ETNJA GRADOM

Marjan je prvi simbol grada Splita. Priroda mu je satkala sjeverne padine preteito u vapnencu, dok june ini kamen, slojevi tupine i kamenita obala. Od istone granice prema zapadu, do punte sv. Jure, prua se duinom od 3,5 kilometra i irinom od 1,5 km. Njegova tri vrha, tri jedinstvene vidilice, nalaze se nad morem 125, 148 i 178 metara pruajui nezaboravan pogled na grad Split, na otoke koji ga okruuju te Katelansku rivijeru sa Solinom i Trogirom. Spliani ga s ljubavlju poee poumljavati 1852. godine, sadei prve borove, a ve 1903. godine osnivaju Drutvo Marjan koje skrbi o njemu i danas. Zahvaljujui svojim vrijednim iteljima devetnaestog stoljea, Split se dii svojim "gradskim pluima" jer etaima svih uzrasta Marjan prua mir i spokojstvo, rekreaciju i zabavu. uz mnogobrojne crkvice, pustinjake oaze te prirodne i trim- staze. Skroman zoo-vrt ini djeci veliku radost. U oporuci splitskog priora Petra, iz osmog stoljea, prvi se put biljei ime Marjana u obliku Marulianus. Povjesniari ga kasnije nazivaju Serra, Seranda, Murnanus, Kyrieleyson, Mernjan itd.
SUSTIPAN

Jugozapadni rt splitske luke zove se Sustipan po nekadanjem samostanu Sv. Stjepana pod borovima. Samostan je bio podignut u ranom srednjem vijeku, tako da je svojedobno sluio i kao konaite hrvatskim kraljevima. Poetkom XIX. st. na Sustipanu je ureeno prvo splitsko izvangradsko groblje koje, naalost, komunistike vlasti rue, betoniraju 1962. godine, pretvarajui ga u etnicu. Poseban mu je naglasak davao klasicistiki glorijet, sauvan do danas. Medu visokim borovima prua se prekrasan pogled na more i otoke pred Splitom. Sa zapadne mu je strane najstariji splitski plivaki klub Jadran, a s istone reprezentativna ACI marina. BACVICE

1/1

Idemo na Bavice, poznata je himna splitskom kupalitu slubeno otvorenom 1919. godine. Bavice su prirodni fenomen, pjeana plaa u srcu grada, tu do gradske luke, koja moe primiti i preko deset tisua kupaa. Pojavom proljetnih oseka Bavice postaju splitska Copacabana na kojoj su zapoeli mnogi poznati nogometai, na kojoj se rodio splitski ragbi, na kojoj se danas i ljeti i zimi redovito igra picigin. Bavice su danas splitska etnica svih uzrasta, a nou sredite zabave mladih.
FIRULE

Nitko nema lungomare, etnju uz more, kao Split! Od punte Marjana, od Oceanografskog instituta, etnjom uz more moete stii sve do istonih morskih gradskih granica: Bavice, Ovice, Firule, Zenta, Trstenik, Duilovo... Firule su svojim finim pijeskom i prirodnom zatvorenou uvale tradicijski privlaile majke s djecom. Hodoae Firulama posebice je buknulo dobrom organizacijom teniske kole, iz ijih su klupa slavno svijetom proigrali Nikola Pili, eljko Franulovi, Goran Ivanievi te danas Mario Ani i Jelena Kostani.
RADUNICA

1/1

Radun je staroilirski naziv za izvorite vode. Od prvih je dana Radunica bila sredinja ulica Luca oko koje su se, prije nekih petsto godina, okupljali stari Spliani nadolazei iz Poljike republike. Njihove nazive nose ulice: Kuzmania, Ninevia, Kuzmia, Ruia, Bubala, Trumbia, Duplania, Dumania, Petria, Prvana, Veanovia, Dvornika, ulia i tako redom. Radunica je postala jo popularnija s pukom fetom DANI RADUNICE, koja se dogaa ve godinama u posljednjem tjednu mjeseca lipnja, za svetoga Petra.
VONI TRG

1/1

Split je bogat svojim kalama i pjacetama to su se zbile jedna uz drugu, traei ljeti hladovinu a kroz burna stoljea sigurnost. Evo, ba na jednome od najljepih trgova dominira simbol rata, simbol okupacije, osmerokutna mletaka kula koju su Venecijanci podigli plaei se i domaih pobuna i provale Turaka. Preko puta joj je prekrasna fasada barokne palae Milesi, a s lijeve i s desne strane sauvani su nijemi svjedoci starodalmatinske arhitekture. Kamen do kamena, ljepota do ljepote, a sve to uredno zapisuje Marko Maruli od stoljea petnaestog, otac hrvatske knjievnosti, u bronci satkan rukom i genijem Ivana Metrovia. Voni trg (Trg Brae Radi) je zasluio povijesno mjesto u tv seriji Miljenka Smoje "Velo misto", kako svojom neizrecivom ljepotom tako i vjekovnim svjedoenjem.
RIVA

1/1

Splitska je Riva svoj dananji oblik poela dobivati prije dva stoljea, kada su Francuzi u vrijeme Napoleona vladali i ovim krajevima (Maral Marmont). Dii se junom fasadom Dioklecijanove palae, Franjevakim samostanom i palaom Dekovi na zapadu te Lukom kapetanijom na istoku. Riva je danas pjeaki raj svih iteljskih uzrasta. Riva je danas mjesto gdje se predivnim pogledom na igru mora i brodovlja ispija jedinstvena jutarnja ili poslijepodnevna kava. Na Rivi se za Sudamje, svetkovina sv. Duje, zatitnika grada Splita, igra tradicijska tombula. Na Rivi su se zbili svi veliki portski doeci (Goran Ivanievi, osvaja Wimbledona 2001.) kao i politike manifestacije (Vlak Slobode 1995. godine).

MARMONTOVA ULICA
1/1

Iako osvaja, Napoleonov je maral Marmont zapoeo urbanizirati dalmatinske gradove, pa su ga Spliani zauzvrat zadrali u najljepoj splitskoj ulici i medalju mu iskovali. Marmontova ulica je ne samo lijepa ve i povijesno sadrajna. U njoj je 1922. utemeljena biblioteka i itaonica za frankofile, danas Alliance Francaise. U njoj je jedna od najstarijih apoteka i prvo splitsko kino Karaman. U njoj je i jedinstvena ribarnica na koju ne slijeu muhe zbog mirisa oblinjih sumpornih voda. U njoj su i prekrasne secesijske zgrade Duplani i Toni, dok joj sjeverni dio kroz mletaki bastion, uvire u arhitekturu teatra i crkve Gospe od Zdravlja. Duhovitu suvremenu fontanu, nazvanu Pirja, ne smije se preskoiti! Ona vas jo uvijek pita: to je pjesnik htio rei?
PROKURATIVE

1/1

Prokurative su sinonim portiku, ukrasnim etnicama carda i decumanusa, glavnim ulicama Dioklecijanove palae. Taj arhitektonski detalj Venecijanci prenose na svoj sredinji trg pred katedralom Svetog Marka, a splitski ga gradonaelnik Antonio Bajamonti, sredinom XIX. stoljea vraa u Split. Na Prokurativama je Bajamonti sagradio i veliki teatar koji je ubrzo stradao u poaru. Meutim, kazalina tradicija, te posebice festivali dalmatinske ansone od 1967. godine ispunjavaju ovaj jedinstven trg koji, po svemu sudei, nije dostatno koriten. Njegova neorenesansna ljepota danas privlai turistike fotoaparate kao i igru djece "na male branke".
PJACA

1/1

Pjaca (Narodni trg), prvi se put spominje u 13. stoljeu kao irina sv. Lovre. Svojim graditeljskim arenilom i zaudnom ivotnom dinamikom, Pjaca je oduvijek iznenaivala prolaznike, pa ak i graane Splita koji vrlo rijetko podiu pogled. Ako joj prilazite iz carskog decumanusa, iz eljeznih vrata, nad vama e zazvoniti zvona zvonika s renesansnom urom, razdijeljenom rimskim brojkama 24 puta, a podignutom na ostacima rimske kule. Geometrijska skladnost njezine povrine istaknut e vam prvu gradsku vijenicu, iskienu gotikom 15. stoljea, u ijoj se loi 1950. godine, ispred Etnografskog muzeja, rodila Torcida. Do nje je renesansna palaa odumrle splitske plemike obitelji Karepi, na ijoj junoj fasadi posebice privlai prekrasan obiteljski grb pod balkonom. Preko puta nas poziva na kapuino hotel Central, u kojemu je u njegovim zlatnim vremenima postojao i "Stol mudraca" , mjesto sastanaka splitskih umjetnika i intelektualaca. Uz zapadni zid Dioklecijanove palae, s pogledom na Pjacu smjetena je i danas aktivna sinagoga iz 16. stoljea. Pjaca je tradicijsko sastajalite svih uzrasta, na kojem se do ezdesetih godina znalo gdje je mjesto za etnju uenicima, gdje studentima, a gdje enicima.
RIBARNICA

1/1

Ribarnica je jedan od spomenika grada Splita. Njezin bijeli kamen i secesijski kovano eljezo ponuenoj ribi podie cijenu. Sve to Jadransko more nudi dolazi na njezine bijele stolove, od papalina, girica, srdela, skui pa do oboritih karpina, zubataca, pagara, lubina, a i jastog zna lijeno proetati. koljke i beskimenjaci su dio svakodnevne ponude kao i uzgojena riba, ukljuujui pastrmku i arana. Ribarnica je proirena s otvorenim dijelom, no i s njim je postala mala gradu koji svakodnevno buja, naviknut na miris brujeta i gradela. Ribarnica je meka dokonim etaima, nadasve umirovljenicima, kao i sve brojnijim turistima koji se ugodno iznenade informacijom kako je to jedina ribarnica bez muha, zahvaljujui jakom mirisu sumpornih voda koje izviru tu nadohvat. Ribarnica je na svoj nain pupak Marmontove ulice.
PAZAR

1/1

Pazar i Ribarnica nalaze se uz samu Dioklecijanovu palau, nudei se svojom bliskou kao spomenici suvremenoga ivota. Splitski je Pazar posebno odredite gostiju grada Splita, koji nakon tvrdih povijesnih lekcija rado zagaze u arenilo prirodnih boja koje im nudi splitski Pazar svih dvanaest mjeseci u godini. Sve do ovog posljednjeg tehnolokog doba, koje nameui se unitava sve tradicije, Pazar je bio spoj mora i kopna, otoana, Spliana i brana gdje se spajala i razmjenjivala i tjelesna snaga i lucidnost uma, gdje su se iskazivale osobitosti lokalnih tradicija igrom, pjesmom i alom, posebice u vrijeme Sudamje, fete sv. Dujma, splitskoga zatitnika. Pazar se nalazi izmeu Istonog zida Dioklecijanove palae, crkve Sv. Dominika i istonog dijela Rive.
MATEJUKA

1/1

Matejuka, taj mali porat okupljalite je splitskih ribara i to onih koji su se decenijama sputali niz marjanske strmine i Veli Varo, da bi zagrabili leutima tone srdela to su im ivot znaile. Kla,kla,kla rasanjuje splitsku zoru u carskoj vali, da bi rebatilo u smiraj gasei motore, prebirui lovinu u mreama te se uz mul vina stopilo u pjesmu punu ulji, soli i vjetra. Matejuka je danas jedini simbol splitskog ribarenja. Stoji mirna kano razglednica sve dok je lebiada ne zavijori kano bandiricu. Matejuka svakodnevno nudi morske crve za bogatu lovinu, prie o najuspjenijim ribanjima te domau spizu u "Fife", garniranu esto splitsko-galskim duhom Braanina s Matejuke, Davora tambuka, poznatoga i priznatog karikaturiste. Vizuru Matejuke vie ne krasi bivi Gusarov dom, iz kojega su izveslane prve europske i olimpijske medalje.

VAR
1/1

Veli Varo i Luac u povijesnom sendviu dre jezgru grada Splita, nadmeui se za titulu najstarijega predgraa. Luani se hvale staroilirskim toponimom Radunice, dok Velovaroani svoju prastarost pojanjavaju okriljem Marjana, pod ijim su obroncima stisnuti. Veli Varo obiluje izvrsno sauvanom pukom arhitekturom i izvornim pukim ambijentima. Velim Varoom treba polako etati uzbrdo u vie navrata, da bi se uoilo preostalu igru kamenja njegovih strmih kaleta te apsolviralo dojam pogledom po krovovima s Prve vidilice. Medu arhitektonskim spomenicima najpoznatija je Crkva sv. Mikule iz XI. stoljea, na ijem se portalu, pored likova lavica, nalaze imena graanina Ivana i supruge mu Tihe. Spomenimo jo jednom crkve Gospe o' Soca, Sveti Kri, Svetoga Franu koje krase Veli Varo. Veli Varo je donedavno bio simbol splitskih ribara koji su mierjasto ivjeli od svakodnevne srdele (Spli'ski akvarel, opereta Ive Tijardovia), dok se danas njegov stambeni kvadrat prodaje po zlato. Veli Varo je dao Splitu operne pjevae Nou Matoia, Antu Maruia i Ratomira Klikia te novinara i publicistu Miljenka Smoju.

DIOKLECIJANOVO VRIJEME
SALONA

etnja gradom Dioklecijanovo vrijeme Kulturno nasljee

Salona bijae uporite i luka ilirskih Delmata po kojima je i Dalmacija dobila svoje ime. Veliki Julije Cezar, tada proconsul, namjesnik Ilirika, podie Salonu u rang kolonije. Procvat doivljava u Dioklecijanovo doba, kada dobiva poasni naslov Valeria (tako se zvala i jedina careva ki). Salona od 4. do 6. stoljea postaje vaan centar kranstva. Pada pod udarom Avara i Slavena oko 640. godine. Iz prve rimske faze sauvan je dio gradskih zidina (Moenia urbi) s monumentalnim kulama i vratima (Porta Caesarea). iri se prema istoku i zapadu pa je u II. st. opasan s novim bedemima. Forum se nalazio u sreditu grada pri moru, a uz njega se u I. st. prigrauju teatar i terme. Prekrasni amfiteatar izgraden je u II. st. za 15 tisua gledatelja. Impozantno djeluje i danas, smjeten na sjeverozapadnom dijelu stare jezgre (Urbs vetus). Kranska groblja s bazilikama razvila su se na poganskim nekropolama. Najstarija je na Kapljucu, poznata kao bazilika Pet muenika. Najkompleksnija je ona na Manastirinama, odakle su i prenesene kosti sv. Duje. Po arhitektonskim rjeenjima najzanimljivija je na Maruincu. Unutar gradskog perimetra istraeno je jo osam drugih bazilika. Starohrvatski Solin razvio se uz rijeku Jadro, istono od ruevina antikoga grada. Crkvu sv. Marije i sv. Stjepana, kraljevske mauzoleje, podigli su hrvatski ranosrednjevjekovni vladari. U Gospi od Otoka pronaena je glasovita ploa s natpisom kraljice Jelene. Tu je i krunidbena Zvonimirova "uplja crkva" (11. st.) nastala na temeljima jedne od najmonumentalnijih ranokranskih bazilika na istonoj obali Jadrana. Salona nam je dala cara Dioklecijana, roenjem Ilira, Delmata Diokles (243. - 313.). Iz Salone je potekla silna arheoloka ljubav don Frane Bulia (1864. - 1934.), arheologa i sveenika, iji se sarkofag nalazi do njegova najdraeg ureda, do Tusculuma na Manastirinama, djelo kipara Petra Bilinia, jednog od prvih uitelja Ivana Metrovia.

ZLATNA VRATA

etnja gradom Dioklecijanovo vrijeme Kulturno nasljee

1/1

Porta septemtrionalis njihov je rimski naziv. Kroz njih je car Dioklecijan kroio u Palau 1. lipnja 305. godine. Graena su u obliku etverokuta, s dvostrukim vratima, s dimenzijama 9 x 9 metara, kao dio obrambene vojne taktike (propugnaculum). Proelje je dekorirano niama u kojima su figurirale skulpture etvorice tetrarha (Dioklecijan, Maksimijan, Galerije i Konstancije Klor). U zapadnom zidu vrata krani grade kapelicu Sv. Martina, zatitnika vojnika i krojaa. Danas nad kapelicom iz svoga samostana bdiju sestre dominikanke, koje ce vas srdano, u svako doba, upoznati s povijeu od stoljea sedmog. Pod utjecajem Venecije vrata u 16. st. mijenjaju naziv u Porta Aurea, to ostaje do danas. U istonom zidu Spliani su ugradili stanove u kojima je najstarija stanovnica ehinja Marija Vasekova (94), koja od svojega dolaska iz Olomouca u Split 1930. godine postaje najstroi uvar batine.

SREBRENA VRATA

Porta orientalis njihov je rimski naziv. Nastavlja se oblik etvrtastog propugnaculuma, iz kojega nas glavna ulica, decumanus, vodi izravno prema zapadu, prema Pjaci, sredinjem tradicionalnom okupljalitu Spliana. Srebrena su vrata bila skromnije dekorirana od Zlatnih. Temeljito su restaurirana 1952. godine, nakon bombardiranja saveznike avijacije u II. svj. ratu, od kojega strada barokna crkva Duica. Dobro je to su vidljivi ostaci osmerokutnih kula, pa se lako moe zamisliti ljepota gradnje i snaga nadzora nad ulaznim vratima sa sjevera, istoka i zapada. Srebrena su vrata svoju slojevitu povijest okitila najveim katolikim dogaajem u Spliana. Kroz njih je 2000 -te, svojim papamobilom, proao i sam papa Vojtila, divei se ljepoti katedrale Sv. Dujma upravo iz toga kuta. Srebrena su vrata ve u srednjem vijeku bila zazidana radi sigurnosti, da bi tik do njih bila otvorena mala gradska vrata 1764. godine, prolazna jo i danas. Vrijedno je napomenuti da svaki prolaznik upravo od Srebrenih vrata poinje gaziti po izvornoj razini antikog plonika, decumanusa. Ba tu moe osjetiti dimenzije rimskoga bulevara po kojemu su jezdili dvoprezi, troprezi i carski etveropreg.

ELJEZNA VRATA

1/1

PORTA OCCIDENTALIS njihov je rimski naziv. Jedino je kroz eljezna vrata kolao ivot svih 17 stoljea. Kako su otvorena prvoga dana, tako su i danas svjedokom ilirskih, grkih, rimskih, pa avarskih, tatarskih, slavenskih, turskih, talijanskih, francuskih i inih gena da bi danas napokon, zvonjavom renesansne ure iznad njih, pozdravljala protok priznatih hrvatskih gena. teta to su krani na nadvratniku otukli Niku, pogansku boginju pobjede, da bi na istom mjestu izgravirali svoj vjerski signum - kri, u dalekom petom stoljeu. U jedanaestom je sagraena crkvica Gospe od Zvonika, prvotno posveena sv. Teodoru, s prekrasnim ranoromanikim zvonikom. U srednjem se vijeku prostor propugnacula rabio za sudnicu, a do prije samo pedesetak godina je tu bilo carstvo malih trgovakih radnjica. Perifernim pogledom lako se i danas uoi povijesna dinamika eljeznih vrata, gdje posebice plijeni specifina stanogradnja u samim zidovima, zvonik, dio straarske etnice nad ostacima osmerokutnih kula te predivan pogled na decumanus u cijelosti i Narodni trg djelomice.
MJEDENA VRATA

1/1

PORTA MERIDIONALIS njihov je rimski naziv. Kao vrata koja je za juine oplakivalo more, u cijelosti se razlikuju od ostalih triju. Najprije skromnijim dimenzijama pa potom funkcijom izlaska na more, s prvoga kata kroz podrume. Pored renesansnog naziva AeneaMjedena, nosila su i atribut Sigurnosna osiguravajui bijeg via maris u sluaju napadaja na palau. Uz djelominu restauraciju, autentini blokovi vrata, iznenadenim posjetiteljima, ukazuju na skoro dvomilenijsku vodootpornost i razinu nagrienosti. Danas su postala "glavna" jer turisti kroz njih zapoinju struna razgledanja s lokalnim vodicima, zamiljajui "muli" s kojega Dioklecijan uz fanfare ulazi u carsku brodicu.
VESTIBUL

1/1

Izvana etvrtastog, iznutra krunog tlocrta, Vestibul, to staro carsko predvorje i danas djeluje monumentalno. A kako li je tek fasciniralo u svojoj prvotnoj potpunosti: polukrune nie s kipovima; velika kupola sa svjetlucavim mozaikom u bojama, o emu svjedoi Marko Maruli svojim rukopisom iz 16. stoljea; bjelina rotondastog zida. Kroz Vestibul se s Peristila ulazilo u rezidencijalni dio palae. No, moete li zamisliti da se prije samo pola stoljea ba u njemu stanovalo?! I kokoe uzgajalo i rajice sijalo! Jugoistono od Vestibula nalazi se srednjovjekovni kvart, unutar kojega je najstarija ranoromanika kua iz desetoga stoljea. Naslonjena je na sam Vestibul, a u njoj moete odnedavno i prenoiti. Nasuprot njoj nedavno je otvoren prekrasan odjel Etnografskog muzeja u crkvi sv. Andrije, izgraenoj u sedmom stoljeu u jednoj od carskih odaja koje, naalost, nisu sauvane, ali su zato podrumi njihova vjerna kopija. Tako je usporedbom lako prezentirati Triklinij, carevu blagovaonicu, ija je kopija predoena u istonim podrumima 1995. godine, s mramornom mensom u sredini. Izlaskom iz podruma pa etnjom do prvoga kata lako se dade uoiti poloaj blagovaonice, kuhinje, gineceja (smjetaj za ene) te logikog nastavka prema termama put istonog zida. etajui bogatim Kriptoportikom, careva etnica s pogledom na more, ulazilo se u zapadne prostorije gdje je dominirala biblioteka. Na samom jugozapadnom kraju smjetene su carske odaje, a tik do njih jo neotkopane carske terme, nad kojima se danas nalazi hotel Slavija.
JUPITEROV HRAM

1/1

kotski arheolog Robert Adam smatrao ga je jednim od najljepih europskih spomenika. Pravokutna tlocrta, hram je sluio slavljenju Jupiterova kulta. Lei na povienom podiju. Ispred hrama stajao je trijem na est stupova. Reljefni prikazi na portalu, kao i kasetirani bavasti svod utjecali su na ranorenesansnu arhitekturu Andrije Aleija i Nikole Firentinca u Trogiru. Transformacija u Krstionicu dogaa se u kasnoantiko doba. Pod njim je kripta posveena sv. Tomi. U njemu je poetkom 13. st. postavljen krsni zdenac sastavljen od pluteja oltarne pregrade (11. stoljee), izvorno iz katedrale. Na jednoj od ploa nalazi se prikaz hrvatskog kralja (Petar Kreimir IV. ili Zvonimir), najraniji prikaz jednog europskog kralja u srednjovjekovnoj kamenoj skulpturi. U Krstionici danas dominira secesijska skulptura sv. Ivana Krstitelja, po kojoj hram nosi ime nakon transformacije, djelo Ivana Metrovia. Krstionica se otvara samo jednom godinje, 24. lipnja, na dan Sv. Ivana Krstitelja.
KATEDRALA SV.DUJE

1/1

Meu europskim katedralama splitska ima za sjedite najstariju graevinu - mauzolej rimskog cara Dioklecijana. U njoj, na koncu drugog milenija, povijest izmiruje pogansku antiku, kransku srednjovjekovnu i modernu batinu. Mauzolej cara-progonitelja krana postaje sredinom 7. st. katedralom u kojoj su na poasnim mjestima postavljeni oltari s relikvijama sv. Dujma i sv. Staa, muenika pogubljenih u oblinjem Solinu. Vanjski oktogon mauzoleja bio je opkoljen trijemom (peripterom) na 24 stupa. U unutranjosti ima kruni oblik s etiri polukrune i etiri pravokutne nie. U sredini je stajao Dioklecijanov sarkofag, koji je kasnije ritualno smrskan. Iznad nia se die osam korintskih stupova od crvenog granita, a nad njima jo osam manjih. Na vijencu koji tee uokolo, izmeu prvoga i drugog reda stupova, reljefno su prikazani Eroti u lovu, maske i ljudske glave. Osobito su zanimljiva dva medaljona s vrpcama koje dre po dva Erota. Arheolozi i splitska tradicija u njima prepoznaju portrete cara Dioklecijana i ene mu Priske koji su tu trebali biti zajedno pokopani. Osobito je zanimljiva konstrukcija kupole zidane lepezastim slaganjem opeka u donjem te krunim slaganjem u gornjoj trecini. Kupola je sjajila svjetlucavim mozaikom kao i ona u Vestibulu. Katedrala je, prije svega, i danas liturgijsko mjesto iji kontinuitet najbolje odraava svakonedjeljna misa i obnovljeni sjaj procesije o danu splitskog zatitnika sv. Dujma, cikliki ve milenij i pol. Vratnice na ulazu u katedralu u orahovini izrezbario je Splianin Andrija Buvina, a postavljene su 1214. godine. Vaan su dokument srednjovjekovne plastike uope. Dva krila s po 14 kaseta predstavljaju prizore iz Evanelja, od Gabrijelova navjetenja do Kristova uskrsnua. Izrezbareni su prizori bili obojeni te pozlaeni. Lijevo od ulaza nalazi se esterostrana propovjedaonica iz 13. stoljea Graena je od skupocjenog zelenog porfira, neko pozlaenog u cijelosti. Lokalna tradicija kae da je nastala darom Kolafise, udovice splitskoga kneza Ivana Frankopana 1257. godine. Desni je boni oltar bio posveen sv. Dujmu. Oltarski ciborij podigao je Bonino da Milano

1427. godine u kasnogotikom stilu. Freskama etiriju evanelista oltar je ukrasio splitski kasnogotiki slikar Dujam Vukovi 1429. godine. Pred njim se nalazi antiki sarkofag s likom Dobrog pastira, ukraen sa zavojnicama koje simboliziraju rezonancu vjenosti. Lijevi je boni oltar suzatitnika Splita, solinskog muenika tangara Anastasiusa akvilejskoga, izradio 1448. najbolji hrvatski graditelj i kipar svoga doba Juraj Dalmatinac, rodom iz Zadra. Osobito je lijep sredinji reljef na sarkofagu s prikazom Bievanja Kristova, gdje Dalmatinac prikazuje Krista pokrenuta mukom i bolju. Glavni je oltar podignut izmedu 1685. i 1689. godine. Osobito je lijep rezbareni svod nad njim u ije je kasete uklopljeno deset sliica iz Starog zavjeta, s koloristikim udjelom Matije Poncuna. U sjevernoj nii nalazi se oltar koji je izradio mletaki kipar Morlaiter 1767. godine, u koji su 3 godine poslije sveano prenesene moi sv. Duje iz Boninova oltara. U razigranom duhu rokokoa reljefno je prikazan trenutak dekapitacije sv. Dujma. Najznaajnije djelo u baroknom koru katedrale su drveni nasloni klupa koje su izvorno stajale pred glavnim oltarom. Izrezbarene su u prvoj polovici 13. st. i to je unikatni ikonografski prikaz u europskoj srednjovjekovnoj skulpturi. Zvonik katedrale (57 m) je najizvornija dalmatinska srednjovjekovna graevina zapoeta u 13. stoljeu. Nad mono klesanim lavovima, koji u prizemlju zvonika uvaju ulaz u predvorje katedrale, nalaze se dvije skupine dostojanstvenika koji simboliki nose teret stupova. Nad antikim portalom nalazi se maleni sarkofag dviju keri kralja Bele IV. koje su umrle od kuge na Klisu 1242. godine. Peripter katedrale sluio je kroz itav srednji vijek kao Campo santo grobite najodlinijih Spliana. Atraktivna, dobro uuvana skalinada vodi vas na sam vrh zvonika s kojega cijelu Dioklecijanovu palau imate kao na dlanu. Danas je jedan od najatraktivnijih detalja u Katedrali banak pred oltarom sv. Dujma, s kojega je papa Ivan Pavao II. Vojtila kleei molitvom zahvaljivao svome mueniku.
PERISTIL

1/1

Peristil je bio namijenjen caru Dioklecijanu, kultu ivog sina Jupiterova. Car se pojavljivao pod arhitravnim lukom sredinjeg dijela protirona. Pristupa mu se u adoraciji. Kleei se ljube skuti njegova grimiznog plata, ili se pred njim pada niice, leei cijelim tijelom na zeml ji. Crvena boja granitnih stupova naglaava ceremonijalnu funkciju. Naime, od cara Dioklecijana purpur postaje bojom cara. Gradnjom novoga gradskog trga s vijenicom (Pjaca) 13./14. st., Peristil postaje vjersko sredite. Danas ga sa zapada zatvaraju palae splitskih plemikih obitelji Grisogono i Cipci, naslonjene na njegove autentine kolone i lukove. Svojim renesansnim i gotikim stilom gradnje i same postaju spomenicima. Zahvaljujui svojoj jedinstvenoj ljepoti i nesvakidanjoj akustici, Peristil postaje svjetska kazalina scena, kao izmiljena za operne klasike (Verdijeva "AIDA") te grke tragiare ("Antigona", "Kralj Edip" itd.), a ispijajui na njemu kavu pred kavanom Luxor (u njoj su ostaci Venerina hrama), moete upitati prelijepu sfingu, staru preko 3.500 godina, to se zbilo noas i to vas sutra eka. Nije papa Vojtila, za posjeta Splitu prije nekoliko godina, sluajno izustio: "Boe moj, koliko li je nogu ovuda gazilo." Dok Spliani s ponosom stoljeima ponavljaju: "Peristil je centar Splita i ciloga svita!"
PODRUMI

1/1

Podrumi Dioklecijanove palae, s njezinim perimetralnim bedemima i izvanredno ouvanim kultnim sreditem, predstavljaju najbolje ouvani antiki kompleks ovakve vrste. Funkcija im je bila izdignuti prostore careva stana u gornjem katu. Omoguuju, na temelju njihovih konstruktivnih elemenata, rekonstruirati izgled gornjih odaja, a nekima od njih shvatiti i izvornu namjenu.

U ranom srednjem vijeku jedan se njihov dio koristio za stanovanje, a u jednoj su dvorani pronaeni dijelovi turnjaice za proizvodnju ulja i vina. Gornjom gradnjom kroz srednjevekovlje pretvoren je u otpadnu jamu kua to se nalaze iznad njega. Danas se u te prizemne dvorane ulazi kroz Porta Aenea, ili pak skalinadom s Peristila. ienje podrumskih prostorija zamislio je i otpoeo sredinom 19. st. arhitekt Vicko Andri, prvi splitski i hrvatski konzervator. Podrumi su i danas puni ivota. U njima se redovito organiziraju slikarske i kiparske izlobe, izvode se kazaline priredbe, a posebice plijeni ljepotom tradicijski Meunarodni sajam cvijea. Istraivaki i restauratorski radovi su jo u tijeku, kako u zapadnom tako i u istonom zatrpanijem dijelu. Za napomenuti je da je njihov istoni dio postao pristupaan iroj javnosti tek nedavno, u svibnju 1995. godine, na dan patrona grada, na dan Sv. Dujma.

KULTURNO NASLJEE
MARJANSKE CRKVICE

1/1

Poloaj i prirodna ljepota Marjana okrunjeni su krcanskom tradicijom Spliana koju su bogato iskazali gradei na Marjanu mnotvo crkvica koje nisu neka arhitektonska djela, ali je uz svaku od njih vezano poneko sjeanje na prolost Splita. 1. Sv. Nikola na Gori Ovu su crkvicu 1219. godine sagradili Splianin Rako i ena mu Elizabeta i darovali je opatiji sv. Stjepana na Sustipanu. O njoj su brinuli benediktinci pa pustinjaci te danas Drutvo Marjan koje ju je i popravljalo 1990. godine.

Sv. Nikola na Gori se nalazi na jugoistocnom obronku Marjana, oko dvjesta metara iznad Prve vidilice. 2. Gospa od Dobrog Svita (Savjeta) U Kateletu je do danas dobro sauvana crkva Gospe od Dobrog Svita izgraena 1513. godine. Kod temeljite obnove Kateleta 1883. g. vlasnik Vicko Capogrosso-Kavanjin posveuje osobitu pozornost obnovi crkvice nazivane tada Madonna del Buon Consiglio 3. Gospa alosna, puki Gospica Od nekoliko povijesnih crkava u irem podruju Kajuna sauvana je samo crkvica Gospe alosne. Sve marjanske crkvice slijede zakon proelja na zapadu, dok se Gospina kapelica prilagodila putu na vododerini Suspas - od istoka. Povjesniari je stavljaju u 1362. godinu istiui zvonik na preslicu te prizor Majke koja u rukama dri mrtvo tijelo Kristovo. Spliani su na Marjanu vidjeli Kalvariju pa ne zauduje tu podignuto svetite Gospe alosne. 4. Gospe od Betlema, Betlem Jednostavna jednobrodna graevina podignuta je kad i ona Sv. Jere, u doba Marka Marulia, neto prije 1500. godine kada ponovo jaa ivot pustinjaka na Marjanu. U njoj je sauvan lijep kameni oltar, u sredini je Kristovo rodenje, sa strane sv. Jere i sv. Ante Pustinjak, a u timpanu Kristovo Raspee. Crkva se nalazi blizu eremitae sv. Jeronima. 5. Sv. Jere na Marjanu Graena je u drugoj polovici 15. stoljea. Andrija Aljei zavrava i potpisuje oltar 1480. g. Kao rektor crkve spominje se don Dujam Balistrili, kum Marka Marulia, kojemu Maruli posveuje Juditu. uvaju je pustinjaci koji borave blizu crkve i obrauju oblinju zemlju. 6. Sv. Jure na rtu Marjana Na rtu je Marjana u rimsko doba bio hram boice Dijane, zatitnice lova. Do njegova poloaja nalazi se predromanika crkvica sv. Jure, jednobrodno zdanje s polukrunom apsidom. Sauvan je ulomak pluteja oltarne ograde koji se, kao i sama crkva, vee za IX. i X. stoljee . 7. Sv. Benedikt na Marjanu Ova se crkvica prvi put spominje 1362. godine. Nalazi se u danas dobro poznatom predjelu Bene. Ljubo je Karaman zapisao 1932.: "...na jednoj gomili kraj puta jo stri ulomak stupa za koji stari seljaci priaju da je ostatak crkvice sv. Bene." Ovaj je ulomak sauvan i do danas, a nalazi se na kru s june strane tenis igralita. 8. Gospa od pinuta Spominje se vec 1096. godine. Povjesniari dre da je na ovom poloaju postojalo svetite od kasnoantike-starokrcanske epohe, a uoeni tragovi i ostatci najstarije graevine pokazuju oznake ranokranskog graditeljstva i otkrivaju da je crkva osnovana u vrlo ranim stoljeima vjere. U puku je kruila legenda da aneli svaku subotu procesionalno hodoaste k ovoj crkvi. 9. Sv. Lazar Sv. Mande Poduboge, puki Sv. Mande Prvi spomen crkve sauvan je u oporuci iz 1412. godine: ...ubogi Sv. Lazara koji borave na gori u splitskom predgrau. U ljetopisu nepoznatog Splianina ita se podatak iz 1782. godine da je u Splitu od gladi pomrlo po predgraima i gradu oko 600 dua, po ulicama, bolnicama i raznim kuama, a bijahu sahranjeni dijelom pod brdom Marjan, u Velom varou kod crkve sv. Mande, i neki na Bavicama (Katalinia brig).

Iako su na oltarnoj pali prikazani i sv. Lazar i sv. Mande, puani slave samo sv. Mandu 10. Sv. Mikula na Stagnji Silazei s Marjana u grad susreemo crkvu Sv. Nikole ad pedes montis - na podnoju brda, u sredini Veloga Varoa. O gradnji crkve "govori kamenje". Na nadvratniku proelja uklesan je natpis ovako preveden s latinskog: "Pomou Kristovom sagradi hram znameniti i slavni Ivan sa enom Tihom, koju drugu poslije prve oeni." Na oltarnoj pregradi unutar crkve drugi je natpis ovako preveden: "Ovu crkvu Ivan s drugom enom, ali imovinom prve, koju smrt pretee, sa svojim sestrama sagradi." Crkva je djelo domaih majstora koji povezuju kroz 12. stoljee predromaniki i romaniki stil. 11. Gospa od Soca Crkva Gospe od Soca (Seoca), dobro poznata u Velom Varou, sagraena je u X. stoljeu. Imala je povrinu od samo 45 etvornih metara. Stanovnike okolnih ulica Spliani zovu Soani. U vrijeme turskih ratova seljaci se iz okolice naseljavaju izvan gradskih zidina, pa se naselje nazva Seoce. Puka je legenda tvrdila da se zvona crkvice Gospe o' Soca uju do Rima. 12. Sv. Kri "Novi" u Velom Varou Staru crkvu Sv. Kria sruilo se 1657. g. - "da je Turci ne bi osvojili i u svoju kulu pretvorili. "Nalazila se oko 150 m nie od dananje cija je gradnja zapocela 1680., a dovrena bi pet godina kasnije. Iz stare je crkve prenesen romaniki drveni kri, zatim kip Pieta i tri kapitela, a od liturgijskog posua gotiki kale.
CRKVA SV.FRANE

1/1

Crkva sv. Feliksa nad potokom, muenika iz Dioklecijanova vremena, nalazila se na poloaju crkve Sv. Frane na Obali. Prema kronici Tome Arhiakona sagradio ju je splitski nadbiskup Ivan koji je uz nju ivio, gdje je i pokopan. U 13. st. u crkvu sv. Felicija udomie se Mala braa svetoga Franje, fratres minores, koji u glavnom oltaru uvaju i tuju raku sv. Felicija. Puka predaja kae da je sam sveti Franjo osnovao samostan u Splitu 1214. godine, kada je prolazio kroz Split. S franjevcima se javlja novi tip crkveno-samostanskog kompleksa, s klaustrom kao glavnim prostornim akcentom, oko kojega su samostanske zgrade.
SV.MARTIN
1/1

U Dioklecijanovoj palai krcanstvo bijae ivo od samoga njenog osnutka. Svoj prvi graditeljski sakralni trag ostavlja iznad Zlatnih vrata, s petog na esto stoljee, kapelicom posveenom sv. Martinu, zatitniku vojnika, krojaa i suknara. Crkvica sv. Martina dobila je u 11. st. ranoromaniki zvonik slian onome nad eljeznim vratima. U njezinoj unutranjosti sauvala se oltarna pregrada iz istoga doba. Danas nad njom bdiju sestre benediktinke, koje e vas uvijek primiti s povijeu od 5. stoljea.
SV.TEODOR

1/1

Kasnoantika crkvica sv. Teodora graena je istodobno sa crkvicom sv. Martina, ali iznad eljeznih vrata, nad najivljom gradskom ulicom, nekadanjim Decumanusom. Vjerojatno je podignuta ve u 6. stoljeu, a posveena sv. Teodoru, zatitniku bizantske vojske. Preureena je u 11. st. podizanjem zvonika, najstarijeg sauvanog na hrvatskoj obali Jadrana. U unutranjosti crkvice otkriven je zabat oltarne pregrade s imenom gradskog priora Furmina (suvremenika hrvatskog kralja Zvonimira) i njegovih dviju ena, Magi i Bite. Spliani je zovu Gospe o Zvonika.

1/1

Na sjeveroistonom dijelu splitskoga poluotoka nalazi se jedan od najznaajnijih arhitektonskih spomenika, Crkvica svete Trojice, to potjee iz VIII./IX. stoljea. Najbolje je sauvani oblik esterolisne crkvene graevine ranog srednjeg vijeka. Oko cilindrinog tijela rasporeeno je est polukrunih apsida u obliku esterolista. Osim kupole koja je obnovljena prilikom zatitnih radova 1972. g., zidovi su joj originalni. U njoj se i danas nedjeljom vre kranski obredi.

1/1

Jedina je splitska crkva posveena sv. Anti, a sagraena je 1657. godine na temeljima starije gotike crkvice. Kako se crkva nalazila u vojnom objektu, bila je izvan kulta 200 godina, a vraena je kultu sv. Ante (13. lipnja) od poetka Domovinskog rata. Ivo Delalle pie o Gripama kao o zavjetnom i povlatenom mjestu i kae da je Split Atena ovaj brijeg s tvravom bio bi nesumnjivo Akropola, svetinja vjerskog, politikog i graanskog ivota.. Zbog vojnih posada, Mleana, Francuza, Austrije i bive Jugoslavije ovaj je prostor bio sinonim kasarne i tamnice mladosti.

1/1

Samostan sv. Ante u Poljudu podignut je sredinom 15. st. na mjestu predromanike crkvice sv. Marije i ranije rimske vile, to dokazuje juni zid samostanskog vrta. U renesansnom klaustru nalazi se niz nadgrobnih ploca splitskih plemikih obitelji, meu kojima biskupa humaniste Tome Nigrisa. Poliptih mletakoga slikara Girolama da Santacroce resi glavni oltar kasnogotike crkve. Na njemu sv. Duje dri u ruci izvanredno vjerno prikazan model Splita iz prve polovice 16. stoljeca.

1/1

Predromanicka je crkva Svete Eufemije prva sagradena uz same zidine palae i to uz njezin sjeverni zid u 11. stoljeu. Te 1069. godine, kada je utemeljen samostan benediktinki, Split je u vlasti hrvatskog kralja Petra Kreimira IV. Poslije osam stoljea samostan strada u poaru. Na sreu nam je ostala kapela Blaenoga Arnira, splitskoga nadbiskupa iz XII. stoljea, u kojoj je Juraj Dalmatinac 1444. godine ostavio svoj lako prepoznatljiv rukopis - oltar s reljefom. Svjedokom benediktinskog ivota osta elegantni zvonik, izgraen u XVII. stoljecu. Kapela Blaenoga Arnira o Boiu postaje najljepim betlehemom, hodoaem Spliana.

1/1

Galerija je osnovana darovnicom Ivana Metrovia, a otvorena je 1952. godine. Galerija Metrovi se sastoji od kompleksa splitske rezidencije slavnoga kipara Ivana Metrovia, graene od 1931. do 1939. godine, a nalazi se na junim padinama Marjana, tik nad morem, nad skalinadom koju je projektirao sam Metrovi kako bi se spustio u svoju valu Jeinac. Ivan Metrovi je najistaknutiji hrvatski umjetnik XX. stoljea. Rodom je iz Dalmatinske zagore (roen je u Vrpolju 1883.), odgojen je u Splitu, studirao je u Beu gdje rano iskazuje svoj raskoni talent. U Parizu radi s velikim Rodinom, u Rimu se vraa klasicima, dok u Londonu postie najvei uspjeh. Poslije II. svj. rata ivi i radi u SAD-u gdje i umire 1962. godine. Pokopan je u obiteljskom mauzoleju u Otavicama kod Drnia. Metrovieva je vila nadahnuta klasinom arhitekturom. Dva simetrina krila povezana su trijemom s visokim jonskim stupovima. Dnevni boravak krase karijatide u nonjama njegovog kraja, dok ogromna terasa vidikom ulazi u plava bespua. Unutarnji je izlobeni prostor ispunjen njegovim mramorom, kamenom, broncom i drvetom, slikama i skicama, dok vanjskim dominira KIKLOP, jedan od simbola MIS-a (graviran na medaljama), te mnogi drugi bronani kipovi. Osmiljenom simetrinom hortikulturom dvorite Galerije postaje predivna kazalina ljetna scena ("San ljetne noci", "Turandot", itd).

1/1

U neposrednoj blizini obiteljske kue Metrovi je kupio KATELET, nekada posjed plemicke obitelji Capogrosso-Kavanjin iz XVII. stoljea. Preuredio ga je 1939. godine za zbirku svojih radova, pa je u toj namjeri projektirao jednobrodnu crkvu Sv. Kria na ijim je zidovima postavio svoje znamenite drvene reljefe s prizorima iz Isusova ivota, te jedno od svojih najboljih ostvarenja - veliki drveni kip raspetoga Krista, koji je nastao tijekom I. svj. rata. I Katelet je jedna od kazalinih ljetnih scena.

1/1

Splitsko je Kazalite gradeno u neorenesansnom stilu od 1891. do 1893. godine po projektima arhitekata Vecchieta i Bezica. Graeno je izvan stare gradske jezgre zbog svojih dimenzija (tri kata loa i galerija), koje ga uz ljepotu unutarnjeg dijela, te posebice uz naznake neorenesansnog stila na proelnoj istonoj fasadi, svrstavaju meu najljepa kazalita u Hrvatskoj. Veliki je poar teko otetio zgradu 1971. godine. Temeljito je obnovljena 1979. zahvaljujui Mediteranskim igrama. HNK skoro od prvih poetaka ima cjelovit dramski i operni ansambl s baletom. Po umjetnikim dojmovima jedna je od najznaajnijih kazalinih kua u Hrvatskoj. Krasno je smjeteno izmedu crkve Gospe od Zdravlja i bastiona, jo samo da se rijeiti kuce Jelaska, dobio bi HNK i pravu ljetnu scenu koja mu je potrebita za tradicijske Ljetne igre, zapoete davne 1954. godine s nezaboravnom Verdijevom "Aidom".