Professional Documents
Culture Documents
6.6.1.2. Oksidi Sumpora: SO O H 3/2O S H
6.6.1.2. Oksidi Sumpora: SO O H 3/2O S H
Sumporni oksidi, kao to su sumpor dioksid (SO2), sumpor trioksid (SO3), sulfitna kiselina (H2SO3), sulfatna kiselina (H2SO4) i soli ovih kiselina su uobiajeni polutanti koji se nalaze u vazduhu. Takoe, danas su otkriveni i drugi oblici sumpora u atmosferi kao to se moe oekivati prisustvo S 2O7 kao rezultat reakcije sumpor dioksida i ozona. Sumpor dioksid je gas bez boje; ne gori niti stvara eksplozivne smjee. Otrog je mirisa (veina ljudi ga moe osjetiti ve kod njegovih koncentracija u vazduhu od 1 ppm. Dobro je rastvorljiv u vodi (11,3 g/100 ml vode na sobnoj temperaturi). Sa stanovita aerozagaenja, vane su reakcije sumpor dioksida pri kojima nastaja SO3, H2SO4 ili soli sulfatne kiseline. Glavni izvori sumpornih jedinjenja su prirodni izvori i izvori antropogenog porijekla. Biolokim raspadanjem (razgradnjom) organskih materija u okeanima i na kopnu nastaje sumpor vodonik (H2S) i u manjoj mjeri merkaptani. Ova jedinjenja u kontaktu sa kisikom brzo oksiduju do sumpor dioksida. Oksidacija se moe vriti monoatomarnim kisikom, molekularnim kisikom ili ozonom:
O2 H 2 S O. HS OH. SO 2 H 2 O H 2S 3/2O 2 H 2 O SO 2 H 2 S O 3 SO 2 H 2 O
Ove reakcije se ubrzavaju u atmosferi prisutnom vodenom parom i vrstim esticama. Zato je vrijeme ivota H2S u atmosferi svega nekoliko sati. Na taj nain, emisija sumpora iz biolokih (prirodnih) izvora se cijeni na preko 100 miliona tona godinje. Vulkanskom aktivnou sumpor se u atmosferu emituje u obliku H2S, SO2 i sulfata. Na ovaj nain se izbaci u atmosferu oko 5 miliona tona sumpora godinje. Ukupna emisija sumpora iz prirodnih izvora se rauna na oko 150 miliona tona godinje. Od antropogenih izvora sumpornih jedinjenja u atmosferi najznaajnije je izgaranje fosilnih goriva (uglja i nafte) koji sadre sumpor. Ugalj je nastao u prirodi iz ostataka biljnog materijala (drvea, i dr.) taloenog u movarama i pokrivenog tako brzo da nije moglo doi do atmosferske oksidacije. Kako je sastav biomase razliiti, tako je i sastav uglja razliiti od mjesta do mjesta pa ak i unutar jednog rudnika. Najvei dio suhe mase uglja ini karbon (70 - 90 %), dok ostali elementi dolaze u znatno manjim koliinama: 4-5 % hidrogena, 1-2 % nitrogena, 5-15 % kisika i 0,5 - 5 % sumpora. Prilikom izgaranja uglja svi ovi elemnti se oksiduju i kao takvi ulaze u atmosferu. Karbon i nitrogen se oksiduju do svojih oksida a sumpor do sumpor dioksida dok se metali javljaju kao oksidi i najveim dijelom ostaju u pepelu. Nafta takoe, sadri neto sumpora ali znatno manje nego ugalj. Pretpostavlja se da je nafta u prirodi nastala iz organskog materijala biljki i ivotinja koji se taloio na dnu mora. Djelovanjem bakterija anaerobnog vrenja iz ove mase je uklonjen znatan dio kisika, sumpora i nitrogena dok su iz preostale mase nastali ugljikovodonici inei masu koju mi danas nazivamo nafta. Nafta je smjesa alifatskih i aromatskih ugljikovodonika koji se mogu razdvojiti na bazi razliitih molekulskih teina. U rafinerijama se pomou destilacije sirova nafta rastavlja u frakcije od kojih se najtei destilati (mazut) koriste kao gorivo. Sadraj sumpora u mazutu je nekoliko puta vei i kree se oko 0,75 - 2,5 %. Najvei dio uglja i nafte se koristi za dobijanje elektrine ener gije u termoelektranama i za dobijanje toplotne energije za grijanje. Na taj nain se procjenjuje da godinja emisija sumpora u atmosferu sagorjevanjem fosilnih goriva iznosi preko 70 miliona tona. Znaajan izvor sumpornih oksida je proces topljenja rude kod dobijanja metala (bakar, olovo, cink). Proizvodnja ovih metala zahtijeva prenje sulfidne rude i reakciju sa kisikom pri emu se izdvaja
elementarni metal i velike koliine sumpor dioksida. Kod dobijanja bakra, za svaku tonu bakra nastaje 0,49 tona sumpor dioksida koji se na istom mjestu koristi za proizvodnju sumporne kiseline. Fabrike celuloze i papira su takoe veliki generatori SO2 tako da se pored ovih fabrika razvija vrlo neugodan miris. Kod proizvodnje celuloze drvo se prvo kuha u otopini natrijum sulfida i natrijum hidroksida pod pritiskom ili sa kiselom odnosno neutralnom otopinom magnezijum ili kalcijum sulfita (sulfitni proces). Na taj nain, dolazi do otapanja lignina i ostalih sastojaka drveta (ugljikovodonici, organske kiseline i razni drugi organski spojevi u manjim koliinama), pri emu zaostaju celulozna vlakna suspendirana u otopini. Kuhanjem drveta u ovoj otopini razvija se znatna koliina gasova koji se povremeno moraju pustiti iz sistema i koji takoe, sadre sumporne okside. Uklanjanje sumpornih jedinjenja iz atmosfere se vri na nekoliko naina ali je najvaniji ispiranje sa oborinama i apsorpcija u vegetaciji i tlu. Sumpor dioksid antropogenog porijekla se u najveoj koliini emituje i nalazi u sjevernoj Zemljinoj hemisferi (oko 93 %). Ukupna emisija sumpornih jedinjenja u atmosferu iz svih izvora se procjenjuje na 195 miliona tona /godinu, od ega je jedna treina antropogenog porijekla, kako je prikazano u tabeli 6.2.
Tabela 6.2. Gasovita sumporna jedinjenja iz svih izvora Izvor Koliina sumpornih jedinjenja milioni t/god Izgaranje uglja 46 Izgaranje naftinih derivata i rafinerije 13 Topionice bakra 6 Topionice cinka i olova 1,3 Ukupno antropogenog porijekla 66,3 Bioloki H2S iz Zemlje 62 Bioloki H2S iz mora i okeana 27 Sulfati u morskom vazduhu 40 Ukupno prirodno emitovana sumpor.jedinjenja 129 Ukupno 195 Koncentracije sumpor dioksida u atmosferi su razliite i u pravilu su znatno vie u urbanim i industrijskim podrujima. Prosjene koncentracije sumpor dioksida u urbanim podrujima iznose 0,01 0,02 ppm. Meutim, trenutne koncentracije mogu da budu i znatno vee pa i 10 - 20 puta vee od prosjenih. Visoke koncentracije sumpor dioksida se mogu oekivati u podrujima koja su u blizin i emitera sumpor dioksida kao to su termoelektrane na ugalj, topionice metala, hemijska i druga industrija i sl. 6.6.1.2.1. Reakcije sumpor dioksida i drugih sumpornih spojeva u atmosferi Hemijska aktivnost sumpor dioksida u atmosferi odvija se u dva pravca: - njegova oksidacija do sulfitne i sulfatne kiseline i sulfita i sulfata i - njegova reakcija sa drugim prisutnim spojevima u atmosferi. Sumpor dioksid u atmosferi preko nekoliko mehanizama prelazi u sulfatnu kiselinu i sulfate. Ovi procesi u atmosferi su veoma sloeni. Pored homogene fotohemijske konverzije sumpor dioksida, konverzija se ostvaruje i putem heterogenih reakcija koje se deavaju na tenim kapljicama ili na povrini vrstih estica. Osim toga, fizika adsorpcija ili hemisorpcija na aerosolima moe da dovede do konverzije sumpor dioksida u sulfate. Na brzinu konverzije utiu:
kretanje (mijeanje) faza; fotohemijski i hemijski procesi; procesi nukleizacije i aktivnosti prisutnih komponenata koje imaju katalitiko svojstvo (ioni metala, a i dr.).
Homogene, heterogene, fotohemijske i reakcije drugog reda dovode do konverzije sumpor dioksida u sulfatnu kiselinu i sulfate. Homogene reakcije Najprostiji mehanizam koji dovodi do konverzije sumpor dioksida u sulfate i sulfatnu kiselinu je njegova direktna oksidacija uz pomo solarne radijacije. Ove reakcije potpomau drugi prisutni spojevi u atmosferi, posebno olefinski ugljikovodonici. Azot dioksid prisutan u atmosferi u znaajnoj mjeri utie na bri prelazak sumpor dioksida u odgovarajue sulfate. Njegovo djelovanje u ovim reakcijama je katalitiko. Kod odreenih odnosa NO2/SO2 u atmosferi, uz solarnu radijaciju, sumpor dioksid reaguje dva puta bre nego kada se nalazi u istom vazduhu. Prisutni ugljikovodonini radikali ubrzavaju proces oksidacije sumpor dioksida slijedeim redom: olefini > alkilbenzeni > alkeni Atmosferske fotohemijske reakcije dovode do stvaranja kompleksnih aerosola kao i aerosola sulfatne kiseline. Istraivanja su pokazala da aerosoli nastaju na poetku reakcionog perioda, dok aerosoli sulfatne kiseline ne nastaju dok azot dioksid ne dostigne maksimalnu koncentraciju i dok ozon, takoe, ne dostigne znaajniju koncentraciju. Mehanizam nastanka aerosola sulfatne kiseline uz pomo fotooksidacionih procesa se moe prikazati slijedeim reakcijama:
SO 2 h SO 2 SO 2 SO 2 h SO 2 M SO 2 M
SO 2 SO 2 SO. SO 3 .
M SO 2 O 2 SO 4 . M SO 4 . O 2 SO 3 . O 3
SO 4 . SO 2 2SO 3 . SO 3 . H 2 O H 2SO 4
Niz je drugih elemenatarnih reakcija koje mogu dovesti do oksidacije sumpor dioksida u sulfate i sulfatnu kiselinu. To su reakcije sa: - hidroksiradikalima; - perhidroksi radikalima; - kao i razliitim oksidirajuim radikalima i intermedijerima. Reakcije sumpor dioksida sa OH, RO, HOO i RO2 grupama koje nastaju u atmosferi u odreenim uslovima, mogu znaajno poveati konverziju sumpor dioksida u sulfate. Poto prisustvo ovih grupa, posebno hidroksilne (OH) i perhidroksidne (HOO) ne zavisi od prisustva i koncentracije reaktivnijih olefina, one su vjerojatno kljune reaktivne specije u vazduhu urbanih sredina. Reakcije koje dovode do konverzije sumpor dioksida u sulfate i sulfatnu kiselinu, uz uee ovih grupa imaju slijedei oblik:
SO 2 OH. HSO 3 . M
M - molekul vazduha. Nastali HSO3. moe da reaguje u atmosferi sa prisutnim komponentama, pa se mogu oekivati slijedee reakcije:
HSO 4 . NO 2 HSO 4 NO 2 . HSO 4 . RH H 2SO 4 R. HSO 4 . RH RH HRHSO 4 RH. HSO 4 . NO HSO 4 NO. HSO 4 NO. H 2 O H 2 SO 4 HNO 3
Brzine ovih reakcija zavise od intenziteta suneve radijacije, vlanosti vazduha, sadraja ozona u vazduhu i dr. Prisustvo vodene pare u atmosferi direktno utie na ovu konverziju, odnosno na odnose koncentracija sumpor dioksida prema sulfatnoj kiselini. Heterogene reakcije U atmosferi se deavaju procesi konverzije sumpor dioksida u sulfate i sulfatnu kiselinu uslijed kontakta gasa sa esticama bilo da se radi o esticama vode, sulfatne kiseline ili esticama vodenog rastvora sulfatne kiseline. Zbog veoma visokog napona para sumpor dioksida u vazduhu, pod normalnim uslovima ne moe da se formira estica binarne smjee SO2 - voda. Meutim, u prisustvu oksidanata kao to je hidroksilna grupa, zatim prisustvo para sulfatne kiseline i dr., mogu nastati binarne smjee i hemijske i fotohemijske reakcije sumpor dioksida uz stvaranje aerosola. S druge strane, u atmosferi se nalaze estice koje u kontaktu sa parama sulfatne kiseline veu tu kiselinu. Vezujui i stovremeno i vodenu paru koja je prisutna u atmosferi dolazi do nastanka aerosola sulfatna kiselina - voda. Ovako nastali aerosoli u kontaktu sa sumpor dioksidom iz atmosfere dovode do stvaranja novih molekula sulfatne kiseline. Istraivanja su pokazala da se u atmosferi deavaju slijedee reakcije koje dovode do nastanka aerosola sulfatne kiseline i sulfata:
NO 2 h NO O. O. O 2 M O 3 M NO O 3 NO 2 O 2 O. NO 2 NO O 2 OH. SO 2 M HSO 3 . M HSO 3 . O 2 M HSO 5 . M HSO 5 . NO HSO 4 . NO 2 HSO 4 . O 2 M HSO 6 . M HSO 6 . NO HSO 5 . NO 2
HSO 5 . NO 2 HSO 5 NO 2 .
HOO. HOO. H 2 O 2 O 2
Za efikasno odvijanje heterogenih reakcija u tenoj fazi neophodan je odgovarajui kontakt gasovite i tene faze. Prenos mase iz gasovite u tenu fazu odvija se u dva stepena: - difuzijom iz spoljne gasovite faze na povrinu kapljice; - difuzijom sa povrine kapljice u tenu fazu. Gasovi sa visokim naponom para imaju koncentracije gasne faze na povrini kapljice jednake koncentraciji gasne faze okolne sredine (vazduha). To je sluaj sa slijedeim gasovima: SO2, O3, H2O2, HNO3, HCHO, NH3, HNO2 i CO2. Kod komponenata koje imaju niske napone para, kao to je sulfatna kiselina, koncentracija gasne faze na povrini kapljice je veoma mala i proces mijeanja ide preko ograniene brzine difuzije gasa u povrinu kapljice. To je sluaj i sa hidroksilnim i perhidroksidnim radikalima. Pored faktora efikasnog kontakta faza, koji utiu na brzinu heterogenih reakcija, na ovu brzinu utie i solarna radijacija. S obzirom da se ovi procesi u najveem obimu odvijaju u oblaku, to je bitan prodor svjetla kroz njega. Nastanak ozona u oblaku, a iz njega vodonik peroksida, koji vri oksida ciju sumpor dioksida, zavisi od intenziteta Suneve radijacije, odnosno stepena njenog prodora kroz oblak. Proces konverzije sumpor dioksida u atmosferi ubrzavaju metalni ioni, koji djeluju kao katalizatori. Bakar i eljezo djeluju u atmosferi kao katalizatori dovodei do slijedeih reakcija:
Pojedini metalni ioni kao to su Fe(II) i Fe(III) imaju dvostruku ulogu: - katalitiki potpomau nastanak vodonik peroksida i - katalitiki potpomau njegov raspad do OH. i HOO.:
O 2S - O - OH. HA H 2SO 4 A.
HA = H. ili odgovarajua slaba kiselina.
Reakcije autooksidacije sumpor dioksida uz uee metalnih katalizatora se odvijaju uz pomo: mehanizma slobodnih radikala, ukljuujui transfer jednog elektrona; mehanizma polarnih reakcija, koji ukljuuje stvaranje kompleksa uz prenos dva elektrona; mehanizma fotooksidacije.
Reakcije sumpor dioksida sa drugim molekulama u atmosferi Sumpor dioksid u atmosferi reaguje sa drugim atomima i molekulama. Poznate su reakcije sa hlorom, drugim sumpornim jedinjenjima i dr. U prisustvu hlora i sumpor dioksida u atmosferi moe doi do stvaranja sulfiril hlorida (SO2Cl2), koji dalje reaguje sa vodom uz nastanak sulfatne kiseline:
SO 2 Cl 2 2H 2 O H 2SO 4 2HCl
Reakcija se dalje odvija:
SO 2 Cl 2 H 2SO 4 2ClSO 2 OH
Sulfiril hlorid reaguje sa alkenima dajui sulfonil hloride:
S 2 Cl 2 5SO 3 . S 2 O 5 Cl 2 5SO 2
Sa ugljen monoksidom, koji je prisutan u vazduhu, sumpor dioksid moe da reaguje dajui elementarni sumpor:
SO 2 2CO 2CO 2 S
Tako osloboeni sumpor, dalje reaguje sa natrijum sulfitom uz stvaranje natrijum tiosulfata:
Na 2 SO 3 S Na 2 S 2 O 3
Ukoliko je u vazduhu prisutan hlor moe da doe do stvaranja sulfatne kiseline:
SO 2 NO 2 H 2 O H 2SO 4 NO
Mogue su reakcije sumpor dioksida i sumpor vodonika u vodenim kapima:
SO 2 2H 2S 2H 2 O 3S 3SO 2 H 2 S H 2 S 4 O 6 SO 2 H 2 O S H 2 S 4 O 3 3SO 2 H 2 S S H 2 S5 O 6
Sa amonijum sulfitom ili sulfatom sumpor dioksid reaguje uz nastanak hidro sulfita i sulfata:
H 2O SO 2 (NH 4 ) 2 SO 3 2NH 4 HSO 3
Ukoliko je u vazduhu prisutan neki od alkalnih sulfida, to se teoretski moe oekivati, oni reaguju sa prisutnim ugljen dioksidom, stvarajui odgovarajue sulfate:
Na 2S CO 2 2H 2 O Na 2SO 4 CH 4
Sulfatna kiselina koja je nastala bilo homogenim ili heterogenim reakcijama dalje reaguje sa prisutnim jedinjenjima ili elementima u atmosferi uz nastanak razliitih sulfata: sa eljezom:
Fe 2H 2SO 4 FeSO 4 SO 2 2H 2 O
sa bakrom:
Cu 2H 2SO 4 CuSO 4 SO 2 2H 2 O
sa kalcijumom:
Ca 2H 2SO 4 CaSO 4 SO 2 2H 2 O
Sa natrijumom i kalijumom e stvarati odgovarajue sulfate: Na2SO4 i K2SO4. Sline reakcije se deavaju i sa cinkom (ZnSO4), magnezijumom (MgSO4) i dr. Sulfitna kiselina na analogan nain pravi sulfite:
Fe 2H 2 SO 3 FeSO 3 SO 2 2H 2 O
Sulfatna kiselina reaguje u vazduhu sa prisutnim ugljenikom na slijedei nain:
2H 2SO 4 C CO 2 2SO 2 2H 2 O
Ona reaguje i sa sulfit ionom dajui pirosulfatnu kiselinu:
H 2 SO 4 SO 3 . H 2 S 2 O 7
koja sa vodom daje dva molekula sulfatne kiseline:
H 2 S 2 O 7 H 2 O 2H 2 SO 4
Transformacija ostalih sumpornih spojeva u atmosferi Pored sumpor dioksida, u atmosferi su prisutni i drugi spojevi sumpora. Oni, takoe, preko razliitih mehanizama u atmosferi najee prelaze u sumpor dioksid i sulfate. Prirodni ciklus sumpora u sklopu atmosfera-biosfera-okeanski sistemi dovode do emisije sumpora u atmosferu preko bioloki nastalog sumpor vodonika, dimetil sulfida, karbonil sulfida, ugljen disulfida i merkaptana. Prirodni ciklus kruenja sumpora se globalno temelji na oksidaciji volatilnih sumpornih jedinjenja u atmosferi do sulfatne kiseline i sulfata koji, suhom ili mokrom depozicijom, dolaze do povrine Zemlje. Na povrini zemlje (tlo ili vodeni sistemi) dolazi do redukcije sulfata do volatilnih jedinjenja koja ponovo odlaze u atmosferu. Uproena shema globalnog biogeohemijskog ciklusa sumpora data je na slici 6.3.
ATMOSFER
ANTROPOSFER
COS CS2
DMS
FeS2 H2S
LITOSFERA
Sumpor vodonik kao osnovni prirodni emitant sumpora ima trajnu ulogu u globalnom ciklusu sumpora na Zemlji. Osnovna (dominantna) reakcija sumpor vodonika u atmosferi je reakcija sa hidroksilnom grupom:
H 2S OH. HS. H 2 O
Tiil radikal (HS.) reaguje sa molekularnim kisikom:
Poto sumpor vodonik ne apsorbuje solarnu radijaciju talasne duine koja je vea od 290 nm to se ne moe oekivati znaajnija fotoliza ovog jedinjenja u troposferi. U atmosferi sumpor vodonik reaguje sa azot dioksidom uz nastanak azot monoksida preko reakcije:
NO 2 H 2S H 2SO. NO
Dimetil sulfid (DMS) reaguje u atmosferi sa hidroksilnom grupom:
Ugljen disulfid (CS2) nastaje fermentativniom reakcijama organo-sumpornih jedinjenja. Fotohemijskom oksidacijom ovog jedinjenja nastaje jedan molekul sumpor dioksida i jedan molekul karbonil disulfida. Samim tim, to je indirektni izvor karbonil sulfida.