NANOTEHNOLOGIJA

Elektrotehniki fakultet u Sarajevu, 2009.

7
Vodi za itatelja
Dobrodoli u ovaj studijski vodi u nanotehnologiju.
Nanotehnologija se openito smatra osnovom sljedee tehnoloke re-
volucije. Prva industrijske revolucije zapoela je oko 1750. godine prona-
laskom parne maine i prozvodnjom elika (uz nju su paralelno ili, ili je
ak ona izazvala prevrate u zemljovlasnitvu i poljoprivredi). Industrij-
ska revolucija predstavljala je podjednako duboku promjenu u drutvu
i civilizaciji kao i ranije kamena, bronana i eljezna revolucije, od kojih
je svaka otvorila posve novo doba u historiji ljudske civilizacije. Druga
industrijska revolucija poela je negdje s kraja 19. stoljea uvoenjem pri-
mjene elektrine energije u industrijskim razmjerima (to je poploalo put
drugim inovacijama kao to je naprimjer beina komunikacija), a u naj-
skorije vrijeme smo imali Informacijsku revoluciju karakteriziranu iro-
kom primjenom kompjutera i Interneta.
U onoj mjeri u kojoj dalji razvoj krugova s veoma visokim stupnjem
integracije (VLSI), koji se koriste za obradu informacija, ovisi o svoenju
veliine njihovih pojedinanih komponenata na nanorazinu (tj. na neko-
liko desetaka nanometara) Informacijska revolucija danas postaje Nano
revolucija ba kao to su parne maine pokretale dinamo generatore za
stvaranje elektrine energije u svrhu industrijske potronje. Ali, nanoteh-
nologija sa sobom nosi svoje karakteristine izazove, posebice:
(i) rukovanje s materijom na razini atoma (o tomu se zapravo i radi
kada je u pitanju nanotehnologija sinonim je atomski precizni
inenjerstvo),to znai da ovdje treba uzeti u obzir kvalitativno dru-
gaije ponaanje;
(ii) da bi objekti proizvedeni s atomskom preciznou bili ovjeku od
koristi, potrebno ih je na neki nain umnoiti, to otvara problem
upravljanja s velikim brojem jedinica.
Ne treba,meutim, podcijeniti multidisciplinarnu prirodu nanotehno-
logije. Ova injenica primorava istraivae da se prilagode nainu rada
koji je blii znanstvenicima iz 19. stoljea nego onim iz 21. stoljea. Mnoga
polja rada u istraivanju nanotehnologije zahtijevaju poznavanje razliitih
oblasti znanosti. Ponekad se problem rijeava sastavljanjem timova istra-
ivaa, s tim da lanovi tima moraju biti u stanju uinkovito uzajamno ko-
municirati. Neizbjena posljedica ove multidisciplinarnosti je da je opseg
NANOTEHNOLOGIJA
8
materijala kojeg treba pokriti prilino irok. Zbog toga su neke teme to
su ovdje obraene morale biti tretirane u prilino grubim crtama, kako bi
se veliina ove knjige odrala unutar razumnih okvira, ali nadam se da
mi kao izgovor za ovo moe bar djelomice posluiti stalna i brza evolucija
nanotehnologije, koja bi u mnogim sluajevima dodatne detalje uinila
suvinim, jer je vjerovatno da e njihov znaaj uskoro zastarjeti. Nesum-
njivo da e i dalje dolaziti do fundamentalnih otkria u podruju veoma
malog te uzevi u obzir blisku povezanost otkria i tehnologije u ovom
polju, jasno je da e otkria u mnogim sluajevima biti brzo pretvorena u
korisne proizvode.
Kad god sam smatrao da je originalni lanak potjecajan ili da bi nje-
govo itanje dodatno rasvijetlilo temu koja se obrauje kroz fusnote sam
se pozivao na originalnu literaturu. Na kraju svakog poglavlja navedeni
su neki (uglavnom relativno kratki) mjerodavni lanci (i nekoliko knjiga)
koje e biti korisno proitati svakom tko eli saznati vie detalja. Ovi po-
pisi ne ukljuuju standardne tekstove na teme kao to su opa svojstva
materije, elektricitet i magnetizam, optika, kvantna mehanika itd.
9
POGLAVLJE 1.
to je to nanotehnologija?
1.1. DEFINICIJE
Nakratko se posjetimo na jednostavnu defniciju nanotehnologije:
projektiranje, proizvodnja i primjena materijala, ureaja i sistema kon-
troliranjem njihovog oblika i veliine na nanostupnju.
1
Prema postojeem
konsenzusu, smatra se da nanostupanj pokriva opseg od 1 do 100 nm.
2

Neto drugaija nijansa dobiva se iz slijedee defnicije: ciljana i kontro-
lirana manipulacija, precizno postavljanje, mjerenje, modeliranje i proi-
zvodnja materije na nanostupnju, kako bi se proizveli materijali, ureaji i
sistemi s fundamentalno novim svojstvima i funkcijama (moj naglasak). U
upotrebi je jo jedna formulacija: projektiranje, sinteza, karakterizacija i
primjena materijala, ureaja i sistema koji, u barem jednoj dimenziji, ima-
ju funkcionalnu organizaciju na stupnju nanometra (moj naglasak). Ame-
riki Foresight Institute daje sljedeu defniciju: nanotehnologija je grupa
nadolazeih tehnologija kod kojih se, u svrhu proizvodnje novih materi-
jala i ureaja to imaju korisna i jedinstvena svojstva, struktura materije
kontrolira na razini nanometra (moj naglasak). Od posebnog je znaaja
naglasak na kontrolu: to je ono to ini razliku izmeu nanotehnologije i
hemije, s kojom se esto usporeuje: hemiji je kretanje je u biti nekontro-
lirano i nasumino, u okviru ogranienja da se odvija na povrini poten-
cijalne energije razmatranih atoma i molekula. Da bi se postigla eljena
kontrola, na raspolaganju treba imati specijalno, nenasumino, eutaktiko
okruenje. Jo uvijek se vode energine debate o tema kako praktiki po-
stii eutaktika ogranienja.
3
Jednostavna, veoma saeta defnicija nanotehnologije galasi: ine-
njerstvo s atomskom preciznou.
Potrebno je, meutim, imati na umu fundamentalno nova svojstva i
nove i jedinstvene aspekte na kojim insistiraju neki nanotehnolozi s
1
E. Abad i drugi, NanoDictionary. Basel: Collegium Basilea (2005).
2
Ovo mjerilo (ba kao i defnicije) trenutano je predmet diskusija unutar Meunarodne
organizacije za standarde (ISO) sa ciljem uspostavljanja univerzalne terminologije.
3
Naprimjer, F. Scot i drugi, NanoDebate. Nanotechnology Perceptions 1 (2005) 119-146.
NANOTEHNOLOGIJA
10
namjerom da iskljue postojee rukotvorine koje samo igrom sluaja ima-
ju male dimenzije.
Jedno pitanje o kojemu se esto raspravlja glasi: da li treba koristiti ter-
min nanotehnologija ili nanotehnologije?. Argument koji ide u prilog
potonjem terminu je da nanotehnologija obuhvata mnoge jasno razliite
vrste tehnologije. Ali ini se da nema razloga izraz nanotehnologija ne
koristiti u kolektivnom smislu, budui da su razliite tehnologije ujedinje-
ne kontrolom na razini atoma.
Elaborirajui dane defnicije, pojam nanotehnologija se moe prote-
gnutii du najmanje tri imaginarne osi:
1. Os konkretnih objekata, prema redoslijedu poveane sloenosti:
materijali, ureaji i sistemi. Primijetimo da se granice izmeu ovih
objekata mogu prei preko onog to zovemopametni materijali.
2. Os poinje s pasivnim, statinim objektima (kao to su nanoestice)
ija su nova svojstva (drugaija od onih to ih ima veina objekata
to imaju isti hemijski sastav) posljedica njihove male veliine. Na-
stavlja se s aktivnim ureajima (npr. u stanju su prenositi energiju,
ili pohranjivati informacije, ili mijenjati svoje stanje) eksplicitno se
razmatraju njihova dinamika svojstva .Idui dalje du osi nailazi-
mo na ureaje sa sve veom sofsticiranou i sloenou, sposobne
, naprimjer, za naprednu obradu informacija. Konano dolazimo do
tvornike proizvodnje manufakture (nanomanufaktura, obino se
koristi skraeni izraz nanofaktura), takoer nazvane atomski preci-
zna manufaktura (APM), tj. do procesa i nanometrologije, koja uklju-
uju veoma raznovrsnu kolekciju instrumenata i procedura. Pone-
kad se oni razmatraju u okviru termina proizvodni nanosistemi,
to implicira potpunu paradigmu odrive nanofakture.
3. Os poinje s direktnom nanotehnologijom: materijali strukturirani
na nanostupnju (ukljuujui nanoestice), ureaji s komponentama
na nanostupnju itd.; nastavlja se sa indirektnom nanotehnologijom,
koja obuhvata stvari kao to su izuzetno moni procesori informacija
zasnovani na ipovima veoma visokog stupnja integracije s pojedi-
nanim komponentama izgraenim na nanostupnju; zavrava se s
konceptualnom nanotehnologijom, to znai paljivom ispitivanju in-
enjerskih (i drugih, ukljuujui bioloke) procesa na nanostupnju.
U kontekstu aktivnih ureaja, esto je korisno klasifcirati ih prema
mediju na osnovi kojeg djeluju elektronima, fotonima ili tenim materi-
jalima, naprimjer. Tako imamo molekularnu elektroniku i ureaje nainje-
ne od smanjenih masivnih materijala kao to je naprimjer silicij; nanofo-
toniku, izraz koji se danas esto koristi kao zajedniki naziv za planarne
optike valovode i optika vlakna, posebice kad se radi o obradi infor-
11
POGLAVLJE 1.
macija; i nanofuidiku, manje verzije ve dobro utemeljenih mikromiksera
koji se koriste za odvijanje hemijskih reakcija. Ova klasifkacija, meutim,
ima samo ogranienu upotrebu budui da mnogi ureaji ukljuuju vie
od jednog medija: naprimjer, nanoelektromehaniki ureaji se intenzivno
istrauju kao nain postizanja elektronikog prekidanja, optoelektronska
upravljanje je popularan nain za postizanja fotonskog prekidanja, a fo-
tohemija u minijaturiziranim reaktorima ukljuuje i nanofotoniku i nano-
fuidiku.
1.2. HISTORIJA NANOTEHNOLOGIJE
esto se spominje predavanje pod naslovom There is plenty room
at the bootom Ima mnogo prostora na dnu), to ga je odrao jedan
od najveih fziara iz prethodnog stoljea, nobelovac, Richard Feynman
1959. na Caltech-u ,gdje je u to vrijeme radio.On je zamislio maine koje
prave komponente za jo manje maine (dobro poznata operacija na mi-
krostupnju), te nastavljanje ove operacije sve dok se ne dostigne podruje
atoma. Nudei nagradu od 1000 dolara prvoj osobi koja naini funkci-
onalan elektrini motor ija ukupna veliina ne prelazi 1/64 ina, bio je
potiten kada mu je nedugo potom jedan student prezentirao, s mukom
runo izraen (koritenjem tehnike urara) elektrini motor konvencional-
nog dizajna koji zadovoljava zadane kriterije.
Kod Feynmana pronalazimo sjeme ideje o asembleru, konceptu koji
je kasnije elaborirao Eric Drexler.
4
Asembler je univerzalna maina za sa-
stavljanje na nanostupnju, sposobna ne samo za izradu nanostrukturira-
nih materijala, nego i za samokopiranje, kao i za izradu kopija drugih
maina. Prvi asembler bi bio izraen s mukom, atom po atom, ali kada bi
jednom profunkcionirao evidentno je da bi njihov broj eksponencijalno
rastao i kada bi na raspolaganju postojao veliki broj ovakvih maina, do-
segnuli bi smo mogunost njihove univerzalne proizvodnje i zaista bismo
stigli u nano-eru.
Sasvim drugaiji pristup nanostupnju se ima kad iz svijeta mikro-
skopski preciznog inenjerstva progresivno silazimo na ultraprecizno
inenjerstvo (Slika 1.1). U namjeri da opie donju granicu ovog procesa,
profesor Tokyo Scienc University Norio Taniguchi je 1983. Skovao rije
nanotehnologija.
5
Dadanje inenjerstvo ultravisoke preciznosti moe
postii povrinsku obradu s hrapavou od nekoliko nanometara. Ovaj
4
K. E. Drexler, Molecular engineering: an approach to the development of general capa-
bilities for molecular manipulation. Proc. Natl Acad. Sci. USA 78 (1981) 52755278.
5
N. Taniguchi, On the basic concept of nano-technology. Proc. Intl Conf. Prod. Engng
Tokyo, Part II (Jap. Soc. Precision Engng).
NANOTEHNOLOGIJA
12
trend prati neumoljiva minijaturizacija u industriji poluvodia. Prije dese-
tak godina panja je bila fokusirana na podruje mikrometra. Sitnije odli-
ke su opisivane s pomou decimalnih dijelova mikrometra. Danas se opis,
ali i realizacija, izraavaju u desetcima nanometara.
Trei pristup nanotehnologiji zasnovan je na samosklapanju. Interes za
njim nastao je, s jedne strane, zbog mnogih potekoa u izgradnji Drexle-
rovih asemblera, koje e ini se sprijeiti njihovu realizaciju u bliskoj bu-
dunosti, i zbog velikih trokova koje podrazumijeva pristup ultravisoke
preciznosti, s druge strane. ini se da je inspiracija za samosklapanje do-
la iz rada virologa koji su primijetili da su se prethodno sklopljene kom-
ponenata (glava, vrat, noge) virusa bakteriofaga nakon obinog mijeanja
i treskanja u epruveti spontano sklapale u funkcionalni virus.
NANOESTICE se uglavnom svrstavaju u pasivne nanostrukture. U ovom
trenutku one predstavljaju skoro jedini dio nanotehnologije koji ima komer-
cijalnog znaaja. Meutim, budui da nisu nove, ponekad se postavlja pita-
nje da li nanoestice uope pripadaju oblasti nanotehnologije. Iako je napri-
mjer famanskom staklaru Johnu Utynamu jo 1449. u Engleskoj odobren
patent za izradu vitraa od stakla s ugraenim nanoesticama zlata; vicar-
ski lijenik i hemiar von Hohenheim (Paracelsus) je jo u ranom 16. stoljeu
pripremao i davao nanoestice zlata pacijentima koji su patili od odreenih
bolesti. ini se da je izrada nanoestica hemijskim putom bila dobro uteme-
ljena do sredine 19. stolje-
a (npr. metod Thomasa
Grahama za izradu nano-
estica eljeznog hidrok-
sida). Wolfgang Ostwald
odrao je mnoga preda-
vanja u SAD i zapisao ih.
To je kasnije pretvoreno
u knjigu koja je doivje-
la ogroman uspjeh, Die
Welt der vernachlassigten
Dimensionen (objavlje-
na 1914. godine). Mnogi
univerziteti su , barem do
sredine 20. stoljea, imali
odsjek za koloidnu hemi-
ju, da bi potom ova oblast
lagano izlazila iz mode,
sve do njenog nedavnog
preporoda kao dijela na-
notehnologije.
Slika 1.1. Evolucija mainske preciznosti
(prema Norio Taniguchiju).
13
POGLAVLJE 1.
1.3. SMISAO NANOTEHNOLOGIJE
NAUNE REVOLUCIJE. Razvoj ovjeanstva obiljeen je znaajnim teh-
nolokim naprecima . Oni su toliko vani da tehnologije (a ne, naprimjer,
naini ivota) daju imena sukcesivnim epohama: kameno doba, bronano
doba, eljezno doba, umjesto doba lova, stoarstva, ratarstva, urbanizacije
itd. Najznaajnija promjena u ovjekovom nainu ivota u toku posljed-
nja dva ili tri milenija bila je vjerovatno ona to ju je donijela Industrij-
ska revolucija zapoeta u Britaniji sredinom 18. stoljea; do sredine 19.
stoljea bila ona je u punom zamahu u Britaniji, a zatim, prvo neravno-
mjerno, ali kasnije ubrzano, i drugdje u Evropi i Sjevernoj Americi. Nju je
zamijenila Informacijska revolucija, obiljeena nevienim mogunostima
u prikupljanju, pohranjivanju, pristupu i analizi informacija, a u velikoj
mjeri ovisna o elektronskim digitalnim kompjuterima velike brzine. Jo
uvijek se nalazimo u toj epohi, ali sljedea revolucija se ve pojavljuje na
horizontu i to e biti Nanorevolucija.
Postoji nekoliko stvari koje vrijedi spomenuti u svezi s ovim revoluci-
jama. Prvo, eksponencijalni rast u mogunostima. Ovo je ponekad prili-
no teko prihvatiti jer je eksponencijalna funkcija, ako se promatra tokom
dovoljno kratkog intervala linearna, a ako se razvoj tehnologije (ili tehno-
loka revolucija) odvija tokom nekoliko generacija, pojedinane percepci-
je postaju snano pristrane u korist linearnosti. Unato tome, empirijsko
ispitivanje raspoloivih podataka pokazuje da je eksponencijalni razvoj
pravilo (Ray Kurzweil je prikupio mnoge primjere, a u naoj sadanjoj
epohi najbolja demonstracija je vjerovatno Moorov zakon), premda se ne
nastavlja u beskonanosti, nego se na kraju izravna. Drugo, veoma e-
sto je prethodni tehnoloki napredak je otvorao vrata narednom. Napri-
mjer, sve vee sposobnosti i znanje u radu sa eljezom bili su presudni za
uspjeh parne energije i elika koji su oznaili Industrijsku revoluciju, a
koja je u konanici razvila mogunost masovne proizvodnje elektronskih
krugova visokog stupnja integracije potrebnih za ostvarenje Informacij-
ske revolucije.
Zato ljudi misle da e sljedea tehnoloka revolucija biti ba ta koju
donosi nanotehnologija? Zato to kada ovladamo ovom tehnologijom,
prednosti izrade stvari na dnu bit e tako velike da e brzo zauzeti do-
minantno mjesto u odnosu na sve postojee naine rada. Kada se je jed-
nom ovladalo izradom i upotrebom eljeza, nitko vie pri izradi velikih,
vrstih objekata nije razmiljao o bronci; nitko ne koristi logaritmar sada
kada su mu na raspolaganju elektronski kalkulatori.
KOJE SU PREDNOSTI NANOTEHNOLOGIJE? One nastaju iz minijaturi-
zacije, nove kombinacije svojstava i univerzalne tehnologije proizvodnje.
NANOTEHNOLOGIJA
14
Tipian primjer prednosti minijaturizacije je mobilni telefon. Njegov kon-
cept je razvijen 1950-ih, ali bi primjena tehnologije tog vremena (vaku-
umske cijevi) za izradu u ovu svrhu nunih strujnih krugova rezultirala
ureajem nalik na viekatnicu. Materijali izraeni s ugljikovim nanocjev-
icama mogu biti lagani i veoma vrsti, te prozirni i elektriki vodljivi.
Univerzalna proizvodnja, utemeljena na asemblerima (personalne nano-
tvornice) omoguila bi da se veina rukotvorina potrebnih ovjeku izradi
od acetilena i izvora energije.
KOLIKO SMO BLIZU OSTVARENJU NANO REVOLUCIJE? Minijaturiza-
cija strujnih krugova je ve daleko napredovala. Komponente i ipovi se
sada mogu izraivati u veliinama ije je rang nekoliko desetaka nanome-
tara. World Wide Web bi bilo teko zamisliti bez iroke rasprostranjenosti
monih personalnih raunala, koja je omoguena masovnom proizvod-
njom integriranih krugova. Materijali zasnovani na ugljikovim nanocjev-
icama jo su uvijek velikoj mjeri tek u eksperimentalnom stadiju razvoja.
Unato tome, izraeni su prototipovi i potekoe vie ne izgledaju nepre-
mostive. ini se da je nanofaktura zasnovana na samosklapanju jo uvijek
stvar budunosti. Kako bi se demonstrirala izvodivost, esto se navode
kompjuterske simulacije, zajedno s biolokim sistemima (npr. rotacijski
motor, s nekoliko nanometara u preniku, koji se nalazi u srcu sveprisut-
nog ATP enzima, kojim obiluju praktino svi oblici ivota). Ipak, aktualni
eksperimenti koji demonstriraju sklapanje s atomskom preciznou jo
uvijek predstavljaju primitivni stadij razvoja.
KOJE BI SE KORISTI MOGLE POSTII? Tokom nekoliko posljednjih go-
dina objavljeni izvjetaji koji se odnose na nanotehnologiju i koristi koje
e donijeti njena primjena su tipino euforini. Mnogi primjeri primjene
nanotehnologija koji se u njima navode su u svojoj naravi relativno tri-
vijalni i ne ini se da predstavljaju dovoljno napredne novitete da bi se
mogli nazvati revolucijom. Tako naprimjer, danas ve imamo nanostruk-
turirane tekstile koji su otporni na prljanje, staklo koje se samo isti i sa-
dri nanoestine fotokatalizatore sposobne za ralanjivanje prljavtine
(Slika 9.3); kreme za sunanje s nanoesticama koje uinkovito fltriraju
ultraljubiasto zraenje bez njegovog rasipanja, te su stoga transparen-
tne; laki i vri teniski reketi izraene od ugljikovih vlakana ili ak od
smjesa s ugljikovim nanocjevicama i tako dalje. Niti jedan od ovih ra-
zvoja ne moe se u smislu utjecaja na civilizaciju istinski nazvati revolu-
cionarnim. Industrijska revolucija je bila veoma vidljiva zbog kolosalne
veliine njenih proizvoda: gigantski mostovi (npr. most na rijeci Forth),
gigantski parni brodovi (npr. brod Great Eastern) i najvea od svih, ako
se itava mrea smatra jednom mainom, eljeznica. elik za ove kon-
strukcije proizveden je u gigantskim postrojenjima; suvremena tvornica
15
POGLAVLJE 1.
hemijskih proizvoda ili motornih vozila moe pokrivati istu povrinu kao
i grad prosjene veliine. U otrom kontrastu, proizvodi nanotehnologi-
je su po defniciji veoma maleni. Pojedinani asembleri bi bili nevidljivi
golom oku. Ali naravno, proizvodi asemblera bi bili veoma vidljivi i sve-
obuhvatni kao naprimjer ultralagani vrsti materijali od kojih bi bilo
izgraeno nae okruenje.
Mikroprocesori koji prelaze u nanoprocesore manifestacija su indirek-
tne nanotehnologije, zaslune za sveprisutnost internet servera (pa tako
i za World Wide Web) i mobilnih telefona. Uinak ovih procesora infor-
macija prije svega je prouzroen njihovom veoma velikom brzinom rada,
a ne bilo kakvom posebnom usavrenou algoritama koji njima uprav-
ljaju. Veina zadataka, u rasponu od dijagnosticiranja bolesti do nadzora,
ukljuuje prepoznavanje uzoraka, neto to na mozak moe izvesti brzo
i bez vidljivog napora, ali to zahtijeva ogroman broj logikih koraka kada
se problem svede na formu prikladanu digitalniom procesoru. Optimi-
stini promatrai predviaju da e usprkos nespretnosti ovog automati-
ziranog rezoniranja vjetako razmiljanje u konanici nadmaiti ljudsko
to je Kurzweilov singularitet. Drugi predviaju da se to nikada nee
dogoditi. Sigurno je jedno, singularitet je istinski revolucionaran, ali je on
u istoj mjeri proizvod Informacijske revolucije koliko i Nano revolucije,
premda potonja osigurava prijeko potrebnu tehnologiju.
Konceptualna nanotehnologija podrazumijeva ispitivanje svijeta iz
perspektive atoma ili molekula. U medicini ovo znai pronalaenje mole-
kularne osnove bolesti, na emu se radi jo od uspostave biohemije, koja
sada obuhvata sve aspekte bolesti povezane sa DNA molekulom i njenim
srodnicima. Nesumnjiv je ogroman napredak u znanju koji ona predstav-
lja. Ona je, meutim, dio openitije naune revolucije koje je zapoela na
evropskim univerzitetima osnovanim od 11. stoljea naovamo koja je
bila tako postepena i kontinuirana da zaista nikad nije predstavlja pre-
poznatljivu revoluciju. Nadalje, uvijek je nuno uravnoteiti implicitni
redukcionizam, prisutan u biti analitikih atomskih (ili nano) perspektiva
s istovremenim insistiranjem na sintetikom sistemskom pristupu. Nano-
tehnologija provedena kroz produktivne nanosisteme mogla bi ovo po-
stii, zato to malene rukotvorine izraene od strane pojedinanog asem-
blera moraju na neki nain biti transformirane u neto to ima dovoljne
makroskopske dimenzije kako bi bilo od koristi ljudskoj vrsti.
Moe li nanotehnologija pomoi u rjeavanju velikih i hitnih problema
suvremenog ovjeanstva? Premda su, ako bi se uspostavljao poredak,
mogua neka neslaganja u vezi s redoslijedom, veina ljudi bi meu naj-
vee izazove uvrstili ubrzane klimatske promjene, propadanje okolia,
osiromaenje energetskih izvora, nepovoljne demografske trendove, ne-
staicu hrane i nuklearnu ekspanziju. Kada se promatra iz ove perspek-
NANOTEHNOLOGIJA
16
tive, nanotehnologija je nastavak tehnolokog progresa, koji u konanici
moe biti revolucionaran tek ako kvantitativne promjene postanu dovolj-
no velike da ih moemo rangirati kao kvalitativne. Naprimjer, sklapanje
rukotvorina atom po atom podrazumijeva da se odbaeni materijal moe
rastaviti prema slinom principu, te bi tako nestao problem otpada (i pra-
teeg zagaenja okolia) . Naprednije poznavanje svijeta na nanostupnju
konano bi nam trebalo omoguiti da stvorimo vjetake sisteme za pri-
kupljanje energije, tako da bi bio rijeen i potencijalni problem nestaice
energije. Ako proizvodnja skoro svega postaje lokalizirana, prijevoz do-
bara (jo jedan od najveih uzronika propadanja okolia) trebao bi se
smanjiti do praktine nitice. Lokalizirana proizvodnja energije bi imala
slian uinak. Meutim, dostizanje ovakvog stanja stvari ovisi o pojavi
personalnih nanotvornica, ili neeg slinog. Moda je nanobot neto bli-
e ostvarenju. Da li bi nanoboti koji neumorno krue po naim tijelima
omoguili da se nai ivoti produe skoro neogranieno? I kakve bi bile
posljedice?
NANOZNANOST. Postoji li potreba za ovim izrazom? Ponekad se de-
fnira kao znanost koja se nalazi u temelju notehnologije. Ali to su za-
pravo biologija, hemija i fzika ili molekularne znanosti. Tehnologija
dizajniranja i izrade funkcionalnih objekata na nanostupnju je to to je
novo; znanost ve odavno funkcionira na nano stupnju ili jo niem od
njega. Nitko ne tvrdi da se fundamentalno nova fzika pojavljuje na na-
nostupnju; zapravo, nove kombinacije fenomena koji se manifestiraju na
tom stupnju tvore novu tehnologiju.
Izraz nanoznanost , ako se koristi u ovom smislu, ini se suvinim.
Kao sinonim konceptualne nanotehnologije, meutim, on zaista ima kori-
sno znaenje: znanost o aproksimacijama na mezoskali. Opis proteina kao
lanca aminokiselina je dobar primjer. Na mezoskali, nije potrebno ulaziti
u detalje unutarnje strukture (na atomskim i subatomskim nivoima) ami-
nokiselina.
1.4. DODATNA LITERATURA
K. E. Drexler, Engines of Creation. New York: Anchor Books/Doubleday (1986).
R. Feynman, Theres plenty of room at the botom. In: Miniaturization (ed. H.
D. Gilbert), pp. 282-296. New York: Reinhold (1961).
R. Kurzweil, The Singularity is Near. New York: Viking Press (2005).
J. J. Ramsden, What is nanotechnology? Nanotechnology Perceptions 1 (2005) 3-17.
17
POGLAVLJE 2.
Motivacija za nanotehnologiju
U ovom emo poglavlju, gledajui na nanotehnologiju preko osi ma-
terijali, ureaji i sistemi, uvedene u Poglavlju 1, razmatrati neke od ra-
zloga zbog kojih bi ovjek elio stvari praviti malenim.
2.1. MATERIJALI
Veina materijala to nas okruuje su kompozitni materijali. Prirodni
materijali, kao to je naprimjer drvo, imaju sloenu strukturu i izgraeni
su na veoma sofsticiranim principima. Osnovna strukturalna jedinica dr-
veta je celuloza, koja je polimer eera glukoze. Meutim, celuloza sama
po sebi ima slabu grau (pogledajte pamuk ili vjetaku svilu), stoga da
bi joj se dala vrstoa i krutost, ona se mora slijepiti u krutu matricu. To
se postie pomou sloenih vieprstenastih aromatskih molekula lignina.
Princip dizajna je dakle slian armiranom betonu: eline ipke ojaavaju
ono to je samo po sebi kompozit ljunka i cementa.
Princip kombiniranja dvije ili vie istih supstanci s izrazito razliitim
svojstvima (koja mogu biti mehanika, elektrina, magnetska, optika, to-
plotna, hemijska i tako dalje), kako bi se stvorio kompozitni materijal koji
kombinira eljena svojstva svake i stvara funkcionalnu supstancu, usavr-
avan je milenijima, vjerovatno kroz pokuaje i greke. Tipino je da su
rezultati, u prvoj aproksimaciji, aditivni (zbirni). Dakle, zbir materijala i
njihovih svojstava moemo napisati na sljedei nain:
celuloza velika vrstoa na istezanje samonepropusna
+ lignin slab ljepljiv
= drvo vrsto kohezivno
Za odabir korisnih kombinacija, u kojima dominiraju eljena svojstva,
koristi se empirijsko znanje -mogao se takoer dobiti slab i nekohezivan
materijal. Ogromna i rastua akumulacija empirijskog znanja, sada podr-
ana i proirena fundamentalnim poznavanjem odgovarajuih sila na mo-
lekularnoj razini, obino omoguuje da se odaberu odgovarajue kombina-
NANOTEHNOLOGIJA
18
cije. Ideja snanih vlakana usaenih u ljepljivu matricu je u veoma irokoj
upotrebi, a primjeri su polimeri pojaani staklenim i ugljikovim vlaknima.
Doprinos nanotehnologije ovim nastojanjima je podii to do krajnjeg
nivoa u dugu oblikovanja svijeta atom po atom.
6
Ba kao hemiar koji pokuava sintetizirati sloenu viefunkcionala-
nu molekulu, nanotehnolog ima za cilj razliite atome postaviti jedan uz
drugog kako bi postigao vii stupanj funkcionalnosti. Ovaj pristup je po-
znat kao mehanosintetika hemija ili, u njegovoj industrijskoj realizaciji
irokog obima, kao molekularna proizvodnja. Prvi korak u ovom pravcu
predstavljao je poznati eksperiment to su ga izveli Schweizer i Eigler,
preraspodjeljujui atome ksenona na niklovanoj povrini kako bi formi-
rali IBM logo.
7
Od tada su aktivnosti u ovoj oblasti bile intenzivne, ali
i dalje ostaje neizvjesno do koje se mjere proizvoljne kombinacije atoma
mogu sastavljati zanemarujui hemijske koncepte, te da li e se proces
ikada moi podii na vii stupanj kako bi osigurao dobivanje makroskop-
skih koliina materijala.
Veina priznatih uspjeha s nanomaterijalima do sada nije bila u krei-
ranju potpuno novih materijala kroz mehanosintezu (to je jo uvijek ne-
ostvareni cilj), nego u prozaiom svijetu mijeanja. Naprimjer, dodavanje
tvrdih estica mekanoj matrici polimera kako bi se stvorio vrst zatitni
sloj otporan na abraziju. Kao i kod atomski bazirane mehanosinteze, re-
zultati su, na prvu aproksimaciju, aditivni. Tako ponovo zbir moemo
napisati na sljedei nain:
polipropilen feksibilan proziran
+ titanij dioksid krut neproziran
= tanki flm za oblaganje (farba) feksibilan neproziran
Ovo zapravo nije neto posve novo. Farba, mjeavina estica pigmenta
u matrici (spojno sredstvo), proizvodi se milenijima. Ono to jeste novo je
detaljna panja koja se posveuje mjeavini nanoestica. Njena svojstva se
sada mogu paljivo prilagoditi eljenoj namjeni. Ako je jedna od kompo-
nenata prepoznatljiva nanosupstanca nanoestica ili nanovlakno, napri-
mjer ini se prihvatljivim mjeavinu nazvati nanomaterijalom.
Najiri rang primjene takvih nanosmjesa je u tankom flmu za oblaga-
nje drugim rijeima farbi. Tradicionalni pigmenti se mogu sastojati od
zrnaca ija se veliina mjeri mikrometrima; njihovo dalje fno usitnjavanje
pretvara ih u nano-objekte. U usporedbi s prozirnim lakom, farba dalje
6
Podnaslov izvjetaja o nanotehnologiji pripremljenog 1999. godine prema smjernicama
Komisije za tehnologiju Amerikog nacionalnog vijea za nauku i tehnologiju.
7
E.K. Schweizer and D.M. Eigler, Positioning single atoms with a scanning tunneling
microscope. Nature (Lond.) 344 (1990) 524526.
19
POGLAVLJE 2.
kombinira svojstvo zatite od okoline sa svojstvom boje. Princip oigled-
no moe biti (i jeste) proiren praktino ad libitum: dodavanjem veoma
tvrdih estica koje daju otpornost na trenje; metalnih estica koje daju
elektrinu provodljivost; pljosnatih estica koje daju nisku propusnost za
gasove i tako dalje. Dva relativno stara proizvoda ak i danas ine glavni-
nu takozvane nanotehnologijske industrije: ugljikova a (estice ugljika
s rangom veliine od nekoliko do vie stotina nanometara) koja se kao pu-
nilo za pojaavanje dodaje gumama za drumska vozila; kristali srebrovog
klorida, srebro-bromid i srebro-jodid s rangom veliine od desetina nano-
metara do mikrometara, koji tvore osnovu za konvencionalnu fotografju
baziranu na srebro halidu.
TERMINOLOGIJA. Prema Javno dostupnoj specifkaciji (Publicly Availa-
ble Specifcation PAS) 136:2007,
8
nanomaterijal se defnira kao mate-
rijal ija se jedna ili vie eksternih dimenzija mjeri nanoskalom ili (moj
naglasak) koji je nanostrukturiran. ini se da je loginije rezervirati rije
nano-objekt (koja je, prema PAS-u 136:2007, sinonim za nanomaterijal)
za prvo mogue znaenje. Ovo pokriva nanoestice, nanoipke, nano-
cjevice, nanoice i tako redom. U naelu, ovom defnicijom bi takoer
bio obuhvaen i ultratanki papir. Izraz nanostrukturiran je defniran
kao onaj koji posjeduje strukturu sastavljenu od susjednih elemenata s
jednom ili vie dimenzija mjerenih nanoskalom, ali iskljuujui bilo ka-
kvu primarnu atomsku ili molekularnu strukturu. Ovu defniciju vje-
rovatno treba pojaati ukljuivanjem u nju ideje namjere. Njena upotreba
bi tada bila ograniena na materijale inenjerski projektirane atom po
atom. Nanoestice u gomili su susjedne jedna drugoj, ali gomila nije
strukturirana u inenjerskom smislu, te prema tome skup nanoestica
nije nanomaterijal. Supstance napravljene jednostavnim mijeanjem na-
no-objekata s matricom treba nazvati nanosmjese. Nanosupstanca nije
defnirana u okviru dokumenata PAS 136:2007.
ZATO NANOADITIVI? Budui da je obino skuplje kreirati nanoma-
teriju nego mikromateriju, potrebno je opravdati trokove svoenj na na-
norazinu. Ako se materija sve vie usitnjava, odreena svojstva postaju
kvalitativno drugaija (vidi Poglavlje 3). Naprimjer, spektar optike ap-
sorpcije silicijske pare je, unato tome to su para i kristal hemijski iden-
tini, sasvim drugaiji od onog to se ima kod kristala silicija. Kada kristal
postane veoma malen, opada taka topljenja, tako da moe doi do kon-
trakcije reetke (to jest, atomi se pribliavaju jedni drugima)-ovo su dobro
poznate posljedice Laplasovog zakona, a mogu biti veoma korisne u omo-
guavanju procesa ovrivanja (sinteriranja). Ako je radijus kristala manji
8
Objavio Britanski zavod za standarde.
NANOTEHNOLOGIJA
20
nego Borov radijus elektrona u vrstoj masi, elektron je sputan i ima veu
energiju od elektrona u masi. Optika apsorpcija i spektar fuorescentne
emisije prebacuju se na vie energetske nivoe. Dakle, mijenjanjem radijusa
kristala mogu se podeavati optika apsorpcija i valna duljina emisije.
Hemiari odavno znaju da su heterogeni katalizatori aktivniji ako su
vie usitnjeni. Ovo je jednostavna posljedica injenice da do reakcije do-
lazi na dodirnoj taki izmeu vrstog katalizatora i ostatka reakcijskog
medija. Za danu masu, to je dijeljenje sitnije to je povrina vea. Ovo
samo po sebi ne predstavlja kvalitativnu promjenu, premda u industrij-
skoj primjeni moe doi do kvalitativnog prelaska s neekonominog na
ekonomian proces proizvodnje.
Na planet ima oksidirajuu atmosferu, a to stanje vjerovatno traje naj-
manje 2000 miliona godina. To znai da e veina metala, izuzev zlata,
platine i tako redom (plemeniti metali), oksidirati. Dakle, mnoge vrste
nanoestica nee biti stabilne u prirodi.
Materijali izgraeni od ugljika, posebice fulereni u ugljikovim nano-
cjevicama, esto se smatraju utjelovljenjem nanomaterijala. Ugljik se
odavno smatra zanimljivim elementom zbog ogromne razlike izmeu
njegovih alotropa grafta i dijamanta. Nanomaterijali od ugljika imaju jo
jednu novu formu, grafen (vidi 5.4).
2.2 UREAJI
Ureaj pretvara neto u neto drugo. Sinonimi su maina, automat,
pretvara (transdjuser), koder i tako dalje. Mogui motivi za minijaturi-
zaciju jednog ureaja su:
1. Uteda u materijalu. Ako se moe postii ista funkcija uz manji
utroak materijala, ureaj bi trebao biti jeftiniji, to je esto poeljan
cilj pod uvjetom da izrada nije skuplja. U makroskopskom svijetu
mainskog inenjerstva, ako ostavimo po strani trokove materijala,
obino je skuplje izraditi neto veoma maleno; naprimjer, runi sat
je skuplji od zidnog sata koji ima istu tanost. S druge strane, kada
stvari postanu prevelike, kao u sluaju sata popularno nazvanog
Big Ben, naprimjer, trokovi ponovo poinju da rastu, jer je moda
potrebna posebna mainerija kako bi se sklopile komponente, i tako
dalje. U Poglavlju 7, vratit emo se pitanju tvornike proizvodnje.
2. Performanse (izraene kao odnos ulaz-izlaz) mogu se poveati sma-
njenjem dimenzija. Ovo je u zbilji prilino rijetka pojava. Za veinu
mikro- elektromehanikih sistema (MEMS), kao to su akcelerome-
tri, performanse opadaju sa smanjenjem veliine, a stvarna veliina
21
POGLAVLJE 2.
ureaja koji se trenutano masovno proizvode za aktivaciju zranih
jastuka u automobilima predstavlja kompromis izmeu ekonomi-
nosti materijala (ne zauzima prevelik prostor niti je preteak) i jo
uvijek prihvatljivih performansi.
SMANJIVANJE. Performanse akcelerometra (koji pretvara mehani-
ku silu u elektricitet) ovise o momentu inercije komada materije koji
slui njegovoj funkciji; ako komad postane premalen izlaz postaje
nepouzdan. Kod fotodetektora (koji pretvaraju fotone u elektrone):
zbog statistike i kvantne prirode svjetlosti, najmanja razlika izmeu
dva nivoa zraenja koja se moe detektirati poveava se sa smanje-
njem dimenzija detektora. S druge strane, ne postoji sutinska donja
granica fzikog utjelovljenja jednog bita informacije. Jedan bit moe
biti utjelovljen prisustvom jednog neutrona, naprimjer. Obrada i po-
hranjivanje informacija su savreno polje primjene za nanotehnologi-
ju. Donja granica minijaturizacije ovisi samo o praktinim pitanjima
pisanja i itanja informacija. Dakle, nanotehnologija je posebno
pogodna za procesore informacija.
3. Funkcionalnost se moe poboljati smanjenjem veliine. Koriste-
i isti primjer kao u prethodnom dijelu teksta, ne bi bilo prakti-
no opremiti automobile iz masovne proizvodnje makroskopskim
akcelerometrima sa zapreminom od oko 1 litra koji tee nekoliko
kilograma. Jo jedan primjer je mobilna telefonija koji smo ve spo-
minjali. Slino razmiljanje vrijedi za ugradbene biosenzore za pra-
enje klinikih parametara pacijenta. Drugim rijeima, minijaturiza-
cija poveava pristupanost.
2.3. SISTEMI
Sutina sistema je u tome to se on ne moe na koristan nain rastaviti
na njegove sastavne dijelove. Dva ili vie objekata ine sistem ako su za-
dovoljeni sljedei uvjeti:
Moe se suvislo govoriti o ponaanju cjeline iji su oni jedini dijelovi;
Ponaanje svakog dijela moe utjecati na ponaanje cjeline;
Nain na koji se svaki dio ponaa i nain na koji njegovo ponaanje
utjee na cjelinu ovisi o ponaanju bar jednog od ostalih dijelova;
Bez obzira kako se dijelovi svrstavaju u podgrupe, ponaanje svake
podgrupe utjecat e na cjelinu i ovisiti o ponaanju bar jedne od
ostalih podgrupa.
NANOTEHNOLOGIJA
22
Nanosistem oznaava sistem ije su komponente ureaji s nanoska-
le. Primjer sistema koji se istinski moe nazvati nano je stopalo gecko
gutera, ije mnoge vrste mogu trati uz vertikalne zidove i preko plafo-
na. Njihova stopala su hijerarhijski podijeljena u desetine hiljada siunih
jastuia koji ih opskrbljuju velikom povrinom konformnog kontakta s
neravnim povrinama. Sila prianjanja je rezultat Lifshit-van der Waalso-
ve interakcije (vidi 7.4), koja se obino smatra slabom i kratkog dome-
ta, ali je zbirna i stoga dovoljno snana u ovom utjelovljenju, ako postoji
dovoljan broj dodirnih taaka. Pokuaji da se stopalo imitira sintetikom
nanostrukturom imali su veoma ogranien uspjeh, zbog toga to pravo
stopalo, kako bi se odrao bliski konformni kontakt potreban da interak-
cija bude dovoljno snana da nosi teinu stvorenja, ivi i konstantno se
podeava.
2.4. PROBLEMI U MINIJATURIZACIJI
Posmatrajui motorno vozilo kao pretvara ljudske elje u translator-
no kretanje, jasno je da bi nanoautomobil bio beskoristan za prijevoz bilo
ega drugog do nano-objekata. Glavni doprinos nanotehnologije automo-
bilskoj industriji je u izradi minijaturnih senzora za praenje procesa u
razliitim dijelovima motora i praenje kvalitete zraka u kabini; aditivi u
farbama za dobru otpornost na trenje, uz moguu funkcionalnost samoi-
enja, te moda nove estetske efekte; nove ultravrste i ultralagane smje-
se koje ukljuuju ugljikove nanocjevice za strukturalne dijelove; senzori
ugraeni u asiju i koljku kako bi se pratilo stanje strukture i tako dalje.
PODIZANJE NA VII STUPANJ. U drugim sluajevima, podizanje per-
formansi na nivo ljudske upotrebe je jednostavno stvar masovne paraleli-
zacije. Nanoreaktori koji sintetiziraju medicinski lijek trebaju raditi para-
lelno u razumno kratkom vremenu kako bi generirali dovoljnu koliinu
smjese za terapeutski korisnu dozu. Kod procesora informacija problem
je u korisnikom suelju: ekran za vizuelni prikaz mora biti dovoljno ve-
liki za prikaz korisne koliine informacija, tastatura za unos instrukcija i
podataka mora biti dovoljno velika za ljudske prste, i tako dalje.
2.5. DRUGI MOTIVI
Rastua svjetska aktivnost u nanotehnologiji ne moe se objasniti samo
kao racionalno nastojanje da se iskoristi prostor na dnu. Dva druga bit-
na ljudska motiva nesumnjivo igraju vanu ulogu. Jedan je jednostavno
23
POGLAVLJE 2.
to nije ranije uinjeno motiv alpiniste koji se penje na prethodno ne-
osvojeni vrh. Drugi je vjena udnja da se pobijedi priroda. Prilike da
se to uini na makroskopskom nivou postale su veoma ograniene, dje-
lomice i zbog toga to je mnogo toga ve uinjeno u Evropi, naprimjer,
jedva da ima jo movara za isuiti ili rijeka na kojima se mogu izgraditi
brane, to su dva od najuobiajenijih borilita za pobjedu nad prirodom
djelom zbog toga to su tetni uinci takvog osvajanja daleko ire pre-
poznati, te e nekoliko preostalih neisuenih movara i rijeka bez brana
danas vjerovatno biti zakonom zatieni prirodni rezervati. Ali svijet na
dnu, kako ga je Feynman slikovito nazvao, nije kontroliran i u velikoj mje-
ri je neistraen.
Konano, svemirska industrija postavlja konstantan i hitan zahtjev da
se korisna nosivost uini to manjom i to lakom. Nanotehnologija savr-
eno odgovara ovom krajnjem korisniku pod uvjetom da se nanomate-
rijale, ureaje i sisteme moe uiniti dovoljno pouzdanim.
24
POGLAVLJE 3.
Zakoni dimenzioniranja primijenjeni
na nanotehnologiju
Glavno pitanje koje se razmatra u ovom poglavlju je kako se svojstva
i ponaanje mijenjaju kada se karakteristina dimenzija smanjuje. Od po-
sebnog interesa su diskontinuirane promjene to se dogaaju na nano-
razini. Neki aspekti ove teme, specifni za ureaje, bit e razmatrani u
Poglavlju 6.
3.1. MATERIJALI
Svaki je objekt opisan svojim granicama. Dijeljenje materije na sitne
estice ima uinak na isto fzike procese. Pretpostavimo da se kugla-
sti objekt radijusa r zagrijava unutarnjim procesima tako da je koliina
stvorene topline proporcionalna zapremini V = 4r
3
/3. Gubitak topli-
ne u okruenje bit e proporcionalan povrini A = 4r
2
. Ako je objekt
podijeljen na n sitnih estica, ukupna povrina iznosit e: n
1/3
4r
2
. Ovo
je osnovni razlog zato mali sisari imaju bri metabolizam od velikih
moraju proizvoditi vie topline kako bi kompenzirali relativno vei
gubitak kroz kou i zadrali postojanu tjelesnu temperaturu. To je tako-
er objanjenje injenice da se jako malo sitnih sisara nalazi u hladnim
predjelima Zemlje.
HEMIJSKA REAKTIVNOST. Razmotrimo heterogenu reakciju A + B C,
gdje je A plin ili tvar rastvorena u tenosti, a B je vrsta tvar. Budui da u
kontakt s okruenjem mogu doi samo povrinski atomi, znai da e dana
masa materijala B biti tim reaktivnja(u smislu broja jedinica C proizvede-
nih po jedinici vremena), to je sitnije izdijeljena.
Gornja razmiljanja ne podrazumijevaju nikakvu diskontinuiranu pro-
mjenu nakon dostizanja nanostupnja.
Imajui, meutim, u vidu injenicu da je materija sastavljena od
atoma,jasno je da su atomi koji se nalaze na granici objekta kvalitativno
drugaiji od onih to se nalaze u njegovoj unutranjosti (Slika 3.1). Skupi-
25
POGLAVLJE 3.
na od 6 atoma (u dvodimenzionalnoj pljosnatoj strukturi) ima samo jedan
atom iz tijela, dok je bilo koja manja skupina u potpunosti povrina.
Ovo moe imati izravan utjecaj na hemijsku reaktivnost (ovdje se razma-
traju, naravno, heterogene reakcije). Za oekivati je da su povrinski ato-
mi pojedinano reaktivniji nego njihovi susjedi iz tijela, jer imaju slobod-
ne valencije (tj. mogunosti vezivanja). Razmatranje hemijske reaktivnosti
(njeno poveanje za danu masu dijeljenjem materije na djelie nanovelii-
ne) ukazuje na diskontinuiranu promjenu u sluaju kada materija postane
u potpunosti povrina.
Okruenje
Glavnina
Slika 3.1: Granica objekta prikazana kao popreni presjek u dvije dimenzije.
Povrinski atomi (bijeli) kvalitativno su drugaiji od atoma iz tijela objekta (sivi),
jer potonji imaju est najbliih susjeda (u dvodimenzionalnom poprenom presjeku)
iste vrste, dok prvi imaju samo etiri susjeda.
Meutim, u praksi su povrinski atomi, nakon to su iz okruenja pri-
vukli partnere za reakciju, moda ve zadovoljili svoje zahtjeve za ve-
zivanjem. Mnogi metali ostavljeni na zraku bivaju spontano presvueni
flmom vlastitog oksida i na taj nain postaju hemijski inertniji od istog
materijala. Ovi flmovi su obino deblji od jednog atomskog sloja. Na si-
liciju je, naprimjer, prirodni sloj oksida debeo oko 4 nm. To znai da e
komad svjee rascijepljenog silicija doivjeti prekidanje reetke koje e
omoguiti atomima kisika da prodiru u metal dublje od sloja na vrhu.
Ako se objekt nalazi u pogrenom okruenju, povrinska smjesa moe
biti tako stabilna da su nanoestice obloene njom zapravo manje reaktiv-
ne nego ista masa materije u unutranjosti. Kocka natrija od jednog centi-
metra izvuena iz svog zatitnog fuida (nafta) i ubaena u bazen s vodom
ponaat e se ivahno neko vrijeme, ali ako se natrij isijee na kocke od
jednog mikrometra, veina metalnog natrija e reagirati s vlanim zrakom
jo prije dodira s vodom.
NANOTEHNOLOGIJA
26
RASTVORIVOST. Pritisak pare P jedne kapljice poveava se sa smanje-
njem njenog njenog radijusa r prema Kelvinovoj jednadbi:
k
B
T ln(P/P
0
) = 2v/r (3.1)
gdje je k
B
Boltmannova konstanta, T je apsolutna temperatura, P
0
pritisak
pare materijala ogranienog beskonanom planarnom povrinom, po-
vrinski napon (koji i sam moe ovisiti o zakrivljenosti) i v je molekularna
zapremina.
ELEKTRONSKI ENERGETSKI NIVOI. Pojedinani atomi imaju diskretne
energetske nivoe i sukladno tome, njihove spektre apsorpcije karakterizi-
raju otre pojedinane linije. Dobro je poznato svojstvo zgusnute materije
da se ovi diskretni nivoi spajaju u pojaseve, a mogua pojava zabranjene
zone (praznina u pojasu) odreuje da li se radi o metalu ili dielektriku.
Slaganje nano objekata u jednoj, dvije ili tri dimenzije ( dobivanje na-
noploa, nanovlakana i nanoestica, s odgovarajuim ograniavanjem no-
silaca u dvije, jednoj i nula dimenzija) konstituira novu klasu super reet-
ki ili superatoma. Oni se koriste u raznolikim nanoureajima (Poglavlje
6). Super reetka izaziva podpojaseve s energijama:

) 2 /( ) (
* 2 2
) 0 (
m k E k E
n n
+ = (3.2)
gdje je
) 0 (
n
E n-ti energetski nivo, k je valni broj, a
*
m je efektivna masa
elektrona, koja ovisi o pojasnoj strukturi materijala.
Slian fenomen se javlja u optici, ali kako je karakteristina veliina kri-
stala fotonskog pojasa pripada mikrometarskom opsegu, oni su, strogo
govorei, izvan djelokruga nanotehnologije.
ELEKTRINA VODLJIVOST. Lokalizirana stanja s Coulombovim inte-
rakcijama ne mogu imati konanu gustou stanja na Fermijevom nivou,
to ima znaajne implikacije u transportu elektrona unutar nanomaterija-
la. Po defniciji, na teperaturi od nula stupnjeva Kelvina, sva elektronska
stanja materijala ispod Fermijevog nivoa su popunjena, a sva stanja iznad
njega su prazna. Ako se uvede dodatni elektron, on se mora smjestiti u
najnie nepopunjeno stanje, tj.iznad Fermijevog nivoa, tako da e imati
viu energiju nego je ona to se ima na svim drugim popunjenim stanji-
ma. Ako se, s druge strane, elektron pomjeri s nivoa koji se nalazi ispod
Fermijevog nivoa na najnie nepopunjeno stanje iznad Fermijevog nivoa,
on e iza sebe ostaviti pozitivno naelektriziranu upljinu, te e postojati
privlani potencijal izmeu upljine i elektrona. To e izazvati sniavanje
energije elektrona po Coulombovom izrazu e
2
/(r), gdje je e naelektri-
sanje elektrona, je dielektrika propustljivost, a r je rastojanje izmeu
dvije lokacije. Ako je gustoa stanja na Fermijevom nivou konana, mogu
27
POGLAVLJE 3.
se odabrati dva stanja odvojena Fermijevim nivoom, ali njemu veoma
bliska, tako da razlika u energijama bude manja od e
2
/(r), to bi znai-
lo- apsurdno- da elektron u gornjem stanju (iznad Fermijevog nivoa) ima
niu energiju nego elektron smjeten ispod Fermijevog nivoa. Praznina
u stanjima koja, dakle, mora uslijediti, zove se Coulombova praznina, a
materijali s Coulombovom prazninom nazivaju se Coulombova stakla.
Ako je veliina vodia znaajno manja od srednjeg slobodnog puta elek-
trona izmeu dva sudara, elektron kroz takav vodi moe prei balistiki,
a otpor njegovom kretanju iznosi ) 2 (
2
e h po podpojasu, neovisno o pa-
rametrima materijala.
FEROMAGNETIZAM. U nekim elementima, interakcija razmjene izme-
u elektrona susjednih iona dovodi do veoma velikog sparivanju izme-
u njihovih spinova, takvog da se, iznad odreene temperature, spinovi
spontano poravnavaju jedni s drugima. Poveanje broja naina sintetizi-
ranja nanoestica feromagnetnih supstanci dovelo je do otkria da kada
su dimenzije estica ispod odreene veliine, obino nekoliko desetina
nanometara, supstanca i dalje ima veliku magnetsku susceptibilnost u
prisustvu vanjskog polja, ali joj nedostaje remanentna magnetna karak-
teristika feromagnetizma. Ovaj fenomen je poznat kao supraparamagne-
tizam. Postoji prema tome donji limit za veliinu magnetnih elemenata u
nanostrukturiranim magnetnim materijalima za pohranjivanje podataka,
obino oko 20 nm, ispod kojeg toplinska energija na sobnoj temperaturi
premauje magnetostatiku energiju elementa, to rezultira nultom histe-
rezom i posljedinom nemogunou pohranjivanja magnetno orijentira-
nih informacija.
ZATOENJE ELEKTRONA. Bohrov radijus r
B
elektrona koji se kre-
e u kondenziranoj fazi dan je izrazom:

* 2
2
B
m e
h
r =

(3.3)
gdje je h Plankova konstanta. Tipine vrijednosti Bohrovog radiju-
sa kreu se u opsegu od nekoliko nanometara do nekoliko stotina
nanometara. Prema tome, praktino je mogue stvoriti estice iji
je radijus r manji od Borovog radijusa. U ovom sluaju energetski
nivoi elektrona (slina tvrdnja odnosi se na defektne elektrone, po-
zitivne upljine) rastu, a to je vei stupanj zatoenja vei je taj rast.
Dakle, za r < r
B
, pomjera se granica pojasa optike apsorpcije plave
svjetlosti (i granica pojasa luminiscentne emisija). Ovaj efekt se u
znanstvenoj literaturi naziva efekt kvantne veliine, a nanoestice s
ovim svojstvom nazivaju se kvantne take.
NANOTEHNOLOGIJA
28
INTEGRIRANA OPTIKA. Svjetlost moe biti uhiena u kanalu ili ploi na-
injenoj od prozirnog materijala koja ima vei indeks prelamanja od svog
okruenja. Ustvari, svjetlost se u takvoj strukturi iri sukcesivnim totalnim
unutarnjim prelamanjima (refeksijama) na granicama. Kanal (od vlakna)
moe imati prenik, ili ploa debljinu, manju od valne duljine svjetlosti.
Meutim, ispod odreenog minimalnog prenika ili debljine (obino oko
jedne treine valna duljine svjetlosti ), irenje svjetlosti vie nije mogue.
Znanost i tehnologija koja se bavi svjetlou voenom kroz tanke strukture
naziva se integrirana optika i fberoptika, a ponekad nanofotonika. Budui
da kritina valna duljina iznosi nekoliko stotina nanometara, prema danas
vaeoj defniciji nanopodruja, fberoptika ne pripada nanopodruju.
HEMIJSKA REAKTIVNOST. Razmotrimo prototipsku homogenu reak-
ciju A + B C. Pretpostavimo da je koefcijent brzine reakcije k
f
mnogo
manji od difuzijom ograniene brzine, to jest,
4 ( )( )
f A B A B
k d d D D << + +
,
gdje su d i D molekularni radijusi i difuznosti,respektivno. Tada je
9
:

2
( )
f t f
dc
k a b k ab
dt
( = + =


(3.4)
gdje su a i b koncentracije sudionika A i B u reakciji; uglaste zagrade ozna-
avaju oekivane vrijednosti, a
t
je koncentracija C molekula stvorenih u
vremenu t. Izraz
2
( )
t
predstavlja fuktuacije u
2
2 2
: ( )
t t t t
= +
: pod pretpostavkom da
t
moe aproksimirati Poissonovom distribuci-
jom, tada e
2
( )
t
biti istog reda veliine kao
t
. Zakon kinetike akcije
mase, koji postavlja
0
( ) a a c t = itd., gdje indeks 0 oznaava poetnu
koncentraciju na t = 0, je prva je aproksimacija u kojoj se
2
( )
t
smatra za-
nemarivo malim u usporedbi sa a i b , to implicira da je a b ab =
, premda strogo govorei to nije sluaj jer a i b nisu neovisni. Zanemari-
vanje
2
( )
t
je opravdano za molarne koliine poetnih reagensa (izuzev
blizu kraja procesa, kada a i b postaju veoma maleni), ali ne za reak-
cije u nanomikserima.
Broj fuktuacija, tj. izraz
2
( )
t
, imat e zbog difuzije konstantnu ten-
denciju eliminacije. S druge strane, zbog korelacije izmeu a i b, poet-
ne nehomogenosti u njihovim prostornim gustoama dovode do razvo-
ja zona obogaenih jednim ili drugim reagensom, bre nego to se one
mogu eliminirati difuzijom. Dakle, umjesto da A nestaje prema zakonu
t
-1
(kada je a
0
= b
0
), ono se troi prema zakonu t
-3/4
, a u sluaju reverzibilne
reakcije, ekvilibrij se dostie prema zakonu t
-3/2
. Odstupanja od savrenog
mijeanja su izraenija u sluaju kada se radi o manje od tri dimenzije.
9
Vidi A. Rnyi, Kmiai reakcik trgyalsa a sztochasztikus folyamatok elmlete segt-
sgvel. Magy. Tud. Akad. Mat. Kut. Int. Kzl. 2 (1953) 83-101.
29
POGLAVLJE 3.
POJAVA NEISTOA. Ako je p vjerovatnost da e atom biti zamijenjen ne-
istoom, onda vjerovatnost da se u n atoma pojavi k neistoa iznosi:

k n k
n
k
q p p n k b

|
.
|

\
|
= ) , ; ( (3.5)
gdje je q = 1 p. Ako je proizvod np = ~ 1, distribucija se moe pojedno-
staviti:

( ; , ) ( ; )
!
k
b k n p e p k
k

=

(3.6)
tj. svesti na Poissonovu aproksimacija binomne distribucije. Prema tome,
to je ureaj manji, vea je vjerovatnoa da e on biti slobodan od defeka-
ta. Relativna prednost zamjene jednog velikog ureaja sa m malih urea-
ja, od kojih svaki ima veliinu koja iznosi 1/m puta originalna veliina, je:
m
1-k
e
np(1-1/m)
, uz pretpostavku da sama nanifkacija ne unosi nove neistoe.
MEHANIKA SVOJSTVA. Konstanta opruge (krutost) k nanokonzole
mijenja se ovisno o njenoj karakteristinoj linearnoj dimenziji l i masi m
proporcionalno sa l
3
. Prema tome rezonantna frekvenca njenih vibracije
0
/ k m = mijenja se proporcionalno sa 1/l. Ovo razmatranje prua jed-
nostavan odgovor nanomehaniki ureaji su ekstremno kruti.
Kako je faktor kvalitete opruge ,Q, jednak odnosu
0
i otpora (koefci-
jent trenja), Q, naroito za ureaje koji rade u visokom vakuumu, moe
biti reda veliine koji je mnogo puta vei od vrijednosti to se susreu u
konvencionalnim ureajima. S druge strane, u tipinim radnim uvjetima,
vodena para i druge neistoe mogu se kondenzirati na pokretnim dije-
lovima, poveavajui otpor zbog kapilarnih efekata, te u opem sluaju
degradirati performanse opruge.
3.2. SILE
Iznosi sila (gravitacijska, elektrostatika itd.) izmeu objekata ovise
o njihovima veliinama (masama) i rastojanju izmeu njih. Gravitacij-
ske sile su na nanostupnju tako slabe, da ih se moe zanemariti. Isto
vrijedi za intenzitet jake nuklearne sile. Od posebnog su znaaja druge
sile (npr. van der Waalsova sila) koje su po svojoj naravi elektrostatske.
One se, budui da su naroito bitne za samosklapanje, razmatraju u
Poglavlju 7.
Kavitacija koja se sastoji od dva ogledala, okrenuta jedno drugom,
remeti prodirue nulto elektromagnetsko polje, zato to se u prostor iz-
NANOTEHNOLOGIJA
30
meu ogledala mogu tano smjestiti samo odreene valne duljine. Ovo
smanjuje nultu gustou energije u podruju izmeu ogledala, to rezul-
tira privlanom Casimirovom silom. Sila brzo opada s rastojanjem izme-
u ogledala (proporcionalno sa 1/z
4
), te je zanemariva na mikrostupnju i
iznad njega, ali se pri rastojanju od 10 nm moe usporediti s atmosferskim
pritiskom (10
5
N/m) tako da je njen utjecaj na rad mehanikih ureaja na
nanonostupnju posve oekivan.
3.3. PERFORMANSE UREAJA
Analiza performansi ureaja poinje razmatranjem odnosa kljunih
parametara i duljine ureaja: povrina (snaga i toplinski gubici) kao kva-
drat duljina, zapremina i masa kao duljina na treu, elektromagnetna sila
kao duljina na etvrtu, prirodna frekvencija kao obrnuta duljina, i tako
dalje. Ove se relacije koriste kako bi se dobio nain podeavaja perfor-
mansi ureaja kada se njegove dimenzije smanjuju.
Prirodni fenomen koji se sastoji od diskretnih entiteta koji ne stupaju
u interakciju (kao to su fotoni) moe se aproksimirati Poissonovom dis-
tribucijom (jednadba 3.6). Fundamentalno svojstvo ove distribucije je to
da je njena varijansa jednaka srednjoj vrijednosti. Neizvjesnost (naprimjer
ekspozicije nekog objekta svjetlosti) izraena kao standardna devijacija je,
prema tome, jednaka drugom korijenu (ekspozicije).
Kada objekti postanu veoma maleni, broj entiteta koji prenose infor-
macije takoer postaje mali. Slabi signali su osjetljiviji na smetnje. Po-
navljanje poruke je najjednostavniji nain za svladavanje smetnji. Ureaj
nanoveliine koji koristi samo jedan entitet (npr. elektron) za prijenos jed-
nog bita informacije, u veini okolnosti, bio bi povezan sa neprihvatljivo
visokom vieznanou.
3.4. DIZAJN
Najoiglednija posljedica nanotehnologije je stvaranje veoma malenih
objekata, a izravan zakljuak je da mora postojati ogroman broj ovih obje-
kata. Ako je r relativna veliina ureaja, a R broj ureaja, tada uinkovi-
tost moe zahtijevati da bude zadovoljen uvjet rR~1, to implicira potrebu
za 10
9
ureaja. Ovo upravo odgovara broju komponenata (s minimalnom
karakteristinom duljinom od oko 100 nm) na elektronskom ipu visokog
stupnja integracije. Danas se sve ove komponente eksplicitno dizajniraju i
proizvode. Ali da li e ovo i dalje biti praktino mogue ako se broj kom-
ponenata povea za dalja dva ili vie redova veliine?
31
POGLAVLJE 3.
Zbog toga to nije mogue dati jasan potvrdan odgovor na ovo pita-
nje, istrauju se alternativni naini dizajniranja i izrade tako velikog broja
komponenata. U ovim nastojanjima kao inspiracija slui ljudski mozak.
Njegov opseg je daleko prostraniji: on ima ~10
11
neurona, a svaki neuron
ima stotine ili hiljade veza s drugim neuronima. U naim genima je sadr-
ana nedovoljna koliina informacija za specifciranje svih tih veza. Umje-
sto toga, nai geni specifciraju algoritam za njihovo stvaranje.
Postavljeni u ovom duhu, principi evolucijskog dizajna mogu postati
kljuni u buduem dizajniranju nanoureaja. Primjer algoritma evolucij-
skog dizajna prikazan je na Slici 3.2. On moe biti pokrenut skupinom
postojeih dizajna, ili pokuajima pogaanja novih moguih oblika diza-
jna. Budui da se nova vrsta unutar populacije dizajna stvara nasumino,
algoritam u praksi proiruje imaginaciju ovjeka kao dizajnera.
Strategija odabira
roditelja
Roditelj(i)
Rekombinacija
(krianje)
Mutacija
Potomstvo
Inicijalizacija
Nestanak
Strategija selekcije
preivjelih
Populacija
Slika 3.2: Algoritam evolucijskog dizajna. Sve relevantne karakteristike dizajna su
kodirane u genomu (veoma jednostavan genom je onaj u kojemu je svaki gen binarna
jednocifrena vrijednost koja ukazuje na odsustvo (0) ili prisustvo (1) obiljeja). Genomi
se procjenjuju (strategija selekcije preivjelih) ovaj stadij bi mogao ukljuiti
ljudsku (interaktivnu) kao i automatsku procjenu a zadravaju se samo oni genomi
koji ispunjavaju kriterije procjene. Smanjena populacija se tada proiruje po broju i
raznolikosti obino se uspjeni genomi , preko bioloki inspiriranih procesa kao to su
rekombinacija i mutacija, koriste kao osnova za stvaranje novih.
Iako ova strategija omoguuje da se obim dizajna (tj. broj pojedinanih
karakteristika koje se moraju eksplicitno specifcirati) proiruje praktino
neogranieno, uvodei stupanj nepredvidivosti u performanse ureaja
koji moe zahtijevati da se uini prihvatljivom nova paradigma inenjer-
stva , rtvuje se poznavanje tanog unutarnjeg funkcioniranja ureaja.
NANOTEHNOLOGIJA
32
Kvarovi komponenata i preobimnost. Kako se bude poveavao broj
komponenata na ipu, moda e biti ekonominije ugraivati funkci-
onalnu preobimnost, tako da kvarovi nekih komponenata ne utjeu na
performanse cjeline (tanije, njihovi kvarovi bi bili otkriveni od strane
njihovih istovrsnika, koji bi se ukljuivali kao zamjene). Kao prva aprok-
simacija za procjenu vjerovatnog broja kvarova moe koristiti jednadba
(3.5), smatrajui da se svaki od kvarova pojavljuje neovisno o drugim.
3.5. DODATNA LITERATURA
W. Banzhaf et al., From artifcial evolution to computational evolution. Nature
Reviews Genetics 7 (2006) 729-735. Program istraivakog rada.
C. Hierold, From micro- to nanosystems: mechanical sensors go nano. J. Mi-
cromech. Microengng 14 (2004) S1-S11. Kvantitativna analiza ponaanja rad-
nog uinka sa mijenjanjem veliine ureaja.
33
POGLAVLJE 4.
Nanometrologija
Veoma dobro je proizvoditi stvari s atomskom preciznou, ali kako
znati da smo u tome uspjeli? Mjerenje rezultata proizvodnje, bilo da se
radi o postupku s vrha k dnu ili s dna k vrhu, od posebnog je znaaja tije-
kom razvoja prooizvodnog procesa.
4.1 OSLIKAVANJE (IMAGING) NANOSTRUKTURA
Jo od izuma mikroskopa u 17. stoljeu, znanost je bivala suoavana s
izazovom istraivanja fenomena koji nisu izravno vidljivi ljudskom oku.
Produljenje ula primijenjuje se i na boje to su iskljuivo vidljive uz
koritenje infracrvenog ili ultraljubiastog zraenja, zvukove tonova koji
su preniski ili previsoki da bi se mogli uti i sile preslabe da bi se mogle
osjetiti nervima u naim prstima. Premda umjetnici ponekad tvrde da po-
stoji kvalitativna razlika izmeu vidljivog i nevidljivog, znanstvenici nisu
nali da je ova razlika od neke posebne koristi. Prema tome, za njih je pro-
blem vizualizacije atoma iskljuivo tehnike, a ne konceptualne naravi.
Meu ulima, vjerovatno je opravdano rei, vid je najznaajniji. Stoga
emo najvie panje pokloniti tome kako se, s nanometarskom precizno-
u, nano-objekti mogu vidjeti i locirati u prostoru.
Poboljanja lea, kao i drugi dogaaji u razvoju dizajna mikroskopa,
konano su omoguila dostizanje poveanja od 2000 puta. Meutim, ak
i tako, objekti veliine od oko 100 nm jedva da se mogu vizualizirati od
strane promatraa koji gleda kroz okular mikroskopa. Klasini mikroskop
sudara se sa fundamentalnim ogranienjem moi prostornog razluivanja
x, zbog valne prirode svjetlosti (Abbe):
x = /2 (N.A.) (4.1)
gdje je valna duljina osvjetljavajue svjetlosti, a N.A. je numeriki prenik
mikroskopskog kondenzatora. U svrhu rjeavanje ovog problema moe se:
smanjiti valna duljina svjetlosti
raditi u bliskom polju, umjesto u dalekom polju
odustati od izravnog oslikavanja
koristiti potpuno drugaiji pristup (profli).
NANOTEHNOLOGIJA
34
SMANJENJE VALNE DULJINE. Iako su vrste zraenja s kraom valnom
duljinom (ultraljubiasto, X-zrake) dobro poznate, sa smanjenjem valne
duljine postaje veoma teko konstruirati potrebne lee za mikroskop. Me-
utim, jedan od najvanijih rezultata kvantne mehanike je de Broglieov
odnos koji povezuje valna i korpuskularna (estina) svojstva svjetlosti:
= h/p (4.2)
gdje je valna duljina povezana s esticom impulsa p = mv, gdje su m i
v masa i brzina, a h je Plankova konstanta, ija je numerika vrijednost
6,63 10
34
J s. Ako poznajemo masu i brzinu estice, moemo izravno
izraunati valnu duljinu!
Elektron je otkriven ne mnogo prije nego je de Brogie formulirao
svoj odnos i bilo je poznato da je to estica odreene mase u mirovanju
(m
e
= 9,11 10
31
kg) i elektrostatskog naboja e. Znamo da se suprotna
naelektrisanja privlae, stoga se elektron moe ubrzati do eljene brzi-
ne jednostavnom primjenom elektrinog polja. Drugim rijeima, valna
duljina se moe po potrebi podeavati! Nadalje, domiljatim ureenjima
magnetskih polja snopovi elektrona se mogu usmjeravati. Transmisij-
ski elektronski mikroskop izumio je Ernst Ruska 1930-ih godina. Danas,
elektronski mikroskopi visoke rezolucije zaista mogu oslikavati materi-
ju do atomske rezolucije. Prostor kroz koji prolaze elektroni, ukljuujui
i prostor oko uzorka, mora se evakuirati jer bi se elektroni sudarali s
molekulama gasa, te bi, ionizirane od strane brzih elektrona, potpuno
iskrivile sliku uzorka. Ako je uzorak veoma tanak, modulacija (u skladu
s gustoom elektrona) elektrona koji se prenose kroz uzorak moe se
koristiti za stvaranje mape gustoe elektrona (transmisijska elektronska
mikroskopija, TEM). Inae, precizno usmjereni snop se moe rasterski
skenirati preko uzorka i refektirani elektroni iskoristiti za stvaranje to-
pografske slike (skenirajua elektronska mikroskopija, SEM, prvi je ra-
zvio Manfred von Ardenne, takoer u 1930-im). U sluaju, ako uzorak
ne vodi elektrinu struju, nad njefovom povrinom treba ispariti tanak
sloj metala, obino paladija, kako bi se sprijeila akumulacija onih elek-
trona koji se nisu refektirali. Alternativno, ako je uzorak poluvodi s ne
tako velikom pojasnom prazninom, praktino je ugrijati ga, kako bi po-
stao dovoljno vodljivim. Stalna unaprjeenja u tehnologiji skrenirajue
elektronske mikroskopije sada omoguuju dobivanje slika u prisustvu
zraka uz pritisak od nekoliko hiljaditih dijelova atmosferskog. Rije je o
okolinoj skenirajuoj elektronskoj mikroskopiji (ESEM- environmental
scanning electron microscopy). Neto rezolucije se ovako rtvuje, ali s
druge strane nije potrebno dehidrirati uzorak, niti je potrebno presvla-
iti ga metalom ako nije vodljiv preostali zrak je dovoljan da odvue
viak elektrona.
35
POGLAVLJE 4.
Mikroskopija bliskog polja (near feld microscopy). Princip je prika-
zan na Slici 4.1. Rezolucija koja se moe dobiti nalazi se ispod difrakcij-
skog limita koji odgovara optici dalekog polja (jednadba 4.1). Rezolucija
ovisi o kakvoi izrade, naroito o preniku optike vlaknaste dielektrine
sonde koja osvjetljava uzorak. Relativno kretanje, uz subnanometarsku
kontrolu, izmeu uzorka i dielektrine sonde postie se koritenjem pi-
ezoelektrinih kristala (kao kod mikroskopije sa skenirajuom sondom,
vidi kasnije).
Nanotechnology
40
create a topographical image (scanning electron microscopy, SEM, rst developed by Manfred
von Ardenne, also in the 1930s). In this case, if the sample is not electrically conducting,
a thin layer of a metal, typically palladium, must be evaporated over its surface to prevent
the accumulation of those electrons that are not reected. Alternatively, if the sample is a
semiconductor with a not-too-large band gap, it might be practicable to heat it in order to
make it suciently conducting. Continuous incremental improvements in the technology of
scanning electron microscopy now makes it possible to obtain images in the presence of air
at a pressure of a few thousandths of an atmosphere. This is called environmental scanning
electron microscopy (ESEM). Some resolution is thereby sacriced, but on the other hand it
is not necessary to dehydrate the sample, nor is it necessary to coat it with a metal if it is
nonconductingthe remaining air suces to conduct excess electrons away.
Near eld microscopy. The principle is shown in Figure 4.1. The obtainable resolution is
below the diraction limit applicable to far-eld optics (eqn 4.1). The resolution depends on the
neness of the construction, especially the diameter of the optical bre-based dielectric probe
illuminating the sample. The relative motion, with subnanometre control, between sample and
dielectric probe is accomplished using piezoelectric crystals (as in scanning probe microscopies,
see below).
D
D L
d <<
Figure 4.1: Scanning near eld optical microscopy (SNOM), also known as near eld scanning
optical microscopy (NSOM). On the left, SNOM in illumination mode: a dielectric probe (e.g.,
a tapered and surface-metallized optical bre) positioned at a distance d from the surface
illuminates the sample from above. Either the transmitted or the reected light is collected
in the far eld (detectors D or D

, respectively). On the right, SNOM in collection mode: the

sample is illuminated from far below (source L). A dielectric probe in the near eld collects the
light transmitted through the sample.
Nanometrology
Download free books at BookBoon.com
Slika 4.1: Skenirajua optika mikroskopija bliskog polja (scanning near feld optical
microscopy SNOM, takoer poznata kao near feld scanning optical microscopy
NSOM). Na lijevoj strani, SNOM u osvjetljavajuem reimu rada: dielektrina sonda
(npr. sueno i preko povrine metalizirano optiko vlakno) postavljena na rastojanju
d << od povrine, osvijetljava uzorak odozgo. Prenesena ili refektirana svjetlost se
skuplja u dalekom polju (detektori D ili D). Na desnoj strani, SNOM u prikupljajuem
reimu rada: uzorak je osvijetljen iz daljine s donje strane (izvor L). Dielektrina sonda
u bliskom polju skuplja svjetlost koja je prola kroz uzorak.
4.2 NESLIKOVNI PRISTUPI
Najpoznatiji pristup ove vrste vjerovatno je difrakcija X-zraka. Snop
X-zraka se sudara s uzorkom pod kutom u odnosu na ravan atoma unu-
tar uzorka i mjeri se prostorna distribucija rasprenih X-zraka. Zbog toga
to je valna duljina, , X-zraka reda veliine udaljenosti d meu-atomskih
ravni (deseti dijelovi nanometra), kristalni materijal, ili barem materijal sa
nekim ureenjem rasporeda atoma, prelama snop. Kljuni uvjet za kon-
struktivnu interferenciju refektiranog snopa je Braggov zakon:
d sin = n , n = 1, 2, ... (4.3)
Ova metroloka tehnika razvijena je nedugo nakon Rendgenovog otkri-
a X-zraka 1895. godine, drugim rijeima mnogo prije ere nanotehnologije.
D
D L
d <<
NANOTEHNOLOGIJA
36
Distribucija paralelne, obino djelomino koherentne svjetlosti raspr-
ene s difuzno refektirajue povrine pogodna je za utvrivanje njene
statistike hrapavosti do oko etvrtine valne duljine (tj. oko 150 nm za
tipine vidljive izvore svjetlosti). Ako je povrina spekularno refektivna,
osvjetljavajua svjetlost bi sama trebala imati pjegasti obrazac, ija je fa-
zna distribucija modulirana hrapavou.
4.3. DRUGI PRISTUPI
Proflirajue sonde u obliku gramofonske igle odavno se koriste od
strane inenjera pri utvrivanju povrinske hrapavosti objekata. Otra
igla, opremljena nekim sredstvom za utvrivanje njenog vertikalnog po-
loaja, jednostavno se prevlai preko povrine okomito na povrinsku ra-
van. Ovaj ureaj se progresivno minijaturizirao, a sposobnost utvrivanja
subnanometarskog vertikalnog poloaja postigao je po prvi put Topogra-
fner, kojeg su izumili naunici u Amerikom nacionalnom institutu za
standarde.
10
Ova nanostupanjska vertikalna rezolucija postignuta je kori-
tenjem efekta tuneliranja elektrona, jo jednog kvantnog fenomena (ako
postoje dva nivoa s istom energijom, postoji odreena vjerovatnoa da
e elektron koji zauzima jedan od energetskih nivoa prei na drugi nivo
(ako nije popunjen), u eksponencijalnoj ovisnosti o prostornoj udaljenosti
koja razdvaja nivoe). Struja mjerena izmeu elektriki vodljive sonde i
elektriki vodljivog uzorka moe se dakle pretvoriti u topografski model
uzorka. Jo jedan prijeko potreban tehnoloki napredak bio je usavrava-
nje piezoelektrinih regulatora kretanja na (x, y) ravni (tj. ravni povrine)
i po z osi (okomito na povrinu). Sonda je sada mogla rasterski skenirati
veoma blizu povrine. Krug povratne sprege moe biti ureen tako da
na odgovarajui nain podeava pomicanje po z osi, kako bi se tunelirana
struja odravala konstantnom. Usavreni ureaj je nazvan skenirajui tu-
nelirajui mikroskop (STM).
11
Princip minijaturnih sondi koje se kreu iznad povrine uzorka i na
svakom poloaju vraaju neku informaciju o topografji, ili trenju, ili he-
mijskoj prirodi itd., u meuvremenu je neizmjerno proiren i pokriva
mnogobrojne razliite skenirajue mikroskope, kako je nazvana porodica
ovih mikroskopa. Najvaniji (u smislu da se najvie koristi) zove se mi-
kroskop atomskih sila (atomic force microscope AFM) (Slika 4.2).
12
10
R. Young et al., The Topografner: an instrument for measuring surface microtopograp-
hy. Rev. Sci. Instrum. 43 (1972) 999-1011.
11
G. Binnig et al., Surface studies by scanning tunneling microscopy. Phys. Rev. Let. 49
(1982) 57-61.
12
G. Binnig et al., Atomic force microscope. Phys. Rev. Let. 56 (1986) 930-933.
37
POGLAVLJE 4.
Znaajnu prednost u odnosu na elektronske mikroskope pred-
stavlja to da mnoge sonde mogu djelovati u zraku na atmosferskom
pritisku, pa ak i u tekuinama. S druge strane, sile kojima se djeluje
na uzorak relativno su velike i bez velike predostronosti uzorak za
vrijeme oslikavanja semoe iskriviti ili ak unititi.Osim toga, prisu-
stvo tekuine (ak tankih flmova vode koji oblau povrinu uzorka i
skenirajueg vrha sonda) pobuuje kapilarne sile, koje mogu, napri-
mjer, povui vrh prema povrini uzorka. Tehnika se, meutim, stalno
unaprjeuje. Bitna inovacije bila je uvoenje tapkajueg naina rada,
kod kojeg konzola oscilira vertikalno i tako minimizira kontakt vrha
sonde s uzrokom, te omoguuje koritenje sinhronizirane pojaanja
radi reduciranja smetnji.
Nanotechnology
43
Figure 4.2: The atomic force microscope. The sample S is mounted on the platform P, in
relation to which the block B can be moved in the x, y plane (parallel to the surface of S) and
z direction (perpendicular to the surface of S). A exible cantilever is mounted on the block,
and on the end of the cantilever is a sharp tip. In order to record the vertical displacement
of the tip as a result of the asperity of S, the beam from a diode laser L is reected o the
cantilever onto a split photodiode D. The tip is scanned across the sample (i.e., in the x, y
plane) while remaining almost in contact with it; sample asperity displaces the tip vertically,
and the corresponding deexions of the cantilever are faithfully recorded as the ratio of the
signals from the two halves of the photodiode, from which sophisticated signal processing allows
the three-dimensional topography of the surface to be extracted. A quadruply split photodiode
enables sideways deexions of the cantilever due to friction to be recorded as well.
Nanometrology
Download free books at BookBoon.com
Slika 4.2: Mikroskop atomskih sila. Uzorak S postavljen je na platformu P,
u odnosu na koju se blok B moe pomjerati u x, y ravni (paralelna s povrinom S) i
po z osi (okomita na povrinu S). Fleksibilna konzola postavlja se na blok,
a na kraju konzole nalazi se glava s otrim vrhom. Da bi se evidentiralo vertikalno
pomicanje vrha kao rezultat hrapavosti uzprka S, zraka iz laserske diode L
refektira se od konzole na razdvojenu fotodiodu. Vrh glave pretrauje
preko uzorka (tj. u x, y ravni) ostajui skoro u kontaktu s njim; hrapavost uzorka
pomjera glavu vertikalno, a odgovarajui otkloni konzole vjerno se biljee
kao omjer signala iz dvije polovine fotodiode, odakle usavrena obrada
signala omoguuje da se dobije trodimenzionalna topografja povrine.
etverostruko razdvojena fotodioda omoguuje da se takoer
biljee postranini otkloni konzole uslijed trenja.
L
B
I
T
C
S
P
NANOTEHNOLOGIJA
38
AFM REZOLUCIJA. Vertikalna rezolucija ograniena je samo pi-
ezoelektrinim kristalom koji pokree uzorak u odnosu na glavu i
postavkom za detekciju otklona konzole. Subnanometarsku rezolu-
ciju nije teko dobiti. Bona rezolucija je obino ograniena radiju-
som R glave. Postojea tehnologija je sposobna za rutinsku masov-
nu proizvodnju glava od silikona ili silikon nitrida s radijusom R
veliine nekoliko desetiaka nanometara. Vidljiva bona dimenzija L
za oblik iji je radijus r iznosi:

4 L Rr =
(4.4)
Za oblike ija veliina iznosi samo nekoliko nanometara, mo-
raju se koristiti ultra otri vrhovi glava; njih ne samo da je teko
napraviti, nego su i jako krhki, a ako se oslikavanje radi u tekui-
ni na glavi se mogu brzo nakupiti neistoe koje poveavaju njen
radijus.
Inovativno rjeenje problema pretjerane bone to djeluje na uzorak
jeste skenirajua mikroskopija ionskom strujom, SICM (scanning ion cu-
rrent microscopy) Slika 4.3.
Nanotechnology
44
AFM resolution. The vertical resolution is limited only by the piezoelec-
tric crystal that moves the sample relative to the tip, and the arrangement for
detecting cantilever deexion. Subnanometre resolution is easily obtainable.
Lateral resolution is typically limited by the radius R of the tip. Current
technology is able to routinely mass produce silicon or silicon nitride tips
with R equal to a few tens of nanometres. The apparent lateral dimension
L of a feature of radius r is
L = 4

Rr (4.4)
For features only a few nanometres in size, ultrasharp tips have to be used,
but not only are they troublesome to make (e.g., by carefully etching a stan-
dard tip), but they are also extremely fragile, easily broken, and if imaging
in liquid, impurities dissolved in the liquid may rapidly deposit on the tip,
increasing its radius.
An innovative solution to the problem of excessive lateral force being applied to the sample is
scanning ion current microscopy, SICM (Figure 4.3).
Figure 4.3: The scanning ion current microscope (SICM). A capillary C containing the working
electrode is moved relative to the sample S. The magnitude of the current (measured by the
ammeter A) between the working electrode and the large counterelectrode E depends on the
gap between the tip of the capillary and the sample surface. Sample and electrodes are bathed
in an electrolyte. When C is above feature b, the gap is small, the resistance is high on the
current is low. Above feature a, the gap is relatively large, the resistance low, and the current
high.
Nanometrology
Download free books at BookBoon.com
Slika 4.3: Skenirajui mikroskop sa ionskom strujom (SICM).
Nit C koja sadri radnu elektrodu pomjera se u odnosu na uzorak S. Jaina struje
(mjerena ampermetrom A) izmeu radne elektrode i velike protuelektrode E ovisi
o razmaku izmeu vrha niti i povrine uzorka. Uzorak i elektrode su uronjeni
u elektrolit. Kada je C iznad oblika b, razmak je mali, otpor je veliki
i jakost struja je mala. Iznad oblika a, razmak je relativno veliki,
otpor je nizak i jakost struje je velika.
C
E
A
S
a
b
39
POGLAVLJE 4.
4.4. METROLOGIJA SAMOSKLAPANJA
Tipian scenarij (vidi 7.3.3) je raspriti nano-objekte nasumino u te-
kuini i dozvoliti im da adsorbiraju i okupe se na vrstoj podlozi (tj. na su-
elju vrsto tijelo/tekuina). Da bi se uspostavili osnovni odnosi izmeu
samosklopljene strukture i karakteristika nano-objekata, tekuine i podlo-
ge, potreban je neki neuznemirujui in situ nain za (a) brojanje dodanih
estica, (b) utvrivanja brzine njihovog dodavanja i (c) utvrivanja struk-
ture samosklopljenog flma.
Optike metode (skenirajua uglovna refektometrija (SAR), elipso-
metrija) oslanjaju se na promatranju promjene koefcijenta refeksije na
suelju vrsta materija/tekuina zbog nakupljanja nano-objekata. Optika
valovodna spektroskopija laganog moda (Optical waveguide lightmode
spectroscopy OWLS) oslanja se na poremeaj nestalnog polja generira-
nog valovima koji su voeni uz podlogu od strane nano-objekata, pod
uvjetom da se njihova polarizibilnost razlikuje od polarizibilnosti tekui-
ne (Slika 4.4).
13
Nanotechnology
45
4.4 Metrology of self-assembly
A typical scenario (see 7.3.3) is to disperse nano-objects randomly in a liquid and allow
them to adsorb and assemble on a solid substratum (i.e., at the solid/liquid interface). In
order to establish basic relations between the self-assembled structure and the characteristics
of the nano-objects, the liquid, and the substratum, some non-perturbing, in situ means of (a)
counting the added particles, (b) determining their rate of addition, and (c) determining the
structure of the self-assembled lm is required.
Optical methods (scanning angle reectometry (SAR), ellipsometry) rely on monitoring changes
in the reectance of the solid/liquid interface due to the accumulation of the nano-objects.
Optical waveguide lightmode spectroscopy (OWLS) relies on perturbation of the evanescent
eld generated by waves guided along the substratum by the nano-objects, provided their
polarizability is dierent from that of the liquid (Figure 4.4).
4
Figure 4.4: The electromagnetic eld distribution of a zeroth-order guided wave in a four-layer
slab waveguide (S, support; F, high refractive index lm; A, self-assembled adlayer, C, cover
medium (liquid in which the nano-objects would be dissolved). Note the exponentially decaying
evanescent elds in the zones S and A,C. The highest sensitivity of the phase velocity of the
guided modes to adlayer structure is obtainable with thin waveguides whose thickness (i.e.,
that of the F-layer) is close to the cut-o limit, but in this case only two orthogonal modes can
be excited in the waveguide.
4
See, e.g., J.J. Ramsden, High resolution molecular microscopy. In: Proteins at Solid-Liquid Interfaces (ed.
Ph. Dejardin), pp. 2349. Heidelberg: Springer-Verlag (2006).
Nanometrology
Download free books at BookBoon.com
Slika 4.4: Raspodjela elektromagnetskog polja voenog vala nultog reda u etverosloj-
nom ploastom valovodu (S, nosa; F, indeksni flm visoke refrakcije; A, samooformljeni
adsorbirani sloj; C, pokrivni medij (tekuina u kojoj bi nano-objekti bili rastvoreni)).
Primijetimo eksponencijalno opadajua nestalna polja u zonama S i A,C. Najvea
osjetljivost fazne brzine voenih modova do strukture adsorbiranog sloja moe se postii
s tankim valovodima ija je debljina (tj. debljina F sloja) blizu prekidnog limita, ali u
ovom sluaju u valovodu se mogu pobuditi samo dva ortogonalna moda.
Ako je podloga tanki metalni flm, za praenje prisustva nano-objekata
moe se takoer koristiti optiki pobuena povrinska plazmonska re-
zonanca (SPR surface plasmon resonance) , premda je manje osjetljiva i
13
See, e.g., J. J. Ramsden, High resolution molecular microscopy. In: Proteins at Solid-Liqu-
id Interfaces (ed. Ph. Dejardin), pp. 23-49. Heidelberg: Springer-Verlag (2006).
C
E
z
S
F
A
NANOTEHNOLOGIJA
40
manje informativna od OWLS-a. Ako se kao podloga koristi elektrodom
presvueni piezoelektrini kristal, promjene u frekvenciji rezonantnih
vibracija kristala, te rasipanje njegove oscilacije, mogu takoer pruiti
korisne informacije (mikroravnotea kvarcnog kristala; the quarz crystal
microbalance QCM).
4.5. DODATNA LITERATURA
J. J. Ramsden, Experimental methods for investigating protein adsorption ki-
netics at surfaces. Q. Rev. Biophys. 27 (1994) 41-105. Sveobuhvatan pregled
razliitih tehnika koje su korisne u praenju procesa samo-sklapanja.
M. Wieczorowski, A. G. Mamalis, M. Rucki and S. N. Lavrynenko. Interfero-
metry and scanning microscopy in asperity measurement of biomedical
surfaces. Nanotechnology Perceptions 4 (2008) 265-288. Izvrstan primjer na-
notehnologije primijenjene na kvantifciranje hrapavosti povrine.
41
POGLAVLJE 5.
Sirovine nanotehnologije
U ovom poglavlju se razmatra proizvodnja nano-objektata. Materijali
na bazi ugljika se zbog njihovog jedinstvenog znaaja obraujuu odvoje-
nom odjeljku (5.4).
5.1. NANOESTICE
Prilikom izrade nano-objekata moe se koristiti ili pristup s vrha-na-
dolje (top-down-sitnjenje i disperzija) ili obrnuti pristup s dna-nagore
(botom-up-nukleacija i rast). Koji e od ova dva pristupa biti usvojen ovi-
si o tome koji od njih moe dati specifcirana svojstva, kao i o trokovima.
SITNJENJE I DISPERZIJA predstavljaju uzimanje masivnijeg komada
materijala i njegovo fragmentiranje. Drobljenje i bruenje se obino tre-
tiraju kao nisko-tehnoloke radnje. Znanstvenici teoretiari koji su na-
stojali formalizirati fenomenoloka mehanistika pravila (npr. nasumina
sekvencijalna fragmentacija) sami kau da su imali neznatnog utjecaja na
industriju!
Osnovne prednosti ovih postupaka su univerzalnost i niski trokovi.
ak i mekana organska materija (npr. trava) moe se samljeti tako to se
prvo zaledi u tekuem azotu.
Osnovni nedostaci su polidisperzivnost konanih estica i pojava mno-
gih defekata. Osim toga, proizvod moe biti kontaminiran materijalom
koji je koriten za izradu maina za mljevenje. to su manje estice konta-
minacija t je tim vea.
Drobljenje i mljevenje su uvaeni industrijski procesi, ali napredak
nanotehnologije donio je nove, veoma dobro kontrolirane metode posti-
zanja generacije monodisperzivnih nanoestica sitnjenjem i disperzijom.
Jedan takav proces je elektroerozijska disperzija (EED electroerosion
dispersion);
14
kod koje se granulirani metal samelje u fni prah elektrinim
14
M. K. Monastyrov et al., Electroerosion dispersion-prepared nano- and submicrometre-
sized aluminium and alumina powders as power-accumulating supstances. Nanotech-
nology Perceptions 4 (2008) 179-187.
NANOTEHNOLOGIJA
42
pranjenjima obino se nekoliko stotina volti isprazni u mikrosekundi.
Temperature plazme u niti pranjenja iznosi izmeu 10 000 i 15 000
O
C,
to je dovoljno da istopi bilo koji metal.
NUKLEACIJA I RAST opisuje fazni prijelaz prvog reda iz atomski raspr-
ene faze u vrstu kondenziranu fazu. Tokom prvog stadija, tranzicijske
fuktuacije u homogenoj, metastabilnoj ishodnoj fazi rezultiraju pojavom
malih koliina nove faze. Nepoeljni proces stvaranja suelja suprotstav-
lja se poveanju energije kroz smanjenje superzasienja ishodne faze, to
vodi kritinoj veliini jezgre, n*, iznad koje nukleinski razvoj brzo i irever-
zibilno prelazi u novu fazu.
Kada se atomi spajaju u skupinu (cluster) da bi formirali novu fazu,
oni poinju stvarati suelja izmeu sebe kao i prema mediju to ih okru-
uje; to ima svoju cijenu glede energije. Ako sa y oznaimo napon na
suelju koristei indekse 1 i 2 za oznaavanje nove faze i okolnog medija,
respektivno (vidi 7.4), energetski troak je A
12

gdje je A veliina povr-

ine klastera jednaka
1/3 2/3
(4 ) (3 ) nv , gdje je n broj atoma u klasteru, a v je
zapremina jednog atoma. U isto vrijeme svaki atom doprinosi kohezivnoj
energiji nove faze. Sabiranjem ova dva doprinosa, u poetku e se energija
poveati s poveanjem vrijednosti n, ali u konanici e pobijediti negativ-
na kohezivna energija glavnine (Slika 5.1).
Da bi se sintetizirale nanoestice kroz nukleaciju i rast, atomi se prvo
disperziraju (otapaju) u mediju pod takvim uvjetima da disperzija bude
stabilna. Zatim se mijenja jedan ili vie eksternih parametara tako da ma-
sivna faza glavnine sada disperziranog materijala bude stabilna. Ovo se,
naprimjer,moe postii hlaenjem pare materijala. Formiranje nove ma-
sivne faze je fazna tranzicija prvog reda koja ukljuuje nukleaciju. Sluaj-
ne fuktuacije e generirati kritini nukleus (vidi Sliku 5.1).
Sloene estice se mogu sintetizirati hemijskom reakcijom. Pretposta-
vimo da je formula eljene supstance MX, gdje M predstavlja metal kao
to su srebro ili kadmij, a X metaloid kao to su sumpor ili selenij. Tada
se pripremaju dvije otopine rastvorivih smjesa M i X (naprimjer, srebrov
nitrat i natrijev sulfd), koje se zatim pomijeaju.
Dva kljuna izazova u ovom procesu su (i) dobiti estice koje su to
mogue vie uniformne (monodisperzivne) i (ii) biti u stanju kontrolirati
srednju veliinu. U sluaju sinteze hemijskom reakcijom, kljuni parame-
tar je brzina mijeanja.
Dvije ekstremne situacije daju eljenu monodisperzivnost: ultrabrzo
mijeanje otopina veoma velike koncentracije i ultrasporo mijeanje veo-
ma razrijeenih otopina.
U prvom sluaju se skoro simultano formira veoma veliki broj kritinih
jezgri; (brzina stvaranja kritinih jezgri proporcionalna je superzasienju;
43
POGLAVLJE 5.
to je odnos stvarne koncentracije i proizvoda rastvaranja MX) rast mate-
rijala na prvobitno formiranoj jezgri je prespor da bi mogao konkurirati
novoj nukleaciji pri potonuu dodane mase. Uvjete treba odabrati tako
da jezgre jedva mogu narasti dovoljno da bi bile efektivno ireverzibilno
stabilne prije nego to svi ioni M i X budu pokupljeni formiranjem jezgri.
Dalji rast do bilo koje eljene veliine moe se postii u odvojenom, na-
knadnom, stadiju, dodavanjem novog materijala brzinom tek dovoljnom
da omogui jezgrama da rastu bez stvaranja novih.
Slika 5.1: Skica varijacije slobodne energije skupine (klastera) koji sadri n atoma.
Maksimum odgovara kritinoj veliini atomske jezgre. Klasteri koji su,
kako bi dostigli kritinu veliinu jezgre, uspjeli kroz fuktuacije popeti se
uz padinu slobodne energije imaju podjednaku vjerovatnost da se ponovno skupe
i nestanu ili narastu do mikroskopske veliine.
U potonjem sluaju, jezgre se stvaraju izuzetno rijetko i zbog nedostat-
ka materijala nisu u stanju narasti preko veliine odreene minimalnom
stabilnou; difuzija svjeeg materijala u mali broj formiranih jezgara ini-
cijalno je prespora da sprijei formiranje novih jezgri kako bi se potopili
dodani reagensi. Kada se sintetizira dovoljan broj jezgri, one se mogu
uzgajati tako da narastu do eljene veliine kao u prethodnom sluaju.
Ovaj pristup je veoma uinkovit za sintetiziranje monodisperziranih e-
stica plemenitih metala (npr. zlata) veoma sporim smanjivanjem otopine
soli metala.
Zbog Kelvinovog odnosa (jednadba 3.1), vee estice e imati neto
niu rastvorivost od malenih estica. Prema tome, postojat e blaga ten-
dencija da e se rastvoriti manje estice i da e se njihov materijal nataloi-
ti na veim esticama. Ovaj proces je poznat kao Ostwaldovo sazrijevanje
i pod odreenim uvjetima moe omoguiti da se suzi distribucija veliine
skupine estica, premda po cijeni poveanja srednje veliine.
n
0

G
NANOTEHNOLOGIJA
44
Kada se sintetizira skupina jezgri, veoma je lahko oko njih uzgojiti lju-
ske od razliitih materijala; jednostavno treba osigurati da se novi ma-
terijal dodaje dovoljnom brzinom, kako bi se omoguilo da estice rastu
jednoobrazno, a ne tako brzo da se formiraju nove jezgre.
Slobodna energija suelja za agregaciju estica napravljenih od materi-
jala 1 u prisustvu medija 2 data je sljedeom jednadbom (vidi 7.4):
G
121
= G
11
+G
22
2G
12
(5.1)
gdje su G
11
i G
22
kohezivne energije materijala 1 i 2, a G
12
je energija
solvatacije. Treba istai da voda ima veoma veliku kohezivnu energiju.
Prema tome, osim ako se poduzmu odgovarajue mjere kako bi se osigu-
rala njihova hidratacija (spajanje s vodom), estice skoro bilo kojeg nera-
stvorivog materijala sintetizirane u vodi vjerovatno e se grupirati. Kori-
sna strategija je sintetizirati estice u prisustvu veoma hidroflinog mate-
rijala kao to je polietilen glikol ili poliiona kao to je heksametafosfat, koji
je sposoban adsorbirati se na povrini estica i uinkovito ih hidratizirati.
Michael Faradayova poznata sinteza nanoestica zlata koristila je citratne
ione za hidratiziranje njihove povrine.
5.2. NANOVLAKNA
TERMINOLOGIJA. Nanovlakno je generiki izraz koji opisuje na-
no-objekte s dvije eksterne dimenzije u nanostupnju. Nanoipka je
krutonanovlakno,nanocjevica je uplje nanovlakno, a nanoica je
elektriki provodljivo nanovlakno.
Za sintetiziranje nanovlakana mogu se koristiti tri pristupa. Za neke
supstance, pod odreenim uvjetima, prirodan rast je igliast. Prema
tome, u prethodnom odjeljku opisane metode nukleacije, praene sta-
dijem rasta za njihovo izduenje, mogu se koristiti za formiranje jezgri.
Na suelju gas/vrsto tijelo moe se, taloenjem malih katalizatorskih
klastera, izazvati heterogena nukleacija. Po dodavanju pare, dolazi do
kondenzacije na klasterima i rasta okomitog na vrstu podlogu. Ovo se
koristi kao efkasan nain sintetiziranja ugljikovih nanocjevica. Nedo-
statak ove metode je u tome to je preparat skoro neizbjeno kontami-
niran katalizatorom. Ako se u membrani mogu formirati jednoobrazne
nanospore (npr. laserskim buenjem ili samosklapanjem) one se mogu
koristiti kao abloni za formiranje nanovlakana. Ako je cilj izraditi na-
nocjevice materijal za vlakno treba nataloiti kao ljusku na unutranjoj
povrini pora;u drugim situacijama (nanoike) on treba potpuno popu-
45
POGLAVLJE 5.
njavati pore. Nanovlakna, naroito nanoipke, formirane bilo kojom od
dvije prethodne metode mogu se takoer koristiti kao abloni za izradu
nanocjevica od drugog materijala.
5.3. NANOPLOE
Do sada se tanki slojevi naneseni na podlogu nisu smatrali nano-objek-
tima, nego, budui da je njihova debljina premaivala 100 nm, jednostav-
no tankim flmovima. Izuzetak su Langmuir flmovi, naneseni na vrste
podloge koritenjem Langmuir-Blodget i Langmuir- Schaefer tehnika;
ovi flmovi imaju debljinu od nekoliko nanometara. Izuzetno lateralno
kohezivnim Langmuir flmovima moe se manipulirati kao slobodnosto-
jeim objektima. Unato tome, trend je razvijati tanjie funkcionalne povr-
ine oblaganjem ili modifciranjem masivnog materijala na drugi nain;
ukoliko se oblaganje ili modifkacija inenjerski projektira s atomskom
preciznou, onda one pripadaju nanotehnologiji.
LANGMUIR FILMOVI I LANGMUIR-BLODGETT I LANGMUIR-SCHAEFER
TEHNIKE. Prekurzori su molekule ija je opa formula XP, gdje je X (obi-
no) nepolarni lanac (npr. alkilni lanac), nazvan rep, a P je polarna grupa,
glava, kao to je oligoetilen oksid ili fosfatidil kolin. Kada se raire po
vodi uglavnom ostaju na suelju voda/zrak, gdje se mogu komprimirati
tako da formiraju dvodimenzionalne nizove koji nalikuju tekuini i vrstoj
tvari. Langmuir-Blaodoget tehnika predstavlja prijenos plutajuih mono-
molekularnih flmova na vrstu podlogu njihovim vertikalnim umakanjem
i izvlaenjem iz kupke. Kod Langmuir-Schaefer tehnike, podloga se gura
horizontalno kroz plutajui monosloj. Mogu se asemblirati veoma stabilni
vieslojni flmovi, tako to se P uini helatorom za multivalentne metalne
ione, koji premouju lateralne susjede i/ili sukcesivne slojeve (sastavljene
glava-glava i rep-rep). Lateralna stabilnost moe se poveati UV-ozrae-
njem flmova s nezasienim alkilnim lancem (fotopolimerizacija).
5.4. MATERIJALI OD GRAFENA
Inspirirani uenjem o naftalenu i antracenu, bezbrojni uenici u ko-
lama su nesumnjivo crtkali beskrajne stopljene poliaromatske prstenove.
Odavno je poznato da je graft sastavljen od slogova takvih poliaromat-
skih listova, koji se nazivaju grafen. Zbog uvjerljivog teoretskog rada,
dugo se meutim vjerovalo da ne mogu postojat dvodimenzionalni kri-
stali. Tobonja demonstracija njihovog postojanja (listova grafena) je, post
hoc, vodila objanjenju da je njihova stabilnost rezultat lelujanja lista.
NANOTEHNOLOGIJA
46
GRAFEN. Za fne slojeve (lamele) grafena naslagane tako da ine graft
se, zbog lakoe njihovog odvajanja (npr. pisanje graftom na papiru), zna-
lo da su samo slabo vezani jedni za druge. Pojedinani listovi grafena se
zapravo mogu guliti sa grafta koritenjem ljepljive trake.s druge strane,
kristal silikon karbida moe se u vakuumu grijati do 1300
o
C; silikon ispara-
va, a preostali ugljik se polako reorganizira kako bi formirao neto grafena.
UGLJIKOVE NANOCJEVICE. Ugljikova nanocjevica je beavna cijev
napravljena smotavanjem grafena. Odavno je poznato da se ugljikove niti
formiraju prevlaenjem hidrokarbonata preko vrelih metalnih povrina,
posebice eljeza i nikla. Prava priroda ugljikovih nanocjevica ustanovlje-
na je meutim tek nedavno (Iijima 1991.). Viezidne ugljikove nanocjev-
ice sastoje se od vie koncentrinih cjevica grafena ugnijeenih jedna
u drugoj. Za proizvodnju ugljikovih nanocjevica koriste se tri metode:
laserska pe, ugljikov luk (tj. isparavanje graftnih elektroda) i (plazmom
pojaano) hemijsko taloenje iz pare (Slika 5.2). Ugljikove nanocjevice se
obino zatvaraju na jednom ili oba kraja hemisferom od fulerena.
Veliki problemi danas preostaju glede irokog koritenja ugljikovih na-
nocjevica. ini se da su najozbiljniji problemi slijedei: njihovo raspriva-
nje u tekuini (nastoje se snano okupljati u snopove); smanjenje njihove
duine (cijev prenika 20 nm moe po izradi biti dugaka 20 m,to je
nepotrebno za mnoge primjene); i njihovo rasporeivanje na eljeni po-
loaj. Dakle prednost se daje in situ rastu na ravnoj podlozi, naroito za
primjene vezane za emisiju polja (vidi Poglavlje 6).
Slika 5.2: uma ugljikovih nanocjevica proizvedenih plazmom-pojaanim hemijskim
taloenjem iz pare. Podloga se prvo mora pokriti metalnim (npr. Fe ili Ni) katalizator-
skim ostrvima. Hidrokarbonska sirovina (acetilen) se tada prevlai preko podloge zagri-
jane na nekoliko stotina
o
C. Acetilen se razgrauje na povrini katalizatora i ugljikove
nanocjevice izrastaju iz estice katalizatora, ili urastaju ispod nje (gurajui je gore).
Ljubaznou Dr Ken Teo, AIXTRON.
47
POGLAVLJE 5.
UGLJIKOVE NANOESTICE. Fulereni (takoer poznati kao rastvorivi
ugljik) mogu se posmatrati kao grafen uvijen tako da formira zatvorenu
sferinu ljusku. Oni postoje kao C
60
, C
70
, itd. Mogu se izraditi u ugljiko-
vom luku, ali sagorijevanje hidrokarbonske sirovine uz strogu kontro-
lu dotoka kisika je bolje kontrolirana metoda. Od garei proizvedene u
istom procesu fulereni se mogu razdvojiti njenim otapanjem.
5.5. BIOLOKI EFEKTI NANOESTICA
Toksinost hemikalija i materijala moe se manifestirati na dva naina:
izazivanjem kodljive reakcije imunolokog sistema
trovanjem.
Reakcija imunolokog sistema izazvana vjetakim materijalom koji
dolazi u kontakt sa krvlju ili tkivom obino nastaje zbog toga to se prote-
ini rastvoreni u krvi ili drugim biolokim tekuinama zgruavaju na povr-
ini materijala i mijenjaju svoju grau (openito zbog entropijske pokre-
take sile). Priroeni protein je tako transformiran u strani protein, te ga
kao takvog prepoznaju kolajue elije imunolokog sistema, koje pokreu
uobiajene instrumente za eliminiranje stranih uljeza. Bilo koji nepokretni
vjetaki materijal e postati trajno arite upale.
Trovanje obino ima specifan biohemijski mehanizam. Tipino, otrov
se vee na aktivno mjesto na enzimu spreavajui ga da se vee sa svo-
jim uobiajenim supstratima. Klasini primjer je ugljen monoksid, koji se
vee za heam grupu hemoglobina, veoma uspjeno istiskujui vezivanje
kisika.
Veina supstanci nisu otrovne u elementarnoj formi. Kako bi se eli-
minirala opasnost unosa ivinih iona, bakterije ih samo reduciraju (enzi-
mom koji se zove ivina reduktaza) na metalnu ivu. Kliniki termometri
sa ivom koji se sluajno polome u ustima pacijenta opasni su zbog otrih
komadia stakla, a ne zbog toksinosti tvari.
Materijali u nanoobliku e pogorati ova dva potencijalna izvora toksi-
nosti na tri naina (ovo polje istraivanja se esto zove nanotoksinost):
prvo, ako se blok materijala iskomada i raspri u obliku nanoestica, nje-
gova povrina je strahovito poveana (za mnogo redova veliine). Stoga
ono to je moglo biti zanemariva reakcija imunolokog sistema postaje
ozbiljna reakcija. Drugo, nanoestice su obino daleko hemijski reaktiv-
nije od iste tvari u masivnijem obliku, zbog njihove velike zakrivljenosti
(cf. jed. 3.1). To znai da se metalne nanoestice lake ioniziraju od masiv-
nog metala. Toksinost (naprimjer) olova ili srebra ne nastaje od metala u
elementarnom obliku, nego od atoma metala koji su se odvojili od bloka
NANOTEHNOLOGIJA
48
tvari i ionizirali. Tree, nanoestice, malene kakve jesu, mogu prodirati
kroz strukture koje to ne bi dopustile veim esticama. U ljudskom tijelu,
barijere imaju openito dva oblika: dvostruka lipidna ovojnica pojedina-
nih elija i tijesno povezani slojevi elija. Postoje dokazi da nanoestice
mogu proi izmeu elija koje su organizirane u takve tijesno povezane
slojeve, kao to slojevi od kojih se sastoji barijera krv-mozak, i da mogu
proi kroz dvostruki lipidni sloj u citoplazmu pojedinanih elija, ba kao
to mogu uiniti neke makromolekule sline veliine.
Relativno malo se trenutano zna o tome ta nanoestice ine kada se
jednom zaista nau unutar ive elije. Mogu izmijeniti prirodu bilo kojih
rastvorivih proteina s kojima dou u kontakt, ali takoer mogu katalizi-
rati reakcije. Ovo e ovisiti o njihovoj hemijskoj prirodi, obliku, kristalnoj
strukturi i veliini. Vjetaki zglobovi ugraeni u tijelu znaajan su izvor
nanoestica koje se proizvode abrazijom povrina koje se struu (Slika 5.3).
Slika 5.3: Skenirajua elektronska mikrografja Co-Cr estica izvuenih iz tkiva koja se
nalaze uz ljudski implantat tokom revizijske hirurke operacije. Crta mjerila u donjem
desnom uglu je duine 10 m. Ljubaznou Prof. Petera Revella.
Tijelo je opremljeno brojnim mehanizmima koji mogu eliminirati mo-
lekularne prijetnje. Enzim ivine reduktaze ve je spomenut kao jedan
primjer. Takvi enzimi su meutim sasvim specijalizirani i prije e se nai
u bakterijama nego u viim organizmima kao to je H. sapiens. Mi se u ve-
likoj mjeri oslanjamo na na prefnjeni imunoloki sistem, koji je, meu-
tim, opremljen da se nosi s makromolekulima (biopolimeri, virusi, bak-
terije). Nanoestice moda nemaju svojstva potrebna da bi se pokrenula
uinkovita reakcija imunolokog sistema. Oblik nanoestice je od poseb-
nog znaaja. Igliaste estice, kao to je azbest i neki zeoliti, veoma su
problematini jer su mnogo dui od makrofaga koje pokuavaju obujmiti
i unititi strane uljeze. Makrofage jednostavno nisu u stanju u potpunosti
49
POGLAVLJE 5.
progutati neto kao vlakno azbesta, a ak i kad bi uspjele, ne bi ga mogle
razgraditi. Prema tome, prisustvo vlakana azbesta unutar tijela trajno ak-
tivira makrofage, koje ini se nastavljaju, beskrajno i uzaludno, s pokua-
jima da obujme i unite vlakna.
Ponekad se istie da su ljudska bia odavno izloena prirodnim nano-
esticama (npr. dimu) i da su stoga (dobro) razvila odgovarajue obram-
bene mehanizme kojim ih ine nekodljivim. Predostronost je, meu-
tim, potrebna, jer se danas mogu pripremiti mnoge estice neuobiajenog
oblika napravljene od egzotinih materijala; mnoge od njih po prvi put, a
sasvim su drugaije od onih s kojima smo se ve susretali.
5.6. DODATNA LITERATURA
Arikawa Mineyuki, Fullerenes an atractive nano carbon material and its
production technology. Nanotechnology Perceptions 2 (2006) 121-114. Odli-
an primjer industrijske pripreme fulerena.
B. O. Boscovic, Carbon nanotubes and nanofbres. Nanotechnology Perceptions
3 (2007) 141- 158. Sveobuhvatan pregled ugljikovih nanocjevica.
G. A. Ozin and A. C. Arsenault, Nanochemistry: A Chemical Approach to Nano-
technology. London: RSC Publishing (2005). Enciklopedijska zbirka hemij-
skih metoda generiranja nanomaterijala.
P. A. Revell, The biological efects of nanoparticles. Nanotechnology Perceptions
2 (2006) 283- 298. Veoma informativan osvrt na temu.