Izmeu ivota i smrti... Neki ovjek je pao u duboki bunar.

Sreom, biljka je izrasla u zidu toga bunara te, dok je padao, rukama se nekako uhvatio za tu biljku. Nakon poetnoga oka, poeo je pogledati dolje i gore. Ono to je vidio bilo je dovoljno da ga zaplai: ogromna zmija ekala ga je na dnu bunara. U oaju, odluio je ostati tu gdje jeste, ne micati se. Ali je tada, na svoj uas, ugledao dva mia jednog crnog, drugog bijelog kako grizu korijen biljke za koju se drao. Izgubio je svu nadu. Onda pogleda prema gore i srce mu se ponovno ispuni nadom. Nije bio mnogo udaljen od ruba bunara, samo jedan malehan napor omoguio bi mu dosei sigurnost.Tada je primjetio konicu na biljci za koju se drao. Potpuno zaboravljajui stanje u kojemu se nalazi, poeo je jesti med. Naravno, pelama se to nije svidjelo te ga napadnue ali ovjek i dalje osta nesvjestan stanja u kojemu se nalazi. Nedugo zatim, mievi uspjee presijei biljku i ovjek pade ravno na zmiju. Mi smo taj ovjek; Ovaj svijet je bunar; biljka na njegovoj srijedi na je ivot, kojega nagrizaju dan i no bijeli i crni mi; Smrt je zmija koja na nas eka. Med predstavlja ugodnosti na ovome ivotu, oko kojih se sporimo s drugim ljudima pelama, i koji nas "ujedaju". Ono to nau "nevolju" ini traginijom jeste injenica da spas nikada nije predaleko. Trai samo malo napora na naemu putu kako bismo dosegli sigurnost omoguenom Boijom ljubavlju. Lahko se moemo pribliiti dragome Bogu i biti u sigurnosti zauvijek. Ili e nas, s druge strane, smrt doslovno unititi. Izbor je na! Rekao je Muhammed, alejhisselam: "Budi na dunjaluku (Ovome svijetu) kao stranac ili putnik!" (biljei Buharija, prenosei ga od hazreti Abdullaha ibn Omera)