Henri Pirenne

Povijest Evrope (od Seobe naroda do XVI stolje a)

PRVO POGLAVLJE BARBARSKO KRALJEVSTVO U RIMSKOM CARSTVU I. ZAPOSJEDANJE CARSTVA Bilo bi veoma pogre no zami ljati Germane, koji se u V. st. stalno naseljuju na podru ju Carstva, isto onako, kako su njihovi sunarodnjaci izgledali u Tacitovo vrijeme. U dodiru sa Rimom nau ili su mnogo to. Otkad su prvi put pre li preko njegovih granica, Carstvo im se nije inilo tako stra no, postajalo im je i bli e i poznatije. Kad im vi e nije bilo nepristupa no, postepeno su se na njega navikavali. A Carstvo opet vi e nije moglo ustrajati u svom gordom dr anju prema njima, nego je poprimalo prilagodljiviji stav. Julijan je 358. dopustio Francima da se nastane u Toksandriji, uz uvjet da vr e vojnu slu bu. Koliko li je rimskih utjecaja moralo prije i posredstvom tih Franaka na drugu obalu Rajne! A na drugom kraju Carstva, na obalama Dunava, zbli avanje je bilo jo ja e. Got Ulfila donio je iz Bizanta kr anstvo i pro irio ga me u svojim sunarodnjacima. Istina, to je bilo arijansko kr anstvo, koje je tada prevladavalo na Istoku. Ali e se posljedice ove injenice pokazati tek poslije. Bitno je to, da je najve i i najja i germanski narod. Goti, jo prije svoga ulaska na podru je rimskog svijeta ostavio svoje starinsko poganstvo i sa njime izgubio za titu svoje nacionalne originalnosti. No i samo je Carstvo vrvjelo barbarima. koji su do li da slu e u legijama i kojima se sre a nasmijala. Tako su barbari Stiliho, pa zatim Aecije, bili dva posljednja velika ratnika antike na Zapadu. Treba samo zamisliti, koliko je bilo njihovih sunarodnjaka u civilnoj, a isto tako i u vojnoj upravi, koji su napredovali u slu bi, imaju i za titu takvih ljudi. Mogli su se ak u Rimu ili na carskom dvoru susresti sinovi sjevernja kih kraljeva, koji su dolazili, da se upoznaju sa latinskim jezikom i latinskom civilizacijom. Navikavanje se dakle vr ilo nezamjetno. I jedni i drugi bolje su se poznavali. Opasnost je i dalje postojala, ali nije bila toliko velika. Provala Huna u Evropu (375) vratila je odjednom toj opasnosti svu njezinu ozbiljnost. Goti su se naselili na obim obalama Dnjestra, Ostrogoti, kao to to njihovo ime pokazuje, na istoku rijeke, a Vizigoti na zapadu. Oni nisu ni poku ali da se odupru tim mongolskim konjanicima, koji su ih vesamim svojim izgledom zastra ivali. Ostrogoti su pred njima u neredu uzmakli; a Vizigoti, pritisnuti njihovim uzmakom, ba eni su na dunavsku granicu. Tu zatra i e prolaz. Nenadanost toga doga aja sprije ila je da se izvedu potrebne mjere za za titu. Ni ta nije bilo predvi eno. A usto je teror, koji su vr ili sami Vizigoti, dokazivao, da oni ne e oklijevati da se poslu e silom', ako njihova molba bude odbijena. Stoga su im dopustili prolaz, pa su pred o ima prenera enih rimskih pograni nih stra a zaista i pro li u povorci, koja je trajala vi e dana: ljudi, ene, djeca, stoka, na splavima, na amcima, jedni dr e i se za daske, drugi za naduvene mje ine ili ba ve. Bje ao je cio jedan narod, pod vodstvom svoga, kralja. Ali u tome je ba i bila sva opasnost polo aja. to da u ine s tim prido licama? Bilo je nemogu e raspr iti ih po provincijama. Bio je to cio jedan narod, koji je ostavio svoje podru je i do ao da potra i novu domovinu. Tu mu je dakle domovinu trebalo dati, na podru ju Carstva; trebalo je dopustiti jednom narodu, koji je zadr ao svoje vlastite ustanove i svoga posebnoga kralja, da ivi pod rimskom vrhovnom vlasti. Bilo je to prvi put, da se javlja ovakav problem. Poku a e da mu izbjegnu lukav tinom. Vizigotski je kralj priznat rimskim generalom,pa je tako, ostav i i dalje nacionalni poglavar svoga naroda, u ao u carsku upravu. Bilo je to udnovato i dvoli no rje enje jednoga stanja, koje nije bilo ni ta manje udnovato i dvoli no.

Prva posljedica toga bila je, da je pobuna Vizigota, to je uskoro poslije toga izbila (378), poprimila obilje je, koje je veoma zbunjivalo.1 Bio je to zapravo ustanak jednog stranog naroda, koji je usred samog Carstva zahtijevao, da mu dadu zemlje i stalno boravi te. Pa ipak, bilo je mogu e na nj gledati kao na vojni ku pobunu, a ovo je omogu avalo pregovore. Da bi izbjegao plja kanju Trakije, car Arkadije, koji je vladao na Istoku, stavio je Vizigotima u du nost, da zauzmu Iliriju, koju je u svojoj vlasti dr ao njegov brat Honorije, car na Zapadu, gaze i time - kako je tvrdio Arkadije - njegova prava. Pobunjenici su jedva do ekali, da se okoriste ovim nalogom. Savjesno su izvr ili zaposjedanje Ilirije. Ali taj opori kraj nije zadovoljavao njihove elje. Italija je bila posve blizu, i oni se zaputi e prema njoj du obala Jadranskoga mora. Germanska opasnost, koja je dotad ugro avala obadvije polovine Carstva ujedno, okrenula se odlu no od Istoka usredoto ila na zapad. Gr ki svijet vi e nije bio u dodiru sa Germanima.2 Da bi spasio ugro enu Italiju, Zapad je ujedinio sve svoje snage u krajnjem naporu. Stiliho je pozvao legije iz Galije, Norika i Recije, koje su ondje branile prijelaze preko Rajne i Dunava. Potukao je barbare u dvije vel1ke bitke, kod Palanze i Verone, i odbacio ih u Friuliju. Laskavci nisu propustili da ga usporede s Marijem. Jedna pjesma, Koja nam se sa uvala, pobu uje alosno u enje odu evljenjem, koje se uvjerenjem jo uvijek izra ava prema veli ini Rimskoga carstva, kao i uvjerenjem, koji ju ispunja u pogledu besmrtnosti Carstva. Carstvo je na alost bilo izgubljeno. Njegove iscrpljene financije nisu vi e dopu tale, da na granicama stoje jake armije, koje bi bile kadre da svagdje izdr e pritisak Germana, to ih je potiskivao Atila, iji su opori i dalje slavodobitno napredovali prema Zapadu ru e i pred sobom narode jedne preko drugih. Stilho je dodu e spasio Italiju, ali je zato ostavio bez obrane provincije na sjeveru od Alpa. Na posljedice toga nije trebalo dugo ekati. Vandali prije o e Rajnu, a s njima i gomile Sveva; plja kaju i si o e' kroz Galiju, te se zaustavi e, pre av i Pireneje, tek kad su stigli na obale Sredozemnog mora, gdje su se nastanili na jugu panjolske i na afri koj obali. Burgundi su si li niz tok Rhone i pro irili se po njezinu bazenu sve do Lionskog zaljeva. Dotle su se manje pustolovni Alamani zadovoljili da koloniziraju Alzas, Ripuarijski Franci predio od Klna do Meuse, a Salijski Franci ravnice od Schelde do rijeke Lys. U isto vrijeme oborio se drugi napad na Italiju. Gomile Germana dolaze i iz Norika i Recije, prije u pod Radagaisovim vodstvom Alpe, pa pusto e i po Cisalpinskoj Galiji po u prema Rimu tra e i zemlje, Stiliho i drugi put sprije i prolaz najezdi. Osvaja i su, hametice pora eni i sasje eni pod zidovima Firenze (405). Uskoro zatim poginuo je i pobjednik od ruke ubojice (408) Vizigoti preuze e na sebe du nost da osvete Stiliha. Pod izgovorom da e kazniti njegove ubojice, oni nanovo krenu put Rima. Stilihova je armija jo uvijek postojala; ali kako je to bila prava pla eni ka armija, nije joj bilo stalo da se suprotstavi osvetnicima svoga zapovjednika. Otpora nije bilo. Honorije se zatvori u Ravennu, a Alarik je dotle ulazio ti Rim. To je bilo prvi put od provale Gala, u 380. prije Krista, da su barbari pro li kroz vrata vje noga grada. Kao pravi barbari zadovoljili su se samo time, da iz njega izvuku ukrase od zlata i dragocjenog metala, to su blistali na forumu i pro eljima javnih zgrada. Nisu eljeli nanijeti neko zlo gradu i nisu zlostavljali stanovni tvo. Tra ili su samo zemlje; zavodljivost ovih krajeva, to su postajali sve prostraniji kako su napredovali dalje prema jugu. navela ih je da nastave put kroz
1

9. kolovoza 378 Valens je potu en kod Drinopolja. Godine 3822 je Teodozijev mir dopustio Gotima da se nasele u Meziji. Godine 385 izbila je nova pobuna pod Alarikom. 10
2

Tri etvrt vijeka poslije toga Bizant je do ivio novi pritisak dvojice Teodorika i Ostrogota, ali je i ovaj put znao, da ih skrene prema Italiji.

 arobnu Kampaniju. Alarik je htio, da ih odvede na Siciliju, ali je u blizini Cosenze naglo umro (410.). Njegovi sumu drugovi priredili epski sprovod. Vode rijeke Busento skrenuli su s njihova puta. pa su u koritu rijeke izdubli ratniku grob. Za tim su vratili valove da poteku iznad njegova posljednjeg boravi ta i podavili robove, koji su izvr ili radove; da bi zauvijek ostalo u tajnosti mjesto tog groba, koji je jo uvijek nepovrije en .. Vizigoti su kao Alarilkova nasljednika priznali njegova brata Ataulfa. Mogu e je zamisliti, koliko je romanizacija uznapredovala kod barbara, kad uo imo, koliko je Ataulf strasno elio da u e u carsku porodicu. Honorije, da ga se oslobodi popusti dade mu za enu svoju sestru Gallu Placidiju. Svadba je proslavljena veoma sve ano, uz pratnju obvezatnih epitalama, 3 koji su zazivali Veneru i Amara, da obaspu svojim darovima nove supruge. Ataulf je o ito nastojao da stekne oprost zbog svoga podrijetla jednako kod svoje ene, kao i kod Rimljana. Govorio je da ne tra i ni ta drugo, nego da snage svojih barbara stavi u slu bu Carstva. Dali su mu du nost, da ih upotrebi tako, da protjera Vandale, koji su jo uvijek pusto ili jug Galije. On ih odvede u Akvitaniju, pa su se ondje, kao i na sjeveru panjolske, stalno naselili. Ali da li e Carstvo ostati Germanima, ili te prije i Germani i Romani do ivjeti istu sudbinu i pasti pod tatarski jaram? uta je opasnost po prvi put zaprijetila cijeloj Evropi. Atila je nastavljao svoje napredovanje podjarmljuju i na prolasku ili razgone i pred sobom germanske narode. Veje prelazio Rajnu, i njegovi su opori, po av i prema jugozapadu, osvajali sjever Galije. Ondje mu je, kod Chlonsa na Marni, posljednji ratnik anti koga svijeta, Aecije, ponudio odlu nu bitku. Franci, Burgundi, Vizigoti poslali su mu poja anja, i vojska, kojom je zapovijedao bila je zaista slika ovoga Carstva, koje je dodu e bilo poplavljeno Germanima, ali ipak nije pristajalo da nestane. Prije svoje smrti u inilo je svijetu joposljednju uslugu i suzbilo provalu Huna. Nadmo na taktika koju je Aecije imao zahvaliti civilizaciji, za koju se borio spasila je tu civilizaciju od, najezde barbara. Poslije dva dana borbe Atila je uzmakao i vratio se u Germaniju. Ovo povla enje jo nije bilo potpun poraz, pa je Bibo ji idu e godine opusto io gornju Italiju. Ali se i opet povukao i 453 naglo umro usred jedne orgije. Carstvo ovoga D ingiskanova prethodnika sru ilo se isto tako brzo, kao to e se osam vjekova poslije njega sru iti carstvo njegova takmaca, a da za sobom nije ostavilo ni ta drugo, osim ru evina i dugotrajne uspomene na strahovanja u pu kim tradicijama. Aecije; njegov pobjednik, bio je ubijen po nalogu cara Valentinijana III. S njim je nestalo, kako ka e jedan Suvremeni kroni ar "spasitelja Zapadnoga carstva. Godine 455. zauzeli su Vandali Rim oplja kali ga; plemeniti Majorijan gotovo je uspio da se osveti, za ovu uvredu.4 Ali vlast je sve vi e prelazila u ruke germanskih vo a: Ricimir, Orest, Odoakar zaredom su stali na elo germanskih vojnika i pustolova, to su od hunske katastrofe navirali u Italiju, gonjeni gla u za zemljom. Posljednji carevi su svrgnuti; posljednji od njih. Romul Augustul. Orestov sin, zato en je u Kampaniji, a barbarin Odoakar, ne usu uju i se da sebi dade ime cara, daje da mu dodijele onaj jedini naslov, kojim Germani raspola u, a to je kraljevski naslov.

Epitalami (sast. od gr kih rije i nad i bra na postelja) su pjesme sastavljene prilikom svadbi, u slavu mladenaca. Rimsko doba preuzelo ih je iz gr ke poezije i ostavilo nasljedstvo Srednjem vijeku Prev.
4

Godine 457. izabran je za cara Majorijan. Jedan od prvih njegovih pothvata bio je, da je pripremio pohod protiv Vandalske dr ave u sjev. Africi. Njihov kralj Gajzerih. osjetio se primoran da povede pregovore, ali je Majotijan umro uskoro zatim u kolovozu 461., pa je Vandalski vladar odustao. - Prev.

Usred tog alosnog nereda silazi s Alpa jedan drugi kralj, Teodorik- i vodi za sobom do jedan narod. Ostrogoti, koji ga slijede, po to ih je Atila potisnuo s Dnjestra prema gornjem Dunavu, pa zatim pokorio, okoristili su se svojim oslobo enjem tako er zato, da tra e svoj dio Italije. Izme u njih i onog neorganiziranog mno tva, koje je priznavalo Odoakra, sre a se nije dugo kolebala. Herulski pustolov je hametice potu en(488.) pa se sklonio u Ravennu. Budu i da nije mogao okon ati opsadu, Teodorik ga, pod zakletvom da e dr ati vjeru, pozove na sastanak, i tu ga ubije vlastitom rukom (493.). Otad Italija pripada njemu. Ovo je posljednji talas invazije, koji je nado ao. Njime je sada poplavljeno cijelo Carstvo na Zapadu. Sve njegove provincije pokriva arena zbrka kraljevstava: Anglo-sasko kraljevstvo u Britaniji, Frana ko kraljevstvo u sjevernoj Galiji. Burgundsko kraljevstvo u Provansi, Vizigotsko kraljevstvo u Akvitaniji i panjolskoj, Vandalsko kraljevstvo u Africi i na otocima Sredozemnog mora, i, napokon Ostrogotsko -kraljevstvo u Italiji. Uistinu to Carstvo kome su podru je ovako raskomadali, nije ustupilo ni pedalj svoga tla osvaja ima. Pravno, oni su samo okupatori i njihov kraljevski naslov vrijedi samo za narode: koje su doveli sa sobom. Ovo je toliko istinito, da oni premda svaki od njih vlada nad daleko ve im brojem Rimljana negoli Germana, ne uzimaju naslov ni kralja Galije, ni kralja Italije, nego kralja Franaka, kralja Ostrogota, i.t.d. Ali to? Vi e nema cara. I mo e se re i, da Carstvo nestaje u skladu s ovom uzre icom rimskoga prava: u pitanjima posjeda, okupacija va i kao pravna osnova". II. NOVE DR AVE Ako usporedimo kartu Rimskoga carstva na Zapadu s lingvisti kom kartom moderne Evrope, ustanovit emo, da se podru je germanskih jezika veoma malo pro irilo po tome Carstvu, koje je ipak bilo cijelo u rukama Germana. Samo pet pograni nih provincija, ne ra unaju i oto nu Britaniju; pripalo je, posve ili djelomi no,germanskom jeziku: Belgica secunda, u kojoj se govori flamanski, dvije Germanije (Rajnska prov., Alzas), Recija i Norik ( vicarska, Basel, Wurtemmberg, Ju na Bavarska, Austrija), gdje se govori njema ki. Svagdje drugdje latinski, se jezik sa uvao sve do na ih dana u obliku, koji je 5 poprimio u raznim romanskim jezicima: francuski, provansalski, panjolski, portugalski, roman , talijanski. Germani su se, u masama uvukli samo na krajnjoj granici Carstva i me u sobom potopili latinizirano stanovni tvo, koje je uostalom, na ovima, tako ugro enim podru jima, moralo biti osobito prorije eno. Svugdje drugdje dogodilo se suprotno. Oni Germani koji su prodrli dublje u Carstvo, na li su se u manjini, pa su njih same apsorbirali stanovnici provincija. Poslije dvije ili tri generacije njihov je jezik nestao, ostalo je u inkovito ukr tanje enidbama. Broj francuskih ili provansalskih rije i germanskog podrijetla jedva je ne to ve i od 500. Uzalud bismo danas tra ili me u stanovni tvom Provanse, panjolske i Italije plavu kosu i modre o i osvaja a iz V. st. (a kad bismo ih i na li, ne bi li se tada radilo o Galima?). Obi aj i navike nisu se ni ta dulje odr ali. Na primjer, spomenici vizigotskoga prava, koje smo sa uvali" pokazuju nam, da je ono veu VI. st. potpuno romanizirano. Ovo dokazuje, ako stvari gledamo. kakve su bile u istinu, koliko je germanizacija Carstvu u cijelosti bila povr l1a. Nije dakle to no govoriti, da je rimski svijet bio germaniziran. On se barbarizirao, a to nije isto. Osim Anglosasa U Britaniji, germanski narodi nisu svoje politi ke institucije prenijeli u Carstvo. A izuzetak potvr uje pravno: u Britaniji su se stanovnici provincije zapravo povukli pred osvaja ima, i kad su se ovi ondje na li sami nastavili su naravno da upravljaju svojim ivotom onako, kako su to radili u svojoj staroj domovini. Ali posvuda drugdje rimsko je, stanovni tvo ne samo ostalo na svome mjestu, nego je ostalo gotovo u istim uvjetima ivota, u kojima je ivjelo prije osvojenja. Bilo je dakako
5

Romanski jezik (reto-romanski), koji se govori u isto noj vicarskoj(kaoton Grisons), u Tirolu i Friuliji.- Prev.

mnogo plja ke, pokolja i pojedina nih nasilja, ali nije bilo sistematske otima ine, a jomanje podjarmljivanja. Nije bilo nimalo vi e nacionalnog otpora od strane provincijalaca (osim asnih izuzetaka u Galiji i Britaniji), kao ni neprijateljstva kod Germana prema prema njima. Bilo je mo da malko prezira i malko strahopo tovanja. Uostalom, nije bilo ba posve sigurno, nisu li ti Germani zapravo vojnici Carstva. A zatim, Germani su, kao i Rimljani, bili kr ani. A ako su i prodirali u Carstvo kao pobjednici, oni su se ondje podvrgavali autoritetu crkve, pod kojim su bili izjedna eni i Germani i Romani. Kr anstvo, koje su ispovijedali, bilo je sigurno jedan od bitnih uzroka njihova neposrednoga zbli enja sa stanovni tvom osvojenih zemalja, pa je, ini se, sigurno, da su barbari zato tako lako ostavili svoje nacionalne jezike, jer je jezik crkve bio latinski. Uostalom, Germani nisu nastojali da se nametnu kao gospodari Romanima. Oni su se smjestili pokraj njih. Na jugu Galije Vizigoti su se naselili na osnovu na ela, koja su primjenjivana prilikom nastanjivanja Rimskih armija (tertia). Po tim principima tre ina stanovnikova doma morala je biti stavljena na raspolaganje vojnika. Ovu su mjeru pro irili na zemlju,' budu i da je odsad okupacija bila stalna, pa je tako u miru izvr ena neka vrst eksproprijacije, o kojoj smo uostalom veoma slabo obavije teni. Na sjeveru Galije prido lice su se smjestile na dr avnim domenama ili na nezaposjednutim podru jima. to se ti e pravnog polo aja osoba, on je i na jednoj i na drugoj strani ostao isti, kakav je i bio. Germani i Romani nastavili su ivjeti prema svome nacionalnom pravu, te su i jedni i drugi zadr ali svoje posebne obi aje u pogledu vlasni tva, porodice,ba tine. Osobnost prava do la je na mjesto teritorijalnosti, koja se nanovo pojavila tek u toku IX. st., kad je vestapanje obaju naroda bilo potpuno izvr eno. Ova isprepletenost dviju nacionalnosti, koje su me u sobom razli ite, ali ravnopravne, o ito je isklju ivala mogu nost da se na brojniju i civiliziraniju primijene politi ke ustanove one druge. A isto tako ove ustanove, koje su bile primjenljive u barbarskom ivotu, nisu vi e mogle biti primijenjene u novim prilikama, u koje su Germani nedavno u li. One su pale, same od sebe, a da nitko nije ni sanjao da ih nanovo uspostavi. Ni ta ne o ituje bolje onu promjenu, koja se u tome pogledu de avala u toku V. i VI. st., od pogleda na polo aj kraljevske ustanove. Germani su, kako je poznato, imali kraljeve. Ali je, kraljevska vlast kod njih bila potpuno podlo na pu koj skup tini, koja je, uostalom, njome raspolagala, jer je ta vlast bila izborna. Ni ta takvo ne postoji poslije osvojenja. Ono je kralju dalo takvu mo , da mu vi e nije bilo takmaca. Tako kralj zapravo posjeduje apsolutnu vlast. U dr avi sad postoji josamo jedna vlast, i to njegova; ustav se svodi na prosto vr enje osobne vladavine. Od svoga prvobitnog podrijetla kralj ne zadr ava ni ta. On zapravo vi e nije nalik svojim germanskim precima, nego rimskome caru. Ako ni ta drugo, od njega je preuzeo bar njegovu neodgovornost autokraciju. On se uostalom rado izdaje za njegova namjesnika. Ako je u o ima svojih germanskih podanika nacionalni kralj, za Rimljane je samo general Carstva, i naslovi, kojima se kiti, ili koje zahtijeva od cara, dopu taju caru, da ga smatra za predstavnika carske vlasti. Po to su se Goti smjestili u sjevernoj Italiji, Teodorik se nastanio u Ravenni i nastavio rimsku tradiciju, a stanovni tvo i crkva priznali su ga za predstavnika zakonite vlasti. ak i sam Gajzerih, po to je na elu Vandala osvojio Afriku, najbogatiju i najnapredniju od svih provincija na Zapadu, poprima, premda je izme u njega i Rima do lo do prijeloma, izgled romaniziranoga kralja, koji svoj 6

apsolutizam, pokazuje time, to je u krvi ugu io nastojanje germanske aristokracije da postigne nezavisnost, kao i time, to je zadr ao okvir rimskih institucija. Vizigotski dvor, koji je bio najprije u Toulousu, a zatim u Toledu, tako er je potpuno rimski. Stanovni tvo nekada njih osvojenih provincija zadr ava svoje ustanove, svoje rimske funkcionare, koje je nova vlast prihvatila, svoje suce i ostaje obavezna pla ati porez. Germanska vojska, koja se prema na elu hospitalizacije naselila usred pobije enog stanovni tva, poslije manje od jednog stolje a toliko se izmije ala s njime, ga je izgubila sve svoje nekada nje nacionalne ustanove, svoj jezik, pa i svoju vojni ku organizaciju. Kratkotrajno Burgundsko kraljevstvo, koje se veimalo stopiti s merovin kom Francijom, odmah je ostvarilo stapanje pobjednika i pobije enih pod apsolutnom vla u svoga barbarskog kralja, koji je bio pun strahopo tovanja prema Rimskome carstvu, na iji se autoritet pozivao i ije je municipalne ustanove u Lyonu kao i u Vienni po tovao. Samo su Franci na sjeveru Galije sa uvali svoje obi aje, jezik i ustanove. Ali kako su bili daleko od prijestolnice svoji kraljeva, koji su odjednom postali gospodari golemog galsko-romanskog kraljevstva, oni nisu imali nikakva utjecaja na sudbinu Francije prije epohe Karolinga. Od svih barbarskih kraljeva frana ki su kraljevi bili najdalje od rimskog shva anja vlasti. Na kraljevstvo su gledali kao na svoju o evinu, pa su prilikom naslje ivanja na prijestolju primjenjivali na ela, koja prema salijsko~ zakonu odre uju naslje ivanje nekretnina: prilikom kraljeve smrti njegovi sinovi dijeli izme u sebe kraljevstvo na jednake dijelove. Ovdje susre emo veoma grubo shva anje despotske kraljevske vlasti, koje je isto tako potpuno ro e germanskim obi ajima kao i carskom apsolutizmu. Pa ipak, kralj je, kao i car, najvi i vojni zapovjednik, sudbeni suveren u kraljevstvu i obavezan je brinuti se da u njemu vlada mir. Uostalom, frana ki su se kraljevi uskoro romanizirali. Oni su ustvari odmah poslije svoga naseljena u Carstvu morali prema Germaniji zauzeti izrazito obrambeni stav, a to ih je navelo, da toliko zaborave na svoj narod, smje ten na krajnjoj sjevernoj granici. da su mu dopustili da sa uva svoju pogansku vjeru sve do sredine VII. st. S druge strane, stara carska uprava, koju su zatekli u Galiji, morala im je nametnuti rimsko shva anje. Dodu e, frana ki se kralj u upravljanju svojim dobrima i svojim kraljevstvom slu i osobljem sa svoga dvora. Ono se sastoji od nekoliko dostojanstvenika, koji svojim imenima 0ozna uju, da potje u od nekada njih robova, kakvih je bilo kod svih velika a germanskog podrijetla: mare al (rob-konju ar), sene al (biv i rob), peharnik(rob- podrumar), majordom (glavar posluge). Ali ovi slu benici s ku anskim funkcijama sudjelovali su u sre i svojih gospodara, pa su prirodno, budu i da je ono, to je kraljevsko, ustvari javno, postali njegovi ministri. Uostalom, pored njih, jedan je funkcionar romanskog tipa, referendarij, koji je postavljen na elo pisara, preuzetih od carske birokracije, sastavljao naredbe i kraljevske diplome . Ako je uprava i zapala u dekadansu zbog toga, to je bila odvojena od Rima, to jest od centra, tj. centralne vlade, o kojoj su ovisili svi pojedini kota i, ona se ipak uglavnom o uvala. Kralj je povjerio upravu provincija, koje su se gotovo svuda poklapale sa podru jem starih rimskih gradova (civitas, cite), pla enim grofovima (cornites), vojvodama (duces), prefektima (Praefecti), koji su velikom ve inom bili Galo-Romani, ali redovito kraljevi miljenici i kad to najni ega podrijetla. Nad njima nije bilo nikakva nadzora, nikakve kontrole. Bilo je dovoljno da svake godine u riznicu upla uju ne to novca, a ina e su mogli cijediti stanovni tvo kako su htjeli, a to zaista i nisu propu tali da ine. Treba pro itati Grgura Tourskog, pa da steknemo predod bu o surovosti i okrutnosti merovin kih grofova. Njihova samovolja i demoralizacija mogla se uostalom opravdati primjerom dvora. Svijet mo da nikad nije vidio alosniji prizor od onoga za vrijeme prvih dvaju vjekova poslije provale Germana. Barbar su prenaglo do li u dodir sa civilizacijom, pa su u urbi da je u iju preuzeli njezine 7

mane, a Rimljani su, kad ih vi e nije obuzdavala ruka dr ave, od barbara preuzeli surovost. Do lo je do sveop e razularenosti najgrubljih strasti i najni ih pohlepa, a usto se pojavila i obavezna pratnja tih strasti: podmuklost i okrutnost. Ali kakogod je uprava zapala li dekadansu i kako god se barbarizirala, nije zato ostala ni ta manje rimska. Kraljevski slu benici s germanskim naslovima na i e se samo na sjeveru; takvi su: grafio: tunginus ili rachimburgi. I financije tako er ostaju rimske. Kraljev privatni imutak strogo je odvojen od dr avne. blagajne. Nov ani sistem i porez jo su uvijek osnova kraljevske mo i. Zlatni solidus sada je svuda u upotrebi. tovi e, kovanje zlatnog novca se nastavlja. Istina je, dr ava njime vi e ne zna upravljati ni jam iti za njegovu vrijednost. Frana ki kralj ak prepu ta njegovu izradu privatnicima, ne vode i brige, o promjeni otisaka na njemu, koja je zbog toga nastala. Tako sva barbarska kraljevstva, koja su me u sobom podijelila zapadno carstvo, imaju niz zajedni kih obilje ja, zbog kojih su to ne barbarske dr ave, nego barbarizirana rimska kraljevstva. Sva su napustila svoj nacionalni jezik i svoju pogansku vjeru. Budu i da su to bila kr anska kraljevstva, samim su time postala vjerni podanici crkve, koja je sva bila pro eta rimskom civilizacijom. Pa ipak, ta su kraljevstva kao i carstvo, bila u osnovi lai ka. Biskupe je samo u teoriji imenovao kler ustvari njih odabire i postavlja kralj; njihov utjecaj; kolikogod bio velik, ostaje ograni en na vjersko podru je: prije dolaska Karolinga nijedan biskup ne vr i javne slu be. Kralj, uostalom, dr i svu vlast na osnovu svoje vlastite mo i, bez ikakve, intervencije crkve. On je kao i car apsolutni suveren, slobodan od svakog skrbni tva svoga naroda; jer premda su se germanske vojske kad to sastajale na skupove, conventus, ipak nema ni ega, to bi sje alo na nekada nje pu ke skup tine. I najzad nove dr ave - a to je jedno od bitnih obilje ja - zadr avaju dobro organizirane dr avne prihode i raspola u znatnim bogatstvom. Dr avna blagajna posjeduje golema sredstva: carska dr avna imanja (domene) sa svojim selima (villae), svoje ume, rudnike, luke i putove, svoju riznicu zlatnog novca, svoje prihode od poreza, koji se dodu e iz dana u dan smanjuju, ali ipak jo dugo'ostaju znatni. Financijska uprava sa svojim uredima i svojim knjigama ostaje stru nja ka i jouvijek, premda sve te e i te e, nalazi laika, obrazovanih na rimski na in, te se iz njihovih redova popunja. Raspolo iva financijska sredstva barbarskih kraljeva bila su sve do merovin ke dekadanse mnogo znatnija, nego to e biti sredstva bilo koje dr ave na Zapadu sve do kraja XIII. stolje a. Ova su kraljevstva bila rimska ne samo zato, to im je rimska civilizacija dala okvire, u kojima su se, i zbog kojih su se mogla oblikovati, nego i zato to su htjele da budu rimske. Kralj svoj dvor naziva palatium, a svoju dr avnu blagajnu fiscus; svojim slu benicima daje naslove, koje posu uje od hijerarhije iz Konstantinova vremena, a u svojim kancelarijama daje da se opona aju formulari i stil carskih edikata. U Italiji Tedorik, uzima Kasiodora za svoga prvog ministra, dugo za ti uje Boecija, popravlja vodovode u rimskoj kampanji, daje igre u cirku i gradi u Ravenni u istom bizantskom stilu crkve Sv. Apolinarija i Sv. Vitala. Vandalski i vizigotski kraljevi opona aju ga togod bolje mogu, pa su se ak i Klovisovi sinovi proslavili time, to su pru ili za titu siroma nom pjesniku Venanciju Fortunatu, koji je do ao da potra i sre u na njihovu dvoru. S druge strane, i dalje postoji jedan obrazovani sloj u dru tvu. To su, rimski pravnici, koji za barbarske kraljeve kodificiraju germanske i rimske zakone njihovih podanika. Sigurno je, da razina lai kih kola pada veoma nisko i, osim u Italiji, ima ih josvega 8

nekoliko, koje ivotare. Njih djelomice nadomje taju vjerske kole, koje se obrazuju uz crkve i uskoro uz samostane. Kakogod bilo, kolikogod bio te ak pad kulture i obrazovanosti podmerovin kim kraljevima, oni su ipak uvijek imali obrazovanih slu benika. Civilizirani svijet poslije provala ne pru a dakle sliku mladosti, nego sliku propadanja carske civilizacije, i Grgur Tourski, koji je ivio usred toga propadanja i koji ga se prepla io, tu no je rezimirao svoj dojam u ovim obeshrabrenim rije ima: Mundus senescit (svijet stari).

DRUGO POGLAVLJE JUSTINIJAN - LANGOBARDI I. JUSTINIJAN Otkako je vizigotska opasnost bila otklonjena, isto ne pokrajine Carstva nisu se vi e morale bojati Germana. Atila ih je, potisnuo prema Zapadu i time ih je bar trenutno odagnao daleko od svojih granica. Ali od VI. st. po inju se drugi barbari, Slaveni, pojavljivati na lijevoj obali Dunava. Kako su bili mnogo bli e Carigradu negoli Germani Rimu, osje ali su izravno privla nost toga velikoga grada. U sve ve em i ve em broju dolaze onamo i ulaze u slu bu bilo kao radnici, ili kao vojnici, pa su mnogi stekli ondje i bogatstvo. Svakodnevni obi aj uveo je kao datum, kojim po inje ovo posljednje doba povijesti Rimskoga carstva, to ga veoma to no obilje avamo imenom bizantsko, po etak vladavine cara Justinijana. Pa ipak, jo je Konstantin, opona aju i Dioklecijana, kome je rezidencija bila u Nikomediji na inio Bizant glavnim gradom carske vlasti na Istoku. Dok su Teodozijevi nasljednici ostavili Rim i naselili se u Milanu ili u Ravenni. Bizant je otada, pa sve do 1453., kad je pao u ruke Turaka, ostao rezidencija imperatora, grad careva, Carigrad, kako ga zovu Rusi. Vei prije bio je u prednosti zbog svoga neuporedivog zemljopisnog polo aja, a otkad je stekao privilegij da u njem stoluje dvor i s njime centralna vlada, ubrzo je zbog svega toga postao glavni grad Istoka. ak se mo e re i, da e Bizant od po etka muslimanskih osvajanja biti jedini veliki grad kr anskoga svijeta. Dok u svim gradskim sredi tima na Zapadu, po ev i od provale barbara, stanovni tvo opada, a sami se gradovi postepeno, pretvaraju u ru evine, Bizant i dalje ima vi e stotina tisu a stanovnika, koji svojim potrebama u prehrani name u rekvizicije svemu podru ju, to se prote e uz Crno more, Egejsko more i Jadran. On o ivljava trgovinu i brodarstvo, i njegova privla na snaga, koja djeluje na cijelo Carstvo predstavlja naj vr e jamstvo njegova jedinstva. Zbog svoga glavnog grada Bizantsko carstvo ima mnogo ja e izra en gradski karakter ako je dopu teno tako - se izraziti; nego to je to imalo staro Rimsko carstvo. Jer Rim je prema sebi privla io samo izvoz iz provincija, a pritom im za uzvrat nije davao, ni ta; on se ograni ivao na ulogu potro a a. Bizant, naprotiv, tro i i proizvodi. On nije samo rezidencija, nego jo i tr i te prvoga reda, gdje se stje u proizvodi Evrope i Azije, te veoma aktivan industrijski grad. Po jeziku, on ostaje gr ki grad, ali, to je gr ki grad, koji je, vi e negoli upola orijentaliziran. Maloazijske provincije bile su neusporedivo bogatije, naprednije i naseljenije od Trakije i prave Gr ke, pa su vr ile neodoljiv utjecaj na glavni grad. Utjecaj Sirije, najaktivnije me u njima, bio je prete an. Bizantska umjetnost u biti je tek helenska umjetnost preko sirijske umjetnosti kao posrednika. to se ti e gr ke misli i nauke, preostalo je samo ono to je , kr anstvo dopustilo da od nje ostane, a to zna i - ne mnogo. Kako je poznato, Justinijan je dao zatvori ti Atensku kolu u kojoj se jo uvao zatomljeni odjek anti kih filozofija. Ali vjerske dogme i tajne davale su dovoljno gra e onoj strasti za dijalektikom. koja je vevjekovima obilje avala helensku misao. Od pojave kr anstva, na Orijentu vrvi od herezija, koje dovode do bitaka u velikim gradovima, bune jedan koncil protiv drugoga i dovode u kavgu tri patrijarha, bizantskoga, antiohijskog i aleksandrijskog. Sve one imaju dakako, odjeka u glavnome gradu, i car u svakoj od njih mora zauzeti stav, jer u Konstantinopolu i dalje ivi anti ko shva anje, po kome je car isto tako vjerski poglavar kao i poglavar dr ave. Svaka teolo ka prepirka postaje ovdje predmet, kojim se bavi i vlada. Stranke uzbunjuju i razrivaju dvor te nastoje da sebi osiguraju potporu svemo nog suverena. Tako je naizmjence ortodoksija herezija dr avna vjera ve prema tome kakav je izbor inio car.

10

Uza sve to, Carstvo, ovako ograni eno na Istok, nije ni ta manje smatrano, a i u stvarnosti nije ni ta manje bilo Rimsko carstvo. Naslov ak je, po ev i od IX. stolje a slu beni naslov bizantskoga cara. Od Dioklecijana upravljanje Carstvom bilo je, esto podijeljeno me u dva cara, ali ta udvojenost vlasti ipak nije dokon ala jedinstvo Carstva. Govore i o Zapadnome i o Isto nome carstvu, kao to to inimo zbog ve e lako e u izra avanju, upotrebljavamo zapravo neto ne nazive. Premda je Carstvo u pogledu uprave bilo razdvojeno na isto ni i na zapadni dio, ono uistinu nije zbog toga bilo manje jedinstvo tijelo. Ako se desilo, da je vladalac jedne od tih dviju polovina nestao, ona je tim samim potpala pod vlast druge. A bato se doga a ti vrijeme provale barbara. Budu i da je car Zapada nestao, odsad je na elu svijeta samo car Istoka. Stoga on, kao to smo vevidjeli, nije nikome ustupio nijedan dio Carstva, i njegovo prave na posjed cjeline ostaje netaknuto. Uspomena na njegovu supremaciju nije i ezla ak ni poslije osvojenja. Germanski mu kraljevi priznaju neku vrst nejasne priznatog primata, koji odaju strahopo tovanjem, to mu ga iskazuju. Za papu on ostaje zakoniti suveren, i papinska kancelarija nastavlja datirati bule po godini konzulata, te jest od nastupa vlasti bizantskoga cara. U crkvi se uostalom i dalje odr ava predaja nu nosti i vje nosti Carstva. Zar ga Tertulijan i Sveti Augustin nisu, proglasili djelom providnosti? Najzad, bio je jo i jedan posljednji motiv, zbog koga Rimljani ale za Carstvom. Njihovi novi gospodari, germanski kraljevi, nisu pravovjerni. Osim frana kih kraljeva, koji su pre li na katolicizam, im je Klovis osvojio Galiju, drugi, Vizigoti, Ostrogoti i Vandali. ispovijedaju arijanstvo. Ova herezija, keja je il IV, st. ,obuhvatila goleme prostranstvo i zbog koje su na istoku potekle rijeke krvi, uzalud je ondje ve odavno bih pora ena: Germani su je uporno odra avali. Ona zapravo nije bila veoma opasna. Arijanska. crkva nije vr ila obra enja me u rimskim stanovni tvom, i ak je vjerojatno da se broj njezinih vlastitih vjernika neprestane smanjivao usporedo s time, kako je rimsko stanovni tvo sve vi e apsorbiralo barbare. Ali ju je razbje njivala uprave njezina nemo , a kako je bila sigurna za naklonost kraljeva, ona je prema katoli kom kleru zauzima agresivan i netolerantan stav. Bila je to, ako ba ho emo, zapravo sva a me u sve enicima, ali je ograni avala i razdra ivala pravovjerne mase. U Italiji se sukob ak tako zao trio, daje, papa po eo o ajavati nad polo ajem i zatra io intervenciju cara, na to ga je Teoderik dao zatvoriti, pobudiv i time veliku sablazan me u vjernicima. U Bizantu sve ovo znaju; ali znaju to, da snaga novih kraljevstava mnogo ne zabrinjava. U svima se dinastije same uni tavaju unutra njim sva ama i porodi nim umorstvima. Kod Vandala i kod Vizigota razli iti takmaci za krunu mole cara da im pomogne. Kod Ostrogota poslije Teoderikove smrti Teodat dao je ubiti svoju enu Amalasvintu, k erku pokojnog kralja, da bi vladao sam. Vjerski progoni, politi ki skandali - sve sami povedi za intervenciju! Justinijan (527-565) nije prepustio da se time okoristi. Uspostavio je mir u svojoj dr avi, reorganizirao financije, obnovio vojsku i flotu; a sve je to namijenio obnovi Rimskoga carstva. Vandalima je nanio prvi udarac. Godine 533 u Africi se iskrcava oko 15.000 ljudi pod Belizarevim zapovjedni tvom. Vojna je bila jednake kratka kao i sjajna. Kraljevstvo je u nekoliko mjeseci potpuno osvojeno, a njegov je kralj poslan u Bizant da ondje poslu i za carev trijumf. Vizigoti, koji su nehajno gledali propast svega susjeda, do ivjeli su uskoro istu sudbinu. Cio je primorski predio zaposjednut i bez te ko a prekoren; nisu smatrali vrijednim truda da progone odbjeglu dinastiju po planinama. Ostrogotska dr ava odupirala se ne to du e. Njezina je sudbina odlu ena tek poslije osamnaest godina ratovanja krvavim porazom njezinih posljednjih eta na obroncima Vezuva.

11

Sredozemno je more opet postale rimske jezero, ili je, ako ba ho emo, postajalo bizantske jezero. Posvuda su egzarsi i vojvode preuzimali upravu nanovo osvojenih pokrajina u svoje ruke. Rim je nanovo bio dio Carstva, i carevi su se nalozi kao u sretnim vremenima prenosili sve do Herkulovih stupova. Moglo se initi, da e bizantska civilizacija poslije tako sjajnih djela postati evropskom civilizacijom i da je Konstantinopol u kom je Justinijan umjesto slavoluka podizao baziliku Svete Sofije, odre en da u svoj krug uvu e cio Zapad. II. LANGOBARDI Ali su ti uspjesi bili vi e sjajni negoli trajni. Umiru i, Justinijan je (565) ostavio Carstvo iscrpeno prete kim porezima i nesposobno za nove napore. A ipak, zada a jo nije bila izvr ena. Za osiguranje gospodarstva nad Sredozemnim morem preostalo je joda bude pora ena jedina nezavisna dr ava, koja je dopirala do njegovih obala: frana ko kraljevstvo. Jer zaista. Justinijanove su ete po tedjele provansalsku obalu. Trebalo je popuniti tu prazninu, pa da poduzeto djelo bude dovr eno i konsolidirano. Ali da Provansa bude pokorena, trebat e o igledno za i dublje, a za osiguranje toga osvojenja bit e potrebno vratiti se na Cezarovu politiku i pripojiti Galiju. Tek tada, ovako iznova oslonjen na Alpe i Rajnu, rimski svijet, okupljen oko Sredozemnog mora, bit e, kao i neko , za ti en od svake provale. Ali napasti Franke, zna ilo je pomjeriti se sa posve druk ije opasnim neprijateljem, nego to su bili prija nji. Kako bi Justinijanov nasljednik njegov sinovac Justin II (565-578), mogao i pomisliti na ove? Ne same da su mu financije bile u neredu, nego su se na Dunavu pojavili novi neprijatelji. Na istoku su se primicale stra ne horde Avara, koje su dolazile iz Rusije, gdje su Slavene odbacile na Karpate i prema jugu; na zapadu su dva germanska naroda, Gepidi i Langobardi, zaposjela srednji tok rijeke. Na drugom kraju Carstva, u Maloj Aziji, Perzijanci su na granici dr ave poprimili opasno dr anje. Nije dakle bile mogu e ni pomi ljati na dalekose ne pothvate, nego se trebale posvetiti obrani. Justin je povjeravao da e u initi majstorski potez, ako podjari Langobarde i Avare protiv Gepida. Ovaj nesretni narod bio je uni ten, ali su Avari smjesta poslije tega zaposjeli njihovo podru je, a Langobardi su se osjetili slabiji, pa su im ustupili svoje mjesto. Kao to su prije stotinu godina u inili Ostrogoti, oni krenu prema Italiji i zauzmu Cisalpinsku Galiju (568) koja otada nosi njihovo ime. Langobardska osvajanja potrajala su sve do vladavine Rotharisa (636-652), koji je zauzeo Genovu i ligursku obalu. Bizantince je ovaj napad iznenadio, pa mu se nisu poku ali oduprijeti, nego su se sklonili u gradove; a ovi pado e jedan za drugim. Po lo im je za rukom, da zadr e, samo obalu Istre, podru je Ravenne, Pentapol, podru je Rima, kao i onaj dio poluotoka, to se pru a na jugu od Spoleta i Beneventa. Taj epilog germanskih provala, to ga predstavlja silazak Langobarda u Italiju, bio je veoma va an. Ove prido lice uklopile su se izme u Bizantskog carstva i Frana kog kraljevstva, te su onemogu ili sukob, koji bi o igledno izbio me u tim dr avama, da su ostale u dodiru. Sa druge strane, njihov dolazak na onu stranu Alpa odredit e sudbinu Italije sve do XIX. stolje a. Zaista, otada je bilo svr eno jedinstvom zemlje, koja je ujedinila svijet. Borba Langobarda i Bizantinaca za vlast nad njom samo je prvo poglavlje one bolne historije, u toku koje emo pred svojim o ima gledati Italiju osvojenu i rastrganu redom od Nijemaca, Normana, panjolaca, Francuza i Austrijanaca, sve do onoga dana kad e, stresav i napokon tu i jaram, ostvariti vjekovnu elju svojih rodoljuba i izvr iti svoj risorgimento. Talijansko pitanje, koje je postojalo u svima epohama, evropske povijesti, otvoreno je dakle provalom Langobarda. U trenutku, do koga smo stigli, rje enje, koje mu je donio uspjeh osvaja a, mo e jo biti ocijenjeno kao privremeno. Bizant je uzmakao, ali se nije odrekao borbe i jo se mo e nadati, da e se 12

vratiti i obnoviti napad. Usprkos svemu, njegov polo aj na Zapadu, gdje posjeduje dobar dio Italije, Siciliju, Afriku i obale panjolske, dopu ta mu da vjeruje u budu nost. Ali novi poreme aj, mnogo dublji i nenadaniji od svih, koje je Evropa do ivjela prije toga, odlu it e o toj budu nosti druga ije.

13

TRE E POGLAVLJE PROVALA MUSLIMANA I. PROVALA U povijesti svijeta nema nijednog doga aja, koji bi se po univerzalnosti i nenadanosti svojih posljedica mogao usporediti s ekspanzijom islama u VII. stolje u. Munjevita brzina njegova pro irivanja ne udi manje od golemih prostranstava, koja je osvojio. Trebalo mu je samo sedamdeset godina od Muhamedove smrti (632), da se pro iri od Kineskog mora do Atlantskog oceana. Ni ta mu se nije moglo oduprijeti. Prvim udarcem oborio je Perzijsko carstvo (637644), zatim uzastopno oduzima Bizantskom carstvu svaku od njegovih provincija, koju god napadne: Siriju (634-636), Egipat (640-642), Afriku (698), panjolsku (711). Vizigoti su me utim nanovo oduzeli panjolsku Bizantincima. Njihov posljednji kralj, Roderih, i ezava u bici kod Cadixa (711). Osvaja ki pohod zavr it e se tek u po etku VIII. st., kad se veliki pokret. kojim je ugrozio Evropu na dvije strane u isto vrijeme, slomio pod zidinama Carigrada (717) i pred vojnicima Karla Martella na ravnicama kod Poitiersa (732). Tada se zaustavlja. Njegova je prva ekspanzivna snaga iscrpena, ali je bila dovoljna, da izmijeni lice svijeta. Posvuda gdje je pro ao, stare dr ave, koje su svojim korijenjem urasle vjekovima duboko, i upane su kao da ih je zahvatio vihor; tradicionalni poredak historije poreme en je iz temelja. Ovo va i za staro Perzijsko carstvo, nasljednika Asirije i Babilona; za one helenizirane pokrajine u Maloj Aziji, koje su bile dio carstva Aleksandra Velikog i koje su otada uvijek gravitirale krugu evropske civilizacije; za onaj starinski Egipat, to je svoju pro lost jo uvijek uvao pod prevlakom gr koga sloja koji ga je pokrivao od vremena Ptolemejevi a; za sve one afri ke pokrajine, koje je nekoRim osvojio pobijediv i Kartagu. Sve je to otada vjerski i politi ki podlo na najmo nijem vladaru, to je ikada postojao: Bagdadskom kalifu. I sve je to djelo jednog nomadskog naroda, koji je dotad gotovo nepoznat ivio u svojim kamenim pustinjama, prezren od svih osvaja a, i koji je imao neizmjerno manje stanovnika negoli Germanija. Ali taj se narod obratio pod utjecajem jednog proroka, koji je proiza ao iz njegova krila. Razbio je svoje stare idole da naglo prije e na monoteizam, i i od svih, to postoje, a o svojim obavezama prema bogu ima shva anje, koje zastra uje svojom jednostavno u: treba se pokoravati Alahu i primorati nevjernike da mu se pokoravaju. Sveti rat postaje za njega moralnom obavezom, koja sama sobom donosi nagradu. Ratnici, koji poginu s oru jem u ruci, u ivat e rajsko bla enstvo. Za ostale, plijen s bogatih podru ja, to sa svih strana okru uju siroma nu Arabiju, bit e pravedna nagrada za vojni ko apostolsko djelovanje. Ne mo e se sumnjati, da je fanatizam ili ako volimo re i: vjerski entuzijazam, bio ona opruga, koja je Muslimane bacila u svijet. Moralna protivnost izme u provala tih sekta a, to se pokre u zazivaju i Alaha, i provala Germana, koji odlaze sa svoga podru ja samo da osvoje plodnije zemlje, o igledna je ali ipak je sigurno, da je socijalno ustrojstvo Arape izvanredno osposobljavalo za njihovu ulogu. Bili su nomadi i siroma ni, pa su bili potpuno pripravni da se pokore bo joj zapovijedi. Bilo im je dovoljno da osedlaju konje i da jurnu. Nisu, kao Germani, iseljenici, koji za sobom vuku svoje ene, djecu, robove i stoku; oni su konjanici, od djetinjstva o navikli na plja ku stoke, kojima je Alah stavio u du nost, da se u njegovo ime bace na osvajanje svijeta. Treba, uostalom, priznati, da je slabost njihovih protivnika izvanredno olak ala njihov zadatak. Ni Bizantsko, ni Perzijsko carstvo, iznena eni nepredvi eno u napada, nisu bili kadri da im se odupru. Poslije Justina II. vlada u Carigradu neprestano je slabila, i osvaja i nisu nigdje, od Sirije do panjolske, na li vojske, koje bi trebalo potu i. Njihov je estoki polet svagdje pred sobom nailazio 14

samo na zbrku i nered. Poslije 698. ostala je od Justijanovih osvojenja samo Italija. Kr anstvo, koje je vladalo na svim obalama Sredozemnog mora, sa uvalo je samo sjeverne obale. Tri etvrtine obala toga mora, koje je dotada bilo zajedni ko sredi te evropske civilizacije, pripalo je islamu. I nije mu pripalo samo kao okupirano podru je, nego tako er putem vjerske i politi ke apsorpcije. Arapi nisu, kao Germani, po tovali stanje, koje su zatekli kod pobije enih. A nije ni moglo biti druga ije. Dok su se Germani, zaista, ostavljaju i svoju vjeru i prihva aju i kr anstvo, smjesta zbratimili s Rimljanima, Muslimani se pojavljuju kao propagatori jedne nove ekskluzivne i netolerantne vjere, pred kojom je sve moralo, sve moralo uzma i. Vjera je posvuda, gdje su god zavladali, postala osnovicom politi ka dru tva, ili to nije, za njih je vjerska i javna organizacija dru tva istovjetna; crkva i dr ava ine jednu i istu cjelinu. Nevjernici mogu i dalje vr iti svoje bogo tovne ine samo kao prosti podlo nici bez ikakvih prava. Sve je od temelja do vrha izmijenjeno u skladu s na elima korana. Od cijele uprave, prava, financija, vojne organizacije, nije preostalo ni ta. Kadije i emiri do li su na mjesto egzarha pojedinih podru ja. Muslimansko pravo posvuda je do lo na mjesto rimskoga prava, a arapski je jezik izagnao gr ki i latinski, pred kojima su ve odavno i ezla stara nacionalna narje ja na obalama Sirije, Afrike i panjolske. Arapski doprinos muslimanskoj kulturi sastoji se od ova dva elementa: od vjere i jezika. to se ostaloga ti e, kolikogod je bila sjajna za prvih vjekova islama, ta je kultura, kad se sve uzme u obzir malo u em originalna. Svi su pobije eni narodi bili prosvje eniji nego njihovi nomadski pobjednici, pa su ovi od njih posu ivali punim pregr tima. Preveli su djela njihovih nau enjaka i njihovih filozofa, nadahnuli se njihovom umjetno u, usvojili njihove ratarske, industrijske i trgova ke postupke. Prostranstvo i razli itost zemalja i nacija, nad kojima su vladali, izvrgla ih je mno tvu utjecaja, koji su se jedni s drugima ispremije ali i pretvorili muslimansku civilizaciju u obilje preliva bez velike debljine. Me u tim utjecajima helenski se takmi io s perzijskim. Tome se ne mo emo uditi, ako se sjetimo, da su Arapi dr ali ba najbogatije i najnaseljenije dijelove tada njeg gr koga svijeta, Egipta i Sirije. Njihovo graditeljstvo daje prili no to nu predod bu o razli itosti i razmjernoj va nosti njihovih uzajmica. U dekoracijama te arhitekture susre emo obilje ja, koja o ito potje u iz Perzije i Indije, ali op a koncepcija i glavni dijelovi zgrada ne odaju manje o itu srodnost s bizantskim graditeljstvom. Gr ka prevlast jose vi e o ituje na podru ju misli. Aristotel je u itelj arapskih filozofa, koji mu nisu, uostalom, dodali ni ta bitno. Uop e, na podru ju intelektualnih postignu a, muslimanska civilizacija nije izvr ila dubok utjecaj na evropske narode, i to je mogu e protuma iti vrlo jednostavno time, to je u njoj bilo mnogo umjetnih tvorevina, kao i time, to su izvori, na kojima je prete no crpla, bili ve inom evropski. Nije bilo tako, ako promotrimo ekonomsku stranu njihova utjecaja. Tu su Arapi bili zahvaljuju i svome istovremenom dodiru sa Zapadom kao i s krajnjim Istokom, dragocjeni posrednici. Iz Indije su prenijeli e ernu trsku na Siciliju i u Afriku, ri u na Siciliju i u panjolsku (odakle e je panjolci u XV. i XVI. st. donijeti u Italiju). pamuk na Siciliju i u Afriku; u Aziji su udomili proizvodnju svile, koju su nau ili od Kineza; kod njih su upoznali i zatim pro irili papir, bez koga bi izum tampanja ostao beskoristan, ili. vjerojatnije, ne bi bio ni na injen; odonuda su donijeli i kompas. Uostalom, te novosti, kao i mnoge druge, pre le su me u kr anske narode tek mnogo poslije. U po etku one su poslu ile samo tome, da islam u ine za njegove evropske susjede utoliko stra nijim neprijateljem, to je bio jo i bogatiji od njih i bolje opremljen oru em. Od VII. do XI. st. on je neosporno gespodario Sredozemnim morem. Luke, to ih je on sagradio: Kairo, koji je naslijedio Aleksandriju, Tunis, Kairuan, bile su etapa trgovine, koja kola od Gibraltarskog tjesnaca de Kineskog mora, preko egipatskih ,luka, koje saobra aju s Crvenim morem, preko sirijskih luka, u kojima zavr ava put iz Bagdada i s Perzijskog zaljeva. Dotle se kr anska navigacija ograni ava na boja ljivo brodarenje uz obale Jadranskoga mora, Ju ne Italije i me u otocima Arhipelaga.

15

Svi veliki morski putovi pripadaju sad Muslimanima. II. POSLJEDICE Neki nepredvi eni doga aj uzrokuje uvijek takvu katastrofu, koja je razmjerna njegovu zna enju. On upada, da tako ka emo, usred teka historijskog ivota, prekida niz uzroka i posljedica; od kojih se taj, ivot sastoji, na neki ih na in potiskuje i njihovim neo ekivanim reperkusijama poreme uje prirodu i poredak stvari. Upravo, to se dogodilo u povedu prevale muslimana. Evropa je vjekovima gravitirala prema Sredozemnom moru. Njime se irila civilizacija, njime su njezini razli iti dijelovi saobra ali jedni s drugima. Na svim njegovim obalama dru tveni je ivot u svojim osnovnim obilje jima bio isti, ista je bila vjera, a obi aji i ideje isti ili veoma srodni. Provala Germana nije ni u emu bitnom promijenila ovu situaciju. Usprkos svemu, me e se re i, da je Evropa u VII. stolje u jo uvijek, kao i u vrijeme Rimskoga carstva, bila jedinstven svijet oko Mediterana. Ali pod nenadanim naletom islama te se jedinstvo odjednom slama. Ove blisko, dobre poznate i gotove porodi ne more, koje su Rimljani zvali na e more (mare nostrum) postaje u najve em dijelu svega prostranstva strano i neprijateljsko. Promet, koji se dotad njime kretao i vezivao Zapad s Istokom, prekinuo se. Oni su naglo i naprasno odvojeni jedan od drugoga. Zajednica, u kojoj su ivjeli tako dugo, prestaje za mnogo vjekova. I dana nja Evropa jo uvijek se sje a posljedice toga. Primorano da brani granicu prema istoku, Carstvo ne me e vi e izdr ati pritisak na Dunavu. Bugari, Srbi, Hrvati ire se po Balkanu, i samo gradovi ostaju gr ki. Oni se ne mije aju i ne stapaju s dosada njim stanovni tvom kao Germani. Bizantsko carstvo prestaje biti univerzalno i postaje gr ko. U Meziji Bugari 677. podvrgavaju sebi slavenska plemena i stapaju se s njima. Sredinom IX. st. Metodije je prekrstio njihova vladara Borisa, pri emu je ovaj uzeo ime Mihajlo. Bizantske je carstvo otada ome eno i zate ene s jedne strane obalom Ilirije, a s druge strane gornjim Eufratom, i ono e svoje najbolje snage posvetiti nastojanju da se odupre pritisku islama. Njegova duga historija, sve de njegove kona ne propasti sredinom XV. st., pod udarcima Turaka, imat e jo blistavih trenutaka i do ivjet e razvoj jedne civilizacije, koje e se originalnost sastojati u mje avini, anti kih tradicija s pravoslavnim kr anstvom i sve ve om orijentalizacijom. Ali, u ve ini toga vremena ta e historija biti tu a historiji zapadne Evrope. Samo e Venecija sa uvati kontakt s Bizantom i na i u svojoj posredni koj ulozi izme u Zapada i Istoka polaznu to ku svoje budu e veli ine. Uostalom, ako Bizant i prestaje da se uple e u zbivanja na Zapadu, on e ipak na nj vr iti utjecaj, koji e ga poslije prepasti nad ivjeti jo kroz vjekove. Bizant je kristijanizirao ju ne i isto ne Slavene: Srbe, Bugare i Ruse, a njegovo je stanovni tvo, poslije etiri stotine godina turskoga jarma u XX. stolje u obnovilo gr ku narodnost. Zapad, me utim, budu i da je odvojen od Bizanta, na ao se u, posve novom polo aju. inile se kao da ga ta odvojenost primorava na izgnanstvo, na ivot po strani od civilizacije; jer od najdavnijih vremena uprave su s Istoka dolazili svi oblici prosvije enog ivota i sav dru tveni napredak. Preko Arapa, koji su se nastanili u panjolskoj i na Afri koj obali, Istok se istina, pribli io Zapadu. Ali usprkos materijalnom dodiru, vjerska je razlika spre avala moralni, dodir ,njegova kr anskog stanovni tva s tim muslimanskim Istokom. Zapadna je Evropa prvi put od stvaranja Rimskoga carstva bila izolirana od ostaloga svijeta. Sredozemno more, kojim je ona dotad saobra ala s civilizacijom, zatvaralo se pred njom. I te je mo da najva nija posljedica muslimanske ekspanzije za razvoj op e historije.6 Jer kr anstvo Zapada, odsje ene od svojih tradicionalnih saobra ajnih veza i postav i posebnim, odvojenim dijelom svijeta, koji je mogao ubudu e ra unati same sa samim sobom, bit e primorano da
6

O ovome vidi: Henri Pirenne: Muhamed i Karlo Veliki

16

se razvija uz pomo svojih vlastitih snaga. Odvra ene od Sredozemnog mora, one e prenijeti svoje napore prema zasad jo barbarskim podru jima s druge strane Rajne i na obale Sjevernog mora. Evropsko e se dru tvo uve ati i najzad prerasti nekada nje granice Rimskoga carstva. S Frana kim carstvom nastaje jedna nova Evropa, u kojoj e se izgraditi ona zapadna civilizacija, koja je bila pozvana da postane civilizacijom cijeloga svijeta.

17

PRVO POGLAVLJE. CRKVA Druga Knjiga DOBA KAROLINGA Prvo poglavlje CRKVA I. KLONU E OD V. DO VII. STOLJE A to se za ova tri burna stolje a, kad je Evropa teturala izme u Germana, Carstva i islama. doga alo s katoli kom crkvom, tom velesilom skore budu nosti? Ona se zadovoljavala time da ivi, ili to nije re eno, da ivotari. Njezin utjecaj na tok doga aja, bio je nikakav ili gotovo nikakav, a njezin moralni utjecaj na dru tvo nezamjetan. No ipak, posred ru evina Carstva, ona se sa uvala netaknuta. Spasila je svoju organizaciju, svoju hijerarhiju, svoje neprocjenjivo bogatstvo u zemljoposjedu. A ipak nije imala neprijatelja. Germani su joj isto tako podlo ni sinovi kao i Rimljani. Arijanska herezija, kako smo vidjeli, nije potrajala i nije, uostalom, nikada mogla uznemirivati. Pa ipak, apatiju crkve mogu e je vrlo lako objasniti. S njom se poslije provale doga a isto, dodu e u manjoj mjeri, to i s cijelim dru tvom: ona se barbarizira. Kr anska latinska knji evnost, koja: je u IV. vijeku, stolje u Sv. Augustina, jotako iva, u V. vijeku daje josamo epigone, kao to je bio Salvian. Poslije toga misaoni ivot prestaje, i bujica, koju su otpo eli crkveni oci, ,presahnula je. Nekoliko klerika pi e jo dodu e biografske i povijesne pripovijesti, ali e trebati ekati sve do Grgura Velikog da opet ugledamo, kako o ivljava, uostalom u posve novome duhu, izu avanje teologije i vjerskoga morala. Jo vi e iznena uje inercija crkve prema onim poganskim ili grubo hereti kim barbarima, koji su nedavno prodrli u Carstvo ili ive u njegovu neposrednom susjedstvu. Ako se i pokrste, de ava se to, kao s Francima poslije Klovisova pokr tenja, po uzoru na njihove kraljeve, koji iz politi kih interesa i opona aju i rimske obi aje prelaze na kr anstvo. Crkva pri tome nema nikakve uloge. S obzirom na Germane, koji na sjeveru Galije i s druge strane Rajne zadr avaju i dalje svoju staru narodnu vjeru, oni prema njima ne poduzima nikakve mjere, da ih pokrsti. Apostoli Salijskih Franaka, Sveti Amand i Sveti Remacle, djelovali su na osnovu svoga osobnoga zanosa. Kraljevi su pomagali njihove napore, ali nema znakova po kojima bi se mogle vidjeti, da su ih iste tako pomagale i crkvene vlasti. Njihova nebriga za pitanje apostolata tolika je, da su strancima prepustile posao, koji je bio njihov. Kr anstvo je uneseno u Irsku u IV.st. i tu se brzo razvilo. Na tome je dalekom oteku, bez veza s kontinentom nastala osebujna organizacija u kojoj su velike samostanske kolonije predstavljale ari ta, veoma revnosnog vjerskog ivota. Na lo se tu vi e asketa i obra enika, koji su po ev i od VI. st. krenuli da daleko od svoje domovine potra e jedni nedostupnu samo u, a drugi du e, koje e obratiti. Kad su, Normani u IX. st: otkrili, Island, na li su se u udu, to na njegovim maglovitim obalama nisu na li drugih stanovnika osim redovnika, koji su do li iz Irske. Jednako su se tako i opet Irci s odu evljenjem posvetili obra anju, sjevere Galije i Germanije Hagiografija iz merovin kih vremena vrvi svecima, kojima treba pripisati osnutak mona tva samostana u sjevernoj Francuskoj i Belgiji. Sveti Colomban i Sveti Gall najslavniji su predstavnici tih misionara, koji svojom intelektualnom kulturom, nesebi no u i zanosom tu no odudaraju od grubosti merovin koga klera. Oni ga, uostalom, nisu mogli izvu i iz njegove apatije. Biskupi, koje je imenovao kler iz njihove dijeceze, no koje je ustvari nametao kralj, imali su, gotove uvijek zahvaliti svoj polo aj 18

vladarevoj naklonosti. Treba pro itati portrete, koje je nacrtao Grgur Tourski, prikazuju i ve i broj svojih kolega, pa da se debije pojam o njihovu znanju i njihovim obi ajima. Znatan dio tih biskupa jedva je znao itati; mnogi su se javno prepu tali pijanstvu i raskala enosti. Po teni se Grgur nad tim ogor ava, ali se po njegovu govoru i predobro osje a, da njegovo ogor enje gotovo nigdje nije nailazile na odjek. Pa i on sam, uostalom, premda je sigurno bio znatno iznad ve ine svojih kolega, kakav nam primjer pru a o dekadansi Crkve! Latinski, kojim on pi e 'a i sam je svjestan tega), joje samo barbarske narje je, koje zlostavlja gramatiku, sintaksu i rje nik; njegov moral (a to na nesre u i ne opa a) sadr i blagosti i opro tenja, koja su veoma udnovata, i sudove, koji veoma iznena uju. A poslije njega bit e jo i gore. Krajem VII. st. i na po etku VIII. st. nije samo jezik, nego i sama misao nalik na misao paraliti ara. Takozvana Fredegareva kronika kao i stanoviti ivoti svetaca iz ovog vremena neusporedivi su spomenici nesposobnosti, da se izraze ak najjednostavnije stvari. Uza sve te, kako god pogo ena, crkva je jouvijek veoma mo na, ili, recimo to nije, jedina civilizirana snaga ovog vremena. Ustvari se preko nje trajno odr ala rimska tradicija, te je prema tome, upravo ona sprije ila Evropu da nanovo zapadne u barbarstvo. Svjetovna vlast bila bi, samim svojim snagama, nemo na da spasi tu, dragocjenu ba tinu.

Usprkos dobroj volji kraljeva, njihova navije ta i priprosta administracija bila je suvi e nedorasla zada i, koju su eljeli ostvariti. Me utim crkva je imala osoblje, koje je nedostajalo dr avi. Onakva, kakva se oformila i razvila za vrijeme Carstva, ostala je i poslije provala. Hijerarhija,je ostala netaknuta; bila je izgra ena po uzoru na administrativnu organizaciju Rima, pa je usred sve ve eg nereda odr avala i nadalje sve je jednostavne i vrste temelje. Metropolitansko sjedi te bilo je uglavnom mjestu svake pokrajine, a biskupsko u glavnom mjestu sveke civitas (cite); ta je organizacija smjesta i ezla samo na sjeveru. Svagdje drugdje osvaja i su je po tedjeli i po tovali. Dok je civilna administracija zapadala u dekadansu, crkvena je administracija ostajala nepokelebljiva, u istim okvirima, s istim destojanstvenicima, istim na elima, istim pravom i istim jezikom, kojim se slu ila u vrijeme Carstva. Usred anarhije, koja ju je opkoljavala i usprkos razornom utjecaju, to ga je ova na nju vr ila, crkva se odr ala uspravna i pored trenutne dekadense; kler je bio za ti en mo nom zgradom, koja ga je zaklanjala, i disciplinom koja mu je, usprkos svemu, bila nametnuta. Kako god su poneki biskupi bili neznalice, nehajni i nemeralni, bile im je ipak nemogu e da se oslobode bitnih du nesti svojih funkcija. Morali su neizbje no uz svoju katedralu dr ati kolu za odgoj mladih u enika. U isto vrijeme dok je lai ke nastave nestajalo, i dok, je dr ava spala na to, da je u svojoj slu bi imala samo nepismene slu benike, crkva je uslijed nu nesti, koja je bila odre ena samim njezinim postojanjem stvarala jedno tijelo kome e svaki lan u najmanju ruku znati da ita i pi e latinski. Ve samim tim imala je neodoljivu premenad svjetevnim dru tvem; imala je, a da to nije ni htjela; ni nastojala, monopol nauke. Njezine su kole, osim rijetkih izuzetaka, bile jedine kole, a njezine knjige, jedine knjige. Pismenost, bez koje kultura nije mogu a, pripada od kraja merovin ke epohe isklju ivo njoj, tako da danas u na im jezicima rije i, koje zna uju crkvenu osebu u isto vrijeme ozna uju i pisara: clerc u francuskem., clerk u engleskom, klerk u flamanskem i staro njema kom, dijak u staro-ruskome. U toku VIII. st. intelektualna se kultura povukla i zato ila unutar klase sve enika. Time je katoli ki kler stekao takav polo aj, kakav prije njega nije imao nijedan drugi kler. Bio je dubeko po tovan ne samo zbog svega vjerskog obilje ja, i nije samo kod lai keg svijeta u ivao onaj, ugled, koji u enost budi kod neznalica nego je za svjetovno dru tvo posto i neophedno potreban pomo nik. Dr ava nije mogla postojati bez njegevih usluga. U karolin ko doba, kad budu nestali i posljednji tragovi lai ke nastave, dr ava e morati da od klera uzajmljuje svoje pisarsko osoblje, predstojnike svoje kancelarije i sve one svoje su benike i savjetnike, za koje je stanoviti stupanj intelektualne kulture bio neophodno potreban. Dr ava e se klerikalizirati, jer nije mogla druk ije, ako nije htjela da nanove zapadne u barbarstvo ne mogu i drugdje osim u crkvi na i ljude, koji bi bili kadri 19

da shvate i izvr avaju politi ke zada e, to su bile u nadle nosti dr ave. A ako ih je nalazila samo u crkvi, to nije zna ilo, da ih je njihovo obilje je Kristovih apostola naro ito dobro osposobljavalo za slu bu dr avi. Slu benici onoga, koji je rekao, da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta, nisu od njega nau ili upravljati svjetovnim poslovima. Ako su to ipak znali, ostalo im je to od Rima: crkva, kojoj su pripadali, nad ivjela je propast anti koga svijeta, i on se u njo ovjekovje uje odgajaju i novi svijet. Crkvu je zapalo u iteljevanje nad dru tvem i ona ga je sa uvala stolje ima, ne zato, to je bila kr anska, nego zato to je bila rimska; ili, ako nam je tako dra e, ona je na modernu civilizaciju tako dugo vr ila premo an utjecaj zato to je bila uvar jedne starije i naprednije civilizacije. Prirodno je uostalom, to se ona okoristila tim polo ajem, da ostvari svoj vjerski ideal i da svojej volji pedlo i dr avu, koja ju je zvala, da joj bude pomo nik. Nu na suradnja, koja se uskoro ostvarila izme u jedne i druge, nosi u sebi klicu stra nih sukoba, koje u po etku nitko nije mogao predvidjeti. U av i u slu bu dr ave, crkva se dakle ne e njoj podlo iti. Kakve god bile koncesije, koje je ona milom ili silom dala dr avi u stanovitim trenucima, ona je prema njoj uvijek ostala nezavisna sila. Ona je u zapadnoj Evropi za sebe zahtijevala i postigla slobodu, koju nije u ivala ni u Rimskome, a ni u Bizantskome carstvu. Ako je to bilo tako, dogodilo, se to manje zbog toga, to zapadni vladari nisu nikada postigli mouporedivu s vla u careva, nego zato, to se crkva veod po etka na la u takvom ekonomskom polo aju, koji joj je dopu tao da ivi i da se razvija s pomo u svojih vlastitih sredstava i u tom je ona opet ba tinica Rima. Neizmjerno zemlji no bogatstvo, kojim ona raspola e, potje e od imanja poganskih hramova, koje su Kostantin i njegevi nasljednici prenijeli na nju. I oni nisu od nje na inili samo najve eg posrednika, nego i privilegiranog posjednika, izuzimlju i pripadnike crkve ispod osebneg poreza, a crkvena imanja ispod zemlji neg pereza. Sve su ovo, i posjed i privilegije, barbarski kraljevi po tavali, tako da crkva, u trenutku kad otpo inje historija modernih naroda posjeduje neuporedivo bogatstvo u demenama. Ovo obja njava, kako je ona bez slabljenja mogla pro i kroz krizu invazija i u punom politi kom i socijalnem rasulu spasiti svoju organizaciju, nova iti i odr avati svoj kler. Tako je o ito, da se ona, s koje god je strane prou avali, usprkos dekadansi od V.- VII. st., puna snage i budu e veli ini. Njezino opadanje nema uzrok u njoj samoj, nego u trenutnim okolnostima. A pri tom, kad se govori o njezinoj dekadansi, misli se na slu benu crkvu, na svjetovni kler, na onaj, koji je jedini vidljiv. Me utim, pored njega polagano se razvija kler, koji jonije vidljiv, ali koji malo po malo osvaja svoje mjesto i zape inje, zasad jou tami, pripreme za ulogu, koju e uskore zaigrati. To je redovni ki kler, mona tvo.

II. REDOVNICI I IZLAZAK PAPINSTVA NA POZORNICU Asketizam, koji nu no preizlazi iz ekskluivne koncepcije kr anstva, brzo se, od po etka II. st., razvio u isto nim pekrajinama Rimskog carstva. Njegove su pristalice duge bili obi ni laici, koji, su se okanili poslova i dobara svega svijeta, da bi se, u samo i posvetili spasenju svoje du e. Ti su samotnici, bili prvi monasi ( ) Sveti Pahomije(348) dop ao je na pomisao da, im nametne regulu i da ih u svrhu organizira u op inu. Redovnici koji su ovaj novi oblik ivota prihvatili, okupili su se ti ogra ena boravi ta, koja su se sastojala od, elija, sagra enih oko sredi nje kapelice. Da bi ih razlikovali od samotnika, dado e stanovnicima tih pobo nih kolonija naziv redovnika (cenebita). Na ovu redevni ku instituciju nadovezuju se zapadnja ki samostani, od kojih je prvi, u VI. st., na brdu Monte Cassina, u blizini Napulja, osnevao Sv. Benedikt (+ oko 543). Originalnost i u isto vrijeme zama nost Benedikteva djela sasteji se u tome, to je monaha izdvojio iz lai kega ivota i od njega u inio redevnika, vezanog za ovaj poziv, trima vje nim zavjetima poslu nosti, siroma tva i isto ei to im je nametnuo obavezu 20

da budu sve enici. Take se pored svjetovog klera, koji svojim pedrijetlom dosi e u vrijme stvaranja ustava prvebitne crkve, pojavljuje i jedan novi kler, to je proiza ao iz asketizma i svoja vrata otvara onima, koji ele na ovome svijetu ostvariti ideal kr anskaga ivota. Regula (red), kome taj kler duguje svoje ime, nije samo pravilo o molitvama i vr enju pobe nesti; ona obavezuje joi na iskazivanje pa asti bogu radom, i te bilo manuelnim radom, ili u enjem. Isprva se rasprestiranje samostana vr ilo prili no polagano. Malo pa malo pro irili su se po Italiji, pa su desegli jug Galije i zatim su se, zahvaljuju i apostolatu Iraca, i toku VII. i VIII. st. rasprestrli u znatnom broju po sjeveru Frana kog kraljevstva.7 U ostalem, izme u pejedinih samostana nije bile nikakve veze, a nisu imali djelevanja na vanjski svijet; ini se, da su ih dijecezanski biskupi nerado gledali, ne znaju i prave to da rade s tim prida licama. Historijski je razvoj dosudio papinstvu da upotrijebi tu veliku snagu, koja samu sebe nije poznavala, i da je stavi u slu bu crkve, da je, da tako ka emo, pretvori u trajno rezervno oru je, koje e, stajati na raspolaganju papinstvu. I baje prvi veliki papa Grgur Veliki (590-604) zaslu an za ovaj genijaini pothvat. Do njega je papinsko prvenstvo slabo definirano i proizlazi gotovo samo iz dvostrukog svojstva pape: on je nasljednik Sv. Petra i biskup Rima. Ono se vi e manifestira, po tovanjem koje mu iskazuju, negoli vla u, koju koju vr i. U raznim kraljevstvima biskupe imenuju kraljevi, i njihovi odnosi prema papi ne name u im nikakve ve e du nosti, osim to, mu iskazuju po tovanje. A patrijarhe Aleksandrije, Antiohije, Jeruuzalema i Carigrada, smatraju ga sebi ravnim. I napokon, isto onako, kao to postupa prema ovima, bizantski car sebi pridr ava pravo da potvrdi njegovo imenovanje ili da ga poslije Justinianova vremena, ravenski egzarh potvrdi u njegovo ime. Povrh toga, po ev i od nereda; koje je izazvala seoba, polo aj Italije, a napose polo aj Rima, sputava ili apsorbira aktivnost papa u poslovima, koji nemaju ni ta zajedni ko s upravljanjem crkve. Otkad, car, vi e ne stoluje u Gradu, ondje je papa zapravo postao glavna osoba. Budu i da nema lai kih vlasti, to na njega pada du nost da pregevara s osvaja ima da bdi nad administracijom, nad opskrbom ive nim namirnicama i utvr ivanjem grada, kome je otkako mu je pu anstvo po elo opadati i otkako je stao siroma iti, sve te e da odr ava svoje goleme zidine i svoje spomenike. Napose od provale Langobarda pape se moraju boriti protiv te ko a i opasnosti, koje im polazi za rukom nadvladati samo uz pomo energije. Jer car je zauzet obranom granica u Siriji i na Dunavu, pa im posve prepu ta brigu da se odupru tim neprijateljima, to se bijesno trude da osvoje Rim. Najvi e to u ini, to je da od vremena do vremena po alje ne to vojske i ne to nov ane pomo i, a oboje podjednako nedovoljno. Egzarh u Ravenni isto je tako ugro en i nije kadar da pru i neku efektivnu suradnju. U trenutku kad se 590. Grgur Veliki uspeo na prijestolje Sv. Petra, on je o igledno izgubio svaku nadu u budu nost, te upore uje Rim s la om, koju bije bura i koja svakog trenutka ima da potone. Grgura Velikog treba smatrati prvim tuma em_vjerske misli poslije crkvenih otaca. Ali on ih ne nastavlja. Njega, ne zanimaju dogmatska pitanja: za njega su ona definitivno rije ena. Va no je bilo iz, njih izvu i moralne konzekvencije, organizirati kr anski ivot s obzirom na njegov cilj, na njegovu kona nu svrhu, koja je sa eta u stra noj dilemi izme u raja i pakla. Njegove su o i takore i nepemi no uprte u ivot na drugoj strani i slike, koje je on o tome nacrtao, znatno su pridonijele tome, da je srednjovjekovna pobo nost poprimila tako tmuran i tjeskoban obrat, pretvorila se u strah i opsjednu e vje nim kaznama, koje su Bo anskoj komediji na le svoj besmrtni izra aj. Budu i da je crkva sredstvo vje noga spasenja, treba pove ati njezin utjecaj na du e, da bi ih se spasilo od pomora. I tu se kod Grgura, kao i kod drugih velikih mistika, na primjer kod Sv.Bernarda ili kod Loyole, otkriva ona
7

Samostani u Irskoj bili su veoma razli iti od benediktinskih samostana. Ali su irski misionari osnivali samostane na kontinentu u skladu s organizacijom benediktinskih samostana.

21

prakti na genijalnost, kojoj polazi za rukom da zbog nadzemaljskih ciljeva, to te ih sam sebi postavlja, sjajno organizira stvari ovog svijeta, koje prezire. Mo da njegovo podrijetlo pripadao je staroj patrijicijskoj porodici, koja je po tradiciji bila upletena u upravljanje gradom nije bilo bez utjecaja na ovu stranu njegova karaktera. Jedva je mogu e vjerovati, da je njegova pisma napisao isti autor kao i rasprave Moralia i Dialogus miraculorum. Ona nam ga prizajuje prionula uz obnovu patrimonija Sv. Petra, to jest golemog zemlje nog posjeda rimske crkve, koji je bio rasut svuda po Italiji, obalama Ilirije i na Siciliji, i koji su neredi za vrijeme provala raskomadali, upropastili i dezorganizirali. Vidimo ga u tim pismima, gdje zahtijeva otu ene ili zauzete zemlje, imenuje upravitelje, odre ujeme im pravila, kojih se imaju dr ati, name e im potrebne mjere za ubiranje i centralizaciju prihoda. Stoga mu pripada dvosturka i neobi na ast, da je u isto vrijeme bio najstarijimistik i najstariji ekonom Srednjeg vijeka. Uostalom, njegova je ekonomksa aktivnost potpuno pro eta rimskom praksom, i on je uvelike pridonio, da su se posredstvom crkve sa uvale i resprostanile domanijalne instutucije Carstva. Posao, koji je poduzeo, bio je za nekoliko godina gotov. Papinstvo je steklo redoviti prihod i obilne izvore. Postalo je prva nov ana sila svoga vremena. Ovoj prvoj snazi Grugur je dodao drugu, privezav i uza se redovnike, prema kojima su ga vukle u isto vrijeme njegove astetske tendencije i njegovo lucidno shva anje stvarnosti. On je veoma dobro vidio kakvu bi pomopapinstvo dobilo od ovih posvuda razasutih samostana, kad bi se pretovorilo u njihova za titnika. Nije se ograni ilop samo na to, da osniva nove u vje nome gradu, nego je mnogima od njih dodijelio privilegije egzemcije, koji su ih stavljali izravno pod vlast Svete Stolice. Od vremena Sv. Benedikta redovnici su bili sastavni dio crkve. Mo e se re i, da su od vremena Grgura Velikog postali dio njezine akcije. I zaista, ba redovnicima, kojima je on upravljao i koje je formirao, povjerio je veliko djelo svoga pontifikata: pokr tenje Anglosasa.8 Ono bi uostalom bilo nemogu e da on nije raspolagao fondovima nu nima za njegovo ostvarenje, i tako su dvije velike reforme za vrijeme njegove vladavine, uspostava i obnova patrimonija Sv. Petra i savez potpuo odgovara vjerskom idealu i prakti nim sposobnostima njegova za etnika. Obra enje Engleske i remek-djelo takta, razbora i metode. Dugo pripraman od pape za svoju zada u, Sv. Augustin (Canterburyjski) i njegovi drugovi postupili su su prema zrelo promi ljatim uputama i posvema pro eti milosr em, pra tanjem, sno ljivo u i zdravim razborom. Ni ta nije razli itije od naglog i zanesenja kog vladanja keltskih misionara, nego strpljivo i razborito vladanje Grgurovih misionara. Oni dolaze u zemlju tek po to su izu ili njezin jezik, obi aje i vjeru. uvaju se, da ne povrijede predrasude, klone se prebrzih uspijeha, pa ak i revnovanja da postignu mu eni tvo. Sti u povjerenje prije nego to su stekli du e, tako ih dobivaju, potpuno. Poslije ezdeset godina Anlosasi su ne samo kr ani, nego ak tako uspije ni pokr eteni, da sad oni daju crkvi misionare, dostojne ovih, koji su njih preobratili. Stotinu dvadeset godina posije iskrcanja Svetog Augustina na alu kod Hastingsa (590), Sv. Bonifacije je poduzimao pokr tenje poganske Germanije na drugoj obali Rajne. Obra enje Engleske obilje ava odlu nu etapu, u povijesti papinstva. Budu i da je anglosasku crkvu osnovao izravno papa, ona je od samog po etka podvrgnuta neposrednoj podlo nosti i upravljanju Rima. Ona nema nijednog obilje ja nacionalne crkvei ona je apostolska u punom smislu te rije i. I crkva na drugoj obali Rajne, koju e ona osnovati, primit e od nje ista obilje ja. Razumljivo je, koliko je time ugled i utjecaj papinstva dobio na snazi i sjaju. Dok su u samome Rimu pape i nadalje od bizantskog cara i od egzarha u Ravenni smatrani za patrijarhe Carstva, te ostaju podlo ni obavezi da od njih tra e potvrdu svoga izbora, novi kr ani, na sjeveru po tuju u njima namjesnike. Isusa Krista, predstavnike boga na ovome svijetu. Papinstvo je sebi dakle stvorilo polo aj, koji e odsad biti nepomirljiv s podlo no u, u kojoj je ono ivjelo dotad nasuprot caru. Prije ili poslije, ono e slomiti tradicionalnu vezu, koja postoji izme u Carstva i njega i koja ga, otkako vi e ne postoji Carstvo na zapadu, samo priti e, poni ava i smeta. I da se jo car pokazuje djelotvoran za titnik, ili, ako venije mogu e vi e, da bar posvjedo uje svoju dobro-namjernost! Ali on odlazi dalje: nije ostao na tome, da
8

Iskrcavanje Sv. Augustina 596.Pokr tenje dovr eno 656.

22

se dezinteresirao za Rim i ostavio ga bez obrane pred pothvatima Langobarda, nego se pretovrio u njegova protivnika. 9 U tim bizantskim krugovima, koje postresaju teolo ke strasti, pojavila se nedavno nova herezija: ikonoklazam. Isovjeda je i sam car Leon III Isaurijski i nemjerava ju nemetnuti Rimu. No ovaj put je toga suvi e. Papa se ne e povrd i samovolji jednog gospodara, koji ga je smatrao isto tako uslu nim kao to to su patrijarsi u Carigradu ili_Antiohiji. Veje Grgur II (715-731) objavio prijete e rije i. to se prijelom nije izvr io vetada bilo je zbog toga, to je carska tradicija i dalje tako sna na, da su okljevali u initi odlu an korak. A osim toga ostaviticara, zna ilo je baciti se u nepoznato, izlo iti se represalijama, koje mogu crkvu izlo iti najozbiljnijim pogibeljima. Za izvr enje tako, odlu nog ina i da bi se nasuprot caru zauzelo ne samo dr anje jednakoga, nego i vi ega, da bi se izvr io prijlom s hereti kim istokom i postavili na Zapadu temelji univerzalnog kr anstva, da bi mogao biti odba en rimski karakter ti starom smislu rije i i preuzet novi, kataoli ki, da bi duhovna vlast mogla biti oslobo ena okova, koje joj je nametao cezarizam, bio joj je potreban neki mo an i vjeran saveznik. Tko je u tada njoj Evropi mogao na sebe uzeti ovakvu ulogu? Samo jedan ovjek, koji je i sam tra io saveznika. kadra da na njega zakonito prenese krunu. Bio je to majordom merovin kih kraljeva.

Godine 659 Konstans II. poslao je u progonstvo Martina I. Godine 692. Justinijan II. postupio bi isto tako sa Sergijem I da nije do lo do pobune.

23

DRUGO POGLAVLJE FRANA KO KRALJEVSTVO I. RASULO DR AVE Od svih kraljevstava, koja su barbari osnovali na tlu Rimskoga carstva, samo je frana ko svojim granicama obuhva alo kompaktan blok germanskog stanovni tva. Ve prije Klovisovih osvojenja u Galiji, Salijski Franci, Ripuarijski Franci i Alamani kolonizirali su masovno cijelu lijevu obalu Rajne i dosta duboko napredovali u doline Moselle, Meuse i Schelde. Sam Klovis je u po etku bio tek jedan od brojnih kraljevi a, to su vladali nad dijelovima Salijskih Franaka. Njegovo kraljevstvo, koje mora da je otprilike odgovaralo podru ju nekada njeg rimskog grada Tournaia, nije mu pru alo dovoljno potrebnih snaga, da bi mogao uspje no provesti namjeravani napad na Syagriusa, rimskog oficira, kome se usred osvojene Galije jouvijek pokoravalo podru je izme u Loire i Seine, pa je svome pothvatu pridru io svoje ro ake, kraljeve Terouanna i Cambraia. Ali se pobjedom okoristio sam, po to je Sygrius zba en, prisvojio je sebi njegovo podru je te je porazrnu premonad neko sebi jednakima, kojom je otada raspolagao, upotrebio da ih se rije i. Bilo nasiljem, bilo lukav tinom sru io ih je, ili ih je dao ubiti, a zatim ga je njihov narod Priznao. te .je jako za nekoliko godina ra prostro svoju vlast na cijelo podru je to ga opkoljava Rajna od Kolna do mora. Alamani, koji su se naselili u Alzasu i na Eifelu pijetili novom kraljevstvu napadom s boka, bili su potu enii pripojeni u okvir frana ke dr ave. Osigurav i sebi tako posjed djele sjeverne Galije od Rajne do Loire, frana ki se kralj mogao posvetiti osvojenju bogate Akvitanije. Ona je pripadala Vizigotima. Budu i da je ve 496 bio obra en na katolicizam, Klovis se okoriostio povodom njihove herezije, da protiv njih povede rat. Potukao ih je (507) kod Vouillea te je granicu prenio sve do Pireneja. Od Sredozemog mora odvajala ga je jo Provansa. Ali Teodorik nije bio sporazuman time, da dopusti Frana kom kraljevstvu da se pro iri sve do vrata Italije, i Klovis se morao odre i Provanse. koju je Teodorik, da bi pove ao svoju sigurnost pripojio svojoj dr avi. Klovisovi sinovi dovr ili su tako dobro oto eto djelo; do epali su se kraljevstva, koje su Burgundi osnovali i u dolini Rhone 532, zauzeli Pravansu od Lionskog zaljeva do Rhone, pa je tako od sada cijela stara Galija bila podlo na dinastiji Merovinga. U skladu s mediternskim karakterom, to ga je zapadna Evropa sa uvala sve dokraja VII. stolje a, ona je prije svega nastojala da svoju vlast pro iri prema jugu. Frana ke su vojske neko vrijeme poku avale preoteti sjevernu Italiju od Langobarda. Ali je provala Muslimana, kako smo vidjeli ve prije, surovo prekinula tradicionalnu oriijentaciju sjevernih predjela prema ju nima. Posljednji merovin ki osvaja , Dagobert I., okrenuo je svoje napore prema Germaniji, te je uznapredovao ak do Dunava. Zatim pro irivanje prestaje i po inje opadanje. Zatvaranje Mediterana, to su ga izvr ili Muslimani, neobilje ava samo novu orijentaciju evropske politike, nego tako er, mo e se re i, i svr etak anti koga svijeta. I zaista, sve od vladavine Dagoberta 1. merovin ka se dr ava nije odvojila od rimske tradicije, socijalno stanje zemlje nakon dubokih poreme aja, koje je pretrpjela od provala, ponovo poprima svoje staro rimsko obilje je. Zemlje u carskom dr avnom posjedu pre le su, istina je u vlast kraljevu, ali su galoromanski veleposjednici, osim rijetkih izuzetaka, zadr ali svoje domene, organizirane onako, kako su bile za vrijeme Carstva. Upadljiva je u tom pogledu injenica, a mo emo konstatirati, da je papa Grgur Veliki, da bi obnovio upravu na velikim crkvenim zemljoposjedima, naprosto obnovio rimski domanijalni sistem.

24

Po to je mir jednom bio uspostavljen, trgovina je obnovila svoju djelatnost. Marseille, sredi te velike pomorske trgovine s Istokom, primao je one sirijske trgovce, to ih uostalom ponoivno nalazimo u va nim gradovima na jugu Galije i koji su zajedno sa idovima, glavni trgovci u zemlji. Gradovi u unutra njosti zadr avaju i dalje gra ansko stanovni tvo, koje se sastoji od trgovaca, a me u njima ima i takvih, koji su nam iz punog VI.st. poznati kao bogati i utjecajni odli nici. A zahvaljuju i toj redovitoj trgovini, koja je me u stanovni tvom odr avala znatan promet robom i novcem, kraljevska blagajna, hranjena cestarinom i mostarinom, ne prestaje raspolagati va nim izvorima isto tako znatnima, ako ne i ve ima, kao to su bili oni, koje je izvla ila iz prihoda sa carskih domena i ratnonog plijena. Sigurno je, da je civilizacijia Rimskog carstva, koja joi dalje ivi, zapala u duboku dekadansu, ali je ipak o uvala svoja bitna obilje ja. O ito, va ni slu benici, odabirani izme u velika a, pokazuju preema vlasti neobi nu nezavisnost, i porez, nema sumnje, grof esto ubire samo u svoju korist, ime se obja njava naziv za porez: da a, globljenje, exaction, kako se to po inje govoriti u jeziku onoga vremena. Slabljenje stare rimske uprave, odsje ene od Rima, kojoj kralj s mukom odr ava joposljednje tragove, omogu uje aristokraciji veliikih posjednika, da nasuprot kralju, u dru tvu zauzima sve ja i i ja i polo aj. Napose na sjeveru, u Austraziji, gdje se romanizacija gotovo posve izgubila, ona postizava; po ev i od VII. st. apsolutnu prevagu. Ta aristokracija, koja postaje sve aktivnija, nema nikakvih obilje ja nekog plemstva. Ona, se ne razlikuje od preostalog dijela nacije svojim pravnim, nego samo svojim dru tvenim polo ajem. Oni od kojih se ona sastoji, da se izrazimo jezikom njezinih suvremenika, to su velika i (majores), magnati (magnates), mogu nici (potentes), i njihova mo proizlazi iz njihova bogatstva. Svi su veliki zemljoposjednici, jedni su potomci bogatih galoromanskih porodica iz vremena prije osvojenja, a drugi su miljenici, koje su kraljevi obilno opskrbili zemljama, ili grofovi koji su se okoristili svojim polo ajem, da steknu prostrane domene. Bez obzira, uostalom, da li su bili Romani ili Germani po ro enju, lanovi ove aristokracije ine jednu skupinu, me u sobom vezanu zajednicom interesa, unutar koje nije dugo trebalo ekati da razlike u podrijetlu i eznu, i da se stope u istovetnosti ivota i obi aja. Uporedo s time, kako se dr ava, kojoj je aristokracija davala najva nije slu benike, pokazivala nesposobna da ispunjava svoju bitnu, i glavnu zada u, drugim rije imam da jam i osobnu sigurnost i dobra svojih podanika, prevaga aristokracije sve, se vi e afirmirala osobni polo aj aristokrata koristi se porastom op e anarhije, i javna nesigurnost neprestano pove ava njihov privatni utjecaj. U svojstvu kraljevih oficira, grofovi progone i plja kaju sirotinju, koju bi trebali tititi; ali od dana, kad im ta sirotinja, ne mogav i vi e izdr ati, ustupa svoje zemlje i svoju osobu i tako se pripoji k njihovoj domeni. Ti e isti grofovi, u svojstvu velikih posjednika, pro iriti i na njih svoju mo nu za titu. Tako sami slu benici dr ave rade protiv dr ave, te ire i neprestano nad ljudima i nad zemljama svoje za titni tvo i svoj privatni posjed, oni udesnom brzinom oduzimaju kralju njegove izravne poda nike i njegove poreske obveznike. Jer odnos, koji se uspostavlja izme u mo nih i slahih, nije prosti ekonomski odnos, kakav postoji izme u vlasnika i zakupca njegove zemlje. Nastalo iz potrebe za djelotvornom za titom usred dru tva prepu tenog anarhiji, on stvara izme u njih vezu podlo nosti, koja se pro iruje na cijelu osobu i koja svojom intimno u i tjesno om podsje a na porodi nu vezu. Ugovor o rekomandaciji, koji se pojavljuje veu VI. st., daje ti eniku ime vazala (vassus) ili slu benika, a za titniku ime starje ine ili seniora (senior). Senior je obavezan ne samo da se brine za uzdr avanje svoga vazala, nego i da mu pru a neke vrste stalnu pomoi za titu te da ga pravno zastupa. Slobodni ovjek. 25

koji se predaje u rekomandaciju, zadr ava dodu e i dalje prividna obilje ja svoje slobode, ali ustvari, on je postao klijent seniorov sperans. Taj protektorat, to ga senior vr i nadslobodnim ljudima na temelju rekomandacije on vr i, dakako i to jointenzivnije, i nad ljudima, koji pripadaju njegovoj domeni, nad biv im rimskim kolonima, privezanima za zemlju, ili nad robovima, potomcima rimskih ili germanskir robova, kojih je i sama osoba, na temelju ro enja njegovo privatno vlasni tvo. Nad svim tim zavisnim stanovni tvom on posjeduje vlast u isti mah i patrijarhalnu i patrimonijalnu, koja se u cijelosti osnivana mirovnom i na zemlji no-posjedovnom pravu. U po etku je to tek prosto injeni no stanje. Ali ni ta ne prikazuje bolje nemo dr ave, od obaveze u kojoj se na la, da to stanje prizna. Po ev i od VI. st., kralj u sve ve em broju dodjeljuje privilegij imuniteta. Pod tim treba razumjeti privilegije, koji dopu taju nekom veleposjedniku da, bude izuzet od prava intervencije javnih slu benika na podru ju njegove domene. Posjednik imuniteta stupa dakle na svojoj zemlji na mjesto dr avnog slu benika. Njegova kompetencija, koja je po podrijetlu isto privatna, prima zakonsku potvrdu. Ukratko, dr ava pred njim kapitulira. A uporedo s time, kako se davanje imuniteta iri, kraljevstvo se sve vi e i vi e raspada na podru ja, na kojima kralj sam sebi zabranjuje da intervenira, tako da su kona no pod njegovov izravnom vla u samo mali i malobrojni predjeli, koje veliki posjed jo nije progutao. A polo aj je utoliko ozbiljniji, to su od imanja samoga kralja, koja su prvobitno obuhvatila cjelokupni zemlji ni posjed rimske dr ave, na kraju merovin kog razdoblja preostali josamo bezna ajni ostaci. Ona su zaista, komad po komad bila ustupljena aristokraciji, kao pla a za njihovu vjernost. Neprestano dijeljenje monarhije me u " Klovisove potomke, izmjeni no odvajanje i zdru ivanje kraljevstava, Neustrije, Austrazije i Burgundije neprestano preoblikovanje granica i gra anski ratovi, koji, su izbijali kao posljedice ovoga, sve je to bilo izvrsna prilka za velika e da trguju svojom odano u vladarima, koje je tek 'slu aj nasljedstva pozivao da vladaju nad njima, i koji su, da bi sebi osigurali krunu, bili bez kolebanja pripravni da rtvuju o evinu dinastije. Suprotnosti e se prvi put pojaviti u sukobu izme u romanizirane aristokracije u Neustriji i austrazijskih velika a, koji su ostali mnogo bli e germanskim obi ajima i ustanovama. Uspon aristokracije dovodi posve prirodno do izra aja lokalne utjecaje; tako raznolikost stupa na mjesto kraljevskog jedinstva. Muslimansko osvojenje Sredozemlja moralo je ubrzati politi ki i socijalni razvoj, koji se ocrtavao. Dotad su se usred dru tva, koje se, neopazice pretvaralo u vladavinu seniorainih posjeda, gradovi ipak odr ali, ive i od trgovine, a s njima se odr alo i slobodno gra anstvo. U drugoj polovini VII. st, cijele trgovine na obalama zapadnog Sredozemlja, nestaje Marseille, ostav i bez brodova, umire ugu en, i svi gradovi na jugu u manje od pola vijeka zapadaju u najpotpuniju dekadansu. U cijeloj zemlji trgovina se gasi, jer je more vi e ne hrani. S njom nestaje i gra anstva; nema vi e profesionalnih trgovaca, nema vi e trgova kog prometa, a kao posljedica toga, cestarine i mostarine prestaju hraniti kraljevsku riznicu te ona otad postaje nesposobna da snosi tro kove vladanja. Otada zemljoradni ka aristokracija ini jedinu dru tvenu snagu. Nasuprot upropa tene kraljevske vlasti, ona ima i zemlju, pa stoga posjeduje i bogatstvo i ugled; preostaje joj samo da jo osvoji i vlast. II. MAJORDOMI Po tradiciji posljednje Merovinge nazivamo kraljevi-lijen ine; ali bilo bi bolje zvati ih nemo nim kraljevima, jer se njihova neaktivnost ne obja njavani lijeno u ni njihovom apatijom, nego njihovom 26

slabo u i njihovom nemo i. Po ev i od sredine VII. st., oni jouvijek kraljuju, ali sad zemljom, na ru evinama kraljevske vlasti, koju su uni tili, podjeliv i me u sobom njezine podanike i preotev i njezine funkicije, vladaju zapravo velika i. U svakom od triju dijelova, u Neustraziji, Austraziji i Burgundiji, na koje se monarhija zbog naslije ivanja kraljevske vlasti podijelila, upravitelj dvora pretvorio se od kraljevskog ministra u predstavnika aristokracije kod kraljevske osobe. Ustvari otada on, uz potporu aristokracije, vlada dr avom. Od trojice tih upravitelja, onaj u Burgundiji i ezava dosta rano, te se tako povela borba izme u preostale dvojice. Austrazijska je zemlji na aristokracija bila mo nija od velikih posjednika u Neustraziji, jer je ostala udaljenija od kralja i stare rimske administracije, te je stoga nu no morala pobijediti u dr avi, koja je bila isklju ivo osnovana na bogatstvu u zemljoposjedu. Izme u upravitelja dvora u Austraziji, Pipina koji je prestavljao velika e, i upravitelja u Neustaziji Ebriona, koji je ostao vjeran staroj kraljevskoj koncepciji, borba vi e nije bila jednaka, i Pipin je triumfirao. Otad je za cijelu monarhiju postojao samo jedan upravitelj dovra, a davala ga je porodica Karolinga. Ona je vedugo vremena u ivala na sjeveru zemlje istaknut polo aj, koji je dugovala svome bogatstvuu zemljeposjedu. Njezine su domene bile brojne napose u onom napol romanskom, napol germanskom predjelu, koje je sredi te Liege, tada obi no selo, a irilo su se a obiju strane jezi ne granice, u pokrajinama Hesbaye, Condroz i Ardenne; Ardenne i Heristal bile su njihove omiljene rezidencije. Bogate enidbe josu pove ale njihov ugled. Iz braka k eri Pipina Ladenskog i sina Ansegiza od Mertza rodio se Pipin Heristalski, prvi od roda, koji je igrao istaknutu ulogu. Zna se, da je uspje noo ratovao sa poganskim Frizima, koji su svojim upadima uznemirivali sjeverne dijelove kraljevstva, a to je njemu i njegovima donijelo popularnost, koja ih je osobito istakla. Poslav i svoga nezakonitoga sina Karla Martella, da nastavi borbu protiv barbara, okrenuo je protiv Ebroina svoje vazale i svoje vjerne, navikle ratovanju u krutim pograni nim vojnama, pa je odnio pobjedu nad njim i otad vladao kao regent u cijeloj monarhiji. Za nju je, bila sre a, to njome sada upravlja ovaj sna ni vojnik, upravo u trenutku, kad su Abderamanovi Arapi prelazili Pireneje i osvajali Akvitaniju. Karlo je do ao na Poitierske ravnice da im ondje ponudi bitku; polet muslimanske konjice slomio se na redovima njegovih te kih pje aka. Literarna dekadansa toga vremena tako je duboka, da nemamo nijedan, tekst, koji opisuje taj odlu ni dan. Uostalom, nije to bilo ni va no: njegov rezultat ga je u inio besmrtnim. Zaustavljena provala povukla se nazad, Muslimani su u Galiji zadr ali samo okolinu Narbonne odakle ih 759 imao izagnati tek Pipin Mali. Pobjeda kod Poitiersa kona no je u ilila Karla Martella potpunim gospodarom u kraljevstvu. On se, time okoristio da mu dade sna nu vojnu organizaciju. Do njega se vojska sastojala samo od slobodnih ljudi, nova enih u grofovijama u vrijeme rata. To je bila obi na milicija pje aka, koja se opremala na svoj tro ak; bilo ju je te ko okupiti i sporo se kretala. Poslije Poitiersa Karlo se odlu io da po uzoru na Arape stvori, konjicu, koja e brzo mo i da pre e ususret neprijatelju i da prednost u broju nademjesti predno u u pokretljivosti. Takva je novost pretstavljala temeljitu prebrazbu prija njih obi aja, nije bilo mogu e nametnuti slobodnim ljudima ni uzdr avanje konja za rat, ni nabavku skupe konjani ke opreme, niti dugu i te ku obuku u ratovanju na konju. Za ostvarenje tog cilja, bilo je dakle potrebno stvoriti klasu ratnika, koji e posjedovati izvore u skladu 10 s ulogom, koju se o ekivalo da e imati. Izvr ena je irka raspodijela zemalja naja im vazalima u u ravitelja dvora, koji nije oklijevao da u tu svrhu sekularizira dobar dio crkvenih imanja. Svaki naoru an ovjek, nadaren esticam zemlje, ili, da upotrebimo tehni ki termin, beneficijem, bio je obavezan da za njoj uzdar ava ratnag konja i da vr i vojnu slu bu, kadgod to od njega bude zatra eno. Ovo obaveze potvrdit e joi jedna zaketva vjernosti. Vazal, koji je prvobitno bio tek slu benik, postaje tako vojnik, iji je opstanak osiguran posjedom zemlje. Ova se institucija veoma brzo.pro irila po cijelom kraljevstvu. Goleme domene aristokracije dopu tale su svakome od njezinih pripadnika, da sebi stvori konjani ku etu,i oni to nisu propustili. Prvobitni naziv beneficija malo je poslije i ezao,
10

Zanimljivo je konstatirati, da je u Rusiji u XV. st., Ivan III. stvorio konjicu na isti na in. On daje zemlje ak i kmetovima. (Mi1jukov, Povijest Rusije, sv, I. str, 117,)

27

pred nazivom leno ( fief). Ali sama feudalna organizacija u svima svojim bitnim crtama, sadr ana je veu mjerama, koje je poduzeo Karlo Martello. Bila je to najve a vojna reforma, koju je Evropa upoznala prije pojave staja ih vojski. Ona je uostalom, kako emo, jo uskoro vidjeti, izazvala mnogo dublje posljedice za dru tvo i dr avu, negoli ova druga reforma. U svojoj biti, ona je bila samo prilago avanje vojske jednom vremenu, u kom je veliki zemljoposjed dominirao cijelim privrednim ivotom, a njezina je posljedica bila ta, da je zemljoposjedni ka aristokracije s politi kom mo i dobila i vojni ku silu. Stara vojska slobodnih ljudi nije i ezla, ali je sada inila samo pri uvu, koja je bila sve manje potrebna. Kraljevska vlast je mirno pu tala da se vrh ova preobrazba, koja je vojsku organizirala izvan njezina doma aja i njoj ostavljala samo prazni privid vlasti. Otad su kraljevi tako potpuno, i ezavali sjeni svojih mo nih upravitelja dvora, da ih je jedne od drugih te ko razabirati a u enjaci se ak i ne sla uo njihovim imenima. Einhard bez sumnje veoma dobro izra ava osje aje, koje je prema njima gajila okolina posljednjih Karolinga, kad ih sa u ivanjem karikira u liku glupavih i poselja enih monarha, kao seljake s njihovih najzaba enijih sela, s nenjegovanom bradom i zanemarene odje e, kako se daju voziti u kolima poput tih seljaka, s prostom volovskom zapregom. ak sei njihovoj dugoj kosi starom germanskom simbolu kraljevske vlasti, ruga bez ikakve milosti i po tovanja.11 III. NOVO KRALJEVSTVO Usluga, koju je Karlo Martello u inio kr anstvu pod zidovima Poitiersa, nije sprije ila crkvu, da sa uva ne basimpati nu uspomenu na njega. Zamrzila ga je zbog njegovih sekularizacija. A nije mu zaboravila ni to, da je odbio da do e u pomo papinstvu, koje su i dalje ugro avali Langobardi pa ak ni onda, kad mu je Ivan u inio a t i poslao posebno izaslanstvo sa zada om, da sve ano preda, klju eve apostolske grobnice. Njegov sin, Pipin Mali, koji ga je naslijedio u slu bi majordoma i u upravaljanju, kraljevstvom, bio je manje zauzet ratovanjem te je, naprotiv, veveoma rano sklopio dobre odnose s Rimom. U trenutku kad je preuzeo vlast, anglosaske su misije pod vodstvom Sv. Bonifacija (719., umro 755 u Frigiji) upravo bile otpo ele djelovati me u poganskim Germanima s druge strane Rajne. Pipin je prema njemu odmah pokazao revnost i dobrohotnost, na kakvu apoostoli kr anstva nisu bili navikli. Na to su ga, uostalom, potakli politi ki interesi. Shvatio je, da je najbolji put, da ubla i barbarstvo, Frigijaca, Turi ana, Bavaraca i Sasa, i time ih u ini manje opasnim susjedom kraljevstva te ih tako pripremi za budu u aneksiju u tome, to e po eti da ih obra a na kr anstvo. Otuda interes, s kojim je prihvatio Bonifacijeve planove, pomo , kojom mu je pru io, kao i blagonaklonost prema stolici u Mainzu, koja je, postav i metropolom nove germanske crkve, tu crkvu od samog njezina ro enja povezala uz frana ku. Bonifacije se ipak, kao pokorni sin papinstva i kao Anglosas, nije dao na posao prije nego to je zatra io i dobio pristanak i upute iz Rima. Tako se, zahvalju i intimnim odnosima, to ih je odr avao s majordomom, na ao u polo aju prirodnog posrednika izme u njega i pape. Budu i da su jedan drugome trebali, prilike su ih same navodile, da se nastoje uzajamno pribli iti. Pipin je ustvari vebio kralj; ali on je elio, da to postane i pravno. Ipak je oklijevao da uzme krunu njezinom zakonitom vlasniku, u kom je jouvijek ivjela tako stara dinasti ka tradicija. Da bi bez gri nje savjesti mogao izvesti dr avni udar, koji je postao neizbje an, trebalao mu je da se mo e za titi visokim moralnim autoritetom, koji bi se sastojao u javnom odobrenju rimskog prvosve enika. Kod pape je tako er vladala neodr iva situacija i podjednako zahtijevala rje nje. Za njega je nastupio, trenutak, kad je trebao prekinuti sa bizantskim carem, jer je njegov hereti ki cezarizam postajao sve drzovitiji, a usto je jo , bilo iz nemo i, bilo iz zle namjere, pu tao Langobarde da uzapreduju sve do vrata Rima. (Tako se langobardski kralj Aistulf tek ne to kasnije, 744 do epao i Ravenskog egzarhata). I na ovoj je strani, dakle, neposredno predstojao dr avni udar, a za njegovo e izvr enje biti zatra ena ista ona pomood Pipina, koju je njegov otac, Karlo Martello, nekoliko godina prije toga uskratio.
11

Zabavno je konstatirati, da su u enjaci ovo shvatili ozbiljno

28

Tako pripreljen, savez se povezao sam od sebe. Godine 751 Pipinovi su poslanici do li da ozbiljno upitaju papu Zaharija, da li ne prili i vi e da kraljevski naslov pripadne onome, koji zaista vr i vrhovnu vlast, negoli onome, koji je samo prividno posjeduje. Pap je isto tako ozbiljno odobrio njihovo mi ljenje o ovom momentu iz politi ke moralke. Nekoliko sedmica poslije toga, Pipin je dao da ga skup tina velika a proglasi kraljem. Posljednji Klovisov potomak, Hilderik, poslan je u samostan, gdje je zavr io svoje dane. Dan njegove smrti nije poznat. Nikada ni jedna dinastija nije i ezla usred toliko ravnodu nosti i uslijed lak eg i nu nijeg dr avnog udara. Popev i se na prijstolje uz papinu pomo , prvi kralj iz ku e Karolinga nije zatezao da plati dug, kako je bilo dogovoreno. Stjepan II osobno je idu e godine do ao da zatra i njegovu pomo protiv Langobarda. To je od osnutka crkve prvi put: da se papa pojavio u zemljama sjeverno od Alpa. Kocka je pala: Rim je prekinuo vezu s Carigradom i povezao svoju sudbinu sa sudbinom dinastije, koju je nedavno posvetio. Pipin sve ano obe a, da e povesti rat protiv Langobrada i da e poslije pobjede dati crkvi krajeve, koji okru uju vje ni grad. Ni on, ni Stjepan nisu se ni aska zadr ali pri pomisli, da time raospala u podru jem, kome je zakoniti gospodar bizantski car. Vojna, do koje je do lo 754 zavr ila se pobjedom Franaka. 12 i papa, je dobio zemlje, kako je bilo dogovoreno. Time je utemeljena crkvena dr ava. Prijestolnica anti koga svijeta, postav i prijestolnicom kr anstva, ovisila je sada samo o nasljedniku Svetoga Petra. Ali je time u isto vriijeme otvoreno pitanje o papinoj svjetovnoj vrhovnoj vlasti, koje je u sebi nosilo brojne komplikacije i sukobe. Mala prostranost i slabost Papinske dr ave osu ivala ju je dase ubrzo slomi pod novim napadima Langobarda, ako ne bude mogla ra unati na za titu osvaja a, koji ju je poklonio crkvi. Kako u takvim prilikama pomiriti nezavisnost papinstva s hitnom potrebom vojne za tite? U o ekivanju rje enja, koje bi bolje zadovoljavalo, Stjepan je izbjegao najhitnijemu dodijeliv i Pipinu neodre en naslov, koji je bilo mogu e tuma iti u najraznovrsnijem smislu, veprema okolnostima, ali koji je izme u njega i Rima ustanovio trajnu vezu; dao mu Je na,slov Patricius Romanorum,rimski patricij. Prvi rat novoga kraljevstva bio je dakle poduzet u interesu crkve, i ovo se dobro sla e s karakterom, koji mu je utisnut od samog po etka. Kraljevska vlast Merovinga bila je potpuno lai ka; vlast Karoolinga imala je veoma jasan i dubok vjerski pe at. Obred posvete, koji se prvi put javlja prilikom Pipinove krunidbe, pretvara vladara u neku ruku u sve eni ku osobu. On sam potvr uje svoju podlo nost zakonima bo jim i svoju volju da joj slu i ne samo time, to e kri biti me u kraljevskim znakovima, nego i time, to je iz kr anske poniznosti uzeo sebi naslov kralj po milosti bo joj. Otad ideal kralja vi e nije u tome, to je on Cezar, mogu nik, koji svoju snagu i vlast crpe samo iz zemaljskih izvora; on e se sastojati u nastojanju, dana ovoj zemlji ostvaruje bo je odredbe, da vlada na temelju kr nskog morala, to jest u skladu s crkvom. Time kraljevstvo Karolinga navije ta tradiciju, koja e ivjeti poslije njega jokroz vjekove. Ovakvo shva anje o ito je ista ona zamisao, koju mora da su Sv. Bonifacije i Stjepan II. saop ili Pipinu, a on ju je u ba tinu ostavio Karlu Velikome. 13 Nju izra avaju sve rasprave IX. st. o kraljevskoj vlasti, jednako Smaragdusova Via Regia, kao i Seduliusova De rectoribus christianis. Ustvari, ona pretvara vjeru u dr avnu stvar. Samo oni, koji pripadaju kr naskoj zajednici mogu pripadati ljudskome dru tvu, te tako crkveno izop enje zna i isto to i staviti izvan zakona.

12 13

Aistulf je uskoro nanovo otpo eo borbe i Pipin se 756 vratio. Anti ki ili rimski ideal monarhijske vlasti zamijenjen je kr anskim idealom sve dok u XII. st. opet ne uskrsne.

29

TRE E POGLAVLJE OBNOVA CARSTVA NA ZAPADU 1. KARLO VELIKI (768-814) Karlo Veliki je sam sebi dodijelio ime Veliki, a potomstvo je tako potpuno potvrdilo ovaj naslov, da se on jedinstvenom pojavom u historiji neodvojivo sjedinio s njegovim imenom (franc. Charlemagne, lat. Carolus magnus). Samo Cezar i Napoleon u ivaju takvu svjettsku slavu kao to je njegova. Kao to je u germanskim jezicima ime Cezar postalo sinonim za pojam cara (Kaiser), tako je Karlo u mad askom i slavenskim jezicima poprimilo zna enje kralja (carol, kiraly, kralj). Karolin ka je legenda u srednjemu vijeku jedan od najobilnijih izvora knji evnosti na pu kom jeziku. Iz nje izravno potje e najstarija francuska epska pjesma (Chanson de Roland). A ona jo i usred Renesanse nadahnjuje Tassa i Ariosta. Pa ipak, kad se pogleda iz bli ega, uskoro se mo e uvidjeti, da je vladavina Karla Velikog, s kojeg god je stajali ta promotrimo, produ enje i nastavak vladavine njegova oca. U njoj nema nikakve posebne novosti: savez s crkvom, borba proriv pogana, Langobardi i muslimani, preobrazbe u na inu vladanja, nastojanje da se izu avanja probude iz zamrlosti - sve to u klici susre emo ve kod Pipina. Kao svi veliki pokreta i historije, Karlo je samo ubrzavao onaj razvoj, koji su socijalne i politi ke potrebe nametale njegovu vremenu. Njegova je uloga tako potpuno prilago ena novim tendencijama njegova doba, da se on o ituje naprosto kao instrument tih tendencija, te je veoma te ko razabrati u njegovu djelu, ono, to je osobno njegovo, od onoga, to ono duguje samoj igri okolnosti. U trenutku kad je naslijedio svoga oca (768), vjersko pitanje, ili, ako ba elimo, crkveno pitanje (a to u ove doba zna i isto) bilo je va nije od svih drugih i zahtijevalo da bude rije eno. Nije bilo zavrr eno ni pokr tavanje poganske Germanije, a niti je postojao neki kona ni modus vivendi, koji bi regulirao odnose frana kog kralja s papinstvom, koje su jouvijek ugo avali Langobardi. Mo e se re i, da je Karlo u prvoj polovini svoje vladavine upotrebio svoje najbolj snage da rije i ovu dvostruku zada u. Na drugoj obali Rajne jedan je mo ni narod jo uvijek zajedno s nezavisno u o uvao i vjernost starom narodnome kultu. Bili su to Sasi, nastanjeni izme u Emsa i Labe, od obala Sjevernog mora pa sve do planine Harz. Oni su jedini od svih Germana u vrijeme velikog pokreta osvajanja po li da morskim putem pronadu nove zemlje. U toku cijelog V. st. njihove su barke uznemrivale obale istotako Galije, kao i obale Britanije. Na otoku rijke Canche i rijeke Loire nastale su pojedine naseobine Sasa, koje se i danas jomogu prepoznati po obliku imena, koja su dali pojedinim mjestima. No Sasi i Angli-narod s juga poluotoka Jutlanda, srodan njima - samo su u Britaniji utemeljili trajno stanje stvari. Potisnuli su keltsko stanovni tvo otoka u planinske predjele na zapadu (Cornwall i Wales), odakle je ono pritije njeno na preuskom prostoru, u VI st. emigriralo u Armoriku, koja je otad dobila ime Bretange, isto onako, kako je sama Britanija od osvaja a dobila ime Engleska. Na podru ju, to su ga stari stanovnici napustili, smjestilo se sedam malih anglosaskih kraljevstava, a njihova su se imena jodo danas sa uvala u imenima jednakog broja engleskih grofovija. Uostalom, ti oto ki Sasi nisu odr ali nikakve veze sa svojim sunarodnicima na kontinentu. Oni su ih tako potpuno zaboravili, da su u doba, kad ih je papa Grgur Veliki ve bio pokrstio, pa su i sami poduzeli da na kr anstvo prevedu germanske narode, njihovi misionari upravili svoje napore ne prema tim njihovim sunarodnicima, nego prema Gornjoj Alemaniji. Prema tome, kontinentalni Sasi na li su se sredinom VIII. st. u izuzetno sretnom polo aju, da jonisu potpali ni pod rimski ni pod kr anski utjecaj. Dok su se njihovi susjedi romanizirali ili pokr tavali, oni su ostali, isti Germani, i njihove su se prvabitne ustanove kao i njihov nacionalni kult u toku vjekova 30

izolacije nesmetano razvijali i u vr avnli. Frana ko kraljevstvo, s kojim su bili u neposrednom susjedstvu, nije bilo kadro da na njih vr i onaj utjecaj i da ih onako privu e, kako je Carstvo moglo djelovati na barbare. ive i pokraj njega, oni su sa uvali svoju nezavisnost, do koje im je bilo utoliko vi e stalo, to im je ona omogu avala, da pod izlikom ratovanja plja kaju pograni ne pokrajine. Bili su privr eni svojoj vjeri kao obilje ju i jamstvu te nezavisnosti. Vojni pohodi, koje je Karlo poveo protiv njih izme u 780. i 804 mogu se smatrati za prve vjerske ratove u Evropi. Dotad se kr anstvo irilo me u Germanima mirnim putem. Sasima je bilo nametnuto silom. Puk je bio primoran da primi krst, a za one, koji bi i dalje rtvovali idolima bila je odre ena smrtna kazna. Nema sumnje, da je ova novost samo posljedlca crkvenog karaktera, koji je kraljevstvo nedavno poprimilo. Budu i da je njegova vlast proizlazila od boga, kralj vi e nije me u svojim podanicima mogao podnijeti nekakvu podvojenost u pogledu bogo tovlja ili vjere. Odbiti krst, ili primiv i ga jednom pogaziti svoja obe anja, zna ilo je u isto vrijeme istupiti iz crkvene zajednice kao i staviti se izvan zakona. Zna ilo je to u initi dvostruko izdajostvo: prema crkvi i prema dr avi. Otuda sva nasilja i pokolji u ratovima protiv Sasa, a otuda i sve ono ogor enje, kojim su oni branili svoje bogove, to su postali za titnici njihove slobode. Kr anstvo se ovdje kod pogana prvi put sukobilo s nacionalnim otporom, jer im je prvi put doneseno posredstvom osvojenja. Anglosasi su se obratili na glas nekolicine redovnika. Kontinentaini Sasi o ajno su se borili za odr anje svoga kulta, i tom borbom otpo inje niz krvavih sukoba, to e ih, u toku idu ih vjekova izazvati u enje o dr avnoj vjeri. Treba me utim ipak priznati, da je sigurnost frana kog kraljevvstva nametala podjarmljenje ovoga naroda, koji je, u sjevernom susjeddstvu toga kraljevstva, za nj predstavljao neprestanu opasnost. Pripojenje i pokr tenje Saske uvelo je cijelu staru Germaniju u zajednicu evropske kulture. Po to je to izvr eno, isto na je granica Karolin kog carstva dosegla Labu i Saalu. Ona se otuda preko e kih planina, i Dunava protezala do najsjevernijeg zatona Jadranskog mora, obuhvataju i i zemlju Bavaraca, jer je njihov vojvoda Tassilo 787. zba en. S druge strane ove granice bilo je podru je barbarskog svijeta: Slavena na istoku, Avara na jugu. Smjesta zatim trebalo je povesti borbu protiv Avara. Taj konjani ki narod finskoga podrijetla koji smo vidjeli, kako je u VI. st. zajedno s Langobardima uni tio Gepide, smjestio se nakon toga u Dunavskoj nizini, odakle je u isto vrijeme uznemirivao i Bizatsko carstvo i Bavarsku. Da se tome stane na put, bilo je potrebno povesti nekoliko vojnih pohoda. Bili su to ratovi za uni tenje. Avari su bili tako temeljito poklani, da su nestali kao narod, te jo i danas ruska poslovica: Nestalo ih je kao Avara sje a na dojam, to ga je u isto noj Evropi morala preizvesti uni tenje tih divljih i okrutnih plja ka a, koji su tla ili cijelo jedno stolje e karpatske Slavene nepodno ljivom tiranijom.* Kad je pothvat zavr en, Karlo je, da bi poduzeo nove napade, formirao du dunavske nizine jednu marku, te jest obrambeno podru je, podvrgnuto vojnoj upravi. To je bila t.zv. Isto na marka (marca orientalis), polazna to ka pri nastanku suvremene Austrije, koja je zadr ala isto ime (Ostmark, Oesterreich). Veprije svr etka VII. st. Slaveni su uznapredovali ti smjeru Srednje Evrope. Zauzeli su zemlje izme u Visle i Labe, to su ih napustili Germani, i zemlje, u e koj i Moravskoj, to su ih napustili Langoobardi i Gepidi. Zatim su prekora ili Dunav i u li u Trakiju te se pro irili sve do obala Jadranskoga mora. Sigurnost Carstva trebalo je u vrstiti i s ove strane. Po ev i od 807. osnovane su i druge marke du Labe i Saale, sa zada om da slavenskim Venetima, Sorabima i Obodritima prokr e prolaz.

Up. o tom odnosu ispravnije mi ljenje, koje je na temelju novijih istra ivanja (napose B. Ziher1a i B. Grafenauera), formulirano u djelu Historija naroda Jugoslavije. Zagreb, 1953., str. 76-93. i 107-109 - Prev.

31

Ta je granica, u isto vrijeme, kao i Rajna u IV; i V. st., bila granicom izme u kr anske Evrope i poganstva. Za ocjenu vjerskih shva anja onoga vremena zanimljivo je, da je tada trenutno do lo do obnove ropstva. Poganastvo Slavena stavljalo ih je izvan granica ovje anstva, te su oni izme u njih, koji su pali u zarobljeni tvo, prodavani kao obi na stoka. Zbog toga je rije , koja u svim zapadnim jezicima ozna ava, roba (esclave, sklave, slaaf),istovetna s imenom samog slavenskog naroda Slaven je za ljude iz IX. i X. st. zna ilo isto to i crnac za ljude iz XVII., XVIII. i XIX. st. * Uostalom ekonomsko ustrojstvo toga vremena nije imalo to da po ne (kako emo to vidjeti poslije) s robovskim radom, te je, nema sumnje, u tome razlog slabog, razvitka trgovine, pa otuda i samoga ropstva. Na drugom kraju Evrope, duPireneja, kraljevstvo nije bilo u dodiru s poganskim harharima, nego s Muslimanima. Poslije poraza kod Poitiersa, oni vi e nisu ugro avali Galiiju. Za titnicu, koju su za sobom ostavili u Narbonskoj pokrajini, potisnuo je odonuda jo Pipin Mali. panjolska, u kojoj je nedavno bio organiziran Kordovski kaliifat, nije vi e gledala prema sjeveru, i ona sjajna civilizacija, to se u njoj rasprostrla za prvih Omejida, usmjerila je, djelu njezinu aktivnost prema, islamskim naseobinama na obalama Sredozemnog mora. Brzina, kojom je islam napredovao u naukama, umjetnostima, induustiriji, trgovini i sva profinjenost njezinog kulturnog ivota gotovo isto tako za u uje kao i brzina njegovih osvajanja. Ali taj je napredak imao dakoko za posljedicu odvra anje njegovih energija od velikih prozeliskih pothvata, i koncentraciju tih snaga na vlas tita pitanja. U isto vrijeme kako se razvila nauka i rascvala umjetnost, iskrsnu e vjerske i politi ke sava e. One nisu panjolsku nimalo vi e po tedjele negoli ostali muslimanski svijet. Jedna od njih izazvala je Karlov pohod na drugu stranu Pireneja. Tri arapska emira iz panjolske, upustiv i se u borbu s kordovoskim kalifom, zatra ili su od Karla pomo . Ovakvo obja njavanje imena Slaven puno je protivurje nosti i ne odgovara dana njem stanju nauke. Pisac sam isti e slabu razvijenost tada nje trgovine robovima, ali pored svega toga smatra, da je podvrgavanje zarobljenih Slavena u ropstvo bilo dovoljno da nametne ime izvedeno iz latinske rije i sclavus = rob svemu Slavenstvu na golemom podru ju, ije su se granice doticale kr . svijeta u luku, od Jutlanda do nadomak Carigrada, Ustvari ime Slaven, je autohtona slavenska rije , koja se u svijesti kr anskih pisaca naknodno, zbog sli nosti identificirala s terminom sclavus-Prev. On se 778 ondje osobno pojavio na elu vojske, potisnuo Muslimane na drugu obalu Ebra, ali je do ivio neuspjeh pri opsadi Saragosse, 14 te se poslije ne ba slavne vojne, opet vratio na ovu stranu planina. Jedini rezultat pohoda sastojao se u tome, da je u panjolskoj, izme u Ebra i Pireneja obrazovana marka, koja je poslije poslu ila malim kr anskim kraljevstvima, to su osnovana u Asturijskim planinama, kao istaknuti polo aj protiv Arapa u onoj dugotrajnoj borbi, koja je u XV.st. zavr ila oslob enjem poluotoka.15 Za suvremenike pohod je protekao gotovo neopazice. Uspomena na grofa Rolanda, ubijenog za vrijeme jednog kratkog okr aja s Baskima, koji su se u Roncesvalleskom tjesnacu bacili na prtljag vojske, isprva se sa uvala samo me u ljudima iz njegove pokrajine u predjelu Coutances. Trebalo je da Evropom zavlada vjerski i ratni ki zanos u doba prvog kri arskog rata, pa da Roland postane najve i junak od svih vitezova francuske i kr anske epopeje, a pohod, u kom je na ao smrt, da se pretvori u divovsku borbu, koju je protiv islama poduzeo kralj Karlo, na veliki car.* Od, svih ratova Karla Velikoga, oni, koje je poveo protiv Lanngobarda, najva niji su po svojim politi kim posljedicama, u njima se tako er najjasnije o ituje veza, koja intimno spaja Karlove postupke s postupcima njegova oca. Te je ratove nametao savez s papinstvom ne samo u interesu zemlje, nego tako er i u interesu samoga frana kog kralja. Pipin se potkraj svoje vladavine nadao
14 15

Ovaj se grad uostalom proglasio nezavisnim od Omejidskog kalifata. Godine 802 Ludovik, koji je upravljao Akvitanijom, zauzeo je Barcelonu i time je otpo elo nastupanje. * U originalu citat iz Pjesme o Rolandu na starofracuskom jeziku:Carles li reis nostre emperere magne- Prev.

32

miroljubivom ure enju sporova s Langobardima. Karlo se stoga o enio s k eri njihova kralja Desiderija. Ali s tom je enidbom bilo kao i sa svim onim vladarskim brakovima, koji nisu istodobni s jedinstvom pogleda i interesa: on nije poslu io ni emu. Langobardi nastavi e da ugro avaju Rim, a njihov se kralj ak povezao protiv svoga zeta u opasnu spletku s bavarskim vojvodom i s Karlovom vlastitom urjakinjom. Ovaj otjera, svoju enu i 773. prije e Alpe. Dinastija bude zba ena i Karlo proglasi sebe langobardskim kraljem. Poslije dugotrajnog otpora u Paviji, Desiderije bude poslan u jedan samostan. Tako je langobardska dr ava, koja je svojim ro enjem dokraj ila jedinstvo Italije, umiru i, navukla na nju tu insko osvojenje. Italija je otada bila, tek privjesak frana ke monarhije, a odvojila se od nje tek krajem IX. st.; no i tada samo da uskoro padne pod njema ku dominaciju. Potpunim preokretom historijskog toka, ona, koja je nekosebi pripojila sjever Evrope, sad je bila pripojena njemu; a ta sudbina bila je u stanovitom smislu samo posljedica politi kih preokreta, koji su te i te zapadnog svijeta prenijeli sa Sredozemlja na sjever Galije. Pa ipak, njezinom je sudbinom odlu io Rim, i to papinski Rim. Ne vidi se, kakav bi interes naveo Karolinge da napadnu i osvoje langobardsko kraljevstvo, da ih njihov savez s papinstvom nije na to primorao. Utjecaj, koji e crkva, oslobo ena od biztskog starateljstva odsad vr iti na evropsku politiku, i pojavljuje se ovdje prvi put u punome svijetlu. Dr ava se ubudu e ne e mo i odre i pomo i crkve. Izme u njih se stvara neke vrste udru enje na osnovu uzajamnih usluga, koje ih jednu s drugom neprestano preple e, preple u i tako er bez prestanka i duhovna pitanja sa svjetovnima i pretvaraju i vjeru u bitan faktor politi koga -karaktera. Obnova Rimskoga carstva u 800 g. kona na je manifestacija te nove situacije i jamstvo njezina trajanja u budu nosti. II. CARSTVO Frana ka monarhija, pro irena osvojenjem na istoku do Labe i Dunava, na jugu do Beneventa i Ebra, obuhva ala je krajem VIlI. st. gotovo cio kr anski Zapad. Mala anglosaska i panjolska kraljevstya, koja nije apsorbirala, samo su neznatna podru ja, a i ona mu izobilno iskazuju svjedo anstva o dubokom po tovanju, koja su prakti ki bila jednaka priznanju njegova protektorata. Ustvari Karlova se moprostire na sve zemlje i na sve ljude, koji u papi priznaju Kristova namjesnika i poglavara crkve. Izvan nje ili je barbski svijet pogana, ili neprijateljski svijet islama ili napokon, staro Bizantsko carstvo, kr ansko dodu e, ali odano nekoj hirovitoj ortodoksiji, tako da se sve vi e okupljalo oko carigradskog patrijarha, ostavljaju i papu po strani. A usto jo , vladar ove goleme monarhije u isto je vrijeme obvezanik i za titnik crkve. Njegova je vjera ito tako vrsta, kao to mu je arka revnost za dobro religije. Stoga nije udo, to se u papinskim vije anjima sama od sebe pojavila pomisao, da se treba okoristiti ovako povoljnim trenutkom i obnoviti Rimsko carstvo, ali takvo Rimsko carstvo, kojega bi poglavar, okrunjen papinim rukama, u bo je ime, dugovao svoju vlast samo crkvi, te bi ono postojalo samo zato, da crkvu poma e u njezinoj misiji. Takvo Carstvo ne bi bilo lai kog podrijetla, ni ta ne bi dugovalo ljudima, ne bi, ak u pravome smislu rije i ni bilo dr ava, nego bi se stopilo s op inostvom vjernika, tebi bilo njegova vremenita organizacija na ovome svijetu, upravljaina i nadahnjavana duhovnim autoritetom nasljednika Svetoga Petra. Time bi kr ansko dru tvo poprimilo svoj kona ni oblik. Papin e i carev autoritet, ostaju i i dalje razli iti i odvojeni jedan od drugoga, biti ipak onako tijesno udru eni, kako su u ljudskome stvorenju udru eni du a i tijelo. elja Sv. Augustina e se ispuniti. Zemaljsko boravi te bit e samo priprema za put u nebesko. Bila je to veli anstvena, ali isklju ivo crkvena koncepcija. Karlo Veliki, ini se, nije nikad potpuno shvatio njezin cio doma aj i sve posljedice. Njegov jednostavni i poziitivni genij nikad, nije mogao shvatiti, da uloga, koja mu je bila dodijeljena, daleko prelazi zna enje obi nog za titnika pape i crkve. Ali on je to mo da ipak naslutio, te je, prije nego to e prekora iti rubikon u korist crkve, o itovao pone to kolebanja i zatra io obja enjenja. Da bi skratio razvitak, papa je, osje aju i sigurnost u svoj utjecaj, ubrzao doga aje. 33

Godine 800, u lateranskoj bazilici, na svr etku bo i ne mise, Leon III. je usred klicanja puka pri ao frana kom kralju, polo io mu krunu na glavu, pozdravio ga kao cara i zatim se bacio na koljena pred njim iskazav i mu bo ansku po ast prema bizantskom ceremonijalu. Odlu ni korak bio je u injen. Rimsko je carstvo bilo obnovljeno, i to rukama Petrova nasljednika. Karlo je pritom pokazao ne to zlovolje. Moralo mu se initi udnovatim to on, koji je do ao u Rim samo da sti a jednu pobunu, te je jo prije nekoliko dana zasjedao kao sudac izme u i pape i gradskih mogu nika, carsku krunu prima iz ruku onoga, koga je smatrao svojini ti enikom. Godine 813 dao je u korist svoga sina Louisa promijeniti ceremonijal, koji ga je povrijedio: kruna je bila polo ena na oltar i Louis ju je sam postavio sebi na glavu, bez papine intervencije. Ova je novost, koja je poslije i ezla, nije me utim ni ta izmijenila u karakteru Carsrva. Bez obzira na Karlov pristanak, ono je ostalo djelo crkve, ire i vi e od monarha i njegove dinastije. Ono je potjecalo iz Rima i njime je raspolagao samo papa. On je njime raospolagao, dakoko, ne kao vladar Rima, nego kao nasljednik i zastupnik Sv. Petra. Isto onako kao to je njegova vlast potjecala od apostola, tako je i on, tako er u ime apostolovo, drugome povjeravao carsku vlast. Obje su izravno proistjecale iz istoga bo anskog izvora, i mozaik u Sv. Ivanu Lateranskom, na kom su Leon III. i Karlo Veliki predstavljeni kako kle e pred nogama Sv. Petra te od njega primaju jedan klju eve, a drugi zastavu, veoma to no simbolizira, prirodu njihove vlasti, stopljene po svom izvoru, a razli ite u izvr avanju.16 Ali da bi praksa odgovarala teoriji, da se ne bi doga alo da duhovvna i svjetovna vlast posti u za nadle nostima one druge izme u njih, ili, to nije, da takvo neizbje ivo presizanje ne dovede do sukoba i ne poljulja veli anstvenu zgradu, to na njima dvjema po iva, potrebno je da se one udru e ili, da tako ka emo, da uzajamnim intimnim i apsolutnim povjerenjem usklade ritam svoga djelovanja. Budu i da je jedna od njih bila nadle na da upravlja du ama, a druga tijeljma, moglo se zaista pitati, tko e odrediti to nu granicu njihovih ,kompetencija? Bilo je to joutoliko te e obilje iti, to je i papina vlast nad crkvenom hijerarhijom bila jonepotpuno definirana. Car imenuje biskupe, saziva sinode, donesi zakone u stvarima crkvene discipline i vjerske nastave. Dok je ovo dolazilo od strane Karla Velikog, nije jo pobu ivalo nikakvo negodovanje. Ali poslije njega! Kako papi dati jamstvo u pogledu namjera njegovih nasljednika? I kako, s druge strane, jam iti njegovim nasljedncima o namjerama pape? Jer ako je carska koncepcija uvela dr avu u Crkvu, ona je uvela i Crkvu u Dr avu. I ta e se dogoditi onoga dana, kad Petrov nasljednik povjeruje da mora intervenirati u civilnoj vladavini bilo da je pridigne, ili da njome upravlja? U o ekivanju da se u budu nosti zaista postave i sukobe ta stra na pitanja, obnova se Carstva o evidno razvila na koristi vjerske i civilne zajednice. Zahvaljuju i revnosti i budnosti carevoj, crkva je do ivjela razdoblje vedrine, autoriteta, utjecaja i ugleda, kakvo nije vidjela jo od Konstantinovih vremena. Karlo je protegao svoju brigu na materijalne potrebe klera, na njegovo moralno stanje i njegov apostolat. On obasipa biskupije i samostane darovima i stavlja ih pod za titu advokata koje je sam imenovao. Odre uje da desetina bude obavezna na podru ju cijeloga Carstva. Stara se da u dijecezama postavlja ljude jednako preporu ljive po isto i njihova ivota kao i po njihovoj odanosti; poma e pokr tavanje Slavena na granicama Carstva, a nadasve poti e biskupe da pobolj aju izobrazbu klerika, te name e uz vjernu pomoAlkuinovu, svima katedralnim i samostanskim kolama, da se dr e to nih propisa o pjevanju kao i da usvoje onu reformu pisma, iz koje je proiza la karolin ka minuskula, tako ista i jasna po obliku, da su talijanske tamparije u doba Renesanse od nje posudile obilje ja moderne tipografije. Nanovo je vril en ugled izu avanju svetih knjiga i anti ke knji evnosti, te se u kolama izobra ava pokoljenje klerika, koje prema barbarstvu merovin ke latinn tine izra ava onaj isti
16

U svom slu benom naslovu Karlo sebe zove Deo coronatus, a to posve odgovara shva anju, koje nastojimo izlo iti.

34

prezir, to su ga humanisti sedam vjekova poslije toga izrekli nad skolasti kim argonom takozvanih magistri nostri. Bilo je ak i takvih, koji su se upustili da upoznaju najrazli itije ritmove prozodije, te su tako dana nji u enjaci mogli sastaviti zbirku pjesnika IX. stolje a, kojima mjestimice nije nedostajalo sklada ni so ne puno e. No to je bio samo otpo inak radnika, kojima su nadahnu a i tendencije bile u biti vjerskoga karaktera. Takozvana karolin ka renesansa potpuna je protivnest Renesanse u pravome smislu rije i. Izme u njih nema ni ega zajedni koga, osim stanovite obnove intelektualne djelatnosti. Prava je Renesansa isto lai ka i obra a se anti koj misli, da se sva njome pro me. A ova je isklju ivo crkvena i kr anska i u starim piscima vidi samo uzore u pogledu stila. Za nju se opravdanje izu avanja sastoji samo u vjerskim ciljevima. Tri prsta, to dr e pero, simbol su, govori se u to vrijeme, triju osoba bo anskoga trojstva. Kao i jezuiti u XVI st., karolin ki klerici pi u same u slavu bo ju, i, uz uvjet, da uporedbu ne dovodimo predaleko, njihov je stav prema antici pribli no jednak stavu, koji je imala usvojiti slavna Dru ba Isusova. Karlo nije pomagao izu avanja samo iz brige za dobro crkve. Staranje za upravu zemljom tako er je pridonijelo mjerama, koje je donio poma u i nauke. Otkako je lai ka obrazevanest nestala, dr ava je bila primorana, ako nije htjela da nanove padne u barbarstvo, da me u klericima potra i i na e elitu svoga osoblja. Veza Pipina Maalog dr avna se kancelarija sastoji samo od crkvenih ljudi, te je opravdano vjerovati, da je Karlo, narediv i usavr avanje nastave iz gramatike i reformu pisma, iste toliko mislio na popravke u lingvistici i kaligrafiji pri pisanju povelja, to su izdavane u njegovo ime, i kapitulara, to ih je objavljivao, kao i na usavr avanje misala i antifonara u istome pogledu. Ali on je mislio jo dalje i ciljao vi e. Kod njega je posve o ita zamisao - premda iznena uje - da pro iri obrazovanost i me u lai kim slu benicima daju i ih na kolovanje crkvi, ili to nije, alju i ih kao u enike u crkvene kole. Isto onako, kako su Merovinzi nastojali da izrade svoju administraciju po uzoru na rimsku, tako je i on elio da u granicama mogu nosti pri formiranju dr avnih slu benika opona a metode, kojima se slu ila crkva pri formiranju klera. Nema sumnje,njegev je ideal bio da organizira dr avu po uzoru na crkvu, to jest, da je opskrbi obrazovanim osobljem, odgojenim na isti na in, koje e se me u sobom i u saobra aju s vladarom slu iti latinskim jezikom. Tako bi se latinski jezik izme u Labe i Pireneja upotrebljavao kao upravni jezik isto onako, kako je ve dotada ondje slu io kao crkveni. Njegov prakti ni genij nije mogao previdjeti nemogo nost, da se odr i upravno jedinstvo u njegovu golemom Carstvu, u kom se govorilo tako mnogo narje ja, ako bude raspolagao samo nepismenim slu benicima, a to je zna ilo takvim, koji poznaju samo jezik svoje pokrajine. Tih te ko a ne hi bilo u nekoj nacionalnoj dr avi, u kojoj bi pu ki jezik mogao postati dr avnim jezikom, kao to se to dogodilo u malim anglosaskim kraljevstvima. Ali u ovom arenilu naroda, od kog se sastojalo Carstvo, politi ka je organizacija morala poprimiti isti univerzalni karakter kao i vjerska, i nametnuti se kao vi a podijednako svima podanicima isto onako, kako se crkvena organizacija nametnula svojim vjernicima. Intimni savez crkve i dr ave, najzad, jo je vi e poja ava preporuku da latinski bude jezik i lai ke uprave. S kojeg god se stajali ta promotre tada nje prilike, izlazi kao o ito, da osim na latinskom nije moglo biti nikakve druge pisane administracije. Dr avna ga je potreba nametala, i on je postao, a i ostao kroz vjekeve, politi kim i poslovnim jezikom, kao i jezikom nauke.

Trebalo je uostalom mnogo, da Karlu po e za rukom da stvori takav obrazovani, latinizirani aparat, kakav je elio ostaviti u ba tinu svojim nasljednicima. Zadatak je bio prete ak i preop iran. Ali on je u njegovu ostvarivanju pokazao dobru volju i dirljivu iskrenost. On je i sam, prinose i i svoj osobni prilog, u starosti nau io pisati, i mo da ni ta ne izra ava potpunije svu energiju i upornost toga velikog 35

 ovijeka, kao onaj ulomak kod Einharda, koji ga, prikazuje, kako no u iskori tava sate besanice i crta slova po kriljevcu. Na njegovu je dvoru neka vrst male akademije, kojom je upravljao Alkuin, upu ivala u knji evnost mlade ljude iz najuglednijih porodica Carstva, predodre ene da poslije postignu karijeru bilo u crkvi kao biskupi ili u administraciji kao grofovi, advokati ili missi dominici. Sva su njegova djeca dobila tu gramati ku i retori ku izobrazbu, od koje se sastojala knji evna nastava, te nema sumnje, da je primjer, to se pro irio s ovako visokog mjesta, na ao me u aristokracijom znatan broj imitatora.17 Nekolicina laika, mu karaca i ena, koji su za vrijeme Louisa Poboo nog i njegovih sinova pisali latinska djela, kao Nithard i Duodha, ili su, kao grof Eberhard od Friula i grof Robert od Namura imali neke simpatije za obrazovane ljude, pokazali su, da svi ti napori nisu bili izgubljeni. No pored svega toga, taj poku aj, da se izobrazba po crkvenom uzoru pro iri na gornje slojeve laika, nastao iz elje da se usavr i organizacija Carstva, nije po ivio dulje od njega. Crkvene institucije nadahnule su Karla i mnogim drugim reformama. Njegovi kapitulari, sastavljeni po obrascu odluka, koje su objavljivali koncili i sinodi, vrve od poku aja reformi, od nastojanja da se uvedu pobolj anja, usavr enja ili novosti na svim podru jima civilnog i upravnog ivota. On je u kraljevsko sudi te na mjesto barbarske i formalisti ke procedure germanskog prava uveo postupak na temelju istrage, koji je posudio od crkvenih sudi ta. Zamisao upravne kontrole, koja je ostvarena stvaranjem slu be missi dominici, putuju ih komesara, kojima je bila du nost da nadziru postupke slu benika, veoma je vjerojatno tako er posu ena od crkve i prilago ena potrebama dr ave. Uostalom nu ne popravke i reforme, koje obilje avaju cijelo zakonodavno djelo Karlovo, samo su nastavak ili to nije, rascvat poku aja, koje nalazimo vekod Pipina Maloga. Veon je razmi ljao o tome, kako da na e lijek zbrci, u koju je zapala nov ana organizacija. Karlo je ostvario otpo eto djelo. Kona no je napustio kovanje zlata, koje, je na Zapadu postalo suvi e rijetko, da bi moglo opskrbljivati kovnice. Otad je bilo samo srebrnog novca; odnos, koji je on utvrdio izme u pojedinih dijelova nov ane jedinice, ostao je u upotrebi u cijeloj Evropi sve do prihva anja metri kog sistema, a u engleskoj se carstvu odr ao i dalje. Kao jedinica utvr ena je livra, a dijeli se na 20 solida, od kojih svaki sadr i 12 denara. Samo su denari realna moneta: solid i livra slu e samo kao novac za izra unavanje, a tako je ostalo sve do velikih monetarnih reformi u XIII. st. Nemogu e je dakako i pomisliti na to, da damo makar i pribli nu sliku o sadr aju kapitulara. Oni prete no predstavljaju prije program, negoli izvr ene reforme, to bi bilo veoma pogre no misliti, da su njihove bezbrojne odluke mogle biti ostvarene. ak i one, koje, su to mogle biti, kao na primjer ustanova porotnih sudi ta, veoma su daleko od toga, da bi prodrle u sve dijelove Carstva. Onakvi kakvi jesu, kapitulari ostaju najljep i spomenik, to nam se sa uvao iz karolin kog doba. Ali snage monarhije o ito nisu odgovarale njezinim namjerama. Osoblje, kojim je raspolagala, bilo je nedovoljno, a jo vi e od svega, ona je u mo i aristokracije nailazila na granicu, koju nije mogla ni prije i ni ukloniti. Ostvarenje karolin og politi ko vjerskog ideala zahtijevalo je snagu, autoritet i izvore, kojim joj dru tveno i privredno ustrojstvo tada njega vremena nije omogu avalo da raspola e.

17

K eri Karla elavog odgojio je Hugbald iz opatije Saint-Aman

36

 ETVRTO POGLAVLJE PRIVREDNA I DRU TVENA ORGANIZACIJA I. NESTANAK GRADOVA I TRGOVINE U cijelom razdoblju od muslimanskih provala pa do karolin kog doba; najva nija je injenica u dru tvenom ivotu naglo opadanje, i zatim gotovo potpuni nestanak gradskog stanovni tva. U Rimskom carstvu gradovi su od po etka predstavljali samu osnovu dr ave. Poliiti ka organizacija bila ,je tada u biti municipalna. Selo je samo gradski podru ni teritorij i ne postoji nezavisno od grada ono proizvodi samo za nj i stoji pod, njegovom upravom. Posvuda, kamo se rimska dr ava pro irila, ona je osnivala gradove i u inila ih sredi tima uprave. U Rimskom carstvu provincije su bile tako intimno vezane uz grad, o kome su ovisile, da ak ista rije , civitas obilje ava i grad i provinciju. I to obilje je ostaje sve do kraja Bizantskog carstva. Stoga je ustrojstvo takvih dr ava, kojima upravna i dru tvena organizacija vi e ne odgovara gradskome tipu rimske dr ave, predstavvljalo iznena uju u i dotad nepoznatu novost. Ona se, osnivala (bar u pogledu administrativne uloge gradova) na nemogu nosti, u kojoj su se na li osvaja i obnovljenoga Carstva, kad je trebalo odr ati ustanove staroga stanja. Jer u pokrajinama, koje su zaposjeli osvaja i; u Galiji, panjoloskoj, Italiji, Africi, Britaniji, upravo su ustanove Carstva osiguravale ivot i daljnji opstanak gradova. Nema sumnje, neki su me u njih, naro ito oni du obala, kao Marseille, Narbonne, Napulj, Kartagena, i dalje vodili vi e ili manje znatnu pomorsku trgovinu, a isto tako gotovo su svi gradovi u unutra njosti zemlje zadr ali i trgovinsku aktivnost, stoga se ve ina njihova stanovni tva sastojala od gra anstva od obrtnika i du and ija. Ali se nijedan od njih nije mogao uporediti s velikim lukama ili velikim industrijskim centrima na Istoku: s Aleksandrijom, Carigradom ili Antiohijom. Oni su se mnogo manje odr avali svojim vlastitim snagama, negoli op im funkcioniranjem politi ke i privredne aktivnosti rimskoga svijeta. Ono to im je davalo va nost, bilo je mjesto, koje su uzeli u dr avi, njihovo svojstvo upravnih sredi ta, prisutnost brojog osoblja slu benika u njima i odnosi, to ih je pu anstvo nu no odr avalo s njima. Ukratko, njihov je polo aj bio gotovo analogan polo aju onih gradova u moderno doba, koji imaju istaknutu ulogu, samo zahvaljuju i tome, to su sjedi te vladarskog dvora, ili to u njima stoluje neka va na dr avna ustanova. ak i Rim se u tom pogledu razlikovao od pokrajinskih gradova samo time to ga je odlikovao sjaj i ugled zbog prisutnosti cara i sredi nje uprave. Povijest njegova opadanja po ev i od trenutka, kad mu je Konstantin oduzeo rang i sve koristi prijestolnice svijeta, ponavlja se manjim razmjerima u svima gradovima na Zapaodu, uporedo i u skladu s time, kako su ih usred pometnji invazije, pa zatim pod vladavinom Germanskih kraljeva, ostavljali slu benici, kako su se uredi, sudovi i kole zatvarale, po te prestajale raditi, kako je nepokretnost i nesposobnost uprave pu tala da se mostovi i vodovodi pretvaraju u ru evine i kako je nestajalo policije i opskrbe ive nim namirnicama. Pomorska trgovina sa uvala je obalnim gradovima sve do vremena muslimanskih osvajanja ivu aktivnost, kojom su se koristili i susjedni predjeli u unutra njosti. Istina je, ta je trgovina, izgubila svoje glavno izvozno tr i te otkako osiroma eni Rim, izgubiv i pu anstvo, vi e nije za svoju opskrbu potra ivao ito iz provincija. Pa ipak. Sirijski su i idovski trgovci sve do sredine VII. st. revnosno dolazili u luke na Zapadu i Sredozemlju. U vrijeme Grgura Tourskog jo je postojala donekle znatna idovska kolonija u Clermont-Ferrandu. Papyrus, to ga je upotrebljala merovin ka kancelarija, bio je uvo en iz Sicilije, a to dokazuje, da je plovidba jo uvijek opskrbljivala predmetima teku e potro nje. Ali te su veze s bizantskim svijetom prestale po ev i od dana kad prevlast islama vi e nije dopu tala kr askim trgovcima da se odva e iza i izvan voda Gr ke i ju ne Italije. Otada more vi e za zapadne zemlje nije bilo veliki podstreka poduzetnoga duha. Sad se na nj gledalo samo sa strahom, ne e li na 37

obzorju iskrsnuti nepriijateljska jedra. A isto tako, kao to je Sredozemno more zapalo u vlast Muslimana, tako su Sjevernim morem krstarile samo barke Skandinavaca. Premda je bilo zapljuskivano valovima s juga, sjevera i zapada, Karolin ko carstvo vi e ne pokazuje ni najmanjega traga pomorske aktivnosti. Njegove jedine luke, Quentovic na u u Canche i Duurstede, zadr at e joneko vrijeme stanovi tu trgovinsku aktivnost sve do IX st., a zatim e, po to ih opusto e Normani, i oni zapasti u potpunu dekadansu. Po ev i od VIII. st. zapadna je Evropa kroz tri stolje a ivjela potpuno odrezana od prekomorskih zemalja. Kao posljedica ovoga morao je uslijediti gotovo potpun prestanak trgovine; a usto, pored ne to lokalne industrije, kao na primjer tkanja sukna, koje se joodr alo u Flandriji, gotovo je posve nestalo industrijske aktivnosti i opticaja novca. Otada u opusjelim gradovima napu tene etvrti padaju u ru evine i slu e kao kamenolomi rijetkom stanovni tvu, to se okupilo i stislo u kom kutu nekada njih bedema, ondje se u an ilo izaklonilo, slu e i se gra om, koju su joj davale napu tene zgarade. U Nimesu poslu ili su zidovi rimskog cirkusa kao bedemi oko sitnog naselja, to se u urilo usred ru evina. U Trevesu jedan se prozor nekada nje carske pala e, kako-tako preude enza obranu, pretvorio u gradska vrata, a porta nigra, ije je veliko kamenje bilo prete ko da bude odneseno, oplja kana su; da mjesnog kova a opskrbe eljeznim sponama, koje su ih me u sobom vezivale. ak iu Italiji, gdje dekadansa svakako nije bila tako duboka, ona je ipak dovela do alosnih rezultata. Tada nji Rim bio je kao izgubljen usred beskrajno velikog obod,. to ga oko njegova preostatka obavija Aurelijanov zid. U vrijeme pape Leona III. (843) bilo je potrebno da zbog obrane od jednog prevrata budu novim zidom opkoljeni njegovi naseljeni dijelovi na lijevoj obali Tibra (Leooninski grad) i u tvr avu pretvoren grob cara Hadrijana. U Galiji se gradski ivot tako potpuno ugasio, da kraljevi prestaju stanovati u gradovima, gdje im potpuni nestanak tranzitnog prometa vi e ne omogu uje da na u dovoljno opskrbe za uzdr avanje dvora. Oni otad provode godinu na svojim imanjima(domenama) odlaze i s jednog na drugo, kako bi na kojemu ispraznili itnice i hambare. A kao i kraljevi, tako i provincijalni funkcionari ive na selima, na svojim zemljama ili na zemljama, to su pripadale podanicima, kojima su oni upravljali i kojima su sebi u korist nametali pravo prebivanja. Putem jednog zanimljivog procesa nazadovanja, uprava je, izgubiv i svoj gradski, sjedila ki karakter, koji je imala postala nomadska. Ali kakogod su bili upropa teni i opustjeli, gradovi nisu ipak izgubili svu svoju va nost. Po to je iz njih oti la civilna uprava, oni ipak jo ostaju sredi tima vjerske organizacije. Biskupska stolica, smje tena u vrijeme Carstva u glavno mjesto svakog gradskog podru ja (civitas), ostaje neoborena, i sna no rimsko ustrojstvo crkve odr ava se i dalje na nogama usred ru evina dr ave. U krilu dru tva, koje je postalo potpuno ratarsko, sa uvalo se dakle ne to od municipalnog karaktera anti ke dr ave zahvaljuju i crkvi. Gradovi imaju njoj zahvaliti, to nisu potpuno i ezli u o ekivanju jodalekih dana, kad e postati kolijevkom jednog novog gra anstva. Isto onako kao to je papa, kad je car oti ao iz Rima, na sebe preuzeo da titi i stanovnike vje nog grada i upravlja njihovom municipalnom organizacijom, tako je u svakome od biskupskih gradova biskup pro irio svoj autoritet nad ono nekoliko stanovnika, to su se okupili oko katedrale i starali se za ivotne potrebe klera. Tako je vjerski ivot i vjerska organizaija odr avala usred ru evIna anti kih gradova maleni broj lai kih ti enika, koji kako-tako uvaju i prenose na budu nost rimsko zanatstvo i tehniku, ali koji vi e ni po emu, ni po duhu, ni po osje anju, niti po upravi, koja njima vlada, nemaju ni ta zajedni ko s nekada njim municipalnim stanovri tvom.

38

II. VELIKA IMANJA (DOMENE) Nestanak gradova izazvao je duboku preobrazbu u poljoprivredi. Proizvodi s tla, kroji su pritjecali na gradsko tr i te, izgubili su malo pomalo svoje kupce. Dru tvena podjela rada, koja u -svima uznapredovalim dru tvima dovodi gradove i sela u uzajamne odnose proizvodnje i potro nje, bila je ukinuta, te je zemljoradni ko stanovni tvo otada proizvodilo samo za svoje potrebe, ili, ako ho emo, na lo se u polo aju, budu i da je odsad ono samo sa injavalo sveukupan narod, da bude ono samo i proizvo a i potro adobara sa zemlje. Sada je jopostojala samo jedna vrst bogatstva, bogatstvo u zemljoposjedu, samo jedna vrst radnika, radnici na njivi, i samo jedna vrst privrednih odnosa me u ljudima, ona, koja se osnivala na njihovu svojstvu vlasnika ili obra iva a zemlje. Zbog nedostatka obavijesti nije mogu e izraditi potpuno to nu predbd bu o zemljoradni koj krizi, koju je moralo izazvati najprije ograni enje, a zatim potpuno propadanje gradskih tr i ta. Veoma je vjerojatno, da je ona do kraja uni tila preostatak malih posjednika. A to se ti e velikih imanja, ona je sigurno prouzrokovala porast njihova prostrantva i preinaku njihove organizacije. Pove ala je njihovo prostranstvo nagone i male obra iva e, li ene tr i ta i zbog toga li ene prihoda, da se pridru e susjednom imanju ustupaju i mu svoje zemlje, uz uvjet, da mogu zadr ati u ivanje te iste zemlje pod naslovom zakupa. Preina ila je njihovu organizaciju time, to im je nu no nametnula, da se prilagode re imu, u kojem je proizvodnja u cilju prodaje i ezla. Ta preobrazba mora da je po ela veu V. st. Ona je potpuno dovr ena krajem VIII.st. Njezin rezultat je veliki zemljoposjed karolin koga doba, s kakvim nas u to nim pojedinostima upoznaju poliptih opata Irminona i Capitulare de villis. Uzorak su, bila crkvena velika imanja, koja su bolje organizirana, jer crkva nije napustila upotrebu pisma. Stoga se mo e sa sigurno u smatrati, da su crkverna imanja bila prvi tipovi domanijalne organizacije na drugoj obali Rajne. Poljoprivredno imanje (domena) potpuno je originalan privredni pojav. Gr ko-rimska starina ni u jednom svom razdoblju ne poznaje ni ta sli no. Nema sumnje, ono se direktnom filijacijom nadovezuje na veliki zemljoposjed iz posljednjih vremena Rimskoga carstva; ono u svojim bitnim crtama zadr ava organizaciju rimskog majura (villa), ije je ime zadr alo, i utjecaj kolonata isti e se kao prete an u dru tvenom polo aju zakupaca na imanju. Ali je njegova aktivnost i po svom principu, i po svojim manifestacijama ne to veoma novo. Ona bi se mogla obilje iti time, da ka emo, da joj je potpuno tu a svaka pomisao na profit. I te je shvatljivo smjesta, im uzmemo u obzir da ta aktivnost, koja nije mogla podesiti svoju proizvodnju u svrhu izvoza i njezine realizacije izvan svojih granica, organizira tu proizvodnju u svrhu raspodjele i potro nje unutar tih granica. Cilj, te aktivnesti sastoji se u tome, da poljoprivredno imanje (demena) bude dovoljno samo sebi i da se odr i svojim vlastitim sredstvima, ne prodaju i ni ta i ni ta ne kupuju i. Obi no je obilje avamo nazivom zatvorena privreda. Ali bilo bi to nije da, je zovemo privredom bez tr i ta. Jer upravo je nepostojanje tr i ta onaj uzrok, koji je deveo do toga, da, se ustrejstvo poljeprivrednih imanja razvije u smislu uzmaka u svoje konture. A je proiza lo vi e veoma va nih posljedica, koje su dominirale cijelim privrednim ivotom Srednjega vijeka sve de XII. st. Ustvari, privredni ivot Srednjega vijeka uprave po inje s njima. Prije svega, o it je nazadak u poljoprivrednim postupcima. Postale je zaista beskoristno izbijati iz tla vi e proizvoda nego to tra e same potrebe obra lva eve: vi ak nije imao kamo otjecati, te stoga nije mogao poslu iti ni pobolj anju radnikcvih ivotnih uvjeta, ni peve anju zemlji ne rente. Ljudi e se dakle zadovoljavati minimumom truda i napora te e prepustiti zaboravu agronomsku znanost sve do onih dana, kad mogu nost da prodaju etvu potakne

39

dr aoce zemlje da usvoje savr enije i dosljedne tome, unosnije metode. Ali tada e ljudi ve pe eti da zemlju ocjenjuju kao vrijednost, a ne napresto kao sredstvo za odr avanje na ivotu. Daljnje obilje je domanijalne obradbe tla sastoji se u potpunoj zamjeni pla anja u novcu davanjima u naravi. Samo je po sebi razumljivo, da je ovo prirodna i nu na posljedica nepostojanja predaje na vanjskom tr i tu. Vlasnikova opskrba ovisila je o njegovu imanju, i on u prirodnim proizvodima, a kad to ak i u sirovinama, koje je seljak obradio, fiksira udioni doprinos sa svake zakupni ke estice u onoj cjelini, koju bismo mogli nazvati njegovim prehrambenim prihodom. U odre eno vrijeme i u skladu s trajno utvr enom raspedjelem, te su mu estice du ne dostaviti ita, jaja, sira, su enog mesa, ar ine platna. Bilo bi veoma pogre ne povjerevati, da ovdje prisustvujemo povratku na doba, koje je prethodilo pronalasku novca, i prili no nesretnp odabrani izraz naturalna privreda (Naturalwirtschaft), kojim se obi no obilje ava ovaj sistem, veoma nesavr eno odra ava njegovu pravu narav. Ustvari, novac nipo to ne prestaje postojati kao instrument razmjene i mjerilo vrijednosti. U razdoblju izme u IX. i XII. st. ne vidi se da bi bilokakvi prirodni proizvedi stupili na mjesto novca i ispunjali njegove funkcije. Istina je samo to, da je unutar granica imanja novac posve prirodno ustupio svoje mjesto praksi, koju je nametmula nu da, a sastojala se u dobavljanju predmta potro nje. Na podru ju izvan tih granica on opet preuzima svoja prava, i ono malo ive nih namirnica, jaja i ivadi, to seljaci svake sedmice donose na malo, lokalno tr i te, koga se ne mo e potpuno odre i nijedno dru tvo, pla a se u denarima i obolima. Treba pored tega uzeti u obzir, da je obavezno davanje sa svake estice nepromjenljivo i da zakupac, uz pretpostavku da ga izvr ava, u iva ba tinsko pravo na zemlju, koju dr i. I ovo je tako er neizbje na posljedica privrednog ustrojstva, kome je tu a svaka pomisao na profit. Za vlasnike je va na samo godi nja pravilnost njegove opskrbe i stoga nije bilo boljeg sredstva da mu ona bude zajam ena od postupka, kojim joj je dan karakter trajno utvr enog poreza. Izme u gospodara domene i njegovih seljaka ne postoji nikakav odnos, koji bi bio uporediv s podre eno u radnika prema kapitalisti. Domena nije ni po emu eksploatacija; ni eksplotacija tla, ni esploatacija ljudi.* Ona je dru tvena institucija, a ne privredno poduze e. Obaveze ovdje ne proizlaze iz osobnih, ugovora, nego po ivaju na pravu i obi ajima. Svaka domena ima svoj posebni zakon, utvr en i ustaljen na temelju tradicionalne uobi ajnosti. Gospodar je u isto vrijeme manje i vi e nego zemljevlasnik u smislu rimskog i modernoeg shva anja ove rije i: manje jer je njegovo pravo vlasni tva ograni eno nasljednim pravom njegovih zakupaca na njihovu esticu; vi e, jer njegov utjecaj na te zakupce daleko prelazi utjaj obi nog vlasnika zemlje. Ustvari on je njihov gospodar (senior), a oni su njegovi ljudi. Mnogi izme u njih su potomci oslobo enih robova ili osobno neslobodnih kmetova,** te su inili dio gospodareve o evine. Drugi opet bili su nasljednici kolona iz rimskih vremena i prikovani na zemlju. A neki su se uza nj vezali rekemandacijom i ivjeli pod njegovom za titom. Nad svima on, premda u razli itom stupnju, ima patrijarhalnu vlast i prote e svoju privatnu jurisdikciju. On je mo an zahvaljuju i toj familijarnoj skupini, koju za ti uje i kojom vlada. Jer u ovo doba slabe naseljenosti ljudi su mnogo va niji od zemlje. Nje ima u izobilju, a ljudi je malo, te je velika briga, kako da gospodar pomnjivo o uva one, koje posjeduje. Zbog toga zapreke, koje ometaju ovjeka da ostavi domenu, postaju sve brojnije. Senior ima pravo da svoje
*

Ovdje je pisca njegov u osnovi ispravni slijed misli zaveo predaleko. I onaj socijalni odnos, koji susre emo na srednjovjekovnim domenama, u biti je klasna eksploatacija. Ne bi se radilo o eksploataciji samo onda, kad bi se odnos obra iiva a i gospodara osniva o na uzajamnom davanju jednakih vrijednosti, t. j. jednakih koli ina rada ili njegova opredme enja u vidu proizvoda rada, Me utim zemljopoosjednik daje obra iva u, samo zemlju, a za to prima rad ili proizvode rada. Tako on u op em procesu proizvodnje sudjeluje samo davanjem osnovnog sredstva za proizvodnju, izgradiv i svoju egzistenciju na potro nji vi kova, koji su rezultat proizvo a eva rada. - Prev . ** Serfs de corps ili Serfs de poursuite - takvi kmetovi, koji nisu bili prikoovani za esticu, na kojoj su radili, ali ipak nisu smjeli ivjeti ni raditi izvan imanja svoga gospodara. Ako bi se i pored toga nastanili drugdje, gospodar je imao pravo da ih prona ei vrati natrag. - Prev.

40

kmetove progoni; oni se ne mogu bez njegova pristanka o eniti enom, strankinjom u domanijalnoj zajednici. Kmetovanje prikovano uz zemlju, prvobitno sku eno samo na potomke robova i kolona, prote e, se malo pomalo i na slobodne liude, koji su ivjeli pod vla u seniorovom. Ovo postepeno pro irivanje kmetstva na sveukupno ratarsko staonovni tvo najjzna ajniji je dru tveni pojav u IX. i dva idu a stolje a. Po op em pravilu toga vremena, seljak je neslobodan; on to postaje do te mjere; da rije i, koje ozna uju seljaka (villans, rusticus) postaju sinonimi za kmeta (servus). Ali ipak ne bi trebalo misliti, da je ova nesloboda ljude tla ila. Naprotiv, ona se tako potpuno prilago uje njihovim uvjetima nasljedenih zakupaca i ti enika mo nog posjednika, da oni na nju gledaju kao na svoj prirodni polo aj te joj se podvrgavaju dragovoljno. Domanijaina organizacija njezin je nu ni uzrok; a ona je njezina neizbjee iva pravna posljedica. Kako bi sloboda imala bilo kakve cijene za ljude, kojih je ivot bio zajam en samo mjestom, to ga imaju na seniorovoj zemlji i pod njegovom jurisdikcijom te koji su utoliko sigurniji, ukoliko su intimnije uklju eni u cjelinu gospodareva imanja? Bez obzira, bio crkveni ili lai ki, veliki posjed za prvih stolje a Srednjega vijeka (prije XIII. st.) nema ni ta zajedni ko s velikom eksploatacijom. Vekrajem Rimskoga carstva nestalo je latifundija s robovskom radnom snagom, te se ini, da su se zemljovlasnici sve vi e odvra ali od velikih kultura i parcelirali svoje zemlje u estice. Potpuni prestanak trgovine agrarnim proizvodima ovu je tendenciju dakako jo i pomogao. Veliko imanje karolin koga vremena i idu ih stolje a svjedo i o njihovoj, gotovo potpunoj pobjedi. On se dijeli na dva, po veli ini veoma nejednaka dijela: gospodareva, seniorska zemlja(terra indominicata) i zemlja obra iva a (terra manasionaria). Prva je mnogo manje prostrana i obra uje se izravno i u potpunosti u korist gospodarevu. Rad na njoj obavljaju bilo ku ni kmetevi, koji nemaju estica i analogni su dana njim poljoprivrednim radnicima, bilo zakupci, na temelju kuluka, koji ih tereti. Terra mansionaria rezervirana je za zakupce. Ona je podijeljena na obradbene jedinice, razli ito velike u vezi s kakvo om tla i predjelima; ali svaka od njih mora biti dovoljna za uzdr avanje jedne porodice: to s,u mansus-i, dani ti nasljedno posjedovanje, uz uvjet, kako smo vidjeli davanja u naravi i radu. Oba ta dijela tvore poljoprivrednu cjelinu koja se zove villa. Zajedni ko sredi te je gospodarev dvor (Hof, curtis), u kom stoluje gospodarev upravnik (maire, meyer, major, villicus). pretpostavljen seljacima(villani) u pogledu nadzora i sudbenosti. Dvor je opkoljen jarkom, ili ogradom i slu i gospodaru kao stanovali te; kad boravi na zemlji; on obuhva a itnice i skladi ta, u kojima je, pohranjena etva i drugi prihodi. Ondje se sastaje i domanijilni sud, koji se sastoji od zakupaca, a predsjeda mu upravnik ili gospodar (senior). Tu i tamo ve u IX st., a poslije sve e e, postoji i kapelica, koju je gospodar sagradio radi namirenja vjerskih potreba te joj on izabire i imerunuje sve enike. Mnogo seoskih upa vodi svoje podrijetlo od ovih domanijalnih kapelica, a njima se obja njava i pravo, predlaganja upnika, koje je mnogo lokalnih seniora sa uvalo sve do kraja starog re ima i koje u tragovima jo uvijek postoji u nekim zemljama. Oko obradivih zemalja bile su ume, travinjaci i mo vare: one su razmjerno obra ivanom tlu davane na u ivanje senioru i seljacima. Ako je podru jem Ville tekla kakva voda, onda je gospodar esto na njoj podigao mlin za upotrebu svoju i svojih stanovnika. Mlinar je za svoje uzdr avanje dobivao odre eni dio bra na od svake vre e; u ovome me je polazna to ka onih vazalskih prava, koja su nestala tek za vrijeme Francuske revolucije. Posvuda, bez obzira na lokalne razlike, susre u se osnovne crte organizacije. koja je ovdje opisana. Ona je savr enija na crkvenim, posjedima nego na posjedima lai ke aristoacije. Ona je tako duboko utjecala na dru tvo, da je u svim jezicima zemljopisni i onomatolo ki rje nik na nju sa uvao najdublje tragove. Dovoljno je pomisliti samo, na mjesta, koja se u Francuskoj zavr avaju na -ville ili na -court, a u germanskim jezicima na -hof, ili na u estalost porodi nih imena kao Lemaire, Mayer, De Meyeur, Le Meyeur i sl. Veliko imanje obi no se sastojalo od vi e villa. Posjedi opatije Saint-Germain des Pres obuhva ali su u doba Karla Velikog cio niz villa, razasutih od Bretagne do obala Moselle. Samostani iz sjevernih 41

predjela gotovo su uvijek nastojali da u vinorodnim krajevima uz obale Rajne. Moselle ili Seine steknu koju villu, koja, bi ih mogla opskrljivati vinom, jer je vino bilo nemogu e dobaviti kupnjom.18 Ovo posljednje obilje je dopunjuje karakteristike seoske privrede bez tr i ta, kojoj domena iz prvih stolje a Srednjega vijeka predstavlja osnovni organ isto onako, kao to e obrtni ka organizacija poslije biti osnovni organ industrijske privrede u gradovima. Usprkos dubokim razlikama u njihovoj naravi, one obje nalikuju jedna na drugu u jednome. I jedna i druga osnivaju se zaista na sitnoj obradbi te su obje imale kao rezultat da, su kroz stolje a o uvale prva malog zemljoradnika, a druga malog gradskog obrtnika. Kako god se to inilo paradoksalno, ipak je istina, da je srednjoovjekovni veliki posjed spasio klasu seljaka. Kmetstvo je za njih bilo dobro instvo. U doba, kad je dr ava nemo na, i kad sama zemlja namiruje potrebe ljudi, ono im je osiguralo za titnika i zajam ilo posjedovanje jednog dijela tla. Budu i da nije bilo organizirano zbog profita, domanijalno im je ustrojstvo nametalo samo minimalna davanja donoso i im znatne pogodnosti. Budu i da su inili dio gospodareva posjeda, ovaj je bio zainteresiran da ih o uva: on ih brani u slu aju rata i poma e, ih iz svojih pri uva u vrijeme gladi. A rat i glad zaista su dva bi a, koji se redom obaraju na njih: prvi zbog sve ve e slabosti dr ave, a drugi kao neizbje na posljedica trgovinske stagnacije. Lo a etva predstavljala je nepopravljivu katastrofu u vrijeme kad seljak ne mo e nadoknaditi svoj manjak iz suvi ka u susjednoj zemlji. Razdoblje od IX. do XII. st, je u privrednoj povijesti Evrope izrazit period prehrambenih kriza. One se peridi ki ponovo javljaju svakih nekoliko godina s pravilno u prirodne pojave. Ali ako su te gladi bile mnogo brojnije negoli gladi u idu im stolje ima, one su bile i manje okrutne. A ovo se obja njava u isto vrijeme i nepostojanjem gradskog i veoma malim brojem seoskog stanovni tva. Domanijalna organizacija,i kakvu smo upravo opisali, sa svojom slabom proizvodnjom i svojom klasom seljaka, koja se gotovo isklju ivo sastojala od zakupaca, pretpostavlja o ito veoma sku en broj stanovnika. Bez sumnje, nije nedostajalo ljudi bez zemlje, siromaha, kako ih, nazivajiu suvremeni tekstovi, ljudi-lutalica, koji prosja e i idu od samostana do samostana i u vrijeme etve stupaju u slu bu kod seljaka. Ali ti razba tinjeni otpadnici iz jednog dru tvenog poretka, koji je po ivao na posjeovanju zemlje, nisu bili ni teret ni opasnost, a to dokazuje upravo njihov maleni broj. A u pogledu makar imalo to nog odre enja gusto e pu anstva, nepostojanje bilokakve solidne osnovice za procjenu primorava nas, da od toga odustanemo. Sve to se mo e re i sastoji se u tome, da je u karolin ko doba broj stanovnika bio veoma nizak, bez sumnje ni i nego u bilo koje prethodno doba, i to zbog nestanka gradskog stanovni tva. ini se, da je taj broj ostao nepromijenjen sve do po etka. XI. st., jer je prirodni prirast poro aj ima slu io samo popunjavanju praznina, koje su neprestano nastajale uslijed gladi, ratova, svakovrsnih nereda i katastrofa, to su se oborile na zapadni svijet po ev i od sredine IX. stolje a.

18

Tako je na primjer opatija u Saint-Trondu posjedovala vinograde u Briedelu i Pommernu na Moselli.

42

TRE A KNJIGA FEUDALNA EVROPA PRVO POGLAVLJE RASULO CARSTVA 1. UNUTRA NJI UZROCI Slava Karla Velikog ne treba da ostavi iluzije o solidnosti njegova politi kog djela. Ustvari, ni ta nije bilo lomnije od Carstva, Slabost Louisa Pobo nog, sva e njegovih sinova, upadi Normana, Slavena i Saracena samo su ubrzali rasulo, kome su uzroci unutra njii, uostalom, tako o igledni, da se pri promatranju name u sami. Golemo podru je, razvu eno od marki na: Labi i Dunavu do marke na Ebru u panjolskoj i do papinih posjeda u Italiji, nije imalo onih bitnih oznaka, koje odre uju dr avu. Merovin ko se kraljevstvo bar nastojalo konstituirati na temelju rimskih ustanova. Kakogod bio grubo organiziran, njegov je administrativni apsolutizam ipak bio politi ki sistem. Uzaludno je tra iti ne to sli no u karolin koj monarhiji. U njoj sve izgleda nepovezano. Vladareva mo , koja bi trebala, da pokre e cjelinom, ne uspijeva da toj cjelini nametne svoju aktivnost. Budu i da su i Pipin Mali i Karlo Veliki morali ra unati na pomo aristokracije, kojoj su imali zahvaliti krunu, nisu bili kadri da joj uskrate udio u vlasti. Velika i kraljevstva donose odluke zajedno s njima, te se svake godine, o Bo i u i Uskrsu, redovno sastajao conventus. Ali kakve su ovlasti i kakav je djelokrug ovih savjetnika? One su isto onako neodre ene i nestalne kao i sam sastav njihovih skup tina, sastavljenih od crkvenih ljudi i od laika, koji su premda bez ikakve ovlasti i mandata, smatrani za predstavnike puka. Lex fit concensu populi et constitutione regis - ka e se u jednom kapitularu. Zakon nastaje pristankom puka i odredbom kraljevim. Bila je to lijepa formula, ali je u stvarnosti bila bez zna enja. Velik broj kapitulara nije ustvari ni bio podnesen skup tinama, a za one, o kojima znamo da su bili podneseni, nije poznato, u kolikoj su mjeri skup tin intervenirale. Ni ta uostalom ne zaslu uje manje naziv zakona od tih kapitulara, koji su raznorodan skup upravnih odiuka, odrebi, na elnih izjava, prigodnih mjera ili trajnih editkata, za koje naj e e ne znamo, da li su bili primjenjivani, da li su bili namijenjeni cijelome Carstvu ili samo nekim njegovim podru jima. Pored toga, ti njima vrvi od protivurje ja, a da pritom nikad nije jasno, da li kasniji tekst, ukida prethodni ili treba nastojati da ih kako tako uskladimo. Od sve te zbrke ostaje kao op i dojam kraljevska volja, koja arko eli dobro, udi za napretkom, redom i pravdom, ali se bez uspjeha trudi, da sve to ostvari. Prema onome kako se gotovo uvijek manifestira i izra ava, kraljevska je vlast apsolutna, ali je taj vladarev apsolutizam dvostruko ograni en. Prije svega kr anskim moralom, a to on svijestno prihva a; zatim potrebom da ne ozlovolji aristokraciju, no to on tek podnosi od nevolje. O ito je, da se karolin ki car na dnu svoje svijesti osje a odgovoran samo pred bogom i da podnosi intervenciju velika a na podru je svoje vlasti samo zato, to ne mo e druga ije. Izme u njega i velika a, s kojima vije a, ne postoji povjerenje veod samoga po etka, te e uskoro ba nedostatak pouzdanja pokvariti njihove odnose. Ukratko, mo e se re i, da karolin ko ustrojstvo po iva na nesporazumu. Dvije snage, koje se prividno u njem zdru uju, ustvari su dva protivnika. Za vrijeme Karla Velikog ja a je bila movladareva; tada je ona jo oki ena sjajem svojih pobjeda i svjom novo u svoga carskog dostojanstva. Ali je mo aristokracije bila krepkija; njoj su vi e 43

pogodovale i okolnosti i dru tvena organizacija. Ta se aristokracija progla ava narodom, a u stanovitoj mjeri ima pri tome i pravo, jer se narod utopio u njoj, ona ga je apsorbirala na svoje domene, i ona za sve one, koji su ovisili o njoj, a to zna i za najve i dio svega stanovni tva, javnu vlast dr ave nadomje ta privatnom vla u svoje za tite i jurissdikciju to jeostalo izravnih vladarevih podanika izvan njezine vlasti, svodi se na veoma malen broj i opada iz godine u godinu. Karlo je vidio opasnost, pa je nastojao da je predusretne. Smanjio je terete, koje je vojna i sudska slu ba nametala slobodnim ljudima, te je time poku ao da spasi one, koji su jo sa uvali tu sve rje u slobodu. Njegove su mjere do ivjele zajedni ku sudbinu svih poku aja, da se zaustavi dru tveni razvitak na kosini, kojom su ga vukli interesi i potrebe; nisu promjenile ni ta u stali onome, to je bilo neizbje no. Seljaci nisu prestali da ustupaju svoje zemlje velika ima i da se uklju uju u njihova imanja. Ovdje i opet prepoznajemo onaj nesporaum, koji le i u temelju karolin ke organizacije. U ovom pitanju odr anja slobodnih ljudi carevi su interesi u otvorenome sukobu s interesima aristokracije. Ali car mora ba toj istoj aristokraciji povjeravati ostvarenje svojih namjera, budu i da iz njezinih redova uzima svoje slu benike. Preostali moraju dakle birati izme u koristi vlastite ili careve. No njemu mogu slu iti samo na svoju vlastitu propast. Kakve je dakle moglo biti nade da oni tu donesu nekakvu odluku? A protiv inercije ili zle volje aristokrata nije bilo lijeka. Po pravu, car bez sumnje mo e svrgavati grofove, budu i da ih on i postavlja. Ali ustvari on je nemo an pred njima. Jer oni nisu samo oru e njegove mo i, obi ni inovnici, odabrani potpuno nezavisno, strani ljudima, kojima upravljaju, i presejivi iz okru ja u okru je po gospodarevu nalogu. Svaki od njih pripada, naprotiv, podru ju, kojim upravlja. On je ondje najve i posjednik i najutjecajniji ovjek, i to esto veod vi e pokoljenja. Njegova su porodi na dobra razasuta po cijeloj grofoviji; stanovnici na njima njegovi su kmetovi ili zakupci, i to iz pokoljenja u pokoljenje, od oca na sina. On je ro en me u njima i umrijet e ondje, ako ne pogine negdje daleko, na bojnom polju, a tako je bilo i s njegovim ocem, koga je on gotovo uvijek naslje ivao na grofovskoj asti. Stoga on na podru ju, kome stoji na elu, vi e igra ulogu seniora. negoli careva predstavnika. Otud je nemogu e pomi ljati na to, da bude premje ten ili smijenjen, a da njegov nasljednik, po shva anju puka, ne ispadne kao uzurpator i uljez. Ova nemo dr ave pred vlastitim inovnicima obja njava se financijskim polo ajem. Ono to je preostalo od rimskog poreza, i ezlo je krajem merovin kog razdoblja ili se pretvorilo u davanja, koja su sebi prisvojili velika i. Carsku blagajnu opskrbljuju jo svega dva izvora; jedan je od njih nestalan i hirovit: ratni plijen, a drugi stalan i redovit: prihod s imanja, to pripadaju dinastiji. Ovaj posljednji jedini je kadar da naimiri teku e potrebe za nu nim prihodima. Karlo se ovim pitanjem pomno bavio, i slavni capitulare de villis dokazuje minuuciozno u svojih pojedinosti svu va nost, koju je on pridavao dobroj upravi svojih zemljeposjeda. Ali oni su mu donosili davanja u naravi, upravo onoliko obilna, koliko je trebalo za prehranu dvora. Karoolin ko carstvo zapravo i nema javnih financija, te je dovoljno konstatirati ovu injenicu, pa da ocijenimo, do koje ga mjere njegova organizacija rudimentarna, ako je uporedimo s organizacijom u bizantskom carstvu ili carstvu kalifa, gdje dr ava ima poreze ubirane u novcu, svoj financijski nadzor i fikalnu centralizaciju, koja podmiruje inovni ke pla e, javne radove, uzdr avanje vojske i mornarice. Ograni en na prihode sa svojih privatnih imanja, car nije mogao namirivati tro kove uprave, koja bi bila dostojna toga imena. Ali da funkcionar ovisi o dr avi, treba ne samo da ga dr ava imenuje, nego da ga i pla a. Budu i da nije bilo novca za tu svrhu, dr ava se morala ute i besplatnim uslugama aristokracije, a to je dovodi u takav paradoksalni polo aj, da za suradnike uzima ba lanove one dru tvene klase kojoj, momo e rasti samo u razmjeru s njezinim slabljenjem. Opasnost je bila suvi e o ita, a da ne bi ve tada bilo nastojanja da bude otklonjena. Po ev i od kraja VIII. st., zahtijeva se od grofova, u trenutku kad stupaju na du nost, posebna zakletva vjernosti analogna vazalskoj zakletvi. Ali je ipak lijek bid gori od bolesti. Jer vazalska je veza vezivala funkcionara izravno uz vladarevu osobu, 44

te je stoga slabila, pa ak i poni tavala njegov karakter javnog slu benika. Ona ga osim toga navodi da svoju funkciju smatra kao leno, t.j. kao dobro, dano mu na u ivanje, a ne vi e kao vlast, koju mu je dodijelila kruna i koju on ima izvr avati u njezino ime. Osim toga, taj sitem dovodi prilikom svake promjene na prijestolju do najopasnijih kriza. Novi se vladar ,svaki put na e pred alternativom, ili da na svojim mjestima ostavi ljude odane njegovu prethodniku ili da ih nadomjesti onima, koji su vjerni njemu. U prvom slu aju on sebe osu uje da vlada s osobljem, koje ne pozna; a u drugom je neizbje no da veprvoga dana pobudi najpogibeljnija nezadovoljstva. Prema tome, s kojeg god je stajali ta razmotrili, upravoj organiizaciji Carstva nedostaje bitnih obilje ja svake dr avne uprave: pod injenosti i discipline. U pore enju s organizacijom crkve, gdje hijerarhija to no odre uje svakome svoju ulogu i svoju odgovornost, dr ava se ini ogrezla u surovu anarhiju. Ustanova missi dominici imala je o igledno kao cilj, da uz pomo kontrole usavr i organizaciju dr ave Osobna inicijativa Karla Velikoga i njegova tendencija da lai ke ustaanove pobolj ja nadahnjuju i se primjerom crkve isti e se ovdje u punome svijetlu. Isto onako, kao sto je crkva bila podijeljena na nadbiskupije, obuhva aju i svaka po nekoliko dijeceza, on je Carstvo podijelio na prostrana okru ja (missatica) od kojih je svako obuhva alo vi e grofovija. U svakom o tih, okru ja dva su carska izaslanika (missi dominici), jedan sve enik i jedan laik imali kao du nost da nadziru slu benike, popisuju zloupotrebe, isptuju puk i da svake godine podnose izvje taj o svome poslanju. Ni ta bolje, ni ta koristnije i ni ta spasonosnije od ovakve ustanove, ali uz uvjet da raspola e sankcijama. No ustvari ona takve mogu nosti nije imala, budu i da su tobo nji slu benici u praksi, kako smo vidjeli, neuklonjivi. Nigdje nema tragova da su missi dominici uspjeli popraviti pogre ke, koje mora da su posvuda zapazili u velikom broju. Stvarnost je bila ja a od careve dobre volje. Fonniranje ustanove missi dominici dovoljno je da doka e, da je Karlo Veliki, nesumnjivo pod utjecajem svojih sve eni kih savjetnika. Potpuno jasno uvi ao nesavr enost svojih sredstava za vladanje. Njegov je ideal bio, da svoju dr avu reformira po uzoru na crkvenu upravu, ali nije imao dovoljno snage da to ostvari. Mo e se re i, da su shva anja, koja su ga nadahnjivala, bila potpuno rimska. Golema je zabluda kad neki, kao to je to esto slu aj, u njemu vide pristalicu nekog neodredivog germanstva i kad uzalud nastoje da tome na u traga u njegovu djelu. Legenda je u tome pogledu vidjela jasnije negoli mnogi historici. U pu kom sje anju u Njema koj Karlo je ostao kao izrazit zakonodavac, pobjednik nad barbarstvom i utemeljitelj dru tvenog poretka. Za poganske ili polupoganske narode on je zaista i bio sve ovo, ali prije svega na temelj u svoje crkvene vladavine. Kona na uspostava crkve u Germaniji i podvrgavanje puka njezinim dogmama i njezinu moralu do te je mjere njegovo osobno djelo, da on u tradiciji ivi kao gotovo sveta osoba. Nema sumnje da se Albrecht Durer inspirirao batom tradicijom, kad mu je dao onaj neobi ni i veli anstveni izgled, koji vi e podsje a na nekog lai kog papu negoli na cara. Intimni savez crkve s dr avom, identificiranje politi ke s kr anskom zajedniicom te dr avna vjera kao nu na posljedica ovoga - evo, u tome je bit karolin kog djela, ono to se odr alo na ivotu i poslije njega i to je jo vjekovima odre ivalo razvoj evropskoga dru tva. II. PAPA I CAR Karlova smrt (28. Sije nja 814) nije izazvala ni najmanju krizu. U toku 813. on je na pet provincijalnih sinoda organizirao dono enenje niza odluka u vezi s ustrojstvom Carstva. Njih je iste godine potvrdila op a skup tina, sazvana u Aachcnu (Aix-la-Chapelle), na kojoj se on dalekovidno pobrinuo da sam stavi carsku krunu na glavu Louisa, jedinoga od svojih sinova, koji je jo ostao na ivotu. Ova je predaja u nasljedstvo izvr ena usred op eg pristajanja. Carstvo je tada u ivalo duboki mir: nikakva vanjska pojava nije odavala skoru provalu poremetnja, uslijed kojih se ono imalo sru iti. U biti crkveni ideal, to ga je Karlo sebi izgradio o carskoj vlasti, ocrtava se u odgoju, koji je dao svome sinu. On je bio 45

posve latinski i klerikalan, te je sasvim opravdano, to je tradicija drugom karolin kom caru dala nadimak Pobo ni. Ali njegova je pobo nost bila, ako se smije tako re i, prije svega politi ka pobo nost. Ona se stapa s koncepcijom o lai koj vlasti, koja joj dodjeljuje kao bitnu zada u da bude bude pom nik i za titnik crkve. Onoga preostatka vladarske nezavisnosti i prvobitnog obilje ja frana koga kralja, to ga je Karlo, postav i carem tek pod starost, sa uvao sve do kraja, kod njegova je sina potpuno nestalo. Louis se ve od samog svog nastupa odrekao naslova kralja Franaka i Langobarda. On nosi samo naslov cara, ukazuju i time samo na to, da je njegova vlast isto tako univerzalna kao i papina, i da se i ona, kao i papina, prostire nad svima kr anima. A to je ba ono, ime je morala zavr iti orijentacija karolin ke politike, prihva ena krunidbom g. 800. Izme u Karla i Louisa nema ni najmanje suprotonosti u tendencijama, osim to postoji o ita razlika u snazi i osobnoj genijalnosti. Carska vlast, kako ju je shvatio Louis, samo je logi an i potpun razvitak ideje, koja prevladava kod Karla u cijeloj drugoj polovini njegove karijere, a veliki je car sam htio i svojim osobnim naporom pripremio duh, u kome je imao vladati njegov slabi nasljednik. Louis se smjesta na ao pred jednim pitanjem, koje je bilo u te eno njegovu ocu i koje je imalo isku ati vrsto u Carstva. Imao je tir sina: Lotara, Ludviga (Njema kog) i Pipina. Kako je trebalo urediti pitanje nasljedstva? Od samog iskona frana ke monarhije primjenjivana je uvijek ideja jednake podjele me u vladareve sinove. S druge strane, carska, je vlast po svojoj prirodi bila isto tako nedjeljiva kao i papinska. Da li, je dakle trebalo Carstvo smatrati tako nerazre ivo sraslim s dr avom da je ,nasljedstvo u dr avi trebalo biti provedeno po onom istom na elu, kao i nasljedstvo carske vlasti? Ili je naprotiv, trebalo razlikovati jedno od drugoga i podijeliti dr avu, a carsku vlast predati samo jednome od nasljednika? Louis je usvojio mjeru, koja nije potpuno prekinula s obi ajem diobe, ali ga je ipak rtvovala na elu jedinstva. God. 817. on je sebi kao regenta Carstva pridrudr io Lotara; svoga najstarijeg sina, i ozna io ga kao svoga nasljednika. No uza sve to, dva mla a sina dobila su svaki neku vrst apana e i kraljevski naslov: Pipin Akvitaniju, a Ludvig Bavarsku. Postupiv i ovako, Louis se dakle izjasnio protiv stare koncepcije lai ke monarhije, kakva je bila na snazi za vrijeme Merovinga, a u prilog nove, crkvene koncepcije Carstva, te nema gotovo nimalo sumnje, da je on takve odredbe, donio u sporazumu s papom. Ali rtvovana mla a bra a smatrala su sebe, rtvama nepravde, pa su samo ekala priliku da se osvete. Ona se pokazala, a da je sami nisu morali izazvati. Ostav i udovac, Louis se 819., zbog njezine ljepote, o enio Juditom, k eri alamanskog vojvode. Bio je zaljubljivog i senzualnog karaktera kao i svi prvi Karolinzi te je uskoro pao pod vlast te ene, i kad mu je 823. rodila eetvrtog sina, Karla ( elavog), nije imao energije da odoli strasnoj estini ove ene i da presije e spletke, koje je ona pripremila, nastojeti da svome djetetu osigura najve i mogu i udio u o evini. Juditi nije bilo te ko da za svoje poglede pridobije Ludviga(Njema kog) i Pipina te da ih uzbuni protiv Lotara, a bilo joj je jo lak e da obe anjima sebi osigura pomojednog dijela aristokracije. Nastado e dvije stranke, ili, to nije dva tabora u Carstvu: jedna je za svoj program uzela podjelu naslije a me u sve sinove careve, a druga je ostala vjerna jedinstvu19. Isprva je pobijedila prva: Lotaru je oduzet naslov regenta, te on pobje e u Italiju da pred papu iznese cio spor. Dotle je Louis, slu aju i nagovore Juditine, izvr avao novu podjelu monarhije me u svoja etiri sina.* Naklonost, koju je pritom iskazao Karlu, odvojila je uskoro od njega Ludviga (Njema kog) i Pipina, te ih pribli ila Lotaru. Ovaj je 833 na elu vojske i u pratnji pape Grgura IV. Pre ao Alpe, zdru io se s bra om i zajedno s njima krenuo protiv oca. Do susreta je do lo, na rajnskoj ravnici kod Kolmara. Pobjednik dana bio prividno Lotar, a stvarno papa. U ime mira u crkvi, koje je Carstvo tek prolazn oblik, on je za sebe zatra io pravo da intervenira, te je Lotara uspostvio u njegovoj prija njoj asti, a starom je caru, krivcu, to je pomutio
19

Ovo su samo etike te tih stranaka. Ustvari, samo su sve enici mogli imati program: laici su se pridru ivali prema svojim simpatijama i svojim interesima. * 829, po ishodu sabora u Wormsu, uklonjen je Lotar s polo aja regenta, a na dvor, je pozvan Bernard, Vojvoda Septimanije, Juditin ljubimac. Njezin i Louisev sin, Karlo ( elavi) dobio je u svoju vlast Alamaniju, Alzas, jedan dio Burgundije i Reciju Prev.

46

mir u kr naskom svijetu nametnuo poni avaju u pokoru. Tako se s nemilosrdnom logikom pokazala prva posljedica intimne veze pape i cara: car se poklonio, a papa izdigao, te je tako na mjesto prvohitnog saveza dviju snaga do lo do podlo nosti prvoga drugome. Ali to nije bilo ono, to su htjeli posti i Ludvig (Njema ki) i Pipin. Stoga oni ponovo uze e oru je i tako se bitka izme u suparni ih ambicija i osobnih interesa nastavila s nekom zbrkanom uporno u. Ni Pipinova smrt (838.) ni careva Smrt (840) nisu je prekinuli. Ona se napokon, zbog, op e iscrpljenosti, dokrij ila tek 843. ugovorom u Verdunu. Bio je to kompromis, ali, takav kompromis, koji je izvanredno smanjio zna enje, to ga je imala zamisao Carstva. Cijela je monarhija podijeljena u tri jednaka dijela. Srednji je poprijeko presjekao cijelu Evropu i pratezao se, ne vode i ra una ni o prirodnim granicama, ni o naravi pu anstva, od Frigije pa sve, do Papinske dr ave. Taj je dio dan Lotaru. On je osim toga zadr ao naslov cara i nad drugom dvojicom bra e, Louisem i Karlom, imao neki neodre eni primat. Prvi je od njih dobio zemlje na istoku od Lotarova podru ja, a drugi one na zapadu. Tako je nestalo one istovetnosti izme u Carstva i frana ke dr ave, koja je postojala pod: Karlom Velkim i Louisem Pobo nim. Jedinstvo Carstva postojalo je jo samo u teoriji: njegova univerzalnost nije vi e bila u skladu sa stvarno u, jer je car sada zapravo vladao samo tre inom zapadnog kr anskog svijeta. Joje gore stanje nastalo poslije Lotarove smrti (855). On je ostavio tri sina, koji su sad tako er me u sobom podijelili svoje zemlje. Najstariji, Louis II, uzeo je kao svoj dio Italiju i carski naslov. Za vrijeme Lotarovo, car je jo bio bar isto toliko mo an kao i njegova dva brata kralja. Pod Louisem II., on je bio tek drugorazredni vladar, mnogo manje utjecajan negoli njegovi stri evi, Ludvig Njema ki i Karlo elavi. Opreka , izme u onega, to je car trebao da bude, i onoga, to je zaista bio, postoajala je neprekidno sve ve a. Mo e se stoga s pravom re i, da je dodu e jo postojao, car, ali da Carstva vi e nije bilo. Tome neprestanom opadanju carske vlasti odgovara uporedni i istovremeni uzlaz papinske. Nakon to se ravnote a izme u dviju snaga, to su bile na elu kr anstva, slomila, jedna se od njih nu no moorala okoristiti onim, to je druga gubila. Prilike su vei prije navele Grgura IV., da bude sudac izme u Louisa Pobo nog i njegovih sinova . Pod Luisem II, papa Nikola I. (858-867) zahtijeva i name e carskoj vlasti i nadmovlasti papinske. S njim prestaje politika savezni tva, koja je otpe ela pod Karlom Velikim. Poglavar crkve, oslanjaju i se na bo anske podrijetlo svoje vlasti, smatra odsada sebe arbitrem i upravvlja em nosilaca svjetovne vlasti, kraljeva ili cara. Budu i da su ovisili o njemu kao kr ani bili podlo ni njegovoj moralnoj jurisdikciji kao gre nici, bile je va ne da budu povrgnuti megu nosti ka njavanja, koja bi garantirala njihovu poslu nost. Pe ev i od toga vremena, papa mo e i mora, ako te smatra potrebnim za slu bu bogu i crkvi, intervenirati u poslovima vladara, i Nikola je bez oklijevanja po ao tim putem, kojim e poslije njega i i Grgur VII. i Aleksandar II., koji e devesti Inocenta III. i Inecenta IV. do one teokratske hegemenije, koju e dokraj iti tek katastrofa Bonifacija VIII. On uostalom nije vi e imao prilike da intervenira u zapletima velike politike. Ekskomunikacija, kojem je o inuo Lotara II., kralja Lotaringije, u povedu njegeve rastave, 863. i koja je dovela do peni enja krivca, bila je samo meralna manifestacija, no njezin se odjek ipak rasprestro po cijeloj Evropi. La ne dekretalije, koje su se sredinem IX. st. pre irile po sjeveru Francuske, i koje svojim prili no spretno sastavljenim apekrifnim tekstovima daju papi vlast nad cijelim episkepatom, kakvu on ustvari dotad nikad nije imao, jo su vi e pridenijele u vr enju rimskog, primata. Nikola je ak htio da ga prizna i isto na crkva, te je bacio ekskomunikaciju na patrijarha Fecija, no time je pestigao same te, da se jo vi e ote ao sukob, koji je imao sve te vi e trovati odnose izme u dviju polovina kr anstva: gr ke i latinske.

47

Smrt Luisa II. (875) pru ila je papi novu prilku da potvrdi svoju nadmonad Carstvom i da poka e, da ono ovisi o njemu, a ne o dinastiji. Budu i da Louis II. nije imao djece, njegov je najbli i mu ki ro ak bio Karloman, sin Ludviga Njema koga, i on ga je odredio za svoga nasljednika. Papa Ivan VIII. (872882) odlu io je me utim druk ije, pozvao u Rim Karla elaveg i okrunio ga 875. Po ev i od sredine IX. st. papin utjecaj neprestane je pestizavao pobjede nad carem. Ne taj se utjecaj megao vr iti same zate to su carevi na te pristajali. Sam po sebi, oslanjaju i se same na svoju malu rimsku dr avu, papa bi bio potpuno neme an da se odupre ma i najmanjoj agresiji. tavi e, autoritet, koji je u ivao i o kom je upravo dao tako sjajne dokaze, ustvari je dugevao batim Karolinzima, koje je krunio i koji su ga za ti ivali. Bila je te paradeksalna situacija, koja je omegu avala papi da dominira nad carem uz uvjet da mu car jam i i za ti uje slobodu, koja je dopu tala da duhovnoj vlasti da odnesi pobjedu nad lai kom samo zahvaljuju i pomo i, to ju je pobjednica primala od pobije enega. Ali politi ka anarhija, u koju Evropa naglo i sve vi e zapada petkraj IX. st., odjednem oduzima papi njegova neophodna petrebna za titnika. Karlo elavi bio je posljednji car, koji je jo u iva neki ugled i raspelagao nekom stvarnom snogem. Poslije njega, pod neodoljivim pritiskom feudalizma, pod udarcima Normana, Saracena, Slavena i Mad ara, pod utjecajem regienalnog partikularizma: uslijed ambicija, spletki i osobnih suparni tava, one to je jo preostalo od karolin kog pokreta, sru ilo se, i svi vladari, bez obzira zvali se oni kraljevima ili carevima, podjednako su neme ni. Rim je odsad prepu ten svojoj sudbini, i papinstvo se odjednem na lo pred daleko ve im opasnostima, nego to su bile one, koje su mu prijetile neko , u vrijeme Langobarda. Iako su Langobardi uporno nastojali da osvoje Rim, oni, ipak nisu mrzili papu. A sada, naprotiv, bila je ugre ena i sama sloboda papinstva. Budu i da je papa raspolagao carskom krunom, odsada je bile doveljno da netko, tko za eli ste i krunu, nad njim izvr i nasilje i da pod prijetnjem primora njegovu slabost da izvr i ono pravo, koje je papa za sebe pridr avao. Veposlije smrti Karla I elaveg (877.) de ao je pod Rim na elu vojske Karlo Debeli,* te je primerao Ivana VIII. da ga okruni (881). Uskoro poslije toga prisustvujemo alosnom prizoru istovremenog poni enja i pape i cara. Poslije svrgnu a Karla Debeleg20 i kona neg sloma karolin kog jedinstva, dva su talijaska velika a, markiz Friulije, Berengar, i vojvoda od Spoleta, Gvido, vodila me u sobom spor oko nekada nje langobardske krune, te su se oba dala, okruniti u Paviji. Carsko destojanstve bilo je vatkantno; Gvide odlu i da ga se domegne. Trebale je samo da sa svojim vojnicima u e u Rim i vega je dobio od pape Stjepana VI. (891) Neke vrijeme poslije tega primirao je njegova nasljednika Fermoza da carsko dostojansvo preda njegovu sinu Lambertu. Dokle je carstvo i papinstvo pale za samih nekoiliko godina! Formoz je osjetio, da je mogu e uzdi i i jedne i druge same ako se ute e nekoj sili. Uto je Arnold, vojvoda Karantanije, postigao sjajnu pobjedu nad Normanima, te se u inilo da obe ava ostvariti slavnu vladavinu. Papa ga zamoli za pome protiv ogavne tiranije, pod koju je zapao. Arneld prije e Alpe, na juri zauzme Rim, koji su branili Spoletanci, primi carsku krunu (896.) i zatim se vrati u Njema ku. Lambert se sad mogao osvetiti. Njegeva je osveta bila ogavna i tragi na, kao to su uop e postali tada nji politi ki i vjerski obi aji. Formoz je vebio mrtav i on ga je dao iskopati iz groba te je sad jedan sinod u prisutnosti le a obavio nekakvo prividno su enje, pa je zatim papino tijelo bile predano rulji, koja ga je bacila ti Tibar. Arnold nije nanovo pre ao preke Alpe, i tako je papinstvo vi e nego ikad pestalo igra kom ambicioznih spletkara, koji su se me usobom otimali za Carstvo, kao to se toliko drugih drugdje u Evropi prepiralo oko pojedinih lena ili pokrajina, a da svijet na to uop e nije obra ao pa nju. Kad je Lambert umro, u Italiji prevlada Berengar Friulski. Louis, kralj Burgndije, povede protiv njega rat, pobijedi ga i okoristi se prilikom te se dade od Benedikta IV. okruniti za cara(900). Pet godina poslije toga do epao ga se Berengar u Veroni, te mu je dao iskopati o i i prognao ga sa Poluotoka. Zatim je, 919., primorao Ivana X. da sad njega okruni za cara. Bilo je te ko jovi e, poniziti naslov, to ga je zapo eo nositi Karlo Veliki. I zaista, on se nije dublje, srozao u poni enje. Poslije umorstva Berengara Friulskog (924.) vi e nije bilo careva do Otona I (962).
20

* Najmla i sin Ludviga Njema kog. - Prev.

48

III. VANJSKI NEPRIJATELJI Neprijatelji Carstva, Normani i Arapi, od kojih je ono tako mnogo pretrpjelo u IX. st., nisu ga napali zbog njegove slabosti i nisu smi ljeno upravili svoje udarce samo protiv njega. Podru ije na kome su djelovali, prvi, na Sjevernom moru, a drugi, na Sredozemnom, mnogo je bilo ire od obala karolin ke dr ave. Napadi, koji su se oborili na nju, bili su ustvari samo epizoda u povijesti pomorskih upada, kojima ona nije mogla izbje i, ali im nije bila ni jedini, a u po etku bar ni glavni cilj. Napredovanje Arapa u Sredozemnom moru u po etku IX. st. ne nadovezuje se na veliki pokret vjerske ekspanzije, koji je nastao poslije Muhamedove smrti. Politi ko jedinstvo islama bilo je slomljeno otkad nisu vi e svi vjernici priznavali bagdadski tkalifat. U panjolskoj, postoji od kraja VIII st. novi kalifat pod vodstvom Omejida. U Africi su markokanski, al irski i tuni ki Berberi bili zapravo nezavisni. Smjestiv i se kona no ti svojim novosvojenim podru jima, ti su panjolski i afri ki muslimani upravili svoju aktivnost prema moru. Tunis, utemeljen pokraj ru evina Kartage, bio je kao i ona, pogledima, okrenut prema Siciliji, pa su Tuni ani, kao i Karta ani u antici, uskoro uznastojali da se domognu toga lijepog otoka, o koji su se u toku povijesti Evropa i Afrika uvijek otimale. Bizantinci nisu mogli energi no braniti ovu predaleku provinciju. Izme u 827 i 878 oni su bili malo pomalo potisnuti prema Mesinskom tjesnacu i najzad primorani da se povuku na talijansku obalu. Imaju i veu svom posjedu Baleare, Korziku i Sardiniju, Muslimani su sad dr ali u svojoj vlasti sve otoke Sredozemnog mora.* Oni su im slu ili kao pomorske stanice i navalna upori ta protiv obala evropskog kopna. Sa Sicilije su pohodi bili upereni prema Kalabriji, te su na kraju doveli do osvojenja Barija i Taranta. Druge su flote napadale obale srednje Italije. Pred njima je papa Leon IV. morao ono to je jo bilo preostalo od Rima staviti pod za titu gusara, koji su se iskrcavali, ne imaju i ega da se boje, na u u samoga Tibra. Utok Rhone, isto tako slabo hranjen, bio je joizlo eniji napadima. Arapi su izgradili vojne polo aje du ceste La Corniche*, gdje njihova skloni ta joi danas postoje. Poku aja da se u vrste unutra njosti ipak nije bilo. Za nove gospodare Sredozemlja bilo je vamo samo da vladaju obalama, a budu i da kr anske trgoovine vi e nije bilo, nije u injen nikakav ozbiljan napor da ih odbace, nego su im obale prepu tene. Kr ansko se stanbvni tvo povuklo dublje, i ru evine gradova kao i podru je Nimesa opkolilo se bedemima kolikogod je bolje moglo.21 Normanske provale bile su kudikamo razornije i imale su mnogo dalekose nije posljedice. U njima se na pozornici odjednom pojavljuje dotad tako nepoznat narod, da nije bilo nikakva imena, kojim bi ga okrstili te su ih stoga stanovnici sjevernih obala u nedostatku boljega nazvali po imenu samoga kraja odakle su do li: Noord-mannen, Norrmani. Pomorske plja ka ke nalete Skandinavaca mogu e je objasniti samo hipotezama, ali one su ipak vjerojatne i prihvatljive. Prvobitni uvjet je o ito potreba jednog dijela stanovni tva da izvan svoje zemlje potra i sredstva za ivot, koje im neplodno i siroma no tlo u domovini nije vi e davalo u onoj koli ini, koliko je to ovim energi nim i smionim ljudima trebalo. Ako ovome dodamo jounutra nje borbe me u lokalnim poglavarima, istodobne s privrednim nevoljama, pa ponos pobije enih, koji su odbijali da se podvrgnu pobjednicima i sobom povla ili svoje ratne drugove, i nadu da e se poslije koristonosnih pustolovina mo i u slavlju povratit, imat emo predod bu o motivima, koji su po ev i od kraja VIII. st. navodili Dance, Norve ane i vede da oku aju sre u na Sjevernom i Balti kom moru, na sinjoj pu ini sjevernog Atlantika i ak sve do plavih valova Sredozemlja. vede je odmamio joi jedan motiv, koji nije djelovao na zapadne
21

God. 916, papa Ivan X. i kralj Berengar, domogli su se, uz bizantsku pomo , muslimanskog utvr enog tabora na Gariglianu. Otada ih se srednja Italija oslobodila. Route de la Corinche, stari rimski put iz Nice u enovu du ivica pe ina nad morem, ispod koga danas vodi moderna automobilska cesta uz obalu mora, Prev.

49

skandinavske narode: dva velika ju na carstva, Bizantsko i Kalifsko, bacala su iz dubljina svoga prostora neku vrst zlatnih zraka sve do ovih studenih i najudaljenijih predjela svijeta. Od kraja VII. st. trgova ki su putovi, to ih, s jedne strane, izme u Balti kog i Kaspijskog mora ine Finski zaljev, Neva, jezera Ladoga i Onjega, zatim tok Volge, i s druge strane, izme u Balti kog i Crnog mora, rijeke Dvina, koja dopire sve do basena gornjeg Dnjepra - po eli da o ivljavaju. Otkapanja su na vedoskom tlu iznijela na svijetlo vi e od 20.000 komada arapskog, bizantskog novca, od kojih najstariji datiraju iz g 698. Sigurno je, da vedi nisu oklijevali smiono krenuti putovima, koji su vodili prema sun anim i bogatim zemljama. Slaveni su te strance okrstili imenom Rus, koje su im, dali Finci, susjedi jednih i drugih. Ti skandinavski Rusi uskoro su se u dovoljno velikom broju smjestili na pogostima (tr i tima), kamo su u odre eno vrijeme dolazili arapski ili hazarski trgovci, da od stanovnika kupuju med i krzna. U dosta kratkom vremenu oni su ondje zamijenili sve druge strance. U tolikoj su mjeri prevladali na toku Dnjepra, da su brzaci te rijeke kroz vjekove zadr ali vedska imena, koja su im oni dali. Sredinom IX. st. nametnuli su se za gospodare stanovni tvu, koje je ivjelo u okolini pogosta. Prema tradiciji Rjurik je osnovao Novgorod a dva njegova druga, Askod i Dir, zauzeli su joprije 862. grad Kijev, najva nije trgova ko sredi te na cijeloj ju noj ravnici. Godine 892. Rjurikov se nasljednik, Olaf, smjestio u Kijevu, koji otad po inje da iri svoju politi ku prevlast nad svima susjednim zemljama. Od toga momenta mo e se datirati po etak ruske, to jest vedske dr ave u Dnjeparskom hasepu. Kne evi i njihovi trgova ki i ratni drugovi, kojima su iz domovine pristizala poja anja sve do po etka XI. st., sa uvali su sve do tog vremena svoj skandinavski jezik i obi aje. 22 Ali ih je najzad ipak neizbje no apsorbiralo ono stanovni tvo, kojim su vladali i koje su eksploatirali, te je tako ime tih smionih pustolova iz IX. st. po izuzetnoj sre i pro lo kroz sve mijene povijesti i ostalo najve em od svih slavenskih naroda i najprostranijoj dr avi na svijetu. Norve ane i Dance je polo aj njihove zemlje uputio prema zapadu. Zemlje, koje su se nudile njihovim pothvatima, nisu bile, kao Bizantsko i Arapsko carstvo, dr ave u punom cvatu, s mno tvom gradova, niti su obe avale obilne trgova ke dobiti, nego su to bila potpuuno ratarska podru ja, koja nisu imala ni to da prodaju, niti da kupe. Zbog toga se Danci i Norve ani, za razliku od veda, koji su do li u dodir s privredno veoma uznapredovalim dru tvima te su prije svega nastojali da trguju s njima, pojavljuju bilo kao gusari i plja ka i bilo kao moreplovci.23 U isto vrijeme dok oni napadaju obale na jugu i zapadu, njihove la e polaze na istra iva ka putovanja po sjevernim morima. Norve ani su se veveoma rano smjestili na otocima Far-r, 874. su otkrili Island, naselili ga i odatle jedno stolje e kasnije uznapredovali sve do obale Gronlanda. Ali nada u plja ku privukla ih je dakako prije svega prema evropskim zemljama. Engleska je morala prva podnijeti njihove napade. Vejedo lo do iskrcavanja U Northumberlandu, gdje su oplja kani i spaljeni samostani na Lindisfarmu i u Jarrowu. Otad su zare ali sve brojniji i sve e i napadi. Anglosaskim kraljevima nije po lo za rukom da odbiju osvaja e. Sredinom IX. st. ve i je dio isto nih podru ja na otoku pripadao njima, 878. je Alfred Veliki bio primoran da im ugovorom odstupi svu zemlju na istoku od crte povu ene od Londona do Chestera, te je to podru je jo dugo poslije toga toga bilo nazivane Danelaw. Ni Irska nije izbjegla navali skandinavskih osvaja a. Dublin je od sredine IX. st. pa do po etka XI. st. bio neke vrste normanska kolonija. S tih su se oto nih poloo aja smioni pustolovi bacali prema jugu. Pusto ili su obale Portugala i panjolske, gdje su napali Lisabon i Sevillu (844),a zatim pro o e kroz Gibraltarski tjesnac te su plja kaju i Algeciras i Baleare uznapredovali sve do u a Rhone i
22

Ovi do ljaci zovu se u ruskom jeziku jednom starom vedskom rije i, varjag koja zna i stranac, (vaering). Odatle i gr ko { za carigradsku gardu koja se odpo etka sastojala od Skandinavaca.
23

I Rusi su, uostalom, napali Carigrad u vi e navrata: god.862, 907,941,944, 1043.

50

ponekad se, kao daleki suparnici muslimanskih gusara, iskrcavali i na talijanskim obalama: Frana ko je carstvo zbog svoje blizine, zbog du ine svojih obala i velikog broja rijeka, to se ondje izlijevaju u more, a duboko vode u unutra njost, moralo najvi e pretrpjeti od Normana i zaista je najvi e i pretrpjelo. Od vlaadavine Louisa Pobo nog pa do po etka X. st. njihovi su upadi bili neprekidni. Isprva su se pojavljivali sad na jednome sad na drugome mjestu zbunjuju i obranu svojom naglo u i svojom nepredvidivo u. Uzastopce su plovili ti unutra njost rijekama Rajnem, Scheldom, Meuusom, Seinom, Loirom sve dok je voda mogla nositi njihove barke, i pritom temeljito pusto ti obale. A zatim, kad je neprijatelj bolje upoznao zemlju po eo je postupati sa vi e metode, te se vi e dr ao onih predjela, to se prostiru od sjeverne obale Seine do u Frigiju. Luka Duursstede oplja kana je etiri puta zaredom (834-837), take da je od nje ostala samo hrpa ru evina. Utrecht je razoren 857. inilo se, da e u Frigiji nastati neka vrst Skandinavske poganske dr ave, jer je car Lotar, nemo an da projera Vikinga Rurika, bio primoran da mu 850 dade kao leno obale rijeke Waal, a 882 je Karlo Debeli obnovio tu koncesiju u korist drugog jednog barbarina Godefrida. Godina 879 obilje ava vrhunac krize. Na obalama Rajne i Schelde iskrcavase prava vojska, koja se uzastopce oslanja na utvr ene logore u Gandu i Courtraiu, zatim u Elsloo, blizu Maestrichta, i najzad, u Louvainu, te izvrgava cijelo to podru je redovitim udarcima kroz vi e godina. Karlo Debeli mogao ih je 844. skrenuti iz Rajnske Njema ke samo uz cijenu ugovora, koji ga je ponizio. Tada se ta vojska usmjeruje prema Seini, te se tvrdoglavi u jednogodi njem opsjedanju Pariza (885), koji ipak ne uspijeva zauzeti. Opusto iv i cijelu sjevernu Francusku, ona se 891 nanovo pojavljuje pod Louvainom. No tu ju je napao i napokon uni tio Arnold Karantanski. Otad su se Normani usudili izvesti samo jo nekoliko brzih prepada na nizozemsko tlo. Ali je Seina jo dugo ostala njihov cilj. Napokon je Karlo Glupi, ne mogav i ih otjerati, 911. ustupio njihovom vo i Rollonu u leno sve podru je izme u Seine i Epte, te ono otada ini vojvodstvo Normandiju. Ovo je ujedno bio svr etak provala. Skandinavija je bila iscrpljena svojim naporom i opskrbljena dovoljnim osvojenjima, te je prestala da izbacuje svoj vi ak na kontinent. Uspjeh ovih navala obja njava se samo slabo u karolin ke dr ave i njezinim sve ve im rasulom. Za otpor barbarima, bila je potrebna mornarica. A kako da se ona izgradi bez financijskih sredstava? I kako da se izgrade utvr enja za za titu obala? Kako da se usred me usobnih borb, kraljeva i raspada monarhije koncentriraju napori i povedu vojske protiv neprijatelja? Ustvari, kraljevi su napustili borbu i prepustili aristokraciji da se uz pomolokalnih i me u sobom nepovezanih napora odupire kako mo e provali, koja je zemlji dodijavala. Suvremeni kroni ari sa uvali su uspomenu na juna tvo velikog broja feudalaca, koji su, kao na primjer grofevi od Pariza Robert Jaki i Eudes (budu i kralj) u ovim borbama zasnevali svoj ugled. Ali drugi su u njima vidjeli samo sredstvo za iznu ivanje, kojim su sebi nastojali osigurati pove anje bogatstva pla e i slabost kraljeva prijetnjem, da e se udru iti s barbarima. Velika karolin ka zgrada bila bi pala i bez normanskih provala. Udarci, kojima je bila izlo ena, samo su ubrzali njezin pad. Do ustupanja Normandije Rollonu do le je tek nekoliko gedina nakon to je Olaf osvojio Kijev.24 Uporedba izme u ovih dviju dr ava zanimljiva je. U Rusiji, su Normani, bili i ostali gespodari zemlje te su ondje prema svojim nacionalnim obi ajima izgradili vladavinu nad Slavenima, s kojima su postupali kao s podlo nicima. U Francuskoj, u dodiru s vi em civilizacljom, njihovo je dr anje bile posve druk ije. Rollon i njegovi prelaze na kr anstvo te se smjesta asimiliraju brzinom, koja za u uje. Dvadeset i pet gedina poslije njihova dolaska skandinavski se govori jo samo u Bayeuxu i, bez sumnje, na obali, gdje imena mjesta na beuf podsje aju, da je ondje postojalo stanovni tvo germanskeg jezika. Francizacija je ondje bila tako potpuna, da u normandijoskom narje ju vi e nema ni jedne jedine skandinavske rije . Ni u institucijama vojvodstva nema vi e nikakvih skandinavizama. One su se smjesta prilagedile sredini i ni ou emu se bitnom ne razlikuju od institucija drugih velikih lena.
24

Slaveni asimiliraju Skandinavce tek u toku XI. st., Godine 1012. Kijev je jo posve skandinavski.

51

Pedeset godina poslije Rollona Normandija je isto tako francuska pokrajina kao i Beurgogna ili Champagna. Ne treba zaboraviti, da se bana njezinu tlu rodila Pjesma o Rolandu (Chanson de Rolallad) i da je ba ondje podignut nekeliko najljep ih primjeraka romanskog graditeljstva, kao to su velike crkve u Caenu i Bayeuxu. Od germanstva nema ondje ni traga. Bilo ga je tako male, da e se Normani, kad budu osvojili Siciliju i zatim Englesku (1066), ondje pojaviti kao francuski osvaja i. Ono to im je ostalo, te je sklonest prema pustelovnim potvatima, koja ih veodpe etka XI. st. navedi da u masama odlaze u Italiju, za koju se dozanlo, jer su etrdesetorica od njih vra aju i se s nekog hodoo a a bila zadr ana, kao pla eni vojnici, da je zemlja, u kojoj ima dobiti. Nema sumnje, u tome, treba gledati i posljedicu prenapu enosti, kao to to vrijedi i za flamanske i brabantske seobe istoga vremena.

52

DRUGO POGLAVLJE DIOBA EVROPE I. VERDUNSKI UGOVOR U doba provala nastale su na prija njem jedinstvonem rimskom podru ju pojedine me u sobem nezavisne dr ave, koje su osnovali razli iti norodi pod vladavinom svojih vlasti tih dinastija. Tada nja Evropa bila je u pogledu politi ke podjele mnoge bli a modernoj Evropi nege to je te bila kroz dugo vremena poslije tega. Sve te dr ave, osim anglosaskih i panjelskih Vizigota, stopile su se u karolin kom osvojenju i apsorbirale u velikoj politi ko-vjerskoj cjelini Carstva. Dr ave kontinentalne Evrepe, nastale su tek na njegovim ru evinama. Ali preces njihova formiranja bio je ovaj put veoma razli it od njenega, koji se zbivao po zavr etku, Rimskega carstva. U diobama monarhije za vrijeme sinova Louisa Pobo nog nema ni ega nacionalnog. Pitanje dioba nije se postavljalo me u narodima. Uostalom, kako bi se uop e ovako moglo postaviti? Budu i da su vlade, kojima su narodi bili podlo ni, imale univerzalan i crkveni karakter, politi ke diobe nisu nikako imale kao posljedicu da jednog od njih podvrgnu kojem drugom. Karolinzi su bili preseljivi: mogli su vladati bilo gdje; njiheva nacionalnost nije bila ni ta va nija od nacionalnosti pape za crkvu. Veoma stvarna razlika izme u Romana i Neromana, koja je postojala, ali koje narodi nisu bili svijesni, nije imala nikakVa zna enja. Sva a izme u Lotara i njegeve bra e, u kojej je prvi elio sa uvati jedinstvo u svoju korist, a drugi htjeli diobu, zavr ila se kompromisem u Verdunu (843). To je bio prvi od velikih ugovora u evropskoj povijesti. Njegove su posljedice ujedno bile i naj trajnije. Joi danas su vidljivi njegevi tragovi u zapadnoj Evropi, gdje na podru ju izme u Francuske i Njema ke, Holandija, Belgija, vicarska i Italija predstavljaju Lotarev dio. Ali treba smjesta re i, da je tom ugovoru njegevo zna enje dala povijest, a ne oni, koji su tem prilikom pregovarali. Oni su naprosto htjeli na initi tri jednaka dijela. Stajali te, na koje su se postavili, bilo im je nametnuto privrednim ustrojstvom onoga vremena. Dru tvo je bilo posvema ratarsko; trgovina nije postojala; vi e nije bilo gradova. Zbog toga se moglo nastojati samo oko toga, da svaki sudionik u podjeli dobije podjednako podru je. S koga e mu dolaziti prihodi, a pritom nije trebalo voditi ra una ni o prometnim putovima ni o du ini obala, ni o svima onim obzirima, koji bi onakvo presijecanje Evrope, kakvo je tada izvr eno, u inili nemogu im, da je izvr eno samo ne to kasnije. Sva je sudbina, ovisila o dijelu, koji e biti dan Lotaru, najstarijem od sinova i nosiocu carskog naslova, koji mu je u odnosu prema bra i u najmanju ruku davao odre eni moralni primat. On je o ito morao imati sredi nji dio. On se sastojao od Italije i zatim ukrupno, od podru ja, koje na Istoku ocrtava tok Rajne, na zapadu tok Rhone, Saone, Meuse, pa zatim crta, koja ide od Merieresa na Valenciennes i najzad tokom Schelde. Po to je ovaj sredi nji dio odre en, ostatak je ustupljen njegovoj bra i: Karlo elavi dobio je sve to je sezalo na zapad do mora, a Ludvig sve to se prostiralo na istoku do vanjskih granica marki, koje su podignute protiv Slavena. Samo je slu aj htio, da je Ludvigov dio bio sastavljen isklju ivo od germanskih naroda, a Karlov od gotovo posve romanskih. Ali je dovoljno razmotriti Lotarov udio pa da se, uo i koliko su malo uzete nacionalne razlike u obzir. On je i sastavljen bez i najmanjeg obzira na geografske i etnografske uvjete. Presje en Alpama i Jura-gorjem, on sa sjevera prema Jugu obuhva a: Frize, Flamance, Valonce, Nijemce, Provansalce i Talijane. Nisu se nimalo vi e uznemirivali zbog stanovni tva nego to se moderne dr ave brinu o crna kim plemenima, kad me u sobom dijele Afriku. I zaista, to je bilo batako: nitko se nije mogao tu iti, budu i da su narodi osje ali samo vladavinu aristokracije, a ona je posvuda bila lokalna. U IX. vijeku nije bilo nacija. Postojalo je samo kr anstvo. 53

Evropa se mogla isje i na dr ave, kao to su je sjekli i na dijeceze, a da pritom nitko ne trpi. Radilo se tu o diobi za dinastiju i ona je prolazila iznad naroda ne smetaju i nikome. Prema tome, Verdunski se ugovor savr eno prilago uje Evropi onoga vremena, u kojoj je politika univerzalna, a domanijalna privreda nema tr i ta. Bez tih dvaju bitnih uvjeta ona bi bila nemogu a u obliku, koji je poprimila. Tako je prvi korak na putu, koji e Evropu kroz toliko mnogo krvi dovesti do podjele na nacionalne dr ave, bio na injen bez i najmanje brige o nacionalnostima, pa ak, da ka emo istinu, i protiv svakog obzira na njih. Isti duh se o itovao za cijelo vrijeme karolin ke dekadanse. Poslije Lotarove smrti (855.) njegova su tri sina me u sobom podijelila njegovo Carstvo. Najstariji, Louis, dobio je Italiju s carskim dostojanstvom, drugi, Karlo, zemlju od Jure do Sredozemnog mora, a tre i, Lotar, podru ja na sjeveru od Jure. Dioba je ovog pu ta, ini, se, odre ena s obzirom na zemljopisne okolnosti, ali su nacionalnosti i opet potpuno zaboravljene. Kraljevstvo Lotara u raznorodno je, i zbog toga mu nije moglo biti dano neko nacionalno ime, te je nazvano Lotaringija. Kad je Karlo umro bez djece (863), njegova su dva brata veoma prirodno me u sobom podijelila njegov dio: Louis je uzeo jug, a Lotar sjever. Ali kad je 869. nestao i Lotar II., tako er bez ba tinika, stvari se vi e nisu odvijale ovako pravilno. Da se postupalo po pravilu,. Louis II. morao je biti njegov nasljednik. Ali kako je taj nesretnik bio preeslab, njegova su dva strica, Karlo i Ludvig, oba uznastojali da dobiju njegovu ba tinu. Oni se sastado e u Meersenu, i umjesto da se pobiju, sklope ugovor. Lotaringija bude podijeljena na dvoje, ovaj put otprilike prema jezi noj granici, i to ne zbog na ela, nego zato to se time raspolavljala na dva otprilike jednaka dijela. Kad je umre Ludvig (876), njegov je brat, Karlo elavi poku ao da zauzme njegove zemlje. Ali ga je kod Andernacha potukao njegov ne ak Ludvig III,. tada kralj Njema ke. Bila jeto prva bitka, u kojoj se jedna francuska vojska borila s njema kom vojskom za Lotaringiju, premda tada jo nije bilo govora ni o Francuskoj ni o Njema koj. To je tada jo dolazilo tako malo u obzir, da suvremenici zovu joistim frana kim imenom isto no i zapadno kraljevstvo dodaju i imenu samo ova geografska obije ja. Smrt je me utim sprije ila Karla da obnovi svoj poku aj (6.X.877). Njegov sin Louis Mucavi, koji ga je naslijedio, umro je ubrzo poslije toga (10.IV.879). Ludvig III. vje to se okoristio neredima, koji su izbili u tome trenutku me u Louisevim vazalima, te je postigao da mu bude ustupljen cio teritorij; to ga je Karlo elavi stekao. Ovaj put se cijela Lotaringija na la pripojena isto nom kraljevstvu. Dok su se ovako vodile borbe za taj sjeverni dio zemalja Lotara I., jedan se drugi dio njegovih fragmenata iste 879. godine spontano pretvorio u kraljevstvo. Grof Boson od Vienne, zet cara Louisa II. (875) dao se od nekoliko biskupa i velika a izabrati za kralja Donje Burgundije ili Provence. Kao to se tom prilkom pokazalo, aristokracija je sve vi e preuzimala stvari u svoje ruke. No ipak ovo je jo bila obi na lokalna pojava. U god. 855 porodica Karolinga bila je vegotovo izumrla25 pa je stoga cijelo Carstvo, osim Burgundije prihvatilo Karla Debelog kao vrhovnog gospodara. A to i opet dokazuje, koliko su naacionalna pitanja bila odsutna kod svih ovih doga aja. Jer Karlo je bio posljednji sin Ludviga Njema kog, a ipak ga cijela Francuska priznaje. Ali njegova nesposobnost i sramotni ugovori koje je sklopio s Normanima, iscrpli su strpljenje aristokracije. Arnold, upravitelj Karantanije, pobunio se protiv njega. Karlo bude 887. zba en od podanika isto noga kraljevstva, te se povukao u samostan da, ondje umre, dok su velika i dali carsku krunu Arnoldu Karantanskom. Jo i Arnold pripada porodici Karolinga, ali je on bio samo nezakoniti sin Karlomana, sina Ludviga Njema kog. Zakoniti nasljednik Karolinga bio je mali Karlo Glupi; ali budu i da je bio jo dijete, nitko ga nije priznao. Velika i zapadnog kraljevstva u ini e kao i Burgundi: izabra e sebi kralja, i to Eudesa; grofa od Pariza, koji je 886. obranio. grad od Nor.mana i iji je otac Robert od Pariza, poginuo u borbi s njima. Najzad, 888. pojavilo se jojedno novo kraljevstvo u
25

Postojao je jo samo Karlo, sin Ludvika Njema Kog i jedan malodobni sin Louisa Mucavog.

54

Gornjoj Bourgundiji (od Jura do Penninskih Alpa). I ono je bilo djelo, aristokracije, a korisnik toga doga aja bio je grof Raoul. Lotaringija je bila priznala Arnolda, te ju je on 895. pretvorio u kraljevstvo za svoga sina Zventibolda. Vjerojatno su i ovo zahtijevali velika i te zemlje. Dotle je 898,. umro, Eudes, pa je Karlo Glupi, koji je me utim postao punoljetan, progla en kraljem Francuske: dinasti ka ideja postojala je dakle jouvijek. Arnold je umro idu e godine (899),a Zvenntibolda su ubili velika i 900. Kao to je nekopo lo za rukom Karlu Debelom, taka je sad Karlo Glulpi mogao obnoviti karolin ko jedinstvo. Ali on to ipak nije u inio. Velika i isto ne Francije priznado e kraljem Arnoldova sina, Ludviga Dijete, koji je bio star jedva sedam godina; jo je i on bio potomak karolinga. Da li u ovim injenicama ima neki po etak nacionalne podjele? Francuzi nisu 887. priznali Arnolda, a Nijemci nisu 899. priznali Karla Glupog. Pa ipak je nemogu e vidjeti u tome neku nacionalnu podjelu: Francuzi su 883.priznali Karla Debelog, jer je bio car veod 881. Karlo Glupi to nije bio, a Ludvig Dijete bio je Karoling. U ovim se doga ajima nastavlja dioba monarhije me u pripadnicima dinastije. Ali je dinastija bila veoma poljuljana, a o Carstvo su se otimali talijanski vladar i i. O ito, evropsko se jedinstvo lomilo. Aristokracija je raspolagala krunama po svojoj volji. S druge strane, na periferiji nekada njeg Carstva potpuno je nestalo interesa za ono, to se zbivalo u sredi tu, u starim historijskim zemljama izme u Seine i Rajne, kao to to dokazuje odvajanje Bourgundije i Italije. A knezovi, koji su priznali Ludviga Dijete, bili su u prvom redu prekorajnski vladari. Nacionalna ideja bila je tako tu a aristokraciji, da su velika i etiriju njema kih vojvodina, Frankonije, vapske, Bavarske i Saske poslije smrti Ludviga Djeteta (911.), imenovali, za kralja Konrada, vojvodu Frankonije, dok su se velika i Lotaringije, Germani kao i Romani, odvojili od isto ne Francije, kojoj su bili pripojeni od vladavine Arnolda Karantanskog, te su poslije smrti kralja Zventibolda priznali za svoga vladara kralja zapadne Francije, Karla Glupog, koji im je ostavio autonomiju pod Rajnerom Dugovratim. Imenovav i Konrada, Transrenanci su potpuno prekinuli s dinastijom Karolinga. Otad je ona samo jo lokolna dinastija te je izgubila svoj univerzalni karakter. Kona ni raspad karolin kog jedinstva mo e se datirati izborom Konrada. Do tog, raspada moralo je do i nu no im karolin ka dinastija vi e nije nosila carsku krunu. Velika Francija vi e ne postoji. Zanimljivo je, da se njezino ime otad ograni ava na zemlju, u kojoj jo uvijek vlada jedan od Karoliriga. Ali to je sad josamo posebno ime. Odsad treba govoriti o kraljevini Francuskoj i o kraljevini Njema koj. One su se razdvojile te e ubudu e i i svah svojim putem, a da ih njihove razli ite nacionalnosti nisu ni u koliko pokrenule da tim putem po u; njihovi razli iti narodi ak nisu svega toga bili ni svijesni. Od onoga i ezlog karolin kog jedinstva obje su one uostalom sa uvale istu zajeddni ku ba tinu, koja je nad ivjela sve, pa ak i Carstvo: nerazre ivo jedinstvo kraljevske vlasti i crkve. To se dogodilo kako zbog duhovne nadmo i crkve tako, i zbog koncepcije o du nostima kraljevstva, koja ostaje na snazi i dalje. II. NOVE DR AVE Izme u ovih dviju dr ava, Francuske i Njema ke, to su proiza le iz karolin kog jedinstva, ne postoji nikakav nu dan ni unutra nji razlog za neprijateljstvo. Nacionalnosti su razli ite, ali te razlike nisu ve e od opreka, to vladaju u njihovoj unutra njosti, na primjer izme u Bavaraca i Sasa ili Flamanaca i Provansalaca. Ne postoji nikakav tradicionalni antagonizam. Narprotiv, obje su zemlje ivjele u zajednici i imale iste ustanove. Njihovo ih privredno ustrojstvo ne nagoni da jedna drugoj oduzima njezina prava. Pa ipak, izme u njih smjesta iskrsava ono belgijsko pitanje, koje bismo mogli nazvati Zapadnim pitanjem, i koje e se otada u pravilnim,razmacima, pod razli itim oblicima suusretati u svima problemima evropske politike. U ono vrijeme ono se pojavljuje u obliku lotarin kog pitanja.

55

Lotarin ka se aristokracija sje a, da je Lotaringija bila posebno Kraljevstvo. Sporedno, je to je naseljena stanovni tvom razli itim po jeziku: ona ini posebnu dru tvenu skupinu. Na ovoj granici, gdje su ro eni Karolinzi, na ovom krajnjem sjeveru rimskom, gdje se romanski i germanski utjecaji ukr taju, stvorio se kod velika a neki osje aj autoonomije. Imali su svoje posebne kraljeve: Lotara II., Zventibolda; i oni ele da nastave svoju tradiciju. Nisu priznali Konrada, vojvodu Frankonije, koga su izabrala njema ka vojvodstva, nego su se podvrgli kraljevstvu Karla Glupog, koji im je ostavio autonomiju pod njihovim vojvodom Rajnerom. A ovaj poprima tako nezavisno dr anje, da venjegov sin Gislebert smjera dobiti kraljevski naslov. Konrad ga u tome nije mogao sprije iti. Ali im je Njema ka s Henrikom Pti arom dobila sna noga kralja, ona intervenira. Za Karolinge Lotaringija je dio Franncuske sve od vremena Karla Glupog. Za njema ke kraljeve ona nu no ini dio njema kog kraljevstva. Ona e pripasti ja emu, a ja i je Njema ka. Ubudu e na sjeveru vi e nema posrednika izme u dva velika zapadna kraljevstva. Francusko-njema ka granica je latarin ka granica na Scheldi i Meusi. Ona e tu ostati vjekovima. Ovo novo stanje, koje je nastalo protiv volje same zemlje, pretvarila se, u klicu nesloge u budu nasti. Nezadovoljna aristokracija raspola e pokretnom snagom, kojom tu neslogu odr ava. Njezini je obi aji vi e privla e zapadu negoli istoku. U ovome se krije opasnost za budu a vremena. Na ovom e se podru ju u toku povijesti izra avati oscilacije politi ke prevage. Lotaringija je postala njema kom vojvodinom protiv svoje volje, jer je Njema ka bila ja a od Francuske. Ova njezina ve a snaga ne potje e ni otuda, to bi bila bogatija, ni to bi bila napu enija. Bila je mo nija, jer je njezin kralj bio ja i. A bio je ja i iz dva razloga: Prije svega jer je dru tveni razvoj ondje sporije napredovao, i zatim, to su mu ista nu granicu napadali barbari. Dru tveni je razvoj ondje bio zaostaliji u tome smislu, to je me u lokalnom aristekracijom bilo manje mo nih poredica; i zaista, to god se dalje odmi emo od Rajne, domanijalna je organizacija nerazvijenija. Stanovni tvo je bilo jomnoge bli e svom starom plemenskom sistemu i ivjelo pod provincijalnom za titom lokalne dinastije. U Saskoj i naro ito u Bavarskoj, daleko od centara, odr ava se plemenski osje aj. Ondje priznaju nasljedne vojvode kao prave nacionalne vo e. Bli e Rajni, u vapskoj i Frankoniji, polo aj je ve zamr eniji i prilike naprednije, te je vojvodska vlast manje nacionalna. Na drugoj obali, u Lotaringiji, vi e nije tako. Ondje je vojvoda tek prvak aristokracije, bez korijena u puku, budu i da u pravom smislu nije ni mogu e govoriti o lotarin kaj naciji. Na taj je na in polo aj Njema ke prili no jednostavan. Namjesto mno tva velika a, vla u raspola e najvi e etiri ili pet vojvoda. Ako priznaju potrebu da budu saveznici vladara, koga su prihvatili kao kralja, onda mogu oko sebe okupiti cijelu zemlju. A oni ga uskoro priznaju. Jer polo aj je Njema ke veoma pogibeljan, ne na zapadu, gdje je letarin ke pitanje ustvari dinasti ke pitanj nego na istoku. gdje se radi o nacianalnom pitanju. S te strane ona zaista grani i s barbarskim svijetam, a karalin ka je dekadansa tome svijetu i la na ruku. Venedi, du Labe i Saale, esi, vi e na jugu, po inju napadati granice, a uskoro se pojavi e i drugi, jostra niji neprijatelji, posljednji od evropskih do ljaka: Mad ari ili Ugri. Oni ine posljednji val one finske bujice, koja od Atile nije prestala da zapljuskuje Evrapu, poslav i Avare i najzad ove Mad are, koji su tako er, po te su pre li krez rusku step, pojurili u dunavski hodnik gonjeni od Pe eneza, koji su delazili za njima. Njihovi prvi plja ka ki naleti ve su nai li krajem IX. st., tako da se joArnald Karanntanski morao boriti protiv njih. Njihav dolazak u Evropu od najve e je va nosti za zapadne Slavene, jer ih je presjekao na dvoje. Oni su uni tili Moravsko kraljevstvo, koje su osnovali esi. Ovi su otada odvojeni od Hrvata i Srba, jednako kao i Poljaci, i time odsje eni od 56

bizantskog utjecaja, koji se jo nedavno u e koj manifestirao oda iljanjem pokrstitelja Metedija i irila, koje je dozvao moravski knez Rastislav, da bi izbjegao frana kom utjecaju. S Dunava su se Ugri bacili na Njema ku i Italiju, a pritom su bili podjednake stra ni i jednake smioni kao i Normani. Jedan od njihovih pohoda dopro je sve do Rajne, odakle se vratio pusta e i Burgundiju. Protiv tih opasnasti Konrad je bio nemo an. Ali su se prilike razvijale druk ije poslije izbera Saskog vejvode Henrika 1. Pti ara (919.). Mogla se initi da kraljevska vlast jouvijek slabi, budu i da je poslije jedinog Karalinga i poslije Konrada, izabran saski kralj.26 Ali on je bio najmo niji od njema kih vojvoda, i njegova je posve vojni ka vladavina uzdigla kraljevski pola aj uslugama, koje je na inio. Henrik je sa svojim Sasima odbacio Slavene, nametnuo padani ku zakletvu e kem knezu i potukao Mad are, koji su 933. prodrli sve da Mersseburga. On je tako uspje ne sredio i u vrstio vlast, da su vladari jo za njegeva iva ta priznali Otona, njegeva sina, za njegova nasljednika. Henrik je prije svega djelevao uz pomosvoga saskog vojvodstva. Oton naprotiv istupa kao njema ki kralj. Prilikem posvete vojvode ga slu e kod stola. Usprkos njihovim protivljenjima, on ih je mogao pridobiti za svoje vojni ko djelo. Ono je nastavak djela njegova oca. Poput njega, i Oton je u vrstio njema ku vlast u Lotaringiji. Ali je najva nije mjere poduzeo na istoku. Mad ari su kona no pobije eni kod Augsburga god 955. Otad Se oni stalno naseljuju i postaju kr ani i time usprkos svome finskem podrijetlu, zauvijek ulaze u evropsku zajednicu, to dokazuje da rasne razlike ne zna e ni ta, a historijska sredina sve. Kad Slavena su osnovane biskupije u Meissenu, Merseburgu, Zeitzu, Brandenburgu, Havelbergu, Oldenburgu i podvrgnute nadbiskupiji u Magdeburgu, keja je osnovana 968. Jedna je, ekspedicija poslana sve do u Poljsku, gdje je knez Me ke 1. 966. polo io podani ku zakletvu, obavezao se da pla ati danak i primio kr anstvo. Ovo je osobito va an doga aj, jer je Poljsku privezao uz Rim. Ista tako je i na sjeveru danski kralj Harold Plavazubi primoran da utemelji niz biskupija i da se obrati na kr anstvo. Uloga Njema ke ocrtava se na taj na in njezinom akcijom prema istoku. Ona po inje preotimati od Slavena, one zemlje, na desnoj obali Labe, koje su Germani napustili u vrijeme velikih seoba. Uostalem, pritom jo nije bila germanske kolenizacije, jer u Njema koj jo nema premnogo stanovnika. Ono, to Oton eli posti i, te je da zaustavi barbare i da ih privede kr anstvu. Uostalom, on se, pribli ava crkvi, kao to su u inili i Karolinzi, ali on to radi na dosta razli it na in. Kod Karolinga je poglavar dr ave u tijesnoj vezi sa samim poglavarom crkve. Za Otona nije mogu a ovakva situacija i zbog toga, to se papinstve njegova vremena potpuno srezalo, kao i zato, to on nije car. On svoj oslonac tra i kod biskupa, a ne kod pape. Uz njihovu pomo on e mo i suprotstaviti svoju osobnu politiku lai kim velika ima; u tem smislu on je svoje savjetnike uzimao, iz redova prelata. Njegev brat Bruno je nadbiskup u Kolnu, on ga je na inio vojvodom Lotaringije. Taj je primjer karakteristi an: biskupi, e uskero postati vladarima. Oton na njih gleda vi e kao na laike, nego li na duhovne poglavare. Moglo bi se re i, da se one, po emu se njegeva politika, razlikuje od politike Karolinga, sastoji u teme, da su Karolinzi klerikalizirali dr avu, dok je on laicizirao crkvu. Ali da bi mu crkva mogla pru iti vrst oslonac, trebalo je da ona sama bude jaka. Otuda masovna darivanja biskupa zemljama i grofovijama. Njema ki kralj to me e initi, dok to francuski kralj ne bi mogao; o Otonu je naime jo uvijek ovisilo mnogo grofovija, a usto je eo pristupao konfisciranju zemalja onih velika a, koji su namjeravali da mu se odupru. Zbog te to je razvoj Njema ke bio manje odmakao u smjeru feudalizma, njegova je kraljevska politika bila mogu a, te je i biskupe mogao na initi knezevima Carstva. Cijela Njema ka i Lotaringija prekrivaju se biskupskim, kne evinama: bio je te feudalizam posebnoga tipa, kojim monarh raspola e po svojoj volji. Biskupi-knezevi formiraju se u njegovej kapelici kao neka vrst sve eni kih pa eva. Oni mu duguju sve i svagdje kamo prodiru, oni se pod Otonom i njegevim nasljednicima, razlikuju od laika shva anjem, koje imaju o svojim suverenim
26

Konrad je Frankonac, pa dakle potje e iz naprednije i razvijenije zemlje. Henrik je Sas. I stoga zaostaliji i ja i. Ve tu se o ituje ona, suprotnost, koju emo mo i opaziti poslije, kad Prusija ste e prevlast nad drugim njema kim dr avama.

57

pravima. Njihova u ena izobrazba i kultura njiheva duha privikavaju ih na ideju discipline. Njihovim posredstvom postaje ja i krilj, a ne dr ava, budu i da im on daje dio te iste dr ave. Biskup Gerard od Cambraia (1012-1031) odbija da u svojoj dijecezi uvede bo ji mir, jer je samo suveren vlastan da odr ava javni mir. Uz njihovu pome Lotarin ani su ve u X.st. prihvatili germansku disciplinu. Oni su utolike bolji slu benici, ukoliko su obrazevaniji. Mnogi me u njima uzdt avaju veoma zna ajne kole. One u Liegeu osobite su slavne. I ovdje je opet preuzeta karolin ka tradicija. Ina e, ni Oton ni njegevi nasljednici ne uple u se u dogmatska pitanja. Doveljno im je da crkvu dobro dr e u rukama. Njiheva Reichskirche malko je nalik na luteranske Landenkirchen, koje e se fermirati u budu nosti. Kako je papa, bio potpuno neme an, on prepu ta punu slobodu toj velikoj episkopalnoj politici njema kega kralja. Daleko od toga, da bi nastojao ostvariti nad njim svoj primat, on e, mu postati za titnikom; Ivan XII. zove ga u pomo , te je 2.II.962 za njega obnovio carsko dostojanstvo. A one je u o ekivanju da zbog toga nad Njema kom izbije rat za investituru - jo vi e predalo crkvu u Otoneve ruke. To to je Oton stekao carsko dostojanstvo, samo je posljedica njegeve osobne mo i. Berengar, markiz od Ivreje, ve se prije, bje e i pred Hugom, kraljem Italije, preglasio njegevim vazalom, a 951. je Oton pre ao Alpe i uzeo naslov kralja Italije. Tako je Poluotok, koji je za trenutak bio prepu ten samome sebi te se time okoristio samo da se iznutra sam razdire, bio za budu a stolje a privezan uz Njema ku. Otonova intervencija nipo to se ne mo e objasniti interesom pipinstva, kao to je te mogu e za karelin ku. Za njega se radilo o dinasti kem pitanju, potpuno stranom njema kim interesima. Nijemce nije ni ta privla ilo na jug od Alpa. Njegova je intervencija u ovej zemlji ak u protivurje nosti s njegovom ekspanzijem prema istoku. Da li je Oton ve , pomi ljao na Carstvo, kad je peveo ovu prvu ekspediciju? U svakom slu aju, ostvariv i je, merao je zatim oti i i u Rim i postati carem. Svaka sna na vlast, koja se pojavila u Evropi, morala je nu no gravitirati prema Rimu. Po to je obnovljeno Carstvo u korist kralja Otona, Rim i Italija imale su, zauzeti u politici njema kih vladara sve va nije mjesto. Da li su oni mogli podnijeti te breme? Veje poslije vladavine Otona I. (973.), Oton II bio primoran da povede rat na jugu protiv Saracena. Potu en od njih u Kalabriji, umro je malo poslije toga u Rimu (983). Njegov sin Oton III. izgubiv i se u carskim ma tanjima merao se u Kalabriji opet u vrstiti, ali je ondje izgubio Njema ku i l003. Umre. Dotle je u Poljskoj Boleslav Smjeli pestigao nezavisnost a poljska i ugarska crkva pod nadbiskupima u Gnjeznu i Grazu odvojile su se od njema ke crkve. Veneti su se pod Otonem II. pobunili i zbacili jaram, a poganstvo se u Danskoj pod Svendom Gabelbartom nanevo pojavile. Henrik II., posljednji Sas, propustio je da uspostavi svoju vlast na granicama svoga kraljevstva, da bi se mogao baviti samo Italijom, gdje se markiz Arduin Ivrejski 1016. preglasio kraljem. Bile je o ito, da carska ideja pobje uje nad kraljevskom. Njema keg kralja zapravo nije ni bilo; njihov kralj e se zvati Rex Romanorum kao to se car zvao Imperator Romanorum. Nijednom rije i ne speminje se Njema ka. Ona je stepljena s Carstvem. Njezini kraljevi iscrpljivat e se u odr avanju Carstva. Svi su oni Nijemci, ali ne vode njema ku politiku. Raspola u snagom samo na sjeveru od Alpa, a neprekidno ih privla i Italija. U takvoj politici e se iscrpsti. Njema ka je bila rtva Carstva, ali se njegova povijest stapa s njezinem. Njema ki su kraljevi o ito preuzeli prete ke nastojanje, nerazmjerno s njihovim snagama. Meglo bi se postaviti pitanje, kakva bi bila sudbina Evrope, da su oni umjesto da se iscrpljuju na jugu od Alpa, neprekidno odr avali pritisak prema istoku. Neopravdano je re i, da su oni njema ki narod napustili. Puk nije imao nikakvih elja. Prema istoku nije ga gonila nikakva petreba osim obrane granica. Pohodi u Italiju nisu ga iscrpljivali zahvaljuju i ekonomskem sistemu tega vremena. Vladari XI. stolje a nisu sebi mogli stvoriti neki drugi ideal o svom poslanju, nego vjerski ili ako ho emo, crkveni ideal. Karolin ka tradicija vladala je 58

negrani eno. Veoma je razumljivo, to se Oton tome nije megao oteti. Neka nacionalna politika nije jo bila mogu a. Jedina zamisao, koju je sna an monarh megao stveriti o svojej vlasti, bila je zamisao o kr anskom univerzalizmu. Pri nepostojanju nacionalne svijesti, kolike god je ekonomske stanje primitivnije, toliko je univerzalni idealizam dopustiviji za vladaoce, ili to nije, tada nja politika nije kadra da se nadahnjuje interesima pa se stoga kre e u sferi ideja. Karelin ka dinastija ugasila se u Njema koj 911, s Louisem djetetem, ali se u Francuskoj jo odr ala sve do 997. Prilikom smrti Eudesa Pari kog (898). velika i kraljevstva vratili su se tradicijnolnoj, kraljevskoj porodici i priznali Karla Glupog, od kog su se uostalom odvojili u vrijeme smrti Karla Deboleg samo zato, to je bio malodoban. Uostalem, od Karolinga Karlo Glupi i njegevi nasljednici imaju jogotove sama njiheva imena: Karlo, Lotar, Louis. Nijedan od njih nije nosio carski naslov i nijedan od njih nije pomislio da ga zahtijeva. Unuk Karla Glupeg, Lotar, dopustio je bez ijedne rije i prigovora, da se u Rimu izvr i krunidba Otona. Jedina misao, koja ih jo vezuje uz njihovu poredi nu tradiciju jest upornost, kojem su nastojali vratiti pod svoju vlast Lotaringiju. Lotar je jo uspio da uznapreduje sve do Aachena (Aix-la Chapelle), gdje mu je goteve po le za rukem da iznenadi Otona II. i da poremeti namjere tome orlu, koji je nadlijetao krov carske pala e. Ali njegove snage nisu bile razmjerne njegovu pothvatu. Jo iste godine, 978, Oton II. je za odmazdu doveo vojsku sve do pred zidove Pariza. Lotaringija je bila trenutno osvejena i izguubljena za Francusku; u njezinoj je vlasti ostala samo verdunska biskupija. Lotarev sin, Louis V., vladao je samo jednu gedinu. Poslije njegeve smrti preostap je sama jedan Karaling, njegev stric Karlo, brat Latarev, koga je Oton II. pastavio za letarin kog vojvodu. On je bezuspje no paku ao da osvaji krunu osloniv i se na nekoliko velika a iz svoga vojvodstva, ali ga je 991. zarabio Hugo Capet. Njegov sin Oton, ije ime dokazuje, da je postao stranac u svom naradu, naslijedio ga je kao lotarin ki vojvoda. S njim se u tami ugasla slavna karolin ka dinasrija) a da nije paznato ni koje se te godine dogodilo (izme u 1005 i 1012) Nemonjezinih posljednjih predstavnika, koja tako sna no odudara od uspjeha i pothvata njema kih kraljeva, ne mo e se nipo to objasniti njihovom nesposobno u. Louis, sin Karla Glupog, i Lotar bili su energi ni i poduzetni ljudi. Ali tlo im je izmicalo ispod nogu. Aristakracija je u zemljama, u kojima su vladali, vepotpuno preuzela neadoljiv utjecaj. Kralj je joimao samo onoliku mo , koliku je ona pristajala da mu ostavi; a ona je htjela da mu ostavi samo najmanje koliko je bilo mogu e, u namjeri da to bolje ma e preuzeti grofovije i njihovim gomilanjem stvoriti svoje feudalne kne evine. Da se trebalo odrijeti kakvoj provali mo da bi se ona bila okupila oko krune. Ali otkad su se Normani 911. stalno naselili na obali, Francuska vi e nije imala vanjskih neprijatelja. Velika i su izgubili svako zanimanje za Lataringiju, te je njezine possjedavanje sad jo samo dinasti ko pitanje. Kralju je do nje stalo prije, svega zato, da bi pove ao svoju mo , koju on ustvari vr i josamo nad svojim posljednjim demenama i nad svojim posljednjim vazalima u Laonu. Pa svojaj vlastitoj snazi, on je u unutra njasti potpuno nema an. Ako eli pokrenuti neki pothvat protiv kojega od svojih vazala on mora, da bi te ostvario udru iti se kojim drugim.27 Lotar bez uspjeha poku ava da sprije i Arnoulda, grofa od Flandrije, da napreduje prema jugu od rijeke Lys. Vjernost njegovih vazala postaje sve sumnjivija. Godine 922. jedan dio njih ostavlja Karla Glupog i imenuje za kralja Roberta od Pariza, koji je idu e godine ubijen. Nademje taju ga vojvodom Raoulom Burgudijskim, i Karlo Glupi umire u zarobljeni tvu. Za vrijeme Louisa V. Robertev sin, Hugo Veliki, svemo an je. Kralj mu je dugevao zahvalnost, to je izabran. Stoga je smatraO' za svoje pravo, da ga dr i pod starateljstvom. Uskoro se otvpreno pobunio protiv, njegove vlasti, pa je trebalo da Oton I. Njema ki da e u pomozakonitom kralju i da mu spasi krunu (946.) Bilo je dakle posve prirodno, da je kralj Francmorao nastojati da obnovi svoju mo ,
27

Na primjer u Flandriji protiv Normana

59

usmjeriv i svoje napore prema van. Ako mu je po lo za rukom da se odr i i u odnosu prema unutra njim snagama u svojoj zemlji, nije te bilo zbog njegove snage, kao kod njema koga kralja, nega zbog njegove slabosti. Uvijek se utje u njemu, zato, to je bezopasan, te i najmo niji vazal ima interesa da se oslani na nj, da bi sprije io druge vazale u nastojanju da istupe kao takmaci o njegovu vlast. Prilikom smrti Louisa V.i u odsutnosti ma kakvoga karolin kog ba tinika - (Karla, lotarin kag vojvodu, posljednjeg predstavnika dinastije, aristakracija Francuske nije prihvatila). - izbor Huga Capeta (1.lipnja 987) nametao se tradicijama njegove porodice; dva njegova pretka bili su kraljevi, i nadbiskup Reimsa, Adalberen, ih je pomagao. S njegovim dolaskom na prijestalje otpa inje nova dinastija, koja e potrajati sedam stotina godina i ste i prevlast u Evropi. Ni ta sa zasad nije navije talo. Imenovanje Huga Capeta velik je datum, ali te nije nikakav velik doga aj. Ni ta se, ili gotavo ni ta, nije promijenilo. Vesu i prije imenevali kraljeve Kapetavi e te ova injenica nije bila novost. Koncepcija kraljevske vlasti nije time ni im bila izmijenjena. Bilo bi potpuno pogre no vjerovati, da su Hugo i njogovi nasljednici imali o kraljevskoj vlasti neko drugo shva anje negoli posljednji Karolinzi. Ni ta se nije promijenilo ni u naslovu ni u simbolima kraljevskim ni u organizaciji dvora. Kralj je jo uvijek pomazanik Crkve, on sebe jo uvijek smatra zemaljskim uvarom poretka i za titnikom crkve. Karolin ki ideal i sad je jo kraljevski ideal i drugoga nema. tovi e, kraljevska je vlast ograni ena samo fakti nim granicama. Nitko osim crkve nije kadar re i, gdje se ona mora zaustaviti. Sve ovisi o snazi kralja i aristokracije. Predstavljalo je posebnu vje tinu znati, dokle mo e i i kraljevska vlast. I Kapetovi i su bez prigovora prihvatili takav polo aj. Oni, nisu nipo to bili feudalni kraljevi u tome smislu, da su smatrali, zakonitim to im je vlast stegnuta vla u aristokracije. Ne. Oni su samo oportupisti, koji osje aju, dokle se mogu usuditi. Oni to osje aju bolje od Karolinga iz dva razloga. Prvi je taj, to je kraljevstvo od njihova vremena postalo posve izborno. Ono je to postalo, istina je vepod Karolinzima, ali su oni ipak bili dinastija. Kapetovi i naprotiv, moraju dinastiju tek stvoriti. To im nala e njihova politika: oni budno paze da ne izazovu nezadovoljstvo svojih velika a i da ih ne u ine nepovjerljivima. Izbjegavaju sve sporove, kako unutarnje tako i vanjske. Zbog toga Kapetovi i dopu taju, da lotarin ko pitanje izgubi svoju va nost. Oni se zadovoljavaju time, da ive, i svaki puta sre om ostavljaju jednog nasljednika; koga daju birati joza svoga ivota. Tako se za njih, kao i za prve Otone, stvara fakti no nasljedno pravo; ali dok se u Njema koj ono name e zbog ugleda i snage vladara, u Francuskoj se ono neopazice uvla i zbog njihove slabosti. Prvi Kapetovi i se bez ikakva samoljublja zaklanjaju u rupu pod zemljom. Filip I. kad ga je Robert Frigijac, flandrijski grof, 1071. potukao, pomirio se s njim i o enio njegovom snahom. Kraljevi se oslanjaju samo na svoju vlastitu domenu u Parizu, Amiensu, Orleansu i Bourgesu. Oni ne mogu stvarati crkvene kne evine kao Otoni; lai ki velika i vesu sve zaposjeli. Oni im dopu taju punu slobodu. I tako crkva, a ne kralj, organizira Bo ji mir. Oni se zadovoljavaju time, da sudjeluju na svetkovinama i velika kim skup tinama, da izdaju povelje opatijama. Oni su tako skromni, da nemaju ni svojih historika. ene se obi nim princesama. Uop e ne izlaze iz svojih boravi ta. Nitko ih i ne vidi. Niti primaju, niti alju poklisare. Robert Pobo ni, sin Hugov (996-1031) odbija italsku krunu, koju mu nude lombardijski velika i. Henrik, I. (1031-1060) dopu ta caru Konradu II. da prisvoji Burgundijsko kraljevstvo. Filip I. (1060-1108) ne daje nimalo vi e povoda da se o njemu govori. Ali oni traju i ukorjenjuju se. U isto vrijeme Pariz, njihova rezidencija, iz koje gotovo nikad ne izlaze, postaje malo pomalo glavnim gradom. To je prva prijestolnica u poviijesti Evrope. Sve dotad kraljevi su bili lutalice. No ovi, budu i da su bili zemlji ni knezovi, naseljuju se stalno i daju svojoj dr avi sredi te. Nije bilo nikakva drugog razloga, zbog koga bi Pariz morao postati glavnim gradom Francuske. On je to postao zato, to je bio rezidencija Kapetovi a. U isto vrijeme dok njema ki kraljevi, utvr eni bedemima i krepko u jednog primitivnog dru tva, tro e i iscrpljuju svoje snage u velii anstvenim pothvatima i ispunjaju povijest kr anstva svojim imenima, 60

ali se ne vezuju za tlo, skromni i smjerni francuski kraljevi ive i u narpredriijem dru tvu, koje sku ava njihovu mo , mirno i u polutami grade za budu nost. U pore enju sa svojim golemim i poeti nim njema kim suvremenicima oni, su prozai ni i prakti ni. To su ljudi zdravoga razuma, koji poznaju svoje snage i koji se nezamjetro u vr uju. I kada pod Louisem VI., sinom Filipa I. otpo ne razdoblje opasnosti, koje datira s pohodom Vilima Osvaja a u Englesku (1066), kraljevstvo e se pokazati kao ve dovoljno u vr eno, da bi se moglo upustiti u borbu, koja e otada dominirati u povijesti svih idu ih epoha.

61

TRE E POGLAVLJE FEUDALIZAM I. RASULO DR AVE Nazivom feudalno, obi no se, obilje ava politi ki sistem, koji je vladao u Evropi poslije nestanka karoin ke dr ave. Ovaj obi aj potje e, iz vremena Francuske revolucije, koja je na teret feudalizma bez ikakve razlike natovarila sva prava, privilegije, obi aje i tradicije, koje su bile u protivnosti s dr avnim ustavom i modernim dru tvom. Pa ipak, ako rije i uzmemo u njihovu pravom zna enju, pod nazivima feudalizam i feudalni sistem mo emo razumijevati samo pravne odnose, koji proizlaze iz lena ili vazalske veze, 28 te je zloupotreba jezika, kad njihov smisao pro irujemo tako daleko, da pod tim pojmom razumijevamo cio jedan politi ki poredak, u kom je feudalni element zapravo sekundaran, i, ako mo emo tako re i, vi e formalan nego bitan. Zadr at emo usvojenu upotrebu, ali pritom treba da istaknemo, da se u sistemu, to se zove feudalnim, u prvom redu radi o raspadu dr ave. Sve je upravljalo, razvoj prema tom raspadu otkako se, po ev i od samog osnutka kraljevstava, to su nastala uslijed germanske provale, pokazalo, da je materijalno nemogu e sa uvati rimsku dr avu. Raspad je vebio u toku, kad je krajem merovin kog doba kraljevska vlast, na kojoj je sve po ivalo, trenutno obnovila svoj utjecaj, zahvaljuju i to i velikim osvojenjima i svom savezu s papinstvom. Ali ta osvojenja i taj utjecaj mogli su samo trenutno odgoditi otpo eti raspad, jer su njegovi uzroci le ali u samom dru tvenom poretku. Samo je kralj mogao odr ati politi ku organizaciju. U teoriji, dr ava je bila monarhijska i administrativna dr ava; ali smo vevidjeli; koliko je ona u praksi, ak i pod Karlom Velikim, bila slaba. Njezino politi ko ustrojstvo nije naime odgovaralo njezinoj ekonomskoj naravi. Otkako su i ezli trgovina i gradovi, otpo elo je doba, u kom su veliki zemljooposjedi u isto vrijeme apsorbirali i zemlje i ljude, predav i i prihode od zemlje i radne ruke ljudi u vlast klase velika a. A ovi su utoliko nezavisniji, to njihov ekonomski ivot nije izvrgnut nikakvim poreme ajima i to sva proizvodnja na veleposjedu zapravo slu i samo uzd avanju samog veleposjeda. Oni dakle nemaju ta o ekivati od dr ave niti imaju razloga, da je se boje. Time je sudbina kraljevske vlasti bila odlu ena. Ona je bila osu ena, da prije ili poslije, prema tome, kako je gdje dru tveni razvoj napredovao, prepusti svoja prava i ovlasti da prije u na te mogu nike, koji su sada gotovo jedini njezini podanici, jer su se uklopili izme u nje i puka, te je kraljevska vlast sada primorana da pukom upravlja preko njih. Kraljevska je vlast sve vi e samo tolika, koliko je osnovana na kraljevskim veleposjedima. Ondje, gdje je svedena samo na vr enje isfog politi kog suvereniteta, ona uskoro vlada samo prividno. A kako da se odr i, kad je ostala bez poreza i bez mogu nosti da pla a slu benike? Da se osloni na crkvu, kao to je to u inila u Njema koj? Ali to je ondje bilo mogu e samo zato, to se lai ka aristokracija u doba Otona jo nije potpuno razvila. No pored toga ak i same biskupske kne evine razaraju dr avu. Samoga monarha one oja vaju isklju ivo u vojni kom pogledu. Ali njegovo vladala ko djelovanje nije otuda ni im pomognuto, i dr ava se ne raspada ni ta manje. U trenutnim ekonommskim uvjetima kraljeva, momora dakle nu no opadati, im se desio da vi e nema - vojnih pothvata ni osobnog ugleda, da se njim odr i. Ustvari ona od Karla Velikog naglo zapada u dekadansu. Nasuprot velika a, polo aj kraljev neprekidno slabi. Tako je njegova vlast krajem IX. st. vepotpuno izborna. Mogla je ak i nestati. No veoma je karakteristi no, to se to nije dogodilo.29 Velika i nisu ni pomislili, da bi mogli ivjeti bez kralja. Kod njih se jo uvijek odr ao preostatak osje aja za jedinsno dr ave. No u tom je sigurno va nu
28

Stari feudalisti - znalci feudalnog prava iz vremena sve do kraja XVIII. st. - nisu se u tome varali. Svi su oni prihva ali kao nepokolebljivo pravilo, da leno i pravosu e nemaju ni ega zajedni kog , I zaista, feudalno je pravo specijalno pravo, kao to je to i trgova ko pravo.
29

Biranje kralja je napredak u tome smislu, to osigurava jedinstvo monarhije, te vi e ne e biti dioba.

62

ulogu imala prije svega crkva. Jer ona ne priznaje velika e; po njezinu mi ljenju, tek je kralj uvar poretka na zemlji, to ga je odredila providnost. Stoga jelon za uzvrat titi i jam i joj njezine posjede. A i samim velika ima bilo je potrebno da postoji kralj kao sudac i arbiter, kao to i u sudovima treba da postoji sudac, koji predsjeda i nare uje primjenu osude. Kralj je neophodno potreban za dru tveni poredak, za javni mir. Ali kralj dakako kraljuje, ali ne vlada. A ipak, po pravu, ni ta ne ograni ava njegovu vlast. On ne pristaje ni na kakvu kapitulaciju. Ne odri e se nijedne ovlasti. U teoriji on je apsolutni vladar. Ali, on je paraliziran. Udovi vi e ne slu aju glavu. Prividno se ni ta nije promijenilo. Kraljevi se i dalje slu e svima starim formulama, i na slu benom jeziku njima iskazuju sve znakove po tovanja. Ali su aristokraciji prepustili stvarnu vlast. Dana nji pravnici stvaraju veoma lijepe konstrukcije o dr avi u ranom Srednjem vijeku i o kraljevim pravima. No sve su to teorije. U stvarnosti je posve druk ije. Dr ava se raspada, komada, da bi se obnovila u drugom obliku na svojim ru evinama. Poslije Karla elavog vi e nema kapitulara, pa se trebati da ekamo sve do XII. st. da bismo opet nai li na novo doba kraljeve zakonodavne aktivnosti. Ono to se dogodilo, sastojalo se u biti u tome, da se vlast spontano izmakla iz kraljevih ruku i postepeno pre la u ruke aristokracije, koja u isto vrijeme vr i slu bu kraljevog inovni tva. Stoga se s pravom mo e re i, da kraljevi inovnici uzurpiraju slu be, koje vr e. A to se zbova posve prirodno, bez revolucije, bez ikakva estokog pokreta, jer je taj inovnik senior velikog broja onih, kojima upravlja i vlasnik dobrog dijela svoga okru ja, kojim upravlja. Imajmo u vidu, uostalom, da se i dalje odr ava veoma jasna razlika, izme u privatne vlasti to je on ima na svojim zemljoposjedima i nad svojim ljudima, i javne vlasti, kraljevskih prava, koje on obna au kraljevo ime, ali se sada njima slu i u svoju korist. Privatnu vlast, on ima u svoje vlastito ime i stekao ju je kao, dio o evine. A kraljevska je prava dobio tako, da mu ih je dodijelio kralj. To to je grof u svojoj, grofoviji vrhovni sudac, vojni zapovjednik, ubiraonoga, to je mu preostalo od starog rimskog censusa, to je korisnik prava, na kona enje i ubiracestarine (theloneum, tonlieu), - sve to potje e otuda, to je on dr avni inovnik. Samo to on svu vlast, koju vr i u kraljevo ime, sada vr i u svoju korist, a kralj ga u tome nemo e sprije iti. Osim toga, mo aristokracije slama i u svoju korist reformira dr avna okru ja. Dr ava je od merovin kih vremena podijeljena u grofovije. Te su grofovije veoma malene i grofovi- inovnici mogu svoje grofovije prili no lako, obi i za jedan jedini dan. Ali po ev i od VIII. st. mo niji izme u njih po inju prisvajati vlast u vi e grofovija, koje su u susjedstvu njihove. Sretne enidbe, prijateljski sporazumi, nasilje, naklonost ili strah, to ga oni pobu uju kod kralja, nagomilavaju uskoro, u jednom jedinom, neprekinutom podru ju ve i ili manji broj starih okru ja. Nova grofovija, koja se u to vrijeme stvara ovakvim prisvajanjem, pretvara se u kne evinu, jednako kao to se i grof pretvara u kneza. Ime, koje je posu eno od rimske birokracije, ostaje mu ali taj nekada nji, slu benik centralne vlasti, koji je apsorbirao vlast, to mu je dodijeljena, i pove ao okru je, nakom ju je vr io, sada je mali lokalni suveren i ostat e to vjekovima. Sve se to izvr ilo usred ne uvenih nasilja i podmuklosti. Deseto je stolje e pored petnaestoga doba politi kih umorstava. Teritorijalna mo feudalnih knezova nije bih skrupuloznija u izboru sredstava od mo i apsolutisti kih vladara ili renesansnih tirana; ona je samo surovija. Svatko nastoji da oja a na ra un svoga susjeda, i za to mu je svako oru je dobro. Strast za zemljom vlada svima tim feudalcima, i budu i da nema nikoga, tko bi im se odupro, oni nasr u jedan na drugoga svom surovo u svojih nagona. Kralj je nemo an; i ako, kad to eli da se umije a, njegov mu slu benik navije ta rat. Tako je na pr. Karlo Glupi umro u zatvoru grofa od Vermandoisa.

63

Pa ipak, kne evi su uz kralja vezani zakletvom, i ba u tome se ispoljava feudalni element. U to se naime pretvorila nekada nja slu beni ka podlo nost. Oni su kraljevi vjernici, kraljevi ljudi. U teoriji, kralj i dalje ostaje vrhovni dr alac ovlasti, koje su mu preotete i feudalna zakletva, to priznaje. Ne treba dakle smatrati, da je feudalizam slomio dr avu; istina je upravo obratno. On jo uvijek odr ava vezu, u najmanju ruku formalnu, izme u kralja i dijelova kraljevstva, kojih su se domogli visoki slu benici, to su se pretvorili u knezove i koje je feudalna zakletva u inila vazalima. Kasnije, kad kralj opet oja a, pravnici e u tome prona i na elo, kojim e, se okoristiti. Zasad kralj pu ta da se sve odvija kako ho e i priznaje uzurpacije, koje ne mo e sprije iti. Nasljednost feudalaca postaje pravilo. Sin naslje uje oca, a od XI. st. nasljednost se pro iruje i na ene. Takvoga kralja, koji jo uvijek sam sebe smatra nosiocem cijele vlasti, knezovi, njegovi veliki vazali ocjenjuju sad jo samo s feudalnog stajali ta. On je za njih samo jovelika , s kojim su vezani ugovornom vezom. Duguju mu pomoi savjet, a on je njima du an dati za titu; ako ih napadne, staviv i se na svoje kraljevsko stajali te, oni smatraju, da imaju pravo povesti vojsku protiv njega. Knezovi druk ije misle o kraljevskoj vlasti nego sam kralj. Ali posljedice toga osjetit e se tek kasnije; i sve do XII.st. kraljevi e, osim rijetkih izuzetaka pu tati da se stvari odvijaju bez njihova upletanja. Tako se dr ava krajem IX. i po etkom X.st. svodi na praznu formu. Provincije su se pretvorile u kne evine, a inovnici u knezove. Kralj je izvan svojih vlastitih imanja samo lenski suveren svoga kraljevstva. Nekada nje upravno jedinstvo, koje je svoje podrijetlo vodilo od Rimskoga carstva, nadomje teno je mno tvom lokalnih suvereniteta. Ali pritom treba odmah ista i, da je to normalna i zdrava situacija, koja se sla e s dru tvenim stanjem, pa dakle i s dru tvenim potrebama. Agrarno i domanijaino ustrojstvo toga vremena uzrokom je, to je bilo nemogu e da se odr i upravno jedinstvo, koje ni Karlo Veliki nije mogao pretvoriti u ivu stvarnost. Kako je politi ka vlast mogla ostati centralizirana li kraljevim rukama u vrijeme, kad su ljudi u masama ulazili u okvire velikog posjeda i svrstali se me u seniorsku klijantelu? Ona se o ito morala prenijeti onamo, gdje je postojala stvarna mo , i kristalizirati se, ako se tako mo emo izraziti, oko njezinih istinskih nosilaca. Za tita ljudi nije samo glavna funkcija dr ave; ona je i njezin uzrok. Me utim,kralj vi e nije titio svoje podanike; titili su ih velika i. Bilo je dakle nu no i dobro da dr avu raskomadaju u svoju korist. Oni su sigurno imali na svojoj strani ono, to bi se moglo nazvati javnim mnijenjem, ili osje ajima naroda. Nigdje nema traga, da bi mali svijet poku avao spasiti kraljevstvo. Ti ljudi za njega vi e nisu ni znali. Za vladanje i upravljanje ljudima kraljvstvo je bilo suvi e prostrano. Stoga se sistem takvog vladanja prvi put organizirao ti sku enim sredi tima teritorijalnih kne evina. Kraljevstvo se nu no ograni avalo na upravu, koju nije bilo mogu e kontrolirati, a koja nije dosizala do masa. U teritorijalnim kne evinama bilo je drug ije. Knezovi su u dodiru sa stvarno u njihova ih privatna funkcija osposobljuje da zaista upravljaju svojim krajem nevelikog opsega; broj njihovih klijenata i njihovih vazala razmjeran je i opskrbljuje ih potrebnim osobljem. Svatko se trudi oko svoga posla, dodu e na razne na ine u pojedinostima, ali u glavnim crtama podjednako. To je onaj sakriveni rad, koji je u pogledu formiranja dru tva najva nija pojava u to doba, i ondje, gdje je on najprije izvr en (u Nizozemskoj, i Francuskoj), tu je dru tvo bilo najnaprednije. Iznad svega toga kraljevi zauzimaju svoje mjesto na pozornici; carevi se bave velikom politikom. Ali prvi tip originalne politi ke organizacije, koji se u Evropi pojavio poslije Rimskoga carstva, predstavljaju knezovi. Dakoko, pritom nije bilo nikakve teorije i nikakve svijesne koncepcije. Praksa se sama od sebe uskla uje sa stvarno u. Okosnicu teritorijalne organizacije ini kne evo bogastvo u zemljoposjedu, jer se na tome osniva njegova snaga. Glavni ili najbolje smje teni dvorci na njegovim domenama utvr uju se obrambenim radovima i pretvaraju se u zamke, burgove, sredi ta vojne, financijske i pravosudne organizacije. To su 64

obi no prostrani, zidom opkoljeni tvr avni prostori sa zgradama za stanovanje, skladi tima za ivei nastambama za konjani ku posadu. Ka telan, koga knez odabire me u svojim ljudima, vr i slu bu njegova zamjenika u okru ju, koje nosi ime ka telanije. Ka telan zapovijeda tvr avom, nadzire zemlju i predsjeda lokalnom sudi tu. Da bi on i posada tvr ave imali od ega ivjeti, stanovni tvu je nametnuto davanje u naturi; tako se javlja na elo izdr avanja, koje kraljevi nisu poznavali u obliku stalnog davanja, koje je obavezo prema javnoj vlasti. Od XI. st. nalazimo pored toga joi tragove grofovskog poreza (petitio, bede), a to predstavlja novi napredak, kako god bila primitivna forma njegova ubiranja i njegove raspodjeie. Dok tako kralj nema nikakvih drugih financija izvan svojih domena, knez ih na svome podru ju organizira. Povrh toga, on kuje novac, jer je prisvojio i to pravo pored drugih regalija, i iz toga izvla i lijepu korist kvare i kakvo u novca. Ima tako er i cestarinu, a dakako sudjeluje i dalle u prihodu od globa. Njegova je mou svakom pogledu ve a od kraljeve. Jer dok kralj postaje izborom, on je strogo nasljedan, pa se ve rano, jo u X. st., u vr uje pravo jedinstvenog naslje ivanja i tako se kne evine ne komadaju. Zanimljivo je vidjeti, kako su one ostale jednake i neizmljenjene otada pa sve do kraja starog re ima, koji ih je sa uvao kao provincije. Knez iz X. st. organizira pisanje svoje povijesti. Posjeduje dvor po uzoru na kraljev: kancelara. mar ala, sene alka, peharnika. Ima svoje vazale i koji su mu vjerniji nego to je on kralju zbog blizine i ve eg nerazmjera snaga. On je opunomo eni zastupnik svih samostana na svojoj zemlji te im u svoju korist nam e davanja ili slu nosti. Tekstovi ga nazivaju princeps, advocatus patriae, post Deum priceps. On je zaista poglavar zemlje (patria), te ,je dobro uo iti, daje ova lijepa rije u srednjovjekovnom latinskom jeziku u po etku bila primjenjivana na ove male, lokalne domovine. Upravo ondje se prvi put formirao onaj patriotizam, koji kod modernih Evropljana nadomje ta, osje aj posjedovanja gra anskog prava, kakav su imali ljudi antike. On se osniva na porodi nom osje aju i utjelovljuje se u ovjeku, koji je poglavar i za titnik skupine, te se prenosi s oca na sina. Njihov grb postaje grbom stanovni tva. Njih okuplja i vezuje, zajeddni ka vjernost, to je osje aju prema njemu. Ni ta sli no nije postojalo pod Merovinzima ili Karolinzima, a poslije emo sli no osje anje mo i opaziti samo prema kraljevima. Moderni patriotizm, koji se rodio iz dinasti kog osje aja, nastao je najprije u kne evinama. Knez je uistinu za titnik svojih ljudi. On to pla a svojom osobom i nema ni ega aktivnijeg od njegova ivota i njegove dru tvene uloge. Ne samo da on sam vodi svoje ljude u rat i zajedno se s njima baca na neprijatelja, nego predsjeda svojim sudovima, ra una zajedno sa svojiim poreznicima, osobno donosi odluke u svima va nim pitanjima, a povrh svega, bdi nad odr anjem javnog mira. On se stara za sigurnost putova, pro iruje svoju za titu na siromahe, siro ad, udove, hodo asnike progoni drumske razbojnike i daje ih vje ati. Najvi i je sudac u svojoj zemlji, uvar i jamac javnog poretka i baje u tome njegova uloga bitno dru tvena uloga. Kad se govori o krvo ednom feudalizmu, tada treba dobro razumjeti, na to se to odnosi. On je to zaista bio izvan svojih granica, prema neprijatelju, ali ne kod ku e. I sigurno je, da je dru tvo otpo elo svoj politi ki odgoj u okviru feudalnih kne evina. Velika dr ava, kojoj su one dio, nije se doticala ljudi, njezino je djelovanje prolazilo iznad njih. Monarhija, je povukla okvire politi kog ivota, pomogla kr anstvu da prodre udru ila, se s crkvom i izgradila ideal o kraljevskoj vlasti, koji se o uvao i koji e u budu nosti postati idejnom snagom. Ali ona nije imala utjecaja na ljude. Da bi dosegla do njih i njima vladala, trebalo je da se izgradi bliza, vrsta i aktivna vlast lokalnih knezova. I svi ti kne evski andari s udnim imenima i kruti ratnici, zaslu uju usprkos svajim podlastima, svojim umorstvima i plja kama kad susjeda, da zauzmu svoje mjesto me u civilizatorima Evrope. Oni su u njezinim politi kim i dru tvenom ivotu bili prvi u itelji.

65

II. PLEMSTVO I VITE TVO U desetom stolje u obrazavala se u evropskim dr avama; pravna nova klasa plemstvo. Da bismo ocijenili njezinu va nost, dovoljna je ista i, da u politi kom pogledu samo plemstvo od cijeloga lai kag dru tva ima politi ka prava. Poslije e i gra anstva osvajiti svoje mjesto pokraj nje, koje e postajati sve znatnije, ali kaje e ipak sve do kraja starog re ima biti smatrano mjestom drugoga reda. U povijesti Evrope plemstvo, ima - premda u veoma razli itim okolnostima otprilike onu ulogu, koju su u rimskoj povijesti imali patriciji, dok bur azija ima pritom ulogu plebejaca. Oba su se ta sloja tek u modernoj dr avi stopila u masi gra ana, kao to je i u Carstvu s generalizacijom gra anskog prava nestala stara razlike izme u patricija i pu ana. Plemstva je izvr ila tako znatan i tako sveop i utjecaj na evropsku povijest, da ljudima obi no i ne pada na pamet, da je ona originalna pajava, koja je svojstvena posebice zapadnaoevrapskom kr anstvu. Ni Rimske, ni Bizantska carstva, a ni muslimanski svijet nisu imali ni ta sli no. Nema sumnje, sva primitivna dru tva poznaju plemstva mitola kog podrijetla. Ali ta plemstva nestaju s civilizacijom. Ista se dogadila i sa starim germanskim plemstvom, koje nije pre ivjelo provale. Srednjevjekovno plemstvo, koje od starogermanskog rastavlja pet stolje a, posve je nova i veama razli ita tvorevina. Njoj je prethodila ona mo na aristokracija, dijelom rimska a dijelom sastavljena od novajlija i inovnika, koja se, po ev i od osnutka novih kraljevstava, pojavila i postepeno zadabila sve va niju ulogu. Ali ta aristakracija nije plemstvo; ona naime nije u pravnom pogledu klasa, kojoj, ljudi pripadaju po ro enju. Ona je sama dru tveni razred, koji ini skupina mo nih ljudi. Povrh toga, bez obzira kolika je bila njezina fakti na mo , ona pravna ne posjeduje nikakav privilegij. Najve i zemljoposjednik iz vremena Karla Velikog nema pred pravosu em nikakav razli it pola aj negoli obi an slobodni ovjek. Dvije su stvari pridonijele formiranju plemstva: neprestano smanjivanje broja slobodnih ljudi i vojna slu ba u feudalnom obliku; a od ovih dvaju razloga drugi je mnogo va niji od prvoga, te ovaj mo e ak biti i zanemaren. Domanijalni je sistem ire i se pravno degradirao seosko stanavni tvo i sveo ga na vi e ili manje potpuno robavanje. Oni, koji su sa uvali svoju slobodu, na li su se u privilegiranu polo aju, te ve od X.st. rijeliber poprimila zna enje nobilis. Stari pravni obi aji u pogledu familije i ba tine primjenjuju se sad josama na njih. Op e pravo slobodnih ljudi pretvara se u njihovu korist u izuzetno prava. Connubium se u rimskom pravu pre irio. U po etku Srednjega vijeka on je sku en. Porodi no pravo najzad ostaje samo povlastica malog broja ljudi kao i nasljedni zemljoposjed. (allodium). Ti slobodni ljudi, kojih broj nije mogu e odrediti, zadr ali su dakako pravo da nese oru je. Njihov im je posjed omogu avao da uzdr avaju konja za rat. Oni su prije svega ratnici. Ali pored njih postaji jo jedna klasa slobadnih ljudi, koja je bar u Francuskoj, jo brojnija od prve, a ta su vazali. Oni ne ive od svojih vlastitih imanja, od svojih, alodija, nego od lena, koji im u ovo ratarsko doba slu i kao pla a. Kao i ostali, pa ak jo a i ve oj mjeri, oni su oru anici. Za razliku od prvih, oni nisu nasljedni, jer se leno prenosi s oca na sina same ako je sin sposoban za ratovanje. Ako otac za sobam ostavi same k eri ili sinave, koji su nesposobni za vojnu slu bu, lena se vra a seniaru. Ali taj je slu aj rijedak. U Francuskaj su veod Karla elavog lena nasljedna, pa premda je to u Njema koj bilo formalno priznato tek pod Konradom II., sigurno je ustvari postajala vei prije toga datuma.

66

Osim tih slobodnih vojnika, jednih koji su vlasnici aladija i drugih, koji su dr aoci lena, ima i neslabodnih. To su sna ni i vjerni kmetovi, koje seniori vode u rat kao tjelesne uvare, a u vrijeme mira stavljaju na povjerljiva mjesta; ta su minsteriales, Dienstmannen, kojih ima osobite mnoge u Njema koj i koji ine aristakraciju me u neslobodnima. Sve njih, i slobodne i neslobodne ujedinjuje zajednica jedne i iste profesije: njih vezuje oru je, i oni kad preostolog dijela pu anstva u ivaju osobit ugled. Budu i da su sve intelektualne funkcije u rukama sve enstva, te samo ratni ko zvanje mo e laiku pribaviti privilegiran pola aj u dru tvu. U vojni ki staleulazi se tek s punoljetna u. Prilikam stupanja u nj potrebna je podvr i se posebnom obredu: pedaji oru ja, koju izvr ava senior ili koji od njegovih pratilaca. Ovim posvetnim obredom mladipostaje vitezom (chevalier), a ta napraosto zna i vojnika konjanika. Taj obred daje onome, tko mu se podvrgne, ugled po pola aju, koji time posti e. U po etku, ako se sin nekog viteza i sam ne da posvetiti za viteza, ostaje obi an seljak; njegove k eri budu i da ne mogu postati vitezovima, ne u ivaju nikakav poseban pola aj. Ali ovakve su prilike o ite privremene. injeni no stanje priprava je uostalom za pravo. Pa op em pravilu, viteza sin bit e i sam vitez. I otuda, za takvag se sina veod ro enja smatra, da je lan vojni ke kaste, pa e ista tako i vitezove k eri sudjelavati u njegovu pola aju. im je razvoj jednom dospio dotle, a dospio je bar u Francuskoj, krajem X.st rodilo se plemstvo, to jest nasljedna klasa, koja time, to jaj netko pripada, svakom od tih pojedinaca daje, nezavisno od samog dru tvenog polo aja, poseban polo aj u dr avi. Nobiless su svi oni, koji sami, ili po svojim precima, pripadaju vojni kom stale u (milicia). ak ni sloboda nije pritom apsolutno bitna, budu i da su i ministeriales s vremenom smatrani plemi ima. 30 Tako se klasa vazala prakti ki stapa s plemstvom. U svakom slu aju, plemstvo ne dolazi od lena. Jer, napokon, vitezom mo e postati i onaj tko nema lena, pa je tek dosta kasno (u XIII. st.) bilo op enito zabranjeno pu aninu da posjeduje leno. Prema tome, plemstvo je stvorila takva socijalna funkcija, koja pretpostavlja ekonomsku nezavisnost bilo uz pomovlastitog posjeda (alodija) ili uz pomo feudalnog (leno). Plemstvo je ustvari vojska, i to nasljedna vojska. I na tom se osnivaju povlastice plemi a. One se obja njavaju i name u kao uzvrat za slu bu, koju vr e. Plemine e grofu pla ati porez za svoju zemlju, jer mu slu i kao vojnik. U tom je jedini privilegij plemstva u pravome smislu: drugih ne e ni imati. Njegov posebni pravni polo aj, njegov osobiti status u pogled u porodice, osobiti postupak na koji, ima pravo pred sudi tima, sve je to samo o uvano op enito pravo slobodnih ljudi, koje je izgubilo svoju va nost za seljake. Va nost plemstva osniva se na njegovoj dru tvenoj ulozi. Njegove vojni ke funkcije izdigle su ga iznad ostalog pu anstva;. ive i u neprekidnim vezama s knezovima, samo ono iz svojih redova daje upravno osoblje isto onako, kao to samo ono ini vojsku. Iz njegovih krugova dolaze ka telani, na elnici i uop e svi slu benici teritorijalne uprave. Ono, prema tome ne istupa samo kao vojni ka kasta, nego tako er i kao politi ka kasta. Pokraj nje postoji jo i sve enstvo. Pod njima je masa pu ana, neplemi a, koji ih svojim radom uzdr avaju, da bi se oni, za uzvrat, mogli baviti jedni vodstvom njihovih du a, a drugi za titom njihovih tijela. Sve to nije neka teoretska ocjena a posteriori. To su ve suvremeni pisci savr eno to no opazili i zabilje ili veoma jasnim izrazima. To plemstvo je do krajnosti brojno, sve vrvi od njih, naro ito ondje, gdje je domanijalna institucija veoma rasprostranjena te lako dolazi do stvaranja lena. Mo e se re i, da je dru tveni razvitak razmjeran koli ini ili, bolje, gusto i vite tva, a opada to god se vi e udaljujemo od Francuske prema Labi. Za Francusku i za Nizozemsku mo emo pretpostaviti, da se u svakom seoskom podru nom gradu
30

Ovo se kona no ustalilo tek u XIV. st.

67

susretalo vi e vitezova, pa sigurno ne e bi ti daleko od istine ako procijenimo, da su oni bar u ovim zemljama, inili desetinu svega pu anstva. Zbog toga ne treba njihov na in ivota zami ljati kao veoma, profinjen. Njihova lena i njihove male domene omogu uju im samo da ive. Njihova se vojni ka oprema sastoji od koplja, eljezne kacige, tita i platnenog odijela. Samo najbogatiji imaju i anu, ko ulju. Kad ne ratuju, ti se surovi vojnici vje baju na turnirima, koji su nalik na prave bitke. Odlaze na turnire u stotinama, okupljeni po pokrajinaina, i ozbiljno navaljuju jedni na druge sve dok neki od njih ne ostane na zemlji. Sve su to najnemirniji, najratoborniji ljudi, koji bijesno jedni druge uni tavaju u onim privatnim ratovima, porodi nim krvavim osvetama, u koje su besprekidno zapleteni. Uzalud je crkva veod kraja XI. st. najprije u Francuskoj, a poslije u Njema koj, bo jim mirom smanjila broj dana, kad su dopu tene bitke; navika je bila ja a. Kroni ar Lambert od Waterlooa pripovijeda krajem XI. st., kako je desetero bra e njegova oca bilo ubijeno prilikom nekog susreta sa svojim neprijateljima u blizini Tournaia; a nekako u isto vrijeme, flandrijski grof Robert Frigijac konstatira, sastavljaju i popis umorstava, u injenih, u okolini Brugesa, da bi trebalo vi e od 10.000 srebrnih maraka za isplatu odmazde. U takvoj sredini nema dakako nikakve intelektualne kulture. Samo kod najbogatijih sve enik, u i djevojke u porodici itati. A za dje ake postoji samo konj, im se mogu uspeti na sedlo, oni se znaju samo tu i. Vojni ke pjesme poput one, to ju je pjevao Taillefer u bici kod Hastingsa, sva je njihova knji evnost. Oni su estoki, grubi, praznovjerni, ali izvrsni vojnici. Treba u tom pogledu ocijeniti pothvate Normana na Siciliji, osvojenje Engleske, u enje cara Aleksija nad flamimskim vitezovima, kad su prolazili kroz Carigrad, a nadasve izvanredni kri ar ki pothvat. Ona svojstva, koja francuske i nizozemske vitezove ine najboljim ratnicima njihova vremena, nemaju nikakve veze s osobinama rase; ona su plod vje banja. To je vje banje bilo najbolje na Zapadu, jer je vite tvo ondje bilo brojnije, a bilo je to zbog ve e rasprostranjenosti domanijalnog sistema. Krajem XI. st. vite tvo je izvanredno pro ireno. Ali vite ki obi aji, to jest onaj pravilnik u tivosti i lojalnosti, kojim se odlikuju plemi i poslije kri arskih ratova, jo ne postoji. Za njegov postanak trebat e vi e profinjenosti. No u svakom slu aju, ona dva osje aja, na kojima se ono temelji, ve su rasprostranjena me u vitezovima; to su: pobo nost i ast. Nema nitko pobo niji od tih vojnika, usprkos, njihovoj praznovjernosti i surovosti. Oni pomno po tuju pravo, azila, zaustavljaju se progone i neprijatelja, im u daljini vide vr ke tornjeva kakvog samostana. S primjernom pobo no u idu u procesijama iza relikvija, to ih redovnici izvode na etnju po cijeloj zemlji . Odlaze na daleka hodo a a u Rim, u Jeruzalem. ini se, da su se bana, hodo asni kim putovanjima razvile pjesme feudalne epohe. A to se ti e asti, taj osje aj, koji su moderna vremena ba tinila od njih, posve je vojni ki, Nije to u potpunom smislu moderni pojam asti, jer je ovaj profinjenjeniji. To je prije svega osje aj vjernosti i lojalnosti. Ti se vitezovi obi no slu e nevjerom i podmuklostima, ali ne prekr uju zadanu rije . PojamHomagium (hommage), koji je izblijedio u razvitku francuskog jezika, za njih je jo u punoj snazi i odgovara potpunom predavanju njihove osobe, svorne senioru. Vjerolomstvo je za njih najte i zlo in.31 Oni na sve gledaju s osobnog stajali ta i s obzirom na odnose ovjeka prema ovjeku. Osje aj poslu nbsti i discipline potpuno im je tu , im misle da su povrije eni smjesta se pobune, i iskrenost njihova govora izvanredan je pojav. Njihova ekonomska nezavisnost prirodno je me u njima op enito pro irila moralne sklonosti, koje su se odr ale i poslije, u druugim okolnostima, i poprimile profinjenije obike. Normalni temelj, na kom e se u toku vremena razviti plemenitost, izgra en je dakle ve tada. Ona je veoma shvatljiva i posve razli ita od one, koja e biti svojstvena bur oaziji.
31

Upor. Ganelona u La Chanson de Roland

68

Plemstvo e do kraja u svom najve em dijelu, uvijek zadr ati trag svoga podrijetla od klase ljudi, kojima je bila tu a svaka ideja o profitu i o bilo, kakvom produktivnom radu. Kod vite tva se na neki na in mo e opet ustanoviti antikno shva anje o radu, koji je nedostojan slobodna ovjeka. Ali u antici slobodan ovjek poosve uje svoju dokolicu, koju zahvaljuje radu svojih robova, javnim pitanjima; srednjovjekovni vitez koristi se onim, to mu daje zemlja, da bi se predao vojni kom zvanju i slu enju svome senioru. Trebat e da pro u vjekovi i da plemstvo bude postepeno izgurano s polo aja, to ga je zauzimalo neko , pa da izraz vivre noblement ( ivjeti plemi ki, otmjeno) kona no postane sinonim za ivjeti besposleno.

69

 ETVRTA KNJIGA RAT ZA INVESTITURU I KRI ARSKI RAT PRVO POGLAVLJE CRKVA I. PAPINSTVO

U vrijeme kad se mo Carstva gasila, papinstvo se, kako smo vidjeli prije, okoristilo onim, to je Carstvo izgubilo na snazi i sjaju. Ali se papinstvo svojim vlastitim snagama nije moglo odr ati na visini, na koju se popelo. Ono je po ivalo na Carstvu, ono se ako se mo emo ovako izraziti izdiglo i razvilo na njemu. A kad se ono sru ilo, survalo se i papinstvo za njim. Najprije je bilo prepu teno nasilju slu ajnih kraljeva, koji se otimaju za Italiju i carsku krunu, a u po etku X. st. postalo je plijen rimskih feudalaca. Seniori rimske Kampanje bore se me u sobom oko toga, tko e papinsku ast pribaviti svojoj porodici. Nema sumnje, papu i dalje imenuje gradski kler i puk, ali je i suvi e lako izbornicima silom nametnuti svoju volju ili izabranog sru iti, ako ne pogoduje eljama najja e stranke. Zajednica klera i vjernika zadr ala je svoje prave da redovi to bira papu tako dugo, dokle god je pored papinstva postojala sna na vlast. Biranje je najprije nadzirao egzarh, a zatim missi. Ali otkako je Carstvo zapalo u dekadansu, odre ivanje papa vr i se pod pritiskom feudalaca. Pape toga vremena pojavljuju se i nestaju kako god se svidi feudalnim strankama; ima ih koji umiru od ruke ubojica, a drugi zavr avaju ivot u zatvoru. U toj rimskoj sredini, gdje je, ini se, demoralizacija i la uporedo s njihovom surovo u, spletke ena vi e nego jednom raspolagale su tiarom. Maarozia i Teodora podjeljuju je posredstvom svojih ljubavnika ili svojih uzastopnih mu eva svojim sinovima; legenda o papisi Ivani samo je do karikature dovedeno pretjeravanje i suvi e stvarnih skandala toga vremena. Jedan od sinova Marozije, Alberik od Tusculuma najzad je postao senior Rima i proizvo apapa. Pobrinuo se da Rimljane navede da priznaju njegova sina Oktavijana kao njegova nasljednika i budu eg papu. Kad je Alberik umro, njegov ga je sin naslijedio kao gospodar grada, a 955. je, u dobi od 18 godina, primio najvi u sve eni ku ast onako, kao to se dobiva leno, uzev i pritom ime Ivan XII. Pa ipak, ba e feudalni papa postati oru e za obnovu Carstva. Nije ni potrebno re i, da ga je na to naveo samo njegov osobni interes, i da je on u velikom inu, to ga je tada izvr io, vidio samo obi no sredstvo za ostvarenje svojih ciljeva. To to je 962. pozvao u Rim Otona I. i polo io mu na glavu carsku krunu, u inio je samo zato, to se u tom trenutku trudio, da dobije njegovu pomoprotiv markiza Berengara od Ivreje, takozvanog kralja Italije, svoga smrtnog neprijatelja. Tradicije iz vremena Lava I. i Karla Velikog bile su tako srozane, da Ivan XII. sigurno nije ni pomislio, da e Oton o Carstvu sebi stvoriti i ta vi u zamisao od one , to ju je on sam imao o papinstvu. U Rimu vi e nitko nije razumijevao velike rije i, koje su nekovladale historijom. Kad je opazio, da je novi car svoju vlast shvatio ozbiljno, i da njegova rimska senjorija ugro ena, po urio se da ga izda i spletkari protiv njega. Oton se vratio u Rim, sazvao sinod, na kom je Ivana. XII. dao zbaciti, i primorao Rimljane da se zakunu, da ubudu e vi e ne e imenovati pape bez njegova pristanka ili bez pristanka njegova sina. Lav VIII. izabran je u njegovoj prisutnosti, a zatim je oti ao. Ali Rimljani su popustili samo pred silom. Tek to je Oton otputovao, protjerali su Lava i nanovo pozvali Ivana XII. Poslije njegove smrti, ne vode i brigu o svojoj zakletvi, izabrali su na njegovo mjesto Benedikta V. Oton se ,opet morao vratiti i opsjesti grad; do epao se Benedikta i poslao ga u progonstvo u Hamburg i uspostavio na vlasti Lava. Kad je ovaj umro, Ivana XIII., imenovanog pod njema kim utjecajem, uskoro protjera jedna pobuna, i car je 967. opet morao prije i Alpe da ga vrati na prijestolje. Kako se vidi, papa u svim tim sukobima istupa nasuprot caru samo kao rimski senior, gotovo kao neposlu ni vaza. O ita je suprotnost izme u velikih uspomena, to ih doziva njegovo ime, i lokalne 70

uloge, u koju je zato en. Zahvaljuju i udaljenosti od Njema ke, rimski se feudalci uvijek nanovo pridi u nakon to su bili upokoreni. Pod Otonom II. Crescenzi su isto onako mo ni ti Rimu, kao to je prije njih bio Alberik, i Rossanov poraz nije mogao smanjiti njihov utjecaj. Oton III. je neodre eno ma tao o tome da obnovi savez pape i cara, ugledaju i se u teoriju, a ne u karolin ku stvarnost. Ma tao je da Rim u ini sredi tem dvostruke vlasti, koja bi odonuda upravljala kr anskim svijetom u nerazrje ivom jedinstvu. Kad mu je bilo 25 godina, prispio je u Grad, ondje dao izabrati svoga brati a Brunona pod imenom Grgura V. (996) i od njega primio carsku krunu. Zatim je na samrti odabrao naju enijeg ovjeka svoga vremena, Gerberta, nadbiskupa u Reimsu, a poslije u Ravenni, da bude doveden na prijestolje Svetoga Petra. On je uzeo ime Silvestar II., podsje aju i time na onoga Silvestra I., o kom legenda tvrdi, da je pokrstio Konstantina. Car se smjestio pokraj njega na Aventinu, u pala i, koja je svojom rasko i sje ala na bizantsku pala u i koja je u svoja pravila o pona anju preuzela strogost uobi ajenu u samostanskim propisima. Zalutav i u idealisti ke sanjarije, u kojima je mogu e prona i utjecaj njegove majke Theophane kao i onih biskupa, koji su ga odgojili. car je, ini se vjerovao, da je mogu e Rim nanovo u initi sredi tem svijeta; ali to je sada imao biti Rim, u kom e vlast biti podijeljena izme u pape i cara. Ni on, ni Gerbert, izgubljeni u svome ma tanju; nisu do ivjeli ostvarenje. Realnost im se kruto osvetila. Jedna pobuna Rimljana primorala je cara da bje i; umro je 23.sije nja 1002 u Paternu, na podru ju Mont Soracte, bolestan od toga, to mu se san razbio. Stranke su se sad nanovo stale boriti za grad: s jedne strane Crescenzi, a s druge strane grofovi od Tusculuma. Benedikt VIII., koga su doveli grofovi od Tusculuma, odr ao se dozvav i u pomoHenrika II., kao to je Ivan XII. dozvao Otona. Naslijedio ga je brat njegov. Ivan XIX. (1024-1038), laik koji je u jednom danu primio sve sve eni ke stupnjeve. On je okrunio Konrada Il. Poslije njega izabran je i tre i lan porodice Tusculum, Beriedikt IX. Njega su Crescenzi protjerali i na njegovo mjesto doveli Silvestra III., koga je njegov protivnik, vrativ i se na elu svoje stranke uskoro opet istjerao. Nato je Silvestar tiaru prodao Grguru VI. U isto vrijeme postojala su trojica papa!

Obnova Carstva nije dakle dovela do oja anja papinstva. Osim Otona III., novi carevi ne preuzimaju karolin ku tradiciju. Oni vladaju zajedno s crkvom, a to zna i s biskupima, a ne s papom. Njime se slu e samo da im polo i krunu na glavu. to se ti e ostaloga, njima ne polazi za rukom da u Rimu uvedu red, a time se, uostalom, malo bave. Papa ih naime li malo emu mo e smetati, jer nema nikakve vlasti u crkvi. U Rimu samom, kler je u rukama stranaka i ne protestira, ne poduzima nikakve napore, da bi stolici Svetog Petra pribavio njezin nekada nji sjaj, pa ak ni njezino dostojanstvo. Reforma, koja ce ga uzdi i, morala je do i izvana; stoga je ona nu no morala papinstvo dovesti u sukob s carem.

II. CLUNYJSKA REFORMA Disciplina, moral, u enost i bogatstvo crkve poraslo je ili pove alo se pod Karolinzima. Ono je ovisilo o njihovoj pomo i, pa prema tome o njihovoj snazi. Pad te snage neizbje ivo je morao crkvu dovesti u krizu, te ju je zaista i doveo; no ona je, kao to se to de ava i s krizama politi kog ustrojstva, bila polazna to ka za obnovu aktivnosti. U Njema koj, gdje je carska crkva ve za Otona postavljena na vrste temelje, ta je kriza potrajala malo, te je pod upravom biskupa karolin ka tradicija bila brzo opet prihva ena, a intelektualna je kultura sve enstva nanovo po la onim putem, to su ga ocrtali Karlo Veliki i Alkuin. Ali na zapadu Evrope nije bilo isto. Feudalizam je ire i se i razaraju i dr avu neizravno zahvatio i crkvu. U. Francuskoj, Lotaringiji i Italiji polo aj je biskupa otprilike jednak papinu polo aju u Rimu. Oni se moraju braniti od susjednih feudalaca ili pak dolaze na biskupske polo aje 71

tako, da su ih feudalci nametnuli kleru; ovi ih protjeruju, ako se ne svi aju najja oj stranci, ili ak kad to ubijaju, ako im previ e otvoreno prkose. Papa im ne mo e pru iti nikakvu pomo . U Francuskoj kralj mo e tititi samo one, koji su na njegovoj domeni; uostalom njih on imenuje. Polo aj samostana joje bjedniji. Lai ki seniori koji im se name u kao advokati (kad naprosto ne uzmu sebi naslov opata), plja kaju njihove zemlje, stvaraju lena za svoje ljude na ra un samostanskih domena, name u im uzdr avanje svojih slu benika, svojih lova kih pasa, ukratko, izvrgavaju ih plja kanju, a da im u tome nitko ne mo e pomo i. Kako je lai ka vlast slabila, crkva trenutno prolazi, kroz krizu, iz koje je imala iza i sna nija, jer e ostati sama. Bila je kadra da ivi sama od sebe i da snage, koje su se za trenutak skrenule na korist dr ave, upotrebi samo za sebe. Obnova je nu no morala do i od onoga dijela klera, koji je bio najneovisniji od laika, a to su bili redovnici. Za razliku od onoga, to se doga alo s dr avom, bolest crkve bila je tek povr na. Pro irenje feudalizma zahva a je tek posredno, ali njezino ustrojstvo, budu i da ona ostaje izvan politi kog dru tva, nije moglo biti zahva eno. Kakogod je nered koji ju je zahvatio, bio velik, on nije razorio ni ta bitno. Episkopalna organizacija odr ala se dalje, kao to su se odr ali i samostani. A odr ala se i pobo nost, jer premda su u enost i disciplina opale, pobo nost se pove ala u tome smislu, to se pro irila. U X. st. upe se rasprostiru svuda po zemlji. Seoske crkve este su sada na zemljoradni kim podru jima. Samostanske domene boIje su organizirane od lai kih i privla e ljude u masama. Znatan dio njih postaju cerocensuales (to jest crkveni kmetovi), pripadaju svetom za titniku samostana, pribavljaju mu klijentelu, koja propagira njegov kult i hvali njegova uda. Ovo je u punom smislu doba lokalnih svetaca kao to je i doba lokalnih vlada. Takvi su na pr. Sv. Lambert, Sv. Hubert, Sv. Bavon, Sv. Trond. Oni su kao neki veliki vazali bo ji, a ljudi se utje u pod njihovu za titu. Njihove relikvije vr e aroban utjecaj. Redovnici ih iznose na procesije po zemlji. Uz njihovu pomo odvra aju vitezove od privatnih ratova. A udotvorna mo , to je posjeduju, zra i na redovnike, koji ih uvaju. Jer svece nalazimo op enito u samostanima, a ne u biskupijama. Utjecaj opatija raste i po tome, to mnogo seoskih crkava pripada njima ili ovisi o njima, ili pak slu be bo je u njima vr e redovnici. Ideal svetosti toga vremena, samostanski je ideal. On zahtijeva odricanje od svega zemaljskog poradi spasa du e, nebrigu za svaku socijalnu aktivnost pa ak i za svaku drugu vrlinu osim odricanja, poniznosti i isto e. I baje otuda imala do i obnova crkve, a ne od biskupa, bilo da su oni napol feudalci, kao u Francuskoj, ili vjerni karolin koj tradiciji, kao li Njema koj. Njihova u enost ne ostavlja nikakav dojam na tada nju neobrazovanu javnost. Njoj treba svetaca i udotvoraca.

U tom pogledu: feudalci misle jednako kao i puk, jer su biskupi njihovi protivnici. Oni dodu e plja kaju samostane, ali ih po tuju, i na svom samrtnom krevetu oni knezovi, koji su ih najvi e plja kali, daju im obilne poklone. Svi oni duboko tuju svetost i oplakuju nerede; u koje su zapali samostani, ak i onda, kad su oni sami tome uzrok. Njihovi se osje aji dobro vide po pomo i, to je pru aju asketizmu, im je on postigao ne to ugleda. U Lotaringiji vitez Gerard de Brogne postaje redovnikom i uskoro sti e toliku slavu zbog discipline, to ju je uveo u malom -samostanu, koji je osnovao na svojoj zemlji, da mu grofovi Hainauta i Flandrije stavljaju u du nost da reformira opatije u njihovim zemljama. Taj lokalni pokret zna ajan je i pokazuje, koliko je teren za odlu nu reformu, to je potekla iz Clunyja, bio pripravljen. Ovaj samostan, to ga je 910. osnovao vojvoda Vilim od Auvergne, odigrao je pod upravom ljudi, kao to su bili Odon (+943) ili Odilon od Mercoeura ( +1049), ulogu, koju bismo po njezinoj va nosti mogli usporediti s ulogom isusovaca u XVI. st. Ovdje se dakako nije radilo o suzbijanju hereze, nego o orijentaciji vjerske misli i vjerskog osje aja. Mislim, da bi se moglo re i, da je redovni tvo uz pomo Clunyja utisnulo zapadnom kr anstvu ig, koji e potrajati vjekovima. Nema sumnje, redovnici su ve 72

prije toga imali va nu ulogu, naro ito prilikom obra enja Engleske. Ali je svjetovni kler bio va niji; preko njega se manifestirao savez crkve s dr avom. Biskupi su u karolin ko doba napola kraljevski slu benici; u Njema koj postaju knezovima. No ba to je ono, to Clunyjevci osu uju. Za njih je vremeniti ivot samo predvorje vje nosti. Sve mora biti rtvovano zbog nadzemaljskih ciljeva. Spas du e je sve, a on je mogu samo uz pomo crkve; ona stoga, da bi mogla ispuniti svoje poslanje, mora biti potpuno ista od svakog zemaljskog upletanja. Ovdje se vi e ne radi o savezu crkve s dr avom, nego o potpunom podvrgavanju ovjeka i dru tva crkvi, koja je na duhovnom podru ju posrednik izme u njih i boga. Treba dakle smatrati simonijakom svakog onoga tko pogoduje upletanju lai ke vlasti u vjerske poslove. Sve enik pripada samo crkvi. On ne smije nad sobom imati nikakva seniora, on vi e ne smije imati porodice. enidba sve enika, tolerirana u praksi, strahota je, koja mora nestati. Potpuno produhovIjenje crkve, apsolutno provo enje kanonskog prava to je ako vene program u pravome smislu rije i, a ono bar tendencija Clunyja. Na podru ju pobo nosti ona zna i asketizam; na podru ju politike ona tra i potpunu slobodu crkve, prekid svih spona, koje ju vezuju uz civilno dru tvo. Mo e se re i, da je Cluny u tome smislu protivukarolin ki pravac. Ali on se zala e za papinstvo, jer je o ito da se crkva, ako eli biti nezavisna, mora okupiti oko svoga poglavara; koji je u Rimu.

Te politi ke posljedice, to ih reforma sobom nosi, nisu se o itovale odmah. Isprva je svijet u Clunyju vidio samo obnovu asketskog ivota, pa su, knezovi i biskupi sa svih strana od njega tra ili redovnike, koji e regenerirati opatije na njihovu podru ju. Od sredine X. st. reforma se iri, po cijeloj Francuskoj, po Italiji, Flandriji, dosi e Lotaringiju i otuda se u po etku XI. st. rasprostire po Njema koj. I svagdje kamo dopire, pove ava pobo nost, i to vanjsku pobo nost, koja se prije svega sastoji u vr enju obreda, u po tovanju svetkovina, u potpunom oslanjanju u svemu na crkvu, koja je Kristova vjerenica i njegov predstavnik na zemlji, misti ko vrelo milosti i spasenja. Raste broj vitezova, koji stupaju u samostan 32 i knezova, koji umiru u redovni kim haljinama 33; osnivanja novih samostana umno avaju se. U X. i XI: st. ima ili veoma mnogo. Crkva poprima oblik posve nadljudske ustanove. Svijet ivi u atmosferi neobi nih stvari. uda su veoma esta. Zbivaju se prilikom svake epidemije. Svaka -kuga, svaka glad daje povoda za izvanredne manifestacije, kao to je velika, procesija u Tournaiu (XI. st.) U Sv. Trondu godi nji prihod od darova, to ih donose vjernici, nadilazi sve druge prihode samostana. Kad je ondje odlu eno da bude sagra ena nova crkva, puk od svoje volje dovozi na mjesto kamen i stupove dopremljene Rajnom do Klna. Bo ji mir, koji u vrijeme velikih godi njih svetkovina prekida privatne ratove, posljedica je tog izvanrednog utjecaja crkve na osje aje i misli tada njih ljudi. Ali i, nemiri, koji u XI. st. izbijaju protiv o enjenih sve enika, tako er se izravno osnivaju na tom utjecaju.

Uza sve to bilo je i konzervativaca, koji su se prepla ili i uzbuniti zbog tih novih raspolo enja. Egbert od Ligea, Sigebert od Gemblouxa smatraju, da ti redovnici idu predaleko; boje se uzvi enosti i apsolutnosti njihovih nazora. I ovakvo duhovno raspolo enje u po etku je op enito kod carskog sve enstva. Gerard od Cambraia ne pristaje da u svojoj dijecezi uvede bo ji mir. Pa ipak, svi najplemenitiji umovi i naj i a srca prilaze novom izvoru vide i u njemu ideal. I nitko se ne usu uje da ga pobija, jer bi to zna ilo pobijati samoga boga. Snaga toga pokreta ostavila je tragove, koji jo uvijek rese na e tlo. U to se naivno vrijeme podi u prve velike crkve, i crkvena umjetnost po inje graditi hramove prevelike za narod, ali uvijek premalene za bo je veli anstvo.34 XI. st. je izvanredno doba vjerskih gra evina, istinska polazna to ka velikog zapadnog graditeljstva, u kom su dotad uvijek dominirali Bizant i Ravenna. U isto vrijeme, to je dokaz o golemom porastu bogatstva, to ga je crkva
32 33 34

Poppon, koji postaje opat u Stavelotu. Godfried Bradati vojvoda Ardenski. enska i mu ka opatija u Caenu; katedrala u Tourmaiu, Spiru. i.t.d.

73

prikupila. Za samostane su X. i XI., st. nadasve izrazita, epoha darivanja. Njihovo bogatstvo omogu uje im dakako da pove aju svoj dru tveni utjecaj uz pomo milostinja za tite siromaha. i.t.d. Treba nadalje ista i, da je pristup u crkvu, premda je ona ustvari bila sve eni ka kasta i sve vi e, kao i plemstvo, vojni ka klasa, s dru ge strane ipak bio otvoren svakome. Kmet ne mo e postati plemi em, ali mu je put u crkvu slobodan. Dovoljno mu je da po e u kolu i da nau i latinski. A im je dobio tonsuru, on je clericus, a u sjaju, koji okru uje njegovu klasu, uspomena na njegovo podrijetlo i ezava. Moglo bi se re i, da svatko, kako god bio siroma an; u svojoj torbi nosi biskupski tap. Kako god je sve eni ki stale odozgo bio zatvoren i hermeti an, nova enje u njegove redove odozdo bilo je u najve oj mjeri demokratsko. Ne zaboravimo, da je Grgur VII. bio sin seljaka. Ovo e se kasnije promijeniti. Ali svaki put kad u crkvi do e do obnove vjere, koja se o ituje reformom, uvijek se iznova pojavljuje ovo regeneriranje iz redova puka. Ono je sigurno bilo veoma sna no me u Clunyjevcima i treba, ga tako er ubrojiti me u razloge njihova uspjeha. Najzad, crkva ba u X. i XI. st. kona no osvaja onaj privilegirani polo aj ii dru tvu, koji e zadr ati sve do kraja starog re ima. Sve enici su u to vrijeme u svakom pogledu stekli nezavisnost od civilnih sudova; a crkveni su (duhovni) sudovi pro irili svoju kompetenciju na sve one civilne poslove, koji imaju veze s vjerskim ivotom, bilo da su, kao enidba, u osnovi sakramentalan in, ili da se kao ugovori potkrepljuju zakletvom, koja ih time pretvara ti vjerski in. Tako je, dakle karolin ka dr ava slabe i prestala da pru a ruku pomo nicu svojoj saveznici crkvi. Ona je zbog toga trenutno zapala u te ko e i polo aj njezina visokog osoblja, po ev i od pape pa do biskupa, svagdje je bio uzdrman, osim u Njema koj. Ali njezino oslabljenje, koje je otuda proiza lo, na lo je nadoknadu ti potpunijoj slobodi i orijentaciji vjerskog osje aja, koji je odbacio smetnje vremenitih briga i okrenuo se isklju ivo prema nebu. Redovnici, i to u prvome redu clunyjevski redovnici, propagatori su tih novih tendencija. One su postigle dvojak rezultat; s jedne strane, budu i da je crkva posrednik, neophodno potreban za spa avanje, koji svoje djelovanje upravlja isklju ivo prema posljednjim ciljevima, te joj tendencije daju takav utjecaj na du e, kakav nije imala nikad prije toga. S druge strane, one joj daju izvanrednu snagu navode i je da odbaci svako starateljstvo, svako lai ko upletanje u njezine poslove, smatraju i ga napadom na svoju isto u. I najzad, njezin joj je ugled donio golemo bogatstvo u zemljama, iIi milodarima, u privilegijama. Cio se ovaj pokret odvijao izvan Rima i izvan papinstva. Ali on je onamo nu no morao sti i i odjednom predati u ruke nasljednika Svetoga Petra, nemo nog careva za titnika, koga su degradirale spletke feudalaca i sukobi stranaka, upravu nad tom golemom snagom, koja je radila za njega i ekala trenutak, kad e otpo eti, da djeluje pod njegovim zapovjedni tvom.

74

DRUGO POGLAVLJE RAT ZA INVESTITURU 1. CARSTVO I PAPINSTVO OD VREMENA, HENRIKA III. (1039)

Pridi u i 962. Carstvo, koje je palo i bilo poni eno za vrijeme posljednjih nosilaca carske asti i koje od 915. ak uop e nije imalo nikakvih, nosilaca, Oton je bez ikakve sumnje htio nastaviti karolin ku tradiciju. Primaju i krunu iz ruku Ivana XII. i uzimaju i naslov cara Rimljana (Romanorum imperator), on je sebi dakle dodijelio ulogu svjetovnog poglavara kr anstva, u emu se, i sastojala sama bit carskog dostojanstva. Vlast, koju je preuzeo, bila je univerzalna vlast, i to isto tako univerzalna kao i samo pokoravanje crkvi. Ali kakve li suprotnosti izme u onoga, to je bilo, i onoga to je trebalo biti! Pod Karlom Velikim, pod Louisem Pobo nim, pa ak i pod samim Karlom Debelim Carstvo se zaista prostiralo po cijelom ili gotovo cijelom Zapadu. Njegova stvarna rasprostranjenost podudarala se, ako se tako mo emo izraziti, s njegovim univerzalizmom. Oton naprotiv vlada samo nad Njema kom i Italijom. Ustvari, Carstvo, onakvo kakvo ga je on osnovao i kako se nastavilo poslije njega, sastoji se samo od skupine dr ava, kojoj se od Konrada II. pridru ila i kraljevina Burgundija, ste ena time, to ju je ustupio njezin posljednji kralj Rudolf III. (1033.). Ako je Carstvo i zadr alo svoje ime, ono u stvarnosti vi e ne obuhva a sveukupno katoli ko kr anstvo. Ono isto tako nije zadr alo ni ono intimno, jedinstvo s papinstvom, onu suradnju duhovne i svjetovne vlasti u upravljanju svijetom, koja je temelj karolin ke koncepcije i od koje se sastoji njezina veli ina. Pod novim carevima papa je ili u otvorenoj pobuni protiv onoga, tko bi trebao da je njegov saveznik, ili je njegova kreatura bez utjecaja i ugleda. Otonov san, da obnovi misti ki brak papinstva s carstvom, okrutno se raspr io. Mozaik u crkvi Sv. Ivana Lateranskog pretvorio se u la . U novom poretku stvari papa ima tako podlo nu ulogu, da njema ki kralj jo prije svoje krunidbe u Rimu uzima naslov rimskoga kralja, isti u i time svoje pravo na krunu, koju e mu papa, kao neke vrsti obredni me tar staviti na elo, ali koji ne mo e ni pomisliti na to, da bi mu je uskratio.

Ustvari carsko je dostojanstvo ubudu e samo privjesak, samo posljedica sticanja kraljevske asti u Njema koj. Naslov cara nosi njema ki kralj, to jest onaj kralj, koga su priznali i prihvatili jedino njema ki knezovi, jer italski i burgundijski nisu nikad sudjelovali u biranju kraljeva. Ali pritom se ipak odr ala tradicija: premda carska ast pripada njema kom kralju, Carstvo ipak nije ni po emu Njema ko carstvo. Kako god bilo izmijenjeno i sni eno njegov ga univerzalizam prije i, da se pretvori u nacionalno carstvo. Budu i da je rimsko, ono ne mo e posebice pripadati nijednom pojedinom narodu. Jednako onako, kao to Karlo Veliki i njegovi nasljednici nisu bili frana ki carevi, tako nisu ni Oton i njegovi nasljednici bili njema ki carevi. Umjesto da je Njema ka, ako se mo e tako re i, nacionalizirala Carstvo u svoju korist, dogodilo se, da su se njezini kraljevi ve samim tim to su znali da su svi unaprijed ozna eni kao carevi, denacionalizirali na njezinu tetu. Njihovo je poslanje veod prvoga dana njihove vladavine u nerazmjeru s njihovom zemljom; ono je ve e od nje, ono je svodi na to, da bude samo dio cjeline, nad kojom oni vladaju. Ukratko, novi carevi su osu eni na neobi an polo aj, da ne budu ni univerzalni ni njema ki vladari. Stvarnost im ne dopu ta da budu jedno, a tradicija da budu drugo.

Sve do kraja XII. st. oni su neosporno bili najmo niji vladari na Kontinentu; no ipak, kad se okolnosti razmotre izbli e, veoma se brzo mo e opaziti, da je njihova snaga vi e prividna negoli stvarna. Carski 75

teritorij na prvi pogled pobu uje dojam impozantnog podru ja, koje ima sve uvjete za golemu ekspanziju. Na sjeveru ga zapljuskuje Sjeverno i Balti ko more, na jugu doti e obale Jadrana, te se ini, da je time to posjeduje Italiju i obale Provanse, koju je Carstvo steklo s Burgundijom, predodre eno da jednoga dana zavlada nad Sredozemljem. Ali na nesre u, ono nije i ne mo e biti dr ava. Vlast careva oslanja se zapravo samo: na crkvu, ili, to nije, na biskupske kne evine, za koje se svaki od njih, po ev i od Otona, pobrinuo da im pove a prostranstvo i prihode, i kojima nosioce oni sami imenuju iz redova sebi vjernih ljudi. Carevi dobivaju ba od tih kne evina najve i dio svojih prihoda i svojih vojnih kontingenata. A to se ti e lai kih knezova, oni postaju, usporedo sa sve ve im razvojem feudalizma u Njema koj, kome pogoduju ekonomski uzroci ire i domanijalno ustrojstvo, sve neovisniji, kao to se to doga alo i u Francuskoj. No za razliku od francuskih kraljeva, car nema nikakvih dinasti kih teritorija, nema svoje vlastite kne evine, koje zemlja i ljudi pripadaju njemu i gdje se on osje a na vrstome tlu. On luta po carstvu; nema svoje prijestolnice. On je vje ni putnik, sad je s druge strane planina, sad li Saskoj u vapskoj ili u Frankoniji. Takva lutala ka vlast udru ena je s odsutno u svake lai ke administracije. Nje nema, niti je mo e biti. Jer ekonomski uvjeti, koji su upropastili karolin ku administraciju postoje jouvijek i jo uvijek izazivaju svoje posljedice. Konrad II. morao je slu beno priznati nasljednost lena. Iz jedne vladavine u drugu komadanje Carstva na kne evine sve se vi e poja ava. to dalje, car sve manje mo e ra unati na ikoga osim svojih biskupa. Ne treba pretjeravati s predod bom o snazi, koju mu oni daju. Ona ustvari nije velika. Dovoljna mu je da ostane ja i od svakog kneza posebice; ali nije dovoljno vrsta, da bi mu dopustila da intervenira van svoga podru ja, i da se nametne inozemstvu. Slavene je djelomice pokorio Oton I., ali su se oni pod Otonom III. pobunili, i otada vi e nije u injen nikakav novi poku aj da im se nametne kr anstvo i njema ka prevlast. Od kraja X. st. ona tako er opada i u sjevernim zemljama. U Dansku nisu kr anstvo prenijeli carevi, nego danski knezovi iz Engleske (za vrijeme vladavine Knuta Velikog. 1018); u Norve koj su to isto u inili pod Olafom Svetim, 1016, a u vedskoj pod Olafom Djetetom, 1006. e ka i Ugarska potpuno su zabacile ovisnost, koju im je Oton I. trenutno nametnuo. Sjajniji polo aj nije imalo ni na zapadu. Poslije smrti Otona II. vi e nema ni govora o zahtijevanju ma i najmanje prevlasti nad kraljevima Francuske. To to je Konrad II. stekao Burgundiju, prije dokazuje slabost negoli snagu Carstva. jer se ono time pove alo samo po imenu. Njema ki vladari nisu nikad ni poku ali da djeluju na tu zemlju, koju su tako potpuno prepustili samu sebi, da njezini stanovnici nisu ak ni opazili, da su pre li pod vrhovnu vlast neke njema ke dinastije. Na zapadnoj granici njema kog kraljevstva, Lotaringija, nasilno pripojena 925. ostaje buntovna nezadovoljna, te bi sigurno prekinula svoje veze, usprkos vjernosti biskupa u Liegeu, Utrechtu i Cambraiu, da su ti feudalni knezovi mogli nagovoriti razborite Kapetovi e da pomognu njihove pobune. Neuspjesi Henrika III., kome poslije vi e godina borbe nije po lo za rukom ni da ugu i ustanak, koji su oni pod vodstvom vojvode Godfrida Bradatog podigli protiv njega, pa ak ni da primora flandrijskog grofa Baldvina V., koji mu otvoreno prkosi u lice, da polo i oru je, ne dopu taju sumnju, da bi se Carstvo ve veoma rano sru ilo, da su se unutra nji neredi komplicirali vanjskim ratovima. Na sre u, nekada nji neprijatelji na istoku, Slaveni, Danci, esi i Mad ari bili su prema njemu isto onako dobronamjerni susjedi kao i kraljevi Francuske. U XI. st. e ka i Poljska su u zavadi. Carevi se u njihove borbe uple u samo politi kim spletkama, u elji da te borbe iskoriste za sebe. Zahvaljuju i ovoj sigurnosti, to je u iva izvana, i koju se mudro uva da ne izlo i opasnosti, car mo e one snage, kojima raspola e, besprekidno posve ivati talijanskim pothvatima. Svaka carska krunidba u Rimu neizbje ivo zahtijeva vojni pohod, i car sebi kr i put do Svetoga Petra samo kroz borbu. I ovdje on ima uza se biskupe, koje je imenovao; ali lai ki feudalci i rimske stranke ne prihva aju njema ki jaram i koriste se svakom i najmanjom prilikom da se pobune. Italija mu donosi samo zamor, brige i opasnosti, ali on ih se, ba , zato to je car, ne mo e odre i ,osu en je da nosi taj teret, koji ga paralizira i iscrpljuje. U prvom se asu osvojenje cijelog poluotoka u inilo neophodno potrebnim. Bizantinci i Arapi otimali su se za njegov jug. Oton II. je odlu io, da e sebi podvr i i jedne 76

i druge. Njegov stra ni poraz kod Rossana (982.) bio je bar spasonosna pouka za njegove nasljednike. Oni se vi e nisu odva ili na tako opasne pustolovine, pa je tako do lo do paradoksalnog prizora, da su Sicilija, Apulija i Kalabrija, koje carevi nisu htjeli da osvoje, pred njihovim o ima pale u ruke Normana. Osnutak normanske dr ave na jugu Italije, zbio se tako kao da je posu en iz kakve juna ke vite ke pjesme. Ali koliko god je on izvanredno djelo, ono tim jo ja e potvr uje vojni ku snagu vitezova sa sjevera; a to djelo samo je uvod u dva druga, jo udesnija pothvata: osvojenje Engleske i kri arske ratove.

Godine 1016 Saraceni su podsjedali Salerno. Uto se etrdeset normanskih vitezova vra alo s hodo a a u Svetu Zemlju prolaze i onuda uobi ajenim putem (hodo asni ki put prolazio je Italijom do Barija, gdje bi se zatim putnici ukrcavali za Carigrad), pa su se okoristili prilikom da ukrste koplja u ast Kristovu. Zemlja je bila divna, a anarhija, s kojom se borila, budu i da je u isto vrijeme bila napadnuta od nevjernika i uzbunjena ustankom protiv Bizantinaca, obe avala je korisne pustolovine. Glasovi o tome uskoro su se pro irili po Normandiji, pa su mladi sinovi u porodicama i ratnici u potrazi za uspjesima u skupinama stali kretati na put, da se pridru e svojim sunarodnjacima. Ulazili su bez razlike u slu bu svih stranaka, koje su se medu sobom takmi ile, tko e za najbolju nagradu dobiti te izvanredne ratnike. Bilo im je svejedno, bore li se za Bizantiju ili protiv nje; zarada im je bila jedini cilj. Oko 1030. jedan od njih, Raoul, veje postigao takav polo aj, da mu je ,knez Pandulf od Capue dao u leno grofoviju Arezzo. Time su Normani stupili nogom na ovo tlo, a uskoro su ga imali potpuno zauzeti. Jednoga od njihovih vo a, Vilima, proglasili su njegovi drugovi grofom Apulije. Bilo je ve prekasno oduprijeti se tim pomo nim vojnicima, koji su se pretvorili u osvaja e sebi u korist. Papa Lav IX., koga je knez od Beneventa pozvao u pomo , poveo je protiv njih jedan njema ki vojni odred, koji se dao potu i, te je papu ostavio kao zarobljenika u pobjednikovim rukama (1053). Dotle se Robert Guiscard smjestio u Kalabriji, a 1057. je ba tinio grofoviju Apuliju. 35 Dr anje Rima prema Normanima iz osnova promijenilo u vremenu od Lava IX. do Nikole II. Raskol, koji je ve dugo prijetio da e izbiti izme u latinske i gr ke crkve; kona no je izvr en 1054 . i papa je otad bio izravno zainteresiran da iz Italije istjera i ono malo eta, to ih je Bizant ondje jo imao.

S druge strane, narav odnosa, to ih je papa odr avao s carem Henrikom III. ,navije tala je pravu bitku u skoroj budu nosti. Nije dakle bilo ni ta udno u tome, to se intimno povezao sa svojim poduzetnim ju nim susjedima i to je pomogao njihovu ekspanziju. Raspola u i zemljom, koja mu uostalom nije pripadala, 1059. dao Richardu od Arezza u leno Capuu, a Robertu Guiscardu Apuliju, Kalabriju i Siciliju. Dvije godine poslije toga Robert se do epao Messine, a tridesetak godina poslije otok je bio potpuno preotet muslimanskoj vlasti. Isto se dogodilo s posljednjim bizantskim polo ajima u Italiji. Bari i lombardijska vojvodstva bila su anektirana (1071.), a Robert je zatim, nezadovoljan samo time, to je Grke protjerao s Poluotoka, htio da stupi i na Jadransku obalu, pa se domogao Dra a i stao otpu ivati vojne pohode u Tesaliju. Njegova smrt 1085. trenutno je prekinula njegove planove. No oni ipak dokazuju ratni ku vitalnost nove dr ave, koja je, zahvaljuju i izvanrednoj energiji svojih pustolovnih osvaja a, nastala na tom krajnjem iljku ju ne Evrope, gdje je, Bizantu vepet stolje a usprkos Langobardima, Karolinzima, njema kim carevima i Muslimanima, polazilo za rukom da odr i svoje
35

Povijest ovih Normana divno dokazuje, da je ju na Italija bila ekonomski naprednija od sjeverne Evrope. Doma i kraljevi uzimaju ih u svoju slu bu kao pla enike, i u toj zemlji, podijeljenoj na dvadeset stranka, oni e postupati onako, kako su to poku ale, initi velike trgova ke kompanije XIV. st. Kne evine medu sobom dijele isti pla enici. Zato to je ondje bilo novaca, oni smjesta dobivaju poja anje od svojih sunarodnjaka.

77

upori te i otvorena vrata prema Zapadu. Ono to nijedan od uzastopnih posjednika Italije nije mogao u initi, izvr ili su Normani u manje od pola vijeka. Dr ava, to su je osnovali na dodirnoj to ki triju razli itih civilizacija, imala je uskoro prvorazrednu politi ku va nost, a sudbina joj je namijenila, da u Evropi odigra neo ekivanu ulogu. Ni ta ne pokazuje bolje od posve pasivnog dr anja Henrika III. prema ovoj novoj i poduzetnoj sili, to se stvarala na granicama Carstva, koliko je u tome Carstvu vanjski privid bio ti suprotnosti sa stvarnom snagom. On nije imao dovoljno snage da potakne talijansko pitanje. Bilo mu je dovoljno, to je privremeno rije io pitanje papinstva. Polo aj Rima u trenutku njegove krunidbe za cara bio je jadniji nego ikad. Dok je clunyjska reforma stjecala vlast nad du ama i dok je crkva nastojala da onim, to je u njoj bilo naj i e i najvatrenije, osigura svoju duhovnu nadmo putem revnosnije pobo nosti i stro e discipline, stolica Sv. Petra skandalizirala je svijet trojicom papa, koji su se me u sobom prepirali oko tiare i jedan drugom je prodavali. Pun brige i staranja za vjersku reformu, Henrik je htio zauvijek onemogu iti da opet do e do takvih neprekidnih sukoba i spletki feudalaca, koje su vetako dugo onemogu ava papinstvu da izvr ava svoje poslanje. Sinod, to ga je' sazvao u Sutri, svrgnuo je svu trojicu suparni kih papa, a zatim su Rimljani dobili nalog da imenuju kandidata, koga im je car unaprijed odredio. Bio je to Suidger, biskup Bamberga, koji je uzeo ime Klement II (1046). Druge pape, koje su do le za njim sve do kraja Henrikove vladavine - Damazije II. (1048-1049), Lav IX. (1049-1054), i Viktor II. (1055-1057) bile su, kao i Klement, ili Nijemci ili bar carevi podanici, nametnuti Rimljanima carevom voljom. Svi su osim toga bili izvrsne pape, uvjereni Clunyjevci, te su papinstvu vratili ugled i utjecaj, koji je crkva eljela da on nanovo stekne. Ali papinstvo je taj ugled i utjecaj steklo gaze i u o iglednoj, protivurje nosti same one principe, kojima e se ubudu e nadahnjivati. Nema sumnje, tiranija grofova od Tusculuma vi e nije izobli avala ,izbor vrhovnog sve enika u korist nedostojnih ljubimaca; ali zar nije careva intervencija, kako god su povoljni bili njezini rezultati, bila svojatanje prava na izravan utjecaj u podru je kanonskog prava, i, iskreno govore i, o igledno simonija? Henrik nije opazio, da e obnavljaju i papinstvo, to isto papinstvo nu no dovesti u sukob s Carstvom. Bilo je o ito, da ba time to sve pomnije odabire pape iz redova clunyjskog klera, sve vi e uskoruje trenutak, kad e njegovo upletanje biti smatrano, baod onih, koji njemu zahvaljuju tiaru, kao nepodno ljiva i zlo ina ka uzurpacija. Veje i Lava IX., po to ga je za papu odredio car, obuzela gri nja savjesti, pa je dao da ga Rimljani nanovo izaberu po 'tradicionalnim formama. Latentni sukob morao je izbiti, prije ili poslije. Nenadana careva smrt 1056. ubrzala je doga aje. II. SUKOB Njegov nasljednik, Henrik IV., bio je dijete od est godina, pod ijom je vladavinom Njema ka dugo bila paralizirana, najprije burnom regencijom, a zatim opasnom pobunom Sasa. Rim se tim okolnostima znao okoristiti. Kad je umro Stjepan IX. (1058.), aristokracija se vratila svojim tradicijama i po urila da proglasi za papu jednoga od svojih vjernih pristalica, Benedikta X. Ali vremena su se promijenila, i niz feudalnih papa, zavr io se li isto vrijeme, kad i niz carskih papa izborom Nikole II., za koji je zaslu na reformna stranka, Crkva je odlu ila da zbaci svako starateljstvo, i njema ko i ono rimskih baruna. lme, to ga je odabrao novi papa, sje a na onoga Nikolu, koji je u lX. st. tako energi no proglasio superiornost duhovnoga ma a; nije bilo mogu e jasnije izraziti volju za novom orijentacijom. U toku petnaest godina, to su protekle od Klementa II., papinstvo je zahvaljuju i imenovanjima, koja je izvr io Henrik III., ne samo nanovo zauzelo svoje mjesto na elu crkve, nego je bilo okru eno dubokim po tovanjem i raspolagalo utjecajem, kakav jo nikad, ni u koje doba nije imalo. Vjerska obnova, koja se izvr ila van njega, sada je prema nasljedniku Sv. Petra svra ala sve elje i svu odanost cijele crkve, i sve enstva i vjernika. Ova neizmjerna moralna snaga, koju je redovni ki asketizam potakao, dala je najzad Rimu poglavara, koga je ona o ekivala i koji je mogao biti unaprijed siguran u 78

njezinu odu evljenu poslu nost. Ta vjernost Kristu, koja je obuzimala du e, stapala se sada s vjerno u njegovom namjesniku. im progovori, njegovu e rije uti i duboko po tovati cio katoli ki svijet. A taj katoli ki svijet nije samo pove ao svoju revnost, nego se i pro irio. Od po etka XI. st. on se protegao na Dansku, Siciliju, Norve ku, na daleki Island, a sva ta nova osvojenja, u kojima papinstvo nije imalo nikakva udjela, gravitirala su prema njemu. Nikad jo Rim nije imao tako prostranu duhovnu domenu, a ni tako sna an autoritet. Njegov kona ni prijelom s gr kom crkvom god. 1054, pokazao je jo nedavno, koliko se pouzdavao u svoje snage.

Kako je dakle papinstvo moglo dulje podnositi simonija ku carevu za titu? Kako da mu jo i dalje dopu ta da raspola e s tiarom u korist njema kih biskupa i da papinu univerzalnu vlast i dalje poni ava u korist vladara jedne jedine nacije? Malodobnost Henrika IV. omogu avala je, da jaram bude zba en. Nikola II. je 1059. imenovanje papa povjerio zboru kardinala. To je u inio zato, da bi taj izbor ubudu e za titio od svakog stranog upletanja. Tako je jednim udarcem dokraj io i s burnim izborima, koji su prouzrokovali dugotrajni pad papinstva, i s carevim upletanjem. Odsad e nazna ivanje Kristova namjesnika pripadati samo crkvi, koja se u miru i slobodi pobo no pribire, da bi donijela svoju odluku. Posebna klauzula u papinskoj buli odre ivala je, u suprotnosti s dosad uvijek uva avanom tradicijom, da se taj veliki in vi e ne mora nu no obaviti u Rimu: kardinali su se slobodno mogli sakupiti bilo gdje, ako su smatrali, da u vrijeme konsistorija ne e u gradu biti sigurni. S ovom novinom mo e se datirati sukob izme u papinstva i Carstva. On je, otad bio neizbje an, i Nikola II. nije ivio ni u kakvoj obmani u pogledu budu nosti. Nije nipo to bio slu aj, to je iste godine, kad, su kardinali dobili pravo biranja, sklopio savez s Normanima. Istodobno mjere, to ih je papa poduzeo protiv sve eni ke enidbe simonije daju dokaza, da je mogao ra unati na potporu masa. U sjevernoj Italiji puk ustaje protiv carskih biskupa, koji se odupiru nalozima iz Rima. Nisu nipo to samo vjerski motivi bili pokretanemira patarije, to jest fukare, kako crkveni knezovi i njihove pristalice prezirno krste svoje neprijatelje. Pod utjecajem obnovljene trgovine, u lombardijskim se gradovima formira jedna nova klasa, gra anstvo, i ono e se okoristiti motivom, koji joj je pribavljala pobo nost, da se pobuni protiv biskupa, koji u svom upravljanju gradovima nisu vodili ra una o njegovim novim potrebama. Godine 1061. Nikolu II. je naslijedio dotada nji biskup Lucce i za titnik patarija. Uzeo je ime Aleksandar II. Tako je prvi izbor, to su ga izvr ili kardinali na prijestolje Sv. Petra, pozvao otvorenog protivnika carstva. Henrik IV. jo nije bio kadar intervenirati. Njegovim starateljima preostalo je samo da poma u protivupapu Cadalusa, koga je feudalna stranka izdigla protiv Aleksandra, ali koji je gotovo smjesta opet i ezao. Godine 1073. je Aleksandra naslijedio Grgur VII., te je rat najzad buknuo. Novi papa bio je jo od dolaska Nikole II. inspirator i intimni savjetnik svojih prethodnika. Stupiv i kao njihov nasljednik na papinsko prijestolje, bio je vrsto odlu io da nasuprot Carstvu zauzme dr anje iz koga e proiza i ili rat ili carevo priznanje superiornosti Rima nad svjetskom vla u. Godine 1075. sve ano je, pod kaznom ekskomunikacije osudio investituru svake crkvene funkcije iz ruku lai ke vlasti. Nema sumnje, da ni ta nije bilo potpunije u skladu s na elima crkve, ali isto tako, nije bilo ni ega, to bi bilo neprihvatljivije za Carstvo. Od Otona I. dalje, i sve vi e, kako su se lai ki knezovi feudalizirali, carska se vlast oslanjala na biskupe. Iz jedne vladavine u drugu u monarsi su gomilali darivanja zemljom oko biskupskih stolica, da bi ih sve vi e ja ali, ali to je o i to bilo injeno uz uvjet, da ih oni sami imenuju i da ih investiraju u njihovoj du nosti. Predaju i im biskupski tap i prsten, znakove njihove funkcije, oni su im pokazivali, da svoju biskupsku ast zahvaljuju samo njima, i da od njih dobivaju u isto vrijeme i upravu nad svojim dijecezama i, samim time, u ivanje svojih kne evina. Biti 79

poslu an papi, pokoravati se kanonskim propisima, pa, prema tome, dopu tati kaptolima da imenuju biskupe, a zatim biti obavezan na investituru tih biskupa njihovim lai kim lenima, zna ilo je predati u nepoznate, a mo da i neprijateljske ruke onu snagu, to ju je Carstvo dalo prelatima, ne u njihovom, nego u svom interesu. Izdati zapovijed caru, da se odrekne investiture, zna ilo je narediti mu, da vi e ne bude ni ta, jer mu je time sam temelj njegove mo i bio oduzet. U tom pogledu Grgur VII. nije ni jednog trenutka mogao ivjeti u obmani. Ali to mu je bilo stalo do careve mo i? Zajedno s najradikalnijim pristalicama crkvene reforme, on je u svjetovnoj vlasti gledao svoju posljedicu razdora. Samo je crkva bo anska, samo ona mo e povesti k spasenju, a crkva se ujedinjuje u papi, kome se jedinome smije ime spominjati u crkvama i kome svi kraljevi treba da ljube noge. Polaze i od ovoga, Grgur je esto pretvaran u neku vrst misti nog revolucionara, u neku vrst ultramontanca, koji ogor eno nastoji uni titi dr avu. To me utim zna i prenositi moderne ideje u jednu prepirku, s kojom one nemaju nikakve veze. Prije svega, kod Grgura ne mo e biti nikakva govora o nekom ultramontanstvu. Sve eni ka disciplina joje veoma daleko od toga, da ovisi o Rimu. On jo nipo to za sebe ne tra i da imenuje biskupe. On samo ho e, da isto a crkve vi e ne bude prljana dodirima laika. A to se ti e borbe protiv dr ave, to bi to zapravo imalo zna iti? Carstvo nije bilo dr ava. Njime ustvari ne upravlja car, nego knezovi. Kako smo ve vidjeli, nije uop e bilo administracije, ni onoga, to bi se u nedostatku boljega moglo nazvati neposrednim utjecajem centralne vlasti na ljude. Slabe i cara kakva je teta od toga morala zadesiti dru tvo? Nikakva, jer ono nije vodilo nikakvu brigu o njemu, jer car nije to dru tvo ni branio ni titio. Iz papine pobjede nije morala proiza i nikakva katastrofa, a moralo je proiza i dobro za crkvu. Ako elimo razumjeti, moramo se staviti na to stajali te. Ne smijemo zaboraviti, da smo usred feudalnog doba i da dru tvena i politi ka revolucija podupire one knezove, koje smo ve prije upoznali kao prave organizatore dru tva. Zbog toga su oni na papinoj strani. Feudalizam radi za njega, kao to on i ne htiju i radi za njega. Maloprije smo vidjeli, kako gra anstvo, koje se tek ra a, pristaje uz Rim, a sada vidimo, da takav stav zauzimaju i feudalci. Ono, to pri svemu tome nazivaju dr avom, to nipo to nije lai ko dru tvo, nego kraljevska vlast, koja sebi podvrgava crkvu i odvra a je od njezinog poslanja u interesu svoga, a ne njezinog odr anja. Po svom prvobitnom podrijetlu, to iskori tavanje crkve od strane dr ave se e sve do karolin ke tradicije. Oton I. samo je malko oja ao i dosljednije oblikovao crkvenu politiku Karla Velikoga. Ustvari ono to Grgur VII. napada, to je politi ka koncepcija, koja cara izjedna uje s papom. No mjesto saveza dviju vlasti, on u crkvenim stvarima postavlja podlo nost prvoga drugome. Jo jednom, neopravdano je govoriti, da on napada dr avu. Bilo bi to nije re i, da joj on oduzima klerikalni karakter. U krajnjoj liniji, oduzimaju i caru investituru biskupa, on goni razvoj u smjeru laiciziranja dr ave. I zaista, ovo te obilje je ja ati poslije njega. Zamislimo li, da je pobijedilo Carstvo, pobjedu bi ustvari odnijela teokracija, to jest takav poredak, u kome bi sve enici upravljali u ime vladarevo. Naprotiv, Grgur je povukao sve enike iz vlasti. Ustvari, on je dr avu gurnuo putem laiciziranja. On to ini i ne slute i, ili, to nije, on to ini, ako ho emo da se tako izrazimo, iz prezira prema laicima, koje ne eli vidjeti da se upli u u crkvene poslove. Ali on dobro zna, da su i laici u crkvi i da u njoj ele ostati. I Henrik IV je uvjereni katolik. I ba to je ono, od ega se sastoji papina snaga,: a slabost njegova protivnika. On protiv pape mo e upotrijebiti samo crkvena sredstva. Njemu ne pada na pamet, a i ne mo e mu pasti, da mu se licem u lice suprotstavi u ime prava, koja je dobio - od koga? od boga. Jer papa predstavlja boga na zemlji. On ga predstavlja tako neporecivo, da se car ne mo e okruniti bez pape. Nema nikakve mogu nosti oduprijeti se papi unutar crkve, jer bi to zna ilo tra iti da crkva proglasi, da je papa nedostojan.

80

.A bato Henrik ini. Najzad mu je po lo za rukom da svlada pobunu Sasa. Bio je slobodan. U Njema koj je bilo jo dosta biskupa odanih vladaru i nezadovoljnih; mogao je dakle raditi. Okupio ih je u Wormsu i 24. Sije nja 1076 nagovorio ih, da Grgura proglase nedostojnim papinstva. Tek je dvadeset godina pro lo otkako je Henrik III. imenovao pape, ali kakve li temelji te preobrazbe u odnosu dviju vlasti,' to se otad izvr ila! Kad konzervativci nemaju genijalnosti, oni zami ljaju, da je dovoljno restaurirati pro lost ne vode i ra una o sada njosti. Vjerovanje, da je uz pomo nekoliko njema kih biskupa mogu e poslije vladavine jednog Nikole II. i Aleksandra II., zbaciti papu s njegova prijestolja, svjedo i o potpunom nepoznavanju tada njeg duha vremena. Ni ta nije moglo bolje poslu iti Grgurovoj stvari nego taj poku aj njema kog kralja, da kao gospodar raspola e s poglavarom cijelog katoli anstva. On je na to odgovorio izop iv i Henrika i odrije iv i zakletve sve one, koji su mu se zakleli na vjernost. Tada se moglo vidjeti, da odluke sinoda u Wormsu nisu prihvatili ak ni njema ki knezovi. Jer da su ih smatrali valjanima, nisu trebali voditi ra unao kraljevu izop enju. Ali svi su, doznav i za presudu Rima, napustili Henrika. Da bi izbjegao op u pobunu, kralj nije oklijevao da sam dezavuira osudu svojih biskupa i da se ponizi pred tim papom, koga je tek nedavno dao proglasiti nedostojnim. 28.sije nja 1077 pojavio se pred njim u tvr avi Canossa obu en kao pokajnik i dobio opro tenje. Ali je Grgur sebi pridr ao pravo da posreduje izme u njega i knezova. A budu i da je Henrik, ne ekaju i da ovaj stupi u vezu s njima, opet uzeo svoj kraljevski naslov, jedan dio knezova dade krunu Rudolfu vapskome. Tako bukne gra anski rat. Henrik se osjetio ja i od svoga protivnika, pa mu se vrati pouzdanije, i on se usprotivi Grguru u lice; kako je bio nepopravljiv u svojoj tvrdoglavosti, on se nanovo lati onoga sredstva, s kojim je ve jednom postigao tako lo uspjeh. Po njegovu nalogu sastao se sinod u Brixenu i dao papinsku ast nadbiskupu Guibertu od Raavenne. Drugo, jo sve anije izop enje bilo je odgovor na taj novi proglas. Ali je u to Rudolf, bio ubijen u bici kraj Merseburga (Grona), a Henrik povede svoga papu i krene prema Rimu. Dotad je to bilo sigurno sredstvo, kojim je prije Henrika III., bilo uvijek mogu e prignuti glavu feudalnih i buntovnih papa. Ovaj put su dodu e Nijemci u li u Rim, ali su ondje do ivjeli samo jo jedno poni enje. Grgur se povukao u An eosku tvr avu (San-Angelo) i ostao nepokolebljiv. Trebalo je hitno dati posvetiti Guiberta, koji je pod imenom Klementa III. stavio carsku krunu na Henrikovu glavu. Zatim se nasljednik Karla Velikog u urbi povukao, jer su se Robert Guiscard i Normani pribli avali gradu. Grgur prihvati njihovo gostoprimstvo, pa se povukao u Salerno. Ondje je umro 25.svibnja 1085, i izgovoriv i slavne rije i, koje su otada okrijepile tako mnogo prognanih: Dilexi justiciam et odivi iniquitatem, propterea quod morior in exilio.

Lateransku pala u zauzeo je Klement III. Ali to je svijetu bilo stalo do tog uljeza, koga je iz du nosti priznavalo svega nekoliko njema kih biskupa?, Za crkvu je Rim bio ondje, gdje je bio pravi papa, koga su izabrali kardinali i koji je naslijedio Grgura VII. Nikad jo papinstvo nije bilo tako mo no kao za vrijeme tih godina progonstva; nije bilo mo no zato, to mu je autoritet bio priznat i prihva en, niti zato, to su ga se bojali, kao to je to bilo za Inocenta III., nego zbog odu evljenog i dubokog po tovanja, zbog odanosti, to su ga prema njemu osje ali vjernici. I base Urban II., papa, koji je lutao daleko od svoje prijestolnice,1095., pokrenuo Evropu., svu uzdrhtalu od ljubavi prema Kristu, na osvojenje Jeruzalema. I dok je tako papa okupljao Evropu oko sebe, car je otezao, borave i sad u Italiji, sad u Njema koj, vladavinu potresanu pobunama, izdajstvima, bijegom i povracima sre e, iscrpljuju i sama sebe, a i ono, to mu je jopreostalo od ugleda u vladanju usred gra anskog rata. Taj rat protiv njega nastavio je, poslije njegova sina Konrada, njegov sin Henrik V., koji ga je najzad primorao da umre u progonstvu u Liegeu (1006), gdje je biskup Otbert, jedan od posljednjih njegovih vjernih, bdio nad posljednjim danima njegove tragi ne karijere. Ali njegova smrt nije rije ila pitanje investiture, koje je izazvalo sukob. Henrik V. nije vi e za sebe tra io da raspola e tiarom i nije se vi e osmjelio da imenuje protivupape. Sad se sve svodilo na diskusiju o jednom odre enom pitanju, koje je budu i da je papa sada bio priznat od cara kao poglavar crkve - a kako bi i moglo biti druk ije u doba 81

kri arskih ratova -, najzad na lo rje enje u prvome od onih konkordata, to ih je papinstvo zaklju ilo s jednom lai kom silom; to je bilo Wormski konkordat od 1122., u njemu se car odrekao investiture biskupskim tapom i prstenom i prihvatio slobodu sve eni kih izbora. U Njema koj e izabranome kraljevsko ezlo davati investituru kraljevskih lena joprije nego to bude posve en, a u drugim dijelovima Carstva (u Italiji i Burgundiji) davat e mu ga, tek poslije posvete. Kod biskupa se dakle razlikovala duhovna vlast, u vezi s kojom se car odrekao svake intervencije, od svjetovne vlasti, koju im je i dalje podjeljivao car, ali koju nije mogao uskratiti bez sukoba. to se ti e izbora biskupa u kaptolima, njih su imali podupirati susjedni knezovi, a ne car. Ustvari carska se crkva sru ila. Ostala je samo feudalna crkva. Carstvo je od toga trpjelo tetu. Papinstvu je porastao ugled, ali takav razvoj ipak nije pobolj avao sve eni ku disciplinu. Naprotiv. Svaki izbor imao je postati borbom utjecaja, i ako vi e nije bilo simonije od strane careva, bilo je pritiska i zastra ivanja od strane velika a. Pravo rje enje bilo bi ono, koje je predlagao Paskal II.: da se biskupi odreknu lena; ali na to nije htio pristati car, jer bi to golemo zemlji no bogatstvo pre lo u ruke knezova. Ukratko, kavga oko investiture zavr ila je pobjedom feudalizma nad crkvom. Tako je odsad nestalo onih u enih i obrazovanih biskupa Carstva; Notgera, Wazona i Bernhardi od Wormsa. Proizlaze i iz sredine kaptola, u kojima su dominirali mla i sinovi plemi kih porodica, biskupi su sad u potpunom smislu feudalci, i sad je kod njih od svega ja i svjetovni interes. Htiju i osloboditi kler lai kog biljega, crkva ga je tome podvrgla jo vi e nego ikada.

82

TRE E POGLAVLJE KRI ARSKI RAT I. UZROCI I OKOLNOSTI Osvojenje Sicilije u IX. st. (zavr eno 902. zauze em Taormine), obilje ava posljednji polet islama na Zapad. Otad on odustaje od osvajanja. panjolska, kao i dr ave, koje se formiraju na afri koj obali: Maroko, Al ir, Kairuan, Barka, pa sve do Egipta, izgubile su ekspanzivnu snagu prvih vremena. Vi e ne napadaju kr ane, nego ive pokraj njih, u naprednijoj i profinjenijoj kulturi, koja je tako er postala i slabija. Oni ele samo jedno: da ih ostave u miru i, dakako, da ,im ne smetaju u posjedovanju toga Sredozemlja, kojemu su zauzeli sve ju ne i isto ne obale. Ali na nesre u to im nije bilo mogu e. Ako su htjeli ivjeti u sigurnosti, trebalo je da u ine ono, to su nekad u inili Rimljani, da sebi pribave obranjive granice. Oni dodu e imaju panjolsku, ali je nemaju sve do Pireneja. Imaju sve otoke u Tirenskom moru, ali nemaju ni Provansu ni Italiju. A kako je mogu e sa uvati Siciliju bez Italije? Moglo bi se re i, da su se zaustavili prerano, kada su se umorili. Njihov posjed je ne to nedovr eno. Njihovi istaknuti polo aji u Evropi bili su krajnje nepodesni za obranu. Kako bi moglo biti, da ih njihovi siroma niji susjedi, kod kojih od X. st. neprestano raste vjersko odu evljenje, ne napadnu? . Protivudarac je otpo eo u panjolskoj. Male kr anske kne evine na sjeveru, u kojima je tlo siroma no i neobra eno, nastojale su prirodno da se pro ire pove avaju i svoje podru je, koje nisu ome avale prirodne granice. Nekada nja panjolska marka stekla je u vrijeme karolin kog rasula svoju nezavisnost, najprije pod imenom Barcelonska grofovije, a zatim pod imenom Katalonije. U brdima su se obrazovala mala kraljevstva: Navarra, Asturija, Leon pa zatim Kastilija i Aragon. Portugal je najprije bio ovisan o Kastiliji, a kao posebno kraljevstvo se formirao u vrijeme prvog kri arskog rata, pod vladavinom burgundijskog kneza Henrika (+1112). Izme u tih malih dr ava i Muslimana vladao je neprestani pograni ni rat, u kome kr ani nisu uvijek bili sretni. Krajem X. st., pod kalifom Hi amom II., razorena je Barcelona (984) a i Sqntiago, pa su kr ani bili primorani da zvona odonuda odnesu u Kordovu. Ali po to se ugasila dinastija Omejida (1031), XI. st. obilje ava napredovanje kr ana. Ferdinand Kastiljski dopro je 1057 sve do Coimbre te je primorao vi e emira, pa ak i seviljskog, da mu pla aju danak. Njegov sin, Alfons VI. (1072-1109) domogao se Toleda, Valencije, a opsjedao je, Saragossu. U svom je napredovanju u jednom trenutku sa svojom vojskom vebio dopro sve do Gibraltarskog tjesnaca, ali ga je zaustavio poraz, to su mu ga nanijeli Almoravidi iz Maroka koje je seviljski emir 1086. pozvao u pomo . Uza sve to, napredovanje kr ana bilo je ve , dovoljno zna ajno, im ih Muslimani nisu mogli istjerati iz njihovih brdina, bilo je sigurno, da e doprijeti sve do Gibraltara. U Italiji su doga aji bili odlu niji. Bizantinci nisu branili Siciliju, ali su jo uvijek dr ali jug poluotoka u asu, kad je dolazak Normana jednako njihovu vlast, kao i vlast islama, zamijenio novom, ratni kom dr avom, punom ivotne snage. Osvojenje Sicilije, a uskoro i Malte stvorilo je dvije kr anske tvr ave usred, muslimanskog Sredozemlja. Povrh toga, u rat su se upleli i Pizanci. Neko vrijeme oni su se na moru ve borili protiv Maura sa Sardinije, pa su ih 1016. odanle otjerali. U osvojenju Sicilije sudjelovali su aktivno. Katedrala u Pizi neke je vrste slavoluk u ast, provale u luku Palerma god. 1067. enova je tako er otpo ela svoje pohode i napadala afri ku obalu. Tu se jonije radilo trgovini, bilo je to gusarenje, plja ka ki prepad, pri emu se kod tih mornara kr anska ideja isprepletala sa eljom za dobiti. Ukratko, dakle po ev i od sredine XI. st. zapadni svijet u odvojenim naporima poduzima napad protiv islama. Ali to nema ni ta zajedni ko s vjerskim ratom. To su osvaja ki ratovi, koje bi me u sobom

83

vodili ak i ljudi iste vjere, da su ih okolnosti i zemljopisni polo aj na to navodili. Normani uostalom napadaju i Bizantince i Muslimane bez razlike. Gledaju i op enito na cjelinu svjetske povijesti, kri arski se rat o ito nadovezuje na te doga aje kao nastavak ofenzive protiv Muslimana. Ali on s njima ima samo jedno zajedni ko, obilje je, da je, naime uperen protiv islama. Izvan toga, s obzirom na podrijetlo, na cilj na tendencije i svoju organizaciju, on se od tih doga aja iz temelja razlikuje. Kri arski je rat prije svega potpuno i isklju ivo vjerski pothvat. On se u tom pogledu, to se ti e duha, koji ga pokre e, intimno nadovezuje na onaj pokret kr anske revnosti, kome je rat za investituru tako er jedna od manifestacija. On se na to nadovezuje i time, to papa, koji je poveo i pokrenuo rat za investituru, pokre e i organizira jednako i kri arski rat.

Njegov cilj zapravo i nije islam. Da je postojala elja, da Muslimani budu potisnuti, trebalo je pomo i panjolce i Normane. Pravi cilj su Sveta mjesta i Kristov grob u Jeruzalemu. On je ve od IX. st. bio u vlasti Muslimana, i nitko ina e nije o tome vodio brigu. U to naime vrijeme, pod vladavinom Arapa, nitko nije uznemirivao kr ane, njihova pobo nost, jonikome nije bila sumnjiva. Ali u XI. st., bau vrijeme, kad je to postala, Turski su se SeId uci domogli Sirije, i njihov fanatizam po inje zlostavljati hodo asnike, koji svoje ogor eno negodovanje zbog be a enja Kristova groba pro iruju svuda. Me u tim hodo asnicima bili su brojni knezovi, kao na pr. Robert Frigijac. O ito je, da javno, mi ljenje nisu uzbunili izvje taji malih ljudi (kojih mora da nije mnogo dolazilo u Jeruzalem), nego izvje taji vitezova i knezova. Njihovim, uzbu ivanjima, uskoro su se, pridru ili i koraci to ih je poduzeo bizantski car. Od pojave Seld uka u prednjoj Aziji, polo aj je Carstva bio veoma nesiguran. U X. st. su makedonski carevi, Nikifor Foka, Ivan, Cimisk, Vasilije II. uvelike potisnuli islam i vratili granicu na Tigris. Ali su Seld uci u XI. st. nanovo zauzeli Armeniju i Malu Aziju. U trenutku, kad se Aleksije Komnen uspeo na prijestolje (1081) samo obale pripadaju joGrcima. Vi e nema mornarice. Vojska je nedovoljno jaka. Aleksije pomi lja na Zapad. Kome da se obrati, ako ne papi? Josamo on vr i ondje univerzalan utjecaj. Ali njega je mogu e dose i samo putem vjere. Godine 1095. on alje poslanstvo Urbanu II. na koncil u Piacenzu, daju i nazrijeti mogu nost vra anja u katoli ku zajednicu. Nekoliko mjeseci poslije toga, u Clermontu, 27.studenog 1095, gomila ljudstva, to se okupila oko vrhovnog sve enika, odu evljeno je objavila kri arski rat. Kri arski rat je u osnovi djelo papinstva. On je to i po svom miverzalnom i po svom vjerskom obilje ju. Njega ne poduzimaju dr ave, pa ak ni narodi, nego papinstvo. Uzrok mu je potpuno duhovni, bez ikakvih svjetovnih ciljeva: osvojenje Svetih mjesta. Samo oni, koji odlaze bez koristoljubivih raspolo enja, sudjeluju u oprostu (indulgenciji). Trebat e ekati sve do prvih ratova Francuske revolucije, pa da opet na emo borce, koji, osim odanosti jednoj ideji, nemaju nikakvih drugih pobuda. Vjerski zanos i papin autoritet ipak ne bi bili dovoljni da pokrenu takav divovski pothvat, da to dru tveni uvjeti u Evropi nisu omogu ili. Trebalo je da krajem XI. st. u isto vrijeme postoje i onaj vjerski ar , i ona, prevlast papinstva, i oni, dru tveni preduvjeti. Jedno stolje e prije toga ne bi to bilo mogu e, kao to nije bilo mogu e ni stolje e poslije toga. Ideja, koja je ostvarena u XI. st o uvala se i dalje kao pokreta ka zamisao i u veoma razli itim okolnostima, ali je vremenom, sve vi e slabila, Nad ivjela je ak i Renesansu, jer pape jo u XV. st. pomi ljaju na to, da povedu kri arski rat protiv Turaka. Ali pravi kri arski rat, koji je bio majka svih ostalih, bio je onaj prvi i on je zaista plod svoga vremena.

84

Prije svega, jonije bilo dr ava. Narodi jo nemaju vlada, koje bi imale utjecaja na njih. Politika ne razdvaja kr anski svijet, i on se cio mo e okupiti oko pape. Nadalje, postoji vojni ka klasa, koja je odmah pripravna da po e: to je vite tvo. Vojska postoji, treba je samo pozvati. to je kadra u initi, to je dokazala normanskim osvojenjima u Italiji i Engleskoj. I to je vojska, koja ne stoji ni ta, jer je opskrbljena i pla ena naslijedim lenima. Nepotrebno je skupljat novac za sveti rat. Dovoljno je odrediti vo e i put, kojim treba po i. U tom pogledu kri arski je rat u biti veliki feudalni rat, u kom je zapadno-evropski feudalizam djelovao kao cjelina, i ako se mo e tako izraziti, svojim vlastitim snagama. U njemu ne sudjeluje nijedan kralj. Zanimljivo je, da ih se nitko nije ak ni sjetio, a da i ne govorimo o caru, koji je papin neprijatelj.

Zbog toga ni malo ne za u uje, to je kri arski rat prije svega rekrutirao svoje ete u zemljama, gdje je feudalizam najvi e napredovao: u Francuskoj, Engleskoj, Nizozemskoj i normanskoj Italiji. U tom pogledu on je prije svega pohod, ne emo re i romanskih naroda, ali svakako romanskog vite tva.

Bez vite tva bi bio nemogu , jer je prije svega bio pothvat vitezova, plemi a. Ne treba ga zami ljati kao neku vrst lavine kr anskih masa prema Jeruzalemu. Bio je to u prvom redu pohod vojnika u protivnom slu aju, on bi Turcima samo pribavio meso za klaonicu. Iz toga slijedi tako er, da nije bio tako brojan, kao to se to vjeruje. Bilo ih je najvi e nekoliko desetaka tisu a. Vei to je razmjerno golem broj, ali on nema nikakve sli nosti s onim, to bi pokrenula neka vrst masovne emigracije.

II. ZAUZE E JERUZALEMA Pohod je bri no pripremljen pod papin im vodstvom. Redovni ki propagandisti bili su razaslani posvuda. Ali nisu bila zanemarena ni zemaljska sredstva. Kako god je bila velioka ljubav prema Kristu, trebalo je pokrenuti ljude, pa se nisu bojali, da bi ih potakli, da se obrate na njihove misti ke strasti, a i na druge. Excitatoria, koji su tada pro ireni po kr anstvu, hvale bez razlike koli inu, relikvija, to ih krije Mala Azija, ar i rasko njezinih obi aja kao i ljepotu njezinih ena. U korist onih, to odlaze, poduzete su potrebne mjere njihova se imanja stavljaju pod za titu crkve i oni su sigurni, da e ih opet na i kad se vrate. to se, ti e ratnog plana, mora da nije bilo osobito te ko na initi ga s obzirom na veliki broj zapadnjaka, koji su posjetili Jeruzalem. Budu i dn nije bilo dovoljno velike mornarice, put je morao biti kopneni. Samo su talijanski Normani i ete iz sjeverne Italije pre le Jadran, iskrcale se u Dra u i otuda mar irale prema Carigradu, gdje je ugovoren sveop i sastanak. Krenule su tri-vojske :Lotarin ani pod Gotfridom Bouillonskim i li su preko Njema ke i Ugarske; sjeverni Francuzi s Robertom Normandijskim, bratom, Vilima II. Engleskog, Stjepanom od Bloisa, Hugom od Vermandoisa, bratom francuskog kralja, Filipa I., Robertom Flandrijskim, si li su Italijom, gdje su se pridru ili Normanima pod Boemundom od Tarenta, sinom Roberta Guiscarda, i njegovim ne akom Tancredom; najzad, ju ni Francuzi, pod Raimondom od Toulousa, koje je pratio papinski legat biskup Adhemar du Puy, uputili su se sjevernom Italijom i obalom Jadranskoga mora. Svi su se sastali u Carigradu, kamo su stigli u skupinama 1096. Gomile zanesenjaka, koji su se podigle na glas Petra Pustinjaka, bez vo e i discipline, krenule su ve po etkom 1096. plja kaju i i kolju i idove. Ono, to ih je stiglo u Carigrad, prebacili su Grci to su br e mogli na drugu obalu Bospora, a tamo su ih Turci sasjekli.

85

Ako se papa nadao da e uz pomokri arskog rata gr ku crkvu vratiti u svoje okrilje, onda je sigurno brzo izgubio iluzije. Dodir zapadnjaka s Grcima pove ao je antipatiju izme u njih i jo vi e produbio jaz. Ali misti ki cilj, zbog koga su kr ani uzeli u ruke oru je, postignut je. Kroz borbe, zamore i pogibelji, koje su usporedive s napoleonskim povla enjem iz Rusije i koje mora da su zahtijevale jednako mnogo rtava, preostatak kri arske vojske najzad se 7.lipnja 1099 pojavio pred zidovima Jeruzalema. 15. srpnja grad je zauzet na juri , pa su zatim u ime boga ljubavi i mira, kome je upravo bio osvojen grob, proliveni potoci krvi. Posljedica je bila, da je osnovano nekoliko kr anskih dr avica: Jeruzalemsko kraljevstvo, u kom je izabran za vladara: Gotfrid Bouillonnski, pod naslovom Za titnik Svetoga groba; kne evina Edessa, gdje su stanovnici, kad je prolazio, dali naslov grofa Baldvinu, bratu Gottfridovom; kne evina Antiohija, gdje je knezom poslije zauze a grada postao Boemund od Tarenta. Sve je to bilo organizirano prema feudalnom pravu, daleko od Evrope, i sa svih strana ugro eno od jedva okrnjenog islama. Bile su to kolonije, koje nisu nastale ni zbog jednog od razloga, zbog kojih nastaju kolonije. Nije bilo ni potrebe da se u takvu daljinu smjesti neko preobilno stanovni tvo, ni potrebe da se organiziraju trgova ke poslovnice. Premda je me u onima, to su po li na kri arski rat bilo dosta i takvih, koji su se zanosili koristoljubivim ciljevima, ipak nije me u njima bilo nijednoga, koga bi vodila elja za trgovanjem. Dominirala je, samo vjerska zamisao. Ali rezultat se smjesta pokazao kao trgova ki rezultat. Tu kr ansku vojni ku bazu, to je nedavno osnovana tamo na Istoku, trebalo je opskrbljivati ive nim namirnicama. Tu su zada u smjesta preuzele Venecija, Piza i enova. Kri arske kne evine postale su cilj njihovih brodova. Istok Sredozemnog mora bio je sada opet vezan sa Zapadom. Otada e kr anska plovidba morem neprestano ja ati. Najobilnije plodove kri arskih ratova ubrala je, kad se sve uzme u obzir, gra anstvo talijanskih primorskih gradova. Ali cilj tih ratova, nije se sastajao u tome. Njihov najistinitiji izraz bio je savez vojni kog i vjerskog duha, koji se o ituje u redovima templara i hosiptalijaca. Kao kr anski polo aji, kri arski posjedi su se veoma te ko mogli braniti. Edessa je pala ve1143., pa je trebalo povesti nov kri arski rat, koji je zavr en neuspjehom. (2. kri arski rat). Godine 1187 egipatski je sultan Saladin osvojio Jeruzalem, koji vi e nikad nije bio preotet. Iz svega tega velikog kri arskog pothvata proiza lo je gotove samo vei br e aktiviranje trgova kog prometa na Sredozemnom moru. On nije ni ta, ili je veoma malo pridonio upoznavanju muslimanskog ekonomskog i nau nog progresa na Zapadu. Sve je te ve bilo poznato posredstvom Sicilije i panjolske. On je bar mogao Zapadu otvoriti gr ki svijet, ali te se nije ostvarilo. Bilo je prerano, da bi se zapadnjaci mogli zainteresirati za blago, koje je spavale u bizantskim knji nicama. Trebalo je ekati trenutak, da ga bjegunci u XV. st. donesu u Italiju. Bilo je to kao s Amerikom, koju su otkrili Normani, ali je ena zatim opet zaboravljena i izgubljena, jer je u XI. st. jo nitko nije trebao.

Ukratko, golemi napor kri arskih ratova imao je male izravnih posljedica. On nije potisnuo islam, nije gr ku crkvu povezao uz zapadnu, nije sa uvao ak ni Jeruzalem, ni Carigrad. Za uzvrat, njegova je va nost bila znatna na jednom podru ju, to je bile potpune opre ne duhu, koji je te ratove nadahnjivao: njihov pravi rezultat sastojao se u razvitku talijanske pomorske trgovine i po ev i od 4. kri arskog rata u osnivanju venecijanskog i enovskog kolonijalnog carstva na Levantu. Veoma je karakteristi ne, to mo emo cijele formiranje Evrope objasniti, a da se nijednom ne moramo poslu iti kri arskim ratom, osim ovog izuzetka u pogledu Italije.

Postojala je jo jedna posljedica vjerskoga karaktera. Na mjesto pokr tavanja nekr ana putem propovijedanja Kristove vjere, od vremena prvog kri arskog rata dolazi pokretanje vjerskoga rata. Ta 86

metoda bit e upotrjebljena i protiv heretika. Hereza Albi ana i poslije, husitska hereza bit e iskorijenjene svetim ratom. A to se ti e pogana, metode upotrjebljene protiv Veneta, Prusa i Litvanaca karakteristi ne su: vi e se ne radi obra anju nevjernika nego njihovu istrebljenju.

87

PETA KNJIGA FORMIRANJE GRA ANSTVA PRVO POGLAVLJE OBNOVA TRGOVINE 1. TRGOVINA PO SREDOZEMNOM MORU Ekonomska organizacija, koja se nametnula zapadnoj Evropi u toku karolin ke epohe i koja se ondje u svojim bitnim obilje jima sa uvala sve do kraja XI. st., bila je, kako smo vidjeli potpuno ratarska. Ne samo da nije poznavala trgovinu, nego mo emo re i, da je pode avaju i proizvodnju prema potrebama proizvo a a, ak isklju ivala mogu nost profesionalne, trgova ke aktivnosti. Tra enje dobiti, pa ak i pomisao na dobit, bili su joj tu i. Obrada zemlje slu ila je osiguranju ivota porodice; nitko nije nastojao da je dovede do proizvodnje vi kova, s kojima nitko ne bi znao, to da po ne. To ipak ne zna i, da tada nije bilo nikakve vrste razmjene. Svaka je domena uzalud nastojala da proizvede sve to joj je bilo potrebno: bilo joj je pored svega toga nemogu e da ivi bez ikakva uvoza. U sjevernim krajevima vino se nu no moralo dopremati iz ju nih predjela. Nadalje, esto su bile lokalne gladi, te je u slu aju nesta ice izgladnjela pokrajina nastojala da izvu e kakvu pomo iz susjednih krajeva. Postojala su napokon u stanovitim razmacima mala sedmi na tr i ta, namijenjena namirivanju svakodnevnih potreba okolnog stanovnI tva. Ali sve je to imalo samo posve uzgredno zna enje. Trgovalo se prigodice, a ne zato, to je netko, bio trgovac po zanimanju. Nije postojala klasa trgovaca isto onako, kao to nije postojala ni klasa industrijskih proizvo a a. Industrija se ograni avala na nekoliko neophodno potrebnih obrtnika, koji su kao kmetovi radili na domanijaInom dvoru za potrebe domene, kolara, raspr enih po selima, tkalaca lana ili vune, koji su proizvodili, za porodi nu potro nju. U stanovitim podru jima, kao na flandrijskoj obali; kvaliteta vune i odr anje rimskih tehni kih postupaka davali su suknima seoskih tkalaca bolju kakvo u, tako da su ih tra ili i u susjednim krajevima. Bila je to specijalnost, kao to je negdje na drugom mjestu bio dobar kamen ili lijepo drvo za gradnju. To je dovelo do plovidbe na malim amcima po tamo njim rijekama, kojom su se slu ili tako er i putnici i hodo asnici. Male luke na sjeveru Francuske i u Nizozemskoj slu ile su rijetkim putnicima, to su dolazili iz Engleske ili odlazili onamo . Ali sve to ne bi postojalo, da se ne to bitno nije primijenilo u tada njim prilikama. Po etni i nerazvijeni oblici trgova kog ivota, to ih je upoznalo karolin ko doba, nisu mogli zadovoljavati nikakvu stalnu potrebu, nikakvu iskonsku nu du. Najbolji dokaz, da je bilo tako, bila je sudbina, to ju je do ivjelo izjedna enje utega, mjera i novca, koje je odredio Karlo Veliki. Krajem IX. st. jedinstvo je zamijenjeno raznovrsno u. Svako podru je ima svoje utege svoje mjere i svoj vlastiti novac. Ovaj nazadak ne bi se mogao izvr iti, daje trgovina bila iole va na. Ali ako je tako bilo u Karolin kom carstvu, nije bilo isto na one dvije jedine to ke u zapadnoj Evropi, koje su jo pripadale bizantskom carstvu: u Veneciji i ju noj Italiji. Luke u Kampaniji, Apuliji, Kalabriji i na Siciliji neprekidno i dalje odr avaju redovite veze s Carigradom. Taj je veliki grad svojom privla nom snagom dosizao sve do njih. Bari, Tarent, Amalfi i zatim, sve dok Siciliju nisu osvojili Muslimani. Messina, Palermo i Sirakuza slali su redovito prema Zlatnom Rogu svoje brodove natovarene itom i vinom i odanle dovozili proizvode orijentalne manufakture. Nije trebalo dugo ekati pa da Venecija nadma i njihovu trgovinu. Osnovali su je na lagunama bjegunci u vrijeme langobardske provale; postala je i skloni tem akvilejskog patrijarha; isprva je bila samo grad na gomili oto i a, odvojenih me u sobom morskim rukavima; glavni me u njima bio je Rialto. Sve to zajedno dobilo je ime Venecija, koje je dotad obilje avalo obalu. Dolazak relikvija Sv.Marka iz Aleksandrije (826) dao joj je nacionalnog za titnika. Prvi izvor prihoda za stanovni tvo bio je ribolov i pro i avanje morske soli. Bilo je prirodno, da tr i te za sve to ne bude posve bliza Italija, koja je ivjela uko ena u ratarskoj i domanijalnoj organizaciji i nije imala nikakvih zahtjeva, nego daleki i pro drljivi Bizant. I ni ta ne potvr uje bolje suprotnost dviju kultura od ove orijentacije Venecije prema Istoku. Napredovanje 88

islama na Sredozemlju, koje je sku ilo broj luka, to sli hranile veliki grad, koristilo je pomorcima s laguna. Njihova je trgovina na obalama Bospora uskoro nadma ila trgovinu svih njihovih takmaca. Njihov grad bez zemlje i upu en isklju ivo na more, vratio je svijetu ne to to je bilo nalik na nekada nji Tyr. S bogatstvom on je stekao i nezavisnost; ne izvr iv i nikakav lom zbacio je vlast Bizanta i pod vla u du da (dux) obrazovao trgova ku republiku jedinstvenog tipa na svijetu. Od X. st. vodio je politiku, koja se upravlja isklju ivo trgova kim interesima. Njegovo bogatstvo mo emo sebi predo iti na temelju njegove snage. Plovidba morem prisiljavala ga je da stekne vlast nad Jadranom, gdje st. Sredozemno more opet osvojeno za kr ansko moreplovstvo. Premda Muslimani i Bizantinci i dalje plove i trguju uz obale, koje su u njihovoj vlasti, dugolinijska plovidba je pre la u ruke zapadnjaka. Njihovi se brodovi susre u svuda po lukama Azije i Afrike; naprotiv, gr kih i muslimanskih la a nema u lukama Italije, Katalonije i Provanse. Drugi kri arski rat jo je poveden kopnom, ali tre ii svi idu i vode se morem. To su plodonosni transportni pothvati. etvrti je bio jo i ne to posve drugo: njega je Venecija skrenula u svoju korist a neizravno i u korist drugih primorskih gradova. Plan se sastojao od napada na muslimane u Egiptu, a odatle je trebalo osvojiti palestinsku obalu. Kri ari su sklopili sporazum s du dom Henrikom Dandolom: venecijanska flota imala je prevesti 30.000 vojnika kri arske vojske uz pla u od 85.000 maraka li srebru. Ali kri ari nisu mogli isplatiti utvr enu svotu. Venecija im tada predlo i da je namire tako, da se u njezinu korist do epaju Zadra, kr anske luke, koja je bila suparnik Venecije. Zadar bude zauzet, i flota se vespremala da plovi prema Egiptu, kadli gr ki careviAleksije, iji je otac, car Izak, malo prije toga bio zba en s prijestolja (1195 ) predlo i kri arima da ga vrate na carigradski prijestol. Kri ari to prihvate usprkos papi Inocentu III., koji je Venecijance ak izop io. estog srpnja 1203 flota je provalila u luku; kri ari zaposjednu Carigrad i dadu okruniti Aleksija. Kad su zatim iskrsne pote ko e s novim carem, grad je 12. Travnja nanovo zauzet, pa je osnovano latinsko carstvo. Venecija je pritom dobila sve to je moglo unaprijediti njezinu pomorsku trgovinu: dio Carigrada, Adrijanopol, Galipolje, otok Eubeju i mno tvo drugih otoka, ju nu i zapadnu obalu Peloponeza i svu morsku obalu od Korintskog zaljeva do Dra a. Crno more bilo je sad otvoreno za talijansku trgovinu, pa su odmah ondje osnovane venecijanske, pizanske i enovske naseobine. Ne mo e se re i, da je Sredozemno more time opet postalo evropsko jezero, kao to je to bilo u Starome vijeku. Ali ono nije vi e brana za Evropu. Ono je nanovo veliki put, koji Evropu dovodi u vezu s Istokom. Sva se njezina trgovina upravlja prema Levantu. Karavane, koje iz Bagdada i Kine alju mirodije i svilu prema sirijskim obalama, sti u sada na kraju svoga puta do kr anskih la a, koje ih ekaju podno obala.

II. SJEVERNA TRGOVINA Ova sna na ekspanzija, kojoj su posljedice bile neocjenjive za evropsku civilizaciju, ima svoj uzrok izvan Evrope, ili bar izvan zapadne Evrope. Da na nju nije djelovala privla na snaga Bizanta, da nije trebalo suzbiti Muslimane, ona bi sigurno jomnogo vjekova ostala u isto ratarskoj civilizaciji. Ni,kakvi unutra nji razlozi nisu je primosu sigurnost ometali dalmatinski gusari. Du d Petar II. Orseolo (991-1009) osvojio je obalu ,od Dubrovnika do Venecije i uzeo naslov Vojvode dalmatinskog. Venecija nije mogla dopustiti, da se, poslije osvojenja ju ne Italije Normani, u vrste i na gr koj obali. Stoga je njezina mornarica sura ivala s, carem Aleksijem prilikom odbacivanja Roberta'Guiscarda iz Dra a. Ona je uostalom znala dobro naplatiti svoju suradnju. Godine 1082. dobili su Venecijnci privilegij da prodaju i, kupuju, po cijelom Bizantskom carstvu bez obaveze na pla anje taksa za to, a u Carigradu su dobili posebnu gradsku etvrt kao svoje stalno prebivali te, budu i da su bili isklju ivo trgovci, nisu prezali pred tim, da se upu taju u odnose i s neprijateljima. Ali ve , u to doba njihovi su brodovi na isto nom Mediteranu susretali nove takmace: Pizanci i enovljani po eli su u toku X.st. suzbijati 89

muslimanske gusare na Tirenskom moru. Najzad su se do epali Korzike i Sardnije, a Pizanci , su se poslije bitaka po obalama Sicilije osmjelili i veu polovini XI. st. , stali uznemirivati obale Afrike. Dok su Venecijanci od samog po etka bili trgovci, Pizanci i enovljani prije podsje aju na panjolske kr aane. Kao i ovi, oni se sa stra u posve uju ratu protiv nevjernika, svetom ratu, koji je usto ipak i koristonosan, jer je nevjernik bogat i obiluje plijenom. Vjerski osje aj i pohlepa za dobiti stapali su se kod njih, u jedinstven poduzetni ki duh, koji se zanimljivo i energi no o ituje u njihovim starim kronikama. Budu i da im, je uspjeh pomagao, ohrabrili su se i najzad stali prodirati kroz Messinska vrata i gusariti po gr kom Arhipelagu. Ali su se Venecijanci veoma malo zanimali za sukob izme u kri a i polumjeseca. Znali su za sebe sa uvati carigradsko tr i te i navigaciju na Levant. I njihove flote nisu oklijevale ak ni pred tim, da napadaju pizanske brodove, koji su opskrbljivali hranom kri are.

Poslije u vr enja kr ana u Palestini, bilo je nemogu e ustrajati u ovakvom dr anju. Htjeli ili ne htjeli, morali su dopustiti pizanskim i enovskim brodovima da sura uju u pomorskoj trgovini izme u kri arskih dr ava na sirijskoj obali i Zapada. Neprestani prijevoz hodo asnika, vojna poja anja, ive ne namirnice i svakovrsna opskrba u inila je od ove plovidbe tako bogat izvor, dobiti, da se vjerski duh, koji je isprva nadahnjivao mornare tih dvaju gradova, podredio smislu za trgovinu. Uskoro su njihovi brodovi plovili ne samo prema kr anskim, nego i prema muslimanskim lukama. Od XII. st. oni marljivo i esto dolaze u Kairuan, Tunis, Aleksandriju. Godine 1111. su Pizanci, a 1155. enovljani dobili trgovinske privilegije u Carigradu. U trgova kim sredi tima na Levantu nastale su venecijanske, pizanske i enovske kolonije, okupljene svaka pod jurisdikcijom svojih nacionalnih konzula. A taj se pokret brzo irio sve dalje i dalje. Pokrenuli su se Marseille i Barcelona; Provansalci i Katalonci smiono polaze putovima, to su ih probili Talijani. Mo e se re i, da je od kraja XI. rali da upravi svoja nastojanja prema van. Njezina trgovina nije spontana pojava prirodnog razvitka njezina ekonomskog ivota. Mo e se re i, da je Evropa, zahvaljuju i podstrecima, koji su do li izvana, uskoro i preduhitrila trenutak, kad je trebalo da se prirodno rascvate.

I kako god se to inilo udno na prvi pogled, isto je tako bilo, ne samo u Sredozemlju, nego i na Sjevernom moru i Baltiku. Njihove su vode u Starom vijeku bile isto tako zatvorene za rimski svijet kao i vode Atlantika. S druge strane Kanala, koji su o ivljavale la e, to su povezivale Galiju s Britanijom, vi e nije bilo plovidbe, bar ne trgova ke, plovidbe. Prilike su ostale iste sve do IX. st. Osim Quentovica (koji je preuzeo ulogu Boulogna), i Duursteda, koji su odr avali neku vezu s Anglosasima u Britaniji, cijela duga obala frana kog, carstva, sve do u a Labe bila je mrtva i gotovo pusta. Dalje na istok, u Balti kom moru, ulazilo se u nepoznato podru je poganskog barbarstva . Ovdje je dakle polo aj, bio upravo suprotan onome, to je postojalo na Sredozemlju. Umjesto susjedstva s naprednijim civilizacijama, kr anski je Zapad ondje bio u dodiru s narodima, iji se stupanj razvoja mo e usporediti s djetinjstvom. Pa ipak se bapod utjecajem tih naroda na sjevernim vodama probudila trgova ka aktivnost. I zaista je zanimljivo i udno njezino ari te nije bilo, kako bi se moglo o ekivati na obalama Flandrije ,i Engleske, nego u Botni kom zaljevu i na obali Finske. A bilo je to tako stoga, to se privla na snaga Orijenta i Bizantije osje ala ak i u tim dalekim krajevima, pa je onaj isti podstrek izvana, koji je pobudio uspjeh talijanske navigacije, djelovao kao blagotvoran za etnik i na sjeveru. Ovu smo injenicu ve navijestili govore i o skandinavskim provalama. Vidjeli smo, kako su se vedi, napola kao osvaja i, a napola kao trgovci, po ev i sredine IX. ,st. stali pojavljivati na vodama Dnjepra; te kako su osnovali prva politi ka sredi ta; oko kojih se kristalizirala joamorfna masa onih isto nih

90

Slavena; koja je, od njih preuzela ime Rusi.* 36 Ove naseobine ostale su sve do kraja XI. st. u vezi s njihovom domovinom te su sve do tada odonuda primale priliv svje ih snaga. One su odr avale veoma ive trgova ke veze s Bizantom i muslimanskim zemljama na obalama Kaspijskog mora u najmanju ruku sve do provale Pe eneza.37 Carigrad je bio veliki poslovni centar . Ondje su prodavani robovi, krzno, med i vosak. Konstantin Porfirogenet zanimljivo opisuje ovu rusku trgovinu oko 950. On pokazuje kako su se u mjesecu lipnju barke iz Novgoroda, Smolenska, Lube a, ernigova i Vi goroda sastajale u Kijevu. Zatim su sve zajedno, naoru ane silazile niz rijeku, prevla e i barke preko sedam brzica, to presijecaju rijeku i bore i se s Pe enezima, la ari bi zatim plovili du obala Crnoga mora sve do u a Dunava i otuda do Carigrada. Ova naoru ana trgovina, kojom je upravljao knez, veoma je bila nalik na trgovinu afri kim robovima u moderno doba. Ali veu X. st. u pohode se uklju uju i pravi trgovci. Rusi su u to vrijeme jo uvijek pogani. Jo ne poznaju privatni zemlji ni posjed, a ve , su zbog, Carigrada postali trgovci i osnivaju gradove: to su naselja. u ogradi (gorod) ili pagosti, t.j. mjesta, u kojima stanuju stranci (gosti). U po etku XI. st. Kijev veima tako veliku va nost, kakve nema jo nijedan grad na sjeveru Evrope. Thietmar Mersebur ki opisuje nam ga 1018, s njegovih 40 crkava (tekst. spominje 400, bez sumnje zabunom) i osam tr i ta. Stanovni tvo mu je jo velikim dijelom sastavljeno od Skandinavaca. Oni su bili jo mogobrojniji u Novgorodu, gdje su ljudi iz Gotlanda u XII. st. imali Gildhallu. Trgova ki pokret, koji je krenuo odovuda, ra irio se prirodno po Baltiku. Otok Bornholm (Danska), ka e Adam Bremenski bio je tada ,celeberrimus Daniae portus et fida statio naavium, quae a baroaris in Graeciam dirigi solent. Uostalom, ve u X. st, Skandinavci, nau iv i se trgovanju od Bizantinaca; bacili su se prema zapadu. Flamanski novac iz X. i XI. st." na en u njihovoj zemlji, dokazuje da su posje ivali obale Sjevernog mora. Danska dominacija u Engleskoj imala je jo i poja ati ovu plovidbu. U X. st. jedna nova luka u Holandiji, Tiel na Waali, zamjenjuje Duurstede, a na dnu zaljeva Zwin po inje uslijed plovidbe o ivljavati Bruges. Normansko osvojenje Engleske povezalo je tu zemlju s kontinentom i postalo jo jedan novi ferment plovidbene aktivnosti na Sjevernom moru i na Kanalu. Podstrek je dakle do ao iz Bizanta posredstvom veda. Uostalom, skandinavska plovidba po inje u XI. st. opadati: s jedne strane, provala Kumana na jug Rusije presijeca put prema Carigradu, a s druge strane, venecijanska i talijanska trgovina prejako joj konkurira na jugu. Ali u tom se, trenutku po Baltiku ire Nijemci. A trgovina je batada postala tako jaka, da se sama, svojom snagom uspinje prema sjeveru. Ona se iz Venecije preko Bremena malo po malo iri po ju noj Njema koj,ili, to nije privla i ju nu Njema ku Veneciji, jer Venecijanci ne putuju kopom. Ali pokret je mnogo sna niji u smjeru Francuske. Na poticaj obalne trgovine u lombardijskoj se nizini razvila industrija i trgovanje,i to se podru je po ev i od sredine XI. st. pod njihovim utjecajem po inje transformirati. Lombardijski trgovci kre u. preko Sv. Gottharda i Mont Cenisa prema sjeveru. A na sjeveru ih privla i Flandrija, gdje, zavr ava trgovinski pokret sa Sjevernog mora. Veod po etka XII. st. ti Lombardi dolaze sa sajmova u Ypesu, Lillu, Messinesu, Brugesu, Thouroutu. Zatim se sredi te trgovinskih veza pomi e na polovinu puta, te velikim tr i tem u XII. i XIII. st. postaju oni glasoviti sajmovi u Champagni, Troyes, Bar, Provins, Lagny Bar-sur-Aube. Tamo se posredstvom Flamanaca i Lombarda dodiruju i pro imaju dva trgova ka svijeta: sjevernim i ju ni. Od njih dva napredniji, savr eniji i progresivniji je ovaj drugi. I to nije udo. U stalnom dodiru s veoma razvijenim civilizacijama, Talijani su se rano uputili u njihova trgova ka iskustva, u ono veliko trgovanje, koje je bilo intenzivnije i slo enije, od onoga na sjeveru. Stoga su prva sredstva razmjene, koja se pojavljuju krajem XII. st., talijanska. Mo e se re i, da je organizacija evropskog kredita
36

Ovo shva anje, koje se u biti sla e s t.zv. normanisti kom teorijom o postanku ruske dr ave, nije u skladu s dana njim rezultatima nauke, Up .o tome pitanju Grekov:, Borba ,Rusije za izgradnju svoje dr ave, prev. S ruskoga. Zagreb 1949, Prev., 37 Ovo obja njava to je 20,000 komada arapskog novca na eno u vedskoj, a usto jo i velika koli ina u Rusiji.

91

potpuno romanska. Banka, mjenica, posudba uz kamate trgova ka dru tva, sve to dolazi isklju ivo iz Italije i vjerojatno se pro irilo posredstvom sajmova u Champagni. Me u prvim posljedicama obnovljene trgovine bila je prije svega obnova novca, povratak cirkulaciji monete. Sveukupna zaliha dragocjenog metala nije ustvari porasla, ali se novac vra a u cirkulaciju. Razmjena se pro iruje posvuda i svagdje, gdje do nje dolazi. Pojavljuje se novac. - Stvari koje nikad nisu ocjenjivane u novcu, po inju dobivati izraz u nov anim iznosima. Pojam bogatstva se preobra ava.

III. TRGOVCI Preostaje nam da vidimo - a to je bitno pitanje - kako se formirala trgova ka klasa, koja je vr ila navedeno trgova ko poslovanje? Pitanje je veoma te ko zbog malog broja dokumenata i sigurno ne e nikad biti potpuno rasvijetljeno. Prije svega treba da konstatiramo, da su trgovci (mercatores) novi ljudi. Oni se javljaju kao stvaraoci nove vrste bogatstva pored dr aIaca starog zemlji nog bogatstva, a oni pritom ne poti u iz njihove klase. Oni proizlaze tako malo iz njihova kruga, da se kontrast izme u ideala plemstva i ivota trgovaca odr ao kroz stolje a i jonije potpuno nestao. To su dva uzajamno neproni na svijeta. A jomanje mo e biti govora crkvi. Ona je prema trgova kom ivotu raspolo ena neprijateljski. Ona iI tome vidi pogibelj za du u. Homo mercator numquam aut vix potest Deo placere. Ona sve enstvu zabranjuje da se bavi trgovinom. Sva njezina asketska inspiracija u o iglednoj je protivnosti s njom. Ona ne osu uje bogatstvo, nego ljubav prema bogatstvu i jagmu za njim. Stoga ni od crkve u tom pogledu nije moglo do i ni najmanje ohrabrenje. Da li bi trgovci mogli proiza i iz klase kmetova, iz redova onih ljudi, to ive u svojim to no ozna enim elijama li sastavu velikih domena, na svojim mansusima i vode siguran i za ti en ivot? Nema znaka, da bi to bilo mogu e, i sve, ini se, ukazuje na suprotno. Kako god to moglo izgledati neobi no, ostaje samo jedno rje enje: preci trgovaca su siromasi, to jest, ljudi bez zemlje, ono nestalno mno tvo, to tumara zemljom, iznajmljuje se u doba etve, tr i za pustolovinama i sudjeluje u hodo a ima. Izuzetak od toga ine Venecijanci, koje su njihove lagune odmah od po etka u inile ribarima i istiocima soli, to opskrbljuju bizantsko tr i te. Ljudi bez zemlje takvi su ljudi, koji nemaju to da izgube; a ljudi, koji nemaju to da izgube, u polo aju su, da sve dobiju. To su pustolovi, koji ra unaju samo na sebe i koje ni ta ne smeta. To su nadalje znalci i iskusni ljudi, koji su vidjeli zemalja, znaju jezike, poznaju razli ite obi aje, a siroma tvo ih, nadahnjuje domi ljato u. Nema sumnje, da su se ba u takvom izmetu dru tva susrele prve gusarske brodske posade Pizanaca i enovljana. A i na sjeveru, zar su ti Skandinavci, to su kretali na put prema Carigradu, bili i ta drugo, nego ljudi bez imanja, ti potrazi za bogatstvom sre om? Ljudi u potrazi za bogatstvom i sre om to je pravi izraz. Koliko, njih nije na lo ono, to su tra ili, nego su nestali u bici ili ih je izjela bijeda. Ali su drugi uspjeli. Ni,sa ime, to jest samo s hrabro u, inteligencijom, sa smiono u po lo im je za rukom da, steknu bogatstvo ...

Danas se ini, da je to bilo Iako. Inteligentan ovjek bez ikakva imanja osim svoga duha, nalazi kapitale. Ali zamislimo dobro, da se oni nisu mogli nadati kapitalima. Trebalo je da ih stvore ni iz ega. To je herojsko doba po etaka, pa je vrijedno zaustaviti se kod te gole sirotinje, koja je stvaralac pokretnog bogatstva. 92

Jedan je slu aj veoma jednostavan i mora ,da se esto de avao. Uspje no je zavr en gusarski pohod, oplja kana je muslimanska luka, zarobljen dobar i valjano natovaren brod. Izvr ioci akcije vra aju, se ku i i smjesta mogu za svoj ra un unova iti novu posadu i ponoviti podvig, ili negdje jeftino kupiti ita i otpremiti ga onamo, gdje vlada glad, da bi ga prodali veoma skupo. Jer ti tom je polazna to ka pri stvaranju prvih trgova kih bogatstava. Sve je lokalno. Na nekoliko milja udaljenosti mogla se na i suprotnost , izme u, izobilja i siroma tva, i, uslijed toga, naj udnija kolebanja cijena. S veoma malo bilo je mogu e dobiti mnogo. Neki inteligentni la ar na Rajni, Scheldi ili Rhoni mogao je u vrijeme gladi posti i dobru zaradu. Mnogi su od njih po eli kao mali razna a i na tr i tima, kao prodava i svije a na hodo a ima, i time odjednom stekli znatnu svotu gotova novca te s njime po li na more. Ne smijemo zaboraviti, da je nepo tenje u po etku vjerojatno bilo veoma veliko, kao i silovitost. Trgova ko po tenje je vrlina, koja se javlja tek veoma kasno. Tako je u tom ratarskom dru tvu, u kom kapitali spavaju, gomila outlaws, skitnica bijednika dala prve kova e novog bogatstva, odvojenog od tla. Postigav i dobit, oni ele ste i jovi e. Duh profita ne postoji u dotada njem, tradicionalnom dru tvu; ali njih, koji ive izvan toga dru tva, on pokre e i nadahnjuje. Oni prodaju i kupuju ne da bi ivjeli, ne zato, to kupljene predmete trebaju, da bi se odr ali na ivotu, nego da zarade. Oni ni ta ne proizvode: oni prenose. Oni lutaju i gosti su svugdje kamogod stignu. A isto su tako i napasnici, to enama donose nakit, a crkvama oltarske ukrase i zlatom izatkana sukna. Nisu oni specijalisti ni za to: to su u isto vrijeme stare ari, vozari, varalice i pustolovi. Oni jo nisu profesionalni trgovci, ali to vepostaju.

Postat e to onda, kad se trgovanje za njih kona no pretvori u poseban na in, ivota, oslobo en pustolovnosti i prigodnosti. A tada se oni stalno, naseljuju. im se upuste u normalno, redovito vr enje trgova kog poslovanja, potrebno im je stalno boravi te. Nastanjuju se na mjestu pogodom za njihov na in ivota: pokraj, neke luke, u mjestu, gdje se privremeno zadr avaju la e, u kakvo biskupskom gradu ako je povoljno smje ten. I tu se okupljaju u dru tvu sebi sli nih; i koliko njihov broj postaje, ve i, sve vi e pridolaze i drugi. A tada se posve prirodno udru uju. Ako ele u ivati neku sigurnost, moraju putovati u skupinama, u karavanama. Stoga se okupljaju u giIde, u vjerska udru enja, u bratstva. Cijela srednjovjekovna trgovina, sve do pred kraj XII. st. trgovina je naoru anih karavana (hanse). To ne samo da pove ava sigurnost, nego i efikasnost, jer ako kompanjoni jedan drugoga na velikim putovanjima za ti uju, oni isto tako i kupuju zajedni ki na tr i tima. Zahvaljuju i zdru ivanju njihovih malih kapitala, oni se upu taju u prili no velike poslove. Od po etka XII. st: vese radi o nagomilavanju ita. U to su vrijeme mnogi od njih vestekli bogatstva, koja im omogu uju, da kupe znatne, nekretnine.38 Uostalom u gradu, gdje stanuju, njihova giIda poma e utvr ivanje. Potpuno je sigurno, da kod njih ima veoma surove elje za, dobiti. Ne treba vjerovati, da imamo posla s estitim ljudima, koji naprosto ele da pove u dva kraja. Njihov je cilj, da zgrnu bogatstvo. U tome smislu njih nadahnjuje onaj, kapitalisti ki duh, to ga primitivna psihologija modernih ekonomista nastoji prikazati kao ne to veoma tajnovito, ro eno u krajnjoj oskudici ili ti kalvinizmu. Oni ra unaju i spekuliraju, njihovi ih suvremenici smatraju dovoljno stra nima. da ne osjete, nikakvo u enje pri pomisli, da su mo da sklopili savez s avlom. Ve ina njih sigurno ne zna itati. Nije to ni potrebno, sa ovjek stekne veliko bogatstvo. Poricati njihov trgova ki duh isto je tako naivno, kao to bi bilo, poricati politi ki duh knezova, njihovih suvremenih. Ustvari, kapitalisti ki duh pojavljuje se zajedno s trgovinom.
38

Da bismo razumjeli, koliko su velike te trgova ke dobiti u vrijeme, kad neprestano vladaju ratovi i gladi, dovoljno je razmotriti, to se u to doba doga a. Kad se, vodi rat.

93

Ukratko, povijest evropske trgovine nipo to nam ne pru a, kao to bi to neki rado povjerovali, prizor lijepog organi kog rasta, ude enog za ljubitelja evolucije. Ona ne po inje po sve malim lokalnim poslovima, koji se malo pomalo razvijaju u pogledu svoje znatnosti i opsega. Ona naprotiv po inje kao trgovina, u relativnom smislu velika, posve u skladu s podstrekom, to ga dobiva izvana, od daleke trgovine i smisla za relativno velike poslove. Njome vlada kapitalisti ki duh, i on je u po etku ak ja i nego to e biti poslije. Tu evropsku trgovinu pokrenula je, njome upravlja i dovodi je do uspjeha klasa trgovaca-pustolova.39 Ona je obnovila gradski ivot u tome smislu base na nju vezuje ro enje gra anstva, pomalo isto onako, kao to se pojava modernog proletarijata vezuje uz postojanje velikih industrijalaca.

39

I Mislim da ta rije trgovac-pustolov to no odgovara tim prete ama, koje jo nije mogu e nazvati velikim trgovcima.

94

DRUGO POGLAVLJE FORMIRANJE GRADOVA 1. GRADOVI I BURGOVI

Dru tvo, ije stanovni tvo ivi od zemlje, koju iskori tavali, te proizvode ove obradbe tro i na mjestu same proizvodnje, ne mo e stvoriti znatnija nagomilavanja ljudi, jer je svatko osnovnim potrebama ivota vezan uz zemlju, koju obra uje. Trgovina, naprotiv, nu no tra i stvaranje centara, iz kojih se opskrbljuje i iz kojih zra i prema van. Igra uvoza i izvoza ima kao posljedicu, da se u dru tvenom tijelu stvara ono, to bismo mogli nazvati tranzitnim vori tima. U zapadnoj Evropi njihova je pojava u X. i XI. st. istovremena s obnovom gradskog ivota, zemljopisne okolnosti: reljef tla, smjer i plovnost voda, razvedenost morskih obala, odredile su time to su prometu ljudi i stvari nametnule smjer, ujedno i smje taj prvih trgova kih naselja, ali ta su mjesta gotovo uvijek veotprije bila naseljena u trenutku, kad ih je priliv trgovaca o ivio novom aktivno u. Jedna su zauzimali biskupski gradovi, kao to je to bilo u Italiji, panjolskoj i Galiji, druga su bila sjedi ta burga, to jest tvr ave; ovakav tip susre emo u Nizozemsko kao i na podru ju isto no od Rajne i sjeverno od Dunava. Ni ta nije lak e shvatiti od takvog susreta.

Na podru ju nekada njeg Rimskog carstva biskupski gradovi nalazili su se zaista na najpovoljnijim mjestima, jer su sredi ta crkvenih dijeceza bila u po etku ustanovljena u glavnim gradovima, a ti su gradovi i sami svoju va nost dugovali ,ba prednostima svoga polo aja. A to se ti e burgova, podignutih u sjevernim i isto nim zemljama, da bi poslu ili kao skloni ta pu anstvu u slu aju rata ili da zadr e upade barbara, ve ina njih bila je ba stoga na to kama, kojih je lako a pristupa predodre ivala da budu mjesta za zbjeg ili obranu.40 Ni ti gradovi a ni burgovi nisu, uostalom, pokazivali ni najmanji trag gradskog ivota. Burgovi kao to su na primjer bile one kule, to u ih podigli Flandrijski grofovi protiv Normana, ili one tvr ave, to ih je Karlo Veliki ili Henrik Pti ar sagradio du Labe ili SaaIe, da bi zadr ali Slavene, bile su u biti vojne postaje, u kojima su boravile posade naoru anih ,ljudi kao i oni stanovnici, koji su bili nu ni, za njihovo uzdr avanje, a svi su bili pod zapovjedni tvom i nadzorom ka telanovim. Gradovi su se naprotiv odlikovali potpuno crkvenim karakterom. Pokraj katedrale i kanoni kih stanova obi no je li njima jo bilo vi e samostana, a i glavni biskupski lai ki vazali imali su ondje svoje stalno, boravi te. Ako tome dodamo nastavnike i u enike kola, parni are, pozvane pred sudi te duhovnog suda, vjernike, okupljene iz svih krajeva u povodu brojnih vjerskih svetkovina, imat emo predod bu o aktivnosti, koja mora da je vladala u tim malim vjerskim prijestolnicama. One su neosporno bile napu enije i ivlje nego burgovi ali li njima nije isto tako bilo ni, traga onome, to bi bilo nalik na nekakvo gra anstvo. U gradu kao i li burgu bilo je osim sve enika, vitezova ili redovnika jo samo ne to kmetova, namje tenih u slu bi vladaju e klase, koji su za nju obra ivali zemlju u okolini. Gradovi i burgovi bili su samo upravna sredi ta jo posve ratarskog dru tva. U takvim biskupskim gradovima li sjevernoj Italiji i li Provansi, s jedne strane, te burgovima u flamanskim krajevima s druge strane, formirale su se prve trgova ke kolonije. Bazbog toga, to su pretekla ostalu Evropu u povijesti trgovine, ta su dva podru ja najprije upoznala manifestacije gradskoga ivota. Ondje trgovci u X. st. tu i tamo stvaraju naselja, o kojima je, uostalom poznato veoma malo; u XI. st. ona su se umno ila, pove ala i u vrstila. Vetada i li gradovima i u burgovima
40

Ima, dakako i izuzetaka, kao n .pr. Throuanne.

95

glavnu ulogu imaju trgovci. Useljenici nadvladaju staro stanovni tvo, a trgova ki ivot ratarski; iz suprotnosti tih dvaju elemenata ra aju se sukobi i zahtijevaju sredstva, potrebna za njihovo rje avanje; na tom temelju izra uje se kroz mno tvo lokalnih poku aja novi poredak stvari.

Ako elimo razumjeti taj, fenomen stvaranja gra anstva, koji je tako plodan posljedicama, moramo nastojati da sebi dobro predo imo svu veli inu suprotnosti, to se ve od samog po etka ispoljila me u starim i novim stanovni tvom obiju vrsti naselja. Prvo se sastoji od sve enika, vitezova i kmetova, ivi od zemlje, pri emu ni a klasa radi za vi e, dok ove s ekonomskog stajali ta samo tro e, ne proizvode i ni ta. Malo je va no, to li ve ini gradova susre emo nekoliko zanatlija, koji namiruju potrebe svoje lokalne klijentele i malo sedmi no tr i te, na koje dolaze seljaci iz okoline. Ti obrtnici i to tr i te zaista, sami po sebi, nemaju nikakve va nosti; oni su strogo podlo ni potrebama naselja, kojeg su sastavni dio, i postoje samo za njega. Nemogu e im je da se razvijaju, jer i samo naselje, kome su sredstva za odr anje na ivotu, ograni ena prihodima od tla, to ga okru uje, nema nikakve mogu nosti da se pove a. U tom malom nepomi nom svijetu dolazak trgovaca odjednom ru i i preokre e sve navike i na svakom podru ju poti e pravu revoluciju. Oni su zapravo ondje uljezi; za koje u tradicionalnom poretku nema nikakva mjesta. Oni te ljude, to ive od zemlje i kojima se porodice odr avaju: uvijek od, istoga radi uvijek i jednakih prihoda sabla njavaju svojim obilje jima iskorijenjenih ljudi, nemirom i udnovato u svoga ivota. S njima se u njihovoj sredini pojavljuje ne samo poduzetnost i udnja za dobiti, nego i slobodni rad, nezavisno zanimanje, podjednako otrgnuto od zemlje kao i od seniorove vlasti, te nadasve opticaj novca. I ne samo da je trgov ev rad slobodan; ni ta manje ne za u uje novost, da je i njegova osoba slobodna. I zaista, kako doznati pravni polo aj tih prido lica, koje dotad nikad nitKo nije vidio? Vjerojatno je ve ina njih ro ena od kmetskih roditelja, ali to nitko ne zna, a kako se, kmetstvo u na elu ne pretpostavlja 41, svatko mora s njima postupati kao da su slobodni ljudi. Uslijed jedne zanimljive posljedice njihova dru tvenog polo aja, ti preci budu eg gra anstva nisu morali ni od koga tra iti slobodu. Stekli su je posve prirodno; ona je od samog po etka bila injenica jo prije nego to je priznata kao pravo.

Tim obilje jima trgova ke kolonije, koja vei sama tako iznena uju, pridru uje se jojedno novo: brzina njezina rasta. Ona uskoro oko sebe po inje o itovati takvu privla nu snagu, koju mo emo usporediti s onom, to je moderne tvornice vr e na seosko stanovni tvo. Ona zaista mamcem, to ga predstavlja dobit, budi poduzetni i pustolovni, duh, koji je drijemao u du ama domanijalih kmetova, te joj sa svih strana privla i nova poja anja. Ona je uostalom po svojoj biti otvorena i raste ljiva. togod se njezina trgovinska aktivnost vi e razvija, ona sve vi e upo ljava gomilu ljudi la are, kirija e. Nosa e, lu ke radnike i t. d. U isto vrijeme, u grad dolaze svakovrsni obrtnici, da se ondje stalno nasele. Neki od njih, pekari, pivari, postolari nalaze ondje, zahvaljuju i stalnom porastu pu anstva, sigurne prihode. Drugi obra uju sirovine, to ih uvoze trgovci i njihovi proizvodi postaju roba za izvoz. Tako sad industrija nalazi svoje mjesto pokraj trgovine. U Flandriji ve od kraja XI. st. tkalci dolaze sa sela u gradove, i tako se flamansko suknarstvo, centraliziraju i se pod vodstvom i upravom trgovaca, pretvara u ono, to je imalo ostati sve do kraja srednjega vijeka najrazvijenija industrija u Evropi. Naravno ni stari grad ni stari burg ne e mo i obuhvatiti u tijesnom promjeru svojih zidina sve ve i priliv tih prido lica. Oni se moraju naseljavati izvan vrata, i njihove ku e uskoro sa svih strana
41

Nego za svaki posebni slu aj dokazuje- Prev

96

okru uju i u svom mno tvu utapljaju staru jezgru, oko koje su se nagomilale. Uostalom, prva briga novoga grada sastoji, se u tome, da zbog za tite od -spolja inih plja ka a, svoje, podru je opkoli jarkom i gradom, koju e poslije zamijeniti kamenim gedernom. On je dakle, sasvim onako kao prvebitni grad ili burg, tako er tvr ava. Zovu ga novi burg ili forisburgus (faubourg, predgra e), to zna i vanjski burg (grad). Zahvaljuju i evome njegovi su stanovnici od po etka XI. st. nazivani gra anstvom. (burgenses, les beurgeois).

S tim, se gra anstvom dogodile isto ona, to i s plemstvom, u srednjevjekovnom dru tvu, jer mu neupletanje dr ave ostavlja potpunu , prilagodljivost prilikama. Nije trebalo dugo ekati, pa da ga, njegova socijalna funkcija i pravne pretvori u klasu. O ito je, da ono pravo i onaj oblik upravljanja to je bio na snazi i redio se usred potpuno ratarskog dru tva nije vi e bio dovoljan za trgova ko stanovni tvo . Formalisti ki preceduralni stroj, sa svojim primitivnim sredstvima dokazivanja, zaloga, zapljene, morao je ustupiti mjesto jednostavnijim i br im prepisima. Dvoboj izme u tu itelja i optu enoga, koji je slu io kao ultima ratio parni ara, trgovcima se inio kao ista negacija pravde. Da bi uveli red u svome podgra u, u kom ima u izobilju, svakovrsnih pustolova i zlikovaca, dotad nepoznatih u mirnoj sredini staroga grada ili burga, oni zahtijevaju, da starinski sistem globa i nagodbi , bude zamijenjen kaznama, koje e biti kadre da uliju spasonosan strah, kao to su: vje anje, svakovrsna saka enja, va enje o iju i t.d.Oni Prosvjeduju protiv davanja u naravi, to ih ubira i cestarina zahtijevaju prije nego to dopuste prolaz robe koju oni uvoze ili izvoze. Ako se degodi, da koji od njih bude prepoznat kao kmet, oni ne podnose da njegov senier zahtijeva izru enje. A to se ti e njihove djece, kojoj je majka, nu ne gotove uvijek ropskog stale a, oni, ne mogu dopustiti, da ih smatraju za neslobodnu. Tako se dakle na svakom podru ju susret tih novih ljudi sa starim dru tvom pretvara u sudare i sukobe, koji se osnivaju na suprotnosti izme u domanijaInog i trgova koga prava, na suprotnosti izme u naturalne razmjene i razmjene posredstvom novca izme u kmetstva i slobode.

Dru tvene vlasti nisu dakako prihvatile bez otpora zahtjeve gra anstva, koje se ra alo. Kao i uvijek, one su najprije nastojale o uvati utvr eni poredak, te jest poku ale su da tim trgovcima nametnu taj poredak, premda je on bio u potpunoj supretnesti s uvjetima, njihova ivota; tako er kao i uvijek i njihov se postupak obja njava pod jednako i dobrom voljom, i osobnim interesom. Sigurno je, da su knezevi mogli same s vremenem uvidjeti nu nost da auteritativni patrijarhalni re im, to su ga dotad primjenjivali prema svojim kmetevima, bude izmijenjen prema trgova kom stanovni tvu. Osobito su u po etku, crkveni knezovi ispoljavali veoma esteke neprijateljstvo. Trgovinu su smatrali opasnom za spas du a, pa su na sve novosti to su se kao zarazom svakoga dana irile sve vi e, gledali s ne povjerenjem, kao na napad protiv poslu nosti, vrijedan svake osude. Njihov je otpor morao da'kake izazvati pobune. U Italiji, u Nizozemskoj uz obalu Rajne rat za investituru pru io je gra anima priliku ili izgovor, da se pobune protiv svojih biskupa, ovdje u papine ime, a ondje u ime carevo. Prva gradska op ina, koju povijest spominje bio je Cambrai; njezino se pu anstvo 1077. pod vodstvom trgovaca zavjerilo protiv imperijalisti ki orijentiranog gradskog biskupa.

97

II GRADOVI I Otpor knezova mogao je smetati pokretu, ali ga nije mogao zaustaviti. Prema kraju XI. st.,on je naglo jurnuo naprijed, pro irio se i nadvladao. Knezovi sada opa aju, da e vi e izgubiti nego to mogu dobiti, ako ustraju u borbi protiv toga pokreta. Jer premda on zaista uzdrmava njihovu lokalnu vlast i dovodi u opasnost neke od njihovih domanijalnih prihoda, on obilno nadokna uje ove neprilike dodatnim dohodcima, to pribavlja cestarinama kao i neocjenjivom predno u, to osigurava stalan priliv ita, svakovrsne robe i novca. Neki knezovi kre u ve po etkom XII. st. otvoreno putem progresa i nastoje da obe anjima slobodi privilegija trgovce privuku k sebi. Ukratko, zahtjevi gra anstva posti u uspjeh posvuda, bilo milom ili ,silom, kao to e u XIX. st. svagdje u Evropi pobijediti parlamentarni sistem. I kako god su uostalom te dvije preobrazbe me u sobom razli ite, one s druge strane pokazuju dosta upadnu sli nost karakterom svoga pro irivanja. Jednako onako, kao to je kontinentalni parlamentarizam adaptacija engleskih i belgijskih institucija posebnim uvjetima svake pojedine zemlje, tako su i gradske institucije, premda ih u svakome gradu susre emo s posebnim obilje jima, svojstvenima ustrojstvu doti ne lokalne sredine, ipak u osnovi i cjelini izvedene iz jednoga od dvaju dominantnih tipova; jedan od njih ine sjevernotalijanski gradovi, a drugi gradovi Nizozemske i sjeverne Francuske. Njema ka i drugi predjeli srednje Evrope i ovdje su, kao i u pogledu domanijalnog re ima, feudalizma, clunyjske reforme i vite tva, samo slijedili poticaj, koji je dolazio sa zapada. Usprkos bezbrojnim razila enjima u pojedinostima, srednjovjekovni gradovi imaju posvuda iste bitne crte i na svaki od njih mo e se primijeniti ista definicija. Mogli bismo je formulirati, ako ka emo, da je grad utvr ena naseobina, u kojoj stanuje slobodno stanovni tvo, koje se bavi trgovinom i industrijom, posjeduje posebno pravo, raspola e svojom jurisdikcijom i vi e ili manje razvijenom komunalnom autonomijom. Grad ini imunitetno podru je usred seoskog podru ja; to zna i, da je on privilegirana pravna osoba. I zaista, grad je nastao na temeljit privilegija. Gra anin posjeduje, kao i plemi specijalan pravni polo aj: i jedan i drugi su dodu e u suprotnom smjeru, pod jednako daleko od kmeta, seljaka, koji e i dalje, sve do kraja starog re ima u ve ini evropskih zemalja ostati izvan politi kog dru tva. Po svojoj prirodi privilegirani je polo aj gra anina veoma razli it, od privilegiranog polo aja plemi a. Plemije ustvari nekada nji slobodni posjednik. Njegov je privilegij na neki na in negativan potje e otuda, to se pu ka masa snizila i pala pod njegovu vlast u kmetski polo aj. On se nije uspeo; on je samo dio manjine, koja je ostala na svome mjestu usred sveop eg srozavanja. Gra anin je naprotiv veoma pozitivno privilegiran. On je novajlija i prido lica, koji silom osvaja, svoje mjesto u dru tvu, a pravo mu ga najzad priznaje i jam i. Domaanijalni re im, koji postavlja plemi a iznad seljaka, vezuje ih u isto vrijeme jednoga za drugog tako sna nom vezom, da je jo i do danas, poslije toliko vjekova, ne to od toga ostalo. Gra anin je naprotiv tu i jednom i drugome; obojica osje aju prema njemu nepovjerenje i neprijateljstvo, a i ti osje aji joni do danas nisu posve i ezli. On se kre e u posve razli itoj sferi. Izme u njega i njih otkriva se protivnost izme u ratarskog ivota, s jedne i trgova kog i industrijskog ivota s druge strane. U pore enju s njima, koji neposredno proizvode sve to je neophodno potrebno za ivot, on je pokretljivi, aktivni element, pokreta prenosnih gibanja i preobrazbi. On nije neophodno potreban za ivot; mogu e je ivjeti i bez njega. Ali on je u biti pokretadru tvenog napretka i civilizacije. Srednjovjekovno gra anstvo odvaja jo jedna razlika od plemstva i sve enstva. Te dvije skupine ine homogene klase, kojima svi lanovi osje aju pripadnost istome tijelu i svjesno su me u sobom solidarni, te ih to me usobno vezuje. Posve druk ije je s gra anima. Oni su okupljeni u gradovima, na mjesto klasne solidarnosti kod njih postoji lokalna solidarnost; ili u najmanju ruku, prva je podlo na drugoj. Svaki grad ini mali svijet za sebe; njegov ekskluzivizam i protekcionizam bezgrani ni su. 98

Svatko ini sve, da bi potpomogao i unaprijedio svoju trgovinu industriju i da bi uklonio s puta trgovinu i industriju drugih gradova. Svatko nastoji da bude dovoljan sam sebi i da proizvodi sve, to mu je neophodno potrebno. Svatko se trudi, da svoju vlast pro iri na okolno seosko podru je, da bi osigurao svoju opskrbu ive nim namirnicama. Ako im se i desi da porade zajedni ki, da sklope trenutne ili stalne lige, kao to je bila londonska Hansa ili poslije njema ka Hansa, to oni ine protiv zajedni kog neprijatelja ili na zajedni ku korist, ali unutar vlastitih zidina svatko, daje mjesta samo svojim gra anima; stranac tu mo e trgovati samo posredstvom doma ih me etara i uvijek mo e biti protjeran. Da bi u nekom gradu stanovao ili ivio, mora da stekne gra anstvo. Nema u tome ni ega, to ne bi bilo veoma razumljivo. To je lokalni merkantilizam. Zar se i dr ave sve do danas ne dr e toga? Zar ne podi u carinske ograde, da bi kod sebe za titile i pomogle ra anje industrije, koju nemaju? Gradski ekskluzivizam prestat e tek onda, kad gradovi budu uklju eni u vi u, dr avnu cjelinu, kao to e i dr avni ekskluzivizam mo da jednoga dana nestati u op e ljudskom dru tvu. Moralni rezultat tog ekskluzivizma sastojao se u izvanrednoj solidarnosti me u gra anima. Oni du om i tijelom pripadaju svojoj maloj, lokalnoj domovini, i kod njih se prvi put u evropskoj povijesti od propasti antike nanovo javlja gra anskopravni osje aj. Svatko od njih je pozvan da hrani grad, da pograbi oru je za njih da za svoj grad dade ivot; i svatko to od njih zna. Vitezovi Fridriha Barbarosse su s prenera enjem gledali, kako im se du and ije i trgovci lombardijskih gradova s uspjehom odupiru. U tome je ratu bilo primjera gra anske samosvijesti, koji podsje aju na staru Gr ku. Drugi daju svoje bogatstvo svome gradu, otkupljuju pravo na cestarinu, osnivaju bolnice. Bogata i daju ne broje i, i to, nema sumnje, isto toliko iz milosr a kao i iz ponosa. Jer gradom upravljaju oni. Svi gra ani u gradovima imaju civilnu jednakost i slobodu, ali nemaju ni socijalnu ni politi ku jednakost. Gra anstvo, koje se rodilo iz trgovine, ostalo je pod utjecajem i pod vodstvom najbogatijih. Pod imenom velikih ili patricija. oni dr e u rukama upravu i jurisdikciju. Gradska vlast je plutokratska vlast, te e ak u XIII. st. postati oligarhijska, jer e iste porodice stalno ostajati na vlasti. Nema, uostalom, ni ega zna ajnijeg od tih vlada. One su stvorile gradsku upravu, to jest prvu civilnu i lai ku upravu u Evropi. One ustanovljuju sve do najmanje sitnice, to im je bilo potrebno. Na ovo se ne obra a pa nja; oni nemaju nikakva uzorka i sve moraju prona i sami: financijski sistem, ra unovodstvo, kola, trgovinski i industrijski propisi, prvi za eci higijenske policije, javni radovi tr nice, kanali, po ta, gradski bedemi, raspodjela vode sve to potje e od njih. Usto su ba oni podigli mnoge zgrade, koje jo i danas krase tolike gradove. Pod njihovom vladavinom ostatak se gradskog stanovni tva sastoji od zanatlija; oni su u svakome gradu u ve ini. Po op em pravilu, to su mali efovi radionica, majstori, koji upo ljuju jednog ili dva kompanjona i ine aktivno i nezavisno gra anstvo. Dok je trgovina na veliko slobodna, za za titu obrtnika razvija se naprotiv jedna socijalna politika, koja je remek-djedo, isto tako zanimljivo u svojoj vrsti, kao to su i gotske katedrale u svojoj, i koja u svojim tragovima nije i ezla jo ni do danas. Cilj joj je da odr i sve one male egzistencije, to ine snagu grada i osiguravaju njegovu pravilnu opskrbu. Svatko je i proizvo a i potro a , i propisi interveniraju uzimaju i u obzir oba ta momenta. Municipalna vlast preuzima na sebe za titu potro a a. U tom pogledu ona se nadovezuje na stare municipalne propise, koji su se ti nekim tragovima mo da sa uvali u Italiji. Nema ni ta divnije od za titnih mjera, koje ,su donesene protiv nepo tenih proizvoda, protiv prijevare i krivotvorenja. Bila je to za tita potro a a u dvostrukom interesu mjesnog gra anstva i dobrog ugleda grada prema van. A to se ti e proizvo a a, on titi sam sebe pomo u obrtni kih udru enja, koja se pojavljuju ve od XII. st. Njihov bitni cilj sastoji se u tome, da onemogu i konkurenciju, i ba time su ona postala tako mrska liberalnoj ekonomici XIX. st. Trebalo je da svatko mo e ivjeti i da u tu svrhu mo e sa uvati svoje mu terije. Zbog toga treba da prodaje uz iste cijene kao j njegovi drugovi i da jednako proizvod kao i oni. Udru enje obrtnika prvobitno je dobrovoljna organizacija, kao i na i sindikati. Ali ono bojkotira 99

 ute, koji u njih ne ulaze,i najzad postizava priznanje javnih vlasti. Istaknimo uostalom, da ono nema nikakve sli nosti s nekom radni kom organizacijom, nastalom nasuprot vlasnicima. To je obavezni sindikat sitnih gra ana. Nastao je u biti zbog malih nezavisnih proizvo a a. U ve ini srednjovjekovnih gradova nema proletarijata. Zanatlije rade za mjesno tr i te i rezerviraju ga za sebe. Oni odr avaju svoj broj u razmjeru sa svojim mu terijama. Oni potpuno vladaju prilikama: U tom su smislu rije ili socijalno pitanje. Ali su ga rije ili samo ondje, gdje je grad ustvari zatvorena dr ava; a takve okolnosti nisu tako op enite, kao to se to misli. Postojala je naime bar u jednoj industriji, u flamanskom i firentinskom suknarstvu proizvodnja, koja ne opskrbljuje mjesno nego evropsko tr i te. Za nju nema ni ograni ene proizvodnje ni mogu nosti, da mali gazda sam dobavlja sirovinu. On dakle pada pod utjecaj, veletrgovca, i tako dolazi do podjele: uloga izme u kapitala i rada, koju ne susre emo drugdje. Proizvodni re im je i tu re im male radionice. Ali umjesto da je majstor nezavisni poduzetnik, on je nadni ar, koji izra uje po narud bi, te u tome ima ne to veoma nalik na ku nu industriju modernih vremena. Zanatska organizacija postoji, ali je ona daleko od toga, da s uspjehom titi zanatliju, jer ne mo e na sebe primiti odgovornost za prilike na tr i tu ni za ulogu kapitala. Otuda trajkovi, borbe oko nadnica, odlazak radnika iz Ganda, industrijske krize. Otuda tako er onaj nemirni, uzburkani, utopijski duh, koji karakterizira tkalce po ev i od XII. st. i koji e ih u initi prista ama jednog naivnog komunizma, koji je bio vezan s razli itim misti nim i hereti kim idejama. Prema tome, pogre no je govoriti da je Srednji vijek poznavao samo male, nezavisne i korporativne industrije. U najnaprednijim sredinama nisu mu bile u te ene ni borbe radnih slojeva; ni socijalni sukobi. Taj utjecaj nanovo emo susresti u XIV. st. S pojavom gradova i s obrazovanjem gra anstva evropsko je dru tvo dovr eno u onome obliku, koji e ostati sve do kraja starog re ima, Sve enstvo, plemstvo, gra anstvo, to je ono trojstvo, koje e upravljati njegovom sudbinom i sudjelovati u politici. Ratarsko stanovni tvo, koje ostaje ispod privilegija, i dalje zadr ava ulogu njihova hranitelja sve, do onoga dana, kad gra anska jednakost i donekle politi ka jednakost,. ne postanu veza, zajedni ka svima, Potrebno je naime svakom prilikom ponovo ista i, da je samo gra anstvo ekskluzivna i privilegirana klasa. Batime se srednjovjekovni gradovi bitno razlikuju od gradova Riimskog carstva, u kojima se stanovnici, bez obzira kakvim su oblikom socijalnog ivota ivjeli, nisu razlikovali, od drugih po svojim pravima. Rimski svijet nije upoznao ni ta analogno evropskom gra anstvu,a nije ni Novi svijet. Kad su osnivani ameri ki gradovi, ve je pro lo vrijeme, kad se pravo upravljalo prema dru tvenoj profesiji; sad je vebilo samo slobodnih ljudi. U na e vrijeme rije gra anstvo (bur oazija), koja se jo uvijek upotrebljava, sasvim je izmijenila svoj prvobitni smisao. Ona obilje ava dru tvenu klasu svakovrsnog podrijetla, kojoj je zajedni ko samo to to u svojim rukama dr i bogatstvo. Pri tome od srednjovjekovnog gra anstva kao ni od tada njeg plemstva, nije preostalo ni ta.

100

TRE E POGLAVLJE EKSPANZIJA GRADOVA I NJEZINE POSLJEDICE, I. EKSPANZIJA Premda obnova gradskog ivota na zapadu po svojim najranijim po ecima se e do prvih naseljavanja trgovaca u X. st., ona je ipak tek krajem XI.st. i u po etku XII. st. stigla do svog potpunog razvoja i tek u to vrijeme pojavljuju se prvi gradovi u povijesti, u pravom smislu te rije i. Prvi primjerci procvata javljaju se, kao to smo ve , rekli, u spomenuta dva podru ja, u kojima je trgova ka aktivnost najintenzivnija:, na jugu Evrope, u sjevernoj Italiji; a na sjeveru, u Nizozemskoj. Na obadvije strane paralelnost prilika je upadljiva. U Italiji, kao i u Flandriji pomorska trgovina, pa zatim kopnena trgovina, koja se na prvu nadovezuje, ima kao posljedicu aktivnost luka: ovdje su to Venecija, Piza i Genova, a tamo Bruges. A za njima, u pozadini luka, razvijaju se industrijski gradovi: s jedne strane lombardijski gradovi i Firenza, a s druge Gand, Ypres, Lile, Douai i, dublje u unutra njosti, Valenciennes i Bruxelles, O ito je, da je bablizina luka dala industriji u tim gradovima njihov izvanredni polet, koji je jedinstven u Evropi. Talijanske i flandrijske luke sa svojim zale em imaju me unarodno zna enje; a imaju ga samo one. Zbog toga one nu no odr avaju veze me u sobom. Inicijativa za te veze dolazi uostalom iz razvijenijega od tih dvaju ari ta, to jest iz Italije. Njezini trgovci redovito dolaze u Flandriju ve po etkom XII. st. Ali uskoro postaju ba sajmovi u Champagni glavnim dodirnim to kama; oni su kao neka vrst burze za talijansko-flamansku trgovinu. Odr avali su se na putu, koji polaze i iz Lombardije ide preko St. Gotharda, enevskog jezera i Jure te povezuje sjever s jugom. Na njima se svake godine susre u trgovci iz obiju zemalja. Ali to su samo, poslovni sastanci, i na tom mjestu nisu osnovani zaista va ni gradovi. ak se ni Troye nije nikad veoma jako razvio. Lagny, Provins, Barrsur~Aube ostali su mjesta drugorazrednog zna enja. Jug Francuske je uskoro po ao putem Italije. Marseille, Monttpellier, AiguesMortes sudjeluju u mediteranskoj trgovini. A iza njih Albi, Cahors, Toulouse gravitiraju prema njima, i razvijaju prosperitet, koji je potrajao neprekidno sve do rata protiv Albi ana. U panjolskoj luka Barcelona tako er sti e veliku va nost, ali nije u svom zale u potakla razvoj vrlo aktivnih gradskih sredi ta. Rhona je jedina mediteranska rijeka Francuske i zbog toga jedina, koja je veveoma rano potakla razvoj va nih gradova, kao to su Avignon i Lyon. Druge, rijeke utje u u Atlantik i Kanal, te su ondje nastale samo male luke za obalnu plovidbu ili ribarstvo, od kojih je najva nija Bayohne, ili pak luke za lokalnu trgovinu s Engleskom, kao to je Rouen i Bordeaux. U Engleskoj navigacija je tako er ograni ena na suprotnu obalu; i gradovi imaju samo malu, va nost. ak i sam London sti e, prili nu va nost tek u XIII. st. Samo jedan grad u unutra njosti Francuske razvija se podjednako kao svi najve i, a to je bio Pariz. No to je bilo zbog politi kih razloga. To je jedini grad ove vrsti u Evropi: prava prijestolnica, koja se pove ava sa svakim napretkom kraljevstva. Osim njega postoje samo posve lokalni gradovi, od kojih se nijedan ne mo e usporediti s gradovima u Languedocu iH u Flandriji. Njema ka nema nijedno sredi te me unarodne trgovine. Ona se povezuje s Italijom putem Rajne i Dunava, gdje se pojavljuju Kln, Strasbourg s jedne strane, te Regensburg i Be s druge. Najva nije od tih sredi ta je Kln, kojim zapadna i ju na Njema ka dolaze u dodir sa sjevernom, te se sve tri, zajedno povezuju s Nizozemskom. Sjeverna Njema ka nema druge izravne saobra ajne veze s jugom. Ona je orijentirana prema dva unutra nja mora. Ondje su Hamburg i Bremen na Sjevernom moru i 101

osobito Lbeck, koga je Henrik Lav osnovao na Baltiku. Ovdje dolazimo na kolonijalno tlo ulazimo u nove gradove, u kojima nije nikad bilo rimskog utjecaja. Obalne luke su nova naselja, koja su pomagali i titili doma i knezovi. Oni Se ni u duobale sve do litavskih zemalja: Danzig, Reval, Memel, Riga, Dorpat. Baltik je njema ko jezero otkako je ruski put napu ten, s jedne strane zbog privla nosti trgovanja preko Italije, a s druge strane zato to su, Kumani, predstra a Mongola, po ev i od sredine XII. st., u inili kijevske zemlje suvi e opasnima. Tada Skandinavci gube svoju va nost i prepu taju je Nijemcima. Whisby, na otoku Gotlandu teutonska je, postaja, i Nijemci42 dopiru sve do Novgoroda, gdje u XII. st. imaju svoju posebnu tr nicu. Jedino se Danska poku ava suprotstaviti Nijemcima, ali je za, vrijeme Waldemara II potu ena kod Bornhveda, te je morala ustuknuti. U unutra njosti Njema ke, izme u Rajne i Dunava, nema nijednog velikog grada. Mnster i Magdeburg su mjesta drugoga reda, isto kao Frankfurt i Nrmberg. Berlin je bez zna enja, kao i Mnchen i Leipzig. U pogledu razli itosti gradskog ivota prema drugim naseljima, zemlja je o ito u zaka njenju. Fridrih Barbarossa nije imao nikakvo razumijevanje za gra anstvo, gradski ivot postoji samo na periferiji ima dr ave, i posti e (izuzev obala Rajne) ve u va nost tek u XIII. st. Prema tome, op i polo aj u Evropi stvorio je samo dva velika ari ta: Italiju i Nizozemsku, ili to nije Belgiju. Ondje su najve i gradovi, s kojima su sva druga va na sredi ta u saobra aju. Promet iz Baltika gravitira prema Brugesu, a onaj iz ju ne Njema ke prema Italiji. Ali izme u tih, velikih trgova kih sredi ta, bez obzira imaju li lokalno ili op e zna enje, obrazuje se, po uzoru na velike mno tvo malih, drugo razrednih gradova, koji ive po istim pravnim normama, kao i veliki. Sada je neophodno potrebno da svaki predio ima svoje malo gradsko sredi te. Dezorganizacija, domanijalnog sistema i pojava slobodnih seljaka, nu no poti u male burgove da se pretvore u skloni ta obrtnika i sredi ta trgovine u tome kraju i tako nadomjeste vlastelinske dvorove, u kojima se kmetsko stanovni tvo dotad opskrbljivalo. Gradski se ivot iz velikih gradova spontano prenio u njih. Osnivaju se i posve novi gradovi. U Njema koj su dva Freiburga postala va nim sredi tima. Mno tvo drugih ivjelo je tihim napola gradskim napola ratarskim ivotom: Kreutzburg, u kom pi em ove redove, primio je svoju povelju 1213. To su gradovi, koji su se formirali sekundarno; oni pripadaju epohi: kad se gra anstvo ve nametnulo kad ih knezovi, potaknuti kori u, to je imaju od gradova, osnivaju posvuda. Nekad je putnik i ao, od samostana do samostana, a sad ide od grada de grada; ima ih po svim putovima, na razmaku od svega nekoliko milja, gdje ine prijelaz izme u velikih gradova, kao to se u krunici sitna zrna uklju uju, izme u desetinskih. Pojava gradova dovela je do porasta pu anstva, koji je donekle usporediv s onim u XIX.st., i to jo manje s obzirom na gradsko stanovni tvo, negoli s obzirom na u inak kod seoskog. Ukupno, mo e, se ocijeniti, da se stanovni tvo u pore enju s karolin kim vremenim udvostru ilo. Maksimum je dostignut u po etku XV. st. Otad pa sve do XVIII. st. ne e vi e biti nikakve bitne promjene. Bilo bi izvanredno va no da mo emo odrediti, broj ani odnos izme u gradskog i seoskog stanovni tva. Ali to je, na alost, nemogu e. Sigurno je samo to, da je u svim sredi tima, kojima je trgovina pogodovala da se razvijaju gra ansko stanovni tvo, neprestano raslo sve do oko sredine XIV. st. Posvuda je trebalo pro irivati gradske bedeme, koji su postajali pretijesni, obuhva ati zidovima predgra a, koja su nastala izvan gradskih vrata. Ima velikih gradova, pa ak i relativno veoma velikih. Ali koliko je velik mogao biti takav veliki grad po etkom, XIII.st. Njihove su zidine jo razmjerno sasvim malene. Brojke to ih prenose suvremenici, nemaju nikakve vrijednosti jer se ne osnivaju na prebrojavanju; najstarije, to ih imamo, se u, samo do po etka XV. st. Uostalom, protivurje nosti nas navode, da im ne priznajemo nikakvu vrijednost. Tako je u svega deset godina razmaka Ypres procijenjen na 50.000 i 200.000 stanovnika. Sve, to se mo e ti tvrditi jest to, da, nijedan evropski grad nije sve do kraja Srednjega vijeka dosegao brojku od 100.000 stanovnika. Milano, Firenza, Pariz i Gand mora da su se kretali oko 50.000. Srednji gradovi imali su izme u 2o i 50.000, a mali izme u2i
42

To je ime koje su im dali Rusi

102

5.000. Ali to nas ne mo e prije iti da govorim o velikim gradovima, jer je veli ina posve relativan pojam. I zaista, ako uzmemo u obzir malu gusto u seoskog stanovni tva,onda naselje od 50.000 ljudi dobiva posve druk ije zna enje, nego to ga ima danas. III. POSLJEDICE ZA SEOSKO STANOVNI TVO Treba me utim veoma pomno paziti da na odnos izme u grada i sela u Srednjemu vijeku ne gledamo onako, kako to inimo danas. U na e vrijeme grad nije odvojen od sela. Ima industrije i u selima, a dio gradskog stanovni tva stanuje u poljima, kamo se izlijeva svake ve eri. U srednjem vijeku bilo je posve druk ije. Grad se u svemu temeljito razlikuje od seoskog podru ja. Ve i materijalno on se od njega odvaja i sklanja iza zaklona svojih bedema i vrata. A pravno, to je posve drugi svijet. im je ovjek pro ao kroz gradske zidine, on stupa na tlo drugih pravnih odredbi, kao kad danas prelazimo iz jedne dr ave u drugu. U ekonomskom pogledu suprotnost je jednaka. Ne samo da je grad mjesto trgovanja i industrijske proizvodnje, nego ove privredne djelatnosti i nema nigdje izvan njega. Posvuda su trgovina i industrijski rad po selima zabranjeni. Stoga svaki grad nastoji da zagospodari svojom okolinom i da je podvrgne sebi. Ona treba da bude njegovo tr i te i u isto vrijeme jamac za opskrbu grada. Tada nema kao danas stalne razmjene i uzajamnog pro imanja. Umjesto toga, postoji suprotnost dvaju razli itih elemenata i podvrgavanja jednoga drugome. Ovo podvrgavanje je ve e, ili manje u razmjeru s brojem i snagom gradova. Ono dose e vrhunac u Italiji, a najmanje razmjere u skandinavskim i slavenskim zemljama. Rezultat toga bio je svuda podjednak: manje ili vi e duboka poremetnja seoskog ekonomskog re ima i preobrazba ivotnih uvjeta ratarskih klasa, koja je s time bila u skladu. Pojava gradova zaista je u inila nemogu im odr anje domanijalnog re ima. Bitna karakteristika toga re ima, kako smo vidjeli, sastoji se u tome to,je to ekonomija bez izlaza na tr i te. Budu i da nije raspolagala nikakvim tr i tem, na koje bi otjecali njezini proizvodi, domena je sku ila svoju proizvodnju na potrebe za vlastitu potro nju, tako da se sva njezina unutra nja struktura - postupci pri obradbi. Oblici kmetskih estica, obaveze kmetova i odnosi izme u njih i vlasnika obja njava tim njezinim posebnim polo ajem. No taj posebni polo aj ne postoji vi e od onoga dana, kad su se pojavili i gradovi, i to ~va- : ' gdje ondje. gdje se osje a njihovo djelovanje. Jer krivcom trgovaca i zanatlija gradsko je stanovni tvo sterilno stanovni tvo ako se smijemo ovako izraziti preuzimaju i formulaciju, koja je bila draga, fiziokratima XVIII. stolje a. Ono mo e ivjeti samo dobavljaju i izvana sredstva za ivot, a to zna i, kupuju i ih od obra iva a zemlje. Ono im , dakle pribavlja izlaz na tr i te, koga dosad nisu imali. Ono dakle budi kod njih pomisao na profit, jer se proizvodnja sada ispla uje. Tako sad u isto vrijeme nestaju i moralni i ekonomski uvjeti, kojima je odgovarala domanijaina organizacija. Seljakova aktivnost sada dobiva poticaj izvana, i on na tu organizaciju gleda jo samo kao na zapreku, koja mu smeta. A jedna od posljedica novoga stanja je i to, to sad senior, ak jo i vi e nego seljaci, osje a potrebu reforme. Jer obaveze njegovih obra iva a su uslijed obi ajnog prava nepromjenljive, i tako on uskoro uvi a da mu prihodi strahovito opadaju. Njezini dohoci ostaju naime uvijek isti, dok rashodi neprestano rastu. I zaista, gilde svojom kupovinom poti u i uve avaju kolanje novca po selima, novca ima ovdje sve vi e i njegova se vrijednost usporedo time, smanjuje. Tro kovi ivota u neprestanom su porastu, a vlasnici zemlje, vezani na utvr ene prihode, bespomo no moraju gledati kako propadaju. Ova je kriza bila za malo vojni ko plemstvo, koje je po op em pravilu posjedovalo samo osrednje velika lena, prostrana tek toliko koliko je najnu nije za ivot, upravo katastrofalna. Velik dio vitezova, koji su jo u XI. st. bili tako mnogobrojni krajem XII. st. zapada u bijedu.

103

Te ko je re i da li je porast broja seoskog pu anstva, koji se o ituje u isto vrijeme, kad se uvjeti ivota na selu po inju tako duboko mijenjati, tako er u vezi s pojavom gradova. Poslije pusto enja, to su ih izvr ili Normani, Saraceni i Mad ari, Evropa je do ivjela razdoblje relativnog mira, u kom je prirodni vi ak poroda nad pomorom morao neosjetno pove ati broj stanovni tva. Ali tek se u drugoj polovini XI. st. u nekim dijelovima Evrope mogu utvrditi tragovi pote ko a, koje je prouzrokovao preveliki broj ljudi, te je nemogu e otkloniti pomisao, da su gradovi, donijev i seljacima nova sredstva za ivot, samim tim pridonijeli kod njih, ako i ne plodnosti njihovih brakova43, ali svakako pove anju njihova broja. Kako god bilo, sigurno je, dana primjer u Nizozemskoj oko 1050. obra ena zemlja postepeno vi e nije dovoljna za potrebe stanovni tva. Doga aji, kao to je osvojenje Engleske 1066. i kri arski rat, o ito tako er pretpostavljaju stanovit vi ak stanovni tva, u najmanju ruku na sjeveru Francuske. Jednako je bilo i s naglim porastom broja gradskog stanovni tva, a tako er i s bandama pla eni kih pustolova, koje se otprilike u isto vrijeme formiraju u Italiji, na primjer u Genovi a i na francuskom podru ju, pod imenom Braban ani i No ari (Cotereaux).* Od po etka XII. st. imamo vi e nego pretpostavke. Naseljavanje predjela s druge strane Labe ljudima, s obala Rajne, iz Holandije, i Flandrije mo e se objasniti o ito samo preobiljem seoskog pu anstva i u tim krajevima. Tako u trenutku, kad je stari domanijalni sistem ve pre ivio svoje vrijeme i kad vi e ne odgovara potrebama dru tva koje je ekonomski napredovalo posvuda ima mnogo ljudi, koji se nude svakome, tko e im dati zemlje i veliki zemljoposjednici a nadasve teritorijalni knezovi nisu propustili da se okoriste tako povoljnim prilikama. Raspolagali su znatnom koli inom neobra ene zemlje, jer se ini, da su se, bar na zapadu od Rajne i na jugu od Dunava, velike domene prostirale, samo na onoj dobroj zemlji, koja je bila obra ivala ve u rimsko doba. Ostatak je bio prepu ten umama, vri tinama i mo varama. Vrijeme, da i ova podru ja budu privedena kulturi do lo je. Ovaj veliki rad, koji je prvi put poslije nestanka Rimskog carstva pove ao zemlji no bogatstvo u Evropi, po inje oko sredine XI. st:, dosi e svoj vrhunac u toku XII. i zavr ava se, usporuju i se, pred kraj XIII. st. Otada pa sve do kraja XVIII. st obradivo tlo na Zapadu nije se vi e osjetno pove avalo, i to, je dovoljno da mo emo upozoriti na veli inu napretka, to ga je izvr ila, unutra nja kolonizacija u Srednjem vijeku. Kr enja bi sigurno bila manje prostrana, da je zemljoradnja bila naprednija. irina podru ja, to su ga obuhvatila, da bi pove ala proizvodnju, bila je posljedica rudinentarnih metoda joposve ekstenzivne zemljoradnje. Krizi domanijalne organizacije moglo se izbje i, da je bilo mogu e racionalnijim obradbenim postupkom pove ati plodnost tla. Sistem, koji je bio primjenjivan prilikom naseljavanja i privo enja kulturi dotad neobra enih zemalja, odudara onim, to bismo mogli nazvati njegovim liberalnim obilje jem, od prakse u prethodnoj epohi. Seljak nema s vlasnikom zemlje vi e nikakvih drugih odnosa osim onih, to nu no nastaju iz njegova svojstva zakupca. On pla a zakupninu, za zemlju, koju dr i, ali osobno ostaje slobodan. Jedan od naj e ih postupaka, kojima se senior slu i da privu e kolone ili goste, kako ih naziva jezik toga vremena, jest osnivanje novih gradova, pravih ratarskih kolonija. Tlo novoga grada razdijeljeno je na stanovit broj, obradivih jedinica, potpuno jednakih me u sobom; uz obavezu pla anja zemljarine, senior ih ustupa na nasljedno iskori tavanje. Posebna povelja, koja obi no opona a povelju susjednoga grada, priznaje osobnu slobodu stanovnicima, utvr uje ovlasti i kompetenciju na eli1ika i dvora, kojima je stavljeno u du nost da vr e upravne i sudbene poslove, regulira uzajamno pravo seniora i
43

Plodnost brakova bila je veoma velika kako kod seljaka (kako se to vidi po Irminonovu polyptihu i samostanskim poveljama) tako i kod plemstva ,(o tom svjedo i Gislebcrt), Neki tragovi predmartusijanisma mogu se opaziti samo kod knezova. * U originalu: Brabancons= ljudi iz Brabanta: Cotereaux je naziv izveden od rije i le coteral a ova, je nastala od latinskog culter = veliki no , kakvim su bili naoru ani lanovi razboJni ke bande, koja je po tome dobila svoje ime. - Prev.

104

seljaka u pogledu upotrebljavanja ume, i t. d. Tako nastaje novi tip sela: sela sa zakonom. Sa starom domanijalnom organizacijom ima ono jo samo jednu crtu zajedni ku: kao i kod nje; i ovdje se pretpostavlja u isto vrijeme i veliki posjed i mala eksploatacija. Osim toga, sve je novo. Ne samo da je seljak slobodan ovjek, nego je i davanje, to ga duguje senioru; umjesto da se jo , sastoji od prirodnih proizvoda, obi no plativo u novcu. Nema ni ta udno u tome, to je potreba za zemljom, koja je postajala sve hitrija, kako se stanovni tvo umna alo, pove avala priliv gosti prema novim gradovima. Oni posvuda pred sobom potiskuju granice, divlja tva, koloniziraju velike ume, kr e vri tine, isu uju mo vare. Po cijeloj Evropi ni u i cvatu nova sela, kojima ak i oblik imena, time to se na podru ju francuskog jezika zavr avaju na sart, a na podru ju germanskog jezika na kerk, kircne, rode, rath i jo i danas omogu uje, da ih razlikujemo od njihovih susjeda na starim zemljama. CrkVa je imala znatnog udjela u velikom kulturom djelu XII., st. ona to zahvaljuje novim redovima Cistercita i Premontranaca. Izvanredna vitalnost, to su je pokazali redovnici po ev i od vremena clunyjske reforme, nije nad ivjela njezinu pobjedu. Kad je postignut cilj, polet je zamro. Poslije krize do la je iznemoglost, i benediktinski samostani, oboga eni darovima vjernika, koje su baoni po neobi noj ali neizbje ivoj ironiji sudbine) pridobili za preziranje zemaljskih dobara, po inju ulaziti u razdoblje drijemanja, iz, kog ne e iza i sve do preporoda u XVII. st. Njihova vjerska i socijalna uloga dovr ena je, i oni su odsada gotovo samo veliki zemljoposjednici. Asketsku propagandu, koju su oni napustili, prihva aju Cisterciti i Premontranci. Prvi od tih redova osnovao 'je Sv. Bernard 1113.44, a drugi Sv. Norbert 1119. Da bi u potpunoj strogosti primijenili propis o manualnom radu i jedni i drugi najradije se naseljuju na neobra enom tlu, koje tada kr e ili isu uju. Knezovi su se po urili da na ine bogougodno djelo, pa su im ustupali pustopoljine i mo vare. Oba reda imali su velikog udjela pri isu ivanju flandrijskih poldersa* i privo enja obradbi podru ja u isto noj Njema koj. Domene, koje su podigli na takvoj zemlji, bile su posve novoga tipa. Na njima se prvi put u Srednjem vijeku javlja princip velike agrarne eksploatacije. Umjesto da tlo bude raskomadano na porodi ne estice, iskr ena je zemlja organizirana u velike farme, na kojima se radno osoblje, stavljeno pod vodstvo jednog redovnika, sastoji od lai ke bra e ili od slobodnih seljaka. Ondje se uzgoj itarica ili stoke vi e ne vr i kao nekad zbog neposredne potro nje u samostanu, nego zbog prodaje na tr i tima. Rad na njihovim farmama bio je oslobo en kuluka i nije obavezan ni na kakvo davanje osim desetine. Postignuta dobit slu i stjecanju novih zemalja i daljnjem kr enju. Vlasnici starih domena nisu mogli raspolagati svojom zemljom zbog nasljednih prava, koja su njihovi obra iva i imali prema toj istoj zemlji i tako se oni tek s mukom osloba aju tradicija. Ali kad su ve bili preoptere eni dugovima i dotjerani do krajnosti neprestanim smanjivanjem svojih prihoda, morali su ipak, po ev i od kraja XI. st poduzeti odlu ne mjere. Domanijalni dvorovi' (Curtis), koje su nekad obra ivali kmetovi, razdijeljeni su u parcele i dani u najam ili u zakup, ili, su pak pretvoreni u velike farme. Sad je seljacima bilo dopu teno da s novcem otkupe ne samo od kuluka, nego i od glavarine, od enidbenog prava od prava mrtve ruke, ukratko od svih preostataka pro loga vremena, koji su postali beskorisl1i. Kmetstvo je zadr alo svoj prvobitni oblik gotovo samo u te ko pristupa nim krajevima, ili u podru jima veoma udaljenima od velikih trgova kih putova. Svuda drugdje, ako vene nestaje, ono se ubla ava. Mo e se re i, da se od po etka XIII.st., zemljoradni ka klasa u zapadnoj i srednjoj Evropi pretvorila ili da je na putu da se pretvori u slobodno selja ko stanovni tvo. I ta se velika preobrazba izvr ila bez ikakvih estokih zahtijevanja, bez utjecanja na elima ili teorijama, naprosto kao neizbje na posljedica preporoda trgovine i pojave gradova, koji su
44

Samostan Citeaux (nedaleko Lyona) osnovao je 1098. Robert de Molesmes, ali je on postao sredi te pokreta tek kad je u nj 1113. u ao Sv. Bernard. *Holandska rije , ozna uje nasipom ogra enu zemlju uz morsku obalu, koju su zemljoradnici time za titili od provala mora. estih u razdoblju od XII. do XIV.st. isu ivanja tih nisko polo enih i mo varnih terena bilo je dugotrajan pothvat, u kome su va nu ulogu imali navedeni redovi. -Prev.

105

zemljoradnji dali tr i ta, kojih ona dotad nije imala, i tako je primorali da izmijeni svoju tradicionalnu organizaciju i da usvoji slobodnije i gipkije oblike eksploatacije. Ekonomski napredak uni tava socijalno starateljstvo, to ga je senior dotad vr io nad svojim ljudima. Usporedo s time kako se kmetstvo zamjenjuje slobodom, vlasnik sve vi e gubi svoje nekada nje familijarno obilje je i mjesto toga postaje materijalni interes jedinom normom u njegovim odnosima prema obra iva ima njegove zemlje. II. DRUGE POSLJEDICE Izmijeniv i tako duboko cio socijalni poredak u Evropi, pojava gradova u toku XI. st. nije mogla da ne utje e i na politi ki i vjerski ivot. Oduzev i dr avi njezin bitno ratarski karakter, izlo iv i seosko stanovni tvo privla noj snazi i utjecaju gradskih sredi ta, ona joj je omogu ila da se vrati na put, koji je zbog provala naroda izgubila. Kao i u Rimskom carstvu, premda u veoma razli itim uvjetima, grad i nanovo sti e svoju ulogu u politi kom dru tvu. Zahvaljuju i pojavi gradova, uprava se od lutaju e pretvara u sedentarnu. Jo ,i vi e ona u isto vrijeme po inje raspolagati lai kim i obrazovanim osobljem, a to je najznaniji uspjeh u napretku od svih, to su postignuti u civilnom svijetu sve od karolin kih vremena. Dosad je dr ava bila primorana da od crkve posu uje sve one svoje slu benike, za koje je bilo neophodno potrebno da budu donekle obrazovani. Odsad e ih sve e e i obilnije posu ivati od gra anstva. Jer za razliku od plemi a, ije vojni ko zvanje zahtijeva samo obu enost u oru ju, gra anin zbog nu nosti koju mu name e trgovanje, osje a potrebu bar najosnovnije naobrazbe. Trgovcu je neophodno da zna itati i pisati, i tako od XII. st. nema nijednog, makar iole va nijeg grada, koji ne bi imao kole. U po etku je nastava joposve latinska, i najstariji spisi gradske uprave i najstarije trgova ke isprave, koje su se sa uvale, napisane su zaista na latinskom. No to je tek posredni stadij, koji je ti po etku neizbje no trebalo pro i, jer nije bilo mogu e na i, u itelja - izvan crkve. Bilo je o ito, da gra ansko stanovni tvo nije moglo dugo u svakodnevnoj praksi poslovnog ivota zadr ati upotrebu jezika, kojim nije samo govorilo. Veod po etka XII. st. doga alo se ono, to se moralo dogoditi gradski pisari slu e se pu kim jezikom,a veoma je karakteristi no, da se ta novost prvi put pojavljuje u onoj zemlji, gdje je municipaini ivot bio najrazvijeniji, to jest u Flandriji. Prvi spis ove vrsti je povelja sudi ta u Douaisu iz 1204. napisana u pikardijskom narje ju. Uporedo sa time kako gradska uprava postaje sve slo enija, kako magistrat vodi sve opse nije dopisivanje i mora donositi presude u sve va nijim sporovima, kako op insko ra unovodstvo zahtijeva vi e pomnje i znanja, tako raste i stupanj izobra enosti pisara, to ih op ina uzima u svoju slu bu notara, i advokata, kojima se utje u za pomoprivatnici. Tako se u krilu gra anstva formira klasa iskusnih lai kih stru njaka, koji su svojim poznavanjem svijeta i poslova mnogo bolje prilago eni zahtjevima civilne uprave, nego to su, to bili sve enici, od kojih je dotad trebalo tra iti pomo . Po ev i od kraja XII. st. neprestano e rasti broj obrazovanih gra ana, koji e u i u slu bu knezova ili kraljeva i posveti ti svoju inteligenciju slu enju dr avi. Mo e se ustvrditi, da je prvo lai ko osoblje, to ga je Evropa imala od nestanka rimskog carskog inovni tva, dalo gra anstvo. U isto vrijeme kako su gradovi sna no pridonosili laiciziranju dr ave, oni vr e i na samo ustavno ure enje utjecaj, koji e u toku stolje a postajati sve ja i. Oni svuda zauzimaju u politi kom ivotu sve va nije mjesto. Tako su u Francuskoj poslu ili kralju da suzbije, nastojanja visokih feudalaca; u Engleskoj su se zdru i li s barunima i primorali krunu da dade prve nacionalne slobode: u Italiji i Njema koj oni se pretvaraju u nezavisne republike. Nepostojanje gra anstva u slavenskim dr avama pokazuje, koliko mu Zapad mnogo duguje. Kao ni civilno dru tvo, tako nije mogla ni crkva izbje i utjecaju gradova. Za nju s obnovom gradskog ivota po inje novo doba, u kom pobo nost i milosr e sti u novi polet, no u kom se postavljaju pogibeljna pitanja i pokre u krvavi sukobi. Nema ni ega vatrenijeg i dubljeg od vjere gra ana. Tome 106

ne treba drugog dokaza osim izvanrednog mno tva bratstava, gildi, svakovrsnih udru enja, koja se u svakom gradu posve uju molitvi ili njezi bolesnika, brizi za sirotinju, udove, starce ili siro ad. Od kraja XII. st. begine i begardi, koji lai ki ivot, zdru uju s asketizmom, ire se iz grada ti grad. Bez gra anstva bio bi nemoguosnutak novih redova: franjevaca (1208), i dominikanaca (1215)koji svojim duhom nadahnjuju cio ortodoksni misticizam XIII. stolje a. S tim prosja kim redovnicima, mona tvo prvi put napu ta selo i gradsku sredinu uzima kao svoje sjedi te. Oni ive od milostinje gra anstva iz njegovih redova uzimaju svoju prinovu, njemu je namijenjen njihov uspje ni apostolat, to dokazuje mno tvo bra e tre ega reda, koji se iz redova trgovaca i zanatlija pridru uju franjevcima. Kako vidimo, pobo nost u gradovima je aktivna pobo nost. Kod nje laici izravno sura uju ti vjerskom ivotu i ele da, pored sve enstva u njemu odigraju neku ulogu, to je tako er novost. Ona je, donijela crkvi dvostruku pogibelj. Prva i ozbiljnija ugro ava pravovjernost. togod se gra ani vi e zanimaju za vjerske stvari, sve su vi e u opasnosti da se zanesu manihejskim u enjima, koja u toku XI. st. s istoka prodiru u Evropu, ili da se odu eve misti kim ma tanjima Apostolske bra e, ili Bra e slobodnoga duha. Veoma je karakteristi no, da prije obnove gradova hereze nisu uzbunjivale Zapad. Prva i najstra nija od njih, prije protestantizma, katarska hereza, po inje se iriti upravo u XI. st., te je prema, tome striktno suvremena pokretu oko obnove gradova. Pritom ne treba zaboraviti, da je sektu Valdenza osnovao jedan lionski trgovac. ak ni poslije strahovitih pokolja Albi ana gradsko stanovni tvo ne e prestati da sad, na ovoj to ki Evrope, sad na onoj, u sebi krije sumnjive sekte, kod kojih elje i nastojanja proletarijata, pridonose orijentiranju misticizma prema jo nejasnim predod bama o dru tvenoj preobrazbi, koje snuju, da na ru evinama crkve, i dr ave u obliku komunizma osnuju vladavinu pravednika. Nema sumnje, da su to samo izuzeci. Ali jedno od najo itijih obilje ja onoga duha, koji je zajedni ki svima gradovima, jest njihov stav prema crkvenoj vlasti. S pojavom gradova ulaze odnosi izme u lai ke i duhovne vlasti u novu fazu. Po ev i od karolin ke epohe, svi sukobi, koji su izbili izme u njih, nastali su zbog nastojanja kraljeva da crkvu podlo e sebi i da je navedu da poslu i njihovoj politici. Oni su bili samo posljedica saveza tih dviju vlasti; pitanje je bilo, koja e od njih u dru tvu prevladati. Ali ni jedna ni druga nisu nastojale da svome suparniku oduzmu njegova isklju iva prava ili povlastice. Spor se vodio oko odnosa njihovih snaga, a ne o priodi tih vlasti. U graadovima su me utim okolnosti bile druge. Ondje je u opasnosti sam polo aj crkve kao privilegirnne korporacije. Gradovi otvoreno i izravno napadaju crkvene sudove, njezinc izuzetosti u financijkim poslovima, monopol, to ga crkva eli zadr ati u kolstvu. Od kraja XII. st. neprestao sukobi dovode u ko tac komunalne uprave gradova s kapptolima i samostanima, koji su unutar gradskih zidova, pa ak i sa biskupom iste dijeceze. Uzalud je crkva udarala gradove izop enjima i interdiktima: oni svoj stav ipak ne mijenjaju. Ako je potrebno, oni bez oklijevanja primoravaju sve enike da slu e misu i dijele sakramente. Kako god bili pobo ni, kako god bili pravovjerni, oni nastoje sprije iti crkvu da se uple e na podru je svjetovnih interesa. Njihov duh je isto lai ki; te je tim svojim svojstvom prvi i daleki uzrok Renesanse. Mo emo dakle re i, da pojavom gradova i formiranje gra anstva imamo pred sobom novu Evropu. Cio je dru tveni ivot preobra en: stanovni tvo je udvostru eno, sloboda postaje op enita, trgovina i induutrija, promet novca i duhovni rad osvajaju sve znatnije mjesto i pruu aju nove mogu nosti za razvitak dr ave i dru tva. Prije svr etka XVII. st. nije nikad bilo tako duboke socijalne revolucije - ne govorim ovdje o intelektualnoj. Dotad su ljudi ve inom ivjeli u klijentskim odnosima; sada se sve'vi e podvrgavaju politi kim odnosima. U Evropi je prije postojao samo onaj promet, koji ,se, sastojao od saobra aja crkve s Rimom i vjerskim sredi tima. Sada se pored njega pojavljuje i lai ki promet. ivot se upravlja prema obalama, prema velikim rijekama, prema prirodnim putovima. Civilizacija je prije bila potpuno kontinentalna; sad postaje pomorska.

107

Nema sumnje, ne smijemo pretjeravati. Crkva i dalje vlada sviijetom ideja, i zemlja ostaje temelj, na kom po iva plemstvo, pa ak i dr ava. Ali korijeni stabla, koje je izraslo na bedemima, malo poomalo e i nehotice uslijed samog svoga rasta rasklimati njihovo kamenje. Gradovi nisu namjeravali razoriti ono, to je postojalo, nego su eljeli stvoriti mjesto za sebe. A to e mjesto postepeno postajati sve ve e i uskoro tako veliko, da e biti dovoljno za novi poredak u odnoosima. Gradovi su u evropskoj civilizaciji bili li osnovi element napretka: ne mo da u tome smislu da od njih proizlazi sve, no svakako u tomi smislu, da su oni stvorili neophodne preduvjete za sve navedene novosti. Od pojave gra anstva ini se, da se civilizacija budi i otres jarma;. ona je pokretnija i sna nija. Od VII. do XI. st. ivot je svud podjednak. Koliko li me utim raznolikosti po ev i, od XI. st.! Ve ina ra anstva razli ita je u razli itim zcmljama i daje svakoj od njih riginalna nacionalna obilje ja, dotad nepoznata. Sva sredi ta aktivosti na svijetu, ondje su, gdje se natiskuje gradsko stahovni tvo: u Parizu, Lombatdiji, Toskani, Veneciji, Flandriji, na Rajni. Postoji neka vrst protivurje nosti izme u odu evljenja gradova u XIII. st. za prosja ke redove i njihove kapitalisti ke aktivnosti. Oni se odu evrjavaju za ideal siroma tva, ali nastoje ste i bogatstvo.

108

 ESTA KNJIGA PO ECI ZAPADNOEVROPSKIH DR AVA PRVO POGLAVLJE ENGLESKA I. PRIJE OSVOJENJA Barbarska kraljevstva, podignuta na ru evinama Rimskog carstva, uzalud su poku ala, da zajedno sa zemljom usvoje i sistem upravljanja dr avom. Vidjeli smo, kako i za to su njihova nastojanja propala. Pipin Mali i Karlo Veliki uspjeli su da pri dignu kraljevsku vlast zahvaljuju i pomo i, crkve, te su uznastojli ali u sporazumu s njom da osnuju kr ansko dru tvo. Dru tvene okolnosti nisu im dopustile da izvr e svoje poslanje. Bilo im je nemogu e da stvore kraljevsku administraciju u vremenu, kad je veliki posjed svuda nametao ljudima protektorat zemlji nih seniora. Politi ko jedinstvo ustupilo je mjesto komadanju, dr ave u teritorijalne kne evine. Kraljevi podanici pre li su pod vlast feudalnih knezova, tako da su od kraja IX. st. ustvari oni izvr avali onu prete ku zada u, koja je izmakla vladarevim rukama. Ali ako kralj prepu ta knezovima da upravljaju dr avom umjesto njega, on ipak i dalje vlada nad njima, ostaje vjeran karolin kom idealu i eka trenutak, kada e mo i izvr avati vrhovnu magistraturu, koje se nije odrekao. Sve su evropske dr ave bez izuzetka, djelo kraljevske vladavine, i kod svih je brzina i opseg razvoja u razmjeru s kraljevom snagom. Krajem XI. st., to jest u vrijeme, kad se pojavom gra anstva dovr ava dru tveno ustrojstvo Evrope, kraljevska vlast po inje postavljati temelje prvih dr ava dostojnih toga imena. I ovdje je opet napredak po eo na Zapadu ili to nije u Francuskoj, jednako kao to su se feudalizam vite tvo i clunyjska reforma pro irili iz Francuske na druge narode, tako i sad u Francuskoj djeluju ili iz Francuske polaze one snage, koje e uskoro stvori ti nove dr ave. Jedan vazal francuskog kralja osnovao je, englesku dr avu, a francusko kraljevstvo prvo je u vremenu od svih kontinentalnih dr ava. No vazal je zapravo pretekao svoga suverena, te stoga treba s Engleskom otpo eti kratki prikaz politi kog djela. to ga je izvr ila kraljevska vlast. Od svih rimskih pokrajina. Britanija je u vrijeme provale naroda bila jedina zemlja, u kojoj su stanovnici odbili da prihvate vlast barbara. Poslije estoke borbe jedni su od tih stanovnika potisnuti napad u Wales i Cornvall gdje se njihovo keltsko narje je sa uvalo sve do danas, dok su drugi pobjegli u Armoriku, koja je otad prozvana, Bretanja. Anglosasi na li su se u svojoj novoj domovini sami, pa su stoga ondje mogli o uvati svoje neokrnjene nacionalne ustanove. Sedam malih kraljevstava, to su ih ondje osnovali, ne odaju ni najmanji trag one romanizacije, koja je na drugoj strani kanala tako potpuno nametnuta germanskim kraljevima. Mala prostranost tih, kraljevstava u inila ih je uostalom savr eno pogodnima za ustanove, koje su se rodile u krilu plemena i koje se ne bi mogle prilagoditi nekoj velikoj dr avi. Germanska dr ava, kojoj je frana ko osvojenje zaustavilo razvoj u Njema koj, nastavila je dakle da se slobodno razvija u Engleskoj. Pu ka skup tina, witengemot, sa uvala se pored kralja, pu ki magistrati, eldermeni, odr ali su se pored kraljevskih slu benika, erifa (sheriffs). Kristijanizacija zemlje, krajem VI.st., nije iznijela ni ta bitno u ovakvom stanju stvari. Nema sumnje, crkva je unijela svoj jezik, latinski, i na podru je te svoje nove tekovine, ali je ondje nacionalni razvoj bio previ e turimskim tradicijama, a i zemljopisni je polo aj bio takav, da je neprekidni dodir s frana kom crkvom bio te ak; stoga latinski jezik nije mogao, kao na kontinentu, postati dr avnim jezikom. Latinska je crkva u Engleskoj postupala onako, kako je to gr ka crkva iz istih razloga morala u initi u slavenskim zemljama u X. st. Ona je prihvatila jezik svoje pastve, upoznala se s njim jo u po etku u vezi s pokr tenjem, a kako, je bila primorana da svoje sve enstvo popunjava iz redova 109

novoobra enih, nau ila ih je da itaju i pi u na svom nacionalnom narje ju. Tako se pored u ene knji evnosti na latinskom jeziku razvila i pu ka knji evnost na anglosaskom, te je tako posve prirodno ba ovaj jezik poslu io za sastavljanje zakona i obi aja, to je na kontinentu bilo prepu teno isklju ivo latinskom. Pored toga, nije ni crkva izvr ila na politi ku organizaciju onaj nadmo ni utjecaj, koji su joj u ruke dali Karolinzi. Obra enje na kr anstvo nije ni u emu izmijenilo germanski karakter zemlje. Ujedinjenje svih malih anglosaskih kraljevstava pod kraljem Mercije, Offom (+796), trebalo je otpo eti novu fazu u njihovoj povijesti. No uto su se Normani oborili na Englesku. Po ev i od 839. njihove su provale zaredale gotovo neprekidno jedna za drugom i imale kao posljedicu, da se na isto noj obali otoka naselilo brojno stanovni tvo danskog podrijetla. Kralj Alfred Veliki (+901) uspio je zaustaviti osvaja e, kojima je ustupio Danelagh, to jest podru je na sjeveru od crte, koja ide od Londona do Chestera. Njegovi su nasljednici najzad ponovo osvojili ovu zemlju. Ali je krajem X: st. danski kralj ,Sven (+1014) do ao u pomo ' svojim sunarodnjacima, osvojio Merciju, Estangliju i Wessex i primorao kralja Ethelreda da pobjegne u Normandiju. Tako je Engleska sad bila politi ki vezana uz Skandinaviju, a te su se veze jo vi e u vrstile pod Svenovim sinom, Knutom (1035.), koji je kao i njegov otac, u isto vrijeme bio kralj Engleske i Danske. U to su vrijeme baanglosaski misionari donijeli kr anstvo u vedsku i Norve ku. Ali takvostanje nije moglo potrajati. Snage Skandinavije nisu nikad mogle biti dovoljno velike, da bi se mogle nametnuti izvan svojih granica. Tako je to bilo s danskom ekspanzijom u XI. st., kao to je imalo biti i sa vedskom pod Gustavom Adolfom u XIV. st. i pod Karlom XII. u XVIII. st. Vojni ka pomo , na koju se ona oslanjala uskoro se iscrpla. Pod Knutovim nasljednicima, Haroldom i Harthakknutom, danska dinastija zapada u dekadansu. Jedan anglosaski princ, Eduard Ispovjednik, nanovo se, uspinje na prijestolje. Njegova smrt, budu i da je umro bez djece (1066.), odlu ila je sudbinom Engleske i uvela je u evropsku zajednicu, od koje je sve dotad bila, izolirana, a takvo se stanje nije moglo produ iti. Veliki se naime otok prirodno povezuje s Nizozemskom, i sjevernom Francuskom, od kojega rastavlja samo, uski tjesnac Pas de Calais. Ovim je putem onamo zajedno s Cezarovim legijama do la civilizacija, a s redovnicima Grgura Velikog kr anstvo. Trebalo je da do e do poreme aja svjetske ravnote e, koji je pro uzrokovala propast Rimskog carstva, pa- da ga se Anglosasi uzmognu do epati i ondje se odr ati. Ekonomski polo aj Evrope poslije razdoblja provala kao i gotovo potpuni nestanak trgovine veoma jednostavno obja njavaju injenicu, to su Anglosasi otad sa kr anskom Evropom odr avali isklju ivo vjerske odnose. Karlo Veliki nije ni pomislio da ih pridru i svome carstvu a poslije njega bila je slabost njegovih nasljednika novi trajan razlog njihove izolacije. Me utim je u isto vrijeme, kad su danske provale zaprijetile skandinavskom prevla u, obnova plovidbe izme u njih i njihovih susjeda na obli njim flandrijskim obalama stala uspostavljati one veze, koje je nametala zemljopisna blizina. Od kraja X. st. Bruges i Rouen odr avaju sve ivlju plovidbenu vezu s Engleskom. S povratkom naprednije civilizacije onaj je poredak, koga je prodor barbara za tako dugo vrijeme prekinuo, nastavio da se razvija prirodnim smjerom. Normansko osvojenje samo je posljedica i kona na posveta onoga, to bismo mogli nazvati europeizacijom Engleske. Premda su injenice koje su bile uzrok toga osvojenja, nastale uslijed slu ajnih, okolnosti i premda se orijentacija otoka prema kontinentu sigurno mogla ostvariti veoma razli itim putem od onoga, kojim se to zaista, zbilo, ipak je ta sama orijentacija preduboko odgovarala prirodnim potrebama, a da ona prije ili poslije ne bi bila ostvarena. Normandijska vojvodska ku a bila je u veoma blizom srodstvu s Eduardom Ispovjednikom, kome je majka Berta, bila normandijska princeza. Vide i da nije, imao djece, Eduard je nasljedstvo obe avao vojvodi Vilimu, raspola u i tako kraljevskom vla u sam, premda je po anglosaskim obi ajima, mogla odlu ivati samo pu ka skup tina. A ona nije vodila nikakva ra una o kraljevoj odluci. Kad je on umro 110

(1066.)izabrala je Harolda, sina onoga Godwina, koji jeza ivota slaboga kralja Eduarda vr io slu bu majordoma. Rat je bio neizbje ni, a njegov je ishod bio nesumnjiv. U stvari, anglosasko je kraljevstvo bilo veoma slabo. Staro germansko ustrojstvo, koje se ondje, sa uvalo u svojim bitnim crtama, jam ilo je' slobodnim ljudima u odnosu prema kralju njihova prava, ali je i kralja i njih osu ivalo na jednaku nemo . Na kontinentu je visoka feudalna aristokracija oslabila kraljev polo aj oja av i pritom svoj; snaga je samo prenesena s vladara na teritorijalne knezove. U Engleskoj, naprotiv, nje nema nigdje. Aristokracija, okupljena u narodnoj skup tini, onemogu avala je stvaranje monarhijske vladavine, ali pritom nije sama bila kadra da vlada. Bila je vjerna starim germanskim obi ajima i u biti konzervativna. Sastojala se od osrednje velikih vlasnika zemlje, koji su ivjeli od rada svojih kmetova i svojih klijenata. Feudalni sistem i vite tvo bili su nepoznati. Anglosaski earli i thani bili, su naoru ani bojnim sjekirama i ma evima, i borili se pje ice. Politi ki i vojni ki Normandija je u svakom pogledu bila nadmo nija. U svojoj zemlji izme u Canche i Seine vojvoda nije morao voditi brigu ni o kakvom takmacu. Kao za titnik mira, on se nametnuo puku, kao saveznik sve enstvu, kao suveren vite tvu i barunima, koji su od njega dobili svoja lena. Njegove domene, o kojima su ubira i svake godine polagali ra un njegovom echiguienu bile su uzor dobre organizacije. Dva velika samostana, to ih je podigao u Caenu, Mu ka i enska opatija (Abbaye aux Hommes i Abbaye aux Dames) ne dokazuju samo dobro stanje njegovih financija; ljepota njihove arhitekture svjedo i tako er o dru tvenom napretku, koji jo vi e pada u o i, ako se sjetimo primitivnog stupnja, na kom je u to vrijeme jo bilo anglosasko graditeljstvo. Dok je u Engleskoj uslijed pometnja, to su ih donijele skandinavske provale, nestalo knji evne kulture u redovima sve enstva, normandijski se kler odlikovao piscima kao to je bio Sv. Anselmo i Orderic Vita. Najzad, vojni ka snaga vojvodine bila je stra na. Normandijsko vite tvo bilo je neosporno prvo i najsna nije u svome vremenu. Dovoljno je sjetiti se njegovih izvanrednih podviga u Italiji pa da ocijenimo njegovu vrijednost. Mora da se odu evljeno bacilo na osvojenje, koje mu je obe avalo, da e s druge strane Kanala, do ivjeti onako sjajne pustolovine i posti i isto onako velike koristi, kakve je Robert ,Guiscard sa svojim drugovima na ao na Siciliji. Uostalom, Vilim nije pozvao samo svoje vazale. Francuski i flamanski vitezovi i pustolovi pridru ili su im se u velikom broju. To to je papa poslao pohodu zastavu, dalo mu je obilje je svetog rata i time pridonijelo aru, kojim se vojska borila. Nemaju i mornarice, Anglosasi se nisu mogli suprotstaviti iskrcavanju. Ekspedidja je si la na suho tlo na alu kod Hastingsa (13.listopada 1066) i sutradan krenula na neprijatelja. Harold je zauzeo polo aj na, bre uljku Senlac u an iv i se iza ograde od kolja, te je time primorao Normane, da se bore pje ice. Poslije silovitog sudara prsa u prsa, ovi su odnijeli potpunu pobjedu. Me u poginulima bio je i Harold; oni, koji nisu pobijen u bici, shvatili su, da je daljnji otpor beskoristan. Toga je dana Engleska pripala Vilimu. Nekoliko sedmica poslije toga, on se u Westminsterskoj opatiji dao okruniti za kralja. Za osvojenje preostalog dijela kraljevstva, trebalo mu je samo da kroza nj proleti. Anglosasi, koji su se tako dugo, borili protiv skandinavske provale, pokorili su se prvoj provali Normana.

II. NAJEZDA Najezda: Normana u Englesku i njihovo pro irenje u zemlji bilo je ustvari posljedica osvojenja; a i nije moglo biti nikako druk ije. Da bi sa uvao svoje kraljevstvo, kome je bio potpuno tui kom ak nije znao ni jezik, Vilim je morao zadr ati Normane kao stalnu posadu. U ekonomskim prilikama toga vremena to se moglo ostvariti samo tako, da ih je raspr io me u stanovni tvo osvojene zemlje u svojstvu andarma kraljevske krune. Ovo raspr avanje, pobjednika me u pobije enima veoma je nalik na kolonizaciju ju ne Galije, panjolske i doline Rhone, to su je u V. st. izvr ili Vizigoti i Burgundi. Ali je rezultat bio posve druk iji. Dok su se ti barbari u dodiru s daleko civiliziranijim pu anstvom nego to su bili sami, smjesta romanizirali, Normani su se tek s te kom mukom stopili s anglosaskom masom, koja ih je okru ivala. Glavni razlog je o ito bio to, to je njihova kultura bila nadmo nija. Pored toga 111

njima je sve do kraja XII. st. neprestano pristizalo poja anje svje ih snaga ne samo iz njihove domovine, nego tako er, po ev i od vladavine Plantageneta, iz Poitoua i Guyenne. Utjecaj dvora, koji je sve do kraja XV. st. ostao francuski bar po jeziku, ako i ne po na inu ivota i obi ajima, tako er je bio veoma znatan. Za useljenike je anglosaski bio tek barbarsko narje je, koje se, nisu ni potrudili da nau e. Po uzoru na Kontinent, on je ti u pravnoj slu bi bio zamijenjen najprije latinskim, a zatim francuskim. Potpuno je prestalo pisanje na tom jeziku i njegova je knji evnost pala u zaborav. Ali on nije pred jezikom pobjednika nestao onako, kako su nekad nestala narje ja u onim pokrajinama, to ih je osvojio Rim, niti onako kako je u samoj Normandiji skandinavski jezik ustupio mjesto francuskome. Puk se i dalje njime slu io. Ni ta uostalom, ne bi bilo pogre nije nego tuma iti njegovu vjernost nacionalnom jeziku njegovom antipatijom, prema jeziku pobjednikovu. Naprotiv puk je od njega posudio sve to je mogao, Anglosaski se neopazice pretvorio u engleski, to jest u jezik, koji je po rje niku napola romanski, ali kome gramatika i sintaksa ostaju germanske. Krajem XI. st. bio je jo veoma dalek onaj trenutak, kad e taj jezik, na ijem su stvaranju sura ivali i pobjednici i pobije eni, postati govor i jednih i drugih. Bilo je potrebno da pro u dugi vjekovi pa da se u jedno tijelo stope osvaja ki i podlo eni narod i da englesko dr avno ure enje postane najnacionalnije od svih ure enja na svijetu. U po etku, pod Vilimom Osvaja em i njegovim prvim nasljednicima, politi ki re im, koji je uveden, bio je re im tu inske okupacije. Nikad jo nije osvojenje neke zemlje dovelo do potpunijeg prevrata politi kih institucija i cijele dr avne organizacije, kao to se to dogodilo ovdje.45Stekav i kraljevstvo samo svojim ma em i zavladav i svojim podanicima samo uz pomosile, kako je Vilim mogao pomi ljati na to, da odr i vladarski sistem, koji bi pu koj skup tini dopustio da vlada zajedno s kraljem? Za uspjeh je bilo neophodno potrebno, da sve bude podvrgnuto kraljevskoj vlasti, a ona da bude tako sna na, da je nitko ne, bi mogao uzdrmati. Ure enje je dakle moralo biti monarhi no, pa je zaista i bilo takvo. Tako je jedan veliki vazal francuskog kralja sticajem historijskog razvitka osnovao najsna niju suverenu vlast ti Evropi. Pritom treba smjesta ista i, da je on svoje kraljevstvo u inio tako sna nim ba zato, to ga je zamislio po logici feudalnog kneza. Sve kraljeve na kontinentu izabirali su njihovi veliki vazali, ali ti su vazali sami bili nasljedni. Vilim, je to bio kao normandijski vojvoda, a ostao je to i kao kralj Engleske. Dok su dakle drugi kraljevi dobivali svoju krunu, a nisu njome raspolagali, on je od samog po etka bio vlasnik krune, koju je stekao. Ali on je u isto vrijeme, zahvaljuju i osvojenju, bio i vlasnik svoga kraljevstva. Sva engleska zemlja njegova je zemlja; on ima nad njom onakvo pravo, kakvo ima senior neke velike domene nad svojim zemljoposjedom u odnosu prema njemu svi su pojedini dr aoci samo zakupci te zemlje, i stoga je jedna od njegovih prvih briga bila, da sebi pribavi to an ra un o tim svojim dr aocima: mi mu dugujemo zahvalnost za postanak Domesday Booka, sastavljenog izme u l080 i 1086. Tu knjigu mogli bismo veoma opravdano usporediti s Polyptihom, no to bi bio takav polyptih, koji obuhva a zemlji ne statisti ke podatke za cijelu dr avu.46 Kraljevo neizmjerno bogatstvo u zemljoposjedu omogu ilo mu je da stvori feudalnu organizaciju unesenu s kontinenta; ali ta je organizacija bila neizmjerno sistemati nija i nadasve i a od tu ih elemenata. Feudalizam sam po sebi nije imao, kako smo vidjeli ranije, ni ega nepomirljivog sa suverenitetom dr ave. Premda je, veoma brzo stekao ta nepomirljiva, svojstva, bilo je to zato, to su veliki vazali uzurpirali kraljevska prava i pobrkali ih sa svojim lenskim pravima, te su tako u isto vrijeme dobili investituru i za kraljevska prava i za svoje zemlje. Vilim je pomno pazio, da u Engleskoj ne uvede ovu zbrku politi kog i
45

Govorim dakako, samo o osvojenjima jedne kr anske zemlje od druge. O ito je, da je muslimanska provala prouzrokovala jo dublje preobrazbe.
46

U stanju kako ga danas posjedujemo Domesday Book ipak ne sadr i podatke za sve dr aoce u kraljevstvu. Za stanoviti broj grofovija tih podataka nema.

112

feudalnog. elementa. Lena, to ih je podijelio svojim normanskim vitezovima, nisu im dala nikakve financijske ili sudbene vlasti. To su bile jednostavne vojni ke estice, koje suvereno dodjeljuje svojim vazalima sasvim u skladu s temeljnim na elom feudalizma. Veliki vazali imali su i sami podvazale u velikom broju i inili krunsku vojsku, ali nijedan od njih nije dobio ni najmanju od njegovih prerogativa. Kraljevska prava nisu se, razmrvila i pre la u ruke visokog plemstva. Vilim je bio normandijski vojvoda, pa je zbog toga znao, koliko stoji kralja, ako dopusti da se oko njega osamostale teritorijalni knezovi. Pobrinuo se da sprije i, da bilo tko u njegovom kraljevstvu postane ono, to je on sam bio li francuskom kraljevstvu. Ni pod njim, ni u bilo koje drugo doba engleski feudalizam nije bio ni ta drugo do li - ako se smijemo tako izraziti - potpuno feudalan sistem takozvanog feudalnog dru tvenog ure enja. Feudalci su posjedovali zemlje, ali nisu imali podanike. Tako je po jedinstvenom izuzetku kralj u Engleskoj posjedovao netaknutu vlast; on se ne e morati, kao kralj Francuske, dugo i mu no boriti protiv svojih vazala, da im preotme svoje prerogative. Sva je dr ava veod samog po etka njegova, i otuda sva razlika u politi kom razvitku s ove i s one strane Kanala. U Francuskoj je kralj u po etku veoma slab i nasuprot sebi ima samo pojedina ne knezove te svoju vlast malo pomalo uzdi e na ru evinama njihove, ja a svim onim, to oduzme njima i u vr uje se usporedo s uspostavljanjem dr avnog jedinstva te sve vi e, kako se to jedinstvo izgra uje, smjera k ostvarenju iste monarhije. U Engleskoj, naprotiv, gdje je veod po etka politi ko jedinstvo onoliko potpuno, koliko je kraljevska vlast, vrsta nacija ini jedinstveno tijelo i kao takvo stoji nasuprot kralju. Onoga dana, kad monarhijsku vlast osjeti kao prete ak teret, ona e ba zbog jedinstva svojih, snaga biti kadra da mu nametne svoje sudjelovanje u vladi i da mu iznudi potrebna jamstva.

III VELIKA POVELJA Ni pod Vilimom Osvaja em(1087) ni pod njegova dva nasljednika iz normandijske ku e, Vilimom II. (1100) i Henrikom I. (1153) nacija se nije mogla aliti ni zbog kakve tete. Kraljevi su ostajali vjerni feudalnoj tradiciji, savjetovali se sa svojim velikim vazalima i uvali se svakog sukoba s njima. Prve pote ko e, izbile su prilikom smrti Henrika 1., koji nije ostavio djece. Stjepan od Bloisa, sin jedne k eri Osvaja eve, zatra io je krunu za sebe i domogao je se. Njegova je vladavina bila tek uzburkani prijelaz k jednom novom doba. Ono otpo inje 11544.; dolaskom na vlast Henrika II. prvog Plantageneta (1154-1189). Prvi kraljevi Engleske, posjedovali su tla na kontinentu samo, svoju vojvodinu Normandiju. Henrik Plantagenet je tome dodao vojvodinu Anjou, koju je imao od svojih predaka, te vojvodinu Guyenne, koju je kao realisti an, politi ar stekao po uriv i se da se o eni njezinom ba tinicom, Eleonorom Akvitanskom, koju je kralj, Francuske, Louis VII., manje prijazan i manje prakti an suprug, nedavno otjerao. Tako su sve obale Francuske osim divlje Bretanje, pripadale kralju Engleske. Podru ja, to ih je posjedovao na kontinentu, bila su prostranija negoli njegovo oto ko, kraljevstvo. Ali njegova mu je mo dopu tala da na granicama toga oto kog posjeda poduzima osvajanja, koja su zbog zemljopisnog polo aja prije ili poslije bila neizbje na. Godine 1171., domogao se jednog dijela Irske, a 1174. je primorao kralja, kotske, da mu polo i zakletvu vjernosti. Njegovom vladavinom mo emo datirati prve po etke engleske ekspanzije. Ali iz tog vremena potje u isto tako i uzroci onog sukoba s Francuskom, koji emo otada pa sve do po etka XIX. st., susretati u razli itom obliku i opsegu kao jedan od doga aja, no se preple u kroz cijelu Povijest Evrope. Zapravo veza normanske dinastije odnosi izme u kralja Francuske i njegovog normandijskog vazala, koji je i sam postao kraljem, bili su neprestano pro eti vi e ili manje otvorenim neprijateljstvom. Ali Filip I. i Louis VI. znali su, da su slabi, pa su bili previ e razboriti, da bi se upustili u otvoreni rat sa svojim susjedima; 113

ograni ili su se na to, da ih zlostavljaju i uznemiruju i da im svakom prilikom dokazuju neuta ivu zlovolju. Louis VII. mogao je energi nije zauzimati stav. Kontinentalna domena Henrika II. preopasno je ugro avala francusku kraljevinu; njezini su vladari ubudu e morali posve ivati sve svoje snage obuzdavanju svoga protivnika; koji je, inilo se, bio predodre en da je uni ti. Rat koji je skoro izbio, bio je prvi politi ki rat u Evropi. Dotad su se kraljevi borili samo zbog osvajanja. Ovdje se me utim polazna to ka sukoba sastojala upotrebi da se sa uvaju prava i vrhovna vlast u dr avi protiv presizanja iz tu ine. inilo se, da je borba nejednaka. Louis VII. nije se mogao usporediti se svojim protivnikom ni u pogledu snage, ni u pogledu inteligencije, niti u pogledu energije. Na sre u, vladavina Henrika II., stvorila mu je u samoj Engleskoj neo ekivane pomaga e. S prvim Plantagenetom monarhijska vlast, koja je vedotad bila vrlo jaka, odlu no se razvija prema apsolutizmu. Feudalni oblici, kojima su normanski kraljevi pro eli svoju vladavinu, i ezavaju. Novi je vladar bio izvrstan, administrator, izvrstan upravljafinancijama, te je od svoga kraljevstva na inio uzor organizacije. Ali su njegove reforme imale kao uvjet i kao rezultat svemokrune, on ozlovoljuje plemstvo podvrgavaju i ga porezu, koji je bio namijenjen kao pla a brabantskim pla eni kim etama. Ozlovoljuje crkvu, nameu i joj Clarendonski ustav, koji podvrgava crkvenu jurisdikciju kontroli kraljevih slu benika. CanteI1buryjki nadbiskup, Thomas Becket, pobjegao je u Francusku, gdje mu je Louis VII. pru io za titu; on potpiruje utoliko opasnije nezadovoljstvo, to ga opravdava vjerskim motivima. I uskoro ak i kraljevi sinovi, uz pomo jednog dijela baruna i vitezova, ustaju protiv svog oca te poja ani francuskim pomo nim etama ratuju protiv njega u Guyenni i Normandiji. Henrik se uspje no odupro pobunama i nije odustao ni od jednog od svojih zahtjeva. Da bi ugu ili nezadovoljstvo, to su ga ti zahtjevi izazvali trebalo je da njegovi nasljednici budu dostojni njega. Svadljiva i nepromi ljena drska nesposobnost Rikarda Lavljeg Srca (1189-1199) i nedostojnost i kukavi luk Ivana Bez Zemlje (1200-1216) utoliko se br e upropastili djelo njihova oca, to su se morali boriti protiv Filipa Augusta, najboljeg politi ara svoga vremena i prvog velikog kralja Francuske. Rat dviju zapadnih dr ava komplicira se, pro iruje i postaje sve e i. Svaka strana tra i saveznike izvan svoga podru ja. Kraljevi Engleske zdru uju se sa njema kim Guelfima, dok, kraljevi Francuske poma u Hohenstaufovce. Pobjeda kod Bouvinesa, prva od velikih evropskih bitaka, bila je isto tako stra an udarac za Otona IV. kao i za Ivana Bez Zemlje. Ona je u isto vrijeme, odlu ila i politi kim sukobom, koji je od smrti Henrika II. ugro avao Englesku. Opozicija feudalaca, koju su pobudile apsolutisti ke tendencije Henrika II., trenutno je zadrijemala za posve vojni ke vladavine Rikardove, ali se joaktivnije, probudila pod Ivanom Bez Zemlje. Za pomo ratu protiv Filipa Augusta, kralj je udario nove poreze i ugovorio porazno te ke zajmove. Blistave pobjede bacile bi to u zaborav, ali konfiskacija i zatim okupacija Normandije i Poitoua u korist Francuske, i najzad, kao kruna svega, poni enje kod Bouvinesa, razuzdali su pobunu. Njome su upravljali baruni, ali je njihovu stvar pomagalo i sve enstvo i gra anstvo, jer su im interesi pritom bili isti. Sve tri privilegirane klase podjednako je pritiskivao despotizam, pa su s kraja na kraj cijele zemlje radile sporazumno. to god je englesko kraljevstvo bilo ja e i vi e centralizirano, to je op enitiji i jednodu niji bio otpor, koji se podigao protiv nje. Kraljevska je vladavina ovo pu anstvo, u kom su se govorila dva jezika, pretvorila u naciju; i sad se ta nacija u jedinstvenom pokretu podigla protiv njega i ono isto jedinstvo, koje joj je ona dala, ostavljalo ju je u tom sukobu osamljenom. Borba je bila kratka. Ivan je pobije en te je pristao da mu bude diktirana Velika Povelja (1214.) Mogli, bismo je nazvati prvom deklaracijom prava engleske nacije. Jer ona je jednako onoliko nacionalna, kao i pobuna, iz koje je proiza la. Baruni, koji su je nametnuli kralju, nisu zaboravili svoje saveznike, pa su ugovarali ne samo za sebe, nego iza sve enstvo i gra anstvo. Na prvi, pogled nema ni ega necjelovitijeg od ove povelje; u kojoj su nagomilane bez reda i nasumce jednako potvrda feudalnih obi aja, kao i potvrda sve eni ke nepovredivosti i gradskih sloboda. 114

I ba u tome sadr ana je njezina snaga i njezina novost. Jer postigav i od kralja toliko razli itih prava zajedno, stapaju i u istome tekstu zahtjeve sviju klasa, ona je stvorila me u njima solidarnost, koje vi e ne e nestati i bez koje ne bi bio mogurazvoj engleskog ustava. Plemstvo, sve enstvo i gra anstvo nisu ovdje, kao na kontinentu, ovojene korporacije, od kojih svaka radi samo za, sebe staraju i se samo o svojoj koristi. Zajedni ka pogibelj, zajedni ka potla enost ovdje je zbli ila i zdru ila u vrst savez interese, koji su, nema sumnje, u mnogo momenata me u sobom suprotni, ali koje snaga njihova protivnika primorava da se sporazume, i slo e. Drugdje su se kraljevi na li samo pred razli itim stal ima, s kojima pregovaraju i sklapaju sporazume posebno. U Engleskoj kruna pregovara izravno s cijelom nacijom i sklapa ugovor s cijelom zemljom. Zna ajno je tako er i to, da baruni 1214. nisu nastojali, raskomadati kraljevsku vlast. Monarhijska dr ava, osnovana prilikom osvojenja, ostaje nedirnuta. Pobjednici i ne pomi ljaju na to, da je rascjepkaju i da joj preotmu suverena prava, da bi ih vr ili sami umjesto kralja. Oni ele - a to su i postigli - ne toliko ograni enje tih prava, koliko jamstvo, da e sudjelovati u njihovu vr enju kad se za dobro kraljevstva bude radilo o posizanju za imutkom kraljevih podanika. Na elo glasanja o porezima ini bitni temelj Velike Povelje, te je ona u tome smislu osnova prve slobodne vlade, to ju je Evropa upoznala. Ovo na elo priznato je uostalom tek pod Eduardom I., poslije bitke kod Falkirka 1298.(protiv kotske). Ivan Bez Zemlje dobro je razumio sve, to mu je Povelja nametala. Tek to se na nju zakleo, ve je prekr io svoju zakletvu i ishodio od Inocenta III., da ga od nje oslobodi. Nato baruni, nanovo pograbe oru je, a Filip August se po uri da po alje svoga sina Louisa, da se bori s njima. Borba je trajala sve do kraljeve smrti 1216. Njegov sin Henrik III. uspinju i se na prijestolje potvrdio je Povelju, da bi imao mira. Otad ona vi e nije i ezla iz engleskog javnog prava.

115

DRUGO POGLAVLJE FRANCUSKA 1. KRALJ I VELIKI VAZALI Od Huga Capeta pa do Filipa I. francusko se kraljevstvo zadovoljavalo time, da ivi. Ono je tako skromno, da se, kraljevsko dostojanstvo me u velikim vazalima jedva zapa alo. Budu a pokoljenja nisu iz toga vremena sa uvala uspomenu na imena kraljeva, nego na imena feudalnih knezova, kao, to je bio flandrijski grof Robert Frigijac, pa normandijski vojvoda Vilim Osvaja , ili kao heroji prvog kri arskog rata, Gotfrid Bouillonski, Robert Flandrijski, Robert Normandijski, Rejmond Tulu ki. Usred te kri arske epopeje, kad se knezovi kite slavom, kralj ostaje kod ku e u prili no lo em polo aju. U juna kim pjesmama (les chansons de geste), koje batada otpo inju svoj puni rascvast, junaci su baruni, dok kraljevi u njima esto imaju prili no malo blistavu ulogu. Predkraj XI. st. tri etvrtine kraljevstva zaprema nekoliko velikih lena, koja su ustvari samostalne kne evine, a samo su po imenu ovisne o suverenu. Na sjeveru izme u elde i mora prostire se Flandrijska grofovija; ju nije duobale, sve do Bretanje je Normandijsko vojvodstvo, a jodalje na jug, s druge strane Bretanje, grofovija Anjou te, napokon, na podru ju sve do Pireneja, vojvodstva Guyenne (Akvitanija), Tulu ka grofovija zaprema ravnicu Languedoca; Burgtindsko vojvodstvo prostire se u zavali Saene i grani i sa ampanjskom grofovijom, koju zapljuskuju Marnai gornja Seina. U sredi tu svih tih podru ja, opkoljena i stegnuta njima, nalazi se kraljevska domena L'lle de France; ona se stere uokrug oko Pariza i ni na kojoj to ki ne dose e ni do mora ni do vanjskih granica kraljevstva. Bila je podjednako prostrana kao i ve ina kne evina velikih vazala, a u pogledu, bogatstva nije zaostajala ni za kojom od njih. Gradovi na jugu ili u dolini Rhene, koje, o ivljava trgovina po Sredozemnom moru, ili gradovi u Flandriji, gdje zavr ava veliki put, to povezuje sjever s Italijom i du koga se u ampanji ni u sajmi ta, imaju neospornu prednost pred gradovima na kraljevskoj domeni. U Laonu, Orleansu i Senlisu vodi se samo lokalna trgovina, i najznatniji trgovci, ak i u samome Parizu tek su veliki la ari, koje uzdr ava tranzit prema normandijskoj luci Rouenu. Tako dakle ni zemljopisni polo aj,ni njegovi ekonomski izvori ne daju pokrajini L'lle de France povla ten polo aj. Ali je zato njezin polo aj ,bio kao stvoren da pomogne kraljevskoj politici. Zahvaljuju i svom sredi njem polo aju, ona je bila u neposrednom dodiru s razli itim predjelima zemlje, a u isto vrijeme u vezi s napol germanskom Flandrijom na sjeveru i sa zemljama ,na jugu, u kojima je vladao langue d'Oc. Ona je bila uklopljena me u nacionalne kontraste jednako kao to je le ala, i pored razli itih feudalnih kne evina, pa je time omogu avala kralju da o uva dodir s cijelom Francuskom i da onda, kad za to do e trenutak, otpo nesvoje vjekovno djeto ujedinjavanja i centraliziranja. To djelo otpo inje u po etku XII, st.; karakteristi no je pritom konstatirati, da po ev i od istog tog doba prevlast narje ja, koje se govorilo u L'lle de France, nad govorom drugih pokrajina postaje sve zamijetljivija, pa se, tako francuski jezik skladno razvija u suglasju s napredovanjem kraljevske mo i. U Francuskoj je - jedinstvenom sre om u cijeloj historiji - formiranje dr ave napredovalo istovremeno i uporedo s formiranjem nacije. Tko zna, nema li ona jasno a, ona jednostavnost i logi nost, koju svi slo no zapa ajuu francuskom geniju, svoje duboko obja njenje ba u toj sretnoj pojavi? Kako god je kraljevstvo, okru eno velikim vazalima i ivotare i u njihovoj sjenei postalo slabo, ono je - ipak u sebi,sa uvalo na elo svoje budu e mo i. Jer ako feudalizam i jest ustvari paralizirao kraljevsku vlast, on ju je pravno ipak ostavljao netaknutom. Knezovi, koji su postavljali kralja i koji su svaki na svojoj zemlji, uzurpirali njegovu vlast, nisu nadomjestili staru, karolin ku koncepciju o monarhiji ni im drugim. Nije im ni na pamet pala pomisao, da kralj od njih dobiva svoju vlast i da su njegove ovlasti 116

ograni ene njihovom voljom. S izboorom kralja bilo je jedanko kao i sa izborom pape i biskupa: izhornost se ticala samo osobe nije joj mogla podijeliti onu vlast, kojom ovjek uop e nije mogao raspolagati, jer je dolazila od boga. U tom pogledu svi su bili me u sobom slo ni. Kralj je bio slu benik i povjerenik bo ji, i obred posve enja, koji su Kapetovi i pobo no sa uvali i odr ali, posvjedo avao je i potvr ivao istovremeno i njegov gotovo sve eni ki zna aj. Iz toga je on izvodio svoj duhovni ugled, po kom je bio iznad svih drugih, koji ga je pretvarao u jedinstvenu osobu neuporedive naravi. Ni ta nebi bilo pogre nije nego uporediti ga sa osobom neke vrste predsjednika, koji zasjeda pored svojih vazala te je me u njima, primuS inter pares. On se nije mogao mjeriti istom mjerom kao oni; po svom je polo aju bio iznad, njihova dohvata i nadvisivao ih. Iz tog posebnog polo aja, istina, nije proizlazila neka jasno odre ena vlast. On je kralja nadahnjavao obavezom da vlada na temelju kr anskog morala, a da iz toga nije za njega slijedilo nikakvo formalno pravo, -osim prava da bude branilac crkve. Ali je vei to bilo mnogo, jer crkva je pridonosila odr anju njegova utjecaja po cijelome kraljevstvu. Njezinim su posredstvom s dna najudaljenijih lena samoostani tra ili od kralja da im potvrdi njihove posjede, a biskupi se obra ali k njemu, kad bi se osjetilii ugro eni u borbi sa svojim vazalima ili susjednim barunima. Nije bilo va no to je on bio nemo an da im pomogne; ti sve enici i ti redovnici, koji su ga pozivali, spre avali su da svijet na njih ne zaboravi i spasavali njihovu budu nost. Kraljevo prvenstvo, koje je od propasti o uvala karolin ka tradicija, nametalo se velikim vazalima kao nesavladljivo. Kako god su oni ustvari bili nezavisni, ipak su svoja lena dobili od krune i bili su du ni, da joj polo e zakletvu vjernosti s to no odre enim obavezama i koje su se, o nju vezivale. To su bile vojne slu be i slu ba savjetom. Oni su bili, kraljevi ljudi i premda se oni toga nisu sje ali gotovo nikad, osim kad je trebalo intervenirati u njihovim poslovima ili kad bi mu na njegovu dvoru davali savjete, koje bi on esto volio da ne prihvati, ipak je iz toga slijedilo, da mu priznaju seniorsko pravo nad sobom, iz koga je, jednoga dana imalo proiza i suvereno kraljevsko pravo. Da bi iskoristio izvore, koje je tako skriveno nosio u sebi i da bi svoja prava pretvorio iz teorije u praksu, kralj je morao imati snage, i on se u potaji trdio da je stekne. Prvi uvjet vrste kraljevske vlasti je nasljednost. Kapetovi i nisu mogli ni pomi ljati na to, da je svojim izbornicima nametnu, jer su oni bili ja i. Zadovoljili su se da redom daju imenovati svoga nasljednika jo za svoga ivota. Sre a je htjela, da je svaki od njih imao sina, tako da je kraljevskoj vlasti od Huga Caopeta pa sve do Filipa Augusta bila u te ena opasnost me uvladavine (interregnuma): u trajanju gotovo 200 godina, svi su kraljevi jedan drugome predavali krunu iz ruke u ruku, i to dugotrajno fakti no posjedovanje, najzad je zavr ilo time, da je ona postala njihovo vlasni tvo. Veu XII.- st. je izbor, to su ga vr ili veliki vazali, gotovo samo prazan obred. Filip August se veosje ao dovoljno sna an, da je se oslobodi. Njegov sin Louis VIII. naslijedio iga je i bio op enito priznat bez ikakva upletanja knezova. Dugotrajna strpljivost dinastije prispjela je do cilja, kome je tako uporno te ila. Francuska je monarrhija nostala nasljednom bez prevrata i dr avnog udara, tek obi nom naredbom. Ona je u isto vrijeme bri no i mudro upravljala svojim posjedima. Premda ti posjedi nisu bili ni veoma bogati ni veoma prostrani, oni su, zahvaljuju i miroljubivoj politici kraljeva; od Huga Capeta pa sve do Louisa VII. u ivali razdoblje nepomu enog mira. Pariz; u kom je, dinastija ivjela ivotom vezanim uz stalan dom ime se ona tako izrazito razlikovala od putni kog ivota careva, koji su neprestano lutali Njema kom i Italijom, ili od engleskih kraljeva, koji su besprekidno dolazili sa svog otoka u Normandiju - postao je malo pomalo upravnim sredi tem, cijele pokrajine L'lle de France pripreaju i se da u budu nosti preuzme ulogu glavnoga grada kraljevstva. Onamo je do ao i nadbiskup Sensa i stalno se naselio. Upravnici svih kraljevih posjeda dolaze onamo da polo e ra une. Stalna prisutnost dvora odr ava ondje politi ku i upravnu aktivnost, kojoj bismo uzalud tra ili analagiju u cijeloj tada njoj Evropi. Isto onako kao to je Rim bio papin grad, tako je Pariz bio kraljev, i to mu pribavlja raznolikiji i 117

bogatiji ivot, i daje manje gra ansko obilje je nego to, su ga imali drugi gradovi. Privla na snaga, kojom on ve u XII. st. djeluje oko sebe, daje kolama to su ih osnovali i odr avali njegovi samostani, sve ve u i ve u va nost. Pod Filipom Augustom rodit e se iz udru enja njihovih u itelja i u enika prvi univerzitet ( u Evropi. Nema ni ta udnoga u tome, to se u tako, aktivnoj sredini umjetnost razvijala veoma sna no. Suger, opat u Saint-Denisu i ministar Louisa VII., privukao je u svoju opatiju obrtnike iz susjednih podru ja, te je tako, pari ka crkva Notre-Dame, otpo eta 1163.,prva i najranija od velikih gotskih katedrala. Ugled i utjecaj Pariza na Francusku, uvelike je pripomogao jedinstvu kraljevstva, pa je zatim, po ev i od XII. st.; poraastao i sam u jednakoj mjeri kako je napredovalo i to jedinstvo. Dru tveno djelovanje glavnoga grada politi ko djelovanje kraljevske vltsti podjednnko su pridonijeli formiranju nacije. II. NAPREDAK KRALJEVSKE VLASTI Od dolaska Huga Capeta na prijestolje, kraljevska vlast nije vi e morala voditi nikakvu vanjsku politiku. Jedini susjed Francuske, s kojim se mogla sukobiti, bilo je Carstvo, s kojim je grani ila du cijele svoje isto ne granice: du Schelde i Meuse posredstvom Lotaringije, a duRhone posredstvom kraljevine Burgundije. Ali naslijediv i posljeddnje Karolinge, nova se dinastija okanila njihovih pretenzija na Lotaringiju; a carevi opet, ne imaju i ega da se boje s obzirom na njezinu slabost i razboritost, a usto i zaokupljeni svojim vojnim pohodima u Italiji, nisu joj davali nikakva razloga da bude zabrinuta. Ove okolnosti su se naglo promijenile, kad je normandijski vojvoda 1066. postao engleskim kraljem. Time se na zapadnoj granici stala ra ati strahovita snaga, koja je, onako opkoljena morskim valovima, bila, kako se inilo otkako su prestale skandinavske provale, od same prirode potpuno za ti ena od svih opasnosti. Bilo je nemogu e ivjeti s tom silom u istim onakvim nehajnim odnosima i u sigurnosti kao sa carstvom. Jer novi je kralj kao normandijski. Vojvoda bio vazal kralja Francuske i time vezan za svoga sizerena, ali je ovaj, njegov podre eni, feudalni polo aj bio u prevelikoj suprotnosti sa snagom, kojom je raspolagao na drugoj obali Kanala, a da se ne bi pretvorio u besprekidni uzrok nesporazumaka, sumnji i neprijateljstava. Otad nisu Kapetovi i vi e mogli ustrajati u onom stavu ustezanja i povu enosti u kom su se osamili dotad. Briga za svoju krunu i njezino dostojanstvo primoravala ih je, da se suprotstave opasnosti, koja je dolazila izvana, i ta neizbje iva potreba da vode vanjsku politiku; u kojoj su se sad na li, dat e im priliku, da u samoj Francuskoj napokon povedu politiku dostojnu kraljeva. Nju je otpo eo voditi Louis VI. (1108-1137), a taj je njegov po etak bio, dakako veoma skroman. Bio je preslab da istupa sam, pa je u svom pothvatu pridru io sebi kao saveznika flandrijskog grofa, koji je bio stari neprijatelj Normandije. U vezi sa svojom politikom prema Engleskoj, zasnovao je 1126. plan, da se okoristi ubistvom grofa Karla Dobroga i Flandriju preda u ruke jednom normadijskom princu, koji je bio smrtni neprijatelj engleskog kralja. Taj je pothvat dodu e propao, ali on uza, sve to zaslu uje da bude zabilje en: to je zapravo prvi poku aj krune da jedno veliko leno podvrgne svojoj vlasti. Spolja nja opasnost, kojoj se, kralj morao suprotstaviti, primorala ga je da u unutra njosti dr ave nametne svoju prevlast velikim vazalima i tako njihovom snagom pothrani i uve a svoju. Louis VII. (1137-1180.) nastavio je borbu, koju je otpo eo njegov otac. Njegov protivnik, Henrik Plantagenet, bio je mnogo stra niji od normanskih kraljeva; vesmo prije vidjeli, koje sumu okolnosti pomogle da mu se odupre. Dugotrajni rat, to ga je protiv njega poveo du granica Anjoua, samo je naslije e malih pothvata bez bu ne slave, u kojima su veliki vazali odr ali ravnodu nu neutralnost. Louis VII. nije bio ni po emu ni zna ajan vojnik, ni zna ajan politi ar, utoliko je karakteristi nija pojava, da je kraljevski ugled porastao ba ti vrijeme takva vladara. Kraljevska historiografija po inje ba za njegova vladanja, i upravo pod njim zabilje en je spomen o prvom ministru krune, to ga 118

povijest Francuske poznaje: bio je to Suger, opat Saintt-Denisa. On je, uostalom, u isto vrijeme i posljdnji ministar, to ga je kraljevstvo posudilo od crkve. Poslije njega dr ava e se osje ati dovoljno jaka, bit e dovoljno svijesna svog zadatka, smatrat e se obaveznom da rije i premnogo veoma te kih pitanja, a da od svojih savjetnika ne bi zahtijevala da budu izobra eni potpuno u skladu sa svojim zada ama. Napredak dr ave primorao ju je da prekine s karolin kom tradicijom, i ona otad vi e ne e mo i biti zadovoljna sa suradnicima, koji su proiza li iz redova sve enstva. Trebat e joj poslovnih ljudi, pravnika, ljudi akcije, koje e pronalaziti i izdizati iz kruga svjeovnjaka, koji su se formirali u njezinoj slu bi i proistekli iz redova onoga obrazovanog gra anstva, koje se po svom broju neprestano pove avalo. Suger je pojava na prekretnici polit kog razvoja. Do njega je dr ava bila tako priprosta, ili to nije, pimitivna, da je nekom prelatu, bez posebnog primarnog naukovanja, moglo biti dano u du nost da njome upravlja; poslije njega sve e ve a slo enost dr avnih poslova zahtijevati posebno izobra ene ljude i dr avni e personal prestati da pripada crkvi; ili e joj pripadati samo, po imenu.47 Od vladavine Louisa VIL pa do Filipa Augusta napredak je kraljevske mo i bio toliko velik, da ga nije mogu e protuma iti samo kraljevom genijalno u. On je velikim dijelom posljedica ekonomskih i dru tvenih preobra aja, koje je prouzrokovao razvitak gra anstva. U toku druge polovine XII. st. svi su se gradevi na sjeveru Francuske konstitirali kao komune (zajednice, op ine), vezane, me usobom za kletvom svoga gra anstva. Gotovo posvuda, u biskupskim gradovima, u Arrasu, Noyonu, Senlisu, Laonu, Reimsu, i t.d., one su se morale boriti protiv otpora ili protiv zle volje svojih biskupa, te su protiv njih molile od kralja pomo , koju im je on pripravno davao. Tako je izme u krune i gra anstva nastajao savez, koji je kraljevskoj politici osiguravao pomo najmla e, najaktivnije i najbogatije klase u dru tvu. Pod Louisem VII. razabiremo prve simptome toga saveza. Dalekovidni Filip August spoznao je cio njegov domet, pa ga je sistematski oja ao i pro irio. Naglo pove anje nov anog prometa, koje je bilo, posljedica gradske trgovine, bilo je isto tako korisno za kraljevsku vlast. Dopu taju i joj da pretvori feudalna davanja i prava, koja je dotad ubirala u naturi, u obaveze plative u novcu i usavr iv i kovanje novca, te time uve av i njezine, prihode, to je pove anje omogu ilo kraljevskoj vlasti da sebi pribavi prijeko potrebno sredstvo svake politi ke sile: financije. Kraljevska riznica, dotad stopljena s cjelinom kraljevog privatnog imutka, postaje posebna grana uprave. Najstariji njezini ra uni, koje imamo, potje u iz vladavipe Filipa Augusta. Ne samo da je, kralj odsad kadar da u vrijeme rata umanji, ete pla enika, nego mo e, prije svega, vezati u svoju slu bu prave inovnike, to jest pla ene slu benike, koje je, ba zbog toga mogu e opozvati. Takvi inovnici su bailli, kojih najral1iji spomen se e u god. 1173., i koji su se brzo pro irili po cijelom kraljevskom posjedu. Budu i da je sad, mogao pla ati svoj slu benike, vladar im vi e ne mora predavati njihove, du nosti u nasljedni posjed, niti se mora time odricati da njima raspola e o svojoj volji. Time, to je nekada nju poljoprivrednu ekonomiku zamijenilo nov ano gospodarstvo, nestalo je zapreke, koja se jood frana kih vremena neodoljivo suprostaljala razvitku dr ave. Reforme, koje su za Filipa Augusta uvedene u organizaciji kraljevskog dvora, prilago uju ga potrebama centralne vlade. Skup tina lai kih i crkvenih velika a, koji su se od karolin kog doba u odre eno vrijeme okupljale oko kralja i bile u isto vrijeme savjetodavno vije e i sudi te,. ali bez to no odre ena djelokruga, bez jasno ozna enih ovlasti, te im se djelovanje naj e e ograni avalo na sputavanje aktivosti krune u korist velikih vazala, sada se cijepa u stalne kolegije: s jedne strane kraljevsko vije e, koje se, isklju ivo bavi politi kim poslovima,i parlament s druge strane, koji je nadle an za sudbene poslove. I jedan i drugi se jo uvijek velikim dijelom sastoji od lanova visokog plemstva i
47

Ovo je ograni enje neophodno potrebno, jer, je ,crkva od Sugera pa do Talleyranda I Fochea neprestano davala dr avi ministre i savjetnike. Ali to vi e nisu bili sve enici u pravom i potpunom smislu te rije i, nego politi ari, koji su od svoga sve eni kog zvanja sa uvali gotovo samo odje u i beneficije.

119

visokog klera. Ali kralj vetada pored njih uvodi i, svoje ljude, te e njegov utjecaj u oba zbora postajati, sve ve i i sve vi e suzbijati utjeaj feudalaca. Visoki slu benici krune, koji su uvijek uzimani iz redova visokog plemstva i koji, su dotad bili pravi staratelji kraljevi, i cezavaju, ili se njihova uloga svodi samo na po asne funkcije. Uprava dr avne kancelarije prekida sa zastarjelim obi ajima i beskorisnom frazeologijom iz karolin kog doba, te usvaja prakti nije postupke. U Louvru je osnovano arhivsko spremi te, a me u mjerama, koje su usvojene s ciljem da se bailliji obave u na svakogodj nje polaganje ra una, sa u enjem otkrivamo prvi zametak budu eg dr avnog ra unovodstva (chambre des comptes). Filipa Augusta mo emo dakle smatrati pravim stvaraocem monarhijske vlasti ne samo u Francuskoj, nego i na Kontinentu.48 Nadimak August dao mu je Rigord: quia rem publicam augmentabat.49 Prije njega su i najmo niji kraljevi i carevi pa, ak i Karlo Veliki, mogli vladati samo uz pomo ugleda i snage, to su je stekli svojim pobjedama ili potporom crkve. Njihova je vlast u biti ovisila o njima samima i stapala se tako re i s njihovom osobom. Budu i da nisu imali ni financija ni vlastitih slu benika, bili su ograni eni samo na onoliku aktivnost, koliku im je omogu avala pomocrkve ili poslu nost aristokracije, pri emu je prva postajala sve nezavisnija, a druga sve izrazitije neprijateljski raspolo ena. Ubudu e kralj, naprotiv, raspola e stalnim upravnim aparatom, koji on sam pokre e i koji je u isto vrijeme neovisan i o crkvi i o feudalcima. Prava; koja mu tradicija priznaje, sad se mogu pretvoriti u stvarnost. Ostvaruju i se, ona su sad mogla obrazovati dr avu. Mlada francuska monarhija sa uvala je od stare karoli ke monarhije temeljno na elo: vjerski karakter, kraljevske vlasti. To ju je svojstvo po ev i jood kraja IX. st., mogli bismo re i balzamiralo, sa uvalo netaknutu, usprkos njezinoj slabosti, u kojoj je ivotarila usred feudlanih prisvajanja. Maloprije smo vidjeli, kojim je putem stekla novu krepkost i kako je pored Engleske stvorila u Francuskoj, u veoma razli itim i mnogo te im uvjetima, suparni ku dr avu. Flandrijski grofovi, koji su se pod Louisem VI. u savezu s kraljevstvom borili protiv Engleske, pristali su pod Filipom Auglustom uz Englesku protiv francuskog kraljevstva. Bilo je prirodno da pred opa no u od ja anja svoga suverena potra e pomona velikom otoku, kome su bili bli i susjedi i gdje su se industrijski gradovi njihove zeemlje, opskrbljivali vunom. Gradovi, koji su u Francuskoj pomagali krunu, u Flandriji su se pridru ili svome vladaru, ali ne zbog nekog toobo njeg nacionalnog osje aja, kako bi se to pri povr nom gledanju moglo povjerovati, nego naprosto zbog svojih ekonomskih interesa. Ne mo e se opaziti nikakva razlika u njihovu dr anju, bez obzira da li su to po jeziku valonski gradovi, kao Lille i Douai ili germanski, kao Bruges i Gand. Politika flamanskih vladara zadobila je dakle, po ev i od XII!. st. takvu irinu, da je vi e nije mogu e smatrati naprosto politikom feudalnog otpora. Ona s jedne strane, po inje stvarati savez s Engleskom, koji se temeljio na obostranim interesima, pa je imao potrajati stolje ima i postati jedan od najva nijih faktora budu e neezavisnosti Nizozemske (Holandije i Belgije). A s druge strane, oslaanjaju i se na gra anstvo, ta politika zadobiva stanovitu nacionalnu boju, poistovjetiv i stvar dinastije s interesima toga gra anstva. Dugotrajni rat Filipa Augusta protiv Filipa Alza kog (1180-1185) zasad je jo samo suprotstavio kralja i flandrijskog grofa i poslije naizmjeni nih uspjeha i neda a zavr io ugovorom povoljnim za prvoga. Ali ve1196. se Baudouin IX., zdru io s Richardom Lavljeg Srca, pa mu je etiri godine poslije toga po lo za rukom da mu kralj vrati sjeverni dio Artoisa, koji je Francuskoj ustupio njegov prethodnik. Kri arski rat, koji je periodi ki nadolazio, presijecao i prekidao tok evropske politike i u kome su Filip August, Richard i Filip Alza ki prije nekoliko godina u isto vrijeme sudjelovali; privukao je 1202 grofa Baudouina na istok. Idu e godine on je u crkvi Sv. Sofije primio, krunu kratkotrajnog Latinskog carstva
48 49

Osim Sicilije, gdje su temelji dr ave bizantski. Uporedi carev naslov: Mehrer des Reiches (Oba izraza isti u pro irivanje, granica dr ave.- Prev.)

120

u Carigradu. Kratko vrijeme poslije toga (1205) umro je tajanstvenom smr u u toku jednog pohoda protiv Bugara. Za sobom je ostavio dvije malodobne k eri, koje je njihov stric, Filip od Nemura, izru io Filipu Augustu na njegov poticaj. Stariju, Ivanu, udao je Filip za kneza, koga je sam izabrao: za Ferrannda Portugalskoga, ali tek po to se oprezno pobrinuo da mu Ferrando polo i posebnu prisegu vjernosti, koju su potvrdili i prihvatili i falandrijski gradovi i baruni. Ra unao je s time, da e sebi mo i sve dopuustiti s ovim novim vazalom, koji mu je imao zahvaliti svoju sre u. Dao je da njegovi ljudi zaposjednu Aire i Saint-Omer,a dodjeljivanjem lena i opskrbe stekao je naklonost ve ine lanova flamanskog plemstva. Izgubiv i strpljenje. Ferrand vi e nije dugo oklijevao da uvidi privla nost ponuda engleskoga kralja Ivana Bez Zemlje. Godine 1213. skpio je s njim ugovor o savezni tvu. Sukob, u koji je F1andrija ponovo bila uvu ena, bio je ovaj put evropski sukob. Politika Filipa Augusta razvijala se uporedo s uspjesima i kraljevim genijem, pa je i sad obuhva ala cio Zapad, i tako sveop i rat imao odlu iti o budu nosti francuskog kraljevstva. Borba izme u Francuske i Engleske, koja je prestala za posljednjil godina Henrika II, nanovo je otpo ela, im se Richard Lavljeg Srca vratio iz zarobljeni tva, u kom ga je dr ao Antiohijski vojvoda, u ije je ruke pao vra aju i se s tre eg kri arskog rata (1194.) Ta borba nije se zavr ila ni im odlu nim. Ali tek to je Richard umro, a na prijestol se uspeo njegov brat Ivan Bez Zemlje. Filip se odlu io, na blistav pothvat. Koriste i se nezadovoljstvom, koje je pobudila nova, vladavina poslao je Ivanu nare enje da se pojavi pred njim i opravda zbog ubijstva Artura od Bretanje.50 Budu i da se Ivan nije udostojio ni odgovoriti, kralj Francuske je postupio to no po svojim suverenskim pravima i konfiscirao sva lena, koja je engleska kruna dr ala u Francuskoj te ih je sve izuzev Guyenne,' dao zaposjesti, udvostru iv i tako jednim mahom prostranstvo svojih krunskih zemalja i pribaviv i svojoj kruni cijelu morsku obalu od Bordeauxa do Boulogna. Pogre ke, to ih je gomilao njegov takmac, koji je vebio u zavadi s engleskim barunima, a je jo povrh toga na sebe navukao papinu ekskomonikaciju dolazile su kao naru ena pomotako smionoj Filipovoj politici. On je sebi pribavio nalog Inocenta III. da izvr i osudu, kojom je papa udario Ivana, te je aktivno pripremao pohod protiv Engleske. Bio je ve pripravan u trenutku kad se Ivan ponizio pred papom i priznao svoje kraljevstvo lenom Svete Stolice i tako dobio opro tenje. Nato je Filip upotrebio svoju vojsku i mornaricu protiv Flandrije i dopro sve do Damema, gdje su Englezi iznenadili njegove la e i spalili ih, pa se zatim vratio u Francusku, a Ferrando Portugalski je iza njegovih le a ponovo zaposjeo svoje zemlje. Dotle se sukob zapadnih dr ava pro irio na Njema ku. Ondje su se me u sobom borile dvije stranke, Gvelfi i Gibelini. Prva je bila saveznik Engleske otkad, se Henrik Lav o enio Matildom, k eri Henrika II. Otad se samo po sebi nametalo zbli enje izme u, Gibelina i Francuske. Filip August znao se sjajno okoristiti polo ajem. Cara Otona od Braunschweiga, vo u Gvelfa i uvjerenog pristalice Ivana Bez Zemlje, papa Inocent III. tako er je izop io. Kralj Francuske do epao se te prilike i ohrabrio mladog Fridriha Hohenstaufena, koji je pod papinim starateljstvom bio zato en na Siciliji da se poka e odva an, da do e ti Njema ku i ondje se stavi na elo pristalica svoje ku e. inilo se, da e ta pustolovina biti romanti na; ustvari, ni ta nije bilo prozai nije od nje. Kraljeva riznica do la je u pomo njegovoj politici, i on je potkupio njema ke knezove, koji su mu bili potrebni za uspjeh. 9.prosinca 1212 oni su izabrali Fridriha za kralja Rimljana. 51 Tako je borba Francuske i Engleske podijelila cijelu Evropu u dva taabora, a njezin je ishod imao odlu iti sudbinom Zapada. Godine 1216. protivnici Filipa Augusta odlu ili su se na presudan napor: Ivan Bez Zemlje imao je napasti preko Guyenne, a Oton od Braunschweiga, nastupao je dotle prema Parizu kroz Nizozemsku, pridru uju i sebi na prolasku ete Ferranda Portugalskog. Vojska, koju je Filip poveo njemu u susret, bila je po svom sastavu u skladu s napretkom kraljevske vlasti. Dvadeset godina prije toga, ona bi se sva sastojala od feudalnih milicija. Ovaj put u njoj su se pored konjice, krunskih vazala mogle opaziti ete pla enika i odredi gra ana, koje su u boj poslali gradovi. Do sudara je do lo
50 51

Sin Godfrleda, starijeg sina Henrika II., koga je Bretanja priznavala umijesto Ivana Vidi o ovome idu e poglavlje.

121

27.srpnja kod Bouvinesa, blizu Tournaia, i Filip August je postigao, sjajan uspjeh. Bila je to prva od velikih evropskih bitaka, i nijedna od njih (izuzev Waterlooa, gdje su se est stolje a poslije toga susrele iste skupine protivnika) nije imala tako dalekose ne i tako neposredne posljedice. U Njema koj je Oton od Braunnschweiga pao pred Fridrihom II. U Engleskoj je poni eni Ivan Bez Zemlje morao gledati, kako se baruni podi u protiv njega i name u mu Veliku povelju sloboda. U Francuskoj su teritorijalna osvojenja osigurana (Chinonski ugovor); feudalci su u osobi Ferranda Portugalskog bili pobije eni, a kraljevska vlast, koja je malo prije pokazala svoju snagu svladav i vanjskog neprijatelja, stekla je u o ima puka op eenacionalni ugled, koji se udvostru io njezinu jakost.

122

TRE E POGLAVLJE CARSTVO I. FRIDRIH BARBAROSSA Wormskim konkordatom nije se zavr ila borba izme u carstva i papinstva. Pitanje odnosa tih dviju univerzalnih vlasti koje se u punom svom opsegu postavilo za vrijeme Grgura VII., poslije se zbog iscrpljenosti obiju strana suzilo na prepisku oko investiture, a i na tom se tlu zavr ilo samo nagodbom. Car je u njoj izgubio upravo onoliko, koliko je papa dobio, ali se ni i jedan, ni drugi nisu mogli zadovoljiti stanjem, koje je bez rje enja ostavilo na elni sukob, koji ih je doveo u zavadnju. Trebalo je znati, da li e i dalje ostati na snazi karolin ka koncepcija, to jest, da crkva, smatrana ti isto vrijeme i op instvom vjernika i politi kim dru tvom, treba da na svom vodstvu zadr i dva pooglavara, nezavisna jednog od drugoga, pri emu e jedan biti poglavar du a, a drugi poglavar tijela, ili, naprotiv, treba papi priznati pravo da raspola e carskom krunom i da u isto vrijeme da se izrazimo jezikom onoga doba - posjeduje i duhovni i svjetovni ma , pri emu car treba da od pape prima svjetovni ma isto onako, kako vazal prima leno od svoga sizerena. Izme u protivurje nih tvrdnja obaju protivnika nije bio mogunikakav kompromis; odgovor na to pitanje moogao je dati samo novi rat. Taj rat, koji je imao izbiti u vrijeme Fridriha Barbarosse, bio je za, carstvo unaprijed izgubljen. Ako je evropsko dru tvo i priznavalo univerzalnu vlast pape u crkvi, ono nije moglo dopustiti isti domet vlasti carevoj. To bi zaista zna ilo, podvr i mu u svjetovnom pogledu sve zapadne dr ave i svesti ih na ulogu klijenata. Od Otona I. imperijalna teorija vi e nije bila u skladu sa stvarno u, jer Carstvo vi e nije obuhva alo sve kr anske zemlje Zapada, kao to je to bilo u vrijeme Karla Velikog. Protiv nje nije se podigao joni jedan formalan prosvjed, jer ni jedan vladar nije bio dovoljno mo an, da njema kim suvemnima otvoreno ka e istinu u lice. Ali kakva bi to obmana bila, da su usred XII. st. mlade i sna ne monarhije, Francuska i Engleska, svojevoljno prihvatile carsko staratdjstvo?! Isto onako, lao to je feudalizam, u vrijeme kad je ja ao, radio u korist Grgura VII., tako su isto i nacionalne dr ave u doba svoga nastajanja morale raditi u korist Hadrijana IV. i Aleksandra III., a protiv Fridriha Barbarosse. U tom se sastojala nesre a carske politike, to je svaki put, kad se namjeravala nametnuti papinstvu, protiv sebe pobudila naj aktivnije snage u Evropi i usmjerila ih prema Rimu. Tome se pridru uje i neprestano slabljenje carevo u samome carrstvu. Od Wormskog konkordata on vi e ne imenuje biskupe, a pravo da ih investira njihovim kne vinama, koje, je sa uvao, ve inom je bilo prazna obmana. Ustvari, izborima biskupa naj e e odlu uju lai ki vladari, koji name u kaptolima ro ake ili saveznike svoje porodice. Tako ova carska crkva, koju su njema ki vladari po ev i od Otona I. obasipali pravima i zemljama, izmi e iz ruku careva i ako se tako smijemo izrazitifeudalizira se. Veliki vazali, kojih je moona dotad izravnavaln protute om, vi e nemaju razloga da je se boje, a crkvene kne evine, prestav i da budu caru na raspolaganju, sad su i same tek novi element politi kpg raspar avanja. U istom onom trenutku, kad u Francuskoj kralj po inje suzbijati feudalizam, u Njema koj feudalizam nadvladava krunu. Nema ni ega upadnijeg i za udnijeg, nego kad u tom pogledu u obje zemlje uporedimo utjecaj knezova na kraaljevsku vlast. Dok je u Francuskoj u XII. st. kralj jo samo u teoriji izboran, a od Filip Augusta nanovo postaje nasljedan, njema ki knezovi neprestno sve vi e nagla avaju svoje pravo da raspola u krunom, prilikom smrti Henrika V., oni ne dopu taju da to prijestolje dobije njegov najbli i ro ak, Fridrih vapski, nego ga daju Lotaru Saskom (1125), a za tim, prilikom smrti Lotarove, oni se vra aju vapskoj ku i i imenuju Konrada III. Njihovim izborom

123

odlu uju, dakako obe anja i koncesije kandidata, tako da kraljevska moslabi svaki put, kad prelazi s jedne osobe na drugu. Kako je u takvim prilikama bilo mogu e pomi ljati na obnovu sva e s Rimom? Umjesto da s papom postupa kao jednak s jednakim, Lotar je dobio carsku krunu samo uz cijenu, da za se nepovoljno revidira Wormski konkordat i da pristane na papin zahtjev, da ubudu e prihhva a carevu krunidbu samo ako je odobrio njegov izbor. Konrad III. bio je jo slabiji. Protiv njegova imenovanja borio se bavarski vojvoda, koji je podigao oru je na njega, navije taju itime onaj sukob Gvelfa i Gibclina, koji je tako dugo imao remetiti mir Njema ke i Italije. Poslije njegove smrti borbu je nastavio njegov sin Henrik Lav, kome je car 1142. morao dati Sasku umjesto Bavarske, to ju je kao feudalno leno dobila ku a Babenberg. Ubogi Konrad nije uop e imao vremena da ode preko Alpa i ondje se dade okruniti. Ponadao se, da e, svoj ugled podi i sudjelovanjem u drugom kri arskom ratu, ali je u njem do ivio samo poni enje neuspjeha i poraza. Umro je 1152., a njegov ne ak Fridrih dobio je poslije pretheodnog sporazuma s protivnikom svoje ku e, Henrikom Lavom, glasove knezova. S Fridrihom Barbarossom otpo inje vladavina koja je 'svojim sjajem utoliko blistavija, koliko su vladavine prija njih careva bile neslavnije. Mladi kralj, po naravi estok i ambiciozan, stvorio je odluku da u o ima svijeta podigne ugled carskog veli anstva, pa se zatim estoko i pomamno, posvetio postizanju toga nedostupnog cilja; ali poslije du eg nastojanja postigao je samo bu an neuspjeh, rasuo posljednje snage i potro io posljednje bogatstvo njema kog kraljevstva. Na prvi pogled, Fridrihova se politika nadovezuje na karolin ku tradiciju, i kanonizarija Karla Velikog koju je 1165. izvr io izvr io jedan njema ki sinod, ini se, kao da je potvr ivala ovo podrijetlo. Ustvari, me utim, izme u Karolinga i Hohenstaufovaca nema vi e ni ega zajedni kog, osim mo da, univerzalnosti njihovih tendencija. Carstvo, kako ga shva a Barbarossa, nije vi e ono kr ansko, carstvo, ro eno 800. u crkvi Sv. Petra u Rimu i tako intimno vezano uz upravljanje crkvom i tako blisko sjedinjeno s papinstvom, da je postalo od njega neodvojivo. Ono je u potpunom smislu rije i Rimsko carstvo, i to Rimmsko carstvo iz vremena Augusta, kakvo je postojalo prije seobe. Na njemu je ono temeljilo svoje pravo da vlada svijetom, i zbog toga, budu i da njegovo podrijetlo se e u doba prije Kristova ro enja, zar je moglo imati i ta zajedni ko s papinstvom? Carstvo je bilo starije od papinstva, pa je zato isto onako nezavisno od njega, kako je nezavisan bio i bizantski car. Umjesto shva anja da je carstvo u crkvi, o ito je, da je crkva u carstvu pa je i papa, usprkos svome pove enom svojstvu, u krajnjoj konzekvenciji samo carev podanik. Tako se tu namjesto vjerskog misticizma, koji le i u temeljima karolin ke konncepcije, stavlja neka vrst politi kog misticizma, koji se smiono vra a unatrag kroz vjekove k onom vje nom Rimu, gospodaru cijeloga sviijeta, te od njega izvodi, kao s jedinog izvora svake svjetovne mo i, pretenzije carske vlasti. Vese i u XI. st. Oton III. uljuljavao nadom, da e u njegovom prvobitnom sjaju mo i obnoviti onaj zlatni Rim (aurea Roma), koji je svojom anti kom slavom blistao kao, ideal svake ovozemaljske veli ine. Ali ono, to je kod njega bilo samo nejasno maa tanje i sentimentalne te nje, postalo je kod Fridriha to no odre ena teorija. Upo etkll XII. st. postiglo je izu avanje rimskoga prava u Italiji, napose u Bologni, u krugu oko Irnerija i njegovih u enika, znatan razvitak. Justinijanov kodeks bio je za te pravnike neka vrst svetoga pisma i pravo otkri e zakona i civilnog poretka. Otuda njihovo divljenje i duboko po tovanje, prema carskoj vlasti, koju su smatrali prvim uvjetom za odr anje svjetovnja kog dru tva. Nema gotovo nimalo sumnje, da su u enja ove kole utjecala na Barbarossu. Posredstvom toga u enja njegova politi ka koncepcija po iva, za razliku od koncepcije Karolinga i njihovih nasljednika, na lai kom temelju; sad vi e ne e biti zada a teologa da je brane, nego e tu du nost preuzeti pravnici. Tako se prvi put u borbi cara s papom ocrtava suprotnost izme u svjetovne i duhovne vlasti.

124

Vi e biskupa ostalo je, bez sumnje, vjerno Fridrihu, i on je najve u brigu posvetio ispravnim izborima, koje su kaptoli imali izvr avati. Ali on ipak vi e nije mogao oslanjati na njema ku crkvu, koje se polo aj poslije Wormskog konkordata tako duboko izmijenio. Nadoknadu za to potra io je kod lai kih feudalaca. Sve do Henrika V. carevi su mogli ra unati na pomo biskupa, pa su prema feudalnom plemstvu izra avali vi e ili manje istaknuto nepovjerenje. Stoga je ono zauzelo stav protiv njega, a u korist pape, tako je ono sve do vladaavine Lotara Saskog neprestano pove avalo svoj utjecaj, i ak mu je po lo za rukom da taj utjecaj nametne i biskupskim kne evinama. Fridrih je otvoreno prihvatio to novo stanje. U neobi noj suprotnosti s neograni enom mo i, s kojoj je ma tao kao car, on je kao njema ki kralj, dopustio lai kim knezovima da prigrabe potpunu politi ku nezavisnost. Umjesto da se trudi da im se nametne kao suveren, on je radije nastojao da posreduje u njihovim sva ama ili da laska njihovim ambicijama, te da time sebi izme u njih pribavi svoju osobnu klijentelu. On je prema njima postupao vi e kao vo a stranke, negoli kao kralj, pa se njegova monarhijska politika u osnovi sastojala u tome, da stvori gibelinsku stranku, nasuprot koje su se protivnici ili nezadovoljnici okupili u stranku Gyelfa. Ali ipak, on se pritom nije ograni io samo na to, da djeluje na knezove. Posezao je i u redove ni e klase trude i se, da uza se ve e malo plemstvo i da ga u isto vrijeme pretvori i u svoj politi ki instrument i u vojnu silu. Vite ki obi aji po inju se u to vrijeme iriti iz Francuske i Lotaringije na desnu obalu Rajne. Fridrih je ulo io sve svoje napore da pogoduje tome irenju, da svoj ugled nametne vitezovima i da ih privu e na svoj dvor sjajem sve anosti i turnira, koje je prire ivao. Velik broj ministeriala uzdigao je na razinu vitezova, i ono to je jo preostalo od carskih domena, on je pretvorio u lena za te svoje vojni ke klijente. Za vrijeme njegove vladavine po ele su planine vapske, Frankonije i Tiringije da se kite ukrasom feudalnih burgova, koji su se u ru evinama sa uvali u velikom broju sve do danas. Mo e se re i, da je Fridrih u Njema koj rtvovao kraljevska politi ka prava potrebi, da sebi stvori sna nu feudalnu vojsku. Nije, uostalom, ni moglo biti druk ije. Socijalni razvoj njema kih pokrajina zaostajao je za razvojem u zapadnim dr avama i nije mu omogu avao, da sebi stvori nov ane prihode, koji bi mu dopu tali da unova i pla eni ke ete. Ekonomski polo aj Njema ke, osim Rajnske doline, jose uvijek osnivao na starom, domanijalnom ustrojstvu i opticaj novca bio je ondje jouvijek do krajnosti malen. Od gradova, koji su dotad ve stekli neku va nost, mogu e je navesti samo Koln, jedino trgova ko sredi te uporedivo sa sredi tima u Flandriji; luke na Balti kom moru tek su otpo ele davati glasa o sebi; a na jugu su Augsburg, Be i Nurnberg jo bili mjestanca tre ega reda. Povrh toga, Njema ka je u Fridrihovim planovima imala tek drugorazrednu ulogu; smatrao ju je tek sredstvom, kojim e sebi prokr iti putu Italiju i do carskog dostojanstva. Premda je u osnovi bio Nijemac po navikama, osje ajima i karakteru, u politici je bio Nijemac najmaanje to je to bilo mogu e. Carska zamisao potpuno ga je ispunjala. U trenutku, kad je u Francuskoj i Engleskoj monarhija izgra ivala temelje sna nih nacionalnih dr ava, on se spremao da nanovo otpo ne bitku, koja je imala kona no baciti njegovu zemlju u anarhiju velikog me uvla a i izru iti je za mnoga stolje a feudalnoj rascjepkanosti. Ali upu taju i se u tu bitku, on nije uo avao ni njezine te ko e, ni njezin opseg. Nije sad vi e imao samo papu, koga je trebalo da svlada. Od kraja XI. st. lombardijska se nizina posula gustim raslinstvom gradskih op ina, kroz koje je trebalo prokr iti sebi put, da bi dospio u Rim. U svima je gradovima u dolini rijeke Pad gra anstvo oboga eno trgovanjem i industrijom, preotelo vlast biskupima i utemeljilo municipalne republike, koje vi e nisu vodile nikakva ra una o pravima carstva i smatrale sebe nezavisnima od njega. Ali Fridrih nije poznavao gradsku civilizaciju, pa je prema tim gra anima osje ao isti prezir kao i prema njema kom plemstvu, a prema republikanskim ustavima isto ono omalova avanje, koje je u sebi nosio kao Konstantinov i Justinijanov nasljednik. On je to jasno pokazao, kad je 1154. prvi put pre ao Alpe. Po to je na ravnici (kod Piacenze) sazvao knezove i 125

gradove gornje Italije, poku ao je da im nametne zakletvu vjernosti, i saop io im du nosti, koje treba da izvr avaju prema njemu. Ali je do lo do otpora. Fridrih je povjerovao, da e ga svladati silom, pa je opsjeo Tortonu i sravnio je sa zemljom. Zatim je, staviv i u Paviji sebi na glavu krunu langobardskih kraljeva, poduzeo pohod na Rim, gdje ga je ekala carska kruna. Grad je u tom trenutku bio ti otvorenoj pobuni. Nije, uostalom bilo ni ega zajedni kog izme u pokreta rimskog puka, koji je pomagala rimska crkva isto onako, kao to su ga nekopomagali carevi i pokreta aktivnog i energi nog lombardijskog gra anstva. Anti ko doba je Rimu ostavilo u nasljedstvo preduboke tragove, a da bi se njegovi stanovnici mogli osloboditi uspomena i veli ina, koje ih okru uju i od kojih oni ive. Od vremena do vremena, de avalo im se, da se njima opiju ida sebe jouvijek smatraju gospodarima svijeta i potomcima kraljevskog naroda. Jedina municipalna organizacija, koju je Rim ikada imao, bila je ona, koja je osvojila svijet i koja je od tog osvojenja umrla. Postav i sredi tem univerzalne politike, taj je grad isuvi e pripadao kr anskoj Evropi, a da bi mogao pripadati samome sebi. Obi no op insko vije e nije moglo zauzeti mjesto senata, istoga su Rimljani, prilikom svake krize u svojoj burnoj povijesti vjerovali da nanovo uspostavljaju senat, i to onaj anti ki senat, koji je bio vrhovni zakonodavac i upravnik za sva ljudska poduze a. U trenutku, kad se Barbarossa pribli avao Tibru, Rim je pro ivljavao ba jednu od svojih kriza. Papa je pobjegao; gradom je vladao Arnold iz Brescie i ma tao o tome, da u isto vrijeme reformira i crkvu i carstvo. Kod njega se vjerski misticizam zdru io s misticizmom politi kim. Htio je crkvu vratiti evan eoskoj isto i i siroma tvu, dok bi car, primiv i od rimskog puka upravu nad svijetom, bio organizator svjetovnoga dru tva i sveo papu na razinu obi nog sve enika. Tako je uzanimljivom susretu antika podjednako nadahnjavala i njema kog kralja i talijanskog revolucionara. Ali zar je bilo mogu e, da on jedan drugog razumiju? Talijan je od puka izvodio careva prava i od njega o ekivao obnovu svijeta. A car je u carskoj vlasti, vidio samo vladanje svijetom, i to onakvim svijetom, kakav je vidio, ili, to nije, kakav se privi ao njegovim o ima ratnika i feudalca. Za Fridiiha, kao i za papu, Arnold je bio samo opasan heretik. I on ga je izru io Haadrijanu IV., koji ga je dao spaliti na loma i. Vrativ i se u Rim, okru en njema kim vitezovima, inilo se, da je papa du an zahvalnost Fridrihu, pa je ovaj, kad je u crkvi Sv. Petra primio carsku krunu (18. lipnja 1155), mogao vjerovati, da e ona odsad biti sigurna od papinih nasrtaja. Ali Hadrijan se nije okanio nijedne od pretenzije Svete Stolice. Tek to se Fridrih vratio u Njema ku, veje to s negodovanjem imao prilike opaziti. Papinski legat Roolandi ak je sebi dopu tao, da o carstvu u njegovoj prisutnosti govori kao o bencficiju (lenu) Sv. Petra. A u isto su vrijeme lombardijske op ine nagla avale svoju nezavisnost i pod vodstvom Milana otvoreno se pripremale za rat. Ovaj put car se odlu io da zada te ak udarac i da svoje protivnike sravni sa zemljom. Godine 1158. opet je do ao u Lombardiju i dao ponovo i u najsve anijem obliku proglasiti svoja suverena prava (regalia)i slobodu gradova osudio je kao pokvarenja ko buntovni tvo, naredio da njihovi zidovi budu poru eni, i podvrgao ih jurisdikciji podestata, koje je imenovao sam. Prezirna oholost njegova govora i njegova dr anja samo je jo vi e rasplamsala otpor. Njema ko je vite tvo, sa isto toliko u enja koliko i gnjeva, gledalo, kako ih po ravnicama napadaju obi ni gra ani, i bjesnilo, to ne mo e na juriosvojiti bedeme, koje je pobjedonosno branila ta bagra. Nacionalni kontrast jo vi e je raspaljivao mr nju boraca; ali ipak jezgru spora sa injavali su nepomirljivi socijalni oblici: s jedne strane apsolutizam, koji je pomagala vojni ka aristokracija, a s druge strane, politi ka autonomija i municipalna sloboda, za koju su bili pripravni umrijeti svi oni koji su je progla avali. Otpor lombardijskog gra annstva Fridrihu Barbrassi zna io je isto to est stolje a poslije toga u u em okivru, otpor francuske revolucije 1790. vojskama Prusije i Austrije. Godine 1160. Cremona je spaljena po arom poslije opsade, koja je trajala sedam mjeseci. Milano se herojski branio devet mjeseci i predao se (u o ujku 1162.) tek pritisnut gla u i kugom. Nije se mogao nadati opro tenju, Fridrih nije nimalo shva ao vi u civilizaciju svojih neprijatelja. U svojoj naivnoj 126

surovosti, on ih je udario kaznom, kojom bi kaznio i neki feudalni burg, koji bi sebi dopustio, da mu se suprotstavi. Dao je grad sravniti sa zemljom, kao da je takav postuupak bio dovoljan, da onemogu i jednom gradu da se ponovo uzdigne. Ta mu se pobjeda morala initi utoliko odlu nijom, to je, kako je vjerovao, postigao i drugu pobjedu, u borbi s papinstvom. Hadrijan IV, umro je 1.rujna 1159, i kako se kardinali nisu mogli slo iti u izboru njegova nasljednika, to su Aleksandar III. i Viktor IV. svaki sebi pripisivao pravo na tiaru i jedan drugoga izop avali iz crkve. Bila je to divna prilika za cara da se nametne crkvi kao donosilac odluke izme u obojice takmaca, kao to je to nekou inio Henrik III. Sazvao je sinod u Paviji, a njema ki i talijanski biskupi, koji su do li onamo, izjasnili su se u velja i 1160. dakako za Viktora, jer je Aleksandar bio onaj drski Rolandi, pa je ve ina konklava, biraju i njegova protivnika eljela potvrditi svoju protivcarsku politiku. Ali Fridrih se smjesta mogao uvjeriti da ni Evropa nije bila nimalo vi e sklona tome da mu se pokori, nego to su to bili lombardijski gradovi. Cio katoli ki sviijet okupio se oko Aleksandra, pa su kraljevi Francuske i Engleske, usprkos molbama, koje im se car udostojao upraviti ostali nepokolebljivi. Ali car je ipak i dalje bio tvrdoglav. Kad je Viktor IV. umro, dao je (20 IV 1164) izabrati Paskala III., produ uju i tako iz oholosti shizmu, od koje se vi e ni emu nije mogao nadati. Me utim, do ivio je bar to zadovoljostvo, da svoga papu dovede u Rim dok je Aleksandar kao bjegunac boravio u Francuskoj(1167), i da proglasi suverenu vlast carstva nad gradom. Zatim je morao u najjve oj urbi nanovo prije i Alpe, jer je u njegovoj vojsci buknula kuga. Polo aj u Italiji bio je me utim opasniji nego ikada. Teror, to ga je car primjenjivao protiv lombardijskih gradova, samo je u njima jo vi e raspaljivao estoke strasti. Oni su se tijesno pridru ili papi i dali njegovo ime gradu Alessandria. Milano se pri digao iz ru evina i obnavljao svoje bedeme. Sve je trebalo nanovo otpo eti. Godine 1174. poveden je novi vojni pohod, koji se isprva otegao u opsadaina i naglo zavr io (29.svibnja 1176), bitkom kod Legnana, u kojoj su Milanci i njihovi saveznici sasjekli carsku vojsku u komade. Katastrofa je bila neizlje iva, a isto tako i poni enje. I Aleksandar III. i lombardijsko gra anstvo postigli su jednim udarccm punu pobjedu nad tim carcm, koji je bio tako naprasit, doklegod se osje ao jak. Ali sad je od surovosti naglo pre ao na po tovanje i ponincist. rtvovao je novoga -papu, Kaliksta III., koga je dao imenovati poslije smrti Paskalove, priznao je Aleksandra; i u Veneciji, gdje se s njim izmirio, odbacio svoje dr anje po uzoru na Augusta, bacio se na zemlju i poljubio mu noge. Ovom su obredu prisustvovali i izaslanici lombardijskih gradova, kojima je papa obe ao, da e ih izmiriti s carem. Zaklju eno je primirje na est godina, koje je poslije (u lipnju 1183) u Konstanci pretvoreno u kona an ugovor: on je formalno utvrdio prava carstva da od gradova prima, stalnu nov anu pomo (subsidij) i vojne odrede ali sve to nije nikad bilo provedeno. Kad se Fridrih vratio u Njema ku na ao je ondje Henrika Lava, i njegove gvelfske pristalice u otvorenoj pobuni. Po lo mu je za rukom da ih pobijedi, a da mu pobjeda ipak nije osigurala vr u monarhijsku vlast. Bio je obavezan namiriti knezove, pa je morao me u njih raspodijeljti plijen, to ga je ugrabio pobije enome. Njegovo vojvodstvo Bavarsku dao je Otonu Wittelsbachu; njegovo vojvodstvo Sasku podijelio je izme u kelnskog nadbiskupa, koji je primio Westphaliju, i Bernharda Anhaltskog. Padom Henrika Lava nestalo je opasnog careva neprijatlja, ali je taj pad bio nesre a za Njema ku. Henrik, je vladao od Alpa do Baltika, a stekao je i kolonizirao na drugoj obali Labe prostrana slavenska podru ja. Posjedovao je dakle snagu, koja bi se, da je potrajala, mogla nametnuti cijeloj zemlji i stopiti pojedine, tako razli ite predjele u kojima je vladala. Sru io ga je savez dinasti kih, interesa s interesima feudalaca, i pobjeda njegovih neprijatelja nije imala drugog rezultata osim jo ve e feudalne razmrvljenosti, koja c se u Njema koj jo ipove ati iz vladavine u vladavinu. Krajem XII. st. ona je ve dosegla dotle, da je Fridrih shvatio, kako je zbog budu e sigurnosti njegove dinastije neophodno potrebno da joj izvan svoje dr ave potra i neku teritorijalnu bazu. Zbog toga je 1186.,

127

o enio svoga, sina Henrika s, Konstancom, ba tinicom Sicilskog kraljevstva. Da bi se mogla odr ati, Hohenstaufovska se ku a morala denacionalizirati i okrenuti od Njema ke prema Italiji. To je bio jedini rajan rezultat tako burne i tako neplodne karijere Fridriha Barbarosse. Ali uz koliku li je cijenu postignut! Tre i kri arski rat pobudio je u njemu nadu, da e ste i nadoknadu za svoja razo aranja, pa je sad opet njegov um, tako sklon obmanama povjeerovao da je do la dobra prilika, da nanovo pridigne carsko veii anstvo stavljaju i ga na elo kr anstva u preotimanju Kristova groba. I tako je 1183. stavio na sebe znak kri a. 10.lipnja 1190 poginuo je u obi noj konjani koj nesre i utopiv i se u vodama rijeke Cydnus. II. DO BOUYINESA Fridrih Barbarossa ostavio je svome, sinu Henriku VI. Njema ku, kojom nije bilo mogu e vladati. Umjesto, da popravi polo aj dinastije, poraz Henrika Lava pogor ao ga je. Sklonuv i se u Englesku, Henrik je, privukao pa nju i ambiciju Plantageneta na njema ke doga aje i osigurao njihovu pomo svojim pristalicama. Tako je novu vladvinu pozdravila pobuna Gve1fa, koju je trebalo sti ati ustupcima i obe anjima. Henrik VI.je jovi e, nego njegov otac zanemario Njema ku i dao prednost Italiji. Budu i da univerzalnost carske politike nije doopu tala, da se ta politika ve e uz bilo koju naciju, sjedi te carske vlasti moralo je nu no biti ondje, odakle je mogla crpsti snage. Ba tina Sicilskog kraljevstva, koje je Henrik stekao 1189. prilikom smrti svoga tasta, Vilima Dobrog, vezala ga je na jug Apeninskog poluotoka i odlu ila njegovom sudbinom. Normanska dr ava na Siciliji, koju je papa Inocent 1130. u korist Rogera II. uzdigao na rang kraljevstva, bila je neosporno najboogatija i u pogledu ekonomskog razvitka najnaprednije od svih zaapadnih dr ava. U svom je kopnenom dijelu bila bizantska, a u oto nom muslimanska; pogodovala joj je izvanredna razvedenost njezinih obala i plovidba, koju je u isto vrijeme odr avala i s muslimanima na afri koj obali, s Grcima na otocima Egejskog mora i na obalama Bospora, kao i s kri arskim naseobinama u Siriji. Podjednako je iznena ivao nepostojanjem jedinstvcnog nacionalnog karaktera kao i raznoliko u svoje civilizacije, u kojoj su se prepletale, i stapale i bizantska i islammska kultura. Iznad te hibridne mje avine dvaju naroda, normanski su vladari stvorili ustrojstvo, koje je po svojim oblicima bilo feudalno, ali je ustvari bilo apsolutisti ko, a umjelo je usvojiti praksu bizantske uprave. Sicilski su vladari, usprkos svojoj odanosti papinstvu, zahvaljuju i svome bistrom politi kom shva anju, dopu tali svojim muslimanskim kao i pravoslavnim podanicima, da nesmetano vr e svoje vjerske obrede. Stanje njihovih financija bilo je izvanredno, Muslimani su na Siciliji uveli uzgoj ri e i pamuka, a u velikim gradovima, Palermu, Messini, Siracuzi, postojale su razne grane orijcntalne inndustrijske djelatnosti i dobavljale dr avnoj riznici prihode, koji su bili obilniji od prihoda bilo gdje drugdje, i ubirani vje tije i mudrije nego igdje drugdje. Stanovni tvo je poslu no dopu talo, da njime vladaju, jer je oduvijek bilo naviklo na usavr enu upravu, bilo bizantsku, bilo islamsku. Trebalo se bojati samo normanskog plemstva. Premda je ono uskoro izgubilo svoju prvobitnu snagu i omlitavilo u napol isto nja kim u ivanjima i obi ajima, ostalo je ipak jednako pohlepno i nemirno. Stekav i takvo kraljevstvo, Henrik VI. je dobio prihode, koji su se u pore enju s bijednim prihodima, to je Njema ka jouvijek davala kralju, mnogi smatrani neiscrpljenima. Najprije se po urio da ga papa okruni, a zatim je prekinuo dobre odnose s njim, ukinuo vezu vazalske podlo nosti, koja ja Siciliju vezi vala uz Svetu Stolicu, i obnovio Fridrihove pretenzije na grad Rim i dr avu Sv. Petra. Ali njegovi su planovi jo i nadilazili ovo. Smjerao je ni manje ni vi e nego da obnoovi Rimsko carstvo, ali je namjeravao da to ovaj put u ini u onom Sredozemskom bazenu, koji je Rim nekoosvojio, i koji su sad me u sobom dijelili Bizant i Islam. Bizat je, osobito u tom trenutku bio posve utonuo u anarhiju, dinasti ke spletke, dvorske revolucije i vojni ke pobune, pa se ini, da je time doveo u napast careve 128

ambicije. Jo prije njega, Bizant je pobudio i pohlepu normanskih vladara. Nije li se kralj Roger II. okoristio drugim kri arskim ratom, da opusto i Dalmaciju, Epir i Gr ku i da se do epa otoka Zante i Krfa? Henrik je bio isto tako poduzetan i sklon obmanama kao i njegov otac, pa je stupio u vezu s kri arskim dr avama u Siriji, s muslimanskim vladarima afri ke obale i pripremao velik pohod protiv Carigrada, ali je njegova nenadana smrt 27. studenog 1197, raspr ila sve te lijepe planove i u tedila mu, uostalom, neizbje iv rat s papinstvom, koji bi taj pohod, i da je po ivio u inio neostvarljivim. Zahvaljuju i svom sicilijanskom bogatstvu, njemu je po lo za rukom da njema ke knezove navede, da za kralja Rimljana izaberu njegova sina Fridriha II., dijete od dvije godine. im je Henrik umro, knezovi su zaboravili da Fridrih postoji, i pobrinuli su se da drugog postave za kralja. Ali vi e nisu bili kadri da se sporazume. Obje stranke, u koje su se okupljali, Gvelfi i Gibelini, bile su samo dvije skupine feudalaca, koje su, i jedna i druga, vodile veoma malo brige o interesima kraljevstva i nastojale samo oko toga, da na vlast dovedu takva vladara, koji e dopu tati svojim izbornicimcl da ja aju jednako na ra un svojih protivnika, kao i na ra un same dr ave. Ovom priliikom se prvi put u izbor kralja upleo novac iz inozemstva, koji je u budu nosti imao tako esto odrediti, na koga e pasti izbor. Richard Lavljeg Srca je ne tedice rasipao livre sterlinga u korist svoga kandiidata, vojvode Otona od Braunschweiga, sina Henrika Lava. Oton je bio odgojen u Engleskoj i nije imao gotovo ni ta njema ko, osim strastvene gvelfske mr nje protiv Hohenstaufovaca. Pristalice ove ku e suprotstavile su mu brata Henrika VI., Filipa vapskog, koji je kupio saveznii tvo Filipa Augusta ustupiv i mu carsku Flandriju. Osim toga, dao je kraljevsku krunu vojvodi e kome, da ga time ve e uza se. I tako je izbio gra anski rat od Alpa do Sjevernog mora i od Labe do Rajne; svi su se ti vladari oborili jedan na drugoga (1198) pod izgovorom da brane zakonitog kralja. Taj rat dobro je do ao papi. Oslanjaju i se na stari zahtjev Svete Stolice, da joj bude priznato pravo, da odobrava izbor rimskoga kralja, intervenirao je me u suparnicima. Filip nije mogao pore i tradiciju svoje ku e i rtvovati prava carstva. Kako god je bio slab, on je sebe u tom pogledu toliko smatrao nasljednikom Augusta, da je sebe dao nazivati Filipom II osjetaju i se, da je u II. Rimskim carstvom vladao Filip Arapin. Nadrugoj strani, Oton IV. je obeavao sve to su zatra ili, da e se suzdr ati od svakog upletanja u pitanje biskupa, da e odustati od svakog suvereniteta nad Rimom, da e se odre i Sicilskog kraljevstva. Inocent se izjasnio njemu u prilog, a da pritom ipak pravorijek i izop enje, to ga je izrekao protiv Filipa i njegovih pristalica(1201), nije te pristalice toliko oslabio, da bi morali polo iti oru je. Borba se zavr ila tek po to je Filip bio ubijen (1208) Oslobodiv i se takmaca, Oton je oti ao u Rim i idu e godine pirimio carsku krunu. Nekoliko mjeseci poslije toga bio je veizop en. I zaista, tek to se okrunio, Gvelf se pretvorio u Gibelina i stao zahtijevati (isto onako kao i Hohenstaufovci) sve one ovlasti i prava, kojih se odricao nekoliko godina prije toga. Oru je, kome je bilo namijenjeno da ga potu e, bilo je u papinim rukama. Sin Henrika VI., princ Fridrih, to ga je njegova majka; koja je umrla nekoliko mjeseci poslije svoga mu a priznav i Siciliju lenom Svete Stolice, povjerila skrbni tvu Inocenta III., nedavno je dosegao etrnaestu godinu i preuzeo vlast u svom Sicilskom kraljevstvu. Zar je i ta moglo biti prikladnije, nego poslati ga u Njema ku, posti i, da ga ondje priznaju kraljem i tako zahvaljuju i njemu podi i protiv nevjernog Gvelfa novi ustana Gibelina, koji e ovaj put raditi u korist Svete Stolice? Za izvr enje tako smiona plana trebalo je imati saveznika. Borba, koja je ne to prije toga izbila izme u Franncuske i Engleske, pokazala je papi gdje ga treba tra iti. Bio je Filip August. Filip je zaista znao, da je Oton obe ao pomo Ivanu bez Zemlje, i ni ta; mu nije moglo zgodnije do i od ustanka u Njema koj protiv pomo nika njegova neprijatelja. Isto onako kao to je engleska riznica nekokupila Otonove izbornike, tako je ovaj put francuska riznica kupila izbornike Fridriha II. Tek to se mladi princ pojavio u vapskoj; mno tvo se knezova izjasnilo za njega (1212). Dvije godine poslije toga, smrtni udarac u Bouvinesu oborio je na zemlju u osobi Otonovoj posljednjeg predstavnika onakve carske politike, kako su je shva ali svi 129

njema ki carevi po ev i od Friddha Barbarosse. 19.studenog 1212 sklopio je Fridrih ugovor s Francuskom protiv Otona i Engleske. 12.srpnja 1213 priznao je u Egeru sve papine posjede u Italiji i odrekao se prava da nadzire biskupske izbore, kako je to bilo u skladu s Wormskim konkordatom. Otvorena bitka imala je donijeti odluku u isto vrijeme u sporu izme u njega i Otona, kao i u sporu izme u carstva i crkve i izme u Francuske i Engleske. . Zauvijek je bilo svr eno s obmanom, koju su slijedili ti carevi ma taju i o obnovi Rimskog carstva. Papa je postigao pobjedu: on nije 1214. to mogao ni slutiti, da e njegov ti enik postati najuporniji neprijatelj Svete Stolice. Ali borba, koja je imala po eti s njime, navije ta posve novu fazu u odnosima pape s carstvom. U toj borbi Njema ka, uostalom, ne e nikako sudjelovati. Fridrih e je zanemariti zbog Italije, i ona e, prepu tena sama sebi, dokraja pasti u politi ko rasulo prije nego to ogrezne u anarhiju velikog interregnuma.

130

SEDMA KNJIGA PREVLAST PAPINSTVA I FRANCUSKE U XIII. STOLJE U PRVO POGLAVLJE PAPINSTVO I CRKVA I. POLO AJ PAPINSTYA U XIII. ST. XIII. stolje e isti e se, izme u bitke kod Bouvinesa, kojom po inje, i sukoba izme u Filipa Lijepog i Bonifacija VIII. kojim ono zavr ava, kao doba obilje eno dvostrukom prevla u: prevla u papinstva i prevla u Francuske. Te dvije sile, bilo svaka napose, bilo u uzajamnoj slozi, odre uju tok politike, i obje, jedna time, to upravlja crkvom, a druga nadmo no u svoje kulture, duboko utje u na cio intelektualni, moralni i dru tveni ivot tada njega vremena. Kolikgod je pobjeda papinstva nad carstvom bila kobna za Njema ku, toliko je bila korisna za Francusku, koju su okolnosti na inile udionikom u toj pobjedi. Potrebno je da ponovo istaknemo: borbu careva s papinstvom, koja je trajala dva i po stolje a, nije prouzrokovala briga oko obrane svjetovne vlasti od presizanja crkve. Tuma iti tu pojavu time, zna i prenositi usred Srednjega vijeka one ideje i probleme, koji se javaljaju tek u moderno doba. Ni poni enje Henrika IV u Canossi, ni poni enje Fridriha Barbarosse u Veneciji, kao ni Otona IV. u Bouvinesu, nisu bila poni enja civilne vlasti pred sve eni kom oholosti. Ustvari, to nije bio sukob dr ave i crkve; bila je to unutra nja borba u samoj crkvi. Carevi su naime htjeli da primoraju pape, da ih priznaju upravalja ima univetzalne crkve; to su eljeli posti i i onda, kad su se pozivali na karolin ko carstvo, kao Otoni i Henrici,. ili na Rimsko carstvo, kao Hohenstaufovci. Njihove su, dakle, pretenzije dovodile kod svih naroda u opasnost onu svjetovnu nezavisnost, o kojoj se tako esto, na temelju udesne zbrke, isti e, da su je ba oni branili. Naprotiv, interes pape bio je jednak interesima nacija, i sloboda crkve bila je neeodvojiva od slobode evropskih dr ava; one su bile toliko povezane, da je pobjeda Filipa Augusta u Bouvinesu donijela odluku o objema. Slom Otona IV. nije, uostalom, dokon ao carstvo. Ono je postojalo i dalje, sve do uo i na ega doba. Napoleon I., koji je sru io toliko toga u Evropi, ukinuo je 1806. i tu po tovanja, dostojnu uspomenu, stvoriv i u srpnju 1806. Rajnski savez. Ali se ipak mo e re i, da je, na po etku XIII st. povijesna uloga carstva okon ana. Ono prestaje postojati kao univerzalna vlast, kao evropski autoritet. Premda se carevi i dalje nazivaju vje no uzvi eni rimski carevi, premda me u svojim simbolima zadr avaju zemaljsku kuglu (globus) i premda se sve do Karla V. ustrajno daju kruniti uvijek u Rimu, oni su ustvari samo suvereni, ili to nije sizereni zbrkanog mno tva kne evina i municipalnih republika, od kojih se sastoji Njema ka na kraju Srednjega vijeka i u moderno doba, a koje se mno tvo po ev i od XIV. st: naziva imenom Sveto Rimsko carstvo njema ke narodnosti. Poslije pada carstva ostala je samo jedna univerzalna vlast u Evropi. Bila je to papinska vlast, i njezina osamljenost jovi e isti e njezinu veli inu. Cijelo upravljanje crkvom dosi e u njoj svoj vrhunac: papinska je vlast uistinu univerzala monarhija, a njezina se centraliziranost neprestano pove ava. Svi biskupi du ni su sada polo iti zaakletvu papi; nije mogu e osnovati nijedan red bez papina odobrenja; na dvor u Rimu dolaze prizivi iz cijeloga kr anskog svijeta, a papinskoj legati bde svim zemljama nad izvr enjem papinih odredbi i odr avanjem propisane discipline. Za vladanje takvim tijelom i za upravljanje njegovom aktivno u bile su neophodno potrebne dvije stvari: trebalo je 131

oblikovati pravo i stvoriti financije. Kanonsko pravo, kojega je najstariji spomenik, Gracijanov dekret, objavljen u Rimu 1150., naaglo se razvijalo za vladanja velikih pravnika Inocenta III. i Inocenta IV. Krajem XIII. st. ono je dovr eno i vi e se gotovo ni u emu ne mijenja. to se ti e papinskih financija (koje treba pomno razlikovati od papinih financija u njegovu svojstvu suverena rimskoga), one se snabdijevaju Petrovim nov i em, na to su obavezne Engleska i Aragon, kao i sve brojnijim taksama, koje moraju pla ati crkveni dostojanstvenici. To su anate, rezervacije, prava palija, indulta i t.d. Sve te takse u cjelini ine blago Sv. Stolice, i omogu uju joj da preuzme onu univerzalnu ulogu, koja joj je pripadala, da poma e kri arske ratove, da uzdr ava misije i da svom duhovnom utjecaju pridru i posve zemaljski utjecaj uz pomo zlata. Nemogu e je predo iti sebi golemi utjecaj takvoga prvosve enika, kao to je Inocent III., ako propustimo uzeti u obzir njegovu financijsku mo . A pritom treda uo iti, da je ta financijska mo , koju brani i odr ava katoli ka hijerarhija iz svih dijelova Evrope, bila mogu a samo zahvaljuju i ekonomskom napretku, to ga je prouzrokovala obnova trgovine. Dokle god je zapad ostao na stadiju ratarske civilizacije, papa nije mogao imati i nije ni imao drugih prihoda, osim onih, to su dolazili s patrimonija Sv. Petra. To je bio uzrok, to su pape tada nastojale da pro ire svoje posjede u Italiji, da sebi osiguraju imanja, grofice Matilde u Toskani, a otuda, i njihov otpor, to su ga isprva pru ali irenju normanske dr ave. Ali kad se nov ani promet obnovio i usavr io i kad je sve potpunije zamijenio sistem prihoda u naturi, papinski su se porezi mogli razviti do krajnjih me a papinske prvosve eni ke vlasti. Tada se objavljuje novost: papinske takse. Prije toga one bi bile nemogu e. One su u povijesti crkvene organizacije posljedica onog ekonomskog preobra aja koji u isto vrljeme po inje dopu tati dr avama, da uvedu pravi poreski sistem. Zanimljivo je pritom vidjeti, kako se papa pri ubiranju tih prihoda koristio kapitalisti kom organizacijom, koja se po inje razvijati u velikim talijanskim komunama. m On stavlja u du nost najprije sienskim, pa zatim firentinskim trgovcima i bankarima, da ubiru i dopremaju u Rim njegove prihode . Pape su jo prije nego lai ki vladari stupili u veoma blize veze s nov arima, pa je upravo potreba, da ti nov ari po cijeloj Evropi kupe papinske prihode, da ih mijerijanjem pretvore u talijanski ili koji me unarodni novac i stave ga papi na raspolaganje, a da se pritom ne moraju upu tati u to, da ga uz velike tro kove i opasnosti prenose preko planina, uvelike pridonijela postanku prvih bankovnih operacija, i prvih kreditnih pisama, koja su daleki preci kasnijih mjenica. Sigurno je, da velike pape XIII. st. pokazuju, ako ih usporedimo s njihovim prethodnicima iz XI. st., na primjer s Grgurom VII. ili s Inocentom IV., pa ak i sa suvremenicima Sv. Bernarda, vi e zemaljaski karakter. Moglo bi se re i, da su i boga i nebo prinudili da si u u crkvu. Pribavili su crkvi neuporedivu snagu i veli anstvo; ali usprkos tome, isuvi e se osje alo, da je ona djelo ljudskih ruku. Bio je to divan napor da se, na zemlji obrazuje savr eno dru tvo. Podsje a nas to na goti ku katedrlu, koja se vinula k nebu, ali koja ipak, kako god bili visoki njezini svodovi, ne obuhva a u sebi ni nebo, ni sve ovje anstvo, pa ma kako brojni bili njezini kipovi, koji pored boga, svetaca i demona prikazuju ljude, i kraljeve. Isto tako su crkveno pravo i teologija u biti konstrukcija, koju je stvorilo XIII. st. Cijela prija nja skolastika dosi e vrhunac i svoju metu u Summi Sv. Tome Akvin koga (1274) u kojoj su kr anski moral i dogme izlo ene po aristotelovskoj metodi. Polazna to ka je dakako otkrivanje. Vjera pru a nepokolebljiv temelj racionalnoj teolo koj konstrukciji, koja obuhva a cijelo dru tvo i sav ivot. Nema sumnje, da je cilj bio onaj isti, koji je va io oduvijek: vje no spasenje. Ali sad se vi e ne nastoji posti i to spasenje uz pomomisticizma, izravnim dodirom s bogom. Svagdje se sada izme u ovjeka i boga uklapa crkva. Sv. Bernard ne bi u XIII. st. bio zamisliv kao savjetnik papa, koji su se pokazali nepovjerIjivi ak i prema Sv. Franji Asi kom. Sada se naime eli posvi i to, da se svijet sastoji od du a, kojima e upravljati crkva, a i tom samom crkvom imao je upravljati Kristov predstavnik na zemlji. Tim du ama crkva sad priznaje tijelo, koje one nadahnjuju ivotom; a to zna i, da priznaje ljudsko dru tvo. Ona od njega ne zahtijeva ni 132

herojstvo, ni da se odri e svijeta. Treba samo da je ono poslu no crkvi i da joj dopu ta, da ga vodi prema spasenju. Svaki je stvor, svako je zvanje podlo no crkvi, a to zna i rimskom prvosve eniku. Kanonsko pravo definira i ka njava jednako politi ke grijehe (nepravedni rat) kao i trgova ke (nepravedna cijena). Tako je cio ivot i svjetovni i vjerski, stavljen pod neprekidni nadzor crkve. Crkveni sudovi, su time, to mogu obrazovati forum mixtum, redovita sudbena instucija ne samo za crkvene osobe, nego i za mno tvo potpuno lai kih pitanja, kao to su oporuke, pitanja ro enja enidbe, smrti, bra ni sporovi, lihva, i t. d. Svi oni, koji, su kr teni pripadaju crkvi i moraju se pokoravati njezinim poukama pod prijetnjom pokore, izop enja i ako je potrebno, kri arskog rata. Ima u tome veli anstvenog jedinstva. Bilo je to cjelovito u enje, koje se name e svijetu vjernika, to ga primaju. Ono je bilo tako cjelovito i potpuno, daje rodilo jedinu zaista univerzalnu poemu evropske knji evnosti. To je Danteova Bo anska komedija, koja je posvema pro eta duhom Sv. Tome Akvinskoga. Cio je intelektualni ivot dakako tako er podlo an autoritetu crkve. Svi u enjaci toga vremena su teolozi ili pravnici. Filozofija je ancilla theologiae; i ona, kao i sveu ili ta, sva ure ea, na po uzoru na pari ki, izravno su podvrgnuta papinu autoritetu. Svi njihovi nastavnici uvijek su sve enici iz samostana ili katedralskih kola: sva se nastava sti e ondje. Nju potpuno pro ima dijalekti ki duh, koji nadahnjuje novu nauku. Ta nastava prekida i posljednje veze s antikom, osim s Aristotelom i s onim, to se o Platonu zna posredstvom idova i Arapa. Formira se novi latinski jezik, pravi srednjovjekovni latinski jezik, koji e potrajati sve do Renesanse. On je jasan, analiti an, posvuda isti to je jezik pravnika i teologa. Lijepe knji evnosti na latinskom nestaje. Taj bi latinski trebalo nazivati goti kim latinskim, jer je postao isto tako nezavisan od svoje knji evnosti, premda vodi podrijetlo iz antike, kao to je i goti ko graditeljstvo, koje se tako er osniva na antici, izgubilo vezu sa svojom temeljnom umjetno u. U trenutku kad je crkva, pobijediv i carstvo, postigla ovako veliku mo , koja joj u ruke daje prevlast nad cijelim zapadnim svijetom, protiv nje se di e nov protivnik: hereza. Sve do arijanstva, koje su Goti u IV., st. donjeli sa istoka, latinsko je katoli anstvo mnoga stolje a jednodu no ispovijedalo istu vjeru i priznavalo iste dogme, i tim je svojim ustrajnim pravovjerjem bilo u izrazitoj opreci s vjerskim prepirkama, koje su sve do X. st. neprestano remetile mir u gr koj crkvi. Taj spokoj nije te ko objasniti. Za razliku od Bizantskog carstva, na Zapadu nije bilo ni filozofijske tradicije, i nastave izvan sve eni kih redova, ni dodira s kulturama, koje su ispovijedale razli ite vjere; a ni takvog dru tvenog polo aja, koji bi bio kadar da ljudski um usmjeri prema opasnim novinama. Kako se moglo raspravljati o vjeri u dru tvu, koje je ivjelo u izolaciji i koje je svojom posve ratarskom civilizacijom bilo naviknito, da po tuje tradiciju i autoritet i u kom je usred sveope eg, neznala tva samo crkva bila pismena, a i ona je poznavala samo knji evnost na latinskom jeziku, a to je zna ilo, samo potpuno i savre eno pravovjernu knji evnost? U XI. st., u kom se obnovila trgovina stala razvijati plovidba morima i u kom su nastali prvi gradovi, pojaavili su se i u vjerskom ivotu prvi znaci nemira. Nepoznatim putovima, koje ipak mora da su bili isti oni, kojima je kretala trgovina, sa istoka su u Lombardiju kradom prodrla manihejska u enja, a iz Lombardije su pre la u Francusku i rajnsku Njema ku. U po etku su njihove pristalice bile malobrojne, ali su se u toku XII. st. umno ili i iz razloga, koji su slabo poznati, pro irili se osobito u Toulouskoj grofoviji i u predijelu grada Albi, po kome su dobili ime Albi ani (Albigenzi). Usvajali su misticizam i askezu jou ve oj mjeri nego njihovi pravovjerni suvremenici, pa su ak u ime duha, koji je jedino na elo ivota i istine, poricali, ne samo dru tvo, nego i samu crkvu, koju je iskvarilo bogatstvo i svjetovna mo . Progla avali su sebe jedinim u enicima Kristovim, a da bi ovjek dospio do Krista, trebalo je da se potpuno odrekne zemaljske naravi i postigne savr enu isto u. Otuda su dobili ime katari, koga su se u XII. st. isto tako bojali i u asavali, kao to su se u XVI. st. u asavali pred imenom anabaptista, i od koga potje u one rije i, koje u germanskim jezicima ozna avaju heretika (Ketzer, Ketter). Ti su katarski vizionari - uostalom isto kao i anabaptisti - ugro avali u isto vrijeme i dru tveni i vjerski poredak. Propovijedali su zajednicu dobara, a uporedo s tim i uni tenje crkve. Stoga nimalo ne udi, to su se francuski baroni odu evljeno odazvali pozivu Inocenta III., kad je on po eo propovijedati kri arski rat protiv njih. 133

Izme u 1209 i 1235. oni su gonjeni kao zvjerad i istrebljivani po cijelom Languedocu, posred u asa i strahota, kakve na sre u vi e ne emo susresti u historiji sve do vjerskih ratova u XVI. st. Uza sve to, nije po lo za rukom da svi budu pobijeni, i, kao to se to de ava uvijek progoni su ubijali tijela, ali nisu ubilj duh, opravdav i time njihovo u enje. Sve do pojave Wyclifa, gotovo sve su hercti ke sekte: apostolici, bra a slobodnoga duha, begardi, i t. d. - izuzetak su samo valdenzi - bile, ini se, u biti izdanak kararskog misticizma. I bazbog toga nijedna od njih nije zapravo bila veoma opasna. Radikalnost njihovih te nja bila je uvijek u praksi neostvarljiva i posvuda im je pribavljala neprijateljstvo dru tvenih vlasti. Svoje su pristalice sticali najvi e me u gradskim proletarijatom. I ba to obja njava i naivnost njihovih komunisti kih snova i prili no ograni eno podru je njihove rasprostranjenosti (osim u stanovitim kriti nim trenucima). Radni ki proletarijat bio je naime tek neznatna manjina u redovima gra anstva; druk ije je bilo samo u nekoliko velikih industrijskih gradova. Prete na ve ina gra anstva sastojala se od malih poduzetnika, zanatlijskih majstora, ukratko od onog srednjeg stale a, koji je bio isto tako nepriijateljski raspolo en prema kapitalizmu kao i prema komunizmu. Uostalom, crkva se po ev i od kraja XII.st. obilno zalo ila u proganjanju i suzbijanju hereze. Tolerirala je idove, jer su bili izvan njezina krila, ali nije mogla trpjeti heretike., koje je smatrala krivima, ako se mo emo tako izraziti, za uvredu svoga duhovnog veli atistva. Ako su odbijali da se javno odreknu svojih u enja, ona ih je iskljuu ivala iz svoje vjerske zajednice, pa ih je zatim osudiv i njihovu du u smrtnom kaznom predavala svjetovnoj vlasti, koja je na sebe preuzimala da uni ti njihovo tijelo. Ova podjela rada bila je sar eno u skladu sa shva anjem, koje je crkvu i dr avu povezivalo u savezu, ostavljaju i svakoj od njih svoje podru je: crkvi svijet du a; a dr avi carstvo materijalnih tijela. Prije XII. st. mo emo ovdje ili ondje me u visokim klerom nai i na izra aj sumnje o tome, da li je zakonita ona smrtna kazna, kojom su ka njavali heretike. Me utim, otkako je crkva za Inocenta III. postigla svoje potpuno veli anstveno i mo no jedinstvo, nema vi e takvim glasovima ni traga. Time se i opet o ituje onaj pravni ki i vladala ki duh, koji pro ima crkveno ustrojstvo. Pravovjerje je postalo jedinstveno, nedjeljivo u enje, koje neizbje ivo obavezuje sve ljude i upravlja svim njihovim djelima. Ono stoga nije vi e dopu talo nikakva raskola ni posebnih mi ljenja, tako da se svako skretanje od propisa pretvaralo il zlo in. Dominikanski red, osnovan 1216., napose se posvetio progonu i potrazi za hereticima. Pored starodrevne biskupske inkvizicije pojavljuje se papinska inkvizicija, koju je l233 obrazovao Grgur IX. Bila je to neke vrste sveop a, policija, primijenjena na borbu za sigurnost vjerske dogme. I svjetovna joj vlast uslu no stavlja na raspolaganje svoju pomo . Na elo dr avne vjere navodi je da smatra zlo incem svakog onoga tko istupa, izvan krila crkve. Zar nisu uostalom i kraljevi svoju vlast dobili od boga i zar nisu oni, za titnici crkve? Najvi e ako se ponegdje u gradovima svjetovno osje anje nesvijesno protivi, svakako ne vjeri nego posljedicama, do kojih dovodi potpuno prepu tanje vjeri. Tek ovdje ili ondje o ituju se jo veoma slaba ni prvi znaci nezavisnosti, koju svjetovno dru tvo eli ste i odvajanjem od vjerskoga. II. POLITIKA RIMSKIH PAPA esto se govori, da je XIII. st. bilo doba teokracije. Ovo treba ispravno shvatiti. Ako teokracijom zovemo takve prilike, u kojima crkva u iva neuporediv ugled i u kojima nitko ne mo e izbje i njezinu moralnom utjecaju, onda je XIII. st. nesumnjivo bilo doba teokracije. Ali ono to nije bilo, ako se teokracija sastoji u prepu tapju uprave i vladanja nad politi kim interesima samoj crkvi.52

52

U teoriji, pape su smjerali da postignu teokraciju, premda ustvari u tome nisu uspjeli. Uza sve to, svijet im je priznavao, ili su bar, oni sami sebi pripisivali neku vrstu najvi e arbitarske vlasti, protiv koje je, uostalom, bilo otpora, makar i bez otvorena sukoba.

134

De avalo se da papa nekoga li i njegove vlasti samo onda, kad se na ao kakav vladar, poput Fridriha II., koji je nastojao da svoju silu nametne papi. Ali u tome treba vidjeti tek krajnju posljedicu odnosa izme u papinstva i carstva, kao i posljedicu vazalnog polo aja Sicilije. Posvuda ina e kraljevi su, premda, su bili pokorni sinovi crkve, pomno bdjeli u nastojanju da onemogu e papino upletanje u njihove vlastite poslove. Bez sumnje, malo ima politi kih doga aja izme u kraja XII. i po etka XIV. st.; u koje se pape nisu upletale. Samo to se oni u te doga aje nisu upletali kao gospodari, oni im e pridru uju ili im se protive u svojstvu posebne sile, i to tek utoliko, koliko im to nala u interesi njihove vlastite politike. Istina je, oni raspola u stra nim oru jem: izop enjem, ali ono otupljuje od upotrebe. Pape naime, imaju svoju vlastitu politiku i, kao poglavari katoli anstva i kao talijanski vladari. One se esto jedna s drugom' stapaju, ali su to ipak dvije razli ite politike. Prava papina prvosve eni ka politika je politika crkve, kakva proizlazi iz njezinog univerzalnog poslanja. Nju mo emo ukratko predstaviti dvama pothvatima: kri arskim ratovima i unijom s gr kom crkvom. Oba su esto tako stopljena jedan s drugim, da nije uvijek lako razdvojiti ih. Veje Urban II. namjeravao u korist prvog kri arskog rata dokraj iti shizmu. Ali je taj rat toliko pove ao antipatiju izme u Grka i Latina, da je shizma postala jo upornija. Uostalom, polo aj Latina na istoku bio je tako nesiguran, daje ve bilo neophodno potrebno povesti 1143. drugi kri arski rat, koji je potaknut propovijedima Sv. Bernarda, pobudio zanos misticizma, uporediv s onim koji se razbuktao za vrijeme prvoga. Pa ipak, premda je taj rat potakao papa, on se nije tako potpuno pokoravao njegovu vodstvu, kao to je to bilo prilikom posve feudalnog pohoda god.1098 U njem su sudjelovali kralj Francuske, Louis VII., i kralj Njema ke, Konrad III.; pa premda je njihova uloga bila slabo istaknuta, ona je ipak zna ila, da Rim ubudu e mora ra unati s politi kim silama Zapada. Uostalom, cilj, koji se nastojalo posti i, nije ostvaren. Kri arske tvorevine u Siriji nisu bile spa ene od opasnosti, koje su im prijetile. Nekoliko godina poslije toga, Saladin se do epao Jeruzalema, pa je trebalo i opet pozvati Zapad put Kristova groba, Tre i kri arski rat izveo je na pozornicu tri dr avna poglavara: Fridriha Barbarossu, Filipa Augusta i Rikarda Lavljeg Srca. Prvi je na pohodu umro, a da mu nije po lo za rukom da podigne ugled carstva, kako se to nadao; druga su dvojica da drugom smetali, pa su se razi li puni mr nje i ne postigavsl ni ta. To je iskustvo navodilo na zaklju ke. Od sad je bilo sigurno da Sveta Zemlja ne e biti osvojena i da se zemaljske ambicije sve nepovoljnije uple u u sveti rat Zar nije veHenrik VI. za vrijeme svoje kratke vladavine na Siciliji pomi ljao na kri arski rat potpuno svjetovnog karaktera, ako se smijemo tako izraziti, u kom je vidio samo mogu nost, da pro iri svoju vlast na Sredozemlju? Ali Inocent III. je ipak sa uvao kr anski idealizam i pripremao novi pohod, kome je namijenio da napadne Egipat, bazu mo i Fatimida. Ovaj put je kraaljevima bilo dosta kri arskih ratova. Njihovi su ih poslovi zadr avali kod ku e. Po li su vladari Nizozemske, Champagne i pokrajine Blois. Ali Venecijanci koji su raspolagali brodovljem i kojima usluge nisu bile potpuno pla ene (pohodi su naime postajali sve skuplji, a plemstvo je bilo uni teno), skrenuli su kri are protiv Zadra, kr anskoga grada, koji je smetao njihovoj trgovini po Jadranskom moru. Papa ih je izop io, ali je to bilo uzaludno. U Zadru je Aleksije Angelo, urjak Filipa vapskog, papinog neprijatelja, i sin Izaka Angela, koga je njegov brat Aleksije III. nedavno oslijepio i zbacio s prijestolja, zamolio kri are da krenu na Carigrad, obe av i uniju gr ke crkve. Papa se usprotivio tome skretanju nemaju i povjerenja u ro aka Hohenstaufovaca. Brodovlje se 23.lipnja 1203. pojavilo pred Carigradom i povratilo Izaka na priijestolje. Ali je mr nja Grka prema kri arima, koji su ponovo postavili cara, dovela do pobune. Puk je proglasio za cara hrabrog Aleksija Duku (Murtzuphlosa). On je prekinuo veze s Latinima, koji nato zauzmu grad (12. Travnja 1204). 16. svibnja je Baudouin, koji je doveo najvi e vojnika, izabran za cara, a okrunio ga je papin legat. Politika Inocenta III. naglo se okre e. Njegov pouzdanik, Venecijanac Toma Marosini imenovan je za carigradskog patijarha. Pa ipak, pohodom se nije oko okristila crkva, nego prije svega Venecija, koja je u biv im bizantskim pokrajinama osnovala veli anstveno kolonijalno carstvo. 135

Ali kakvu je budu nost moglo imati Latinsko carstvo, ta nepreddvi ena tvorevina, koju su rodile venecijanske trgova ke ambicije, bizantske dinasti ke sva e i gorljivost zapadnja kih vitezova? Kad se pomisli na posljedice, koje je imalo, i jo uvijek ima, tursko osvojenje Carigrada, koje je uslijedilo dva i po vijeka poslije, onda je mogu e odmjeriti pogledom perspektivu, to ju je na po etku XII I. st. imao predsobom latinski Carigrad. Ali u povijesti nema improviziranih doga aja, pa je u vezi sa ovim o ito, da je neto no mi ljenje, kako mali uzroci dovode do velikih posljedica. Vojnici Zapada mogli su dodu e prepadom u i u Carigrad, ali ga nisu mogli zadr ati. Da bi sa uvali u svojoj vlasti i dr ali ovakav grad protiv volje njegova stanovni tva, trebalo je ljudskih i nov anih sredstava, koja tada nja Evropa nije imala. Trebalo je posjedvati i u svojoj vlasti dr ati Trakiju i Malu Aziju. Koja je dr ava bila kadra da podnese takav napor? Trebalo je imati stalnu vojsku i osiguravati priliv novog pu anstva. Carigrad je mogao zauzeti i u svojoj vlasti odr ati samo ratini ki i barbarski narod, kao to su bili Turci, koji su tada bili u doba selidbe, ili pak neki kulturni narod, koji bi u vojnom i upravnom pogledu bio ono, to su imale postati velike dr ave dana njeg vremena. Me utim ovakav, kakav je u stvarnosti bio, doga aj iz 1204. bio je naprosto nepromi ljcna pustolovina. Dovoljno je pro itati Villehardouina, pa da shvatimo, da pobjednici nisu ni sluti, kakvim bi golemim posljedicama moglo uroditi zauze e Carigrada. Oni su u inili ono, to su mogli u initi: postaavili su cara, obrazovali su po obalama lena, kne evine i kolonije, i to je bilo sve. Ve1205. Baudouin je pao u ruke Bugara. Njegov brat Henrik (1206-1216) pro ivio je uglavnom sjajnu vladavinu, usprkos golemim te ko ama; istina je, da su Grci iz Nikeje i sami imali pune ruke posla sa Seld ucima i s razli itim gr kim suparnicima. Poslije toga je Latinsko carstvo postalo jadno: Pierre de Courtenay (1217-1219) je prodao svoja imanja u Francuskoj, da bi se mogao odr ati. Robertu, njegovu sinu, nije po lo za rukom da potisne Grke, pa je spao samo na posjed grada. Baudouin II. e prosja iti novac po Evropi, prodati trnovu krunu Louisu Svetom i zalo iti svoju grofoviju Namur. Pa ipak, sve to nije pomoglo. Nikejska gr ka dr ava veje bila sigurna u sebe. Godine 1261. u Mihajlo Paleolog uz pomoGenovljana, koji su bili zavidni Venecijancima, preoteo je Carigrad i obnovio carstvo. Od unije s gr kom crkvom nije ostalo ni ta. Jedini rezultat bilo je pove anje venecijanskog kolonijalnog carstva na tetu Bizantije, jer carstvo nije nanovo osvojilo otoke ni kolonije, utemeljene u Gr koj. Carstvo je iza lo slabije, nego to je bilo, i manje kadro da se odupire Turcima. Do tog je rezultata na kraju doveo kri arski pothvat! Pa ipak, papinstvo je jo uvijek u uvalo svoje obmane. Urban IV. i Klement IV. sklopili su ugovor s Mihajlom Paleologom o uniji, pa ju je Lyonski koncil g. 1274 imao proglasiti. Ali je uskoro moralo do i otre njenje: trebalo je uvidjeti, da je Mihajlo pregovaraju i o uniji samo nastojao da dobije vojni ku pomo . Nato je Martin IV. prooglasio prekid i poradio na korist planova Karla An ujskog protiv Carigrada. Ni ta bolje nije bilo ni s daljnjim kri arskim ratovima. Peti, za koji se strastveno zalagao Honorije III. (1218-1221), bio je samo pohod, to ga je nasloviti jeruzalemski kralj, Ivan de Brienne poveo protiv Damiette uz pomo eta, to su mu dovedene i Ugarske sa Sjevera, iz Francuske i iz Njema ke. Pohod je propao, zato to ga je legat vodio protivno zdravom razumu i to Fridrih II., koji je prilikom krunidbe 1220 obe ao svoju pomo , nije do ao. Posljednja tri kri arskarata, o kojima emo govoriti poslije, bili su kri arski ratovi jo samo po imenu. Zbog ega se de avao ovakav decrescendo kri arskog pothvata, koji je otpo eo s tako veli anstvenim izgledima na budu nost? Odgoovor nije te ak. Kri arski ratovi sami po sebi onakvi, kakve ih je papa elio ostvariti, nisu bili u skladu ni sa kakvim svjetovnim ciljem, i ba u tom je i njihova veli ina i njihova slabost. Evropi nije trebala ni Sirija, ni Jeruzalem. Ona ih je zauzela u poletu odu evljenja, i nije imala dovoljno snage da ih zadr i. Za to je bio potreban neprestani kri arski rat, pri emu bi se 136

cijela Evropa morala pretvoriti u vojni ki red. A to je bilo nemogu e: No osim toga, agrana civilizacija, koja je omogu ila podizanje ljudi u masama na vojnu, i ezavala je i uporedo s time inila nove kri arske ratove sve te ima. Gradsko i seosko stanovni tvo, koje je tim pohodima davalo ivot, nije vi e moglo otkidati sa svoga mjesta. Vite tvo je propadalo, pa ga je trebalo pla ati. Pa ipak, kri arski se duh kod njega odr ao jodugo. Naprotiv u primorskim gradovima, koji su izvukli najve u korist od kri arskih ratova otkako su kri ari putovali morem, kri arskog duha nestaje veeoma rano. I najzad, u sve se to upletala i politika. U tom pogledu bila je tu politika sjevernoevropskih vladara, koji se vi e nisu mogli upu tati u takve pustolovine bez dovoljno razloga, pa zatim, sicilska politika Fridriha II. i Karla An ujskog, koja je pred o ima imala osvajanja. Vjera je i dalje ostala iva, ali kri arski rat vi e nije bio mogu . Samo e papa jo ostati vjeran tome pothvatu. Ta e ga misao nepreestno zaokupljati. Ona e nad ivjeti sve: i preseljenje Teutonaca u Prusiju i kaznu izre enu templarima. Vitezovi Sv. Ivana Jeruzalemskog bit e zapravo sve to e na kraju preostati od prvobitnog duhovnog raspolo enja. U pogledu svega ostalog, u kr anskom smislu u smislu kako su kri arske ratove shva ale i eljele pape, ti su ratovi propali, a s njima i papinska politika. Ona se slomila na stvarnosti Evrope, u kojoj su se uvjeti politi kog i dru tvenog ivota razvili i promijenili, dok je papinska politika ostlanjala vjerna svome idealu. Slomila se na neostvarljivome. Ustvari, univerzalna politika je isto tako slabo uspjela papama na podru ju duhovnom, kao to je carevima slabo uspjela na svjetovnom podru ju53 .

53

isti kri arski duh o uvao se ipak u panjolskoj, jer se ondje udru io sa samom nu no u naroda, da se odr i. Drugdje je dodir s Islamom obogatio trgovinu. U panjolskoj je i dalje na ivotu odr avao rat.

137

DRUGO POGLAVLJE PAPINSTVO, ITALIJA I NJEMA KA I. ITALIJA U uporedbi s ostalom zapadnom Evropom, Italiju karakterizira, po ev i od XI. st. to, da je bila zemlja gradova. Oni nisu nigdje bili tako brojni ni tako aktivni kao u Italiji, a niti su igdje imali tako dominantnu ulogu. Na sjeveru Alpa, ak i u onim predjelima gdje su bili najrazvijeniji, kao, u Flandriji i u Nizozemskoj, bili su daleko od toga da dominiraju cijelim dru tvenim razvitkom: plemstvo i seoske klase zadr avaju uporedo s gradovima svoje nezavisno postojanje i svoje razli ite interese. U Italiji, naprotiv, sve je podvrgnuto njihovu utjecaju ili taj utjecaj jo i pove ava. Seosko stanovni tvo podjarmljeno je i radi samo za njih; plemstvo ima u njima svoje pala e, obzidane kruni tima i nadvi ene tornjevima, koje se svojim izgledom isto tako razlikuju od dvoraca sjevernja kih baruna, razasutih po seoskom podru ju, kao to se i ivot njihovih stanovnika razlikovao od ivota sjevernja kih vitezova. Nema sumnje; a tu dru tvenu koncentraciju oko gradova treba pripisati odr anju anti ke tradicije. Rimska muninipalna organizacija toliko je duboko utisnula svoj pe at dru tvenom organizmu Italije, toliko je okupila i nagomilala pu anstvo oko, gradova, da nije bilo mogu e, da oni ponovo ne steknu posve dominantan polo aj, im se samo pod utjecajem trgovine ivot u njima iznova probudi. Municipalni ivot je dakle u Lombardiji i u Toskani opet isto onako prevladao nad svim drugim oblicima, kao to je to bilo i u anti ko doba. Ali premda su materijalni uvjeti bili gotovo isti, duh se bio promijenio. Rimski municipij u ivao je samo lokalnu autonomiju, koja je bila podlo na strahovitoj sili dr ave. Naprotiv, srednjovjekovni talijanski grad - bar na sjeveru i u sredi tu poluotoka - bio je republika.54 Trgova ka i industrijska klasa, koja se po inje stvarati koristi se po ev i od XI. st kako smo vidjeli, sukobom pape i cara pa podi e ustanke protiv biskupa i preotima im upravu u gradovima. Prve talijanske op ine okupili su i vezali zakletvom patareni55 u atmosferi razdora, koje su donijeli ratovi za investituru i ranosnih misti nih raspolo enja. Podrijetlo tih op ina je posve revolucionarno i one su veprilikom, svog ro enja usvojile obi aj; da se slu e nasiljem, to ih karakterizira sve do kraja. Milom ili silom, komuna se u svakom gradu name e sveukupnom stanovni tvu, i njezini izborni konzuli imaju kao i vije nici u belgijskim gradovima, u isto vrijeme sudbenu i upravnu vlast. Ali uporedo s razvitkom gra anstva u njezinom se krilu sve vi e izra avaju dru tvene opreke, na osnovu raznorodnih interesa formiraju se stranke koje me u sobom dolaze u sukobe. Imena, koja ih obilje avaju, dovoljno jasno isti u njihovu, narav. Stranka velikih sastoji se od gradskog plemstva, kome se pridru uje lijep broj obogaa enih trgovaca; stranka malih obuhva obrtni ke korporacije svake vrste, koje postaju sve brojnije kako blagostanje raste. Okolnost, to nije bilo nikakva vladarskog autoriteta, koji bi bio iznad stranka i kadar, da sti ava njihove sva e, dovela je do toga, da su borbe, do kojih je dolazilo zbog poreza, i zbog organizacije, op inske vlasti poostajale tako surove i ogor ene, kako to ne susre emo nigdje drugdje. Po ev i od sredine XII. st. gta anski rat postaje kroni nom epidemiijom. Ako u njem pobijede velilki, onda bez milosti pokolju male; ako podlegnu, protivnici ih potjeraju iz grada, razore njihove ku e ili palaa e, pa oni tada, u o ekivanju odmazde, u svojoj vlasti dr e seoska podru ja u okolini plja kaju i i izmaraju i napadima svoje sumje tane.

54 55

Izuzetak je Sicilsko kraljevstvo, o kom emo govoriti poslije ini se, da je ime Patareni samo iskrivljen naziv Kotari.

138

Ti prognanici obi no nalaze za titu i pomou kojem susjednom gradu. Jer rat neprekidno vlada ne samo me u stanovni tVom istoga grada, nego dominira tako er i u odnosima pojedinih gradova me u sobom. Svaki je od njih nezavisno privredno sredi te, pa svaki misli samo na svoje interese, nastoji selja tvo i stanovnike iz okoline podvr i obavezi da ga opskrbljuje ive nim namirnicama, domi lja se, kako da primora tranzitnu trgovinu iz okoline da se slijeva u nj, kako da isklju i svoje takmace sa svog tr i ta i kako da im preotme ako je mogu e, joi njihova. Stoga je sudar interesa isto tako estok izvana kao i iznutra. Trgovina i industrija razvijaju se usred borbi. U svim se tim malim zatvorenima i zidom opkoljenim svjetovima, to jedan na drugog vrebaju s vrha svojih kula, energija podjednako e toko tro i i u proizvodnji i u razaranju. Svaki grad zaimi lja; da njegov procvat ovisi o propasti njegovih takmaca. Napredak gradske privrede u stopu prati sve uskogradnija i sve bje nja politika op inskog partiikularizma. Mr nja prestaje samo kad se pojavi zajedni ka opasnost. Trebalo je da ih ugroze prijetnje i surovosti jednoga Fridriha Barbarosse, pa da se protiv njega udru e u lombardsku ligu i postignu pobjedu kod Tagliacozza. Premda Hohenstaufovcima nije po lo za rukom da talijanskom gra anstvu nametnu svoj cezarizam, ipak su uspjeli da medu gradove unesu nov elementne sloge. Poslije Tagliacozza car im vi e nije bio opasan, pa je mogao poslu iti kao saveznik ti gra anskim ratovima, svima onima, koji bi ga pozvali u pomo . To su obi no bili veliki. Tako su imena Gvelfa i Gibelina iz Njema ke pre la u Italiju i ondje se tako udoma ila, da su ostala u upotrebi sve do kraja XV. st., pri emu je prvo ozna avalo protivnike, a drugo saveznike carske intervencije joi onoga kad car vi e nije pripadao ku i Hohenstaufovaca. Nijedna od dviju stranaka, to su nasrtale jedna na drugu, nije pritom poznavala podrijetlo imena, koje je usvojila niti su ona, prenesena u krilu gradskih sva a, odgovarala bilo emu od svoga prvobitnog zna enja. Gvelfi i Gibelini bili su podjednako republikanci; jedina razlika me u njima sastojala se u tome, to su Gibelini u borbi sa svojim protivnicima o ekivali carevu pomo , dok su Gvelfi da bi se odr ali na vlasti, iz razumljivih razloga pru ali ruku carevim neprijateljima. Ogor enje pojedinih stranaka u nastojanju da jedna drugu uni te, nije ih spre avalo da razmi ljaju o tome, kako da oja aju municipalnu upravu. Od druge polovine XII. st. tra i se mogu nost, da uprava bude nezavisna od gra anskih borbi. U tome cilju uprava se povjerava potestatu. Potestat je, da se tako izrazimo privremeni vladar, koga op ina postavlja na elo samoj sebi, ali koga ne izabire iz svoje sredine, nego ga dovodi iz koje strane gradske op ine, da bi tako osigurala njegovu nepristranost i nezavisnost od doma ih stranaka. Me utim, ta ustanova nije postigla one rezultate, koje je svijet od nje o ekivao. Potestati su se gotovo uvijek, da bi osigurali po tovanje svoje vlasti, morali osloniti na jednu od neprijateljskih stranaka. U nekim gradovima po lo im je za rukom da se veu XIII. st., zahvaljuju i op em zamoru, bilo lukav tinom, bilo silom do epaju najvi e vlasti i da osnuju prve od onih tiranskih vlasti, koje e u vrijeme Renesanse odigrati va nu ulogu. Mislim pritom na Scaligere u Veroni i Viscontije u Milanu. Politi ko i dru tveno vrenje u talijanskim gradovima, nije ostalo bez utjecaja na njihov vjerski ivot. Misticizam i hereza irili su se u njima u isto vrijeme, i novom hranom podgrijavali groznicu, koja je u njima gorje1a. Sv. Franjo Asi ki sin je trgovca, a franjeva ki je red na ao me u gra anstvom svoje pravo polje rada. Ali je isto tako me u gra anstvom vrvjelo od katara, bra e slobodnog duha i valdenza. Godine 1245. dominikanci su izazvali u Firenzi ustanak protiv potestata, koga su optu ili da poma e heretike. Izvanredno strogi zakoni protiv heretika, koje je objavio Fridrih II:, dokazuju uostalom, da je njihov broj, bar u velikim gradovima morao biti znatan i da mora da su ondje imali znatnu ulogu, koju na alost nije mogu e bar donekle to no ocijeniti. Nema gotovo nimalo sumnje, da su oni ve inu svojih pristalica, prikupljali iz redova radnika, koji su bili zaposleni u izvoznoj industriji. Ona je u Italiji XIII. st. bila ve , kao i u Flandriji, veoma razvejena, pa 139

je, kao i u F1andriji, imala za posljedicu, da se razvio pravi radni ki proletarijat. Tkalci u Firenci, velikom suknimkom gradu Juga, nisu vi e, kao ni radnici u Gandu, Ypresu ili Douaiu, isto to gradski zanatski radnici obi noga tipa. Oni su daleko od toga da rade za svoj vlastititi ra un; to su obi ni nadni ari, koji primaju posao od trgovaca. Kapitalizam, koji se ra ao, podvrgava ih svome utjecaju, a snaga tog utjecaja kao i njegovo djelovanje rastu uporedo s tim, kako trgovina pove ava opseg gradskog izvoza. Ve u prvoj polovini XIII. st. firentinska sukna su pro irena po cijelom Istoku, a gradski trgovci opskrbljuju tu proizvodnju engleskom vunom. Takva aktivnost manofakture pretpostavlja, dakako, veprili no znatan kapitalisti ki razvoj. Bogatstva akumulirana trgova kom razmjenom robe jo su se vi e povc avala u trgovanju novcem. Sienski i firentinski mjenja i (bankari) ire se u XIIIm. st. po cijelom Zapadu, gdje ih krste imenom Lombardi, a taj je naziv u modernom engleskom joi do danas ostao vezan uz stanovite posudbene operacije. Vesmo spomenuli usluge, koje su oni iskazali papinstvu kao nov arski posrednici. Ali u Engleskoj, u Nizozemskoj, u Francuskoj, oni predujmljuju sve znatnije svote gradovima, prin evima, kraljevima i preuzimaju slu be ubira a, uvara krunskih dragulja i rizni ara. Pod Filipom Lijepim vr ila su dvojica sienskih gra ana, Mouche (Musciatto) i Biche (Albizo). Guidi u isto vrijeme slu bu bankara i krunskih ministara financija, a usto su i dalje ostali namje tenici pape i sicilskog kralja i bili zainteresirani u razli itim trgova kim kompanijama, kao to je bila kompanija Peruzzi. Sienska kompanija Bonsignori bila je joznatnija. Jedan tekst, koji je nastao u vezi s njezinim slomom 1298. ka e, daje ona bila najslavvnija na svijetu i u inila bezbrojne usluge papama, carevima, kraljevima gradovima i trgovcima. Ona je veiste te godine svojim vjerovniicimn isplatila 200.000 zlatnih florena, a za ostatak joj je odobren rok da naknadno plati, jer je dio njezina kapitala bio anga iran u zajmoovima na razli itim stranama svijeta, pa je bilo nemogu e da smjesta bude realiziran. Njezin nestanak doveo je do toga, da je sad Firenca postala sredi te trgovanja novcem i centar bankarstva, to je zadr ala sve do XV. st. Veze toga grada s Istokom mora da su verano privukle pa nju ljudi na trgovanje metalima. Niska cijena zlata na Levantu omogu avala im je da lako pribave velike koli ine zlata, na kome su zara ivali velike dobiti. Poznato je uostalom, da se posredstvom firentinskog zlatnika (florena), koji se kuje ve 1296. 56 a koji je uskoro po ela opona ati Venecija (dukati) a za njom i Francuka, zlatni novac, koga je, nestalo krajem merovin kog doba, ponovo javlja u me unarodnoj trgovini, dav i joj sredstvo razmjene, koje je bilo neophodno potrebno za njezin napredak. Prestanak trgovine donio je Evropi srebrni novac; njezin preporod vratio joj je zlatni. Dru tveni polo aj talijanskih bankara i trgovaca doveo je do toga, da su se oni pribli ili plemstvu, tako da su se esto s njime i stapali. Taj se proces odvijao utoliko br e, to je talijansko plemstvo, umjesto, da boravi na selu, kao, plemstvo u sjevernoj Evropi, imalo svoje rezidencije u gradovima. Vese krajem XII. st. mo e na i plemi a, koji se zanimaju za trgova ke operacije. S druge strane, trgovci sti u plemstvo. Ukratko, ona grani na crta, koja drugdje ostaje tako o tro povu ena me u pravno definiranim klasama, toliko blijedi pod utjecalem, kapitala da je u Italiji tokom XIII. st. gotovo posve nestaje. Formira se aristokracija, za koju je dru tveni imovinski polo aj va niji od krvi i kod koje individualne sposobnosti odnose pobjedu nad predrasudama o ro enju. Dru tveni ivot sadr i vi e nijansa, politi ki je ivot indiividualniji, a ambicija svakog pojedinca mo e ra unati na neograni enije izglede; ima manje konvencija, manje kasta, vi e ovje nosti, a tako er i vi e strasti. Firenca je i u tom pogledu imala prednost pred svima drugim gradovima. Njezinom puku slu i kao besmrtna ast, to je rodio i oblikovao genija, kome svijet duguje ono, to je u Srednjem vijeku pored goti kih katedrala, najve e, a to je Bo anska komedija. Papinske dr ave ne mogu podnijeti uporedbu s Lombardijom ili Toskanom ni u pogledu bogatstva, ni u pogledu politi ke, dru tvene ili intelektualne aktivnosti. One su ve od samog po etka bile umjetna tvorevina isto politi ke naravi, namijenjena tome, da Rimu osigura nezavisnost Svete Stolice. To su
56

Fridrih II. je ve1232 na Siciliji kovao zlatne Augustale, ali se ini, da je njihov promet ostao ograni en na prili no malo podru je

140

svojstvo one zadr ale do kraja. Prostirale su se popreko Italije, izme u Sicilskog kraljevstva i Toskane, presje ene na dvoje lancem Apenina, bez dobrih luka na Sredozemnom moru kao i na Jadranu, pa je tako njihov polo aj bio u najve oj mjeri nepovoljan. Uostalom papinska vlast nije ondje nikad uspjela pribaviti sebi po tovanje. Velike plemi ke porodice zadr ale su i nakon to su prestale da se me u sobom bore oko tiare, znatnu mo i u Rimu kao i u njegovoj okolini, pa su stoga njihovi privatni ratovi neprekidno trajali. Polo aj je osim toga pogor avalo jo i to, to je u zemlji vladali op a nesigurnost, na koju su je osu ivale carske pretenzije, dok je u samom Rimu bilo te ko odr ati u miru njegovo ta to, oholo i besposleno stanovni tvo, koje je uvijek bilo pripravno da po e za tribunima, to su ga opijali velikim uspomenama iz anti kog doba. Karakteristi no je, da, ni najve e pape, oni, koji su zbacivali ili izop ilvali kraljeve, kao to su bili Inocent III. ili Inocent IV., nikad nisu ivjeli u miru u svom glavnom gradu, nego su bez ikakve obrane bili izlo eni ustancima ulice. Premda je rimski puk ivio od pape, papinstvo je ivjelo kao utaboreno me u tim svojim pukom. Rim je bio sredi te univerzalne crkve sijelo crkvene politike, ali ivot crkve nije bio koncentriran unutar njegovih zidina. Ono u njem nije imalo nijedne velike nastavne ustanove, u njem nije ivio nijedan od velikih u itelja tada njeg vremena: ni Albert Veliki, ni Toma Akvinski. Umjetni ki ivot bio je ondje isto tako bezna ajan kao i intelektualni. Nikakvo vrelo novih vjerskih tendencija nije proisteklo iz Rima. Sv. Franjo je do ao iz Assisija, a Sv. Dominik iz panjolske. Moglo bi se re i, da u atmosferi, u kojoj se razvilo upravljanje crkvom, nije mogla uspijevati ni umjetnost, ni vjera, ni nauka. Posve drugi svijet bilo je Sicilsko kraljevstvo na, krajnjem jugu poluotoka. Premda je bilo isto tako bogato, kao i sjeverna Italija, ono je u politici bilo isto toliko apati no, kao to je Sjever bio grozni av i prebujan. Bizantska i arapska uprava potla ile su puk u pokornost prema dr avi. Nije bilo nikakve autonomije, nikakvih komuna; veliki su gradovi upravljani administrativno, a puk je bio navikao da pla a porez i da slu a; inovnici su imali stalne pla e i bili neuklonjivi, a vladar svemo an. Takva je bila slika te zemlje, u kojoj je poljoprivredni razvoj bio napredniji nego bilo gdje drugdje u Evropi. Njezino je stanovni tvo bilo najgu e u tada njem svijetu. Dr i se, da je u XIII. st. (1275) brojalo 1,200.000 stanovnika, to jest, vi e nego Engleska. Henrik VI, poslije, Fridrih II. razvili su ondje upravu u smislu istog despotizma. Postojala je posebna uprava domena, monopola i dr avnih skladi ta, zatim poreska organizacija, koja nije znala za povlastice i koja podsje a na merkantilizam jo prije nego to je postojala ta rije , dok s druge strane, obrazovanje sveu ili ta u Napulju i tolerancija, koja je primjenjivana prema Muslimanima, upravlja pomisno na prosvije eni despotizain. Izme u Fridriha II. u XII. st. i despotizma, kakav je postojao u XVIII. st. ima vi e nego jedna dodirna, to ka, a to je lako objasniti, ako se sjetimo, da su oba sistema vladanja mogla sebi dopusti ti sve to god su htjeli u iili ti sa narodom, kojim su vladali. Uredbe, koje je Fridrih 1231. proglasio, upotpunjaju starije normanske institucije u onome smislu, koji bismo mogli naazvati birokratskom vladavinom. U Evropi XIII. st. Sicilsko je kraljevstvo jedinstvena pojava svojim u enim i despotskim uredbama, pozajjmljenim od onog bizantskog i muslimanskog svijeta, koji su se na tom podru ju susretali u vrijeme, kad su se Normani ondje naselili. Evropske su dr ave dospjele do tako sa vr ene uprave mo da tek u moderno doba. Ali tu imamo dokaz da ustrojstvo, koje ne proizlazi iz naroda, nema utjecaja na njegovu kulturu i da organizacija nije sve. Ta na prusku ure ena Sicilija bila je po svom vladavinskom sistemu superiorna cijeloj ostaloj Evropi. Ali ona nije rodila ni Dantea, ni goti ku umjetnost, a ni kasnije ne e sudjelova ti u procvatu Renesanse. II. FRIDRIH II. Prilike su navele Hohenstaufovce, da Italiju sve vi e i vi e pretvaraju u bazu svoje politike. Njihovo njema ko obilje je sve je vi e slabilo u razdoblju od Konrada IV. do Fridriha Barbarosse i od ovoga do 141

Henrika VI. S Fridrihom II. taj je razvoj dostigao vrhunac. Majka mu je bila Sicilijanka, odgojen je na Siciliji, pa je i sam bio isti Sicilijanac. Njegova plava kosa, ako se u tome pod svaku cijenu eli vidjeti znak njegove germanske rase, zna i (kao i kasnije, plava kosa onog istog panjolca, kakav je bio Filip II.) samo to, da rasa nema nikakva utjecaja na moralne tendencije i na duhovna svojstva. Grgur IX. i Inocent IV. optu ili su Fridriha ne samo za herezu, nego i za bogohuljenje, a njegovi su ga neprijatelji smatrali piscem nekog slavnog pamfleta u kom su Mojsije, Isus i Muhamed podjednako tretirani kao, varalice. On nije vjerovao u boga (fidem Dei non tabuit), ka e Salimbene, koji ga je osobno poznavao, a pod tim treba o ito razumjeti, da nije vjerovao u crkvu. Njegove su ivotne navike bile vi e nego napol orijentalne, a njegov harem muslimanskih ena i nevjerovanje njegova zeta Ezzelma da Romano, koji je na samrti (1259) odbio da primi sakramente, dopu taju mi ljenje, da je on zaista bio slobodouman u pitanjima vjere. On se, uostalom, uvijek branio od te optu be. Stavi e, proglasio je najstro e zakone prootiv heretika od svih, koji, su bili doneseni prije Karla V. Ali on je to inio zato, to se nadao dobrim rezultatima za svoju politiku i za sebe sama, kao i zato, to su za njega, kao i za talijanske tirane XV. st., na koje je on napadno nalik, sva sredstva bila dobra, samo ako su ga vodila cilju. La , vjerolomstvo i okrutnost bili su njegovo omiljeno oru je, kao to su kasnije bili omiljelo oru je i jednoga Sforze i jednoga Viscolltija. A da analogija bude potpunija, i on je, kao i oni volio umjetnost i po tovao nauku. Nazvali su ga prvim modernim ovjekom na prijestolju, ali to je istina samo onda ako pod pojmom modernog ovjeka razumijemo istog despota, koga ni ta ne mo e zaustaviti u njegovu nastojanju, da postane mo an. Taj Fridrih, koga su pape kasnije tretirale kao apokalipti ku zvijer, slugu sotone, Antikristova proroka, po eo je svoju karijeru kao ti enik Inocenta III., i kao oru e crkve. Vidjeli smo veprije, kako ga je Rim potakao protiv Otona od Braunschweiga i kako mu je bitka kod Bouvinesa donijela njema ko prijestolje. Preostalo mu je da sebi osigura carsku krunu, i da bi je dobio od pape, utoliko je irokogrudnije rasipao obe anja, ukoliko je vr e odlu io da nijedno od njih ne ispuni. Odrekao se svake kontrole nad biskupskim izvorima, svih pretenzija na posjede Svete Stolice, priznao je Sicilsko kraljevstvo kao papinsko leno, obavezao se da ga nikad ne e ujediniti s carstvom i zakleo se, da e idu e godine po i na kri arsku vojnu. Kako se miroljubivi Honorije.III., koji je nedavadvo nasljedio Inocenta III., mogao oduprijeti tolikoj dobronamjernosti? I Fridrih, je 22.studenog u Rimu okrunjen. Otada je gotovo cijelo vrijeme svoga vladanja proveo u Italiji. Od Njema ke je tra io samo jedno, da mu ne zadaje briga. God. 1233. se slavnim statutom In favorem principum odrekao i posljednje sjene vlasti, koje je kralj ondje jo sa uvao, pa je knezovima prepustio punu(.', nezaVisnost pod nominalnom vladom i svojih sinova, najprije Henrika, a zatim Konrada. Ta je realisti ka politika veoma dobro shva ala, da se pitanje moglo rije iti samo tako. Ustvari, Njema kom je postalo nemogu e vladati. Nastojati da se podigne kraljev ugled, zna ilo je osuditi sebe na neprekidnu i besplodnu borbu protiv knezova, o ivjeti sukob Gvelfa i Gibelina, izazvati nove intervencije Francuske i Engleske i tako nanovo pasti podposredni ki sud papin. Najednostavnije, je bilo prekinuti ve jednom s tim bezizlaznim polo ajem i dobaciti knezovima kao hranu one otpatke vlasti, koji zaista vi e nisu vrijedili da budu branjeni. Uostalom, to je Fridrihu bilo stalo do Njema ke? On ak nije znao ni njezin jezik. Ona je za njega bila tek put, kojim je morao pro i, da bi postigao carsko dostojanstvo. Osnovica njegove, snage bila je Sicilija. Ondje je, zahvaljuju i apsolutnoj vlasti, nalazio financijske i vojni ke izvore, koji su mu bili prijeko potrebni za izvr enje njegovih namjera. Uvijek je te ko to no razabrati planove neke politike, koja je do ivjela slom. ini se, da je Fridrihova politika, prije svega smjerala da cijeloj Italiji nametne sicilsku despotsku upravu, a zatim, kad taj cilj bude, postignut, da i on, kako su to nastojali njegov otac i djed poku a obnoviti Rimsko carstvo. Me utim, kako nije mogao ostvanti prvi dio svoga programa, nije drugome ni pristupio. Njegova je politika bila isklju ivo talijanska, i stoga bi se jedva moglo re i da je carska. 142

Ona ga je me utim ipak morala dovesti u sukob s papinstvom, i to ak i vi e nego politika njegovih prethodnika. Papinstvo je njegovu politiku smatralo svojim najstalnijim i najopasnijim neprijateljem, pa ima histori ara, koji u sukobu Fridriha s Grgurom IX. i Inocentom IV. vide borbu na ela i koji za nj tra e, da mu bude priznata ast prvog branioca nezavisne svjetovne vlasti nasuprot preterizijama crkve. To pitanje nije me utim tako jednostavno, kako se to ini na prvi pogled. Fridrih je osobno mo da i bio slobodan mislilac, ali je bio puna suprotnost pojmu antiklerikalca. On nije raspolagao nikakvom drugom politi kom teorijom, osim one, koju su poznavali i njegovi suvremenici. Kao i oni, i on je, bar na rije ima, priznavao bo anstvo crkvenih institucija, du nost vladara da je brane, da progone heretike i obavezno ispovijedaju katoli ke dogme. Njegove postupke prema crkvi nije poticao neki na elni stav, nego isklju ivo njegovi osobni interesi. Uz uvjet da crkva ne stoji na putu njegovoj politici, on je pripravan da joj u ini sve ustupke. Ali base ta njegova politika najgrublje sudara s politokom Svete Stolice. Ustvari, pape su se, protiv njega borile vi e, iz svjetovnih, nego iz vjerskih razloga. Sva a izme u njega i papa, razotkriva se u svojim hitnim obilje jima, kao sva i dviju talijanskih vlasti. Ona se tek na kraju pro irila i navela Fridriha, koga je Inoocent IV. izop io i zbacio, da istupa kao predstavnik, kraljevskih interesa uop e, nasuprot pretenzijama crkve. Me utim njegov je polo aj prema crkvi veod po etka bio veoma lo . Da bi opravdao svoje pretenzije u Italiji, bilo mu je potrebno da postane car, a u nastojanju da to postane, vezao je sebi ruke. Njegova krunidbena obe anja omogu avala su papinstvu da ga sku ava u njegovu djelovanju. Priznav i se u pogledu Sicilije vazalom Sv. Stolice doveo je sebe u najnepovoljniji polo aj. Suverenitet papin nad tim kraljevstvom bio je naime nespojiv s apsolutnom vla u, koju je on ondje vr io. Stoga je odlu io, da ne vodi nikakva ra una o svojim obvezama, strpljivost Honorija III. sprije ila je da sukob ne izbije smjestq. Ali tek to se Grgur IX,(1227) popeo na prijestolje Sv. Petra, Fridrih je primio o tru opomenu da izvr i svoje obaveze, a u prvom redu da ode na kri arski pohod. On poku a da dobije na vremenu, ukrca se ali se zatim vrati. Na to se na njega smjesta obori izop eenje. On poku a da popravi stvari odlu iv i da ipak krene. U srpnju 1228. je odjedrio put Sv. Zemlje, i jedan ugovor sa Sultanom omogu io mu je da bez i jednog hica u e u Jeruzalem i da ondje uglavi slobodu za kr ane, da posje uju Kristov grob. Ali je papa ostao neumoljiv. Interdikt je ba en na sva mjesta, kroz koja je prolazio, i molitva, koju je do ao, da izmoli na Svetom grobu, ispala je kao obe a enje. Nije se na ao nijedan sve enik, koji bi pristao da ga okruni za jeruzalemskog kralja, pa je najzad morao sam sebi staviti krunu na glavu. Dotle je Grgur IX. obnavljao savez papinstva s lombardskim gradovima i provaljivao na Siciliju. Fridrih se vratio u Italiju, da se ondje bori. Mir je najzad zaklju en 28. Kolovoza 1230. Car je jojednom prihvatio papine uvjete, zajam io najpotpuniju slobodu sicilskoj crkvi, kojoj je nametnuo poreze, i dr avnu jurisdikciju, pa je uz tu cijenu s njega skinuto izop enje, koje ga je teretilo ve tri godine. Pomiriv i se s Rimom, on je sve svoje snage okrenuo prema Lombardiji. Borba je bila duga i ogor ena. Sre a mu je postala sklona tek 1238. te je tada Fridrih pomislio, da je sazrio trenutak da sicilijansku upravu pro iri i na sjevernu Italiju, pa da ondje pod despotskom vladavinom ugu i autonomiju i republikanski duh tamo njih gradova. Opijen ponosom zbog svojih uspjeha, smatrao je, da je odsad gospodar Italije, pa je stao namje tati vikare i kapetane, a svoga je nezakonitog sina Enzia o enio ba tinicom Sicilije i dao mu naslov kralja. Od njegovih obe anja papinstvu nije vi e ni ta preostalo. Zaboravio je, da je i Sardinija leno Rima, kao to je bila i Sicilija, a sicilska je crkva podvrgnuta pod svjetovnu vlast potpunije nego ikad. Uostalom, i dr ave Sv. Petra, odsad i s juga i sa sjevera uklije tene carskim posjedima, bile su u opasnosti da postanu ovisne o njoj. Grgur IX. je ovom prilikom djelovao u isto vrijeme i kao vladalac i kao poglavar crkve. Godine 1239. izop enje je iznova ba eno na Fridriha, a njegovi su podanici u isto vrijeme rije eni obaveza da mu se podvrgavaju. Razvila se bijesna borba pamfletima, u kojoj je car ptedbacivao papi podmuklost i nezahvalrtost, a papa igosao cara 143

zbog vjerolomstva i hereze. Fridrih je na to apelirao na sud koncila; koji bi donio odluku u sporu s njegovim protivnikom; a kad se ovaj uhvatio za njegovu rijei sazvao u Rimu biskupe, dao je napasti la e, koje su ih, dovozile doo epao ih se i zadr ao prelate u zarobljeni tvu. Smrt je me utim sprije ila Grgura IX (1241.) da mu se osveti, a duga vakancija Sv. Stolice ostavila je Fridrihu ne to predaha. Ali tek to je 1243. izabran Inocent IV.; novi, je papa okupio koncil u Lyonu, optu io pred njim cara, zatim ga sve ano zbacio i prijetio munjom izop enja njegovim pristalicama. Neko su carevi, kad bi ih papa ekskomunicirao, na njema kom sinodu zbacili papu i dali ga nadomjestiti protivupapom. Ta su vremena bila pro la bez povratka. Cijela se crkva pokoravala Rimu. U Njema koj su ve nadbiskupi, Mainza i Kolna progla avali za kralja landgrofa Tiringije Henrika Raspona (u svibnju 1246.), a kad je ovaj nekoliko mjeseci poslije toga umro, na njegovo je mjesto do ao drugi protivukralj, grof Vilim Holandski (listopad 1247), koji je kao i prvi, bio samo oru e Inocenta IV. Fridrihu je preostalo samo da uznastoji ste i suglasnost drugih kraljeva sa svojim interesima. On nije propustio da tu mogu nost poku a ostvariti. Uporedo s obnovom borbe protiv lombardskih gradova, koji su se opet pobunili, on je pozvao vlaadare da mu pomognu i da u svom vlastitom interesu ne dopuste, papi, da po svojoj volji, raspola e svjetovnom vla u. Ali nejegovi prosvjedi nisu imali odjeka, a nisu ga bi mogli imati. Ma to on govorio, njegovi se interesi nisu nipo to poklapali s interesima nacionalnih i nasljednih vladara, koji su kraljevali u Engleskoj i Francuskoj. Oni su jasno osje ali, da papa nema nikakve vlasti nad njihovim krunama i da sva a Hohenstaufovaca ni po emu ne ugro ava njihovo dinasti ko pravo. Fridrih je zaboravljao da je papa imao dvostruku vlast nad njim. Zar on nije kao sicilski kralj bio vazal Sv. Stolice? I zar nije kao car od pape dobio krunu? Uzalud je upore ivao svoj krunidbeni obred s pomazanjem kraljeva, nitko to izjedna avanje nije mogao priznati. Jer pomazanje nije kralja inilo kraljem, dok je krunidba zaista caru davala carsko dostojanstvo. Ukratko, taj je car, koji se tako dugo borio protiv papinstva, u odlu nom trenutku pokazao svu svoju slabost i nemoda brani nezavisnost svjetovne vlasti premda je sebe progl avao za njezina prvoborca i za titnika. Vjersko podrijetlo njegove vlasti osu ivalo ga je da ostane vezan o papinstvo. Zahtijevaju i svoju autonomiju, on je krivotvorio historiju i oduzimao sam sebi svaki temelj. Za rje enje cijelog pitanja, trebalo je, da se zalo i neki kralj, na iju krunu ne bi papa mogao izre i ni polagati nikakva prava. Povijesni razvitak, nije predodredio njega, nego kralja Francuske da to rije i, i u onom, na emu se Fridrih II. slomio, pedeset godina poslije njega uspjet e Filip Lijepi. Fridrihova vladavina je kao neki epilog one tragedije, koja je po ela s Grgurom VII., a zavr ila se u Bouvinesu. Od Otona od Braunscweiga carstvo jopostoji samo po imenu. Fridrihov pokp aj da ga pridigne uz pomosvoga Sicilskog kraljevstva mogao se zav iti samo katastrofom. On se protiv svakog o ekivanja iscrpio u borbama ratuju i protiv Lombardije i tro e i svoje ete i svoj novac za izgubljenu stvar. Umro je ubrzo poslije krvavog poraza, koji su mu 13.prosinca 1250. nanjeli Parmanci. Njegova smrt nije u Njema koj pobudila nikakav dojam; u Italiji je, naprotiv, imala buran odjek. Proro anstva o dolasku Antikristovu bila su se povezala uz Fridriha, i vi e nego jednom su se pro irile glasine, da je nanovo do ao na zemlju. Jeka tih italskih glasova prenijela se i u Njema ku, pa je ondje rodila legendu o snu carevu na gori Kyffhauserskoj, a nju je opet pu ka ma ta, prevarena sli no u imena, uskoro prenijela i vezala uz Fridriha Barbarossu. A to se ti e Sicilije, papa se po urio da je zauvijek oduzme tome zmijskom rodu, Hohenstaufovaca. Namijenio ju je dati Francuskoj.

144

III. NJEMA KA Carstvo nije bilo kobno za Njema ku samo zato, to je njezinim kraljevima nametnulo univerzalnu politiku, navelo ih da rtvuju naciju crkvi i najzad ih dovelo do toga, da za volju obmane iz ruku ispuste gotov plijen. Ono je povrh svega toga postalo uzrokom, to se papa neposredno upleo u poslove zemlje. Budu i da je njema ki kralj, ili, da se izrazimo to nije, kralj Rimljana bio predodre en za cara, Rim je pretendirao, im je samo postao dovoljno sna an, na pravo da potvr uje njegov izbor. Hohenstaufovci su jasno uvidjeli opasnost, pa su, da je suzobiju, nastojali da svoju dinastiju u ine nas]jednom. Ali nasljednost, taj neophodno potrebni uvjet svake monarhijske vlasti i polazna to ka svake dr ave (jer je monarhija u Srednjem vijeku jedini mogu i oblik dr ave), nasljednost, koja je davala snagu kralju Engleskei kralju Francuske, nije u Njema koj, od po etka XII. st. vi e bila mogu a. Ta je zemlja sad ve bila samo skup crkvenih i lai kih kne evina, koje nisu bile kadre da podnesu upravu neke centralne vlasti. Obja njavnje ovakvih prilika dopadljivom bajkom o germanskom individualizmu, ne dovodi nas ni do kakva rezultata. Teritorijalne kne evine, kojih nema ni kod Skandinavaca ni kod Anglosasa - a to su germanski narodi - susre emo kod Francuza; koji su Romani. I s lijeve i s desne obale Rajne nalazimo njihove po etke u rasulu karolin kog, carstva, i ti se po eci podudaraju s njegovom ekonomskom strukturom, u kojoj prevladava veliki posjed. Oni su rezultat procesa, u kom su se dr avni slu benici, postav i nezavisni na temelju svoga posjedovanja zemlje, domogli i kraljevskih prava. Satno to je u Francuskoj ,i kalj, imao zemlje, i on je, kao i njegovi veliki vazali, ukorijenjen u tlu, pa stoga, po ev i od X. st. strpljivo eka trenutak; kad e od njih mo i zatra iti prava, koja mu, pripadaju zajedno s posjedom krune. Dvaenaesto stolje e donijelo mu je taj trenutak dav i, mu ulogu vo e u otporu protiv Engleske, upraviv i prema njemu nade i interesa ,gra anstva i pretvoriv i njegovo boravi te u glavni grad cijele zemlje, oko koga se okuplja sva nacionalna aktivnost, to je pobu uje i pove ava velika ekonomska i dru tvena preobrazba, koju je pokrenuo preporod trgovine i sve ve i promet ljudi i predmeta. U Njema koj, naprotiv, kraljevi nisu nigdje kod svoje ku e. Oni ostaju vjerni karolin koj navici da lutaju po svojoj dr avi. Imaju dodu e svoje dvorce (Pfalzen), ali nemaju nikakva stalna boravi ta. Kod njih nema ni ega, to bi bilo nalik na L'Ile de France, a jo manje na Pariz. Pa ipak, njihova je osobna mosve do kraja XI.st. veoma velika. Sporost, sa kojom se feudalni, re im razvio na desnoj obali Rajne, dopu tao im je da raspola u znatnim zemljoposjedom i ve im brojem grofovija, koje bi u Francuskoj veodavno pre le u ruke feudalaca. Ali im ekonomske prilike ne dopu taju - vidjeli smo prije u tekstu razloge - da te rezerve sa uvaju i za sebe zadr e korist od njih. Bilo je jo prerano da se pomi lja na upravno organiziranje monarhije. Oni su zapravo, prihvatili najbolje mogu e rje enje, kad su prava i domene, kojima su raspolagali, prenijeli na biskuijpe, koje su sami imenovali i koji su bili obavezni da budu u njihovoj slu bi. Njihova je vlast otad bila nu no vezana uz odr anje te carske crkve. im je poslije ratova za investituru ta potpora izostala, njihova se vlast slomila. A tad je vebilo kasno da ona bude obnovljena na nekom novom temelju. Navode se prigovori Hohenstaufovcima, to se nisu oslonili na gradove. Ali to zna i zaboravljati, da se njema ki gradovi u njihovo vrijeme, osim du Rajne tek po inju razvijati.57 Da bi izbjegli vlasti knezova, gradovi su se, kao i u Italiji, pretvarali u slobodne republike. Oni po imenu ovise o caru, ali su u stvarnosti nezavisni od njega, tako da on uop e nije mogao raspolagati njihovim sredstvima. Morao je birati, da li e se odlu iti za gradove ili za knezove, i Fridrih Barbarossa nije se mogao kao ni njegovi nasljednici, koleba u izboru: odlu io se za knezove. Tako se u trenutku, kad je u Francuskoj kralj po eo da name e svoju prevlast feudalcima, u Njema koj njima podvrgava. Da bi se odr avo, on je morao me u knezovima obrazovati svoju stranku. Ali budu i da je morao pla ati njihove usluge povlasticama i koncesijama svake vrste, on se odr ava iscrpljuju i se sve vi e; pa je ve za Barbarosse zapravo spao na potpunu politi ku nemo . Borba Filipa vapskog i Otona. IV. do kraja je upropastila ono, to je jo ostalo od kraljevske mo i ili, ako ve ne i kraljevske vlasti., a ono svakako ono to je jo
57

Ne govorim o gradovima na Baltiku, koji jedva da su im pripadali.

145

preostalo od kraljeva ugleda. Kad je 1213. ustupao posljednje nominalne prerogative krune prin evima, slu beno ih priznao gospodarima njihove zemlje (domini terrae), i odrekao se prava da na njihovu podru ju podi e utvrde, imenuje suce, kuje novac i izdaje propise o trovini i prometu, Fridrih II. je samo pravno priznao ono, to je u stvarnosti vepostojalo. Od tog vremena Njema ka je samoo savez privatnih vladara, koje je car prepustio njima samima. Istina je, on je kao svoga zastupnika ostavio svoga sina Henrika, dijete, koje je 1222 izabrano za kralja Rimljana i koje je najprije ivjelo pod skrbni tvom kelnskog nadbiskupa Engelberta, pa se najzad pobunilo protiv vlastitog oca, a ovaj ga je bacio u zatvor, gdje je umrlo. Poslije toga, njegovom je drugom sinu, Konradu IV., bilo tek devet godina, kad su mu knezovi dodijelili kraljevski naslov (1237). Ali ni on, a ni knezovi, nisu mogli vjerovati, a nisu zaista vjerovali, da bi takvi regenti mogli igrati neku ulogu. Povrh toga, Inocent IV. je izop io izbacio Fridriha, pa je zatim donio odluku da posve ukloni dinastiju Hohenstaufovaca i odredio da bude proveden novi izbor. Nitko, osim nekoliko gradova u vapskoj, nije se zanimao za Konrada; vidjeli smo prije u tekstu, kako je kruna, bila najprije predana Landgrofu Tiringije, Henriku Rasponu, a zatim grofu Vilimu Holandskome. Uostalom, knezovi se upop e jedva zanimaju za te izbore, koji su u glavnom bili djelo kelnskog nadbiskupa. Henrik i Vilim poslu ili su gotovo jedino kao potvrda papine pobjede. Prvi je umro poslije nekoliko mjeseci, drugi je bio Holan anin i ostao zbog toga gotovo posve tu u Njema koj; jedva da se igdje drugdje pojavio osim u dolini Rajne. Njegova holandska grofovija bila mu je bli a srcu, negoli njegovo kraljevstvo, pa se svojim kraljevskim naslovom, to ga je dugovao Rimu, okoristio gotovo samo zato, da u vrsti pretenzije svoje ku e na Zeeland, krnje i time interese flandrijskih grofova. Radilo se ponovo o holandskoj politici, kad je po ao na pohod protiv Frigijaca, te je za vrijeme toga rata, u bici od Stavorena, i poginuo (28.sije anj 1256.) Poslije njegove smrti se kralj Kastillje, Alfons X., kome je majka Beatrica bila k i Filipa vapskog, pozvao na tu rodbinsku vezu s jednim Hohenstaufovcem i zatra io Njema ku krunu, da bi preko nje stekao sicilsku. Sicilska je kruna me utim privl ila elje i kralja Engleske, koji je bio davni saveznik Gvelfa i nadao se, da e je dobiti za svoga sina Edmunda. Da bi mu pribavio pomo , potakao je grofa Richarda od Cornwalisa, svoga brata, da se pojagmi za nasljedstvom Vilima Holandskog. Oba suparnika ra unala su, da e pobijediti samo uz pomosvoga blaga, pa su se oko dostojanstva rimskog kralja stali natjecati nadme u i jedan drugoga ponudama, kao to e to tri stolje a poslije njih initi Karlo V. i Franjo I. Nacionalna ideja bila je tako potpuno strana njema kim knezovima, da su mislili samo na to, kako da krunu prodaju pod to boljim uvjetima. Jedni su pu tali da, ih potkupi Alfons Kastilijski, a drugi da to u ini Richard Coniwalski. Tako su 1257. obojica dobila krunu. U injeno je to isto onako, kao kad se dostavlja neka roba. U tom dvostrukom izboru sudjelovalo je sedam knezova. Time je udaren temelj izborni kom kolegiju, koji je otad posjedovao prava da odre uje rimskoga kralja. Trgovina, to su je sklopili Alfons i Richard mogla je biti korisna samo ako se za nju zainteresira papa. Ali Rimu je bilo dovoljno, to je istrijebio Hohenstaufovce. Stoga je pu tao suparnike, da ga obasipaju moljakanjem, ali nije intervenirao ni za koga od njih. U takvim prilikama Alfons je smatrao da ne vrijedi ni poma i se, i tako se uop e nije pojavio u Njema koj. Richard, je neko vrijeme proboravio na obali Rajne, dao se okruniti u Aachenu, ispostavio je nekoliko povelja, a zatim su ga nemiri, koji su ispunjali vladavinu Henrika III., pozvali opet u Englesku, odakle se vi e nije vratio. Umro je 1272.Izbornici se nisu urili da mu nadu zamjenu. Uostalom, jo je ivio Alfons. Ali papi vi e nije htio ni uti o njemu, jer se bojao da se zbog toga ne posvada s novim kraljem Sicilije Karlom An ujskim. 58 Pored toga, urilo mu se da dokraj i, Karlovo navaljivanje u korist kandidature njegova ne aka, kralja Francuske, Filipa Smjelog, ije bi imenovanje obnovilo Carstvo Karla Velikog u korist dinastije Kapetovi a. Dao je na znanje izbornicima, da treba da se po ure, ako, ne ele da on postavi novoga kralja. Ovi se najzad odlu e i 1273. dadu krunu Rudolfu Habsbur kom, koji ih svojim prosje nim sposobnostima, kao isvojim prosje nim imutkom, nije mogao zabrinjavati. Tako se razdoblje velikog me uvla a, koje je otpo elo imenovanjem Henrika Raspona (1246) najzad zavr ilo.
58

I Vidi dalje. str. 246 isto.

146

Zaokupljeni dvobojem s Engleskom, kraljevi Francuske nisu, nastojali da se okoriste sve ve om slabo u i da ponovo pokrenu pitanje Lotaringije, koje je toliko zaokupljalo njihove karolin ke prethodnike u X. st. Filip August, Louis VIII. i Louis IX. Sveti ak su odr avali najsrda nije odnose sa Hohenstaufovcima, koje je savezni tvo Gvelfa s Engleskom prirodno dovodilo na stranu Francuske. Pa ipak, bilo je nemgu e, da opadanje kraljevske mo i u Njema koj ostane bez utjeecaja na zapadnu granicu zemlje. Ona je bila povu ena Verdunskim ugovorom u doba, kad je civilizacija bila potpuno ratarska, pa je podru ja raspodijela onako, kako se dijele zemljoposjedi, pri emu je glavna briga bila da svaki od, sinova Louisa Pobo nog dobije podjednako vrijedne dijelove, bez obzira na stanovni tvo i zemljopisni polo aj. U Evropi XIII. st., koju je o ivljavao trgovinski promet i u kojoj su, u vezi s tim ticali novi odnosi me u ljudima, ta je granica bila pre ivjela tvorevina, koju po tovanje ste enog stanja nije moglo tititi beskona no. Gradovi, koji su nikli u basenu Meuse i Schelde, prirodno su se orijentirali prema zapadnim zemljama, kamo su ih privla ila dva velika ekonomska ari ta: sajmovi u Champagni flandrijske luke. Pod njihovim se utjecajem stanovni tvo romanskog jezika u Lotarinngiji, u Luxembourgu, u pokrajinama Liege i Hainaut, a isto tako i germansko stanovni tvo Holandije i Brabanta, neopazice i postepeno odvajalo od Njema ke, koja u svojoj sve ve oj razmrvljenosti nije poduuzimala i nije mogla poduzeti ni ta, da ih zadr i. Feudalna veza, koja je pograni ne knezove vezivala uz carstvo, neprestano je slabila. Pred kraj XIII. st. su vojvode Lorraine (Lotaringije) i Brabanta, kao, i grofovi Luxembourga, Huinauta i Holandije, ve bili gotovo potpuno tu i carstvu. Veza vrijeme Frdriha Barbarosse smatrao se grof Baudouin V. od Hainauta, koji je bio agent Hohenstaufovaca u Nizozemskoj, potpuno nezavisnim, pa je vjerovao, da je izvr io svoju du nost prema caru vei time to se proglasio neutaralnim u odnosima izme u Francuske i Njema ke. Burgundsko kraljevstvo, koje je Konrad II. dobio jo se br e otrglo iz cjeline njema ko-rimskoga carstva. Prostiralo se du Saone i Rhone, a stanovni tvo mu je govorilo romanskim jezikom; stoga ga je sve privla ilo prema Sredozemlju ili prema Francuskoj. Uostalom, njema ki kraljevi, kojima su to kraljevstvo njegovi posljednji vladari predali u ba tinu jou doba kad je u ra un uzimano samo posjedovanje zemlje, ostali su za to podru je, zauvijek samo stranci, koji uop e nisu ni uznastojali da se ondje ukorijene. Marseille i Lyon nisu nikad ni opazili da pripadaju carstvu, a grofovi Provanse, Dauphineje i Franche-Comte nisu ni jednog trenutka vodili ra una o nominalnoj suverenoj vlasti carevoj nad njima. Tako je stara granica, koju je na zemljopisnu kartu ucrtalo doba ekonomske stagnacije, i ezavala pod utjecajem bujnije civilizacije i slo enijih interesa. Nitko nije poku avao da je pomakne, ograni avali su se na to, da nitko o njoj ne vodi ra una, pa su tako rubna podru ja carstva uporedo s opadaanjem carske mo i postepeno gubila jasne me e i postajab neodre enija. Kraljevi Francuske nisu mogli propustiti, pa zaista i nisu propustili priliku, da, se okoriste polo ajem, koji nisu oni sami stvorili, ali koji je sve vi e privla io njihovu pa nju. U skladu s time, koliko su sve vi e zaboravljali na cara, pograni ni su se knezovi orijentirali prema njima, nastoje i da sebi pribave pomo ili tra e i njihov pravorijek. Mnogi od njih dobivali su od kraljeva Francuske lena ili potpore u Nizozemskoj, gdje su teritorijalni ustavi bili sna ni i kne evine cjelovite, francuski je utjecaj bio isklju ivo politi ke naravi. Ali je posve druk ije bilo u predjelima Lorraine i u dolini Rhone. Ondje je isprepletenost zemalja i prava, velik broj seniora, koji u isto vrijeme imaju zemalja i u Francuskoj i u carstvu, bila uzrokom neprestanih sporova i prepirki, kojima su se kraljevi koristili da pro ire djeovanje svojih sudaca (bailli) i s druge strane granice. S pristankom zainteresiranih oni su tako u tom grani nom prostoru postizali uzastopne prednosti, pripremane i osiguravane sporim i gotovo nevidljivim radom, pa se tako desilo, da je uskoro njihova vlast ondje stvarno nadmjestila carevu. Dok se tako Njema ka na zapadu pod utjecajem civilizacije, koja je bila vi a od njezine, mrvila i osipala, ona se na istoku naprotiv, obilato irila na tetu barbarskog svijeta. Osvojenje slavenskih podru ja na obalama Labe, koje je otpo eo Oton I., to je zatim poslije njega, zanemareno i 147

napu teno, obnovljeno je, pa je od polovine XII. st. po elo naglo napredovati. Taj je uspjeh njema ke kolonizacije, koja se odvija uporedo s neprestanim slabljenjem careva unutar dr ave, na prvi pogled udnovata pojava. Me utim, taj veliki pothvat irenja, koji je poslije tako bitno djelovao na sudbinu njema kog naroda, ne duguje ni ta samim carevima: On je izvr en bez njihova sudjelovanja, pa ak i bez ikakva znaka o njihovu zanimanju za te doga aje. Dok je Fridrih Barbarossa beskorisno tro io svoje snage u Italiji, knezovi s donje Labe, a osobito Henrik Lav i brandenbur ki markgrof Albreht Medvjed (1170), energi no su provodili germanizaciju venetskih zemalja na obalama Baltika. Nije se pritom radilo o nekom isklju ivo politi kom osvajanju, nego o pravoj kolonizaciji, kojom, su Germani uzvratnim zamahom naseljavanja zamijenili Slavene na tlu, to su ga napustili u vrijeme velikih seoba u IV. st. Uspjeh tog pothvata bio b,i nemogu, bez ekonomskih preobrazbi, koje su ocrtane prije u tekstu. One su se sastojale od porasta pu anstva u toku XII. st., napu tanja domanijalnog re ima, od pojave slobodnih seljaka i, najzad, od formiranja gra anstva. Zahvaljuju i tim doga ajima, udru ili su se u danom trenutku i fizi ki i duhovni uvjeti, koji su neophodno potrebni za svako napuu ivanje, a to su: suvi ak stanovni tva i poduzetnost. Uporedo s tim, kako su konjani ki prepadi Saksonskog vojvode i brandenbur kog markgrofa potiskivali i istrebljivali Slavene, kolonisti su pod vodstvom poduzetnika (locatores) zauzimali o i ena podru ja. Dolazili su iz Frankonije, Tiringije, Saksonije, s obala Rajne, pa ak iz Flandrije iz Holandije; ovi posljednji bili su osobito korisni zbog svoje vje tine u isu ivanju i gradnji nasipa. Svaki je uz umjeren porez dobivao esticu zemlje, odmjerenu na pojedinog dr aoca (hufe), a me u Slavenima, koji su izbjegli pokolju, lako je nalazio radne snage. Me u novopodignutim selima cistercitski su redovnici osnivali svoje samostane, i davali vr ioce vjerskih slu bi u upnim crkvama. Veprije kraja XII.st. koloniizacija je dosegla'obale Odre. Du rijeka po eli su nicati grdovi koji su bili neophodpono potrebni za opskrbu seljaka i koji su slu ili kao tr i te za svoju okolicu. Tako su nastali: Brandenburg, Stendal, Spandau, Tangermunde, Berlin, Frankfurt na Odri. Slavenske dr ave, na istoku i jugu, Poljska i e ka, uskoro su poku ale da k sebi privuku te Nijemce, koji su na drugu obalu Labe donosili agrarne postupke uobi ajene na Zapadu i vr enje razli itih gradskih zanata. Poljske vojvode lezije (Pjastovi i) pogoaovale su svim raspolo ivim sredstvima njihovu naseljenju u Breslavi i njezinoj okolini. e ki kralj Vaclav I. (1230-1253) i njegov nasljednik Otakar II. pokazali su se jo vi e skloni ovim pionirima. Me u e kim selima nikla su na raznim mjesti manje njema ka sela, a nijema ki gradovi, kao Kuttenberg, Deutchbrod, Iglau, razvili su se u vezi s rudarskom ili tkala kom industrijom. Pritom su i gra anii seljaci, da okru eni doma im stanovni tvom, o uvali svoj jezik, svoje obi aje i svoje pravo, ostavljaju i budu nosti u ba tinu stra ne prqbleme. Njema ki kolonisti prodrll su ak i u Ugarsku, gdje su se pod kraljevom za titom smjestili u Transilvaniji, te su 1224. od njega dobili ak i va ne privilegije. Ovo irenje i nehotice podsje a na prodiranje u Rimsko carstvo u V. st. I tu i tamo radilo se o istom nadiranju ljudi, koji su izvan svoje domovine tra ili nove mogu nosti da ive. Samo to su se Germani u V. st. veoma brzo stopili i izgubili medu romanskim stanovni tvom, prihvativ i njegove obi aje i jezik. Naprotiv, Germani XII. st. nametnuli su svoju narodnost Slavenima silom ili su je sa uvali na podru jima, gdje su se naselili me u njih. Za obja njenje ove suprotnosti nije dovoljno podsjetiti na inferiornost germanske kulture u V. st. u pore enju s rimskom i na njezinu superiornost u XII. st. nasuprot tada njoj slavenskoj. Normani, koji su u XI. st. osvojili Englesku, bili su mnogo kulturniji od Anglosasa, pa ipak su se s vremenom intimno stopili s njima, a iz tog je stapanja nastao novi narod. Podjenako je bilo i sa vedima, koji su se u IX. st. domogli upravljanja Rusijom. Me utim, ni ta sli no nije se dogodilo s druge strane Labe. Jo i danas je razlika izme u emigranata iz XII. st. i slavenskog stanovni tva, na tlu kojega oni danas ive, tako jasna i tako o tra, kao to je bila i prvih dana. Bilo bi djetenjasto, nastojati da isticanjem rase sebi pomognemo pri razumijevanju ove pojave, jer je iskustvo mnogostruko potvrdilo, da se Nijemci veoma lako denacionaliziraju u stranim sredinama. 148

Razlog njihova odr anja u e koj, u Poljskoj i u Ugarskoj treba prije svega potra itiu okolnosti, to su se naselili u kompaktnim skupinama, za razliku od Normana, koji su se u Engleskoj raspr ili me u Anglosasima. Ali glavni je razlog u tome, to su oni me u Slavenima bili za etnici i kroz mnogo stolje a izraziti predstavnici gradskog ivota. Nijemci su osnovali gra anski stale kod ratarskih naroda, pa su se od samog po etka od njih razlikovali mo da jo vi e kao dru tvena klasa, nego kao nacionalna skupina. Zahvaljuju i germanskom selja tvu iz okoline, njema ki su gradovi mogli neprestano osvje avati svoje stanovni tvo prilivom svojih, sunarodnjaka, koje je, za uzvrat utjecaj, to se iz tih gradova irio, na sela, ii isto vrijeme spre avao da se slaveniziraju. Premda, gerinansku ekspanziju slavenske zemlje obja njavamo u prvom redu ekonomskim uzrocima, treba ipak ista i, da ni vjerski razlozi nisu zakasnili da im se pridru e i izvanredno pomognu porastu, i napretku toga irenja. Poganstvo, koje je me u Labom i Odrom nestalo pred nadiranjem, njema ke kolonizacije, odr avalo se jo uvijek na cijelom ravnom prostoru, to se pru a uz obale Baltika od Odre do Njemena. Njegovo stanovni tvo slavenskog podrijetla - Prusi - odoljelo je poku ajima pokr tavanja, koje je kod njih krajem XI. st. poduzeo Sv. Adalbert; biskup Praga, a poslije njega cistercitski redovnici iz Poljske. U po etku XIII. st.- poljski vojvoda Mazovije pozvao je protiv, tih tvrdokornih nevjernika vitezove teutonskoga reda. Taj je red osnovan 1198. me u hospitalijskom bra om njema ke narodnosti u Sv. Ivanu od Akre. Dvadesetak godina poslije toga pozvao je kralj Andrija II. Ugarski taj red, da se bori protiv kumanskih opora, koji su uznemirivali njegove isto ne granice. Ali nije trebalo dugo ekati pa da izme u Mad ara i tih vitezova iskrsnu pote ko e; stoga im je poziv poljskog vojvode Mazovija pru io priliku, da svoju revnost za vjeru razviju na povoljnijem polju rada. Ubogi Prusi sa svojim lukovima i titovima od iblja nisu mogli odoljeti te ko naoru anim vitezovima, koji su dolazili da ma em za kr anstvo osvoje novu zemlju, ali ne i novi narod. Jer ovaj put nije bilo ni govora o obra anju Prusa. S njima su, postupali kao s neprijateljima Kristovim i papinim, premda oni nisu poznavali ni jednoga ni drugoga. Otkako su otpo eli kri arski ratovi, obra anje je ustupilo svoje mjesto svetom ratu. Ali ovo je bio rat istrebljavanja. Zavr io je tek 1283. kad vi e nije bilo nikakvih pogana, da budu poklani. Uporedo sa svojim, napredovanjem u toj zemlji, Teutonci su te organizirali. Pojedine etape toga osvajanja obiilje ayale su tvr ave, od kojih se ona u Marienburgu, nedaleko od Danziga (Gdanska), sa uvala kao zanimljiv primjenik do danas. Njema ki kolonisti dolazili su i naseljavali se u okolini takvih tvr ava, a s njiima je kao posljedica rata dolazila i germanizacija, kao to je to bilo i izme u Labe i Odre. Od Prusa je ostalo samo, ime, koje je ubudu e obilje avalo osvaja e. A vitezovi su zadr ali seniorsku vlast nad zemljom, koju su 1234 dobili kao leno od pape Grgura IX. Dok su tako Nijemci kolonzirali veliku ravnicu na jugu Balti kog mora, naseljavali su se u skupinama i na samim obalama tog mora, po kom su tada plovili samo skandinavski brodovi. Podstrek je tu do ao, od Lubecka, slavenskog mjesta ca, koje je razorio Henrik Lav, a ,zatim ga pa novo naselio emigrantima iz susjednih njema kih predjela. Mjesto je imalo izvanredan polo aj. Blizina Hamburga predodre ivala ga je da postane posrednik u trgovini izme u Sjevernog i Balti kog mora, i stoga je napredovao udesnom brzinom. Ve1163. Wisby je, na otoku Gotlaindu, postao neke vrste faktorija, koja je bila u neprestanoj vezi s Lubeckom i odakle se njema ka plovidba uskoro upravila prema isto nim obalama Baltika. Brodovi su esto stali zalaziti u u e, Dvine, koja je bila izvrstan saobra ajni put prema unutra njosti ruskih zemalja. Tu je trgovina utirala put kr anstvu. Godine 1201 je u Rigi osnovana biskupija, a biskup Albert od Bieinne je ondje osnovao red vitezova ma onosaca, kome je bilo namijenjeno da suzbija pogane u Livoniji i Estoniji. Nekoliko godina poslije tog njema ki su trgovci ve odr avali trgova ke veze s Novgorodom. Dotle je na sjeveru Dopart,koji su Ma onosci preoteli Rusima, kao i Riga postao sjedi tem biskupije.

149

Njema ku prevagu na Baltiku najprije su ugrozili kraljevi Danske. Ratovi za investituru omogu ili su im da zbace jaram, kom su bili podvrgnuti jood vremena Otona I. Papa je 1104. odvojio njihovu zemlju iz Bremenske dijeceze, a Lund je izdignut na stupanj vjerske metropole sjevernih kraljevstava. Kad je Izbila borba izme u Hohenstaufovaca i Gvelfa, oni su, dakako, pristali uz Gvelfe, Valdemar I. pod ijom vladavinom po inje razvoj kopenhagenske luke, bio je saveznik Henrika Lava. Henrikova k i udala se za njegova sina Knuta VI. ( 1182-1202), pa se Knut pridru io Henrikovim pohodima protiv Veneta, i zauzeo otok Rujan (Rugen). Knut je odbio zakletvu pokornosti Fridrihu Barrbarossi, pa je nametnuo svoju vlast Pomeraniji, Mecklenburgu, pa ak i Lubceku i Hamburgu. Valdemar II. (12021241) uve ao je osvojenja svoga brata pridru iv i im Schwerin, a Norve koj je nametnuo danak. Njegova se mornarica uskro pojavila i u isto nom dijelu Balti kog mora. Godine 1219 iskrcao se u Estoniji i poslije velike pobjede nad Estoncima (na koju se nadovezuje legenda o Daneborgu) osnovao grad Reval. Otpdlike u isto vrijeme (1221) domogao se i otoka Oesel i zaprijetio Rigi. Ali ta je ekspanziji bila potpuno politi ke naravi i poduzeta, je na podru ju, koje su velikim dijelom ve kolonizirali Niijemci. Kad je Valdemar iznenada pao u ruke grofa od Schwerina (1223.) izbila je op a pobuna protiv njega. Uzalud je etiri godine poslije toga poku avao da popravi svoj polo aj. Poraz, koji ga je zadesio kod Bornheveda (22.srpnja 1227.), donio je odluku o budu em razvoju i za dugo vrijeme osigurao Nijemcima gospodstvo na Baltiku. Trgovina na tom moru, okru enom novim i slabo naseljenim zemljama, mogla se razvijati samo izvozom ita iz sjeverne Njema ke i krzna iz Rusije prema zapadnim podru jima, odakle se ti suprotnom pravcu uvozilo vino, mirodije i luksuzne tkanine. U Brugesu je zavrr avao veliki put, to je vezivao Flandriju s Italijom; to je mjesto veodavno bilo cilj njema kih moreplovaca sa Sjevernog mora. Moreplovci s Baltika po li su istim putem, a jedinstvo interesa odmah ih je, i jedne i druge zbli ilo. Iz tih se ekonomskih veza rodila Hansa, to jest, savez ne samo trgovaca, nego i gradova, kojima su oni pripadali, po ev i od Rige pa sve do Kolna. On se s vremenom pro irio na nekoliko gradova, koji nisu le ali na morskoj obali, kao to su bili Breslau i Mlunster. Lubeck, koji je bio smje ten na sredini duge obale, to se prote e od Schelde do Dvine, postao je sredinom XIII. st. sredi te toga saveza. Trgova ki interesi svih lanova lige bili su dovoljnom skladu, tako da se me u njima, usprkos lokalnim i prolaznim razmiricama, dobro uzajamno razumijevanje odr alo kao redovito stanje. Zahvaljuuju i Hansi njema ka je plovidba sa uvala prevagu na dvijema sjevernim morima sve do sredine XV. st. Sve to smo iznijeli, mo e se sa eti ovako: od kraja XII. st. Njema ka zauzima sve neznatnije mjesto u evropskoj politici, a sve ve e mjesto na zemljopisnoj karti Evrope. Uz pomoniza osvaja kih i vjerskopropagandnih pothvata, njema ka se kolonizacija pro irila od donje Labe do Njemena i uklopila se na podru je izme u mora i slavenskih dr ava u unutra njosti: izme u Poljske i Rusije, pripremiv i time sukobe i ratove, koji e, od XIV. st. dalje, od vremena do vremena neizostavno remetiti mir u isto noj Evropi. Nepostojanje prirodnih granica, u ovim podru jima, gdje narode jedne od drugih odvaja samo razlika u jezicima, unaprijed je odre ivalo da ta podru ja budu pozornicom borbe, koja je nu no morala poprimiti karakter nacionalne borbe u najsurovijem smislu, to jest u etnografskom smislu te rije i. Ondje, gdje je reljef tla rasporedio dr ave u posebne, razli ite okvire, i gdje je priroda sama, da se tako izrazimo, povukla granice domovina, ratovi su izrazi to politi ki i osvojenje nema kao posljedicu podjarmljivanje pobije enoga. Razli ite tu inske vladavine, kojima je talijanski narod, bio podvrgnut od X. do XIX.st. nisu ni, u emu izmijenili njegovu vlastitu bit. Me utim posve je druk ije na onim nebme enim ravnicama, gdje ni ta ne titi od susjedova napada. Zbog toga ondje, rat poprima oblik ratovanja radi istrebljenja. Pobjednik se ne osje a siguran sve dok ne raskomada dr avu, sve dok ne istrijebi njezine institucije, uni ti jezik i vjeru, da bi ih nadomjestio svojima. Tako su postupali njema ki kolonisti XII. stolje a prema Slavenima u Pomeraniji i Prusiji, tako su poslije postupali Hohenzollerni prema Poljskoj i Rusija prema Nijemcima u balti kim pokrajinama. U takvim uvjetima ivota navika i obi aji otvrdnu: energija, smisao za disciplinu i 150

organizaciju dominiraju, jer su neophodno potrebni, snaga se ljudima ini najva nijim argmentom i jedinom potporom prava. Tavkve prilike shva anja nalazimo od samog po etka u NJema koj s druge strane Labe. Te zemlje naseljavanja ostaju u pogledu duhovne kulture veoma nazadne u pore enju sa zapadnom i ju nom Njema kom. Prije XVIII. st. nije ondje bilo gotovo nijednog nau enjaka, pjesnika ili umjetnika. Rad i borba zaokuplja svakoga Me u brahdenbur kim markgrofovima i teutonskim vitzovima XIII. stolje a, me u sitnim plemstvom, koje oni eksploatiraju i koji se tuku za njih, mogu se veu to doba na i karakteri, koje e budu nost nazivati pruskim duhom.

151

TRE E POGLAVLJE FRANCUSKA Sru iv i u Bouvinesu koaliciju, koja se formirala protiv njega, francusko je kraljevstvo dokazalo svoju vojnu snagu i u isti mah zauzelo prvo mjesto u Evropi. Njema ke, u kojoj je ista pojeda osigurala krunu Fridrihu II., nije se vi e imala ni zbog ega bojati. Stoga se okoristila prilikama i sve svoje snage usmjerila protiv Engleske. Okolnosti su joj bile sklone kao po narud bi. Engleskl baruni podigli su ustanak protiv Ivana Bez Zemlje, pozvali sina Filipa Augusta da brani Veliku povelju i ponudili mu krunu. Tako je budu i kralj Fancuske za trenutak bio i kralj Engleske. Ali je smrt Ivana bez Zemlje (1216.), probudila lojalnost feudalaca prema njegovu sinu, Henriku III:, a s njom i nacionaini osje aj, pa je tako postala nemogu a ta dinasti ka unija, koja, uostalom, sigurno ne bi bila trajna. Louis se vratio u Francusku, gdje je sedam godina poslije toga (1223) naslijedio svoga oca pod imenom Louis VIII. Filip August je, u trenutku, kad se popeo na prijestolje, izravno upravljao samo starom kraljevskom domenom, koju su malko pove ali Louis VI. i Louis VII., ali koja jouvijek nije imala izlaza na more, dok joj je na sjeveru i zapadu prijetio savez flandrijskog grofa s Engleskim kraljem. A kad je umirao, ostavio je sinu posjed Bretanje, Poiitoua i Normandije, a osigurao je i poslu nost flandrijskoga grofa, koji je bio sveden na polo aj ti enika francuske krune. U kraljevstvu vi e nije bilo ni jednog kneza, koji bi bio kadar da mu se protivi. No ipak, jug je jouvijek bio nezavisan o kraljevoj monarhijskoj vlasti. U odnosu prema grofu od Toulousa, Louis je bio otprilike u istom polo aju, kao to je osam stolje a prije toga bio Klovis u odnosu prema kraljevstvu Vizigota. Kao i Klovisu, tako je i njemu vjersko pitanje dalo razloga i prlike da intervenira. Osvaja je u V. st. napao Vizigote pod izgovorom da su arijanci; Louisu VIlI. je povod za aneksiju tulu ke grofovije dala albi anska hereza. I u jednom i u drugom slu aju vjersko je pitanje poslu ilo samo da ubrza neizbje ivi doga aj. Geografsko jedinstvo Francuske nu no zahtijeva da ona bude i politi ki jedinstvena. Sjever i jug nisu u tom pogledu bili me u sobom u suprotnosti. Oni se jedan na drugoga nadovezuju. Tome treba pridodati jo i privla nu snagu Sredozemnog mora, koje se osobito isticalo svojom va no u za trgova ku plovidbu, jer je bilo put prema Istoku. Ono je bilo trgovn ki put prema istoku jo i za Klovisa; na po etku XIII. st. ponovo je poprimilo to obilje je. Kraljevi Francuske morali su iz Pariza nastupati prema njemu isto onako, kako su nekonastupali frana ki kraljevi. Uostalom, njihova se suverena vlast protezala sve do Pireneja. U cjeloj Evropi nije na po etku XIII. st. mo da bilo ivljeg isjajnije uznapredovalog podru ja, nego to je bio Languedoc. Zahvaljuju i plovidbi po Sredozemnom moru, gradovi su ondje bili brojni i napredni. Marrseille i Montpellier slali su svoje brodovlje, kao i Genova i Piza, u luke Egipta i Sirije. Cahoros se odao trgovanju novcem kao i Siena i Firenca, i ugled njegovih bankara pro irio se sve do Nizozemske. Toulouse, le e i u nizini Garonne, imao je va nost, koju mo emo uporediti s va no u Milana u Lombardiji. Dodu e, ju no-francuski gradovi nisu bili autonomne republike, i time se razlikuju od talijanskih gradova. Kao i gradovi na sjeveru, oni su priznavali seniorsku vlast teritorijalnih kne evina, koje su nastale poslije raspada karolin kog carstva, a od kojih je najve a bila tulu ka grofovija. Polo aj grofova oa Toulousa na jugu kraljevstva bio je dosta nalik na polo aj flandrijskih grofova na suprotnom kraju. Bili su bogati i mo ni kao i oni, pa su se, kao i oni, okoristili svojim ekscentri nim polo ajem i sa uvali u odnosu prema kralju gotovo potpunu nezavisnost. Najzad, kao to je jedan dio podanika flandrijskih grofova govorio thiois,*59 tako su i podanici tulu kih grofova govorili provansalski, i ta se jezi na individualnost pridru ivala politi koj i poja avala je jovi e isti u i razliku, koja je odvajala grofoviju Toulose od preostale Francuske. Ta je jezi ka individualnost utoliko vi e oja avala politi ku, to je provansalska knji evnost u XII. st. zasjala izvanredno ivim sjajem. Njezine ljubavne i ratni ke pjesme (sirventes) odu evljavale su bjelo plemstvo na Jugu, postale su uvene u Italiji, pa su ak
59

Francuska rije , nastala od latinske theotiscus, koja je dala i talijonsku tedesco a ozna uje, staronjema ki jezik.' - Prev,

152

prodinile i na sjever, zahvaljuju i pretjeranom divljenju nalik na ono, koje je u XVI. i XVII. st. me u ljubiteljima umjetnosti rasprostranilo itanje najprije talijanskih, a zatim i panjolskih pisaca. Rikard Lavljeg Srca, Fridrih II. i brabantski vojvoda Henrik II. skladali su stihove na tom provansalskom jeziku, koji je svoji knji evnim razvojem prethodio razvoju svih drugih romanskih jezika. Dovoljno nam je samo ovo, pa da poka emo, da, duhovna aktivnost na jugu nije ni po emu zaostajala za njegovom ekonomskom aktivno u. Ona je bila tako sna na, da je u isto, vrijeme kad je ra ala pjesnike, izazvala i u asnu vjersku krizu. Krajem XII. st. je u Languedocu vrvjelo od onih mistika, koji su eljeli da svedu i crkvu i lai ki svijet na apostolsku jednostavnst i koji su u isto vrijeme osu ivali i vjersku hijerarhiju i dru tveni poredak kao plod ljubavi prema zlu, to jest i prema puti, koju bi trebalo zamijeniti vladavinom duha. Ti su katari bili osobito brojni u grofoviji Albi, koja je bila u ovisnosti o grofoviji tulu koji po kojoj su dobili ime Albigenzi (Albigeois, Albi ani). Njihova propaganda pribavila im je pristalica ne samo me u gradskim pukom, nego i me u bogatim trgovcima, pa ak i u krilu plemstva. Usprkos prijekotima, klera i papinskim opomenama, grof od Toulousa, Raymond VI., praunuk junaka iz prvog kri arskog rata, pokazivao je prema njima toliku sno ljivost, da je zbog toga i sam postao, sumnjiv. Inocent III. 1208 je stavio u du nost legatu Pierru de Castelnauu da ga izop L a kad je to legat izvr io, neki ga je vitez iz tulu ke grofovije, zanesen gnjevom, probo i kopljem. Papi je bilo dovoljno samo to, pa da izop i iz redova vjernika i kneza i zemlju, krivce za uvredu rimskog veli anstva, i katoli ke vjere. Sa sjevera Francuske dohrlile su pod vodstvom Simona od Monforta ete vitezova, podjednako nadahnute mr njom protiv heretika kao i nadom u plijen. Rat je bio ogor en i nemilosrdan. Beziers i Carcassonne oplja kani su i opusto eni. Kralj Petar II. Aragonnski, koji je do ao u pomosvome ro aku Raymondu VI., poginuo je u bici; Simon od Monforta do ivio je istu sudbinu 1218. Svom sinu Amauriju ostavio je zemlje, to ih je preoteo tulu kom grofu. Uza sve to, Raymonda VI. naslijedio je njegov sin Raymond VII., pa je Amauri zatra io pomood kralja Francuske. Louis VIII. je jo kao kraljevski princ sudjelovao u kri arskom ratu protiv Albi ana; sad se me utim pojavio u Langluedocu kao suvereni arbiter na elu vojske. Amauri mu ustupi svoja prava; Raymond VII. nije se usudio protiviti. Isto tako se si cio Jug pokorio njegovoj kruni. Uostalom, Louis VIII. nije imao vremena, da dovr i uklapanje, to ga je po eo. Jo u toku pohoda, 8.XI.1226 zaustavila ga je neo ekivana smrt. Kraljevstvo je pre lo na jedanaestgodi nje dijete. Mogla se o ekiivati dugotrajna regentska vlast. Pokojni kralj povjerio ju je kraljici Blanchi od Kastilije, opteretiv i je du no u, koju nije imala preuzeti vi e nijedna kraljica Francuske sve do Katarine Medici. Bilo je prirodno, da e se veliki valzali okoristiti takvom prilikom i nastojati da povrate tlo pod nogama, to su ga gubili sve od dolaska Filipa Augusta na prijestolje. Ali ni ta ne pokazuje bolje, koliko je oja ala kraljevska vlast, od sloma njihove pobune, premda ju je pomagao engleski kralj Henrik III. Dru tveni poredak bio se naime promijenio. Jo od rasula karolin kog carstva taj poredak, utemeljen na ratarskoj civilizaciji bez trgovine, pogodovao knezovima i pribavio im poslu nost i odobrenje stanovni tva, jer su samo oni bili kadri da za tite javni poredak, koji kraljevi vi e nisu mogli odr avati. Sada me utim, u dru vu, , to se oslobodil, domanijalnog sistema, kojim su se kretali trgovci i koji su preobrazile nove potrebe gra anstva, male lokalne domovine prirodno smjerale da se okupe pod mo nim starteljstvom krune i odvajale se od knezova, koji svojim pretenzijama, vi e vI e nisu bili u skladu s potrebama vremena. Opozicija, knezova nije, uostalom, bila ni op enita ni veoma energi na, kao i svaka, opozicija reakcinarnih stranaka, ona nije imala odu evljenja i povjerenja u samu sebe, jer se nadahnjavala samo osobnim interesima. Smirila se, smjesta, im se uvjerila, da je uspjeh nemogu .

153

Raymond Tulu ki, koji se, dakako, upustio u tu zavjeru, izgubio je polovinu zemlje, koja mu je dotle jopreostala, a pored toga je bio primoran da vjeri svoju ba tinicu s kraljevim bratom, Alfonsom od Poitiersa, koji je, poslije smrti svoga tasta, ba tinio njegovu grofoviju. Vladavina Louisa Svetog (Louisa IX., 1226-1270)otpo ela je kao i vladavina Louisa XIV. usred nemira jedne burne regentske vladavine. Bila joj, je nalik joi slavom, to ju je pribavila Francuskoj. Me utim, bila joj je nalik samo time. U drugome je suprotnost dvaju politika isto tako izrazita i o tra, kao to je o tra i suprotnost ti karakterima te dvojice vladara, od kojih je svaki u predod bi budu ih pokoljenja ostao kao, utjelovljenje svoga doba. Apsolutisti ka dr ava, XVII. st. na la je u Louisu XIV. svoga kIasi nog, predstavnika isto onako, kako je srednjovjekovna kr anska dr ava na la svoga predstavnika u Louisu Svetom. Vjerski raspolo eni duhovi uvijek e velikim vladala kim papama njegova vremena pretpostaviti taj lik, koji je tako blag, tako jednostavan i tako pobo an, da podsje a na okrunjenog sveca Franju Asi kog, peremda je ipak lice velikoga kralja. Kr anski ideal mira, pravde i milosr a mnogo se potpunije ostvario u vladavini Louisa Svetog, nego u pontifikatu jednog Inocenta III ili. Inocenta IV. Ali pritom treba ista i, da je taj cvijet srednjovjekovnog kraljevanja procvao samo zbog sretnog sticaja okolnosti. Sre a je za Louisa Svetog da, se na prijestolje popeo poslije kri arskog rata protiv Albi ana i to se nije morao uprljati pokoljima, koji su izvr eni za tih krvavih konjani kih izleta, a u koje bi ga ar njegove vjere sigurno natjerala. Osim toga zapala ga je i druga, jove a sre a: od svog je oca, a i svog djeda, ba tinio mo no i po tovano kraljevstvo. Kad ga zamislimo u XII. st. i obavezna da se ja u i bori protiv svojih vazala i vodi mo ne bitke na granici Normandije s engleskim kraljem, tada bi bio tek obi an Louis Pobo ni, jer nije bio ni velik politi ar, ni veliki ratnik. Bio je samo dobar i dobrotvoran ovjek, i vrline, koje ne bi mogao o itovati, da se morao boriti za vlast, razvile su se zato, to je raspolagao snagom, koja mu je dopustila da ispuni svoj ideal. Imao je sre u da vlada u kraljevstvu, koje nije imalo ni heretika, ni neprijatelja, pa mu je historija dodijelila da oplemeni, u vrsti upotpuni u miru ono, to je stekao manjegovih prethodnika. Unutra njim odnosima kraljevska se vlast nametnula bez muke i uve ala bez zapreka, jer se njezino ja anje zbivalo uporedo s isto toliko dobrodo lih koristi. Dotad je monarhijska uprava prije svega slu ila osiguranju prava, koja je imala kruna, unapre enju njezine jurisdikcije, kao i razvitku njezinih financija. Pod novom vladavinom ona je upotrebljena da osigura javni red i pobolj a ivotne uvjete naroda. Odredbe Louisa Svetog podsje aju prakti nim kr anstvom; koje ih nadahnjuje, na kapitulare Karla Velikog. Ta sli nost obuhva a ak i ustanovu missi dominici: Louis Sveti je ustanovio slu bu kraljevskih izvidnika, kojima je stavljeno u du nost, da nadgledaju djelovanje baillija i da ih spre avaju u tla enju stanovni tva, koje je bilo podlo no njihovu sudovanju. Ako smo vidjeli, Karlo Veliki mogao je ostvariti svoje nazore samo nepotpuno, jer nije raspolagao sredstvima, da ih provede. Naprotiv, Louis Sveti je imao parlament i inovnike, koje je ustanovio jo Filip August. S tim osobljem mogao je ostvariti, to je htio. Privatni ratovi su obustavljeni, osobno kmetstvo ukinuto na kraljevskim zemljama, pravosu e usavr eno uvo enjem priziva, a porez u injen pravednijim. Parlament je provincijska sudi ta podvrgao svome nadzoru, a njegovo je djelovanje pridonijelo ujedna enju prava i ukidanju zastarjelih postupaka, kao to su sudski dvoboji i bo ji sudovi. Stvorena je ra unska komora, koja je uvela redu financijsko poslovanje i olak ala teret poreskih obvcznika. Nered u novcu dokon an je velikom reformom, koja je ustvari pravo na kovanje novca vratila kruni ili je bar primorala knceove, koji su i dalje kovali svoj novac, da se prilagode pravilima, to su vrijedila za kraljevski novac. U svakodnevnoj upravi francuski jezik je odlu no zauzeo mjesto latinskoga, pa je tako poslovni jezik prestao da bude nerazumljiv onima, kojima je vlast upravljala. Narod je prvi put osje ao, da vlada nije samo stroj za isje ivanje podanika, samo instrument za ubiranje prihoda. Sad se dr avni slu benik prvi put pred njim pojavljuje ne kao gospodar; nego kao za titnik, prvi put osje a, da je kraljevska snaga udru ena s pravedno u, da kralj izdaleka bdi nad njim i da suosje a njegovu nevolju. Kraljevstvo je postajalo narodno; ukorenjivalo se u svim pokrajinama, pridobivala je sklonost javnog mi ljenja, 154

pokazivalo se kao nu no i neophodno potrebno, jer je bilo blagotvorno. ini se, da od vremena Louisa Svetqg potje e onaj oblik nacionalnog osje aja u Francuskoj, koji se izra ava u kultu monarhije. Kraljevstvo postaje domovinom, u kojoj su svi lanovi me u sobom vezani zajedni kom ljubavlju prema kralju. Jeanne d'Arc mora da je dva stolje a poslije toga bila neuporediv izraz ba te ljubavi. Ali tu je ljubav prvi udahnuo Francuzima Louis Sveti; i ona je bila tako neizbrisiva, da je pre la na sve njegove nasljednike. Mir i pravda, koju je htio osigurati me u svojim podanicima, bilo je stalno pravilo i u politici Louisa Svetog. S najve im je izgledom na uspjeh mogao preoteti engleskom kralju, posljednji ostatak njegovih kontintalnih posjeda, a kralju Aragona ona lena, to ih je dr ao u Languedocu. Ali on je usprkos mi ljenjima svojih savjetnika, obojici ponudio prijateljski sporazum. Ugovorom u Abbevillu (1259) priznao je Henriku III. posjed u Perigordu i Limousinu dobiv i za uzvrat odustajanje od engleskih pretenzija na Normandiju, Anjou, Tourrainu, Matine i Poitou, koje je s krunom ujedinio Filip August. Mirom u Cormbeilu (1258), dobio je od Jayme II. Aragonskoga njegova podru ja u Languedocu, a za uzvrat je ustupio francuski suverenitet nad Katalonijom. 60 Njegovo dr anje za vrijeme bijesnog sukoba pape i Fridriha II. nije se ni im ogrije ilo o neutralnost, koju je bilo mogu e, jer se radilo o tako pokornom sinu crkve, smatrati diskretnim prijekorom estokim postupcima Inocenta IV. Povjerenje kojim je nadahnjavala njegova pravednost, pribavilo mu je u vanjskim odnosima utoliko vr i politi ki ugled, to ga on sam ni im nije tra io. U Nizozemskoj su ga Avesnes i Dampierri molili da bude sudac u njihovoj dugo trajnoj sva i; u Engleskoj su Henrik III. i pobunjeni baruni svoju razmiricu podvrgli njegovoj presudi. Ali premda je iza njega, kao i za velike skolastike njegova vremena, rat me u kr anima bio uvijek zlo, a esto i zlo in, rat protiv nevjernika bio je, naprotiv, neizbje iva potreba. ar njegove vjere bio je prejak i njegova iskreriost prevelika, a da ne bi smatrao svojom prvom du no u da poku a osloboditi Kristov grob. Ra uni ili interesi, koji su suvremenike sve vi e odvra ali od kri arskih ratova, nisu imali nikakve vrijednosti za tog idealistu. Za njega je, kao i za pape, krii arski rat ostao ast i najva niji pothvat kr anstvo. Uzalud mu je njegova okolina predo avala pogibelji, tro kove, beskorisnost i gotovo siguran neuspjeh takvog poduze a; njihovo obrazlaganje nije moglo i uvjeriti kralja, koji je u svojoj kraljevskoj vlasti najvi e cijenio baone du nosti, koje mu je posjed krune nametao prema bogu,a to je zna ilo, prema crkvi. to god je njegovo kraljevstvo bilo mirnije i uspje nije u napredovanju, sve je vi e eznuo da po e. Odu evljenje iz prvih kri arskih ratova nanovo se rasalo u tom vladaru, kojim zavr ava povijest kri arskih vojni. Uostalom, zar su zaista jokri arski ratovi ona dva pohoda, to ih je Louis poduzeo protiv Islama 1258 i 1270. Da, ako imamo pred o ima njihov cilj; ne ako uzmemo u obzir njihov sastav. Kr anski svijet u svojoj cjelini, ostao im je potpuno tu . Bila su to dva potpuno francuska pothvata, u kojima su vitezovi po li s kraljem mnogo vi e iz odanosti, iz lojalnosti, iz elje za pustolovinama, nego iz vjerskog zanosna. Oba su, uostalom, potpuno propala. Kralj se najzad pomirio s neizbje ivom potrebom da se vrati tek poslije est godina napora (1248-1254), poslije tvrdoglave opsade Damiette, nakon to je sam pao u ruke Turaka, nakon to je vidio svoje najbolje drugove kako umiru, i bolno podnio predbacivanja druugih. Istu bi postojanost bez sumnje pokazao i u drugom pohodu(1270), da mu bolest, koja ga je obuzela im se iskrcao na Tunisku obalu, nije pribavila smrt, kakvu je sebi oduvijek elio: da umre bore i se za vjeru. Njegova je smrt prekinula pothvat, u kom nitko osim njega nije iskreno sudjelovao. Prije nego to e otploviti prema Egiptu, Louis Sveti se uputio prema Tunisu u interesu svoga brata, novoga kralja Sicilije, Karla An ujskog, kom je za sebe zahtijevao suverenu vlast i u Tunisu. Sveti kralj je i ne slute i
60

Aragonija je na sjeveru od Pireneja zadr ala samo grofoviju Roussillon i Montpellier

155

poslu io kao sredstvo u realisti koj i osvaja koj politici, koju je njegova vlavidanina za trenutak prekinula. Smr u Fridriha II. nije bilo rije eno sicilsko pitanje, oko koga se razvila borba izme u pape i cara. Poslije prerane smrti Fridrihova sina Konrada IV., sicilsku je krunu sam sebi dao carev nezakoniti sin Manfred (1258), umjesto da zemljom upravlja u ime ba tinika Konrada (kom je povijest ostavila ime Konradino), to su mu dali Talijani. Aleksadar IV. koji je nadavno naslijedio Inoccnta IV., isprva jc pristao na prijedloge englcskoga kralja i investirao na Siciliji njegova sina Edmunda, koji je bio jo dijete i nije mogao, pa zaista i nije ni ta uradio. S takvim je stanjem trebalo prekinuti i staviti u du nost nekom mo nom vladaru, s kojim je Rim mogao ra unati, da Siciliju vrati pod suverenu vlast Svete Stolice. Takva vladara mogla je dati samo Francuska. Budu i da je Louis Sveti odbio krunu za svog mla eg sina, Urban II. je stupio u vezu s mla im bratom kraljevim, Karlom An ujskim, koji je 1246. enidbom postao grof od Provanse. Karlova je ambicija ve dugo vremena pa ljivo pratila doga aje u Italiji, gdje su Gvelfi u njemu vidjeli svoga za titnika i budu eg poglavara. Godine 1266. priimio je u Rimu iz ruku Klementa IV. sicilsku krunu, pa je na elu velike i sjajne vite ke vojske, odu evljene dra ima, i bogatstvom zemlje; krenuo da zauzme svoje kraljevstvo. Francusko je oru je sjajno potvrdilo svoju slavu, koju je steklo i posjedovalo od pobjede kod Bouvinesa. Bitka kod Beneventa (u velja i 1266) uni tila je Manfredovu vojsku, koji i sam u njoj izgubi ivot. Nekoliko mjeseci poslije toga (u kolovozu 1268), sli na je sudbina kod Tagliacozza zadesila i vojsku, koju je Konradin doveo iz Njema ke. Mladom vladaru po lo je za rukom da izakne, ali je nanovo uhva en, izru en pobjedniku, osu en na smrt zbog uvrede veli anstva i smaknut. Dinastija Hohenstaufovaca, taj zmijski rod, kako ga je zvao Inocent IV., bila je uni tena. Papa nije dopustio da Konradin, koga je on izop io, bude sahranjen u blagoslovljevljenu zemlju. Ne to prije toga je nadbiskup Cosenza dao Manfredovo tijelo izvaditi iz groba, koji su mu podigli francuski vitezovi, hote i iskazati po ast njegovoj hrabrosti, pa je naredio da bude zakopan na obali rijeke Verde. Njegova je ena umrla u zatvoru. Toliko ogor enje pobjedni ke kurije dovoljno je kao obja njenje za sudbinu nesretnog Konradina. Romantici XIX. st. nisu propustili da u njemu opla u rtvu Francuske, nasljednog neprijatelja Njema ke, i njihovo negodovanje nije proma ilo da Konradinovim slu ajem potpiri nacionalnu mr nju, kojom su se umje ni politi ari imali tako vje to poslti iti. Ni ta ne vodi tako sigurno zlu, kao takve retrospektivne mr nje. Neprijateljstvo izmegu Francuske i Njema ke, 61 koje je tako bri ljivo odr avano u sada nje doba,* zapravo je veoma nova pojava,.a u XIII. st nema mu ni traga. Konradin je pao kao rtva dr avnih razloga; a odgovornost za njegovu smrt pada poslije pape i Karla An ujskog na samog Fridriha II. Jer ba je Fridrih II. bio prvi, koji je do krajnjih posljedi a doveo i na svoje protivnike bez milosti primijenio na elo, da nikakav zakon nije vi i od vladarevih interesa. Zar rimsko pravo nije osu ivalo tu teoriju, koja se tako divno poklapala s odsutno u svih predrasuda? Konradiriovi suci bili su samo Fridrihovi u enici; poslije je imao i drugih; bili su to talijanski tirani. Politika Karla An ujskog mogla se definirati kao politika posljednjih Hohenstanfovaca, ali s tom razlikom, da ju je papinstvo pomaagalo, umjesto da se protiv nje bori. Jer zaista, Karlo je,. kao i Henrik VI. i Fridrih II zadr ao, pa ak i oja ao apsolutnu vladavinu na Siciiliji; i on je, poput njih, radio na tom, da cijelu Italiju podvrgne pod svoju upravu; najzad, on je kao i njegovi prethodnici, sanjao o tome, da svoju vlast pro iri prema Istoku. Njegovi uspjesi upla ili, su Rim, i on se stao bojati toga saveznika, za kog se nadao da e hiti pokoran ti enik, a koji je po eo nametati svoju volju odvla iti rimsku politiku u svom smjeru. Ali da bi mu mogao izma i, trebalo mu je prona i nekakva takmaca, koji bi se nu no oslonio na Gibeline i na sicilske nezadovoljnike, a ovi su se rekrutirali me u pristalicama onih mrskih Hohenstaufovaca. Uostalom, kako god je bio neugodan, Karlo je bio revnostan sin crkve; vratio je sicilskom kleru njegove privilegije, a njegovi planovi s Carigradom, gdje je 1261. propalo Latinsko carstvo i gdje su Paleolozi opet uveli shizmu, mogli su poslu iti za uspostavu unije
61

Prvi tekst Pirennove knjige nastao jelu vrijeme Prvog svjetskog rata -Prev.

156

poslu nosti, koja i dalje ostaje jedan od bitnih ciljeva papinske politike. Car Mihajlo je vrlo dobro poznavao opasnost, koja mu je prijetila. Stoga je na Siclliji potajno pomagao vrenje, koje su oholi postupci i nadutost Francuza, to su onamo do li s novim kraljem, iz dana u dan sve vi e poticali. A njegove je spletke aktivno podupirao i Petar III., kralj Aragonije, koji se o enio jednom od k eri Munfredovih, pa je elio da dobije tastovu ba tinu. panjeiska, u kojej se napredak kr anskih kraljevstava na ra un muslimanskih dr ava od po etka XIII. sve vi e pove avao, i u kojoj Barcelena po inje aktivne sudjelovati u trgovini na Sredezemnom moru, ovdje se prvi put pojavljuje na pozornici evropske politike. Njezin zemljepisni polo aj morao joj je nu ne nametnuti, im je dovoljno oja ala, pomorsku politiku i navesti je da intervenira u unutra njem basenu toga mora, koje njezine obale zatvaraju sa zapada. Petar Aragonski istupio je podjednako vje te i sna no. Njegeva su podstrekavanja imala velikog udjela u pobuni, koja je 1283. izbila u Messini i koju su budu a pokoljenja zapamtila ped imenom sicilijanske ve eri. Ta se pobuna, smjesta pre irila po cijelem otoku. Karlo po alje onamo brodovlje, koje je pripremio za napad na Carigrad. Me utim, aragonski admiral Andre Loria razbio ju je u bici pred Trapanijem, kojom otpo inje slavna povijest panjelske mornarice. Ubrzo, poslije toga. 1285., Karlo je umro, a da mu nije po le za rukom da ugu i pobunu. Naslijedio ga je sin Karlo. II.; usprkos svojim naporima i papinoj pome i, najzad je morao prepustiti ste nu Siciliju panjelcima. Otad su postojala dva Sicilska kraljevstva. Jedno se prostiralo s druge strane Messinskog tjesaca i pripadale Aragonskoj ku i, a druge je i dalje priznavalo an uinsku ku u, koja se smjestila u Napulju. 62 Premda intervencija Karla An ujskeg svjede i o sve ve em ugledu Francuske, ipak nije mogu e na nju gledati kao na pothvat francuske politike. Louis Sveti ostavio je slobodne ruke sveme bratu, ali nije ni ta u inio da ga pomegne, nego je sicilske poslove smatrao tu ima za svoje kraljevstvo. Iste je tako bilo i za njegeva nasljednika Filipa Smjeleg (1270-1285). Do njegove vladavine briga je francuskih kraljeva bila isklju ive zakupljena nastojanjem da srede i oja aju kraljevinu, da iz nje uklene strane utjecaje i da okupe njezine razli ite dijeleve pod svojom vlasti. Njihov veliki i jedini neprijatelj bila je Engleska, i ako su tra ili saveznika izvan svejih granica, bile je to samo za to, da postignu potpuniju pobjedu nad njem u unutra njosti. To je veliko djele uspjelo; i Francuska je pestala velika sila. Louis Sveti slu io se svojem snagom samo da zajam i mir; Filip Smjeli bacio se u politiku irenja svega posjeda, u kojoj je sigurno bilo i one ambiciozne i nemirne genijalnesti njegova ujaka, Karla An ujskeg. Godine 1272., prilikcm smrti Richarda od Cornwalisa, dao se nagovoriti, ili, to nije, dopustio je da se govori o njegovoj kandidaturi na kruhu rimskega kralja, koja bi da je dovela do uspjeha, uplela kralja Francuske - na kerist kralja Siclije - u nerazmrstivu ikaru sva a zbog Njema ke. Izbor Rudolfa Habsbur keg sprije io je, na sre u, ostvarenje tog plana. Ne uza sve te, urodio. je posljedicom. da je Rudolfa nadahnuo na bezgrani na popu tanja prema francuskoj kraljevskej ku i. Karlo se time okoristio da ga navede, da odustane od svih pretenzija prema Siciliji, a Filip, da od njega 1281. dobije pretektorat nad biskupijom u Teulti. Tolike dobre volje mogle je kralja, dakako, samo ohrabriti da se sve vi e i vi e iri preko granica Carstva. Godine 1273. ve je dao da mu nadbiskup Lyona pole i zakletvu. U Nizozemskoj je pomagao flanrijskog grofa, Vilima de Dampierre, u njegevoj borbi protiv ku e Avesnes, omogu io mu da dobije grofeviju Namur i uznastojao da bisupiju Liege dobije za jedne od njegevih sinova, uvode i preko njega francuski utjecaj svagdje ondje, kamo je prodirao flamanski utjecaj. Grof Hainauta, Jean d'Avesnes, uzalud je poku avao da zainteresira Rudolfa za svoju stvar i molio ga estekim rije ima da do e u Nizozemsku, gdje se njegov neprijatelj, flandrijski grof, drsko smijao otupjelem ma u Carstva. Ustvari, njema ke je suverene vlasti venestalo iz tih bogatih krajeva, te se inilo da bi je uskoro imala nadomjestiti francuska.

62

Kona ni mir potpisali su Fridrih Aragonski i Robert An ujski 1302

157

Ova ekspanzija mo i ku e Kapetovi a prema sjeveru i istoku, na podru ja, koja su se prema Francuskoj priredno orijentirala po svom zemljopisnem pole aju, obi ajima, a dijelem i po jeziku, bila je kobna posljedica slabesti njema ke dr ave. Ta je ekspanzija bila toliko prirodna, da se nu no morala izvr iti u trenutku, kad s druge strane umjetne granice, preko koje je prelazila, vi e nije bilo dr ave, ja e posnazi i odlu ne da je suzbije i da sa uva ono, to su joj stari karolin ki ugovori dodijelili jo u IX. st. Da bi postigao uspjeh, Filip Smjeli je imao samo da se okoristi okolnostima i vremenom, koje je radilo za njega. Me utim, na jugu kraljevstva bilo je druk ije. Tu su Pirecji postavili pregradu me u dr avama i narodima, pa su joj se sve politi ke ambicije i sva osvajanja na kraju uvijek morala prilagoditi. Klovis ih nije pre ao, a ako su ih Arapi poslije prekora ili, bilo je to tek prolazno, i oni su uskoro vra eni nazad. panjolska marka, koju je Karlo Veliki osnovao s druge strane planina, nije oklijevala da se odvoji cd Francuske. Sve to je od nje preostale, bile je slabe definirano suvereno pravo francuskih kraljeva nad Katalonijom i pravo aragonskih kraljeva nad Languedocom. Louis Sveti je iz ljubavi premu miru zamijenio ovu zbrku jasno om. Od ugovora u Corbeilu, Pireneji su podjednako granica prava, kao i dr ava. Pita se, zbog ega je Filip Smjeli odlu io, da nanove poremeti pole aj, koji je tako zadovoljavao, i da se uplete u panjolske posleve. Nikakva mu pogibelj nije prijetila s te strane, a nije ondje imao postaviti zahtjev ni nikakva prava, niti je morao tititi bilo koje interese. Dinasti ka pitanja, koja su 1275. dala povod za njegovu intervenciju u Navarri i u Kastiliji, bila su samo izgovor. Dohvatio ih se, jer je htio povesti rat, i to veli anstveni rat, kako bi se to reklo za vladanja Louisa XIV.; ili rat zbog hegemonije, kako bi se to reklo danas. Budu i da je imao snage, poslu io se njom da nametne svoju vlast, imaju i pred o ima samo slavu svoje krune. Bio je to, mislim prvi rat u povijesti Evrope, koji je izbio iz iste politi ke ambicije. Uostalom, mo da treba, upletanje Filipa Smjelog u panjolske poslove pripisati njegovoj elji da pomogne namjerama Karla An ujskog na Siciliji, prema kojima je kastilska ku a bila isto tako neprijateljski raspolo ena kao i aragonska. U svakom slu aju, tako je i ' bilo s obirom na rat protiv Aragona god.1285. Poslije Sicilskih ve eri papa je izop io kralja Aragonije i ponudio njegovo kraljevstvo, koje je bilo crkveno leno kralju Francuske za jednoga od njegovih sinova. Filip ozna i Karla Valois i prije e planine, da osvoji prijestolje Petra II. Umro je za vrijeme vojne ne postigav i uspjeh. Djelo Louisa Svetog bilo je posve razoreno. Njegov je sin umiru i ostavio Francusku upletenu u talijanske i panjolske poslove i uo i trenutka, kad e Engleska, po to je iza la iz nemira u vrijeme Henrika III., i potaknuta od i ovih neprijatelja Francuske, nanovo pograbi to oru je da se bori protiv nje. Ali premda polo aj Francuske nije bio tako jak, kao prije deset godina, on je ipak bio sjajniji. Ona se obilno pro irila na ra un Carstva, prekora ila je Pireneje i usprkos Sicilskim ve erima mogla ukazati na francusku dinastiju, koja se dolaskom Karla II. An ujskog na prijestolje kona no u vrstila u Napulju i uskoro zatim jedan svoj ogranak presadila na prijestolje Ugarske.63 U Evropi XIII. st. nije imalo nikakva takmaca. Nigdje nije bilo tako prostranog kraljevstva, nijedno nije imalo tako povoljan polo aj s obzirom na dva izlaska na more: na Sjeverno i na Sredozemno, nijedno nije bilo tako napu eno, osim Engleske, koja je imala isto tako solidno politi ko ustrojstvo kao i ona. II. FRANCUSKA KULTURA Intelektualna prevlast ne pojavljuje se uvijek uporedo s politi kom prevlasti. Njema ka je u XI. st. imala politi ku prevlast, ali nije postigla intelektualnu. Nije naime, dovoljno nametnuti se silom, pa da samim tim bude osigurana i kulturna prevlast. De ava se da i zemlje, neznatne po svojoj mo i, kao to je bila Italija u XV. st. pro ire izvan svojih granica svoje obi aje, svoje ideje i svoju umjetnost na temelju njihove o evidne superiornosti. Francuska XIII. stolje a imala je sre u da bude superiorna ostaloj Evropi i kao dr ava i kao dru tvo. Njezina snaga samo je ubrzala i u inila neodoljivim njezin
63

V. str. 35O.

158

duhovni utjecaj, koji je znatno starijeg datuma i koji nema nikakve veze s vojnim i politi kim uspjesima kraljevstva. Ako razmotrimo op e stanje evropske kulture poslije karolin kog doba mo emo opaziti, da se gotovo sva njezina bitna obilje ja pojavljuju u Francuskoj prije negoli drugdje i da ondje jedno posti u svoj najpotpuniji izraz. To vrijedi jednako za vjerski, kao i za lai ki ivot. Clunyjevski red, kao i cistercitski i premontranski ro eni su u Francuskoj; ondje se isto tako formiralo vite tvo, a kri arski su ratovi, u Francuskoj na li najvi e i najodu evljenijih vojnika. U po etku XII. st. je i opet u Francuskoj nenadano nikla goti ka umjetnost i nametnula svijetu svoje gospodstvo u isto vrijeme, kad su se pojavili i prvi juna ki epovi(chansons de geste). Sve se to nije doga alo slu ajno. Da bi se susrelo toliko izrazitih li nosti, da bi se toliko napora i toliko novosti razvilo u basenu rijeke Seine po ev i od X. st. dalje, mora da je ondje postojala, kao i u Gr koj, u Atici V. stolje a; neka sredina osobito pogodna za razvijanje ljudske energije. I zaista, dvije velike dru tvene snage, koje na ru evinama karolin kog carstva, rade na stvaranju nove, Evrope, a to su redovni tvo i feudalizam, nigdje nisu tako aktivne i tako dominantne, kao u sjevernoj Francuskoj. Bez sumnje, svuda ima redovnika i svuda, ima felidalaca, ali je samo ondje gotovo potpuno nestalo starog poretka, te je tako ostalo slobodno polje njihovu neograni enom djelovanju. Zbog toga Evropa te samostanske redove i tu vite ku kastu prirodno posu uje od Francuske, uporedo s time, kako se u njoj sporije odvija ona ista evolucija, koja ih je stvorila ondje. Otuda onaj izvanredni zanos sjevernih Francuza za kri arske ratove, to jest za najpotpuniji izraz dru tva, kojim u isti mah vlada i vjerski i vojni ki duh. Zbog toga se, napokon kao plod istih ideja i istih osje aja u isto vrijeme rodila goti ka umjetnost, koja preobra ava vjersko graditeljstvo, kao i feudalna epopeja, kojom se ponajprije u Francuskoj, a zatim po uzoru na Francusku i u ostaloj Evropi, rodila knji evnost na pu kom jeziku. Prema tome, utjecaj francuske kulture raniji je od utjecaja francuskog kraljevstva. On po inje u vrijeme, kad jo Kapetovi i ive u sjeni svojih velikih vazala. Bilo bi veoma opravdano re i, da i kultura i politika po inju u Francuskoj s feudalnim oblikom dru tvenog ivota. Ne smijemo zaboraviti, da je Clunyjski samostan sagradio Burgundijski vojvoda i da su flandrijski i ampanjski grofovi bili me u najvatrenijim za titnicima clunyjevskog pokreta, kao i cistercitskog i premontrannskog reda. Isto tako, chansons de geste pjevaju bao stvarnim ili mitskim precima tih istih knezova, koji su gradili samostane. Njihovi junaci su baruni, a osje aji, koje veli aju jesu hrabrost, vjernost i poobo nost. Njihov najljep i tip, Roland, ideal je viteza, kakva zami ljaju potomci ratnika iz prvog kri arskog rata. U toku XII. st. ta se feudalna kultura oboga uje i pro i ava. Dvorski ivot sa svojim profinjenim i konvencionalnim obi ajima, koje je Srednji vijek obilje io veoma to nim imenom dvorjanski obi aji ( moeurs cuortoises), nije se rodio u okolini kraljevoj, koji je jodugo ostao vjeran karolin koj tradiciji, nego u rezidencijama knezova. Ondje se utvr uju pravila i obredi vite tva, ondje se izgra uje osje aj asti i nastaje kult gospo a, ondje se razvija knji evnost, u kojoj se gra a iz same Francuske oboga uje rimskim temama i temama iz Bietanje, u kojoj razli iti rodovi lirike prelaze ii langue d'oc u u langue d'ol I taj procvat feudalnog ivota nije vi e ograni en na Francusku. Krajem XI. st. on se i posredstvom osvaja evih pratilaca ve ukorijenio u Engleskoj, a ra irio se i na sve one to ke na Istoku, gdje su se u vrstili kr ani. U Jeruzalemu, u Antiohiji i Sain-Jean d' Acre govori se francuski. Otad pa sve do na ih dana francuski je me unarodni jezik Evropljnna ti isto nom basenu Sredozemnog mora. Ali i u samoj Evropi njegov je napredak po ev i od prvih godina XIII. st: izvanredan, i tu je politi ka mo , to ju je steklo kraljevstvo, osobito mnogo pomogla ekspanzivnoj snazi, koju je taj jezik posjedovao ve zbog svoga dru tvenog ugleda. On je u svakoj zemlji u krugu visoke aristokracije postao kao neki drugi nacionalni jezik, isto onako, kako je to vrijedilo u XVII. i XVIII. st. U podru jima jezika 159

thioise, francuski su u itelji dobivali, zada u, da mlade plemi e nau e francuskom jeziku i to se znanje smatralo neophodno potrepnom dopunom dobroga odgoja i kurtoaiije. ak i u Italiji mu Brunetto Latini daje prednost pred svima drugim jezicima. Me utim, jo prije nego jezik, obi la je Evropom francuska knji evnost. Ona se od sredine XII. st, preko Nizozemske iri po Njema koj, a iz Njema ke u Skandinaviju. Prevode je ili opona aju na svim germanskim, kao i na svim romanskim jezicima. Sve to u njezinom krilu nastaje, privla i pa nju i nalazi ita e, pa tako danas neke Francuske ogranke iz Ciklusa o Karlu Velikom poznamo jo samo po norve kim prijevodima. Najve i njema ki pjesnici XIII. st., kao Hartmann Strasbur ki ili Wolfram von Eschenbach, puni su reminiscencija i parafraza iz francuskih pjesama. Jedini primjer sli nog ugleda u pro losti mo emo na i, bez obzira na temeljne razlike u svojstvima tih epoha i dru tava, tek ti rasprostranjenosti gr ke knji evnosti i jezika u Rimskome carstvu po ev i od II, st. prije Krista. Uporedba je utoliko to nija, to ona i za Francusku i za Gr ku u isto vrijeme obuhva a umjetnost, i obi aje, i knji evnost. Dovoljno je ovdje pomisliti na to, kako je goti ko graditeljstvo osvojilo Evropu, jer, kako znamo, pod tim imenom goti ke umjetnosti (koje dugujemo preziru talijanskih humanista) treba razumjeti u biti francusku tvorevinu. Izum ukr enih potopornih lukova (croisee d'ogives), koji je nastao na po etku XII. st., negdje na grani nom podru ju Normandije i L'Ile de France, u nekoliko je godina, zahvaljuju i naporu genijalnih graditelja, iz temelja preobrazio kostur i stil gra evnih spomenik. Dootad su postupci graditeljske umjetnosti u biti ostali isti kao i u anti ko doba. A sad se sve odjednom mijenja. Uvjeti ravnote e, odnosi izme u potpornja i tereta, izme u punina i prazno a, izme u horizontalnog i vertikalnog preina eni su i iz te preinake ra a se jedinu velika gravinska kola, koju povijest umjetnosti mo e navesti pored gr ke arhitekture. Notre-Dame u Parizu otpo eta je 1163.; katedrala u Reimsu 1212., la a u Amiensu potje e iz 1220., fasada u Chartresu iz. 1194. Divljenje, to ga poti u takvi spomenici, razumljivo je bez truda. Njega nam, uostalom, potvr uje slava, to su je uskoro u ivali francuski graditelji. Jedan od njih sagradio je kor 64 katedrale u Magdeeburgu; drugi je podigao katedralu u Lundu. u vedskoj. Villart de Hannecourt, iji se album sretnim slu ajem sa uvao, crta gra evinske planove za razli ite evropske zemlje. Nema sumnje, strani u enici francuskih graditelja nisu se ograni ili na mehani ko ponavljanje svojih zada a. Prilagodili su novu umjetnost gra i, kojom su raspolagali, izmijenili je prema svom vlastitom geniju i uskladili je ustanovitoj mjeri tradicijama vlastite domovine. Tako postoje engleska i njema ka gotika, a isto tako panjolska i talijanska gotika. Ali sve su to izravne k eri francuske gotike, i nijedna od njih nije dostigla majstorstvo svoje majke. Francuske katedrale zaostaju za katedralama drugih zemalja po veli ini proporcija, po bogatsvu ma te, kojom su prona eni ukrasi, po rasko i ili sjaju materijala, ali one ostaju neuporedive po skladu i veli anstvenosti, to su Partenoni goti ke umjetnosti. Prevlast Francuske na podru ju knji evnosti i umjetnosti u XII. i XIII. st. obja njava se veoma jednostavno vi om razinom francuske kulture. U pogledu njezine nau ne prevlasti, koja je jo u ve oj mjeri udila suvremenike, vi e nije posve jednako lako na i obja njenje. Jer tu, zaista, ostavljamo nacionalni ivot i prelazimo na promatranje ivota, to ga vodi sve enstvo. Cijela srednjovjekovna nauka, osim djelomice, prava i medicine, sve eni ka je nauka, a jezik, kojim se ona slu i, isklju ivo je latinski. Ona je po svojoj biti univerzalna, me unarodna. Pa ipak, njezino je sredi nje ari te u Francuskoj, ili to nije u Parizu. Dvije glavne znanosti toga doba, one, koje vladaju nad drugima i daju im svoj biljeg. Teologija i filozofija, ini se da su od XII. st. odabrale kao svoje stalno boravi te obalu Seine. Ondje se oblikovala skolasti ka metoda, koja je sve do Renesanse isto onako potpuno vladala mi lju, kao to je gotika vladala u umjetnosti. Ondje se zbog nastavnih potreba formirao novi latinski jezik, koji je svoju sintaksu posudio od francuskog; bio je to suh, bezli an jezik, neuporedivo jasan i precizan, kome poruge humanista nisu oduzele slavu da je puna tri stolje a bio ne samo pisani, nego i govorni jezik svih obrazovanih ljudi u cijeloj Evropi. Od Abelarda do Gersona nema ni jednog znatnog
64

Kor (le cheur) u romani kim i goti kim crkvama je prostor oko glavnog oltara, rezerviran za sve enstvo i pjeva e. - Prev.

160

mislioca, koji nije bio nastavnik, ili bar student u Parizu. Univerzitet, koji je za vladavine Filipa Augusta ondje obrazovao udru ivanjem nastavnika i u enika razli itih kola u gradu, djelovao je neodoljivom privla nom snagom sve do krajnjih granica katoli kog svijeta, koja je ostala bez primjera. Ivan od Osnabrcka pripisuje Francuskoj krajem XIII. st. monopol u nauci; flamanski pjesnik Van Maerlant slavi je kao zemlju u enog sve enstva; poznato je uostalom, da je Pari ki univerzitet bio onaj uzor, kojim se poslije nadahnuo Karlo IV, kad je 1348. osniva o Pra ko sveu ili te. prototip njema kih univerziteta. Tome univerzalnom utjecaju, to ga vr i Pariz, odgovara ako se tako mo emo izraziti, kozmopolitizam u itelja, koji ondje predaju. Oni dolaze ne samo iz Francuske, nego iz Njema ke, kao Albert Veliki; iz Nizozemske, kao Siger od Brabanta, iz kotske, kao Duns Scott, iz Italije, kao Toma Akvinski. Ukratko, premda je Rim sjedi te crkvene vlade, Pariz je sjedi te njezine teolo ke i filozofske aktlvnosti. On je ugaoni kamen njezine visoke nastave. Koji je uzrok te njegove izvanredne sre e? Zbog ega se katoli ka nauka smjestila u tom sjevernom gradu, koji nikakva knji evna ni vjerska tradicija nije pozivala da vr i poslanje, to mu je pripalo? Sve je to mogu e protuma iti samo posebnim obilje jem, koje je Pariz imao po tome, to je bio sjedi te kraljevskog dvora. Karolin ke, tradicije kraljevstva divno su ga predodre ivale da se zanima za sve eni ke kole i da im pru i svoju za titu. Ako, su veliki feudalni seniori pomagali crkvene misti ke zadu bine, kraljevi su uzeli pod svoje okrilje njezine nastvene ustanove. Nije dakle bilo ni ega udnoga u tome, to su se pari ke kole veveoma rano na le u povla tenu polo aju. A napredak kraljcvske vlasti, koji je od po etka XIII. st. pove avao va nost i privla nost prijestolnice, u inio je ostalo. Nacionalno sredi te Francuske postalo je sredi tem evropskog nau nog ivota. Stoga nisu samo Francuzi po svijetu pro irili onu uzre icu iz XIIt st., koju bez sumnje zahvaljujemo igri rije i nekog studenta: Paris absque pari - Parizu nema para. Utjecaj francuske kulture u XII. i XIII. st. nije svuda bio jednako jak. On je najvi i domet postigao u onim zemljama, kamo su ga donjeli sami Francuzi doseliv i se onamo: U Engleskoj i u kri arskim kolonijama na Istoku. Drugdje se pro irio samo posredstvom pozajmica, opona anja, mode ili zaraze ili pak primjerom. Me utim, posvuda su ga prihva ale samo vi e dru tvene klase, plemi i me u laicima, te studenti i u enjaci me u sve enicima. U tom pogledu mo emo gauporediti s utjecajem Renesanse u XV. st.; i taj se utjecaj, kao i prvi, irio samo me u dru tvenom aristokracijom ili me u aristokracijom inteligencije i znanja. Lako je razumjeti, zbog ega je bilo tako. Srednjovjekovna Francuska nije ustvari imala toliko intenzivan privredni ivot, da bi utjecaj svoje kulture mogla nametnuti i industriji. Na tom podru ju ona je bila u zaostatku za Italijom i Flandrijom. No ipak, u Flandriji, u neposrednom susjedstvu, politi ki i trgova ki interesi doveli su francuski utjecaj sve do gra anskog stale a. Patriciji velikih flamanaskih gradova u XII. st. bili su vi e nego upola Francuzi, pa su se ak u svom upravnom i poslovnom ivotu slu ili francuskim jezikom. Dvojezi ni karakter Belgije, koji se sa uvalo sve do danas, potje e iz toga doba: on je prirodna i mirna posljedica susjedstva s Francuskom, i najbolji dokaz o privla noj snazi, kojom je djelovala njezina kultura.

161

 ETVRTO POGLAVLJE FILIP LIJEPI I BONIFACIJE VIII. I. RAZLOZI KRIZE Smrt i katastrefa Fridriha II. (1250) zaklju ili su vjekovnu borbu papinstva s carstvem. Otad papa vi e nema neprijatelja. Njegeva univerzalna vlast u crkvi neosporna je. On se sad mo e posvetiti ostvarenju, velikih ciljeva papinske politike: uniji s gr kom crkvem i kri arrskim ratevima. Na trenutak se inile, da e se prvi, cilj ostvariti. Bizantski car Mihajlo Paleoleg ra unao je da e protiv Turaka dobiti pemeZapada, pa je izjavio, da je spreman priznati primat Rima. Tako je Grgur IX. na koncilu u Lyonu (1274) mogao proglasiti kraj shizme, koja je puna tri stolje a razdvajala kr anstvo. Ali te je bile trenutne slavodobi e i prolazan san. Gr ka je crkva bila predubeko ukorijenjena u vjerskim osje ajima i nacionalnim tradicijama kr ana na Isteku, a da bi pristala da se pekori jarmu Latina. Stoga je korake, to ih je car poduzeo, odbacila i osudila. Tako ju je Martin IV., izgubiv i svaku nadu, 1281. naneveo prekleo. Cilj, o kom se laskavo pemi ljalo da je postignut, bio je dalji nego ikada. Kri arski rat, koji je sve ano pregla en na koncilu u istovrijeme kad i pomirenje s Grcima, nije uspio ni ta bolje. Louis IX. bio je posljednji kri ar. Nema sumnje, Karlo An ujski je tako er, bile zbog politi kih ambicija, ili iz vjerskih osje aja, pripremao pohod, koji bi, da je mogao krenuti, jednake slabo uspio kao i bratov. Ali su ga Sicilske ve eri primorale da skrene svoje brodovlje protiv Messine i da se potpuno zabavi obranom svoga ugre enog kraljevstva. Tako se papinstvo uspele de vrhunca svoje mo i same zato, da bude primerano gledati, kako prepadaju njegevi veli anstveni planovi: da Grke privede u krilo katoli keg jedinstva i da preotmu Islamu Kristov grob. ak i vi e! Njegov je polo aj ak i na Zapadu uskoro uzdrman. Trenutak njegove pobjede u isto je vrijeme as, kad se po inje o itovati njegove opadanje. Me emo uo iti nekeliko uzoraka, koji su do toga develi. Prije svega, poslije zavr etka borbe s carem, papini se interesi u Italiji vi e ne smatraju istovetnima s interesima Gvelfa, a prije svega s interesima lombardijskih gradova, koje je car ugre avao u iste vrijeme kao i papu. On je odsad samo jedan od talijanskih vladara, i njegeva se svjetevna mo svedi na njegeve teritorijalne interese. Ta je mo ustvari osrednja, i te tako osrednja, da mu ne dopu ta ni da se odupre Karlu Vaaleis, koji je uskero svoju prevlast utvrdio na cijelem poluoteku, sve do u podru je Crkvene dr ave, pa ak i do samoga Rima, gdje mu je njegov naslov senatora omegu io de da nastupa kao za titnik, a te je zna ilo, kao gospodar pu anstva. Ali te jenije bile dovoljno; njegova je prevlast sezala jo i dalje i uvukla se u krile same kurije. Neko , u vrijeme, kad je papu birao kler i puk, rimski su baruni nastojali da gomilu pridobiju za svoga kandidata nasiljem ili korupcijem. Ali otkako je Nikola II. stvorio zbor kardinala (1059), ta je praksa prestala; osigurana je slobeda izbora, pa je izbor otada obavljan u sigurnosti od uli nih pobuna: Da bi jopotpunije zajam io, tu slobodu, Aleksandar III. je 1179. odlu io, da u nedestatku jednedu nesti najmanje dvije tre ine kardinala moraju biti suglasne u svom izboru. Razumljivo je same po sebi, to je vi e rastao utjecaj papinstva u evropskim doga ajima, sve su se vi e u odluku pri glasanju me u vjerske razloge upletali i politi ki. No ipak, budu i da su gotove svi kardinali bili Taalijani, stranac je za du e vrijeme mogao imati same drugorazrednu ulogu u njihovim vije anjima. Me utim, otkako se Karlo An ujski pepeo na prijestelje, nije vi e bile, iste kao nekada. Neprestano ga je zaokupljala briga, kako da sebi osigura stranku svojih pristalica u Svetom zboru, pa je svim silama radio na teme, da u nj uvede Napolitance, Prevansalce i Francuze, na koje je megao ra unati. U tem je uspio. Klement IV., podrijetlem Prevansalac, bio mu je potpuno odan i posve 162

je pristajao uz njegove nazore, pa je dopustie, da se me u kardinalima obrazuje prava an uinska stranka. Smrt Klementeva (1268) bila je znak za pe etak ogor ene borbe izme u tih an uinaca i njihovih protivnika. Tek poslije tri godine sukoba i spletki pomirili su se u izboru Grgura X. (1271) Stoga nema ni ega udnoga u tome, da je Grgur elio dekraj iti prilike, koje su u budu nosti mogle svojim primjrom nanijeti tolike tete valjonem upravljanju crkvom. Ustanova kenklava, gotove potpuno onakva, kakva osteji jo i danas, petje e iz njegova vremena. Donio je odluku, da se u povedu papine smrti kardinali imaju sastati u nekoj zatvorenej prosteriji, koja nema veze s vanjskim svijetom; pod prijetnjom izop enja nisu smjeli iz nje iza i sve dok izbor ne bude izvr en. Sve te mjere opreza nisu sprije ile Karla Valois da 1280. izvr i nasilje nad konklavom i da ga primera, da izabere Francuza Martina IV., koji je strasno pomogao sve njegove planove. Poslije Karleve smrti an uinska je stranka do du e izgubila na mo i, ali zato nije bila ni ta manje aktivna. Konklav je postojao samo po formi. Nikola IV. izabran je tek poslije ne to oko godinu dana sva a me u kardinalima (1288), a kad je umro (1292), sva e su buknule jo e e, pa je poslije dvije godine besplodne agitacije najzad donesena odluka, da se sve to okon a i da izbor, u nemogu nosti da jedna stranka nametne drugoj svoga kandidata, padne na nekog staarog pustinjaka, kome su svjetovne stvari bile tu e, pa e ga puk smatrati svecem, a bit e bezazlena igra ka spletki, koje bi ga uzbunile, kad bi ih shvatio. Bio je to Celestin V. Jedva je znao latinski, i, kad je iz svoje planinske samo e sav zaprepa ten i izgubljen do ao u lateransku pala u, nije uop e opazio, da je samo oru e napuljskoga kralja, Karla An uijskog, koji ga je smjestio u svome glavnom gradu, da bi se njime mogao lak e poslu iti. Uskoro ga je zaokupljala jo samo jedna misao: da abdicira; a kardinali su jedva ekali da se uhvate za njegovu rije . Pribavio im je vremena da se slo e. Tako su 17. Prosinca 1294. namjesto nesretnog starca izabrali otmjenog Rimljanina, Benedikta Gaetanija, koji uze ime Bonifacije VIII. S njim se na prijestolje Sv. Petra uspeo posljednji papa iz potomstva Inocenta III. i Inocenta IV. Pred o ima je imao jasan cilj, da Sv. Stolici vrati sjaj, ugled, moralni autoritet i univerzalnu politi ku prevlast, koju je ono u ivalo u njihovo vrijeme. Sve ana rasko , kojom se okru io prigodom javnih obreda, dva ma a, koja je dao nositi ispred sebe, kruna, kojom je okitio papinsku tiaru, sve su to za njega bila sredstva, kojima je elio potvrditi primat Petrova nasljednika u crkvi i podsjetiti, da mu je i svjetovna vlast podlo na; budu i da je i ona dio crkve, pa ne mo e svojatati pravo da odbaci autoritet njezina poglavara. U tome nije bilo ni ega novog, to nisu istakli vei Nikola I. i Grgur VII., to nije jasno formulirao Inocent III, i to nisu logi ki dokazali skolastici. Slavne bule, to ih je upravio Filipu Lijepom. sadr avale su samo ono u enje, koje su o odnosima izme u dviju vlasti prihvatili i priznavali svi teolozi. Bonifacije je samo sa eo i ponovio na elo svojih velikih prethodnika, a da pritom nije dodao ni ta novo. Otkuda, dakle, potje e bura, koju su te bule podigle i katastrofa, do koje su Bonifacija dovele? Upravo iz te nepromijenjenosti njihova sadr aja. One nisu vi e bile u skladu s politi kom stvarno u; vrijeme se izmijenilo, i ono to papa u skladu s tradicijama progla ava kao su tu istinu, pobudit e protivljenje najnaprednijih nacija u Evropi, a pritom e kraljevi i narodi u njima slo no gledati nepodno ljiv napad na njihova najneospornija prava i interese. Treba, zaista, uzeti u obzir: Bonifacije VIII. nije do ao samo u sukob s Francuskom. Eduard I. nije se pokazao ni ta bolje raspolo en prema njemu nego Filip Lijepi, i engleski parlament nije ni ta manje energi no odbio njegove pretenzije nego pari ki dr avni stale i. Ako i jesu doga aji sukob s Francuskom pretvorili u potpun prekid, nije ni ta manje istini to, da je papinska politika u isto vrijeme, iz istih razloga protiv sebe pobudila otpor obiju zemalja, koje na kraju XIII. st. imaju pravo dr avno ustrojstvo. Dotad se papa morao boriti samo protiv jednog neprijatelja: protiv Carstva; ili, to nije, protiv cara. A pitanje, oko koga su raspravljali, nije zanimalo - treba da to ponovimo samo jedan narod; ono je 163

obuhva alo cio kr anski svijet. Nema sumnje, potkopavaju i carsku vlast, papa je u isto vrijeme potkopavao i vlast njema koga kralja. Ali to nije ni izdaleka uzbu lvalo njema ko javno mnijenje, ono je, naprotiv, sa zadovoljstvom promatralo slabljenje monarhijske vlasti, i knezovi, koji su to mnijenje zastupali, pomogli su pothvate Rima, umjeeto da im se odupru, pa su tako olak ali njihov uspjeh. Istina je, s Fridrihom II. okolnosti se mijenjaju. Sad se borba vi e vodi oko Sicilskog kraljevstva nego zbog carstva, a Sicilsko je kraljevstvo bilo dr ava. Me utim, pritom treba odmah ista i, da ta dr ava nije nezavisna, jer je bila leno Sv. Stolice, a osim toga, ona nije bila nacionalna dr ava. Njezino raznorodno stanovni tvo stolje ima se moralo prilago avati razli itim stranim osvaja ima, pa se naviklo da podnosi njihovu despotsku vladavinu. Zbog toga kod tog stanovni tva nije mogu e otkriti nikakve elje, da svoje interese izjedna i i stopi s njihovima. Sicilijanci su Fridrihu II. davali poreze i vojnike. Ali on je dobro znao, da su im njegove sva e bile ravnodu ne. Nije ni aska pomi ljao da ih pozove, da se izjasne o zakonitosti njegovih prava. Stoga se ograni io na to, da ga teoretski brane u eni pravnici. Kakve li razlike izme u tog apsolutisti kog despota, tog Hohennstaufovca, kom je politi ka enidba poklonila Siciliju, i kraljeva Engleske i Francuske! U Engleskoj su se slobode, to ih je posvetila Velika povelja sloboda, jo vi e u vrstile u razdoblju, koje je proteklo od vremena Ivana Bez Zemlje. Za duge vladavine Henrika III. (1216-1272), baruni i gra anstvo, koje je predvodio Simon od Montforta, nametnuli su kruni kontrolu dr avnog vije a. Pored predstavnika plemstva pojavljuju se i predstavnici gradova u narodnoj skup tini, koju je kralj du an sazvati triput godi nje i koja 1258. prvi put slu beno dobiva naziv parlament, koji e u povijesti moderne Evrope imati tako slavnu ulogu. Pod Eduardom I. njegova se ovla tenja preciziraju, a njegovo bitno pravo, da odobrava porez, koje je polazna to ka prvog liberallnog ustava na svijetu, formalno je priznato 1297. Otad vladar i narod zdru eno vladaju zemljom. Premda su time ocrtane granice osobnoj mo i vladarevoj, premda se on jedini me u sebi jednakim u Evropi morao odre i ratova jedino zbog dinasti kih ambicija i posvetiti se isklju ivo pothvatima, koje odobrava i potpoma e njegov narod, to mu je zdru enje ipak za uzvrat pribavilo izvanrednu snagu. Engleska je politika po ev i od kraja XIII. st. zaista u punom zna enju te rije i nacionalna politika. Ona je takva i u unutra njim odnosima i vanjskima. Otuda ona upadljiva suprotnost, koja obilje ava englesku politiku stolje ima: u unutra njim odnosima nemiri i gra anski ratovi, a u isto vrijeme u spolja njima postojanost nazora, upornost i tvrdoglavost u njihovu ostvarivanju, kakvu susre emo samo u toj zemlji, u kojoj su pothvati krune nu no istovetni s 65 pothvatima nacije. Francuska nije imala te velike snage, koja Engleskoj na kraju Srednjega vijeka daje vetako moderan karakter. Ali ona raspola e drugim, dodu e manje dubokim izvorom snage, koji je ipak, bar privremeno, isto tako jak, a to je neuporedivi ugled njezinoga kralja. Francuska, naime, sve to je postigla, duguje kraljevstvu. Ono ju je oslobodilo feudanlog partikularizma, ono, ju je obranilo od vanjskog neprijatelja, ono je za titilo gradove i u trenutku, kad su se ra ali, ono joj je dalo financijske i upravne institucije, koje su narod za titile od nasilja i globljenja. Engleska je protiv tla enja svoje svemo ne dinastije stvorila jamstvo, utjelovljeno u parlamentu; Francuska je protiv zloupotreba feudalne svemo i na la za titu kod kralja. Zbog toga je kralj ondje u ivao istu popularnost, kao u susjednoj dr avi parlament. I u jednoj i u drugoj zemlji narodni je osje aj u skladu s politi kim ustrojstvom i razvio se zajedno s njim, u Engleskoj se osobito odlikuje, ponosito u, a u Francuskoj pobo nim po tovanjem monarhijske vlasti. Svakom od tih dvaju naroda daje to njegovo vlastito obilje je, njegov zajedni ki temperament, ako se tako smijemo izraziti, koji je plod njegova povijesnog razvoja; i svi oni koji se radi obja njenja tog obiljee ja pozivaju na tajanstveni faktor rase, koji sve mo e opravdati, jer ni ta ne obja njava, ustvari na udnovat na in ne priznaju taj vlastiti povijesni razvoj.
65

Treba ista i, da su Simon od Montforta i baroni primorali kralja da potvrdi engleske slobode i da istovremeno odustne od svojih planova sa Sicilijom.

164

Filip IV. Lijepi, koji je 1285. naslijedio svog oca, Filipa Smjelog, donio je uspinju i se na prijestolje novo pove anje svome kraljevstvu. Njegova je ena bila, ba tinica kraljevstva Navarre, a to je jo va nije, i ampanjske grofovije, koja je time pridru ena kraljevskoj domeni. Tako su sad sva velika lena, osim Guyenne, koju je posjedovao engleski kralj. Bretanije, koja je oduvijek bila donekle nezavisna ( to je veoma malo smetalo zbog njezina ekscentri nog polo aja), i Flandrije, bila opet izravno podvrgnuta kruni. Filip Smjeli dopustio je, da ga Karlo An ujski uvu e u rat protiv Aragona zbog samog ugleda. Njegov sin se po urio da sa okon ai uvao se da rasipa snage u korist sicilskih ambicija napuljskog kralja. Te je snage potpuno posvetio korisnijim i prakti nijim ciljevima. Dovr iti izgradnju, kraljevstva u unutra njosti, pripojiti mu Flandriju i Guyennu i energi no nastaviti s njegovim irenjem prema istoku i sjeveru na ra un carstva, to je, ini se, bio dvostruki cilj njegove politike. Time je Filip Lijepi nastavio tradiciju svojih prethodnika. Ono, po emu se razlikuje od njih, to je metoda, koju je upotrebio. Do njegova vremena kraljevi su vladali usred svog dvora, pa su svi lanovi njegove redovne okoline bili upoznati s tajnama njegovih poslova. Pod Filipom Lijepim nije vi e bilo tako. Za njegove vladevome uvedeni su tajni postupci umjesto nekada nje familijarnosti na kraljevu dvorcu. Kralj se, tako da ka emo, sakriva iza svojih ministara; krije sebe toliko, da su historici postavljali naivno pitanje, nije li njgova politika zapravo politika njegovih namje tenika i nije li se on ograni avao na to da njima prepu ta da rade. To pitanje mogu e je postaviti za sve moderne vladare, koji nisu bili genijaini, i injenica, to ono, zaokuplja historike Filipa Lijepog, najbolji je dokaz novosti, koja je za njegove vladavine uvedena pri vr enju monarhijske vlasti. Kralj je od tog vremena tako jak, tako je siguran, da e ga slu ati, da mo e sebi dopustiti da i najva riije poslove povjerava ljudima tamna podrijetla, proiza lim iz gra anstva ili iz malog plemstva, ali koje za takve slu be preporu uje njihova pravni ka u enost ili njihovo prakti no znanje, i koji mu neznatno u svog imutka, kao i eljom da ga u vladarevoj slu bi pove aju, jam e za svoju odanost. Nema sumnje, neki od tih novih ljudi vesu se prije Filipa Lijepog uvukli u krunsko vije e. Pod Filipom Smjelim je Pierre de la Brosse, postav i od obi nog kraljeva, lije nika njegovim intimnim savjetnikom, izazvao skandal i najzad zavr io na vje alima, jer je po shva anju dvora postigao i suvi e sjajnu karijeru. Ali ono, to je tada bilo tek izuzetak, postaje sada pravilom. Svi ljudi, koje je Filip Lijepi pozvao u vladu, kojima su stavljene u zada u razne diplomatske misije ili su namje teni pri upravljanju financijama, svi su bili obi ni pravnici, kao Pierre Flote, Enguerrand de Marigny, Guillaume de Nogaret, ili pak sienski bankari, kao bra a Guidi (Guy). S njima se pojavljuje posve novo politi ko osoblje, koje se razlikuje od lanova dvora; ono raspravlja samo s kraljem, samo ono u iva njegovo povjerenje i poznatje njegove namjere. Oni su u rukama svoga gospodara obi no oru e, koje on mo e slomiti kad god za eli. Znaju, da su okru eni divljom mr njom i da trenutak njihova pada mo e veoma lako za njih biti istovetan s usponom na strati te. Zbog toga se oni, da bi sa uvali kraljevu naklonost, me u sobom takmi e u marljivosti i ne tede nikoga. Bili su bez ikakvih klasnih predrasuda i neprijateljski raspolo eni prema povlasticama visokog plemstva, koje ih prezire, pa su svim srcem radili na osnivanju apsolutisti ke vladavine. U tom pogledu njihovo je uvjerenje u skladu s njihovim strastima i njihovim interesima, jer im je izu avanje rimskog prava pokazalo, da je apsolutizam jedina prava politika, oni su suhoparni, odsje ni, ironi ni, nemilosrdni. Na njihova usta ne progovara kralj, nego bezimeno kraljevstvo, koje je vi e od svega, koje sve podvrgava jarmu svoje vlasti i kome su se oni sa slavodobitnom rado u dali u slu bu, puni ponosa, vide i i najmo nije seniore, kako tra e njihovu za titu i kako ih javnost smatra njihovim ti enicima. Nikakvo udo, ako politiku Filipa Lijepog, kojom su oni upravljali, karakterizira be utna silovitost i potpuno odsustvo predrasuda. Umjesto ideala pravde i milosr a, koji je va io u vrijeme Louisa Svetog, sad je zavladao samo interes krune. Kraljevska vlast je neprestano rasla, pa najzad vi e nije trpjela nikakvih zapreka, nego je sredstva opravadavala ciljevima, koje je sebi postavila. U to se mo emo uvjeriti im se osvrnemo na intervenciju krune u Nizozemskoj. Dotad je kraljevska vlast ondje stalno podupirala ku u Dampierre protiv suparni ke dinastije Avesnes i pomogla joj da pod svoj utjecaj podvrgne pokrajine Namur, Liege, Geldern i Luxembourg. Posredstvom te ku e, ona je u 165

te dijelove nekada nje Lotaririgije, koja je ovisila o Njema koj, uvodila vlast jednog od svojih vazala, pa je pomo , to ju je ona pru ala flandrijskom grofu protiv Hainauta bila u vezi s njezinom vje tom politikom irenja na tetu Carstva. Jean d' Avesnes uzalud je nastojao da Rudolfa Habsbur kog zainteresita za svoju stvar. Postigao je samo isprazne povelje protiv Guya de Dampierre. Za nizozemske je knezove postajalo svakog dana sve jasnije, da njihov tradicionalni vrhovni gospodar ne mo e ni ta u initi za njih i da im njihov vlastiti interes svima nala e, da nastoje ste i prijateljstvo francuskoga kralja, kojim se flandrijski grof tako obilno okoristio. Nato Jean d'Avesnes preokrene svoju politiku i osmjeli se da isku a stav pari kog dvora. Na e ga dobro raspolo ena prema njegovim prvim koracima. Tako je 1293. prekinuo sa svojom pro lo u i odlu no pre ao me u klijente Kapetovi a. Time se Filip Lijepi povezao a smrtnim neprijateljem one flandrijske ku e, kojoj je bio suvereni gospodar i kojoj je po feudalnom pravu bio obavezan pru iti pomo ! Ali kruna se sad jopozivala na feudalno pravo samo onda, kad, joj je ono davalo dobru izliku, da brani svoje pretenzije; naprotiv obaveze, koje joj je ono nametalo, odbacivala je u ime svoje suverene vlasti. Od flandrijskog je grofa ve , postigla sve one usluge, koje joj je on mogao iskazati. Sad, kad su knezovi, vazali carstva, sami po eli prilaziti francuskoj kruni, postajalo je beskorisno, pa ak i opasno svako pove anje njegove mo i u Lotaringiji. Do ao je trenutak, kad mu je trebalo pokazati, da bez kraljeve pomo i ne zna i ni ta, i svesti ga na ulogu obi nog instrumenta krune. Socijalni pokreti, koji su se u flamanskim gradovima odvijali po ev i od sredine XIII. st., pru ali su kraljevskoj politici novu priliku da, istupi i ona se njome smjesta znala divno okoristiti. U velikim industrijskim sredi tima, kao to su bili Gand, Bruges, Ypres, Lille i Douai, pokretala je prava klasna mr nja protiv patricija, koji su samo za sebe pridr avali pravo na op insku upravu, brojne radni ke mase, uposlene u suknarstvu, u valjaonicama, pri stri enju, tkanju, i t.d. Oni su predbacivali vije nicima, da op inom upravljaju samo na korist bogate bur oazije, da njih rtvuju interesima bogatih, trgovaca suknom i vunom i da ih primoravaju na ivot polugladnih nadni ara. Izbijali su trajkovi (takehans), otkrivane su urote, a ogor enje me u pu anstvom raslo je uporedo s pove avanjem mjera oprezposti ili obrane, koje su poduzimane protiv njega. Godine l280. izbila je istovremeno u svim flamanskim ,ili valonskim gradovima op a pobuna i u vi e njih dovela do pravih uli nih borbi. Guy de Dampierre okoristio se tim doga ajima, da se uplete. Dosad nije bio kadar da samim svojim snagama upokori patricijska vije a, koja su ve odavno prezirala njegovu vlast, pa se sad pokazivao pun dobrohotnosti prema puku, u namjeri da, ga zainteresira za obranu kne evskih prerogativa. Protiv tako opasnog savezni tva grofa i komune, patriciji su smjesta potra ili za titu u suverenu svoga vladara, t. j. u francuskom kralju. Ve su 1275. pod vladom Filipa Smjelog, gandska Trideset i devetorica, 66 kad je Guy de DamPierre poni tio njihov izbor, apelirala na pari ki parlament. Pesuda je bila nepristrana. Parlament je vjerovao u istinitost zloupootreba, koje su im predbaciva1i, pa je odbio njihovu albu, ali ipak nije odobrio novu organizaciju, koju je grof dao grad. Tu pravnu nepristranost morali su pravnici Filipa Lijepog uskoro zamijeniti politi kom pristrano u. Budu i da su pristajali da ih vode samo interesi krune, nije se za njih radilo o tom, da sude u sporu izme u grofa i patricija, nego da sistematski poma u ove protiv njega. Ni ta nije propu teno da im se poka e, da u svemu mogu ra unati s kraljem; a pomo , koja im je pru ena, utoliko se jasnije isticala, to se slu ila postupcima, koji su grofa do krajnosti poni avali. U flamanske su gradove slani obi ni podoficiri, da istupaju kao uvari gradova u ime krune; na njihovu stra arsku kulu, postavljena je zastava s liljanovim cvije em i davala im tako nepovredivost, koja im je dopu tala da u lice prkose njihovom senioru i njegovim sucima (baillijima). Ohola plutokracija, koja je vladala u gradovima, vi e se ni ega nije morala bojati, otkako ju je titio, stra ni znamen kraljevske mo i. Odsad se mogla ismjehivati naporima grofa i komune. Sa slavljem je isti ala svoj nadimak: Liljanovi ljudi ~ leliaerts, koji im je puk nadjenuo radi poruge.

66

Vije nici predstavnici patricija, koji su upravljali komunom

166

Tim novim metodama nemilosrdne politike, to je bjesnjela protiv njega, Guy de Dampierre, kom je izvana prijetio savez Filipa Lijepog i Jeana d' Avesnesa, a iznutra kraljeva za tita njegovim velikim gradovima, ne bi mogao ni ta suprotstaviti, da mu rat, koji je nedavno ponovo izbio izme u Francuske i Engleske, nije pru io nade, da e sili mo i suprotstaviti silu. Od po etka XII!. st. englesko kraljevstvo, zauzeto onim slavnim gra anskim nemirima, iz kojih je imao proiza i nacionalni ustav, vi e nije moglo nastaviti ono pro irivanje, koje je, zapo eo Henrik II. U planinama nazapadu sa uvala je nezavisnost kne evina Wales, a na sjeveru nisu kraljevi kotske vodili nikakvu brigu o vazalskoj podlo nosti, koju im je nametnuo veliki Plantagenet. Ali takvo stanje nije moglo potrajati dugo. Zemljopisno jedinstvo otoka zahtijevalo je, da bude ostvareno i neizbje ivo politi ko jedinstvo. Vel ani i koti bili su, uostalom, za Englesku do krajnosti neugodni i opasni susjedi, i kad je Eduard I. odlu io da ih pokori, cijela je nacija gorljivo odobrila njegove namjere. Wales je 1284. pripojen kraljevstvu, sa uvav i stanovitu autonomiju, koja je otad simboli ki predstavljena time, to engleski prijestlonasljednik uvijek nosi ime princ od Walesa. Rat protiv kotske bio je neugodniji. Usprkos svome razli itom podrijetlu anglosaskom u nizini na jugu i keltskom u sjevernim planinama sve je kote pokretala ista elja za autonomijom. Kad je njihov kralj, Ivan Baliol priznao englesku suverenu vlast i polo io zakletvu vjernosti Eduardu(1292), njihovo je negodovanje bilo toliko, da je Baliol morao, prekr iti obaveze to ih je tek nedavno preuzeo, i donijeti odluku da posegne za oru jem. Mo da bi se kolebao, da ga nije ohrabrio Filip Lijepi. Kralj Francuske je, naime, povjerovao, da se mora okoristiti trenutnim Eduardovim te ko ama sa kotskom i izbaciti Englesku iz njezinih posljednjih posjeda na Kontinentu. Izdao je nalog, da njegova vojska zaposjedne Guyennu, a u isto je vrijeme s Baliolom sklopio ugovor, kojim je otpo ela ona politika saveza Francuske sa kotskom, koja e kroz stolje a promjenljive evropske politike uvijek iznova iskrsavati povezuju i te dvije zemlje protiv zajedni kog nepriijatelja. Uostalom, prvi je poku aj bio nesretan, Eduard se u Guyenni ograni io na obranu, a sve je snage pokrenuo protiv Baliola. Godine 1296. pobijedio ga je kod Dunbara i zarobio, a kamen, na kom su se krunili kraljevi kotske, dao je prenijeti u Westminstersku opatiju, gdje se uva joi danas. kotsko je kraljevstvo trenutno prestalo postojati i pretvorilo se u obi nu englesku pokrajinu. Eduard se sad mogao okrenuti protiv Francuske. Ali napad na nju samim njegovim snagama nije mu obe avao gotovo nimalo izgleda na uspjeh. Stoga je poduzeo da protiv nje podigne djelu koaliciju, nalik na onu; koju je Ivan Bez Zemlje, dvadeset i pet godina prije toga ujedinio protiv Filipa Augusta. Kako god je kraljevska vlast u Njema koj bila slaba, on je stupio u vezu s Adolfom od Nassaua ili da govorimo to nije, potkupio ga tako ga naveo da Francuskoj objavi rat pod izlikom, da ustaje protiv aneksije pojedinih podru ja carstva, koju je Francuska izvr ila, u posljednje vrijeme. Ali svoje je snage vi e od svega polagao u nizozemske vladare. Njegov se naime plan sastojao u tome, da Francusku napadne sa sjevera, to jest s one strane njezina podru ja, gdje ga jedino nisu titile prirodne granice. Naro ito se postarao da pridobije flandrijskog grofa. Njegovi prvi poku aji nai li su kod njega, zbog strogosti Filipa Lijepog, na pripremljeno tlo. 9. Sije nja 1297. Guy de Dampierre poslao je otkaz podani tva svome suverenu. Rat je po eo u lipnju. Adolf od Nassaua, koji je elio samo primiti livre sterlinga iz Engleske, nije se pojavio, Edauard se iskrcao u Flandriji, ali tek to je stigao onamo, u kotskoj je buknuo op i ustanak. Otad je samo gledao, kako da se izvu e iz pohoda, u kom nije mogao posti i uspjeh. 9. listopada sklopio je primirje s kraljem Francuske i u urbi oti ao da se suprotstavi svom sjevernom neprijatelju. Sukob me u dvjema velikim zapadnim dr avama, koji je veprijetio, bio je odgo en. Nasuprot francuskoj vojsci ostao je samo Guy de Dampierre, budu i da ga je Eduard napustio potpisav i 1299. kona ni mir, u kom njega uop e nije obuhvatio. U svibnju 1300. francuska je vojska brzo, i lako osvojila njegovu grofoviju, u kojoj su leliaerts dezorganizirali otpor. Sa starim grofom postupali su kao s vjerolomnim vazalom i bacili ga u zatvor 'ajedno s njegovim sinovima. Flandrija je zaplijenjena i dobiva kraljevskog guvernera. Njezino pripojenje ini se da je najavljivalo 167

skoro pripojenje cijele Nizozemske. Grof od Hainauta, koji je postao intimni saveznik Filipa Lijepog, ba tinio je grofovije Holland i Zeeland i sramotno suzbio novog njema kog kralja, Alberta Austrijskog, koji je uznapredovao sve do Nimwegena u namjeri, da ih osvoji. U Francuskoj su ve po eli Rajnu smatrati prirodnom granicom kraljevstva. MoKapetovi a stigla je do vrhunca! II. KRIZA Spremaju i se na borbu, Filip Lijepi i Eduard I. takmi ili su se me u sobom u va nim pripremama, pa zbog toga i u tro kovima. I jedan i drugi udarili su visoke poreze na crkvena dobra, kao da se radilo o kri arskom pohodu. albe nisu izostale. O svemu je obaviije ten Rim, pa je Bonifacije VIII. povjerovao da se mora okoristiti tom prilikom, da sve ano podsjeti, vladare na granice, koje teologija odre uje svjetovnoj vlasti. Bula Clericis laicos, od 25. velja e 1296, strogo je zabranila laicima, da bez papina pristanka name u sve enstvu porez, poni tila je sve oproste, koji bi u tom pitanju mogli biti dani, i prijeetila izop enjem svima prekr iteljima. Tekst se obra ao svemu kr anstvu, u njem nisu bili navedeni ni kralj Francuske, ni kralj Engleske, ali nitko nije mogao sumnjati u to, da je bula uperena protiv njih. Osim toga, ona nije sadr avala ni ta, to bi se udaljavalo od na ela, koja su vjerske vlasti neprestimo progla avali. Po ev i od propasti Rimskog carstva financijski su se imuniteti sve enstva neprestano pro irivali i ve su vjekovima smatrani isto tako neospornima, kao i njihovi pravni imuniteti. U sukobu, koji je sada otpo injao, tradiciju nisu naru avale pape, nego kraljevi. Uloge su bile podijeljene upravo suprotno nego za vrijeme borbi oko investiture. Tada je Henrik IV. prema Grguru VII. istupao kao konzervativac, brane i svoja ste ena prava protiv revolucionarnih, zahtjeva. Sad su me utim stara prava bila na Bonifacijevoj strani, dok su revolucionarne zahtjeve postavljali Filip i Eduard. Samo to se u sporu izme u Henrika IV. i Grgura VII. pitanje postavljalo na vjerskom podru ju, pa se javno mnijenje ve zbog tog razloga izjaasnilo u prilog papi. Naprotiv, spor izne u Bonifacija i dvaju kraljeva, zametnuo se na politi kom tlu, dovodio je u pitanje suverenu vlast monarha, samo postojanje dr ave i najo itije interese naroda, pa se, ovaj put op e osje anje, umjesto, da poma e Rimu, okrenulo protiv njega. Papa o ito nije o ekivao protivljenje; koje je njegov istup imao pobuditi. Sve njegovo dr anje dokazuje, da nije shvatio, da se u Evropi od Inocenta IV. i Fridriha II. ne to promijenilo i da Francuska i Engleeska iz 1296. vi e nisu bile ono, to su bile jedno stolje e prije toga. Nije vidio, da su se ondje prava krune oslanjala na pristanak naroda, i da je nacionalna solidarnost ondje dovoljno oja ala, ne samo me u laiciima, nego i me u samim sve enstvom, pa da je sad bila kadra da suzbije svaki poku aj upletanja u kraljeve poslove i svako nastojanje, da se u ime crkvenih povlastica paralizira njegova vlast, upropaste njegove financije i njegova vojna snaga. Ako zamislimo, da su Filipa i Eduarda njihovi podanici napustili, bilo zbog svoje vjerske svijesti ili iz nehaja, jasno je, da bi se morali ponizno pokoriti. Do pohjede ih je dovelo ba to, to su znali, da ih poma e pristanak njihovih naroda, to su, dakle, znali da raspola u moralnom snagom, a samo im je ona mogla omogu iti da pobijede u sukobu ove vrste. Ni jedan ni, drugi nisu smatrali razboritim, da se upuste u prepirku. Eduard se vladao kao da bula nije ni do la, pa je nastavio da ubire zabranjeni porez. Filip je na djelu poku ao da papi poka e, kako je opasno upletati se u njegove poslove; budu i da su njegove financije dovedene u opasnost, odlu io je, da sam ugrozi papine financije. Zabranio je izno enje novca i kreditnih pisama izvan granica svoga kraljevstva. Jednim je mahom prekinut priliv svih papinskih prihoda, to ih je on dobivao izravno iz Francuske ili posredstvom svojih taliijanskih bankara. Koliko su mu potrebe u novcu bile ve e i poresko poslovanje razvijenije, toliko ga je taj udarac bolnije poga ao. Stolje e prije toga takav bi protuudarac bio nemogu , jer nije bilo sredstava, da bude izveden. Ali sad je francusko kraljevstvo 168

raspolagalo tako rasprostranjenom mo i, tako potpunom i tako dobro izvje banom upravom, da je izdano nare enje savjesno i to no izvr eno. Napadnuta dr ava branila se svojim vlastitim sredstvima, a Evropa je promatrala taj novi prizor, u kom se vladar suprotstavio Rimu obi nom administrativnom mjerom. Nepredvidivost toga doga aja zbunila je Bonifacija VIII. Njegova intervencija u sicilskom ratu i pobuna Colonna u njeegovoj vlastitoj dr avi nametale su mu hitnu potrebu za novcem. Trebalo je prije svega da se francuska granica ponovo otvori. Da bi to postigao, pristao je na odluku, da dade kralju ustupke, koji mora da su te ko poga ali njegov oholi zna aj. Bulu dodu e, nije povukao, ali ju je tako ubla io, da je izgubila svu prakti nu va nonost, a progla enje Louisa IX. Svetim, izvr eno 1297., moglo se initi kao iskazivanje po tovanja francuskoj vladala koj ku i. Tek to je jedan incident bio zavr en, izbio je drugi. Kao i njegovi prethodnici, i Bonifacije VIII. se uljuljavao nadom, da e mo i ujediniti Evropu u novom kri arskom ratu. Rat Francuske i Engleske, dviju najmo nijih zapadnoevropskih, dr ava, onemogu ava je takav pothvat, pa je zara enim silama ponudio svoje posredovanje. Da ne bi povrijedio njihovu sumnji avost, dogovoreno je, da taj njegov korak bude smatran i u injen kao posve osobni poku aj. Pa ipak, budu i da je jednom bulom sve ano progla en mir, Filip je u tom, vidio napad na svoja suverena prava, potvrdu papinske svjetovne prevlasti nad njegovam kraljevskom krunom, pa je smjesta pokazao svoje negodovanje pru iv i otvorenu pomo porodici Colonna. U trenutku, kad je tako polo aj postajao sve opasniji, otpo eo je veliki jubilej god. l300. Bila je to prva sve anost ove vrste u Evropi, i ona je za papinstvo zna ila neuporedivo slavlje. Iz svih krajeva kr annskog svijeta dolazile su u Rim stotine tisu a (ka u 200.000) vjernika, da bi dobile oproste, to su bili predvi eni za one, koji posjete grob apostola. Izrazi dubokog, po tovanja i ljubavi, kojima je odu evljeno mno tvo ne tedice obasipalo Bonifacija VIII., opili su ga oholo u. Zaboravio je neda e iz pro lih godina; vide i tolike hodo asnike pred svojim nogama, povjerovao je, da su i kraljevi i narodi potpuno pripravni da se jednako tako poklone pred njegovim nalozima. Ali je uskoro morao uvidjeti, da iskrenost njihova vjerskog ara i njihove odanosti crkvi ne se e sve do rtvovanja njihove nezavisnosti i njihova dostojanstva. Eduard I. se okoristio mirom s Filipom Lijepim, da se opet okrene protiv kota. Na njihov poziv Bonifacije VIII. se upleo, optu io ga zbog nasilja i nepravde i zahtijevao pravo, da bude sudac me u zara enim stranama. Obra ao se samo kralju; kralj me utim odlu i da se obratiti na narod, pa je Parlament u sije nju 1301. pozvan, da se izjasni, o papinim zahtjevima. Tako su to slavno pitanje o svjetovnoj suverenoj vlasti i njezinim granicama, kojim su se dotad bavili samo pustinjaci, teolozi i pravnici, sad imali raspravljati opunomo enici cijeloga jednoga naroda. Njihov je odgovor bio odlu na potvrda suverenih prava krune. Prelati, baruni, vitezovi i gra anstvo bili su jednako ogor eni zbog papina upletanja u rat, koji je bio popularan i koji se 22.srpnja 1298. slavno zavr io bitkom kod Falkirka. Nikad ne emo pristati, govorili su oni, da se na kralj pokori tako ne uvenim, zahtjevima. Benifacije nije prekerio te rije i. U trenutku, kad su stigle do njega, njegevi su odnosi s Francuskem vepostali tako ozbiljni, da mu nisu depu tali, da ih zamrsi joi sva om s Engleskem. Na molbu nadbiskupa Narbenne, koji se alio na konfiskaciju stanovitih lena, koja su navodno pripadala njegovoj crkvi, papa je u Pariz poslao kao, legata biskupa od Pamiersa. Bernarda Saisseta. Oholi jezik legatev uvrijedio je kralja. Nije te nimalo pokazao, nego gao je pustio da u Rimu pole i ra une svom poslanstvu, a zatim ga je po te se vratio u svoju biskupiju, dao uhapsiti. Kraljevski kancelar, Pierre Flote, optuu io ga je za uvredu veli anstva, pobunu, herezu; svetogr e i simoniju. Skup tina prelata i doktora priznala ga je krivim, pa je upravljena molba papi, da mu oduzme biskupske funkcije.

169

Na te mjere papa odgoveri zahtjevom, da Saisset bude smjesta oslobe en; pored toga obnevio je va nest zabrane, da crkvena imanja budu optere ivana porezima, i pozve u Rim francuske sve enstvo, da raspravi s njim, kako da kazni kralja. U iste vrijeme uputio je osebno kralju bulu Ausculta fili, u kojem ga je podsje a, da je bog postavio nasljednika Sv: Petra iznad vladara i dr ava. Stoga nemoj vjerevati onima - govriti mu je - koji bi te htjeli uvjeriti, da iznad tebe nema pretpestavljenega. Tko tako misli, vara se, a tko uporno ostaje u toj zabludi, nevjernik je. Inocent III. ne bi goverio druk ije, a Sv. Toma Akvinski na iroke bi, u polovini istoga stolje a, izlagao teeriju, kejom su se nadahnjavale oove rije i. Ali one su sad me u pravnicima i doktorima probudile strasno protivijenje. Pierre Dubois i Jean de Paris - pisac spisa Dijalog sve enika i viteza - s negodevanjem su odbili papin zahtjev, da se uplete u svjetevne stvari. Po njihovu mi ljenju, njegeva je nadle nest opravdana sama u potpune vjerskim pitanjima. Oni su se upu tali ak, tako daleka, da su raspravljali i o zakonitesti njegave suverene vlasti u Rimu. Jedan ed njih, Ivan Pari ki (Jean de Paris) vezivao je i datirao pa etak propadanja crkve s Konstantinovom darovnicom! Fridrih II. i Pierre de la Vigne vesu prije izrekli te iste ili gotove isto. To je raspravljanje, uostalam, uzbu ivalo same obrazavane ljude, i kriza ne bi bila nara ita ozbiljna, da se ograni ila na bitku pamfletima. Ali Filip Lijepi je odlu ia da svoju sva u pretvari u sva u svaga naroda. Nema sumnje, da se u tome nadahnuo Eduardavim primjerom, koji je to iste u inio pro le gedine. Francuska nije imala parlamenta.67 Jonikad nisu izaslanici cijelega naroda pozvani da savjetuju kruni. I ba ova velika kavga, u kojoj je i same na elo kraljeva suvereniteta dovedena u pitanje, postade povedam za prvi sastanak dr avnih stale a, taj dostajni po etak onih zasjedanja, od kojih e posljednje, pet stolje a poslije prvoga, proglasiti prava ovjeka i otpe eti revoluciju. Izaslanici sve enstva, plemstva i gra anstva sastali su se 10.travnja 1302 u crkvi Netre-Dame u Parizu. Vje tim spletkama, to jasna odaju duh vlade, kojoj su sva sredstva dobra, ako dovode do uspjeha, da krajnosti je razdra eno javno mnijenje. Obilato su irene la ne bule, uvredljive za kralja, i la an odgevor, uvredljiv za papu. Bila su to jo surova sredstva, ali zna ajna za doba, u kom je politika pa ela osje ati potrebu, da se osleri na naradne osje aje. Pierre Flate izla ia je kavgu pred stale ima. Svi i sve enstvo i laici, odu evljene su se izjasnili za kralja. Sve enstva je svoj odgovar otposlala papi na latinskom, a dva druga stale ka reda poslali su ga kardinalima na francuskom. Otad je papina stvar bila izgubljena. Dr avni stale i presudili su u pitanju suverene vlasti na korist krune, a te je zna ila na korist dr ave. U inili su to jo mnoge glasnije i odlu nije, noga pro le godine engleski parlament. Bilo je dovaljne, da svoaje mi ljenje izrazi jedna narodna skup tina, pa da bude pastignut onaj rezultat, ako ijeg ostvarenja su carevi tro ili svoje snage puna dva stalje a potapaju i u krvi i Njema ku i Italiju. Suravoj snazi njema kih cezara Rim je nekopobjedanosno supratstavio maralnu snagu; njegov otpor njihovim poku ajima, da ostvare univerzalnu vladavinu, ujedinio je narode s papinnskim interesima, pa se Italija u savezu s Rimam protiv Hahenstaufaavaca, u isto vrijeme borila i za svoju vlastitu slobodu. Danas, me utim, papu su njegovi stari saveznici ostavljali, jer je sad on ugre avao njihovu slobadu i njihovu nezavisnast. Njema ka se nije solidarizirala s politikam careva; Francuska je, naprotiv, odabravala politiku svojih kraljeva. ta da se uradi protiv te objave rata cijeleg jednog naroda? Kome da se obrati? Engleskoj? Ali nesuglasica s Francuskam postajala je u tom pogledu i s Engleskom. tovi e, ona je postajala i sa svim drugim narodima. Jer, za razliku od careva, Francuska nije namjeraavala da izvr i nasilje nad papinstvam i da ga potla i u svoju korist: tra ila je samo to, da papinstvo sebi ne prisvaja prava, da se uple e u njezinu vladavinu; nikom nije prijetila; zahtijevala je same autonomiju u svjetovnim stvarima, pa su interesi svake dr ave primaravali svaku od njih, da eli uspjeh Francuske. Bonifacije VIII. na ao se dakle pred njom osamljen. Ironija je povijesti htjela, da se za poma- ne znaju i kome drugom da se ute e - obratio
67

Institucija istog imena u Parizu bila je sudi te, a ne predstvni ko tijelo, koje danas pod tim nazivom razumijevamo, a koje se tada izgra ivalo u Engleskoj.

170

njema kom kralju, Albertu Austrijskom, kome je dotad odbijao da prizna izbor i kome je sada od nevolje uzdizao ono isto carska veli anstvo, koje su njegovi prethodnici tako duboke ponizili, podsjetiv i ga, da posjeduje vrhovnu vlast nad svim kraljevstvima i da Francuzi la u kad govore, da nema nikog vi eg od njih, budu i da su po pravu podlo ni caru. Bula Unam Sanctam, koju je objavio 18.studenog 1302. posljednja je sve ana potvrda, to ju je Rim objavio o svom vrhovnom pravu nad svjetovnom vlasti. U njoj je na iroko izlo ena tradicionalna teorija o dva ma a i o podlo nosti svih vladara nasljedniku Sv. Petra ratione peccati. Tako su se protivne te nje dr ave i crkve otvoreno sukobile. Razvoj se mogao i zaustaviti na tome. Jer objava na ela, koja je sadr avala bula, bila je tek manifestacija, koja sad vi e nije bila opasna. Ali Filip Lijepi odlu io je, da svoga protivnika obori na zemlju. Mogao se protiv njega poslu iti strahovitim oru jem, a njegova politika nije bila navikla da neprijatelja tedi. Osobni polo aj Bonifacija VIII. bio je u tom pogledu zaista veoma lo . Kraljevo pravovjerje bilo je suvi e potpuno i suvi e o ito; a da bi bilo mogu e baciti protiv njega, kao neko protiv Fridriha II., stra nu optu bu zbog hereze. Na vjerskom podru ju njegov je polo aj bio nepokolebljiv; papin, me utim, nije bio. Bonifacijev izpor izvr enje za ivota njegova prethodnika i zahvaljuju i njegovoj abdikaciji. Bio je to tako neobi an doga aj da njegovi protivnici nisu propustili, da se na nj pozivaju kao na razlog za poni tenje takvog izbora. Porodica Colonna neprestano je ponavljala, da je papa tek uljez, a Filip Lijepi bio je dovoljno zainteresiran da to bude tako, pa da povjeruje, ili bar da hini, kao da vjeruje, da su u pravu. U'mjesecu lipnju 1303. sastala se nova skup tina dr avnih stale a i odobrila namjeru da, to pitanje bude podneseno op em koncilu. Time je bio dan podstrek, a pristalice krune pobrinuli su se, da se on odr i. Pari ki univerzitet, samostani i gradovi po eli su svom snagom zahtijevati, da se sastane koncil. U isto vrijeme, vlada je pridobivala strane dr ave u prilog toga plana. Dotle je Nogaret poslan u Italiju, da ondje stupi u vezu s porodicom Colonna, da se do epa papine osobe i poku a od njega iznuditi abdibciju. Uhvatio ga je 15.kolovoza u Anagniju. Ali nasilje nije moglo starca nadvladati. Kad su mu Colonne zaprijetili smr u, suprotstavio je njihovu gnjevu oholo veli anstvo i u katastrofi ostao dostojan samoga sebe. Ali taj ga je posljednji udarac slomio. Kad ga je pu ki ustanak oslobodio, vratio se u Rim, da ondje umre ve12.listpada 1303. Njegova smrt nije donijela nikakvo rje enje. Priziv kralja Francuske na koncil ti tao je kao prijetnja sve njegove nasljednike. Benedikta IXI. (1303-1304) ivio je prekratko, da bi rije io taj tjeskobni problem. Klement V. (1305-1314) izbjegao mu je samo tako, da je papinstvo uvukao u krizu, koja je do kraja uni tila onaj neuporedivi ugled, to ga je ono u ivalo u XIII. st. Njegov izbor, na koji su kardinali pristali tek poslije jedanaest mjeseci raspravljanja, bio je vei sam po sebi osuda, doba ena Bonifaciju. Novi je papa naime, bio Francuz, i konklav se, izabrav i ga, pokorio volji Filipa Lijepog. Uskoro se imao uvjeriti, da je na prijestolje Sv. Petra doveo prvosve enika, koji nije mogao zaboraviti, da je podanik kralja Francuske. Klement V. nije se zadovoljio samo time, da je u Sveti Zbor uveo mno tvo ro akavi ti enika svoga vladara. Bio je pro et nadmo i, to ju je njegova domovina stekla u Evropi, pa je bio neosjetljiv prema veli anstvu Rima i dvanaesti put stoljetnoj tradiciji, koja ga je od carskog grada pretvorila u papinski. Za tog Francuza bila je aurea Roma tek grad kao i svaki drugi; nezdrave kliime, nesiguran zbog prevrtljiva stanovni tva, a sigurno mu se inio lo iji od Pariza. Zar papinstvo nije ondje gdje boravi papa? Zar je onda va no, da stanuje bau Lateranu, a papuje u crkvi, Sv. Petra? Klement V. se nastanio u Avinjonu; njegovi nasljednici imali su ostati ondje, sve do 1378. Nema sumnje, Avinjon je bio vlasni tvo rimske crkve. Ali kako je bio okru en domenama francuskoga kralja, on je ustvari bio u Francuskoj, i stranac se u tome nije varao. Ostavljaju i obale Tibra, i naseliv i se na obalama Rhone, pape su si li s razine posrednika 171

izme u Boga i kraljeva, koju su zauzimali za posljednjeg stolje a, i svoj polo aj - ma da ne uvijek uistinu, ali ipak bar prividno - sveli na ulogu ti enika i oru a francuske krune. Do tog je rezultata dovela politika Bonifacija VIII! Ali zar su va ni budu i prigovori njegovoj uspomeni? Filip Lijepi je jo i nekoliko idu ih godina pla io papu. Po to mu je 1312. iznudio osudu, templara, jer je elio ugrabiti njihova imanja, nije vi e o njemu ni govorio. Pa i za to da to ini? to je jo preostalo od oholih izjava iz bule Unam Sanctam? I zar je jobilo ikakve mogu nosti, da e pape, kad se u budu e obrate francuskim kraljevima, opet progovoriti takvim tonom? Istina je, da su re enice, koje je ona sadr avala, i dalje postojale. U teoriji, papinske su pretenzije ostale, netaknute, u stvarnosti, me utim, one su, bar to se ti e Francuske, bile samo neopasna deklamacija. A Filip Lijepi nije tra io vi e od toga. U politici dolazi u obzir samo prakti ni rezultat, a on je bio postignut odlu nije i - prije svega - br e, nego to bi se to itko usudio nadati. U sudaru crkve i nacionalne dr ave, dr ava se pokazala ja om. A papinstvo je postalo pod ru evinama, carke mo i, koju je samo oborilo. inilo se gotovo, da je ono ostavljaju i Rim i odlaze iu Avinjon, eljelo da na novoj manje vidnoj pozornici sakrije svoje poni enje. Tako je XIII. st. do ivjelo i najvi i domet njegove mo i i njegov pad. U trenutku, kad je postiglo pobjedu nad carstvom, ono je povjerovalo, da e mo i upravljati cijelom Evropom, ujediniti je u jedinstvenom poletu protiv Islama i sve narode podvr i svome skrbni tvu. Ali su ekonomske i dru tvene preobrazbe, koje su se izvr ile a da to ono nije opazila, u inile nemogu im, da se njegove namjere ostvare. Visoki ideal, koji je ono zamislilo u doba ratarske civilizacije i feudalnog re ima, nije vi e bio u skladu s dru tvenom stvarno u. Vjera je jo uvijek bila isto onako iva i isto onako op enita kao i neko , a crkvena disciplina nametala se ak i stro e nego i kad prije. Ali su ljudi smatrali kri arske ratove tek neostvarljivom obmanom. Toliko je, naime, razvoj trgovine i gradskog ivota duboko izmijenio obi aje i na in ivota. U isto vrijeme, ustrojstvo nacionalnih dr ava, Francuske i Engleske, kojima je potreba da se odr e, nu no nametala, da stvore autonomnu upravu i vode nezavisnu politiku, moralo je neizostavno dovesti do sukoba, u kom je Bonifacije VIII. propao, Uza sve to, kr anska se politika mogla za vladanja Louisa Svetog za kratak tre nutak ipak ostvariti. To je u isto vrijeme bio i najljep i trenutak XIII. st. smirenje i zati ja u onoj neprestanoj buri, kojom olujne snage ivota odnose ovje anstvo.

172

OSMA KNJIGA EVROPSKA KRIZA (1300-1450) Doba avinjonskog papinstva, velike shizme i Stogodi njeg rata PRVO POGLAVLJE OP A OBILJE JA RAZDOBLJA I. EKONOSMKI I DRU TVENI POKRET Nema ni ega bujnijeg, bogatijeg suprotnostima i tako kadrog da zbunjuje, kao to je razdoblje, to se prote e od po etka XIV. st. do otprilike polovine XV. st. ini se, daje tada cjelo evropsko dru tvo od temelja do povr ine u vrenju. Crkvu su, najprije izmu enu avinjonskim su anjstvom, zatim, velikom shizmom i najzad borbom papa s koncilima, potresali bolni gr evi, kojima su Wyclifova i Husova hereza tek najstra nije pojave; u isto vrijeme, Francuska i Engleska ratuju, carstvo pre ivljava kona nu fazu rasula usred borbi, to ih me u sebom vode suparni ke ku e prepiru i se za Njema ku;, Italija je razmrvljenija no ikada i obuhva a sve tipove dr ava i sve vrste politike; slavenske dr ave reagiraju na germanski nalet i suzbijaju ga, a Turci se koriste unutra njim kavgama na Zapadu, osvajaju Balkanski poluotok i zauzimaju Carigrad. Uporedo sa svim tim presudnim doga ajima, narodima potresaju socijalne pobune, razrivaju ih estoke strana ke borbe ili ih obuzimaju negodovanja i nemiri, koji se nekad o ituju u te nji k reformama, a nekad u tla enju, kojim mo nije klase ugnjetavaju slabije. Svagdje vlada uznemirenost, u duhovnom ivotu kao i u politici, u politici kao i u vjerskom ivotu, i ta je uznemirenost, ini se bila veoma srodna zbrci. Ljudi trpe, ali se vi e kome aju, nego to bilo kamo napreduju. Svijesno osje aju same te nevolje. ele im izbje i, ali ne znaju ni kako, ni kuda. Ne raspola u ni im, to bi moglo nadomjestiti tradiciju, koja ti ti ljude, a koje se ne umiju otresti. Kako god su stara shva anja poljuljana, ona, ipak ive i dalje, pa ih susre emo svuda, dodu e preina ena i izmijenjena, ali ipak bez premjena, koje bi sezale do temelja. U svojim osnovnim svojstvima, crkva; dr ava, dru tvene i ekonomsko ustrojstvo ostaju za tih stotinu i pedeset godina isti, kakvi su bili i na kraju XIII. st. I za njih vrijedi ono isto, to i za umjetnost i znanost. Goti ko graditeljstvo i skolastika jo su, dovoljno jaki da i dalje daju zanimljiva djela; ali doba njihovih majstorskih ostvarenja pro lo je. Nastojanja na svim stranama, dovode samo do neuspjeha. Jasno se osje a, da svijet eka na preporod. Ali zora svi e polako, usprkos pojedinim zrakama svjetlosti; to se ovdje ili ondje ipak probijaju. Ljudi toga vremena, nemirni su, nervozni i bolni. Nitko ne dosi e veli inu. O ito je ako uporedimo na pr. Ivana XXII ili Klementa VII sa Inocentom III ili Bonifacijem VIII.; ili Karla V. s Louisem Svetim; ili cara Karla IV. s Fridrihom II! Nema sumnje, sve su to zanmljive i privla ne li nosti, ali je njihova razina drugorazredna. Nikoga od njih ne mo emo smatrati utjelovljenjem njihova doba, jer tom nepostojanom doba nedostaju ba jasna, samo njemu svojstvena obilje ja, nedostaje, mu ideal, kojim se nadahnjuje i koji eli postiti. Ako elimo jednim pogledom obuhvatiti cjelinu toga vremena, upadaju nam u o i kao najizrazitija novost revolucionarne tendencije toga doba. One nigdje ne pobje uju, ali ih mo emo opaziti na svim podru jima. Svi tradicionalni autoriteti izlo eni su raspravljanju i napadima: pape i kraljevi, kao i zemljoposjednici i kapitalisti. Osnovne mase naroda; koje su dotad podnosile ili pomagale vlasti sad podi u ustanke protiv nje. Nijedno doba prije ovoga nije dalo toliko tribuna demagoga, agitatora ili 173

reformatora. Uostalom, u svemu tome nema nikakve cjelovitosti ni povezanosti! Krize su bile mnogobrojne, i estoke; ali kratke i raspr ene. Bili su to simptomi nezdravog dru tvenog stanja, koje me utim ljudi ne osje aju svuda jednako, a i ono se samo na razli itim podru jima izra ava razli ito. Ako elimo shvatiti razvoj i domet tih kriza, potrebno je da razmotrimo, kako su se one izra vale u najop enitijim i najjednostavnijim pojavama dru tvenog ivota, to jest, na podru ju privredne djelatnosti. Ako u tom pogledu ovo razdoblje uporedimo s onim, to je donio preporod trgovine i pojava gradova, onda nemamo ista i nikakvu bitnu novost. Poslije osnutka talijanskih kolonija na Istoku i njema kih gradova na obalama Balti koga mora, evropski se okvir vi e nije pro irivao, po ev i od kraja XIII. st. i od prvih godina XIV. stanovni tvo vi e nije raslo. ' Venecija na jugu i Bruges na sjeveru ostaju i dalje dva najaktivnija poslovna sredi ta: u prvom se susre u Istok i Zapad, a u drugom trgovci sa sjevera s trgovcima iz Italije. Nijemci iz ju ne Njema ke imaju u Veneciji svoj fondnco (stovari te) isto, onako, kao to njema ka Hanza ima svoju poslovnicu u Brugesu. U Italiji se razvija pravi kapitalizam; me utim njega sve vi e sputavaju sve usogrudniji ekonomski zahtjevi gradova. Flamansko suknarstvo na sjeveru i firentinsko suknarstvo na jugu josu, uvijek, kao i u XIII. st., dva velika sredi ta prvenstveno izvozne industrije. Pamuk tek po inje ulaziti u uporebu. Ne o ituje se niakav tehni ki napredak. Radni alati i postupci jo su uvijek gotovo isti kao i u starom Egiptu. Ba va za usoljenu haringu koja je izumljena krajem XIV. st. u Holandiji, ini se da je jedna va nija novost, koju treba zabilje iti. Istina je, promet se razvio. Kopneni su putovi dodu e i dalje op enito lo i, ali, plovidba ostaje sve va nija; brodovi su sve ve i i odlaze na sve duza potovanja. Od po etka XIV. st. venecijanska i enovske galije plove sve do Brugesa i do Londona. Baski i Bretonci polaze da obalne plovidbe du obala Atlnskog oceana, i ondje trguju Hanzini Coggersi plove po cijelomom Sjevrnom i Balti kom moru. Holandija i Engleska imaju zasad jo samo jedan cilj lokalnu plovidbu, Promet novca jo je, zana ajniji od prometa proizvoda i ive nih namirnica. Njime se obja njava, to je kovanje zlatnog novca od kraja do kraja XIV. St. redovita pojava u Francuskoj, Flandriji, Engleskoj, Poljskoj i Ugarskoj. Pod utjecajem talijanskih trgovaca, koji su promet novcem usavr ili veu XII. st. on je i dalje nepredovao. U prvoj polovini XIV st. pojavljuje se mjenica uz potvrdu.68Pegreni pi e svoju knjigu Practica della Mercaturra. Vo enje dvostrukog knjihvodstva ine se potje e iz 1494. Ali kako god te injenice zanimljivije, one nisu dovoljne, da bi mogle obilje iti po etak nekog novog doba u ekonomskoj povijesti. One neprosto odaju tendenciju prema razvitku kapitalizma, trgovine, i poslovanja ali ako razmotrimo to doba u cjelini onda emo bez monogo truda otkriti, da je ipak jedno od njegovih najo itijih obilje ja ba neprijateljstvo prema kapatalizmu. Ovo vrijedi svagdje osim u Italiji. Razlog tome treba tra iti u razvoju, kroz koji je pro lo gra anstvo, t. j. ona klasa, koja je nosilac sveukupne trgova ke i industrijske djelatnosti. Osim veoma rijetkih izuzetaka - koje od kraja XIII. st.
68

La lettre de, change avec acceptation, je takva mjenica, koju platac po tvr uje posebnom potpisanom potvrdom, i tako jo jednom priznaje svoj dug i obavezuje se da e isplatiti mjenicu na dan njezina dospje a. - Prev

174

najizrazitije predstavlja Venecija - u svakome gradu umjesto prevlasti patricija vi e ili manje potpunu prevlast sti u cehovi. Ako obrtnicima i ne polazi za rukom da se do epaju mjesne politi ke uprave, uspijevaju bar u tome, da organizaciju op inske privrede podvrgnu svome utjecaju. A to zna i, da kontrolu nad njom umjesto velikih trgovaca preuzimaju mali proizvo a i. Zbog toga i duh, koji tu privredu nadahnjuje, do ivljava preinaku, koja je s tim u skladu. Cehovi su u po etku grupacije slobodnih obrtnika iste struke, koji su se udru ili da brane svoje zajedni ke interese. U pogledu njihova cilja, mo emo ih s punim pravom uporediti sa slobodnim sindikatima u na e doba: Njihov je glavni posao, da propisima reguliraju konkurenciju: Svaki prido lica mora postati lanom njihove korporacije; u protivnom slu aju izvrgnut je bojkotu. Razumljivo je, da, su ovakve okolnosti morale u po etku izazvati, mnoge nemire i borbe izme u udru enih obrtnika i nepokornih, koji su odbijali da rtvuju svoju slodbodu. Op inska je vlast bila isto tako zainteresirana kao i obrtnic, i sami, da ti neredi prestanu. Da se to postigne, bilo je dovoljno, dati cehovima zakonsku potvrdu, to je, drugim rije ima, zna ilo, pretvoriti ih od slobodnih, sindika ta u obavezne, koje op inska vlast priznaje. Najstariji primjeri te preobrazbe potje u iz XII. st. u po etku, XIV; , to je ve op a pojava, i budu i da isti uzroci dovode do istih posljedica, cehovska se organizacija pro irila po cijeloj Evropi. Otad je u svakome gradu svaka obrtni ka struka, monopol povla tene skupine majstora. Pojedinom stukom mogu se baviti samo oni, koji uslu beno primljeni u tu skupinu kao njezini lanovi. U tim osnovnim crtama, organizacija je posvuda ista. Izme u francuskoga metier, flamanskog ambacht, engleskog craft, talijanskog arte i njema kog Zunft postoje samo povr ne razlike, koje potje u od razli itih obi aja u pojedinim zemljama ili razli itog stupnja autonomije, koju korporacije u ivaju u odnosu prema gradskoj vlasti. Kod germanskih kao i kod romanskih naroda sama bit njihova je ista. I ovdje, kao i kod svih temeljnih pojava evropskog ivota, nacionalni element zadr ava samo ulogu ukrasa; bitna svojstva nastaju tako, da ih iste okolnosti nu no name u op oj ljudskoj naravi. Cehovi imaju posvuda svoje glavare (dekani, sindici; vinders,i t. d,), Njihova vlast ima slu beni karakter. Cehovi svagdje izra uju stru ne propise i bde nad njihovim izvr avanjem; svagdje imaju pravo sastajanja, svagdje su pravna osoba, koja, je vlasnik zajedni ke, blagajne, zajedni kih prostorija i najzad, njihovo je lanstvo posvuda razvrstano na jednak na in. U svaki se ulazi u svojstvu nau nika, zatim se uspinje na rang pomo nika i najzad posti e rang majstora. Po op em pravilu majstora treba zami ljati kao vlasnika radionice, u kojoj su pod njegovim vodstvom namje tena dva pomo nika i jedan nau nik. Takav je majstor najpotpuniji tip obrtnika, to jest, nezavisnog malog proizvo a a, koji radi u svojoj ku i. Sirovina koju obra uje, pripada njemu, i on proizvode, koje je iz nje na inio, prodaje iskljuu ivo u svoju korist. Gra ani njegova grada i seljaci, iz bli e okoline - to su oni potro a i, koji mu omogu uju da ivi. Mali razmjeri njegove proizvodnje i njegova kapitala u skladu su s uzinom tr i ta. Da bi se mogao odr ati, va no je da se s uspjehom za titi od konkurencije, i to ne samo od izvanjske konkurencije s tu eg podru ja, nego i od unutranje konkurencije svoje subra e. I ba tome se cehovi posve uju prije svega drugoga. Da bi osigurali nezavisnost majstora, oni na zanimljiv na in sku uju i okivaju propisima njegovu slobodu. Ekonomska podlo nost svakoga od njih jamstvo je za dobrobit svih. Otuda oni pomno odre eni, i to ni propisi, kojima oni ve u svakog pojedinog obrtnika: zabranjeno je prodavati uz ni u cijenu od one, koju utvr uju propisi; zabranjeno je raditi kod umjetnog svijetla, slu iti se neuobi ajenim alatom, mijenjati tradicionalnu tehniku, upo ljavati, vi e ili radnika nego to to ine susjedi, zabranjeno je da rade obrtnikova ena ili njegova malodobna djeca, apsolutno, je zabranjeno slu iti se reklamom ili hvaliti svoju robuna tetu robe drugog obrtnika.

175

Time svatko dobiva svoje mjesto pod suncem, ali to je mjesto strogo odmjereno i nitko ne mo e da ga zamijeni ili napusti. Uostalom, nitko na to i ne pomi lja. Jer sa sigirn u egzistendje u skladu je umjerenost elja. Cehovi su donijeli sitom gra anstvu okvire, koji su divno prilago eni njegovoj naravi. Nema sumnje, ono nije nikad bilo tako sretno, kao , pod njihovom za titom. Cehovi su za nj rije ili socijalno pitanje;. ali je to rje enje, vrijedilo samo za to sitno gra anstvo. Oni su mu pribavili jamstvo protiv konkurencije, ali su mu isto vrijeme dali jamstvo i protiv upletanja kapitalizma. Sitna je proizvodnja sve do Francuske revolucije ostala tvrdoglavo vjerna tim korporacijama, koje su tako uspje no uvale njezine interese. Malo se ekonomskih, institucija odrzavalo tako uprno. Prva polovina XIV. st. je vrijeme najve eg dometa cehovskih organizacija. Ali uporedo njihovim razvojem, sve su se vi e isticala dva osnovna obilje ja njihova ustrojstva: monopol i povlastica. Svaka skupina obrtnika domi lja se svim silama, kako da usavr i protekcionizam, kojim se okru ila kao bedemom. Pridru ivanju novih, lanova postaveljaju se sve ve e zapreke; naukovanje postaje sve du e i te e, a sticanje majstorskog zvanja sve skuplje, tako da siroma ni pomo nici gotovo vi e i ne mogu ra unati, da e, ga posti i. Po inje se javljati neka vrst industrijskog maltuzijanizma, koji mjesno tr i te potpuno predaje malom broju majstora, kojima je nepostojanje konkurencije sad josamo, nagrada za nesmetano izrabljivanje potro a a. Nema sumnje, da je prestanak porasta gradskog stanovni tva, koji kao op u pojavu mo emo ustanoviti oko 1350., nado ao kao posljedica, korporativnog ekskluzivizma, koji je malo pomalo onemogu io seoskom stanovni tvu da se naseljava u gradu. Ali i u samom gradu, u krilu gra anstva, uzdi u se brojne albe i jedan se zanat baca na drugi optu bama, izvrgavaju i, poruzi isti onaj pretjerani monopol kod drugoga, koji mu se u vlastitim redovima ne ini vrijedan osude. U isto vrijeme, prvobitno bratstvo me u obrtnicima ustupa mjesto sve ve oj suprotnosti me u majstorima i pomo nicima, koji sve vi e padaju na razinu obi nih nadni ara. Izbijaju pobune, trajkovi, i u mnogim se zemljama osnivaju udru enja pomo nika, u koja se ujedinjuju radnici, da zajedin ki. brane svoje interese protiv gazda. Ukratko, zloupotrebe su, tako o ite, da se od po etka XV. st. ovdje ili ondje javljaju glasovi, koji zahtijevaju ukidanje cehova i slobodu zvanja. Polo aj je bio mnogo ozbiljniji u suknarskim gradovima, koji su, kao Firenca u Italiji ili kao flamanski ili brabantski gradovi na sjeveru, imali pravu izvoznu industriju. Organizacija zanata, prilago ena obrtnicima, koji ive od mjesnog tr i ta, o ito nije bila kadra da zadovolji potrebe radnika, to proizvode masovno i za neograni eno tr i te. Bilo je nemogu e za tititi od utjecaja kapitala one tkalce, valja e, stri a e - bez obzira, bili to majstori, ili pomo nici - koji su u gomilama ivjeli i radili u uli icama Garida, Brugesa ili Ypresa, ili u vicoli uz obale Ama. Ovdje je obrtnik nu no podlo an veletrgovcu, koji mu dobavlja vunu i u ije se ruke vra a fabricirani proizvod, po to je pro ao kroz razli ite radne postupke. U pogledu vanjske forme prizor je isti, kao i kod drugih obrta, ku ni rad prevladava tu kao i drugdje. Ali je gazda ovdje i sam tek nadni ar, koji upo ljuje druge nadni are. Tome treba dodati, da suknarskih radnika ima na stotine, pa ak i na tisu e, umjesto onih nekoliko desetina osoba, kako je to kod onih zvanja, koja slu e opskrbi gradskog stanovni tva. Me utim velika trgoovina, koja upo ljulje sve te ruke, podlo na je krizama. Ako nado e rat ili bude zabranjen izvoz engleske vune, nastaje nezaposlenost sa svom svojom bijedom. ak u normalno vrijeme prepirke oko nadnice neprestana su pojava, bilo izme u trgovaca - poduzetnika i vlasnika radionica, ili izme u ovih njihovih pomo nika. Zbog svega toga, suknarski radnici u gradovima, gdje ta proizvodnja radi za znatan izvoz, svojim polo ajem veoma podsje aju na moderni proletaijat. Oni su usto organizirani proletarijat. I oni su, naime, kao i obrtnici u i pravom smislu te rije i, tako er okupljeni u korporacije, koje dodu e nevjeerojatni zahtjevi velike, trgovine spre avaju da ovladaju tr i tem i da propisima odrede cijene i nadnice, ali koje im bar daju snage da se usprotive prevelikoj eksploataciji i da se uzajamno poma u u vrijeme krize.

176

Korporativna organizacija dovela je i do politi kih posljedica: cehovi su preoteli upravu u gradovima patricijskoj oligarhiji, koja je u njima vladala u XIII. st. Vi e nije bilo mogu e da nekoliko zemljoposjedni kih i trgova kih porodica, koje su sjedjele u sudskom i op innskom vije u, isklju ivo upriavjaju i donose propise o proizvodnji i trgovanju, da odre uju poreze, osobna davanja i t. d. Ali one nisu napustile svoj polo aj bez otpora. Njihova je vladavina bila u punom smislu rije i klasna vladavina; ona je uporno nastojala, da se odr i. Cijelo XIV. st. ispunjeno je borbama izme u velikih i malih oko posjedovanja op inske vlasti. Name e se upore enje izme u te borbe i one koju je u XIX. st. potaklo pravo glasa u parlamentu. Na obje strane masa je isklje ena iz prava da upravlja vlastititim poslovima, pa ga strastveno nastoji ste i. Duboki uzrok obiju kriza isti je. Premda su obi aji, osje aji i shva anja bila razli ita, patriciji su u osnovi branili od cehova onu istu prevlast, zbog koje su se parlamenti na eg vremena, zasnovani na cenzusu, tako dugo i uporno borili protiv op eg prava glasa. Problem demokracije do temelja je uzbu ivao i XIV. kao i XIX. st. Samo t.oje demokracija na ega vremena vladavinski sistem, koji priznaje politi ka prava svakom stanovniku. Naprotiv, u onim malim dr avama, kao to su srednjovjekovni gradovi, taj je pojam razmjerno su en; on je isto tako uzak, kako su nedaleke i granice grada. Druk ije nije ni moglo biti. Dru tvo je bilo suvi e rascjepkano, suvi e neskladno, suvi e lokaliziran o, a da bi osje aj op e slobode mogao prevladati. Grad je mali, zatvoreni svijet, koji ivi sam za sebe, nehajan za osje aje i interese klasa, koje su mu tu e. Obrtnik je isto tako gra anin u strogom smislu rije i, kao i patricij; isto tako kao i patricij razumije i brani samo interese svoga grada od svih onih, koji nisu lanovi njegove komune. Ne poznaje onaj duh prozelitizrma, koji izjedna uje i ne mari za mjesne skupine kao ni za pravno odre ene klase, na koji nas je navikao moderni re im demokracija, te ga smatramo neizdvojivim sastavnim dijelom svake pu ke vladavine. Ustvari pojam demokracije, kako je shava a srednjovjekovni obrtnik, zapravo je demokracija za povla tene, budu i da je sveukupno gra anstvo, u pore enju s tada njim selja tvom tako er, samo povla tena klasa. Uostalom, potpuno demokratski re im pobijedio je samo u malom broju gradova. Ve inom su borbe zavr ene kompromisom. Patriciji su dragovoljno ili pod pritiskom buna, ustupilimjesto cehovima, pa su doneseni ustavi, koji usprkos svojim bezbrojnim razlikama u pojedinostima, ipak omogu uju, da ve inu njih obilje imo kao ustrojstvo, koje je organiziralo neku vrst predstavni tva razli itih interesa. Budu i da su ti interesi postigli ravnote u, ti su se ustavi ve inom uko ili i prestali razvijati. Sigurno je, da je gradsko zakonodavstvo bilo mnogo aktivnije i bogatije novostima u XIII., nego u XIV. st. Te demookracije privilegiranog sitnog gra anstva obilje ava sebi nost i protekcionizam. Gradska politika postaje jo ekskluivnija nego to je to prije bilo svagdje ondje, gdje ona nije morala kao to je to bilo u Francuskoj i Engleskoj - voditi ra una o dr avi. Cilj te politike sastojao se u tome, da gradovi postignu potpunu politi ku slobodu i postanu slobodni gradovi, kao to je to bilo u Njema koj. Ekonomski polet je tako er osjetio posljedice takve politike. Kapital je bio opkoljen nepovjerljivim i uskogrudnim zakonodavstvom, pa se mogao razvijati samo izvan njegova okvira, na podru ju me umjesne trgovine, koju ono ne poga a. Na tom podru ju jo uvijek nastaju neka bogatstva, ali se ini, da su ona manje brojna, nego u prethodnom stolje u. Mjesni patricijat nema vi e nikakve uloge u razvitku kapitalizma i pretvara se u klasu rentiera. Pokraj njega pojavljuju se novi ljudi, koji se doomi ljaju, kako da zaobi ti zapreke protekcionizma; me utim, izu avaanje njihove aktivnosti pada veu idu e razdoblje povijesti. Ali svi gradovi nisu bili istoga tipa i u svima nije je vladao isti duh. Nije svagdje prevladalo sitno gra anstvo, i ondje, gdje je izvozna industrija stvorila proletarijat, prizer je posve druk iji. Izrazit primjer takvih prilika je vrenje u krilu firentinske demokracije. Tu se zaista vladavina ceheva ne mo e ukorijeniti tako jednostavno kao drugdje.

177

Skupina onih, koji se bave vunenom i drugim izvoznim industrijama, suvi e je jaka. Potrebno joj je posebno mjesto. I zaista, po ev i od 1282., ustav uklanja iz gradske uprave plemstvo i vlast predaje estorici priori delle arti, koji preizlaze iz dvanaest velikih obrta, a svaki, predstavlja jednu od est gradskih etvrti. Ti se prvaci smjenjuju svaka dva mjeseca. Ustvari, to je vladavina trgovaca i tvorni ara, vladavina t.zv. popolo grasso. Naprotiv, popolo minuto je dru tveno potla en. On 134l, poma e Gauthiera de Brienne, i ovome polazi za rukom da sru i plutokrate s vlasti i da zavlada kao tiranin; ali vedvije godine poslije toga protjeran je, Popolo grasso ponovo preuzima vlast. Godine 1378. Sru io ih je silovitim udarom demekratski ustanak cimpa69, koje je predvedie vunarski ceh. Ali popolo grasse opet se vra a na vlast. Isto je bilo i u flamanskim gradovima. Od po etka XIII. st. tkalci i valja i rogobere protiv patricijske vlasti. Patriciji se oslanjaju na Francusku. Bitka kod Courtraia ustvari je socijalna pobjeda obrtnika. Ali njihova se vladavina, koja se oslanjala na vunarske radnike, nije mogla odr ati. Oni nu no padaju pod prevlast trgovaca. Zbog toga je u toku XIV, st, do le do niza potresa i dru tvenih gr eva. Radnici neeodre eno ma taju o nekom nestvarljivom komunizmu. Me u ustaniciima Wata Tylora bilo je i f1amanskih tkalaca. Bilo ih je i poslije me u Husitima, u sekti Adamita. Gand, u kom je bilo vi e tkalaca nego igdje drugdje, osebito se isti e svojem mra nom energijom. Pod Louisem de Maele njihova smienest dosi e do vrhunca. Punih deset godina oni se kroz udesne peripetije s uspjehem odupiru vladaru, plemstvu i svima bogatim ljudima, koji moraju propasti. Sa svih strana, svi koji trpe upiru o i prema njima. ivio Gand vi u i u Parizu i u Reuenu. inilo se, da ugro avaju cio dru tveni poredak, pa je trebalo da im sam francuski kralj nanese strahevit poraz kod Roosebeka, god. 1382 Gandski tkalci bili su sigurno naj e i pobornici demokracije u XIV. st. Ali njihova energija nije ih mogla devesti do cilja. Bilo im je nemogu e da izbjegnu kapitalizmu, od kog su trpjeli. Njihovi su ciljevi bili neostvarljivi. Di u i neprestane pobune, neprestano su do ivljavali poraze. Drugi cehevi okrenuli su se protiv njih. Valja i, koji su bili jo siroma niji, a koje su oni tla ili, pridru ili su se njihovim neprijateljima. Rezultat svega toga bio je taj, da su se trgovci i poslovni ljudi pribli ili knezovima i da su po eli nastojati da industriju premjeste te iz gradova u sela. Dok je tako unutra nji ivot gradeva bio ispunjen nemirima i promjenama, oni su u vanjskim odnosima stekli takvu politi ku va nost, kakvu nisu imali nikad, ni u koje druge doba, a koju da ka emo po istini nisu ni nastojali ste i. Ratovi su pestajali sve skuplji, jer su pla eni ke ete i mornarica imali u njim sve ve u ulogu. Zbog toga su i ratni tro kovi dr ava i vladara postajali sve ve i i primoravali ih da svoje riznice pune iz novih izvora. Stari prihodi vi e nisu bili dovoljni. Mogle se posu ivati od talijanskih bankara, pa su te dr ave zaista i inile; ali to je danosilo i te ke obaveze. Mogla se smanjivati vrijednost novca, ali je i ti bio opasan izlaz. Bilo je nemogu e, dekretom nametnuti novi porez; u najboljem slu aju mogao se stvoriti novi namet na premet. Srednjevjekovna pravna dr ava ne poznaje financijski apsolutizam. Zbog toga je prvostalo samo jedno, obratiti se tre em stale u, to jest gradevima, i tra iti, od njih da razrije i kesu. Oni su zaista pristali da plate, ali su tra ili jamstvo. Dr ava zna same tre iti, a ne zna stvoriti vlastite izvore. Potpuno je zavisna o porezu, koji je zapravo iscrpljuje. Od po etka XIV, st. pereska nu nnost dominira politikom vladara i primorava ih da daju ustupke gradovima i stale ima, koji od njih iznu uju povlastice ili ak postavljaju zahtjev da sudjeluju u vlasti. Takvo podrijetlo imaju; u Vojvedstvu brabantskom Cortenber ka povelja, Wallonska povelja i najzad povelja, zvana Radosni po etak; u oblasti Liegea, Fexhenski mir; u flandrijskoj grofoviji ustav triju flandrijskih gradova, (Gand, Bruges. Ypres). U Francuskoj je nu nost,da se uvedu porezi, bila uzrok nemira u doba Ettienna Marcela. Godine 1355. poku avaju dr avni stale i ograni iti prava krune, godine 1413. su pari ki cehovi nametnuli kralju t. zv. Kabb ovsku ordenansuu Engleskoj je utjecaj
69

Ciompi, naziv za sitnije zanate u Firenci.

178

gradova u parlamentu sve vi e rastao, XIV. st. je doba, u kom gra anstvo po inje dobivati politi ku ulogu kao klasa. Ona sti e svoje mjesto pokraj sve enstva i plemstva, 70 I u Aragonu za vladavine Petra IV. (1336-1387), gradovi tako er name u svoj utjecaj kruni. Da porez vodi svoje podrijetlo iz gradova, jasno se vidi u panjolskoj, gdje je rat pretiv Maura, za vrijeme Alfonsa XI. Kastilskog (1312-1358), potakao Burges da formira porez, zvan alcalaba, koji se proslije pro irio na cijelo kraljevstvo. To, to su vladari trebali novaca, u inile je XIV. st. vijekem parlamentarizma ili, ako ho eme da se take izrazimo, vijekom dr avnih stale a. U Belgiji se oni u svim pokrajinama sastaju svake gedine. U Francuskoj se name u tako er, premda kruna od njih zazire. A svako je zasjedanje stale a uvijek u prilog tre eg stale a. Samo on uistinu poma e tu ustanovu i koristi se njome, jer ima na raspolaganju novca. I same on postavlja uvjete i tra i jamstva, Ali i tre i je staletek povla tena klasa; pod njim je ve ina naroda, etvrti stale , o kom nitko ne govori, ali koji snosi cio teret. Nema sumnje, njegov je polo aj po ev i od XIV. st. lo iji nego to je bio za protekla dva stolje a. Vidjeli smo, kako je pojava gradova poremetila ekonomski poredak na selu, kako je sru ila domanijaini re im i uvelike oslobodila zemlju i ljude. Seoske klase razvijaju u to vrijeme neobi nu energiju: kr e, tlo, iseljavaju se, stanovni tvo naglo raste. Ali u toku prve polovine XIV. st. sve se to zaustavlja. Iseljavanje nema vi e ciljeva: sva su mjesta zauzeta (u isto noj Njema koj), a gradovi se zatvaraju. Porez postaje sve, te i i neprestano raste. Osim toga, radnih ruku ima vi e nego posla, pa za to polo aj seljaka postaje sve gori. Takvim prilikama okori tava se plemstvo i poku ava da uspostavi svoja stara feudalna prava i uop e, da iskori tava seljaka, s kojim vi e nema onih patrijarhalnih odnosa, koji su postojali u domanijalno doba. U primorskoj Flandriji buknuo je stra an ustanak i pusto io od 1324.do 1328. Seljaci progone vitezove kao divlju zvjerad i odbijaju pla anje desetine. U pjesmi Kerelslied o ituje se prava socijana mr nja. To stra no vrenje zavr ilo se pokoljem kod Cassela i velikim konfiskacijama. U Francuskoj je 1358. izbio ustanak, poznat pod imenom akerija (Jacquerie). Priznajem, da je ondijdom posljedica nevolja, koje je donio rat, ali on isto tako odaje duboko neprijateljstvo, koje je vladalo me useoskim masama i plemstvom, pa je, dakle morao imati op enitije i dublje uzroke. Engleski ustanak 1381., o kom smo najbolje obavije teni, izbio je u osnovi zato, to je plemstvo namjeeravalo da se vrati prija njem kuluku, ele i tako izbje i porastu nadnica, koji je bio posljedica crne kuge. U Njema koj e sli an pokret izbiti tek u po etku XVI. st. Pa ipak, polo aj seljaka o ito se pogora ava veod kraja XIV. st., a osobito, ini se, na jugu. Plemstvo se okori tava njihovom nesta icom zemlje, da ih potla i.71 U to je vrijeme prevladao op i prezir seljaka, koga smatraju nekom vrstom roba (helota); koji je isklju en iz dru tva. U XIV. st. vi e nema povelja o seoskim slobodama, osim u nekim novim podru jima, kao to je, na primjer, sjeverna Holandija. I gradovi tla e sela budno paze i da ondje uni te svaku industriju. U XIV. st. Gand neprestano organizira oru ane pohode, koji treba da u selima i seoskim burgovima uni te tkala ki obrt i ure aje za valjanje sukna. A samostani ne brane vi e villane, svojom nekada njom socijalnom za titom; nego doprinose, njihovoj bijedi ubiru i desetinu. Me utim, i plemstvo pro ivljava isto tako ozbiljnu krizu. Ono i dalje zada ava, stare vite ke oblike, ali njime vi e ne, vlada isti duh. Njega je nestalo u isto vrijeme, kad su zavr eni kri arski ratovi. Od nekada njeg idealizma dr im da je ostala jo samo izvanjska udvornost u vladanju. Vjernosot senoru jo je samo prazna rije . Za viteza je sad
70 71

U XIV. St, otpo inje va nost finacija u politici.

Pobjedu ljudi iz kantona Schwyz, Uri i Unterwaldennad vojvodom Leopoldom Austrijskim ne mo emo smatrati socijlnim ustankom. Prije se tu radi o sloobodnim selj acima, koji ele sa uvati svoju nalik na borbu Frigijaca protiv holandskih grofova, koja je 1345. zavr ila bitkom kod Staavorena

179

prvenstveno va no jedino njegovo leno. Priznavanje podani ke du nosi sad je, tek lijep izraz, i nema gotovo nikakve ve e va nosti od obi ne ukinji be. Ostaje jojedino vojni ko obilj je plemstva kao klase. Ali ono, esto poprima oblik pla ni ke vojne slu ne. Vitezovi, s obala Rajne, iz Austrije, iz pokrajine Hesbaye*72 unajmljuju se u slu bu francuskom kralju veod po etka XIV. st. Pojavljuju se vitezovi-lutalice, koji se tuku posvuda i u sva ijem interesu bez razlike; velik broj takvih, vitezova opisao je Froissart. To su profesionalni vojnici, koji se ne razlikuju mnogo od condottiera, vo a bandi, plja ka a po zvanju, za koje je ratovanje unosan posao. Duguesclin, jedna od najtragi nijih pojava, me u tim vitezovima, isti je vojnik. Pisanje chansons de gestes prestaje ili ponavlja stare sadr aje. Tada nji ljudi itaju pripovijesti o vojnim pohodima u povodu bilo kakva razloga, za bilo iji ra uni glavno je da donose lijepu dobit, da ima svetkovina i ena, kako nam to pripovijeda Froissart. U biti, ti su ljudi pustolovi; u ve ini slu ajeva vi e su surovi, negoli hrabri. Osim toga, oni su i sportisti, dokaz tome su turniri, pa, zatim zimski lov na ljude u Litvaniji, pa ak i takav pohod, bo to je bio onaj, to su ga poveli protiv Nikopolja, da bi 1396. do ivjeli poraz u bici s Turcima. Isto su tako izveli prepad na Granadu. ' Polo aj je bio jo i gori ondje, gdje su se sa uvali suroviji obi aji, kao to, je to bilo u Njema koj. Tamo se Raubritter, neka vrst taliijanskoga bravo, slu i izgovorom t. zv. Fehden (privntni ratovi), pa ucjenjuje i plja ka okolinu. To je razbojnik, surov prema trgovcima i tiranin prema seljacima, to stanuju podno njegova burga, ali koji bje i pred husitima ili pred vicarskim seljacima. Jer sad bitke ne dobiva vi e to vojno plemstvo. Topni tvo, koje po inje unosi ti svoj glas u ratnu buku prilikom bitke kod Crecyja, ima u vojnim pohodima jouvijek sporednu ulogu; pje adija, naprotiv, postepeno zauzima ono mjesto, koje je izgubila poslije karolin kih vremena. Ona je kod Courtraia uni tila francusku konjicu; po ev i od 1315.,ona zapravo posti e vajcarske pobjede; u njoj je snaga engleske vojske, jer se ete engleskih strijelaca sastoje od pje aka; tehnika Ivana i ke, koji stupa na elu husita, osniva se na upotrebi pje adije. Zbog toga se uloga plemstva i vite tva neprestnno smanjuje, premda se naoko ne ini da je tako. Veoma je karakteristi no, da je Jeanne d'Arc, taj naj i i vojni ki lik onoga vremena, bila seljakinja. Ali pored toga, to je plemstvo bilo u opadanju u vojni kom pogledu, blio se ne odlikuje ni drugdje. U vladanju zemljom nema uop e nikakve uloge. Ono se vi e ne izobra ava, kao neko . O ito je, da njegove usluge vi e nisu u skladu s polo ajem, koji zauzima.A to se utoliko vi e isti e, to je polo aj plemstva zapravo pogodniji no ikad. Visoke sve eni ke slu be i kaptoli postaju monopol, mla ih sinova u plemi kim porodicama. Demokratskog karaktera crkve nestaje. Uzmimo kao primjer kanonike, kao to su bili Ivan Lijepi i Froissart, pa biskupe, kao to je bio Adolf de la Marek! Po tome se vidi, da je me u visokim klerom prevlado dubok pad obrazovanosti i morala; on se pretvorio u kler, odan svjetovnja kom ivotu po ukusu tada njeg vremena. Ako te pojave razmotrimo izbliza, zar ne emo kod plemstva; u njegovoj cjelini, zapaziti sli nu tendenciju, kao to je ona, koju mo emo utvrditi u redovima patricijata po gradovima? Ni plemstvo ni patricijat vi e se ne razvijaju. Oni se, da se tako izrazimo, smje taju na ste enu polo nju. Obuzima ih samo jedna briga: da msa uvaju svoje povlastice i svoja imanja. Kod njih vi e nema, idealizma, a ima veoma malo nezainteresiranosti. Mislim pritom na velike primjere saamoprijegora iz toga doba: na gra ane Calaisa, na Etienna Marcela, na van Arteveldea. Me u svima njima nema ni jednoga plemi a! Ljude kao to su bili Simon od Monforta (Englez), Villehardouini ili Joinnville, ne susre emo vi e u XIV. st. Dru tvene navike prekrivene su vanjjskim sjajem otmjenosti; a ispod njega, one su ustvari surove. Dovoljno je pro itati Froissarta, pa da se vidi, da ti plemi i prije svega ljube novac. To su prili no surovi u iva i ivota. Ni, jedan se izme u njih ne isti e pobo no u ili dobro instvima. A tu jo govorim o onima, koji se uple u u zbivanja u svijetu. Drugi me utim love, upravljaju svojim imanjima i tla e
72

Belgijska pokrajina izme u Meuse i Sehelde. Prev.

180

seljake. Za udno je ustanoviti, koliko je to plemstvo, tako brojno u XIV. i u po etku XV. st. bilo, zapravo besplodno. No ipak, preko toga starog feudalnog i vite kog sloja po inje se iriti novi talas. U XIV. st. vidimo, kako se stvaraju prve pojave onoga, to bismo mogli nazvati dvorskim plemstvom. U XIII. st. ono jo ne postoji. Nema sumnje, kraljevu okolinu ine i tada, kao i uvijek, plemi i. Ali je njihov polo aj nezavisan o dvoru. Oni na njemu imaju ulogu kraljeve pratnje. Nisu lanovi njegove ku e. U frana ko doba postojala je kraljevska ku a. Bila je to dosta nejasna mje avina dostojanstvenika i slu itelja, kojih su se imena sa uvala u nazivima velikih asnika krune. Ali otkako je monarhija oja ala, oni su iscezli ili su se pretvorili u inovnike ili u li nosti dr avnog aparata. Nasljednosti njihovih slu bi, koja ih je vezi vala uz kralja, nestalo je. Njihov je razvitak otpo eo tako, da su najprije bili kraljevska, posluga, sastavaljena od neslobodnih ljudi, zatim su se u feudalno doba pretvorili u velike li nosti s nasljednim pravom, da bi i ezli, im se obnovila kraljvska vlast. Ali. sna no kralJevstvo, koje je po ev i. od XII. st. uni tilo nekada nji dvor, moralo je sada oko sebe stvoriti novi. Smatram, da njegova jezgra nije bila plemi ka, nego pu ka. Bili su to savjetnici, slu itelji u nov anim pitanjima, u pogledu odijevanja, i t. d a,pored njih bilo je jo i nekoliko sve enika. Ali zar kralj mo e biti okru en pu anima? Dvor je uvijek boravi te plemstva. Zbog toga je kralj svojim asnicima i slu benicima po eo davati plemstvo. Bilo je to novo plemstvo, posve razli ito od nekada njeg ratni kog vite tva. Sad se ono isti e prije civilnom slu bom, inteligencijom ili naobrazbom, negoli vojnom slu bom i hrabro u. I to je novo plemstvo ovisno isklju ivo vladaru. Prvobitno je svaki vitez mogao dati oru je nekom drugome. U XIV. st vi e nije tako. Sad je kralj jedini izvor plemstva i tako e ostati sve do kraja starog re ima. Sve to dobiva plemstvo od XIII. st. dalje dobiva ga samo od njega. Plemi i po odje i (nobelesse de robe) sti u mjesto pokraj plemi a po ma u (nobless d'epee). Takvi su bili kancelar Rolin, Jacques Coeur, i mnogi drugi. Ta, je novost u dru tvenom pogledu izvanredno va na. Ona je, po mom mi ljenju, spasila plemstvo, koje je kao vojni ka kasta bilo u opadanju i vi e se nije moglo oboga ivati, jer je u pravnom pogledu bilo sve potpunije zatvorena kasta. Po sredstvom tih do ljaka u njezine su redove pristizali novi ljudi, i to redovito veoma bogate li nosti, koje su svoje blagostanje imale zahvaliti sudjelovanju u vlasti. Staro ih je plemstvo preziralo, ali su ga ba oni spasili. I tu se ponovo susre emo s utjecajem tradicije. Plemstvo po odje i bilo je po svom odgoju i po svom bavljenju, neka vrst lai kog sve ennstva. Ono nema ni ega zajedni kog sa starim plemstvom, u koje se uklapa. Pa za to se onda u nj uvr tava? Zato, to u tada njem dru tvu nije za nj bilo drugoga mjesta. Budu i da je potjecalo s dvora, ono nije moglo ostati u krilu gra anstva, koje bi, zadr alo svoj utjecaj na nj i nastojalo da ga odvoji od vladara. to su dakle, mogli uraditi? Da u u u sve eni ki stale ? Neki izme u njih u nili su to, i kao nagradu dobili biskupije; i kardinalske e ire. Ali za druge je u tom dru tvu, u kom se me u pu ane ubrajalo samo selja tvo, preostajao samo plemi ki stale . Tako se, nu nim, premda neprirodnim procesom visoko upravno osoblje pridru ilo kao dopuna dru tvenoj klasi, koja je po svom podrijetlu bila, potpuno vojni kog karaktera. Njegove dru tvene navike i njegovi interesi stopili su se s interesima te vojni ke klase. Time je plemstvo pro irilo i pobolj alo svoj polo aj. Ono je otad obuhva alo svu druhvenu elitu. Doli an ovjek mogao je pripadati samo njegovim redovima. Posljedice takvih okolnosti izra avaju se jo veoma slabo u XIV. i u po etku XV. st. Poslije su one bile neizmjerno velike i mnoge dana nje dr ave jo ih se uvijek nisu oslobodile. Renesansa je bila nemo na da rasto i jedinstvo toga ustrojstva. Mogle su to posti i tek moderne demokracije. Kako god je va na bila uloga gra anstva u dr avi, ipak je plemstvo za cijelo vrijeme starog re ima zadr alo prvo mjesto u dru tvu, i sve to ostavlja redove gra anstva nastoji u i u redove plemstva.

181

II VJERSKI POKRET Katoli ka je crkva u XIII. st, dosegla svoj vrhunac. Bila je to veli anstvena vladavina mo ne organizacije, koja je izgradila sve svoje organe i bila tako sna na, da se mogla ne samo pobjedni ki oduprijeti svim napadima, to su se upravili protiv nje, nego je, tovi e, poslije svakog od njih postajala sve ja a, Po svom obliku, ta je vladavina bila monarhijska, koja veoma podsje a na Rimsko carstvo, u ijem se krilu rodila i iju je prijestolnica zadr ala za sebe, kao to je sa uvala i njegov jezik (s nu nim izmjenama) i, njegovo pravo i njegove upravne i tradicije. I dalje: jednako kao to je bilo u Rimskom carstvu; i njezin je poglavar; papa, bio izdignut iznad ostalih ljudi; On je posve ena osoba, njegove su zapovijedi zakon, a nitko mu ne mo e biti sucem. Pa ipak, nije to ono to papinstvu daje njegovu izvanrednu ivotnu snagu. Ona se osniva na tome, to je tada nje dru tvo bilo vjerska, zajednica, odu evljeno odana papinstvu, koja ~ ivi u jedinstvu s njim, a ve e je uza nj vjera. Pritom, papinstvu su od nje neprestano pritjecale nove snage; ona je za nj vje ni izvor pomla ivanja. Pobo nost neprestano ra a iz: krila masa sve nove samostanske redove, koji su prilago eni potrebama svake pojedine epohe, a podlo ni u papinstvu, pa mu daju ono duhovno oru je, koje mu je potrebno da disciplinira ili brani Crkvu. Tako je u XI. st. nastao clunyjevski red, u XII. cistercitiski i premontran ki, u XIII. franjeva ki i dominikanski. Protiv hereze papa ima svoju policiju, inkviziciju, a kad zatreba, dovoljno je da pozove u pomo narode, pa da smjesta tisu e branilaca pravovjernih jurnu u pokolj nevjernika. I najzad, o papinstvu ovisi i sva nastava; znanost na sveu ili tima podjednako je poslu na papinstvu, kao to se podvrgava, i revnosti redovnika. Ali uza sve to o ito je, da je papinstvo sredinom XIII. st. postiglo vrhunac svoje mo i. Ona prestaje rasti i uskoro po inje opadati. Glavni razlog tome opadanju treba pripisati, kako smo ve vidjeli, stavu, to ga je lai ko dru tvo zauzelo prema crkvi. S jedne strane, nacionalnim je dr avama potrebna nezavisnost, i one zbacuju papino starateljstvo; s druge strane, aktivniji i radiniji narodi, koje vi e zaokuplja briga oko njihovih ekonomskih interesa, postaju zbog toga neosjetljiviji za bezazleni idealizam iz vremena kri arskih ratova, pa se tako i oni po inju otimati isklju ivom vodstvu vjere. Crkva za te vjernike o ito vi e nije jedina gospodarica, ili, to nije, utjecaj, to ga ona vr i na du e, vi e nije bez takmaca. Njezin autoritet nije vi e svemo an, jer se on vi e ne name e spontano cijelom politi kom i cijelom dru tvenom ivotu. Zbiva se kao neko izmicanje du a, koje se nehotice i neopazice udaljavaju od nje. To ne opa a ni ona sama. Premda njezina moralna snaga i njezin politi ki utjecaj opadaju, ona se ne odri e ni jedne od svojih pretenzija, ni jedne od svojih nada. ak i poslije katastrofe Bonifacija VIII., ak i poslije odlaska pape u Avignon; ak i u vrijeme borbe papa, s koncilima, crkva ostaje vjerna ideji kri arskoga rata, te i dalje zahtijeva vrhovnu vlast nad narodima i nad kraljevima. Ona ak obnavlja svoju staru sva u s carstvom, pa je Ivan XXII 1324., isto onako izop io Ludviga Bavarskoga, kao to je Inocent IV. izop io Fridriha II. Ali koje li razlike izme u ove kopije i one, veli anstvene drame u XIII. st.! Vika obiju strana razlijegala se usred nehajne Evrope. Uzbu ivali su se redovnici, pravnici i teolozi. Dr ave su; naprotiv, bile nezainteresirane. Minoriti-spiritualci, kojima je papa osudio u enje o evan eoskom siroma tvu, bacili su se u tabor Ludviga Bavarskog, koji je od nevolje prihvatio pomotih neobi nih pomaga a i do krajnosti izmu en svakovrsnim obzirima, dopustio im, da ga kompromitiraju optu bi zbog hereze, to su je bacili na Ivana XXII. Dotle se ogor eno pobijana papinska svemo : usred zbrke pamfleta potakla takve rije i, koje su, pored drugih, izgubljenih, imale ostati nezaboravljene. DefeHsor Pacis, rasprava Marsilija iz Padeve, uskoro je prevedena na francuski i talijanski. U njoj su izle ene ideje, kojima prve tragove mo emo na i jo u okolini Fridriha II. i Filipa Lijepog, ne koje ovdje, posti u svoj, puni domet i ude svojem smiono u. Za Marsilija papinske pretenzije tek nepodno ljiva uzurpacija, jednake nepomirljiva, s tuma enjem svetih tekstova i s praksom prvobitne crkve, kao je pogubna i za mir u svijetu. Papa je tek biskup kao i svi ostali. Njegovo se poslanje isklju ivo sastoji u propovijedanju vjere i davanju sakramenata. Svake upletanje, na podru je svjetovne vlasti, svaka pravosudna vlast nad 182

laicima treba da mu bude uskra ena. Pro iriv i to pitanje, Marsilije definira crkvu kao op instvo svih onih, koji vjeruju sa Krista. Jo prije Wyclifa i prije Husa, on je izjavio, da u nju pripadaju isto tako ,laici kao i sve enici i kategori ki zahtijevao, da sve enstvo podvrgne svjetovnoj vlasti u svim zemaljskim poslovima. Nema sumnje, da ne treba precjenjivati utjecaj tih izjava. Ne me e se ustanoviti, da bi one izvele bile kakav prakti ni u inak. One zasad ju same zna enje simptoma, a suvremenici ni u vjerskim pitanjima ni u dru tvenim pitanjima obi no uop e ne opa aju simptome prethode krizama. U kom su opsegu suvremene vjerske tendencije mogle djelovati na Marsilija iz Padove? U svakom slu aju, izme u misticizma njegova i njegova shva anja crkve, to obuhva a i laike i sve enike, je sklad, koji, nema sumnje, treba pripisati onoj tajanstvenoj harmoniji, koja u te iste doba me u sobom povezuje razli ite manifestalne ljudske misli. Po onem, to je u njoj najspontanije i najdublje, pobo nost XIV. st. bila je u biti misti ka. Crkva joj vi e nije dovoljna, da se vine do boga. Ona se ustremljuje izravno k njemu, eli da ga s gleda licem u lice u intimnosti neposrednog saznanja. A to je kao, novost osobito karakteristi no, ona se vi e ne izra ava na jeziku crkve. Gotovo svi mistici: Eckhardt (1327+) , Tauler (1361+), Ruysbroek (1381+), pi u pu kim jezikom, laicizirav i prvi put u povijesti Srednjega vijeka vjersku misao 73 i uzdrmav i time ugled sve enstva, koje je dotad bilo jedini vlasnik prava na vjersku misao.74 U svakom je slu aju sigurno, da utjecaj sve enstva, jednako svjetovnog kao i redovni kog, na vjernike nije vi e bio isto onako sna an kao neko . Nema sumnje, asketski je ideal redovni tva jo uvijek privla io mno tvo novaka u samostane, ali taj ideal vi e ne dr e svi najvi im i najsavr enijim oblikom kr anskoga ivota. Misticizam se zbunjuje i u asava pred svim onim nasiljem, to ga samostanska regula name e duhovnoj slobodi. Njemu je milija ili samotna, dobrovoljna kontemplacija, ili kongregacije, koje ne pola u vje ni zavjet, kao to su to organiziranje begina i begarda ili zajednica bra e zajedni kog ivota, koju je osnovao Geert Groot (1384+). A i tamo se pobo nost prelijeva, ako se smijemo tako izraziti - preko okvira, koje je crkva stvorila; da bi je obuhvatila. Jer ni begine, ni begardi, ni bra a zajedni kog ivota nisu vjerski redovi. Oni uop e nisu ni pomi ljali, da bi lai ki ivot bio nespojiv s pobo no u i da bi bilo potrebno najprije pobje i iz svijeta, pa da ovjek do e u dodir s bogom. Tako najizvornije i najaktivnije manifestacije pobo nosti u XIV. st. susre emo izvan redovni tva. A dotle ono ni u emu ne napreduje. Ne osnivaju se novi redovi, osim tko to ime ne elimo dati nekim zajednicama, koje su tako srodne franjevcima, da je veoma te ko odvojiti ih od njih, a koje su, uostalom, odigrale tek drugorazrednu ulogu.75 Ovakvo pro irenje misticizma me u laicima bilo je dvostruke opasno za crkvu. Prva je opasnost prijetila pravovjerju. Bez obuzdavanja uz pomo regule i bez stalnog nadzora crkvenih vlasti, kontemplativni se ivot lake i rade zalije e preko granica dogme. Ta je opasnost bila utoliko ve a, to ti bezazleni revnesnici koji su ve inom potjecali iz redova puka ili sitnog gra anstva, nisu imali teolo ke izobrazbe. I zaista, oni u toku cijelog stolje a besprekidne privla e pa nju inkvizitora i stupaju veoma blizu opasnog ruba hereze: Papa je ak osudio vjeru begina kao sumnjivu. U vrijeme crne kuge 1347-1348 gomila pokajnika, koje vodi neka vrst ushi ene pomame, idu iz grada u grad bune i puk, poput isto nja kih fakira, uz pomopjevanja, plesova ili javnih bi evanja. Pod imenom spiritualaca, apostolika, bo jih prijatelja susre emo u Italiji, Francuskoj i Njema koj razli ite, slabo poznate sekte, kod kojih je, ini se, ostalo sa uvano ne to od albi askih u enja i sanfarija. Svi ti mistici ele da svijet vrate na prvobitno, apostolsko siroma tvo, i u tome se javlja druga opasnost za crkvu. To pitanje siroma tva uzbu ivalo je cijelo stolje e. Ono je me u radnicima u manufakturnim gradovima, medu engleskim pobunjenicima 1381. rodilo komunisti ke te nje, koje je svjetovna vlast poduzela da ugu i.

73 74 75

Na pr. Brigita. Katarina Sienska, Gerson, Vincent Ferrier, Petar Luksembur ki. Tako na pr. kartuzijanci

183

Ali to je pitanje jo u ve em opsegu rasprostrantlo kritiku vjerskih autoriteta, po ev i od najvi eg medu njima: od papinstva; a to je bilo jo te e suzbijati. Jer to je crkva potpunije usvojila monarhijski oblik, to je vi e okru avala svog glavara s rasko i i sjajem. Avinjonski je dvor po zna enju umjetnika, koje je privla io i upo ljavao, po ki enoj velebnosti obreda, po broju svojih namje tenika, po hijerarhiji u enjaka u svojim uredima, po obilju svojih prihoda tako nadilazio sve kraljevske rezidencije, pa ak i rezidencije francuskog i engleskog, kralja, da ih ak nije bilo mogu e s Avignonom ni uporediti. A kardinali, okupljeni oko oko pape takmi ili su se me u sobom u rasko i i veli anstvu. Papinski poreski sistem, koji je bio znatno razvijen vei u XIII.st., sad se jo vi e pro iruje i svim sredstvima nastoji prona i nove izvore, koji bi mogli namiriti tolike tro kove. Po ev i od Ivana XXII., taj sistem podvrgava crkvenu hijerarhiju smi ljenom sustavu taksa i korisnih prava. za koje je bilo te ko uvjeriti pobo ne du e, da nemaju veze sa simonijom, Stvoriv i t.zv. rezervacije i provizije, papa sad u cijelom kr anskom svijetu raspola e mnogim beneficijima, na kojima po svojoj volji imenuje korisnike, uz uvjet, da mu se odu e u gotovu novcu. Iz toga se kao prirodna posljedica razvilo to, da su papinsku kuriju po eli opsjedati molitelji, i da su, se crkvena dostojanstva sve vi e dobivala iz naklonosti ili za novac. Vi e nitko ne vodi fa una o vrijednosti kandidata, niti nastoji doznati, da li on posjeduje svojstva, koja su nu na za mjesto, to ga eli posti i. Dovoljno je nasumce prolistati biskupske kataloge iz XIV. i XV. st., pa da uo imo vanredno udnovate stvari. Prije svega mo emo opaziti, dau njima potpuno prevladavaju Talijani i Francuzi; zatim upada u o i, koliko malo vreemena ostaju na svojoj du nosti, i najzad, da gotovo svi pripadaju visokom plemstvu. Sve su to neizbje ivi rezultati tada njeg sistema. Ne samo da je on najvi a mjesta u hijerarhiji prepu tao mla im sinovima velikih porodica, ne samo da je to mno tvo dijeceza uvodio strane prelate, koji su bili tu i i obi ajima i jeziku svojih vjernih, nego je bio uzrokom sve brojnijih premje tanja s jedne stolice na drugu, jer je svako takvo premje tanje bilo za kuriju izvor taksa, koje su bile odmjeravane razmjerno prihodu pojedine vakantne stolice (anate). Stoga nije nimalo udno to je Sv. Brigita preklinjala Grgura IX., (1378), da uni ti bluidili te, u koje se pretvorila sveta crkva. Sablazni, to su jeu pobo nim du ama pobu ivali takvi postupci, pridru ivalo se nezadovoljstvo svih onih, kojima su oni nanosili izravnu tetu ili kojiima su vrije ali nacionalno samoljublje. Njema ko visoko sve enstvo i vladari negodovali su gledaju i kako kurija sistematski daje prednost i pogoduje Talijanima i Francuiima i kako te ke takse, nametnute njihovim dijecezama, odlaze u prvom redu u korist stranaca. Ali raskomadana i razjedinjena Njema ka nije imala snage, i njezine su albe samo jo ja e potvr ivale njezinu nemo . Druk ije je bilo u Engleskoj. Od kraja vladavine Eduarda III, parlament je otpo eo voditi energi nu kampanju protiv prava, koje je kurija sebi prisvajala, da udara taksama englesku nacionalnu crkvu, a da pritom sva crkvena dostojanstva i sve beneficije ne daje isklju ivo kraljevim podanidma. Neprijateljsko osje anje, koje je pobudio rat protiv Francuske, palo je i na papu, ija je pristranost prema, toj dr avi bila i suvi e vidljiva otkako je oti ao iz Rima i nastanio se u Avignonu. God.1376. je t. zv. Dobri parlament zatra io ukidanje rezervacije i provizija, izgon papinskih ubira a i (kolektora) i zabranu nad izvozom novca izvan kraljevstva. U krilu op ina vesu se stali podizati glasovi, koji su zahtijevali sekularizaciju imanja engleske crkve. Usred tih politi kih nemira otpo inje, javna uloga Wyclifova. Gotovo je nemogu e, da oni nisu izravno utjecali na njegove vjerske ideje. Kod njega mo emo po prvi put ustanoviti onaj sklad, ili, to nije, onu nesvijesnu povezanost spekulacije s praksom, univerzalnosti u tendencjjama s brigom za dobro vlastife nacije, koja je u budu nosti bila izrazito oblilje je tako mnogih engleskih mislilaca, i koja se, nema sumnje obja njava sna nom nacionalnom solidarno u, kojom su okolnosti obdarile engleski narod mnogo prije nego sve druge narode u Evropi.

184

S Wyclifomom se u vjerskoj povijesti otvara onaj put, koji e zavr i u reformacijom. On nema vi e ni ega zajedni kog s hereticima, to su prije njega uzbunjivali Evropu i koji su svoja u enja u biti zasnivali, kao i Albigenzi, na dualizmu duha i tijela. Razlikuju i se veoma mnoogo od njih, on ne unosi u kr anstvo ni ta, to u njemu nije vebilo. On ne u staje ni profiv kr anske dogme, ni protiv kr anskog morala, nego naprosto protiv crkve i jovi e nego protiv crkve, protiv papinstva. Jedini poglavar crkve - u i on - je Krist. Njegova rije , pohraanjena u bibliji, dovoljna je za spas onogam, koji vjeruje. Jer biblija ne pozna onu mo nu i bogatu vjersku hijerarhiju, u koju se pretvorila crkva. Njezin ideal je siroma tvo; ona ne pozna razlike me u sve enikom i laikom, pa otuda treba zaklju iti, da su i sve enici, kao i laici, podlo ni svjetovninim zakonima i da ne mogu za sebe tra iti nikakvih povlastica. Engleska je potpuno neovisna o papi, jer svjetovna vlast njezina kralja potje e isto tako izravno od boga, kao i duhovna vlast crkve. A sam papa nije ni izdaleka predstavnik Kristov na zemlji; on je u pravom smislu rije i Antikrist. Da bi usvojio pravu vjeru, puk se mora vratiti bibliji, koju vi e ne poznoje. Zbog toga se reformtor, bi puk upoznao s njom, prihvatio prevo enja biblije na pu ki jezik, otpo inju i tim velikim djelom povijest engleske proze. Dotad je pravovjerje Engleske bilo tako vrsto, da je, po izvanrednoj sre i, bilo nepotrebno osnovati ondje inkviziciju. Nijedan drugi narod nije bio tako poslu an nau anju crkve kao tamo nji, premda je veod vladavine Eduarda I. jasno izrazio svoju volju, da joj zabrani svaki utjecaj na politi kom opolju. Udru iv i u svom pothvatu protiv papinstva ,i vjersko i politi ko pitanje, WycIif je neizbje ivo morao zainteresirati za prvo sve one, koje je strasno zaokupljalo ono drugo. U nekolih godina stekao je odu evljene pristalice isto tako me u plemstvom, kao i me u gra anstvom; osim toga, uz njegovo su u enje pristajali i mnogi pripadnici ni e ga sve enstva, pa su pod nazivom priprosti sve enici (simple priests) irili to u enje me u pukom, koji je u isto vrijeme udila i privla ila evn eoska jednostavnost njihova ivota kao i njihova uvjerenja. Kako je njegov utjecaj rastao, refomator je postajao sve smioniji i sve radikalniji. ak je uime biblije po eo poricati Kristovu preobrazbu (transupstancijaciju) u pri esti. Uzalud su ga kancelar sveu ili ta u Oxfordu i canterbuski nadbiskup optu ili zbog hereze, a njegovi neprijatelji okrivili za veliki agrarni ustanak god. 1381 Parlament je bio tako sklon Wyclifu, da se nitko nije usudio da ga progoni, i on je l384 g. mirno umro u svojoj upi u Lutterworthu. Tek kad je na prijestolje do ao Henrik Lancaster (Henrik IV.), koji je elio da za novu dinastiju pridobije papinu pomo , kralj je zauzeo stav protiv Wyclifa ili (da se poslu imo izrazom, koji su upotrebljavali protivnici 76 reformatora) protiv sekte lollarda. Odmah na po etku svoje vladavine (1399) donio je prvi zakon u Engleskoj, koji je heretike osu ivao na kaznu spaljivanjem, zabranio prijevod biblije na narodni jezik i doveo na loma u lorda Cobhnma, za titnika lollarda u Domu lordova (1417). Ta su nasilja obuzdala pokret, ali ga nisu ugu ila. Wyclifovi su u enici sve do, pojave protestantizma neprestano uznemirivali vjersku misao u Engleskoj i pripremali je za veliki preobra aj u XVI. st. Uostalom, u trenutku kad su se progoni oborili na njih u njihovoj domovini, na drugom kraju Evrope pojavili su se odu evljeni pobornici njihova u enja. Jan Hus presadio ga je u e ku77 , pa se onodje ono zdru ilo s razbuktalim nacioncinim strastima i demokratskim nagonima i uskoro strahovitim udarcem potreslo crkvom i Njema kom. U trenutku, kad bi se inilo, da je papinstvo trebalo prikupiti sve snage, da se odupre neprijateljima, ono je srnulo u onu glasovitu krizu, koju obilje avamo imenom veliki raskol(shizma) i koja je etideeset godina razdirala zapadno kr anstvo.(1378-1417). Ta katastrofa nije imala nikakva vjerskog uzroka. Dvostruki izbor, pape, s kojim je otpo ela, bio bi sigurno ostao tek bezna ajna upadica, da se
76 77

Lolium zna i korov Kako su pokazala novija ista ivanja, utjecaj Wyclifovih reformatorskih i revolucionarnih Ideja ostvario se prije nego igdje drugdje na evropskom kontinentu, jo za Wyclifova ivota (1383). u na oj zemlji, u Dalmaciji. Zap. Otome I. M. BRANDT: Wyclifova hereza i socijalni pokreti u Splitu krajem XIV. st. Zagreb. Kultura 1955; - Prev

185

evropske dr ave nisu zbog svojih politi kih interesa podijelile u dve neprijateljske skupine, od kojih je jedna bila pod 'utjecajem Francuske; a druga pod utjecajem Engleske, Pa su se tako po urile da prvobitni spor zatruju i njime se okoriste. Ali pri takvoj ocjeni treba ipak biti na oprezu: premda je svjetovna politika gonila u raskol, premda se njim okoristila i produ avala ga, ona ga sama nije mogla prouzrokvati. Staro karolin ko shva anje, koje je u upravljanju crkvom zdru ivalo papu i cara, i time caru nekoomogu avalo, da daje imenovati protivupape, izgubilo je s Fridrihom Barbarossom svoga posljednjeg predstavnika. Crkva je postigla tako potpunu pobjedu nad carstvom, tako je temeljito odbacila svako upletanje svjetovne vlasti u crkvenu upravu, opkolila izbor pape takvim jamstvima nezavisnosti i najzad, a to je najva nije, vjernici su je tako duboko po tovali kao autoritet bo anskog podrijetla, da bi ak i sama ideja, da joj netko nametne papu silom, u suprotnosti s tradicionalnim propisima o konklavu, bila nezamisliva. Dr ava je krajem XIII. st., bar u Francuskoj i Engleskoj, dodu e mogla suzbiti mije anje crkve u svoje poslove, ali nije mogla ni pomi ljati pa zaista nije ni pomi ljala na to, da crkvu podvrgne svome upletanju. Sve to je eljela, sastojalo se u tome, da sebi osigura neutralnost i blagonaklon stav crkve. Vesamo to je zna ilo, sprije iti je da golemom snagom svoje hijerarhije ne poradi protiv njezinih namjera ili njezinih interesa. To je ak zna ilo, u initi je, ako je mogu e, saveznikom protiv svojih spolja njih neprijatelja. Kraljevi Francuske vje to su se okoristili boravkom papinstva u Avignonu, da za sebe osiguraju te prednosti. Njihov stav prema papinstvu bio je posve razli it od stava careva u vrijeme, kad je carstvo jo ne to zna ilo. Za razliku od njih, francuski kraljevi nisu za sebe zaahtijevali ni najmanje pravo na upravljanje univerzalnom crkvom. S njom su imali tek vanjske odnose, kao sila sa silom. Izme u pape i cara uvijek je nanovo iskrsavao spor o granicama izme u duhovne i svjetovne vlasti, jer su obojica bili u carstvu. Za kralja Francuske, koji je vladao izvan podru ja carstva, ta je granica bila veoma jasna: nju je ocrtavala kraljeva nezavisnost u njegovu vlastitom kraljevstvu. A papa je u ivao preveliku korist od za tite, koju mu je pru ao kralj, a da bi pomi ljao da pokvari dobre odnose s njim za volju obnove starih sva a. Ako i jest u odnosu prema njema kim kraljevima zadr ao sve svoje pretenzije, u Parizu nije vi e o tome govorio. Sve se vi e okru avao francuskim kardinalima i kao to smo vevidjeli, dobar dio pogodnosti, kojima je tako u izobilju raspolagao, zadr avao je i opet za Francuze. Tako je, ustvari, izme u crkve i dr ave vladao sklad, jer su i jedna i druga izbjegavle sukobe. I I zaista, postojao je, nenapisani konkordat, koji zato ipak nijee bio manje stvaran. Odnose izme u kralja i pape joje olak avalo i to, to se u Francuskoj nije postavil pitanje svjetovne vlasti: Avignon i grofovija Venaissin bili su tako neva ni, da kralj nije ni pomi ljao ,na to, da osporava papino vlasni tvo toga podruc ja. ini mi se, da je to dosad nedovoljno zapa eno: smatram o itim, da je modus vivendi, koji su prona li papa i francuski kralj za vrijeme, avinjonskog boravka (1309-1377) u mnogom pogledu antipacija modernih vremena i zapravo uzajamno prilago enje crkve i dr ave. Ali taj je polo aj donio koristi samo Francuskoj. To se i suvi e dobro vidjelo u inozemstvu, gdje su to razdoblje nazivali babilonskim su anjstvom. Pomisao, da papa vi e nema svoje sjedi te pokraj grobova apostolskih, bila je za pobo ne du e nepodno ljiva. Nefrancuske dr ave ogor avale su se zbog svih tih francuskih papa, to su se nizali jedan za drugim: Klement V. (Bertrand de Goth), Ivan. XXII. (Jacques d'Eux iz Cahorsa, 1316-1334), Benedikt XII. (Jacob Fourriier iz Saverduna kod Toulousa, 13341342), Klement VI. (Pierre Roger,1342-1352), Inocent VI. (Jean Birel 1352-1362), Urban V.(opat samostana Saint~Victor u Marseillu, 1362-1376), Grgur XI. (iz porodice Roger, 1370-1378)78 Dakako, Avignon je bio tek privremeno boravi te, u kom se papa samo prekomjerno zadr ao. Ali ondje nije bilo mogu e ostati zauvijek. Ivan XXII. izabran je 1316., tek po to je obe ao, da e papinsku stolicu vratiti u Rim. Ali prilike u Italiji, za koju papa nije izgubio interes,

78

Sve su to bili Provansalci. nema sumnje. Za volju napuljskih An uinaca,

186

bile su veoma lo e. Napuljski kralj Robert (1309-1343)koji je naaslijedio Karla II. primio, je u Avignonu krunu iz papinih ruku i uni tio vojni pohod cara Henrika VII. Ali u Rimu je uskoro zavladala anarhija. Godine 1347 je Cola di Rienzo imenovan tribunomm, i on za nekoliko mjeseci svoje diktature ponovo sniva o obnovi Rimskog carstva. Crkvena je dr ava u rasulu. Inocent VI. je. 1353. onamo poslao kardinala Albornoza kao svoga generalnog namjesnika, sa zada om, da ga obrazuje. Cola mu se pridru uje, ali ga je puk ovaj put ubio. U Napulju je poslije Robertove vladavine izbila borba izme u njegove k eri Ivane i ugarskog kralja Ludovika, koji je bio lan ku e Anjou i zahtijevao krunu za sebe. Borba je imala potrajati sve do 1350. Urban V. (1362-1370). najbolji me u avinjoinskim papama, koji je reagirao protiv rasko i i zloupotreba, namjeravao se vratiti u Rim. Godine 1367. zaista se onamo i vratio. Grad je bio napola opustio; mno tvo anti kih spomenika pretvorilo se u ru evine. Veliki odredi otpu tenih pla enika pusto ili su zemljom. Car Karlo IV. do ao je u Rim i ostao u Italiji sve do 1369., a da ni ta nije u inio, osim to je napunio d epove kazniv i nekoliko gradova. Usred te anarhije bizantski je car, Ivan Paleolog; zatra io papinu pomoprotiv Turaka. Polo aj je bio tako o ajan; da se papa 1370 vratio u Avignon, gdje je idu e godine umro. Njegov nasljednik; Grgur XI. (1370-1378), morao je nanovo krenuti put vje noga grada. Glas Sv. Brigite i glas Sv. Katarine sienske bili su suvi e glasni i sezali su, suvi e daleko, a da bi papa mogao hiniti kao da ne uje njihove prijekore. Ali je politi ki polo aj jo suvi e neodovljive spre avao njihov povratak. Bolonja se ba nedavno pobunila. Firentinci, koji su dotad bili najpostojaniji saveznici Rima u Italiji, pridru ili su se ostalim toskanskiin gradovima protiv vladavine legata. Papa je ostavio Avignon l376 Umro je 1378. a, da nije uspio dokraj iti anarhiju. Izbor njegova nasljednika imao se, prvi put poslije izbora Bonifacija VIII., sedamdeseti pet godina prije toga, obaviti u Rimu. Biloi je nemogu e da puk ne zatra i rimskog papu. Kardinali, koji su se sakupili na konklavu, vije ali su uz buku njegovih povika i uz zvonjavu ,zvona s crkve Sv. Petra, koja su udarala na uzbunu. Vatikan je bio opkoljeljen naoru anim gomilama. Bio je to revolucionaran dan. Zavr io se izborom kardinala Bartolomeja Prignana, nadbiskupa u Bariju, koji je prilikom krunidbe uzeo: ime Urban VI. (1378-1389). Ali francuski kardinali, koji su sudjelovali, pri izboru postupali su tako samo pod pritiskom straha. Neki od njih prosvjedovali su. Drugi su se uskoro posva ali ii papom, koji je navije tao sklonost da refomira sveti kolegij i da bez oklijevanja okon a financijske zloupotrebe, na kojima se osnivalo njegovo bogastvo. Tome se pridru ilo jo i uporno zahtijevanje, francuskog kralja Karla V. i poraz Napulja. To je bilo dovoljno da ih, navede da proglase poni tenje Urbanova izbora 20.rujna sastali su se u Fondiju i izabrali Roberta od eneve, biskupa u Therouannu. Ime Urban, koje je prihvatio njegov takmac, ozna avalo je Rim; stoga je odabrao ono, koje je ozna avalo Avignon i na zvao se Klement VII. (1378-1394) Neko , kad bi se dvojica papa me u sobom borila za tiaru, pitanje legitimnosti nije uop e bilo u sumnji. Jedan od njih, i to onaj, kog je nametnuo car, bio je o ito tek uljez, od koga se kr anski svijet odlu no odvratio. Ali kako se ovaj put moglo razabrati, tko je pravi nasljednik Sv. Petra? Tko je bio u pravu: da li oni kardinali, koji su priznavali Urbana, ili oni, koji su pristajali uz Klementa? Teolozi sa sveu ili ta prepirali su se me u sobom; pobo ne du e molile su s jednakim uvjerenjem za rimskog papu kao, na pr. Katarina. Sienska, ili za avinjortskog papu, kao na pr. Vincent Ferrier i Pierre Luksembur ki. Ali kao i u svim pravnim pitanjima, koja imaju veze s politikom, rje enje su imali donijeti interesi. Francuska i sve one dr ave, koje su se skupljale oko nje: Napulj, kotska, Kastilija, Aragon, izjasnile su se za Klementa. To je bilo dovoljno, da Engleska pristane uz Urbana. Car Karlo IV. priznao ga je tako er, odr avaju i time tradiciju, koja je carstvo vezivala uz Rim. Sjeverne dr ave, e ka i Poljska, uradile su isto tako, ali nisu bile osobito zainteresirane u cijelom pitanju. Ugarski kralj, koji je bio u neprijateljstvu s napuljskom kraljicom, a ova je pristajala uz Klementa, pridru io se protivni koj stranci. Tako je kr anstvo dopustilo, da ga u prepirci tako va noj za crkvu vode samo obziri prema ovozemaljskoj svrsishodnosti. Papinstvo, koje je u pro lom stolje u bilo tako 187

pobjedonosno, do ivjelo je poni enje, vide i kako se priznanje, koje su mu iskazivali, podvrgava interesima pojedinih vlada. I ne samo da je, ono prihvatilo takav polo aj, nego ga je takore i svojim dr anjem i potvrdilo. Da bi sa uvao svoje politi ke pristalice, svaki je od dvojice papa pokazivao prema njima izvanrednu susretljivost. Bilo, je svr eno s oholim izjavama, kojima su nekonjihovi prethodnici zahtijevali da raspola u kraljevstvima. Sad je sve ovisilo o tom, koji e se od dvaju zara enih papa pokazati prijazniji i uslu niji prema svojim, pristalicama. A narodi su dotle pasivno pristaajali uz postupke svojih vladara, osim u slu ajevima, kad su vodili borbti s njima, pa su iz inata pristajali uz papu protivnikave stranke. Usred takve zbrke, mogle su se one zloupotrebe, od kojih je crkva po ev i od prvih desetlje a XlV. st. o ito sve opasnije bolovala, samo jo ve ma pogor avati. Rimski dvor podvrgao ju je, kao i avinjonski utoliko intenzivnijem izrabljivanju, to je sad polovina kr anskog svijeta morala svakome od tih dvaju dvorova dobavljati iste one prihode, koje je jednome neko dobavljalo cijelo kr nstvo. Sistem provizijno alata i rezervacija po eo je djelovati preko svake mjere; simonijao nepotizam i opskrbljivanje miljenika alosno su se pro irili. Hijerarrhija je bila sve vi e izlo ena na milost i nemilost novcu. Takav je polo aj bio neodr iv. Da se produ io, sigurno bi zavr io propa u crkve. Wyclifov uspjeh u Engleskoj bio je zna ajan. U e koj se njime nadahnuo Jan Hus, pa je i on po eo uzbunjivati puk.(1403.) Ali nasuprot tim revolucionarnim reformatorima, staro Pari ko sveu ili te, to ari te, u kom se i dalje uvala i gajila teologija, gorljivo je tra ilo rje enje, koje bi bilo spojivo s pravovjerno u. Pierre d'Ailly, Gerson i Clemangis s jedne strane, a WycIif i Hus s druge, predstavnici su velikog vjerskog sukoba, koji je izbio u po ettku. Prihva aju i veoma udoban recept i ovom bi prilikom bilo mogu e uplesti rasni element: Latini su bili za crkvu, a Germani protiv nje. U to vrijeme zapravo Germani i Slaveni! Ali te razli ite stavove veoma je lako protuma iti. Kako smo vevidjeli, u Engleskoj su sve ve e pote ko e, to ih je zemlja imala s papom, ljude usmjerile u tom pravcu; da su prihvatili Wyclifovu teologiju. Njezine teze Hus je prihvatio gotove i oslonio ih na e ki nacionalizam. Naprotiv, u Francuskoj je, dr ava mogla biti samo zadovoljna time, to se papinstvo naselilo u Avignonu. Ni ta je nije navodilo da prekine s njime; nitko u narodu nije bio neprijateljski raspolo en prema njemu. Moglo se ukloniti zloupotrebe, uspostaviti disciplinu, obnoviti pobo nost bez uni tenja svega, bez poricanja cijele pro losti i bez vra anja jednim skokom na rije i biblije i na prvobitno kr anstvo. Ekumenski bi koncil mogao rije iti cijelo pitanje, u isto vrijeme ukinuti raskol i doniijeti crkvi refomle, koje je trebala. Ali na nesre u, nijedan od papa nije htio da se ukloni. Dr avama nije nikako polazilo za rukom da, sporazume i da prema obojici proglase sveop e ukidanje poslu nosti, koje bi ih primoralo da popuste. Francuska je svim silama nastojala, da prestane raskol, ali su je u tom ometale unutra nje sva e. Ubistvo vojvode Orleanskoga, koje ju je prepustilo utjecaju, vojvode burgundskog Ivana Neustra ivog; onemogu ilo ju je da zauzme odlu niji stav. Jer Flamanci, kojima je Ivan vladao pristajali su uz Rim, pa je on stoga bio veoma zbunjen kavgom i svim snagama nastojao da do e do rje enja. Osje aju i pomo , kardinali obiju stranaka najzad su se osmjelili. Godine 1309. kona no su sazvali op i koncil, u Pizi, koji je otpo eo rad 25. O ujka. 79

Bila je ne uvena novost u crkvi, da se koncil sastaje na poziv kardinala. Revolucionarno raspolo enje, koje je uzbunjivalo duhove u lai kom dru tvu, prenosilo se i u vjersko dru tvo. Obojica papa, Grgur XII. (u Rimu) i Benedikt XIII. podjednako su prosvjedovali i uzalud se uzbu ivali nastoje i da rad skup tine
79

O tom neprijatcljstvu i njegovu podrijetlu vidi ni e u III. poglavlju.

188

dovedu do neuspjeha. Ali ona je, bila odlu na da ustraje do kraja. 5.lipnja je sve ano proglasila Pierra ge Luna (Benedikt XIII.) i Angela Corraria (Grgur XII.) nepoopravljivim raskolnicima i hereticima, svrgla i jednog i drugoga i proglasila vakanciju Svete Stolice. Deset dana poslije toga, kardinali su tiaru predali Aleksandru V. (1409-1410). Zatim su se raspr ili, prepustiv i nekom budu em koncilu, da izvr i reforme u crkvi. Budu nost se ilila mra nijom no ikad, jer ni Grgur ni Benedikt nisu priznavali valjanom presudu, koja ih je pogodila. Sad su postojala trojica papa koji su jedan drugom osporavali vladavinu nad kr anskim svijetom. I kao da nije bilo dovoljno ve i to, to je crkvom potresala kriza njezine vlade, razdirala ju je u isto vrijeme i hereza, podsje aju i takvim okolnostima na karolin ku dekadansu u vrijeme, kad su sinovi Louisa Pobo nog jedan drugom osporavali krunu, dok je feudalizam, sve vi e ja ao, ru e i politi ko ustrojstvo carstva. Wyclifizam je u Janu Husu na ao mnogo e eg apostola, koga, su okolnosti imale u initi kudikamo opasnijim, nego to je bio sam osniva u enja. Isto onako, kako se Wyclifovi uspjesi u Engleskoj obja njavaju, kako smo vidjeli, politi kim nezadovoljstvom, to ga je papinstvo izazvalo u njegovoj zemlji, tako jei Hus postigao svoje uspjehe zahvaljuju i sve ve em neprijatelistvu, koje je po ev i od sredine XIV. st. suprotstavljalo ehe i njihovu zemlju Njema koj80. Nacionalni i osje aj djelovao je u prilog i jednog i drugog raspolo enja, ali na veoma razli it na in. Obja njava se to, dakako razli itim sastavom dvaju naroda. U Engleskoj je stanovni tvo bilo homogeno, pa je to Wycliifu pribavilo pomosvih onih, koji su, ustaju i protiv papinstva, odbaacivali upletanje, jedne strane sile. U e koj su esi, ivjeli pokraj useljenika, koje je Njema ka izlijevala u njihovu zemlju po ev i od. XII. st., pa je nacionalni osje aj k Husu doveo cio slavenski dio nacije, to je u njemu pozdravio ostvarioca njihova oslobo enja od crkve, koju su morali prije svega smatrati njema kom crkvom. Hus se, uostalom, ve od po etka oslanjao isklju ivo na svoje sunarodnjake e koga jezika. I vjerska revnost, koju je u njima raspalio svojim govorni tvom i snagom svog uvjerenja, jo je poja ala sva ona snaga nacionalne strasti, to su je oni u sebi nosili; pa tako tu imamo pred o ima prizor, gdje teolog u tolikoj mjeri postaje apostolom, svoga naroda, da se nikakva vlast nije usu ivala da mu se odupre. Munja izop enja kojom je o inut, interdikt, koji je ba en na Prag (1412), nisu usporili njegovu propagandu, koja je vepo ela pridobivati pristalice u Poljskoj, Ugarskoj i u Hrvatskoj. Djelo crkvene reforme, to ga je koncil u Pizi odgodio, inilo se, da jedino_mo e spasiti kr anstvo. Ivan XXIII. (1410-1415), koji je nedavno naslijedio Aleksandra V., sazvao je u Rimu novi koncil (za travanj 1412), ali se on uskoro morao raspr iti; jer je u grad provalio Ladislav, kralj napuljski. Ni prijedlog njema kog kralja Sigismunda; koji je bio sretan, to mu Francuska i Engleska, zabavljene svojim sukobom, prepu taju, da u tom pitanju odigra va nu ulogu, odre ena je Konstanca kao sjedi te nove skup tine, koja je otpo ela radom. 5.studenog 1414. Njoj je poslije tri godine vije anja i pregovaranja po lo za rukom da dokraj i raskol. Ivan XXIII. je zba en. Grgur XII. primoran da se odrekne tiare, a Benedikt XIII.; koji je to odbijao osu en kao heretik i raskolnik. 11.studenog 1417. izabran je Martin V ., ali to nije u inio konklav, nego komisija kardinala i delegata pojedinih naroda, koji su bili zastupani na koncilu. Jedinstvo katoli ke vlade bilo je napokon uspostavljeno. A to se ti e reforme crkve in caapite et in membris (u njezinoj glavi i u udovima), koju su tra ili najbolji umovi toga vremena, ona je bila jedva otpo eta. Sastojala se gotovo samo, od nekoliko mjera, kojima su ubla ene ovlasti, to ih je kurija sebi pridr avala u pogledu raspodjele beneficija. Za uzvat, koncil je povjerovao, da je uni tio herezu u e koj time, to je 6.srpnja 1415. osudio na loma u rana Husa, koji je opskrbljen za titnim pismom Sigismundovim (salvum conductum), do ao, u Konstancu u nadi, da e
80

189

crkvene oce pridobiti za svoje u enje. Nekoliko mjeseci poslije toga, isto je tako osu en i smaknut i Husov u enik Jeronim Pra ki. Obojica su umrli kao mu enici, a njihova smrtna kazna samo je pomogla stvari, koju su platili svojim ivotom. Dovela je do vrhunca vjersko i nacionalnog odu evljenje eha. Njihova mr nja protiv crkve i protiv Njema ke razvijale su se zajedno. I zaista, zar nije Hus u isto vrijeme bio rtva i koncila i Sigismunda? Zar su mogli da u za titnom pismu, to ga je primio od kralja, ne vide samo odvratnu i podlu prijevaru. Dosad su se Husove pristalice, kao i njihov u itelj, ograni avali na javno ispovijedanje Wyclifovih ideja. Neki od njih ostali, su im vjerni: to su bili utrakvisti, nazvani tako zbog toga; to su se pri e ivali u oba vida Ali prete na masa puka, potaknuta vjerskomstraa u, razvila je jednim mahom, to u enje do njegovih krajnjih konzekvencija. Budu i da biblija sadr i bo ju rije , trebalo ju je slu ati u svemu, ne samo u pitanjima koja se ti u du e, nego i u onima, koja se odnose na tijelo. Zbog toga, svaka crkvena kao i civilna, organizacija mora nestati. Trebalo, je na ovom svijetu stvoriti kraljevstvo bo je uspostaviv i, prema rije ima svetih knjiga, jedinstvo sveukupnog ovje anstva. Bio je to zanesenja ki san jednog mladog naroda, koji je bio, pun iluzija, i kome su po postupcima sli ni u cijeloj povijesti samo ruski bolj evici iz 1917. Smjesta su pristupili djelu, vjeruju i, da je e ki narod odabranik gospodnji. Katoli ko je sve enstvo rastjerano, njegova su imanja konfiscirana, a crkva i samostani razoroeni. Puku je dano neko patrijarhalno ustrojstvo po uzoru, na stari zavjet, a na mjestu Burga Kozihradek, u kom je Hus proveo svoje posljednje godine, podignut je sveti grad Tabor, po kom su novi Hebreji dobili ime Tabori ani. Iznenadna smrt e kog kralja Vaclava (16.kolovoza1419)dala im je jo potpuniju slobodu djelovanja, jer ga je naslijedio omrznuti Sigismund, Juda-izdajnik mu enika iz Konstance. Revolucija je dakle vladala zemljom. Nijemci u e koj, koji su ostali vjerni crkvi, pagnuli su glavu pred olujom. Dotle su se sa svih strana zaneseni mistici koje su u svom krugu prikrivole organizacije bogarda ili proleetarijat industrijskih gradova, po urili u tu zemlju, gdje je upravo bila progla ena bo ja vladavina, pa su njihove komunisti ke te nje ili njihova privi enja raja na zemlji potakla usred biblijske strogosti Tabori ana stvaranje mnogih neobi nih sekti. Tako je neki belgijski tkalac osnovao sektu adami ana; koju obilje avaju veoma zanimljivi zanosi njezinih pristalica. U enici novoga Adama naselili, su se najednom otoku rijeke Nezarke, pa su tvrdili, da ondje u najpotpunijem komunizmu ive rajskim ivotom: Po uzoru na prve ljude, ukinuli su upotrebu odje e, a njihov je moral bio isto tako primitivan kao i njihovo odijevanje. Uskoro, su postali uzrokom takve sablazni, da ih je Jan i ka l421. morao dati poubijati. Vjera husita bila je prejaka, a da ih ne bi navela, da je ire u svom susjedstvu. Tako je e ka od 1419. postala ari te propagande, iz kog se njegova revolucionarna vjera prelijevala poput lave u enja, koje je sve pred sobom palilo i uni tavalo, U susjednim salvenskim podru jima, u Poljskoj, Moravskoj i leziji, gdje je jezik njegovih apostola bio bez te ko a razumljiv i gdje su narodne mase ivjele pod jarmom plemstva, nikle su smjesta tisu e pristalica. To se u enje uvuklo i me u sirotinju, u njema kim predjelima Austrije. A njegov je ugled postao joblistaviji zbog uspjeha, to ih je postiglo. Pobjede Jana i ke i Prokopa nad njema kom konj81icom, koju su protiv njih poslali papa i Sigismund, neodoljivo su vjernike podsje ale na pobjede Daviove ili Gedeonovenad Adami anima. Na husitku opasnost pozivali su se svi oni u crkvi, koji su zahtijevali da se sastane novi koncil. Martinu V. je polazilo za rukom da se odga a. Njegov nasljednik Eugen IV. (1431-1447), koga su pobijedile okolnosti i pritisak javnog mnijenja, donio je odluku. Koncil je otpo eo radom u Baselu u srpnju 1431. U njegovim vije anjima nametnula su se dva velika pitanja: e ka hereza i reforma crkve. Doga aji su mu dopustili, da rije i samo prvo.

81

190

Vjerski i socijalni radikalizam Tabori ana najzad je izazvao potpun prijelom izme u njih i utrakvista. Gotovo cijelo, plemstvo pre lo je na stranu ovih, pa im je pribavilo krvavu pobjedu kod Lipana 30.o ujka 1434. To je bilo dovoljno, da e ka, koja je vebila iscrpljena ratovanjem, zatra i da otpo ine, pa su pregovori, koje je koncil poveo s utrakvistima najzad zavr ili dosta nejasnim rje enjem, kojim su se zadovoljile obje strane (1436). Time se te ko ama prije izbjeglo zaobila enjem, nego to su bile rije ene. Toliko napora, toliko odu evljenja i toliko prolivene krvi donijelo je najzad koristi samo e kom plemstvu, koje je me u sobom podijelilo samostanska imanja. Uz cijenu plja ke njezinih dobara, ono se, izmirllo s crkvom. Snaga, koju je time steeklo, imala je ubudu e temeljito smanjiti opasnost od obeshrabrenih sekta a, koji su i dalje ostali na ivotu me u narodom. Za kona no istrebljenje ra unalo se vremenom. A to se ti e reforme crkve, moglo se u prvi mah vjerovati, da e ovaj put zaista biti provedena prema programu, to su ga nekou Kostanci izlo ili ljudi kao Pierre d'Ailly i Gerson. inilo se, da je ve ina crkvenih otaca odlu na, da monarhijsko ustrojstvo kr anstva zamijeni koncilarnim ustrojstvom. Ona je jo energi nije nego u Konstanci proglasila prvenstvo koncila pred papom i energi no osujetila napore Eugena IV. da raspusti skup tinu. Ona nije bila zadovoljna samo time, to je ukinula financijske zloupotrebe kurije, pobolj ala na in ivot,a sve enstva, nametnula stalno boravi te crkvenim dostojanstvenicima, suzbila simoniju i zabranila okupljanje beneficija u jednoj ruci, nego je prema papi o itovala takvo nepovjerenje i tako revolucionarnu kontrolu, da se najzad u njezine redove uvukao rascjep. Time se Eugen obilno okoristio. Car Ivan VII. Paleolog i carigradski patrijarh nedavno su do li u Italiju i opet jednom nastojali da dobiju pomo Zapada protiv Turaka obe avaju i uniju gr ke crkve s rimskom. Papa je smjesta sazvao koncil u Ferraru, zatim u Firencu, da vije a o tom prijedlogu. Bio je to la an ulog ba en iz o aja u igru, ali je svatko hinio ili je sebe uvjeravao, da ga shva a ozbiljno. Jedin dio crkvenih otaca odazvao se njegovu pozivu, pa je 5.srpnja 1439 progla ena unija, a to je papi trenutno pribavilo sjajan uspjeh. Bilo je to trenutno zato, to je isto na crkva ve etiri godine poslije toga uniju osudila i odbacila. Ali ipak, opozicija, koja je ostala u Baselu, bila je za neposrednu budu nost diskreditirana. Nastojala je da nasiljem sakrije svoju slabost. 5.lipnja 1439 zbacila je Eugena IV. i na njegovo mjesto imenovala Feliksa V., koga nitko u Evropi nije shvatio ozbiljno i koji je u povijesti posljednji protivupapa. Ostav i tvrdoglavo u stavu otpora, koji odsad vi e nije imao nikakve nade, koncil je jo deset godina ivotario mra nim i bezutjecajnim ivotom, te se najzad 25.travnja 1449 razi ao. Feliks V. je abdicirao i nanovo zauzeo mjesto me u kardinalima. Velika kriza, kroz koju je papinstvo pro lo, bila je zavr ena, i to zavr ena njegovom pobjedom. Od djela, koje je poduzeo koncil, nije preosalo ni ta. Crkva je i dalje zadr ala svoj monarhijski oblik. Poslije toliko rada i nada sve se opet vratilo na polaznu to ku. Ali ipak, od sve te vreve i uznemirenosti, koja je na trenutak obe avao, da e dati nov oblik katoli anstvu, preostalo je ne to, to nitko u crkvi nije elio posti i sve ve a nezavisnost pojedinih dr ava u crkvenim pitanjima. Prepirke i sva e papa s koncilom omogu ile su vladarima, koje su obje strane imale podjednakog interesa da tede, da ograni e upletanje Rima u poslove njihove dr ave i da prisvoje dio utjecaja u postavljanju i u disciplini svoga nacionalnog sve enstva. Pragmati ka sankcija, koju je 1438. proglasio Karlo VII. i koju mo emo smatrati polaznom to kom slavnih galikanskih sloboda francuske crkve, najzna ajniji je rezultat toga sticaja okolnosti. Papinstvo je ostalo gospodarom u crkvi. Ali crkva vi e nije bila ona, to je bila u Srednjem vijeku. Prestala je protezati svoj autoritet jednako na podru je svjetovnog ivota kao i na podru je duhovno. Na neki se na in povukla u samu sebe i specjalizirala se, ako se tako smijemo izraziti, u svojoj vjerskoj ulozi. Poslije cara, sad je i papa kao univerzalna vlast is ezao s pozornice svijeta. Poslije polovine XV. st. vi e ne e biti antipapa. Ali isto tako, po to je Pavao II. svrgao kralja e ke, Jurja Podjebradskog (1466), vi e se ni jednom ne e dogoditi, da papa podvrgava svom posredni kom sudu prepirku me u kraljevima. 191

DRUGO POGLAVLJE STOGODI NJI RAT I. DO SMRTI EDUARDA III. (1377) Od kraja XIII. st. Francuska vi e nije imala one prevlasti, koju je neosporno u ivala od vremena Filipa Augusta do Filipa Lijepog. Da bi mogla zadr ati to gospodstvo u Evropi, trebalo je da njezina kultura i dalje napreduje i da se njezina politi ka moodr i i dalje na istoj razini. Ali prva se zaustavila u napredovanju, a druga je stala opadati. Ni umjetnost, ni knji evnost, ni znanost, koliko god su jo uvijek bile va ne i zanimljive, ne ra aju vi e nikakvim bitnim novinama. A to se ti e snage i blagostanja nacije, oboje je ugrozila strahovita krita stogodi njeg rata. Zna enje toga velikog sukoba uvelike uostalom, prelazi granice zapadne Evrope. Obje dr ave, koje su se me u sobom borile, bile su previ e utjecajne, a da hi njihova sva a mogla zanimati samo njih same. Ustvari, ona se name e svim vladarima, pa zbog saveza, koje ona poti e me u njima ili po utjecaju, kojim ona odre uje njihovo dr anje, ona poprima op e evropsko zna enje. U neuravnote enoj Evropi, u kojoj je nestanak politi ke prevlasti papinstva pokvario ravnovjesje snaga, ta je, sva a silom okolnosti postala privla nim sredi tem ili bar najva nijim doga ajem to je zbrkanoj uznemirenosti vremena, kojim dominira, dao neki zajedni ki i op i pravac kretanja. Tako dug i tako ogor en rat bio je mogusamo izme u Francuske i Engleske. Samo su te dvije dr ave raspolagale s dovoljno sredstava, samo su one imale dovoljno ujedinjen narod, da su mogle podnijeti takvo isku enje, a da ne propadnu. Ali svatko ostaje zbunjen, kad uporedi veli inu napora, koji su u to utro eni, s ni tavno u rezultata, koji su postignuti. U osnovi, o borbi Francuske i Engleske mo e se re i isto ono, to i o borbi papa s koncilima: bio je to potpun neuspjeh. Poslije toliko prolivene krvi, poslije toliko nevolja i ru evina, oba su se protivnika na la gotovo na istoj polazlnoj to ki, pa se stoga spravom mo e re i, da je stogodi nji rat bio samo u asna i potpuno besplodna sveop a nesre a. Naknadilo je i suvi e lako konstatirati, da on uop e nije mogao biti ne to drugo. Neosporno je i savr eno jasno, da engleski kraljevi nikako nisu mogli ste i francusku krunu. A ipak je to bio onaj cilj, koji su oni sebi postavili. Osim njega nije bilo nikakva bitnog razloga, koji bi ih gonio u rat. A osobito nije bilo nikakva razloga koji bi u rat gonio engleski narod. Jer Francuska, nije prijetila, pa ak nije ni smetala Engleskoj. Ni jedna ni druga nisu jo postale pomorska nacija. Njihovi se trgovci jo nigdje nisu susretali kao takmaci, kao to e to biti poslije, ili kao to su se ve u XIII. st. u lukama na Levantu susretali trgovci iz enove i Venecije. Guyenna, koja je i dalje bila kontinaltalni posjed engleskih kraljeva, nije za njihov narod bila nimalo va nija; nego to je to u XVIII. st. bilo kraljevstvo Hanover. Bilo bi posve razumljivo, da je Francuska napala Englesku u namjeri, da joj oduzme tu pokrajinu, koja je bila posljednji ostatak, to je josmetao jedinstvu kraljevstva. Ali rat nije izazvala Francuska, nego Engleska. Izlika za to bio je zahtjev Eduarda III; na krunu Kapetovi a. Ali u tom pitanju nije mogu e na i nikakva nacionalnog iteresa Engleske. Ba naprotiv. Savez Francuske sa kotskom ni ta bolje ne obja njava podrijetlo sukoba. Jer zaista jel suvi e o ito, da je osvojenje kotske postalo neizmjerno te ei ak nemogu e, jer se kompliciralo ratom s Francuskom. Ukratko, s koje god strane promotrimo cijelo to pitanje, stogodi nji rat se ukazuje kao beskoristan rat u tome smislu, to nije izbio ni zbog kakvog ivotnog interesa. U njemu treba zapravo vidjeti samo rat zbog presti a. I ba to obja njava strast, kojom je engleski narod, u njem pomagao svoje kraljeve.

192

Za vladavine Eduarda I. (1272-1307) parlamentarno se ustrojstvo i dalje u vr alo. Godine 1297. kralj je i formalno priznao pravo parlamentu da odobrava porez. Povratak njegova nasljednika, Eduarda II. (1307-1327) na praksu osobne vladavine, doveo je kao i za Hennrika III. do pobune puka pod vodstvom baruna. Kraljev neuspjeh u kotskoj protiv Davida Brucea, koji je ponovo pograbio oru je i potukao ga kod Bannockburna (24.lipnja 1314), do kraja ga, je omrznuo. Godine 1326 nezadovoljnici su se okupili oko kraljice i prijestoloonasljednika. 7.sije nja 1327. parlament je proglasio, da je kralj skinut s prijestolja. Vladavina Eduarda III. (1327-1377) otpo ela je, dakle kao i vladavina Eduarda I.: novom pobjedom nacije nad krunom. Ali priznav i taj svr eni in, kako je to u svoje vrijeme u inio i njegov djed i pridru iv i se iskreno parlamentu, Eduard III. je tu pobjedu naroda pretvorio u korist za krunu. to god je parlamentu vi e dopu tao da se uple e u njegovu politiku, to je ta politika postajala sve popularnija. Odobrenje ku e lordova i ku e op ina (koje se ba za vrijeme Eduarda III., po inju jasno isticati kao dva posebna doma); dano je kraljskim pothvatima, solidariziralo ih je s njima. Kako god su ti pothvati bili skupi u njima je sad ve bila u pitanju ast nacije, pa se t ast stapala s a u kraljevom. Nema sumnje, da parlament nije ni ta u inio, da bi kralja gurnuo u rat protiv Francuske. ini se ak, da je Eduard u po etku bio tako malo siguran u njegovo raspolo enje, da je novac, koji mu je bio potreban za pripreme, najprije po eo posu ivati od firentinskih bankara. Ali ga je njegov bankrot (1339) primorao da se ubudu e, sve do kraja svoje vladavine, uvijek obra a svome vjernom parlamentu. Tako je njegova sva a postala sva om njegova naroda. Engleska se osje ala a u anga irana u ratu svoga kralja. Strastveno se u njemu borila, iz osje aja nacionalnog ponosa, a to je najja i od svih osje aja. Nitko, dakako, nije mogao znati, upu taju i se u taj rat, dokle e on zemlju odvesti. Englezi se sigurno nisu nadali, da e kod Francuza nai i nasamoljubije i nacionalne, strasti jednake svojima. Po to je borba jednom veotpo ela, a radilo se o francuskoj kruni, koju je imao ste i njihov kralj, morali su i i dokraja i zadr ati oru je u rukama sve dok im od iscrpljenosti samo ne padne iz ruku. A ipak, kako treba razumjeti, da Francuskoj nije po lo za rukom, da odmah i odlu no, suzbije napad Eduarda III.? ini se, zaista, da su svi izgledi bili na njezinoj strani. Ne samo da je imala prednost, da se brani na svom vlastitom tlu, nego je i njezino stanovni tvo bilo sigurno dva ili triput brojnije od stanovni tva Engleske, a bogatstvo joj je bilo jo i mnogo ve e. Treba pri tome uzeti u obzir, da njezini porazi kod Crecyja, kod Poitiersa, kod Azincourta nisu bili ni po emu odlu ni. Kako god su obili ozbiljni, oni nisu uni tili njezine snage i nisu je onemogu ili da vodi borbe. Razlog njezine nemo i bio je drugi. Treba ga tra iti u nemirima, koji su njome harali po ev i od sredine XIV. st., i koji se i sami, bar najve im dijelom obja njavaju prirodom francuske dr ave, kakva se formirala u vremenu, od Filipa Augusta do Filipa ,Lijepog. Ta, je dr ava, kako smo dovoljno mogli vidjeti prije u tekstu, u biti bila monarhijska. Osim kralja nije u njoj bilo nikakve nezavisne politi ke vlasti; bilo je samo inovnika ili vije a, od kojih nijedno nije potjecalo - kao engleski parlament - iz nekog drugog izvora, razli itog od krune. Kraljev autoritet, koji je od vladavine do vladavine imao sve ve i utjecaj u zemlji i sve potpunije okupljao pojedine dijelove vlasti, koje je razjedinio i rasuo kne evski feudalizam, u biti se izra avao za titom i pravdom. Kralj je bio opunomo eni odvjetnik svoga kraljevstva, prvi zemaljski sudac i branilac svojih podanika. Na tom se osnavala njegova dru tvena uloga i na tom je nikla njegova popularnost. Dr ava, kojoj je bio na elu, u osnovi se temeljila na ideji prava. Njezini glavni slu benici bili su bailliji, sudbeni asnici; njezin najva niji sredi nji organ, pari ki parlament, bio je sudi te. I pu ko osje anje, koje je zadr alo u sje anju sliku Louisa Svetog, kako izri e pravdu pod hrastovima u Vincennesu, u tom je pogledu posve u skladu sa stvarno u. Filip Lijepi je dokraja ostao pristalica tog shva anja, i njegov sukob s papom u biti je samo sva a zbog pravnog vrhovni tva kraljevog.

193

Me utim dr ava je, da bi se odr ala, sve vi e trebala financije. No sve to je ostalo, od nekada nje rimske poreske organzacije - stari porezi, koji su se 0pretvorili u davanje u naturi - pre lo je veu X. st. u ruke velikih vazala. Za svoje odr anje dvor ima samo svoje domene i prihode s njih. Tome je mogao dodati prihode od kovanja novca, koje kralj od Filipa Augusta, uvelike ponovo preuzima od velikih vazala. 82 Zbog toga on tra i pomou posu ivanju. Ali to nije bilo dovoljno. Trebalo bi da postoji porez, ali njega nema. Otuda za Filipa Lijepog skrajnje mjere: kvarenje novca, oporezivanje, sve enstva, koje nagoni papu u rat, ukidanje reda ternplara, koje je izazvalo sablazan sumljivo poslovanje s Talijanima, to se bogate na ra un dr avne riznice. Nikom i ne pada na pamet pomisao, da bi se moglo razrezati namet na podanike, jer to nije zamisao osnovana na pravu. Pojam dr ave, koja svoju ovlast pro iruje ak dotle, da crpe iz privatnog bogatstva onih, koje titi, jose nije rodio. U financijskom pogledu razvoj je dakle, joveoma zaostao za razvojem u pravnom pogledu. Ukratko, krajem XIII. st. razvoj jonije prerastao shva anje, koje javne financije mije a i zamjenjuje s kraljevim prihodima. im je izbio stogodi i1ji rat, to je prouzrokovalo najve e pote ko e. Da bi platio vojsku, unajmio pla enike, dao nov anu pomo saveznicima, kralj e se zadu iti i nered e uskoro biti tako velik, da e morati u pomopozvati one iste svoje podanike, kojima se nije usudio nametnuti porez: sazvat e dr avne stale e i od njih zatra iti novac, koji sam nije imao. A to e zna iti po etak strahovite krize. To e zna iti po etak neke vrste revolucije, i to usred rata, koja podsje a na onu, to ju je Engleska pro ivjela u vrijeme Velike povelje. Ali je polo aj u Francuskoj bio mnogo ozbiljniji. Jer one nacionalne kohezije, koju je normansko osvojenje dalo Engleskoj, ovdje nema. Kraljevstvo, koje je ujedinilo membra disjecta svoje zemlje, sve je opet dovelo u pitanje, kad se obratilo puku. Sve e se to pretvoriti u zbrku. Dru tveni redovi, od kojih se satoje dr avni stale i, nisu me u sobom slo ni. Tre i stale , koji se oslanja na gradove i koji ima novca, htjet e da uvede reforme, koje kralj ne prihva a. Knezovi e se okoristiti prilikama i opet zadobiti, utjecaj, koji su izgubili. Borbe razli itih stranaka pota i e politi ke ambicije seniora po krvi. Etienne Marcel bio je uvod u borbu Bourguignona i Armagnaca. Osim vladavine Karla V., za koje su se prilike popravile mo e se re i, da je Francuska od zasjedanja dr avnih stale a u 1353. pa do vladavine Louisa XI. bila plijen dvostrukog unutra njeg rata: izme u tre eg stale a i kralja, te izme u knezova i krune. A sve sve, je to imalo u osnovi svoj uzrok u fiskalnoj krizi, koja je neizbje ivo nastala zbog ustrojstva kraljevstva. Bila je to, ako se Smijemo tako i izraziti, kriza povjerenja, koja je bila nu na, da se dr ava, izdigne nad shva anje iz vremena Kapet vi a, do drugoga, razvijenijeg i potpunijeg shva anja; kriza, u kojoj se inilo, da je dr ava usred strahota ratovanja s inozemstvom ve dospjela na sam rub propasti. U godinama, koje su prethodile velikom ratu, ni ta jonije navije talo, da e do i do rata. Trojica sinova Filipa Lijepog ne imaju i mu kog potomstva naslijedili su jedan za drugim svoga oca. Bili su to Louis X.(1314-1316), Filip V. (1316-1322) i Karlo IV; (1322-1328). Svi su se oni bezikakvih sjajih uspjeha okoristili polo ajem, koji im je predavan u naslijedstvo. Nije, se posavljalo nikakvo novo pitanje. Papinstvo se nastanilo u Avignonu i uvijek je bilo susretljiosti prema kruni; s Engleskom je vladao mir; njezin kralj Eduard II. o enio se, u skladu s pogodbama ugovora u Montreuilu,sestrom trojice kraljeva. Samo se flandrijski rat otezao jonekoliko godina i najzad, za Filipa V. zavr io pari kim ugovorom (1320), koji je kraljevstvu ustupio ka telanije Lille, Douai i Orchies i enidbom uveo nasljednika grofovske asti, Louisa od Neversa, u kraljevsku porodicu. U trenutku, kad je umro Karlo IV., kraljevstvo je dakle u ivalo dubok mir. ak ni izumr e dinastije Kapetovi a nije urodilo nikakvom te ko om. Veje prilikom smrti Louisa X. njegova k i bila uklonjena od nasljedstva krune, pa se Filip Valols imao samo okoristi na elom, koje je progla eneo jo dvanaest
82

La taille (glavarina) nije u provom smilu rije i porez, nego trajno-pravo.

194

godina prije toga, a bilo je u skladu sa starim frana im kraljevskim pravom, pa ga je cijela nadja prihvatila bez ikakva osporavanja. Bilo je to tako nepobitno na elo, da Eduard III., po majci unuk Filipa Lijepog, nije u odlu nom trenutku izrekao nikakva prosvjeda. ak i po enskoj lozi njegova su prava bila su ni a od prava Ivane, k eri Louisa X., koja se udala, za Filipa od Evrexa i kojoj je novi kralj iz razboritosti prepustio kraljevstvo Navarru, na koje se t.zv. salijski zakon, nije, mogao tako o ito odnositi, kao na Francusku. Njegova je vladavina otpo ela, pod sretnim auspicijama. Flandrijski grof ga je pozvao u pomoprotiv velikog ustanka tkalaca u Brugesu i seljaka na f1andrijskom primorju, koji su od 1325. udru ili svoje napore u borbi, to su je prvi vodili protiv patricija, a drugi protiv plemstva. 23. Kolovoza 1328 kralj je kod Cassela izvoj tio pobjedu, koja je dokraj ila pobunu. Idu e godine mu je Eduard III. polo io vazalsku zakletvu za Guyennu. inilo se, da je rat tako malo vjerojatan, daje kralj u sporazumu s papom pripremao kri arski pohod ili to nije, francusku vojnu na istok, koja je imala krenuti na put morem god. 1332. Eduard III. je u Engleskoj manje sretno otpo eo svoje vladanje. Novi vojni uspjesi Skota primorali su ga, da prizna nezavisnost njihove zemje njihova kralja, Roberta Brucea (1328) prekinuv i time vazalsku vezu, na koju je Eduard I. primorao te uporne protivnike. Na sre u po njega, pobuna Eduarda Baliola protiv Davida Brucea, Robertova nasljednika (god. 133l), omogu ila mu je,.da uspostavi ono, to je nedavno razrije io. Izjasnio se za Baliola, potukao ete zakonitog kralja kod Hallisdown Hilla (1335) i primorao ga, da pobjegne u Francusku, gdje ga je Filip VI primio onako, kao to je kasnije, Louis XIV. primio Jakova Stuarta. Balliol se po urio da u vrsti svoj polo aj ustupiv i pobjedniku podru je Berwick i priznav i sizerensku vlast Engleske nad kraljevstvom, koje mu je ona pribavila (u velja i 1334). Simpatiju, koju; je francuski dvor iskazao Davidu Bruceu, primio je Eduard III. kao uvredu. Odgovorio je na nju time, to je po eo ne tedice pokazivati znakove povjerenja prema: Robertu od Artoisa, smrtnom neprijatelju Filipa VI., koga je primio u Londonu s velikom bukom. Prava; koja je vjerovao ili je sebi uobra avao da ima na krunu Francuske, mora, da su ga uskoro pridobila za pomisaoda obnovi rat, koji je njegov djed morao 1297, tako naglo prekinuti. Bio je mlad, aktivan i popularan zbog svoje pobjede nad kotskom, pa je dopustio, da ga zavede ambcija. Uostalom, kao i svi veliki slavoljubivci bio je i on razborit, pa se nije htio upustiti u pustolovinu, prije nego to za sebe osigura sve izglede na uspjeh. Nadahnuv i se primjerom Eduarda I., preuzeo je kao svoju prvu du nost, da sebi osigura savezni tvo nizozemskih vladara. Najva niji me u njima, fIandrijski grof Louis od Neeversa, pokazao e, isto onako vjeran Filipu VI., koji ga je spasio od pu ke pobune, kao to je Guy de Dampierre 1297. bio pripravan da prekine s Filipom Lijepim, koji je protiv njega pomagao patricije. Ali s druge strane Shelde, u onoj nekada njoj Lotaringiji, koja je sada bila pocijepana u bogate kne evine, to su od vremena velikog me uvla a u ivale, potpunu nezavisnost pod nominalnom vrhovnom vlasti carstva, posao je morao biti lak i; uz dobru pla u mogao je bez te ko a , unova iti saveznike. Zahvaljuju i firentinskim bankarima, ,koji su mu otvorili naj iri kredit, Eduard je mogao tro iti bez ra una. Dao je neograni enu punomo grofu Vilimu II. od Hainauta i Hollanda, ijom se k erkom Filipinom, pokroviteljicom Froissartovom, o enio jo 1328., pa nije trebalo dugo ekati da za skup novac sklopi sporazum s vojvodom brabantskim i s nekoliko drugih osoba manjeg zna enja, kao to su bili grofovi od Gelderna, Klevea, Juliersa. Isto onako, kao to je Eduard I. 1297. kupio pomonjema kog kralja, Adolfa od Nassaua, tako je Eduard III. smatrao korisnim, da unajmi, kao svog pla enika cara Luddviga Bavarskog. Nema sumnje, da se nadao, da e taj bijednik, kog je Ivan XXII. nedavno izop io, na i u svojoj, mr nji prema avinjonskom papinstvu razlog, da se osveti na Francuskoj. Engleskoj je koaliciji Filip VI. u Nizozemskoj suprotstavio , starog ti enika Francuske, biskupa od Liegea, i e kog kralja Ivana Slipog, koji je bio u rodbinskim vezama s njegovom ku om, ali koji, je 195

uostalom sa sa sobom doveoteo nekoliko vitezova iz svoje grofovije Luxembourga. U kotsku je poslao pomo pristalicama Davida Brucea, koji su se ponovno latili oru ja. Neprijateljstva su po ela 1337. Francuzi su prepadom spalili Gzernesy i Portsmouth; Englezi su napali odred flamanskih eta na otoku Cadzant. Idu e godine, 22.srpnja l338. Eduard III. se iskrcao u Anversu s namjerom da nanese sna ne, udarce. Ali njegovi saveznici nisu osje ali nikakva odu evljenja. Ludvig Bavarski se ograni io na to, da mu dodijeli naslov namjesnika carstva, a sam se nije ni pomako. Brabantski vojvoda i Vilim II, grof od Hainauta i Hollanda, koji je nedavhno naslijedio svoga oca, o ito su nastojali da izbjegnu svojim obavezama. Da i takve pomo nike uvukao u borbu; koja je za njih bila samo prilika, da dobiju supsidije, trebalo je neprestano pla ati, a Eduard je bio preoptere en dugovima, pa je nedavno, bankrotirao, pokvukav i za sobom u propast i svoje firentinske zajmodavce! Na sre u, me utim, da bi primorao flandrijskcig grofa, da se i on upusti u borbu, bio je obnovio taktiku; koja je ve i prije dovodila do uspjeha u razmiri ama Engleske s grofom: zabranio je izvoz vune, koja je bila nephodno potrebna suknarstvu u Gandu, Brugesu i Ypresu. Usprkos krizi, to ju je izazvao tom mjerom, Louis od Neversa ostao je nepokolebljivo vjeran Francuskoj. Ali gradski cehovi i trgovci nisu pritajali da se dadu uni titi ili izgladnjet a budu i daje njihov vladar vi e cijenio interese svoga vrhovnog gospodara, nego njihove preuzeli su sami brigu za svoj spas. Gand, u kom su ve nekoliko godina dominirali suknarski cehovi, preuzeo je pod vodstvom bogatog gra anina Jakova van Artevelde upravu u grofoviji. Artevelde je stupio u dodir s Eduardom; embargo na vunu bio je ukinut, a da raspr i predrasude, koje bi mogle smetati gra anima da ostave Filipa VI., svoga vrhovnog gospodara. Eduard je do ao u Gand i ondje na Petkovu trgu dao samoga sebe proglasiti francuskim kraljem.*83 Tako je uzajamna vezanost interesa urodila savezom njegove kraljevske i dinasti ke politike s gra anskom i ekonomskom politikom flamanskih gradova, kom je Flandrija u budu nosti imala ostati nepokolebljivo vjerna. U toj zemlji u biti industrijskoj u kojoj je prevadavalo gra anstvo politika se prije negoli drugdje u sjevernoj Evropi podvrgla ekonomskim obzirima. Ulazak Flamdrije u engleski savez osigurao je Eduardu vrstu bazu na sjeveru. Dotad se rat vukao du granica Francuske u arkanjima i spaljivanju sela. U isto su vrijeme kardinali, poslani u Avignon uzalud nastojali da pregovaraju o miru, o kom se govorilo samo zato, da se dobije na vremenu. Sad su me utim operacije najzad mogle popriimiti onaj opseg, o kom je Eduard sanjao. Po urio je u Englesku da od parlamenta zatra i supsidije, koje je njegov bankrot u inio neophodno potrebnima. Prilike su mu pomogle, da mu zatra eni novac bude odobren. 23. Lipnja 1340.. njegovo je brodovlje pred Eclusom izvoj tilo sjajnu pobjedu nad francuskim, a zatim je, u pratnji flamanskih nareddnih odreda i uz pomo knezova, koje je taj lijepi uspjeh ohrabrio poduzeo opsadu Tournaia (od 22.srpnja do rujna) ali je ona propala i zavr ila primirjem u Esplechinu, koje je idu ih godina zaredom produ avano. Tako plan napada sa sjevera, usprkos pomo i Flandrije, nije uspio. Van Artevelde poginuo je 1349. u pobuni, to su je protiv njega podigli gantski tkalci. Koalicija knezova raspadala se. Ludvig Bavarski ak je (ne vrativ i novac, koji je primio) pre ao na stranu Filipa VI, kome je uostalo imao biti isto tako bezvrijedan saveznik, kao to je bio Eduardu. Od dviju zara enih strana, inilo se, da je polo aj Francuske bolji. Ona se okoristila primirjem da pove a svoje podru je na isto noj granici. Godine 1343. ona je za gotov novac kupila Dauphineju od dauphina84 Humberta II., a njegov je naslov otada ostao kao titula nasljedniku francuske krune.,
83

Marche du Vendredi, Vrydagsrilarkt - trg u Gandu u blizini crkve Sv. Jakova iz XIII. st. i dana nje univerzitetske biblioteke, na kom su se u Srednjem vijeku odigrali mnogi va ni dogadaji. Danas je ondje kip Jakova van Artevelde. Prev.
84

Rije Dauphin je feudalni naslov, koji se prvobitno upotrebljavao mjesto grofovskog ili vojvodskog. Grofovi Vienne (ju no od Lyona) po eli su ga nositi ve oko 1130. Kasnije je u ao u upotrebu i u Auvergni. Seniori, koji su nosili taj naslov, imali su u grbu delfina, koga ta rije u francuskom ozna ava. - Prev.

196

Primirje nije sprije ilo Edunda III. da do e u Bretanju u pomogrofici od Monforta, koja je osporavala vojvodstvo Karlu de Blois, to ga je pomagala Francuska, i da grofa od Derbyja po alje da napadne Gascognu. Godine 1346. iznenada, se iskrcao u Normandiji. To je, bila polazna to ka potpunog preokreta. Posve nova ratna taktika, koja se oslanjala na ulogu strijelaca u bici, pribavila je Englezima niz sjajnih pobjeda, Potpuno nacionalni sastav Eduardove vojske mora da mu je tako er donosio isto onakvu prednost nad protivnikom, koji se uvelike slu io stranim pla enicima, kakvu su u XVI. st. imale panjolske armije. Bitka kod Cnecyja (26.kolovoza) dokazala je te odlike. Usprkos prednosti u broju, Francuzi su ondje morali pretrpjeti velik i stra an poraz - molllte grande et moult horrible. kako se izrazio Froissart. e ki kralj Ivan Slijepi, flandrijski grof i mnogo druge velike gospode ostalo je me u poginulima. Pobjednik se tim nenadanim uspjehom okoristio da opsjedne Calais, koji je zauzet poslije jedanaest mjeseci, a vratio se u posjed Francuske tek l558. Nekoliko sedmica poslije Cecyja, David Brouce, koji se vratio u kotsku, potu en je i zarobljen kod Nevil's Crossa (17.listopad). Englezi su posvuda pobje ivali. Ali su, i na jednoj i na drugoj strani podjednako osje ali potrebu da odahnu. Na intervenciju pape sklopljeno je primirje (u rujnu 1347.), koje je pojava crne kuge produ ila na idu u godinu i koje se vi e puta uzastopce poonavljalo, tako da je potrajalo sve do 1355. Obje strane okoristile su se tim po inkom, da pripreme odlu nu akciju. Zahvaljuju i supsidijama parlamenta, Englezi su sakupili tri armije: jednu u Guyenni, drugu u Bretanji, a tre u u Normandiji. Novi francuski kralj, Ivan II. Dobri85 (1350-1364) donio je odluku da sazove dr avne stale e, koji su mu dali sredstva, da opremi 30.000 ljudi. Poveo ih je u susret Crnom princu, koji je pusto io Guyennu. Do bitke je do lo kod Maupertuisa, blizu Poitiersa, 19.rujna 1356 Zavr ila se jo potpunijom katastrofom, nego to je bila, ona kod Crecyja. I sam je Ivan pao u zarobljeni tvo, pa je kao su anj poslan u Englesku. Taj je poraz smjesta prouzrokovao prvu od onih kriza u Francuskoj, kojima se kraljevska vlast morala redom suprotstavljati sve do sredine XV. st. dr avni stale i iz 1355. u kojima je prevladavao utjecaj gra anstva, to ga je predvodio glavar pari kih trgovaca, Etienne Marcel, pristali su na poreze, koje je kralj zatra io, samo uz uvjet, da im bude odobren znatan utjecaj u vladi. Ugovorili su, da e sami ubirati poreze i upravljati njima i zahtijevali jamstva za odr anje njihova prava, da se sastaju, i za provo enje reformi u upravi. Neka velika pobjeda sigurno bi omogu ila kralju da ugu i tu opoziciju, koju je njegova lo a sre a u inila neodoljivom. Ona je istupala utoliko, smionije, to ju je ohrabrivao kralj Navarre, Karlo Opaki, astohleppnik bez ikakvih predrasuda, eljan utoliko vi e da uzmuti i zamrsi polo aj, to je mogao ra unati samo s neredom, da kao sin Ivane od Evreuxa prodre sa svojim tobo njim pravima na francusku krunu. Tako se francusko kraljevstvo odjednom, u sredini XIV. st.; na lo primorano da ra una s onim gra anstvom, koje mu je neko pomoglo u borbi protiv feudalizma i u stvaranju jedinstvene kraljevine. Monarhijska vlast neosporavana i neprijeporna ve cijelo stolje e, bila je tako pozvana, da cijelu naciju sebi pridru i u izvr avanju te vlasti. U Francuskoj se poslije bitke kod Poitiersa zbivalo isto ono, to se doga alo u Engleskoj stotinu i pedeset godina prije toga, to jest poslije bitke kod Bouvinesa. I ovdje, kao i tamo, nered u finanacijama i poraz doveli su do revolucije. Nema ni ta udnoga u tome, to je ta revoluuciia izbila tako mnogo kasnije u Francuskoj, nego u Engleskoj. Politi ko i nacionalno jedinstvo, koji je njezin nu ni preduvjet, bilo je Engleskoj silovito nametnuto vekrajem XI. st., u vrijeme normannskog osvojenja: dok je ono u Francuskoj postignuto tek za vladavine Filipa Lijepog, i to kroz dugi niz napora. Ali razlika, to je u tom pogledu pru a povijest tih dviju zemalja, nije samo kronolo ka razlika. U Engleskoj so baruni organizirali otpor protiv Ivana Bez Zemljee i stajali mu na
85

Ivan I. bio je posmrtni sin Louisa X., koji je umro poslije nekoliko dana, a naslijedio ga je Filip V.

197

 elu, a to zna i, da je vodstvo imala vojni ka klasa, a za njom se, ale i se na iste nevolje i zahtijevaju i ista prava, okupio preostali dio nacije. Ni ega sli nog nije bilo u Francuskoj, za Ivana Dobrog. Ovdje na elo pokreta staje gra anstvo, a to zna i, klasa trgovaca i industrijskih proizvo a a. A izme u toga gra anstva i plemstva nije bilo mogu e nikakvo sporazumijevanje. Povlastice prvih bile su u suprotnosti s povlasticama drugih, pa su zbog toga iskrsla me u njima neprijateljstva, koja su porazi kod Crecyja i Poitiersa - a za njih je gra anstvo bacalo krivicu na vitezove - doveli do vrhunca. Bilo je prekasno, da se u sredini XIV. st. u redovima francuskih feudalaca rodi ovjek, kao to je, bio Simon od Moforta. Ako, su neka gospoda i pomagala napore tre eg stale a, bilo je to samo iz osobnih interesa zbog mr nje ili ambicije, pri emu, su prvom prilikom napu tali svoje savezinike, koje su prezirali. Za sve enstvo je vrijedilo isto ono, to je re eno o plemstvu. Njegovi su predstavnici mislili samo na to, kako da obrane svoje povlastice i egzemcije. Ukratko, suprottnost izme u engleskog parlamenta i dr avnih stale a u Francuskoj bila je najpotpunija, togod je to mogu e. Engleski je parlament nasuprot kralju udru ivao razli ite klase nacije, to su raspravljale zajedno i sporazumno donosile zaklju ke, koji su bili izraz njihove zajedni ke volje. Dr avni stale i sastojali, su se naprotiv od triju redova, koji su raspravljali i glasovali svaki napose, tako da su zapravo inili tri razli ite skup tine privilegiranih stale a, koji nisu bili kadri da se sporazume i koji su svojim razmimoila enjima i sukobima pru ali kruni i suvi e povoljnu mogu nost, da izbjegne njihovu upletanju. Uostalom, u toku XIII.st. obi aj je u svim bitnim momentima veutvrdio ovlasti i prava parlamenta, tako da se on pretvorio u neophodno potreban organ, vladanja. Dr avni stale i, bili su, naprotiv, tek ustanova, koja je djelovala kad su krunu na to primorale okolnosti, bili su ultima ratio, kome se vlast uti e samo, u trenucima financijske nevolje. Svaki od njihovih saziva znak je jedne od kriza dr avne riznice sastaju se samo zato, da pred njih bude iznesen zahtjev, da plate. A ba to daje, gra anstvu onu dominantnu ulogu, koju je u njima zaista i odigralo. Budu i da nije u ivalo financijske imunitete, kojima je bilo za ti eno plemstvo i sve enstvo, bilo je dakako, prije svega ono pozvano da pla a. Stoga je posve prirodno, da ono kao nagradu za poreze, koje je izglasavalo nastoji posti i garancije. Koliko se to mo e ocijeniti na temelju ezdeset i sedam lanaka, to ih je prijesolonasljedniku predao Eienne Marcel, njegov je ideal bio, da upravu u kraljevstvu pro me, onim istim duhom nadzora i zakonitosti, koji je ovladao u upravi graadova. Kraljevi inovnici, a u prvom redu financijski inovnici, moraju prestati s neodgovorno u prema poreskim obvezanicima. Vlada mora pristati na neophodnu suradnju sa dr vnim stale ima i pridru iti ih svojoj djelatnosti. Ali kad Etienne Marcel govori o dr avnim stnal ima, on prije svega misli na gra anstvo. Veprilikom toga prvog susreta francuskog kralja s narodom, Paris stvarno staje na elo pokreta, a da pritom nitko i ne pomi lja nn to, da se usprotivi. Njegovu va nost u svojstvu glavnoga grada, koju zahvaljuje kruni, upotrebilo je sad njegovo stanovni tvo protiv nje. Kraljevski grad toliko je neuporediv, bezpara, toliko je po svom stanovni tvu, po svom bogatstvu, po svojoj, aktivnosti a i po svojoj buntovnosti nadmo an drugim gradovima u kraljevstvu, toliko je ve sredi te cijele zemlje i cilj, na koji je usredoto ena sveop a pa nja svijet, da veod sredine XIV. st. mete i u njemu potresaju cijelom Francuskom, da se glas njegovih triibuna uje u cijelom narodu i da su njegove pobune i nemiri historijski doga aj. Prijestolonasljednik je to tako dobro shvatio, da se prvi priihvatio taktike, koja e poslije biti esto ponovo upotrebljavana sve do XIX. st., i odlu io, da udalji dr avne stale e iz tog ari ta, pa da ih sazove u Compiegne (1358). Time se pari ka opozicija samo jo vi e ogor ila. inilo se, da e gra anski rat izbiti svakog trenutka. Marcel je pregovarao o savezu s kraljem od Navarre i s engleskim kraljem, hrabrio Gand i flamanske gradove, da udru e svoje napore s njegovima protiv nevaljalih i ludih pothvata, tako da svi uzmogneemo ivjeti unesmetanoj slobodi. kadli uto izbije akerija, koja je dovela do raspleta krize. Teret novih poreza, a pored njih jo i izgredi pla eni kih bandi, raspu tenih poslije Poitiersa, koje su se, da bi mogle ivjeti, razi le po cijeloj zemlji, dovodili su do o ajanja seljake u Champngni, Pikadiji i pokrajini Beauvais. Porazi plemstva kod Crecyja i Poitiers, raspr ili su strah, to su ga seljaci prednjim dotad osje ali. Pripisivali su njihove neuspjehe kukavi uku. Neodre eno su osje ali, da njihove povlastice opravdava samo njihova vojni ka uloga, a sad su se pokazali nesposobni, da je izvr avaju. 198

Plemiim se odjednom u svijesti pojavio kao neprijatelj puka. Gomile naoru ane eljeznim toljagama po ele su obiilaziti zemljom i napadati dvorce. Prvi uspjesi ohrabrili su ih. Uskoro su svi seljaci ustali na noge. Uostalom, nije ta pobuna imala nikakvn zajedni kog plana, nikakva priznatog vo e ni odre enih zahtjeva. Bio je to ustanak iz o aja, eksplozija bijesa. Prestra eno gra anstvo prkosilo je pokretu ,iza svojih zidina, ne sudjeluju i u njemu, ali pridr aavaju i za sebe mogu nost, da se njime okoristi, ako uspije. Ali kako je mogao uspjeti? Te ko naoru ani konjanici, kojih su redove mogli probiti engleski strijelci, morali su nadvladati te crne, malene i lo e naoru ane prostake (Froissart, Kronika, V. 105), koji su ubijali njiihovu djecu, silovali njihove ene i palili njihove majure. Nerazmjerje bio isti, kao izme u trajka a i redovite vojske. Poslije prvih trenutaka zbrke, plemstvo je poduzelo kaznene pohode i sad su otpo eli pokelji. Selja ine86 su decimirani, pa su se vratili u sveja sela uvjereni u svoju nemo . Sve de velike revelucije, u Francuskoj vi e nije do le do selja kog ustanka! Taj potres okupio je plemstvo oko prijestolonasljednika i prekiinuo one veoma slabe veze, koje su ovdje ili ondje ponekog od njih vezivale s gra anskom reformisti kom strankom. Neprijatelji Marcelevi osmjelili su se. Skovali su zavjeru protiv njega, pa je 31.sprnja 1358 ubijen, kao to se te petnaest gedina prije tega dogodilo Jakovu van Artevelde, kom je Marcel po svojoj politici neobi ne nalik. Njegova smrt nije dokraj ila sastajanje dr avnih stale a. Prijestolonasljednik se nije mogao od re i njihove pomo i u krajnje te kom polo aju, u koji je dr ava zapala. Eduard III. je 1359-1360. opsjedao Reims i uznapredevao, ne nai av i na otpor, sve do u Burgundiju. Bilo je neophodno potrebno zaklju iti mir. Potpisan je 8.svibnja 1369. u Bretignyju kraj Chartresa. Eduard je dobio Gascagnu, Guyennu, Poitou, Calais i grofeviju Guines u neograni enu vlast, a popred toga jo tri milijuna u zlatu. Za uzvrat se odrekao svojih pretenzija na preostalu Francusku. Engleska je, dakle na tetu Francuske ponovo postala kontinentalna sila. Opet je ostvarena situacija, koja je izvanredno sje ala na doba prvih Plantageneta. Prostranstvo kraljevstva nazadavalo je toliko, da je sad obuhva alo otprilike one isto podru je, kao i na po etku vladavine Filipa Augusta. Ta jednostavna konstatacija dovaljna je da poka emo, da su rezultati mira u Bretignyju bili neodr ivi. Francuska dr ava nije bila kao na primjer teriterijalni posjedi bavarskih ku a, Luxembeurga i Austrije, napresto jedan do drugog pore ana pedru ja i narodi, koje su dinasti ke kombinacije isto onake lako gomilale na okup, kao to su ih i rasturale. Ona se iste tako vrsto osnivala na geografskem jedinstvu, kao i na jedinstvu nacionalnom i jedinstvu interesa. Kraljevi su je oteli feudalnoj raskomadanosti, im je nestalo agrarnog ustrojstva, na kem se ta raskomadanost osnivala, pa se dr ava iz vladavine u vladavinu sve vi e okupljala oko njih, a djelo, to su ga kraljevi izvr ili, obavlieno je tako brzo i tako uspje no ba zato, to je bile u skladu s prirodnim okolnostima. Pripojenja u korist Eduardevu, na koja je trebalo pristati, bila su, dakako. Samo privremena rtva. Bila je isto tako nemogu e, da Engleska zadr i svoje nove francuske pokrajine, kao to bi bila nemogu e da Francuska prisvoji grofoviju Kent. Mir u Bretignyju bio je o ite samo primirje. Zar se itko megao nadati, da e Francuska, priznati kao trajan takav pole aj, koji ju je peni avao i prijetio joj stalnem opasne u? I kako je Engleska mogla protiv volje stanovni tva sa uvati isto tako prostrana osvejenja, kao to je bio i njezin vlastiti teriterij? Karlo V. (1364-1380), koji je 1364. naslijedio svoga oca Ivana II. nije megao pomi ljati da prekr i tek sklepljeni mir. Kraljevstvo je bilo, iscrpljeno perezima, a njegevo su podru je vi e nego ikad plja kale ete pla enika, koje su ondje ivjele na ra un stanovni tva. Kralju je veoma vje te po le za rukom, da svoje podanike oslobedi te nevelje i da ih isto vrijeme upotrebi protiv Engleske. Henrik de Transtamare, koji, se u Kastiliji borio protiv Petra Okrutnog, saveznika Eduarda III pozvao je u pomo
86

U francuskom orginalu stoji Jacquces. To ime (Jakov) upotrebljavano je u Srednjcm vijcku - naj e e u obliku Jacqucs Bonhomme. (dobri ina ak ili glupavi ak) - kao naziv zo francuskog seljaka-kmeta, s namjerom da izrazi prezir njemu. U vezi s tim nastalo je i ime akerija za ustanak francuskih seljaka u XIV. st, i s vremenom postalo sinonim za svako buntovni tvo ni ih dru tvenih slojeva. - Prev.

199

Francusku. Duguesclinu je izdan nalog, da mu pe e u pomona elu pla eni kih eta. Petar Okrutni bude pobije en (1369), a izme u Karla V. i Henrika de Transtamare, sklopljen je ugovor o savezni tvu, te je tako ondje stvoren neprijatelj usprkos engleskim posjedima u Akvitaniji. Na sjeveru je kraljeva diplomacija u iste vrijeme postigla i drugi uspjeh. Flandrijski grof, Louis de Maele, sin Louisa od Neversa, koji je bio ubijen ked Crecyja, prekinuo je politiku svoga oca i prihvatio politiku veli ne neutralnosti, primoravaju i time i Francusku i Englesku, da ga tede. Takav stav bio je za nj uteliko povoljniji, to nije imao mu kog potomstva, pa je obje zara ene strane odr avao u neizvjesnesti poga aju i se i s jednenim i s drugem oko udaje svoje k eri Margarete. U toj borbi oko to bolje ponude najzad je pobijedio, Karlo V. Za uzvrat, to e Flandrijii biti vra eni Lille, Deuai i Orchies, koji su joj oduzeti 1320, Louis je pristao, da k er uda za kraaleva brata, Filipa Smjeleg, koji je 1361. dobio vojvodinu Burgundiju kao do ivetni izvor prihoda. Brak je sklopljen 29.VI.1369. inilo se, da je to flamsko pitanje, koje je toliko zaokupljalo krunu jood vremena Filipa Augusta, napokon pred rje enjem, jer je sad nasljedstvo te velike grofovije bile osigurane francuskom kraljevskem princu. Sad se Karlo V. osje ao dovoljno sna an., da napadne Englesku izravnim udarcem u lice. Pobuna u Guyenni protiv Crnog princa polu ila mu je kao izgovor, da otka e mir u Br tignyju. Dr avni stale i su brze i pripravno odebrili supsidije, koji su bili potrebni, pa se rat to ga je Duguesclin poveo veoma energi no, odvijao u neprekidnom nizu uspjeha. Godine 1372. potuklo je kastilijsko brodovlje englesku flotu pred La Rachellom. Na kopnu su Englezi, u trenutku kad je Eduard III. umro (1377, dvije godine poslije Crnog princa) ostaviv i kraljevstvo njegovu sinu, Richardu II., djetetu od devet gedina, zadr ali gotovo samo Calais, Bordeaux i Bayenne. Tri godine poslije toga umre je i Karla V., ostaviv i Francusku drugom jednom djetetu, Karlu VI. II. BURGUNDSKO RAZDOBLJE (1432) Oba regentstva, koja su vladala za tih malodobnih kraljeva, a preuzela su svoje ovlasti gotovo u isto vrijeme u Engleskoj i u Francuskoj, bila su podjednako burna. Koliko god su doga aji bili razli iti u jednoj i u drugoj dr avi, pokretale su ih iste pogonske snage: nezadovoljstvo puka, prouzrokovano te inom ratnih poreza, i ambicije kraljevskih prin eva, kojima je povjerena regentska du nost. Vladavina Richarda II. ostala je slavna zbog selja kog ustanka god. 1381 Glavni njegov uzrok bio je, kao i kod akerije, bijeda seoskog stanovni tva, pri emu na njegove patnje nije parlamerent obra ao ni ta vi e pa nje nego, to su to inili dr avni stale i. Kako da se uop e te politi ke skup tine zanimaju za patnje selja tva, kad je ono bilo izvan redova povla tenih klasa, a samo su te klase bile zastupa ne u njima? Selja tvo je za te skup tine bilo isto ono, to mora daje u po etku XIX. st. bio industrijski proletarijat za vlade, koje su se formirale na temelju bira kog cenzusa: bespravna masa, na kojoj dodu e po iva dru tvena zgrada, ali kojom se vlada bavi samo onda kad dru tvom potresaju udarci. koji se oslanjaju na nju. Kao to je to bilo posvuda, i polo aj engleskih seljaka znatno se pobolj ao u toku XIII. st. Ali u prvoj polovini XIV., st. napredak se uslijed op ih uzroka; koje smo prije izlo ili zaustavio. Poskupljenje ivota i povi enje nadnica, koje je prouzrokovalo pusto enje crne kuge, navelo je plemstvo, da zatra i u parlamentu, da bude donesen zakon, koji e nadnice poljoprivrednih radnika vratiti na razinu iz (1347) (Statut of labourers). Ohrabreno tim uspjehom, plemstvo se zatim stalo domi ljati, kako da uspostavi nekada nja domanijalna prava, da opet po ne tra iti kuluk, koji se vi e nije upotrebljavo, i kako da seljake vrati u kmetstvo vezano za zemlju. Ako tome dodamo sve ve i teret poreza, razumjet emo, kakve su se klice mr nje razvijale u tim ljudima. Vjerska agitacjja, koju je potakao Wyclif, izazvala je kona nu katastrofu to no onako, kao to je u XVI. st. luterovska propaganda u Njema koj dovela do izbijanja selja kog rata. Nema sumnje, ni Wyclif ni Luther nisu nagovorili mase, da se 200

pobune. Ali su i jedan i drugi poljuljali kod tih masa strahopo tovanje prema vjerskim autoriterima, pa su ih time doveli do ustanka protiv dru tvenog poretka, pod kojim su trpjeli, a koji ih je tradicionalna crkva nau ila da po tuju. I bapo tome se engleski pobunjenici iz 1381. razlikuju od francuske akerije u 13 st. Francuski pobunjenici povodili su se samo za porivom svoje bijede; engleski su me utim bili utoliko stra niji, to ih je pored podstreka bijede naprijed gonio joi osje aj, da su rtve i crkve i dru tva, koji su podjednako iskvareni zbog svoje ljubavi prema bogatstvu. Oni nisu u svom vodstvu imali samo nadni are, kao to je bio Wat Tylor, nego i siroma ne sve enike, kao to je bio John Ball, koji je u svojim lolardskim propovijedima odu evio tako mnogo ljudi strstvenom nadom u neki naivni komunizam. Ali se seljaci nisu mogli odr ati pred onom oklopni kom andarmerijom, koju je predstavljalo plemstvo. Kao i akerija, ustanak je zavr io pokoljem i nije imao nikakvih posljedica u budu nosti, kao ni ona. Dotle je rat protiv Francuske i dalje dovodio samo do neuspjeha. Engleska je ostavila gra ane Ganda da budu uni teni u bici kod Roosebeka, a ekspedicija, koju je idu e godine 1383. pod zapovjedni tvom biskupa od Norwicha, poslala protiv Ypresa, alosno je propala. Godine 1389. se trebalo pomiriti s prihva anjem primirja, koje je 1396., obnovljeno na dvadeset godina. Te neda e poja ale su nezadovoljstvo nacije s kraljevom vladavinom. Tek to je iza ao ispod skrbni tva, Richard je po elio zbaciti sve ve i autoritet, to ga je parlament stekao za vlade Eduarda III. Postigao je samo to poni enje, da je l384. moorao gledati, kako njegove savjetnike osu uju na smrt. Njegov ujak, Thomas Glocester upravljao je otporom. Kralj se protiv njega udru io sa svojim drugim ujakom. Ivanom od Lantastera, pa mu je po lo za rukom da Glocestera dade optu iti za veleizdaju: s druge mu je strane po lo za rukom, da od parlamenta ishodi stalan porez, kojim se smjesta okoristio tako, da se ubudu e uvao da saziva tu stra nu skup tinu. Taj novi poku aj obnavljanja kraljeve osobne vlade u Engleskoj, koji je do ao poslije proma enih nastojanja Henrika III. i Eduarda II. nije postigao ni ta bolji uspjeh. Koliko bi kralju uop e moglo po i za rukom, da pobijedi parlament, koji je bio organ triju udru enih snaga; plemstva, sve enstva i gra anstva? ini se, da je neodre eno pomi ljao, da se osloni na lollarde i na narodne mase, koje su jo uvijek treperile u uzbu enju od nedavne pobune - pa ipak, kad je Henrik od Lancastera, poslije smrti svoga oca protiv kralja pozvao plemstvo na oru je, nitko nije ustao, da ga brani. Godine 1399. parlament se drugi put poslu io pravom, koje je sebi prisvojio za vrijeme Eduarda II., i oduzeo kralju krunu, a dao ju je Henriku od Lancastera (1399-1413), premda nije bio najbli i nasljednik. Novi kralj je bip u polo aju, u kom mora da se 1689, na ao Vilim od Orangea, kad je naslijedio Jakova II. Parlament, kom je imao zahvaliti to je do ao na prijestolje, o ekivao je jamstva, koja mu je on hitno i pripravno zaista i dao. Da bi pridobio duhovne lordove, otvoreno je i nedvosmisleno prekinuo s lollardima, uveo u Englesku inkviziciju i zabranio prevo enje biblije na pu ki jezik. Ratovi sa kotskom i s pobunjenim Walesom onemogu ili su mu da zadovolji ratoborne te nje plemstva i da prekine primirje, koje je zaklju eno s Francuskom. Bilo je dosu eno tek njegovu sinu, Henriku V., da ponovo otpo ne tu besplodnu borbu i da u njoj postigne nove, isto tako sjajne i po svojim rezultatima isto tako privremene pobjede, kao to su bile one kod Crecyja i Poitiersa. Dok su se Richard II., Henrik IV. i Henrik V. jedan za drugim re ali na engleskom prijestolju, dugotrajno regentstvo, na koje su najprije djetinja dob, a uskoro zatim ludilo Karla VI. (1380-1422), osudile Francusku za sve vrijeme njegova kraljevanja, donijelo je toj zemlji doba nemira i takmi enja, koje je Karlo V. prekinuo, a da mu nije uklonio uzroke. Kraljevi stri evi, kojima je stavljeno u du nost 201

da upravljaju zemljom za njegove malodobnosti, prionuli su, prije svega, da vlast iskoriste u svom osobnom interesu. Louis Anjoujski, koga je kraljica Ivana Napuljska nedavno imenovala svojim ba tinikom, bavio se pripremanjem pohoda u Italiju; Filip Burgundski je strahuju i upravljao poglede prema Flandriji, svojoj budu oj ba tini. Poskupljenje ivota, koje porast nadnica nije nadoknadio, odr avalo je besprekidno, sve od vremena crne kuge, me u industrijskim stanovni tvom gradova krajnje opasno uzrujanje. Tkalci, koji su bili najbrojniji, najbolje organizirani i najsmioniji od svih suknarskih radnika, posvuda su poprimili dr anje puno prijetnje i istupali kao branioci sirotinje protiv bogata a. Socijalne suprotnosti pogor avale su se iz godine u godinu, a komunisti ki misticizam, koji je u krilu proletarijata imao mnogo pristalica, jo ih je vi e zao travao. Godine 1379. gandskim je tkalcima po lo za rukom da se domognu vlasti, a njihovi drugovi u Brugesu i Ypresu smjesta su se poveli za njima. U toj Flandriji, gdje je velika industrija ve tako dugo prevladavala u ivotu gradova i vodila ve inu radnika na polo aj nadni ara, latentni se ekonomski sukob izme u namje tenika i poslodavaca munjevito pretvarao u pravu klasnu borbu. Pobunjenici su zahtijevali mnogo vi e od poliiti kih prava. to to dakle? Oni to ni sami ne bi znali to no re i, jer su eljeli posti i ono dru tveno stanje, koje je te ko rije ima odrediti, a prema kome su te ile u isto vrijeme i najsurovije ljudske pohlepe i najvi a ljubav prema pravdi, te ono svojom predod bom nesretnike naizmjence tje i i dovodi do krajnje razdra enosti. Njihova pobjeda u tri velika grada dovela je do neposredne posljedice, da su se protiv njih oko grofa okupili svi oni, koji su mogli izgubiti: trgovci, pooduzetnici, posrednici, oboga eni obrtnici, sve branioci poretka koji je jam io sigurnost njihova imutka od revolucije, koja im je prijetila. Tkalci iz Brugesa i Ypresa nisu mogli odoljeti koaliciji svojih nepriijatelja. Ali oni u Gandu ostali su neukrotivi. Njihov grad, koji je opkolila konjica Louisa de Maele ne usu uju i se napasti ga juri em, privla io je izdaleka strasnu pa nju svih onih, koji su trpjeli pod vladavinom bogata a i mogu nika. Cehovi u Liegeu slali su mu ive ne namirnice; po njegovu uzoru pobunio se Malines, dok je u Francuskoj pariski i rouenski puk ustao na bunu uz povike ivio Gand. Od herojskog grada irila se prava socijalna zaraza. Premda je izgladnio, ipak nije ni pomi ljao da se preda. Filip van Artevelde, koga je izabrao na svoje vodstvo, potkao ga je, da izvr i krajnji napor i da se pred zidinama Brugesa upusti u odlu nu bitku s vojskom Louisa de Maele. Protiv svakog o ekivanja, grofova je vojska sasje enana komade. Gand je ponovo postao gospodarem Flandrije, i tkalci ponovo odlu uju u svim njezinim gradovima. Filipa Smjelog nije stajalo muke, da se pozove na potrebu ugu enja tako zaraznog ari ta pobune u Flandriji i da dvor nagovori na vojni pohod, koji mu je imao osigurati ba tinu. Gra ani Ganda i njiihove pristalice pobije eni su kod Roosebeka, a Louis de Maele opet je preuzeo vlast u svojoj grofoviji. Nedavno je od majke ba tinio Artois i burgundsku grofoviju Franche-Comte,87 tako da je Filip Smjeli prilikom njegove smrti 1384. pokupio i ta podru ja zajedno s Flandrijom. Kako je ve imao i vojvodstvo Burgundiju, stekao je takvu mo , kakve jonijedan vazal francuske krune prije njega nije imao. Pa ipak, u toj izvanrednoj sre i, izgledalo se samo jedan od uspjeha kraljevske politike. Rezultat, koga je pripremio Karlo V., bio je postignut. Flandrija je pre la u vlast princa kraljevske krvi, pa zar to nije zna ilo kona an prekid s engleskim savezni tvom i bez sumnje; uvodu jotje nje sjedinjenje u budu nosti? Filip nije propustio da se okoristi povoljnim prilikama, koje su njegove osobne interese povezivale s interesima kraljevstva. Od po etka XIII. st. kraljevska je politika neprestano radila na tome, da sve nizozemske vladare podvrgne svome utjecaju. Oni su po imenu bili vazali carstva, ali su od velikog interregnuma fakti no bili potpuno nezavisni i posve ravnodu ni prema kavgama, u koje je carstvo i zapadalo. Isto onako, kako se cijelo ekonomsko gibanje na njihovu podru ju orijentiralo prema
87

Burgundija, nekada nje kraljevstvo Burgunda, koju su Franci u VI. st. uklju il i u svoju dr avu,(raspala se poslije rasula Carsta u IX. st. na tri cjeline: kraljevinu, vojvodstvo ii grofoviju. Svaka od njih imala je svoj posebni historijski put. Za razliku od vojvodstva, burgundska je grofovija dobila naziv Franche Comte (Slobodna grofovija). - Prev.

202

flamskim obalama, tako je i cijela njihova politika bila usmjerena prema Zapadu. Okrenuv i carstvu le a, njihove su se simpatije, prate i igru njihovih interesa, kolebale izme u Pariza i Londona. Uznapredovala kultura u tim krajevima; op a rasprostranjenost francuskih obi aja i navika, srodnost institucija, koje su pod jednake ekonomske potrebe i op a prevaga gra anstva pro irile u razli itim kne evinama toga podru ja, u tedjele su im usprkos razlike me u stanovni tvom, koje je u njima ivjelo (Walonci na jugu, Flamanci na sjeveru), one rasne borbe, koje su na istoku Evrope sa svom nagonskom surovo u dovodile u ko tac Slavene i Germane. Stoga su dinasti ka sjedinjavanja i stapanja, koja su se u toku XIII. st. izvr ila me u razli itim, prvobitno nezavisnim podru jima, ostala trajna. Od 1286. bila su ujedinjena vojvodstva Brabant i Limbourg, a od 1250. grofovije Hainaut, Holland i Zeeland. To je bilo kao neki uvod u ujedinjavanja, koja su se imala u budu nosti nastaviti. U trenutku, kad je Filip Smjeli stupao na do Flandrije, izulmrle su dvije male lokalne dinastije, pa su tada dvije ku e, koje su se me u sobom borile za prevlast u Njema koj, ba tinile njihovo podru je. Bavarska ku a naslijedila je 1345. grofovije Hainaut, Holland i Zeeland, a 1355. je udaja Ivane, ba tinice Brabanta i Limbourga, za Vjenceslava, brata cara Karla IV., omogu ila luksembur koj ku i, da za budu nost ra una na te dvije lijepe pokrajine. Ali te su obje ku e bile potpuno zaokupljene svojim sva ama u Njema koj, pa ni jedna ni druga nije bila kadra da djelotvorno poma e polo aj svojih predstavnika u Nizozemskoj. Filip Smjeli je, naprotiv, za vladanja svoga ne aka Karla VI. raspogalao svim vladinim sredstvima, i snagama, pa je uskoro stekao premoi nad jednom i nad drugom. Godine 1355 je dvostrukom enidbom udru io svoga sina Ivana s Margaretom Bavarskom, a Vilima Bavarskog, grofa od Hainauta, sa svojom k eri, da bi jovi e u vrstio tu vezu, koja je ustvari bila protektorat, izradio je, da se kralj Karlo VI o eni Izabelom Bavarskom, k eri vojvode od Hainauta i Hollanda: Tri godine poslije toga, budu i da je vojvotkinja od Brabanta bila u ratu s vojvodom od Gelderna, nagovorila je Karla VI., da povede francusku vojsku protiv toga engleskog saveznika. Cio pohod zavr io se samo tim rezultatom, da je vojvodstvo predano, Filipu. Vjenceslav Luksembur ki je umro kratko prije toga, pa je vojvotkinja od Brahanta poderala ugovor, kojim je priznala Luksembur ane svojim ba tinicima te je osigurala naasljedstvo Filipil Smjelom, koji ju je opet, dane povrijedi elju za autonomijom kod stanovni tva Brabanta, ustupio svome drugom sinu Antunu. Tako je do njegove smrti 1404., njegova dinastija u Nizozemskoj postigla izvanredan napredak. Ali bogatstvo tih pokrajina bilo je toliko, a njihov polo aj tako povoljan, da e se ona uskoro tamo udoma iti, zaboraviti na svoje francusko podrijetlo i u skladu sa svojim ambicijama, koje su se nu no stopije s te njama njezinih sjevernih podanika, u njihovoj zemlji i naturalizirati. Karlo V. se nadao, da e Flandriju, osigurav i je svome bratu, privesti svojoj kruni. Ironija povijesti je htjela, da enidba iz 1369. postane polaznom to kom one burgundske mo i koja je uskoro imala postati najkru im neprijateljem Francuske. Ve pod Ivanom Neustra avim (1404-1419), nasljednikom Filipa Smjelog, mo e se opaziti po etak razvoja, koji je njega, od nepatvorenog lana ku e Valois, kakav je jobio njegov otac, veu inila prije svega burgundskim knezom. Nema sumnje, da su interesi njegovih sjevernih zemalja, u prvom red u Flandrije, odre ivali na ela njegove politike. Flamanska industrija primoravala ga je da tedi Englesku, kojoj se po eo pribli avati ve od samog po etka svoje vladavine, pa je, budu i da su Flamanci priznavali rimskog papu, ulagao svu svoju mo , da dokraj i raskol. U isto je vrijeme prionuo da jopobolj a polo aj svoje ku e u Nizozemskoj. Organizirao je enidbu svoga ne aka Ivana od Brabanta s Jacquelinom Bavarskom, budu om ba tinicom Hainuta i Hollanda. Godine 1408. je svoj utjecaj protegao i preko Meuse, do av i u pomobiskupu Liegea, Ivanu Bavarskom, protiv lie kih pobunjenika, koje je kod Otheje sasjekao na komade. Ta napredovanja burgundske mo i na sjeveru previ e su izravno prijetila Francuskoj, a da bi ona mogla ostati za to neosjetljiva. Budu i da kralj zbog svoje ludosti nije dolazio u obzir, njegov brat vojvoda orleanski, nametnuo je vladi potpuno neprijateljsko dr anje prema Ivanu Neustra ivom. 23.studenog 1407. dao ga je njegov takmac umoriti. Bio je to znak za izbijanje gra anskog rata, koji je samo ekao priliku da plane. 203

Poraz gantskih gra ana kod Roosebeka donio je 1382 odluku i o pari kom ustanku. Kad se pobjedonosno vratio u svoj glavni grad, kralj je nastupio kao gospodar polo aja; ukinuo je gradske slobode i dokraj io ono razdoblje reformi i sazivanja dr avnih stale a, koje je otpo elo s Etiennom Marcelom. Time je ogor enje pobije ene opozicije samo jo vi e poraslo. Trebao joj je samo vo a, pa da ponovo pograbi oru je. Kad je Ivan Neustra ivi vidio, kako se pristalice vojvode orleanskoga na elu s vojvodom od Armagnaca di u protiv njega, smjesta je svoje pitanje povezao s interesima gradske demokracije. Po eo je istupati kao branilac puka protiv izrabljiva ke politike plemstva i dvora i usvojio demago ko vladanje, pa je u Parizu povik ivjela Burgundija zavladao umjesto povika ivio Gand, koji je odjekivao prije dvadeset i pet godina. Tako je dinasti ka politika, kojom je u Nizozemskoj vojvodu pretvarala u neprijatelja lie kih obrtnika, u Francuskoj toga istog vladara dovela na elo pari kih obrtnika, privoljela ga da potpoma e sve njihove zahtjeve i da stupa rukom o ruku s mesarom Cabochom, dopu taju i svojim ubicama da kolju Armagnance. Kad su sazvani dr avni stale i, koji se nisu sastajali ve trideset godina, on je u njima podupro sve reforme, koje su zahtijevali kabo ovci, vode i prije svega ra una o tome, da ostane popularan me u masama. A to se ti e interesa kraljevstva, njima u njegovoj politici nema ni traga. Kad je Henrik V. idu e godine ponovo podigao oru je protiv Francuske, on se zakloni o u neutralnost, koja je bila tako dobrohotna prema Engleskoj, da je zapravo bila veoma blizu savezni tvu. Dezorganiuzacija, u koju je Francuska zapala, u inila ju je nemo nom za energi an otpor. Kralj je bio lud, gra anstvo raspolo eno neprijateljski, a vojvoda je burgundski ostajo uporan. Tako je teret cijele borbe ostao na stranci Armagnaca, kao da je rat sa stranom zemljom bio tek epizoda gra anskog rata. Poraz kod Azincourta (25. listopada 1415) izru io je Englezima Normandiju. Francuzi su bili pripravni da pregovaraju. Ali su pobjednikovi zahtevi bili tako pretjerani, da se Ivan Neustra ivi, koji je elio samo da Francusku neutralizira Engleskom i obrnuto, pribli io prijestolnasljedniku, oko koga su se sada okupljali pripadnici stranke Armagnaca. Ali strasti su bile i suvi e razularene, a da bi se mogle podrediti nacionalnim interesima. Tako je Ivan Neustra ivi 20.rujna 1419. na sastanku u Montereauu, pod udarcem sjekire ispa tao umorstvo vojvode orleanskoga.88 Taj je zlo in, izvr en u trenutku, kad se burgundska ku a vraa ala Francuskoj, postigao, da se ona nanovo strasno bacila u savez s Engleskom. Sin Ivana Neustra ivog, Filip Dobri,(1419-1467), ogor eno e punih trinaest, godina nastojati da, ponizi kraljevstvo, zala u i se za to arom, koji je poticala osveta, a vodio politi ki interes. Jer ako i jest stavio svoje snage na raspolaganje Engleskoj u inio je to uz uvjet, da mu Engleska ostavi slobodne ruke na sjeveru i da mu isto onako pomogne da osvoji Nizozemsku, kako je on sam njoj pomagao da osvoji Francusku. Popularnost, koju je njegov otac u ivao me u gra anstvom, olak ala je njegov zadatak. Dr avni stale i nisu oklijevali da Henrika V. Engleskog priznaju nasljednikom Karla VI. Prijestolonasljednik je bio bez energije, bez vojni kogcdara, nepopularan, bez samopouzdanja i bez dovoljno eta, pa se uskoro morao poovu i preko Loire. Smrt Henrika V. Engleskog; kao i smrt Karla VI. Francuskog, koje su 1422. slijedile jedna za drugom u razmaku od nekoliko mjeseci, omogu ile su Englezima i burgundskoj stranci, da u Parizu proglase za kralja Francuske i Engleske Henrika VI. Engleskog; koji je bio dijete od nekoliko mjeseci. Tako je cilj, to ga je nastojao posti i joEduard III. i koji je on ostavio u ba tinu ambiciji svojih nasljednika, najzad postignut poslije sedamdeset godina ratovanja! Vojvodi od Bedforfa povjerena je regentska vlast i zada a da dovr i osvojenje francuskog kraljevstva. Budu nost prijestolonasljednika, koji se
88

Ivan Neustra ivi dao je 23. XI. 1407. ubiti svoga brati a, vojvodu Louisa Orleanskog, vo u stranke Armagnaca (ili stranke orleanske). Godine 1419. u okviru nastojanja da do e do zbli enja dviju stranaka, do lo je do sastanka izme u priijestolonasljednika Karla i Ivana Neustra ivog na mostu u Montereauu (blizu Fonntainebleaua). Do sporazuma nije do lo, a kad se Karlo udaljio, Ivana je ubio netko iz njegove pratnje. Po nekim podacima bilo je to l0, a ne 20. Rujna, kako se to u tekstu navodi. Prev.

204

povukao u Bourges i koji je u povodu smrti Karla VI. smjesta preuzeo kraljevsko ime kao Karlo VII., inilo se da je veoma nesigurna. Ali ta je budu nost bila vi e nesigurna prividno, nego uistinu. Napredovanju Engleza na sjeveru pogodovao je savez s burgundskom strankom. Ali Filip Dobri nije, dakako, mogao dopustiti svojim etama, da operiraju predaleko od Nizozemske, gdje je razvijao ivlju politiku, nego ikad dosada. S druge strane, izme u Bedforda i njegova brata Glocestera, regenta Engleske, odr avao se me usobni sklad tek s velikom mukom, i to se smjesta odrazilo u smanjenju snage, kojom je Engleska vodila vojne operacije. A najzad, i to je bilo va nije od svega, trebalo je uzeti u obzir i francuske nacionalne osje aje. Nema sumnje, progla enje Henrika VI. Engleskog za kralja Francuske nije u narodu urodilo nikakvim negodovanjem. Ljudi su se ograni ili na to, da o njemu ne vode nikakva ra una ili da smatraju, kao da nije ni do ao. Ustvari, za francusko javno mnijenje nisu postojala dva kralja u Francuskoj; postojao je samo jedan zakoniti, samo jedan mogu i, samo jedan odre en od boga i od tradicije, a to je bio ba tinik pokojnoga kralja, Karlo VII. Ni, ratne nevolje, ni te ina poreza, ni nezadovoljstvo s upravom, ni ludost posljednjeg kralja i sablazni, koje je izazivalo, o igledno nemoralrio pona anje kralji ino, nisu u narodu oslabili osje aje odanosti dinastiji. Ti su osje aji ostali isto tako op eniti i isto tako duboki, kao to je bio i vjerski osje aj, te se ak i u najzabitnijim selima, ak i me u potomcima poklanih sudionika u akeriji iz 1327. odr alo duboko po tovanje prema kralju, koje je bilo pribli no sli no onome, to su ga iskazivali svecima. Ta monarhijska pobo nost ne obja njava Jeannu d Arc - ono to je nadljudske, ne mo e se objasniti - ali ona je, da se tako izrazimo, polazna to ka, neophodno potreban preduvjet za pojavu Djevice Orleanske isto onako, kao to je vjera, neophodno potreban preduvjet za mu eni tvo. Bez te pobo nosti ne bi herojska, i vizionarska du a male pastirice iz Domremyja nikad, ula one glasove, koji su odredili njezinu sudbinu. Oni joj sigurno ne bi progovorili, da se rodila u plemi kom ili u gra anskom stale u, gdje su se predod be o kralju povezivale sa suvi e mnogo obzira prema interesima ili prema politi kim ciljevima. Onaj visoki, priprosti, isti i bezazleni pojam o kralju bio je mogu samo kod djeteta iz puka. Jeanne 'd'Arc je, nema sumnje, samo uzvi eni izraz nacionalnog osje aja francuskih seljaka, onog nacionalnog osje aja, koji se stapa s vjerom i koji je uspomena na dobrog kralja Louisa Svetog neodvojivo zdru ila s pojmom monarhije. Pu ki roajalizam toga nacionalnog osje aja, veje samom oprekom, kojim je odudarao od dvorskog roajalizma Armagnaca, morao uvelike pridonijeti izvanrednom utjecaju, kojim je on djelovao na najbolje vojnike Karla VII., kao to je, na primjer, bio La Hire ili Dunois. A to se ti e obeshrabrene i razo arane nacije, njoj je oslobo enje Orleansa (1429) odjednom donijelo pomo , koja ju je pridigla i vratila joj energiju . Djevica je raspr ila stari zadah strana kih sva a. Ljudi su se nanovo po eli nadati i sje ati se starih proro anstava, da e neka djevica spasiti kraljevstvo. Bilo je dovoljno, da se pojavi taj isti lik, pa da se Francuska trgne i pribere stoje i licem u lice Engleza i Burginjonaca (burgundske stranke). Tako je kratki ivotni put Dobre Lorenjanke probudio usnule snage puka. Njezin pad u zarobljeni tvo u Compiegnu 1430., njezina smrtna kazna u Rouenu 1431. nisu zaustavili djelo, koje je otpo ela. Kolikogod je kralj pokazao malo energije, kolikogod se slabo okoristio okolnostima, sad je bio siguran, da je pobijedio. Uostalom Bedford nije sna no vodio rat, jer ga je u tome ko io Glocester. I kad je Filip Dobri 1435. najzad s Karlom VII. sklopio mir, koji je otad Engleze ostavio, same nasuprot Francuskoj, na kona ni je rezultat trebalo ekati jo samo kratko vrijeme. Godine 1436. Pariz je otvorio vrata kraljevskim etama, a kralj Burgesa je napokon preuzeo u svom glavnom gradu. Rat je zatim poslije predaha, opet otpo eo 1445. Bio je to sad tek niz francuskih uspjeha. Godine 1449. preotet je Rouen; 1456. je pobjeda kod Formignyja Francuzima predala u ruke cijelu Normandiju; Bordeaux i Bayonne su osvojili 1451, a 1453. je neprijatelj, poslije bitke kod Chatillona, najzad ispraznio i posljednje polo aje, to ih je jo dr ao na jugu kraljevstva. Od svih osvojenja ostao mu je samo Calais i prazni naslov francuskog kralja, koji e ostati na njegovu novcu sve do u XIX. st. 205

Jedini trajan rezultat stogodi njeg rata bio je postanak mo ne burgundske dr ave na sjevernoj granici kraljevstva. Filip Dobri je rade i s Englezima, ustvari radio samo za sebe. Energi no se okoristio slabo u Karla VII. i ubrao rezulta te politike, koju su otpo eli provocirati njegov djed i otac, udru iv i pod svojom vla u razli ita podru ja Nizozemske. Godine 1421. kupio je grofoviju Namur, 1428. je postigao, da ga je Jacquelina Bavarska priznala ba tinikom Hainauta, Hollanda i Zeelanda, 1430. je naslijedio svoga brati a Ivana IV. u vojvodstvima Brabant i Limbourg, a mir u Arrasu (1435), zaklju io je samo uz uvjet, da mu francuski kralj ustupi Artois i gradove na rije i Sommi. Idu e godine donijele su, mu posjed, Luxembourga i protektorat nad crkvenim kne evinama Liege i Utrecht. Tu dr avu ne treba, me utim, smatrati onakvom umjetnom nakupinom teritorija, kakve su bile one tvorevine, to su ih u to doba okupile luksembur ka i habsbur ka ku a u Njema koj, a koje su se sru ile isto onako brzo, kako su i nastale, jer ih je na okupu dr ala samo krhka nit dinasti ke veze. Premda je stanovni tvo u njoj bilo razli ito, op a kultura i interesi bili su jednaki. Da samo pu anstvo nije te ilo za ujedinjenjem, ne bi bilo ni ta lak e nego osujetiti to ujedinjenje, jer je pravo na nasljedstvo u Hainautu, Hollandu i Brabantu na koje se Filip Dobri pozivao, bilo u najmanju ruku sumnjivo. Car Sigismund gnjevno je prosvjedovao protiv toga pripojenja carskih lena burgundskoj sili potakao dr ave, da se tome, odupru. Nitko ga nije poslu ao, jer su vladareve dinasti ke ambicije bile u skladu s njihovom eljom, pa je tako nacija u djelu ujedinjavanja Nizozemske sama od svoje volje pomagala planove dinastije. Po svom vanrednom zemljopisnom polo aju, po prostranstvu svojih obala broju gradova, razvijenosti industrije i bogatstvu svoga stanovni tva burgundskoj je dr avi jednaka bila samo Italija. Ali njezino je formiranje za Francusku zna ilo poraz onih plahova, koje je ona naastojala ostvariti za svih vladara redom, po ev i od XIII. st. ele i da svom utjecaju podvrgne te lijepe predjele, koji su sa sjevera titili njezine granice. Trebalo je o ekivati, da e ona, kad se oporavi od strahovite krize, kojom se Filip Dobri tako vje to okoristio, obnoviti svoje nastojanje, da u basenu Meuse i Schelde iznova ste e prevlast, koja joj je izmakla iz ruku. Ali njezini neprijatelji su se protiv tog njeziinog nastojanja isto tako ogor eno borili, pa je stoga ro anje burgundske dr ave u isto vrijeme i po etak onog nizozemskog pitanja, koje je sve do XIX. st., u kom je najzad rije eno, bilo uzrokom mnogih evropskih kriza i poslu ilo, da se tako izrazimo, kao manometar u me unarodnim odnosima velikih sila.

206

TRE E POGLAVLJE CARSTVO. - SLAVENSKE DR AVE I UGARSKA I. CARSTVO Njema ka je za vrijeme velikog interrognuma poprimila onaj politi ki oblik, koji o zadr ati sve do modernih vremena. Njezino jo ustrojstvo prili no te ko definirati, jer se u njoj susre u i monarhija, kojoj nedostju svi atributi suvorene vlasti, i mno tvo crkvenih i lai kih kne evina, gra anskih republika (slobodni gradovovi), noposrodno podlo nih plemi a, koji u ivaju potpunu nezavisnost, i sabor (Raichstag), kamo su ovlasti isto taka nejasno odre ene, kao to mu je i sastav udnovat. A svi ti raznovrsni olomonti nisu me u sobom uskla eni. Anarhija u monarhijskom obliku - to jo mo da ime, to bi najbolje pristajalo toj noebi noj politi koj tvorevini, koja nema ni zajedni kog zakonodavstva, ni financija, ni inovni tva. Potpuno jo to no, ako ka emo, da jo to zajednica, sastavljena od dijelova, koji ne ine cjelinu. U pore enju s Francuskom ili s Engleskom, ona so ini kao ne to bezobli no, nelogi no i ak gotovo udovi no. U tom je, naime, udnome stroju sredi nja opruga prerano bila izlo ona prejakoj napeteoti, pa je pukla. Od kraja rata za investituru bilo je jasno, da kraljevstvo, koje je posvuda drugdje formiralo dr avu, ovdje vi e ne e biti dovljno sna no, da izvr i svoju zada u. Njegove carske ambicije natjerale su ga u pustolevine, iz kojih je iza lo napola slomljeno, pa ako i jest, pod Hohenstaufevcima, sabralo sve snage, koje su mu jo preostale, u elji da se poku a osvetiti, zavr ile se te najzad kona nom katastrofom. Ona je, od izbora Rudolfa Habsbur kog (1273) dalje, ostalo tako bez ugleda i bez auteriteta, da se ovjek pita, za to se izbornici uop e trude, da imenuju kralja. Mo da je, u biti ba carska ideja, koja je mrak njegova pada o uvala kraljevstvo na ivotu. Tradicija je htijela, da ipak neizostavno postoji car, premda se ta potreba nije vi e temeljila ili na emu stvarnom. A kako je njema ki kralj bio unaprijed odre en da nosi carsku ast, te bi ukidanjem kraljevstva u iste vrijeme bilo ukinuto i carstvo. Kraljevstvo je, dakle, ostale na ivotu, a najparadoksalniji od svih usuda je htio, da je kralj sa uvao svoju prividnu kraljevsku vlast samo zato, da bi megao dobiti carsku vlast, koja je postala jo ispraznijem od prve. Jer one, to je poslije smrti Fridriha II. ostale od carstva, same je prazna, besadr ajna ferma. Pole aj, koji je stekle papiristvo od vremena Inecenta III., kao i stvaranje nacionalnih dr ava u Francuskoj i Engleskej, kona no mu je oduzele svaku mogu nost,a Evropu privoli da prihvati njegovo prvenstvo u svjetevnim stvarima. O, tome se govori josamo u kolama, gdje profeseri rimskoga orava i dalje u teriji smatraju cara gospodarem cijelega svijeta. Carstvo je jo mo da netko ovdje ili ondje spemenuo u borbi s kakvim protivnikom, kao to je te u inio Bonifacije VIII. u onom sukobu s Filipom Lijepim; ili jo poneki idealist, kao to je bio Dante, u njem vidi lijep san, koji je stvarnost porekla. Ustvari, one je mrtva ideja, prestatak pre losti, koji bi bio veli anstven, kad ve inom slabost careva ne bi suvi e isticala supretnost, s uspemenama, koje je dozivala u sje anje. Caru je jeuvijek priznavana prednost pred drugim vladarima; imao je pravo da podjeljuje plemstvo i da imenuje bilje nike (netare) u svim zemljama. I te je goteve sve, to je sa uvao od svoje nekada nje univerzalne vlasti. Ne to male ugleda donese mu njegevi odnesi s papom, s kojim on nu no ostaje vezan. Ta e veza u XIV. st. urediti epilegom velikih borbi u pro lesti; ali e on ostati bez ikakvih drugih pesljedica; a u XV e stolje u omogu iti Sigismundu, da odigra onu ulogu, koju bismo, s nepo tevanjem, to donekle opravdava preuzetnost njegeva dr anja mogli nazvati ulogom impresarija na koncilu u Konstanci. Rudolf Habsbur ki nije za svoje duge vladavine (1273-1291) na ao develjne, vremena, da ode u Rim i ondje primi carsku krunu. Njema ka mu je zadavala doveljne briga. Nije trebalo biti velik politi ar, pa da se uvidi, da je obnova monarhijske vlasti ondje nemegu a. Prvi bi joj uvjet bio nasljednost krune. A 207

na to se nije mogle ni pomi ljati. Ni papa, ni izbornici, ni knezevi ne bi na te pristali. Povezati gradove s interesima monarhijske vlasti, bila je jonestvarnije. Za te bi trebalo da oni osje aju potrebu za za titnikom; ali oni te potrebe nisu osje ali. Knezovi nisu bili dovoljno jaki, da ih dovedu u pogibelj, a kad im je neka opasnest zaista zaprijetila, bili su doveljni regienalni saavezi, ta su ih sklapali, pa da zajam e njihovu nezavisnost. Da li je bar mogle biti nade, da e se nacija ujediniti protiv inostranstva i da e joj car, zahvaljuju i presizanjima Francuske na zapadnoj granici, mo i stati na elo i nametnuti joj se kao njezin branilac? Za evo je bila potrebne, da Njema ku nadahnjuje nacionalni osje aj, ali njega ondje nije uop e bilo. Svatko je ondje mislio samo na sebe, a jedina granica, koja je bila v sveop e sebi nosti, Rudolf nije mario da se posveti kraljevstvu, koje nije nikoga zanimalo. Nije bio imu an i imao je veliku porodicu, pa se zadovoljio time; da se okoristi prilikom, koja mu je pala u dio, pa da se pobrine za svoje poslove, ili, to nije, za poslove svoje porodice. Nije se zanosio nikakvim, idealizmom, pa je smatra, da bi bilo ludo rtvovati se i si i s vlasti isto onako siroma an, kako ju je primio. Okolnosti su mu poslu ile kao po narud bi. Pobjeda, to ju je uz pomougarskog kralja na po etku svoje vladavine postigao nad e kim kraljem Otakarom II. (1278.) ostavila je vojvodine Austriju i tajersku bez vladara. On se po urio da ih dade kao leno svome sinu Alberrtu. Tako je sretni slu aj jednim mahom donio toj maloj Habsbur koj ku i dvije lijepe podunavske vojvodine. To je bio jedini rezultat Rudolfove politike. Premda je kraljevao i carevao, a da nije vladao, bar je svojoj porodici ostavio lijep posjed i primjer umije a, kako se treba okoristiti sre om, koja e u budu nosti i suvi e mnogo utjecati. Izbornici su odabrali Rudolfa samo zato, to, je bio slab i siroma an. Premda ih je razo arao, nadomjestili su ga drugim, jo slabijim i jo siroma nijirn kraljem, i dali krunu Adolfu od Nassaua (1292-1298) A ipak je bilo sigurno, da e ga sre a njegova prethodnika uputiti istim putem, kojim je i ao i on. Ali sre a mu nije bila tako sklona, kao Rudolfu. U nedostatku boljega, 1294. je odlu io, da Eduardu I. proda svoje savezni tvo protiv Filipa Lijepog. Presizanja Francuske na Njema koj granici poslu ila su mu, da tu trgovinu prebojadi e asnim razlozima. Ali uistinu, ta su ga presizanja isto tako malo zanimala, kao i Eduardova sva a s Francuskom. Mislio je samo na to, kako da se do epa Tiringije, i livre sterlinga, koje je dobio, poslu ile su mu samo zato, da namakne sredstva za rat, kojim se nadao, da e obogatiti svoju ku u. Ali izbornici nisu bili skloni da pomognu jo jednog skorojevi a. Stoga su ga zbacili i na njegovo mjesto postavpi Alberta, sina Rudolfa Habsbur kog (1298-1308). On se nadahnjavao tradicijom svoga oca, pa se nadao, da e Austriji pridru iti e ko kraljevstvo, ali je 1308. umoren, pa je tako propao plan, koga e se njegovi nasljednici uvijek vjerno sje ati. Kao tre i, po redu pozvan je na prijestolje posve mali vladar, za kog se vjerovalo, da ne pobu uje nikakve bojazni. Bio je to grof Henrik Luksembur ki (1308-1313), koji je bio imenovan zahvaljuju i utjecaju svoga brata, nadbiskupa-izbornika Trierskog. Po zemlji, u kojoj je vladao, pripadao je u Nizozemsku, a ta je zemlja, dodu e ra unata u podru je carstva, ali je s Njema kom jo bila vezana samo po imenu. Kao i njegovi susjedi u Liegeu, Hainautu, Brabantu i Flandriji, bio, je potpuno pro et francuskom kulturom i obi ajima, a povrh toga bio je podrijetlom Waonac, pa je na drugu stranu Rajne do ao kao potpun stranac. Pa ipak, je on bio onaj Welsch 89 to je obnovio carsku tradiciju, koju su njegova tri prethodnika zbog svoje brige samo za vlastite poslove podjednako napustila. I ve samo njegovo podrijetlu dosta dobro obja njava tu inicijativu. Samim tim, to ga je ono u inilo nezainteresiranim za njema ka pitanja, moralo mu je pa nju skrenuti na interese carstva. Po eo je sanjati o slavi, da u Rimu na glavu metne onu krunu, koju poslije Fridriha II. vi e nitko nije nosio, da Izmiri carstvo s papinstvom i da mu u miru pribavi novo i blagotvorno veli anstvo.

89

Njema ki izraz, izveden od latinskog gallicus, koji se prezirno upotrebljavao za sve strance romanskog podrijetla. - Prev.

208

Vijest o njegovu dolasku pobudila je u Italiji jezu nade. Uni tenje Hohenstaufovaca nije donijelo mira strastvenim gradovima u Lombardiji i u Toskani. Pod starim imenom Gvelfa i Gibelina stranke su ih i dalje razdirale estinom, koju su u isto vrijeme poja avale i opreke u ekonomskim interesima i sukobi obrtnika s patricijima i mr nja prema plemstvu. Piza je nedavno pala pod udarcima enove, a Firenca se okoristila njezinim porazom, pa je Toskanu podvrgla svojoj demokratskoj vladavini. U Lombardiji je ve ina gradova, iscrpljena neslogom, prihvatila senjoriju kakvog sretnog vojnika ili potestata i pomirila se s tiranijom, da bi mogla u ivati mir. Tako su Della Torre vladali u Milanu, Della Scala u Veroni, Este u Ferrari. U Rimu, iz kog su pape oti li, ogor eno su se me u sobom borili za vlast lanovi porodica Colonna i Orsini. Samo je Venecija, pod vla u svoje mo ne aristokraacije, sa uvala mir, koji joj je omogu avao, da se s toliko vi e energije posveti Pomorskom ratu, to ga je vodila protiv enove. Car Henrik VII. se usred tih razularenih strasti i pohlepa pojavio kao obnovitelj reda i mira. Iskreno je elio izmiriti stranke i sve udru iti u po tovanju pravde. Ali kako je mogao nametnuti pravdu, kad nije raspolagao silom? Sa sobom je doveo samo tri da etiri tisu e konjanika, i ona nada, kojom ga je Italija pozdravila pri dolasku, gotovo se smjesta pretvorila u razo aranje. Protivno svojim namjerama, na ao se primoran, da i sam zauzme, borben stav prema protivnicima, koje je mislio da e mo i umiriti, samo je tako, naime, mogao ra unati s time, da e dobiti neku pomo . Kralja Roberta Napuljskog je uznemirilo, to mu je Henrik preoteo utjecaj na Poluotoku, pa je poprimio neprijaateijsko dr anje. Kad je Henrik stigao u Rim, nije uop e mogao dopriijeti do crkve Sv. Petra, jer su njegovi neprijatelji dr ali najve i dio grada. Stoga se morao zadovoljiti time, da u Latemnu, gotovo potajno, iz ruku kardinala, koje je papa ovlastio, primi onu carsku krunu, koju bi mu, nema sumnje, bolje bilo da uop e nije primio, nego da ju je primio tako (u lipnju 1312). Od njegova plana da obnovi veli anstvo carstva, nije ostalo ni ta. Bio je bez financija i gotovo bez vojske, pa je svoju politiku morao podrediti politici Napolitanaca i protiv njih moliti pomo sicilskoga kralja. U Toskani je Firenca pred njim zatvorila vrata. Za borbu protiv nje, morao se oslanjati na Pizance. Bio je to predubok pad poslije tako vitsokih i tako i kratkotrajnih iluzija. Iscrpljen jadom, Henrik je u kolovozu 1313, podlegao u Buonconventu. Sahranjen je u Pizi; njegov sarkofag jo uvijek stoji u galeriji, gdje stra ne fresko-slike Orcagne tako nesmiljeno prikazuju ispraznost ljudskih ambicija. Ali on je ponovo otvorio put, koji vezuje Italiju i Njema ku, pa je Ludvig Bavarski, njegov nasljednik (1314-1347), poslije njega po ao tim putem. Tek to je pobijedio i zarobio Fridoriha Habsbur kog, koga su mu neki od izbornika suprotstavili, stao je pomi ljati da prije e Alpe. Smjesta je nai ao na ogor eno protivljenje papino. Sveta je Stolica dodu e morala povu i svoje pretenzije pred Francuskom i Engleskom, ali nije mogla kapitulirati pred njema kim kraljevima. Iznijev i opet na historijsku pozornicu carsko pitanje, na koje je svijet ve tako davno zaboravio, oni su o ivjeli mrsku uspomenu na Hohenstaurovce pa se moglo bojati, da u Italiji oko, sebe ne okupe sve papine neprijatelje kao i neprijatelje napuljskih kraljeva, koji su mu bili pomo nici. Borba je bila utoliko sigurnija, to njihova monije bila jednaka njihovim ambicijama, pa se moglo ra unati, da bi napad na njih donio gotovo sigurno pobjedu. Veje i prekid Henrika VII. s Robertom Napuljskim zavadio Henrika s Klementom V., pa je samo njegova prerana smrt sprije ila da do e do provale neprijateljstva. Ivan XXII. je odlu io, da nimalo ne odustane od prevlasti, to su je njegovi veliki prethodnici u XII. st, stekli nad carstvom. Uspev i se na papinsko prijeestolje, sve ano je objavio, da je papa od Sv. Petra dobio i duhovno i svjetovno carstvo i da ima neosporno pravo da bdi nad njim, kad nema cara. Provode i tu teoriju smjesta u djelo, imenovao je Roberta Napuljskog carskim namjesnik om u Italiji. Na podstrek protivnika Napuljaca, Ludvig Bavarski je povjerovao, da je dovoljno jak da prihvati borbu. Ivan XXII. ga je l324. izopp io izbacio, a to je u njegov tmhor dovelo minorite-spiritualce, koji su izop eni kao i on, istim tim sporom okoristio se Marsilije iz Padove da protiv pape napi e spis Defensor Pacis. Omamljen i povu en tom opozicijom, koja je u isto vrijeme bila politi ka i teolo ka, a on joj je manje bio sredi te nego dobar izgovor, kojim se ona pod izlikom da mu slu i zapravo htjela samo 209

okoristiti, Ludvig je dopustio da bude uvu en u pustolovinu, koja e mu donijeti propast. Godine 1327., su ga na Kapitolu okrunila dva izop ena biskupa i etiri gradska sindika. Bila je to lo a parodija, u kojoj su se udnovato zdru ile uspomene na anarhiju X. stolje a s uspomenama na misti ko republikanstvo Arnolda iz Brescije. Po to je dobio krunu, Ludvig vi e nije mogao odbiti nijedan zahtjev rimskog puka, koji je zahvatila jedna od onih njegovih oholosti, to su ga navodile da sebe smatra gospodarem svijeta, a isto tako ni neprijateljima Ivana XXII., slijepim od mr nje, od ma taanja ili od tlapnja. Dopustio je da neka narodna skup tina, izre e zbacivanje pape, koji je optu en zbog hereze i uvrede veli anstva; i da posebna komisija, sastavljena od sve enika i laika, umjesto njega imenuje nekog redovnika prosja kog reda, koji je uzeo ime Nikola V. Taj je nesretnik uskoro uvidio, da je bio tek statist u revolucicinarnoj koomediji. Prestra iv i se sam onoga, to je u inio, kukavno se povukao. Manje od dvije godine poslije izbora Rimljani su preklinjali papu, da im dade odre enje. Nikola V. je s u etom oko vrata do ao u Avignon da mu se baci pred noge i da ga skru eno moli za opro tenje. Nekoliko dana nakon to je sve anom bulom proglasio izdvajanje Italije iz zajednice s njema kim carstvom, Ivan XXII je umro (1334). To me utim nije ni ukoliko promijenilo raspolo enje kurije prema Ludvigu Bavarskome. Benedikt XII. i Klement VI. ostali su neumoljivi, i to nema sumnje, vi e neumoljivi, nego to je to zaslu ivala bezopasna uvreda veli anstvu Svete Stolice. Ludvig se me utim bio posve zbunjen i tro io vrijeme u poku ajima da se izmiri, ali to je papinstvo oholo odbijalo. Za trenutak se inilo, da se poriadao, da e Avignon prisiliti na mir: bilo je to, kad je sklopio savez s Eduardom III. protiv Francuske. Ali to je bila jojedna obmana vi e, i nije se odr ala dugo. Bio je posve nemo an da povede rat, pa ne samo da nije ni im pomogao Eduardu, nego je ak i sklopio savez s Filipom Valois. Da je Njema ka bila dr ava, sad je bio pravi trenutak da i ona u ini po uzoru na Francusku i Englesku u vrijeme Bonifacija VIII, pa da dokraj i poni enja, kojima je papinstvo obasipalo njezina kralja. Ali su se izbornici, oslanjaju i se na sabor, ograni ili na to, da prosvjeduju protiv prava, koja je papa sebi prisvajao, da potvr uje kralja, kog su oni izabrali- i to je bilo sve. Oni su ti cijeloj sva i vidjeli samo priliku da se njome okoriste i oja aju neopravaanu povlasticu, koja im je davala pravo da raspola u krunom. Ukratko, Ludvig je Bavarski prepu ten samome sebi. Njegov razdor s luksembur kom ku om upropastio ga je. Zaboraviv i svoje izjave o nezavisnosti, izbornici su na o tar poziv Klementa VI., da imenujunu novoga kralja, prodali svoje glasove Karlu, markgrofu Moravske, sinu e koga kralja Ivana Slijepog i unuku Henrika VII., koji je uzeo ime Karlo IV. (1346). Sretni je slu aj omogu io Henriku VII. da na samom po etku svoje vladavine zaklju i enidbu svoga sina Ivana (Slijepog) s ba tinicom e koga kraljevstva. Tako je luksembur ka ku a do la u priliku da bude presa ena s romanske granice carstva na njegovu slavensku granicu. Ondje se imala odr ati vi e od jednog stolje a. Ivan je poginuo kod Crckyja malo vremena poslije izbora njegova sina, pa je tako Karlo IV. udru io na svojoj glavi njema ku i e ku krunu. Godine 1355. tome je dodao i carsku krunu, po koju je do ao u Rim bez velika sjaja, okru en svim nu nim mjerama opreza, koje su mu mogle osigurati da ostane u dobrim odnosima s papom. Ne treba se uditi, to se prije svega posvetio pobolj anju polo aja svoje ku e. Pridru io je e koj i Moravskoj leziju i Lu icu, a 1373. je njima pripojio i Brandenbur ku marku. Time se na istoku Njema ke formirala kompaktna sila, koja nije bila njema ka sila. Sredi te joj je bilo u e koj, gdje se Karlo pobrinuo da uvede upravu po uzoru na onu u Francuskoj. Zlatna bula, kojom Je Karlo IV. 1356. odlu no potvrdio ovlasti i sastav izborni kog kolegija, kakav je taj zbor imao ostati sve do kraja XVIII. st. 90 pridobila je za nj te staraoce kraljeva. Po lo mu je za rukom da ih jo za svog ivota nagovori, da njegova sina Vaclova imenuju rimskim kraljem (1376), a da

90

Kolegij se sastojao od tri nadbiskupa-izbornika; to su bili prelati Mainza, Triera i Kolna. Pored njih ulazili su jo i etiri lai ka izbornika: e ki kralj, grof-palatin rajnski, vojvoda saski i markgrof brandenbur ki.

210

im za to nije morrao suvi e skupo platiti. Bio je to prvi slu aj poslije Fridriha II, da na njema kom prijestoiju sin naslje uje oca. Vaclavljeva vladavina (1376-1400) bila je za Njema ku zapravo interregnum. On se bavio isklju ivo e kom, a sve je ostalo potpuno zanemario. Nije se sjetio ni da uzme carsku krunu; ni da intervenira u neprestanim sva ama njema kih gradova s knezovima. etiri izborrnika iz rajnskog podru ja prisvojili su sebi 1400., pravo da ga zbace, pa bi se njihov postupak u toj prilici mogao smatrati neke vrste prosvjedom protiv kralja, koji je pre esto pokazivao, da je stranac. Ako su, daju i krunu grofu-palatinu Rupertu, eljeli suprotstaviti svome e kom vladaru zaista nacionalnog vladara, onda je njihov pokus jadno propao. Novoga su kralja priznali gotovo samo oni, koji su ga izdigli. Povjerovao je, da e u initi majstorski potez, ako se usudi oti i u Italiju. Carska bi mu kruna pribavila ne to ugleda, pa je polaze i na put ra unao s time, da e se domo i Milana, jer je tamo nji vojvoda, Gian-Galeazzo Visconti, odr avao najbolje odnose s luksembur kom ku om. Naivnost toga plana mnogo kazuje o politi koj ozbiljnosti takvoga kralja i takvih izbornika. Nije uop e imao novaca a ra unao je, da e Firentinci, neprijatelji Milanaca smjesta im on prije e planine, staviti svoje ete njemu na raspolaganje. Me utim i Firentinci i Milanci podjednako su ga prezreli. Stigav i s nekoliko konjanika do Brescije, na ao se u nemogu nosti da krene dalje. Morao se sramotno vratiti natrag i sakriti u svom Palatinatu, gdje je 1410. umro. Tek je svojom smr u podsjetio svijet, da je nosio krunu. Pou eni iskustvom, izbornici su se vratili luksembur koj ku i. Vaclav je imao dva brata: Ivana, markgrofa moravskog, i Sigismunda, kralja ugarskog; ,imenovali su i jednog i drugog, jer im nije svima po lo za nikom da svoje glasove prodaju istom kandidatu. Tako je sad Njema ka imala tri kralja, jer je Vaclav nepokolebljivo idalje nosio taj naslov. Na sre u, Ivanova je smrt 1416. taj broj smanjila na dvojic, a kad je 1419. i Vaclav i ezao, ostao je Sigismund sam. Aktivnost toga posljednjeg Luksemburgovca (1410-1437) neeobi no odudara od bezvoljnosti Vaclavljeve. Interesi njegovoh ugarskog kraljevstva, kome su iz godine u godinu sve vi e svojim napredovanjem prijetili Turci, pobudili su u njem nadu u spasenje uz pomo kri arskog rata protiv tih nevjemika. A kako je kri arski rat bio nemogu dokle god traje raskol, on je svim svojim snagama i prili no nametljivom revno u nastojao, da do e do saziva koncila u Konstanci i zatim, da koncil zavr i s uspjehom. Budu i da je ,od smrti svoga brata bio nasljednik e kog kraljevstva, koje nije mogao preuzeti, jer ga je u tome spre avala Husitska pobuna, imao je i drugi razlog, zbog koga je bio strastveni pristalica reforme u crkvi. Njegov naslov rimskog kralja bio je izvrstan izgovor, da se uplete u papinske poslove ostavljaju i zapravo svoje vlastite. Vojni pohodi, koje su odredili papa ih koncil protiv Husita, propadali su bez izuzetka i unosili zabunu me u njema ku konjicu. Najzad 1434. poslije rata protiv tabori ana i utrakvista, kad je prihva en modus vivendi Pra kih kompaktata, Sigismund je mogao u i u Prag. Umro je tri godine poslije toga, 9.prosinca 1437., a njegova su kraljevstva e ka i Ugarska pre la u ruke njegova zeta, Alberta Austrijskog. Tako su se prostrana podru ja luksembur ke ku e pridru ila vojvodstvima Austriji i tajerskoj. Cilj, to ga je habsbur ka ku a imala pred o ima od osnutka svoje vlasti u Podunavlju, bio je postignut. Na istoku Njema ke formirala se velika dinasti ka sila, sastavljena od raznorodnih zemalja: njema kih, slavenskih i mad arskih. Svi napori tolikih kraljeva da osnuju vlast svojih porodica zavr ila su se najzad izdignu em Habsburgdvaca u red najmo nijih vladara u Evropi. U njihovoj je sre i sigurno imao svoju ulogu i slu aj, ali on tu ulogu ima i u sudbini svih bogatih ba tinika. Neka nesretna trudno a, neki besplodni brak, prerana smrt kakvog djeteta bila bi dovoljna da sve upropasti. No ipak u svemu tome ne treba precjenjivati utjecaj nepredvi enoga. Zar to nepredvi eno ne susre cmo isto tako u ratnim operacijama kao i u bra nim pogodbama? Treba priznati, da su Habsburgovci, ako im sre a i jest bila sklona, znali da joj u tome pomognu. Od kraja XIII. st. sva se njihova politika sastojala u tome, da vje tim enidbama stje u pravo na zahtjeve prema e koj, Ugarskoj, pa ak i Poljskoj. Ra unali su na stvarala ku snagu svoje rase, kao to drugi ra unaju sa snagom svoga ma a, i taj se njihov ra un pokazao kao dobar. Istina je, da bi on ispao druk ije, da se odnosio na zemlje sa starijom kulturom i srazvijenijom nacionalnom svijesti. 211

Dovoljno je podsjetiti ovdje namjere, to ih je Francuska poduzela u po etku XIV. st., da bi odvratila engleske kraljeve od svoje krune. Ali ni u Ugarskoj, ni u e koj kraljevstvo jonije bilo dovoljno intimno isprepleteno s nacijom, da te zemlje odbiju stranca. Bilo je dovoljno sporazumjeti se s visokim plemstvom, kolikogod su mu Nijemci bili mrski, i dati osim toga tome plemstvu ustupke, pa da i stranac bude prihva en. Ono to ne bi bilo mogu e na zapadu Evrope, na istoku je bilo mogu e. Nijednog od ovih uvjeta, to su doveli do stogodi njeg rata, nije bilo u Podunavlju. Prema tome, izvanredna sre a Habsburgovaca mnogo je manje posljedica slu aja, nego to bi se to u prvi mah moglo povjerovati. Bra na politika nije dovoljna da je protuma i. Neophodno potrebni i prvobitni uvjet bilo je potpuno nepostojanje politi kog duha kod naroda, koji su bili sredstvo ili rtva te li ne politike. Ako promotrimo, i Njema ku u cjelini, ni ona nije imala nimalo toga politi kog duha. Nepobitan dokaz tome mo emo na i i u ovom kratkom pregledu o vladanju njezinih kraljeva, to smo ga netom proo itali. Dovoljno je uporediti povijest Njema ke s povije u Francuske i Engleske u istom razdoblju. Tu ne samo da su tri povla tene klase, sve enstvo, plemstvo i gra anstvo povezane, bilo poretom ili vojnom slu bom, uz kralje vo djelovanje, nego se one neposredno uple u u vladanje, i one krize, to ih izazivaju njihovi zahtjevi ili njihovi sukobi, samo su burne manifestacije neospornog javnog ivota. Njema ka, naprotiv, nema ni poreza ni i ega to je nalik na neku parlamentarnu organizaciju. Njezin sabor (Reichtstag) samo je skup tina prelata, knezova, plemi a i gradova, i njegove se ovlasti ograni avaju na to, da ko i djelovanje vladarevo, a da pritom ne preuzima upravu namjesto, njega, nego samo vladareva nastojanja slabi i zamrsuje. Kruna nema ni upravnog aparata ni financija. Arhai ka veli anstenost jezika i simbola, kojima se slu i, isti e se gotovo smije nom suprotno u prema njezinoj stvarnoj snazi. Sigismund, koji je radi rasko nosti carskom orlu dodao i drugu glavu, morao je zalo iti svoju krunu i borio se sa zahtjevima svojih vjerovnika, koji su ga progonili iz grada u grad. Da je Njema ka bila dr ava, stogodi nji bi joj rat pru io izvamednu priliku, da se afirmira. Francuska i Engleska su se uzajamno neutralizirale, i ona je nesmetano mogla nametnuti Evropi svoju prevlast. Ali ona je bila nemo na da bilo ta poduzme. Savezi Adolfa i Ludviga Bavarskoga s Eduardom III. propali su samo zbog neispravnosti te dvojice neimu nih vladara, koji su primili novac za svoje usluge unaprijed, ali nisu izvr ili nijednu. Tako se Francuska i dalje pro irivala na svojoj isto noj granici, a da carevi nisu ni prosvjedovali. Godine 1349. Francuska je stekla Dauphineju. To, to se Karlo IV. 1356. dao okruniti u Arlesu, u znak da jouvijek ima pravo na staro burgundsko kraljevstvo, u inio je, nema sumnje, samo zato, da ga mo e skuplje prodati, jer je uskoro zatim francuskog prijestolonasljednika imenovao carskim naamjesnikom u Arlesu. Franche-Comte je pre la u vlast Filipa Smjelog God. 1388. jedna francuska vojska potukla je vojvodu od Gelderna, a da se nitko nije ni pomakno. Vesmo vidjeli, kako se burgundska ku a pro irila u Nizozemskoj, obuhvativ i Hainaut, Holland, Zeeland, Namur, Brabant, podvrgav i svome protektoratu Liege i Utrecht i najzad, pripojiv i sebi Luxembourg, kolijevku jedne od carskih porodica. Filip Dobri prkosio je u lice Sigismundu. Kad ga je ovaj 1433. udario carskim izop enjem, ,odgovorio mu je drskim proglasom na njema ke; knezove i gradove. Sa svih je strana primao jamstva neutralnosti, na koja je ra unao. Kad je najzad car 1437. izgubio strpljenje i htio prije i u akciju, mogao je u initi samo to, da po alje Ludviga Bavarskoga s 400 konjanika u Brabant, na koji je mislio, da ima pravo. Bili su dovoljni i seljaci iz Limbourga, pa da kod Aachena stlzbiju izvr ioca carske volje. Ta je epizoda bila karakteristi na. Ona u pravom svijetlu prikazuje prirodu carstva: ono je bilo skup vladara i gradova, koji su se brinuli za vrhovnog vladara samo ukoliko je njegova politika mogla uroditi nekom koristi za njih. Njema ka nije bila dr ava, nego agregat nezavisnih dr avica, lai kih ili crkvenih kne evina i slobodnih gradova - (oko sedamdeset). Pritom joslobodni gradovi jedva dolaze u obzir. Samo su neki od njih, kao Koln. Nurnberg, Augsburg, imali dovoljno vlastitih snaga da se brane; ali nijedan nije imao dovoljno snage, da vodi sna nu politiku, kao to su to mogli talijanski gradovi. Njihova je politika bila ustvari promjenljiva politika priklanjanja. Nema sumnje, njema ko se gra anstvo u XIV. st. uvelike razvilo. Ali je njegov razvitak donosio koristi samo njemu samom. Knezovi 212

su nastojali da osujete utjecaj gra anstva, kome kralj, s druge strane, nije pru ao pomo . Ono dakle ovdje nije imalo onu znatnu ulogu, koja mu je pripala u op em razvoju Francuske i Engleske. Izuzetak je Hanza. Premda su ti gradovi bili labavo vezani jedan o drugi, njihov ih je zajedni ki interes ujedinjavao u borbi s protivnicima, koji su, na sre u, bili slabi. Najopasnija je bila Danska. Ali je kralj Valdemar 1369. potu en pa je Balti ko more sve do po etka XV. st. ostalo njema ko jezero. U unutra njosti vodi se neprestana borba knezova s gradovima, i ona u toj zemlji bez sredi nje vlasti odr ava nesigurnost, kojom se s rado u koristilo malo plemstvo, jer se za nju plja kanje trgovaca pretvorilo u normalanoblik ivota. Raubritter, koji bi se drugdje pretvarao u vojnika ili dr avnog slu benika, ovdje je razbojnik po zanatu. A od kne evina, nijedna osim Bavarske i posjeda luksembur ke i habsbur ke ku e, nije bila osobito velika. One su mnogo manje sna ne i vrste, nego na' primjer, talijanske kne evine. U unutra njosti, uprava je u njima jo posve nerazvijena. Ako i ima stale kih skup tina, gra anstvo nije nigdje dovoljno jako da istupa kao protute a plemstvu, koje ima glavnu rijeu svemu i name e svoju prevlast cijeloj zemlji. Ti su plemi i velikim dijelom neslobodnog podrijetla. U XIV. st. jo su veoma brojni. Vladar ih okuplja oko sebe i iz njihove sredine odabire ljude svoga povjerenja. U tim zemljama vlada zakon sile, koji je drugdje posve nepoznat. Seljaci, koji su od sredine XIV. st, prepu teni tome plemstvu, po inju ponovo zapadati u kmetstvo. 91 Iseljavanje nije, naime vi e mogu e, a u Njema koj nema, kao drugdje kralja, koji bi mogao intervenirati. To nezadovanje puka u kmetstvo, pod vla u plemi a, koji su i sami djelomice neslobodnog podrijetla, jedno je od najupadnijih obilje ja ivota u Njema koj. Bilo je i otpora takvome razvitku. Tu mo emo, spomenuti podrijetlo vicarske konfederacije. Njezina, tri prvobitna kantona, Schwyz, Uri i Unterwalden, potukli su 1315. kod Morgartena Leopolda Austrijskog. To je bila polazna to ka saveza, kome su se poslije pridru ili Luzern (1332.), Zurich (1351) Bern (1353), i koji se bitkom -kod Sempacha protiv Leopolda III. Austrijskog (1386) jo vi e u vrstio. Ta centrifugalna tendencija u Njema koj ne obja njava, se samo slabo u kraljevske vlasti. Treba uzeti u obzir i to, da je ekonomski ivot u zemlji sve do sredine XV. st. slabo razvijen. U njemu nema nikakva jedinstva. Na morskoj obali Hanza prevozi ito sa sjevera prema Flandriji, i na sjever otprema proizvode s istoka. Rajnsko podru je gravitira prema Nizozemskoj. Ali njegova se va nost smanjuje otkako je otvorena izravna plovidba izme u Flandrije i Italije. Ju ni gradovi odr avaju vezu s Venecijom, jer Dunav ni e od Be a vi e nije trgova ki put. Povrh toga, u zemlji nema nikakve izvozne industrije, osim metala iz e ke i Tirola. U sredi tu uop e nema znatnih gradova. Ukratko; zemlja je najve im dijelom joratarska. Potrebno joj je inozemstvo, ali ovo nju ne treba. Nizozemska se okre e od nje i obra a Zapadu. Zna ajno je, da sjeverni primorski gradovi gotovo, uop e ne suudjeluju u ivotu njema ke unutra njosti. Sve do sredine XIV. st. pravu Njema ku ine Porajnje i Jug. Ali veod nekog vremena, od Rudolfa Habsbur kog, a sporadi ki joi prije, mo e se opaziti neko prebacivanje te i ta prema istoku. Ono se u punoj mjeri o ituje u vrijeme Luksemburgovaca. Tu se pru aju slavenske zemlje, pogodne da budu apsorbirane. Vi e nema kolonizacije, ali postoji dinasti ka orijentacija prema istoku, koja u isto vrijeme kod tih naroda pobu uje protudarac protiv Njema ke.

91

U Flandriji kmetstvo nestaje u XIII. st.; u Francuskoj se ono uvelike gubi u XIV. st

213

II. SLAVENSKE DR AVE I UGARSKA U trenutku, kad se slavenski narodi pojavljuju u povijesti, oni zauzimaju podru je, to se pru a od gornje Visle i Karpata do Dnjepra. U toku V.st. u vezi s op im pomicanjem Germana, njihovih zapadnih susjeda, prema Rimskom carstvu, oni kre u za njima tako er prema zapadu i zauzimaju podru ja, koja su Germani ostavili. Poljaci su se naaselili u dolini Visle: Veneti su se pro irili od Labe do Balti kog mora, a esi su dotle zaposjeli e ku i Moravsku. Drugi su po li prema jugozapadu, naselili dolinu Dunava i na tetu gr koga carstva prodrli duboko u Trakiju. To su Bugari, Srbi, Hrvati i Slovenci. Oni pak Slaveni, koji su ostali na istoku, te ih je njihov polo aj na Dnjepru rasprostro na podru ju, kojim je prolazio put, to vezuje Bizant sa sjevernim zemljama, pali su u IX. st., kako smo vidjeli prije u tekstu pod prevlast skandinavskih Vikinga, napol trgovaca, napol vojnika, od kojih su preuzeli ime Rusi. Kijev, u kom se pod nazivom velikog kneza naselio osnivadinastije Rjurikovi a, postao je sredi tem me u sobom politi ki vezanih kne evina drugog reda, koje su se prostirale od Novgoroda do obala Crnogamora. Ekonomska organizacija te zemlje imala je obilje je, koje ne susre emo ni kod koga drugog barbarskog naroda. Ona je bila isklju ivo trgova ka. Vikinzi, koji su se naselili oko svojih knezova unutar utvr enih bedema (gorod), to su podignuti du Dnjepra i njegovih pritoka, podvrgli su slavensko stanovni tvo pla anju danka, koji se prije svega sastojao od meda, voska i krzna, a sve je to tamo nje stanovni tvo u izobilju dobivalo lovom i uzgojem p ela u svojoj umom pokriven oj domovini. Svake su se godine u prolje e barke Vikinga sastajale u Kijevu i prevozile, tu robu u Carigrad, a s njom i znatan broj robova; za sve to donosili su ku i vino, tkanine i manufakturne proizvode. Kad su se Skandinavci u po etku X.st., slavenizirali, njihova je trgova ka praksa, kao i politi ka eksploatacija seoskog stanovni tva, ostala i dalje vojni ka, trgova ka i gradska bojarska aristokracija vladala je ostalim dijelom naroda. To je bilo osnovno obilje je ruske dr ve toga vremena. Budu i da su odr avali neprestane veze s Bizantijom. Rusi su brzo prihvatili kr anstvo. Ono se veu prvoj polovini X.st., po elo posredstvom trgovine unositi me u stanovni tvo Kijeva. Ve izme u 955. i 957. otvoreno ga je ispovijedala kneginja Olga. No ipak, poganstvo se odr alo kao glavna vjera sve do vladavine njezina unka Vladimira, koji je joprinosio ljudske rtve i koga tradicija, zbog njegovih 800 prile nica, to mu ih se nema sumnje, pone to velikodu no pripisuje, upore uje sa Salomonom. Ali poslije enidbe s nekom bizanttskom prinesom zbio se neizbje ivi dogadaj (983.) Kne evo obra enje povelo je za sobom i bojare. Pokr tenje puka izvr eno je tako jednostavno, da podsje a na pokr tenje Sasa, to ga je izvr io Karlo Veliki. Stanovnici Kijeva pokr teni su u gomilama u vodama Dnjepra. Kumiri su sru eni, a knez je zapovjedio, da se na mjestu poganskih hramova sagrade crkve. Da bi snabdio sve enstvo prinovom, odredio je, da djeca najistaknutijih porodica budu oduzeta, pa je njihov odgoj povjerio bizantskim i bugarskim sve enicima, koje je Bizantija poslala, da upravvljaju prvim koracima mlade ruske crkve. Da vanjski doga aji nisu postavili svoje zapreke, povijesi je razvoj navedio Rusiju da se sve vi e orijentira prema Carigradu. Taj veliki grad nije za nju bio samo izrazito vjersko sredi te, kao to je Rim bio za kr ane na Zapadu, nego je bio jo i veliko tr i te, i taj se dvostruki razlog njegova utjecaja s vremenem odrazio na svim podru jima njezinog dru tveneg ivota. Poznato je, da je rusko crkveno graditeljstvo, sve do najnovijih vremena zadr alo bizantske oblike, koji su u to doba ondje prevladali, a Ruskaja pravda, najstariji zbornik ruskega prava, isto je tako pre et duhom bizantskog zakonodavstva.

214

Ali je polo aj Rusije bio izlo en posljedicama svih etni kih pokreta azijskih naroda, jer se podru je Azije tom velikem ravnicom produ ava i nastavlja prema planinama i unutranjim morima prave Evrepe. Stepe uz obalu Crnoga mora i doline Dona i Volge bile su podru je nomadskih opera turskog ili mongolskog pedrijetla, protiv kojih su ruske kne evine morale voditi neprekidnu borbu. Pobjeda velikog kneza Jaroslava nad najmo nijim od tih naroda, Pe enezima (1036.), uklonila je pogibelj na neko vrijeme. Ona se u jo stra nijem obliku pojavila, kad su stigli Kumani. Njihov je kan 1096. dopro sve de zidina Kijeva. A od tog vremena napadi tih divljih barbara vi e nisu prestajali. Pe ev i od sredine XII. st. otpor je postao nemegu . Podru je Kijeva, koje je dotad cvalo, po inje siroma iti, a stanovni tvo mu opada. Trgovina s Carigradem presahujuje, jer su barbari zaposjeli u e Dnjepra. U zemlji sve vi e zavladava pusto , stanovnici se iseljavaju: jedni odlaze u Galiciju i u Voliniju, a drugi u jo ve em broju prema sjeveroistoku, u smjeru gornjeg toka Volge (Suzdalj). To iseljavanje s juga prema sjeveru odlu it e sudbinom ruskog naroda. Ne same da mu je nametnulo nov eblik ivota, nego je izmijenilo i sam narodni karakter. Slavenski naseljenici u Suzdoljskoj pomije ali su se ondje s Fincima, koji su dotad sami stanovali u svojim beskrajnim umama, a iz tog ukr tanja proistekao je moderni Rus (veliki Rus). U isto vrijeme, trgova ka aktivnost zamijenjena je isklju ivo ratarskim ivotom. Budu i da im je odsad oduzeta veza s morem, Rusi su za mnoge stolje a morali voditi isklju ivo seosku privredu bez tr i ta. Susjedstvo s Carigrodem navelo ih je da se bave trgovinom u vrijeme, kad je ona jo bila nepoznata u zapadnoj Evropi, a kob okolnosti odvratila ih je od nje bau trenutak, kad je ondje otpe et njezin polet. Za razliku od oneg velikog me unarodnog skladi ta, kakve je bio Kijev, gradevi sredi nje Rusije bili su kao i dvorci na Zapadu u ranem Srednjem vijeku, samo boravi ta knezeva, njihovih bojara i posluge, koja je bila nu na za njihevo uzdr avanje. Moskva, koja je osnovana 1147. uzdigla se iznad svojih susjeda samo iz politi kih razloga i te isklju ivo oneliko, koliko se njezin vladar izdigao nad drugim knezovima. Samo je Novgorod, u koji su od po etka XIII. st. marljivo i redovito dolazili trgovci Hanze, imao stanovite trgova ke zna enje; a to je i on, uostalem, u cijelesti dugovao inozemstvu. Bio je mnoge vi e njema ka trgova ka poslovnica nego ruske trgovinsko sredi te. Novgorod je bio jedina to ka, kroz koju se zapadna kultura mogla iriti po Rusiji. Na nesre u, surevi i pohlepni trgovci Hanze mogli su je pokazati samo u njezinim najmanje privla ljivim oblicima. Njihov dodir sa stanevni tvom uredio je gotovo samo tom posljedicom, da je na obje strane pobudio uzajamnu mr nju i prezir. Razlika u vjeri joje vi e zatrovala tako lo e otpe ete veze. Gr ko provoslavlje, koje su Rusi zadr ali joiz vremena, kad su boravili na oblama Dnjepra, odvajale ih je od Evrope, a da im priteni civilizatorski utjecaj Bizantije, od koje su odsad bili suvi e daleko, nije mogao nadoknaditi ono, po emu je ta odvojenest i osama bila zlokebna. Da nesre a bude jove a, na sve je to do la joi velika prevala Mongola u XIII st. God. 1222. je D ud i, sin D ingiskanov, osvejio cijelo podru je izme u Dona i Volge, koje su dr ali Kumani. Njegov sin Batu napredevao je dalje prema zapadu. Godine 1234. demogao se Moskve, a 1240. Kijeva i svoju vlast pre irio na cijelu prestravljenu i napol opustjelu Rusiju. No ipak, Mongoli se nisu naselili na podru ja preko Dona. Njihov se kan zadovoljio time, da je ruskim knezevima nametnuo svoju vrhovnu vlast i obavezeo ih da mu pla aju danak. Ali to ih je ipak, deklegod jocarstvo Zlatne horde bilo mo no, primorano, da ostanu ponizni vazali azijatskog despeta. Pa premda se sami nisu pretvorili u Azijce, bilo je to ipak dovoljne, da im onemegu i, da postanu Evropljani. Slabljenje Zlatne horde poslije Uzbekeve smrti (1313-1341) omogu ilo im je stanovitu slobedu, kojem su se moskovski knezevi okoristili da sebi pripoje susjedne kne evine. S Ivanom III. (1462-1505) to je djelo ujedinjenja dovr eno. Ivan je u savezu s krimskim kanom uni tio ono, to je joprestalo od mongelske vlasti. Njegovem vladavinem otpo inje nove doba ruske povijesti. 215

Kao to je sudbinom Rusa odlu ila provala azijskih naroda, tako je sudbinom zapadnih i ju nih Slavena odlu ila provala Mad ara. Prije dolaska tih barbara, oni su ivjeli u nepestanom dodiru jedni s drugima od Trakije pa sve do obala Balti keg mora. Da su takve prilike ostale zauvijek, sigurno je, da bi gr ka crkva, koja je veu XI.st. obratila Bugare i Srbe, pro irila svoje apostolske djelevanje, i zahvaljuju i jedinstvu jezika i obi aja, i na njihovu bra uu e koj i Poljskoj i privezala ih uza se isto onako, kako je u X. st. uza se vezala i Ruse. Ali nepredvi eni nenadani dolazak Mad ara odredio je, da budu nost bude posve druk ija. Provaliv i u Podunavlje, oni su se uklopili me u Slavene i podijelili ih u dvije skupine, me u kojima ubudu e nije vi e bile nikakve veze. Budu i da su u iste vrijeme, kad su odvojeni od Bizanta, bili odvojeni i od Srba i Bugara, esi i Poljaci su prirodno, kao i sami Mad ari pre li u krilo zapadne crkve. Njihovo obra enje bilo je potpuno u skladu s vjerskom revno u i s politi kitn interesom njema kih vladara. Oton I. nije propustio da mlade slavenske biskupije pripoji njema koj metropoliji u Mainzu u isto vrijeme, kad je e kog i poljskog vladara podvrgao svome, prili no nejasno odre enom protektoratu. Njegove su nasljednike najprije omeli njihovi vojni pohodi u Italiju, a zatim su ih zaokupili ratovi za investituru; zbog svega toga nisu bili ni izdaleka kadri da produ e s Otonovim naporima, pa ak nisu mogli sa uvati ni njegova postignu a. Prag u e koj a Gnjezno u Poljskoj postali su nezavisne nadbiskupije, dok su dijeceze, osovane kod Veneta, na desnoj obali Lab, nestale ostaviv i punu slobodu, poganstvu. Vesmo vidjeli prije u tekstu, kako je velika ekonomska revolucija u XII. st. dovela do neo ekivane posljedice time, to je prouzrokovala uzmak slavenskog stanovni tva u korist germanskoga. Suvi ak seoskog stanovni tva iz Njema ke izlio se na podru je na desnoj obali Labe, gdje su saski vitezovi napreduju i sve dalje, klali i ubijali doma e pogansko stanovni tvo. Tetonski red je u XIII. st., pod maskom pokr tavanja, nastavio i te pokolje i to naseljavanje. Oni su isto tako germanizirali Prusiju, kao to su prije toga germanizirani Mecklenburg i Brandenbur ka marka. Obale Baltika, koje su dotad bile slavennske, postale su njema ke. Poljaci, koji su nastojali da se preko Pomeranije pro ire sve do tih obala, odsje eni su od njih. Politi ko ustrojstvo e ke i Poljske dotad se prirodno razvijalo na temelju onih rodovskih institucija, koje gotovo jednake nalazimo kod svih ratarskih naroda u doba, kad prelaze na sedentarni ivot. To se bez muke obja njava odsutno u onog izravnog dodira s rimskom civilizacijom, koja je Germane izvukla iz barbarstva. Napredak nekog dru tva toliko je br i, to se ono vi e otvara vanjskim utjecajima. Odale avanje zapadnih Slavena imalo je za posljedicu, da su se dugo zadr ali u sku enosti i neima tini i osamljenog ivota po strani. Nepotrebno je da se ovdje dulje zadr avamo na njihovim obi ajima i institucijama, jer nisu izvr ile nikakva utjecaja na ostalu Evroopu, premda su imale svoje lokalno zna enje. Knezovi su im bili okru eni plemstvom, koje se sastojalo od njihovih pouzdanika, no ti su knezovi jo u ve oj mjeri ovisili o svom plemstvu, negoli ono o njemu. U daljem razvitku jedan se, od tih knezova pomalo izdigao nad svoje takmace, prisvajao njihove zemlje i podvrgavao sebi njihove ljude. Taj proces, ocrtan ovdje u nekoliko rije i, bitni je sadr aj prvih stolje a kako e ke, tako i poljske povijesti. Uvo enje kr anstva, koje je u te zemlje uneseno tu inskim osvajanjem, nije izmijenilo njihov politi ki polo aj. Vjersko obilje je, koje je kne evska vlast time stekla, nije ju oslobodilo obaveze, da vodi ra una o zemlji noj aristokraciji; nije se mogla rije iti ovisnosti o njoj, jer je uvijek, kad bi se ujedinila, bila ja a od kne evske vlasti. Ali ipak, u slavanskim dr avama ni ta ne podsje a na feudalizam u zapadnoj Evropi. A to je lako shvatiti. Veliki vazali na zapadu bili su potomci kraljevskih slu benika, koji su se okoristili kraljesom slabo u i u svojim rukama zadr ali upravljanje dr avom te tako prisvojili vlast: koju su morali vr iti u njegovo ime. Ali ni u e koj, ni u Poljskoj ne nalazimo u po etku ono 216

administrativno obilje je, koje je rimska tradicija nametnula Zapadu. Vladar je tu tek vojni ki zapovjednik, okru en plemenitim pratiocima, koji ga prate u vrijeme mira i predstavljaju ga kao staroste ili ka telani u pojedinim dijelovima zemlje. Oni nisu njegovi slu itelji, nego prirodni pomaga i. Vladaju svi zajedno; oni i knez, i nitko od njih ne mo e sebi prisvojiti vlast, koja mu je u okviru njegove nadle nosti trenutno dodijeljena. Vei sama oskudnost kne evih politi kih ovlasti, kao i stalan nadzor, koji nad njim vr i aristokracija, uzrok su, to u slavenskim zemljama nije bilo mogu e stvoriti one teritorijalne kne evine, koje se od X. st. stvaraju posvuda u Francuskoj i Njema koj. Vlast velikog zemlji nog plemstva formirala se, kako u e koj, tako u Poljskoj, veod samog po etka uz djelovanje svakoga od njih u vladanju, cijelom zemljom. Ona nije dovela do komadanja, pa se politi ko jedinstvo, jednako kao i nacionalno jedinstvo, o uvalo ba zbog sbbosti sredi nje vlasti, koja je ovisila o aristokraciji. Dodajmo joi to, da e se kod tih naroda, onako odrezanih od mora, gra anstvo forrmirati tek veoma kasno. Neposredno susjedstva Njema ke, kao i prava, koja je ona isticala u pogledu e ke nu no su e ku uplele u njezine sukobe. e ki vladari okoristili su se neredima, koji su izbili poslije smrti Fridriha Barbarosse, da pove aju svoju nezavisnost. Vode i borbu s Otonom III., Filip vapski je elio da sebi osigura pomovojvode Otakara I., pa mu je 1198. dao kraljevski naslov. Upletanje e kih kraljeva u njema ke poslove postalo je otad toliko znatno, da je tim Slavenima pribavilo ulazak u zbor knezova izbornika. Moglo se, uostalom, od dolaska Vaclava I. na prijestolje (1230-1253), initi, da je njihovo kraljcvstvo osu eno da se germanizira. Vaclav je svim silama pomagao useljavanje Nijemaca u svoju joposve ratarsku dr avu. Osobito je pogodovao dolasku obrtnika i trgovaca, koji su se u masama naseljavali u toku cijelog XIII. st. po burgovima u zemlji i ondje sa uvali i svoje pravo i svoj jezik. Gra anstvo je dugo vremena u posve e koj sredini ostalo u punom smislu rije i strano stanovni tvo. Ono je zbog toga osje alo utoliko ve u potrebu da se osloni na kraljevsku vlast, i vjernost, koju mu je zasvjedo ilo, izvanredno je pov ala njegove prihode, ugled i snagu dinastije. Njezino ja anje osobito se jasno o itovalo za vrijeme Otakara II. (1253-1278). Plemstvo iz austrijskog vojvodstva, gdje je vojvoda nedavno poginuo u borbi protiv Mad ara, pozvalo ga je u pomoi priznalo svojim vrhovnim gospodarom; Austriji je pridru io i tajersko vojvodstvo, odakle je protjerao Mad are i postigao da ga koru ki vojvoda prizna svojim ba tinikom. Njegova se vlast sada protezala od Krkono a pa sve do obala Jadanskoga mora. inilo se, da je e ka kruna na najboljem putu da svojoj vlasti pripoji cijelu podunavsku Njema ku. Nastoje i smiono posti i jo i vi e, Otakar je prilikom smrti Richarda Corwallskog zahtijevao naslov rimskoga kralja. Ali dobio ga je Rudolf Habsbur ki, pa je borba izme u dvaju takmaca odsad bila neizbje iva. Prepu ten svojim vlastitim snagama, Rudolf se nije mogao uspje no oduprijeti svome protivniku. No tu su Mad ari prvi put odigrali onu ulogu, koju su poslije toliko, puta ponovo prihva ali slu e i kao njema ki pomaga i protiv eha. U bici na Moravskom polju 1278., Otakar je pora en i ubijen. Dunavska vojvodstva pre la su u vlast Habsburgovaca, koji e otad uvijek eljeti da dobiju i e ku. Otakarovi nasljednici nisu vi e nastojali da pro ire svoju vlast prema Njema koj. Svoje su poglede bacili na Ugarsku i Poljsku. Vaclavu II. (1278-1305) po lo je za rukom, da za, neko vrijeme stekne ugarsku krunu za svog sina Vaclava, a 1300. je za sama sebe dobio poljsku krunu. S njegovim sinom, Vaclavom III., koji je ubijen 1306. ugasila se stara slavenska dinastija Premislovi a i otvorio se problem nasljedstva, kojim se Albert Austrijski, rimski kralj, okoristio tako, da je odluku donio u prilog svome sinu Rudolfu. Ali taj prvi poku aj habsbur kog uklju enja e kih zemalja u okvir svojih posjeda nije imao posti i kona an uspjeh. Rudolf je umro poslije nekoliko mjeseci, i e ka je aristokracija izabrala za kralja mu a starije k eri Vaclava II.. Henrika Koru kog. Taj drugi Nijemac nije vladao mnogo dulje od svoga prethodnika. Koriste i se nezadovoljstvom, koje je Henrik uskoro izazvao protiv sebe, Elizabeta, mla a k i Vaclava II., zatra ila je da dobije za mu a Ivana Slijepog, sina Henrirka Luksembur kog, koji te nedavno naslijedio Alberta Austrijskog na asti rimskoga kralja. einidba je obavljena 1310. Ona je e koj dala valonsku dinastiju. Dogodilo se to samo nekoliko godina po to je jedna francuska dinastija s Robertom An ujskim do la na prijestolje Ugarske.

217

Dotad je njema ki utjecaj u e koj neprestano rastao. S dolaskom luksembur ke dinastije njegovo se napredovanje zaustavlja. Premda je Ivan Slijepi ve i dio svoje vladavine proveo u pustolovnim pothvatima po cijeloj Evropi, zaokupljcon spletkama i vojnim podvizima, koji su mu najzad u pedesetoj godini donijeli preranu smrt na bojnom polju kod Crecyja, on ipak nije propustio da u svoje kraljevstvo dovede mnogo Nizozemaca, koji su kao njegovi savjetnici ili inovnici zemlju upoznali s usavr enom praksom francuske uprave. Njegov sin, Karlo IV. koji je 1333.preuzeo vladanje u zemlji, nastavio jei usavr io otpo eto djelo. Taj e ki kralj, koji je u isto vrijeme bio kralj Rimljana i car, bio je po odgoju, ukusu i po jeziku Francuz. Pa ipak, njegovi su ga e ki podanici smatrali nacionalnim vladarom. Nema sumnje, to je moglo nastati samo tako, to je ne samo sistematski suzbijao njeama ki utjecaj, nego ga se i popuno otresao. Budu i da je e ka bila sredi te njegove mo i, on je prionuo da je u ini sposobnom za samostalan razvoj. Godine 1348. u Pragu je osnovao prvo sveu ili te, u srednjoj Evropi i uredio ga po uzoru na pari ko. Sam Prag ukrasio je spomenicima, koji su mu dali izgled glavnoga grada, kakvom bi se uzalud tra ilo ravna u ostalom carstvu. Njegova blagotvorna i inteligentna uprava pomagala je ekonomski razvoj zemlje i omogu ila, da se pored njema kog gra anstva rodi i doma e, e ko. Sve to obja njava popuularnost njegove vladavine kao i injenicu, to od nje datira bu enje nacionalnog osje aja, koje e uskoro u e koj uroditi reakcijom protiv njema kih elemenata, koje je onamo uvela kolonizacija u XIII. st. Ona je estoko izbila za njegova sina Vaclava(1378-1419) u vrijeme provale husitizma. Jan Hus je za ehe ostao u uspomeni kao nacionalni heroj isto onako, kao Luther za Nijemce. U stanovitom smislu Hus je to bio joi mnogo vi e. Jer dok svi Nijemci nisu slijedili Luthera, esi su svi po li za Husom. Vjerski sukob, to ga je on rasplamsao u e koj, udvostru io se sukobom nacionalnosti, koje su ondje ivjele. Nijemci su pristajali uz katolicizam, a esi uz herezu, i kako se ova irila me u njima, tako su oni sve vi e progonili strance podjednako kao, uljeze i kao vjerske protivnike. Ratovi, koje su morali voditi, da bi ohranili svoju vjeru, do kraja su kod njih pro irli mr nju prema Njema koj. Jer one konjani ke vojske, to, su ih i ka, a zatim Prokop, tako esto sasjekli, na komade dolazile su, iz Njema ke. Nemogu e je suzdr ati se, da rapolo enja, kojima su se zanosili husiti, ne uporedimo s onima, koja su zanosila francuske revolucionare na kraju XVIII. st I jedni i drugi borili su se za svoj ideal protiv inozemstva, i kod jednih i kod drugih nacionalni se osje aj oduhovio uz pomouvjerenja, koje ga podr ava i podjaruje. Ta se uporedba name e utoliko vi e, to je husitizam uskoro poprimio revolucionarno dr anje. Kako smo, vevidjeli prije u tekstu, tabori ani su te ili za potpunom obnovom, ne samo u crkvi, nego i u dru tvu. Po to su ih utrakvisti najprije napustili, a zatim su ih i porazili, tabori ani su se morali najzad pokoriti. Pra ki kompaktati (1433) koji su ugovoreni s Bazelskim koncilom, bili su prili no dvosmislen kompromis, koji je e ku dodu e pomirio s crkvom, ali joj je ostavio vjersku anatomiju, koju nitko nije ,smatrao razboritim da to no definira. Uostalom, dobar dio plemstva prestra io se tabori anske estine i vratio se katolicizmu. Ono se okoristilo okolnostima i svoje domene pove alo konfisciranim crkvenim imanjima. Uporedo s tim, ono je seoskim masama nametnulo kmetstvo. Sigismund, brat i nasljednik Vaclavljev, mogao je najzad preuzeti vlast u svom kraljevstvu. Nije imao djece, pa ga je poslije njegove smrti (1437) njegov zet, Albrecht Austrijski, naslijedio u isto vrijeme i u e koj i u Ugarskoj. Me utim, priznali su ga samo katolici i utrakvisti. Oni tabori ani, koji su se jo odr ali, dali su krunu Kazimiru Poljskom. Uostalom, trenutak kona nog priklju enja e ke habsbur kim posjedima nije jodo ao. Kad je Albreht 1439.; za vrijeme jednog pohoda protiv Turaka, ubijen, zemljom je najprije u ime posmrtnog sina Vaclavljeva, Ladislava, ,upravljao e ki plemi Juraj Podjebradski; a poslije Ladislavljeve smrti, 1457., Juraj je krunu preuzeo sam. Tako se zemlja pretvorila u nacionalno i nezavisno kraljevstvo. Ali to je bio tek kratak me u in u bolnoj historiji e koga naroda. 218

Otprilike u isto vrijeme, kad je njema ki utjecaj uzmakao u e koj, uzmicao je i u Poljskoj, ali se to doga alo u vezi s posve druk ijim doga ajima. Dok je granica e ke jasno ocrtana planinama, koje ju obrubljuju, Poljska je ba ena na podru je izme u Odre i Visle, na onu beskrajnu ravnicu, koja se na sjeveru Evrope nadovezuje na Rusiju, tako da je sa svih strana, osim s juga, gdje je tite Karpati, bila izlo ena pritisku svojih susjeda. Nijedan narod, nije imao tako proomjenljive granice. One su, se povodile za pokretima nacije, kao to se odijelo prilago ava kretnjama tijela; pro irivale su se ili su avale u skladu s mijenama njezine snage ili slabosti; kad to su se rastezale tako, da su obuhva ale svakojake razli ite narode, a zatim opet stezale i postajale tako uske, da vi e nisu obuhva ale ni cijelu naciju. Boleslav Hrabri, koji je u X.st, uzeo naslov kralja, pro irio je svoj utjecaj sve do ruskih kne evina na Dnjepru, ali je svojim nasljeddnicima ostavio samo umjetne stvorenu velesilu, jer se ona temeljila samo na snazi onoga, tko ju je stvorio. Nijedan od njih nije je mogao odr ati. Krajem XI. st. nestalo je ak i samog kraljevskog naslova, a knezovi su poljske zemlje me u sobom podijelili u neprestanim unutra njim borbama, koje nisu ni po emu va ne za op u povijest, osim to obja njavaju, kako se teutonski red u XIII. st. mogao domo i Prusije i bez ikakva otpora odvojiti Poljsku od Balti kog mora. To naseljavanje teutenaca samo je epizoda mo ne njema ke ekspanzije, koja se pre irila u Poljskoj u isto vrijeme kad i u e koj. Ti emigranti primljeni su ondje utoliko bolje, to je zemlju nedavno opusto ila proovala Mongola, koji su se prelili preko granica Rusije i pro irili sve do leske. Ondje su se zaustavili, a kad se pro ulo za smrt velikog kana Ogetaja (1241.) njihov se talas odanle opet povukao. Nijemci su se u velikom broju naselili samo u leskoj, koja se otad po inje germanizirati. Oni, koji su prodrli u unutra njest zemlje, unijeli su onamo gradski ivot i formirali gra anstvo, koje su titile povlastice i magdebur ko pravo, pa su tako za mnoga stolje a ondje o uvali svoju nacionalnost. Osim njih bile je joi idova, koje su pregoni u vrijeme kri arskih ratova; u XI. i XII. st. pretjerali iz Njema ke i Ugarske prema Poljskoj. Polazak e ke dinastije u Poljsku za vrijeme Vaclava II. i Vaclava III. (1300-1305) imao je tu posljedicu, da je ondje kraljevski naslov uspostavljen. U povodu smrti Vaclava III., velika i su na prijestolje pozvali vojvodu Vladislava I. Njegov sin, Kazimir Veliki (1333-1370) bio je za svoju zemlju otprilike ono, to je za e ku bio njegev suvremenik, Karlo .IV., ijom se politikom neosporno nadahnuo. elio je da Krakovu dade one zna enje, koje je Karlo dao Pragu, pa je ondje, po uzoru na Prag, osnevano sveu ili te (1364.) Nastojao je da organizira kraljevsku administraciju, pa je u tu svrhu obrazovao sredi nje sudi te, dr avnu riznicu, postavio dr avnog kancelara, i cijelo svoje vladanje prilagodio zapadnom tipu, koji je usvojila e ka. Ali se sna na kraljevska vlast mogla nametnuti samo onda, ako se oslanjala na usluge, to ih je iskazivala narodu te ga je time zainteresirala za svoje odr anje. Francuskim je kraljevima u XII. st. polazilo za rukom da odr e ravnote u snaga u borbi sa svojim velikim vazalima samo tako, da su sklopili savez s gra anstvom; me utim, malobrojno njema ko gra anstvo u Poljskoj, nije moglo postati pomo nik krune. U toj potpuno ratarskej zemlji plemstvo je i po svojoj snazi i po svem utjecaju jo usred XIV. st., isto onako nepomirljivo prema monarhijskoj vladavini, kao to je to prije tri stotine godina bilo plemstvo frana kog carstva. To ne zna i, da se poljsko plemstvo nije veoma razlikovalo od frana kog. Osnovno obilje je plemstva na Zapadu je njegova dru tveena funkcija, dok poljsko plemstvo obilje ava njegov pravni karakter. One je u Poljskoj pro ivjelo mnogo jednostavniji histerijski razvoj, pa se izravno nadovezuje na slobodne ljude iz barbarskog doba; sa uuvalo je sav njihov ponos i samo za sebe tra ilo pravo da formira naciju. Ono poznaje i priznaje samo seljake-kmetove, koje ono eksploltira i prezire. Nad njim je samo kralj, iji auteritet ono priznaje samo uz uvjet, da vlada u interesu plemstva i zajedno s njim. Duh, koji ga pokre e i koji e ga uvijek pokretati, bio je duh slobode, ali je to bila sloboda namijenjena same

219

jednoj kasti, tako da je to pribaavilo poljskoj dr avi u sve ve oj mjeri paradoksalno obilje je aristokratske demokracije, koje e ostati karakteristi no za nju sve do njezina kona nog sloma. Tako se djelo, o kom je Kazimir sanjao, pokazale neostvarljivo. Njegovi poku aji kraljevske centralizacije morali su, htio on to ili ne htio, oslabiti plemstvo. Ono je to tako dobro shvatilo, da mu je dalo nadimak selja ki kralj, dok je, naprotiv bijedni ratarski puk, kojim je one vladale sve do najnovijih vremena, stolje ima sa uvao uspomenu na punu po tovanja prema tome vladaru, koji je u njemu na trenutak pobudio nadu, da e njegova bijeda prestati. S Kazimirom se l370. ugasila dinastija Pjastovica. Njegov nasljednik, kralj Ludovik Ugarski, odmah je sklopio sporazum s plemstvom. Koncesije, koje mu je dao, bile su prve od onih pacta conventa, to ih je plemstvo otad tako esto nametalo kruni, tako da je sudbina zemlje najzad potpuno pre la u njegove ruke. Uostalom, prva primjena tih ovlasti izvanredno je pove ala mopoljske dr ave. Kazimir je osvojio Galiciju i Voliniju i time pro irio granice kraljevstva sve do litavskog podru ja. Litavci su se naime od po etka XIV. st. okrenuli od Balti kog mora, odakle ih je potisnuo teutonski red, i upravili poglede prema jugu. Svoju su vlast pro irili na zapadnoruske kne evine i dosegli obale Crnoga mora. Premda su dotad ostali pogani, ipak su ti dodiru sa svojim pravoslavnim podanicima po eli prihva ati njihovu vjeru, pa se inilo, da je njihova budu a pripadnost gr koj crkvi sigurna. Ali, kad je 1382. umro Ludovik Ugarski, poljsko je plemstvo eljelo da izbjegne njegovu bratu Sigismundu, pa je ruku mla e kraljeve k eri Jadvige ponudilo litavskom knezu Jagelu, uz uvjet, da se pokrsti i prihvati katoli ku vjeru. Pogodba je bila prihava ena. Jagelo je postao poljski kralj pod imenom Vladislav II., a njegov je narod u isto vrijeme kad i on prihvatio katolicizam; Litavska se kne evina ujedno zdru ila s Poljskim kraljevstvom, premda je formalno i dalje ostala nezavisna kne evina (1386.)92 Otkako su se naselili u Prusiji, Teutonci su pod izgovorom poganstva vodili protiv Litavaca rat za istrebljenje. Me utim, upravo sad smo vidjeli, da tim barbarima nije bilo gotovo nimalo, stalo do njihove vjere. Ali je bilo mnogo unosnije i mnogo zabavnije, kako god neobi no zvu ala ta rije , odagnati ih odonuda hajkom; jer teutonski je red ondje protiv njih organizirao prave hajke na ljude. Vijesti o tome pro irile su se po cijeloj Evropi, pa su vladari i seniori sa Zapada odlazili, kao na sportske sastanke, na te pohode, koji su se prire ivali svake zime, kad bi se tamo nje mo vare smrzavale i time postajale prohodne. Takvo poni enje vjerskog osje aja i tako surovi postupci pokazuju, koliko je teutonski red dotad ve odbacio onaj kr anski prozelitizam i onaj juna ki misticizam, koji ga je nadahnjivao u prvo doba njegova postojanja. Vojni ko redovni tvo, koje je stvoreno da se bori protiv islama, moglo je o uvati svoje tradicije samo tako, da ostane vjerno svome prvobitnom poslanju, kao to je to bilo s vitezovima Sv. Ivana Rodskog ili s vitezovima Alcantare i Calatrave u panjolskoj. Nasuprot ovima, teutonci i templari isticali su se, odvrativ i se od Istoka, sad jo samo energijom, kojom su i jedni i drugi nastojali posti i svjetovne ciljeve. Njihova regula okrenula se, da tako ka emo, protiv osje aja, koji su je nadahnuli u po etku, pa je snagu koju je tim redovilna dala, upotrebila samo tako, da ju je upravila na stjecanje bogatstva i mo i. Isto onako, kao to su templari od sredine XIII. st. postali strahovita finacijska snaga, tako su teutonci, po to su istrijebili pruske pogane, stali iskori tavati njihovu zemlju kao savr eni upravnici poljoprivrednih imanja. Njihovi prostrani zemljoposjedi, kojima su upravljilli Grosschafferi opskrbljivali su svojim itom, znatnu izvoznu trgovinu, kojoj je Bruges bio glavna etapa. Svote, koje su teutonci time dobivali, korisno su ulagali u kamatne zajmove. Ali red je bio tek vite ka oligarhija; njihova oholost i sebi nost najzad je stanovni tvo, kome su se smatrali gospodarima, dovela do o ajanja. Od kraja XV. st. gradovi i seosko plemstvo podnosili su njihov jaram samo s krajnjim nestrtpljenjem.

92

Trajna unija Poljske i Litve progla ena je 1499.

220

Novi poljski kralj nije propustio da se tim okolnostima okoristi. Kao Litvanac, bio je vatren neprijatelj Nijemaca. Njegov dolazak na prijestolje u inio je rat s teutoncima neizbjdivjm. Izbio je 1409. Idu e godine je poljska vojska nanijela redu stra an poraz kod Tannenberga (15.srpnja 1410). To je za teutonce zna ilo po etak sloma. Gradovi, i plemstvo nisu oklijevali, da se pobune protiv njega. Godine 1454. podvrgli su se vrhovnoj vlasti Poljske. Najzad se veliki me tar 1466. pomirio s time, da Kazimiru II. ustupi Isoto nu Prusiju s Danzigom, Torunjom, Marienburgom i Elbingom. Preostala Prusija zadr ala je, politi ku autonomiju, ali je otad bila dio poljske dr ave. Nitko se u Njema koj nije zaintresirao za taj uzmak njema kog utjecaja. Stanovni tvo zemlje, osim primorskih gradova, brzo se poloniziralo, pa je tako slavenska narodnost ponovo zauzela te zemlje, iz kojih je izagna na u XIII. st. Poljska je otad posjedovala iroku granicu na obali Balti kog mora. Na jugu je dopirala do Crnog mora. Mogla joj je biti sigurna sjajna budu nost, da nije turska provala u isto vrijeme kr anima zatvorila trgovinu s Azijom. Uostalom, u zemlji se nitko nije zanimao za ekonomski razvoj. Jagelov dolazak na vlast bio je za plemstvo prilika, da kona no utvrdi svoj polo aj. Novi mu je kralj me u ostalim povlasticama obe ao, da e ga osloboditi poreza. Tako se Poljska pod ezlom svojih kraljeva odlu no pretvarala u plemi ku republiku. Ju ni Slaveni, Hrvati, Slovenci, Srbi i Bugari ivjeli su u veoma razli itim prilikama od onih u Poljskoj i e koj. Slabost, Hrvata dovela ih je rano pod prevlast Mad ara, koji su se pobrinuli da im ne dopuste ni najmanju politj ku autonomiju. Naprotiv, Srbi i Bugari koji su se naselili na jugu Dunava, na podru ju gr koga carstva, i koje je obuhvatila gr ka crkva, okoristili su se slabo u Carstva poslije, Justinijanove vladavine i duboko prodrli u Makedoniju, pa ak i u Gr ku. Ovi u Gr koj s vremenom su se helenizirali a oni u Makedoniji sa uvali su svoj jezik i svoje obi aje, kao i Germani, koji su zaposjeli sjeverna podru ja Carstva. U X. st. za bizantskog cara, Romana I. Lekapena (920-944), . Bugari su ugrozili Carigrad i on im je morao pla ati danak. Nikefor Foka (963-969), zatim Ivan Cimisk i Vasilije II. Bugaroubica (976-1025) nametnuli su im ovisnost o Carstvu. Ali uo i etvrtog kri arskog rata, oni su se digli na ustanak. Iz tog ustanka rodilo se novo bugarsko carstvo Asenida. Baudoin je poginuo u ratu, to ga je poveo protiv njih. Srbima je pod Stefanom Nemanjom po lo za rukom da zbace bizantsku vlast. Njegov sin, Stefan I., uzeo je kraljevski naslov. Njegovi nasljednici pro irili su svoju vlast na ra un Carstva i Bugara, kojih je mouni tio Stefan UroIII. Njegov sin, Stefan Du an osvojio je cijelu Makedoniju i Albaniju i pro irio svoj posjed sve do podru ja na sjeveru od Save. Uzeo je carski naslov i dao se kruniti kao car Srba i Grka (1346). Od pada u ruke Latina. Carstvo se, dakako, vi e nije moglo boriti, pa je nastojalo zadr ati samo obale, dopu taju i, da se na njegovim granicama osnuje srpsko carstvo, o kom se mo e re i, da bi se domoglo i Bospora, da dolazak Turaka nije pobrkao prilike na Balkanu. Zabiv i se kao klin li slavensku masu, Ugri ili Mad ari su najprije dugo terorizirli Njema ku, pa ak i sjevernu Italiju, prodiru i onamo najstra nijim konjani kim plja ka kim upadima. Po to su ih Henrik I. i Oton porazili, najzad su se naselili u Podunavskoj nizini i usvojili crkvu svojih pobjednika. Za Silvestra II. pristali su uz Rim, podigli nadbiskupiju u Granu i dobili svoje vjersko sredi te. Ako je mogu e ista i neki primjer za bezna ajnost rase u historijskom razvoju, onda je to primjer Mad ara.93 Po svom podrijetlu, kao i po svom jeziku, ti Finci, ro aci Turaka i Mongola, potpuno su tu i etni koj skupini indoevropskih naroda. Pa ipak, tek to su zauzeli svoje mjesto me u njima i prihvatili kr anstvo, njihov je dru tveni ivot, usprkos krvi, koja im kola po ilama, usprkos njihovu indeksu
93

Zanimljivo je konstatirati, da je Finska republika u po etku 1917. poslala izasalstvo u Mad arsku da taj po svom finskom podrijetlu ro a ki narod obaviijesti o svom ro enju .

221

lubanje i lingvisti kim obilje jima njihova jezika, postao tako sli an dru tvenom ivotu njihovih susjeda, da ibi sigurno bilo nemogu e prepoznati ih kao uljeze, kad to ne bismo znali unaprijed. To se de ava stoga, to se tjelesno bi e naroda potpuno podvrgava njoihovom moralnom bi u. Budu i da su jo bili barbari i bez vlastite kulture, Mad ari su mogli o uvati svoje finsko podrijetlo samo tako, da su o uvali svoju vjeru. Ali postav i kr ani, morali su u i u evropsku zajednicu i dokazati da i oni imaju onu tobo nju sposobnost asimiliranja, koju stanovita historijska kola pridaje germanskoj rasi, a koju uistinu imaju svi barbari. Do av i u dunavsku ravnicu kao osvaja i, podvrgli su svojoj vlasti tamo nje slavensko stanovni tvo i pretvorili ga u svoje kmetove. U tome nema ni ega, to bi moglo biti pripisano njihovoj rasi. Langobardi su u inili posve isto u VII. st u Cisalpinskoj Galiji. Samo to su Langobarde, kao manje kulturne od pobije enih, ti pobije eni brzo latiniizirali, dok su Mad ari u dodiru sa svojim podanicima, koji nisu bili napredniji od njih samih, bez muke sa uvali svoju nacionalnost i ive i na istom podru ju s njima ostali dominantan narod. Kao i kod svih ratarskih naroda, uskoro se formiralo magnatsko plemstvo. Uostalom, u Mad arsku, iz istih razloga kao i u e ku i Poljsku, nije prodro feudalni sistem. Kad je Stjepanu I. (997-1038) po lo za rukom da ukloni knezove, koji su dotad me u sobom dijelili vlast u zemlji, i kad je zajedno s krunom, koju mu je poslao papa Silvestar, uzeo kraljevski naslov, tim je magnatima nu no dao da sudjeluju u vr enju monarhijske vlasti. Oni su 1222. iznudili od Andrije II. zlatnu bulu, koja im je priznala pravo, da se, zajedno s biskupima, svake godine sastaju u Stolnom Biogradu, kao i pravo da se pobune protiv kralja, ako povrijedi njihove privilegije. Ta je zlatna bula nastala gotovo u isto vrijeme kad i engleska Velika povolja. Ali koliko je pou na suprotnost tih dvaju tekstova! U Engleskoj je uz plemstvo stajalo sve enstvo i gra anstvo, i zakon, to ga je kruna morala prihvatiti, bio je zaista op enarodni zakon. U Ma arskoj, naprotiv zlatnu bulu ugovara samo jedna kasta u svom vlastitom interesu. Pritom je ona spasavaju i te svoje interese rtvovala interese ostalog naroda. Nema sumnje, da hi bilo druk ije, da je Mad arska imala gra anstvo. Ali kao to su zakasnile i e ka i Poljska, tako je i Mad arska zaostala u potpuno ratarskim ekonomskim prilikama. Kao i kod njih, tako se i u Mad arskoj jedino gra anstvo, koje je ondje postojalo od XII. st. dalje, sastojalo od njema krih useljenika, koji usred mad arskog naroda ostaju stranci, i koje kraljevske povlastice jo vi e odvajaju od ostalog stanovni tva. Mo da bi osvojenje Dalmacije, koje je izvr eno u po etku XII. st. i koje je Mad arskoj osiguralo izlaz na Jadransko more, moglo s vremenom preko Splita i Zadra pota i trgova ki promet u unutra njosti zemlje i tako stvoriti zametke gradskog stanovni tva, koje bi se dalje razvijalo. Ali za to je bilo potrebno ivjeti u miru. Me utim dodir zemlje s brojnim susjedima, koji su ivjeli uz njezine granice: s e kom, Poljskom, Ju nim Slavenima i Bizantskim carrstvom, a da i ne ubrojimo Veneciju, koja je ljubomorno nastojala da sa uva svoje gospodstvo na Jadranu, - primoravao ju je da ivi u neprekidnom ratu, koji se vodio sad na jednom sad na drugom mjestu. Na istoku se Mad arska otvarala prema onom neodre enom podru ju azijskog barbarstva, pa je morala suzbijati ili svojoj vlasti podvrgavati opore Pe enega, a kasnije Kumane, koji su do li iz ju ne Rusije. Morala je pored toga biti na oprezu i pred onim narodom, to se formirao od Slavena i Finaca, izmije anih s potomcima nekada njih rimskih kolona u Daciji, od kojih su oni najzad preuzeli romanski dijalekt, a koji e jednoga dana postati narodom dana nje Rumunjske. To tako uzburkano dru tvo umalo da nije uni tila provala Monngola. Pusto enja, to su ih oni izvr ili, nisu nigdje bila tako stra na, kao u Podunavskoj nizini, osim mo da u Rusiji. Kad se provala povukla, trebalo je zemlju takore i ponovo napu iti. Kralj Bela IV. (1235-1270) prionuo je uz taj posao koliko god je bolje mogao: pozivao je Talijane, nanovo dovodio Nijemce, pove av i time broj onih, to su se veprije naselili u Sedmogradskoj (Transilvaniji, Erdelju) i ondje ostali. God.1245. osnovan je Budim. Talijani su u zemlju unijeli vinogradarstvo. Rumunji su se na iroko naselili ravnicom kao obra iva i zemlje. Tridesetak godina poslije toga, Mad arska je ponovo bila dovoljno jaka da pru i pomoRudolfu 222

Habsbur kom protiv Otakara e kog i da u korist Njema ke zaustavi ekspanziju eha, koja joj je prijetila. Uskoro je mogla opaziti, da su je Habsburzi, postav i njezinim susjedima, uklju ili u svoje dinasti ke planove. Kad je kralj Ladislav IV. umro bez djece, Rudolf Habsbur ki je uradio kao da se odlu uje o nekom carskom lenu, pa ju je dao svome sinu Albrechtu. Ali otkako je papa Silvestar II. poslao Stjepanu kraljevsku krunu, pape su Mad arsku smatrale lenom Svete Stolice, pa ju je Nikola IV. smjesta zatra io za Karla Martela, sina Karla II. Napuljskog i urjaka Ladislavljeva. Da bi izbjegli tim strancima, magnati su dali krunu Andriji III., potommku nacionalne dinastije, a kad je ovaj 1301. umro, priznali su sina Karla Martela, Karla Roberta (1308-1342) . Tako se ta Francuska, an ujska dinastija, koju je papinstvo iz protivljenja Hochenstaufovcima, udomilo u Napulju, sada iz protivljenja Habsburgovcima presadila u Mad arsku. Ondje je imala ostati na vlasti sve do 1382. U tom je razdoblju uvelike pridonijela uno enju zapadnja kih obilje ja u tu zemlju. Najve i kralj iz te ku e bio je Ludovik (1342-1382.) , koji je zaposjeo Moldaviju, to su je napustili Mongoli, pokorio Hrvatsku i primorao Venecijance da mu ustupe obale i otoke Jadranskog mora sve do Dra a. Njegova politika svjedo i o postupcima i ambiciji velikoga kralja, ali je ona bila bezumna batom svojom veli inom. Kad je bio ubijen, njegov brat Andrija, mukraljice Ivane Napuljske, poveo je dvije vojne protiv toga kraljevstva. Toj talijanskoj politici pridru uje se i njegova politika na sjeveru, jer je, kao to smo ve vidjeli, bio i kralj Poljske, tako da se njegovo djelovanje protezalo od Visle do Jadranskog i Crnog mora. Bio je suvremenik Karla IV. i Kazimira Poljskog, a i radio je poput njih. Ta uporedba me u njima zanimljiva je. Ludovik je u Pe uuhu osnovao sveu ili te. Ugla eni dvorski obi aji po eli su se iriti me u velika ima. Ta sredina XIV. st. bila je za e ku, Poljsku i Ugarsku zanimljivo razdoblje zbog utjecaja, ne u re i francuskog ali svakako zapadnj kog, koji je do ao na mjesto njema koga to je vladao u XIII. stolje u. Ludovikov polo aj nije imao budu nost. Nije imao sina, a osnovao je tvorevinu, koja je bila isto tako golema kao i lomna. Poljska je pre la u vlast Jagelovu. Jedan an uinski ro ak, Karlo Dra ki, ubijen je 1387. a kraljem je najzad priznat Sigismund Luksembur ki, koji se o enio Ludovikovom k eri Marijom. To je bila bijedna vladavina. Na obzorju su se po eli pojavljivati Turci. Svaka politika prema Jadranskom moru sad je bila nemogu a. Naslovi rimskoga kralja i cara, to ih je ugarski kralj dobio, nisu mogli spasiti te zemlje. Oni su ga, naprotiv uvukli u rat protiv Husita. Planovi koncila obja njavaju se, kako smo vidjeli, turskom opa no u, ali nisu doveli ni do kakva rezultata. Kad je Sigismund 1437. umro, ugarsku je krunu dobio Albreht Austrijski, koji se o enio njegovom k er i Elizabetom. On je prerano umro (1439), a da nije imao vremena da osigura habsbur ku vlast u toj zemlji, koje e se povijest odsad za dugo vremena zdru iti i ispreplesti s povije u turskog prodora. Sveukupni dojam, to izbija iz povijesti Slavena i Mad ara do sredine XV. st., mogao bi se formulirati tako, da su oni-dodu e u li u zajednicu kr anskoga svijeta, ali su ipak ostali gotovo posve tu i, evropskoj zajednici. Nedostajalo im je poznanstvo s rimskom kulturom, koje je karoliri ko carstvo donijelo Germanima. Oni i nisu ivjeli i pod onim teokratskim re imom, gdje je intmni savez duhovne vlasti sa svjetovnom ovu u inio propagatorom svega onoga, to je crkva jo sa uvala od uprave, prava, znanosti i knji evnosti rimske. Carstvo Otona prerano se i potpuno orijentiralo prema Italiji, pa je stoga odustalo da te narode podvrgne svome utjecaju; tako se prodiranje Zapada kod njih izvr ilo samo posredstvom njihovih biskupa i redovnika. Ali budu i da su ovi bili prepu teni sami sebi i bez ikakve polilti ke mo i, a djelovali, su predaleko od ari ta vjerskog ivota, njihov je utjecaj nu no ostao 223

veoma povr an i nije pre ao podru je vjere i discipline. Kod tih naroda ne susre emo ni, domanijalne organizacije, ni feudaliznama; oni ne sudjeluju u ratovima za investituru, ni u kri arskim ratovima. Jedina posljedica te velike epopeje, koja je zahvatila i te zemlje, bilo je to, to su na njihovom podru ju potra ili uto i te idovi, koje su Kristovi vjernici na drugoj obali bez milosti progonili. A poslije, kad se ekonomski ivot na Zapadu pod utjecajem trgovine obnovio i kad je na podru ju izme u Sredozemlja i Sjevernog mora po elo vrvjeti gra anstvo, taj im, se veliki pokret otkrio iznenadnim naletom njema ke kolonizacije. Zaostav i, u svojim starim ratarskim institucijama., oni su ustuknuli pred naletom. Du Labe su se povukli pred osvaja ima, a drugdje su im dopustili da se, nasele u njihovoj zemlji i da osnivaju gradove, koji su usred njihovog nacinalnog mno tva ostali kao tu inski otoci. S dolaskom tih prido lica, koji ih preziru; ali koje oni trebaju, otpo inje doba povr ne germanizacije, koje traje sve do sredine XIV. st. Tada se po inje javljati reakcija, koju predstavljaju gotovo u isto vrijeme u e koj Karlo IV., u Poljoskoj Kazimir I, a u Ugarskoj Ludovik I. Njema ko prodiranje prestaje, i u sve tri zemlje vidimo gdje se budi vlastita nacionalna energija. To se o ituje u veoma razli itim oblicima: u e koj kao provala husitizma, u Poljskoj kao osvojenje Prusije, a u Ugarskoj kao prodor prema Jadranu. ini se, kao da je do ao trenutak, kad e zapadni Slaven i i Mad ari prihvatiti aktivnu ulogu u evrpskoj kulturi. Ali su u to veTurci po eli napredovati preko Balkanskog poluotoka, pa e njih zapasti da podnesu udar njihova naleta; morat e se vratiti istoku i braniti tu zapadnu kulturu umjesto da sudjeluju u njezinoj izgradnji.

224

 ETVRTO POGLAVLJE PANJOLSKA - PORTUGAL - TURCI I. PANOJOLSKA I PORTUGAL Kri arski ratovi napali su islam u njegovu sredi tu. Muslimanski je svijet sa svih strana okru avao Palestinu, pa je za odr anje protivute e njegovu pritisku na tom uskom obalnom podru ju trebalo razviti sna nu ofenzivu, koju Zapad u toliko udaljenosti i sa sredstvima, kojima je raspolagao, nije mogao ostvariti. Zbog toga se, po to je izgubio polo aje, koje je osvojio polet prvog kri arskog rata, uzalud trudio da ih ponovo osvoji. Poslije Louisa Svetog Levant je izgubio svoje zna enje za vojne operacije i postao samo etapa evropske trgovine s Istokom, to je ostao sve do otkri a Novoga svijeta. Uzajamni polo aj muslimana i kr ana u panjolskoj bio je posve druk iji. Izgledi obaju protivnika bili su tu mnogo manje jednaki. Tu su se susretali licem u lice, na veoma ograni enom bojnom polju, a oba su u slu aju poraza imali kamo da se povuku i gdje da se oporavljaju u o ekivanju novih bitaka. U takvim okolnostima kona no je pobjeda morala pripasti onome, tko dulje zadr i napada ku energiju, to jest onome, tko je bio siroma niji a to su bili panjolci. Jer njih nije u rat gonila samo vjera. Nesavladljiva elja da osvoje one lijepe gradove i ona lijepa polja, koja je muslimanska obrtna proizvodnja i zemljoradnja stvorila kao suprotnost planinskoj goleti onih krajeva, koje su dr ali panjolci u inila je jovatrenijom njihovu mr nju prema nevjernicima. Njihov nalet protiv islama podsje a bar svojim po ecima ma provalu barbara. Ali ti su barbari bili kr ani, i to e ih sprije iti da se stope s pobije enima, kao to su se neko Germani stopili s romanskim stanovni tvom, kad su do li u njegovu sredinu. Rasa pritom nije imala nikakvu ulogu. Turci su se u X. i XI. st. usprkos svom mongolskom podrijetlu, bez te ko a asimiliraji semitskoj kulturi bagdadskih Arapa. Ni ta ne dokazuje, da se i panjolci, da su u trenutku, kad su do li u dodir s islamom, bili pogani, i oni ne bi jednako tako obratili. Materijalna nadmo vi ih kultura najsna nije je sredstvo, kojim te kulture propagiraju svoju vjelru me u poganima. Naprotiv, kod pristalica neke strane i ekskluzivne vjere vesam njihov sjaj i njihovo bogatstvo poja avaju, i do mr nje rasplamsavaju vjersko protivljenje, jer poprimaju zna enje bezbo nosti i uvrede pravoga boga. Zbog toga je grabe i plja kanje unaprijed dopu teno, a najsuroviji se nagoni mogu slobodno razuzdavati ne uznemiruju i savjesti. Du nost, osje aj i interes zdru uju se kod panjolskih kr ana i slo no ih nagone u sveti rat. Bio je to sveti rat u punom smislu rije i, jer njegov cilj nije bio obra enje, nego pokolj ili izgon nevjernika. Kod panjolaca nije bilo ni traga onoj tolerantnosti, koja je katoli kim podanicima muslimana, Mozarabima, dopu tala slobodno vr enje njihovih vjerskih obreda. Njihov vjerski ekskluzvizam bio je tako potpun, da on ne dopu ta odlaganje oru ja ni pred javnim odrcanjem stare vjere, i da mu Morisci (pokr teni muslimani) ulijevaju nesavladljivo nepovjerenje. Nije bilo dovoljno da je netko kr anin; trebalo je da bude stari kr anin, a to je zna ilo potomak stare panjolske loze , pa je tako nacionalna pripadnost postala dokazom pravovjernosti, a nacionalni se osje aj stopio s vjerom i pro eo se njezinom nepomirljivo u i njezinim arom. Vesmo prije u tekstu vidjeli, da su Mauri, kad su u polovini XI. st. uvidjeli, da se ne mogu oduprijeti pobjedonosnom oru ju kr ana, dozvali iz Maroka u pomoAlmoravide. Bitka na poljanama kod Salake (1086) zaustavila je polet panjolaca, ali ga nije slomila. Premda rat kroz cijelo jedno stolje e nije doveo ni do kakvih velikih vojnih pothvata, ipak ga obilje ava neprestana estina. Juna tva heroja daju hranu romansama, koje otprilike u isto vrijeme, kad francuska feudalna epopeja nalazi svoj izraz u pjesmama o Rolandu, veli aju slavu Cida Ca 225

Mpeadora, koji je umro 1099., dakle iste godine, kad je zauzet Jeruzalem. Dok je Roland postajao veliki lik evropske knji evnosti, Cid je ostao lokalna slava. To se dogodilo zato, to je pa nju suvremenika privukao mnogo bu niji prizor kri arskih ratova, pa je ona u XII. st. zanemarila panjolski rat, kao to e se to dogoditi i 1812, kad je tu pa nju privukla vojna u Rusiju. Pa ipak, isto onako, kao to je opadanje Napoleonove mo i otpo elo u panjolskoj, tako je i opet panjolska pribavila srednjovjekovnom katoli anstvu njegove jedine trajne pobjede nad islamom. One bi bile postignute br e i odlu nije, da je kr anstvo ujedinilo svoje napore protiv zajedni kog neprijatelja. Na alost kraljevi Kastilije i Aragona bili su me u sobom besprekidno u zavadi ili su se morali braniti od zahtjeva plelemstva, pa su tako pru ali neprijatelju isuvi e mogu nosti da se oporavi od njihovih udaraca i da im se osveti. Godine 1195. postigao je emir Jakub Almansor kod Alarcosa tako sjajnu pobjedu nad kraljem Alfonsom VIII. od Kastilije., da se na trenutak moglo bojati sveop e katastrofe. Ali papinistvo nije u svojim planovima svetoga rata nikad gubilo iz vida to, desno krilo krr anstva, na kom je stajala panjolska. Inocent III. je smjesta intervenirao. Potakao je vjernike da uzmu kri , poslao je novaca i protegao svoju za titu na oto ke kraljeve. Petar II. Aragonski dao je da ga okruni papa, a svoje je kraljevstvo priznao lenom Svete Stolice. Zahvaljuju i poticajima iz Rima, Aragon, Kastilija, Leon i Portugal udru ili su ovaj put svoje snage. Bitka kod Navasa de Tolosa 1212. osvetila je poraz kod Alarcosa i slomlila muslimanski otpor. Otad je napredovanje kr ana bilo neodoljivo i kona no. Jaime I. Aragonski (1213-1276) zauzeo je Baleare; ,a 1238 se domogao Valencije. Ferdinand III. Kastilijski postao je 1236. gospodar Kordove, a 1248. gospodar Seville. Dotle je Alfons III. Portugalski pripojio pokrajinu Algarve i dao svome kraljevstvu onaj opseg, koji je ono zadr ala sve do danas. Od svih njegovih posjeda u panjolskoj, islamu je ostalo samo podru je Granade, a i ono je palo u vazalsku ovisnost o Kastiliji. panjolske su dr ave u po etku bile brojne, ali kako su se irile prema jugu i rasle na ra un Maura, postajale su sve kompaktnije, jer su se zbijale jedna uz drugu. Asturija, Galicija i Leon (1230) ujedinile su se s Kastilijom; Katalonija se pridru ila Aragonu. Navarra je pre la u vlast jedne francuske dinastije; bila je osim toga suvi e sku ena u planinama, a da bi se mogla takmi iti sa svojim sretnijim susjedima, pa se stoga povukla u zatvoren mjesni ivot. Portugal je velikom razvedeno u svojih obala i tokom svojih rijeka Douro i Tajo u biti bio, orijentiran prema zapadu, pa je, da se tako izrazimo; okrenuo le a Poluotoku, koji su me u sobom podijelile Kastilija i Aragon. Od tih dvaju kraljevstva, prvo je bilo mnogo ve e po svom prostranstvu, ali je drugo imalo bolji polo aj, pa je samim tim prije do lo u dodir s vanjskim svijetom. Pritom ne mislim na ona velika lena, to ih je aragonska dinastija veodavno imala na sjeveru Pireneja. Ta su lena mogla samo uvu i u sukobe s francuskim kraljevima, koji su za Aragonce bili unaprijed izgubljeni. Zbog toga ih je Jaime I. razborito ustupio Louisu Svetom, a ovaj se za uzvrat odrekao vrhovne vlasti nad Katalonijom (1258.) Aragoniju je njezin polo aj na obali Sredozemnog mora privukao Evropi i dao joj, veu XIV. st. manje usko panjolsko obilje je nego ta ga je imala Kastilija. Taj ju je polo aj poticao da zauzme svoje mjesto u trgovina s Levantom, koja u Srednjem vijeku ima izrazito veletrgova ko obilje je. Barcelona je bez oklijevanja krenula puutem, to su ga otvorile Venecija, Piza i enova, i njezini se mornari u XII. st. sastaju s talijalaskima i provansalskima u raznim lukama Sirije i Egipta. I bata je pomorska aktivnost mnogo vi e negoli rodbinstvo Petra III. (1276-1285) s Manfredom privukla Aragoniju u sicilske poslove i navela panjolsku da ve1285. zauzme, svoje mjesto, u tom kraljevstvu, koje je bilo osjetljiva to ka tada nje evropske politike i odakle se panjolska vlast poslije imala pro iriti na ostalu Italiju. Za Petrovih se nasljednika nastavila ekspanzija kraljevstva u podru ju Sredozemlja. Alfons III. (1285-1291) osvojio je cijelo oto je Baleara, koje je najprije neko vrijeme bilo vazahko kraljevstvo, a zatim, pod Petrom IV. (1336-1387), pripojeno aragonskoj kruni. Alfons IV. (1327-1336) borio se s envom za posjedovanje Korzike i Sardinije. Pod Alfonsom V., 1443., osvojeno je Napuljsko kraljevstvo. Tako se Aragonija pretvorila u velevlast na Sredozemnom moru. Baona je panjolskoj, koju od Evrope odvajaju Pireneji, otvorila jedini put u Evropu, kojim je ona mogla doprijeti, a to je bio vodeni put. Dovoljno je pomisliti na to, kakva bi bila vladavina Karla V., da u njegovoj ba tini nije bilo Sicilije. 226

Pa ipak prava panjolska nije Aragon, nego Kastilija. Ona je imala najve i i najslavniji udio u ratu protiv Maura; najpopularniji junaci toga rata bili su njezini podanici: Cid u XI. st., Perez de Castro u XIII.st., a i romanse, koje pjevaju o njihovim podvizima, tako er su nastale ondje. U Kastiliji je plemstvo bilo brojnije i utjecajnije nego drugdje. Ondje se formirao nacionalni jezik i nacionalni karakter. Nema sumnje, i Kastilija je odr avala neke veze s inozemstvom. Njezine luke na Gaskokonjskom (Biskajskom) zaljevu otpremale su brodove na dosta aktivnu pribre nu plovidbu prema flandrijskim obalama, pa su njihovi trgovci 1280. dobili u Brugesu povelju o povlasticama. Ali ni trgovci iz tih luka ni njihovo brodovlje ne mogu izdr ati upore enje s trgovcima i brodovljem iz Barcelone. Zbog toga nije udo, to kastilski kraljevi nisu bili uvu eni u veliku evropsku politiku kao aragonski. Ve smo vidjeli prije u tekstu, kako je Alfons X. (1252-1284)dopuustio, da ga jedna prili no udna ambicija navede, da kupi naslov rimskog kralja; ali iz toga nije mogao izvu i nikakve koristi. Dinasti ke sva e, 94 koje obilje avaju vladavinu Sancha IV. (1284-1295), koga su napali infanti dela Cerda,' dovele su do intervencije francuskog kralja, koja je, uostalom, zavr ila nesretno. Poslije je Petar Okrutni (13501369)u borbi sa svojim takmaccm Henrikom de Transtamare, koga je pomagao Duguesclin, sklopio savez s Crnim Princem. To je gotovo sve, na to se svodi vanjska politika Kastilije sve do onog trenutka, kad e panjolska, postav i odjednom velika sila, nabujati i preplaviti svijet. Sve do kraja XV. st. njezino je djelovanje usko ome eno granicama Poluotoka. Kastilija se nije ograni avala samo na to, da se bori protiv Maura. Na zapadu je grani ila s Portugalom, a na istoku s Aragonijom, pa se neprestano zapletala u sukobe, koji su i pre esto imali prilike izbijati na temelju rodbinskih veza me u kraljevskim porodicama, bilo u povodu regentstva namjesto nekog malodobnog vladara, ili li vezi s legitinmosti nekog nasljednika na prijestolju. To su one ncerestane kavge me u kr anskim dr avama, koje su granadskom kraljevstvu omogu ile da se odr i usprkos svojoj slabosti. ak se doga alo, da se i ono upletalo te kavge i tako produ avalo razmirice, koje su za nj bile tako korisne. Uza svete dinasti ke borbe, Kastilija, Aragon i Portugal isti u se o iglednom sli no u, nekim jednakim izgledom, kakav susre emo kod djece istih roditelja, a to veoma prosto obja njava analogiju njihova povijesnog razvoja. Osim u Kataloniji, kojoj je premoBarcelone pridala posebno obilje je, o ito i upadno jo i danas, posvuda nalazimo iste institucije i iste dru tvene skupine. Plemstvo je u biti vojni ki sloj, pa je u odnosu prema kralju dugo zadr alo oholo i drsko dr anje, kao to je, na primjer, pravo panjolskih granda, da u vladarevoj prisutnosti ostanu pokrivene glave, koje se poslije u vrijeme apsolutne monarhije, sa uvalo kao njegova neopasna, ali karakteristi na uspomena. Da bi se oduprli tome plelmstvu, koje se sastojaio od ricos hombres i hidalgos, kraljevi se od po etka XIII. st. oslanjaju na gra anstvo. Takvo im je dr anje nametao njihov politi ki interes isto onako, kako je to bilo i u Francuskoj po ev i od Louisa VII. Ali je savez gradova i krune u panjolskoj bio mnogo tje nji i trajao je mnogo dulje, nego u Francuskoj. Za to? Mo da zato, to je ondje plemstvo bilo drzovitije. Gra ani su od kralja o ekivali mir i sigurnost na velikim putovima. Da bi to postigli, oni i sami stvaraju lige (hermandades) kao i njema ki gradovi, a te lige u isto vrijeme podupiru i kraljevu pravosudnu vlast; iznena uje, naime, koliko kod tih kraljevih doominira pravdoljublje. Za vrijeme Alfonsa X. sastavljen je za Kastiliju Codigo de las siete pardidas. Jaime II. Aragonski ostao je slavan kao zakonodavac. Kralj Denis Portulgalski (1279-1325) imao je pridjevak el justo. Njegova nasljednika, Pedra I. (1357-1367), hvalili su zbog neumoljive strogosti. Gra anstvo je dakle u svojoj borbi protiv plemmstva svim snagama
94

Sancho IV. bio je mla i sin Alfonsa X., pa po na elu primogeniture nije imao pravo nasljedstva. Prijestolonilsljednik je bio stariji Alfonsov sin Ferdinand de la Cerda (Serda). On je umro prije Alfonsove smrti, pa je nasljedstvo pre lo na njegove sinove A1fonsa i Ferdinanda de la Cerda. Ali ipak, kad je umro Alfons X. (1384). Sancho je poslije zamr ene borbe (u kojoj je znatnu ulogu imao francuski kralj, kao ujak i za titnik obespravljenih infanata) postao kraljem, preotev i tako krunu svojim ne acima. - Prev.

227

pomagalo monarhiju li njezinoj ulozi uvara pravde i javnog mira. Hermandades su im, da se tako izrazimo, obrazovale i stavile na raspolaganje dobrovoljnu policiju protiv razbojnika i zlo inaca. Samo se po sebi razumije, da su gradovi, koji su sc tako intimmno povezali s krunom u vr enju kraljevske vlasti, veveoma rano u li u Cortese. Veod XIII. st. njihovi predstavnici zasjedaju ondje uporedo s predstavnicima plemstva i sve enstva. Dinasti ke sva e, koje su remetile mir panjolske u XIV. st., pru ile su tim Cortesima sjajnu priiliku da pove aju svoje pravo na upletanje u vladavinu zemljom i da kralja, naro ito u Aragoniji, gdje su gradovi bili utjecajinji nego drugdje, primoravju, da im dade ustupke, koji veoma podsje aju na one, to su ih u isto vrijeme nizozemski gradovi iznudili od svojih vladara. Me utim njihov se utjecaj zaustavio na tome. panjolska nije, kao ni druge kontinentalne dr ave, prerasla onaj politi ki dualizam, po kom se jedan nasuprot drugome su eljuju vladar i povla teni redovi, pa se onda sporazumijevaju na kompromisno rje enje. Parlamentarizam, to jest suradnja tih dvaju faktora po engleskom tipu, nije ni tu o'tvaren, kao ni drugdje u kontinentalnoj Evropi. U tim ustavnim borbama XIV. st. imalo je svoju ulogu i pitanje poreza, no to je to bilo i svagdje drugdje. Izrazito kastilijski porez - alcalabu - taksu na prodaju i kupovinu - prvi je odobrio grad Burgos Alfonsu XI. (1312-1350) prilikom jednog vojnog pohoda protiv Algecirasa. Otad se on postepeno pro irio po cijeloj zemlji. Dinasti ke sva e i politi ki sporovi, toliko su zaokupljali panjolska kraljevstva, da su se ona u XIV. i u najve em dijelu XV. st. gotovo posve suzdr ala da obnove sveti rat protiv granadskih Maura. Za nadoknadu tome, ona su se obogatila i razvila svoju trgovinu. Polja po inju prekrivati stada ovaca, a panjolska vuna postaje na tr i tima na sjeveru takmac engleske vune. Znatno se pove ava izvoz prema Nizozemskoj, a uzgoj ovaca po inje davati svoje karakteristi no obilje je Kastiliji, bogate i pritom njezino plemstvo. eljezo iz Bilbaoa; maslinovo ulje, naran e, granadske jabuke tako er su predmet sve ve e tranzitne trgovine prema sjeveru. Glavno privla no sredi te te trgovine ostaje Bruges. U prvoj polovini XV. st. panjolska je nacija ondje gotovo isto tako sna no predstavljena, kao i Hanza. U tom se o ituje stanovita ekonomska orijentacija prema sjeveru, o kojoj treeba voditi ra una i u kojoj je nemogu e ne vidjeti odre enu pripremu za dinasti ki savez, to e 1494. povezati Nizozemsku s Kastilijom. Ali u isto vrijeme otpo inje na portugalskoj obali Atlantskog oceana druga jedna ekspanzija, koja e izmijemiti budu nost cijeloga svijeta. Nasuprot pokrajine Algarves prote e se marokanska obala, pa je vjerska revnost nagonila da se onamo prenese borba protiv islama. Sin kralja Ivana I., Henrik Moreplovac (1394-1460), kod kog se radoznalost isprepletala sa eljom da propagira kr anstvo, posvetio je svoj ivot opremanju i oda iljanju pomorskih ekspedicija, kojima otpo inje veli anstvena povijest otkri a. On je 1415. sudjelovao u pohodu svoga oca protiv Ceute i u zauzimanju toga grada. to je bilo dalje od njega? Kakav se to nepoznati svijet skrivao iza Kap Bojadora, koji jonitko nije oplovio? Plovidba morem sad je vebila dovoljno uznapredovala, i brodovi su se mogli odva iti na debelo more. Godine 1420. jedna la a, to ju je on otpravio na put, otkrila je otoke Madeira; druga jedna je 1431. otkrila Azore. Godine 1434. je oplovljen Kap Bojador. Hrnrik je joprije svoje smrti (1460) doznao za otkri e Kapverdskih otoka i obala Senegambije. Put u ju ni svijet bio je otvoren. Ono Atlantsko more, koje se dosad inilo da je kraj svijeta, imalo je postati put u novi svijet. Tako je panjolska u sredini XV, st. ak joprije enidbe. Ferdinanda i Izabele, kojom su se Kastilija i Aragon zauvijek zdru ile, zauzela takav polo aj u svijetu, za koji ni ona ni itko drugi jo nije mogao dogledati, kakva e mu biti budu nost, ali koji ju je ve pripremao za ulogu, to e je odigrati. Posredstvom Barcelone i Sicilije, bila je upletena u doga aje na Sredozemnom moru; posredstvom luka na Gaskonjskom (Biskajskom) zaljevu, ona svojom trgovinom dosi e Sjever, a nedavno se bacila na plovidbu Atlantikom. Njezina raspr ana mojo nije osobito velika, ali nijedna druga dr ava, pa ak ni Venecija, nije se mogla pohvaliti tolikom ekspanzivnom snagom. A ako uz to jo uzmemo u obzir, da se njezino stanovni tvo prekalilo u ratovanju protiv islama, da ga je nadahnjavalo duboko 228

samopouzdanje, da je bilo ratni ki i pomorski nastrojeno, onda mo emo pogoditi, kakva se to nova snaga spremala, da sudjeluje u evropskom ivotu. II. TURCI Jedini rezultat Latinskog carstva, koje je etvrti kri rski rat improvizirao u Carigradu, bilo je to, da se bizantska dr ava po ela br e raopadati. Na ve ini otoka u Jonskom moru i duobala osnovana su venecijamka i enovska trgova ka upori ta. Feudalne dr avice: Atensko vojvodstvo, Ahajsko vojvodstvo razdijelile su me u sobom Gr ku. Bugari i Srbi domogli su se Trakije i Makedonije. Kad je Mihajlo VII. Paleolog 1261. obnovio gr ku vlast, od evropskih su posjeda Carstvu ostali gotovo samo Carigrad, Solun, Adrianopol i Filipol. S druge strane Bospora, u Maloj Aziji, kamo Latini nisu prodrli. Carstvo je zadr alo zapadnu Anatoliju s Brusom, Nikejom i Nikomedijom. To je Carstvo o ito bilo osu eno da se raspadne. Eksplotirali su ga Venecijanci i enovljani, i ono je izgubilo svu ekonomsku vitalnost, tako da nije bilo kadro namiriti goleme tro ove, koje je zahtiijevala obrana od neprijatelja. Industrija i trgovina je zamirala i prepustila prvenstvo veleposjednicima. Bio je to podjednak proces kao i onaj, koji se odvijao na Zapadu posjije pada Zapadnorimskog carstva. Onako, kakva ga vidimo u vrijeme Mihajla VIII. (1261-1282); Bizantsko je carstvo inilo se, bilo osu eno da uskoro bude osaka eno trostrukim odcjepljenjem. Sa Sicilije je Karlo An ujski udio za Gr kom i o igleddno se pripremao da je osvoji. Na sjeveru su Srbi pro irivali svoju vlast i nisu sakriva1i namjeru, da se do epaju Carigrada. I najzad, u Maloj Aziji ve su bili Turci! Katastrofa Sicilskih Ve ernji, u kojima su i spletke Mihajla VIII., imale svoju ulogu isklju ila je An uince iz igre. Primorala ih je da se okrenit od Istoka i suprotstave svojim aragonskim takmacima. S op evropskog stajali ta bila je to veHka nesre a. Formianje dovoljno jake dr ave u ju noj Italiji, koja bi bila kadra da Gr ku podvrgne svome utjecaju, donijelo bi najsigurnije spasenje od turskog prodora. Bilo je naime sigurno, da balkanski Slaveni ne bi sami bili dovoljno jaki da ga zaustave. Budu i da pri tada njim okolnostima Gr ko carstvo nije vi e bilo kadro da se samo brani, bilo je, bitno sprije iti da njegovo podru je ne bude otrgnuto iz evropske i kr anske zajednice. Ali politika pojedine dr ave vodi ra una, gotovo uvijek samo o svojim neposrednim, i aktualnim interesima. Tako je Mihajlo VIII., poraz Karla An ujskog smatrao slavnim uspjehom za Bizat. Turci, barbarski narod finskog podrijetla, zna ili su od X. st. za Bagdadski kallfat otptilike ono isto, to su Germani est stolje a prije toga zna ili za Rimsko carstvo. Oni su ga osvojili, zatim su, dakako, smjesta preuzeli njegovu vjeru. Sjajna islamska kultura bila je suvi e krhka, a da bi mogla po,nijeti dodir s tim surovim obra enicima. Oni, su preuzeli tek nekoliko njezinih sasvim povr riih obilje ja. Ostali su usred te kulture u biti samo seljaci i vojnici, ali su, ipak primili neku prosvjetu, a zatim su se odu evili svojom novom vjerom, koja, ih je nadahnjavala revno u protiv nevjernika i tako mnogo pridonijela, da se kod njih o uva prija nji vojni ki duh. Velika provala Mongola u XIII.st., koja je tako estoko opusto ila prednju Aziju, ponovno ih je odbacila u planine Armenije. Odanle su uskoro opet si li pod vodstvom Osmanovim i, pro irili se prema zapadu, u Malu Aziju, koju je lako bilo oteti, iz nemo nih ruku nasljednih Mihajla Paleologa. God. 1326., pala je u ruke osvaja a Brusa, a 1337., Nikomedija i Nikeja. Carstvu nije vi e ostalo ni ta od svih njegovih azijskih posjeda. A njegova se nemojo i pove ala uslijed politi kih intriga, koje su je razdirale. Poslije smrti Andronika III. (1341.), veliki se domestik, Kantakuzen okorisiio, malodobnos u Ivana V.,i zaogrnuo grimiz, pa se, u elji da se odr i protiv Bugara i Venecijanaca, koje je dvor pozvao u pomo , obratio Turcima i pustio ih da pro u preko Bospora. Tako je osvojenje evropkih podru ja uslijedilo smjesta poslije osvojenja u Aziji. Murat I. se (1362.) domogao Adrianopola, a 1362. Filipopola. 1371. je potukao 229

Srbe, odbacio ih iz Makedonije i 1382. u ao u Sofiju. Grci su bili zato eni unutar zidina Carigrada, a Slavenima su prepustili da brane Trakiju. Srbi su 1387. postigli neke uspjehe u Bosni, ali su dvije godine poslije toga izgubili krvavu bitku na Kosovu (15.lipanj 1389), u kojoj je poginuo njihov knez Lazar a i Sultan-pobjednik. Bajazit I. (1389-1403),sin Munitov, pokorio je Srbiju, Vla ku, Bugarsku i Tesaliju. Gotovo cio Balkanski poluotok sve do Dunava bio je sad samo privjesak muslimanskog svijeta. Kri je na tom podru ju stajao josamo na kupolama u Carigradu i u Solunu te u planinama Albanije. Granice Ugarske, a s njima i granice latinske crkve bile su ugro ene. O ajno zapomaganje Paleologa najzad je privuklo pa nju. Bonifacije I. po eo propovijedati kri arski rat. Sigismund Luksembur ki pozvao je na oru je Mad are i Nijemce. Iz Francuske je burgundski vojvoda, Filip Smjeli poslao svoga sina Ivana Neustra ivog na elu sjajne vite ke vojske da se bori protiv nevjernika; pritom ga je, nema sumnje, jednako vodila udja da podigile ugled svoje kli e kao i kr ansko uvjerenje. Svi su se ti napori slomili kod Nikepolja (12.rujna 1396) pred dosad nepoznatom taktikom i sna nim poletom Turakka. inilo se, da e posijednji sati Carigrada uskoro odzvoniti. Odgodila ih je za nekih pedesetak godina, samo nepredvi ena nova provala Mongola. Jojednom, i to posljednji put poslije Atie i D ingiska kana, pokrenuo je genijalni barbarin Tamerlan ili Timur bujicu utih opora. Njegova su osvojenja bila isto tako munjevita kao i osvojenja onih stra nih razara a, na uspomenu kojih je s punim pravom podsje ao. Svoju je vlast protegao sve do Volge, samim je strahom pokorio Perziju i Armeniju i najzad onu kolijevku tolikih uzastopnih kultura: Mezopotamiju, koja se otad vi e nije oporavila od pusto enja, to ih je ondje izvr io. Tursko je carstvo dovedeno u opasnost. Bajazit se upravo spremao da poduztme, opsadu Carigrada; te je pripreme prekinuo i odjurio da brani Malu Aziju. Oba barbarina susrela su se 1402., kod Angore, pa je onaj protiv kog se Evropljani u borbi nisu mogli odr ilti, do ivio te ak poraz u sukobu s Mongolima(20.srpnja 1402). Ali Tamerlanova je mo bila isto tako kratkotrajna, kao to je bila nenadana. Poslije njegove smrti (1405) narodi, koje je podjamrio; podigli su se i oslobodili usred ru evjna njegove vlasti. Sulejmanu, sinu Bajazitovu (1402-14l0) po lo je za rukom da reorganizira krhotine azijske Turske. Bio je to povoljan trenutak za kr ane da poduzmu ofenzivu. Ali se car Manojlo zadovoljio ugovorom, koji mu, je vratlo Solun i nekoliko otoka i uglavio enidbu jedne od njegovih ne akinja sa sultanom. Danak, to su ga morali pla ati Grci i Srbi, ukinut je. Svijet je povjerovao, da je pogibelj i ezla, kao da je ikad poraz nekog barbarskog naroda mogao imati drugih posljedica, osim to ga je primorao da miruje sve dok nije one ratnike, to su poginuli na bojnom polju, nadomjestio drugima. Postojala je samo jedna mogu nost da se Turci zustave: treblo ih je pridobiti za zapadnu kulturu; ali islam, koji su oni ispovijedali, nije dopu tao ni da se pomisli na to. Stoga je katastrofa, koja je za trenutak bila uklonjena, uskoro zaprijetila opasnije nego ikad prije. Murat II. (1421-1451) ponovo se pojavio pred carigradskim zidinama i opet zauzeo Solun. Usprkos juna tvu Skenderbega (Juraj Kastriotis) u Albaniji i Ivana Hunjadija na ugarskoj granici, turska je prevlast poslije bitke kod Varne (1444), obnovljena na cijelom Balkanskom poluotoku. Ovaj put je sudbina Carigrada bila neizbje na. Kakvu je pomomogao o ekivati od Evrope, gdje su Francuska i Engleska bile iscrpljene naporima stogodi njeg rata, gdje je Njema ka ogreznula u husitskim nemirima, a crkvu su razdirale prepirke, pape s koncilima? Unija gr ke je latinske crkve, koju je Eugen VI. 1439. s pristankom cara Manojla proglasio, jedva je privukla pa nju Zapada, i nije imala nikakva drugog rezultata, osim to je ogor ila bizantsko stanovni tvo i pravoslavno sve enstvo, koje je vrsto odlu ilo, da e radije prije i na tursku vjeru negoli priznati papu. U Nizozemskoj je vojvoda Filirp Dobri dodu e govorio o kri arskom ratu, ali na nj nije polazio; a i da je po ao ... ! Carigradu nije mogao donijeti spasenje samo jedan vojni pohod, pa ma kako bio sna an. U sukobu s neprijateljem, 230

kao to su bili Turci, koji, su uvijek bili kadri da iz Male Azije dovedu nove pri uve i da s malim tro kovima odr avaju neprekidni rat uz pomosna nih masa cijelog jednog ratni kog naroda, trebalo je imati duBospora, na otocima i na Dunvu sna nu i stalnu vojnu bazu. A koja je dr ava, u politi kim i ekonomskim uvjetima onoga vremena, bila kadra da organizira takve baze, da izdr i tro kove. to su ih iziskivale, i da osigura njihovo odr avanje? Kako god su bili surovi i divlji, Turci su bar u ratnoj vje tini bili jednaki zapadnjacima. Imali su ratno brodovlje, topni tvo, neuporedivu konjicu, surov zanos i juna ki fanatizam primitivaca. Uostalom one dr ave, koje su bile najvi e zainteresirane da se bore protiv njih, ak da su i bile ja e od njih, ili ne bi htjele ili ne bi mogle da se protiv njih bore. Venecijanci su mislili samo na to, kako da spase svoje poslovnice. Njema ka je bila raskomadana i nemo na za bilo kakav napor. Prepustila je Mad are same sebi, a oni su se mogli ograni iti samo na to, da brane svoje granice. Srbi i Bugari bili su posve iscpljeni. Kad je Muhamed II. 1452. otpo eo opsadu Caarigrada, nitko nije gradu pritekao u pomo . Njegov je pad bio neizbje iv. Ne smijemo predbacivati Evropi, to se nije zanimala za taj doga aj. Napor, to bi ga morala poduzeti, bio je prevelik. Ona je to dobro znala. Od trenutka, kad Bizantsko carstvo vi e nije moglo braniti Malu Aziju pred naletom Turaka, Carigrad je bio izgubljen. Ne smijemo se uditi to zapadnjaci nisu poslu ali Eneja Silvija (Pio II) i Nikolu V. Oni su dobro znali, da se treba pomiriti s neizbje nim. Ali ipak, bar je ast bila spa ena. Konstantin XI. dostojno je zavr io dugu listu careva, koji se izravno nadovezuje u na rimske careve preuzev i od njih carski naslov. Na dan juri a, 29.svibnja 1453. poginuo je u bici. Sutradan, usred plja ke i pokolja, pobjednik je u ao u baziliku Sv. Sofije i pretvorio je u d amiju. Bio je to izraz po asti, to ga je taj barbarin nesvijesno iskazao vi oj krulturi, koju je upravo nadvladado.

231

DEVETA KNJIGA RENESANSA I REFORMACIJA

Period, koji te e od po etka XIV. st. do otprilike Hedine XV. st. izvodi nam pred o i uznemireno i krizama izmu eno dru tvo, koje se bori protiv tradicije, to ga gu i i koje se ne mo e otresti. Brana, to je pro lost suprotstavlja pritisku budu nosti odolijeva; inilo se, da je jo uvijek vrsta, a ipak su je podgrizala nevidljiva podlokavanja, i ona je odjednom popustila. Tako su se sad one snage, koje je dotad obuuzdavala, izobilno razlile, daju i povijesnom krajoliku posve nov izgled. Sve do Renesanse intelektualna je povijest Evrope tek poglavlje u povijesti crkve. Bilo je tako malo lai ke misli, da su ak i oni, koji se bore protiv crkve, bili potpuno pod njezinom vla u i pomi ljali samo na to, da, je preina e. To nisu bili slobodni mislioci, nego heretici. S Renesansom je gospodstvo crkve nad ljudskom misli dovedeno u pitanje. Sve enik gubi monopol na nauku. Duhovni ivot se laicizira; filozofija nije vi e slu kinja teologije, a umjetnost i knji evnost osloba aju se stoljetnog starateljstva, koje im gospodari veod VIII. st. Umjesto asketskog ideala sad se postavlja isklju ivo ljudski ideal, a naj i i izraz toga ideala nalaze ljudi u antici. Na mjesto sve enika dolazi humanist; a na mjesto pobo nosti dolazi vrlina (virtus). Nema sumnje: premda je prili no to no, kad ka emo, da Renesansa na mjesto kr anina dovodi ovjeka, ona ipak nije bila protuvjerski raspolo ena. Zar nije i vi e papa djelovalo kao njezini najodu evljeniji pokreta i? Pa ipak je veoma to no, da je ona bila antiklerikalno orijentirana. Ne samo talijanski humanisti, nego su i tako uvjereni kr ani, kao to su bili Erazmo ili Toma Morus, smatrali, da su te nje teologa da gospodare naukom, knji evno u, pa ak i moralkom, isto tako smiije ne kao i tetne. Oni sanjaju o tom, kako da pomire vjeru sa svijetom. Oni su sno ljivi, nisu osobito dogmati ni, a veoma su neprijateljski raspolo eni prema onom mnogostoljetnom radu, kojim je skolastika zatrpala bibliju. Njih prije svega zanimaju pitanja morala. Njihov program mo emo na i u djelima kao to su Miles Christianus i Utopija; on sadr i irokogrudno, racionalno kr anstvo, posve slobodno od misticizma, koje dopu ta da crkva postoji i dalje, ali ne vi e kao vjerenica Isusa Krista i izvor spasenja za du e, nego bo ustanova, koja daje mooralni odgoj li najuvi enijem smislu te rije i. Oni jasno osje aju, da se to mo e posti i samo reformiranjem crkve. Ali su optimisti i nadaju se, da e je postepeno navesti da po e tim novim putem. Mo e se dakle re i, da je Renesansa na svoj na in pred sebe postavila vjersko pitanje. Ali se ograni ila na to, da skicira umjereno, razborito i aristokratsko rje enje, koje je pripremila. Reformacija se, naprotiv, preprije ila dotada njem stanju estoko, zanosno i nesno ljivo, ali je isto tako bila i pro eta dubokom vjerom i strasnom potrebom da se uzvisi k bogu i da postigne spasenje, osvojiv i time i podvrgav i sebi du e svojih suvremenika. Izme u nje i Renesanse nema ni eg zajedni kog. Ona je zapravo njezina suprotnost. Ona vra a kr anina na mjesto, koje je zauzeo ovjek, ruga se razumu i poni ava ga, pa premda Luther odbacuje i osu uje dogmatizam, on je mnogo srodniji srednjovjekovnim misticima, nego humaninstima, svojim suvremenicima. On je ak ve inu njih ispunjao gnu anjem. Erazmo i Morus su se uskoro povukli od tog revolucionarca, koji je svojom surovo u i radikalizmom podjednako zabrinjavao njihov inteligentni oportunizam, kao to je vrije ao i njihovu sklonost prema eleganciji i odmjerenosti. Oni su naslutili tragediju, koja se pripremala i unaprijed uzdrhtali zbog nje shvativ i, da su propale njihove nade u izmirenje. Pa ipak, luter:lnstvo nije potaklo katastrofu vjerskih ratova. Poslije prvog uzbu enja puka, koje se izrazilo ustankom njema kih seljaka i pohunom anabaptista, on se poslu no podvrgao vladavini knezova. Tako je potpuno prepustio crkvu svjetovnoj vlasti, da se Karlo V , kad je odlu io da povede 232

borbu protiv nje, morao boriti protiv knezova i da je ta borba vi e bila politi ka, nego vjerska borba. A to se ti e Rima, njega su iznenadili uspjesi doga aja, u kome isprva vidio samo sva u me u redovnicima; bio je tako zaokupljen svjetovnim interesima, da je dopustio, da se u grudima katoli kih masa smla i vjerski ar, stoga je plimi hereze mogao u prvi as suprotstaviti samo nemo na proklinjanja. Sjeverna kraljevstva usvojila su novo ispovijedanje vjere. Henrik VIII. osnovao je u Engleskoj napol shizmati ku, napol hereti ku crkvu, koja je u prvom redu nacionalna crkva; kakvu su nastojali ostvariti vei Wycklifove pristalice. Sve se to doga a bez velikih nemira, izre eno je svega nekoliko progonstava, nekoliko kazni, ali nije bilo napada jednih naoru anih gra ana protiv drugih, bilo je mnogo manje prolivene krvi, neuporedivo manje nego to je prolio rat protiv Albi ana ili inkvizicija. Ali se pojavio Kalvin, i s njim se dotad prili no mirni tok, kojim se Reformaciia odvijala pod vodstvom dr ave, naglo naprasno mijenja. Isposni ki stroga, isklju iva i netolerantna vjera eli sad da se nameme vladama i da ih podvrgne bo joj rije i, ako je potrebno, makar i pobunom. Kalvinizam se vi e ne zadovoljava nacionalnom egzistencijom, kojom se protestantizam dotad zadovoljavao. Njegova propaganda te i da osvoji cijeli svijet. Vjera, koju on ulijeva izabranima, poti e na politi ku akciju, pa s njim otpo inje tragi no doba vjerskih ratova. Uspjehu Renesanse i Reformacije prethodilo je kao nu dan preduvjet ono slabljenje katoli kc crkve, koje smo vidjeli, kako se od po etka XIV. st. neprestano pove ava. Samo je ono moglo omogu iti, da se misao oslobodi i vjera obnovi. Evropsko je dru tvo bilo presna no; i da ne bi razbilo okove, koji su ga jouvijek vezivali za pro lost. Pokret obnove ne o ituje se, po ev i od sredine XV. st, samo na podru ju vjere i misaonog ivota. Mo emo ga konstatirati svagdje. U isto vrijeme dok mislioci zbacuju jaram skolastike, a umjetnici jaram goti koga stila, vidimo nadrugoj strani industrijalce, kapitaliste i politi are, gdje i oni prosvjeduju i ustaju protiv sku avanja, to ga name u re imi obrtni kih cehova, razli ita ekonomska ograni enja, tradicije i predrasude, koje ko e slobodni razmah njihove aktivnosti. Sve se oddjednom preobra ava, i intelektualni i ekonomski ivot; moderni se kapitalizam ra a gotovo u isto vrijeme, kad se javljaju i prvi nau ni radovi, sura uju i s njime pri otkri u isto ne Indije i Amerike. Isto je tako i ustrojstvo dr ava izlo eno utjecaju ideja, potreba, zahijeva, elja i ambicija, koje vru u dru tvenom organizmu tada njega vremena. Da ka emo po istini, premalo je, ako elimo smisao rije i, Reenesansa ograni iti na novu orijentaciju misli i umjetnosti; treba je pro iriti na cijelo podru je ljudske aktivnosti, koja nam se od sredine XV. st. otkriva pred o ima u svim svojim najrazli itijim manifestacijama. Ako u isto vrijeme pomislimo, da se taj bujni ivot rascvjetava u Evropi, u kojoj je tek nedavno nastala jedna nova dr ava, Burgundija, u kojoj se panjolska tek nedavno uspela na razinu velike sile , i gdje je dolazak Turaka na njezinu istoku iznio stra ne probleme, istom tada mo emo pravo ocijeniti svu veli inu i svu uzbudljivu zanimljivost povijesnog zbivanja, kad ono oko 1450. naglim zaletom kre e naprijed, pa snagom svoje odlu nosti i jasno e svoga poleta jo potpunije isti e zbrku i neodlu nost onog bolnog lutanja, koje obilje ava prethodno razdoblje.

233

PRVO POGLAVLJE PREOBRA AJ DRU TVENOG IVOT OD SREDINE XV. STOLJE A I. ITALIJA I NJEZIN UTJECAJ Renesansa, u najop enitijem smislu te rije i, ini se, da je bila isto onako specifi no talijanska pojava, kao to je to krajem XI. st. bilo pro irenje gradskog ivota. Ni jedna ni druga pojava ne bi se mogla rasprostrijeti tako brzo, da na sjeveru Alpa nisu postojali povoljni uvjeti za njezin uspjeh. Ali je pritom istina, da su ti uvjeti i za jednu i za drugu u Italiji nastali prije i da su ondje bili povoljniji nego bilo gdje drugdje. Isto onako, kako je Firenca bila nadmo nija svim drugim srednjovjekovnim gradovima, tako i talijanska Renesansa pokazuje toliku raznolikost, originalnost i krep inu, kakva nije dosegla nijedna druga zemlja. Na tom se osniva onaj udesni utjecaj, to ga je ona izvr ila. Takve su se okolnosti formirale zbog toga, to su tradicionalne vlasti, koje su upravljale dru tvenim i intelektualnim ivotom, u Italiji oslapile ili nestale mnogo prije nego u ostaloj Evropi. A to je velikim dijelom posljedica izvanredne razvijenosti gradskog ivota. Prije svega, talijansko je plemstvo stanovalo u gradovima, pa je bilo uvu eno u neprestane sukobe gra anstva, ali se i samo neosjetno naviklo, da se bavi trgovinom. Stoga postepeno nestaje one tako jasne razlike, koja drugdje odvaja plemi a od neplemi a, pa se potomci vitezova i potomci trgovaca, koji su do li onamo slu ajno, zbli uju, bez obzira na ro enje, u zajednici obi aja i interesa. Dru tveni polo aj pobje uje nad pravnim polo ajem; dodajmo da se talijansko plemstvo u toku XIV. st. okanilo svoga ratni kog zvanja i tako izgubilo glavni razlog svoga polo aja kao posebna i povla tena klasa. Rat postaje zvanje, koje je prepu teno posebnim poduzetnicima; to su condottieri, ljudi najraznovrsnijeg podrijetla, ve inom sretni skorojevi i, kod kojih ni ta ne sje a na nekada nju feudalnu vjernost. I dok plemigubi svoja specifi na klasna obilje ja, u krilu bogatog gra anstva zbiva se analogna preobrazba. Napredak ekonomske organizacije, razvoj trgova kih dru tava, usavr enje kreditnih instrumenata imalo je prije svega kao posljedicu, da se od bankara ili od poslovnog ovjeka stalo zahtijevati intelektualno obrazovanje, kakvo u istoj mjeri ne susre emo kod trgovaca na sjeveru; a zatim, te su ga okolnosti mnogo manje primoravale da robuje svom na inu ivota, nego to je to bilo kod njih. Upravljaj u i svojom trgovinom, on ipak sebi pridr ava i pravo na dookolicu, mo e se prepu ta u intelektualnim razonodama, uljep avati svoje boravi te umjetni kim djelima i usvajati neku otmjenost, kojom se osobito razlikuje od njema kih, flandrijskih ili francuskih patriciija. Tako se, u isto vrijeme iz redova plemstva i gra anstva, formira neka vrsta mondene aristokracije, kakve nema ni u kojoj zemlji, a u koju ulaze svi oni, koji ive istim ivotom, imaju istu naobrazbu i ukus i odaju se istim u ivanjima. Nekada nje se dru tvo raspada, Stvaraju se nove skupine, koje vi e ne odre uje konvencija i predrasude, nego se oblikuju slobodno, na temelju uzajamne srodnosti i u kojima, da se izrazimo pravom rije i, klasni duh ustupa mjesto ovje anskome. Razvoj kapitalizma doveo je i do drugih posljedica.95 Treba ista i kao posve izvanrednu pojavu, da se fakti na kne evska vlast; koju porodica Medici vr i u Firenci, osniva samo na njihovu bogatstvu. Firenca nam pru a splet svih politi kih i socijalnih problema; u njoj susre emo sve imovinske suprotnosti i u njoj nalaze pristalica sve politi ke kombinacije, kojima te suprotnosti ra aju. To je jedini evropski grad, koji bismo mogli uporediti s Atenom, i on je, kao i Atena, u potpunom smislu rije i dr ava, koja mora rje avati isto tako niz unutra njih kao i vanjskih pitanja. Stoga se ne treba nimalo uditi, to su se prvi teoretici politike, koji zaslu uju to ime, Machiavelli (1469-1527) i Guicciardini (1483-1540), rodili na tom tako plodnom tlu.
95

Tu bi trebalo da imam pri ruci svoje knjige i bilje ke, ako bih elio da navedem neke pojedinosti.

234

Kod njih vi e nikakva doktrina ne utje e na politi ko rasu ivanje. Oni su podjednako nezavisni od teolo kih koncepcija kao i od pravnih konstrukcija, koje su dotad pritiskivale politi ko ocjenjivanje. Gradski ivot probija uske srednjovjekovne ograde i pretvara se u punoprnvni gra anski ivot.96 I u drugim je talijanskim gradovima o it isto tako potpuni prekid s tradicijom u politici. Ondje je unutra nje takma tvo najzad dovelo do toga, da se stanovni tvo pokorilo vlasti tirana, koji su posvuda skorojevi i, pa svagdje vladaju bez ikakve zakonske osnove, oslanjaaju i se samo na silu, protiv koje nije bilo gotovo nikakve druge pomo i osim ubistva. Aeneas Sylvius, koji je bio papa pod imenom Pio II., ka e: U na oj Italiji, zaljubljenoj u promjene, gdje ni ta ne traje, gdje nema nijedne stare senjorije, sluge mogu tako te iti za tim, da postanu kraljevi. Ti tirani, to posti u da im carevi daju naslove, koje ni ta ne opravdava, kao, na primjer, Visconti u Milanu; stvaraju monarhijsku vlast, koja nema ni ta zajedni ko s vla u kraljeva ili ak s vla u prekoplaninskih knezova. Nemogu e je zamisliti Jeanne d'Arc u Italiji! Umjesto nje, vladari, se slu e ljudima, u koje se nikad ne mogu pouzdati i kojih je bolje rije iti se, im su postali mo ni. Njihovo je na elo, povoditi se isklju ivo dr avnim interesom. Ne priznaju nikakvu tradiciju, ni ta ih ne ve e, ni sizerenske obaveze, ni povelje, na koje su se zakleli, ni obi aji, ni bilo kakve povlastice, a jo manje neke vjerske ili pravne ideje. Kao i nekada nji rimski carevi; oni mogu sebi sve dopustiti, me u njima ima udovi ta, kao to je bio Gianimaria Visconti (1412), koji je pse hranio ljudskim mesom, ili kao Giangaleazzo Sforza, koga Cominnes opisuje ovako: Graditelj kartuzijanskog samostana u Paviji, velik i zao, ali astan tiranin. (knj. VII. pogl.7.). Nepostojanje politi kog jedinstva u Italiji, za kojim Machiavelli tako jako ali, bilo je, nema sumnje, uvjet njezina prijeloma s pro lo u. Budu i da nije bila uklju ena ni u jednu jedinstvenu dr avu, Italija je mogla u odnosu prema ostaloj Evropi zauzimati otprilike onaj polo aj, koji je nekoimala Gr ka u odnosu, prema Rimu. Ako zamislimo, da je politici Fridriha II. po lo za rukom da ujedini Italiju, Firenca bi bila nemogu a.97 Uzljuljanost dru tvenih i politi kih tradicija uvijek prati rasulo obi aja i morala. Srednjovjekovni moral bio je potpuno pod utjecajem crkve, pa je u biti bio asketski moral. Za nj se savr enstvo sastojalo u odricanju. On je svjetovnja ki ivot smatrao ne im drugorazrednim, ni im; njegov je ideal bio redovnik, a i svjetovnjaci su to priznavali. Zbog toga je bilo tako izvanredno mnogo pobo nih zadu bina, onih samostana i manastira, onih bolnica, to ih u me usobnoj utakmici podi u i vladari i plemstvo, i gra anstvo. Oni, koji ne ive u samostanu, ele, otkupiti svoju ni u vrijednost osnivanjem samostana i osigurati svoj spas privode i sebi u korist jedan dio njihovih zasluga. Otuda i ono pobo no po tovanje, to ga u iva ne svjetovni sve enik, nego samostanski redovnik, zbog toga se vladari daju sahraniti u fraanjeva koj mantiji, a trgovci i bankari nare uju izvr iocima svojih, oporuka, da nadoknade o te enima njihovu neispravno ste enu dobit. Koliko li je me u njima bilo gri nje savjesti u posljednjem trenuku! Jer ako se uzme u obzir sva strogost teolo kih propisa, svaka je trgova ka dobit, svaka je sretna spekulacija, svaka je trgovina na rok ka njiva, jer se osniva na grijehu gramzljivosti. U enje o pravednoj cijeni ograni uje dobit na minimum, neophodno potreban za uzdr avanje prodava a i njegove porodice. Treba pro itati zbornike kao to su oni, koje su napisali Cezar od Heisterbacha (1180-1240) ili Tomas od Cantimprea (12011263), pa da potpuno shvatimo nazore XIII. st. o trgovini. Ono gotovo uop e ne mo e sebi predo iti trgov evu kasu, a da ne zamisli avla, kako u i na njezinu poklopcu. Od po etka pa sve do kraja, crkva nije prestala pro irivati onaj tekst Sv. Jeronima: Homo mercator vix aut nunquam potest Deo placere.
96

Up. naprotiv ulomak kod Cominnesa, gdje se opisuju gra ani flandrijskih gradova: Ce nestoient que hestes et gens de villes, la piupart, Up. tako er gra ane Ganda, koji pod Karlom V. nisu ni ta bolje, nego da opet uvedu ustav iz XIV. st. 97 Treba tako er voditi ra una i o tome, da su talijanske dr ave - kao na pr. Milano ili Firenca - dodu e malene, ali da ipak zbog svog politi kog polo aja, imaju univerzalno djelovanje.

235

Asketizam je, tako intimno vezan uz pesimisti ko shva anje ivota, koje je u temelju srednjovjkovnog kr anstva, da je nemogu e odvojiti ga od njega. De avalo se, da je on, pod udarom nekog sna nog moralnog podstreka, ponovo stjecao svoju sveobuhvatnu vlast; to na primjer, obja njava udesni uspjeh Savonarole u tako bogatoj, tako rasko noj i raskala enoj Firenci, kakva je ona bila krajem XV. st. i one. autodafe dragulja, nakita, glazbenih instrumenata, knjiga i umjetni kih djela - tih bijednih proizvoda svjetovne ta tine - to su ih prouzrokovale njegove propovijedi. Ali to je bio tek trenutan plamen, rasplamsan u ognji tu, koje se gasi pod pepelom. ivot je otad pre vrsto ukorijenjen, previ e zamaman, previ e uzbudljiv, a da bi se i najplemenitiji duhovi mogli osje ati ugodno prihvativ i shva anje, koje ga osu uje. A drugi se prepu taju ivotu, i to u toliko lak e, to im ve ina sve enstva u tom pru a primjer. I ono se naime preptl ta struji, da ga nosi. Papinski dvor isti e se najblistavijom rasko i; i ni ta nije manje pobo no od vladanja svjetovnog sve enstva. ak i sami redovnici u toj izopa enoj i poljuljanoj crkvi XV. stolje a, mo da dapa e redovnici vi e od svih, pridonose ohla ivanju vjerskog osje aja. Nema sumnje, njihov na in ivota ne opravdava one napade, one sarkasti ne opaske i prezir, kojim ih knji evnost tako obilho obasipa. Samostani jouvijek ostaju uto i ta znatnog broja uzvi enih i istih du a. Ali oni u cjelini vi e ne udovoljavaju svome poslanju, jer vi e nisu prilago eni potrebama i zahtjevima tada njeg vremena. Skolasti ka i misti ka izobrazba redovnika uzrok je, to su suvi e tu i idejama, koje tada vlaadaju, te vi e ne mogu utjecati na njih. Obrazovana ih aristokracija smatra predstavnicima pre ivjeloga doba; oni je ispunjuju samilo u, a razmak od samilosti do prezira bio je brzo prekora en. Oni to i sami znaju i mire se time, da sad jo navje uju vjeru samo me u pukom, a to ih poni ava, jer na to nisu pristali dragovoljno. Uostalom i njihovi se redovi sad jopopunjaju samo jz krila puka i sitnog gra anstva, a sigurno je, da je velik broj njihove subra e u ao u njihove redove samo zato, da time sebi pribavi siguran ivot pod za titom samostanske regule. Bilo je dako svr eno s utjecajem, to su ga tako dugo vr ili franjevci i dominikanci. U eni svretonjaci govore sad o njima, samo s porugom, i one pobo ne pripovijesti, koje su se nekoprepri avale o njima, sad su ustupile mjesto paprenim zgodama, koje kroni ari sabla njivih doga aja neprestano ponavljaju. Da redovnici ponovo steknu utjecaj na svijet, trebat e ekati, da se pojavi novi red, isusova ki, kod koga e se asketizam do epati moderne duhovne kulture, s ciljem da se bori protiv njezinih rezultata. Ne treba, uostalom, misliti, da su ljudi XV. stolje a izgubili smisao za svetosot. Daleko od toga. Kao dokaz tome, dovoljno je navesti njihovo duboko po tovanje prema kartuzijancima. Zar nije ak i takav tiranin, kao to je bio Giangaleazzo Sforza, okru io kartuzijanski samostan u Paviji najveli aristvenijim arhitektonskim okvirom, isto onako, kako to se obo avana relikvija opto uje zlatom i draguljima. Ali su kartuzijanci bili isti kontemplativci; nisu se uop e upletali u ivot, nego su prepu tali samome sebi to dru tvo, koje im se divi i na koje se uop e ne nadaju da e mo i djelovati drug ije, osim tako da se za nj mole. Ali premda se Renesansa oslobodila srednjovjekovnog asketskog morala, nije ga nadomjestila ni im drugim. Najuzvi enije i najsna nije du e nametnule su sebi ideal vrline i asti; za druge je glavnom pokreta kom snagom postala slava; ali je najve i bio broj onih koji su se, ini se pokoravali samo osobnim interesima ili su prepu tali svojim sklonostima ili strastima, da ih one vode. Popu tanje, bra nih veza, u enalost ubistava, trovanja, svakovrsna vjerolomstva i himbenosti u svim dru tvenim slojevima dokazuju, da je neosporno zavladala moralna kriza. Pa ipak se usred nereda po eo ra ati osje aj individualne slobode, osje aj ljudskog dostojanstva, ljepote, energije i odgovornosti svakog pojedinca pred vlastitoj savje u. Zar je pretjeravanje, ako priznamo Renesansi ast, da je predosjetila da se moral ne mo e sastojati samo od zbornika propisa, i da je slobodni pristanak pojedine ljudske li nosti njegova nu na nadopuna? Nema sumnje, da je to ariistokratska koncepcija, a u tome smislu, to je malom broju ljudi dano da se do nje dovinu. Ali zar i cjelokupno djelo Renesanse nije tako er aristokratsko? Zar je ne obilje ava u prvom redu formiranje intelekktualne elite i zar je ba to potpuno ne suprotstavlja srednjem vijeku i njegovoj sve eni koj kasti, koja ima monopol na

236

naobrazbu i nauku? Zar ona ne duguje batoj intelektualnoj eliti svoje najizrazitije obiilje je, koje Renesansi daje, osobito u Italiji, njezinu pravu fizionomiju: obilje je vra anja antici? Poznato je, da je njezino prvo zna enje, da sama rije Renesana ne obilje ava ni ta drugo, nego preporod antike. Pa ipak je sigurno, da upotrebom te rije i u tom zna enju izvanredno sku avamo njezin smisao. Promjene ideja, obi aja i morala u XV. st. nisu bile posljedica, kako smo malo prije vidjeli; izu avanja i tovanja klasi nih pisaca. One postepeno i prirodno nastaju kao posljedice dru tvenog ivota Italije. Da je anti ka, knji evnost bila kadra da je rodi. Renesansa bi se pojavia veu vrijeme Karla Velikog. Jer napokon, ve ina je latinnskih pisaca bila poznata i prou avana veu to doba i njih sve do otprilike potkraj XII. st. neprestano prepisuju, pa je njihov utjecaj lako ustanoviti u stilu mnogih kroni ara. Osobito je Vergilije u ivao velik ugled kod srednjovjekovnih sve enika, i to je po tovanje bilo toliko veliko, da su ga smatrali ak prethodnikom kr anstva. Dante ga je u inio svojim pratiocem na drugome svijetu, i priznanje, koje mu iskazuje u Bo anskoj komediji - tu duca, tu signore e tu maestro - odu evjeljenje je, iskrenije i rje itije od svih panegirika, to su ih izrekli humanisti u ast pjesnika iz Mantove. A ipak, izme u Eneide i Bo aske komedije zjapi ponor. Dante nije razumio Vergilija i nije ga ni mogao razumjeti. Bio je prepupuno, preduboko kr anin i mistik. Ono to je Srednji vijek mogao osjetiti i u iti od obilje ja antike, sastojalo se od nekoliko sentecija, nekoliko pripovjedaka, nekoliko moralnih pouka, shva enih u simboli kom smislu, no to nije mogla biti ni njezina forma, ni njezin duh. A ono, to je istina s obzirom na knji evvnost, joje u ve oj mjeri istina u pogledu umjetnosti. Nepoznati majstori, koji su podigli romani ke i goti ke katedrale jo su uvijek imali pred o ima velik broj anti kih spomenika, ali su ivjeli me u njima ne vide i ih. Njihovo je shva anje lijepoga bilo ekskluzivno, kao to je shva anje svih sna nih i iskrenih kola. Njihovo je nerazmijevnju klasi ne umjetnosti jednako samo ono nerazumijevanje, koje e poslije pobjede Renesanse obaviti srednjovjekovnu umjetnost. Ustvari, za utjecaj, to ga je antika izvr ila na Renesansu, vrijedi donekle ono isto, to vrijedi za utjecaj, koji je Srednji vijek izvr io na romantiku. Bez prethodne orijentacije duhova i osje aja ne bi ni prva, krajem XIV, st., ni druga, u po etku XIX. st., pridobila ni tako brojne ni tako vatrene pristalice. Ljudi su dugo vremena promatrali njihova djela ne vide i ih i itali njihove knjige ne razumijevaju i ih. Nisu se dakle ni ta djela ni te knjige nametnule svojom vlastitom snagom. Ljudi su im pristupili, po eli im se diviti i shvatili ih (ili su bar povjerovali, da ih shva aju), kad im je s o iju pao povez, koji ih je dotad spre aavao da vide, i kad su autoriteti, koji su dotad vladali njihovom inteligencijom, prestali da njome gospodare. Isto onako, kao to Srednji vijek ne bi odu evio romantike, da se nisu okanili klasicisti kog racionalisti kog i kozmopolitskog ideala XVIII. stolje a, tako ni reneesansni ljudi ne bi bez oslobo enja od teolo ke i crkvene tradicije na li u antici novo vrelo znanosti i ljepote. Uostalom, treba odmah priznati, da je utjecaj antike bio neupooredivo dublji i plodniji u doba Renesanse, nego to je bio utjecaj Srednjega vijeka u doba romantike. Srednji je vijek donio romanticima zapravo samo slikovitost i lokalne boje. Naprotiv, antika je pru ala lai koj misli u trenutku, kad se budila cijelo blago znanosti i ovje nosti, ukra eno svim prednostima lijepe forme. Upravo u onom trenutku, kad crkva vi e nije mogla zadoveljavati duhovne potrebe, izvannredna je sre a odredila, da se na dohvatu na e neuperedive bogata umjetnost i knji evnost, kadra da te potrebe zadovolji. Ljudi su iza li iz katedrale, i ba je ravno pred njihovim o ima irom otveren stajao anti ki hram. Nema ni gaa udnog u tome, to je kult antike otpo eo u Italiji. On nije ondje nikad potpuno i ezao. Uspomena na Rim ostala je iva. Sjetimo se veArnolda iz Brescije. Petrarka je druge narede smatrao barbarima. im su ljudi otvorili o i i opazili anti ku ljepotu, pomislili su, da su ponovo otkrili vezu sa svojom porodicem. Srednjovjekovna umjetnost obilje ena je kao gotska. A gr ki dolazi iz Bizanta. 237

Ovdje se ne mo emo upustiti ak ni u to, da veoma kratko skiciramo fizionomiju talijanskog humanizma u XV. st. Usprkos svojoj pretjeranosti i uobra enosti, on je ipak izvr io trajan utjecaj na modernu misao. Prije svega, on je latinski - i to ne vi e skolasti ki latinski jezik, kojim su se slu ila sveu ili ta i pravnici i koji je bio kolski i poslovni jezik te je potpuno rtvovao ljepotu oblika za volju jasno e, nego klasi ni, ispravni i otmjeni latinski jezik - u inio me unarodnim jezikom svih obrazevanih ljudi sve do na ih dana. On je isto tako stverio jednobraznu kulturu, pristupa nu svjetevnjacima, koja je po svom vanjskem izgledu bila prili no sli na onej, koju je dotad sve ennstvo pridr avlo kao svoj monopol. Time je on dovr io stvaranje one intelektualne aristokracije, koju je dru tveni razvoj izdigo iz krila nacije. Ali on je u inilo joi vi e, u isto je vrijeme aristekratizirao i razvoj svih modernih knji evnesti. Pisci, koji su se obrazevali izu avanjem klasika, prenijeli su u naredne jezike ideal ljepete, to su ga ondje otkrili. Pisanje je postalo umjetnost, i to umjetnost, koja se dodu e nadahnula na prou avanju antike, ali nije postala njezin rob, nego je u odnesu prema njoj o uvala onu istu slobedu, o kojoj svjedo e i renesansno kiparstvo i graditeljstvo u odnesu prema svojim gr kim i rimskim uzorima. Ljudi usvajaju anti ke oblike i misli, ali ne dopu taju da one njima zagespedare. Duhovi su bili doveljno oslobo eni, da o uvaju svoju nezavisnost i da se ne odreknu svoje osebe i svoje izvornosti. Kad pi u latinski, oni se, istina je, ugledaju ili ako ak ho emo, opona aju stare pisce. Ali im prije u na svoj narodni jezik, smjesta nasteje da se slobodno takmi e s njima, pa opona anje prepu ta mjesto natjecanju. Divljenje antici i njezine pouke poslu ile su samo kao poticaj i pro i enje i nisu ugu ile vlastiti stvarala ki genij. To vrijedi isto tako za Donatella. Andrea del Sarte, Bramantea i Rafaela, kao i za Ariosta, Tassa, Guicciardinija ili Machiavellija. Ova dva posljednja imena podsje aju, koliko se nacionalna knjii evnost misaono pro irila i produbila u iste vrijeme, kako je usavr ila svoju ljepotu. Nema sumnje, latinski e je dugo ostati jezikom nauke. Ali on vi e nema monopel na nju. Moderni su jezici sad vedovoljno gipki i dovoljno bogati, te mogu uspje no izra avati najuzvi enije zamisli, a onaj, tko se njima slu i, siguran je, da e na i ita e u krugu one intektualne aristokracije, kod koje se prebudila potreba da razmi lja. Radoznolest je bila op enita. Od anti ke je filozefije bio poznat samo Aristotel a pojam, koji je o njemu stvorila skolastika, ozloglasio ga je. Stoga se svijet odu evljeno obra a platonizmu. Gr ka knji evnest, koju su joprije pada Carigrada pod tursku vlast bizantski bjegunci donjeli u Italiju i otkrili je tamo njem svijetu, otvorila je pred duhovnim o ima nova obzorja. ak se nekoliko prete a bavi vei snovima da krenu dalje: da za u na podru je prou avanja hebrejskeg jezika i orijentalne filolegije. Najzad i egzaktne znanosti, otpe inju svoj slavni put. Fizika, astronomija i matematika cvatu u tom prolje u mederne misli, koja daje Italiji XV. stolje a neuperediv ar. Ne smijemo zaboraviti, da je Kepernik studirao u Padovi i Bolonji, i da su znanstveni rodovi Toscanellija i Luke Pacciolija zantno pridenijeli otkri u Novega svijeta. II RENESANSA U DRUGIM DIJELOVIMA EVROPE Renesansa na Sjeveru daleko je od toga da bude sama imitacija Italije. Da je ona samo to, bila bi tek povr an dojam bez veoma velika doma aja. Ali nije. Bitne je to, da je te evropsko podru je u trenutku, kad prihva a Talijansku renesansu, usred krize dru tvenih i ekonomskih preobrazbi, koje nastaju posve nezavisno od Italije. Sredinom XV.st. po inje za te podru je doba obnove, duboke prerade, koja dodu e nije tako estko preobrazila njegevo intimno ustrejstvo, kao to je to u XII. st. u inila, obneva trgovine i kao to e te u XIX. st. u initi upotreba pare, ali koja ga je ipak iz temelja potresla i dala mu onaj oblik, to e zadr ati gotove sve do kraja Starog re ima. To je onaj gluhi rad, to se izvr ava u vremenu od 1450. do otprilike 1550., koji treba pravo shvatiti, ako elimo razumjeti Renesansu i Refermaciju. Ne, dakako, 238

zato, tO bi on bio njihov uzrok, nego zato, jer on obja njava njihovo djelevanje i snagu, koju su one pokrenule, kako u otporu, tako i u napadu. Velika novest, koja se tada pojavljuje, bio je kapitalizam. Ne bi bilo istina, kad bismo rekli, da se on sada javljao prvi put. On je vepostigao znatan razvoj u XII. i XIII. st. i gradski je patricijat ba tinik obega enih trgovaca iz toga doba. Dva su uzreka zaustavila to prvo irenje. Prije svega, neodeljiva konkurencija talijanskih kapitala. ,koji su se ve krajem XII. st. posvuda do epali trgovine novcem. U drugom redu, reglementacija cehova u prilog sitnog gra anstva. Slobodnu privrednu ekspanziju zamijenila je epoha propisivanja (reglementacije). Imat emo jo prilike da to konstatirarno u nastavku izlaganja. Ne mo e se dodu e re i, da je otad posve nestalo kapitalizma na sjeveru Alpa, ali on je bio ome en, nadziran i sputavan. Mogao je djelovati samo zaobilaze i propise; uostalom, on je i slab, jer ga uni tava talijanska konkurencija. Crkveni i civilni zakoni o kamatnim zajmovima tako er utje u. Ukratko, patriciji se pretvaraju u klasu rentijera, koja vi e ne posluje. Bilo je tvrdnja, da veliki trgovac po zanimanju u Sredjem vijeku uop e nije postojao. To je krivo, ako to postavljamo kao op u tvrdnju; a prili no je istinito, ako je ograni imo na XIV. st. Jedini pojedinci koji jo sklapaju donekle znatne poslove, bili su ljudi, koji su imali udjela u talijanskim kompanijama, ili pak me etari. Na sjeveru Alpa nema velike trgovine, nema nijedne velike banke. ak i u Flandrjji, onaj kapital koji hrani sukharsku industriju i koji dobavija vunu, bio je gotovo isklju ivo talijanski. Ali sredinom XV. st. te se prilike po inju mijenjati. Gotovo svuda u Flandriji, Francuskoj i Engleskoj, kao i u gradovima ju ne Njema ke, koji odr avaju vezu s Venecijom, istupa nova kapitalisti ka klasa. Ona se sastoji od novih ljudi. Ni po emu nije nastavak starog patricijata. To je skupina pustolova, skorojevi a, kao to su i sve druge skupine, to stupaju na pozornicu prilikom svake ekonomske preobrazbe. Oni ne rade sa starim, akumuliranim kapitalom. On im pristupa tek kasnije. Isto onako, kao i mercatores iz XII. st., kao izumioci i industrijalci s kraja XVIII. i iz XIX. st., ti pioniri unose kao svoj ulog u igru samo svoju energiju, svoju inlteligenciju ili svoju spretnost. Imaju samo jedno geslo, a to je vje no geslo svih osvaja a bogatstva: sloboda. To je ona ista sloboda, to su je njihovi prete e u XII. st. zahtijevali protiv zapreka ratarskog i feudalnog re ima, koje su onemogu avale irenje trgovine. A ovi je tra e sad da razbiju gradske privredne propise (reglementaciju), monopole cehova, ograni enja u kupovini i prodaji da obustave nadzor nad tr nicama, onemogu e povredu stovari ta, odbace nadnice, utvr ene zakonom, ukinu slu benim popisima odre eno egrtovanje i poni te povlastice, koje u svakom gradu pridr avaju pravo na trgovinu samo gra anima, svode i strance na polo aj parije. Oni nastoje svakom pribaviti pravo, da se bavi industrijom i trgovinom, ele ih preoteti op inskom ekskluzivizmu i osloboditi ih onih povlastica, koje' su, nema sumnje, bile neophodno potrebne u vrijeme njihova djetinjstva, no koje sada svojom te inom ko e njihov razvoj. Oni zahtijevaju prirodnu slobodu, slobodu uop e, a ne vi e restriktivnu slobodu, shva enu kako je zami lja gra anstvo, slobodu, koja je isto onako nespojiva s pojmom op e slobode, kao to je nekoi plemi ka sloboda bila nespojiva sa slobodom seljaka. Oni ele da gradovi budu pristupa ni svima, da svatko mo e sudjelovati u njihovoj trgovini, da oni najzad vi e ne budu gradovi samo za svoje vlastito gra anstvo. Osim toga, ho e idustrijalizirati i selo: ele crpsti iz onog velikog rezervoara radne snage, zaposliti one ruke, to su navikle da guraju plug, i uz njihovu pomo , zahvaljuju i niskim nadnicama, utoliko pobjedonosnije konkurirati gradskim cehovima, to e bez obzira na njihove propise i slobodni od njih, mo i proizvoditi kako ho e i koliko ho e, to e mo i primjenjivati postupke, koji se poka u ugodni ili korisni, pratiti promjene mode, otpremati svoje proizvode, kamo im se svidi i zaklju ivati ugovore, koje sami na u pogodnima.

239

Tim su pustolovima (jer oni su zaista pustolovi, kao to to mo emo re i i za mercatores iz XII. st.) pogodovale politi ke preobrazbe, a isto tako i nemogradova da o uvaju svoje povlastice usred op eg napretka kulture. Ratovi postaju sve skuplji, i vladari trebaju uvijek sve vi e novaca; zbog toga su im ti pustolovi potrebni. Mnogo je udobnije poslu iti se tim poslovnim ljudima, negoli pregovarati o porezu s dr avnim stale ima. Dosad su poslovni ljudi, koji su djelovali na dvoru Filipa Lijepog i Eduarda III., bili Talijani. Ali sad ih po inju nadomje tati doma i ljudi. U Austriji Fuggeri dobivaju pravo da iskori tavaju rudnike srebra u Tirolu, e koj i Ugarskoj, pa tako po inju ondje, izvan gradova, stvarati temelje svoga bogatstva. U Francuskoi je povijest Jacquesa Coeura (1456) osobito zanimljiva. Po eo je ni od ega, pa se pridru io nekom konzorciju za -kovanje novca, koje im Karlo VII. daje u zakup. U tom je konzorciju i neki propali trgovac. Dobici nisu izostali. Svi su kova i novca tati, kako isto onako misle, da je zakonita ona dobit, to je posti u pri kovanju, kao to to misle i dana nji bankari o svojim zajmovima dr avi. Jacqucs Coem je, dakle, dobro pozavao trgovinu metalima, pa je 1432. po eo izvoziti srebro na Istok a odonuda uvoziti zlato, na kom je u Francuskoj postizao goleme zarade. Otad on neprestano pro iruje svoje poslove. Uzeo je u zakup krunske rudnike metala u pokrajinama Lyonnais i Beaujolais i onamo doveo njema ke rudare. Postao je vrhovni nadzornik financija, te tako preuzima opskrbu dvora novcem. On mu posu uje znatne svote uz kamate od 12 do 50%. Dotle neprestano pro iruje svoje poslove, bilo sam, ili u dru tvu s drugim kapitalistima. Cijeni se, da je imao do 300 faktorija od Famaguste na Kipru do Brugesa i u Engleskoj. Optu uju ga, da je uni tio po tene trgovce, a to, nema sumnje, zna i da ga optu uju zbog spekulacije i obaranja cijena. Njegov ivot nije vi e ni po emu nalik na ivot tih po tenih trgovaca, vjernih srednjoovjekovnoj tradiciji. Dao je sebi sagraditi pala u u Bourgesu, ku e u Parizu, Toursu i Montpellieru. Postao je plemii kraljev savjetnik. U trenutku njegova pada (1451) mo emo smatrati, da mu je imutak iznoosio vi e od 22 milijuna dana njih franaka.98

Ti novi kapitalisti nisu se pojavili zato, to se pro irilo tr i te, jer ono nije ni ve e ni posje enije nego prije; njih su stvorile nove potrebe, koje se o ituju na tr i tu zbog formiranja dr ava. Premda je Coeur bio neka vrst Rorschilda XV. stolje a, on nije bio sam. Bio je tek najsjajniji primjerak skupine novih ljudi, koji po inju zamjenjivati Talijane, kao to su bili Rapondi, koji imaju istu ulogu na dvoru Filipa Dobrog. Ne to kasnije se lanovi porodice Laurin u Nizozemskoj isto tako oboga uju u slu bi vladara. Dvorac Jeana Laurina, gospodara Watervlieta, kod Malinesa, bio je dovoljno rasko an da ga 1507. kupi austrijska vladarica Margareta. Godine 1506. Jeronim Laurin je na svom Philippuss-Polderu sagradio grad Philippine. I on je uz pomosvoje slu be rizni ara dospio od veoma velikog siroma tva, kad mu cio posjed nije vrijedio ni dinara, do bogatstva od preko 10.000 maraka rente.99 Isto onako, kako je inteligencija tri stolje a prije toga usred ratarske i feudalne tromosti stvorila prve kapitale gra anstva, tako je ona i sada u dru tvu mnogo irih okvira, poslu ila kao oru e prido licama i skorojevi ima; koji otkrivaju nove mogu nosti; oslanjaju se na blagonaklonost vladara i izmi u mre i, kojom su gradovi vjerovali, da su u svoju korist sputali trgovinu i industriju. Gradovi nisu imali jednakog oru ja da ratuju protiv tih novih ljudi, koji posvuda imaju svoje agente, gomilaju robu, monopoliziraju i poma u nove politi ke snage. Svojim kapitalima oni izvan gradskog podru ja podi u nove industrije. Ve smo spomenuli rudarstvo. Navedimo jonovo suknarrstvo tu Flandriji, u Hondschootu i Armentieresu, kojima gradovi bez uspjeha suprotstavljaju svoje povlastice. Istu pojavu mo emo pratiti u Engleskoj, gdje se formiraju nova sredi ta manufakture. Vezenje sagova tako er
98 99

Pisac misli na vrijednost francuskog franka krajem 1. svjetskog rata. - Prev. U originalu je citat starofrancuskog teksta iz suvremenog opisa Laurinova bogatstva. - Prev

240

postaje seoskom industrijom. A kad ka emo seoska industrija, onda time govorimo o kapitalisti koj industriji. Pojavljuje se posve novi tip proizvodnje. Nadzor, kojim cehovi pritioskaju radnike, i du ansku prodaju na malo zamjenjuje sloboda. Seljak, koji se pretvorio u tkalca, ugovara s majstorom, a da pritom njegova nadnica je njegov rad nisu podlo ni reglementaciji. I sami su majstori u vezi s nekim poduzetnikom na veliko, od koga primaju sirovinu i koji preuzima njihove proizvode i otprema ih u prodaju. Mala radionica ostaje i dalje, ali je degradirana, ako se mo emo tako izraziti, gubi svoju nezavisnost i podvrgava se novom sistemu manufakturne proizvodnje. Gradska industrija ogra ena je svojim povlasticama, kao nekim bedmom, podignutim protiv kapitala, i njoj polazi za rukom da se odr i na podru ju proizvodnje, namijenjene lokalnom tr i tu. Njezini e se cehovi odr ti sve do kraja Starog re ima. Svagdje drugdje osim na nekoliko podru ja specijalne proizvodnje umjetni kih predmeta - gradska je indnstrija primorana da napusti bitku. Cio razvoj nove industrije, po ev i od XV. st. de ava se protiv nje i izvan nje. Gradsko flamansko sukmarstvo; velika srednjovjekovna izvozna industrija zapada od sredine XIV. st. u dekadansu. Ona se ne mo e, od ati u borbi protiv konkurencije novog engleskog suknarstva i konkurencije seoskog suknarstva, jer su cijene njezinih proizvoda previsoke, jer joj je proizvodnja konzervativna. Platnena industrija, koja e zauzimati njezino mjesto sve do doba tvornica, potpuno je seoska. I organizacija trgovine tako er se raspala pod pritiskom kapitalizma i $lobode, kao i organizacija industrije. Sva ograni enja, kojima je opkoljavana, kao to su tr nice, posrednici, obaveze da e sklapati poslove samo posredstvom gra ana, sad su jo samo zapreke, koje joj smetaju. ~Karakteristi an je primjer Brugesa. Od sredine XV. st. njegove ga kozmopolitske mu terije po inju ostavljati i odlaze u mla u luku Antverpen. Ovdje nikakva tradicija ne potiskuje poslove. Trgovina se odmah mo e organizirati u novom duhu. To je grad budu nosti, jer u ekonomskoj povijesti mo emo jasno opaziti, da pojavi novih potreba odgovara ne samo preinaka dru tvenih klasa, nego i premje taj poslovnih sredi ta. U Engleskoj se pojavljuju Merchant adventurers, a holandska mornarica postepeno zauzima mjesto, koje je prije, imala njema ka Hanza. U trenutku, kad se taj razvoj vejasno ocrtava, otkri e Novoga svijeta otvara neograni ene mogu nosti. Ono je tako izmijenilo povr inu globusa, da je gotovo nalik na planetarnu kaatastrofu. Po, rezultatima se s njim mo e upotediti samo ekspanzja islama, premda su ti rezultati imali mnogo manje razmjere. I to je pro irenje poremetetilo izgled zemljine povr ine, preobrazilo njezino stanovni tvo, promijenilo jezike i udomilo nove kulture pod tu im nebom; ono je u stanovitoj mjeri orijentaliziralo Zapad. Ali koliko sve to zaostaje po veli ini za preobrazbom Atlantika u unutra nje more, za otkri em Pacifika, za ekspanzijom kr anstva preko ekvatora, za pro irenjem panjalskog, portugalskog, a uskoro i francuskog i engleskog jezika u Ameriku, za preobrazbom tolikih naroda putem mije anja ili uni tenjem, za preno enjem pamuka i na ih doma ih ivotinja u Ameriku i napokon, za onim divovskim radovima, kao to je probijanje Sueskog i Panamskog prokopa, koji e otvoriti nove putove svjetskom prometu. Nema sumnje, sve se to nije ostvarilo smjesta, a pogotovu nisu oni besmrtni pomorci, koji su vidjeli kako izranjaju jata novih zvijezda, ni eljeli ni mogli naslutiti budu nost, to su je otvarali pred Evropom. Ekonomski uzroci utjecali su tek veoma slabo na njihove namjere. Evropa XV. st. nije bila prenapu ena, nije imala nihkve potrebe da kolonizira bilo kakve zemlje, a pogotovu nije Porrtugal, odkle je potekao prvi podstrek, osje ao ni najmanje potrebe da pro iri svoju trgovinu. Henrik Moreplovac nije imao ni jednog obilje ja nekog merkantilisti kog vladara. Njega vodi znanstvena radoznalosti elja da propagira vjeru. Pobzna to ka pri otkrivanju zemalja zlata i mirodija, bile su posve duhovne te nje. Te ekspedicijc ne mo emo ni po emu uporediti sa ekspcdicijama Feni ana u anti ko doba. Ali treba smjesta priznati, da ta otkri a ne bi bila mogu a bez one razvijenosti, to ju je sredozena navigacija postigla u po etku XV. st. Ona je dala i brodove i kapetane. Bilo je, uostalom, excitatoria, kao i u vrijeme, kad se polazilo na kri arske ratove. To su bile stare pripovijesti o Indiji, sje anja na putovanje Piana Carpinija i Marka Pola, kao i sve one; to se pripovijedalo po lukama na Levantu.

241

Ovdje nije mjesto da ocrtamo divnu povijest otkri a. Dovoljno je da podsjetimo na glavne datume. Godine 1419. otkriveni su otoci Maadeira, 1431. Azori, a poslije toga, ne to prije smrti Henrika Moreplovca (1460), otkriveni su Kapverdski otoci i obala Senegambije, tako da je Henrik jo i mogao za to doznati. Poslije po etnih tapkanja, sad se razvok ubrzava. Godine 1482. je Diego Cam uzapredovao do u a Konga; godine 1486. je Bartolomeo Diaz dopro do Rta Dobre Nade i vidio, kako mu se pred o ima otvara Indijski ocean. Njime je 1497. zaplovio Vasco da Gama i 1498. dosegao Calicut. Rt je opravdao ime, koje mu je dao, kralj IvanII. Evropljani su najzad osvojili oristup u tu arobnu Indiju; zapadnja ke jedrenja e napokon su, poslije tako duge plovidbe pustim morima dudivljih obala, po ele susretati arapske la e i dosegle onaj izvor bogatstva, kome je Evropa dotad poznvah samo u e na Levantu. Portugalci su bili prvi pioniri nepoznatih mora. Oni su nastupali polagano, isprva ne pu taju i obale iz vida, a zatim su, prikupljaju i obavje tenja uporedo s postepenim napredovanjem, pro li Rt, dosegli Zanzibar i odjedrili ravno prema Istoku. Ukratko, njihov se plan saastojao u tome, da strpljivo i energi no putem oko Afrike zaobi u Siriju i Egipat, iza kojih, se znalo da se nalazi Indija. Imali su dovoljno obavje tenja, pa su im se mogli prepustiti, da ih vode. Polaze i od skladne cjeline empirijskih podataka, osje ali su da ih svaki korak naaprijed pribli ava cilju. Portugalcima je za uspjeh u njihovu pothvatu bio potreban samo napredak pomorske tehnike, a to zna i dovoljno vrst i dovoljno veliki brodovi te dovoljno vje ti zapovjednici, da bi se la e mogle odr ati na moru vi e mjeseci. Nasuprot tome, putovanje Kristofa Kolumba ne bi bilo, mogu e zamisliti bez renesansne znanosti. Da je imao manje juna kog povjerenja u radove Toscanellija i talijanskih geografa iz XV.st., zar bi mogao odlu iti da zaplovi ravno preko Atlantika, i da tako stigne u Indiju obaviv i zemaljsku kuglu brazdom svojih brodova? Njegovi presmioni planovi prepla ili su portugalski dvor. Ali se panjolski dao uvjeriti. 3. kolovoza 1492. jedrenjaci su nestali na obzorju; 12. listopada pristali su na Antilima. Trebalo je prevaliti jo vi e od polovine Zemljine, kugle pa da se do e u Indiju! Svijet je bio mnogo ve i nego to je pretpostavljao Toscanelli; svi su njegovi ra uni bili pogre ni, ali je, kao to se to esto doga a, zabluda nauke bila plodna; ona je omogu ila otkri e Amerike. Idu a Kolumbova putovanja (1492-1502) i zatim putovanja njegova sunarodnjaka Ivana Cabota, koji je stupio u slu bu Henrika VII. Engleskog, u inila su razo arenje joo itijim, jer su zavr ila na ameri kom tlu, i to na Orinoku, u Panami i na Labradoru. Godine 1500. oluje su bacile Cabrala na jednu drugu to ku njegova neizmjerriog prostranstva; u Braziliju. Tek 1513. ugledali su otkriva i Pacifik, i to s vrha planina na Panamskoj prevlaci. God. 1520. je Magellan oplovio Rt Horn i uplovio u pustinju toga novog neizmjernog mora i otkrio Filipine. Njegovi su se drugovi vratili u panjolsku preko Molu kih otoka i Indijskog oceana. Put oko svijeta bio je izvr en. Posljedice tih udesnih otkri a pokazale, su se u ekonomskom ivotu Evrope veprvih godina XVI.st. Prva je bila ta, da se sredi te trgovine s Istokom premjestilo iz talijanskih luka nn Sredozemnom moru na obale Atbntskog oceana. Mirodije, to su ih karavane donoosile iz luka na Levantu na enovske i venecijanske brodove, uskoro vi e nisu mogle izdr ati konkurenciju, ni u pogledu koli ine, ni u pogledu cijene, s mirodijama, po koje su portugalski i panjolski brodovi odlazili izravno na mjesto proizvodnje, s druge strane ekvatora. Italija, koja je dotad bila posrednik izme u Evrope i tako dugo tajanstvene Indije, do ivjela je, da je izvor njezina blagostanja i napretka za dugo vrijeme presu io. Sredozemno je more izgubilo ono obilje je kolijevke veletrgovine, koje je imalo sve od osvita civilizacije, i tako je to ostalo sve dok nije probijen Sueski kamal (1869), koji ga je u inio prolazom u Indijski Ocean. Ali nisu ni panjolska ni Portugal zauzeli mjesto, koje je Italija izgubila. Ni Cadix i Lisabon nisu postali ba tinici Venecije i Genove. Trgovinska prevlast, koju su oni dotad u ivali, pala je, u dio Antverpenu. To je imalo dva razloga. Prije svega, me unarodna va nost neke luke ovisi u isto vrijeme o uvozu i o izvozu. Nije dovoljno, da brodovi onamo dopremaju robu, potrebno je, da ondje mogu u zamjenu 242

ukrcati drugu. Venecija i enova na jugu, kao i Bruges na sjeveru, udovoljavali su u Srednjem vijeku tome osnovnom uvjetu; prva dva grada mogla su to zahvaljuju i industriji u talijanskim gradovima, a tre i zahvaljuju i industriji u nizozemskim gradovima, povrh toga, njihov ih je zemljopisni polo aj dovodio u vezu s unutra njom Evropom, odakle su putovi vodili prema njima i ondje iako istovarivali proizvode iz unutra njosti. Luke Iberskog poluotoka nisu ni u jednom ni u drugom pogledu bile u tako povoljnu polo aju. Njihov eksecntri ni smje taj, a isto tako i slaba razvijenost doma e industrije onemogu avala ih da k sebi, privuku znatnu izvoznu trgovinu. Napokon, i na in, kaka se trgovina mirodijama i skupocjenim metalima vr ila u Portugalu i panjolskoj, sprije io je da se ondje formiraju velike poslovne ku e. Kruna je posjedovala trgova ke poslovnice i kolonije, pa je iz njih isklju ivala strance pridr avaju i sebi monopol na najve i dio dopremljene robe. Njezinim je agentima povjerena du nost prodaje, ali da se, ta prodaja odvija br e i lak e, vlast se uzdr ala da to onemogu i onim istim strancima, kojima je branila pristup na mjesto proizvodnje. Stoga su kapitalisti ki trgovci iz Antverpena veod po etka XVI. st. dr ali u Cadixu, a osobito u Lisabonu, svoje povjerenike, kojima je dano u du nost da nabavljaju dragocjene namirnice. Tako je luka na Scheldi postala veliko me unarodno skladi te mirodija. Tek ondje one postaju predmet trgova kih pogodbi i ulaze u promet. Trgova ka va nost Ailttverpena potje e, kako smo ve vidjeli, iz vremena prije otkri a. Ali, priliv bogatstava iz Indije i Novoga svijeta obilje ava za nj polaznu to ku izvanrednog napretka, koji e uskoro nadma iti blagostanje Venecije u doba njezina najve eg sjaja. Nikad nijedna luka, ni u koje doba, nije imala tako univerzalnu va nost, jer nikad nijedna nije bila tako otvorena svima i u potpunom smislu rije i, tako kozmopolitska. Antverpen je ostao vjeran slobodi, koja je veu XV. st. osigurala uspjeh njegovim sajmovima. On odasvud privla i iprima kapitalite, kojima nudi sve vi e mogu nosti da se, lako obogate uporedo s tim, kako se njihov broj pove ava. Nijemci, Englezi, Francuzi, Portugalci, panjolci, Talijani - svi ure onamo, pa nema nijedne velike bankarske ku e, koja nema ondje svoje predstavnike. Najve a nov arska ku a XVI. st., Fuggeri, ima svoje sjedi te u Augsburgu, ali joj njezina poodru nica u Antverpenu donosi najsjajnije dobiti. To sastajali te poduzetnika trgovaca, mornara i pustolova postaje svjetsko poslovno sreedi te. Nemogu e je zamisliti upadnije i potpunije suprotnosti sa srednjovjekovnom privrednom organizacijom. U Veneciji su stranci mogli kupovati samo od Venecijanaca; u Bugesusu se morali poslu iti me etarom, koji je pripadao doma em gra anstvu. A ovdje nije bilo, ni ega sli nog. Nikakva nadzora, nikakve kontrole, stranci tu trguju isto tako slobodno me u sobom, kao i s gra anima i drugim stanovni tvom iz te zemlje. Na njihovim se svakodnevnim skupovima ponuda i potra nja uzajamno tra e i nalaze bez posrednika. Uglavljuju se cijene, utemeljuju se kreditni postupci trgova kih kompanija, a u isto vrijeme po inje i spekulacija upropa tavati svoje prve rtve. Od 1531. se cio taj pokret konctrira i slobodno razvija pod svodovima jedne posebne zgrade, koju je grad podigao na svoj tro ak. Bila je to Burza, prethoddnik i nazor budu ih burza u Londonu i Amsterdamu. Veliki ratovi, koji su se vodili u po etku XVI. st. dali su nove hrane kapitalisti kom duhu. Osobito je Karlo V., kom je njegova golema dr ava donosila prihode neobi no nerazmjerne njegovoj mo i, bio izvanredno dobra mu terija za nov are. Mo e se ustvrditi, da bi njegova vladavina koja je pokreula toliko vojski i toliko brodovlja, bila nemogu a bez poleta, kojim se kapitalizam po eo razvijati. Uostalom, bankari su iz tih pothvata izvukli isto toliko dobiti, koliko sumu usluga u inili. Blagostanje Nizozemske velikim je dijelom pomoglo carev kredit i omogu ilo mu da namiri svoje vjerovnike, premda je, morao pla ati kamate u visini od 12 do 50%. Fuggeri su dobrim dijelom stekli svoje bogatstvo predujmovima, to su ih dali Karlu V. Uo talom, lakoo a, kojom su vladari uzimali zajmove, i lakomost za dobitkom, koja je pokretala bankare, uskoro ih je odvela preko razboritih granica. Bankroti Filipa II. 1575. i 1596. dokraj ili su savez privatnog kapitalizma s monarhijskom politikom. Uostalom, u tom se trenutku pred pohlepom nov ara otvorio novi izvor dobiti. Otprilike loko 1550. po eli su srebrni rudnici u Peruu i Meksiku opskrbljavati panjolsku ipkama dragocjene kovine, koja je uskoro, u obliku kovanog novca, potocima potekla po cijeloj Evropi. Ta poplava skupocjenih metala 243

smanjivala je kupovnu vrijedniost novca i prouzrokovala op i porast cijena. To je izvanredno potaklo razvoj trgovine, a osobito industrije i pridonijelo jojedan razlog za osloboo enje od nepodno ljive kontrole cehovskih organizacija. Manufaktura, to jest onaj oblik proizvodnje, u kom je ku ni rad pla en nadnicom, a upravlja njime poduzetnik, postao je po ev i od sredine XV. ,st. prvenstvenim i najizrazitijim oblikom industrijske organizacije sve do pojave modernih tvornica. Uostalom, vei u to doba mo emo ovdje ili ondje na i pokoji rani primjer ak i takve tvorni ke organizacije. Kako god je razvoj kapitalizma bio sna an, ipak ne smijemo preotjerati u pogledu njegova zama aja. On se nadogradio na staru ekonomsku organizaciju privilegiranih gradova, a nije je uklonio. Sitno je gra anstvo i dalje ivjelo pod za titom cehovskih organizacija i svagdje za sebe o uvalo opskrbu lokalnog tr i ta. Pekari, mesari, stolari, postolari it.d. ostali su sve do kraja Starog re ima vjerni protekcinizmu, koji im je osiguravao iskori tavanje njihovih gradskih mu terija. Vlade nisu nigdje smatrale razboritim ni mudrim, da ih poddvrgnu op em pravu. One su veoma dobro poznavale nedostatke tog sistema, koji su s vremenom postajali sve o itiji stereotipan postupak podizanje cijena, sve ve e ograni avanje struke u rukama malog broja majstora; ali ih je njihov strah pred demokracijom navodio da podnose cehove, kao najbolje sredstvo, kojim se pomo nici mogu odrbvati u poslu nosti. Zadovoljavali su se time, to su malo pomalo uklanjale zapreke, to su ih op inski propisi nametnuli razvitku trgovine i prometa: etapno pravo,100 isklju ivo prodavanje u tr nicama, posredni tvo me etara, i t. d. Vlade, su prvenstveno nastojale da ukinu politi ke povlastice cehova, da sebi osiguraju pravo zapovijedanja ili bar pravo nadzora u pitanjima gradske uprave, i one su svagdje pobijedile, usprkos otporu, koji e se u Francuskoj o itovati u vrijeme nemira Svete lige i u svojim posljednjim manifestacijama odr ati sve do XVIII.st. Gradovi su mogli o uvati neokrnjenu politi ku i ekonomsku slobodu samo tako, da su sa uvali svoju vojnu snagu. Ali, zar su se njihovi ceh ovi mogli oduprijeti redovnoj vojsci a njihove zidine topni tvu? Gradovi su ostali nezavisni ondje, gdje je dr ava bila nemo na, kao to je to bilo u Njema koj. Svagdje drugdje su se pokorili. Ono nekoliko poku aja otpora, kao to je bio poku aj gra ana Liegea protiv burgundskog vojvode; pa poku aj gra ana Ganda protiv Karla V. i gra ana La Rochella protiv Franje I., pokazali su, da su se njihovi zahtjevi nadahnjavali samo pro l u bez povratka. Demokratska politika, koju je sitno gra anstvo tako vatreno zagovaralo u XIV. st., sada je proopala. Isto onako, kako je kapitalizam pobje ivao u velikoj trgovini, tako je dr ava pobje ivala u politici. Pod utjecajem novih uvjeta, koji se name u dru tvenom ivotu, i pojam se gra anstva preina io. Politi ka i pravna obilje ja, koja su mu dodijelila, njegovo, posebno mjesto u srednjovjekovnom dru tvu pokraj sve enstva i plemstva, sve vi e blijede. Od po etka XVI. st. gra anstvo se svagdje javlja kao klasa ljudi koji ive od eksploatacije ili od prihoda svog bogatstva. Prema op em shva anju, koje tada vlada, obi ni manuelni radnik vi e ne pripada u redove gra anstva. Ono odbacuje od sebe obrtnike, koji su nekobili njegova glavna snaga. Poprima izrazito, plutokratsko dr anje, koje ga prema dolje dovodi u suprotnost prema sitnim ljudima, dok ih prema gore pribli ava plemstvu. Nema sumnje, gra anstvo se u svakoj zemlji razlikuje posebnim nijansama, od drugoga, pa je nemogu e, opisati ga tako, data slika u isto vrijeme pristaje gra anstvu Nizozemske, Francuske i Engleske. Ali je dovoljno konstatirati da je ubudu e bogatstvo svagdje njegovo najizrazitije obilje je. Srednjovjekovni gra anin bio je pravno povla ten; gra anin modernog doba povla ten je via facti. Na temelju svoga ekonomskog polo aja. Ali njih razdvaja jo i jedna druga razlika. U Srednjem vijeku gra anin postoji samo po svom gradu i za njega; komuna, kojoj je on lanom, neophodno je potrebna garancija njegove osobe i njegovih interesa; jednako su tako i njegova shva anja pod vla u one op inske skupine, kojoj pripada. Ubudu e
100

Povlastica po kojoj su pojedini srednjovjekovni gradovi imali isklju ivo pravo da preuzimaju stanovitu uvoznu robu i da je onda raspa avaju na druga tr i ta - Prev.

244

vi e nema ni ega sli nog. Grad je za modernog gra anina samo boravi te i poslovno sredi te; njegovi osje aji, njegove misli i njegovi interesi vi e nisu usredoto eni samo na taj grad. Izvori njegova bogatstva rasprostiru se posvuda, ak i veoma daleko izvan granica op inskih predgra a. Ako se bavi manufakturom, radjonice koje ovise o njemu, nalaze se na selu, ako je trgovac, njegovi poslovni drugovi, i njegova roba raspr eni su u dalekim lukama i tr i tima; ako ivi od rente, njegov je novac u velikoj udaljenosti ulo en u zajmove ili u najraznovrsnije kompanije. Njegov ivot sad ovisi o mnogostrukom sticaju okolnosti, on je isprepleten sa ivotom cijele nacije i s odnosima vlastite nacije s tu ima. On mora biti obavije ten o onom, to se zbiva u svijetu. Zbog toga se razvija po tanska slu ba a uskoro i tampa, koja u svom po etku nema drugog cilja, osim da svakoga upozna s novostima, koje su dotad preno ene samo privatnim dopisivanjem. Ekonomska sloboda, nerazdvojivo veza na uz razvoj kapitalizma, smjesta je radni kom svijetu nametnula svoje posljedice. Premda srednjovjekovno korporativno zakonodavstvo nije spre avalo zanatskog majstora da vlada nad selom, ono je ipak postavljalo stanovitu granicu njegovoj eksploataciji sela. Cehovski su propisi to no odre ivali prava radnika, titili njegovu nadnicu, jam ili za nju protiv preizrazitih zlooupotreba, esto su pru ali pomou slu aju bolesti ili starosti i ak mu kad to dopu tali stanovitu intervenciju pri imenovanju ili nadzoru glavara cehovske organizacije. Uostalom udru enja, koja su, po ev i od XV. st., obrazovali pomo nici iste struke, i to ne samo u istome gradu, nego i u cijeloj skupini gradoval, pa ak i u cijeloj zemlji, stvorila su veze uzajamne pomo i, koje mo emo smatrati po etkom radni ke organizacije. Ali u novom sistemu manufakturne proizvodnje nema niakva traga svemu tome. U skladu s op im pravom, namje tenik i poslodavac ugovaraju izravno. Prvi prodaje svoj rad, a drugi ga kupuje, cijena pritom ovisi samo o njihovoj slobodnoj volji. Ato, drugim rije ima, zna i, da je ja i zapravo name e slabijemu. Budu i da radnici novih industrija nisu imali ni u gradu ni na selu nikve organizacije, morali su se pokoriti kapitalistovoj volji. Rad, pri kom je proizvo a dobivao sirovinu na obradbu, bio je prirodna posljedica ku ne radinosti, a taj je industrijski tip, zbog svakovrsnih uvjeta, kojiima proizvo a prilikom ugovaranja mo e biti optere en, bio izvanreddno pogodan za izrabljivanje radnika. I zaista, od po etka XVI. st. ima ve obilje dokaza o bijedi njihova ivota o njihovu nezadovoljstvu. Porast cijena, do kog je do lo sredinom stolje a, ote at e te prilike joi vi e i velikim dijelom pridonijeti uspjehu, koji e napol socijalna, napol vjerska propaganda anabaptista kod njih posti i. A to se ti e vlade, ona o njima ne vodi nikakvu brigu i ostavlja ih izvan svoga vidokruga doklegod ne mute javni red. Premda je tako dalekovidan prete a, kao to je bio Toma Morus, vetada u svojoj Utopiji (1516) sanjao o radnom zakonodavstvu komunisti kog oblika, dr ava i javna vlast smatraju i smatrat e ono, to bismo danas nazvali radnii kim pitanjem, samo policijskim problemom. Na tom su se temelju osnivale njihove intervencije protiv zloupotreba u prosja enju, koje su izvr ene po ev i od XV. st., i, ne to poslije toga, njihove reforme na podru ju dobrotvornosti. I tu se na veoma upadan na in o ituje, koliko su dru tvene preobrazbe oslabile utjecaj crkve. Veli anstveni polet kr anske milosrdnoosti, koji je crkva pobudila u Srednjem vijeku, nije vi e bio u skladu ni s potrebama, ni s duhom vremena. Jer one bezbrojne dobrotvorne zadu bine, to ih je ona potakla, te su nastale u suglasnosti s njezinim misti kim idealom, ograni avale su se na pomaganje siromaha, odr aavaju i ih u njihovim ivotnim uvjetima, bez ikakva nastojanja da ih se iz tih uvjeta izvede u druge povoljnije. Siromah ima svoje odre eno mjesto u dru tvu, a najpobo nije mu du e ak iskazuju i duboko po tovanje, koje dovoljno obja njavaju asketski osje aji toga vremena. Ali uporedo s tim, kako ti osje aji slabe, nestaje i one aureole svetosti, koja okru ava prosjaka. Ljudi ga po inju smatrati skitnicom, koji je opasan za dru tveni poredak, i lijenim besposli arom po zanimanju. S druge strane, zakonodavstvo gradskih cehova, koje je nametalo sve vi e ograni enja i mno tvu ljudi onemogu avalo da na u namje tenje, pa zatim raspu tanje pla eni kih eta, koje oduzima namje tene bivv im vojnicima, uzrokom je, to se u po etku XV. st. toliko pove ao broj lutalica, koji 245

nemaju drugih prihoda osim milostinje, da se to preetvorilo u pravu dru tvenu ranu. Stoga ih po inju nemilosrdno progoniti, u nadi, da e primorati na rad bar one od njih, kojima zdravlje dopu ta da ga se prihvate. Prvi upravni propisi, usmjereni protiv prosja enja, dopu taju to samo djeci, starcima i nemo nima, i nastoje da druge odvrate od prosja kog ivota prijetnjom tjeleslnog ka njavanja. Ali to je o ito bila tek trenutna mjera za olak anje. Od po etka XVI. st. postalo je jasno, da treba zlo napasti u njegovu korijenu, i ukloniti prosja enje tako, da bude uklonjen njegov uzrok. Na tom temelju nastala je, na primjer, reforma dobrotvorne djelatnosti u Ypresu (1525), pod utjecajem Vivesa, koji je koncentrirao sredstva svih milosrdnih ustanova u gradu, osnovao slu bu nadgledni tva nad siromasima i otpoo eo neopskrbljenu djecu slati u kolu ili u zanate, te je tako nastojao da ubo tvo ukine osposobljavaju i siromaha, da sam zara uje, koliko mu treba za ivot. Otad mo emo u svim zemljama konstatirati poku aje iste vrste. A zanimljivo je, da su oni bili osobito brojni i uspje ni ondje, gdje je razvoj kapitalizma i manufaktura omogu avao dobrootvornim ustanovama, da svoje pitomce zaposli. U tom je pogledu veoma zna ajan primjer Holandije, a pogotovu primjer Engleske. Engleski zakoni iz 1551. i 1562. o radu siromaha prethodnici su slavnoga Act for the relief of the poor, koji je donesen 1601. i koji je tako vanredno prilago en, potrebama moderne industrije, da se po svom bitnom sadr aju odr ao sve do na ih dana. Na organiziranje dobrotvorne djelatnosti svodi se, uostalom, cio prinos novoga dru tva u pitanjima socijalnog zakonodavstva. Ono se ograni ilo na to, da primora siromahe na rad, a nije nastojalo da propisima regulira sam rad kako bi to u inili srednjovjekovni gradovi. Sve do XIX. st. ono je radu ostavilo punu slobodu, a to dobro obil je ava kapitalisti ki karakter, koji otad pro ima privredni ivot. Ne mo emo se dakle uditi, to se od druge polovine XV.st., u isto vrijeme sa slobodnom industrijom, pojavljuje i zajedno s njom razvija proletarijat, kojega povijest treba tek napisati. Srednji je vijek dodu e poznavao klasu nadni ara, koji su po svojim uvjetima ivota bili veoma nalik na proletarijat. To su bili radnici u izvoznoj suknarskoj industriji u Flandriji i Firenci. Pa ipak ta se klasa razlikovala od proletarijata organizacijom, koju joj je nametao korporativni re im. Moderni proletet nema mjesto u toj organizaciji, pa je potpuno izlo en na milost i nemilost poslodavcu. Protiv njegove svemo i nema nikakva uto i ta, ne titi ga ak ni javna vlast, jer se ona suzdr ava od svakog upletanja, a nema ni za tite, koju bi mu u nedostatku pomo i od vlasti, mogla spontano pru iti radni ka organizacija. Jer udru ivanje je radnika zabranjeno. Uostalom radnici su i suvi e bijedni i premalo obrazovani, da bi se mogli organizirati, a vlast, koja o njima ne vodi brigu, titi, naprotiv poslodavca i revnosno intervenira, kadgod radnike izda strpljenje, pa otpo nu trajkovati. Povrh toga, netreba zaboravtti ni to, da je rad po ku ama, koji je op i oblik industrijske organizacije sve do kraja XVIII: st., zato tako povoljan za eksploatiranje radnika, jer ne pogoduje njihovu sporazumijevanju i njihovoj suradnji. Ali uza sve to, treba se uvati pretjerivanja u procjenjivanjti razvijenosti i broja proletarijata a i slobodne industrije za ona tri stolje a, to su protekla otprilike od 1450. Usprkos svome izrazi to kapitalisti kom obliku i svom neprestanom razvoju, manufaktura je, ak i u zemljama, gdje je bila naprednija, zasad jo u privrednoj aktivnosti naroda zauzimala tek prili no ograni eno mjesto. Gradska zanatska proizvodnja cehova odr ala se pored nje, pa i dalje opskrbljuje ve inu gradova, i time izvanredno su ava njezino tr i te. Ona uvelike zaostaje za trgovinom; a pogotovu za poljoprivredom, koja posvuda ostaje glavna grana proizvodnje. Ali kakav li je prevrat izvr en u samoj poljoprivredi! I ovdje se pojava kapitalizma osje ala veoma duboko. Ona je u razli itim zemljama dovela do razli itih rezultata: negdje je seljaka oslobodila, a negdje ga je ponovo bacila u mnogo potpunije i mnogno te e kmetstvo, nego to je bilo ono srednjovjekovno. Veoma je lako shvatiti te protivurje ne posljedice. U ekomonski razvijenijim

246

zemljama, kao to je bila Italija i Nizozemska, zemljoposjednici su, isto onako kao i vlasnici, manufaktura, i iz istih razloga, sistematski pomagali slobodni rad. Isto onako, kao to su cehovske korporacije ometale razvoj industrijskog kapitalizma, tako su isto i stare, nasljedne veze, koje su seljake vezivale o zemlju i davale mu stanovito pravo na nju, ometale razvoj kapitalizma u poljoprivredi. Seniori su se u XIV. st. nadali, da e svoje prihode pove ati, ako ja e naglase svoje pravo prema seljacima. Ali sad opa aju, da su po li krivim putem. Kako god se strogo primjenjivao kuluk i ubirale takse na prirod po klasju, na zemlju prilikom prelaska u nasljedstvo ili na kmetsku enidbu s osobom izvan podru ja seniorove domene; ipak je sve to moglo donositi samo oskudne prihode, posve nerazmjerne s vrijedno u zemlje, koja raste zahvaljuju i napretku trgovine i prometa. Prava mogu nost da se vlasnici okoriste tim porastom vrijednosti sastojala se u tome, da se zemlja dade u slobodan zakup ili da se daje u izravnu obradbu uz upotrebu slobodnih poljoprivrednih nadni ara. Stoga se vena po etku XV. st. mo e pratiti, kako ono, to je jo preostalo od nekada njeg kmetovanja seljaka, ustupa mjesto osobnoj slobodi. Jedan firentiriski statut odre uje ve 1415. obavezno ukidanje tjelesnog knietstva, osobnih cenzualnih tereta, vezivanja ljudi o zemlju, kuluka svih vrsta, svih pravnih uvjeta, koji se ne mogu pomiriti s osobnom slobodom, i svih vrsta feudalne ili pravne, podlo nosti koje le e na pojedincima u korist neke druge osobe. U Nizozemskoj vladar, po ev i, od 1515., objavljuje sve vi e odredpi, kojima je svrha da oslobode i ljude i zemlju. Godine 1531. zabranjenoje seniorima da od obra iva a svoje zemlje tra e besplatne darove, slu be, kuluk i svadbenu pomo pod prijetnjom globe u dvoostrukom iznosu i kazne po slobodnoj odluci suca. Godine 1520. zabranjeno je odre ivanje novih desetina, a sva zemlji na prava, koja postoje, manje od etrdeset godina, ukinuta su. Svuda se stare feudalne i nasljedne estice zamjenjuju slobodnim uzimanjem zakupa. Oslobo enje seljaka bilo je zapravo oslobo enje zemljoposjednika, koji je otad imao pred sobom slobodne ljude, odvojene od njihove zemlje, pa sad tom zemljom mo e raspolagati na temelju slobodnih, opozivih ugovora, koji mu svojim kratkoro nim trajanjem omogu uju, da ih bez te ko a prilago uje porastu zemlji ne rente. Nema sumnje, da ni ovdje ne treba pretjeravati u pogledu zama aja te novosti. Kapitalizam nije isto onako uklonio sa svijeta osobno kmetstvo na selu, kao to ni u gradu nije ukinuo cehovske korporacije. Ukidanje i jednog i drugog imala je izvr iti tek Francuska revolucija. Ali istoonako, kako se cehovi od XVI. st. dalje vi e ne razvijaju nego samo ivotare, tako je i ono, to se od nekada njeg kmetstva jo odr alo, samo arhaizam i preostatak, tek svjedo anstvo pro losti, koje se odr ava jo samo na ponekoj opatijskoj zemlji, negdje u dubljini koje zaba ene provincije. Posvuda, gdje se razvija novi ivot, njega nestaje, odnosi ga vrijeme kao nepo eljnu zapreku. A, isto tako, uporedo s nestajanjem kmetstva mo emo pratiti, kako se jednakom brzinom usavr ava i napreduje poljoprivredna tehnika. U XV. st. uvodi se uzgajanje ri e u Lombardijskoj nizini. Gajenje dudova svilca iri se za Louisa XI. po jugu Francuske. U Flandriji se trogodi nji plodored napu ta; zasijavanje ugarnih njiva djetelinom omogu uje, da se zemlja vi e ne ostavlja na po inku. Uostalom, op i razvoj trgovine navodi vlasnike zemlje da specijaliziraju svoju proizvodnju. panjolska i Engleska rtvuju uzgoj itarica u korist ov arstva, jer ele pove ati izvoz vune. Kastiliju su bastada ovaca postepcno pretvorila u kamenu pustinju bez stabala, a isto je tako zbog njih englesko tlo sve vi e prerasla prerija, od uzev i zemlju plugu i seljaku. Po ev i od vladavine Henrika VII., parlament neprestano objavljuje propise o ogra ivanju (enclosure), koji dopu taj u pretvaranje oranica u pa ei odgone istjerane obradiva e zemlje u redove onog proletarijata, iz kojih se nova e radnici za manofakturnu industriju. U isto vrijeme dok kapitalisti ki razvoj nastoji u zapadnoj Evropi pretvoriti seljaka u zakupca ili nadni ara, on u Njema koj za nj stvara novi oblik kmetstva. Bitni uzrok te pojave, koja u prvom trenutku iznena uje, treba tra iti u svemo i i surovosti plemstva, kome se teritotijalni knezovi ne usu uju oduprijeti. im je potkraj XIII. st. prestala kolonizacija slavenskih zemalja s druge strane 247

Labe, plemi i su se okoristili nevoljom, to je zaladala zbog suvi ka stanovni tva, pa su obra iva e zemlje po eli tla iti. Da je zemljoradnja bila savr enija ili da je industrijska proizvodnja bila naprednija, seljaci bi lako mogli na i nove prihode. Ali slabi privredni razvoj Njema ke predao ih je na milost i nemilost njihovim gospodarima. Otad se njihov polo aj neprestano pogor ava. Na zapadu Labe on se o ituje gotovo samo ote aavanjem kuluka, davanja i pove avanjem silni ke samovolje u svim njezinim oblicima. Naprotiv, na isto noj obali rijeke, u Brandenburgu, Prusiji, leskoj, u Austriji, e koj i Ugarskoj to je pogor anje bez milosti dovedeno do krajnjih konzekvenca. Potomcima slobodnih kolonista iz XIII. st. sistematski je oduzeta zemlja, pa su zatim pretvoreni u osobno neslobodne kmetove (Leibeigene)veliki poljoprivredni posjedi progutat e njihove estice i srozati ih na tako sluganski dru tveni polo aj, tako srodan ropstvu, da je ak bilo dopu teno prodati osobu takvog roba nezavisno od tla. Veod sredine XIV. st. cijelo se podru je na istoku od Labe pokriva vite kim imanjima (Ritterguter), koje eksploatiraju Junheri, a ona humanost to je oni o ituju prema svome bijelom roblju, dopu ta da ih uporedimo s vlasnicima planta a na Antillima. Crnac u Novome svijetu i njema ki seljak u Starome izraziti su primjer rtava modernog kapitalizma, pa su i jedni i drugi morali ekati sve do XIX. st., da osvane dan njihova oslobo enja. To je injenica, koju nikad ne smijemo zaboraviti izu avaju i modernu povijest Njeema ke i Austrije. Robovanje seljaka plemi ima obja njava mnoge pojave u tim zemljama. Pro irenje kapitalizma, razvoj trgovine i industrijske proizvodnje bio je polazna to ka op eg porasta pu anstva, koji mo emo uporediti s onim, to karakterizira XII. i XIII. stolje e. Treba ga pripisati i novom polju rada, to se pojavilo zbog razvitka nove industrije, i napretku trgovine, koji je ukinuo one prehrambene krize, od kojih je tako esto strahovalo jo i XIV. stolje e. Jo uvijek je bilo oskudice, ali vi e nije bilo gladi. Na alost je nemogu e bar donekle to no ocijeniti broj evropskog stanovni tva u XVI. st. ini se da je, prili no vjerojatno, ako odredimo, da je u dva tada najnaseljenija podru ja u Italiji i Nizozemskoj, ivjelo etrdeset stanovhika na etvornom kilometru. Francuska je, oko 1550., mogla imati oko 18,000.000 stanovnika. U isto je vrijeme Antverpen, trgova ko sredi te zapadne Evrope, dostigao vrhunac svoga razvoja i nije imao vi e od 100.000 stanovnika. A u pogledu socijalnog sastava, to su stanovni tvo karakterzirale daleko izra enije suprotnosti nego to je, to bilo u Srednjem vijeku. Sveukupna visina bogatstava pove ala se, ali je njihova raspodjela bila veoma nejednaka. Bogatstvo je poraslo gotovo samo u korist velikih zemljoposjednika, plemi a i crkve, u korist trgovaca na veliko i vlasnika manufakturne industrije. Ona srednja klasa, to se sastojala od sitnih, nezavisnih proizvo a a, i u XIII. st. veoma rasprostrla i broj ano uve ala, a koja je u XIV. st. zbog nemira, to su je pokretali, poprimila tako buntovno obilje je, sad je o ito nazadovala. U gradovima joj je protekcionisti ko i zastarjelo zakonodavstvo omogu avalo da se dr i, ali joj nije osiguralo napredak, a na selu je njezino mjesto preotimao veleposjed, slobodno zakupni tvo ili kmetstevo. Nasuprot tome, pravne ograde me u pojedinim dru tvenim slojevima manje su o tro povu ene nego neko . Premda se ini, da je plemstvo modrenoga vremena u mnogom pogledu oholije od srednjovjekovnoga, ono je taj stav zauzimalo samo zato, jer je osje alo potrebu da time odr i onu udaljenost u odnosu, premn novim bogata ima, na koju bi oni zbog podjednakog bogatstva, naobrazbe i interesa lako mogli zaboraviti. Uostalom, za te bogata e nije bilo ni ega lak eg, nego da dobiju patentna pisma, koja su im dopu tala da prodiru u redove plemstva i da sudjeluju u sjaju, to ga je ono imalo zahvaliti tradiciji, a koji se odr avao zbog njegova bogatstva. Aristokracija i plutokracija - to su, najzad, mo da one rije i, koje najbolje obilje avaju dru tvene preeobrazbe, to su se izvr ile u doba Renesanse. III. IDEJE I OBI AJI ini se, da izme u intelektualnog razvitka u Italiji i razvitka u zemljama na sjeveru Alpa u doba Renesanse postoji prili no izrazita razlika. U Italiji po inje nova orijentacija ideja, obi aja i 248

umjetni kog osje aja u onome istom trenutku, kad je ekonomski razvoj nacije dostigao svoj vrhunac. Ona se nikako ne o ituje u isto vrijeme s tim razvojem, nego tek poslije njegova zavr etka, pa ak, kad ekonomski razvoj po inje opadati, intelektualni razvitak napreduje jo i dalje. Taj je intelektualni razvitak prekrasni plod sveukupne prethodne kulture; on je djelo misaone aktivnosti i plod kulta ljepote, ostvaren poslije djela postignutih uz pomosnage. Za nj vrijedi ono isto, to i za anti ku Gr ku u Periklovu stolje u. Atena u IV. vijeku i Firenca u sredini XV. st. zra e slavom, koja vi e nije u skladu s njihovom stvarnom krep inom. Blistavi sjaj, kojim su obasjavali svijet prije nego to e svoje mjesto ustupiti sna nijim nasljednicima, blje tav je istom onom divotom i silinom, kakvom sja i sunce jokratki trenutak prije nego to e za i. U istom onom trenutku, kad se rascvjetava genij Machiavellija, Guicciardinija, Rafaela i Leonarda, otkri e Novoga svijeta okre e struju evropskog ivota s Mediterana prema novim morima. Na, sjeveru, Alpa bilo je posve druk ije. Tu Reneansa nije bila zalaz sunca, nego zora. S njom po inje u svakom pogledu i na svim podru jima dru tvene aktivnosti, novi ivot, kom su ekonomske pojave, to smo ih malo prije ukratko ocrtali, tek jedno lice, te jo treba da prika emo i njegovu duhovnu fizionomiju. Historik na alost mora, odvojeno izlagati ono, to se doga alo ujedno. Ali zato ne treba vjerovati, da je kapitalizam prouzrokovao onu obnovu ideja, koja se javlja u isto vrijeme s njime. I jedna i druga pojava samo su razli iti simptomi iste krize nastajanja jednog novog doba. Zanimljivo je konstatirati, da se ta kriza i za jednu i za drugu dijeli u dva uporedna i sli na razdoblja. Ono to je, otkri e Novoga svijeta zna ilo za kapitalizam, to je Renesansa zna ila za intelektualni r azvoj. Drugi po inje nezavisno od prvoga, ali se, intelektualni razvoj ubrzava i ovladava svojim vremenom samo zato, to se podvrgao vodstvu, koje mu je nametnuo kapitalizam. Nema sumnje, simptomi nove orijentacije, duhova na sjeveru Alpa nisu jo , oko polovine XV. st ni veoma brojni ni veoma izraziti. Skolastika u nauci, goti ki stil u umjetnosti, tradicionalni oblici u knji evnosti na narodnom jeziku i dalje neosporno prevladavaju. Misticizam XIV. stolje a produ ava se i nalazi u Opona anju Krista svoj najpotpuniji izraz. Veliki flamanski ili valonski slikari, u Nizozemskoj, kao to su Van Eyck, De la Pasture101 i Memling, samo su genijalni nastavlja i vestanje kole. I napokon, kad se oko 1450. pojavljuje ono golemo otkri e tampanja, nitko ne predvi a, njegovu budu nost. Gutenberg uop e nije slutio budu u mo tampe. Imao je pred o ima samo to, da u enjacima i studen tima dade jeftinije rukopise. Njegovo je stajali te bilo, tek stajali te obi nog industrijalca, i to je tako istinito, da su talijanski humanisti u po etku osjetili samo prezir prema otkri u, koje je kako im se inilo, jeftino om i mehani kim obilje jem, svojih proizvoda samo ru ilo veli anstvo i dramisaonih djela. Prema tome, ak i po onom najtrajnijem i najzna ajnem, po onom najljep em i najsna nijem, to nam je to doba dalo, ne vidi se, da se ono ma u emu suprotstavlja pro losti. Pa ipak, premda je o ito, da se ono prete nim dijelom nadovezuje na nju, nije ni ta, manje istinito, da se ono od nje dijelom, i razlikuje. Kao i u Italiji, i to jo prije nego to se moglo osjetiti njezin razvoj, ivot i tu po inje izmicati dojmu tradicije. Srednjovjekovni asketski moral gubi ovdje kao i ondje svoju vlast nad du ama. Opadanje strogosti u obi ajima i prevlast svjetovnih interesa nije u XV. st. ni ta manje upadna pojava u sjvernoj Evropi, nego u Italiji. to god je kultura naprednija, to je ova pojava o itija, Nizozemska pod vla u burgundskih vojvoda, u svom polo aju me u Francuskom i Engleskom, od kojih je prvu iscrpao rat, a drugu su zahvatili unutra nji nemiri, pru a, nam usred ratovanja i bogatstva prizor, koji nas na zanimljiv na in podsje a na Italiju. Na dvoru, kod visokog plemstva, me u
101

Nizozemski majstor ROlier de la Pasture poznatiji je kod nas po nizozemskom obliku svoga prezimena kao Rogier van der Weydell, - Prev.

249

 inovnicima i kapitalistima, me u zemljoposjednicima ili trgovcima mo emo opaziti onaj na in ivota, koji je po svojim osnovnim obilje jima upravo onaj, kojim obi no karakteriziramo po etke Renesanse u Toskani ili Lombardiji: op e popu tanje morala, ljubav prema rasko i i sve anostima, tra enje elegancije i udobnosti u privatnim stanovima, profinjen ukus u odijevaanju i sklonost prema najpleinenitijim umjetni kiin u ivanjima, pro irenost naobrazbe i ulju enosti. Veoma se jasno razabire jednako u krilu aristokracije po ro enju kao i u krilu aristokracije po novcu neka vrst mondenog ivota, koji vi e nema ni ta zajedni ko s konvencionainom udvorn e u Srednjeg vijeka. Filip Dobri i Karlo Smjeli tite umjetnike, okru uju se slikarima i muzi arima, osnivaju knji nice, koje nam onim ulomcima, to su se do danas sa uvali, svjedo e o svojem sjaju. Nizozemski velika , De la Grtiuthuse dao je sebi 1465. u Brugesu sagraaditi prostran i ljubak, dvorac, udobno i veliko boravi te mo nog gospodina, koji je u isto vrijeme strastven ljubitelj knjiga, i za titnik Coolarda, Mansiona, koji je nedavno u grad unio tamparsktu umjetnost. Kancelar Rolin i rizni ar Bladelin naru uju slike od Van Eycka i De la Pastura. Dovoljno je sjetiti se divnih krajolika, koji su nesumnjivo pridonijeli uspjehu belgijske slikarske kole u XV. stolje u, pa da se uvjerimo, da otkri e prirode u to doba nije nipo to posve talijansko otkri e. Isto se mo e re i i o otkri u ovjeka. Individualni se portret pojavljuje isto onako istinito naslikan, i isto onako savjesno izra en kistom Van Eyckovim i kistom Roguera de la Pasture, kao i perom Castellainovim ili Comminesovim. A ovom posljednjom dvojicom po inje po mome uvjerenju, moderna tampa, koja se, kod prvoga trudi, ma da jo prili no nespretno da svoje proizvode ukrasi arom i prednostima stila, a kod drugoga je ispunja sadr ninom tako sna na misao,da njegove Uspomene mo emo uporediti samo s Milchiavellijevim Knezom.102 Ta mondenost obi aja i misli, koju mo emo opaziti oko burgundskog dvora, susre e se, premda u manjem stupnju, u Francuskoj, i Engleskoj. Nije li zna ajno, da je prva ljubavnica nekog francuskog kralja, kojoj povijest zna za ime, bila ba Agnes Sorel? Ne emo, dakako, povjerovati, da srednjovjekovni kraljevi nisu imali ljubavnica. Eduard I. daje jedno leno s namjenom custodiendi Domino Regi sex damisellas scil. meretrlces ad usum Domini Regis. Ali s Agnesom se kraljeva milosnica javno pokazuje i postala je ne to drugo nego meretrix. Priznajem; da to ne predstavlja neki napredak morala, nego badokaz, da se njegovo labavijenje zbivalo uporedo s profinjavanjem obi aja. U Engleskoj je vojvoda od Glocestera (Jacquelinin mu ) izazvao sablazan galantno u svoga ivota, ali je isto tako svojom knji nicom, koju je ostavio Bedfordu, pobudio divljenje obrazovanih. U tome ima zametka one galantnosti, koja je u najve oj mjeri suprotna srednjovjekovnoj udvornosti. Ne treba zaboraviti ni razvoj rasko ja na dvoru, kojim se uvelike obja njava bogatstvo Jacqucsa Coeura. Va no je uo iti, da su mnogi privatni dvorci nastali u XV. st,. a da ih prije toga nije bilo; tako na pr. Gruuthuseov dvorac u Brugesu, Coeurov dvorac u Bourgesu, Bourgtherouldeov dvorac u Rouenu. Nema sumnje da je ljubav prema rasko ju pridonijela pro irenju potkupljivosti, koja se tako upadno pojavljuje u politi kim obi ajima tada njeg vremena, a s kojom se mo emo dovoljno upoznati, ako pro itamo Comminesa. Ali to rasko je nije isklju ivo materijalno, vidjeli smo to po slikama. Ono se prote e na umjetnost i knji evnost. Mislim, da XV. st, treba smatrati trenutkom, kad su svjetovni ljudi po eli itati. Zanimljivo je zapitati se, to su itali? Koje su to bile prve tampane knjige? Kad je Caxton otvorio svoju tampariju u Londonu, njegove mu terije, koje su u prvom redu plemi i, ali me u kojima je i neki gradski trgovac-sitni ar, tra e od njega prijevode s francuskog i latinskog. On sam prevodi Eneidu. U prvom redu misli na to, da pribavi lektiru za ljude, koji pripadaju u kategoriju noble man. Dakako, antika je davala samo dio lektire taada njeg vremena. Ljudi itaju sve, bez
102

* Georges Chastlain (1404-1475) bio je slu beni historiograf Burgundske ku e i jedan od najboljih francuskih proznih pisaca XV, st. Odlikuje se ki enim stilom, dao je veoma uspjele opise istaknutih osoba, Djelo mu nosi naslov Kronika, a obuhva a doba od 1420-1474, Philippe de Commines, (oko 1447-1511) tako er je francuski kroni ar. Bio je povjerljivi savjetnik Louisa XI. i lan regencije za vrijeme malodobnosti Louiseva sina Karla VIII. Napisao je Uspomene Memoires), u kojima je dao niz sjajnih portreta, u prvom redu portret Louisa XI. Pi e veoma ivim, jasnim i osobnim stilom. Prev.

250

izbora i lakomo. Stara herojska knji evnost sastoji se od obi nih romana. A sad ljudi gutaju i Moralne pouke, i Zlatnu legendu, i Izreke filozofa i Vite ki red i t. d, tampa nije stvorila sklonost itanju, ona je starija od tampanja, ali je ono ubrzalo njezino pro irivanje. Da li bi bilo suvi e, kad bismo rekli, da je aristokracija prvi put poslije Karla Velikog opet po ela itati? Ali velika razlika prema vremenu Karla Velikog i Srednjem vijeku sastoji se u tome, to je kultura, koju su ljudi sada sticali, bila potpuno lai ka. Crkva nije u tome ni im sudjelovala. Zanimanje za intelektualne vrijednosti o ito se u svijetu budilo. Eduard IV. se zanimao za Caxtonov prijevod Cicerona, a prijevod Vite kog reda posve en je Richardu III. Louis XI. je u Francuskoj titio po etke tamparstva. Burgundski vojvoda i Margareta od Yorka, kao i grof Rivers, vojvotkinja Margareta od Somerseta i mnogi drugi, bili su prave mecene. Nema sumnje, da se svim time izra ava eza u enjem, koja eli da se uta i, i bu enje, premda, priznajem, nesvijesno, ali ipak neosporrno bu enje radoznalosti, koja eli da vidi i preko preuskih granica, u koje su je dotad tradicije pojedinih kasta kao i vjerske tradicije zato ile. U po etku XIV. st. je Maerlant103 josmatrao dobrim, da laicima dade samo djela sve eni ke naobrazbe. Sada se me utim ljudi od nje okre u. Sva ta lai ka knji evnost ivi i razvija se izvan crkve. Uostalom, ona je plodnija, a manje lijepa. Samo retorici nastoje posti i umjetni ku vrijednost. ini mi se, da je bitno to, to se za knji evnost kao i za umjetnost formira publika. Umjetnici, koji daju svoja djela na podru ju likovnih umjetnosti, veliki su umjetnici. Naprotiv, gotovo svi su pisci tre erazredni. Mislim, da je to mogu e objasniti, koliko je uop e moogu e obja njavati knji evne stvari. Sve su, naime, knji evne vrste bile mrtve. Imamp pred sobom presahlu knji evost, kao to krajem XVIII. st. imamo pre ivjelu knji evnost. Da li se mogla obnoviti sama od sebe? Tko bi to mogao re i? U svakom slu aju, poticaj je do ao izvana, iz Italije, a bio je sna an i neodoljiv. Sve se povelo za tim utjecajem, pa ak i umjetnost, koja se pokorila modi i po ela se talijanizirati. Ta pojava podsje a na romantizam u po etku XIX. st. Renesansa po inje ovladavati krajem XV. st. Prije svega u svim umjetnostima, osim muzike, a pritom ima bitno talijansko, a ne annti ko obilj je; isto onako, kao to je prodor gotike u Evropu imao u biti francusko obilje je. Ali treba uo iti jednu simptomati nu injenicu. Gotiku je izvan Francuske pro irila crkva. A ovdje, naprotiv talijanska se renesansna umjetnost iri posredstvom profanih umjetnosti, a u crkvu e prodrijeti tek nakraju. Nju poma u velika i i kraljevi. Franjo I. doveo je Leonarda da Vincija na svoj dvor. Vilim de Cleves i Margareta Austrijska u inili su je modelom u Nizozemskoj. Zar nisu prve gra evine u novom stilu na tlu Francuske dvorci uz Loiru? Ukratko, nova orijentacija ukusa po svom je podrijetlu potpuno profana i svjetovna. To se isto ne mo e re i o intelektualnom utjecaju, koji se mogao ostvarivati samo posredstvom latinskog, i koji je, za razliku od umjetnosti, bio, vi e anti ki nego talijanski. New learining, kako, to ka u Englezi, bio je izravni povratak antici, nastao o ito pod utjecajem humanista, ali se ipak nije podvrgao njima. Na sjeveru je dakako bilo humanista, a u prvom redu pjesnika, kao to je bio Pierre Gilles i pisac Basia, Jean Second, od koga preko amsterdamske Certaman poeticum Haftianum vodi izravna linija sve do danas. Longolius i de Malines pripadaju istoj koli. Ali veliki pisci joj ne pripadaju. Ni Retichlin u Njema koj, ni Colet i Morus u Engleskoj, a ni Erazmo, koji je najve i od svih. Na njih antika manje djeluje svojom formom, a vi e im osloba a misao. Ona je spa ava od skolasti ke tradicije, i to ne samo u pogledu klasi nog jezika, koji oni smjesta usvajaju; nego i uz pomonovog stajali ta, to ga oni zauzimaju. Erazmov, spis Miles Christianus mo emo ovdje navesti kao njihov
103

Jakob van Maerlant (1230/40 - oko 1300), nizozemski pjesnik. Najprije je pevodio i imitirao francuske romane, a zatim je pisao vlastita didilkti ka djela, veoma zanimljivo za upoznavanje tada njeg vremena.- Prev.

251

program. to se to i opet javlja u njemu? Lai ki duh! Nipo to protuvjerski duh! Naprotiv! Ali pisac smatra vjeru samo moralnim bodrenjem, koje je namijenjeno po tenu ovjeku. Ideal vi e nije asketizam, nego gra anski ivot sa svim svojim du nostima. Nekad se ivot smatralo ne im sporednim, gotovo podnoo enim protiv volje, a sad on postaje bitno. Otuda potje e kod Erazma ona borba sarkazmom a kod Ulricha von Huttena one psovke protiv redovnika i magistri nostri (Epistolae obscurorum virorum, 1515). Ali na tom se osniva i cio plan budu ih reformi, napose pedago kih reformi, te e sve eni ke kole zamijeniti novim kolama, u kojima e se djeca odgajati njegovanjem lijepe knji evnosti i gdje e uljudnost na i svoje mjesto u odgoju, koji ne e pripremati za samostan, nego za ivot. Erazmova Adagia, objavljena 1500., izvr i1a su pedago ki utjecaj, koji se mo e uporediti samo s utjecajem Emila Jean-Jacquesa Rommseaua. U Renesansi se kola prvi put pojavljuje kao ustanova, namijeenjena kulturi duha. Mo e se re i, da se na shva anje kole, to su ga stvorili sjevernoevropski humanisti, nadovezuje sveukupna organizaacija nastave sve do na ih dana. Cilj joj je slobodni razvoj li nosti. A to je, dakako, nametalo borbu protiv metoda i asketizma crkve, koja je najzad morala logi no dovesti do na ela radi togod ho e Theleinske opatije.104 I Motrus i Erazmo izjasnili su se protiv redovni tva, asketizma, sve eni kog celibata, tovanja sveta kih mo i, i njihovo je shva anje, treba to nazvati pravom rije i, smjeralo da kr anstvo postane philosophia evangelica. Ali oni idu jo i dalje, ne namjeravaju izmijeniti samo crkvcnu tradiciju, nego i cijelu dru tvenu tradiciju, pa ako mo emo uporediti Adagia s Emilom, smijemo uporediti i Moriae encomium (Pohvala ludosti) s Utopijom i Socijalnim ugovorom. Duh Renesanse na Sjeveru, o ito je revolucionaran, ali je on to isklju ivo po imenu i zadovoljava se time, dei se izrazi u fikcijama, koje je, Rabelais sintetizirao u svome djelu Gargantua. On ratuje samo protiv crkve. Dr avu tedi, o ekuju i, da e napredak prosvije enosti dovesti njihove nazore do pobjede. Zbog toga sve dru tvene snage maze humaniste, kao to su mazile i filozofe prije Francuske revolucije. Nema sumnje, da one vide samo igru duha u Utopiji (l516), u kojoj im Morus pokazuje dru tvo, osnovano na vjetskoj toleranciji, op oj naobrazbi, zajednici dobara i obaveznom radu. One uzimaju u obzir samo strijele odapete protiv redovnika i skolastika. I zaista, basu one uzrok izvanrednog uspjeha, to ga je postigao Moriae encominum(1509), naj itanija knjiga tada njeg vremena. A u tom nema ni ta udno ga. Zar Morus ne progla ava isto kao i Erazmo superiornost svjetovnog ivota nad samostanskim? Njihov ih optimizam navodi, da vjeruju u preobrazbu svijeta. Zar nije Vives105 htio da u enici obiju u ruke Colloquia106 zajedno s Utopijom? Ako to vlade, pa ak pape i kraljevi odobravaju, a s njima i svi visoki slu benici, doga a se to zato, to se oni uvaju da ne govore o politici. Njihovo je dr anje potpuno jednako Voltairovu dr anju. Da bi prosvije enost pobijedila, njima je potrebna jaka vlada, koja e imati autoritet, nadmo an i pojedinim strankama i crkvi. Oni su kao i svi intelektualci, pre utno pristalice inteligentnog despota. Revolucija, o kojoj oni ma taju, treba da se izvr i odozgo; jer oni u biti o ekuju, da e je izvr iti, nauka i razum. Nema sumnje, oni ele rasprostrti njeezina dobro instva na cijelo ovje anstvo, ali po eti treba od vrha, a to se ti e sredstava za njezino ostvarenje, oni se oslanjaju na dru tveenu aristokraci]u, da bi postigli vladavinu intelektualne aristokracije. God. 1517. Jeronim Busleyden po Erazmovu, savjetu u Louvainu osnovao Kolegij Triju Jezika, kome je postavio kao cilj, da na temelju poznavanja triju uobi ajenih jezika, (latinski, gr ki, hebrejski) primijeni filolo ku metodu na Sveto pismo, bez obzira na svaku pozitivnu teologiju. Ne to poslije toga Franjo I. je u Parizu osnovao Colllege de France~i dodijelio mu stalnu pomo . Wolsey je u istome cilju osnovao u Oxfordu Cardinal College (kasnije Christ Church). Henrik VIII. je isto tako
104

Thelemska opatija je neka vrst op ine epikurejca. koju je izmislio Rabeelais i opisao u svom djelu Gargantua. Taj naziv pretvorio se upotrebom u pojam, koji ozna ava mjesto, gdje se bezgrani no u ivaju najprofinjenije radosti - Prev 105 Vives ,(1492~1540), panjolski humanist, Erazmov prijatelj, profesor prava i teologije u Oxfordu.-Prev.
106

Erazmovo djelo, obj. 1518., upereno protiv mra nja tva, neznanja, praznovjerica, redovni tva, zaostalosti, i drugih poroka tada njeg vremena. - Prev.

252

pomagao heleniste i novotare, kao to je to u Francuskoj inio Franjo I. Kad je 1514. izbio Reuchlinov sukob Kelnskim sveu ili tem, u vezi s mi ljenjem, to ga je Rim izrekao o idovskim svetim knjigama, u prilog Reucllina izjasnili su se car, kardinal-biskup Gurka, izbornik saski bavarski vojvoda, markiz Badena, a i papa je jasno izrazio svoju sklolnost primorav i Keln da uti. Uzalud su se dominikanci uzbu ivali i vikali o herezi; svijet im je odgovarao samo prezirom. Golema zgrada skolastike inilo se da e bi ti sru ena, kao i toliko gotskih dvoraca, koje su pregra ivali u suvremenom stilu. Uspje no se odra avala samo u panjolskoj, gdje je Renesansa postojala samo formalno, dopu taju i da se katoli ki duh i dalje sa uva. Svagdje se drugdje ini, da se u onih dvadeset godina, to su protekle od kraja XV. st. do pojave protestantizma107 stao ra ati novi sviijet. Sve to je sna no, mlado i ilo okre e se protiv pro losti. Dru tveni autoriteti nisu mo da nikad tako slo no i jednodu no pomogli neki idejni pokret. inilo se kao da me u njima uop e nije bilo konzervaativaca. Sve pokre e razvitak u istome smjeru: vlast, dru tvo, moda, politi ari, ene, umjetnici, humanisti. Ljude je obuzela neka groznica, radost i bezgrani no pouzdanje. Bilo je to oslobo enje od autoriteta, neometana skitnja po slobodnu zraku, i eznu e monopola u nauci i njezina predaja dru tvu. A ta nauka, koja izvire iz iste antike, utoliko je zavodljivija, to istupa zajedno s ljepotom, pa se, da se toko izrazimo, stapa s njom. Onaj neki rimski patriotizam, koji je mnogo pomogao uspjehu Renesanse u Italiji, ne postoji na Sjeveru. Ondje je antika vi e uzimana sama po sebi, kao izvor ljepote i mudrosti. Mo da su je ondje prihva ali s manje ljubavi, ali je ulijcvala dublje po tovanje. A osim toga, bolje se osje ala njezina oslobodila ka snaga, jer u Italiji nije skolastika-vladala tako neograni eno kao na sjeveru Alpa. Zbog toga je tovanje antike u Francuskoj, Engleskoj i Njema koj agresivnije nego u Italiji. Usvojiv i klasi ni latinski, humanisti na jugu ele samo nastaviti ondje, gdje su prestali stari; naprotiv, humanisti na Sjeveru sretni su, to time progla avaju petpun prekid s magistri nostri, Barbarstvo, to ga oni; nema sumnje s nepravom, predbacuju sveu ili nom iskolasti kom latinskom jeziku - zaboravljaju i da je to umjetni, znanstveni jezik, savr eno prilago en svome cilju - ini im se da odaje barbarstvo, surovost i besmislenost onih ideja, koje izra ava. Uostalom, oni uop e ne napadaju srednjovjekovnu filozofiju: ograni avaju se na to, da je preziru. Po njihovu mi ljenju, sve treba u initi iznova. Treba preraditi cijelu teologiju polaze i od prou avanja svetih tekstova. Veliko Erazmovo djelo je gr ko izdanje Novog zavjeta s latinskim prijevodom i op irnim obja njenjima. A to se ti e morala, on ostaje na kr anskoj osnovi, ali mora bi ti prera en i prilago en potrebama lai kog ivota. Kad govorimo o racionalizmu Renesanse, treba da se dobro razuumijemo. Ona nije pre la granicu zdravog razuma. Sloboda misli, to je ona tra i od ovjeka, zaustavlja se pred velikim vjerskim i filozofskim problemima. Njezino stajali te je posve ljudsko i zemaljsko. Pitanje, sudbine i podrijetla svijeta ona sebi ne postavlja, nego prihva a kr annsko shva anje. Njezina, filozofija ne prelazi podru je prakti nog morala i politike, i op e poznati nazori starih mislilaca u tim pitanjima ine joj se posljednja rije mudrosti. Preko granica vidljivog svijeta ona je posvema pripravna da prizna postojanje misti kih i demonskih snaga. Prili no je zanimljivo konstatirati, da se ona javlja u isto vriijeme s poja anom upotrebom magije i da je ona bez ikakva prosvjeda prisustvovae po ecima onih ogavnih parnica protiv vje tica, koje nikad ne smijemo smetnuti s uma, ho emo li to no ocijeniti mentalitet modernih vremena. Renesansa dakle ne donosi slobodnu misao u dana njem smislu te rije i, nego ono, to bismo mogli nazvati intelektualnim i moralnim liberalizmom. Ali kad govorimo o liberalizmu, izrekli smo i pojam individualizam sigurno je, naime da je jedna od najneospornijih posljedica renesanse to, da je ona srednjovjekovnu socijalnu koncepciju, po kojoj je svijet izgra en u obliku hijerarhije me u sobom
107

Luther je izvjesio svoje teze 1517.

253

strogo razli itih klasa, od kojih svaka ima svoju vlastitu funkciju, svoja prava, i du nosti, zamijenila idejom, da su vrijednost i ugled potpuno osobne stvari, koje pripadaju pojedinom ovjeku ne na osnovu njegova rannga, nego na temelju njegovih zasluga. Veoma je zanimljivo uo iti, da Renesansa time postavlja na zemlju ono, to je crkva pridr ala nebu. Jer ako je crkva priznavala i odobravala nejednakost kao rezultat zemaljskih odnosa, ona, naprotiv, vje no spasenje stavlja u isklju ivu zavisnost od osobnih zasluga, pa e tako svaki pojedinac, bez obzira kakav mu je polo aj na zemlji, posti i pred bo anskim sudom i u vje nom ivotu ono, to je zaslu io. Mo da je zaista vrijedno da to uo imo. Zar to ne dokazuje posve o ito, da su porivi, koji nadahnjuju Renesansu, u biti bili lai ki i svjetovnja ki? Ali istaknimo smjesta, da je liberalizam Renesanse aristokratski liberalizam. On nipo to ne progla ava ovjekova prava, nego samo prava ljudi, koji su, kako to ka e Rabelais liberes, bien nayz, bien instruictz, conversans en compeignies honnestes (slobodni, blagoorodni, obrazovani, koji znaju razgovarati u dobrom dru tvu). Ukratko, njezin je ideal vir bonus dicendi peritus iz anti kog doba; to e biti estiti ovjek. gentleman modernih vremena. Njoj se povlastice po ro enju ine besmislene, ali ona zato utoliko energi nije zahtijeva povlastice na temelju kulture duha. U tom pogledu njezino je stajali te veoma nalik na stajali te antike. U tom smislu je Rousseauov govor o umjetnosti i knji evnosti, koja razara jednakost, protest protiv dru tva, kakvo je stvorih Renesansa. Suprotnost izme u slobodnog ovjeka i roba ona je obnovila i uspostavila u obliku suprotnosti izme u obrazovanog i neobrazovanog ovjeka. Prema mehani kim zvanjima ona osje a samo prezir, i ona predrasuda ti korist slobodnih zanimanja, koja je iva jo i danas, potje e iz njezina vremena. Nema sumnje, da je ona velikim dijelom odgovorna za nehaj prema sudbini pu kih klasa, koji je karateristi an za moderna vremena. U tom su moralne ideje sigurno imale isto tolik udio kao i ekonomski interesi zemljoposjednika i kapitalista. Gledaju i na pojave iz daljine, sigurno je, da dru tvo, kakvo se razvilo od po etka XVI. st., pod utjecajem Renesanse, pru a manje veli anstven prizor, nego srednjovjekovno dru tvo, kojim je vladala, koje je obrazovala i nadahnjavala crkva; dru tvo sa svojom hijerarrhijom klasa, koje su me u sobom podijelile dru tveni rad, podvrgle pojedinca zajednici, kojoj on pripada, ali se ipak sve nadahrijuju istom vjerom i istim kr anskim idealom. Ali to se tu mo e? Neprekidni razvoj ivota podrovao je temelje veli anstvene zgrade; krajem XIV. st. ona se naginjala ve na svim stranama i Renesansa je samo ubrzala njezinu neizbje ivu propast. Organsko jedinstvo, koga nema u modernom svijetu, bit e uostalam, nadokna eno udesnim poletom, to ga pobu uje i odr ava oslobo enje misli i akcije. Da bismo pravedno ocijenili Renesansu, ne treba zaboraviti, da se umjetnost i knji evnost svih naroda puna, tri stolje a razvijala onim smjerom, kojim ju je ona uputila. Vra aju i se uz tok razvitka, sti i emo do nje. Na u bismo, kulturu mogli uporediti s rijekom, koja je plovna samo od onoga mjestao gdje je pretok iz antike svoje vode izmije ao s njezinima. Nema sumnje, rijeka dolazi iz mnogo ve e daljine, ali su nam njezina gornja podru ja pristupa na tek veama te ko, da bismo se uputili onamo, potrebno je izvr iti napor i naviknuti se na njihov izgled, da bismo ih mogli razumjeti. Tek je pro lo jedno stolje e, otkako su ljudi prestali prezirati Srednji vijek. Ali usprkos reakciji, koja se pojavila njemu u prilog, on je predaleko od nas, da bismo ga mogli zaista intimno uplesti u svoj ivot. Neogotika1108 je ve inom samo, oblik ispunjen idejama i tendencijama, koje su ustvari veoma moderne. Renesansa nas naprotiv jo uvijek okru ava sa svih strana. Njezino je poku stvo tek ju er po elo nestajati iz na ih stanova. Usprkos divnoj snazi dana nje umjetnosti, dr ave jo uvijek nov ano poma u Rimske kole, a na i ateneji, liceji i na e gimnazije sama su nastavak latinskih kola iz XVI. st. Isto tako potje e iz Renesanse i napredak nauka, koje su dugo ostale bez utjecaja na povijest, ali su u ti ini sakupljale svoja nova znanja, koja e krajem XVIII. st. po eti da ubrzanim slijedom svijetu daju otkri a, koja e poznavanjem prirode preporoditi misao i napretkom tehnike ustostru iti u inak ljudskog radnog napora.
108

Ovim se aludira na neogoti ku arhitekturu, koja je osobito prije Prvog. svjetskog rata cvala u Belgiji

254

Uostalom, Renesansa nije ni izdaleka tako uspje no djelovala na kulturu, kako se inilo da to prve njezine godine navije taju. S njom e se bau trenutku, kad je po injala odre ivati smjer duhovnog razvitka, sudariti joi druga snaga, mo nija od nje same; bila je to vjerska reformacija. Dvostruko djelovanje tih dviju, kad to udru enih, a ve inom me u sobom suprotstavljenih snaga odredit e sudbinu modernog svijeta.

255

DRUGO POGLAVLJE REFORMACIJA I. LUTERANSTVO Papinska pobjeda nad koncilima sa uvala je crkvi njezino monarhijsko ustrojstvo, ali ona nije mogla vratiti i nije vratila Svetoj Stolici prevlast u Evropi, koju je ona izgubila u vrijeme Bonifacija VIlI. Pio II, uzalud je 1460. sve ano podsje ao katoli ke vladare na njihovu podlo nost prvosve eniku; oni su i predobro znali, da ta te nja vi e nije u skladu sa stvarno u, pa uop e nisu smatrali korisnim da prosvjeduju protiv nje. Premda mu je po lo za rukom da privoli Louisa XI. da povu e pragmati ku sankciju, bilo je to tek zadovoljenje njegova samoljublja. Kralju je ta susretljivost pribavila naslov veoma kr anskog kralja, a on je zapravo bio sretan, to se time oslobodio jamstava, kojima je pragmatika okru avala izbore biskupa. Smjesta se po urio da se okoristi njihovim nestankom i da francuski kler tje nje podvrgne svome utjecaju. U Engleskoj, u panjolskoj, u Burgundskoj dr avi, ukratko svagdje, gdje je monarhijska vlast bila mo na, Rim je nije mogao sprije iti, da po svojoj volji ne raspola e najvi im crkvenim dostojanstvima, pa se zadovoljavo samo znakovima po tovanja, koje joj ta vlast ne tedice iskazuje, uz uvjet, da je on pu ta da radi kako ju je volja. Ugled Rima tako naglo opada, da svijet gotovo uop e ne slu a njegove opomene, da se naoru a protiv Turaka. I nema sumnje, da se ona bijedna nemo to ju je Evropa pokazala pred tim barbarima, u prvom redu obja njava suparni tvima, ljubomorom, raznorodnim i suprotnim interesima pojedinih dr ava, ali se ipak ne mo emo uzdr ati, da to ne smatramo ti isto vrijeme i posljedicom nehaja prema poglavaru crkve. Na glas Urbana VI. kr anstvo se odu evljeno podiglo protiv sirijskih muslimana, koji ga uop e nisu ugro avali; a na glas Pia II. svijet je usprkos neposrednoj opasnosti ipak ostao be utan. On je i ne pomakav i se promatrao Petrova nasljednika, kako sam uzima kri i izdi e od boli i umora u Ankoni, u trenutku kad je 1463. ukrcavao da otplovi u sveti rat na Venecijanskom brodovlju, koje je urno pobjeglo ku i, kad se doznalo za njegovu smrt. Papinstvo je odsad politi ka snaga josamo u Italiji, a i tamo mn ogo zaostaje za Venecijom, za napuljskim kraljem, Medi ejcima i ku om Sforza. Da se odr i, ono mora velik dio prihoda, to ih izvla i iz kr anskog svijeta, potro iti u korist svoje svjetovne vlasti. Zbog toga se esto ini, da je njegov duhovni primat nad, katoli kim svijetom podre en njegovim teritorijalnim interesima. ini se, da u papinoj osobi svjetovni vladar esto pobje uje prvosve enika, ato se doga a utoliko prije, to sad tiaru dobivaju isklju ivo Talijani. Hadrijan V. (1521-1523) bit e posljednji prekoplaninski Papa. Papiristvo se talijanizira i time donekle izmi e upletanju velikih sila, ali im u isto vrijeme postaje i vi e tu e usvajaju i nacionalna obilje ja, koja su u prili nom neskladu s njegovim ekumeni kim poslanjem. Zbog toga nije nimalo udno, ako se u krilu kurije strahovito razvio nepotizam. Svaki se papa koristi svojim dolaskom na prijestolje, da osigura budu nost svoje porodice i svoje politike uvode i to je mogu e ve i broj svojih ro aka u Sveti kolegij, bez ikakve brige o njihovim sposobnostima i o ivotu, to ga vode, vesu i avinjonske pape povrijedile mnogo pobo nih du a. A to da se tek ka e o papama iz XV. st.? Oni ak i usred onog renesansnog svijeta, naviklog na krajnju raskala enost dvorjanskog ivota, pobu uju sablazan. Treba se vratiti sve do X. st., do vremena Teodore, Marosije i Ivana XII, pa da susretnemo moralno rasulo, koje se mo e uporediti s prilikama u Rimu za vrijeme Aleksandra VI. (14921503), pa ak i za Julija II. i Lava X. A pored toga jo feudalna surovost pru ala im je u X. st. ispriku, koju krajem XV. st. ne mo emo navesti njima u prilog. Pomislimo samo, kakve je dojmove morao ponijeti vjernik odlaze i iz glavnoga grada kr anstvn u vrijeme, kad je u njem bilo 6800 bludnica (1490) i kad su pape i kardinali javno isticali svoje ljubavnice i priznavali svoju nezakonitu djecu oboga uju i ih na ra un crkve, Zaista je suvi e, da je ovjek, kao to je bio Borgia mogao sjesti na prijestolje Svetoga Petra. Bolno je ono pretjerano nesuglasje, izme u onoga, to je papinstvo bilo i onoga, to je trebalo biti, pa biismo eljeli da mo emo na i vi e vjerske iskrenosti u za titnicima 256

Bramantea, Rafaela i Michelangela. Kako god je Renesansa u Rimu vrijedna divljenja, u njoj ima ne to, to vrije a ki enost, to ju je ona nametnula prijestolnici katoli kog svijeta, u inila ju je previ e tu om Rimu velikih srednjovjekovnih papa. Nasljednici, Inocenta III. i Boniifacija VIII. tako su pro eti novim duhom, da vi e ne po tuju tradicije, kojima ipak zahvaljuju i ono malo utjecaja na svijet, to se josa uvao. ini se gotovo, da je crkva za njih samo sredstvo, kojim ele afirmirati svoju osobnu veli inu; i daje onim mnogobrojnim spomenicima i umjetni kim djelima mnogo vi e namijenjeno da uzveli aju njihovu vlastitu slavu negoli Kristovu. Ni crkva ne udovoljava svome vjerskom poslanju, nimalo vi e nego pape: neuspjeh koncila ispunio ju je nezadovoljstvom i obeshrabrio, pa se prepustila apatiji i prilagodila zloupotrebama i mlitavosti, koje je njihova neuklonjivost, inilo se, opravdavala: Visoko sve enstvo popunjalo gotovo isklju ivo iz redova ti enika kurije ili s vladarskih dvorova-pa je bilo potpuno svjetovnja ko. Ve ina, biskupa dobivala je sve eni ki red : ako ga je uop e dobivala - tek u trenutku kad bi zauzimali biskupsko sjedi te, pa je to o ito bilo samb formalnost, koja ih gotovo nimalo nije smetala, kako to potvr uje na in ivota ve ine njih. Jednima je ovladao ukus tada njeg vremena pa su se, odu evljavali humanizmom i smatrali svojom a u, da tite umjetnost. Drugi su se opet bavili politikom, pa vi e borave na dvoru nego u svojoj dijecezi. Gotovo svi vode rastro an i veseo ivot, love, piju i zabavljaju se. Dakako, ni njihovi apostoli nisu ni ta bolji. Njihove su prebende u pravilu rezervirane za mla e sinove porodica, koji ve inom uop e ne uzimaju sve eni ke redove, ne nose sve eni ko odijelo, jedva da prisustvuju vjerskim obredima i javno uzdr avaju prile nice. upnici se naj e e zadovoljavaju samo time, da ubiru prihode sa svoje upe, a upravu njoj ne prepu taju vr iocima du nosti uz pla u najmanjim prihodom (portio congura), od koga jedva mogu ivjeti, pa su okru eni prezirom svojih upljana zbog svoje bijede i moraju sve pretvarati u novac, da bi se odr ali na ivotu bez milosti iskori tavati ro enja, enidbe i sprovode. A to se ti e samostana ,njihova je dekadansa utoliko jadnija, to bi se ,od njih, s punim pravom moglo o ekivati vi e ara, vi e strogosti ili vi e naobrazbe. Mo e se ustvrditi, da u po etku XVst. svi oni ivotare u naviklom i makinaJ.nom ispunjavanju svojih propisa. Zaista pobo ne du e, koje ondje jouvijek tra e uto i te, osje aju se nelagodno u dru tvu ljudi bez ikakva ideala, koji od samostana tra e samo miran, udoban i osiguran ivot. Samo jo dominikanci razvijaju neku aktivnost. Ali -budu i da je djelo skolastike zavr eno, mogu iskciri tavati josamo podru je inkvizitorske djelatnosti, a ako nije bilo hereza koje bi trebalo suzbijati, oni se revnosno bave demonologijom. Dva pripadnika njihova reda objavili su 1487. u Strassbourgu Malleus Maleficarum, odvratni zbornik zlodjela i sramotnih postupaka vje tica. Takvo je sve enstvo moralo uzbuditi javno mnijenje. Bila je preo ita suprotnost izme u njegovog vladanja i po tovanja, to ga je za sebe zahtijevalo, te povlastica, koje je u ivala, i prihoda, kojima je raspolagalo. Aristokracija ih je prezrela zbog njihove prostote i neznanja, a gra anstvo je negodovalo zbog njihovih financijskih ili sudbenih imuniteta. Vlade su ve po ele poduzimati mjere protiv p avanja zemalja mrtve ruke i uplitanja crkvenih sudova u gra anske sporove. Ali je vjera ipak ostajala netaknuta. ini se, da jo od XII. st. nikad nije bilo tako malo heretika,kao za onih pedeset godina to su prethodile protestantizmu. Viklifizam u Engleskoj i husitizam u e koj gotovo su se posve ugasili. Ali bato je dokaz vjerske mlakosti, koja je ovladala du ama. Nitko ne istupa iz crkve, nitko na to i ne pomi lja i ali se vjera pretvorila u naviku, u ivotni propis; pa se ljudi mnogo vi e dr e njegovih obreda, negoli njegova sadr aja. Na tom se osniva uspjeh indulgencija (oprosta), to ih je papinstvo, budu i da je, uvijek bilo u nesta ici novca, privoljelo da raspisuje u svakoj pogodnoj prilici. Nema sumnje, da su oni, koji su ih kupovali, zaboravIjali da je pokajanje neophodno potrebno da ti oprosti budu djelotvorni, pa su naprosto izmi ljali da kupuju osiguranje protiv opasnosti, kojoj se mo da izla u li budu em ivotu. Dakako, svi ne misle tako. Jo 257

uvijek ima gorljivih i pobo nih du a kojima je vjera neophodna potreba. Ali one tra e zadovoljenje tih potreba naj e e izvan redova crkve u individualnom misticizmu. A i misticizam je u po etku XV st. mnogo manje pro iren negoli sredinom prethodnog stolje a. Op i razvoj ideja suvi e mu je suprotan. Uporedo s time, kako su se irile renesansne tendencije, najbolji duhovi sve vi e smatraju religiju ne toliko uvodom u bo anski ivot, koliko moralnim u enjem. Ideal ovje nosti, kako ga shva aju Erazmo, Morus i Vives, nesumnjivo je pro et kr anstvom, ali je to bilo kr anstvo ako se smijemo tako izraziti prilago eno potrebama zemaljskog ivota. Otuda potje e njihova ravnodu nost prema asketizmu i tradicionalnoj teologiji. Njih prili no malo, mu e dogme, i krepost im se sigurnim ini najvi im oblikom pobo nosti, Uostalom, premda oni energi no napadaju redovnike i ne skrivaju svoj prezir prema skolasti kom moralu, oni pomno paze, da ne prekinu s crkvom. To su katolici koji dodu e zadaju prili no mnogo briga, ali su ipak katolici; visoko sve enstvo, dvorovi pa i sam papa ne skrivaju svoje simpatije prema njima. Oni se nadaju da e bez buke, bez krize, prostim utjecajem to e ga izvr iti razvoj ideja, zdrav razum,i naobrazba, kao i uz pomo dru tvenih autoriteta ostvariti vjersku reformu, punu takta irokogrudnosti i tolerancije. Taj e lijepi san potrajati samo trenutak; bio je povrh toga i neostvarljiv, jer protuasketsko kr anstvo humanista nije imalo ni ta zajedni ko s kr anstvo crkve, pa bi, da je to vrijeme dopustilo, neminovo do lo do prije loma izme u njima. Teolozi, koji su se pobunili protiv Erazma, vidjeli su to veoma jasno, i ako im je papa naredio da u ute, u inio je to samo zato to je bio pretjerano odu evljen renesansom, pa u prvom trenutku nije opazio opasnost. Visoko se sve enstvo isto onako ulagivalo erazmovcima, kako se francusko plemstvo krajem XVIII. st. ulagivalo filozofima. To se sve enstvo nije isto tako nadalo vjerskoj revoluciji, kao to se ni francusko plemstvo nije nadalo politi ka. I zaista, ni ta nije omogu avalo da sc provala luteranstva predvidi. Nema sumnje, poslije bijednog zavr etka Bazelskog koncila, Njema ku je ogor avalo muklo nezadovoljstvo s papinstvom. Predbacivali su mu da suvereno raspola e najvi im crkvenim dostojanstvima i ne pomi ljaju i na to da takav pastupak Papinstvo nije bio izravna posljedica njegovih zlih namjera prema njema koj naciji nego rezultat anarhi nog ustrojstva Carstva, koje je isklju ivalo svaku mogu nost da se, i u Njema koj crkva podvrgne dr avi, kao to je to bilo u Francuskoj, Engleskoj, ili u panjolskoj. Humanisti su tako er pove avali to nezadovoljstvo; zapadali su u bjesnilo, kad bi uli gdje Talijani sjeverne narode krste barbarima, pa su se iz samoljublja na klasi nom latinskom hvalili to su potomci onih Germana, koji su se neko pobjedonosno oduprli ambicijama Rima. Iz njihova pera, u prvom redu iz pera Ulricha von Huttena, proisteklo je jedno suprotstavljanje germanstva i romanstva, kome bi smo se najradije nasmije li, da se politi ke strasti XIX. stolje a nisu njime s toliko slijepog bijesa okoristile na tetu kulture. Njihove eskalacije nisu prelazile granice uskog kruga obrazovanih ljudi, ali su uza sve to u sebi svojstvenom obliku pridonijele odr anju neke vrste proturimskog raspolo enja. Zar uostalom nisu srednjevjekovni carevi u papama na li svoje vje ne protivnike? Tako se Rim, jednako svom poganskom kao i u svom katoli kom obliku, predstavljao ljudima kao vje ni neprijatelj njema kog naroda. Tim prigovorima, to su nikli iz samoljublja, gra anstvo je dodavalo znatno stvarnije. Kao i posvuda, ono je s nestrpljenjem podnosila slobo tine sve enstva i prili no je surovo izra avalo svoje protuklerikalno raspolo enje, kad god bi mu se za to pru ila prilika. Ali se nigdje nije o itovala potreba crkvene reforme. Ljudi su bili naviknuti na tradiciju i prihva ali je. Bilo bi pogre no vjerovati da je Njema ka izgarala od duhovne e i, koju crkva vi e nije mogla uta iti, da joj je bilo pretijesno u katolicizmu, pa da je nastojala da se intimnije zdru i s bogom. Isuvi e je lako konstruirati na tlu vjere neku suprotnost izme u germanske i latinske du e. U stvarnosti nema znaka ni eg takvog. Premda se protestantizam rodio u Njema koj i premda se prvi oblik, to ga je poprimio, i prvi uspjesi, to ih je postigao, zaista obja njavaju samo njema kom sredinom, u kojoj se rodio, iako to ni im ne dokazuje njegov tobo nji germanski karakter. Lutherovoj bismo Njema koj isuvi e lako mogli suprotstaviti Calvinovu Francusku. Reformacija je vjerska pojava; a nije nacionalna pojava pa ako i 258

jest istina, da se ona u prvom redu pro irila me u stanovni tvom germanskih jezika, to ipak ne zna i, da je ondje na la duhove, koji su bili sposobniji da je razumiju, nego da su ondje pomogli politi ki i dru tveni uvjeti kojih drugdje nije bilo. Luther spada me u one ljude, koje u svim zemljama i u svim vremenima uzbu uju sve do najintimnijih temelja njihove savjesti oni. vjerski problemi, koje je lak e osjetiti nego definirati. Rodio se 1483. kao sin rudara u Eislebenu (u Saskoj) pa mu je otac, kao i tolikoj drugoj djeci iz puka, budu i da se istakao u koli, namijenio zvanje pravnika. Od 1501. studirao je na sveu ili tu u Frankfurtu, pa se 1505. prestra io od pomisli na smrt, koja umalo da ga nije zadesila za neke oluje, odustao od svoje karijere i obukao redovni ko odijelo u av i u jedan augustinski samostan. Kao i toliki drugi, nije ni on na ao dru tevnog mira u asketskom ivotu, pa je slilatrao sre om, kad ga je general njegova reda 1508. odredio da zauzme katedru na teolo kom fakultetu sveu ili ta u Wittenbergu. Ondje je 1517. proglasiv i slavnu tezu protiv prodavanja oprosta, iznenada istupio iz tame i obilje io polaznu to ku reformacije. Da li je Luther vetada odlu io da prekine s crkvom?To je te ko re i. Ali njegov svojevoljni i estoki tempcrament, koji je razdra ilo protivljenje, uskoro ga je doveo do krajnosti. Uostalom, osje ao se ohrabren javnim mijenjem .. Prosvjedi augsbur kog sabora (1518) prootiv poreskih nameta papinske blagajne morali su u vrstiti njegovu odlu nost. Osje ao se siguran u sebe, volio je borbu, a raspolagao je govorni kim arom i sna nim zanosom u pisanju pamfleta. Isto tako kao Wyclif jednako kao Hus on eli da se obra a narodu, i stoga pi e na njegovu jeziku. Nije bilo ni ega pogodnijeg od njegova stila, punog duhovitosti, strasti i gnjeva, da pokrene du e i da ih osvoji. Dodajmo tome, da tampa iz njegova malog sveu ili ta u Wittenbergu raznosi njegovu sna nu rije po cijeloj Njema koj. Tek to je prepirka otpo ela, njezin se glas uje svagdje. Prvi put se jedno vjersko pitanje raspravlja pred pukom, izneseno je njemu na dohvat i podvrgnuto njegovu sudu. Pismo njema kom plemstvu i male rasprave pod naslovom Babilonsko su anjstvo crkve i Kr aninova sloboda, sve objavljeno 1520., zapravo su, ako se tako mo emo izraziti, propagandne bro ure, a uspjeh im je bio izvanredan. Dotad su se u enja protivnika crkve irila me u masama propovijedima i apostolatom. Luteranstvo se nametnulo izlivenim slovom, pa u brzini, kojom se pro irilo, mo emo vidjeti prvu manifestaciju snage tamparstva. Usporedo s razvitku Lutherove borbe njegova misao postaje odre enija i smionija. Rasprava o oprostu gotovo se smjesta pretvara u napad protiv papinstva i zatim protiv cijele tradicionalne organizacije crkve. God. 1518. radilo se josamo o tome, da se od pape apelira na koncil. Ali papinstvo je ve idu e godine progla eno isklju ivo ljudskom tvorevinom a i za sam je koncil re eno, da mo e pogrije iti. Nepogre ivo je samo Sveto pismo. Godine 1520. u injen je odlu ni korak: spasenje kr aninu donosi vjera, a ne dobra djela; vjerovanje u Krista pretvara svakog kr ani na u sve enika; misa i sakramenti, osim krsta, euharistije i pokore, odba eni su; sve enstvo nema nikakvih prava, koje ne posjeduje i lai ko dru tvo,i ono je, kao i svjetovnjaci, podvrgnuto vlasti svjetovnog ma a, koji svoj autoritet prote e nad crkvom kao i nad dr avom. Luther je i ao samo jodalje onim istim putem, koji su prije njega prokr ili Wyclif i Jan Hus. Njegova se teologija nadovezuje na raskolni ku teologiju iz Srednjega vijeka: njegovi preci su veliki heretici XIV.stolje a; duh renesanse nije na nj izvr io nikakav utjecaj. Njegovo u enje da je spas uz pomovjere srodno je misticizmu, pa premda on, kao i humanisti, dodu e iz veoma razli itih uzroka, osu uje celibat i asketski ivot, on zauzima posve suprotan stav prema njima potpuno rtvuju i slobodnu volju i razum vjeri. Pa ipak, humanisti nisu propustili da plje u njegovom burnom po etku; istina je, bio je to diskretan pljesak ljudi, koji se ne ele kompromitirati i pomalo su uznemireni zbog tolike estine, ali 259

su o arani o trim udarcima, to su zadesili redovnike i skolastike, ra unaju i, da e poslije tih glasnih eksplozija svijet radije slu ati njihovu umjerenost i njihovu mudrost: posvuda gdje vlada njihov duh; rano luteranstvo susre e samo simpatije: tako je bilo u Nizozemskoj na dvoru Margarete Austrijske i u Francuskoj na dvoru Franje I. a u Njema koj ona je izazvalo ne simpatije, nego odu evljenje. Osobito je gra anstvo ju nih gradova, ivahije i aktivnije od gra anstva na sjeveru, smjesta pristalo uz nove tendencije. Ali uistinu; reformatorske vjerske ideje shvatio je samo veoma malen broj zaista pobo nih du a; mase je me utim zanio u prvom redu napad na sve enstvo i Rim. U enje o spasenju uz pomo vjere izmi e njihovoj pa nji, i nitko jo i ne pomi lja na dogmatski prekid s crkvom; ali su one duboko uzbu ene razjarenim deklamacijama protiv trgovine svetinjama i sakramentima, protiv zloupotreba samostanskog ivota i najzad protiv drskosti tih sve enika, koji sebe progla uju crkvom, dok ona uistinu pripada svima kr anima. Vemnogi redovnici po inju istupati iz samostana; za pokret se s propovjedaonica izjavljuju i upnici. Ljudi po inju itati i tuma iti Bibliju. Iskaljuje se neka naivna estina protiv tog sve enstva; koje je tako dugo varalo narod sakrivaju i mu pravu vjeru, to je sadr i sveta knjiiga. I dio plemstva, posvjedo uje isto toliko ara. Njema ki patriotizam mr nja na Rim, neodre ena, podjednako politi ka, kao i vjerska nada u obnovu Carstva nadahnjuje vitezove, koji se okupljaju oko Ulricha von Huttena i Franza von Sickingena. Dotle vladari razmi ljaju. Kakve im perspektive pru a nada u sekularizaciju crkvenih imanja? Zanimljivo je, koliko je nagnu e osloba ala bo ja rije , i koliko se zamamno ini nastojanje, da se izvojeva pobjeda Evan elja ostvaruju i najkorisniji od svih mogu ih poslova. Ukratko, luteranstvo je za veliku ve inu njegovih prvih pristalica mnogo vi e ustanak protiv papinstva, negoli pobuna vjerskih osje aja... A njegovo je napredovanje bilo utoliko lak e, to crkvu nije nitko branio. Ni narod, ni knezovi ne dolaze joj u pomo . ak i ona sama daje dokaza o za udnoj ravnodu nosti. Istina je da nekoliko teologa polemizira protiv Luthera; ali ona se odri e djelovanja na one mase, koje su joj se tako dugo pokoravale, a sad se odjednom okre u od nje. Moglo bi se pomisliti, da sumnja u svoje vlastite snage, i njezina nemo usred tako znatnog sukoba pove ava dakako smionost njezinih protivnika Luther se nije bojao, da 10. prosinca 1520. na sajmi tu u Wittenbergu spali bulu; koja ga je osu ivala. Car Maksimilijan umro je 12. sije nja 1519.,u trenutku, kad je kriza postajala do krajnosti ozbiljna.Ona nije izvr ila ni najmanji utjecaj na odluku izbornika. U dvoumijenju izme u Franje I. i Karla V. nije ih privoljelo vjersko pitanje, nego isklju ivo pitanje novca, da se izjasne za Karla... Nije bilo sumnje, kakvo e on dr anje zauzeti prema Reformaciji. Da je on osobno i osje ao simpatiju prema njoj, politi ki bi mu interesi zabranili da je poka e. Njegova se motemeljila prije svega na panjolskoj, a zar bi bilo mogu e, da se panjolski kralj sporazumijeva s herezom? Kako bi, povrh toga, mogao i pomi ljati na to, da se sva a s papinstvom ba u onom trenutku, kad mu je bila neophodno potrebna njegova pomo , da se li Italiji odupre pothvatima Francuske? Njegovi najo itiji interesi povezivali su se dakle s njegovim osobnim uvjerenjima i u inih ga braniocem crkve. To uostalom ne zna i, da je on sam pred sobom tajio njezine zloupotrebe; on je iz najdubljeg uvjerenja tra io saziv op eg koncila, i svjetovne tendencije Papinstva na le su u njemu energi nog protivnika. Ali je bio isto tako katolik kao i konzervativan, pa je ivio u tradicionalnom uvjerenju, da je crkva uvjet, pa ak i temelj dru tvenog poretka i da je njezino odr anje isto tako neophodno potrebno za spas du a, kao iza odr anje svake zemaljske vlasti. Da je Njema ka bila dr ava, sudbina Reformacije na la bi se pod vladavinom takva vladara ili veoma pogibeljnu polo aju. U Francuskoj ili u Engleskoj ona bi se smjesta morala pokoriti kruni ili povesti borbu protiv nje. Protestantski historici nisu u pravu, kad se ale zbog nepostojanja politi kog jedinstva u Njema koj u po etku XV. st.; ba je slabost monarhijske vlasti u Njema koj, nazadno i 260

partikularisti ko obilje je njezinih institucija spasilo luteranstvo ili mu je u najmanju ruku osiguralo ono naglo i lako irenje u pore enju s u asnim borbama, to ih je kalvinizam od samog svog ro enja morao voditi u naprednijim i sna nijim dr avama. Tek to je stigao u Carstvo, Karlo se po urio da vjersko pitanje iznese pred sabor u Wormsu, sazvan u mjesecu travnju 1521. Luther je pozvan pred skup tinu, koja mu je velikim dijelom bila sklona, a do vrata zgrade, u kojoj se odr avala, dopratilo ga je odobravanje mno tva. On se dakle nije morao bojati sudbine Jana Husa na koncilu u Konstanci. Odbio je da opozove, pa su ga pustili da slobodno iza e iz grada (17 . travnja 1521). Nekoliko sedmica poslije toga (8. svibnja) carski edikt udario je i njega i njegove pristalice carskim progonstvom. Ali se nitko nije mogao obmanjivati o zna aju te mjere. Carstvo nije imalo nikakvih sredstava kojima bi moglo nametnuti njezino izvr avanje, pa ona ustvari nigdje nije bila primjenjivana. Isto tako nije bila kadra sprije iti irenje ideja, koje je osu ivala, kao to nije mogla ugroziti ni sigurnost onih, koji su nastavili da ih ire . Karlo se morao pomiriti s tim porazom. Bio je u ratu s Filipom I. pa mu je bilo nemogu e da u Njema koj odpo ne vjerski rat, koji bi udvostru io izglede njegova protivnika. Ali to nije mogao u initi u Carstvu, mogao je u Nizozemskoj, pa se po urio da ondje s neumoljiivom strogo u organizira ugu ivanje hereze. Ve je 1520. objavio prvi plakat protiv nje, a idu e je godine naredio strogo izvr avanje Wormskog edikta. Sve je to bilo samo uvod u ono, to je smi ljao. Najradije bi, da je svojim burgundskim pokrajinama mogao nametnuti panjolsku inkviziciju, pa premda se pod jednodu nim protivljenjem svojih savjetnika odrekao toga; ipak je ondje organizirao represivni sistem, koji je bio toliko nalik na nju, koliko je god to mogao biti, a da ne pobuni protiv sebe javno mijenje. Papin prosvjed protiv te lai ke inkvizicije,koja je ovisila samo o dr avi, naveo ga je, da je idu e godine ukine. Godine 1524. po eli su umjesto nje djelovati papinski institutori, koje je ipak imenovala vlada. Tome se sve do kraja njegove vladavine pridru uje niz sve e ih i nemilosrdnijih plakata, koji su ak primoravali lai ke sudove, da progone i ka njavaju smr u sve one, koji nisu teolozi, a ipak raspravljaju o vjeri ili pak one, koji poznaju heretike, ali ih ne prijave vlastima . I ti su vjerski progoni do ivjeli istu sudbinu. kao i svi oni, koji su im prethodili. Razjarili su do heroizma najplemenitije i najiskrenije du e. Nizozemska je imala tu povlasticu, da je dala prve mu enike Reformacije. Na dan 1. srpnja 1523. dva sugra anina Antverpena augustinci Henrik Voes i Jean van Essen spaljeni na velikom brisellskom sajmi tu. Luther ih je opjevao u jednoj od svojih naljep ih pjesama zahvalnica, a Erazmo je idu e godine konstatirao da je njihova smrt mnogo koristila luterovcima. Moglo bi se postaviti pitanje, to bi se dogodilo s luteranstvom u Njema koj, da ga je i ondje bilo mogu e ispovijedati samo uz ivotnu opasnost. Mo e se u najmanju ruku ustvrditi to, da bi se irilo kudikamo sporije i da se brzina njegova irenja mo e u prvom redu objasniti malom opasno u, kojoj su se inovatori izlagali. Ni ta nije manje juna ko od njegove povijesti, pa je dopu teno misliti da ona popustljivost to ju je luterovska crkva u budu nosti imala posvjedo iti prema svjetovnoj vlasti ne bi bila tako izra ena, da je u svom po etku u interesu svoje vjere morala rtvovati krv svojih pristalica. Uostalom, nije bio daleko trenutak, kad e se ona; ne imaju i ni dotad razloga da se bori protiv knezova, ute i pod njihovu za titu. ivot crkve bio je vestolje ima tako isprepleten sa ivotom dru tva, da nitko nije mogao napasti crkvu, a da u isto vrijeme ne potrese i dr avom. Albi inska crkva u XII.st. pobudila je komunisti ke te nje.

261

Wyclif, je i nehotice pridonio agrarnom ustanku 1381., a poznato je, da je husitizam bio potpuno pro et socijalnim zahtjevima. Luterovska propaganda nije bila izuzetak toga pravila. Nema sumnje, da u svjetovnim stvarima nitko nije bio konzervativniji od Luthera: On se veoma razlikovao od humanista i bio je manje moderan od njih, pa je prihva ao tradicionalni, utvr eni poredak; bio je revolucionaran samo u vjerskim pitanjima i njegovi gnjevni napadi protiv vlasti Rima udnovato odudaraju od njegove poslu nosti lai kim vlastima. Ali prodrijev i u krilo masa njegova e propaganda uskoro pota i one nejasne osje aje, koje krajnja bijeda gomila u njihovim srcima a ti su osje aji bila strahovita snaga koja e, kad jednom raskine lance, izma i svakom upravljanju i slu ati samo sebe. Sje amo se iz ranijeg izlaganja, da se polo aj njema kog seljaka od kraja XIV. st. neprestano pogor avao. Kapitalisti ke tendencije idu eg stolje a jo su vi e pogodovale eksploataciji, kojoj ga je izvrgavalo surovo i nemilosrdno plemstvo. U njema koj knji evnosti, kao ili njema koj umjetnosti XV. st. o Baueru se govori s izvanrednim prezirom. ini se, kao da u njemu gledaju samo odvratna ili smije na prostaka, prema kome je sve dopu teno. I zaista, gospodari sebi dopu taju sve na tetu tih nesretnika: uspostavljaju kmetstvo; ote avaju kuluk, konfisciraju op inska imanja, smanjuju kmetske estice, pove avaju sva korisna davanja, sudsko pravo i ti slu nosti svake vrste. Ti su nesretni ljudi bili u svakom vlastelinstvu potpuno bespomo ni pred tla enjem kome ga je podvrgao feudal ev burg, prihva ali su svoju sudbinu i mirili se njome, te tako do ekali trenutak, kad se vjerski pokret, koji je uznemirivao gradove, po eo iriti me u njima. Vjera je bila najstarija i najposve enija navika, neophodno potreban oblik i ak sam temelj ivota, a oni su sad svojim o ima gledali, kako je neka njeno napadaju, izvrgavaju ruglu i prkose joj u lice. Nestajalo je straha i strahopo tovanja pred sve enstvom. Kako su oni mogli sa uvati strahopo tovanje i strah pred svojim gospodarima? Zloupotrebe, to su ih predbacivali crkvi, inile su im se manje jasne negoli nepravde koje im je nanosilo plemstvo. to se pokret vi e irio me u njima, sve ih je vi e me u sobom zbli avao u zajedni kom gnjevu. Njihova se slabost osniva na njihovoj osamljenosti. A sad kad ih je pokretala ista strast osje ali su se sna ni pa su veprve pobune 1528. odjednom otkrile svu veli inu opasnosti, koju su suvremenici suvi e prezirali a da bi je mogli predvidjeti. Pokret se naglo pro irio po cijeloj ju noj Njema koj i od Luxembourga do e kih planina. Pobunjenicima se ovdje ili ondje, pridru io ak i gradski puk. Njihovi zahtjevi upisani u dvanaest selja kih lanaka, mnogo su vi e socijalni nego vjerski. Oni tra e vra anje evan elju, ali vi e od svega slobodu, i to onakvu slobodu, kako je oni shva aju, a to zna i,da mogu slobodno u ivati ume i livade, pa zatim da se otresu protuzakonitog kuluka i samovoljne tiranije malih plemi a. Njihove ete irile su se neodoljivo, i u as, to su ga sijale na svom prolazu, paralizirao je svaki otpor. Na surovost, pod kojom su tako dugo trpjeli, odgovarali su surovo u. Dvorci i samostani plamtjeli su u ognju. Strah je bio tako op enit, a provala tako, nenadana, da su se grofovi, knezovi i izbornici ponizili i po eli pregovarati s pobunjenim mno tvom i pristajati uz dvanaest lanaka (Ali oni vi e nisu ,dovoljni nadama, to su ih pobudili uspjesi,ni strastima, koje su oni raspalili. Stari misti ki i komunisti ki snovi, to su jood Srednjeg vijeka ostali pro ireni me u narodom, ponovo su obuzeli duhove.) Thomas Munzer je u Tirigiju fanatizirao seljake:obe av i im svijet pravde i ljubavi u skladu s voljom bo jom, koji se mo e ostvariti samo pokojem zlih i opakih. Te su propovijedi djelovale na one jednostavne i estoke ljude tako da su agramu pobunu pretvorile u neku vrst misti kog terora. Ti su izgredi ubrzali organizaciju otpora koju iznenadnost prvih uspjeha dodu e odgodila, ali koji je bio neizbje iv:plemstvo je udru ilo svoje snage protiv seljaka, a ovi prihvate bitku. Na dan 15. svibnja 1526. sasje eni su kod Frankenhausena na komade. Pobjednici su bili utoliko nemilosrdniji, koliko su prije toga bili vi e prestra eni. Dugo su gasili svoju osvetni ku ena tom puku, koji im se nedavno usprotivio. Na vrat seljaka pao je te i jaram nego ikad prije. Odsad su ga pokorno i pomireno nosili sve do po etka XIX. st. 262

Anabaptisti ka kriza jo bolje svjedo i o vjerskoj zbrci, u kojoj je prenagli nestanak crkvenih autoriteta ostavio du e pu ana. Shvativ i luterovske propovijedi doslovno prvi su anabaptisti, koji su se pojavili u vajcarskoj veprije 1525., namjeravali podvr i ne samo svoju vjeru, nego i samo dru tvo u enju Svetog pisma. Budu i da je ono sadr avalo rije bo ju, trebalo mu se prilagoditi do krajnosti. Zar je uop e trebalo crkve i dr ave? Izvr avanje biblijskih propisa trebalo je biti dovoljno za spas kao i za ure enje odnosa me u ljudima. Stare srednjovjekovne hereze neizbje ivo su uplele svoja u enja u obja njavanje Svetog pisma. Popularno manihejstvo, osnovano na suprotnosti tijela i duha, nije jo od vremena Albi ana nikad posve nestalo. Sad je ponovno o ivjelo i ispreplelo se s apoblipti kim privi enjima i misti kim stremljenjima, koja su se po ev i od XIV. st. tako na iroko rasprostranila. Pravednici su smatrali, da su pozvani da stvore novi svijet, u kom e op e bratstvo sve, i dobra i ene pretvoriti u zajedni ko vlasni tvo te su ovi veoma lako stekli pristalice u ni im slojevima gradskog stanovni tva me u zanatskim pomo nicima i nadni arima mlade kapitalisti ke industrije. ire i se me u manualnim radnicima od usta do usta, oni su brzo dospjeli i u Nizozemsku, gdje im je industrija, ja e razvijena nego igdje drugdje, pripremila, izvanredno plodno tlo. Nije udo, da su javne vlasti bijesno progonile njihove pristalice: i katolici i luterani takmi ili su se me u sobom u divlja tvu protiv te tako revolucionarne hereze. Uostalom, progon te samo jopogor ao opasnost od utopijskog u enja kakvo je bio dotada, anabaptizam postaje u enje mr nje i nepomirljive borbe. Bijednici sad od njeg ne o ekuju samo oslobo enje, nego i osvetu. Mnogi od njih ini se da su bili, naprosto, mahniti zanesenjaci, podjednako pripravni da umru za svoju vjeru kao i da bez milosti rtvuju ostali dio svijeta. Oko god. 1533. ini se da je Holandiju obuzela neka vrsta misti ko socijalnog delirija. Plijenom mu je postao gotovo cio ni i puk po gradovima. U nekim gradovima cijeni se, da su ak dvije tre ine stanovni tva bile zara ene, pa ak pokolji, prijeki sudovi utapljanja i stavljanja izvan zakona svih onih, koji su pristajali uz sektu nisu mogli zaustaviti njezino irenje. Iz Amsterdama i njegove okoline krenuli su 1534. proroci, pa su se okoristili jednom pobunom grada Munstera protiv njegova biskupa i osnovali ondje Bo je kraljevstvo.Mo da se ni u kojem drugom trenutku povijesti ne o ituje tako jasno, dokle mogu strast, vjerska obmana i nada u ostvarenje socijalne pravde odvesti pu ke mase. Anabaptisti su u Munsteru za vrijeme od dvanaest mjeseci opkoljeni etama katoli kih i protestantskih knezova iz, okoline, u neke vrste ludilu organizirali svoj Novi Jeruzalem. Uvedena je poligaminija i komunizam, i oboje je u praksi prihvatilo i provodilo cijelo stanovni tvo. Jedna misti ka i socijalisti ka utopija za trenutak se pretvorila u stvarnost. Juri na grad, izvr en 24. lipnja 1535., dokraj io je krvavom kupelji taj nastup kolektivnog ludila. Tek su u na e vrijeme s tornja katedrale skinuti eljezni kavezi, u kojima su se dugo na vjetru njihale vatrom spr ene kosti proroka Ivana iz Leydena i gradskog na elnika Knipperdallinga. Zauze e Munstera okon alo je estoku krizu anabaptizma, ali ga nije posve uklonilo s lica zemljina. Njegova su se revolucionarna mi ljenja o uvala u krilu puka isto onako, kako se, katarstvo sa uvalo poslije velikog progona u XIII. st. Ali on se kod ve ine njegovih pristalica vratio na po etnu evan eosku jednostavnost, pa se u tom duhu o uvao sve do na ih dana u krilu protestantskog svijeta Evrope i Amerike. Selja ki rat i anabaptizam postali su uzrokom, da su se od Luthera okrenuli humanisti i erazmovci, koji su se prestra ili tolikih nasilja i ponovo se bacili u krilo crkve. Jednako se toliko prestra io i sam Luther estoko je napao pobunjenike i bez milosti se radovao njihovim porazima. Odsad je bilo svr eno s pu kim tendencijama to ih je o itovao u po etku. inilo mu se, da se mo e nadati spasu reformacije samo tako, da je stavi pod za titu i vodstvo knezova. Poznavaju i ih, morao je znati, da je me u njima op enito vladalo mlako raspolo enje prema vjerskim pitanjima. Osim bavarskih vojvoda koji su bili isto tako nepokolebljivi katolici kao i Habsburzi. Drugi su bili posve skloni da svoju vjeru usklade sa svojim interesima. Ni kod jednog od njih ne susre emo ni najmanjeg traga idealizma, ni najslabijeg izraza nekog iskrenog ili nezainteresiranog uvjerenja. Nema sumnje da su bili nezadovoljni s etikom, ali je isto tako nesumnjivo da ne bi prekinuli s njom, da im taj prekid 263

nije pru io priliku da sekulariziraju njezina imanja, konfisciraju njezine prihode i da udvostru e svoju vlast i utjecaj na svoje podanike proglasiv i svaki sama sebe poglavarom crkve na svom podru ju. Dr anjem tih branilaca nove vjere odlu ili su posve zemaljski obziri. Od svih vjerskih konfesija, luteranstvo je bilo jedina, koja im se umjesto da poti e svoje za titnike da joj rtvuju svoj ivot i svoj imutak predstavila-kao dobar posao. Saski izbornik i hesenski landgrof prvi su po li putem, na kom e ih drugi uskoro slijediti. Godine 1525, je veliki me tar teutonskog reda, Albert Brandenbur ki, usvojio reformaciju, da bi mogao sekularizirati red i pretvoriti ga, u svoju korist, u svjetovnu kne evinu. Vojvode Anhalta, Lubenburga, Frigije, markgrofovi Brandenburga i Bayreutha tako er su se izjasnili za evan elje, tako se luteranstvo, otpo ev i svoj put me u gra anstvom ju ne Njema ke pristupanjem vladara pretvorilo u vjeru Sjevera. Vladareva je naime vjera odre ivala i vjeru njegovih podanika isto onako, kako je nekoza velike shizme ona odre ivala i njihovu pokornost rimskom ili avinjonskom papi. Pitanje savjesti smatrano je dakle pitanjem discipline, ne bi se to o ekivalo od religije, koja je progla avala spasenje putem vjere i priznavaja svakog kr anina sve enikom. U tom ima protivrje ja, koje se mo e objasniti samo sve ja om Lutherovom potrebom, da spasi budu nost svojih vjernika za titom, koju e im pru iti svjetovna vlast, a narodi su tako poslu no dopustili, da im ta vlast nametne vjeru, da je to dovoljno kao dokaz o vrijednosti starog knji evni kog kli eja: o germanskom individualizmu. U pitanju je bilo najsvetije uvjerenje svakog pojedinca, a ipak nije bilo ni pobuna, ni otpora. ini se da su njema ki katolici isto tako lako prihvatili luteranstvo po nalogu svojih vladara, kao to su se Franci u V. st. odrekli svojih bogova, po to se Klovis pokrstio. Nema sumnje, da po tom treba zaklju iti, da njihova vjera nije bila veoma iva ali je razlog njihova dr anje isto tako i u potpunom zastoju politi kog ivota u Njema koj, nitko ondje nije ni pomi ljao da ospori prava vladaru; ljudi su bili naviknuti da se prepu taju njihovu vladanju; nigdje nije bilo onih privilegija koji su, kao na primjer u Nizozemskoj ili panjolskoj, ograni avali njihova prava. Pu tali su im dakle bez ikakva prosvjeda da zauzmu mjesta biskupa, da imenuju superintendante sve enstva, da ukinu crkvene zadu bine, zatvore samostane, sekulariziraju njihova imanja, organiziraju kole, i da, ukratko, svaki od njih, na svom tlu univerzalnu crkvu, podlo nu papi, zamijeni teritorijalnom crkvom (Landeskirche), podlo nom svjetovnoj vlasti. A ipak, Wormski edikt nije bio ukinut; Luther i njegove pristalice ostali su pod kaznom carskog izop enja, a Karlo V. je u Nizozemskoj i dalje protiv njih progla avao svoje sve krvolo nije plakate. Ali rat protiv Franje I. zadr avao ga je daleko od Njema ke i primoravao, da se strpi. Njegov brat Ferdinand, kom je prepustio nasljedne zemlje habsbur ke ku e, i koji ga je zastupao u njegovoj odsutnosti, bio je i sam veoma zauzet napadima Turaka u Podunavlju i nastojanjem da ga Mad ari priznaju nasljednikom svoga kralja Ludovika, koji je nedavne poginuo u bici na Moha kom polju (1526), pa stoga ni on nije mogao ni pomi ljati na to, da stane na put irenju Reformacije. Prema tome, Francuzi i Turci omogu ili su toj ideji da stekne neophodno vrijeme i u vrsti svoje polo aje. Sabor na Spiru donio je 1526. odluku, da do careva dolaska svatko radi po svojoj slobodnoj volji u pitanjima onih, koje je osudio Wormski edikt. A kad se Karlo tri godine poslije toga htio vratiti na taj edikt, pet je vladara i nekoliko gradova smjesta protestiralo protiv toga. Otad je za pristalice vjere ostalo ime protestanti. Do neizbje ivog prijeloma do lo je tek 1530., na saboru u Augsburgu, koji je sazvan poslije careve krunidbe. Teolo ka debata, u toku koje je Melanchton pro itao Augsbur ku ispovijest vjere, mogla je na kraju samo jo vi e u vrstiti svaku stranu u njezinu vjerovanju, bilo je prekasno nadati se izmirenju, koje deset godina prije toga mo da nije bilo nemogu e. Protestantski vladari napustili su skup tinu, koja je, na carev podstrek, ve inom glasova sve ano potvrdila Wormski edikt, osudila sve vjerske novotarije i naredila op i povratak u krilo crkve. 264

Protestantski vladari pripremili su se sada na borbu smatraju i je neizbje nom, godine 1531. sklopili su u Schmalkaldenu savez s nekim gradovima, dobro su znali, da e car, koji je jouvijek bio upleten u rat s Francuskom ustuknuti pred energi nim dr anjem. I zaista, on je idu e godine u Nurnbergu proglasio vjerski mir i do sastanka koncila ili idu eg sabora zabranio svaki vjerski rat. To priznanje nemo i pove alo je, dakako, samopouzdanje protestanata. Filip Hessenski, najnemirniji me u njima, okoristio se prilikama i oslabio moHabsburgovaca koliko god mu je to bilo mogu e. Uz nov anu pomofranncuskog kralja vratio je wirtember kog vojvodu na vlast u njegovu vojvodstvu, koje je Ferdinand pridru io Austriji, pa je ondje smjesta uveden protestantizam (1534). Ne to poslije toga, posljednji lai ki vladar na sjeveru Njema ke, koji je ostao vjeran katolicizmu, protjeran je sa svojih posjeda (1542). Veje i koelnski nadbiskup pokazivao namjernu da pristupi reformaciji. Magdebur ka i hilbertska nadbiskupija bile su ve sekularizirane. Najzad je mir s Francuskom u Crespyju (1544), omogu io KarIu V. da se po ne baviti doga ajima u Njema koj ,pa je nedavno donio odluku, da sazove op i koncil i da ga tako oslobodi nirnber kih obaveza. Do ao je trenutak za napad na malkaldensku ligu. Da su vjerski interesi protestantskih knezova bili ja i od njihovih osobnih interesa, svi bi se udru ili, da se suprotstave udarcu. A ipak nije bilo ni ega lak eg negoli obe anjima o teritorijalnom pro irenju posti i neutralnost ili ak suradnju nekolicine protestantskih vladara protiv njihovih istovjernika. Luterovac Moric Saski osobito se istakao kao saveznik katoli kog suverena u toj borbi protiv luterovaca. panjolske ete vojvode od Albe u inile su ostalo. Bitka kod Muhlberga uni tila je malkaldensku ligu (2. travnja 1547) . Izborni tvo Ivana Fridriha Saskog dano je Moricu. Filip Hessenski se pokorio. Jo iste godine, Karlo je privolio augsbur ki sabor, da prihvati interium (privremeno rje enje), koji je do odluke koncila uspostavljao prija nji vjerski polo aj u reformiranim zemljama. Nije to bila pobjeda katolicizma, nego pobjeda cara koji je prestra io pobije ene. Vi e su se bojali da ne padnu pod Karlov jaram i da ne izgube svoju vladarsku autonomiju, nego da, se ponovo pokore Rimu. Morie Saski, koji nije, kao ni oni, elio prevlast Habsburgovaca u Carstvu, pre ao je k njima. Nedostatak nacionalnog idealizma bio je kod njih jo ve i negoli nedostatak vjerskog idealizma. Bili su Nijemci i luterovci, pa ipak, nisu oklijevali da kupe pomokatoli kog kralja Francuske Henrika II., prepustiv i mu dio onoga , to bi se svagdje drugdje, osim u Carstvu, zvalo domovina ili bar, dr ava. Chambordskim ugovorom (1552) priznali su mu pravo da svojoj kraljevini pripoji tri zapadne biskupije: Metz, Toul i Verdun. Hine i strah da e im Karlo nametnuti panjolsko ropstvo , pozdravili su Henrika kao za titnika njema ke slobode eljeli su, dakako, samo to, da bude za titnik njihova politi kog partikularizma, koji se vjerskim partikularizmom tako pogodno poja avao. Da ponovimo jo jednom: luteranstvo je dakle spasila Francuska. Karlo je morao pojuriti na lorensku granicu, pa je morao prepustiti luteranstvu slobodno tlo. Sve do svoje abdikacije vi e se, nije mogao vratiti u borbu. Njegov brat i nasljednik Ferdinand bio, je isto takav katolik kao i on, ali su ga u Ugarskoj ugro avali Turci pa se po urio da umiri Njema ku. Vjerski mir to ga je 25. rujna 1555. zaklju io sabor u Augsburgu, rije io je cijelo pitanje. Vladarima je priznato iust reformandi to jest pravo da prihvate Reformaciju, bilo da su to veu inili ili da to namjeravaju u initi u budu nosti. Podanici su morali primiti vjeru svojih vladara, ali su imali pravo emigrirati uz uvjet,da prije toga prodaju svoja imanja. Izuzetak je utvr en za crkvene kne evine, koje su u svakom slu aj morale ostati katoli ke. Ako bi nijihov vladar pre ao na drugu vjeru, morao je abdicirati.

265

Ovako ugovoren, Augsbur ki je mir bio mnogo vi e nalik na obi an politi ki kompromis nego na neki vjerski mir. Bilo je nemogu e posvjedo iti potpuniju nebrigu o slobodi savjesti. Vjera stanovni tva prepu tena je neovisnoj volji vladarevoj, kao da se naprosto radilo o nekom pitanju unutra nje uprave. Pravo slobodnog ispovijedanja vjere priznato je samo okrunjenim glavama: masa je smjela samo slu ati. Nema sumnje, da u tome treba vidjeti samo posljedicu na ela o dr avnoj vjeri, koje se dosad primjenjivalo samo u korist same crkve a sad se proteglo i na luteranstvo. Netolerantnost je podjednako vladala i na jednoj i na drugoj strani, i nova je vjera jednako kao i stara bolovala od raskolni tva u svojim redovima. Uostalom, augsbur ki mir nije uveo nikakvu novost. Stanje, to ga je potvrdio, bilo je isto ono, koje je -kako smo vidjeli- u stvarnosti vepostojalo, u svima reformiranim kne evinama. Ali mirom se injeni no stanje pretvaralo u pravno. Protestantiizam je stekao svoje mjesto pod suncem, i njegova je budu nost bila osigurana.Veli anstveno jedinstvo kr anstva slu beno je razbijeno. Crkva nije samu sebe reformirala dovoljno rano, pa je morala gledati kako se pojavljuje suparni ka crkva. Dotad je, bez milosti uni tavala svaku herezu, a sad je morala podnositi njezinu trajnu prisutnost. Dogodilo se to zato, to se svjetovna vlast prestala boriti za nju, pa je ak i sama pre la na stranu hereze. Ne samo da ju je priznala kao vjersku istinu, nego se i okoristila njezinom potrebom da tra i za titu svjetovne vlasti, pa joj je nametnula crkvenu organizaciju; u kojoj je za sebe zadr ala polo aj gospodara. S luteranstvom se zapravo iz povijesti javlja ne samo dr avna vjera, nego dr avna crkva. Dr ava sad imenuje, izobra ava i nadzire sve enstvo, pa se ubudu e koristi onom golemom vlasti to je ima nad du ama. Posredstvom crkve ona e odsad u svoje ruke preuzeti nastavu, koja joj je dosad izmicala. Po ev i od XVII. st. dr ava e kolovanje u initi obvezatnim, pa e se tako njezine ovlasti pro iriti na formiranje i na upravljanje idejama. Lako je pogoditi koliko e joj to biti korisno. Pastori e s isto onolikim uspjehom propovijedati poslu nost vladaru, kao to e isusovci propovijedati poslu nost papi. Civilna e se vlast okoristiti svakim napretkom nove vjere koja je sve vi e pro imala duh tada njih ljudi. Disciplina, po tovanje autoriteta, povjerenje u vlast - sve su to svojstva, to ih je ta nova vjera predala modernoj Njema koj. Najzad treba ista i, da je ba ona razlog, to je postala, mogu a takva dr ava, kao to je bila Prusija,to jest dr ava, u kojoj se susre u i zdru uju podani ke, inovni ke i vojne vrline, ali u kojoj bismo uzalud tra ili vrline slobodnog gra anina. Mo da nije mogu e na i pogodnijeg primjera za to nu ocjenu vrijednosti uloge, to je imaju historijski heroji, od Lutherova slu aja. Kako god je bio velik udio, to mu treba pripisati u pobjedi Reeformacije, taj se uspjeh prije svega obja njava moralnim i politi kim prilikama u Njema koj u po etku XV. st. Prepirka zbog oprosta pretvorila se gotovo smjesta u vjersku revoluciju zato to su se vremena i osnove promijenila. Pedeset godina prije toga isti ovjek, s istim uvjerenjem, istom snagom zanosa i govorni kim darom najvi e ako bi zainteresirao nekoliko teologa svoje pokrajine, i nad njim bi se zaklopila utnja, kao to je to bilo s tolikim njegovim prethodnicima. Ali mo emo re i jo i vi e- mo e se lako ustanoviti, da ak i temeljne ideje luteranstva nisu Lutherovo vlasni tvo. U Nizozemskoj je Wessel Gansfort, koji je 1489. umro nepoznat; a njegova su djela objavljena tek 1552., veznatno prije formulirao ve inu tih ideja, a u Francuskoj ih ponovo nalazimo me u lanovima malog kruga, koji se oko 1515 . okupio oko Lefevra iz Etaplesa. One su, da se tako izrazimo, ekale na pragu crkve da do e trenutak, kad e u nju provaliti. Luther ih je pognao da krenu a zatim je upravljao njihovim napredovanjem. Bio je veliki moralni vodilac, ali je poznato, da takvi vodioci ak ni onda, kad ih revolucije neodlo no ustrebaju, ipak nisu njihovi pokreta i. Osim toga, u samoj je prirodi revolucija, da su zarazne; ni ova nije mogla biti izuzetak op eg pravila. Pa ipak, oblik, to ga je luteranstvo tako rano poprimilo u Njema koj zbog svoga intimnog savez s 266

vladarima, morao ga je sprije iti, premda je ono pokrenulo Reformaciju, da upravlja njezinom sudbinom i da za sebe sa uva kormilo njezina budu eg razvoja.Wittenberg, koji je, kako se za trenutak inilo, imao postati zajedni ko sredi te svih vjernih poklonika evan elja, uskoro je razo arao njihove nade. Landeskirchen( su bile tijesno podlo ne svjetovnoj vlasti, pa nisu imale dovoljno slobode u svom istupanju, ni dovoljno nezavisnosti koja je bila nu na za plodnu propagandu u inozemstvu. Previ e su se prilagodile njema kim politi kim prilikama, a da bi se mogle uskladiti s drugim sredinama. Njihov im je nacionalizam, ako se smijemo tako izraziti, unaprijed onemogu avao da izvr e neki univerzalni utjecaj. Jedino osvojenje, to ga je luteranstvo uistinu izvr ilo, bilo je osvojenje skandinavskih zemalja, a dogodilo se to zbog toga, to su se tamo nji kraljevi izjasnili za njega, U vedskoj ga je Gustav Vaza, u sporazumu s plemstvom, koje je eljelo preoteti crkvena imanja, nametnuo narodu ve 1527. Katoli ke pobune, koje su do 1543, bile prili no brojne; bez milosti su ugu ene i nisu imale drugih posljedica osim to su u vrstile kraljevsku vlast i dale zemlji vrst monarhijski ustav, koji e joj uskoro omogu iti da se uplete u evropske doga aje. U Danskoj je Kristijan II. (1503-1523) za ti ivao i pomagao reformaciju u elji da pove a svoju vlast i da je nametne crkvi. Tome se pridru ilo plemstvo i gra anstvo Kopenhagena prvo iz interesa, a drugo iz neprijateljstva prema sve enstvu. Pod Kristijanom luteranstvo je progla eno dr avnom vjerom 1536. Norve ka i Island ovi sile su dodu e o Danskoj, ali su dotad sa uvale svoju autonomiju ili elji da im je oduzme, kralj se okoristio njihovim otporom danskoj crkvi. Luteranstvo im je nametnuto silom Islandski biskup. Jan Areson umro je na strati tu. Luteranstvo je dakle pobijedilo samo ondje, gdje su knezovi ili kraljevi pristajali uza nj ili njegovu je irenju malo zna enje pripalo vjerskom uvjerenju. Njegove su zaista iskrene i nezainteresirane pristalice u po etku bile veoma malobrojne. Njegovo je usvajanje progla avala vlast, a narod ga je prihva ao iz poslu nosti; zbog toga se irio ako se tako smijemo izraziti, pripajanjem novih podru ja. Obra anje du a izvr avalo se tek naknadno i vremenom kao to se vr i asimilacija doma eg pu anstva s osvaja kom nacijom. Sklad monarhijske vladavine i luteranstva bio je tako potpun da se Reformacija ak i kod naroda njema kog jezika okrenula od njega gdje god ga ta vlast nije podupirala. Veoma je zanimljivo da su demokratski kantoni u vajcarskoj pod Zwinglijevim utjecajem sebi stvorili nezavisan vjerski ustav, uz koji su u po etku pristajali i mnogi slobodni gradovi na jugu Njema ke. Isuvi e je o ito, da se crkva u zemljama, gdje su vladari ostali vjerni Rimu, nije imala razloga bojati luterovaca. Oni su po tovali vlast, pa nisu ni na as pomi ljali da joj se odupru, pa ak ni da joj otka u poslu nost. Pokorili su se ,plakatima objavljenim protiv njih i suzdr avali su se da svoju vjeru javno propovijedaju; jedina propaganda, koju su sebi dopu tali, bila je mu eni tvo. Svijet je uskoro opazio, da oni nisu opasni, pa ih je ak i u Nizozemskoj inkvizicija Karla V., koja je tako divljala protiv anabaptista progonila donekle mlako. Pa ipak se ini sigurnim, da je vjerski potres u Njema koj u stanovitoj mjeri djelovao na prekid Engleske s papinstvom. Ali je to bio samo posredan utjecaj i, ako se tako smijemo izraziti; ohrabrenje mjerama, koje su same po sebi posve tu e luteranstvu Henrik VIlI., koji se zanimao za teologiju, smatrao je Luthera obi nim heretikom i pobijao ga je u svom spisu Rasprava o sedam sakramenata koja je navela Lava X. da mu podijeli naslov Branilac vjere. Progonio je Tyndala i zabranio njegov prijevod Biblije. Motivi njegova protivljenja Rimu i stvaranja anglikanske crkve bili su izvan podru ja vjere. Ni on a pogotovu engleski narod nije osje ao ni najmanje potrebe da odbaci tradicionalna vjerovanja kr anstva.

267

Pripisati postupak Henrika VIII. naprosto njegovoj strasti prema Ani Boleyn, zna ilo bi pobrkati okolnosti doga aja s njihovim uzrokom. Papino protivljenje kraljevoj rastavi od Katarine Aragonske zaista ga je potaklo da nagovori skup tinu sve enstva da ga proglasi poglavarom i za titnikom engleske crkve i sve enstva (the chief protector of the church and C1ergy of England 1531), da bi tako mogao, poni titi svoj brak (1533). Ali su se doga aji mogli na tom zaustaviti, i da se to dogodilo, odnos Engleske prema Rimu sigurno ne bi bio nepopravljivo pokvaren. Imenovanje Tome Morusa na du nost kancelara (poslije osude kardinala Wolseya, 1530), dokazuje da vlada nije ni pomi ljala da se udalji od katoli anstva. Parlament je svim snagama pomagao kraljevu stvar; elio je da se okoristi polo ajem i stvori nacionalnu crkvu. Ali nitko nije pomi ljao na raskol, a jo manje na herezu. Prihva aju i polo aj kancelara, Morus je sigurno namjeravao bez buke i nasilja u engleskoj crkvi provesti one umjerene reforme o kojima su sanjali humanisti. Kao i Erazmo, on je elio sa uvati tradicionalnu vjeru pro istiv i je. Ako je ra unao na pomovlade u tom nastojanju, bilo je to samo uz uvjet da i nju nadahnjuju isto tako isklju ivo vjerski i nezainteresirani motivi, kao to su bili i njegovi.Ali je tad vladom upravljao ovjek, koji je svoje snage i svoju genijalnost posvetio nastojanju, da Englesku u ini apsolutnom monarhijom. Thomas CromwelI obrazovao se u koli talijanskih politi ara, pa je dr avu shva ao samo kao neograni enu prevlast krune. Za njega je kao i za Machiavellija crkva bila samo politi ki faktor, ali pritom utoliko znatniji faktor, to je njegov utjecaj na ljude bio ve i podvr i ga slu bi vladarevoj, zna ilo je dakle predati u njegove ruke svu onu snagu i, utjecaj koji je crkva temeljila na svom posve enom karakteru: koriste i se poslusno u parlamenta i njegovim neprijateljstvom prema rimskoj kuriji, nagovorio ga je, da izglasa akt o supremaciji koji je kralja priznavao jedinim vrhovnim poglavarom engleske crkve na ovoome svijetu i odobrio mu sve asti, sudske ovlasti,autoritet, sve imunitete, koristi i prednosti, koje pripadaju tom dostojanstvu, kao i pravo da ispituje, ispravlja, suzbija, reformira i ka njava sve zablude, hereze,zloupotrebe, neurednosti i izopa enosti, koje bi mogle bi ti ili mogu biti, zakonito popravljene djelovanjem bilo koje vrste duhovne vlasti ili jurisdikcije. Idu e godine kralj je proglasio Cromwella svojim generalnim namjesnikom u crkvenim pitanjima . .Tako se engleska crkva poklonila pred podno jem kraljevskog prijestolja, a vladar, koji je sjedio na tom prijestolju zauzimao je otad za nju polo aj pape. Bio je to raskol, ali jo ne hereza. Me utim nije trebalo mnogo ekati, pa da se iz raskola rodi i ona. Cromwellu nije trebalo dugo da crkvu pretvori u obi an instrument kraljevske vlasti. Kaptolima je nametnuta obaveza da na biskupsku ast uzdi u samo osobe, koje je ozna io kralj. ak se i od propovjednika zahtijevalo da imaju kraljevo odobrenje i u isto vrijeme svi su samostani podvrgnuti pregledu a o njegovu rezultatu nije bilo sumnje .. Spretni je ministar odlu io konfiscirati njihova imanja, dijelom u korist krune, a dijelom u korist plemstva; s ciljem da interesi lordova i sitnog plemstva (gentry) ubudu e budu solidarni u dr anju noveg crkvenog ustrojstva, kao to su poslije, u Francuskoj, interesi kupaca nacionaliziranih dobara imali biti u skladu s interesima revolucioinarnog re ima. Budu i da je plemstvo prevladavale u parlamentu nije bile te ke ishoditi odredbe, koje su 1536 i 1545. dekretirale ukidanje svih samostanskih zajednica u zemlji lanci vjere, to ih je skup tina sve enstva 1536. bez prosvjeda prihvatila, prekinuli su posljednju vezu, koja je jedinstvo vjere dotad jovezivala englesku crkvu s univerzalnom. Ti su lanci prihva ali kao temelj vjere same Bibliju i zaklju ke prvih triju ekumenskih koncila (the Bible and the three creeds), a od sakramenata su zadr ali samo krst, pokoru i euharistiju. U obrede i u organizaciju hijerarhije nisu uvedene nikakve promjene. Usvojena je otprilike srednja pozicija izme u protestantizma i katolicizma, prili no nalik na onu, koje su humanisti eljeli neprijetno dovesti papinstvo. Pa ipak se najbolji i najslavniji od njih, Toma Morus, 1532. odrekao svoje kancelarske slu be a dvije godine poslije toga njegova je glava pala na strati tu. Najpobo niji i najprosvje eniji duhovi to su te ili za reformom crkve, bili su ogor eni i uzbunjeni nasiljem koje im je vlast nametala. Vladin im se sistem inio, a zaista je i bio, moralnim despotizmom, koji je nametnut uz pomoterora. Cromwelleva 268

je policija prevodila pravu inkviziciju i rtve, zbog primjera odabirane iz redova najodli nijih ljudi u zemlji, bez milosti su rtvovane cilju, to ga je stra ni ministar imao pred o ima. Uzalud se plemstvo sa sjevera pobunile u ime katolicizma i slobode; njegovi su, napori doveli samo do novih smaknu a. Strogost, koja je primjenjivana protiv katolika; nebi ne je odudarala od kraljeva kolebanja ili dogmatskim pitanjima. Poslije 1536., prestra en manifestacijama jedne uostalom malobrojne skupine pretestanata,on je o ito nastojao da se pribli i tradiciji, i njenih est lanaka; to ih je sve enstvo 1539. na njegov poticaj potvrdile, prili no jasne ocrtava povratak u smjeru katoli ke vjere. Glasan pad i smrt Cromwelleva 1540. obja njava se djelemice njegovim, nastojanjem da Englesku uvu e u savez s njema kim luterevcima. Na trenutak se ak inile da Henrik VIlI. pomi lja na izmirenje s Rimom ili da pristaje uz ideju, da reformu crkve provede op i koncil. Uostalom dr anje Tridentinskog koncila navelo ga je da odustane od te nau ne elje. Pred smrt (1547)joje promi ljao da s njema kim vladarima sklopi kr ansku ligu i da misu nadomjesti jednostavna communion service. Poslije njega zavladao je kaos. Maloljetnost Eduarda VI. (1547-1553) omogu ila je Protektorima, najprije vojvodi od Serierseta, zatim grofu od Warwicka, da otvereno poma u pretestantizam. Misa je ukinuta, slike uklenjene iz crkvi, celibat sve enika odba en, usvojen je obavezni molitvenik (prayerbook), a novi lanci vjere oblikovali su u enje, kome je anglikanska crkva ostala vjerna sve do na ih dana .. Sve je to nametnuto silom usred prave vjerske anarhije. Dok su na svim stranama do o aja dovedeni katolici poticali pobune, pojavila se nova stranka zahtijevaju i radikalnu refermu vjere i crkve. Na pozornicu je stupio kalvinizam. Kalvinovo ro enje (1509) dijeli od Lutherova cijelo jedno pokoljenje. Vjerska kriza koju jo nitko nije megao predvidjeti u trenutku kad je otpo injala karijera njema kog reformatora, zaokupljala je sve duhove u trenutku kad je po ela karijera francuskog reformatora. Luther je kao i svi njegovi suvremenici bio ba en u svijet skolasti ke teolegije, Kalvin se formirao u sredini, koju su strastveno uzbu ivala pitanja autoriteta Svetog pisma, milosti, spasenja putem vjere, vrijednosti sakramenata, sve eni keg celibata i primata rimske stolice. Prvoga je navodila njegova savjest i doga aji da istupi iz crkve u kojoj je uzalud tra io du evni mir. Drugi taj crkvi zapravo nikad nije ni pripadao. Nije morao izvr iti nikakav napor da prekine s njim. Veod prvog dana smatrao ju je spomenikom zablude i prijevare. Intimne drame savjesti bile su mu u te ene. Nije morao tra iti boga. Bio je siguran, da njegovu rijemo e na i u Bibliji, samo u Bibliji. Trebala je samo da posveti svoj ivot njezinu razumijevanju i borbi, da ljudima nametne poruke, to ih je u njoj na ao srce i osje aji nisu kod njega imali nikakve uloge. Luterovski mu je misticizam bio posve tu . Razmi ljanje, umovanje,logika - te su bila sredstva kojima je vjeravao. Nema sumnje, njegova je li nost imala va an udio u svemu tome. Ali pritom treba ipak uo iti, da je reformacija poslije svoje prve eksplozije trebala prije svega povezane, jasne i vrsto oformljene u enje i trebala je dogmatiku, ako se smijemo tako izraziti, koja e se suprotstaviti staroj degmatici, i crkvu, koja e biti kadra da se bori protiv stare crkve. Ona je te trebala utoliko vi e, to se pora eni katolicizam oporavljao, koliko svoje snage na Tridentskom koncilu i pripremao sna an protivnapad, kome Reformacija sigurno ne bi odoljela, da joj nije pomogao kalvizam. Kalvin nije imao ni jedno obilje je borbene i nagle Lutherove naravi, on je svoje vjerske potrebe zadovoljavao duhovnim radom, pa je gotovo sigurno, da bi na svijet djelovao samo perom, da nije bile 269

doga aja, koji su odlu ili njegovom sudbinom. Sazrio je da bi zrela ovjeka bau vrijeme, kad je francusko kraljevstvo donijelo odluku, da zauzme stav protiv Reformacije; ono je prema njoj isprva posvjedo ilo iste simpatije kao i prema Renesansi, s kojom ju je, ini se, brkalo. Franjo I. je za Erazma, kome je ponudio katedru na College de France, osje ao po tovanje, koje je uznemirivale i razdra ivale teolege na Sorbonni. Louis de Berquin,jedan od u enika Lefevra iz Etaplesa,propovjedao je na njegovom dvoru.Njegova sestra Margareta ispovjedala je veoma slobodno kr anstvo,izmje ano sa platoni kim tendencijama i evan eoskim misticizmom,koje je bilo veoma srodno protestantizmu.Ona je otvoreno titila novatore,pa je Lefevre do ao u njezino malo kraljevstvo Navarre,da ondje na miru zavr i svoj ivot. ak se za Dianu od Poitiersa smatralo,da je vrlo sklona luterovom u enju.Sigurno je da je kralj prili no dugo zadr avao univerzitet i parlamente u razvijanju njihove revnosti protiv hereze.Ali je isto tako sigurno i to,da nije pomi ljao,pa ak da nije mogao pomi ljati na to,da se posva a s papinstvom.Konkordat zaklju en 1516.g. s Lavom X. priznavao mu je pravo da imenuje biskupe i opate samostana i ograni avao apelacije na rimsku kuriju-svime time osiguravao mu je tako znatan utjecaj na francusku crkvu,da nije mogao do i u napast da ga se odrekne.Od vremena Filipa Lijepog kurija se uvijek,iz razboritosti ili iz zahvalnosti suzdr avala da ometa prava prema kleru, to ih je kruna sebi prisvajala.Vlada je veoma dobro ocjenjivala polo aj koji joj je bio priznat.U Franuskoj nije bilo niti jednog od onih razloga,koji su navodili njema ke vladare ili Henrika VIII. u Engleskoj da prekinu odnoe s Rimom i zamjene ih nacionalnom crkvom.Politi ki interesi,koji su drugdje tako obilno pomagali Reformaciji,ovdje su,naprotiv,poticali na otpor protiv nje.Dogodilo se,dakle,a i moralo se dogoditi,da kralj vi e nije mogao produ iti s toleriranjem pokreta,koji je sve o itije izra avao svoje neprijateljstvo prema Rimu,a da se u vlastitom narodu ne probudi prigovore,da mu je sukrivac.On se oko 1530.g.prestao protiviti zahtjevima,koji su tra ili progone,pa premda nije,po uzoru na panjolsku,osnovao dr avnu inkviziciju protiv hereze,ipak je dopustio vjerskim i svjetovnim vlastima da je progone,koliko su smatrale potrebnim,a to je zna ilo s nesuzdr anim bijesom. Kalvin je imao 25 godina (1534),kad su ga progoni otjerali u izgnanstvo. Nizozemska,koja je vebila i jo je tako esto imala biti uto i te francuskih prognanika,bila je nepristupa na zbog zakona Karla V. protiv hereze,pa se on uputio prema romanskoj vajcarskoj. eneva je venekoliko godina bila u punom politi kom i vjerskom vrenju.Da bi se oduprla svom nasljednom neprijatelju,savojskom vojvodi,gra anstvo je zatra ilo i dobilo pomo Berna.Ve1526.g. su Eiguenoti (Eidgenossen) protjerali iz grada vojvodine pristalice.Ali Bern je bio protestantski,i savez s njim uskoro je enevljane dobro upoznao s Reformacijom.Jedan francuski bjegunac,vatreni Guillaume Farel,vodio je strastvenu propagandu u prilog Reformacije.Kao i svagdje,zbunjena se crkva nije oduprla ili se oduprla lo e,pa je nova vjera,uz pomo ljubavi prema autonomiji i mr nje prema Savoji,dok su njezine pristalice blokirale grad (1534-1535),uskoro pobjedila.Na dan 10.kolovoza 1535.g.naredbom Vije a ukinuta je misa-puk je uni tavao slike,a najve i dio sve enstva pobjegao je.Pobjeda nad Savojom,postignuta sljede e godine,u inila je enevu nezavisnom republikom.Ondje je dakle u isto vrijeme,kad je uvedena nova vjera,uveden i novi politi ki re im-oboje je otad imalo ostati nerazrje ivo ujedinjeno. U toku ith doga aja Kalvin je prolazio kroz enevu,pa ga je Farel ondje zadr ao. Njegova se misao potpuno pouzdavala u samu sebe;jo 1536.g. objavio je spis Ustanova kr anstva (Institution chretienne). Sad mu se pru ila prilika,da primjeni svoja na ela u krilu mlade republike,koja je jo sva treptjela od svoje pobjede.U pozadini su je titili vajcarski kantoni,a od ofenzivnog povratka Savojaca branila ju je francuska politika; zbog toga eneva nije imala nikakva razloga da se boji za svoju nezavisnost,pa je mogla u sigurnosti,unutar svojih zidina,obrazovati teokratsku vladavinu,koja je imala biti najsavr enija,ili to nije,jedina primjena istog kalvinizma,i tako sna no pridonjeti njegovu pro irenju u svijetu. eneva je za nj bila sveti grad,kakav su se anabatisti,deset godina prije toga,u svojim misti kim snovima na trenutak ponadali da e osnovati u Munsteru. Dovoljno je poznato da je glavna kalvinisti ka dogma u enje o predestinaciji. Spasenje ovisi samo o bo joj volji,i ona je oduvijeka unaprijed obilje ila odabrane. Crku ini op instvo odabranih.Ali budu i da je nemogu e doznati dali je milost bo ja nekog izabrala ili nije,du nost je svakog ovjeka,da 270

to,ako se smijemo tako izraziti,samome sebi doka e,posvetiv i se svim snagama slu enju bogu.Prema tom,kalvinisti ka predistentinencija,umjesto da vodi kvijetizmu,poti e na akciju.Ona poti e ljude na to utoliko vi e, to bog nije zami ljen kao dobri otac,nego kao gospodar,kojega je rije otkrivena u Svetom pismu i predstavlja najvi i zakon.Cio se ivot mora posvetiti Pismu, i dr ava je opravdana samo ukoliko ga po tuje.Dok je Luther vjeru zato io u podru je savjesti,i prepustio svjetovnoj vlasti da organizira crkvu i po svojoj volji upravlja politi kim interesima,Kalvin podvrgava sveokupnu ljudsku djelatnost teologiji.On je isto tako univerzalan,isto tako apsolutan kao katoli ka crkva.Najradije bi rekao,da je to bio i vi e.Jer,najzad,crkva je priznavala svjetovnom ma u njegovo vlastito poslanje usporedo s onim,koje je dano duhovnom ma u.Jedan vlada tijelima,a drugi du ama,i prvi je podlo an drugome samo u vjerskim pitanjima.Za Kalvina je,naprotiv sam Bog htio da bude stvorena dr ava,pa ona stoga mora biti pretvorena u instrument bo je volje.Ona nije podlo na sve enstvu,te prema tome,postoji nezavisno o njemu,njezina vlast ne potje e od sve enstva,ali dr ava djeluje u skladu s ciljem,zbog kojeg je stvorena,samo onda,ako je intimno povezana sa sve enstvom u nastojanju da naloge Previ njega dovede do pobjede jo na zemlji i da se bori protiv svakoga tko se tome usprotivi ili svakoga,tko uvrijedi njegovo veli anstvo,tj. protiv poroka,hereze,idolatrije,i to napose protiv rimske idolatrije,koja je najodvratnija od svih.Takav sistem ideja,ako se primjeni do kraja,nu no je vodio do teokracije,pa je enevska vlada na podstrek Kalvinov zaista tu teokraciju i ostvarila. Konsistorij,skup tina pastora i laika,vr io je,ako se tako smijemo izraziti,vrhovni moralni nadzor u republici.On ne vlada,nego nadgleda i kontroliraop inska vije a i odr ava ih na pravom putu.Crkvene ordonanse primjenjuju i civilne vlasti.Smrtna kazna,tortura,progonstvo i zatvor poga a u razmjeru s te inom prijestupa,ali uvijek s primjernom strogo u,svaku povredu crkvenih propisa ili udore a.Poha anje hrama obavezno je;preljub se ka njava smrtnom kaznom:pjevaneke profane pjesme mora izvr iti javnu pokoru.Vladanje svakog pojedinca izvrgnuto je stalnom ispitivanju,koje ga progoni ak i u njegov dom i prote e se i na najneznatnije ine njegova privatnog ivota.Hereza se bez milosti gu i:dovoljno je podsjetiti na smrtnu kaznu Michela Serveta god.1553. U isto vrijeme kako je postala uzor kr anske dr ave, eneva je postala i plameno sredi te vjerske propagande.Francuske izbjeglice,koje su progoni za vrijeme Henrika II. dotjerali onamo,postali su prvi Kalvinovi u enici i nadahnuli se njegovim duhom.Najslavniji me u njima,Theodore de Beze,zna io je za Kalvina isto ono, to je Melanchton zna io za Luthera;bio je organizator nastave,bez koje crkva uop e nije mogu a.God.1559. osnovana je enevska akademija,koja je u biti bila namjenjema izobrazbi ministara,koji su,gotovo bismo mogli re i,bili kalvinisti ki misionari.Jer, izobrazba, to su je primali,pripremala ih je prije svega za irenje kalvinisti kog nauka. Apostolat, to ga je Luther potpuno zanemario,za Kalvina je bio neophodno potreban uvjet za propagandu vjere.To ne zna i,da je on odbio suradnju vladara;ali je do ao suvi e kasno,a da bi mogao ra unati na njih.Oni su vezauzeli svoj stav.U Njema koj je samo palatin-izbornik usvojio,pa prema tome svojoj zemlji nametnuo kalvinizam.Izvan Njema ke kontinentalni kraljevi su svagdje pristajali uz Rim,a engleski je kralj nedavno svojim podanicima nametnuo nacionalnu crkvu.Trebalo se dakle pripremiti za borbu i tek pomo u nje dovesti bo ju rijedo pobjede.Dr ava je posvuda o itovala neprijateljsko raspolo enje. ak i vi e.Rimska crkva bila je za trenutak zbunjena nenadanim napadom, koji ju je zatekao,ali se sad po ela oporavljati i pokazivala se pripravna ne samo da je brani nego i da ponovno osvoji polo aje, to ih je izgubila.Pavao III. je 1542.g. obnovio inkviziciju a 1545.g. sazvao je Tridentski koncil.Mlada Dru ba Isusova veje po injala voditi rat protiv hereze,buditi du e iz njihova mrtvila,poticati katoli ku pobo nost i osnivati svoje prve kole.Kalvinov je polo aj bio dakle neuporedivo te i nego Lutherov. Njema ki se reformator okoristio neprijateljevim iznena enjem.A Kalvin je svagdje nailazio na pripravnost i oboru anog neprijatelja.Da bi protiv njega poveo uspje an napad,morao je razviti svu svoju osobnu energiju i svu energiju svoje organizacije. Uostalom,ako su katoli ki izgledi za obranu sredinom XVI.st. bili mnogo ve i nego 1517.g.,porasli su i protestantski izgledi za napad.Sada se vjersko pitanje svagdje postavljalo sa strahovitom jasno om.Gr evi selja kog rata i rata protiv anabaptista,koji su to vjersko pitanje isprva zastrli velom 271

socijalnih zahtjeva,prestali su.A s druge strane,vi e nije moglo biti nade u mogu nost,da do e do izmirenja s crkvom. Trebalo se dakle izjasniti ili za staru ili za novu vjeru.Obje su zahtjevale du e ljudi i zvale ih sebi,ali su ih samim tim primorale da preispitaju svoju savjest,a to je kod ve ine njih dovodilo do onoga, to su jedni nazivali odpadni tvom (apostasia),a drugi obra enjem (conversio). Bilo je svr eno s onom uobi ajenom vjerom,u kojoj su ljudi zadrijemali u XV.st.Radilo se o tom,da se svatko izjasni u prepirci,u kojoj je bilo u pitanju vje no spasenje,pa se svatko na temelju svoje odluke svrstao u jedan od dva tabora,koji su u to vrijeme postojali,i morao se pripremiti na borbu.Osobno uvjerenje,kako smo vidjeli prije u tekstu,imalo je veoma sporednu ulogu u prisilnom irenju luteranstva na temelju vladareva samoodre enja;naprotiv,osobno je uvjerenje imalo golemu ulogu u kalvinizmu,koji je mogao ra unati s pobjedom samo ako za sebe pridobije vjernike. Dru tveno ustrojstvo XVI.st. nije propustilo da mu do e u pomo .Kapitalizam,kome su smetala ograni enja, to ih je crkva postavila trgovanju novcem i spekulaciji,sigurno mu je pribavio nesvjestan pristanak znatnog broja poduzetnika i poslovnih ljudi.Ne smijemo pritom zaboraviti,da je Kalvin priznao zakonitost posu ivanja uz kamate,koje je Luther,ostav i u tom kao i tolikim drugim stvarima vjeran tradiocionalnoj teologiji,jo uvijek osu ivao.Prve materijalne izvore,stavljene na raspolaganje novoj crkvi za pokri e tro kova njezine propagande ( ako se pritom smijemo poslu iti ovim veoma modernim izrazom,koji je me utim savr eno u skladu s pravim stanjem stvari),predujmili su joj oboga eni trgovci.Oko 1550. bilo je u Antverpenu,me u burzovnim ljudima vemnogo nonoobra enih vjernika.Katolici su se alili na to,da se oni koriste svojim utjecajem na radnike i primoravaju ih,da u najmanju ruku prividno pristanu uz njihovu vjeru.I plemstvo je ve od po etka dalo znatan broj pristalica.Za obja njenje tome,dovoljno je podsjetiti,da se me u njima pro irila naobrazba,da su pod utjecajem humanista temelji stare vjere bili potkopani i da je sklonost prema raspravljanju i ljubav prema novotarijama bila probu ena.Plemstvo francuskog jezika isto je tako strastveno italo Ustanovu kr anstva,kao to je njema ko plemstvo italo Lutherove pamflete.Treba se sjetiti dojma, to ga je pobudila mahnita logika te male knjige na one duhove,koje je itanje Rabelaisa,objavljenog gotovo u isto vrijeme, veisuvi e pripremilo za ruganje crkvi i za shva anje, da je ta ustanova vepre ivjela. Najzad je i industrijski proleterijat, kod koga su progoni, ne ugu iv i anabaptizam, ostavili upornu mr nju, neizostavno pru io pomo novoj vjeri premda je ta pomo , bar u po etku, bila znatnija po svojoj buntovnosti nego po iskrenosti. Demokratsko i silovito ustrojstvo to ga je Kalvin dao svojoj crkvi udesno je pomoglo njezinu napretku. Ono je naime pozivalo vjernike da izravno sudjeluju pri organizaciji svake vjerske zajednice. Ako je ministar bio njezin duhovni poglavar, konsistorij, koji djeluje njemu o boku, regrutirao se iz redova laika. Po rtvovnost svakog pojedinca u toj maloj skup tini izabranih, koju je neprijatelj opkolio i primoravao da ra una samo na samu sebe, ako je htjela da se odr i,odr avala se u neprekidnoj pripravnosti. Gorljivost, uvjerenje; hrabrost i fanatizam ak i ministara osiguravala im je svagdje, kamo su prodirali, zarazan utjecaj. I njihov broj dokazuje isto onako kao i njihova energija, svu snagu mlade crkve. Oko, 1540. susre emo njezine pripadnike ve u svim krajevima Francuske, u Nizozemskoj, u Engleskoj. Izobra eni u enevi, a uskoro poslije toga i u Lausannu, Strassbourgu i Heidelbergu. Oni se odlikuju svim obilje jima pravog sve enstva, i to isto onoliko aktivnog i obrazovanog sve enstva, koliko je katoli ko sve enstvo jo op enito bilo neznala ko i bezvoljno. Bili su naoru ani znanjem, radili su skladno i odr avali veze me usobom posve uju i se du om i tijelom svome cilju. Prodirali su u gradove preru eni i pod uzajmljenim imenima, propovijedali evan elje nave er, iza zatvorenih vrata, u kakvom svrati tu, u dnu nekog dvori ta, ili na kakvu zaaba enom mjestu u predgra u. Kad to usred nekog ru ka ili ve ere, u kojoj prijateljskoj ku i, po inju izvr avati svoju misiju nastoje i da obrate uzvanike pou nim razgovorima i dijele i im knjige ili pjesme. Ako ih iznenade, znaju da ne mogu o ekivati milost. Ali njihov glas, to se di e jo iz plamena i dima loma e, iri i oja ava u du ama onu vjeru, za koju umiru. Uskoro e im prepla eni krvnici vode i ih na smaknu e stavljati krpu u usta da ne mogu govoriti. Da bismo ponovo nai li na takvu postojanost i takvo juna tvo, treba se vratiti sve do po etka kr anstva. I kao to je to bilo u vrijeme, kad se ra alo 272

kr anstvo, pu ke su pri e pobo no opisivale posljednje trenutke tih mu enika, a kako su se ti opisi irili tampom, smjesta su postali najdjelotvornije sredstvo propagande. S druge strane, hajke na vjernike irile su svojim progonima nadaleko upravo onaj isti po ar, koji su htjele ugasiti. U Francuskoj i Nizozemskoj bjegunci su ga prenosili iz pokrajine u pokrajinu. Drugi su emigrirali u Englesku i kotsku. Na istoku Evrope, ministri su djelovali u Poljskoj i Ugarskoj, pa su se ondje uskoro obrazovale op ine u gotovo svima gradovima. Tako su kalvinizam odlikuje me unarodnim obilje jem, svoga irenja, ni razlika u jezicima, ni razlika u obi ajima ili u politi kim re imima nije za njih predstavljala zapreku. Njegova crkvena organizacija davala mu je takvu prodornost i takvu nezavisnost u nastupanju, kakvu bismo uzalud tra ili u luteranstvu. Umjesto da se podvrgne starateljstvu i za titi vladara;kao to je u inilo luteranstvo, kalvinizam ra una samo na sebe sama. On ne tra i za tite i ne boji se borbe. Svagdje gdje se pojavljuje, glasno i propovijeda svoje vjerovanje, smiono otpo inje napad, a njegov radikalizam ne podnosi kompromis.Izme u njega i pristalica rimskog idolopoklonstva, te babilonske bludnice, nije mogu e izmirenje. Ljudi su mogli biti ili njegove pristalice ili njegovi protivnici. Na katoli ku nesnosljvost on odgovara jednakom nesno ljivo u. Na progone uskoro e odgovoriti pobunama, i silovitost njegova istupanja, smionost njegovih izazova, razjarenost i jetka estina njegove polemike razoru uju i vrije aju ak i one koje njihova vjerska ravnodu nost ne bi predodredila da se pobune protiv njega. Kavga, to je on pokre e, za svakoga poprima osobno obilje je; ona na dnu ljudskog srca podjaruje mr nju i najzad nu no dovodi do gra anskog rata.

273

TRE E POGLAVLJE EVROPSKE DR AVE OD SREDINE XV. ST. DO SREDINE XVI. ST. I. ME UNARODNA POLITIKA Ni velike socijalne promjene, ni velike krize misli ne podudaraju se neophodno s promjenama u me unarodnoj politici. Nema sumnje, da su Renesansa, Reformacija i kapitalizam, izvr ili dubok utjecaj na ivot razli itih dr ava; ali oni nisu izvr ili nikakav utjecaj na one posve nove uvjete, koji su od sredine XV. st. odredili uzajamni polo aj tih dr ava. Evropa je u istom onom trenutku, kad se zbivalo, toliko intelektualnih, vjerskih i ekonomskih promjena, imala zahvaliti obi nom sticajem okolnosti: to je pored toga do ivljavala i radikalan preobra aj u sistem snaga, koje su od po etka XII. st. u njoj postojale. Onih pedeset godina, to su pro le od svr etka stogodi njeg rata, bilo je dovoljno da poremeti tradicionalni evropski politi ki poredak. Velika borba Francuske s Engleskom donijela je svojim zavr etkom evropskoj zajednici samo nove, neo ekivane probleme: na zapadu izlaze na pozornicu nove snage: Burgundska dr ava du obala Sjevernog mora, a na jugu Pireneja, panjolska dr ava, obuhva aju i ubudu e u jednom jedinom monarhijskom bloku Kastiliju i Aragon; na istoku dotle Tursko carstvo ugro ava kr anski svijet novom provalom islama. Slu aj, ta tajanstvena snaga, koja neprestano, po svom naho enju izigrava ljudske ra une, prouzrokovao je dakle da se Evropa u istom trenutku, kad je otpo elo novo kriti no doba njezine unutra nje povijesti, morala suprotstaviti vanjskoj pogibelji. Turska provala je, nema sumnje, najve a nesre a, koja je zadesila Evropu sve od kraja Rimskog carstva. Kamo god je doprla, donosila je ekonomsku propast i moralno opadanje.Svi oni narodi, to su pali pod njezin jaram: Bugari; Srbi, Rumunji, Albanci, Grci, zapali su u stanje nalik na barbarstvo, iz kog su iza li tek po etkom XIX. st, Germani, koji su u V. st. osvojili Zapad, nisu bili manje surovi od Turaka. Ali su smjesta usvojili zapadnu vi u kulturu pre av i na kr anstvo, pa ih je pokoreno stanovni tvo uskoro apsorbiralo. Naprotiv, izme u turskog islama i kr anstva njihovih podanika nije bilo mogu e nikakvo izmirenje. Razlika izme u njihovih vjera u inila ih je uzajamno nedostupnima i ovjekovje ila u tim zemljama odvratni re im, u kom dr ava po iva samo na sili, odr ava se samo eksploatacijom i ivi isklju ivo uz tu cijenu, da kod pobjednika odr ava prezir prema pobije enome,a kod pobije enoga mr nju prema pobjedniku. Osim jednog dijela Albanaca, nijedan se od naroda, podlo nih sultanu, nije obratio na islam, a i Turci, uostalom, nisu izvr ili nikakav napor, da ih obrate.U vjerskom pogledu za Alahovu je slavu bilo dovoljno, da njegovi vjernici vladaju nad aurima; u politi kom je pogledu za odr anje dr ave, koja se nikad nije izdigla iznad primitivne koncepcije potpuno vojni kog re ima bilo dovoljno, to je kr ane primorala na ulogu poreskih obveznika. Tako ih je njihova vjera u inila potpuno bespravnima i jo vi e u vrstila njihovo robovanje. Po ev i od Selima I. (1512-1520) ak je i njihova krv bila podvrgnuta poreskoj du nosti. Periodi ki su najljep u djecu oduzimali roditeljima i djevojke prodavali za u ivanje mu karcima, a dje ake prevodili na islam i zatim ih uvr tavali u janji arske ete. Evropa nije mogla sprije iti pad Carigrada, a nije mogla sprije iti ni napredovanje turske mo i na kontinentu i u bazenu Sredozemmnog mora. Pape su uzalud nastojale da kod evropskih naroda probude duh kri arskih ratova.Njihovoj propagandi, kojoj je najizrazitiji predstavnik redovnik Kapistran, po lo je dodu e za rukom da pokrene dobrovolja ke ete napol zane enjaka i napol pustolova, ali je za uspjeh trebalo ostvariti suradnju razli itih dr ava u naporu oko zajedni ke obrane, a takva je suradnja bila nemogu a. Neki historici smatraju za to odgovornim tobo nji nacionalni 274

egoizam modernih dr ava, ali pritom zaboravljaju, da se ni srednjovjekovne dr ave nisu nikad udru ile u borbi protiv muslimana. Univerzalni karakter kri arskih ratova osniva se na sudjelovanju naroda, a ne na sudjelovanju vlada. Uostalom, njihov neuspjeh protiv mnogo manje stra nog protivnika nego to su bili Turci, dokazuje, da se ni ta, ne bi moglo o ekivati bk i da oni moralni i dru tveni uvjeti, koji su pogodovali kri arskim ratovima, nisu i ezli bez povratka. Jedina mogu nost da se ostvari uspje an otpor turskoj navali bila je ta, da se stvori op i savez cijele Evrope i u jednoj ruci za vi e godina udru e sva nov ana i vojna sredstva. Savezi, to su u XVI. st. sklopljeni protiv Louisa XIV. u XIX. st. protiv Napoleona i 1914. protiv Njema ke, kadri su do arati, kakav je napor trebalo izvr iti, da uspjeh bude osiguran. Ali dr ave XV. st. nisu bile materijalno mudre da to ostvare. Uostalom, najmo nijima od njih turska se opasnost inila tek veoma dalekom prijetnjom koja nije zahtijevala da se i one upletu. Cio teret borbe prepu tali su onima, kojih se izravno ticala. Ali neposredni susjedi Turaka nisu na nesre u bili kadri da im se odupru. Nema ni eg jadnijeg od nesposobnosti, to su je dokazali i koja je upropastila toliko herojske po rtvovnosti. Da su republika Venecija, habsbur ka Austrija i kraljevine e ka, Ugarska i Poljska ujedinile svoje snage, sigurno bi postavili sna nu zapreku neprijateljevu napredovanju. Ali umjesto toga, svatko se prepu tao samo svojim ambicijama ili svojim interesima, tako da nikad nisu radili slo no. Venecija se odlu ila samo na nepovezane poku aje, poduzete bez poleta i okon ane 1479. i 1502. mirom, koji je svaki put zapravo zna io poraz, tako da joj je od njezina veli anstvenog oto kog posjeda i od svih luka na Levantu ostala samo Kandija. A to se ti e Habsburgovaca, koji su s ne to irokogrudnosti mogli postati spasiocima ili bar braniocima Evrope, njima nije uspjelo da se izdignu iznad kratkovidne, pohlepne i sitni arske politike. Fridrih III. (1440-1493) i Maksimilijan (1493-1519) oprezno su se dr ali daleko od bitaka i gledali na doga aje, kojima doseg nisu mogli shvatiti, samo, s dinasti kog stajali ta, vrebaju i na priliku da se do epaju e ke i ugarske krune, te tako ostvare najvi i cilj lukavih spletki svojih predaka. Poslije smrti Albrehta Austrijskog (1439) njegova je udova uz pomo Fridriha III. poku ala sa uvati e ku i Ugarsku svome sinu Ladislavu, posmrtnom djetetu, kojega je dugotrajna malodobnost obe avala, da e biti podjednako kobna za narode, kao i povoljna za habsbur ke namjere. Ugarska je te makinacije izigrala time, to je krunu ponudila poljskom kralju Vladislavu III., dok su esi priznali svojim regentom Jurja Podjebradskog. Vladislav je 1444. s oru jem u ruci poginuo u bici kod Varne bore i se protiv Turaka. Ladislav Posthumni imao je tada pet godina. Ugarski velika i zatra ili su ga od Fridriha III., ali je on odbio da im ga izru i. Na to su vladu i obranu zemIje povjerili najhrabrijem izme u sebe, Ivanu Hunjadiju. On je umro 1456., po to je prije toga spasio Beograd. Budu i da je idu e godine umro i Ladislav, Fridrih III. se po urio da za svoju ku u zatra ii e ku i Ugarsku. Bio je uostalom podjednako lakom kao i pla ljiv, pa se nije usudio da bilo ta poduzme. Tako su esi bez obzira na njegove pretenzije za kralja izabrali Jurja Podjebradskog, a Mad ari sina Hunjadijeva, Matiju Korvina (1458). Taj sin junakov bio je politi ar. Umjesto da svoje oru je okrene protiv Turaka, koji su 1458. osvojili Srbiju, a 1479 poslije smrti Jurja Kastriota (Skenderbega, 1468),i Albaniju pa zatim zauzeli Bosnu i Hercegovinu i primorali kne evine Moldavsku i Vla ku da im pla aju danak - Korvin je vi e volio da svoju vlast pro iri na tetu svojih kr anskih susjeda. Budu i da je papa izop io Jurja Podjebradskog, koji se oslanjao na e ke utrakviste, i proglasio ga zba enim s prijestolja, Matija Korvin se okoristio time da ga napadne ida dopusti katolicima, da njega proglase e kim kraljem (1469). Zatim se okrenuo protiv Fridriha III., koji je podmuklo nastojao potkopati njegovu mo , poveo na njega vojsku i 1485. protjerao ga iz Be a. Umro je pet godina poslije toga pribaviv i Ugarskoj kratkotrajnu slavu i besplodne uspjehe. Nije ostavio nasljednika, pa su Habsburzi, koji su uvijek vrebali, smjesta zatra ili nasljedstvo. Ponovo im je izmaklo, ali time ipak nije premorilo njihovu strpljivost. Mad ari su priznali za kralja poljskog kraljevi a Vladislava, kome su e ki utrakvisti joza ivota Matije Korvina predali krunu. Maksimilijan Austrijski sporazumio se s njim u jednom, od onih bra nih ugovora kojima se njegova ku a izvanredno odlikovala. Dvostruki brak udru io je Ludovika, sina VIadislavljeva, s Marijom Austrijskom, unukom Maksimilijanovom, i Ferdinanda, njegova unuka, s Anom Ugarskom. 275

Poslije smrti svoga oca (1516) mladi je Ludovik II. morao povesti vojsku protiv Sulejmana II., koji je dovr io osvajanje Balkanskog poluotoka, pa se sad okrenuo protiv Ugarske i nedavno u ao u Beograd (1521). Ludovik je 1526. potu en kod Moha a. Taj je poraz bio jedan od najsjajnijih uspjeha Austrije, jer je njime najzad stekla e ku i ugarsku krunu za kojom su njezini vladari tako dugo eznuli i koju je turska pobjeda sad napokon osigurala. Ferdinand se uostalom zadovoljio time, da naslijedi pravo svoga urjaka. Bio je to trenutak kad je trebalo pozvati Njema ku na obranu ugro enih granica. Ali je Njema ku razdirala kriza reformacije pa je bila manje kadra nego ikad da poduzme kolektivni napor. Protestantski su vladari vidjeli u Turcima saveznika, koga im je poslala providnost a katoli ki vladari nisu namjeravali da svojom borbom protiv Turaka osiguraju Habsburgovcima pove anje snage, koje ih je ispunjalo ljubomorom. Tako je Sulejman bez muke dopro sve do Pe te a 1529. je do ao i pod zidine Be a, gdje su ga samo poodmaklo godi nje doba i bolesti u vojsci sprije ili da ga ne osvoji. Ali ipak je je u svojoj vlasti zadr ao cijelu Ugarsku Sve do Ennsa, a Ferdinand mu se mirom, to ga je 1547. morao sklopiti, obavezao na pla anje danka. Sva je Ugarska, osim uskog pojasa na sjeveru i zapadu, kao i stanovitih dijelova Hrvatske i Slavonije, koji su ostali Habsburgovcima, podijeljena na Sand ake. Transilvanija i isto ni dio zemlje ure ene su u posebne kne evine, u vazalnom odnosu prema Porti. Sam Sulejman pretvorio je glavnu crkvu u Pe ti u d amiju. Za njegove vlade (1520-1566) tursko je carstvo postiglo svoj najve i opseg. Vepod Sulejmanom (1512-1520) zauzeli su obale Crnoga mora a krimski Tatari primorani da pla aju danak. U Egejskom moru zauzet je 1522. Rhodos, a vitezovi Sv. Ivana, koji su ga juna ki branili, preselili su se na Maltu, kamo ih je pozvao Karlo V. i gdje su se od ali sve do Francuske revolucije. Mezopotamija, Sirija i Egipat pripojeni su turskoj dr avi izme u 1512. i 1520. Al ir i Tunis zauzeo je odmetni ki gusar Barbarossa pa su te zemlje postale istaknuti polo aj Velikog Gospodara u zapadnom dijelu Sredozemnog mora. Tako je islam u sredini XVI.st. imao u Evropi mnogo strahovitiji polo aj, nego to ga je ikad imao u vrijeme svega velikog irenja. Ali ovaj je drugi nalet do ivio istu sudbinu, kao i onaj prvi. Trenutak njegova najvi eg uspona bio je u isto vrijeme i pe etak njegova opadanja. Uostalom, Turci nisu kao to je to bilo s muslimanima u X. i XI. st., svojom kulturom nadoknadili , to su izgubili otkako im je po ela opadati ratni ka snaga. Oni su bili i ostali barbari. Uostalom, u tome, po mom mi ljenju, nema ni ega, to bi bilo svojstveno njihovoj rasi. Turci su jednako u Aziji kao i u Evropi do li u dodir samo s dekadentnim kuturama bagdadskog kalifata i Bizantskog carstva, a one su obje bile preslabe, da se nametnu svome pobjedniku. S druge strane, posve vojni ka organizacija njihove dr ave onemogu ila im je dru tveni napredak. Ali budu i da je takva dr ava nepreduktivna, mogla se odr ati samo osvajanjem. im joj ratovanje prestane dobavljati prihode, koje sama nije kadra stvoriti, ona se iscrpljuje. Ona se mora neprestano pove avati, pokoravati uvijek nove obveznike na pla anje danka ,i time osiguravati svoj opstanak. Otako je irenje turske dr ave prestalo na nju se oborio financijski nered i poresko tla enje sa svim svojim politi kim, ekonomskim i moralnim posljedicama. Nema sumnje, trenutno je jouvijek dolazilo do prelaznog obnavljanja snage.Ali ocijeniv i njezin razvoj u cjelini, povijest turske dr ave poslije Smrti Sulejmana II. zapravo je neprestano i neizlje ivo opadanje. Ve bi odavna nestala iz redova dr ava, da joj evropske sile nisu spasile ivot svojim nesporazumijevanjem o tome, kako da me u sobom podijele njezine posmrtne ostatke. Izvanredni polo aj, to ga ima na morskim tjesnacima; pribavio joj je me unarodnu va nost, koja ju je spasila sudbine, to je zadesila Poljsku. Evropa je utke podnijela zlo ina ki napad na jedan kr anski narod, ali joj jo uvijek nije po lo za rukom da tjera muslimanske osvaja e, koji su joj svojem prisutno u na njezinu tlu donijeli nesre u i nanijeli sramotu njezinoj kulturi.* Za u uje pomisao, da su marljivi i neopasni Mauri Granadskog kraljevstva protjerani u Afriku jo krajem XV. st.,dok Turci 1918. jo uvijek sjede u Carigradu. Nemaju i dovoljne snage da ih odanle otjera, Evropa se postepeno navikla na njihovu prisutnost, premda nije prestala da ih smatra uljezima, i tako im najzad priznala mjesto u
*

Podsje amo da je prvi tekst Pirenneovo djelo pisano jo prije svr etka I. svjetskog rata.

276

evropskoj zajednici. ak i vi e! Evropa ih je pripravno uplela u svoje sva e. Zar nije veFranje I. u svojoj borbi s Karlom V. tra io pomoSulejmana II? Kako kad se taj savez na prvi pogled inio nakazan, on je ipak bio samo posljedica politi kih poreme aja to su zadesili kr anski svijet po ev i od sredine XV. st. Svr etak stogodi njeg rata ostavio je Francusku i Englesku u veoma razli itu pola aju. U Engleskoj je gotove smjesta izbila borba izme u ku e York i ku e Lancaster,i dok se plemstvo me u sobom ubijalo na bojnim poljima, a kraljevi Eduard IV., Henrik VI., Eduard V. i . Richard III. uz pomo podlih vjerolomstava, zlo ina i evidentnih ubistava dolazili na prijestolje ili s njega silom odlazili, zemlja se sve do dana, kad joj je dolazak prvog Tudora, Henrika VII., (1485), vratio mir, morala odre i svakog aktivnog upletanja u doga aje na Kontinentu. Naprotiv, Francuska je pod Karlom VII. u ivala okrepan mir. Moglo se pomisliti, da ju je iscrpila strahovita kriza, to ju je upravo pre ivjela. Me utim, bila joj je potrebno samo nekoliko godina da ukloni posljednje tragove svega to je podnijela. Ta je nacija sada prvi put dokazala onu elasti nost i sna nu energiju, koju je dotad uvijek o itavala poslije velikih katastrofa u svojoj povijesti: Kad je Luis XI. 1461. naslijedio svoga oca, Francuska je neosporno opet bila najja a snaga na Zapadu. Ali je i ona bila u posve novom me unarodnom polo aju, koji e iz temelja izmijeniti smjer njezine vanjske politike . Mo e se re i, da je njezinu politiku jo od kraja XI. st. neprestano odre ivala ivotna potreba da potisne englesku vlast s francuskog tla. Njezine intervencije u Nizozemskoj kao i njezini odnosi s Carstvom ili s Iberskim poluotokom svode se gotovo bez izuzetka na motive to ih je nametala ta velika borba. Engleska nije bila samo glavni, nego i jedini neprijatelj Francuske. Ona je na Kontinentu imala samo takvih neprijatelja, koje je protiv nje pokrenula Engleska: Otona IV. u Njema koj i u XIV. st. flandrijske grofove. Izvan toga; ona je u pozadini imala mir i mogla sve svoje snage posvetiti napadu sa zapada. Ali u trenutku, kad je prestao stogodi nji rat, takvo je stanje i ezlo zauvijek. Bilo je svr eno sa starom kontinentalnom sigurno u kraljevstva. Odsad e se morati boriti na svojim suhozemnim granicama, pa e se dosada nja tradicija potpuno preokrenuti: Engleska e ga u budu nosti napadati samo kao saveznik njegovih evropskih protivnika. Formiranje Burgundske dr ave bilo je prelazna to ka toga preokreta u politi koj povijesti. Vesmo prije u tekstu vidjeli, kako se Filip Dobri okoristio svojim sudjelovanjem u stogodi njem ratu, da osim Flandrije i Arteisa pod svojom vla u ukupi najve i dio teritorijalnih kne evina, koje su po imenu ovisile o Carstvu, a prostirale su se od Ardenna do Zuiderseea; bile su to vojvodstva Luxembourg i Brabant, te grofovije Hainaut, Namur, Helland i Zeeland. Tom bloku posjeda Karlo VII. je sklopiv i s vojvodom mir u Anaasu (1439) pripojio je i gradove na Sommi. Burgundsko vojvodstvo i Frannche Comte tako er su pripadali tome veli anstvenom posjedu; rastavljale su ih samo Lorraina i Alsace, a i te su bile u neprestanoj opasnosti da budu osvojene i uklju ene u cjelinu. Tako se u nekoliko godina na sjeveru i istoku kraljevstva obrazovala nova sila, koja je pribli no zauzela ono isto mjesto, to ga je u IX. i X. st. imalo kratkotrajno Lotaringijsko kraljevstvo. Nizozemska je izlazila iz feudalne raskomadanosti, da se ujedini pod istom dinastijom u jedinstvenu dr avu, koja je bila zajedni ki predak dana nje Belgije i Holandije. Ta je dr ava imala mnoge odlike: plodno tlo, neuporediv zemljopisni polo aj na obali Sjevernog mora, duboke rijeke, izvrsne luke, radno stanovni tvo, koje je bilo brojnije i gu e naseljeno negoli igdje u Evropi ,na sjeveru Alpa; cvatu e gradove, slavne u cijelom svijetu svojim suknarstvom ili svojom tr govinom, pri em je jedan od njih, Bruges, vetri stolje a bio velika me unarodna luka Zapada, i drugi, Antverpen, otpo injao je svoje doba jo udesnijeg napretka i blagostanja; poduzetnu holandsku i zelandsku plovidbu morem, koja je otpo injala smjenjivati Hansinu plovidbu, to je bila u opadanju; i napokon u ratarskim predjelima Wallonije imala je sna no i ratoborno stanovni tvo: sve to kao da se udom zdru ilo, da mladu dr avu 277

pretvori u obe anu zemlju i da njezinim vladarima osigura onaj izvanredni ugled i sjaj, to je okru ivao Filipa Dobrog i njegova sina Karla Smijelog. Ali to god je taj novi susjed bio bogatiji i mo niji bio je za Francusku sve opasniji. Htio on to ili ne htio, zna io je za njih neprestanu opasnost. Njegove su se ete iz Amiensa za dva dana hoda mogle pojaviti pod zidinama Pariza. A pogotovu je bio opasan zato, to se svojim polo ajem nametao Engleskoj kao prirodni saveznik. Trebalo se bojati, da u prvom idu em ratu ponovo ne odigra onu istu ulogu, to su je flandrijski grofovi tako esto odigrali u Srednjem vijeku, ali ovaj put s udvostru enim snagama. Ukratko, ini se, da je Francuska potjerala Engleze sa svog podru ja samo zato da sad na svojoj sjevernoj, sa svih strana otvorenoj granici, koja je bila bez ikakve prirodne obrane, bude izlo ena pothvatima Burgundske dr ave. Sukob, koji je bio latentan ve izme u Karla VII. i Filipa Dobrog, imao je izbiti za vrijeme njihovih nasljednika Louisa XI. i Karla Smjelog. Kriza je bila estoka, ali kratka. Gra anski nemiri sprije ili su Englesku da se u pogodnom trenutku uplete. Karlo je u po etku mogao ra unati samo na vojvodu od Berryja, kraljeva brata, na vojvodu od Bretanje, posljednjeg velikog vazala krune, i na nekoliko seniora povezanih s njim u savez pod izlikom javnog dobra francuskog kraljevstva. Ali me u saveznicima nije bilo me usobnog razumijevanja. Pooslije svog poraza kod Montheryja, kralj je smjesta sklopio ugovor i nije imao muke da odvoji jedne od drugih. Ostao je sam licem u lice s Burginjoncem, pa je mogao posvetiti sve svoje snage njegovoj propasti. Poticao je protiv njega gra ane Liegea, kojih e se odre i u trenutku opasnosti, vje to je i neuhvatno spletkario u Njema koj, Engleskoj, vajcarskoj, Savoji, u Milanu i Veneciji, ste u i malo pomalo u mre u najlukavije diplomacije svoga estokog protivnika. Kada je u pore enju s Louisem XI. esto prikazivan kao posljednji predstavnik feudalizma u borbi s prvim modernim vladarem. Ni ta nije manje to no. Bez obzira na razli itost njihovih osobnih duhovnih svojstava kralj je bio isto tako razborit i sposoban, kao to je vojvoda bio estok i pustolovan razlika u njihovoj politici osnivala se na razli itosti njihovih dr ava. Politika francuskog vladara nadovezuje se na stoljetnu tradiciju i ima pred o ima onaj isti cilj obrane i nacionalnog jedinstva. koji su od XII. st. s manje ili vi e sre e ili data, nastojali ostvariti toliki prethodnici, od kojih je on preuzeo krunu. Naprotiv, burgundska je mobila suvi e nedavna, izgradila se prebrzo, bila je jopremalo vrsta, preslabo povezanih dijelova, a da bi mogla nametnuti onome, koji je njome upravljao, vrsto i jasno odre ene poglede. Nastala je osvojenjem, pa ga je utoliko vi e poticala na nova osvajanja to su prihodi, kojem ti je davala, bili znatniji i stoga pogodniji da ga obmanu o njezinoj pravoj snazi, Karlov postupak opravdava Machiavellijeve rije i, da se neka dr ava odr ava onim istim snagama,koje su je stvorile. Treba, uostalom, priznati, da su mu se mnogi od njegovih pothvata -nametnuli kao zavr etak djela, to ga je otpo eo joFilip Dobri. Pripojenje Gelderna i Lie ke pokrajine upotpunjavalo je na sjeveru nizozemski blok, a njegovi se poku aji da prisvoji Alsace i Lorrainu obja njavaju nu no u, da s tim blokom pove e Franche-Comte i Burgundsku vojvodinu.Ali te ko je zaustaviti se na putu osvajanja. Karla je zaslijepio uspjeh i slavoljublje, pa je uskoro izgubio osje aj za mogu e i stvarno, i zaboravio na interese svojih naroda. Sanjao je, da se dade okruniti za rimskog kralja i da nagovori starog Renea An ujskog da mu ustupi svoje pretenzije na Napuljsko kraljevstvo. Zbog svoga vojnog pohoda protiv Neussa (1474-1475),kojom je prilikom bolesno ambicioznom tvrdoglavo u nastojao da ponizi cara i carstvo, propustio je pravi trenutak da se pridru i Eduardu IV. Engleskom, koji se iskrcao u Calaisu, u namjeri da po e protiv Louisa XI.,vide i da ga je saveznik napustio, po urio da s kraljem sklopi mir. Okupacija Lorrairine uvukla je vojvodu idu e godine u rat protiv vajcarske. Za redom je do ivio dva poraza: kod Gransona i zatim kod Morata (1476); time je bilo svr eno s njegovim vojnim ugledom, koji je jo zavaravao Evropu. Louis XI. po eo se pripremati da otpo ne ofenzivu. Rene Lorenski vratio se u Nancy. Karlova propast bila je sigurna. 278

Bila je br a, tragi nija i dublja, nego to su se nadali njegovi neprijatelji. Dok je s vojskom, koja je zbog izdajstva talijanskih pla enika pala na nekoliko tisu a ljudi, opsjedalo Nancy, napali su ga vajcarci, i on se u o ajanju bacio usred borbe. Dva dana poslije toga (7. sije nja 1477.) na li su na ledu nekog jezera njegov le , proboden trima smrtnim ranama a vesu ga vukovi napol po derali. Da je ovisilo o Louisu XI; Burgundske bi dr ave nestalo zajedno s njime. Zauzimaju i gradove na Sommi i osvajaju i Artois i Burgundiju; kralj je smi ljao plan kako da podijeli Nizozemsku.Po njemu bi jedan dio uzeo sebi i ostatak bi podijelio francuskim seniorima ili njema kim vladarima i tako zemlju ponovo raskomadao i ponovo u iinio nemo nom, kakva je bila neko . Partikularisti ka reakcija, to ju je pobudila vojvodina smrt u svim pokrajinama koje je ogor avao njegov despotizam, divno je pomagala njegovim namjerama. Bio je suvi e vje t diplomat, a da ne bi mogao navesti na to god je htio one gradske ambasadore i poslanike, to su ih izabrali generalni stale i u hitnji okupljeni u Gandu, a koji su bili slijepi od elje za mirom i uspostavom gradskih sloboda i povlastica.Ali ga je genealo ki slu aj, onaj tajanstveni faktor o kom su osobi to ovisile sudbine dr ava u vrijeme monarhijske politike, doveo pred opasnost, koja je za Francusku bila jo ve a nego burgundska opasnost o kojoj je za sebe laskavo pomi ljao, da ju je uklonio. Karlo Smjeli ostavio je naime samo jednu k er, Mariju Burgundsku, pa je njezina udaja imala odlu iti sudbinom njezinih posjeda. Habsburgovci nisu, dakako, propustili da jo veoma rano ne uo e tako bogatu ba tinicu. U vezi s pothvatima i savezima svoga oca, bila je sedam put zaru ena, a posljednjem po redu dano je obe anje Maksimilijanu Austrijskom. Da je vojvoda ivio, to obe anje sigurno ne bi bilo vrednije od ostalih. Ali sad se za Mariju Burgundsku pretvorilo u jedinu nadu u njezinu o ajanju. Da bi izbjegla poku ajima Louisa XI., ponudila je ruku Austrijancu. Prilika je bila isuvi e lijepa, a da se on njome ne bi okoristio. Maksimiliijan je u urbi dotr ao, pa je brak sklopljen u Brugesu 28. kolovoza 1477. Bio je to izlaz, stvoren na brzu ruku, pod pritiskom nevolje. Pa ipak; nikad jo nijedna politi ka enidba nije izvr ila toliki utjecaj na budu nost Evrope. Uklapaju i mladu Burgundsku dr avu u slo enu cjelinu habsbur kih posjeda; ona ju je osudila ne samo na to, da ubudu e trpi posljedice kombinacija najambicioznije i najlakomije od svih dinastija, nego je u isto vrijeme otpo eo dugotrajni sukob izme u Francuske i habsbur ke ku e, koji e se dovr iti tek u XIX. st. Austrija, koju je sve, inilo se; usmjeravalo prema dunavskim zemljama odjednom je i nenadano stupila nogom na obalu Sjevernog mora i zauzela polo aj izme u dviju velikih zapadno evropskih monarhija. Onamo je nije zavelo ni ta osim gladi za posjedima. Nije imala nikakva poslanja da ga ondje ispuni, nikakva interesa, koji bi trebalo da ondje brani, osim interesa svojih vladara. Njezina isklju ivo dinasti ka politika dana je ondje veprvih dana li sukob s potrebama i te njama naroda jobi moglo slu iti kao isprika da je sebi postavila kao cilj obnoviti zastarjelu vrhovnu vlast Carstva u Nizozemskoj! Ali, naprotiv, ona je te zemlje namjeravala zadr ati samo za sebe i njezini su napori uvijek bili tako usmjereni, da ih odvoje od Njema ke. Polo aj, to ga je ona ondje zauzela, ini se, dakle, ako ga promotrimo sa stajali ta evropske zajednice, isto tako besmislen kao i umjetno stvoren a to je uzrok svih katastrofa, to ih je izazvao interes vladara i naroda nikad, ni koje doba nisu bili neka njeno raznorodni i suprotni. Povijest habsbur ke ku e potresan je dokaz toga pravila. Osvojiv i Nizozemsku, ona je krenula onim putem univerzalnog vladanja prihvatila je onu politiku pove avanja radi samog povc avanja, za koju nacije predstavljaju samo ba tinu, dr ave vrijede isto koliko i privatni zemljoposjed, koja e je pretvoriti u zakletog neprijatelja svih nacionalnih te nja i svrha javnih sloboda sve do na ih dana. Ne mo emo se uditi, to je Nizozemska utke dopustila da se izvr i in tako koban za nju samu. Njezino ujedinjenje u jedno jedino dr avno tijelo bilo je jo donedavno, pa stoga nije moglo pobuditi osje aj nacionalne nezavisnosti.Uostalom, sve je provincije u punom zamahu obuzela partikularisti ka 279

revolucija, pa je svaka mislila samo na samu sebe, a gra ani Ganda koji je bio na elu pokreta, bavili, su se samo time, kako da uspostave stare municipalne povlastice i nisu vidjeli dalje od uskog kruga svoje mjesne politike. Udaja njihove prirodne vladarice u inila ih je podanicima austrijske ku e, a oni su dotle raspravljali o svojim slobodama. Intrige Francuske nisu propustile da u Nizozemskoj za vladavine Luisa XI. kao i KarlaVIII. podjaruju i odr avaju op e nezadovoljstvo bune Lie ane, di u na ustanak Geldern i tako paraliziraju Maksimilijanove snage. Poslije smrti Marije Burgundske (1482) najve i dio gradova kao i plemstvo, smatrali su ga josamo uljezom, pa su mu osporavali skrbni tvo nad njegovim sinom Filipom Lijepim. Lie ani, koje je Karlo Smjeli pokorio, ponovo su stekli nezavisnost, a isto tako i Geldern. Maksimilijanovo carstvo nije se nimalo interesiralo za te doga aje, pa se on bespomo no bodo usred tog bosa. God. 1488. moralo je ak podnijeti te ko poni enje: vi e je sedmica bio zarobljenik Bri ana (Bruges). Usprkos svome savezu s engleskim kraljem i vojvodom Bretanje, isprekidani rat, to ga je vodio protiv Francuske, nije mogao dovesti ni do ega kona nog. God. 1493. privremeno je prekinut mirom u Senlisu. Poslije poreme enja me unarodne politike, to ga je prouzrokovalo ro enje Burgundske dr ave i ujedinjenje panjolske nastalo kao posljedica enidbe Izabele Kastilske s Ferdinandom Aragonskim (1469). uskoro je do lo do potpunog prevrata. Dosad su panjolska kraljevstva bila preslaba, da bi se mogla aktivno upletati u evropske doga aje. Isprva je rat protiv Maura sve do sredine XIIst. apsorbirao sve njihove snage. Zatim, kad se to djelo ve primicalo kraju prekinula su ga takmi enja me u dinastijama, sva e kraljeva s plemstvom i plemstva s gradovima, spasiv i time nestalni ivot muslimanskog Granadskog kraljevstva. Zahvaljuju i svom primorskom polo aju, Aragon je svoju aktivnost namijenio vanjskopoliti kim pothvatima: odagnao je An ujce sa Sicilije u korist pobo ne loze svoje dinastije, osvojio Baleare i po eo se u vr ivati na Korzici i Sardiniji. Ali to sna no napredovanje zaustavilo se ve sredinom XIV st. zbog borbi s Kastilijom, nesloge u kraljevskoj porodici i pobuna u Barceloni i Kataloniji. U Kastilji je bilo jo burnije; zemlju su jo vi e oslabile pretenzije i nepokornost plemstva. Nikakva snaga nije bila dovoljna da upokori to sna no, ali anarhisti no dru tvo, kad je u dvostrukom smislu nacionalni brak Ferdinanda s Izabelom ne samo dokraj io sukob, koji je iscrpljavao njiihovo kraljevstvo, nego im je i omogu io najprije da oko svoje vlasti okupe, a zatim da joj podvrgnu svoje narode i utisnu im tako dubok pe at, da ih tako potpuno podrede svojoj vlasti na svim podru jima njihove aktivnosti, da sigurno ni u kojoj zemlji, ni u koje doba nisu vladari postigli ve i utjecaj na ivot svojih podanika. U panjolskoj dr avi, kakvu su oni osnovali, katoli ki se osje aj tako potpuno udru io s politi kim, da su se zapravo stopili. Monarhija je pozvala upomo stari vjerski fanatizam svojih podanika i svoje interese u njihovim o ima poistovjetila s interesima vjere. Njezina gorljiva briga za pravu vjeru u inila ju je duboko nacionalnom, pa je njezina nesno ljivost usred najnesno ljivijeg od svih naroda bila sredstvo njezina uspjeha. Ve1480. je inkvizicija, kojoj je stavljeno il du nost da nadzire obra ene idove (maranos) postala dr avnom ustanovom ne izgubiv i pritom svoje crkveno obilje je. Dr ava je naime imenovala velikog inkvizitora, a na osude, to ih je inkvizicija donosila, nije se moglo apelirati u Rim. Lik Torquemade neodvojiv je od likova Ferdinanda i Izabele.Svi su troje iskreni u svojoj mr nji na herezu, i ako se kruna, konfisciraju i u svoju korist imanja osu enih na smrt na loma i, bogati njihovim smaknu em, ona se time koristi samo zato, da otpo ne nove pothvate, isto tako korisne za nju samu, kao i za crkvu. Sveti rat protiv Maura, prekinut jodavno, ponovo je otpo eo, tako da se kona no formiranje nacionalnog teritorija inilo kao posljedica nekog kri arskog rata. Ali nije bilo dovoljno samo potu i muslimane. idovi nisu ni ta manje Kristovi neprijatelji od njih. God. 1492., to jest one iste, kad je osvojena Granada, oni su prognani iz kraljevstva. To osvojenje i taj izgon do vrha su napunili dr avnu riznicu i pribavili sredstva za nastavak politi ke i vjerske ekspanzije. 280

Dok je Kristof Kolumbo po ao da otkrije novi svijet, koji e trebati pokoriti i obratiti na kr anstvo, vojni pohodi protiv obala Maroka, Al ira i Tunisa inilo se da navije tali, da e se sve snage panjolske upustiti u borbu s islamom.Ni ta ne bi bilo vi e u skladu s njezinim karakterom, s njezinom historijskom ulogom, pa ak i s njezinim interesima, budu i da je bila zemlja na sredozemnim obalama. U svakom slu aju, ni ta joj ne bi moglo pribaviti ljep u slavu i ve i ugled, nego da je postala branilac crkve i Evrope od Turaka. Ni ta, najzad ne bi potpunije opravdalo onaj naslov katoli kih kraljeva, to su ga Ferdinand i Izabela, nedavno dobili od Aleksandra VI. Ali dodav i do tog odlu nog trenutka u svojoj povijesti, panjolska je skrenula s puta. Odustala je od svetog rata i dopustila da je zavedu dinasti ke ambicije njezinih vladara. I ne opa aju i da se odri e svoga poslanja, ona e sve one energije, to ih je stekla u svojim stoljetnim sukobima s Polumjesecom, koncentrirati na pokoravanje kr anskog kontinenta da se najzad ponovo povu e u svoje granice uni tena i iscrpljena dvostoljetnim, gotovo isto tako neplodnim naporima,kao to su neplodne i one susjedne marokanske obale koje nije osvojila, rtvuju i to sigurno i unosno osvojenje snovima o univerzalnoj vlasti svojih suverena. Da bismo na li polaznu to ku tako znamenitog razvitka, treba se vratiti davnoj intervenciji Aragona u sicilijskim doga ajima. Otad su An ujci,posjeduju i na kopnu Napuljsko kraljevstvo i Aragonci, vladari Otoka, bili su u neprestanom sukobu. Smrt kraljevne Ivane Napuljske (1435), koja je najprije priznala svojim nasljednikom Alfonsa Aragonskog, ali je poslije krunu ostavila Renu An ujskom, sigurno bi izazvala rat, da je nehajni i slabi Rene na to pristao. Ali on je umiru i (1480) svoje pretenzije ostavio u ba tinu francuskoj ku i. Karlo VIII. nasljednik Louisa XI.gorio je od elje da ih ostvari. Po to je mirom u SenIisu(1493) svoje sjeverne granice privremeno za titio od habsbur kih pothvata; pre ao je planine (1494), pro ao kroz za u enu Italiju i preuzeo napuljsku krunu. Bila je to tek kratka pustolovina mladog, slavoljubivog vladara. Ve , idu e godine papa je protiv osvaja a udru io Milano i Veneciju. Savezu su se iz solidarnosti sa svojim sicilskim ro acima pridru ili i Ferdinand i Izabela. Karlo je imao vremena samo, da se povu e i vrati u Francusku, gdje je 1498. umro. Njegov nasljednik, Louis XII. na nesre u je po ao njegovim stopama. Osim Napulja zahtijevao je kao potomak Valentine Visconti i Milano, pa ga se 1499. zaista i domogao, a da pritom nije ispaljen gotovo nijedan hitac. Ugovor s Ferdinandom Aragoskim, koji je predlagao podjelu Napuljskog kraljevstva, omogu io mu je da bez daljnjih pote ko a zauzme onaj dio, koji mu je bio priznat. Ali je Ferdinand uskoro prekr io ugovor. Izbio je rat a Francuzi su pretrpjeli poraz i Louis XII., se 1505. odrekao svih svojih pretenzija na Napulj, koji je otad pa sve do modernih vremena ima ostati tek panjolski posjed. Nije mnogo dulje zadr ao ni Milano. Papa Julije II. udru io je 1511. protiv njega Veneciju i Ferdinanda,a uskoro poslije toga Maksimilijana i Henrika VII. Engleskog. Luis je morao ostaviti Italiju otr ati na sjever da se ondje odupre Englezima, koji su ga najprije porazili, kod Guinegatta, pa su se zatim ukrcali na svoje brodove i nezadovoljni s Maksimilijanom sklopili mir. Ako pohode Karla VIII. i Luisa XII. u Italiju razmotrimo u cjelini francuske povijesti, oni su tek sporedni pothvati. Oni se ne nadovezuju ni na kakvu nacionalnu potrebu. Prouzrokovala ih je samo dinasti ka ambicija; bili su to ratovi zbog veli anstvenosti, a to zna i nepotrebni ratovi. Oni su,nema sumnje, u kraljevstvu ubrzali irenje smisla i strastvene sklonosti za Renesansu. Ali politika, koju su oni navije tali i koja je odlu no napu tena tek za Henrija II., (mirom u Cateau-Cambresisu), dovela je samo do uzaludnog rasipanja ljudi i novca. Njihov jedini trajni rezultat bila je orijentacija panjolske prema Italiji i kao nu na posljedica toga njezino bli enje s ku om Habsburgovaca. Bilo je zaista o ito, da e se, izme u Maksimilijana, koji se protiv Francuske borio u Nizozemskoj, i katoli kih kraljeva,koji su se protiv nje borili u Napuljskom kraljevstvu, uskoro sam po sebi nametnuti politi ki savez, a zatim, kao neizbje iva posljedica toga i dinasti ki savez. Veje 1496. dvostruka 281

 enidba don Juana, nasljednika Ferdinanda i Izabele, s Margaretom, Maksimilijanovom k eri, i Filipa Lijepog, njegova sina, s infantkinjom Ivanom, tijesno povezala obje porodice. Ni ta nije u tom trenutku omogu avalo da se predvidi, da e se obje ba tine ikad, stopiti u jednu. Ali je priroda jo jednom poradila u korist Habsburgovaca. Smrt je pred njima utrla put. Jedno za drugim pomrli su don Juan (1497), njegova starija sestra Izabela (1498)i njezin sin don Miguel, (1500)pa su tako Ivana i Filip Lijepi bili pozvani da uberu ba tinu panjolskih kraljevstava. est godina poslije toga Filip je neo ekivano odnijelo zapaljenje plu a, pa je svoja prava ostavio svome sinu, Karlu, starom jedva sedam godina. Ferdinand je po ivio dovoljno dugo, da siro etu u tedi opasnost da ga naslijedi jo kao dijete. Kad je stari kralj 1516. umro, njegov je unuk upravo bio progla en punoljetnim. Karlo V. bio je jedna od malobrojnih li nosti jood antike,kojima je ime u ivalo univerzalnu slavu. Umalo da nije bio isto onako uven kao Karlo Veliki ili Napoleon. Pa ipak on svoju veli inu nije imao zahvaliti svome geniju, nego svojim nasljedstvima. Bio je osrednje nadaren, ali su mu okolnosti donijele takvu sre u, da je prije njega samo Karlo Veliki a poslije njega samo Napoleon imao u Evropi tako rasprostranjen utjecaj, kao to je bio njegov. Bio je posljednji izdanak triju dinastija i stjeci te triju politika: austrijske, burgundske i panjolske. Kao unuk Maksimilijana Habsbur kog i Marije Burgundske a to isto vrijeme kao unuk Ferdinanda Aragonskog i Izabele Kastilske, on je istodobno posjedovao toliko dijelova Evrope, da se inilo, da je sudbina obe ava cijelu predati njegovoj vlasti. U Njema koj ima austrijsko vojvodostvo duSjevernog mora Nizozemsku, na obali Atlantika panjolsku u sredi tu Sredozemlja Sicilsko kraljevstvo. A s tim je nasljedstvima ubrao dakako i sve pretenzije, to su se uz njih povezivale: austrijske pretenzije na Carstvo, e ku i Ugarsku; nizozemske pretenzije na Burgundiju; panjolske pretenzije na Italiju i berberske obale. Tome treba pridodati jo i Novi svijet, to ga konkvistadori podvrgavaju njegovoj vlasti. Ferdinand Cortez se u razmaku od 1519. do 1527. domogao Meksika, a Francisko Pizarro je od 1531. do 1541. osvojio Peru. udesno osvojenje Ju ne Amerike dovr eno je prije Karlove smrti. U svakom slu aju, ono je za njegove vladavine bilo jo prenedavno, pa nije ni pridonijelo pove anju njegove mo i, ni utjeclo na njegovu politiku. Sve njegove planove i sva njegova sredstva jouvijek odre uje stara Evropa. Njegov naslov vladara nad otocima u Oceanskom moru, i njegova lozinka plus ultra samo su proro anstva budu nosti, koju je on mogao samo naslutiti. U trenutku, kad mu je Ferdinandovom smr u pripala panjolska (23 sije nja 1516), a zatim Maksimilijanovom smr u i Austrija (12. sije nja 1519), on je bio jednako tui prvoj i drugoj. Odgojili su ga belgijski seniori u Nizozemskoj, a smatrali su ga samo svojim prirodnim vladarom, pa nisu ni pomislili na to, da ga nau e ni njema ki - koji nije nikad nau io ni panjolski. Stoga je 1517., kad se prvi put pojavio me u Kastilcima, govore i samo francuski i okru en svojim flamanskim i valonskim ljubimcima, toliko uvrijedio svoje nove podanike da su ga do ekali pobunom comunerosa. Ali Karlu nije trebalo dugo da izgradi ono udaljeno, hladno i bezli no dr anje, koje se nametalo vladaru, predodre enom da vlada nad tako razli itim narodima i zemljama. Premda je zbog uspomena iz mladosti cijelog ivota sa uvao neku sklonost prema Belgijancima, on zapravo nije pripadao nijednom od naroda, kojih je krune ba tinio, pa mu je bilo lako da prema svima izra ava onu nepristranost, to je potjecalo iz njegove ravnodu nosti. Bio je neosjetljiv prema svakom nacionalnom osje aju, pa je pred o ima imao samo veli inu svoje ku e. Vladao je zemljama, koje je slu aj okupio pod njegovim ezlom ne zanimaju i se za jednu od njih, ili, to nije, zanimaju i se za njih samo toliko, koliko mu je trebalo zbog vlastitih interesa. Veoma je izrazita i o ita suprotnost izme u njega i njegovih suvremenika Franje I. i Henrika VIlI., u kojiima kao da su se utjelovile Francuska i Engleska. U pore enju s njima, on je tek bezli an vladar, jer je bio bez domovine i jer nigdje nije stekao ljubav naroda. Vesu Ferdinand i Izabela svojom talijanskom politikom po eli skretati panjolsku od borbe protiv islama, da bi je upleli u evropske sukobe. Karlo V. ju je u njih kona no uvukao. Nema sumnje, on se 282

nije posve odrekao osvajanja berberskih obala. Njegovi pohodi protiv Tunisa (1535) i Al ira(1543) jo se uvijek nadovezuju na tradiciju. Ali to su bili tek kratki me u inovi, pothvati bez budu nosti. Trebalo je izabrati izme u ratovanja u Africi i ratovanja u Evropi; a kako se Karlo mogao odre i da ratuje ovdje, a da se u isto vrijeme ne odrekne i svojih nasljedstava? Njegova politika nije bila, a i nije mogla biti politika obi nog panjolskog kralja; bila je i morala je biti politika Habsburgovaca pa je panjolska pod njegovom upravom posvetila svoje snage ostvarivanju nauma koji ne samo da su bili tu i, nego ak i suprotni njezinim pravim interesima. Francuska se morala oduprijeti tim naumima svom svojom energijom. Dugotrajni dvoboj Karla V. s Franjom nipo to se ne obja njava suprotno u njihovih karaktera ili njihovim ambicijama. Njihov duboki razlog je nepomirljivost dinasti ke politike prvoga s nacionalnom politikom drugoga. Mogli bismo ga obilje iti i tako da ka emo, da je to sukob jedne vladarske ku e habsbur ke, s jednom nacijom: francuskom. Francuska je zaista sa svih strana bila opkoljena Karlovim posjedima: na jugu panjolskom i Italijom, na istoku Burgundijom, a na sjeveru Nizezemskom pa je stoga smatrala, da je u opasnosti da je ne ugu i protivnik, koji bi poslije pobjede nad njom u ivao univerzalnu vlast u cijoloj Evropi. Tim je pravim okru enjem bio ugro en ne samo njezin ugled u Evropi, nego i njezina sigurnost. A to se pogor avalo jo i opasno u kojoj se Francuska izlo ila svojom ekspanzijom u Italiji, gdje je Franjo I. nedavno, na boji tu kod Marignana (u rujnu 1515) osvojio Milano. Maksimilijanova smrt (1519) u inila je polo aj jo stra nijim. Karlo zaista nije mogao propustiti da postavi svoju kandidaturu za carsko dostojanstvo koje od vremena Albrehta Austrijskog vi e nije iza lo iz habsbur ke ku e. Franjo je sve pokrenuo da izbornike odvrati od tog suvi e mo nog takmaca i da ih privoli da svoje glasove dadu bilo njemu samome ili bar Fridrichu Saskom. Ali mu Medi ejci nisu mogli pribaviti toliko novaca, koliko su Fuggeri predujmili Karlu. A kako su se izbornici dobivali na dra bi, prodali su se onome tko je nudio vi e. Budu i da je njema ka banka kupila sve njihove glasove. Oni su izvr ili pogodbu i 28. lipnja i 1519. njema ku krunu predali panjolskom kralju. Od tog je trenutka rat bio siguran. Izbio je 1521., najprije na granicama Nizozemske gdje je Henrik VIlI. pridru io svoje ete Karlovima a zatim se prenio u Italiju i prekinuo se tek te kim porazom francuskog kralja kod Pavije (25. velja e 1525): Pav i u ruke svega neprijatelja Franjo je najzad pristao na mir u Madridu (14. ,sije nja 1526) ali je bio vrsto odlu io da se ne obazire na nj,nego da ponovo pograbi oru je. Njegov je poraz veoma pobolj ao njegov polo aj. Karlova je pobjeda upla ila cio svijet pa je sada Francusku svatko smatrao braniocem evropske slobode. Papa Klement VII. elio je osloboditi Italiju panjolskog jarma, pa se pribli io Francuskoj i poslije plja ke Rima to su je izvr ile careve njema ke ete, ak i formalno stupio u savez s njom. Henrik VlI. je prekasno opazio, da je u prethodnom ratu bio samo sredstvo za ostvarenje habsbur ke prevlasti, pa je uradio isto to i papa. A najzad su provala protestantizma u Njema koj i prodor Turaka u Ugarsku osigurali neutralnost Carstva. Ravnote a je bila uspostavljena. God. 1529. je mir u Cambraiu vratio Burgundiju Francuskoj, koja se za uzvrat odrekla svog pre ivjelog suvereniteta u Flandriji i Artoisu, kao i svojih pretenzija u Italiji. Uostalom, oba su protivnika samo ekala novu priliku da opet otpo nu borbu. Dr anje luterovskih vladara ohrabrivalo je francuskog kralja; nije oklijevao ak ni da 1546. sklopi ugovor sa Sulejmanom II.Tako se protiv katoli kog kralja koji je oskvrnuo Rim veoma kr anski kralj udru io s hereticima i muslimanima! Mir u Crespyu zaklju en 1544. poslije neodlu enih pohoda,ostavio je status quo. Ali je caru omogu io bar to, da napokon povede rat protiv njema kih protestantskih vladara. Njegova pobjeda kod Muhlberga prestra ila ih je i stoga bacila u naru aj Francuskoj. Da bi sebi osigurali pomo 283

Franjina nasljednika Henrija II., koji je u svojoj je zemlji okrutno progonio heretike, oni mu ponude tri biskupije: Metz, Toul i Verdun (1552): Time je francuska politika postigla jedan od ciljeva, koje je strpljivim pothvatima nastojala ostvariti jood XIII. st., da bi tako postavila jednu granicu svoga podru ja, koju je 843. ocrtao Verdunski ugovor. Karlo se smjesta morao okrenuti prema Zapadu i odvratiti od protestanata.Svi su se njegovi napori slomili pred Metzom, koji je uporno branio vojvoda Guise. Prije nego to je abdicirao zaklju io je sa svojim protivnikom primirje u Vaucellesu (1556). Ostavio je Evropu u krajnje nesigurnu polo aju i trudnu neizbje ivim ratovima. Ba tina, to ju je ostavio svome sinu Filipu II. obuhva ala je osim panjolske Napuljsko kraljevstvo, Milano, burgundsku Franche-Comte i Nizozemsku, a da i ne govorimo o neizmjernim posjedima u Novom svijetu. Italija je bila podjarmljena na jugu i sjeveru i gledala kako se rasplinjuju snovi o oslobo enju koji su nadahnjivali tako razli ite genije Guicciardinija, Machiavellija, Julija II. i Klementa VII. Ona je otad pa sve do modernih vremena imala biti samo zemljopisni pojam, a te ka je panjolska vlast ondje do kraja uni tila ono to je jo preostalo od renesansne kulture. Samo su Papinska dr ava i podru je Venecijanske republike sa uvali nezavisnost, koju je prvoj jam ila katoli ka tradicija a drugoj njezin pomorski polo aj. A to se ti e Nizozemske, koja se uve ala kona nim pripojenjem vojvodstva Geldern i frigijskih pokrajina, ona je ubudu e imala biti sjeverna eli na tvr ava panjolskih kraljeva. Pragmati kom sankcijom (1549), Karlo se pobrinuo da ondje tako regulira nasljedno pravo, da zemlja nije mogla izma i iz ruku njegovih potomaka, a pretvoriv i je Augsbur kom konvencijom (1548) u tzv. Burgundski obru , regulirao je njezine odnose s Carstvom u tome smislu da ono odsad nije zapravo nad njim imalo nikakvih drugih prava, osim da ga brani. Carsko dostojanstvo poslu ilo je Karlu samo kao sredstvo da osigura budu nost ku e. Ne samo da je Nizozemsku oduzeo Njema koj, nego je 1531. za svog brata Ferdinanda stekao i krunu rimskog kralja; njemu je ustupio Austrijska nasljedna vojvodstva, koja su, uz posjedovanje e ke i ugarske krune, to su Ferdinandu pripale 1526., kona no zajam ile habsbur ku mou sredi tu Evrope. Premda se podijelila u dvije grane, porodica je ipak i dalje ostala ujedinjena dinasti kim interesima. panjolska se posredstvom Italije vezivala s Austrijom; posredstvom Nizozemske ona joj je omogu avala da lak e vlada Njema kom, a zahvaljuju i uslugama koje joj je mogla iskazati, unaprijed je sebi osiguravala njezinu poslu nost. Tako je habsbur ki div, utaboren u Austriji i panjolskoj smrvio pod sobom cio kontinent. Pokraj njega su se Francuska i Engleska inile veoma slabe i veoma ugro ene. Ali to je bio David pred Golijatom. Te dvije dr ave imale su ono, to je nedostajalo golemoj dinasti koj sili, koja im se suprotstavljala. Umjesto da bude, kao ona, tek gomila naroda i zemalja, poredanih jedni do drugih zahvaljuju i samo sretnoj igri enidaba, koje me u sobom nije povezivalo ni ta drugo osim vlasni kog prava njihovih vladara, Francuska i Engleska imale su onu kolektivnu svijest, to je narodima i zemljama daje zajedni ka sudbina, postojanost napora, i sklad vladarske politike s nacionalnim te njama. Na tom se osnivala njihova snaga i bato im je omogu ilo ne samo da izbjegnu opasnosti, nego i da je svladaju kroz mnogobrojne peripetije, kojima je vjersko pitanje, to ga je pokrenula Reformacija dalo potresno obilje je borbe oko ljudskog vjerovanja. UNUTRA NJA POLITIKA Ako elimo uo iti osnovna obilje ja ustrojstva evropskih dr ava u vremenskom razmaku od 1540. do 1550., pogled nam se u ,prvom redu zaustavlja na pove anju monarhijske vlasti. S Louisem XI. u Francuskoj, s Henrikom VIlI. u Engleskoj te Ferdinandom i Izabelom u panjolskoj ona posti e snagu i ugled, kakav nije imala nikad prije toga, a ta se sva svojstva za njihovih nasljednika razvijaju jo i dalje. U Ugarskoj za Matije Korvina, u vedskoj za Gustava bilje i ona postizava tolik napredak, da se 284

zbog toga preobrazila cijela politi ka organizacija zemalja. Pod Filipom Dobrim i Karlom Smjelim monarhijska se vlast name e i u mladoj Burgundskoj dr avi. Osje a se ak i u Njema koj.Jer premda su rimski kraljevi i carevi ondje i dalje ostali samo nominalna vlast, pojedina ni vladari poprimaju svaki na svom podru ju izgled lokalnih suverena, pa tako Austrija, Bavarska, Saska i Brandenburg do ivljavaju da im njihovi vladari name u ustanove, koje moramo smatrati zapravo monarhijskim ustanovama. Tako op enita pojava pretpostavlja isto tako op enite uzroke lndividualnost pojedinih vladara, tradicija i okolnosti utisnule su monarhijskoj vlasti u svakoj zemlji njezin posebni pe at. Ali tko su god lokalne razlike bile velike, sli nost njihovih bitnih crta svjedo i, da je razvoj svagdje bio u skladu s neodoljivim tendencijama dru tva. Imamo tu pred sobom prodor dru tvenih stremljenja; analogan onome, to ga je u X. st. izvr io feudalni re im, a u XII. st. re im gradova. I stoga smijemo, kao i onda, kad smo govorili o te dvije pojave, u velikim potezima, ne vode i ra una o pojedinostima i nijansama, ocrtati taj jedinstveni pokret, to se o itovao u cijeloj zapadnoj Evropi.* Kraljevska je vlast bila u suvi e tijesnoj vezi s dru tvenim ustrojstvom, a da ne bi na nju djelovao onaj veliki ekonomski i intelektualni preobra aj, kojim je to ustrojstvo bilo zahva eno po ev i od sredine XV. st. Kapitalizam,renesansa i luteranstvo neizbje ivo su morali djelovati na nju, pa je lako uvidjeti, da su svi ti faktori sudjelovali u obnovi njezine snage. Svaka od tih velikih snaga, to su se borile protiv pro losti, nu no je morala tra iti i posti i savez s monarhijskom vla u. Njihovo neprijateljstvo prema starim povlasticama, starim ustanovama i starim idejama, koje su ograni avale tu vlast, osiguravalo im je njezinu pomo . Ona je prema njima zauzela onaj isti stav, to ga je li Francuskoj i panjolskoj zauzela prema gra anstvu, da je ono neko tra ilo njezinu pomoprotiv feudalizma. Danas kao i onda njezin je vlastiti razvoj ovisio o op em razvitku dru tva. Pogoduju i njegovu razvoju, kraljevska je vlast djelovala u svoju vlastitu korist. Njezin je najo itiji interes bio, da bude moderna i da suzbija konzervativne te nje, koje su se isto tako protivile njezinom vlastitom, kao i op em dru tvenom razvoju. Zar ona nije radila ili svoju korist poma u i kapitalizmu da uni ti op inski partikularizam podupiru i propagandu humanista protiv moralnih i politi kih predrasuda, tite i luterovce, koji su joj u ruke predavali i vlast nad crkvom i njezine posjede. Sva prava, to su se protivila mo i crkve, oslanjala su se na tradicije. A vei to je bilo dovoljno,da ona iskreno odobri kritiku tih istih tradicija i da smatra svojim poslanjem da od njih oslobodi i svoje podanike i sebe samu. injenice su savr eno u skladu s tako postavljenim pitanjem svim zemljama, gdje se razvija kapitalizam, mo emo vidjeti, kako ga vladari ne tedice obasipaju dokazima svoje blagonaklonosti. Oni se u Nizozemskoj nedavno izja njuju njemu u prilog, protiv reakcionarne politike gradskih cehova, i svim silama podupiru razvoj Antverpena, grada trgova ke slobode. U Engleskoj, po ev i od vladavine Henrika VII, kruna poma e pothvate Merchant Adventurersa (trgovaca pustolova) i zanima se za sve planove o pomorskoj ekspanziji. U panjolskoj banjezina intervencija omogu ava otkri e Novoga svijeta. Francuskoj Louis XI. udoma uje na jugu dudova svilca, odre uje iskori tavanje rudnika, poti e ekonomsku inicijativu svake vrste, a Franjo I. trudi se da u svom kraljevstvu uvede talijanske industrije. Za uzvrat za titi, to mu je daju vladari, kapital im stavlja na raspolaganje svoja sredstva i svoj kredit. Zahvaljuju i njemu, vladari se vi e ne moraju obra ati skup tinama stale a, da bi pribavili sredstva koja su im potrebna za rat. Njihovi ih bankari osloba aju neugodna nadzora njiihovih podanika. Dugotrajna borba Karla V. s Franjom I. bila bi nezamisliva bez pomo i velikih nov ara. Fuggeri i mno tvo drugih ku a u Antverpenu neprestano su mu, za cijelo vrijeme careva vladanja, predujmljivali goleme svote to ih je gutao u nepovrat.
*

U Rusiji po inje irenje Moskovske kne evine kao i oja avanje vlasti njezinih vlada krajem XV.st. ali je uzrok tome propast tatarske vlasti pa te pojave nemaju veze s razvojem u Evropi. I Poljska tako er ostaje izvan izlo enog pokreta.

285

Naklonost vladara potvr uje se isto tako jasno prema intelektualnoj kao i prema ekonomskoj slobodi. Osim panjolskih vladara, svi su ostali javno i glasno o itovali svoje simpatije prema idejama, koje su irili renesansni ljudi, ne uznemiruju i se nimalo zbog prosvjedovanja teologa. Erazma su titili Karlo V. i Franjo I. Tomu Morusa je Henrik VIlI. u inio kancelarom Engleske. Gattinara i Granvella, dva glavna careva ministra bili su uvjerene pristalice novog duhovnog smjera. Taj je smjer naime bio isuvi e o ito u prilog dr ave, jer su humanisti mogli o ekivati samo od vladara da provedu reforme, kojima su se nadali, pa su vladavinu tih vladara, samim tim smatrali bitno va nim oru em napretka. Njihov prezir pro losti naveo ih je da sve o ekuju samo od monarhije pa su joj oni na dar donijeli onu privr enost te duhovne aristokracije, koja e otad u krilu svake nacije u ivati monopolno pravo da predstavlja javno mnijenje. I napokon i Reformacija, je bar na svom po etku podjednako kao i Renesansa, sudjelovala u toj zavjeri svih velikih dru tvenih snaga u prilog suvremene vlasti. Bez obzira da li su je pojedini vladari titili ili su se protiv nje borili, svi su se njom podjednako okoristili. (Ovim se zavr ava pi ev rukopis)

286

POGOVOR IVOT I RAD HENRI PIRENNA Henri Pirenne - jedno je od najve ih pisaca zapadno-evropske gra anske, liberalne historiografije, koje ispunja punih pedeset godina da uo i Drugog svjetskog rata njegovo djelo Histoire de l'Europe des invasions au XVI siecle, prvi je njegov rad, to se pojavljuje na na em jeziku, a njegov utjecaj na Zapadu golem - jedva da je u predratno doba krugove na ih stru njaka i dotakao. Premda su njegove teoretske koncepcije o zakonima historijskog zbivanja za na u dana nju marksisti ku nauku ve retrospektiva, a neki njegovi konkretni rezultati prekora eni kasnijim razvitkom nau nog izu avanja koje je dijelom ba on sam svojim vanrednim radovima potakao - njegove nas trajne odlike jo uvijek obavezuju da ga upoznavamo,poznajemo i cijenimo kao jednu od velikih snaga moderne svjetske historiografije kao vrlo mnogih podstreka i kr ioca irokih vidika. Zbog svega toga njegova majstorski napisana Povijest Evrope treba da nam bude povod, da iru javnost potpunije upoznamo s njegovom osobom i njegovom neumornom nau nom a i slobodarskom aktivno u. Henri Pirenne rodio se. 23. XII. 1862. u Verviersu u Belgiji, u kraju gdje je blizu jezi na granica romanskog i germanskog stanovni tva. Nema sumnje, da ga je ta okolnost potakla da te i razumijevanju me u narodima i da usvoji onu irinu i toleranciju kojom se odlikovao cijeloga ivota. Studirao je historiju u Liegeu, gdje su mu u iteljima bili Paul Fredericq i Godfried Kurth, koji su ga zarana pridobili za medievistiku. Svoje je kolovanje pro irio i nadopunio 1882. u Berlinu i Leippzigu, gdje je bio ak paleografa W. Arndta i diplomatika H.Breslaua. Godinu 1883. proveo je u Parizu, gdje je i opet specijalno izu avao paleografiju i diplomatiku na slavnoj Ecole des Chartes, kod profesora Mauricea Proua i Arthura Giryja,a op u metodiku nau nog rada na Ecole pratique des Hautes Etudes kod Gabriela Monoda. Primiv i tako najbolju nau nu izobrazbu, koju mu je tada nja Zapadna Evropa mogla dati, Pirenne se vratio u Belgiju, gdje je na sveu ili tu u Liegeu postao izvanredni profesor paleografije i diplomatike. Veidu e godine prelazi u Gand kao redovni profesor op e poviijesti Srednjega vijeka i povijesti Belgije, na kom je polo aju ostao sve do svoga umirovljenja 1930. Za vrijeme 1. svjetskog rata bio je jedan od glavnih pokreta a pokreta otpora belgijskog naroda protiv okupatora. God. 1916, njema ke su ga vojne vlasti uhapsile i internirale u Njema koj sve do kraja rata 1918. Vrativ i se u svoju zemlju, Pirenne je nastavio svoj mnogostrani nastavni ki i nau ni rad.U tom razdoblju postao je jednom od najistaknutijih li nosti u svjetskoj nauci. God. 1923. predsjedao je Me unarodnom kongresu historika u Bruxellesu; postao je lanom Belgijske i mnogih drugih akademija u svijetu, odr avao je predavanja na raznim univerzitetima u Evropi i Americi, stvorio vlastitu i veoma plodnu kolu (Victor Fries, Guillaume Des Marez, Georges Espinas, F.L. Ganshof, Marc B1och, F. Vercauteren i mn. dr.) preporodiv i historijsku nauku u zemljama francuskog jezika, i napisao mnogobrojna dragocjena djela. Potpunu radnu sposobnost sa uvao je sve do kraja ivota i umro 24. X. 1935., svega nekoliko godina prije nove ratne katastrofe, koja je ponovo pregazila njegovu domovinu. Nau nim radom po eo se Pirenne baviti veveoma rano. God. 1882. objavio je u Spomenicima Belgijske akademije raspravu o kr anskom stihotvorcu iz V. st. Seduliusu iz Liegea. Tako je veprvom svojom temom posvjedo io svoje zanimanje za ono prelazno doba iz antike u Srednji vijek koje e ga svojom slo enom problematikom pota i na njegove najdalekose nije i najrevolucionarnije zaklju ke. Pirenne je u vrijeme, kad su u evropskoj historijskoj nauci, osobito u Njema koj, jouvelike ,vladale koncepcije o prvenstvenoj ulozi politi kih zbivanja u historiji i kad su imperijalisti ke borbe me u 287

evropskim dr avama podupirale politi ku, pa i nacionalisti ku interpretaciju historije, shvatio, da se istina o pro losti krije dublje, iza politi kih i vojnih fenomena. To shva anje odvelo ga je do izu avanja ekonomike i dru tvenih odnosa u elji da shvati probleme u njihovu korjenu i zatim da sagleda iri smisao historijskog doga aja, njegov se rad sastojao od dvojakog posla: rigoroznih analiti kih studija izvorne gra e i velikih sinteza. Ali je pritom za njega temeljna injenica uvijek bila podlo na te nji da obuhvati cio smisao epohe. Nije bio poklonik gologa znanja atomiziranih fakata; njegov je kreativni duh elio razumjeti i objasniti. A to je bilo mogu i sama tako, da se uvidi i prizna, da velika politi ka zbivanja kao i kulturnu i nacionalnu fizionomiju ljudskih zajednica odre uju temeljna obilje ja ekonomske i dru tvene stvarnosti. U tom okviru Pirenne se trudio da objasni dvije epohe srednjovjekovne povijesti Zapadne Evrope: prete no agrarni period karolin kog vremena i, doba obnove i procvata zapadnoevropskih gradova po ev i od XI/XII. st. dalje. Ali, premda se ovaj drugi kompleks pitanja odnosi na kasnije razdoblje od prvoga, Pirenne mu je pri ao prije. U inio je to kao istra iva belgijske nacionalne povijesti. Gandski se profesor zainteresirao za veliki pokret obnove gradske privrede, obrta i trgovine i izgradnje komunalne samouprave, koji e upravo na tlu dana nje Belgije od XI. st. dalje imati najbrojniji razvoj u zapadnoj Evropi. Ve1 89. objavio je opse nu raspravu Histoire de la chostitution de la ville de Dinant au Moyen Age, u kojoj je obradio podrijetlo toga grada na Meusi. Postanak njegove privrede, njegove borbe protiv seniorske vlasti namirskog biskupa (Namur), izgradnju njegove samouprave, njegovu ekonomsku i dru tvenu strukturu. Od te monografijske studije o genezi jedne gradske op ine, on je uskoro svoj horizont pro irio na op e izu avanje o podrijetlu gradskih institucija u Srednjem vijeku (L'origine des constitutions urbaines au Moyen Age. 1895). To je veoma iscrpna, kriti ka rasprava, u kojoj on sumira tada nje stanje nauke o srednjovjekovnim gradovima i tra i istinsko podrijetlo municipalnih institucija odbacuju i politi ke predrasude germanisti ke i romanisti ke kole i iznijev i iroku sliku ekonomskih i dru tvenih uvjeta, zbog kojih su nikli srednjovjekovni gradovi i poveli borbu za svoje samoupravne slobode. Nastavak toga rada su njegove daljnje kra e studije: Villes, marches et marchands au Moyen Age. 1898; La Hanse flamande de Londre. 1899.; Les comtes de la Hanse de SaintOmer. 1899.; Les coutumes de la gilde marchande de Saint-Omer. 1901.; Le privilege de Louis de Male pour la ville de Bruges du mois de juin 1380; 1903, Les villes flamandes avant le Xll. siecle. 1905.; Une crise industrielle au XVl siecle. La draperie urbaine et la nouvelle draperie en Flaundre. 1905. I najzad se 1910. pojavljuje njegovo iscrpno djelo o gradskim demokracijama u Nizozemskoj (Les anciennes democraties des Pays-Bas), u kom je obuhvatio cjelokupnu ekonomsku i socijalnu historiju belgijskih i nizozemskih srednjovjekovnih komuna. Studiraju i genezu gradova i gradskih institucija, Pirenne je morao zahva ati i u razdoblja, koja su prethodila njihovoj obnovi u tu je svrhu izu avao ekonomske i dru tvene okolnosti u merovin koj i karolin koj Frana koj. Ta su se izu avanja vei u predratnom razdoblju izrazila u nekoliko manjih radova iz frana ke epohe.Ali period punog zahvata u ta pitanja je dao je jo u budu nosti. U isto vrijeme i uporedo s navedenim radovima Pirenne je jo , od 1900. po eo izdavati svoju veliku Povijest Belgije,od koje su do pred rat (1911) iza le prve etiri knjige, obuhvativ i doga aje od najranijih vremena do 1648. Godine 1914. Belgija je pala pod njema ku okupaciju. Ti su doga aji donijeli Pirenneu i njegovoj porodici mnoge nesre e. Jokrajem iste godine poginuo mu je na rati tu sin Pierre, nadareni matemati ar. Zajedno sa svojim narodom i Pirenne je sudjelovao u otporu protiv osvaja a. Profesori Gandskog univerziteta oduprli su se slu enju okupatorovim ciljevima i obustavili nastavu. U namjeri da 288

slome njihov otpor, Nijemci su najistaknutije me u njima pohapsili i otpremili u logore u internaciju u Njema ku. Sredinom o ujka 1916. uhap en je i Pirenne i smje ten u zarobljeni ki logor u Crefeldu i zatim u Holzmindenu. Tu je uskoro, iako u te kim uvjetima logorskog ivota, razvio intenzivnu djelatnost. Otpo eo je u iti ruski i odr avati redovita predavanja iz ekonomske povijesti Evrope za oko 300 ruskih studenata, koji su boravili kao zarobljenici u istom logoru. Uporedo s tim odr avao je ciklus predavanja iz povijesti Belgije za svoje sunarodnjake. Za Pirennovu sudbinu zauzimale su se najuglednije li nosti u tada njem svijetu: brojne evropske i ameri ke akademije, papa, panjolski kralj, ,predsjednik Wilson i drugi. Stoga mu je njema ka vlada zarobljeni ki logor zamijenila internacijom, najprije u Jeni, a zatim, od sije nja 1917. u, malom mjestancu Kreuzburgu u Thuringiji, gdje je ostao sve do svr etka rata. Premda je tako bio odvojen od svoje porodice i redovitih uvjeta rada, Pirenne je i u tim okolnostima sistematski i neumorno radio. Jo u logoru u Holzmindenu, za vrijeme predavanja ruskim studentima, objasnila mu se veza izme u muslimanskih osvajanja poslije Muhamedove smrti i formiranje onih ekonomskih i dru tvenih formi, koje karakteriziraju Zapadnu Evropu prije obnove gradske privrede u XI/XII stolje u. Ujedno su ga ta predavanja navela na odluku, da pristupi pisanju op e povijesti Evrope, u kojoj e u osnovnim linijama prikazati razvoj njezine povijesti od propasti anti ke civilizacije do svoga vremena. Ne imaju i mogu nosti da pi e a niti da se slu i knjigama, on je jo u logoru u mislima sredio plan djela, a kad, je stigao u Kreuzburg, pristupio je u osami internacije njegovu ostvarenju (krajem siije nja 1917). Prestanak rata i povratak u aktivni ivot u domovini prekinuo je pisanje na polovini XV. st. ne dopustiv i mu ni poslije da ga prije smrti dovr i. Tako je Povijest Evrope ostala ograni ena samo na epohu Srednjega vijeka. U njoj je ukratko skicirao svoju misao o odnosu muslimanskih provala i karolin koga carstva, ali je Povijest Evrope ostala neobjavljena do njegove smrti. Tek 1922. objavio je kra i lanak u Revue belge de Philologie et d'Histoire, pod naslovom Mauomet et Chalemage, u kom je objavio bit svoje teze. O njoj je zatim govorio na me unarodnim kongres ima histori ara u Bruxellesu (1923) i Oslu (1928), pa zatim u predavanjima na raznim univerzitetima u Evropi, Americi i Africi (Al ir, Kairo). Definitivno izlaganje svoje teze pripremao je godinama, posebnim uvodnim raspravama: Un contraste economique: Merovingiens et Carolingiens. 1923.; .Le comerce de papyrus dans la Gaule merovingienne. 1928.; L'ilstruction des marchands au Moyen Age. 1929.; Le tresor des rois merovingiens. 1933.; De I' etat de I' instruction des laiques a I'epoque merovingienne. 1934.;La fin du commerce des Syriens en Occident. 1934. Obja njenje o uzrocima postanka agrarnog perioda u ranoj povijesti zapadnoevropskog Srednjeg vijeka, kad je gradski ivot zamro i u privredi prevladava proizvodnja ne za tr i te, nego za neposrednu potro nju proizvo a a i feudalnih gospodara, pomoglo je Pirennu, da se jojednom vrati na problem srednjovjekovnih gradova, u opse noj raspravi Les villes du Moyen Age (1927). Sada je mogao u punoj reljefnosti dati prikaz o funkciji, razvitku, ekonomskom i dru tvenom ustrojstvu gradova od merovin ke epohe pa sve do pune izgradnje kapitalisti ke privrede u njima. Cjelovita slika Srednjega vijeka, kako ga je shva ao Pirenne, bila je time izgra ena, i sad je trebalo svom ivotnom djelu samo dati kona an izraz. God. 1930/31. dao je, u zajednici s etvoricom drugih nau enjaka, sa et pregled op e povijesti Srednjega vijeka od 1285.do 1453. u velikoj zbirci "Peoples et Civilisaton", T. VII/1, .2., a 1933. u Glotzovoj kolekciji Histoire Generale majstorski, iscrpan prikaz ekonomske historije Evrope od epohe Karolinga do sredine XV. st. (Histoire du Moyen Age, T. VII. La civilisation occidentale au Moyen Age du Milieu XI au milieu du XV siecle, par H. Pirenne, G. Cohen et A. Focillon). God. 1921., 1926. i 1932. objavio je i posljednje tri knjige Povijesti Belgije, zaklju iv i je po etkom I. svjetskog rata.

289

Li ni ivot H. Pirenna nije pro ao bez te kih udaraca. Poslije sina Pierra, umro mu je i sin Robert, a koncem maja 1935. i sin Eduard, mladi sveu ili ni profesor u Gandu. Toga dana razbolio se i otac i legao u bolesni ku postelju, s koje vi e nije ustao sve do svoje smrti 24. listopada 1935. Me u rukopisima ostavio je dovr enu prvu verziju knjige Muhamed i Karlo Veliki (Mahomet et Charlemagne), koju su zatim njegov sin Jacques i njegov u enik F. Vercauteren objavili kao posmrtno djelo. Osim navedenih radova, Pirennova potpuna bibliografija sadr i jo niz kra ih i ve ih publikacija, od kojih emo navesti jo samo neke: Souvenirs de captivite en Allemagne (1920), De la methode comparative en Histoire (1923), Draps d'Ypres a 'Novgorod au commencement du XII siecle (1930), La tache de l'historien (1931), te pored toga vi e bibliografskih radova, publikacija izvora, rasprava iz ekonomske historije, lanaka, prikaza i kritika. Temeljna Pirenneva teza o uzrocima zatverene privrede u Zapadnoj Evropi u vremenu da obnove gradova, polazi od injenice muslimanskih osvajanja na isto nim i ju nim obalama Sredozemnog mora u toku jednog stolje a poslije Muhamedove smrti. Do tog vremena velika se pomorska trgovina Mediteranom i starim putevima preko Kontinenta odr avala, premda je opadala ve vi e stolje a. Ali otkad su Muslimani blokirali kr anske dr ave s mora, promet prestaje, a zapadne se dr ave povla e u kontinentalni ivot. Zemljoradnja postaje dominantnom privrednom djelatno u; tr i ta i ezavaju, gradovi propadaju, ekonomija postaje naturalna, a u obradbi zemlje formiraju se kmetsko-vlastelski odnosi u okviru hijerarhijske strukture feudalnog dru tva. Ali od X.stolje a prilike se smiruju. Normanske provale prestaju muslimanski nalet se zaustavlja i otpo inje protivofenziva protiv islama, prije svega u panjolskoj i ju noj Italiji. Kontinentalno se stanovni tvo oporavlja i broj ano pove ava, a talijanski gradovi, pa zatim i kri arski ratovi otpo inju u XI st. prodirati trgovinski i vojni ki na podru ja pod vla u islama. Postepeno se preporo aju promet i trgovina s Levantom. Taj se privredni impuls prenosi s italskih obala u pozadinu, sve dublje na kontinent; gdje se u sjevernoj Francuskoj i Nizozemskoj susre e s o ivjelom trgovinom to kola po Sjevernom i Balti kom moru, vezuju i evropski sjeverozapad s Pribaltikom i ruskim ravnicama te preko njih i s dalekim zemljama s druge strane Kaspijskog mora i Kavkaza. Iz krila agrarnog, feudalnog dru tva postepeno se izdvaja nova klasa ljudi: trgovci i obrtnici. Oni svoju djelatnost vezuju uz nova ili stara naselja na prometno povoljnim vori tima, te ondje iznova stvaraju ili obnavljaju gradske naseobine, koje su sad ari ta, privredne i sve nove djelatnosti. Nova klasa izgra uje sebi i novi pravni polo aj slobodnog gra anstva, razvija svoju ekonomiku, svojim sve sna nijim utjecajem rasta e feudalnu erganizaciju, dru tva i izvodi zapadnoevropske narode iz epohe Srednjega vijeka. Pirenneova shva anja, koja je ovdje bilo mogu e dati samo u obliku najupre enijeg nacrta, pobudila su u nau nom svijetu golem interes. Na me unarednom kongresu historika u Oslu (1928) bila su predmet mnogih svestranih diskusija. Javila su se i brojna polemi ka djela (V. o tome H. Laurent: Les travaux de M. Henri Pirenne sur la fin du monde antique et les debuts du Mayen Age, u Byzantion, sv. VII., 1932). U toku vremena detaljna su istra ivanja, to su ih potakla Pirenneova shva anja, utvrdila niz pojedinosti, koje ne potvr uju, da je period od VIII. da XI. st. bio doba apsolutne autarhije feudalnih imanja. Promet u Zapadnoj Evropi nije nikad posve nestao; muslimanska osvajanja nisu potpuno sprije ila ekonomske veze kr anske Evrope s islamskim zemljama; pri postanku feudalne strukture dru tva sudjelovali su brojniji faktori, itd. Ukratko, historijski su procesi bili slo eniji, 290

raznorodniji, a u inci pojedinih faktora krajnje presudni. Ali uza svu va nost tih korektura, to ih je kolektivni napor mnogih nau enjaka iz svih zemalja svijeta unio i jo uvijek unosi u okvir, koji je ocrtao Pirenne, one ne zna e odbacivanje njegovih koncepcija, nego samo prirodan tok u razvitku nau nog saznanja. Nitko u nauci ne posti e kona nu,zaklju nu formulaciju o stvarnosti, poslije koje vi e nema novih, dodanih istina. S novim podacima slika o svijetu i njegovoj pro losti postaje slo enija i potpunija, a nezaustavljivi proces, kojim raste svijest o istini, kre e dalje. Neprelazna je Pirenneova zasluga, to je kao gra anski demokrat i liberal shvatio, da historijska zbivanja po ivaju na osnovici ekonomskih paga, koje pokre u dru tvo, i odre uju njegove perturbacije. Tu neospornu istinu, koja je u punom svom opsegu i svima konsekvencijama svojina marksiti kog pogleda na historiju, prihvatio je,u biti i Pirenne, stupiv i tako, i bez svijesnih izja njavanja, fakti no na put, koji nu no vodi do historijskog materijalizma. Nema sumnje, da u tom pogledu ima u njegovim djelima mnogo toga, to je jo veoma daleko od materijalisti kog pogleda na svijet i dru tvo, ali je golemi odjek i sna ni utjecaj njegovih radova na zapadnevropsku historiografiju svjedo anstvo o tome, da nauka i u uvjetima klasnoga dru tva, kad iskreno te i za nepristranim saznanjem, nedjeljivo izlazi na putove, kojima svijesno kre e marksisti ka nauka. X Pirennova Povijest Evrope nastala je u osobitim uvjetima. Potakla ju je potreba da se poradi oko uzajamnog razumijevanja me u narodima, i ona je u cijelosti pro eta takvim shva anjima. Autor ju je pisao u internaciji bez priru nih knjiga, na temelju svoga golemog znanja i poslije etvrtstoljetnih nau nih nastojanja. Ona u jezgri sadr i sve njegove bitne poglede na pokreta ke snage u razvitku evropskog Srednjega vijeka i odlikuje se svim vrlinama njegova stila i shva anja. To je djelo irokih poteza, bez mnogobrojnih detalja, namijenjeno op oj informaciji te nije ni ud benik, ni priru nik za specijalistu i nau enjaka. Ali uza sve to,ono je bogatstvom svojih ideja, temeljnim poznavanjem injenica, to ostaju sakrivene iza velikih poteza, kojima su doga aji opisani, svojim zrelim oblikom, ljepotom jezika i izra avanja, danas ve klasi no ep eobrazovno djelo, koje je postalo svojinom ve ine kulturnih naroda. Od 1936., kad ga je iz pi eve ostav tine publicirao njegov sin Jacques Pirenne,do ivjelo je 20 izdanja na francuskom, a prevedeno je na mnoge svjetske jezike. Nema sumnje, da ono ima i svojih nedostataka. Mogli bismo po eljeti da je slavenska historija u njoj obra ena detaljnije, a poneka shva anja, i injenice naro ito one o ulozi Skandinavaca na podru ju Rusije, kao i kratki podaci o pro losti na ih naroda - nisu vi e u skladu s dana njim interpretacijama ili se nisu temeljile na to nim podacima. Na neke od tih momenata upozoreno je u prijevodu bilje kama pod tekstom, a neki neto ni datumi o na oj narodnoj povijesti zamijenjeni su ispravnima. Nema sumnje, da dio odgovornosti za relativno slabu informiranost svjetske stru ne javnosti o na oj historiji snose i na i nau enjaci zbog nedostatka publikacija o toj pro losti na stranim jezicima. Ali uza sve te i eventualne druge nedostatke, Pirenneova Povijest Evrope ostaje magistralno djelo, puno poticaja, kadro da objasni i u ini shvatljivim i bli im ono vedaleko doba evropske pro losti, koje neupu eni ljudi esto smatraju mra nim, no koje je potresno svojom dramatikom i neodoljivo privl no po svim onim elementima, to su nikli u to doba i ostali temeljem evropskog dru tvenog i kulturnog ivota sve do na ih dana. Dr. Miroslav Brandt

291

SADR AJ I. KNJIGA KRAJ RIMSKOG SVIJETA NA ZAPADU (do provale Muslimana) Prvo poglavlje. -Barbarsko kraljevstvo u Rimskom carstvu 1. Zaposjedanje Carstva 2. Nove dr ave Drugo poglavlje - Justinijan. Langobardi 1.Justinijan 2. Langobardi Tre e poglavlje. - Provala Muslimana 1. Provala 2. PosIjedice II. KNJIGA DOBA KAROLINGA Prvo poglavlje-Crkva 1.Klonu e od V. Do VII.st. II. Redovnici i izlazak papinstva na pozornicu Drugo poglavlje. - Frana ko kraljevstvo 1. Rasulo dr ave 2. Majordomi 3. Novo kraljevstvo Tre e poglavlje. - Obnova Carstva na Zapadu 1. Karlo Veliki (768-814) 2. Carstvo etvrto poglavlje. - Privredna i dru tvena organizacija 1. Nestanak gradova i trgovine 2. Velika imanja (domena) III.KNJIGA Prvo poglavlje. - Rasulo Carstva 1. Unutra nji uzroci 2. Papa I car . 3. Vanjski neprijatelji Drugo poglavlje. - Dioba Evrope 1. Verdunski ugovor 2. Nove dr ave

292

Tre e poglavlje. - Feudalizam 1.rasulo dr ave 2. Plemstvo i vite tvo IV. KNJIGA RAT ZA INVESTITURU I KRI ARSKI RAT Prvo poglavlje. - Crkva 1. Papinstvo 2. Clunyjska reforma Drugo poglavlje. - Rat za investituru 1. Carstvo i papinstvo od vremena Henrika III. 2. Sukob Tre e poglavlje. - Kri arski rat 1. Uzroci i okolnosti . 2. Zauze e Jeruzalema. V. KNJIGA FORMIRANJE GRA ANSTVA Prvo poglavlje. - Obnova trgovine 1. Trgovina po Sredozemnom moru 2. Sjeverna trgovina 3. Trgovci Drugo poglavlje. - Formiranje gradova 1. Gradovi i burgovi 2. Gradovi Tre e poglavlje. - Ekspanzija gradova i njezine posljedice 1. Ekspanzija 2. PosIjedice za seosko stanovni tvo 3. Druge posljedice VI. KNJlGA PO ECI ZAPADNOEVROPSKIH DR AVA Prvo poglavlje. - Engleska 1. Prije osvojenja 2. Najezda 3.Velika povelja Drugo poglavlje. - Francuska 1. Kralj i veliki vazali 2. Napredak kraljevske vlasti 293

Tre e poglavlje. - Carstvo 1. 2. Fridrih Barbarossa Do Bouvinesa

VII. KNJIGA PREVLAST PAPINSTVA I FRANCUSKE U XIII.ST. Prvo poglavlje. - Papinstvo i crkva 1. Polo aj papinstva u XIII. st. 2. Politika rimskih papa Drugo poglavlje. Papinstvo, Italija i Njema ka 1. Italija 2. Fridrih lI. 3. Njema ka Tre e poglavlje. - Francuska 1. Francuska dr ava i evropska politika 2. Francuska kultura etvrto poglavlje: - Filip Lijepi i Bonifacije VIIl . 1. Razlozi krize 2. Kriza VIlI. KN JIGA EVROPSKA KRIZA (1300-1450) Prvo poglavlje. - Op a obilje ja razdoblja 1. Ekonomski i dru tveni pokret 2. Vjerski pokret. Drugo poglavlje. - Stogodi nji rat 1. Do smrti Eduarda III. (1377) 2. Burgundsko razdoblje (1432) Tre e poglavlje. Carstvo. Slavenske dr ave i Ugarska 1. Carstvo 2. Slavenske dr ave i Ugarska etvrto poglavlje. - panjolska - Portugal - Turci 1. panjolska i Portugal 2. Turci IX.KNJIGA 294

RENESANSA I REFORMACIJA Prvo poglavlje. - Preobra aj dru tvenog ivota od sredine XV. st. 1. Italija i njezin utjecaj 2. Renesansa u drugim dijelovima Evrope 3. Ideje i obi aji Drugo poglavlje .- Reformacija 1. Luteranstvo 2. Pro irenje reformacije. Kalvinizam Tre e poglavlje. - Evropske dr ave od sredine XV. st. do sredine XVI. St. 1. Me unarodna politika 2. Unutra nja politika POGOVOR

295