Doc. dr.

AMILA LJIVO-GRBO

Prilog prouavanju medijske kulture u Bosni i Hercegovini

Mediji i medijska kultura

Saetak

Autorica istrauje fenomen medijske kulture kao jednog od kljunih konstituirajuih pojmova informatike ere koja uslonjava ravan identiteta, pa tako i socijalni i profesionalni identitet medija i novinara, koji je deontoloki relativiziran i saobraen stepenu razvoja politike i medijske kulture u odreenoj socijalnoj zajednici, kao to je npr. Bosna i Hercegovina. Kljune trijei: medijska kultura, mediji, tehno kulture

Istraivanje uloge medija u drutvenim promjenama koje se danas oznaavaju razliitim nazivima1 podrazumijeva elementarni uvid u stanje drutvene svijesti, posebno u oblast kulture, odnosno u onaj njen segment koji se razvija u novim tehnolokim uvjetima i iz kojeg se generira jedan, reklo bi se, novi trend i novi odnos. Rije je o medijskoj kulturi za koju sve vei broj teoretiara tvrdi da je natkrilila tradicionalnu kulturu i tradicijske vrijednosti. Taj novi kulturni imperijalizam posljedica je novih tehnolokih mogunosti da se posredstvom medija (elektronskih) planetarno prezentiraju poruke za koje publika (masa) vjeruje da ih treba prihvatiti ili ih prihvaa bez rezerve, konzumirajui ih na isti nain kako konzumira hranu koja se nudi npr. reklamom. Razlika meu slojevima publike, istina, postoji, ali se ona postupno smanjuje kako pada cijena tehnikih naprava posredstvom kojih se emituju poruke. Tu razliku je mogue nai jo (posebno) u sferi potronje, u kojoj se due siromanijih podmiruju surogatima koje njihovi kreatori javno nude kao vjerodostojne proizvode.
MEDIJI I MEDIJSKA KULTURA

415

Fakultet politikih nauka GODINJAK 2008/2009

416
Fakultet politikih nauka GODINJAK 2008/2009

AMILA LJIVO-GRBO

Raspon informacija i mogunost ponude, s jedne strane, i glad za novitetima (sa televizije), s druge strane, ogromni su. Uz nove ideje o tome kako to bolje ivjeti, nude se i politike ideje i nove ideoloke recepcije itd. U takvim okolnostima uz ad hoc proizvedene potrebe razvija se i ad hoc svijest ija je konstanta inovacija, pa se postavlja pitanje: ta je kultura u klasinom smislu, a ta savremena kultura u ijem sastavu razumijevamo da je i medijska kultura. Zaboravimo li neka ranija uenja o kulturi, a aktualna kritika gledita usmjerimo na sadanjost (kulture), moe nam se uiniti da svijetom dominira samo medijska kultura. Meutim, pri svakom promiljanju kulture postavlja se pitanje o kulturi uope, kao i pitanje o njenom porijeklu i znaaju. Posluimo li se klasinim znanjem o tome ta je kultura, neminovno emo naii na nalaz o ovjeku kao prirodnom biu koje jeste najsavrenije meu ivim biima, ali kojem priroda (ili Bog) nije rijeila sve pretpostavke egzistencije, ve ga je obdarila umom koji ga vodi da mijenjajui prirodu osigurava egzistenciju, pri emu nastaje njegova druga priroda.2 Ta druga ovjekova priroda razumijeva se kao kultura ljudska kultura, koja je u biti njegov trag o njemu samome kroz povijest njegova odnosa s prirodom. Dok se prirodni razvoj ovjeka posvuda obavlja na priblino jednak nain, kako je to ve rijeila sama priroda, njegov se drugi kulturni razvoj (njegova druga priroda) odvija kao razvoj individue u sklopu zajednice kojoj pripada. Evolucija i pojedinca i njegove zajednice u biti je kulturna evolucija i stoga se jo uvijek o kulturi moe govoriti kao o kulturama zajednica i o tome nema nikakvog spora. U tom smislu odgaja se i ovjek kao lan zajednice. ovjek se, dakle, postupno (odgojem) priprema za ponaanje u skladu sa zahtjevima zajednice. O tome ta sve utjee na izgradnju ponaanja i ljudski izbor, razliite nauke su odgovorile razliito. No, valja primijetiti da savremene teorije kulture3 nedvojbeno ukazuju na potrebu transdisciplinarnog pristupa kulturi (Kelner), a to podrazumijeva uvaavanje razliitih teorijskih nalaza i zakljuivanja o kulturi iz kojih se raspoznaje aktualna kultura, kako na lokalnom tako i na globalnom planu. Tako npr. prava ena danas ili modni proizvodi nisu obiljeje samo stanovnika nekog lokaliteta u svijetu. Oni su na temelju savreno brzog irenja informacije o tome (tonom i slikom) sastavnica i stanovnitva na lokalitetu na kojem nisu egzistirali. Na taj nain medij postaje glavno sredstvo politike, kulture, ekonomije, ideologije itd. Tako aktualne ideje, najnovije kreacije proizvoda i slino nailaze na prijem (slobodno) ili se prijee razliitim sredstvima. Istraivanja i nalazi o tome kako se mijenjao svijet drava (nacija) u drugoj polovini 20. stoljea4 govore o smjeni ideologije, o smjeni odreene

povijesne prakse i na kraju i o smjeni jedne kulture, odnosno politike kulture. Radi se o tome da su se ogranienja kidala, zapreke ruile, sloboda osvajala usvajanjem novih iskustava, u emu je nesporna uloga medija. Otud, nakon to je prirodno-tehnika nauka uspjeno rijeila to teko pitanje pretpostavki egzistencije, kultura i njen univerzalni utjecaj postaju klju razumijevanja svijeta. Kultura, dakle, kao politiko, nacionalno ili neko posebno pitanje meusobnog usklaivanja, napredovanja ili zaostajanja, postaje indikator stanja i razvoja drutva. U tom kontekstu gledano, Bosna i Hercegovina kao drutvo, budui da je prola fazu duge i teke krize i zaostajanja, ulazi u fazu postupnih promjena i progresa. U tom procesu mediji imaju veoma vanu ulogu, zbog ega i jeste u ovom radu skrenuta panja na stanje medijske kulture uope, a posebno stanje u Bosni i Hercegovini kao zemlji u tranziciji. a) Pojam i novi trend Medijska kultura je pojam novijeg datuma, a tie se ljudi koji ive u informatikoj eri, odnosno eri globalnog sela. Kao pojam moe se razumjeti u irem i u uem smislu. U irem smislu ona se razumijeva kao skup informacija i predstava, zvuka i slike na bazi kojih se oblikuje savremeni ivot ili, bolje rei, koje oblikuju nau svakodnevnicu. U uem smislu medijska kultura se razumijeva kao segment kulturne industrije iji proizvodi oblikuju ivot. U vrijeme odve izdiferenciranog izbora ljudi, medijska kultura je i posljedica odgoja i osposobljenosti ljudi za uspjean moderni ivot. Kao to nema jedne jedinstvene teorije kulture kao takve, nema ni opeprihvatljive teorije medijske kulture i u tom smislu mogue je ovdje samo ukazati na postojanje razliitih teorija, bez nekog preciznog izlaganja razliitih teorijskih pristupa i stajalita. Meutim, problem je u tome to se u bosanskoj drutvenoj znanosti nije posveivala naroita panja tumaenjima i uope istraivanjima medijske kulture. Slina situacija je i u drugim bivim jugoslavenskim zemljama. Dok su u svijetu 1970-ih godina pa nadalje teorijska promiljanja fenomena medija doivljavala kulminaciju, u zemljama bive Jugoslavije prevladavale su ideoloke rasprave. Stoga se danas suoavamo sa skromnim izvorima i istraivanjima, zbog ega trpe posljedice i mediji i javnost i novinarstvo kao profesija. Istina, na nekadanjem jedinstvenom hrvatskosrpskom jezikom prostoru mogue je registrirati pozamanu literaturu o politici i demokraciji5 i u okviru te literature naii na naznake o medijskoj kulturi. Dodue, takve naznake
MEDIJI I MEDIJSKA KULTURA

417

Fakultet politikih nauka GODINJAK 2008/2009

418
Fakultet politikih nauka GODINJAK 2008/2009

AMILA LJIVO-GRBO

vie su u funkciji tumaenja pretpostavki demokracije ili su naprosto oznaene kao segment politike kulture. Ali, na tom planu moe se uoiti neto obimnija prevodilaka aktivnost i prireivanje djela za svoje potrebe utjecajnih autora sa Zapada6. Pa ipak, iz tog skromnog fonda mogue je izdvojiti i proanalizirati istraivanje hrvatskog autora Miroslava Vujevia koje je provedeno u Hrvatskoj, a rezultati objavljeni 2001. godine u knjizi pod naslovom Politika i medijska kultura u Hrvatskoj7. Drugo znaajno djelo za koje je mogue ustvrditi da je referentno jeste prijevod s engleskog (prevela Aleksandra abraja) opsenog djela autora Daglasa Kelnera pod naslovom Medijska kultura8. Drugih opsenijih i aktualnijih radova na temu medijska kultura, za koja bi se moglo tvrditi da su utjecajni u irem smislu, gotovo da i nema na ovim prostorima. Zbog toga i ovaj na doprinos sagledavanju pitanja medijske kulture i njenog znaaja za razvoj demokracije u Bosni i Hercegovini smatramo vrlo skromnim. Hrvatski autor Miroslav Vujevi, profesor Fakulteta politikih znanosti Sveuilita u Zagrebu, svoje istraivanje proveo je jo u vrijeme ratnih zbivanja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a istraivake nalaze objavio 2001. godine, dajui time doprinos promiljanju jedne vrlo kompleksne oblasti drutvenog i politikog ivota. Medijska kultura kao tema i predmet znanstvenog interesa respektirana je u svijetu, posebno zadnjih decenija, ali su u Bosni i Hercegovini opsenija (zbog ratnih dogaanja) i teorijska i empirijska istraivanja izostala. Meutim, medijima i medijskoj kulturi u zemljama u tranziciji, posebno zbog potrebe demokratskog razvoja kojemu ima doprinijeti i takozvano dvosmjerno komuniciranje, mora se pokloniti vea panja. U tom smislu Vujevi kae: u demokraciji su osigurane drutvene pretpostavke za dvosmjerno informiranje-komuniciranje, od vlasti prema narodu i od naroda prema vlasti.9 Takav dvosmjerni proces znak je promjene u kulturi u kojoj se respektira tolerancija, obrazovanje za demokraciju i slino, a sve to utjee na oblikovanje funkcije medija. No pogledajmo najprije ta Vujevi podrazumijeva pod medijskom kulturom. On, naime, ne pretendira da izloi neku sveobuhvatnu definiciju medijske kulture koja bi mogla biti prihvatljiva ili kritizirana, ali preciznim isticanjem triju razina medijske kulture odreuje ta sve ini medijsku kulturu: 1. Tehnika razina ... ukljuuje sredstva i ljude koji znaju raditi s tim sredstvima. Ova razina ukljuuje kulturu u objektivnom i subjektivnom smislu. 2. Profesionalna komunikologijsko-novinarska razina ... ukljuuje poznavanje teorije i prakse javnog informiranja i komuniciranja.

3. Medijska kultura javnosti ... ukljuuje spremnost i znanje koritenja tehnikih sredstava, te sposobnost razumijevanja sadraja informiranja i komuniciranja.10 Ovakvo odreivanje nivoa medijske kulture u osnovi je prihvatljivo, posebno ako se kao obrazac istraivanja nivoa osposobljenosti hoe primijeniti. Meutim, ako se hoe ire razmotriti medijska kultura, posebno njeno stanje u drutvu u odreenom trenutku, valjalo bi seriozno razmotriti i kulturnu i politiku tradiciju tog drutva. To znai da bi bilo nuno istraiti njegovu historiju, njegov odnos prema drugaijem, prisustvo mitske svijesti, prijemivost za tehniku inovaciju itd. Vujevieve tri razine medijske kulture prihvatili smo u funkciji isticanja elementarnih naznaka i deskripcije medijske kulture u Bosanaca. Dakle, prihvatili smo ovaj obrazac bez rezerve, s tim to istiemo da je izraz Bosanac uslovno upotrijebljen u smislu stanovnika dravljana Bosne i Hercegovine. 1. Za razliku od Slovenije i Hrvatske (u kojima je pred raspad Jugoslavije tehnika razvijenost i osposobljenost bila na znatno viem nivou nego u drugim republikama), razina medijske kulture u Bosni i Hercegovini moe se ocijeniti osrednjom, ali u odreenom smislu ujednaenom s razinama u drugim republikama tadanje zajednike drave (npr. oblast elektronskih medija dananja nacionalna televizija i radio i sl.). Razlika nastaje onda kada Jugoslavenska narodna armija vodei i pomaui agresiju okupira RTV predajnike, ili ih razara, ime se pokrivenost radiotelevizijskim signalom mijenja u korist agresora. Usto, znatan broj stanovnika Bosne i Hercegovine progonom se stavlja u izolaciju (izbjeglitvo), zbog ega nastaje zastoj u osposobljavanju za tehnike inovacije. Nakon okonanja rata stanje se vrlo sporo, ali postupno mijenja. 2. to se tie profesionalne komunikologijsko-novinarske razine, ona je danas u Bosni i Hercegovini neujednaena i teko je, posebno s obzirom na ratna dogaanja i krah profesionalizma i u segmentu takozvanog (bosansko) srpskog i u segmentu (bosansko) takozvanog hrvatskog novinarstva izvesti adekvatnu ocjenu. Uvjetno govorei, novinari privreni ideji suverene Bosne i Hercegovine i njenoj odbrani, iako poneseni visokim stupnjem patriotizma, postigli su vii profesionalni nivo. Takvu ocjenu izvodimo i iz injenice rada i dravnih i privatnih medija, iji su novinari respektirali profesionalizam na nain kako je to jedino bilo mogue u ratnim okolnostima.
MEDIJI I MEDIJSKA KULTURA

419

Fakultet politikih nauka GODINJAK 2008/2009

420
Fakultet politikih nauka GODINJAK 2008/2009

AMILA LJIVO-GRBO

3. Medijska kultura javnosti, moemo se sloiti s Vujeviem, i u Bosni i Hercegovini je najnia. Ideologija popularno nazvana jednoumlje, koja je dominirala sve do prvih viestranakih izbora (1990. godine), u biti je u okolnostima agresije nastavljena, samo sa drugim ciljem i u okolnostima krajnje restrikcije slobode. Nakon rata mogu se evidentirati odreene promjene, ali ostavtina i starog i novog jednoumlja jo uvijek je prisutna, posebno stoga to su ratne steevine (kao to je npr. Republika Srpska) ustavom legalizirane, kao i stoga to raspad Jugoslavije jo uvijek nije dovren u cijelosti. Zbog toga se povremeno mijenja raspoloenje znaajnog dijela stanovnitva Bosne i Hercegovine prema dravi Bosni i Hercegovini. Naalost, vlasti svojim postupcima dodatno utjeu na produbljivanje razlike u pogledu stupnja prihvaenosti drave, a to produbljuje drutvenu krizu i ugroava profesionalizam. U takvim okolnostima i mediji trpe pritisak, a javnost biva uskraena da posredstvom medija zadobije onu snagu koja je neophodna da bi se artikulirala kao demokratska. Stoga je ovdje mogue sloiti se s Vujevievom konstatacijom da nije ista uloga medija u demokratskom i nedemokratskom drutvu, jer da je Bosna i Hercegovina demokratsko drutvo razlike u pogledu odnosa prema dravi bile bi postupno rjeavane (konsenzusom). Uz to i naprimjer istina o agresiji, ratnim zloinima i genocidu nad Bonjacima ne bi sada bili predmetom razlika u politici, pa ni predmetom razmirica, ve bi bila respektirana i u politici i u medijima. Istraivanje medijske kulture kod Vujevia ima karakter nacionalnog istraivanja i tie se, u uem smislu, same Hrvatske. Meutim, ono se u irem smislu dotie i medijske kulture u Bosni i Hercegovini. Ako u svom istraivanju ovaj autor uoi da je dolo do kulturnog zaostajanja u hrvatskom novinarstvu, onda je logino ustvrditi da je stupanj kulturnog zaostajanja u bosanskom novinarstvu znatno vei, jer je i politika i kulturna situacija u Bosni i Hercegovini sloenija. Kada se pogledaju izloeni razlozi zaostajanja, onda se susreemo s nizom pitanja kao to su: nacionalna identifikacija novinara, politika identifikacija novinara, identifikacija novinara s politikom vlau, te sudjelovanje novinara u politici (Vujevi). Iako e pitanje identifikacije biti kasnije ire razmotreno, ovdje ga istiemo iskljuivo kao razlog kulturnog zaostajanja. Ako npr. Vujevi, primjera radi, spomene izjavu urednika prvog broja tjednika Danas u kojoj se kae da on, to jest tjednik (pr. A..) nipoto nee biti nehrvatski, ve naprotiv, s ponosom e se oitovati i djelovati kao hrvatski poli-

tiki tjednik i upita se: da nije kulturnog zaostajanja zar bi uope trebalo rei da e u Hrvatskoj neki politiki tjednik biti hrvatski11, onda to upozorava da se suoimo s razinom medijske kulture i u Bosni i Hercegovini. Naime, glasila u Bosni i Hercegovini preteno su srpska, hrvatska i bosansko-bonjaka. Tu su tri konstitutivna naroda, tri nacionalne kulture, tri medijske kulture, od kojih svaka trpi zaostajanje insistiranjem na svojoj separatnosti. I pored toga to su znaajnu preobrazbu proli najutjecajniji elektronski mediji RTVBiH, RTVRS i drugi, zahtjevi za njihovim ponovnim nacionaliziranjem nisu prestali. S obzirom na to da medijska kultura u Bosni i Hercegovini, posmatrana shodno obrascu Miroslava Vujevia, zaostaje, postavlja se pitanje njenog progresa u smislu zahtjeva demokracije. Prije nego to potraimo precizniji odgovor na ovo pitanje osvrnut emo se i na knjigu Daglasa Kelnera pod naslovom Medijska kultura12 za koju drimo da e pomoi u razumijevanju medijske kulture u Bosni i Hercegovini i rasvjetljavanju najvanijih razloga njenog zaostajanja. Da bi se potpunije shvaali i tumaili pojam i znaaj medijske kulture, kako je to istakao Daglas Kelner, valja najprije, u najkraem, skicirati prethodne pojmove oko kojih se koncentriraju rasprave o kulturi. U tom smislu evidentne su razliite oznake i podjele.13 Meutim, ono to je u posljednjih pedeset godina obiljeilo diskusije teoretiara kulture jeste kritika masovne kulture koju je pratila i rasprava o mas-medijima kao sredstvima posredstvom kojih se generira industrija svijesti i razvija masovna kultura.14 U biti, rasprave o masovnoj kulturi obiljeile su vrijeme industrije (moderne), dok postindustrijsko doba karakterizira teorija medijske kulture kao novog izraza, odnosno pojma s aktualnim drutvenim i politikim sadrajem. injenica je, naime, da masovna kultura i mas-mediji ine par po kojem prepoznajemo novi civilizacijski trend, s tom razlikom to se i pojam i diskusije o masovnoj kulturi smjetaju u prolost (zaboravljaju), a mas-mediji i dalje ostaju u ii razmatranja, posebno njihova uloga u postmodernom dobu. Dakle, mas-mediji su pojam koji opstaje zahvaljujui najprije pismu, a potom elektronskoj tehnologiji koja ih je uinila svojstvom svijeta. Otud je pojam masovne kulture naslijedio pojam medijske kulture. Vrijeme masovne kulture oznaeno je kao vrijeme manipulacije, dok se vrijeme medijske kulture (uz sva kontroverzna i kritika miljenja) sve vie razumijeva kao vrijeme slobode, a sve manje kao vrijeme manipulacije. O tome da li je to tako bit e vie rijei kasnije. Za sada tu tvrdnju valja uzeti s rezervom i upozoriti da je medijska kultura slojevit pojam koji
MEDIJI I MEDIJSKA KULTURA

421

Fakultet politikih nauka GODINJAK 2008/2009

422
Fakultet politikih nauka GODINJAK 2008/2009

AMILA LJIVO-GRBO

ukazuje na potrebu irenja kulture, a da je tano samo to da u njenoj osnovi kao potencijal poiva mas-medij, kao i to da je on svojstvo globalnog svijeta, ma koliko na taj svijet gledali iz kuta (njegove) slojevitosti i razliitosti, odnosno iz kuta kontroverznih shvaanja samih mas-medija i njihove uloge danas. A o tome da li je medijska kultura samo novi pojam za ono to je do sada pokrivao pojam masovne kulture, ovdje neemo raspravljati zbog same injenice da se svijet uveliko promijenio i da su njegovu postmodernu sliku dopunili brojni sadraji u koje svrstavamo i demokraciju kao odrednicu najprije za slobodne, a potom i nezavisne medije. O emu ustvari govori Daglas Kelner15 i kojim pojmom se slui? Daglas Kelner iskljuivo koristi pojam medijska kultura. U njegovom sreditu nalaze se tehno kulture kao to su radio, televizija, film, muzika i tampani mediji. Kelner je uvjerljivo pokazao da je dominantan i nezaobilazan oblik savremene kulture zapravo medijska kultura.16 Budui da se u literaturi nalaze ocjene da je medijska kultura sastavnica politike kulture, odnosno politike kulture demokracije, onda vrijeme demokracije razumijevamo kao vrijeme medijske kulture, ne ulazei dublje u analizu da li je dolo do toga da valja raspraviti ta je ue a ta ire znaenje jednog i drugog pojma (politika i medijska kultura). Ovdje treba naznaiti samo to da oni koji shematski razumiju demokraciju pod tim podrazumijevaju novu politiku kulturu, a u sklopu politike kulture medijsku kulturu17 kao njen segment. Daglas Kelner, dakle, na medijsku kulturu gleda kao na oblik savremene kulture globalnih razmjera, ne koristei se, kako kae Ratko Boovi, terminima masovna, niti popularna kultura, jer smatra da su one ideolokog porijekla. Kelner se u svom tumaenju medijske kulture oslanja na misao predstavnika frankfurtske kole18 (kritika teorija drutva) i na britansku postmodernistiku teoriju kulture19. Teorija kulture Horkhajmera i Adorna posluila je Kelneru (frankfurtska kola) i pomogla mu da spozna i pojasni socijalni, ekonomski i politiki kontekst dramatine savremenosti (Boovi), ali i da odbaci njihovu podjelu kulture na klasinu i druge oblike kulture, to jest da medijsku kulturu kao pojam uvede u opticaj, te da ga uzme za naziv savremene kulture. Ustvari, Kelner je dao primat britanskim teoretiarima20 (britanske studije) stoga to nisu polazili od podjele kulture koju su uveli u teoriju Horkhajmer i Adorno, ve su uvidjeli znaaj medijske kulture koju on prihvaa, odbacujui, dakle, i sve druge nazive za kulturu. Ako, ustvari, postmoderno doba razumijemo kao prelaz od Gutenbergove galaksije na audiovizuelnu eru, onda e postati jasno zato je Kelner medijskoj kulturi dao ope znaenje, iako je u sreditu njegovog

promiljanja dola do izraaja kritika kulturnih sadraja kojima zrai medijski imperijalizam, pa i ono to je u britanskim studijama izloeno kao pitanje dominacije i otpora. U biti, Kelner na specifian nain, iz pozicije sudionika, konzumenta i tumaa amerikog medijskog bljeska gleda na kulturu respektirajui tehniko-tehnoloke (planetarne) mogunosti medija posredstvom kojih se ire nove vrijednosti koje valja uvaavati ili kritizirati. U tom smislu dat je njegov sud o problemu odnosa prema univerzalnim vrijednostima koje uvaava najvei broj ljudi na svijetu (sloboda, pravda, jednakost) i o takozvanom novom mitu datom u kreaciji npr. novog junaka iz amerikog filma o super ovjeku. Daglas Kelner u uvodu svojih studija tehnikom preciznou kae od ega se sastoji medijska kultura kao kultura visoke tehnologije: Medijska kultura sastoji se od radio sistema, nosaa zvuka ... i sredstava njihovog emitovanja ..., filmova i naina njihove distribucije ..., tampanih medija, od novina i asopisa; i televizijskog sistema koji se nalazi u sreditu medijske kulture.21 Dakle, Kelner apostrofira sve medijske sisteme, favorizirajui radiotelevizijski sistem, nastojei time da upozori na veoma visok audiovizualni utjecaj, odnosno utjecaj televizije. S obzirom na ovako precizan registar sastojaka medijske kulture, on dalje definira medijsku kulturu kao industrijsku kulturu. Naime, Kelner kae: Medijska kultura je industrijska kultura koja je zasnovana na modelu masovne proizvodnje, i namijenjena je masovnom auditorijumu u skladu sa razliitim tipovima (anrovima), kao i uobiajenim formulama, kodovima i pravilima.22 Ovu definiciju, ini se, nije potrebno ni komentirati ni pojanjavati, jer odzvanja empirijskim sadrajem i jasnoom. Ako bismo je tumaili iz aspekta politike znanosti, onda bi kazali da je ta kultura posljedica industrijskog naina proizvodnje. Marksisti bi rekli da takvom obliku proizvodnje odgovara i tip vladavine. U novim okolnostima ta bi konstatacija mogla biti prihvaena, jer u biti odgovara na pitanje kakva je vladavina u eri visoke tehnologije i industrije. To je vladavina u kojoj ne dominira nepomirljiva nesaglasnost izmeu individualnih, grupnih i nacionalnih vrijednosti.23 Drugim rijeima i sasvim jasno reeno, to je demokracija ija je perspektiva vezana za medije, u nae vrijeme ponajvie za televiziju. S druge strane gledano, Kelner medijsku kulturu ne uzima idealno. Naime, on nalazi da i model koji je razvila Amerika kao svojevrsnu industriju, ali i kao politiku u kojoj je stari neprijatelj (komunizam) zamijenjen novim (arapski terorizam npr.), moe biti kritiziran. Zato u zakljuku svoje knjige (pod naslovom Povratak iz budunosti u sadanjost) kae: Mogue je da e stanovnici nekog budueg drutva smatrati nae doba medijske
MEDIJI I MEDIJSKA KULTURA

423

Fakultet politikih nauka GODINJAK 2008/2009

424
Fakultet politikih nauka GODINJAK 2008/2009

AMILA LJIVO-GRBO

kulture erom kulturnog varvarizma, u kojoj je industrija kulture pod uticajem komercijalnih interesa pala na najnii mogui nivo, izbacujui gomilu filmova, televizijskih emisija, romana i drugih sadraja, u kojima je nasilje predstavljeno kao nain rjeavanja problema i u kojima se prikazuje poniavajui odnos prema enama i ljudima drugaije boje koe, a iste stare anrovske formule ponavljaju unedogled.24 Drimo da Kelnerov strah moe biti opravdan s obzirom na to da se drutvena teorija sve vie pribliava jednom idealnom tumaenju sadanjosti bez one mjere u kazivanju o svijetu koja je proishodila iz njegove bipolarnosti, ega danas nema, to onda samo po sebi donosi mogunost fetiiziranja onog dominirajueg. Ove nae opaske posljedica su itanja Kelnerove knjige kao najave mogueg novog trenda u razumijevanju karaktera i empirijskog sadraja pojma medijska kultura. Ali, uprkos privlanosti rasprave o naliju medalje (medijske kulture), dalje emo se usmjeriti na pitanje identiteta sadanjosti na ije oblikovanje utjeu mas-mediji. b) Mnogostrukost identiteta stari i novi identitet Jo je F. V. eling svoju doktrinu zasnovao na pretpostavci da su idealno i realno ... iskonski istovjetni. Svoje uenje nazvao je filozofijom identiteta25. Identitet ili istovjetnost (geometrijski izraz) tako je kod razliitih mislilaca (Hegel, Marks, Huserl, Sartr, D.H. Mid i dr.) postao predmetom zanimanja koliko u smislu traganja za odgovorom na pitanje ta ini i odreuje (ljudsku) linost toliko i za odgovorom na pitanje o vanosti tih odrednica. Filozofija je ubatinila razliite pristupe u razumijevanju identiteta, kao i njegove vanosti, pa bi se danas moglo rei da se sva ta miljenja mogu svrstati u dva sistema miljenja: a) onaj koji pridaje znaaj identitetu i b) onaj koji ga relativizira. Ovu podjelu izvrili smo samo u funkciji uvodnih napomena i razjanjenja pojma, poklanjajui panju onom sistemu koji postojanju identiteta pridaje vanost i koji ukazuje na injenicu da se u novim okolnostima gradi novi identitet, odnosno da je identitet podloan promjeni. Otud je mogue govoriti o starom (stabilnom) i novom (podlonom mijenjanju) identitetu, kao i onome ta sve utjee na promjenu identiteta.26 Daglas Kelner u navedenoj knjizi pridaje posebnu panju tumaenju filozofskih shvaanja identiteta, traei oslonac za svoj sud o identitetu u sadanjem vremenu i onome to ga odreuje. Nesporno je postojanje vie identiteta. Ta mnogostrukost proizlazi iz mnogostrukosti ljudskih uloga i funkcija kroz povijest. U tom smislu mogue je govoriti o individualnom (linom) i drutvenom identitetu, ali u

povijesnom smislu i o starom i novom identitetu. Kelner najprije konstatira da ovjek istovremeno ima vie identiteta. Naprimjer, neki Nijemac istovremeno je i profesor, protestant, ribar, demokranin politiar, privatni posjednik, roditelj, suprug, bijelac itd. On je plav, visok, vitak, obrazovan, kulturan, strog, brbljav, samoiv itd. Sve ovo ukazuje, s jedne strane, na mnogostrukost, a s druge strane na mnotvo uloga i funkcija koje ovjek ima. Pitanje je koliko su te uloge bile vrsto odreene u povijesti i kako ih vidimo danas. Budui da nas, prije svega, zanima identitet danas (postmoderni identitet), osvrnut emo se dalje na Kelnerovo istraivanje i nalaze upravo o onim injenicama koje odreuju tzv. savremeni (aktualni novi) identitet. Kelner opisuje stari identitet (drutva sve do kapitalizma) kao stabilan i uglavnom nepromjenjiv, dok za identitet modernog i postmodernog doba istie da je nestabilan, podloan dogradnji, promjenama i inovacijama. Istovremeno, on naglaava da je novi identitet drutveno odreen. U tom smislu kae: Moderan nain ivota, meutim, uveava i zavisnost od drugih osoba, jer kada su mogunosti izmjene identiteta vee, moraju nas priznati i drugi da bi na identitet bio drutveno prihvaen i vrednovan.27 Za razliku od modernog doba (kapitalizam industrijske epohe), kada se raspoznaje fleksibilnost i nestabilnost identiteta, u postmodernoj eri identitet se destabilizira, mijenja, prilagoava.28 On postaje izrazito nestabilan. Meutim, nas ne zanima toliko rasprava o identitetu u smislu razuenog teorijskog diskursa. Na interes je usmjeren na onaj dio Kelnerovih zapaanja koja se tiu novog (najnovijeg) utjecaja medija na izgradnju i promjenjivost identiteta u smislu u kojem je Kelner razumio postmoderniste (i frankfurtsku kolu i Bodrijara i dr.) koji ukazuju na to da se autonomni, samokonstitutivni subjekat, kao postignue modernih linosti i kulture individualizma, fragmentira i nestaje, to je posljedica drutvenih procesa koji dovode do ujednaavanja (ist. A. .) individualnosti u racionalizovanom, birokratizovanom i potroakom masovnom drutvu i medijskoj kulturi.29 Kelner dalje u analizi miljenja koja nestabilnost identiteta dovode do krajnjih granica30 ukazuje na sadraje postmodernistike kulture (medijske kulture) koji dovode do implozije identiteta. Stoga se postavlja pitanje ta i kako utjee na tu imploziju i ta sve ini novi identitet. U tom smislu Kelner razmatra popularne filmove, sadraje televizijskih serija, reklame, muziare, glumce, modu31 i sl. ta ustvari znae ovi (i drugi i drugaiji) sadraji u smislu Kelnerovih razmatranja? Odgovor na ovo pitanje nije ni lak ni jednostavan, ali se u pojednostavljenom smislu moe formulirati tako da se naglasi presudan utjecaj medija na promjenu ranijeg
MEDIJI I MEDIJSKA KULTURA

425

Fakultet politikih nauka GODINJAK 2008/2009

426
Fakultet politikih nauka GODINJAK 2008/2009

AMILA LJIVO-GRBO

i formiranje novog identiteta. Preciznije, Kelner zakljuuje da se u savremenom drutvu identitet konstruira (ist. A..) pomou imida i stila.32 Ustvari, vaan pojam koji ovdje posebno naglaavamo jeste konstrukcija (identiteta), pa se ini nunim zapitati se: emu konstrukcija i ko to radi? I na ovo pitanje Kelner ima odgovor. On glasi: predstave i naracija medijske kulture zasiene su ideologijom i vrijednostima, tako da se identitet u savremenom drutvu (jo uvijek) moe tumaiti kao ideoloka konstrukcija. Zato Kelneru valja priznati da je njegova sintagma konstrukcija identiteta dobro pogoen izraz kojim se oznaava ideologija savremenog drutva ija je ambicija neprestani razvoj kapitalizma. Ako u obzir uzmemo injenicu da je Bosna i Hercegovina zemlja u tranziciji, a njeni mediji jo uvijek u fazi reforme, onda se moe zakljuiti da se od medija oekuje da budu konstruktori novog identiteta nunog za ideologiju ije su vrijednosti sloboda i demokracija. Time dolazimo i do potrebe da barem djelomino odgovorimo na pitanje o novom identitetu medija i novinara u savremenom drutvu, odnosno o njima kao agensima nove (medijske) kulture. No, da bi se poklonila panja osnovnim naznakama o identitetu medija i novinara treba (u metodolokom smislu, prije svega) ukazati na dvostruku mogunost pristupa razumijevanju identiteta medija i novinara: a) neutralni i b) znanstveno-subjektivni pristup. Prvi podrazumijeva uvaavanje injenica kakve one jesu, bez kritikog samjeravanja. To znai da se savremenoj demokraciji i kulturi te demokracije (koju nose mediji) ne pristupa kritiki, ve da se ona uzima idealno, to jest kao stvar takva kakva jest. Drugi pristup podrazumijeva kritiki pristup, shodno dunosti znanstvenika, a to podrazumijeva iznalaenje adekvatnog odgovora na pitanje ko i zato radi to to radi, pa su stvari takve kakve jesu. Ovdje emo djelomino uvaavati oba pristupa, s tim to emo prvom dati prednost, s ciljem iskazivanja respekta dosegnutom nivou slobode u demokratskim zemljama. c) Stari i novi identitet medija i novinara Ovdje je neminovno, slijedom Kelnerove teorije o novom identitetu identitetu koji se konstruira, istai da se u savremenom drutvu na isti nain uobliava konstruira i identitet medija i identitet novinara kao i svaki drugi identitet.33 To znai da se, s jedne strane, uvaavaju nove vrijednosti, a s druge strane imitiraju modeli medija koji artikuliraju i njeguju takve vrijednosti.

Stari identitet medija i novinara koji je graen tokom 20. stoljea sve do pada Berlinskog zida bio je posljedica dominantnog utjecaja (konstrukcija) suprotstavljenih ideologija (kapitalizam i komunizam) i bio je relativno stabilan. Nakon pada Berlinskog zida on se destabilizira, mijenja i usklauje shodno trenutku. Ako naprimjer identitet medija kao vrlo vano pitanje promatramo u smislu politike, govorit emo o njegovom politikom identitetu, ili ako ga promatramo u smislu kulture bit e rijei o njegovom kulturnom identitetu itd. Meutim, na je zakljuak da se u modernom i postmodernom vremenu (drutvu) identitet prilagoava interesima i da, bez obzira na odreene specifike od zemlje do zemlje, danas svijetom medija i novinarstva dominira interes koji neskriveno pokazuje savremeni kapitalizam. A ako, pak, uvaimo neutralni pristup u opisivanju savremenog identiteta medija i novinara zakljuit emo da taj identitet opredjeljuju vrijednosti kao to su istina, sloboda, pravda i slino. U tom smislu moe se rei da regulativa (zakonska i etika) presudno djeluje na identitet novinara i medija, o emu je bilo vie rijei ranije. Dakako, tu je rije o formalnom utjecaju za koji se jo uvijek moe ustvrditi da je vie stvar dobrih elja, a manje stvar jednog novog, poeljnog identiteta. Kad smo se naprijed dotaknuli istraivanja Miroslava Vujevia u kojem je naglaeno kulturno zaostajanje u hrvatskom novinarstvu, konstatirali smo da je takvo zaostajanje evidentno i u Bosni i Hercegovini. Meutim, dostatno obrazloenje mogue je dati tek ovdje. Zapravo, najprije je nuno postaviti pitanje o razlozima tog zaostajanja, pa tek onda dati ocjenu o stupnju tog zaostajanja kod nas. U primjeru hrvatskog novinarstva Vujevi problematizira etiri vida identifikacije novinara: 1. nacionalna identifikacija, 2. politika identifikacija, 3. identifikacija s politikom vlau i 4. sudjelovanje novinara u politici. Rije je, dakle, o identitetu i onome to ustvari utjee na identifikaciju novinara. Francuski historiar i kulturolog Luj Dolo je vrlo vispreno ustvrdio: Nikada stara izreka Ubi libertas, ibi spiritus nije imala toliko znaaja kao u vremenu u kojem je kultura, uavi u politiki domen, esto mnogo, a ponekad i potpuno, morala da strahuje za slobodu ovjeka koju moe da ugrozi drava ili nimalo brine interesne grupe.34 Upravo, sva etiri vida identifikacije koje Vujevi registrira u direktnoj su ili posrednoj vezi s politikom. U tom smislu pitanje identiteta i pitanje slobode u snanoj su vezi i lociraju se u kontekst politike. Ne ini se nunim ovdje ire izlagati rezultate Vujevievog istraivanja, ali navedene razloge kulturnog zaostajanja treba uvaiti i u primjeru bosanskohercegovakog novinarstva, s tim to se stanje na tom planu u Bosni i Hercegovini
MEDIJI I MEDIJSKA KULTURA

427

Fakultet politikih nauka GODINJAK 2008/2009

428
Fakultet politikih nauka GODINJAK 2008/2009

AMILA LJIVO-GRBO

mora cijeniti kompleksnijim i teim. Ako Vujevi ispravno kae da se nacionalna identifikacija moe izjednaiti s dravom koja je odreena granicama i zakonima koji u njoj vladaju, ili etnikom zajednicom koja je odreena kulturnim obiljejima njenih pripadnika, te da identifikacija s dravom nije isto to i identifikacija s narodom kojem pripadamo35, onda je situacija u Hrvatskoj umnogome jednostavnija nego u Bosni i Hercegovini. Naime, u Hrvatskoj je nacionalna identifikacija i s narodom i s dravom karakteristina za veinu stanovnitva i naravno za veinu, gotovo bi se moglo rei, za sve Hrvate novinare. (Izuzetak moe biti statistiki zanemariv procent.) Meutim, to nije sluaj u Bosni i Hercegovini i to se jo uvijek vrlo transparentno pokazuje. Problem u Hrvatskoj je danas jo uvijek naglaen hrvatski etniki nacionalizam, koji je bezrazloan, jer je procent nehrvata sada u Hrvatskoj vrlo mali, a Hrvatska je (u europskom znaenju tog pojma) ustrojena kao nacionalna drava, drava Hrvata (i manjina) i samostalno donosi zakone. U Bosni i Hercegovini samo se veina Bonjaka i vrlo neznatan dio Hrvata i Srba identificira s dravom Bosnom i Hercegovinom. Etnika identifikacija i etniki nacionalizam su sveprisutni, ali se veina Hrvata i Srba identificiraju sa svojom paradravom (tvorevinom silom stvorenom u ratu) ili sa takozvanim matinim dravama.36 Ni za brojne novinare i medije nita drugo nije mogue rei. Dok je meu novinarima Bonjacima znaajan broj onih koji su se za komunizma identificirali s jugoslavenstvom, a danas se ili izjanjavaju anacionalno ili se identificiraju s dravom Bosnom i Hercegovinom, na jedan nedovoljno jasan nain, meu novinarima Hrvatima ili Srbima ima jugonostalgiara, ali je mali broj njih bio probosanski raspoloen, ak i u vrijeme vrlo izraene kontrole OHR-a ili neke druge meunarodne organizacije koja je brinula o medijima nakon rata.37 Treba istai i to da je odreen broj medija oformljen i finasiran izvana i da je identitet tih medija i njihovih novinara vezan za interese finansijera, ali da se oni u znaajnoj mjeri i stvarno i deklarativno ponaaju nadnacionalno, otro se suprotstavljajui etno-nacionalizmu. Budui da se takvo stanje moe vrlo vjerno empirijski verificirati, u Bosni i Hercegovini se prije moe govoriti o medijskim kulturama, o novinarskim identitetima, o novinarstvima, nego o identifikaciji s dravom Bosnom i Hercegovinom. to se tie drugih razloga koji utjeu na kulturno zaostajanje novinara u Bosni i Hercegovini (shodno Vujevievom registru tih odlika), svi se oni mogu razumijevati u skladu s politikama koje se grade u Bosni i Hercegovini i prema Bosni i Hercegovini, s tom razlikom to je u Bosni

i Hercegovini kod dijela novinara znatno prisutniji al za Jugoslavijom i to je jugoslavenstvo ovdje bilo znatno izraenije nego u drugim dravama koje su bile u sastavu Jugoslavije. Tome bi se mogla dodati jo Vujevieva konstatacija o izvjesnom prisustvu podanikog mentaliteta koji je bio vrlo izraen u bivoj zajednikoj dravi, a koji se sada u Bosni i Hercegovini iskazuje prema svojoj vlasti. Meutim, ako se iz aspekta sadanjosti baci pogled na medijsku kulturu u cjelini, onda se moe podrati i nalaz Ratka Boovia koji glasi: Medijska kultura je u velikim nevoljama jer je jo uvijek u raljama politikih elita, ali i novih bogataa. Ovakav nalaz, zapravo, ukazuje da je jo uvijek nedovoljna argumentacija kojom se dokazuje sloboda medija danas, a to znai da je sloboda kao glavna odrednica njihova identiteta sporna.38 To dalje znai da je bit njihova identiteta u suprotnosti sa istaknutom deklaracijom sloboda medija. Ustvari, kljuno je pitanje o slobodi medija. Boovieva tvrdnja o nevolji medijske kulture djeluje upozoravajue stoga to se i mediji i medijska kultura nalaze u ovisnosti o politikoj i ekonomskoj volji politikih elita i novih bogataa. Zapitamo li se ovdje ta ine politike elite, doi emo do zakljuka da se njihovi interesi u cjelini proimaju. To proimanje interesa ekonomije i politike u dananjem kapitalizmu djeluje, zapravo, na sve oblasti drutvenog ivota, pa i na kulturu koju oblikuju mediji. S pravom se, otud, moe rei da je glad za profitom i bogatstvom danas potpuno neskrivena, a da su mediji vana karika u lancu kojim se vee publika potroa-graanin, za tu glad, odnosno za potronju koja tu glad svakim danom uveava. Uzmimo samo primjer reklame, komercijalnog filma, show biznisa, sporta, kozmetike i sl. Mediji ne donose informacije o proizvodima kakvi oni jesu. To je sad fantastian izraz (spoj slike i zvuka) koji nas do te mjere zavodi (obmanjuje), a naa ula u potpunosti okupira da je gotovo nemogue oduprijeti se. Televizija naprimjer ne nudi samo sugestivnu informaciju. Ona uz to donosi i informaciju kako kupiti taj proizvod, inei potroaa viestruko vezanim u tom mehanizmu u kojem se zgre i dijeli profit. Privid o vanosti naprimjer mode ili novih vrijednosti koje nudi kulturna industrija duboko ulazi u stvarnost, pa je vrlo esto teko razluiti ta je sporedno a ta vano. Uglavnom, mediji sporedne stvari ine vanim, jer je za bogati svijet problem egzistencijalnih potreba unaprijed rijeen. Masa ljudi tako moe biti gladna, ali e prihvatiti spektakle, jer u njima eli uestvovati shodno pozivu i moi malog ekrana. Ako, pak, pogledamo kako se u to uklapaju ljudi iz siromanih drutava kakvo je naprimjer bosansko, onda smo suoeni upravo s Boevievom
MEDIJI I MEDIJSKA KULTURA

429

Fakultet politikih nauka GODINJAK 2008/2009

430
Fakultet politikih nauka GODINJAK 2008/2009

AMILA LJIVO-GRBO

konstatacijom o raljama politikih elita i novih bogataa. ta to znai? Da bi se odgovorilo na ovo pitanje valja se najprije osvrnuti na proces i nain obnove kapitalizma u Bosni i Hercegovini, na proces koji se oznaava pojmom tranzicija. Kljuni izraz za ove promjene koje prate obnovu kapitalizma je privatizacija. Pretvaranje dravne (drutvene) imovine u privatnu kao nunost, kao zakonitost, podrazumijeva i stvari i ljude i fabrike i radnike. S obzirom na nedostatak kapitalistikog iskustva, lou strukturu kapitala, kao i bogatstvo steeno u ratu, teko je govoriti o privatizaciji a da se ne kae da se ona ne odvija na posve misteriozan nain, shodno liku i mentalnom sklopu novih bogataa. Ako se tome doda da su i mediji samo dio (i to vaan dio) tog procesa, onda postaje jasno o kakvim raljama Boovi govori. Primjer brae Kari iz Srbije ili brae Lijanovia iz Bosne i Hercegovine to vrlo vjerno potvruje. Oni su obrazac ponaanja u privredi i istovremeno i faktor utjecaja u ponaanju politikih elita. Njihov utjecaj na medije razmjeran je njihovoj finansijskoj moi, a ona je u siromanom drutvu kakvo je ovo nae ili srbijansko npr., ogromna. Ako se tome doda da je nova tehnologija uveala mo medija, a da je novinarski duh u biti duh ovisnosti (kako u starom tako i u novom obliku), onda je u ovom trenutku jedino mogue rei da imamo stare-nove medije i staro-novo novinarstvo koji kreiraju aktualnu kulturu. Ta kultura, ustvari, izraz je neutoljive gladi novih bogataa, s jedne strane, a s druge strane strasti siromanih da uestvuju u masovnoj potronji za koju nas veu mas-mediji. Naravno, takvo stanje nije posljedica samo nekog naeg provincijalnog iskustva ili nedostatka sposobnosti. Ono je istovremeno posljedica stupnja razvoja kapitalizma na slabom temelju i zahuktale globalizacije koja ne uvaava svoje rtve. Tu oporu jabuku grizu i mediji ba onako kako je to izrazio Trivo Ini u pogovoru knjizi Luja Dole Individualna i masovna kultura. On kae: Globalna koncentracija vlasnitva nad medijima i kulturnim industrijama omoguava dominaciju partikularnih interesa i kulturnih i drugih identiteta koji su prevashodno u slubi politike, politike manipulacije i stigmatizacije.39 Jednostavnim jezikom reeno, ivimo ogromne tekoe prolazei poroajne muke obnove kapitalizma da bismo postali dijelom modernog svijeta. Jedini eliksir koji nam pomae da prebrodimo bol jeste televizija ije informacije, slika i ton uljepavaju na ivot i samo povremeno upozoravaju na tragine i nimalo idealne perspektive onih koji ne prihvaaju novi trend. Otud Luj Dolo nije sluajno zakljuio da ultrakapitalistiko i propagandno okruenje potroakog drutva nije nita manje prijetee od marksistikog totalitarizma.40

Biljeke Najei nazivi za aktualne drutvene promjene su: demokratizacija, tranzicija, regionalizacija, globalizacija i novi kulturni i civilizacijski trend itd. 2 Na ovo ljudsko svojstvo i mogunost upozorili su brojni filozofi i mislioci: Gehlen ovjek ima povlasticu da zahvaa u krug nunosti, Kant priroda ne ini nita suvino time to je ovjeku dala um i slobodu volje, Marx opriroavanje ovjeka i oovjeenje prirode proces rada itd. 3 injenica da postoji mnotvo teorija kulture obavezuje u smislu respekta teorijskog nasljea na tom polju. Meutim, pri izboru teorijskog okvira za razumijevanje moderne kulture nuno je spomenuti marksistiki, neomarksistiki, strukturalistiki, funkcionalni i sistemski pristup, a to znai uvaiti uope drutvenu teoriju zasnovanu na multidisciplinarnom pristupu kojim se uvaava historija, ekonomija, politika, komunikologija, sociologija, knjievnost i sl. 4 (...) Samo u Africi od 1951. do 1980. godine nastaje 48 samostalnih drava, u Europi od 1989. do 1993. godine 14 itd. (Nada vob-oki: Tranzicija i nove europske drave, Barbat, Zagreb, 2000, str. 11). 5 Navest emo nekoliko takvih djela: Vladimir Vuji: Politika kultura demokracije, Zagreb, 2001, Vladimir Vuji: Politika kultura i politika socijalizacija, Zagreb, 2003, Fragmenti politike kulture (grupa autora), Beograd, 1998, Milan Mati: Liberalizam, populizam i demokratija, Beograd, 2002, Demokracija i etika (Zbornik), Zagreb, 2005, Vesna Pusi: Demokracije i diktature, Zagreb, 1998. itd. 6 Huan LincAlfred Stepan: Demokratska tranzicija i konsolidacija, Beograd, 1998, Uvod u politologiju (Barrie Axford i dr.), Zagreb, 2002, Daglas Kelner: Medijska kultura, Beograd, 2004. itd. 7 Amila ljivo Grbo: Znanost izmeu istine i nalaza subjektivnog znanstvenika, prikaz knjige Miroslava Vujevia pod naslovom Politika i medijska kultura u Hrvatskoj, Odjek, ljetojesenzima 2003, Sarajevo. 8 Amila ljivo Grbo: Medijska kultura kao oblik globalne kulture, prikaz knjige Daglasa Kelnera Medijska kultura, Znakovi vremena, 2005, Sarajevo. 9 Miroslav Vujevi: Politika i medijska kultura u Hrvatskoj, kolska knjiga, Zagreb, 2001, str. 158. 10 Isto, str. 144. 11 Miroslav Vujevi: Politika i medijska kultura u Hrvatskoj, cit., str. 164. 12 Daglas Kelner: Medijska kultura, Studije kulture, identitet i politika izmeu modernizma i postmodernizma, prevela s engleskog Aleksandra abraja, Clio, Beograd, 2004. 13 U teorijskim raspravama o kulturi pronalaze se sljedee odrednice kulture: tradicionalna, intelektualna, avangardna, masovna, elitna, medijska itd. 14 Kulturna industrija, naime, doputa da se govori globalno, samo, pitanje je o emu? U drutvima gdje vlada kulturna industrija svakome je zajamena sloboda, ali ta sloboda je formalna. (Emina Keo-Isakovi: Komuniciranje i ideologija, Veselin Maslea, Sarajevo, 1986, str. 46). 15 Daglas Kelner je profesor filozofije u Teksasu (SAD). 16 Ratko Boovi: Dominacija medijske kulture, pogovor knjizi Daglasa Kelnera: Medijska kultura, cit.., str. 585. 17 Meu takve autore pripadaju i Linc i Stepan, Almond i Verba, Vesna Pusi i drugi na ije miljenje smo se oslanjali u prvom poglavlju.
1

MEDIJI I MEDIJSKA KULTURA

431

Fakultet politikih nauka GODINJAK 2008/2009

432
Fakultet politikih nauka GODINJAK 2008/2009

AMILA LJIVO-GRBO

Kelner se, ustvari, ponajvie oslanja na Horkhajmera i Adorna (teorija industrije kulture). Meu britanskim autorima Kelner se ponajvie oslanja na Stjuarta Hola (Birmingenski centar za savremene studije kulture) i Lorensa Crosberga i dr. 20 Vidjeti: Britanske studije kulture i njihov doprinos, Daglas Kelner: Medijska kultura, cit., str. 55. 21 Daglas Kelner: Medijska kultura, cit., str. 5-6. 22 Isto, cit., str. 6. 23 Daglas Kelner: Medijska kultura, pogovor Ratka Boovia: Dominacija medijske kulture, cit., str. 589. 24 Daglas Kelner: Medijska kultura, cit., str. 547. 25 Vidjeti: Mala enciklopedija Prosveta, Opta enciklopedija, Prosveta, Beograd, 1986, str. 853. 26 Na je, naime, stav da svaki ovjek kao linost ima svoj identitet, ali da je identitet ovjeka naeg vremena podloan permanentnom mijenjanju. ak su danas ostvarene pretpostavke za promjenu fizikog izgleda. 27 Daglas Kelner: Medijska kultura, cit., str. 382. 28 Dok je ranije identitet bio u funkciji plemena, grupe ili kolektiva, u modernom dobu on je u funkciji stvaranja specifine linosti. U potroakom i medijskom drutvu, koje nastaje poslije Drugog svjetskog rata, identitet se sve vie povezuje sa stilom, stvaranjem imida i izgledom, kae Daglas Kelner (Daglas Kelner: Medijska kultura, cit., str. 384). 29 Daglas Kelner: Medijska kultura, cit., str. 385. 30 Jameson, Kroker i dr.: Tvrdi se da postmodernistikom medijskom i informacijskom drutvu, linost u najboljem sluaju predstavlja termin u terminalu (Baudrillard, 1983), ili kibernetizovani efekat fantastinog sistema kontrole (Kroker and Cook, 1986). Delez i Gatari (Deleuze and Guattari, 1977) slave izoidnu, nomadsku disperziju udnje i subjektivnosti, veliajui upravo slom i disperziju modernistikog subjekta. Prema ovim teorijama, identitet je izrazito nestabilan, a u nekim postmodernistikim teorijama on ak postpuno nestaje sa postmodernistike scene...(Daglas Kelner: Medijska kultura, cit., str. 386). 31 Kao primjer Kelner izmeu ostalih istie: Poroci Majamija, film Zgodna ena, Marlboro, Madona, Riard Gir itd. 32 Tako Poroci Majamija pokazuju kako se u savremenom drutvu identitet konstruie pomou imida i stila, kao i to da je takav identitet izrazito fluidan, viestruk, mobilan i prolazan. Ipak, pokuao sam da ukaem na to da su neke predstave mode, pola i stila povezane sa specifinim sadrajima i vrijednostima, i da tako stvaraju specifine oblike i forme identiteta. Slino tome, predstave i naracija medijske kulture zasiene su ideologijom i vrijednostima, tako da se identitet u savremenom drutvu (jo uvijek) moe tumaiti kao ideoloka konstrukcija, kao sredstvo pomou kojeg samo usvajanje kulture stvara subjekatske pozicije koje reprodukuju dominantne kapitalistike i maskulinistike vrijednosti i nain ivota. (Daglas Kelner: Medijska kultura, cit., str. 408). 33 Ako se u svijetu sve vie raspravlja o modelu razvoja a la Amerika, onda su mediji, posebno televizija, primjer koji je, najblae reeno, imitiranje amerikog modela medija. 34 Luj Dolo: Individualna i masovna kultura, prevela Vesna Injas-Maltaa, Clio, Beograd, 2000, str. 58. 35 Miroslav Vujevi: Politika i medijska kultura u Hrvatskoj, cit., str. 162.
18 19

 Takvo stanje uz takorei dnevne politike izjave, ponajbolje potvruju izjave u anketama navijaa kada se igraju utakmice izmeu nekog bosanskog, srpskog ili hrvatskog kluba ili kada se takmie dravne reprezentacije. Tada se ak i neki najodgovorniji dravni funkcioneri stavljaju na drugu stranu. Situacija je do te mjere paradoksalna da meu diplomatima iz Bosne i Hercegovine ima jedan broj ambasadora koji formalno predstavljaju Bosnu i Hercegovinu u inozemstvu, ali ne zastupaju njene interese. 37 Izuzetak uistinu ine neki vrlo ugledni novinari koji su svoju karijeru izgradili za vrijeme Jugoslavije, a koji su se pred agresiju deklarirali kao nezavisni novinari. 38 Snjeana Milivojevi je obrazloila ovu razliku: Ideja o slobodnim medijima istorijski je prethodnik ideje o nezavisnim medijima. Prvo, polemiko definisanje medija kao slobodnih definisalo je njihov odnos prema centralnoj vlasti. Poto su formirani kao instrumenti drutva, najznaajnija institucija javne sfere, to se njihova autonomija i iscrtava prema vlasti. Savremeni mas-mediji vie nisu parcijalno, pristrasno sredstvo partijske politike, ve optedrutvena instutucija reprezentacije iskustva. Ideal slobodnih medija zamijenjen je idealom nezavisnih medija,kae Ratko Boovi (Daglas Kelner: Medijska kultura, cit. str. 595). 39 Vidjeti: Luj Dolo: Individualna i masovna kultura, pogovor pod naslovom Kultura naeg vremena, Trivo Ini, cit., str. 137. 40 Luj Dolo: Individualna i masovna kultura, cit., str. 58.
36

Abstract The author discusses phenomenon of media culture as one of key constituent terms of the information era, which makes identity more complex, together with social and professional identity of media and journalists, which has been relative in deontological sense, as a consequence of political circumstances and level of the media culture in particular social community, such as Bosnia-Herzegovina.

MEDIJI I MEDIJSKA KULTURA

433

Fakultet politikih nauka GODINJAK 2008/2009