piteljislkia Ijiulhav Raspetoga p ok riva svaku k riv ic u .

2 0 Posljedn je zabi ljeen e Bonhoef fa ro ve rije i bile su: T o je svretak, ali je za m e poetak iv o ta .2 7 Taj poetak ovako ije jto 1944. p rie ljk iva o : D o i salda, sm rti, vrh o vn a svetkovino na pUtu vjen e slobode, raeblijj teke dkbve i zid o ve naeg prolaznog toj eia i nae izasilijepljene idiue, da m oemo konano gledaiti ono, to nam je o vd je uskraeno vildjeti. O slobodo, m i smo te (dugo tra ili u sitezi, djelovan ju i patnji. Um irui, samo tebe spoiznajemo u Bojem, lic u .2 8 A posljjetdniji .njegov gets! b ila je vrua .molitva na k o lje nim a u elijii iprije smiriti na Vjeadima2 9 Tako je teolog nereliigibanog kranstva ostao do posljedn jeg idaha u v ijek iiisti: ovjek m ed itacije, m o litv e , v je re , pouzdanja u Boga, odva nosti, transcendentnosti, ostao je em in en tn o relig iozn o bie. K a k v o onda znaenje ideiti n jegovu nareligiozmoim kranstvu?
S lijed i nastavak

V ladim ir

Merep

APSURD I NADA ALBERTA CAMUSA

C A M U S 1 N J E G O V A M IS A O

Mnoigo se pisalo i pie o A lb ertu Camusu, filo zofu apsurda d vrsnu li'teraiti-nobelovcu. Dulbok m islilac i m ajstor stila, suoavao se on s tekim o p itanjim a ljudske sudbine. P u n ornih slutnja i pesimizma, prozvan je p je v a e m apsurda, vie poznat po S tra n cu i M itu o S izifu nego po K u g i i R ev oltira n om ovjeku. Sudbonosne id e je tk a ju poitlku n jego vih P ra v e d nika, a'li se zato, na ipreac, b o ln ije d o im lje tra gik a n jego va Nesporazuma. R aspjevane stranice u Svadbama i L ic u i n a liju , uza sa v zanos i ved rinu, n e m ogu p rik riti bol pred smru i starou; dok A k tu alnosti odaju trijezn a i iraz/borita s v je d o k a jedn og vrem ena, K aligula ruilaki p rije ti i n erazborito unosi n ove id e je i m rak u duu danatnjeg ovjeka; lirik a L jeta , opet, ustupa , p rednost uzibuidljivosti Pada. Mune i tjeskofone slut nje, oito, snanije djelu ju na o vjek a n ego sa vjeti i upute da im se umafene. Tjeskoba i beznae daleko nadimauju doivljaj sree i radosti. Traginosit ostavlja du blje tra g o ve u dui ovjeka nego svi drugi osje aji. N ije li pomalo i zbog tog a Camus p o zn a tiji ipo svom apsurdu !i n je govoj' ruiiakoj logici nego po svom dubokom u vjeren ju da je o v je k o va budunost i srea u meusobnoj suradnji, potovanju p ravd e i ivo t noj solidarnosti? P rilazei o zb iljn ije A lb ertu Camusu, pobrelbno je uoiti n jegovo cjelo kupno djelo, mrano i pesimistino, puno tjeskobe i urruoira, ali zato ne
2 6 2 7 2 8 2 9 Ib., Ib., Ib., Ib., str. str. str. str. 197. 220. 185. 220.

36

m anje ved ro i iskreno, na m ahove >puno nade i v je r e u ovjeka i n jegovu savjest. Teka je Cam useva misao, slojevita i naizgled konitorasitna, muno se raa u "tekom ivo tn im situacijama. Pa opet Camus n ije p je v a samo ornih slutnja i slijep og besmisla. Sitarli m ito vi o iSlizifu i Prom ete ju, maikair u n jego vo j apsurdnoj v e r z iji odraavali zbiljsku ovjek ovu stvar nost, u kasnijem razdoblju n jego va ivota nisu minogo znaili. Pirometej e m ijen jati taktiku, a sitarli S izif potrait e smisao u neem vredn ijem i sm iljenijem nego je besmisleno va lja n je kamena. -Uza svu svoju odlu nost u Strancu i M itu , netko iree u razdoblju krize,1 Camuis n ije doslje dan svom e apsurdu i logici okrutnog rim skog im peratora. On se vje ito lom io izmeu d v ije sikrajnositi, izmeu ta m e i ^ svjetla, stoga se one u n jego vim djelim a dotiu. H tio je istodobno gledarbi svje tlo i tamu, jednim pogledom prozireti n jih o ve tajne i jasnou. Ono to K a lig u li n ije posilo za rukom u ivoltu da postane svem oni B og to je Camus pokuao postii na intelektualnom podruju: btiio je postati o v je k k oje m u je sve jasno, pred k o jim se otvara tama i svjetlo. T a neobuzdana tenja povela je Camusa kroz va lo vite slapove ljudske m isli. Suprotnosti i rizici strili su na svakom koraku. Camus se niije plaio. On je sm jelo kroio, voen svo jo m strastvenom eljom da stva r iz v e d e na istac, da . o tk rije smisao ili (besmisao ljudske sudbine. A n ije to b ilo lako. I razo aranje je bilo nem inovno. Odluivi se o va k o na cjelovitu listinu, Camus mije m ogao m im oii teka pitanja o ovjek u i n jegovoj sudbini. U e lji da n jem u bude jasno i da on sam dru gim a bude jasan, on se latio go lem og posla da ispita i rijei oidnos ovjeka i svem ira. Nadasve iskren i poten (ito su m u n ajdirae rijei), Camus se n ije m ogao oteti kontrastim a ivo ta : svjetlu i tami, beznau i nadi, smislu i foesmiislu, radosti i bijed i, grijeh u i k r iv n ji . .. Sve je ito nalo m jesta u n jegovu golem om opusu. I m i danas, .kad govorim o o A lb ertu Camusu, devet godina p o slije n je g o v e tragine smrti, ne m oem o ostati p ri jednostranom gleditu i p roglasiti Camusa ^apsurdnim ili re v o ltira n im kad je on bio i jedno i drugo. On se vjeito kretao po ru b o vim a . N e plaei se riziJka, on je padao u svjetlo i tamu. Znao je poi i predaleko, lbio je to znak n je g o v e smionosti, ali je uvlijek nazirao neto to g a je vuklo n a drugu stranu. N ije li zato apsurd i nada n ajljep a ilustracija Camuseva ivoitnog puta i n jegove brem enite miMi? Gitamo li sveza k po svezak djelo A lb erta Camusa, ono nam izgleda veom a jasno. G ledam o li ga m eutim u cjelini, ono je n a p ro tiv veom a sloeno. Tr!i litera rn e vrste pripovijest, esej i 'drama tvoire ovaj opseni opus. R ed ovito se o v e tri vrste popu n javaju i razjanjuju. U n jihovoj osnovi lei sloena misao boja, usprkos stan ovitim suprotnosti ma, ostaje povezana. Gamus tu izlae svoj pogled na ovjek a i njegovu sudbinu. Svi jest o zlu i sm rti ostavit e na n jego vim sitranicama osjeaj ljudske tragedije. MisOli o samoubojstvu, apsurdu, sm rti, fcrivnjii, revoltu, nasilju,' b ije d i. . . p revla d a va ju nad mislima o n evin osti i pravdi. Pa
1 Charles M oeller, L it t r a t u r e d u X X " s i cle et C h ris tia n is m e I, str. 26.

37

ipalk Camiusevo djelo oznauje v e lik i k ora k n ap rijed iu mu/omom pokuaju ovjek a .d'a spozna svoju sudbinu. Suoen s tekim pitanjlima m etafizik e i egzistencijalistike naravi, Camus se p ita : Sito je ovjek? Sto on m oe? K o je je n jego vo m jesito u svem iru? o v je k kao pojedinac, m e utim , ne interesira m nogo Camusa. On istrauje p rije svega poloaj ovjek a uope, smisao njegova opstanka. M alrau x je v e p rije preao od osobne na kolektivn u sudbinu. Camus e poi istim sm jerom u neto dru gaijem oibliiku i on e kolektivn u sud binu sada analizirati i produbiti. N je g o v o 'apsurdno rezoniran je ii e jo dalje. N a M alrau xovu tezu da je ljudska sudbina naporni ivo t za u jed in jen je ovjeka i sve m ira 2 Camus e od go vo riti da je to nemogue. Odnos izm eu ovjeka i svem ira iracionalan je i apsurdan, stoga je bez uspjean svaki pokuaj za izm irenjem , tv rd i Camus. U b iti sloena i slojevita Cam useva misao ini se jo sloenija u n jego vu k n jievn om djelu. Teko jo j je za m ijetiti dna, jo tee povezati i spojiiiti sve n jezin e niti. Duboko zapletena u m ranim idejam a beznaa, ona se bezuspjeno gu bila u olbaranjiu sviih vredn ota i otkrivan ju besmisla. Poslije, otrijezn ivi se, pola je d ru gim sm jerom , prebacila se na praktino podruje ivota i posegla -za m oraln im naelima u drutvu. Cam useva misao ne odraava u v ije k jedinstvo. Na m ahove se n ijee ili se pokazuje u svom e prividu. G ledana u cjelini, ta je misao vieim en^ionadna. U svom e najranijem razdoblju Camus je pjesnik ved re mladosti ii radosnog ivota. Toplina juga i m irisi 'mora, n eod oljiva popij evka sunca n-a afrikim alim a i grohot nalbreklih grudi, id o li Ikoji traju samo jednu sezonu, zanose m ladog Camusa. T o je, meutiim, samo jedna strana. N ik ao ji^ odrastao u najfom oj stvarnosti, u M je d i i siromatvu, proet njenou i osjeajem , a opet sokraitovski m isaon i racionalan, Camus n i o v d je n ije m ogao bezbrino proi, u svom e mladenakom zanosu, uz krutu stvarnost sm rti i starosti. U z s v je tlo v e d re naravi i zam am ljivost romanllli'ne prirode^ u L icu i n a liju i Svadbam a ja v lja se i tama groba n ostalgija za jedinstvom s prirodom . S v a je m oja srea od ovoga svajeta, iz ja v lju je Camus u L icu i na liju . Z a r sam ikada stvarn iji n e o ad pripadam ovom e s v ije tu ? 3 O va enja da bude dio svijeta, isto v jeta n s njim , p o ja v lju je se a u Svadbama. Oito, ve ga je tada m uilo p ita n je na k o je e on poslije jasno o d g o vo riti u M itu o Sizifu. Strahovita n ostalgija za jedinstvom sa svijeto m i spoznaja da on to ne m oe postii raa ve u L icu i n a liju i Svadbama tu gu i bol. Camus se ne da i kon statira: N ije teko ihiti tuan, ito je nizbrdica, ailii je teko i lijep o ibiti sretan . Pripadati svijetu, .'biti svijet, to Camusu znai osloboditi se od 'boli i parfmje k o je su svojstven e razum noj naravi. Dok ga je, meutim, u Svadbama nosio mladenaki zanos, u M itu e proklju ati ivotn i talog i Camus e, svjestan da on n ije s v ije t , (kazati: D a sam statolo meu stablim a, m oj ivo t bi im ao smisla: bio bih dio ovoga svlijefta, bio bih
* A n d r M alra u x, La c o n d itio n h u m a in e , L e liv re de poche, s. 273. A , Camus, Essais, d. N R F , coll. de la P liad e, L envers et l endroit, s. 49.

ova j svijet, kojem u se sada suprotstavljam svom svojom svijes0u.'i Ca mus se veom a rano pobunio p r o tiv ovjekova poloaja. M alrau x, n je g o v n a jm iliji uitelj, predao m u je u batinu svoj ibumt p r o tiv nesnosnog stanja, u (bojem se n alazi lju dski rod. Sitoga, usprkos dulbokoj osjeajnosti i poetiidi, p rve knjliige CamtuSevlilh eseja oldliu muriiniom i itijeSlkolbom. I apsurdnost je tu spomenuta. Jedan o vjek prom atra, a d ru gi kopa svoj groto: kako iih o d v o jiti? iLjude i n jihovu apsurdnost? S vjetlo d tam a prate Camusa, i on odm ah n astavlja: E vo osm ijeha neba. S vjello st je sve jaa, na pom olu je lje t o ? 5 O vaj ivotn i kontrast sa svo jim svijetlim i tamnim stranam a k o ji se pojavio u iprvom razdoblju nee presahnuti nikada. On e stalno in spiri rati pjesnika apsurda i nade i uvati ga da se nikada potpuno ne preda jedinoj stru ji i poton e u n jezinim valovim a. Lice i n a lije ilu strira svu daljn ju problem atiku u Cam usevim djelima. On e sam prizn ati da je o v d je n je g o v izvor. Z a mene, znam, da je o va j izvo r u L icu i n a li ju ,8 napisao je Camus u p red go vo ru novom izdanju poslije dvadesetak g o dina. N em a lju b a v i prem a ivo tu , dodaje on ovdje, ibez oa jan ja u iv o t.7 Tu je ono to im a n a jg o re i n a jb o lje. T o n a jb o lje i n ajgore p o ja v lju je se vje ito p red Cam usevim oima. T o e nai m jesta na n je go vim stranicama u svim stadijim a n jego ve m isli. Tam a i svjetlo , to n a jb o lje i n a jg o re , p ra tit e ga itava ivota.8 'Bit e to najiprdje, tamo u ran im godinama, b ije d a i sirom atvo s jedne strane, v je r a u bolju budunost s dru ge; p o slije e to b iti raspjevana mladost i bogata ju n ja ka klim a nasuprot tego b n im m islim a o stariinu grob u ; neto poslije p rijei e to u kontrast smisla i besmisla u teorijam a M ita , u sukob unutarnje ten je za jasnoom i spoznaje da nam nikada nee b iti jasno u v id o v itim oim a S tra n ca ; da bd se nanovo p o ja vilo s vje tlo u svijesti revolta, a tam a u Rriom etejevu nasilju ii, konano, u Padu, ono n a jb olje i n a jgore spoznat emo u k riv n ji, grijehu, odnosno u iskrenom priznanju, kajanju, jedn og lju dskog pokornika. Veom a je vano piri studiranju Camuseva cjelo vito g opusa, m oram o odm ah naglasiti, to Camus pokuava spojiti i p o veza ti o v u ta m u i s v je tlo . M alo n evjero ja tn o zvuoi, ali je injenica da je p je v a apsurda neutaivo eao za smislom, tovie da je nastojao idaforo o sv ije t liti, a onda vrsto p o veza ti apsuirid s revoltom i na taj nain otk riti smisao. N je g o vo svje tlo i tam a dio su ljudskog ivota i n em ogu e ih je istisnuti. Oni su zapravo jedin a v e z a , spona o v jelica i svijeta. Svjestan da ivo t nem a smisla, on se borii i radi kao d a ga ima. R ealist u odre enom smislu, Caimus spoznaje svjetlo i tamu, s v ije tle i tam n e strane ljudske sudbine, (dijeli dh i su protstavlja jedn e drugima, a >qpet, na irem planu, zajedniki ih spaja u ljuldskom ivotu, tam o g d je dh je i naao. To je n je g o v v je iti paradoks.
4 A . Camus, Essais, L e m y th e d e S is y p h e, coll. de la Pliade, s. 136. 5 Ib. L en v e rs e t V e n d ro it , s. 49. Ib. L e n v e rs et V e n d ra it, Pr fac e, s. 6. 7 s. 11. H ^ , U sp . Cam us, coll. G n ies et Ralits, Em m anuel R abies, L a m a r q u e d u s o le il e t de la m is re .

39

Ovattavo stanovite Ailbemta Camusa i n jeg o va elja da shvati i pro tumai oijel'u jednu hrpu problem a init e da n jegova misao doivi manje-vfce jedinu vid ljiv u evoluciju.9 Uza sve n astojanje da ostane vjeran svom e planu idi, bolje, da bude dosljedan svom e dijalektik om pogledu na odnos s v je t la i tarne, uz ra zu m ljivo a azm otavan je ili zgunjavanje problem a u oltlkrivanju lica d naliija, Caimusev se ge n ij nuno sulkofolijavao s kontradikcijam a i potekoama jedin stven og cjelovitog pogleda. I sam je Camus toga bio svjestan. N je g o v takm ac i p rija te lj Santre ciniki ga je pdtao u jednoj prepirdi poslije R ev oltira n og o v je k a : G d je su misli iz M ita ii Stra n ca ?1 0 I (teko ibi Camus (koga u v je rio svo jim odgovorom . R evolt je telko napreac iz m iriti s K a lig u lin o m logilkom i apsurdom. Pa ipak Camus to pokuava. Apsurd, itvrldi on, nuno izaziva revolt. To je reak cija na stanje stvari onakvo kakvo jest. T o je borlba p ro tiv ovakva reda stvari, odnosno to je osvajanje smiidla nad besmislom. -Nije li ve ovim i sam Camus neto ublaio svoju krutu teo riju apsurda iz M ita 0 S izifu ? B ez sumnje, da. A li potrebno je dodati ida ta feruta teo rija n ije bife to'lilko Iknuta u Oamjuseivlim. oiima, On 'jio iu M itu deflimlira apsurd kao suoenje i bombu !bez odmora. T a borba isklju u je konanu pobjedu, ali apsurd nem a smisla ukolliko se s n jim p o m irim o .1 1 T a m isao ro d it e n ovo djelo, poneto razliito, R evoltira n og ovjeka koji se nee m iriti s injenicom apsurda, ve e ostati u vjen oj opoziciji, u tra jn om revoltu . U oavajui sve (bolje i ibolje stvarnu sudbinu m alog ovjeka, Camus se nee vie p o ziva ti n i na R rom eteja n i na S izifa, ve na pravdu. R e v o lt e o v d je postati vrsta straa, v je iti ibunidija, ali nikada buntovnik. Camus poputa svom e im p era tivu solidarnosti, p rib li ava se ovjeku ikoji trpi i s n jim die svo j glas na zajedniku obranu. M ijen ja ju i djelom ino krutu logiku K a lig u le i apsurdno um ovanje Stranca, on said (trai smisao nad besmislom i m jeru nad prekoraenjem . U svom e d a ljn jem oradu Camus je nastavio s istim sm jerom : sve vie je traio smisao. Da ga mije zadesila tragina sm rt, sve upuuje na to da ibi konana toka u n jegovu opusu !bii.la flflu b a v .1 2 S vjetlo 'i Ibaima, tatoo bliski, a tako daleki, u Camusevu d jelu zapoeli siu pjesm om o ljepoti prtiroe i ivota, a zavrili su sodidarnou i lju b a v lju .1 3 Apsurd, revolt 1 lju b a v t r i su granine tem e od k o jih je satkano Camusevo djelo. Te tili tem e iu Cam usevoj in terpretaciji organski teku jedna dz druge. Camus je, tv rd i R e y Herane, u poetku bio svjestan opirne tem atike i konanog zakljuka s v o je misli. U tom e smislu, drii se d a je Camus, to on daje naslutiti, na poetku svoga opusa zacrtao plan ii tem atiku svoga rada. Teko je to olako prihvatiti. injenica je, m eutim , da je Camus poku avao bran iti svoja gledita dovodei ih u v ije k u usku vezu i meusobnu
m anat-ins C a m u s ; co11, G nies et Ralits, Pierre-Henri Sim on, La c o m b a t c o n tr e les

J e a n -P a u l Sartre, S itu a tio n s , IV , N E F , R eponse A lb e rt Cam us. r 011' d e -la ^ ! is!de L e m y th e de S is y p h e , s. 121. Sve natuknice Cam usevih d jela up u u ju na n ajn ovije izdanje N rf, collection de la Pliade. V lea n o m m terview u prilikom N obelove n agrade C am us je izja v io : P re d v i am ve tieci .sloj oko teme lju b a v i. Istodobno je dao naslove, po svom obiaju, rom ana, dram e i ese.ia: P r v i o v je k , D o k to r Jean, M it o N e m e z is u . Ostali su nam sam o fragm enti U so R e ch e rch e s e t D ba ts, lipanj, 1960, s. 185 1 3 V id i n atuknicu 12 i 18.

40

ovisnost. Apsurd se raa, tv rd i Camus, u unutarnjoj tenji ovjek a da sve shvati i sve ra zu m ije pred nedokuivom utnjom svemira. On se nalazi u odnosu ovjeka i svem ira. Nae je stanje apsurdno. S n jim se mi n e m oem o pomirati. A psu rd nas, dakle, potie na revolt. T a j re v o lt nuno prelazi u ljudsku solidarnost: ja se bunim, dakle m i jesm o.w L ju bav, uostalom ,-nije nita 'drugo, -dodaje Camus, nego jedan oblik dru tve ne potrebe u ovom inae besmislenom svijbu. Istina, teko je potpuno sh vatiti Camusa. irok je raspon n je g o v ih m isli i nedovreno je n je g o v o djelo. N o pristupim o lii mu kritiki, m akar u n a jv je rn ije m izlagan ju n je g o v e misli, ne moem o m im oii sloenost i zaplete n jego ve m etode. S n a jb o ljo m vo ljo m da prihvatim o opi je d in stveni plan Camuseva rada, m oram o priznati da je postojala odreena evolu cija misli. I sam Cam us na m ahove priznaje da je u n ekim ra z dobljim a Iblio velilkii pesimist. Pa ipak je oiitio da se dobronam jerno imoe prih vatiti misao da. je Camus planski zamislio svoju tem atiku i n jezino k n jievn o ostvarenje. K a o to emo naprijed vidjeti, Camuseva misao, b'Oigaita i brem enita po svom e sadraju, jednosm jerno 'tee od apsurda prem a sintezi ijubavti. N a alost, planski predviena sinteza n ije bila ostvarena, n e >zboig toga to b i je Camus izbjegao, nego zibog toga to je n ije im ao kada n a p is a t i i. Prera n o je umro. M im oiem o lii p rvo ra zd o b lje o kojem u smo as p rije go vo rili, tj. Svadbe s L ice m i na lijem , v id je t em o da se d a ljn je misli v r te oko dva centralna gledita: oko apsurda (i revolta. Pad oito tv o ri cjelinu za se. Napisan vrem enski u ra zd o b lju revolta, on neobino snano p o tvr u je n epom irljivu logiku i tvrd okorn u uipoimost pijevaa apsurda. Olamence naprosto ilu strira psiholoku fizio n o m iju Cam useve misli. Pad u klju u je filozofsk e postavke cjelokupnoig djela, svjetlo i tamu, lice i n alije, m o ralnu prdblematikiu k o ja je stalno muila Camusa, enju za sm islom i opratanjem ii ciniki o d g o v o r M ersaulta da je sve prom aen o. Stara je to tem a pod drugim vid o m : tem a Sizifa kojem u oiitlko ne m oe o p ro stiti, m akar ion traio oprotenje. S vjedok svoga vrem ena, Camus, a o v d je je sudac sviaga vremena. M a koliko se on bunio p ro tiv n aziva m o ra list, Camus se n ije m ogao osloboditi svo jih etikih norma, pravde ii m o ra liz i ranja s njom e. N o idoli se on na stupnju revolta openito priklon io o z b ilj nom -traenju m jere, o v d je je na alost, istakavi os jecaj m oraln og za kona i igri-niju savjesti, nanovo prihvatilo Stranevo cinino dranje. Ipak treba i o v d je ipriznalti da im a i pozitivnih strana Cam useva m oralna misao. N a jve i m oralist naega vrem ena, to se da proitati i iz slubenog izvjeta ja p rilik om N o b e lo v e nagrade, Camus se na svom p o zitivn o m stadiju suprotstavio tv rd o g la v o m akijavelizm u i zlaitnom teletu naega vrem ena, Ikako ree Sartre. Sam ostalan mislilac, daleko od svih id eo lo g ija i vjera, on je priihvatio svo ju v jeru u -ovjeka ii is tim u vezi, oidrekav.i se djelom ino Si-zifovih ideja, otpoeo apologiju p ravd e ii proklam iranih prava ovjeka. Nejasan dodue zato i odakle p ra v d a on se slae s Ivanom K aram azovim : ako Boga nema, sve je slobodno, a u Gamusevu
1 4 L h o m m e r v o lt , s. 432.

41

svem iru B o g me postojii ipak je tvrdokorno brani, je r je uvidio da se bez n je me moe. Glavina m isao Camuseva djela (neprestano kru i oko istog sredita. B ilo da se oradi o apsurdu i samoubojstvu, o vi,dovitosti i tekom poloaju, 0 revoltu idi p ravdi, ibilo ida je ipiiltanje o krivniji 1 grijeh u , u v ijek je tu isti su bjekt: ovjek . P a kad je u pitanju svem ir i n je g o v besmisao, smrt 1 njezina munima, fcuga sa svo jim izazovom ma solidarnost, sve je to opet v e z i i u odnosu prem a ovjeku. Camuis je nadasve vo lio Ijiude. Sav n jego v tru d b io je usmjeren k jednom oi'lju: o t o d t i ovjeku p ra vu istnu 0 njem u sam om e i o n jego vim mogunostima. I om'da kada je Camus otk rivao apsurd, i onda kad je pronaao k u g u , u v ije k je smatrao da je to m esijanska poruka koja e o tv o riti oi ovjeku (i om oguiti da on sm anji brem e k o je mu visi na leima. U itome sm islu Camus je bio velik i humanist. Iako je Camus rano skrenuo u vode pesim izm a !i beznaa, odrekavi se m isaonog osmiiljavaa svem ira, bilo foli prestrogo d ineumjesnio a priori ga osuditi i zakljuite da je on, u vezi s tim , oriJkrio ovjielku samo bol 1 tuigu. Je li Ilice i inailiiijje Camuseva djela samo iu tom e? Doista, kako ree jedna obina gospoa, k o ja je ula za Camusa kao pisca apsurda i tjeskobe, zar ije m ogue v id j ti Camusa nasm ijana? Mirile i tmuran, taj ovjek, m islila je ona, mosi sa sobom samo svoj apsurd i pesimizam. Meutim , fba lista gospoa vid je la je, saimo p a r daina posillije, Camusa na televiziji. Nd tru n ka na njem u od onog pesim izm a i munome kojom je ddisao Stranac. Zair ije to Camus? udila se oma. A bio je 'to om. Oid toga asa sitvoirila je drugu sliku o Camusu. .Sutradan je priala svo jo j p rija teljici kako je Camus simpatian. iovjek eslto slii o v o j n aivnoj gospoi. M n ogi esto povrno poznaju Gamuisa. Gulii su za n ekoliko n jego vih pesimistiklih m isli i stvo rili svoju sliku o o vom e m iza n trop u . K a d ga, meutim, b o lje upoznaju, prisiljen i su m ijen ja ti s v o je m iljenje. Cam useva mlilsao, kako snuo ve .dalli naslutiti, mosii sa sobom svoje mrane d o d b o jn e strame, ali zato mije oma, kao mi Camus, ostala samo mrana i pesimistina. V jeito ozbiljan, a istodobno lagano nasmijan, veseo u drutvu, strastven glum ac i scenski radnik, Camus je neobino blizak i drag. Slino je s n jim i u n jegovu djelu . I onda kad nam iznosi teke i tu robne m isli, s kojim a se nemogue sloiti, Caimius n ije nam etljiv, pa ini odbojan. N adasve iskren ii (neposredan, p ro n ica v duh, nezadovoljan postojeim, Camus me okira mi u n aju porn ijim su dovim a iz M ita i Stran ca. Cak m u se m oe oprostiti (njegova pokusna m etoda u K a lig u li, i gd je gd je tv rd o g la v i zakljuci i analize ljudske situacije. U svom e n ajaktivn i jem ra zd o b lju Camus ne prihvaa statiku ivo tn e miisilii. On se me m iri s ra jem i od m orom ; sumnja i trai. M akar pronaao n ajveu glupost, apsurd, om mee klonuti, poi e dalje. Nem iim i 'Brom etej misli, vjeita lutalica, A h asfer, u traenju b o ljeg ivota li konano uporni prorok i poklonik A stree u ostvarenju pravde, Camus je p osvetio sa v svoj ivot ljudskom problem u. Iako ga mije rijeio, Itreba p rizn a ti da je uinio jedan korak naprijed. Pokrenuo je u o v e nae dane staro ipitamje o zlu i ne pravdi ma zem lji. I n ije uputno odbaciti n jeg o ve p rigo vo re, treb a potraiti 42

dublja obrazloenja, kao ibo u odbacivanju n jegovih odgovora treb a p ro nai bolja rjeenja. M oem o m u b iti zahvalni ve zato to je p red dana nje nestalne duhove izn io p ita n je m oralnih naela i opstojnost m ora ln og ina.l Osvrui se o dre en ije na -glavne misli Albenta Camusa, posebno u razdoblju apsurda i revolta , m oram o priznati da se ne m oe m im oii apsurd. On je postavljen u tem elje Camuseva djela i bez sumnje o stavlja na n jem u svoj snani b iljeg. Od asa kad se svijet zaprepastio pred Kailiiigul'injoim .logikom i Mersaultovlim poiiimanijem stvarnosti, Caimus je postao sirribol apsurdne litera tu re. U tam smi&lu esto se alk i p r e tje ruje. Apsurd m u je bio u stvari, kako emo to vid jeti, samo polazna toka, Descartesova m etodska sumnja. Nakon jednog dueg perioda obradbe d analiza, sam apsurd e konano svojim p ozivo m na u zbu nu sluiti n ovim idejam a. udan je poimalo put Ikoji e Camusa odvesti k apsurdu. im je on, m eutim , na n j stulpio, n ije ib'ilo dru gog izbora, apsurd je i sam zakucao na vrata. Naavi se, datole, na jedn om sloenom podruju, odbacivi m isaonog osm iljavatelja svem ira, Camus se, preputen sam sebi, susreo sa starim problem om ljudske sudbine. S v je d o k svoga vrem en a, on je istodobno i d ijete svoga vrem en a; sljedibenik brojn ih prethodnika, mije m ogao ve poi tam o ili nastaviti g d je su oni sta'lii. Prih va tivi bez sum nje n jih o v e principe, donekle i m etode, on e se zaputiitii sam, sm jelije i o d va n ije nego drugi, zato e i doi dio Ikraja, tamo kam o se dirupi nisu usudili. Svjestan naim e tekog i iracion aln og poloaja u kojem u se n alazi ovjek , prema n jegovu .miljenju, to jedin o opet po n jego vim koncepcijam a razumno .bie u svem iru, Camus nee potraiti izla z iz m ukotrpne s va g danjice li psihike opsesije u k o jek a k vim loginim ili vrem en itim ilu z i jama, ve e segmuti za n a jd u b ljim razlozim a stvari i zai u sudbinsku problem atiku ovjeka. S u d iti: je li ivot vriijdan iv je ti ili ne, znai odgovoriti na tem eljna p ita n ja filo z o fije ,1 (i pie Camus u M itu o Sizifu . Talio postavljeno naelo nee ostati samo teoretska postavka; to e biti ogrom no p o lje rada na k o jem e Camus ra zviti svu svoju misaonu i k n ji evnu djjelaitniost. Treiba o d g o vo riti na najm ranija pitanja, m islio je Camus, inae ne treba mi ipoinjati. M oda e upravo ovako te m e ljit zahvat u egzistencijalna i presudna pitanja o ovjeku i n jeg o vo j sudbini povesti Camusa munim p u tovim a istraivanja k tekim zakljucim a, ali e isto talko uliitti u n jego vo ibie osjeaj za m jeru i nepravdu Ikoja se ini tom ionako ugroenom ovjdku. Dapae, ovako cjelovito zahvaeno lju d sko pitanje vo d it e ga tra jn o po ru bovim a smisla i besmisla: tam o g d je je oito da nem a smisla nem a li Boga, odnosno k id e ji da se s Bogom vraa smisao u na svem ir. I dok je Camus eznuo za smislom, eznuo je istodobno za Bogom. N ije m u m oglo biti svejedno, nitii miu je bilo, jednako kao n i Sartreu,1 7 im a li Boga ili nema. S ve je to inilo da se Camus, nakon pesim istinog apsurda, sve vie i vie p rib liava jedn om
1 5 J ean -Paul Sartre, S itu a tio n s , IV , N r f, s. 127. 1 0 L e m y th e de S is y p h e, s. 99. 1 7 J ean -Paul Sartre, L 'e x is te n tia lis m e est u n h u m a n is m e , N ag e l, s. 35.

43

pom irujuem stanovitu prema religioznom kranskom nazoru. Stoga nee biti pogrena tvrd n ja jednog profesora sa iSoalbone, R ey a Hermea, da se Cam us sve vie pribliavao katolikim p o z ic ija m a .1 8 Ia k o nas je , kae stoga jedan katoliki intelektualac, Btienme Borne, neto bitno dijelilo od njega, neto ne m an je .bitno p o veziva lo nais je s n jim .1 9 Ca mus je ostao ateist, bar tako se ini, ali je u duii nosio divn u ideju 0 Bogu. M oda je, m isle neki,2 0 i samo kransltvo sa s vo jim dovoljno nerazraenkn tum aenjem B oje pravednosti i p itan ja zla na svijetu bilo prepreka religio zn o j m isli A lb erta Camusa. D je c a e u v ije k nevina um irati, tv rd i Camus i n e prihvaa naa tum aenja.2 1 Camus n ije ostao na stupnju negacije. Om je preao na drugi, p o zi tivn i stupanj. H tio je ostvariti i trei, v e -spomenutu sintezu, ali je apsurdna sm rt prerano pom rsila n jego ve dalekosene plamove. K oliko se pak m oe p ra titi misao vodilja, razliven a po 'tisuama stranica u Caipusevim radovim a, opaa se da su sve tri n jeg o ve (teme iili, ibiodje, sva tri stupnja n je g o v e m isli, Ikako kritiari vo le kazati, slijed ei u to m e Camusa, povezana istim brigam a u nizu brem enitih p itan ja i muno traenih od govora o ovjeku i n jego vo j sudbini. Prvi, najsudbonosniji stupanj ne gacije p o ja vio se iu napornu snage talentiranog i svestrano naobraenog kn jievn ika p o slije raspjevane mladosti u jednoj vriti pripovjedakog eseja. To je u pravo stupanj apsurda. On odraava izgu bljen ost ovjeka 1 n jegovu izoliranost u svemiru. Bila je to m alo presm iona ralbota. Vodila je k besmislu li samoubojstvu. Camusa to n ije smelo. T r a iti to je istina, ne znai tra iti ito 'je p o eljn o ,2 2 naglaava on. (N jegova iskrenost bila je u vijek jaa od taktike, i u vjeren da o tk riva istinu, n ije se plaio ni apsurdiu p o gled ati u oi. Nailazio se i ion na kunji. V e kao student, prouavajui sipise sv. Augustima i Plotuna,2 ,s stljao ije on pred dilem om : da li priznati Bioga ili ne? I nanovo se sada naao suoen s istim pitanjem. To e ga^ suoenje vjen o pratiti. I m a koliko da je M o odluan, ono e se ipovtiaa/ti i n eu m oljivo nametati. N a alost, n e M se m oglo tv rd iti da se Camus zb iljsk i pozabavio ovim pitanjem . On iga je, ini se, (promaio Noen stru jan jim a suvrem ene misli, u sukobu A fr ik e i Evrope, Camus je ra d ije p rih va a o n egativn e nego pozitivne o d go vo re iu odnosu na Boju opstojnost. Stoiga e on iskljuiti Boga iz svem ira. Ijpalk se n e m oe kazati da je Camus olako preao preko B o je egzistencije. V agao je on i ovdje svoje razloge. V ie anti-lte:ist nego a-tettst,2 / l Carous n a m ah ove govori 0 Bogu k o ji v je n o uti, o Boanstvu k o je se n e b rin e za ovjeka. Na nj je doista vie luitjecala ivotna (problematika -nego filo zofsk a gledita 1 zakoni lju dske mislii. On je nastojao nai B oga u ivotu. Tu ga, napro tiv, n ije naao.
T >1 1 S j N av ed en o p rem a p redavan jim a L e c o u rs de la litt r a tu r e c o n te m p o r a in e , R ev Herrn/1 I. histoire da la littrature: lcrivain et son monde, 19G6/67. R e c h e rc h e s e t D b a ts , Juin, I960, s. 186. 2 0 N aved en o djelo, s. 191 192. 2 1 Usp. L h o m m e r v o lt , s. 466 i 706. 2 2 L e m y th e de S is y p h e , s. 128. M Cam us je u svo jo j diplom skoj studiji obradio temu K r a n s k a m e ta fiz ik a i n e o n la to n iza m . Po sebn o se tu susreo sa sv. Au gustin om i Plotinom . O paa se i ovd je da ie bio sklon Piotinovi! skepticizm u i racionalistikoj gnozi. 2 4 Usp. J e a n -P a u l Sartre, S itu a tio n s , IV , s. 120.

44

Blijeda d sirom atvo, kolitoo goid b ili bliski m alome Camusu, m akar mu ne b ili teki, kafco on sam n apom inje,2 5 ostavit e u n jego vo j dui jedn-u odreenu muninu, ite e, p o slije bogati Camus, stalno istraivati uzroke i posljedice b ijed e li p a tn je na zemiljli. Tra'ilt e 'on odakle zlo i zato tolik a n epravda; pitat e: emu patnja i bol? Spoznao je on dobro na svoijem iskustvu ito je to b ijed a i sirom atvo i, m a koliko isticao um jerenost i atomizam, on e na dnu due osjeati v je iti alac za iz g u b ljen im rajem . Patnja, bol i sirom atvo samo su jedan obliik zala k o ja tite ovjeka, zapaa Camus. M rnja, nasilje, g ro m o v i iz ved ra neba . . . izraziti su o b lik n epravde koju podnosi n evin i ovjek. Smirit je, Itvrdi on, najvee z,lo na k o je je osuen o vjek mi k r iv ni duan. Naa je stvarnost u ibiti n ep ra vedna. U vija li e biti djece k o ja e n evin a umirati. Poloaj ovjeka, kae on, n ije odraz pravd e; u n jem u je, naprotiv, duboko u korijen jen a n e pravda. O va ivotna filo zo fija , itrpkost ljudske egzistencije, nesavirenstvo stvorova i Sitava stvoren ja o v a k v o g ka k vo je, s brojn im zlima i nasiljim a, o d veli su Camusa od Boga. Camus zam ilja B oga iu najidealriijem smislu, i istodobno sm atra da je samo B o g odgovoran za sve to se zbiva i d o gaa na ovom naem svijetu .2 6 Cam useva logika, k o ja je inae ibila uasno tvrd oglava, n ije nikako m ogla sh vatiti, ida m ogu istodobno opstojati b e z brojn a zla i savrena pravda od koje, u k rajn joj lin iji, direktno sva ta zla p otjeu . Krianski o d g o vo r i sloboda v o lje nisu m ogli ra z u v je riti Camusa. Cak n i n jego v uitelj, filo z o f tjeskobe, stari danski egzistencijialist, Kierkegaard, k o ji je ogrezn u o u krutoj stvarnosti ljudskih n evo lja i zala, n ije m ogao d jelo va ti na Camusa, otk rivaju i mu istinu o n esavr enosti svijeta i (savrenosti vjen o ga Boga. To tvrd og la vo i uporno stanovite p jeva a apsurda odigrat e g la v nu ulogu u itavu Camusevu djelu. K o lik o god se on boirio za istinu i naglaavao kako ga u n jego vu poth vatu ne vod i n ikakva intelektualna predrasuda, podsvjesno je nosio sa sobom ideju o naputenom svijetu . Glas o m rtvom Bogu dopro je i do n jega. I ion je taj glas prihvatio. Tiron B o ji je ostao prazan. iNa n j se riije sm jelo raunati. M i smo s a m i;2 7 ze m lja je nae boan stvo.2 8 S vakako je o va misao pola zajedno s Camuisem kad se on uputio prem a vmtlozima apsonda. B og je istisnut iz svemira. U svem iru je ostala samo utnja. Zagluna utnja beskrajnih prostranstava, k o ja je straila kranskog apologeta Pascala, i v je ita utnja neba, k o ja je titite je d in o g filo z o fa francuskog rom antizm a, de V ign yja, iskrsla je pred C am usevim oim a kao iza zo v ili, b olje, kao n egativn i od govor na zn atieljn o lju dsko pitanje. T a nedokuiva utnja rodila je apsurd u Cam usevoj dui. U stvari, Camius je poao n jego vim putem ve na poetku i n em in ovno se m orao s n jim e susresti. Vjenuljemo Caimiusu da nii'je traio apsurd. Oin ga je, dapae, elio izbjei. Apsurd se, meutim , nam ee sam od sebe, alko je isama z e m lja ljudska sudbina. Opaaio je on to i zastao pred pitanjem : N ijeem o Boga
5 3 Jean-Claude Brdsville, C a m u s , N r f, s. 18; L e n v e rs e t l e n d ro it, Prface, s. G . 2 6 L h o m m e r v o lt , L a r v o lt e m ta p h y s iq u e , usp. ss. 466468 i 475. 2 7 L h o m m e r v o lt , s. 511. 2 8 N avedeno djelo, s. 483.

45

u iime pravde, ali m oem o li razum jati id eju p ra vd e bez id e je Boga? Nism o ii m i sitoga u apsurdu?2 8 Stvarno, na putu ikojim se Camus uputio nemogue je to drugo o tk riti osim besmdsla. O vaj je filo z o fs k i oit im se izbaci B og iz svem ira. Nita vie nema smisla, nita v ie n ije jasno; bar ne bitna pitanja, tem eljna pitanja filo z o fije o smiiislu i sudbini o vje k a i svemira, to je upravo interesiralo Camusa. O trgnu vi se tattoo od Boga, oito bez dovoljn o razloga, Oamius e svega svoga iv o ta osjeati nostalgiju za Bogom , za Apsolutom, za Pravdom . Iako je, u sltvard, pri hvatio apsurdni poloaj ovjeka u svemiru, neto je u n jego vu sustavu hramalo, d neto opet u n jego vo j dui ostalo n ezadovoljen o, t e e is'talno tragati za n ovim putovim a, gd je b i m ogao naslutiti tra g o v e izgu bljen og Boga. Jeamson m u je otvoreno, prilikom jedne polem ike u Tem ps M oder nes, predbacio da se on n ije nikada odrekao Boga i da ga je stalno nosio u dui. M oda je Jeanson sa svojih m aterijalistikih p ozicija p retjera o u k ritici Camusa ft n jego va R evoltiran og ovjeka, ali je pogodio Ikad mu je relkao da je sa sobom u vijek nosio ideju o izgu bljen om B ogu i nostalgiju za susretom s n jim . Kreu i se na graninim ru bovim a izm eu smisla i besmdsla, on esto prim jeu je, ini se, tra gove m isaonog osm iljavatelja, ali se ne usuuje u in iti jedan korak n ap rijed i susresti odbaenog Boga.3 0 T e zadnje misld o tk riva ju nam pu tove Ikoji su u stvari p o v e li Camusa iz apsurda prem a revoltu . M i jo nismo naglasili, o stavili sm o to za posluje, da Camus, iznosei teoriju apsurda, n ije n ikada sm atrao da je apsurd pravo rje en je ljudskog pitanja i nuni ponor u dcojii e se strm o g la v iti sve lju dske nade. Istiui besmisao, eznuo je on za sm islom ; nijeui Boga, osjeao se on nesigurnim, O va k vo gledite d n je g o v e m e tode vu kle su Camusa naprijed. On n ije hitio ndltii je m ogao ostaviti sud binu ovjek a iu rukam a apsurda. ivot Ikoji ga je sa svo jo m bijedom poveo Ik apsurdu konano je i sam u K u g i d R e v o ltira n o m o v je k u de m antirao postavke K a lig u le i Sizifa. Camus se n ije m ogao sloiti s lo g i kom samoubojstva. N je g o v prvii junak ibesmisla pao je kao rtva svog apsuirdnog um ovanja. N i drugi n ije b o lje pmoao. N esporazum je potvrdio tragilku. Apsurd je nepodnosiv, zapaa Camus; ivo t ga n e trpi. N ezadovoljan, oito, rezultatim a svojih istraivan ja na stadiju nega cije, Camus see za movom tem atikom i prihvaa rea ln ija rjeenja. On sada nastoji pronai n o ve putove za afirm aciju i opravairuosit ljudskog ivota. S 'tim on p rela zi na svoj drugi stupanj g d je apsumd iza ziv a revolt. Suoen, dakle, s b ro jn im potekoama u ivotu, s apsurdnom izguibljenou^i osamljenou ovjka u svemiru, bez sm isla d pom oi sa strane, preputen sam sebi, to m oe ovjek, rezonira Comus, v e pruiiti ruku samotniku kao to je i sam te zajedniki pregmuiti za b o ljim ivotom i sretnijom budunosti. Je ld se Camus o v d je iz n e vjerio svom e apsurdnom rezoniranju? Oini se ida Santre n ije daleko od isitine kaid m u predbacuje a je o v d je zaboravio na Stranca ii Sizifa. Oamus e ipak, v id je t emo
2 9 N aved en o djelo, s. 472. 3 0 Cam us je p om ilja o i na to. Secret de m on u n ivers: im a gin e r D ieu sans l im m ortalite de l m e . U pitan, m eutim , to pod tim misli, od govorio j e : J ai l sens du sacr et je ne crois pas la vie fu tu re . V. .T . C. Brisville, nav. dj. s. 260.

46

to poslije, drugaije shvaitiiti razvoj svo je m isli i odnos K uge i Stranca. Svakko, na ovom e stadiju Camus n alazi nelki smisao u ivotu. D aleko od toga da bi on prih vatio i priznao osm iljenost svemira, ialfco se, iini se, p rem a n jo j primicao, ipak doputa d a eovjelk m oe i m ora o sv a ja ti smisao nad ibesmislom. Taj smisao se postie revoltom , neprestanim o t porom prem a apsurdnom poretku stvari. Meusobna pom o i solidarnost, tra en je m je re i pravinosti daju o vo m stadiju stanovitu prednost pred razorn om logikom K aligule. Snani k rik na uzbunu i isticanje m oralnog ina prkose sada surovim metodam a i bezglavom ponaanju naega v r e mena. Cam useva m oralna misao n ik la na ruevinam a apsurda snano je iprodnmala dehum anizirane postavke d praksu naega dolba. Na o vom e se stupnju opaa stanoviti optim izam nasuprot bezizlaznom pesimizmu u S tra n cu d M itu . D ajui opi pregled Camuseve nnisli, ihilt e poibrdbno to tjenje p o v e zati sve n jezin e s lojeve. Alfoent Camus e iskreno priznati da je apsurd u n je g o v o j filo z o fiji viodli'o u bezizlaznu siituaciiijiu i da se on nlijje nikada miisldo na njem u zaustaviti. Apsurd m u je sluio, v e li on, kao polazna itoika, kao metodska jedinica, kao to je nekada osnivau n ove filo z o fije posluila sumnja.3 1 U svom e .nairoko zamiljentom djelu, u kojem e izai na vid je lo lice i n alije svijeta i ivota, Camus je pred vid io nega tiv n i i p o zitiv n i stupanj. U svojoj dubokoj ten ji 'da o tk rije razloge stvari, opravdanost ili bezrazlonost ljudskog ivota, Camus je poeo od poetka. Sklon ipo n aravi liou i naliju, on se uputa u aspoltivanje mranih prob le ma lju dske misli. U elji ida o tk rije cjelo vitu istinu, on Itei da to du blje zae u problemaitiku ivota.
Svretak u 2. broju

Drago

Sim un d a

PRIJEVOD PSALAMA U NOVOJ HRVATSKOJ BIBLIJI

N apokon imam o n o vi p rijevo d Sv. pism a na hrvatskom jeziku ! V elim n a p ok on , ne da ukorim prevodioce oni su svoj posao svrili s rekord nom brzinom ve da izrazim n estrp ljiv u enju m nogih za lijepim , tonim p rijevo d om svetih knjiga. eznuli smo, a sada, im ajui predm et svoje enje, nismo razoarani. Evo lije p e vanjtine, ugodne za slaibe oi b oje papira, lijepih slova, gotovo 'bez tam parskih pogreaka! Zatim sam sadraj i to je sa sadrajem 'tijesno povezano. Zahvalni smo prevodiocim a na n jihovu trudu. Openito se uje kako se n ovi p rijevo d lako, s velik im uitkom ita. R ije Boja preko n ovoga p rije v o d a ponire u nae due kao pom azanje Duha Svetoga.
3 1 L h o m m e r v o lt , s. 419.

47