pie: Nisvet Danko

U posljednjoj sceni prvog Kusturicinog igranog filma Sjea li se Dolly Bell? Dinina porodica trpa svoj skromni imetak na kamion i konano preseljava iz radnikih baraka na periferiji. Stare komije mau, a djeca tre za kamionom. U daljini se, obasjana zalazeim suncem, sluti ljepa budunost. Ona je otjelotvorena u kranovima koji paraju crveno nebo ispod kojih se naziru vrhovi nebodera. Neboderi koji su zavreni poetkom osamdesetih na Alipainom Polju, graeni iz takozvanog fonda solidarnosti, obradovali su bezbroj proleterskih porodica koje su se, boga pitaj koliko dugo i kako teko, zlopatile u vlazi i memu, plaajui krvavu cijenu industrijalizaciji i elektrifikaciji. To je bilo prvi i posljednji put u historiji svih sarajevskih preduzea da se sa liste ekanja na rjeenje stambenog pitanja u istom momentu skine toliki broj ljudi. Sretni i presretni to su se konano rijeili bijede, novi stanovnici u prvi mah nisu nalazili nikakve vee mane novom ivotnom ambijentu. Traili su krov nad glavom i dobili ono to su traili radniku spavaonicu. Neto slino to su uspjeli sarajevski na Alipainu Polju, sebi su uzdurisali proleteri Zenice i Tuzle. Stanovanje u neboderu trailo je izvjesnu dozu ponosa. I ponos je doao sam po sebi. I to je otprilike jedino to je jo dolo uz stani na etrnaestom spratu. A to, jasno, nije moglo ispuniti dan, po marksistikom obrascu, podijeljen na tri osmice. Za osam sati rada u preduzeu i osam spavanja su bili stvoreni uslovi. Osam sati kulturnog uzdizanja na Alipainom Polju nije bilo mogue ostvariti. Dom kulture niti je kad planiran, niti je kad napravljen. Najblie kino bilo je na Otoci, drugo na Ilidi. Gimnazija ili kakva druga srednja kola drutvenog ili kulturnog usmjerenja takoer nije bila predviena za izgradnju, fakulteti pogotovo. I pozorite je isto tako daleko, ba kao i prva dobra kafana. Alipaino Polje je napravljeno tako da mu sve bude daleko, ba kao da mu nikada nita sem stanova nee ni trebati. Faza A Alipaino Polje, Sarajevo Alipaino Polje, Sarajevo Dvadeset i kusur godina poslije, neobavezna etnja ulicom koja jo uvijek nosi ono ime zasluno za izgradnju Alipainog Polja, a to je Trg solidarnosti, pokazat e da se u sutini nita promijenilo nije. Ono jeste da je za Olimpijadu na Alipainom Polju nikao RTV dom, ali njegov uticaj, ba kao i novoizgraene Avazove poslovne zgrade, na ivot ovog naselja je nikakav. O tome i drugim aktuelnim temama koje more Alipaino Polje moe se uti u nekoj od lokalnih kafana, poniklih pored smetljarnika u podnoju nebodera. Jedna od rijetkih predratnih pristojnih kafana u A fazi, Muftia bar, vie ne radi. Dobronamjerni sugeriu izbjegavanje tamonjih kafia. Kau, opasno. esto ak i vrlo opasno. to je opasno? Nako. Naleti vrijeme pa bude opasno. Nekad nije, nekad jeste. A hajde ti znaj kad nije, a kad jeste. Nego, bolje ti je sjedi gdje si, nije skupo, a i raja fina dou ovdje. Pola ih radi na televiziji. Pogibe nam ovdje neki dan dvoje finih ljudi sa televizije. Enver i Alma. Pobi ih ovjek zbog Almine sestre. Ne valja to danas nita. I prije su cure momke ostavljale pa opet niko nikoga nije ubijao. Za ljubavne tegobe ljudi izmislili rakiju, vinjak, vlahov, lozu. Utopi se u to i za pet dana jad proe. Kako kod koga. Susjedni sto, oito, ima neto drugaiji stav o efikasnosti utapanja ljubavnih jada u rakiji. Ljubav nije zub. Pa dobro, sve i da je trebao olimpijski bazen rakije kakav pitolj! Nije ga niko nosio i ako ga je imao, a ko ga je imao, pucao je samo na svadbama. Sve se nekad drugaije podnosilo. Viteki. Muki. Ovo sad ne valja nikako. Nema vie etike. To je ta rije! Etika, burazeru.

Etika. Faza B Alipaino Polje, Sarajevo Alipainom Polju je od samog poetka falilo estetike, a, eto, sad i etike. Ma, ja, hoe to jedno s drugim. A i jednog i drugog bi bilo da ima para. Raja su frontalni kokuzi. Evo, kreni do Nedaria i vidi samo kakve su nam prodavnice. Kakva se to roba nudi. Tu i tamo koji gril sa peenim kokama od po sedam maraka kila, prodavnice biuterije i jeftine galanterije, granapi, prodavnica Sarajevske pive naveliko i kapak. Gdje su ti butici, gdje je Benetton, duan sa Swatch satovima. Nije niko mahnit to ovdje otvoriti. Hajde to bi prodao sat ali u panjevima, nego to ne bi ni zanoio ve bi ga uradili. Kad su nam potu u po bijela dana opljakali, moe misliti da nee duan sa skupljom robom. Nemoj tako. Nismo ni mi najgori. Neemo mi po belaju Zenicu stii jo za deset godina. Kod njih komad pleha ne moe smirom ostati, odvalit e i prodati sve to ima vrijednost veu od deset feninga. Nemoj nas, jebiga, jo sa Zenicom mjeriti. Oni su prnuli u iu. Mi se upamo. Eno nam i damiju napravilo. I dvoranu Vistafon, sad ima gdje da ga vimosta. I stadion. A ta e ti stadion i Olimpik, pa neu valjda pored ivog elje ii da navijam za Olimpik?! Neka stadiona, nek djeca imaju gdje igrati. Jeste, najgore je za ovu djecu. Nigdje nikakve zabave nemaju, sakupljaju se po haustorima i ispred zgrada, srea pa jo etike ima kod stanara i ne bacaju sjekire kroz prozor. Jesi itao u novinama: u Zenici neko babu pogodio sa zgrade sjekirom. Kau, nesretan sluaj, a srea u nesrei to ju je pogodilo tupom stranom. Pa ta hoe, kad nesrea navali, i to malo sree treba cijeniti. Aha. A zna li ta je nesrea u srei? Padne maak moje kominice sa sedmog sprata i ostane iv, ali u to skoi pit bul i podere ga ko pjan hiljadu. A zna li ti da maka ima vie ansi da preivi kad pada sa tridesetog nego sa petog sprata? Ostane joj vie vremena za koenje. Faza C Alipaino Polje, Sarajevo Nego, droga je najvee zlo koje je ulo u ovaj kvart. Kao u svim urbanim centrima u svijetu, predgraa su drogom najugroenija. Ovdje to vie i ne kriju. U po bijela dana, pred svjedocima, u kafiu probaju i trguju sa po dvije kile trave. A sve pitolji za pojasom. Gledala cura svojim oima. Malo, malo, pa neko rikne od heroina. Pa, jebote, sjeti se samo onih vremena prije dvadeset godina kad se inspektor Amir Lati pitao oko narkomanije. Zbog dva artana su djeca ila u Stolac, a doint te mogao karijere kotati. Zato to je murija bila zajebana, to sa drogom se radilo sa vie diskrecije. I u to se nije petljao svaki neobrazovani majmun. Kulturan i fin svijet je puio travu. Kad to pametan ovjek radi, njemu je sve smijeno i on je tako simpatian. A kad se duhovno prazan ovjek pogle ovoga to proe napui, zacakli mu pogled i vidi ti da bi on nas sve ovdje pobio, ne bi trepno. Davno je to sa travom prestalo biti smijeno. Nije ti ni ta sa duhom loa. Eto, kreni Alipainim, nee nigdje na knjiaru ako je knjiara mjerilo neega, a jeste udariti gore do Nedaria. I ta to ima, zove se Unisova knjiara. uj, Unis pa knjiara. Pa gdje to ima! Unis je bio fabrika koja se bavila icom, nikad knjigom. I zna ta je u izlogu? Moj bijeg u slobodu od Alije Izetbegovi a. I to je, koliko sam vidio, jedino to se uope moe nazvati knjigom u cijeloj knjiari. Na Alipainom Polju ak ni Cigani ne prodaju knjige na ulici. A kada e poeti, ne moe se sa preciznou utvrditi. Izvor: http://webcache.googleusercontent.com/search?q=cache:WlZOC7nanX8J:sarajevo.co.ba/polj e-visokog-rizika/+&cd=1&hl=bs&ct=clnk&gl=ba