ARHITEKTURA NAJUNOM DIJELU

JADRANA IPROBLEMISTICANJAUTJECAJA
APULIJSKOGA GRADITELJSTVA
Marinko UDK: 726.5.033.4 (450.75: 497.5 Dalmacija)
Gradski muzej Makarska Izvorni znanstveni rad
HR, 21300 Makarska Primljeno: \3. 11. 2006.
Obala kralja Tomislava 1711 16. ll.2006.
marinko.tomasovic@st.t-com.hr
Iznosi se pregled literature tl kojoj je istaknuta misao jednosmjernog u!jecajajunotalijansko-
ga, srednjovjekovnog apulijskog graditeljstva na crkvenu arhitekturu junih dijelova Jadrana.
Razmatranjem stanja arhitekture na obje jadranske obale upozorava se na neutemeljenost
takvih pozivanja i na odvojene kreativne izraze, glavninom u pozivanju na ranija ostva-
renja bizantskog karaktera.
Jadran, Apulija, trobrodne gradnje XI. st., arhitektura s kupolama,
bizantska rjeenja.
Uvodna sagledavanja problema u literaturi
Pisani izvori zabiljeili su intenzivnost i pomorskih veza suprotnih obala
junog Jadrana tijekom srednjeg vijeka i kasnijih razdoblja.' Kontakti uspostavljeni jo uprapovijesno
doba i su materijalnim tragovima kojima se donekle daju objediniti kulturne pojave na ovim
prostorima.' Od prvih subjekata,' te su iskristalizirane u razvoju zadojenom hele-
nizmom, je, snanije nego do tada, ocrtana slika srodnoga kulturnog podneblja' Ipak, tek krajem
antike juni Jadran jasno se u stvaralatvo umnogome presudno za razdoblja srednjega vijeka.
i vjerska prisutnost Bizanta na ovim dijelovima Sredozemlja, istina, nije imala
nog vezivanja krajeva uz sredite Rimskog Imperija,' ali je viestoljetnim kulturnim promicanjem
ostavila trajni biljeg u nj ihovu razvoju. Na Apeninskom poluotoku posebno su juna bila ogle-
dalo okrenutosti njegovu svijetu.' Stoga je i razumljivo da osvajanjem tih od strane Normana
u Xl. st. ne nestaje bizantska prisutnost izraena u umjetnosti, i to vie kao odraz pozivanja na
stanje iz prethodnog vremena.
7
situacija podrazumijeva se i za prostor Jadrana, gdje je naglaen ij a sloenost povije-
snih okolnosti predodredi la neto Bizanta. Presudno je bilo povezivanje gradskih
za povijesnei ekonomskekontakte Dubrovnikai gradova hrvatskeobale Jadranasjugom Italijei Mediteranom vidi; Fore-
1952. , str. 117-163; 1940., str. 294-303; 1971 , str. 10-11 ; 1973, sIT. 94-107; 1978, SIT. 87-95
1979., str. 476,491- 492,5 13,51 5,518-519,625-626; Muller 1994., str. 223-259 (posebno 238-239 , "Transadria-
tische Analogien"). Za protopovijesna razdoblja vidi: 1987, str. 349, 350, 386-387
1976. , str. 301-307
1968,str, 44-45; 1976,str.44; 1989.passim.Zaopozicijuovim kulturnim datostima,
upogledu i osobitosti ,ujullimdijelovimaJadrana vidi: 1976,str. 177-183
Za Jadran vidi : Ostrogorski 1969; J97 J.
za povijesnakretanja na juguItalijeutomrazdoblju: Guillou 1978.; Cilento 1978. ;Dupre Theseider 1978. ,str. 3- 131
Sveobubvatno jo kod: Diehl 1894; Bertaux 1903. Za slikarstvo vidi: Gabrieli 1936.
127
Starohrvatska prosvjeta IllIJJ (2006.)
komuna i sredita na njegovoj obali, paje na taj uostalom analogno i dodirima koji su se uspostav-
ljali unutar dijelova Apeninskog poluotoka, umjetnost srednjeg vijeka obiljeena suvremenim izrazima
karaktera. Pri tome se postojanost bizantske komponente pokazala u svojstvima kreativnog
subjekta, ne na umorni eklekticizam ili blijedi odsjaj nekadanjeg uspona' tomu,
no se ustrajavalo u prenaglaavanju veza u likovnim umjetnostima dvaju obala, ponajvie junih
dijelova. Dakako, neopraVdana bi bila nastojanja u svrhu dokazivanja posve suprotnih stoljetnih
jedno ka drugom, ili posvemanjeg negiranja dodira u graditeljstvu' po-
zivanjima na utjecaje apulijske umjetnosti stvorena je negativna slika o pasiviziranim krajevima
Jadrana. Razmatranjem problema srednjovjekovne arhitekture, pokazuje se stanje u razvoju
umjetnosti junih dijelova nae obale. DakakO, to je zahtijevalo i temeljitiji osvrt na gradnje prekomorske
Apulije i susjednih pokrajina, u odnosu na dosadanja nastojanja.
Unutar broja bibliografskih jedinica s navodima o spomenutim "utjecajima", tek pojedine sadr-
ajnijim pristupom opravdavaju takva pozivanja. SveUkupno su sadrana u zadugo i jedinom,
akcentuiranju utjecaja apulijske srednjovjekovne arhitekture na graditeljstvo junih dijelova
nae obale. Ustrajavanje na tome rezultiralo je slikom gotovo importiranih rjeenja, tome to im
se priznavala poneka razlikovna crta u odnosu na junotalijanske gradnje. je prenaglaavanje tih
utjecaja na Jadran imalo i usputni karakter. Rani spomeni veza u arhitekturi suprotnih
jadranskih obala u literaturi u to vrijeme na o prijenosu utjecaja sa Zapada posred-
stvomjune Italije. 10 Ponajbolje se takvo vrednovanje odnosa u likovnim vezama s Apeninskim poluoto-
kom zapaa u pristupu Lj. Karamana. Pri determiniranju udjela talijanske umjetnosti na portalu trogirske
katedrale Karaman se zalae za oprez kod naglaavanja venecijanske komponente u srednjovjekovlju
Dalmacije, te veli kako je "najpozitivnija strona" knjige isticanje veza s junom Italijom i Apu-
lijom. II Takvim sagledavanjima pogodovalo je pregledno svekolikih likovnih stanja, pri
je misao vodilja jednosmjernog utjecaja iz Apulije, apostrofirana poglavito u izvorima arhitektonskih
rjeenja, postala mjestom u literaturi." fpak, nije izostajalo u pristupu pojedinim se-
gmentima oblikovanja, je opravdanost cjelovitog povezivanja dvaju prostornih fenomena tada
u pitanje. Naime, dok je i nacrta razmatrano s obzirom na arhitektonske
otvore, takva vezivanja unutar srodnoga kulturnog kruga dviju obala imala su donekle razloniji pristup. lJ
veze u graditeljstvu Apulije i Jadrana ponajmanje su razmatrane s navedenog
aspekta. Stanja na naoj obali - jo se zadugo ostaje kod svojstava arhitekture - promatrana
su kao rezultat utjecaja iz Apulije. naboj takvih odravao se isticanjem
brodova katedrala, je ta oznaka izraajnije junotalijanske skupine
trebala dobiti analogije u gradnjama Jadrana." U takvom okviru domilja A. Deroko kada pie o
prijelomnom utjecaju apulijske normanske kulture koja "potpuno potiskuje duh starohrvatske arhitekture
i zamjenjuje ga 'romanstvom '''.15
Ovi mahom krti osvrti na tobonje utjecaje arhitekture Apulije, sadre bezrezervno afirmativne sta-
vove glede pitanja kojima su se autori, vie ili manje, posve usputno pozabavili. Prijelomna mjesta u
osvrtima i veza dviju obala u srednjem vijeku nalazimo u radovima C.
im nije u razradama postavljenih nego ukorelativnim prethodnih
Kompleksnost problema Prelog 1994., str. 83-106
Vidljiviji u slikarstvu: 1996.A, str. 371-385
10 Stav koji jasno zauzima: 1922, str. 254, 318
" Karaman 1938, str. 34
" Toesca 1927, str. 611-612
13 Karaman 1938. str. 34-40. Za sagledavanje portala trogirske katedrale II odnosu na spomenike Apulije vidi i: Belli D'Elia
]994, str. 39-56. Razmatranja su i pojave II kao sastavnice srodnoga likovnog govora:
Millet 1930, 188-193. Cjelovit pristup vidi: 1941, s naglaskom na obalnih crkava. Za podrijetlo
oblika u gradnjama vidi i: 1986, str. 112-115
H U okviru hrvatske povijesti umjetnosti na tome posebno ustrajava Lj. Karaman: Karaman 1930, str. 67; Karaman 1933, str.
18; Karaman 1934, str. 100; Karaman 1939, str. 41-42; Karaman 1952, str. 34-35, ne tu misao; tek je kao omi-
ljeni akcent modificira ovisno o spomeniku.
jj Deroko 1953, str. 20. je na tragu Karamana (usp.: Karaman 1930, str. 62-72), ali otrgnuto od njegovih postavki,
bez suptilnosti promi ljanja o povijesnim i kulturnim mijenama naih prostora.
128
M arMfektura naju nom dijelu Jadrana ...
i suvremenih stanja na hrvatskoj obali.16 u vidu i morfologiju graditeljskih ostvarenja,
uvaava i neke druge veze ili "utjecaje", kudikamo razlonije, jer su uspostavljene sre-
dita na naoj obali. U osmerostranog zvonika-krstionice stolnice objedinjuje sve
vezane za izvor pojave. l ' Ravnopravno uvaava oblike na hrvatskom tlu, tradiciju
te apulijske utjecaje. postavke u tekstu o crkvi sv. Marij e na Mljetu, analogij e
u apulijskom graditeljstvu nije udaljilo od vrednovanja istorodnih rjeenja nae predromanike. l'
Uostalom, naglasak je pridao i, u mlj etske crkve, "varijanti" tipa.' 9 Na
alost, smjernice njegovih tekstova nisu se mogle uskladiti s promi ljanjima autora koji
su se vezama i dodirima obale s junom Italijom, poglavito Apulijom, bavili u sklopu
zanimanja za arhitekturu u dubljem pristupu, pridonijevi tako i cjelovitijem
sagledavanju njihova razmatranja nisu bila s iznesenim se gubila i
svrhovitost zapaanja. Ponajbolje je to vidljivo u mljetske crkve kako bi
se pribrojila rakim crkvama.'" Problem je bio utoliko sloeniji to se naglaavana
crkava sv. Marije na Mljetu i S. Margarete u apulijskom Bisceglie nije iskazala i na oblikovanju prez-
biterijainih dijelova. Postavlja se pitanje odakle trodijelni oblik mljetske crkve (T.VI),
da se on ne moe vezivati uz rake gradnje. Pojava je nastala u sklopu prethodno ostvarenih
zamisli na primjerima bizantskih crkava, gradnji na kojima se redukcija sloenijega prostornog
sustava,2I pri je dolo do uspostave jednostavnijih rj eenja. Primjer za analognu
dijela mljetske crkve, postavom para slobodnih stubova, nalazi se u crkvi Nea Moni na Hiosu iz
\045. g. (TJ/2)." Uostalom, ovu je gradnju uzeo i V. kao pouzdan primjer razvoja od sloenijih
k jednostavnijim prostornim rjeenjima." U mljetske crkve ove su gradnje i zbog re-
dovitog spomenutog para naznake njihova trodijelnog okvira Ipak, samo
prostorno ustrojstvo mljetske crkve treba objasniti ranijim pojavama na obali Jadrana. Trodjelno
rjeenje dijela ostvareno postavom para kao i uspostava tek jedne apside, idejno se vezu-
j e za crkvu sv. Petra u Dubrovniku, datiranu u x. st." Treba istaknuti kako se gradnja smije
tek okvirno, nipoto izravno, dovoditi u vezu sa spomenutim bi zantskim crkvama prostornog plana upi-
sanog kria u kvadratnu osnovu. Zasigurno je ovdje o razvojnim pojavama u arhitekturi ovog dijela
Mediterana okrenutog Bizantu, u kojemu veliku ulogu igra i stvaralatvo prostora. To
vrijedi i za razumijevanje rakih gradnji kojima je, uz primorskih jednobrodnih crkava s kupo-
lom, pridana pozornost i s aspekta njihovih dijelova koji su ukazuju na bizantska rjeenja." Sve
to na okvirno izvor rjeenja mljetske crkve i raki h crkava, a taj je kudikamo
niji jer svoje bi zantske komponente ukazuje na starije pojave, oblikovno neusporedivo
raznovrsnij e na junim dij elovima obale. Time sama datacija rakih crkava, primj erice
sv. Nikole u Kurumliji u godinu 1165., kao najranije," biti od u odnosu, pogotovo ne za
tobonji utjecaj na mljetsku benediktinsku crkvu sv. Marije."
16 Usp. 1939, str. 31-34, gdj e, tome to slijedi Karamana II pogledu nadsvodivanja dalmatinskih
ka(edrala, uzorom na junu Italiju, ukazuje ua oblikovnoga kontinuiteta starij e stolne crkve, neovi-
sno to i nj ezin izvor pretpostavlj a u apulij skoj romani ci.
17 1955, str. 27
18 1958. s(r. )14
" 196 1, str. 1222
20 1963. , str. 2 13-226, to je opteretilo ionako tendenciozno pisan tekst.
21 Dakako, u prvom redu treba pomi ljati na crkvene gradnje upi sanog kri a u kvadratnu osnovu kao prostorna tjeenja od
kojih je potekao ovaj razvoj: Mango ) 989, cap. VII., str. 106) 38
12 Mango 1989, str. 116119
20 1977, str. 11
,.. 1996.
25 U rakih crkava srpskoga graditelj stva, kojimaje kudikamo tee pronal aziti tipove prethodno razradene na njihovom
prostom, je bila k ostvarenjima sredinjih prostora Bizantskog Carstva, im je i obj anjiva
prepoznatljivost u tim okvirima. Za okvirne napomene uz literatum vidi kod: L986. str. 28
" 1986, str. 27
27 Susljedno tome nekorektno je okvirno Prelogovo datiranje crkve u XII.-XIlI. st. (Prelog 1984, str. 45) ,
tek uz legendu kod crtea (Iocrta i presjeka, u sam kraj XII. il i XlJl. st. , kako to hoee: 1989, s tr. 14 7-
148. tvrdnj om daj e Prel og jedan od onih koji uzima nj ezinu gradnju kasnijom od one u Studenici, time i ovi snu o nj ezinoj
)29
Starohrvatska prosvjeta 111/33 (2006.)
Nadalje, valja primijetiti kako se i nije ustrajala u ispravnom sagledavanju gradnji na obje j a-
dranske obale, kroz izvor u pojavama na bizantinskoj periferiji"." Objanjenje
se napose odnosilo na stanja prije romanike i sadravalo crtu vezivanja s kasnijim gradnjama. Ta razlo-
na postavka potom je usmjerena na junu italiju, koja preuzima ulogu posrednika",'
premda tvrdnja nije opravdana primjerima gradnji. Naoko po sebi razumUivo objanjenje ostalo je u
okviru bizantske prisutnosti na Jadranu, pri se podrazumjevalo snanije ustrojstvo apu-
lij skoga graditeljstva, pa time i utjecaja na pojas nae obale. Od takvih postavki do tvrdnji kako pojavom
romanike na naoj obali slabe "tradicionalni bizanlijski ulica ji u arhitekturi", kao i da apulijska romanika
unosi, ostalim, "visoku zanatsku tehni/cu" te "jasnije plan gradnje", posve je maJen ko-
rak. JO U njimaje prepoznatUivo neizostavno junotalijanskog prostora kao bitnog
pri kreiranju graditeljskih tjeenja na prostoru. odmah potom,
kontradiktorno sagledavanje crkava. Naime, u poglavlju Vizantijska tradicija,
jednobrodne kupoine crkve u Kotoru, smatra da je "uticaj ove vizantijske graditeUske eme bio uzetskoj
romanici jo iri". JI Ostane li se jo kod poglavlja, zapaa se, konstataciji da tip jedno-
brodne crkve s kupolom vremenski podjednako egzistira na naoj i junotalijanskoj obali , njegova omi-
ljena pretpostavka o primarno apulij skom posrednitvu iz razloga to je "zbir vizantijskih uticaja na gra-
diteUstvo u j unoj Italiji ireg raspona". 32 Tako po njegovu miljenju cj elokupan uvid ne predstavlja nita
vie od rezultata posrednitva, i to onih segmenata ideja ionako Ukorij enjenih na
Jadranu. je teko uskladiti o slabljenju bizantske komponente u romanici, tako
i nj ezi nom uvaavanju, ali tek posrednitvom june Italije.
U radu o katedrali srednjovjekovnog Kotora," zanimljivom primjeru analize poj ave ar-
hitektonskog rjeenja, iznosi postavku koju nije ozbiljnije obrazloio. je o bizantskoj komponenti
katedrale u postavi kupole nad sredinjim travejem glavnog broda. Prepoznao juje kao oznaku
tradicije, sadranu kod ranij ih kotorskih spomenika." Ne treba isticati razlonost te postavke. Tek pretpo-
stavku o kotorskim "prethodnicama" mogao je zamijeniti skupinom jednobrodnih kupolnih crkava junog
dijela obale."
Ovdje mjesta u literaturi nerijetko ukazuju na nesuglasja u akcentuiranju onih snaga koje su
nedvojbeno imale udjela pri stvaranju rjeenja u srednjovjekovnoj arhitekturi obalnog
napose nj ezinog junog dijela, kao i njihovog vrednovanja u sklopu zamisli o stanjima apulij-
skoga graditeljstva. Bizant je prepoznat kao polazina kategorija u obiljeavanju svoj stava arhitekture,
ali je nedostatnim uvaavanjem rj eenja s Jadrana potreba za prenaglaavanj em njegova
promicanja u okvirima apulijskoga posrednitva.
arhitekturi . S obzirom da M, Prel og II tekstu knjige ne spominje mlj etsku benediktinsku crkvu, tvrdnju
teko je opravdavati kao omaku. Upozorenja na tendenciozne postavke i falsificiranja stanja II pogledu isticanja
pripadnosti mljetske crkve rakim gradnjama, iznosi i: 1998,2021, bilj . 2
2S Kako ispravno defini raj u: 1958, str. 70. Razmatrana crkva "e" na Ratcu izmedu Sutomora i Bara, zaj edno
s junotalijanskom analogijom, crkvom San Angelo al Monte Rapara, je i kronolokog "proboja" u odnosu
na do tada razmatrane gradnje. Naime, u dotadanjim uspostave veza u graditeljstvu dvaju jadranskih obala
su se mahom gradnje. Vezivanje pak crkvi ca na srednjem i junom dijelu naeg
priobalja za izvanj ske pojave, nije ueinjeno bez neprikladnog pozivanja na utjecaje posve udaljenih primjera dijela
Bi zantskog Carstva, kao kod: Puhiera 1956, str. 233
29 1965, str. 15. Istu misao vidi u: Korae 19878, str. 17. Dajej una Italija tek u odredenoj mjeri posrednik bizantske
komponente u oblikovanju arhitekture na naoj obali smatra: 1963., str. 29. Valja podsjetiti na neu
vjerUivo koritenje tennina "kola" za objedinjavanje kasnijih pojava srednjovj ekovnoga graditeljstva najuTIim dijelovima
Jadrana i zaleda. Ponajprije je to kada V. govori o "koli Pomorja", termin koji je trebao uka-
zivati na ue istorodne oblikovne pojave, a ne, kako se je II danom ispostavil o, objedinjavanj e raznolikih
rjeenja proisteklih iz odravanja ustaljenih zamisli na prijelazu XIII. u XIV st. Intencija je prepoznatljiva j upribrajanju
mijetske crkve rakaj koli
lO Kako to navedenim postavkama smatra: 1970, str. 138
3J 1970, str. 140, tovie, s autorovom pretpostavkom njezina protezanja do kraja XIII. st.
II 1970, str. 141
" 1967, str. 3-27
34 1967, str. 20
" za spomenutu crkvu "C" vidi : 1958, str. 41-45; 1960, str. 33-47
130
M. arhitektura najunom dijelu ...
Analogne pojave u graditeljstvu junih obala Jadrana dugo su se le na primjerima
gradnji, a su se uzimala u obzir i stanja koja su prethodila.'" Na ove gradnje,
mahom s tla Apulije, kod nas je prvi upozorio V. ih u crtama za crkvice
junodalmatinskoga kupolnog tipa. Iste primjere navodi i T. osvrtom na svojstva koja ih
razlikuju od srodnih gradnji nae skupine. Ostaje kod miljenja da genezu junodalmatinskog kupolnog
tipa treba traiti u spoju dvaju divergentnih koncepcija, i bizantske, posredno pridaj
vanost ovoj drugoj , s naglaskom na podudarnost teritorijalne rasprostranjenosti tipa s granica-
ma Bizanta 976. i 1025. godine.
J9
Olako vezuje "izrazitiju" pojavujednobrodnoga kupolnog tipa
na dukljanskom tek za arhitekturu Kotora'O Isti autor jo jednom pie o apulijskim
kupolnim crkvicama, ali bez novih podataka'l iako i ovom prilikom kontinuitet razmatranog
tipa na naim stranama vidi u gradnjama, njih je sklon vie vezati uz ovu apulijsku varijan-
tu, koja bi bila vidno izraena kod crkve sv. Luke." Usputno govori i o trobrodnim katedralama
s kupolom kao gradnjama kojima je osobitosti potrebno traiti u uzorima prekomorske Apulije" Valja
ukazati na pojedine slabosti prikaza, tome to autor u cjelini opravdava udio obalne
komponente u kreiranju arhitektonskih tjeenja rake kole. Te slabosti se odnose na ulogu
apulijskoga graditeljskog kruga, pogotovo onog prepoznatog u monumentalnijim gradnjarna
razdoblja, odnosno na prenaglaavanja njihova uljecaja na gradnje kod nas. Koliko je god autorov mor-
foloki pristup pri jednobrodnoga kupolnog tipa rezultirao prihvatljivim razlikovnim crtama
oblika (Pri se nije ulazilo u genezu tipa, barem ne konkretnije od iznesene), u kasnijih
katedrainih gradnji Dubrovnika i Kotora u XII. st. predloene Su smjernice, koliko god usputno iznesene,
suprotne od prethodnih. tretiranje morfologije (trobrodnost s kupolom) nije vie u
slijedu otprije stanja, kako proizlazi , u njihovu naputanju. Jo se jednom na primjeru slo-
enosti morfologije, trai spasonosni izlaz u ostvarenjima prekomorske Apulije,44 na tragu postavki
kakve je, s obzirom na kotorsku katedralu, zadao V.
Razloge za ovakva pozivanja treba prepoznati u udobnosti iznesenih tvrdnji o podrazumijevanju utje-
caja razvijenijih sredina na one, barem tako proizlazi, s manjim stupnjem razvoja. Stoga su naznake tre-
zvenijeg pristupa u razmatranju vie na usamljena stajalita unutar zacrtanog vidokruga"
Tekst koji naj ispravnije sublimira june Italije, napose Apuiije, za razvoj crkvenoga graditeljstva
na junom dijelu obale, primamo je nastojanjem r. u objanjenju
podrijetla jednobrodnoga kupolnog tipa." Pozornost treba usmjeriti na pojedine od autorovih
u poglavlju o kontinuitetu kupolne gradnje po isteku razdoblja." smatra da ni
podudarnosti" u arhitektonskim tjeenj ima na obje junojadranske obale ne treba uzimati kao
dokaze apulijskoga prvenstva u stvaranju uzora.' Razradom zapaanja u oblikovanju pri ranosrednjo-
36 1970, str. 141 , gdje se spominje nekoliko jednobrodnih crkvica s kupolom na jugu Italij e, bez navoda o kojim se
gradnjama radi, tek II naglasku njihova utjecaja na crkvu sv. Margarite II apulijskom Bisceglie, iz druge pol. XII. st.
" 1978, str. 138, i bilj. 20
JS 1984, str, 154
39 1984, str. 156
40 1984, str, 156, U katoloki popis uvrtava) kao vjerojatni primjer navedenog tipa, crkvicu sv. Tome u Kutima.
je to ne navodi crkvu "C" na Ratcu, primjer prije pojave spomenutih kotorskih gradnji, po svemu
i njihov najblii izvor. Treba li u "sac.fuvanim"gradevinama prepoznati autorov kriterij uvaavanja
crkava. U tom spomenuti Sv. u Podgorici doista bi jedini zadovoljavao kriterij , ali s napomenom da je blii
apulijskoj varijanti ovog tipa, to autor uostal om
" 1988. str. 457
" 1988, str. 459
13 J 988, str. 46 J
4.4 Isto se, u duhu dovoUno jasno predlae kod: Deroko 1953, str. 20
1967.
... 1958.
" 1985, sir. 133-161
" 1985, str. 155-161
.19 1985, str. 156. Za tvrdnju o "uzorima" s tla na jednokupolne gradnje u nas i u Apuliji vidi: 1995, str.
17, gdje se vjerojatno radi o neopreznoj determinaciji , jer pozivanjem na literaruru autor daje o '"analogija-
IIIa".
131
Slarohrvalska prosvjeta 1Il/33 (2006)
vjekovnim adaptacijama svetita, koje su rezultirale i dodavanj em kupole, je
postojanje istog osmiljavanja na naoj obali prije pojave gradnji jednobrodne kupolne skupine.'o Njima
je i dan primat u svojstvu "proto/ipova", i dodire s bizantskim stvaralatvom." Stoga su arhi-
tektonska rjeenja do izmaka romanike vie odraz pozi vanj a na prethodna stanja s presudnim
bizantskim utjecaj ima, a manje rezultat suvremenih prohtjeva."
Koliko se god naznake 1. i hitro iznesenima, im je zanij ekati
ispravnost. Njihov doprinos ogleda se i u uvaavanju smjernica o vanosti gradnje," je
osnaena definicija M. Preloga o dviju obala Jadrana u "odravanju i prevladavanju bizan-
tinizma koji proizlaze iz povijesnih situacija"." Rj eenj a jednobrodnih kupolnih crkvica nae
obale uskoro tretira kao gradnj e koje u razvoju stoj e "vie-manje neovisno ili barem usporedno
s usponom graditeljskih spoznaja u prekomorskoj Apuliji"." Na istome mjestu, stoga, nedvosmisleno veli
da je ovoj prekomorskoj polaajini u dosadanjim razmatranjima arhitekture nae obal e "davana va-
nost negoli zasluuje"." tome, suvremeni pregledi nae srednjovjekovne umjetnosti i dalje su se
iskazali kao mjesta posebno pogodna za analogija jednosmjernim utj ecajima june
Italije na nau obalu, a time i samog udjela bi zantskog stvaralatva"
Pozivanja na pojave u graditeljstvu Apulij e se i saznanja proisteklih iz arheolokih istraiva-
nja, pogotovo to se je putem istih primjera i otprije nastojalo ukazati na dodire dviju jadranskih obala.
Ponajprije je u tom smislu fazama slojevito ispod barokne katedrale u Dubrovniku."
Znakovito je da J. voditelj istraivanja i autor o radovima, prema stanjima ne
inzistira na analogijama s tla june Italije. tovie, arhitektonsko rjeenje otkrivenih ostataka
stolnice vidi u okviru podudarnosti s prostora sredinje Italije."
Bez intencije provjeravanja, od strane pojedinih arhitektonskih faza, ovdje tre-
ba istaknuti prijedloge . u opisu poruene stolnice.OO Nuno je upozoriti i na neodmjerenost
njegove tvrdnje kako "tlocrt i prvi graditelji katedrale na arhitektonski koncept koji
j e prije dosljedno proveden u nizu katedrala susj edne Pug/ie"" JU-
notalijanskih majstora kod gradnje te pojedinih elemenata srodnih apulijskoj romanici, stol-
nica ne objedinjuje sa spomenutim gradnjama prostorni program koji bi se na tlocrtu
6 2
Teko je
u kojoj je mjeri predloena datacija gradnje odraz namjere da se katedrala u Dubrovniku
vee uz apulij sko graditeljstvo spomenom graditelja Eustasija. S tim u vezi je apostrofi rana tvrdnja
o njezinoj tlocrtnoj zamisli apulijskoga podrijetla. Nij e. medutim, jasno koje katedrale s prostora Apulije
iskazuju dane prostorne odnose vidUive na njihovoj osnovi, kako to .

]zlino je upozora-
vati na neutemeljenost tvrdnje, jer nije poznat niti jedan primjer gradnj e s tla Apulije ili juga Italije, koji
bi imao tlocrt romani katedrali u Dubrovniku CT. VII )64 Spomenuti "niz" gradnji obuhvatio je
" 1985, sIr. 133"155; 1988, sIr. 189-207
" 1985, str. 156-1 57
" 1985, sIr. 159
SJ l ranije u razmatranj e, premda nedovoljno uvaavanih: 1967, str. 20
" Prelog 1984, Sir. 28
ss 1989, str. 179
56 1989, str. 179, bilj . 58
57 Podj elu, gdje trogirsko i splitsko, odnosno stoji pod navedenim "utjecajima" vidi: Perricioh
1990. , str. 69. Takve paualne procjene iznesene su tome to se je i samim napomenama o okvirnim mo-
gla podj ednako dobro iskazati raznovrsnost u likovnim umjetnosti ma naega obalnog prostora.
1988, str. 15-36. s prerhodnom literaturom o katedrali.
J9 1988, str. 30-32
" 1994, sIr. 43-78
61 1994, str. 71 , 74; 1998, 138, gdje se iznosi tvrdnja.
62 Nepoznato je kojom prilikom "J. iZ110si tvrdnju daje kupola na katedrali izvrila utjecaj na susjednu
obalu Italije, na Pugliu, te na kasnije katedrale II Kotoru i Dubrovniku ... ": 1994, str. 87. je o pret-
hodnici katedrale u Dubrovniku.
63 Indikativno, tvrdnja je odmah usmjerena na vanjske pilastre iznad se lukova smjetala gaielija. to je osobitost apulij-
skih crkava sv. Nikole i katedral e u Bariju, kao i onih u Bilontu i Traniju: 1994, str. 74, bilj . 109; 1998, 138,
bilj . 292
... Tlocrte katedrala s tl a Apulije vidi u: Bell i D'Elia 1987B.
132
M arhitektura najunom dijelu Jadrana ...
primjera (TV/2-5), s katedralom nisu dostatne, i neprimjerene su za ta-
kav ishitreni Ono, pak, to bi katedralu u Dubrovniku vezivalo za apulijske gradnje,
iskazalo bi se vanjskog dubokim slijepim lukovima i prohodnim galerijama smjetenim
iznad njih, krovi te, kako je zapaeno, stoji nie od onoga brodova, zbog se
vinaizvana doimlje peterobrodnom
6 5
Pretpostavka za tu pojavu uzela se kao tome to
dubina arkadnih nia na vanjskim zidovima nije ni priblino podudarna s onima apulijskih crkava.
Sagledavanje arhitekture stolne crkve vezivanj em za apulijsko graditeljstvo,
bilo je tek zanemarivanjem prethodnih stanja na nj ezinom mjestu. Njihovim mo-
je ukazati na zadanost kod osmiljavanja kasnije arhitektw-e, jer svi bitni elementi na njoj, osim broja
apsida na proizlaze iz prethodnog stanja bizantske bazilike. Sama jednoapsidalnost
katedrale nije oznaka apulijskih reprezentativnih nego
je svojstvena, ne kao pravilo, crkvama XI. st. istog prostora. ovih iskazuje po-
sve svojih dijel ova, ponajprije istaknutim transeptom,67 te nipoto ne ukazuju
na uzore putem ovih posve okvirnih podudarnosti. Analogijama, kako je istaknuto, vie ukazuje
na crkve s Toscane.
68
Trobrodnost prostora i broj su u prvotnoj gradnji ,
dosta oprezno datiranoj polovine VII. i polovine IX. st., vie prema IX. st. , dok
su gradnja svodova i podizanj e kupole izvreni, neka se pretpostavi , tijekom Poseb-
no je smjetanje kupole tUekom ove pregradnje, koje je tek neto pomaknuto od sredi ta
k sveti tu; to je osobina koja je zadrana i kod katedrale, te je stoga tim unaprijed zadanim
svojstvima prethodnog zdanja potrebno objanjavati prostornu zamisao gradnje iz sredine XlI. st. 'o
kao i kod kotorske katedrale ostvarena se zamisao vezuje za prethodne pojave gradnji s kupolom, prem-
da je ovdje posve objanjiva slijedom ranijih faza razvoja katedralnoga sklopa uspostavljenih na istome
mjestu.
Razmatranja uz primjere regionalnih arhitektonskih rjeenja prije pojave romanike
Pri razmatranju crkve sv. Petra u Dubrovniku (TI/3) je bilo o prostornom razvoju
tipova u svojstvu redukcije crkava s upisanim kriem kao objanjenju pojave j ed-
nobrodnoga kupainog tipa. Upravo suprotnim smjerom izneseno je milj enje kako je daljnjim razvojem
ovih prostorno j ednostavnijih crkvica, odvajanjem polupilana sa zida koji tako postaju
dolo do pojave sloenijih rj eenja
71
Ona su po milj enju vidljiva na primjerima dviju split-
skih crkava iz druge polovine XI. st., crkve sv. Mikule u Velom varou (TI/S) i crkve sv. Eufemije. Za
Sv. Petra pak kae kako je na njoj vrlo "izraena bizantska komponenta,
s tiocrtom, koji je pristigao kao gotov prostorni model iz sredita carstva". 72 Doi sta je teko prihvatiti
tvrdnju o prostornom podrijetlu a s tim u vezi i to je, njoj u prilog, tlocrt crkve re-
produciran S onima koje doista predstavljaju primjere prostornog rjeenja tzv. upisanoga
kria (Til/I)." S ovim gradnjama ueg prostora Bizanta, iz samog Carigrada,
ka crkva iskazuj e tek u postavi slobodna koja nose kupolu, pritom upisani
kri. Premda se po tome podudara s navedenim crkvama, nije teko zapaziti bitne segmente po kojima
se Sv. Petar ne objedinjuje s njima. U prvom redu, prostorna se dispozicija njegova sredinjeg dijela ne
moe kao pravilan odnos ukupno devet svodni h polja okupljenih u oblikovanju upisanog kri a,
65 O tome: 1955, str. 24 sl. 1,26, bilj. 172. Za spomen ute barijske crkve vidi fotografije u: WillemsenlOdenthal 1959,
sl. 166, 176
tiO 1994. , str. 74
" Belli D'Elia 1987A, str. 267, npr. u crkve S. Basi li o u Troji .
68 1988, str. 30,32, gdje se i ukazuje na pojavu kao tenju k uspostavi oblika svojstvenih zdanjima,
se naglaavala pripadnost Zapadnoj crkvi.
69 1988, str. 22, 24
70 1988, str. 30, gdje se na taj sagledava uspostavljena katedrala.
" 1996, str. 276
11 1996, str. 276
" 1996, str. 275, sl. 10
---- - - - - ------ - -
133
Starohrvatska prosvjeta 1ii/33 (2006.)
-- ------ - - - - - - --- - - - - - - -
kakvu nalazimo kod crkava s kojima se Naime, kod ovih se redovito na strani nalazi
pridodano po jo jedno travejno polje u svojstvu pastoforija, dok crkva sv. Petra aneksima rtvuje travej-
na polja strane kvadrata u kojima je upisani prostorni kri. Pridoda li se tome i u
svodnih polja kod crkve, kao i posve kvadratno oblikovanje vanjtine
tek sredinje apside, posve je uzaludno traiti podrijetlo ovog modela u uim bizantskim sreditima. PO-
sve je neuvjerljivo i premda ono vie slijedi iz autorovih postavki negoli je jasno izneseno,
koje pridonosi dokidanju odnosa spomenutih dviju splitskih crkava i crkve sv. Petra u Dubrovniku.
Naime, ako je, kako razvoj ovih crkava krenuo odjednobrodnih s kupolom, to bi da
je njihov krajnji razvojni stupanj , predstavljen crkvom sv. Petra, importiran izvana, s udaljenog
prostora. To je i s obzirom na iznesenu kronologiju crkve u X. st., dok su dvije splitske crkve iz
kasnijeg vremena, XI. st. , a predstavljale bi, susljedno predloenom razvoju (barem ona sv. Mikule), nii
stupanj u prijelazu od jednobrodnoga k razvijenom prostornom sustavu. bi to (izdvoji li se
unutar ovih crkva) da u splitskim crkvama sv. Mikule i sv. Eufemije nalazimo i
relativno pouzdan terminus alite quem za pojavu jednobrodnoga kupolnog tipa u Dalmaciji (dakako, ne
misli li pritom da je i ovaj importiran).
Je li potrebno ukazivati na slijepo koritenje uvrijeenih morfolokih klasifikacija kao izvora za
ovakva sagledavanja, ma kako oni posve usputno bili izneseni? da se prilikom iznesenih ana-
logija s naeg obalnog prostora za crkvu sv. Petra ne spominje solinska sv. Stjepana (T. 1/4), koja u
tlocrtnom ima najvie podudarnosti s njom, samo ukazuje na bezuvjetno dubro-
gradnje kao tipa s upisanim transeptom.
74
Kako ovoj skupini nije pribrojena solinska crkva, nego
dvije spomenute splitske, dolo je do gotovog preuzimanja njezina tipskog i u trenutku kada
se, putem pretpostavljenog izvornog stanja crkve, mogla cjelokupna pojava crkve
sv. Petra u Dubrovniku. Uostalom, je da koritenje termina "upisani transept" ne korespondira
u potpunosti s onim tzv. "upisanoga kria", a upravo se crkva njih, u
prvom kada se, gore iznesenim vezuje za nae gradnje, a u drugom kod inzistiranja na
njezinom, navodnom, prostornom podrijetlu u bizantskom krugu, unutar kojega se nasto-
je paralele. Crkvu sv. Petra u Dubrovniku treba sagledati u okviru idejno zamisli rjeenja
kakvo je ono u solinskoj crkvi sv. Stjepana. Razlog za to vidljiv je u gotovo istovjetnom perimetralnom
obrisu, te u samom vremenu gradnje u X. st. " Dakako, time nuno valja uzeti u obzir i odnose kakvi su
zacijelo uspostavljeni unutar prostora, teritorijalno posve bliskih gradnji solinskog Sv. Stjepana i crkve sv.
Eufemije u Splitu iz XL st., jer naposljetku, je o provedbi trobrodnih gradnji s istovjetnim razmje ta-
jem a time i o samom postavu kupole ispred njihovih svetita. Upravo zbog toga njihovo se razli-
morfoloko razvrstavanje neopravdanim. ' Sama vanost bi zantske komponente starije solinske
crkve se presudnom kod oblikovanja prostome zamisli trobrodne sv. Eufemije, svakako jednim
dijelom i kod crkve sv. Mikule. Stoga su obje crkve s pravom promatrane u sklopu prethodnih ostvarenja
graditeljstva istoga dodue, benediktinska crkva sv. Eufemije i u sklopu
onodobnoga dosljednog troapsidaliteta.
78
Ipak, potrebno je s oprezom nastojanju
putova samog udjela bizantske komponente kod podizanja splitske crkve sv. Mikule,
u vidu dvaju izvora: formiranih u solinskom Sv. Stjepanu i Sv.
Petru, te onih suvremenih strujanja, to je manje vjerojatno ako se za njih zauzmemo u doslovnom tuma-
1996, srr. 274, pri se poziva na morfoloku klasifikaciju: 1978, str. 88. pripadnost crkve
danom tipu izvrena je temelj em izostanka dokumentacije, napomenom "j o uvijek stoje perimelrolni zid() vi".
H I 996, str. 276. Datacija crkve odmjerena je ranijim primjerima spomenutih gradnji ovog tipa s ueg
tla a ne njima zdanja XL-XlI. st. Tee su objanjivi razlozi posebnog isticanja Sv. Petra s npr.
Myrelaion u Carigradu iz IX. st. (str. 276), a ne kojom kasnijom gradnj om, osim ako autora nije "privukla" sama datacija.
76 je da crkva sv. Eufemije pridana "kupolnom tipu s upi sanim transeptom" 1978, str. 88, T LIX), na te-
meiju dva para lezena na strani , putem kojih je fonniran plan upisanog kria. Pitanje je to se "dogodilo" s parom
takvih lezena blie zapadnom crkve, jasno markiranih u crteu tlocrta koji donosi: 1948, str.
209, sl. 3, a koji je, dakako bez ove naznake zapadnog zida, prenesen u spomenutu morfoloku obradu. Podu-
daran broj tri para unutranjih lezena je jo na Eitelbergerovu crteu 1948, str. 205, sl. 1 ) .
71 1990, str. 205
78 1996, passim, gdje je danim svojstvom i skupini internaci onalne arhitekture' (kao i
onoj crkava izraslih iz tradicije")'
134
M. arhitektura najunom dijelu Jadrana ...
pojava srednjega razdoblja bizantskoga graditeljstva." Uostalom, pod ovu drugu pret-
postavku, sagledavi kronoloke datosti, potpale bi gradnje u Solinu i Dubrovniku, te bi njihov prijenos
na oblikovanje prostome zamisli splitskoga Sv. Mikule i ovaj put bio potvrda snage prethodnih ostvarenja
regionalnoga graditeljstva. Pa ipak, na ovim gradnjama, i crkvu Sv. Petra, nije
ostvareno prepoznatljivo, "netaknuto" tjeenje srednjeg razdoblja bizantskoga graditeljstva, tome
to ih treba uzeti kao poticajan faktor u trenutku strujanja suvremenih zamisli. PonajboUe je
ono vidljivo u solinske crkve, gdj e se longitudinaciji, dodavanjem zapadnog traveja, nije
prikrio potpuno kvadratni nacrt sredinjega dijela gradnje.
Naposljetku, poticaj u sveUkupnom razvoju graditeljstva prepoznaje se i u skupini
crkvica nastalih zdanja' Ove su, osim idejnog uspostavljanja pro-
stornog programa i njegovog oblikovnog na kasnija zdanja prenosile i izduenosti svojih
nacrta, ma koliko bio ostvaren dojam prostornog skupljanja k sreditu podizanjem kupoJe.
Susljedno svemu iznesenom o oblikovnim pojavama crkvenoga graditeljstva razdo-
blja i stanjima koja su im prethodila na junom dijelu obale Jadrana, s pravom treba pod-
sjetiti na tvrdnju M. Preloga o prevladavanju bizantizma,81 to u krajnjoj crti vrijedi i za apulijsko gradi-
teljstvo. ma u ovom razmatranju, vie usmjerenom tipski prepoznatljivim
rjeenjima, je nezavisan razvoj u crkvenom graditeljstvu nae obale u odnosu prema suvremenim
pojavama u Apuliji. tovie, treba naglasiti njezin kreativniji udio u prevladavanju svekolikih zadanosti
u prisutnosti Bizanta, nego to je to s apulijskim prostorom, na suprotnoj obali Jadrana. Stoga se i
pojave u junoj Italiji doimlju prije kao gotove posljedice oblikovnih prelamanja s ueg tla Bizanta, pa i
njegovih perifernih dijelova, vie stanja iz "uvoza", gotovo posve li ena dorada." Pritom
je vano istaknuti kotorsku crkvu sv. Tripuna (T.IHI!), te ostati kod suvremenih pojava u arhitekturi
ireg pojasa Mediterana. Nesumnjivo je da se kod ove gradnje ponajvie zakonitosti za
koje crkvu sv. Petra nije bilo posve vezati. Izraene su potpunom njezi-
ne gradnje, kvadratnog perimetrainog obrisa, unutar koje je stvorena pravilna konstrukcija s devet svod-
nih polja, s time da se iznad sredinjeg uzdizala kupola'3 Potrebno je, imati na umu da ostvareni
arhitektonski tip o njegovoj iznimno ranoj pojavi, da se crkva sv. Tripuna dosta pouzdano
datira u prvu polovinu IX. Sl.," se dodatno vee uz spomenutu crkvu sv. Tome u nedalekom
koja se razlikuje po broju i postavi apsida"' Izlino je ponavljati zapaanja o pojavi i podrijetlu gradnji
ovog tipa;" potrebno je tek upozoriti na napomenu o njegova prijenosa na Jadran utje-
cajem iz Apulije,87 premda pritom valj a uzeti u obzir njegovu pojavu i na onodobnom Zapadu i Istoku.
Dvije gradnje s obalnog dijela Apulije, S. Pietro u Otrantu i S. Andrea u Traniju, kao i one S. Marco u
Rossanu i La Cattolica u Stilu u Calabriji, na krajnjem jugu Apeninskoga poluotoka, primjeri su unifor-
mnosti tipa (T.IIV3-6).88 Usporedimo li ih s crkvama na planu upisanog kria
obale, pokazuju tek s crkvom u Kotoru. Ponajprije se to odnosi na kako je ovdj e
o dosljedno provedenom tipu tzv. kria upisanog u kvadrat.nu osnovu, odnosno o primjeru quin cu-
nxa." Pridodamo li tome i podudarnost u izostajanju posebnih lateralnih prostorija u svojstvu
pastoforija, koje su i ostalim crkvama Bizanta ipak davale tek neto izdueniji oblik, tada
, 9 to je s pravom istaknuo: 1990, str. 220
M 1985; 1988, str. 201 , sl. 6
'1 Vidi bilj. 54
82 Kakve su, primjerice, crkvene gradnje plana upisanog kri a, vidi bilj. 91
8) Usp: 1990, str. 89
&4 19908, str. 25-26, gdje vrijeme gradnje posredno tvrdnjom daje crkva preivjela saracenske navale
oko 841886. g., sumnjom u uvrijeenu posvetu jo godine 809.
" 1987 A, str. 26, sl. 2
" Vidi bilj. 93
87 19908, SlIo lJ, pri imenaduje sugestija pisca kako "nije u dovoljnoj mjed' istican utjecaj Apulije na gra-
diteljstvo srednj ovjekovnog Kotora.
88 Za crtee tlocrta i presjeka ovih crkva: S. Pietro II Otrantu, u: Restauri, 1983.; S. Andrea uTraniju: 8ertaux 1903, str. 379; S.
Marco u Rossanu: Diehl 1894, str. 191; Romano 1988, str. 190; La Cattolica u Stilu: Bertaux 1903, str. 119; Romano 1988,
str. 182
110 Kako je za crkvu La Cattolica u Stilu ustvrdio: 1990, str. 218
135
Slarohrvalska prosvjeta Ill/33 (2006.)
se moe govoriti o bli skosti rjeenj a kotorskog Sv. Tripuna i junotalijanskih gradnji . Pa ipak,osj etne su i
razlike u njihovu oblikovanju, i samimjunotalijanskim crkvama. Premda je izgled svodne
konstrukcij e kotorske crkve nepoznat,'" naznaka je na dominantnom sredinjem kupolnom polju, je
iskazana podudarnost sapulijskim gradnjama ugaona polja ne kruni kupola. Kod kalabrijskih crkava,
pak; podie se iznad traveja jcdnake pet kupola ravnomjernog opsega, je na prostornom pla-
nu postignuto njihovo podjednako akcentuiranje, izraeno i u pogledu triju polukrunih
apsida. Kod dvije apulijske crkve, susljedno dominanti sredinjega kupolnog polja, sredi nja je apsida
znatno od postranih, polukrunih iznutra i izvana, koji su svojstvom blie kotorskoj
crkvi sv. Tripuna. Kod ove potonje su, polukrune apside u tovie, pra-
vokutna istaka sredinje tek je u svojstvu njezi ne izvanjske naznake. Upravo je zbog rjeenja
dijela kotorsku crkvu potrebno izuzet i od predl oenog utj ecaja apulijskog i junotalij anskoga
graditeljstva kod stvaranja njezine idejne zamisli. je i istog posrednitva
u prijenosu ovog bizantskog arhitektonskog tipa na obalni prostor, u vidu da
bliske gradnj e susjednog Apeninskog poluotoka nipoto nisu starije od X. st., tovie, da postoji
nost njihova postanja u XI. st." Stoga sve ponovno na razrade arbitektonskog oblikovanja unutar
graditeljstva, premda crkvu sv. Tripuna u Kotoru iz IX. st. treba uzeti kao polazite, s obzirom
na ranu poj avu tipa. Dakako, nju nije potrebno kao uzor koji se na obalnom dij elu Ja-
drana u kasnijim konkretno oponaao na primjeru neke gradnje," premda je oblikovanj em ap-
sidainih dij elova stonskog Sv. Mihovila doputeno govoriti o kasnijem prijenosu tog segmenta crkvenog
Doslj edno provedena centralizacija prostora na primj erima kotorske i crkve rezultat je
promicanja zamisli unutar bizantskih gradova okrenutih njegovu centru. rana datacija u IX. st.
za dvije gradnje vie na pojave perifernih dijelova Carstva predmakedonskog
razdoblja," u kojima su prethodne razrade u posve tipologiji ." Uzevi u obzir
da j e idejno srodna gradnja predstavlj ena crkvom sv. Tome u CT. IIU2)9S na istom dijelu kotorskog
zalj eva, opstajanje ovog arhitektonskog tipa na posve bliskom prostoru ueg dijela june obale govori u
prilog zacrtanom ostvarivanju njegova programa, koji je, okvirno, osmiljavanju crkve
sv. Petra.
90 1990B, str. J 2, doputa nadsvodivanja traveja koji upisani kri, s kupolom II sredi tu,
i krinog II kurovima Rekonstrukciju crkve s kvadratnim tamburom piramida1noga krova, te dvoslivnim iznad
prostora upisanog kri a, aj ednos1ivnim iznad preostalih dijel ova, vidi: str. 9
91 Datacijom II X. st. ponajprije je odrediva crkva S. Pietro II Otrantu, se kalabrijskim crkvama predl ae gradnja i u Xl.
st.,: Lavennicocca 1978A, str. 304-312, uvidom u problem datiranja koje ostaje otvoreno, napomenom da razmatranj e ovih
gradnji ionako ne ide ranije od X. st.. Usp. Krauthe imer 1986, str. 402-403, 5 11 , bilj . 70, s navodom radova koji i samu crkvu
u Otrantu opredjeljuju za kasnije razdoblje XL st., i XII . st. Tranij ski S. Andrea s stilskim oznakama
datiranje i do samog XIII. st.: Morrone/Cal6 Mariani 1978, str. 603
92 To j e ponajbolj e vidljivo usporedbom tlocrta crkava o kojima j e ovdje bil o govora. Prikaz im daje: 1994, str. 70,
ali tome govori o istim proporcijama kotorske crkve i Sv. Petra u Dubrovniku, te prvotne crkve sv. Vlaha (str. 64).
Ova je, iz druge pol. X. st. , rekonstruirana autorovim ranijih s lojeva podno katedrale, te predstavlj a okvilllu
analogiju kasnijoj crkvi sv. Mikule u Splitu.
9) 1990, str, 215-217, ispravno uzima kraj IX. st. za pojavu crkvene gradnje upisanog kria u kvadratnu osnovu na
uem teritoriju Bi zanta, te na podrijetl o. daj e tlocrtni plan ovih crkava najpodudarniji onom karolinke
u Germigny-des-Pres (str. 221-222). Usp.: Conan t 1979, str. 51, sl. ll . Napomena je ako se pode od
sredi njeg kupolnog polja karolinke crkve, kakav imaju kotorska i ali se teko sloiti s miljenjem da se u
Sv. Tome u radi o izrazi tom "primjeru karolinke centraln.e (str. 22]).
1967., str. 376, neke isre primjere kao analogiju Tome se suprotstavlja kvadratno oblikovanje vanjtine
apsida crkve u koje je u duhu najranijih bizantskih crkava najunom Jadranu. S pravom Mar-
1990B, str. 13, podrijetl o ovog tipa u krugu bizantskog graditelj stva VII.-IX. st., premda ni on ne
putove njegova dolaska na Jadran, pitanje posrednitva ostavlj a otvorenim, kako karolinkoga i bizantskoga
kruga, tako i apulij skog. Za gotovo istodobne annenske crkve jz Vl!. st. prostol11og plana upisanog kria i snanom bizant-
skom utjecaju na njih, vidi: Mango 1989, str. 105
,.. Mango 1989, cap. Ill-Vl ; Krautheimer 1986, part ll l-V
95 1970,str. 107-1 14
136
M. arhitektura najunom dijelu Jadrana ...
Arhitektura katedrale sv. Tripuna u Kotoru i suvremena stanja u Apuliji
primjer pozivanja na utjecaj apuJijskoga graditeljstva vidljiv je u izvora
za prostorno rjeenje katedrale u Kotoru (T.IVI1). od uvjerenja prvotnog
nja srednjeg broda Sv. Tripuna, jo je M. u tome vidio utjecaj crkve sv. Nikole u Bariju'"
Pretpostaviti je kako to navodi Lj. Karamana da isto miljenje zastupa u nizu radova o srednjovjekovnoj
umjetnosti Dalmacij e,97 premda ga postupno korigira.
98
Osim prvotne konstrukcije glavnog broda, sagle-
davane kao drveni strop," posebice su zvonici Sv. Tripuna u analogiji izvedbe crkve
sv. Nikole u Bariju.'Q() Oznakama koje su trebale potvrditi ovisnost arhitekture kotorske katedral e o apulij-
skim spomenicima, posebnu je panju posvetio V.

Ne se aspektom dane pojave tek usput,
razmotrio je i neka rjeenja s prostora Apulije, u nastojanju objanjenja pojave kotorske gradnje. Kom-
paraciju s crkvom S. Benedetto u Brindisiju, analogijom trobrodnog rjeenja (T.IV/2),' fl2 kao i
svodnog rebra pravokutnog presjeka, koje u apulijske crkve postoji u sva traveja
glavnog broda. Primjer katedrale S. Corrado (Chiesa Vecchia) u Molfetti (T.IV/3) uzima zbog okvirno
iste zamisli u postaVljanju kupola iznad prostora glavnog broda, koja je, razlici u njihovu broju,
jedino opravdanje za vezivanje ovih gradnji.'OJ je i u crkve sv. Nikole u Bariju (T.V/2),
podudarnosti s kotorskim Sv. Tripunom ne idu daUe od trobrodnosti, te oblika otvora i dekoracije.'04
arhitekturu Sv. Tripuna u odnosu na apulijske kupolne crkve, veli da broj kupola nije
od presudne vanosti.'o; od preduvjerenja, smjera na izvornost kotorske gradnje tek u
onoj mjeri koliko to doputaju odmaci od spomenutih apulijskih gradnji. Upravo na toj osnovi inzistira
na ovisnosti kotorske crkve o prekomorskim ostvarenjima s obzirom na "spoj trobrodnog reenja u mo-
numentalnoj varijanti ... i ... zidane superstrukcije kojaje dosta superslrukciji apulijskih klIpainih
crkava", kako "oba bitna elementa kotorske katedrale s istog dakle s
tla Apulij e."6 Kako kotorskoj katedrali nalazi u onoj S. Corrado u Molfetti, u
srednjeg broda, za njihovo konkretnije vezivanje objanjava okvirnom dataci-
jom apulijskih kupolnih crkava, od polovine XII. do polovine XITT. st., se moe ustvrditi
kronoloko prvenstvo kotorskog Sv. Tripuna. Iz svega toga kako se njegovi gornji dijelovi (s
naglaskom na kupolu u sreditu) "grade II okviru koncepcija koje usvajaju graditelji apulijskih crkava, a
96 1922, str. 134, 143. tovie, za takvu konstrukciju glavnog broda zalagao se "l1a osnovu delova
i stavom o utjecaju apulijske romanike na kotorsku stolnicu. za raniji , navod
o nadsvodivanju s kupolom vidi: 1912, str. 105-106
97 Karaman 1930, str. 67; 1933, str. 18; Karaman 1934, str. 100 tome to donosi reprodukciju unutranjosti s izvornim
rebrom u glavnom brodu); Karaman 1939, str. 41-42
98 Karaman 1955A, str. 9. Naime, od ranijih radova do ovog teksta u kojem izrijekom daje do znanja kako u pogledu nad-
brodova kotorske katedrale nije bio u pravu, Karaman putem nekoliko naznaka jasno daje
naslutiti kako korigira ranije miljenje: Karaman 1938, str. 45; Karaman 1952, str. 35, navodom o kupoli II srednjem brodu
(isprva lek pretpostavkom), ali je smjeta iznad traveja do svetita. 1938, str. 5, prvi jasno govori o nadsvodivanju
glavnog broda rebra traveja za ostatak prvotni h svodova, kao to prvi i poloaj kupole
u srednjem travej u.
?9 1939, str. 31-34, bez navoda o uzori ma gradnji drvenim stropom, niti se pojava usmjerava na Apuliju.
Premda ne iznalazi bezuvjetno gradnje-uzore, na trenutak ga s Kararnanom povezuje tvrdnja o konstrukciji broda
kot.orske stolnice.
100 1922, str. 143, gdje se pojava razmatra i neto ire, na primjenI benediktinske crkve u Monte Cassinu. Vidi i:
Karaman 1934, str. 100; Karaman 1938, str. 45; Karaman 1939, slr. 41-42; Karaman 1952, str. 35; Karaman 1955, str. 10;
Karaman 1964, str. 17
lO' 1967.
101 1967, str. 18. Ovdje su kupole zamijenjene rebrastim travejima: Morrone/Cal6 Mariani 1978, str. 613. Stoga se S.
Benedetto u Bri{ldisiju sagledava i unutar skupine s kupolnom gradnj om, npr.: Venditti 1967B, str. 191-203, gdje se prvi put
donosi i crte presjeka kroz crkvu (str. 197). Donekle je otvoreno vrijeme izvedbe svoda apulij ske crkve. Za 1080. g. kao
njezine gradnje vidi : Wil1emsenlOdentbal 1959, str. 263
' 03 1967, str. 17
"" 1967, str. 17-18
]05 1967, str. 18
106 j 967, str. j 9
137
Slarohrvalsiw prosvjela JJI/ 33 (2006.)
ne po istoj shemi". 'o, Kako apulijske kupoIne crkve, kako to izvana nemaju vidljivo ustroj-
stvo trobrodnos!i, vanjski se izgled Sv. Tripuna stvara u idealnom smislu prema uzorima ovog
Sv. Nikole u Bariju, relikvija patrona, analogno katedrali kotorskog zatitnika
J08
Konstatacijom
o podrijetlu dominantnih elemenata Sv. Tripuna, trobrodnosti i superstrukcije, s Apulije tek se
prethodna razmiljanja, a s navedenim gradnjama Sv. Tripun se kao
"prijelazni spomenik:'.'09 Tvrdnjom da se "sa talijanskog na noe pomenuti tip pre-
nosi i preko benediktinskih i preko gradskih katedrainih crkava" ,110 bezuvj etno postavlja temelj za
primarnu vanost Apulij e u prijenosu segmenata prostornog oblikovanja. Ipak, snaga vanjskih djelovanja
u vidu razgrananih benediktinskih gradnji na obali nipoto nije akumulirana na
jednome mjestu niti se prenosi u vremenskim razmacima, kako je to je poelio Razlog za to to
mu nisu pravovaljani, lei u slabom stupnju vrednovanja gradnji obalnog prostora
Jadrana, makar su okvirno spomenute. "' Ma koliko god spoj elemenata na kotorskoj katedrali,
trobrodnost i centralnost u postavi kupole, tada nije bio toliko prepoznatljiv na po-
s izuzetkom i starije kotorske stolne crkve (uostalom, kao ni u Apuliji), njezini poje-
elementi su nesumnjivo Trobrodno rjeenje prati i troapsidalno vidljivo izvana,
to jasno ukazuje na kontinuitet oblikovanja crkvenih gradnji XI. st. du nae obaJe.
1I2
Proizala iz reformirane crkve, ta skupina benediktinskih ogranaka najue je povezana sApeninskim
poluotokom, ukorak s vjerskim razvojem na Jadranu.'u Putem njih objanjivo je i vezivanje
za june dijelove Italije, usmj ereno montekasinskom aritu obnovljenoga reda. Pod njegovim okriljem
poduzetaje izgradnj a sklopa s crkvom na Lokrumu, zasnovanog 1023. godine,'14 vjerojatno kao prvog
samostanskog sklopa benediktinskog reda na Iako je crkva, isprva
zatitniku sv. Benediktu, s pravom se pretpostavlja da je rjeenje s troapsidal-
nim oblikovanjem uspostavlj eno u to vrijeme. "' Taj arhitektonski tip na prethodi
analognim rjeenjima du Jadrana, te je i tretiran rane faze u razvoju
stila prve polovine Xl. st. 11 6 Istorodna je zamisao trobrodnosti s istim brojem apsida zarana ostvarena i
na prostoru Boke kotorske, u benediktinske crkve sv. Mihovila na poluotoku Prevlaci, podignute
'" 1967, str. 18
lOg 1967, str. 19
lO' 1967., str. 19
" 0 1967, str. 19.
'" 1967, str. 19
111 Usp.: 1996, str. 325-338, sl. 5, S tlocrtima "Internacionalne gnlpe" arhitekture.
" J 1990, str. 191-211
' " 1964, str. 421
li j Vidi tlocrt crkve u: 1996, sl. 5110, gdje se autor prvi zalae za tako rano oblikovanje prostora samostanske crkve.
116 1996, str. 329-330. Sama recepcij a iSfog prostornog oblikovanj a na neto kasnijim gradnjama benediktinaca ovog
junog obale nije posve saglediva. za njihovu na teritoriju vidi: 1964, str.
417-486
138
Nf arhitektura najunom dijelu Jadrana ..
u XI. St. ili najkasnije XII . sl. 1 17 I u susjednom Baru je rana pojava trobrodnog
rjeenja, u svojstvu katedraIne crkve sv. Teodora.
m
Stoga ovdje razmatrana crkvena arhitektura XI. st. na pojasu, u pogledu
trobrodne podj ele prostora i sveti ta s tri polukrune apside vidljive izvana ili samo s jednom, jasno uka-
zuje na neutemelj enost tvrdnje glede apulijskog podrijetla tipa. Tomu valja pridodati i zapaanja
na osnovi arheolokih istraivanja u Kotoru, koja su otkrila crkvu ispod Sv. Marij e. Taje crkva
datirana u Vl. st. te, nalazom bazena, opredijeljena kao starija katedrala. joj je u
trobrodnosti i tri apsidaIne polukrune istake. S razlogom treba uzeti u obzir miljenje - osnaeno i spo-
znajom o izgledu starije crkvice sv. Tripuna, otkrivene na prostoru sakristije katedrale - koje
naglaava smj enjivanj e biskupskoga sjedita bez s nekom crkvom kao katedralom.
Konkretnije, na gradnje nove katedrale (godine 1124.) ona sv. Marije, premda trona i dotrajala,
jo je u funkciji.'" Do njezina ruenja i gradnje crkve na nj ezinim temeljima godi-
ne 1221.), u opsegu srednjeg broda prethodne, dolazi nakon posvete katedrale sv. Tripuna (godine 1166.).
graditeljske preinake na katedralnoj crkvi sv. Marije tijekom IX. St.,120 vaUa pomiljati kako
je, ponajprije ugledom svoje funkcije, morala imati udjela i u prostornom osmiljavanju nove. Zapaeno
je, naime, kako irina srednjeg broda Sv. Marije, zadrana i u pred romani fazi, u potpu-
nosti odgovara onoj katedrale sv. Tripuna, to je i navelo na pomisao o oponaanja prostornih
JI7 Kao gradnju Xl. st. crkvu na Prevlaci navodi: Karaman 1956, str. 50. U izvjetaju arheoloki h istraivanja na lo-
kalitetu 1959, str. 388-389, pie daje "velika trobrodna crkva sa oltarskim delom, koji srednja apsida,
polukruna iznutra i spo(ja, i dve iznutra polukrune spo(ja pravougaone", ne gradnju j ulomke pletemog
namjetaja. Isti ponavlja opis, ne vremensku distinkciju od odlaska redovnika do preuzimanja samostana
i crkve od st rane pravoslavaca u XlII. st.; 1966. Ni ovom prilikom, tome to crkvu uzima za najstariji dio sklo-
pa (ne pritom benediktince) ne govori o vremenu gradnj e. Temeljitijim pozivanjem na literaturu,
1964., str. 496, veli da je crkva podignuta najkasnij e j o u XI. st. , u vidu da je Prevlaka od strane Kotorana 11 24. g.
poklonjena Sv. Tripunu u svrhu pokr ivanja trokova njegove gradnje. Stoga s pravom kako nakon toga
benedikt inaca na poluotoku vie nije bilo (vidi i: 2003, 296). za crkvu veli , pozivom na literaturu, daje trobrod-
na bazilika s tri polukrune apside. Novim osvrtom na crkvu 1970. , str. 135, tendenciozno pretpostavlja
da je u drugoj pol. XII . st., ne uzevi n obzir povijesne napomene, tek one iz srpske historiografije.
pri tome ignorira i nadenu omamentiranu kamenu plastiku s Prevlake, opredijeljenu u IX.-X1. st.:
1956, str. 6, smatra daje njezina brojnost odraz boravka benediktinaca na ovome mjestu sve do XIII. st.
obradom jednog natpisa na gradnj u crkve sv. Stjepana na Prevlaci u IX. st. U isto vrijeme datira i s prikazom
lava: 1967., str. 380. to se ranije crkvene gradnje ona se j e, oblikom manje apside (koju ne spominje)
nastojala prepoznati nnutar kasnije crkve sv. Mihovila: 1959. donekle je otvoreno pitanje je li upra-
vo o gradnji koju spominje natpis ili o kojoj crkvici u blizini. Vjerojatnije je da nije o istom poloaju sudi li se prema
titularu, a kartografskoj shemi poloaja crkvenih gradnji (str. 13). 1966, str. 24, vanost crkve na
Prevlaci u trobrodnoga i troapsidalnog plana ostvarenog kod kotorske katedrale, je stoga prije XII. st.
Noviji presjek kulturnog tijeka na Prevlaci, uz napomenu kako je trobrodna crkva rjeenje II svojoj "pos(jednjoj Jaz!" ,
dakle do XU. st ., vidi u: eravica 2003. Jo jedna naznaka samo izvore za raniji boravak benediktinaca
na Prevlaci , odnosno gradnju rrobrodne crkve do XI I. st. Zanimljivo je da ju je daoupravo: 1970, kazavi za
crkvu kako je o gradnji s "drvenom gornjom konstrukCijom .. . jedva se moe rekonstruisali na jednom mjestu, u mana-
stiru Sv. Mihaila na Prevlaci", je napomenu o dataciji u drugu pol. XII . st. , izrekavi je prethodno u istom
pregl edu (str. 135), doveo u pitanje, uostalom i ovdje poka.zavi kako u pogledu crkve sv. MihoviJa ne iznosi barem dvije
relevantne To nije tovie, dobiva se dojam kako se napomena o crkve piscu "omaknu-
la". Na crkvu na Prevlaci najusputnije se je osvrnula i: 1997, 89, s pravom udjela
benediktinske crkve sv. Mihovila u kreiranju kotorske katedrale sv. Tripuna. Na alost, sam spomen k.'1lpole u srednjem tTa-
veju crkve na Prevlaci ne ostaje ni u okviru domi ljanja, s obzirom da je iznesen Naposlijetku,
ukoliko je gore dio tekstova o benedikt inskoj crkvi na Prevlaci imao vie-manje karakter usputnijih osvrta tadaje
naoko iscrpna objava rezultata istraivanja iz sredine 20. st. zadobila okvi r posve programatskog stava kakav se
i ranije kod V. Ovaj, u svom radu velikosrpskim politikanstvom zadojeni pi sac, uspio je napi sat i rad
o arhitektonskom kompleksu, u kojem ne spominje vrijeme izgradnje crkve, niti ga kao kulturoloki pro-
blem postavlja 2001. ). Svakako, neuvaavanje sloja benediktinsk.ih gradnj i na hrvatskoj obali
i ovdje gaje dovelo do domi ljanja o koncepcij i erkve uzorom na benediktinske gradnje Apulij e 2001, str. 142).
118 1965, str. 36. Ta najranija barska stolnica imala je jednu apsidu. Datirana je u "predromaniku", ponajprije
plastikom. Preslojila ju je katedrala sv. zadravi trobrodni raspored. Ni vrijeme njezine gradnje nije po-
bli e odredivo. Za sugestije u rasponu od XI. do XIII. st. , vidi : str. 38
119 19908 , str. 26, kako se iz izlaganja
120 1990B, str. 26
139
Starohrvatska prosvjeta 11// 33 (2006.)
mjera starije gradnje kod podizanja nove stolne crkve.
lll
Svakako, stanje nakon pregradnji je
i trobrodnost Sv. Marije, jer je, zajedno s prethodnicom, crkvom sv. Mihovila, i kao
crkva bazilikainog oblika iz IX. st., 122 u vrijeme intervencije kao njezine druge faze. \23 Da-
kle, istraivanja u srednjovjekovnoj jezgri Kotora postojanje trobrodnog tipa koji j e prethodio
izgradnji monumentalne katedrale sv. Tripuna.
l
"
Premda spomenute nalaze V. nije mogao razmatrati, je to kao izvor trobrodnog
rjeenja Sv. Tripuna, uzima "Sv. Nikolu u Bariju kao prirodan uzor", a odmah potom kako se
radi o " izvesnoj opta j kojoj ''plan i struktura dveju su razli-
125 iznesenu tvrdnju o podrijetlu trobrodnoga prostornog rjeenja, koja slijedi odmah
potom,l26 nuno je promatrati u sklopu autorovih, unaprijed odredivih sagledavanja.
Trobrodne gradnje u Apuliji koje prethode katedrali u Kotom, na zastu-
plj enost tog tipa. Rana pojava vezuje se za katedralu u Bovinu, prostorom zadanom moda koncem X.
st.l27 Teritorijalno bliska crkva sv. Bazilija u Troji, I2' kao i katedrala u Vieste,129 na obali Gargana, imaju
istu unutranju iz XI. st. Ovima se pridodaje i katedrala u Tarantu, s krajnjeg juga poluotoka,
iz dmge polovine XI. st.130 navedenih gradnji zapaa se arhitektonskog
osmiljavanja, izraenog u odnosima dij elova kao i Podudarnosti, pak, s rjee-
njem neto kasnije kotorske katedrale ostaju u podjeli prostora na tri broda. Zapaanja
vrijede i za teritorij Basilicate, Apulije, gdje je u XI. st. podignuto nekoliko crkava s
istom prostornom kao za prostor u Calabriji, jo junije. " 2 Te bazilikaine gradnje s nenad-
brodovima, odij elj enima uglavnom izmjenom istovremene su primjerima
du obale, to rasprostranjenost trobrodnog rj eenja. je da njihova
pojava prethodi gradnje Sv. Nikole u Bariju, ili mu je barem suvremena. Minoriziranje cjeloku-
pnoga sloja crkava iz XI st. , makar se za prostor okvirno spominju kao fenomen jasan
sam po sebi, podrijetlo rjeenja ne "predstavlja problem na kome bi se trebalo posebno zadravati", 133
usmjerilo je V. na barij skog Sv. Nikolu kod iznalaenja izvora za osmiljavanje kotorske katedra-
le. tovie, i napomenom o crkvi u Bariju kao "modelu apu/ijskih katedrala", ll' htjela se je slika
posvemanjega graditeljskog rasta tek od vremena njezine gradnje. Nesagledano starije stanje trobrod-
nih crkvenih s tla Apulije, kao i s nae strane Jadrana, je u katedrale u Kotoru
iznimno uzak vremenski tjesnac u kojemu je njezino osmiljavanje trebalo traiti u tobonjem ugl edanju
na crkvu u Bariju. Treba imali u vidu da zamisao arhitekture Sv. Nikole s kraja XI. st., odnosno
11 1 1989, str. 231. crkva sv. Marije podignuta u irini srednjeg broda prethodne gradnje, prije se nije
razmatrala u pogledu mjera katedrale. za njezinog zapadnog svodnog rebra s onim Sv. Tripuna vidi:
1956, str. 154-157, i gradnje u te: 1953, str. 73-74, gdje je pojava sagledana u vidu
u europskoj, time i naoj romanici.
m 1990A, str. 29
113 I 990B, stI. 23. Taj e faza iskazana uglavnom osvjeenjem ponulIice kamenim namjetajem (str. 22).
11.1 Broj apsida biti pokazatelj kod uvaavanja pretpostavke o oponaanju ovog ustalj enog arhitektonskog tipa
prilikom gradnje nove kotorske katedrale li prvoj polovini XII. st. Zadravanje lIoapsidalnog katedra-
le u gradnji druge faze iz IX. st., prema priloenoj dokumentaciji, ne se posve izvjesnim: 1990 A.
>ll 1967, str. 17-18
'26 Vidi bilj. 110
ul Bell i D'Eli. 1987 A, str. 11-12, tlocrt na str. 265
m Belli D'Elia 1987 A, 21, tlocrt na str. 267
u9 Belli D' Elia 1987A, 27, tlocrt na str. 268
n, Belli D'Elia 1987A, str. 134-138,274. Dataciju gradnje katedrale sv. Marije u Tarantu u 1071.-72. g. kao i za raniju crkvu
na istome mj estu vidi: Thiery 1978. A, str. 582
!JI Kod tzv. "starij e" samostanske crkve sv. Trojstva li Venosi, iskazane i u gradnji prostora jz sredine XII. st., kao i
u katedrali u Acerenzi: Romano 1988, str. 51-57; 73-75
131 Katedrala u Gerace, s lIi apside, zadrava tri broda u kontinuitetu gradnje od XI. st. Odnosi, apsidu,
se i u, vremenski bliskoj, samostanskoj crkvi S. Andrea u San DemetIio Corone, te S. Donato u Umbriaticu, iz XI.
st., tek u razli ci S. Maria u Patiru kod Rossana iz XII. st. ima plan s tri apside i kupolnim ispred njih:
Romano 1988, str. 251-257; 271-27 5; 285-287; 319-321
m 1967, str. 17
m 1967, str. 17
140
Nf. arhitektura najunom dijelu Jadrana ..
iz prva tri XII. s1.
135
Kako je pretpostaviti , izvorna zamisao arhitekture kotorskoga Sv.
Tripuna jo iz XII. st., je nepotrebno ustrajavati na apulij skom
podrijetlu njegova plana. Uz to, postoje pokazatelji koji dodatno odbacuju opravdanost takvog sagle-
davanja. Naime, potrebno je naglasiti kako nije kronoloki ukazao na oponaanje crkve sv. Nikole
na tlu Apu1ije. Najranije gradnje, kojima je vidljivo pozivanj e na njezinu arhitekturu, katedrala u Bariju
(TV/3) i ona u Bitontu (TV/4), neto su kasnijeg postanja od kotorske.
1J6
S tim u vezi, vano je upozoriti
na masivni Ini korpus tih apulijskih crkava, dijela tijela, unutar kojeg
su uklopljene, izvana nevidljive, tri polukrune apside. Ta se pojava na tlu Apulije prati upravo od sv.
Nikole u Bariju, kojemu dijelovi zajedno s transeptom izraaj nu cjelinu zatvaranjem visoki m
zidnim plohama, velikim plitkim lukovima i lezenama s biforama. Kao najkompaktniji di o
osmiljen i za postavljanje Inih tornjeva, postao je karakteristikom apulij ske crkvene arhi-
tekture XII. st. 137 Ni sama alternacija masivni h pilona i stupova kod kotorskog Sv. Tripuna, unutar su
raspona odmjereni dvojni traveji brodova, nije svojstvena apulijskom graditelj stvu. i u
DS Foccilon 1969, str. 95, govori o posveti crkve sv. Nikoj e u Bariju 1105. g., iako 1132. g. j o nij e dovrena. Navodi daj e 1098.
g. u njoj odran koncil , po se moe daje gradnja bila uznapredovala. je o dij elovima, jer
koncil spominj e i Conant 1979, str. 347, daje za tu prigodu ovaj dio crkve dovren, za razliku od drugih dijelova,
podignutih do otprilike 11 32. g. Belli D'Elia 1987B, str. 161-162, daje koncil odran u kripti iako je 11 05.
g. za grad nju kazano "congruo jam aedijicotiolle pelfecto est". Zacijelo, ovo je razdoblje j o vrijeme ocrtavanj a gradnje,
odredi vo unutar prva tri XII. st. Petrucci 1960. SLr. 81, navodi , pak., 11 08. g. kao godinu dovrenja crkve, premda
ovu treba promatrati u smislu uspostavlj anj a obrisa gradevine. dopune dajc: Thicry 1978B, str. 562-563, uvidom u
di vergentna stajalita glede gradnj e Sv. Nikole. Iznesene naznake podudarne su onima u naprijed navedenoj literaturi deci-
diranim pozivanj em na kronoloku uspostavu R. Krautheimera (San Nicola in Bari und die apulische Architektur des xn.
Jahrhunderts, Wiener Jahrbuch.fiir KlInstwissenscho/t, IX, /934) .. Iscrpnu bibliografiju o crkvi sv. Nikole u Bariju vidi kod:
Thi ery 1978B.
136 Da se radi o oponaanju iskustava arhitekture Sv. Nikol e, vidljivo je u planova dvaju barij skih crkava. Sredinja
je apsida katedrale sv. Sabine, uz one postrane tek blae naslonjena na visoko zide kao i kod crkve sv. Nikole.
Premda gradnjom u prvoj pol. XI. st., barijska stolnica, nakon razaranja sredinom u obnovi
LOj 11 72. g. , naslj eduje oblike Sv. Nikole. Posebno je oponaanje njezinih dijelova, koji su barij skoj
stolnici zadani nakon konstrukcij skog tijeta i zavretka radova na crkvi, o vidi: Thiery 1978A, str. 592. Faze izgradnje
prema tlocrtnim osnovama usporedi kod: Schino 1966., str. 14. Rjeenje je primijenjeno i na katedrali sv. Valentina u Biton-
tu, u zadnjoj XII . st.: Belli D'Elia 1987B, str. 225
137 Takvo oblikovanje korpusa nije odredivo zatvaranjem apsidaInog dijela visokim zidom. Primjer je ka-
tedrala u Traniju, kojoj su apside vidlji ve izvana, iako apliciranjem na vertikalu mase arhitektonsko zatvaranje
(T.V/5). Ne u kronoloko odmjeravanj e podizanja dijelova tranijske katedrale i Sv. Nikole, treba da
oblikovanja nUe lako objasniti mimo stanja na mjestu njihovih gradnji. Faze izgradnje katedrale sv. Nikole u Tra-
niju i prostorno osmiljavanje do 1143. g. od transepta vidi: Thiery 1978A, str. 588, te tlocrte u odnosu na
stanj a: Petrucci 1960, str, 89; Bell i D'Elia 19878, str. 275
Pojava arhitektonskog oblikovanja Inog dij ela gradevine u izgledu masivnog korpusa nalazi se, kako je spomenuto, na
katedralnim gradnj ama druge pol. XII . st. u Bariju, Molfetti i Bitontu, te neto ranije u Molfetti. Otvoreno je pitanje stvarnog
izvora za ovakvo akcentu iranje arhitektonske mase na apulij skim crkvama konca XI. i XII. st. Sv. Nikola u Bariju uzima
se kao prototip, iako se nj egova arhitektura i kao adaptacija profane zgrade. Ipak, podrijetlo i
transepta i postave triju apsida, neovisno o zatvaranju strane visokim zidom, kod razmatranja Sv. Nikole, na
uzor II crkvi opatije Montecassino kao i prototipove u arhitekturi: Kubach 1988, str. 108. Conant 1979, str.
362, razlae dodire ove poruene benediktinske crkve iz druge poL. XI. st. s ranijim gradnjama. Zatvaranje
dij elova crkava visokim zidom ustalj eno je u gradnjama ranoga na Istoku. Ova su se, katkad i tran-
sept, znala definirati unutar zami sli apside i pokraj njih prostorij a s istim zaoblj enjima pri dnu: Davies 1952, str. 46-47,
122. Te crkve ran og su se u razvoja arhitekture nazvanoga gradnjama s
apsidarna: 1978., str. 39 185, s pregledom grade na Sredozemlju. Vanoje upozoriti kako se na prostoru di-
jela obale Male Azije tijekom ry.-v. st. gradi bazilika u Korycusu s rjeenjem koje je, u poslije provede-
no kod spomenutih crkava u Bariju: onje 1981, str. 107, sL l 13. je toliko izraena da se dobi va dojam
kako je reproduciran tlocrt barij ske katedrale, a ona uklj i krunu krstionicu, i poloajem nalik onoj u Bar iju. Kako se II
istovjetnom tlocrtnom planu ove bazi like i barij ske katedrale sagledava i crkva sv. Nikole, jo jednom kako ona
definira zatvaranje dij elova visokim zidom, izvrenim j o na crkvi u Korykusu. slijed
gradnje katedrale u Bariju (Sc hino 1966., str. 14) ne govori u prilog oponaanju maloazij ske crkve, osobito pri-
hvati Li se adaptacij e bi zantske profane zgrade kod gradnj e Sv. Nikole u Bariju, time i zadano oblikovanj e
strane. istovjetne morfoloke podudarnosti u tlocrt nom pak, ukazuje na heterogenosti izvora
apulijske arhitekture. Za crkvu u Korykosu vidi: Krautheirner 1986, str. 108
141
Slarohrvatskn prosvjeta ////33 (2006.)
ovom V. na apulijskog posrednitva, se pita "nije li ona ipak bila
poznata u Apuliji". 138 Ne treba posebno ukazivati na dosta rijetku pojavu ritma kod
apulijskih crkava. Kad se, pak, javlja, posve je za to je primjer, uostalom, i Sv. Nikola u Bariju.
kod apulijskih crkava izostaje zasnovanost takvog odnosa gdje traveju srednjeg broda
odgovara par manjih u Tako katedrala u Kotoru najpotpunije analogije ima tek u lombar-
dijskoj arhitekturi, umilanskome S. Ambrogiu,'40 kao i u S. Lorenzu u Veroni,'4' a pridruuje im se i ka-
tedrala u Modeni, 142 u susjednoj Emiliji. Posve je vidljivo kako je kod ovih crkava, analogno Sv. Tripunu,
izmjenom masivnih kojih se postavljaju oni laki, ostvaren nacrt dvotravejne
jedinice brodova koja odgovara traveju sredinjeg. na umu da su te gradnje
neto ranijeg postanja od kotorske stolnice, valja pretpostaviti sjevernotalijanske izvore za pojavu njezine
prostome strukture. Tome u prilog dodatno govori i cjelokupnog obrisa ovih zdanja, koja
je i priblinu podudarnost broja traveja sredinjeg broda, te uspostavu triju polukmnih apsida. Modaje
crkva S. Ambrogio u Milanu bila presudna kod idejnog stvaranja prostorne zamisli kotorskog Sv. Tripuna,
s obzirom daje kod nje i rano sredinjeg broda
l43
da u cjelokupnom sagledava-
nju stanja diljem europskoga Zapada treba traiti poticaje za pojavu rjeenja gradnji
na hrvatskoj obali Jadrana, unutar kojih se, uostalom, objavljuju i lombardijske gradnje. Varijacije unutar
Apeninskoga poluotoka najvjerojatnije su i kod stanja.
'44
Katedralu S. Corrado u Molfetti, s akcentiranjem triju kupola du sredinjeg broda, ra zmatrao je V.
kao najbliu analogiju kotorskoj. Sagledana je u svojstvu bitnog pokazatelja primjera gradnje s ku-
polnom konstrukcijom, kao drugog elementa Sv. Tripuna koji bi imao potjecati iz Apulije. pak vidi
dvij e "prepreke" u iznalaenju odnosa ovih kupolnih crkava i katedrale sv. Tripuna. Prva je udatiranju
apulijskih gradnji, koje ne datira prije gradnje Sv. Tripuna, a druga u izostajanju trobrodnosti na njihovoj
vanj tini. '" upitna je iznesenih postavki .
Milj enje koje ide za tim da su apulijske kupolne crkve razvijenog tlocrta u drugoj pol. XII
st. do pol. XIII. st., dakle u vrijeme nakon izvedbe arhitektonske zamisli kotorske katedrale, dovelo je do
uvjerenja kako se "superstrukcija Sv. Tripuna gradi u okvint koncepcija koje usvajaju graditelji apulijskih
crkava, a ne po istoj shemi". '46 Taj stav bio je potreban ne bi li se ustrajalo u traenju apulijskoga podrije-
tla ostvarene zamisli Sv. Tripuna, a naoko pojednostavnjena slika o apulijskim gradnjama imala je
sugerirati objektivnost u sagledavanju odnosa junotalijanske skupine i ostvarenja nae obale.
Uz to, razvidne su se i nedosljednosti. Naime, kod kupolnih crkava razvijenog plana
navodi se samo S. Corrado u Molfetti. Ostale primjere ne navodi poimence, za njih okvirno
na E. Bertauxa,147 od koga i preuzima dataciju.
'48
je takav oslonac, jer se na dru-
DS 1967, str. 20. Pitanje je modifificirano. tovie, rendeciozno iskrivljeno, u odnosu na iSlO koje postavlja:
194 1, st r. 131 , gdje se govori okvirno o prijenosa ove konstrukcije iz Lombardije u junu Italiju Ci Dalmaciju),
koja bi u tom (konstrukcija) bila intelpretirana".
139 dotokom zamis li na bazilici u Murgu iz prve pol. XlII. SL, nakon kotorske, u
izmjeni Cristiani Testi 1978, str. 903, figo 80
"O Vidi tlocrt: Conan! 1979, str. 393, figo 304
141 Vidi tl ocrt: Kr6nig 1962, figo 4
'" Vidi tlocrt: Conant 1979, str. 403, figo 314
Ne treba inzistirati na ukazivanju putova nj ezinog prijenosa na juni dio obale Jadrana, jer iskazana alternacija
na primjerima zadarskih crkava sv. Stoije i sv. Krevana nije analognom konstrukcijom u bro-
dovima, to 1941 , str. 13 1, ni datacija gradnji ne ide u prilog. Katedrala sv. Stoije
se u XII. st.: 1988, str. 178, ali bez pouzdanog pokazatelja za ranije razdoblje ovog spomenute
primjere crkava na sjeveru Apeninskog poluotoka, kudikamo je prihvatljivija definicija Sv. Tripuna kao crkve
" vi2onl1jsko-lombardijskog lipa", koju iznosi: 1997, str. 91, dakako, sravni li se sa sagledavanjima koja upu-
na apulijsku romaniku.
144 Stoga ih treba promatrati kao njihov odraz, pogotovo na zadarskom Sv. Krevanu, u ranijoj prostornoj i konstrukcijskoj
analogiji firentinske crkve S. Miniato: Conant 1979, str. 377, figo 291
'" 1967, str. 18-19
'46 1967, str. 19
,<7 1967, str. 18, bilj. 35
14 8 Bertaux 1903, str. 382. O crkvama S. Francesco u Traniju, benedi ktinskoj Ognissanti kod Valenzana tl Barija,
te onoj S. Benedetto u Conversanu, istog reda, takoder u neposrednom obalnom zaledu (str. 381-385). Ovima je pridruena
142
M. arhitektura najunom dijelu Jadrana., .
game mjestu poziva na suvremenije djelo A. Petruccija, s otprije revidiranom kronologijom obaju nes-
pomenutih benediktinskih crkava u XI st. 149 Ognissanti kod Valenzana sagledan je kao gradnja iz godine
1061. (T.IV/4)," odnosno godine 1080. kao terminus ante quem prostornog ocrtavanja.'S! S. Benedetto u
Conversanu rezultat je pregradnji krajem XI. st. 152 Ovima se pridodaje crkva S. Vito u Polignanu, iz
XII. St. , 'D koju Bertaux nije spomenuo.
Neutemeljena je i tvrdnja kako apulijske crkve s kupolama iznad srednjeg broda izvana nemaju vidlji-
vo trobrodna ustrojstvo unutranjosti, kakav je bazilikalni izgled pretpostavio kod kotorske kate-
drale prije preinaka na njoj. IS< je kako ni zanje kupola nije nuno u suprotnosti s naznakom same
bazilikalnosti. Dobar primjer za to je crkva Ognissanti kod Valenzana, kojoj su kupole, obavijene
rostranim tamburom s piramidaInim zavretkom, postavljene du hrpta jednoslivnog krova lateralnih bro-
dova.
' 55
Neznatna cezura kupola dodatno sugerira vanjsko uzdizanje sredinjeg broda, izraeno u
unutranjosti,'56 te se moe govoriti, osvjetljenju tek na zidovima, o ostvarenoj bazilika Inoj
zamisli. Isto vrijedi i za crkvu S. Benedetto u Conversanu, 157 kao i u katedrale S. Corrado u Mol-
fetti, je unutranjost osvijetljena i probijanjem otvora u gornjim dijelovima sredinjeg prostora.'
58
Osobito je neodrivo katedrale u Molfetti kao prve koja naputa svojstva regio-
nalne skupine crkava pod utjecajem sv. Nikole u Bariju. Tu gradnju i nije bilo potrebno sagle-
davati kao prvu koja toboe naputa "tradicionalnu koncepciju apulijskih katedrala", iz razloga to takva
koncepcija ne postoji na koji je kanio Izostajanje tribina iznad brodova ka-
tedrale u Molfetti (a ovi su kruga kao i kod njoj srodnih gradnji), te isti postav triju
kupola iznad traveja sredinjeg broda, na sintezu regionalnoga i stilskog uspona. Trenutak kada
dolazi do gradnje katedrale u Molfetti posve je neopravdano uzimati kao vrijeme u kojemu je izraeno
regionalno oblikovanje pozivanjem na arhitekturu barijske crkve, se i ne moe govoriti o naputanju
tradicije. Spomenute apulijske gradnje na kojima se zapaa utjecaj sv. Nikole u Bariju svakako su suvre-
mene katedrali u Molfetti,!59 tovie, dugovremenost izgradnje na svakoj od njih olako stvorenu
sliku brzog podizanja crkava "po uzoru" u Apuliji, kao i naputanje ustaljenih normi. Uostalom, S.
Corrado u Molfetti , kao najreprezentativnija gradska crkva, nosi oznake arhitekture Sv. Nikole u zatvo-
renom s dvama tornjevima na uglovima. Ali, ono to je barijska crkva u dodirima izvan
tradicije prostora, to S. Corrado pozivanjem na njih, u postavi kupola (Ognissanti kod Valenzana), ali
i uvaavanjem novoga (Sv. Nikola u Bariju). Novi su odnosi uspostavljeni u visinama potkupol-
i spomenuta crkva S. Benedetto u Brindisiju.
'" Petrueei 1960, str. 74
150 Petrucci 1960, str. 74; Venditti 1967, str. 108, s napomenom o prethodnoj litera(uri gdje je predloeno navedeno datiranje.
'" Belli D'Elia J987A, str. 196; Belli D'Elia 1987B, str. 82, s datacij om u kraj Xl. st.
' " Venditti 1967, str. 113; Belli D'Elia 1987A, str. 200. Nedovoljno kraj XI st. navodi iBertaux 1903. , str. 382, bilj.
19, premda crkvu, zajedno s ostalima ovoga tipa, II tekstu objedinjuje pod kasnijim razdoblj em njihove izgradnje.
153 Venditti 1967, str. 116, s tlocrtom i presjekom ove trokupolne crkve s lateralnih brodova na str.
114.
". 1967, slr. ll; 1970, str. 121 ; 1938, str. 8, gdje je (T. VII,2.) reproduciran akvarel s prikazom kate-
drale dok je UZdignuti sredinji prostor nosio kupolu. Pretpostavka o bazilikainom izgledu temelji se u prozorskih
trifora kao izvornih, se moe govoriti o analogiji u barijskoj crkvi sv. Nikol e.
'ss Vidi fotografij e kod: Belli D'Elia 1987A, str. 195: Belli D'Elia J987B, sl. 16, s cjelokupnom vizurom gradnje,
i apsidaine istake, a osobito izvrsne snimke u: Mongiello 1988, str. 246, 251, 260, gdje su sakupljene arhitektonske
snimke kupolnih crkava u Apuliji
136 Bertaux 1903, str. 382, fi g, 165, s crteima presjeka prije konzervatorskih radova, gdje visina srednjeg broda nije iskazana
na vanjtini . Fotografiju gdj e kupole nisu vidljive izvana donose: WillemsenlOdenthal 1959, sl. 193
157 Crte presjeka crkve kod: Venditti 1967, str. 112, sl. 27
1.1 8 Wi1lemsenlOdenthal 1959, sl. 131. Najkorisniji pokazatelj za naglaeno uzdi zanj e glavnog broda u naznaci bazilikalnosti
zdanja predstavljenje crteom presjeka katedrale, vidi : Vendit!i 1968, str. 97, sl. 8
159 Kao izgradnje katedrale S. Corrado II Molfe ttj treba uzeti ili razdoblje kada na apulij skim gradnjama jo uvijek ne
dolazi do oponaanja barij ske crkve sv. Nikole, ili njima suvremeno. Za razdoblja unutar XII. st. kao pretpostavki o
izgradnje vidi : Venditti 1968. , str. 97-98; Marrone! Mariani 1978, str. 611
143
Starohrvatska prosvjeta llU33 (2006.)
nog prostora, u vanjtini poligonainim tijelom tambura. 100 Oni su obli kovani te, s
istovremenim S. Francescom u Traniju,l61 sti lski odmak od bizantskog zatvaranja kupole.
Razmatranom problemu je tolika pozornost kako bi se objasnila latentna potreba V. Ko-
da kotorskog Sv. Tripuna ''prijelaznim spomenikom" onih koja su obiljeila razvoj
apulijske arhitekture. Autoru je dosta toga zamjeriti, ponajvie to dovoljno ne uzima u obzir
raznolikosti arhitektonskih sustava i rj eenja arhitekture Apulij e i susjednih regija. Stoga je tekst
i objavio iskrivljenu sliku o apulijskoj skupini, toboe izraslom tek tijekom XII. st. , neovisno je li
o gradnjama razvij enoga kupolnog tipa ili onima po uzoru na sv. Nikolu u Bariju. konstataciji o
ranijoj gradnji (idejnoj zamisli) kotorskog Sv. Tripuna u odnosu na pojedine apulijske crkve, nije
trezveni otklon od prekomjernog razmatranja uzora u tamonj em graditeljstvu. je jednostavno uzeo
apulijski trobrodni tip s kupolama kao izraz kratkog razdoblja (od pol. XII. do poJ. XIII st.), te ga kao
takvog prikazao od arhitektonske zamisli kotorske crkve. Sve kako raniju pojavu ovog
tipa na tlu Apulije nije bilo poeljno razmatrati, iz razloga to bi se problem nuno morao prenij eti na
polje sveobuhvatnijeg uvaavanja prethodnih arhitektonskih pojava, i one s
skoga obalnog Ne treba posebno isticati da je prostornim rasporedom crkva Ogni ss anti kod
Valenzana manje nepoeljna analogija kotorskom Sv. Tripunu od istorodnog Jjeenja u Molfetti, upravo
zbog j asnije uspostave trobrodnosti i apsida na lG' Njezino podizanje jo u XI. st. , kao i pripadnost
benediktinskom redu, dostatno na zasade o kojima je bilo Ne je poimence, kao i
razmatranjem u aspektu postave kupola, V. ne podcrtava njihovu trobrodnost (premda je u
potpunosti i ne prikriva), koju prepoznaje tek u gradnjama po uzoru na Sv. Nikolu u Bariju. Iako ne treba
pomilj ati na "utjecaj" apulijske crkve kod Valenzana na gradnju u Kotoru, opstojnost ovog tipa u XI. st.
preduvjet je za razumijevanje arhitektonskih rj eenja i na koji su prethodili
katedrali u Kotoru. Posve je opravdano njihov izraz podcrtan i na apulij skim
jednobrodnim gradnjama s kupolom, ali ostaje pravilo neprepoznavanje oponaatelja
Teko je pravdati pristup koji gradnju kupole u sreditu Sv. Tripuna nesigurno usmj erava tek
na "tadanju" bizantsku pri sutnost u Kotoru ili na ranij e spomeni ke u gradu.
l6
] Ovom
no ispravnom konstatacijom vie se ukazalo na dane arhitektonske pojave, dok je razlona
pretpostavka nj ezi ne prisutnosti unutar samoga grada Kotora vie proizala iz nakane zaobilaenj a nekih
ustalj enih i tipova s junog dijela priobalj a Jadrana. Makar seje naznakom uloge
bizantskog kod rj eenja kotorske katedrale moglo pribl iiti objanjenju izvora njezine pojave,
ona je posve apstrahirana na regionalnoj razini vezivanj em za stanja u Apuliji. Problem porij ekla ovdje
razmatranih apulijskih kupolnih crkava je zanimao usputno,l64 jer ne navodi primjer gradnje s
kupolom na naem obalnom
Opaskom o jednoj kupoli u sreditu prostora kao izrazitijem pokazatelju bizantske tradicije,'GS j e
postignuta kudikamo naglaenija centralizacija, odrediva i trotraveJnom podjelom srednjeg broda, U111110-
gome se pribliavamo osvjetljavanju podrij etla iskazane pojave kotorske katedrale. j e
o sintezi trobrodnog ustrojstva prostora s idejnim zamislima neto ranijih kupolnih crkava s obalnog
prostora strane Jadrana. Svrstane unutar ire skupine "longitudinainih s kupolom",IG6
karakterizira ih uzdizanj e jedne kupole na tijelu. Time se ne umanjuje uvij ek bitno dojam lon-
gitudinalnosti, kao u trobrodnih crkava, Sv. Stjepana na solinskom Otoku, iz X. st., i Sv. Benedikta
u Splitu, iz XI. st. lG' Naprotiv, kod zadarskog Sv. Lovre, iz XI. st. , kudikamo je naglaenija centralizacija
160 Presjek po duini kroz vldi kod: Toesea 1927, str. 603
161 Crte njezine vanjtine donosi: Bertaux 1903, str. 38 1, dok za presjek kroz gradevinu i tlocrt vidi: Venditti 1968. , str. 95, gdje
se ponajvie i razmatra ove crkve 1176. i 11 84. g" s katedralom u Molfetti.
162 Tlocrt crkve Ognissanti kod Va1enzana donosi: Bertaux 1903, str. 381 , sl. 164
J6' 1967, str. 20
'" 1967, bilj. 37
165 1967, bilj. 37
166 1978, str. 69-93
167 Solinska je crkva uvrtena u podskupinu "trobrodnog kupolnog {ipa", dok je crkva splitskib benediktinki
predstavnik '"kupolnog tipa s upisanim transeptom".
144
M arhitektura najunom dijelu Jadrana .. .
prostora,l68 kao i u vremenski bliskoj crkvi sv. Nikole u Splitu. 1.9 Posebno na to tipova
s kupolnom gradnjom na junom dijelu obal.e. Unutar njih svakako je najbrojniji "jed-
nobrodni kupolni tip", promatran u sklopu razdiobe navedene skupine longitudinainih s kupo-
10m.
l70
Izdvojen kao izrazita regionalna arhitektonska pojava unutar razdoblja postao
je iskazom prostornog oblikovanja crkava ovog dijela obale.'7I Brojem gradnji skupina
govori u prilog ustaljenosti pojave podizanja kupole u srednjem traveju prostora ovih crkava, 172
i na poneke prinove,'" tovie, i one izvan ueg prostora izrazite pojave, premda se ne uklapaju posve u
oblikovna svojstva tipa.
l7
' Vana je o njegovoj egzistenciji i na prostoru Boke kotorske, na crkvi
sv. Tome u Kutima iznad Herceg Novog, kao najjunijeg primjera toga jednobrodnog kupolnog tipa. 17l
Donedavno je razmatrana kao najraniji primjer gradnji kupolom juno od a kojoj
je pridano u htijenju prostornog naglaska k sreditu, '76 svojstvenog ovoj skupini. Time je ta
skupina premda ne i oblikovno istovrsna, s drugim arhitektonskim tipom crkava junog dijela
nae obale, onim razmatranim, prostornog oblika upisanoga kria". Primjer tipa iskazan je u
prvobitnoj crkvi sv. Tripuna u Kotoru iz IX. st., otkrivenoj uz sjevernu stranu katedrale, o
je bilo Stoga upravo ovi tipovi na pojasu ukazuju na izvore pojave arhitek-
ture Sv. Tripuna, u idejnoj zamisli uspostave centralnosti same S tim u vezi napose
je indikativno njezino postojanje u samom Kotoru u IX. sl.,177 pri za roman katedralu manje
vana uspostava longitudinalnog plana zdanja sa oblikovanim trima apsidama,
u duhu ranijih liturgijskih mijena na ovim prostorima. Vanost postave kupole u sreditu
katedrale u zamisli se vezuje za raniju crkvu sv. Tripuna, a posve i za gradnje jednobrodnoga
kupolnog tipa, u tenji za centralizacijom prostora.' 78
Navedena rjeenja crkvenih gradnji s tla Apulije posve jasno ukazuju na izostajanje one arhitektonske
zamisli s tri broda, gdje bi nad sredinjim prostorom bila podignuta samo jedna kupola. na umu
da je ta zamisao ostvarena na primjeru katedrale sv. Tripuna u Kotoru tijekom prve pol. XII.
st. , opravdano je posumnjati u nepovredivost tvrdnje koja ide za relativiziranjem samog broja
kupola iznad traveja srednjega broda, iznesene tijekom sagledavanja arhitekture kotorske crkve i one apu-
lijske.
179
[ u katedrale pozornost se usmjerava na pregradnju bizantske
crkve ispod katedrale iz XII. st.
lO. Petricioli 1987, str. 53-73
Za dataciju u xn. st. vidi: 1949, str. 212, ili sredinu XI. st.: 1990, str. 220. lako je vrijeme
Xl. st. (takva se promatra u okviru crkava izras lih iz tradicije": 1996, str. 334-335), ne
stoji sugestija (str. 219) o navodnom htijenju da crkvi ospori komponentu, jer je
ovaj, datiranju, jasno j tretira "spomenikom prelaznog Slila" (str. 218).
170 1978, str. 69-86
17 1 Za definiciju tipa vidi: 1960.
172 1984, 1994, s korigiranim tekstom i u dodatku Sv. Mihovila na najzapadnijeg primjera tog tipa.
173 19968, str. 78, bilj. 65, skupini pridruuje i Sv. Andriju na Pilama iz XL st. Ista j e crkva neto ranije razmatrana
kao gradnja Xl. st., s ostalim crkvama ovog tipa, medu kojimaje i Sv. Luka, nepridruen tipolokoj skupini. O
njima vidi i: 1990, str. 18-29
174 U zadarske crkve sv. Lovre tretirane i kao razvijeniji primjer tipa: Petricio1i 1990, str. 35. Razumljiva je u
nastojanju nj ezina morfoloki posve ali oznaka kao "trobrodne" nije u skladu s oprezom da se
"brodovi ", s obzirom na tako nazovu (str. 33). Za razlonije sagledavanje kao j ednobrodne s kupolom na SIUpovi-
md' vidi: Petrici oli 1987, str. 53
m ravnopravno pridexiana skupini j o kod: 1960, str. 34-35
176 O pretpostavkama, danas opovrgnutima, o izgledu najranij e kotorske crkve sv. Tripuna usp.: 1966, SlIo 12-
13
l77 nije opovrgnuto uzdizanje kupole u sredinjem dijelu prve katedrale Kotora, Sv. Marije (usp. 1990A;
1990B), iako ono nije razmatrano, niti je njezina arhitektura pozivanjem na kasniju roman stolnu crkvu.
178 Kako je primijetio 1985, str. 160, kazavi daje "krajnje uzevi - zamisao ipak iSlorodna".
m 1967, str. 18, tvrdnjom se da broj kupola bili presudan". Crkva S. Maria di Porta nuovo u Anconi , na
sredi njem dijelu talijanske obale Jadrana, ima rjeenje u ostvarenoj trobrodnoj zamisli. s kotorskom
i katedralom iskazuje ponajprije u postavi kupole u sreditu, regionalnoj oznaci i kreativnom odmaku od
eiaboriranog ustrojstva. Stoga je i ovu crkvu, podignutu vjerojatno u drugoj pol ovini XII. st. , opravdano uzeti kao jo jedan
pokazatelj gradnje na podjozi iskustava u podizanju crkava s kupolom. O tome: Kronig 1962., str. 205, s tl ocrtom crkve, kao
i kod: OurseVStierlin, str. 103.
145
Slarohrvalska prosvjefa llI/33 (2006.)
katedrale u Dubrovniku i Kotoru ne mogu se promatrati tek kao rezultat neposrednog
razvoj a spomenutih gradnji , i njihovih prototipova, '80 ali ih objedinjuj e nakana na-
glaska k sreditu, ostvarenog podizanjem tek jedne kupole. pak na umu da na cjelokupnom pojasu
obale nije prepoznati crkvenu gradnju iz razdoblja srednjeg vijeka kojoj bi pro-
stor, analogno apu\ijskim crkvama, krunile dvije kupole ili vie njih postavljenih u istoj osi, sve
na snagu tradicije ili, sagledavi kronoloke kontinuiteta iskazanog na kotorskoj
katedrali sv. Tripuna. Analognu situaciju nalazimo i na tlu susjedne Apulije, gdj e se pojava razmatranih
crkava iz XII. st., svojstvima triju kupola iznad traveja srednj eg broda, s pravom nastojala vezati uz pret-
hodna stanja na tom
Jo jedan problem arhitekture Sv. Tripuna trai razmatranj e. je O njegovim
zvonicima i pozivanju na Sv. Nikolu u Bariju kao uzorom za gradnju kotorske crkve.
'82
Pojava
se utoliko zanimljivijom to je postavu zvonika kao provedbu arhitektonske zamisli, 'g)
gdje su vertikalama zavravali ritam brodova i bili udrueni vjerojatnim svodom trij ema. Upozo-
reno je na neutemeljenost takvih vezivanja, kao rj eenja koj e nije istorodno barij skoj crkvi .'84 Vanost je
ove primjedbe, dane tek u napomeni o primarnoj razlici vizure, u pogledu dugovremenosti izgradnje
barijske crkve. lB' Ipak, 1132. g. valja promatrati kao vrijeme u kojem je ocrtan izgl ed

tornjevi Sv. Nikole su u zamisli, premda je njihov raspored na uglo-
vima po koj em se ponajvie i razlikuju od kotorskog rjeenja, vie odraz okolnosti,
vjeroj atno adaptacije civilne Time se ponajbolje dade obj asniti tl ocrtna dispozi-
cija tornjeva, gradnja na njima kraj em XI. ili XII. st. ne striktno uzevi,
njihovo prostorno uspostavljanje. lB. S tim u vezi teko je prihvatiti milj enje koje njihovu
gradnje crkve sv. Nikole.
'
" Smjetaj zvonika kotorske katedra-
le priblino u osi brodova, odnos, a time i rjeenje galileje, ne opravdavaju utjecaj
barijskog Sv. Nikole, premda je tovanj e kulta njihovih zatitnika moglo osnaiti razloge pozivanja na
njihov smjetaj.l90
Oblikovanje dvama tornjevima ostvarenim na tlu juga Italije, u smislu analogija
s katedralom u Kotoru, su na katedralu u Ceta lu na Siciliji.
l9I
Pisci su usputno napominj ali tek
njezine vizure s onom kotorskom, ali bez naznake za vremenski primat kotorske katedrale u odno-
180 Kako je ustvrdio 1985, str. 160, dotakavi se, okvirnim smjernicama, odnosa II graditeljslvu i
romani razdoblja nasuprotnih jadranskih obala.
'I' Konkretnij e jo od: Bertaux 1903, str. 386-395
' Sl Za to su se usputno zalagali : Karaman 1934, str. 100; Karaman 1939, str. 41 -42; Karaman J 952, str. 35; 1955, str. JO; Ka-
raman 1963, str. 94, bilj . 26 a; 196 1, str. 1222
I S3 1953, str. 78. Njihovu dispoziciju II tJocrtnoj rekonstrukciji vidi: 1967, str. 8
I M Stoga se zalae, razumljivo po sebi , za neodredeni uzor neovisno o stupnju modifikacije, uz otprije pretpostavlj eno posred-
nitvo june Italije glede komponenti arhitekture: 1967, str, 21-22. Pretpostavci, koju iznosi S oprezom,
o prijenosu kuha arhandela Mihovila i sv. Gabrijela posredstvom benediktinaca u Kotor, s ti m u vezi i njihovih kapela na
zvonicima katedrale (str. 21), vanost treba pridati utoliko to joj je oslonac u prethodnim zapaanjima o djelatnosti reda u
neposrednoj blizini grada, usmjerenoj na tovanje Sv. Mihovila. O tome, kao i vezama zapadne Europe s
jem kulta vidi: J963, str. 197-210; za razgrananost tovanja sveca na Apulij e: Beltochi 1996, str. 133-162
18!> Za sumamu kronologUu crkve sv. Nikole vidi napomene II bilj. 135, te posebno s obzirom na neke kontroverze njezine arhi p
tekture, uvidom II novija istraivanja na gradevini: Thiery 1978B, str. 561-566, gdje je navedena i sva relevantna literatura.
ll. Belli D'Elia J 987B, str. 163
187 Za ovakvo sagledavanja stanja koje je proizila iz terenskog istraivanja, s napomenom O literaturi , vidi kod: Thiery 1978B,
str. 566
IRS Vidi tlocrt crkve sv. Nikole u Bariju s fazama gradnje kod: Kronig 1962, str. 210, figo ll . Prema pri1oenom naertu nije posve
j asno vremenski hod gradnj e izdiferenciranosti poj edinih faza. Pak je pak 1089. g kao go-
dina gradnje troapsidalnoga dijela kao i sjeverozapadnog tornja. S obzirom na to da j e autor okvirno upoznat s adaptacijom
bizantske kod gradnje crkve, tovie, i govori o kojim j e to dijelovima (Kronig 1962, str. 211), proizlazi prema
nacrtu da se oni ne odnose na, ovdje markiran i, toranj. Ovakav bi prikaz bio u suprotnosti s gore navedenim, prema
kojem su oba tornja Sv. Nikole pretpostavlj eni ostaei profane zgrade
IS? Conant 1979, str. 347. je u literaturi nepodudarnost ert,ea tl ocna crkve sv. Nikole u Barij u , napose u prikazu pro-
eelnog dijela s tornj evima na uglovima.
'90 J997, str. 95-96
'9l Toesc. 1927, str. 612; Petricioli 1990, str. 98
146
M arhitektura najunom dijelu Jadrana...
su nasicilsku, kojojjegradnja 1151. godine.
l92
Iu okvirimaprogramabenediktinacanastojalo
seprepoznati iizvoreoblikovanja sazvonicimakatedralesv. TripunauKotorupristiglih,posred-
stvomapulijskogagraditeljstva,konkretnijeSv. NikoleuBariju.
J93
Njihovuprovedbutrebasagledatikao
oznaku pojaveurasprostiranju,svakako koncepcije,mimo konkretnijegudjelanekeod
apulijskihgradnji. Premda, valjanaglasiti dajepostavadvojnih zvonikakatedrale sv. Tripuna
posveusamljenau graditeljstvuXL-XIII. st. na primorju,a ne nalazijoj
se ni uzora.
194
Misao ojednosmjernom utjecaju srednjovjekovnogapulijskog graditeljstva, osobito romani na
crkvenu arhitekturujunihdijelova Jadrana, evidentno nUe utemeljenau iskazanim rjeenjima.
Kako sejetijekomnjihovarazmatranjanastojalo upozoriti ,tobonje bi utjecajevaljaloodmjeravati upu-
naodvojenekreativneizraze,glavninomupozivanjunaranija ostvarenjabizantskoga
karaktera.195
StogajeipoeljnUe pojaveusrednjovjekovnomgraditeljstvu obajujadranskihobalasagledavatikao
analogije.

AggiornamentodeIl'opera Aggiomamentodell'operadi:E.Bertaux,L'artdansL'ItalieMeridiona-
le,TomeIV-V, :EcoleFrancaisedeRome(Rome)
Arheolo istra.Dubrovnik Arheoloka istraivanjauDubrovniku i
izd.HAD kraju, Izd. Hrvatskoarheolokodrutvo (Zagreb)
ELU Enciklopedijalikovnihumjetnosti(Zagreb)
HrvatiBokekotor. Hrvati Bokekotorske,ZbornikPomorskogmuzeja
HZ Historijskizbornik(Zagreb)
!stor.CG IstorijaCrneGore(Titograd)
Jadran.protohist. Jadranska'obalauprotohistorUi(Zagreb)
Kated.Sv. Tripun 800godinakatedraleSv. Tripunau Kotoru (1166-1966)(Kotor)
Napoli nob. Napolinobilissima(Napoli)
Pjz Praistorijajugoslavenskihzemalja(Sarajevo)
Prilozistarohrv.arh. Prilozi istraivanjustarohrvatskearhitekture(Split)
PPUD PrilozipovijestiumjetnostiuDalmaciji(Split)
hrv.pejzaa prvoghrvatskogkulturnogpejzaa(Zagreb)
SHP Starohrvatskaprosvjeta(Zagreb,Split)
Starinar Starinar,Arheoloki institut, SAN(Beograd)
ZFFBgd ZbornikFilozofskogfakultetauBeogradu(Beograd)
ZIBK ZbornikizvetajaoistraivanjimaBokeKotorske,I-II,SpomenikSAN,
N.s. (Beograd)
ZLU Zbornik(Maticesrpske)zalikovneumetnosti (Novi Sad)
192 Zadataciju u 1240. g. :Conant 1979,str. 357. Istorodnorjeenjesazvonicimaitrijemomprovedenojeiprijenatlu
Sicilije, na katedrali uMazari del Vallo,s gradnjeu 1093. g., tlocrt vidi: Kr6nig 1962, str. 206. Pojavajena
Sicilijerazmatranau svojstvu benediktinskogdjelovanja,kojim su seprenosile naprijed spomenute
konkretno clunyjevskeoznake.
19J Vidi bilj. 182.
194 Zanjihovupojavu uEuropi vidi : 1994,200-201. Gradnjatornjevauparu nastojala sejeprepoznati ina predro-
crkvama u Dalmaciji, ali na takvejeneutemeljenosti upozoreno: 1953, str. 29; Karaman 1955B, str.
217-218,gdjeopetujemiljenjeo utjecaju barijskecrkvena kotorskezvonike.
195 Kakojenajsumarnijeistaknutokod: 2005,str. 16
147
Starohrvatska prosvjeta 1lI/33 (2006.)
LITERATURA
1995
I. Biljeke o crkvi Sv. Mihajla u Stonu, Peristil 3811995, Zagreb 1995, 15-22
1979
. Jadranska zona, Pjz,Neolitskodoba, II, Sarajevo 1979,473-634
1987
. Liburnska skupina, Pjz,V, Sarajevo 1987,339-390
BelliD'Elia 1987A
P. BelliD'Elia,Alle sorgenti del Romanico: Puglia XI secolo, (2 edit.), Bari 1987.
BelliD'Elia 1987B
P. BelliD'Elia,La Puglia, Italia romanica, Milano 1987.
BelliD'ElIia 1994
P. Belli D'Elia,Presenze pugliesi nel cantiere della cattedrale di Trogir, MajstorRadovan injegovo
doba,Trogir 1994,39-57
Bertaux 1903
E. Bertaux,L 'art dans L 'Ita lie Meridionale (De lajin de I' Empire Romain a la Conquete de Charles
d 'Anjou) ,Paris 1903.
Bettoehi 1996
S. Bettoehi, La diffusione nel culto micaelico in Puglia tra xl e XlI secolo, Vetera Christianorum,
33/1996,fase.2, Bari 1996, 133-162
1941
Arhitektura i skulptura, Manastir I, Beograd 1941.
1958
Ratac, Starinar,N.s.,VII-VIII, 1956,Beograd 1958,39-75
1963
L Prevlaka-Tumba, ZFFBgd,VU-l,Beograd 1963, 197-210
Cilento 1978
N. Cilento, Le signorie longobarde e i ducati romanico-bizantini. Secc. VIII-IX, Aggiornamento
dell'opera,Torne IV, Rome1978,49-66
Conant1979
K.J. Conant, Carolingian and Romanesque Architecture 800-1200, Harmondsworth 1979.
CristianiTesti 1978
M. L. Cristiani Testi, Frederic II et I'architecture apulienne, Aggiornamento deU'opera, Tome V,
Rome 1978,903-921
1986
M. Arhitektura Nemanjinog doba, l, Crkve u Toplici i dolinama Ibra i
Morave, Beograd 1986.
148
M. arhitektura najunom dijelu Jadrana...
1989
M. Arhitektura Nemanjinog doba, II, Crkve u Polimlju i na Primorju, Beograd 1989.
1997
M. Katedrala Svetog Tripuna kao izraz prilika u Kotoru sredinom XII veka,
Zbornik radova Vizantolokog instituta, :XXXVI, Beograd 1997, 83-98
Davies 1952
J.G. Davis, The Origin and Development ofthe Early Christian Architecture, London 1952.
Deroko 1953
A. Deroko, Monumentalna i dekorativna arhitektura u srednjovekovnoj Srbiji, Beograd 1953.
Diehl 1894
C. Diehl, L' Art Byzantin dans L 'itaUe Meridionale, Paris 1894.
Dupre Theseider 1978
E. Dupre Theseider, Lo stanziamento dei Normann i nel Mezzogiorno, Aggiornamento dell 'opera, Tome
IV, Ecole Francaise de Rome, Rome 1978, 67-131
1989
V. J. Kotorske crkve oko 1200. godine i njihovo poreklo, ZLU, 25, Novi Sad 1989, 1-20
1939
C. katedrala, Zagreb 1939.
1948
C. Iskopine srednjovjekovne crkve Sv. Eufemije u Splitu, HZ, 111-4, Zagreb 1948, 201-210
1949
C. Istraivanja u srednjovjekovnoj crkvi Sv. Nikole u Splitu, HZ, JII1-4, Zagreb 1949, 211-
221
1953
C. O spomenicima grada Kotora, ZIBK, CIlI, 5, Beograd 1953, 71-101
1955
C. Prvi poznati graditelji, Dubrovnik 1955.
1958
C. Samostan i crkva sred jezera na Mljetu, Bulletin Instituta za likovne umjetnosti JAZU,
God. VI, Br.l, Zagreb 1958, 1-14
1961
C. Nae veze s junom Italijom, VIIII12, Split 1961, 1221-1239
1976
1. Peljeac u protopovijesti i antici, Peljeki zbornik, l, 1976, 1985, 15-80
1985
1. Prilog porijekla arhitekture na junom Jadranu, SHP, s. III,
1511985, Split 1985, 133-163
149
Starohrvatska prosvjeta ]]]/33 (2006.)
1988
L Srednjovjekovna svetita u kraju, Arheo1. istra.
Dubrovnik, Izd. HAD, 12/1987, Zagreb 1988,189-207
1989
1. i arhitektura obale u XlV vijeku, i vizantijska umetnost
sredinom XIV veka, skup povodom 650 godina manastira 1985, SAN, Na-
skupovi, knj. XLIX, Odelenje istorijskih nauka, knj. 13, Beograd 1989, 169-183
1996 A
1. Adriobizantski sloj zidnog slikarstva u junoj Hrvatskoj, Starohrvatska bati-
na, hrv. pejzaa, Zagreb 1996, 371-386
1996 B
1. Crkvica "Sigurate " u Dubrovniku, ratom te obnovljeni spomenik,
Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 20, Zagreb 1996, 59-81
Foccilon 1969
H. Foccilon, The Art of the West, Part one: Romanesque, London 1969.
1940
V. Otok u srednjem vijeku do god. 1420, Djela JAZU, knj. XXXVI, Zagreb 1940.
1952
V. Nekoliko pogleda na pomorsku trgovinu Dubrovnika u srednjem vijeku, po-
morstvo (U spomen sto godina kole u Dubrovniku), Dubrovnik 1952, 117-163
1968
B. spomenici otoka Visa, PPUD, 17, Split 1968,5-58
Gabrieli 1936
G. Gabrieli, lnventario topografico e bibliografico delle cripte eremitiche basiliane di Puglia, Roma
1936.
Guillou 1978
A. Guillou, L'ltalie byzantine du lXe au XJe siecle. Etat des questions, Aggiornamento dell'opera,
Tome IV, Rome 1978,3-48
1953
S. Revizija iskopina u Biskupiji kod Knina godine 1950., Ljetopis JAZU, knj. 5711952, Za-
greb 1953,9-49
1978
V. starohrvatske arhitekture za povijest evropske predromanike, Prilozi
starohrv. arh., Split 1978, 131-148
1912
L. Contributo alla storia d'arte in Dalmazia, Suplemento al Bulletino d' archeologia estoria
dalmata, XXXV, Split 1912, 95-118
150
M. arhitektura najunom dijelu Jadrana...
1990
M. Crkvena reforma i arhitektura na Jadranu, SHP, s. III , 20/1990,
Split 1990,191-213
1996
M. Pojava arhitekture u Hrvatskoj, Starohrvatska batina,
hrv. pejzaa, Zagreb 1996, 325-338
Karaman 1930
Lj. Karaman, Jz kolijevke hrvatske prolosti, Zagreb 1930.
Karaman 1933
Lj. Karaman, Umjetnost u Dalmaciji, XV i XVI vijek, Zagreb 1933.
Karaman 1934
Lj . Karaman, Dalmacija kroz vjekove, Split 1934.
Karaman 1938
Lj . Karaman, Portal majstora Radovana u Trogiru, Rad JAZU, knj. 262, umj. raz. 3, Zagreb 1938.
Karaman 1939
Lj. Karaman, Eseji i Zagreb 1939.
Karaman 1952
Lj . Karaman, Pregled umjetnosti u Dalmaciji, Zagreb 1952.
Karaman 1955A
LJ. Karaman, O slijedu gradnje katedrale u Kotoru, PPUD, 9, Split 1955, 5-16
Karaman 1955B
LJ. Karaman, O reviziji iskopina u Biskupiji kod Knina, SHP, s. III, 4/1955, Zagreb 1955, 209-219
Karaman 1956
LJ. Karaman, Nekoliko zapaanja o srpskoj arhitekturi, Anali historijskog instituta JAZU u Dubrovni-
ku, IV-V,1955-1956, Dubrovnik 1956,49-67
Karaman 1963
LJ. Karaman, O djelovanju sredine u umjetnosti hrvatskih krajeva, Zagreb 1963.
Karaman l 964
LJ. Karaman, Dalmatinske katedrale, Zadar 1964.
1976
R. Jllyro-Apenninica, Jadran. protohist., Zagreb 1976, 177-183
1971
N. Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb 1971.
1956
V. O monumentalnoj arhitekturi srednjevekovnog Kotora, Z/BK ,eV,7, Beograd 1956, 147-
ISI
163
Starohrvatska prosvjeta 1Il133 (2006.)
1959
V. Prevlaka u Boki Kotorskoj, Starinar,N.s.,IX-X, 1958-1959,Beograd 1959,388-389
1963
V. Crkva Sv. Marije na Mljetu, ZFFBgd,VII-l,Beograd 1963,213-226
1965
V Graditeljska kola Pomor ja, Beograd 1965.
1966
V. Prevlaka, ELU,IV, Zagreb 1966.
1967
V. Prvobitna arhitektonska koncepcija kotorske katedrale XlI veka, ZLU, 3, Novi Sad 1967,
3-30
1970
V. Arhitektura, Crna Gora u doba Istor. eG, IIII,Titograd 1970, 117-200
1977
V. Les eg/ises il nef unuque avec une coupole dans l'architecture byzantine des Xle et Xlle si-
ecles, Zograf, 8, Beograd 1977,10-14
1987A
V. Arhitektura ranog srednjeg veka u Duklji i Zeti, Program prostora i poreklo oblika,
Vizantije i Zapada, Beograd 1987,21-32
1987 B
V. Oprirodi obnove i pravcima razvitka arhitekture u ranom srednjem veku u i zapad-
nim oblastima Jugoslavije, VizantijeiZapada,Beograd 1987,9-20
2001
V. OstacimanastiraSv. MihailanaPrevlaci,Starinar,N. s., LI,200l,Beograd200l,
135-170
1970
V. J. Crkva Sv. Tome u u Boki kotorskoj, ZFFBgd, XI-l, Beograd 1970,
107-114
1956
J. Srednjovekovni epigrafiki spomenici Boke Kotorske II, ZIBK ,ev, 7, Beograd 1956, l-
II
1967
J. Arhitektura i skulptura, IX vek, Od dolaska Slovena do kraja XlI veka, Istor. eG, I, Ti-
tograd 1967,281-442
Krautheimer 1986
R. Krautheimer, Early Christian and Byzantine Architecture, 4 ed., Yale Univ. PressIPelican Hist. of
Art, 1986.
152
M arhitektura na junom dij'elll Jadrana",
Kr6nig 1962
W. Kronig, La Francia e l 'architettura roman ica neli' Italia meridionale, Napoli nobilissima, I, 1961-
1962, Napoli 1962, 203-215
Kubach 1988
H.E. Kubach, Romanesque Architecture, London 1988.
Lavermicocca 1978
G. Lavermicocca, L 'art des "moines basi/iens " dans les pays grecs et latins de l 'Italie meridionale,
Aggiornamento dell' opera, Tome IV, Rome 1978, 303-346
1971
1. Povijest Dubrovnika od Vll do godine 1205, Zagreb 1973.
1971
J. brodarstva, horizonti, 7-8, Zagreb 1971, 10-11
Mango 1989
C. Mango, Architettura Bizantina, Milano 1989.
1960
T. Regionalni junodalmatinski kupolni tip u arhitekturi ranog srednjeg vijeka,
zbornik, Dubrovnik 1960,33-47
1978
T. Prilog morfolokoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji, Prilozi
starohrv. arh., Split 1978, 5-129
1984
T. Regionalizam u ranosrednjovjekovnoj arhitekturi Dalmacije, SHP, s. III, 14/1984, Split
1984, 135-158
1988
T. Byzantine Component in the Dalmatian Architecture from the 11 th to the 13 th century,
Studenica i vizantijska umetnost oko 1200. godine, skupovi SANU, knj. XLI, Odelenje
istorijskih nauka, knj. II, Beograd 1988,455-462
1990
T. "Quincunx" u ranosrednjovjekovnoj arhitekturi Dalmacije, SHP, s. III, 2011990,
Split 1990, 215-224
1994
T. Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Split 1994.
1966
1. Prvobitna crkva Sv. Tripuna u Kotoru, Kated. Sv. Tripun, Kotor 1966, 9-19
1990A
J. krstionica ispod svete Marije od Rijeke u Kotonl, PPUD, 29, Split
1990, 21-32
153
Starohrvats!w prosvjeta !II/33 (2006.)
1990B
J. Prolegomena za problem prvobitne crkve Sv. Tripuna u Kotoru, PPUD, 30, Split 1990,
5-29
1978
B. Il gruppo istriano dei monumenti di architettura sacra con abs ide inscritta, Atti del centro
di ricerche storiche-Rovigno, VIII, 1977178, Trieste 1978,39-185
2003
J. Benediktinci u Boki kotorskoj, Hrvati Boke kotor., 2003, 291-303
Millet 1930
G. Millet, Etude sur les eglises de Rascie, Les portails, L' art byzantin ches les Slaves, Recueil Uspen-
skij, l, Paris 1930, 188-193
1966
M. Arhitektura bazilike iz 1166. godine i nastale promjene tokom vjekova, Ka-
ted. Sv. Tripun, Kotor 1966, 21-41
Mongiello 1988
L. Mongiello, Chiese di Puglia (Il fenomeno delle chiese a cupola), Bari 1988.
Morrone/Cala Mariani 1978
R. A. MOITonelM.S. CaIa Mariani, L' architecture il coupoles, Aggiornamento dell'opera, Tome V,
Rome 1978, 599-620
Mi.iller 1994
J. Mi.iller, Das Ostadriatische Friihneolitikum, Prahistorische Archaologie in Si.idosteuropa, Band 9,
Wissenschaftsverlag Volker Spiess, Berlin 1994.
1964
L Benediktinci u Hrvatskoj, II, Split 1964.
Ostrogorski 1969
G. Ostrogorski, Istorija Vizantije, Beograd 1969.
Oursel / Stierlin
R. Oursei - H. Stierlin, Romanic, Berlin.
1994
. Nastanak i razvoj crkve Sv. Vlaha u Dubrovniku, Dubrovnik,511994, Dubrovnik 1994, 43-
78
1996
. Crkva Sv. Petra u Dubrovniku, Starohrvatska batina, hrv. pejzaa,
Zagreb 1996, 267-277
1998
. Dubrovnik, Nastanak i razvoj srednjovjekovnog grada, Split 1998.
Petricioli 1987
1. Petricioli , Crkva Sv. Lovre u Zadru, SHP, s. III, 1711987, Split 1987, 53-73
154
M TOMASO RomanicKa arhitektura na junom dijelu Jadrana .. ,
Petricioli 1990
L Petricioli, Od Donata do Radovana, Pregled umjetnosti u Dalmaciji od 9, do 13, Split
1990,
Petru cc i 1960
A. Petrucci, Cattedrali di Puglia, Roma 1960,
Prelog 1984
M. Prelog, Romanika, Beograd-Zagreb-Mostar 1984,
Prelog 1994
M, Prelog, (305-1105,g) i bizantski/aktor u umjetnosti obale Jadrana, Po-
vijesno studije L, antike i romanike, Djela 2, Zagreb 1994, 83-106
Puhiera 1956
S, Puhiera, Srednjevekovne crkve na ostrvu ipanu, Starinar, N,s., V-VI, 1954-1955, Beograd 1956,
227-246
1978
L Prilozi vezamajunog Jadrana sa Apulijom u srednjem vijeku, Godinjak pomorskog muzeja
u Kotoru, XXVI, Kotor 1978, 87-96
1989
D, Iliri i svijet, Split 1989,
Restauri 1983
Restauri in Puglia, 1971-1983, II, Schena Editore, Fosano (Brindisi), 1983,
Romano 1988
c.G, Romano, Calabre et Basilicate Romanes, ed, Zodiaque, La Pierre-qui-Vire 1988,
Schino 1966
C. Schino, La Basilica Cattedrale di Bari, Bari 1966,
1990
L Jednobrodne kupolne crkve u Dubrovniku u vreme vizantijske vlasti, Zograf, 21, Beograd
1990, 18-30
1938
L Katedrala Sv, Tripuna u Kotoru, Split 1938,
1988
J, Prikaz nalaza ispod katedrale i poljane u Dubrovniku, Arheo!. istra, Dubrovnik
izd. HAD, 12/ 1987, Zagreb 1988, 15-38
1998
J, Benediktinski samostan Sv, Marije na Mljetu, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 22,
Zagreb 1998,7-21
1959
G. na Prevlaci, ELU, I, Zagreb 1959,
155
Starohrvatska prosvjeta IlI/33 (2006.)
1963
G. Arhitektura i skulptura srednjeg veka u Pomorju, Beograd 1963.
onje 1981
A. onje, Bizant i crkveno graditeljstvo u Istri, Rijeka 1981.
Thiery 1978A
A. Thiery, Les basiliques du XIe et du XIle siecle dans les vilfes de la Campanie et de [,Apulie, Aggi-
ornamento dell' opera, Tome IV, Rome 1978, 571-594
Thiery 1978B
A. Thiery, Les Normands et la civilisation de l 'Italie meridionale, Aggiornamento dell'opera, Tome V,
Rome 1978,547-569
Toesca 1927
P. Toesca, Storia dell ' arte italiana, I, Medioevo, Torino 1927
1988
M. Srednjovjekovna crkvena arhitektura na junom dijelu obale Jadrana u odnosu
na suvremene pojave u Apuliji - Problem udjela veza i dodira od kreativnog
prevladavanja stanja (rukopis)
2005
M. Srednjovjekovna crkvena arhitektura Dubrovnika i njegova s obzirom na su-
vremene pojave u Apuliji (saetak predavanja), Obavijesti Had-a, XXXVITI2, Zagreb 2005, 16
1922
M. Arhitektura i skulptura u Dalmaciji od IX do XV Beograd 1922.
Venditti 1967
A. Venditti,Architettura in cupola in Puglia (I), Napoli nob., 113-4, Napoli 1967, 108-122
Venditti 1968
A. Venditti, Architettura in cupola in Puglia (III), Napoli nob., 3-4, Napoli 1968,94-115
1988
P. sloj katedrale u Zadru, Diadora, 10, Zadar 1988, 165-183
Willemsen/ Odenthal 1959
c.A. Willemsen/D. Odenthal, Puglia, Terra dei Normanni e degli Svevi, Bari 1959.
1976
M. odnosi na Jadranu, Jadran. protohist., Zagreb 1976,301-307
eravica 2003
Z. eravica, Rani srednji vijek Boke kotorske, Hrvati Boke kotor. , 2003, 255-270
156
M arhitektura najunom dijelu Jadrana...
Summary
Romanesque Arhitecture of the Southern Part of the East Adriatic Coast through the Problem of
Emphasizing the Influence of Apulian Building
Key words: the East Adriatic, Apulia, Romanesque architecture, J J th century three apse buildings,
architecture with cupala, regional Byzantine solutions.
The influence of Apulian constructions on the architecture of the East Adriatic has been emphasized
in the literature for a long time, thus creating a negative image of a creatively passive area. But, analysis
of the problem of medieval architecture shows a different situation and demands a more detailed review
of the building practice of Apulia and its neighbouring provinces on the western side of the Adriatic. The
initial spark of understanding the influences was maintained by emphasizing the vaulting of only the side
aisles of Romanesque cathedrals by which this indication of the more distinct southern Italian group had
to get analogies in the buildings of the eastern Adriatic. The crucial places in the reviews and interpreta-
tions ofthe relations between the two opposing coasts in the Middle Ages are to be found in the works of
Cvito Their importance is not in the development of already existing interpretations, but in the
correlative insight of the past and contemporary situations on the Croatian coast. In the text on the 12th
century Benedictine church of St Mary on Mljet, the author notices analogies in Apulian building practi-
ce, but also evaluates the solutions of earlier construction in the eastern Adriatic. In the work of Vojislav
on the church on Mljet, the analysis is focused on trying to place this church amongst the Raka
churches of the Serbian building tradition. The problem was that much more complicated since the simi-
lari ties between the Romanesque church of St Mary on Mljet and the one of St Margaret in the Apulian
town ofBisceglie, did not include the shape of parts ofpresbytery. A solution similar to that in St Mary on
Mljet can be found in the Greek church ofNea Moni on Chios from 1045 which also has a pair of columns
indicating the tripartate shape ofthe east end. However, the actual spatial organization of the Mljet church
should be explained through earlier buildings on the eastern Adriatic coast, such as the church of St Peter
in Dubrovnik, dated to the 10th century. This Dubrovnik church is very loosely tied to Byzantine churches
with the floor plan of the cross written into the square base, achieved without the mediation of architecture
in Apulia, as well as the 9th century Kotor church of St Tryphon, although it is, to a certain extent, closely
related to the churches of southern Italy. The church of St Peter in Dubrovnik has to be viewed in the fra-
mework of the similarities of the solutions we find in the case of the church of St Stephen in Solin.
Igor captures most successfully the influence of southern Italy, especially Apulia, on the de-
velopment of the church construction in the southern part of the eastern Adriatic coast. The author states
that the analogies in the architectural solutions on both sides of the southern Adriatic coast should not be
taken as proof ofApulia's superiority. Despite this, analogies with Apulian construction were found in the
floor plan of the uncovered Romanesque cathedral in Dubrovnik, although there are no known examples
with a similar floor plan in Apulia.
The most characteristic example of trying hard to prove the influence of Apulian construction can be
seen in the analysis of the source for the shape ofKotor's Romanesque cathedra!. Let us start with the old
conviction that since the nave of St Tryphon is not vaulted, it must have been influenced by the Roma-
nesque church of St Nicholas. Vojislav paid special attention to the Kotor cathedral and analyzed
architectural solutions from the Apulia region in an attempt to explain the solutions in the Kotor building.
In this process, he did not take into consideration that on the whole area of the eastern Adriatic coast there
can not be found one medieval church building which would, in analogy with the Apulian churches, have
one or more cupolas in the same axis. Therefore, everything points to the strength of regional examples,
just as it is in the neighbouring Apulia, where the appearance of the 12th century churches with three cu-
polas above the nave is connected with the previous regional situation.
Even the fas:ade bell towers of St Tryphon have been observed in connection with the church of St
Nicholas in Bari. However, their shape should be seen as a sign of the general spread ofwestem concepts
rather than the concrete influence of any of the Apulian buildings.
157
Starohrvatska prosvjeta 1ll/33 (2006.)
The idea of a one-way influence of Apulian medieval , especially Romanesque, construction on the
church architecture of the southern parts of the east Adriatic, is evidently not based on the stated solutions.
It is therefore more desirable to understand the solutions in the medieval constructions on both sides of
the Adriatic coast as analogies.
Translation: Nicholas Philip Saywell
158