Karl Jaspers

DUHOVNA SITUACIJA VREMENA

Karl Jaspers (Oldenburg, 23. veljae 1883. - Basel, 26. veljae 1969.) u svojoj filozofiji egzistencije osobito naglaava brigu za integritet ljudske linosti. Kad je objavljena njegova knjiga ''Duhovna situacija vremena'' nitko nije ni slutio koliko e se toga u njoj napisano obistiniti. Pisana prije Drugog svjetskog rata (1931.), ova knjiga nam otkriva mnogo vie od anticipacije totalitarizma. Rije je o egzistencijalno-ontolokoj analizi masovnog poretka, drave, metode politikog djelovanja, odgoja i obrazovanja u situaciji propasti duha. Jaspers govori o sutonu zapadne civilizacije ije posljedice i danas itekako osjeamo unato novim drutvenim previranjima i stalnim pokuajima da se nae neko novo rjeenje za izlazak iz krize. Stoga emo se ovdje ukratko osvrnuti na nekoliko najvanijih misli iz Jaspersova djela kao poticaj za daljnja promiljanja Masovni poredak karakterizira racionalizacija i mehanizacija ivota koja pojedinani ivot uvlai u svoj vrtlog do gubitka njegovog samobitka. Masa, pie Jaspers, nije tek puka gomila pojedinaca u drutvu nego predstavlja cjelokupnost ovjeka ralanjena u aparat poretka opstanka odreujui sva njegova oitovanja i bitak u svijetu. Izmeu tehnikog poretka mase i svijeta samobitka vlada napetost. ovjek se osjea ugroen omasovljenjem, a taj proces dovodi do stvaranja poeljnog tipa ljudi. Upregnuti se u aparat masovnog poretka znai podloiti se tuoj volji. Kad je pojedinac izgubljen u masi liava se svojega samobitka, pa ako i hoe, vie ne moe preuzeti odgovornost jer u takvoj situaciji odgovorni su svi ili nitko. Masovni opstanak tei totalizaciji i apsolutizaciji pozivajui se na utopiju sree najveeg broja ljudi. Tu se duh javlja kao sredstvo totalne mobilizacije, a gospodarska i politika kriza zapravo su samo posljedice najradikalnije krize duha. Mogunost donoenja odluka o svom poloaju u svijetu ozbiljuje se u dravi kao politiko djelovanje. Uzorni model je drava blagostanja. U nae vrijeme duh se najvie nalazi u opasnosti zbog tehnike. Obrazovanje podsjea ovjeka na njegov samobitak a s nedostatkom obrazovnog sloja u drutvu duh zapada u bezlinost. Kriza duha oituje se i u umjetnosti. Umjetnost se zatvara transcendenciji gubei se izmeu dekoracije i zabave. Jaspers kao da pie sto godina kasnije. ovjek danas ivi u svijetu kretanja, nastavlja. Budui da svijet nije konaan onakav kakav jest, ovjekova se nada umjesto na mir u transcendenciji premjeta na svijet koji se moe promijeniti. No, da bi se promijenio treba nam vjera u mogunost zemaljskog savrenstva. Tu se javlja skepsa. Budui da pojedinac i u najpovoljnijim situacijama uvijek moe postii tek ogranien uinak jer uspjesi njegovih djela vie ovise o opim okolnostima nego o njegovom trudu nuno dolazi do osjeaja nemoi.

ovjek je duh a situacija pravoga ovjeka njegova je duhovna situacija. Kranskoj misli svojstven je plan spasenja, a svijet je u svojoj imanenciji zapravo nepovijestan. Nazor na svijet je imanentno kretanje. Put koji je prije vodio prema svretku svijeta i sudu, sada se kree prema usavravanju ljudske civilizacije. Francuska revolucija oznaila je dolazak nove etape ovjeanstva. Ljudi su odluili uzeti sudbinu u svoje ruke. No, volja za ljudskom slobodom prometnula se u teror koji je unitavao svaku slobodu. U 19. stoljeu dogodilo se neto drugo. Nasuprot vjeri u dolazak velians tvene budunosti pojavio se uas pred ponorom iz kojega vie nema spasa. Jo je Tocqueville (1835.) uvidio da dolazak demokracije znai dolazak barbarstva. Svijet se obezbouje. Taj proces obezboenja je dio duhovnog napretka koji vodi u Nita. Duhovna situacija u kojoj se nalazimo obiluje mogunostima i opasnostima. Sve i Nita. Uz obezboenje prisutan je i proces tehnifikacije svijeta. Ljudski bitak se nalazi kao opstanak u ekonomskim, sociolokim, politikim situacijama. Ono to ovjek postaje uvjetovano je situacijom zavisno od ljudi s kojima se susree te o mogunostima vjerovanja. Duhovna situacija podrazumijeva faktiki opstanak, jasnou znanja, samobitak u vlastitom vjerovanju, sve u emu se pojedinac nae u odreeno vrijeme. Ono to je danas ljudima zajedniko, nije ljudski bitak kao duh koji sve proima, nego su to svaije misli i natuknice, prometna sredstva i zabave. Zajednika duhovna situacija zapravo je univerzalna komunikacija. Samobitak se osvjeuje drugim samobitkom. Ne postoji jedna jedina situacija za sve ljude. Moje je mjesto u svijetu odreeno koordinatama. Vie nita nije vrsto, sve je zahvaeno brojnim mijenama. Znanje o ovjekovoj zbilji i sama zbilja nisu identini. Mase puanstva ne mogu ivjeti bez ogromnog djelatnog aparata u kojem one sudjeluju kao kotaii zahvaljujui procesu racionalizacije i mehanizacije. Kako definirati masu? Masa je neralanjena gomila ljudi, publika, bezimeni Drugi.Tehnika i masa proizvele su jedna drugu. Masa budui da je kvantitativna nema svoju bit. Ona nije kadra vladati. Koja su svojstva mase? Svojstva mase su: impulzivnost, sugestibilnost, nesnoljivost, promjenjivost. Ona je fantom velikog broja misli. Masa nije ni radnik, ni zaposlenik, nego proleterijat, lijenitvo. Mase se ne mogu okupiti. One su promjenjive, razliite. Masa izolira pojedinca na atom koji je rtvovan svojoj udnji. Masa je na gospodar. Ustrojena masa vazda biva bez duha i postaje neljudskom. Ona moe sve zgaziti. Ne podnosi samostalnost niti veliinu. Ljude ukrouje tako da postaju mravima. Ono to ima drugi, htio bih imati i ja; ono to drugi umije, umio bih i ja. Pouda i zavist vladaju masom. Ustrojena masa je bez duha. Da bi se u masi moglo doi do izraaja, potrebna je reklama. Poredak mase izgrauje univerzalni aparat opstanka, koji zapravo razara ljudski aparat opstanka. Zbiljski ovjek je on sam u svom vlastitom svijetu. U svojoj tenji za samobitkom ovjek se esto nalazi u sukobu s aparatom opstanka.

Samovolja i egzistencija trae svoj svijet te dolaze u sukob s univer zalnim poretkom opstanka. Posljedica tehnike jest pouzdana opskrba ivotnim potreptinama, te dodir svega sa svime. Nita nije udaljeno, nita nije udnovato. Pojedinac ivi kao socijalna svijest o opstanku., a ljudski bitak reducira se na openito. Svjedoimo razdvajanju rada i zadovoljstva. Individuum se pretoio u funkciju. Biti znai injenino biti. Dua se opredmeeno zadovoljava, odmor i zamor su regulirani. Sve se brzo dogaa, sve brzo zaboravlja. Ljudi baeni na razne strane ive istrgnuti opstanak. Pogled na prolost i na budunost srozavaju se na puku sadanjost. Ako je mjera ovjeka njegova prosjena uinkovitost, radna sposobnost, onda je pojedinac kao pojedinac nevaan. Tada nitko nije nenadomjestiv. Takav svijet mora zapasti u osrednjost, ljudi bez usuda, bez dostojanstva i istinske ovjenosti. Cijelim aparatom upravlja birokracija koja je i sama aparat, odnosno u aparat pretvoreni ovjek. Vladavina aparata povlauje ljude koji posjeduju sposobnosti, pomou kojih se tu napreduje. Mjesto drugarstva meu ljudima koji ive svoj samobitak zauzima se lana slika prijateljstva - formalno pomirljivo ophoenje. Aparat zahtijeva od svakog rad, najee bez ikakve inicijative. Rijetko se nae ovjek koji doista preuzima odgovornost. to se tie odnosa drutva i obiteljske zajednice, razvidno je da je krajnji cilj da se djeca oduzmu roditeljima. Strah pred ivotom pratilac je modernog ovjeka.Strah zahvaa sve jer se sve ini privremenim. Opstanak se stalno cijepa na antinomije. Pojedinac ima svoj opstanak samo u slubi cjeline. Poredak opstanka se stalno eli apsolutizirati, pa dolazi do pogrenog vjerovanja konanog pravog ureenja svijeta ili beznadnost svake nade u takvo ostvarenje. Rije masa ukljuuje apsolutizaciju. Masa ne moe biti nositelj onoga to je za ovjeka vano. Kad se pojedinac utopi u masi, on izgubi svoj ljudski bitak. Mase razvijaju jezik pobune i jezik zastiranja. Jezik zastiranja ima za interes zadovoljenje svih. Jezik pobune pripada takoer masovnom poretku, samo drugom metodom pomuuje jasnou. Umjesto pravednosti imamo nagodbu. Kad je ovjek potpuno sam za njega nema nikakva kompromisa. On eli stvari istjerati do kraja kako bi doao do odluke. Patetika prividne uvjerenosti tjera ga da prizna svaki poredak. Kriza se nadalje pretvara u nedostatak povjerenja. Autoritet je bio oblik veze iz povjerenja koji se u 19. st. U vatri kritike konano istopio. Ishod je s jedne strane cinizam svojstven modernom opstanku; slijee se ramenima pred prostatvom. Drava osigurava masovni poredak ali se ona danas pojedincu ini da nije upravljena boanskom moi nego ljudskom moi. Ratovi se vie ne vode radi vjere nego radi interesa. ini se da je politiki usud sviju bezusudnost. Duhovnost opada irenjem u masi. ovjek mase ima malo vremena, ne iv i ivot iz cjeline, ne eli pripremu i naprezanje bez neke konkretne svrhe. Ne eli ekati i dopustiti dozrijevanje, sve mora biti trenutno zadovoljeno. Nema bliskosti s drugim ovjekom. Sve se moe rei tako da nita nije miljeno.

Bitak se zamjenjuje jezikom. Bezvjerje pripada naem vremenu. Sve uestaliji je poklik masa kako ne postoji Bog. Filozofija egzistencije je filozofija ljudskog bitka koja opet nadilazi ovjeka. Marksizam, psihoanaliza i rasna teorija imaju razorna svojstva, veli Jaspers. Prava filozofija egzistencije je apelirajue propitivanje, u kojem ovjek nastoji doprijeti do sebe sama. ovjekova je spoznaja dola do kraja, kad je dokuena njezina granica u egzistenciji. Stvaranje metafizikog predmetnog svijeta ili oitost izvora bitka nije nita kad je to odvojeno od egzistencije. Psiholoki gledano, taj je svijet samo proizveden a sastoji se od pripovjedakih i mitskih sadraja, konstrukcija bitka. ovjek ne moe odustati od sebe. Kao mogunost slobode on je ili njezino istinsko ozbiljenj e ili njezino izvrtanje, u kojem on ne nalazi spokoj. Sve to susree ovjek dokida u nita. Gdje je bitak? Bitak je skriven, uti. Uoavamo ga posredstvom vlastita samobitka. Istinski bitak je anoniman. Duhovna situacija danas iznuuje svjesnu borbu ovjeka za svoju bit. ovjek treba da uz sebi postavljene pretpostavke ponovno iz ishodita proizvede svoj svijet. On mora prijei svoju granicu tako da nasluti svoju transcendenciju. Samobitak je ono to tek iz sueljenosti nekog bitka sa svijetom ulazi u svijet. Prvi put iz svijeta vodi u samou. Drugi put vodi u svijet. Filozofija ovjeku pomae jer je ona svijest o ozbiljavanju. Vano je rei da su ljudi ono to jesu po slobodi, ne po stezi, roenju, odgoju. Temeljno pitanje vremena je da li je jo mogu neovisan ovjek sa svojim samodokuenim usudom? Moe li ovjek biti slobodan, pita se na kraju Jaspers i zakljuuje da je povijest ovjeanstva uzaludan pokuaj ovjeka da postane slobodnim. Izvor: JASPERS Karl, Duhovna situacija vremena, Matica hrvatska, Zagreb 1998.

Karl Jaspers Duhovna situacija vremena, Matko Vladanovi

Nevjerojatno je koliko slinosti sa dananjim vremenom moe sadravati knjiga pisana prije drugoga svjetskog rata. itajui, ovjek stjee dojam da se kroz itavu povijest ovjeanstva samo preispisuje jedna te ista tema.

U biblioteci Parnas, projektu Nakladnog zavoda Matice Hrvatske, 1998. godine izala je, kako se to obino kae, jedna knjiga malenog obujma ali velikog dosega. Rije je, dakako, o knjizi iz naslova. Premda biblioteka ve neko vrijeme ne izdaje nove naslove, tih deseteak, koliko ih je tiskano u nizu filozofija ostaju trajni ukras hrvatskog izdavatva u proteklom desetljeu. Premda je bila rije o jeftinim izdanjima (cijene su varirale od 20 do 60 kuna), mekih korica koje bi se pohabale nakon samo nekoliko noenja u torbama, bez imalo smisla za dizajn, njihov vizualni izgled, usporeen sa sadrajem kojeg su

izdanja donosila, mora ostati po strani. Niska cijena osiguravala je pristupanost svima onima koji se poslovino ale na visoke cijene knjiga, te su isti mogli upoznati Japersa, Hslea, Gadamera, Bubnera, upoznati se s problemima koje je sa sobom donijela moderna, kao i tehnoloki razvoj izmeu dva svjetska rata, s problemima etike prenesenima na ekoloku zajednicu i mnogim drugim stvarima. Da li je ta mogunost upoznavanja urodila ikakvim plodom, pitanje je koje treba postaviti i na njega odgovoriti zasebno?

Kada je ova knjiga izala 1931. godine pod naslovom Die geistige Situation der Zeit nitko nije ni slutio koliko e se toga iz nje obistiniti u narednim godinama. Pale Reichstaga, uspon Hitlera na vlast, pripojenje Austrije, tek su se trebali dogoditi. Ono to je proizalo iz njih poznato je svima. Depresija koja je uslijedila, tek donekle nagovijetena velikom ekonomskom krizom, posljedica je posebnog duha vremena, kojeg je Jaspers podrobno secirao. Kriza znanosti, vjere u prosvjetiteljske ideale, formiranje novih centara moi, znakovi su nove epohe koja je bila stavljena na test drugim svjetskim ratom. Filozofija razuma, koju je postmoderna poslije kritizirala, pokuala je ujediniti sve pojavnosti zbilje pod zajedniki nazivnik. Posljedica je to pozitivistikog promatranja povijesti kao linearnog kretanja, od nieg prema viemu. Liberalna demokracija bila je vrhunac razvoja u takvom sistemu. Filozofija egzistencije, iji je i Jaspers pripadnnik, ponudila je drugaije gledanje na svijet. Bitno je postalo, Camusevim rijeima pitanje samoubojstva, ili ovjekov poloaj u svijetu. Gledano iz ove perspektive, osjeaj oajanja i posvemanje rezignacije koji se provlai Jaspersovim tekstom razumljiv je i oekivan. Uato tome Jaspers ne gubi kritiku sposobnost. Veoma lucidno rastvara popularne prakse i predodbe moderne vjere u znanost pokuavajui izgraditi osnovu na kojoj e kasnije temeljiti svoj filozofski rad (Existenzphilosophie 1938., Vom Ursprung und Ziel der Geschichte 1953...).

Jaspers e se u kasnijim radovima dotaknuti i problema atomskog oruja, budunosti Njemake nakon rata, dotaknut e se i pitanja krivnje nacional-socijalizma (prijevod na hrvatski jezik nedavno je izaao u izdanju AGM-a) te mnogih drugih problema koji su muili i nastavljaju muiti europsku povijest. Zato europsku? Jaspers je izrastao iz zapadne tradicije, iz slobodnih grkih gradova, kao i iz europskog humanizma. itava polemika sa modernom i vjerom u znanost, polemika je koja se moe voditi jedino sa Zapadom. Ostali svjetonazori slue samo kao antipodi potpune racionalizacije svjetskog poretka. Linearna vizija povijesti jo uvijek prevladava u glavama ljudi. Nije teko zakljuiti kako je pomak od sakupljakog peinskog ivota do YouTube generacije pomak nabolje. Kako bi to jedan moj prijatelj kazao evolucijski pomak. Paradoksalno, hiperprodukcija informacija kao da je oslabila kritiku mo primatelja. Moda se i u tome moe pronai uzrok naizgled smijene i alosne potrage za odgovorima na pitanja dananjice u djelima prolosti. Jaspersova Duhovna situacija vremena ostaje aktualna i danas. Znak je to porazne injenice da se o Japersu mnogo govorilo, a jako malo italo i razumjelo. Ili je samo rije o Don Quijoteovskoj borbi protiv vjetrenjaa. Bilo kako bilo, kritika sposobnost nadolazee generacije morati e pronai nekakvo uporite iz kojega e moi organizirati protunapad. Za poetak, Jaspers e, kao takvo uporite, sasvim dobro posluiti.

Gordana ivkovi: Vreme ispiranja mozgova

Predsednik Centra za hrianske studije Beograd o duhovnoj obnovi, ulozi SPC, nevladinim organizacijama...U svetu helsinke Evrope nudi se slepa poslunost au toriretima
Veernje novosti ponedeljak, 4. mart 2013. | Lj. B.

Veernje novosti

Gubljenjem Kosova kao kolevke srpske dravnosti i duhovnosti, Srbi zapravo gube sebe, kae za Novosti dr Gordana ivkovi, vii nauni saradnik u Institutu za evropske studije i predsednik Centra za hrianske studije u Beogradu. - Ne moe se porei da vidovdanska poruka i kosovski zavet imaju paradigmatian znaaj za srpsku istoriju. Na Kosovu se itav jedan narod mistino prineo na rtvu; na njemu su se susreli i spojili poraz i vaskrsenje, smrt i veni ivot. To podrazumeva zalaganje za pravednu i moralno istu drutvenu zajednicu unutar koje se jedino mogu osigurati uslovi za sticanje dobre line i kolektivne sudbine. Tako i stavljanje u preambulu Ustava Srbije da je Kosovo bilo, jeste i bie sastavni i nedeljivi deo srpske dravne i duhovne celine, zadobija sasvim logino i opravdano mesto! * Gube li Srbi ulaskom u EU identitet, kako to neki protivnici evrointegracija tvrde? - Evropa je izrazito pluralizovan politiki, kulturni i privredni prostor. I njena formula integracije mora biti sloena i protivrena. Suprotno pluralnosti, njen imperativ sadran je upravo u ouvanju identiteta. I od toga na neki nai zavisi sudbina demokratije u Evropi! To znai da proces naeg integrisanja u ujedinjenu Evropu ne podrazumeva puku recepciju propisanih obrazaca, te usvajanje taksativno navedenih pravila, ve sasvim obrnuto, ostavlja otvoren prostor za pronalaenje prave mere i skladnog odnosa. Dok integracija oliena u Uniji umnogome podsea na znane komunistike ideoloke zahvate na ovim prostorima. * Da li su Srbi uspeli duhovno da se obnove nakon komunistikog perioda? - Ogromna osloboena drutvena energija na poetku devedesetih prolog veka spremnih da se opravoslave u velikoj meri ostala je neoploena. Pravoslavlje u srpskom narodu nije vaspostavilo dublje korene, a jo manje iznedrilo svoje mlade izdanke, podseajui umnogome na plitko zasaenu biljku. Najvea snaga pravoslavlja danas lei u oivljavanju i pokretanju njegovih stoletnih zaliha znaenja i vrednosti, kako bi se pronali valjani odgovori na osnovna pitanja duhovne situacije na eg vremena - a to su pitanja o smislu naeg ivota i postojanja. Ovde i sada! Da li je re o velikom povratku pravoslavlja u nae ivote, ili tek otpoinje autentina pravoslavna drutvena obnova? Jedno je sigurno: bez dubokog unutranjeg preobraaja naeg moralnog i duhovnog prosvetljenja, nema ozbiljne prie o oduhovljenju Srba. NAROD I CRKVA SVE vie ljudi odgajanih u ateistikom duhu okree se ka crkvi. ta to zapravo znai biti deo crkve? Odlaziti povremeno u hram, paliti svee, moliti se, ispovedati, prieivati? Re je, zapravo, o pokajanju kao stvarnom egzistencijalnom poetku blagodatnog preporaanja itave ovekove linosti, bez koga nema plodova pravoslavnog crkvenog ivota. Dakle, re je o individualnoj katarzi! * Kakav je danas javni moral kod Srba? - Mi ivimo u uslovima potpune dominacije politike i pragmatizma i podanitva, sunovrata drutvenih i moralnih vrednosti, vezivanja za grupe u ijim rukama je novac. Svedoci smo strahotnog pritiska totalitarnih ideolokih i politikih zahvata na nau drutvenu i linu svest. Mediji su preplavljeni uvezenim stereotipima i u funkciji su svojevrsnog ispiranja mozgova unoenjem ubitanog virusa mediokritetstva i razaranja linosti i kreativnosti, dostojanstva i slobode. Danas svi troe i poslednje rezerve pozitivne energije zajednitva, solidarnosti. Sva pitanja se saimaju zapravo u jedno: pitanje o moralnosti!

* ta znai to to NVO ostraeno napadaju SPC? - U svetu helsinke Evrope oveku se zapravo nudi sasvim izvesna perspektiva: denacifika cija, gubljenja linog i kolektivnog identiteta, slepe poslunosti autoritetima, utapanja svega linog u sivilo otuenog i nadreenog kolektiviteta... Protiv ovakvog svojevrsnog globalnog rata za due ljudi i razaranje bia starih evropskih naroda (i srpskog) moemo se boriti jedino istorijskim pamenjem, negovanjem svoje tradicije i njenim osavremenjavanjem. Eto, zato je upravo Srpska crkva glavna meta napada ovih tzv. alternativnih nevladinih organizacija, koje znatno utiu na politiki ivot u Srbiji. One imaju ak dominantnu mo u formiranju javnog mnjenja, osigurano im je stalno prisustvo u medijima. A oni pravoslavlje proglaavaju zaostalim, primitivnim, anahronim, provincijalnim, antimodernim, nedemokratskim, autoritarnim, fundamentalistikim, ovinistikim, klerofaistikim... * A kakva je uloga SPC u drutvu? - U krizi SPC se naglaeno okree aktivnom osmiljavanju stanja bez smisla i vrednosti. Ona se otvara i nudi odgovore u tekuem dijalogu o pitanjima drutvene zajednice. Crkva postepeno naput a ustaljeni i zatvoreni krug u kome je servis za zadovoljavanje iskljuivo verskih potreba i neposrednije se ukljuuje u javni ivot. Crkva mora ui u dijalog o aktuelnim i goruim nacionalnim i drutvenim pitanjima. To je, mislim, jedini put.