2.

MEHANIKA SVOJSTVA STIJENA I NJIHOVA VEZA SA BUIVOU

Otpor koji stijena prua pri buenju u velikom stupnju ovisi od njenih mehanikih svojstava, prije svega od tvrdoe, vrstoe na tlak, zatezanja, savijanja, smicanja kao i od plastinosti i veliine krhotina od stijene otkidanih pri djelovanju otrice ili zuba dlijeta na stijenu. Izmeu pokazatelja vrstoe i tvrdoe stijene postoji odreena ovisnost. vrdoa stijene do sada nije jo jednoznano odreena. !ajee se pod tvrdoom stijene podrazumijeva otpor stijene prodiranju drugog tijela ili predmeta u nju. Otpor stijene buenju ovisi od pravca i naina djelovanja dlijeta ili krune na stijenu, kao i od uvjeta drobljenja. !avedeni pokazatelji oteavaju klasi"iciranje buivosti stijena, jer je teko utvrditi vezu izmeu raznih naina drobljenja i razaranja stijena. #uivost stijena nije mogue, dakle, obuhvatiti jednim proizvoljnim podatkom niti je mogue istraiti je samo jednom od nekoliko postojeih metoda. !akon utvrivanja uvjeta buenja stijene, treba obraditi nain izbora najuspjenijeg postupka buenja datog tipa stijene, ili polazei od zadanog postupka buenja treba odrediti podatke za postizanje optimalne produktivnosti dlijeta. $ostoji mnogo naina ispitivanja otpora stijene buenju, npr. ogledno buenje, ispitivanje otpornosti stijena na dinamiko optereenje, odreivanje habanja i utroka tvrdih predmeta pri njihovom trenju o stijene i slino. Oglednim buenjem moe se utvrditi brzina buenja u ovisnosti od tipa dlijeta i reima buenja. %ezultati postignuti pri oglednom buenju su mjerodavniji nego podaci dobiveni drugim metodama. & mehanike toke gledita stijene moemo smatrati sloenim gomilama minerala, koje se sastoje od velike koliine zrna. e se gomile esto pojavljuju s pukotinama i nejednorodnim umecima, nastalim ne samo kao rezultat djelovanja temperature i tlaka, nego i uslijed kasnijih tektonskih pokreta. Ogledna odreivanja pokazatelja vrstoe stijena pri laboratorijskim ispitivanjima za jednoosno stanje napona pokazuju ovisnost granice vrstoe ne samo od mehanikih svojstava stijene, nego i od geometrijskog oblika i apsolutnih dimenzija uzoraka. &tijene se odlikuju velikom granicom vrstoe na tlak. a vrstoa prekorauje ' do ( puta granicu vrstoe na smicanje, )* do +* puta na savijanje, kao i '* do )** puta na kidanje. &tijene izloene jednoosnom stiskanju, ovisno od veliine uzorka upotrijebljenog za ispitivanje, poveavaju ili smanjuju granicu vrstoe. o se moe djelomino objasniti statikom teorijom vrstoe, prema kojoj se u uzorcima veih dimenzija mogu ee deavati sluajevi nejednorodnosti i lokalnih oslabljenja nego u uzorcima sa malim dimenzijama. Ipak nedostaje objanjenje poveanja vrstoe stijena pri porastu dimenzija uzorka, npr. u sluaju tlaenja kamene soli i karnalita. &tijene u uvjetima obujamskog stanja naprezanja mijenjaju znatno svoja svojstva. $oznavanje mehanikih svojstava stijena kod sloenih stanja naprezanja neophodno je za tono objanjenje pojava ponaanja stijena u dubokim buotinama, kao i za ogledno obrazloenje uvjeta vrstoe stijena pri njihovom probuivanju. ,ehanika svojstva stijena, odreena u uvjetima analognim onima u leitu, mogu biti iskoritena pri projektiranju optimalnih pokazatelja buenja. &tijene izloene tlaenju pri dvoosnom stanju napona poveavaju svoju vrstou u poreenju sa vrijednostima dobivenim pri jednoosnom stanju napona -tablica +.)/. !a vrstou tlaenja dane stijene veliki utjecaj ima trenje izmeu uzorka stijene i povrine tlaenih ravnina, koje tvore ruice stroja za tlaenje, pri emu je za dvoosno stanje napona taj utjecaj vei.

!a slici +.) pokazan je dijagram tlaenja uzorka mermera za razne vrijednosti bonog tlaka. $ri normalnom jednoosnom stiskanju uzorka dobiva se krivulja karakteristina za krhke materijale. $ri djelovanju dodatnog bonog -0+ 1 0'/ hidrostatikog tlaka na uzorak, mijenja se karakter toka krivulja, koji pokazuje da po postizanju konanog -krajnjeg/ opsega elastine de"ormacije stijene, daljnja de"ormacija nastupa uz karakteristino smanjenje tlaka. 2 oblasti bonih tlakova od 3* do 4* ,$a za uzorke mermera postignuto je stanje idealne plastine de"ormacije. 5od daljnjeg poveavanja bonog tlaka raste granica elastinosti uzorka mermera. Tablica 2-1: 6vrstoa stijena na tlak u ovisnosti od vrijednosti bonog tlaka #oni tlak, 7rsta stijene ,$a *,) )* '* 8* 3* )** *,) 8* )** +4* *,) 8* )** *,) 8* ++* *,) '* *,) +8 8* 38 *,) +' 8* *,) +4 88 %azlika naprezanja pri drobljenju ili plastinom teenju, ,$a +9(.+4* +93 '9) (+( ((' (8* )3* 9**.9(* 4+* )*+* )3* ('8 9)* )8* 8*3 4** '++ 8+4 +* )+8 )3* )=' )'9 +)* +98 9= +*( +84

5arakter drobljenja stijene 5rhke -lomljive/ : : : : $lastine -tekue/ 5rhke : : : 5rhke : : 5rhke : : 5rhke : 5rhke : : : 5rhke : : 5rhke : $lastine -tekue/

5renjak

;olomit

<ranit $irit ,etamor"ozirani kriljac 5ameni ugljen

,ermer $jear

Slika 2-1: ;ijagram de"ormacija ->/ mermera za razne vrijednosti tlaka ? @ drobljenje uzorka !a osnovu provedenih ispitivanja uzoraka mermera, dolo se do zakljuka da za stijene nastupaju u praksi dvije oblasti plastinih de"ormacija. 5od vrijednosti bonog hidrostatikog tlaka od (* do 8* ,$a plastine de"ormacije mermera nastupaju pri smanjujuem optereenju s obzirom na unutarnje kristalno klienje, koje se ispoljava pojavom de"ormacijskog poveanja vrstoe stijene. $anju zasluuju takoer ispitivanja utjecaja poveanja plastinosti vrstoe stijena na proces buenja. Aa mnoge stijene, naroito za kriljce, u mjeri porasta dubine smanjuje se brzina buenja to je u velikom stupnju rezultat njihovog tlaenja. $lastine glinovite stijene mogu ouvati u buotinskim uvjetima svoju stabilnost do znatne dubine, ak i pri malim gustoama isplake ako ne nastupi intenzivno ovlaivanje stijenki buotine. Ogledi za dokazivanje utjecaja tlaenja na buivost stijene, provedeni u praksi i u laboratorijskim uvjetima, pokazali su da pri porastu tlaivosti stijena dolazi do smanjenja brzine buenja ali nije dokazano kako se pri tome mijenjaju mehanika svojstva stijena, npr. tvrdoa, modul elastinosti, koe"icijent plastinosti, kao i veliina povrine zone drobljenja kod pojedinanog djelovanja otrice na dno buotine. 2.1. TLAK STIJENSKOG MASIVA $raksa je pokazala da su pri izradi dubokih buotina najei problemi uslijed nestabilnog ponaanja glinasto.kriljastih stijena. <linaste stijene, koje zalijeu na manjim dubinama, istiu se znatnim stupnjem plastinosti, dok na veim dubinama postaju vie stlaene i gube plastina svojstva. Ipak na povienim temperaturama kod troosnog stanja napona neke stijene -meu ostalim glinasti kriljci/ pokazuju tendenciju teenja. Iz buake prakse je poznato da stijene sa porastom dubine pod utjecajem tlaka iznad zalijegajuih slojeva postaju manje porozne, vie zbijene i vrste, a neke od njih -glina, kamena sol/ ve na relativno malim dubinama gube svoja elastina svojstva i prelaze u stanje plastinog teenja. $ri izradi dubokih buotina pod utjecajem tlaka stijenskog masiva nastaju brojni problemi zbog smanjenja stabilnosti stijenki buotine ili istiskivanja i teenja stijena u smjeru osi buotine. Istiskivanje stijena u buotinu nastupa kada je hidrostatiki tlak stupca isplake u buotini manji od tlaka okolnih stijena. aj "aktor u nekim uvjetima je vie odluujui nego veliki kut pada slojeva, tektonska naprezanja ili pojave bubrenja glinastih stijena. $ri izradi dubokih buotina primjenjuju se isplake veih gustoa sa velikom otpornou na tlak i visoke temperature. <ustoa isplake se poveava postepeno u mjeri porasta dubine buotine. Bko na srednjim dubinama zadovoljava primjena isplake sa gustoom )*+* do )(** kgCm', to na veim dubinama radi suzbijanja teenja nekih stijena koje okruuju stijenke buotine, kao i za postizanje dovoljnog protutlaka za slanicu, na"tu ili plin, zahtijeva se esto gustoa isplake iznad )=** do +'** kgCm'. !a veim dubinama radi djelovanja tlaka stijenskog masiva i leinog tlaka oteana je izrada buotine i u mnogim sluajevima moe biti uzrok brojnih komplikacija prouzrokovanih sipljivou glinasto.kriljastih slojeva ili plastinim teenjem stijena u smjeru osi buotine. %adi izbjegavanja problema i havarija pri izradi dubokih buotina treba jo kod projektiranja izgradnje buotine uzeti u obzir i geoloke uvjete. eorijska istraivanja i praktina opaanja pokazuju da tlak stijenskog masiva na odreenoj razini ovisi od gustoe zalijegajuih stijenskih naslaga, dok temperatura i tektonska naprezanja imaju drugorazredno znaenje.

2 poroznim stijenama tlak stijenskog masiva moe biti izraunat na osnovu gustoa tekuina koje ispunjavaju porozni prostor stijena i gustoa zrna i minerala stijena, odnosnoD pg 1 -) @ E/Fg FG FHs I E F G FHJ Fg -+.)/

akav nain odreivanja tlaka stijenskog masiva je ipak vrlo uproten. Bko, na primjer, poroznost stijene bude )*K, srednja gustoa minerala koji tvore stijenu +3** kgCm ' i mineralizovane vode )*3* kgCm', to e srednji gradijent leinog tlaka iznositi +(,44 ,$a na )m dubine buotine. 2 praksi je utvreno da stijenka buotine gubi zaptivenost esto pri tlaku niem od teorijski izraunatog. Lrakturiranje stijena -naprskavanje stijena/ koje okruuju buotinu posljedica je djelovanja tlaka tekuine. $ri toj pojavi u stijeni se stvaraju pukotine i naprsnua kroz koje isplaka ili cementno mlijeko prodire u stijenu. akvu vrstu prodiranja tekuine iz buotine u stijene treba razlikovati od pojave gubitka kruenja isplake ili druge tekuine koja se javlja u svim poroznim stijenama ako hidrostatiki tlak stupca isplake nadvisuje leini tlak tekuine u tim stijenama. !ormalan leini tlak na danoj dubini mora odgovarati hidrostatikom tlaku stupca vode. <radijent normalnog leinog tlaka vode iznosi od *,*) do *,*)*3 ,$a na )m dubine buotine -ovisno o gustoi tekuine/. Aalijeganje poroznih stijena iznad dane razine i onih koje stre iznad povrine terena moe u nekim geolokim sredinama biti uzrok pojavljivanja povienih leinih tlakova. ;rugi uzrok visokog leinog tlaka u poroznim stijenama -npr. u pjearima koji zalijeu na manjim dubinama/ moe biti prodor plina iz leita sa visokim tlakom koji zalijee ispod u pravcu poroznih stijenskih naslaga koje zalijeu iznad. 2 buakoj se praksi, radi suzbijanja leinog tlaka tekuine, primjenjuje odgovarajua gustoa isplake. 2 normalnim uvjetima buenja, dovoljno je da gustoa isplake bude vea za *,+( kgCm' od gradijenta leinog tlaka. 2 nekim geolokim sredinama povieni leini tlakovi znatno nadvisuju hidrostatiki tlak stupca vode. !aravno, u tom sluaju tekuina koja se nalazi u poroznom prostoru poprima vrijednosti tlaka stijenskog masiva. <ornja granica povienih leinih tlakova ovisi o gustoi stijenskog masiva sa gradijentom koji iznosi oko *,*++ ,$a na )m buotine. $ovieni leini tlakovi na promatranoj dubini rezultat su smanjivanja poroznosti stijena koje zalijeu iznad, kada voda sadrana u glinovitim kriljcima ne moe nai prolaz na povrinu zemlje kroz proslojke poroznih stijena kakav je pjear. 2 sedimentnim stijenama, istovremeno sa smanjenjem poroznosti, na rast gradijenta leinog tlaka mogu takoer utjecati poviene temperature radi poveanja volumena tekuina u stijeni. 2 pojedinim geolokim sredinama mogu se pojaviti stijene sa vrlo niskim leinim tlakom. ada je leini tlak znatno nii od tlaka hidrostatatskog stupca vode od povrine terena do razine zalijeganja dane stijene. I takvi leini uvjeti oteavaju buenje. 2.2. STANJE NAPREZANJA U NENARUENOM STIJENSKOM MASIVU !aprezanja u stijenskom masivu odreuju se veliinom okomitih sila i "iziko. mehanikim svojstvima stijena. &tijene koje zalijeu u Aemljinom ljusci mogu biti elastine, plastine i sipljive za koje se veliina bonog tlaka moe odrediti na osnovu postojeih teorija elastinosti, plastinosti i teorije izvedene za sipljivu sredinu. Okomita naprezanja -0)/ u stijenskom masivu ovise od srednje gustoe -H s / i debljine -dubine/ sloja - G /, odnosnoD

0) 1 Hs FG

-+.+/

Aa stijene koje se odlikuju plastinim svojstvima boni tlak se odreuje prema $askalovom zakonu, prema kojem se tlak u tekuini rasprostire ravnomjerno u svim pravcima, pa je 0 ) 1 0 + 1 0 '. Aa sipke stijene, s obzirom na pojavljivanje unutranjeg trenja meu esticama stijene, vodoravna naprezanja su manja od okomitih, a njihova veliina se odreuje slijedeom jednadbomD M + o 0 + 1 0 ' 1 0 ) Ftg -(8 . NN / -+.'/ + Aa elastine i izotropne stijene bono naprezanje se odreuje polazei od teorije elastinostiD O 0 + 1 0 ' 1 NNN F0 ) ).O -+.(/

Ovisnost +.( je izvedena za idealan uvjet elastinosti i izotropnosti materijala, pa je takoer treba oprezno primjenjivati za stijene koje su u veini sluajeva anizotropna tijela koja se znatno razlikuju po plastinim i plastino.strukturnim svojstvima. Osim toga, brojne stijene se odlikuju puzanjem -to je vidljivo naroito pri povienim temperaturama i u troosnom stanju napona/, kao i relaksacijom naprezanja a te pojave nisu uzete u obzir u prethodnoj jednadbi. Ogledna istraivanja pokazuju da u elastino.krhkim tijelima, pri djelovanju hidrostatikog tlaka -0) P 0+ 1 0' /, moe nastati razdrobljavanje tijela, ali ono se pojavljuje samo pri odreenoj veliini odnosa izmeu bonog i okomitog tlaka. &tijene koje zalijeu plitko nalaze se praktino u neznatnom stanju naprezanja, dok u mjeri rasta dubine, pod utjecajem tlaka gore zalijeuih naslaga, one prelaze u neravnomjerno, zapreminsko stanje naprezanja. ;jelovanje bonih sila u stijenskom masivu ovisi o okomitom tlaku. $ri poveanju dubine zalijeganja stijena poveava se i okomiti tlak, koji uslijed nemogunosti de"ormacije stijena dovodi do poveanja djelovanja sila u vodoravnom smjeru. %aspored naprezanja u stijeni koja zalijee na vrlo velikim dubinama podlijee zakonu hidrostatikog tlaka, pri kojem su naprezanjaD 0 ) 1 0 + 1 0 ' 1 Hs FG . -+.8/

!a slici +.+ pokazana je ovisnost de"ormacije uzorka stijene anhidrita ispitivanog na tlak pri obujamskom stanju naprezanja.

Slika 2-2: 5riva de"ormacija uzoraka anhidrita kod ispitivanja na tlak pri obujamskom stanju naprezanja, ? @ razdrobljavanje !a dijagramu se vidi da se uzorak de"ormira plastino pri istovremenom djelovanju bonog tlaka jednakog )3,8 ,$a. &tijene koje zalijeu na velikoj dubini pod utjecajem tlaka stijenskog masiva gube poroznost i postaju monolitna tijela. Bko se na njih primijeni teorija elastinosti, to za pribline proraune, koristei jednadbe +.( i +.8, koje daju ovisnost prelaska u stanje

plastinog teenja, moemo odrediti stanje naprezanja u elastinim i izotropnim stijenama koje se nalaze u stijenskom masivu. Iz tih jednadbi moe se izraunati osno naprezanjeD ).O 0) 1 Hs FG 1 NNN F0+ O Iz jednadbe +.9 moe se odrediti dubina zalijeganja stijenaD ).O G 1 NNN F0+ O FHs -+.3/ -+.9/

Anajui $oissonov broj, srednju gustou stijena i izmjerenu vrijednost bonih naprezanja 0 +, pri kojim se dana stijena poinje plastino de"ormirati -ako se u buotini ne bude nalazila isplaka/, moe se odrediti odgovarajua dubina zalijeganja stijena, pri kojoj se nee pojaviti njihovo istiskivanje u smjeru osi buotine -tablica +.+/. reba naglasiti da $oissonov broj praktino ne ovisi od karaktera stanja naprezanja. On odrava skoro konstantnu vrijednost u opsegu promjene hidrostatikog tlaka od *,) do )** ,$a. Tablica 2-2: ;ubina razdrobljavanja i prelaska u plastino stanje nekih stijena pri izradi dubokih buotina 6vrstoa stijene na tlak pri jednoosnom optereenju, ,$a 8,*@)8,* +*,*.'*,* +8,*.(*,* (*,*.8*,* )8,*.(*,* 88,*.3*,* 9*,*.4*,* 8*,*.)**,* )4*,*.+**,* 9*,*.3*,* )3*,*.+**,* ++*,*.'(*,* #oni tlak za prelazak stijene u plastino stanje, ,$a *,).',* 38,*Q )(,*.8*,* )3,8 '8,* 8+,8 3*,* )*8,* 3*,* +4,* )**,*Q )*8,*Q $roraunska vrijednost $oissonovog broja *,(8.*,8* *,+.*,+8 *,'8.*,(* *,'*.*,'8 *,(*.*,(8 *,+*.*,+8 *,+*.*,+8 *,+8.*,'* *,+*.*,+8 *,)*.*,+* *,)8.*,+8 *,+*.*,+8 $roraunska dubina, )*' m $relazak %azdrobljavanje stijene u stijenki stanje buotine plastinog teenja !a svim dubinama *,+3.*,(* . *,+4.*,(8 *,(8.*,88 *,)3.*,(8 *,3'.*,=' *,4*.),)* *,93.*,'* +,(*.+,93 *,4*.*,=' +,9*.+,3* ',+*.8,+* ),+.+,8 ),).),( ),(.),4 8,'.8,3 3,*.=,' 4,+.)*,8 3,*.=,' ',3.4,( . .

7rsta stijene ,ulj. glina 5am. ugljen 5amena sol Bnhidrit 5renjak ,ermer Rkriljac pjear @ glinasti Rkriljac @ glinasti ;olomit $jear <ranit #azalt
Q

%azdrobi se elastino

2 sluaju zalijeganja u stijenskom masivu glinastih stijena, treba pri odreivanju dubine istiskivanja stijena u pravcu osi buotine uzeti u obzir pojavu puzanja stijena i relaksacije naprezanja. 2 tom sluaju $oissonov broj e biti vei od odgovarajueg mu koe"icijenta, koji uzima u obzir samo elastina svojstva stijena. 2 proraunima se obino uzima uprotenje da stijena ostaje elastina do momenta prelaska u stanje plastinog teenja. Ogledna istraivanja pokazuju da je pri tlaenju uzoraka stijene u troosnom stanju napona pojavljujua proporcionalna ovisnost izmeu naprezanja i de"ormacije praktino ouvana do momenta prelaska stijene u stanje plastinog teenja. Sednadba +.9 moe biti koritena za odreivanje dubine, kad vodoravna naprezanja 0+ postiu minimalnu veliinu, kada se dana stijena poinje plastino de"ormirati. 7ulkanske stijene sa velikom vrstoom, npr. granit, prelaze u stanje plastinog teenja tek na vrlo velikim dubinama. reba ipak obratiti pozornost da kod oglednih istraivanja, kao i u proraunskim jednadbama, nisu uzeti u obzir utjecaj temperature i malo poznata pojava puzanja, koji u znatnom stupnju sniavaju granicu plastinog teenja stijena. 2.3. NAPREZANJA U STIJENAMA U ZONI OKO BUOTINE Aa de"iniranje tlaka stijena koje okruuju stjenke buotine primjenjuje se slina postavka kao kod prorauna djelovanja tlaka na stjenke okomitih rudarskih radova. %azlika je ipak u tome to se pri izradi buotine susreemo ne samo sa tlakom stijena, nego i sa tlakom leinih tekuina -voda, slanica, na"ta i zemni plin/. 2 buakoj praksi leini tlak je ravnotean hidrostatikom tlaku stupca isplake u buotini, pri emu vrlo esto treba uzeti da tlak stijenskog masiva ne odigrava tu nikakvu ulogu. 2 stvarnosti tlak stijena koje okruuju buotinu znatno utjee na stabilnost stijenki buotine. o osobito nastaje kod probuivanja slabih stijena i kod dueg ostavljanja buotine bez pocjevljenja. Aa odreivanje vodoravnih naprezanja u stijeni koja okruuje stjenke buotine, koja su porijeklom od tlaka sipkog materijala, uz uzimanje u obzir ukupnog djelovanja leinog tlaka i stupca isplake, primjenjuje se slijedea jednadbaD T M 0+ 1 -Hs F Go @ pzl/ tg -NN . NN / I pzl @ Hpl FGo ( +
+

-+.4/

$rema ovoj jednadbi, stupac isplake, koji se nalazi u buotini, smanjuje ukupan tlak stijena i leine tekuine. Ova se jednadba, kao i jednadba $rotoakonova, primjenjuje za rastresite stijene, koje u zemljinoj ljusci zalijeu samo u pripovrinskim slojevima. 2 literaturi se sree jednadba &.&. Uehnikog za odreivanje naprezanja -normalnih okomitih 0z, radijalnih 0r i tangencijalnih 0t/ u stijeni pri djelovanju tlaka stijenskog masiva na stjenke okomite buotine ispunjene isplakomD 0z 1 . Hs FGo , O a+ a+ 0r 1 . NNN Hs FGo - ) . NN / Hpl FGo NN ).O r+ r+

-+.=/

O a+ a+ 0t 1 . NNN Hs FGo - ) I NN / I Hpl FGo NN ).O r+ r+ !a slici +.' pokazan je dijagram rasporeda normalnih naprezanja na stjenke buotine, kao i uz njih prilijegajuim stijenama u sluaju buotine ispunjene isplakom i prazne buotine. 7eliina naprezanja u stijeni koja prilijee uz stjenke buotine, u sluaju kad je r 1 a, odreuje seD 0z 1 . Hs FGo , 0r 1 . Hpl FGo , -+.)*/ +O 0t 1 . NNN Hs FGo I Hpl FGo ).O &ada za odreivanje veliine pojedinanih radijalnih de"ormacija, ovisno od "iziko. mehanikih svojstava stijena, moe biti primijenjena savrenija metoda, koja koristi osnovnu jednadbu teorije elastinostiD ) >+ 1 NN V0+ @ O -0) I 0' /W X -+.))/

Slika 2-3: %aspored normalnih naprezanja na stjenke buotine i uz njih prilijegajuim stijenama ) @ naprezanje u praznoj buotini,+ @ naprezanje u buotini ispunjenom isplakom, ' @polupromjer buotine,( @ koe"icijent bonog naprezanja 2 sluaju stiskanja stijene okomitim optereenjima i njenog osno.simetrinog istiskivanja u vodoravnom smjeru, tj. kad su naprezanja 0 + 1 0', jedinina de"ormacija -0+/ sa negativnim znakom jednaka to se tie veliine de"ormacije 0', odreuje se iz obrasca +.)) slijedeom ovisnouD -) @ O/ 0) FO >+ 1 NNN F0+ . NNN X X

-+.)+/

2zimajui de"ormacije istiskivanja sa pozitivnim znakom za vodoravna naprezanja moe se dobiti slijedea ovisnostD

O X 0+ 1 NNN F0) . NNN F>+ )@O )@O

-+.)'/

7eliina vodoravnih naprezanja 0+ za jednorodne izotropne elastine stijene u osno. simetrinom sustavu odreuje se u ovisnosti od veliine 0 + pomou elastinih konstanti X i O. &tijene se u mnogim sluajevima odlikuju anizotropijom, svojstvima puzanja i strukturnom nejednorodnou. 5onstante X i O koje karakteriziraju elastinost, moraju dakle uzimati promjenljive vrijednosti pri promjeni karaktera i veliine naprezanja koja se pojavljuju. 2 vezi s tim jednadba +.)' ne moe biti u mnogim sluajevima primijenjena za praktine proraune vrstoe i stabilnosti stjenke stijene u okomitim buotinama. a se jednadba moe pokazati u slijedeem oblikuD 0+ 1 Bt F 0 ) @ #t FY+ -+.)(/

5oe"icijent Bt odreuje vezu izmeu vodoravnog i osnog tlaka pri nedostajanju de"ormacije prouzrokovane istiskivanjem stijene u smjeru osi buotine -Y+ 1 Y' 1 * /. 5oe"icijent #t karakterizira veliinu smanjenja vodoravnog tlaka u sluaju pojavljivanja de"ormacije ovisne od istiskivanja Y+. 5od uzimanja u obzir hidrostatikog tlaka stupca isplake u buotini, jednadba +.)(, ima oblikD Hpl FGo 1 Bt FHs FGo @ #t FY+ -+.)8/ #t Hpl FGo 1 Bt Fps . NN Y+ Go -+.)9/

Iz jednadbe +.)9 proizlazi da za dane uvjete buenja gustou isplake treba poveavati s poveanjem dubine i smanjivati pri poveanju poprene de"ormacije Y +. Aa uvjet kada se ne mogu pojaviti poprene de"ormacije, tj. kod Y+ 1 *, gustoa isplake jeD Hpl 1 Bt FHs -+.)3/

$rorauni pokazuju da porast podatnosti de"ormacije stijena koje tvore stjenku buotine u pravcu njene osi vodi ka znatnom smanjenju gustoe isplake. reba naglasiti da je de"ormacija stjenke buotine mnogo sloenija pojava nego to to uzima u obzir jednadba +.)8, s obzirom na nedostatak osne simetrije kao i sluajeva prodiranja tekuine u dubinu stijene kroz pore ili pukotine.

2.4. ELASTINA SVOJSTVA STIJENE !a stabilnost stijenki buotina veliki utjecaj ima elastinost stijene ili svojstvo ouvanja oblika i volumena u sluaju kada na stijenu ne djeluju vanjske sile. 2 toku laboratorijskih ispitivanja vrstoe stijena odreuje seD . modul de"ormacije, koji e pri optereenju biti koe"icijent proporcionalnosti izmeu naprezanja i de"ormacije, . modul elastinosti, koji karakterizira obratnost nastajuih de"ormacija, . $oassonov broj, koji e pri danim veliinama naprezanja biti odnos relativne poprene de"ormacije prema odgovarajuoj uzdunoj de"ormaciji. Xlastina de"ormacija stijena odreuje se sa etiri veliineD . modul elastinosti, X, . modul klizanja, , . $oassonovim brojem, O i . modulom volumnog stiskanja, k. 7rijednosti modula elastinosti i $oassonovog broja za neke stijene, uz djelovanje bonog tlaka 8,* ,$a, dobivene od ;.&. Gughesa, pokazane su u tablici +.' Tablica 2-3: 7rijednosti modula elastinosti i $oassonovog broja odreene pri bonom pritisku p 1 8*,* ,pa
7rsta stijene $jear 5renjak ,ermer <ranit #azalt Zoungov modul X )*8 ,$a *,(43 *,9'' *,38* *,3=+ *,938 ,odul klizanja [ )*8 ,$a *,)48 *,+'3 *,+9' *,')8 *,+3) ,odul elastinosti k )*8 ,$a *,+49 *,9(' *,3'= *,8(' *,((' $oassonov broj O *,+'( *,''9 *,'() *,+83 *,+(9

eorija elasticiteta uzima te veliine dvjema osnovnim jednadbama, za ije je rjeavanje dovoljno poznavati dvije od tih veliina. Sednadbe imaju slijedei oblikD X 1 + -) I O / )4/ X 1 ' k -) . O / -+.)=/ -+.

5od jednoosnog stanja naprezanja modul elastinosti i $oassonov broj odreuju se kod ispitivanja uzoraka stijena na tlak -glavni nain/, kidanje i savijanje. Zoungov modul elastinosti X odreuje se iz odnosa naprezanja koje djeluje na pravolinijskom sektoru prema relativnoj de"ormaciji koja odgovara tom naprezanju.

0 NN 1 X

-+.+*/

Y $oassonov broj, slino kao modul elastinosti, odreuje se prema rezultatima postepenog optereenja i rastereenja, mjerei pri istim naprezanjima relativne de"ormacije, uzdune i poprene. Bpsolutna veliina odnosa relativnih poprenih de"ormacija prema relativnoj uzdunoj de"ormaciji naziva se koe"icijent poprene de"ormacije ili $oassonov brojD Y) O 1 NN Y -+.+)/

!a vrijednost modula elastinosti utjeu tehniki i prirodni "aktori. 2 ovisnosti od metode odreivanja modula elastinosti razlikuju seD modul elastinosti -X/, postignut pri jednokratnom optereenju, te normalni modul elastinosti -X n/, postignut metodom viestrukih optereenja kao rezultat mimoilaenja krajnjih de"ormacija. $ri viestrukom optereenju nepovratne de"ormacije materijala iznose nula, a elastina svojstva rastu. Aa rjeavanje mnogih problema koristi se takoer dinamiki modul elastinosti -X d/, izraunat prema brzini rasprostiranja elastinih talasa. Aa veinu stijena modul elastinosti X P Xn P Xd. 7eliine modula elastinosti mogu biti odreivane iz vrijednosti razliitih oblika de"ormacija. %azlikuje se modul elastinosti stiskanja -X c/, rastezanja -Xr/ i modul elastinosti savijanja Xz. reba naglasiti da je modul elastinosti, odreivan pri stiskanju, mnogo vei od modula Xz, a taj je redom vei od Xr.

Tablica 2-4: 5arakteristika "iziko.mehanikih svojstava stijena <ustoa, kgCm' +9**.+=** +=**.''** +'8*.+3** +3**.+48* +8**.'*** +8*.'*** )8**.'*** ++**.+3** +***.'*** +)**.++** +***.+9** 6vrstoa pri jednosonom stiskanju 0c, ,$a +**.'4* +4*.'8* =*.(=* 4*.'3* +=*.'48 )4*.(** +*.+** 9*.+3* )+*.'8* +8.(* +8.(* Zoungov modul, X 1 )*8 ,$a *,(8.=,=8 ),**.*,(8 *,+9.*,9= *,8*.*,=* *,8*.*,4) *,8*.*,9* *,)8.*,88 *,89.*,48 *,8*.*,9* *,)*.*,'* *,)*.*,'* $oassonov broj O *,)8.*,'* *,+8.*,(* *,+8.*,+9 *,+8.*,(* *,)*.*,)8 *,)*.*,+* *,+*.*,'8 *,'*.*,(* *,)*.*,+* *,'*.*,'8 *,+8.*,'8

7rsta stijene <ranit ;ijabaz $or"ir ,ermer 5varcit 5varcitni pjear metamor"oziran 5renjak ;olomit 5varcitni pjear 5amena sol &ilvin

!a veliinu modula elastinosti stijena utjeu mineralni sastav, struktura i tekstura, uvjeti zalijeganja i vrsta leine tekuine koja ispunjava porozni prostor.

Aa stijene sa ravnomjernom poroznou modul elastinosti se smanjuje u mjeri rasta poroznosti -tablica +.(/. &tijene sa razliitim mineralokim sastavom, a sa jednakom poroznou -kvarcit, mermer, granit/, odlikuju se jednakom vrijednou modula elastinosti. 7eliina modula elastinosti ovisi od smjera djelovanja sila koje izazivaju de"ormaciju u odnosu na slojevitost naslaga. 2.4.1. POASSONOV BROJ I MODUL ELASTINOSTI $oassonov broj, odreivan za stijene, mijenja se u ovisnosti od mnogih "aktora i iznosi od *,) do *,(8. !a vrijednost $oassonovog broja utjeuD nain njegovog odreivanja, veliina optereenja, mineraloki sastav stijena, smjer djelovanja de"ormacije kao i "aktori koji utjeu na modul elastinosti. $oassonov broj kod ispitivanja na rastezanje odreuje se pri istom naprezanju iz odnosa relativnog poprenog de"ormiranja prema odgovarajuem uzdunom de"ormiranju. ,oduli elastinosti stijena razlikuju se meusobno kod di"erenciranih oblika de"ormacija. ,odul elastinosti stijena -granita, mermera, pjeara i glinenog kriljca/ kod njihovog ispitivanja na stiskanje je vei od + do 8 puta od modula elastinosti na savijanje. 2 nekim sluajevima je suglasan sa modulom elastinosti na rastezanje, a u drugim sa modulom elastinosti na stiskanje. $ri svestranom stiskanju stijena moduli elastinosti u svim sluajevima rastu s poveanjem vrijednosti hidrostatikog tlaka. ,odul elastinosti stijena pri volumenom stanju naprezanja je za '* do 3* K vei od modula elastinosti odreenog pri jednoosnom stanju napona. akav karakter promjene modula elastinosti pri stiskanju stijene hidrostatikim tlakom vezan je s pojavom smanjenja i nenastajanja pora i mikropukotina. Ogledno je konstatirano da $oassonov broj ne ovisi od veliine hidrostatikog tlaka. &ada se za odreivanje modula elastinosti $oassonovog broja primjenjuje dinamika impulsna ultrazvuna metoda koja koristi brzine irenja poprenih impulsa u stijenskom masivu pri volumnom stanju naprezanja ili takoer u masivu slobodnom od naprezanja. 2 praksi za odreivanje modula elastinosti i $oassonovog broja primjenjuje se takoer metoda statikog ispitivanja stijena pri jednoosnom stiskanju. 2.4.2. PUZANJE STIJENA $ojava puzanja stijena karakterizira se laganim narastanjem de"ormacija materijala pri stalnom optereenju. 5od te pojave promjena de"ormacija nosi djelovanje nastupajue ili zakanjele elastinosti, a smanjenje naprezanja u vremenu nazvano je relaksacijom naprezanja. &tijene koje se nalaze u Aemljinoj ljusci izloene su kroz dugi period vremena de"ormaciji pod utjecajem mase naslaga koje zalijeu iznad njih. 5ao rezultat takve de"ormacije kod izrade buotina na velikim dubinama razvijene su pojave puzanja i relaksacije naprezanja, koje u mjeri utjecaja vremena vode do znatnih promjena mehanikih svojstava stijena. $ojava puzanja stijena u buotinama je intenzivna u glinovitim i pjeskovito.glinovitim stijenama, kamenoj soli i anhidritu. I tvre stijene -pjeari, krenjak, mermer/ u uvjetima dugotrajnih de"ormacija, kod jednoosnog, a naroito kod troosnog stanja napona, imaju tendenciju ka puzanju, to se mani"estira smanjenjem njihove vrstoe. &edimentne stijene, s obzirom na reoloke osobine, openito moemo podijeliti na dva tipa. Aa prvi tip stijena izloenih stalnom optereenju, veliina de"ormacija u mjeri utjecaja

vremena tei ka nekoj granici. ;rugi tip stijena -u koje se ubrajaju slabo vezane stijene/, pri stalnom optereenju, praktino se de"ormira kontinuirano. Aa stijene prvog tipa moe se primijeniti mehaniki model odreen jednadbom $o\nting. homsonaD d> ) d0 NNN 1 NNN F NNN I dt Xo dt ) 0 NNN - NNN . > / to X]

-+.++/

Aa stijene drugog tipa, u kojima de"ormacije rastu na neogranien nain, za sluaj pojavljivanja visokog intenziteta tangencijalnih naprezanja, kao karakter mehanikog modela koji daje prvu priblinost i de"iniciju stanja takvog sredita, moe biti iskoritena jednadba ,a?JellaD d> ) d0 0 NNN 1 NNN - NNN I NNN / dt X dt to -+.+'/

2 sluaju pojavljivanja tangencijalnih naprezanja malog intenziteta, svojstva stijena drugog tipa odreuje najtonije jednadba #inghama -izvedena za sluaj 0 P p) ^'. d> ) d0 0 . p) ^ ' NNN 1 NNN F NNN I NNNNN dt X dt XF to Bli ako je 0 _ p) ^' to imamoD 0 Y 1 NN X -+.+8/

-+.+(/

Iz navedene jednadbe proizlazi da se pri optereenju manjem od kritinog, stijena ponaa kao elastino tijelo, a pri prekoraenju kritinog naprezanja u stijeni se pojavljuju nepovratne de"ormacije vezane s plastinim teenjem stijena koje rastu na neogranien nain pri stalnom optereenju. Ogledna ispitivanja vrstoe stijena kod jednoosnog ili troosnog stiskanja pokazuju da se pri de"ormacijama koje traju od +* do 8* sati opaa smanjenje vrstoe stijena od +8 do (*K u poreenju sa vrstoom kod jednoosnog stiskanja ili s podacima dobivenim kod troosnog stiskanja za kratkotrajna optereenja. u pojavu treba uzeti u obzir kod odreivanja vrstoe stijena koje su due vrijeme pod optereenjem. $ojave de"ormiranja stijena koje se nalaze kroz odreeno vrijeme pod stalnim optereenjem openito se karakteriziraju smanjenjem brzine de"ormacija ili de"ormacija ostaje

stalna sve do trenutka dostizanja granine veliine relativne -odnosne/ de"ormacije. $ri prekoraenju tog opsega poveava se brzina de"ormacije to vrlo brzo dovodi do drobljenja stijena. 7rijeme za koje se stijene nalaze pod stalnim optereenjem utjee odluujue na stabilnost stijena koje okruuju stjenke buotine. ;a bi se suzbilo razdrobljavanje stijena koje tvore stjenke buotine zbog smanjenja vrstoe izazvanog pojavom pukotina, treba maksimalno skratiti vrijeme izrade buotine ili buotinu pocijeviti. %ezultati provedenih oglednih ispitivanja su pokazali da rast temperature do (** o` ne izaziva znatne promjene mehanikih svojstava stijena. Odluujui "aktor koji utjee na karakteristike vrstoe stijena je vlaga. &tijene, ovisno od postotnog sadraja vlage u njima, znatno smanjuju svoju vrstou.. $ri izradi buotina treba uzeti u obzir, takoer, smanjenje vrstoe stijena koje okruuju stjenke buotine prouzrokovano utjecajem isplake, kao i djelovanjem na stijenu kemijskih reagensa sadranih u njoj. 2.5. SVOJSTVA STIJENA Ope karakteristike stijena, s buake toke gledita, vezane su uglavnom za odreivanje tvrdoe stijena, dakle za otpor stijene ulaenju u nju otrice ili zubi dlijeta. &adanja metoda ispitivanja tvrdoe stijene temelji se na ulaenju probojaca u uzorak stijene. Odreivanje tvrdoe stijene kod upotrebe metode paranja ili mikrorezanja ima tijesnu vezu sa otporom stijene njenom ahabanjub. #uenje stijene habanjem je dijamantsko. &ve poznate metode odreivanja tvrdoe stijene vezane su za mjerenje veliina koje karakteriziraju proces razdrobljavanja ili sitnjenja stijena. Ipak nedostaju neposredne ovisnosti meu dobivanim podacima iz ogleda i znaenja buivosti stijene. Osim toga, promjenljivi uvjeti, pri kojima su provedena ispitivanja, ne dozvoljavaju meusobno poreenje dobivenih pokazatelja koji karakteriziraju tvrdou stijene i njen utjecaj na buivost. 7rene su probe mogunosti poreenja rezultata dobivenih iz razliitih mjernih i istranih metoda. 6esto se odreuje jedinini utroak energije na jedinicu volumena buene stijene. o dozvoljava precizniju klasi"ikaciju stijena. !egativna strana te metode, u kojoj se kao poredbeni kriteriji usvajaju pokazatelji jedininog drobljenja stijene, je nepreciznost mjerenja tih veliina, poto se ne moe uvijek odrediti volumen razdrobljene stijene koja odgovara veliini izvrenog rada. Osim toga, anizotropija i nejednorodnost stijena poveava nepreciznost mjerenja. e tekoe mogu biti u znatnom stupnju savladane izvoenjem dovoljno velikog broja mjerenja i odreivanjem srednje veliine u granicama odstupanja uzetih u normi. &ada se sve ee mjerenje tvrdoe stijena i drugih pokazatelja, koji karakteriziraju mehanika svojstva stijena, odreuju prema metodi U.B. &zreiniera. a metoda je jednostavna, a dobiveni rezultati su relativno laki za interpretaciju. ,jerenja tvrdoe stijena metodom &zreiniera mogu biti izvedena brzo i ne zahtijevaju velike gubitke vremena. akoer se mogu odrediti veliine koje karakteriziraju buivost stijena. 5od ove metode moe se mjeriti rad utroen na drobljenje stijene pojedinim udarom zuba rvanjskog dlijeta. ,etoda mjerenja tvrdoe stijene obraena od strane &zreiniera temelji se na statikom optereenju putem cilindrinog probojca na dobro izbruenom uzorku stijene koji ima dimenzije ne manje od (* ? 8* ? 8* mm. $robojac ima pljosnatu osnovu povrine ) do + mm+. $robojac se za vrijeme utiskivanja u stijenu optereuje postepeno i pri svakom tlaku po zavretku de"ormacije mjeri se u ovisnosti od uvjeta veliina de"ormacije sa tonou od *,**) do *,**+ mm. Iz dobivenih podataka sastavlja se dijagram de"ormacije u sustavu osni tlak < -u kg.sili/ i apsolutna de"ormacije u mikronima.

Ispitivanja tvrdoe stijena metodom &zreiniera mogu biti izvrena na hidraulikoj presi, proraunatoj na tlak od )* t. $robojci razliitih oblika izraivani su od legure vol"rama ili od brzoreznog alatnog elika. ;ijagram vrijednosti de"ormacija stijene moe biti registriran preko samopiueg ureaja, a vrijednosti de"ormacija i odgovarajua im optereenja mogu biti mjerena upotrebom tenzometrijske aparature. 7olumen razdrobljene stijene moe se odrediti mjerenjem volumena krhotina stijene. $rije poetka mjerenja odreuje se gustoa stijene. !a osnovu pripremljenih dijagrama izrauna se ugovorna -dogovorna/ tvrdoa kao odnos tlaka pri kojem je nastupilo krhko ope smrskavanje uzorka stijene pod probojcem -toka `, slika +.(/ prema povrini presjeka osnove probojca. Slika 2.4: ;ijagram ovisnosti de"ormacije stijene od tlaka pri utiskivanju cilindrinog probojca a/ Xlastino.krhke stijene, b/ Xlastino.plastine stijene, < & 1 NN B

-+.+9/

Aa plastine stijene, koje ne daju pojavu krhkog razaranja, za mjeru tvrdoe prihvata se granica teenja <o. !aprezanje koje odgovara granici teenja odreuje se prema metodi &zreiniera kao odnos tlaka <o -slika +.(b/ prema povrini presjeka probojca & pri kojem tlaku zapoinju u stijeni plastine de"ormacije. vrdoa stijena odreena na navedeni nain je nekoliko puta vea od vrstoe stijene na tlak odreene pri jednoosnom stanju napona. vrdoa odreena vrstoom stijene pri utiskivanju u nju probojca za slabo vezane stijene je oko 3 puta vea nego vrstoa stijene pri jednoosnom stiskanju -tlaku %e/D

& 1 %e -) I + T /

-+.+3/

5od ispitivanja tvrdoe stijena metodom &zreiniera moe se odrediti dogovorni koe"icijent plastinosti stijene. Aa mjeru koe"icijenta plastinosti stijena uzima se odnos sumarne vrijednosti rada potrebnog za razdrobljene -povrine OB#`;, sl. =.(./ prema radu utroenom na elastinu de"ormaciju -povrine OXU/. Ur kp 1 NN Ue -+.+4/

&zreinier, uzimajui u obzir koe"icijent plastinosti, dijeli stijene na ' razredaD elastino. krhke, elastino.plastine i one koje ne daju pojavu drobljenja -plastine stijene/. Aa elastino.krhke stijene kp 1 ), za elastino.plastine ) c kp c 9 i za plastine stijene kp P 9.

& obzirom na plastinost, stijene se dijele na 9 kategorijaD stijene prve kategorije -k p 1 )/ pripadaju u elastino.krhke, stijene od druge do pete kategorije ubrajane su u elastino. plastine stijene i stijene razvrstane u estu kategoriju pripadaju plastinim stijenama. ,odul elastinosti stijene rauna se iz jednadbeD ) @ O+ X 1 NNNN F<o ;p FGo

-+.+=/

Aa usporeenje rezultata raznih metoda razdrobljavanja esto se uvodi koe"icijent jedininog razdrobljavanja, koji predstavlja odnos volumena razdrobljene stijene prema radu utroenom na razdrobljavanjeD 7s 7r 1 NN Ur

-+.'*/

Osim toga, za praktine ciljeve utvruje se korelacija izmeu tvrdoe i modula elastinosti stijena i provode se ispitivanja ovisnosti izmeu tvrdoe stijene i brzine rasprostiranja zvunog talasa. 2tvrena je takoer ovisnost izmeu tvrdoe, jedininog razdrobljavanja, brzine zvuka i mehanike brzine buenja. !a osnovu posebno navedenih ovisnosti sa velikom vjerojatnou moe se predvidjeti buivost stijena. ;obri rezultati se postiu meu korelacijom brzine rasprostiranja zvuka i buivosti stijena. $ri buenju elastino.krhkih i elastino.plastinih stijena, zona razdrobljavanja stijene pri utiskivanju u nju otrice probojca ili zuba dlijeta, znatno je vea od zone kontakta, ali za plastine stijene te se zone uzajamno prekrivaju -slika +.8/. Odnos dubine utiskivanja probojca u udubljenje dobiveno po razdrobljavanju stijene, prema veliini de"ormacije stijene dobivene pred razdrobljavanjem, za elastino.krhke stijene je vei od 8. Aa elastino.plastine stijene taj odnos iznosi od +,8 do 8 dok je za plastine stijene jednak jedinici. ,oemo dakle suditi da pri buenju plastinih stijena rvanjskim dlijetima e"ektivnost izrade buotine, pa i geometrijske dimenzije i oblik povrine udubljenja, ovisi od visine i duine zubi i od kinematike djelovanja zubi na stijenu. 5od buenja elastino.krhkih i elastino.plastinih stijena vrijednosti udubljenja i volumena izbuene stijene ovise od oblika i dimenzija zubi, kao i od kuta rezanja stijene. 5od velike zone razdrobljavanja stijena -u poreenju sa zonom kontakta otrica/, mogu se primjenjivati rvanjska dlijeta sa veom razmjerom zubi i postii vei e"ekt pri jednakim uvjetima buenja. Slika 2-5: 5arakter drobljenja stijena pri utiskivanju u njih probojcaD a/ elastino.krhke stijene, b/ elastino.plastine stijene, c/stijene koje ne daju e"ekte krhkog razdrobljavanja, ,ehanika svojstva stijena znatno utjeu na energetske parametre procesa buenja. & poveanjem tvrdoe stijene raste jedinina energija potrebna za razdrobljavanje stijene. 5od

buenja stijena koje imaju jednaku tvrdou, ali razliit koe"icijent plastinosti, javljaju se razliiti gubici energije. & porastom koe"icijenta plastinosti raste i utroak energije za buenje. Odnos sumarnog rada buenja stijene prema povrini kontakta -dodira/ zubi sa stijenom naziva se jedinini rad drobljenja -B s/, a odnos istog rada prema volumenu izbuene stijene naziva se volumenski rad drobljenja -B v/. 5ao rezultat provedenih ispitivanja konstatirano je da je jedinini rad drobljenja pri dinamikom utiskivanju probojca mnogo vei nego pri statikom optereenju. !a veliinu Bv odluan utjecaj ima geometrijski oblik probojca. !ajmanja vrijednost volumenskog rada drobljenja postie se pri utiskivanju u stijenu cilindrinog probojca, a najvea pri utiskivanju prizme. o znai da buenje stijena rvanjskim dlijetima sa cilindrinim zubima moe biti znatno e"ektivnije nego prizmatinim zubima. Sedinini volumenski rad buenja stijene u velikoj mjeri ovisi od razmjera zubi. &amo kod odreene razmjere zubi za dane vrijednosti primijenjenog tlaka zapaa se najuinkovitije buenje stijene. 5od primjene dlijeta sa velikom razmjerom zubi, buenje mora nastupiti pri velikom radu udara. Bko su udari mali, dakle bui se sa malim osnim tlakom, treba primijeniti dlijeta sa malom razmjerom zubi. 7eliina jedininog volumenskog rada buenja stijene ovisi u znatnom stupnju od karaktera procesa buenjaD . . . kod volumenskog karaktera buenja Bv c (** do 8** kod zamornog buenja stijena 8* c Bv c )38* kod povrinskog ahabanjab stijene Bv P )38* !mCcm' !mCcm' !mCcm'

5od utvrivanja vrste i karaktera buenja stijene kao usporedni kriterij moe biti iskoritena ovisnost izmeu kritinih naprezanja i osnog tlaka.

2. . KLASI!IKA"IJA STIJENA $ored geolokih, geotehnikih, geo"izikih i drugih specijalnih istranih radova, na terenu buduih graevina, propisuje se i izvedba #$%&'()#* +,-.%#)' radi utvrivanja svojstava stijena pa je nuan sustav za opis tla i stijena te njihovo svrstavanje u kategorije ili klase slinih odlika. &ustavna klasi"ikacija stijena i tla olakava komuniciranje meu strunjacima, olakava izbor karakteristinih @ mjerodavnih uzoraka dobivenim istranim buenjem i tonije de"iniranje procesa ispitivanja uzoraka u laboratorijima te prikazivanje rezultata ukupnih istraivanja. &vaka grupa ili kompleks genetski vezanih stijena -slika +.9/, bez obzira na stratigra"sku pripadnost, ima svoje kvalitativne i kvantitativne pokazatelje "iziko.mehanikih svojstava. <eoloka ili genetska klasi"ikacija stijena, koja se danas primjenjuje u geologiji i ostalim znanostima i disciplinama u podruju geoznanosti, temelji se na postanku stijena. Slika 2-6: Oznake sedimentnih, eruptivnih i metamor"nih stijena preporuene u inenjerskoj geologiji

;e"ormacije geolokih naslaga zbog djelovanja tektonskih sila -boranje, rasjedanje i navlaenje/ u razliitim razdobljima razvoja litos"ere imaju vaan utjecaj na "iziko. mehanika svojstva stijena i tla. & tim u svezi dane su oznake inenjersko.geolokih i strukturnih pojava na slici +.3. Slika 2-7: Oznake tektonskih pojava preporuene u inenjerskoj geologiji ;ananji izgled, svojstva i sastav povrine tla, rezultat su procesa "ormiranja nae planete i zbroja neprestanih promjena prilika u razdoblju od oko etiri milijarde godina. $ostoje brojni sistemi klasi"iciranja tla. &tariji klasi"ikacijski sustavi temeljili su se na granulometrijskom sastavu tla. $ored granulometrijskog sastava tla, projektant treba znati mineraloki sastav, oblik zrna, strukturu, upljikavost, koloidna svojstva sitnih estica, itd. $ored klasi"ikacije a2& #ureau o" &oilsb, B`.klasi"ikacija -B. `asagrande/ najpogodnija je klasi"ikacija za potrebe mehanike tla. &ve se vrste tla svrstavaju u dvije glavne grupeD . . krupnozrnasto, nekoherentno tlo i sitnozrnasto, koherentno tlo.

$ored ovih dvaju grupa tla imamo est osnovnih grupa materijala u pogledu promjera zrna kako je dano u tablici +.8. Tablica 2-5: Osnovni materijali tla prema promjeru Rljunak $ijesak $rah !aziv grupe krupni srednji sitni krupni srednji sitni krupni srednji sitni $romjer zrna -mm/ 9*.+* +*.9 9.+ +.*,9 *,9.*,+ *,+.*,*9 *,*9.*,*+ *,*+.*,**9 *,**9.*,**+ c *,**+ Oznaka <kr <sr <si &kr &sr &si ,kr ,sr ,si ` O $t

<lina Organsko tlo reset

Slika 2-8: Oznake za tla preporuene u inenjerskoj geologiji

lo je u prirodi redovno smjesa dviju ili vie osnovnih grupa. !a slici +.4 pokazane su oznake osnovnih i sloenih kombinacija tla. !a slici +.= dana je shema zalijeganja plieg i dubljeg tla od posebnog interesa za istraivanje u pedologiji i dubljih razmaka naslaga od najveeg inenjerskog interesa za istraivanje. Slika 2-9: Odnos na pro"ilu pedolokog tla i tla u inenjerskom smislu Odreivanje kemijskog i mineralnog sastava zemljine kore je skopano sa mnogim tekoama i neizvjesnostima. 2 tabeli +.9 pokazani su procijenjeni udjeli pojedinih vrsta stijena i minerala u grai zemljine kore. Iz ovih se podataka uvia da je najvei dio zemljine kore izgraen od granitno.gnajskih stijena i ma"inih stijena, dok sedimentne stijene zauzimaju samo 4K ukupnog volumena zemljine kore. !aravno, ovo sve treba prihvatiti kao priblino ocijenjeno. Tablica 2-6: 7rste stijena i minerala u zemljinoj kori
S%#/0)0 $jear <lina i laporac 5arbonati <raniti <ranodioriti i kvarcdioriti &ijeniti #azalt, gabro, am"iboliti 2ltrama"iti <najsevi Rkriljci ,ermeri Z'1&02#)' 3 ),3 (,+ +,* )*,( )),+ *,( (+,8 *,+ +),( 8,) *,= M#)0&'4# 5varc 5."eldspat $lagioklasi Uiskuni Bm"iboli $irokseni Olivin &lojeviti silikati 5alcit &olomit ,agnetit ;rugi minerali Z'1&02#)' 3 )+,* )+,* '=,* 8,* 8,* )),* ',* (,9 ),8 *,8 ),8 (,=

Aemljina kora je sastavljena od razliitih vrsta stijena. !a interes u pogledu vrste stijena, koje su zastupljene u zemljinoj kori, se ograniava uglavnom na njihovo ponaanje u procesu buenja i njihovom utjecaju na uspjenost buenja $rema nainu svoga postanka, ovisno od geolokih uvjeta i bitnih karakteristika koje iz toga proizilaze -nain pojavljivanja, strukture i teksture, sastava i dr./ sve stijene koje ulaze u sastav Aemljine kore dijele se na tri glavne genetske grupeD magmatske, sedimentne i metamortne stijene. Odnosi zastupljenosti odreenih grupa stijena, po koliini i rasprostranjenosti u zemljinoj kori su veoma razliiti. &matra se da je zemljina kora izgraena sa =+K magmatskih i metamor"nih stijena, a samo 4K od sedimentnih stijena. ,eutim, povrinski dio zemljine kore pokriven je sa 38K sedimentnim stijenama a ostalih +8K magmatskim i metamor"nim. &a stijenama su neposredno genetski i prostorno vezana i leita razliitih mineralnih sirovina. 2. .1.MAGMATSKE STIJENE ,agmatske stijene su nastale konsolidacijom tene otopine poznatX pod imenom magma, odnosno lava, kada preko vulkanskih kratera izbije na povrinu zemljine kore.

$rirodni procesi koji uvjetuju postanak raznih magmatskih stijena su veoma sloeni i raznovrsni i ovise od niza "aktora a naroito od "iziko.kemijske prirode sredine -termodinamiki uvjeti/. $rema mjestu postanka i nainu geolokog pojavljivanja u zemljinoj kori, magmatske stijene su podijeljene u tri grupeD D,+#)$50 #4# #)%&,6#7)0 $%#/0)0 -graniti, sijeniti, dioriti, gabro, peridotiti, pirokseniti/ nastaju konsolidacijom magme u dubini zemljine kored I64#7)0 #4# 08,6#7)0 $%#/0)0 -rioliti, trahiti, "onoliti, andeziti, daciti, dijabazi, bazalti/, nastaju ovrivanjem lave na povrini zemljine kore. %azlikuju se submarinske ako su konsolidirane na dnu mora, i subaerske ako su ovrsle na povrini zemljine kore ili blizu njene povrined 9#:)0 $%#/0)0 -apliti, pegmatiti, lampro"iri, minete, kersantiti, por"iri/, predstavljaju ogranke dubinskih stijena. Savljaju se u obliku tanjih ili debljih ica, kao posljedica ispunjavanja pukotina ili meuslojnih prostora. &vaka od ovih grupa stijena javlja se u zemljinoj kori u specijalnim i karakteristinim oblicima kao to su batoliti, tokovi, lakoliti, "akoliti, lapoliti, dajkovi ili ice, nekovi. ,agmatske stijene su izgraene od malog broja minerala od kojih su obino najvanijiD kvarc, "eldspati, olivini, pirokseni, am"iboli, liskuni. & obzirom na svoj kemijski sastav, svi minerali predstavljaju razliita kemijska jedinjenja -elementi, sul"idi, oksidi, spineli, karbonati, silikati, litanosilikati i dr/. $rema svome genetskom podrijetlu, minerali magmatskih stijena se dijele na primarne i sekundarne minerale. $rimarni minerali nastaju u procesu kristalizacije magme, a sekundarni naknadno, postmagmatski, na raun primarnih minerala. 5arakteristini prirodni procesi koji dovode do obrazovanja sekundarnih minerala magmatskih stijena suD sericitizacija, hloritizacija, kaolinizacija, serpentinizacija, i dr. &a stajalita buenja i e"ekata koje magmatske stijene mogu da imaju na reim buenja, treba istai slijedee njihove osobnostiD @ ,agmatske stijene bez kvarca, u svom mineralnom sastavu su u opem sluaju, pogodnije za buenje od magmatskih stijena koje u sebi sadre kvarc, @ &vjee magmatske stijene su povoljnije za buenje nego hidrotermalno promijenjene. Sako sili"ikovane stijene izazivaju vei utroak energije i poveano habanje buaeg pribora, u prvom redu krunaCdlijeta, dok su argilitisane stijene lake za buenje, ali zato mogu da izazovu zaglave, bubrenje sredine koja je u kontaktu sa isplakom, to se moe nepovoljno da odrazi na trokove buenja, kao i vrijeme izrade buotine, @ Liziko.mehanike osobine magmatskih stijena su takoer od znaaja za proces istranog buenja. 2 zonama drobljenja, i smjeni materijala razliitih "iziko. mehanikih svojstava moe doi do oteanih uvjeta procesa buenja. &lian zakljuak se moe izvui i u pogledu ukriljenih dijelova magmatskih kompleksa. 2. .2. SEDIMENTNE STIJENE &edimentne stijene izgrauju povrinske dijelove zemljine kore. !astale su koncentracijom produkata mehanikog ili kemijskog razaranja ranije obrazovanih magmatskih -intruzivnih i e"uzivnih/, metamor"nih i sedimentnih stijena. 2sitnjeni i dijelom, ili potpuno, otopljeni materijal minerala i stijena ostaje na mjestu postanka ili ga voda, vjetar i led prenose na sekundarno mjesto i tamo odlau -taloe/ na manjoj ili veoj povrini u tanje ili deblje naslage. ;uljina transporta ovisi ne samo od jaine spomenutih "aktora, ve i veliine estica i njihove gustoe. 5ao to se vidi, sedimenti su nastali sloenim procesima razaranja, transporta taloenja -sedimentacije/ i stvrdnjavanja -dijageneze i liti"ikacije/. ,ineralni sastav sedimentnih stijena je veoma raznovrstan. ,eutim, svi minerali koji ulaze u sastav sedimentnih stijena, prema mjestu postanka, podijeljeni su u dvije grupeD '4'%#;.)0 2#)0&'40 koji potjeu od ranije "ormiranih magmatskih, metamor"nih ili sedimentnih stijena i koji su kao takvi prenijeti u novonastali sediment i

',%#;0)0 2#)0&'40 koji su nastali istovremeno kada i sedimentna stijena u kojoj se nalaze. !ajzastupljeniji minerali i grupe minerala sedimentnih stijena su kvarc i njegovi varijeteti kalcedon i opal, "eldspati, karbonati, minerali gline, silikati gvoa, oksidi i hidroksidi eljeza i aluminijima, sul"idi, sul"ati, haloidi, "os"ati, organske materije. &a stajalita buenja, treba izdvojiti dvije bitno razliite sredineD @ Gomogeni i organogeni sedimenti -glinovito.karbonatnog sastava, dijelom i klasinog sastava, kao i vulkanogeno.sedimentne serije/ su, u opem sluaju, pogodne litoloke sredine za buenje. &tijene imaju preteno malu tvrdou, sem ako nisu u pitanju silicijski sedimenti i vulkanogeno.sedimentni odnosno eshalativno.sedimentni ronjaci. Ova posljednja sredina izaziva tekoe u buenju i porast trokova buenja. Ovi zakljuci se odnose na sedimentne stijene homogenog sastava. 2 sluaju da se u sedimentnim stijenama pri buenju naie na zone razlamanja, na nagle promjene u litolokom sastavu i njihovim "iziko.mehanikim svojstvima, istrano buenje postaje sloenije, bar u dijelovimaCintervalima, u kojima su prisutne takve sredine. ,ehaniki sedimenti -aluvioni.savremeni i stari/ su bitno razliita litoloka sredina od prethodne. Uitoloki sastav je obino nehomogen, posebno ako se u takvoj sredini jave i asamcib. akva sredina zahtijeva primjenu posebne tehnike buenja.

2. .3. METAMOR!NE STIJENE ,etamor"ne stijene predstavljaju veoma rasprostranjene vrste stijena u zemljinoj kori. Ovu grupu ine stijene sedimentog ili magmatskog porijekla koje su putem pretrpjelih naknadnih utjecaja promijenile djelomino ili potpuno svoju prvobitnu strukturu, mineralni pa ak i kemijski sastav. &ve ove naknadne promjene koje se odvijaju veinom u dubljim razinama zemljine kore obuhvaene su nazivom metamor"izam, a stijene nastale ovim procesom nazivaju se metamor"ne stijene. Bgensi koji izazivaju ove promjene vrlo su raznovrsni. <lavni meu njima su visoki tlakovi i temperature koji se javljaju kao posljedica dubine na kojoj se vri metamortizam i snanih tektonskih pokreta -okomitih i bonih/. &vaki tektonski ciklus prate i magmatski pokreti, uslijed ega magma u dodiru sa okolnim stijenama, radi uspostavljanja ravnotee, predaje okolnim stijenama veliku koliinu toplote uz istovremenu razmjenu tvari. !a ovaj nain metamor"ne stijene se mogu podijeliti na regionalno metamor"isane -dinamometamor"isane/ i kontaktno metamor"isane. 2 grupu stijena regionalnog metamor"izma spadajuD 5&#$%'4'$%# -5&#4/<#= gnajsevi, "iliti, mikaisti, argiloisti, am"ibolski, epidotski, hloritski i talkni kriljci i 2'$#7)0 20%'2.&8)0 $%#/0)0= mermeri, kvarciti, granuliti, am"iboliti i eklogiti. 5ontaktno metamor"isane stijene nastale su na kontaktu sa okolnim stijenama. !ajrasprostranjenije stijene ove grupe su skarnovi, korniti i mermeri. ,inerali koji izgrauju metamor"ne stijene pokazuju veliku raznovrsnost koja je posljedica veoma irokog dijapazona "iziko.kemijskih uvjeta pod kojim su se "ormirali. 7odeu grupu minerala metamor"nih stijena predstavljajuD S#4#5'%#: "eldspati -mikroklin, ortoklas, plagioklas,/d am"iboli -tremolit, aktinolit, hornblenda/d pirokseni -diopsid, hedenbergit, enstatit, hipersten, augit/d olivin, liskuni, hloriti, minerali sepentinske grupe, granati, Bl.silikati -disten, andaluzit, silimanit/d minerali epidotske gruped staurolit, kordijerit, vezuvijan, volastonit, prenit, talk. O5$#>#: kvarc, korund, hematit, magnetit. K'&+.)'%#: kalcit i dolomit.

E4020)%#: gra"it. 5od metamor"nih i metamor"isanih stijena od interesa za buenje jeD @ @ @ @ &astav primarnih stijena, &tupanj metamor"isanosti, 2kriljenost i !ovo"ormirani produkti -sili"ikovanje ili desili"ikovanje/.

2.?. BUIVOST STIJENA &tijene se mogu razruavati -drobiti/ mehanikim, termikim, kemijskim, elektrolunim, ultrazvunim, laserskim i nekim drugim djelovanjima energije na stijene. ;anas se jo uvijek koriste uglavnom metode buenja s mehanikim razruavanjem stijena, dok se ostale metode tek ispituju i prouavaju za budunost. $ored brojnih klasi"ikacija stijena -stratigra"ska, litoloka, genetska i dr./, "iziko.mehanika svojstva su odluujui pokazatelj buivosti stijena. O vrstoi stijena, abrazivnosti, njihovoj buivosti i drugim svojstvima bitnim za izbor odgovarajueg postupka njihovog razruavanja, napisane su brojne knjige, te strune i naune publikacije. 2 tablici +.3 dat je ,c<regorov prikaz ponaanja stijena u procesu buenja.

Tablica 2-7: 5lasi"ikacija stijena prema buivosti Bbrazivnost Bbrazivne stijene ,anje abrazivne stijene %astrone stijene &tijene E&,1%#7)0: Obsidijan, riolit, aplit, "elsit, granit, pegmatit, kvarc.por"ir, sili"icirani tu". #azalt, dolerit, dijabaz, gabro, andezit, diorit, sijenit, %aspadnute stijene, kaolinizirani granit, serpentinizirani peridotit -obino se mogu mehaniki skidati, ali u nekim sluajevima potrebno je buenje i miniranje, M0%'2.&8)0: 5varcit -obino se najtee bui/, korniti -horn"elsi/, gnajs, Rkriljevci, mramor, Liliti, kriljevci niskog kristaliniteta, mramor S0>#20)%)0: Llint, ert, kvarcni pjeenjak, kvarcni konglomerat, &iltiti, piroklastiti, sili"icirani vapnenci, mnogi pjeenjaci, 7apnenci, ejlovi, Uapor, kreda, ejl, ugljen, onolitski vapnenac.

Bbrazivne i tvrde stijene &rednje abrazivne stijene ,ekane stijene Bbrazivne i tvrde stijene, silicijske Bbrazivne, ali manje tvrde stijene !eabrazivne, relativno tvrde stijene !eabrazivne, mekane stijene

Otpornost stijene prema udubljivanju -prodiranju/ sjekaa, odnosno otrice dlijeta, naziva se tvrdoom stijene. eko se razruavaju stijene velike tvrdoe jer se pri razruavanju tvrih stijena znaajnije troe buae alatke. akve stijene nazivaju se abrazivnim stijenama. Bbrazivnost stijene ovisi o tvrdoi minerala sadranih u stijeni, veliini zrna i svojstvima veznog cementa meu zrnima, te o upljikavosti i raspucanosti stijene. 5rhke se stijene razruavaju u trenutku postizanja kritinog napona na granici elastinosti. %azruavanju ilavih stijena prethode, pored elastinih, i trajne plastine de"ormacije. Abog toga se za razruavanje ilavih stijena troi vei rad nego za razruavanje krhkih stijena. Oblik de"ormacije stijene ovisi o geometrijskom obliku sjekaa koji se utiskuje u stijenu, veliini sile utiskivanja i tvrdoi stijene. &jeka koninog oblika prodiranjem u stijenu gnjei stijenu u kontaktu s povrinom -otrica/ i odjeljuje krupnije i sitnije estice. 5ut zaotrenja sjekaa -dlijeta/ treba biti manji od )+*o. 5ada je zavrni kut sjekaa vei od )+* o, imamo proces drobljenja stijene. %azruavanje stijene nakon viekratnog djelovanja sile na jednom te istom mjestu na dnu buotine stvaranjem pukotina i konanim mrvljenjem stijene zamaranjem, jedno je od prostornih razruavanja, a primjenjuje se kod udarnog i udarno. rotacijskog buenja vrlo tvrdih stijena. $rema stupnju podatljivosti razruavanju, a radi izbora odgovarajueg dlijeta, stijene se mogu klasi"icirati u etiri osnovne grupeD ). ,ekane stijeneD glina, talk, glinoviti kriljac, kriljac, sol, gips, glinoviti pjear, vapnenac, +. &rednje tvrde stijeneD lapor, srednje tvrdi vapnenac, dolomitini vapnenac, dolomit, pjear, tvrdi kriljac, tvri anhidrit, riolit, bazalt, andezit, diorit, '. vrde stijeneD mramor, pjear, vapnenac, dolomit, tvrdi anhidrit, granit, gnajs, gabro, riolit, diorit, (. 7eoma tvrde, abrazivne stijeneD kvarcit, ert, takonit, jasper. Geterogene stijene, sastavljene od krupnih kamenih samaca -boulder/ izmijeanih sa ljunkom, pijeskom i glinom, nuno je dodati kao posebnu skupinu stijena. #uenje u ovim stijenama vrlo je sloen proces, pogotovo kada je kanal buotine nestabilan i zrna neujednaene tvrdoe. !ain djelotvornog razruavanja stijene ovisi o njenim "iziko.mehanikim svojstvima, a osnovna suD mineralni sastav, struktura, tekstura, vrsta mineralnog veziva -cementa/, uvjeti zalijeganja i stupanj de"ormiranosti stijena utjecajem tektonskih sila i atmos"erilija. $rema mehanikim svojstvima stijene se dijele na koherentne i nekoherentne. Osnovna svojstva koherentnih stijena suD a/ znaajna vrijednost molekularnih sila privlaenja, i b/ trenje meu esticama. ako se otpornost na smicanje koherentnih stijena moe izraziti `oulombovim zakonomD e 1 c I 0F tgM -+.')/

6vrstoa na smicanje nekoherentnih stijena -ljunak, pijesak, kamena drobina i sline nevezane stijene/ karakterizirana je gotovo potpunim odsustvom sila privlaenja meu esticama. #uenje kroz ovakve stijene sastoji se odD a/ pokretanja nekoherentnih stijena na dnu buotine, b/ ienja dna i c/ relativno sloenijeg postupka stabiliziranja kanala buotine adekvatnom isplakom ili zacjevljenjem.

Ovdje `oulombov zakon ima sljedei oblikD e 1 0F tgM -+.'+/

Bko su nekoherentne stijene ovlaene, javlja se vrlo slaba veza meu esticama. $rema podacima <.I. $okrovskog, najveu vezanost nekoherentne stijene postiu kod vlanosti )9 do +*K. &itnozrne nekoherentne stijene postaju tekue kod zasienja vodom i tada se tvrda komponenta nalazi u lebdeem stanju u vodi @ tekui pijesak u rudnicima i graevinskim jamama.

GEOLOKE SREDINE U KOJIMA SE VRI ISTRA9NO@EKSPLOATA"IJSKO BUENJE #uenje se vri u raznovrsnim geolokim sredinama, i zbog razliitih namjena. <eoloke sredine nisu homogene litoloke sredine, ve se veoma razlikuju po "iziko. mehanikim svojstvima, koje vrlo znaajno utjeu na procese buenja i konstrukciju buotine. a promjenljivost "iziko.mehanikih svojstava geoloke sredine razlikuje se i na vrlo kratkim rastojanjima to e se odraavati i na proces izrade buotine. Otuda se kod istraivanja i eksploatacije leita mineralnih sirovina, moraju imati u vidu i geoloke osobnosti sredine u kojoj e se buiti. 1. GRAAA ZEMLJE !a osnovu dosadanjih geolokih, geo"izikih, astronomskih i drugih istraivanja utvrena je zonarna graa Aemlje koja ima oblik krunog elipsoida sa srednjim polupromjerom 9.'3) km. !a osnovu ovih, u odreenom stupnju hipotetinih saznanja, izdvojene su slijedee zone -sl. )a/D zemljina kora @ listos"era -)/, izgraena od vrstih stijena svojom debljinom neravnomjerno obavija zemljud omota -+/ zauzima prostor na dubini od 4* do +.=** km. Abog svoje nehomogenosti dijeli se na gornji omota, debljine 48*.=** km, i donji omota debljine oko +.*** km. 2 sreditu zemlje nalazi se jezgro podijeljeno na spoljanji dio -'/, debljine oko +.+** km i subjezgro -(/ debljine oko ).'** km. 7rlo tanka, u poreenju sa omotaem, zemljina kora predstavlja sredinu u kojoj su obrazovana leita mineralnih sirovina, pa je i njihovo istraivanje buotinama od posebnog interesa. Otuda je neophodno razmotriti ope osobnosti zemljine kore. S4#5' 4. 1. &hematski prikaz grae zemljine kore -a/ @ -po #ergtejnu i dr. )=33/d shematski prikaz grae zemljine kore ispod kontinenata i oceana -b/. ). Aemljina koraD +. Omotad '. &poljnji dio jezgrad (. &ubjezgro. Z024/#)' 5.&' Aemljina kora je spoljanji, vrsti omota Aemlje. Od unutranjih dijelova Aemlje, zemljina kora je odvojena ,oho.diskontinuitetom. $rema ,ilniuku i Brabadiu, vei dio povrine zemljine kore, oko 3)K, zauzima voda dok povrina kopna iznosi samo +=K zemljine povrine. Isto tako, razmjetaj kopna i vode na povrini zemlje je neravnomjeran. 5opno je koncentrirano uglavnom na sjevernoj polulopti -'=K kopno, 9)K voda/, dok najveu povrinu voda zauzima na junoj polulopti -)=K kopno, 4)K voda/. 2 okviru zemljine kore, zbog razlike u grai i relje"u, izdvajaju se oceanska i kontinentalna kora, ispod kojih se nalazi gornji omota -sl. )b/. K.)%#)0)%'4)' 5.&' 5ontinentalna kora se nalazi ispod kontinenata. !jena debljina je preteno '*.(* km, mada u pojedinim dijelovima kao to su iri predjeli Gimalaja, njena debljina moe biti i 38 km. 5ontinentalnu koru izgraujuD gornji sedimentni sloj, srednji granitni sloj i donji bazaltni sloj -sl. )b/. S0>#20)%)# $4./ izgraen je od sedimentnih stijena razliitog sastava, starosti, geneze i stepena dislociranosti. !jegova monost mijenja se od nule, na najvisoijim dijelovima

kontinentalne kore, do )8 km u rovovima. &rednja monost sedimentnog sloja iznosi nekoliko kilometara. &edimenti prekrivaju agranitni slojb koji se, uglavnom, sastoji od kiselih stijena po sastavu sline granitu. ;onja granica agranitnogb sloja zavrava se na dubini )8.+8 km. !jegova najvea monost istie se ispod visokih planina gdje dostie do 8* km -sl. )b/. Ispod agranitnogb sloja lei abazaltnib sloj izgraen od magmatskih stijena osiromaenih silicijem. &rednja monost abazaltnogb sloja procjenjuje se na +*.'* km. &tvarni sastav abazaltnogb sloja u kontinentalnom dijelu i do danas ostaje neizvjestan. $ovrina kontinentalne kore karakterizira se veoma sloenim relje"om, nastao kao rezultat uzajamnog djelovanja endogenih i egzogenih sila. !eposrednim djelovanjem endogenih sila, koje protjeu u unutranjosti Aemlje, nastala je suvremena strukturna graa zemljine kore i dananji osnovni raspored njenih masa. <eoloka aktivnost unutranjih -endogenih/ sila mani"estira se razliitim tipovima tektonskih kretanja i sa njima vezanih de"ormacija zemljine kore, zemljotresima, e"uzivnim i intruzivnim magmatizmom. Xndogeni procesi ne samo da omoguavaju stvaranje razliitih po mor"ologiji i razmjerima oblika relje"a, ve u mnogim sluajevima kontroliraju kako karakter, tako i intenzivnost aktivnosti egzogenih procesa. Xgzogeni procesi mani"estiraju s u mehanikom drobljenju i kemijskom izmjenjivanju stijena koje izgrauju gornje povrinske dijelove zemljine kore, u preinaavanju prvobitnog relje"a koji je nastao pod djelovanjem endogenih geolokih sila i u mnogim drugim promjenama koje su posljedica geolokog rada atmos"ere, hidros"ere i bios"ere. &vi ovi "aktori uvjetovani su u velikoj mjeri klimom predjela u kome djeluju egzogene sile. O<0')$5' 5.&' 2 prvim etapama izuavanja dna oceana pretpostavljalo se da je dno oceana jednoobrazna ravna povrina. &a razvojem oceanogra"skih istraivanja utvreno je da su graa i relje" dna mora i oceana znatno sloeniji. ;anas se raspolae velikim brojem podataka koji su omoguili da se stvori pouzdana predstava o karakteru relje"a dna oceana i da se izvri podjela razliitih geomor"olokih oblasti. 2tvreno je da se oceanska kora karakterizira malom debljinom, u odnosu na kontinentalnu koru, od 8 do )* km. &peci"ina je i graa oceanske koreD ispod sedimentnog sloja, promjenljive monosti, lei meusloj koji se esto naziva adrugi slojb ili u novije vrijeme aoceanski "undamentb. Ispod njega lei abazaltnib sloj, monosti (.3 km, koji se granii sa gornjim omotaem -sl. )b/. 2 grai oceanske kore izostaje agranitnib sloj. Slika 3. Atlantski podvodni rub Sjeverne Amerike (po Leontevu i Riagovu, 1979). $ored svih znaajnih odstupanja i lokalnih osobnosti, u relje"u morskog dna, promatrano kao cjelina, istiu se tri osnovna elementaD el", padina i dno oceana -sl. './ Oblast el"a . sainjava priobalski relativno plitki dio morskog dna sa vie.manje ravnim relje"om koji predstavlja neposredni produetak kopna, do dubine +*.9** m, srednje )'* m. &a el"a se uzdiu otoci koja su pripadala kopnu i na njemu se zapaaju podmorska produenja rijenih korita. Rel" zauzima oko 3,9K povrine oceana i obino se protee du obale u vidu pojasa irine od )* do )** km -sl. '/. Oblast padine . od ruba el"a prema dnu oceana, strmim nagibom, sputa se padina. &rednji ugao nagiba povrine padine je 8.3* a esto )8.+**, na pojedinanim mjestima prelazi 8**. !a povrini ruba el"a, koji odvaja el" od padine, izraeni su karakteristini oblici relje"a koji predstavljaju duboko urezani kanjoni, gusto razmjeteni du padine. 7eina od ovih

kanjona zavravaju se na dubini preko '.*** m -sl. '/. 2 cjelini, padina zauzima oko )8K povrine dna oceana. Oblast dna oceana . najveu povrinu -39,+K povrine oceana/ zauzima oblast oceansog dna, koja se karakterizira veoma blagim zalijeganjem i neznatnim intervalom dubine -8,8 @ 9,* km/. !ajistaknutiji oblik relje"a su dubokovodene kotline koje se proteu u podnoju padine i otonih bokova. `entralni dio oceanskog dna, zauzimaju uzdignuti srednjeoceanski grebeni koji su povezani u jedan globalni sistem @ od junih dijelova Btlantskog, Indijskog i ihog oceana do &jeverno.ledenog oceana. 5arakteristini oblici srednjeoceanskog grebena predstavljaju ri"tne doline i trans"ormni rasjedi. %i"tne doline se pruaju du centralnog, najuzdignutijeg dijela srednjeoceanskog grebena. !astanak ri"tnih dolina vezan je za razlomna naruavanja zemljine kore i protee se du cijelog sistema grebena. &rednjeoceanski grebeni ispresijecani su velikim brojem oprenih dubinskih razloma tzv. trans"ormni rasjedi, po kojima je dolo do krupnih blokovskih pomjeranja srednjeoceanskog grebena. !a osnovu analize primarnih uzoraka stijena uzetih sa grebena i ri"tnih dolina, utvreno je da sredjeoceanske grebene izgrauju bazalti. 2 dananje vrijeme najvei praktini znaaj predstavljaju mineralni resursi koji se nalaze u el"u, u prvom redu leita na"te i plina, "os"orita, barita, eljeza i mangana, rasipnih leita tekih minerala, metala, dijamanata i sl. 2 predjelu dna oceana nalaze se i veoma znaajne koncentracije manganskih modula, manje mase An.`u sul"ida i nikla koje u budunosti mogu da budu znaajan izvor mineralnih resursa. K02#/$5.@2#)0&'4)# $'$%'7 6024/#)0 5.&0 2. LITOLOKI SASTAV ZEMLJINE KORE