URO BASLER

GRADINA NA OANIIMA KOD STOCA

NEKI NOVIJI REZULTATI ISTRAIVAKIH RADOVA Oko 3 kilometra sjeverozapadno od Stoca, smjeten je na jednom zaravanku povie sela Oania arheoloki lokalitet zvan Gradina ili Banje, kako se takoer esto uje kod okolnog stanovnitva. Podaci sa kojima smo dosad o njemu raspolagali ne samo to su bili manjkavi, pa djelomino i netoni, nego i zakljuci starijih istraivaa pored sve njihove kategorinosti u veini pogreno postavljeni. 1 Zaravanak oanike gradine lei uglavnom na 280 do 290 met nadmorske visine, dok mu relativna visina prema dolini Bregave iznosi oko 220 metara. Zapadne strane strmo se rue u dolinu potoka Radimlje. Podruje nekadanjeg naselja ima izdueni oblik i zaprema oko 700 duinskih metara najzapadnijeg dijela zaravanka koji se stere izmeu Hrguda, Stoca i Radimlje. Ostaci graevina proteu se od padina nie zapadnog ugla zaravanka tamo ispod akropole pa uz jugozapadni rub prema zaseoku Batnogama. U prvoj fazi obrade ovog lokaliteta izvreno je geodetsko snimanje markantnijih objekata u centru gradine, tj. prostoru koji se nalazi u neposrednoj blizini zida od velikih blokova kamena. U daljem razlaganju zvaemo ga kiklopskim zidom, iako mu to ime u potpunosti ne pripada. (Slika br. 1). Ovim je mjerenjem obuhvaeno podruje od priblino 300 metara duine i oko 275 m irine. Dijelovi naselja istono i zapadno odavde nisu jo uzeti u rad, pa tako ni pregledani. Zapaeno je tek da se na zaravanku prema istoku proteu potezi suhozidina gotovo do pred sam zaselak Batnoge, gdje zavravaju nedaleko od dva velika usamljena kamena tumula. Graevine na zapadnim liticama su mahom velikih razmjera, i sputaju se do na dubinu od preko 100 metara prema dolini potoka. O kulturnim slojevima na ovoj gradini praktino se ne moe govoriti. Kia je kao i na veini arheolokih lokaliteta u Hercegovini i ovdje ve davno razlokala zemljani pokrov, te ga zajedno s vrlo brojnim ulomcima keramikih po1 K. Horman i V. Radimsky: Oani kod Stoca. Gl. Z. m. 1892, str. 4046.

suda saprala niz padine brijega. Tu i tamo u pregradama solidnije graenih objekata moemo jo oekivati izvjesne, u prvobitnom poloaju sauvane nalaze, i pored toga to na cijelom prostoru ve uglavnom izbija na povrinu kamena podloga brijega. Prostor koji je djelomino obrastao u nisku i dosta rijetku draevinu, nedavno su uzurpirali neki zemljoradnici u okolici, tako da sada slui kao panjak. Pojedine parcele tog panjaka ograene su suhozidinama od kamena koji je uzet s ostataka starih graevina.

Kako sam u uvodu napomenuo, istraivanje je provedeno na dosta ogranienom prostoru, s obradom iskljuivo povrinskih nalaza. Prvobitno je u sreditu panje stajao kiklopski zid, kao najjae naglaeni objekat gradine. Pretraivanjem terena ustanovljeno je, meutim, da je on samo jedan od itavog niza manje uoljivih, no jednako vrijednih objekata. Snimanjem je prvenstveno obuhvaen prostor koji se kao jezik ispruio od gradine prema zapadu, sa tri strane omeen strmim liticama, dok mu jedini mogui prilaz sa jugoistone strane titi onaj ve spomenuti suhozid od velikih blokova pritesanog kamena, tzv. kiklopski zid. Nadalje je snimljen veliki, prazni trg etverokutne osnove, to se stere ispred njega. Tri strane ovog trga zatvaraju razne graevine, koje se zatim veu u splet drugih zidova dalje prema istoku. Za lake snalaenje obiljeio sam pojedine komplekse odnosno objekte slovima abecede.

Prostor to ga sa jugoistone strane zatvara kiklopski zid, sluio je kako izgleda, kao akropola naselja. On, istina, lei u razini ostalih dijelova gradine, no njegov poloaj je ipak izuzetno naglaen time to je isturen izvan ostalog podruja, pa ga tako sa tri strane tite strme, gotovo nepristupane stijene. Duina mu iznosi oko 100 metara, a irina 60 metara. Ovdje se na nekoliko mje-

79

sta vide potezi vrlo masivnih zidova od kamenih blokova, naslaganih na suho, esto izvanredne veliine. Tako je cijela sjeverna strana akropole zatiena zidom koji polazi od sjevernog ugla istone kule, i protee se uz mali zaokret sve do najzapadnijeg ruba zaravanka. Cijela mu duina iznosi 106.5 metara. Debljina mu se ne moe zahvatiti bez prethodnog iskopavanja, no ona po svoj prilici iznosi blizu 2 metra. Kameni blokovi razne veliine, na dijelu izmeu kiklopskog zida (A) i zgrade M, dosta su grubo pritesani, a sloeni u nejednake redove prema veliini i obliku pojedinog komada. Na ovaj se zid 58 m daleko od istonog tornja, nadovezuje prema unutranosti akropole i opet jedan masivni, 240 cm debeli zid od velikih blokova grubo pritesanog kamena nepravilnog oblika (vidi sliku 2). Ovaj se zid, uz mali pregib u visini tolosa, povlai cijelom irinom akropole, tako da slui kao neka vrsta pregrade. Danas ga jednim dijelom prekriva nasip velikog tumula.

Oko 26 metara sjeverozapadno od njega vide se i opet tragovi jednog neto tanjeg zida koji tee, isto tako, okomito na vanjski zid. Njemu se, naalost, ve nakon 10 metara gubi trag u podnoju tumula. Velika koliina kamena izmeu oba ova zida, zatim nalazi ulomaka grkih krovnih ploa, daje nasluivati da se ovdje nalaze ostaci neke solidno izvedene graevine (B), koja je kao jedina na Oaniima bila na ovaj nain pokrivena, te je nesumnjivo imala javni karakter. Vanjski zid, tj. onaj to zatvara sjevernu stranu akropole, na ovom je mjestu, konstruiran tako da su blokovi kamena pritesani sa pet strana u pravilne plohe od prosjeno 50 do 60 centimetara duine stranice, dok im je esta tj. ona koja je okrenuta prema unutranjosti zida, ostala neobraena. Od takvog kamenja sastavljena su oba lica zida, no nije se dalo ustanoviti da li je u vrlo uski unutranji prostor bilo nabacano sitnije kamenje. Zid nije bio uvren nikakvim veznim sredstvom.

Sl. 1. Gradina na Oaniima kod Stoca. Centralni dio naselja

80

Preostali dio sjevernog zida u duini od 20,8 m izgleda kao da je takoer nosio neku graevinu, iji nam elementi nisu ovog asa poznati. Zid zatim skree gotovo pod pravim kutem prema jugoistoku, no ve se nakon 8 metara gubi u zaravanku akropole. Njegove tehnike osebine u svemu se podudaraju sa zidom u podruju graevine B. Pored njega, a na domaku malih sjeverozapadnih stepenica vidi se takoer ugao jo jedinog zida koji moe da pripada ili nekoj starijoj graevini, ili je sluio kao pojaanje velikom zidu na strmom obronku. Stepenice su udaljene od zida oko 1,5 m. One su sa zaravanka akropole vodile u provaliju, prema zgradama ispod akropole. irina stepenita iznosi 120 cm, irina jedne stepenice (nogostupa) od 25. do 30 cm, a visina oko 20 cm. Svaka stepenica sastavljena je od 2 kamena razne duine, no tako da se spojevi dvaju stepenica nikada ne podudaraju. Sada se jo dobro vide 3 duinska metra ovog stepenita. Od njihovog podnoja povlai se jedan manji zid prema sjeverozapadu, iji se trag, meutim ubrzo gubi u dubokoj provaliji. Na zapadnom rubu akropole, u podnoju tumula, a oko 24 m juno od maloas spomenutih stepenica, malazi se u stjenama udubljena manja peina, spelej, kako bismo nazvali ovu prostoriju. Udubljenje pilje potee se u istonom pravcu, dok se u sam prostor moe ui samo sa sjeverne bone strane. Zemljani pod i goli zidovi ne pokazuju nita izvanrednog. Duina prostora iznosi oko 8,5 m, a irina nepuna 3 metra. Zanimljivo je da ovaj prostor danas slui kao mjesto u kome se rado zadrava stoka za vrijeme oluje i ljetne ege. S obzirom na smjetaj moe se pretpostaviti da je prvobitna funkcija ove pilje bila kultnog karaktera. Oko 24 metra jugozapadno od spelej a poinje na podnoju tumula potez solidno graenog zida srednjih dimenzija, koji od tog mjesta tee prema jugoistoku, te se gubi u ruevinama nakon to se povezao sa ve spomenutim velikim pregradnim zidom. Kako sam spomenuo, u sreditu akropole podie se veliki kameni tumulus sa promjerom osnove od blizu 40 metara. Visina prema jugu ne prelazi 2.5 metra, dok je sa sjeverne strane razlika i do 4 m. Uvrh tumula vidjeli su se prije 60 godina ostaci okrugle graevine od nasuho naslaganog kamena, sa zidom debljine od 2 metra. Promjer vanjskog lica graevine iznosio je 11 m. Pred nama dakle, stoje ovdje ostaci jednog tolosa, u irem smislu rijei, ija namjena ovdje na akropoli oanike Gradine nije potpuno jasna. Graevina je po svoj prilici sluila u kultne svrhe, s obzirom na poloaj u odnosu na druge graevine. Danas se na tom mjestu ne vide vie tragovi zidova, no ipak nije iskljueno da se pod hrpom kamena ondje mogu jo nai. Na zaravnanom prostoru izmeu velikog poprenog zida i velikog kiklopskog zida (A), stoji
6 Nae starine III.

Sl. 2. Presjek i detalj istonog lica poprenog zida na akropoli. Bauart und Vorderansicht eines Mauerzuges auf der Akropolis

u ivac kamen ukopana cisterna za hvatanje kinice. Duina bazena iznosi 14 m, irina 8,7, a dananja dubina ne prelazi 2 m. Nedaleko od oanike gradine izbija slabi mlaz ive vode, pa su ve i stari stanovnici bili vjerojatno prisiljeni na troenje kinice. Oko 5 m zapadno od cisterne vodi jedno 3 m dugo stepenite niz brijeg. Za razliku od stepenita na zapadnom rubu akropole, ovo je 140 cm iroko. Malo junije od njega vide se ostaci jo jednog neto dueg poteza stepenica kojima se

Sl. 3. Pogled od zgrade G prema akropoli. Desno uvrh kamenjara vide se zidni blokovi jugozapadnog tornja kiklopskog zida (1), dok se lijevo u njegovoj pozadini uzdie veliki tumul sa tolosom. (2). Ostaci velikog: stepenita (3) vode u podnoje gradine. Na snimku se jo vidi nekoliko slabo sauvanih poteza junih podzida akropole (4). Blick vom Gebaude C auf die Akropolis. Rechts uber Fels bei 1 die Mauerblocke des siidwestlichen Turmes der Kvklopenmauer, links im Hintergrund der grosse Tumulus mit Tholos 2. Bei 3 Uberreste der Treppe ,die in die Tiefe fuhrt. Auf dem gleichen Bilde, bei 4, noch einige Spuren der

81

Sl. 4. Jugoistono lice kiklopskog zida. Snimak sadanjeg stanja.

silazilo u donje dijelove gradine. Do danas se ondje sauvao neznatan broj stepenica, odnosno njihovih fragmenata, no trasa usjeena u ivac kamen pokazuje pravac njihovog kretanja. Stepenice se mogu pratiti do na dubinu od 7 m ispod zapadnog tornja. Jugozapadne padine akropole bile su podzidane sa nekoliko zidova iji se ostaci jo mjestimino vide. (slika br. 3). Od vidljivih objekata na akropoli treba jo zabiljeiti zid koji se protee u duini od oko 20 m na slobodnom prostoru istono od cisterne. Zid je debeo punih 100 cm, a naslagan je od lomljenog kamena .Njegova funkcija je nejasna, tim prije to mu se nije mogao ustanoviti nijedan od zavretaka. Isto tako ne znamo emu su sluile kvadratine, fino obraene ploe, poredane juno od manjih stepenica, prema zapadnom tornju. Veliki kiklopski zid (A) privlai na sebe nesumnjivo najveu panju, prvenstveno zbog mase kamena koja je ovdje navuena. (Slika br. 4, 5 i 6). Njegova je namjena potpuno jasna: on je titio prilaz akropoli sa strane naselja, odnosno prostora koji nije bio prirodno osiguran. Ukupna mu duina iznosi 63 metra, zajedno sa dijelovima koji prerastaju u oba pobona tornja. Debljina mu se kree izmeu 170 i 180 cm, izuzev u podruju zapadnog tornja, gdje, kako izgleda, dobiva zadebljanje do 220 centimetara, to se bez prethodnog iskopavanja ne bi moglo sa potpunom sigurnou utvrditi. Ovaj zid sa svake strane flankira po jedan kvadratini toranj sa zidovima od 180 cm debljine. Dok su vanjske mjere tih tornjeva potpuno jednake, izgleda da je unutranjost zapadnog tornja ne tee okomito na pravac glavnog metara, zbog ve spomenutog zadebljanja zida na tom dijelu. Osim toga izgleda da zapadni zid zapadnog tornja ne tee okomito na pravac velikog zida. Unutranji uplji prostor zapadnog tornja je, po svoj prilici, kvadratinog oblika sa strani-

com 6,6 m. Istoni toranj je u svojoj unutranjoj upljini neto izduenog oblika, to dolazi zbog osnovnog zida, koji u podruju tog tornja ne dobiva zadebljanje kao kod zapadnog tornja. Tornjevi su se neto slabije sauvali nego sam zid, no ipak bismo i na temelju takvih ostataka mogli zakljuiti da su ga oni nadvisivali za nekoliko slojeva kamenih blokova. Uz sjevernu stranu zida, dakle prema akropoli, podignuta je jo jedna dozida od 3 m irine, no neto nia nego je sam zid. Bila je to neka vrsta unutranje promenade, prostora sa kojeg su u doba ratne opasnosti branitelji mogli vriti svoje akcije. Ova promenada nije konstruktivno, nego samo organski vezana uza zid. Izgraena je na taj nain to su prvo izgaena dva vanjska lica zida od kojih je jedan priljubljen uz kiklopski zid, dok je u prazni prostor izmeu njih nabacano kamenje (slika br. 7). Ovaj zid, koliko se to po razruenom materijalu moglo ustanoviti, zavravao se (negdje na horizontali prelazne fuge od veih blokova kamena prema manjima. Ako pretpostavimo da najvii red kamenja, i to onaj od 45 cm debljine, pretstavlja ujedno i prvobitni zavretak zida, onda je promenada s unutarnje strane mogla biti zatiena sa 145 cm visokom pregradom, to je svakako bilo dovoljno za ratnike akcije toga doba. Nije otkriveno mjesto sa kojega se uzlazilo na tu promenadu. Kiklopski je zid (A) sloen od kamenih blokova razne veliine i raznog oblika, no to oblikovanje kako izgleda nije bilo uvjetovano prirodnim formama pribavljenog kamena, nego je namjerno udeena da bi udovoljilo tehnikim, a moda i estetskim principima svoga vremena. irinu zida (180 cm) popunjavaju uglavnom dva reda blokova razne debljine. Nasuprot vanjskoj, vrlo robusno izvedenoj povrini pojedinih blokova, prilene plohe izvedene su vrlo precizno. Naroito su dotjerani bridovi na prelazima izmeu ravne i rus-

82

Abb. 4. Vorderansicht der Kyklopischen Mauer. S t e i z e r e c h t e Aufnahme.

tine povrine. Vanjski uglovi tornjeva su posebno obraeni uglaenim bridnjacima, irine 9 cm. Horizontalne fuge teku uvijek u vodoravnom poloaju, i u rijetkim sluajevima ine stepenasti prelom. Tome su nasuprot bone fuge vrlo esto ukoene, a usljed razlinosti duina blokova zid pokazuje izrazito horizontalnu tendenciju. Slojevi zidnog platna slijede slojeve fuga tornjeva, no budui na niveleta fuga jednog i drugog tornja nije istovjetna, to je na trinaestom metru od zapadnog tornja dolo do neke vrste sukobljavanja tih slojeva, i njihovog usklaivanja manjim skokovima i umecima. Stie se utisak kao da su radovi na njegovoj izgradnji otpoeli prvobitno kod oba tornja, odakle se zidalo prema sredini, do mjesta gdje su se oba dijela spajala. Prolaz kroz zid bio je pored zapadnog tornja. Detalji toga prolaza nisu posebno istraivani, tako da se o njima ne moe mnogo to rei. Prvobitna vidljiva visina zida iznosila je oko 4 m, dok mu sveukupna visina iznosi oko 5 m. Zid je poloen na specijalno pritesanu kamenu podlogu zaravanka. Prilian broj kamenih blokova lei razasut okolo zida, pa bi se paljivim premjeravanjem mogao jo mnogi od njih povratiti na svoje prvobitno mjesto.

Zid je zanimljiv i u statikom pogledu. Kako sam ranije napomenuo, za povezivanje pojedinih blokova ovdje nije upotrebljena nikakva buka, pa su, dakle, teki blokovi kamena poredani jedan na drugi. Usljed pritiska to ga ini teina kamene mase, a i dugog perioda vremena u kom su blokovi bili izloeni pritisku, nastalo je pucanje kamenih masa, upravo na onim tokama gdje je naroito dolazilo do tog pritiska. Bolje nego ma kakav diagram pokazuju te napukline pravce koncentracije pritiska, i njihova rastereenja. Ispred ovog zida vide se na povrini zemlje jo neznatni tragovi jednog suhozida, sastavljenog od veinom manjih komada lomljenog kamena, koji se lomei se u cik-cak povlai gotovo paralelno s njim. Oba njegova kraja su polukruno zasvedena. Debljina mu iznosi oko 135 cm. Zid je sloen na taj nain to su prvo, od veeg kamenja izraena oba lica, a zatim je u prazni unutranji prostor nabacano razno kamenje. Na zapadnom kraju zid se gubi u supstrukcijama jednog tornja zida A. Isto tako su zidovi' nasuprot istonog tornja poneto razbijeni. Zid danas ne dosee vie od prosjeno 40 do 50 cm, no ima ga mjestimino i do 70 cm visine. Prema razruenom materijalu koji lei oko njega, prvobitna bi mu se visina

Sl. 5. Dio agore sa pogledom na kiklopski zid. Ispred njega se naziru otaci t. zv. zida, s izlomljenom linijom. Die Kyklopisce Mauer, davor die sparlichen Reste der Zick-zackmauer, von der Agora aus gesehen.

83

Sl. 6. Detalj kiklopskog zida. Monumentalni razmjeri u odnosu na dimenzije ovjeka dolaze ovdje do svog punog izraaja. Detail der Kyklopischen Mauer.

mogla rekonstruirati najvie do 150 cm, no time jo uvijek nije reeno da je na mjestu ostao do danas sauvan sav nekadanji njegov materijal. Pitanje koegzistencije oba ova zida pretstavlja jedan od vrlo zanimljivih problema oanike gradine. Postavljeni isuvie blizu jedan do drugoga, oni jasno pokazuju namjenu kojoj su sluili, no uzimajui u obzir raznolikost njihove izrade, teko bi se moglo povjerovati da su oba istodobno vrila funkciju odbrane akropole. Budui da se ovaj mali zid s izlomljenom linijom i danas jo sauvao mjestimino i do 70 cm visine, pitamo se da li je nasip zemlje na tom mjestu bio u doba postojanja zida A toliko debeo da je mogao prekrivati zid, s izlomljenom linijom u punoj, do danas sauvanoj visini. to se tie samoga zida A, to je bilo potpuno mogue. U prilinoj mjeri poravnani prazni prostor ispred kiklopskog zida sluio je nesumnjivo kao glavni trg naselja. irina mu, od zgrade C do P iznosi punih 98 m, a duina od zida A do cisterne E 124,5 m. U meuprostoru se danas vide jo tragovi zida s izlomljenom linijom i vrlo slabi ostaci nekog vijugavog zida pored javne cisterne, no izgleda da su oba ova objekta starijeg datuma i da ih je prekrivala zemlja u doba kada su trg zatvarale graevine A, C, E i P. Sjeverni dio zapadne strane trga rui se u provaliju koju samo jednim dijelom danas jo podrava ostatak zida. Ovaj prostor, irok 45 m, bio je zapravo ono zjalo na koje su kia i druge atmosferilije odvukli sav kulturni sloj ne samo sa trga nego i sa prostora svih okolnih zgrada. Materijal lei dana, ispreturen i polomljen, u vododerini tog mjesta, a dospio je mahom ve do samog potoka Radimje.

Neto vie od 46 m daleko na jug od vanjskog ugla jugozapadnog tornja zida A, poinje etverokutna vrlo pravilno izvedena graevina, potpuno orijentirana prema zidu A. Vanjska irina graevine iznosi 50 m, dok joj duina nije mogla biti tonije fiksirana zbog vrlo fragmentarno sauvanog zapadnog zida, koji je situiran iznad provalije danas ve potpuno rastresen i oronuo. Koliko se moglo ustanoviti, zgrada je bila duine oko 65 metara. Vrlo precizno postavljeni zidovi u pravi kut, govore da su graditelji vladali potpuno zanatom. U unutranjost prostora vode dvoja vrata. Ulaz u istonom zidu nee biti iri od 150 centimetara. Njegov sjeverni dovratnik je skoro potpuno razoren, pa je tako i premjeravanje bilo pomalo nesigurno. Otvor na junom zidu je, naprotiv vrlo irok (420 cm), tako da bi itava kola mogla nesmetano ulaziti u dvorite. Zanimljivo je da velika vrata nisu bila okrenuta prema trgu. Od sjevernog zida ove graevine ostali su sauvani jo samo podzidi. Istoni i juni zid, kao najbolje sauvani dio graevine, izvedeni su iskljuivo od lomljenog kamena 30 do 40 cm duine, od kojega su izvedena ne samo oba vanjska lica, nego je njima popunjen i prazni meuprostor izmeu obaju oplata. irina zida iznosi 145 cm. Zid i danas jo dosee mjestimino i do 1 metar visine, a svojevremeno nije mogao biti vii od 1,5 do 2 metra. Kamen za njegovo lice pripreman je tako da je obinom, uglavnom oblom kamenu, otsjeen jedan od izduenih krakova, pa je kamen sloen u zid tako da otsjeenom povrinom ini njegovo vanjsko lice. Prostor unutar zidova je prazan. Unutranji ureaj bdo je nesumnjivo od grae koja je lako propadala. Moemo jedino pretpostaviti da je po-

84

Sl. 7. Tipian presjek kiklopskog zida u dananjem stanju ruevina. Typischer Ouerschnitt der Kyklopischen Mauer.

red zidova unutar dvorita tekao trijem. Veliina i poloaj same graevine daju nasluivati da je mogla sluiti nekom javnom prometu. Oko 25 m juno od zgrade C vide se tragovi nekoliko zidnih poteza koji nisu mogli biti potpuno zahvaeni geodetskim snimanjem. Cijeli prostor obiljeen je sa znakom D. Znaaj ovih zgra bie nam,, moda, neto vie razjanjen nakon studija na terenu. Usred prostora, izmeu neznatnih tragova dvaju zidova, vidi se ugao jednog zida debljine od oko 100 cm. Ovi se ostaci povezuju prema jugu s ostalim, jo nesnimljenim dijelom oanike gradine. Markantni zid koji se od velike javne cisterne (E) povlai prema zapadu, razlama se u prostoru D na nekoliko zidnih poteza kojima zasada nije evidentiran juni dio, gdje se naslanjajui se neposredno na ove pruaju jo brojni tragovi slinih zidova. Ovi zidovi su nam zasada zanimljivi tek kao dokumenat tehnike zidanja. Debljina im se kree uglavnom izmeu 136 i 144 cm, dakle 4 1/4 do 4 1/2 grke stope, izuzev dovratnik koji je zadebljan do 180 centimetara. Otvor vrata ima raspon od 295 cm. Visina vidljivog dijela zida kree se i do 1 metar, no u veini je od njega ostao sauvan samo najdonji sloj, koji poiva neposredno na kamenoj podlozi brijega. Kamen zidova je gotovo neobraen, tek ponegdje pritesan u oblike pogodne za uklapanje. Ugaoni blokovi su manje-vie kockastog oblika. Za vanjsko lice su ponegdje upotrebljene i velike ploe, poloenje okomito svojom izduenom stranom, tako da plohom zatvaraju lice zida. Sline kamene ploe upotrebljene su mjestimino kao ulozi za stabilizaciju zidne konstrukcije, izmeu slojeva obluastog kamena. Njihova funkcija odgovarala bi dananjim klamfama. Razumije se samo po sebi da ni u ovom, kao i svim ostalim zidovima, nema nikakvog vezivog sredstva. Velika javna cisterna (E) smjetena je u junom dijelu trga. Ovdje je u ivac usjeen bazen pravokutnog oblika veliine 15 puta 11 m. Dubina mu i danas jo iznosi oko 5 m. Bazen je ograen suhozidinom u obliku nepravilnog etverokuta, tako da je izmeu zida i usjeka ostavljen slobodan prostor za kretanje. Zid koji i danas jo dosie visinu od oko jednog metra, debeo je prosjeno 155 cm. Graevinski materijal sastoji se od vrlo so-

lidne grae, amorfnog, tek prema vanjskom licu zida malo pritesanog kamena srednje veliine. U prostor se ulazilo kroz 320 cm iroka vrata u sjevernom zidu. Ispred cisterne, prema trgu, vide se na povrini zemlje vrlo slabi ostaci zida (F), koji ini nekoliko zavoja. Vrlo teko bi se moglo odgonetnuti njegova prvobitna funkcija unutar naselja. Vidi se tek toliko da je zid bio 136 cm irine. Na njega se, prema istoku, nastavlja i opet jedan slian potez slabog zidnog nasipa, koji zatim 53 m daleko od sjevernog ugla cisterne prelazi u slabo sauvanu graevinu etverokutne osnove (G), sa vratima u sjeveroistonom uglu. Njeni tragovi jedva se naziru u travnjaku zaravanka. Od zgrade je zapravo ostalo sauvano samo neto malo rubnog kamenja koji dozvoljavaju priblinu rekonstrukciju prostora. Zid je bio irine oko 1 m. Slabo sauvani zidovi u prostoru H lome se u vie poteza, iz kojih se zatim izdvaja zidni dvored P, i zid koji se kree u pravcu sjevero-istoka. Njihova debljina u prostoru H iznosi 136 cm. Graevine I i J stoje na usamljenom prostoru. Dalje od mjih nastavljaju se potezi ostalih zgrada koje za sada jo nisu snimljene. Dimenzije njihovih zidova su dosta razliite. irina zida prve zgrade ne prelazi 100 cm, dok im se irina u zgradi J kree do 136 cm. Od tih je zidova ostalo zapravo sauvano samo okvirno kamenje.

Sl. 8. Sjeveroistoni zid prostorije P. Ovako nam se u veini sluajeva pokazuju danas ostaci starih oanikih graevina izvan akropole. Nordostliche Mauer des Raumes P. Charakteristischer Maucrzug der Gebaude ausserhalb der Akropolis.

85

Uski, ozidani prostor P zatvarao je trg sa istone strane. Budui da je zid prema trgu daleko slabije sauvan, moe se smatrati da je i njegova grada bila neto slabija, odnosno manje otporna prema vremenu. irina oba zida iznosi 100 cm. Na slici br. 8 lijepo se vidi potez sjeveroistonog zida. Graevine K, L, N i O nadovezuju se u sjeveroistonom pravcu na koridor P. Izgleda kao da sve te prostorije (P, H, K, L, M) pripadaju sklopu jedne graevine. Danas to moemo tek nasluivati, budui da nam je na Oaniima ostao neobraen jo dosta veliki dio graevina, prvenstveno u stanbenom dijelu naselja, pa tako zapravo ne moemo jo uope ni govoriti o tipu stanbenih zgrada. Ovdje nas donekle zbunjuje izvjesna zamrenost pravaca pojedinih zidova, kao i razlike u njihovim dimenzijama. Nije iskljuena mogunost da su, moda, starije zgrade H, K, L, i M presjeene naknadnom izgradnjom koridora P, da bi time veliki trg dobio i sa ove strane odgovarajui okvir. Prostor O ini niz terasa koje se postepeno uzdiu, ali u svom ist. dijelu i gube u kamenjaru zaravanka. Zgrada N ostala je odlino sauvana, i pored toga to je bila izgraena na rubu jedne litice. Naroito je ostao lijepo sauvan njen sjeveroistoni dio, koji je u svemu identian s ostalim zidovima njegovih razmjera. irina zidova iznosi 136 cm.

Opisani dio oanike gradine pretstavlja, kako je ve uvodno reeno, samo fragment jedne vee cjeline, zapravo samo sredinji prostor jednog veeg naselja. Oblik, kao i svi drugi elementi tog naselja nisu sa ovim snimanjem i obradom mogli biti potpuno obuhvaeni. Naselje je imalo akropolu, a ispred nje trg okruen zgradama i jednom velikom javnom cisternom za hvatanje kinice. Prilaz akropoli titio je veliki zid od kamenih blokova kolosalnih razmjera. Objekti na akropoli bili su, po svoj prilici, iskljuivo sakralnog karaktera; to su tumulus, tolos, spelej i zgrada od naroitog izraenog kamena, pokrivena tegulama. Sve gradnje izvedene su u suhozidu. Oblik i veliina kamena upotrebljenog za gradnju pokazuje veliku skalu, ne samo forme nego i naina obrade. Dominira rustinost, no ni u kom sluaju kao znak nieg stupnja civilizacije graditelja ovog naselja. Rustika je ovdje namjerna tvorevina majstora koji neobino vjeto vladaju zanatom. Ravne plohe, kada je to potrebno, izrauju besprijekorno. Arhitektura oanike gradine je zapravo prilagoena ambijentu. Teki hercegovaki kamenjar ovdje neprimjetno prerasta u oblike koje je ovjek odredio, ali oni nimalo ne odudaraju od svoje okoline, i ne krnje njenu velianstvenost. Osnivai oanike gradine preivljavali

su nesumnjivo jednu visoku kulturu, svjeu i konstruktivnu, dok su u biolokom smislu bili zdrav i uz prirodu tijesno povezan elemenat. O kiklopskom zidu (A) pisano je na drugom mjestu. Izuzev njega, podzida graevine B i zapadnih podzida akropole, svi su zidovi izvedeni na sistem oplata, tj. na taj nain to su prvo izvedena oba lica zida, a zatim je u prazan prostor bez reda nabacano kamenje. Veliina pojedinih kamenica je razliita, no u licu (oplati) zidova dominiraju komadi od 30 do 40 cm. duine, dok je unutar nabacani materijal po pravilu manjih razmjera. Izuzetno je u zgrade C upotrebljen kamen podjenake veliine, za lice kao i za sr zida: Primjere takvog zidanja vidimo na slikama br. 9 i 10. Od ovakvog naina formiranja fasade odudaraju podzidi na zapadnoj strani akropole. Kamenim blokovima razne duine, pritesane su samo obje horizontalne plohe. Debljina takvih blokova kree se izmeu 15 i 30 cm. Nekoliko blokova iste visine ine jedan red, no u donjem potezu spojna fuga se penje ili sputa, na mjestu gdje se nastavljaju blokovi drugaije visine. Taj skok spojnica izvodi se gotovo po pravilu na jednom poduem kamenu, kome je gornja povrina stepenasto obraena. Okomite spojnice su nemarno obraene. Podloga za zid uklesana je u ivac kamen. Podzidi graevine B razlikuju se od ostalih podzida zbog obraene povrine kamenih blokova sa 5 vidljivih strana, dok im je ploha prema unutranjosti, tj. sri zida ostavljena u rustici. Blokovi kamena tog zida su minimalno izdueni u horizontalnom pravcu, a veliina im se kree izmeu 50 i 60 cm. Jo jedan graevni detalj je neobino vaan za nau gradinu. To su ostaci krova zgrade B na akropoli. Kao jedina na oanikom zaravanku, ona je bila pokrivena tegulama i imbricima od peene zemlje (slika br. 11). Hormann i Radimsky (Gl. Z. m. 1892, str. 45) primjetili su svojedobno njihove tehnike osebujnosti, no ipak su ih, bez razloga, uvrstili u obinu rimsku robu. Ovaj materijal je, meutim, izrazito grkog porijekla. One su sivo-ute boje, nainjene od dosta slabo mijeane gline u kojoj se vide povei komadi neusitnjenog materijala crvenkaste i sive boje. Povrina im je dosta grubo izraena. itavih, ouvanih komada jedva da e se jo nai. Fragmenti, iako relativno dosta veliki, ne doputaju sasvim sigurno rekonstrukciju razmjera itavih komada. Plohe tegula (Grci su ih, vjerojatno, nazivali plintima) su 3,3 do 3,4 cm debljine. Zalisci za imbrekse (solene) sa obiju bonih strana tegule, koso se diu prema rubovima, tako da bona visina tegule iznosi 6 centimetara. Imbreksi (soleni) su poligonalno formirani. Dvije stranice padaju od sljemena prema rubovima, svaka u irinu od oko 8 cm, a zatim se jo jednom lome u plohu od 3 cm irine. Raspon osnove imbreksa iznosi oko 16 do 17 cm. Tako velika irina imbreksa ne bi zbog

86

niji su ulomci neke vrste amfora, velikih razmjera i podebelih zidova. Sve su izraene na lonarskom kolu, od vrstog, grubo mijeanog materijala koji je u najvie sluajeva vrlo slian krovnim ploama zgrade B. Jedino se u boji fakture pojavljuju ovdje izvjesne razlike, budui da izvjestan broj takvih amfora tei ka crvenkasto smeoj boji. Isto kao u fakturi krovnih ploa, i ovdje se u glini primjeuju primjese krupnijih zrnaca vie crvenkasto peene glinene mase. Debljina zidova vrata kree se izmeu 7 i 8 mm. Sauvani dijelovi pokazuju da su takvi vratovi bili 10 do 11 cm visoki, a s promjerom od 9 do 10 cm. Gornji im je zavretak bio poneto izvijen i pojaan zadebljanjem trokutastog presjeka, ispod ega su se izvijale podebele ruice. Nije mi polo za rukom da otkrijem sve potrebne elemente za rekonstrukciju njihovog trbuha. Dno im je sudei po nalazima, bilo zailjeno, tako da su se mogle zabadati u pijesak. Bie da su takve amfore bile vrlo izduenog oblika, o emu govori debljina njihovih stijena. Hormann i Radimsky su uspjeli da meu oanikim nalazima 1892 godine razlue 2 do 3 vrste takvih posuda. Veina materijala po svojoj fakturi pokazuje izvjesnu srodnost sa krovnim ploama graevine B na akropoli. Drugu skupinu keramike ine ulomci fino izraenih posuda od sive i svjetle sivkastosmee gline, a veinom premazanih crnim firnisom. Ulomak noice i okomito kaneliranog trbuha dvaju posuda odaju poznate oblike grkih skifosa. Po svom obliku one su vrlo bliske skifosima iz japodskih grobova u Jezerinama i Ribiu kod Bihaa (sl. br.

Sl. 9. Sjeverozapadni zid zgrade G. Na ovom je mjestu ostao najbolje sauvan primjer zidanja po sistemu oplate. Nordwestliche Mauer des Gebaudes C mit der charakteristische Bauart.

samog krova bila potrebna, jer bi za spoj dvaju tegula bio sasvim dovoljan raspon od 12 cm. Bie, dakle, prije da je imbreksu morala biti data vea masa, da bi tako vlastitom teinom mogao doljevati udarcima nevremena. Debljina stijena imbreksa kree se izmeu 1,8 i 2,1 centimetra. Krovovi sa keramikim plintima javljaju se u Grkoj ve u doba geometrijskog stila, negdje oko X vijeka prije nove ere. Njihova fabrikacija doivljava tokom vremena izvjesna usavravanja, koja konano dovode do tehniki dotjerane robe prvih vjekova nove ere. Oanike tegule i imbreksi su relativno primitivnije zgrade, to moe biti dvojako uslovljeno: vremenski i regionalno. Zasad nam se ne pruaju mogunosti za njihovo usporeivanje s odgovarajuom grkom robom, to bi nam svakako pruilo osnovu za njihovo blie datiranje. U doba postojanja oanike gradine, ovaj sistem pokrivanja zgrada, kako vidimo, vai jo kao velika rijetkost i svakako privilegij naroitih graevina. U sadanjoj fazi istraivakih radova na Oaniima, ne bi imalo osnove dublje uputanje u problem namjene pojedinih objekata, pa i zgrade B. Stoga emo ovo pitanje ostaviti za kasnije vrijeme. Oanika gradina upravo je zasuta brojnim ulomcima keramikih posuda. Vei dio tih ulomaka dospio je utjecajem atmosferilija na padine brijega. Meu keramikim materijalom najbroj-

Sl. 10. Vodoravni presjek nekih zidova izvan akropole. Einige Mauerzuge ausscrhalb Akropolis.

87

Sl. 11. Prerez krovnih plinta i solena sa zgrade u prostoru B. Ouerschnitt der griechischen Dachziegel vom Gebaude B.

12). Popratni materijal jezerinskih i ribikih skifosa pripada srednjelatenskom periodu, dakle otprilike IV vijeku prije nove ere. Razlika je samo u boji fakture, koja u japodskim grobovima pokazuje neto jae nijansiranje prema smeoj boji, dok su oaniki fragmenti jo gotovo potpuno sivi. Ne samo zbog fakture, nego i zbog svog geografskog poloaja oaniki skifosi mogu biti ne mnogo, no ipak stariji od jezerinskih i ribikih primjeraka. Neki drugi, u prilinoj mjeri amorfni ulomci posuda grkog porijekla, premazanih firnisom, pokazuju u svojoj fakturi tendenciju ka uto-smeoj boji. Tanje stijene i finija izrada one vie smee robe, svakako je znak njenog neto mlaeg porijekla.

dini. Malo je vjerojatno da je ona stigla na ovaj lokalitet iskljuivo trgovakim putem, nego e prije biti da ona znai prisustvo Ilira na tom mjestu. Dakako u posljednjim fazama ivota ovog naselja. Ulomci su veinom atipini, to se oblika tie, no to ovoga asa nije ni tako bitno. Velika koliina keramikih fragmenata na Gradini povie Oania upuuje nas na pretpostavku da je ondje mogla postojati itava radionica barem za onu, u nebrojenim koliinama sauvanu, grubu robu (amfore). Njeno mjesto nije jo otkriveno. Negdje u blizini Oania samo mjesto nalaza nije jo poznato naeno je svojedobno nekoliko primjeraka bronanih novia, kovanih 8 po grkom uzoru, a sa natpisom Daorson . Novac je datiran u II vijek pr. n. e., a trebao bi prema miljenju dr Patscha pripadati ilirskim graanima oanike gradine. Dr Patsch nije ipak ovo izrekao kao gotovu injenicu. Sa teritorija Jugoslavije poznajemo izvjestan broj gradina sa megalitskim zidovima, veinom sa dalmatinskog podruja. Na nekim od njih locirane su i neke stare, historijski poznate naseobine, kao to je Epetium (danas Stobre), Pharos (Starigrad na Hvaru), Asseria (Podgradje kod Benkovca), Varvaria (Bribir), Salonae (Solin), Nedinun (Nadin), Issa (Vis) i u Crnoj Gori Meteon, (danas Medun kod Titograda). Gradinama kod Oania, Trebenita, Toru kod Jelse na Hvaru, kripu na Brau i Gustijerni na otoku irju, zaboravljeno je staro ime. (Slika br. 13). Ovim pregledom nije svakako iscrpljen repertoar spomenika ove vrste na naem podruju, jer je on sastavljen iskljuivo na temelju objavljenog materijala. Megalitske zidove mogle su imati i jo neke druge naseobine kao to su Trogir, Narona, Epidaur ili Budva, no u tim su mjestima kasnije gradnje veim dijelom zamele tragove starih grkih emporija. Do sada je najvie raspravljeno o nekim kiklopskim zidinama na tlu Dalmacije. Pregled o tome dao je svojedobno Frane Buli u jednom poduem lanku splitskog Bulletina. 4 Naroito je vrijedan njegov historijat istraivakih radova na tim zidovima do vremena objavljivanja lanka. Zapravo je u toj studiji rezimirano sve to je do Bulievog vremena bilo uinjeno na polju istraivanja grkih fundacija na Jadranu, ukljuujui ovamo i line autorove nazore o tom problemu. Osnovna ideja Bulievog izlaganja moe se svesti na konstataciju da su gradine sa kiklopskim zidovima na tlu Dalmacije grke tvorevine iz III vijeka prije nove ere. Do ovakvog zakljuka on je doao na temelju historijskih podataka o grkim kolonizatorskim akcijama na Jadranu, postojanju jakih grkih naseobina u ovom kraju, po starim
3 Dr. K. Patsch: Zbirka rimskih i grkih starina u Zemaljskom muzeju. Gl. Z. m. 1914, str. 143. 4 Bulletino di archeologia e storia dalmata, X X X I I I . 1910. str. 366, tab. I X V I I I .

Sl. 12. Skifos iz jednog japodskog groba sa Jezerina kod Bihaa. Ein Skifos vom Grabfeld der Japoden in Jezerine bei Biha.

To je i razumljivo ako uzmemo u obzir fakat da je naselje egzistiralo kroz dugi period. Trea vrsta keramike sa Oania je ilirskog porijekla. Ona je najmalobrojnija, no ipak vrlo vana za priblino prosuivanje prilika na gra2 V. Radimsky: Nekropola na Jezerinama u Pritoci kod Bia. Gl. Z. m. 1893. W M B H I I I str. 149 do 180. V. uri: Ravna grobita Japoda u Ribiu kod Bihaa. Gl. Z. m. 1898. str. 627 do 656, zatim W M B H . V I I str. 17.

88

sauvanim nazivima pojedinih mjesta koje vuku korijen iz grkog jezika, te konano na temelju oblika i dimenzija kamenih blokova njihovih utvrda koje lako potsjeaju na sline objekte u matinoj zemlji. Opredjeljivanje gradina u III vijek prije nove ere nije s njegove strane potkrijepljeno sigurnim argumentima, budui da se nije odvie dugo zadravao na analizi svih mogunosti takvog datiranja, tim prije to je veina primorskih gradova egzistirala u vrlo dugom periodu vremena. 5 U novije doba dr M. Abrami je pokuao oboriti jedan dio teza F. Bulia, odbijajui njegove postavke za Asseriju, Varvariju i Salonu. Prema njemu ove tri gradine nisu starije od prvog carskog doba, tj. od prvih decenija I vijeka nove ere. Navodei arhivske (epigrafske) podatke o carskim donacijama zidova nekim ve poznatim gradovima u provinciji, dr Abrami stavlja bez dubljih razloga i utvrde ona tri nabrojena grada u istu kategoriju. Prema njegovoj tvrdnji grkog su porijekla samo oni zidovi koji su sastavljeni od nepravilnih i nejednako obraenih, relativno malenih blokova kamena. Kao obrazloenje teze, dr. Abrami naglaava da su zidovi Asserije i Varvarije sagraeni od mnogo veih blokova, poredanih u pravilne slojeve, da im je povrina
5 Dr. M. Abrami: Zapadna nekropola antikne Salone. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku. LII. 1950. Str. 1 18, tab. IV.

obraena vrlo rustino i da lee na temeljima od sitnih kamenih ulomaka povezanih u kompaktnu 6 masu . Ovo posljednje, meutim, ne vai za Asseriju. U svim ovim nabrojenim elementima lei upravo nedostatak dokaznog postupka, budui da je on baziran iskljuivo na tipolokim elementima, koji su u ovom sluaju nedovoljni. Upravo su zidovi Asserije i Varvarije, izmeu svih ostalih slinih utvrda Dalmacije, po svom izgledu najblie zidovima Oania. Na Gradini povie Oania, nema meutim uope traga bilo kakvim vezama sa kulturom Rima. Tipologija graevinskih oblika za period posljednjeg milenija prije nove ere, nedovoljno je poznata i obraivana, pa je sama za sebe bez uvaavanja drugih popratnih arheolokih fakata nedovoljna za sigurnu argumentaciju. Ovdje elim da spomenem i rad arhitekta . M. Ivekovia o gradinama na otoku irju kod 7 ibenika. - Iz njegovog opisa ne dobivamo, istina, potpunu sliku ove za nas vane gradine, no ipak se u detaljima zapaa srodnost sa Oaniima. Ve samo ime gradine Gustijerna, to znai cisterna, pokazuje kako su kasnijim stanovnicima ovih mjesta upale u oi instalacije za hvatanje kinice (naziv Banje za oaniku gradinu).
Vjesnik, 1950, str. 10. Arh. G. M. Ivekovi: Otok irje, Starohrvatska prosvjeta 1927, str. 4559.
7 6

Sl.

13.

Pregled

dosad registriranih lokaliteta s ostacima zidova od kiklopskih blokova u (podruju obale. Verbreitungskarte kyklonischer Mauer im adriatischen Raum Jugoslaviens.

jadranske

89

Kiklopski blokovi, zid s izlomljenom (cik-cak) linijom, stepenice i cisterne za kinicu, govore o kulturnoj povezanosti osnivaa jedne i druge naseobine. Ako bismo, promatrajui ove nae gradine, i nehotice pomislili na njihovu povezanost s etruanskim zidovima u srednjoj Italiji, medu kojima moda i postoji izvjesna tipska srodnost, treba da se prisjetimo da ekspanzivnost Etruana nikada nije bila toliko mona da je mogla zahvatiti i obale Dalmacije. Njihov kulturni utjecaj osjeamo, istina, u Rimu, no taj isti Rim je Etruane vrlo brzo apsorbirao u svoju politiku zajednicu. Primjedba o neprekinutosti horizontalnih fuga na zidovima Asserije ne odgovara istini. Fotografska reprodukcija na tabli VIII Bulletina (1910) jasno pokazuje da takav prelom postoji, i da on takoe ima svoju analogiju na Oaniima. Podloga od sitnog kamena na kojoj lee zidni blokovi Varvarije 8 i Salone, moe imati, kako izgleda, drugu historiju. Koliko se s fotografija moe razaznati, sitno kamenje je povezano bukom. Proizlazi da su kiklopski blokovi Varvarije i Salone postavljeni na sadanje mjesto u doba kada je buka bila ve poznata i u dnevnoj upotrebi, dakle, najranije negdje poslije III vijeka prije nove ere. S pravom se, meutim, treba da pitamo da li su ti blokovi kamena izraeni upravo za to da budu postavljeni na te temelje ili su to tek spolija sa neke starije graevine, koja je vremenom izgubila svoju prvobitnu svrhu i namjenu, a doneseni su iz bilo kojih razloga na mjesto gdje smo ih danas zatekli. Koliko je crkava ranog Srednjeg vijeka, naprimjer, podignuto od antikih spolija, da navedemo samo jedan od mnogo primjera krae starog obraenog kamena u dekadansama civilizacije. To, dakako, ne znai da Varvarija i Salona nisu imali starijih kiklopskih zidova, no njihovo prvobitno mjesto ne mora da se poklapa sa dananjim nalazitem tih greda. Jednako kao to je sluaj i kod starokranskih bogomolja. Ovim, dakako, nije izreena jedna tvrdnja nego tek mogunost, jer zidovi Salone VI vijeka nove ere, nedaleko Andetrijskih vrata, nisu ni u kom sluaju nainjeni od specijalno u to doba izraenih blokova kamena, nego naprotiv od spolija meu kojima se vide i fino dotjerani kubusi, oito namijenjeni za druge svrhe. Mi danas i ne znamo gdje su ti blokovi mogli ranije stajati, no moramo pretpostaviti da je sistem jedne zastarjele utvrde, recimo, na zapadu Salone, morao vremenom gubiti na aktuelnosti, dok nije, moda, postao potpuno suvian, pa eventualno i prepreka u razvoju gradova u doba njihovog procvata pod rimskom upravom. Funkcija
8 Za ilustraciju Varvarije vidi Zbornik Saveznog Instituta za zatitu spomenika kulture. III, 1953, str. 137.

graevina na Metrodorovom vrtu ipak nije potpuno jasna, ni u kom sluaju, barem to se tie njihovog svrstavanja u red cemeterijalnih objekata. Tako je mogao i kamen stare grke Salone dospjeti kao podzid na grobljansku ulicu prema Trogiru. O zidovima Varvarije nemamo toliko podataka da bismo mogli izraziti slinu pretpostavku. Rasprave o porijeklu i datiranju spomenutih dalmatinskih zidova ne mogu se prihvatiti prije nego se ne uzmu u obzir i svi potrebni elementi koji sainjavaju jedno takvo nalazite. Uzimanjem iz cjeline na razmatranje samo jednog ili nekoliko takvih gradina ne moe se postii onaj rezultat koji ipak daju svi ti zidovi kao cjelina. Grko porijeklo naziva tih mjesta u Dalmaciji, a keramika i grobni nalazi u Hercegovini, Crnoj Gori i Makedoniji, mogu idealno da se ukomponiraju u jednu cjelinu. To se moe s pravom uiniti, jer svi ti lokaliteti imaju u svojim kiklopskim zidovima jedan zajedniki elemenat, koji ih vee. Sluaj Oania je, izuzev moda Trebenita, jedinstven u krugu naih gradina sa kiklopskim zidom, budui da je ivot na tom naselju prestao po svoj prilici jo prije dolaska Rimljana u ove krajeve. Ukoliko su stanovnici Oania i doivjeli eventualno ulazak rimskih legija u svoj grad, mogla je to biti samo jo agonija naselja. Na oanikoj gradini nigdje nema gradnja ni pregradnja koje bi govorile ili barem dale nasluivati neko prihvatanje rimskih oblika. Nekoliko vila rustika razvija se na proplanku nie gradine i dananjeg sela Oania, a pravo rimsko naselje nie na podruju grada Stoca, oko 4 km nie od Gradine. Nekropola starih graana oanike gradine nije do danas otkrivena. Za njom se zapravo nije jo ni tragalo. Zaravanak je dosta prostran, a naselje zahvata samo jedan njegov dio. Ne znamo, prema tome, ta e se jo otkriti u perifernim dijelovima, koji do 1955 nisu pregledani. Promatrajui s akropole dolinu Bregave, opaa se u polju izmeu Radimlje i Vidotaka oko 30 kamenih tumula srednje veliine. U blizini ovih tumula utvreni su na nekoliko mjesta tragovi prethistorijskih naselja, tako na Kontici kod Vidotaka i na koti 191 kod Nekuka, u ijoj se neposrednoj blizini, na Toprkali, nalaze takoer 3 kamena tumula. Jo poneka usamljena gomila kamena vidi se na maloj visoravni zvanoj Doina, ispod Oania. Danas, naalost, ne raspolaemo nikakvim nalazima iz tih tumula, pa tako nemamo materijalne podloge za njihovo pripisivanje ma kom prethistorijskom (pa moda i antikom) lokalitetu u okolici. U svakom sluaju njihovo prisustvo mora biti registrirano, jer nije iskljuena mogunost njihovog povezivanja sa Gradinom. Od svih gradina oanikog tipa na tlu Jugoslavije, jedino su Medun i Trebenite datirani

90

grobovima. U jedinom pretraenom grobu kod Meduna, a tamo ih ima vie, naeni su kao prilog mrtvacu jedna staklena boica i jedan grki skifos od svjetloute gline, fine izrade i sa 9 premazom crnog firnisa. Istraivai groba. Praschniker i Schober datirali su ovaj nalaz u III vijek prije nove ere. Danas ve prodire uvjerenje da poznati grobovi sa Trebenita pripadaju gradini iznad manastira svetog Erazma, tojest da su nekadanji stanovnici Gradine povie sv. Erazma nali na Trebenitu svoje posljednje poivalite. Fakat da nedaleko trebenike nekropole postoji nekoliko prethistorijskih gradina, ostao je u javnosti sve donedavno gotovo nepoznat. Manje zabiljeke 10 Mesesnela o graditu iznad sv. Erazma ostale su nezapaene u naunom svijetu, jer su objavljene u jednoj manjoj, isto turistikoj publikaciji. Tek nedavno publiciran je neto opirniji prikaz o ovom lokalitetu, koji pretstavlja korak naprijed u istraivakim radovima na gradinama sa kiklopskim zidom. 1 1 W. Unverzagt misli, istina, da gradina iznad Trebenita (zapravo Sv. Erazma) nije mogla biti stalno naseljena, nego da je sluila samo kao povremeno utoite osobama sa Trebenita. Autor je meutim do svog zakljuka doao pogrenim putem. Ne nalazei na zaravanku gradine nikakav kulturni sloj, on je doao do zakljuka da ga uope nije ni bilo, no u naem kru je to gotovo dnevna pojava da se kulturni slojevi sa gradina danas nalaze veinom na padinama, a ponekad i u podnoju brijega. Da je na gradini povie Sv. Erazma bilo keramike, o tome svjedoe fragmenti skladinih dolija ili amfora, iji su donji dijelovi otkriveni in situ na jednom mjestu na gradini. Detalji gradine iznad samog Trebenita nisu mi naalost poznati. Teko je prihvatiti tezu da bi onako veliko utvrenje, kao to je ono iznad Sv. Erazma, moglo sluiti naim prethistorijskim stanovnicima samo kao refugij. Koliko mi je poznato, gradine s povremenom upotrebom mogle su biti ili svetita, kao naprimjer Vrsnik kod Stoca, ili torovi za stoku kao to je Mala Gradina kod Bjelosalia na Glasincu. Budui da opisano gradite povie Sv. Erazma ne spada kako izgleda ni u jednu
9 C. Praschniker 8c A. Schober: Archaologische Forschungen in Aibanien und Montenegro. Akad. der Wiss. Schriften der Balkankomimision. Heft VIII, Wien 1919. 10 Dr. F. Mesesnel: Ohrid. Skoplje 1934, str. 6266. 11 W. Unverzagt: Die Burganlage uber dem Kloster Sv. Erazmo am Ochridasee. Germania. 32, (1954) Heft 1/2.

od obje vrste objekata, pitamo se koliki bi morali i mogli biti razmjeri naselja iji bi refugij bila gradina te veliine. Pitanjem grobova na Trebenitu, a to je u ovom asu za nas veoma vano pitanje, pozabavio 12 se u posljednje vrijeme prof. Dr. J. Koroec, koji je, rezimirajui sve dosadanje rezultate istraivanja na tom lokalitetu, dao i svoje miljenje o cijelom nalazu. Studirajui materijal, dr. Koroec je doao do zakljuka da su pokojnici na Trebenitu bili Iliri koji su stajali u jaem kulturnom kontaktu sa Grcima. Tako misli i dr. Garaanin. Dr. Vasi nazire meutim ovdje neke 13 helenizirane Ilire ili Makedonce. Fabricius misli da su oko Trebenita ivjeli Grci koji su se ovamo doselili jo u mikensko doba. Fakat da je keramika u grobovima Trebenita preteno grka i grko-barbarska, tamo od VI vijeka prije nove ere, ini svakako jednu komponentu u odreivanju etnike pripadnosti ukopanih osoba, dakle openito i stanovnika jedne od oblinjih gradina. Ilirskih posuda bilo je ondje relativno malo. Metalna oprema mrtvaca, u kojoj dominira ilirska roba, prua neto jai oslonac za njihovo etniko opredjeljivanje u korist Ilira. Nalazi izvjesnih primjeraka uvezene grke robe meu prilozima nekropola u Jezerinama, Ribiu i na Glasincu, pokazuju kako je meu ekonomski jaim, dakle i naprednijim ilirskim skupinama, postojala potranja fine grke robe. Dakako da su pri tom u obzir dolazili samo sitniji, za transport pogodniji predmeti, kao to su manje posude (najomiljeniji su skifosi), dijelovi ratne opreme i slino. Analiziraj ui u sutini zajedniko porijeklo priloga u grobovima Trebenita i nekih pojedinih, ve spomenutih grobova u Bosni, veza Ilira i Grka proizlazi kao logian zakljuak. No dok u Jezerinama i na Glasincu te veze ne prelaze granice obine trgovine, dotle Trebenite povezano sa Oaniima i Medunom potkrepljuje pretpostavku o jednoj dubljoj vezi izmeu ova dva naroda. Konstatacija o kulturnim vezama je, mislim, tek onaj najblai zakljuak koji se mogao zasnovati na poznavanju trebenike nepropole, ne ukljuujui u taj ambijent i gradine u njenoj blizini, kao to je ona povie Sv. Erazma. Sada, poznavajui gradine kao jo jednu, do sada ne uva12 Dr. J. Koroec: Nekoliko pitanja oko grobova u Trebenitu. Gl. Z. m. 1953, str. 91101. 13 Glasnik Skopskog naunog drutva, 1931.

91

avanu komponentu medunskih i trebenikih grobnih nalaza, moemo oekivati izvjesnu reviziju postojeih zakljuaka. Ranije izricane hipoteze o grkim zidarima u slubi ilirskih knezova na Oaniima, nemaju gotovo nikakvog osnova, jer bi se per analogiam kiklopski zidovi trebali ponoviti i na Jezerinama ili Glasincu. S druge strane, veliina izgraene povrine, koliina materijala i stupanj civilizacije starih graana Oania, iskljuuju Ilire ne samo kao osnivae naselja, nego i kao naruitelje tih graevina. Oanie je gradila i njime upravljala komuna, povezana nacionalnim i kultnim sponama, materijaliziranim na objektima akropole. Tragovi monarhije, koju bi u ovim prilizama ilustrirali ostaci nekog reprezentativnog profanog zdanja, zasad se nisu mogli konstatirati. Trebenite, Medun i Oanii lee u pograninim predjelima izmeu Ilira i Grka, odnosno grkih kolonija, i upravo zato moramo ovdje raunati s izvjesnim grupnim infiltracijama jednih meu druge, kao to je recimo prodiranje Delmata prema Jadranskom Moru. U irokom krugu oko Oania vidimo svuda tragove Ilira u punim oblicima njihovog kulturnog stvaranja, ali bez ikakvih tragova neke veze s Oaniima. Ako bismo i prihvatili pretpostavku da su Grci, recimo, i gradili onaj r e l a t i v n o mali potez kiklopskog zida, ta onda znae one pravokutne zgrade, tolos, zgrada pokrivena grkim tegulama i cisterne? U cijelom irokom hercegovakom kraju samo iskljuivo na Oaniima susreemo ljude u posebnim prilikama, koje s pravom, i bez mnogo predomiljanja moemo da izdvojimo iz ostalog ilirskog stada. Ako i prihvatimo hipotezu dr. Patscha da su stari oaniki stanovnici kovali novac s natpisom Daorson, za koje ujemo da su bili Iliri, onda opet moramo pomiljati na izvjesno mijeanje rekli bismo krvno obnavljanje starih grkih kolonista sa svjeim ilirskim elementom, koji je, prirodno, nadirao u grad, ali se i sam njegovim obiajima rastakao, te tako nije bio u stanju da kulturne tekovine oanikog emporija prenosi dalje u unutranjost Ilirika. Da su Iliri mogli vremenom potpuno preoteti vodstvo u tim gradovima, govori fakat da 167 godine prije nove ere na Medunu vidimo kao iskljuivog gospodara ilirskog kralja Gentija, dok u isto doba meu Daorsima vlada njegov brat Karavancije 1 4 . Treba ta14 Grga Novak: Issa i iseisika drava. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku LIV-1952, str. 3437.

koer da se prisjetimo da je 20 godina kasnije (146 god) cijela Grka ve postala plijenom rimskih legija. Onda e nam biti jasno da se proces umiranja grkog elementa na periferiji blie Rimu odvijao jo i mnogo prije, na naem tlu u korist Ilira, ija je otporna snaga prema Rimu bila svakako jaa od tada ve rastoenih Grka. Jo bi se jedno pitanje moglo postaviti u vezi s Gradinom na Oaniima, a to je ubikacija podataka iz 24. poglavlja poznatog Pseudo Skilakovog 15 Peripla. O tome je ve ee puta bilo rijei u 16 literaturi , a u novije vrijeme nas je u ovom pi17 tanju naroito zaduio dr. Mate Sui. Podaci 24. poglavlja Peripla tumaili su se dosad na razne naine, no uglavnom su se oni trebali odnositi na podruje oko Neretve, od Narone pa navie. Analizom nekih jezinih osebina toga poglavlja, dr. Sui je doao na sasvim originalnu pretpostavku da se ono odnosi na kraj oko Bojane i Drima. Otkrivanjem oanikih ruevina, mislim da se, meutim, i opet moramo povratiti tom problemu i ponovno ga razmatrati. U Periplu se izriito spominje emporij Narona, zatim jedno jezero povie njega, pa rijeka Arion, koja uvire u to jezero, a kojom se za pola dana plovidbe moe stii do drugog emporij a, poloenog na stjenama i liticama podalje od rijeke. U tom bi se emporij u trebalo nalaziti svetite Kadma i Harmonije. Mjera koju iznosi Periplus za jezero povie Narone ini nam se za ove prilike malo prevelika. Podruje Neretve od Gabele i apljine, pa do Klepaca, Svitave i Draeva, zajedno sa dananjim Hutovim Blatom i Deranskim Jezerom, inilo je jo u najnovije geoloko doba jedno jezero koje je otjecalo usjekom izmeu Gabele i Draeva. Rijeka Neretva, izlazei kod apljine iz usjeka kojim protjee od utoka Bune, razljevala se ovdje u iroki prostor, te ga polako zatrpavala ogromnim nanosima materijala iz svog gornjeg toka. Na dijelovima blie rijenoj struji dolo je tako do vee sedimentacije i breg nasipanja grubim materijalom (tamo gdje je danas selo Viii), dok se u ostalim dijelovima jezera taj proces odvijao mnogo sporije, zapravo je i sada jo u toku. Tako danas imamo izmeu apljine i Gabele ve pot15 G. Mullerus: Geographi Graeci minores, Paris 1855, str. 1596 (prema Suiu). 10 V. Radimsky: Der Narenta-See des Skylax. WMBH IV 1896, str. 129134 i Gl. Z. m. 1894, str. 533. Dr. K. P a t s c h : Pseudo Skilaxovo jezero . . . Gl. Z. M. 1906, str. 367. 17 Mate Sui: Gdje se nalazilo jezero iz 24 pogl. Pseudo Skilakova Peripla? GL Z. m. 1953, str. 111 129.

92

puno vrsti aluvij, dok su se u podruju Hutova Blata i Deranskog Jezera zadrale vee i manje povrine stajae vode. Ako dolinom Bregave, poemo prema Stocu i Oaniima, onda emo nakon 20 kilometara puta stii do Vidovog Polja, na ijem se istonom rubu do 4 kilometra daleko od rijeke uzdiu stijene sa oanikom gradinom. U Periplu itamo, meutim, ovu reenicu: Od rijeke Ariona (misli se od njenog ua u jezero) plovi se pola dana, i tu su litice Kadma i Harmonije, i svetite podalje od rijeke Ariona . . . Mislim da se smisao ove reenice moe idealno uklopiti u geografske prilike oko Neretve i oanikog emporij a, daleko bolje nego kombinacija sa Lychnidom, ili moda Meteonom. Neretvansko Jezero nije, istina, moglo biti mnogo due od 78 grkih stadija (oko 15 km), dok Ostrovo, plodni i u Starom vijeku naseljeni poluotok u tom jezeru, nema vie od 30 stadija duine. Naznaka mjere od jednog dana vonje po jezeru, i otoku od 120 stadija, ne mogu se uklopiti u faktine relacije izmeu Narone i utoka Bregave, no isto tako je naznaka mjere od pola dana vonje rijekom do gornjeg emporij a premalena za razmjere od Skadra do Ohrida. Spomen o kultu Kadma i Harmonije na liticama emporija povie Ariona dobiva u ambijentu oanike akropole svoj posebni znaaj. Centar Kadmovog kulta bio je kako izgleda u Lychnidu (Ohridu), no kao svetita spominju se kod antikih pisaca, izmeu ostalih i Budva, pa jo neko naselje Kylikes, za koje ne znamo gdje je postojalo (Gl. Z. m. 1953, str. 118). S punim pravom moemo, dakle, oekivati mogunost lociranja jednog takvog kultnog mjesta i na naim Oaniima. Povijest Kadma i Harmonije zavijena je velom mitolokih fantazija. U osnovi treba u tom kultu nazirati penetraciju Grka u iliriska podruja. Njegov kult ne probija daleko od grkog pograninog pojasa, a to znai da se on zadrao u zonama koje u etnikom pogledu nisu mogle biti potpuno iste. Iz toga vidimo, nadalje, da grke kolonizatorske akcije IV i III vijeka prije nove ere ne znae prvi kontakt Grka sa ilirskim teritorijem, nego e taj biti mnogo starijeg datuma. O tome, eto, govori Kadmov kult. Oanika Gradina osnovana je nesumnjivo kao grki emporij na istaknutom poloaju prema Ilirima, s osnovnom funkcijom trgovakog posred-

nika izmeu proizvoaa u unutranjosti zemlje i mediteranske trgovake mree. Njegovi osnivai se vremenom gube u moru svjeeg ilirskog naroda iz okoline. vrsti, agresivni i otporni, Iliri se u sutonu svoje vlastite samostalnosti organiziraju u savez plemena, iznosei svoju vlast sve do na same obale Jadranskog Mora. I dok se Salona, Epetium i drugi gradovi blie jadranskoj obali teko i uz pomo Rima odupiru ovoj etnikoj infiltraciji i politikoj agresiji, dotle se, kako izgleda, graani Oania stapaju sa pridolim gospodarima u neki ilirogrki amalgam. Na pozornicu historije ovi graani nastupaju u II vijeku pr. n. e. kao Daorzi, koje, istina, pribrajamo Ilirima, no ija kultura pokazuje mnogo dodirnih toaka s grkom. U doba kada Rimski Imperij prua aku prema Iliriku, susreemo Daorze ve kao neotpornu, kompromisima sklonu zajednicu. Slabost prema okupatoru ne moe se opravdati geografskim poloajem, ili blizinom nekog centra ekspanzije. Koliko su Oanii daleko do Narone, toliko su nesumnjivo bile daleko istaknute gradine Delmata od Salone. Ako bismo nalaze na Oaniima razmotrili zajedno sa dokumentarnim materijalom drugih slinih nalazita u Jugoslaviji, mislim da bismo postojanje ovog naselja mogli staviti u raspon izmeu VI i II vijeka nove ere. O njegovim poecima teko bi se u sadanjem stadiju istraivakih radova moglo to sa sigurnou izgovoriti. Zid s izlomljenom linijom spada svakako meu najstarije arhitektonske objekte oanike gradine. Za njegovo datiranje nemamo, meutim, sigurnog oslonca, jednako kao i za krovne plinte i solene zgrade B. Sadraj kamenih tumula oko gradine danas nam je jo nepoznat. Ovakva vrsta sahranjivanja poznata je kod Grka u jednom mnogo starijem periodu nego je nae privremeno datiranje oanike gradine, no kod Ilira je taj obiaj ostao sauvan sve do prvih vijekova nove ere. Isto tako ne znamo nita o zavretku ivota na tom mjestu. Do naputanja gradine moralo je doi najkasnije tokom II stoljea prije nove ere, budui da u to doba dolazi ve do ivog kontakta ovih krajeva sa Rimom i rimskom kulturom. Rezultati dosadanjeg istraivanja nisu nam objasnili da li je prekid ivota na starim Oaniima nastupio u jednom potezu, ratnim razaranjem, ili je grad rniten polagano, konkurencijom novog naselja u prostoru dananjeg Stoca.

93

ZUSAMMENFASSUNG DIE BURG VON OSANICI BEI STOLAC Unter allen vorrmischen Siedlungen Bosniens und Herzegowinas, nimmt die Burg von Osanici eine besondere Stelle ein. Auf einem Plateau im herzegowinischen Karst, ungefahr 200 Meter ber dem Tal des Bregavaflusses, stehen die heute noch auffallenden Reste eines griechischen Emporiums, dessen Mauerzge noch immer gut erhalten sind. Im Jahre 1953 wurde eine topographische Aufnahme und eine vorlaufige Untersuchung der Akropolis, der Agora sowie der Hauser, die sich unmitellbar an dieselbe anlehnen, durchgefhrt. Die bemerkenswertesten Denkmaler der Akropolis sind ein durch einen Rundbau gekrnter Tumulus, ein hhlenartiger Raum, ein mit typisch griechischen Dachplatten gedecktes Gebaude, eine Zisterne, und das eindruckvollste Monument der Burg berhaupt die Mauer aus grossen Steinquadern (Kyklopenmauer). Vorlaufig sind keinerlei archaologische Ausgrabungen vorgenommen worden. Die sogenannte Mauer in durchbrochener Linie (Zickzackmauer), durfte alteren Datums sein und die Bestimmung gehabt haben, welche spater von der Kyklopenmauer bernommen worden ist. Da sie wahrend des Bestehens der Kyklopenmauer mit Erde verschttet wurde, blieb sie bis auf den heutigen Tag in ihren Grundzgen gut erhalten. Die grosse Agora ist von viereckiger Form, und von allen Seiten durch Gebaude eingeschlossen, deren Bestimmung bis auf die Zisterne noch nicht klargestellt werden konnte. Der Typus der Hauser, die sich von der Agora an mehrere hundert Meter weit gegen Sdosten erstrecken konnte noch nicht mit Sicherheit bestimmt worden. Desgleichen sind auch die zum Teil grossen Gebaude an den Hangen unter der Akropolis noch nicht untersucht worden. Einige steinerne Tumuli befinden sich in der Nahe des Ostrandes der Burg, eine igrssere Anzahl derselben im T a l unter der Burg. Von ihnen wurde bisher kein einziger untersucht, so dass wir ber den Inhalt der wahrscheinlich zur Burg gehrenden Graber noch nichts wissen. Inschriften fehlen bislang-. Die Burg von Osanici zeigt eine augenfahlige Verwandschaft mit den griechischen Grndungen im adriatischen Raum, vie z. B. den Burgresten vom Nedinum, Asseria, Varvaria, Salonae, Pharos, Issa, Meteon (in Montenegro), und der Burg ber dem Kloster des Hl. Erasmus am Ochridasee in Mazedonien. In der Nahe der Bunganlagen befinden sich zahlreiche Bruchstcke verschiedener griechischer Gefasse, darunter aber auch einige illyrischer Herikunft. Als die Dynamik der griechischen Kolonisation im II vorchristlichen Jahrhundert langsam nachliess, drfen Iliyrer als Nachfolger von Osanici aufgetreten sein. Die Geschichte efwahnt zu dieser Zei einen illyrischen Stamm, den der Daorsen, deren Kultur viele Behrhrungspunkte mit der griechischen aufweist. Ihr Zentrum wurde mit gewisser Wahrscheinlichkeit hier gesucht. Die bisherigen Funde und der Vergleich mit anderen, verwandten Lokalitaten, gestatten eine Existenz der Burg vom VI. bis zum II. vorchristlichen Tahrhundert anzunehmen. Damit bricht ihre Belegung vllig ab. Weder rmische noch irgendwelche spateren Epochen haben namlich auf der Burg Spuren einer Bentzung hinterlassen.

94