Do stvarnosti i natrag

Mjesto, skriveno od onih koji su zaboravili put ka njemu , a poznato samo onima koji jo uvijek uvaju dar djetinstva u sebi. Mjesto vjene igre, zabave i plesa. Kada vidite dijete kako zamiljeno gleda u nebo onda znate da je ono tamo. Tamo nema puno odraslih. Oni su zaboravili kako tamo doci, skoro pa su zaboravili i zabavljati se pa im to mjesto ne bi ni bilo zanimljivo. to je najvanije, zaboravili su matati. Da, to mjesto je posebno za svakoga. Ono se nalazi u svakoj glavi koja jo voli izmiljati stvari, zamiljati da je u nekom crtidu, da moe letjeti ili puhati vatru. To je mjesto kamo ide kada si sam tako da ti nikada nije dosadno. No mnogi su zaboravili to mjesto. Meu brojnim stanovnicima ovog predivnog mjesta, kao i u svakoj bajci prisutna je jedna vila. Zove se Luna. Prozranih krila lakih kao mjeseeve zrake leti preko jezera Snova i sitnim prstima dodiruje mirnu povrinu vode, uzburkava ju i stvara male valove koji uljepavaju odraz utog mjeseca. Da, u ovoj zemlji Mjesec je od sira. Luna dane provodi bezbrino letedi kroz umu Srede , leedi na livadama Bezbrinosti divedi se jarkom utom suncu.