M. (2010). Vrste nasilja meu djecom i osjeaj sigurnosti u kolama Bosne i Hercegovine. Drutvena istraivanja, 3(107), 561-575. 17. Berkowitz, L. (1962). Aggression - a social psychological analysis. New York: McGraw-Hill. 18. Bili, V. (2010). Povezanosti medijskog nasilja s agresivnim ponaanjem prema vrnjacima. Odgojne znanosti, 12(2), 263-281. 19. Bouillet, D., Uzelac, S., & Kapac, V. (2005). Iskaz razrednika o nasilnikom ponaanju u hrvatskim kolama. Napredak, 146 (2), 170-182. 20. Boulton, M.J., Trueman, M., &Flemington, I. (2002). Associations between secondary school pupils definitions of bullying, attitudes towards bullying, and tendencies to engage in bullying: Age and sex differences. Educational Studies, 28(4), 353-370. 21. Bukowski, W. M., Sippola, L. A., & Newcomb, A. F. (2000). Variations in patterns of attraction to same- and other-sex peers during early adolescence. Developmental Psychology, 36, 147-154. 22. Buljan Flander, G., Durman Marijanovi, Z.,& ori poljar, R. (2007). Pojava nasilja meu djecom s obzirom na spol, dob i prihvaenost/odbaenost u koli. Drutvena istraivanja,16(1-2), 157-174. 62

23. Buljan-Flander, G., &Kocijan-Hercigonja, D. (2003). Zlostavljanje i zanemarivanje djece. Zagreb: Marko M. usluge d.o.o. 24. Cambell, M.A. (2005). Cyberbullying: An old problem in new guise? Australian Journal of Guidance and Counselling, 15(1), 68-76. 25. Camodeca, M., & Goossens, A. (2005). Aggression, social cognitions, anger and sadness in bullies and victims. Journal of Child Psychology and Psychiatry, 46, 186 197. 26. Carevi, A.,& Dobrovi, S. (2011). Alati za dijeljenje multimedijskih datoteka: usporedba alata Vimeo i YouTube. Posjeeno 21.01.2013. na mrenoj stranici slideshare-a: http://www.slideshare.net/sanjadobrovic/alati-za-dijeljenjemultimedijskih-datoteka 27. Cohen, P., Brook, J.S., Cohen, J., Velez, N.,&Garcia, M. (1990). Common and uncommon pathways to adolescent psychopathology and problem behavior. U L.N. Robins, &M. Rutter (ur.),Straight and devious pathways from childhood to adulthood (str. 242-258). New York: Cambridge University Press. 28. Coloroso, B. (2004). Nasilnik, rtva i promatra. Zagreb: Bios. 29. Coloroso, B. (2003). The Bully, the Bullied ant he Bystander: From Pre-school to High School - how parents and teachers can help break the cycle of violence. Toronto: Harper Collins. 30. Dake, J.A., Price, J.H., &Telljohann, S.K. (2003). The nature and extent of bullying at school. The Journal of School Health, 73(5), 173-180. 31. Dauvergne, M.,&Johnson, H. (2001). Children witnessing family violence. Juristat Canadian centre for justice statistics, 21(6), 1-12. 32. Demaray, M.K., &Malecki, C.K. (2003). Perceptions of the frequency and importance of social support by students classified as victims, bullies, and bully/victims in an urban middle school. School Psychology Review, 32(3), 471-489. 33. DeMatteo, D., &Marczyk, G. (2005). Risk factors, protective factors, and the prevention of antisocial behavior among juveniles. U K.Heil-brun, N. E. S. Goldstein, & R. E. Redding (ur.),Juvenile delinquency: Prevention, assessment, and intervention (str. 19-44). New York: Oxford University Press. 34. Dodge, K.A., Coie, J.D., Pettit, G.S., & Price (1990). Peer status and aggression in boys'groups: Development and contextual analyses. Child Development, 61(1),12891309.

63

35. Dodge, K. A. (1986). Social Information-Processing Bases of Aggressive Behavior in Children. U M. Perlmutter, (ur.),The Minnesota symposium on child psychology (str. 77-125).Hillsdale: Lawrence Erlbaum. 36. DollardJ., Doob, L., Miller, N., Mowrer O., &Sears, R. (1939). Frustration and aggression. New Haven, CT: Yale University Press. 37. Due, P., Holstein, B.E., Lynch, J., Diderichsen, F., Gabhain, S.N., Scheidt, P.,& Currie, C. (2005). Bullying and symptoms among school-aged children: International comparative cross sectional study in 28 countries. European Journal of Public Health, 15(2), 128-132. 38. Elez, K. (2003). Nasilnitvo i samopoimanje u djece osnovnokolske dobi. Neobjavljeni diplomski rad. Zagreb: Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu. 39. Eysenbach, G., & E. Till, J. (2001). Ethical issues in qualitative research on internet communities. British Medical Journal, 323(7321), 1103-1105. 40. Fanuko, N.(1995). Sociologija. Zagreb: kolskaknjiga. 41. Festinger, L. (1957). A theory of cognitive dissonance. Evanston, IL: Row, Peterson. 42. Freud, S. (1930). Civilization and Its Discontents. London:Penguin. 43. Frisn, A.,& Bjarnelind, S. (2010). Health-related quality of life and bullying in adolescence. Acta Paediatrica, 99(4), 597-603. 44. Fromm, E. (1989). Anatomija ljudske destruktivnosti 1. Zagreb: Naprijed. 45. Fromm, E. (1989). Anatomija ljudske destruktivnosti 2. Zagreb: Naprijed. 46. Garaigordobil, M.,& Onederra, J.A. (2008). Bullying: Incidence of Peer Violence int he Schools of the Autonomous Community ofthe Basque Country. International Journal of Psychology and Psychological Therapy, 8(1), 51-62. 47. Gentile, D. A., Saleem, M., &Anderson, C. A. (2007). Public Policy and the Effects ofMedia Violence on Children. Social Issues and Policy Review, 1(1), 1561. 48. Gini, G. (2008). Associations between bullying behaviour, psychosomatic complaints, emotional and behavioural problems. Journal of Paediatrics and Child Health, 44(9), 492-497. 49. Gini, G. (2006). Social cognition and moral cognition in bullying: Whats wrong? Aggressive Behavior, 32,528-539. 50. Hawker, D.S.,& Boulton, M.J. (2000). Twenty years' research on peer victimization and psychosocial maladjustment: A meta-analytic review of cross-sectional studies. Journal of Child Psychology and Psychiatry and Allied Disciplines, 41(4), 441-455. 64

51. Hewitt, P., Maniss, S., Molinatti, J., &Murray S. (2012). Theyre Just Being Kids: Recognizing and Preventing Bullying. National Social Science Journal, 39 (1), 56-64. 52. Himma, E.K., & Tivani, H.T. (2008). The Handbook of Information and Computer Ethics. New Jersey: Wiley. 53. Hoffman, M. L. (2001). Toward a comprehensive empathy-based theory of prosocial moral development. U A. Bohart, & D. Stipek (ur.),Constructive & destructive behavior: Implications for family, school, & society (str. 6186). Washington, DC: American Psychological Association. 54. Huesman, R. L. (1988). An Information ProcessingModel for the Development of Aggression. Aggressive Behavior, 14, 13-24. 55. Hussin, M., Frazier, S., & Thompson, K.J. (2011). Fat stigmatization on YouTube: A content analysis. Body image, 8(1), 90-92. 56. Ivarsson, T., Bronberg, A. G., Arvidsson, T., &Gillberg, C. (2005). Bullying in adolescence: Psychiatric problems in victims and bullies as measured by theYouth Self Report (YSR) and the Depression Self-Rating Scale (DSRS).Nordic Journal of Psychiatry, 59, 365-373. 57. Jeffrey, L.R., Linn, M., &Miller, D. (2001). Middle School Bullying as a Context for the Development of Passive Observers to the Victimization of Others. Journal of Emotional Abuse, 2(2-3), 143-156. 58. Juvonen, J., Graham, S., & Schuster, M. A. (2003). Bullying among young adolescents: the strong, the week, and the troubled.Pediatrics, 112 (6), 1231-1237. 59. Kaltiala-Heino, R., Rimpel, M., Rantanen, P., &Rimpel, A. (2000). Bullying at school - An indicator of adolescents at risk for mental disorders. Journal of Adolescence, 23(6), 661-674. 60. Kanetsuna, T., & Smith, P. K. (2002). Pupil insights into bullying, and coping with bullying: A bi-national study in Japan and England. Journal of SchoolViolence, 1(3), 5-29. 61. Krmek, M. (2012). Nasilje meu vrnjacima. Posjeeno 21.01.2013. na mrenoj stranici Cybermed-a:http://www.cybermed.hr/clanci/nasilje_medu_vrsnjacima. 62. Krmek, M., Buljan Flander, G, &Hrpka, H. (2007). Nasilje meu vrnjacima internetom. U V. Kolesari (ur.), Psihologija i nasilje u suvremenom drutvu-Zbornik radova znanstveno strunog skupa Psihologija nasilja i zlostavljanja (str. 125-132). Osijek: Filozofski fakultet. 65

63. Latane, B., & Darley, J. M. (1970).The unresponsive bystander: Why doesn't he help?New York: Appleton-Century-Crofts. 64. Lien, L., Green, K., Welander-Vatn, A., &Bjertness, E. (2009). Mental and somatic health complaints associated with school bullying between 10th and 12th grade students: Results from cross sectional studies in Oslo, Norway. Clinical Practice and Epidemiology in Mental Health, 5(6), 1-8. 65. Loeber, R., & Farrington, D. P. (2000). Young children who commit crime: Epidemiology, developmental origins, risk factors, early inter-ventions, and policy implications. Development and Psychopathology, 12, 737-762. 66. Lorenz,K. (1966). On Aggression. New York: Harcourt. 67. Lorenz, K. (2004). Takozvano zlo. Zagreb: Algoritam. 68. Lynn Hawkins, D., Pepler D. J., & Craig, W.M. (2001). Naturalistic Observations of Peer Interventions in Bullyng. Social Development, 10(4), 512-527. 69. Marui, I., &Pavin Ivanec, T. (2008). Praenje vrnjakog nasilja u osnovnim kolama: Spolne razlike u uestalosti i vrstama nasilnog ponaanja. Ljetopis socijalnog rada, 15(1), 5-19. 70. Mauer, M. (2011). Povezanost fizikog kanjavanja djece od strane roditelja s njihovim nasilnim ponaanjem prema vrnjacima. Neobjavljeni diplomski rad. Osijek: Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet Sveuilita u Osijeku. 71. Menesini, E., Modena, M., &Tani, F. (2009). Bullying and victimization in adolescence: Concurrent and stable roles and psychological health symptoms. The Journal of Genetic Psychology, 170(2), 115-133. 72. Milas, G. (2005). Istraivake metode u psihologiji i drugim drutvenim znanostima. Jastrebarsko: Naklada Slap. 73. Milain, A., Vrani, T., & Buljubai Kuzmanovi, V. (2009). Ispitivanje uestalosti verbalne agresije kod djece i mladei. ivot i kola, 22(2), 116-141. 74. Nansel, T. R., Craig, W., Overpeck, M. D., Saluja, G., & Ruan, W. J. (2004). Health Behaviour in School-aged Children Bullying Analyses Working Group. Crossnational consistency in realtionship between bullying behaviours andpsychosocial adjustment.Archives of Pediatrics & Adolescent Medicine, 158, 730-736. 75. Nansel, R.T., Overpeck, M., Pilla, S.R., Ruan W.J., Simons-Morton, B.,& Scheidt, P. (2001). Bullying Behaviors Among US Youth Prevalence and Association With Psychosocial Adjustment. JAMA, 285 (16), 2094-2100.

66

76. OConnell, P., Pepler, D., & Craig, W. (1999). Peer involment in bullying: Insights and challenges for intervention. Journal of Adolescence, 22, 437-452. 77. Olweus, D. (1993). Bullying at school. What we know and what we can do.Oxford: Blackwell. 78. Olweus, D. (1998). Nasilje meu djecom u koli. Zagreb: kolska knjiga. 79. Patterson, G.R., DeBaryshe, B.D., & Ramsey, E. (1989). Developmental perspective on antisocial behavior. American Psychologist, 44(2), 329-335. 80. Pellegrini, A. D., Roseth, C., Mliner, S., Bohn, C., Van Ryzin, M., Vance, N., Cheatham, C. L., & Tarullo, A. (2007). Social dominance in preschool classrooms. Journal of ComparativePsychology, 121, 54-64. 81. Pennington, D. C. (1997). Osnove socijalne psihologije. Jastrebarsko: Naklada Slap. 82. Pepler, D.J., & Craig, W.M. (1995). APeek Behind the Fence:Naturalistic Observations of AggressiveChildren With Remote Audiovisual Recording.

Developmental Psychology, 31(4), 548-553. 83. Pikas, A. (1989). The common concern method for the treatment of mobbing. UE.Roland,., &E.. Munthe (ur.),Bullying: An international perspective. London: David Fulton in association with the Professional DevelopmentFoundation. 84. Poliklinika za zatitu djece grada Zagreba (2008). Istraivanje o koritenju Interneta, mobitela i drugih tehnologija.Posjeeno 21.04.2013. na mrenoj stranici Poliklinike za zatitu djece grada Zagreba:http://www.poliklinika-djeca.hr/istrazivanja/ 85. Popadi, D., & Plut, D. (2007). Nasilje u osnovnim kolama u Srbiji oblici i uestalost. Psihologija, 40(2), 309-328. 86. Porteous, J.D. (1977). Environment and Behavior: planning and everyday urban life. Massachusetts: Addison- Wesley publishing company. 87. Pregrad, J. (2010). Program prevencije vrnjakog nasilja Za sigurno i poticajno okruenje u kolama. Ured UNICEF-a za Hrvatsku. 88. Prpi, I. (2006). Vrnjako nasilje meu djevojicama. Ljetopis socijalnog rada, 13(2),315-330. 89. Puhovski, S., Karlovi, A., & Buljan Flander, G. (2004). Validacija upitnika o emocionalnom zlostavljanju. Drutvena istraivanja, 3(71), 555-578. 90. Puzi, S., Baranovi, B., &Doolan, K. (2012). kolska klima i sukobi u koli. Sociologija i prostor, 49 (3), 335-358. 91. Rajhvan Bulat, L., & Ajdukovi, M. (2012). Obiteljske i psihosocijalne odrednice vrnjakoga nasilja meu mladima. Psihologijske teme, 21(1), 167-194. 67

92. Rigby, K. (1997). Attitudes and belliefs about bullying among Australian school children. Irish Journal of Psychology, 18, 202-220. 93. Rigby, K. (2002). New perspectives on bullying. London and Philadelphia: Jessica Kingsley Publishers. 94. Rigby, K., & Slee, P. T. (1991). Bullying among Australian school children: Reported behaviour and attitudes towards victims. Journal of Social Psychology, 131, 615-627. 95. Roberts, W.B., & Morotti, A.A. (2000). The bully as victim: Understanding bully behaviors to increase the effectiveness of interventions in the bully-victim dyad. Professional School Counseling, 4(2), 148-155. 96. Ross, D. M. (1996).Childhood bullying and teasing: What school personnel,other professionals and parents can do. Alexandria, VA: Association. 97. Ruiz, J., Expsito, F.,& Bonache, H. (2010). Adolescent witnesses in cases of teen dating violence: an analysis of peer responses. The European Journal of Psychology. 2(1), 37-53. 98. Sarafino, E. P. (2002). Health Psychology: Biopsychosocial Interactions. New York: John Wiley&Sons. 99. Sesar, K. (2011). Obiljeje vrnjakog nasilja. Ljetopis socijalnog rada, 18(3), 497526. 100. Simmons, R. (2002). enski bullying. Zagreb: Biblioteka Ambrozija. 101. Sindik, J. (2007). Poticajno okruenje i osobni prostor djece u djejem vrtiu. Metodiki obzori, 3(1), 143-154. 102. Sinobad, S. (2005). Obeleja vrnjakog nasilja u kolama. Temida, 8(3), 19-23. 103. Sixsmith, J., & D. Murray, C. (2001). Ethical Issues in the Documentary Data Analysis of Internet Posts and Archives.Qualitative Health Research, 11(3), 423432. 104. Smith, P. K., & Shu, S. (2000). What good schools can do about bullying: Findings from a survey in English schools after a decade of research and action. Childhood, 7, 193-212. 105. Smokowski, P.R.,& Holland-Kopasz, K. (2005). Bullying in school: An overview of types, effects, family characteristics, and intervention strategies. Children & Schools, 27(2), 101-110. AmericanCounselling

68

106. Sourander, A., Helstel, L., Helenius, H., &Piha, J. (2000). Persistence of bullying from childhood to adolescence - A longitudinal 8-year follow-up study. Child Abuse & Neglect, 24(7), 873-881. 107. Steinberg, L. (2000). Youth violence: Do parents and families make a difference? National Institute of Justice Journal, 243, 30-38. 108. aki, V., Franc, R., &Mlai, B. (2002). Samoiskazana sklonost adolescenata antisocijalnim devijacijama. Drutvena istraivanja, 11(2-3), 265- 289. 109. imi, N. (2004). Doprinos istraivanju pojavnosti nasilja meu djecom u koli Neobjavljeni diplomski rad). Zagreb: Odsjek za psihologiju, Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu. 110. Thoits, P. A. (1982). Conceptual, Methodological, and Theoretical Problems in Studying Social Support as a Buffer Against Life Stress.Journal of Health and Social Behavior, 23(2), 145-159. 111. Tomi-Latinac, M., & Nikevi-Milkovi, A. (2010). Procjena uinkovitosti UNICEF-ovog programa prevencije vrnjakog nasilja i zlostavljanja. Ljetopis studijskog centra socijalnog rada, 16(3), 635-657. 112. Unicef (2008). Izvjetaj o rezultatima istraivanja provedenog meu djecom, uiteljima i roditeljima u sklopu programa prevencije elektronikog nasilja Prekini lanac!. Posjeeno Saetak 21.1.2013. rezultata na mrenoj stranici u Unicefa: kolama u

http://www.unicef.hr/show.jsp?page=148522 113. Unicef (2002). istraivanja na nasilja Hrvatskoj.Posjeeno 21.1.2013. mrenoj stranici

Unicefa:

http://www.unicef.hr/show.jsp?page=148522 114. Vejmelka, L. (2012). Neke determinante vrnjakog nasilja u adolescenciji. Ljetopis socijalnog rada, 19(2), 215-240. 115. Veliki, T. (2012). Uloga nekih obiteljskih imbenika u pojavi nasilja meu djecom. Psihologijske teme, 21(1), 29-60. 116. Vlada Republike Hrvatske (2009). Prijedlog Programa aktivnosti za prevenciju nasilja meu mladima za 2009. godinu. Posjeeno 24.4.2013. na mrenoj stranici Vlade Republike Hrvatske: http://www.vlada.hr/hr/content/download/93012/1324908/file/02-85.pdf 117. Vlada Republike Hrvatske (2004). Protokol o postupanju u sluaju nasilja meu djecom i mladima. Zagreb: Ministarstvo obitelji, branitelja i meugeneracijske solidarnosti. 69

118. Wellman, B., &Wortley, S. (1989). Brothers' Keepers: Situating KinshipRelations in Broader Networks of Social Support.Sociological Perspectives, 32(3), 273-306. 119. World Health Organization (2002). World report on violence and health. Geneva: World Health Organization. 120. Zakon o zatiti od nasilja u obitelji. Narodne novine, br. 137/2009, 14/2010, 60/2010. 121. Zakon o elektronikim medijima. Narodne novine, br. 153/2009, 84/2011.
122. Zrili, S. (2004). Povezanost odgojnih postupaka roditelja i kolskog neuspjeha.Neobjavljeni magistarski rad.Zagreb: Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu.

123. Zrili, S. (2006). Sudionici u krugu kolskog nasilja nasilnik, rtva i promatra. Magistra Iadertina, 1(1), 49-57. 124. uul, M. (1989).Agresivno ponaanje Psihologijska analiza.Zagreb: Radna zajednica Republike konferencije Saveza socijalistike omladine Hrvatske.

9. Saetak Gledam, dakle sudjelujem: Obrasci ponaanja promatraa meuvrnjakog nasilja objavljenog na YouTube-u 70

Promiljajui svojevrsnu ljestvicu suvremenih problema meu mladima, visoko mjesto meu njima zauzima i meuvrnjako nasilje te ono zasluuje svoju prikladnu pozornost i evaluaciju. Nasilje meu vrnjacima nije samo izazov za profesionalnu javnost, ve sloen problem koji iziskuje promjenu drutvenih struktura, odgovorniji nadzor nad socijalizacijom djece u koli i obitelji te prevenciju na raznim podrujima strunog rada. S time u skladu, ovo istraivanje usmjerilo je svoju panju na medijsko eksponiranje nasilja meu vrnjacima, objavljenog preko videozapisa s preglednika YouTube-a, pri emu je usko podruje naeg interesa zauzela analiza sadraja i opaanja ponaanja promatraa koji svjedoe tom nasilju. Promatrai imaju vanu ulogu u meuvrnjakom nasilju jer su i oni obuhvaeni njime, bilo kao aktivni ili pasivni promatrai. Nasilje moe na njih razliito utjecati, prouzroiti stres, strah i suosjeanje sa rtvom, ali se moe dogoditi da, zbog straha da i sami ne postanu rtva, esto ne reagiraju i ostaju pasivni promatrai. Isto tako, mnogi promatrai se ukljuuju u nasilje svojim navijanjem, odobravanjem ili fizikim ukljuivanjem, to moe rezultirati rizinim imbenikom po kojemu i sami promatrai postaju nasilnici. Stoga, cilj je ovog istraivanja usmjeren na stjecanje uvida u obiljeja i ponaanje promatraa meuvrnjakog nasilja s obzirom na njihova sociodemografska obiljeja, prisutnost grupne kohezije i socijalne podrke. Dotine su znaajke dovedene u izravnu vezu s obiljejima glavnih aktera nasilja i obiljejima nasilnog dogaaja. Istraivanjem je analizirano ukupno 96 videozapisa sa sadrajem meuvrnjakog nasilja koje se odvijalo u prirodnim uvjetima u razdoblju od 2007. do treeg mjeseca 2013. godine, pri emu su istraivanjem obuhvaeni videozapisi snimljeni na podruju Hrvatske, Srbije i BiH. Rezultati istraivanja su ukazali na razliite trendove objavljenih videozapisa u navedene tri drave unutar promatranog razdoblja, s naglaskom promjene medija tj. promjene iz spontanog snimanja kojeg obiljeavaju izostanci pojedinih faza nasilnog dogaaja te krae snimke prema sve potpunijim snimkama unaprijed planiranih dogaaja meuvrnjakog nasilja. U pogledu obiljeja meuvrnjakog nasilja, u analiziranim videozapisima prevladavaju fiziki oblici nasilja koji slijede uobiajenu dinamiku nasilnog dogaaja kroz ispitivane faze, odnosno, kreu se od preispitivanja snaga, prema sve intenzivnijem sukobu i zavretku. Znaajnost rezultata se ponajvie ogleda u prepoznavanju promatraa kao aktivnih sudionika nasilnog dogaaja s obzirom da se pokazalo kako oni nisu distancirani od nasilnog dogaaja te da ne postoji njihova difuzija odgovornosti, ve je broj promatraa povezan s veim brojem intervencija u dogaaj te se, intenziviranjem nasilja, publika pribliava glavnim akterima i ukljuuje u kontekstualno nasilje ili interveniranje.

71

Odabrana tematika postavlja novu paradigmu u razumijevanju meuvrnjakog nasilja jer je do sada provedena tek nekolicina sustavnih istraivanja o promatraima i njima pripadajuem grupnom ponaanju u prirodnoj situaciji nasilja meu vrnjacima. Dobiveni rezultati raspravljani su pod vidom buduih istraivanja ponaanja promatraa u situacijama nasilja na pripadajuim reprezentativnim uzorcima, ali i mogunostima daljnjih aktivnosti u edukaciji i senzibilizaciji javnosti za ovu problematiku kao i u postavljanju konkretnih preventivnih smjernica iskoristivih za teoriju i praksu socijalnog rada, socijalne pedagogije i psihologije. Kljune rijei:meuvrnjako nasilje, promatrai meuvrnjakog nasilja, grupna kohezija, socijalna podrka, YouTube

10. Summary

I watch, therefore I participate: Behavior patterns of the bystander of peer violence published on Youtube

Reflecting a kind of scale of current problems among youth, high place among them certainly occupies the peer violence and it deserves its attention and appropriate evaluation. Violence among peers is not only a challenge for the professional public, but a complex problem that requires a change of social structures, responsible supervision upon socialization of children in the school and in the family, and prevention in various areas of professional work. In this line, this study focused its attention on the media exposure of peer violence, published via video from browser YouTube, where the narrow area of our interest was ranked by a method of content analysis and observations on the bystander behaviors who witness this violence. Bystanders play an important role in peer violence because they are also included violence, either as an active or passive observers. Violence can affect them differently, cause stress, fear and empathy with the victim, but it can happen that, for their own fear of not becoming a victim, they often do not respond and remain passive observers. Likewise, many bystanders are involved in violence with cheering, approval or involvement in physical violence. This can result with a risk factor by which they can also become bullies. Therefore, the aim of this research is focused at gaining insight into the characteristics and behavior of the bystanders peer violence due to their socio-demographic characteristics, the presence of 72

group cohesion and social support. These features were, then, brought into direct relation with the characteristics of the main actors of violence and characteristics of violent event. The study analyzed a total of 96 videos containing peer violence that took place in natural conditions in the period from 2007th until the third month of the 2013th year, where the survey included videos recorded in Croatia, Serbia and Bosnia and Herzegovina. Results pointed the different trends of published videos in the three countries within the studied period, with emphasis of changing the media from spontaneous shooting marked by an absence of certain phases of violent events and shorter shots toward an ever fuller recordings of previously planned events connected to peer violence. In terms of the characteristics of peer violence, in the analyzed videos prevalent physical forms of violence that follow the usual dynamics of violent events in the test phases, respectively, rangin g from reviewing the power, to the more intense conflict and to the end of conflict. The significance of the results is mainly reflected in the recognition of an bystander as active participants in the violent events since it has been shown that they are not far removed from the violent events and that there is no diffusion of their responsibility, but the number of bystanders was associated with a greater number of their interventions in the event. Also, the audience is approaching the main actors and includes into the contextual violence or intervention with the intensified violence. This approach sets a new paradigm for understanding peer violence because, so far, there was carried out only a few systematic studies of the bystanders and their respective group behavior in a natural situation of violence among peers. The results were discussed in light of future research about the behavior of bystanders in situations of violence, and the possibility of further activities in education and raising public awareness of this issue as well as the setting up the specific preventive guidelines usable for the theory and practice of social work, social pedagogy and psychology.

Keywords:peer violence, bystanders of peer violence, group cohesion, social support, YouTube

73